Skip to main content

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

See other formats


/^ 


/ 


II 


RJECNIK 


'^JiJL  S  ILi~^3f^ 


RJECNIK 


HRVATlSKOGA  ILI  8RPSK0GA  JEZIKA 


NA  SVIJET  IZDAJE 


JUOOSLAVENSKA    AKADEMIJA 

ZNANOSTI  I  LIMJETNOSTl 


OHRADU.IE 


F.    BUI)  MAN  1 


DIO  V 

KIPAK— LEKEN 


..-fCA 


T^ 


i- 


<r^ 


Po 


P  - 


•7  - 


W  ZAUREBU  1898-1903 

LI  K1*I2ARNICI  JUGOSLAVENSKE  AKADKMIJE  (DIONICKB  TISKARE) 
TISAK    DIONICKE    TISKARE. 


KII'AK' 


KIl'.lF/n,  .i.   h). 


KIPAK,  kipka.  )».  ilrii,.  i.  kij..  —  /.'  Sliilin-ni 
rjernilii :  .|iri'soiia'  x  (Indntkoiii  ilii  xr  iiiilii:i  ii 
jiisra  r;,iiiil,illrHi^).  —  M,rj  hill  ,1,1  ,  ,,r„j  /,ri- 
»/./<•/•  mil, I  iiriiiiii/ii,  ,1  11, ■  piiil  Wi\a,-:  N'ail..^.'  ■^•W 
iiii  visiJMlHi  oliisoui  o  vratii  iiiki  iiiali  ki|i.i.  lu 
jos  Hike  iiial(?.  prilike  oil  lazivih  )>oi;ova.  A.  ■!. 
'BoUa.   ra,z.y-ov.   108. 

KU'AKLANANE.  //.  riiV  ki|.,,klanan...  —  /' 
j,;l,i„m  iirii„j,'ri(  sv<n  nj,-/.„  i ii„r.,^  /-/7/  ,/„  sl„ji 
il,iuijiiirsl:,iiii  iirij,-s!:,iiii  mj.  ki|inkla\'iai'h".  S\-,. 
ki|iaklai'iau.'   ucliniutn.     S.   JJnsa    l^^s:^. 

Kil'A.V.  kipna.  iiilj.  jiiisl„j,'  ,„l  1.  ki|.  iiiistiir- 
l:,iiH   J.n. 

„.  a  l.;ij,v„  ./■<■  nil/.-  ,1,  lij,;,  hp  ,,-i,li  I.  ki,., 
■_'.  b  /  (•).  -  r  Mil:„l,'i,„  rj,riiil:ii  :  ki|iaii.  ...1  ^,.- 
lika  tijria,  ,vii-  nia-iia,..  .■,,i|...i-a,riira(- ;  /(  /.'/r/,,- 
s/Jfiii'i-i-ii :  l;,ijl:iii-^l.'i  kipi'ii,  v.  h^{>.  2.  kipcii.  t.  j. 
vi'likciyu  li'la  i  s|i. .. l,iliuo;>;a  .vir  luai^nao  i-nrpora- 
luiar':  ((  SI  ,,l,i';i-,i  :  \.  lijop,  kj-iipostasan  /."  liji'- 
l,.stj,i„-,r„. 

ll.  p.Ts.,„alis.  /■„/,  j,i-i,,„,/„  l:ii,„  iriili  J.  kip. 
a).  —  I-  j,;/i„„/,i  iiixni  xviii  r//W,».  Zaviti  niki 
ji'sii  i,li,iiti  (,ir„l:,i  /.is,,,'  :/,,  i„;;;i,/i  l„l.  ivalis, 
I.;,,,  piy,,,,/,,  .l,;,ri.sl,;,i;ii,:  ,„•,„/„  :i„„ri„,  ,„;i„, 
l.iiil  isliiill).  a  iiiki  kipiii  .  .  .  /a\il  i^liiiili  j.-^l 
l.kciji  tirr  iiiiaiija.  vriiiirnita  (iiinua  Iknji  i^w  r-ini. 
Zavit  kipiii  jest  tknji  lie-  kip...  'I'oiiiarini  s.' 
prilika.iii:  riiiim  za,vil  .hit  U,\  crkvi  loliko  |.iiicz, 
v.i^ka    ,■(/),■.;    ovi    J.'^r    za,vir 'i.tiuili  :    rinim    zavit 

pi.jl  pl^ll.lllil  til  i-vkvil  h.  tlivirr:  IIM,  ji'sl  z:i.\il 
kipiii.  I!hl-ii  tlll-i.  2,  :i7.  Ovi  zavit  lirr  ilila 
kipna  .slu   iuia  izvr.sit  di  ('I'laili'.     J.  '.i7. 

KtPAK.  kipilra.  iii.  siailptur,  -ta.l  iiaiuin  ailil'i'\. 
i„,;i,'k  l:„ii  ,,nn-i  hip,,,;:  -  \,„-,i,ri„.  „  i„,i,' 
rri,i,'ii„\  Kipar.  arl.  .l.iMliaiin-.  la  k  .-..-iil  tm-i'-. 
I'lv.    .snilpt.alr-.    i-'k    .^nil  pd  .i-.      Ii.    Siili^k.    rji-cii. 

Kil'AKA,  ./■.  iiiji'xio  ,i,ljr  »■  hnni,'  k,/inri.  — 
\,i,'ii'ifiiii  II  II, li,'  ri-iji'iii,-.  Kipara.  arl.  ^tat. 
•M-lyptothok-.     Ii.   Siilrk.    iji'iii.    zii.iiisiv.   iiaz. 

KII'ART.IA,    /;    (■-,,/,;„    l.;,i.,iii  sr    i,ni,;-   kip,,,-!. 

-  iKI„imli  kipai-slvii.  -  .\,i,iii,'i,„  ,1  ,i,ik,-  n-u,;,„: 
--  r  Sii/,-l:,,r,i  rj,;-iill:ii:  .hililliaunivi,  s.  I.ikl- 
lianorkiiiisf. 

KIPARIS,  ni.  Ciiprnssiw  snnpi  rviivus  I,.,  iV)/,- 
jirvs.  —  Oil  i/ri':  xv:iiii^iinno<,  ,ili  /ii;l,-ii  mx.  lai- 
riapin'i..  —  A'/yV  iiiinnliiii  riji, .  ,  iifihr.i  ■<,■  n 
l.iiiiiiiiiiii    iiisiiiiiiii'i    ,rl:i-i'iiij,'iii  j,:il;„iii    lis/mn-ili 

ripal-isi.  „  i:w,,b,  ar,inh„  „  Shili.',;-,,  .y.  riMi,  pr,. , 
s  ,l,„l,lll;,uil  ,1,1  J,'  lij,r  ril^hll.  .Iril.an  palia-ijal- 
.^tai-    ml    kipa,risa,.     (il.i^iiik.    .Mk    |i;."i.    !l7.1:().       Ki- 

pari-<    .ilii'    r\  pii'^-;i''    .( 'llpl'i's^ll,    srlllpi'l'viri'Tls'.      Ii. 

Lazir   l.-)!i. 

KIPARNK.'A.  /.  iiirsh,  ,i,li,'  i;i,lr  lrip,ir;.  iflj,- 
SI-   ijnxdf    kijiiiri.  .\,i,'-iii,-iiii    ii    iiii<,-    rrij,ii,,\ 

Jvipaniii-a.  art.  JiiMliaiici-wi'rksiaj.t,  liililliaiirr- 
atolior'.     P..  Sulok,  rjcrii.  znan^iv.   naz. 

KiPAKSKl,  adj.  hijl  pi-ip,i,l,i  l;i p,inii„i.  I.i- 
liiir.ftrii,  kijiDriiiiit.  —  S'lii-ii'ifim  it  ii,ii,'  rrijiiin: 
-~  i'  fill!  rk„  I'll  rh-i  nihil:  kipaixki.  miliste'.  ki- 
paiska  akailoiuija  .liilcllia,iii'i-akaili'iiiii'- ;  liiparsko 
i-llijoto  ,bil(lliaii(irpisi'ir. 

KIPARSTVO.   II.  ii,ii,i,-l,iosl   ili   -.,111,11  kip,ii-<ki. 

—  Nrii'iiifiiii  II  nils,-  n-iji-iii,-.  Kipar-itvo,  art. 
.liil.lliaiiia-kuusf.  tal.  .snihiir.i.  -litti.'a'.  fiv.  .art 
lilasti,|iir-,  r-4l.  .phistirs-.  !',.  Siil.'k.  rji-i-n.  ziiaii-^tv. 
jiaz. 

KII'rAC.    kiprr.a.    III.  ,1,-111.   kip.ik.  /'  Shili- 

,'i-rii   rjc-nikii   kml   ki|ii'ir.     -      s<r<H/i(    iii'iii)ii-,l,iii,i. 

KDVir,  III.  ili-iii.  kijiak.  —  .^,111,1,  „  Slii/i,V,-„ 
fjec-iiikii:  .sigilluiu'. 


IvlJ'Ll'..  III.  ,l,-iii.  I.  kip.  —  U  jediitHjd  pisca 
iiiiiiilii  n-i'iii,-iiii.  Sill  knliavnoffa  jiroilavca  kipica 
n,|  sadi-o.    M.   PavliiMivir.   ra.l.  CT. 

KIPIV.  ndj.  porsnuali-..  k„ii  i,i-ij,„d„  kipii  i,-,di 
1.   kip.    ai.    -    isi„,i-,,l,    -1.  kipliv.    -    r  :pd,i,.,,,i 

l,i.<i-,i    .will    riji-k,,.      Mojii    nil u  t.-iii-l  koji   il.aji- 

i  prima  i ii,i,l,ii-j,-)  iiiia  liiti  ki|M\ii  razliiri'ii jo.  A. 
a.  C.sta  1.  l'K;.  SvrziMij'.'  j.-.t  j.'iliia  pi^.lii'isa  i-r- 
k(i\iia  .  .  .   i    (ivo    JKst   ml   (Ivi    \rsti  .  .  .  :    ki|iiva    cili 

KilMK'ri,  kipiiii.  iiiiiif.  .'XiiiMlaiv.  iv.liiii.larc, 
ull'ia-vcsi-i.ri'.  —  -ji'-  sl,,ji  II  ill  ill, nil  ,i,ir,ii-ii  mj. 
ii,;,,l,l^i„-,,,i  ;-.  tr  ST  „  li,-,;-,-,i,„;i,-k„ii,  ,/.v„r»  j 
li-.,i  |.)  ii,ij,-,;„  III,  |:  kiplcti;  ,1  isl,„-ii„ii,  ,il,isi 
kiprli.  ,1  -.,ip„dii,„„  kipili.  -  .\k,.  s,-  i„-  ,i,,j,-i„,. 
-  l;,j,r  J,-  ,,ni-,l„,;„-,k„.  ,sp,„-,;l,  ..l.l„i-.  kvp-li. 
r»x.  Kiinl.ii.,  ,,-s.  kvpi-ti.  p„l.  kipim':  Mikl„ii,' 
,..p„i-,-,li,j,-  ,  1,-1.  kiipt.  -  .\,-j„yii,i  p„sl„i„i-.  Mi- 
kliisi,-  ,sp,,i-,-diij,-  s,i  siixki-l.  kiip.  kiipjafi.  iiii,-,ili 
s,-.  kn].a,jaii.  i„,iiii,-,ili  dilMM-  ilir  stri-i.r.  n.  .Icliii, 
.■iir:     Uni, 11,1,11111     ~v,-,-j.i.     m-annn.     .Irr     iii.|..-rriii. 

spr.arli.      P.     :1S|,     x„      .^l-l-,'„ill.      Iiuptrll.      „ll,ll,,.<llk^. 

liiippi.au.  .s7»r,./N/.  I.nppa,.  ,i,,i;,,-ii,'iii.  InipfLii.  p,,4-,i~ 
km, I,.  -  iii,s  ii,ii-,„l  k,i,i  ,1,1  i,n\ll  ,1,1  j,-  isli  /.-,,- 
,-,l,l,  sl„  i  k,„l  ka,.,  kap|a„  kapali.  -  l-.„„;l„ 
i-j,-,-iiik,i  ,1  Mik,i(iiiii  ikipili.  kak.iti  k.nar  kipi 
.srnrror  p.^r  s,,pra.  .-..u,.-  la  la  pi^ialla  pur  il 
:;i-aii  l.nlli.iv  ,,.niii,r,,  „  lU-liiiii  (kipil.i  ,l...llii-o 
lral,...Ta.li.l(.'  .crilil.'iv  rrrviHln-  Il|li;  .1  rain  .rrans 
iiil.'<o  ,li  r.„a  rhr  l.nllr-  ., .IV.'rv.'^i  u'  7:lSa;.  „ 
I!/, -I, , si  j, -II,',-,-, I  ikipiiii.  viviii.  \iaiii  ,1111.1(1.  I'l.rveri. 
liillli...  I. nil...  Irrv...  .•..lilrrv..,..  \:-r\r<,-,,- -.  kip.'ti 
pivsl.aj.nii  ..l.'l,.]-v.'..,  . I.. C'rv, ■<,■..-,.  il  .1  ,i iiihi-,-^i,','i-il 
(kipiin.   vivni  .lorv.'...  I.iilli..-).  ii   \',,ltiiji jiii ii  ikipili 

.trali.Ha-aiv.    r..\i'^.aar  .Ii    | ..hf   ..k'.s    iil,..|-,.|i,.,i 

.Ins    tnpfds'i,    ,1    Sli,/i,-,-l',l    i.kIII v,    ..\  n  n.  la  r..' j,    ii 

laiil'.'ir   .r.Mlnn.l..-:    .('  I l,i iii,i,',-,-ii  ,k\|.."'ti  ,s,'a t.'iv). 

II.  rnii  l,ik,i  ,1,1  ,111,1  si, I  n-i  i:lij,-,-,i  .s,-  pi-,-ki, 
siiihi.  p,i    i   imp,'-,-   i-.lij,-i-,ili  s,-. 

a)  .■xnn.larc.  s,ilij,-k,il  ,/V  .i/(i.  sin  ■<,■  i-.lij,i;i . 
aa)  II  pritriiiii  siiiislii.  S\a.  hiipi  is  pirnn  l.ipiz,-. 
slaniiia  ^'.li  kipi.  M.  l>r/i.'  IJ'.i.  Linia.-  k.iji  \  ri 
knil  vatro,  iz  kosa  ska.'ii  kip.M-i  kap|i.-.>  v. ..!.•. 
M.  Iia..liiii-  27.-).i.  —  66)  ti  iii,-l,if,iri,-k„iii  smislii. 
XoiiHir  kijii.  Xarnrn.  7.!".  Vzi-aiiija  ...I  plli 
kipjaliii.  'I'ransit.  S.  iXai-nnt  iz  i'ii>i;a  kipiii  s\,ika 
tajiia,.      '/..    Ort'.'lin.    p.i.lr.    L'S.  eel    s,-.-,t, •]-,-.    ,i 

l,i-,-iii-s,-ii„ii,  siiiis/,1.  i-i-rji-li  i„sili,ijiii,  U,-„liii,i,ii„. 
sl„s,- ,i„l,ii;,  i:li.i,-i;i,i,i  l:,i„  k„pi).  iSli-j,-:i,ii  pik 
iiiraA-i  kipjalm.  M.  Vi'trani.'  ■■'.  'js:!.  Mii,,,;viiii. 
."■ri.v.'-nii.  ki|i.'sl  inn.  p..  ii.l.'^.'lii.  j.'f;-...  <  Ikiiz.  pain, 
saf.   ."i7. 

hj  s„lij,-kiil  .j,-  s,iii  ili  II, ,p,'-,-  ,;,-sl,,  /;■  ,'-,-,i,i  SI- 
sill  i.-.-liji-rn.  fiai  II  pi;ii-,iin  smislii.     H.xli    ja  s  k..- 

spji'iiit;  s\-nci  jfiispiidn,  a  Innac  kipi.  M.  Drzir 
I'll.  Lnnar.  kail  vri,  svo  sto  vot'-o  pokriva  si.  svi 
v.'.'ina  kipi.  (I)).  Pnslnv.  (lanir.  Kotlovi  nlovoin 
kipm'i.  J.  llajii''.  pour.  1,  :!2.  Iili  u  zrMn|n  koja 
kipi  medom.  1,  .SI.  —  met<ifiirii.-ki.  Kipei'  [linoni 
zivcnii  tngo  otrovitc  I.  T.  Mniavir,  osin.  111.  — 
66;  11  i,i;-,i,-s,-ii,„ii,-  ili  II  iii,-l,if„i-i,-k„i„  swislii. 
drfi.:ili  ■.v^  :,-slili  s,-.  iii,iii,,l,  s,-  ,„„,  ,,^,-,-  ,„l  (n- 
liii,-.  nil  I  ,1,1  k,ij,-,i,i  ,l,-i„i,„i,i  i,-sl„k,„i„  „sj,-,-„ii,i 
diii,-niiiil,i.  II.  p.  ,;l  si  mini,  .:,■!,-  ,1,1.  i.  -  s„hj,-k,il 
III,,:,-  hi'li:  ,--,-(,1,1,-.  Ali  ..li..l..-<tin,  .■..vi....  li  kipi.s. 
I.  '['.  Mrnavir.  ist.  1S7.  Sav  ii  ;,'n.^vii  ki].i.  .1. 
R.aji.',  IliJ.  II.  Ako  .-ill  i  kipiii  od  jaro.sti.  pour. 
1.  ."ill.  Til  padiin  oda  svakiid  slijopri  koji  iiz 
-nsli.  pjrvajn  jiinarkc  pj<«sino,  |.rnpasl,  svpsko^a 
larstva  i  poxilnjii  si-jisko  f^-ospostiui'.  nan.d  so 
svijo   oko  jijovai"a  da  laijo  i  iipamti  pjnsiun,  iniiogi 


KIPJETT.  n.  h). 


KTPOKLANATT 


nzilisu  i  pliii'U,  a  svi  ki|u>.  S.  I^uliisa,  |iri|>.  I0.">. 
■irvi',  jirsi.  ,\r  kaki>  mi  sico  ki|iil  V.  Dosoii 
125l>.  Srco  lui  kipjaso  za  iiaukoiii.  (i.  Zolio  (i. 
Kad  kipjaso  srco  iiiojp  i  rastr/.ah  so  u  sobi.  D. 
Daiiii'ir,  psal.  73,  21.  I'a  iiu  src-o  od  coinora 
kipi.  Osvotn.  1,  50.  Sto  mi  pisa  kipo  sa  uzasmn. 
1'.  Potrovii''.  K'oi'.  vijoii.  20.  —  (/(///.  Vajila  iluh 
mil  iia  osvotu  kipi.  (Isvotn.  1,  ii2.  —  staroxt 
(sltira  tliih  ill  utiiri  (iidi).  Kipi  starost  koristo- 
inhijom  ilili  pribitkom.  .T.  Rajii'-,  ponf-.  1,  3.  — 
rvj  bill  piDi  sitiirjeli  zil-otiiid,  is/iorcili  ii)  cc). 
\'so  (tiji'lo)  vr\\  kip|aso.    Korizm.  2.")''. 

b.  oH'ci'vosr.oro,  cn'ti  iKipce.  Mlikii  kipiti.  uz- 
mli>zati  sc  i  posuiiicu  napiinati  piK'O.  A.  Kanizlic'. 
iifoi'.  (i2.").  U  kazanii  ki]io.  .T.  Rajii'.  pouc.  3,  127. 
/,i>m|a  (Iri'O.  kipi  moro.  .1.  Kniipotir,  kat.  111)!. 
I  lau  u  koji  ro  trosti  so  pianino,  kipiti  moro.  I). 
Kapio  12.  —  Nije  Jdsno  II.  jediKDii  jtriiiijeni  xvni 
rijckii :  l:i((>  dii  ziitici  iinrjeti.  Al"  kijjito  (o  rni- 
ijariiiHi)  viouo  glavno  posrjcd  ovo  pe('-i  davno.  ,T. 
Kavai'iin  ■i2ii'*. 

c.  ciili  kapati,  1,  a,  ii)  no).  Kojijom  (iiiisoiii) 
odsvud  kr\oa  kipi.  M.  Uivkovic,  plac.  io.  Znoj 
izmijosau  s  krvi  kipi  s  «lavc,  tor  pada  na  zomjii. 
D.  Basio  54. 

KIPLAE.  III.  presiine.  —  ('  naic  crijeiiic.  .lovan 
ICiplar.    Eat.  .3.55. 

KIPLETA,  /.  iiejni^ria  rijee  ii  jednom  priinjerii 
.\vi  n'ji'kd.  Nijo  mi  romoto,  rosota,  kiploto.  M. 
l»rzi.''l:!ii. 

KIPLE,  II.  n,U.  1.  kip  (cidi  pod  5).  —  V 
ji'diiiiijd  pincd  .will  rijeka  (sraijdii  kipjo).  Svijotla 
tura  protvrddKa  stoji  kipje  jasnih  }udi.  J.  Ka- 
vai'iin 4.Sla.  Mou  svfitim'  .se  opet  sgleda  od  krje- 
posti  kipjo  slavno.  489*. — lumnoziiii.  Svakoga 
iii  od  kamena  gorustasna  kipja  jaka  (ne  cine  xe). 
205^1.  Stupja,  kipja  jasnijeh  zida  razkosnoga  svi 
su  vida.    479'>. 

ICIpLENE,  )i.  djrio  l-iijijnii  ><•  Icipi.  —  Stariji 
,/V  idilih  kip|onjo.  —  V  Mil.iijiiiii  r/'v'/z/A-if;  kipjenjo 
,i'fHuxus,  offluentia,  ofrtnviiiiii' :  /(  r.j:'ln.-<ljniiirii : 
l;iijl;iiniki  kiploiio,  vroiie;  ii  Sliilinrii :  .I'Miinl.it  in'; 
((  \'iil,(irii :  ,da^  iiborlaufon  dos  ^i.'ili'udiii  »:i.;si'is' 
.roduiidatio'. 

1.  KU'LIW  (('//.  kiiji  kijii.  —  U  jediiofin  pi.tra 
iiii.ii'i/ii  rreiiiriiii.  Kipjiva  zuo.  P.  l!nlii\  viiio- 
diol.'  2.    U\. 


■1.  K1I"LI\',  iidj.  ridi  kipiv  i  kipan.  b.  —  T 
jrihiiiiin  pisai  xviii  rijeka,  a  izmedii  rjcciiika  ii 
Sliilirrni  i.porsoiiali.s').  Izi.skujupo  kipjivo  pribi- 
vauo.    1.  ,1.  P.  Liioio.  nar.   lOB. 

KlPOrA.SNTK,  III.  ,'orjek  koji  rii^l,  ki/i<iir.  i.ipn- 
yedi  kipoklai'ialae.  —  V  Jiilimiid  /i/.my/  win  riji'kd. 
Po^.aiiiiii  i  noviriiici  u  iiiko  vriuio  bill  su  kipcp- 
castiiici.    I.  Volikanovic,  upnt.   1,  412. 

KIPoOasTAN,  kipocasna,  adj.  knji  pripddd 
kijiiii'iiirii.  II,  jj.  (I  hramii,  crkvi  f/dje  .ie  kipori 
idste.  -'  J'  jiiliHxja  piscii  xviii  rijeka,  n  izmedii. 
rjiiiiikd  II  Slitlicerii  (,fa!sis  numinibiis  dicatiis'). 
I'ljpovc  od  I'liovi  kipocasiii  crikava.   P.  Maciikat  5. 

KIPoOasTITE]^,  III.  covjek  koji  kipoir  r-rs//, 
ixjioredi  kipooasiiik  i  kipoklai'ialae-.  —  f  lltliiiii 
ijrr'iiikii :  ,idolatra  o  idolatro,  ;H|.u:it,,n(  d' idoli' 
.idoliiiiiiii  oultor'  H'i'i;  n  Jl/rnKl jiii,',  ric  kaj- 
kdrski  kipooastitel ;  u  Vidtiijijiiid  .  .iddatra.  ido- 
latro' jabgiittoror' ;  UiStnlireni:  .falsor'iiiii  iininiiium 
oultor'. 

KIPOCASTITI,  ki|)Ooastim,  imp/.  ra.ylHi  kipure 
(kao  hiiijiire},  ixpnredi  kipokla.iiati.  —  Siiiidi  ii 
Stiilii'erii  rjeiiiikii :  .falsa  iiumiiia  ooloro'. 

KIPOCAisrE.    II.  idoj.datria.   ridi   kioorasrcno. 


—  SIdrijI  jf  dlilik  kiporastjo.  /-'  jiisiu-d  xvii  / 
win  rijrkd,  d  iziiieilii  ijfeiiil;ii  a  Miknfiitii  (ki- 
pofiastjo,  poftaiistvo,  klai'ianjo  kojo  so  fciiii  kipovom 
&istoci  liudobii  .idololatria.  idolorniii  i-iiltiis,  falsa 
dooriim  roliKio'l  ydje  se  iidj  jiriji  iinlioili.  n  Itje- 
Uixtjeiivera  ikipooastjo,  v.  klaniii'ir  i.  ii  Shilirrni 
(kipooastjo  .falsorum  niiiiiliinni  i-iiltiis'i.  iNoposliili 
jost  zvaii  kipooastjo  alili  vraKoklai'iaiio.  M.  Kadiiir 
.5l{ih.  Po^aiisko  jo  kipo<"asoo.  .1.  Kavai'iin  55li. 
Cim  kra)  slavski  kijiorastjo  to  siiilali'  jo.  .•!ii2.'i. 
Sin  iiozji  izgoni  tmino  kijjiioaslja.  A.  rl.  |!i.|la. 
razs:o\'.  2:!9. 

KTPorAsriON'E.  II.  idolohiliiu.  (//■'•/"  /'■"./■'>'" 
sr  kipori  riislr  ikojijnii  se  ki/iordsli ).  i.-i/iiiirdi 
kipokhii'iai'ic.  -  .Sliiriji  je  ii/ilik  kipor-asrcjijo. 
r  jii.iaea  xviii  rijeka,  a  ixinedii  ijn'nikd  n  Iti- 
liiiii  (kiiiooastjonjo  .iilolatria,  oulli>  d'  iiloli-  .idu- 
loriim  oultiis'  ;i74'')  (jdje  .se  iiaj  jirije  iiiiliodi. 
Evat  so  s  jodnijoin  svijotoni  punijom  kipoi'astjoiija. 
D.  Basio  232.  Koji  jo  nzrok  bio  da  su  ii  kipo- 
6astjoi'io  iliti  uovirstvo  upalii'  I.  Volikauovio, 
uput.  1,  .SfS.  Obicaj  ovi  bijase  jost  vika  jjeto-^a 
i  sestoga  u  kojo  vrimo  no  bijaso  kipocasteno  jost 
sasvim  pristalo.  .9,  477.  Ustogo  so  od  |>oganstva 
i  kipocascGi'ia.    A.  Kalio  257. 

KIPOD.TELAC,  kiiiodjeloa,  in.  I'orjrk  koji  ki- 
jiore  djrid.  ridi  kipar.  —  isporcdi  ki])i>djo|ac.  — 
I'  jiiliiiiiiii  jii-iid.  will  rijrkd  ipo  .idjtddiioin  ijo- 
rorn  ki|iodllaf  i.  Kipndilci.  goiubari.  iglari.  M. 
A.   Eo|k.ivi.'.  sat.  KSl'. 

KIP()L).JE]^AC,  kipodjojca,    m.  ridi  kipndjolai-. 

—  U  jednoya  pisca  xviii  rijekd  ijio  zdpddiioiii 
ijoroni,  kipodijac).  Jakov.  koji  ii  Vacinui  buduc'- 
izuc  kipodi[ac.    J.  Kavai'iin  118''. 

KIPOKLAN-,  vidi  kipoklan-. 

KIPOKLANAC,  kipoklaiica.  in.  ridi  kip.ikhi- 
I'lalao.  —  T^  pisaca  xviii  rijekd,  it  i:iiiedii  ijei- 
iiika  a  Beliuii,  (.idolatra  o  idolatro,  adoratoro 
d' idoli'  jidolorum  oultor'  ;574"').  S  kipoklai'iae  ki 
ukorno  oni  sjevor  svoj  zaliodo.  ,!.  K.av.ai'iin  2(i():i. 
Na  knui  joj  mnokrat  stojo  kipoklai'ioi  sl.avo.  378a. 
Slijepe  obsliizi  kipoklaiioe.  443a.  Od  neznabo- 
zaca  i  kipoklai'iaca.  M.  Dobrotic  530.  —  IJ  iirii 
dra  priiiijcra  n  ispred,  c  proiiiijeiiito  se  na  u : 
Kipoklanco  ki  Kumano  obratiso.  J.  Kavai'iin 
307^.  Castiteli  negovi  josii  kipokl.anoi.  I.  ,T.  P. 
Lucie,  liar.  IB. 

KIPOKLAN  ALA  (.\  kipoklaiiaooa.  in.  idololatra. 
in.  cnrjrk  koji  se  klinia  kiporinia  ikdo  liof/oriind i. 
ridi  iic'/.iKibiizar,  pogauin.  —  isjioredi  ki|joklai'iai'. 
kipof'astitr'J.  kipocasiiik, —  U  pismii  will  rijekii, 
II  i:inrdn  ijeciiika  ii  Stdlieern  (v.  kipooastito)). 
('iiii  si'bo  poganijem  kipoklai'iaooom  svak  tko 
icijciii  iuijeiu  osvom  Boga  zakuiio  so.  S.  Eosa 
73l>.  Ni  bludnici,  ni  kipoklanaooi,  iii  liotimoi  no 
utaze  pravdu  Bozijii.  E).  Basic-  27.  Kad  bib  ja 
govorio  o  vijoku  pakjenomu  s  novjornicima  .ali 
s  kipoklanao(-iiua.    D.  Basic  2.S4. 

KIPOKLANANE.  n.  djelo  kojijeiii  se  kipoklaiid. 

—  Sdnio  II  jednofjd  pisea  xviii  rijeka  {sa  stiirijiiii 
o/ih'koni  Idpoklananjo).  Buduc  iskorouuo  svaki 
liilig  kiiinkbii'ianja  u  svomu  krajostvu.  Blago  turl. 
2,  Bii.  J-Cipolvlai'iaiijo  nijo  drugo  nog  jodna  oast 
podavana  stvorenju  kakono  da  bi  bio  Bog  i  kad 
se  stujo  stvoronje  torn  castju  .sto  samo  pristoji 
Bogu.    2,  80. 

KIPOKLANATI,  kipoklai'iam,  impf.  klanati  sc 
kiporima  (kdo  lioijoriina).  —  isporedi  Idpocastiti. 

—  V  jediioijd  jiiseii  will  rijeka,  a  izmedii  rjec- 
iiikd  II  I !el ill II  I  .'nil  <l:itr:u-i^.  adoraro  gl' idoli'  ,idola 
cil.-n--  :l7l''i.  II  I '()//((//■///(((  i-.idolatraro' .abgijttoroy 
trcilii'ii-|.    II  .sliittirrit  (v.  kipocastiti).     A  nam  Bog 


KIPOKLANATT 


KIPTJC,  1.  1., 


jo  jpiliiii  sanii  .  .  .  a.  Ijacaiuii  kipovu  iiir  ki'  -^iji'- 
tamo.  kipokliiiuit  ne  moreniu.    J.  Ivavaiiiii   .")(ilub. 

KIPOKLAKAVAC,  kipoklaiiavca.  in.  ri,li  ki- 
pokkai'iac^  —  U  dvit  jiist-K  xvui  fijckii.  Uzimmi- 
lisp  so  S'otk  3()3  Zudijo  prntiva  Krstjanom  vole 
\-eco  noa:  kipnklaiiavci.  M.  Pavisii'-  IS.  Ccsa- 
I'iiua.  Uijokleinjanu  i  Maksiiiiijiuin  kipoklaiuiA - 
.  iuin.  Tiian-o  tiirl.  2.  1-21.  No-ovi  khina.vri  j.-sii 
kipnklaiiavci.    2,  272. 

KIl'OKLANSTVO,  ii.  r,,li  ki|inkkai'iaiic.  —  T 
//•/  jiixca  xviii  rijil.d  l;ti,jii  sni  iri  jtiiii  ii  iiij.  I'l. 
Svi  pvaskaviii  Hrvatiiiri,  ki|«pklaiistv(i  ki  (idiunrur... 
.1.  Kavai'iiu  2!I{)1'.  Pasti  u  kiixiklaiistvo  oliti  u 
iilnlatriju.  Ant.  Kailiir-  55.  Eazlos'  jost,  joro  hi 
pudlo/.io  piik,  koji  jo  ua  I'los'iivoj  mi.si,  pud  kipn- 
klanstvi).  klai'iajuoi  so  stvoroiiju  krulia  iia  iiiistn 
stvorit.o|a.     Ant.  Kadoi.'    7H.    M.    UrasiooAir    I  l:!. 

KrPOKLOXSTVO.  „.  ridi  kii.oklaiistvo.  - 
.l„„u,rlin  jr  J,„ni,n>n  ,„l  ns,.nn,  njrr,  kip  /  p„- 
IJ„„iii  s...  /,■  n,(<,  ,l„  hi  u,,n,r  „l„.il„  kii,op„- 
kloiislv...  jiil  /,■  jr,/i,(i  |.o  isi„ll,,  r.il  ilniilailil.  — 
r  lira  i„s,;,  xvni  r//VV,-.,.  I'.wli  kipnkl.)iistva 
/.latiii.-a,  tclira.  I.  .1.  I'.  Lii.ir,  ray,-,  j:!.  Kipn- 
klnnstvo  BoKa  uvmtujo.  110.  Upadr  u  -lili  od 
kipoklnnstva.    (iro^ur  i/,  Varosa    IH. 

Kri'OSAN  fkipostanV).  kiposiia.  iti/j.  riili  kipan, 
I,.  r   J.',I,„..IU     ,,h,„    XV, n    rijrl.;,    l.-nj,    jr    s„ui 

hi  njrr  nil. mi,..  M,./,.  <r  iv.'i  da  ..l,la<i  -n.p,.- 
dania  l.as,'in<ka  pr,>li,,di  -<  1-1..111  stvarjn  11  La^'i- 
liikc  .  .  .:  dali  i.Ma^t  yvKp,.dai-lia,  kip...<iia.  i  lako 
.Iriiua  ldau..dai-<tv:,  knja  piasl,,i,'  .-..jad,  ■!  11  la-  pi.  .- 
hndi-  11  ovaknvo  vr^li  hasri  II I  kc-.  .\.  d.  C.^ta 
1.   255. 

7\;n'O.S|.()y,,\X,  kipo-;|uziia,.  iiilj.  II  l;,.jniii  '<" 
sli,:.'iii  mj../,,,.  kiiii.i-i  I  kip  II  iii.i.riiii  i,.,.l  I.  a 
Hi  ■■I.  —  r  j.-./iiiiiiii  iiisiii  will  rijil:ii.  I;i.ji  or.iki. 
jii-.-niili  l.ii.  individiius.  Zonilba  jrst  iiiu^kn-  i 
zoii.skcii;-  niuzov.ski  zavoz  iiiodu  zakmiitiiiia  i;ia- 
vaiiia.  kiiioslozuos:  zivota  oliii'-aj  uzdrzajiic'i  i.iii- 
dividiiaiu  vitao  sociotaloiii  roliiioiis' 1.  P..  l,oak(>\  ii'-. 
iiaiik.  2.'iS.  Da  bi  iiiiiskd  i  zonskii  kipnsldziiim 
dnist\-i)iii  ziviiri  i  |iriliiva  jiiri  plndili  iiarnd  Tnvi- 
oanski.    2;i.S. 

KIPOST()l;.\(',    kipn.sli.l.a,    III.    riili    kipi.-lnv.lr. 

—  r  ji'ilii.iijn  jiisiii  x\-in  pijrl;ii :  :l.i  iiiiiiii.ii.i 
iiij.  kipnslova.-  <ilii  iiijr  III,}.  ki|.>.^l,.valar.  n.li  s.- 
pii  kipost..)lst\o  ki.j.'  n.lil.  ()\i  kiaj  z.ao  r,.\ik 
liiso  i  kipnit.nlar  i'  voliki  iiKviniik.  And.  Kaci.', 
kor.  2(li;. 

Krr()S'rol.ST\-().  „.  riil,  kip..st,,vslv,i.  -  Umli 
l.iistin'iii   isjii.n.li    kipi>.il.dar.  /'  isli.ijd   pi^.n   11 

k.ijriiii  ill, II  I  ki|...>l.dar.  Od  lada  id.iial.nja,  aliti 
kip.i.;i,,Ui,v,.  |„,Madr.  And.  Ka.  ir.  kcr.  I  I.  'I'paMi 
.1    kipnslolstvn.     257. 

KII'()S'I'(1\'.\(;.  kiposlnv.a.  III.  ri,r/rl:  l.nji  illljr 
kitnirr  ll:,ii,  /ini/nrr,.  isi.,.i;,li  kipo'ManaJ.ar.  — 
Siiiiiii  II  Sliiliirni  rji'i'iiil.-ii :  \.  kip.)rasliic].  -- 
isjiorrili  i  kipnsti)lao. 

KII'OSTOVI^E,    ;(.  sinriiiir  kijii.rii   km.  Iniiinni. 

—  i.siiiirfdi  kiporasrono.  kipDklanani-.  --  /'  jr- 
(liiiii/ii  /jIsi-ii  XVI 11  rijikii  II  kiiji'ijii  iiiiii  III!  knijii 
-vjc.  (irili  snirtiii  .  .  .  jost  jodno  kipnslnvjc'  n 
kiniiii  rnvik  mnrli  no  dva  znia  taninana  |)i'ikaznji' 
0111. ijin  bo^u  laznomu  iio^o  sobo  isto^a  prikaziijo 
na  |ic>^votilisto  %Tagu  paklonninu.  P.  Knozovir. 
osni.   .Sll-  .S7. 

KIPOSTOV.STVO.  )/.  riili  kipnstov|o.  —  ,S',r,»„ 
)(  Shilitrrii   rjiiiiikii:  v.   ki|i.Hastjr>.   —    i.^jn.ri'ili  i 

kipn^l,.L-(.Vn. 

KII'('l'rV(li;,.\(;.  kipotvAiva,  III.  rnrjrk  knji  Irari 
kipiirr.   ml,    kipar.    —    ,S/o,;'r;yo    (../    ,,siinr,i    rijii-i 


kip  /  tviirili  iiiinhirki.iii  hri,.  -  Oil  xvu  rijvkii. 
II  i.:ii,idii  r/rriiikii  n  Mikii(iiiii  ( k i pot vorac,  koji 
ki|ii<  cini  ,statuarius-j  i/iljr  sc  inij  jirije  nahodi, 
II  Jlcliiiii  (.st.atiiaiid.  laritoi-  ili  slatiio',  .statuarius' 
7()7"'l,  II  Jljrliisljiiir,',-,,  I kiijkii r.-ik i  kipotvovet:,  pil- 
tavar  .statuarius-).  /(  \'nll iijijiii  11  i.statuario' ,bild- 
liaiicr').  II  Sliilirrrii  t  v.  kipntvornik).  Kip  nira- 
iiioiiii  11  kniiiii  jo  riik.a  vjoista  kiijotvoroa  dull  i 
/i\nt  nidiijrm  nariniini  boz  samo  rijooi  utvorila. 
J!.  Zuzori  i.S5.  Jiac-i  1111  kipotvonai.  prisliijnn 
ciiiu  kojora  prociiien  josaiu  od  nib.  I  \'(dikaun\  ir. 
iiput.   1,   02.  zacdi.    I  1',    1:'.. 

KIPOTVORAX.  kip..lv,.nia,  mlj.  ridi  kip..- 
tvorski.  —  U  .Slidir.rii  rjniiikii:  ,di  statu.-  .sta- 
tuarius'.  —   )irjiiiii:diiiiii. 

JvlPOTVOKNIK,  III.  ridi  kijiotvorao.  —  Siiiiii. 
II  l^hilici'rii  rjrriiikii :  .sriiiptin'. 

KIPOTVOltNOST.  /■.  ridi  kipotvnrstv...  - 
Siiiiiii   n   ,SI iilii-rrii    rjn'iiikii   11:   kip.d  vorstvo. 

KIPOTVoliSlCI,  iidj.  ki.ji  jiriiiiidii  kijiiilr.ir.-<lra. 
-    .'Siiiiiii   ii   ,Sliilii;rii   rjrnnkii:    v.    kipntv.>raii. 

KEPOTVOKSTVO.  v.  ridi  kiparstv,,.  -  /s/zd- 
rrdi  kipotvorao.  —  I'  llrliiiii  rjn'iiikii :  .slaliiaria., 
lin.'-  arto  di  far  statno'  .statiiaria-  7ll7»;  /(  I'lil- 
liijijiiiii :  .statuaria,  arto'  .liildliaiii'ikiiiisC  :  11, Slii- 
lirrrii :   .statuaria'. 

KIP()\  I,  III.  pi.  piislii  II  Sl,ir„iiiii  II  ^iijiiniiji 
.rijrnisk.ij.    Razdij..].    II;!. 

KIPoVonoiJAH.  kipoV(dinr,a,.  ///.  ror/,/,-  knji 
iiii.di  ilii  jr  iirijrll  i'lisliti  kipiirr  1  llllisliiru  ill.  - 
Xil    jrdlliiili     llijrstil    II  jrdlliiijil    [iixni    win    rij.kil 

jr  nri.j  sliiiiijiii.  iiirii  jr  .:ii  prri  dii.  pi.  kipnvi. 
Mn;;u  st>  na.  I'lili  lu/.iti,  i  na,  niki  nariu  ikmio- 
borro.  to  jost  kipiivobor.o  zvati.  A.  Kanizlir. 
kain.   .582. 

KIPRA,  /.  psiirkii  .11  Kliirii  '.run.  Xrpi.:ii,ilii 
pii.fliiiiii.  -  I'  jrdniii/ii  jii.srii  win  rijiiii.  ( l\ilo 
baba  oil-nvara  babi  'k,,|a  nii  pukaia:  .Miic-i  kipr..! 
tu  noski.-il'  V.  no.soii  1251'.  Sad  jii  (srrkrrn) 
z.ivn:  .iiiajk.i  niila!'  a,  siitra,  or  bit  kobila,  priko- 
siitra  vrr  do  rurka  bit  rr  kipia.  bit  .■■.■  ku.  ka. 
1571'.  A  t.i  tvojo  niladii  st.ua',  11  iiaraiuku  kipro 
/.(siio  .  .  .     2.")5ii. 

KiPRir,  (//.  pn-:iiii".  -  f  iin.ir  rrijrnir  n 
Dnhrornikn.     Sidaon.   ra-.    Is7ii.  25. 

KIPKNMK,  in.  injr.snn  iiiir.  -  /'  spiiinrnikii 
XIII  rijrkii.  U  Kvprniiki,  i  nti.  I\\pri.nika  .  .  . 
Spoil!.' st..j.   P.   I  1251      12lih. 

Ivip'IMI-rrr,  kiptrm,  imp/,  rnjrli.  —  iKporrdi 
kipjidi.  -  /'  iiiisr  rrijrnir.  \]  I'lnj  n  trnjirania 
kip'ti  sab,,r  iz  n.dv..lik.'.  ..k.dnili  s(da.  M.  D.  Mi- 
lirovir,   zini.    viT.   22. 

KipUr,  ,111,1.  k,.,iikipi,  -  I'pnirjr  purl,  priirs. 
ml  kipjoti.  (■;,//,  ..onir  /  vriir.  —  Mu'r  l.il  1  stii r.i 
rijri\  ispiirrdi  rir<,  i.iiMY'iiii:  /(  nii^ni,  .■<.,ir :  ikii 
,p,rli,  ml  XVI  r,,irk,i.  -  Linr.ln  i;j,rn,k<,  :i  lUrlo- 
sl,jriirrrii  ikipiio,  vnd,  vnir  .trrvidii-.  rvr\.ais\  2. 
ki|air  (kipii.'aii)  rbiv.di,  gda  jo  jakn  sidit  ,li..iiii. 
ira  aut  ixlin  ibrvfiis,  ira  ant  odin  imonsus  ot 
forvidus')  /   /(  Sliilirrrn  (v.   klokuiiajur  1. 

1.  iidj. 

a.  villi  ki|.ji-ti.  a.  h).  a)  n  pninmi  sinislii. 
Lonno  kipuc'i.  F.  Vranrir.  ziv.  sp.  —  b)  n  nirln- 
fiirirkoin  Hi  j.rriir.^rni.in  .^mi.^lii.  Pdso  ifnilnr) 
ki[air   na   tn  zKi.    Transit.   2ils. 

b.  ridi  kijjoti,  li.  ul  II  priinini  Kini.^lii.  rriu. 
rnir.  Toliko  ni  kijino  zoloza  tvi-da  kiis.  kail  I'-o 
na  kova6  tuo,  ali  ga  f;lodjo  bnis.  I).  Parakovio, 
vil.  2liS.  Kiga  van  dim  kipuo  plainiri  ziviina. 
:U5.      Vozanotta    u    kipiu'o    bililui    ulji'.     F.    <ila- 


KII'I'C.    I.   h. 


I.  K  IK- I.I  A. 


vinic,  ivit.  l:)(»''.  -  h>  ii  jirriicsrniim  smislii. 
Stndoiia  iiamva  i  kipiu'o  krvi.  Niinirii.  27". 
(Moiiti'iil  kipui'ii,  (IplaU'lim.  !)7'>.  (idi  .ji>  .jiil 
kipuri  znvidiisti  duK".    D.  Hiivakovir.   vil.  ;")!». 

2.  iiilr.  kipui'P.  —  I'  Jijelostjentrnt  i-jiTuilni : 
.t'oivontoi',   t'orvido". 

Kil'U(''AX,  kipuona,  mlj.  n'di  kipin'-.  —  I' 
Jtjiiiisljriii'crii    riri'nihii  kiiil  kipnr. 

KIl'l'ClXA,  /'.  Dsohiiiii  iiiioi/ti  xtii  jr  kijiiiie.  — 
/■  llifldstji-iitrrii  rjeriiikii :  kipiu'iiia,  vrclDst.  Afln- 
A^otano,  klokaiu"  ,foi-vor\  /  M  Stiilirrni:  v.  kli)kiiii. 

KIPTK.  III.  }iir.:liiic.  —  I'n'Ji-  iiiisi'jin  rmiiriid. 
Kipuri.  (prozimo).    S.  Novakovir,   pnm.  liil. 

KUi-,  ))'(  iiiivvtkii  nehiji-h  rtjei-i  (jri-kijch  ii  sjin- 
iiii'iiiciiiKi  (■iriliirxkijnii  iiitliv.i  xr  jiisiiiid  kiv-  / 
krr-.  /('  jiiiiini'iiii  tivha  ciliifi  I'ir-.  '/'/*  I'ir.  c'ira. 
Civijatojov,  Civil,   (''iriopaslia. 

KIRACit.IA.  III.  II  I,- nam  ill.  tiir.  kiragy.  —  Mim- 
uiiii  .je  i('».s7."(»/((  ;•()(/((.  —  /'  Viikani  rji'ciiikii: 
kiragija  (.kirajjifija)  .dcr  micthwoliiior.  raiptliiiiaiin' 
.iuquiliims-. 

KIKA.ICTJA.  III.  riili  kirajf>:ija.  Kosuici,  poslo 
lU'koliko  daua.  oi\c  n  oim  svqjn  kiii'-u,  da  vidi 
kako  iim  so  vladaju  novo  in>/,nan<>  kirajcijo.  M. 
D.  Milii'iivir,  luddnduov.  S2. 

KIRA.TG1.TA,  in.  fidi  kirafiija.  —  I'  Viiknni 
ijeciiikii  kod  kii-agija. 

KIRE,  vidi  koji. 

KIRICA,  /.  vidi:  Kirica,  suvrst  sui()k\'('  i^Va- 
javae.  u  Primorj'.i).  B.  Sulek,  im.  14-i. 

KIRK,',  m.  presime.  u  Himatii.  V.  Ar.seiiijovif'-. 

KIRIGIC  (ujir/ii'  Kin4'i.ii<''K  '"■  pre.:iiii('  (pi} 
iicti  kiricjiji).  —  r  imse  rriji'iiir.  Va-iiliji'  Kirifiir. 
Rat.  98." 

KIRIGLIA,  III.  ritrjrk  knji  dlljr  ,1  IKljilm.  pad 
-fiklip  .<tnijf  kni'ir  ilii  sr  mi  iiiiiiii  jdir  Hi  ijoiii. 
te  .•iiiiii  Zil   jiliitii    iilr  >■    iiiiiiii.   —    isiKii-rdi  I'iriiii j:i. 

—  ['  iiiiiiKiiii  jr  iniski'ijii  niilii.  —  h'oliko  :ii(iiii. 
iieiiia  u  tiii:^kiiiii  ji\:ikii  rijrii  kiriji-i  ad  kiiji-  hi 
iini  iiifiijlii  posldii:  iiniii  .<r  iiiiiiiiil,i  ii  iiiiinii 
jcsikii  III  inid  i  iiiii/.  kirifiija  /  iitiii.  c  liiii;;iri  >  ml 
kirija  liii:-:kijiiii  iKisliirkiuii  ^i-  —  "''  ^^i  njrkd: 
iidj  ■•ildi-iji  jr  jiriiDJrr  n  xpidiimikii  ddlnid-dikdiiir 
i/d'il.  \:,-2's  pisdiiniii  Idliidiiskijnii  jriikum:  ,Mor- 
la>/hi  ouoro  cliirisif,     K.  .liivc.k,   die  ula.-hnii.  I."). 

-  XVI  i  XVII  cijt'kd  pi.'idiKiji-  '/.  III].  K  <''>di  k  pud 
<•  i  e). —  Imii'dii  rjciiiikii  n  lirliini  i  .inulaiiii'ii'. 
folui  (die  g'uida  i  iiudi'  .iiiulin'  ."i(i2'i:  .\fttiiiali', 
votturiiio'  .ijHi  vocturis  vivit'  TUBI'i.  ii  Slidivmi 
{v.  ijoiiaf'i,  II  Vukoni  i^.fulirniann.  dor  saiimcr' 
.viH'turarius,  vector  cditollarius').  Ovo  ti  sp  brodo 
tuv>(kp  kiri/.ijo  kai'avauo.  Xar.  pjos.  n  P.  Hokto- 
rovic  20.  Pripravan  sluf.iti  n  st'akoj  potrebi 
istijem  sltig-am  ili  kiriJ.ijain  za  dati  I'liiii  \f'i'-p 
vi'jeiuona  da  pocimi.  13.  Kasir.  fraii.  iii.  Pu- 
tovati  s  kirizijaiui  (.kirisijami'  iiiiizriiili  iiiiiii- 
piirskom  (jrije.ikoiii)  hodoPi  i  vracajupi  so.  72. 
Zapopiva  Vlasic  kirig-ija.  And.  Kacic,  razg.  28()*. 
Kirigija,  ti  si  n  goromn  (JailiiJ  prpnosepi  rami 
na  .samaru  proko  Bosno  na  Ercegovinu.  Xar. 
pjps.  vnk.  1,  50ft.  Podiglp  .so  kirigije  mlade  od 
ubava  Skop(a  bela  grada,  oni  vozo  Orke  i  Bn- 
garo.  2,  ;52i.  .lodan  veli  kirigija  niladi.  2,  ii2.j. 
Kirigija,  kanio  ti  kirija?  —  I J  liangije  i  ii  luo- 
hangiJG.  Xar.  posl.  vnk.  l.'3:-i.  Bojo  jo  biti  i 
kramar  nego  kirigija.  _  X^ar.  l>lag.  melim.  beg 
kappt.  2.^.  Za  I'legova  Sarca  jedni  jiripovijpdajn 
da  mu  ga  jo  poklonila  iiekaka  vila  a  jedni  opot 
da  ga  jo  kupio  n  nekakijeb  kirigija.  Vnk,  /.iv. 
240.  Ustann  kirigije  da  oproniaju  koi'io.  Bos. 
vila.  1886.  7S.  Kirigija.  I'oringas,  vozar  za  platn 
,lohn-kulscher'.    Jnr.  pol.  terinimd.  iJlj(J. 


KII.'Kil.lAS,  kiriglja.ia,  in.  villi  kirigija.  -  /' 
))((.sV  vvijeinv  ii  liiisiii.  Zapovjodi  sviiu  kirigi- 
jasiiua  da  svp  porpiro  polaiio  poiuern  n  knwi'io 
i  <la   so    odniab    spronie    na    jint.     Xar.   pri|i.  bos. 

1.  :r>. 

KIK'kU.U.V.sIvI,  ,(,//.  /,•,,/•/  pii,,ddd  kiriijijdwd. 
—  /'  iidsr  rrijrinr  ipi.iiiiin  kirigijnski  (  kiriginskii. 
11  iziiii'dn  vji'rnikn  n  Vnkuvii  (kirigijnski,  n.  p. 
kon,  siilia  .t'raelit-'  .voctnrariiis'i.  I'ii|)adasp  sohi- 
kirigiiiskp.  Ogled,  sr.  Hill.  —  linii  i  ddr.  kiri- 
gijinski,  kiio  kiriijijc.  Vi  ijevajte  jasno  kiri- 
ginski.    Xar.  I'jps.  jnk.  -^78. 

KIRil'il.lSKI,  adj.  vidi  kirigijinski.  -  I'  iid.ir 
rriji'iiii'  ipininiii  i  kirigiskii,  ii  i:niritii  rjriiiikd  ii 
Viikiivii  ii:  kirigijnski.  Kirigiski  koi'ii.  M.  Mi- 
lieevic,  zlospl.  l.'i.  —  Adv.  kirigijski.  Pa  narpi'a 
od  ogaka  liila,  a  zapjeva  taiiko  kirigijski.  Smailag. 
nioli,  -18. 

KIRIGOVAXE,  )/.  djrin  kdjijvni  .-.r  kinijiiji:  — 
Iziiiefta  rjeciiikd  n  ]'iikdni.  O  nredenn  kirigo- 
vana.    Zbornik  zak.  18.").'5.  2.  4ii. 

KIRK'^OVATT,  kirignji'ra,  imp/,  hili  kii-iijija. 
riiditi  kiio  kiriijija.  —  Akc.  kiiki  ./V  '(  jii-dis.  hiki 
Ji'  II  iinpf.  kirigovali,  u  inipt.  kirigni.  ii  ifcr. 
]inicx.  kirigujfici;  ii  osUdijrni,  je  oldirimn  oniiki 
kaki  je  u  inf.  o.iini  dor.  2  i  3  xiiu/.  kirigoA-a  /  n 
part,  pravt.  dd.  k'iiig.nno.  kn-i^joxala.  —  U  niiii' 
nvijciiic,  d  i^iiiiitii  rjiriiikd  ii  I'dkni-n  i.Tnliniianns- 
gospUiit't  treibfir  .vectuiMiiiini  :i;.'i'ro'i.  JJobieo 
svaki  kirijas  kiiizien  od  dulirnc  oljhisti  n  znak 
da    je    vlastan    kirigovati.     Zlioniik    zak.     185IJ. 

2.  W. 

1.  KIRIJA.  /.  najam,  zakup  (i  Sdinn  poyodhn  i 
lino  sto  .te  placaj,  naj  (:eiie  ae  knze  o  koiiiiiii 
(ispiiredi  kirig-ija)  i  o  kitii.  —  iaporedi  eirija.  — 
Od  (imp.  kira'  (ne  qire  kao  Mo  je  nd.ildinpiiiiii 
kinl  eii-ija),  titr.  kira.  —  Akc.  -sfi  mijriid  n  ijen. 
jd.  lurijfi.  —  Gnvori  ne  uzpti.  dati  na  kiriju  / 
i-cirr  |i. id  kiriju.  —  Od  xvii  rijil.d  liiidi  i  ii  /m- 
ijdrsl.niii  jezikiij,  a  iznieitii  rjiriiikd  n  liiliini 
i.vcttnra.  portatura'  ,vepti(i'  Tii:!'''.  n  Jljehixljeii- 
rrrii  (kirija,  v.  foringa).  d  Shilin-ni  (, portatura' 
.iransportatio.  veotio'),  /(  \'iil:iini  i  1.  .dip  miotlip- 
.niercrs  iniiducti-.  —  2.  .die  Ira.-hf  .veelura. 
nieri-i'^   \ectiii-ai"i. 

n.  iidjdiil  Iddi-fld  kni'ld  ill  jdlldiie  ili  lluieile.  i 
mil}  .ill!  .sr  zd  III  placd.  Izgubit  brodidvii,  ponos 
i  kiriju.  [D).  Poslov.  danic.  Aratos  ti  kirije, 
^adi  mi  s  kola.  Xar.  posl.  vuk.  11.  Kirigija. 
kaiiio  ti  kirija?  —  U  liangije  i  u  meliangijp. 
i;).-i.  Kad  (koi'ij  oslabi  nosopi  sto  costo  pod  ki- 
riju. Vuk,  poslov.  99.  Koii  se.  dado  na  uslugu,... 
pod  kiriju...  V.  Bogisic,  zborn.  414.  .Slaba 'p. 
gospodine,  i  iz  kirije  plapa,  to  toliko  samo  da 
coek  uijo  dokon".  .T.  Bogdanovie.  —  f  jirciieneniiin 
xinixht  (kail  od  idle!  ziidi-i  hiiliiK .  Tr.azi  kirije 
na  suhu    putn.    i^Tra/.i   zlai.     Xar.   posl.  vuk.  319. 

b.  najam  tncte  knee  ili  .■'liiiid  ili  ■•iofic  i  sto  xe 
za  it)  placa.  Uzmem  na  10  dana  poil  kiriju  jednu 
sobu.  IJ.  Obradovic,  basn.  382.  Kuea  so  uzmo 
ili  da  pod  kiriju.  Vuk,  rjecri.  jiod  najam.  Tu 
je  zivoo  gotovo  iieznaiio  i  nevideno,  priinajuei 
kiriju  od  svojili  iiokoliko  knea  i  duraiia.  M.  D. 
Milieevip,  medudnev.  82.  Poti  dan  kako  c(d;aiu 
kiriju.  M.  P.  Sapeanin  1,  78.  Vis  ducana  uzeo 
onu  kueu  pod  kiriju.  Bos.  vila  1880.  291.  — 
.lino  inoh  pripadiiti  i  iiro:  Peele  gospodaru 
blagodarnn  kiriju  s  medoin  i  voskoni  naplaeaju. 
I.  .Jablanei   lo7. 

Ii.  zakiip  tilde  zeiii(e  i  Mo  xe  zii  lo  pldiii.  More 
Ii  se  izvadit  sime  i  kirija?  K.  Matip  78.  One 
tesko  veliko  areiidp  ili  kirijp  koje  se  po  drngima 
vilaetama   od    duluina    plai'ajn.     I.    .lablanei    Ui."). 


1.  KIRI.TA.  a. 


KI^iAO 


d.  iiiijia.  Stvar  tuda  tebi  data  na  postavu. 
na  kiriju  .  .  .  A.  Bai'-ic  112.  J.  Bauovac,  iilioj.  :i7. 
Od  oviida  (cska  f/Maruiicija,  od  ouurla  malta.  "d 
ovuda  |icivr-ija.  nd  ciiinda  kirija.  aki-is.  }).  l{,a|iii'' 
I'.iJ. 

2.  KIIM.IA.  /.  ///»■  I'lrhijriii  rilKtiiiii.  Kirija 
mala  .Aiilliiii-  -iaccr'.  Kirija  prava  .Sen-aims 
Jlijjas'   (nili    kij. 111:1).    (i.   Kolombatovu''.   pcsii.  ."i. 

K1KI.1.\K(I\'I(''.  III.  prrumr.  —  U  iinir  rrljniir. 
I>.    .\vraiiiovir   -Jlw. 

KUillANE,  ll.iljriu  hiiiijriii  sr  kirijii.  .Kakv.i 
'(>  t,(i  tvu'o  kirijauo.  kad  ti  uo  iiin.s  sfdn^  ni  kona 
iz  kirije  rauitiy'    J.  Boppdauovit'. 

KIKl.JAS.  kirijasa.  in.  rirli  kirisija.  -  I'  iins,: 
n'ijciiir.  Rolia  koja  S(>  po  kirijasii  iivuzi.  /limnil, 
/ak.  ;!.  (i72.  Kirijas  .vpiturariiis-.  I).  XiMnanir, 
i-a.k.  kinat.  stud.  lis.  .On  jc  kiiijas.  pa,  iiiii  .■ 
ImK..  .Inkiaj    i-ara    do.'i-.     .1.    linyd^iu.n  ir. 

Kli;i,l.\SKi.  mil.  k.iji  jiriiiinl,,  l.injn.iiiiiii. 
IHUIM,  J.-  pivdlnziti  sv,.ju  kirijaskii  kiiizi.u 
..tVa.lilrlhiirl,--.  /.l,,,ihik  zak.  I.S.VJ.  ■_'.  l:i.  .Ci' 
sii    1..    kmuy   .Kirij:iskr.     M.    Mrdir. 

Kllll.lA'I'l,  kll-li;,in.  lllilif.  riill  ki|-l;;..x:,ti.  - 
r    lin^r    irijniir.     .\'aM|,.    kiriias,    a   liika.l    i,i    sol. I,. 

Iii':\ii/.irl:hi.  Tako  to  id.-,  kad  s,.  kirija.  M.  I'. 
Sapranin     I.    SI. 

KIIM.IK.  ri./i  kini,.|,.j>ou.  -  f  j,:li„„i.i  pisn, 
NX-ll  rijfl.tl.  ()\(i  Kirlji'  uaivili  s\  I't  i  (  J  luur  papa. 
.  .  .  za  kirij.M,.  -,.  -ovovi  -lorijn.  :\l.  I  livkovir, 
naiik.    Hiiiii. 

KlKl.lKhK.lSO.V.  iijinir  Kvri,'  olois,,,!.  (//v. 
lU;ju   n.::,,,rnr.   liospodi    pnn.iluj.    r,/,vV    /ny,,/,,,   „■ 

II  nill.-hni  l.ill,,lirl;ni  rrl.ri  l>nril,ll  Irhlllljr  I  si,,  sr 
,l„rnrr  I,  i„-n,i,l  illjrhl  ,„l  iiiisr  inili  / )„/,irl inT 
in-iiiurr    I.;,,!  kanoi,.  .-.     -      /    .^iiiiin    kirij.'    ,n,/ii. 

f  jr,lllnl,,l    jiisni    NVIl    rijrilil.      Za     illM-.,ilolll   >.■ 

-ovori  kIrlirlcJM,!,  d.'vrt  pnta.  ,AI.  I  li vk..vir.  iiauk. 
Ki.-.l'. 

KIIMKA.  r.  mil-  iniskniiii  liv.i  ,i  ilnmu.  r,i(,i 
ilii  jr  i:  iin'L;,,/!!  jr.il.u.  —  f  n,l.;,i,isii  nviii 
nirl.;,  1,1  ilriuimii  nih,i,is,i  .sl,,ii  Krlkiii.     I.ovrina.- 

pojdc      11      kurll     Kilikl.     U.lovi.v.       I'.     lloklolovi/M?^ 

;i.-..      (tzdravivsi    Iviiika    usiaiir   s,.    -ori.    IMi. 
,    KIlMh.    III.    a™,;.;...,-,    ,„„■    iinisl.i,.    -       i.^j„,r,;li 
Ciril.  (hi   XVII    rijrl.ii.      SM-ii    j;,,|i    .\|,.zaiidii- 

jaiiski.      S.     Diidiiiir.     siihi.     I|i>.        Kiril     l'..i,o\  ir. 

Kll;ll,.\l'.  Kiril.a,  III.  iHJ.si,,,  ill,,-.  -  r  SI,,,,,,,-, 
iiil.ii  Mil  rii,-l.;i.  K\rili.ci..  Spoil. .  stoj.  II.  l.'Ti; 
-l-jsl,. 

Kll;ll.M\-.\C.  Kinlo\,M.  m.  iii'iisl,,  i,  .Srliiji  i, 
„lni,ii,s„,..l,-i;r-.l.„ii,.  ,s/„„-,W,(''iri|.,va<'.  .Viva  u 
Kiiiio>,M.     Sr.    iiov.    isi.l.    I  IS. 

Kll;ll.o\  .\(KI.  ,i,lj.  I.;, I,  i,iii„i,l,i  Kirilovrii. 
isjiniril,  ririhAacki.  -  Kirilox,,,ko  [U.\...  iiii,s„,, 
nil,-  ,1  Srhiji  I,  „l.:riuin  <„„  ,l,i;rsl.-,„„ .  Vino-rad 
ii   Kinl..\arkoi,,    nnl.i.     Sr.    iio\.    |si,.i.   j|i;, 

Kil;il,()V|(',    III.    i,i;-:i„„-    ,/„,   ,„n    Kii-il,,,. 
,.si,„r,;li   Cnlovir.      -    /■  i„ii,-   ,-nj,i„,-.      Cni^orijo 
Kinlnw.'..     Nar.    ,,,,.,.    vuk.    2.   <V,u    ,„„;l„    i„;-i,'i,- 
iii,'i;iiili,ii,n.    SnlVouij.'  Kiril. ,\i.'.   S.-iu.  piav.   I  sTs. 
|:i.   '.i:i.      Al.-k>aii.lar    Kiril. .vi.V    'iI. 

k1K'II.ii\'SKI.  ,i,Ii.  ,vrilli.-,i..  .  vrilliaiiu..  I.,r,' 
.<,■  „  sl„n„„i  ,  „  l,iil.-,-l,i'sl„  s,-  iiiisii  ,l„  j,'  11,1,  II, ,„ 
.sirli  Cinl.  -  r  mis,-  irijiiii,-  M,iavili  kiril..v,ki 
alfavit.     N'lik,   .Ian.    I.   ;is. 

I.  Kilii.V,  KiiiiKi.  /».  (iiiiriims.  iiii,-  niiisl:,,,  pit 
i.   iiikUiiiiiL    I,  jii;::iuir. 


il.  nil,  iiiiiik,!.  —  Oil  Nui  rijfka.  Iz  Grobnika 
Kiriii  plo\aii.  /,ak.  viiio.l.  ."i."i.  Valentin  i  Kirin. 
M.iii.  .r.iai.  II.  I  hJT.'il.  Iidiiiiu  Kirin  Vranii'-. 
II.").  (111.".).  Kiriii  Sh'tulinir.  12.">.  lldSlii.  Solo 
Kirina  N'rl.aiii.'a.  27".  i  I."i72i.  Od  nioup  Kirina. 
Starinp.  Jl.   11:;.  kiI.,,   Ii;7'.i  -llissi. 

I».   iiiiiliiiHil-.    II    lirr,ihl„j    l.nijiiii.     V.    Ars.Mii- 

jpvir. 

f.  /ir'\:iiii,\  -  (III  s\ii  rijikii.  Ivan  Kirin. 
Sfa.tut  trs.-it.  2i:i.  lIlllUi.  Kirin.  S.-lit-in.  z.a-r. 
|S7.-..   22S. 

2.  KlIMX,  III.  svA;  II  lln;ilsl;„j  ii  Inpaiiiji  :ii^ 
,n;'l„i,-k,.j.     Uaz.li.jPl.  S7. 

i;ii;i.\A.  f.  Krni-ini.Cyvrur.  i,ir,l.;i)  iinl.ni jiiiii 
II  .y,i;;-iinj  Afriri.  —  /'"  iinhiiii  nhlil.ii  ii  Viikii. 
.Nadosp  covjpka  iz  Kii'iii..  po  innnm  Siniona.  \'iik. 
mat.  27,  .S2'. 

KIEIXAl'*.    Kiriii.'a.    m.   iiijisii,,   In,,-.  r  s/,,,. 

111,'iiilii    Niv    nj,-l;,i.      I)..    i;M.-ii..ua.    i    d..    Kiriii.'a. 

Moil.  ..-roat.  :;.  .  i:;2i .. 

KlKIXl'.XK,  III.  nil,'  mil's, 1,1.  -  f  .i„,iii,„il.',i 
Nv  ,-ij,'h;i.  O.I  l',iik..\|a  II  Kiriii.'ak  i  Kiriii.'ak..iii 
11  Lipn.  in,li  I  r,iiko\|.-  11,1,1  2i.  .A!..ii.  ,r..al. 
1711.   )  J  l;iS). 

KlUIXIl'd.  III.  III.  lull'  /ili'iiii'iiii  Hi  si'lii.  .  r 
siiiiiiiriiikii  XVI  nii'l.n.  I'r.'krizi,.  kii.l  ImmI,.  Kiri- 
iii.'-i.     Mon.   .■r..al.   21  1.    .  |.".2.".). 

KIKIXOVk"'.  Ill  iin.iiiir.  -  I'  si„,iiiniil.ii  xvi 
,-ii,'hi.  l'..|ar  KiriiL.xi.'  sii.la.'.  AI..11.  .roat.  2."i2. 
'  I. "..".2  I. 

KII;rZ:M.\.  m.  in-i-.m,,'.  -  Prij,-  ii„.s,',i,i  rr,'. 
111111,1.       Kirizjiia    (prpziiiKM    Xiko.lciin,.     S.    X'ova- 

Kli;i/,r;iXIi'A.  /:  iiiji'sl,,  II  Srhiji  II  ,,l.riii/ii 
,'iilinjsl.;,iii.  Xiva  k.Hl  KirizA^iiii.-.'.  Sr.  nov. 
|s7:!.  .",ii.s. 

KIK.IAKO\|(\  „,,  in-,'.., III,'.  r  II, IS,-  n-ii,-iii,'. 
Xar.  pjps.  vuk.  2.  i;:.|.  1;:..",  iiiii'ilii  i,i;-,ii,,ii,'i',iii 
liiiiiii.     S..m.    prav.    IS7S.   .",:i. 

KIHKA.  f.  ki'stunnv  rvij.'t  iVa|avap).  B.  Snick. 
im.    I  U. 

Kll;Kn\ir.  II,.  i,,;-:ii,i,-.  -  x\'\  rljikii.  Mikiila 
Kirkovi.'.  .M,,ii,  .ro.il.  272.  l|."w:l).  -  /  11  lliisi- 
ri-ili'iii,:    ]>.    .VvrauH.vi.-    272. 

KIKLA.  /■.  latil..  kojim  kalatal  iiiaz.'  I.r...l.  vi.li 
skiil.au.     M.    I'avlim.vu'. 

KIUM.W.  III.  i III,'  ii-iiik,,.  --  r  sj,„„„iiikii  XVII 
lij'-kii.  Si.,  i  iza  lali  .islal..  .1110  jp  ICirmau  iizi^'. 
Siariu...    I  I.    12"..   '  Ili7:i.. 

Kn;XA.  /■.  ilili  kijpii.a.  ~  r  II, li,-  rriji-iiii-  11 
ll,iliii,i,iji.     raso|,.   .•■i-s.   miiz.    IS.M.    •_'.    Isi;, 

KIKSir.  III.  iin-.'iiii,-.  XVI  nii'kii.  Mat.'  Kir- 
si.'.  Moil.  .a..al.  :;:;."..  i|.".7'.i:.  I'lisio  .-pI..  spI.. 
jpilii..  Toniasa  KIrsi.'a;  Ilia.'  Kirsi.'  )|rzi  rp|,.  s..|., 
j.Muo.    ;lii7.  .|.",:is,. 

1.  KIS.  Ill, IS  k„ii,i,'iii  sr  ■.,„;■  i„is  irj,-,l,-  s,-  islijiiii 
,ll,is„„,  ,i„i,i  ,-,ir  -  r  iiiii,-  i-riji-i,i,-  II  l),il,i;,niikii 
i  II  „l:..lii,i.  ,1  i:ii„',lii  i-i,-,-,i,k,i  I,  Sliiliirn,  .kis 
kis  ,v.,N  .pia  .■aiiPs  in  lilvrio  a.llipim,tui-i.  r,,\y~ 
mi  |..  ku.'aky  kis  kis!  ,.yu  -a  .,1  K.  M.  Api.pii- 
.liiii.    -ranim.   :!22. 

2.  KIS.  III.  oxv.liini.  ,11  lii-iiiijii  .sl„  ,,„st,ii,-k,id 
s,'  k,.i,  j„h;'I„  ,,-l,-ii„-ii„ll  si„,ji  s  ki.sikiiili.  -  Xil- 
i'liiiii,,  II  II, IS,-  i-riji'iii,-.  Kis.  .-liPiu.  lat.  ...xv.lunr. 
...x.\.|-.    lal.    ...ssl.l,.-,    fiv.    ...x.v.li-.    p-1.   oxy.l-.      li. 

KIS.\I.:.  kis,-a,  II,.  Ill  liiiiiiji)  ,1,1  ill',,  k,s„  II 
k,,,iiii,i  Jl-  isti  rlniii'iiiil  II.  kisik,  iiii,i,i  II  kiiji'iiiii 
1111,1    iiiitiii-   J.'isikii.    —    A'lii'iniiiii    II    iiiisr   nijiiiiv. 


KTSAC 


KISFJJCAIJ.  1., 


KISAC,  III.  xih)  II  iiiiitdjiirKrili'riilii  iinnininl.'ilciim. 
Soiii.  prav.   1K7K.  21. 

KlSAl),  /.  foil,  kill)  lilt  ji-  inmiUna  prema  kisp, 
kisola,  Hii  hi  iiiiiiil'i  :)iiii':iH  jiiLsiii;  /ilriii;  (iiiikUiU) 
hi  oil  1.  kis)  iili  iiijr  iiolrrdnio.  —  U  IIiTcnjnriiii 
iiliolirh(ai'ii.  sr  hiin  /J.iovlcii  (l:iio  pasfacl,  stoiiadj. 
Dnda  tiirska  iloca  okupo  lirisransku  kaiuci'iom 
vioiioi:  ,Ko  vas  za  bozio  pita,  kisadi  oil  kniiakaV" 
Nav.  pi'ip.  vrc.  16. 

KISA^jKA,  f.  Hycs'^i  "  Srhiji  ii  okriujii  knit- 
:iriii-lcoiii.    Niva  kod  Kisa|ko.    Sr.  iiov.  1875.  G57. 

1.  KISANE.  /(.  (Iji'lo  kojiji'iii  .sit  kisa  (i-hli  1. 
kisati).  —  U  B.jiionljriHrvii  rjn-iiikii. 

2.  KISANE,  »(.  ilji'lo  kojijnii  «■  kisii  (,:id!  >. 
kisati).  —  U  Viikorii  rjiTiiikii. 

KISAO,  kisla,  iiilj.  (■(>// kisco.  —  liijcc  Jc  jjni- 
■tlinrii.-ikii,  isporc.di  .sislor.  kysl-i..  ni.-i.  Kiic.ii.iii,  ('ex. 
kysl^,  poj.  kisl3'.  premila  ,jr  liihi  iihiriiiju  rijir 
Ill-Ill)  kysoH,  «  iniSrmii  sc  ji'.'.ikii  jml i-ntiijc  islmii 
II  ji'ihioin  priiiijvrii  nvmi  rijikii.  iili  kao  ila  ,/V 
iiiiniihia  n'Jiv  ii  l.iii  (riili  knd  kisolovuica).  — 
hiiivdil  rjiiitikii  siiiiKi  II  ,S7«//irr/r  ikisli,  V.  kisidl 
.s  diidaikitiii  dn  jr  rijir  fii^kd.  Navaviii  otrov 
I'lpgov  kisli  jcdiici  cilijola.  dj'U^^o  luisli.  .1.  Kavai'iiu 
.3.59'). 

1.  KISATI,  kisaiii  /  kisfiii.  iiiijif.  klsiniti.,  pa 
i  nrli  (u  Itjfliixljciiirni  r/rriiikii  i  kiiluiti).  — 
Miiir  ./'■  jiriisl(iri'ii!.lii.  is/Kin-di  iiis.  (ii)KiicaTi,, 
tV.v.  l-\-;ili,  k\~;llii  /  K,\vi.  /..>/.  kis;ir.  -  !'  i,',hii„in 
pixin  iiil.fliifi  wii  rijihi  mdjr  jf  iiirf^i  I'ur/i'ki 
.llllisiiiil.il  i.llirdll  rjrrllikil  II  Hjilnslji'iii'-i-ni  (ki>,i.|]i, 
kisaiii  jfonuoiitusco'.  2,  ,ebiiIlio'.  3.  v.  kubam)  i 
II  Stidiixvii  (.formeiitescere'  iz  Bjelvstjcnceva). 
Piiu  srzbo  i  bisa  tolik  broj  kad  vidi,  si'ce  mu  Ii 
kisa,  stara  se  i  .sidi.  D.  Bai'akovic,  vil.  6'2.  Ki- 
sati, po  iiaj  vise  s  prijedlogom  .do'.  .Jeli  ti  kruh 
dokisao?'  ,Nije  jos'.  u  Dobrosolii.    M.  Medic. 

2.  KISATI,  k'lsam,  imjif.  kriviti  i  mijeiiiiti  licciii 
kao  Stu  hiva  kad  celadi:  hocc  da  se  itipliu'c.  — 
inpiircdi  2.  kiseo.  —  f  Viikoini  rjuinikii :  ,(6sterr. 
raiinzen)  .siob  zum  \v(uuou  aiischickeii'  ,os  ad 
fletum  diduco'. 

JvISE.  kiseta,  n.  vidi  kud  kisad. 

KISEL,  m.  ime  bijci.  —  Zecji  kisel,  Oxalis 
Aceto.solla  L.,  zeoja  soea,  zecji  kitpus,  kisejaca. 
sooica,  slanica.  u  niskom  okrngu.  S.  I.  Peliva- 
novic.  javoi'.  1881.  123. 

KTSELAC,  kisfdca,  in.  iiiji'.'<iiii  iiiic.  —  i\-.</»./c 
lid  kiseo,  i-^jiviriU  ii.  //.  Kise|ak.  —  U  .•ii/niiii-iiikii 
XIV  I'iji'ka  (jiiximii  Ki.seli.cb,  ridi  kod  kisou),  ridi 
II  naniHceini  rjpciiikii:  Kyselbka  t  Kyselhcb.  selu 
je  ,Tudori.cu'  u  Toplici  isla  meda  ,u  Kbelbku 
rckii,  i  uzb  Kisolbcb  do  piiti'  (Glasnik.  1.5,  306 
ffod.  1348?).  tu  su  dva  imeiia  istoj  rijeci,  mislim 
da  CO  u  jednoni  biti  pogijeska,  i  to  u  prvom 
gdje  mo?,6  biti  da  bi  trebalo  ,Kyselbsku'. 

KISELACA,  /.  vidi  ki.sejaca,  b.  —  U  Stuliceva 
rjec.niliii:  (s  -je-,  vidi  hod  kiseo)  kisjelaoa,  trava 
,trifolium  acidum'. 

KISELICA,  /.  postaje  od  osnove  kisel  (vidi 
kiseo)  iiiistarkom  iea.  —  3tuze  biti  praslavenska 
rijri'.  isjiiirfdi  nix.  i,iicimiiii,m,  cc.s.  kyselice  .s-«  zna- 
ci'iiriii  l.iiii  l.-iiil  .1.  II  iiii.<ri,iii  se  jezikti  javfa  (kan 

lllJislHi    iiiir,    ridi.   knil    r,    ml    Niv    cijeku. 

II.  kiscla  jidia  (ridi  ii  I'likorii  rji;i:>iiku) .  — 
Iziii.edu  rjecnika  it  lijrhisljriirmi  i  kisolica,  juba 
llirrska  ,jvi.s  I.  jusculiim  liii  ruiviiiMim,  jus  acidum, 
jusculum  austorum  (!x  fui-furibus'),  n  Volliijijiiiii, 
(kiselioa,  kisjalica  ,brodo  acido'  ,saure  supp<i'i,  ii 
Vilkovii  f.saure  suppo'  ,jus  acidum':  kis(>lic,a  od 
rasola   ili    od    octa    ili    triciia   kisolica  .sto  oliicuo 


u  .Sriji.iiiLi  j;i-ade  .s-  iiriiiijiriiiii  i,:  iiiiyi)diir  pjismc : 
Toraj,  kiiiiip,  loRova  preko  toga  korova:  daleko 
jo  Miti'ovica,  oladi  so  kisolica).  Ovo  stvari  od 
svijota  josu  kakono  kisolica  koja  iie  iiasica  uogn 
veciria  razdrazuje  jedci'io  i  6ini  izjosti  voce.  M. 
Jvailiiic  370*  (nc  ziiaiii  pripuda  Ii  ooaj  priiiijrr 
iiiiio).  A  ti  uz  nog  kusai  kiselicu.  J.  S.  Ke|- 
kovic  ()8.  Dobru  jubu  tor  pecei'iu  muzu  diii, 
kukuricu,  kiselicu  sebi  drzi.  .lacko.  20.5.  —  S  e 
II    Volliijijiiiii  rjn'iiikii  (ki.sjelica  kod  kisolica). 

b.  drii.idiiiii  ltd  riiiii.  —  Od  xvii  cijeka,  a 
iziiirdii  rjrciiikii  ii  Mikii\iiiii  (kiselica  od  grozdja, 
drozdjo  .feces')  i  u  Vnkorii  i.weinhefen'  ,faex, 
faeces'  *•  prinijvrima:  Stoji  viuo  jo.s  ua  kiselici. 
Dobrog  jo  viua  i  kiselica  dobra  (ridi  i  Nar.  posl. 
60).  —  U'igiuiti  dro/(lr,  ki^c-licu  ,defeco'.  J.  Mika)a, 
rjecii.  6-1*.  Rodini  j.'^i  Mo.ili.  pociva  svrliu  svo- 
j'izije  kiselica.  .M.  Ilmliii.-  179a.  jpi-.  .18,  11.  I 
idicsi  jodnu  kosicu  do  kisolico  ('«  hiire).  Z.  Orfoliu, 
podr.  237.  Ocet  dobro  uskisnut  sa  .svojom  kise- 
licoiu  pomesaj.    P.  Bolic,  vinodj.  2.  313. 

('.  /(  iirii  dm  jiriiiijrrii  I'irsin  ~ill;n  i  l.isdii  (it 
ilntfiiiiii  iirxlii  sill  sr  jiijrl,  iili  ii  iislnhiiii  iiijr  jiisiio 
,:iiiii'i'i'ii'.  IS'e  iuia  smx-ada  i  uocisloi'e  kujit  so  on 
ne  uzda  da  nece  s  kiselioom  i  sircotom  oprati. 
1).  Obradovio,  sav.  58.  Odjila  sjuis  otprit  usta! 
Kisolica  ti  ni  gnisna,  vino,  iiivo  ino  zgano  liigdar 
t'  nt  bilo  prei'ano.    ,Tacke.  266. 

d.  kisclo  voce.  —  Od  xviii  cijeka  (ali  ovo  zna- 
cei'ic  ima  i  ii  riiskom  jezikii).  Kiselice,  dune, 
kruske  ...  J.  Kavaiiin  21a.  Kiselica,  suvrst  ja- 
buke  (Vajavac).  B.  Sulek,  im.  144.  Kiselica, 
s]iva.    Bastaji,  Dai'uvar. 

o.  ime  hilkania.  —  Igmedii  rjecnika  it  Tijelo- 
stjeiirerii  (kiselica.  trava  ,oxelis'),  u  Vol tiiji jinn 
ikiscdlr:!.  kisj.liiii  .arefcosa'  ,sauerampfer'),  it  Vii- 
korii  jIi  1  -.aiiriviiiipli  !■■  .Kumex  acetosa  Lijui.').  Ki- 
selica. Ki.-.r|ara,  slo\.  kiselca,  kislca,  rus.  Kiicciua, 

KHC.IIIHKa,      K11C.ieHHHU,a,     KHC.lHUa,      KHCJiyillKH,    KH- 

t:jmfl,Kn,  KHC.1H,i^^,  KHC.iiiHKa,  ces.  kyselac,  kyselak, 
luz.  kiselck  (Rumex  acetosa),  oxalidos,  trifolium 
acutum,  lapacium,  acetosa,  aeedula  (u  mletackoin 
rukopisu),  1.  Oxalis  acetosella  L.  (u  mlelackoui 
rukopisu);  2.  Kumox  acetosa  L.  ('Bjelostjenac). 
B.  Sulek,  im.  144.  —  S  e:  l:m.dii  rj.ijnku  u 
Bi'liiin.  (kisolica  .acetosa,  erba  ii"i;i-  .mm  11^- ji;'' . 
((  Voltii}ijinil  (kisjelica  A'OfZ  kis.li.  a  :.  ((  Shilinrii 
(, oxalis';  kisjelica  mala  .oxalis  minor' I.  Kisjelica. 
oxalide_(S.  Budmani,  Bellabella),  Rumex  acetosa 
L.  B.  Sulek,  im.  144.  —  i  s  nekijem  pridjcviniii. 
Kisjelica  mana.  acetosa  minore  (Aiiuila-Buc), 
Rumex  acetosella  L.  Kisjelica.  rimska,  acetosa 
romaua  (Kuzmic,  Aquila-Buc),'  Rumex  scutatus 
L.  Kisjelica  veca,  kisjelica  velika  (Kuzmic), 
acetosa  maggiore  (Aquila-Buc),  Rumex  acetosa 
L.    B.  Sulek,  im.  144. 

1'.  nijesHO  ime  (samo  Kiselica  i  Kisjelica). 

a)  prije  naSeya  vremeiia.  —  it  prva  dva  pri- 
mjera  inoze  hiti  ime  vodi  ili  izvorii.  Po  srode 
dela  na  kami  koji  spada  u  Kiselicu  i  nizb  Kise- 
licu gde  pripada  u  reku.  Glasnik.  27,  291.  (1317). 
Preko  brbda  vyse  Kiselice  i  vyse  gradista  nadi. 
KisC-licomb.  24,  268.  (1388).  Kyselica.  S.  No- 
vakovic,   p<nn.   1 36. 

b)  srli,   II  Cniij  n.iri.    filasnik.  40,  21. 

K'.  klsrhi  niilii.  mil  l:ail  ki-^i'o.  —  U  nase  vrijeine 
lull  I  li  SI  I  III.  Ivl^ilica.  ul;i-.  .^ani'ibrunuen,  sauerling', 
tal.  ,ari.|iil,r.  fir.  ,ciuix  acidiilos  ou  gazouses',  egl. 
,acidnl(iii^   ■-priii;.^''. 

Ki.M-:i;H'.\i;.  III. 

a.  zovu  po  srijemskim  selima  )ude  koji  cesto 
jeilu  kiselicu  (juhii).    M.  Medic. 

I),  posni  triod  iz  koga  so  za  vrijeme  casuoga 
posta    poje    u   crkvi;   grasar.   Zovu  ga   popovi   i 


XISETJCAR.  v.. 


KISELAK,  b. 


uciteji  u  siili  taUn.  jrr  so  /.a  vrijcMiu'  |iiisl,i  nnj 
visp  JccIp    liisrli.ri.    u    r.arkoj.     V.    Al-SOllijrvir. 

KISELirAST.  ,1,1  i.  i„,  nrsto  /,7W0.  —  T  /(<rv<' 
<■)■//■-•/«<•.  Kisrlicasm  Jrl,..  P.  IJiilic-.  vin,.lj,.l.  2. 
:!01.      Kis.-lu-iist    vku-^.     2.   H2i. 

KisEEirivi.  »(//.  />■"./(  iirii„i,l,i  Kis,li,i  ,ri,li 
ilntiii  iiriinjn-  kotl  kisBliea,  f,  »i;.  —  .S  .',  — 
(J{l,-\in  kisrlirku.    Glasnik.  -ii,  'Jils.  iI;iSM). 

KlfSELIKA,  /.  crda  jabiih:.  —  isjHimli  kisi- 
litra,  d,  kisolka._  Kiselika,  kiselka,  siivrst,  jabuko 
(Va|ava('').    B.   Sulek,  iin.  144. 

KISEl/ll\A,  /■.  jio^faj,- ,1,1  asi,,,,;-  ,i,IJ.  kism  „„- 
sl„rl.;,w  ina.  -  ];,i,l,  „hh'I.„  kisjcUnn  ,/,//  /,■„,/ 
kisru.  -  M,\l,m  ,1,1  s,'  „l,:  ,i,,j,i„t  „  ,l,il.  siii.i. 
kTscliiii.  II  II,;-.  simi.  k'l^.diiiu.  /'  ni,'.  siiiii.  kisi'- 
lino.  II  11,1111..  II,,-..  i-iir.  jil.  ki^i'liiii'.  —  Oil  xviu 
rijrbi  iriili  /.ml  h.  ,i  r.iiii-dii  rji-riiihi  ii  Viikoni 
iriili  ki.il   M    ,    n. 

a.  „s„hiiiii  iiikiis)  ,1,1, ,1111  it,,  ./V  kisi-li,.  -  I-.mntii 
rjrrinkii  ii  Viikmii  i.dii'  siiuriv  .aror.  ariditas-). 
Oc.'liii  vkii-i  ji'  kntkad  zbug-  svnjc  )utiiu'  i  kisc- 
liiic  vi'^iiKi    iii-|'i-ii;itaii.    P.  Bollc.  vinuilj.    ■-'.    :!■")(!. 

b.  liii^.  —  r  riikiiiiisn  XVIU  rijrkit  fv  jc  .  Ki- 
sji'lina,   .fiTTiii'iilo'.     S.   liiidiiiaiii    l'-!!''. 

'  c.  ki.--,-l,i  iiiliiikii.  —  Od  xvm  riji-kii.  ,i  i.iiikIii. 
,-ji-,-iiik,i  II  Viikiini:  <n  Hrvatskoji  kiM.|..  inliji-ko 
(kail  slatku  varciiikai  .sanro  luihdi'  .nxyfjala'. 
Moi-ps  isti  |>rali  zainisati  u  kisoHuu.  J.  V'ladiiii- 
l-uvir  111.  —  ,S'  jo.  T  iiiicsiini  iidijcdia  kisjcliiie. 
Xiir.  ]■],■..  \i,-v:  vuk.  I.M;.'  Xo  li.'-cnu  in.'  inlij.diom 
iia|.o|iii  11. ■:;■..  mi  ]>ni/...  pu.'.Ti.-ii  ki>j<-liii.'  . -sj- 
.:ii,i,-i  fll.is  ,,.^,,l,ili.  mil  kiiil  l.J.  ■-'.  il.  Ill  him  iia  zloj 

■«l.  ki-.-liiKi.  <iij.'>.  -irij.'s.  bii-sa.  II  Urvat-^k..]'. 
V.  Ai-.'nii.'\i.'.  Si.'ju  svojstv. ■11.1111  Z..V.M11..  viu- 
>k..jii    ki-..din..in.     1'.    I'...li.-.    viiii..lj.l.   J.   :ri. 

0.  lis,'l,i   jiiliiikii.    Xij.'iii.-i    u   Sriji'iiiu. 

r  :,.-i.|llli;,  III  hnilliil  <ln  li.istilji-  kilil  sr  s/ilijl 
l„,rrlii  n-lnill-llllh  s  i;,ilik,,iii.  I,-  j,  ,,hl,-lln  kisill, 
iikiisii.  -  Xiii-niniii  in-i-mi,  iniii.  ^amv.  mnirliili. 
jiii  ri-.i.  kys.diiia.  —  /'  iiiixc  rri.ji-iin'  knil  pi.-nini. 
,Siiiii|.iiiiia  kisiiliiia  I  koja  se  u  apah  ki  |.."l  iiii.'iji>iii 
,ai-i.lu)ii  snl|iliiirii'uiii  eoiic-entratiinr  .l.iliili  iiinzci. 
N(iv.  S1-.  I.s:i5.  H'J.  Iviselina  u^'jiMia.  .1.  i'liiirir, 
Zdolciij.  )-•  Kisoliiia  oratna.  23.  Kisidiiia  pniska. 
I'.l.  Kisidiua,  ,-\wui.  .siiun-,  tal.  .a.-ido'.  tVc.  .arid.'', 
fi^\.   .acid-.     1!.   Sul.di.   rj.'.ii.   zuanstv.   iiaz. 

KISEIJTI.   kTs.diiii.    luipf.    i-iiiili  ilii   ill,  ki^ii,. 

II,-    SIIWII    lilt    I, mil-    kis,l,,    llrili,    ,1,1   s,-    I    >lkl-lls,    i   ,11,- 

1,1,',,  i-i-iji,  -itkii.  -  .\k,:  <,-  in-  i.iijiiiii  II,..,-.  -li  ■■'. 
^i„il.  lu-.dii.  -^  lliiili  i.lilikii  s-  |,.^  .ki.|..|iii'  ,/.// 
knil  kis.'...  -  Oil  xvni  i-iiil.u  iiiiij  /nij,-  ii  Ililniii 
,-jrii,ikii.   nil,   kiiil  ■_'.. 

1.  iiklini... 

n.  I-,, III  I  ilii  ill,  iinslii,,,,  ki^'-l.i  III.  II.  iiiliji-k... 
kll/ilLS.  hji^l.i  ihl.l.  -  I-.,lii-illl  rjnillkil  II  Sliili. 
i-rrii  (l.i^j.dili.  nili  kv,-i-.:ill'  /  /(  I'lik.ini  ii.  |.. 
j.d...  mlij.d^..  ..saiuTir  .a.-i.lui,i  iv.l.l,...  Umi  iia- 
(■■iiia  jc.-iu  kiipiis  kis.lili.  ,1.  S.  i;.|k..\h-  loi;.  IM 
sii-iiu'o  i  da  kiM-liiii...  .In  ..d  .lnm..L'  ^irn  ii.'  |ir..- 
siiii...     P.    Kiaiiss.   siiiaihi-.    iiMdi.    |i;ii. 

II.  knisifl.  1,1. .rill.  -  r  ];iki,rii  rji-niikii:  u.  p. 
npaiiki..    ku.l.'lii   ..MiiWi.i.di.Mi-   .iiia.-.T..-. 

2.  yii  >...  i-illiksiii„,  Hi  pii^inin.  -  1.1,1,  du 
l-Jirll/kil  II  H.l'lllil  .I.Tliicnnil-M  ..  lM.\itar<i-  .(.■!,- 
III. ■UK'S. ■..■  :;i(ia,  /  „  Vnllii'iijuii,  i.i;.nii..iihirsi.  lii- 
vitai-si-  .-ahroii').  .Joi  se  inac  krastavai-  kis..|i. 
.1.  S.  i;(.|kovi.'  :i21.  Koze  so  u  boji  kisolc'  ili 
vrijii.  u  lh\atski.i  i  Slavmiiji.  V.  H.-ftdc.  -  Ivi- 
sjidili.      X.d^akva    baba   uii.nz.'    in  I  ij.<ls;..    \a    .In   j.ij 

kn.l  s,-  kisj.dii  i-sj-  :.iiiir,  n.^iiliili  ijlii-^.  nil,  ki.d  I.  j, 
2,   .1,  II)  Ijlill.    \a)-.   piip.   vi-i.'.   bj. 


KISE1>KA.   /■. 

II.  ,-,-xlii  jiil,,iki-.  -  i^/i.,i-nli  ki^ela..'.  d.  Ki- 
s.dka,  siivrsi  jabuk..  I  Va|avai-.  Stubica).  P.  Sulek, 
iui.   PPl. 

h.  rldi  kise|a(-a.  Kisidka.  saiii'rain|if(>r  iVa- 
javafl   Rumox    acotos.dhi    L.     I!.   Sulek,    ini.    iSG. 

C.    ridl  Kiselae. 

JvlSELurA,  /■.  riili  kis.diiia.  a.  —  1"  Jiimhri-- 
sii-i-rii    ,-j,-vii,kii':   .ai-i.lilas-. 

KISELOST,  /■.  rlili  kis.dina,  a.  —  T  jidiiiuiii 
1,1x1-11  xvm  i-lji-kii.  Vi.^i'i.  va  kisobist.  Z.  (Irf.din, 
piidv.  371.  Ki,selo.st,  .dn.in.  ..a.ddiUif,  tab  ,ai-iilita'. 
P.   Sulek,  rjecu.  zuaiislw   nnz. 

KISELOVNICA,  ,/'.  kisa...  knili  bii.l  kaki.va 
brasna  zovu  kiselovnii'.iin.  .ILnii..,  bral.',  ili  izuin, 
brate,  preda  nas  eijidii  ki>.  I.i\  ni.  n  iiaina"  ml  |iii 
nunc  debehf.  —  il  iinir  rrijinn-  ii  Li,  i.  .].  P(>K- 
.laiiiivie. 

KISELATA,  /'.  ii,,stiiii-  lid  kiseo.  —  ispii,-i-di. 
kiselira.'—    r  ,111  il-   niii-,,11-. 

n.  n-stii  ,kisi-li-l  jiihnki-.  -  I.mnlii  ,-jn-iiik,i  ii 
Viik.ini:  111  uzi.'k.ij  iiabijii  .nvt  aplbb  .p., mi  -.■mis-. 
Kis.'la.'n,  suvrst  jn I mk.'' i  Viikn.  i„.,:.-li,ti  il.i  I ,:-liii 
ritilli  Vuk,  nil  n.li  ilnln.  I;.  Siii.d,.  im.  I  1  1.  — 
/  .s'  i,,-iil,.-n„,i.  Ki-.,.|n.-n  liij.dn.  ki-<.dn.  bj.dkasta 
jalmka  iVukai.     II.   Sul.d,,    im.    I  II. 

b.  hi{k.ii.  -^  I:,iii-dii  ,-ji-riiikii  II  \'iik,,ni:  (u  Pu- 
bnivuikui  ,saii.Tkl.'.-'  .liNniis  a.el..-i.dla  Liuii-.  — 
Kisi'laca,  rus.  Kiic.ifH'i.,  icHciiina,  aaii'iH  Kiiciuua, 
alleliija,  trifo.ylio  acctoso  (Skurla),  ilraba  (Pii- 
rautei.  I.  Oxalis  acetn.sella  L,  (Uanilu);  2.  Ruiiiex 
a./etosa  L.  (Lauibl,  Visiaiiii;  3.  Puiiiex  ar.-td.sidla 
Ij.  lOiLspic,  u  oiiiisk.iin  iiikupisui.  P.  Sulek,  im. 
1  U.  —  /  .s  jii-id.jii'iiiiii.  Kise]a(-a  niai'ia,  a.-et.isa 
iiiiiiore  I  Durante  I,  Kiiiiii'X  arntDsella  L.  Kise]aea 
v.'i'-a,  ari.lula  vel  ai-etiisa  (  Duraiite),  iRumex)  ace- 
t.isa.   L.    P.  Sulek,   im.   ill.    —  S  -je-.     Kisjo|ara 

I  Kisjelaca  Skurla.  StuUi),  1.  trituy:Ho  acetoso,  alle- 
liija  iPizzelli,  A.juila-Piu',  Kuzuue),  Oxalis  ace- 
bisella  P.;  2.  aootosa  iiia.KKiiire  (Aiisehuo  da  Ca- 
iiali),  Ruiiiox  ai-etu.sa   L.     11.   Sulek,  im.   Ml. 

e,  ///('■  iitjcsHiiia. 

a)  I'liva  11   Virju  ko.l    Viiiiic   u  Hrvatskoj. 

b)  .:n,ilii  II  Hiliiji  II  iikniiiii  ,-iili:rski>,ii.  Sr.  iiov. 
1.S74.  .S5. 

KISEl^A.IA,  /.  vrsta  jabiike.  I.  Pavl...vi.'.  — 
isjiiindi.  kisejaea,  a. 

KISEPAK.  kis..|aka.  ,„.  pn-lnji-  ml  ,,.-^,ii,ri-  iiilj. 
kise.,.  —  .\ki:  knki  jr  ii  i/i,,.  siiiii.  Inki  .jr  i,  <«/-(- 
liji-i,,  iiiiili-.:ii„ii,  ii^iiii  ii.t„i.   i  iti-v.  simi.  i  nil-.:  \ii- 

a  ki.^i-lii  r.i.i.,  ,,-ii.li,iii.  -  l:„ii-dii  ,-j,-i-iiikii  I, 
y,ikiini  'M.I..  kis.dn  v...ln,  .v  il.,ili,lk.,„i  iln  «'  </./- 
i-i„-i   II    l:i,s,ii. 

(I I  sn,,,ii  mil.,.  V.'.l.'  rii.lii.'  .  .  .  iialin.le  so  iia 
vls.j  mjesin  i  1.1  prvii;  kisi.|ai'i  iliti  kisele  vode, 
luij  Klasuvitiji  u  ij.'peiii.  i.  P.  Juki.'',  zem}.  7.  Ova 
se  voda  tamo  zove  kisejakoui,  jerbo  je  kisela,  i 
pri.idaje  se  iia  oke  u  Traviiiku  i  u  .Sarajevu.  D. 
Pupovic,  poznav.  rube.   12,s. 

6)  inji'sfii,  i.:i;ir  ki.trlr  mdr.  aa)  iinjirr.  Na 
.IN. line  druiau  j.is  iiiia.lii  tri  kise|aka.  P.  .fiiki.''. 
,ipis.  7.  b.'p.-iii;n.  uaj  liLJi  kis.'jak  u  idjeluj  P.isui. 
:ir..  —  hht  km,    iiiji-siin    i„,i-  ,1.  Jidsiii.   aaa)  si-lo 

II  nknniH  s,,,-,,ji-i.-il.i,iii.  Sinlnst.  bosu.  13,  ^  bbb) 
tiiji-sln  II  nki-iniii  I). nil  I'li.-li'.  Kisejak,  2  sata  od 
Si.li    Ji.iii.'.    blizii   s..|n,    l'..|niie.    F.  Jukic,  zem[.  13. 

b.  iiiii-  liilkii„iii.  i.^iiin-nli  kiseli(.-a,  e.  —  Isiiiedu 
rj.-i,iik.i  II  ^llkn(l,lll  ikl-.'|nk.  kls.diea,  tr.ava  ,o.xa- 
l'i>.  a..'i,.sn-i  /  II  \'iiknrii  ivid..  ki,.di.-ai.  Lisee 
...I  .n-.'  trn\i>  skill.,  j.'sl  prikla.liKi  .livjemu  kise- 
|aku.    I,  .Jaljla,u..-i    17:1.     Kise|ak.    1.  Pumex    aee- 


KINKI.AK     I., 


ft 


KISEO.  1.  tl. 


tosn  L.  (Paiicir.  ii  oiiiiskoiii  iul<M|)isii.  ijiv/.ir);  'J. 
Oxnlis  acPtosKlla  L.  (Oifoliii").  It.  iSulok,  ini.  111. 
Kisp|ali,  Uumox  acotosolla  (>t,  |iati(>iitia  L.  (Urla- 
kovif'-).  l.sfi.  -  /  >■  )iri(ijii'imn.^  Kisojak  pitoriii, 
Riiiupx  sfutaUis  L.  (llolic').  B.  Sulok,  im.  114.  — 
Kisojak  criii,  suvrst  viiiovp  lozo  (l)iaK()sav|ovi(''). 
lit.  _  /  ,v  -jo-.  —  izmi'du  rjecnikti  u  StitliccPii 
(IIS  kisjolicn).  Kisjp|ak,  acetotia,  oxalis  (Stulli). 
Jtiuiiox  aiotosa  L.    K.  Sulok,  im.   li-'i. 

C.  li'isio  lir.  —  I'  lijvlostjencrni  rjchiiliii:  ki- 
sojak (.scilic^pt)  sir  ,oxigalaeteus  caseiis,  oxigalac- 
tiiis  1.  oxigalactiiim'. 

d.  ki^clu  pill II.  —  U  ji'diMfiu  pisca  iiaicija  urc- 
iiii'iM.  Pirot  noma  kud  izvoziti  svojega  krasnoga 
villa,  a  Sofija  mora  po  .skupe  novcp  piti  lualiom 
svakojaki  kisojak.    M.  D.  Milicovic,  s  dtiii.  54. 

e.  u  Lic.i  .slaba  rakija,  koja  iia  posjetku  ouri 
iz  rakijiuskoga  kotla.  cf.  vooa,  patoka.  u  Dobro- 
splu.    M.  Mecli6. 

KISEVAKOV,  ((///.  kiiji  pri.jiada  kisifika.  Ki- 
s(>|ak()v  koron  clobiva  so  od  ki.selaka,  Kumox  aco- 
tosa  ^l.    D.  Popovit'-,  [loziiav.  robo.  "227. 

KI8EXiAST,  adj.  knji  ;jc.  pime.iti)  kiieii.  —  U 
iiiise  vrijeiHi'.  U  ki.sejastim  bijuim  orgauima.  .1. 
Paucic,  botau.  10. 

KI«E^;ENE,  «.  djeli)  kmiem  ,se  kisrii.  —  U  Stii- 
licevti  rjcciiikii:  kisjejei'ie  ,fermoiituiii'.  /  »  Vii- 
kouii:  I.  ,das  sauerri'  ,fermentatio'.  2.  .das  ein- 
weicdioii'  ,iiiacoratio'. 

KISEJ^KJA,  /'.  Eiimpx  acetosa  L.  —  U  inisc 
rnjviiir  ii  Ddlmaciji.  Kisejiea  U3  kisejaca.  Cas. 
(■PS.  muz.   I.S.^2.  2,  5'2. 

KlSKl^KA.  f.  iiijcsiiii  iiiir  II  Siiiiji  II  Dkniifii 
kiir^cnii'kiiiii.  Niva  kod  Kisclke.  Sr.  iiov.  ;1.S72. 
(i-1.5. 

KI!SE]^0(!A,  /.  nidi  kisoliiia,  a.  —  U  ji-dHnija 
l)i!<ca  xviii  fijcka.  Ova  kispjoca  .  .  .  opot  so  ra- 
stopi.    I.  Jablauci  215. 

KISEO,  kisola,  adj.  acidus.  ii  knjriiii  jr  iikii.s 
kail  II  ijcta.  —  Kiirijm  ji'  isti  .<tii  i.  kml  filiiijnUi 
kismiti  (kys).  —  (hiiiii'ii  je  kysci,  nli  «■  iliir,t(iiii 
lie  miizc  .iiiiili.  jdi  iiii.ilnnik  <■!  ///  '1.  /i"  knji'inii 
je  zaditeiiiii  nldik  ii  jiuiiuiit  ifuciini  Jcisici.  liisjpla 
ltd.,  u  Zii/)iiiliiiiiii  hi  hill  k'isio,  kisila,  ali  iiiii 
tieiiiam  iml  ndr:  ii  islniiiiim  je  iiohii  xliii'aja  jednak 
iihlik:  kisiM.,  UTsrla.  olilit  se  x -,'-  pulrnhije  lijew 
.ill,  jr   (ihiriiiji    II   jii:iiijnii    l:nijrn'i,i,i    i  ii  slitrijiiii 

jc  II  hiiijiir.-ikiiiii  je;il;ii  ulilik  kisi-l  ;  n-  iion'm- 
liiMckmii  kisa}y,  t  u  piilnknm  inia  rijec  niolvisiafosc 
I'reS.  kysoly  niiita  ne  dukasuje,  je.r  -so-  inose  pii- 
stati  i  od  so  i  od  se,  kai>  ni  rii-'tke  rijiii  icucc-.n,, 
KHce.iHna  Ud.  sto  postaju  od  ove  iisimn-.  i  in 
•s  istiif/a  ruzhxja)-,  Mie.i  se  .v  -a-  pnl rrdiijii  liji'iii 
.Ho  nil  iiiiiijii  nil  ■•ijererii  iiiixeijii  iiiiriiiln  i  jrkiiri-i 
i  ikiirii,  fill  iiiiio  /ii-iiMidii  i  iiiu'ii.-iUir.  kiscl.  yi 
jto  iiiistiii'iii  lie  iiiiiSe  lie  ~ii  rijelii  :iiiili  kiikii  hi 
Irehalo  daje:  mofllo /li  n  iiiisnii  jr.il.n  r  jin^liiti 
lid  0.  kllO  II  obitej,  ali  s<  n/iel  lir  jiir.iiilje  .•illlll:.iil 
pH,  lie/JO  .^IIIIIO  II  /iiiii.  iiriiil.  ml.  filniinln  Ire- 
cega  redn  iim  >-i\  .  n  iil'iijnl  k\^,'ii  nije  jmlenteii 
kao  pra.sliin  iisl:,i    n/ir   inililml  ki^j.-li.  Viiln 

da  je  jinislar,  iist.ii  rijer  lisjHiri'ili  res/,-/  /  ijoriiii- 
luziiki  ohiik),  ali  kao  da  je  oliicniji  liio  oblik 
kysl-b  (cidi  kisao).  lit.  kisplius  la^a  da  je  itzeto 
iz  jiolskiifia  jezika  ii  kojeinii  ima  kisifil.  —  U  nii- 
seinii  ^1  ji  :il.-ii  iiir(ii  ml  jirrijeli  rreitiena,  a  izinedii 
ijeeiiil.ii  II  .Mikiijiiiii  kis,.|(,,  )uto  .agro'  .arris'; 
kiselo  kaki)  kvas  .luniicml-aLus";  kiselo,  uskisuulo, 
kako  ti  kruli  kiseo  ,t'ormeutatus'),  ii  TIjelosfjeiu'eru 
(kisel,  u.skisnut  ,fprmeiitatus'.  2.  prokisol  ,ULmis 
fprmPTitatu.s'.  ii.  kisol,  octPii,  jut,  ostpr,  jak,  zp.stok 


.appi-biis.  ai-idus,  acridiis,  aiistorus,  acpr.  raiieidus'l. 
II  .laiidireiiiieni  (kispl  ,a('i<Iiis''),  /(  Volliijijliiii 
(kisol  .acidd,  acptoso'  , sailor"'),  il  Stiltieerit  (ki.sel 
iz  llalideliceea),  ii  VnkoKii:  ((^omii.  kisoliji)  ,sauor. 
aoidiis';  a  h  -p-  n  lieliiiii  (kisio.  kisjola  ,fpriiipn- 
tato  o  lievitato'  ,fprmpiitatiis'  .'UOa;  ,iiiagrito' 
.aproni  essp'  ;i8Ha;  i  .i  olia  iililika:  kisio,  kisela 
.acptito,  dpi  latto'  2(ia),  ii  Stiiliirfu  (ki.sio,  kisjola 
.formputatus,  acpr,  at-orbus'),  "  Daniciccvit  (kysoli. 
,a(-idiis ;  forijioiitatiis'). 

I.  ("//'.  —   h'liiiiji.:  kisi'dijr  ^»   V'likiieii  rjeeiiikii) 

Hi  kisi;:i,i;, 

II.  iiiijiee.  Ill  II  jiraeoiii  sniislii.  ll'ieii/  bise 
ili'ugim  kispla,  zlhka  i  uopodiiosna.  JCorizm.  82''. 
Pica  ima  dva  kraja :  zuhko  i  slatko,  iikmI  kimi 
jest  treto,  kako  oiin  kiselo  ili  .slano.  F.  Cilaviiiic, 
cvit.  10 — 11.  AT  ne  va)a  voi.  kisela  (hraiiit). 
V.  Boson  tf)7a.  Knigo  su  kao  i  jecloci,  niki 
sladki,  niki  kisoli.  M.  A.  B,elkovip,  sat.  iJlh. 
Kiselo  kao  vist.  Nar.  posl.  vuk.  L^S.  Kiselo  kao 
sirce.  134.  Kiselo  vino  looiti.  P.  Bolic,  vinod. 
2.  17.  —  b)  »  metaforiikoin  miiidii,  kao  nevcseo, 
iieitijodaii.  Lipo  mil  je  novosolo;  tilo  mu  jo  svo 
kisplo.  V.  Dosen  17Cb.  Trcati  za  tastom  i  ki- 
scdom  gostbom  tila  i  svita.  A.  Tomikovic,  gov. 
Uvi.  To  jo  ni  kiselo  ni  veselo  (ni  zlo  ni  dohro, 
obicajno  govori  so  o  jezbiiii  ,iiLsipido').  M.  Pavli- 
uovic. 

b.  0  voiu.  (Jiihlka)  ]oAno  imiXo  kisela.  KoriziJi. 
11''.  —  o  ijroMu,  kad  ne  kaze,  znuii  i  ila  iiije 
zrelo.  Otci  su  na.si  zobali  grozdje  kisolo.  Bor- 
uardiii  31.  I.  Bandtilavio  .^7''.  pzopli.  18,  2.  Ki- 
selo grozdo,  no  va|a.  trnu  zubi  od  nega.  (Kazala 
lisica  kad  nije  mogla  da  ga  dohvati).  Nar.  posl. 
vuk.  l.Sn.  Oci  jedoso  kisolo  grozdo  a  sinovima 
trnu  zubi.  D.  Danicic,  jer.  31,  29.  jezek.  18,  2. 
—  .V  -e-.  Otci  nasi  zobali  su  grozdje  kisjolo.  N. 
Kaiiina  151'.  ezoch.  18,  2. 

e.  0  ieiiiii  (zitkii  Hi  trrdii)  Ho  nekijem  djvloeunem 
postaje  kiselo.  ii)  o  mlijcku.  Da  jasti.  zo  i  kiselo 
mleko  gusto.  Sredovjecii.  lijek.  jag.  star.  10.  109. 
lllijoko  kisolo.  J.  Mikaja,  rjocn.  2""^  nilijoko. 
Trazi  ii  Ciganke  kisela  mlijeka.  Nar.  posl.  vuk. 
320.  —  »■  -0-.  Mlekn  kiselii.  Domentijan''  115. 
Kisjola  lulijoka  trbube  naliti.  31.  Vetraiiic  2,  .328. 
Lijepa  Ii  je  vruca  pogaca  u  kisjolu  (-sj-  znaci 
osohiti  ylus,  cidi  1.  j  ^jo(Z  2,  d,  a)  hh))  inlijoku. 
Nar.  prip.  vrc.  215.  —  ft)  o  hlehu,  kriihu  (kaze  .se  i 
u  kiselo  i  u  kiselu).  Kruh  ima  biti  prosan,  a  ne 
kisel.  Narucn.  20a.  Posvetiti  u  kiselo  ali  ti  presno. 
K.  Pejkic  66.  Krub  . . .  kiseo  to  jest  s  kvasom 
uciiion.  I.  Grlicic  110.  Nije  dobro  posvecei'ie  u 
prijpsnu  zasto  je  Isukrst  u  kiselu  posvotio.  A. 
Bacio  297.  Koji  godir  uzjede  u  kiselo  pogiiiucp. 
299.  Da  jo  blagovao  jaganca  s  prisnim  kruliom 
a  no  s  kisplim,  i  u  prisnii  posvotio  a  no  ii  kiselu. 
299.  Da  nijp  kisola  kruha.  299.  Da  no  ima 
krulia  u  kiselo  u  svemu  Izraelu.  301.  Niti  se 
u  kiselu  cini  (kruh)  da  je  svrson.  .1.  Banovac, 
razg.  224.  Kruh  kiseo  iliti  zakmaii  s  kvasom. 
A.  Kanizlic,  kara.  458.  U  kriibu  kisolu,  to  jost 
u  lu'ubu  s  kvasom.  486.  Kruh  kiseo.  I.  Veli- 
kaiiovic,  uput.  1.  60.  Da  bi  blagovali  kruh  u 
sladko  a  ne  ii  kiselo  pecen.  1,  60.  Crkva  la- 
tinska  sluzi  se  samo  kruhom  u  prisno  a  grcka 
crkva  samo  u  kiselo.  3,  42.  Uz  hjebovo  kiselo. 
D.  iJanicic,  2mojs.  34,  25.  No  jedi  s  I'lom  hjeba 
kiseloga.  omojs.  16,  .3.  —  s  -6-.  Da  so  daje 
kisoli.  lilobh  vsemt  jednaki..  (ilasnik.  15,  306. 
1 1348?).      Kruh   kisjo'li   trijebiti.     S.   Rosa '  140l>. 

*l.  0  rodi.  a)  iiopee.  —  u  jedinum  priiiijcni  (a 
-C-)  iiietaforiiki.  Deveta  voda  kisjola.  (Diileka 
rodtiina  kao  da  nije  vee.  riidhina,  radi  deveta 
nidi  dovoti   pod  c)).    (D).   Poslov.  danic.    —    bl 


KISEO.   1.  .1. 


KISXUTI 


,;„hi  ita  ,:  .,11,1'  l.nrr.  tr  jr  ii,„lu  l:>srl„  ,nnli 
,„ll„,iv  l.-,srl,„r  .1,,  jr  „  in.JK  i„i  i  n„l„  l.nj,,  sr 
„r.,l:n  in,,--, I,,-  :„,;■  -.,■  ki-.-la  v.«la  ,  I:,;,,-  ,  ,„r-l,< 
,1,1,,-  ,,,■  ,:,:.,:  ,sj„„-nl,  kis..|ak  /„„l  :<.  -  l:„„',l„ 
rj,;,,,/:,,     i,     V„l.„r„:    k\^,'\:t    v. ..la.    I.    ..l.'i-    ^aiirr- 

.a.|na.-    -.uuU,-    >■   i,n'iii,ii'i;iii„:    Tijc    kisolii    v.hIii. 

1' -J,]: L  ki-.'la  v,..la.    rf.  kisi'lak.   -  S:<   rctvif 

-ala    n.l    I'alaiik.'   kraj    ^a ivk.-    .las,Mii,-r    i/.viiv 

,,.k.vn..  imziiata  ki-<.'la  v.., hi.  M.  I).  M  ll  io'\  ir. 
srli.  Kill.  —  ,, 11,11  »'";'(■  i,iii„i,h,h  ,'  i,,-,,:  (l^im 
iivi  iiiiiicriiliii  izvcjra  iuia  .  .  .  |..ilaii  kis.M.  k.iil 
Asan-i>O.Sinp  palaiiki'.  ji'ilan.  i>i"'t  kis.i.,  u  i'.uku- 
vikii.  Viik.  lian.  ■>.  -.'il.  --  /  l.ii,i  ii,i,'si,„  ,„„■  I  ma 
j.Mliia  .Kis,.|a  V.i.la-  na  |.nlii  kii.l  ■..■  ale  ii  Hiulaii, 
ka,.!  -.  |.ro,l..  srin  |l..l.ri,-ala.  ^  .l.'sua  .  .  .  Ov,. 
lll.-^t.i    ZOV   s,.    .Ki,,.|a     \'n.|a-.     kan    -In   -r    vi.li,     VpIm 

hi  lui.-iu'ii.i  l.il.i  zaiuis|ati  .la,  sc  ,,v..  iia:'sl..  iiii-^ll 
|H)cl  .KisliiH.nr.  all  ja  n|irt,  nstav|a.iii  |.iianc  la- 
iTscii.i.  S.  Xovakovir.  ii.ivn  I>r.lo.  s;i.  ,\/„,rrr// 
kislilal.    r. 

c.  k,„\  ,„„■„„   i„h,,i,l,   /„l„l.„  l.„„  i,n,l,r,-. 

a)    kisi.la    .lji.t,..|llia.    /■/.//    /.■.../    .lli.l.'lllia. 

/.)  ki<.-lu  .h-v...  l;il^  U  philia  I,.  -  l.,l„;t,l 
ri,,l,il.„  I,  V„l,„-„-_  kis,.|,',  ,lrv,,  al.T  ..s^i:;  l,a  iiui' 
.l;.!-.    U],|iiii;iii,-.  jirvo    kisrl...    l;ii^    lv|.liina    I.. 

Laza-i.      M.    Siilrk.    in..    TH. 

ft    ki-.'li    111..    /•/.//    /.-.„;    trn. 

•».  „,h\  k'i^.'l...  Ka.la  .l..sla  kis..|..  ii.laiv..  .1. 
S.   l;,.]k.,Mr  :;i:i. 

KISKO.VIK.  ,„.  ,-i,li  kisik.  .\„;-,i'i,-i,„  „  i,,,^,- 
i-rlj.iiir.  Kis.M.iiik.  .ixi-..ii.  .1.  I'aii.-i,'.  z.h.Io-. 
■_'.■).  :!ii  .l.'L.va  kis.-,,i,ika.  1 1.  I>..ii..vi.-.  |M,ziiav. 
r.il....   i.-ii;. 

KlSir.  i„.  I,,;:,,,,,-.  -  r  i„ik,-  ,-rij,-i„,-  „  It,,- 
hn„-i,,Li,.     ]'.    Ilii.lii.ai.i. 

KISIIiO.  I\i,i,l,.la.  ,„.  l,ij,-^li,  ,1  Si-hijI  ,1  ,,lri,,i„ 
l„r:„, ;■,■„,■  l.;„„.  \iva  ii  Ki-i.|..lil.  .S|-.  i,.,v.  ISCH. 
{...■|. 

KISJK.  „,.  .ixv-.'i.iiini.  Ill  li,i„,i,i  ,'l,„„ii,il  l;,i- 
j,;,,i  nil,,  „  ,„.,'l„l,„.  I,'  !„■_  ,„',,„  „,'  h,  „,n,ilr  :,- 
,:i,'ll    :,n,l,ii,'   I   liifb.   „,l,  1,1    s7,.    ,//...//..   ,inrj,'l,.     - 

ijirs,-  iiii.l,/,,  ,1,1  j,'  ,il„,-i,i  ,-l,-ii„i,,,l  l.,„l  lis,' I, II,-, 
linii,,,  ..wx.'uuii,.  ,  //r/;..  ^a.i.T-l..tf.  Ki-ik.  .h.a... 
hit.  ...w-.a.iiii.i-  .-.an.T-t..ir.  ...w-.af.  lal.  ...s-i- 
;;.ai..-.  tVc.  ..i\,v-.'ai.--.  .-I.  ..ivs-.-ir.  Ii.  Siil,.|,. 
rj.'fij.    ziiaii.^tx.    uaz. 

KISILKV.\('KI.  „,li.  I.;,/,  i,r,i„i,l,i  h'isil,,-,i. 
Kisil.^vaVka   i,,i,s/ii„i ,.     K.  .i..vaii..vi.'    I  In. 

KlSILKVf).  //.  ^,-1:,  „  Si-hii,  II  ,ihriii,i,  i„i:iii;- 
i;i,'l.nii,.'  K.  .|..vaii..vi.-  I  l(i.  —  .1/..:V  l,il,  ,1,,  j,- 
i\t,i  iiijixt,,  il,,  SI-  i„,i:,ii„-  M\  /■//,/„.  ,-i,li  II  II,,- 
iiii-iirni  i-j,,„il-„:  K\~il.'v...  s.l,,  k.,|.-  y-  ,-.n-  l.azar 

.la,,  .akvi  l,.,i;,.i-...li.-iia.i  .1  /..|i.|.'l.|    I i..-v  ,lv.  .n,  : 

..\.!uj.>v..  -a,  Kisil,-v..ii.i.-  iM..ii.  -.al..  I'.ll  ,i,„l . 
lliNT,.  i„,iililialivil  ...Ml, a  |...tM.|...  1  -a. I  in. a  l.lizil 
..II. .-a    /.hij.'ia   ^.'l..    Ki^il.'V... 

KI.SKI,    ,„//    kl..... 

1.    KislTI,    ,-,,1,    !,.,j,-t.. 

■_'.    Kisrri.    kiMi...    /»//«/.    i„   I,,  I,,,/,,  ,'-ii,,h   ,1,,  vr 

iti,    ,l.„l:,l,-    ,-l,-,liri,„ll    ./...jl     s  l.l.ll.nill.       -    .\, ,,-,,1,-11,, 

„  i,,,-,,-  ,-,;i,-„„-.  KkiIi.  .  I. .■.,,.  ..kiMti  ...vv.lir.  ..-. 
Ul.  ...^si.kiiv.  liv.  ...vv.l.a-.  .M^l.  .»..  ..svilal.'-.  Ii. 
Siil.'k.    i-j...ai.   ziiaiL-ilv.   iiaz. 

K'iS.lFM.-.    ,-,,/,   kis..|-. 

Ivis.lETl,  ki^ii..,  ,„,i,t'  i„,sl,,i,-  ,1,1  l.,„;i,„i,  ,|l,,- 
l||||,l   ki.siiiiti.  II.,-, I,, if   s,-   II,-   11111,-11,1    -    Xiihr.i 

W    jlis,lllll    ,/llt,,,-i,    -,,-,,,1,1,1     ki,|ll.    ,,ll    S,,lil     ,-,11,    II     Ihi- 

hi;ii-l,,l.i,    'ki<iri,.   i.    uii^liii,    ,1,1    j,-   h,    ,,i;iri    ,,l,lil;. 


l.-,„.  <t,.  s,  ,-„l,  i„.  ,„,-i„;l„ :„.„„,  :„„.-,„„  ,  /„■ 
,il.,,-iili,. 

II.  I,,t,  I,.,  i„,il.,  lisi-li,  ,il.,i<.,,.  Oil  Nviii  r,j,-l.'i,. 
„  ,-.111, ', III  ,-i,-r„,L„  „  r/(/,..r»iki<ill.ki-<;ii.  .s.iii..rl..-li 

.,1. .k.ai-    .Mll.a.  i.l.illis    Mil.,-  .       .\k..    1.1   ..  .    Vila. 

ki.~iti    |....-..|,,.     /.    (l.-lVliii.    |....li-.    -J  Ilk 

b.  /a.  Ill, ,1,1  ,  1,1,,,  i„,,l„l,  I,,  k,iii.  /„>  i„,il„  i 
I, In,  ,l,r,li,-li.  -  /■  Sl„l, ,-,-,-, I  ,-j,-,'-,ill;i,-.  kiMti.lc- 
v.i.M'  i.lu.av  .  il.„l„ll..„„  ,l„  s,-  ii„l„:i  „  ins,;, 
I.nslr, ,-„,■■' I :  ki-j.'ii.  '■„//  ki-lii.     -  /  „  „,,s,-  ,-,-ij,-ii„- 

„    I)„l,i;„-„,l.-,i.     .[',„;.].,    \ ,,i.,    kisj.ai-.    .Kisi  ].., 

laal..-.     r.    ISii.lmai.l.  isiini;-,!,    ki^j.'li. 

1.  K'isKAXE,  //.  ilji-l,,  l:,,j,j,-,i,  -v  l.isi;,,  ,,-l,li 
I.    kiskati..   —    r    \;,l.-,n-,i    ,-j.-,-i,,l,i 

■_'.  k'isk.xxiv  /'.  .//./,,  /,•..;//.■///  sr  /,■,./,„  ,,-,,n 

-I.    ki.kalk.    ^     SU,,-'ii,    ),-   nl,l,l:    kiskanj.-.  /'  V„- 

lilii,   r  ],;■-, I, I;,,-.    ki-^ka>.j..   .il    .l.ia  i.ia  iv  .|.ial.h,.    .ani- 
mal.-.   .-an.'  ..  simil..'   .v..."iiv     ISsL.    ,    ii  SI iiliir,- ,(  : 
.ll    .■hiamar    l    .alir    .v...-ar.'    .'aaa-^'. 

I.    KISK-ATI.    ki^kani.    iii'lif.   il,'i„.    >■    ki^ati.      - 
r    ]-,il:.n-,i   ,■',,;■- „il;„. 

■1.   KISKATI.  ki^kai...  ,i„i,f.  .,;ili  i,--<'i  ../'"■'"■'•''■' 
ki.    kw,      -      /■    !!rlli,„     ,-i,;--„il.-„:    ..•liiaiiiar    i    .-aiii- 
issl..    ,    „    SI, ll, ,;-,■„:   .\a..-.ir..   .-an.-.-. 

K'isi.K'.V.    /:    ,(   ]-,il.-,,r„    ,-ji;'-,ill.„:   na,  -^nkni    |...- 
siava  ...k.z.l..  izniiira  i..k..  j.'.in.'   |....|la.ni.-..  ,,in,ka.. 

,-[.   <inuvl'  s  ,l.,.l„ll.-.„i,   il„  s.-   ,,.„;, n    „   Si-ij,-iii„. 
\;,l„  ,l„  :,,-  ,„l  „„„,.  kisz..|i,i,  ,:,;-:„l,.  istnn. 

KISl,i.\.\.    /-.    ii,isi,,i,-   „il  „s„,,,;-   ,,,lj.    kisa...  I.„i, 
ki-..'liiia    ,../    ki...... 

a.  ,-,,!,  ki-..|ina.  a.  --  /'  \;,ll„i,j,i,,i  ,\i,-,'-i,,l',i  : 
,a..a.l..sil'i.   a.-.M-l..'zz.a-   .sa nri-k.'ir. 

h.    /•„//    ki-...iina.    f.       Ki-llna.    |  .."i.^kaj  il.'a     (knall- 

<a.ir -aiarnii..  ..•  il  |.r.an.>l  il.    /,l...niik  zak.   ISalk 

lllsl.       Ki-iliiia,    M.-a,iia.sla.    spa. la,     In     l,vaia     k.- 

iiiii-k.'.     isi;-,.    |i;i. 

C.    il,,,-  „,j,-sl„  in-,j,-  ii,,s,-,i,,  ,-,;-,ii,-ii,i.         rj,-,ll,,,lll 
J,-    i-i,l.-„iiis,i    II    j,-,l,ii,ii:    lia-a    i.l.a.i    Ki^l.nn  .  Sk..- 
I.ali.'al     .\ik..lil     nlivali.      .\i-.-l..v     Inr    <\-.\\ .    |.liil..-. 
-1.  11.;.   /,•   ,lriiii„iii,-  „   ,„„„:,„,.  ,  ,,l„l,-  II  III, „„'„-,-,■„ 
,-j,-,i,,l:„-.     Kvsiin...    I  r>l     .Sk..l.ali.',.    iil.i    'I'nik..    n 
I'.an.'.    |.,.    I. .mi.    |.n.|..    I.a,a    na     Kl~lll..'   i   ^k.  .I.a  I  l.'a 
iil,\ali'      nk.lz.    |.am.     >a  C.    7s  .       -    ,,,1,    ,  :     \/    l..ua 
......  ,|a~n..  vali    .la    ,.■   .Tiv| .mia'    npniv  ..lal.-    -I.' 

s..  |.nl  K.in.an..xa  z.a  X..v..  111-.!..  raz.lva|ali  in. ,/,.■. 
,,.,  I.,.|...kam,,  izv..ra,  v•,\^■^  uva,-  l.il.  snmn..  .la 
j,.    II,    im:;.!..    i    .Ki-lina-.    all    -.•    z;i    I'ln    ...■    nai^aa. 

.!..    sa.l    nisia     I Z.Ian..    l-aza,i.ral  i.      S.    \,,  vak.  .v  i.'. 

la, v..    I.r.l...   .S..I.    ,•„/,    ,    /,„,/    kl-,M,    ,/„   l.nij,, 

KISj.Mk'dH     ,„.    ,-nl,    ki.ik.  .\„,,„,-„„    l„,  l„- 

hlKhnii  ,,,1,1.-.. ,11,  III,,-,,,,.  -  I  l,-,l„„,J„  l„s,-„  „„- 
s,-,/,,  ,-i;-iii,inl  \.»ia  -•  iz  ,1m-  ,..,lavn.-  .'a-ti.  1.  j. 
Iz  v...l..i-,..la  i  kisl..r...la  -iaz.a  I'.  Ik. In'.  vin...l. 
■2.  11.  K..i.'  I.'l..  -  ki-;l..r...|,.iii  -.],,?..;,.,  .  .  .  -'.  -J  I . 
KISkOST.  /;  /■/,//  |.,i..>lilia,  a.  -  Oil  n.siinrr 
,l,ll.      kisa.,    k,,i,     ki-.'l..sl     ,,il     kis,.,..  r     ,sl,„l,l 

l„.,-„    NMil    ,-,.i,-l.„    „    l.„,,-,l„    ,,.,„  I   kiM.|..<t.     Sa.a,. 

v.aii    vi I    kisli.Mi.     Z.    Ui-lrliii.    |,...lr.   -Jkk 

KiSLn'IW.     f.    ,-,,1,    kiMlina.    a.     -    isji„i;-,li    kl- 
.,.|.,.--a.         /■   „-,lii,„t„   i„^,„    „n^i;i„    ,■,-,-„„■„„.    Ka.l 
mal.,    |.rin,.    .,,„,,,,->    ki.l,.lii     i     ...in,    ..I    Nana.    ...... 

s,-    ,,t...  i,     S.    •[■■•k.'lila.    I.-I,,|,i-    mal.    sr.    I  I'.l.     i-l. 

KlSXri''!.;.  ,/.  ,//,/..  /,,.///,/»  s,-  I.-, sin.  Sl„,-,j, 
,,-   ,,1,1,1.     ki-i,ni|.-.  r   .\l,l„l,„„    ,-j,,„,l.„:    kis- 

iinl,|.-.     rasklsiniii.'    .inliisi..':     ,i     lU-t,,,,,:    k  isiiiilj.' 

.nia.-.Tazi, ll    llla.,■,■lar.^    lav    in..llH-     .ma.  .na  I  i,r 

ll!ia:    „    Sl„l, ,,,-„-.    ki-i..il|..   .inlii-i...    iiia.|..|-. 

KIs.xrTL     kl^al...      '//,/./-      l„,sl„i„l,      l.,s,-l,i,-ii,. 

Illisli    s.,lnl,,i  ,ln-„,ni:.l,   i,  i-„lil,,- 1, ,   ■!,.  s,     .In,,,. 

„.  I,.  I...,!  ,-,„„  ,1,  ,ll-ili,,„,„  l„,-„.  I.„,l  ,„,sl„llr  l.,,ll. 
I.-,„I    ml, ill.,,.    I.,., I    l,{,-l„,    ,1,    l,l,-sl„    ,1,1.    -        .il.,.    .-'■ 


laSNTTTT  1 

,„  //,,/,;../  i>ini:  -2  i  :!  "inn-  li'Nriiii.  •  -i-  slnji 
mi.  iiriiiliisiiriia  y.  -  liijic  ./''  I'lasliiivii-ska  (im(a 
(ill  ji-  i's/iirK  hill  jirrjHiinii  ijlnilulK  isitoirdi  .■<tslor. 
kvsiiilli.  ;-(/,v.  Kiu-iijTi.,  ("tx.  kysiiouti.  yiii/.  kisiiivr. 
~  Kniijiii  ./'•  kys,  tf  sc  -y-  niii-r  iiriiiiiijvtiili  na 
vii  (/■/'/(  kviis,  kvasiti) ;  mjr  jiidn-itrn  kiii>  inilo- 
rcn.//.s/,/  liiiiiini  (kiisV);  rijfi-i  Hlo  hi  ml  nqiii  j/ii- 
.■<liih-  II  liliirsk-iiiii  jvzikii  (fidi  kail  kispo  *  kvas) 
iiiiiKiriiii  sii  iizrtf  iz  slairiiskiiiiii  Jc:ikii.  —  Ohlici 
iniishiijii  ririiiniii  (iisiiii  iiiiiifJ  iiioiiii  /instil jii 1 1  i 
ml  siiiiiii  kiirijitiii :  (im:  ktsiuih  /  kisoli.  (/cc.  jmirt. 
ktsiiuvsi  /'  kisavsi.  //((/•/.  jn'iii-l.  ml.  kisnuo  (  kisao: 
((//  iiiiiiii  iiiilndc  II  jirliii.jcriiiiii  iW  .fiimo  :a  imrl. 
/iniil.  mi.:  KTso  f'oban  kisim  stniku  susi.  Osvetn. 

1.  IS.  (riiili  ziiiiiri'ui  n'lli  b,  /))).  —  Jzmcitu  rjci- 
iiikii  II  liiiiiiit  (.essor  bajriiato  ilalla  jiiogKia'  :iiia- 
.lofiKi-i  pluvia'  5GG'>),  ii  Jijiiiisljfiweeii  (kisiu^m, 
V.  oUisiiujoiu ;  ore  rijcci  lu-iim  iinpone  u  istoiii 
rji-iiiikii).  It  Vi)ltijji.iiiiii  (V.  kisoliti  se),  ii  Stuli- 
ivrii  (I.  .atl  pluviam  moraiii  trahoro'.  2.  ,fermeu- 
tosi-orc ;  SII  iivu  zniiieiic  iiiiii  rlodalak  da  ,je  pu 
riLskiim  ji-zikii),  u  Vakorn  (1.  .saucr  wcrdcii' 
.atresco'.  2.  ,vom  rogen  benotzt  wordoir  , pluvia 
luadosco") 

u.  till  ziiitci'i'ii'm  njirijcda  knztinijem.  Tako  kisne 
(siri'vl  buiUici  na  vriuHi.  J.  S.  Rp|ko\'ic  249.  Za- 
kisolila  zeiia  n  sobi  lonao  mlijpka,  pa  ;;a  pokrila 
i  povozala  torbom,  da  bi  so  u  toplini  prije  uki- 
si'iild.  kad  to  svo  svrsi,  onda  rouo:  ,Kisiii,  ne  misli, 
stifilo  iiip  do  vrata'  (t.  j.  da  so  mlijoku  uklsoli 
dok  oiia  biMlo  do  vrata).  A'uk.  poslov.  134.  Vino 
kisue.  1'.  TJolio,  viiiodj.  2,  310.  iirako  xc  kaze  i: 
t-ijoslo.  li|cb,  kruh  kisne  itd. 

h.  luadoscere.  madefipvi,  jin  snij  priliii  s  hii/a 
.ilii  lijrsli).  kild  ki-'<lir,  iiiihnjil  knn  sniuh  r  ii  nidi, 
imsliilii  ji-  i  driiiin  liiiii'n'ir  n  iiiiinii  jr.ikii :  jirii- 
iiiiikiiti  sr.  IIIIIIII  Jul  i  sr.  iin'-.iiiili.  ispimli   kvasiti. 

—  (  /(  hiii/iirskiiiii  /I'Jkii  iiiiii  sliriiii   :iiin'ci'ic. 

a)  iwjivi:  —  Od  XV  njrkii  iridi  V.  .Miklr.sir. 
Ii^x.  palaooslov.-  kud  kysin^tii,  ii  iiiiirdii  rjci'-iiikii 
II,  lii'U.iiii:  staviti  da  kisue  .mar, Tan',  tpuor  uun. 
frisa  ill  acijua  tauto  rlip  vcusa  luolli''  .macoro' 
11!  I". 

h)  irslii  ■■<i-  kiizi-  kud  sti)  iiiiDZr  liiii  i  hfulv) 
slnji    lie  link  i-irnii)  i  iii'.:ii.iticriiii    na    dazdu  (kiii). 

—  Oil  xviii  rijrka.  Svojii  lirauu  jer  cuvati  zuadu 
da  no  kisno.  .1.  S.  Kc|kovic  299.  Pa  joj  kisuu 
krsti  i  ikone.  Nar.  p.jes.  |ietr.  2,  573.  Niti  kisue, 
nit"  ga  suncp.  zeze.  npgn  uzuri,  jede  i  pije.  (Kad 
SB  ka/o  za  koga  da  doliro  zivi).  Nar.  posl.  vuk. 
223.  Cini  se  carak  od  puske  piikri\-a  da  no  kisno. 
a  Xar.  pjes.  here.  vuk.  35<S. 

c)  pu  /jrcdasi'iemu  snai'ci'iii  kidi-  «■  *  n  kiiri  Hi 
II  mihi  (i  o  krnvii)  kad  kriic  ne  hraiii  ml  kiii:  nciju 
ktijii.  Mi,  ako  nam  je  jodna  kuoa  dimliva,  ako 
nijo  dobro  pokrivena,  ili  jo  ostavimo,  ili  uasto- 
jiiiio  uapravit  da  ne  dimi  i  da  no  kisne,  J.  Fi- 
lipovir  1.  108".  Kvicu  saino  opravjati  moice  da 
ne  kisne.  Glasnik.  ii.  1.  1.  (180S).  I  svo  su 
ikiivc)  pokrivono  crijopom,  ...  da  so  svako  s'O- 
diiio  nioraju   prokrivati.   pa  opot  kisnu.    Vuk,  dan. 

2,  11.  Ponav|ao  sam  dvijo  kolije  i  jodnu  iiialu 
crkvu  koje  su  bile  bez  podova  ostalo,  i  nenialo 
svo  propalo  kisnuci.    Ij.  Zolic    till. 

d)  j)u  znaciMia  kml  hi  ili  /iiriiia  rijeii  kisa, 
jcdun  i)iinic  XVIII  i-iji'kii  iipnlrrliliini  nru  riji'c  u 
zniicena:  dazd.jcli.  pu.slnli  iz  .ii-bi-  kiiit.  Bok  nebo 
zatvori,  da  ne  kisne.  .-V.  Kanizlio,  utuo.  125.  ^ 
/  N  inxlraiiiciilaliiui  (ii  iininnii  ili  jiirncienoin 
■sini.sliij.  \'i.  oldaoi.  kisnito  suzanii.  uzr.  13.  Ki- 
snuti  CO  nobo  zostokiui  oKi'ieni.  boi4;ii]iibn.  33.  Kto 
nebo  s  krizi  kisno!    Iran.    13(1. 

Kl!SOXI(',  m.  pi-czinii'  rlaxlrnske  piinidiir  a  I)ii- 
lirooniku;    lut.    i    till.  Cisaiia    (Chisagua).    Annul. 


1.   KISA,  n. 

ratr.  anon.  nod.  150.  |.S2.  —  1'  Danivin'rii  rjir- 
nikit:  Kysonioi.,  vlastoliu  dubrova6ki  ,Marini.  Ki- 
souioi.'  u  vojeni  vijeou  12.5.S  (Mon,  sorb.  10).  — 
^f||il■  hili  da  treha  citiili  Kisoi'iic, 

KIST,  III.  ponioillus,  (»■»(?«  *rt  .v/j'/ifinc,  naciiieno 
ml  illiikii  ili  striina  Hii  au  Irrdii  eezane  na  pali- 
cici  ili  II  cijcri.  —  ridi  i  kiseiea.  —  Ni,je  na- 
riidnii  riji'i,  nei/o  .sii.  jr  ii  nasi:  rrijenie.  uzeli  puci 
iz  riixkiiiju  .iezikd.  —  l/potirhlam  *<■  it  miiJikow 
rmlit.  jiirmda  je  zen.ikoiia  rndii  it  uxtidijem  -sla- 
rrnskijnii  jezicima.  —  Ri.iec  je  iiraxliicennka,  ixpn- 
rrdi  niii.  kucti.,  diieacki  kys',  pol.  kist.  —  Iz- 
mvdii  rjeenika  it  Stidirerii:  (nijc  zahijezcn  rod) 
v,  pernik  s  dudatkom.  da  ,je  ri-jeH  runka.  Kist. 
art.  ,pinsol',  tal.  ,peimollo',  fro.  .piiisoau',  egl, 
,l)en(-il':  kist  od  vlasa,  art.  .liaarpinsol',  tab  .jion- 
nollo  di  poll';  bot.  kist,  lat,  ,i)onnicillus'.  B.  Sulok, 
rjoCii.  zuaust.  uaz,  —  Iina  i  u  Siilckuvii  rjeciiiku 
(kml  [linsel)  ryrfje  nije  znhijezeH  rod  i  a  Parciccrii 
i/d.je  ,je  zahilelen  iiwiki  rod. 

KISTACA,  /",  OS  saoruni,  lanka  kii.st  (nadno 
kii'mcnieii).  —  U  pi.siicif  na.sci/a  rirntcna  (ca(it  dii 
je  riji'i  naiineiM).  Kistaoa,  zool.  .das  lioiligo 
boin',  tal.  .saero  osso',  v.  .kreuzboin'.  13.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

KISTACKA.  ./'.  mjeslii  ii  Srhiji  ii  ukniipt  pn- 
zaiTrackom.  Livada  u  Kistiu-kl.  Sr.  nov.  1,S72. 
(il3. 

ICiSTANK,  n.  tri/nri.ile  it  Diilmacije  it  kiitura 
henkiiniekiiin.    Eojiert.  dalrii.   1S72.  <).  ^ 

IvlSTEN,  Hi.  mmii  ii  Stidiirrii  rjecnika:  v. 
kostan, 

1.  K'is.A,  f.  pluvi.a.  nida  stii  jimla  na  ziinla 
iz  (ililiikii  i  rrijfiii''  k'lil  to  hira.  —  i.'iporedi  da/.d. 
—  I'lislii jr  (III  kiirijriiii  iihiijola  kisnuti  (n  znacenii 
kud  bi  iiiisliirkuiii  \:i.  tr  .sr  -sj-  niijeha  na  s.  — 
Siiiiiii  h  iiiisiiiiii  ir.il.ii:  pnl'rnlniu  /V  ml  xvii 
nji-kil.  illiji-lnil  rr.-nir  l,nf>d,i  :,,  iiiijrililil  stiirijil 
rijer  daz.l  kiijii  nshijr  sum,,  /.<.  :,i piiil in'jciii  krii- 
jeriina.  —  Iziiiedu  rjiriiiku  ii  Mikiiymu  (kud 
daz,  ridi  dazdi.  n  llrlinn  i.pioggia.  acqna  (die 
vieue  dal  cielo'  .inibei"  olKJl'i.  ii  Bjulustjeiihrii 
(V.  godina),  ((  Viilliijijiiiii  '.pioggia'  ,i'egen').  ii 
Stiilicern  (v.  dazd),  n  \'iikiini  .dor  rog-en' .pluvia'. 
cf.  dazd). 

il.  nopce.  Poslije  ki.se  bude  ajor  vedar.  M. 
Radnic  1 12*.  Neka  raste  kakono  kisa  moj  nauk. 
-429a.  Zapovidajuci  nebesom  da  ki.se  uo  dadu. 
.S.  Margitic,  fal.  40.  Voda  bila  iz  mora  ili  od 
kise.  A.  Bacic  280.  Dacu  vama  kisu  na  vrime 
svoje.  .1.  Bauovae,  pripov.  139.  Kada  je  ici  trazit 
i  isprosit  divojku  za  ozeniti  se,  niti  se  gloda  kisa 
Ili  snig,  ni  zima,  ui  vrucina.  F.  Lastrid,  od'  236. 
Ilija  zapovida  nebesom,  da  no  spuscaju  kise  dok 
im  on  no  rece.  343.  Doci  ce  nam,  veli,  kako  rosa 
iliti  kisa  vrimenita  i  ugodna,  nod,  33.  Svojom 
molitvom  zatvori  uebo  i  ustavi  kisu.  217.  Kako 
zom|a  brez  kise  i  rose  ne])lodna  jest,  onako  je 
svaka  dusa  brez  rose  od  darova  duha  s.  utisiteja, 
250.  Zom|a,  koju  ki.sa  ne  natapa.  251.  Led  iliti 
tuoa  s  kisora  i  vatra  iliti  gromovi  i  muiio  pro- 
sijiajn  se  i  iz  tog  oblaka.  391.  Podnosio  sam 
zimu,  vrueinu,  ki.su,  putujuei  gladan  i  zedan. 
A,  Kanizlid,  bogo|iibn.  19.  Srite  ga  velika  kisa. 
M,  Zoricic,  zrc,  8S.  Dodo.so  k  jednom  potoku 
koji  poradi  kise  bijaso  velik  nstan.  204.  Kisa 
odkud  dolazi.  V.  Dosen  v.  Oblak  visok  malo 
kiso  dado.  vi.  Sto  jo  kisa  to  jo  jola  visa.  And. 
Kaoid,  razg.  G4b.  No  izlazase  is  kuce  kad  je 
kisa,  N,  Palikiica  9.  Molitvom  nebo  zatvorio  jo, 
da  zoni)i  kise  nijo  dalo  za  tri  godine,  I.  Veli- 
kanovid,  uput.   1,  93,     .todan  isto  kisu  a  drugi  u 


1.  l-CISA. 


KTSCri'A 


isti  par  ii<1.r  voilro.  J.  Kajir.  pouc.  1,  100.  I\:ic, 
kisa  niz  jpIovo  "Tai'ip.  ISar.  pjp>:.  jietr.  •_',  -'71. 
iKi'aju  sp  iriafjaivi,  bico  kiso.  Nar.  po.-il.  viik.  I  I. 
Slpa  znii'\|i'  iz  pu.saka  kai>  kiSa.  Vuk,  nar.  p,i<'^<. 
I,  lii'J.  MiMini  l)i  -itali  picil  vratijem  ua  dvorii 
i  ua  ki.-i  i  siiij(-ii.  <:.  Zrlir  .->ill.'  Da  so  HP  Iji 
kisaiDa  izla-alo  <luse.  V-  Bi'H''.  viiaHljcl.  ■_'.  low. 
Ki^a  kao  iz  iiijoSiue.  V.  Vrc(^\ic'.  niz.  I:!K.  Nit.i 
zaiim  pijc'ska  iiiz  vrlcti,  itu  ri'  ki^-a  ii  ravaii 
siiijrli.  (  l-votii.  ■_'.  1-Ji;.  Zi'lulirii  (■■(■  n|aal  kisa 
cniii.    .!.    ICl. 

b.  o  Liii  sr  hiir  iisjiornli  .la.z.l  i„i,l  d ) I :  in 
lilt  piiilii.  Da  kisa  uo  [lada.  A.  liacic  500.  Jvisa 
kad  pado.  lie  u.stavja  so  voda  iia  visoki  planina. 
K.  Lastrir.  ii«d.  ;-il.  Paiio  kisa.  J.  Bamivac,  prod. 
.■|'_'.  Tii'iii  akii  jo  ilazd  iliti  kisa  padala.  A.  Ka- 
iil/lir.  kaiii.  -js.-j.  lin  kad  s'  voro  ptic  kad  pada 
kisa.  1.  Zaiii.io  Ji:,.  Xo  i.iozo  iiaoiniti  da  kisa 
pa.la.  :\l.  A.  Ko|k.,vir,  sal.r.  5i;.  Kisa  pado. 
modna.  rnsa  ii  pujii.  .\a,r.  pji's.  \-uk.  1.  !'•'■'•. 
Sunro  sjaso.  a  k,4  padaso.  Xar.  pjo,.  p.-tr.  I. 
Ilil.  l;..-  .■.•  dah  pa  .■■.■  kisa  pa-d.  I.  JS  L  Ki,-a 
kad    lino-   da    padno.    uaj  prijr  p,Ha,o  kapali.      Kisa 

pada     kap|i.-auia,     |iak     iiapada,     ickvir a.      ,\ar. 

pcisl.  vuk.  l-'l!.  .loihni  dan  padala  kisa.  \ar.  prip- 
vro.  200.  (■/'/(  /:  l\adauo  za  3  .niuliuo  i  il  niis,>,i 
uo  pado  kap  kiso.  F.  Laslrir,  <id'  20:!.  1  zat  \  n- 
riso  so  (,a,k(i.  da  za  3  ,-udiuo  i  Aost  uiisi'.  i  k.ap 
kiso  ua  zoiulu  uo  jiado.  .'ii.'!.  —  iilc.  Da  ur  idc 
kisa.  A.  liaoio  VV,.  Kisa  ido.  A.  Kauizlu',  n./.. 
HI.  Kisa.  ido,  javciriua  tiamo.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  -J.SS.  Kisa  idi.  i  |H,nialo  su'jo-a.  1.  |ii:i.  Kisa 
ido.  ,i;-,,u^v  ruuiouijo.  Xai-.  pjo^ui.  i.otr.  I.  -JHI. 
Id.-  kisa  I  iz  u.'l>a  i  iz  z.'ui|.'  (vrl.i,.  1,1.-  kisa 
La.i  iz  rukava..  ,\ar.  p.isl.  vuk.  !«;.  -  ili,lii:>. 
Iiiiili.  ,lo,i  Ii  vidio.  kail  plahn  kisa  ilodo.  da  za 
lualr,  dura.  .i.  llauovao,  razy.  Ji.'i.  Kad  l)i  kisa 
la.dila.  1".  Ku.vovio,  .i.,ui.  Mo.  -  iiiilii:i.  K.ija 
linnil   kad    kisa    uado   i    p.iouui    viiri    puliali.     M. 

Znrioir.     nsui.     SA.     -        llir.ill.      |la>dl      ki. I      klvi 

jiuiaok.'  Ill  iiriminuii  s„ii-hi.  n.li  l.ml  .k.  ()-,v.'iu. 
:i.  110.  —  h)  ilii  iiiliini.  Idari  ki.sa.  V.  Lasirir, 
nod.  ;U0.  Xa  svo  strauo  ndariso  kiso.  \adnd. 
l:>.       S    voo.-ra     p-     kis:i     udaHla.      .Var.     pjos.     xaik. 

I,  ;i52.  I'dn.  '  kisa,  al'  ua  l.rala  luo-a,  >air,o 
noiMcij    ua,   svalora    ua.ya.      I.    C:!?.      Kail    kisa    l.oor 

da   ii.lari,    uaj  prij.'  | ur   ]  Toka  pj  i  val  i.     Xar.  p..-.l. 

vuk,  117.  IMaida  ki>a.  .\ar.  prip.  vuk.  Jul. 
Xokiijikn  djrMijaka.  ka.l  j.-  susa.  idu  p.,  solu  ..d 
kuoo  ,1.1  ku.M-  I,'  pj.vajii  i  sluP.  .la  ii.lari  kisa. 
Vuk.   ziv.    III.  Iijr.      Liji.    ki.sa     ka.j    iz    kalda. 

.\ar.    p.,sK    vuk.    li;'.i.  iiliiili.   ZapjuAti    kisa  kao 

iz  lujoliova..  S,  l^^ulusa.  prip.  2liS.'  —  slisiir  w. 
\)<<k  \n'  kisa,  uial.i  stisuo.  V.  Diisou  20."vi.  -  c) 
III  iiiiiliij  l.isil  ilii  killer.  Kisa  kapjo.  trava  rasto. 
.laoko.  10.  ,-  i-iisi.  \,.k  ti  ri.s.'o  situa,  kisa  znik 
pnda.Ii.  A.  Kauizli.\  roz.  2.  -  rf/  ikml  pnsliijri 
ilii  iiiiuii:  .hdi.-a  j..  proza|.|(da  -ran.'  i  .la  ishar 
i    .la    Idsa    uiau.'.     (')s\-,.tu.    2.    :i:i. 

.•.   ,irl.,j,i„    SI-    ,,nil,rnmii    kiKr    kiikri,    jr   kisii. 

II.  i>.  iiiiiir  hili:  till, I  Iz  .dilaka  tilia  ki,;a,  pa.l.'. 
Xai-,  pj.'s,  |.otr.  1.  21.  -,siliiii.  Siiua  kisa  u.larl. 
Nar.  pjos.  vuk.  1.  ."ill.  '  ri,-<iiii.  Ha  u.lavi  ros,,a 
kisa.  'l.  111,  -  /iiiniii.  ,irii:ii,i.  iniiiln.  iilnlm. 
Kau.i  i.urua  ki.^a  iz  oldaka.  1.  :i7l.  Ma-lusI  iu;i. 
-lal.a  Lis,,  rodua  majka,  .-r..zu..  kl-.-.  \'.  Ii..s,u 
2i;(i''.  \"o.lro  uobo.  griizua  kisa  pa.la.  .\,ii-.  pj.'^. 
\uk,  1.  :ii)il,  Kano  ^I'lzna  kisa  iz  ..i.laka,  1, 
2.".7.  I'usti  r.og  iiaj?lu  kisu,  E,  I'avi.-,  .,-1,  Hk 
I'.i-li  ua-1.'  kiso.  20.  I'laho  kiso.  A.  Kauizli.'. 
trail.  111.  Da  iz  uolia  plalia  ki.~a  pa.lii...  Xar, 
pj.'s.  vuk.  2.  :il:l.  -  ilnhni  ijnlii).  ,l...lu..ui  |..ti 
|.uslijo  Uiliko  siiso  paiio  diilii-a  kisa.  Xar.  prip. 
vrc.  49,   —   [III   i  pii  kiirisli  kujii   rim.  /ijiim.  ulu- 


liitii,  Jiiliiii  Zoiiija  zasiisi'iia  \'rii(''iu(mi  i  ^•it!• 
HI'  in. no  Ma'o^a  tilai^a  iinati.  luru^oli  vriuipuitu, 
lipii,  iilulatu  kisu,  F,  Lnstrio,  nod,  :«,  To  d.a 
niauo    lipo    kis.'    lohliil.-).     V,   Dosou    lim,      Zlal.uu 

kisu    link    il so   inliliikK   -.Ii    jo   trilia   .la    iztivso. 

21 ;  111, 

d,    II   inrriir.nii   s„iisl,i 

a)    mil   daz.l.   /-).      Ka.la.    izuovir.-ui    L;i-a,.l   s  uiu^ 

uami.    lu/.unui    kis isik.va    .la,    so    prida.lo.     A. 

Kauizli.'.  frail.  .Mk  Loplir  kad  iz  oauri.'o  izuiili 
pusta  pn  iisi'u  irvi-u.'  kao  krv  kapjio.-,  nliida: 
krvava   kisa,     K.   Oriii.i;-..rao,   z.,i,l,    I  |(k 

ft)  nili  .kiz.l.  ri.  liaz.li  kisa  ,,.!  krvi  jiiuarko. 
(lsv..tii.  :-i,  110,  Kisu  uiilosrda  sial.iu,,  r...s,  vila. 
lS,Slk    SIk 

(•)  iiliitili  kisu,  iikisiiiPi,  l.ili  pijaii.  ..|iiM  so, 
|iulai.\iiik.    isds.  -jn.    -    /v/air.v//  .'.kisuuli. 

2.  Kis.\,  /■.  xiirlii.  nil,  i ,i  sriiin.  -  I'  Viikoni 
rjrriiikii  :  ,iloi- riissid'  ,r.is|.ruui  siiis',  ot',  oiisa,  siirla, 
lil.i, 

:•:     KIS.\,     /■      nili     ki-t,     -    r    i,lhn,llil    piyril    NVlll 

n/J.-ii  Til  VI. Il,,  , lav,. Ill  slik.ivaii.'  ki.sniii  ralo, 
hi  >lavlini;  p..k.d.ai,i  li...lil.,.  liaoiu.  i.iai/.jo.  M, 
Kalaui-ir    02, 

K'ISAX,  k'isua,  (((//.  knil  linpililll  Us,  ilnprr  I 
,1  osnliilniii  siiiisln.  -  l),l  Nvii  rijrl.ii.  II  iiiiinlii 
rji'riiikii    II    r/J.-..r»;    kisaii,     vido     kisi.vil:     kisid, 

;l,    /,-|i//   i/iillnsi  kisll.   ki.jl    jr  ahll.ll   lliniii    ,  r  n  inilr . 

■jhliik    ilil.i.       Vriji'iii.'     kisu,,,     M,    j;a..liil.'     lo'.ri. 

ziiuuo  i  kisu.,,  I,  Volikaii.ivi,',  upiil,  1,.V22,  Fr.,/ 
diuiovo    sij.'vaju    vlako,     ko    sviotlin'     pn.z    kisiio 

niilako,    (isvoi'ii,  :i,   |-,r,,     ^   .ii»,,  /»„;,■  i,ri/,iiil,iii 

i     l.l-ilj     lirillljir     II      knjrill     jr     :,liirriir  :      lulu      mil, 

ikiiiin.  KVsi",  o,d,aii  kisuii  sl.niku  sii.,i,  (isx,.|i,. 
i,   Iw, 

h  ki.j,  i,i,sl,ijr,„l  kisr  iri.ilii.  rli„i.i.kiii4ii  ilil.l 
V,„la  ki,,l,a  lli  suizua.  .1,  Filip,.vi,'  :k  I7i,  \,.,|a 
,la^,OAa  iliti  klMia.  1,  \'olikau,,vir,  iipiil.  A.  20, 
.Slii/.ua  M„la,  kisiia.  ml  zivadi  krv  i  s  ,lnl-,ilii 
poiui.-aiia,  lula.li,  ,1,  S,  l;,.)ki,vi.-  OO,  Ha  jilii 
ki^ua    pia-pil    iiii.iv    vlauii.     111,      .X,-   s,.    pnuii    iza 

ki.,iio    .~ki-,,pi,     :lii.-,,       1     vriiiio    11     ki>ii,.,i,    ,lul 

sP-u,.,    :1I0,      Vi„la,  kisiia.,     Ik   Koaki.vi,',    uaiik,    llkk 

Ki>liiui     kap|aliia      raz ksava,      jo.       D.      llalii,-li', 

p,al.    .;:,.    Ml. 

.-,  h,ii  sr  n/inlrrhlnni  k.iil  jr  kisn.  Kisui  plasl 
,r,'-oliiiiaiil.o|-,     llajdiMiak,    liaziv,    :;:!, 

.1,  km,  /inil/rr  knil  imriii,  hilkr.  Kisu,  urviai  Ca- 
|,Mi,llila     phlMali-    I,,'.      K,  ('rii,.-,,iao,    l.i.l,    P:!      IM. 

Kis.\,\K,    //.     ilj.'lo     l.i.jijriii    sr    kisii.  f-.llirilll 

r,rr„,k,i  II  i-,ik„ni  (.,1a,  ,.ii,u  rii-liiar  ,nia,M-ra  1 1.,' i 
.V  ili.ihllk.ill,  ilil  sr  ,li,r,,r,  II  l)ilhr.,rii,kil  inil,  kiiil 
kisati;.  I'sliioil  ,|u-,,-  kisai'ia  ii  i,i,,iai,  L,  Zmv. 
ril,,   ark.    III,   :k_".i. 

K'1S.\T1,  kisa,,,,  iiiijif.  ,1,-r.iiiili.  iiiniiiikiili  s,. 
-  Aki.  -.r  iir  mijniii.  '-  r  i„iir  n;ir„„  II  1)11- 
lirovmkii,  n  i.iiirdn  rjiriuku  n  Shilir,  ni  ,  ,il,,lll,■l- 
sum    osso'),        ,K.„u|,.     va|a     ,1a     kisajll     lirknlik,,    ,1 

kisa-,  ,|i,,sia  ,1  so  k,ip,",.  II, ■  ki,a|  vis,,  u  iir.rir, 
1',  l!u,liiiaiii,  Ilil, I    I    II   ]'iiL,.rii    r/,riiikii :    krsali, 

kisolili  slo,  u,  p.  k,,sii|,-  II  \,„li  ,,auu,a,  li,Mi-  ,11111- 
, ■.■.■,.-,  ,  kisal.  „■,  p,,ki„di,i  „..  ra-pa,li  s,-  i,  v,„ll 
..■iii:;o»,.|il,i  u.T,|,.ir  .ma,  ,.r,in-  v  ,,rii„,,'n,iii.  Ha 
\iililii,,  II,,,',.  I>  „■  l,i.,-,ki.l  ,l.,l,r,,  kisati  /  .V  ill,' 
iliilkoiii  .1,1  vo  ,,l„,ir  ,i„r„ri  II  hiil,r„n,,k,i:  nli  i<i  n 
..,;,k,„l,  i,,-rl,i..,r,„i  I  ,;ilrks,n„u,i  .iinrr,,,,  nijr.ii,,, 
,-,i,,  ,1  /iiil,i;,r„ikii.  prriiiil,,  I,,  l„r„  k,i,l  /V  ,,r,ii 
,,l,i,,„l  s  ,,rijr,ll„:n,i„.  nili  ir  /,.  iskisari.  raski- 
sali,    zaklsati. 

KISI  li'A,   /,   iniiili    -II   siirin^;  nil,   kist,    —    I' 


KTSnCA 


12 


KIT 


VilhoiK  rjeiliihil :  villi'  sarii|ka.  "//  orr  rijiii  iifiiid 
lia  svum  iiijc.it II .  riili  i:  Kiscicii.  Ixit.  art.  lal.  .|k'ii- 
iiii'illus'  .|>iiisol',  tal.  .p<Miiiolliii(i'.  cf.  Uisl.  I!. 
Siilck.  rj(H\  znanstv.  naz.  —  Jdiiiiiciiii  jc  ilrin.  ail 
kisli,   Jos   hull:    ltd    ikmiiiiilira    kislttka.    itiiln   jr 

'riiskiiijit  riiilii  ridi  laid  kist. 

KISEVAC,  KisKVca.  iii.  mjrsh,  ,i  SrhijI  ii  nliiiiin 
hriiMi'iiiliiim.     Iiivadu   ii   I\is(>vcu.    Sr.   iiciv.    1S7,">. 

KISKV  URI.FRC.  III.  sviHT  ii  IlrnilduJ  hli:,i 
Xiiniiin  Cii'-ii  II  :ii/iiiiiiii  :iiiiitIi<iH:iiJ.  i  knjlcurr^ki ) 
Kiscvbrt'K.    Schoin.  za^'r.    IS?.').    I'.ll. 

KlSEVir.  III.  jirciimi:  —  xvi  (//<•/,„.  Mihal 
Kisuvic  il(<  Loinnica.    Miiu.  cioat.  2'>2.  inko  l")')'2i. 

KISKVIT,  iidj.  ridi  kisovit.  --  I'  iia^r  rrijriiir. 
(iiiiliua  kispvita  i  prilic.no  rnihia.  il.  1).  Mili- 
iH-vic,  ziv.  si-b.  2,  27. 

KISEVO.  ((..  sniir  II  IlrriTi/,,riiii.  S.-linu.  Villus. 
187(i.   58. 

KmV.\.  f.  dnii.  I.  kisa.  -  (Id  xvjii  rijrl;ii.:i 
iililcitil  rjn'iiikii  II  Viilliijijiiiii  I  ,|iiiiviic'c'iii'  .kli'iiiiT 
rt'snii.  ricsclii'i  /  ii  V'likiirii  i.lini.  A',  kisai.  ha, 
bi  sp  Ifes'  (liistiijao  zpiliiii  z('!ii|u  razlailiti.  A.  Ka- 
nizlic,  utoc.  124.  SuSkajui'a  kisii-a.  M.  A.  i-ioj- 
kovic.  sat.  LH''.  J)o  ^"^1  ilobijp  kisicii  lUorliiu. 
(i.  Ppstalio  121.  .Fa  sam,  iiiajki),  Burdpvska  ki- 
sica.  Nar.  pjos.  pptv.  i,  8.  Iz  iieba  vam  kisica 
padala.  2.  112.  Oblak  kaza  kisici,  a  kisica  tra- 
vici,  a  travica  ovrama.  bpln  stadn  pobanu.  Nar. 
pjes.  srem.  (io. 

1.  KISK'.  /;(.  jimilllr.  —  r  jidlliii/(i  jilsrii  xvill 
riji-lii.       nujslav.     Kisir.    Siiiiinirti.      .1.     Kavai'iiii 

I  tl  111. 

2.  KISI(\  III.  .•'(■Ill  II  Jln.-iiii  ,1  nl-niiiH  Ihiiir  'l'ii:lt: 
.Statist,   liosii.  .s:i. 

KisiTI,   (■/*■  kisj.ni. 

Kis,IETl,  kisiiii.  iiii/if.  d,i::djrti.  padai;  is,n,i„ 
o  kisil.  —  Aki:  sr  iir  iinjiiiii.  -  I'nstnJ,  ,„/  kiia 
iiiistiirkiiiii  jr  /(  //'/■,,  i  /(   (inirs.     -  (Id  .xvin  riji'kil, 

II  i.llli'ltll  rjrrilikn  II  I'nlliijijljlll  (.piovPi-c.  ililu- 
viari''  .ri';;iii'ir  i  ii  \'itkiini  <ki.siti.  kisi.  vide  ki- 
sjcti ;  kisji'ti.  kisi  .rp^fii'  .pluere',  ef.  dazdjoti 
.s-  dinliitkijin  kiid  oliuija  dit  se  ijopiiri  ii,  Bocil.  Ako 
im  UP  kisi  oz^^or  s  iipba.  M.  Radnic  riia.  Dokip 
IK'  kisi  svrliu  zenije.  tVil).  Ako  zaistu  da  ne  kisi, 
npt-p  kisiti.  2>i4'>.  .Tela,  ako  sp  stavi  na  zemju  u 
vodii  koja  kisi,  iza.i;i'iije.  •''u".  Ilija  ucini  da 
lie  dazdi  a  da  ki.si  kad  on  lioti.  529''.  Svrliu 
gradova  od  Sodomp  ciiii  kisiti  o^aM.  fS.  Mar- 
Siti<-,  fal.  6H.  —  Vidi  dazdjcti.  IT.  b.  iil.  Bos 
kisi  svrhu  pravpiluijp  i  svrliii  uepravediiiji'.  .M. 
Eadiiic  77''. 

KIHKATI  SE,  k'isk;llii  si..  ,/»/,/'.  irrriiirurii,,) 
svuddti  •>•'■.  druiili  «■  V  /,///(.  illi  ri-shi  nil  li/n-  i 
idle.  —  r  /hdn-nniikit  od  xvi  n'jfkn.  \iiiiii.-ii 
iiip  tuj  res  liioja  irdi  ;;:iziiava  t»ij  :ios[ioja  s  J^u- 
bavi  so  razgovara,  gdi  sp  kara  i  tiJRce  i  s  I'lim 
fN  J^.,ididril  kiska  Korska  vila,  i  siujejiu'-i  I'lPiuii 
ref-p:  .Sad   ti  o^kiilioh   zlala  krila'.    .A.'Sasin  121. 

—  J  II  liiisc  rrijriiir:  .hjmi.  n.'iiHijtp  so  kiskati'. 
P.  Biidmaiii. 

KTSLEOINA.    III.  linnl  Lis  l,.u,-)iv.    iiidii  liiiniHik. 

-  U  niki./.isi,  xv:,,  njH'i  nu.r.r  l,lh  ,  i,r,':n,n;. 
t'ripoDiiiiu  da,  iii].-il  \o-.kii  Ir  nk;i  iim  ,Si.,iiinii  kis- 
log-iiui  2  for.  i  :!(i  ki'.    (ilasnik.  ."ill.  1  :!.">.  i  1 7:i:!i. 

KiS_^IV.   ,id,i.   ridi   kisovil.    -    r    Viiknrii   i-jrr- 

nikll    S    dlldlllklllll    dll    «'    llnniri    ll     llnri. 

KISXICA,  /.  III.  v..d:ii.  kisinl  rudil.  —  l.yturrdi 
dazdpvica,  hi.  —  I  lul^r  nijrmr.  a  r.llirdil  rjir- 
iiiUa    It    Vulciirii    ivielp    da,/.dc;vipa    ,s  dndiilkiiin   da 


xr  iiiirnri  II  Ijdi-kiijl.  JJa  odvratis  kisiiicu  vodu 
s  tvoje  strolip.    V.   Uoj<i!<ip,  zakou.  2U3. 

KISNA,  ./'.  ffi'pblo  kovacko.  kao  oiio  kojim  le- 
bai-i  ristp  svojp  peri.  I.  j.  vadp  I'liiiip  zar  iz  pprf. 
M.   Durovir. 

KISN.\K.    m.   iiiir   iirkijriii    Urol iiiii mil.  I'li- 

sldjc  ml   I.   kisa. 

II.  Salaiiiandra  iiiapulata  Laur.  ii  Diikoni..  — 
isjHircdl  diizdpviiak. 

ll.   puz  balavao.  u   iJaruvani. 

Kl.SiSIAR.A,  /.  Eaiia  viridis  L..  ^iihii.  u  (iraiu 
u   Sbivoniji. 

KISNICA,  /■  (■/(//  kisnica.  —  V  nasi;  rrijniir. 
.lama  u  kojoj  sp  ustav|a  voda  kisiiipa.  M.  D.  Mi- 
lirpN-ip.  iiiiipr.   lO-j. 

K'isoliKAN.  III.  Mif  od  kiir.  -  ispnrrdi  aiiibivl. 
—  Xiiriiinio  II  jidxi'  rrijriiir  jirriiiii  linn.  rpjfPii- 
siliiriii'.    —    V  Siilrkiirii    rjrriiikii:    .rpgpiiscliiriii'. 

KISOVICA.  ./'.   ridi  kisijara.   —  U  Birvjakiiriui. 

Kisnvrr.  fidj.  ridi  kisau.  a  *  dazdiv.  hi.  — 
ispiirrdi    kisc\ii,  Od    xvin    rijrkd.    n    i.iiirdii 

rjrriiikii  II  Sliilirrrii  i  v.  ilazdiv)  i  ll.  ViiLtirii  (  u.  y. 
godina  .rpgiioriscdi'  .pliiviosns').  Kada  jpst  kiso- 
vito  vrijpmo.  I.  .lablanci  .j'J.  Vrerup  kisovito. 
J.  Rajic,  poiic.  ;S,  IHs.  U  vrime  kisovito  sadi  sp. 
J.  S.  Rpjkovip  22(1.  ivisovito  vrijeine.  Viik,  po- 
slov.  170.  IJicp  nami  |pto  kisovito.  Magaz.  18{)8. 
65.  Oiiaj  ('-0  jupspc-  biti  kisovit.  M.  D.  Milippvip. 
ziv.  svb.'2,  27. 

KISOVITAX.  kisovitiia.  dilj.  _cidi  kisovit.  — 
I'  ji'dniiilii  /lixrd,  .xviu  rijrkd.  jS'e  zaktiva  kiso- 
vitiio   vriiiiP.    .1.   S.  Rp|kovi(':   212. 

KISPATIC   III.  pri'zimc.  —    V  miir  rrijrmr. 

KISPATOVA  DOLIX.A,  f.  iiijrsto  ii  Srhiji  a 
iikriiijii  piiidrrriickiiiii.  Xiva  u  i-Cispatovoj  Do- 
liiii.'  Sr.  iiov.   1878.   7:t5. 

1.  I'd'!,  i/liis  kiijijriii  ,^v■  ljrriijii.j(ifjnnci  od  oraca 
dll  .Ki-  :iihirr.  —  isjiiirrdi  kit  Inc.  —  U  Viikuuit 
rjrriiikii:  .riit't  man  dpu  lammpfu  zH.  indpm  man 
sie  von  dpu  miittern  abtreibf  .vox  spparaiitis  ad 
tPiiipiis  agiios  a  matribns'. 

2.  Kl'i',  III.  Iia,lapna  iiivstirctii-  L.,  iiiij  rrrd  ii- 
mliihi  s/<i  x</,/  nil, I  1,11  .<rijrl,i.  imsh,  i,r,  ,i  iiiiini. 
,TSI„  sr  l.„:r  ,1,1  jr  nl,.,.  ,,rr,„d„  nhil  Hijr.  ,i,r  jr 
rriirr  km.    ,h\r    ,d,i,'',,ii,    i   ,l„ji    mlndr.    istijrm   sr 


driiir  ..ll. 


sir.    — 


Hiia 


'■-■/"" 


■-//■  ba- 


■kn  jr  akrrnal.  iir  iKiliua.  —  (Id  i/riik. 
z/,(o,-.  I)nik<  ijr  j,.  .iihUririi  nkrriiat  a  Vukurii 
rjrriiikii.  Illi  I"  llijr  iriir.dniin:  Viik  kdze  da  jc 
run  orii  rijrr  ii  1  hilirnrink ii .  iili  jiiiiiiicnii  kii  mil  jc 
dkrrilill  kir.iln  „,jr  .ii.io  knku  i rrlnl  dll  Inldr.  jrr 
lli  II  Dllhrnriiikil  nr,(  riin-  ilijr  lliiniilllil.  nrdj, 
jr  ilkrrlldt  :,il,i(r:ril  j,n  Mikilliail.  Hrlniil.  lljrlo- 
sljriirrni  rjrriiikii  i  /in  dm  iiiij  shirijn  priiiijcra. 
-  .\illil.i  sr  i  ,1  ..Islnrrliskniii  :  kill.  Ilir  kyVb.pO 
iriiiii  sr  ridi  dii  llijr  diiriii)  jjriiiiliini  i:  iirrkni/d 
jr.il.iil  i  II  riiskniiir:  khtIj,  (crski  jr  k\[  iiiiriiiniii 
II  iiiiir  diihii  /III  kriritj  diidliifiijii.  II  jiniiiiriiii 
llijr  lliildjr  llliriillllll  rijrr  llrijn  ir.rlil  i:  rrk rriinllH 
jr:ikii.'  I.iiirdii  rjrhiiki,  'll  Mik.ilnin  ,kii.  l.a- 
lilia.  I'iba  ..■rlM-.  rrW.  l.ali'Ua,  |  n-l  nx' i.  il  llrliiul 
I  kit  .Ital'-iin,.  [jpscp  iiuiriiio  noto'  .ba,ipiia*  12-'il'i.  n 
Hjrinsljriirrrii  (kit  ,pet,ns,  pistrix.  balena'),  ».  Vol- 
li.ijijiiiii  i.lialoua"  jWalliiscli'i.  ii.  Stnlicerii  (,balaeiia. 
pptus'i.  II  Viikiirn  (kit  .dci-  wallftscdi'  ,l)alapua 
iiiysticptiis').  Straliovita  i  vclika  i-iba  kit  (,kijf). 
A.  Uucetip,  niz.  JRz.  171.  l!la,gosivjajte.  kiti 
(.kijti')  i  sfa  koja  se  krprii  u  vodah,  Gfospodiiia. 
J5.  Kasic,  rit.  237.  dan.  3,  79,  Blagoslovite,  kiti 
i  sva  koja  so  poilvizut  ii  vodah,  Uospodiiia.  I. 
Ki'ajir    1(1.     .Stvori   Bog    kitovo    vplikp  i  svo  zivp 


KIT 


i:! 


I.    KI'I'A.  1..   II). 


dnso  sto  se  luicu.  B.  Dauiric!-,  Iniojs.  1. -il.  Ki- 
tnvi,  eetacpa.    J.  Paiicio.  zoolog.   IH"). 

:!.  Ivh',  III.  i-iiti  kitina.  —  Siiiiiit  ii  I'.jihi^ljiii- 
irrii  rji'iiiilii :  kit.  velr  so  svrf.i  z  -im'-oiu  .il.ti- 
si'iip  .i;r;i.vatM.'  iiivilms  t'lnmlcs.  tV.iii.lc-  niviliu-; 
,l..,.,-os.a.-. 

I.  Kll'.  III.  riili  1.  kita.  -  /'  i/ni  pisni  svii 
/  Nvin  nj.'hi.  V  livu  li^ikiti  iiiii-i-na  rvira  kit. 
1).  i!;iiMk..vir.  vil.  -JSll.  O  s^riij  kitii  u.-iMJcli  miki, 
k(,jih  inavi  .IJola  jakrt  riu.i|iniv|a  l<'..-k:iiiiia.  .1. 
Kavai'iiii  ■><>'>«■. 

."..  KIT,  ill.  llljl'.'illii  illir  II  .^•|7)//(.  Ol  II  nl.l-llllll 
siiii'ilrr.i-'^l.umi.      Xiva   u    Kiln.    .Sr.   ii..v.  Is71.  sllL 

—  (,}    II    iikriiijil    iliirkiil.i.      /.alM-aii    -.a     iirit.,    niv.. 

II  Kitii.    Sr.   11, IV.    ls(;;i.   J.in. 

I.  KI'I'.V.  /.  tV.iii--  itioiiilis.:  fn^ririiliH.  iinni- 
niii  X  iisirin:  srriiin.  ii:  uni  ilni  uiurriiii  iiiin 
ill  iiii  i.Hnlil.:,  ilriliiijrli.  nil  v„  sni  .v/,r»„  „i,,tii 
.illiulil    I    puljiri,      ,:    \,,;lll,„,,l     oil     on,     ,lni.    kujr  Jr 

ml  tii-iji'li  .■iliirijr  iir  iiiir.f  .«'  rii :ir.ii,il i  :  run  xr 
III,  ..iin..lii  ilii  jr  prni.  all  iju  .,/.-•/  iiniia  „  i.„(.L;.in 
jr:il:ii  ,1  iinlum  iil  ,i  irilrnm.  Inn  in  n  I ilursh.m. 
'-  ''lii.ii  iii.j.  iiriiihi^iiifiii  \.  ■-  Ji'ijir  J,-  pni- 
sI,ii;iikI:,i.  i^i„,rnl,  sl^l.ir.  Uvv.,.  rii.-<.  i.-i,  i.-i.  rri. 
kvta  isiiil  ^iiiii,,  ,1,1,1.:  kvfkai.  /.  >/.  kita.  j,,,  i 
lil<irsl,-i    kiita    ..|iia>l.-    iiirili.     kaiitr.     s». ./«-/,■    I, mil 

III  lr.,ii„i,„l.,.  ,■„(„  ,1.1  ;,.  ,i:rt„  i:  lil,ii:d„,,ii  ill  i: 
l.„,,-,l„  sl„,;;isk,„,,i  j,-:,k„,.  -  .\,i„r.ii„l,i  j„,.l,ni„  : 
mil.:,-  lull  ,1,1  j,-  Inn'iiH  kvt  .kiili  xi;„l,i,i  s  /,„- 
VUmniii     kvii     i;j,-ri    ,.vi,j..t     ii,i;,..l„i;'„.ki     kvw-,... 

-  I:iii,;tii  r,,riiil.;i  ,i  \-r„ii,- nirii  li'..,,..  tn.n.livi, 
II  Miliiliiiii  ikila  c.l  ivij.'tia  .fax-irit I ii~  ll.iniur; 
kita,  lii-i'l-a  .llla-a  liia  l-a  tila  nili,- ,.  I,  11,1,  II  i,  ~  .n<iv/.7.n, 
fas.-rtdi  ,li   rhr  I  Ii,.    ,1.,-    .  la-r  |.  11 1  liv     HhI';    .fi'^iti  illO' 

.siM-tinii-  ;!|-Ja:  kita  sviliia  .lincro  .Ii  si^ia'  .(inc-ius 
--ioi-icus-  :!lsa),  „  lljrl,,sljrii,';Tii  I  v.  i;raiia.  -2.  kita, 
vc'ja  stara  ,ilr,aro'.  ;i.  kita  splotciii  zmiski  lasi 
,ca|iilli  .-..iiii.ti-,  I.  kil,-i  ili  l.izuva  tiMiva  ,.|iirani..li, 
illiraln.aiMllii,  1  ,rarl,iiii,i  ~,.|i  raliiil-  vili,,  pallia's. 
saniaMiluiii  ^■itis,  tla-.'lhliu  \ili-..  r.ili,  ,-t,-.-..  ii 
.hiiiilinii.Tni  i.fun,-.  raiiiiis-;.  ,i  V,.ll imn ii ii  .rhio- 
iii.a:  Ii,,.-.-,,:  maz/,..  .Ii  li..n-  .Ian-..-  L..|.|liaar  ; 
ll.i.-k.-  lihiijii'iisti-aiis,-  .  /(  Sliili,;  ,■„  i.tl.i.-.aw.  las.-j- 
.alius:  raiiiiiv;  kita  .■vilj.a  ,11, .rum  la-.a.-ulus-; 
l,is..n,a  kita  .iiiar^anla  rum  „.ri..s-,.  ii  Vi,l.„,;i : 
1.  .,|,-i-  sM-aiis..  l,u-.-h.ai-  .....auiir  ,v  pniiijn-iiiiii: 
kila  <vi|.-,'a.  -  r,,  kiMl  liizi.-.-,  |,:,  ,lni-u  |iilii,-,.. 
■J.  si:ij:, ,'■,■!  kita  i  svat,ui.  t.  j.  ki.'iuii  svatii\i 
.\vi..  iiii  \'ii-i;il':  .ai-iua  viruiii,|ii'|.-.  :i.  ,,lii.  ,|iiasti.- 
.rin-iis,    liinl.iia-:    kit.a  iia   Irsii.    n.a   Karjaku.    I.  kila 

I-    kita    ..!.,.    luamili,!,,.    :;li.-,l    dry    kili.l.a-. 

^   U.    ir..iis,    i.Tui,.-..   ,ii„ii,i,-,i    V   ll-^rii,    ,,1  i  .•iiri'ti- 

aj  II  pniniii,  siii,'.li,  (1,1  ..\-.i-a  zl..-a  km-i'iia 
i-sliaja  7  zllli  kit.  .Xani.i..  s,-,!..  .\a  z.'l.-u.ij 
kiti  niasliu,,.  Knriziii.  (il''.  \a  \..ak..j  kiti  iri 
|.l."li.  ;i|-i.  diia  i,i„li,lii,„i  |.ri.l..  k  n.-iiiii  ii.,- 
s.M'i  kitii  luasliii,.  II  k|iinu.  .\.  I.'ai'iiua  I  lli^^. 
,U.ai.  .s.  II,  I'li.lu  |,li.-..  ii,-l,.'^k.'  1  -uiz.la  cin,. 
lia  kilah  li,.i;.,vili,  .\nt,.n  |lallii„  li.iv.  tfit.  2". 
iiialili.  l:i.  :!■_'.  Ka,l  kila  11, .p.  111. 'Ilka  liii,!,.. 
7l'.  mar.  |:i.  -JS.  Vaz,-s,.  kit,"'.,. I  palaiii.  I.VJ. 
|..alii,.  1-J,   l:l.      Xa    iia.i   vis,.   I.  it,.  ...1  .liil.a.'a    [.(.liii.-l 

sc.     i'.   Zoranir  :lnli.      1    |.i  i,  i...  ziil.,.;  it,-  |„,ju,'  j 

/.(■liMif  kiln.  .kJl'.  Kit.,  [..ilaiii.  Xaiik  l.in.  VJ.. 
Kit.,  i  -rauji.  krsaliii  ...1  .liil.ia.  M.  hiv  k,.vi,'.  l.,.s. 
:!l(ii'.  r'zuii  11  riiku  ti,  Mai  in...  ,,\ii  kitu  ...I 
uiasliii...  kat.  inc..  Ovaj  .lill,  |.rl-li.i\M  ur.iur. 
1  kill.  sv.,|,.  ,  ,  .  1!.  Ka^,i.'.'is.  1.-,.  Z..)a  111,.  |",uiika 
ila  viiliiii  tri  kito  oil  staroiia  striika  zi'li'iii-  rakitii. 
I).  liarakiu  i.'.  vil.  ^(i.  X.^  osta  .IuImiI'  j.aii.  iii 
graiio.  iii  kite.  ."i7.  L'rv  zalizo  s  stabia  u  j;raii.>, 
z  grau  u  kite.    1.  Ivanisevic.  178.     Xe"'  scili  .ivo.na 


hrasta  iia,  knj  kiti.  ]'.  Vitezovi.'..  .i.lil.  .".I.  I'ri- 
kazujem    je.liiii     kitu    ii.'    saiii.i    v,.,''..iii    iiar.'.seuu. 

A.  Vitalir.  list.  IX.  Kitu  ,"l  L.v.irik..  ii  rii.i  l.i 
n.isi,,.      S,     Mar-itir.     IVil.    ill.       Il..ii,.s,.    kitu    ,..l 

liahii..   iliti    1 1...    A.   Kanizli.'.   iit,"-.   ."mi;.     M..,Iii 

.li..|ii.j..iii  .liilija  kitam.  .S.  Rosa  I  :li  >''.  (I|.,.f  .a  tsk.. 
,,k..  ,|asi,.,  za\iruje.  ri.ji'ri  rita  :  .l',.zliaj..  s,-  r,..  .. 
.lasii.,,  s|a\,,iisk..  j..  ^,.r..  kitir.  ,1,  Kri„|„.t  i,' , 
kal,  7:i,  lli,.liu  -..IV  Mij-zu,.  ,...|..  |.r.,ii,ii..i,ll..  ii 
zoleiii.  kite,  X,  Maiei  111.  I  i,.iiii..A..  .I.,iiia.'iiiii 
kitu  masline.  X'ar.  pji's.  xuk.  I.  in.  I'liizi  mi 
kitu  loznvu  lijepa  ;;rnzila  viii.iva.  Xar.  i.j.'^,  |.i.tr, 
I,  iL'O.  Zrasla  mi  j.'  kita  I ii/uia li ua .  Xar.  i.ji.s. 
isir.    -J.    ."..      Xarali.-a    -.•    \..tiii    m.,li   ,|a   y<\   kitu  li,' 

ks.  Kita  r.ikid.va.  t..  j,.  ^I..|,i  hi,.ja.  .hh'k...  :is. 
Kita,    -raua    .,l.i..i,a    u    I',  im.  .rju.     l-.    II.. I.. I... 

ft)  I,  ji,-riii's,',i,,iii  ili  i„,-l„lnn,'-l:.,,ii  xmi^lii.  na) 
l.,„,  ill,,  ill  n-stii  i\;t,i.  Ki  mill  inia  II  kit,  ke 
kill,  sii  .,v..  ,  ,  ,  Stariu..,  ■_':!,  \X,.  .  I  l:ii;.,  -  Oh) 
II  i;i,l,i.  ,i,ii;„li,i.  ill,,.  Kita  kivna  i  k.ilikn  jo 
kiti  kolikii  ji'  l^i.li'u.  Xaru.ii.  i;.i.-i.  Kita  je  pravn 
skui.leujc  \  ,,<iil.stvili  »kii|.|,.iiili  s  piijazauju  krvnii. 
i;;!.i.  Kit,.  ]..sii  tri.  jiilua  !;,.ii  i;ii.,liii'i.  ilrui;a 
,l..li.  tr..|a  |,.,prik.  I'.:!!'.  —  rrl  nisi,  si, in,.  n,l,i 
,1,1  ;<.  /,,i  /,(/.  /  l,il.  paliiia.  ,ii;iii,i  mimir  lisli 
liiinilii-  st„j,'  I,,.,  :i„lk  p.ihinl,-  I'sliin.  (l^a  kr,.|„,st 
,laj,.  kitu  uiii,-,.iiik..iii  i  i.kriina  .iivi.-...  M.  Ita.liii,' 
.-.Hill.  M.  7.,.riri,'.  ,.sm.  I;;_'.  r,it,.|ii  .1  iirisi,-u,  i 
tva.  mil.lr.is  l,i  vr..m..lia,  tv..iu  kitii  ,.ii..|iiti  I'li. 
,1,  Kavai'iiii  1,'iJl',  I  la  11  .ivi.m  slavinuii  i-\itu  sva 
stariua  stir,,  kitu.  V.  Hnsni  .ii;!',  1  s  ki,-'  kitu 
i»l  sv,.t,.sli  ,.u  uki.l..  |..  l.|ii.lii..sil.  lll'l..  Tresiii 
-a  j<.  s  kitiuii  ...1  iiiu.-.uiika.  A.  ,1,  C.sta  I,  20. 
—  'iiLsiti  kitu  :ii,i,i:  hill  II, ij  hull,  I, mill, I,  Ili, 
l„i  l,itii,sk„iiii  palmaiii  l.-iiv.  I,il.  i„.rtar  la  paliua. 
Ova    kiv|.,.si  .  .  .    uiisi    kitu    1    |.iiv,i,li    l,r,„liiika    ii 

pristaiiist I    s|,asi.|ia.      M.    K'ailiii,'     .Miia.       Ova 

kripiist  11, .si  kitu  i  |iii\....li  l.r.i.lara  ii  zavitarjo. 
M.    Z,.riri,-.,   ..s,„,    l:l2. 

b.  Ias,.i,iiliis.  .v,,„/,  ill  sn:,,,,  II  k„j,  J,-  sk„i.l,;,ii 
,„l„„l„  sin,, -I  j,',lii„l.ij,-l,  ,li  sliniijili  ,i„;t,i  s„li„iii 
niiisli    <(•    iiliirii,,    ,,    sir, in,,,,,    l,,i,j;,jrii,    i    ihiiji jnii, 

kll, I    II.    p.    „    sl,lpk,lll„l.    sl„    sr    „„.sl,„„ijil  jniiiil    I,:: 

,liii,l„  p,i  ST  ,1/1, /„  n-i„  :,,j,,li,,,).  nsl,,  sr  „.:  I„ 
iiii.sU    ,1,1    jr   lirsh,    „,i,„li,„   r,,lirli. 

a)  ras,.i,.ulus  tli.riiiii.  1,1,1  .sr  „r,,l:,,  :,,jnli,i, 
rr.:r  rrijir,'  is/r  ///  r',.l,,''i,r  rr<l,'  l,il:,,  il,,  ,','i,'/,,ri 
ii.shij,,    'i,;l,ii,    ii:   ,lr,i,i,.    -       rrin    r,sl,,.       T..i.   ]>il.. 

smii..s(.iiiiii  ...I  ■|!..ua-:'  X,  Xaj..sk,.vi,'  2,  i;i.  Ha' 
vj..r..iii.-a  v|..r..iilkii  kitu  svij,..  ^[.  lir/i.  I  Ilk 
Sail  1,1,.  j..  |„,slala  ,  .,v.,iu  kit, .In  ,1a  lia,l,.m  I'ji- 
riiia  I  .la  iiiii  j,.  .lam.  lor..  0,l  l.i  j..|  i  |,.|,  .■u  ja. 
ruzi.a  llj..|,u  kitu  .Iar..\ati.  I..  I'allu,,l|.'  I.  117. 
I'ij..,'  v,.s,.|i,i  |.,„l-m|,.|iu|,.  ,„1  riizi,-a  -kl.i.liia  kita, 
. I.'  Kavai'iiii  -7'.  'rivs..ii  -,  ..v.^zijoiii  rajskijeiii 
kriiiiaiu  1  kllaia.  \'.  M.  I !  in-ntu'- 20.S.  Vije  viji.u.-e 
i  lij..|.,.  k,l<.  Isukrstii.  212.  r  riii-i  ,lrzi  n',1  i-ii- 
ziia  kitu.  .\.  Kaiiizlir.  roz.  in.  Kraj  pakn  na 
stitii  sviimii  iiiiai)  je  kitu  oil  s\iju  ,.\  it.iva.  uzr. 
!i.  .Siail,.  ti  ;;-a  bi'uliti  kitnin  ..v'i,.<'a.  Iiiisii.knva. 
Xar.  pp.s.  niikl.  l.eitr.  1.  ;!1.  Tr,.pe,'u  jiiii  krila 
piizla.'eua.  za  kalpaknm  kita,  v,.sliil,.iia.  Ami. 
jvai'ir.  raz^-.   HM''.      Harem    kitu  cvita   pnnesavsi. 

B.  Kaiiii'  2.">.j.  Uzniite  ovii  kitu  i  iiakitito  vasa 
prsa.  A.  T.  Blajfrijevir.  khin.  7H.  Kuze  (irez  i 
ruziiiarina  nit'  je  kite  nit"  je  lipi..  ^1.  Kataui'-ie 
I).').  Oki)  tebe  loza  vita  i  j.Mri,  a  kaii..  kita.  7.">. 
Kiija  kita  pi'v'jeneeva,  ta  je  kita  svilmu  vita. 
Xar.  p.ii's.  vuk.  i.  111.  .S  vee.-'ra,  j,.  b,,,i|ak  iiikan... 
a  II  ziuii  II  kite  so  vio...  S\aki.m  s\atu  po 
kita  b...i|ka.  1.  22.  1'..  kitu  ruzi.-o.  p.i  .lriii;u 
lubioo.    1.   102.     Iilu.'    s  vode  ovijeee   sam    brala, 


1.  KTTA,  h.  II). 


1.  KITA,  1>.  *; 


siivilii  sum  ill)  f'otii'i  kilp.  I,  2'.\2.  V'.jiMu-i'  vijii, 
kito  voy.u.  1,  'i.'Jl.  Oku  jji'ada  cvijocn  pi>l>i'alii, 
a  iiaj  vise  cvijoi'-a  luljiihaffa,  una  mi  ;>;a  ii  kil-ii 
savija.  1.  2itt— 2H">.  Pa  so  vijo  ruza  i)ki>  l)ora, 
kao  svila  oko  kito  smi|a.  I,  2U).  Nosi  kitii  sit- 
iioKa  l)i)si|ka.  I,  "iKi.  II"  I'li  liiati  kitii  cvijora? 
I.  ;$;!l.  Aiulolina  ruin  brala,  iliviiu  kitu  iiakitila. 
I.  i?iili.  Niina  ilajo  do  tii  kito;  joilua  kita  jorso- 
vaiia.  Uriiga  kita  oil  jablaua,  troi'a  kita  bosioka. 
Xav.  I'jos.  potr.  I,  U't.  Pa  djovojko  kito  viju  i 
za  slavo  iliju.  Osvotii.  i!.  4.  —  Aiiio  jtripiiiliiJH 
i  nri  jiiiinjiri  fjiu  sn-toiii  pimiiii) :  Zato  ga  zovu  , 
kitoni  od  miro.  S.  Marsitio,  I'al.  122.  Uzimaso  ' 
kita  sipaiita.  I.  Dordio.  salt.  KiS.  Uzmito  kitu 
isopa  i  zaiiinoite  jo  ii  krv.  D.  Danioio,  2inojs. 
12,  22.  —  Kiuv  -11'  irlnilrfii  oil  iiiiln.  Ali  livala 
Ijospod-BoKU.  inoja  kito  od  riizioo,  jur  cos  jiarjat 
svo  tnzioo.  A.  (Jiibranovic  1-1;).  Moja  kito  pori- 
vojiia,  zlatom  zicom  svita!  D.  Rai'iiiia  105''.  Zac 
l)i  radja.  moja  kito,  tobi  za  liar  posluziti  neg 
za  drago  druzijom  mito.  fS.  Bobajovic  20H.  Ajiiio! 
dito,  kiid  to  vinndi)  lipii  kitu  materiuuV  V.  Uosen 
li!7''.  Ej  Momiro,  lopa  kito  cvoca!  Nav.  pjos. 
vuk.  2,  1()2.  O  dovojko,  kito  nasa!  \ar.  pjos. 
poti\  1.  S8.  Dovoi-ovi,  kito  mojo!  1.  HS.  ()  sva- 
tovi.  kito  naso!     1,    I0.>. 

hj  liiiil  Jc  siintitfli'iii)  Hi  srcsunii  itn  dniijo  (iic 
i-rijece  Hi  lie  sniiu)  crijere),  n.  p.:  aa)  vih't. 
Obilna  i  sita  svega  za  do\'o]o,  kako  vo6a  kita, 
gdi  jo  rodno  po)o.  P.  Hoktorovii'  oT.  Kitu  mi 
njoki  dan  jabuk  da  J^jubioa,  da  joj  livalim  pi'am 
zlatan  i  uros  od  lica.  I.  (riuidulii-  140.  Kito 
zlatno  i  rumone  vise  o  dubju  vora  zi'ola.  319. 
Bog  urosi  kitam'  voca,  cvijoca  i  trave  poja.  I. 
Dordic,  uzd.  14.  —  Ob)  Jchisje.  Kita,  i-ukovot 
kimopje.  u  Lioi.  F.  Hofole.  —  ccj  perje  (ii  perja- 
iiici).  Vrb  kamonka  sviui  bogata  siva  perja  tropti 
kita.  I.  Gimdulic  299.  IS'a  glavi  mu  jos  bogata 
zuta  od  porja  i  zoloiia  kita.  P.  Kanavclic.  iv.  iiO. 
Za  klobukom  bela  kita  porja.  Nar.  pjos.  ruk.  2, 
:5l)2.  Dovati  mi  jeduu  kitu  porja.  jednu  porja, 
ilrugu  porjanif  0.  Pjov.  i  ru.  19()ft.  —  prema  ovome 
moil'  :iiitvili  i  hills  II  jisriiiri-  i  iiietlicu,  remi 
liiiiixki  irijiii  nil  l;iil;iini:ii.  Jak  blagoga  od 
vjotrica  kad  krouuta  Ijotnii  u  vrijomo  zrela  u  kiti 
jur  psoiiica  susui  mahom  jeduacijeme.. .  P.  Sor- 
kooovio  .580".  Kita.  rosa,  metlica  kuruzo.  fTovodo 
|io|o  kod  Daruvara.  ~  dd)  zlnln  i iiKiuhHI  :l,il in- 

lliti,     ali     llije    j(ls)ll)    Jl'li     urn     iinlirin      II     si-ill.-.ilil 

jiriiiiji-rii,  ti'  iiiiih-  lliti  ilii  ji-  iiiljninil  -.11111  iiii-  l.iio 
lend  cj).  Oui  su  mou  judi  voiiac  kic-en  zlatom,  .  .. 
oiii  zlatiia  kita,  oni  cvit,  oni  oast,  oni  miris  svita. 
D.  Barakovio,  vil.  115.  Procvitase  toko  kako 
zlata  kita.  jar.  74.  jSTosi  kitu  zlata,  da  pozlati 
vrata.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  117.  —  ee)  Icod.  kita 
mira  u  nariidnijein  pji'fimiiiiia  ra]a  da  sc  misli 
ujcdiio  iin  miro  (isjiorcdi  i  kita  od  mire  kod  a)) 
i  iia  mir.  A  u  ruko  dvijo  kito  mira,  da  jo  miriia 
jodua  i  druga  banda.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  l(i.  A 
koja  jo  svijoh  sv.ita,  ta  jo  kita  mii'oiu  svita,  uiii' 
donijoli!  mir  poiiijoli !  1,  20.8.  —  f'f)  n  prene- 
ncvmn  siiiisliijpje.sme,  molitre  itd.  zajediio  skiipieiw. 
Pjosmo  u  kitu  slozimo.  T.  Dordic,  uzd.  vu.  Sve- 
koliko  (molitrr)  u  kiti  prinosi  i  prikazujo  prid 
pristojo  svomogucoga.  I.  Dordic,  bon.  181.  — 
f/ff)  ill)  druyi)  ujcdnn  sluzcno  (samo  u  pjesHiikom 
yovoruj.  Tuj  ruci  obidvi  i  licce  i  grlo  na  moj 
skut  kitom  svi.    S.  Moncotic  298. 

c)  nakit  na  odijelii  (svayda  na  fesii),  na  po- 
kuc.slni  (n.  p.  na  zanjesu,  na  sagti  itd.),  nn  ha- 
rjaku,  itd.,  sto  sc  xa.'tfnji  iz  iiiniii/o  iiiti  Hi  rivri 
xvileiiiji-h  Hi  viDH'iiiJeh  itd.  (pii  i  i;  .Jul iiijiii  Hi 
urehniijiiil  kiije  ■<»  oliii-nii  isle  ilnlini'  Ir  sii  mi 
Jediiitiii  kiajii   (iiii    ijiiri'iiiiiiil  inji'iliin  npUiiiii    Hi 


dnikrijr  siistaiinic  i  tiiko  ri.if  l  kmi  kiln  rrijn'ii  Hi 
dniijoijii,  cfijii  kail  ait  izunicj.  —  <Jd  xviii  rijrka  iriio 
ccstij).  Epitraila  4  .  .  .  ua  I'lili  po  4  kito  svilono. 
(ilasiiik.  51),  205.  1 17ii;-i).  Kite  i  zastoro  visoco 
oko  obloka  i  vrata.  F.  Lastric,  tost.  3.52".  Indi 
sauu)  diram  kito  kojo  I'logov  kalpak  kito.  V.  Do.son 
llil'i.  Na  kalpaku  porjanica  vijo.  po  raraoni  kita 
bijo  zlatiia.  M.  Kataiicic  US.  Kito  kiti,  pndvo- 
zico  ploto,  svaka  kita  od  dukata  zlata.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  1.58.  Pokricu  to  (kniiaj  svilom  do  kolona. 
od  koleua  kito  do  kopita.  2.  217.  I  opasa  sab|u 
dimiskiju.  zlattie  kito  biju  po  zom|ici.  2,  224.  Od 
krstova  zlatno  kite  vi.se.  2,  290.  Zelon  ga  jo 
barjak  oklopio.  ajamaka  kita  od  barjaka.  ii.  194. 
Ali  kida  kito  na  pojasu.  B,  B97.  I  bas  viju  kito 
od  barjaka.  ii,  421.  A  na  glavu  fosa  finolosa,  na 
komo  jo  kita  od  bisora.  8,  .5ii5.  iS  kape  bjeso 
kita  opanula.  Nar.  pjo.s.  here.  vuk.  511.  Razviso 
se  kito  i  barjaci.  Nar.  pjos.  peti-.  2,  289.  A  za 
liima  udrise  kocijo  pokrivono  dibom  do  zemaja. 
sva  ibrisim-kitora  potkicena.  Smailag.  mob.  11. 
Svilono  kape  kicenke  od  kojijeli  su  svilono  kito 
visile  s  jedne  strane  niz  prsi.  Vuk.  y.iv.  2l)8.  To 
so  (,kvasto')  srpski  zox'O  kita,  n.  pr.  na  fesu.  pism. 
25.  Po  (!r|onoj  kapi  ostrujici  i  po  struci  kita 
kostrotnijeh.  Osvotn.  2,  G.  —  Ami)  miize  pripa- 
dafi  i  oriij  jifiinjei;  (iki>  nije  u  I'iciiiu  sire  ziia- 
cei'ir  kill)  kiiil  hi:  Kosajoj  jo  kita  ibvisima.  Nar. 
pjos.  viik.  I.  157.  —  Va(tt  da  iiiiin  priiiiidii  i  oviij 
priiiijir  II  kiiji'iiiii  se  zrake  suiu'aiie  slinirajii  ii 
preni'seiiom  smislu  kao  da  su  nili  Hi  rcse.  za.  kitu: 
Sunoo  trakov  kite  nadvisiv  odzgara.  II.  Lucie 
2.88.  —  IJ  Dvoiii  priiiijeru  stiiji  u  metaforiikom 
smislii  I)  tjelesiiiim  osjecai'iu:  Moni  slano  kito  po 
obrazu  biju  od  liogova  stida.    S.  ^ubisa,  prip.  218. 

d)  kita  od  bisera,  biserna,  biser-kita  znaei 
iil/ieiin  .ito  i  niz,  sfnika  bisera  (vidi  u  Mikajinii 
i  u  Stiilii-eru  rjeinikii).  Ni  biserna  kita  koju 
Zadar  uui ...  D.  Barakovic,  vil.  41.  A  na  prsili 
kolajno  nisani,  biser-kite  i  kamena  draga.  Osvetu. 
2,  145.  —  U  ovom  Je  p)rim,jeru  ziincene  kao  kod 
c) :  .la  sam  bisor  prosula,  pomozi  mi  nizati  i  u 
kitu  kititi.    Nar.  pjes.  vuk.   1,   180. 

e)  kao  sto  se  kita  cvijeca  aopiv  poklaini  zeii- 
skoin  ieladetu,  tako  se  zove  kita  i  druijo  sto  se 
prikaziije  mlndoj  it  srecaiioj  priyodi  kao  dar. 
Drugi  sastanak  zenidbeni  zove  so  ,uprosi'.  kadno 
idu  mati  i  otac,  il",  ne  ima  Ii  nih,  drugi  rodaci 
i  kucani  na  uprose  devojci,  nosoci  joj  kitu,  t.  j.  ja- 
buk u  nakiconu  novcem,  svilom  i  navozom,  koja 
je  omotana  u  rubac  ili  sarenu  maramu  koju  do- 
vojka  iz  liihovih  ruku  uzmo  u  znak  da  je  vjora 
sklop|ona.  (ii  Zumberkii).  V.  Bogisic,  zboru.  llio 
—  Uil. 

f)  u  prenesenom  smislu,  kao  nakit.  iins  iiujiie. 
aa)  u  piravom  smislu,  n.  p.  kod  odijrla.  1  kad 
na  se  kite  mecu  (iiHiide)^  da  se  svitlo ...  V.  IJosou 
104-'.  —  kod  pjesiiie.  Sto  sam  reko  od  Noroida, 
Teti  i  Notuna,  sve  su  to  kito  pjosuicke.  N.  Mai'ci 
7.  —  bb)  u  prenesenom  smislu,  knn  ii.  ji.  sto  Je 
koje  ii'laile  kojemu  mjestu.  (Slnrrsiiir)  koji  sad 
su  srica  svita,  potle  nebu  lipa  kita.  V.  Uoson 
250". 

g)  diiya  kosa  spletena,  pletcnica.  —  I'o  sjevero- 
zapadnijem  krajevima  (vidi  i  u  Bjelostjeniern  i 
u  Voltiijijinn  rjeinikii).  Jodna  (dirojka)  cose 
zute  kito  svoje.  Nar.  pjes.  istr.  (1,  27.  Kita  ,ca- 
pilli  nexi'.  D.  Nemanic,  Cak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 
Kita.  ime  pletenici  kosi  djevojackoj.  u  Prigorju. 
F.  Hofole. 

h)  penis  (pueri,  vorecundiao  causa  dicitur).  — 
/'   Vukiini  rjeiniku. 

i)  skiij),  mnostro  i^ejndi,  ali  svayda  n  jiolirnl- 
nom  ^iiacei'iu.    K  bijclouiu  .Smcdorovu  poiji  kitu 


1.  KIT  A.  li.  /;.  1 

tvili  jiiuaka.  I.  (luinlnlir  IL'H.  S  <1mi;;v  islni}ii-) 
vojska  od  Pojaka  svijcm  so  ka/.o  li,ir|i;i  Kil;i.  i>il 
lirabreuijeli  .sva  junaka  po  izboni  skhulnn  svita. 
4;U.  Bise  u  oiioj  vnjski  kita  jeiliia  ml  r,.|  i  .|.'s,.t, 
snlilatov  krscpuikov.    F.  Glaviinr,   c\ii.    iiia.     yi- 

(lo('"i    nnu    kitu    mladih    bratov    smili     ^''    ii: 

•il^'i.  Tor  so  s  Tionio  i-adovaso  i  iirlirska  la  Kra- 
|ii-a  i  s  I'liim  kita  svi  diviru.  S.  AlaiL;itii',  i>|inv. 
IS-J.  Knmmikov  da  so  kita  stavl  ii  vaA  -lad.  .1. 
Kavaniu  llUl'.  Tu  tisni  kitii  tvi.jili  jmiaka.  -'■Jd". 
Kon  I'lihkola  izpo^ijollar  i  biskiiiia  kita  \  rvi.  ."._'2l'. 
Kitasvojijoh  lubovui.a.  I.  D.inli.'.  -alt.  117.  Xa 
dvi  strano  mi'u-onika  kilo.  A.  .1.  Knoz(i\ic  2iil. 
Xijo  oiu)  jato  sokolova  yd-  busaiiski  kila  \ilr'- 
ZDVa.  And.  Kaoio,  razK.  'IVy-'.  l.i|ii  kniia  a  \\\>>\ 
junaka  kano  jodiia  kita  divDJaka.  ill  I''.  Xaj  iz\  r- 
sitija  kita  drustva  gosposko.ua.  I.  .1.  V.  Luoio. 
i-azg.  .*?.  Oti.sla  jo  ona  pbMuonita  kita  Moskova 
11  Kim.  A.  Toiiiiknvir,  ziv.  ill.  I'riiiorio  j,.  svnjnin 
kiioiii  vnjiiika  pod  Koliiii  !irl,oi,i.  I.s:;.  Iiivmi 
kitu  svojtc  svojo.  Xa,r.  pjr's.  vuk.  I.  If!.  .-\  za 
I'lioia    po  dvjosta  Srbiiia.  .  .  .    lio/.o    mili.    da    lijopo 

kite!      1,    ISa       I    lijopo    kilo   .lni;n\i,a.      r.    I'oMovlr. 

gm-.  vijon.  10.  Ono  kilo  |iidi  ,-io  mi  /.omuio  izu- 
uiito|iui.  M.  Pavlinovio,  lad.  Js.  luiaiuo  lijoi.ii 
kitu  braro  i  it  I'lih  svijotka  orti/.ja.  Pfa\doijosa. 
l.s.M.  ■1\.  i'a  pi-onida  jo  yozlia  iizorita  lij^'pa 
diii-a  ubrauijoh  kita.  (isvotii.  I.  H;.  -  /'  iimiii 
pnwjrn,  >.l„j,  i,„srr  mrhifnnrl;,  i,rnii„  :„a,rini 
/,■.»/  cl:  Svo  >,.M  |,n,la  11  Z(.l„|il  si,,vii„kn.  -laviir, 
kiln    od    kadilr    liln-^ku.      Xadod.    I:',S.  /',,   /;,■/////( 

amnh,,  ,i„„,  »o  .,n„n  „n,.,sln,  rrj,,,/,  nnin  , 
,1,1,  u,  l.;(l.-„  s„  ,rl,i,l  /,„,;■, l,'„„.  I.  I.  i,„.,l:„l„.  ,;,l,: 
kila  ludi  ..M-ivliio  d'  liilnniilii.  val..  radillial.za 
,1'lmoluilii  |iosta  in  -iro-  .,,,rona-  |si;a.  I.;,,,  ,1,, 
J,-  „i;il,„r„  :.i,„r,ii,^  i  ii  ,.,:>„i  pi; ,„,,,;■,(  i,„s,,i„ 
rrt'lllrlul  :  X'ud'  poi;l.-da|.  nilada  Mar.',  okolo  s,d,o. 
divan  ti  so  saboi  l»a-.'  okolo  t,d». :  j,.d,,a  kila  foda 
ivou-a.  drti-a  od  doina.  X.ii,  pjo,.  vuk.  I.  S,. 
,.l„„-r,l,   ,„„l  ... 

,-.  ors'/o  •<,■  ,„s„l„l„  I,  i„n:„l,i,j,'i„  ),jrs„i,uii,n 
l-(l':c  kita  i  svatovi.  ndi  ii.  p.:  Da  odvodoni  kilit 
i  svatovo.  Nar.  pjos.  vuk.  2.  ti-'i.  S|.rouiisi'  so 
kita  i  svatovi.  -2,  l."il.  Azuiala..  kila.  i  svalovi  ! 
•>.  .'^IM.  Podi/.e  so  kita  i  svalovi.  1.  :\:'<'.K  I  la  po- 
ku|iini  kitti  i  svatovo.  2.  ."ili:{.  Xoka.  kupi  kitu  i 
svatovo.  .Xar.  pjos.  hru'iii.  I.  i;.  .\  za  uIiim-  kila 
i  svalovi.  lio,.  Vila.  IS!I2.  211"..  \'iil,-  tiiiii,ii'i  ■,i;i 
n  s,:„„  ,:i,r„,ln,  ,,;,n  s,.,;,nla ,  l.n.,.l„  :,„U;  i-h, 
sh,  ki.'olH  svah.vi  (/■/,/,  klllli.  2,  I..  ,ni.  p,,  ro,„/( 
/„  hihi  n  I,,,;,  III  ih  iirii.iiiiliil.n  liiinni  ,i  l.-o/oj  ml 
,l,;i  siip^l.iiilini  jriliui  hi  hi,,  ,lrn,io,:iil:,ii,  nil  ji1:l  ,r 
,1,  ,,n,r,,'r  ,\-„k  l.i,i,.;;ti,ji-  Int.  anna,  vlniiu.pf 
ilii  hi  pii  ,1,11., i;i  shniiinn,  :ii,i,'ihi  ish,  sli,  x,yyun 
annatniiii;  ,ili  lUi  l>i  n  nr,,i,i  ^hiriijii  kita  lulu  i-h, 
ill,  iiakit  /rv/.-o  III,  jr  r'l,  ,-i,nili.  kIiiiii.  (tv/o  .v 
l.iiir  I  ki.-.Mii  svarovi.  n'li  h,  nprl  .,r„  i,i.„ll„  /».- 
<l,,li  ,,il  kila  i  svalovi  /.<•:  iih:,i;i  ini  :iiii,\-,ir  ^/o 
,r  i.prn,  imiili,  n,iir  kita.  ii.nl:  j,  Ir.l.:,  ,;,  :i,hr,il,. 
I„;„„l,<  so  ,,,7.-,./,7.-n  iiiili,  ,,.,,11,, I,  kiia,  ir.  rij.r 
, val. .VI  nil  ili-iii/i  1,1, r, II.  II  ii.ij  sliinjnii  pn,iij,'i;i: 
I'ril.j.ra  dj..v..ika  od  roda  |.nl.|.-i;la.  a  za  .•|..iii 
za  I'loni.'  iia  kit.'  svalo\-o.  Xar.  |.j.'^.  //  S.  .Mi'U- 
(••otio  — (i.  Krzio  .Ml  l.nn  ,li,   \iiiiii  ,^t.,  >/..  kila, /„»i' 

b.    i).   tiikiihi  hiii,   i   urilir:   (Ilk   Ki.ii ii  za,  kilom 

svatova.  Xar.  pjos.  jnk.  ss.  iii,,,ih.  hi  hili  i  ii:. 
:.,t(irri;i'  (i-iili  b.  ()  j,i-i  l:r,ijiil,  isp..i:ili  ,_  l/j.^'o 
ti  jo  po;;l(-dali  kako  svali  kilom  sjcd,'.  .\ar.  pjcs. 
vuk.  1.  lit..  —  I'l,  pniiijiriiiiii:  I'okiiris,.  i,a  kitu 
svato-i-o.  Nar.  pj.'--.  |.i'tr.  2,  lUi.  1  pokiipim  na, 
kitu  svatovo.  2.  .'.22.  Xar.  pj.'s.  jiik.  '.I'l.  !'....■ 
kupil  na  kitu  svatovo.    :il:l.    .Xar.   |.|.'s.   prlr.  d.    IMI 

„,i,-:.'  ,v,   i,„i„iKiiii  ilii  vo  i„i<i,  nil' l.iiii  <i..  j.  II. I 

h.irpil.ii   I    11,1  xiiiii   hiirjiil-.  I,    isj,i„'r,l,    ,:    Hon.jos.' 


KTTALT 

doinaoinu  kiln  nia,sliiH..  ( l'i-i|iovij.Mla  so  ila  ji-  ii 
Risnu  oli.rijo  l.i..  obioaj  ti  svatovi'  mj.'sl,.  I.a^ 
rjaka  nositi  i;raiiu  inaslino;  no  sad  --i'  t..  saiiio 
onda  oini,  kad  jo  inladozoiiina  ili  dji'\  ..ja.ka,  km'a 
u  zalosti.  ViikL  Xar.  pjos.  vuk.  i.  ID.  it  iiniilln 
hi  h,l,  il.l  sr  iiii^li  I  11,1  :iiil,-i-;ir  p,„l  b.  ,/. 
(I.    ,„ir  hill.mii,,. 

a)  mill   il.i  jr   Kh,  ^h.   v:,\iiv.i  II  nn, III   pri  iiijirii  : 

AT    ini    km'o   biso    split I    .,rvara    i   o.l    kit.'.     .1. 

Kavaiiui  2,sli.  nn,  hi  <,■  p„lrnlil,.  ,  ,;jrr,„„i  kila 
rakita  ii  iiit^r  rri ini,r :  Sir..ka  kila  rakita  z.-l.'iio 
polo  prokrila.  Xar.  pj.'s.  hmr.  \aik.  2:17.  Kita 
rakita  i  it  li..]  .Uanosi  stupi.\-.i  .  .  .  i.iil.iiiiniliij : 
ilnililiill.  S.  X..vakovi<'.  liar.  za^.  ;;i.  Xa  nikili 
kiti  .Iv.iji    troji    pti.'i...    ,.,.lii.,lii'l(.ij:    i/irhriiiK  ::::. 

b)  II  .jrihi,.,,,  pn„ii.ni  VMi  nj.!..,  iimii  Ini ,  ili, 
■liaci  liikitr  rnji'l  ,.il.a  iiijr  :iiii,riii-  l.ii,,  l:„il  b. 
n)).  X,ar.'dl.,.  i  iiivli,.  ..d  .xitja  i  riiz.'.  kila  i 
lubioio.    M.  .lorkovio    loti. 

C'l  Kita  [.asja,.  Rii^.-u,-  ai-iiloaiiis  b.  i  Laiubl ). 
H.    Sidok,    iiii.l  I.-.. 

2.  KITA.  /-.  iiiir  .:r,isl:„.  -  T  ]-,iI.i,i;i  lyiriiihi: 
.tVaiionnani.''  .iioiii.'ii  f.'iiiiiia.'-.  /■/://,■  T'loi  vino 
Kita  l_'.'tiiiija  ...  !.;o|i  pij.'  ^vaki  io'inapija.  \ar. 
pjos.   istr.   2.   7:i. 

;i.  K'iT.\.  /;  ()/(.■  piiiiiiiiiniiiL  -  r  iiiiii-  n-i,jri,ic. 

a.  lihuiiiiii  II  ll,;:'.;i,„;iii.  -  l:„,ritii  i-jiriiitii 
I,  Viil.;,i-i,  iplaniiia  u  1  b'lv.'m.vini  ..  .la  zapa.loli 
II     Kitu     planinii.      Xar.     pj.'-.    vuk.    :'..    :'.2ll.       Xa 

Klldi 1    Kitu     plaliilill.      I.    r.\'.i       iL.kl.'li    dodos 

pod    Kitu    plaiiinu.     llul.'.l.    sr.    |(i|. 

b.  jihniiiisl.;     n-h     ii     .S,-h,ji     i,    ,,/.r„i,,i     iiiil.nm . 

M.  D.  :\lili.'.'vio.  kia|.  sib.  ::. 

\.  KITA.  /',  Inili.  I.  kita.  ---  nili  1.  kila  pml 
1..   //). 

.-..  KITA.  /;  line  ili.iii.nv'iii  : ir.il, ,i„„iii .  -  I  pnii- 
jr   ij,.,J:.,nsl,k. 

a.   inir   l.-niri.    V.    Kiir.'lao,   ,l,.ni.   ziv.    21, 

I),   iiiir   iirri.    -      It    liritniit 

('.   inn-  l,-.i:i.   -      It   Jl.isiii. 

(1.  KIT.A.  III.  iiiir  iititsl:n.  -  I'  iitt.ii-  i-riji-iiir  ii 
Si-hij,    It   „l.;-iiiiii   iilvl.siiiiiiki,,,,.   ^v.  II, ,v.  bstllJ.  .-.ill. 

7,    KI'TA.    III.    mil    kit... 

KItAB.  kitaba.  iii.  nil,  .■ilal.,  iir.ip.  kitrd..  - 
/'  jiiliKifiii  jiisiii  iiiKi'iiii  n-riii'-iiii.  I  lor  AUzo. 
svoziialioi.  stara.  .doiio  ziia.l.'s  sm'  s.'.lani  kitaba! 
Osv.'l.    I.   21. 

KITAt'A.  /.  inn  pi-ii-^iti.  I''.  Kuivlar.  .loin, 
ziv.    II. 

IvITA.l,    III.    nil  I    Kina.    —    J:  riisl;,iii.i  jr.-.il.n. 
r  nnir   n;jn,n'   n   pis, mi.   -     V  ,Sii/ii;,rn    rjrO- 
nikii:  .(Jliina-. 

KITA.TAC,  Kitajoa.  ni.  nirj.f  i:  Kihijn.  I' 
piyiiiii  niiiifin  nriiiniii.  -  I  Siilil.nrii  rjn'nikii: 
.('liin..-.oi-. 

KLT.V.IKA.  /;  ini^kti  niitil.'  i :  hiht.jti.  --  I' 
jii.^iin,  niisviiit  i-iYniniii.  -  I'  .■iiilrknni  r/rrnikic 
.t;iiinos,.riir. 

KlTA.IbblE.  /■/'//  kitali  /  kitalija.  —  V jriliniuii 
jiniiijirn  kn.i  ilii  sh.ji  n  xmliinii  nnhi  ii.:  ,V1.,'. 
Xa  ii-a   in.'rii    .■.•1...    kilajlij.',     I'.os.  \ila.   bsiij.  171. 

KITAJSKI.  .(,//.  k.i.ji  pripiiil.i  Kiln.iii.  -  Oil 
XVII  fi.irkn  i  n  ii.ii,-  r rijniir  ,sii,i„i  it  pi-<iint). 
Xa,  Kilajsk..  l.lal,..  Im.iHIi  11  Tatar.'.  I.  T.  .Mriiavi.'. 
.ism.  U2.  /  II  tinlrknrn  aihiikii:  ..■hiu.-<,<,'\,-  ti.l.ir 
mill  i  itilr.   kitajski. 

KITALI.  -(-//■.  niii-fini  kihnn  ili  kiiiniiii  iritli 
1.  kita,  b.  i-ll.  —  Si-  niiiniii  sr  pn  j„„l,\iinii .  — 
I'lislaji:  ml  kita  I ii iski'inii  niisliirkniii  li.  -  ispniYili 
kitalija.  kitajllj.'.  —  /'  /o/,^.■  n-ijiinr  it  H.isiii.  1 
kitali   losa   ttinajliju.     .Vai".   pjos.   potr.  .J.  o.Sl. 


KITAI.I.IA 


KITAIv'A 


KITALI.IA.  ,/'.  isl nihil  v  l.iliiinii.  -  isi,n,r,li 
kitiili.  —  r  iiiiif  vrijimi'  n  liostii.  A  pi-pturi 
slriiku    kitjiliju.     Xar.    |ijos.    potr.  2.  •")(!:!.    it,  nSH. 

K\'V.\\j.  III.  zmii  11  Islri  knil  iiosi'io  oiiu  opravii. 
kiijii  iliila/i  i/.iiiiMl  ^iiri'io  opravp  i  kosulo.  II  Kliiiii 
(II    Islri  I.    K.  Siiurii'. 

I.  KITAX,  kitiiii.  (/(//.  fnmilosus,  Driiatiis,  iiii 
l.iijniiii  ./'(•  iiiiiiijlii  kiln  Ifiili  I.  kitiii.  hiliiiixl,  l:ii'rii. 

—  (hi  xvii  lijrkii,  II  iziiiiilii  rjiniikii  ii  Vnllii'fljhiii 
ikilaii.  kiUiiial  .tViiinlii-iiV  .lauliic-li,  liolaulif),  ii  Sin- 
iiivrii  (.IrDiiiloscoiis.  iVoiKlit'or.  iVuiiiln-iiis'i.  ii  ]'il- 
kiini  (.1.  y'nlo  kitiinst  .v  jiriiiiji'niiii  l:  iniviiilvn 
jiiisiiif.  Modu  kidiini  X'"'it''ii>">-  -■  kic'-on  .go- 
srliiniu-kt'  .oriintus'  *■  jirinijrriim  iz  iiiiriidiie 
jijisiiii':  \'n  ulivati  kiuui  Crii<)y:i)ikii ). 

1.  iiilj.  —  Koiiiji.  kituiji    I.I.   Kavaiiiu  ."lid"). 

n.  tVoiiilosiis,  fiiliatus.  liciisus.  IlHiiiixI,  ii  ilrrrfii, 
ilrm'ii.  n  .iiiiiii  Hiljc  Ji'  iiiiKii/ii  kiln  iridi  I.  kita, 
a),  fill  i  (I  lirillli  llll  klljllj Jl'  l/lisln  liirf  i  n  llllsliilll 
liii-n.  koil  tiijlii  Ke  I'eslo  iiiiii  ii  iiii^li  i  ih-iiifn  :iiit- 
iri'ic  (kiiriil. 

a)  nil  kiijoiiH  je.  mtiniio  kiln,  iiri'tiiiicd.  an)  ii 
(h'rrlH,  ilrrci'U.  Kitiii  javnr.  vita.jpla._. .  I.  (iuu- 
diilii'    102.     1-iijppi  liiasti,  kitiii  boii.    (j.  I'aluiotii'; 

1,  101).      Kitiia   (lnbja.    2,    42.J.      Na    kitnoj   jeli. 

2.  4(i!l.  Sill  (lobrnga  Noa  koji  kitiin  lozn  jirvi 
usadi.  ;!.  17''.  Kitiia  diibja  graiifi.  V.  Kaiiavoliii, 
iv.  522.  iM(irijii)  od  lopona  uzoi-itija,  kitnija 
luaslin,  cddra  vit.ija.  .1.  Kavai'iiii  521)".  Zolpne 
duboviiiia  kifcnijom  k'oi'P.  I-  Doi'diu,  bon.  1S)!K 
isptiiicp  dubjpiri  kitiiijpin  u  du|iuu  tja  ilaloko 
upravjoiip.  Ii.  Zn/.ni  2K).  Dub  ovi  graiiut  i 
kitaii,  oiii  nay:  i  knijav.  A.  Kalic  24(>.  —  »  iini- 
knniiii  Jl'  jiriiiijrni  njiriir  zinn'ri'ii':  kiirn,  iiiikii'rii  : 
(tiH  vosplijpiii  plodoin  kitiio  svpd  masliiip  zpIpiio 
>o.  D.  Palmntio  :i.  "vi".  —  Ob)  ii  .iiiiiii.  ijori,  jiii 
i  nojii'-e  II  mjr.flii  ijiljc  ,jc  fliistn  ilrriu'-r.  aaa)  it 
ihihniri,  i/ori.  Kitnijpli  (bibniv  sjpui  luilp  bjpbu 
lioiuu  omililp.  (t.  Palmotic  :i,  liO'i.  .S  Bogom.  kitiip 
u  diibravp !  A.  Glpdpvic  7'i.  —  O  pi-ilipa  goro 
kitna!  P.  Knezpvit'-,  osm.  'iMVii.  Til  se  vido  kitnp 
goi'o.  X.  Marci  11.  —  Kitiii  Liban  i  u^odni.  I. 
Dordip.  salt.  .ST.  Kitni  Tabor.  SO.S.  .Jordan  iz 
Lil-iana  kitna  izvira.  N.  Marf-i  76.  —  bbh)  o 
jii'finijii.  K'lji  porivnjy  kako  kitan?  kako  raz- 
bbulani'     .\.    Kalic    75.      Ko    kitni   pprivoj.     ;i.51l. 

—  ccc)  II  xiniiii,  ilrbiri.  Usrod  kitnijoli  tczijoli 
strana  jodiioj  lijppoj  u  jiroduli  vplika  sp  svijpm 
pojaua  11  ras'iiini  svoj  (iliiili.  .1.  Palmotic  iil;). 
Plodno  i  kitiip  dr/.avo.  .A.  Kalip  :J5.  —  ddd)  o 
Itiilii,  zuiii(i.  iiiji'xlii  (II  sni  Iri  primjcrii  ziinciti'ie 
Je:  kiieii,  iinkirnii.  II  i-vijppii  kitno  piije.  I. 
fiordip,  nzd.  178.  Kad  sp  zpui|a  s  iiin(i,;;fom  slavom 
plodna  ukaza  i  zplpii.a.  zracu.a  PAijptjoni,  kitna 
traA'om  . .  .  (_t.  Palniotip  .'I.  2-lt>.  IJulijpm  kitno  i 
1'a.skosiio  kojp  nijpstiH'p.    P.  Zuzpri  155. 

h)  I)  hriijamii,  ijyriiiaiiia,  (iranviaama  na  knjiinii 
Je  ninofjii  lixca.  (irni  ili  splp.tpii,  dnbjp  cpsto 
giistim  gajoni  jiir  obstrijp,  paco  kitnim  livojani 
iiijpsto  nobpsom  ih  istini  krijp.    I.  Gimdiilir  402. 

—  Vidis  oiii  dub,  gdi  kitnp  grano  svqje  svinl 
prostira.  (i.  Paluiotic'-  1,  .S7.  .Druzi  nosoc  grano 
kitnp.  P.  Kanavplip,  iv.  ;?72.  A  priprosni  od 
naroda  kitnp  grane  svi  nosaliu.  P.  Knezovip,  ziv. 
lil.  —  U  tpbi  jp,  bascica,  graiipica  kitna  zRlpiia. 
M.  Kataniic    75. 

cj  kojcya  je  vnwi/o  zdjednii,  yii-il,  o  lixi-ii,  roi-ii, 
ci'ijeiii.  Siisilom  zvizdi  i  ziibovi  kitno  listjp  fini 
trpppcp.  Gr.  Palnintir  2,  47(!.  —  Sladko  vopp, 
kitno  pvijppp.  I.  Dordii';,  salt.  1.  Obilnos  i  kitna 
cvijop.a  i  zrpla  vopa.    V>.  Zuzpri   120. 

tl)  jtrema  ziiaceini  koil  h),  o  kiiiiioj  xjeni  ilii  Ji- 
villi  gusto  liiiie.  Pod  drag  ziibpr  od  slavica  kitini 
u  sjencu  bise  pala.    J.  Dordir,  pjpsn.   II. 


b.  iiiiiaiiis.  rxonialiis.  kiii'ii,  tiiikiitii,  iinsiii, 
IKireseii,  II  iiiisr  nijiiiie  iiiij  ri-irr  ii  ieiiskiiiiii  i 
II  sriiliiriiiiii.  Kiid  SI-    jiiiiiiiiir  i  nun  i-ini  Jr  kn 

kireii   ili  .ill!  kii'i'iin.  sliiji   n   iiislniiiieiiliilii.  Ji  dim 
lull   II  finifHrii  (riiii  jirri  priiiijer  kiid  nil. 

a)  o  I'e^ildrlil.  Djpdi  sii  nii  svi  orini  pari 
istofni  privisopi;  smprni  gnrstapi  ii  planini  iiia- 
Icrp  sii  niojp  oci . .  .  IJvorili  su  kitni  zlata  jpilnijcli 
plpniii'-i  iisrpd  grada:  druzijpni  grad  jp  bio  pojata. 
a  dvorani  drnima  stada.  I.  Gnndiilip  liOl — ii05. 
AH  ("-as  nPUiiirUi  tvoji  djpdi,  slavom  kitni.  u  po- 
zusnu  boju  vrlu  dobivaliu  iipdobitni.  277.  !Sva 
ga  (xora  Criia  izabrala  za  svojpga  gosjiodara. 
Osvptn.  .S,  (it.  —  ')  hnrjnklnni.  I)a  mi  biulp 
kitan  barjaktaro.  X'av.  lijps.  pptr.  :5.  :i48.  A  za 
I'liiiia  kitni  barjaktari.  Xar.  pjps.  magaz.  IS(>7. 
05.  Pprjanickog  kitna  barjaktara.  OsvPtn.  2. 
1.50.  —  I)  zenskiiiin  i  o  sralnriiiin,  ridi  kititi.  2. 
b.  Tvojp  spk(>  kitnp  Andcdijp.  Xar.  pjPs.  pptr. 
2.  105.  Mladp  niomkp  i  kitnp  djpvojkp.  3,  155. 
I'd  iniPiiu  kitiui  Vasilija.  3,  .340.  Vidis  .Tai'ip 
kitnp  cobanioe.  .S,  429.  Do  gospodo  kitiiP  Maksi- 
iiiijp.  Nar.  pjps.  .stojad.  1,  117.  A  kod  noga 
nidp  iiikog  iip.ma  nego  pp.rca,  kitna  Andplija. 
IS'ar.  pjps.  u  Banicima.  D.  Snrmin.  No  govori 
kitna  Urnogorka.  Ogled,  sr.  501.  —  U  Icaura  kit- 
nijpli svatova.  Nar.  pjes.  potr.  H,  .S54.  Kitni  svati 
Mirpptp  \'ojvodp.  3,  4(il.  Kad  se  kitni  svati  sa- 
kupiSp.  ;S,  ()31.  Opravisc  liaber  Cnprilipii,  da 
mu  kaXu  za  kitnp  svatove.    Nar.  pjps.  liiirni.  1.  10. 

b)  n  zinilihi  (n  kiiiin).  AtP,  sviloui  kitiu'. 
srpbroni  ]>okovatp.  Osvpt.  4,  49. 

c)  II  mill  fiid.'ikofjn  tijela  (u  Jediiunii  jiriiiijeni 
0  (jinril.  (ilava  kitna  i  puna  urpsa,  a  inisliy 
Da  nijp  iiipdu  tpzijpin  pvijptjpni  koja  zniij.ay  B. 
/iizpri  4. 

d)  II  kipn  I  ridi  1.  kip.  5).  S  drugp  straiip 
prvi  u  rpilu  kip  sp  kazp  plijpiiiiu  kitan.  T.  Gun- 
dulic  -429. 

e)  0  ndijelu  i  uopie  o  cemii  sto  .«>  iin  .<(■///  imsi. 
Nihovp  sp  banp  kcpri  u  bogatoni  kitnu  iirpsu. 
I.  Dordip,  salt.  480.  T  dala  mu  kitno  obijpzjp. 
Nar.  pjes.  petr.  3,  223.  .\  kitno  sp  pprjanipp 
nisu.    Osvotn.  2,  99. 

f)  I)  pokiicst.rn.  CriiP  mu  sp  opi  otrgoso  do 
banova  kitna  civilnka.  Nar.  pjos.  liorra.  1,  280. 
Doskopio  kitnu  civiluku.    2,  7.  OR. 

ff)  n  ktici,  stniiu,  0  car.HJi.  I  bijasmo  na  kitnu 
bijardu.  Nar.  pjps.  vuk.  5,  405.  No  iz)pgoli  iz 
kitiip  bi|ardp.  .5,  'WG.  —  Odp  Mandp  u  kitnu 
carsiju.    Nar.  pjps.  juk.  400. 

h)  I)  ijrndii.  Egra.  Ostrogon,  Biograd  sldjiii  i 
Kaniza,  gradi  kitni.    G.  Palmotic  2,  310. 

i)  n  preiiese.miiii  sinislu,  o  f/ornnt  (knd  i/iiriiniik 
trnzi  i  izahirc  rijeci  da  t/oror  hiide  I'lekiikn  knn 
iinkii'-eii),  oratio  ornata.  U  cvijppu  kitna  govo- 
rcn'ia  kriju  sp  ziuijp.    B.  ZuzPri  3.S. 

!j.  adr.  kitno.  Kitno  majpi  u  visiiip  rastp. 
Nar.  pjos.  petr.  3,  2-50.  U  cokopp  lozn  kitno 
vpzp.    Srp.  zora.  1876.  br.  4,  str.  .si. 

2.  KITAN,  kitana,  m.  poslajc  od  1.  kita. 

)l.  kaze  se  od  mila  djetetu.  —  U  iia.ie  rrijeiiie 
u  Lici.  .Kitano  moj!'  I  vplikom  so  cojku  pro- 
vare  Kene  repi:  ,Kako  ti  stoji  kitan?' 

b.  iiiie  iirnscn.  F.  Kurelap,  dom.  i'.iv.  41. 

c.  iiiie  Jnnii.  F.  Kurelap,  dom.  ziv.  3S. 
KITANA,  /.  ime  zenskn.  Zpm|ak.  1.S71.  2. 
KITANOVA    DUMUBANA,   /.    ime   mjrslii    n 

Srinji   11   nkruijH    hioijrndskoin.   Glasnik.    19.   171. 

KITANOVKJ,  III.  preziiiie.  —  T'  nn.ie  rnjeiiie. 
Dimitrijp  Kitanovip.    Rat.   170. 

KlT.\R.-\.  ./.  llll.  cliitarra  (frnnc.  guitarp),  iiiu- 
ziknhin  sprnrn    l.iliriiii    tniiilnirij   sa  sest  iiea  stO 


KTTARA 


17 


KITIOICA 


se  itrstiiiia  ir'n.  kod  ndiiran<t.  —  IJ  dra  jiixai 
XV  >.  xvni  riji'ku,  uli  Jc  zmweiic  pmiui  i/rc.  xt- 
S-dna,  lat.  uitliara.  Pridiivsi  jos  n  broj  s  kitannn 
Apnla.  M.  Marulic  7.  U  svojo  vijoliiip,  kitaro 
i  tainburo  zazvnuo.  And.  Kacio,  Ivor.  '2ri2.  —  f^ 
iiiise  rrijciiir  ti  IJiihronilliii  imit  z>uii'ei'ic  kao  i  ti 
taUj(i)i!iktim  jrzikii.  P.  Budmaiii. 

KITAKOi.IA,  ;/(.  corji-k  .ito  itdiira  ii  kllarii.  — 
Kiii'iiienii  ml  kitara  tiir>:kij{'m  jiiislnrkoiii  ci.  — 
U  Ji'iliioijii  jiiscd  xviu  rijrkfi.  Ciiii  dnf'i  jodnoga 
tauibiirciju  aliti  kitarcijn.    And.  Kaiii'-,  kor.  KiO. 

KITAST,  adj.  ii  Viik<iri(  rji'aiikn:  /'((/e  kitiiast. 

KITAS,  III.  ridi  siJBi-ak.  —  I'  ikisc  vrijeme  it 
Didiiiaeiji.  KitaS,  Sorghum  viilgare  Pors.  (Lambl, 
Vi.-iiaiii).    B.  Sulok,  im.   115. 

KITAVA,  /.  iiiic  krnri.  V.  Kiirolac,  doiu.  ziv.  24. 

KITES,  III.  iiiie  jiircii.  J''.  Kurolac.  dnni.  ziv.  :is. 

KITESA,  /.  iinc  diniiiinjeiii  zifotiiiiiiiKi. 

II.  kritci.  F.  Kurolac,  dom.  ziv.  21. 

b.  ki)3i.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  .'58. 

C.  jirrnfiii.   F.   Kurohu-.  dom.  ziv.  41. 

KITEZ.  III.  iiiir  rolit.  —  [f  iifiii'  crl.jniic  ii  Ixtri. 
Volir  kituz.  Xar.  pjos.  istr.  1,  4.  I'isiii:  tiiiiiiici 
Hint   rijrr  It  liili'svi :   rogovi  iia  kite. 

KrnCA,  ,/■.  drill.  1.  kita.  —  Od  xvi  /•//(■/,■((,  a 
iziiieitn  rjifiiiikn  n  Mikii(iiiii  (,fi()cro  doUo  coroiio' 
jlcmuisei'l,  n  Belinit  (.liocchotto,  fiorco  ])ii-oolo- 
,lloeL'ulHS'  tilHa;  kitica  c'vijctja  .lii-c.rito  di  tiori' 
,fas(nc,ulus  Horum-  :i(Ma).  h'Vi^IIkjiji mi  .liondiot.to, 
mazzetto  di  fiori'  ,l)lumoiisti;iii.i-.i  lii'iri.  u  SiitJl- 
ierii  (.flocculus'),  n    Vitktirii  (dim.  v.  kit.a). 

n.  ridi  1.  kita,  a.  Ovo  je  ouih  sodara  koroni 
sa  svojimi  kiticami.  Nanicu.  S.")'i.  Zila  so  ma- 
sliuo  prostrla  uiz  dola,  a  ]>n  I'loj  kitica  svudi  tiid 
pronikla.  H.  Lucie  217.  Za  zoju  slatkoga  mirisa 
utrgnu  liiticu  jodnu.  P.  Zoraiiic  B,")'i.  Kako  u 
jodnom  stablu  dvi  kitir'o  razlioitoga  sada  mogu 
se  ucipiti.  F.  Gkavinic,  cvit.  42(1''.  Da  iman  ro- 
icicu,  kiticu  bosijka.    iS^ar.   pjos.   istr.  2.  7S. 

b.   i^idi  1.  kitica,  b. 

a)  ridi  1.  kitica,  li,  n).  Kiti<-o  povita,  pokli 
mi  ti  dodo,  od  one  svita  jodino  gos])odo  ...  N. 
iVajoskovic  2,  9.  Ka/.i  mi,  kitico.  zolona  vijok 
bila,  sto  jo  od  krunico,  ka  mi  to  posilaV  2.  112. 
Tvoj  gospodar  s  kiticom  sota  i  djovojko  snaluidi. 
M.  brzic  210.  Ako  li  joj  idiidrii  k\tu:n  ali  vinac 
od  cvica.  A.  Kanizlic,  utoc  21:!.  Komu  vo(dcu, 
kom  cvita  kiticu.  M.  A.  Ilojkovic.  sat.  L2l>.  Has 
kiticu  lijopu  sakupili  durdica  j^u'■l^ri.  JVI.  Kataucic 
.">().  Pa  savija  cv'joi'((  u  kitico  .  .  .  ,Sto  ja  kitim 
cvjocp  u  kitico  .  .  .'  JS'ar.  pjos.  vuk.  1,  40.  U 
^vakoga  po  kitica  cv'joca.  1,  )i!)il.  lljogoso  dva 
iiozja  andola,  zaklaso  joj  u  bo.sici  sina.  poknpiso 
ki-vcu  u  kiticu.  postrapaso  n'jomo  i  slijopo.  .Nfar. 
|ijcs.  bore.  vuk.  317.  —  Kaie  .w  si'iiskiim  i:e{itdclii 
od  iiiiht  (ixpan'di  litid  1.  kita).  pto  t"  sam  molio 
svaki  dan,  kitico.  S.  Mencetic — G.  Drzic  49.5.  Na 
^vitlo,  ugodna  kitico  moja,  poj.  I.  Ivanisevic  ri. 
<)  kitico  Jaiio  cobaniee  1  Nar.  pjos.  potr.  1,  270. 
llcorcico  moja,  rozice  moja.  kitico  moja!  Nar. 
pjos.  istr.  5,  H. 

b)  (>  kht.yii,  ridi  1.  kita.  b.  Ii)  hl'i.  I'ovozi  liih 
(hlasore)  na  kitice.  Z.  Orfolin.  podr.  li;(;.  Svozi 
u  tri  kitice.    217. 

c)  erijecc  .ito  rit.ftc  iijrdiin  mi  I'lrkijciii  ItllkiiiiKt, 
te  je  iiitlik  na  kitti  crijera  Hi  na  jirrjuiiicii,  ispn- 
redi  1.  kita,  b,  b)  cc).  Kitiia  ,i]Kip|ia,  ■pial  c 
qiiella  dol  tinocchio,  aiiiso,  u  simili-  .potasus-.  A. 
d.  BoUa,  rjocn.  4t)ll'.  Kitica  .panocchia,  nomo 
gonorico  di  tutti  ({uolli  .semi  a  guisa  di  chioma 
nolka  cima  ilollo  pianto'  ,panus'  5;iH'i,  Kitica 
,thyrsus'.    J.  Paiicic.   bot.  57. 


(l)  ridi  1.  kita,  b,  c).  Tobolac  sa  zlatnijom 
kiticama.    Vuk,  kovc.  00. 

e)  ridi  1.  kita,  b,  li)  ff).  Sloziti  kakono  u  ki- 
ticu ona  cudosa.  B.  KaJiii,  in.  101.  Ugodno  (•p 
ti  s  toga  biti  iznaci  pri  svrsi  lijepu  kiticu  pjesni 
na  Pas  srca  .Jozusova.    I.   M.  Mattoi   xviii. 

/;  stropba.  I'irkniikn  xtiliiini  knji  iiioijii  iiirdii 
■stihoiii  liiti   rir.liriii  ii  ni,irii.  a  sfiriiinrn jit  jrdiiiiut 

llll'tnillt  i  Xlilislnlil.  II, ij  rrirr  jr  kltir;,  illli  Jlji'>illll' 
knjit  «'  Hilda,  ii/iii/ili,  dijrli  II  l:ilir,-  j.dliakc  jiti 
iiirfnt.  —  F  pisiica  iiaknia  n-i'iiinia.  Kitica,  stiL 
,stroplic\  tab  .strofa';  dvorcihia  kitica  ,zw(nzoiligo 
stroplio' ;  od  jodno  kitice  ,oiii,strophig' ;  clanak  ki- 
tico ,colon,  strophongliod'.  B.  Sulok,  rjocn.  znanstv. 
iiaz.  —  Iiiia  takiirii  zitaieiii'  i  arapaka  rijei  qii'a 
tttir.  i^yta),  ali  je  jainacno  kitica  doliila  mm  ziia- 
vriie  jiti  prudttiiiemu  (ktid  el). 

ff)  ridi  1.  kita,  b,  y).  Na  glavi  joj  zakvrconi 
vlasi    a   kitico   naro.sone  iglam.    M.  Katancic  ()7. 

C.  purin  nos.  Dakovo.  —  Jainacno  pii  ziiacei'iii 
kt)d  b,  dj. 

d.  ridi  kicica  j;orf  c.  —  U  Vtikiirn  rjrriiikii: 
vide  kicica  .v  priiiijcriiiii  iz  iianidiiijili  /ijrsaiiia  : 
A  zafuzda  joibiom  zicom  zhitnom.  okiti  mu  kitu 
do  kiticah.  —  To  joj  jubo  ruko  i  kojona.  sarca 
kona  doje  u  kitico. 

e.  li  apoziriji  kiid  iiijeminya  iiiiriia  iKiivr  kni- 
siitii  tiiitiija  iiijrsta.  —  Izinedtt  rjei'iiikit  it  ]'itkiirit : 
(stajaco)  ,dio  zierliclic'  ,ornata'  .<  priinjrrnin  iz 
ititrtiitiie  pjeKiiir:  Odovlo  ('-u  prosoliti,  kado,  u  ki- 
ticu varos  Podgoricu.  —  Vosoli  so,  Punto,  nad 
morom  kitico,  od  ovog  otoka  naj  lipsa  rozico  I 
Nar.   pjos.   istr.  2,   138. 

X.  iiiie  zriiHkii.  —  U  jediiiiiiii  jr  jiriiiijrnt  iziiii- 
s(riio  oil  >:aiiia  jiinca.  .Todnojzi  Porlii-a,  drugojzi 
Kitica  .  .  .  Ijjo.so  ime.    M.  Drzic  51. 

g.  Oi(ka.  —  Tziiiedit  rjeiiiika  it.  Mikaliiiti  (ci- 
]ona  kitica.  trava  ,centaurium'),  ((  Beliiiii  (crjona 
Icitica  .contauroa,  horba  modicinale'  .centauroa' 
isl')).  It  iS?»/(tVr«  (.contauroa';  kitica  zlatna  , cen- 
tauroa minor'  ;  kitic'a  volika  , contauroa  major' ; 
kitica  crjona  ,liorba  fobrim  depoUons'),  ((  Vttkorit 
(.lias  tausendgiildonkraut'  ,Clentiana  contaurium 
Ijinn.'.  cf.  kicica  s  dodatkom  da  .sc  yorori  it  l)it- 
lirornitit).  —  Kiti<-a,  rus.  khtkh  (Zoa  mais),  gra- 
nul.a,  s(d  torro,  contauroa  (u  sinskom  rukopisu), 
Ery(hr.ai'a  contaurium  Pers.  (Vodopic),  v.  Kicica. 
B.  .Siilok.  iiii.  145.  —  /  .V  pridjerima  (za  ixtit 
/lilkii  i  III  dntyr).  Kitica  cr|ena,  amortolla  (Ai]uila- 
Hur.  I'izzoili.  .Skuria).  febrifnga  (Pizzolli,  Kuzmic, 
Acpiila-Buci,  Erythraoa  contaurium  Pors.  (Lambl. 
\'uki.  Kitica  gorka  i  mala,  u  rukopisu  visovackoiuj. 
Kitica  mala  (Pizzolli),  Kitica  mana  goi'ka  (Du- 
rante;, contaiu'oa  minors  (visovacki  rukopis,  Piz- 
zolli, Durante),  Erythi'aea  oentaurium  Pers.  Ki- 
tica zlatna,  contauroa  minore  (Kuzmic,  Ansolmo 
da  Oanali,  Stulli),  Ei'ythraea  oentaurium  Pers.  — 
Kitica  veca,  velika  (u  visovackom  rukopisu),  oen- 
taurium magnum  (Durante),  Contauroa  contau- 
rium L.  Kitica  zuta,  centaiirea  major  (Lambl), 
Contaurea  contaurium  L.  —  Kitica  srcana,  tor- 
raontilla  (Aquila-Buc),  Tormontilla  erocta  L.  B. 
Sulek,  im.  145. 

h.  ime  iiijestima. 

a)  will  u  (Jrnoj  Gori.  Od  Kitico  sola  Marti- 
nicah.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  84. 

b)  planinn  ii  Srhiji.  Na  cijom  (I'laloral  gro- 
bonu  izdizu  se  lopa,  jedno  uz  drugo  tri  vrlia  Ki- 
tico.„  (Jlasnik.  43,  3.32. 

KITICICA,  /.  deiii.  kitica.  —  (kl  xvui  rijeka, 
a  izinrdii  rjeciiika  u  Belinii  (.panocchiotta,  dim. 
ili  panocchia'  ,panicula'  538l<)  ydjv  se  titij  prije 
nahodi  i  a  SfiiliikTii  (.parvus  flocculus').  (Juda  'e 
\'  lozi   dri\'a  ko  Iviticic  nima.    .Tacko.  92. 


laTiu 


18 


KITITI,  1,  b,  b). 


ICITJLC,  «».  preeime.  —  U  naie  vrijcme.  Kat. 
372. 

lUTILAC,  kltioca,  m.  covjek  koji  kiti.  —  U 
jednum  priiiijeru  nascga  vremena  u  koine  ima  gen. 
pi.  yrijcskum  kitioca.  Ter  boji  sq  da  nestaiio 
gvoida  i  u  Skadi-u  srobrom  kitioca.  Osvotn. 
•i,  J02. 

KlTUSr,  »».  preziine.  —  U  nase  vrijeme.  D. 
Avramovic  248. 

KITINA,  /.  snijeg  sto  oslaje  na  drvccu.  —  I'o- 
staje  od  1.  kita.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmcdu 
rjecnika  u  Vukovii  (,die  schneobusohon  auf  don 
bitumen  nach  frischgolallouom  sclineo'  ,nivQs  in 
arboribus'  s  primjcrum :  Jvitina  u  planini,  ne  moy.e 
se  iiista  sjoci).  List  opane,  kitina  napaue.  JSfar. 
pjes.  petr.  3,  530.  Ji.ad  sa  goro  opauo  kitina.  V. 
Bogisic,  zborn.  012.  I'od  jolom  zelenom  smo  sta- 
jali  a  kitiua  nam  je  za  vrat  .sipala.  Bos.  vila. 
1887.  30U._ 

KITLNCIU,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Ive  Ki- 
tin6i(!;.    Mon.  croat.  308.  (1598). 

KITISANOI,  Jiitisauaca,  m.  pi.  pusta  u  Sla- 
voniji  u  zupaniji  virovitickoj.   Kazdijoj.  138. 

XITISANSKl,  adj.  kuji  pripada  Kitiianima. 
Kitiiausko  iiive.  u   Valpovu. 

KITITI,  kitim,  iiiqif.  ornare,  exornare,  prida- 
oati  cemu  (objektu)  sto  cim  ono  biva  {epse,  ugod- 
nije,  resUi.  —  I'ostaje  od  1.  kita,  te  bi  uprav 
znacene  bilo :  pridavati  cemu  kite  (osobito  u  zna- 
ceiiii  kud  1.  kita,  b,  aj,  b)  itd.J.  —  Akc.  se  ne 
mijena  (aor.  2  i  3  sing.  kiti).  —  Od  xiv  vijeka 
(vidi  kud  2,  c),  a  izmedu  rjecnika  u  Mika^inu, 
(kititi,  uakititi  ,orno,  exorno,  coudecoro,  insignio, 
como'),  u  Belinu  (kititi  cvijetje  ,far  fascetti  di 
fiori'  ,tioros  in  fasciculos  coUigai'e'  301*),  u  Vol- 
iigijiiiii  (,ornare,  abbellii-e'  ,auszi6ren'),  u  Stuil- 
icvu  (,01'uare,  exoruare,  polire,  expolire'),  u  Vu- 
kovu,  (,zieron,  schmiickeu'  , exorno'). 

I.  aktivno. 

u.  subjekat  je  ce(ade  (a  u  prenesenom  smisiii  i 
drugo  sto,  vidi  drugi  priinjer  kod  a)  ec))  sto  pri- 
daje  kome  Hi  cemu  drugome  nakit,  ures;  ovaj, 
had  se  izriie,  stoji  u  instrumentalu. 

a)  objekat  je  drugo  cejade  Hi  zivotina  Hi  sto 
nezivo.  ua)  u  pravom  smislu.  Tezak  popijevajuc 
za  volovi  tesko  ralo  cvijetjem  kiti.  I.  Grunduiic 
12(J.  Ouo  sto  tratis  kiteci  stvoreiia  nerazlozita. 
M.  Kadnic  3591'.  Ucite  od  mene  ne  nebesa  zviz- 
dama  kititi,  niti  travam  i  CTi6em  zemlu.  F.  La- 
stric,  test.  3281).  Poiiodi  neziue  crkve,  kiti  pri- 
like  i  kipove.  A.  Kanizlic,  ji-an.  209.  Ne  kitimo 
cvitom  zlata.  V.  Doseu  37a.  Bijase  obioajau  kitit 
cvitjem  jeduu  priliku  iste  divioe.  F.  Kadman  57. 
Jer  doista,  tko  god  crkvu  kiti,  on  od  srcbe  dragog 
Boga  miti.  M.  A.  Kejkovic,  sat.  Clb.  Kitite 
mo  cv'jecem  karanfijem,  cim  je  mene  Merima 
kitUa.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  257.  Nabrati  cu  po 
poju  rozica  pa  cu  kitit  brata  i  nevestu.  Nar.  pjes. 
istr.  1,  52.  Turskim  glavam  goru  kitim.  B.  lia- 
dicevic  (1880)  18.  —  bb)  u  preneseiwm  smislu, 
hvaliti.  Protresujuci  ovu  falu  kojom  Menijata 
kiti  Focija.  A.  K.anizlic,  kam.  45.  On  kiti  falom 
papu.  271.  Ovako  te,  o  holiti!  lazoricno  jato 
kiti,  dok  iz  tebe  sto  iztrese,  dok  izmami  i  odnese. 
V.  DoSen  3ti'>.  —  ccj  u  metaforickom  smislu. 
Ijjubi  to  dub  sveti  tebe  posvecujuci,  kiteci  i  pro- 
svit|ujuci.  M.  Zoricic,  osm.  118.  —  amo  muze 
pripadali  i  ovaj  primjer.  Jei-  je  ispovidi  oruzje 
koje  pridobiva  sve  oblasti  pakleue,  trne  srzbu 
BoJiju  i  kiti  dusu  svim  kripostima.  M.  Zoricic, 
zrc.  137—138. 

bj  objekat  je  samo  tijelo  Hi  dio  lijela  u  su- 
bjcktn.  an)  u  pravum  .smislu.    Oni  gustori  niuco 


glavu  moju  zasto  ju  sam  saviso  losila.  M.  Uiv- 
kovii,  bes.  181a.  (Jiog)  zoro  mile  zlato  pramo, 
prsi  bilo  svod  rumonom  ruzom  kiti.  1.  (iundulic 
212.  (Vojoode)  bijelim  porjom  glavu  kite.  141. 
Kiteci  tijolo  s  razlikijom  iznasastjami.  M.  liadnic 
287''-.  Da  imas  joster  .sto  kititi,  bila  bi  i  u  glavi 
i  na  glavi  sva  prijasiia  tvoja  tastina.  B.  Zuzeri 
119.  Glavo  kititi  (ubioom.  F.  Lastrii,  tost.  ad. 
82''.  One  plotu  ruse  plotenico  i  kite  iU  zutim 
magarijam.  Nar.  pjos.  lierc.  vuk.  219.  Smijoiii 
svoja  kitile  iiodarca.  Oavotu.  2,  99.  —  bb)  mogiuj 
bi  amo  xjripadati  i  ovaj  primjer  u  kojcmu  su- 
bjekat livali  (isporedi  a)  bb))  koju  svoju  usobinu: 
I'ripovidko  od  starina  prid  lii|adu  jos  godina  kazo 
kau'  da  b'  lani  bile  i  s  jiimo  so  dogoilile,  s  voj- 
skom  nogda  jos  od  Troje  on  juuastvo  kiti  svoje. 
V.  Uoiien  3911. 

v)  objekat  je  govor  (moze  se  imati  u  misU)  Hi 
pismo.  -  u  i>riiii:-,niiiiii  smislu.  au)  ciniti  da 
hude  (cpsi  gocar  ri  im-K  lii< m  itaciiiom.  Kititi  sto- 
zavuijeh  razluzi'iiu.  .>.  l;..~a  173''.  —  bb)  objekat 
je  kiHga,  pismo.  —  neaki  narod  slii:ir,i  jusniie 
Icao  slikai'ie  i  resene.  —  U  narodiiiji m  ji/i  ^iu'iuki. 
Da,  ja  kitim  jeduu  sitnu  kiligu.  N.n.  pj'-.  \  ui;. 
2,  382.  Uonose  mu  divit  i  hartiju,  to  jo  sitnu 
kiiigu  uakitio,  ue  kiti  je  kud  je  liojzi  kazo,  no 
je  kiti  preko  mox'a  siiieg,  preko  mora  do  grada 
Soluna.  2,^  382.  —  s  istijein  znacencin :  kititi  sto 
u  ki'iizi.  Sta  je  pasa  u  liojzi  (knizi)  kitioV  JVar. 
pjes.  borm.  1,  310.  —  vc)  govoriti  lijepo,  a  brzo 
i  lako.  —  objekat  se  ne  izrice.  Smijah  se  od  mi- 
line,  de  ti  take  lijepo  kitis.  S.  Matavuj,  novo 
oruzje.  126.  —  cesto  o  naricanu.  Ona  sto  naj 
fepse  zua  kititi  sjede  mu  vise  glave  a  ostale  sve 
rodom.  Vuk,  ziv.  186.  Kako  (tuzbariea)  kiti  i 
narice  mi'tvoga.    V.  Bogisic,  zborn.  301. 

b.  subjekat  je  ono  sto  se  pridaje  kome  Hi  cemu 
(objektu)  da  bude  ^e^tse,  te  kititi  znaci:  biti  ures 
objektu. 

a)  u  pravom  smislu,  all  se  rijeci  ki-uua,  vijeuac, 
lovor  itd.  mogu  shvatiti  i  u  metaforickom  zna- 
ceiiu  (kao  slava,  slaoa  rajska  itd.).  Kim  neumi'la 
svej  zelena  do  tri  vijonca  cola  kite.  J.  Kavaiiiu 
298''.  (Carsku)  glavu  ki-una  kiti.  A.  Kanizlic, 
kam.  319.  Toliko  te  ki'una  na  nebesih  kiti.  Iran. 
liO.  Koga  slave  viciie  puna  jasna  kiti  sada  ki-una. 
bogojubu.  393.  Indi  samo  dii'am  kite  koje  ilegov 
kalpak  kite.  V.  Dosen  161''.  JMase  prame  kiti 
lovor.  N.  Marci  12.  I  iieg  kite  dva  uisana  sjajna. 
0.svotn.  3,  152.  —  Mogla  bi  amo  pripadati  i  ova 
doa  primjera  u  kojima  je  subjekat  jopota,  jepost: 
Er  dobivsi,  tve  pustosi  vec  Ijepota  kitila  bi.  J. 
Kavaiiin  ijV^^.  Koje  (lice)  taka  lipost  kiti.  P.  Kno- 
zevic,  pism.  17-4. 

b)  u  prenusenom  smislu.  aa)  objekat  je  ce^ade. 
aaa)  subjekat  su  dusevne  (moraine  Hi  umne)  oso- 
bine,  (dobraj  djela  itd.,  te  se  kicene  slivaca  u  mo- 
ralnom  smislu.  U  tebi  je  rodovniska  ponizuost, 
ustrpjeiie  i  svaka  di'uga  dobra  prilika,  koja  to 
kite  prid  Bogom  i  prid  Judma.  J.  Banovac,  prisv. 
obit.  5.  Pram  ubogim  prosti-auo  blagodarstvo 
tvoje,  izgled  dobra  zivjeiia,  sladki  nacin  opcenja 
sa  svakim,  uauka  tvoji  netakmenost,  i  sve  oso- 
bitosti  koje  te  kite  ...  J.  Filipovic  3,  vii.  Kad 
kiiposti  jasne  gazi  koje  dicno  nas  svit  kite.  V. 
Uosen  2431.  One  (kriposlij  dusu  kite,  pamet 
rasvitjuju  a  svijest  umiruju.  B.  Leakovic,  uauk. 
479.  —  Sveta  mudi-os  kiti,  resi  Tomasa.  V.  M. 
Uucetic  135.  Kazum  koji  |ude  kiti.  V.  Dosou 
2la.  —  Ovo  su  dila  koja  ga  kite.  J.  Banovac, 
prod.  VI.  —  bbb)  subjekat  je  spo^aina  cast,  po- 
cast.  Uiploma,  koja  lioga  i  sve  druge  od  vase 
kuco  i  plomona  postonoga  kiti.  L.  Vladmirovic 
5.  —  bb)  objekat  je  mjesto;  subjekat  su  cejad  Hi 


KITITI,  1,  b,  6). 

maiia  tnjesta  (n.  p.  gradovi,  varosi)  sto  su  u 
objektu.  Jos  varose  brojis  plomenito  koji  tebe 
sa  svih  straua  kite.  M.  A.  Eejkovie,  sat.  B2''. 
Grad  veliki  imade  i  celadi  plemenite  koja  takva 
mista  kite.  V.  Doseu  31l>.  —  ce)  objekat  je  Ho 
iiiimo.  Znadijau  navlastito  stari  mudri  Grci  da 
razlicuost  crkvenih  obicaja  ne  dvostruci  vii'u,  ue 
kvari  jedinstvo  svete  crkve,  da  pace  liezino  ve- 
licanstvo  jos  lipse  resi  i  kiti.  A.  Kanizlic,  kam. 
IV.  —  taJco  je  i  u  ovom  primjenc  u  kojcm.  x>remda 
je  siibjekat  celade,  smisao  jc  da  je  on  sam  ures, 
iiakit:  Eekla  je  heka  prosta  zeua  o  velikasu  na- 
sega  naroda:  ,0n  kiti  svojo  gospodstvo'  ,er  bo- 
legt  soine  wiirde  mit  thaten,  bedeckt  sio  mit 
ruhm'.    V.  Kurelae,  rad.  20,  89. 

c.  kad  jc  objekat  kita,  vijenac  itd.,  Hi  ono  od 
ieya  je  kita,  vijenac  itd.,  znaicnc  je  od  prilikc : 
(jraditi,  tiacinati,  savijati  (uprav:  ciniti  kitu). 

u)  objekat  je  kita,  vijenac  itd.  Lijepa  kita, 
ima  bit  da  ju  je  i  lijepa  ruka  kitila.  M.  Urzio 
406.     Kite  kiti,  podvezice  plete.    Nar.   pjes.  vuk. 

1,  158.  —  Vijence  kiti,  beri  cvijece.  1.  Dordic, 
uzd.  Gl.  Vide  poja  sva  u  cvijetju  kitit  vijeuac 
pi'imalitju.  N.  Marci  38.  —  A  Boga  ti,  siv  zelen 
sokole!  ko  ti  zuti  nogo  do  kojenaf  ko  ti  zlati 
krila  do  ramena?  ko  ti  kiti  lirunu  iiad  ocima? 
Nar.  pjes.  petr.  1,  1.57. 

b)  objekat  je  cvijece,  biser  i  di'ugo  od  cega  sc 
moze  naiiniti  kita  Hi  vijeitac.  aa)  uopce.  Za  me 
rodno  Ijetne  vrime  zlatuim  klasjom  liive  pmii ;  za 
me  zrela  jeson  paka  kiti  o  dubju  voca  svaka.  I. 
Guudulic  2i.5.  —  Pjevalico  divna,  ti  koja  si  pra- 
tila  i  Marka,  i  kitila  za  kalpakom  porje.    Osvotu. 

2,  13.  —  hb)  cesto  se  kase:  kititi  u  kitu,  u  kite, 
u  vijenac.  Svako  u  vijencac  cvijece  kite.  P.  Ka- 
navolic,  iv.  84.  Sto  ja  kitim  cv'jeco  u  kitico  .  .  . 
Nar.  jjjes.  vuk.  1,  40.  Ja  sam  biser  prosula,  po- 
mozi  mi  iiizati  i  u  kitu  kititi.  1,  180.  Pod  na- 
rancom  cvijet  otpadaSo,  devojka  ga  u  kite  kicase. 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  l'J9. 

3.  pasivno.  —  part,  pract.  pass,  kioeii  cesto 
se  nalazi  i  kao  adj.,  te  moze  znaciti  i  lijep, 
Icrasan. 

a.  uopce.  Kicene  biserom.  M.  Marulic  14. 
Kiceuo  i)ojo.  M.  Vetrauic  2,  392.  Ter  ti  pri- 
kazuju  vence  zolene,  peliiiom  kicene.  P.  Hekto- 
i-ovic  62.  I  uarancn  biserom  kicenu.  Nar.  iJJos. 
vuk.  1,  390.  I  dva  feaa  bisorom  kicena.  1,  4tG. 
Za  klobukom  bcla  kita  perja,  u  dnu  perjo  srebrom 
zaliveno,  a  po  sredi  zlatom  propleteno,  i  po  vru 
biserom  kiceno.    2,  302.     Oijcpase  kicene  darove. 

3,  34.  !^ubi  dase  kicona  zolenlia.  3,  37.  Od 
glavo  mu  skide  kicon  kalpak.  3,  507.  Koja 
cijena  robu  kicenomu':'  Nar.  pjes.  jnk.  78.  Pa 
ti  iizmi  kicenu  bukliju.  Nar.  pjes.  petr.  2,  G21. 
Od  sumovite  Bavarske,  od  kieenoga  Wii'temberga. 
M.  Pavlinovio,  rad.  7.  Beograd  slobodni,  na- 
predni,  lepi  i  kiceni  setio  se  zmaja.  M.  B.  Mi- 
licevic,  pomenik.  5,  817. 

b.  u  narodnijem  pjcsmama  dodaje  se  i  bcz  po- 
ircbc  (epithetum  porpetuum)  •Hckije.m  siipstanti- 
vima  sto  znace  ie^ad.  a)  o  svalorimn  li  ruiislma, 
vidi  caus,  bj).  —  i  u  Viikovu  rji'ii/il.-ii :  kironi 
svatovi  (i  causi)  s  dodatkom  da  je  sLajaca  rijee 
,das  stoUende  epithetou  der  lioclizeitgaste'.  — 
vidi  i  1.  kita,  c.  Ona  kupi  kicene  svatove.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  15G.  Vecerase  kiceni  svatovi.  1, 
255.  Hazur  da  ste,  kiceni  svatovi !  2,  57.  Nema 
brata  ni  kicena  svata.  2,  54G.  Povikase  kiceni 
causi:  ,ISpremajt6  se,  kiceni  svatovi!'  2,  151.  — 
b)  o  djevojci  Hi  uopce  o  mladom  zenskom,  kod 
ceya  moze  biti  da  se  i  ne  misli  na  nakit  nego 
na  (cj)otir.  To  otinijo  kicene  dovojko.  Nar.  pjos. 
vuk.   3,    14.      ICad    to    zacu    kicena    TIajkuna.     3, 


19  1.  KITKA 

381.  Iz  dvox-a  ih  niko  ne  gledaSe  nego  dockan 
kicena  kaduna,  ona  mlada  gola  izlazila.  4,  389. 
Kad  to  ouje  kiiena  Andusa.  Nar.  pjes.  juk.  187. 
I  s  nim  ide  kiiena  djevojka.  Nar.  pjes.  marj.  23. 
I  povesti  kicene  Latinke.  Nar.  pjes.  horm.  2,  73. 
c.  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Kiceno   Drijevce,   vidi  di-ijevoe  pod  a)  cc). 

b)  Kiieni  Dub.  —  u  Danicicevu  rjecniku : 
Kycenb,  mede  su  Stjepanovoj  crkvi  s  Cabioem 
isle  ,podb  Kiceni  Dubb'  (Mon.  serb.  93  god.  1330). 

:{.  sa  so. 

,a.  u  pravom  refleksivnom  snaceAu,  kad  radiia 
prelazi  od  suhjekta  na  nega  sama.  n)  uopce. 
Svaki  pelikom  svojim  se  kiti.  J.  Kavaiiin  3oyli. 
Da  sam  so  tudim  perjem  kitio.  A.  Kanizlic, 
bogojubn.  XII.  Kuzmiea  nim  se  (durdicem)  kiti. 
M.  Katancio  50.  Koje  mlado  prode,  nok  se  ruzom 
kiti.  Nar.  pjes.  vuk;  1,  393.  —  i  metaforicki. 
^ubo  moja,  pitoma  ruzice!  I'jepo  ti  mi  bjese  pro- 
cvatila,  al'  zaludu,  kad  s'  ne  kitih  tobom !  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  406.  —  b)  cesto  u  nedobrom  s)iii.slu, 
had  se  cefade  (naj  cesce  zensko)  bavi  svojijem 
odijelom  pa  i  ostalijem  (n.  p.  pletchem  kose)  tako 
da  bude  ]epse  vidjeti.  Ako  se  i  ne  kitis  sa  zlom 
svrhom.  M.  RadniA  721>.  Ako  sam  se  kitio  ali 
oiuio  koja  velicanstva  ve6e  nego  sam  jaki  za 
taStu  slavu.  P.  Posilovic,  nasi.  lllb.  Ovo  je 
pokarane  &to  sam  se  kitila.  S.  Margitic,  ispov. 
79.  Vec  so  ppcese  kititi  i  resiti.  J.  Banovac, 
pripov.  lOG.  Sto  se  zensko  vrlo  kiti.  V.  Dosen 
1041.  Da  bi  se  posteno  i  stidjivo  odivale,  niti 
se  kitile  zlatom,  srebrom  ...  B.  Loakovic,  nauk. 
247.  Kitila  si  se  nakitom.  D.  Danicic,  jezek. 
23,  40. 

b.  znaceiie  se  moze  shvatiti  kao  pasivno  jer 
djelo  ne  postaje  od  sama  subjekta,  ali  ipak  ne 
misli  se  ni  na  koga  od  koga  bi  postalo.  a)  u 
pravom  smislu.  Nut'  ouoga,  kom  kaciga  snjo- 
zanijem  se  perjem  kiti.  I.  G-undulii  440.  (Pasa) 
kom  se  po|a  rose  i  kite.  I.  Dordic,  salt.  481. 
VidiAete  u  napridak  obraz  svega  okolisa  koga  je 
mi-az  zimni  bio  pogrubio,  kako  so  prominuje  i 
kiti  lipotom.  F.  Lasferio,  ned.  137.  Nije  lasno 
poznat  kojim  se  (cvitjem  cvitiiak)  lipse  kiti.  svet. 
46^.  A  kad  dode  bijel  danak  Durdev  . . .  planine 
se  kitise  jablanom.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  212.  Kiti 
se  nebo  zvjezdama,  zeleno  poje  ovcama.  Nar. 
pjes.  petr.  1,  5.  —  b)  u  prenesenom  Hi  meta- 
forickom  smislu.  Lovorikom  ter  se  kiti  (mlajili 
olaslelina  skup).  J.  Kavanin  1761).  Sveti  Marko 
medu  ostalim  ki'ipostima  svetim,  kojim  jn  sjao 
i  kitio  se.  F.  Lastri6,  od'  322.  Odkud  ucini  red 
serafinski,  iz  koga  izado§e  tolike  i  tolike  glavo 
glasovite  u  nauku  i  u  svetiiii,  kojim  se  kiti  i 
prosvitluje  s.  crkva  katolicanska.  365.  Da  se  kruue 
cesarske  milosrdjom  od  oprostenja  vocma  kite  i 
gizdaju.  test.  122''.  Stvari  sobom  plemenite  nece 
da  se  lazma  kite.  V.  Dosen  40*.  Prokleto  grlo 
tvoje  koje  je  od  oholosti  i  izpraznosti  biserom 
se  kitilo.  D.  Eapi6  4.  Pa  poslije  (pjcsma)  iduii 
od  usta  do  usta  rasto  i  kiti  se.  Vuk,  nar.  pjes. 
1824.  1,  32.  —  amo  pripada  i  ovaj  pirimjer  u 
kojemu  je  subjekat  prema  objektu  kod  1,  o :  I  ako 
vam  s  druge  strane  visoke  se  cesti  kite,  i  velika 
dobra  hrane,  kad  mil-  s  carom  ucinite  ...  I.  Gun- 
dulic  454. 

1.  KITKA,  /.  dem.  1.  kita.  (Veridbenih)  sa- 
stanaka  bude  obicno  tri:  kitka,  lomjeiie  hjeba  i 
glavna  prosidba.  kad  koji  domacin  hoce  siuu 
devojku  da  isprosi,  onda  naj  prije  posje  jednoga 
svoga  provodagiju  sa  kitkoni  od  bosijka  u  kojoj 
ima  po  uokoliko  parica  .  .  .  («  Srbiji  a  knezerae- 
kniii  okriigii).    V.  Bogislc,  zborn.  166. 


2.  KITKA 


■20 


2.  kItKA,  /.  i^kiii'tia  ka/ja  Ktozeiiskc  none  no 
jllavi  It  Srliiji  u  oknifiu  iiiikom.  Zensko  nose  na 
glavi  srobrne  kitko  okiroue  svobniim  Inn6i6ima 
i  podnizniio  pavicama.    M.  D.  Miliiovii,  kraj.  srb. 

i;ir,. 

8.  KITKA.  /.  (lem.  kitii]a,  Iwr  krnri.  F.  Kn- 
lolac,  dom.  ziv.  24. 

4.  KITKA,  /.  mjesna  imc  i(  Srhiji.  a)  ii  oknuiti 
iihk'iiiHtckom.  Niva  u  Kitko.  .Sr.  uov.  IST.'i.  2!):i. 
—  b)  II  okrugit  knczernckom.  Niva  n  Kitku.  Sr. 
uov.  1.S7.^.  6iJ7.  —  c)  planina  ii  okrwjii  kriii<r- 
mi-kom.  M.  B.  Mili6evi6,  srb.  723.  —  il)  (im- 
iiicna  fstmza  ii  okriqiii  vranskom.  M.  D.  Mili- 
{•o\id,  kra).  svb.  272.  V  i(  nkriiiju  topliikom.    :-58(i. 

KITKANE,  H.  iljch)  koJU'm  ^c  kilka.  —  U  Vit- 
korii  rjecnikii. 

JvItKATI,  Iv'itkiim,  impf.  yovoriti  kit  kit.  — 
r  Viikorii.  rjeiniku:  ,kit  kit  sagen'  ,dico  kit'. 

KIT  LUC,  ridi  1.  kit.  —  Vndi  Inf  rid!  zaln- 
citi.  —   U  Viikoru  rjeciiikii. 

KTTNA  BABA,/.  ime  iiijcxiii  ii  Srhiji  ii  nknujii 
liiuijradfikom.  '/„  dana  ciraua  n  Kitnoj  Ilavi.  Sr. 
nov.   18(i8.  416. 

KITNAST,  adj.  ridi  1.  kitau,  1,  a.  —  U  Vii- 
knvu   rjeiniku,:   ,buschig'   ,densus',   n.  p.  bosi)ak. 

kItNICA,  /.  orn^tns,  mimdus,  stogod  cim  se 
iejadc  (naj  iesic)  HI  ddijih,  Viti.  —  Kaiinemi  u 
naie  rrijemc.  —  U SithLuru  rjiinikn:  .galanterie- 
■waare;  putzgeg-oustand ;  |mlz-<rH'lie;  piitzwaaro; 
sidimuck'. 

KITNICAR,  m.  ciirjek  koji  {po  •<(•(»»  zniiatii) 
ijrndi  Hi  pradaje  kitnice.  —  Nniineno  u  naie 
crijeme.  —  U  Sidekovu  rjeiniku:  ,galant6riear- 
beiter ;  galanteriehandler ;  putzliandler ;  putz- 
waareiiliandler'. 

KITNICARICA,  /.  zoiako  iejade  sto  (po  anwi 
zamitu)  gradi  kitnice.  za  zcnJfko  odijelo.  —  Nnci- 
iieriu  II  iiaiie  rrijemc.  —  U  Siilcki^ni  ijcfiiikii : 
.putzmachoriii'. 

KITNICARNICA.  /.  iiijcitto  (durau)  ijdjr  si- 
prtidiijii  kitiiii-i\  —  Xdiiiiriio  u  lui.^e  rrijemc.  — 
r  .Siihkiini  rjfiiiil.-ii :  .u'^ilaiiteriehaiidlung;  piitz- 
iadcn ;   ijutzwaurculiandhiug'. 

KITNICARSTVO,  n.  2Jroda,ja  kitmca.  —  Xa- 
iii'iciiii  u  nrixe  rrijeine.  —  f'  Saleknru  rjeiniku: 
.unl.'ilitrrii'lKUld.'l  ;    putzhaudel'. 

KITNA.  ,/,  /.cr.W  (iisoltiU)  .iciiskiij.  —  U  uiise 
rrij'iiir.  S|.a\;ii'(>  sobo.  sobp  za  kitnu  zcnskn  .  .  . 
.\'o\'.  .sr.  1h:!4.  Vil.  Sa  ukraSeiiom  brilijantima 
zonskom  kitiiom.  1834.  20.8.  —  U  Sideknru  r.jci- 
niku:  .galanterie  (putz);  putz  (das  aufputzon) ; 
schmuck ;  schmuckon'. 

KITNACA,  /.  vrsta  jagodj-.  Kitiiaca,  Fragaria 
olatior  Ebrh.  (Pancic).    B.  Sulek,  im.  14-5. 

KITNAK,  m.  vidi  1.  gorun.  Kitnak.  Quercus 
peduiKiulata  L.  (Pancid).    B.  Sulek,  im.  14-5. 

KITNAST,  adj.  ridi  1.  kitan  (  kitnast.  —  f,' 
nme  rrijemc. 

a.  ridi  1.  kitan,  a,  i  kitnast.  ,Vide  re,  kako  'o 
ouaj  ogranak  rodan  i  liitiiast'.    ,1.  Bogdanovii. 

b.  vidi  1.  kitan,  b. 

a)  adj.  Ovo  nije  samo  kitnasto  po  istocnom 
obicaju,  nogo  i  dobro  proracuiiono.  M.  D.  Mili- 
6ovi6,  kraj.  si-b.  101.  Lijepo  Ii  bijaso  pogledati 
tu  Hjopu  kituastu  druiinu.  Srp.  zora.  god.  2,  .sv. 
7,  str.  1.59. 

It)  adv.  kitnasto.  Posadi  so  do  mono  pa  kazi- 
vaSe  prosto  i  kitAa-sto.  M.  P.  §ap6aniii  1,  118. 
—  Ima  i  konip. :   kiti'iiistijp.     A    lopa   (irkii'ia   so 


naj  kiti'iastijo  olmkla  .  .  .  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  5, 
str.    101. 

KITO,  /)(.  imc  ruin  [riifa  da  je  ligp.  kitoi'ia). 
—  U  jedinnm  priiiijerii  ima  roc.  kito.  Ho  nioie 
hiti  i  lid.  now.  kita.  Kad  judi  oru,  pa  mu  jedan 
gorn  od  drngoga  otoXo,  onda  viknu  na  li :  ,113111 
lurlco !  nstu  plavo !  ustu  kito !'   Nar.  prip.  vr6.  184. 

KI'l'OG,  Kit6ga.  »!.  imc  siimi  n  Srhiji  u  okrugu 
salmikom.  —  U  ii'i.ii-  rnjriiir.  k  i.iiicdii  rjeiniku  u 
Vuknru:  ,ein  gr..^^.i-  »al>l  in  Mii  Macva.  zwisrlicn 
dor  Drina  und  dn-  i.'^nin^'  Sal.a'-  s  primjcrimii : 
Pogubi  ga  pope  Smi[auicu  u  Kitogu  lugu  zolo- 
nonio.  (Nar.  pjos.  vuk.  4,  207).  Kitog  prodi  i  u 
Sabac  dodi.  (4,  2fi0.  202).  —  O  Kitoze,  no  zolo- 
nio  so !  Nar.  pjes.  viik.  4,  209.  Eto  Kara  iz  luga 
Kitoga.  4,  290.  MaSva  je  jire  nekoliko  dosotina 
godina  bila  sva  obrasla  gnstom  rastovom  goroni 
i  upravo  lionu'srodinu  cinio  jo  onaj  cuveni  Kitog 
lioji  jo  i  pesma  obesmrtila,  ali  jo^  sad  gora  tako 
prorodona,  da  jo  putnilc  leti  od  Sapca  do  Drino 
zi'jan  debologa  hlada.    M.  D.  Mili6evi6,  srb.  421. 

KITONOSA,  m.  i  f.  icfade  Ho  jio.ii  kitu.  —  TJ 
jcdiioga  pisea  nasega  rremena.  Zona  mlada  ili 
dovojka  naoini  kitu  od  kakva  mu  drago  (-vijeca. 
pa  s  kitora  stane  u  sredini  drustva  .  .  .  Kitonosa 
udari  ga  malo  po  obrazu  .  .  .  Ako  ovu  kitu  nosi 
muski  ...    V.  Vrcevic,  igre.  14 — 1-5. 

KITOIsrA,  m.  imc  domaiijem  zirotinama. 

a.  ime  volu.  P.  Kurelac,  dom.  ziv.  24.  D.  Tr- 
stei'iak.  —  Izmedu  rjecHika  u  Viikoru.  (Vo  reie 
kravi:)  ,Pak  se  spomeni  degoo  tvojega  staroga 
kitoiio'.  Nar.  prip.  vrc.  134.  Kitona,  belorop  vo. 
u  uziolcom  okrugu.    S.  I.  Pelivanovic. 

b.  imc  jareu(?).  —  ii  Bosni. 

KITORES,  m.  iires  od  kita.  —  U  jednoga  ptsfo 
xvin  rijeka  koji  ce  biti  sam  ovu  rijei  naiinio. 
Ilrvjo.  suma  i  sikare  ukazu  razliciti  kitoros.  M. 
.V.  Rolkovic,  sat.  L7''. 

KITORESA,  f.  imc  knzi.  F.  Kurelao.  dom. 
7,iv.  38. 

KITOSA,  /.  imc  praaiei.    Bastaja,  Daruvar. 

KITOSCK'J,  m.  zove  se  dio  Kitoga  (kod  iSapea) 
do  sela  Majura  na  juznoj  strani.    M.  Ruzie ic. 

KITOV,  adj.  koji  pripada  kitu  (ridi  2.  kit). 
Ijuna  V  creve  kitove  tri  dni  i  tri  noci  .  .  .  Pril. 
jag.  ark.  9,  107.  (1468).  Kako  si  oslobodil  .Tonu 
iz  utrobe  kitove.  M.  Alberti  43-5.  Kao  sto  jo 
Jona  bio  u  trbuhu  liitovom  tri  dana.  Vuk,  mat. 
12,  40.  (Vuk  u  izdaiiu  Noroga  Zarjetii  god.  18-17 
na  strani  vi  kase  da  je  kitov  rijei  koju  .je  nzco 
iz  crkoenoga  jczika).  —  U  Suiekoru  rjeiniku : 
kitov  us  ,schwarzos  fischbein'  (kod  ,bein') ;  ,wall- 
fischbarte' ;  kitova  kost  .wallfischboin';  kitov  tuk 
.wallfischspeok'. 

KITOV  BOR,  m.  ime  mje.'itu  u  Srliiji  ii  okrugu 
jiii^areraikiim.  Livadu  u  Kitovu  Boru.  Sr.  nov. 
1864.  406. 

KITOVIt''.  "'.  jirezime.  —  ?'  narodnoj  pjcxmi 
nak'ga  nrcmenu.  Eto  ide  Kitovic-Osmane.  Pjev. 
crn.  4.")a. 

KITOVNIOA,  /.  .iclo  n  Bosni  u  okrugu  Voiie 
Tiizlc.    Statist,  bosn.  101. 

KtTU^iA,  /.  ime  krari.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  24. 

ICITUSA,  /.  ime  domaiijem  zivotiiiama. 

a.  imc  kozi.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38. 

b.  ime  prasici.    F.  Kurolac,  dom.  ziv.  41. 
KIVAN,  kivna,   adj.  qui  succonset,  qui  odium 

occultum  gorit,  n  kojega  je  na  sreu  mrzi'ia,  pizma 
na  koga.  —  liijei  nepoznata  postana.  va(a  da 
nije  od  korijenu  itluifidn  kovati  (ijtporedi  kovaran); 


KIVAN 


•21 


KLACINIOA 


ako  je  ttida  rijec,  mof/la  bi  postati  oil  ninijar. 
kivanni,  zefeti,  Hi  oil  pern,  kin,  tur.  kin,  nirzi'ia, 
pdzina,  neprijatelatpo.  —  U  naie  crijcmc,  ti  *>- 
iiuidti  rjecnika  u  Vukoeii  (na  koga  ,dei'  etwas 
wider  einen  auf  dem  herze  hat'  ,iratus  alicui')' 
Kadiji  se  zadrijemje,  a  Hero  ga  gledase  onako 
debela  zavratka.  a  kivan  na  kadiju,  pa  udari  ga 
rukom  po  zatilku.  Nar.  prip.  vrc.  90.  Varme- 
dasi  kivni  su  na  meno.  S.  Tekelija.  lotopis  mat. 
f^r.  120.  71.  Macuha  je  na  tebe  kivna.  S.  Lu- 
bisa,  prip.  71.  Providnik  i  pasa  bili  .su  kruti  i 
na  raju  kivni.  173.  O.sman.  kivan  popu.  M.  D. 
Milicevic,  jur.  i4.  A  ti  vizle  i  sokole,  vi  ostaste 
i  ijedni  i  ki-\nii.  Osvotn.  4.  21.  ,N6bto  sam  na  n 
kivan,  sve  bi  ga  zubi  grizao'.  J.  Bog'dauovic^'.  — 
U  jediwga  piKca  nasei/a  rreiiieiia  i  o  eeinn  iie- 
livom;  znacei'ie  iiiose  hiti  I  mrzak.  Pa  te  kivne 
zakobismo  klance.  Osvetn.  1,  2.  Da  se  suzili 
oproste  suzaiistva,  a  vas,  kivn(>  ojadene  zide, 
s  vedra  ueba  trijes  ne  obido!  1.  10.  Vile  liarnu 
.srecu  niina  navijestale :  jute  noze  da  u  krvi  kale, 
doklo  kivne  ne  iskale  .jale.  4.  HO.  A  ni  pedja 
zem}e  ne  dobili  oim  bi  stete  naknadali  kivne. 
.5,   105. 

IviVOT,  m.  ridi  civot.  —  U  indr  nijnin-,  n 
izmedit  rjecnika  u  Stidiircii  (.arra,  capsa'  .s  dii- 
(lalkiim  da  jc  nsrtu  iz  liiisala  ;  kivot  uvjotni  .area 
(jiiam  jiixta  caerimonias  a  l('y:e  prae.-icriptas  .ludaei 
(•irfumferebant,  vel  in  teuipki  asservabanf  .s'  ila- 
datkum  da  jc  uzcto  ii  brcrij((ra).  Tu  uelivasve- 
toga  u  kivotu  i  starii  arapsUu  ikunn.  M.  P.  Sap- 
(•anin  1,  33. 

KiVOTK',  III.  dciii.  kiv,il.  -  I'  niknjiisii  .xviii 
rijcka  jii.iaiiiiiii  crkrciiijiiii  jriikimi.  Iiiuv.ilu  svo- 
stonika  kivotic  stojit  jerusalimski.  (ilasnik.  "il>.  201. 
fl733). 

KJZLAR-AGA,  in.  iinj  iiUiniIji  hadniii  ii  dmni 
titr.skofja  cara,  zapiirji iliiik  mid  liinhiiiiniiii .  — 
Tnr.  qyzlar  aghasy,  :.iij)iirjnliiik  iiml  iljrnijkiniiii. 
-  Oil  xvii  rljckn'lii  (! iiii'il iiliirni  I )s„iiiiiii  ilnsia 
ccstu,  ,  .lini.ri,,,  r  kiin  niir  „i,isk„:  ,1  sliiriyim 
riil;n,,i.siiiiii  ftoji  Ka/,lara-a,  ,-/.<  jr  iiii.sliji'  jini- 
inijriiniii  nil  Kizlaraga).  Kazlai--aga  u  istoU  zun: 
na  korab|u  zlatnu  uzide.  I.  Gundulir  3li2.  Kazlar- 
aga  lent  glas  pun  slave  od  neizmerne  .svini  liposti 
Sunt-anice  prigizdave.  372.  Kizlar  Aga  opazi  ju 
iSiincanicii).  J.  Kavanin  23.">''.  .Mi  u  to  crnci 
uzdani  Kazlar  aga  kijem  naredi,  djevoj(''i(-a  cvijet 
izbrani  iskat  s  carske  zapovijoili ...  P.  Sorko- 
cevic  575a.  I  svojega  agu  kizlar-agu.  Nar.  pjos. 
vuk.  3,  85. 

KIZDOBRA,  /'.  inic  injcstu.  —  I'rijc  nniciia 
crcmcna.    Kizdobraa.    .S.  Xovakovic,  ]ioni.   1:U. 

KLABUCIG,  in.  dcin.  klabuk.  —  I'  iiiiir  rrijcnir 
It  T.itri.  Nasa  sloga,  god.  11.  br.  11.  str.  Ul. 

KLABUK,  klabuka,  in.  ridi  kloljuk.  —  T  Vni- 
tiijijinu  rjeiniku:  ,cappello'  .hut-  ;  ii  nuir  rrijniir 
It  I-itri.  Nasa  sloga,  god.  12,  br.  k,  str.   31. 

KLACAN,  klacna,  ndj.  kiiji  jc  i/radcii  kliikoiii, 
rapncn..  —  U  nase  orijeiiic.  Ojiet  ce  me  nagiiati 
da  mu  na  zor  donesem  kamen,  pricinu  i  .s|aku 
da  niu  maj.stor  Kosta  gradi  klnrni  gi-oli.  \ar. 
prip.  vrc.  87.  Zagradi  klaeuim  ziilom  yraiiicii. 
V.  Bogisic,  zborn.  402. 

KLACENE,  n.  djelo  kojijcni  sc  klnii.  —  I'  \'ii- 
koru  rjccnikii. 

KLACEVICA,  /.  nelu  u  Srhiji  a  nkrwin  m- 
j)rijski)iii.  K.  Jovanovic  179. 

KL.lcHSTA,  ,/'.  piifitiije  iid  klak. 

n.  '■/'/('  krecana.  —  Od  xvii  rijckn,  ii  i.iii'dii 
rjecnika    u  lielinii   (,tbruace   di   calcina'    ,forna.x 


calearia'  158''),  ;/,  Sttdicevw  (,fornax  calcaria'),  ii 
VuJiouit  (vide  krecana  s  dodatkom  da  ne  giirori 
u  Crnoj  Gori).  Pri  jednoj  gonicoj  peci  ali  kla- 
cini.  V.  Antli-ijasevic,  put.  51.  Nasa  .slama  jaka 
je  u  klacini  iliti  japnenici  raztopiti  .stanac  kami. 
A.  d.  Bella,  razgov.  217.  Svake  peci  i  klaciiie 
vruce.  L.  Lubuski  21.  Baci  ga  n  klacimi  go- 
recu.  M.  Pavisic  19.  U  isto  vrime  i)alaso  klacinu. 
M.  Zoricic,  zrc.  209.  Neki  gradi  klacinu,  neki 
vadi  i  de)i  kameuo.  Nar.  prip.  vrc.  153.  Hcase 
se  Bogom  zakleti,  da  je  klacina  progorela.  Srp. 
zora,  god.  2.  .sv.  2,  str.  2().  ,,Tnce  sukj  dozidali 
klacinu,  a  danas  cemo  j'o  zapaliti'.  u  iJobroselu. 
M.  Medic. 

b.  aiiijin.  klak,  ((  ztiaci  .itii  i  klak.  Kami'i'ic  i 
klacina  od  koji  so  oini  oli  gradi  kuca.  M.  \>n- 
bretic  190.  Ako  klacinom  zid  ograili.  V.  ISogisir. 
zborn.  442. 

C.  iine  iiijestii  it  Nik.iicK.  —  /  ii  innoLiiii: 
Klaciue.  Vir  Rastovac  aa  sjoverne  straiio,  most 
Klacine  sa  jugova  puta.    Osvotn.  5,  107. 

KLAGINAC,  Klafunca,  m.  pasta  ii  Slacoiiiji  ii 
iiipaniji  po^cskiij.  Razdijp].   123. 

KL.-U''1XAR,  ///.  ioijck  ill,  pull  kliirinii.  —  U 
jciliiiiija  piscii  xviu  nji'kii,  u  i.:iiicdii  rjecnika  a 
Uclinii  (.fornaciajo  di  calcc  ,calciarius'  l.iSli). 
i  It  Stidiceni  i.colui  clie  fa  cuocer  la  oalcina' 
.calcarius').  Jedan  Zndija  klacinar  . .  .  baci  ga  u 
klacinu  goi-ecu.    M.  I'avi.sic   19. 

KLACiNARA,  /.  kuinad  Hi  kmiiiidi  Hi  pruh 
lid  riipna  ( klaka )'  .ilii  ulpiiiln  i:  xhirijcli  zidiiia. 
—  OhliT  jc  hilijiuiski  I  inirii'in,  jr  „d  ink  calcina, 
rnjiiin  liilijiiiiskijciii  niisliirkniii  ara  i rijii- jc  tali- 
jiinskii  cahinacciu).  —  V  Jlcliiiii  rjccnikii:  ,cal- 
I'inaccio,  pezzo  di  calcina  di  miiraglio  rovinate' 
.rudus'  158'^,  *  n  Stuliceru:  ,calcinacei(),  piezzo  di 
i-alcina  di  muraglie  rovinatn'  ,rudus'.  /  ti  nasc 
crijcine  u  Duhrocnikn.  P.  Budniaiii. 

KLACINCA,  ridi  klacnica. 

KLACISTA,  iiradena  ohitcn  (ii  Srhiji  a  ukrinpi 
n-ai'iskiiiii).  M.  D.  Milicevic,  kia|,  srI.'.  .11  I. 

ICLA("'1TI,  kl.acini.  iinpf.  lijrpih  :i,l  ni,,n„in 
ikiakuin),  iiprac  iiiipnj'cklirm  i/hninl  iirriiiu  oli  la- 
citi  i  zaklaciti,  nijc  srniiiln  islu  s/n  krorili. 
Oil  xvii  rijcka,  a  i.incdii  rjccnikii  ii  Jicliiiii,  ikla- 
citi  zid  debelo  ,arricciare  il  mui'o,  dargli  la  prima 
crosta  rozza  di  calcina'  ,iuurum  incrustare'  103h), 
((  Viiltigijina  (,arricciare  mui'o,  incrostare'  ,deri 
miirtel  aufwerfen'),  ii  Stiiliccni  (, incrostare,  into- 
nacare'  ,crustare,  crusta  vol  calce  obducoro'),  ii 
]'iiknrii  (vide  ki'eciti). 

a.  iikticnii.  U  bjaku  kom  klace  i  kartaju  obrazo 
(iiicfiifiiricki)  otrovi  najacc  i  guusobe  ulaze.  I. 
Ifundulic  145.  Moti,  pori,  a  klaci  odajo.  Nar. 
[ijos.  hcirin.   1,  8li. 

b.  paairni).  .Ovo  je  platno  klaceno',  t.  j.  skro- 
li]i'no,  ima  muogo  skroba  ili  stirke  u  liomu.  pa 
]c  tvrdo;  za  to  ga  lualko  pokvaso  zone  jezikom, 
pa  odmah  vide,  jeli  rijetko  ili  gusto,  u  Dobro- 
sclu.    M.  Medic. 

c.  sa  se.  ,01azi  od  klaka,  nomoj  se  klaciti'. 
,1.  Bogdanovic. 

KLAOKAONUJA,  ,/'.  n  Viikncn  rjcniikii:  vide 
kajuza.   —  Kiio  dn  jr  niiDiiiiihipcjskii   njcc. 

KLACNICA,  /.  ridi  klacina,  a.  —  Oil  xvii 
rijckii,  a  iziiicdii  rjecnika  a  HIika(inii  (klacnica, 
jaimenica  , calcaria  fornax,  calcatorium')  i/djc  .-jc 
"",/  pi'iji-  naliiidi,  i  II  Stidiccrii  (v.  klacina).  Da 
ova  klacnica  budo  oslobodjcna  od  svake  protiv- 
scine.  L.  Terzic  221.  Uopusti  iiami  prijati  zu- 
djeni  dospitak  i  korisni  konac  ove  klacnii-e  tako 
da  koja  godi  zgrada  budc  s  lie  klakom  zdruzena... 


klaCnica 


22 


1.  KLADA,  b. 


224.  Kakono  6ine  duar  od  kamei^a  »  lda6uici 
saSoSona.  S.  Margitifi,  fal.  282.  —  Tl  kiiizi  is 
koje  sii  prva  dva  primjera  uzctd  inm:  r.Ingoslov 
japlenico  all  klacinco.  L.  'I'oi/.i.'  JJI.  uli  jc  ,jii- 
»«(((;«()  klafciiico  sama  itampuraku  /hi,//;  .ika,  iircmda 
se  nalazi  i  u  drugoine  izdahii  (gud.  1747  prirc- 
denu  od  B.  Paeloviia)  gdje  opet  na  dva  mjesta 
stoji  klafinica. 

KLa6NIK,  m.  selo  izmedu  srpsko  sulio  gra- 
nice,  Drine  i  ViSegrada.    i^.  Stojanovifi. 

KLAC,  III.  covjek  koji  se  klatari.  —  Pustajc  od 
osnovc  giagola  klatiti.  —  U  na§e  vrijeme  u  Intri. 
Kla6  .homo  vagus'.  T).  Nomanii,  6ak.  kroat.  stud. 
13.  ,Toi'  sam  celi  dan  klatila  kako  i  kla6  po 
grade.    Nar.  slog.  god.  9,  br.  24,  str.  9.5. 

KLAcE,  n.  vidi  klaiio.  —  Postaje  od  part, 
praet.  pass,  klat  (giagola  klati)  kao  klaiie  od  klan. 
—  U  jednoga  pisca  nascga  vremena.  Napokon 
dodijalo  inl  klace,  pa  ga  prekiuu  i  na  miru  ostanu. 
S.  !]^ubi§a,  prip.  156. 

KlAoeNE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  klati.  J. 
Bogdanovic.  • —  U  Jamhresiicvu  rjecnilcu  imu 
grijeikom  klatene,  klatarija  ,vagatio';  u  Volti- 
gijinu  klateuo  ,vagam6nto'  ,das  herumschwarmou'. 

KLA6i,  m.  pi.  selo  u  Bosni  u  okruyu  trav- 
nickom.  Statist,  bosn.  59. 

KLAcUH,  m.  vidi  kla6.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Klaculi  ,homo  vagus'.  D.  Nemanid,  cak. 
kroat.  stud.  41. 

KLAcTJSA,  /.  iensko  cefade  sto  se  klatari.  — 
isporcdi  klai  i  klacuh.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
KJaif'Usa  ,femina  vaga'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud,  ifortsg.  -43. 

KLACUSENA,  /.  augm.  kladusa.  Klacusina 
,mulier  vaga'.  D.  Nomanio,  cak.  kroat.  stud, 
iftsg.  53. 

KLAD,  m.  thesaurus,  blago  zakopano  u  zem]u 
Hi  drukdije  sakriveno.  —  Postaje  od  Icorijena 
giagola  (1.)  klasti.  —  Rijee  je  praslavenska,  ispo- 
redi  rus.  KJla/^'b  i  po}.  klad,  kod  nasegaje  naroda 
nema,  nego  je  u  nase  doha  uzcta  iz  ruskoga  je- 
zika.  —  U  Sulekovu  rjecniku:  ,ein  verborgener 
schatz'  kod  ,sohatz'. 

1.  KXiADA,  /.  oaudex,  codex,  dva  su  glavna 
snaceha  (od  kojijeh  je  jamaeno  drugo  postalo  od 
prvoga) :  jedno  je  paii,  a  drugo  kao  puto,  negve, 

bukagije. la-  postaje  od  praslavenskoga  ol.  — 

Bijec  je  praslavenska  (s  oba  dva  znacei'ia),  ispo- 
redi  stslov.  klada,  rtis.  Kojio^a,  ceS.  klada,  po(. 
kloda;  lit.  kalada  (samo  s  drugijem  znacenem) 
moze  biti  uzeto  iz  ruskoga  jezika.  —  Jamaeno  je 
ista  rijee  ito  i  u  stnord.  i  u  aglsaks.  holt,  surna, 
a  u  stvi'iem.  i  novoviwm.  holz;  isto  ce  biti  i  irski 
caill,  coill,  suma.  sumniva  je  srodnost  s  grc. 
xXdiSog,  granica,  viladica. 

i\.  pah  u  drvcta,  ali  svagda  koji  je  vec  suh  Hi 
posjecen,  pa  i  malo  otesan,  i  uopce  veliki  debeli 
komad  drva.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu 
(klada,  trup,  kladina  ,truncus,  arida  arbor  iii 
terrain  prostrata'),  ti  Jambresicevu  (klada,  kladina 
,truncus'),  u  Voltigijinu  (,tronco'  ,klotz'),  u  Stu- 
licevu  (,trabs,  trabes'),  u  Vukovti  (jder  klotz,  block' 
,trab3,  truncus'). 

a)  uopce.  Za  tim  dqjde  treta,  Lada,  blida, 
suha  kako  klada.  M.  Marulid  261.  Jos  vidjeh 
u  gori  gdje  medvjed  od  klado  tudijer  se  satvori. 
M.  Vetranid  2,  84.  (Vila  p)Opade)  jedan  stup  od 
klado,  od  suhoga  pluta ...  a  pak  mi  vrh  pledi 
taj  trupac  naprti.  2,  111.  Kako  gnila  klada 
tuhiiam  u  sebi.  2,  344.  Gdi  je  kako  klada  od 
pedja  mu  (zubatcu)  rilo.    P.  Hektoro-s  id  6.    Lo2ec 


kako  klado.  D.  Barakovid,  jar.  '20.  JaSo  sidi 
giiste  jolo,  uililaSo  klade  vele,  u  more  ih  navaliso. 
drag.  377.  Paklone  klada  podi.  V.  Doi5en  23«. 
Pak  u  klupko  sobo  savro  i  pod  kladu  glavu  zavro. 
122li.  Vazda  ivor  sto  odpada  marie  va]a  nogo 
klada.  208''.  Al'  zuam  svitlost  trvile  klade,  samo 
obnod  I'ui  imade.  238h.  Jesto  li  kadgod  obnod 
hodedi  vidili  niku  od  drveta  trulad  kqja  so  u 
mraku  kako  dragi  kamen  svitli  i  sjaV  a  obdan 
glodajte  i  viditi  hodete  da  nije  drugo  nego  trulo 
klade  komadid.  D.  Eapid  272.  Pod  riom  sjedi 
stara  baba,  ja  mjah  da  je  klada.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  347.  Pa  se  Ivo  vere  oko  klada  k'o  .sugava 
koza  od  obada.  3,  197.  Iza  klado  upali  i»o5anom. 
3,  340.  Kud  do  iver  od  klado?  Nar.  posl.  vuk. 
163.  Dosavsi  jo2  do  jodno  klade,  uvuc'e  so  pod 
liu  u  bukovo  lisce.  Vuk,  poslov.  182.  Jakovjevci 
sjodnu  sa  Simom  na  nekakoj  kladi.  dan.  3,  206. 
Ko  fivrcak  na  suvoj  kladi.  M.  Pavlinovid,  razl. 
spisi.  316. 

b)  metaforicki  (spridjevima  stara,  truhla,  lijena) 
kaze  se  o  starom  ili  nevajalom  cefadetu,  i  to  kao 
pogrdna  rijee.  Stara  se  je  klada  uXogla.  M. 
Drzid  363.  Dal'  kad  kudni  cada  grune,  kudiia 
mama  da  s  riim  trune,  da  obedvi  trule  klade 
vedma  skupa  brlog  smrade.  V.  Doseu  207*.  Kad 
k  noj  dodo  koja  druga,  no  dize  se  tad  od  ruga 
(ako  li  se  pouzdigne,  pram  drugom  se  gola  prigno), 
i  premda  je  klada  Una,  sazme  ruke  i  kolina,  da 
svog  ruga  vidit  ne  da.  208*.  Ne  mogu  bo  trule 
klade,  da  izlegu  gjive  mlade  u  kojim  bi  kripost 
bila  koje  nejma  klada  griila . . .  nitko  ne  da  .sta 
ne  ima.  Sto  ce  otac,  sto  de  mati,  trule  klado, 
dici  dati,  nego  da  su  mane  cine  nego  oci,  klade 
line?  208l>.  Na  poslove  mlade  budi  da  ne  truuu 
kano  klade.  216*.  Da  su  Unci  trule  klade,  i  tako 
se  to  ved  znade.    238''. 

c)  u  jednom  jwimjeru,  metaforicki  o  mrtvom 
judskom  tijelu  s  presiraiiem.  Tila  tvoga  klada 
gdi  joste  prebiva.    I.  T.  Mrnavid,  osm.  17. 

b.  drvena  sprava  u  koju  se  mecii  »(»/<■  sii-ini, 
za  pedepsu  i  da  ne  moze  bjezati.  cei<tn  sniiu,  /ilnr. 
klade,  jer  sti  uprav  dva  teska  komadu  ilrriin 
otesana  sto  se  uz  dii],inu  pi'i^ub^uju  a  izdubeiui 
su  gdje  se  noge  polazu  te  se  Zajedno  vczu  ili 
drukeije  tvrdo  sklapaju  (vidi  i  kod  a)  dva  naj 
krajiia  primjera).  —  U  svijem  je  rjecnicima  (ii 
jednini  ili  u  mnozini) :  u  Vrancicevu :  klada 
(dalmatice),  kaloda  (ungarioe)  119'';  «  Mikalinu 
klade  ,compedes,  cipus,  pedicae';  uBclinu:  klado 
,ceppi,  istrumento  che  si  mette  a'  piedi  de'  carcorati, 
acci6  non  fuggano'  ,compedos'  lH5'i^:  .fnrri  da 
piedi  o  ceppi' ,compedes'  311»;  u  Bji'!"^lj''"' ' '"  '■ 
klada  vu  koju  se  judi  polazu  za  ka>ti-u  j\|iu-;, 
compes,  compedes,  pedicae,  eatasta';  h  Jaiiilire- 
iicevu:  klada  za  kastigu  , cipus';  u  Voltigijinu: 
klada  , ceppi'  ,holzerne  fesseln';  u  Stidiccvn:  klade 
,comped6s,  cippi';  u  Vukovu:  klade  ,der  block' 
jCodex,  career'  s  primjerom:  Metni  ga  u  klade; 
u  Danicicevu:  klada  ,p6dica  lignea'.  n)u  jednini. 
Vi>  klade  noze  jego  obbjemahu  se  }uto.  Glasnik. 
11,  89.  Vulcen  dlgo  po  Eimu  s  kladoju.  S. 
Kozicid  34''.  Noge  im  postavi  v  kladu.  Anton 
Dalm.,  nov.  test.  198.  act.  apost.  16,  24.  Po- 
stavio  si  u  kladu  nogu  moju.  B.  Kasic,  rit. 
202.  Klada  noge  mu  zapiue.  D.  Barakovid, 
vil.  232.  Cemo  ga  u  kladu  zapriti.  Jacke.  240. 
Ako  nedes  sidit  sis  kozlom  na  kladi.  256.  Sto 
se  klade  tico,  to  je  ona  stojala  na  pijaci  kod 
crkve  a  sastojala  se  iz  d\-iju  komada  drva 
(klada)  ali  sa  rupama  gdje  su  noge  osudenika 
metali  (u  stubickoj  zitpi^  i  hrvatskom  zagorjn). 
V.  Bogisid,  zborn.  572.  Sto  se  klade  tide,  krivcu 
su  metali  i  zatvaraU  obje  noge  medu^dva  ,trama' 


1.  KLADA,  h.  23 

fic  hrvatslMm  zarjorju).  572—573.  —  h)  a  mnn- 
zini,  0  judnome.  TJ  klade  bi  ti  sidila.  M".  Miirulif. 
2G3.  Klarli5  (dual)  zlomil.  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  55.  marc.  5,  4.  Cini  da  ju  krvniei  u  klade 
stave.  B.  Kasi6,  per.  49.  Zlocest  sam  i  kladami 
oteskan.  nasi.  144.  Ignatiju  metnuta  u  klade 
zatvorise.  A.  Kanizlii,  kam.  57.  Bi  u  klade 
metnut.  And.  Kaeic,  kor.  365.  Zffodno  kao  Ci- 
ganinu  u  kladama.  Nar.  posl.  vuk.  88.  Ili  ga 
samo  baco  u  tamnicu  i  metnu  singir  na  vrat  a 
noge  u  klade.  Vuk,  ziv.  265.  Meces  noge  moje 
u  klade.  D.  Danicic,  jov.  13,  27.  —  f)  u  mno- 
Sini,  ali  ne  o  jednome.  Nastupe  ti  druzi  na  laze 
ki  svade,  ter  cine  u  uzi  stati  i  u  klade.  M.  Ma- 
rulic  158.  I  (hiidii)  judi  privazati  pod  kra)estvo 
Tsiikrstovo  a  no  .sibami  ni  s  kladami,  Postila.  Kkb, 
Otidose  hitrim  minom  s  stola  u  palac  i  u  klade. 
J.  Kavanin  259*.  Da  me  cuju  iz  svojijeh  klada 
i  veriga  zalostivi  tamnicari,  B.  Ziizeri  419.  Ovo 
sn  razlozi  za  prikazat  na  ogled  sviju  scule,  klade, 
ruko  i  noge  od  voska  i  ovakove  stvari,  to  jest 
za  nzdrzat  2ivu  uspomenu  od  cudesa  §to  Bog 
dilova.  Blago  turl.  2,  72.  Da  ih  meces  ii  tamnicu 
i  11  klade.  I).  Danicic,  jer.  29,  26.  —  il)  u  niujrm 
je  primjerimn  smisao  mHnforirhi.  Ornzja  razlika 
vozana  u  klade  (topova  >i.  srojim  stnnnvi)nn)  gdi 
j'e  vei^a  priljka,  veci  ga  broj  klade.  D.  Barakoric. 
vil.  108.  Zelis  grijeh  i  negove  klade,  gvozdja  i 
pokoru.  V.  M.  Gucetic  54.  To  ce  reci  da  so 
vasi  zakleti  zaklinaju  da  zanate  okuju  u  klade 
od  svake  vrsti.  A.  T.  Blagojevii'',  khin.  45.  No 
ima  li  ni  jednoga  koji  bi  bio  Slobodan  od  svijn 
tih  klada?    77. 

<".  n  jednnm  primjcru  xvm  vijeka  mnnzinii 
klade  znnci  veliJci  leanten  ili  otocic  i(f!red  mora. 
Plivajuci  on  (kral  Badoslav)  dode  na  klade  i  na 
tiinia  opocivat  stado;  kad  na  klada  opocivat  pode, 
al'  ovo  ti  jedna  lada  dode,  Nadod.  147.  vidi 
Duk|anin  27.  M.  Orbini,  regno  degli  slavi.  214. 
isporcdi:  (Kraf  Badoslav)  viteski  plivajuci  na 
jedan  skojio  izpliva;  hoti  tako  srica  negova  d.i 
blizu  toga  sko}ica  jedna  mala  brodica  izjedri... 
And.  Kaci6,  razg.  25.  TJ  siiio  je  more  uplivao, 
na  studenu  stinii  izplivao  .  .  .  Ormanica  sajka 
izjedrila...   261\ 

(I.  mje.ino  ime. 

a)  il  Danicicevu  rjecniku:  selima  koja  je  car 
Lazar  dao  Eavanici  isla  jo  meda  ,niz  Moravu  u 
bregu  u  Morave  protivu  Koprivnoj  i  otb  Klado 
na  Koprivnu'  (Mod.  serb.  197  qod.  1381). 

h)  voda  (?)  u  Crniij  Gori  (?).  Tu  dodose  na 
Kladu  na  vodu,  doklo  Bajo  u  Goliju  dode.  Pjev. 
crn.  271>. 

r)  Klada  doiia  i  gorAa,  dvn  sela  u  llrvatskoj 
II  siipaniji  licko-Tcrbavskoj.  Eazdijej.  38. 

tl)  pi.  Klade,  di'a  mjeata  u  Srhiji.  au)  uokrur/ii 
pozarevackoni.  Nivu  pod  Kladama  zvanu.  Sr. 
nov.  1875.  35.  —  hh)  u  okriiyu  smedercVKkoiti. 
Livada  u  Kladama.    1871.  11. 

2.  KLADA,  /.  samo  ii.  inirodiioj  pjexmi  crtio- 
fiorskiij  namja  vremena;  kao  lin  ,/V  -.imrriii::  blaijo, 
is/xin-di  klad.  —  Postcije  od.  dsunrc  olmjula.  klasti. 
,Tri  s(e  srpske  klade  zauzeli :  alajliuijak  slavnoga 
Lazara,  i  odezdu  svetoga  Jovana,  zlatuu  sjaku 
Despotova  Dura,..'  , Klade  su  ti  u  zemju  tatarsku 
u  onoga  tatarskoga  hana,  ban  ie  srpske  zauzeo 
klade.    Pjev.  crn.  32''. 

KLADACIC,  m.  ime  mjentu  it  kSrbiji  a  okrur)ii 
cniorijcckom.  Niva  kod  Kladacica.  Sr.  iiov.  l.sTo. 
299. 

KLADALAO,  Kladalca,^  m.  ime  mjcstii  ii  Srhiji 
u  okruyu  kncivoackom.  Kiva  kod  Kladalca.  .Sr. 
nov.  1869.  127. 


KLADATT,  a. 


KLADANOI,  Kladanaca,  m.  pi.  vis  ti  Srhiji  ii 
okriiijii,  knezi'.vackwn.    G-lasnik.  19,  299. 

KLADANISTE,  n.  ime  mjestu  tt  Srhiji  u  okriupi 
knezcvackom.  Niva  u  KladaniStu.  Sr.  nov.  1875. 
675. 

1.  KLADAN,  K14,dna,  m.  grad  ii  Bosni  u  okriu/H 
sarajevskom.  Statist,  bosn.  18.  —  IT  narodnoj 
pjesmi  namia  vremena.  A  od  Kladiia  Eamo  ba- 
rjaktare.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  565. 

2.  KLADAN,  Klidna,  m.  indi  kladna,  krstina. 

—  n  naSe  vrijeme  it  Lici.  Kladna  ,der  garben- 
schober'.    J.  Bogdanovi(^. 

3.  KLADAN,  kladna,  in.  kladenac.  Znas  li  selo 
kladaA  vode  hladne?  Nar.  pjes.  iz  Dalmacije.  D. 
Surmin. 

KLA-DANSKI,  adj.  koji  pripada  Kladiui.  Kla- 
danska  nahija.    F,  Juki6,  zem).  33. 

KLADAE,  III.  ime  dije.ma  selima  u,  Bosni.  a) 
u  okruc/u  haiioUiikom.  Statist,  bosn.  39.  — •  b)  u 
okriifiii  Doiie  Tnzle.    90. 

KLADAEA,  /.  vodenica  na  kladama.  u  Posa- 
vini.    F.  Hefele.  —  vidi  kladarica. 

KLADAECICA,  /.  Motacilla  alba  L.  Prliovci 
kod  Vinkovaca.  —  nidi  pliska,  potokasa. 

KLADAEE,  /.  jd.  selo  u  Hrvatskoj  h  zupiiniji 
hjelorarsko-krizevackoj.   Eazdijej.  111. 

KLADAET,  m.  pi.  ime  di^jema  selima  u  Bosni. 
a)  H  okriiipi  hai'ioluckom.  Statist,  bosn.  38.  — 
I})  n  okriKju  Bone  Tuzle.    91. 

1.  KLADAEICA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  na  ne- 
kijem  vodama  vodenica  koja  ne  stoji  na  ladi  nego 
na  izdubenim  kladama. 

2,  KLADAEICA,  /.  iiekakna  fjfiva.  Kladarica, 
vrst  gjive  (Oraovica).    B.  Sulok,  im.  145. 

KLADATI,  kladam,  impf.  vidi  1.  klasti,  od  ceya 
postaje  kao  imperfektivni  glagol  od  perfektivnuga. 

—  Akc.  kaki  je  u  inf.  tahi  je  u  praes.  3  pi.  Ida- 
daju,  «  aor.  klddah,  u  ger.  praes.  klfldaju<Si,  u 
ger.  praet.  klddavsi,  u  part,  praet.  act.  kladao ; 
((  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  n  prars.  1 
sing.  —  Bijec  je  praslavenska,  ali  se  nalazi  samo 
slozena  s  prijedlosima,  isporedi  stslov.  -kladati, 
riis.  -K.ia,-iaTb,  ceS.  -klddati,  po}.  -kl'ada6.  —  U 
na^niiii  sr  jr:ikii  nahodi  od  xv  vijeka,  ali  samo 
II  nil:,iriir,i ;  i.iiiedu  rjecnika  u  Voltigijinu  (praes. 
kladam  l;iiil.  klasti)  i  u  Stulicevu  (,ponere,  locaro, 
coUocare')  s  dodatkom  da  se  nalazi  u  pisca  La- 
strica(?). 

a.  aktivno.  u  pravom  i  u  jtrenesenom  smislii  (o 
cemu  umnom).  Na  ne  kladajuci  po  srici  zdribovo. 
M.  Maruli6  186.  Kladaju  na  jednu  trst  spugu. 
A.  Komulovic  68.  Svitli  ga  (kapitana  vclikoga 
od  grada)  duz  klada  izbrana  umica  kakono  od 
grada  pravoga  didica.  D.  Barakovic,  vil.  110. 
Pasuc  ofce  svoje,  za  nib  dusu  klada.  116.  Ka- 
meuom  na  kami  svrseno  i  vreda  i  dubje  z  gra- 
nami  kladahu  poreda.  jar.  17.  Ja  kladati  u  po- 
stenje  i  }ubiti  Danijela.  71.  Na  me  nepravde  ne- 
moj  pomnu  kladat.  A.  Georgiceo,  nasi.  348.  §to 
gre  s  desna  kladas  livo.  J.  ArmoluSii  9.  U 
spomen  cu  sved  kladati  odkupnika  moga  tebe. 
J.  Kavanin  33^.  Pravdu  neprav  s  mene  tlaci, 
zona  muzu  vijenac  klada.  44''.  Eto  t'  kladam 
za  svjedoke  nebo,  zemju . . .  QO^.  Dobro  'e  svakom, 
kad  iz  mlada  jaram  na  se  klada.  76^-.  Nek  oholas 
turska  klada  u  svom  stitu  mafi  dvobodi.  292'i. 
Kad  uaglavnik  i  podi'ucnik,  pas  i  stolu  na  se 
klada.  459:i.  Kladati,  slagati  (po  otocima).  M. 
Pavliuovic.  —  Moze  znaciti  i  pripovijedati,  do- 
kazivati  (navoditi).  I  razloge  klada  sprida  od 
zacetja  Zadra  grada.  D.  Baxakovid,  vil.  125.  Svem 


KLADATI,  a. 

je   ?,upa  viru   dala  Sto   I'lim  Siuun   naprid  klada. 

1.  Zaiioliti,  on.  15.  Li  on  isti  mnozi.jpni  klada  da 
jo  Solin  i>i'vostola.  J.  Kavai'iin  117'>.  Kladani 
Pavla  i  div.avjano  apostolo  zemjo  usai'sko,  kipo- 
klanco  ki  Kuinano  i  odpadniko  Isi  Abarsko  obra- 
tise.  .'J07''.  —  N^cjnsiio  jc  »  oroiii  iirivijerii  (ispo- 
rcili  r,  h)  bit)):  Gdi  ognenini  koi'iora  vijo,  svitao 
u  slavi  brzo  klada,  zraiju  otro^'nu  da  probije.  J. 
KavaAin  •!&)»■. 

b.  paxirno.  Pod  liim  su  (pod  yradom  Venc- 
cijum)  kladani   pali   od  lantica.    Nar.   pjos.    istr. 

2,  99. 
e.  sa  se. 

a)  paxiriio.  Svaki  dan  to  bo}o  klada  se  Hp5i 
rod.  £).  Barakovii,  vil.  107.  Tako  gi-o,  kad  slip 
sobo  vlada,  kada  se  starijih  svet  pod  iioge  klada. 
M.  Kuhaeovio,  77.  —  Prema  snavc.iiu:  pripnrijc.- 
dati.  Nij'  Ko.stanca  ki  so  klada  velog  otac  Tvon- 
stantina.  J.  Kavanin  271''.  Bi|eznica  Iliride  i 
inih  drzav  pak  .se  klada.  277'J.  Kvirin,  .Julij, 
Filipov  sin  ki  se  klada.    ■2dSK 

b)  reflekxlvno.  aa)  uupce.  Prid  Fedrigom  zlo- 
tvor  pieda,  ki  so  protiv  i\emu  klada.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  180.  —  bb)  s  injinitieom,  kao  da  ziiaci 
namjeravati.  Hrvoe  kad  so  kra)e  varat  klada. 
J.  Kavaniu  229b.  IJecu  gledat  ni  srjod  ada,  ko 
so  sa  mnom  pei^at  klada.    iAQ^. 

KLADECE,  n.  oklad,  opklad,  opklada.  —  U 
tiaiic  crijeme  u  sjeiiernoj  Dalmaciji.  ,Sinoc  smo 
bili  na  kladecu'.    J.  Grupko\n<?. 

KLAUELE,  n.  u  Danicicerii  rjcciiiku:  selo  kojc 
jo  car  Lazar  dao  Eavauici;  bilo  je  uegdje  izmodu 
Kucajiue   i   Morave   (Mon.   serb.  197  yod.  1,381). 

KLADENAC,  kladenca,  m.  puteus ;  fons,  ridi 
stndonac.  —  isporedi  hladenac.  —  ,l/.r.  luli  jr 
u  gen.  sing,  taki  je  u  osUdijem  padcini^a.  nsmi 
num.  i  ace.  sine).,   i   (/en.   pi.  kladenaiii.  Hijic 

je  stiini  i  shn-i'ji  ,/V  lihlik  In,,  klail.;zi.  (nili  UmI-a), 
all  »■  ihinin  j,,rh,  ;  iiibuli  nhlil:  l;ln,l'iii,ri.  (n,/,, 
da  jr  Jill  luiiihiijiji  jircmii  stTi.lcni.i-i.  i.  i^iiarrdi 
stslov.  klad^zb  ('  kladeiibcb,  huij.  kladenec,  riix. 
Ko.ioAS'B'',  K.ia/^H.'iE.,  K.'ia/\e8b,  Ko.io^eat  /  K.ia^eiienT., 
KOJioflent.  —  Bijei  je  tuda,  po  !ii:i)j  prillci.  is 
germanskoga  jezika  od  rijcci  (kojoj  neina  po- 
tvrde)  *  kaldingas,  Uo  hi  pustala  od  got.  kalds 
(noiwoiicm.  kalt),  hladan.  —  Iziiiedii  rjecnika 
n  Mika-linu  (kladenac,  vrjolo,  studenac  ,fous'; 
kladonac,  bunar,  puc  ,puteus'),  ti  Bclinu  (,fon- 
tana,  fonte,  liiogo  dove  scaturiscono  le  aoqne' 
,fons';  kladonac  izliitreni  ,fontana  artificiosa'  ,fous 
artefactus' ;  lijecni  kladenci  ,fonti  medicinali' 
,fontes  modicati'  323a),  u  Voltigijimi  (,fontaua, 
fonte'  ,brunn'),  u  Stidiceru  (,fous,  puteus'),  u 
Vukovu  (vide  studonac  s  dodatkom  da  jc  stajaca 
rijec),  ti  Danicicemi  (kladenbct  ,putens').  —  U 
naic  vrijeme  samo  u  pjesmatiia.  —  Na  dva  mjesta 
XVI  vijeka  ima  nom.  sing,  kladouc  (samo  radi 
sliha):  Milija  neg  li  bor  uz  kladenc  studoni.  N. 
Pimitrovic  45.  Oda  ckla  jodan  sud  ki  costo  pu- 
tuje  na  kladenc  studoni,  brzo  so  jur  sknjo.  TJ. 
Eanina  97.  a)  it  /iniri,iii  .<iiii.^lif.  iirnr.  (di  ii/n-iir 
koji  je  u  iid-.ji,l,ilink(jj,(iiii  ^l,i  imr.r  l,ili  ,:,lii- 
hena  i  ogrndi mi  (iiil.sl.niii  nil.-nm.  jin  w  /;  ,'ir  niilii 
zahvala    (rlili    jinmjrr    r.    ^hhnuhi   i    llniihiln    i 

VuhirJ;     nli    rrsh,      :il,lr,     i    r,,',hl     s'.,     i:rirr     ilupir 

iz  zemlc  (mil  li iniilitlnrrr  priiiijm-).  ili  I;,, in  i, 
zgradi  za  to  naciiicnoj  iziijcra  sc  ili  liaca  u  ris 
(mdh  Zuzcriieu  priitijer).  U  _  carev  kladoucb. 
Glasnik.  11,  131.  Livada  na  starymb  Jvlaiioiibci. 
11,  13.5.  Na  izvorb  kladeni.cb.  13,  371.  Na  sredny 
Kablarcb  na  izmaku  na  kladoncb.  Sr.  letop. 
1847.  4,  h'ii.  I  povcdo  jego  zajocb  vi.  noky  kla- 
denacb  glbbokb  :;t;lo.    Stefauit.  danic.  star.  2,  271. 


21  KLAliPA'Af 

U  I'loniii  (liigii)  tuj  vodo  po  bistrijoh  kladoiicijeh. 
N.  Najoskovic  1,  174.  Od  svud  nam  izviru  ida- 
donci  od  vodo.  1,  22.i.  Koji  ti  prikaza  luuza  na 
kladoncu  vrli  goro  Parnasa.  1,  300.  Pristupi 
k  jodnoinn  bistru  kladoiicu.  D.  Eanina  ix''.  Straz- 
nico  ki  glodas  i  bjudes  studoni  kladonac.  '2Ha. 
Uciniv  na  sridi  kladonac  jodan  lip,  da  budo  gqjit 
ga  (dnl)jc)  .  .  .  87*.  Na  vrilu  vuk  pijo,  a  paka 
gnvori :  ,()vca  mi  kladonac  vas  mutan  satvovi'. 
SSb.  Ovdi  Vila  satira  ohodi  pri  kladencu.  A. 
Sasin  1.32.  Iza  kladonca  i  vrola  zivoga  vodu 
crpe.  B.  Kasii,  nasi.  117.  Polak  Craramanta  jes 
jodan  kladonac  vodo.  M.  Orbin  l(i7.  I  one  (lulc) 
koje  ]iosi'od  gora  vodo  o  zori  tancac  mill  pri  kla- 
dencu u  dubravi.  I.  Gundulic  13.  Till  kladonac 
romoneci  zove  svitlos  dana  draga.  28 — 29.  Pri 
kladencu  gdi  bistromu  vazda  zeno  trava  mlada. 
,80.  Sred  dubrave  gdi  kladenac  till  izlazi  vrU 
cvjetica  i  vrli  travo.  3.50.  Svak  pod  dubjem  sred 
livada  pri  kladencih  vjotric  iste.  403.  Kosuta 
ga  (jcloui)  slidom  slidi  gdje  kladenac  bistri  vidi. 
.554.  Nijo  kladonca  gdi  u  juvezni  ne  vode  so 
tanci  izbrani.  G.  Palmotic  1,  30.  Iskat  lokve 
ostaviv  kladonac.  (D).  Kladenci  zedaju.  (D). 
Poslov.  danic.  Easkosna  i  pitna  kladenca.  A.  d. 
Bella,  razgov.  74.  Umiva  se  u  kladencu  ()d  pe- 
rivoja.  I.  Dordio,  salt.  xiv.  .Telin  iste  drag  kla- 
donac. 135.  •  Gdi  vlaga  od  kladenca  skrovona 
bijase.  ben.  113.  Trudan  jjutnik  Ijoti  hode  nac 
kladenac  bistri  uziva.  pjesn.  57.  Velik  kladenac 
meco  u  visinu  rijeku  vode.  B.  Zuzeri  210.  Ne 
hrli  tako  zedna  kosuta  na  svoj  kladenac.  V.  M. 
Gucetic  120.  Na  kladenac  hladne  vodo.  Nar. 
pjos.  bog.  14.  Kad  prohode  donjeti  sa  kladenca 
vode  hlacbie.  l(i.  Izvadio  si  iz  kamena  kladonac 
zivG  vode.  L.  Eadic  5.  i^ejon  blojn  put  kladonca 
liladne  vode.  108.  Kladenci,  to  jest  bunarovi. 
I.  Velikauovie,  uput.  3,  508.  Uze  glavu  svetoga 
Lazara,  pa  je  nosi  do  vode  kladonca,  spusta  glavu 
u  vodu  kladenac.  stajala  je  glava  u  kladencu  lopo 
vromo  cetrdeset  lota.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .324. 
•Studenac'  i  , kladenac'  jo  , bunar'  (gdje  se  voda 
zali\'ata  ili  vuceX  Vuk,  pism.  42.  Sine  goi'O,  ne 
zal'te  mu  hlada  bukovoga,  ni  kladonca  vrola  stu- 
denoga.  Osvetn.  2,  8.  Isce  hladna  u  gori  kla- 
donca. 2,  32.  Obadva  mladonca  do  bijurna  do- 
skacu  kladenca.  4,  30.  Pa  onda  (ridis)  kladonac 
pored  koga  jadi  kakva  tuzna  jadika.  M.  D.  Mi- 
licevic,  modudnev.  46.  —  b)  mc.taforiiki.  ^iv 
kladonco  od  Jubavi.  M.  Vetranic  1.  25.  TJconik 
kladenac  proli  od  suza.  1,  398.  Od  svake  rai- 
losti  kladonac  ti  jesi.  N.  Najoskovic  1,  114.  Kla- 
denac bi  u  gizdavih  tvojijeli  ociju  bio  meni, 
brasno  samo  u  spomoni  tvojoj.  Ijopsa  vil  oda 
svih.  S.  BobaJGvic  20(>.  Iz  ovoga  kladenca  i 
vi'jela  izidose  razlicna  pi-ogonstva.  B.  Kasic,  tii. 
45.  Ima  se  cestokrat  svak  utjocati  k  kladencu 
i  k  vrolu  od  milosti.  nasi.  270.  Ua.  sam  dobrotu 
tvoju.  kladonac  od  svake  milosti  i  dobra,  pogrdio. 
M.  Orbin  335.  Kladonco  od  milosrdja.  I.  Akvi- 
lini  334.  Isukrs  je  kladenac  od  svijob  dobara. 
I.  Bordic,  salt.  59.  Pot  kladenac  pusti  s  kriza 
po  tvojomu  cvijetju  i  travi.  uzd.  (55.  Ovi  kla- 
denac svijoli  milosti.  B.  Zuzeri  14.  Uljezi  u  kla- 
denac krvi  Isukrstove.  D.  Basic  194.  Vrelo  mi- 
losti, kladonco  zivota.  L.  Eadic  15.  Ti  si  zivi 
kladenac  vodo  one  kojo  sam  zedan.  I.  M.  Mattel 
18.  Moje  carne  oci,  dva  bistra  kladenca.  Nar. 
pj'es.  vuk.  1,  171.  —  c)  kao  iine  nijcsno  (muie 
bili  da  je  ovako  i  ii  preu  ictiri  primjera  kod  a)). 
<ia)  Koj'u  od  Dikla  razredise  do  Kladenca.  P. 
Kanavolic,  iv.  1 19.  —  bb)  u  Srbiji,  n.  p.  «  okrugii 
alcksinaikoiii.  Niva  kod  Kladonca.  (Sr.  nov.  18B3. 
578.   —    iznor  u    okrtigu   biogradskom.    Glasnik. 


KLADENAC 


ICLADNIK 


19,  171.  —  ){  itkraija  jailadinskom.  Niva  kod 
KladeiK-a.  Sr.  ,iLnv.  18(i().  '200.  —  n  okrurjii  jni- 
zarecaikom.  Ni\a  kml  Kladouca.  18G">.  iUii.  — 
Tri  KlaiUnic'.a,  kiir<i'il(t  ii  okriifju  aleksiiKtrkoiii. 
M.  D.  Milic'-pvi('.  srli.  72").  IiUici  uz  vrlo  stnuu 
i  u  pofetku  od\oc  uzauu  kosu  maloga  crnofja 
vrha,  dospeva  taj  put  na  ovo  bilo  kod  Kladeiica 
babe  liomaiiico.  Glasnik.  43,  2'JG.  Najedannahat 
odatlo  ima  jos  jedaii  kladenac.  Aiitonijev.  297. 
IvLAUENCAC,    kladencca,    m.    cidi   kladeucic. 

—  U  SttMcerii  rjciniku:  ,fonti('ulu.s,    parvus  pu- 
teus'.  —  nepoiisdmw. 

KLADENCAN,  kladpucna,  mlj.  kuji  /,riiHid,i 
kladcncn.  —  ('  Stiiliccrii  rjeciiikii :  ,fontaiius\  — 
iicpoH^daiw. 

KLADEXCIC,  III.  drill,  kladonar.  -  T'  Ilrliiiu 
rjecin'kii :  .foutircllo,  t'diitaiioUa' .foiitiruliis'  82:5''; 
//  ViiHiiiijhiii :  .toiitiiif'Uo,  fonticolla'  ,bruin>ch(Mi'; 
II  Stidirrni :  V.  kladourac. —  U  («(.«'  rrij'i'ilic  kao 
iiijesiiii  iiiif  It  Sriiiji  II  tikniiiii  piiitirt'Dit'kiiiii.  Niva 
u  Klad(M)(-iuu.    Sr.  nov.   1SI18.    121. 

KLADENC'INA.  /.  amjm.  klatlouac.  -  /"  iiasc 
rriji'iiir  kmi  iiijf.siiii  inn:  it  Srhiji:  a)  u  nknuiii 
jdiindiiisk'iiii.  Vinograd  u  Kladoncini.  Sr.  hdv. 
ISl.il.  211).  —  lij  II.  okniijit  ki-iiiiiijrrarkniii.  Niva 
u  KladiMiciui.    Sr.   nov.    IS7I.    l:i:'>. 

KLAUENSKI,  ,idj.  I.nji  pri/Hid,!  klndnini.  kln- 
dfiiciiiKi.  —  IJ  litnlirmi  rjcviiikn:  ,put(>alis'.  — 
iiepimzdano. 

KL.4l)ENE.  //.  iljeh  knjijnii  .vc  khidr  (ridi  1. 
klasdi.  -  Sliiriji  Jr  „hlik  klad.'i.jc.  —  l-iiirdn 
i-jrviiik,i  a  Slit/irrn,  .  ,|,usii,i,,,  .■..llocatio').  —  U 
itruiii  /iriiiiji'm  i.  irkrnir  jijisiii,'  i.dios  irae')  kao 
dii.  ziiiiii :  ntriiiiaiie  (jioUiijtiiii:  raciiiia).  No  krati 
mi  jiir  |iriisconja,  daruj  milo.st  odrisonja,  razlog 
Itogii  prav  kladenja.  Beruardin  181.  M.  Div- 
kovic,  nauk.  IIXI.  (,Juste  judex  ultiuuis.  duuiuu 
lac  romissiouis  aute  diem  ratiouis'). 

KLADETINA.  /'.  (nifim.  1.  klada.  —  T  iiii.ir 
rrijciiie,  a  iziiirdii  rjfriiikii  ii  ]'itknrn.  .luiiak  inisli 
da  JB  kladetina;  kad  ^''  ir/i\  ali  lialx'tiua.  Nar. 
pjo.s.   vuk.   1,  318. 

KhADEV\.E., II.  iiiir  iiijrslii  II  Sr/iiji  ii  .iknujii 
jiuiodiilskoin.  Niva  u  Jvlaili'vjii.  Sr.  iiov.  |s7.'i. 
''J67. 

KLADEZ,  III.  ridi  kladrna.-.  —  -i-  .-^loji  iitj. 
iirijdci.si'irtjii  f;.  —  U  kiii.i  iiisiini.j  ii-kmiiirm  jr- 
^ikoiii  xiii  rijrkil.  Ugh.liili.  J.'si  kladczi,.  /Iion'iik 
drag.  sre<'-.  8.  Jcsti,  ua  nicst.'  Iouie,  klad.v.i,  dvu- 
u.stb.    11. 

KLADKJA,  /.  drill.  I.  klada,.  —  T  Viiknni 
rjrcnikn.  —  flliiiKinii  kladicc  iiii>.:c  iiiiuli  i  nsit- 
liitti  siiKCeiie.  Kladice,  1.  I'-iui  mi  so  da  su  dvaoljla 
drva  ozg-o  po  prucu  od  bi-auc,  i  to  bli/.u  sipaka. 
2.  kad  se  tara  moce,  oiida  so  nbjo  stativo  ut^•rdo 
iia  dvjema  kladicama  i  zaglavrinui  dobni  zai^lavo. 
u  Dobroselu.  M.  Modic.  Kladir,.  na  (■■■krlvu.  I. 
Krsi'iavi.  list.  IJ2. 

KLADIC,  III.  drill.  1.  klada.  -  I'  ]'iiknrii  rjrr- 
iiikii. 

KLADI.TE,  Didi  2.  Klado. 

KLADIK,  III.  predio  kraj  .Savo  u  liosajisknj 
krajini   pod  plaiiinom  Grosarom.    M.   liuzioir. 

KLADILAO,  kladiooa,   ;/*.  corjrk  kt>ji  sr  k/ndi. 

—  ir  iiitir    rrijcnie.     Uzajmi   jednomo  oil    i-ruia 
ill  kladilaca.    V.   Bogisir.  zakon.   l.is. 

KL.ADIXA.  /.  ,111,1111.  1.  klada.  —  l'  j,',lii,„i,i 
pi><C(t  xvi  rij,'l;,i.  ,i  i:iii,;lii  rjrriiikii  ii  diiii,lir,si- 
cmi  kod  klada.  U  kladinu  .ynilii  stvori  si'  mliou- 
vas.    M.  Vetrauio  2,  ll'J. 


KLADITEL,  iii.  nirjrk  koji  kladc.  —  Najedimm 
iiijrxfii  XVII  rijrkii,  ,loro  sam  dobrili  (•ineiiji  iia- 
prida  kladito)!    A.  (ioori,Wooo,  nasi.  221. 

KLADITl,  Idadim.  //»/,/■.  riili  2.  klasti.  —  Saiiio 
II  3!ikidiiiii  i\j,riiil:ii :  kladiti,  klasti  .iiionostrare' 
jtudiculo-. 

KLADITl  SE.  kUldlm  so.  iiiijif.  pi-noro  oor- 
taro.  ridi  okladiti  so.  oplcladiti  so,  ,„l  ,'r,J,i  po- 
sttij,'  k,i,i  niii„rlrklin,i  ,il„,i„l.  —  Akc.  sr  lie 
ii,,,i.i„,  (,„,r.  2  /  :l  sii,,,.  klailfi.  ^  Uiiiiir  rrijriii.c, 
II  i:.iiirdii  i]i,riiik,i  II  Sliili,-i'rn  (v.  okladiti  so)  * 
H  Vnkora  (.wetteu'  .piguoro  certo').  Kad  sam  se 
juoor  kladio  sa  oiiim  mladim  Laus-ban  o  moga 
kona  dorata  ...  da  te  .ja  lie  smem  poslati.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  .589.  Kladila  se  vila  i  devojka:  vila 
dava  silnovito  blago,  a  devojka  sa  ramena  glave 
koja  c"  prijo  uraiiit  ua  vodu.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  lyG.  Al"  ne  klai'ia  luali  Eadojica,  van  se 
kladi  mall  Kadojioa  da  ce  lipii  objubit  divojku. 
Nar.  pjes.  marj.  ISG.  Divojka  se  s  koi'iari  kla- 
dila da  iiu  hoce  vsim  koi'ia  ukrasti.  Jacko.  119. 
Evo  se  ja  kladini  u  vino  za  svu  ovu  druziiiu. 
Nar.  pri]!.  vrc.  2011.  Gde  sudbina  izvojova  vojiia, 
o  stono  .se  nigda  ne  kladasuio.,_uii  so  bisiuo  za 
cetiri  vijoka.    Osvetn.  -5,   111. 

KLADIV.  iidj.  It  Slidii'rrn  rjri'-iiikii:  v.  nakladiv. 
-   iir,,oii:d,ii„:. 

KLAIUV.VC,  kla.liv.a,  iii.  d-iii.  kladlvo.  -  Soiiio 
II  Jlirliislinnrn,  rj,riiiki,:  l,,i  il.;i  rski  klmlivoo, 
nilatai-,  nia,|irir  .malloohis'  r,-K,rio:  i,  .1,1  iiihn-si.- 
ivni:  kladivor  .malioolii,- ;  /(  Sliilii'rrii:  kladivoo, 
V.  koracic  .s  ilodiilkoiii  do  jr  ii:rto  /:.  Hjrhisljrii- 
ieva. 

K1..UIIVO,  ,/.  nkir,  ,i,,ilir.  -  3[,,ir  hiti  rijri 
pnishirriisko.  isi„,n;li  sisl.ir.,  ii,,rosl„r..  rri.  kla- 
divo.  -  ,\V  III,,:,'  -s,-  :i,,ili.  ii,,sl,ijrli  ,„/  1.  klada 
///  oil  1.  kl.a.ti:  rrn,  ,r  ,,nllko  ,l,l  poKlojr  „d 
t,i-r,.,i,i.  -  S.lli,,,  „  l!irl„sljril,rn,  o,rii,ki,:  kla- 
divo  kovncko.  korao.  mhit..  ookio  .uiallou>,  iiiar- 
ouhis.  malleus  labrilis.  [lyndiola,  luartulus'.  2. 
kladivo  drovouo  .tiidi^s'.  3.  kladivo  veliko,  veliki 
nilat  .marous';  /;  I'ldlitjijiiiii :  .niartollo'  .hamnior"; 
II  Sliilii'rrii:  x.  koi'ao' .v  d„,lntl;oii,  da  jr  "■■'■'"  '- 
l:,,'l„slirii,.ro. 

1.  Kf.AMNH'.V.  ./.  ri,li  kladna,  krstina.  —  i.siio- 
r,-di  kladnioa.  -  V  iiai,-  rrijciiiii  it  iit/itr.skijch, 
llrritla.  I  )a  b'  dal  snopak  [lo  kabal  pseuice,  a 
kladnioa  'zastava.  ki-izio.  po  oiiili  stranali  20 
suopov.   F.  Kurolari   po   tii   po  ootiri.    .lacke.  29."). 

2.  KLADXItvV.  /.  Iisl.  ,-rdiil„  kojoiii  drzani 
j,ir(,t  ,1,1  ,'-r  iilalili  ii,k,i  ^r,ilii  ii,ir,ira  i:  srojr 
Idaiiajiiirr.  -  .\a,-,„rii,,  i,  loisr  rnjriiir(,„/  1.  klasti 
///  mi  kladi.  -  r  S,ilrk,u-ii  ri.'riii'kn  ;  ..-assa^rhoin  ; 
scliatzkammorsohoin  :   sclialzsolioiu-). 

3.  KLADNK'.V.  /'.  im,-  r,„li  i  iiijrslii  i,  .Sriiiji 
I,  i,kni,/ii  ralrr^koiii.  I.ivinlu  maniri  roka  Klad- 
nioa. Sr.  nov.  1.m;'.i.  7.  Ni\a.  zovoma  Kladnioa. 
ISi;3.  .-.M.  -  [  k,i,,  iiiiisriii.  (Id  Voilioo  do  sola 
Kladnioo.     Nar.    pjo-.    viik.    I.   3.".'.i. 

KLADXIt'-.  III.  /,i;.:iii,r.  -  l',,ii,i„r  ,sr  xviu 
rijrk,!.  Toilui-  KUnliiio  roi-on  l.atmin.  slavni  nioj- 
danzija.     Ami.    Ka.n'.    kor.    Isi;. 

KLADXl  lUM  Id.lKLi,  w.  (/;/,■  linh,  ii  .Srhiji 
It  iikntiiii  l;iir\rr,irk,,iii.    (.ila-nik.    19,   29s. 

KL.VhXlK,    III.   iiii,-sii,,   iiiir. 

11.  r,„/,i  II  jlrralskoj.  -  I'  l„tiiid„iii  ,<i„,ii„'- 
iiikii  xiii  ri/i'ka.  ..\d  ri\uiii  immino  Kladnik'. 
Mou.  ep.  zagr.  tkalo.    1,   lit.   il20'.l). 

b.  Kladniki,.    Spom.   ^loj.    Is  I. 

C.  s,'l„  I,  lln-ahkoi  I,  ':ai,oiii,ji  raro^diiisbij. 
EazdijoJ.   91. 


KfiADNTTTI 


26 


2.  KLABE,  a. 


KLA11NTIT1,  kiadiiom,  pf.  vitli  2.  klasti.  Kliltl- 
luiti,  izvaditi  jola  in  zdjolo.  ,Klacliii  mi  gralia  u 
zdjokii'.  u  Ijici.  V.  Arsonijovid. 

KlAdInTA,  /.  acorviis;  mota  maiiipulox'iiiu.  — 
Alcr.  ••-■(•  iiiijciia  n  vuc:  kliidi'io,  kladi'ie,  i  u  i/en. 
jil.  kliidfii'iri.  —  I'osliije  ad  1.  klasti.  —  Od  xviii 
oijulcit. 

II.  iKiiicc,  ijoiiiila,  rpa.  Tilo  okronuvsi  so  u 
saku  ucrvana  smrd]iva  gUVia  i  u  kladi'm  criii 
UKlibani  kostijii.  I.  J.  P.  Lucio,  doct.  40.  Na- 
sliizid  ifolomu  kladi'ui  drva.  M.  Pavlinovic,  rad. 
■2ii.  Kladi'ia,  svaka  stvar  iiaslagaiia  ,meta';  ^o- 
mila  drva.  ,Nanio  sam  voliku  kladi'iu  drva'. 
jMetui  prid  kucu  na  kladi'm'.    M.  Pavlinovic. 

b.  vidi  krstiiia.  —  Izincdii  rjccnika  u  Vukovii 
('.fin  garboiKscliobor'  ,raota  morgitum',  cf.  krstiiia). 
Spgo  goda  1705  jmsa  ot  Boligrada  bjase  posija" 
muogu  psenicH,  pootima  judma  I'live  i  sobra  ii. 
kladiio.  Glasiiik.  21,  21.  Gdjo  poi^.oo  i  skolio 
siiopjo,  Riiii  luu  se  uikog  iia  I'lili  noma,  nijo  ag(! 
da  mil  kladiie  mrsi.  Osvetu.  ■"),  0.  Kladi'ia,  kr- 
stiiia.   M.  Pavliiiovid. 

KL A  DA' ATA,  f. 

a.  Kladi'iaca,  vrst  i^jivn.     H,   Siilok,  iiu.    115. 

h.  Kliuli'uii'a,  vrst  rilii".    .faspnovac. 

KL.AMNE,  n.  u  Vnkovn,  rjciniku:  u  Bo.siii  Hi 
H  HorcRgovini  imkako  mjesto  s  priinjcrum  iz  na- 
rodiie  jijcsmc:  A  od  Kladi'ia  Ramo  barjaktaro. 

KL.4i)NICA,  /.  vidi  kladi'ia,  b.  —  Jaiiiacno  jv 
deiiiirndiv,  a  isporedi  i  1.  kladnica.  —  U  nagc 
vrijvme  a  iiijarnkijeh  Hrvata.  Dok  pod  kladiiicom 
(krizovi  ili  rastave  zetelacke,  20  snopov.  F.  Ku- 
relac)  vzdiliuje.    Jacke.  2(34. 

KLADNICE,  /.  selo  u  Dalmaciji  u  kutaru 
spfctskom.    Report,  dalm.  1872.  34. 

KLADORUB,  m.  selo  u  Srbiji  (istucnoj).  —  Fo- 
miiie  se  xv  vijeka.  U  Branicevu  solo  Kladorubb. 
Spom.  stoj.  S'.  (1428—142!)). 

KLADORUBA,  /.  ime  vodi  i  nijestu  u  Srbiji 
It,  okniyu  uzickom.  U  Skrapoz  se  tilivaju  recice: 
Sjecic-a,  Kladoruba  ...  M.  E).  Milicevic,  srb.  581. 
Niva  u  Kladorubi.    Sr.  nov.  1871.  61. 

KLAUORUBI,  m.  pi.  vijesno  ime.  —  V  JJiiiii- 
cicecii  rjecnikn:  Kladmiiliy.  luanastii' jo  Treskavac 
imao  zeiii|e  ,n(li.  [iiin-  \hisk«go  greduste  vb  Kla- 
doriiby  i  vb  K1i>1.;im.  u-  (ilasnik.  11,  135.  13,  373). 
to  CO  selo  biti  i  sada  od  Eitoja  na  jug  kod  mjesta 
Floriiie,  samo  sto  ga  ,Hahn,  reise  49'  i  na  karti 
pise  jKladorop'. 

KLADOVITA,  /.  scvce  u  Bosni  blizu  Sa-fine  (ti 
okrugu  hiliaikum).    .Schom.  bosn.  1864.  88. 

KLAL)OV^JE,  II.  mjesto  it  Srbiji  ii  okritf/ii  ju- 
(joditisknm.     Niva  u  Kladovju.    Sr.  nov.  1866.  355. 

KLADOVO,  n.  ime  maloj  carusi  a  Srbiji  n 
iikruijii  krajinskom.  —  Iziiieda  rjciiiil;"  n  Va- 
Iciicu  (,stadt  und  festuug  an  der  Don.iu.  usilich 
von  Orscliova.  eiiieu  kaiioneiiscliuss  ustiii  Iht  -^ind 
die  ruinen  der  briicko  Trajaus'.  cf.  KJuc).  Kla- 
dovo,  varosica.  K.  .Tovanovic  124.  Kladovo,  na 
10  sata  severo-zapaduo  od  Nogotina,  na  Dunavu, 
glavna  je  varo.s  sreza  kjuckoga  koji  je  po  veli- 
cini  drug!  u  krajinskom  okrugu.  odmah  vise  Kla- 
dova  na  obali  Duiiavskoj  stoji  grad  Fetislam. 
varos  jo  Kladovo  doo  toga  grada.  M.  D.  Mili- 
cevic, srb.  986. 

KLADOVSKI,  iidj.  koji  pripaila  Kladovii.  — 
Iziiiedii  rjecnika  ti  Vitknrii.  Kladovska  (iipslina). 
K.  Jovauovic  124. 

KLADIJRINA,  /.  utiym.  1.  klada.  —  V  naiv 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vtikovu.  Devojkama 


imrjaiio  jastuko  a  inomeima  trido  kladuriiio.  Nar. 
]iJGS.  vil'.   186(!.  238. 

KIj.XDlIRdVo,  n.  ime  sclii  it  Srbiji  u  okruyii 
puzitrri-iiikoiii.    K.  ,Tovanovi6  142. 

KL.\  I HIKO  VSKI,  adj.  koji  pripada  Kladaruvii. 
Kladiirovska  (opHina).   K.  Jovanovii  142. 

1.  KLADUSa,  /.  mjesno  ime. 

a.  Kladusa  velika,  trfioviste;  Kladiisa  mala, 
selo  11  Jiosni  u  okriifin  hihaekom.  Statist,  bosn. 
48.  —  Naj  jirije  it  kiiizi  xvii  vijeka  (ali  vidi  i 
b),  a  izmedii  rjrniikii  u  Viikovu  (,stadt  in  Tih-kiscli- 
Kroatien'  v  I'riiiij'-rnin  iz  narudne  pjrsme:  Sad 
sam  poSo  u  ki^im  Khidusu,  daja  prosim  Mujinu 
Hajkiinii).  M577)  uzose  Turci  velikw  Kladusii. 
P.  Vitezovii,  kron.  163.  To  jo  saje  u  krsuu  Kla- 
dusu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  107.  Al'  eto  ti  od  Kla- 
duso  Muja.  3,  108.  Nado  Todor  sa  Kladiiso 
Muja.  3,^160.  To  jo  saJe  na  tursku  Kladusu. 
3,  149.  Ceta  se  je  mala  podignula  od  Kladuso 
od  grada  bijola.  Pjev.  cm.  175a.  Isliodio  na  osci- 
Kladusu.  Nar.  pjes.  juk.  127.  Na  Kladusi  kla- 
iluskoga  Miiju.    127. 

b.  «  spiiiiiriiil;n  liiliiiskiiiii  N\-  rlji'!,-ii  pDmiiie  se 
f/radav  KlmliKn  itn  mnirliili  iiijr  i-in  mjesto  sto 
je  kod  a.  .Matliiu^  ri'\  casti-a  Sn-ad.  i'.wsin,  Kla- 
dwsa,  Ostervicza  vocata  at  eastella  G,i'adecz  ot 
Komogoyiia  appellata  .  .  .  Martino  de  Frangepa- 
nibus  novae  donationis  titulo  confert'.  Starine. 
5,  117.  (1464).  —  isporedi  i  kladuski,  b. 

2.  KLADUSA,  /.  vidi  kladara.  u  Posaviui.  F. 
Hefele. 

KLADUSANIN,  hi.  iovjek  iz  Kladuse,  a.  — 
Mnosina:  Kladusani.  (1644)  ban  Draskovic  razbi 
Kladusane.  P.  Vitozovic,  kron.  190.  Razbi  Turko 
Kladusane.  And.  Kacic,  kor.  480.  Od  Kladuso 
Kladusanin-Zuka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  263.  Svi  za 
iiima  Turci  Kladusani.  Pjev.  crn.  175'i.  Eto  ido 
sila  Kladusana.  Nar.  pjes.  juk.  203.  Ki'iigu  sl'^da 
Kladusaiiin  Mujo.  226.  Hej  !  polako,  Kladusaiiiii- 
Mujo!    430. 

KLADUSICA,  /.  iieka  yjiva.  Kladusica,  Spa- 
rassis  Fr.  (Janda,  Marinkovio).    B.  Sulek,  im.  145. 

KLADIJSKi,  adj.  koji  pripada  Kladusi. 

II.  vidi  1.  Kladusa,  a.  0  Mujago,  kladuski  so- 
kole!  Nar.  pjes.  juk.  202.  I  pred  nima  kladus- 
koga  Muju.  319.  Izletila  kladuska  gospoda.  Nar. 
pjes.  marj.  97. 

b.  koji  pripada  mozebiti  druijome  mirslu  Kla- 
dusi. —  isporedi  1.  Kladusa,  b.  —  I'  ^imnn  luLu 
XVI  vijeka.  Od  moje  kladuske.  Mon.  i-n.ai.  '■V.\:\. 
(1579)'. 

KLADUSNICA,  /.  ime  sela  u  Srbiji  u  okritiju 
krajinskom.    K.  Jovauovic  124. 

KLADAR,  Hi-,  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okruyu 
kratiujecackom..  Niva  u  Kladaru.  Sr.  nov.  1861. 
316.  —  Bice  isto  mjesto  i  Kladari.  Niva  ii  Kla- 
darima.    Sr.  nov.  1863.  462.  —  ispurcili  i  Klader. 

KLAD.ATT,  kladam,  im)>f.  villi  kladati.  —  Sa 
se  (refleksiniii)  it  imxlurii-i  iliihrovackoj  xvn  vijeka 
(jdje'se,  jaiiKii  iKi  hrini.  hinnii'i:  klati.  Bog  Judi 
stvara,  a  sumi  su  kladaju  (koju).  (D).  Poslov. 
dauic. 

1.  KLADE,  n.  vidi  sloga.  —  U  Stulicevii  rjec- 
nika :  (sa  starijim  oblikom)  kladje  ,concordia, 
juiictio'.  —  nepouzdano. 

2.  KLADE,  «.  ime  nijestima. 

a.  sa  starijim  oblikom  Kladije  «  Daniciccvu 
rjecniku:  Kladije,  selo  .Kladie' (ako  je  dobro  pre- 
pisano)  s  gradom  Kjucem  kra}  bosanski  Tomas 
Ostojid  dade  siuovima  vojvode  Ivanisa  Dragisi6a 
1446  (Mou.  Serb.  439). 


2.  KLADE,  T). 


•27 


KLAICOVTT 


b.  selo  u  Hroatskoj  it  zupaniji  zanrrl/dcktij. 
Kazdijej.  81.  —  il/oic  bifi.  da  je  islo  sto  »•  pu- 
mii'ie  XVI  nijclca  (sa  t-hirijini  nhUk.nm  Klajlji'i.  U 
Jiladju.    Mon.  croat.  /i'JV.     I'' ■''  . 

c.  Klade  novo  (  staro,  ilnjr  imsti-  it.  Shtriiiiijl 
11  ZHiKDilji  viniritii'l.nj.     Ilaz'lijiij.    IHl, 

(1.  iiijistii  It  >irhiji  II  nl;niiiit  knescvackom.  Braiiik 
u  Klartii.    Sr.   imv.    '-^7-'.  i;5<j. 

KLADENE,  ii.  djelu  kojijeiit  sv  ko  kiwli.  —  V 
Viikuvii  rjccniktt. 

KLABEK,  m.  imc  nijestit  ii  Si'bijo  ii  oknit/it 
krutjiijeoiickom.  Livada  u  Kladeru.  Sr.  nov.  1875. 
(il'J.  —  Mose  hiti  da  je  isto  Ho  jc  na  driujoiii 
mjfstit,  jmiinu  Kladur.  Niva  u  Kladiini.  Sr.  nov. 
lyfiS.  113.  —  isjtoredi  Kladar. 

KLADUE,  m.  oidi  Klader. 

KLAEKATI,  klafram,  iinpf.  brli{<ai,  blcbcttiti, 
stueati.  —  isporadi  klaftu-iti,  klapniati.  —  If  nasr 
vrijeme  n  Istri.  Pak  moraju  doca  klafrat  tali- 
janski.  Nasa  sloga.  god.  10,  br.  i,  str.  1-").  — 
IiiM  i  II  novoslovensktjtn  klafrati  i  klafar,  brhl,ali>; 
net)  ic  hiti  od  nucoslov.  klafati  knjc  ji'  ajiii.  oil 
iiem.  (u  bavarskom  govoru)  klalfcn  (isiinn-ili  i 
iicin.  klaffou,  slektati,  i  klapporu,  k/i'iiohili). 

KLAFTAR,  klaftra,  m.  hvut,  I'icm.  klaftor.  ~ 
i.-ijiori'di  klafter.  —  U  nasi:  vrijeme  ii  latri. 
Klat'far,  hvat.  Nasa  sloga.  god.  .5,  )ir.  '>,  str.  l-j. 
i  u  Sidekovu  rjecniku:  , klafter'. 

KLAFTER,  m.  vidi  klaftar.  —  I'  Jljitosljni- 
tct'it  rjecniku:  klafter,  sezeii  jorgia',  ijdje  inoze 
hiti  da  6  stoji  po  kajkavskom  gooorii  mj.  itokur- 
skoya  a;   ali  se  i  tlnKjiljc   kaze  klaftor,  klaftera. 

KLAFURA,  m.  I'ovjek  koji  klafttri.  —  U  Bjc- 
kistjcnccvu  rjecniku:  klafui-a,  tlapa,  spi-dalo,  go- 
vorko  .blatero,  locutulio,  lof|nax,  arcliita,  crepi- 
taciihim,  citoria  loquacior',  v.  rec[iv;  u  Jimibre- 
si/'ctHi:  u  latinskom  djelu,  kod  rijeii  blatoro;  u 
Slitlit'ci'ii:  V.  govorko  .s  dodatkom  da  je  uzeto  w 
l',j,'l<isiji'iirirtt.  —  Iiita  ista  rijec  i  u  novosloven- 
Sknw    ,r:,l-„. 

KhAFL'ltKNSKE  TRATINE,  /.  pi.  po]o  u 
Loninici. 

KLAFURITI,  klafm-ini,  impf.  vidi  klafrati.  — 
U  Bjclosljenieou,  rjeciUkii  ima:  uakolim,  v.  kla- 
fiu'ijn  i  onde  ostala,  ali  rijeii  klafurim  iieitia  nu 
svom.  mjestii,  i  ii  Jainhreiieeou:  n  latinHkom  dijrlu 
klafurim  kod  blactero. 

KLAFURl^rV,  adj.  brblaiK  ~  isporeili  klafura. 
klafiiriti.  —  U  B.jelu.-ifjeiiccrii  rjn'iiikit:  klafur- 
]iva  zena,  krakorjiva,  zaprda'':i  .ilnuiiacula,  gar- 
rula',  i  u  Stidicevu:  klafuiji\.i  /.na.  \-. -uvoruia 
.■>■  dodatkom  da  je  useto  iz  Jlj-I<'sii,  iimn. 

K.LAIC,  m.  preziine  (dii(ii.  do  hi.  trrhulu  pisnti 
Klajic).  —  Vrlo  obiino  u  nnsr  rriji'inr.  1 ).  Avra- 
uiovic  263—264.  Marko  Klair.  Kai.  :i2.').  —  Vrlo 
ohicno  i  u  Biibrooniku  (ijdje  se  kaze  i  K[aii('i  / 
n  Hrvatskoj. 

KLAJ,  adj.fi'J,  kad  djeoa  nijo.su  dobra.  a  naido 
kakav  stranac,  odmah  strasi  djocu,  da  ce  ih  za- 
klati,  pa  izvadi  uoz  iza  pasa  ili  pasiiace,  pa  (jtvo- 
rivsi  ga  tare  nime  o  dlan  kao  ila  ga  ostri,  a  pri 
tome  govori:  .Oijtar  bio,  klaj  bio,  klao  iljrcu  kan 
i  do  sada!'  u  Dobroselu.  M.  Medic.  —  Noviiieiio 
od  klati. 

KLAJIC,  vidi  Klaic. 

KLAJICI,  m.  pi.  selo  u  Srbiji  u  okrii'iu  fo- 
p)lickom.    M.  D.  Milicevic,  kra).  srb.  Hs?. 

1.  KLAK,  III.  vidi  vapuo.  —  Miklosii  iiiisli  dit 
je  postalo  od  stoiiem.  clialeh  (novoviiem.  kalki. 
kako  i  jest  bez  sumite  goriioluz.  i  doiiolicz.  kalk. 


(■  lit.  kalk  is;  iili  :it  nu.^  jr:ik.  nilsliin  da.  je  sii- 
iiii'iiro.  piislii  sr  lira  rijrc  iiitliLU  ii  misiiia  norotla 
oxnbito  na  zitjiiidii.  r,ijii  dii  je  roinaiixk'i  rijec  ott 
lat.  calx  (iipriir  ml  nrc  rali-om),  vidi  koil  ko- 
lomna;  radi  dnti/oiin  k  ridi  kimak.  —  Oil  xvi 
I'ijeka  (rafa  ila  i  priiiijeri  ii  F.  Miklosic,  lex. 
palaeoslov.-  nijesii,  .•itariji),  a  iziiieitu  rjecnika  u 
Mikitlinu.  Iklak.  japno  ,calx,  caemeiitum'),  u  Be- 
linii  (.calce  o  calcina,  materia  n<:]ta  per  fabricare' 
.oalx'  loSb),  ;(  Stulicevu  (.calx'),  u  Vnkovii  i.dor 
kalk'  ,calx'.  cf.  krec  .■>  dodatkom  da  se  f/orori  ii 
dnwj  Gori  i  a  priinjerom  iz  iiarodnc  pjesme:  Biso 
grada  tri  godiue  danah.  no  odbise  klaka  od  ka- 
mena).  Nosite  klak  i  kami  i  drevje  i  przinu. 
Pril.  jag.  ark.  9,  146.  (1520).  Zida  ni  klaka  joiS 
nitkor  ue  znase.  M.  Vetranio  1,  7.  I)a  je  naj 
veca  muka  uaci  jajjiia  ili  klaka.  B.  Kasic,  per. 
12.  Ukopano  u  klaku  i  japuu.  tVan.  '207.  Spra- 
vivsi  klak  i  japno.  rit.  276.  Put  snjezana  uoka 
jo  meni,  vas  se  izmazali  klakom  bijelim.  I.  CtUU- 
dulic  156.  (Irade  kucu  brez  klaka.  M.  Radnic 
51b.  Oborivsa  kucu.  sto  ostaje  nego  rasuti  klak 
i  svezaiia  od  zidova?  3l6l>.  Bez  klaka  stijona 
cini  medu  a  ne  mir.  (D).  Poslov.  danic.  Da  ko- 
ja  godi  zgrada  bude  s  no  klakom  zdruzena  i  j)0- 
mazana.  L.  Terzic.  224.  Luci  (na  nebit)  vrh  kill 
stere  bulta  jaka  drobnijeh  .stinoic,  zlatna  klaka. 
J.  Kavaiiin  tsfa.  Pocivaso  na  ostru  sagu  pro- 
strtu  vrh  tvrda  ualoga  od  klaka.  I.  Bordii-,  beu. 
30.  Zapovidi  da  so  Jura  baci  u  joduu  pec  uzo- 
y.etm  za  klak  ciniti.  F.  Radman  16.  S  vodom..., 
klakom  iliti  vapnom,  to  jest  krecom  i  s  piskom 
ucini  maltu.  I.  Velikanovic,  uput.  3,  186.  Ra- 
botnici  pripravlaju  kamei'ie,  klak,  drvja.  J.  Ma- 
to\dc  183.  Ni  odbiso  klaka  od  kamena.  Pjov. 
crn.  1261>.  Udarise  u  gradsku  kapiju,  no  odbiise 
klaka  od  kamena.  Nar.  pjes.  horm.  1,  127.  Ne- 
kakav  vas  dusman  prosle  noci  dosao  pa  mi  za- 
mazao  klakom  ozgo  mojo  pismo.  Nar.  prip.  vrc. 
132.  Clonio  se|ak  magaro  i  na  fiemu  klak.  Bos. 
vila.  1892.  75.  Razvaline  i  gomile  kamena  u 
klaku.  S.  Lubisa,  prip.  29.  Kaze  so  i  u  Lici.  M. 
Medic.  —  Jiadi  orijeh  priinjera  vidi  ziv,  gasiti, 
poci:  I  svrhu  rana  metnut  klak  zivi  s  vodom 
soli.  P.  Posilovic,  nasi.  129".  Klak  zivi  ,calce 
viva'  ,calx  viva'.  A.  d.  Bella,  rjocn.  158''.  Mrtva 
su  ga  polozili  u  joduu  skrinu  zivijem  klakom 
uapunenu.  B.  Zuzeri  106.  Skriiiu  zivoga  klaka 
nasuse.  .1.  Banovac.  pred.  11-2.  Motni  u  vino 
malo  zivoga  klaka.  J.  Vladmirovic  25.  Vaja  ga 
spaliti  zivijem  klakom.  S.  Lubisa,  prip.  238.  — 
Klak  ugaseu  , calce  smfirzata'  ,calx  temperata'. 
Klak  neugasen  , calce  viva'  ,calx  viva'.  —  Klak 
pecen  , calce  ben  cotta'  ,calx  coota'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  158t>.  —  Niobii-iia  je  mnozina  sto  se  iia- 
lazi  u  jednoia  jirimji'ni :  lOijitiij  da  im  pece,  da 
im  kuia  klake,  icair.'.  smuko.  kiiilia.  J.  Kavaiiin 
567'i.  —  iW'  poser  u  islniit  xiiiislii.  Klak,  ime 
lijepu,  sto  se  pravi  od  ilovaco  i  primijcsauo  p|eve 
za  zidane  peci  i  pecuaka.  u  Prigorju.  F.  Hefele. 

2.  KLAK,  ///.  srh,  II  Hosiii  a  okruijit  .•oirajei'- 
skom.    Statist,  b.isn.    Is. 

KLAKAR.  "(.  ■<rto  It  r.nsin.  u  okrui/u  haiiu- 
Itii'koiii.    Statist,  liosn.   11. 

KLAKARJE.  ii.  srh,  it  Shiroiiiji.  ii  zupaniji 
pozrslcoj.    Eazdijej.   122. 

KLAKE,  /.  pi.  srlit  a  llrrnlskoj  u.  zupaniji 
zaijrrbaekoj.    Razdijo|.  82. 

KLAKNUTI,  villi  klokuuli. 

KLAKOVIT,  adj.  (kniiirii)  ml  knjriia  .se  eini 
klak.  —  Nacii'irno  a  nasr  rrijrmr.  Klakovito  ka- 
mene  (,kalkstein'}.    Zburnik  zak.   1853.  897. 


KLALAC  ! 

KLALAC,  kliioca,  m.  timij  (u,jedini)ni  priiiijerii 
nik)  koji  kojr.  —  xvii  vijeka.  Vuk  je  zivina 
prjovar|iva.  drugo  klala(%  tretjo  iiozilrlac.  M.  ]Jiv- 
kovii'-,  be.s.   lUT''. 

KLAMA,  /.  nt\j<i.siia  i  siiiin'iii'd  rijcc  it  sijamc- 
iiieniku  xvu  Hi  xviu  rijeka.  imxjU)  hi  hili  i  iiije.fiio 
imc,  a!i  dntgdje  nije  putrrttcno.  Do  Slabino  sii 
Mrazovci,  to  jo  as  careva,  zeiiile  su  Ko.-itajnicana 
knji  su  u  Bai'iqj  Luci,  a  MleCaniea,  to  jo  as  carev, 
a  iiioja  klama  (Hi  Klania?).  Starine.  12,  24.  (okv 
ijod.   KiltU— 1703). 

KLAMALIC,\,  m.  i  f.  irfdde  (muiko  i  zen.tko) 
kati  klamalo.  —  U  naic  rrijemc  a  Lici.  ,6uti, 
seoska  klamalico.  iiikad  u  kuci  nijosi'.  J.  Bogda- 
novic. 

KIjAMALO,  m.  sa|iv  iiaziv  za  covjoka  koji 
vavijc  iiokud  klauia  (ida  klnmiiuii).  —  V  itasc 
rrijcmc  it  Lici.    ,1.  Bogdanovic. 

KLAMANE,  n.  djclo  kojijem  se  klama.  ,J.  Bog- 
dauovic. 

KLAMATI,  klaiiiam,  iiiipf.  ridi  klaiuiUiti.  — 
U  nose  vrijeme  a  Lici. 

H.  vidi  klamitati,  a.  , Klama  mi  ziua  iia  jednom 
knlu,  moram  je  presjeci'.  ,Vidi  se  da  e  omrsa', 
kad  onako  sva  roba  na  nem  klama'. 

b.  vidi  klamitati,  b.  ,Edva  evo  po  ovom  vro- 
menu  klamam'.    J.  Bogdanovic. 

KLAMA V,  adj.  koji  klama.  —  U  naiii;  crijcmc. 

—  U  Sulekuru  rjaciiikii:  (kod  locker)  klamavo 
uze  ,ein  lockeres  sell';  (kod  los)  klamav  klinac. 
(cavao.  ekser)  ,ein  loser  iiagel'. 

KLAMFAE,  m.  vidi  klamjjar.  —  L'  Bjclostjen- 
cecii  rjeciiikii:  .bractearius,  bracteator,  bractea- 
rius  1.  laininarius  faber',  /  it  Stuliievu:  ,battiloro' 
(zlv  tiiitiiiano  po  latinskoj  rijeci),  ,bractearius' 
s  dvdatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelustjenceca. 

KLAMITANE,  n.  djclo  kojijem  se  klamice.  — 
U  Vitkovu  rjeciiika. 

KLAMITATI.  klainicr'm,  imjif.  vacillare;  nii- 
tare.  —  ispoi-nU  klamati.  klimati.  —  U  nnse 
crijcme,  a  iziiiedn  rjcciiika  it  Viikurii  (1.  ,waokeln' 
,nuto'.  2.  ,wackeln'  .agito'). 

a.  vacillare,  moveri,  labare,  ^u^ati  -se,  iiiicitti 
se,  kad  Sto  iiije  zahodeno  Hi  uopce  pricrrsceim  iki 
snom  mjc.stn  kao  .ito  trebri,  n.  p.  klinac  (cavao)  u 
scojoj  nijii,  zuhi  It  desiiimtt,  pa  i  klobuk  na  glavi 
(kad  je  pre.sirok),  crecfa  na  nozi  itd.  Kao  ba- 
bini  zubi.  (Kad  je  sto  slabo  i  klamice).  Nar.  posl. 
vuk.  129.  —  U  Viikoni  rjecnikn  xtoji  (u  snijem 
izdanima) :  .agito'  po  cemit  hi  hio  prelazni  (jlni/ol 
ali  va]a  da  je  itampar.tkoin  f/rijeikom  mj.  .agitor'. 

b.  nutare,  klimati,  n.  p.  i/larmii.  Hi  Injati  xe 
cijelijem  tijelom  (kao  pljaii),' pa  i  lioditi  tako  kli- 
mnjuci. 

KLAMITAV,  adj.  kt.ji  klamiit;  riiU  2.  klapati. 
a  na  krajii. 

KLAMKATI,  klamkam.  inijif.  n  zayoneci  na- 
ieija  rrenmia,  caja  da  je  c/ch;.  klamati.  Tur.ska 
kapa  iza  brda  klamka  (i  klapka,  od  klapkati). 
odtjonetlaj :  ■mje.sec.    Nar.  zag.  nov.  129. 

KLAMPAR,  m.  vidi  limar.  —  isporedi  klamfar, 
klanfar.  —  Od  nem.  klempner  (srviiem.  klampfer). 

—  U  naSe  vrijenw  ii  Lici.  Klamparom  zove  narod 
onog  zanagiju,  koji  od  lima,  ili  iiiog  bleha  raztie 
stvari  i  posude  izraduje,  kao:  zaklopce,  kante, 
lu6erde,  limice  itd.    .1.  Bogdanovic. 

l.KLANAC,  klaii.;;.  »/,  m n.-iisf !a...  faiirrs.  Ujc-ini 
put  (Hi  uopce  tij'<iii  pn,l.i:,il.  I  iindii  <lr,,  hrda, 
dvije  visine,  zdriji hi.  ,/»//(,,// .-  mii  n-^rr  s<-  njio- 
treblava  kao  stralcijicna  rijcc  za  mjrsto  kudn 
vojska  nikaku  tie  moze  Hi  jedva  moze  proci  kad 


i  1.  KLANAC.  a. 

till  nrprijalc(i  na  visinama  na  strana.  u  MHcalimt, 
II  Bel  in  It,  a  i  it  Voltiijijinu  rjeinika  ima  zna- 
{■ei'te:  maleni  nski  put  Hi  stranputica,  uli  se  ovo 
donta  ne  potvrdiijc  primjerima.  —  isporedi  klai'iac. 
—  Akc.  kaki  je  ii  gen.  sing,  taki  je  u  ustalijem 
pailczima,  osim  nom.  i  ace.  .sing,  klanac,  voc. : 
klanco,  klanci,  gen.  pi.  klanaca.  —  V.  Jagic  (archiv 
fiir  Slav,  pliilolog.  2,  397)  pa  i  F.  Miklosic  (trot 
und  trat.  24;  etyraol.  worterb.  117)  misle  da  je 
srtidno  s  lit.  kalnas.  let.  kalns,  hrdo ;  onda  hi 
mogla  biti  i  indoevropska  rijcc,  isporedi  grc.  xo- 
liavi].  xoAfovof,  hrezit(ak,  lal.  coUis  (mj.  colnis, 
vidi  K.  Brugmann,  vergl.  gramm.  der  indogerm. 
s|iraclien.  1«  3(i8),  got.  liallus,  hrid.  samo  je  kod 
liiga  I'lidniiviilo  .\to  ove  rijeci  tiema  n  drugijem. 
slitviii^kijini  ji:icima,  vcc  samo  u  nasemu  i  u 
niiviisliivrnskdni  iklanec),  a  ne  znam  ima  Ii  je  n 
liiigiivskom.  —  Od  xv  vijeka,  a  iminlii  ijccnika 
It  Mikafinn  (klanac,  uliciea  jcalli^.  ^.-niii:!'  /  kod 
stranputica),  it  Belinu  {,iia,llo,  vi.asticua'  .si>mita' 
-1  <)()«;  .sentiero'  ,trames'  668a;  ,stradolla' ,seraita' 
711";  ,viottolo,  via  stretta  e  noti  maestra'  ,so- 
mita'  768b),  u  Bjelostjencevu  (v.  klai'iec),  H  Vol- 
tiijijinu, (,sentiero,  viottolo,  colle,  stradella'  ,fus8- 
steig,  fusspfad'),  ti  Stulicevu  (klanac  .passo  stretto' 
.somita'),  n  Viikovu  (,der  engpass'  ,angusta  via' 
.V  primjerinut,  iz  narodnijeh  pjesama:  Od  kuda 
su  klanci  po  naj  tjesni.  Da  uhodi  klance  i  bo- 
gaze). 

a.  M  pravoin  smislu.  Ner  da  b}udu  droma  i 
klance  zaskoce,  i  gdi  je  proloma  da  zavale  ploce. 
M.  Marulic  19.  Postavi  se  stati  na  nikom  klaucu, 
v  kom  razbijahu  vsakoga.  Transit.  262.  Da  bo|e 
obajdu  kamenu  onu  Jut.  jeda  si  iznajdu  ki  klanac 
ali  put.  H.  Lucie  217.  Eto  ju  (kosutu)  pak  sritih 
u  klancu  sricom  mom.  P.  Zorauic  11*.  Spi|e, 
klanci,  luzi.  D.  Barakovic,  jar.  13.  Da  se  ne  ide 
tukuci,  obijuci  klance,  sola,  zupe,  gradove  i  mnoge 
razlike  strane.  M.  Alberti  in.  Na  sve  klance, 
na  sve  pute  straze  uzmnozi.  G-.  Palmotic  2,  23. 
I  da  za  to  kracijem  puti  potrebno  je  otrcati.  da 
na  klancu  neke  od  [uti  moc  budu  ih  pricekati. 
J.  Palmotic  190.  Eliakim  cini  cuvati  klance 
tijosne  od  planina.  M.  Radnic  362b.  Nugle  i 
klance  iskali  svuda.  I.  Zanotti,  en.  50.  Pak  se 
napunise  ravnice  i  klanci.  skaz.  21.  Putnici . . . 
vecma  se  paze  i  obziraju  kada  su  u  klanci.  S. 
Margitic.  fal.  1.53.  8vim  da  otvora  bez  pjeneza 
klanac  klijeski.  .J.  Kavaiiin  87a.  XJ  stine  i  za 
klance  sakriveni.  ISob.  Klanac  ,insidia,  passo 
cattivo'.  S.  Budmani  AlSb.  Vraoajuci  se  veseli 
natrag,  docekase  ji  neprijateji  medu  jednim  pla- 
nina m  u  tisnim  klancim,  i  na  ne  iz  busije  uda- 
rivsi  razbise  ji.  And.  Kacic,  razg.  81 — 82.  Po- 
znajuci  dobro,  da  Amega  za  sve  arbanaske  klance, 
busije,  zaside  i  privare  znadise.  117.  Lute  klance 
Turci  prijezdise.  262a.  Prez  lumbarde  zapri  klance. 
M.  Kuhacevic  147.  Stupi  na  jedan  klanac.  I.  J. 
P.  Lucie,  razg.  45.  Dobro  znades  klance  i  bo- 
gaze.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  50.  Od  kuda  su  po  naj 
tjesni  klanci.  4,  2.54.  Tu  su  Turci  klance  pova- 
tali.  4,  338.  Teno  klance  cuva  od  hajduka. 
4,  389.  I  na  klance  stavio  pandure.  4,  498.  A 
na  tvrdi  klanac  nacerase.  Ogled,  sr.  54.  Jal' 
cem'  oba  klanac  zavaliti.  Nar.  pjes.  juk.  234. 
Doci  6e  vranac  u  tijesan  klanac.  Nar.  posl.  vuk. 
69.  Kiin  se  drutitvo  pohvali,  brze  klanac  zavali. 
138.  Tvoja  raja  moze  da  te  lirani,  pa  stalo  je 
za  liajducke  klance.  Osvetn.  1,  14.  A  sa  mnom 
ce  polovina  poci,  da  uskocke  pregledamo  klanco. 
1,  29.  Pa  i  meue  Muja  srazit  scaSe,  pa  zavali 
I'legdje  klanac  Muja.  2,  11.  A  oni  su  pi-isjednuli 
klance.  2,  55.  Jer  su  turski  vardali  ulaci  da  su 
vlasi  zavrnuli  klance.   2,  112.    U  nerodnu  klancu 


1.  KLANAC.  a. 


20 


KLANALAC 


liticevu.    S,  31.     Drz'  se  klaiica  p6  vise  Nozdara. 

3,  100.  tidjc  go(t  ziiades  za  iibojiie  klauco.  3,  123. 
Eno  kueza  Evgeuija  kojeg  jo5  danas  klaiiti  i 
mostovi  uz  Bosnu  spomiriu.  M.  Pavlinovic,  razg. 
2.5.  Ban  Dorencin.  zacuv  cla  se  .Takub  pasa  vraca, 
zakrci  mu  klance.  3S.  —  ridi  i  jadikov  i  jadi- 
kovao. 

b.  u  metaforn'koiii  smisln.  A  liudobe  ce  svp 
klance  zasjesti  luu  da  ne  iitocp.  B.  Zuzeri  37. 
Prid  paklom  stoji  Bozija  pravda  oi-uzana  ceka- 
jiici  na  klanou  ondi  gre.snike.  337.  Zatvorice 
(djnrao)  sve  pute  i  klancfl,  kud  ste  mu  utekli. 
J.  Banovac,  lazg.  186.  Pisa  svonm  sinu :  ,Ti  si 
sad  doprao  na  klanac  zivota,  s  kojega  va}a  na 
desnu  ol'  na  lijevu'.  M.  Pavlinovic,  rad.  S4.  Tr- 
govini  propita  Tegetov  klanco.    86. 

C.  «  prenesenom  smisl'u,  stave  u  kqjemii  irlaile 
nenia  kud  kamn  d'l  pohjefine,  i  tiiknvn  diiHefiKi 
stane,  osnhito  ens  amrti.  Ako  si  kad  vidil  clovika 
umriti,  pomisli  da  c  i  ti  na  ta  klanac  priti.  A. 
Georgiceo,  nasi.  57.  Xe  more  se  reii  zaisto  da 
ostav^aju  grihe,  nego  veoma  vecma  da  grihe  (>:ic) 
ostavja(jH;>  liih  zasto  jesu  na  taki  klanac  dosli. 
P.  Posilovic,  nasi.  S^>.  Doveden  je  do  klama. 
(D).  Poslov.  danic. 

2.  KLANAC,  klanca,  m.  hlatii,  ka<i,  ylih.  — 
Akc.  je  kill}  kod  1.  klanac  —  Vula  dn  je  ista 
rijee  xti)  1.  klanac  (jer  je  eesta  ii  onikiieiiiiie  kliuieii 
ttniogo  Idiitii).  —  U  Viikoni  rjeeiiikn:  ,koth- .Uitunr 
.s"  irrimjeroin :  Klanac  do  kojcna. 

3.  KLANAC,  Klinca,  )ii.  itijesiio  ime.  —  Biee 
ista  rijee  .sVo  1.  klanac. 

a.  n  Ilrriitskiij.  a)  it  hipaviji  lleko-kfha eshij . 
aa)  selu.  Eazdijc).  37.  —  bb)  tri  ziiseokii.  31. 
34.  37.  —  bj  II  ziipiiniji  iiuidniskii-iijeekuj.  aa) 
dva  seln.    59.  G2.  —  bb)  P.ijcli  Klanac,  xth,.    r,s. 

b.  2>"'<ta  u  Slacoiiiji  n  iiijjiniiji  viruciliekoj. 
Razdije}.  135. 

4.  KLANAC,  Klanca,  m.  ime  musko.  —  U  iin- 
riidniij  pjesmi  nasega  rremena.  Brze  sitnu  kiiigu 
napisali  staru  Klancu  sivome  sokolu.  Pjev.  cm. 
312*.     I  star  Klanac  ijoskoci  na  noge.    312''. 

KLANCANE,  n.  djein  knjijem  se  klanca.  —  U 
\'akoni  rjecnikii. 

KLANCATI,  klancain,  iiiijif.  iiniriti  se  idiiei. 
—  Moze  hiti  da  je  dem.  klamati.  —  ispnredi 
klancati.  —  U  Viikoru  rjecnikii:  .sich  miide  go- 
hen'  ,fatigari  eundo'. 

KLANCOS,  m.  vidi  tancos.    M.  Medic. 

KLANCAC,  klancca,  m.  dem.  1.  klanac.  — 
Siiiiio  n  Bje/osfjeiieerii  rjecnikii  (ridi  kod  klai'icar) 
/  II  Stiilieerii :  ,parva  seiiiit;i'. 

KLANCATI,  klancam,  iiiijif.  idiici  klapati  zi- 
votom :  mlavo  cejade  klanca ;  u  nn'aku  se  klanca. 
M.  Pavlinovic.  —  isporedi  klancati. 

KLAN(-;EV,    adj.   kiiji  pripiidn   Klanca    (ridi 

4.  Klanac).  Svako  pozna  Klancove  tnpove.  Pjev. 
crn.  312t>. 

KLANCICA,  f.  ridi  1.  klanica  laprar  je  de- 
mimitir,  isporedi  klanicica).  —  U  nase  rrijeme. 
Cim  ce  pregraditi  kucu  pordom  ili  pleterom,  ili 
avliju  ili  obor  medom,  ili  klancicu  zidom.  ((; 
Hercegorini,  it  driioj  (fori,  u  Buci  kotorskojl. 
V.  Bogisic,  zborn.  342. 

KLANCIC,  Mi.  dem.  1.  klanac.  —  V  nase  rrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  IStulicerii  (uz  klancae).  ,Lako 
'e  pro  ovog  klancica  prijeci,  ali  treba  junak  koji 
ce  se  uz  onu  veliku  klancinu  uzvuci'.  ,T.  Bogda- 
novid. 

KLANC'INA,  /.  augm.  1.  klanac.  —  U  naie 
vrijeme.     NeS   se   pro   ove   klancine  prevui5i.    .7. 


Bogdanovic.  —  ridi  i  kod  klancic,  Ovako  se  zove 
i   vrh  kod  Lica. 

KLANFAR,  m.  ridi  klamfar.  —  U  Sulekoru 
rjeeiiiku  :  .klem[>ner'. 

KLANFARI,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrratskaj  ii 
'iipaniji  iiiodrusko-rijeckiij.    Razdije].  48. 

KL.ANFATI,  klantUm,  impf.  ridi  klafati.  —  V 
nase  rrijeme  it  Istri.  Klanfiit  ili  frfjat,  n.  p.  pak 
ces  poc  to  klanfat  okole.  «  Voloskome.    F.  Simcic. 

1.  KLANICA,  /'.  stabulum,  vidi  kosara.  —  Akc. 
se  mijei'iii  u  gen.  pi.  klanica.  —  Mo.ie  hiti  da 
piistaje  od  kiirijena  glagola  klasti.  —  l^  tia.^e 
rrijeme  (ali  ridi  i  klanicica)  u  Bosni,  a  izmedu 
ijn'iiika  u  Stiilicera  (.foenile',  isporedi  pojata)  / 
H  Viiliiru  (vide  kosara  s  dodatknm  dn  .se  gorori 
II  Biisni).  Kabanica  kuca  i  klanica.  Nar.  pjes. 
petr.  3,  268.  Tavnica  mi  kuca  i  klanica.  ,3,  417. 
Iz  toga  cardaka  naprav)ene  su  danasiie  kuce  i 
klanice.  Bos.  vila.  1887.  316.  A  ovce  su  blecalo 
u  klanicama.    1892.  293. 

2.  KLANICA,  /.  domcica  zirotiiia  (urea  ili  kozii) 
sto  se  hrani  da  se  zakofe.  —  Postaje  od  part, 
praet.  pass,  klan  glagola  klati.  —  U  nase  rrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Viikoru  (ovea  koja  6e  da 
se  ko|e  ,das  stechschaf"  ,ovis  ad  cultrura  desti- 
nata'  s  dodatkoiii  da  se  gorori  u  Duhrorniku). 
S  nama  postupaju  kao  s  ovcama  klanicama.  I). 
Danific,  psal.  44,  22.  Ovako  veli  Gospod  Bog 
moj :  ,Pasi  ovce  klanice'.    zah.   11,  4. 

3.  KLANICA,  /.  ridi  pokoj.  —  Postaje  kao  2. 
klanica.  —  U  jednoi/a  pisca  nasega  rremena.  Tu 
je  tada  bila  strasna  kl.anica  izmedu  Huna  koji 
napadahu  i  Nisovjana  koji  grad  branahu.  M.  i). 
Milicevic.  kra|.  srb.  88. 

4.  KLANICA,  /.  ime  selu  u  Sriiiji  u  okriigu 
ra^erskom.    K.  .lovanovic  100. 

KLANICICA,  /.  dem.  1.  klanica.  —  U  jednoga 
pisca  (Bosnaka)  xviii  rijeka.  Potribito  im  bi 
savrijeti  se  prid  gradom  u  jednoj  spijici,  da  rof  em 
klanicici,  gdi  obicavaSe  imaiie  plandovati.  F. 
Lastric,  od'  384, 

KLANOVAC,  Klanovoa,  m.  mjesnn  ime  u  Sr- 
iiiji u  okrugu  kragujerackom.  Livada  u  Kla- 
novcu.    Sr.  iiov.   1861.  316. 

KLAN,  m.  ridi  klaiiaiio.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  rijeka.  Merkur  s  Gracijama  u  istoni  temjilu 
klaii  primaju.  .1.  Kavaiiin  357*.  Svjet  nas  uc.i 
ill  rijeci   hitat,  i  Isus,  Mariju  klaiiom  citat.   .5051'. 

KLANA,  ,/'.  ridi  klai'iaiie.  —  II  jednoga  j^isca 
XVI 1 1  rijeka.  Kada  Anian  bijase  pomilovan  od 
kra|a  Asuera,  bijase  klai'ia  i  svak  mu  prigibase 
koliiia.    M.  Radnic  202>'. 

KLANAC,  klanca,  m.  vidi  1.  klanac.  —  Samo 
s  kajkarskijem  ohlikom  klaiiec  u  Bjelostjencevu 
r.jeciiiku:  klai'iec,  klanac  ,vallis,  valles',  v.  dolica. 
2.  ,semita  angusta,  clivosa,  via  clivia' ;  u  Jam- 
hre.sieeru:  ,callis,  angiportus';  u  Stulicevu :  v, 
klanac  .<  diidatkom  da  je  iizeto  iz  Hahdelicera. 
—  I  kao  mjrsno  ime.  Klaiiec,  trgoriste  u  Hrrat- 
skoj  11  .zupaiiiji  nini'tlinskoj.    Razdijej.  9,3, 

KLANA(''XO,  It.  mjesnii  ime.  —  Vafa  da  hi 
itriikti  ghisilti  pti  stiikarskom  govoru,  nalazi  se 
samo  kajkarski  tililik  Klaiieciio,  selo  u  Hrratskoj 
u  zttpatiiji  rarazdinskoj.    Razdijej.  100. 

KLANALAC,  klilnaoca,  m.  cirrjek  koji  klaiia 
Hi  se  klaiia.  —  Od  xvm  rijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Bel  in  u  (,adoratoi'e,  colui  che  adora'  ,ado- 
rans'  37a;  klai'ialac  od  nebogova,  klarialac  kri- 
vijeh  bogova  ,idolatra  e  idolatro,  adoratore  d'idoli" 
,idoloi'um  cultor'    374")  gdje  se  tiaj  prije  nahodi, 


KLAN.ALAC 

u  JJjclusljcnievii  (t'idi  kod  klai'iavac),  u  Slulicvva 
(klaAalac  t  yrijcskom  klaiWoc  ,r6vorons,  adoraiis, 
colens'). 

a.  uopce.  Ulizaoci  i  klai'iaoci  papo  riraskoga. 
A.  Kanizli(5,  kara.  270. 

b.  o  vjrri.  Bitduci  toliki  kipa  ovoga  klananci. 
P.  Lastiic^,  test.  ad.  Sffii'.  Krivih  l)f)g:ova  klnii;i- 
0C6  obvaiajuci.  A.  ICaiiiXlic,  fran.  220.  Klnnanri 
Josusnvi.  S.  Rosa  Sl'i.  Pravi  klai'iaoci  kl.n'i.irc 
o(:a  dusevno.  57".  Klai'ialac?  kipa.  loSli.  stari 
Kim)aiii,  liihovi  (satira)  klai'iaoci.  M.  A.  Re\- 
kovio,  sat.  A.^b.  Da  jo  ovaj  obi^'aj  od  ovili  krivili 
bogova  i  od  I'liliovih  klai'iaoca  svqj  pocotak  dobio. 
A7".  Klai'iaoci  Boga  noboskoga.  A.  T.  Blago- 
ievi<^,  khiii.  .57.  Nazivamo  so  pravi  klai'iaoci 
UoXji.    B.  Leakovic,  gov.  201. 

1.  KLANALICA,  /.  zensko  ccfade  ito  klat'ia  Hi 
se  klana.  —  U  Belinn  rjccnikii:  ,adovatrice,  colei 
cliB  adora'  ,adorans'  ;)7>i,  i  ii  StuUicvii  (uz  kla- 
I'lalac). 

2.  KLAl!fALICA,/.  ridi  dale.  —  U  naie  vrijcme, 
a  izmedu  rjeriiika  u  Vukovii  (,oiuc  art  liedor  dor 
blindon,  mit  deiion  sio  auf  dor  orde  sitzoii  und 
aliiioseii  bitton'  ,cantus  quidaiii  cooconiin  oloeino- 
syiiam  mondicaiitium').  U  Srijemu.  u  Slavoniji, 
u  Backoj  i  u  Baiiatu  .slijepci  nasi  slabo  ziiadu 
jiiiiatkijeb  pjosama,  nogo  prod  kucama  stojoci 
pjevajn  pjesmice  pobo/.no  da  bi  liima  Jiule  iia 
podjolu  pobudili,  a  iia  saboriina  (kako  kod  crkava 
i  kod  manastira,  tako  i  po  varosima  i  po  selima 
iia  paiiadurima  i  o  praznicima)  posjedaju  na  zem]u, 
)m  kao  pjevajuci  uz  gusle  mole  da  im  se  sto 
udijeli.  prve  ove  pjesmice  zovu  oni  .pretkucnice' 
(ili  .pretkutniee',  sto  se  pjevajn  pred  kucama),  a 
druge  ,klanalice'  (kojima  se  judima  ,klana'  i  moli). 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  127. 

KLANANE,  n.  djelo  kojijem  ko  klnna  ili  se 
klana.  —  Stariji  su  oMici  klananijo  i  klaiianje. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  i  klaiianje),  u  Be- 
liim  (klaiianje  ,adoratioiH>,  I'adorare'  ,aduratio' 
37a),  u  Bjelostjencevu,  u  Jambrekicevii,  u  Volti- 
gijinu,  u  Stulicevu,  u  Vukovu,  u  Daniiiievu  (kla- 
lianije  ,iiicliiiatio'). 

H.  uopce.  Mnozbstvomt  klaiianija  padajustee 
udy.  Dom6utijanl>  44.  (Farizeji)  }ube  prva  po- 
sajonja  na  vecerali  i  prva  sidinja  ii  erikvah  i 
klaiiaiija  na  trgu.  Bernardin  37.  matth.  23,  G — 7. 
Ona  klaiianja  i  priguutja  kolin.  P.  Eadovcic,  nac. 
418.  Grospojam  od  klaiianja  harac  daju.  P.  Ka- 
navolii,  iv.  419.  Za  ukloniti  se  od  inlogib  po- 
zdrava  i  klaiiaiia.  A.  Tomikovic,  ziv.  28.5.  A 
puci  im  zasluge  priznaju  sa  klaiiaiiem  i  sa  po- 
•stivaiiem.    Osvetn.  2,  25. 

b.  o  vjeri.  Da  je  u  Jerusalem!  misto  od  kla- 
iianja. Bernardin  4'J.  joanii.  4,  21.  Ne  prim|e 
Bog  tvojego  klaiianija.  Pril.  jag.  ark.  9,  147. 
(14G8).  Idolatrija  aliti  klaiianje  stupom.  M.  Orbiii 
28.  Lakomost  jest  kakono  jedno  klaiianje  idolsko. 
I.  T.  Mruavic,  ist.  168.  Gdi  god  je  Isukrst,  do- 
stojno  jest,  da  mu  se  klaiiaiie  ciui.  I.  Velikanovic, 
uput.  .3,  58.  Od  klanaiia  Bozjega.  J.  Matovic 
xvia.  Da  sama  crkva  inia  pravo  klaiiaiie  posve- 
tilista.  91.  Obratili  bi  se  svi  }udi  na  klaiiaiie  i 
casteiie  pravoga  Boga.  325.  Zazivanem  svetijeh 
i  s  klananem  relikvija.  331.  —  U  Turaka.  Kad 
svTse  klanane  i  izidu  pred  gamiju  svi  ga  jedjio- 
glasico  zapitaju.  Nar.  prip.  vrc.  90.  Vise  va|a 
dan  klaiiaria  jedaii.    P.  Petrovi6,  gor.  vijen.  34. 

KLANARIC,  m.  mjesto  u  Sriiiji  u  okrugiikra- 
jinskom.     Vinograd  u  Klaiiariiu.    Sr.  nov.   1875. 

KLANAS,  m.  vidi  Idaiialac,  b  (a  nekijem  pre- 
ziranem).    No  klaiia  se  ujedno  Bogn  i  vragu.  ah 


30  KTvANATI.   I,  b,  /-;. 

jau !  ovakovi  klaiiasa  jest  danas  pun  ki'stjanluk. 
D.  Rapic  li8. 

KfjANATE^,  Ml.  vidi  klaiialac.  —  U  SluUievu 
rjecniku. 

KLAlIfATE:^ICA,  /.  vidi  klaiialioa.  —  II  Slu- 
lieevii  rjeinikii. 

KLANATE^NICA,  /.  na  dva  vijesta  u  ruko- 
jii^ii  XV  vijeka  s  razUcitijem  znaienem:  na  prvum 
iirjeatii  znaci  sto  klai'iaiie,  b,  na  druyoin  .Ho  kla- 
lialica.  ,Ca  to  Minis'!"  ,Ovo  klaiiatejuiou  Bogu 
ciiiu'.  .  .  .  ,Lukava  Bogu  klaiiatejnice,  ne  primjo 
Bog  tvojego  klaiianja'.  Pril.  jag.  ark.  9,  147. 
(14(S8). 

KLANATI,  kliliiilm,  itit/jf.  iterativni  glayol 
prema  kloniti:  nhhl;  jr  nl.lirni  po  svoj  prilici 
mladi  od  ri'jii Ir^infii/n  lihuuii  se  koji  je  obiiniji 
i  u  •drugijcin  il'tri:iLskiji.'iu  ji,:cciina.  —  Akc.  se  ne 
mijeiia  (aor.  2  i  3  sing,  kliiiia.).  —  liijei  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  klaiiati  i  klaiiati  s%, 
riis,  K.iaHHTbca,  po^.  klaiiiae  i  klaniai  siq;  nije 
posve  isto  ees.  klanoti  (pracs.  klanim)  i  klaiicti 
so,  gornolu£.  kloiiec,  donoluz.  klonis  se. 

1.  akiivno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (kla- 
iiati tkoga  ,adorare,  far  atto  di  rivereuza'  ,adoro' ; 
Bozjom  casti  klaiiati  ili  postovati  tkoga  ,adorar6 
imo  come  Dio'  ,divino  (^uempiam  honore  colore' 
37a;  klaiiati  lazive  bogovo  ,idolatrare,  adorare 
gl'  idoli'  ,idola  colore'  374*),  u  Slidiieoti  (klaiiati 
koga  uz  klaiiati  se),  u  Vukova :  u.  p.  podue,  aksaiu, 
icindiju  ,beten  (von  den  tiirkischon  sorbeii)'  ,oro'. 

il.  iuclinare,  flectero,  poginati,  naprijed  pregi- 
bati;  objekat  je  glaoa,  giiri'ii  ilin  tijela;  to  se 
skvaca  (u  prvom  i  treccm  pnnijrni)  kao  znak 
Hooana,  radi  toga  u  trcii m  iimiiji  ric  ima  dativ 
oHoga  sto  se  stuje  (isporedi  c,  i  3,  b).  —  rijetko 
(moze  biti  da  se  shcaia  kao  imperfcktivni  glagol 
prema  uakloniti,  prekloniti).  (Andeli)  klaiia'u 
lisca,  steru  krila  oko  ogleda  svoga  mila.  J.  Ka- 
vanin  499'^.  Prij',  utroba  ih  (djecu)  iieg'  izgana, 
kod  liili  oci  uase  bdiju,  rodnijem  jubav  krilo 
klaiia,  ruke  bode  im  ukrjep|iju.-  505t>.  Koji  glavu 
klaiia  prisvetomu  imeuu  Isusa.    Ant.  Kadcic  374. 

b.  znaceiie  je  kao  kod  klaiiati  se,  vidi  3,  b; 
objekat  je  sto  je  ondje  dativ.  —  xvii  i  xviii  vijeka. 

a)  vidi  3,  b,  a).  San  ovi  prikazivase  Jozefu 
da  ga  sunce,  mjesec  i  jedaneCs)  zvijezda  .  .  .  kla- 
liaju  .  .  .  Erbo  Jozefa  uzpeta  na  pristoje  edipatsko 
klan.0  je  negov  otac  i  jedanestiiia  liegove  bratce, 
to  jest  sunce  i  jedanes  zvijezda.    S.  Rosa  51'>. 

bj  vidi  3,  b,  b).  Drzi  da  ona  sva  je  sreca  i 
bozanstvo  koje  klaiia.  I.  Grundulic  330.  Boga  . . . 
stujte,  fubite,  klaiiajte,  castite  i  bojte  ga  se.  A. 
Vitalic,  ist.  195.  Svi  se  od  svita  kra[i  sgrbo 
s  priklonstvom  ga  btoc  klaiiati.  218''.  Priliko 
od  zlata  narod  klana.  481"'.  Sama  Boga  tu  kla- 
iiaju6.  J.  Kavaiiiu  307>'.  Ne  klaiiase  1'  rimski 
puci  Priapa,  Volupa  i  SmradesaV  443*.  Nego 
cini  tvom  milosti  da  te  vijerno  svi  sluzimo,  duse 
i  uasG  da  te  klana'u,  hvale,  slave,  blagosliv}a"u. 
574a.  On  je  Bog  koga  svak  klaiiat  ce.  I.  Dordic, 
salt.  147.  Klanajuci  junca  od  zlata.  2G8.  Poiii- 
zeno  klanam  Boga  o6ita  i  skroveua.  uzd.  129. 
Tebe  u  trojstvu,  Boze  jedan,  svak  pripijeva,  klaiia 
i  stuje.  ben.  200.  Sa  svijem  srcem  i  pameti 
klanam  nebo  lica  tvoga.  pjesn.  24.  Sliono  bilo 
naj  vece  bi  klaiiat  vrijeme  mjeste  Boga.  59.  Tebe 
klaiiamo,  o  blazeno  trojstvo.  J.  Banovac,  blagosov. 
28G.  Mjeste  Boga  svoga  stvoriteja  klaiiase  stvo- 
reiie.  S.  Rosa  21b.  Tuj  nadose  Jezusa  s  Marijom 
i  vidiusi  ga  metnuso  se  nica  na  zomlu  prida  li 
Iclaiiajuc  ga.  8Ga.  Klaiiaies  Uospodina  IJuga 
tvoga.  -ISa.  Nemoj  klaiiati  bogove  druge  prida 
mnom.    .T.    Matovic    1(1.      Bogojubno   bi   i   sveto 


KLANATI,  1,  b,  /)).  : 

klai'iali  Boga.  83.  Da  bi  klaiiali  i  castili  Boga. 
ii87.  Klai'iati  ces  mene  pvavoga  Boga.  3'i8.  Prid 
uvjetuijem  ovijom  zaklopjom  klanat  cu  i  hvalit 
cu  ime  Gospoiliuovo.  I.  M.  Mattei  17.  Kla- 
na,(j)t0  me :  boiSica  sam.  ^  N.  Maroi  12.  Pafo  i 
Oorig  klaiia  mone.  23.  Sta  u  kuli  beg  po  nori 
kavi?  il'  se  mije  i  klaiia  Alaha?    Osvetn.   -i,  Hi. 

c)  vidi  3,  b,  c).  I  svakomu  cini  zuati,  da  gi'ob 
sveua  Muhameta  iia  Meci  ce  ■poi;  klanati.  I.  Guii- 
dulic  2!JIJ.  Idoh  klariat  tempao  svoti.  J.  Kavauin 
O'tilJ.  iSvetijoli  ruu6enika  kojijoli  u  ovoj  crkvi 
klai'iamu.  I.  iJordic,  ben.  lil.  Marija  koju  pri- 
povijodamo  i  klaiiamo  za  istinitu  majku  Bozju. 
.J.  Matovic  311.  Da  jo  ovo  pravi  sakrameiiat  i 
jedaii  od  ouijeli  sedam  kojiji>li  je  crkva  svoUi 
vazda  klaiiala  i  postovala,  1'.I2.  Pak  kn  svcitu 
klaiiat  ce  te.    N.  Marci  85. 

U)  vidi  3,  b,  d).  Tri  robiiio,  tri  uarii'i.i  ki  po- 
stavi  na  sto  uza  se,  i  klaiiajuc  zensko  Hue,  rob 
pritvoi'i  od  cara  se.  I.  (iundnlic  •'31G.  Sve  tvoje 
kuce  prisvitle  koju  meu  cast!  ostale  klai'ia  vas 
gx'ad.  I.  Ivanisevic  25U.  Klaiiam  mai'ie,  klaiiam 
vele,  moga  i  Vlas-Bozicevica.  J.  Kavaniu  90''. 
Bratucedi  kib  dobrotu  svi  klaiiaju.  103'i.  Bis- 
kupa  jiUi  Jakova  gredo  klaiiat  pero  moje.  120''. 
Za  liim  klaiiam  pak  Fedrika.  1241'.  Katolicanska 
crkva  vazda  je  klaiiala  rimskoga  vladaoca  papu. 
J.  Matovic  299. 

V.  ZHacei'ie  je  ptjuoc  kdo  hod  b  (osiihito  hod 
h)),  ali  jc  razlika  a  toiiu;  Ho  iina  ikUii'  a  ne  aku- 
saliv  Icao  kod  b.  —  xvn  i  xviii  vijeka,  a  i  .\vi 
^m  itaj  prvom  primjeru,  ali  muze  hiti  da  so  sloji 
i  za  briiiu  i  za  klaiiam,  Hi  aaiiio  za  draijo,  ispo- 
rcdi  briuuti,  I,  1,  c)  i^zlodi  mozc  hiti  inatramcntal). 
1  za  -sve  er  briiiu  zledi  so  koj  klaiiam,  vidu,  zlii 
or  ciiiu,  a  od  zla  se  ne  uklaiiam.  D.  Kaiiiua  112''. 
Ivraja  komu  ijoduizeno  sve  klaiiati  zemje  imaju. 
(t.  Palmotic  3,  84*.  Manases  ....  balvauom  jo 
klaiial.  P.  Vitezovic,  krou.  1-1.  Tom'  svak  klaiia 
zomji  nice  kipu  obetuom'  od  bozice.  J.  Kavaiiiii 
■iol'.  Pogaiisko  je  kipocasce  s  kim  klaiiamo  zlatu 
u  tasce.  55b.  Za  Ijetui  mu  harac  stavi,  da  svo'em' 
vijecu  uzviseiiu  klaiia.  IS^b.  Nek  sva  zemla 
klaiia  tebi.  227*.  Svijet  prevarliv  i  himbeni,  sto 
svim  moze  pak  klaiiati.  362*.  Tim  otajstvom  od 
cudosa  kojim  tabor  od  nebesa  i  oruzje  i  koliua 
vazda  klaiia  do  dubiiia.    V.  Doseii  112ii''. 

(1.  iiKiliti  w  lioyu  klai'iujiici  nc  (ylavom  i  yor- 
I'lijciii  lijduin  put  zciii^c),  saino  o  Tiiixima.  {ti 
jediiom  primjeru  naicya  vreinena  0  Hriicaniina : 
I'atrijara  jo  pred  ikouam  klaiiao.  S.  ^ubisa,  prip. 
l-l(i.  II  drayoiiie  xvii  vijeka  o  poyaniina,  ali  moic 
bill  da  so  u  poklone  se  atijji  i  za  klaiiaju:  Ovdi 
so  ima  ustati  cesar  sa  svom  druzbom,  i  pojdu 
k  idolom  i  oudi  dosav.si  klaiiaju  i  pokloue  se. 
P.  Hektorovic  (Vj  84).  —  Od  xvm  vijeka.  a)  kau 
noprelazni  glayol  bez  objekta.  Ulami  no  klaiiaju, 
iieg'  mu  prvi  odmecu  so.  J.  ICavaiim  270'.  Kako 
bi  0110  vrime  iloslo  u  koje  Tiirci  klaiiaju,  udij 
bi  klaiiali.  J.  Filipovic  1,  22^.  Niti  klaiia  uit' 
abdest  uzimje.  And.  Kacic,  razg.  lOUb.  Kad  ja 
podem  u  gamiju  klaiiati.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  23(). 
ICo  CO  klaiiat,  uek  id'  u  gamiju.  2,  .513.  (iospo- 
daru,  care  Sulemaue !  liodi  clodi  ka  Jerusalimu, 
to  ti  klaiiaj  za  uedeju  daua,  da  ti  padue  vatra 
iz  nebosa.  3,  58.  Te  (Turci)  klaiiaju  i  Bogu  se 
mole.  3,  2(19.  J^fiti  klaiia  ni  avdes  uzima.  4,  79. 
Turski  klaiiam,  srpski  Boga  molim.  4,  1G8.  Na 
sviiisku  kozu  no  klaiiao!  Pjev.  crn.  80b.  Take 
lie  klaiiao  de  Turci  klaiiaju.  Nar.  posl.  vuk.  308. 
,8ta  ti  cini  otac'?'  ,Klaiia'.  ,Sta  ti  ciui  mati':" 
jKrsti  so'.  353.  Posto  Turcin  uzme  avdes  da 
lilaiia.  Vuk,  poslov.  76.  A  to  kleto  odijelo  za 
Turciua  ni   pristalo   iiijo,  jer   so   miti   i  klaiiati 


I  KLANATI,  3.  a. 

smota.  Osvotu.  2,  51.  Tako  vole  age  Trebiiiani, 
a  miju  se  i  klaiiaju  cesto.  2,  77.  Joduijem  je  u 
zakoiiu  dano,  poraz  dina  gonit  dusmanina,  no 
klaiiali  kao  oni  sami.  3,  32.  —  h)  objekat  moze 
biti  iiiolitoa  Hi  ■rrijeiiie  11  koje  hiva  molitva  po 
miifoiliiiaiiskom  zahonn.  To  klaiiaju  turskoga  na- 
maza,  klaiiaso  ga  za  nede}u  dana.  Nar.  pjos.  vuk. 
3,  59.  Vecoraso  i  akmas  klaiiase.  3,  34().  Asan 
aga  iciudiju  klaiia.  Nar.  pjes.  potr.  1,  159.  Ali 
beze  ikindiju  klaiia.  Bos.  prij.  I,  38.  Oiia  saViali 
klaiia  u  odaji.  Nar.  pjes.  hijrm.  1,  4.  I  narodu 
Idaiio  ramazane  i  ucio  djeeu  kiiigovaiio.  r)s\-etn. 
6,  8. 

C.  kao  pokhinnti,  inijii'rfrkliriii  je  i/liiynl  preiiia 
pokloniti.  —  U  tri  pisen  xvm  rijfka.  (tili  jim 
klaiias  oborito  sve  jostojsko  plemonito.  J.  Ka- 
vaiiin  23*.  Orlanda  liegovaste  klaiiajuc  mu  toke 
dax'e.  191h.  Djevojcica  sramiia  "e  svaka,  bjo/.i  a 
zeli  bit  jubjona,  ako  se  odkrije,  braui.  a  paka 
klaiia,  kad  jo  uzmo)oiia.  253''.  Neka  klaiia  staviia 
yii'a  sto  poznaiie  ue  dopii'a.  I.  Dordic,  salt.  464. 
Cim  klaiiam  male  ove  kiiige  na  svjotlost  izvo- 
dene  tvomu  gospodstvu,  kropcijeh  imam  uzroka 
radovati  so.  I.  M.  Mattoi  v.  Tot  su  duzni  pri- 
svetomu  srcu  .Jezusovu  klaiiati  svojo  srce  cisto. 
10.  Cast  koju  mi  Bogu  klaiiamo.  12.  Komu  si 
tvoju  |ubav  klaiiala  do  sada?  22.  Izaberi  koju- 
god  sluzbu  koju  ces  mu  svaki  dan  klaiiati.  140. 
Bozijemu  srcu  klanati  harac  sveudi}ni  jubavi.  157. 
Klanati  <-f.  Bogu  naso  molitvo.  169.  Drugu  sluzlin 
jos  postavjam  koju  .  .  .  koristno  ces  klaiiati  pri- 
svotomu  trojstvu.    Stit.  23. 

I",  kao  uklaiiati,  iiiiperfektiriii  yhiyol  prema 
ukloniti.  —  U  jednoya  pisra  xviii  vijeka.  Svoto 
pomazanjo  no  brzi  smrt,  ali  jo  klaiia.  Blago  tur. 
2,  304.  —  U  jednoj  narodnoj  pijcsmi  naseya  vre- 
inena  ima  primjer:  Sve  se  cure  uklonile  s  puta, 
a  no  klaiia  Volibegovica.  Nar.  pjos.  here.  vuk. 
141,  ydje  klaiia  znaci:  uklai'ia  .se,  kau  iln  jc  iie- 
prelazni  ylayol,  ali  se  po  svoj  pritici  iimi  11  mi.tli 
se  po  predah'iemu  yhiyolu. 

'i.  paniviw.  — prema  znaceiiii.  kod  I,  li.  Vbscmi 
klaiiajomu.  Sava,  sim.  pam.  saf.  11.  Iludobo... 
jesu  bile  .  .  .  klaiiane  i  prigrjeue.  A.  Oucetic, 
roz.  mar.  143.  I  u  dulia  sfetoga...  koji  je  s  ocom 
i  siuom  zajodno  klaiian  i  proslavjen.  B.  Kasiii, 
rit.  71.  Da  on  sam  tote  bude  klaiian,  stovan  i 
Iivalcn.  A.  Vitalic,  ist.  2.54.  Tilo  Isnkrsta  vaztla 
budi  klaiiano.  F.  Parcic  73.  Da  i  on  klaiian 
tiiti  bude.  J.  Kavaiiin  dail).  Bog  bjose  castjiMi 
i  klaiian.  I.  Dordic,  salt.  7.  S  toga  on  (Benedil:) 
bi  klaiian,  castjen  i  slavjau  ne  samo  od  talijanskci 
nu  od  inostraiio  gosjiode.  bon.  158.  .foda  li  u 
svomu  klaiiani  Isukrst  imado  u  sobi  stogodiro 
sramotno?  I.  P.  Marki  46.  Odi  je  govor  o  Go- 
spodiiiu  Bogu  pravomu,  Bogu  Abraama,  Isaaka 
i  Jakoba  klaiianu  od  Zudjola.  iS.  Kosa  7''.  Ovi 
djetici  iliti  mladjonci  klaiiani  su  u  liristjanstvu 
k<3  mucenici.  37''.  I'ocose  kipi  bit  klaiiani  pravo 
kakono  bogovi.  Blago  turl.  2,  82.  ,Ia  josam  Go- 
spodiu  Bog  tvoj,  to  jost  jodin  i  sam  i  klaiian  i 
sluzen  u  samomu  i  pravomu  zakouii  katolican- 
skomu.    2,  30. 

i{.  6TI  so. 

il.  paHictio.  —  prema  znaeenii  kod  1,  b.  Tko 
na  cara  (car  zavika)  zgar  od  Boga  posveceua 
stav[a  ruke,  koga  slika  odsvijota  se  klaiia  i  .sjoiiaV 
I.  Gundulic  560.  Da  so  klaiia  u  svijoli  mjestib 
Jesusa  ima  preblazono.  I.  Draiic  21.  Nek  se 
klaiia  svet'  trojica  od  pukova.  J.  Kavaiiin  225^1. 
Taj  kami  jo.s  i  sada  se  klaiia  od  pravovjornijoh 
putnika.  I.  Dordic,  ben.  114.  Da  se  ne  ima  k-la- 
liati  drngi  bog.  A.  Bac.iii  42.  Svoto  tilo  liogovo 
prinosoiio  bi  u  MIotko  gdi  s  volikim  dovoeijonom 


K  LA  IS  ATI,  ;t,  a. 


KT.ANA'rr.  :t.  h.  ,). 


i  |iitioili|ciii  klai'ia  so  i  postujo  od  oiii/.ijo  y;ra- 
ctana.  K.  LastriiJ',  od'  321.  Koji  se  s  iiconi  i 
siiiom  zajodiio  klai'ia  i  slavi.  J.  Matovi('^  x.  JJa 
so  imaju  klauati  i  zazivati  svoti.  xi.  I  I'lOgova 
usj)omona  da  lii  so  klai'iala  svaki  dan.    227. 

b.  rejleksivno.  uprav  pnyinali  sr,  i.U  preyilmti 
(/Innt  Hi  (jorni  din  tijcla  prcd  kirn  Hi  pre/I  t'/m 
_■((  cmil:  j)niiisiiosti  i  atovaiui,  pa  i  drukiijo  po- 
kazirali  jmniznost  i  sUwai'ic.  kad  se  isrire  pred 
kim  se  ooako  6iiii,  to  birn  obicnu  datii'oiii.  iz 
orof/a  se  razvijaju  i  druya  znaiena,  nli  nije  soaijda 
lako  razliknmti  jedno  od  druyotja.  —  Vrlo  cc.ito. 
—  U  srijcm  je  rjcenicima:  a  Vrancicevu  ,ado- 
rai-o';  u  Mikajiiiu  klai'iati  sp,  pokloniti  so  ,colo, 
vonoror,  adoro,  tribuero  cnltum  religiouis' ;  «  Jie- 
I ill  II  ,cliinarsi  per  riverenza'  ,inclinaro  se  rove- 
rontiao  oatisa'  190";  ,i-ispottai-6,  portar  rispetto' 
,vorooi-'  026";  ,rivoru'e'  ,voneror'  (i29a;  ,adoraro, 
far  atto  di  riverenza'  ,adoro'  37'' ;  »  Bjelostjen- 
v.ei'H  klanani  se,  6ast  dajem,  fastira  ,adoro,  colo, 
vonoror,  roligione  placo,  rolii,'i()nis  cnltum  tribuo, 
reverentiam   praosto,  exliibeo,  roveronter  salnto'. 

2.  V.  polvlai'iam  se ;  «.  JambreUievu  klanam  so 
.aduni';  it  VoUigijiiiu  ,venorarp,  inchinarsi,  coni- 
plinu'ntare'  .anbeton,  vore}iren,  sich  vornoig-en' ; 
II  Stiiliirrii  klaiiati  se  koran  ,adorar6,  vouoraro, 
vencrari,  colore,  reverori,  ad  2J6des  alicnjus  pro- 
i-idore';  if  Vitkovu  ,sicli  verneigen'  ,inclinor';  u 
Daiiii'icevu  , caput  inolinare'. 

a)  caput  incUnare,  accliiiis  ^aliitarM.  dohr.rri 
pred  koija  Hi  sretajiiri  yn  /in.,lriirl,ih  ,i,i  /ii-nji- 
iHiiieiii  tijela,  pn  /  impcc  sluji  I'i  prrd  kim  j^mkii- 
zirati  mil  srojti  poniznost  i  stoviii'ie  pir.ma  uemu. 
Pripadaju  klanaje  se.  Sava,  sim.  pam.  saf.  10. 
I  pozdrav}alui  i  klaiiahu  joj  se.  Starine.  23.  87. 
(140(>).  Na  kolina  padaSe  klanajuoi  se  kako  no 
da  bi  prosienje  pita'  od  griha.  Ziv.  jer.  star. 
1,  233.  Klanam  se  tebi,  Dariju  caru,  sluziti  hocu 
tomu   ki    uami    zivot   darova.     Aleks.   jag.   star. 

3,  26-5.  Padahu  na  kolina  ter  mu  se  klai'iahu. 
Tondal.  star.  4,  116.  U  to  Venera  bozica  izide, 
a  vile  joj  se  klaiiaju.  M.  Drzic  35.  Nu  miles 
tva  velja  sminje  mi  toj  daje,  da  idu  k  I'lomu  ja, 
snizno  se  klaiiaje.  D.  Kaiiina  148a-.  Ah  prikor, 
u  dugu  tamnilu  neznana  cic  zlata  drug  drugu 
k'o  rob  se  da  klana!  I.  Gundulic  168.  Posmijeli 
mu  jo  sved  .sred  usti,  svakomu  se  smerno  klaiia. 
311.  Na  ne  stitu  zvijer  je  ona,  proc  mjesecu 
jasnom  s  nebi  ka  se  klaiia  svim  priklona.  344. 
Koga  kad  vijase  Anton,  do  zemje  mu  se  klariase. 
F.  Glavinic,  cvit.  183a.  Tvoj  svjetlosti  ja  so 
snizen  klanam  odi.  G.  Palmotic  2,  16.  Svak  mu 
se  klanase  priklono  s  posteiiem.  B.  Krnarutic 
10.  Ovo  promiSja  misnik  kada  se  klaiia.  I.  Ancic, 
svit.  1.51.  A  svi  oni  ki  ga  vide  klana'u  mu  so, 
a  on  muci.  J.  Kavaiiin  .53h.  Vrata  ohola  kim 
se  klaiia  vas  svijet  nica.  216a.  Da  se  zemji  istom 
klaiia,  po  zemji  se  da  i  poteze.  436a.  Knezi, 
bani  .  .  .  klaiiat  ce  se  zemji  nice.  .568''.  Lubeci 
ruke  vasomu  gospodstvu  klaiiam  se  osobito.  I. 
Dordic,  uzd.  iv.  Kudio  je  mrtva  komu  se  je  zivu 
ulizivao  i  klaiiao.  A.  Kanizlic,  kam.  142.  Drug 
se  virnu  drugu  klaiia.  V.  Dosen  137*.  Klaiiajuc 
se  do  nizina.  140'>.  Va[a  da  se  sii-om  tare,  i  do 
erne  zemje  klaiia,  srcom  gdino  kripost  plaiia. 
228l>.  VidiC/jj  cudo  i  nagledaf/ij  ga  se,  di  se 
klaiia  misocu  danica.  And.  Kacic,  razg.  47a.  Kla- 
liajuci  se  do  zemje.  kor.  35.  Duboko  prignut 
klaiia  se.  I.  Volikanovic,  uput.  3,  457.  Klaiiaju 
se  liomu  svi  po  redu.  J.  Krmpotic,  mal.  12.  No 
se  rodn  licom  klaiia.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  6.  Pak 
se  klaiia  do  zemjice  erne.  2,  311.  Klaiiam  vam 
se!  (Kad  se  ko  s  kim  sastajo  ili  rastaje  —  injesto: 
jPomozi   Bog!'   ili:  ,S  Bogom   ostaj'.    U  Diibrov- 


niku).  Nar.  posl.  vuk.  1.34.  Pristupi  k  lioiiiu 
oovjok  klaiiajuci  mu  so.  Vuk,  mat.  17,  14.  Ko- 
jiraa  so  Judima  klaiia  i  luoli.  nar.  pjes.  1,  127. 
Svi  grkuuso  iz  jodiioga  glasa,  a  ponifie  i  zolena 
trava,  tor  so  klana  Nikolici  knozu.  Osvotn,  .3,  151. 
—  U  ovijcm  se  primjerima  ima  u  inisli  druyo 
se:  TraXe  da  im  so  klaiia  po  ulicama.  Vuk,  mat. 
23,  7.  TraXito  da  vam  .se  klaiia  po  ulicama.  luk. 
11,  43.  —  ISIjeste  daliva  inoze  bili  i  instr.  s  prijcd- 
luyom  pred.  Prod  kim  se  na  kolenih  klaiiaju 
vsi.  Transit.  24.  Klaiiati  co  .se  prid  tobom.  B. 
Kasi(i,  rit.  108.  Klaiia  se  prid  liime.  D.  Bara- 
kovi6,  vU.  13.  I  pred  liim  .se  do  zem)ico  klaiia. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  028. 

b)  adnrarc,  pnkazivati  naj  vcic  stovane  boyii 
ili  kiiuii  ill  I'i'iim  sto  se  drzi  kao  hoy,  pa  i  uopce 
posliipiili  s  l;lin  ili  s  6im  kao  s  bogoin.  Kako 
poznal  liudes  lioga  Gospodina  i  da  no  mores  iiajti 
drugoga  lierau  takiuena,  liega  stuj,  liemu  se  klaiiaj, 
^iv.  kat.  star.  1,  219.  I  budu  se  klaiiati  liomu 
fsi  anjeli  Bozji.  Bernardin  9.  paul.  hebr.  1,  6. 
Kipu  zlatomu  ki  si  uzdvigal  no  klaiiaju  se.  101. 
dan.  3,  12.  Klaiiati  so  idolom.  Narufin.  85". 
Imamo  se  bojati  Boga  i  klaiiati  se  liomu.  Korizm. 
30a.  Klaiiahu  se  telcu.  56''.  I  klaiiati  se  co 
liemu  svi  andeli  Boziji.  N.  Raiiina  22a.  paul. 
hebr.  1,  6.  Klaiiamo  se  Isukrstu.  S.  Budinic, 
sum.  7b.  Ovem  nacinom  svetim  klaiiaje  se  kako 
bogom.  32*.  Gdi  se  dvjje  zivinico  nerazlozito, 
volak  i  tovarac,  lie  sinku  Isusu  velo  umijeno  i 
pouizeno  klaiiahu.  M.  Divkovic,  bos.  SOb.  Klaiiaj 
se  jednomu  Bogu.  B.  Kasii,  zrc.  33.  Sin  od  po- 
gubjenja  koji  je  suprotivnik  i  dvize  se  sfrliu  svega 
sto  se  Bog  zove,  ali  komu  se  }udi  klaiiaju.  M. 
Orbin  194.  Gdje  mole  i  gdje  se  klaiiaju  anjeli. 
273.  Isukrstu  z  molitvom  i  srcem  klaiiam  se. 
F.  Glavinic,  cvit.  383*.  Pripros  bojnik  u  necijeni 
ukopan  ces  odi  stati  i  bludnoj  se  jednoj  zeni  ko 
i  bozici  tvoj  klaiiati.  G.  Palmotic  2,  33.  I  ko 
otaru  od  bozice  Ijeposti  se  lie  klaiiahu.  I.  V. 
Bunic,  mand.  4.  Dobra  kojim  se  svit,  kako 
idolom,  klana.  P.  Radovcic,  nac.  53.  Ja  se  klaiia 
idolom.  P.  Macukat  72.  Bogu  s'  klanam.  J. 
Kavaiiin  80b.  Na  isti  nacin  klaiiamo  se  tilu  Isu- 
krstovu.  A.  Bacic  50.  Bog  zapovida  da  mu  se 
covik  klaiia,  a  covik  jubedi  sebe  voce  nego  Boga, 
Boga  ostavi  i  stvoreiiu  na  misto  Boga  klaiia  se. 
J.  Filipovic  1,  411a.  Sagrisi  puk  obrani  klaiia- 
juci se  onom  telicu  zlatnome  u  pustiiii.  J.  Ba- 
novac,  razg.  28.  Oni  bozanstveni  sakramenat  tila 
Isusova  komu  se  mi  klaiiamo  na  otaru.  41.  Kla- 
iiam ti  se,  moj  Isukrste.  prisv.  obit.  46.  Neka 
mu  se  klaiiaju  svi  andeli.  F.  Lastric,  test.  232b. 
Koji  se  idolom  klanase.  svet.  50*.  Klanam  ti 
se  ponizno,  o  spasiteju  moj !  A.  Kanizlio,  bogo- 
lubn.  170.  Idole  kojizim  se  otac  liezin  i  sva  kuca 
klanase.  And.  Kacic,  kor.  .32.  Boga  nisu  pozna- 
vali,  nego  su  se  kipovom  klaiiali.  Nadod.  7.  No 
stijete  li  da  su  se  ueznabozci  Moabite  liemn 
(Baalii)  klaiiali  ?  M,  A.  Eelkovic,  sat.  A6b.  Kla- 
iiati se  Bogu.  sabr.  6.  Zapovidi  da  se  sinovi 
Izraelski  liima  (teociina)  imaju  klaiiati.  30.  Da 
se  Judi  klaiiaju  kruhu  na  misto  svoga  spasiteja. 
Ant.  Kadcic  154.  i  ovaj  primjer  pripada  amo, 
jer  se  stoji  i  za  ima  i  za  klauati :  Kojom  vrstom 
stovaiia  ima  se  klaiiati  Isukrstu  u  eukaristiji?  I. 
Velikanovic,  uput.  3,  53. 

c)  venerari,  pokazivati  stovai'ie  (mane  nego  Boyu) 
svetijem  licima,  stoarima,  injestima  itd.  Mariji 
svaka  vrst  i  svi  judi  se  klaiiaju.  M.  .Terkovic 
102.  Kolici  bani,  kraji  i  cosari  klaiiaSe  se  tvoj 
prilici.  J.  Kavaiiin  217*.  Vidis  ko  so  lioj  kla- 
iiaju svi  dvorani  od  Siona.  520*.  Putnici  od 
dragosti  vesolo  suzo  prolivaju,  klanaju6i  se  onim 


KLANATI,  H,  h,  <•■).  :B 

mistom  u  kojim  Isus  dilova  uaSe  spaseno.  ,1.  Ba- 
iiovac,  razg.  44.  Ovo  je  jedau  poklon  Uoji  so  cini 
stvoreiiu  i  s  ovim  se  klaiiamo  divici  Mariji  kao 
naj  vecemu  stvorenu.  77.  Krizu  sveti,  stijegu  ne- 
dobitni  moga  vojvode,  moga  Jeziisa,  klauam  ti 
se,  cijeiiiin  te,  slijedim  te.  I.  M.  Mattel  330.  Ko 
nijo  video  erkve  i  peci  se  klai'ia.    Nar.  posl.  vuk. 

d)  observare,  oolere  et  observaro,  iiupce  iiiiati 
i  pokazioati  stovane  kome,  podlaijati  mii  se,  pri- 
atajati  na  netjuou  vopi,  spoznaoaii  se.  mai'iijem  od 
neya  (i  a  metaforickom  smidii  o  nezivijein  stea- 
rima).  Ja  se  klauam  vam  v  onom  v  cem  xte  nas 
dobili.  Mou.  Croat.  167.  (1497).  Vsi  se  klauamo 
pismom  i  listom  jedne  i  drugs  strane.  l'.)l.  (150li). 
Pridaj  zemlu  komu  mores,  mi  mu  se  klauamo. 
249.  (1549).  Ja  koji  sam  vazda  s  velicijem  pri- 
klonstvom  tvojima  se  kriposti  klaiiao.  M.  Divio 
na.  Ke  se  (rikej  Krki  klaiiahu  i  vode  za  harac 
pridavahu.  P.  Zoranic  71a.  Tac  sto  krat  priko 
due  rad  tobe  jedine  koj  vazda  klai'iam  se,  nmiru, 
i  opet  ua  zivot  vracam  so.  D.  Kai'iiua  110*.  Ali 
ona  slavua  lica,  visna  krepus  kijeli  iiaresi,  ko- 
jijem  zora  i  dauica  klaiiase  so  zgar  s  nebesi.  I. 
•jundulic  2G6.  Drugi  (car)  oholo  ki  poil  nebi 
vrh  cara  se  svijeh  pouosi,  samomu  se  klai'ia  lebi. 
315.  Kra|u,  da  ti  je  srooa  u  vuci,  i  da  ti  ova 
mjesta  i  da|a  klaiiaju  se  i  svi  puci!  447.  Svijetli 
ui-es  liih  (djevojakaj  Ijepote,  kijem  se  kUuia  zrak 
suncani,  uasa  srca  i  zivoto  sveza.  G.  Palmotic 
1,  35.  Ne  Ijeposti  ueg  kreposti  junacko  so  srce 
lilaiia.  1,  139.  Od  suago  je  mudros  voca,  dos- 
nica  se  glavi  klana.  1,  227.  .lodua  ka  so  tobi 
klaiia  ({ubi  te).  2,  13.  Evo  plate  ka  so  od  blml- 
nijeh  vila  vadi  kijem  se  toli  vi  klaiiato.  2,  41. 
Predi'u  obicaj  svak  uklaua,  a  novom'  so  samo 
klaiia.  J.  Kavaiiiu  173*.  Uubrovuice,  vazda  Spljet 
se  tebi  klaiia.  175l>.  Xstini,  kojoj  s'  klaua'u  i 
poganci.  340''.  Ovo  li  su  stani  kijem  se  klaiio 
zrak  sunoaui?  I.  Dordic,  uzd.  6.  Klaiiat  se  ,ris- 
pettare'.  S.  Budmani  418l>.  Kom  se  tudo  poro 
klaiia.  V.  Dosen  7ol>.  Da  se  smi-adu  uvik  klaua. 
bSa.  Niti  se  mauemu  od  sebe  tko  klaiia  i  pod- 
laze.  M.  Dobretic  389.  (Cara  moskooskuya)  sto 
uo  mu  se  pola  klaua  svijeta.  Osvotu.  2,  103. 
Jediia  druge  klaiiajuo  so  caru.  2,  104.  Ti  kojiuo 
klaiias  se  jediuo  o  bedriui  cordi.  3,  11.  A  pust 
jimak  o  torn  i  ne  saiia,  jer  se  svomu  otacastvu 
klaiia.  3,  47.  Nuzda  joste  nacerala  nasu  stokii 
povinovat  vuku,  pa  se  klaiiat  iirv[u  i  kameiiu. 
3,  58. 

e)  cedere,  u  prenesenom  sinislK,  kim  popaUati, 
aziiticati,  tqirap  bUi  mane  rrijedan  ud  druyoya 
{a  dativii).  —  U  jednum  priiiijera  .win  nijeka  u 
ttiiiiiijem  stvarima.  Pokoro  take,  da  so  ne  kla- 
iiaju pokorama  jednog  Potra  od  Alkantare.  V. 
Lastric,  test.  ad.  105*. 

f)  eidi  kod  1,  f. 
I-.   rrjlrksinin,    iili    drakrij,'   „nj,,   jr   I;, 1,1   b,   jer 

siihji'l.al  ii/iiir,!.  kn(,'iin,  -III, III'  /iri  i/iliii  siiiiia  sebe, 
all  lie  pii  sriijuj  e(i(i.  1  cmsI..  so  y  l:i,va  khuia  svojem' 
sudcu  u  polacu.  J.  Kavaiiiu  573''.  Prid  liiiu 
svako  .se  kolino  klaiia.  P.  Lastrii,  tost.  228l>. 
Danas  ima  jato  sluga,  sutra  ima  hrpu  duga;  danas 
mu  so  sopra  klaiia  (od  mnoye  hrane  kliiiia),  sutra 
ga  .se  ,svak  uklaua.    V.  Doseu   152". 

KLANAVAC,  klailavca,  ni.  covjek  koji  klai'ia 
Hi  se  klaiia.  —  isporedi  klaiialac.  —  Od  xv  nijeka, 
a  izineda  rjeenika  u  Bjelostjencevu  (kajkavski 
klaiiavee,  klaiialac  ,adorator,  cultor,  vouorator, 
adoraus')  i  u  Stuliieou  (klanavec,  v.  klaiialac  iz 
Bjelustjeneeva).  Da  grede  vrime  i  sada  jost  kada 
pravi  klaiiafci  budu  so  klaiiati  otcu  u  duliu  i  u 
prat'di.    Bernardin  49.   joaun.  4,  23.     Ako    on   ki 

V 


3.  KLAPA 

se  brat  zove  bude  bludrdk,  ili  idolski  klaiiavac. 
Anton  Dalm.,  ap.  32.  Ko  ne  vidi  ludost  ovili 
klaiiavac  i  iiepristqjstvo  pridavati  takova  otajstva 
Bogu  pravomu.  P.  Radovcic,  nac.  152.  Zidovi  i 
Krstjani  trpe  muke  gore  neg  klaiiavci  i  pogani. 
J.  Kavaiiiu  452l>.  Ustade  so  posli  toga  na  noge 
ponizui  klaiiavac.  Blago  turl.  2,  24l>.  Negovi 
klaiiavci  jesu  kipoklaiiavci.    2,  272. 

KLANA  VICA,  /.  uprao  (ptica)  koja  se  klana, 
vidi  crveudac.  —  U  nase  vrijeiae  u  Dalmaciji. 
Klaiiavica,  Ruticilla  phoenicura.  (J.  Kolomba- 
tovic,  progr.  spal.   ISISO.  20. 

KLANCAG,  klaiicca,  m.  deiii.  klaiiac.  —  Samo 
II  Bjelustjenceoti  rjecniku :  kajkanski  klaiicoc, 
klaucac  , vallecula'.  2.  ,somita  aoclivis'.   v.  ,idivus'. 

KLANE,  n.  djelo  kojijem  se  ku(e  ili  djelo  ko- 
jijein  se  ko  s  kim  koje.  —  Stariji  je  oblik  klanje. 
—  Izmedii  rjeenika  it  Beliitu  (klaiijo  ,scaima- 
mento,  lo  scaiinaro'  ,jugulatio'  ()4S''),  «  Bjelo- 
sljenievu,  it  Voltiijijinu,  a  Stiilicevu,  it,  Vuhymt 
(1.  ,das  schlachteu'  ,mactatio'.  2.  ,zwietracht'  ,i'ixa' 
s  primjerom:  tf  liihovoj  je  kuci  do  vijoka  klaiie 
medu  zenama).  ,Hoco  mo  zaklat'.  ,Brizno  ti  tvojo 
klauje!'  M.  Drzic  218.  Ovi  im-miiavci  jesu  oui 
koji  paze  stada  djavaoskoga  od  koga  noco  da  so 
izgubi  nijedna  ovca,  i  ako  so  odijeli  koja  od  krda 
djavaoskoga,  oui  ju  j^rogoue  s  lajaiiom  i  klaiiem 
govoreci  zlo  i  mrmiiajuci  ...  M.  Kadnic  17''. 
X  voce  ne  bi  boj  ono  uogo  klaiie  i  sijecoiio.  B. 
Zuzeri  401.  11'  od  klaiia  ako  ima  krvi.  J.  S. 
R6}kovic  273.  Toli  Mirko  i  liegovi  druzi,  zudni 
klaiia  a  i  puskaraiia.  Osvotii.  2,  123.  Ako  li  su 
se  na  klaiie  sabrali.    2,   12(j. 

KLANeSiAK,  m.  covjek  koji  se  zaklao.  —  U 
jednom  pyrimjerii  iiaseya  vremena.  A  mnogi  su 
sami  sebe  ubili  u  Meki  kad  je  Muhamod  uniro, 
te  jo  tako  mnogo  svojijoli  klaneiiaka  sobom  poveo. 
Nar.  prip.   vrc.  54. 

KLAOKA,  /.  cloaca,  podzcmiii  prokop  (u,  yra- 
dooima)  kroz  koji  se.  izvodi  na  po^e  voda  i  neiist. 
—  U  Mika(ina  rjecniku:  klaoka  od  grada  ,chia- 
vica'  , cloaca,  coUuviarium'.  —  nije  stamparska 
poyrcska  inj.  kloaka,  kako  bi  se  moylo  pomisliti, 
jer  stoji  medu  klanao  i  klapati.  —  Jamaeno  je 
rijec  romaiiska  (vidi  kod  kelomna)  iito  je  poslala 
od  lalinske,  isporedi  srlat.  clauaca,  tal.  chiavica. 

KLAONIOA,  /.  'mjeslo  gdje  se  kojit  ilomaee  zi- 
eoliiie  {Viilovi,  bravij  za  prodaoane  mesa,  isporedi 
mesarnica,  komarda,  kasapnica.  —  Naeiiieiio  it, 
nase  vrijeme  od  ylayola  klati.  —  U  bi<lekiirii 
rjixnikn :  ,schlachthaus'. 

KLAONIK,  m.  iiiie  klancit  {pisano  je  vclikijem 
sloeom).  —  I'dslaje  od  klati.  —  (/  jednoya  pisea 
uaseya  ereiiieiia.  U  tijosnu  klancu  Ivlaoniku. 
Osvetn.  5,  40. 

KLAP,  klapa,  m.  mlijoko  na  smokvi  kojo  se 
vidi  kad  se  otrgne  od  lie  ili  plod  ili  graiiica.  — 
U  nase  vrijeme  na  Trpnu :  ,Klap  ml  jo  izio  usta'. 
M.  Milas.  ^  isporedi  2.  klapac  i  1.  klapiti. 

1.  IvLAPA,  /.  vidi  tlapiia.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedii  rjeenika  it  Vitkiivit  (,dor  wahn'  ,vauitas'). 
San  je  klapa,  a  Bog  je  istiiia.  Nar.  jijes.  vuk. 
2,  45.  Jedua  vjorovala  jo  da  tako  svo  mozo  biti, 
di'uga  nikako  nego  da  je  klapa.  M.  Vodopic, 
tuzii.  jel.  dubrovn.  18GS.  241.  .Jednom  bosodom 
svo  jedna  klapa.  (it  Istri).  Nasa  sloga,  gud.  15, 
br.  28. 

2.  KLAPA,  /.  hyp.  klapalica.  —  Ake.  se  iiiijei'ia 
It  voc.  kliipo.  —  11  nase  vrijeme  it  Liei.  J.  Btig- 
danovic. 

3.  KLAPA, _/'.  iine  domacijem  ziriiliiiama.  a)  kr- 
maii.   P.  Kui-elac,  dom.  ziv.  41.  —  0)  kaekl.    4o. 


1.  KLAPAC  ! 

1.  KLAPAC,  klipca,  m.  odrastao  momak.  — 
K(j/a  da  Jc  i^a  rijec  sto  1.  hlapao  (drukviji  je 
akccnat,  uli  cidi  kud  1.  hlap).  —  U  nase  vrijeme. 
Ja  sam  nakan  ovog:  mog  (lJB6aka  (klapca,  mom- 
6ica)  zeniti.  (it,  Lici).  V.  Bogisir,  zboru.  ll>8. 
JClapac,  villi  japalak.  , Veliki  klapac,  more  vec 
blago  luaum  6uvati'.  J.  Bogtlauovic.  Kldpao, 
ilecak.  ,liua  ilvijo  cure  i  jodiiog  klapca'.  u  Lici. 
V.  Arsoiiijevic.  Klapac,  porug|ivo  imo  za  se- 
oskoga  nozoi'm.  ,Sastao  je  klapac  i  rekao  joj : 
,i'azi  (la  ti  ue  budem  ja  kriv'.  u  Lici.    F.  Hefelo. 

2.  KLAPAC,  klapca,  m.  o^uUina  od  smokve, 
isporedi  2.  hlapao.  —  U  nase  vrijeme  u  Daliua- 
eyi,  a  iz-meda  rjeinika  u  Stulicevu  (,licorum  cor- 
tex'). Klapac,  ojustina  s  glave  od  smokve.  M. 
I'avliuovic.  ,Nasla  sam  toliko  klapaca  pod 
smokvom  sto  mi  je  ueko  pobro  smokve'.  (u  Stunu). 
M.  Milas. 

3.  KLAPAC,  Idiipoa,  m.  rascijepleno  drvo  koje 
svaoa  duge   kad  se  ba6va  svodi.    M.  Pavliiiovic. 

KLAPAC,  m.  vrsta  pasufa.  KIapa6,  suvrst  je- 
seaskoga  pasuja  (Vajavac).    B.  Sulek,  im.  145. 

KLAPACA,  /.  ime  krmaci.  V.  Kurelac,  dom. 
ziv.  41. 

KLAPALICA,  /.  zensko  cejade  klapavo.  — 
kporedi  2.  klapa.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
jJVluci,  klapalico,  duji  ti  je  jezik  neg  kraviji  rep'. 
J.  Bogdanovic. 

KLAPALO,  m  klapav  covjek.  —  isporedi  klapo, 
klapesa.  —  V  nase  vrijeme  u  Lici.  ,6uti,  ti  klapo 
(klapesa,  klapalo),  duji  ti  je  jezik  neg  drzak  od 
lopate'.    J.  Bogdanovic. 

KLAPAN,  m.  ime  krmku.  h\  Kurelac,  dom. 
ziv.  41. 

1.  KLAPANE,  n.  djelo  kojijem  se  klap)a  (vidi 
1.  klapati).  — ■  Stariji  je  oblik  klapanje.  —  U 
Mika{inu  rjecniku  :  ,klappanje'  kucanje  ,pulsatio' ; 
u  Belinii :  klapanje  ,il  battere  alia  porta'  ,pulsatio 
foriiim'  IS'^l);  u  Stulicevu:  ,klappauJ6'  ,pulsatio, 
rumor'. 

2.  KLAPANE,  n.  djelo  kojijem  se  klapa  (vidi  3. 
klapatij.  —  Stariji  je  oblik  klapanje.  §to  govori 
Oospodin  Bog  ua  ova  luda  klapanja'?  A.  d.  Bella, 
razgov.  117.  Ja  govorim  otcenas,  ako  moja  pamet 
ne  nastoji  i  ue  promisja  ouo  sto  govorim,  ovo 
molitva  nije,  nego  jedno,  da  tako  recem,  klapaiie 
usta.  J.  Filipovii  1,  3321.  Klapaiie,  ogovarahe. 
,Naj  gori  zauat  klapaiie'.    J.  Bogdanovic. 

KLAPAT,  Hi.  buka,  zveka.  —  Fostaje  od  1. 
klapati  (radi  druyoya  primjera  vidi  i  2.  klapati). 

—  U  dva  pisca  cakavca  xvii  vijeka.  I  tolik  sta 
vapaj  po  vojski  i  buka  i  klapat  od  kopaj.  B. 
Barakovi6,  vil.  63.  Od  nikuda  klapat  ouju  covi- 
caska  od  hojenja.    M.  Gazarovic  67. 

1.  KLAPATI,  klapam  i  klaplem,  impf.  kucati 
(naj  cesie  na  vrata).  —  isporedi  2.  i  3.  klapati. 

—  Vaja  da  nije  isto  sto  i  nem.  klopfen,  neyo  ie 
obje  biti  onomatopejske  rijeci,  te  je  i  jediia  i  druya 
za  sebe  postala.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedti  rjei- 
nika u  Vran&icevu  (,crepitai'e'),  a  Mika^inii  (,klap- 
pati',  kucati  ,pulso,  pulsito'),  u  Belinii  (,klappati' 
na  vrata  , battere,  picchiaro  alia  porta'  ,pulsare 
fores'  132''),  M  Voltiyijinu  (,piccbiare'  ,auklopfen'), 
u  Stulicevu,  (,klappati'  ,pulsai-6,  rumorem  edere'). 

a.  aktivno.  8vitila  ugasena  u  rukah  imahu,  za 
to  zatvorena  vr-ata  nabojahu;  klapati  ue  prudi, 
placne  ostase  van.  M.  Marulic  'jU.  Klapajustemu 
otvorit  se.  S.  Budinic,  sum.  172".  Otvori  meni 
klapajucomu  vi-ata.  Ivan  trog.  10.  Klapjuci  mu 
sfakfias  na  stan.  M.  Gazarovic  118.  Otvoras  mi 
kada  klapj.em.    I.  Ivanisevic  135.     Klapajuci   na 


I  2.  KLAPAV 

vrata.  P.  Jladov6i6,  naC.  190.  Klapajte  i  otvori 
so  vam.  1U5.  (Tsu.sj  mnokiat  puu  jubavi  klapa 
na  uliz  srca  moga.  ,1.  Kavaiiin  32".  Noka  sje6na 
i  ohola  po  bodrih  im  corda  klapje.  2"J2i.  Ru- 
liave  usi  j)o  plocu  tropte,  klapa'u  i  klopecu.  413a. 
Klapati,  klapam,  kucati.  U  naso  vrijeme  na  Katu 
stoiiskomu.  ,Vidi  ko  ouo  klapa'.  M.  Milas.  — 
M()£e  liili  da  pripadajii,  amo  i  ooi  jirimjeri, 
prcmda  hi  se  moglo  pumisllti  da  pripadaju  pod 
3.  klapati;  protiv  toyajc  instrumental  usti,  ustmi. 
Tvoje  molitvo,  Krstjanino,  kakve  su?  kao  i  ostali, 
klapat  usti  a  ne  znat  sto  se  govori.  .J.  Filipovic 
1,  i7'J.  Da  jo  vidit  molitve  innogi  i  muogi  Kr- 
stjana,  strah  me  da  bi  se  vidile  uciiiouo  no  samo 
broz  ovoga  nacina,  nego  tako  koliko  da  nije 
■/.  Bogom  ni  besidio,  buduci  <la  niti  se  spomenuo 
u  molitvi  od  Boga  koga  je  molio,  ui  od  sebe 
istoga,  nego  samo  da  je  usti  klapao.  1,  296''. 
Drugi  sidu,  uzmu  krunicu  u  ruku,  pak  ustmi 
klapajuii  po  crkvi  zjaju.  1,  297a.  Va|a  ga  skru- 
senim  si'dcem  moliti,  nije  koristi  ustmi  klapati 
govoroci:  ,Odpusti  nam  duge  nase'  ne  promisja- 
juci  ovi  priveliki  dug.  1,  445".  Ako  vidi  tvoje 
srce  brez  prave  bolesti  izvan  samo  sto  ustmi 
klapas  lazjivo  brez  bolesti.  J.  Banovac,  pripov.  35. 
b.  sa  se,  pasivno  bez  subjckta.  Hoce  ubozko 
redovnistvo,  da  se  klapa,  da  se  prosi.  J.  Kavanin 
364b. 

2.  KLAPATI,  klapam  (i  klapjem),  impf.  vidi 
klamitati.  —  isporedi  hlapati.  —  Moze  biti  da 
je  ista  rijec  sto  1.  klapati. 

a.  vidi  klamitati,  a.  —  Od  xv  vijeka.  Zubi 
jim  klapaju.  M.  Marulic  253.  Klapaju  joj  noge 
ua  baglame.  Nar.  pjes.  juk.  230.  '264.  494.  Opanci 
ti  klapaju.  Nar.  pjes.  mag.  1864.  75.  Opancine 
klapaju.  Nar.  pjes.  kras.  1,  152.  Zeleu  zee  po 
potoku  sklec ;  zelena  mu  kapa  do  usiju  klapa. 
odgonet[aj :  (c-snik.  Nar.  zag.  nov.  114.  Klapati, 
siroka  obuca  kad  ide  ovamo  i  onamo.  Opancine 
mu  klapaju.  U  Hrvatskoj  i  Bosui.  f).  Surmin.  Stol 
klapje  =  klamitav  je.  (na  Rijeci).    P.  Pilepic. 

b.  vidi  klamitati,  b  (u  prvijem  primjerima  kao 
da  znaci  uopce  hoditi).  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
meda  rjeinika  ii  Bjelostjencevu  (klapam  ,ambulo, 
1.  equito  cum  motu  capitis,  gradior  ad  passus 
siugulos  decliuaudo  caput')  *  u  Voltiyijinu  (,cam- 
minare  steutatamente,  strascicarsi,  strascinarsi' 
,keucheu,  dahersclileichen').  Klapati  dobro  u  sluzbi 
Bozjoj.  Nauk  bi'U.  24*.  Ni  azapa  ki  ue  klapa 
na  put.  B.  Kruarutic  14.  Pisice  je  lagje  klapat 
ueg  hi'omoga  koiia  jahat.  P.  Vitezovic,  cvit.  147. 
,Edva  kroz  ovo  blato  klapam'.    J.  Bogdanovic. 

3.  KLAPATI,  kliipam  i  klapjem,  impf.  brbjati, 
hlebetati.  —  Moze  biti  da  je  ista  rijei  sto  i  1. 
klapati  (ovo  vidi,  iisohito  pud  a  [iri  krajii),  all 
va{a  da  je  akcrmit  dnikiiji  (pn  SfidicrrK  rjec- 
niku); a  tnoze  bitt  siminti  s  khiphi  /  lUipiti.  — 
XVIII  vijeka,  a  i^iiicUa  rjcciuka  a  bliilUcvu  (,kla- 
pati'  ,nugari,  cout'abulari  etc.').  Spljet  duliov- 
uijeli,  koli  klapa,  a  u  svjetovnijeli  Zadar  prije. 
J.  Kavaiiin  164*.  Vjetar  nosi  rijeci  tap|e,  male 
stvara,  tko  odvec  klap}e.  24i'i.  Hi  ludo  klapati 
ili  mrmositi.    A.  d.  Bella,  razg.  8. 

4.  KLAPATI,  klapam,  impf.  yoeoriti  zlo  na 
koya  (na  objekat),  opadati,  pahkati.  —  Moze  biti 
da  je  isto  sto  3.  klapati.  —  U  nase  vrijeme  u 
Lici.  ,Ou  je  uaucio  di'uge  klapati  i  oklapavati, 
pa  glava  doje!'    J.  Bogdanovic. 

1.  KLAPAV,  adj.  koji  klapa  (vidi  2.  klapati, 
a).  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,klappav'  ,smosso 
(fuor  del  sito  in  cui  dee  essere)'  ,dimotu3'. 

2.  KLAPAV,  adj.  koji  klapa,  vidi  4.  klapati. 
—   U   nase    vrijeme    u    Lici.     ,Ona    'e    dobra    u 


(«■ 


2.  KLAPAA^ 


svacem,    ali  je    pusto    klapava,    svakoff    (''O   /.iva 
oklapati'.    J.  Bogdanovic. 

1.  KLAPAVICA,  /.  (H.-sh,  'ni^hn)  si,,  l.i„i„,, 
vidi  2.  klapati,  a.  —  U  ii,ir,„li,<;j  :,i,i,,ii,ii  ii,is,-,iii 
vremena  (gdje  znaci:  vim,,.  I'l-tui  rctiiir.!  ii,,,,!,-, 
ove  rijeci  nema  u  ovom  rjecnikK),  pola,  sesta  kla- 
pavice,  sedma,  osma  bodavice  (rnyovi).  odyonetjaj : 
krava.   Nar.  zag.  iiov.  103. 

2.  KLAPAVICA,  /.  u  Vukovii  rjeiniku:  vide 
lapaviea  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  (rori. 

3.  KLAPAVICA,  /.  ime  gaseoku  m  Hrvatakoj 
It  zupamji  licko-krhanskoj.    Razdije}.  31. 

KLAPAVICE,  /.  pi.  ime  zaseoku  u  HrvaUkoj 
u  zupaniji  licko-krbarskoj.    Razdijej.  42. 

KLAPAVICANIN,  m.  cot'jek  iz  Klapnrka.  ,1. 
Bogdanovic.  —  Mimzina:  Klapavicaui. 

KLAPAVICANKA,  /.  h-n$ko  ce(ade  iz  Klapa- 
vica.    J.  Bogdanovic. 

KLAPAVICKI,  iidj.  koji  pripada  KlnpaiHcamn. 
.1.  Bogdanovic. 

KLAPAVICKINA,  /.  mdi  Klapavioanka.  J. 
Bogdanovic. 

KLAPCIC,  in.  dem.  1.  klapac.  —  U  naiie  vrijeme 
u  Lici.  , Borne  "es  vec  povelUii  klapcic,  moga' 
l)i  u  skolu  ici'.    J.  Bogdanovic. 

KLAPCINA,  /.  dem.  X.  klapac.  —  U  nase  vrijeme 
H  Lici.  ,Evo  u  tebe  klapcino  sad  na  zenidbu'. 
.1.  Bogdanovic. 

KLAPESA,  m.  vidi  klapalo.  —  U  im.ie  i^rijrme 
u  Lici.  J.  Bogdanovic.  —  /  miiiiki  nadimnk.  a 
hrvatskoj  krajini.    V.  Arsenije\-ic. 

KLAPI6,  m.  prezime.  —  Oko  //orf.  1700.  Od 
Omer-odabase  Klapica.    Starino.  12,  I"). 

KLAPi6aTI,  vidi  klapitati,  b. 

KLAPINA,  /.  plodovo  meso  u  badeuia,  oraha 
itd.  stvrdne  se  i  malo  je  socno,  pa  so  zove:  kla- 
phia.    K.  Crnogorac,  bot.  98. 

KLAPINIKA,  /.  vidi  kapinika.  —  U  jednuga 
pisca  Dtihrovcanina  nasega  vremena.  TJ  nokakvu 
brdu  medu  hridima  i  klapinikama.  M.  Vodopic, 
tuzu.  jel.  dubrovn.  1868. 190.  Klapinika,  Cytisu.s  in- 
festus  Guss.  (Vodopic).  cf.  Kapinika.  B.  Sulok,  im. 
145. 

KLAPINATI,  klapinam,  impf.  himcati.  —  vidi 
5.  kUipiti,  isporedi  klapniati.  —  U  ji'dnoga  pi.'ica 
Boke(a  nasega  vremena. 

a.  aktivno.  Ne  pitaj,  sto  je  putom  klapiiiao  i 
ista  mu  se  priziralo.  S.  ^ubisa,  prip.  .'i2.  IJ  toj 
luuci  poce  svega  i  svasta  da  klapina.  94.  Neko 
kroz  ogan  klapina.  pric.  -Jl. 

b.  sa  se,  rejleksivno  Hi  pasivno  (s  dalivom). 
Pak  se  coeku  svasta  klapina  i  prizire.  S.  l^jiibisa, 
pric.  112. 

KLAPISA,  /.  ime  krmaii.  P.  Kui'elac,  dom. 
ziv.  41. 

KLAPITANE,  n.  djelo  kojijem  ■■ie  kl<ipici'.  Kada 
se  odmaknes  od  klapitaiia  i  buko  judske.  M. 
Radnic  424si. 

KLAPITATI,  klipicem,  impf.  vidi  1.  i  3.  kla- 
pati. 

il.  vidi  1.  klapati.  —  U  Mikafinu  rjeiniku  (pod 
glomatati,   a  napiose   nema).   —  vidi  i  klapifcaiie. 

b.  vidi  3.  klapiti.  —  tl  jednotja  pisca  xvui 
vijeka,  ali  je  po  osnovi  praeif.  klapicem  i  inf. 
klapicati.  Kad  klapicat  di'ugog  cuje,  da  mu  lako 
ne  viruje.  V.  Dosen  1321^.  Jer  tko  godi  rad  kla- 
pice  rad  izmis|a.  1321".  Sto  mamurna  jezik  svata 
klapicuci  ne  okida.    1.53a. 

1.  KLAPITI,  klapim,  impf.  uzrokovati  usobitu 


,35  KLAPNA 

vrstu  holi  i  samijem  doticanem  na  vrlo  o.sjetjivum 
mjest'u  kno  na  ociina  Hi  gdje  je  koza  ogu\ena.  — 
isporedi  i  3.  klapiti  na  kraju.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  titidicevu  (,frizzare'  ,urere, 
pungere,  mordere'). 

il.  tiopce.  ,Dim  me  klapi  po  o<5ima'.  ,Saplun 
me  klapi  po  ovoj  ranici,  kad  se  iimivam'.  u  Du- 
hrovnikii.    P.  Budmaui. 

b.  0  nengodnom  osjecaihi  u  grlit  kad  .se  yuta 
iile  (Hi  driigo  sto  masno)  sto  je  pokvareno  (ran- 
ketioo).  ,Nije  dobro  ovo  uje,  klapi'.  u  Duhrov- 
niku.    P.  Budmani. 

K.  (Me  znam  jeii  islo  sto   kod  a   *   b)  udariti 
biuum,  kamgijom  (imperfektivni  glagol  prema  okla- 
piti).    —    U  narodnoj  pjesmi   bosanskoj.     Klapi  - 
zdi-ala  s  obadvije  strane.    Nar.  pjes.  petr.  2,  212. 

2.  KLAPITI,  klapim,  pf.  vidi  2.  klapati,  b.  — 
U  Vukouu  rjeiniku :  ,trabon'  ,eo  aegre'  s  pri- 
mjerom:  Cijeli  dan  klapio  pjesioe. 

3.  KLAPITI,  klapim,  impf.  u  Vickovu  rjeiniku: 
ova  svije6a  kJapi  kad  gori,  t.  j.  topi  se  mnogo 
,riimen'  ,mano'.  —  I  u  jednom  primje.ru  xviii 
vijeka  ima  orn  rijcc,  te  se  iini  da  amo  pripada 
(ako  iiij,-  : I, II,';- I'll-  kao  kod  1.  klapiti),  te  kao  da 
znaii:  jilitiiilji'li,  Hi  moze  hiti:  puckati  (isporedi 
I.  klapati}:  Jer  i  vatra  veima  plane,  i  klapiti 
vecma  stane.    V.  Dosen  83''. 

4.  KLApITI,  klapim,  impf.  vidi  .3.  klapati.  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievu 
(itz  klapati).  —  Moze  biti  da  tri  naj  zadna  jiri- 
iiijera  pjripadaju  pod  5.  klapiti.  Ali  jos  budali- 
stije  (vala  da  je  stamparska  pogreska  inj.  buda- 
lastije)  klape  i  buncaju  uikoji  u  Slavoniji.  A. 
Kanizlic,  uzr.  xii.  U  vrime  uaredeno  za  ukazati 
}ubav  i  postene  Gospodiuu  Bogu  klape,  mi'mraju, 
postene  trzaju,  izkrnega  svoga  ime  erne.  194. 
Danica  je  jasna  zvizda,  pak  svit  klapi  i  vraguje, 
nad  bludziicam  da  boguje.  V.  Dosen  1331'.  Pak 
joJ  (mamuran  svat)  veli  da  se  §ali,  kad  u  drugim 
bluduost  pali,  i  n  torn  so  mnogo  slavi,  kada  sebe 
s  drugim  davi ;  davi,  zasto  ne  govori  neg'  u  pro- 
past  sto  obori,  nit'  klapeii  drugo  radi  neg'  vas 
sabor  da  osmradi.  153b.  —  /  sa  so,  pasivno  brz 
suhjekta.  Klapi  se  da  je  sloboda  do  vlade  i  od 
vlade.    M.  Pavliuovic,  rad.  7. 

5.  KLAPITI,  kUlpim,  //«/</;  -»/..   fclapiti. 
11.  aktivno.  —  U  Vuhir,/  rj,;'i,ik/i :  vide  tlapiti. 
b.  sa  so,  rejleksivno.  .it,,  jr  k,,,!  a  siibjrkat,  oudje 

jl-  daiiv.  —  tj Stnlii:ei>u.  rjeiniku:  klapiti  so  komu 
,somuiare'  s  priinjerom :  Nocaske  mi  se  klapilo  da 
sam  etc.  —  Bice  ista  rijec  i  kad  znaii:  iiniti  se, 
videri.  u  Vukovu  rjeiniku:  meni  se  klapi  da  ce 
tako  biti  ,3cheinen'  ,videtur',  cf.  oiniti  se  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Imoskome. 

KLAPITI  SE,  klapim  se,  impf.  pjeniti  se,  pje- 
nusiti  se,  sapuniti  se.  —  U  naSe  vrijeme,  a  -iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu  (pjenusiti  so  ,schaumen' 
,3pumo').  Klapilo  se,  ne  klapilo,  jesiu  to,  platio 
sam  te.  (Pripovijeda  se  da  je  kazao  Hero  kad  je 
jeo  sapun  koji  je  bio  kupio  mjesto  sii-a).  Nar. 
posl.  vuk.  134.  —  Moze  biti  da  je  u  kakvoj  svezi 
s  1.  klapiti,  b.  ^-' 

KLAPKA,  /.  -vidi  klopka. 

KLAPKATI,  klapkam,  impf.  vidi   klamkati. 

KLAPNUTI,  klapnSm,  pf.  vidi  hlapnuti.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Cutura  me  istom 
vara,  jer,  premda  mi  usta  kvasi,  srca  zede  no 
ugasi ;  dok  trideset  puta  klajjue,  celo  mi  se  odma 
napne.    V.  Dosen  l(J9a. 

KXAPNA,  /.  kao  da  je  piravo  znaiene  (vidi  3. 
klapati  4  4.  klapiti):  prazne  rijeii,  laz,  sala,  ali 
se  pomijesalo   s  tlapiia  (vidi).   —  isporedi  klapa. 


KLAPI^A 

—  Od  XVI 11  vijeka,  a  izmedii  rjeinika  u  Belinu 
(,uiancia,  burla,  scliorzo,  frascUeria'  ,iiugao'  li)l") 
i  u  Sti>lii':rt!u  (v.  zanovotka).  San  jo  klapi'ia  a 
sam  je  Bo^:  istiiia.  J.  Banovac,  pripov.  191.  San 
je  klapi'ia,  sam  jo  Bog  istina.  Nav.  pjos.  bog.  2()(). 
San  jo  klapiia  a  Bog  jo  istina.  Pjov.  cm.  207". 
Nar.  lyos.  juk.  374.  Nar.  pjos.  potr.  2,  270.  3,  40(). 
U  toj  klapi'ii  opot  se  pridrno  potrbuSke.  S.  ^u- 
bisa,  prip.  95.  Kosto  mu  se  u  klapi'ii  prika/.a 
zouijiste  jodno  same  drZave.  M.  Pavlinovic'-.  razl. 
spis.  14. 

KL.-VPO,  Hi.  hyp.  klapalo  (vkli). 
KLAPOE,  klapora,  m.  mlijeko  ua  smokvi,  koje 
so  vidi  kad  so  otrguo  od  no  ili  plod  ili  gi-anica. 

—  TJ  nase  vrijemo  u  Stoiiu:  ,Klapor  mi  je  izio 
sva  usta'.    M.  Milas.  —  isporedi  klap. 

KXAPOS,  m.  ime  krmku.  F.  Kiirolac,  dom. 
ziv.  G3. 

KLAPOT,  m.  vidi  klapat.  —  U  jcdnoga  pisca 
xviii  vijeka.  Stoji  tutai'i,  stoji  jeka,  stoji  klapot, 
stoji  zveka.    V.  JJoSen  173a. 

KLAPOVNICA,  /.  zensko  cejade  sto  klapa,  vidi 
3.  klapati.  —  Samo  u  Stuliccmi  rjecniku :  ,gar- 
rula,  loquax'. 

KLAPOVNLK,  m.  covjek  sto  klapa,  vidi  3.  Ida- 
pati.  —  Samo  u  Stiilicevu  rjecniku :  ,nugatK>r, 
garrulus,  gerro,  loquax'. 

KLAPEALICA,  /.    zensko   cefade  Ho   klai^ra. 

—  U  nase  vrijcme  u  Lid.    J.  Bogdanovic. 
KLAPEALO,  >».  covjek  sto  klapra.  —  U  nase 

vrijeme  u  Lid.  —  vidi  kod  klaprati. 

KLAPEANE,  n.  djelo  kujijem  se  klapra.  .h 
Bogdanovic. 

KLA-PEATI,  klipram,  impf.  vidi  klaprnati.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,Taj  klapralo  vavije  nesto 
Ivlapra  ka'  i  prazna  mliuoina'.    J.  Bogdanovic. 

KXiAJPEJSiANE,  u.  djelo  kojijem  se  klaprna.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KIiAPENATI,  klapriiam,  impf.  vidi  3.  klapati 
i  4.  klapiti.  —  Postaje  od  osnove  ovijeh  glayola. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  ,plappoi-n'  ,blatero'. 
KLAPTATI,  klapcem,  impf.  vidi  2.  klapati,  a. 

—  U  narodrwj  pjesmi  nasega  rremena.  U  glavi 
mu  zuba  davojega  :  sve  mu  klapru  kosjorioe 
prazne.    Smailag.  meh.  125. 

KLAPTITI,  klaptim,  impf.  ci.di  3.  klapati  i 
i.  klapiti.  Klaptiti  .sva.sta,  t.  j.  brbjati.  u  Topo- 
lovcu.    P.  Brantner. 

KLAPUSA,  /.  ime  domacijem  zivotii'iama. 
u)  kniiaci.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  41.  —  0)  ovci. 
Vekovo,  Pozega. 

KLAPUSANE,  n.  djelo  kojijem  se  klapusa.  J. 
Bogdanovic. 

KLAFUSATI,  klapusam,  impf.  bill,  tud,  lu- 
pati.  —  U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,Videre!  kako 
onaj  onoga  klapusa  (tuce)'.    J.  Bogdanovic. 

KLAPUTATI,  klapucem,  im^j/.  vidi  1.  i  2.  kla- 
pati (uprav  je  deminutiv).  —  if  narodnijem  za- 
yonetkama  nasega  vremena.  Daiu  klapuce,  a 
nocu  zvi^ozda  hroji.  udgotietlaj :  deram.  Nar.  zag. 
nov.  48.  U  nasega  llije  trke  nu'ke  dimije  i  gvoz- 
deue  papuco,  te  u  I'lima  klapuce.  odgoneijaj :  kon. 
170. 

KLAPU/AN,  m.  vidi  klapcina.  —  Govori  se 
od  sale.  —  U  nase  vrijeme  u  Lid.  J.  Bogda- 
novic. 

KLAEA,  /.  Clara,  ime  zensko.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Helinu  (,Chiaia,  iiome  proprio 
di  donue'  , Clara'   189*).    Vole  poctovauijem  i  bo- 


36 


KLAS,  a. 


gojubnijem  dumiiam  .  .  .  u  svetu  Klaru  (u  mn- 
nastir  sveic  Klarc).  B.  Gradii,  djev.  3.  Svota 
Klara  pod  rogulom  i  mestrijom  svotoga  Fraii- 
6oska.  143.  Uruga  bi  se  Klara  svitu  objavila. 
D.  EarakoviA,  vil.  24().  Klara,  imoiiom  i  z  diloiii 
svitla.  F.  Glavinic,  evit.  273*.  Dumiio  tvoje  yilo- 
menito  svete  Klare  glavu  pazu.  J.  Ka\ai'iin  SKi*. 
Klara  (kaludori6ko  i  svetovno).  S.  NovakoviA, 
pom.  70.  i  u  nase  vrijeme  dosta  cesto  u  Dulirov- 
niku  i  It  okolini.    P.  Budmaui. 

KLAEEVIG,  m.  muski  nadimak  ili  prezime.  — 
Pomiiie  se  xviii  vijeka.  Jure  (Kadc)  receni  Kla- 
revic..    And.  Kacic,  kor.  469. 

KLAEIC,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka.  Kiioz 
Ferenac  Klaric.  Mon.  croat.  328.  (15(>.3).  Siiue 
Klarica  celo  selo  jodno.  Mon.  croat.  308.  (1598). 
Bilic,  Klaric,  Pribeovic.  J.  Kavanin  1.35*.  Klaric. 
Schem.  bosn.  1864.  iv.  xxvii.  Ko.sta  Klaric.  Eat. 
.321.  Kldrio,  prezime.  u  hrvatskoj  krajini.  V. 
Ai'senijevii. 

KLAEICEVAC,  Klaricevca,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  liiko-krbavskoj.   Eazdijej.  40. 

KLAEKJI,  j/i.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji modrusko-rijeckoj.    Eazdije}.  48. 

KLAEIJA,  /.  ime  selu  a  protopresviteratu  ve- 
liko-heckereikom.    Sem.  prav.  1878.  97. 

KLAEIS,  m.  kora}.  mergan;  jantar,  amhar.  — 
Samo  u  Bjelostjencevu  rjecniku :  ,succinum,  oloc- 
trum'.  2.  klaris  zuti  ,sualternicum'.  3.  klariS  6r- 
|eni  ,corallium'.  u  Jambresicevu :  ,corallium';  u 
Stulicevu:  grijeskom  klaris  ,succinum'  iz  Bjelo- 
stjenceua.  —  hna  i  u  ugarskijeh  Slovenaca  (M. 
Pletersnik,  sloveusko-nemski  slovar).  —  Jamacno 
je  magarska  rijec:  kaliris,  kliris  (od  lat.  coral- 
lium,  nem.  koralle). 

KLAS,  m.  spioa,  zrna  (i  cvjetovi  i  plodovi)  po- 
redena  u  du^inu  oko  jedne  tanke  osi  (vretena)  a 
lir:  stalifika  te  prianaju  uz  OS  (kao  sto  je  na 
psenici  i  na  razi  i  najecmu)  a  kaze  se  gdjcgdje 
i  za  ovas  i  za  sijerak  (gdje  su  i  stab(ike)  ild. 
vidi:  Klas,  to  je  cvast  na  podugackom  vrotenu 
na  kome  su  ili  sedeci  (bez  petefke)  ili  petelkavi 
cvetici.  K.  Crnogorac,  bot.  87.  —  Akc.  ,5e  mijei'ia 
u  loc.  sing,  kldsu,  u  gen.  pi.  klasa,  u  dat.,  instr., 
loc.  pi.  klasima,  u  svuj  miinziiii.  Iml  .<r  umece 
ov:  klasovi,  klasova,  klas6viniu.  klii^mi'.  — Rijec 
je  praslavenska  (-la-  mj.  jinisliimisl:,,,/,!  -ol-), 
isporedi  stsloi:  klasi,,  rus.  ko.ioc-l,  <(  s.  kl^i-,  /iii(.. 
klos.  —  il/«if  biti  da  postaje  od  konir)i,i  iiln- 
yola  klati  (bosti).  Miklosir;  all  sr  iiiir.r  jmiiii- 
sliti  i  na  srodnost  s  rijirinKi  kh.-a,  klij.iti.  —  U 
svijem  je  rjecnicima:  n  \'nll mi jnm  ,spica';  u  Mi- 
ka}inu:  klas  od  zita  .^I'lra.  <pi(us,  spicum';  u 
7)'eKM«:  jspiga  di  grano' , arista'  356^1;  ,spiga  delle 
biade'  ,spica' ;  klas  bez  osja  ,spiga  senza  reste' 
,3pioa  imberbis' ;  klas  s  osjem  ,spiga  con  le  reste' 
,spica  armata' ;  proklicati  u  klas  ,spigare,  far  la 
spiga'  ,spico'  6991);  u  Bjelostjencevu:  klas,  klasje 
,spica,  spieus';  u  Jambresicevu:  ,spica';  u  Volti- 
gijinu:  ,spica,  spiga'  ,ahrG';  u  Stulicevu:  ,spica, 
series  rerum  assutariun' ;  u  Viikovu :  ,die  alire' 
,spica',  cf.  vlat;  u  Danicicevu:  klast  ,arista'.  — 
Lna  i  mnozina,  ali  se  ceSce  mj.  mnozine  upotre- 
blava  kolektivno  klasje  (vidi). 

II.  u  pravom  smislu.  Jakoze  na  zetve  klasovomb 
sice  vojuomb  na  zemju  otb  ostryhb  oru/.ij  pada- 
justiimb.  Glasnik.  11,  111.  Zita  ka  gori  jur  po- 
divaju  klas.  M.  Marulic  17.  Dosla  bi  leteci  na 
zlatan  klas  ptica.  H.  Lucie  288.  Koliko  je  klas 
puuiji  zita.  M.  Divkovic,  bes.  57b.  TaSci  klas. 
1.  T.  Mrnavic,  osm.  132.  Zrnce  p§enice  izmetne 
klas.    M.  Eaduic  479».     Prokleta  niva   na  kojoj 


KLAS,  a. 


37 


KLASATI,  b. 


klas  ne  oatajo.  (D).  U  travi  je,  ili  u  klasu,  sve 
izio.  (D).  Poslov.  danic.  Ni  klas  s  draca  gre  mu 
u  skute,  niti  on  vino  s  trna  pije.  A.  Vitajic,  ost. 
278.  Klasi  prazni  pogucase  klase  pune.  P.  Vu- 
letid  36.  Kitec  klase,  voce,  cvitje.  J.  Kavaiiin 
l-i".  Ki  mi  dase  suplu  slamu  a  ne  klase.  78a. 
Silni  grad  pada  na  zitnorodne  klase.  A.  d.  Bella, 
razgov.  100.  Klasi  satreni  od  siluoga  grada.  201. 
Sime  koje  medu  dracje  i  trnje  pade,  premda  so 
proklije  i  proraste  nikoliko,  ne  more  klasa  uei- 
niti.  F.  Lastrii,  od'  188.  Klas  kukoja  i  }u[a. 
ued.  89.  Dobro  ni  priminuje  Job  patrijarka  osju 
od  klasova.  434.  Od  klasa  zrno  razstavlajte.  A. 
.1.  Knezovic  xli.  Sime  koje  ce  se  u  obilui  klas 
razploditi.  A.  Kanizlic,  kam.  139.  Kukovet  kla- 
sova jecmenili.  .503.  Kupila  je  brizno  do  veceri 
klase.  utoc.  472.  Ugleda  sedam  klasova  lipi.  E. 
Pavio,  ogl.  84.  Da  moze  klasove  kupiti.  213. 
Jos  je  zito  u  klasu.  (Z).  Poslov.  danic.  Da  se 
iz  zrna  posijana  klas  podiie.  D.  Basic  298.  Vi- 
dase  sedam  klasova  niknuti  iz  jednoga  busa  se- 
nicna.  And.  Kacic,  koi'.  41.  Sime  bacito  u  zemlu 
struiiivsi  kano  umre,  a  izrastivsi  i  u  klas  dosavsi 
opet  ozivi.  B.  Leakovic,  nauk.  131.  Al'  ko  sla- 
bijem  klasom  trese  (vjrtrii).  P.  Sorkocevic  5791). 
Zelena  se  buduc  trava  u  klas  zlatan  promijeuila. 
586a.  Bilo  mu  u  klasu  klasato  a  u  busu  busato ! 
u  Nar.  pjes.  here.  vuk.  3.52.  Moja  mobo,  ne  pro- 
sipaj  klase.  Nar.  pjes.  petr.  1,  56.  A  za  rozicu 
nosi  klas  od  sonice.  Nar.  prip.  mikul.  17.  Mlado 
zito,  navijaj  klasove.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  25. 
Sedam  klasova  izraste  iz  jednoga  stabla.  D.  Da- 
nioic,  Imojs.  41,  22.  Kao  vrli  od  klasa  odsije- 
caju  so.  jov.  24,  24.  Sto  ce  biti  od  nas  i  od 
raje,  kad  grahovi  polegnu  nebrani  i  klasovi  panu 
nekomaniy  Osvetn.  4,  34.  —  U  ovijein  primjc- 
rima  stuji  jcdtiina  mj.  mnozine :  0  rodico  slavna 
i  sveta  zitna  klasa  razlikoga !  I.  Guudulie  90. 
U  zetve  zrele  brime  lijepa  niva  nepoziiena  zit- 
nijem  klasom  veselime  pribogato  nakicVena.  481. 
Klas  kupiti  za  ietelicam.  And.  Kacic,  kor.  141. 
h.  u  pretiesenom  smislii,  u  cemu  sto  jc  slicno 
klasu,  0  stvarima  ujedno  nanizanijein,  n.  p.: 

a)  o  kttkuriizu.  aa)  oidi  klip.  —  «  Vukuvii 
rjecniku  kod  klas:  kukuruz  sa  zrnima  ,dio  mais- 
ahre'  ,spica  zeae',  cf.  kUp  (s  dodatkom  da  se 
govori  po  juznijcm  krajevima).  —  hl>)  vidi 
okomak.  Ima  mnogo  imena  i  za  ono  na  cemu 
su  zrna  (a  kiikuriiza),  n.  p.  u  Jadru  so  kaze 
jOkomak'  ,  u  Sumadiji  ,kocan', . . .  u  Hrvatskoj  i 
.sasarica'  i  ,klas'.  .  .  .  Vuk,  pism.  76 — 77.  Klas, 
vide  okomak  (cf.  oklasina)  .s  dodatkom  da  se 
Ijouori  u  UrvatskuJ.  rjecn.  kod  klas.  —  <:c)  ku- 
kiu'uzna  resa  ,kafczclion  an  dor  maisiihre'  ,julus 
zeae'  (s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrcatskoj). 
Vuk,  rjecn.  kod  klas. 

b)  klas  smokava  ,fioorum  exsiccatarum  (sic) 
series'.  J.  StuUi,  rjocn.  kod  klas.  —  nije  dosta 
pouzdano.  —  U  istoinr  rjeinikii  ima  da  se  i 
iwpce  0  stvarima   txuiizanijem   moze  kazati  klas. 

I',  u  jednom  primjcru  xv  vijeka  kao  da  znaii 
II  niHaforickum  smislu :  hrana  ili  uopce  nesto  ko- 
ri^iw:  Uci  se  od  umica,  i  kad  se  naucis,  nauc' 
neumioa  kuigu  ku  dobro  vis;  od  potribe  bo  jest 
da  ki'uge  mnoze  glas,  da  pomoc  bude  nost  po 
svit  kiiiznika  klas  (, propaganda  etenim  rerum  est 
doctriua  bonarum').    M.  Marulic  145. 

<l.  Klas  crni  (Sabjar),  v.  Roscici.  B.  Sulok, 
im.   145. 

KLASA,  /.  po  tal.  classe,  ili  po  I'li'tn.  klasso, 
red  (kamo  se  sto  mece,  ili  kako  se  sto  ocjeiiujej, 
orsta,  razred.  —  Cesto  ii  nasc  vrijeme.  Klasa 
napretka  dobiveua  prigodom  polugodisiiega  ispita. 
Zboruik  zak.  1,  224. 


KLASAC,  klasca,  m.  dem.  klas.  —  U  Stidiceoa 
rjecniku  uz  klasak. 

KLASACA,  /.  ime  bifci.  Klasaca,  ces.  klasec 
(Lepturus),  Bromus  mollis  L.  (Marinkovic).  B. 
Sulok,  im.  145. 

KLASAK,  klaska,  m.  dem.  klas.  —  U  nasc 
vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u  Stulicevu  (mali  klas) 
i  u  Viikovii  (hyp.  V.  klas).  Druga  nosi  klasak 
od  i5enice.  Nar.  pjes.  here.  vuli.  336.  — •  I  u  ho- 
tanici  s  osohitijem  znaienem:  Ovu  cvast  (klas) 
naj  vise  imaju  travke,  i  svaki  liihov  cvetic  zovo 
se  , klasak'  (,spicula')  koji  je  obicno  sastavjen  iz 
plevaka  i  plevica.  K.  Crnogorac,  bot.  87.  Klasci 
(,spiculae').  J.  Pancic,  bot.  56.  Klasak,  Klasi6, 
bot.  lat.  jSpicula'  ,ahrchen',  tal.  ,spighetta'.  B. 
Sulek.  rjecn.  znastv.  naz. 

1.  KLASAN,  klasna,  adj.  u  koje.mu  je,  na  ko- 
jemii  je  klasje.  —  isporedi  klasen.  —  U  Bjelo- 
stjenceoii  rjecnika :  kajkavski  klasen,  klasnast 
,spicatus',  gdje  ima  i  klasno  brane,  klasuvaiie,  za 
ziiaci  klasja  pobiraiie,  paletkovane  ,spicilegium' 
(vidi  i  klasnobraiie),  i  H  Stulicevu :  ,spiceus'.  — 
vidi  i  2.  klasan.  —  In  Sidekovu  rjecnika  (sa 
znacenem :  uopce  koji  j/ri/idda  klasu  ili  kla.yu)  : 
,abron-'. 

2.  KLASAN,  klasna,  m.  jun,  junij,  lipan.  — 
vidi  i  klasen.  —  isporedi  1.  klasan.  —  Samo  u 
jednoga  piscn  xvii  nijeka  koji  mijesa  cakavske  i 
kajkiirsi:'  ohlil:r,  ,i  i.niii'itu  rjecnika  u  lijehistjcii- 
cevii  I  l.-<ijl:iir^ki  klas..ii  mosec,  ivanscak,  lipan  ,ju- 
nius')  I  II  .l(iiiihrrsii-i-i-ii.  (klasen  mesee  ,junius'). 
Na  22  klasna  meseca.  P.  Vitezovic,  kron.  61. 
2  dan  meseca  juuiusa  aliti  klasna.  88.  4  dan 
klasna.  110.  15  den  klasna  meseca.  111.  Bila 
je  mc'^iMu  kliKua  megla.  169.  —  Ima  i  a  novo- 
.'!lorrii^l.'"iif  ji.il: a  klasen  .s  istijem  znacenem.  — 
S  toga  ilo  soino  u  jednom  primjeru  nema  rijcci 
mjeseu  uza  se,  moze  hiti  da  treba  shvniili  ooii 
rijec  kao  adjektiv. 

KLASANE,  n.  djelo  kojijem  (n.  p.  zito)  klasa. 
—   V   Vukoi'u  rjecniku. 

KLASAST,  adj.  postaje  od  klas. 

a.  vidi  klasat.  —  TJ  Belinii  tjeH-niku:  ,siiigato, 
che  ha  fatto  la  spiga'  ,spioatus'  699b,  j  u  Volti- 
yijinu  (kod  klasen). 

b.  koji  je  kao  klas.  ■ —  Naciiieno  u  nase  vrijeme 
(ii  botaniei).  Clanovi  sedoci :  klasasti  ...  J. 
Pancic,  bot.  28.  Klasast  cvet.  K.  Crnogorac,  bot. 
86.  —  U  Hulekovu  rjecniku:  ,alu-6uahiilich'.  — 
Klasast,  bot.  lat.  ,spiciformis'  ,ahrenf6rmig'.  B. 
Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KLASAT,  adj.  na  kojcmu  je  klasje,  na  kojemu 
jc  mnogo  klasja,  koji  je  rodio  mnogo  klasja.  — 
TJ  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(,spicatus').  Bilo  mu  u  klasu  klasato  i  u  busu 
busato!  u  Nar.  pjes.  here.  vuk.  352.  Po  vrlui 
(ienica)  klasata.  Magaz.  1868.  65.  ,Ove  'e  go- 
dine  svako  zito  klasato'.  ,Moja  'e  ozima  senica 
klasata,  a  jara  sitnoklasa'.  J.  Bogdanovic.  —  / 
u  Sulekovti  rjecniku:  jahrenroich;  ahrig'.  —  Kla- 
sat, Klasit,  bot.  lat.  ,spicatus'  ,ahrig'.  B.  Sulek, 
rjecn.  zuaiLstv.  naz. 

KLASATI,  klisam,  impf.  klijuli  ii  klasje,  ra- 
dati  klasje,  ispustali  iz  sebe  kla^jr  m  /ii(ri,  n.  p. 
0  zitu),  obicno  se  misli  na  miingo  kl'tsji'. 

a.  aktivno.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu,  (,spicare,  spicas  emittere')  i  u 
Vukot'ii  (,in  ahi-en  schiessen'  , spicas  emittere, 
spicor').  U  duo  mu  se  busalo,  u  srijedi  trsalo, 
a  na  vrhu  klasalo.  Vuk,  kovc.  121.  To  klasa  na 
debelo!    M.  Pavlinovic,  razg.  69. 

h.  sa  se,  rejleksivno,  alije  isto  znacene  kao  kod 


KLASATI,  b. 

aktivnoijti  glagola.  —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu 
rjcHtiikd  »  Belinu  (,9pigare,  far  la  spiga'  ,spico' 
ti9!1'>)  gdje  sc  naj  prije  nahodi,  u  Vidtigijinu 
(.spigare,  fare  spiche'  ,in  ahren  schiessen'),  u  Stti- 
lii'rvii  (iiz  klasati).  DoSlo  lito  i  pocelo  so  2ito 
klnsati.  F.  Lastric,  od'  179.  Zita  so  klasaju. 
svet.  53".  Onda  joftam  i  bo}e  se  klasa.  J.  S. 
Jio|kovic,  114.     Kuruzi  so  klasaju.   Strizivojna. 

KLASA V,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjecniku:  v. 
klasat. 

KLASEN,  adj.  vidi  1.  i  2.  klasan.  —  Samo  u 
VoUUjijinu  rjeiniku  (gdje  je  po  svoj  prilici  rijec 
nzcta  is  kajkavskoga  govora,  te  hi  trcbnlo  da  glasi 
klasan) :  klasen,  klasast  ,spicoso,  pieno  di  spicho' 
,geschosst';  ima  i  klaseui  raosGc  ,giuguo'  ,der 
mouat  jxinius'. 

KLASIOIZAM,  klasicizma,  m.  po  not^oj  latin- 
skoj  rijeci  olassioismm,  'ifici:  m-  suhih  ncct'ie 
klasika  (grekijeh  i  rim^l:ij'-li>  ni'ijn  i  »,/>/, i/Vui.  Hi 
moda  da  se  twedu  opet  l;la.<ii'iii  uhliri  ii  slil:iir,<tvo, 
kipaivlvo,  gradene  itd.  —  U  nase  vrijemc  po  va- 
riiiijiia.  Klasicizam,  stil.  (I'lein.)  ,classioismus'. 
B.  Sulek,  rjo6n.  znanstv.  naz. 

KLASICAN,  klasicna,  adj.  od  lat.  olassious, 
izvrstan,  uzorit:  kaze  se  osobito  u  knizevnosti  o 
naj  glasovilijim  piscima  i  nihovijem  djelimn 
()i  knizevnosti  se  prenosi  i  na  umjetnosti),  i  oso- 
Iritu  0  grikijem  i  latinskijem,  pa  i  uopce  kao  po- 
hvala,  ali  je  tad   naj  ceice  u  ironickom  smislu. 

—  U  nase  vrijeme  po  varoSima.  —  Klasican,  gr. 
(izredan,  izuci)  ,classisch',  tal.  ,classico'.  B.  Sulek, 
rjefin.  znastv.  naz. 

KLASICNOST,  /.  osobina  onoga  sto  je  kla- 
sicno.  —  U  na§e  vrijeme  po  varosima.  —  Kla- 
sionost,  stil.  (izucnost)  ,classicitat',  tal.  ,classicita'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KLASIC,  m.  dem.  klas.  —  U  Vukovu  rjecniku. 

KLASIFIGIEATI,  klasifioiram,  impf.  nem. 
klassiiiciren,  rasre.divati.  —  isp>oredi  klasifikavati. 

—  Cesto  u  nase  vrijeme  po  varosima  u  sjever- 
nijein  krajevima.  Vjerovnike  po  pravima  pre- 
imustva  klasifloirati.    Zbornik  zak.  .3,  739. 

KLASIFIkAcIJA,  /.  neni.  klassifikation,  tal. 
classificazione,  razredivane,  razredba.  —  U  nase 
■vrijeme  cesto  po  varosima. 

KLASmKATI,  klasifikam,  pf.  tal.  classificare, 
razrediti.  —  U  na§e  vrijeme  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

KLASrFIKAVATI,  klasifikavam,  impf.  klasi- 
fikati.  —  isporedi  klasiiicirati.  —  U  nase  vrijeme 
u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLASIK,  m.  klasicni  pisac.  —  Po  lat.  classicus 
preko  tal.  classico.  —  U  naSe  vrijeme  po  varo- 
sima. —  Klasik,  hist.  phil.  (izrednik,  izudnik) 
,classiker',  tal.  ,elassico  (autore)'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

KLAsESTA,  /.  (uprav  augm.  klas)  u,  Vukovu 
rjecniku:  vide  ovrSina  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Boci. 

KXiASINIC,  TO.  prezimji.  —  xvi  vijeka.  MiklouS 
dijak  Itlasiai^,.  Mon.  croat.  28.5.  (1585).  —  moze 
se  iitati  i  Klasiui6. 

KLASINE,  n.  vidi  klasje.  —  U  jednoga  pisca 
xviii  vijeka.  Jer  se  s  perjom  i  klasine  dizo.  J. 
S.  Ke}kovi6  210. 

KLASIT,  adj.  vidi  klasat  na  Jcraju. 

KLASITI,  klasim,  impf.  u  StuUcevu  rjecniku: 
V.  klasati  so  .s  dodatkom  da  je  rijec  rmka.  —  Sa 
se,  refleksivno  (vidi  klasati,  b).  —  n  Bjelostjen- 
devu  rjciniku:  klasim  se,  klas  izpuscam,    prokli- 


!  KLASOVATI 

eavam  u  klas  ,spico',  i  u  StuUcevu:  v.  klasati  so 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenceva. 

KLASJE,  w.  coll.  upolrebjaoa  sc  kao  mnozina 

od    klas    (vidi).  —  Postlljr  ,„l  ki.is    lulshirl;,,,,,     iijf. 

—  Moze  hiti  praslan  n^l.a  /■/;...  ,\jh,,-' Ji  ,/,V.ic. 
klasjo,  jxi}.  klosio.  —  /  ini^riiiii  s,  j,  .il;ii  jiirld. 
od  w  i-ij,-l;,i.  It  i.wiiii'  ;-i.rii,/.-,f  ,1  Mil:,iliiiu{hriiti 
kliisjM  ix\>-'.  II  nrlniii  .I.'  -^piu'liC  /.■'-//  ,|ii-a  699l>), 
U  Jjji'lnsljriii'rrii  il;i,il  1,1:,,  ,  /(  Sliifii'rni  (.spicarum 
oopia,  abiindantia'),  u  Vukovu  (,dio  ahrou'  ,spicao'). 
Po  Siriuah  grada  nasega  klasjo  p5eni£no  vidili. 
Aloks.  jag.  star.  3,  212.  Bonesti  ooto  rukoveti 
klasja.  Bornardin  120.  levit.  23,  10.  U  zeleni  i 
u  klasju.  M.  Drzi6  400.  Pooose  trgati  klasje. 
Anton  Dalm.,  nov.  te§t.  1Gb.  Za  me  rodno  Ijetno 
vrime  zlatnim  klasjem  riive  puni.  T.  Gundulic 
245.  Mlado  klasje,  drobna  stada.  G.  Palmotic 
2,  53.  Zeleni  se  tot'  ravuica  punijom  klasjom  na 
valove.  A.  Vitalic,  ost.  7.  U  klasju  voselomu. 
I.  Dordic,  salt.  350.  Klasjom  zrelim  zlati.  uzd. 
180.  Ne  ukaze  se  ni  trava,  a  kamo  li  klasje.  F. 
Lastric,  nod.  277.  Vrsike  od  klasja  iliti  osje. 
434.  Za  sobom  ostavjaju  klasje.  And.  Kacic,  kor. 
142.  Klasjo  prez  ^ita.  N.  Palikuoa  20.  U  klasju 
zito.  A.  d.  Costa  1,  207.  Kupi  klasjo  po  lanskom' 
strnistu.  Nar.  po.sl.  vuk.  164.  Ja  cu  klasje  ku- 
piti.  Nar.  prip.  vuk.  221.  Pocese  trgati  klasje  i 
jesti.  Vuk,  mat.  12,  1.  Eukom  zane  klasje.  D. 
Danicic,  isai.  17,  5. 

KLASNAST,  adj.  u  Bjelo.stjencevu  rjecniku  (vidi 
kod  klasan). 

KLASNIC,  TO.  ime  trima  selima  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  zagrehackoj.  Klasnio  doni,  gorni,  sredni. 
Eazdijo}.  65. 

KLASNOBBANE,    n.  pabircene,   paletkovane. 

—  Samo  u  Jambresicevu  rjecniku:  ,spicilegium' 
sto  je  jamacno  uzeto  iz  Bjelostjenceva  (klasno 
brane,  vidi  kod  klasan),  pa  je  pisae  shvatio  kao 
da  je  jedna  (slozenn)  rijec. 

KLASOBEE,  m.  eoijek  koji  bere  klasje  sto  je 
ostalo  za  zeteocima  (koji  pabirci,  pajetkuje).  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
cevu  (klasober,  paletkovalac  ,spiciles,  spicilegus') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  StuUcevu  (po  Bjelo- 
stjencevu),  u  Vukovu:  ,der  ahrenleser,  nachstop- 
peler'  ,spicilegus  (?)'  s  2>rimjerima  iz  narodnijeh 
pjesama :  Jedna  kita  klasoboru,  druga  kita  po- 
statniku.  U  nasega  klasobera  svilen-kita  uad 
ooima. 

KLASOBEACICA,  /.  zensko  ce}ade  kao  klaso- 
ber. —  Samo  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  klaso- 
bracica,  paletkovalioa  od  klasja  ,spicilega'. 

KLASOKIT,  adj.  okicen  klasjem.  —  TJ  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Ni  djevojke  klasokite.  J.  Ka- 
vanin  471b. 

KLASOMUNA,  m.  Hi  f.  samo  nom.  pi.  klaso- 
mune  u  jednoga  pisca  iz  Boke  kotorske:  Stide  se 
jezika  kojim  im  jo  mater  govorila,  ta  im  je  go- 
vedarski  i  skitacki,  nego  im  se  cini  uesto  dicuije 
i  mudi-ijo  zvokotati  kao  klasomune.  S.  ^ubisa, 
pric.  54.  sam  pisac  tumaci  ovu  rijec:  noka  soja 
Judi  kao  ciganija. 

KLASOEODAN,  klas6rodna,  adj.  koji  rada 
klasje  Hi  mnogo  klasja,  vidi  klasat.  —  Samo  u 
Belinu  rjecniku :  klasorodni  ,chi  produce  spigho' 
,spicifer'    699b. 

KhA.SO'VAT^E,n.pabir6ene,pa{etkovane  (klasja). 

—  Samo  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  kajkavski  kla- 
suvane,  v.  klasno  (vidi  kod  klasan)  i  odande  u 
StuUcevu  (klasuvane). 

KLASOVATI,  klasujem,  impf.  pafetkovati,  pa- 
biriiti  (klasje).   —  Samo  u  StuUcevu  rjeiniku : 


KLASOVATE  ! 

klasnvati  stu  jc.  sam  pisac  nacinio  po  rijeci  kla- 
suvar'ie  (vidi  klasovane). 

KLASOVIT,  adj.  vidi  klasat.  —  U  jrdnoiia 
piactt  XVIII  mjaka.  On  ugleda  klasovito  zito.  M. 
A.  E,o|kovi6,  sat.  L4''. 

KLASOVO,  n.  tine  mjestu  n  Srhiji  u  okrugu 
kraiiiijcvnAoiH.  Vinograd  u  Klasovu.  Sr.  nov. 
1R7'3.  523. 

1.  KTjASTI,  kladem,  impf.  ponere,  stav^ati,  po- 
atavjati,  metati  (n  Vukovu  jo.  rjemiku,  zabilezen 
kiw  perfektivni  glaqol,  ali  nc.ma  primjera  u  ko- 
ji'mii  nc  bi  mogao  biti  imperfekiivan ;  a  imper- 
fektivan  je  i  u   drugijem.  slavenskijem  jezicimn). 

—  vidi  i  2.  klasti.  —  Akc.  kaki  jo.  u  praes.  taki 
je  u  impf.  klddijah,  u  impt.  klddi,  ii  ger.  jrrars. 
kladilci ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  n 
inf.,  osim  anr.  2  i  3  sing,  klade.  —  Bijec  jo  pra- 
slavenska  (od  korjena  klad),  isporodi  stslov.  klasti, 
r«.s'.  K.iacTi.,  ce^.  kldsti,  po^.  klaSc.  —  Kiinjon 
in<ise  biti  indocrmii^ln,  jcr  ^■•  mihr:!  1  a  iimiKin- 
skijini  jezicimn  l^n  :  iiiirinriii  :  Innirilii.  /'i/iorrdi 
got.  hlathan,  .<trii,'ni.  Iilirl.'jii  i iiur,,ri'i,-iii  I;,,lpn), 
iinglos.  hladan  f/io  uramr  -inhniiiii  i  /i,,  -.Inreii- 
skniii  korijenu  indoerrn/i-ili  In  l;iiriji'n  mntinn  t)iti 
kladh  //j'klodhV  —  Xn  iln,  iiijrsti,  wui  njrka 
iiiiti  iKir.  2  xi>ig.  kla  i  3  pi.  klase,  nli  je  to  samo 
radi  xlika :  H  ke  jakosti  neizric.ne  u  vijeonici  ti 
liem  samu  mramorni  spis  hvale  dicne  na  spo- 
menak  vjecni  kla  mu.  J.  Kavanin  178'>.  Podlozih 
so   krizu   koga  na  me  klase.    M.  Kuhacevio  49). 

—  Poslije  XVI  vijeka  nalazi  ■<io  samo  u  cakaoaca 
(ali  vidi  2  i  3.  klasti).  —  Izinedu  rjecnika  u  VrnnH- 
covu  (naprida  klasti  ,promovere'),  «  Belinu  (,porre 
e  ponere'  ,pono'  .573b),  «  Voltigijirm  (klasti, 
kladam  ,porre,  -mettere'  .setzen,  legen'),  u  Stiili- 
ce.i'u  (klasti  i  grijesknm  kladsti  , ponere,  colloeai-e, 
looare'),  w  Vukovu  (pf.  ,stellen,  legon'  ,pono',  of. 
metnuti  .?  dodatkom.  da  se  govori  ii  Briidlxknj), 
a  Danicicevu  (klasti,  kladu  , ponere'). 

A.  aktivno. 

1 .  znaiefie  je  kao  Ho  je  kazano  sprijeda.  smimo 
moze  i  ne  biti  pravi ;  objekat  moze  biti  Uo  ne- 
zivo  Hi  zivo  Hi  iimno ;  rijetko  .le  nc  izrico  mjoxtii 
(naj  cesce  n  preno.sonom  smisti(.). 

a.  izrice  se  mjo.^to : 

(i)  prijedlogom  u  i  akuzativom  (a  tri  primjera 
lokativom,  ali  je  to  samo  pogroSka  pisacn:  Mo- 
gase  Ii  u  radosti  vecoj  danas  klasti  mene?  D. 
Barakovic,  vil.  249.  Tva  vlast  mnoga  lioce  da 
s'  ti  car  rodjeni,  a  Turcina  carsfcvo  zloga  pade, 
i  u  Stambul-gradu  jaku  da  stol  klades  i  ojaku. 
.f.  Kavanin  269^.  I  u  naj  vecem  hiidom  skupu 
pozderivca  kladoh  mene.    4^17l>). 

na)  II  pravom  smislu.  (Zinija)  glavu  kladise 
V  nsta  toj  zloj  hceri.  Korizm.  4,3l>.  Smrt  u 
zemlu  sve  klade.  M.  Vetrauic  1,  197.  Stare  i 
nilade  sve  kosi  na  jedno  i  u  zemju  sve  klade. 
N.  Dimitrovii  10.5.  Gospoda  bde  klasti  u  ta  broj 
i  liega.  D.  Barakovic,  vil.  16.  Klast  nogu  ii 
strime.  64.  Ne  mogu  sve  klasti  u  pismo  ovo  sad. 
69.  Ead  bi  te  klast  u  raj.  298.  Skiipno  s  tobom 
poje  pisme  svake  vlasti  sada  ti  no  koje  hti  u 
knige  klasti.  365.  Klado  juj  u  zito.  jar.  64. 
Vode  ne  klad'  u  vino  sad.  M.  Gazarovic  117^. 
Tvrdu  u  tvrzd  liega  (kona)  kladu.  I.  Zanotti, 
en.  6.  Klade  ju  u  komoru,  svojimi  divami  rece: 
,Hocu  da  jo  nada  svimi  vami'.  Oliva.  11.  I  pra- 
vedna  (tuznu  meni !)  u  ovu  su  jamu  klali.  P.  Vu- 
letic  30.  Kra}a  Sapor  od  Perzije  u  gvozdenu 
gajbu  klade.  .T.  Kavanin  453''.  Sad  klad'te  ga 
va  erne  taiunice.  Nar.  pjes.  istr.  1,  30.  Dajfce 
nam  ga  bokimii,  ca  klademo  va  loncic.  3,  18. 
Kupi  racu,  klade  ju  va  vodu.  Nar.  prip.  mikul.  24. 


)  1.  KLASTI,  A,  1,  a,  (;;. 

hb)  n  nictdforickom  smislu.  Devstvo  ja  kladu 
V  nebo.  Transit.  12.  Kim  nikuko  prozora  um  u 
pamet  klade.  P.  Zoranic  56".  .Tur  u  ti  neskladi 
mir  kladi.  D.  Barakovic,  jar.  79.  Boj  na  nebo, 
a  u  raj  klade  tvo'e  prijevare,  zla  napasti.  J.  Ka- 
vanin 24b. 

cc)  u  prenesenom  smishi.  nan)  objekat  je  nesto 
umno  (ufane).  Ki  ufanje  kladu  u  taSce  beside 
jiscu  da  popadu  vitar  ki  ne  vide.  D.  Barakovi6, 
vil.  (1889)  115.  Ufanje  samo  klasti  u  obranenjo. 
I.  Ivani§6vii5,  kit.  152.  U  te  vazda  moje  klasti 
htih  ufanje.  A.  Vitajifi,  ist.  89b.  —  11  jednom  je 
primjerii  objekat  osveta,  ali  smisao  nije  jasan: 
treba  Ii  .•ihvatiti  u  ne  kno  da  je  u  uzoj  svezi 
s  glagolom  klasti,  te  bi  znacenr  hi/n :  oxreti  se  na 
nima  (snopcima).  Hi  sa  supstniilirmn  osvetu,  te 
bi  znaiilo:  ostavi  osvetu,  prodi  se  osrrtr':'  Pusti 
uzroke  od  napasti,  slomi  snopke  koji  to  bodu, 
Iitij  osvetu  u  lie  klasti,  gledaj  konac  a  no  Skodu. 
I.  Ivanisevic  64.  —  hhh)  mjesto  je  vesto  u.m)io, 
n.  p. :  misao,  pamet.  Ye/-,  nigdar  svojili  let  u 
misal  ne  klade  takovu  strasnu  smet.  D.  Bara- 
kovic, vil.  60.  U  pamet  tvrdo  klade.  .J.  Armo- 
lusic  7.  —  sklad,  nesklad,  nepokoj.  A  ne  bih 
ludo  rad  klast  obOi  u  sklad  htec  klast  obih  u 
nesklad.  D.  Barakovic,  vil.  374.  Sve  nevoje 
nigdar  mene  u  nepokoj  ne  kladihu.  I.  Ivanisevic, 
kit.  58.  —  stnne,  to  se  glagolom  kaze  prijelaz  iz 
jednuga  staiia  u  drugi,  promjena.  Satrt  me  i  a 
prah  klasti.  A.  Vitajic,  ist.  65b.  XJ  nista  svaka 
klasti  jest  u  tvojoj  samo  oblasti.  175''.  Ti  u 
kretaiie  cinis  klasti  i  u  stragnu  smutnu  more. 
189"'. 

b)  prijedlogom  na  i  akuzativom  (u  jednom  pri- 
mjeru  xv  vijeka  stoji  lokativ  po  staroslovenslcom 
jeziku :  Koji  kladijeliu  trbnovb  venacb  na  glave. 
Mon.  Serb.  342  god.  1427.  u  uvom  primjeru  stoji 
takoder  lokativ,  moze  biti  jer  se  shvaca  ne  kao 
mjesto  kladena  nego  iwpce  kao  mjesto  gdje  .Ho 
bivtt:  Ki  na  gospockoj  trpezi  ne  klade  listo  va- 
rene  ili  pecene  jistvine.    M.  MaruliA  4). 

na)  n  pravom.  smislu.  Koji  mu  klaadehu  trt- 
novb  venaub  na  glavu.  Mon.  sorb.  371.  (1432). 
Same  sebi  zanciou  na  grlo  kladote.  B.  Gradic, 
djev.  100.  KlasiSe  t'  ini  javor  i  brSCan  na  grebe. 
M.  Gazarovic  124b.  Maske  na  stol  nogu  kladu. 
I.  Ivanisevic  305.  Klasti  ruku  na  oruzje.  P. 
Radovcic,  nac.  175.  Ha}u  kladoh  na  siroka  moja 
pleca.  I.  Zanotti,  en.  47.  Na  n  nogovu  svjotu 
kladu  iz  koje  ga  prije  svukose.  A.  VitajiC,  ost. 
188.  Na  tvo'e  rame  tad  ces  klasti  sveta  kriza 
dil  naj  bo|i.  193.  Zlatan  verug  na  vrat  klado. 
P.  Vuletic  39.  Sad  iioj  klade  lonac  na  lirbat. 
Nar.  prip.  mikul.  15.  Kad  je  mladica  klal  na 
zemju.    85. 

hb)  u  metaforickom  ili  u  prenesenom  smislu. 
Jeretik  lahko  bi  klal  spovidajucega  na  blud. 
Narucn.  11^.  —  Od  mnozih  iskuseuji  bih  rvan 
kladuci  mi  na  pamet  raskose  rimske.   Transit.  29. 

—  Kolik  velik  Boziji  srd  i  nega  vecni  kastig  na 
se  kladu,  koji  istine  i  prave  pripovidavce  more. 
Postila.  yl"-.  A  sada  niku  kob  tujini  kladu  na  n. 
D.  Barakovic,  vil.  147.  Zlobu  porodise  zlo  ^na 
dobrih  misled  klasti.  A.  Vita}ic.,  ist.  25b.  —  sto 
klademo  na  dusu  prokuraturom.  M.  Bijankovic 
76.  Koju  stvar  vele  klademo  na  dusu  uamistuika 
izvanskoga.    108.   (isporedi  dusa,  d,   c)   bb)  ccc)). 

—  Potribno  bi  t'  vecu  ze)u  na  to  klasti.  A.  Geor- 
giceo,  nasi.  114.  —  Na  put  svoj  hod  klade.  A. 
Vita|ic,  ist.  280'<.  —  Kici  koje  prostrih  na  dobar 
broj  kladi,  jore  jih  istom  rih  miloSce  zaradi.  P. 
Hektorovic  60. 

c)  prijedloziiua  vise,  vrhu,  vrh  s  yenctivom. 
Kladuc  te  vise  svih.    M.  Marulic  89.     Kako  ka- 


1.  KliASTI,  A,   ],  a,  c). 


I.  KLASTI,  A,  2. 


mono  ?.ivo  kladoto  svrhii  zidaliSia.  Transit.  90. 
Ki  (iiiiia)iti)  goni  srditi  vrh  pfore  kliiditiu.  H. 
Tjucii-  '271.  Vrliu  mora  ki  ga  klado.  J.  Kavai'iin 
2091).  Vlaski  namd  vrana  obire,  i  vrh  modra 
klado  tloha  (ria  grhu).    288». 

tf)  iirijcdlogom  pod  i  akuzativum. 

aa)  II  lira vom  smislit.  Pod  javor  klade  sad 
l>rivridiia  luramora.    D.  liarakovii^,  vil.  139. 

tth)  II  metaforiikom  Hi  u  preni'scnom  smislu. 
I  kriva  i  prava  pod  oblast  jur  klado.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  .52.  Koji  muogo  vojvod  klado  i  kra|ev 
pod  nos'O.  P.  Vitozovic,  odil.  72.  Pismo  jo  ti 
vrat  .slomilo  koje  jo  otajno  tvo  pero  slozilo.  6isto 
si  prod  sudom  rokal  i  valoval,  prot  znanu  i  duSi, 
<Ia  s'  ga  pod  poro  klal.    M.  Kuhacovio  65. 

e)  prije.dlufiom  kod  i  genetivom.  —  Samo  u 
jcdnom  priinjeru  xviii  tnjeka.  Nek  te  mjestom 
Lu6i6  misti  i  klade  te  kod  Trogira.  J.  Kavanin 
328t>. 

f)  prijcdlogom  po  i  ahuzativom.  —  Samo  u 
jednom  primjeru  xvi  vijeJca  (u  prenesenom  smislti). 
No  klade  po  pamet  kob  tuj  !^ubidrag.  P.  Zo- 
rani6  38b. 

ff)  prijedlogom  prod  i  alcuzativom. 

aa)  u  pranom  smislu.  Zac  tko  co  prid  vola, 
rocG  so  prilika,  klasti  voz  al  kola?  nije  red  ni 
slika.    D.  Barakovii,  vil.  119. 

hh)  II  prenesenom  smislu.  Naprvo  klades  svit 
prod  Boga.  Transit.  53.  Po  uzroku  od  2en  nas 
protivnik  klade  pred  nas  za  uoiniti  nas  pasti. 
Transit.  266. 

h)  prijedlogom  k  s  dativom;  glagol  znaci  od 
prilike  sto  i  pridati,  dodati.  JJasap  k  raapu  klade, 
zlo  ka  zlii  pristavi.    D.  Barakovi6,  vil.  69. 

i)  prijedlogom  oko(l)  s  genetivom.  Steplivsi 
plastB,  klade  mu  okol  glavo.  P.  Hektorovio  (?)  137. 
Kladuci  okol  glave  platice  (?)  Lovrinac  Bogu  go- 
vori.    137. 

k)  prijedlogom  medu,  a  supstantiv  je  : 

aa)  u  akuzativu  (u  svijem  primjerima  u  me- 
taforiikom Hi  u  prenesenom  smislu).  Malo  krat 
jedinstvo  meju  dvimi  klades.  P.  Zoranic  37^. 
Klade  on  Hlume  mou  Herceze  i  Zagorce.  J.  Ka- 
vanin 118".  Kotorane  hti  Urbin  klasti  meju 
mudre.    131b. 

hb)  u  insPrumentalu.  Vedi  svaki  oas  mou 
sobom  kar  kladu.    M.  Vetranic  2,  161. 

I)  prijedlogom  s  s  instrumentalom  (u  oha  pri- 
mjeru u  prenesenom  smislu).  S  pustinakom  ti  me 
klado.  D.  Barakovic,  vil.  249.  Ob  desno  ga  klasti 
s  pravodnimi  }udi.    drag.  344. 

in)  mjesnijcm  adverhom.. 

aa)  u  pravom  smislu.  I  vazamsi  sedam  ki'uliov, 
kad  hvali  uzda,  razlomi,  i  da  uoenikom  svojim 
da  naprid  kladu.  Postila.  f4a.  Grdi  ce  nogu  naprid 
klasti,  vazdi  mu  so  vidi  jama.  E).  Barakovic,  vil. 
172.  Drug  dan  klade  nebo  gori  na  visoko  vise 
svoga.  jar.  6.  Itkore  ne  znade  misto  skrove- 
nito  gdi  ga  muftis  klado.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
78.  Pravo  bi  nib  ondi  klasti,  gdi  Kandijase  sveti 
Pava'.  J.  Kavanin  154".  Kamo  klade  on  svoju 
kozu,  kad  se  suce?  Nar.  prip.  mikul.  8.  Kamo 
si  klal  k}uc,  tu  ga  i  zami.    13. 

hb)  u  metaforiikom  Hi  u  prenesenom  smislu. 
Vse  umanamo  i  <io(l)i  klademo  vionim  zakonom. 
Mon.  Croat.  131.  (1487).  Ali  je  di-zan  klasti  doli 
nu  (hunsijenciju)  ali  ciniti  po  lioj.  Narufin.  72b. 
Naj  li§6  kad  hini  svoj  slatki  razgovor,  omokSat 
u6ini  i  acar  i  mramor,  da  sroe  kamouo,  gdjo 
himbu  tuj  klade,  sladosti  takmeno  svoj  ga  stril 
propade.  M.  Velranii  2,  55.  Posten  glas  ju 
naprid  klade.  J.  ArmoluSi6  67.  Kurati,  kladuci 
vanka  naredbu  od  svetoga  zbora  tridontinskoga. 


M.  Hijankovi/'.  150.    Svak  s  Ikaroin  prij'  bio  pao, 
nog   let   misli   tu   uprav  klao.     J.  Kavanin  477*. 
b.  mjesto  se  ne  izrice. 

a)  uopie  w  prdrani  ^inishi.  -  n  ni'oin  primjeru 
klasti  (na  sebe)  :niiri  'In  i  <il,liii'ili :  I'h'mrto  noka 
svakako  kladu  ml  on.'  imi^ii  kiija  n'l^'ovara  ofi- 
ciju  od  onoga  dnova.     M.  iJijankovic   108. 

b)  uopce,  ali  u  pri'nesenom  smislu  (naj  iesie 
je  objekal  pomi'ia).  Vikuvicno  mucanjo  kladuci 
sliraAujuAi  vazda  vrv.  Mou.  croat.  80.  (14-51). 
Klado  pomnu  svaku.  Statut  vrb.  145.  Nigdar 
on  po  sobi  toliko  zlo  klasti  sam  sobom  zuaj  ne 
bi  nimajuc  oblasti.  D.  Barakovic,  vil.  54.  Da 
klado  pomiiu  vred.  138.  Hitra  bi,  klade  moo, 
opravi,  providi  .  .  .  282.  Ti  klado  zakoni.  282. 
I  klasti  svoju  moc.  298.  Svu  hoti  pomnu  klast. 
356.  Klade  red  i  nacin.  jar.  64.  Kad  zapovid 
tiiku  ta  baSa  razvimi,  klade  (pisac  tumaii :  po- 
stavi)  pomnu  svaku  ku  moze  i  umi.  B.  Krna- 
rutid  17.  Hotijte  pomiiu  klasti  da  .  .  .  A.  Vi- 
ta[i6,  ist.  13b.  —  Za  ovakove  primjere  ne  zna  se, 
pripadaju  li  amo  Hi  pod  2:  Od  toga  klade  pri- 
liku  Avgustin.  Naruon.  54b.  Ne  provlaceci  vole 
nase  govorenje  i  na  kratko  je  kladuii.  Transit. 
150.  Kladuci  on  jeretik  proti  nam  one  knige. 
211. 

r)  filnfii)!  <;r  kl:i<;ti  rjoptiihijr  iiijinitiuom  kojijem 
se  kiii'  ii:iiiiirr,i  riiili  !:nj,  sr  Ichiilr  Ico  Hi  sto  (u 
prodiii  /iniiijcni  iiijr  pn.ii-r  II  prnriiin  smislu).  Iz- 
braui  otci  kad  klali  su  I'lih  svem'  skupu  slavit 
misu.  J.  Kavaiiin  92«.  Kano  me  j'  klala  spat 
(mati),  kasno  me  j'  stajala.   Nar.  pjes.  istr.  2.  52. 

C.   ,i:  pniri  nl,j,'!.:,if  jm<i   !  ililir. 

a)  si:ii<,iii  J,  ,1,1  ■■•■  ,,i,,iiiii-  si,}  j,-  It  dativu  (moze 
hiti  I  '-'i,!,!'-)  iloihiji'.  ,1,1^1  aria  in'sto,  n.  p.:  aa) 
odijelo  Hi  driigo  sto  .fe  na  sebi.-nosi.  Hujsemu 
kladese  korunu  ot  slame.  Pril.  jag.  ark.  9,  22. 
(1468).  Svrsi  kako  s'  pofie'  Zadru  krunu  klasti. 
E).  Barakovic,  vil.  158.  Na  to  mi  joj  klade  kru- 
nicu  iz  zlata,  josce  mi  joj  klade  do  devet  prsteni. 
Nar.  pjes.  istr.  2.  5.  Obuc  ta  te,  kako  bim  do- 
vojku,  klasti  cu  ti  bele  svite  do  tal.  2,  33.  — 
bb)  zgradi  (ali  je  u  oba  dva  primjera  metafo- 
ricki  Hi  preneseni  smisao)  lemef.  Jaki  joj  (crikvi) 
temel  klade.  A.  Vita[ic,  ist.  461a.  Vjeri  tvrdoj 
temei  kladu.  J.  Kavanin  503a.  —  cc)  slova 
(rijeci,  rjecitost),jezik  cefadetu,  u  prenesenom  smislu. 
Koga  slove  ono  ime  komu  vicni  klade  slova.  D. 
Barakovic,  vil.  188.  Da  mana  zla  uzroci,  jedini 
nam  jazik  klado  (narav).  J.  Kavanin  350b.  — 
iltl)  0  ceinu  umnom,  u  prenesenom  smislu.  On 
prijam  razloga  Made  rad  prilici  kako  b'  utec 
moga.  D.  Barakovic,  jar.  54.  —  ee)  u  jednom 
primjeru  xviii  vijeka  ima  uz  objekat  i  drugi  aku- 
zativ  kojijem  se  kaze,  kao  sto  se  klade  objekat. 
(Vafa  da  je  rijec  o  grbu  Kraiiske)  I  kraj  Jova 
sinu  pticu  (razstri  i  mjosec  po  lie  sridi)  klade 
sebi  bilezuicu,  bio  (uprav  zlatan)  i  rumen  ov  se 
(mjesec)  vidi :  zlamen  da  mu  rastu  srece.  J.  Ka- 
vanin 282b. 

b)  dativ  pokazuje  na  ciju  se  horist  Hi  stetu 
sto  klade  (u  prenesenom  smislu).  Od  onib  ne- 
prijateji  ki  mi  vazda  zasede  kladu.  Transit.  170. 
Stupicu  kladu  dusam  liib.  246.  Djaval  mnogo 
tomu  klade  zasade.  266.  —  Po  izgledu  ki  mu  on 
klade.    J.  Kavanin  296a. 

3.  od  znacena  stavjali  poslaje  drugo:  gradili. 
jamacno  je  ovako  u  ornni  priinji-ru  nvu  rijrka: 
Vridno  ti  j'  iz  obla  zhiii  KUkI  olnazi^  Stnriuo. 
18,  228.  —  Nije  dosta  j,isi,,i  :ii,iri)i,'  ii  nni  dea 
priiiij''r<t  x\i  riji-l:,i.  ii  l:,iji  mil  je  iihji'kiit  plac ;  « 
prroiii  iiiiuiln  1,1  s,-  iiiisliii  ,hi  jr  smisiiii:  klasti 
(slagiitij  jilu'}  II  pji'siiui,  ali  a  drugom  klasti  plac 
kao  da  ne  moze  znaiiti  drugo  nego  plakati.    Da 


I.  KLASTI,  A,  2 


IJ 


s  placem  sve   poju  pjesanco  kw  skladam  .  .  .  plao  I 
ki  cu  ja  klasti,  jos  pravo  mogu   rijot,  vaj  da  on  ; 
propasti   pod   zem}u   na   oii   svijefc.     M.  Veti-anic  | 
2,  28.      Djevioe   grozni   plac   gdi   kladu   ii  tuzbi. 
1,  131. 

■\.  jarjiiti.  nnroditi,  f/fii^orili.  I:ii:i(li.  —  "''" 
Zitiu'riii'  iillil  i  II  llniilij'lll  r<liirr)l^l:i'irill  jr.irilliil  : 
i:„(„  ,l„  ,/,.  ;,„,s;„/„  „/■„  :H,trn:r  i.rrl..,  khixl,  ,i;i 
jiii(r,  i-iiimitl.  Ako  se  spovidaju  i  kladu  uvi  svuJK  j 
ziianjo.  Narucn.  oob.  V  napridak  kladi,  da  je 
iiiki  toliko  nastojan  .  .  .  je  li  se  drzaii  spovidati. 
71''.  Ki  se  fproroci)  dvizu  u  srodi  plka  naprvo 
kladuci  razlika  polurerstva.  Transit.  21.  K  tomu 
ti  jos  naprid  ja  kladu  i  ve)u  :  .Bozja  je  za- 
pnvid  .  .  .'  H.  Lucie  275.  No  kara  so  nigdar, 
odiuku  ku  dade,  da  j'  od  iuih  bo|a  uigdare  ne 
klade.  A.  Georgiceo,  nasi.  261.  Kqjim  klade  da 
izliode  jos  od  jasnih  kraja  Scita.  J.  Kavai'iin  147^. 
Po  drugoj  rimskoj  rati,  ko  bezstiduo  klasti  nmjo, 
da  Soliu  se  ja  zidati.  1171).  Sokrat  uj'egda  uiudri 
kkido,  jedno  samo  da  on  zuade.    S-i.^''. 

B.  jxisivno.  (nrai)i  kainen)  u^primilii  zlatu 
kladen.  D.  Barakovio,  \'il.  170.  Coi-vina  ukras- 
noga  s  davnim  spijevocim  kladeuoga.  J.  Kavauin 
1761.  Mat'  krala  Andrije  bi  kladena,  da  dodijo 
banom.  247*.  Ne  more  so,  uo,  sakriti  na  svje- 
calu  svijetiiak  kladen.    .873'*. 

C.  sa  so. 

1.  pa.siviio. 

II.  vidi  A,  1.  Navlastiti  klad(<  so  naprvo  stra- 
iiomu.  Narucn.  75a.  No  klado  so  po  paniet. 
Nauk  brn.  6''.  To  kra|estvo  vidjah  lipso  kako 
gdi  se  pomiia  klade.  D.  BarakoviA,  vil.  221.  Za 
liim  pak  Fedrika  meu  pametniin  ki  se  klade.  ,J. 
Kavaniu  1241'.  Moze  se  uz  I'lili  klast  i  Asan. 
133b. 

h.  vidi  A,  3.  Vazda  se  klade  nva  ric.  Narm'-u. 
2Ul'.  ^jubdiag  ki  Joi'iuo  i  Jurja  so  prauniik  khule. 
J.  Kavaiiin  235^. 

2.  rejlcl-sirnu. 

II.  iiiijiri'  prniia  znacenii  kod  A,  1,  /«  jirannm  i 
H  /irrin  sriiniii  siiiislii.  No  JcUido  li  SO  vitoz  zo- 
majski  na  \saki  velik  rizik?  Transit.  70.  Ki 
kladu  so  v  pute  prejubodejstva.  85.  Ne  hti  s(i 
on  klasti  u  vice  nooisto.  D.  Barakovir,  jar.  102. 
Nek  se  v  bunar  klade.    P.   Vifcezovir,   odil.  (K;. 

b.    ^l    O.fOhitOIII    Smiahl.     llill.-ill'nnili    »      //(     imri- 

nati.  djelo,  na  koji;  sr  siihj,l:iii  ii,il:,ii,ii/r  ili  ifn 
pociiic,  izric.K  SI':  n)  rrrlnilnij' m  •:iijis/iiiil irmn  ( ii 
dva  naj  prnn  primjera  zaiiijiiiinuii  tni  /;  hit. 
n  prijedloijom  na.  Ako  se  jo  kada  na,  to  Ulal 
misloci  dan  i  noc  za  zmisliti  ku  koli  novii  stvar... 
Starine.  23,  135  (1496).  Na  to  so  kladose  po 
svitu  hodeci.  D.  Barakovic,  jar.  106.  Kako  res 
na  prostrana  i  volika  kkast  se  dila?  A.  Vitajio, 
ist.  Ih.  Za  utisenje  nasega  srca  klademo  se  ua 
molitvu.  129.  Kasno  klasti  ce  se  oni  na  po- 
koru.  176.  —  b)  verhalnijein  .supslaiitivom  ii  arc. 
«  prijcdlugom  u.  Kada  nisi  tiran,  u  big  so  no 
kladi.  D.  Barakovic,  vil.  157.  —  c)  i/lnijiilom  ii 
inf.  Za  usilnu  hot  izpuniti  kladoli  se  uastojati. 
P.  Zoranic  lb.  Niki  na  tri  skoci  skakati  se  klade. 
D.  Barakovic,  vil.  45.  Preni  ako  i  znade  boje 
lud  svoju  stvar  kada  se  znat  klade,  neg  tuju  pri- 
mudar.  154.  Pamet  mi  se  mislit  lilade  da  ta 
uji  meue  guja.  205.  Na  telesa  pade,  ter  sejisti 
klade.  jar.  20.  yiisati  me  svak  se  klade.  drag.  .'i59. 
On  z,aludu  znat  se  klade.  A.  Vitajic,  ist.  6*.  Nit' 
CO  teskim  snom  zaspati  cuvat  telie  ki  so  klade. 
USti.  —  II  iirniii  priiiij<i-ii  klasti  so  »/-.;>•  :nnrili 
i  li.jriiHli:  S|i;,ti  so  kiadoso.  F'.  Znranir  2ir^.  - 
d)  iiliiijnluiii  II  pnirs.  .s  kiiii.jiiiikrijiDii  d  i.  Ki  so 
klade  da  naredbu  Bozjii  slusa.  A.  Vita|ir,  ist. 
lib.    Nu  kad  nije  t'  se  drago  klasti  da  se  obratis 


KLASNA 

k  moni  sada.  ost.  356.  —  e)  prijedlouum  za  i 
(ikiizativom  Iciijijeni  ne  knee  «ti>  bi  htio  hiti  sii- 
hjekat.  Za  biskupa  nij'  so  klasti,  ako  nisi  zvan 
od  Boga.    J.  Kavauin  37! in. 

2.  KLASTI,  kladoni,  impf.  riiditi  jehi  il  zdjdi' 
II  tiii'iiir.  -  Mii'y  hiti  i/ii  jr  l-<hi  njrr  ill,  1. 
kla-ti:  iiiji-  jus,,,,  l;ikn  sr  ,/,,.s/,,  ,/„  ,,iu,ii,i  irli-iiH 
-.liiiniiii.  nil  ,si„,,;',l,  iinrn^lnr.  klasli.  piiliiijiili 
(pirul  i  klaja,  picii.  —  I'  Miknliiiii  i-ji  i' iiikii : 
klasti,  uklasti  .menestran''  .tmlirulir,  /  ii  Jljiln- 
stjencern:  kladem,  nala/.om  v  zdrlii  .tu.lic  ubi\  v. 
nakladam.  —  /  ((  iiidi'  rrijiiiir  ii  I.iii.  Klasti. 
kladem,  vaditi  jela  iz  zdji'l"  ii  taiiir.  u  Liii.  V. 
Arsenijovic. 

3.  KLASTI,  kladriij.  hiipf.  hri.  „li  xm,,,,  n 
cema  iiHstoiiic,  knii  ii.  /,.  i,  lunlii.  —  .\l;r.  jr  km, 
u  1.  klasti  —  U  nasi:  rrijniir,  ii  i.:iiirdii  i-.jrriiikn 
II.  VukuBii:  impf.  klade  guuj  iz  raue,  uiozak  iz 
glave  .laugsam  und  dick  Hiossen  (vvio  honig,  rofczr 
, lento  fluere'.  —  I  mozak  klado  a  Skrguru  kosti. 
B.  Radicevic  (1880)  217.  —  U  jednoipi  jiisni.  x\  ni 
vijeka  kao  da  je  gnacci'tc  kaazalm,  jirnnu  pi;  ■ 
dasnemu :  ispustati,  tociti  sto  ijiiato.  Sto  po|o 
donosi  i  sto  zemja  klade.  ,1.  Rajic,  boj.  90.  i  sa 
se,  re/feJcsivno  ili  pasimio.  Kom  so  mozak  klade, 
kom  se  crova  motaju.  ,T.  llajic,  boj.  11.  —  Prcnia 
ovome  (kauzalnonii)  :niirriiu  iimiilii  hi  hili  ista 
rijer  stu  1.  klasti. 

KLASU^A,  /.   imr  hillcKiiia. 

a.  Klasu]<a.  rus.  i;fMoi-uiii;i.  i  Klvnuis  aroiiaiaus), 
po|.  klosoudcaillnlnis).  kl,.si,i./,ka,  ill..rd,.um  luu- 
rinum  L.  (8ab|ar,  Lika,  (irobnikt.  I!.  Sulok,  iiu. 
145. 

b.  Klasuja  volika,  PoUinia.  gryllus.  Viiiodid 
(Priniorjoj. 

KLA.SUNAO.  klasrnica,  in.  okunmk,  ispoirdi 
klas,  b,  a)  hh).  —  U  nicsc  rrijrini:  Klasunac 
,spica  zeao  grants  donudata'  «  Istri.  1).  Nemanic, 
oak.  kroat.  stnd.  54.  Klasunac,  g(di  klip  kuruze. 
Oza|. 

KLASl'U\ri('',  klasuijri.Hi,  III.  drill.  kla.suuac. 
—  U  nasi'  rrijriiir  n  l.'slri.  Klasinu-ir,  .spica  zeae 
granis  d(^nudata■.    1).  .N^emanie,  cak.  kroat.  stud.  63. 

KLASANIK,  in.  iieko  odijrhi.  —  If  Srbiji  ii 
okrni/ii  pin>lski)ni.  Ureha  (klasanik)  ili  guna 
s  riikavima  i  guglom  za  pokrivaiio  glavo  od  zla 
vromena.    M.   I).   Milicevic,   kra].  srb.  217. 

KLASCIt".  ni.  drm.  klasak.  -  U  nasr  nri.lrmr 
itlslri.  KlasriV,  ,s|.irula'.  I).  i\"nianir,  ■•ak.  krnat. 
stud.  8.S. 

KLASINU'.',  ridi  Klasiuic. 

KLAS.TE,  (j.  nijesnii  inn-  n  Srhi.ji  a  okriiiin. 
eiiprijskoin.     Niva  u  Klasju.    Sr.   uov.   1868.  255. 

KLASNAC,  in.  fiidi  KlaAiie. 

KLASNICA,  /.  ni.jrsnii  line. 

a.  selo  II  Uroiit^ki,]  n  .iiijiiiniji  li.rki,~krharski,j. 
Razdijel.  34. 

b.  seio  II  Srhiji.  II  iikniiiii  i-i-niiskmn.  M.  I).  Mi- 
licevic, kra[.  srb.  306. 

KLASNICANIN,  in.  rnr.irk  i:.  Klasnicr.  V. 
Arseidjevic.   —  iifn.i,~ina:  IClasnicaiii. 

KLASNIC.ANKA,  /.  >;(,s/,'n  rr(,idr  /^  Klninice. 
V.  Arsenijevic. 

KLASNICKI.  adj.  kojI.  pvipada  srii,  Khiiniri. 
V.  Arsenijevic. 

KLASNir.  ni.  imr  :.i,sriikii  ii  iSrhiji  ii  nknniu 
ralriskiiin.    K.  .luvaii.A  ir   In:;. 

KL.ASNIK.  ni.  niir  sriii,  ii  liiisni.  ii.  nkniiin  .sf(- 
i-a.irr.^kijiii.    Statist,    liosn.   30. 

KLASNA,  /.   itekakoa   bjeioa   ili   iiekakm  du- 


klaSi^a 


42 


KLATI 


koliiiirii.  —  isimri'di  I.  lilaSi'ifi.  —  Miizc  hiti  da 
liiisliiji  (III  iiiiiHuishr  rljffi  (od  lat.  oalcBus,  cm>[a, 
rhiiidi,  isiitiriili  till,  cal/.a,  calzotta, /ye(5w«  Cm  .s'<«- 
rijc  iliihit  tiilzG,  /(/.  i/aie  spletene  l-ao  sto  sii  si: 
iiCfldn  iioKile),  calzoui,  hlaie,  frc.  cliausson.  bje.iva. 

—  Od  prmjdi  vremena  (alco  amo  pripadajii,  naj 
stiirijl  priiiijeri  a  ne  pod  1.  klasiio,  ako  tie,  onda 
i.itnm  od  xviii  vijeka),  a  izmedii  rjcinika  u  Vu- 
koiut :  1.  (u  Kotaru)  dugafike  bijele  Carape  preko 
kqjih  se  obuvajii  ,carap6'  (kao  h  Lici  natikafie 
preko  jlafie')  ,art  strumpf  .tibialium  gonus',  cf. 
bjefva.  2.  (u  Hrvatakoj)  djevqjaf.ke  sarene  doko- 
Jonico.  3.  u  Srijemn  komadid  Solie  ili  druge  kake 
krpo  Sto  se  iurki  ili  guski  (n.  p.  kviiiJBnoj)  omota 
oko  noge  da  bi  so  mogla  poznati,  ako  bi  kud 
otisla.  i.  (oko  Vinkovaoa)  na  amu  ono  od  ko?.e 
kroz  kqje  su  provufeiie  strai'ike,  da  ne  bi  stru- 
galo  koi'ima  po  robrima,  i  u  Danicicevu:  klasbiia 
.tibiale'  (to  mi  se  Bini) :  car  Stefan  priloZi  celiji 
sv.  Save  ii  Kai'eji  na  godinu  ,10  kozTihb  i  10 
klasbi'ib'  (Moil.  Serb.  1.S9  ijod.  1348).  po  naredbi 
istoga  cara  davahu  .se  ,klasiio''  kaluderima  crkve 
Arhandolove  u  Prizrenu  (Glasnik.  lr>,  307  ijod. 
1348?).  ,'Da  ira  se  dajo  po  okrqji  i  po  klasiialib' 
(308).  .Inii  vlasi  da  daju  okroje  i  klasiie'  (310). 
tako  i  vlasima  uezinim  ,guui  i  klasne'  (308). 
a)  znaiene  je  uopce  kao  sio  je  sprijeda  kii^min. 
a  lie  moze  se  znati  po  tane.  So  ze  da  dajoti.  ^!p 
imi.  na  godisto:  rasa,  ko2juhb,  postefe  dovojno  i 
klasi'ip.  Sava,  tip.  stud.  glas.  40,  157.  vidi  i  pri- 
iiijeiT  u  Danicicevu  rjecnikii  (svi  ovi  naj  stariji 
jiriitijeri  moyli  hi  pripadati  pod  1.  klasne;  tako 
je  Viik  vec  mislio  za  primjere  iz  Glasnika  1.5, 
■vidi  jediuica  jxid  3).  Niti  kto  nosi  gaca,  ni  cak- 
sira,  ni  klasaiia  (,klasana'),  ni  kalcina.  Glasnik. 
31,  304.  (1704).  (Bevojke)  nose  carape  u  kojih 
jo  bijolo  ono  sto  je  u  zena  crveno,  i  mjesto 
modrih  bjecava  sto  zone  nose,  devojke  upotre- 
bjnju  sarene  od  vune  opletene  koje  nazivju  klasne 
(a  Kotarima  i  Bukovici,  u  zadarskom  okruyuj. 
V.  Bogisic,  zborn.  128.  Kad  dijete  prede  u  mla- 
di6e,  obuce  ,benevrak6'  (pantalone)  a  do  tada  nosi 
kosujicu  i  klasne  bijele  (bjecve  od  kolena  do 
puca  od  noge  bez  stopa)  (u  istijem  mjestima). 
'294.  vidi  u  Vukonii  rjccniku  pod  1  i  2.  —  h)  u 
preiirsoiDm  siiiislu,  t>idi  it  Vukovu  rjccniku  pod, 
3.  —  c)  It  prenesenom  smislu,  nidi  u  Vukovu 
rjccniku  -pod  -4.  Digni  magaretu  klasne,  maga- 
retu  lasiie.  Nar.  posl.  vuk.  .58.  Skini  s  konca 
klasne,  da  je  nemu  lasiio.  Nar.  blag.  mehm.  beg 
kap.  213. 

KLASNAVICA  /.  vidi  1.  klasne.  —  isporedi 
klasnenica.  —  TJ  Vukovu  rjccniku :  rdava  coha 
,schimpfwort  fiir  ein  schlechtes  tuch'  ,convioium 
in  pannum',  cf.  klasne  s  dodatkom  da  se  ijovori 
u  Tinuskomc. 

1.  KLASNE,   klasaiia,  f.  jil.  rrsln  i/nilia  siikiin. 

—  Moie  hiti  da  je  isfa  rijrr  ;■/„  /  kh.siia  loliko 
leix  sill  stoji  svarjdii,  u  iiinir.iiii  I'l^lm  S hi i i •'■!■  pa 
rji'i'nikii).  —  Od  xviu  vijikn  mli  riili  i  klawiia 
/Hill  II) J,  a  izmeCtu  rjccniku  u  Stulice.vu:  (mnzc- 
liiti  iinjeskom,  u  jednini,  ali  vidi  i  klasiiavica  i 
klasnotina  i  klasnice)  ,pauno  di  pelo  caprino' 
.pannus  ex  pilis  caprinis  oonfectus')  i  u  Vukovu 
(vide  jedinica  2,  u  ovom  rjecniku  jedinica  pod  3). 

a.  «  znaiei'iu  sprijeda  kazanomc.  Toliki  su  se 
vidili  hodit  u  odi(-a  raskosni,  a  iimriti  u  klasiia 
siroiiiasnih.  J.  Banovao,  razg.  33.  Skrojicu  ti 
-  tambar  od  klfesaiia.  Nar.  pjos.  here.  vuk.  225. 
Na  liega  su  gaco  od  klasaiiah.  Pjev.  crn.  157b. 
Uzme  klasne  (trubu  sukna).  Bos.  vila.  1889.  10. 
A  navlaci  gace  od  klasaiia  na  bodru.  Sr.  zora. 
god.  2,  sv.  2,  str.  27. 


It.  vidi  bije|,  6ebe.  KlaSiia,  bijao,  kada  an  Sare 
na  prutove.  u  Tjici.  ]''.  Hofolo.  KlaSno,  pokrilo 
noino  na  posteji.    .T.  Grupkovic. 

2.  KL.ASNE,  n.  u  Daniiicevw  rjeiniku:  Klai5i.iio, 
selo  koje  je  car  Lazar  dao  Ravanici:  .Klasiie' 
(Sr.  lotop. '  1847.  4,  49  r/od.  1381).  u  M(on.  sorb.) 
197  (1.381)  stoji  ,Klasnao'. 

KLASISJENICA,  /.  vidi  klaSnavica.  —  xvi 
vijeka.  Vas  u  svili  gdjo  se  bani  koji  nejmase 
klasiienico.    A.  Sasin  18.3*. 

KLAi^NKTINA,  f.  auijm.  klaSiia.  —  u  naic 
vrijeiM  u  Lici.  ,La !  kolika  o  ova  klaSnetina, 
stale  bi  u  liu  moe  obje  noge'.    .T.  Bogdanovio. 

KLASNEV  DO,  m.  mjesno  ime.  —  U  spome- 
niku  XIV  vijeka.  U  Klasrievu  Dolu  liiva  kup)e- 
nica.    Glasnik.  27,  293.  (1347). 

Kl.AS.MCi:,  /.  pi.  dem.  1.  klasne.  —  U jr.dnom 
priiiij'i-ii  \\\  i-ijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
crni  :  II  jriliiiiii  klasriica,  moze  biti  da  je  i  «  pri- 
nijcru  klasiiico  gen.  sing.).  I  postavca  i  klasnice 
jos  ti  cemo  pokloniti.    M.  Drzid  452. 

KLASTIC,  m.  prezimc.  —  IT  Danicicevu  rjcc- 
niku :  Klasticb,  hlijevjanin  ,Vladko  Klasticb  z  Do- 
broga'  1400  (Mon.  serb.  248). 

KLASTE.ENE,  ii.  djelo  kojijem  se  klaUri.  .T. 
Jjogdanovic. 

K.LASTEITI,  klastrim,  impf.  po  svnj  /iriliri 
ista  rijec  kao  i  hastriti  i  kastriti.  —  U  prinijcrii 
xviii  vijeka  u  prenesenom  smislu :  biti,  uhijali  fu 
bid).  A  Mamula  Juti  Ogulinac...  ne  da  Prajzom 
oci  otvoriti,  niti  svojojvatri  odoliti,  vec  ji  klastri 
sto  god  bole  more.  S.  Stefanac  50.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici  ima  drugo  preneseno  znacene  (li- 
mare  caput),  u  kojeinu  se  upotrebjava  i  sa  se 
(reciprocno).    J.  Bogdanovio. 

KLATARENE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  klatari. 

—  U  Vukovu  rjccniku. 

KLATARLTA,  /.  ridi  klatarene.  —  Postaje  od 
klat;iriii  tiilliiiiiil-iji'iii  iiiisfavkom  i^a,.  —  U  Bje- 
liist  ji  iir,  rii  rj,'!  iiil:ii :  i, l:i I ;i rija,  skitavane  ,vagatio'; 
u  Jiiiiihi;  iinrii :  riili  kiid  klacene ;  u  Stulicevu: 
V.  skitaiie  iz  Bjelostjenceva. 

KLATARITI  SE,  klatarim  se,  impf.  skitati  se, 
potiicati  se.  —  vidi  klatiti  se.  —  Akc.  kaki  je  u 
praes.  taki  je  u  impf.  klitarah;  u  ostalijem  je 
ohlicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3 
sing,  klatari.  —  TJ  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (klatari  se  po  svijetu,  t.  j.  vuce 
se  .umherstreichen'  ,vagor',  cf.  potucati  se,  ski- 
tati se). 

KLATENE,  vidi  klacene. 

KLATEZ,  m.  covjek  koji  se  klati,  koji  se  kla- 
tari. —  TJ  Bjclostjencevu  rjecniku:  klatez,  ski- 
talac  ,vagator,  vagus,  erro,  ■va.gahnnAwa' ;  u  Jam- 
bresicevu :  klatez,  klatjiv  ,vagabuiidus' ;  u  Vnlti- 
gijinu:  klates  (zlo  prepisano  iz  Bjelostjenceva) 
,vagabondo,  raggiratore'  ,}ierumsehwarm6r' ;  u 
Stulicevu:  klatec  (zlo  prepi.iano  iz  Bjelostjenceva), 
v.  skitalac.  —  I  u  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ko  bi 
onom  klatezu  (onoj  klatnici)  vjerova?'  J.  Bog- 
danovio. 

KLATEZIiSrA,  /.  augm.  klatez.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovio. 

KLATI,  kojem,  impf.  ubijati,  ali  cim  ostrijcm, 
probadajuci  ili  obicnije  rezuci   (naj  cesce  grlo). 

—  Badi  (il-vivla  riili  da\e.  —  kla-  u  infinitivu 
(i  u  jM't'slij'  III  in  iiii'iiima)  postaje  od  negdah'iega 
kol-;  u  prr.iiihi  ji  usnova  kol.  — ■  Rijec  je  pru- 
slavensku,  ispnredi  stsloe.  klati,  ritJj.  ko.ioti,,  ces. 
klati,  po\.  ktoo  (u  ova  dva  jezika  znaii:  bosH, 


43 


JvLATI,  1,  u. 


all  i  sji'cidrpa).  —  Korijrii  ninii-  hiti  iiiiJii,'n-ni,-<l;l, 
isporidi  lit.  kalti,  kovati.  kulii,  nilnhli.  'irr  -/f..), 
himiii,  xhtihho,  x>mSivuj,  dniuili,  Jul.  .hi. I..-,  .Liv:.. 
—  Od  osnove  iiifinitiva  postaje  aur.  klah,  klii.  ltd., 
ijer.  praet.  klavsi,  part,  praet.  act.  klilo,  klilla, 
j)art.  praet.  pass,  klan  Hi  klat,  od  osnove  prc- 
zenta  impt.  k6}i,  ger.  praes.  kojuci;  impf.  maze 
piistati  od  osnove  itifinitiva :  klah,  Hi  preze.nta: 
k6[ali    (oidi    kojaliu.    Transit    227;   M.   Vptrani.'' 

1,  8;  F.  Glavinic,  cvit.  93a;  M.  Divkovi.'.  l...s. 
153b;  J.  Banovac,  pred.  49;  kolase.  S.  Maigiti.'-. 
ispov.  82.  96;  J.  Filipovic  3,  176'S  M.  Zoricie,, 
zrc.  132):  prvo  je  obicnije  u  nase  vrijeme,  alt  «' 
drugo  jos  gdje  govori,  n.  p.  u  Crnoj  Gori  (oidi 
D.  Daiucie,  obi.*  92  t  akcenti  u  glagola.  86).  — 
ohlik  kojeoi  (B.  Kasic,  rit.  428;  I.  T.  Mrnavic, 
osm.  .'J4)  mj.  kojuci  sa  ger.  praes.  nije  dobar.  — 
Izmedn  rjeenika  u  VrancireDu  (,mactar6'),  ((  Be- 
linu  (,scaiiuai-e'  .jugulo'  648^),  u  Bjelostjeiiceim 
(kolem,  klati,  razam  ,jugulo,  juguliim  iiicido,  in- 
terficio,  iufigo  cultrum  jugulo,  macto,  neco,  in- 
terimo,  occido,  trucido,  perimo'),  il  Vultiijijiiiii 
(,straiigolai-G,  macollare,  srannare'  ,absehlacliten, 
erwiu-gon' ),  ii  t^hilnrni  .juyulare,  straugularo'), 
u  Vnkorii  (1.  ,:ii.-;i.M  li.i.,  s.;hlachfc6u'  ,macto' ;  2. 
jStechen'  ,pungo' i,   k    Itmiiiin'ru  (.jugulars'). 

1 .  aktivno. 

a.  subjekatje  ce{ade  knje  apotreblava  kiid  khu'ui 
astro  oriizje,  kao  noz,  sab^ii,  mac  ltd. 

a)  (ibjekat  je  zivutina.  klati  je  naj  obicnijn 
rijcc  kojom  sc  pokazuje  ubijane  domaa;  zioiiie,  i 
obiciio  sc  misli  na  prerezdi'ie  grla  (vidi  preklati 
i  zaklati).  Ko|oci  on  jagaiica.  B.  Kasic,  rit.  428. 
Niki  ovce  nukase,  niki  ko|ase.  niki  deriso.  h\ 
G-lavinic,  cvit.  384>i.  Ja  kojem  jagaiice.  V.  M. 
Grucetic  13.  Kolase  bake  i  ostale  zivine  noraz- 
lozite.  D.  Basic  195.  Ovnove  ko)uci,  doruci  .  .  . 
S.  Rosa  67a.  Al'  so  orle  vije  pod  oblake  .  .  .,  iz 
oblaka  }ut6  strijele  baca,  ne  da  klati  svojizi 
ovaea.  And.  Kacic,  razg.  3121'.  Ko}e  vola  i  gdi- 
koje  jaiie.  M.  A.  Kojkovic,  sat.  E6b.  Jagi'io  sam 
klala,  te  sam  krvava.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  216. 
Sto  ovome  gori  desiia  ruka,  I'lom  je  klao  ovco 
prehodnieo.    2,  11.    Nit'  en  klati  kofia  ui  sokola. 

2,  414.  I'te,  veli,  uvatite  jai'ca,  ne  koj'to  ga  un 
ziva  oder'te.  3,  177.  Doslo  mi  je  moga  kona 
klati,  da  s'  napijom  krvce  od  koiiica.  3,  490. 
Kojem  riemu  ovoe  i  jagance.  4,  380.  U  Srbiji  i 
danas  muskarci  koju  marvu  i  zivinu,  a  zene  ni 
po  sto.  Vuk,  rjocn.  kod  klati.  A  to  bi  nam  isto- 
vjetuo  bilo,  da  kojemo  za  kurbana  svine.  Os\'etii. 
2,  51.  'Vako  meno  nancila  majka,  ko|uc  donia 
sku}e  prigodi'iake.    3,  140. 

0)  objrkat  je  ce(ade. 

na)  shvaca  se  a  pravom  smislu,  all  se  cesto 
istice  kao  iicsto  vrlo  neinilo  i  gore  ncgo  je  ubijati 
(jer  se  o  (udima  kaze  kao  o  zipotinuma).  osobito 
had  je  objckat  mnostoo  cefadi  Hi  kad  se  objekat 
ima  samo  ii  misli.  Vidis  li,  kako  ov  po  svitu 
tekuc.i  lovi  krvavi  lov,  derui'a,  ko[uci  i  grailo 
oruci?  M.  Marulic  20.  Krudeli  Irud  kole  svu 
dicicu  od  dva  lita.  Ziv.  jer.  star.  1,  234.  Otajno 
ko}es  Judi.  Transit.  222.  Ne  samo  je  kuntenat 
sramotiti  zene,  da  ovo  Judi  koje.  223.  (Razboj- 
nici)  ko}aliu  i  derahu  ki  koli  v  nib  ruko  prilio- 
jase.  227.  Nit'  koga  ko}ahu  gusari  priluidi.  M. 
Vetianic  1,  8.  Ka.!  jih  budu  klati  i  stijenjem 
pobijat.  N.  Llimitrovic  71.  Ma  sto  cknim,  ter 
liode  dubja  no  korijepim,  ne  svrcem  dnom  vode, 
ne  ko|em,  ne  sUpimV  M.  Drzic  110.  Macem  ko|o 
svakoga.  129.  Ovo  je  nas  dragi  pareuat,  a  mi 
ga  ktijasmo  klat.  185.  Poganski  narodi  poja 
zgabu,  jude  kolahu.  F.  Glavinic,  cvit.  93<'.  Taku 
nas  slidise   koleci  i  deruci.    I.  T.  Mrnavic,  osm. 


54.  Sve  Krstjane  kojo  u  gradovim  nabodaju,  ne- 
milo  kolahu.  And.  Kacic,  razg.  21.  Abramo, 
no  koH  Isaka.  kor.  22.  Da  mi  decu  vodis  u  Ko- 
sovo, u  Kosovo  da  ih  kolu  Turci.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  270.  Te  ih  ko|u  po  Vracaru  Turci  kao  stado 
po  planini  vuci.  ■!,  311.  Klacomo  ih  ko  letosiio 
bravo.    Osvetn.  2,   125. 

hb)  u  preiiesenom  Hi  n  niflnforirkdin  (oidi  tiaj 
pn'i  primjer)  smislii,  Ic  ;:iiiiri:  iiiiicHi.  proguiiUi, 
iiin'sfni'ati.  Ti  nozem  jezika  tvojego  klase  nih. 
'I'niiisit.  10:3.  Ki  (djami.<i)  s  Bogom  u  svadi  drzi 
te  i  kole.  S.  Mencetic  342.  Kluc  mi  'e  u  ouoga 
manigoda  koji  me  koje.  M.  Drzic  348.  Pokli 
tizijem  (azdisanem)  drugo  ne  ciuite  nego  same 
sebe  ko}ete  ...  B.  Gradic,  djev.  100.  Kada  Decio 
cosar  zestocijem  progonstvom  crkvu  Isukrstovu 
ko|ase.  B.  Kasic,  per.  201.  Cacko  i  majka  mene 
koje  i  u  trudu  mi  cine  stati,  priko  moje  sto  me  voje 
Bojnislavu  hoce  dati.  G.  Palmotic  2,  195.  Duse 
pakleni  duhovi  biju,  kolu,  dave  ...  I,  Grlicic  28. 
A  .sto  se  zna  po  koliko  uacina  uboge  kolu'?  .J. 
Filipovic  1.  4.30a.  Muke.  tuge  i  uevole,  svit  ue- 
mirni  s  kojim  kole.  V.  loosen  200''.  Jer  je  lukav 
i  opcinu  ko}e.    J.  S.  Eelkovic  435. 

c)  objekat  je  sto  umnn,  a  glagul  je  u  jirrm-- 
.frnom  smi-iUi,  kao  uuistavati.  Al'  ste  vuci,  ali 
luto  tigi'o,  ter  drui;.iiiiTi  postene  kolete.  L.  ^ju- 
buSki,  pism.  44. 

h.  sidijekiil  }<■  ri'lil:i(  iinilii'ia  Hi  zvijer  .?to  zio- 
bima  iifrdii  i  'k.^fr.  uhjrk.il  ir  ,ln(<i,i.  'zirntin,!  ili 
hfidr   ili   sv   i,i„i    i,   unsli. 

a)  ..iinrrne  jr  iiliijiili  gri-.iiri  {li.  p.  u  niikii., 
psii,  lana  itd.j.  Ciuit  cu  dobitak  da  ti  vuk  uo 
kole.  N.  Naleskovic  1,  211.  Atoona  svoga  vi- 
djola  mrtva  jes,  gdje  ga  isti  psi  svoji  .  .  .  i  drpe 
i  kolu.  F.  Lukarevic  234.  Ti  me  zastupiti  raci 
od  novo]6,  adni  lav  srditi  kom  ce  da  me  kole.  S. 
Budiiiic,  sum.  2.5a.  Locu  ti  psi  mlijeko,  ovce  ti 
vuk  kole.  I.  Gundulic  142.  Gladan  vuk  mori, 
kole.  B.  Krnarutic  11.  Koji  (psi)  kolu  psa  na- 
klana.  M.  Radnic  386*.  Vuk  da  ovce  tve  ne 
kole.  .T.  Kavaiun  5.8''.  Ne  da  male  zvijeri  ko|o 
(lav).  284''.  A  vuk  rasfcira  ovce  i  ko}e.  F.  Lastric, 
ii.l'  217.  Kokosi  ('■e  lija  klati,  al'  misinoin  opot 
plat.i.  V.  Dosoii  t3IJ.  .lorbo  kole  i  razkine  (lav). 
I29I'.  Ha  dobiju  bisni  volu  (psi),  za  da  sami  sebe 
kolu.  194a.  Podaj  vuku  socico  da  ne  kole  ovcice. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  .502.  Kurjak  se  zarekao  da  no 
koje  vise  nista.  Vuk,  poslov.  1.  Jal'  ce  kulu 
porobit  hajduci,  jal'  eo  mojo  klat  jagance  vuci. 
Osvetn.   1,  54. 

b)  kao  ujodati,  grisli,  alije  jaia  rijec.  objekat 
se  ce.ito  ima  u  misli,  ili  je  dio  tijela  (vidi  prvi 
primjer  iz  Nar.  posl.).  Paklena  bo  kuoa  boje  od 
paklenog'  hrta  kole.  V.  Dosen  118''.  Mukli  pas 
petne  zile  ko}e.  Nar.  posl.  vuk.  184.  Cuvaj  se 
pseta  koje  mucke  kole.  350.  —  subjekat  moze 
biti  i  zivotina  koja  se  obirno  ne  hrani  mesnm  kao 
II.  p.  koi'i  Hi  svii'ia.  Kupujem  oyoga  kona,  ako 
zubi  ne  koje.  M.  Dobretic  445.  Sarac  . . .  nogam 
bije  a  zubima  koje.  I'jev.  crn.  9a.  Tridauta  kral 
od  Armenije  radi  griha  izgubi  priliku  Bozju  i 
pviobrati  se  u  prasetju,  tor  zemlu  rijase  i  sebe 
kolase.    J.  Banovac,   pripov.  202. 

I-.  subjekat  je  ce^ade,j.Ui  sa  onide  za  klai'ie  sami 
.:ahi  kao  u  zvijeri.  Sostorici  savezati  ruke,  a 
sedmoga  zubi  klati  ziva.  Osvetn.  2,  71,  vidi  lijep 
primjer  kod,  zaklati  iz  Nar.  pjes.  vuk.  2,  286. 

(I.  u  jediiom  primjera  xviii  vijeka,  sitbjekat  je 
ielade,  a  nliji'knl.  je  ,:eiida,  le  glagol  stoji  11  kaii- 
Zalnom  Zllilriiiu:  riliili  lid  til  iifi'ilji:  viziw)  kole. 
Epir  lovuiiu  vi/.l.mi  kla  i  l.ivi  l.ivrar.  J.  Kavaiiin 
'2871'. 

c.   siibjekal   je   ziitija.,    te  je   ziiacene :    ujcduli, 


KI>A'I'I,   I,  p.  U 

yruili,  nr.  urtiDda  do  siiirti.  Koji  zmijo  zakliiia, 
dn  no  moi^ru  klati  ni  joila  pustiti.  M.  Divkovi^, 
bos.  2!HI''.  Ziuija  kolo  skrovito.  M.  Hatbiii!  17''. 
^.utica  zimi  no  ko|o.  'J!!2».  Posla  o^i'iovite  ziiiije 
lor  ill  ko|aliu,  trovahu.  J.  Banovac,  piod.  49.  Na 
110  piisla  ziuije  oKi'ievite  kojo  ili  klaliu,  trovahu 
i  zivotom  rastavjaliu.  pripov.  2-lo.  Da  ga  (tili>) 
ko)u  ziuiJG  naj  otroviiije.  J.  Filipovic  1,  237*. 
Ziiiija  ko|G,  al'  ue  krado.  V.  DoSeii  13''.  Pobize 
u  planinii,  u  kojoj  nnliodeoi  se  mnoge  zmije  puno 
|u(,o,  pocose  klati  vqjsku  liogovu,  koje  zlo  vidodi 
N'ladimir  izmoli  u  (iospodina  Boga  da  nikoga 
uiiaprid  ujisti  iie  luogu,  i  tako  u  retonoj  plauiiii 
ni  sada  zmijo  no  koju  nikoga.  And.  Kacic,  razg. 
32.  Zmijo  ognenito  poceSe  Izraelicano  klati.  kor. 
9.5.  Guje  koJu,  a  akrapi  pale.  Nar.  pjes.  juk. 
128.  Giije  koju,  a  jakropi  stip|u.  Nar.  pjas.  potr. 
2,  3G3.  Zuiije  kofu  a  okrapi  pale.  Nar.  pjes.  istr. 
1,  58.  Koga  su  zmije  klale,  i  guStera  se  boji. 
Nar.  posl.  vuk.  136.  Starac  koga  su  guje  opa- 
sale,  te  ga  koju  i  piju  mu  sise.  Vuk,  nar.  pjos. 
1,  127.  —  Metafiiriiki.  Vesoje  od  svijeta  klati 
6e  kakono  zmija.  M.  Kadnio  319*.  Zmije  su 
((jrijexi)  do  sada  srce  nase  klale.  A.  J.  Knezovic 
xi.v.  Zmija  ova,  blago  svita,  blagozderu  dusu 
koje.  V.  Uoseu  CyS^.  Cfuje  sto  mi  koju  zemju 
Hercegovu.    Osvetn.  3,  61. 

f.  Kubjekat  je  mala,  sitna  iieotiiia,  te  glagol 
znaci:  ujcdati  Hi  bnsti.  s  ujedana  ili  bodena  po- 
staje  u  objekta  (obicno  icladeta)  bol  (a  i  i>ogibao 
za  iivut)  Hi  sniab  ili  dosada.  takove  su  zivotine 
n.  p.: 

a)  skiiriuji .  jii/.-rrpi,  Kano  skorpijon  repom 
koje.  S.  :\I.ii-iii/.  lal.  283.  Jodna  dusaodjedne 
zone,  opasaii;!  vrj-i/^am  od  ogna  i  pokrivena  Skor- 
pijoni  i  ostalim  ziviuam  otrovanim,  raedu  kojim 
jedna  ju  kojase  za  srce.    ispov.  96. 

6)  huhe,  mi,  stjeriice  ifd.  Jer  gad  smradmi  svu 
HOC  lize,  vrvi,  pali,  koje,  grize,  da  gost  prije 
s  noktim  skiue  kozu  s  leda  neg'  pociue.  V.  Dosen 
206''.  Koje  kao  gladna  us.  Nar.  posl.  vuk.  146. 
Ovde  me  nesto  koje.  Nar.  prip.  vuk.  5.  Koju 
me  buhe.    Vuk,  rjecn.  kod  klati. 

c)  muhe,  obadori,  ose,  pcde  ltd.  Da  juti  osiuac 
bode  nas  i  koje.  D.  Barakovic,  jar.  10.  Dobro 
ti  je  Hajdaru  u  liladu!  nit'  ga  koju  muho  ni 
obadi,  nego  mu  je  pomucno  od  gladi.  Nar.  posl. 
vuk.  61.  Pokrivsi  se  po  lieu  jednom  od  one  tri 
marame  da  ga  muhe  ne  bi  klale.  Nar.  prip.  vuk. 
38.  Kad  tko  krone  srsjenovo  gnijezdo,  ter  po- 
buni  jut  roj  i  parojke.  kako  koju  i  za  oci  srnu! 
Osvetn.  1,   14. 

IT.    f^iihji'kdl     !■■    sdiiiii    iiniilr    (iiu.:.     iiiiir     ildj. 

ohjrl.„t   jr    ,i„j    rrsrr    ,\'l,nlr.    ,1     i„n:r    hill    !  koj,    di„ 

od  ir,,h,  (nd,  knd  ,n  i„ii  prri  nrnmrr.  ,i  hud  b) 
Vitaliirr). 

a)  u  ■jiravum  siiiishi.  Pugke,  kopja,  sabje,  maci 
zgadaju  prsi,  koju  grla.  I.  Grundulic  445.  Bjezi 
od  maoa  ki  to  koje.  P.  Kanavelic,  iv.  12.3.  Zla- 
coua  ga  optrkuje  dorda,  pa  ga  lize  kuda  ga  j(i 
klala.    Osvetn.  2,  151. 

b)  11  metaforickom  umishi..  Kada  me  bridak 
mac  uebogu  kojase.  M.  Vetrauic  2,  244.  Strjo- 
lica  koja  mo  sad  koje.  2,  312.  Ovi  bridak  noz 
koji  rae  svod  koje.  N.  Dimitrovio  60.  I  majku 
gdi  voci  svaki  cas  koje  mac.  N.  Najoskovic  1,  120. 
6vo  mac  koji  me  koje.  M.  Jorkovic  59.  Taj 
britki  mac  svih  nas  koje.  P.  Baksic  219.  Noz 
ki  me  koje.  I.  Ivanisevic  331.  Premda  joj  mac 
srce  koje.    A.  Vitajir.  iwt.   190. 

h.  u  jf.dnom  je  ju-imj'ni  <iihjrkal  dim  (rneta- 
foriikisinvatrc).  znuniir  jr  ,,iiinli.  yiajka,  (i)alra) 
grije  da  poki-ipi,  a  sin  idiui)  kuju  da  zaslipi.  V. 
Do5en  aOb. 


KliATI,   I, 


r),  bb). 


i.  subjekat  je  stu  umno.  ohjekat  je  naj  iesie 
iclade.  glagol  je  u  metaforiikom  ili  u  prcnesenom 
smislu. 

a)  subjekat  je  smrt.  znaiene  je  uopre  ubijati. 
smrt  se  shiHica  kao  ie^ade  (inetafiiricki).  Jaoh! 
dragi  raoj  cvijete,  sto  si  tafi  zle  vojo,  ter  mono 
krozi  te  iiomilo  smrt  koje?  N.  NajoSkovic  2,  62. 
Vele  bi  ti  boje  bilo,  da  si  uzela  mrtvu  glavu,  da 
znaS  kako  smrt  uas  koje.  I.  V.  Bunic,  mand.  29. 
Radi  Sesa  smrt  nas  koje.    M.  LekuSid,  razm.  163. 

f>)  subjekat  je  Bosja  pravda.  BoXja  pravda 
svijeh  koje  ki  ne  cine  prave  sude.  M.  Vetranic 
2,  341. 

c)  subjekat  je  tjelesno  osjecatie  (znacene  maze 
biti:  ubijati  i  mueiti),  n.  i).:  na)  zima.  Kojo 
kada  zima  koje,  ve6  ira  nikad  nije  boje.  V.  DoSen 
2521).  Jerbo  zima  koje.  J.  S.  Eejkovic  365.  — 
hh)  glad  i  zetta.  Od  tada  jih  koje  zaja.  M.  Ma- 
rulic  30.  Ah  kako  ih  kojo  glad  i  ?,eda,  ijed  i 
nemir!  Misli.  43.  —  cc)  nemoc  (tjelesna  bolest). 
Nomoci  naj  gore,  ke  ima§  (smrtH),  sve  pusti  da 
koju,  da  more,  da  vas  svijet  opusti.  S.  Boba- 
jevic  211.  Kad-sG  vidi  tuXni  fovik  gdi  ga  smrtno 
nemoc  koje.  M.  Lckiisic'-.  i-azni.  liiii.  —  tld)  smrdd. 
Ono  (dite)  vice:   .Sim.pl  m..  k.il- !■    V.  I  1o~..mi  Jd'.ni. 

fl)  subjekat  je  hi<i<i.  iimilif.  jad,  yahisl.  iicsrrni, 
ltd.  ohjekat  moze  biti  i  sree,  dull,  dii.ia.  .ladi  mo 
koju.  M.  Marulic  276.  Skroven  jad  koje  me  i 
davi.  M.  Vetranic  2,  144.  Dano  ja  za  boje  ma- 
liega  zla  eica,  tuj  zled  ka  ga  (srce)  koje  ne  dam 
da  ocica.  H.  Lucie  201.  Nevolo  koja  me  svud 
tira  i  ka  me  svud  koje.  N.  Najeskovic  1,  302. 
Koje  srco  ti  zla  boles.  F.  Lukarevic  46.  S  no- 
voje  ka  kroz  ne  zestok  vaj  srce  me  zlo  koje  ja- 
dovno.  D.  Eaiiina  35*.  Nam  nosreca  .srce  koje 
kroz  svoje  tuge  i  nevoje.  52*.  Iz  oci  mi  suze 
viruc  naglo  kako  rike,  tuge  srce  zlo  mi  kolu,  a 
jad  srce  davi.  105*.  Tim  juveni  slavni  boze, 
pokli  dull  mi  tao  zled  koje,  ti  cin'  meni  da  se 
odloze  sej  nevoje.  116*.  Neka  t'  smino  tuj  od- 
krije  bez  predanja  na  svu  voju  tuge  ke  mu  srce 
koju  i  jad  ki  mu  dusu  rije.  A.  Cubranovic  154. 
Da  sto  paka  slidi  voce  od  tolike,  vaj,  nevoje,  od 
tolike  hude  srece,  ka  uas  pored  s  tobom  koje? 
I.  Guudulic  42 — 43.  Gdi  je  (u  paklu)  vaj  smrtni 
ki  sved  koje.  236.  Nu  razmisliv  opet  bole,  mucno 
odvece  da  je  to  steci,  tim  je  nova  zalost  koje. 
514.  Ka  me  (bolest.)  joste  danas  koje  i  bije.  G. 
Palmotic  1,  76.  Smiri  tugu  ka  te  koje.  1,  1.50. 
Tuga  kole  tvoju  dusu.  M.  Kadnic  10''.  Vec  me 
svaka  zalost  koje.  A.  Vitaji6,  ist.  115''.  Gorka 
me  smiitna  koje.  163''.  Evo  za  nib  jad  nemili 
i  snu'tne  me  tuge  koju.  ost.  230.  Klati  tkoga 
boles  ,addolorare,  dar  dolore'  .dolorem  afterre'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  31*.  Jad  koji  te  rai'ia  i  koje. 
I.  Dordic,  uzd.  153.  Porazna  me  boles  koje.  salt. 
395.  Onda  liega  tuga  kojo.  V.  Doson  11.5*.  O! 
sta    rde  i  nevoje    mnoge    lin<«    tare,    koje.    212''. 

e}  iilniiiilnw  .ve  pokazuje  muka  sto  cefade  trpi 
u  ncl'i  iiu'slrri  iia  sooje  grijehe.  —  ovo  moze  biti 
iia  ilru  iiiii-iiin. 

ua)  subjekat  je  dusa  (conscientia),  svijest,  narav. 
Dusa  ga  vec  ne  koje.  J.  Banovac,  pred.  9.  Jer 
je  svakom  zao  posli,  i  dusa  ga  kojo  sto  ga  je 
uvridio.  razg.  54.  Drzim  daje  svakomu  Krstja- 
ninu  zao  da  je  svoga  brata  uvridio  i  da  ga  udij 
dusa  koje  govoredi  mu  da  se  s  nim  pomii-i.  J. 
Filipovic  1,  462''.  Ali  ga  sve  dusa  kojase.  3,  176*. 
Dusa  ga  kojase  bez  pristanka.  M.  Zoricio,  zrc. 
132.  • —  Da  ga  dakle  svist  ne  koje.  P.  Knezevic, 
ziv.  39.  —  UviJc  covika  opaka,  koje  ga  narav 
iznutrena.    N.  Palikuda  21. 

bb)  subjekat  je  grijeli,  a  ohjekat  moze  biti  i 
dusa.     Neg  veliko  blago  s  gi-isi  ki  te  koju,  i  sve 


KLATI,  1,  i,  <>;,  hb). 

6a  ti  drago  imiti  na  voju.  P.  Hektorovic  41. 
Jere  cutim  muogu  s  gorcinom  no  voju  i  griliov 
nalogu  ki  mi  chisu  kol.u.  58.  I  takovu  svo  oni 
grijeh  kofase  u  dusi.  S.  Margitic,  ispov.  82.  Kad 
grih  dusu  koju  ko|e.  P.  Kneiievic,  pism.  (ifi.  — 
Ooaj primjer  maze  pripadati  amo  Hi  pod  f):  Ovo 
iispouieiie,  ova  poznaiia,  ovi  grisi,  ovi  prikmi 
koju  dusu  nosricnu.    J.  FUipovic  1,  ■237"'. 

f)  suhjekat  su  misli,  sumuo,  ili  neuijodiio  da- 
set-no  osjecane  (kao  bijes,  iienavidost).  IJa  ue 
same  utazena  smii'is  sumue  ke  te  kolu.  (j.  Pal- 
motic  1,  293.  I  pomoci  tuzuu  voju  da  ju  misli 
mane  koju.  V.  Doseu  G7a.  —  Silim  so,  iiaj  buje 
kako  godii-  mogu,  skriti  bis  ki  ko)e  srce  mi  no- 
bogu.  H.  Lucie  193.  —  Koga  od  pi-opasti  nena- 
vidos  ko)e  i  davi.  P.  Kanavelic,  iv.  125.  Noua- 
vidost  koju  (c<;(nd)  kolo.    V.  Dosen  115b. 

g)  znaiene  je  miiciti  i  kad  je  suhjrkat  I'le.ito  Ho 
nije  u  samoiiie  ieladettc,  all  on  onu  iiije  Hi  vidi, 
kao  sto  su  H.  p.  tilde  rijeci,  tiid  plac.  Koju  me 
rijeci  tvoje.  F.  Lukare^ac  21t.  Vidjo  vila  Zeli- 
cevih  suza  kojo  klaSe  Kiku  unpokorna.  Osvetn. 
4,  (52. 

'i.  sa  .se. 

a.  pasivno.  —  Iziiiedti  rjecinka  a  Jijulosljcii- 
cevu  (kojem  se  jugulor';.  Jern  s(i  u  posvotiliitu 
tuda  put  a  u  posluhu  svoja  ista  voja  kojo.  B. 
(jradii,  djev.  135.  Kojo  ziviuo  kojalm  se  i  pi'i- 
kazivahu  se  vi-agovom  pogauskijem  bogovom.  B. 
Kasic,  per.  167.  Hodmo  da  se  rve,  da  se  koje, 
da  se  sijece,  da  se  bije.  (i.  Palmot.ic  2,  121.  I 
zivinsko  sto  se  koje  od  Judskog'  jo  me.so  bo(e. 
V.  Doseu  69^.  Jer  ni  drugo  nije  boje  za  svatove 
sto  se  koje.  158a.  Jer  tu  6e  se  danas  krvca  vrci, 
a  junaci  klati  kano  jailei.  Osvetn.  2,  127.  Pa  da 
su  nas,  ko  se  koje,  klali.    2,  182. 

II.  reJleksivHo  (ti  Jedinom  primjertt  klati  se 
znaii:  muciti  se,  vidi  1,  i).  U  jadu  se  grize  i 
koje,  oci  magli,  gi-ebe  lice.   J.  Krmpotic,  kat.  5i). 

K.  reciprocno.  —  kase  se  tie  samo  kad  jedan 
druyoga  ubija  nozem  ild.  Hi  ziibima,  neyo  kad 
jedan  druyoine  eitti  Hi  liocc  da  uiini  koJe  zlo  tje- 
lesHo  bijuci,  raiiiijuri,  jaceci  sc,  pa  i  kad  se  i/rde 
i  psujii  II  soadi.  —  Izmedii  rjecnika  ii  Vakora 
(,rauf'en'  ,rixor'). 

a)  ubje  su  stratie  siibjckat,  te  mole  biti  rise 
subjekata  Hi  jedan  n  innolini  Hi  stipstatttip  ko- 
Icktivni.  uaj  mipee.  Ki  su  se  jubili  lioce  se  sada 
klat.  M.  Vetraiiic  2,  19.  Znas  er  se  za  ovo  judi 
kolvi.  M.  Brzic  2.^3.  Uugo  vrimo  kojuci  se,  na- 
pokon  .Jakvuk  (lirtj  vuka  zakla.  P.  Zorauii-  3G'' 
-p37''.  Trojaui  se  i  Latini  rale,  biju,  Icoju  i  sijeku. 
(j.  Palmotic  2,  140.  Vidio  Iji  i  cudio  se,  sto 
Krstjaui  cine  koluri  so  i  prijuri  prid  neviruici. 
P.  Lastric,  ned.  159.  Tu  se  koju  nozim  i  au- 
garim.  And.  Kacic,  razg.  221)''.  Oko  lieg  so,  eno, 
sviiie  koju.  .\1.  A.  Relkuvir,  sat.  (>5li.  Posji 
meni  onu  krpu  platna,  sto  ste  prele  kada  ste  so 
klolo,  sto  ste  tkale  kada  ste  se  klale.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  500.  De  se  koju  dva  bijesua  vuka,  Avdi- 
!^uca  i  Vuk  Lopusina.  4,  431.  Nado  na  putu  dve 
kucko  gde  se  koju  jednako.  A^ar.  prip.  vuk.  112. 
No  se  zlobe  kano  crni  vrazi  a  koju  se  ko  na 
lesu  vuci.  Osvetn.  2,  134.  Bole  da  se  rastajemo 
zivi,  nego  da  se  vijek  kojemo  zivi.  3,  liO.  Proslo 
je,  Petre  moj,  vrijeme  kad  su  se  judi  klali  rad 
vjore.  M.  Pavliuovic,  razg.  (i9.  —  bbj  istice  se 
reeiproinost  ylayola  rijeciina  medu  sobom,  iz- 
medu  sebe.  Vidje  ovoga  otca  i  sina  mu  obadva 
u  paklu  i  vidje  gdi  se  meu  sobom  zubi  kojahu. 
M.  Bivkovic,  bes.  153*1).  Odje  se  Judi  medu 
sobom  vjerui  koju.  P.  Kanavelic,  iv.  113.  Ako 
se  medu  vami  kolete  i  grizete.  M.  Raduic  245''. 
Kolu  se   meju   sobom   kakono   bisni   psi.    Blago 


i  1.  KLATITI,  b. 

turl.  2,  314.  Jer  se  druzba  med  sobom  ne  koje. 
,r.  S.  Rejkovic  388.  Sviiie  se  koju  izmedu  sebe, 
ali  kako  kuijaka  opaze,  one  se  sve  sloze  na  liega. 
Nar.  posl.  vuk.  282.  Ako  so  medu  sobom  ko- 
lete, gledajte  da  jedan  drugoga  ne  istrijebito. 
Vuk,  pavl.  gal.  5.  15.  CJnioyiu'ri  so  krvai'O  i 
kolu  medu  sol.,.m.     S.    Lul.is;i,    prip.   95. 

0)  siilijrkdt  jr  sum, I  jiilini  siraini.  ua)  driiij'i 
se  straiia  i:nre  iitstniinfiiliilinn  s  prijedloyom  s. 
1  iziska  sve  svo'e  pole,  da  su  s  istim  carom  koje. 
.1.  Kavaiiiu  264a.  {Zenii)  zuta  lirta  za  usi  pod- 
bila,  te  se  s  uime  k(.)jo  uiz  planinu.  Nar.  pjos. 
vuk.  2,  285.  Mi  cemo  se  sa  vezirom  klati.  O.svotn. 
4.  40.  I  stanu  se  (Tarei)  gusati  i  klati  sa  Sr- 
biraa.  M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  77.  —  iiieliifit- 
rieki  (klati  se  sa  snom  =  tie  odolijero/i  siml. 
Najdo  na  tom  poju  ucenike  svoje  gdi  no  si'  suoia 
koju.  M.  Marulic  182.  —  <»/.»j  dniti<i  se  stntiio 
ne  izric.e.  Znam,  da  si  od  zlata,  za  ke  so  svijct 
koje,  gospoje,  bogata  i  piuia  dovoje.  N.  Nales- 
kovic  2,  18.  Ki  se  vas  vijek  koje  i  bijo.  (t.  Pal- 
motic  1,  219.  Jeli  pravo  da  se  koje  vas  puk 
ini,  a  da  stojis  ti  sam  zdravo?  1,  268.  Pak  so 
koji  i  krvari,  kad  ne  nades  srecu  bolu.  2,  2Gli. 
Oni  otmu  i  za  liu  se  koju.  M.  A.  Kejkovic,  sat. 
K7I'.  No  se  koju  deea  Martinici,  a  sili  se  odrzat 
ne  mogu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  114.  Sad  su  'L'uroi 
usli  u  Loznicu,  pa  se  sada  koju  jw  Loznici. 
4,  256.  Ma  ne  bjeze  iz  torina  Turc.i,  no  so  koju 
kao  mrki  vni-i.  4,  523.  Onda,  braijo,  kojite  se 
po  polu  krvavu  jutim  zubma  i  jataganima.  Osvetn. 
2,  122.  —  vfj  moze  znaiiti  ne  samo  sto  hiea  a 
iiekutn  stiicdjit  neyo  sto  obicno  hira  pn  iioraei 
samoya  sultjekta.  tako  se  o  ziroliixiiini  kn.ie  iln 
,se  ko^a',  kiid  lako  ili  bez  itzroka  Hi  s  uhiJihjo 
nzroka  iijedojii.  a  ii  /iretiesenom  sinislii  t  <>  lelo- 
detu.  —  a  \'iil;iini  ijirii.ikti:  ,beissen,  liis>i^  mmh- 
,mordeo'  s  prtiiijefiiiin :  Koje  se  n.  p.  marka.  koii. 
Dijete,  ne  koji  se! 

KLATICEVAGKI,  a>lj.  koji,  piijt,i,la  Kliilieeni. 
Klaticevacka  {opstina).    K.  Jovau<ivir   116. 

KLATICEVO,  n.  imc  selu  ii  Sriiiji  ii  okniyii 
nidniekom.    K.  .lovanovic  146. 

KLATrnOl^,  m.  rorjek  k,;ii  klali  iri.ti  I.  kla- 
titi).  —  Samo  ii  Shdnrrii  rjernikn:  .rlio  la,  rrnl- 
lare-  ,runcuuu-e'   (sirj. 

1.  KLATITI,  klatim,  iiiipf.  iliiiiah,  siresoli, 
lit]ati.  —  Rijee  je  praslnrenska  {ml  kiir.  kolt), 
isporedi  stsloc.  klatiti,  riis.  uiMOTiin,  iIiijkiIIi,  ns. 
klatiti,  pof.  klocic. 

a.  aktieiio.  —  Sattio  it  dra  priiiiji'ra  win  rijekn, 
a  izmedu  tjeenika  u  StuUeerii.  (,coneut.ere,  coui- 
movore').  Bit  ce  brzo  promjenivo  (stanoviste) 
svakim  skosom  klateo  boje  (oala  daje  bojo  aee. 
pi.  od  1.  boj).  ,i .  Kavaiiiu  .S60'^  Hrvje  koj(!  visjo 
lita  cvate  i  dica  ga  klipovi  no  klate.  .1.  S.  Kej- 
kovic  8(). 

b.  .sa  se,  rejleksieno,  skitati  se,  iumarati.  — 
isporedi  klatariti  se.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bje- 
lostjenceru  (klatim  se,  skitam  so  ,vagor,  palor, 
passim  vagor'),  u  Jaiidtresieek'U  (klatim  so  ,vagor'), 
u  Voltiijijiitu  (,vagare,  svagare,  vagabondare' 
jlierumscliwarmen,  sich  berumschlagen'),  u  SiiH.i- 
eevu  (,errare,  vagari,  divagari'  s  dodatliom  da  je 
azeto  iz  Sjelostjencevaj.  Ki  se  klate  po  svitu. 
Narucn.  76*.  Prik  zida  vau  gleda  .  .  .  po  zidu  se 
klati.  D.  Barakovic,  vil.  76.  Po  pustiiii  Arabije 
klateci  se.  F.  Cxlavinic,  po.sl.  36.  I  na  nepo- 
dobstva  obicna  se  vratis  od  tvojega  srca  kim  se 
svuda  klatis.  A.  Goorgiceo,  nasi.  132.  Neka  so 
tamo  ne  klati,  nego  neka  na  rok  ide.  Stariue. 
11,  106.  (1662j.  Kail  so  tozak  v  krcmi  kl.ati. 
Jacke.    262.      Klateci    so    po    svijetu    dodoli    evo 


1.  KLATTTI,  b. 


tfi 


KLAVOfllMBAO 


k  tt>bi.  Nar.  pi"ip.  l)os.  1,  2it.  iSojtan  jaSi  iia  ita- 
vojevii'i,  pa  se  klati  po  svijetu  bijolu.  Osvotu. 
8,  13.  Da  ro  se  on  siurad  oil  sola  ilo  sola  klatit. 
Nasn  sloga.  god.  20,  br.  17.  ,Kuil  so  tu  vavijo 
klatisy  iiigrla  kod  kuco  nijesi'.  J.  Bogdauovii!'. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  kojem  je  jdnac 
izostario  so  ui  part,  praes.  klatoi'i:  Za])(ivi(la 
Bog  ^idovom  po  pu.stiiii  klatociiii  da  .  .  .  !•".  (Jla- 
viiiic,  posl.  16. 

2.  KLATITI,  klatim,  impf.  hrhlati.  —  U  na.se 
rnjeme  u  JAci  i  u  xjevernijeh  iakanaca.  Da  .si 
posteno  napit,  ac  ti  zaji^k  preveci  klati.  Nasa 
.sloga.  god.  13,  br.  12.  ,Sta  vavijc  nosto  klaCis  ?' 
II  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KLATNICA,  m.  vidi  klatei.  —  U  nase  vrijeme. 
Klatuica,  skitnica  jo,  uijo^za  lioga  postoiia  zona. 
V.  Bogisic,  zborn.  175.  ,Sto  pitas  za  klatnicuy 
znas  da  iiijo  kod  kuce,  van  da  se  nekud  otklatio'. 
J.  Bogdanovic. 

KLATNIC,  M.  ime  saseoku  u  Srbiji  it  okrui/ii 
va^evskoin.   K.  Jovanovi(^  103. 

KLATNO,  n.  (/vozdeni  komad  .Ho  visi  ii  zomm, 
te  ^u(aju(H  se  udara  u  zvimo,  i  tako  svoni.  — 
isporedi  kleposalo,  zve6ak.  —  Jamacno  pustaje 
od  1.  klatiti.  —  U  na§e  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovii  (,der  gloekenschwengol'  ,campauao 
pistillum',  cf.  zvecak).  §to  je  crkva  bez  popa  i 
zvono  bez  klatna.  Srp.  zora,  god.  1,  br.  2,  str.  4(i. 

1.  KLATNA,  /.  djelo  kojijem  .se  ko  klati  (vidi 

1.  klatiti,  b),  klatarene.  —  U  nase  vrijeme.  U 
mano  zloftine  (uhraja  narod) :  .  .  .  klatiiu  i  bes- 
poslicareiie.  (u  Zemiinu).    V.  Bogisic,  zborn.  .592. 

2.  KLATNA,  /.  ilapna,  klapna.  —  Postaje  od 

2.  klatiti.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,San  klati'ia 
a  Bog  istina'.  ,To  su  sve  same  seo.ske  klatne,  tu 
nema  ni  zere  istine'.    J.  Bogdanovic. 

KLATO,  n.  I'lesto  sto  n'si  /  1,1(11  s,-.  ,1  osuhilijfm 
snaieniina.  —  isporedi  kl,ii\n  /  klurim.  -  l'<i- 
staje  od  1.  klatiti.  —  I'  nase  rr/jnin-  [lo  sjirmi- 
zapadnijem.  krajevima . 

II.  w  Vukovu  rjecniku:  troje  drv]adi  sastav}eno 
krmetu  oko  vrata,  da  se  ne  moze  provuci  kroz 
ogradu  (jedni  govore  ,ogrliea'  krmeca)  ,art  hals- 
jocli,  so  dem  schweine  angelegt  wii-d,  daniit  es 
durcb  die  zaune  uiclit  dm-chschleicheu  kann'  ,jugi 
gomis  poreo  imponendum  ne  sepimenta  pervadat' 
«  dodatkum  da  se  govori  it  Hrvatskoj, 

b.  vidi  klatno.  —  TJ  Istri.  Klato  ,pistillum 
campanae'.   D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  9. 

V.  skodlivoj  ovci  itd.  svezu  se  dvijo  uoge,  pa 
joj  se  med  lie  postavi  komad  drva,  koje  se  zove 
,klato',  koje  mora  ona  za  sobom  vuiii.  Dubasnica 
na  Krku. 

KLATVO,  n.  vidi  klato,  a.  —  IT  nase  vrijeme 
u  Hrvatskoj.  Klatvo,  kratko  odebelo  okruglo 
drvo,  sto  se  objesi  svini  oko  vrata,  da  ne  moze 
bjezati.    F.  Hefele. 

KLAUSTAE,  klaustra,  m.  vidi  klaustro.  — 
U  riikupisu  XVI  vijeka  gdje  moze  biti  da  znaci: 
manastir  (isporedi  nem.  kloster).  Djaval  svaki 
dan  ulazi  u  klaustar.  Nauk.  brn.  -55*.  Eedov- 
uici  iniaju  jubiti  klaustar.    67b. 

KIjA  I  s'l'l.'o,  11.  dvoriste,  dvor  (vidi  dvor,  a) 
u  mmi'i shnmii  katolickijem,  sto  su  oko  nega  klijeti 
kaliiil- rii  ill  Jnitara.  —  Od  lat.  claustrum  (tal. 
cliiostro).  —  is/iiii-'id  kinustar,  klaustro.  —  U 
jednoga  jxisca  J)Hhi;,rr,iiiiiin  xvi  vijeka.  Mogu 
uljesti  u  klaustro  od  muuastijera.  A.  Gucetic, 
roz.  mar.  30.  roz.  jez.  25.  —  I  ti  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.   P.  Budmani. 

KLAUSULA,  /.  clausula,  uprav  naj  zadni  uvjet 
u  irisatioj  pogodbi;  ali  nbiino  znaii  takovi  uvjet 


koji  se  cesto  jidnak  natazi  11  riekijem  pogodbama. 

—  is/iiiredi  klaiizula,  klauZuIa.  —  (J  jednoga  pisca 
.wii  vijeka.  Kangilijori  i  Skrivaui  grijose,  ako 
no  znaju  klausule  opdene  od  Skritura.  1.  DrziA 
30^. 

KLAUSTRO,  n.  vidi  klaustro.  —  //  jednoga 
pisca  Ddimatinca  xvm  vijeka.  Koji  bi  skatulo 
ciuio  pnstavit  u  crkvi  ili  u  klaustru.  P.  Fili- 
povic  11.  UlaziSte  unutra  u  manastir,  kako  u 
klaustro.    19. 

KLAUZULA,/.  vidi  Klausula.  —  TT  tiase  vrijeme 
n  jiisaea.  Klauznla  od  logalizacijo  ima  se  pisati 
nad  bijogovkami.    Zbornik  zak.  1863.  604. 

KLAUZUKA,  /.  salvor,  zakon  u  manastirima 
pi)  kojiina  redovnici  Hi  diimne  ne  smijii  izlazili 
Hi  primali  tiiite  ce^adi.  —  Od  lat.  claiisura,  lievi. 
klausur.  —  U  nase  vrijeme  it  jiisaca.  U  ostalili 
iiianastirih  prostori  odlui'inii  iiiitarnom  klauzurom. 
Zbornik  zaic.  2,  570.  —  rpoln  h(iii-a  .s«  i  u  kom 
drugome  smislu,  kao  0  nuhiaiuu  slo  pisu  i  slazu 
daci  ne  kod  sebe  nego  u  mjestit  za  to  odredenome 
iz  kojega  ne  smiju  izaci. 

KLAUSULA,  /.  vidi  klausula.  —  U  dva  pisca 
XVI  i  XVII  vijeka.  To  danje  . .  .  mi  tvrdimo  i  po- 
tvrjujomo  sa  vsimi  punkti  iklauzulami  i  sluXbami 
i  pravicami,  kako  se  v  torn  li.stu  udr/.i.  ^Icni. 
Croat.  275.  (1575).  Ako  ima  prva  (iiitiiiim  hiihn 
koje  klauzule,  to  jest  rici  kano  su:  .dc>[m>raijici 
i  dajemfo)  ovo  proscenjo  u  viko  i  necemo  da  so 
razumije  da  je  dignuto  opconim  dignutjein  .  .  .' 
I.  Ancio,  vrat.  149. 

KLAVIJATURA,  /.  u  klaviru  sprava  po  kojoj 
se  udara,  vidi  tipalo.  —  Od  nem.  klaviatur.  Ho 
je  rijec  nacinena  prema  romanskijem  jezicima, 
ali  je  u  ovijem  nema  (u  francuskom  jeziku  ima 
za  ovo  znacene  rijec  clavier).  —  TJ  pisaca  nasega 
vremena.  Drvca  od  klavijature  spadaju  medu 
robu  drvenu  i  dolaze  u  promet.  Zbornik  zak. 
1853.  903.  —  I  It  Siilekova  rjecniku:  .tastatm-'. 

KLAVIR,  m.  vidi  fortopijan :  Ujirur  jr  klnrir 
starija  mitsikalna  sprava  od  jirijr  iinjn  -.  r.iiii^lin 
fortepijan,  te  sit  mjisti-  stidnsmirli  nknii  lull  11 
neviit  kiiiiiiiilii-i  .:iitr  iiijrili;  ali  se  ubicno  govori  i 
za  >(/r/f/s///(  s/,!!!/-//  -  (hi  I'irin.  klavier,  a  ovo  je 
po  fn'iir.  .  I,i\  1,1  (^/.l  driiijo  znaii,  vidi  kod  kla- 
vijatura).  -  i^/Kinili  1  glasovir.  —  U nase  vrijeme 
po  sjeveriiij'  III  Irnj' nma.  ,Vrajla  mu  nista  i  ne 
radi,  nego  v,i\  ijr  11  klavir  sviri'.  J.  Bogdanovic. 
%  u  Sulekovit  rjeeniku:  , clavier,  klavier'. 

KLAVIRANE,  n.  djelo  kojijem  se  klavira.  — 
TJ  Sitlekovu  rjecniku:  ucite}  klaviraiia  kod  ,kla- 
viermeister'. 

KLAVIRAR,  klavirara,  m.  covjek  koji  po  svom 
zanatu  gradi  klavire.  —  TJ  Sulekovu  rjeiniku: 
jklaviermacher'. 

KLAVIRAS,  klavirasa,  m.  covjek  kojemu  je 
posao  udarati  u  klavir.  —  U  Sulekovu  rjecniku : 
,klavierspieler'. 

KLAATEASIGA,  /.  zensko  cejade  kao  klaviras. 
■ —   U  Sulekovu  rjecniku :  .klavierspielerin'. 

KLAVIRATI,  klaviram,  impf.  udarati  u  klavir. 

—  U  Sulekovu  rjecniku :  ,das  klavior  spielen'  kod 
,klavier'. 

KLAVIRNIK,  }«.  ucite}  klavirana.  —  U  Su- 
lekovu rjecniku:  ,klaviermoister'. 

KLAVLRSKI,  adj.  koji  pripada  klaviru.  —  TJ 
Sulekovu  rjecniku :  klavirski  zuak  (?)  ,klavier- 
schliissol'  (nema  osobitoga  znaka  za  klavir). 

KLAVOCIMBAO,  klav6fiimbala,  m.  vidi  klavir. 

—  Od  tal.  clavicembalo.  —  TJ Mikajinu  rjecniku: 
,grave  cimbalo'  ,Gravicyml)alus'. 


KLAVRN  '. 

KLAVRN,  lulj.  obijestan.    Dubasnica  na  Krkii. 

KLAZET<>VA(.!,  Klazetovca,,  m.  ime  mjeatti  /« 
Urbiji  II  (jkruga  jayudinskom.  Niva  u  Klazetovcu. 
Sr.  nov.  1875.  053. 

KLE,  vidi  dokle,  otkle  itd. 

KLE,  KLEH,  vidi  tie. 

KLEBECAN,  iii.  u  Viikoni  rjehilkii  :  vi.lo 
smok|an,  budala  s  ditdiithim  d<i  sr  (forori  a 
Srijfiiiu  i  u  Backiij. 

KLEGALO,  «.  nishi  klii.pa  na  knjoj  w  /.•/'■(■/ 
(n.  IJ.  U  crkm);  c/'sln  jf  imriiiriKi  na  I'mj  sprijnlii 
sprava  na  kojtl  ■ir  r,ln,h  nm:,'  iiii^liniill,  nh  Id 
nije  svagda.  —  isi>,,iiili  I,  liM;i|r>.  —  t'o-ilajr  ail 
1.  klecati.  —  Od  x\in  njil.-,:  /i,,  sj,  rrniij'iii  kru- 
jevima,  a  iznu'du  rji-rmla  ,t  Hi'  h>lji  ncirn  i.siib- 
sellium')  gdje  se  unj  /ii-i/r  miliodi.  ii  .luiiihn'si- 
cetm  (,subsellium'),  it  Vukovii:  kao  uiala  klujja 
na  koju  se  klekiie  (u  krscanskiui  crkvama  u  yia- 
voiiiji)  ,kmebaiik'  .scaiunuru'.  Crkve  ovo  tomej 
jest  duboko  pouiieustvo ;  .  .  .  kleoala  jesu  bogo- 
}ubuost;  ...  A.  Kauizlit'-,  utoc.  .307.  Klece  ii 
uaj  blize  klecalo.  M.  A.  RB|kovic,  sabr.  22.  Zato 
crkvena  vrata,  klocala  i  sidalista  ue  kvare  se.  I. 
Velikauovii,  uput.   1,  497. 

1.  KLEGANE,    n.  djclo   kojijem  ue   klcca   (oidi 

1.  klecati).  —  Stariji  je  ublik  klecanje.  —  Izmedii 
rjecnika  u  Vukovti:  ,das  wankeii  der  t'iisse  (vor 
scbwac.lie)'  ,Yacillatio  pedum'.  Imamn  ju  umijeuo 
pozdi'av|ati  src-em,  govorenjem  i  kleL-anjeni.  M. 
Divkovic,  nauk.  lOo'i.  ,Ne  pomaze  proci  oiiijeui 
kleeaiie'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KLECANE,  n.  djiio   kojijem   se   kleca  (vidi 

2.  klecati).  —  U  StiUicevii  rjecniku :  .ritofi'o, 
suouo  che  fa  la  campana  ritoccandola'  .pulsatiu 
aeris  campani  ex  uno  tantum  latere'. 

1.  KLEGATI,  klecam,  im})f.  kleknuti.  ---  i.-ijm- 
redi  2.  klicati.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3 
sing.  klScS,).  —  Postaje  od  korijena  kiek  ylagola 
kleknuti,  a  k  se  mijena  na  o  (kao  n.  p.  ii  puk- 
nuti,  pucati);  vaja  da  se  nacinio  ovaj  glagol  u 
nasem  jesiku,  premda  iina  i  ces.  klecati,  gornolaz. 
klasac,  donoiuz.  kl'ecas,  alt  u  ouijem  jezicima 
znaiisamo:  hramati.  —  I'o  primjeru:  I'red  oiiijom 
Amanom  vaskolik  puok  klecucl  na  koljena  kla- 
liase  mu  se.  M.  Divkovic,  bes.  402,  kao  da  inia 
i  praes.  klccem,  ah  mil  neiiia  dritijdje  potvrde. 
nije  isto  u  uvakijem  jx'imjerima:  iilecuci  prid  nim 
i  klaiiajuci  mu  se.  E.  Lastric,  lost.  23()'i,  u  ko- 
jima  jamaCHo  stoji  yrijeikoifi  a  mj.  e,  te  pripa- 
daja  pod  klecati. 

a.  pregihati  ko(ena.  u  ;.iiiil:  shinn'm  i  jii)iu:>tosli. 
—  Od  XV  rijeka,  a  iziii'-ttu  rjcnnl.-'i  n  Williyijiini 
{praes.  klocam  kod  klokuiiln.  Klorajm'-i  na  ko- 
lina  prid  nim  rugahu  .so  liim.  Bernardiu  73. 
mattli.  27,  29.  I  prid  nim  tuj  svaki  liili  klecaso. 
N.  Najeskuvic  1,  140.  Svi  sveti  klecahu  na  ko- 
ljena. M.  Divkovic,  nauk.  236".  Klecajuci  na 
koljena  pozdrav|ahu  ga.  P.  Baksic  lOU.  Na  Sul'- 
mane,  Bajazete  ti  djevickom  nogom  kleca.  J. 
Kavanin  213a.  Oni  za  pogrdu,  kadano  ga  triiom 
okrunise,  klecau  prid  nega,  govoreci :  ,Zdrav, 
kraju  y.udinski !'  F.  Lastric,  od'  314.  Sest  stotina 
puta  zasobice  klecajuci.  A.  Kanizlic,  utoc.  23s. 
Prid  nim  poniknuta  mnoz  klecase  sva  kolinom. 
N.  Marc.i  52.  ,Sve  sam  pred  nim  na  kojena  kle- 
ca', dok  mi  je  uzajmio  pesest  rajnicki'.  ,Svo  sam 
pred  nim  na  kojena  kleca,  dok  sam  ga  domolio'. 
J.  Bogdanovic. 

b.  kad  se  od  slabosti,  od  umora  itd.  sama  ko- 
jena  preyih(u.  —  suhjekat  nioze  biti  cejade  (kao 
u  prvom  primjeru),  a  ce.ice  su  noge  iii  ko^cna. 
Brjemi   pod   kini  (iete  vavijek   klecat,  znojit.    J. 


1.- KLECATI 

Kavanin  4101'.  Utvrdivao  si  kojena  koja  kle- 
calni.    D.   Danicir,  jov.  4,  4. 

2.  KLECATI,  klecam,  impf.  ndarati  a  svono 
samo  s  jedne  strane  a  see  jednako.  —  ispondi 
2.  kleuuti.  —  ^1/cc.  je  kao  kod  1.  klecati.  —  V'aja 
da  je  rijee  onomatopejska  (kao  od  kle  klc  .  .  .  /// 
klec  klec  .  .  .).  —  Od  xvii  vijeka  u  Diihrornilii. 
a  izmedit  rjecnika  u  Belina  (,sonar  a  ui.-u tcll.i, 
cine  a  tocchi'  ,campauam  itoratis  pulsibus  \  or- 
berare'  086'-')  i  a  Htiilieeeu  (,dare  i  tocchi  coUa 
campana'  ,aos  campannm  uno  tantum  latere  pul- 
saro').  Drugi  ce  (djuk)  nositi  ovaj  I'ifcual  i  u 
zvoui:e  ce  sfejer  udarati  i  klecati.  B.  Kasic,  rit. 
69.  Domacijem  glogom  kleca  pn  selu  na  jaja. 
(Zj.  P(5slov.  danic.  U  crkvi  sx'etoga  Nikole  .  .  . 
sluzbonik  s  prva  zazvoni  misu,  pak  nakon  male 
stane  klecati  i  u  dugo.  M.  Vodopic,  tuzn.  jel. 
dubrovn.   1868.   175. 

KLEC,  m.  komnd  dm,  (erp)  .ilo  se  mere  koiiie 
a  usia  da  ne  moze  yovorili.  —  U  Sinlieerii  rjee- 
niku:  ,morso'  ,t'reuum  (pp.  e.  lignum  ori  injectum 
locutioui  impediendae')  gdje  je  reieno  da  se  na- 
liodi  a  jiisca  Undiniea.  —  Ako  je  poazdana  rijee. 
iiin-r  /;li.  snidini  s  rrs.  Ii  Inc.  i:riri  l:,„iiad  dm, 
(H  ra:lir,t,jriii  .iiar.in imi) .  I  a.  S„irl.<,n,  rjr,- 
iiiku  ijaiiia,:no  iz  SliilieeraJ:  Mln•^n'.[■.  ~  isp,,rr,l, 
i  klecka. 

KLECAJC,  klecka,  m.  riili':  {Iijra)  na  pod  klecak. 
I  ovu  igru  po  uaj  vise  mladici  od  10  do  15  go- 
dina  igraju.  izberu  jedan  obli  kamicak  od  prilike 
koliko  veliki  orah,  i  ovi  se  kamen  zove  , klecak' . . . 
pa  onda  mecu  uovcem  kojega  ugovore  put  onog 
klecka.  V.  Vrcevic,  igr.  73.  —  //'  nase  orijeme  u 
Dnbroeniku  kao  prezime.    P.  Budmaui. 

IvLECALO,  m.  oidi  klecalo.  —  IJ  Belinii  ijee- 
nika:  .inginoccbiatojo'  ,scabeUum  gonuale'  403''; 
a  Voltiyijinu:  , inginoccbiatojo'  ,kniobank';  a  Sti(- 
licevii ;  , inginoccbiatojo'  ,scabelluiii'. 

KLECAN,  adj.  izatkan  na  lieki  osohiti  naiin, 
oidi  2.  klecati.  —  isporedi  cuncan.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmcdii  rjecnika  it  Vitkovu  (n.  p.  ko- 
ceja  ,art  weberei'  ,intextus').  Za  svilene  marame, 
za  klecane  kecojo.    Nar.  pjos.  vuk.   1,  119. 

KLECANA,  /.  ridi  kleftatica.  Vijeuac.  ISKl. 
020. 

KLECANIGA,  /.  kleiuim,  Ikoiie.  -  ispomli 
klecauik.  —  U  jednoya  pisci  imsnin  vrniirmi. 
Zi\'Ot  je  Vucicev.  kao  jaka  klecanica,  utkan  u 
istoriju  Srbije.    M.  i).  Milicevic,  pomenik.   1,  79. 

KLECANIK,  m.  cilim  sto  je  klecau.  Zivojin 
(.:  Srhije.  —  isporedi  klecanica. 

1.  ICLECAjNIE,  h.  djelo  k<ji,jn,i  sr  kin},.  —  Sta- 
riji je  oblik  klecauje.  —  Izmrdu  rjeiynika  a  Jije- 
lostjencevu  i^klecaiie,  kleknutjej,  «  Jambresiievii, 
It  Sluli(''evu,  u  Viikoim.  V  neprestannih  slzab  i 
klecauju.    'Transit.  7. 

2.  KLECANE,  n.  djelo  kojijem  se  kleca.  U  lepi, 
gipki  i  puni  izraza  .srpski  jezik  utisli  su  oni 
psovke  kao  neko  pogrdno  klecane  u  divno  go- 
vorno  platno.    M.  D.  JVIilicevic,  ziosel.  .308. 

1.  KLECATI,  klecim,  iinjif.  gonibus  nixum  esse, 
stajati  na  kojenima  (i  kad  se  samo  jeilnn  knjnid 
prignc,  te  se  cesto  ilodaje  na  kojenima,  muzrlufi 
islicitci  prema  na  kii]cniO.  —  -e-  stoji  mj.  iirii- 
da.inega,  ^.  —  Akr.  sr  iir  mijri'ia.  —  lindi  jio^lam, 
oidi  kleknuti  (prrmn  l.iijriiui  i/lfiiioli,  iir  Irrlm 
shoacali  klecati  saiiia  kan  il,i  jr  niijrrfrhlinn 
glagol,  jer  ima  raz/ila  i  n  .ihimiii,  r.jjiouli  Ic.'-i 
i  lezati).  —  JRijee  je  praslarriisku,  isjinrrdi.  sislnr. 
klqcati,  ces.  klecoti,  2J0^.  kltjczoi';.  —  Jzmedii  ijie- 
nika    u  Belinu   (,star  giuoccbione'  ,genibus  niti' 


1.  KT,F,l\\TI 


IR 


Kr^KKATI 


H4-1'';  ,iiiKiiiocL'liini5ii'  ,j;omia  submittoro'  lOUl'i, 
«  Jjjilostiniiicii  iklpciiii  ,tliM.'.to,  S'"iii'lli«-to').  " 
.lambirsiiirit  (kk>rim  ,tloi!to'),  H  VoUiijijinu  (,iii- 
giiiooi-liiarsi,  star  giiiocrliioni'  , Union,  nieilor- 
knion').  it  Stiiliceim  (,genua  subniitlorp,  c^urvare, 
llo(U>ri>.  giMiibus  provolvi'),  «  Vukovit  (, Union' 
.nitcir  ironibns'V  tri'bti  pazili  da  it  iiikijem  rjcc- 
iiiriiiHi  iiijc  .tpaydii  dobio  tiiiiiaceno,  tr  ilaje  po- 
iiiijisdiio  s  (jldijiilnin   1.  klocati. 

u.  iiupce.  Klecalm  iia  koljonijeh  prjed  I'limc. 
N.  Raiiina  93'i.  matth.  27,  29.  Kloc-eci  stqjasp. 
Zborn.  9()'i.  Vece  sam  klocala  npgo  stala.  Mon. 
rriiat.  21'2.  (I'l-lS).  Kozaiujo  niozo  so  govoriti  to- 
liko  Uloceci,  koliUo  stojpoi.  A.  Gupotir,  roz.  joz. 
21.  Kada  so  pokupe,  na  molitvi  kloi-e.  i).  Ba- 
rakovic,  vil.  117.  Ke  potlo  na  kolinili  kleiSeci 
nn-tvo  najdoliu  se_.  F.  Cilavinic,  ovit.  14.')!'.  Prid 
otai-om  klecGci.  G.  Palmotip  2,  124.  Na  obadva 
Icolina  klocodi.  M.  Bijankovic  84.  Tore  joj  prid 
sobom  ne  da  vec  klocati.  Oliva.  (U.  A  cas  kratak 
grusti  klefiat,  kauio  li  so  u  inolbi  uzjecat.  J.  Ka- 
vai'iin  20a.  Oni  poklon  koji  lui  Bogu  cinimo 
I'lomu  so  klanajuci,  klecoc  na  kolini.  ,T.  Banovau, 
razg.  74.  Knige  na  kolini  klececi  pisao.  F.  La- 
.strio,  test.  ad.  108b.  Evo  klocim  skrusenim  grdcem 
moloci  uiilosrdo  tvoje.  A.  Kauizlic,  bogojubn. 
21!l.  Nastolijoh  stari  mu  su  svi  klecali.  (Z).  Poslov. 
danif:.  Digmi  se  s  mjesta  na  kojemu  klecase. 
i).  Basic  28(i.  Dok  se  Janko  s  Turci  prigoiiase, 
sveti  Ivo  na  koliuim  kleci.  And.  Kacic,  razg. 
1")2".  Bomaciu  sa  svojoni  cejadju  kleci  na  ko- 
linili. M.  A.  Re(kovic,  sat.  LS"-.  Da  bi  on  po 
pndnova  klocao  na  kolini.  And.  Kadcic  347. 
Imadu  stat  na  nogu  a  ne  klecat.  M.  Dobretic 
•">!!.  Klececi  iia  koliuih  za  cetvrt  od  sahata.  112. 
Klecuci  jeduu  noc  na  kolini.  I.  .T.  P.  Lucie, 
razg.  49. 

b.  II  poslovici  nasega  vremena  haze  se  o  psu  u 
onakovom  stajaiiu  sto  se  obicno  haze  sjedjeti. 
Koliko  vise  kleci,  svoj  rep  meci.  Nar.  posl.  vuk. 
145. 

c.  ger.  praes.  nalazi  se  u  nekijem  primjcrima 
posve  u  adverbijahiom  smislu  (isporedi  poklocke) 
i  to  s  oblicima:  a)  klece.  U  torn  nikad  nek  nije 
promina,  veo  u  jutro  i  u  vecer  klece  nek  mo- 
litva  od  sviju  se  rece.  J.  S.  Eejkoyic  442.  — 
0)  klecoci.  ,Ja  cu  tebi  klececi  kamenom  odba- 
citi'.  ,Ja  (iu  tebe  klececi  povaliti'.  J.  Bogdanovic. 
—  c)  (grije.shoin)  klecuci.  —  u  Belinit  rjecnikii: 
klcciici  .ginocchinno'  .gnnibus  flexis'  .344li,  a  u 
jirurniii  i,lilil,-,i ;  kli-f-e('i  .iiiginocchiato'  .genibus 
iinii\u.s'   ,li>.'!''  kail  iji  yinulij. 

2.  XLECATI,  klecam,  impf.  tkati,  ali  onda  lead 
so  u  pravo  tkane  kaka  sara  (n.  p.  cilimska)  utkiva 
rukama,  ne  cunkom.  Zivojin  iz  Srbije.  Klecati 
prostirko,  kecele,  torbe  itd.  sarati.  Podunavka. 
Isls.  58.  —  tia  se,  pasicno  (u  metaforickom 
aitiisluj.  Iz  toga  uzajamnoga  popustana  kleca  se 
ono  sareno  tkivo  koje  se  zove :  redovni,  naprodni 
zivot!    M.  D.  Milicevic,  medudnev.  107. 

KLECATICA,  /.  Vipera  amniodytes,  otrovna 
guja,  kainenarka  ili  grabarka  (a  zovu  je  u  Uzickom 
,aspida',  ali  nije  aspida,  jer  se  aspida  zove  ,Naja 
liaje'  i  noma  je  u  uas).  U  Suhoj  planini  kod  Nisa 
ima  ill  muogo  i  tamo  je  tako  zovu.  Po  svoj  pri- 
lici  ovo  ce  joj  ime  biti  naj  prilicuije,  a  tako  je 
prozvata  izvesno  sa  one  cik-cak-linije  niz  celo 
telo  od  ozgo,  kao  u  sarana,  te  lici  na  klecane 
kecejo.  Ima  mekan  cvoric  na  goriioj  usni.  M. 
Durovic.  —  if^poredi  crnokrug. 

KLECA  VAC,  Klecavca,  m.  u  Danicicevu  rjec- 
nikti :  Klocavbcb,  katunu  Oolubovcima  blizu  Pri- 
zrona  isla  je  meda  ,u  obri.lii>  Klecavca'  (Glasnik 
15,  293  god.  1348?). 


KLKCK.   KMOCECI,  ndr.  nidi  1.  klefati  pod  c. 

KIjI'K'IIjO.  II.  vidi  kl(H:alo.  —  U  nase  vrijenic 
II  Ixl.ri.  Klik-'flo  .subsnlliuMi'.  U.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,  il'tg.   I.-!. 

KLECINCI,  III.  jil.  iiiit:  mjcstu  u  Slavoniji. 

KLICCIONIK,  III.  villi  klocalo.  —  Saiiio  ii  lie- 
linii  rji'.ciiikii, :  ,inginoccbiatojo'  ,scabolkim  go- 
nnalo'     UW>.  i  ii  Stulicenii:  v.  klocalo  iz  liclina. 

KI.KiKV,  /.  isporedi  kleS,  ali  se  niilmdi  ii 
ih'iuj,!!::  isniiliiiiiitj  .smislu.  —  U  nase  vrijniir.  n 
iziiinlii  rjrriiikii  u  Sliiliievii  {v.  klod)  i  u  ['iiknni: 
racvasto  i  probusono  drvo  Sto  se  klinom  zatvori 
govefietu  (u  Srijemu  i  kjusotu)  oko  predne  noge 
da  ne  moze  daloko  otidi.  —  Klecka  i  kjccka,  ono 
rakjo  sto  se  svincetu  mecu  oko  vrata  (ruga),  da 
ne  moze  prolaziti  u  stetu  kroz  plotove  i  preska- 
kati  ill.  Svud  po  Srbiji  a  u  Sabackom  a  mo/.da 
jos  gdegod,  za  sviiie  ,r<jga',  a  , klecka'  za  kobilo 
i  goveda.    M.  Durovii. 

KLECKOVAC,  Kleckovca,  m.  ime  seocu  u  Jiosni 
II  okrugu  sarajevskom.    Statist,  bosn.  22. 

KLECKOVICI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  na- 
sega vremena.    Spom.  stoj.  184. 

KLE(3E,  n.  djelo  hojijem  se  kuue.  —  Stariji 
je  oblik  kletje.  Trateoi  svoje  vrime  v  igraniju, 
kletju  i  va  vsakoj  necistoci.    Transit.  255. 

KLECI,  villi  kleknuti. 

KLEDENO,  n.  u  narodnoj  zagoneci.  Ledeno, 
kledeno  (nos?),  pod  kledonom  vinograd  (usne'^j, 
u  vinogradu  ducan  (usta),  u  ducanu  zulumcar 
(jezik).    Nar.  zag.  nov.  101. 

KLEJA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu  sa- 
bachom.     Zemja  u  Kleji.    Sr.  nov.  1873.  783. 

1.  KLEK,  m.  ime  liehakvoj  hilci,  jamacnn  je 
■isto  sto  kleka  Hi  klekovina.  —  Samo  u  Stuliceru 
rjecniku:  ,albero  e  frutice  simile  al  nastro,  ma 
non  cresce  in  alto'  .species  cujusdam  arboris', 
gdje  se  haze  da  je  grin  nalih  na  nekakvo  drvo 
Ho  on  taiijanski  zove  nastro,  ali  ova  rijei,  koliku 
mi  je  poznatu,  u  talijanskoin  jeziku  znaci  samo 
trak.  patillikii.  a  ne  kakvu  bifku.  —  Sulck  po 
tuiiiiiniiii  SI nlii-irii  pise:  v.  klekovina.  —  U nase 
sr  rrijniii  i /uiiiiiiiin  iz  istoga  rjecnika)  uzela  ova 
rijtx  .:ii-  liraga  liilku.  Thuja  Tourn.,  klek  ili 
smrekusa.    Flora  croat.  1039. 

2.  KLEK,  m.  Caprimulgus  europaeus  L.,  neka 
ptica,  legaii.    Slovinac.  1880.  30. 

3.  KLEK,  Kleka,  m.  mjesno  ime.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padeiima,  osim 
nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  Klece  (?). 

a.  u  Vuhovu  rjecnihu:  kamenito  brdo  u  Hr- 
vatskoj  vise  Ogulina.  kao  sto  se  u  Srijemu  pri- 
povijeda  da  se  vjestice  skupjaju  vise  Molovina, 
tako  se  u  Hrvatskoj  govori  na  Kleku. 

b.  u  Vukovu  rjecniku:  uzak  komad  zem)B  koji 
razdvaja  Dalmaciju  od  dubrovacke  tlrzave,  kao 
sto  je  odozgo  Sutorina  izmedu  dubrovacke  dr- 
zave  i  Boke. 

t*.  selo  u  Bosni  u  okrugu  trarnicknm.  Statist, 
bosn.  71. 

KLEKA,  /.  iieka  bijku.  fn'm.  smnka.  —  TI  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjcrinLn  n  \' nknru  {v'ule  veiia). 
Kleka,  fena,  Juniperu-i  ciminiinis  L.  ,1.  Paiicic, 
glasn.  30,  28fi.  Jvleka,  rus.  K.ieicanKa  (Staphyloa), 
po).  kl^k  (Cxymnocladus),  .luniperus  L.  (Pancic). 
B.  Sulek,  im.  146. 

KLEKATI,  klekam,  impf.  vidi  1.  klecati.  — 
?/  jednoya  pisca  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Jijelostjencevu  (klekam,  klekati,  kloknuti,  po- 
klekam   ,congenulo,   flocto    genua,    procumlir)    ad 


KLEKATT 


I.  KLEKNUTI,   1,  a,  c). 


jjouua,  iiigouiciilor'i.  IvUikaJuri  s  koliiii  iia  /,i!iii|ii. 
A.  Bacic  51. 

KLEKE,  /.  jil.  ime  mjrstu  a  Hrhlji.  ii  okriiifii 
hraguji'vackoiii.  Livada  u  Klnkama.  Sr.  ikiv. 
1870. '231. 

KLEKIVATI.  klokiijfiii  /  kl.'Kivain,  miff.  vidi. 
1.  klecati.  —  Siiiiio  ii  Slnlirrn,  ri,,-,iiLi':  kloki- 
vati,  klekivam  ,idoiiti.l.iiu   -.Miiia  •iiilmiitrrr,''. 

KLEKNISTE,  n.  mji'sto  ijdje  sr  khxi.  —  U 
tittdiii'vu  rjecniku:  , locus  fundondis  procihus,  vol 
ubi  genua  Deo  ponimus'.  —  )i''piiii:danii. 

KLEKNISTVO,  ».  h  Stulivrni  i;jn)ukii  ,iz 
kleknistQ.  —  sasma  ncpuiisdaiin. 

IvLEKNIVATI,  kleknujPm  i  klekiuvam,  impf. 
kleknuti  .s  iteraticnijem  ::nacei'ieiii  (ecsto  klecati). 
—  U  Stulicevn  rjrcniku:  v.  klekivati.  —  U  Du- 
lirovnikii  se  govori  i  ii  nasi'  dul/n,  uli  s  I'l :  klek- 
nivati. 

KLEKNUCE,  w.  djilo  k„jijein  sr  kh'kiir.  —  U 
Bjeliistjrncevu  rjrciukii  :  (sn  slurijiiii  iihlikoiii) 
klokuutje  kod  klecane. 

1.  KLEKNUTI,  kleknem,  pf.  in  ffouna  pru- 
cumboro,  ^ja.s^j  na  kolena  (sti'iti  na  ko^rna  prig- 
tiuvsi  ill).  —  Akc.  se  ne  mijei'ia.  —  -e-  stoji  mj. 
uegdamega  q.  —  Rijec  je,  prdslaveiiskii  (kleuk- 
nouti),  isporedi  ces.  kleknouti,  poj.  kl^knsvc  (nr 
znam  jeli  potordenu  stslon.  kleknuti).  —  Nrpo- 
znata  pnstana.  da  nema  k  )ia  kraju  (a  mnie.  hiti 
da  ovaj  gia.'f  i  ne  p)ripad<i  kiirijciiii).  vuigln  hi.  sr 
pomisliti  na  srodnost  s  rijcri  f-lnu  (rlc'in,)  a  i 
.V  kojeno  (koUmo).  elein.  jiiisliijr  ml  k.Oii:  /irn- 
mjenom  od  e  na  o  mole  imxlitli  k,,lii.  a  ml.  uniiin 
ki.ln,  pa  klen.  kod  ki.lrn..  ^s/,„  jr  il'n'i  do  orr 
srodnusti  jer  je  ohlik  njrri  l,il;,,ri  ilu  In  sr  nmiiln 
misliti samo  e  je  i-n<<  inislitrnl:  n/mk  ilnsln  i-ijr,l,iki 
uz  korijen  kol.  all  je  tnlil.n  sroihnisl  u  :ii,irrii,t 
ovijeh  triju  rijeii,  da  Inlm  nr.im-^lih,  jrli  smii 
slucaj  Ho  se  u  svc  tri  iiiiln.r  isii  l.-iiusiiiiniil i  k, 
1,  n  ■«  islam  rnln.  -  /'/■..■;/-/  rrr,„rin,  Inslii,  nii- 
prl-frklilJ.Klnlil  rrrmrii.i  iiriiii,  n  inlsr  dohil .  jrr  jr 
pri-jHlini,  iiliiir>l.  II  oil  inijr  sv  inilii  iisamo  i,  jnl- 
mmi  priiiijrni  II  insi'o  nikiirrit  xvii  rijrkii :  Nigda 
kleknix'  ri;i  imiliivu  (.-.  Aiilioii.  E.  (jrlaviiiic,  i-vit. 
I.G.)  iiiiiiju  pi. si, III  I  lid  ^iiiiiii,  koi-ijriiit  klek  bez 
iiKstiirkii  7IU,  te  sn  jrdiiako  ohirim  nliiiilrn  nlilikii: 
nor.  klrkiili,  klhce  ltd.  i  klc"kuiil..  kl.'knu  ltd.; 
i/rr.  prnrt.  klftkavSi  (i  kli'kav)  /  im  jrihimii  iiijrstu. 
kleksi  (M.  Divkovic,  bes.  laU'),  kli'.kuuvsi  (i 
klRknuv);  part,  praet.  net.  klekao,  kli'kla  (  kirk- 
iiuo,  kleknula.  prema  nnnme  iiiia  i  inf.  klv.i-i  (n. 
Viikomi  rjeinikii,  a.  dnigr  polrrde  nemaiH  pri 
riici).  —  Izm.edu  rjccnikii  u  Miknliiiii  (klokiuiti 
,tloct6i'e  genua,  procumbore  ail  gonvia').  ii  lieHnii. 
(kleknuti  ,gettarsi  in  ginocchioni'  ,in  genua  pro- 
c'umbere'  3-i:'2*;  ,por.si  in  ginorcliioni'  314'';  ,in- 
ginocchiarsi'  ,genua  submittere'  4031'),  u  Bjrlo- 
stjeneetui  (vidi  kod  klekati),  m  Voltiijijinu  (klek- 
nuti, klocam  ,inginoccliiarsi'  ,ni6dorknien,  auf 
die  knie  fallen'),  «  Stulimvu  (kleknuti  ,ad  pede.s 
alicuju.s  procidere,  ad  alicujus  pedes  vel  genua 
procumbere,  se  ad  alicujus  pedes  advolvere'),  u 
Vttkovu  (kleknuti,  vide  kleci;  kleri  .ninderknien' 
,in  genua  procido',  cf.  kleknuti). 

1.  (tktinio. 

a.  iiiij  rr.srr  s,'  slirnrii  kiin  .:iiiik  iinj  rrrri/n.  .slo- 
rin'iii  i  pniii.iinsti  prniiii  oiimiir  prnl  kiiii  ill  jirrd 
run  sr    kirklir.    yih,  sr    kirklir    hid  sr    iiinli    ling  (ne 

siuidii  istii). 

a)  wipce.  Kleknuvsi  x^rostri  ruke.  Transit. 
191.  Kleknuvsi  sada  svi,  procvili  svaki  nas.  N. 
Najoskovie  1,  143.  Klekni  doli  sada!  M.  Urzir 
3(iG.    Ima  poci  n   i-rkvn   i   kleknuvsi  unii|iMiii   jii- 

V 


tati  prostoujo.  A.  Grucetic,  I'oz.  joz.  37.  Kleksi 
pokloiiise  mu  so.  M.  Divkovic,  bos.  lolb.  Ku 
stvar  videci  Petar  kleknuv.si  zaludoa :  ,Izajdi  od 
mene,  Gospodine,  zasto  grisnik  clovek  jesam  ja!' 
F.  OrlaTinic,  cvit.  201»-.  Kleknu  doli  (Stefan), 
neka  bude  uzvisen  gori.  422''.  Ima  se  dijakon 
pokloniti  krizu  klekav.  I.  Ancid,  svit.  267.  Svi 
kleknite  ponizeni.  P.  Kauavelic,  iv.  52.  I  takoj 
kleknuvsi  dokli  molitvu  ucine.  P.  Hektorovic  (?) 
84.  I  oni  svezani  kleknuvsi  molitvu  cine  Bogu. 
109.  Pokloni  se  klekav  prisvetomu  sakramentu 
prid  neviruioi.  S.  JVIargitic,  fal.  29.  Klekose  svi 
Krstjani.  J.  Banovac,  razg.  19.  Klekavsi  u  nuglu 
erkve  stajase  ponizno.  P.  Lastric,  od'  257.  Kle- 
kavsi bi  misuicke  Jubio  ruke.  test.  ad.  19ii.  Sto 
mu  se  oce?  ne  cb'ugo  nego  kleknuvsi  prikazat 
Bogu  .  .  .  ned.  377.  Kao  da  ce  ga  u  ruku  po- 
kibiti  klekavsi,  iztrze  angar.  A.  Kanizlic,  kam. 
043.  U  kapelicu  dosavsi,  svi  klekose.  Iran.  78. 
Klekavsi  s  ufanem  velikim  priporuci  se  (iospi. 
utoc.  xvin.  Nego  jim  zapovidi  da  kleknuvsi  pi- 
taju  milosrde.  A:id.  Kacic,  razg.  129.  Svi  kle- 
kose ter  se  polubise.  179''. 

h)  hez  potrehe  sr  iloiliijr  rrsln  na  kri|nna,  ((/( 
gdjegdje  (kao  jniiinrioi  n  orijrin  priiiijrriiiin  : 
Klekiuiv  (staniparskoiii  gnjrskmii  klrknav)  na  oba 
koliua.  I.  Ancic,  svit.  93.  A  ja  kleknuh  na  oba 
koleua.  Nar.  pjos.  vuk.  5,  512.  Skine  kapu  pa 
klekno.  na  oba  sola  ko}ena.  Pravdonosa.  1852. 
31)  stoji  da  se  istakne  klecane  na  oba  ko^ena,  a 
ne  na  jediiome  (isporedi:  Kleknu  jedni  na  jedno 
kolino,  kolik'  da  ce  se  u  sto  sniirat.  J.  Banovac, 
razg.  7G).  Eeksi  to  kleknu  na  kolena  i  rece. 
Transit.  214.  Na  kojena  svi  kleknite,  udrite  se 
svi  u  prsi.  N.  Najeskovic  1,  152.  Za  svoje  se 
ueprijateje  moli  kleknuvsi  na  koljena.  M.  Div- 
kovic, bes.  92'>.  Nikula  na  kolina  kleknuvsi . .  . 
F.  Glavinic,  cvit.  402''.  Klekavsi  ponizno  na  ko- 
lina. I.  Grlicic  147.  Tako  da  mi  na  kolina  klek- 
nomo,  ili  se  po  zoui|i  prostremo.  J.  Banovac, 
razg.  74.  Prvasiii  Krstjani  . .  .  nisu  se  smili  kleti, 
voc  ako  u  velikoj  potribi,  i  to  kleknuvsi  na  ko- 
lina .  .  .  173.  Ako  Gospodin  Isukrst  moleci  svoga 
(itca  na  kolina  kleknu,  zasto  ne  bismo  mi  klek- 
nuliy  J.  Filipovio  1,  281''.  Klekni  na  kolina  i 
pokloni  se  do  zemje  Bogu.  F.  Lastric,  ned.  48. 
Vazda  sam  poradi  posteiia  kleknuo  na  kolina. 
M.  Zoricic,  zrc.  77.  Klekavsi  na  kolina.  And. 
Kacie,  kor.  92.  Kleknuvsi  na  kolina  nicice.  124. 
Xa  ko|ena  gola  klekni.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  333. 
Knji  klekne  na   kojona.    D.  Danicic,  sud.  7,  5. 

V)  HZ  kleknuti  ntoze  hiti  prijedlog  pred  .-<  akn- 
zativom  Hi  s  instriiiiiriiliiloiii.  n  olm.  ilrii  sluraja 
naj  cesce  se  istier  koinr  sr  pol;ii:iijr  slonu'ir  kle- 
I'anem;  to  liiva  osohilo  n  dnigoin.  sinraju,  n.  kao 
da  se  akuziiliriiiii  isliir  i  injrslo  gdjr  se  kleci. 
tako  kod  aal  ii  piiiiijrriiiin  i,:  Lasiriceva  Nedif- 
nika  kod  rijeci  prid  misnika  ne  misli  se  na  sto- 
vane  prema  ooome  nego  na  mjesto  gdje  se  kleci 
preko  ispovijesti,  2>a  ni  u  jednoin  primjeru  nema 
prod  nogama  nego  samo  pred  noge  (nidi  i  pred). 
ao)  s  akuzativom.  Da  mi  je  prid  onoga  bozida 
kleknuti.  M.  Drzii'  123.  Zatvori  vrata  i  prid 
kriz  kleknu.  F.  Glavinic,  cvit.  67''.  Na  kolina 
kleknuvsi  prida  jn.  154».  I  klekavsi  prid  ne- 
gove  noge.  P.  Posilovir,  cvijet.  57.  Inpolit  klekne 
prid  Lovrinca  i  govori.  P.  Hektorovic  (?)  123. 
Josafat  kleknuvsi  prid  noge  otceve  ...  P.  IMa- 
cukat  15.  Ostavivsi  svrsit  misu,  pode  onoga 
djaka  naci  i  kleknuvsi  prida  ii  rece;  ,Prosti,  ako 
sam  te  u  cem  uvridio'.  ,T.  Banovac,  razg.  5li. 
Petar  padavsi  i  klekavsi  prid  noge  Isusove  ispo- 
vidase  ...  F.  Lastric,  od'  241.  Dostoja  bo  se 
kleknuti   prid  ss-aknu-a.    U'M..  lo:!:i.     K'lrkav^i  piid 


I.  KLEKNUTI,  1,  a,  c). 


50 


KLEMENS,  g. 


I'lOga  nikii  |)o|nbi.  tost.  ad.  19».  Da  so  no  xa- 
boravis,  kail  kloknos  pri(i  misnika,  nogo  ispovitlis 
svo  oilovito.  nod.  88.  Koliko  jo  lasiio,  klekavsi 
prid  misnika,  roAi:  ,Pitaj  mo,  ofie!'  li)8.  I  prid 
kra|a  molot^  klefie  da  sinu  prosti.  V.  Bosen  22'2'>. 
Ne  bi  litio  da  prid  Aoga  kleknu.  M.  A.  Eejkovic, 
sat.  I3l>.  Pak  prod  cara  kloco  ua  kolena.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  ()'27.  —  hb)  x  inslrunumtalmn.  Kloce 
prid  jodiiom  prilikom.  J.  Banovac,  prod.  32.  Klo- 
kavsi  prid  ovim  ditegcom  u  Stali.  F.  Lastrit,  tost. 
(!2".  Pak  klokni  prid  cesarom  noboskim.  122'>. 
Klokavsi  prid  I'logovim  svetim  otarora.  tost.  ad. 
KU'i.  Obodvojioa  klokavSi  prid  papom  ispovidai'io 
viro  ii&inise.  A.  Kanizlic,  kara.  021.  Otido  prid 
kra|a  ungarskoga,  kle6e  prid  liim.  And.  Kafii^., 
razg.  28.  Klokni,  rano,  prod  liim  na  kojona. 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  62G.  Sojak  kloknuvsi  prod 
sucom  na  kojona  .  .  .  Pravdonosa.  1852.  8.  Ho- 
dito,  poklonimo  so,  pripadnimo,  kleknimo  prod 
Gospodom  tvorcem  svojim.  D.  JJauicic,  psal. 
95,  6. 

tt)  moze  se  izreci  mjesto  gdje  se  Jclekne,  i  to 
akuzatwom  s  prijedlozima  na  i  u  (oidi  hod  b,  a) 
i  primjere  ,s  dalivom).  Kloknu  na  zemju.  Zboru. 
91.  IClokav.si  na  zemju.  P.  Posilovio,  nasi.  521>. 
Klofie  na  zemJu.  And.  Kaoic,  kor.  215.  Klekno 
na  tlo.  D.  Basic  268.  Klokne  na  prostrte  struke 
posred  kuce.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  xii.  ,.Talah'  ro6e, 
na  dorata  klece.  Nar.  pjes.  horm.  1,  185.  —  Jodan 
vlastelin  susr'te  s.  saki-amenat  u  mistu  blatnu  i 
udi|  kleknu  u  blato  poklonit  mu  se.  J.  Banovac, 
razg.  45.  Oficijer  kloco  u  naj  blize  klocalo.  M. 
A.  Ee]kovi6,  sabr.  22. 

e)  isrice  se  namjera  radi  koje  se  klekne,  i  to 
supstantivom  u  akuzativu  (u  jednom  primjeru  u 
lokativu)  s  prijedlogom  na  Hi  infinitivom.  Stari 
kleknu  na  molitvu.  F.  Lastri6,  nod.  404.  Kad 
so  verni  svak  pokloni,  na  molitvi  doli  klece.  D. 
Barakovic,  vil.  209.  A  Petronila  kloknu  plakati, 
tor  od  srca  vikati  Bogu.  F.  Glavinic,  cvit.  156:i. 
Onda  kad  dodu  u  crkvu,  ili  u  drugom  mistu 
kleknu   ga  (Boga)   moUt.    J.  Banovac,   razg.  75. 

b.  iwpie,  ne  kao  znak  stoeaiia. 

n)  0  ce^adctu.  Kraj  vira  tor  klece  na  travi 
zoloni ...  tor  poce  sakom  pit.  M.  Vetranic  2,  117. 
Kleknuvsi  opra  svim  noge.  J.  Banovac,  prisv. 
obit.  228.  A  kad  bana  rano  dopadnuse,  kleknu 
vitoz  na  kolino  livo.  And.  Kaoic,  razg.  179b. 
Kad  to  vide  coti  arambasa,  zem}i  klece  na  desno 
koleno,  svojoj  pusci  zivi  ogaii  dajo.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  427.  To  izrece,  crnoj  zemji  klece,  svojoj 
junak  saroi  vatru  dade.  4,  332.  To  izrece,  nirtva 
zomli  kloco.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  138. 

b)  0  zivotini  (0  konii).  Klece  doro  do  zolene 
travo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  467.  Klece  dogo  na 
prva  kojena.    3,  389. 

2.  sa  se. 

a.  pasivno,  bcz  subjckta.  Klekne  se  ovdi.  J. 
Banovac,  blagosov.  348. 

h.  rejieksivno,  u  znacenu  aktivnoga  glagola.  — 
U  jednom  primjeru  xviii  vijeka.  A  mou  to  so  svi 
ostali   kleknu   ujedno  ua  kolina.    L.  Terzi6  3.36. 

2.  KLEKNUTI,  kloknem,  pf.  vidi  kliknuti.  — 
isporcdi  2.  klecati.  —  Od  xvi  vijeka  (rijetko). 
Kako  da  slavicem  nanukan  tako  pojuc  klece.  P. 
Zoranic  20b.  s  prilikom  z  daloce  tva  hitra  be- 
sida  prid  Bogom  jak  klece,  istinu  povida.  D.  Ba- 
rakovic, vil.  35.  .ledan  klekne :  ,Prihvati  me, 
druze!'    Osvetn.  2,  IGO. 

KLEKNIVATI,  vidi  kleknivati. 

KLPIKON,  m.  u  Vukovu  rjecnikin  u  ovoj  za- 
gonoci :  U  dno  razan,  u  grad  badaii,  u  vrli  klekon. 
—  Odgonetjaj  je  ove  zagonetko   ,r6pa'.    ,klokon' 


jo  lisco,  kojo  jo  kloklo  ili  pologlo  po  zi>ni|i.  M. 
Modic. 

KLKKOV,  adj.  k<iji  pri/xula  kind;  od  drra  od 
kleke.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,von  wachholdorliolz' 
.junipcrous'. 

K  l,l'.K()\'A,  /.  hilo  je  selo  u  Srbiji  u  iialiiji 
sjniirl.iij  isiid  u  okruyu  uzicknm).  Vuk,  dan. 
3,  ■i:\\.  nil  sr  jioslijc  ne  pomiilc.  M.  D.  Milicovic, 
srb.  624. 

KLEKOVAC,  klokovca,  iii..  I'lekakva  ptiea.  — 
U  nase  Krijeme  u  Islri.  Kobac  jo  donosal  drobac, 
soja  je  donesla  loja,  vrana  jo  donosla  graha,  klo- 
kovac  bil  jo  pekovac.  Nar.  pjos.  istr.  4,  3.  Klo- 
kovao  ,avis  quaedam',  gon.  klekovca.  D.  Nomanic, 
cak.  kroat.  stud.  49. 

KLEKOVACA,  /.  rakija  od  veAe.  u  Karaiiovcu. 
^.  V.  Stojanovic.  — ■  vidi  kleka. 

KLEKOVCI,  Klekovaca,  m.  ime  selu  u  liosni 
u  okruyu  bihackom.    Statist,  bosn.  50. 

KLEKOVICA,  /.  M  Vukovu  rjeiniku:  planina 
u  Staromo  Vlabu. 

KLEKOVIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xvii 
vijeka.     Vid   Klekovic.    P.  Vitozovi6,    kroii.  162. 

KLEKOVINA,  /.  drvo  od  kleke.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,wachboldorholz'  ,lignum  junipereum'. 
—  I  bijka  (nalik  na  kleku).  Klekovina  (Mili- 
covic), pino  salvatico  mugo  (u  omiskom  rukopisu), 
Pinus  mughus  Jacq.  (Vodopio,  Visiani).  B.  Sulek, 
im.  146.  —  Is  pridjevima  muska  i  zonska.  Kle- 
kovina muska,  .Juniperus  nana  L.  (Sablar,  Vo- 
lebit).  Klekovina  zenska,  Juniperus  sabina  L. 
(Sabjar).    B.  Sulek,  im.  146. 

KLEMBER,  »(.  ?<  zagoneci.  Klomber  bije,  klem- 
ber  zja,  klember  kaze:  nek  se  zna,  ko  sam  ja. 
odgonetJ,aj :  zvono.  Nar.  zag.  nov.  58. 

KLEMENAT,  vidi  Klemons. 

KLEMENCIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1875.  263. 

KLEMENOVO,  n.  ime  zaseoku  u  Rrvatskoj  u 
zupaniji  varazdinskoj.   Razdije).  101. 

KLEMENS,  KLEMENT,  KLEMENTA,  KLE- 
MENTE,  H».  Clemens,  ime  miisko.  —  isporedi 
Klimenat.  —  Samo  u  pisaca  (naj  cesce  kao  pa- 
pino  ime). 

a.  nominativu  Klomenat  nema  potvrde. 

h.  Klemens  (po  latinskom  obliku),  samo  kao 
iioiiiinatir  ii(ila~i  sr  i(  jriliwga  pisca  xvii  vijeka 
hiji  nil  ilriiijijem  iiijexliinn.  pise  Klement.  Papa 
Klemous,   Petrov   uconik.    F.  Grlavinic,  cvit.  xvii. 

C.  Klement  se  nalazi  dosta  cesto  od  xvi  do 
xviii  vijeka.  Klement.  A.  Gucotic,  roz.  mar.  47. 
Klement  papa  i  jun(cenik).  P.  Glavini6,  cvit. 
XXVI.  Klement  cetrti  papa.  68.  Svoti  Klement 
bi  Rimjanin.  380''.  Od  Ivana  naj  zadiiega  rece 
Kloment  jedva  dosti.  J.  Kavaiiin  132'^.  Da  ko 
i  Klement  sad  jednosti.  372l>.  Urban,  Klement 
navlastito.  386*.  Sist,  Klet,  Klement.  522l>. 
Pise  sveti  Klement  papa.  J.  Filipovic  1,  135l>. 
Klement.    1,  183b. 

*l.  Klementa,  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Papa 
Klementa  trinaosti.    A.  Kanizlid,  kam.  906. 

0.  Klemeute  (tal.  Clemente),  u  pisaca  xviii 
vijeka.  Klemento  papa.  S.  Badric,  ukaz.  53. 
S.  otac  papa  KJemente  xm.  J.  Banovac,  razg. 
VIII.  Papa  Klemonto  cotvrti.  V.  M.  Gucetic  156. 
Svoti  Klomonte.    J.  Matovic  178. 

f.  radi  stiha  u  jednoga  pisca  xvi  11  vijeka  ima 
za  nominativ  oblik  Klem't.  Vjeru  utvrdihu  .  .  . 
Herm  ovd',  a  Klom"t  u  Srdiku.   ,7.  Kavanin  296^*. 

g.  «  ovijem  .le  primjerima  nalaze  drugi  padezi, 
te  se  ne  moze  poznati  oblik  nominativa.  V  odlukah 


KLRMKNS,  ff.  '■ 

papo  Klemouta  petoga.  Narucu.  12^.  Po  Klo- 
uiGuta  papu  posla  mladiiica.  F.  (Uaviuit;,  cvit. 
143a.  XJ  vrime  Klemeuta  papo  pi-voija.  34 1>. 
Mucenika  doni  glavu  svet'  KliMiimta.  .1.  Ka- 
vaiiin  318a. 

KLEMEISJACA,  /.  ime  mjcMii,  u  Hrhiji  ii  okrufia 
kfajinxkom.  Vinograd  u  Klomeiiaco.  Sr.  nnv. 
1875.  sr,!l. 

KLEMPAO,  kWmpca,  m.  klatrio,  zoecak.^  — 
upuredi  klepac  i  klempesalo.  —  //  nase  vrijeme 
u  sjevernijeh  cakavaea.  Klempac,  .pistillum  caiu- 
panae'.  D.  Nemanio,  cak.  kroat.  stud.  2i;.  Klom- 
pac,  bat  od  zvona.  Na  Krku. 

KLEMPAST,  adj.  vidi  klempav.  —  ixporcdi 
klepast.  —  U  nase  vrijeme.  Poglaj,  brato,  mah- 
nita  Bosi'iaka,  kud  on  vodi  klompasta  dogata! 
Pjev.  crn.  27oa.  Klempast,  ko  inia  spusteno  iiSi 
da  vise.  U  nase  vrijeme  u  Stoiiu.  ,Moj  je  prasac 
klempast'.    M.  Milas. 

KLEMPAV,  adj.  u  knjeya  (celndctn  i  zicotWie) 
vific  mi   (te   klepju  Hi  klupocu).   —    fidi  klepati. 

—  ixpiiredi  klempast,  klopav,  klompav,  klonipast. 

—  U  nase  vrijeme,  a  iziiwctu  rjeinika  u  Vukoini 
(,mit  hangenden  ohrou'  ,aiu'ibiis  peiidoutibus').  — 
Kaze  se  i  n  usima.  Klompave  usi.  Bos.  vila. 
1.S88.  OS. 

KLEMPE,  klempota,  n.  iidarnc  prsloiii  pa  uhti. 

—  ixporedi  klepa.  —  ridi  i-  krpusa,  zvri'lia.  —  U 
Vukovu  rjecnikii:  ,oin  hiob  mit  oinem  fingor  auf 
das  olir'. 

IvLEMPESALO,  n.  vidi  kloposaln.  —  U  na.ic 
vrijeme  u  Duhrotmiku.    P.  Budmani. 

KLEMPESATI,  klempesam,  imjif.  [iiiati  -se  iil- 
seci  (kao   klempesalo  u  zvonu,  pa  i   o  drugome). 

—  vidi  kod  klepesalo.  —  U  nase  vrijeme  u  Da- 
hrovnikii.    P.  Budmani. 

KLEMPO,  III.  kkiniiava  muika  zivntina  (a  maze 
se  kazali  i  o  covjeku  Hi  mmknin  djetetu).  —  uprav 
je  ipokoristik.    —  Akc.  «■  iniifim   a  riic.  klompo. 

—  II  na.ic  vrijeme,  a  i:.iii':lii  iimiika  u  Viikiiim 
(,dor  hiingonde  oliron  luii-  jjiii  icilml.  aures  pen- 
dontes').  KWmps,  zivina  kuja  ima  usi  spustono 
tako  da  vise.  U  nase  vrijeme  ii  Stonu :  ,Vidis  ti 
moga  klempa  (prasca) !'    M.  Milas. 

KLEMPONA,  m.  vidi  klempo.  —  U  nase  vrijeme 
u  Stonu:  ,Moj  klempoiia  (prasac)  n  slami  spi'. 
M.  Milas. 

KLEMl'OV,  m.  ime  psu.  Gravac  u  Bosui.  — 
Radi  znaieiia  vidi  klempast. 

1.  KLEN,  klena,  •»(.  .\i-or  caijipostro  L..  iiekii 
drco.  —  Akc.  kaki  je  a  (jeii.  .tin;/,  hiki  je  n  n.-ita- 
lijem  padezima,  osim  iioiii.  i  m-i-.  sinij..  i  me. 
klone.  —  Rijec  je  praslareiisln,  isimmli  nis. 
KAt'.u-h,  ces.  klen,  po^.  klon.  —  Jsli  jr  kdrijrii  i 
u  litavskom  klevas  i  u  germaiiskijein  ji'.:ieiinii: 
stnor.  hlynr,  anglusaks.  hlyn,  stvnem.  linboum, 
nvnem..  lehne.  —  U  nasemu  se  jeziku  shoatilo 
kao  da  postaje  i  od  klem>  (vidi  3.  klijoti  i  kjen) 
i  od  kltni.  (vidi  kuu).  —  hmedti  rjeenlka  u 
Vottiijijimi    (jCarpine'    ,aliornh(dz'),    u    StiiUceeu 

(v.  kfen  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska),  u  Vu- 
kovu (,der  feldahorn'  ,Acer  campestre  Limi.'). 
Blizu  liegove  ograde  ima  jedau  veliki  klen.  M. 
D.  Milicevic,  medudnev.  2'2.5.  I  zasediio  s  ove 
strane  reke  za  jedan  klen.  pomonik.  2,  220.  Klen 
(klijen,  kun),  rus.  K-ieHT.,  ces.  klen,  poj.  klon 
(Acer  camp.),  luz.  klon  (Ornus),  1.  Acer  cam- 
pestre L.  (Vuk,  Pancic);  2.  Acer  mqnspossulanum 
L.  (Visiani,  Petter),  v.  Klijon.    B.  Sulek,  im.  I-IG. 

2.  KLEN,  m.  iiijesiio  ime  u  Sriiiji.  —  Vafa.  da 
je   i.ifa   rijec   sin    1.    klon.    —    a)   a    oknigii   lim- 


1.  KLENOVAC 

gradsktim.  IvFiva  u  Klenu.  Sr.  nov.  1871.  (iOT. 
—  b)  u  okriKjii  kragujeottckom.  iViva  kod  Klena. 
Sr.  nov.  1872.  .528. 

3.  KLEN,  m.  vidi  2.  klijen. 

KLENAC,  Klenoa,  m.  mjcsno  ime  n.  Hrbiji.  — 
Jiicc  dem..  1.  klen.  —  a)  u  okrugu  kriuiiijfrackom. 
Niva  u  Klencu.  Sr.  nov.  187(1.  -!ss.  |,i\acla^kod 
Klonca.  .51.8.  —  b)  u  okrugu  p<i.:(iri  rarkdiii.  Niva 
pod  Kleucom.    Sr.  nov.  1872.  13(!. 

KLKNAOKI,  adj.  koji  pripada  sela  Klenku  u 
Brijcmit.    V.  Arsenijevie. 

KLENAK,  Klenka,  m.  iiije.vin  ime.  —  Bice  dem. 

1.  klen. 

n.  11  Dalmaciji,  zasejak  u  kotarii  makaranskom.. 
Report,  dalm.  1872.  41. 

b.  w  Ilrvatskoj.  —  Pomine  se  xv  vijeka.  Na 
Klenku  su  3  kmeti.    Mon.  croat.  126.  (148fi). 

e.  a  Slaminiji,  Klenak,  Klenka,  selo  u  zupa- 
niji  srijemskoj.    KazdijeJ.  146. 

(I.  u  Sriiiji.  a)  Klenak,  mjcMo  u  okrugii  bio- 
gradshim.  Glasnik.  I'J,  172.  —  b)  u  okriigii  sme- 
dererskum.     Niva  u  Klenku.    Sr.  nov.   1869.  126. 

KLENAR,  m.^ime  mjestii  u  Srhiji  u  okrugu 
pozareeackom.    Niva  u  Klenaru.  Sr.  nov.  1868.  87. 

KLENCANIN,  m.  corjek  iz  Klenka  u  Srijemu. 
V.   Arsenijevie''. 

KLENCANKA,  /.  ,:yvK.v7crj  cefade  iz  Klenka  u 
Srijemu.    V.  Arsenijevie. 

KiENCIC,  m.  riha  (dem.  3.  klen).  —  Kao  de- 
miniitiv  u  Vukonit  rjeeiiiku;  kao  driiga  riha-. 
Klencic,  Choudrostom.a  Kuerii  Hack.  .1.  Pancic, 
ribo  u  srb.   127. 

KLENDAVICA,  /.  iieka  igra,  vidi  V.  Vrcevic, 
igr.  .53  (gdje  je  klendavice  gen.  sing.). 

KLENI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prijc  nasega 
vremena.    S.  Novakovii,  pom.  134. 

KLENICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  varazdinskoj.    Razdijej.  101. 

1.  KLENIt';,  m.  dem.  1.  klen.  —  Izmedii  rjei- 
nika  u  Vukovu.  Klenic,  Acer  campestre  L.  (Sa- 
l.)|ar,-  Lika).  B.  Sulek,  im.  146.  —  /  kao  ime 
mjestu  u  Srhiji  a  okrugii  .'smederevskom.  Cair  u 
Klonicu.    Sr.  nov.  1873.  743. 

2.  KLEN16,  m.  dem.  3.  klon.  —  isporedi  kleucid. 
Kleuic  (riba  u  skadar.'<kome  blatu).  V.  Bogisic, 
zborn.  4!14. 

KLENiCAK,  klenicka,  m.  dem.  1.  klonic.  a  Lici. 
Y.  Arsenijevie. 

1.  KLENIK,  klonika,  m.  klenoim  suma.  —  U 
Vtikora  rjecniku:  ,der  ahornwald'  ,aceretum'. 

2.  KLENIK,  Klenika,  j».  mjesno  ime.  —  Ja- 
macnti  je  ista  rijeii  sto  1.  klenik. 

a.  pusta  11  Slaooniji  u  zupaniji  virovitiikoj. 
Razdijel.   135. 

b.  mjesto  u  Srhiji  a  okrugu  sabackoin.  Zem|a 
zovoma  Klenik.    Sr.  uov.  1873.  279. 

KLENITI  SE,  klenim  se,  impf.  (?j  u  Stulicevu 
rjecniku:  v.  kleti  se  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
hrcvijara.  —  napouzdarto  (vidi  kod  kleti). 

KLENOV,  adj.  koji  pripada  klenu  (vidi  1. 
klen);  koji  je  od  drva  od  klena.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,von  feldahorn'  ,ex 
aeere  campestri').  Nego  uzmi  dva  klenova  stajsa. 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  100.  Mjesta  .  .  .  zarasla  >i 
sumu  .  .  .  jeskovu,  lipovu,  klenovu  .  . .    Vuk,  dan. 

2,  27.     Klenove  duge.    P.  Bolic,  vinodjel.  2,  107. 
1.  KLENOVAC,  klenovca,    m.    klenov  stap.  — 

U  Vukovu  rjecniku:  klenov  stap  ,oin  stab  von 
feldahorn'  ,baculus  ex  acoro  campestri'. 


2.  KI.ENOVAO 


1.  KLRNE,  b,  /);. 


\i.  XJiKNOVAC,  Jiloiiovca,  m.  injvsna  imc.  — 
I'ostiiije  od  1.  Uoa  Icao  i  I.  klenovac.  —  Nalazi 
se  vrio  icsto,  n.  p.  : 

a.  M  Jlrvatskoj.  a)  zaselak  i  xebi  u  zupaniji 
licko-krbarsl:oj.  Kazdijel.  30.  38.  jed)w  sf  od  ovijrh 
n{joita  pominc  xv  vijcka.  Od  Kloiiovca.  Mon. 
Croat.  108.  (1471).  —  b)  kajkavski  Klonovec,  selo 
u  zupaniji  varazdinskoj.   Razilije].  100. 

b.  u  Srbiji.  a)  (s  drukcijiiii  nkfoitnm).  Klo- 
iiovae,  potok  u  Begajici  (u  okni^n  liionradskom). 
^j.  Stojaiiovic.  —  b)  u  okntiiii  kruiinji-oackom. 
Livada  ii  Klfinovcu.  Sr.  iiov.  isiio.  .")ti;j.  —  c)  u 
nkrngii  smcderevskom.  Niva  u  Klonovcu.  Sr.  iiov. 
1875.  1)71.  Niva  u  goruom  ICloiiovcu.^  Sr.  nov. 
1875.  35.  —  d)  II  okrugu  iabaikom.  Niva  ora(^a 
u  Ivlenovcu.  Sr.  nov.  1809.  178.  —  e)  u  okrugu 
imjev.-ikotn.  Livada  u  Klenovcu.  Sr.  nov.  1863. 
278. 

KLliNOVAGA,  /.  klenova  batina.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  klonova  batina  ,6in  stock  von  foldaliorn' 
,fu3tis  Gx  acoro  campestri'. 

KLENOVAOKI,  adj.  knji  pripada  (injestu)  Kle- 
novcu. a)  oidi  2.  Klenovac,  a,  a).  V.  Arsenijevic. 
J.  Bogdanovic,  —  b)  u  Daniciievu  rjecniku :  kle- 
novbcbkyj,  selu  je  Srpcima  manastira  Eavanice 
isla  meda  ,ua  klenovaoku  vrbsinu'  (Sr.  letop. 
1817.  4,  53  god.  1381).  nije  joj  to  ime  od  Kls- 
novnika  koji  se  spomino.  —  C)  vidi  1.  Klenovac, 
b,  d).  Klenovacka  fiijeka  u  Srbiji  u  okrugu  sa- 
baekoni.  Zemja  u  Klenovaokoj  Eeci.  Sr.  nov. 
1875.  460. 

KLENOVCANIN',  m.  covjek  iz  Klenovca.  V. 
Arsenijevic.  J.  Bogdanovie.  —  Mnozina:  Kle- 
novfiani. 

KLENOVCANKA,  /.  zensko  cefade  iz  Klenovca. 
v.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovie. 

KLENOVCANKINA,  /.  vidi  Klenovcanka.  .1. 
Bogdanovie. 

KLENOVCIU,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  a)  u 
okrugu  kragujevaekom.  Vocnak  u  Klenovoicu. 
Sr.  nov.  1817.  412.  —  b)  u  okrugu  smederevfkom. 
Vocnak  u  Klenovciou.    Sr.  nov.  1867.  415. 

KLENOVICA,  /.  mjesno  ime. 

II.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  modruSko- 
rijeikoj.    Eazdijol.  49. 

b.  iiijcato  u  Srbiji  u  okrugu  va}evski)m.  Livada 
u  Klenovici.    Sr.  nov.  1875.  71. 

KLENOVINA,  /.  drvo  od  klena.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,holz  von  feldaliorn'  ,lignum  aceris  cam- 
postris'.  —  I  kao  samo  drvo  (breza?).  Klenovina, 
Betnlaalba  L.  (Lambl),  vajda  pogrjesno;  v.  Kliien. 
B.  SiUek,  im.  146. 

KLENOVNICKI,  adj.  koji  jiripada  Klenovniku. 
Klonovnicka  (opHina).  K.  Jovanovic  138.  (vidi 
Klonovnik,  a).  —  I  kod  mjesnoga  imena:  kaj- 
kiirski  Ves  klenovnicka,  selo  u  Hrvatskoj  u  Zu- 
paniji varazdinskoj.  Eazdijel.  92.  vidi  Klenov- 
nik,  b. 

KLENOVNIK,  m.  mjesno  ime. 

II.  ■■felo  u  Srbiji  u  okrugu  pozarevackom.  K.  Jo- 
vanovic 138.  — •  Pomine  se  xiv  vijeka.  vidi  u  Ba- 
nicicevu  rjecniku:  Klenovbnikb,  selu  jo  Dabru 
manastira  Eavanice  isla  meda  ,na  Klenovnikb' 
(Mon.  sorb.  199  god.  1381).  tako  i  Eukomijama 
(199).  a  to  ce  biti  sadasne  selo  Klenovnik  na  Du- 
navu  blizn  Pozarevca. 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varazdinskoj. 
Eazdijo).  92.  —  Pomiiie  se  (latinski)  xvi  vijeka. 
,Ex  Klonownyk'.    Mon.  croat.  303.  (1596). 

KLENOVODA,  /.  voda  u  Srbiji  u  tikrugu  pii- 
drinskom.    ^.  Stojanovic. 


KijENPA,  ./'.  iiitc  Icozi.  Knipa  u  Itosrii.  —  vidi 
klompav. 

KLENUl'E,  ;(.  djelo  kojijem  se  klene  (vidi  1. 
klenuti).  —  U  Stulicevii  rjecniku :  (sa  slarijim 
ohlikom)  klonntJG  ,aoris  canipani  pulsatio  unico 
ictu'. 

1.  KLENUTI,  kloncm,  pf.  2.  klocati,  kad  se 
samo  jedan  put  udari  u  zvono.  —  Jindi  postana 
vidi  kod  2.  klecati;  po  osnovi  (kleca)  ovoga  gla- 
gola  nc  nmzc  biti  isto  -Ho  klopnuti.  —  Od  xvi 
vijeka  u  Dubrovniku  (vidi  Drzicev  primjer),  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,tocear  la  campana 
ciofe  cominciar  a  suonar  la  campana'  ,aoris  cam- 
panis  pulsationom  aggredi'  163'';  ,sonar  a  mar- 
tello,  cioc  a  tocclii'  ,campanam  iteratis  pulsibus 
vorberare'  686'')  i  u  Stuliievu  (,aes  campanum 
unico  ictu  pulsars').  Postavise  obicaj  da  so  na 
I'lo  slavu  ()  ^ori,  u  podne  i  u  vecer  kleno  zdrava 
Marija.  I.  Dordio,  ben.  75.  Kom  klenu  prvo  za- 
zvaiie.  195.  i  u  nase  vrijeme:  ,Klenulo  je  zvono'. 
,Klonuli  su  zadiii  put  na  misu'.  P.  Budmani.  — 
U  prenesenom  smislu :  zla  ce  klenuti,  snaci  ce  ga 
nesreca,  tuifa  da  se  misli  zla  ura  Hi  zla  nosreta. 
Ako  uzazua,  toprv  mu  de  zla  klenut,  i  ua  me 
sve  zlo  past.  M.  Drzic  270.  Zla  mu  je  klenula. 
(D).  Poslov.  danif. 

2.  KLENUTI,  klenem,  pf.  u  razlicitijem  zna- 
cetiima,  ali  u  srjema  kao  da  je  pf.  klepati,  te  da 
je  p  ispalo  ispred  u. 

a.  za^u}ati,  pntresti,  uzdrmati  nesto  sto  visi 
(vidi  kod  1.  klenuti).  —  U  Voltigijinu  rjecniku: 
klenuti,  klenivam  ,muov6re,  tentennare,  agitare 
una  cosa  appesa'  ,bewegen,  riitteln'. 

b.  wz  subjekat  srce  .itoji  aktivno  Hi  refieksivno 
(srce  klene,  srce  se  klene)  u  znaeenu:  zbuniti  se, 
smutiti  se,  poplasiti  se,  ustresti  se  itd.  —  U  Be- 
linu rjecniku:  klenuti  se  tkomu  srce,  klene  mi 
se  srce  ,muoversi,  commoversi  per  qualche  affetto' 
,commoveri'  502l>,  i  u  Stulicevu :  klenuti  komu 
srce  ,perturbari,  consteruari,  animo  coufundi,  de- 
jici  etc.'.  —  Ne  zna  se  kako  je  akcenat:  u  Be- 
linu je  rjecniku  inf.  klenuti,  ali  se  to  ne  potvr- 
duje  ni  (il:riiiliiiii  jirczenta  ni  u  Stulicevu  rjec- 
niku. —  .1/":'  III  1 1  da  je  znacene  kao  kod  a,  ali 
«  prenesi  iiiiiii  ^mi^ln. 

c.  klenuti,  klenem,  stici  (Hi  udariti?).  ,Kle- 
nuce  te  to  po  vratu  kad  tad'.    T^.  Stojanovic. 

d.  klenuti,  klenem,  naostriti  kosic.  ,Jutros 
nijesam  kose  klepa',  moram  je  sad  malko  kle- 
nuti'. ,Lijepo  ti  lezi,  pa  tu  kosu  malko  kloni, 
vidis  da  ti  slabo  odrezuje  ti-avu'.  ,T.  Bogdano\'ic. 

KLEN-VODA,  /.  izvor  u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskom.    Glasnik.  19,  172. 

KLENAE,  m.  ime  mjcstu  n.  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  l(fiva  u'  Klenaru.  Sr.  nov.  1872. 
510. 

1.  KLENE,  n.  coll.  kao  mnozina  prema  1.  klen. 
—  isporedi  X.  klijene.  —  TJ  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (vide  klijene). 

u.  u  pravom  smislu.  Tamo  raslo  klene  i  ja- 
seiie.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  167.  To  doculo  mlado 
momce,  krice  di-vje  i  kameiie,  dizo  klone  i  jasoi'io. 
A.  Ostojic  iz  nar.  pj. 

b.  kao  mjesno  ime. 

a)  pusta  u  Slavoniji  u  zupaniji  viromtiikoj. 
Eazdije}.  135. 

b)  u  Srbiji.  an)  u  okrugu  biogradskom,  jedan 
kraj  sola  Ensna  i  oko  liega  mjesto.  Glasiiik. 
19,  172.  —  hb)  mjesto  u  okrugu  knezevai'kom. 
lifiva  u  Klene.  Sr.  nov.  1875.  11.  —  cc)  niva 
u  okrugu  kruiei>ackom.  Sr.  nov.  1875.  533.  — 
Ud)  selo  u  okrugu  pozarevaikom.    K.  Jovanovic 


1.  KLENE.  1),  h). 


141.  —  ee)  iiijt'nto  It  ohrwju  smedere.iiskom.  Za- 
"brau  kod  iClena.    Sr.  nov.  1867.  35'J. 

2.  KLENE,  vidi  2.  Klijoiie. 

ICLENEVAC,  Klerievca,  m.  iim  mjcstii  ii  Sr- 
hiji  II  ubnu/ii  bkiijradskoin.  Livada  ii  iCloi'iovcu. 
Sr.  uov.  1873.  97-5. 

1.  KLENIVATI,    kleiilvaiu,    iiiipf.    1.    kkiuuti. 

—  U  nasc  vrijeme  ii  Bnhruindku,  a  izituda  rjcc- 
iiika  11  Stulicevit:  ('»■  u  j/y.  li)  klenivati,  kleiilvam 
.aos  campaiium  aliquotios  jjulsare". 

2.  KLENIvATI,  kleiiivam,  impf.  2.  kleiiuti,  a. 

—  I!  Voltiijijinii  rjecnikii:  pracs.  klouivam  kod 
klonuti. 

KLENSKI,  adj.  koji  pripada  inji-stit  Klei'iit. 
Kloiiska  (opUina).    K.  Jovanovio  141. 

KLEOPAZIJ,  m.  KUojr.ctg,  Cleophas  (Olpoplia- 
sius?),  imc  mnskv.  —  U  spomenika  xiii  vijeka. 
Tako  oiidi  pridose  s  Pula  go-spodiu  Dobonas,  j;o- 
spodiii  Toma,  . .  .  gospodin  .fakov,  gospodin  Kleo- 
pazij,  gospodin  Ivan  .  .  .  Mon.  croafc.  17.  (1275). 
Gospodiu  Jakov  i  gospodiii  Kloopazij  i  mnogi 
driigi.    2i). 

1.  KLEP,  (jjiix  kojiji-m  .se  i>(ik<(:iijc  hiika  Ho 
jiusffijc   kad  sc   iim    ti:rdijrm    tidari  o   sto  trrdo. 

—  isporedi  klepati.  —  IJ  nasc  vrijeme.  Na.sa- 
rajdin  sta  ce  drugo  nego  kleji !  orla  po  glavi. 
Nar.  prip.  bos.  1,  28.  Klep,  klop,  klop,  moj  pru- 
dragi  kovac  zelesce.    Jaoke.  22.3. 

2.  KLEP,  /.  ostrerie  zrvua.  Poslijc  klopi  iz 
lirvog  mliva  skripi  kruh.  —  U  .Samoboru.  F.  lln- 
fole.  —  isporedi  klepac,  klepci,  klopati. 

3.  KLEP,  m.  Hi  /. i',  na  jcdnoin  mjctita  xvii 
oijeka  kao  da  znaii:  plac,  uzdali,  jaduvaiic.  Boze 
ki  iia  pokornLh  ne  uirzes  evil  ni  tugujucih  ne 
pogrdjujes  klep.    M.  Alborti  4-10. 

KLEPA,  /.  vidi  klempo.  —  V  Vukoni  rjei- 
nikii  (s  dodatkom  da  se  yovori  it  llriHilskoj). 

1.  KLEPAC,  kl(5pca,  «i.  kao  cekic  kujijem  sc 
otkivaju  kosc  (na  hahici),  vidi  2.  babica,  5,  i  2. 
baba,  3.  —  Akc.  se  mijei'ia  u  voc. :  klOpoo,  kU'pci, 
i  H  yen.  pi.  klepaca.  —  Korijen  je  kao  u  ylaijola 
klopati.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  a 
Vukooii  (kosni  oekic  ,der  dongolhammer'  , malleo- 
lus fonisecao  tuudendae  t'aici').  Tosko  'e  kosit 
s  dobrom  kosom,  ako  'e  zlocesta  a  ni  klepca, 
imas  vode  dost  prez  zdenca.  Jaoke.  219.  Klopac, 
uredouo  ze}ezo  nasadeiio  na  drvo,  da  se  potuce 
kosa  ili  si-p  i  tako  naostri.  U  Hrvatskoj.  B. 
Siu-min.  —  Mnozina  klopci  ziuiii  i  klepac  i  ba- 
hieii,  vidi  u  Vukovu  tjeenikii:  klepci,  kosni  kov 
(babica  i  klepac)  ,das  dengolzoug'  ,instrunieuta 
fonisocae  exacuendae  falci'.  A  on  li.jopo  klepco 
u  torbu.    Bos.  vila.   1888.   129. 

2.  KLEPAC,  klepca,  m.  klatiio,  zreeak,  klepe- 
salu.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Klepac  ,cam- 
panae  pistilliim'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  23. 

3.  KLEPAC,  klepca,  m.  rijec  nepuziiata  sna- 
cei'ia  u  tri  poslovice  dubrovaike  xvm  vijeka.  Ko- 
dila  je  sliva  klepce.  ('/,).  Ruga  so  klopac  slivom. 
{'/.).     Za  klepac  pita  dui'ui.   i'/.).    Pnslov.   dauic. 

1.  KLEPAC,  Klepca,  m.  itijrsii,,  ,»/,.  -  I'rije 
naseya  vremena  u  staroiii  ohlikii  Kli'pcb.  .Spom. 
stoj.  184. 

2.  KLEPAC,  m.  prezimc.  -  I'  nils,;  vrijeme. 
Sclienj.  zagr.  187.J.  228. 

KLEPALA,  n.  pi.  Hi  f.('0  u  Danieieevii  rjec- 
nikii: (pod  klepalo)  zemli  jo  crkvo  arlii|evicko 
isla  lucda  ,nis  potokb  bclovodin.kv  gdo  isliodi 
dt.lbna  Klopala'  (Mon.  scrb.  144  yod.  I:i49).  niisliui 


53  KLEPATI,  a. 

da  je  izostavjen  pvedlog  ,na',  ili  bi  fcrebalo  citati  : 
,dole  na  klepala'. 

KLEPALAN,  klepalna,  adj.  koji  priyada  kle- 
pala. —  XIII  vijeka  u  kiiigama  pisanima  crkvc- 
nijem  jezikom.  Klepalnojo  udrenije.  Sava,  tip. 
hi'l.  glasu.  24,  183.  tip.  stud,  glasn.  40,  142. 

KLEPALCE,  n.  dem..  klepalo.  —  xiii  vijeka  u 
liiiyama  pisiinima  crkvenijem,  jezikom.  Vbdarivb 
ze  vb  klepalco.  Sava,  tip.  liil.  glasn.  24,  183. 
tip.  stud,  glasn.  40,   143. 

KLEPALO,  ?(.  daska  u  koja  se  udara  mjestc 
zvona.  —  isporedi  bilo,  3.  —  Postaje  od  klepati. 
—  Od  prvijeli  vremena,  a  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu: ,das  lautebret,  die  bretglocke  (in  den  ser- 
bischen  klostern)'  ,tabula  campanae  loco',  i  u 
Daniiiceva  (,pulsabulum').  Po  tomb  ze  velikoje 
klepalo  klepjetb,  po  tomze  i  mcjdenoje.  Sava,  tip. 
stud,  glasn.  40,  143.  Vashote  pohvatiti  prezneje 
klepalo,  ispusti  klepalo,  i  dade  ga  podijakonu. 
Starine.  4,  83.  (xiv  vijek).  Klepalo  vbpijetb:  ,Azb 
behb  drevo  vb  gori  .  .  .  i  pride  clovekb  i  posoce 
me  i  sbtvori  mo  na  sluXbu  crbkvi  .  .  .'  Physiol, 
novak.  star.  11,  200.  Zvona  ne  imajut,  no  u  kle- 
palo klep[ut.  Glasnik.  .50,  192.  (1733).  Petli  pese, 
klepala  udrise.  Nar.  pjes.  vuk.^  2,  160.  Odjek- 
nulo  tanahno  klepalo.  M.  P.  Sapcanui  1,  169. 
A  kad  klepalo  oglasi  pocetak  ...  S.  Matavu], 
novo  oruzje.  7.S.  Udara  ii  zvona,  u  klepalo  .  .  . 
Srp.  zora,  god.  1,  sv.  2,  str.  50.  —  U  prenesenom 
smislit  (nije  mi  dosta  jasno  znacene).  Nocu  ja 
da  budem  nicije  klepalo.  M.  Pavlinovic,  razl. 
spis.  52.     I  da   nije   puko  ustavno   klepalo.    337. 

KLEPAN,  m. 

i).  saliv  naziv  za  covjeka  koji  ima  klepaste  usi. 
J.  Bogdanovic. 

b.  klepav  kui'i.  Za  I'lim  Vrcic  na  klopanu  Ibro. 
Nar.  pjes.  horm.  2,  590. 

KLEPANI,  m.  pi.  ime  zascokti  a  Srbiji  a  okrayu. 
uzickom.    K.  Jovanovic  155. 

KLEPANICA,  /.  smokva,  koja  prezri,  pa  so 
obori  doje.  Bubasnica  na  Krku.  —  isporedi  klo- 
pati, g. 

KLEPANE,  n.  djelo  kojijem  se  klep\e.  —  Sta- 
riji  je  oblik  klepanije.  ^  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu i  u  Daniiiceva  (klepanije  ,pulsatio').  Klo- 
paiiiju  otb  nego  molitvu  vbzeti.  Bomentijanl' 
213.  On  cuje  kose  od  klepaiia  zvecati.  M.  A. 
Ke|kovic,  sat.   L6a. 

KLEPA.ST,  adj.  vidi  klompav  i  klempast.  — 
U  nase  vrijeme  a  Lici.  ,01azi  tamo  ti  sa  tvo- 
jijom  klepastijem  usima'.    J.  Bogdanovic. 

KLEPATI,  klep|6m,  impf.  kucati,  liipati,  tail 
(hz  bitku).  dolazi  u  osohitijem  znaieiiima.  —  Akc. 
kaki  je  u  pracs.  taki  jr  i,  n,ii,f  kir-prih  /  /(.  yer. 
praes.  klepjfici;  ((  oshtli jim  jr  iililiniiiu.  fJimti,  kaki 
je  a  inf.  —  Rijec  jc  praslnrniskd.  i^j^mcdi  stslov. 
klepati,  rus.  icjieiiaTb,  ies.  klnpaii,  pn^.  klepac. — 
Korijen  je  po  svoj  priliei  i>iiniii<il<ipijski,  i  srodan 
je  s  korijoiom  klop  i  mozcbili,  s  klap.  —  U  rije- 
iiiiia  .Ho  postaju  od  ovoya  istuya  korijena  umece 
se  iesto  m  rneda  e  i  p  (vidi  klempac,  klempast, 
klempav  ltd.),  to  je  postalo  u  novija  vremena  i 
ne  treba  misliti  da  je  oslalak  praslavenski.  — 
Samo  u  dva  primjera  naseya  vremena  ima  praes. 
klcijam  (&.  Zelii  00),  vidi  kod  e,  a) ;  klepa,  vidi 
t'.  —  Izmedu  rjeinika  u  Voltiyijinu  (klepati, 
klcp|em  ,martellaro,  battoccliiare'  ,hammern'),  u 
Vukovu  (udarati  u  kleimlo),  u  Baniiicevu  (,pul- 
sare'). 

a.  uopie  (buiati'O-  —  l^  rukopisu  xiv  vijeka 
pisiimiiHe  crkrciiijem  jezikom.  Na  Ugrelib  sli.su 
jako  klei.lutb;  da  astii  klop|utbV  razvc  plestutb  i 


KLEPATI,  a. 


rikiijutb  i  glasi  ispuStajutt,  krila  potrosojutb. 
Stariiio.  4,  83. 

b.  koimti,  ne  o  stmkom  kovanu  nego  had  sc 
gposdc  rastcze  u  Urn.  Za  rasiriti  .  .  .  gvozdje 
va|a  ga  inetnuti  iiapre  u  XeXenicu  i  klojjati  ga. 
M.  Kadnio  134^.  Cetvrti  brat,  kova^inu  zuado. 
dosta  kovat  svaki  dan  imado.  al'  u  ku6u  nista 
klopat  iie6e  neg  drugomu,  pak  u  kosu  me6o.  M. 
A.  liejkovii,  sat.  I31>.  Kovaii  vikal  rano  vstati, 
raiio  vstati  tor  klopati.  Jafike.  239.  Koji  klopje 
hrabrase  onoga  koji  kuje  na  nakovi'iu.  £).  Da- 
\\ii-.\k,  isai.  41,  7.  —  Amo  nioze  pripadati  i  ovo: 
Od  sejaka  ima  kovaCa  (koji  kuju  i  klepju  si- 
kii-e,  motike  i  raoniko).    Vuk,  dan.  2,  102. 

c.  ostriti  kosu  klepcima.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Viikovu  (motiku,  sjekiru  ,dengeln'  ,pulsando  oxa- 
cuo').  Klepati,  kosu  naoStriti.  u  Posavini.  F. 
Hofole.  , Klepati'  znaci  udarati  po  kosi  ili  srpu 
klopcom  da  se  naostri.  ,Bas  je  klepao,  kad  smo 
dosli'.  u  Urvatskoj.  D.  Surmin. 

d.  klepati,  naostriti  (pokovati)  kameAe.  u  Sa- 
moboru.    F.  Hefele. 

e.  udarati  u  klepalo.  a)  subjekat  je  ce]ade  (kazc 
se  klepati  u  klepalo,  ali  u  naj  prvom  primjeru 
ima  klepati  klepalo,  gdje  maze  hiti  da  je  pisar 
izostavio  vb,  isporedi  drugi  primjer).  Podbklisi- 
jarbhb  .  .  .  velikoje  klepalo  klepjetb.  Sava,  tip. 
stud,  glasn.  40,  143.  Podklisijarhb  .  .  .  vb  veli- 
koje klepalo  klep[etb.  tip.  hil.  glasn.  24,  184. 
Zvona  ne  imajiit,  no  u  klepalo  klepjut.  Grlasuik. 
56,  192.  (1733).  Da  podem  u  jutru  igumanu  i 
da  klepam  na  jutreiiu.  G.  Zelio  50.  Ne  bi  za 
skoro  zvona  propojalo  na  nasoj  orkvi,  no  bi  kle- 
pali  kao  velike  nede}6.  S.  !^nbisa,  prip.  2-i7. 
Slava  Bogu,  odgovori  Pop-Kosta,  a  ko  ce  kle- 
pati V  M.  D.  Milicevid,  pomenik.  3,  324.  —  b) 
nema  subjekta  (moze  se  pomisUti  da  klepalo  kleplr). 
Bas  kad  klepalo  pred  manastirom.  S.  Matavuj, 
novo  oruzje.  64. 

f.  u  prenesenom  smislu,  hiti,  tuci  (ohjekat  je 
cejade).  Tko  se  zlu  poda,  zlo  ga  i  klepa.  Nar. 
bl.  mehm.  beg.  kap.  258.  Klepati,  udarati,  tuci. 
,Tko  zlo  radi,  zlo  ga  klepa'.  Nar.  rijeo  u  Bosni. 
D.  Surniin. 

g.  u  prenesenom  smislu,  visjeti  (isporedi  klem- 
pav).  Kad  smokve  prezru,  onda  se  obore  do[e, 
pa  tad  vele:  da  ,klep}u'.    Dubasnioa  na  Krku. 

KXiEPAV,   adj.  hrom,  sakat  u  nogu  (o  kunu). 

—  isporedi  klempav.  —  Od  osnove  glagola  kle- 
pati (hodeci  udara  jace  jednom  nogom  nego 
drugom).  —  U  nase  vrijeme.  A  iz  tame  sam 
ispade  Tale  na  negovu  klepavu  kulasu.  Smailag. 
meh.  40.  Bas  iz  tame  evo  pobratima  na  negovu 
klepavu  koiiicu.  Nar.  pjes.  iz  Gorne  Krajine.  D. 
Surmin. 

KLEPA  VAC,  klepavca,  m.  Vanellus  vanellus 
(L.),  neka  2)tica,  vivak.  —  U  nase  vrijeme  u  Bijeci 
(tal.  Ombia)  blieu  Dubrovnika.  S.  Brusina,  ptice 
hrv.-srp.  (nastavak).  143.  Klepavac,  Vanellus  cri- 
status.    Slovinac.  1880.  Sib. 

KLEPCA,  /.  ili  n.  2)1.  CO,  vidi  2.  Klepci. 

1.  KLEPCI,  klepaoa,  in.  pi.  vidi  1.  klepac. 

2.  KLEPCI,  Klepaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Hercego- 
vini  u  okrugu  mostarskom.  Statist,  bosn.  121.  — 
Na  drugom  je  mjestu  piisano:  Klepoa.  Schem. 
ragus.  1876.  60. 

KLEPCE,   n.  mjesno  ime.  —   isporedi  Klopac. 

—  Prije  nasega  vremena.    Spom.  stoj.  184. 
KLEPCICA,  /.  dem.  klepka.  —  U  Vukovu  rjec- 
nika. 

KLEPCI JA,  /.  zovu,  kad  cijeli  dan  kose  po- 
pravjaju.  Gracanica  u  Moslavini.  —  I'ostaje  od 
1.  klepac,  1.  klepci. 


54  KIJM'IOTALO,  c. 

KLEPfiOVO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijeikom.  Livada  na  Klepfiovu.  Sr.  nov. 
1866.  166. 

KLEPECnA,  /.  ime  mjestu  ii  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Livada  ii  Klepefini.  Sr.  nov.  1860. 
347. 

KLEPe6a]SIE,  KLEPK^ATI,  vidi  klepetaiie, 
klepetati. 

KLEPE(^E  SELO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
hipaniji  modruSko-rijefkoj.   Eazdijej.  46. 

KLi'.PELICA,  /.  prepeliea.  D.  Trstei'iak.  — 
I'dsiitjf  ml  iililika  plopplica  (maze  biti  da  se  misli 
III!  i/hninl   lil.'pati  ili  klepetati). 

_K  l.i;n';SA  una,  /.  majm.  klepesalo.  —  U  Slu- 
iiciTK    rj,  i iiiLk  :    ,ingous   malleus  aeris  campani'. 

IvIJO'l  ,SA  I.O,  )(.  ktatuo,  zvecak.  —  isjiorcdi 
klcmiii  ~iilo  /  klempesati  (prema  ovome  glagola 
mogao  bi  bili  i  glagol  klopesati,  a  postao  bi  od 
osnove  glagola  klepati).  —  U Mikafinu  rjecniku: 
klepesalo  od  zvona,  jezicac  ,rhopalum';  u  Belinu: 
,battaccliio  e  battaglio,  quel  ferro  che  in  mezzo 
la  campana  la  fa  suonare'  , malleus  campauarius' 
132a;  u  Stuliceni :  .tnM-is  rampani  malleus'. 

KLEPET,  m.  ;'■/,((.  Iml.-ii  Ho  postaje  kad  vise 
stvari  (osobito  grn-ihin jrh  ili  mjedrnijeh,  ali  mogu 
biti  i  drvene  i  drnur.  /,</..  impurr.  riiV  naj  prvi 
primjer  i  Vukur  ijriniln  l:iiil:ii  jrdiin  a  drugu. 
—  I'ostaje  od  loinj'-mi  i//,iijiili(  klr|iaii,  ali  ja- 
macno  preko  klepetati.  —  IJ  nase  vrijeme,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu:  1.  ,das  geton  der  kuli- 
glooken'  ,crepitaculorum  sonus'.  2.  ,das  getos 
(der  pantoffel)'  ,sonitus'.  —  Stade  klepet  mestva 
i  papuca.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  105.  Klepot  stoji 
noza  i  saba]a.  5,  331.  Stade  klepet  noza  i  pa- 
losa.  5,  344.  Stade  klepet  macah  i  palosah.  Pjev. 
crn.  891.  Stoji  klepot  svijetla  oruzja.  178''.  Stade 
klepet  sedetii  uanula.  Nar.  pjes.  petr.  1,  209. 
Kad  udari  aga  sa  momcima,  stade  klepet  sabaj 
i  nozeva.  Nar.  pjes.  horm.  1,  153.  Stade  jeka, 
klepet  i  lomjava.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  61.  I 
kad  i  kad  cuo  bi  se  klepet  medeuica.  M.  P.  Sap- 
canin  1,  64. 

KLEPETAC,  klepeca.  Hi.  vidi  klepetalnica.  — 
U  nase  vrijeme  u  Istri.  Klepetac  ,crepitaoulum', 
gen.  klepeca.    D.  Nemanii,  cak.   kroat.  stud.  55. 

KLEPETALNICA,  /.  cegrtalka.  —  isiwredi 
klepetac,  klepotalo.  —  U  nase  vrijeme  u  sjever- 
nijeh  cakavaca  (ako  ima  ova  rijec  u  stokavaca, 
glasice  klepetaonioa).  Klepetalnica  ,crepitaculum'. 
D.  Nemauic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  58.  Klepe- 
talnica, klepetalo,  koje  na  veliki  cetvrtak,  potak 
i  subotu  mjesto  zvona  sluzi.  na  Eijeci.  F.  Pi- 
lepi6. 

KLEPETALO,  n.  iim  se  klepcee.  nahodi  se  u 
osobitijem  znaceiiima.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  vidi  cegrta}ka,  radis.  —  U  Mika}inu  rjec- 
tiiku :  klepetalo,  klepesalo  od  drva,  frcajka  ,scan- 
dola,  battola'  ,crepitaculum';  u  Belinu:  ,scan- 
dala,  battola,  stromento  da  fare  strepito'  ,orepi- 
taculum'  648'J ;  u  Bjelostjencevu :  v.  klopotec ; 
u  Stulicevu:  ,sonaglio'  ,crepitaculum'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  Mika^ina.   —   vidi  i  klepetalnica. 

b.  klalno,  zvecak.  —  II Bjelostjencevu  rjecniku: 
v.  bat,  4  (vidi  2.  bat,  5,  f));  u  Voltigijinu:  ,bat- 
tocchio,  martello'  ,haramer,  schwengel'. 

c.  u  Vukovu  rjecniku:  daSciea  poprijoko  obje- 
sena  prod  ku6om,  u  koju  so  po  granici  i  po  pa- 
oriji  gdje  su  vojnici  kaki  namjesteni,  udara  kad 
}udi  treba  da  idu  na  zapovijest  ili  vojnici  da 
svoje  koi'ie  uamiruju.  klepetalo  se  udari  naj  prijo 
prod  strazora  pa  onda  prod  ostalijom  kucama  i 
to  svaki  udara  dotle  dok  negov  susjed  no  cujo 
i  ne  stano  udarati. 


KLEPETALO,  <\.  f 

(I.  nejasnn  je  snacetie.  Dug  glas  oini  klope- 
talo,  al'  je  u  liem  duse  malo.  P.  Vitezovi6, 
cvifc.  45. 

KLEPRTANE,  n.  djclo  Icojijem  se  Jclepece.  — 
Stnriji  je  ohlik  klepetanje.  —  Nalazi  se  i  s  6 
mj.  t  (villi  kod  klepetati).  —  Izmedii  rjecnika  u 
Belinu  (klepetanje  ,il  far  strepito  con  legni  bat- 
tuti  insieme,  o  in  senso  simile'  712b;  klepetanje 
usima  ,lo  sbattere  delle  orecohio'  ,aurium  excussio' 
(544''),  ti  Slulicevu  (klepetahe  ,crepitaculi  sonitus' ; 
klepecano  usi  ,aurium  excussio'),  u  Viikovu.  Tudo 
cuso  plac  i  uzdisario  i  oruzja  klepetane.  D.  Eapie 
453. 

KLEPKTAR,  klepotara,  iti.  pidi  klejjetusa, 
kle|)ka.  —  U  nasf  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  « 
VukoiHi  (vide  zvouo,  klepka).  Do  jednoga  ovna 
s  klepetarom.  Ogled,  sr.  192.  I  ugica  ispod  kle- 
petara.    114. 

KLEPKTATI,  kIopoc."iu ,_  iiiqjf.  ciiiiti  biikit, 
zvekii,  udarajuci  Hi  kucajuci  ciiii  o  ito.  —  ispo- 
redi  klopotati.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.,  taki  je 
H  impf.  klcpetah  i  u  ger.  praes,  klepedudi;  u 
ustalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
aor.  2  i  3  sing,  klopeta.  —  I'ustaje  od  klopati, 
fe  va^a  da  je  deminutiv.  —  Iz  prezenta  klepeoem 
preslo  je  u  iiekijerii.  jiiznijem  krajevima  c  i  u 
osnovu  injinitiva  (klepeiati).  vidi  u  Belinu  i  u 
Stidicevu  rjecnika.  —  Na  jcdnom  mjestu  xviii 
oijikii  iiii<(  pniis.  3  pi.  klep('-taju  (N.  Marci  59) 
iiij.  kli'i  •  I  M.  '///  je  to  samo  radi  slika.  —  Od 
xvn  rijckii  iriiU  kod  b),  a  izmedu,  rjecnika  u  Mi- 
ka{iiiii  (klepetati  ,far  strepito  con  scandola'  ,cr6- 
pito'),  M  Belinu  (klepetati  ,far  strepito  con  legni 
battuti  insiercie,  o  in  senso  simile  ,str6pitum  edere' 
712b;  klepecati  usima,  klepetati  usi  .sbattere  le 
orecehie  come  fanno  alcuni  animali'  .excutere 
aures'  6t4b),  u  Bjdostjcnccvu  (klepecem,  pras- 
keiem  ,cr6pito,  strepo'),  u  Voltigijinu  (klepetati, 
grijeskum  klepecem  , sbattere,  strepitare,  batto- 
lare'  .klapporn';  pio  praes.  klepecem  ima  i  zlo 
naciiicno  klepecati  gdje  ima  i  znaceile  ,tabellare'), 
u  StulireiHi  (klepetati,  v.  klepecati  ;  klepecati 
.crepitaculo  rumorem  edere' ;  klepecati  komu  usi, 
klepecati  ko  usima  .excutere  aures'),  u  Vukovu 
(1.  jscliallen'  ,sono'.  2.  ,wackelu'  ,i4Hatio'). 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem.  Pocmo 
uetko  klepetati  alkom  na  vratima.  Nar.  prip. 
bos.  1,  49.  —  iSad  s  krili  klepece.  A.  Kanizlic, 
roz.  111.  —  Pred  Aim  da  ide  birov  s  velikom 
klopotusom  i  svim  putcm  da  klopece.  M.  D.  Mi- 
licevic,  zim.  vec.  280.  —  Kaze  se  i  klepetati 
usima  (vidi  u  Belinu  i  u  Stuliccvu  rjecniku), 
n.  p.  0  psu  ili  0  drugnj  zivotini.  nije  dubro  kle- 
petati usi  (s  ace.)  kai)  sto  ima  u  Belinu  rjecniku. 
—  U  jjrenesenom  smislit,  brhlati.  Usijujo  li  se 
pak  i  tako  da  istom  govori,  onda  klepece  kao 
klepetusa.    D.  Obradovic,  basn.  180. 

b.  subjckat  je  ono  .Ho  udara  ili  kuca  o  sto 
driigo,  n.  p.  (duge)  usi.  Trepte  zmajska  krila  o 
pleou,  rui'iavG  usi  do  rameua  prostiru  se  i  kle- 
pecii.  I.  Gundulic  474.  Kuriave  usi  po  pleou 
trepte,  klapa'u  i  klepecii.  J.  Kavaiiin  413''.  Cas 
mu  usi  najezeue  do  vrh  roga  dohitaju,  cas  ru- 
ilave  privjeseno  niz  ramena  klepetaju.  N.  Marci 
59.  —  jezik.  Ako  srce  ni  moloce,  zaman  jezik 
sam  klepece.  P.  Vitezovic,  cvit.  7.  —  usne.  Ustne 
mil  klejic!''!!.  I.  Dordic,  pjes.  46.  —  I^  prcnesenoiii 
smislu,  n.  p.  o  daskama  na  poda.  ili  krouu  sto 
nijesu  dnhru  ucorscene,  te  se  lako  micu  i  ndaraju 
jedna  u  drugu  (isporedi  klamitati,  a),  nidi  u  Vu- 
kovu rjecniku  gdje  ima  i  ovaj  primjer:  Nek  sve 
ilasko  klepocu,  a  sjemo  nek  miruio  (pa  co  debro 
biti).    Nar.  posl.  vuk.  '201. 


.  KLEPNUTI 

KLEPKTU§A,  /.  iiesto  sto  klepece  (sto  .je  na- 
ciiieno  tako  da  klepece).  samo  u  osobitijem  zna- 
ceidma.  —  isporedi  klopotuSa.  —  Od  xvu  vijeka, 
vidi  kod  b. 

a.  vidi  klepka.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(uz  klepka).  Pred  nim  da  ide  birov  s  velikom 
klepetusom  i  svim  putem  da  klep6(^.e.  M.  D.  Mi- 
licevic,  zim.  vec.  280.  Skidaju  klepetuse  i  zvona 
s  tudih  ovaca  i  koza.    zlosel.  267. 

b.  ccgrta{ka.  S  ovom  pristrase  se  djavli  kakono 
ptice  s  strasilami  od  klepetusa.  M.  Eadnic  146b. 
Oni  koji,  kako  popagali,  nikada  ne  pristaju  go- 
voreci:  oni,  reko,  koji  vole  jeduomu  zvonu,  nego 
cegrta}ki  ili  klepetusi  prilioni  biti,  ne  za  to  sto 
je  zvono  glasovitije  nego  cegrta|ka  ili  klepetusa, 
nego  jero  zvouo  u  svako  doba  zvoni,  a  cegrtajka 
samo  u  jesen.  D.  Eapi6  252.  —  Ne  znam  pri- 
pada  li  ovaj  primjer  amo  ili  pod  a  :  Klepece  kao 
klepetusa.    D.  Obradovic,  basn.  180. 

c.  '(  prcnesenom  smisln,  brblavo  zensko  cefade. 
Rasi'di  se  race,  pa  nagrdi  zabu:  ,Kurvina  klepe- 
tuso,  kurvina  blebotuso !'  Nar.  pjes.  srem.  50. 
Sve  za  jubav  one  matore  klepetuse.  Srp.  zora. 
god.  1,  str.  146.  ,Pusti  vraga  i  Poresu,  ta  znam 
da  'e  oua  seoska  klepetusa'.    J.  Bogdanovic. 

KLEPETUSICA,  /.  dem.  klepetusa.  —  U  nase 
vrijeme.  Kad  i  kad  klepne  klepetusica  na  kozi 
ridi.    M.  D.  Milicevic,  zim.  vec.  121. 

KLEPINA  GEADINA,  /.  ime  mjestu  u  Ornoj 
Gori.  —  U  nase  vrijeme.  Bjehu  gradske  ovce  u 
Rudine  svrh  Trepaca  do  dno  Rijecana,  od  krvave 
Klepine  gradine  do  proklete  Muzevo  pecine. 
Ogled,  sr.  402. 

KLEPIN  UGAO,  Klepina  Ugla,  m.  mjesno  ime. 
—  xiv  vijeka.  —  Vidi  u  Danicicevu  rjecniku : 
Klepiui.  Uglh,  crkvaje  spasova  u  Prizrenu  imala 
vinograd  ,u  Klepine  Ugle'  (filasnik.  1.5,  270  god. 
1348  ?). 

KXiEPITI,  klepim,  impf.  samo  u  Stulicevu  rjec- ' 
nikti :  V.  prtiti.  —  vidi  naklepiti. 

KLEPJETI,  kliipim,  imjjf  vidi  Idepjoti.  —  Na 
tri  mjesta  u  dva  pisca  xvu  i  xviu  vijeka;  s  toga 
sto  se  u  istijili  pi>:iirii.  )iithi:i  dniiidje  h  a  ne  k, 
bice  pisarski  jmiir:. -.!;•■  ilrri'<i  ,l,,,l,iii  da  u  Stari 
pisci  brv.  I'.i  mjrsii  /iD/inicjcmi  di'a  primjera 
Falmoticeva).  TJ  svijtdi  zborijeh  prve  6asti  i 
pozdrave  prve  klepe.  G.  Palmotic  3,  30b.  Od 
dosastja  od  liegova  klepe  znati  prave  uzroke. 
3,  46b.  xko  li  klepi  zarad  zlata  s  diklicom  se 
sadruziti  ...  A.  Gledevio  289''.  (na  istoj  strani: 
Kada  djela  sve  sto  hlepi). 

KLEPKA,  /.  kao  zvonce  od  mjedi  (a  i  od 
gvozda)  sto  se  objesi  o  vrat  kravi,  ovnu,  jarcu, 
mazgi  itd.  glas  u  klepke  nije  jasan  kao  m  zvona, 
te  se  moze  reei  da  ne  zvoni  nego  da  klepece  ili 
klopoce.  —  isporedi  bakaruSa,  klepetusa,  klepetar, 
klopotusa  itd.  —  Poslaje  od  klepati.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,die  kuh- 
glocke'  ,tintinnabulum').  Da  je  u  glavi,  sto  je 
u  gepu,  gotova  klepka  (da  je  ucen  kao  sto  jo 
imuiian  i  bogat,  svakomu  bi  uapunio  usi  svojim 
razgovorom).  Nar.  posl.  stoj.  64.  Gdjekoji  jos 
uzmu  po  jednu  klepku  u  ruke,  te  se  nome  biju 
u  prsi.  Vuk,  kovc.  99.  Samo  sto  se  kasto  petli, 
samo  klepka  sto  se  cuje.  B.  Radicevic  (1880)  6. 
Ovciju  ili  ovnuAsku  pa  i  kozijn  bronzu  zovu 
,klepkom'.  ,1.  Bogdanovic.  Klepka,  zvonce  u 
mlinu.  u  Lici.    P.  Hefele. 

KLEPNUTI,  klepnem,  pf.  klepal  i,  inhinti.  jcdan 
put  da  zazneci.  —  Akc.  se  ne  iiu I'lm  nmr.  2  i  3 
si>ig.  klcpnu).  — ■  JJ  nase  vrijeiiir,  a  i^iiiatu  rjec- 
nika  u    ]'iil.-iira  (,klirrend  sclilagoii'  ,S(>nitum  odo 


KLEPNUTI 


1.  KLETAV 


pulsaiido'  s  jirimjcrom:  Klopnuli  so  sabjiimii  flva 
tripiit).  Cigaiiin  . . .  klopuo  ga  noXiiiom  po  vratu. 
Magaz.  18(38.  55.  A  on  (orav)  Iclopiio  krili  .  .  . 
Nar.  pi'ip.  tord.  21.  Kad  i  kail  klepne  klepotii- 
sioa.  M.  D.  Mili6evi6,  zLm.  ve6.  121.  Klepiiuso 
taviii6ka  vrata.    Bos.  vila.  1890.  2()2. 

ICLliPO,  m.  vidi  klepau,  jirema  iemii  je  ipo- 
kiiri.ilik.  J.  Bogdaiiovic.  —  Akc.  sc  mijcna  u  voc. 
klopo.  —  S  drugijcm  snacoiem,  nidi  klopov. 

KLEPOV,  III.  (i  klepo),  nadimak  Sovjeku  koji 
jodva  ido  i  radi.  M.  Pavliiiovit.  ^  11  drugom 
snacenu  (vidi  klempav)  »  narudnoj  zayoncci  na- 

Hcya  wemena.  Tri  Cetiri (noge),  peto  sesto 

kokovi  (rozi),  sedmo  osmo  klepovi  (u^i),  i  de- 
voto  barjaktar  (rep).  udgunet}aj :  koea.  Nar.  zag. 
uovak.  92. 

KLEPTATI,  Idopcom,  impf.  dam.  klepati.  — 
U  naic  vrijeme.  Kose  klepiu,  pa  ih  ostro  bi-usoiii. 
Nar.  pjos.  juk.  556.  Gondar  zveci  a  papufie  klopiu. 
Nar.  pjes.  luarj.  179.  Oral  klepcd  po  pustini. 
.JaCke.  225. 

KLEPUTATI,  klepucem,  iynpf.  dem.  klepati. 
—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  grohotukati. 

KLEPUTITI,  kleijutim,  impf.  dem.  klepati,  ko- 
oati  (?),  ostriti  (?).  —  U  jednoga  pisca  nasega 
nrcmcna.  Zakoni  se  kuju  i  propisi  klepute.  M. 
I'avliuovic,  rad.  6. 

KLEK,  m.  clerus,  crkveni  fudi  u  skupu  (Hi  sue 
crhvc  katolicke  Hi  jednoga  mjesta).  —  Po  latinskoj 
rijeii  Hi  po  tulijanskoj  clero.  —  Od  xv  vijehi. 
Pisem  kapitulu  i  kleru  crkve  moilruske.  Moii. 
Croat.  107.  (1470).  Stranniei  v  kler  da  ne  primut 
se.  S.  Kozicid  11^*.  Da  izbranije  biskupa  od  klera 
kui^no  i  ot  plka  tvorit  se.  141'.  Kada  kler  to 
jest  redovnici  i  djaci  .  .  .  vezani  jesu  ...  S.  Bu- 
dinic,  ispr.  151.  Koji  prikazuju  kler  od  sve  dr- 
zave.  A.  d.  Costa  1,  67.  Skupom  svoga  klera 
oliti  druztva  orkoviioga.  M.  Dobretic  163.  Od- 
rodiije  parnice  protiv  podruonomu  kleru.  Zbornik 
zak.  1868.  228.  —  Nije  jasno  znacehe  (drmtvo, 
izjava,  tuzba,  svjedogba  '^)  u  ovom  primjeru :  Sud 
ne  cineci  ver,  ni  hteoi  razabrat,  till  starci  dviju 
kler  ca  je  htil  nalagat.    M.  Marulic  89. 

KLEEIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  M. 
D.  Milicevic,  srb.  63. 

KLEEIG,  m.  vidi  klerik.  —  U  knizi  god.  1380 
(u  poznijem  prijepisu).  Iz  cisla  prijatii  klerigi. 
Kapt.  sen.  ark.  2,  81.  Almustvo  daroval . . .  vele 
uboziin  klerigom.    2,  82. 

KLEELK,  m.  clericus,  vidi  dak,  a)  i  b).  —  Od 
XVII  vijeka  (ali  vidi  i  klerig).  Biskuj)  more  na- 
rediti  kleriku  da  promlati  drugoga  klerika.  I. 
Ancic,  svit.  75.  Nikoji  klerik  iliti  crkovni  djak. 
A.  Kanizlio,  utoc.  612.  Klerici  ne  pladaju  do- 
hodarine  od  svoje  zasluzbe.  Zbornik  zak.  1869. 
120.  —  U  nase  vrijeme  cesto  sa  znaieiiem  kao 
kod  dak,  a). 

KLEEIKALAN,  klerikalna,  adj.  koji  pripada 
klericima.  —  Od  tude  rijeci:  lat.  olericalis,  tal. 
cloricale,  nem.  klerikal.  —  ?7  wa.se  vrijeme.  Druga 
polovina  prihoda  polazi  u  skolsku  ili  klerikalnu 
zakladu.  Zbornik  zak.  1868.  232.  —  U  politic- 
kijcm  novinama  cesto  se  kaze  0  politickoj  strand 
koja  brani  crkvena  2>rava. 

liLESANAG,  klesanca,  m.  kainen  otesan  tako 
da  sii  na  iiemu  pravi  svi  kuti  (ugli),  od  prilike 
kao  kocka.  —  Naiineno  od  glagola  klesati.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Klesanac  (kamen),  arch. 
,quador,  quaderstein,  (^uadorstiick,  werkstuck',  lat. 
, lapis  i)uadratus',  fro.  ,carreau,  moiilloii  d'appareil', 
ogl.  ,broadslone,  ashlar',  tal.  ,ijuadron(>'.  P..  Siilok, 
rjecu.  znaiLstv.  uaz. 


KIjESAE,  III.  vidi  1.  kaiiionar.  —  [J  pisaca 
naSegu  vremena  po  novoslov.  klo.sar.  Klosar,  tocli. 
frc.  ,taillo-pierro'  ,steinmetz',  tal.  ,scarpellino, 
tagliapietre'.  uf.  kamonar.  B.  Sulok,  rjo6n.  zuanstv. 
naz. 

KLESAEIJA,  /.  klesareva  radna.  —  Nacincnn 
od  klesar.  —  U  pisaca  naicga  vremena.  IClo- 
sarija,  tech.  jSteininatzarbeit'.  B.  Sulok,  rjo6n. 
znaustv.  naz. 

KLESAENICA,  /.  mjesto  gdje  se  klese,  gdje 
rade  klesari.  —  Naciileno  od  klesar.  —  U  2>isaca 
naiega  vremena.^  Klosarnica,  tech.  ,stoinuiotz- 
werkstiitto'.    B.  Sulek,  rjofin.  znanstv.  naz. 

KLESATI,  klesom,  impf.  kresati,  tesati  (kamen). 
—  U  pisaca  nasega  vremena  po  novoslov.  klosati. 
Klesati,  tech.  (oklesati)  ,bohauou  (oinon  stein)', 
frc.  ,di3larder,  degrosair,  tailler  (la  pierre)',  ogl. 
,to  tool  (the  freestones)',  tal.  ,digrossaro,  conciaro 
le  piotro'.    B.  Sulek,  rjo6n.  znanstv.  naz. 

KLliSEN,  m.  komad  (mesa,  slanine,  hleba).  T^. 
Stojauovic.  —  Ne  znam,  odakleje  ova  rijec;  maze 
biti  od  arap.   tur.  qysm,  diu. 

KLESTVO,  n.  djelo  kojijem  se  kunc,  vidi  pro- 
klestvo.  —  Samo  u  Voltigijinu  rjecniku:  ,male- 
dizione'  ,iluch,  verwtinschung'.  —  isporedi  klot- 
stvo  od  cega  postaje  tijem  sto  je  ispalo  t  ispred  s. 

KLESUEA,  /.  vidi  klisura.  —  U  jednoga  pi^ca 
XV  vijekO:  Gdi  su  klauci  kruti  mejii  klesnrami. 
M.  Marulic  29. 

KLESE  VAC,  Klosevca,  m.  ime  mjestu  u  Srhiji 
u  okrugii  kragicjevackom.  Niva  u  Klesevcu.  Sr. 
nov.  18J5.  515. 

KLESIC,  m.  prezime  vlasteosko  u  Bosni.  — 
XIV  i  XV  vijeka.  —  Izmedu  rjecnika  u  Danicicevu 
(Klesicb).  Vojevoda  Pavbib  Klesicb.  Mon.  serb. 
232.  (1398).  Kuezb  Potarb  Klesicb.  '294.  (1419). 
Vojevoda  Vladisavb  Klesicb.  428.  (1444).  Voje- 
voda Pavao  Klesiob.    487—488.  (1461). 

KLESOVINA,  /.  neka  bi(ka.  Klesovina,  rus. 
Kjieiu,euiiHa,  po).  kleszozowina  (Eicinus  communis), 
Sesamum  sylvestre  (Vujioid).  B.  Sulek,  rjecn. 
146. 

KLESTEVA,  /.  itne  mjestu  u  Srbiji  u  okriigu 
kragujevackom.  Niva  u  Klestevi.  Sr.  nov. 
1875.  8.3. 

KLESTOVAC,  Klestovca,  »».  ime  mjestu  u  Sr- 
hiji It  okrugu  jagodinskom.  Niva  u  Klestovcu. 
Sr.  nov.  1868.  561. 

KLESTEENE,  n.  djelo  kojijem  se  klcstri.  — 
U  Bjelostjencevu  rjecniku. 

KLESTEITI,  klestrim,  impf.  vidi  klastriti  (ali 
u  pravom  smislu).  —  Oblik  je  kajkavski.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku:  kle.strim,  razklestrujem 
lozu  etc.  ,colluco,  intorluco,  dofroudesco,  defrondo, 
ramos  praescindo',  i  u  Stulicevu:  klestriti,  v. 
hastriti  etc.  —  Maze  biti  da  postaje  od  novoslov. 
klesiti  (vidi  kod  klijesta). 

1.  KLET,  vidi  kleti,  2,  b. 

2.  KLET,  III.  Cletus,  ime  musko.  —  Samo  u 
pisaca.  Klet  i  Marcelin  papo  i  mucfenicij.  F. 
Glavinii,  cvit.  xxii.  Sist,  Klet,  Klement.  J.  Ka- 
vauin  522'J.  —  isporedi  Kleto. 

KLETAN,  kletna,  adj.  isto  je  sto  klet,  vidi 
kleti  pod  2,  b.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu,  (v.  zakletan)  (/rfyV/i  dniiio  :iiii- 
ceiie:  koji  prij>ada  zakletvi;  u  isluin  rjrrnil.ii  him 
i  adv.  kiotno  (,jurojurando'),  [tod  ziikl>  li  11.  Ivlotan 
mu  so  vranac  umorio.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  112. 
Ta^micu  otvorise  klotnu.    Pjev.  cm.  1701). 

1.  KLETAV,  kletva,  iii.  vidi  2.  kletav.  —  V 
nase  vrijeme  11  Bosni  (samo  se  u  prvom  primjeru 


1.  KLETAV 


KLETI.   1,  a.  a). 


nidi  da  jc  iitiiskoijd  rodii,  u  iistuliji'iii.  se  itr.  iikk'c 
poznati  rod).  Na  mono  jo  kletav  ostaiiuo.  Nar. 
pjes.  potr.  2,  Kiij.  I  ovako  kletav  ucinin.  2,  353. 
Da  uciiii  na  lioj  klotav  Marko.  3,  205.  Zao 
Potru  klotav  prestupiti.  8,  G39.  Pa  na  liemu 
kletav  ostavio.    Nar.  pjes.  horm.  2,  562. 

2.  KLETAV,  kletvi,  /.  vidi  kletva.  —  ispuredi 
I.  kletav.  —  U  glagulskom  rukopisii  xv  vijeka 
pi.faniimi!  cakavskijem  (juvorum  ima  oblik  klatav 
(vidi  kijd  klotva).  Mi  hocomo  poloziti  ID  rasoh 
navlastnih  ot  kuda  %'sih  jn  koron  zali  jazik :  prva 
jo  prazdan,  livasta,  .  .  .  odmet,  klatav.  Starino. 
23,  73.  (1468).  na  druijuni  je  vijestit  kladav  sto 
je  jamaino  jnsarska  pogreska:  Zdi  jesmu  govorili 
od  dpsetih  gresili  jazika,  otkiida  prvi  jo  prazdan 
a  poslidni  je  kladav  (klatav?).  71.  —  ()d  .xiii 
vijeka,  a  izmi'.da  rjccriika  u  VtikoBii  (vidn  klotva 
a  dodatkom  da  se  gutmri  u  CrnoJ  (ruri)  i  ii  Da- 
niciccviL  (klotvi.  ,exsoci-atio ;  jusjiu'andum'). 

a.  vidi  klotva,  a.  Na  komb  je  kletbvh  ostala. 
Men.  Serb.  21.  (,12.3.S).  Tko  li  bi  sije  potvorelb 
all  porekalb,  da  su  vse  kletvi  na  liomi.  pale.  222. 
(1392).  Otcu  i  materc  kletvi  no  prinosi,  da  ot 
ced  svojili  radost  priim's.  Pril.  jag.  ark.  'J,  139. 
(116S).  Stize  mi  si'  klotav  inatorina.  I'ji'v.  cm. 
62a. 

b.  vidi  kletva,  b.  Takomb  smb  so  klotvi.ju 
klelb.  Mon.  serb.  2-1.  11231—1240).  Na  sezi  (i)mh 
dade  carbstvo  lui  obostanije  i  kletbvi.  i  luoju 
vera  carbsku.  171.  (13()2,i.  ISvi  vladici  khitav 
uciuise  da  Brdaiio  izdavati  noco.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  73.  , 

KLI'iTI,  kiinom,  iiiipf.  exsocrari,  dovovoro,  rije- 
iima  jarfati  .ielii  da  na  koija  (na  ohjckat)  dodc 
zlt),  i  iHoliti  sc  Bugii  da  tako  hude.  -  Akcenat 
nidi  dale.  —  -0-  stuji  nij.  ilegdasiieija  (;,  a  -u- 
iiij.  iiegdaiiicga  lb.  —  Pu  uhliku  klatav  *  klatva 
(1,'idi  hid  klotav  i  kletvai  kao  da  bi  vmglo  hiti 
ktid  iakaviiea  i  a  inj.  e  (klati  itd.),  ali  .ta  to 
neiitain  putorde.  —  liijec  je  praslavenaka,  iapu- 
rcdi  stdov.  kl(;ti,  klj.iui,  (rus.  icihcti,  K.iHiiy),  t'cs'. 
kleti,  klnu,  po(.  klsiO,  k!n(;.  —  Korijen  je  klen, 
a  a  obliciiiKi  sadasiiega  vremena  mijeiia  se  >ia 
klbn.  —  Isti  ne  korijen  jos  nalazi  ii  ntpru.s.  klan- 
temmai,  kuneiiw,  perklantit,  prokleti.  —  Od  oanoi'e 
kle,  usiiit  injinilivu,  jiustaje  aor. :  klGh,  kl(',  klosmo 
■itd.,  yer.  prael.  klovsi  (u  naj  starijem  priiiijrrii 
klbnb.  Mon.  sorb.  1  god.  ll.S6,i,  part,  praet.  art. 
kloo,  klela,  kU'lo,  part,  praet.  pass,  klet,  klota 
(Hi  klc^taV);  od  (isnore  kun,  osim  presenta  (1  i  2 
pi.:  kiuicmo,  kuneto;  /lostaji:  imp/,  kunijah  (i 
ki'inah,  otVZ*  kunase.  «  N.  Najoskovic.  1,316.317; 
i  ti  D.  Danicic,  obi."  67;  kuriahu.  B.  Kaiic,  rit. 
88;  F.  Glavinic.  cvit.  2-17li;  driigo  je  kun'jaSo 
rudi  sliha  dva  piila  a  Nar.  pjes.  vuk.  1,  383;  « 
starijili,  pisaca  ima  i  kunijeh,  po  juznoin  gooorii, 
vidi:  kunijose.  N.  Kaiiina  ISl'-i;  kunijelm.  M. 
Vetranic  2,  162),  iinpt.  kuui,  ger.  praes.  kunuci 
(kuneci.  J.  Matovic  3-50  .S((;«(t  je  pogreska).  a 
naj  starije  doba  stoji  lb  mj.  u,  te  se  1  jos  naUizi 
u  pisca  cakavea  xvi  vijeka  (klne.  Anton  Dalm., 
nov.  tost.  36).  It.  ngar,ikijeli.  Hroata  ima  i  impt. 
kloni.  Jaoke.  158.  1I>1  (po  iemu  bi  iiiogao  l/iti 
i  inf.  klenuti,  isporedi  n.  p.  ies.  klnouti),  te  va(a 
da  je  po  kakuoine  ovakom  oldikii  Stutli  nacinio 
inf.  kloniti  (vidi).  ii  istijeh  Urvata  ima  i  impt. 
klej.  Jacke.  100.  159;  klejto.  186.  —  jos  trrba 
dodati  da  se  a  sjeveruzapadnijeh  cakavaca  iimeie 
j  medu  1  i  e,  ridi  kljeta.  P.  Vitezovic,  odil.  7; 
kljetoj.    30;  kljelo.    M.  Kuhacovic  91. 

I.  aktiono.  —  U  svijem  je  rjecnicima:  u  Vran- 
cicevu  jdetestari';  u  Mika(inu  kleti,  proklinati 
,bestoniiarfi,  nialoiliro'  ,male(lico,  nbtroctu,  ilo- 
trabo';    ii>  Jlfliiiit    ,far    improcationi'   ,alifai  male 


procari'  ol-l(!l>;  ,maIodire  o  maladiro,  pregar  male 
altrui'  ,diras  improcari  alicui'  451a;  kleti  Boga 
ill  sveto  ,bestemiare'  ,blasph6mo'  139'i;  u  Bje- 
lostjrncevii  kunem,  preklinam,  proklinam  ,male- 
dico,  diris  devoveo,  obtrecto' ;  «  Jambresiieou 
kunem  ,mal6dico';  ((  iitidiieou  ,bestemmiare,  im- 
precaro,  malodire'  ,mala  vel  male  alicui  ])rocari, 
diris  afticero  ali(iuem,  malodicere'  ;  «  Vukiiim 
,fluchen'  .exsocror' ;  a  Danicicevu  kloti,  klbnu 
,jurejurando  adigere;  oxsocraro'. 

il.  sa  znaie  lem  sprijvdn  kazanijem  ( isporedi 
proklinati).  i  u  ovonie  iiiui.  razlika,  <>d  srn'iniinia 
djela  kojijem  srecenik  knur  i  Ijrni  i:  crhrc  do 
naj  prustijega  nizeiia  I  iisni-min  l.nd  xc  ko  x  /,■///(, 
svada,  te  a  ovoine  slueaju  iho,!;c  .::nactti,  i  saiiio 
grditi  i  psovati;  tako  je  cesto  i  kad  je  objekat 
sto  sveto,  te  znaii  i  ruziti  i  grditi  .ito  je  socto 
(blasphemare).  ali  nije  smujda  lako  spo~nati  ooe 
razlike  ii  znacena.  —  objekat  inoze  biti  sto  iitii 
drayo,  ne  samo  sto  zivo,  a  i  subjekat  nije  soagda 
cejade  nego  (u  preneseiiom  sinislu,  u  liasni  itil.) 
i  zivotina. 

il)  uopie,  s  olyjektom.  Aku  sam  grisil,  ue  kinito 
me.  Mon.  Croat.  129.  (14s6i.  Kada  ga  kuuihu,  on 
ne  kunise.  Bornardiu  109.  Ipotr.  2,  23.  No  kun' 
mu  imena.  M.  Marulic  14,8.  Klnuci  i  psujuci 
Boga.  ICorizm.  231).  (Papa)  Eridenka  II  cara 
kle  i  casti  cesarastva  lisi.  S.  Kozicic  27''.  I  jos 
te  u  sobi  zalosno  kunase  (ti).  a  N.  Na(oskovi6 
1,  34(i.  Taj  cas  to  upitali,  na  znanje  da  mi  das 
tuj  tvoju  zlu  voju  ku  ondi  imase,  i  za  ku  uo- 
vo|u  sam  sebo  kunaso.  1,  347.  Kunuci  (ja)  svaki 
dan,  svaku  noc,  bip  i  cas,  ki  godi  u  zamau  prodo 
nam  do  danas.  N.  Naloskovic  2,  90.  Kunuci  no- 
milos  gospoje.  M.  Drzic  4.  Ako  si  kloo  ludi, 
zene,  liobo  ...  B.  Kasic,  zrc.  14.  Klico  lipos 
(svoju)  klet.  I.  (fundulic  537.  Kuni,  bolni  Fi- 
lokteto,  vitezovo,  kraja  i  nione.  G.  Palmotic 
1.  222.  Astories  skoci  so  govoreci,  kunuci  Sista 
i  cosara.  P.  HeKtorovic  C:*)  104.  Pace  ^rf^i.sc^  kunu 
u  onoj  gori  sebo  i  Boga.  J.  Kavaiiin  390t>.  David 
kune  gresnike.  I.  Dordic,  .salt.  84.  Ako  odveco 
kunos  tuge  ko  grijoli  rodi.  uzd.  73.  Strijol 
s  perjom  loteci  jur  orla  pi'ostrijeli ;  on  uze  ovi- 
loci  klet  gvozdjo  na  strijoli.  151.  Vi  kuneto 
lupoze.  J.  Banovac,  prod.  42.  Pak  nek  onda 
kunu  svate  .sto  nam  kncu  povobiso.  V.  Dosen 
167''.  Kojim  kike  i  porcine  slugo  kunu.  2I3'>. 
Puk  zapuston  kako  kune  staro.sinu  kada  trunc. 
236''.  Lipu  srecu  ter  ne  kuni.  And.  Kacic,  razg. 
3".  Lucifera  kune,  kara.  16^.  l^ubibratioa  kleso. 
M.  A.  Relkovic,  sat.  Hlii.  Te.sko  jih  kunuc. 
Ant.  Kadcic  506.  Nog"  izbav'  oda  zla  i  dusu  i 
telo  da  t'  uo  l)i  po  smrti  ovo  ilvojo  kljelo.  M. 
Kubacovic  91.  No  kuni  me,  ostarala  majka! 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  2ol.  No  kuni  ga,  draga  neno 
mojal  1,  251.  Ko  to  kune  mojoga  ovcara?  1,  381. 
l^uto  kunu  lijeijo  devojke  ko  je  I'lima  bostan  po- 
gazio.  1,  397.  Ti  ne  kuni  Savu  vodu.  1,  438. 
No  kun'te  mo,  tri  lepe  devojko.  1,  452.  A  mog 
braea  jadna  kleti  necu.  1,  550.  Sirotina  kleti 
CO  ti  dusu.  2,  204.  Klece  tebo  mloga  sirotiiia. 
4,  101.  Dobri  su  ga  kaluderi  kleli.  4,  472.  Ne 
klej  ti  ju,  mila!  Jauko.  100.  Ne  klejto  ju,  majka! 
186.  Nije  dobro  ni  koga  muogo  blagosijaju,  a 
kamo  li  koga  kunu!  Nar.  posl.  vuk.  214.  Pod 
teskijom  ga  mukama  kunu  i  prokliuu.  S.  J^ubisa, 
prip.  270.  Kosovii'U,  nemoj  da  te  moja  kune 
majka.  Osvotu.  2,  35.  A  rod  ce  ga  kleti  do 
vijeka.  2,  71.  Kuni  vuka,  vuka  cud  ce  vuci. 
4,  15.  Ijjuto  cvijeli,  crna  kuiie  dana.  4,  17.  Hoga 
s  knigom  da  sojtana  kune.  1.  70.  Vrijeduo  je 
da  kazom  i  nacin  kako  bi  koga  kleli  u  (irbbi. 
Pravdonosa.     1851.    2(1.       Ko     le    dv:iput    [irevaii 


KI.ETI.  ],  a,  a).  58 

kiini  jja,  a  ko  tvo(^om  |ubi  ga.  IBfyJ.  10.  Voo  bi 
in-ijo  progorio  moju  glavu  iiego  da  mo  lurtvoga 
oca  kosti  kiiiiii.    1852.  31. 

hj  iiopcc,  hez  ohjekta.  Prom  ako  im  naj  voia 
tuga  i  iiovoja  dodp  na  glavu,  ni  psuju,  ni  kuiui, 
iii  so  srdo,  ni  7,lovo)o.  M.  Divkovio,  bes.  88'*. 
I'sovalni,  kunijahu,  popjuvahu.  nauk.  13'>.  Kuno, 
grdi  i  po  ku6i  skate.  M.  A.  Rojkovic,  sat.  Gl'>. 
No  kloni,  ue  kleni,  rozica  divojka.  ,lacke.  158. 
No  kloj  ti,  110  klej  ti,  gizdava  divojka.  159. 
Kuni,  sordare  Vukota,  ti  naj  bo)e  lunijes,  a  mi 
como  svi  vikati  amin.  P.  Petrovii,  gor.  vijon. 
99.  Jor  car  kune  i  za  glavu  prijeti.  Osvotn. 
1,  l(j.  Kleti  ,3chelton,  flucben'.  Jur.  pel.  ter- 
minol.  444. 

c)  dodaje  sc  i  Ho  se  kaze  hod  kletve,  ali  ne 
sraqda  izrijckom.  <ni)  kazu  se  same  rijcci  kojima 
sc  kune  (oratio  recta).  —  kod  toga  moze  se  izreci 
i  He  izreci  objekat.  Ja  6u  tebe  gore  kloti :  ti  so, 
Maro,  neudala!  Nai\  pjos.  vuk.  1,  178.  Bevojka 
jo  crno   oci   klela:  ,Crne  oci,   vi  ga  ue  gledale!' 

1,  '270.  Soko  gnezdo  gasi,  a  devojku  kune:  ,0j 
devo,  devojko!  mlogo  devovala!'  1,  488.  Kuno 
lioga  vojvoda  Momcilo :  ,.Tabucilo,  izjeli  to  vuci !' 

2,  111.  Te  ga  )uto  kime  i  prokline:  ,Sine  Marko, 
da  te  Bog  ubije !'  2,  197.  Pa  tek  stade  onda 
jai'ca  kleti:  ,Keca,  jarce!  dopadnuo  muka!'  3,  17G. 
Do  sam  sebe  junak  kunijase:  ,Ah  Jovane,  danas 
poginno !'  4,  516.  —  Luto  kune  lepota  devojka : 
,Koji  voli  da  sam  od  zla  roda,  ne  imao  od  srca 
poroda!...'  1,  38.  !^uto  kune  Merimina  majka: 
,Bog  t'  ubio,  Omerova  majko! .  . .'  1,252.  Kuni, 
luajko,  obje  da  kunemo:  cm  mu  obraz  ka'  na 
gori  sunce!  .  .  .'  1,  382.  —  bbj  izrice  se  kletva 
podloznom  recenicom  s  da,  vidi  1.  da,  I,  A,  2,  «, 
a,  It)  a)  aa)  (II,  1711)).  O !  mnoga  ti  bula  kuka 
kunuo  da  mu  saline  vuka.  V.  Doseii  35b.  — 
cc)  kletva  se  izrice  u  kratko  vnstrumentalom,  u 
kojriitK  moze  liiti:  aaa)  sama  rijec  kletva.  Kune 
druzijoh  kletvom  teskom.  B.  Kasio,  zrc.  98.  — 
bl/b)  zlo  sto  se  driigome  zeli.  Samib  sebe  zlom 
kunu.  A.  Vitalic,  ist.  487.  Tako  oci  kada  trunu 
dicu  vragom,  kugom  kunu.    V.  Doseu  209''. 

b.  prijetiti  koine  kletvom,  ako  sto  ucini  sto  se 
nece  da  hude  Hi  ne  ucini  sto  se  hoce  da  bade, 
obicno  s  podloznnm  recenicom  u  kojoj  je  da.  — 
isporedi  zaklinati  (u  prva  dva  primjera  vaja  da 
je  posoe  isto  sto  i  zaklinati).  Kuni  }ubav  da  na 
I'lega  nomilosti  svojom  stupi.  J.  Kavaiiin  41''. 
Ja  te  kunem  i  zakliiiem,  da  mi  pravo  sva  po- 
vidis.  394*.  Mene  j'  majka  na  rodeiiu  klela,  od 
jodnoga  da  ne  vezem  ruke.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  220. 
Da  ih  vabi  gdje  se  vide  glave,  izici  mu,  da  ill 
kune,  nece.  Osvetn.  2,  95.  ovako  se  u  Diibrov- 
niku  cesto  rece,  n.  p. :  jNece  ti  doc  (bas,  i)  da  ga 
kunes'  (kad  bi  ga  i  kleo  sto  ne  dohodi).  P.  Bud- 
mani.  —  Moze  biti  da  amo  pripada  i  ovaj  jiri- 
nv'jcr  u  kojemu  se  kunuci  kori  i  jav(a  ze(a  da 
bade  drukcije:  Ona  kune  jasnoga  moseca:  ,0j 
iu»sr>f(!,  carev  nevernice!  zasto  grejes  earn  na 
vennu,  te  ne  grejos  ajdukom  u  goru,  da  razdelo 
blago  d  ubrovnicko  ?  Ej  meseoe,  carev  nevernifie ! 
zast'  no  grejes  danu  kako  nocu?'  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  163. 

c.  ad  jusjurandum  adigere,  ciniti  da  se  ko 
(objekat)  zakune.  Ku  cini  meni  dat  i  klo  me  na 
vjori,  da  imam  I'lu  podat  krvavu  matori.  S.  Gu- 
(•etic  BendeviSiovic  229.  Kunite  ga  na  srebrnu 
ikonu,    noka   kaze   pravo.     S.  !^ubisa,    pi'ip.    242. 

(I.  Uto  je  sto  kloti  so  )(  jednom  primjeru  xiii 
vijeka.  lianielv,  ii  rjeinikii  tumaci  .jurojurando 
adigero'  kao  da  znari  isto  sto  kod  c,  ali  za  ovako 
znaieiin  imaju  u  primjeru  dvije  rijeci:  ciniti  kloti. 
Da  smo  drbzaiii  Ciniti  kloti  knezovo.    Mon.  sorb. 


KLETI,  2,  b,  h). 


39.  (1253).  —  Moze  biti  da  je  ovako  znacciie  i  u 
ovom  primjeru  (ako  nije  isto  sto  proklinati,  Hi, 
Ho  je  veca  prilika,  pisac  je  imao  u  pameti  kloti 
se  po  predasiiemu  so) :  Jedan  se  naufiio  svo  Bogom 
kleti,  lagati,  psovati.    J.  Banovac,  pred.  122i 

3.  pasivno. 

)l.  uopce.  Kto  sije  pnVskoci  daje  kleti..  Mon. 
sorb.  30.  (1240).  Daje  kloti.  Bogomb.  222.  (1392). 
Da  budatb  kleti.  i  trbkleti.  vb  voki.  De6.  Iiris. 
66.  Cesa  radi  klot  bisi  i  biskupije  liSen.  S.  Ko- 
?.i6i6  20a.  Klot  je  vede  krat  od  papi.  53''.  Kado 
bje5e  klot,  ne  kunije§e.  N.  Ranina  131a.  Ipetr. 
2,  23. 

b.  part,  praet.  pass,  klet  iesto  se  iipotrehfava 
i  kao  adj.  —  Izmedu  rjecniha  u  Vukovu :  1. 
,(scliex'zweise)  dor  schelm  (osterr.  vor/iixt)'  ,albao 
gallinao  filius'  s  primjcrima:  Neie,  klet,  ni  za 
Sto  da  se  prihvati.  Kakva  je,  kleta,  no  moze  jo 
so  covjek  iiagledati.  2.  vide  proklet. 

a)  ostaje  particip,  kad  se  kaze  u  smislu  da  se 
zbi(a  izreklo  nad  cim  proklestvo.  S  cesa  razsut 
i  klot  osta  s  liim  grad  Salem.  M.  Marulic  39. 
Vrata  joj  otvor'te,  djavli,  da  k  vam  slize,  s  vami 
ju  zatvor'te,  da  nigdar  ne  izlize  iz  te  kleto  jame. 
237.  Oh  pritvrdi  i  zestoki,  kletvom  kleti  ostri 
mocu,  dal'  na  ovo  dor  u  Lecu  podah  za  te  piiiez 
toki?  A.  Cubranovic  158.  Gdi  zmije  otrovne, 
zmaji  goruci,  srde  vrle  hude  jade,  nemir  Ju6i 
daju  kletim  ki  se  prlo.  I.  Crundulic  236.  Od 
pakjone  ostre  trubje  razdira  se  trubna  mukla,  da 
idu  kloti,  gdi  je  naj  duble  prosjedena  propas 
pukla,  473.  Da  sotonska  zloba  kleta  na  te  comer 
svoj  ne  kida.  A.  Vita)ic,  ost.  5.  Grubost  duha 
kleta.  J.  Kavanin  411*.  Kleti  krivovijerci.  S. 
Rosa  III.  Marko  sine  jedini  u  majke!  ne  bila 
ti  moja  rana  kleta!    Nar.  pjes.  vuk.  2,  193. 

b)  kao  i  proklet,  vrlo  je  pogrdna  rijec  Ho  se 
cemu  (ne  samo  ce^adetu  nego  i  zivotiiii  i  nezivoj 
i  umnoj  stvari)  pridaje.  kod  toga  se  isprva  mi- 
slilo  da  ono  zasluzuje  proklestvo  Hi  se  samom 
rijeci  klet  proklinalo.  Kih  voli  pobiti  kraja  slovo 
kleto.  Ziv.  kat.  star.  1,  220.  Tej  klete  nesrjece... 
S.  Meiicetio — G.  Drzic  475.  Kada  mi  te  zacuju 
moje  ime  klikujuci  kleti  gusari.  Nar.  pjes.  u  P. 
Hektorovic  19.  Vas  sam  pribjen,  jo§  me  tira 
kleta  sila  (od  pastira)  po  ovoj  strani.  I.  Gun- 
dulic  161.  U  isto  doba  pomoc  jaku  sjes  cesaru, 
dundu  tvomu,  suproo  kletu  i  opaku  poluvjerstvu 
odmetnomu.  281.  Od  liib  (r<)dite(a)  na  zo  put 
38  stavi  i  na  djela  straSna  i  kleta.  301.  Ah,  da- 
vori,  druzbo  mila,  poznate  li  mjesta  kleta,  gdjo 
neizmjerna  nasa  sila  minutoga  pade  Ijota?  321. 
Mac  pojacki  smrt  svim  poda,  a  grob  ova  zem)a 
kleta.  322.  I  od  pogube  boja  kleta  obratit  je 
no  pristajo.  356.  Potlacio  si  Turke  ohole  i  dobio 
cara  kleta.  399.  Gospodicic  tako  svijeto,  ne  vje- 
rujom,  da  do  upasti  u  nevjerstvo  tamno  i  kleto, 
suproc  plemstvu,  suproc  casti.  469.  A  ne  moze 
od  silnika  imonom  se  car  nazvati,  ki  vi-h  kle- 
tijoli  izd.ajnika  od  osvete  sablu  obrati.  495.  No- 
prijateju  liudu  i  kletu  vrha  doci  sad  je  vrijome. 
541.  Pro6  vezijeru  ne  smiju  tako  kleti  carski 
odmetnici.  542.  Nade  u  smeci  smrt  ga  kleta. 
558.  Vidje  poraz  srde  klote.  G.  Palrnotic  1,  24. 
Gdje  se  od  mora  liuda  i  kleta  Pavo  sveti  jur 
sabraui.  1,  93.  Ako  kloti  krviiik  scijoni  steci 
]ubav  mo  gospodo.  1,  335.  Komu  kloti  na  pa- 
meti nomiri  su.  2,  128.  Moj  tako  udes  hoce 
kleti.  P.  Kanavelic,  iv.  263.  Mogora  u  vidjonju 
strasna  i  kleta.  B.  Bettera,  or.  4.  To  'o  grijeh 
kloti  od  razbludo.  J.  Kavanin  6".  ^ubav  kleta 
snagu  al'  stiro  vrhu  )udi.  6''.  Slavsko  i  gotsko 
sab|o  kloto  lijop  Soliri  poprliSo.  115''.  U  sadasiio 
rati    klote.    2Uvi.      Dva    Melunota,    krvolijo    oba 


KLETT,  2.  b.  //). 


KI.K'l'l, 


/-). 


kleta.  2;38l'.  Ko  Isusa  .fuda  kloti  (isdaile).  255a. 
Usiouske  misli  klete  s  idolovim  ki  tlacise.  2SIG*. 
Hudi  ovas  i  juj  kleti.  BTOh.  K6  tri  su  lilope 
kleto  kojo  Jude  na  grijoh  stezu.  460».  Eto  me 
liegov  nasrc.e  govor  klet.  I.  Dordic,  salt.  378. 
Na  iiepravdu  mrzim  jak  na  djelo  gi-do  i  kloto. 
426.  Eto  stara  zloca  kleta.  uzd.  7.  Zarad  svoga 
grijeha  kleta.  7(i.  Po  kletom  odinetnucu  ah 
uvijek  izgiuuse.  ben.  165.  Ostavi  djela  kleta. 
N.  Marci  33.  Daj  mi,  Boze,  vjetar  od  planine, 
da  razdene  ovu  maglu  kletu.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  562.  —  Us  I'lcke  fie  rijeci  kaze  cesto  (yotovo 
kao  epithetum  perpetuum).  Otese  mi  ih  (sinove) 
Turci  kleti.  I.  Gundulic  388.  Ko  ce  ostati  kletim 
Tureim  mjesta  opcena  ne  dat  plijenit  i  haratiV 
330.  Vojske  kfi  on  na  Turke  skupi  klete.  J. 
Ivavanin  92a'.  Da  Turoiua  kleta  obara.  2C8'>. 
Kako  ti  su  kleti  Turoi  sve  drzave  zaplijenili. 
Nar.  pjes.  mik.  beitr.  1,  35.  Kako  kleti  kore 
Srbe  Turci  od  zalosna  boja  Ivosovskoga.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  72.  A  kletizi  priskocise  Turci. 
Ogled,  sr.  13.  —  Za  vrat  drzi  te  u  verizi  samo- 
silje  tursko  kleto.  I.  Gundulic  370.  Samosilje 
tursko  kleto.  J.  Kavauin  290"'.  —  Nek  me  pusti 
iz  taiiinice  kleto.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  38("l.  Te 
izide  pred  tavnicu  kletu.    4,  21. 

c)  pogrdnit  je  riji-r  i  n  ocakurijein  pi-iiiijrriiiKi, 
all  na  stoji  n:  su [islnntir  kaii  pniri  priilnvitk, 
ncyo  sc  dudajr  kmi  iiiifili'ei:  [iroklet  bio!  iijrdnit 
f>e  pokazuje  iickii  cudi'iic  Al'  eto  ti  Jerine  pro- 
klete  .  .  .  kako  kleta  na  vjesala  dode,  ta  srdito 
na  katane  viknu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  -501.  Puce 
na  lieg'  trideset  pusaka,  ni  jodna  ga  ne  promasi 
kleta.  4,  18.  Mio  druzo !  nemilijeb  gosta!  ko- 
lika  je  kuca  Obrenova,  dupkom  su  ju  napunili 
kleti.  Osvetn.  1,  21.  Al'  nomile  nece  nista  bake : 
vuci  nece  jer  im  mesa  dava,  vukodlaci  jer  ih 
krvju  hrani,  pa  za  liom  su  siti  i  gavrani ;  Jute 
guje  i  jesu  joj  druge,  pa  jo  nima  svima  baka 
majka.  tek  muna  je  gona  iz  oblaka  od  drveta  do 
kamena  tvrda,  od  junackog  do  jimackog  hrasta; 
al'  se  baka  varka  naopaka:  kad  u  glavu  hitra 
muiia  cijeja,  ne  pogada,  jer  joj  glave  nema;  kad 
u  pete,  al"  gdje  su  joj  klete  V  Nije  baka  vec.  sjena 
opaka,  pa  cem  godir  poganica  vine,  za  nom  strijela 
groniovnica  sine,  kamen  6ohne,  a  ostane  sjenka, 
drvo  trehne,  a  ostane  sjenka,  junak  pane,  a  sjena 
se  seta,  sve  s  ne  gine  a  noj  smrti  nema,  jer  ona 
je  sama  smrt  nijoma.  2,  175.  Vidite  li  tanaUnih 
vjesala,  sto  se  kleta  uz  Goricu  nisu?    7,  56. 

(i)  kase  sc  ne  smno  ii  cudit  na  sto  ncwjodiio 
(kao  kod  c))  neyo  i  a  dinlei'iii  mi  -Ho  urjodno,  i 
III  kill)  od  mila,  ali  vise  u  sali  nego  zhi^a  (vidi 
II  Vakopit  rjecnikn  r/dje  ima  i  druijijeh  priinjcra). 
Na  nogama  gace  Sarovite,  kakvo  su  joj  kleto 
iskicene!  Nar.  pjes.  vuk.  3,  103.  Ah!  da  ga  se 
kleta  napijemo!  Nar.  jijes.  juk.  42K.  ,Ta  imadem 
brzu  bodeviju,  skoro  sam  ju  kletu  naliavila.  Nar. 
pjes.  hiirm.  2,   135. 

;i.  sa  se. 

II.  refleksivtio,  jurare,  jusjuranduui  dare,  kleti 
sama  sebe  (ze(eti  sehi  zto  a  ijdjegdje  i  ceiiiu  soome) 
ako  nije  istina  sto  se  kaze,  yoterdivati  zakletvom 
(ino  sto  sc  kaze,  zeati  Boga  Hi  driigu  sto  sveto 
kao  si'jedoka  za  ono  sto  se  kaze.  —  cesto  se  iz- 
ricr  diitivom  iejade  (Hi  drugo  sto)  jirema  koine 
se  suhjekat  kioie.  —  Ooo  je  snaiene  praslavensko. 
—  U  si'ijem  rjevnicima:  u  Vrancieevu  ,kly6ti  se' 
.dejeraro';  u  Mikajinu  kleti  se,  zakleti  so  .juro, 
jusjurandiun  dare,  sacramentum  dicoro';  a  Belinii 
,giurare,  ,chiamare  Dio  o  i  santi  in  testimonio' 
,iuro'  350";  u  Bjelostjencevii  kunem  se  ,juro, 
jusjurauduni  do,  sacramentum  dico';  a  ]'oHiiji- 
jinii  ,nialedire,  bestemmiare'   ,rtuclion,   schworon, 


vorwiiuschen' ;  ((  Stutieevu  ,juraro,  jurojurare, 
dojui-aro,  dejorare,  jurejurando  affirmare';  it  Vu- 
kiivii  ,schworen'  ,juro';  ii  Danicicevu  .juraro'. 

a)  uopre.  Klbub  so  i  podbpisahb.  Mon.  sorb. 
1.  (11S6).  Takode  ti  so  i  lui  klbnemo,  tako  ti  se 
su  i  ty  bojare  posli  nasi  kloli.  23.  (1234—1240). 
Mavbtnlo  bauh  Vrbsankovicb  klelb  se  za  vse  vla- 
steli  rlubrovbcbke.  43.  (1254).  Vojslavb  klelb  se 
za  vbse  |udije  Radoslavjo.  45.  (1254).  Kamo  se 
voky  klbnu.  Zak.  dus.  pam.  saf.  42.  Koji  se  su- 
dije  klhuu.  46.  Pocese  se  klet.  I.  Drzic  157. 
Ovi  sagrisuju  kunuci  so.  P.  Lastric,  ued.  116. 
Koji  uz  svaku  ric  obicaju  kleti  se.  M.  A.  Ro}- 
kovic,  sabr.  47.  Lako  ti  se  kleti  vrliu  tude  ispo- 
vijest.i.  S.  ;^ubisa,  prip.  213.  A  naredo  Niku 
kako  ce  se  kleti.  Pravdonosa.  1852.  31.  Man  se 
kune,  moli  i  jauce  uznik.  Osvetn.  1,  23.  —  Kadi 
vece  site  dodaje  se  i  instramental  rijeci  kletva, 
kletav,  rota.  Takomb  smb  so  kletvbju  klelb. 
Mon.  serb.  24.  (1234—1240).  Kletvoju  klo  so  da 
se  nece  vrnuti.  S.  Kozicic  20>i.  Da  se  zemja 
kletvom  klela,  da  ce  otajstva  sva  pronijeti,  ka  jo 
cula  i  vidjela.  I.  Gundulic  483.  A  do  malo  po 
tom  ne  zna  (mornar),  ca  je  rekal,  ni  ca  se  je 
rotoni  kunuci  zatekal.  P.  Hoktorovic  65.  —  U 
ovdkorijeiH  je  primjeriiiia  znaicne  sliciio  znaceim 
pod  1,  a,  1)).  I  uegovo  svete  stujte,  no  kun'te 
se,  ni  jih  psujte.  P.  Hektorovic  (?)  117.  Zapo- 
vida,  priti  Bog  Krstjanom,  da  so  no  kunn,  ne 
psuju.  J.  Banovac,  razg.  27.  I  premda  so  s  jo- 
zikom  sagrisuje  kunuci  so,  psujuci,  niurmora- 
juci  .  .  .    60. 

b)  izrice  se  tine  Bozje  Hi  drugo  (neho,  vjcra 
ild.)  sto  se  zeli  da  hade  svjedok  istiiii  oiioga  sto 
se  kaze,  Hi  sto  (kao  zivot,  zdravle,  glava,  dijete 
itd.)  sto  se  ostav^a  pod  kletvom  da  se  izguhi  ako 
nije  istina  sto  se  kaze.  (vidi:  U  nas  se  judi  kunu 
onijem  sto  iui  je  naj  inilije  ili  naj  svetije,  n.  p. 
sestra  so  kune  bratora  [ziv  mi  brat!  ili:  tako  mi 
ziv  brat!],  mati  sinom,  rodite}i  djecom,  djoca  ro- 
ditejima;  Bogom  [tako  mi  Boga,  ili  Boga  mi!], 
dusom,  zivotom,  zdravjem,  vjerom,  samrtnom 
svijecom,  pricescem,  crkvom,  ali  i  zem]om  i 
nebora  i  vatrom.  a  junaci  i  konem  i  oruzjem: 
1  Jesnica  mi  ne  usala  ruka !  dobru  koiiu  griva  no 
opala !  i  britka  mi  sabja  ne  rdala!  Vuk,  rjecn. 
kod  kleti  so),  to  hiva:  an)  instrumentalom,  naj 
cesce  (vidi  i  Vukov  primjer  sprijeda).  Koji  se 
kune  Bogom.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  41.  .la  so 
tebi  sred  _  ovoga  kunom  zbora  bogovima  svijem 
od  nobi.  G.  Palmotic  2,  133.  Kuuom  ti  so  nobom 
i  ovim  vedrijem  zrakom  od  nobesa.  1,  358.  Kleti 
se  imenom  Bozijem,  grijeli  jest  smrtni.  S.  Mati- 
jovic  .52.  Kunu  so  mora  voron.  .f.  Armolusio 
68.  Mnom  se  istijom  kunem.  V.  Andrijasevic, 
put.  40.  A  kunem  se  eto  vami  svijem  moguc- 
tvom.  P.  Kanavelic,  iv.  10.  A  kunom  so  slavom 
tebi.  190.  Necu  so  kleti  Bogom.  .T.  Banovac, 
pred.  11.  Da  je  velika  uvrida  i  nopostene  Bogu 
negovim  se  imenom  kunuci  ...  .T.  Bano\-ac,  razg. 
171.  Sada  vi  koji  se  kunoto  Bogom  procinujete 
li  kako  i  po  koji  so  nacin  kunoto V  172.  Mojo 
zapovidi  u  kojira  sam  zapovidio  da  se  mnom  ne 
kunete.  .T.  Filipovic  1,  581).  j  kmmo  so  Bogom 
laze.  V.  Dosen  142'>.  Klot  so  Bogom,  dusom  eto. 
Blago  turl.  2,  90.  Klet  so  stvorenjima  i  Bogom 
cini  .se  isto.  2,  93.  Kunom  ti  se  i  Bogom  i 
vjerom.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  235.  Miloj  seji,  da 
s'  ne  kune  mnonie.  2,  .382.  Kunem  ti  se  svacim 
na  svijetu.  3,  308.  Za  cudo  je,  kako  se  u  Crnoj 
Gori  ne  kunu  oruzjem.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  76. 
Koji  se  kuno  nebom.  mat.  23,  22.  Vojsku  gleli, 
tor  se  vidom  klnli.  Osvetn.  1.  .'v!.  .la  X.  N. 
kunem  so  Bogom  jediuim,  svomogucim. . .   Zbornik 


KLETT,  n.  a.  h).  f 

zak.  3,  527.  —  no  I'lckijrm  mji'stiinn  xlirji  iirijukhnn 
U3  iitMlniincntal  /irijiilloii  s  (oidi).  No  kuiii  so 
krivo  i  I'liiuo  (liixjom).  V.  (Tliiviiiid,  ovit.  44G'>. 
Kami  li  so  s  Bogom  i  s  svetim.  Ant.  Kad6i6 
2i-">.  Koji  se  kime  s  bogovinia  laXivijoma.  J. 
JIatdvic  351.  —  bb)  akiizatU'ijin  .s  prijcdlutjom 
iia.  Tako  li  so  kloste  na  viru  i  Boga?  M.  Vo- 
tiaiiii!-  2,  387.  Xuiiu  t'  so  od  sado  na  kripos  naj 
visn,  da  t'  voco  nikade  no  uka^u  sto  piiiu.  D. 
IJaiiina  ()8».  Na  vjo6no  sve  stvari  kunu  t'  so. 
.S7''.  Kloti  se  na  Boga  ,giurar  per  Die'  ,por  Boi 
noiuon  dojuraro'.  A.  d.  Bella,  rjeSii.  350".  Kleli 
su  so  Tiirci  na  pogacu  da  ne  idu  nikad  na  Mo- 
racii.  Nar.  posl.  vuk.  134.  —  cr)  lokativom 
s  prijedlogum  na  (ujirac  znaci  da  unaj  tito  se 
kunit  stuji  vise  onoga  cim  se  kwrie  Hi  drzi  nad 
oiiijem  ruku).  Kleh  imb  so  u  jiihi.  velikqj  crkvi 
na  c!i.stnomb  krbste  i  na  mocehb  svetago  Vlasija. 
Mon.  sorb.  183.  (1373).  —  tld)  akusalivom  s prijcd- 
luyom  o.  Kloo  bih  so  o  glavu  junacku,  da  bje 
dva  put  viso  dobjoglica.  Osvotn.  7,  36.  —  ee)  aku- 
zatipom  s  prijedlofjum  po.  Ja  so  kunem  po  vi5- 
lioga  Boga.  Zborn.  -W*.  To.j  ti  so  ja  kunu  po 
tvojii  lipotii  ka  mi  je  za  krunu  i  dika  zivotu. 
H.  Jjucic  215 — 21B.  Po  zvijezdo  se  pune  uresa 
kunem,  po  bogovo  ki  u  svjetlosti  pribivaju.  G. 
Pahnotic  2,  457.  Lazno  klet  so  po  stvorenja  jeli 
tdzak  ^jrili  V  Blago  turl.  2,  93.  Klet  se  po  s.  evan- 
dolijo  i  po  s.  ostadke.  2,  i)3.  —  f'f)  lokativom 
s  prijedlogum  po.  —  iia  jednum  mjestu  xvi  i'ijeka. 
Ki  godi  klnet  se  po  oltaru.  Anton  Dalm.,  uov. 
tost.  3(>:i.  —  ffff)  akazativum  s  prijedlogom  u.  .Ta 
knozb  veil  hlbmbsky  Antdrej  klbnu  se  knozu  du- 
brovbcbkomu  u  Gospoda  Boga  i  u  sveto  jovanb- 
dolije  . . .  Mon.  serb.  24.  (1234—1240).  Klbnemo 
so  knezu  dubrovbokomu  u  Grospodina  Boga  i  u 
sveto  jovanbdelije  i  u  cbstbny  i  zivotvoresti  ki-bstb 
Gospodbnb  i  u  318  svetylib  otbcb.  34.  (1249i. 
Sojaci  se  stase  kleti  u  sve  svoje  i  zivo  i  mrtvo, 
da  Slepoje  nije  govorio  till  reci.  M.  D.  Milicevic, 
zim.  vec.  97.  —  hh)  geneticom  s  prijedlogom 
vrhu  (radi  znaceiia  ispjoredi  ccjj.  Ja  se  kleti 
vrliu  ceda  sebi  od  Boga  namjesceua.  ,T.  Kavaiiin 
255b. 

c)  dodaju  se  glagolu  kleti  se  adnerbl  pi-avo 
(prav),  krivo  (kriv,  lazno,  lazjivo,  u  laz),  isprazuo 
(u  ispraznost,  u  tastad,  bez  potrebe,  bez  razloga). 
Ne  kunito  se  ni  pravo  da  se  ue  biste  kadgod 
krivo  zakleli.  I.  Dordic,  ben.  92.  Todor  mu  se 
pravo  kunijase.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  149.  —  Ne 
kuni  se  krivo  imenom  mojijem.  N.  Kanina  H3i'. 
levit.  19,  12.  Bogom  lu-ivo  kunet  se.  S.  Bu- 
dinic,  ispr.  55.  Proklinajuci  imo  Bozje  i  krivo 
se  I'lime  kunuci.  A.  Gucetic,  roz.  joz.  3.3.  Ne 
kuni  se  krivo  nime.  D.  Barakovii,  jar.  49.  Ki 
Bogom  krivo  kuiialiu  se.  P.  Glavinic,  cvit.  247'J. 
Cuju  se  one  sluge  i  sluzbenioo  gdi  se  kunu  krivo 
svojim  gospodinom,  ona  zona  svomo  mnzu.  J. 
Banovac,  razg.  27.  Kunuci  se  krivo.  P.  Lastric, 
nod.  54.  I  krivo  se  kunud  laze.  V.  iJoson  120^. 
Krivo  se  kleti  stvarima  stvorenijem.  S.  Kosa 
73'i'.  Kleti  se  krivo,  sto  cijeni  da  je  istina.  J. 
Matovic  350.  Devojka  se  krivo  Bogom  klela. 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  208.  Dobro  lazi  a  krivo  se 
kuni.  Nar.  pjes.  juk.  204.  Stari  grivo,  no  kuni 
se  krivo.  Nar.  posl.  vuk.  294.  Boje  ti  se  krivo 
kloti.  S.  Ijjubisa,  prip.  162.  —  I>a  ja  jednoga  od 
ovi  koji  so  ovako  lazno  kimu  upitam  ...  J.  Ba- 
novac,  razg.  172.  Da  se  lazivo,  krivo  li  kunu  i 
zaklinaju.  B.  Kasic,  zro.  45.  Kuiiuii  se  lazjivo 
i  krivo.  M..  Dobrotic  555.  —  Ako  si  so  u  laz 
kleo.  P.  Lastric,  nod.  117.  —  Ne  kuni  so  imonom 
Eozijoni  ni  pravo  ni  krivo.  P.  Lastric,  ni>il.  113. 
Kloti  se  Bogum  i  ostalim  svotim  i  pravo  i  krivo. 


)  KTiPTI,  3,  a,  d). 

M.  Dobrotic-  1 1 18.  Ko  so  kriv  kuno,  od  traga 
gino,  a  ko  so  prav  kuno,  od  stralia  (gino).  Nar. 
posl.  vuk.  154.  —  Po6ita'  Boga  jodinoga  i  no 
kuni  so  nimo  izprazno.    A.  Gu6oti6,  roz.  joz.  31. 

—  Niki  smo  naucili  u  ispraznost  kleti  so.  P. 
Lastric,  test.  161'.  No  kuni  so  Bogom  u  ispra- 
znost. M.  Dobretii  198.  —  U  tastad  no  kuni  so 
liimo.  P.  Posilovic,  nasi.  108'>.  —  Kleti  so  boz 
potrebe  ,giurar  sonza  bisogno  o  invano'  , impor- 
tune iuraro'.  A.  d.  Bella,  rjofin.  350b.  —  Xad 
protresa  strasnog  Boga,  I'lim  se  kunud  brez  raz- 
loga.   V.  Dosen  143''. 

fi)  izriie  se  Ho  se  tvrdi  kletvum  kao  istinito 
(ovo  moie  biti  dvojako:  Hi  se  stu  javja  i  pripo- 
uijeda,  Hi  .sv;  uheni.nn,).  to  se  moie  kazati:  na)  sa- 
mijem  rijrriiiin  nuniin  sto  se  kwne  (oratio  recta). 
uz  one  sill  M  yric/'f  Hi  obecava  moga  biti  i  rijeci 
kojima  se  pulcrdujr  zakletvom.  ana)  izriie  se  i 
zakletva.  —  uz  javlane.  Sestrica  se  bratu  ku- 
nijase: ,Nisam,  brate,  2ivota  mi  moga!'  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  15.  A  on  joj  se  krivo  kunijase:  ,A  nijesam, 
moja  mila  kumo!'  (a  dijete  drzi  na  ko|enu)  ,ta 
ne  io  od  ovoga  meso!'  2,  20.  Milica  so  zmaju 
kunijase:  ,Nije,  zmaje,  zivota  mi  moga!'    2,  257. 

—  uz  obecavane.  Evo  t'  se  kunu  ja:  ,I)a  bi  mi 
trijes  i  grom  ubio  tecenja  i  ce|ad  svu  domom, 
ako  ti  dvas  ve6e  od  toga  uoce  bit'.  N.  Najeskovic 
1,  188.  Pa  so  kunem  kapi  na  kojenu:  ,Tvrda 
vjera!  ostavit  te  necu'.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  378. 
Ramo  joj  se  kune  i  prekliiie:  ,No6u,  kado,  zivota 
mi  moga!'  1,  460.  —  hhit)  ne  izrice  se  zakletcn 
ncgo  samo  ono  sto  se  tvrdi.  Marko  joj  se  kuni- 
jase: , Nijesam  ti  pi'ston  nasa'...'  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  154.  Todor  mu  se  pravo  kunijase:  , Nijesam 
je,  care,  ni  video'.  2,  149.  Pale  s'  zetu  i  Bogom 
se  kunu :  ,Volimo  te,  Sti-ahini6u  bane,  no  svu 
zemlu  nasu  carevinu'.  2,  271.  A  on  se  poce 
kleti  i  prekliiiati:  ,No  znam  toga  covjeka'.  Vuk, 
mar.  14,  71.  —  /;/;)  dnilriji'  ./V  iiriio  I;nd  (ta)  lead 
onaj  sto  se  kutu  r.rin  -.nl.hlni  riji'rniiit  kunem 
so  itd.,  a  k  oi'oj  nciiifi  dudnje  druijic  Hi  vise 
drugijrh  l:i:jiiii,i  /,(/;.  kto  tvrdi  kao  istinito.  ove 
reci)iifi'  iir  irrhii  shrnliti  kao  kod  aa)  nego  kao 
prlvizanc  (iic  pudluinc,  isporedi  cc))  k  prvoj.  — 
uz  jav^aiie.  Bogom  so  kunem,  brat  moj  jesi  ti. 
P.  Glavinic,  cvit.  315.  Kunem  ti  se,  podnio  bih 
ja  strpjeno  ovu  smecu.  I.  Gundulic  557.  Kunem 
ti  se,  kako  tamo  kazu,  grdnijega  u  lii}adi  noma 
od  Maksima  sina  Jovanova.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  528. 
Kunem  ti  se,  a  vjoru  ti  dajem,  ko  s  Voinom  boja 
bio  nije,  ne  umije  Boga  blagodarit.  3,  321.  Kunem 
vi  se  mojom  vjerom  turskom:  ja  kakve  su  Po- 
canke  djevojke,  mamile  bi  sa  neba  oblake,  kamo 
1'  ne  bi  sa  zem[e  juuake.  3,  568.  Kunem  vi  se 
Bogom  istinijem  i  ovijem  vinom  crvenijem  i  tako 
mi  mq jega  oruija !  i  tako  mi  ne  ostalo  pusto ! 
bih  mu  radij'  odasjedi  glavu  nego  dobit  za  zi- 
vota blago.  4,  52.  —  tiz  obecavane.  Kunem  ti 
se  Bogom  istinijem  i  mojijem  svecem  Muamedom, 
nista  tebi  uciniti  nocu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  604. 
No  ti,  svekre,  Bogom  ti  se  kunem !  ja  ti  vracaj 
blago  sa  jabane  sa  vasega  vojvode  Milosa  te 
udari  na  Maksima  tvoga,  jal'  naprijed  ni  krociti 
necu,  bas  da  ces  mi  oci  izvaditi.  2,  555.  Kunem 
ti  se  i  Bogom  i  vjerom,  ne  dam  tako  tri  komata 
dara.  2,  556.  Kunom  ti  se  Bogom  istinijem,  ja 
so  natrag  necu  jjovratiti.  3,  542.  Kunem  ti  so 
Bogom  istinijem,  ovo  tobo  stotinu  ruspija,  sa- 
stavi  mo  kako  sa  devojkom.  3,  537.  —  oc)  jmd- 
loznom  reeenicoiit :  aaaj  s  da.  —  uz  jav(ane.  Da 
ti  zua  ona  nase  stvari,  kvmu  t'  se  ja  dusom,  da 
bi  me  prognala.  N.  Na|oskovi6  1,  267.  Ter  mi 
so  kun'jase,  da  voce  na  saj  svijot  drazu  stvar  no 
znase.    2,   106.     Kunem    ti   se   ovom   krvi.  da  se 


KLETI,   H.  a,  d). 


01 


KLETVA 


jodaii  no  pripado.  G.  Palmotic  2,  58.  Kl(>ti  so 
(la  jest  .giurar  di  si'  ,iureiiiraiido  aftii'maro' ;  kloti 
se  da  uijo  ,g:iurar  di  no'  ,iiireiurando  iiogare'.  A. 
d.  Bella,  rjocn.  iioOa.  Ona  rau  so  kunijase  da  ne 
znadise.  j.  Banovac,  razg.  135.  Oj  Getiiio,  vodo 
ponosita!  ti  se  .since  krivo  kunijaio,  da  na  tebe 
nide  broda  nema.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  310i.  I  pasa 
so  cam  kunijase  da  no  vide  moskovsko  delijo. 
H,  82.  Kune  se  i  prekliiie  da  je  Scepau  lazac. 
S.  Lubisa,  prip.  113.  Da  se  kuno  da  I'lom  sjeko 
nijo.  Osvetn.  2,  157.  —  us  obecavaiic.  Klbnu  se 
obbcine  dubi'ovhcbkoj,  da  stoju  s  vaiui  u  min.. 
Men.  sorb.  2d.  (1'240).  I  Bogn  i  Indom  kuuu  so 
na  svak  cas,  da  nigdar  ne  budom  ostavit  tvoj 
obraz.  S.  Mencetic  185.  Kunu  ti  se  dusom  mojom 
da  izvan  tebe  diku  nijednu  neiu  jnbit  viku.  D. 
Raiiina  106*.  Kunem  ti  se  visiiijem  Bogom.  da 
cu  tvrdu  pomnu  stavit.  G.  Palmotic  2,  39.  Uo- 
vojka  se  klola,  cveie  da  no  nosi.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  333.  Kunem  ti  se  Bogom  istiuijem  da  ti  ovdo 
nikad  doci  necii.  2,  467.  Bjezi  ko  je  ucuvao 
glavu,  tor  se  kune  da  veo  s  nome  noce  preo 
Duge  kleto.  Osvetn.  3,  102.  —  bbb)  n  jako  da 
(.Kill  vijcka).  Sudbce  da  so  klbnu  jako  da  pravo 
sude.  Mon.  serb.  46.  (1254).  —  cce)  s  jere  da 
(XIV  I'ijeka).  Knji  lubo  trbgovbcb  dovode  koiio 
kupivb  iz  tudo  zembje,  a  poznajii  so,  da  so  kh.no 
tbzi  trbgovob  samb  drugi  jero  da  jesti>  kupilb  u 
tudej  zembji  i  no  zbua  tati.   Mon.  serb.  147.  (134'J). 

—  ildd)  x  a  da.  Jovan  mvi  se  Bogom  kunijase, 
a  da  mu  jo  ugrabiti  nece.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  82. 

—  eee)  kako  (tiz  ohecavnnr,  xvi  viji'ka.).  I  kunom 
se  sada  vami  jnojim  ogiH'tn  i  -nilanii  i  Ijepotom 
kako  vam  cu  izpuniti  uIum  ,i|.  -\.'  |uvono.  S.  Bo- 
bajevic  233.  —  dil)  u:  smiir  njrn  imoija  koji  se 
kune  ima  da  (vidi  1.  da,  I,  B,  2,  b,  dio  II,  str. 
190a)  Hi  jere.  to  je  samo  u  prijeoodii  jepande(a 
po  latinskom  tekstu:  ,IUg  autem  coopit  anatlie- 
matizare  et  jurare,  quia  nescio  bominem  istum'. 
marc.  14,  71.  A  on  se  poce  kleti  i  rotiti,  da  ne 
znam  clovika  toga.  Bernardin  78.  On  se  poce 
kleti  i  rooiti,  jere  ne  znam  clovjeka  togaj.  N. 
Raiiina  98b.  On  so  poce  kleti  i  priklinati  da  no 
znam  oovika  toga.  I.  Baudulavic  'J3a.  —  Cf- )  in- 
jiiiitivom,  samo  kad  je  ohecavaiie  (savjet).  Klela 
so  devojka  v'jonca  ne  uositi.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  334.  —  ff)  su}Ma)itwom  Hi  zamjenicom:  aaa) 
II  akiLzativii  s  prijedlogom  za.  Gde  komu  dajo 
Dubrovbcaninb  svoj  dobiti.kb,  tore  mu  odb  I'lega 
u  bbhb  udritb,  da  se  klbno  Latininb  za  tozi. 
Mon.  serb.  147.  (1349).  (iovorenjo  za  kojo  so 
kiines.  F.  Lastric,  ned.  115.  Kriva  zakletvajest 
klet  se  za  ono  sto  znas  da  nije  istina.  F.  Matic 
60.  —  bbb)  akuzattpom  s  prijedlogom  u  (za  obe- 
rarat'ie).  Klohb  se  knezu  u  vecbiii  mirb.  Mon. 
sorb.  24.  (1234—1240).  —  ccc)  u  ddtivu  n  prijed- 
hifiom  suprotiva  Hi  protiv  samo  ii  prijecodu  iz 
xrrtoija  pisma:  ,(^ui  laudabant  mo  adversum  me 
jurabant'.  psal.  101,  9.  Koji  liva|aliu  mene  su- 
[irotiva  meni  se  kui'iahu.  1!.  Kasic,  rit.  88.  I  ki 
bvalit  mene  opcahu,  kiinijahu  se  protiv  moni.  I. 
(iundulic  203. 

e)  n  jednoni  priiiijcra  iz  iturndnf  pjcsiiii'  iiii- 
iega  vremcna  stoji  kloti  se  bcz  subjekta  a  pa- 
sivnom  znavenu  kao  da  se  ima  u  misli  dnujo  so : 
Pa  uaj  prije  igru  zametnite  prokletoga  u  ruke 
prstena,  oko  liega  te  se  kune  krivo.  Nar.  pjos. 
vuk.  -3,  29. 

b.  reuiproeno,  prema  1,  a,  a),  kad  jediio  driujo 
kune.  Ne  bi  toj  zadosti  u  karu  sto  bjebu,  s  ne- 
mh'iio  zalosti  se  jos  kunijehu.  M.  Vetrauic  2,  162. 
Cuju  da  sp  karaju,  da  se  kunu,  da  so  psuju.  A. 
il.  Bi'lla,  razg.  64.  Te  iic  slusas  jada  svakojaka, 
de  so  kunu  dvijo  jetrvicii.    Nar.  pjos.  vuk.  1,  55:i. 


Kako  s'  klole,  tako  so  uklGl(>.  I,  55: i.  Sto  str 
prole  kada  sto  so  klolo.    1,  560. 

KLETICKO  PO\jE,  n.  tine  mje.'ita  a  Srhiji  a 
oknu/u  iabackom.  Zomla,  u  Po|u  Klotiokom.  Sr. 
nov.'l863.  528. 

KLKTISTE,  M.  vidi  k|6tisto. 

liLETIV,  adj.  koji  kune.  —  /'  .S^fY/'Vc/f  rjir- 
niku:  klotiv  Hi  klot}iv  ,malodicus,  laali'iliccns. 
execraus'.  —  ohoje  nepouzdaiio. 

KLET^IV,  adj.  vidi  klotiv. 

KLETNA  UKVISTA,  n.  pi.  mjrsno  imc.  —  xiv 
vijeka.    Na  Klotbiia  Urvista.  Spom.  stoj.  25.  (1327). 

KLETNICA,  /.  postaje  od  osnone  adj.  kletan 
nantni'koin  ioa.  —  isporcdi  klotnik. 

a.  sensko  crfade  ito  .sc  kune.  —  V  !Stidieeeu 
rjecniku:  ,quao  jurat'. 

b.  iiesto  kleto,  prokleto.  —  U  jedmnja  pisca  na- 
seija  vreinena.  Nut'  Moskova  u  po  nasog  grada 
gdjo  klotnicu  iiograduju  crkvii  (ijonore  I'urci). 
Osvetn.  6,   5. 

KLETNIK,  III.  postaje  od  osn(jre  adj.  klotan 
nastankom  ik. 

II.  eonjek  koji  se  kune.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  ijecnika  a  lielinu  (,giuratiiro,  clii  giura' 
,jurator'  )!50''),  u  lijelostjenieou  (Iclotnik,  koji  so 
kuno  .jurator'),  u  Stuliecvu  (,jiiraiis';  klotnici,  v. 
oklotnici).  Zaklotvu  tada  govori  naprod  pop  a 
za  I'lima  kletnik.    M.  D.  Milicevic,  opst.  27. 

b.  iovjek  klet  (nidi  kloti,  2,  b).  —  fj  nase  rn- 
jeme.     Kletnik  opali  pusku.    Bos.  vila.  1891.  226. 

KLETO,  m..  vidi  2.  Klet.  —  Po  ted.  Cleto.  — 
Samo  u  pisaea.  Kleto  bi  rojeu  u  Kimu.  P.  Gla- 
viuic,  cvit.  108''.  Posli  svetoga  Potra  bi  svoti 
Lino,  posli  ovoga  sveti  Kioto,  pak  Kloinent.  .\. 
Filipovic  1,  1831'. 

KLETO  VAN,  klotovna,  adj.  o  knizi  (pismu)  a 
kojoj  je  pisaiiii  .nldelra.  —  U  dva  pisma  tar- 
skijeh  careen  Ihilimn miiina  xv  i  xv<  rijiko,  a 
izmedu  rjeemka  it.  Dnuieieeou  (kletovi.ur.  .jiira- 
torius').  Dadolib  hub  soj  baratb  i  klotovnu  kiiigu 
carstva  mi,  kako  otb  donosnago  dna  naprodi,  da 
budetb  medu  nami  mirb  i  prijazni,.  Mon.  sorb. 
526.  (1481).  Pi.set  vlsota  carstva  ini  ovuj  svotlu 
klotovnu  kiiigu.    550.  (1517). 

KLKTSTVO,  n..  vidi  klestvu.  -  /'  Stulieeru 
rjccnikn  uz  klotva. 

KLETV.V,  /'.  iljelo  (Hi  rijeei)  kojijeiu  ko  koiio 
kune,  Hi  se  komc  kune,  Hi  koya  zakiiiie.  —  ispo- 
redi  1.  i  2.  kletav.  —  Postaje  od  glayola  kloti 
(-6-  stoji  mj.  neydasneija  ^).  —  Ji'ijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  klijtva,  rus.  kahtb-a,  (ces. 
klatba),  po(.  klijtwa.  —  U  istom  rukopisu  xv 
vijeka  u  kojemu  se  nalazi  i  klatav  (vidi  2.  klatav) 
imei,  i  klatva.  Ot  prii'oto,  ot  klatve.  Starino.  23, 
41.  (1196).  Laze,  klatve  i  gnevanije.  73.  —  (ien. 
pi.  inoze  hiti  kletava,  vidi:  Bojec  se  ocinih  klo- 
tava.  M.  Buiiic  27.  I  u  vik  necu  moc  u  tuzi 
tac  gorkoj  kletava  ovijeli  oc.  D.  Zlataric  6i. 
Ostaviti  zlu  obicaj  od  kletava.  A.  Gucetio,  i-oz. 
jez.  61.  Uzrok  od  psovaka  ill  od  kletava.  B. 
Kasic,  zrc.  56.  I  k  temu  pristavi  lazivijeh  kle- 
tava, od  svoje  (ubavi  cim  biljeg  on  dava.  I.  Gun- 
dulic  155.  Imaju  se  uklaiiat  od  kletava.  I.  Drziii 
291.  Jur  si  se  odvrgao  onili  psosti,  mormoraiia, 
krivi  kletava,  pijanstva  ...  J.  Banovac,  razg. 
187.  Eadi  vasib  lazi  i  krivih  kletava  naj  voce 
svrbu  vas  dolazo  nevo|e.  pripov.  168.  S  kletava 
Jezus  proUodi  na  uvrjede.  8.  Eosa  73ti.  Ima  i 
drugib  razlicuili  kletava.  Pravdonosa.  1851.  26. 
vidi  i  D.  Danicic,  obl.^  19.  —  i  kli'tvi.  Od  klotvi 
i  od  zlijoli  rijeei.  M.  Divkovic,  bos.  12il''.  Pro- 
sipa  liiladu  klotvi  na  vas.    M.  A.  Ko]kovic,  sabr. 


KLRTVA,  c. 


i).  —  I^  svijciii  ,jf  rjcciiiciina:  ii  Vritnciccvit  ilc- 
tostatiii;  ii  Mikaliiiii  Ulotva,  in'oliliiiaiijo  ,uial(i- 
dictiiiii,  iiialodiclio';  klotva,  zaUlotvaJuramoiiluiu'; 
u  BcliitH  ,giaramonto'  ,iusiurandnm'  350i';  ,iua- 
lodizione,  quel  male  olio  con  parole  si  raanda  ad 
uiio'  ,ilirae'  'lo-l";  ,scoiij;iuro,  lo  scongiurare' ,ad- 
juratio'  057'';  u  Iljrlnsl jciirfni  klotva,  kuiioi'io, 
prokl inane  ,malodictic',  i'\.ri:iiin,  dirao,  dotestatio, 
inii)ro('atio'.  v.  rota;  ii  hinihifiiiTVii  ,i'nprocatio, 
juramonturu';  u  VuHiijijinu  ,malodizione,  iinpro- 
cnzione'  ,Uuch';  ti  S(n/t(Sc««  ,jusjurandum' ;  M  K«- 
liiirii  I.  .dor  ducli'  .oNsecratio'.  2.  vide  zakletva; 
((  Ihiiiirii''  I'll  .I'ss.riMiio ;  jusjurandum'.  —  Po 
j)i-iiiij<'riiiiii  M  iiif-'r  rl,/ji'i.i  na  koliko  se  razlli- 
iiijih  HiwiiM  iiK/.U   iijii>l,yeb(avati  ova  rijec. 

11.  exseci-atio,  dirae,  (Ijelo  i  rijeci  kojima  ko 
kof/a  kune  (vidi  kleti,  1,  a),  proklestvo.  I  kletva 
na  neiui..  Sava,  tip.  hil.  glasn.  21,  197.  Ana- 
fferaa  da  budetb . .  .  i  kletvu  da  imati>  317  oti>ci>. 
Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  154 — 1.5.5.  Budi  kletva 
na  lionih  svetylii>  nobesnyhb  silb.  Mou.  serb.  15. 
(1222 — 1228).  Kodb  clovecbsky  toboju  izbav|onb 
bj'stb  prvyjo  kljotvj'  (sic)  Adamovy.  ()7.  (1305 
— 1307).  Kletvu  da  imatb  otb  svetyhb  ktitorovb. 
132.  (1348).  Si  sut  otcinu  i  materinu  kletvu  pri- 
joli,  logo  radi  mucet  se.  Pril.  jag.  ark.  9,  112. 
(14li8).  Ne  tij  se  bojati  sramote  od  |udi  i  ne 
inai-ito  I'lih  kletve.  Transit.  107*.  Formoza  od 
klotre  odresi.  S.  KoziSic  20^*.  Goniti  hocu  Turke 
ratiju,  kletvoju,  ustavu,  prokletstvom.  32''.  Da 
postavi  svrhu  nieue  kletvu  mjeste  blagosova.  N. 
Ranina  56^.  gen.  27,  12.  Ne  samo  da  je  kletva 
danu  je  prava  psovka.  A.  Gucetie,  roz.  jez.  42. 
Kletva  hoce,  svit  protice,  da  ne  imamo  nigdir 
stana.  A.  Cubranovic  141.  Usta  su  tvoja  govorila 
kletve,  psosti,  himbe.  M.  Divkovic,  bes.  31*.  Kune 
druzijoh  kletvom  teskom.  B.  Kasic,  zrc.  98.  Vec 
klotvain  svrhu  da',  vec  nam  zla  ne  zovi.  I.  Gun- 
dulic  90.  A  i  kletva  hoce  teska,  a  i  tako  su- 
deno  je,  da  turacka  kruna  i  leska  u  vjecnomu 
miru  stoje.  4-18.  Vidim,  kletve  gdje  liegovo  sve 
na  glavu  tvu  padaju.  G.  Palmotic  1,  206.  (Zmijti) 
ostrom  kletvom  visni  prokle.  3,  121*.  Zli  u 
kletve  strasne  udara.  P.  Kanavelic,  iv.  36.  Svaka 
se  govern  s  kletvama.  ,T.  Matovic  341.  Ot  kletve 
oslobodi.  J.  Rajic,  pouo.  1,  83.  Ne  za  to,  aki  bi 
se  bojali,  da  \(h)  se  kletva  ne  primi.  D.  Obra- 
dovic,  ziv.  122.  Vec  su  teske  kletve  devojacke : 
kad  zakunu,  sva  se  zem}a  trese.  Nar.  pjes.  vuk. 
272 — 273.  Nije  meni  zemla  dotescala,  vec  je 
teska  materina  kletva.  2,  26.  Pak  te  zove  da  te 
blagosovi,  da  na  tebe  kletva  ne  ostane.  2,  136. 
Stigose  ga  moje  kletve!  Vuk,  dan.  4,  10.  Kletva 
na  dragoga.    nar.  pjes.  1,  265.     Pravedna  kletva. 

1,  269.  Blagosov  i  kletva.  1,  275.  Da  te  Gospod 
postavi  za  uklin  i  za  kletvu.  D.  Danicic,  4mojs. 
5,  21.  Navuci  cu  kletvu  na  dom.  S.  ^;ubisa, 
prip.  1.39.  Sto  na  nas  ostavi  novu  kletvu  V  144. 
On  slimi  sa  sebe  kletvu  roditejsku,  u  koju  je 
npao.  216.  Da  se  oslobodimo  od  ove  nove  kletve. 
241.  Moja  se  klotva  svaka  stjoca  kao  u  amin. 
244.  Prod'  se  tijeb  brda  zlokobnijeh,  turi  na  liih 
kletve  vjekovite.  Osvotn.  1,  14.  Vajda  znades  da  ti 
ne  povijedam,  koje  su  mi  na  plomenu  kletve.  2,  10. 
No  oni  su  smakli  djeda  moga,  pa  je  na  me  slo- 
zila  so  kletva.  2,  19.    Jos  ako  ces  okajati  kletvu. 

2,  34.  (Davor)  na  Kadma  je  navalio  kletvu. 
2,  (>3.  Ma  srazice  kletva  u  pokori  onog,  koji 
vjorolomnost  stvori.  4,  59.  —  U  nekijcm  primjc- 
rima  mnze  znaiiti  i:  nesreca  uopce;  tako  t'e  biti 
i  u  ova  ilea  primjera:  Nase  stete  i  porazi  nijesu 
toll  sad  velici,  vole  ve6a  da  ne  izlazi  klotva 
svotoj  carskoj  slioi.  I.  Gundulii  486 — 487.  Ma 
se  kletvi  Ture  no  davase.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  10. 


1).  jusjuramlnm,  sacramontum,  iljclo  i  rijeci 
knjimii  sit  kii  kune  (vidi  kleti,  3,  a),  zdkktna. 
Si.vn.sem^  budiici  vaSc-j  voro  i  jiibbvi  i  kletve 
onoj  kojevb  mi  se  liotete  obecati.  Mon.  sorb.  20. 
(12.34t.  Kletvu  vynu  da  drb/.imo  k  tebo  nopo- 
nihcno.  23.  (1234 — 1240).  Ako  mi  stojito  u  sijoj 
klethvi".  25.  (1234—1240).  Ako  prost'upirao  s'iju 
kletbvu.  .39.  (1253).  PrivrkXfi  imb  kletbvu.  41. 
(125.3).  Ucinihb  ovuj  kletvu.  447.  (1451).  Za- 
vozasrao  u  veru  i  u  kletvu.  Spom.  sr.  2,  65. 
(1419).  Istinuo  car  makai-onski  skaza  mi  s  klet- 
vom govoroci.  Aleks.  jag.  star.  3,  290.  S  klet- 
voju prisezo  jakoXe  prav  ill  nopovinan  biso.  §. 
Kozici6  18*.  Kletvoju  kle  so  da  se  neco  vrnuti. 
20«.  Mir  kletvoju  potvrjen  bisi.  24".  I  opot 
zataja  I'lega  s  kletvom.  N.  Kaiiina  92".  matth. 
26,  72.  Da  jest  klotva  medu  nami  Zidovmi  da 
o  tomem  no  povijedamo  Krstijanom.  Pril.  jag. 
ark.  9,  120.  (1520).  Grijeli  od  'krive  kletve.'  A. 
Guoeti6,  roz.  jez.  32.  Jesu  Ii  recene  (lazi)  s  klet- 
vom ali  no?  A.  Komulovic  9.  Lubav  sam  ja 
mila,  kletvom  ti  obitam  vrb  luka  i  strila,  ku 
cinim  volno  sam.  I.  Gundulio  11.  Er  kletva 
nije  toj,  jubovnik  ku  tvori  mladici  gizdavoj,  u 
bludu  cim  gori.  23.  Neliarnice,  gdi  je  vira,  gdi 
su  kletve  ke  ciiiasey  46.  Cujte  kletvu,  kleti  u 
tmini,  koju  Pluton,  bog  vas,  cini.  68.  Tim  ne 
imaj  zle  vo)e,  kletvom  ti  obitam,  na  starijeh 
pristolje  budem  te  stavit  sam.  189.  S  ucitejom 
i  straznikom  zenskijem  k  earn  lirlo  poje,  zna'uc 
pod  kletvom  da  velikom  car  se  i  I'lima  odkrio 
jo.  298.  Da  se  zomla  kletvom  klela  da  ce  otajstva 
sva  pronijeti  ka  je  cula  i  vidjela.  483.  Uzrok  je 
i  oni  ki  pristupi  pravom  cam  kletvu  i  vjoru. 
51.S.  Bivsi  ovako  utvrdili  medu  liima  kletvom 
veco  .  . .  537.  S  kijem  nas  tvrda  kletva  sveza  u 
trojansko  doc  krajine.  G.  Palmotic  1,  206.  Ki 
Neptuuu   liegda   slaga  i  kletvom  ga  je  privario. 

1,  283.  Nego  mu  se  kletvom  zakleh  ja  velikom 
da  .se  necu  zdruzit.  1,  311.  Kletvom  se  otkrit 
podvezimo.  1,  329.  Obecana  s  tvrdom  kletvom 
punom  cijene.  2,  103.  A  i  ti  ces  svoje  u  vrime 
nase  kletve  potvrditi.  2,  131.  Navesti  drug(!  na 
kletvu,  vjerujuci  da  ce  prisedi  krivo,  grijeli  je. 
S.  Matijevic  53.  Pravjajuci  ali  lazi  ali  kletve 
ke  su  uciuili.  P.  Kadovcic,  nac.  242.  Kletvu 
pod  vitesku.  P.  Kanavelic,  iv.  250.  Duba  vidjeh 
nebeskoga,  govorase  s  kletvom  oni.  601.  Pod- 
loznici  so  meni  kletvom  zavjerise.  I.  Dordic. 
salt.  205.  Oni  se  kletvom  podvezuju  da  nece 
udriti.  459.  Objetujudi  se  kletvom  da  nece  poc. 
ben.  139.  Jer  se  ne  cuju  drugo  rici,  nego  psosti, 
lazi,  krive  kletve,  mormoraiia.  .J.  Banovae,  razg. 
87.  Kada  s  krivom  kletvom  radi,  vicneg  krala 
da  osmradi.  V.  Dosen  142b.  Obecana  kletvom 
utvrdena.  S.  Kosa  72'>.  Ako  Ii  mi  ne  vjeruje.s 
kletvi.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  17.  Nekakav  mladic 
ucini  kletvu  da  se  ne6e  ozeniti  drugom . . .  Nar. 
prip.  vuk.  151.  Sve  kazi  pod  kletvom.  S.  ^u- 
bisa.  prip.  210.  Ako  ti  pritvrdis  kletvom,  da  jo 
svjedok  pravo  kazao.  213.  Eto  vjera,  eto  klotva 
moja!   Osvetn.  1,  7.    Kletve  mecu  da  se  ne  odaju. 

2,  16.  Prem  su  kletve  zalagali  teske.  2.  181. 
Krivu  kletvu  na  dom  ne  ponesi.  V.  Bogisi6,  zborn. 
637.  No  kad  Hi  do  kletve,  udi-ise  svi  na  se. 
Pravdonosa.  1851.  8.  — •  Dati  kletvu  iina  dva  raz- 
lieita  znacena:  zakleti  se,  uciniti  kletpu  (vidi  u 
primjerima) :  Dahb  veru  i  kletvu  vsakomu.  (za- 
kloh  se.  Danicii).  Mon.  serb.  174.  (1356—1367). 
Nomu  kletvu  dasmo  prije.  I.  Gundulic  518;  ili 
dati  drugome  da  se  zakiine,  uciniti  da  se  dritgi 
zakiine.  Data  mu  klotva.  (date  mu  da  se  zakuno. 
Danici6).    Spom.  sr.  2,  127.  (1466). 

c.  obtostatio,  obsocratio,  djelo  Hi  rijeri  kojima 


KLETVA,  o.  ( 

se  ku  zakliiic,  zaklinanc  (oidi  kleti,  1,  b).  lloja, 
Loro,  Dolpi-ijo,  ua  klotvu  vas  zovom  doli,  da  vi- 
Jjpiija  nigda  prije  covjek  no  zgleda  tuzna  toll. 
I.  Gundulic  41.  Kazlar-aga  poce  ovako  ga  s  tvr- 
dijem  kletvam  uprasati.  385.  Al'  ga  ide  Milica 
tvrdoni  kletvoin  zakliuati.   Jfar.   pjes.  mikl.  boitr. 

1,  2.5.  Nagnacu  ga  kletvom  i  ukorbom  da  osveti 
oca.  S.  l^ubisa,  pi'ip.  236.  Molbe,  kletve,  korbe, 
zalbe,  mita,  srca  u  zlo  ne  liaju  zalita!  Osvofcu. 
4,  47. 

KLKTVEN,  iidj.  ki)ji  pripdda  klctvi:  nalnzi  se 
It  tri  snacena.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  M  ccmii  sii  kletve  (o  knizi,  molitci  itd.).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (kletveni,  n.  p.  kuiga 
,fluch  euthaldend'  ,6xso(;ratorius' ;  ,dalier  eiii  fluch- 
brief  des  patriarchen  u.  dgl.  gegen  suspendirte 
priester,  und  iiiterdikt  einer  gemeinde').  Scdmu 
posla  ev'  kiiigu  kletvouu  na  Bosiiake  Turke  Mu- 
slomano,  ua  mecete  i  ua  sve  gaiuije,  ua  sve  hog-e 
i  na  mujeziue:  ,Ko  je  Tui'cin  i  turskog  plemeua... 
nek  se  dize  tvici  daurina'.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  241). 
Oni  globe  izgone  kletvenim  knigama  (da  no  luozo 
pop  uikake  svestenicko  sluzbo  svrsiti).  Vuk,  dan. 

2,  117.  Cuju  kletvene  molitvo.  S.  ^jubisa,  prip. 
117.  Kaluderi  prijeto  da  ce  dici  ua  mono  klet- 
vona  bdouja.    210. 

b.  /,.>//  rrsin  Iniiie  ill  se  cento  kune.  —  U  Stii- 
licrni  rjrriiil.ii :  ,jurare  assuetus'.  —  Ovako  zna- 
eciic  in(i.:e  blti  i  u  ovoin  primjeru:  Kletvon  tezak 
kune  kleta  traga.    O-svetn.  4,  21. 

C.  o  mjestu  ijdje  se  ko  kuiic.  Imali  su  osobitu 
goinilu  de  su  .se  zakliiiali,  i  ova  so  zvala  klet- 
vona  gomila.  i  dan  danasiii  ima  jodna  koja  se 
zove  Kletvena  Gomila.  ova  je  u  okrugu  trebiu- 
skom.    J.  Pamuciua  ((  S.  Novakovic,  obi.  21. 

KLETVENICA,  /.  u  Stuliicou  rjeciiiku  :  v. 
kletnica.  —  isporedi  klotvenik. 

EXETVENIK,  m.  enrrk  knji  jr  klrti;i„i  nhr- 
cao  sto  da  iivini  Hi  su  /fil  klilni  sl-ini  .dni'.m. 
—  xiii  vijcka,  a  izmcdii  ijirnika  it  Jlnjiirirmi 
(kletvouikb  ,fonderatus,  jurejiirando  obstiictus'). 
.la  znpaub  liadoslavb  jesmb  viirbub  kletbvonikb 
gospodinu  kra)u  ugrbskomu.  Mou.  serb.  44.  (1254). 

KLETVOPEESTUPAN,  kletvoprestupna,  adj. 
koji  je  kletvii  prestupio.  —  Samo  ii  StuUievii 
rjeciiiku:  kletvopristupan  ,perjeratus'. 

KLETVOPKESTUPATI,  kletvopri«tupam,  iiiipf. 
klotvoprestupiti.  —  U  Stidicci'n  rjecnikii:  kletvo- 
pristupati,  v.  kletvopristupiti.  —  nepouzdano. 

KLETVOPRESTUPITE;.,  m.  vidi  kletvopro- 
stupuik.  —  Samo  u  Stulieecii  rjeiiiikn:  klotvo- 
pristupito|  ,poi'jurus,  perjuriosus'. 

KLETVOPRESTUPITEVICA,  ./'.  vidi  kletvo- 
prostupnica.  —  Samo  u  Stiiliri'ra  rjei'nikii :  klelvo- 
prlstupitcjica  ,porjura'. 

KLETVOPEESTUPITI,  kletvopr6stupriii,  pf. 
jn-pstiipiti  kletVH.  —  U  Stuliicvii  rjeiniku:  kletvo- 
pristupiti ,abjurare'.  —  nepouzdano. 

KLETVOPRESTLTP^.ENE,  n.  djelo  kojijem  se 
kletoa  prestupi  {isporedi  kletvoprestupiti).  —  U 
kniqama  pisaiiima  crkvenijem  Hi  nijesanijem  je- 
zikom.  Nepravde  mnoge  i  ubijstvo  i  kletvopre- 
stupjenije.  Aleks.  jag.  star.  3,  28U.  —  vidi  i  F. 
Miklosio,  lex.  palaeoslov.-  kod  kl(;tvoprostiip|ouije. 

KL irr \i}]'U KST frpNlCA, ,/■.  zensko  celade  koje 
presfu/ii  khirii.  isiiniiili  kletvoprestupuik.  —  Samo 
a  Stulivecu  rjicmku :  kletvopristupnica,  v.  kletvo- 
pristupitejica. 

KLETVOPRESTUPNIK,  m.  conjck  sto  je  pre- 
stupio kletvu.  —  U  ki'iigama  pisanima  crkvenijem 
jezikom,   a   izmedu    rjecnika  u  Stulieevu  (kletvo- 


5  JfLEVETANE 

pristiipuik,  v.  klotvopristupitej)  i  u,  Daiiieicevii 
(kletvoprestnpbuikb  ,porj  urus').  Klofcvoprostup- 
uikb  bystb.  Domonfcljaul'  107.  —  fu  nase  vrijeme 
upot reh^ava  oi>u  rijec  Vuk  (koji  dodaje  da  je  oro 
jedna  od  49  rijeci  slavonskijeb  koje  se  u  nasemu 
narodnom  jeziku  ue  govoro,  ali  se  lasuo  mogu 
razuinjeti  i  s  narodnijem  rijecima  pomijesati. 
uov.  zav.  1847.  v — vi).  ^;udokradicama,  laz}iv- 
cima,  kletvoprestupnicima.    pa,\'\.  Itim.  1,   10. 

KLETVOZATAJATI,  kletvozatajam,  iiiqif.  za- 
tujati  kletvu.  —  U  Voltigijiim  rjeeniku:  ,nogare 
con  giuramento,  spergiuraro'  .falsch  sohworen, 
eiueu  moinoid  tliuu',  i  u  Stulieevu:  v.  kletvopri- 
stupiti. —  nepouzdano. 

KLEVCI,  vidi  Klijevci. 

KLEVENDALICA,  /.  vidi  klovetalica.  -  —  U 
naic  vrijeme  u  Lid.    J.  Bogdanovio. 

KLEVlbNDALO,  ;«t.  vidi  klevetalo.  —  U  nase 
vrijeme  u  Liei.  ,Sta  slusas  toga  klevondala?' 
.1.  Bogdanovio. 

KLEVEJNTBANE,  n.  djelo  kojijem  se  klevenda. 
,Ko  obadira  liezino  klevendai'ie,  vau  ko  jo  ka"  i 
ona?'    J.  Bogdauovic. 

KLEVENDATI,  klovondruu,  iiiipf.  vidi  kleve- 
tati.  —  U  iiaie  vrijeme  a  Liei.  ,Ona  nista  ne 
radi,  nego  vavije  druge  klevenda'.  J.  Bogdanovio. 

KLEVET,  m.  samo  u  Stulieevu  rjeeniku  nz 
kleveta  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  hrevijara. 

KLEVETA,  /.  calumuia,  obtreotatio,  zlo  sto  si: 
o  kome  (jovori,  osobito  kad  se  laze,  isporedi  paii- 
kaiie,  opadaue.  —  Hijee  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kleveta,  rits.  K.ioiie-ra,  ces.  kleveta.  —  Mi- 
klosie  iiiisli  da  jiostaje  od  istoga  korijena  od  ko- 
jega  je  i  glagol  klepati  (etymol.  wbrterb.  kod 
klepa-).  —  Izmedu  rjecnika  u  Stulieevu  (,oalumnia, 
coutumelia'  A'  dodatkom  da  je  uzeto  iz  bukvara) 
i  u  iJanicicevu  (,obtrectatio').  (.fuovb,  jarostb, 
klevety,  obidy  .  .  .  Dauilo  208.  Da  mu  ne  moze 
ni  hooe  pauka  ui  kleveta  prijata  biti.  Mou.  serb. 
458.  (1453).  IClevotnike  grdne  i  klevetu.  P.  Pe- 
trovic,  gor.  vijen.  10.  To  jo  kleveta!  to  jo  laz! 
M.   Pavliuovio,  razg.  55. 

KLEVKTALICA,  /.  zensko  ce(ade  sto  kleveee. 
—  isporedi  klevendalica.  —  U  nase  vrijeme  u 
Liei.    J.  Bogdanoviti. 

KLEVETALO,  m.  covjek  ito  klerece.  —  ispo- 
redi kleveudalo.  —  I J  nase  vrijeme  u  Liei.  J. 
Bogdauovic. 

1.  KLEVETAjST,  adj.  vidi  2.  khn'otau,  od  eega 
se  razlikuje  samo  tijcm  sto  a  ostaje  u  svijcm  ohli- 
ciina.  —  S  toga  sto  se  nalazi  samo  nu  jednoin 
mjestu,  nije  dosta  pouzdano.  —  U  jednoga  pisca 
xvii  vijeka.  Ako  (si  govoril  rici)  klevetano  pri- 
dajuf'i  zlo  ali  zeleei  i  prosedi  zlo  sobi  ali  druziu. 
P.  Eadovcio,  nac.  53'J. 

2.  KLEVETAN,  klevetna,  adj.  koji  pripada 
kleveti.  —  (hi  xviii  vijeka.  Klevotnim  jezikom 
ocniavas.  D.  Obradovic.  sav.  11.  Klevetui,  ogo- 
vorni,  opadui  govori  ,verleumderische  reden'.  Jur. 
pol.  termiuol.  571.  —  U  Stulieevu  rjeeniku  ima 
adv.  klovetno  ,calumniose'. 

KLEVETAjSIE,  n.  djelo  kojijem  se.  kleveee.  — 
Sfariji  je  ohlik  klevetanje.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikafmu  (klevetanje),  u  Bjelostjencevn,  u  Stuli- 
eevu. Ukor,  klevetanje  i  proklinauje.  I.  T.  Mr- 
uavio,  ist.  105.  Kriva  svidocastva,  klevetanja... 
Mioliolaugelo.  64.  Eto  klevotaiio  u  puku  proti\'a 
popom.  Ant.  Kadoic  77.  Kad  se  bez  smuti'ie  u 
puku  i  klevetaiia  ne  bi  mogao  ustaviti  od  pri- 
cestoiia.  1.55.  Sluzinoe  ima  se  uklanati  svakoj 
svadi    i    klevetanu.     Zbornik    zak.    1853.    2,    86. 


KLKVl'.TANK 


iH 


1.   KLICA 


.Ostavi  sf  klcvctnaa!  mij  ko''0S '^i  ^<"  zani't'i  n^'i- 
l/ila'.    .1.   Itii;;ilamivi6. 

KlilCX'lVl'ATI,  kl(''vii(-.om  (klovotruu),  iiniif.  bla- 
toraro;  dotroctore,  raaledicerp;  cahiinniari,  nnj 
alarijr  je  znaio'ie  jamaino  bilo :  hrh(aH,  pa  je 
ponlije  postalo :  zlo  iiovoriti,  i  lagnli  na  hoga.  — 
■/>''!/''<'  J*'  iiraslavenska,  isporedi  hIsIvv.  klovotati, 
rux.  KMciieTHTh,  fes.  klevetati.  —  I'listajc  ud  klo- 
vota.  —  Od  nsHove  sadait'iei/a  vremcnu  preUo  je 
11  nekijem  krajevima  c  i  ii  inf.  i  u  prosln  vre- 
iiunn,  ridi  ii  Stiilicevii  rjehiiku  i  kod  a  na  krcijii. 

—  I.:iiir(tii    rjifnikd    ii    Mil;alhtii    (.obloijuor'),   u 

Jlji  liistjiiK  <  III   klrMM'cin  .uM.ii| ■■.  V.  ogovarjam), 

II  I'lilliijijiiiii  klcMlaii,  iirijv.kiiiii.  klovocein  ,spar- 
larp,  dotrarro ,  i^iam-iaro"  .scliolton ,  plaudorn, 
schwatzeu'),  u  Stuliccvit  (klevetati  na  koga  ,ob- 
loqiii,  obtrectare,  calumniari';  kloveiati,  v.  kle- 
vetati). 

11.  naj  starije  znaiene,  brhlati,  rijetko  se  na- 
liodi,  i  to  Hprav  u  osobitijem  smklu:  dosadi- 
vati  iiiolitraiiia  i  jjrcjjornkama  (ii  Kavanitwvijem 
priiiiji'riiiiK  II  dnhriiiii  siiiisht).  Sam  sanioga  scijeni 
i  )ubi  Hi)sa,  dobro  svib  naj  voce,  i  svak  da  u 
torn  dni  ne  gubi  nagovara  i  klevece.  ,[.  Kavanin 
115''.  (>'emu  bismo  klevetali  i  molili  za  potrjebe? 
■)'l()i'.  Klove6.ati,  dosadno  preporucivati,  govoriti 
o  istoj  stvari:  ,Koliko  sam  ti  klevecala  (prepo- 
nicivala)'.  ,Ne  kleveci  viSe  (ne  dosaduj  govorom)-. 
M.  Pavlinovic.  • —  Nije  dosta  jasno  znaiene  u 
ovom  priinjerii:  Svijes  mi  tame,  srce  pina,  sve 
mi  noko  zlo  klevece.    J.  Kavanin  174'J. 

h.  ijovoriti  zlo  0  koine,  pn  i  hiffati  na  koga, 
krivo  ya  potvarati  (vidi  opadai  i.  iMiikntii.  —  tesko 
jc  poznati  po priinjerinw ,  jrli  /nin  ili  ilriigo  zna- 
iene. —  glagol  je  neprelazni  kau  kod  a,  ali  je  u 
iiase  vrijenie  i  prelazni,  vidi :  ,Kako  ti  ona  mudro 
cojka  kleveta'.  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

a)  twpee.  Sija  zena  jest  prislusala  i  klevetala 
i  svadu  tvorila  s  susedi  svojimi.  Pril.  jag.  ai"k. 
9,  113.  (xv  tnjek).  Zli  u  kletve  strasne  udara  i 
klevoce  i  zamori.  P.  Kanavelic,  iv.  Bti.  Dusi 
mojoj  zasto  ovu  klevecuoi  rijec  uirmosey  460. 
Klevetati    .verleumden'.     Jur.   pol.  terminol.  577. 

I>)  ce^ade  ili  driigo  o  ienm  se  zlo  Hi  laznu  go- 
fori,  izrice  se :  aaj^akuzativom  s  prijedlogom  na. 
Klevetahu  na  li.  S.  Kozifiic  -"lU''.  Klevecu  na 
ovu  istinu.  S.  Budinic,  sum.  67".  Od  daloc  od 
liih  klevGcu  na  lie.  ispr.  .59.  Ako  je  klevetal  na 
ine  uciteje.  89.  Na  nih  klevecuci  govoreno.  P. 
Zoranic  35a.  —  hh)  dativom  s  prijedlozima  suprot, 
protiv.  Zlocudnimi  besodami  klevecuci  suprot 
nam.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  140.  Sjoann.  10. 
Tko  jo  pun  tminosti  u  ku  se  upreoo,  zavidi  svit- 
losti  protif  koj  klevece.  D.  Barakovic,  vil.  .S74. 
Suprot  liemu  klevetajuci.   P.  Knezevic,  osm.    19. 

—  cc)  genetivom  s  prijedlogom  od.  V  cem  od 
vas  klevecu.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  123t>. 
Ipetr.  2,  12.  U  cemu  klevetaju  od  vas  kakono 
od  zlocinac.  I.  Bandulavid  145''.  Klevecuci  i  go- 
voreii  zlo  od  drugoga.  P.  Radovcic,  nac.  537. 
Sto  je  da  mu  se  kleveta  i  mrmni  f>d  postena? 
Ant.  Kadcic  252. 

KLEVETAVAC,  klevetavca,  in.  vidi  klevetnik. 

—  U  jednoga  jnsca  iakavca  xvi  vijeka.  Ako  on 
ki  se  brat  zove  bude  .  .  .  idolski  klanavac  ili  kle- 
vetavac  .  .  .    Anton  Dalmatin,  ap.  .32. 

KLEVETAVKA,  ./'.  vidi  klevetnica.  —  U  istoga 
2)isca  u  kojegri  ima  i  klovetavac.  Zone  da  budu 
ne  klevetavke.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  117. 
tit.  2,  3. 

KLEVETLIV,  adj.  knji  klevece.  —  U  riikopisu 
pisanome  crki'cnijein  jezikom.  Klo\-ct)iva  rlusa 
trirozni  ima  jez3'kb.    Glasnik.  25,  71i. 


KM':VK'I'I,.1V1CA,    f.    ndi    klevetnica.    —    U 

jidniiga  /lisro  rakaoca  xvi  vijeka.  No  klovutji- 
vico.    Anton   Halm.,  nov.  tost.  2,  101.  Itim.  3,  11. 

KLKVRTNICA,  /.  zensko  cefade  Un  klevece.  — 
U  nnse  vrijeme,  ali  moze  hiti  i  slara  rijei,  v^pn- 
redi  riis.  icjieueiiiHua.  —  Tzmedii  rjeinika  u  Sln- 
lii'evii  (.obloijuons,  dotractans').  Imena  su  mi:  1. 
vcstica  .  .  .  12.  klovetni(!a  .  .  .  (pisann  u  nase 
vrijeme,  iili  jainainu  iz  starijega  rukopisa).  Sta- 
rino.  10,  283.  ,To  'e  sve  ona  klevetnica,  moja 
duSmanica,  ne  da'  joj  se  Bog  s  du5om  rastati, 
od  mciic   iiradila'.    .T.   JSogdanovii. 

KlJO\'K'r.\lK,  //(,  riiijrk  kuji  klevece.  —Rijei 
je  jinisliirriiskii.  isjinrnli  stslni;.  klevetimik'/.,  rus. 
K.iiRi']  iini.  ],.  (<^.  IHi>\ctnik.  —  Izmedit  rjfciiiku 
u  .Mil.:ijiiiii  .■tl,|,„|init(ir,  raaledicus,  conviciainr'  . 
u  Hji'/iisljiiiiirii  jlci  liirtor,  oblocutor,  convici.'itor. 
maledicus'),  it  I''"/'/'////)//!  '.^parlatnre,  dotrattoro' 
,eiu  lastorer,  eiii  Ink^imiiIii  luensch'),  u  Sliiliri'i'ii 
(,oblocutoi-,  deti-uriui  ■  n  dmlntkom  da  jc  iizeto  iz 
hrcinjarn),  u  Daniiiievii  (klevetbniki>  ,accu3ator; 
obtrectator').  Jako  gorci  klevetnici  premo  nasi, 
stanutL  gresi  nasi.  Domentijanl>  92.  Tko  bi  ae 
nasao  klevetnikb.  Mon.  serb.  458.  (1453).  Si  sut 
nerodnici  i  klevetnici  ize  sut  razlueili  brata  od 
brata.  Pril.  jag.  ark.  9,  114.  (1468).  Klevetnici 
osujeni  sut.  S.  Kozicic  10').  Ovaj  pregresenja 
tvore  i  cine  klevetnici.  S.  Budinic,  sum.  37l>. 
Gi6a  straha  klevetnikov.  ispr.  54.  Klevetnike 
grdne  i  klevetu.  P.  Potrovic,  gor.  vijen.  10.  Kle- 
vetnik, ogovornik,  opadnik  ,verleurader'.  .Tur.  pol. 
terminol.  571.  Klevetnik  ,dpr  verleumdor'.  .T. 
Bogdano^'ic. 

KLEVETUSA,  /.  aiujm.  kleveta?  Hi  klevet- 
nica? —  TJ  nase  vrijeme.  Cruim  jezicima  kle- 
vetuse  ...    V.  Bogisic,  zborn.  178. 

KLEVRET  (klevrjet?,  klevrijet?),  m.  conservus. 
drug  u  sluzbi  ili  ii  ro2)sti}it,  sto  je  sluga  ili  rob 
prema  drugijem  slugama  Hi  robovima.  —  Rijec 
je  stara,  iftpurrdi  shlnr.  Iclcvrrt-i,,  rii!^.  icienpeTT.. 

—  Tudn  riji''  iirpuiinihi  /iii^/tiiiii :  Millniir  misU 
(i  po  Si'iij  ih-iIk  I  iii;ir<,i  ,hi  /,.,,s/'f/V  ("/  /((/.  colli- 
bertn^.  nit  null  v  (iiij.  h)  va(a  da  je  pniHo  preko 
roiiiitii^kij'li  jr:ika,  isporedi  stfranc.  culvert,  cui- 
vort.  pnir.  iul\-ert,  lopovski.  —  Samo  u  knigama 
pisaiiiiiiii  crkrciiijriii  jriiknm,  a  izmedit  rjeinika 
u  Sticlicerii  (,ciiiisri  \  11^.  I  niiimilito,  sodalis'  s  do- 
datkom  da  je  ir.t'U'  i:  misnla).  Ubczdaju  tebe 
sladbkaago  .Jisusa,  klevrOtb-vladiku,  rabb-carja. 
Danilo  104.  Jeteriji  si.  klevrcty  mnogije  pa- 
kosti  jemu  tvorahu.  Starine.  22,  216 — 217.  (xv 
vijek). 

KLEZNA,  f.  selo  u  ulciuskoin   okrugu. 

KLEZIC,  »(.  preziine.  —  Poinii'ic  se  xviii  vijeka. 
Klezic  iz  Rujana  od  poja  livaiiskoga.  And.  Ka6i6, 
kor.  453. 

KLI,  vidi  dokli. 

KLIBITI  SE,  klibim  se,  impf.  smijati  se,  po- 
kazujuci  zube;  keliti  se,  kositi  so.  u  Backoj.  Y. 
Arsenijevic. 

1.  KLICA,  /.  germen;  gemma,  oculus,  mlada 
bi^ka  onakoim  kakva  je  u  sjemenii  i  kako  i-  s/V- 
mena  raste;  takoder  pupiofak  ili  ok"  sin  m'rr  i: 
sama  drveta  ili  iz  korijena.   —  I'osliijr  ml  kliti. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmeitu  rjeinika  it  Mikaliiiii 
(klica,  kako  ti  od  luka  ,nu('leus,  spica'),  u  Belinu 
(.germoglio'  ,germen'  341*;  klice  kupusne  ,broc- 
coli,  cime  di  cavoli  pivi  tenere  e  delicate'  ,brassi- 
carum  cymae'  149a;  klica  od  zutjenico  ,cicoria, 
mazzocchi'  ,eauliculi  cicoreorum'  192'';  klice  od 
trava  ,cime  dell'  borbe'  ,cimae'  193'>),  u  Bjcln- 
.^Ijenievu   (klica,  kakti  lukova  etc.  ,gormeu,  sur- 


].  KLTCA 


fi5 


■2.  KLICATI 


cuius,  stylus  proiuicaus  ex  iiucleo,  gi'ano,  arboi'e 
etc.'),  11  Jambresicevu  (,g-Qrmen'),  u  Vultigijinn 
(,g6rme,  broccolo,  germoglio'  ,sprosse,  ausschoss- 
ling'),  u  tituliieva  (,germoglio'  ,siu'culus'),  «  Vu- 
kovti  (,dei'  keim'  ,cyma'). 

a.  sa  snarei'iem  kao  Mo  je  sprijeda  kasano. 
Ostavjat  zilu  koja  ce  u  oiii  cas  vre  opota  klicu. 
I.  Drzic  117.  Evo  klice  simena,  al'  brzo  usane. 
F.  Lastric,  ned.  119.  Mak  ti  iie  rodio,  i  ako  ti 
rodi  .  .  .  iioka  ti  ga  svega  grad  s  vitroiii  povali, 
nek  ti  jo5  mraz  nega  u  klicah  opali.  A.  Ka- 
nizlic,  roz.  34.  Ako  lioces  uzmlozat  musmule 
koje  giiile  sime  su  razsule,  skupi,  susi  i  cuvaj 
do  sada;  posli  klicu  da  ispusti  rada,  sime  kvasi 
naj  priJB  u  vodi.  J.  S.  Relkovio  4-5.  Litnom 
zitu  govore  .jarica',  hem  je  slabja  od  zimnoga 
klica.  40.  tidjesto  djevojke  metnu  na  Ivan  dan 
u  lonao  zomle  i  u  nu  posiju  nekoliko  zrna  se- 
nice,  pa  na  Poti'ov  dan  gledaju,  kako  je  nikla  ili 
uklijala:  ako  su  kliee  savijene  kao  prsten,  onda 
vele  da  ce  se  one  godiuo  udati.  Vuk,  ^iv.  68. 
jSprosse'  (prevrdeno  je)  , klica'  (mjesto  ,mladica', 
a  klica  je  ,,der  keim").  Viik,  pism.  25,  ali  nidi 
b.  De  je  zrno  klicu  zametnulo,  onde  ueka  i 
plodom  pocine.  P.  Petrovir,  gor.  vijen.  23.  Uvijek 
jutro  nalik  bilo  danu,  kano  klica  zitu  usijanu. 
Osvetn.  2,  149.  Embrion  {.embryo')  ili  bijna 
klica  onaj  jo  deo  bijnog  zamotka  iz  kog  se  nova 
bijka  razvija.  J.  Pancic,  bot.  79.  Klica,  bot.  lat. 
, embryo,  corculum'  .keim',  tal.  ,germe,  gormoglio'. 
B.  Sulek,  rjocn.  znanstv.  iiaz.  —  U  mctuforiikom 
amislii.  Ovo  jo  klica  od  svi  zloca.  M.  Zorioic, 
osm.  .51. 

b.  mladica :  Vuk  (vidi  I'legov  drnyi  primjer  kod 
a)  tvrdi  da  ovo  nije  pram)  znttcene,  ali  sc  nalazi 
u  pisaca  uer.  od  xvm  oijuka.  Kako  iz  korijena 
oliti  breka  otrovana,  otrovaiia  klioa  oliti  rasklad 
nice...  S.  Rosa  3b.  Trgno  busa  nejodnake  klice. 
Osvetn.  4,  26.  —  I  u  metaforickom  smialu.  Ne- 
navidost  je  toliko  otrovan  korijen,  koliko  klice 
svoje  suprot  Bogu  istom  pruza.  F.  Lastric,  ued. 
110.  Kakve  li  klice  i  mladice  otrovne  izrastaju 
iz  priotrovuoga  ovog  korijena.    128. 

c.  u  jedtwga  pisca  xvii  vijeka  kao  da  snail 
nekic  vrsta  luka.  Zeleoi  bijele  lukove  i  klice  i 
Inbenice  od  Edipta.  M.  Radnic  307l>.  Zoleci  je- 
stiti  lukovo  i  klice  odipcanskc  pomrijese.  5331. 
vidi:  ,In  mentem  nobis  voninnt  cucumeres  et  pe- 
pones,  porrique  et  caepac  ot  allia'.   numcr.  11,  5. 

d.  M  prcnesaiom  smislu,  u  mladijeh  tica  one 
batr[ice  iz  kojijeh  poslije  pprje  izrastp.  Vuk, 
rjecn.  kod  klica. 

2.  KLICA,  /.  igi'a  s  noiom  i  kocicima  (u  Uzicu). 
\j.  Stojanovic. 

.3.  KLICA,  /.  doni  zub  u  norasta.  Babina  (iroda. 
—  isporedi  1.  kajac  i  kajak. 

KLICAN,  in.  vidi  Kantan. 

1.  KLICANE,  n.  djelo  kojijciii  se  klice  (cidi 
1.  klicati).  —  Izmedu  rjecnikn  u  StuHceDii  (,ju- 
bilatio').  IJz  odusevjeno  klicane  sabora.  M.  Pav- 
linovic,  rad.   14. 

2.  KLICANE,  /(.  djfh,  kojijrm  slu  klica  (ludi 
.3.  kli.atn.  —  Slariji'.ir  ohlik  k\ica,nje.  —  U  Be- 
limi  ijrrinl.ii :  \iV\i-Mi'y  ,il  germinare'  ,germiuatio' 
341*;  i(  lljrliisl jcia-fpii :  klicane,  pronikuutje  ,ger- 
minatio';  h  Slulicevii:  ,germiuatio'. 

KLICAST,  adj.  na  kojemu  je  mnoyo  klica.  — 
Samn  u  Stulicevu  rjeiniku :  ,che  produce  molti 
gprmogli'  ,fructicosus'. 

KLICAS,  m.  neka  bijka.  Klicas,  Taraxacum 
palustro  DC.  (u  Gospicu).    B.  Sulek,  im.  146. 

1.  KLICATI,  klicem  (kllcam),   impf.   kliknuti. 


—  Od  XIII  vijeka  (vidi  2),  a  izmedii  rjecnika  u 
Voltigijinu  (praes.  klicem  kod  kliknuti)  i  u  Sf/io- 
licevu  (klicati,  klicam  1.  .jubilare,  gestire,  ca- 
nere'.  2.  ,se  explicare';  j))Y(c.s.  klicem  kod  klik- 
nuti). 

1 .  akfinno. 

a.  kao  ncprelasni  glagol,  nema  ohjekta. 

a.)  0  (iidskom  glasu.  aa)  viciici  gvati  (naj  iesce 
II  pomoc).  O  duse,  klici  vrh  raja,  zovi  koga  oies 
odvitnika  na  tvojo  ciienje.  Korizm.  Gk  Eto  od- 
krivam,  eto  klicam,  o  lijecnice  svemoguii.  J. 
Kavanin  8S.  —  Oh)  vikati  od  vcsefa.  Neka  poju 
i  vesolo  klicu.  D.  Obradovic,  basn.  455.  Ki  god 
ill  cuje  od  veseja  klice.  Nar.  pjos.  istr.  2,  139.  — 
cc)  vikati  od  zalosti.  Sestra  Mice  a  mati  narice. 
Osvetn.  4,  4. 

b)  o  zivotinskom  (pticjem)  glasu.  A  sto  klicu 
zuti  jastrebovi.  Nar.  pjes.  juk.  147.  Uz  nili  klicu 
dva  sokola  siva,  jedan  klikce  sa  Avals  bojne,  a 
drugi  je  s  lomna  Durmitora.    Osvetn.  5,  31. 

c)  o  triibi.  Truby  ratbnyje  klicuste.  Danilo 
342. 

b.  izrice  se  sto  se  vice  samijem  rijecima  onoga 
sto  vice  (oratio  recta). 

a)  ttojice.  Ako  bi  gdo  klical  ,pomagajte'.  Zak. 
vinod.  57.  (1288).  Kada  su  Judi  ,sa  nam'  klical  i. 
Mon.  Croat.  184.  (1503).  Svak  mu  od^  vas  neka 
klice :  ,Zdrav,  prislavni  dobitnioe !'  Gr.  Paoli  «. 
I.  M.  Mattel  372.  Aga  klice  .  .  .  t  ,Ki-eui  svatko 
pomnit  posla  svoga  !■    Osvetn.  4,  54. 

b)  proglaHvati  (pred  narodom).  Tebi,  sudco 
v  Vrbnici,  zapovidamo  da  ucinis  klicati  i  na- 
vestiti  vsem  tim  Judem  da  uigdor  od  liih  ne  budi 
toliko  smiu . . .  Stat.  krc.  ark.  2,  287.  (1483).  Da 
ima  po  svem  meste  ciniti  klicati  da  svaki  cuva 
svojega  ogiia.  Stat.  kast.  189.  (1490).  Aleksandar 
u  vojski  rece  klicati:  ,Gdo  prvo  boja  sasedo 
(s  koi'ia)  da  umira  brez  osujenja'.  Aleks.  jag.  star. 
3,  262. 

C.  s  infinitivom  zvati  znaci  gotovo:  pocinati 
zvati.  Sred  tugct  i  sada  te  klicem  zvati.  I.  Dordic, 
salt.  293. 

d.  s  objektum. 

(i)  objekal  je  celadc,  te  glagol  znaci:  vicuci 
zrati  (II  pomoc).  Klicu  Turci  Muja  i  Aliju.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  115.  n'  se  vila  u  grm  ulovila,  tore 
klice  pobratima  vjerna.  Osvetn.  1,  1.  amo  pri- 
pada  i  ovaj  primjer:  Klicem  tko  bi  pomilova'. 
J.  Kavaiiin  463*. 

b)  objekat  je  ce(ade,  glagol  znaci :  vicuci  hva- 
liti.  Da  ga  Pio  hvali  i  klice,  da  dostoji  svo.  J. 
Kavanin  133*.  Tebe  (Bozc)  klice  proroka  broj 
livajeui.    I.  Dordic,  uzd.  192. 

c)  objekat  je  ime ;  znaceiie  je  ylagola :  aa)  kao 
kod  a).  Tve  pomocno  klicem  ime.  I.  Donlic, 
salt.  395.  —  bb)  uopce  zvati.  Klicati  imena, 
zvati  poimenee  ,di6  namen  ausrufen'.  Jur.  pol. 
terminol.  50. 

cl)  kao  proglaSii'ati.  Neg  ja  stimam  pticu 
vei'nu  lastovicu  ka  nam  v  jutro  klica  veselu  zor- 
nicu.  .Tacke.  128.  A  v  vecer  pletenioa  vsakdar 
si-icnu   uru   klica,    ako  'e   jjri   torn  holbica.    270. 

'i.  pusivno,  bez  suhjekta.  Ako  ni  onde  klicano. 
Zak.  vinod.  57.  (1288). 

o.  sa  se. 

II.  pasiono,  zvati  se.  Ali  ca  ja  znaui,  kakr>  so 
klice.  (u  Istri).  Nasa  sloga.  god.  13,  br.  22, 
str.  89. 

b.  reciprocno,  zvati  jedno  drugo  (u  pomoc,  ispo- 
redi 1,  d,  a)).  No  boj  biju,  klicu  se  junaci.  Nar. 
pjes.  vuk.  .5,  423.  Puske  gi'me,  klicu  se  junaci. 
Ogleil.  sr.  244. 

2.  KLICATI,  klicam  (klicem),  impf.  vidi  1.  klo- 
cati.    —    Od   xvin    vijeka   (samo  po  zapadnijcm 


2.  KLICATI  G 

kra,ievim(i)-  A  no  puSta  Aem'  s  I'lih  klicat  svo 
koljeuo  nelia,  zom|o  i  pakleno.  .1.  Kavai'iin  a72'>. 
KHca  a  klife:  ,Viio  umitua  ! . . .'  lOOn.  Klicaju 
prid  JBclnim  i  rtnigiju  otarim.  A.  d.  Bella,  razgov. 
47.  Veiokrat  priko  dnova  prid  liom  klioaie.  J. 
Banovae,  pred.  13G.  Korisno  je  klicati  kad  se 
imonuje  ovo  ime  Marija.  M.  Zoricid,  zrc.  7(3. 
JClico  (pred  ispovjednika)  i  osvada  se  od  toliko 
Srija.  122.  Sagrisuju  daklo  kipoklaiWnjem  ka- 
tohci,  kud  Idicaju  prid  prilike  Isukrsta  i  b.  di- 
vice?  Blago  turl.  2,  80.  Koci  mi  sad,  zaSto  ka- 
tolici  klicajiic  prid  prilike  ue  6ino  kipoklai'iaiije? 
2,  81.  Jvrsdani  klicali  bi  prid  noge  luovo.  A.  d. 
Costa  1,  117.  Klica  prid  noge  proroka.  I.  J.  P. 
Lu6ic,  razg.  16.  Novojni  Adam  kliea  ua  kolina. 
43.  On  iia  trku  klica  na  kojona.  Nar.  pjos.  juk. 
259.  Sve  mu  doro  klifco  na  s|ukove.  248.  Dogat 
klifie  na  prva  kojena.    271. 

3.  KLICATI,  klicam  (klicem),  impf.  vidi  kliti. 

—  Postaje  od  1.  klica.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeenika  it  Mika^inu  (klicati,  proklicati 
,6mittere  nucleum  vel  spicam')  gdje  se  naj  prijc 
nahodi,  u  Belinu  (klicati,  klicam  ,g6rminar6  o 
germogliare  ,germino'  341a),  u  Bjelostjenievu 
(klicam,  v.  niknem),  u  Voltigijinu  (klicati,  klicam 
.sbocciare,  sbocchiare,  germogliare'  ,aushUlseu, 
sprossen'),  w  Stulicevu  (klicati,  klicam  ,germinare, 
surculos  emittere').  Vrijez  koji  je  stoprv  poceo 
klicat.  D.  BaSic  107.  U  vis  odmah  jer  iz  pupa 
klicu.  J.  S.  Kefkovic  150.  Iz  takovili  jerbo  loze 
kliou.  258.  Klicati  jkeimen'.  Podunavka.  1848. 
58.  —  Metaforicki.  Na  noj  mi  je  (na  ovoj  zem]i) 
grob|e  pradjedovsko,  na  noj  moje  pleme  od  Ko- 
sova  klica.    S.  ^ubisa,  prip.  175. 

KLICA V,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjecnikii:  v. 
klicast. 

KLICIJA,  m.  vidi  klincov.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lid.    ,Ti  si  vec  veliki  klicija'.   J.  Bogdanovic. 

1.  KLICKATI,  klickam,  impf.  caoare  (kaze  se 

0  djetetu).  —   U  nase  vrijeme  u  Srbiji.    V.  Hie. 

—  vidi  2.  klicak. 

2.  KLICKATI,  klickam,  impf.  na  konu  kaskati 
(kaze  s8  s  preziranem).  —  U  nase  vrijeme  u 
Srbiji.   V.  ni6. 

1.  KLIC,  m.  vidi   1.  klicaiie.  —  isporedi  klik. 

—  mjec  je  star  a,  isporedi  stslov.  klicb,  rus.  kjihht.. 

—  Postaje  od  korijena  Idik  glagola  kliknuti  na- 
stavkoiH  ji.  pnij  Vnjijrm  se  k  mijena  na  6.  — 
U  sUirijii;/  liiiijiiiiiii.  (I  II  Istri  i  u  nase  vrijeme 
s  osiiliilijriii  -.iKirrin  ,11.  Volikb  klicB  sami  mezdu 
sobojii  si.tvorise,  zaiostiju  zadrzeste  se.  Domeu- 
tijaii''  299.  Ako  jest  onde  klic  bil  ,pomagaj'. 
Zak.  vinod.  8.  (1288).  —  U  osohitom  smislu: 
proglas,  proglasivane,  naj  iesce  kad  se  .Ho  pro- 
daje  na  huhan  (vidi  buban,  1,  i)),  isporedi  liciti. 

1  bi  cirien  klio  na  placi.  Statut  vrban.  172. 
Prodan  vinograd  sa  vsimi  klici  i  zakoni  nasega 
mesta.  Mon.  croat.  74.  (1450).  Tako  govore  Istri- 
janci  i  danas:  ,prodavat  na  klic'  (,all'  incanto'). 
P.  Kurelac,  rad.  15,  120.     Klio  ,renuntiatio'.    D. 

.   Nemanic,  iSak.  kroat.  stud.  9. 

2.  KLIC,  ni.  ime  mjestii.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.     Klici..    S.  Novakovic,  pom.  134. 

1.  KLICAJC,  klifika,  m.  drveni  klin  (u  osobitijem 
znacenima).  —  Moze  biti  srodno  s  2.  klica.  — 
U  nase  vrijeme. 

u.  drven  klin,  koji  karigu  konsku  za  giiat  sa- 
piAe.  M  JAci.  ,No  bi  iz  liega  rijeci  na  kli6ak 
izvuka'.    J.  Bogdanovic. 

b.  koraadic  dn'a  kojijom  se  sapii'm  plocieo.  u 
Stonu.  ,Daj  mi  jos  jndan  klicak,  nomam  ili  iiogo 
tri'.    M.  Milas. 


].  KLI.TA 

2.  KLICAK,  klifika,  m.  u  Vukovii,  rjecnikit: 
djotiiie  goviio.  —  isporedi  1.  klickati. 

KLICAN,  kli6na,  adj.  koji  pripada  klici.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,surcularis'. 

KLICANE,  n.  ime  gori  u  HercKgovini.  Glasnik. 
22,  24.  55. 

KLICATI  (?),  kliSim,  impf.  o  glasu  u  liekakvc 
ptice.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  (Ptiee) 
kli69,  cokou,  klikcu  ...    A.  KaniXlic,  voi.  G. 

KLICA V,  adj.  o  ce(adetu  u  kojega  je  pocela 
sijedjeti  kosa.  —  IJ  Vukovii  rjccnikii :  klicav  fiovjok 
,der  anfangt  graue  liaare  zu  bokomuion'  ,inca- 
nescens'. 

KLIOeTINA,  /.  augm.  1.  klica.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lid.  ,Este  li  vec  iskopali  taj  rastic?' 
,Ne  da  se  jos  iskopati,  velike  su  mu  kli6etine'. 
J.  Bogdanovic. 

KLICEVAC,  KHfiSvca,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Srbiji.   a)  u  okrugu  va^evskom.    aa)  vis. 

—  u  Viikovu  rjecniku:  ,ein  berg  bei  Vajevo'.  — 
Klicevac,  izbreXak  ua  severnoj  strani  Valeva.  M. 
D.  Milicevic,  srb.  401.  —  bb)  zaselak.  K.  Jova- 
novic  99.  —  bj  selo  u  okrugu  pozarevackom.  K. 
Jovanovic  140. 

b.  u  Vukovu  rjecniku:  brdo  vise  Skociia  na 
lijevoj  strani  Drine  ,ein  berg  an  der  Drina'  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme:  Pokliknula  prebijola 
Vila  sa  Klicevca  od  grada  Kostura,  te  doziv|e 
kamenu  Skocicu. 

KLICEVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kliievcu. 
iciicevacka  (opstina).    K.  Jovanovic  140. 
'     KLICEVO,  n.  mjesto  blizu  Niksica. 

KLICICA,  /.  dem.  1.  klica.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku: , parvus  sureulus'  i  u  Vukovu. 

KLICO,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  covjek  koji  je 
klicav.  —  Akc.  se  mijena  u  voe.  klioo.  —  Uprav 
je  ipokoristik. 

KLi6a,  m.  Hi  f.(?),  ime  musko  Hi  zensko  (?). 

—  Prije  nasega  vremena.   S.  Novakovic,  pom.  70. 
KLlil,  vidi  kliknuti. 

KLIJ,  m.  vidi  1.  klija.  —  I'  rukopisu  xvii 
vijeka  pisanome  crkvenijem  jezikom,  s  ohlikoin 
klej  po  istocnom  govorii.  Metni  vb  zlato  u  ciniju 
klea  svetla  govezdega  na  10  listov  zlat  koliko 
lesnikb.    Glasnik.  25,  35. 

1.  KLI.TA.  /.  gluten,  poluzitka  tear  kojnm  se 
tijri'i  ill,  lid  xr  siixtiiri  a-  rim  ilnuiijrm,  te  kad  sr 
(isKv/.  nsimir  jnliiii  ilniiiniiir  inilijijilrno ;  naj 
ii'<cc  ar  riiii  dugn  kii/iajiici  ku-^li  ill  kuzu  od  zi- 
votiiia  itd.,   te  se  sastoji  iz  hladMne  koje  imu  u 

onima.  —  isporedi  klij,  2.  kej,  tutkal. i-  sto.ji 

mj.  I'legdasiiega  e.  —  S  muskijem  oblikom  klcj 
rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  klfj,  rus. 
loieti,  ces.  klej,  kli,  po}.  klej.  ■ —  Po  grc.  xiiXXu 
until'  sr  pomisUti  da  je  indoevropska  nsiiuirri :  iili 
jr  rr.'ii  jjiilikii  ihi  je  rijec  uzeta  i:  lu  riiniiishiji-li 
jr.il.ii,  isi.nrrili  inii-iiviiem.  klei,  glU'.  ijliini.  niiiili>- 
.siiks.  cl.i  -.  rinii  rlay,  pa  i  stviiem.  i,  iionirnviii. 
kleibmi,  /iril'i'lii'i'ti,  itd.  ovo  je  od  indoevrop- 
skoga  l.-mij,  mi,  l^/iuredi  grc.  yXotog,  tekiicina  sin 
SI'  'iiri(ii>liijr.  yXii'ij,  yXia,  klija,  lat.  glus,  gluten 
((/(//  /  iiiiiii  rijec  glina  kod  koje  se  nije  nista 
k.r.din  :ii  ui:ii  postane).  glas  k  pokaznjr  dn  jr 
shir.ii<l:,i  lijec  naciriena  po  germniiskuj.  Inko  je 
I  ,:■/  III.  Iil.jai.  —  (M  xvii  vijek.il,  n  i.iiinlii  iji'c- 
Hikii  II  .Mll;ii(inu  (,gluten,  glutiniiiu  j  //'//'■  m'  naj 
prijc  nuliodi,  u  Bjelostjenievu  (v.  keje),  ii  Volti- 
gijinu  (,colla,  materia  viscosa'  ,leim'),  it  Stulicevu 
(,gluten,  glutinum').  Smola,  tutkal  iliti  klija  (pi- 
sano  kliha).  P.  Lastri6,  nod.  169.  Onaj  vajak 
sastoji  od  klijo  (tutkala,  ke)a)  i  sinipa  ili  glice- 


1.  KLIJA 


KLIJENIT,  a. 


rina.  B.  SiUek,  graf.  nmj.  164.  Otpaci  koza  za 
kliju  ili  tutkalo  (.leimleder').  Zboriiik  zak.  god. 
1853.  911.  Klija  od  ribe,  roga,  koze  .  .  .  1078. 
Klija,  tech.  (viilg-.  tutkalo,  ke}e)  ,leim',  frc.  ,colle', 
egl.  ,glue',  tal.  .glutine,  colla  forte,  colla  di  ossa'; 
chom.  klija  od  hrskavico  ,ohoiidrin' ;  kostana  klija 
,knoelieiileim',  fro.  .gelatine  d'  os,  ooUe  d'  os,  ostt5o- 
oolle',  egl.  ,glue  of  bones,  gelatine  of  bones' ;  bot. 
(;hem.  bijevna  klija  ,pflanzeuloim' ;  tech.  (skrob) 
,schliclite  (des  webers)',  frc.  ,parement,  parou, 
oncollage,  chas',  ^egl.  ,dressing',  tal.  ,bozzima, 
,appareeehio'.    B.  Sulek,  rjecu.  znanstv.  naz. 

2.  KLIJA,/.  vidi  2.  klijen.  Klija,  Alburnus  lu- 
cidiis  Heck.,  bijelka,  bjelica,  brzak,  varavac,  rito- 
trunci,  povrhnsice.  D.  8ebisauovic,  progr.  rakov. 
real.   1880.  17.  u  Karlovcu. 

KLIJALAC,  klijaooa,  m.  covjek  koji  klija  (vidi 
2.  klijati).  —  Samo  u  Stuliceru  rjecniku:  klijalac 
■i  grijeSkom  klijaoo  .qui  glutinat'. 

1.  KLIJANE,   n.  djelo  kojijcm  sto  klija  (vidi 

1.  klijati).  —   if  Vukomi  rjecniku. 

2.  KLIJANE,   n.   djelo   kojijem  se  klija   (vidi 

2.  klijati).  —  Stariji  je  obUk  klijanje.  —  U  Mi- 
kalinu  rji'cnikii:  klijanje;  u  Bclinii:  klijanje  ,iu- 
collamento'   .glutiuamentum'    ,S92l';    u    Sliilicevii. 

KLIJATE^j,  m.  vidi  klijalac.  —  Saiiio  ii.  Stit- 
licevii  rjecniku:  ,qui  glutinaf. 

1.  KLIJATI,  Idijam,  imp/,  vidi  kliti.  —  Akc. 
!<e  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.  klijamo,  klijdte  i  a 
aor.  2  i  3  sing,  klija.  —  U  nase  rrijemr,  a  izmedu 
rjcinika  u  Vukovu  (,keimen'  .gormino').  Sjeme 
ne  izrascuje.  nego  naj  pi'ije  klija,  pa  nikue.  Vuk, 
pism.  2.5.  Poseju  nekoliko  zrna  psenic^e  pa  na 
Petrov  dan  gledaju  kako  je  nikla  ili  klijala.  M. 
D.  Milicevic,  ziv.  srb.  1,  30. 

2.  KLIJATI,  klijam,  impf.  lijujiiti,  prilep^ivati 
klijum.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  klijati  (part,  praet. 
2tass.  klijan).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Mikalinu  (klijati,  priklijati  ,glutino,  con- 
glutino')  gdje  se  naj  prijc  nahodi,  u  VoUigijinu 
(.incollare' jzusammenleimen,  einkleistern'),  ii  Stii- 
licevu  (jglutinare').  Da  se  na  nem  mozo  pisati 
i  da  postane  uopoe  jaci  i  cvrsci,  trnba  ga  klijati. 
B.  Sulek,  graf.  umjet.  21. 

KLIJIOGATI,  vidi  k(ecati. 

1.  KLIJEN,  adj.  vidi  klijenit.  —  U  jednoga 
piaca  Duhrovianina  xviii  vijeka,  a  iziimdii  rjec- 
nika  a  Vukovu  (vide  klijenit).  Po  zom|i  cotvcro- 
nozice  smucati  se  kako  druzi  linnni  i  klijeni 
mnokrat  cine.    B.  Zuzeri  420. 

2.  KLIJEN,  m.  t'leka  riha  (vidi  dale).  —  Rijei': 
je  pradavenska,  isporvdi  ces.  klon,  po\.  kleii.  ohlik 
je  jjraslavnnski  kleub:  h  na  krajii  pnlvrduje  se 
iiiekanijem  glasom  slova  n  ii  ieskoin  i  u  polskom 
jezikii;  a  e  oblikom  rumunske  rijeii  clean  Ho  je 
ocito  uzeta  iz  stslovenskoga  (ii  stslovenskijem  kni- 
gama  nerna  joj  putvrde).  —  Vuk  bi^ezi  znaeene 
ooe  rijeei  kod  kleu  uz  druyo  znaeene  (vidi  1. 
klon),  te  ne  kaze  izrijekom  dn  je  klen  jjo  istocnom 
govorii,  a  kod  kl'ijeu  /'(s,  \  idn  klen  ali  se  ne  zna 
jeli  Ittio  kazati  o  iili,{  iniimin  ili  samo  o  jednome. 
u  eaknrriea  »•  i'jgordni  /hi  ..iiuulnom  f/dvnru  klin 
(ne.:niiiii  ^■  l:iil:njriii  nhrnilnni I.  kni)  iln  .sum  »»«<(»() 
zabilci'  iin  Ihiiurir,  rum  nii.iim.  kiikii  lii  pii  jiiziiom 
goi'ura  glusilu,  klijen  ili  kli-n ?  uprav  se  ne  zna: 
druyi  se  izgovor  potvrduje  kratkijein  klen  «  Vu- 
kovu rjecniku,  a  prvi  samom  rijeei  klijen  ii  isUim 
rjecniku,  ali  se  kod  ovoya  ne  zna  misli  Ii  Vuk 
na  Acer  campestre  (a  vidi  i  3.  klijen)  ili  na 
Squalius  dobula  ili  na  oboje.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Bjelostjencevu  (klen,  riba  ,capito')  i  u  Vukovu: 
klen,  klena,  nekaka  riba  ,Squalius  dobula  Heckel' 


(u  trecem  izdaiiu:  ,Squalius  cephalus  L.,  Diibol); 
klJjon,  vide  klen  *■  dodatkom  da  se  govori  u  Ornoj 
Gori.  —  Kleu  ,der  mausfanger'.  G.  Lazi6  80. 
Kleu  (Squalius  dobula  Hack.).  K.  Crnogorac,  zool. 
120.  J.  Pancic,  ribe  u  srb.  113.  —  isporedi  2. 
klija. 

3.  KLIJEN,  m.  vidi  1.  klen.  —  Nije  dosta  po- 
uzdana  rijec,  jer  se  u  starijim  kiiigama  maze  ci- 
tati  i  kljeu  (vidi  1.  kjen),  a  radi  Vukova  rjec- 
nika vidi  sto  je  kasano  kod  2.  klijen.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  klen 
s  dodatkom  da  se  govori  u,  Crnoj  Gori).  Gdje 
jedua  od  vila  kraj  vira  vodena  bjese  so  sakrila 
za  stabar  od  klijeua  (ili  kljenaV).  M.  Vetrauic 
2,  116.  Pri  stupu  od  borka,  smrijeka  i  jasena, 
pri  stupu  javorka,  hrasta  i  klijena  (u  naj  sta- 
rijem  ntkopisu  klena,  u  mladeinu  kjeua).  2,  283. 
Klijen  (ili  kljen?,  jamacno  u  rukopisima  kljen), 
carpino  (Kuzmic,  Aquila-Buc),  Acer  monspessu- 
lanum  L.  (Vodopic,  Hercegovina.  Vuk,  Crna  Gora), 
V.  Klen.    B.  Sulek,  im.  14fc>. 

KLIJENAK,  Klijinka,  m.  ime  nekakvu  gradu. 

—  U  Vukovu  rjecniku  bez  znacena  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme :  Iz  Klijenka  grada  bijeloga. 
(Knigu  pise  Hasanagiuica  iz  Udbine  iz  turske 
krajine,  mila  cerka  Hamze  kapetana  iz  Klijenka 
grada  bijeloga.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  199). 

KLIJENIK,    »(.  klijen   (vidi   1.  klijen)   covjek. 

—  Samo  u  jednom  rukopisu  xvi  vijeka.  Mnozi 
tadaj  klijenici  i  hromi  izliJ66eni  jesu.  N.  Raiiiua 
142a.  act.  ap.  8,  8.  I  oto  ludi  nosec  na  odru 
clovjeka  ki  bjese  klijenik.  1421'.  luc.  5,  18.  Pri- 
kazovahu  liemu  klijenika.  16.51'.  matth.  9,  2.  lieoe 
klijeniku.  165b.  matth.  9,  6.  —  Na  jednom  mjestu 
ima  dat.  sing,  klijenikomu  kao  da  je  adjektiv : 
va]a  da  se  pisaru  htjelo  pisati  klijenitomu :  Eece 
klijenikomu.    143*.  luc.  5,  24. 

KLIJENISTVO,  n.  paralysis,  osobina  (bolest) 
onoga  koji  je  klijenit.  —  U^yrav  klijenitstvo,  alije 
t  ispalo  ispred  s.  —  Na  jednom  mjestu  xvii 
vijeka  (po  zapadnom  govoru  klinistvo).  Devet- 
naeste  oslobojenijeh  od  pritescijoh  bolesti...;  od 
tropike   i   kliuistva  cetiri  ...    B.  Ka§ic,  in.  102. 

KLIJENIT,  adj.  debilis,  paralyticus,  koji  se 
radi  bolesti  ne  moze  micati  ili  ne  moie  micati 
kojijcm  udom.  —  isporedi  1.  klijen,  klijenitav, 
klijentav.  —  Oblik  je  klijenit  po  juznoni  iiovoru. 
po  istocnom  glasi  klCnit,  po  zapodnoiu  klinit.  — 
Ncpoinata  postaita;  moze  biti  uzeto  iz  grckoga 
jiz'ika,  isporedi  grc.  xXi'vi],  poste^a,  xXivixu.;  i  no- 
viigrc.  xkni'jQiig,  koji  lezi  bolestan  u  jiostefi.  — 
Od  XVI  vijeka  po  zapadnijem  krajevima,  a  izmedu 
rjecnika  u  Mikajinu  (,paraly ticus') ,  u  Belinu 
(,paralitico,  che  patisce  di  paralisia'  , paralyticus' 
oSgh),  u  Bjelostjencevu  (klenit,  v.  di-htavec),  u 
VoUigijinu  (klenit  ,paralitico'  ,gichtbriichiger'), 
u  Stulicevu  (,attractus,  mancus,  mutilus,  paraly- 
ticus'), u  Vukovu  (sakat,  da  se  ne  moze  maoi, 
vide  uzet  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori). 

a.  o  ce^adeta.  Slip  nosi  klijeaita,  er  nemu  nije 
moc  podana,  da  moze  po  sebi  igdi  poc,  a  klijenit 
pak  tomu  ki  vida  ne  ima,  da  dobro  it  moze  kaze 
put  ocima.  D.  Kanina  107*.  Ali  je  lasne  rijeti 
gresniku:  prastaju  ti  se  grijesi  ?  ali  klijeuitu : 
dvigni  se  i  hodi  V  .  .  .  Tadaj  rece  klijenitomu : 
,Dvigni  se  i  hodi  . .  . !'  A.  Gucetic,  roz.  jez.  295. 
Jedan  paralitik  klinit  Ii  osta  zdrav.  B.  Kasic, 
fran.  213.  Marija  Diac  slijepa  i  kliiiita  stece  i 
vid  i  snagu.  214.  Sluga  moj  lezi  u  kuci  klinit. 
rit.  104.  Koje  hrome,  koje  kjaste,  ke  klijenito 
blag  izvida !  G.  Palmotic  3,  129a.  Klinit  pravan 
iznade  se.  P.  Kauavelic,  iv.  518.  Isto  rece  klije- 
nitu  uemocniku  ozdi-avivsi  ga.  B.  Zuzeri  5.    Vidje 


KLl.TENIT,  a. 


68 


KTJJESTA,  1.. 


jodiioga  klijonita  siromaha.  03.  Skafio  (in6as  no  | 
kako  klijonitio  c;e|ad0,  nogo  kako  sjdrav.  D.  Bafii6 
loo.  Slijedio  bi  veoma  lasno  loXat  za  dosta  vre- 
uiona  u  odru  cijec  nomoiii  oiii  klijonit  od  koga 
nam  cini  uspomouu  sveti  Mateo.  149.  Tako  klije- 
iiita  no  sidela!  (U  Crnoj  Gori).  Nar.  posl.  vuk. 
2!>8.  Oboli  i  klijenit  ostane  savrtijeli  noga  i 
ruka.  Nar.  piip.  vuk.'  2(j2.  Znadi  da  des  klije- 
nita  lezati.  V.  Vr66vi6,  niz.  285.  Klinit,  bolestan. 
na  Krku.   L.  Mrazovi6. 

b.  0  iidii  koje  S(^  ne  moze  micati.  Da,  ruke  i 
noge  raojo  budu  klijenite  biti  i  usable.  V.  Audri- 
jasovid,  dev.  71. 

KLTJKNITAC,  klijonica,  )«.  klijenit  covjek.  — 
Na  jcdnoni  mjextu  xvin  vijclca  (sa  zapadiiijem 
ohlikom  klinitac).  Slijepce,  gubce,  zdi-avio  nijo  li 
i  klinitca  drliatl'    J.  Kavaiiin  3;37». 

KLIJENITAA'^,  adj.  nidi  klijenit.  —  isporcdi 
klijontav.  —  U  dva  pisca  Dubrovcanina  xvni 
Kijeka.  Izlijeci  jude  klijeuitave.  I.  Sordid,  bon. 
31.  l)eset  klijonitavijoh  ozdravi.  35.  Ovemu 
klijenitavu  zdravjo  podijeli.  143.  Nosijahu  ra- 
slabjenika   u   zilami   i   klijonitava.    S.  Kosa  62^. 

KLIj  ENITA VAC,  klijonitavca,  m.  klijenitav 
covjek.  —  U  dt^a  pisca  Dubroecanina  xviii  vijeka. 
Ruku  ususenu  uekoga  klijeuitavca  izvida.  I. 
Dordic,  bon.  143.  Ne  pozuavsi  ga  voce  za  pred- 
liega  klijeuitavca.  193.  Uspese  klijeuitavca  na 
tomu  odj'u.  S.  Rosa  63ii.  Klijenitavce,  tebi  go- 
vorim.    63». 

KLIJENT,  adj.  vidi  klijeutav.  —  titMi  je  ja- 
inacno  ovu  rijec  nacinio  od  klijenit  i  klijentav, 
te  nije  ni  po  sto  pouzdana. 

KLIJENTAV,  adj.  vidi  klijenit.  —  isporedi 
klijenitav  od  cega  vala  da  i  postaje  izguhivsi  i 
izmedu  n  i  t.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  klijont, 
klijeutav,  v.  klijenit.  —  I  u  nase  vrijnmc  u  J)ii- 
hrovniku.    P.  Budmani. 

KLIJENTAVAC,  klijeutavca,  m.  kUjcntao  co- 
vjek. —  IJ  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

KLIJENTAVICA,  /.  klijentavo  zensko  ce(ade. 
—  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  Klijentavica 
iz  Gruza  donijela  vrecu  spuza,  pogla  na  Gradac, 
sloniila  vratac,  poSla  na  Goricu,  slomila  nozicu. 
(u  djecjoj  iyri).    P.  Budmani. 

1.  KXIJENE,  n.  vidi  1.  kleno  i  3.  klijen.  — 
ispioredi  2.  Klijeiie.  —  U  Vukoru  rjecnikn:  ,dnr 
abornwald'  ,aceretuui'. 

2.  ICLIJENE,  n.  inu;  selii  u  Srhiji  u  okruyii 
iabackom.  —  Po  svoj  prilivi  ista  je  rijec  sto  1. 
klijone.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (selo  u  Macvi).  II  Klijeiie  selo  dolecese. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  183.  —  Nalazi  se  jiisano  i 
Klene  (K.  Jovanovic  177),  ali  je  to  po  istoinom 
govoru:  u  Vukovu  rjecniku  ima:  Klene  (ist.),  vide 
Klijeiie. 

KLI.JESTEN,  m.  vidi  keston.  Klijesteu,  ca- 
stagne  (u  sinskom  rukopisu),  Castanea  vesca 
Grtn.,  V.  Kesten.    B.  Sulek,  im.  146. 

KLIjfe§TA,  n.  pi.  foi-eoi.s.  i,ni,1r  (iiaj  cesce 
kovaiko)  kojijem  se  sto  sti^lm/r  i  ili\i  irr-ilo.  sa- 
stoji  se  is  dva  mala  (ohirim  ijni^ili'ii,!)  i mjii  (oziba, 
ilrijc  'i)iilii//i)  kiijti  .ill  iirrl:ril,'iiii  ili  dnikcije  sa- 
stiirbiiii  hill,  ilii  sr  ,.l:nrii  ,,/,■,,  jnliir.  osi  ili  ste- 
-'.iijice:  iliijii  .si:  siniiiii  ulr.ak)  ilr.ii  u  ruci  te 
kako  se  ova  rukiim  -lisl.'iij, .  ilruya  strana  neko- 
liko  vecom  silom.  i/iniiui  ^injoj  manoj  dulini) 
stiskiije  ono  sto  st:  hm-.r  i-irslo  driati.  —  Osim 
ohlika  srediiega  roda  koji  je  naj  obiiniji,  imaju 
i  dva  zenska  ohlika :  klijoste  i  klijesti  (ovaj  go- 


f.oro  samo  ii.  iakaviicnl  .  /(  inhinni  in-iiiijirii  pisca 
JJuhroi'canina  xvi  njfl.,!  I.im  itn  ir  iJip  ,-ii  nms- 
koga  roda:  Ti  mi  ii;u->kava^  kak'j  klij'^ii  koji 
nijosu  za  ino  dobri  neg  za  tisknul  i  polognut 
sebi.  M.  Urzid  277.  —  Rijec  je  praslavcnska, 
isporedi  stslov.  kleSta,  rus.  iciemw  (m.),  ces.  kK'stc, 
klostc,  kliSto,  jjo/.  kleszcze ;  vala  da  je  srodno  i 
lit.  klisze  (u  raka).  —  -ije-  stoji  u  juznom  go- 
voru mj.  praslauenskrigri  r.  knko  se  ridi  po  stsla- 
renskiim  obliku  (i  pn  niiihinnl-iim  iciiiinii),  te  po 
istornoin  govoru  glasi  kl. -^ta  /  klc.ste  (u  Vukovu 
rjecniku;  kleSti  nije  pulrrdcno),  ]io  zapadnom 
klista,  kliste,  klisti.  —  f  cakavaca  i  u  nekijeh 
zapadnijeh  stokanaca  ima  sc  mj.  st.  —  II  vekijeh 
caknraca  ima  i  \  mj.  1,  n.  p.:  k)i.sci  (instr.). 
Tondal.  star.  4,  114;  kjisci  (nam.).  J.  Kavaiiin 
459b;  kjeSda.  Nar.  prip.  mikul.  26;  i  u  jcdnoga 
pisca  stokavea  iz  Slavonije:  kjistama.  A.  Tomi- 
kovic,  gov.  165 ;  klistma.  165.  166.  —  Nepoznnta 
postana;  moze  biti  da  je  srodno  s  novosloo.  kl«- 
siti,  klastriti,  ceL  klestiti,  klastriti,  skopiti,  pof. 
kloscic,  skopiti,  isporedi  kleStriti.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vrancicevu  (klisca  ,forceps'),  u  Mikajinu 
(kliste  ,forceps';  klisti  od  ogiia  ,forceps  ignaria'; 
klisti  za  vaditi  zube  ,forfex' ;  klisti  za  usoknuti 
sviJBCu  ,einunctorium,  fuiiicula,  forcinula' ;  klisti 
od  raka,  al'  iue  ribe  ,acetabula,  tiagella,  forceps 
denticularis,  chelae,  grallae,  forficulao'),  a  Bclinu 
(klijesta  ,tanaglia  e  tenaglia,  strumento  noto' 
.forceps'  721l>),  11  Bjelostjencevu  (klesce,  klesca 
,forceps'.  2.  klesce  kubinske  ,prunicops,  forceps 
igniaria'.  3.  kojemi  se  zubi  zuimjvi  ,odontagra, 
dentorpaga'.  4.  klesce  rakove  ,cliela').  ii  Jambrc- 
sicevu  (klesce  ,forceps' ;  klesce  za  ogeii  ,prunic6p3'). 
u  Voltigijinu  (klestje  .tanaglia;  moUette'  ,zange. 
kneipzange'),  u  Stulicrru  (klijesta,  f.  (sic)  pi. 
,forcipes  ignitae,  volsella,  branchiae' ;  klesce.  v. 
klijesta);  u  Vukovu:  klijesta  ,die  zange'  , forceps'; 
klijoste,  1.  vide  klijesta.  2.  (u  Dubrovniku)  ,dio 
lichtscheere'  ,emnnctorium'.  cf.  mumakaze  (ridi 
kod  e). 

n.  uopce.  —  klijesta.  Indi  nek  mu  nije  ruka 
stisla  nokte,  kao  klista.  V.  Dosen  231*.  Zamo 
kjesca,  pa  ju  udre  po  prsteh.  Nar.  prip.  mikul. 
26.  Majstor  za  to  ima  klijesta  da  ne  zeze  ruko. 
Nar.  posl.  vuk.  174.  Kovac  klijostima  radi  na 
zivom  ugjevju.  D.  Danicic,  isai.  44,  12.  —  klijoste. 
Ocas  zaklucast  kako  klisce  na  dvoje  jemise  (zvir). 
P.  Zoranic  7:'.  Kovac  za  to  ima  klijoste  da  ruke 
ue  ?,e;''i\     Xni-.   pcisl.  vuk.   135. 

b.  tiniiti'  :ii  iiiiiii  IK  l;njijem  se  stip)le,  dere  meso. 
oade  .:iilii,  ijiile  imkli  ltd.  —  klijesta.  Otkidahu 
jim  meso  klestima.  B.  Kasic,  per.  80.  Ako  bi 
osudeni  hotio  biti  klisti  mucen.  P.  Posilovic. 
nasi.  128'k  Njeki  klijestima  gorucijem  razkinuti. 
B.  Zuzori  333.  Nokte  prije  izpod  zila  jodnoga 
po  jednoga  klijestima  su  joj  skorijopili.  333. 
Kazu  da  su  mu  klestima  vukli  i  sekli  sise  i  meso. 
Vuk,  dan.  4,  10.  «  paklu  i  ognena  klijeSta.  Da 
CO  bit  (u  paklu)  klista  od  ogna.  J.  Eilipovic 
3,  372a.  Nepodobe  popadose  liega  klisci  ogi'ie- 
nimi.  Tondal.  star.  4,  114.  —  klijoste.  Imam 
kliscG,  bradvu  i  konop  ...  P.  Hektoro  vie  (?)  101. 
Strasne  kliste  donesose.  S.  Margitic,  ispov.  203. 
KliSte  i  klini  usjani.  I.  Grlici6  128.  —  klijesti. 
Bradbe,  kose,  klijesti,  uda  ki  nesvijosno  cica 
zloce  tvo'a  nemilo  kidat  hoce  (u  paklu).  .T.  Ka- 
vaiiin 3931*.  Ogni,  cesji,  kjisoi,  kju6i  .  .  .  4591'. 
—  Ovakovi  primjeri  ne  zna  se  pripadaju  li  amo 
Hi  pod  c.  —  klijesta.  Vazamsi  za  to  oooan  kli.^da 
poce  joj  zubi  vaditi.  F.  VranciA,  ziv.  62.  Povadi 
mu  klijestima  zube.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  208.  Ti 
uzimaj  klista  od  mazije,  vadi  Radi  dva  bijola 
zuba.    Nar.  pjes.  marj.  112. 


KLIJESTA,  f. 


«9 


I.  KLI.IET,  b,  h). 


c.  orude  jekarsko,  n.  p.  za  eadene  zuha.  Klijesta 
,cane,  stromento  da  barbiere  per  cavar  douti' 
,forfex'.  A.  d.  Bella,  rjocu.  165a ;  klijesta  za 
vadit  zube  ,cavadeuti,  stromento  col  quale  si  ca- 
vano  i  deuti'  .forceps  dentaria'.  ITTl^.  I'idl  i  u 
drayijem  rjeiiUciina.  —  isporedi  b  jiri  kmjii.  — 
3loze  hit/  da  i  ocaj  primjur  (is  oblikoin  klijeste) 
amo  pripada:  Pazit  vala  pripasne  juuadi;  ilizi 
I'lqjzi  pocestje  jezike.  pod  ilim'  budu  bradavice 
nike  .  .  .  uzmi  ostre  stipaoice  kliste,  pak  zastipaj 
i  skidaj  y-  doli.    J.  S.   Rplkovir-  423— 421. 

ll.  cim  sc  rtidi  i:  (iiiini   nisji,i(rii  iiiihii.  nslnsii 

urilka    khjril:!    ilnil.rij,'    IHIrrn:,:    ,„]' n».„ia     ^In  J( 

kazaiK)  sjirijiild-  Kiij<<;^t:i,  .umllc,  ^truiin'iiio  di 
forro  por  jjrondcr  carboiii  .ircosi'  , forceps-.  A.  d. 
Bella,  rjec-u.  49i!'i  (ridi  i  if  dnu/ijem  rji-ciiieimn). 
Buduc  klijestima  digo  .s  otara  ug-jeu  goruci.  A. 
Kalic  .533.  S  ug]enom  koga  s  klisti  s  otara  uze. 
E.  Pavic.  ogl.  390.  Ziv  ugfen  koji  uze  s  oltara 
klijestima.  D.  Danicic,  isai.  6,  6.  —  klijeste. 
Uzamsi  jedan  vatreni  zivi  ugjen  .  .  .  i  to  ne 
s  rukom  vece  s  kjistama.  A.  Tomikovic,  gov. 
165.  —  klijesti.  Sto  je  serafin  s  klistma  uzeo 
oiii  ugjen.  165.  Sto  serafin  oni  nijp  smio  vla- 
stitom  rukom  dotaknut  se  oltara,  veoo  se  je  sluzio 
s  kjistma  .  .  .    166. 

C.  cim  ae  srijeca  iisece.  Klijesta  za  svijece 
..smoccolatojo,  stromento  col  i|ualo  si  smoccola.' 
,emuiK-torium\  A.  d.  Bella,  rjecn.  (jHla.  ridi  i  it 
drugiji'.m  rjcciiicima  (Viik  knze.  da  sr  ii  nruui 
nmidu  u  Dubroimikii  htLe  klijesti'.  ali  sunt  jn  ii 
Diibrvriiikii  I'lm  saiiiu  klijesta). 

f.  lido  slicnii  prarijiiii  klijrstiina  ii  itrl:iji'li  ,;/- 
votiiia,  kau  u  raka,  ii  jakirjin  ilil.  Klijesta  od 
raka  .brauea  di  grancliio'  , chela'.  A.  d.  Bella, 
rjecu.  355*.  —  klijesti.  S  protegiiutijeiiii  klisti- 
jemi  (ruk)  uosase  ...  B.  Kasic,  fraii.  166.  — 
ridi  i  II  rjcciiiriiiia. 

KLIJESTE,  /.  pi.  ridi  klijesta. 

KLLJESTEVICA,  /.  rjora  n  Srhiji  ii  Siimadiji. 
—   U  Vukovii  rjreniku. 

KLI.JESTI,  ridi  klijesta. 

KLIJESTICI,  ML  pi.  drill,  klijesta.  T  Jiliini 
rjecnikil:  .taiiaglia  e  lenaslia,  striimeiitn  imto' 
.forceps'  .dimiuutivo'  721'',  i  ii  Stidirrrii.  -  iiijr 
dtjsta  poitzdanii  (rudi  niiisl.niin   nidni. 

KLLTESTITI,  klijostim.  /(//_///.  sliskinili  klijr- 
stiiiKi  (u  osobitum  smislii,  imicili  xtiplnri  i  deriivi 
kozti  i  mi'so).  —  ('  Beliiiii  rjrriiikii :  .attanagliare, 
cioe  torraentare  con  le  tanaijlic  .Ibri-ipe  torijuere' 
115'';  II  Voltigijinu:  kle.stiti  i  klijestiti  .attana- 
gliai'e,  tormentar  con  tanaglie'  .zwicken,  knoipeu'; 
M  Stuliirrii :  ,forcipo  torijuore'.  —  fJ  jedniif/a 
pisca  nnscya  rreiuena  u  jireiirsi'iium  (iprrhiiUckoiii) 
■■iiiiiiiu,  (I  ijcima,  kaoda  siiiiiiji:iii  yledaiiem  lira- 
tiiju  kao  klijeHa.  Gelati  su  u  upravi  prvi.  sa 
I'lili  roha  crjenilom  blijesto,  a  krvave  oci  na  krv 
klijeste.    Osvetn.  4,  63. 

1.  KLLIET,  /.  casa,  celhi,  /,'/..  (/'(  ./<  //,(./  sUi- 
rije  znacene:  mala  kuca  splr/rim  ml  jiriini,  Ir 
sit  se  iz  ovuya  razvila  i  ilniy.i.  —  i-i/mmli  2. 
klijet.  —  -ije-  stijji  mj.  iirijihi^inijii  <■  it  Jiiziioiii 
ytjnirn,  it.  istociioiii  ylasi  kli'i,  u  .:iijiiiiliiiiiii  klit. 
'—  Akc.  tie  iliijrim  ii'lov.  suiy.  Klijcti  [k\<'-ti,  kliti), 
((  yeii.pl.  klij.ii  kli'ti,  Iditi),  /(,  dat,,  iii.itr.,  Inc. 
pi.  klijetima  kl/!iii!.;,  Iditima).  —  liiji'i:  jr  jiril- 
slavenska,  isjinnih  ^tslnr.  kleti.,  riis.  K.rl-.Tb,  (tr.s. 
klece,  kafezj ,  ptj^.  klec  (zrmlitnii  kolibn)  ;  lit. 
kletis,  let.  klets  rafa  da  sit  rijcri  ii:i:tr  /.;  sla- 
renskoya  ji'zika.  —  Nrptizit.iitn  /mslniia.  IMiilnsir 
isporeduje  ynt.  hlethra,  •iiuroriifiii.  (it  tlijulrktiil 
kleete,  srlat.  cleta,  starnir.  rliath  .iralns'.  —  jrli 


korijen  srodan  .s  korijenom  yrc.  xakin,  xccXwg. 
xakvi-iii,  lat.  cellaV  —  Izniedu  rjecnika  u  Bjelo- 
sfjcnt'rmt  (klet,  v.  pevuica),  u  Jamhresicemi  (klet 
.eellarium'),  ((  StuUcevu  (klet,  klit  i  klijet,  klijeti. 
f.  ,cul)iculum'),  u  Vuknvu  (ridi  kod  a,  b)),  u  Da- 
niciceou:  kletb  ,conolavo:  crates  pastorales'  (rekao 
bih  da  je  to.  cf.  kletiste). 

a.  kiwiea,  kuliba. 

a)  kuliba  spletena  od  pruia  it  kojuj  (eii  pre- 
bioiijtt  pasliri  (ridi  ii  Daniiiiieoit  rjecnikit).  — 
isporrdi  kjetiste.  Jako  putb  upada  na  kleti. 
Olasuik.  15,  281.  i:!348?).  Na  Drhtutovu  klGti,. 
.'i(>2.  Na  Vlbciju  Kletb.  282.  —  Foja  dit  amo 
jirijiada  i  ovaj  primjer :  A  cista  djevioa  gdje  u 
klijeti  sjedase,  Jesusa  mladijenca  na  kriocu  dr- 
zase.    M.  Vetranic  1,  309. 

h)  ridi  it  Vukoru  rjecniku :  kl'ijet,  f.  ,eiiie 
kammer'  ,colla'  s  dodatkom  da  se  yovori  it  Hcr- 
ceyovini  i  jos:  Klijet  u  Srbiji  na  liekijem  mji^- 
stima  (kao  n.  p.  po  Jadru  i  po  Pocerini)  zovu 
,ajat'  ili  .vajat',  a  na  nekijeni  mjestima  (kao  n.  ji. 
po  Moravi)  ,stasina'  i  ,iziua'.  u  Srbiji  koliko  god 
ima  u  kuci  ozeiienijeli  Judi.  toliko  ima  oko  kuco 
vajata,  te  svaki  covjek  u  svom  vajatu  spava  (bez 
vatre  i  }eti  i  zimi:  jer  se  u  vajatima  ne  liizi 
vatra)  sa  svojom  zenom,  i  drzi  svoje  ha}iuo  i 
ostalo  kojesta.  u  gdjekojijem  so  vajatima  drzi 
vino,  rakija.  sir.  maslo.  skorup,  med,  i  ostale  do- 
mace  stvari.  ridi  i:  Vajat,  klijet  i  stasina  oso- 
bito  su  zgrade  za  sebe,  a  komora.  ciler  i  sprema 
po  naj  vise  su  u  kuci.  Vuk,  rjecu.  kod  sprema. 
Paraklisijarbhu  sbdbsu  kb  kjucarevi  jako  da 
vbzbmotb  vino,  i  obema  vbsbdbsiima  vb  kletb... 
Danilo  208.  Klijeti  vam  sve  pune,  druzino  giz- 
dava,  i  sukna  i  vune  i  bijela  postava !  M.  Drzic 
454.  I  vnoter  mi  vpe|a3mo  toga  Kalimano\'ii':a 
vu  vinograd  i  vu  klet  na  gorui  vrate  toga  viuo- 
yraibi..  Mon.  croat.  300.  (1595).  Klit  mirlisa 
r.w/ji'i;a.  J.  Banovac,  blagosov.  163.  Dobar  covjek 
iz  dobi-e  klijeti  izuosi  dobro.  Vuk,  mat.  12,  35. 
Ivuca  do  se  sakuplaju  na  blagovario  i  na  dogovor 
zove  36  .domaciua",  stauovi  pojedinijeb  zadrugara 
.kleti'.    V.  Bogisic,  zboni.  7. 

c)  It  jednum  primjeru  xv  rijeka  it  ritkopisit 
liisaittime  crkreiiijeiii  jrzikum  ztiaii  rrlikii  kavii. 
Jako  sbstvija  dbui  6.  i  pokaza  mi  kletb  preveli- 
kiijii.    Starine.   IS,  205. 

K.  mjeslo  :.alriiriiiii  it  kiii'-i  yilje  se  prcbirti,  sobit, 
sohica. 

a)  conclave,  cubitailum,  soha  itopi-e  (bez  vbzira 
na  vidici)iiii,  naj  cesre  it  kojoj  se  spara.  Vb  taj- 
nuju  kletb  carb  %-i>lu)ditb.  Domontijan'J  128.  Jegda 
molisi  se,  vblezi  vb  kletb  svoju  i  zatvori  dvei-i 
svoje.  Danilo  38.  matth.  6,  6.  Vas  dan  je  sidjela 
zlovolna  u  klijeti.  M.  Vetranic  2,  323.  Uljehci 
unutra  u  klijet  rece ...  M.  Divkovic,  zlam.  35». 
Blagoslov  lozuice  ali  kliti  gdi  se  spi.  L.  Terzic 
239.  Ova  divica  bi  toliko  cista  da  bi  puno  draga 
Bogu,  i  posla  joj  anjela  Gabrijola,  i  ona  stasc 
zatvorena  u  jeclnoj  kliti  i  ciia.se  molitvu.  P.  Ma- 
cukat  27 — 28.  Pocti  unutra  u  klijet  tvoju.  S. 
Kosa  76='.  A  ti  kad  se  molis,  udi  u  klijet  svoju. 
Vuk,  mat.  6,  6.  Sto  na  uho  saptaste  u  klijetima. 
luk.  12,  3.  One  ce  (zabej  izaci  i  skakati  tebi  po 
kuii-i  i  po  klijeti  gdje  sjmvas.  D.  Uanicic,  2mojs. 
8,  3.     U  klijeti  gdje  spavase.    2sam.  4,  7. 

b)  cella,  istice  se  da  je  mal.ahiio  nijesto.  (trrobi 
u  jodnoj  hridi  usjecen  na  Kalvariju  u  jednomu 
vrtu  malo  daje  od  mjesta  na  komu  bi  pribjon 
na  kriz  Jezus,  utvoren  je  u  uacin  cetverokutja, 
i  unutra  stijenom  izsjocenom  ko  prigradom  pro- 
dijc|en  u  dvije  vrtopi  oliti  klijeti.  tijeh  vrtepi 
iliti  klijeti  predfia  ostaje  na  straui  istuka  itd.  S. 
Kosa    lij4:\     Vaja   da   ide   ua    poje    u    klijeti   do 


I.  KLT.IET,  b,  h).  7 

letue  sobo.  D.  Damfti6,  sud.  3,  24.  Donesi  to 
jelo  u  klijot  (Luter :  ,kammer')  da  jedem  iz  tvoje 
ruko.  "isam.  13,  10.  Baoi  ga  u  pouzauu  klijet 
vrh  svojo  sobe.  S.  ^ubifia,  prip.  l^.l.  .la  se  ne- 
sredan  zabij  u  iieSto  ovsa  pod  krmu  vrh  same 
vodine  klijeti  (snm  jmac  tumnci:  sobica).   pri6.  9. 

c.  »  o»'owi  primjeru  naSeya  vremena  moze  hiti 
da  zna&i  kafcz.  Oj  vi  umni  sokolovi,  za  kojo 
nije  klijeti  ni  plonice!  M.  Pavlinovic,  razl.  spis. 
137. 

2.  KLIJET,  »».  mdi  1.  klijet  (gdje  su  i  svi  pri- 
mjeri  u  kojima  se  ne  poznaje  rod).  —  U  jednuga 
pisca  xvm  vijeka,  a  izmedu,  rjeinika  a  Mikajimi 
(klit,  klijet,  sprema  ,prontuarium,  cella  prontuaria, 
colla  peiiuaria,  horreum  penuarium,  penus';  tko 
iiiia  pomiiu  od  klijeta),  ii  Belinii  (klit,  klita,  ra. 
, camera,  cioe  stanza  da  dormire'  .cubiculum'  l(>ll>), 
u  Voltigijinu  (klet  i  klijet,  klijeta  ,capaiina,  oa- 
succia,  tugurio'  ,eine  hiitte  von  stroll').  Ne  imaSe 
ui  klita  ni  pokrovca.  P.  Macukat  28.  Pojde  u 
svoj  klit.  -49.  Krai  Cini  uciniti  lip  klit.  60.  U 
kraj  svoga  klita.    61. 

KLIJETA,  /.  vidi  1.  klijot.  —  U  jcdnoga  pisca 
XVIII  vijeka  (po  istocnom  govoru  kleta).  Kad  po- 
misle  .sta  ga  im  jo  u  podrumu,  pvuie  klete  meda  i 
masla  i  suve  krmetine ...    J).  Obradovii,  basn.  87. 

KLIJETKA,  /.  dem.  1.  klijet. 

a.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  kajpa  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara. 

b.  sjeiiifiarka,  bundeva  namjestena  za  bvataie 
sjenica.    ^j.  Stojauovic. 

c.  mjesto  gdje  se  hrani  jelo.  u  Lid.  D.  Tr- 
steiiak. 

KLIJETO,  n.  vidi  dlijeto.  —  ISla  jednom  injestu 
XVIII  vijeka.  Take  se  srca  prorijezaju,  kako  slu- 
zeci  se  s  klijetom  ...    J.  Matovic  245. 

KLIJEVCI,  TO.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bihackom.  .Statist. 
bosu.  55.  —  jamadno  je  isto  selo  sto  se  pomine 
u  spomeniku  xv  vijeka,  ali  u  istocnom  obliku 
Klevbci  (u  ostalome  je  spomenik  pisan  zapadnijem 
govorom).  vidi  u  Daniciievu  rjecniku:  Klevbci, 
selo  koje  je  s  gi-adom  Kjucem  kra}  bosanski 
Tomas  Ostojio  dao  sinovima  vojvode  Ivanisa 
Dragiiida  (Mou.  serb.  439  god.  1446). 

b.  Klevci  (Klevci),  selo  na  PSini.  Spom.  stoj. 
184. 

KLIJOTINA,  /.  ono  sto  isklija  iz  zakislih  sno- 
pova.  u  Srijemu.    M.  Medi6. 

1.  KLIK,  TO.  vidi  1.  klicane.  —  Bijec  je  stara, 
isporedi  stslov.  klik'B,  rus.  k.ihk^.  —  Postaje  od 
korijena  glagola  kliknuti.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Stulicevu  (,clamor,  vociferatio'  s  dodatkom  da  je 
rijec  ruska),  u  Vukovu  (,der  ruf'  ,olamor'  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Crnoj  Gori),  u  Danici- 
cevu  (klikb  jClamor'.  Kliki.  Gilbferd.  bosn.  283.). 
Marku  soko  klikom  odgovara.  Pjev.  crn.  133a'. 
§to  je  ovo,  6V0  neko  doba  te  su  naso  gore  umu- 
cale,  ne  razlezu  ratnijem  klioima?  P.  Petrovid, 
gor.  vijen.  11. 

2.  KLIK,  m.  brdo  sto  se  spusta  u  potok,  n.  p. 
jBeograd  je  na  kliku'  (cuh  od  vojnika,  ali  ne 
znam  odakle  su).  M.  Durovid.  vidi  i :  Klik,  strma 
kosa  u  Grdovidima,  u  okrugu  uiickom,  u  Srbiji. 
I.  Pavlovid.'^ —  I  kao  ime  mnogijem  mjestima  ii 
Srbiji,  n.  j).  a)  u  okrugu  biogradskom,  brdo. 
Glasnik.  19,  172.  —  vidi  i:  Livada  u  Kliku.  Sr. 
nov.  1861.  354.  —  b)  u  okrugu  jagodinskom. 
l^iva  u  Kliku.  1864.  58.  —  c)  u  okrugu  kragu- 
jevackom.  Livada  u  Kliku.  1873.  923.  —  li)  u 
okrugu  krusevackom.  IsTiva  u  Kliku.  187-5.  631. 
—  e)  u  okrugu  rudnickom.     Votnak  kod  Klika. 


KLIKNUTI,  a,  a). 

1875.  33',).  —  f)  poveliki  zabran  u  oki'ugu  uzidkom. 
^j.  Stojanovid.  vidi  i  sprijeda.  —  Pomine  se  i 
kao  mjesto  u  Ilrvatskoj  u  latinskom  spomeniku 
XVII  vijeka.  .Klikum  versus'.  Arkiv.  2,  31(i. 
(1(!57). 

1.  KLIKA,  /.  vidi  1.  klik.  —  U  narodnoj 
pjesmi  xviii  vijeka.  Kliku  mi  ti  klikovaso  jedna 
Budimka  divojka.    Nar.  pjes.  bog.  77. 

2.  KLIKA,  /.  samo  u  Stulicevu  rjccniku:  v. 
klica. 

KLIKAC,  klikca,  m.  vrst  ptice.    Lukovdo. 

KLIKNOVElifE,  n.  vidi  kliknudo.  —  Na  jednom 
mjestu.  u  knizi  pisanoj  glagolicom  xvi  vijeka  (sa 
starijim  oblikom  kliknovenje).  S  kliknovenjem 
slave.    Transit.  169. 

KLIKNUCE,  n.  djelo  kojijem  se  kliknc.  —  Sta- 
riji  je  ob/ik  kliknutje.  —  U  Belinu  rjccniku: 
klikuutje  ,1'  iiitonare  il  canto'  ,praecontio'  414'', 
i  u  Stulicevu:  kliknutje. 

KLIKNUTI,  klikuem,  pf.  zapjevati;  zavikati, 
■viknuti;  zazvati  vicuci  (uopce  poceti  neito  u  vc- 
liki  glas).   —  Akcenat  se  ne  mijena  (vidi  dafe). 

—  Rijec  je  stara,  isporedi  stslov.  kliknijti,  rus. 
K.iHKHyTb;  ima  i  lit.  klykti,  vristati.  —  U  naie 
se  vrijeme  euje  samo  u  pjesmama  (ali  ne  samo  o 
vili,  kao  sto  je  u  Vukovu  rjccniku).  —  Korijen 
klik  va}a  da  je  onomatopeja,  isporedi  kriknuti. 

—  Prosla  vremena  (osim  imperfekta  kojega  vre- 
mena nema,  jer  je  glagol  perfektivni)  mogu  po- 
stati  i  od  sama  korijena  klik  bez  nastavka  nu : 
aor.  klJkoh,  kllce  itd.  (naj  stariji  primjeri:  klikoh. 
M.  Vetranid  2,  116;  klice.  P.  Hektorovid  22.  A. 
Cubranovid  158,  vrlo  cesto  u  Crundulica  i  u  na- 
rodnijem  pjesmama  nasega  vremena;  klikosmo. 
M.  Vetranid  1,  239;  klikose.  G.  Drzid  435.  P. 
Hektorovid  22.  30);  i  kliknuh,  kliknu  itd.  (naj 
stariji  primjeri :  kliknu.  P.  Zoranid  16*.  M.  Bunid 
40.  A.  Gucetid,  roz.  mar.  154.  I.  Gundulid  462) ; 
ger.  praet.  klikavsi  (nema  potcrde)  i  klikniivsi 
(A.  Gucetid,  roz.  jez.  105.  218);  part,  praet.  act. 
klikuuo  (I.  Gundulid  883),  kliknula  i  kl'ikao, 
krikla  (klikle.  I.  Gundulid  404);  inf.  kliknuti 
(naj  stariji  primjer :  M.  Vetranid  263)  i  klidi 
(satno  u  Vukovu  rjccniku).  —  Izmedu  rjeinika 
u  Mikajinu  (kliknuti,  pocet  pjevati  ,praeciuo, 
praeire  voce' ;  a  na  strani  186* :  poceti  kantat, 
kliknuti  .s  istijem  znaienem),  u  Belinu  (,intonare 
il  canto'  .praecino'  4141> ;  ,chiamare,  nomiuaro, 
domandare'  ,voco'  188*;  ,incominciar  a  parlare' 
,loqui  incipere'  541a),  u  Voltigijinu  (kliknuti, 
klicem  ,cliiamare ;  intouare'  ,rufen ;  anstunmou'), 
M  Stulicevu:  kliknuti,  klicem,  1.  v.  zvati.  2.  v. 
zabesjediti.  3.  ,intonar6  (pp.  e.  initium  cauendi 
facere  in  choris,  ut  hi  harmoniose  praecineutem 
sequantur)',  u  Vukovu  (klidi  ^rufen  wie  die  vila' 
,olamo  ut  dryas',  cf.  kliknuti  s  primjerom  iz  na- 
rodne  pjesme :  Klice  vila  iz  gore  zelene ;  kliknuti, 
vide  klidi). 

a.  zapjevati. 

a)  poieti  pjevati  kakvu  pjesmu  koja  se  za  tijem 
izrice  onako  kako  je  pjevana  (kao  oratio  recta). 
Obadva  (ribara)  klikose,  pisam  zacinudi  po  tiho 
ne  brzed,  svaki  vesel  i  vrud,  jedan  nize  drzed, 
drugi  vise  pojuc:  (slijedi  pijesma).  P.  Hektorovid 
22.  Na  izmin  klikose  opet  s  dobre  vo)o ...  30. 
Popogudiv  i  glas  zukom  .sredif  kliknu  (slijedi 
pjesma).  P.  Zoranid  16a.  Ja  u  posluh  a  on  klido 
(slijedi  bugarsdica:  Cvilu  to  mi  cvi|a§e  .  .  .).  R- 
Barakovid,  vil.  196--197.  Iz  svijeh  tijem  usti  u 
skladu  jedan  glas  ovako  izusti  i  klikni  veceras : 
,0  lijepa,  o  draga,  o  slatka  slobodo  .  .  .'  I.  Gun- 
dulid 175. 


KLIKNUTI,  a,  /)). 


KLIKNUTI,  ... 


b)  sto  sc  pjcva  stoji  u  podloznoj  rccciiici.  A 
cetvrti  klikuuo  bjese,  ko  ugarske  skladiie  voje 
Matijasa  kraja  uspese  iz  tamuice  na  pristo)e.  I. 
Guudulic  383.  —  U  uvoni  je  primjeru  umetniil 
(jlagol  klikimti,  kao  kod  h,  c) :  Ko  se  iz  grada 
Dubrovnika  (klice  treci)  k  Zadru  uputi  despot 
Durad  za  na  prika  zeta  Ugre  podignuti.  I.  (riin- 
dulic  383. 

c)  ohjekat  je  rijec  pjesma,  pjesan,  pjesauca  ltd. 
Da  budem  pjesanou  kliknuti.  M.  Vetrauic  2,  03. 
Iz  glasa  kliknimo  naj  Ijepsu  pjesancu.  M.  Drzic 
450.  Kliknu  ovuj  pjesan.  A.  Gucetic,  roz.  mar. 
154.  Kad  moj  jezik  pjesni  klikne,  kako  staglic 
ki  zuberi,  da  me  resi,  cvijetje  nikne.  I.  Gundulic 
140.  Glasini  medonimi  kliknuse  ove  slatke  pjesni. 
398.  Da  bi  ju  (pisinii)  prid  nami  kliknuti.  I.  T. 
Mruavic,  osm.  144.  Novu  pjesan  klikni,  o  zem|o. 
I.  Dordir,  salt.  :i:!2. 

d)  l:>i<l  i<  />.  ,,'liidi  sto  Zajedno  pjeva,  o  omtme 
koji  iiiij  jirrt  imritc,  a  driigi  za  nim  slijede,  vidi 
u  Mikalinu,  Beliiiu,  Voltujijinu,  StuKcevii  rjec- 
niku. 

e)  0  ptici.  Zapjese  jos  taj  cas  dva  slavja  iz 
luga,  klikose  u  glas  vas  ouaj  tuj  dva  druga.  G. 
Drzio  435.  Zar  da  liarnost  nebesijem  kaf-e,  a 
Sto  su  mu  podarila  jasna,  da  mu  kliknii  ptici 
smjelovici  y    Osvotu.  1,  IS. 

b.  zavikati,  vikmiti,  naj  cesie  u  nekoj  rnzdni- 
zeniisti,  II,  t!et>e(u  a  i  it  znlosti;  cesto  se  rijeci  iz- 
ijovaraju,  ali  se  gdjegdje  i.  sum  glas  isiiiiifn  Iti'.: 
praoijch  rijeci. 

a)  uopce.  (Andeli)  veselijem  glasom  klikim\-bi, 
zamijernom  radosti  nebosa  i  vas  svijet  napunise. 
A.  Gucetic,  roz.  j'ez.  105.  Klice  i  iz  vrh  tvrde 
gore  k  Samuelu  mio  pospijesi.  J.  Kavanin  252a. 
Od  bogova  Bog  neumrli  svevlastitom  rijeci  kliknu 
ter  zavikuu  ua  sud  Z6m|u  svu  prida  se  (,Uous 
deorum  Dominus  locutus  est  et  vocavit  terrain'). 
I.  Dordic,  .salt.  160.  Klice  vila  s  visoke  planine, 
razbudujo  Srbo  izuenada  po  svoj  Zeti  tja  do 
Skadra  grada.  J.  Krmpotic,  pjesm.  3.  Grozno 
klikne,  tuznira  cikom  cikne.  Osvetn.  4,  60.  — 
Uz  kliknuti  ima  driuji  glagol  sto  znaci  kakiii: 
glas,  tc  kliknuti  oiida  islice  da  se  pucine  i  dii.  je. 
oelikijem  glasom  (isporedi  e).  Kliknimo  vosoio 
u  sve  glase  i  rocimo  .  .  .  V.  M.  Gucetic  21.  — 
oidi  i  d. 

h)  izriie  se  sto  se  kaze  kliciici,  saiiii,ii'iii  rijr- 
cima  onoga  koji  klice  (oratio  recta),  ii  kiijnii  pri- 
iiijeru  inoze  hiti  da  ne  znaci  vikane  negu  ^aiiio 
da  se  poH-ne  govoriti  (isporedi  e).  I  klikosmo 
placno  u  glase  da  se  cuje  do  nebesa:  ,Podirajte 
ruse  vlase,  kad  nas  gusa  taj  saveza !'  M.  Vetrauic 
1,  239.  Iz  glasa  tor  klikoh  kraj  vode  studeno: 
,0  vodo  studena  . . .'  2,  116.  I  klice  devojka,_po- 
klico  dovojka,  jo.s  kli6e  devojka:  ,Staui  so,  Sis- 
mane  .  .  .'  Nar.  pjos.  ((  P.  Hektorovic  22.  A 
pak  liega  (mac)  vrh  bodezni  napravivsi  k  srcu, 
klice:  ,0vo  plata  koju  stioe  svak  pod  stigom  od 
}uvezni'.  A.  Cubranovic  158 — 159.  Kad  ga  ubih, 
ti  mi  kliknu :  ,Posij  zube  sad  negove'.  M.  Bnnic 
40.  Uzvrat',  gospo,  spridu  skuta,  ter  klikni;  ,Ovdi 
vi'atizeja!'  M.  Pelegrinovic  191.  Jedino  mogahu 
kliknuti:  ,Blazeno  oci  nase  .  .  .'  A.  Gucetic,  roz. 
jez.  226.  Klice  ovako  vas  u  smeci  sebo  u  sebi 
ne  videei:  ,Ali,  ter  ja  sani  mladac  mill  .  .  .'  I. 
Gundulic  219.  Klice:  ,Ja  ti,  ah,  nikako,  krale- 
vicu,  ne  zavidim'.  287.  Prista  svaki  od  svjet- 
nika,  a  car  stavno  klice  u  glasu :  ,Zivi  dundo . . . 
i  ma  bratja  ziva  da  su .  .  .'  309.  Klice:  ,Cut  je 
strasno  i  placno,  kako  Polak  cara  dobi .  .  .'  321. 
U  besjedu  klice  blagu:  ,Druzbo  mila  .  .  .'  385. 
Juraj  despot  hvaloc  Volsu,  klice:  , Grade,  ti  mo 
uzcuva  ..."    J.   Kavaiiin   1851).     Tim   mu   klice; 


,ZU  gusaru!...'  236'<.  Klice:  ,KraJu  tvomu  kriz 
cu  poslat  za  tutiju  .  .  .'  255').  Nu  se  varkam 
dikla  slavna  stavi,  i  sa  svijem  glasom  klice;  ,Ab 
poznam  te,  ah  prokleta  slici  u  tudoj  misli  od 
svijeta!'  I.  Dordic,  uzd.  19.  U  to  kliknu  liemu 
audio:  ,1^6  tegni!'  A.  Kalic  370.  A  kad  dode 
gori  Garevici,  klice  Nenad  kako  soko  sivi :  ,Gare- 
vice,  zelena  gorice!  ne  ranis  li  u  sebi  juuaka...?' 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  78.  Klice  Stojan  tanko  gla- 
sovito:  ,Vila  giiizdo  tica  lastavica  .  .  .'  3,  171. 
Svi  kliknuse  a  jedinoglasno  ;  ,Hvala  da  je  Bogu 
velikome ."  Ogled,  sr.  27.  Tada  kliknu  Eadojev 
Savicu :  .Moj  sokole,  Stakov  Eadovane !  Hvala 
Bogu  na  negovu  daru !'  237.  Snimi  kapu  pak 
otvorito  kliknu;  ,Neka  pristupe  oni  ..."  S.  ^u- 
bisa,  prip.   100. 

(■)  znacene  je  kao  kod  h),  alije  razlika  u  tome 
sto  kliknuti  ne  stoji  pred  govorom  negu  se  u  I'l 
aineee,  isporedi  govoriti,  I,  2,  a,  b),  i  kazati,  I, 
1,  a,  b).  ,Ke  se  cudo  meni  odkriva'  klice  pasa 
,do  istine  krajevica  vidim  ziva'.  I.  Guudulic 
441 — 442.  Ter  , Pospijesi'  klice  ,u  domu  .  .  .'  J. 
Kavaiiin  9a.  ,Sum}e  nije'  kli6e  Dijana  ,da  nas 
tkogod  tu  zatece'.  196''.  ,Dobri  Isuse!'  klikoh. 
415*.  ,Drago  'e'  klice  ,drazijeh  paziti'.  I.  Dordic, 
uzd.  75. 

d)  sto  se  govori  izriie  se  podln,! imm  i;riiiicoin 
s  konjunkcijom  da.  Kliknite  iz  d;l,i.s,i,  il;i,  ,e  l!og 
proslavi.  M.  Drziii  479.  Klico^  \au\  ki;i|  plnmo- 
niti,  da  no  moze  bit  inako.  G.  Palmotic  1,  44. 
Kurio  Samitjanom  klice  ujudno,  da  on  ne  mari 
toku  zderu.  J.  Kavanin  83*.  —  [  ii  oeakom  se 
sliiiajii  moze  iimetniiti  kliknuti  kao  kod  c).  Go- 
spodovat  i  da  uece  nego,  klice,  stati  u  robstvo. 
,T.  Kavanin  26:'. 

e)  ima  ubjekat  u  akiizativu  kojijein  se  kaze  sto 
se  izreklo.  u  jedinom  je  primjeru  relalivna  za- 
mjenica  .sto.  Dokazi  svomu  sinu  knozu  sto  vam 
klico  aavjetnica  vila.    Osvetn.  3,  1-59. 

C.  H  prenesenom  smislu,  moze  hiti  suhjekat  i 
onii  ato  se  gooori  (molba,  pjesan  itd.).  Klikni, 
pisuii  moja.  P.  Zoranic  00''.  Neka  pjesan  sladko- 
glasnijeli  klikne  iz  usti.  I.  Dordii,  salt.  '201. 
Klice  k  Bogu  mnn>;i,  ni.ija.    473. 

d.  riciici  za:r,ih.  iln-r^ili,  pozvati  (i  u  pomoe) ; 
objekiit  je  oniij  >/i/  >'  .nr,\  Kad  mi  budes  blizu 
lirabra  dvora,  (Ivas  mi  ,ga  klikni,  tretjom  pogo- 
vori.  Nar.  pjes.  u  S.  Mencetic — G.  Drzic  510. 
ICliknuvsi  na  pomoc  druga  svoga.  A.  Gucetic, 
roz.  jez.  218.  Kliknite  mi  silua  cara,  mila  bratjo 
i  druzino.  Starine.  18,  22S.  (xvii  aijek).  Kliknu 
jakoga  Boga  u  pomoc.  Nar.  prip.  vuk'.  119.  Otle 
(vila)  klice  tanko  glasovito,  a  ua  ime  kneza  Moi- 
sija.  Ogled,  sr.  68.  mogu  se  kazati  i  rijeci  ko- 
jima  se  zove.  Opet  klice  Micunovic-Vuce  po  imenu 
Zutkovica  Tosa;  ,Haj  de  si  mi,  Tdno  Zui  k'lvic'u  ■" 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  9.  —  Po  smislu  inni/li  In  pri- 
padati  amo  i  ovi  priiujeri,  ali  sc  moii:  sheatili 
kao  da  kliknuti  znaci  i  iwpce  zavikati  (vidi  h, 
a)),  jer  se  dozivane  izriie  drugijem  glagolom. 
Klice  vila  s  Urvine  planine,  te  dozivje  Kra|e- 
vica  Marka.  Nar.  pjes.  vak.  2,  440.  Klice  vila 
iz  Posavja  slavna  a  Stanojla  zove  harambasu. 
4,  330.  Klice  vila  u  selo  Stijeuu,  Vukasina  zovo 
barjaktara.    O.gled.  sr.  200. 

e.  Stoji  s  injinilivom  driigoga  glagola  koji  znaii 
kakav  glas,  kao  \^'y\;i\\.  naricati,  zvati,  plakati 
itd.  te  'znaci  pnrrhil:  ,1  j.  In.  sto  se  jaofa  drugijem 
glagolom,  a  tsiiir  tijrdiin  da  ono  biva  glasno. 
Neka  u  naoin  drag,  nare<lan,  gdi  sloviuske  slave 
slovu,  iz  pS  svita  jezik  jedan  klikne  pjevat  pjesan 
ovu.  I.  Guudulic  276.  Pak  uakazni  i  sve  srde 
po  imenu  zvati  klikne.  301.  Klice  glasom  zalos- 
nime  u  ovi  nacin  naricati.  392.    GospodiSic  mlad 


KLIKNUTI,  e.  72 

prid  I'liuio  klifie  glasom  volicLme  u  ovi  natiu  po- 
pijovati.  llti.  Klic.o  lipos  (soojii)  klet.  537.  Cesto 
zoviiA  <lras'0  ime,  kU5o  ovako  naricati.  518.  Tuj 
mil  ovako  klifio  rijeti  (samo  radi  stiha;  jicrfck- 
tiviii  sc  glagol  ne  mozc  oraka  upolrrhlamti).  55(). 
Kada  prodem,  kliknem  pjovat  soj  bosjedo.  G. 
Palmoti6  2,  5.  Klioe  plakati  ,comiuei6  piaugero'. 
A.  d.  Bella,  rjoon.  201b.  J^H  duh  klifie  iz  liega 
strasnijem  vapajom  ovako  revati.  I.  Dordid,  ben. 
16G.  Klife  Iva  kroz  lug  popevati.  Nar.  pjes. 
viik.  3,  400.  KJice  vila  prijo  jarkog  .suuca  do- 
zivati  srpskome  logoru.  4,  263.  ,Dok  luu  samo 
stogod  prigovoris,  ou  odma  klikno  plakati'.  ,Ja 
mu  samo  nelto  u  sali  reko,  a  on  odma  klice  pla- 
kati'. (ti  Hrt.se  vrijeme  u  Lici).   J.  Bogdauovid. 

KLIKOTANE,  n.  djclo  kojijem  se  ko  klikoie. 
Bi  ?,ubora  i  gwkaiia  i  podmukla  klikotaiia.  B. 
Kadifievic  (1880)  280. 

KLIKOTATI  SE,  klikocom  se,  impf.  smijati  se. 
—  Vala  da  Je  rijec  onomatopejska.  —  U  nase 
orijeme.  Nekojim  se  to  dalo  na  smijeh  pa  so 
klikocu.   Bos.  Vila.  1890.  225. 

KLLKOVA,  /.  mjesno  ime.  —  U  Danicicevu 
rjecniku:  selu  je  Tmavi  crkve  Arhandelove  u 
Prizrenu  isla  meda  ,n  Klikovu'  (Glasuik.  15,  283 
tjod.  1348?). 

KLIKOVAIiAC,  kltkovaoca,  m.  covjek  koji  kli- 
kujc.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,plausor6,  colui  ohe 
applaude'  ,plausor'  569*,  i  u  StuUcevii:  kliko- 
valac  i  grijeskom  klikovaoc  ,plausor'. 

KLIKOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  klikuje.  — 
Stariji  je  oblik  klikovauje.  —  Izinedu  rjecniku 
u  Belinu  (klikovanje  ,applau30  con  battore  le 
mani'  ,plausus'  93a),  «  Stulicevu,  u  Vukavu. 
Ispojmo  Bogu  novu  pesan  s  jedino-klikovanjem. 
Transit.  150.  Farizeji  cujuc  klikovana  pokrivahu 
se.  S.  Eosa  ISO^.  Uz  klikovane  stotine  hijada 
grla.    M.  Pavliaovic,  lazl.  spis.  380. 

KLIKOVATI,  klikujem,  impf.  vikati,  iterativni 
glagol  prema  klikuuti,  ali  se  upotrebjava  uo'pce 
kao  irtipf.  klikuuti,  isporcdi  1.  klicati.  —  Akcenat 
se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  klikova,  impt.  kl'i- 
kiij,  p)art.  praet.  act.  kllkovao,  kl'ikovala,  piart. 
praet.  2'<iss.  klikovan).  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  1, 
f,  b)),  a  ismedu  rjecnika  u  Belinu  (,dire'  ,dico' 
259'>;  klikovati  tkoga  ,plaudere  ed  applaudere' 
,applaudo'  568b;  klikovat  s  hvalom  ,applaudire, 
lodare'  ,plaudo'  92b),  u  Bjelostjencevu  (klikujem, 
t.  j.  slavim  u  glasu  ,applaudo',  v.  slavim),  u  Vol- 
tigijinu  (,applaudire,  battere  mani'  ,frolilocken, 
beyfall  geben'),  u  Stulicevu  (1.  ,jubilare,  gestiro, 
laetos  dies  agere'.  2.  ,exelamare'.  3.  ,dicer6').  u 
Viikovu  (,i-ufeu'  ,voco,  clamo',  of.  vikati  s  pri- 
mjerima  iz  narodnijch  pjesama:  Stade  Marko 
brata  klikovati.  A  klikuje  od  Niksica  Turke). 

1.  aktivno. 

a.  nema  objekta.  kad  ce}ade  tiopce  vice,  moie 
kod  toga  i  ne  izgovarati  rijeci  nego  i  ispustati 
samo  veliki  glas. 

,  a)  kad  ko  od  zalosti  vice,  vapi.  aa)  uopee. 
Cude  se  i  luzi  i  velmi  tuguju,  ja,  vajmeli!  gdje 
ze|no  klikuju  svaki  hip  i  6as  u  suze  pi'Hute.  M. 
Vetranic  2,  32.  —  bb)  pridaje  se  dativ  s  prijed- 
logom  k,  kojijem  se  pokazuje  da  se  uz  viku  u  ne- 
koga  trazi  pomoc.  U  toj  tuzi  i  nevoji  takoj 
k  Bogu  klikujuoi,  ocutib  se  malo  bole.  M.  Ve- 
tranic 1,  25.  Ja  Budim  tuzan  gi-ad  k  nebesom 
klikuju.  1,  52.  Koji  (Sion)  prilikuju  k  narodu 
judskomu  i  kroza  I'l  klikuju  k  milosi-dju  tvomu. 
N.  J)imitrovic  71.  —  cc)  subjekat  je  zivotina 
(kuf,  lahud),  te  bi  moglo  znaciti:  pjevati  (isporedi 
klikuuti,  a).    Da  kufa  tuj  6uje  gdi  s  veljom  bo- 


KLUvOVA'I'I,   1,  d. 

Ijezui  :ia  smrti  klikuje  pojuci  u  pjesui.  M.  Ve- 
trani6  1,  4. 

b)  razlikuje  .sc  od  a)  tijem  sto  je  uzrok  radost, 
a  ne  zalost.  Iz  kola  mu  vila  klikovaSo.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  74.  T  tako  sav  uarod  Izrai(6v  pra- 
6ase  kovfieg  zayjota  (rospodiiega  klikujuci  i  tru- 
boci  u  trubo  i  u  rogovo.  R.  Danioic,  Idnev. 
1.5,  28.  Svi  sinovi  Bozji  klikovahu.  jov.  38,  7. 
Vikace  (Gospod)  i  klikovati,  nadvladace  nepri- 
jate)6  svoje.  isai.  42,  13.  Klikujte  i  pjevajte, 
razvaline  Jerusalimske,  jer  Gospod  utjesi  narod 
svoj.    52,  9. 

e)  klikovati  na  koga  u  jednom  se  primjeru 
kaze  0  glasu  lava  Inlita.  Zlosrdo  ter  stoji  (lav), 
ter  na  mo  klikujo.    M.  Vetranic  1,  383. 

tl)  ujnhhiiii  lu-iiiiji'ru,  0  glasu  truble.  AndelsKa 
iz  glasa  iiiililii   klikuje.    M.  Vetranic  1,  283. 

b.  slavUi  kiHja  ill  sto,  vicuci. 

a)  objekat  je  ono  sto  se  slavi.  Zemla  svako- 
lika,  klikvij  svoga  stvoriteja!  G.  Palmotid  3,  219a. 
IT  slavi  mi  .Jezusa  klikujemo.  I.  Dordic,  uzd. 
153. 

b)  izricu  se  rijeci  kojima  .se  ko  Hi  sto  slavi 
(oratio  recta).  Mnoz  priproste  ce)adi  izade  prima 
liemu  noseci  granice  poma  i  klikujuci:  ,Z(li-avje 
i  slava!  .  .  .'  S.  Bosa  131*.  —  3Iisliin  da  i  ovaj 
primjer  amo  pripada:  K  nemu  su  se  kupile  sve 
devojke  i  neviste,  tere  to  mi  Eadosavu  Siverincu 
klikovahu :  ,Aj  davori  davori  Eadosave  Siveriue, 
muozim  ti  nam  si  crno  ruho  postavio,  vec  to  mi 
je  hotila  nika  srica  Vladkova  da  te  je  junaka  na 
veri  privario .  .  .'    Nar.  pjes.  u,  P.  Hektorovic  21. 

<".  znaiene  je  kao  kod  b,  ali  se  ne  misli  o  sa- 
mome  vikanu  nego  o  pjevanu. 

a.)  objekat  je  ono  sto  se  pjevanem  slavi.  Pa- 
stijeri  livadom  uz  dipli  zacinu,  klikuju  za  stadom 
lipotu  vilinu.  I.  Gundulic  130.  Samoj  noj  se  ne 
pristajem  svu  noc  vrtjet  oko  praga,  klikujuci 
skladnom  pjesni  ne  Ijeposti,  me  luvezni.  222. 
Ko  kriposti  tve  cestite  velicinu  klikovase  sada 
u  trubje  glasovite,  u  junacke  sada  glase.  G.  Pal- 
motic  2.  314.  Uz  drag  romon  lire  uredne  on  ve- 
sele  pjesni  medne  skladnijem  glasom  pripijevase; 
klikovase  djede  stare  ...  3,  60b.  I  viteza  svak 
od  smrti  nedobitna  klikovase.  P.  Kanavelic,  iv. 
201.  Sad  mi  'e  ine  klikovati.  J.  Kavanin  238b. 
Ijijepo  je  pjesnim  navjesnioam  tebe,  o  Boze,  kli- 
kovati. I.  Dordic,  salt.  317.  —  Uz  objekat  se 
moze  izreci  kao  sto  sc  onaj  hcali  (u  jedinom  pri- 
mjeru inslriiiih  nliilnm).  Vjerenicom  i  gospojom 
u  pjesnili  ju  lvlik.i\aso.    I.  Gundulic  535. 

t>)  ncitiii  (ilijikhi.  Ill-go  sto  bi  mogao  biti  objekat 
stoji  u  genctiim  s  prijedlogom  od.  —  u  jednuga 
pisca  xviii  vijeka.  U  drugo  me  dilo  pocme  i  od 
nih  klikovati  moja  vila  veoma  milo.  J.  Kavanin 
110b.  Od  ovoga  cudes,  triida  moja  Klio  ne  kli- 
kuje.  321b. 

c)  izricu  se  rijeci  kojima  se  slavi,  a  u  jedinom 
je  primjeru  umetnut  glagol  klikovati  meSu  same 
ove  rijeci,  isporedi  klikuuti,  b,  c).  Pripijevaju  i 
bojrdci  i  pomorci . .  .  vase  carstvo  . . .  ,Zivi  lijepa 
Captislava'  svi  klikuju  skladue  u  glase  ,za  na- 
sega  Bojnislava'.    G.  Palmotic  2,  210. 

fl)  sto  se  pjcva  kaze  se  podloznom  recenicom. 
Jos  klikuje,  kako  vojska  verna  u  gole  gre  pu- 
stiiie.    G.  Palmotic  8,  62b. 

d.  kao  progla.sivati,  isporedi  1.  klicati,  b,  b)  i 
d,  d).  Dolazili  gospodarevi  ulaci  i  vas  dan  s  po- 
klica  klikovali:  ,Ko  je  vitez?'  S.  !^ubi5a,  prip. 
61.  —  Moze  biti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer 
u  kojemu  je  subjekat  glas.  Pokle  vidis  korugvu 
od  pravde  trepocuci,  oruzje  sfitledi,  trubju  tru- 
beci  i  glas  glasoviti  klikujudi  i  naviscujuci  priku 
smrt . .  .    M.  Jerkovic  63. 


KLIKOVATl,   I,  o. 


7H 


1.  KLIMA 


c.  f/ovuriti  (nidi  i  u  Belinu  rjcinikii).  iiiose  biti 
da  je  ovako  znacenc  u  ovom  primjcrii:  Kad  mi 
sjode  klikovati  pjesnik  glasom  medeuime:  ,Ri- 
mjaniii  sam,  Ovidio .  .  .'    I.  Dordic,  pjesu.  4. 

f.  zvati  (i  H  ponioc),  isporcdi  kliknuti,  d.  u- 
ricc  «;  soayda  ko  se  zove,  all  lu  nije  a  ooom  jiri- 
■nijvru :  Klikovala  prebijela  vila,  klikovala  tri 
bijola  dana,  rdko  joj  se  ozvat  ne  smijase.  Nar. 
pjos.  hero.  vuk.  57.  i  u  ocom  (jdje.  kao  objekat 
ima  saiiia  rljcc  klika :  Kliku  mi  ti  klikovase 
jedna  Budimka  divojka.    Nar.  pjes.  bog.  77. 

a)  ko  iU  sto  se  zove  stoji  kao  objekat.  ad) 
ohjekiit  je  cejade  iU  sto  se  ndsli  kao  ee]ade.  Kako 
ill  iMtiii')  jur  driizi  klikuju  i  zovu.  M.  Vetraiiic 

1,  IH.  Napokon  javoi-  suh  klikuju  fja)  iz  gore. 
M.  Vetrauic  1,  72.  Tobe,  Jesuse,  Iclikuju  za  svu 
moc.    1,  172.    Klikovat  i  vapit  svijotlojca  Apola. 

2,  6.  Iz  glasa  klikovah  Junonu  zovuci.  2,  187. 
Bud  da  me  oes  zaman,  brate,  pri  potribi  kliko- 
vati. Nar.  pjes.  ii  P.  Hektorovic  19.  Po  nebe- 
sijeli  jur  se  cuje  u  blag  uaciu  drag  i  sladak 
susiiot  njeki  gizdav  hladak  ki  ua  put  uas  svijeli 
klikujo.  I.  Gundulic  2G.  Oua  majka  klikovase 
sinka  svoga  i  brajeuka.  Nar.  pjes.  u  D.  Bara- 
kovic,  vil.  197.  Klikovase  braca  Potra.  D.  Ba- 
rakovic,  vil.  205.  Moju  kceruu  ko  klikujey  (j. 
Palmotic  2,  251.  I  on  strazu  klikiije  iia  mirim 
od  Smedereva.  Nar.  pjes.  bog.  31.  Nemas  koga 
klikovati,  vilo!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  122.  Pa  ou 
skoci  od  zemle  na  noge,  te  klikuje  svoju  siro- 
tii'iu,  potrcalo  dvades  i  pot  ch'ugab.  i,  123.  Da 
Uomira  brata  ne  klikuje.  4,  432.  Bijela  je  kli- 
kovala vila,  od  Zagar6a  visoke  plauiue,  pak  kli- 
kuje kraju  piperskome,  a  na  ime  crnogorskog 
ki'iaza.  5,  217.  Deca  po6nu  plakati  i  mater  kli- 
kovati. Nar.  prip.  vrc.  38.  A  klikuje  i  zive  i 
mrtvo.  P.  Petrovic,  gor.  vijeu.  115.  —  bh)  objekat 
jc  ime.  Tve  iuie  na  pomoc  klikujo.  M.  Vetrauic 
1,  373.  Za  toj  cu  tve  ime  . .  .  klikovat  na  pomot'. 
1,  384.  I  jezik  moj  i  glas  od  kuda  ima  moc  kli- 
kovat svaki  cas  tve  ime  dan  i  noc.  H.  Lucie 
212.  Kada  mi  te  zacuju  moje  ime  klikujuci  kleti 
gusari.  Nar.  pjes.  ii  P.  H6ktoro\-ir  li).  —  ce) 
olijekat  je  milost,  pomoc.  Tvu  niilos  klikuju  (ja). 
M.  Vetrauic  1,  151.  Pomoc  tvu  klikuju.  1.  Dor- 
dic, salt.  307. 

h)  uz  objekat  izricu  se  i  rijeci  kojiina  se  otijekat 
zove  (oratio  recta).  (Jblaka  je  klikovala:  ,Hoir 
mi  ruzu  liladi'.  Nar.  pjes.  u  S.  Moncetic — G. 
Drzic  oOfJ.  Zasto  mu  se  bi'z  kon  bise  po  livadi 
razigrao.  za  liim  to  mi  poticuci  vojevoda  kliko- 
vase: ,Staui  jure,  koiiu!...'  Nar.  pjes.  u  P.  Hek- 
torovic 20.  U  dubja  ih  skut  zelena  klikuje  ovako 
))Ocinuti:  ,Eto  je  pastil'  svratio  stada...'  I.  Crim- 
dulic  403.  Oua  mi  ti  klikovase  slavna  kraja 
Vladislava:  ,Ali  de  mi  si,  de  mi  si,  slavni  kralu 
Vladislave'i"  Nar.  pjes.  bog.  77.  13ijela  je  vila 
klikovala  s  Kosutice  visoke  plauine,  te  doziva  u 
Crnce  kamene  a  na  ime  Jovauovic-Vela  :  ,Cujes, 
Volo,  zlo  jutro  ti  bilo!'  Nar.  pjes.  vuk.  4,  122. 
I  dijete  klikuje  Vukale  svoga  strica  Petra  Bos- 
koviea  po  imenu  i  po  prezimenu:  ,Aj  do  si  mi, 
o  moj  mio  strice'?'  4,  364.  On  klikujo  dva  sina 
uejaka:  ,Haj  Muse]a  de  si  i  Jovane'r"    4,  514. 

c)  izricu  se  samo  rijeci  kojima  se  sore,  te  se 
po  nima  zna  i  ko  se  zove.  Priziva  i  klikuje: 
,Mili  i  dragi  sinko  !'  M.  Jerkovic  71.  No  kli- 
kuje Mrvalev  Vukota:  ,De  si,  DraskoV  doma  ne 
vidio !'  Ogled,  sr.  41.  Tauahna  je  klikovala  vila, 
vila  zove  u  Moracu  gornu :  ,Je3'  li  doma,  Malisa 
serdare  V    205. 

2.  pasivHO.  —  «  srijem  je  primjerima  znacenc 
prema  1,  b.  Od  svakoga  klikovani  slavni  unuci 
gdi   su  vasi?    G.  Palmotic  2,  268.     Vojevode   po 


svom  svijetu  klikovani.  2,  282.  Dugo  drzat  no 
mozo  se  ova  kripos  pokrivena,  nog  po  zomji  svud 
prostrije  se  klikovaua,  i  liva[6ua.    3,   125^. 

3.  SIC  so,  jiiisirnii. 

n.  prema  ziiaeri'm  pud  1,  c.  Hi  putuik  kopumu 
jase,  ir  pomorac  more  brodi,  Vladislav  so  kliko- 
vase slavan  carskoj   pri  nezgodi.   I.  (iuudulic.  287. 

I),  prema  znaceAii  pod  1,  f.  Klikuju  se  na  glasu 
vitezi.  Nar.  pjos.  vuk.  5,  388.  Sve  se  dobri  kli- 
kuju juuaci.  Ogled,  sr.  20'J.  Klikuju  so  momcad 
po  junastvu.    47(). 

KLIKOVIt!!,  III.  pi.  seoce  a  llereeijoei>ii  it 
okruijii  inostarskom.    Statist,  bosu.   124. 

KLIKTANE,  n.  djelo  kojijem  .sr  klikce.  —  Tz- 
meda  rjeinika  a  Vukovii.  Orao  kliktanem  izziva 
svoje  hrabre  ptice.  .J.  Rajic,  boj.  6.  Detlici  s  jo- 
zika  ginu  (jer  ili  po  kliktaiiu  nalazi  lovac.  Vuk). 
Nar.  posl.  vuk.  78.  Kliktai'ie  dipala.  .  .  .  S.  Ma- 
tavu],  novo  oruzje.  89. 

KLIKTATI,  klikcem,  iinpf.  iiprae  kao  dent, 
prema  ijlaijolima  kliknuti,  klicati,  klikovati,  znaci 
razlii:ne  ylasore.  —  Akc.  kaki  je  it  inf.  laki  je  it 
aor.  kliktali,  /(  imp/,  klikci.  /(  i/er.  prnrt.  klik- 
tavsi;  *«  ostttlijnn  je  nhlieiiiia  oiniki  kaki  je  ii 
praes.  —  U  inkijnii  kniji'vnnit  i-  prela.i  iz  pre- 
zenta  n  inliiiilir  i  n  jiroita  eremcna:  klikcati 
(riili  II  Stiiliirrii  ijrrnikil).  —  (M  xviii  vijeka, 
a  izmedit  rjcriiika  a  ]ljriostjeHcevii  (klikcem,  klik- 
tati  .pracciuo,  jjraeeo  voce',  v.  zapopevam)  rplje 
se  naj  prije  nahotli,  u  Stidiik'vu  (kliktati  i  klik- 
cati ,initiuui  c.auendi  faoere'),  ((  Viikovit  (vikati 
kao  zui'ia:  kli  kli  kli!  ,den  ton  dcs  speclits  oder 
der  vila  von  sich  geben'  ,odo  sonum  pici  vol 
dryadis  vocantis'). 

a.  zapoiihati  pjeoaiie,  zapijeoati  (ispuredi  klik- 
nuti, a,  d)).  —  u  Ttjelostjenceva.  i  it  Sfnlieeni. 
rjeinikii. 

b.  vikati,  zoali  kao  eila.  —  it  i'nkoni  rjeeiiikn. 

c.  0  ijlasti  It  iljrtla  i  hi  lie  iriili  ii  I'liknrit 
rjeihiikii).  Svako  se  tu  srdi...  ditn|  klikcur  (.s«:;. 
A.  Kanizlic,  roz.  6. 

d.  o  i/ltisa  It  orla  ili  ii  sukota.  Orao  klikce. 
.1.  llajic,  boj.  I).  Orli  klikcu,  a  gavraui  grcu. 
Osvotn.  2,  174.  —  Vice  Anto  ko  da  soko  klikce. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  243.  Sjetno  klikce  ise|enik 
divui  (Soko).  Osvotn.  1,  7.  Uz  liili  klicu  dva 
sokola  siva,  jedan  klikce  sa  Avalo  bnjno,  a  drugi 
je  s  lomna  Durmitora.    5,  31. 

e.  vidi  groktati,  b).  —  U  nase  nrijemc  ii  Liei. 
,Ti  bi  pjeva'  lijepo,  samo  da  umijcs  kliktati'.  .1. 
Bogdanovic. 

KLIKT.JETI,  kliktim,  impf.  uopie  zvecati.  — 
isporedi  kliktati.  —  U  jedno(/a  pisca  nnsetjii  vrc- 
iitena.     Olas  voseja  klikti.    L.  Milovauov  96. 

KLILO,  n.  postaje  od  ylayola  kliti  (aprav  je 
part.  x"'(i<ii-  o.ot.  u  srednem  rodii  itzet  kao  saji- 
stantiv).  —  U  jednofja  pisca  xvm  nijekn,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Vakovu  (vidi  pod  a). 

a.  rasadnik  sto  se  moze  prenositi.  —  indi  it 
Viikovii  rjecnikit:  ,ein  (tragbares)  mistbeet,  zu 
gurken,  melouen'  ,areao  stercorariao  genus',  metuo 
se  u  kakvo  korito  ili  u  sto  drugo  dubrota  i  zemjo; 
u  ono  dubre  metne  se  sjeme  (liibenicko  ili  od 
krastavaca)  te  proklija  i  nikne,  pa  se  poslije  (kad 
se  vec  ue  bojo  slauo)  rasaduje.  —  Vadi  sto  j'  u 
klilu  i  po  basci  sadi.    .J.  S.  Kejkovic  2'25. 

b.  nidi  1.  klica.  I  ne  tii'a  iz  korena  klila.  ■}. 
S.  Kejkovic  121. 

KLIM,  l/las  knjijrw  se  l„ir  k,ik„  kn  Idtllia 
iditei.  —  U  ii'isc  rriji'iiii'.  Klim  amo,  klim  tamo, 
dok    isklima    iz    one    sumo.     Nar.    piil).   lonl.    .">!). 

1.  KLIMA,    ni.  ime  musko,   Itijp.  Klimeuat.  — 


1.  KLIMA 


74 


2.  KLIMEN 


isjiurciU  Kliino.  —  xiii  t'ijckn,  a  izmeitu  rjecnika 
It  Duiiicicerii  (,Clomous').  U  Klime  Nbrko  vb  rueo. 
M.)ii.  sorb.  i'J.  (l-i65). 

2.  KLUVIA,  III.  ime  mmico  (vafa  da  nije  isto 
Mo  1.  Klima,  aku  i  nije  ime  tursku).  —  U  na- 
rotliuij  pjcumi  crnogurskoj  nascija  vrcincna.  I  za 
I'liiua  Klima  kapotauo,  |udi  kazu  da  je  Klima 
sala,  al'  je  Klima  listom  Bo8iii  glava  (na  sva  tri 
iiijcsia  Klimma).    Pjov.  crn.  101a. 

KLIMALICA,  /.  postaje  od  klimati,  uprao  od 
jKirt.  praet.  act.  nastavkom  ica.  —  U  na§e  vrijeme. 

a.  ((  Vukovu  rjecnikn:  kad  u  mjesecu  Juliju 
koiii  klimaju  glavom  te  se  brano  od  mulia  kojo 
im  u  iios  nava|uju. 

b.  za  zensko  zna6i,  sto  i  za  musko  ,kliiiialo'. 
((  Liei.   J.  Bogdanovic. 

KLIMALO,  III.  5a]iv  nadimak  za  oiiog  koji 
vavijo  iiokud  klima,  ili  kad  ide  Idima  i  glavom 
i  rukama  i  iiogama.  —  U  nasi:  vrijenw  it  Lici. 
.1.  Bogdaiiovic. 

KLIMAN,  III.  ime.  iiiidku.  —  isiwrcdi  Ivlimenat. 
—  U  spomeniku  xiii  vijeka.  Kliman  Nedal.  Zak. 
vinod.  .55. 

JCJjIMANE,  n.  djelo  kojijeiii  se  klima.  —  Sta- 
riji  jr  ohlik  klimanje.  —  Iziiiedu  rjecnika  n  Mi- 
kft(iim  (klimanje),  ii  lielinu  (klimauje  ,acceima- 
mouto  col  capo'  ,capifcis  imtus'  13'J;  ,tracollo, 
1'  atto  del  tracoUare'  ,capitis  dejectio'  TSS^ ;  kli- 
manjeni  stogod  potvrditi  ,accennare  di  si'  ,annuo' 
13''),  u  Viikotni.  Jedovito  klimane  glave.  A. 
Kalic  341. 

KLIMATI,  klimam,  iinpf.  luujii'inti,  preijinaU, 
klaiiati,  n.  p.  nl'irnn,,  siiiiin'l;in  iiii,ri:hj:ni  ylagol; 
oiH)  .Hi)  sc  najiiiii-  ^Inji  h  iii^tr"iic  iihilu.  —  ispo- 
ri'di  kimati,  <id  kajri/a  iihuiulu  jdiiinijini  i  postaje 
tijem  sto  se  (kako  i  zasto'f)  itinccf  1.  — Akcenat 
sr.  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  klima).  —  Od  xvii 
rijekn,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (klimati, 
kimati  glavom  ,anuuo'),  u  lielinu  (,accennare  col 
capo'  ,capitis  nutu  siguificare'  13'';  ,tracollare, 
lasciare  andare  il  capo  per  sonno  o  simile  acci- 
doutf  , caput  demittere'  TSSl*;  klimati  glavom 
.donuicciiiare,  soiinacchiare'  ,dormito'  2781J),  *( 
lijd.ostjencevu :  klinam  (jamacno  stamparskom 
grijeskom  mj.  klimam;  stoji  prije  rijcci  klin),  v. 
kimam;  u  Voltigijinu  (,sonnacchiar6,  traocollare, 
dormicchiare;  accennare'  ,schlummern;  Avinken'), 
((  Stnliceou  (v.  kimati),  ii  Vukovu :  ,wackeln  (z.  b. 
mit  dem  kopfe)'  ,nuto'. 

I.  aktivno. 

II.  luij  cesce  s  instr.  glavom. 

n)  glava  se  pokloni  jedan  ili  i>ise  j/iitii  kao 
iicki  ziiak  kojijem  se  jav(aj/i  misli.  tako  n.  p. : 
<iii)  k(U)  znak  lutinc  ili  prijrtur  <  im  sntom  pismn). 
A  mimohodeci  kuuiliu  ga  kliiiiajin'i  f^lavami  svo- 
jimi.  M.  Alberti  463.  matth.  27,  89.  —  lib)  kao 
znak  da  se  na  sto  pristaje  (kad  se  jedan  put 
ijlaca  priyiie).  —  vidi  u  Mikajinu  rjecniku,  i  pod 
2,  a.).  Da  sto  cu  rijet  o  nekijem  koji  tu  dohode 
po  dogovoru  za  vidjet  se,  javit  se,  pozdravit  se 
klimajuci  glavom,  namigivajuci  okom,  bijeg  da- 
vajuoi  ustima  i  rukama?  A.  Kalic  224.  Ti  ua 
sve  to  klimas  glavom,  posmjehivas  se,  a  pak 
cinis  kako  jo  tobi  drago.  307.  —  vc)  kad  se  hoce 
jj(il;,r.iili  ilii  .-if  /ns  rivf  iiiisli  II  renin  iinjo  se  go- 
run.  n<i,hiln  L-.i'l  jr  -hi  II,  iiijuilii,,,  Ivliiua  glavom, 
i  ko  il:i,  >  ti'ziji-Mi  h.i('r  vi'lc  i  \Ar  iz.yovorit,  na- 
pomeiiiva. ;  ,Smrt  iiaj  poslijo  svijoli  nas  ceka...' 
B.  Zuzori  212.  Lijociiici  izvan  staua  od  nemoc- 
iiika  klimaju  glavom  i  Sapcu  se  s  rodjacima  da 
i_e  nemoonik  vole  gori.  240.  —  ild)  od  zalosti. 
Ona  glavom  klima,  i  noj,  jerbo  meku   na  plac 


narav   ima,   siizo   virom   toku.    A.  Kanizlic,   roz. 
24.     UzdahnuvSi  klima  glavom.    112. 

b)  klimaim  se  glave  ne  diijr  nikakvn  nsohilu 
znacem.  aa)  to  hiva  kad  ci-(<iili  -jnli  i  nr  lr.:i. 
a  drijcmje  mu  se  (vidi  u  Brlinn  rirrmlnn,  s\r 
klima  glavom,  da  ne  pade,  kau  da  luu  sc  drijiia. 
A.  Kanizlic,  roz.  38.  —  bb)  o  ce^adetu  uupie. 
Vavijo  klima  glavom  svedno  ka'  i  paripco  u  vr- 
saju.  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

c)  o  zivotini.  (Sova)  sad  o6ima  ki'ece,  sada 
glavom  klima.  A.  Kanizlic,  ro2.  7.  KokoS  kad- 
kad  svoju  bolest  ima,  il'  vrat  skrene  ili  glavom 
klima.    J.  S.  Rejkovic  279. 

h.  a  instrumentalu  nije  glava  nego  sto  drago. 
Tikva  mu  je  puna  dima,  sobom  kreco,  rukom  kliiua. 
J.  Kavaiiin  53b.  Ko  sto  ima,  onim  i  klima.  Nar. 
posl.  vuk.  159. 

<•.  bez  iiislniiiiriilnla. 

u)  ujrihiniii  jiniiijeru  xviii  vijeka  znaii  kla- 
mitati,  (nliili.  •' .  .los  zub  jedan  ili  drugi  toj  u 
glavi  klima  kugi.    V.  Dosen  129a. 

b)  eidi  a,  h)  aa).  (Kaluder)  mnoge  noci  visi 
i  klima  nad  postejom  bonika.  S.  i^ubisa,  prip. 
253.  —  Maze  hiti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer: 
Nema  zaspat,  svijedu  prizgava,  dusa  klima  s  nesna 
utrnuta.    Osvetn.  4,  68. 

c)  hoditi  kud  kamo,  tumarati  (ali  kao  da  se 
kod  toga  misli :  masuci  glavom).  —  U  nase  vrijeme 
Il  Lici.  ,Kamo  ti  vavije  klimas?'  ,Vavijo  neknd 
klima  svedno  ka'  vrtoglav'.  ,Vavije  klimam  blagu 
i  bos  i  go  i  gladan'.    J.  Bogdanovic. 

2.  sa  se. 

a.  pasivno,  bez  subjekta  (radi  znacena  vidi  1, 
a,  a)  hb)).  TJ  sudu  se  glavom  ne  klima  nego  go- 
vori.    Pnivdi.nosa.  1852.  10. 

II.  rrjh'l.siriiii.  —  u  jedinom  primjeru  znaii  sto 
i  iikhrni  ijliiiiijl  pjod  1,  h,  c).  Zubi  se  klimaju, 
a  ruko  suse. '  B.   Eapic  186. 

KLIMAVICA,  /.  klimane,  drijemaiii:  (kad  sc 
klima  glavom,  vidi  klimati,  1,  b,  c)).  —  U  nase 
vrijeme.  Mene  spopala  klimavica  i  drijemez.  S. 
^ubisa,  pric.  23. 

KLIMAVNICE,  /.  pi.  naprave  (kao  neke  to- 
razije)  u  kojima  stoji  kamene,  te  tezinom  svojom 
preteze  i  podize  mehove,  sto  u  pec  duliaju,  to  se 
zagreva  i  topi  zelezo.  u  Mrkoj  Pojani.  M.  Du- 
rovic. 

KLIME,  Klimeta,  m.  hgp.  Klimenat.  —  U  iJii- 
brovniku  xiv  i  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Danicicevu  (Klime,  Klimete  i  Klimeta  , Clemens'). 
Klime  Guceticb.  Mon.  serb.  215.  (1390).  Klime 
Goceticb.  240.  (1399).  Klime  Easticb.  287.  (1419). 
Klime  Bodaoicb.  295.  (1420).  —  Potvrdeni  su, 
osim  nominativa,  samo  oblici  Klimeta  za  gen.  i 
ace,  Klimetomb  i  Klimetomb  za  instr.  Vlastolo 
i  bratbju  svoju  Pavla  Martinusevica  i  Klimeta 
Gocetica.  Mon.  serb.  104.  (1333).  Zapovediju  go- 
spodina  kneza  Klimeta  Budacica.  Spom.  sr.  1,  105. 
1,  106.  (1411).  Klimetemb  Podacicemb.  Mon. 
serb.  287.  (1419).  Klimetomb  Budacicemb.  347. 
(1427). 

1.  KLIMEN,  m,.  samo  na  dva  mjesta  ujednuga 
pisca  xviii  vijeka,  te  se  ne  moze  znati  sto  je.  zar 
je  od  gri.  xUfia,  nizbrdica?  —  rijec  jc  nepouz- 
dana,  jer  je  kniga  vrlo  zlo  nastampana.  Tu  sje- 
deci  vrh  klimeni  .  .  .  vidim  pasti  krotka  stada. 
J.  Kavaiiin  80^'.  Na  klimenu  grada  tvoga  ima'u 
pobit  turski  vuci.    327*. 

2.  KLIMEN,  m.  u  Vukovu,  rjecnika :  u  ovoj 
zagoneci:  Klimen  visi,  peuda  zja,  klimen  peudu 
kurdoja  (od(ionctjaj :  .zvono,  vidi  i  Nar.  za.g. 
nov.  58). 


3.  KLIMEN  ■ 

3.  KLIMEN,  m.  ime  selu  u  HriHilshij  ii  ^le/m- 
niji,  oarazdinslcQJ.   Razdijo].  10"). 

KLIMENAT,  Klimenfca,  m.  Cleiuous,  imt:  musko. 

—  iyporedi  Klemeus. i-  stoji  pi>  yrc.  KXi]fu]i. 

—  XIV  i  XVI  vijeka,  a  ismrdii  rjccnika  u  Dani- 
ci<':i:vii  (KlimenbtB  , Clemens').  —  Potvrden  Jc  saiiiv 
dut.  Klimentevi:  Da  samb  dalb  Klimentevi  Der- 
zicu.  Spoiu.  sr.  2,  23.  (IBSit — 1362),  te  Danicic 
inisli  da  je   samo   pogrjeska   mjesto  ,Kliin6tevi'. 

—  Kao  nam.  potvrden  jc  sani  nblik  Kliment  (i« 
a).    S.  Kozicic  .5'^.  231".   g.  Budinic,  sum.  (iTa. 

KLIMENCANIN,  m.  vidi  Klimenta.  —  3Iho- 
zina:  Klimencani.  —  U  jednoga  pisca  nascga 
rreiiK'na.  I  liihovi  culi  ploraenici,  Klimencani  a 
i  Mirdieani.    Osvetn.  3,  94. 

KLIMENT,  vidi  Klimenat. 

1.  KLIMENTA,  /.  ime  si-ocu  a  Bomi  tilisii 
Kozlnka  u  okrugii  truvnickoin.  .Scliem.  br)sn. 
1S64.  45. 

2.  KLIMENTA,  m.  cuvjek  iz  lickuija  arbanas- 
koya  plemena  (pi.:  Klimenfce,  Klimenata).  —  ispo- 
ri'di  Klimencauiu,  Klimentaniu.  —  Nalazi  se 
mozchiti  od  xvii  vijeka,  a  izmcdii  rjccnika  u  Vu- 
kovu:  ,der  Clementiner  (albanesische  ansiedler  in 
.Sirmien)'  ,CIementinus',  cf.  Ciinirota.  —  Vb  leto 
7157  (1649)  bistb  nuzda  velija  niouastiru  otb  pro- 
kletijehb  Klimenata.  Starine.  10,  2li6.  U  to  doba 
dosle  i  Klimeute.  Pjev.  cru.  71''.  Posjiuio  je 
tamo  u  Klimeute.    74'J. 

KLImENTANIN,  m.  vidi  2.  Klimouta.  —  i:<iMt- 
redi  Klimencanin.  —  Mnozina:  Klimentani.  — 
U  rukopisa  xviii  rijcka.  Togda  (1738)  Klimen- 
tani  mnogi  pridose  u  Sremb.    Glasuik.  2(J,  l.j. 

KLIMENTASICA,  /.  zensko  ccfadc  iz  arba- 
naikoya  plemena  Klimenata.  —  U  Vakunu  rjei- 
nikit:  ,die  Clemeiitiuoriu'  ,01omontina'. 

KLIMENTO,  m.  vidi  Klimenat.  —  U  spome- 
iiikii  XIII  vijeka,  i  otale  ii  Danici/:evii  rjecnikii 
(Klimenbto  , Clemens').  Klimoiibtci  Merbiiulu>. 
Hon.  Serb.   10.  (12.53;. 

ICLIMNIC,  m.  prezime.  —  xv  vijikx.  iStipau 
Klimuic.    Mou.  eroat.  106.  (1470). 

KLIMNO,  H.  imi'  mjestu  u  Ilrvatakoj.  —  xvi 
vijeka.  Sudac  Ivan  is  Klimna.  Mon.  eroat.  237. 
(1.5,3.51. 

KLIMNUTI,  krimuem,  pf.  zaklimati  (jcdan 
put),  kao  perfektivni  ylayol  prema  klimati.  —  U 
nase  vrijeme.  Naj  poslo  .sleze  rameninia,  otreso 
rukama,  klimiiu  glavom.  pa  sedo.  M.  D.  Mili- 
(ievic,  medudnev.  70. 

KLIMO,   m.  hyp.  Klimenat.  —  isporrdi  Klime. 

—  Akc.  se  mijeita  ii  voc.  Klimo.  —  U  nasr  vrijeme 
u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLIMOJE,  m.  hyp.  Klimenat.  —  U  Dubrov- 
niku XIV  i  XV  vijeka.  —  Izmedti  rjccnika  u  Da- 
nicicevu  (gledaj  Klime).  Klimoje  Bodacicb.  Mon. 
serb.  241.  (1399).  2.59.  (1405).  KUmoje  Budacicb. 
262.  (1405).  Spom.  sr.  1,  101.  (1411).  Klimoja 
Budaciea.  1,  134.  (1416).  Klimoje  Eastic.  Mon. 
sort).  347.  (1427).  Klimoje  Goeetirb.  Mon.  serb. 
402.  (1439). 

KLIMOJEV,  adj.  koji  pnpada  KUinoja.  — 
Izmedu,  rjccnika,  u  I)aiii<'iccpi(  (Klimnjdvb  .de- 
mentis'). S  vojom  Klimojevomb.  iSpom.  sr.  1,  6. 
(1396). 

KLIMPAC,  m.  vidi  kud  babji,  2,  a). 

JCLIMPESTA,  /.  vidi  kud  klinkov. 

KLJMPETA,  /.  vidi  kod  klimpov. 

KLIMPOV,  adj.  a  narodnoj  zaguncci  tmscya 
vremena.  —  inporcdi  klinkov.     Raslo  drvo  klim- 


>  I.*  KLIN,  b,  c). 

|iovu,  iia  klii]i|«ivu  kllmpeta,  na  klimpeti  novjesta. 
od/lon.ct(iii :  siiiukni,  (liicc  i  rod).  Nar.  zag.  iiov. 
211. 

1.  KLIN,  m.  cuneiis,  clavus,  hernia.  —  Mijvi 
je  praslavcn.^ka,  ispiiredi  stslov.  klim>,  (7(.s.  K.uiiri., 
CCS.  klin,  po^.  klin  (a  ova  dva  jezika  t>  proijcm 
i  trccijcm  :iiacei'iem),  pa  i  lit.  klynas  (sa  zna- 
ceiicm  pod  b,  a)  i  pod  g).  —  Izmedu  rjccnika  u 
VranciccvH  (,cuneus'),  u  Mika^inu  (klin,  k)iii,  za- 
glavak  jCuneus'),  a  Sclinii  (,cogno,  conic,  stro- 
mento  da  spaccar  legna  o  simili'  ,cuneus'  198'' ; 
,cugiio'  ,cuneus'  240'' ;  ,zeppa,  c:onio'  ,cuneiis' 
783'').  u  Bjelontjenccvu  (klin,  civija  , clavus  lig- 
neus,  paxillus,  quo  duo  1.  plura  ligna  connec- 
tuntur'.  2.  klin  na  kojem  se  ciga  obraca  ,axi- 
culus'.  3.  klin  k  kojemu  se  vesla  privezuju  ,seal- 
mus'),  u  ■TambrcUicvu  (,clavus') ,  u  VoUigijinw 
(,zeppa,  cogno  di  legno'  .holzkeil'),  ».  StiUicevu 
(,cuneus'),  a  Viikooit :  1.  ,der  nagel'  , clavus'.  klina 
ima  i  gvozdenijeh  i  drvenijeh.  2.  u  prediie  oso- 
vine  koji  kroz  srcanicu  udara  ,der  roibnagel'.  3. 
,der  keil'  ,cim6us'.  ovijem  se  klinima  cijepaju 
drva  ili  prosce.  4.  klin  u  kosuje  ,der  einsatz  boi 
den  nahterinen'  ,euneus  iudusii'.  5.  klini  ,der 
hodenbruch  (bei  den   kindern)'  .oscheocele'. 

a.  cuneus,  orude  (.ito  sc  n.  p.  upotrcbjava  za 
cijcpane  drva)  od  drva  ili  od  yvozda  sto  je  sjediie 
sfrane  plosiw,  pa  se  od  ne  sve  suhije  na  dvijc 
stranc  iako  da  ,se  ovc  sastajii  kao  u  oHrice.  Vi- 
dt^vb  drevode|u  drevo  ceposta  dvema  klinoma. 
ytofanit.  star.  2,  267.  Tad  nici  zeleue  grane  mu 
slamaju,  nici  nakicene  kite  podiraju,  jedni  nado- 
daju  udorac  udorcu,  drugi  pristav|aju  uz  klino 
probojcu.  I.  T.  Mi'iiavic,  osm.  167.  Tvrda  je 
stijena,  uu  su  jaoi  klini.  (D).  Sto  ne  ucini  sje- 
kii-a,  ucinice  klin.  (Z).  Poslov.  danic.  U  zem)u 
zabijati  (kriz)  i  klinim  ga  ntvrdivat.  S.  Rosa 
1921".  Vratuice  su  iziiutra  tvrdili  mandalima  i 
klinima.  S.  !l^ubisa,  prip.  240.  Klin,  mech.  math, 
lat.  , cuneus'  ,keil'  ffifi'ic,  (iv.  ,coin',  ogl.  .wedge', 
tal.  ,cuneo,  bietta,  conio';  tijesak  na  klin  ,keil- 
presse",  tal.  ,torchio  a  conio';  izbiti  kliiiove  ,aus- 
keilen'.  B.  Sulek.  rjecii.  znanstv.  naz.  —  Ccfito 
u  (icnkovijriii  jinsiocic'iDia  (isporedi  ncm.  :  ,ein 
keil  ti-oilit  il.'ii  audcru'i,  ali  moze  biti  da  sc  « 
kojem  priinjcra  inisU  na  znacenc  kod  c  prema 
tal.  chiodo  caccia  chiodo.  Klin  kliua  izbija.  M. 
Drzic  275.  Klin  kliuom  izbiti.  D.  Barakovic, 
vil.  272.  Drivodelac  z  jednim  klinom  zna  i  drugi 
klin  izbiti.  F.  Glavinic,  cvit.  84''.  Klin  klin  iz- 
bija, a  sjekira  oba.  Nar.  posl.  vuk.  134.  Klin 
so  klinom  tera.  Pravdonosa.  18.52.  17.  —  Dicta- 
foricki.  Nego  tolike  kline  koji  ce  mu  zlosrdno 
opako  sree  cijepati.  D.  Basic  282.  ,Udi'io  mije 
klin  u  srce'  (isporedi  kod  1.  klinac,  a).  H  nasc 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

b.  u  prenesenom  smislu,  stogod  sto  je  slicno 
klinu  u  znaccnu  pod  a. 

a)  trokutan  komad  tkana  sto  si'  usijr  ydji-  a 
odijelu  da  bade  na  onom  mjcslii.  sire,  //-.  p.  na, 
kosuli  ispod  pazuha,  isporedi  latica  (vidi  u  Vu- 
kovu  rjccnika).  —  U  Sulekovu  rjccnika:  zwickel. 
—  Mozc  hili  da  anio  pripada  i  ovaj  primjer  (a 
zagoncci) :  Imadoh  seku  Jelacu,  skrojih  joj  od 
resa  bjelacu,  a  na  riu  stoje  tri  klina,  jos  veil  da 
joj  je  kratka.  mli/onctlaj:  ruyio.  Nar.  zag.  nov. 
196.' 

b)  u  Srijemu  komad  zemjn  koji  je  stisuut  i/.- 
medu  drugih  uiva,  uvratina  i  druina,  paje  nalik 
na  klin.  P.  Markovic.  —  Amo  na(a  da  pripadn, 
i  ovaj  primjer:  Dok  s  druge  strane,  gle,  Bosna 
je  klin  u  Hrvatsku.    M.  Pavlinovic,  razg.  50. 

r)  da  bi  nepokretno  vrsa  stajala  proti  vudi. 
vezu  za  liu  kameiia.  to  kamoiio  zovu  u   Vraiiicu 


KLIN,  b,  cj. 


,klin'.  L.  Zoro,  rib.  ark.  10,  3()8.  va(a  da  je  po 
tome  Hi)  se  iahadn  pravi  klin  u  zemlu  us  kakuv 
kolac  da  budf  duhro  udur^ien  u  zem{i  (ispovedi 
kud  a  primjcr  S.  Rose). 

V.  clavus,  vidi  1.  klinac,  b,  alije  sire  znavMie 
III  (JO  u  klinac,  jer  klin  maze  biti  i  od  drra  i  tad 
iibii'iiit  iiema  j/lavicc.  —  Ovo  znace/i'  ruin  ,l:i  s,- 
iiiilii:i  samo  it  naSeniii  jezikii  (i  ii  nnruxloi-f  iiskmn  / 
It  I'lilvrsnikiwu  ga  rjecniku  nema);  nti  i  ii  ens- 
knmii  klin  moie  znaciti  drvcnu  iioiju.  On  ki 
ilobro  veie  i  mudro  zapro  klin,  in  dobro  odveze 
i  mudro  odpre  klin.  D.  Barakovic,  vil.  157. 
Konui  probodo  Jaela  glavu  krupnijoiu  klinoiu. 
M.  Eadnic  2GS'.  Klisto  i  klini  usjaui.  I.  Grlicic 
128.  No  promini  joS  ni  kliua  (da  pupravi  kiiiii). 
V.  Dosen  20-11'.    Jer  ne  znaju  klina  zaostriti.   M. 

A.  Eejkovic,  sat.  Ki').  Uobiti  do  sauduk  od  ra- 
stovib  dasaka  s  di-venimi  klini.  sabr.  (j7.  Pa 
potozp  klince  in  nedara,  udara  ih  pod  noktove 
kadi,  dok  joj  pola  klina  udario.  Mar.  pjos.  viik. 
3,  362.  Pouzdan  kao  vrbov  klin.  Nar.  posl.  vuk. 
257.  Na  nekolika  nijesta  probijeno  (pismi))  i  uda- 
reni  klini,  te  prikovana  ploca  za  koricu.  Vuk, 
dan.  1,  13.  Hukama  iskolece  kline  iz  zovica.  S. 
^jubiSa,  pi'ip.  197.  Klin  , clavus'.  a  Istri.  D.  Ne- 
nianic,  oak.  kroat.  stud.  10.  Klin,  arch,  teckn. 
.pflock  (holz.  uagol)',  tal.  ,cavicchia,  caviglio',  frc. 
.(•liGville  de  bois,  goujon',  egl.  ,peg,  pliig,  treenail'. 

B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  Zabija  se  i  u 
zid,  da  se  sto  woze  objesiti.  Novo  sito  o  klinu 
visi.  Nar.  posl.  vuk.  22(3.  Jos  nam  raci,  sto  1' 
se  moja  s  klina  corda  krece.  Osvetn.  1,  til.  — 
Metaforicki.  A  sad  mi  truov  klin  u  srcii  ostavi. 
M.  Votranic  2,  31t>.  Koji  mi  klin  zabi  u  srce  i 
dusu.    2,  347. 

<l.  u  predne  osovine  klinac  sto  udara  kroz  srca- 
nicu.  —  u  Vukovii  rjecniku. 

e.  scalmus,  drvcnu.  civijn  kojoj  se  privezuje 
rrxlii  kiid  rrslmyi.  —  isjiorcdi  palac,  skaram.  — 
U  TlJ-lij/iljriireru  rjecniku. 

f.  OS  u  vitla.  —   U  Bjrlostjencevu.  rjecniku. 
ff.  kila,  u   maloga  djcteta.  —  ccsce  u  mnozirti, 

klini  i  klinovi.  —  vidi  u  VukoDU  rjecniku.  Mnoga 
djeca  imaju  kline,  pa  u  gdjekojijeb  produ,  a  u 
gdjekojijeli  ostauu  i  poslije  budu  kilavi.  Vuk, 
rjecn.  kod  klin.  Kad  detetu  (muskom)  oteku  mos- 
nice  kaze  se  da  su  niu  klinovi.  M.  D.  Milicevie, 
ziv.  srb.2  197. 

2.  KLIN,  Hi.  injesno  tine. 

!i.  vidi  Knin.  —  Samo  u  dvije  narodnc  pjesine 
■^viu  vijeka.  Sangak  hercegovacki,  cestiti  Alaj 
beg  Ceugic,  kaure  jo  razbio  pod  tvrdijem  Klinom 
gradom.  Nar.  pjes.  bog.  1()2.  Sangak  ercegovski 
.A.laj  beg  Congica  kad  kaure  bjese  pridobio  a  pod 
Klinom  gradom  bijolijem.  ^16G. 

b.  selo  u  Boci  kotorskoj.  Sem.  bokokot.  Ia82. 19. 

KLINA,  /.  iine  scocu  u  Herccijooini.  Statist, 
bosu.  121. 

1.  KLINAC,  klinca,  iti.  dein.  1.  klin.  —  Akc. 
kaki  jr  „  f,n,.  sh,,,.  lull  Jr  it  ,isl„i;jr„i  pndrzima, 
osui,  linili.  I  n.r.  .,n,,i..  ,  q,  II.  /./.  kllli;u';"l.  —  HljcC 
jc  jinisliir,  ii.'^l.ii.  ispnrrili  sishir.  klini.ri..  ;-»,s.  ev.iii- 
HcH'i.,  CCS.  kliuoc,  pijl.  kliniec.  —  Izincdn  rjec- 
niku u  Mikalinu  ffcoa  cavao),  it  iidtn».  (,zeppetta' 
,cunoolus'  783''),  «.  Voltitjijinu  (,zeppetta,  chio- 
detto  di  legno'  ,kloiner  holzkoil'),  u  Stulicevu 
{,cuneolus'),  u  Vukovii  (,der  jiagel'  ,clavus',  cf. 
cavao). 

a.  uopce  (vidi  1.  klinac,  a).  —  U  Bjclostjen- 
cevii,  Vultijijiuu,  Utidicevu  rjecniku.  —  /  ovaj 
priinjer  (u  kojemu  stoji  u  metaforickom  sinislu) 
jamahw  amo  pripada,  jer  u  Duhrovniku  klin  i 
klinac  we  znaci  isto  sto  cavao :    Kuuem    ti   so, 


7G  KLINAST 

sostro,  udi'io  mi  jo  klinac  u  srco.  M.  Vodopic, 
tu2n.  jol.  dubrovii.  1868.  180. 

b.  clavus,  kao  mai'ia  Hi  veia  palicica  (obiimo 
ijoozdena,  rijetko  drvena)  Uo  je  na  jednom  kraju 
zaiilena,  a  na  drugom  je  plosnata  i  Hrokn,  te  se 
zaliija  i(  sti)  tukuci  pn  sirokom  kraju  (glavici). 
--  isjioridi  1.  klin,  e,  cavao,  okser.  —  Naj  cescc 
>r  K/inln  bfava  u  ovom  smislu.  Iraati  ce  sobom 
obili/ja  muko  svoje,  to  jest  bic,  kliuce,  sulicu, 
krunu  i  kriz.  M.  Divkovic,  bos.  29b.  Evo  utlino 
od  klinac  kojijemi  sam  bio  pribjen  na  kri^u.  36». 
Prizostocijemi  klinci  pribise.  nauk.  233''.  Oni 
ekser  aliti  klinac.  S.  Margitic,  fal.  169.  Vidaso 
nemile  klince  gvozdeno.  F.  Lastrii,  tost.  1-53''. 
Kao  da  su  ga  klinci  ranili  i  sulica.  test.  ad.  (iS''. 
Uzme  covik  jedan  klinac  gvozdeii  te  zatuce  ni- 
koliko  u  rastovinu.  ued.  121.  Koji  ga  mu6a"u, 
klinci  prikiva'u  brez  milosti.  299.  Kolo  klinci  i 
britvama  oruzauo.  svet.  51i.  Gledao  je  pritesko 
kriza  drvo,  gvozdeno  klince.  A.  Kanizlic,  uzr.  97. 
Nacinioe  mu  skriiiar  lis  od  orahovih  dasaka  i 
obsiti  ga  cruom  kadifom  sa  zutima  klinci.  M. 
.4.  Eojkovic,  sabr.  67.  Zavrg'o  se  drenovom  ba- 
tinom,  u  batini  hijada  klinaca.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  1.51.  Ostala  mi  sa  kona  eskija,  no  koliko  u 
lioj  malo  gvozda,  mom  bi  kulu  sve  cetiri  bile  i 
dvadeset  i  cotii-i  klinca.  3,  336.  Vec  uzmito 
dvadeset  klinaca,  udrite  ih  pod  noktove  Eadu. 
3,  359.  Pa  poteze  kliuce  iz  nedara,  udara  ih  pod 
noktove  kadi.  3,  362.  Sitnijem  ga  klincima  pot- 
kujte.  4,  299.  Sjaha  s  kona,  noge  mu  podize, 
ni  klinac  mu  nijo  poletio.  Pjev.  crn.  275''.  Kouo 
konma  klinci  pod  plooama.  Nar.  pjes.  juk.  2.S6. 
Dok  se  klinac  ispece.  (kaze  se  u  sali  kad  koji 
sto  ne  moze  da  oeka).  Nar.  posl.  vuk.  66.  Jedan 
u  klinac,  drugi  u  plocu  (udara.  Kad  jedan  go- 
vori  jedno  a  drugi  sa  svim  drugo).  111.  Ko  zali 
klinac,  izgubi  potkovu.  138.  Radnik  u  tvoruici 
gvozdonih  klinaca.  M.  Pavliuovic,  rad.  76.  Nijo 
vrijedno  da  iglu  oli  klinac  skuje.  149.  Klinac, 
tech.  vulg.  ekser,  cavao  ,nagel',  frc.  ,clou',  egl. 
.nail',  tal.  ,chiodo,  aguto';  (drveni  klinac),  tal. 
jCavicchia,  caviglia';  klinci  fpl.),  tal.  ,chiodagione, 
chioderia'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  — 
Metaforicki.  Mi  cemo  s  klinci  od  proklinaua 
krizu  ga  prikivati.  F.  Lastric,  test.  116a.  Koji 
su  sina  Bozijega  klincima  opacina  svojih  opot 
na  nega  prikivali.    ned.  6. 

e.  po  slicnosti  preiiia  b,  ka^e  se  u  prenescnom 
smislu  0  nekoj  mirodiji  (karanficu,  isporedi  1. 
klincio,  b).  Klinci  ili  garofaui  (.gowiirznelkon') 
spadaju  medu  fine  mirodije.  Zbornik  zak.  1853. 
990.  i  0  ceijctu  (karaiifilu)  koji  kao  ona  mirise. 
Klinac,  Dianthus  caryophyllus  L.  (Marinkovic). 
B.  Sulek,  im.  146. 

d.  vidi  1.  klinac,  g.  Klinci,  pococi  prijedora. 
M.  Pavlinovic. 

2.  KLINAC,  Klinca,  m.  hue  iimsko.  —  U  spo- 
menikii  xiv  vijcka  (sa  stnnj'iii  uhlikom  Klinbcb). 
Bratb  mu  popi.  Kliubci..     Hi'c.  Iiiis.  25.  94. 

3.  KLINAC,  Klinca,  m.  iiiie  selu  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  zagrebackoj.   EazdijeJ.  79. 

KLINAEICA,  /.  civiluk.  u  hrvatskoj  krajiui. 
V.  Arsenijevic.  —  isporedi  kliucanica. 

KLINAST,  adj.  koji  je  slican  klinu.  —  JV«ct- 
ncno  u  nase  vrijeme.  Obret  klinastih  slova.  M. 
Pavlinovic,  rad.  44.  Klinast,  math.  lat.  ,cuno- 
atus'  ,keilf6rmig',  tal.  .cuneiforme' ;  klinast  isjek 
krugje  i.  okruga  ,keilformiger  kugelausschnitt' ; 
klinasta  kost,  zool.  lat.  ,os  splienoideum'  ,keil- 
bein',  tal.  ,sfonoide' ;  klinasto  pismo  ,koilsclirift'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  Klinasta  kmnic-t 
(a  botanici).   J.  Panoic,  flor.  biog.''*  438. 


KLraCATI 


KLINDEAG 


KLINCATI,  kluicam,  imiif.  nidi.  2.  klocati.  — 
U  nasc  rrijciiic  n<i  Rijei-i.  Maleno  zvono  kliiioa. 
V.  Pilepir.  Klineat.  veli  se,  kad  se  zvonom  l.ako 
zvoni,  (la  bat  udara  samo  u  joiliiu  straim.  Mil- 
cetic, 

KLINCI,  Kl'iiiaca,  m.  pi.  mjeniio  imc. 

11.  seiice  u  Hcrceyovini.    Statist,  bosn.  ILl. 

II.  u  SrhijL  a)  sehi  ii  oknuju,  valeeskdiii.  K. 
.TovanoviL^  100.  —  />)  iiijrslu  n  kotaru  hior/rachkoin. 
Viiioffrad  u  Klin.  inia.    Si-.   }iov.  1870.  31S. 

c.  fehi  u  DaliniK  iji  ii  l.uhtra  kittorskoiii,.  Repoi't. 
dalm.   1.S72.  41. 

KLINCdV,  >n.  viKski  (IjctU-  sin  jv  istmii  ixl- 
irisfdii  i  velika  jc  stasa.  —  Kaze  sc  u  snii.  —  V 
nnse  vrijemc  ii  Lici  ,Veliki  je  ou  vec  klincov, 
moga'  bi  sto  goveda  cuvati'.    J.  Bogdanovir. 

KLINCAC,  kliiicaca,  dciii.  1.  klinac. 

a.  kitii  di-m.  1.  kliii,  a.  —  II  iStuUcevii  rJi-iUiikii: 
.cuneolus". 

b.  kiiranjir  i  knrantil,  vidi  1.  klinac,  b.  —  /:- 
iiii'dii  rjccnlka  it  Bjclnstjeitcevu  (kajkuvxki  kliiicec, 
garufalii'-,  karamfil  koji  so  v  jestviue  mece  , ca- 
rlo pby  Hum,  garyophillum,  garyophillon'.  2.  kliii- 
cee,  dobro  znan  cvet  ,ca.ryophillas').  «  Jdmhrc- 
■^irceu  (klincec  ,cariopbylum'),  it  StnUveva  (kliucnc, 
V.  garofalic  iz  BJclontjcnei'va).  Oj  Marica,  kliiicac 
j^usti !  Jacke.  A.  Klincac,  Diantluis  carynpbyllus 
L.   iBrlakovic).    B.   Sulek,   im.  48(5. 

KLINCALC),  n.  spravii  za  tjradciie  klhiaca.  — 
\aii::i:n(i  ii  iiasi^'  vrijeme.  Kliiicalo,  moch.  ,nagel- 
maschine'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

1.  KLINCAN,  adj.  postaje  od  1.  klinac. 

ii.  pim  klinaca,  ii  kojenm  je  sabijeno  mnoyo 
klinac.a.  —  U  nme  nri.jeme.  I  odvuce  klincanu 
batinu.  Nai'.  pjes.  juk.  146.  Tale  vuce  klincanu 
batinu.    Nar.  pjes.  horni.  2,  53. 

It.  koji  je  sliiiiii  kUiii  a  lo  al(iviina).  —  U  pi- 
nned naiieya  rn-iiii-ini  irifli  i  kliuast,  klinovit). 
Sastavjena  iz  samili  sitiiili  klina  ili  .strjeliea  rad 
sta  so  zove  klincano  ili  strejacko  pisnio  (,knil- 
schrift').    B.  Sulek,  graf.  umjet.  .53. 

2.  KLINCAN,  adj.  vidi  klecan.  —  Sii  jediuim 
mjestii  xvm  oijeka.  Eazgledajuci  cilime  klin- 
cane  i  zlatnimi  Siriti  nakicene.  P.  Lastric,  test. 
3.-)2a. 

KLINCANICA,  /.  vidi  klinarica.  —  Xaiiiicno 
u  na.k:  vrijeme.  Klincanica,  tech.  ,(kleidor-)rochen', 
tal.  ,rastrelliere'.    B.  Sulek,    rjecn.  znanstv.   naz. 

KLIN<-'ANIK,  klinranika,  m.  u  Vukovti  rjee- 
niku:  t.  j.  kud  (klincima)  potkovani  koni  idu 
,der  wog  fiir  beschlageno  pFerde'  .via  equorum 
calcoatorum'  s  primjernm:  Hajdo  upi-avo  klinca- 
iiikom. 

KLInCAE,  klincara,  iit.  niijek  koji  .sv  bnvi 
klineima.  —  Nacinenc  it  iin.sr  rrijniir. 

a.  covjek  (kovnc)  Ho  po  aroni  :iinatu  uiiii  (kujc) 
kliiice.  Klincar,  tech.  ,nagler,  uagelschuiied',  tal. 
,cliiudaiuolo',  fro.  ,cloutier',  ogl.  ,nailsmitli,  nailer'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  uasf. 

b.  covjek  -ito  prodajc  klince.  —  U  Sidekovii 
ijecnikii :  ,nagelkramer'. 

KLINCARA,  /.  kovacnica  gdje  se  kuju  klinei. 
—  JS'dcii'ieiiii  II  iiase  vrijeme.  —  U  Stdekovu  rjec- 
iiikii :  ,nagelschiniede'. 

KLINCAEIJA,  /.  piosao,  radua,  zanat  onoga 
Ho  kuje  klince.  —  Nacineno  u  na.ie  vrijeme.  — 
IT  Sulikopii  rjemiku:  ,nagols(;limiedhandwork'. 

KLINCARNICA,  /.  prodavaiie  klinnca  (iiprnv 
iiijeHo  (jdje  xc  prodajn  klinei).  —  Mdeiiiriio  a 
iiiiiie  vrijeme.  —  U  Sulektirii  rjeejiikii:  ,nau-el- 
kram'. 


KLINCARSKI,  adj.  koji  pripad.a  klinnirimii. 
Plocarska  i  klinfiarska  radna.  Sr.  imv.  IHT'.l. 
1170. 

KLINCAST,  (/(//.  k.iji  je  iialik  na  klinac.  — 
Naeiiieiiij  >i  inisr  n-ijeiiie.  Klincast,  bot.  lat.  ,ca- 
rynpliyllaceus-  ,nel  koiitVU-mig" ;  lat.  ,claviforrais' 
.nagolfiirmig'.  B.  Sulok,  rjecn.  znanstv.  naz.  — 
Klincasti  kiiizak.  u  Side.knrit.  rjeinikii:  .uagol- 
scliu.nnrn'  i.Apxricus  clavatus'!. 

KLlXr.A  SRLA,  n.  pi.  ime  xelii  ti  HreuHkoj 
II  r.-iipinitji    .iiijrelinekoj.    Eazdij'o|.   70. 

KLINCAV,  ((<(/.  kiiji  inia  klince.  M.  Pavliuovic. 

KLINOEiNfAK,  iii.  oriide  za  (/radei'ie  klinaca. 
—  Kaciiwiui  II  na.'ie  vrijeme.  Kliiicoi'iak,  tncli. 
.iiageldocko',  t'rc.  ,cloutiero,  (douvierc',  egl.  ,nail- 
iiioullo',  tal.  ,rliindaja,  chiodara'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

KLINCENE,  ».  djelo  kojijem  sr  klinei.  ^  U 
Viikovii  rjeeriikii. 

KLIXCICA,  vidi  kiid  zveckac.  —  hiiirdii  rjei- 
nika  u   Vitkova:  cf.  jiip.avira. 

1.  KLINCrr.  m.  drill.  I.  kliiiar.  —  .Ikrenol  je 
zabi(ezen  j,n  Vnkoni  ijrniikii,  ,i  misliiii  d.i  .<c 
kaze  i  kliui-ii'.  -  I'  inixr  rn'jrmc.  n  i.iiiiitii  ij<-v- 
iiika  n  Stnlieerii  iv.  klincac)  /  /(  \'iik<irii  (dim. 
V.  klinac).  -    Moze  imaii  osulntu   :ii,i,;-i'iiii 

a.  niati  klinae  a  povecom  ghiricuni  knn  ii.  p.  stn 
se  ztthija  a  poj)lti.t  (don)  na  erev^i  ili  H.o  sc  niin 
pribija  tkaiie  na  stokcc.  —  isporedi  brukvica. 
Klincic,  moch.  (brukvica)  ,der  stiff,  tal.  ,chio- 
dotto',  frc.  .chevillette',  egl.  ,iron  pin';  klincioi, 
tecli.  ,zweek6',  frc.  ,pointe',  egl.  ,ta(di'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

b.  vidi  k.iranfic,  isporedi  klincac,  b.  Klincici 
iudijauski,  Klini:ici  luirisavi,  Eugenia  caryopliyl- 
lata  Thunb.  (Ilija  Sabjar).  B.  Sulek,  ini.  IK!. 
Klincic,  bot.  lat.  .caryophyllus'  .nelke',  tal.  ,cIiiovo 
di  garofano'.  cf.  Ovozdika.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

e.  vidi  1.  klin,  g.  —  (/  nnse  erijeiiie  a  J)ii- 
bnivniku.    P.  Budmani. 

2.  KLIjVCK!,  ni.  jirezime.  —  Od  xv  vijeka. 
Petar  Klincic.  Mou.  croat.  90.  (1460).  I'vaua 
Klincica.^    12-5.  (1486).     Petar   Klincic.     Eat.    40. 

1.  KLINC^INA,  /'.  auynt.  1.  klinac.  ,Udari  ne- 
kolike  klincine  n  ta  brvna,  pa  se  onda  moze  tu 
sta  od  uspreme  objesiti'.  u  JJci.    J.  Bogdanovic. 

2.  KLINCINA,  m.  vidi  klincov.  —  U  nnie 
vrijeme  ii  Lici.  , Veliki  je  on  vec  kliacina,  moga' 
bi  svasta  oko  kuce  prigledati'.    ,1.  Bogdanovic. 

KLINCITI,  klincini,  iiii],/.  slujali  bez  posla  v/v 
na  istoM  injesta  (ino'.ebili  kno  IdinarY).  —  Akr. 
se  ne  inijeiiii  (nor.  2  /  .'i  sinij.  klhici).  —  //  Vii- 
korii  rjeenikii :  ,iniissig  da  stelien'  .otiosus  sto', 
cf.  opstrzati   so. 

KL'iN-C'Ol;n.\.,/.  iiiinii:  na  rijci  od  klin  i  corba 
/(.  sa.(ivoj  pripiirtj,-;!!  n  kojnj  se  kaze  kako  je 
s'oldat  a  babi  Ho  inn  iiijr  liljeln.  nis/a  dnli  ilit 
jede,  trazivsi  isprrn  •<niihi  iirdilmi  klin  i  rtnlr 
kao  da  ie  od  oeoyn  nnrnnli  Llni-i-nrlni,  i~inniiiiii 
malo  po  inido  Ho  niii  ,/V  Irebalo  Ie  skidtnn  /iiirii 
(kaiamak)  s  jajem  i  s  masti.  —  vidi  Vuk.  rjeCu. 
kod  klincorba  i  Nar.  posl.  vuk.  134. 

KLINDA,  /.  /(  n.arodnoj  zayoneci  naseyn  vre- 
menn.  U  pendi  stoji  klinda;  u  pendi  stoji  klinda 
i  furda;  boje  klinda  nego  ja.  odyonctliij :  slujin. 
Nar.  zag.  novak.  216. 

KLINDO,  n.  ('YJ  u  naruditnj  zaijoneei  niiHiin 
vremena,  villi  kod  burgijati,  a). 

KLINDEAG,  kao  dipl'  skok  !,  kad  .sc  koine  knze 
dn  skoci.  —   isporedi  klindnmuti.    Ij.  .Stojanovii'. 


klindAcnuti 


KLTPAK 


KLINDUCMUTI,  klindiciiCin,  p/.  dipiti,  sko- 
citi.    [j.  SlojanovicV. 

KLINCIA,  /.  ili.'»i.  kliugo,  ijvozde  ti  noza,  a 
s<ib(r  ltd.  —  U  Bjeloslje.nievu  rjemiku:  ,ferrum 
jjladii,  tulti'i  sine  teoha  et  manubrio';  u  VoUi- 
ijijiiiu:  ,lama'  ,klmge';  u  UtiiUcei'ii :  ,oiisis  vol 
cultri  forrum'  iz  Habdeliceva. 

KLIN16,  m.  dem.  1.  klin.  —  U  lielinii  rjei- 
iiikii:  jzeppettii'  ,cuneolus'    783''. 

JCLilNIlCA,  /.  ()««/  dio  lijecnicke  nauke  Uo  se 
tici  vjezhajuci  sc  pri  sanu.j  holesnivkoj  postefi.  i 
samo  nijesto  tjdje  to  bivn.  —  Nai'ineni)  u  naic 
vrijcme  po  novijim  jeziciiiin,  i^poredi  tal.  clinica, 
franc,  clinique,  mm.  kliiiik  (prema  (jri.  xXivixi], 
hit.  clinice).  —   U  Sulckovii  rjeiniku:  ,klinik'. 

KLININA,  /.  augm.  1.  klin.  —  Akc.  se  mijena 
It  gen.  jil.  klmTua.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecmku: 
,magnus  cuneus'. 

KLINITI,  kl'mim,  impf.  nakricivali.  —  Va(a 
da  jc  postalo  od  kleti,  te  bi  pnicu  ■.Kaciiic  hilo 
zakliiiati.  —  U  nasc  vrijeme,  a  izimdn  rjcniika 
u  Viikovii  (koga,  vide  nakricivati  s  ilnilalkniii  da 
si;  ijovnri  u  Srijcmu).  ,Vavijek  yu  kliuiiu,  pa 
svGdiio'.  ,Klinio  sam  ga  i  klinio,  pa  'e  sve  svedno, 
pa  sam  ga  sad  vragu  pi-epustio''.  u  Lid.  J.  Bog- 
danovid. 

KLINKA,  /.  Trigon  bruco,  mka  riba.  (i.  Ko- 
lombatovic,  pesci.  26. 

KLINKOV,  adj.  u  Vukovu  rjecnikit :  u  ovoj 
zagoneci :  Raslo  drvo  klinkovo,  na  klinkovo  klun- 
kovo,  na  kluukovo  klimpesta.  vidi  klimpov.  — 
U  Viikovu  rjeiniku  ima  i  klimpesta:  u  zagoneci, 
cf.  klinkov. 

KLINOVAT,  adj.  nalik  na  klin.  —  isporcdi 
klinovit.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,fatto  a 
forma  di  conio'  ,cuneatus'. 

KLINOVIT,  adj.  postaje  od  1.  kliu. 

a.  0  djetetu  kojemu  su  klini.  —  U  Viikovn 
rjeiniku:  n.  p.  djeoa  koja  imaju  kline  ,liodeii- 
briichig'  ,heruiosus'.  po  gdjekojijem  mjestima  u 
Bosni  sakriju  se  brusovi  na  badni  dan,  da  ne  bi 
djeca  bivala  klinovita. 

b.  nalik  na  klin.  —  isporedi  klinast.  ■ —  Na- 
iii'ieno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjeiniku: 
klinovito  pismo  ,k6ilsclirift'. 

KLINOVO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Niva  na  Klinovu.  Sr.  nov.  1808.  93. 

KLINTJTI,  kliu5m,  pf.  vidi  klimnuti.  —  Na 
jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Da  meju  to  glavu 
klinem,  cim  sutrasiii  dan  osvaiie.  J.  Kavanin 
494a. 

1.  KLINATI,  klinam,  impf.  na  jednom  mjestu 
xviii  vijeka  samo  praes.  3  sing,  klina:  zakline? 
zaklana?  klana?  Tijelo  ostalo  Silveriovo,  Ne- 
rezine  mjesto  klii'ia,  Losin  Mali  Eomulovo,  Veli 
stegno  svet-Benina  (nastampano  klignai  Benigna). 
.1.  Kavanin  3.3'2a.  —  nepouzdano. 

2.  KLIiSIATI,  klinem,  impf.  zakliitati.  —  Samo 
na  jednom  mjestu  u  pisca  xviii  vijeka  u  kojega 
ima  i  1.  klinati.  Stigijem  te  valom  klinem  da 
mi  bistro  odgovoris.    J.  KavaAin  394l>. 

KLINENE,  n.  djelo  kojijcm  se  klini.  ,Obadira 
on  tvojo  kliiionel'    J.  Bogdanovid. 

KLIP,  klipa,  m.  kao  mala  batina,  kratka  a  po- 
deb(a.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  osta- 
lijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  klipe, 
klipi  (klipovi).  —  Od  xvni  vijeka,. a  izmedu  rjcc- 
nika  11  Vukovu:  1.  ,die  maisiilu-o'  ,spica  zeae' 
s  primjerimn:  Daj  mi  jodnu  vrecu  klipova.  Pro- 
dao   kukuruze   u   klipovima,   cf.  klas.   2.  (u  Ual- 


maciji)  komad  drvota  kao  pustimica  it  primjcriim : 
Udi'i  ga  klipom. 

a.  mala  droena  batina  Ho  se  baca  (n.  p.  u 
vocku  da  se  stresc  i  padne  vote).  Oko  lie  se 
(voike)  dica  deru  ne  moguc  ju  da  oberu ;  a  kada 
so  poizmufie,  vei  se  site  i  nauGe  da  klipovo  5to- 
kud  beru,  dok  ju  truneu  svu  oderu.  V.  Dosoii 
19a.  Mai'ii  va|a  da  klip  )ubi.  191).  Holom  zube 
da  pogladi  ili  klipom  il'  sikirom.  191>.  Sva  su 
brvna  ku6na  trula,  i  mnoga  se  ve6  prosula;  da 
klip  baci  tko  iz  vana  no  odskoci  od  brvana,  da 
unutra  ne  uskoiii.  20.5*.  I  dica  ga  klipovi  ne 
klati.  J.  S.  Relkovic  86.  Drugog  klipa  oblasta 
zasiji.  181.  Pak  ces  klipom  probadati  jame.  218. 
Da  podmetne  klip  Rimu  . .  .  M.  Pavlinovic,  razg. 
95.  Klip,  Klipak,  tech.  jbengel'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

b.  komad  gvozda,  zlata  itd.  kao  mala  batina. 
Bijaso  zakinuo  jedan  klip  zlata.  I.  .J.  P.  Luci6, 
razg.  40.  Bace  u  kotao  klip  gvozda  ili  mazijo. 
V.  Bogisic,  zborn.  562.  Ili  me  klipovim  zlata  za- 
livala.    M.  Pavlinovic,  razl.  spis.  362. 

«.  Ae.Uo  kod  uzde  u  kona.  —  U  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  nasega  vremena.  Zauzda  ga  nemaA- 
nijem  klipom.  Pjev.  cm.  226*.  226b.  227l>.  —  Ne 
znam,  pripada  li  amo  ovaj  primjer  ili  pod  a: 
Zakletve  krive  za  pokoru  zauzdane  i  klip  u  ustUi 
imajui'^e.    A.  Kanizlic,  kam.  263. 

(I.  vrsta  klasa  (n.  p.  u  kukuriiza,  vidi  klas,  b, 
a)  aaj)  jer  je  nalik  na  malu  batinu.  vidi  u  Vu- 
kovu rjeiniku.  Klip,  klipak,  bot.  lat.  ,spadix, 
clava'  ,kolben'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  — 
Amo,  hi  pripadao  i  ovaj  primjer:  Tri  samo  klipa 
biti  ce  tvoje  (Marije  Edicijake)  obilno  brasno  u 
pustosi.  A.  d.  Bella,  razgov.  196;  ali  jer  je  kniga 
vrlo  zlo  nastampana,  moze  biti  da  treia  iilati 
hliba,  isporedi :  Odgovori  ona  (Marija  Edipkina) 
da  je  iz  Solime  krub  donijela:  ,Tri  mi  kruba  i 
ne  vise  zadusbine  udijelise'.    N.  Marci  101. 

KLIPA,  f.  vidi  klip  (pod  a).  —  U  nase  vrijeme. 
,Gleda6u  da  i  ja  tebi  kakvugod  klipu  pod  noge 
bacim'.  J.  Bogdanovic.  Klipa,  klip  (komad  dr- 
veta  kao  pustimica).  u  Lici.  V.  Arsenijevic. 
,Nemam  drva  ni  klipe,  a  na  cem  cu  kruh  ispeci  ?' 
u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KLIPAK,  klipka,  m.  dem.  klip.  —  Od  xviii 
vijeka  (vidi  kod  c)),  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu : 
1.  ,eiu  holzpriigel'  ,fustis  (minor)';  tegliti  se  klipa 
(s  kim)  ,ein  spiel'  ,lusus'.  kad  se  Judi  tegle  ili 
vuku  klipka,  sjedu  dvojica  na  zemju  jedan  prema 
drugome  oduprvsi  jedan  drugoga  tabanima  u  ta- 
bane,  pa  onda  uzmu  obojica  rukama  za  klipak 
koji  stoji  poprijeko  izmedu  nib,  i  vuku  svaki  na 
svoju  stranu  koji  ce  koga  nadvuci,  t.  j.  podig- 
nuti  od  zemle.  2.  ,fig.'  vuku  se  klipka  ,streiton' 
,oontendere'.  a)  uopce.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku. 
—  h)  komad  drva  (kao  klip)  kojijem  se  igraju, 
i  sama  igra.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku.  Klisa  ili 
klipka  igra  se  kao  i  kamposa.  S.  Tekelija.  lotop. 
119,  11.  Naj  vise  o  praznieima,  na  sastancima, 
i  kod  kola  vuku  se  klipka  parovi  izmedu  mo- 
maka  itd.  M.  D.  Milidevic,  ziv.  srb.''  250.  — 
kaze  se  dakle  vuci  se  ili  tegliti  se  Hi  potezati 
se  (vidi  c))  s  kim  klipka.  —  c)  igra  kod  b)  shyaca 
se  u  metaforickom  smislu  sa  znaienem :  goniti  sc, 
prepirati  .se,  tjerati  se.  Vuku  se  klipka  (kad  se 
ko  s  kime  goni  i  prepire).  Nar.  posl.  vuk.  40. 
Tegliti  so  klipka  (s  kim  —  t.  j.  cerati  se).  313.  — 
vaja  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Muhamod 
pod  Ozakom  klipka  se  poteze  s  Kusi.  .1.  Kajii''., 
boj.  23.  —  d)  da  bi  badan  bio  tjesiii  u  tbiu 
udara  se  prvo  ,kablo',  pa  ,cipun',  a  kad  vodenica 
mo)o  na  ustavu  zatiskuje  so  cipun  ,klipkom'.  u 
okrugu  biogradskom.    ^j.  Stojanovic. 


KLIPAN 


2.  KLIS,  b. 


KLIl'AN.  III.  kage  se  kao  puyrdna  rijft'  nc- 
Bji-slii.  iirsj.rriiiii  coojekii  (ito  je  kao  klip).  —  K 
Viikiiin   ijrriiikn:  vide  zavrzan. 

KLIPANICA,  /.  It  Vakoini.  rjfhilkM :  stogod 
kao  klip  ili  klipak. 

KLIPAT,  adj.  (o  kuktiiiisii)  na  kojemu  ima 
mnogo  Hi  velikijeh  klipa.  ,Moji  sii  se  kuruzi  ove 
godine  tlobro  odvi-gli  i  klipati  s'u'.  —  I  ii  pre- 
nesenom  smislii,  boijat.  .Bo,?  t'  dao  klipatu  djetiu'. 
, Borne  'e  on  po  vratriju  klipat'.  —  Tf  nasi'  vriji'ine 
II  Lici.    J.  Bogdanovie. 

KLiPATI,  kllpam,  impf.(f')  khmiti  (osohito  o 
kiikiiruzu,  vidi  klip,  c).  —  H  Viikonu  rjecnikii: 
(u  Dalmaciji)  n.  p.  klipali  knkuruzi,  t.  j.  osjekli, 
istjerali  klipovi  (ja  sam  euo  gdjo  se  govori:  klipao 
sijerak,  t.  j.  klasao)  ,sich  ahren'  ,spicam  coni'i- 
pere'. 

KLIPA  VAC,  m.  vrst  sijerka  (Tezaski  poucatol), 
kolbenhirse,  Setaria  italica  Beauv.  B.  Sulek, 
im.  U(j. 

KLIPETINA,  /.  auf/m.  klip  Hi  kll|ii,.  -  IJ 
iifi.sK  rrijeme  uLici.  jNe'kakvom  klipotiiidni  zvrkmi 
ga  po  vr  vrce  glave'.    J.  Bogdaiiovir. 

1.  KLIPICA,  /.  dem.  klipa.  ,Dovade  mi  onu 
malu  klipicu,  da  pod  noziou  podmetneiu'.  J.  Bog- 
danovic.  ,Hajd'te.  djeco,  nakupite  trosaka  i  kli- 
pioa'.  u  Dobroselu.  M.  Medio.  —  IJ  o^ohitom 
znacet'i/u:  raali  komadic  okrugla  drveta  sto  so 
rabi  pri  ozimanu  koze  oko  nogu  koza.  ii  ILr- 
vatskoj  i  Slavouiji.    F.  Hofele. 

2.  KLIPICA,  /.  iuie  svirii.    It.  Trsteuak. 
KLLPIC,  TO.  dem.  klip. 

a.  icopee.  Svinari  uzmu  zaostren  klipic  (viriz). 
Vuk,  rjecn.  kod  viriz.  ,Mali  je  to  klipic  bio. 
s  oim  ga  'e  u  glavu  derno,  i  odma  ka'  i  svijeca 
pade'.    J.  Bogdanovic. 

b.  vidi  klipak,  b)  i  c).  Da  je  kao  sto  nije, 
viikli  bi  klipic  (svadali  bi  se  i  i-vali).  Nar.  posl. 
stojan.  58. 

<!.  komadic,  naj  vise  se  govori  o  slanirii:  ,Daj 
mi  klipic.  slanine'.    M.  Pavlinovi/'. 

KLIPINO  BRDO,  n.  ime  aelii  ii  Hrimtskoj  ii 
-iijianiji  iniidnisko-rijeckoj.    Razdijej.  60. 

KLIPITI,  kl'ipim,  pf.  ii  Vukovii  rjecnikii:  (u 
Risnu)  vide  uzjahati,  n.  p.  klipi  nm  na  vrat. 

KLIP^E,  re.  coll.  klip.  —  Na  jednom  mje.'ita 
xvin  vijeka  (pisano  klipje).  Klipje  nilogo  u  fa- 
tovo  mece.    J.  S.  Rejkovic  51. 

KLIPTATI,  klipcem,  impf.  tesko  se  krilinia 
vozati.  Gavran  vavijek  klipce;  svaka  ptica  kad 
jti  iimorna  klipoe.    M.  Pavliiiovic. 

ICLIR,  m.  cidi  kliros  /  klor.  —  Od  w  vijeka 
(it  pisaca).  Z  recenim  klir.ini  i  pikom.  Mou. 
rroat.   1()5.  (1496). 

KLIRIK,  m.  vidi  klerik  (isporrdi  kliro.s).  — 
I'  pinaca  sv  «  svx  vijeka.  Klii-ici  i  plk  vele  bi 
smiicen.  Mon.  croat.  165.  (llOlii.  Zivot  nikili  kli- 
rikov  i  fratar.  Ti'ansit.  1.  Ucini  >!avkiipiti  vse 
klirike.    Mii-akuli.  70. 

KLIRIKALAN,  klirikalua,  adj.  oidi  klerikalan 
{i.xpiircdi  kliros).  —  U  pisaca  naseija  oreinena. 
i^parliij.ski  skolski  refereuti  imaju  .svoje  plate  i 
uiirovine  iz  klirikaluog  skolskog  fonda.  Zbornik 
zak.   1873.   13S. 

KLIRIS,  in.  vidi  klii'os.  —  U  npomcnikti  .\iv 
I'ijeka  i  otalc  u  Danicicecu.  rjecnikii:  klirisb  ,clo- 
rus':  ,Predb  crbkoviiymb  klirisomb'  iZak.  dns. 
pam.  saf.  4S).  dva  puta. 

KLIROS,  TO.  vidi  kler.  —  Po  yrc.  xIijqh^.  — 
V  spomenicima  pisanijem  erkvenijem  jcsikinu.   a 


izmedu  rjecnikii,  ii  Danicicevu  (klirost  ,clerus'). 
Sb  vscmb  klirosoiub.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  16. 
Sbbra  velikb  klirosb  svetaago  si  otbcbstva.  Do- 
montijanii  .33:5.  Na  putrAbn  klirosii  crbkovnomu. 
Doc.  hris.  63. 

1.  KLIS,  adj.  na  jednum  iiijeata  xvni  vijeka. 
znaceiie  nije  doata  jasno  (kuji  nije  cin?).  Dilaj 
kalam  na  priliku  rifa,  cila  s  leda  nek  mu  bude 
kora,  da  se  lipo  s  divjakom  zatvora  i  da  jedna 
drugoj  se  prijubi,  driigacijo  taj  posao  se  gubi. 
na  rub  neka  kolinco  nasido,  klisa  koi-a  med  ci- 
panu  ide.  .1.  S.  Relkovic  IM.  —  ne  ziiaiii  mo.U' 
Ii  se  slioatili  kao  yen.  siny.  od   I.  klis. 

2.  KLIS,  m.  kao  da  je  praru  ziiaeeih  :  kmiiiiii 
drva  (Hi  kaineii.)  sto  je  s  jedne  ili  .s-  ohje  strane 
zaostren,  ali  se  npotrcblava  it  osobitijem  znace- 
Aima.  —  Nepoznala  postana.  —  IJ  naie  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnikn  ii  Viikovii  (1.  ,das  holzchen 
das  in  dem  nach  ilim  benaunten  spiel  in  die  fovno 
geschlagen  wird'.  2.  ,das  spiel  selbst'.  3.  .eino  art 
dachschindel  (fiii-  kirchen)'  ,scitula6  genus'). 

11.  staple,  ceperak  dugacak  koji  je  na  jednom 
kraju  s  jedne  a  na  drugom  s  drugs  strane  za- 
okliseu  (,M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.-'  237)  sto  se 
baca  u  I'lekoj  iyri,  i  sama  ta  iyra.  ovdje  se  do- 
daje  cijeli  o/iis  iyre  iz  Vakova  rjecnika  (nesto 
popai'ien  Jill  l;nl:i  Mi/icenicf.ooj :  Zivot  Srba  se- 
|aka),  jer  n  I'l'imi  mni  i  osobitijeli  rijeci  kojc  se 
ne  dadii  drnyilji  Iniiiaciti:  U  ovoj  igri  ima  ,kon' 
(drvo  kao  stap;,  ,palica'  (kao  pola  stapa)  [vidi 
klisacaj,  ,klis'  (drvo  malo  krace  od  ceperka,  za- 
djejano  .sa  sve  cetiri  strane)  i  ,trlica'  (sumnata 
grana).  igraci  se  podijele  na  dvije  strane,  pa  so 
hvataju  u  stap  [ktisacuj  koja  ce  strana  igrati; 
onda  udare  kona  u  zemlu,  pa  jedan  od  strane 
onijeli  sto  igi'aju  baca  klis  od  koiia  i  odbija  pa- 
licom  [jedan  od  onih  sto  su  dobili  pravo  da  prvi 
bacaju  klis,  postavi  na  odredeno  mesto  kakav 
stap  koji  se  zove  ,kon'  ili  ,kobila'  ili  ,meta'.  posle 
uzme  ,klisacu'  u  desnu  saku  do  samoga  vrlia  da 
tek  onoliko  viri  koliko  je  ona  zarezana,  i  .klis', 
pa  ga  polozi  svedinom  preko  klisaco  na  ono  za- 
rozano  mesto,  i  onda  ga  poizdigne  na  klisaci  i 
poizbaci,  a  doiiim  krajem  klisace  doceka  i  baci 
niedu  drugove  protivne  stranke.  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb."  237],  a  oni  drugi  svi  (od  one  drugo 
strane)  cuvaju  podaleko  s  trlicama  i  ,trle'  (t.  j. 
smetaju  klis  da  ne  ide  daleko,  i  gledaju  ne  bi  Ii 
ga  kako  uhvatili  prije  nego  padno  na  zemlu).  pa 
odonud  pogadaju  klisom  (s  onoga  mjesta  gdjc 
padno  klis)  u  koiia;  a  onaj  sto  baca  klis,  cnva 
palicom  da  ne  pogode  u  kona;  kad  koji  pogodi 
u  koria.  ili  kad  klis  dotjera  blize  koiia  nego  sto 
jc  palica  dugacka.  ili  kad  ga  .utrle'  (t.  j,  ulivato 
dok  nije  pao  na  zemju),  onda  oni  sto  su  trlili 
doJu  to  igraju,  a  ovi  idu  te  trie;  kad  so  no  po- 
godi u  kona,  liego  klis  padne  daje  od  kona  nego 
sto  je  palica  dugacka,  onda  onaj  mjeri  palicom 
od  klisa  do  koria.  i  koliko  bude  piilica  onoliko 
broji  koria.  kad  vec  izigraju  onoliko  koria  u  ko- 
liko su  se  pogodiii  da  se  igraju,  onda  im  (onima 
sto  trie)  baci  klis  triput  s  koria,  pa  prisloni  pa- 
licu  uz  koria,  te  je  oni  obai'aju  klisom;  ako  u  ta 
tri  puta  ne  utrle  klis  ili  ne  pogode  Aim  u  koiia 
i  ne  obore  palicu,  on<la  im  baci  posjodiii  put 
(opet  iz  ruke)  ,jalicu-  :  pa  onda  gdje  padno  klis, 
uzjasu  svi  one  sto  su  nadigrani,  i  jasu  ih  ilo 
koria.  —  Klisa  ili  klipka  igra  so  kao  i  kamposa. 
S.  Tekelija.  let.  lilt.  11.  Igrali  so  i  kido  i  klisa. 
Osvetn.  4,  1. 

b.  scandula,  jedna  od  dasaka  kojiimi  se  jinkri- 
imjii  kiice,  deb(e  su  s  jednoya  (use.ya)  krn.ja,  n 
tune  s  druyoya.  Crkvu  grade  dva  MrlavcON-iia 
II    .lolici    u    planini    gustoj,    pokrivajn    jelovijem 


KLrS,  1). 


KLISRVAC; 


klisom.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  20;i.  Sa  visiikiio  kro- 
voviiiia  i  belim  svodovima  od  klisa.  M.  P.  Sap- 
taiiiu  1,  43.  Pokrismo  erkvu  klisom.  GodiSiiica 
N.  Cnpi6a.  2,  260. 

c.  oStar  kamen,  oStra  hrid.  Ponifie  mu  (sija6u) 
stijone  i  karaei!ie,  pusti  klisi.  Osvotn.  1,  2.  Kraguj 
vinu  kano  mui'ia  brza  u  to  puste  klise  kaniGnite. 
1.  2.  Al'  jo  stojan  kano  klis  n  inoru.  1,  01.  Tosko 
klisu,  jer  je  na  kameiiu,  a  kamomi,  j(>r  jo  klis 
ua  liomu.    6,  89. 

3.  KLIS,  m.  mjesno  imc. 

!i.  utvrdeno  mjesto  u  Dnliiuiiiu  lili.ii  S/iffta. 
Report,  dalm.  1872.  32.  —  isi,„rr,li  j.  Kli,.,  IC|is. 
—  I'oininc  se  naj  prijc  x  njrl.n  n  ijyfkijiiii  kiii- 
rjaiiia  (KXii'ni;):  hil hi^ko  ,/V  iiiir  iaprva  Ulisium, 
ktisuije  Clisu  /  I'li--:!.  hil.  i  li^,a,.  —  Poataue  se 
lie  ziKi ;  ilii  piisliijf  oil  ijrrL-nijii  iildifitla  xXhCui,  za- 
tvorain  (ridi  naj  proi,  nrrki.  /iniiijii-}  Hi  da  je 
.■iama  grcka  rijcc  xAf/V,  A'/'"'  ('■/(//  n  Viikomi  rjec- 
niku),  vrlo  je  .iiimnivo.  —  isjiorcdl  i  1.  klis.  — 
limcdii.  rjecnika  u  Mikaliiiio  (Klis,  grad  u  Dal- 
maciji  ,Salonae,  Colouia  Martia,  Julia,  Salona'), 
w  Bdinu  (,Clissa,  celebre  fortezza  in  Dalmazia' 
,Clissium'  1971),  u  Bjelostjencevu  (Klis,  grad  vrli 
11  Dalmacije  ,Solone,  Colonia  Martia,  Julia,  Jos- 
pica,  Lapsioa'),  u  Vukovu:  vise  Soliiia  na  glavici 
mali  gradic  i  oko  nega  nekoliko  kuca.  Klis  (xAfTf) 
grcki  znaoi  k|u6,  i  kao  sto  jo  Zadvarje  bilo  kjuc 
od  lijeve  strane  Cetine  do  Omisa,  tako  je  Klis 
bio  od  svega  primorja  okolo  Spjeta  izmedu  Tro- 
gii-a  i  Omi.sa,  i  kako  su  Turci  kad  osvojili  Klis, 
odmah  su  im  i  Kastela  (vidi  Kastela)  i  Polioa  mo- 
rala  plaoati  liarac.  —  Klitact  Sii'i  ro  avyxXtinv  covg 
iStiQ/o/uivovi  (xit9(r.  Constantin  Porphyr.  u  doc. 
rac.  266.  ,In  suburbio  Clisii'.  Doc.  rac.  20.  (oko 
978).  ,In  suburbio  Glysii'.  23.  (994).  ,Cum  do- 
mino Florino  priucipe  Spalati  et  Clisii'.  28.  (1000). 
,In  Clisa'.  153.  (oko  1090).  ,Comitatum  Glissae". 
Thorn,  archid.  ti  doc.  rac.  200.  Sam  Klis  ostaje, 
u  ki  se  uzda  puk.  M.  Vetranic  1,  46.  Uskoci 
uzese  tvrdi  Klis  u  nodi.  I.  Zanotti,  skaz.  19. 
Klis  i  Mosor  ki  tiskahu.  J.  Kavaiiin  2291).  Nije 
ono  soko  tica  siva,  vecno  tvrdi  grade  na  kamenu, 
Klis  bijeli  zazvan  po  imenu.  And.  Kaoic,  razg. 
275a.  Kad  kauri  Klis  grad  porobise.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  547.  Piso  kiiigu  Asauagiuica  a  iz  Klisa 
grada  bijeloga.    3,  549. 

b.  seoce  u  Bosni  ii  okruyu  Done  Tuzle.  Statist. 
bosn.  98. 

V.  mjesto  u  Srhiji  u  okrugu  smederemkom.  Niva 
u  Klisu.    Sr.  nov.  1871.  150. 

<l.  nekakva  zupa.  —  Prije  nasega  vrrmena. 
Klisb  (zupa).    S.  Novakovic,  pom.  134. 

1.  KLISA,  /.  vidi  2.  klis,  a.  —  Ujednoga  pisea 
nasega  vremena.  Dva  djetica  ig-rala  so  klise. 
Osvetn.  6,  49. 

2.  KLISA,  /.  mjesno  ime. 

a.  vidi  3.  Klis,  a.  —  U  Danicicevu  rjeeniku: 
va}a  da  je  sadaSiio  selo  blizu  Spleta:  ,na  Klisi' 
(Mon.  Serb.  280).  samo  tu.  of.  klisbkyj. 

Ir.  selo  u  Bosni  u  okrugu  hihackom.  Statist. 
bosn.  53. 

c.  u  Hrvatskoj  zaselak  u  zupaniji  Ueko-krbav- 
skoj.    Razdijej.  29. 

<l.  M  Slavoniji.  a)  u  zupaniji  pozeskoj  dva  sela. 
Razdijej.  128.  129.  —  b)  a  zupaniji  virooitickoj : 
Klisa  4  Klisa  mala,  deije  puste.  137;  Klisa,  .seio. 
141 :  Klisa  Carda,  zaselak.    141. 

KLISACA,  /.  sto  se  kod  igre  klisa  (vidi  2.  klis, 
a)  zovc  i  palica.  —  TJ  nasc  vrijeme.  Ona  dvojica 
sto  sii  delili  druziuu  uzmu  ,kHsacu',  pa  jo  jodan 
uhvati  sakom  dole  na  dnu,  a  drugi  do  liegove 
Sake  .  .  .  Kome  dode  da  uhvati  za  vrh  stapa  (kli- 


safto)  tako  da  drugi  noma  za  Sto  da  uhvati,  toga 
jo  straua  dobila  pravo  da  prva  baca  klis.  M.  D. 
Mili6ovic,  2iv.  srb.  •  236 — 237.  ,KlisaCa'  so  nogde 
zove  i  ,raaska'.  to  je  stap  prilicno  kraAi  od  Stapa 
za  postapano.  ona  jo  na  vrhu  s  jodne  strano  za- 
rozana,  to  jest  zaokliSona,  da  na  torn  mostu  lopSo 
klis  stano.    237. 

KLISALICA,  /.  kaze  se  o  zenskom  eeladetu 
onako  kao  o  muskom  klisalo.  —  II  nase  vrijeme 
II  Lici.    J.  Bogdanovio. 

KLISALO,  m.  Sajiv  naziv  za  onog  koji  vavije 
skace  i  klisa.  ,£)e  si  ti  voc,  vrazi  klisalo?  vavije 
klisas  ka'  i  kon'.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J. 
Bogdauovic. 

KLiSAlSrE,  n.  djelo: 

a.  kojijem  ku  klisa.  ,Otisa'  u  vratrijo  klisai'ie'. 
J.  Bogdanovio. 

b.  djelo  kojijem  se  ko  klisa.  —  (J  Vukovu  rjee- 
niku. 

KLISAR,  klisara,  m.  vidi  poklisar.  —  Samo 
u  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Vjefini  svjetnik, 
cesti  klisar  k  papam.    J.  Kavaiiin  121'', 

1.  KLISARA,  /.  u  Vukovu  rjeeniku:  baba  kli- 
sara, baba  sto  mijesi  poskurico  ,die  frau  die  das 
eommuuionbrot  fiir  die  kirche  baokt'  ,diaconissa 
paui  sacro  piusendo'.  —  vidi  1.  baba,  2  ?ia  kraju. 

—  Eadi  postana  vidi  2.  klisara. 

2.  KLISARA,  »».  vidi  crkvenak,  b).  —  isporedi 
1.  klisara.  —  Postaje  od  klisijarah.  U  Hercego- 
vini  se  zovu  ovi  }udi  (koji  upravjaju  prihodom 
i  rashodom  crkvenijem)  ,klisare',  u  Crnoj  Gori 
.crkvoiiaci',  a  u  Boci  ,prokuradui'i'.  V.  Bogisic, 
zborn.  518.  —  U  ovijem  primjerima  kao  da  snaci 
.sto  i  crkvoiiak  pod  c),  ali  .se  ne  zna  jeli  govor  o 
muskome  Hi  zenskome  (vidi  1.  klisara).  I  klisare 
sto  kaudila  pale.  Nar.  pjes.  petr.  2,  570.  Skupu 
skriiiu  prod  kom  zari  ujenica  zarom,  i  dva  steca 
stupa  vostonika  i  u  danu,  kad  klisara  cuva. 
Osvetn.  2,  22.  Ude  klisara  i  unese  ikonu.  Bos. 
Vila.  1889.  74. 

KLISAREVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Timotije  Klisarevio.    Rat.  407. 

KLISARIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Proko  Klisaric.  Rat.  106.  Timotije  Klisaric. 
177.     Vasilije  Klisaric.    362. 

KLISAROVk!;,  m.  prezime.  —  TJ  nase  vrijeme. 
Vasa  Klisarovic.    Rat.  369. 

KLISATI,  KLISAM,  impf.  skakati  (kao  klis'f, 
isporedi  klisiti).  —  TJ  Stulicevu  rjeeniku:  klisati 
Hi  klisnuti  od  straha  ,risaltar  indietro  dalla  pa- 
ura'  ,prae  timore  resilire'  gdje  je  osobito  znaienc : 
odskakati  natraske  od  straha.  —  I  u  nasc  vrijeme 
u  Lici.  ,Moj  djak  neoo  nikad  da  uci,  nogo  vavijo 
klisa'.  J.  Bogdanovio.  —  I  refleksivno  bez  pro- 
mjene  znacena.  ,Ajmo  se  klisati'.  ,OtiSa'  klisati 
so'.    J.  Bogdanovio. 

KLISATI  SE,  klisam  se,  impf.  igrati  se  klisa. 

—  TJ  Vukovu  rjeeniku.  —  Moze  biti  da  amo  pri- 
padaju  i  ovi  primjeri  u  kojima  kao  da  se  klisati 
se  s  kim  shvaca  u  prcnesenom,  sirem  smislu,  kao 
isporodivati  so  Hi  mijeSati  so :  Ko  zna  pisati, 
tesko  so  s  nim  klisati.  M.  D.  Milicevic,  srb.  572. 
Tko  zna  dobro  pisat,  ne  troba  se  s  nimo  klisat. 
Nar.  bl.  mehm.  beg.  kap.  261.  Da  so  nizi  s  vi- 
sijem  no  klisa.    Osvetn.  6,  11. 

KLISE,  /.  pi.  Hi  n.?  ime  mahnli  u  Vrani  u 
Srbiji  za  tursko  vrijeme.  M.  D.  Miliievic,  kra). 
srb.  300. 

KLISEVAC,  Klisevca,  m.  vidi  8.  Klis,  a.  — 
TJ  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Klisevac  silnuni 
rukum  dobi.    P.  Vitezovii,  kron.  114. 


KLISKl 


81 


KLISURAT 


KLiSlC,  m.  dem.  2.  klis.    J.  Bogdanovic. 

KLISIJAEAH.  klisijarha,  m.  vidi  jeklisijarali. 
—  U  rukopi.^ii  pisiiiioiiii-  i'ii:ri'iiiji')n  jr:i];i>m  xviii 
vijeJca  (aU  s,  ndj,  kii,i]:iili(i\  tmlir.i  /  ii  ruko- 
pisu  xvii  riji:l;ii  i/iljr  sr  /ns'  j.'k liMJ.iii.lii,!.  Da 
izbirajetb  ikonomb  i  klisijarhb  odb  bratije  do  10 
ili  i  do  12  ize  sutb  starejsi.  Sava,  tip.  hil.  glasn. 
24,  108.  Klisijarha  ze  vamb  podobajetb  posta- 
vlati  brata...  Vbzimajetb  narficeni  klisijarbb  ustavb 
i  kluce  .  .  .    200. 

KLISIJAEHOV,  adj.  koji  pripada  klisijarhu. 
O  po.stavfenji  klisijarbhovb.  Sava,  tip.  stud,  glasu. 
40,  159.  tip.  hil.  glasn.  24,  '^00.  Na  ime  klisi- 
jarhovo.  tip.  stud,  glasn.  40,  IfiO.  tip.  hil.  glasn. 
24,  200. 

KLISITI,  klisim,  pf.  skocUi,  ndskiicUi  fkao 
ktis?),  iskocM.  —  Akc.  kaki  jc  n  praea.  taki  je 
n  aor.  2(3  sing.  klTsi;  a  ustalvjcm  je  ohlicima 
onaki  kaki  je  ii  inf.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  u  Vukovti:  ,daher  springen  (wie  ein  klis)" 
,exsilio'  s  primjeroiH:  Klisi  lisica  ispod  klado. 

a.  aktiono.  Ako  1'  se  sto  obisi,  odma  krivo 
vaga  kli.si.  V.  Dosen  62''.  Dok  mu  rucak  na  nns 
klisi.  155'J.  Kad  je  opet  ucini  postavit  na  stol, 
klisi  iz  te  jedna  prigrda  zaba.  Blago  turl.  2,  111. 
Kad  povrativsi  se  ktide  uzet  sudio,  nazri  gdi  mu 
iz  grlka  klisi  jedua  zmija.  2,  170.  To  reco  pa 
na  noge  klisi.  Nar.  pjes.  kras.  1.  i38.  To  ban 
rece,  a  na  noge  klisi.  Nar.  pjesiu.  horm.  1,  33.5. 
S  koiia  klisi,  pak  u  I'livu  disi.  Osvotn.  4,  20. 
Zavjesenik  s  grane  u  hlad  klisi.    4,  23. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  ne  razlikuje  se  ii  znuci-"iiu 
od  nktivnoga  glayola.  Pa  .se  klisi  Kra)ovicu 
Marko,  on  se  klisi  ka'  kad  ne  sidase,  pa  izleti 
pred  bijelu  krcmu.  Nar.  pjes.  uiarj.  37.  To  joj 
rece,  na   noge   se  klisi.    Nar.  pjes.  hiirm.  2,  29(). 

KLISKA,  /.  spraiHi  ito  vezu  pod  cri'v^ic  da  .<<e 
mogu  klizati  po  ledit  (/'ranc.  patin).  —  l'  nnse 
vrijeme.  ,Schlittschuh6'  (u  Sapcu  ,kUsko').  J. 
Boskovic,  o  srp.  jez.  191. 

KLISKI,  vidi  kliski. 

KLISNICA,  /.  u  Vukovu  ijci'nikii:  .der  sclimiss 
(z.  b.  des  wolfs,  fuchses)  vor  schrockon'  ,ijuod 
cacatur  prae  metu'  s  primjerom:  Izbaeio  klisnicu 
fn.  p.  kurjak  u  bjezanu).  —  Vii^a  dii  i>ii^t<i'ii'  od 
1.  klis. 

KLISNUTI,  klisnem,  pf.  odskiirili,  kim  pnfrk- 
tivni  glagol  prema  klisati.  —  Sdnio  u  SlnlinTii 
rjecniku  kad  klisati. 

KLI.SOVIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka  ii  Da- 
brovniku.  Gospodina  Jera  Klisovit'a.  D.  Zlataric 
3Gt?.    U  smi't  gospode  Line  Jei-ove  Klisovic.   90''. 

KLISOVNIK,  m.  va(a  da  je  ime  hrdti  u  Crnoj 
Gori.  —  U  narodtwj  pjesmi  naiega  vremena. 
Ubise  se  boja  niz  Kopile,  nagnase  ih  ua  vrh  Kli- 
sovnika.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  124. 

KLISUE,  m.  ime  iiiusko.  —  Frije  nasega  vv- 
mena.     Klisurb.    S.  Novakovic,  pom.  70. 

KLISTJRA,  /.  angustiae  looorum ;  rapes.  — 
i.^poredi  klisui'a.  —  Od  grc.  xXifaovQic,  nopogrc. 
xXunovQit  ftef.  clausura),  zatvoreno  iiijeato.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  klisura.  —  Nnj  prvi  se  put 
naliizi  orn  rijec  u  (hugarskotn)  .ipoiueniku  xiii 
fijekii.  iili  kit"  do  ji'  ziiiiriiie :  yrad,  tvrdava  ili 
inijii-'  .III riirniii  iiiji'^tn  ipfwn  tome  je  tumaceno 
a.  IJiiiiirirrrii  rjiriiikiti :  i  la  ne  imaqltlT,  po  vsehb 
horah'b  carbstva  mi  i  gfrajdoveh'b  i  klisuralii. 
zapreteuija  .  .  .  Kto  Ii  im'b  spakosti  o  torn  libo 
ili  na  klisure  ili  ua  foroseht  .  .  .  Mon.  sorb.  3. 
(1217 — 1241).  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (kli- 
sura, krs  ,rupes'),    u   Belinu   (,balza,    ,luogo  sco- 

V 


sceso,  preoipitoso  delle  moutagne'  ,rupes'  126* ; 
,rupo,  altezza  di  monti  sassosi'  ,rupes'  68.5a),  u 
Bjelostjenccvii  (v.  peciua),  m  Voltigijinii  (,balza, 
rupe'  jSteiler  felsen'),  u  Stidicevu  (,mons  prae- 
ruptus,  rapes'),  u  Vukovu  (,der  bergpass,  die  klis- 
sura'  , fauces'),  u  Dnnicirevn  (xXii'aovQC.  ,clausura. 
castellum'). 

II.  angustiae  locorunj,  ridi  klanac,  zdrijelo. 
Seln  je  Homorauima  u  Habuni  isla  lueda  ,sla- 
zeste  u  dolbiiu  klisuru  honiorjanbsku'  (Glasnik. 
11,  134;  13,  371).  D.  Danicic,  rjecn.  kod  klisura. 
Dojdosmo  na  lesovacku  klisuru,  pak  vistasmo  rano 
i  udosmo  u  klisuru,  i  padosmo  na  uzinu  u  kli- 
suri . . .  paki  padosmo  na  10  konak  pod  monastir 
Resitski  ua  izmak  vraiiske  klisure.  Glasnik.  31, 
297 — 29.S.  (1704).  Koiie  moje  povedi  u  klisuru 
karoenitu.  Nar.  pjes.  bog.  .51.  Kad  dodose  u  kli- 
suru tvrdu,  svi  prodose  pijani  svatovi;  kad  su 
bill  sred  klisure  tvrde,  puce  puska  iz  klisure 
tvrde.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  507.  U  klisuru  sinu 
nacerali.  4,  353.  Nisava  so  probija  kroz  dve 
klisure.    M.  D.  Milicevie,  kraj.  srb.  170. 

b.  rupes,  hrid,  vrlet.  Medu  ovijem  otocim  na 
kljeh  se  ne  vidi  neg  stijenje  stra.sno  svim,  kli- 
sure i  hridi.  I.  Gundulic  21.  Da  ostane  djevoj- 
cica  kra}evskoga  od  plemena  sred  klisura  i  litica. 
27.  A  o  klisurah  strme  Juti  gledas  visjet  divje 
hraste.  218.  Bole  'e  bilo  niz  klisui'U  vratom 
ulomit.  V.  Menfietic.  app.  not.  2,  275.  O  klisure 
kamenite!  G.  Palmotic  1,  183.  Vi  spile,  vi  kli- 
sure, vi  hridi  ...  A.  d.  Bella,  razgov.  '206.  Od 
kladenac  bistre  izhode  u  klisuru  obraea.  I.  Dordic, 
salt.  373.  Klisura,  hrid.  503.  Cujes  iz  klisur 
muklo  odisat  vjetre.  uzd.  2.  Nahodite  se  na  kraj 
klisure  ponorite.  B.  Zuzeri  87.  S  vrha  promak- 
luite  jedne  klisure  uze  vojsci  govoriti.  285.  Vidje 
on  prohodeci  u  klisuri  uliste  cela.  A.  Kalic.  297. 
U  pilam,  u  klisuram  gora  vasijeh  ustanit  se.  489. 
Nad  kojijem  (ponorima)  vise  grode  i  klisure  ostre 
i  ropave.    S.   ^jubisa,   prip.  4. 

«'.  kao  ime  mnogijrui  iiijrstiiiin  li  i<>diiiii(i),n.  p.: 

a)  a  Staruj  Sr/mi.  ri,/i  n  \'iikiirii  rjiriiikii:  a 
Staroj  Srbiji  od  Kii.Mniku  p.Mv.l  \..ile  Nnrodimje 
nanizp,  i  drzi  oko  t  sabata  (it  trrcem  iidanii) 
s  jjrimjerom  iz  narodne  jjjesme :  U  klisuri  ispod 
Kacanika.  —  amii  pripadajit  i  ovi  primjeri:  Do 
puta  Kaeanickoga  (,Cucamici')  i  zdrijela  .Klisure'. 
Rad.  49,  127.  (xvi  vijek).  Kroz  klanac  (,Clissura') 
Kacanicki.  135.  Pa  otide  u  Klisuru  tvrdu,  u 
Klisuru    tvrda    Karanika.     Nar.   pjes.  vuk.  3,  '26. 

bj  a  pUtnini  Babitni  u  Kosovu.  U  Klisure 
dva  komata  zem|o.    Glasnik.  27,  293.  (1347). 

<•)  a  Srbiji.  iia)  mjesto  u  oknigii  knezcvackom. 
Niva  u  Klisuri.  Sr.  iiov.  1870.  19.  i  rijeka.  M. 
D.  Milicevie,  srb.  829.  —  hit)  voda  a  okrugu 
kragujerackom.  Niz  vodu  do  Klisure  reke,  Kli- 
sui'om'b  niz  vodu  do  rSrebrnice  reke.  Glasnik. 
25,  (iO.  Ot  Srebruice  Klisurom-b  rekom'b.  68.  — 
cej  selo  u  okriigu  niskom.  M.  D.  Milicevie,  kraj. 
srb.  125.  —  tl(fj  selo  u  okrugu  pirotskom.  234. 
—  fe)  Gorna6ka  Klisura,  u  okrugu  pozarevackom. 
Mlava  ulazi  u  onu  dugaoku  i  tesnu  Gori'iacku 
Klisuru  .  .  .  Klisura  Goniacka  koja  se  zvala  i 
Zdrelo,  jedna  je  od  naj  divnijili  prirodnih  slika, 
u  Srbiji.    M.  B.  Milicevie,  srb.   1021. 

(I)  a  Stavoniji:  brijeg  kod  Le/.imira  u  Srijemu. 
M.  Medic. 

ej  seoce  a  Bosni  it  okrugu  sarajevskoiii.  Statist. 
bosn.  13. 

KLISURAST,  adj.  na  kojemu  je  mniigo  kli- 
sura.—  U  jcdnnga  pisca  naiega  vremcnn.  Ispod 
klisurastih  ostrva  plovis  k  brackim  rudinam.  M. 
Pavlijiovic,  razl.  spis.   122. 

KLISURAT,  adj.  vidi  klisurast.  —  U  jedmiga 


KLISURAT 


82 


1.  KLIZA 


pixca  XVIII  oiiicka.     U  gore    klisunitf\  bnineii  se 
svojom  Ki-edom.    J.  Kavaiin  adOb. 

KLISUKlVriNA,  f.  aiiym.  klisura.  —  U  jed- 
notja  pisca  xviii  cijeka.  U  jodiioj  staroj  klisu- 
retini  obitavase  sila  vi-abaoa.  D.  ()bradovi6,  basn. 
235. 

KLISUEICA,  /.  dcm.  klisuia.  —  Kao  nijesno 
line,  u  Srbiji.  a)  sdo  u  okriigu  vranskum.  M.  D. 
Milidevii,  kra).  srb.  3()li.  —  b)  selo  a  okriuja  to- 
plickom.    383. 

KLISURISTE,  (1.  n  SliiHcevu  rjecniku  uz  kli- 
sura.  —  nepomdtuio. 

KLISUKISTVO,  n.  u  Stulidevu  rjecniku  uz 
klisura.  —  sasma  nepowzdano. 

KLISUEIT,  adj.  koji  je  kao  klisura,  koji  je 
jmn  klisicra,  vrletan.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmcdu 
rjeciiika  u  Belinii  (,alpestro  o  alpestre,  .significa 
aspro,  rigido'  ,silvostris'  GG^ ;  ,scosceso,  dirupato' 
,praeruptus'  6()0a)  i  n.  Stulirevu  (,seissus,  prae- 
riiptus,  praeceps'). 

a.  adj.  —  Komp. :  klisuritiji  (u  Belinu  rjec- 
niku: ,piu  scosceso'  .praeruptior'  660»).  Po  nem 
(otoku)  klisurite  svud  su  stijene.  G.  Palmotii 
2,  21.  I  ti  stijenam  klisuritijem  od  Ereba  tvrdi 
grade.  ^  3,  .57".  Klisurite  hridi.  P.  Kanavelic.  iv. 
297.  Zivac  klisuriti.  385.  Na  visokom  i  klisu- 
ritom  brdu.  I.  Dordio,  salt.  xii.  O  loznioe  kli- 
surite od  pustosnijeh  zvijeri.  ben.  202.  Stijene 
ke  van  mora  jDenu  klisurite  vrhe  stare,  pjesn. 
208.  Po  kojemu  nijesu  stijene  poprijeko  klisu- 
rite.   I.  .Tablanci  200. 

Ii.  adi\  klisiu-ito.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,sco- 
scesamente'  ,praerupte'  660*,  i  u  Stulicevu :  ,prae- 
oipi tauter,  deorsum'. 

KLISUKITOST,  /.  usuhitost  oiwga  ito  jr.  kli- 
surito.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  klisui-a. 
KLISURITSTVO,  n.  vidi  klisuritost.  —  Samo 
•it  Stulicevu  rjecniku:  v.  klisura. 

KLISURSKI,  adj.  koji  pripada  klisuri  Hi  kli- 
surama.  —  U  nase  vrijeme.  U  11  sati  otet  je 
klisurski  poloXaj.    Eat.  18. 

KLIS,  m.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xvi 
vijeka.  KaStel  senski  i  Klis.  Mon.  croat.  231. 
(1.527).  ^ 

KLISANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  U  Danicicevu 
rjecniku:  selu  je  Trnavi  crkve  Arhaudelove  u 
Prizreuu  isla  meda  ,otb  Klisanij  u  Vlaliovb  grobs' 
(Glasmk.  1.5,  283  god.  1348?). 

IGjISANICA,  /.  suma  blizu  Pozege. 
KLISANIN,  TO.  covjek  iz  Klisa  (vidi  3.  Klis, 
a).  —  Mnozina :  Klisani.  —  xvi  vijeka.  O  slavni 
Klisani!    M.  Vetranic  1,  46. 

KLISEVAC,  Klisevca,  m.  covjek  s  Kliseva.  P. 
Budmaui. 

KLISEVli,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrtigu  bi- 
hackom.    Statist,  bosn.  47. 

KLISEVKA,  /.  zena   s  Kliseva.    P.  Budmani. 
KLISEVO,  n.  selo   u  Dalmaciji   u  kntaru  du- 
hrovackom.    Eopert.  dalm.  1872.  21. 

KLISKI,  adj.  koji  pripada  Klisu  (vidi  3.  Klis, 
a).  —  Flic  se  i  kliski  i  kliski,  ali  se  na  iiekijem 
mjestima  ne  zna  kako  treha  citati.  —  Od  xv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu :  klisbkyj, 
Sto  pripada  Klisi  s  primjerom  (pisanijem  latin- 
skijem  slovima)  :  ,Ivanis  ban,  ckuez  cetinschi, 
chlischi  i  ramschi'  (Mon.  serb.  279  god.  1416), 
gdje  .se  uprav  ne  zna  kako  treha  iitati:  kliski 
(kao  sto  cita  Danicii)  Hi  kliski.  —  kliski.  Opcine 
k(l)iske  .  .  .  Mista  kliskoga.  Mon.  croat.  189. 
(1506).     Sanzaka  kliskoga.    Starine.  10,  8.  (1558). 


Lijep  hram  s  kulom  kliSki  izradi.  J.  Kavaiiiii 
91'''.  —  kliski.  Sancaka  kliskoga.  Starine.  10,  13. 
(1582).  Kneza  kliskoga  6er.  And.  Ka6ic,  kor. 
425.  Kadija  kliski.  458.  —  Ne  zna  se  kako  trcba 
citati.  Petra  kapitana  kliskoga.  P.  Glavinic,  cvit. 
141'i.  Lumbardami  bise  mire  kliske.  I.  Zanotti. 
skaz.  19.  Kliski  i  ZagraSki  vitezi.  .1.  Kavai'iin 
135^1.  Kliski  Vargio  Petar  Krusic.  231''.  Bana 
kliskoga.    Norini  38. 

KLI^NA,  /.  vidi  klisai'ie,  a.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.    ,Otisa'  u  vratriju  klisiiu'.  J.  Bogdanovic. 

KLIStEE,  to.  clyster,  nem.  klystier,  strcapca, 
kristir.  —  tJ  Bjelostjencevii  rjecniku:  v.  klistor, 
i  u  Jamhresicevu  :  ,clyster'. 

KLITEN,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskom.  Vinograd  u  mestu  prozvanom  Kliten. 
Sr.  nov.  1871.  388. 

KLITI,  klijem,  impf.  germinare,  nicati.  — 
isporedi  3.  klicati  i  1.  klijati.  —  JRijec  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  (pro)kliti,  novoslov.  ka- 
liti,  kliti,  ces.  kleti,  kliti.  korijen  je  k'tl,  kao  sto 
se  poznaje  po  novoslov.  kal,  malorus.  kolec,  ccs. 
kol,  po^.  kie},  klica  (isporedi  i  1.  kalac) ;  po  tome 
bi  praslavenski  oblik  ovoga  glagola  bio  k-Lliti.  — 
U  primjerima  ima  samo  praes.  i  inf.  i  part,  praet. 
act.  kl'io,  klila. 

a.  aktivno.  n)  u  pravom  smislu.  Zalud  onda 
ispod  zem)o  kliju.  J.  S.  Eefkovid  78.  S  one 
strane  kud  od  paiia  klije  (trs).  131.  A  Lukova 
pod  vomica  crna,  po  noj  klije  true  i  korovje. 
Osvetn.  2,  29.  —  f>)  metaforicki.  Kakva  mu 
srcem  klije  samotvorina.  M.  Pavlinovic,  razl. 
spis.  400.  —  c)  u  prenesenom  smislu,  o  ogiiu, 
plaiiivati,  plamtjeti.  —  u  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  S  tebe  obnoo  klije  ogaii.  A.  Kanizlic, 
roz.  33.  —  i  metaforicki.  Papa  je  nepomniv  bio 
za  ugasiti  klijucu  eresiju.  kam.  280.  Ako  li  jos 
u  srdcu  tvomu  klije  i  zive  samo  jedna  iskrica 
od  prignutja  na  Jubav.    uzr.  55. 

b.  sa  se,  rejieksivno,  isto  je  znacene  kao  u  aktiv- 
noga  glagola.  Sime  koje  vi  tezaci  u  zemju  sta- 
vite  ne  izade  odmah  u  travu,  nego  se  klije  i  ko- 
rini  u  zem}i.  F.  Lastric,  od'  28.  I  usiv  se  iz 
lie  bo]e  klije.  J.  S.  Eejkovic  41.  Dok  se  klije 
i  izraste  gori.  46.  Pak  da  bi  se  brze  loze  klile. 
76.  —  Bletaforicki.  Korin  iz  koga  kliju  se  i  po- 
radaju  tolike  zloce.  F.  Lastric,  ned.  112.  Sva 
dobra  dila  imaju  kliti  se  i  rasti  iz  paiia  od  )u- 
bavi.    291. 

KLITIMESAJ  (sic),  f.  KXvTia/.ivi,aTQtt,  Clytae- 
mnestra,  ime  zensko  iz  grcke  mitologije.  —  [' 
glagolskom  rukopisu  xv  vijeka.  I  posla  Uriksesa 
opet  V  Grke :  ,Klitimesaj  carice  gospoje,  posla 
me  Agamenon  ear,  daj  mi  heer  svoju'.    Pril.  jag. 

ark.  9,  126.  (1468). j  Hi  -i  na  kraju  maze  biti 

otale  xt(i  je  ime  bilo  isprva  u  dativu,  pak  se  zlo 
prrjiiniilii.  isporedi  u  bugarskom  rukopisu  (gdje 
jr  a/, III:  iiiiriiu  Kletomestrica) :  I  dojdo  Klsjto- 
mi'sirici  carici,  i  rece  jej:  ,0  gospozde  carice...' 
Stariue.  3,  170.  (oko  1350). 

KLIVEEA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.    Zemja  u  Kliveri.    Sr.  nov.  1868.  33. 

KLIVILO,  n.  vidi  klilo.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Kamenito  voce  u  klivilo  metati. 
J.  S.  Ee)kovic  47.  Ako  nisi  jos  u  jesen  duda  ili 
voine  sijao  kosti  kuda,  lie  si  sada  il'  kud  hoces 
meci  u  klivilo.  85.  Pak  srizane  (loze)  u  klivilo 
dio  . .  .    215. 

1.  KLIZA,/.  u  Vukovu  rjecniku:  u  djeco  kad  se 
igraju  dugmeta  nekako  dugme.  dvije  klize  idu  u 
jedno  ,cijelo',  -ali  ima  kliza  sto  vrijode  dva  cijela. 
cf.  polfie. 


2.  KLIZA 

2.  KLIZA,  /.  oidi  kliska.  ^  Nacineno  u  nase 
vrijevie.   —   U  Sulekovu  rjecniku:  ,sclilittschuli'. 

KLIZAK,  kl'iska,  adj.  vidi  klizav.  —  Od  xvin 
oijeka,  a  izmedn  rjecnika  u  Vvkovu  (vide  klizav). 
Nek  mu  bude  mocnos  kliska.  J.  Kavaiiin  290^. 
Tu  su  kliske  vt-leti  i  jazi.    Osvetn.  4,  19. 

KLIZALICA,  /.  vidi  klizaliste. 

KLIZALISTE,  n.  mjesto  ydje  se  zimi  judi  kU- 
zaju  po  ledti  za  zabavu.  —  U  nase  vrijeme  u 
Hrvatskiij.  Mjesto  de  se  daci  ili  djeca  klizaju, 
zovu  klizalistem  ili  klizalicom.  (ii  Lici).  .T.  Bog- 
danovii. 

KLIZANE,  n.  djdn  kojijem  se  k<>  kliza.  —  U 
Vakovii  rjecnika. 

KLIZATI  SE,  klizaiu  se,  impf.  kad  se  ktime 
noge  pomicu  (hotimice  Hi  nehutice)  ne  pudiznei 
se  kao  kod  obimoga  huda,  jer  je  tie  (n.  p.  led) 
vrlo  glatko.  kaze  se  o  cejadetu,  o  noijama,  o  obiic.i. 
moze  se  zbiti  i  kad  se  stoji  i  kad  se  ide.  cesto  se 
kaze  u  nase  doba  o  zimskuj  zabavi  kad  se  ielad 
na  ovaj  nacin  micu  i  tree  po  ledii.  —  Akc.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  klizamo,  klizate,  *  u 
aor.  2  i  3  sing,  kl'iza.  —  Ne  zna  se  dobro  ohlik 
praslavenskoga  korijena:  po  stslov.  sliz-hki.,  po(. 
(po)slizac  si^,  gornolnz.  sliznj'C  so,  doimhiz.  sliz- 
nus  (i  lit.  sligti)  kao  da  je  korijeii  sliz,  te  moze 
biti  da  se  umetlo  k,  i  tako  postao  korijen  skliz, 
i  to  vee  u  staro  doba,  isporedi  novoslov.  sklizati, 
rus.  cKjiHSH^Ti.,  bjelorus.  skliza6  sa;  kasnije  maze 
biti  da  je  u  nasem  jeziku  otpal.o  s  sprijeda  jer 
se  shvatilo  kao  da  je  prijedlog,  ali  se  u  ceskoin 
i  polskom  jeziku  nalaze  rijeci  kojiiiia  kao  da  je 
korijen  kxlz,  isporedi  ies.  klzky,  kluzkj?,  klouzati, 
po^.  kielzac,  kielsko;  po  ovome  inoglo  hi  se  po- 
misliti  da  je  praslavenski  korijen  ki-lz,  a  da  se 
kasnijf  ihidtthi  s  siiiijiila.  —  U  naSemu  se  jeziku 
potvntnj,  isiniii  will  I'ijeka  (vidi  klizak  i  kliza- 
vica),  '/  r.iih'dn  rjii'nikii  a  Vukuvu  (,gleiten'  , labor' 
s  primjerom :  Klizaju  se  noge).  Da  mu  se  noge 
ne  klizaju  po  strani  i  po  kamenu.  Vuk,  ziv.  215. 
—  U  ovom  je  primjerii  praes.  klizPm  se :  Klizu 
mu  se  opanci.  Bos.  vila.  1889.  .'jl.  —  U  prene- 
senom  smislu:  potezati  se  po  kojenima  Hi  puzati 
(ako  nije  stamparskom  grijeskom  z  mj.  c).  Mar- 
dokeo  ne  kliza  se  prid  Amanom  kako  svi  ostali. 
I.  J.  P.  Lucie,  razg.  3. 

KLIZAV,  adj.  (n.  p.  put)  po  kojema  se  noge 
klizaju.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  ti 
Vukovu  (n.  p.  put  ,schiiipfrig'  ,lubricus').  —  Me- 
taforicki.  Skupstinari,  |u(li  odabrani,  posteui,  ne 
seAaju  se  nikakve  Judske  slabosti,  nikakve  kli- 
zave  prilike.    M.  D.  Milioevii,  medudnev.  291. 

KLIZA VICA,  /.  klizar  put.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  a  Vukovu  (,schlupfrig  zu  gehen' 
jlubrica  via').  Na  klizavici  padue  covek.  D. 
Obradovic,  basn.  67.  Za  to  ce  put  nihov  biti 
kao   klizavica   po  tami.     D.  Danicie,  jer.  23,  12. 

KLIZITI,  klizim,  impf.  vidi  klizati  se.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  kliziti,  klizi  ,gleiteu'  ,labor'. 

KLIZNUTI,  kliznem,  pf.  dovuci  .fe,  izvuri  se 
kao  klizajuci  se.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  iskliznuti).  AT  kud  klizuu 
te  iskrice  zarke?  Osvetn.  1,  64.  Tu  kliznuse 
Jamakovi  mami,  a  liznuse  Petrov  obraz  plami. 
T),  48.  Opet  mu  kliznu  glas  ...  L.  K.  Lazarevic, 
on  zna  sve.  42. 

KLOBACA,  /.  nekakva  bi(ka?  Klobaca  (klo- 
bucacV)  (Vujovid).    B.  Sulek,  im.  147. 

KLOBAS-,  vidi  kobas-. 

KLOBODAN,    m.  varak,  kozar.  —   U  Vukoou 


83  KLOBUCAR,  a. 

rjecniku :   jknistergold,    rausohgold'    ,aurum    tre- 
mulum',  of.  sik,  zik.   —  Nepoznata  postana. 

KLOBUCI,  Klobuka,  in.  pi.  ime  mjestu  u  Ornoj 
Gori.  —  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega 
mrmena.  Niz  Klobuke  tu  slomise  Turke.  Pjev. 
cvn.  299lJ. 

1.  KLOBUCAC,  klobucca  (klobi'isca),  m.  don. 
1.  klobuk.  —  Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Mika,^nu  (klobucac,  mali  klobuk  .pileolus,  pi- 
leolum'),  )(  Belinu  (cappelletto,  diminutivo  di  cap- 
pello'  , pileolus'  ITl^i ;  ,b6retta'  ,capitis  tegmen' ; 
,berettina'  .pileolus'  138b),  u  Bjelostjencevu  (kaj- 
kaivki  klobucee  , pileolus  1.  pileolum'),  u  Jam- 
bresiievu  (klobucee  , pileolum'),  ((  Voltiijijinu  (,cap- 
pellino,  cappelluccio'  .hiitebeu'),  u  Stulicevu:  klo- 
bucac i  klobucee  (iz  Habdeliieva)  ,pileolus'. 

a.  u  prarom  smislu.  Pak  mu  daj  dva  sira  i 
kravaj  i  erven  klobucac.  M.  VetvaniA  2,  327. 
Klobucca  pomace  htec  se  pokloniti.  H.  Lucie 
2ol.     Klobnrav   na  glavi.    Jaoke.  38. 

b.  u  nri'itisi  iiinii  smislu,  bifke  i  gjiva.  —  Izmedu 
rjecnika  n  .l///,r(/;/(?(  (klobufiac,  trava  , acetabulum, 
umbilii-us  Veneris'),  u  Belinu  (,fongo,  escremento 
di  terra  o  albero'  , fungus'  323a),  u  Bjelostjencevu 
(klobucee,  trava,  bozurak  ,ac6tabulum,  umbilicus 
Veneris';  v.  gliva);  u  Stulicevu  (klobucac  i  klo- 
bucee , umbilicus  Veneris,  herbae  species ;  fungus 
boletus').  Klobucac,  vrsta  travice  koja  raste  po 
zidovili.  M.  Pavlinovii.  Klobucac  (klobucii),  slov. 
klobucee  (cotyledon;  cyclamen),  poj.  klobuezki 
(campanula),  1.  ombilico  di  Venere  (Sin,  Pizzelli, 
StuUi),  eimbalaria  (Kuzmi6,  Durante),  Cotyledon 
umbilicus  Huds.  ( Vodopic) ;  2.  artanita  (Bartulovii), 
Cyclamen  hederaefolium  Ait.  (Visiani,  Petter) ; 
3.  Cyclamen  europaoum  L.  (Visiani) ;  4.  fungus 
lacteus  (Dellabella),  Agaricus  laetiiiuus  L.  B. 
Sulek,  im.  147.  —  is  pridjevima :  Klobucac  mali, 
C.yclamen  vernum  Echb.  (Visiani).  Klobucac  veli, 
1.  Cotyledon  umbilicus  Huds.  (Visiani) ;  2.  Coty- 
ledon horizontalis  Guss.  (Visiani).    147. 

c.  u  prenesenom  smislu,  znak  "  za  akcenat 
(aceentus  eircumflexus).  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovcanina  xviii  vijeka.  Nadstavih  klobucac  rije- 
cima  pokratjenijem,  na  priliku:  ,ka,  tve,  mu'  etc., 
to  jes  ,koja,  tvoje,  moju'  etc.    I.  Dordic,  uzd.  v. 

2.  KLOBUCAC,  klobucca,  m.  dem.  2.  klobuk. 
—  U  Bjelostjencevu  rjecniku :  (kajkavski)  klo- 
bucee na  vodo  , bulla'. 

3.  KLOBUCAC,  Klobucca,  m..  mjesno  ime.  — 
U  spomeniku  xiv  vijeka.  Na  Klobucbci.  na  Oso- 
govu.    Glasnik.  27,  291.  (1351). 

KLOBUCAK,  klobucka,  m.  dem.  klobuk.  — 
Od  XVII  vijeka.  Pak  mu  dajte  kosuju  i  s  nom 
klobucak.    M.  Divkovic,  plac.  98. 

KLOBUCAR,  klobucara,  m.  covjek  koji  po 
xvome  zanatu  gradi  klobuke.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pade'ima,  oxtnt  nom. 
sing.,  i  voc:  klobucaru  (klobucare),  klobucari. — 
Od  XIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
iklobucar,  koji  klobuke  cini  ,pilearius'),  »  Belinu 
(,cappellaio,  quelle  die  fa  o  vende  eappelli'  ,pi- 
learius'  171";  ,chi  fa  o  vende  berette,  berettajo' 
,pileo'  138''),  u  Bjelostjencevu  (,pileo,  pileator, 
pilearius'),  u  Jamhresicevu  (,pileo'),  u  Voltigijinu 
(,oappellajo'  ,hutmacher'),  u  Stulicevu  (,pileorum 
vel  petasorum  opifex'),  '(  Vukovu  (vide  sesirgija 
s  dodatkom  da  se  govorl  u  Dubrovniku),  u.  Da- 
nicicevu  (klobucarB  ,qui  pileos  conficit'i. 

11.  u  pravoin  smislu.  Strezo  klobucarb.  Mon. 
serb.  63.  (1293—1302).  Klobucaru  inoebskyimh. 
Glasnik.  24,  269.  (1388).  Papirgije  i  jos  klobucari. 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  KB''.    Trazite  si  drugoga  maj- 


KLOBXJCAR,  a.  8 

stora,  na  priliku  jednoga  klobntara.  A.  'I'.  Bla- 
gojevir,  kliiu.  33. 

I),  pieiiinr.  —  Od  xv  I'ijvka  (a  oidi  i  klobu- 
i^arev).  JIatijem  Klobutarem.  Mon.  croat.  68. 
(1-117).  Ot  kneza  KlobuCara.  Starine.  12,  36. 
(1712).  Strijo  j"  Prajze  t'rajte  Klobufiaru.  S. 
Stefanac    10.      Klobu6ar.    Scliem.  sen.  1871.  110. 

1.  KLOBUrARA,  /.  vidi  2.  klobufina.  —  V 
jednoija  pisca  oiio/in  vijeka.  Sanke  uisii  poto- 
iiule,  zasto  sii  naSiuene  kao  korito  i  to  kozom 
pak  preko  lie  klobufiarom  obvijene.  S.  Tekelija. 
letop.  mat.  sr.  119,  62—63.  Pokrov  i  cola  cerga 
oblozena  je  ot  klobuf,are  (filoa).    07. 

2.  KLOBUCAKA,/.  kutija  gdje  ae  hraiii  klobuk. 

—  isporedi  klobuCnica.  —  Jamacno  nacinenu 
talijanskijem  nastavkum  ara  (u  Toskani  aja),  ispo- 
redi capponaja,  piccionaja  (capponara,  piccionara) 
itd.  —  U  ^tulir.evu  rjecnikii  :  ,cappelliera'  ,pi- 
leorum  theca,  custodia,  calieiidrum',  i  it  nase 
rrijeme  u  Diihrovnikit.    P.  Budmani. 

KLOBLK"  AKEV,  adj.  koji  pripada  klobucara. 

—  il/oic  se  kazati  i  klobucarov.  —  U  spomeniku 
XIV  vijeka  u  mjesnom  imenu  (Klobufcarev  Do), 
mo£e  biti  da  postaje  od  prezimena  Kloburar 
(isporedi  klobucar,  b).  Koiii.  Klobiicareva  i)ola. 
Dec.  hris.  .56. 

KLOBUCAKIO,  m.  prezime  (upinir  dcm.  klo- 
buoar,  iU  po  ocu  klubucaru).  —  Od  xvi  vijeka, 
a  ismedu  rjecnikn  u  Danicicevu  (Klobucarici.). 
Pogibe  Jlasanb  KlobucariAi.  ua  Turovu  1594. 
Okaz.  pam.  sat'.  85.  —  f  n  na^e  vrijeme  a  lir- 
vatskoj. 

KLOBUCARIJA,  /.  vidi  klobucarstvo. 

KLiOBUCARICA,  /.  zen><ko  ce(ade  sto  po  svom 
zanaiti  gradi  klobnke.  —  Nacineno  ti  nase  vrijeme. 

—  U  Sulekovu  rjecniku:  ,hutmacherin'. 

1.  KLOBUCARNICA,  /.  ii  Stulicnm  rjrenika 
uz  klobucara.  —  nije  dosfa  pouzdami. 

2.  KLOBUCARNICA,  /.  )yijesto  gdje  se  grade 
klobuci.  —  Xacineno  u  naSe  vrijeme.  —  U  l^ule- 
kovu  rjecniku-:  ,hutfabrik'. 

KLOBUCAROV,  adj.  vidi  klobucarev. 

KLOBUCARSKI,  adj.  koji  pripada  klobnia- 
rima.  —  Od  xviii  vijeka.  Dok  raajstoi-om  po- 
stane  od  zanata  klobucai'skoga.  A.  T.  Blagojevic, 
khiu.  34. 

KLOBUCARSTVO,  n.  klobucarski  posao  ili 
zanat.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Stde- 
kovu  rjecniku :  klobucarija,  klobucarstvo  ,hut- 
macherei,  hutmachorhaiidwork'. 

KLOBUCAST,  adj.  koji  je  nalik  na  klobuk.  — 
Nacineno  u  nake  vrijeme.  —  U  Sulekoru  rjec- 
niku: ,hutf6rmig'. 

KLOBUCICA,  /.  zmija  klobucica,  Naja  tripu- 
dians  Merr.,  otrovna  zmija  u  Indiji.  —  V  jednoga 
pisca  XVII  vijeka  koji  je  ovu  rijec  nacinio  prema 
portug.  cobra  de  capello.  Od  jedne  zmije  ]utice 
koja  se  zovc  u  onijeh  strauah  zmija  klobucica 
bi  ujeden  u  nogu.    B.  Kasio,  fran.  129. 

1.  KLOBUCIC,  m.  dem.  klobuk.  —  Od  xvii 
vijeka. 

.•I.  u  pravom  .imislu.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bc- 
linu  (.cappBlletto,  dirniiiutivo  di  cappoUo'  ,pile- 
olus')  17Ui,  u  Stulicevu  uz  klobucac,  «  Vukovu 
(dim.  V.  klobuk).  Uze  dvije  dolamice  kratko  od 
stare  sfito  baratino;  od  Lste  ucini  za  pokriti  glavu 
jedau  klobucic.  B.  Kasic,  iii.  20.  Nutri  jo  moj 
dragi  v  crnem  klobucicu.  Nar.  pjes.  istr.  2,  87. 
Kosi  niju  zlatne  spravi  pod  klobucici.  Nar.  prip. 
mikul.  31.     Crven  trfei  po  puticu,  u  crvenu  klo- 


1.  KLOBUK 

bu6ii'H,  crvon  vice:  ta,  ta,  otvori  mi  vrata.  odgo- 
nelliij:  pijetao.    Nar.  zag.  nov.  164. 

b.  u  Duhrovniku  u  nase  dnba  zna&i  ne  sam« 
inali  klobuk,  nego  i  zenski  klobuk,  pa  bio  velik 
ili  malen.    P.  Budmani. 

c.  neke  bi]ke.  —  Izmedu,  rjecnika  v.  Vukovu 
(nekaka  trava  s  dodalkom  da  se  govori  u  Du- 
brtwniku).  Klobuftic,  jadiA  ,Aconitum'.  Flora 
Croat.  184.  Klobucic,  1.  cimbalaria  (Pizzolli. 
Skurlai,  Linaria  cymbalaria  L.  (Visiani);  2.  um- 
bilicus Veneris  (Pizzolli,  Stulli),  ^Cotyledon  um- 
bilicus   Hiids.,   V.   Klobucac.     B.  Sulok,    im.  147. 

(I.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  pisanome  crkve- 
nijcm  jezikom  prije  nasega  vremena  (sa  St  mj.  6). 
Klobufist.    Spom.  stoj.  184. 

2.  KLOHl'jOlC,  m.  dem.  2.  klobuk.  —  U  nase 
vrijeme  u  T)iihrovniku.  ,Jos  ce  dazdjet,  po  vodi 
su  klobuciii'.    P.  Budmani. 

1.  KLOBUCINA,  /.  augm.  klobuk.  —  (7  Be- 
linu  rjeiniku :  ,cappellaccio,  cappello  vecchio' 
, pilous  vetus'  171a;  «  Voltigijinu:  ,oappollaccio' 
,ein  grobor,  alter  hut' ;  ii  Stulicevu :  ,viUs  pilous, 
immanis  pilous';  u  Vukovu:  augm.  v.  klobuk.  — 
I  kao  mjesno  ime.  Klobucina,  vrh.  Lie  u  gor- 
skom  kotaru. 

2.  KLOBUCINA,  /.  pust,  pustina,  od  cega  se 
grade  klobuci.  —  U  Vtikovu  rjecniku:  ,der  filz' 
,coactile'. 

KLOBUCITI,  kl6bucim,  impf.  pokrivati  (kao 
Iclobukum,)?  —  U  nase  vrijeme  (sa  se,  pasivno). 
Krov  'if'  slamoiri  klnhnci.  Lukovdo.  —  U  jednoga 
jii^rii  riil.-itna  x-,  i  rijil.-it  ima  part,  praet.  pass. 
klolmc.'ii ;  siiii^Ko  iiijc  jiKiin,  mozebiti  da  snaci: 
pokruen  ktibetoiii,  te  bi  rijec  klobuk  tada  znacila 
i  kube,  tralo.  (Inocencij  I  papa)  umri  i  pogrebeu 
bisi  ka  klobucenomu  modvidu  (jeli  to  basilica 
ursiana?).    S.  Kozioid  ll^. 

KLOBUCITI  .SE,  kldbflcim  so,  impf.  hujati, 
nabuhrivati  se.  —  U  nase  vrijeme.  Tuda  se  klo- 
buce  nihove  (zenske)  siroke  salvare.  M.  D.  Mili- 
6evic,  medudnev.  49. 

KLOBUCKATI,  klobuckam,  impf.  igrati  se  na 
uovce  ili  puceta  mijesajud  ih  u  klobuku  uz  pi- 
taiie:    ,pismo   ili   glava'?'  u  Prigorju.    F.  Hofole. 

KLOBUCKI,  adj.  koji  pripada  Klobuku  (vidi 
1.  klobuk,  d).  Gospodaru  klobucki  dizdaru !  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  505.  I  pred  nima  klobuckog  diz- 
dara.    Ogled,  sr.  89. 

KLOBUCNICA,  /.  vidi  2.  klobucara.  —  Naci- 
neno u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku : 
.hutfutteral ;  hutscbacbtel'. 

KLOBUCNIK,  m.  conjek  sto  prodaje  klobuke. 
—  Naein'.no  u  nase  vrijeme.  —  If Sulekovu  rjec- 
niku: .huthandler'. 

KLOBUCNAK,  m.  kalup  za  klobuk.  —  Naci- 
I'leno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku: 
,hutform;  hutstock'. 

1.  KLOBUK,  klobuka,  m.  a)  galorus,  kapa 
(obiino  od  pustine)  tvrda,  iikocena;  b)  potasus, 
causia,  razlikuje  se  od  a)  tijem  sto  ima  obod, 
vidi  sosir.  prvo  je  znaceiie  po  istocnijem  kraje- 
oima,  drugo  po  zapadnijem  (ne  samo  u  Dubrov- 
niku).  ne  maze  se  n  svakom  primjeru  znati,  koje 
je  pravo  znafr.'^r.  —  .1/,-c.  kaki  je  u  gen.  sing, 
laki  je  u  ostuhi'in  /nnh  iima,  osim  nom.  i  ace. 
.<*«(/..  i  voc.  :  kluliur.'.  klMliilci.  —  liijec  je  pra- 
sliircii.-<kii.  isjiui-ili  v/s/fi/-.  klobuk-b  .pilous',  rus. 
u.x...\y:u.  I;il„,t,i-<l:,i  l.i/„t^  ces.  klobouk,  po/.  klo- 
buk. --  j">  /(  jif^(^liiriiisl;/i  doba  preslaje  iz  koga 
turskoga  jczika,  Ic  je  jamacno  ista  rijec  sto  kas- 
nije  kalpak  (vidi).  —   U  svijem  je  rjeenicima:  u 


1.  KLOBUK 


2.  KLOCATI 


Vranciccvii  (,galerus ;  pileus';  klobuk-sira}  ,pe- 
tasus'),  «  3Iika(inu  (,pileus,  pileum,  potasus,  »:a- 
lorus'),  u  lieJina  (.cappello,  quello  cho  si  porta 
in  capo  per  coprirlo'  , pileus'  ITl'';  ,beretta'  .ca- 
pitis tegmen'  138b),  it  Bje.lostjeiicevu  (klobuk, 
iiaglavak  ,pil6U3  et  pileum,  tegmen  capitis'.  2. 
klobuk  siroki,  skrlak  .petasus,  pileus  latus,  ga- 
lerus'),  u  JambreHcevii  (pileus'),  ti  Voltujijinu 
(,cappello'  ,hut'),  u  Stulicevii  (,petasus,  pileus'),  ti 
Viikovii:  1.  ,die  miitze  (hut  ohno  krempe)'  ,ga- 
lerus'.  2.  (u  Dubrovniku)  ,der  hut'  , potasus',  of. 
sesir.  3.  (u  Boci)  ,ein  getreidemaas'  (od  po  bukihs, 
bagasa)  ,modii  genus';  /(.  Daiiiriceivi  (klobiiki, 
, pileus'). 

a.  u  jednuin  od  doa  inacft'ta  siirijeda  kazamt. 
Zem}a  jemu  breme,  kamenijn  jeuiu  monysta,  uebo 
jemu  klobukb,  zlotvortniku  clovi^kii !  Starine. 
10,  277.  (xiv  vijek).  Osoe  hocemo  da,  ako  bi  neki 
nekomu  vzel  klobuk  ali  beritu,  plati  jedau  cokin 
zlatni.  Stat.  krc.  ai'k.  '2,  '286.  Klolmki.  jedaub 
crvena  grimiza  sa  biseromb.  Moii.  serb.  tits. 
(1466).  Metase  u  klobuk  da  sudom  pritvoro.  M. 
Marulic  91.  Da  bude  nosil  gai'dinalski  klobuk. 
Transit.  282.  Kardinali  jegda  jizdet,  crvjen  klobuk 
da  noset.  §.^  Koiioic  28<'.  Ne  bus  utrguo  i  stavi 
za  klobuk.  S.  Meucetic  .5.34.  Za  klobukom  nosis 
perje.  M.  Vetranic  1,  28.  Gdi  tvoj  strir,  pri- 
mudri  Laus,  crjen  klobuk  prija.  Zoloni  po  tomu 
klobuk  smo  vidili.  gdi  glavu  drugomu  stricu  ti 
pokrili.  H.  Lucie  '28-5.  Na  glavi  mu  svilan  klobuk, 
sinca  da  mu  je.  P.  Hektorovic  9.  Na  glavi 
svojej  macedonijski  klobuk  nosase.  Aleks.  jag. 
star.  3,  267.  Klobuk  snam  Antiohu  na  noge 
pade  i  pokloni  se.  302.  I'erje  ga  (udjase  i  klobuk 
hrvatski.  D.  Barakovic,  vil.  36.  A  klobuk  na 
strihu,  scap  duba  drinova.  240.  Pod  klobuoim 
kamilovcim  krajicnici  za  I'um  jasu.  1.  (.luiidulic 
440.  Vode  mu  u  klobuku  donasahu.  V.  Glavinic, 
cvit.  121".  Klobuk  sneti.  svitl.  64.  Splotose 
jednu  krunu  na  nacin  klobuka.  Michelangelo. 
39.  Klobuk  zlatom  pramjon.  B.  Krnarutic  38. 
Da  ne  ima  nitkor  nositi  klobnke  oblo.  M.  Bijan- 
kovic  104.  Budi  glava,  bit  ('e  klobuk.  (D).  I 
klobuk  ima  svoju  sjen.  (D).  No  trebujo  jio  dazdu 
klobuk  iskat.  (D).  Zna  vladika  ua  kojii  glavu 
klobuk  stav|a.  (D).  Poslov.  danic.  Stavi  na  glavu 
jedan  velik  i  tezak  klobuk  od  olova.  A.  d.  Ijolla. 
razgov.  118.  _S  klobukom  se  crniiu  stitu.  .1.  iC'i- 
vanin  282'<.  Cijem  sadar  josu  I'leki  n<<  [:rovidj(>ni 
biskupati,  mogo  bill  se  jeilan  klobuk  Zdleni  i  ja 
zadobavit.  B.  Zuzeri  242.  Volim  glodat  turslin  sa- 
ruke  nego  rimske  erjono  klobuke.  J.  Filipovic 
1.  167').  Gledati  rimskih  kardinahi  crlmie  klobuku. 
A.  Kanizlii,  kam.  818.  Komu  jc  na  glavi  kami- 
lovac  lijepi  klobuk.  Nar.  pjos.  bog.  (is.  Sij  kozuh 
agosta,  a  pleti  klobuk  febrara.  (Z).  Poslov.  danic. 
Iza  prvoga  stupaja  ide  se  ua  drugi,  mogo  bi  se 
zeleni  klobuk  promijenit  u  crjeni:  tolici  koji  bi- 
jahu  biskupi  pak  bise  kardenali.  D.  Basic  71. 
Bizi  junak  priko  Italije  brez  klobuka  i  brez  sab|6 
britke.  And.  Kacio,  razg.  129ii.  [)a  jedan  sluz- 
benik  mimode  svoga  gospodara  ne  skidajuci  mu 
kJobuk.  Ant.  Kadcic  228.  Moj  ce  sin  znati  klo- 
buke  praviti.  A.  T.  Blagojevic,  kliin.  34.  S  bilim 
rukavicam,  s  klobukom  trokutnim.  I.  J.  P.  Lucie, 
bit.  49.  Odvila  se  zlatna  zica  od  vodra  neba, 
savila  se  prvijencu  oko  klobuka.    Nar.  pjss.  vuk. 

1,  57.  Kad  je  Petru  kita  dopanula,  ma  je  Petro 
mece  za  klobuka.  1,  23.5.  Vec  on  kloljuk  na  oci 
uamice.  1,  477.  Pod  pazuom  klobuk  svile  bele. 
za  klobukom  bela  kita  perja.  2,  302.  Turske 
kapo  i  bijele  calme,  krasne  si'pske  bijele  klobuke. 

2,  303.  Kupi  mi  ti  klobuk  belim  perjem.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  26.    Zac  mi  mazurana  za  klabukom 


vene.  2,  17.  Za  klobuk  me  (rtizu)  stavjaju.  2,  1()3. 
Vse  sluge  su  kraju  klobuke  podmakli.  Jacke. 
l.')7.  Vojsdanski  klobuk.  290.  Kome  je  cela  za 
klobukom  (i  sam  se  sjeca).    Nar.   posl.  vuk.  147. 

h.  nckakva  tnjerit  za  ziUi  ii  Boci  kotorskoj,  oidi 
II    \'iik(ion  rjccniku. 

V.  kiibi\  triilo?  vidi  klobuciti. 

«l.   iiijrKiii)   iinc. 

(I)  kno  da  je  inkukni  iiijcsli,  u  Bosiii.  Ui  u 
Dalmaciji.  —  [^  Inlin  ^koiii  xjiiniii'iiilii  (tnlioie  ijod. 
1078),  ali  va(a  da  inji-  (iiileiiliniii.  .Sancti  Petri 
de  tUobuco'.    Doc.  rac.  114.  (1078;. 

ti)  iiite  dojeiiM  aeliina  u  Herceijucini.  Statist, 
bosn.  119.  12.5 ;  drugo  je  litordeno,  vidi  a  Viikovii 
rjecniku :  grad  blizu  (!rup  Gore,  pontine  se  od 
XVII I  vijeka.  G-ospodari  od  Klobuka.  ,].  Kavaiiiu 
231l>.  l^uta  guja  Sejovic-Osmane  iz  Klobuka 
grada  bijeloga,  .stono  Crnu  Goru  zatvorio.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  30.  Od  Klobuka  i  od  Korjenica. 
4,  434. 

e.  s  pridji'i'Om  popovski,  iicka  iiijka.  Kloliulc 
popovski,  aro  maggiore  (Parcic),  Arisarum  vul- 
gare  Targ.    B.  Sulek,  im.  147. 

2.  KLOBUK,  in.  kao  mjehiirie  (od  same  oode) 
pun  rodeiie  jiare  Hi  vazduha  ild.  sto  izlazi  navrli 
node,  n.  It.  kad  vri,  Hi  kad  kisa  pada.  —  ispo- 
ivdi  boliuk,  bozui',  klopau.  —  jVe  znam,  jeli  ista 
rijn'  Uo  I.  klobuk  (po  sticnoHti  oblicja),  Hi  je 
rijee  iniomnto/iejnka,  ispuredi  klokot,  klokui'i.  — 
U  iia.ie  orijeiiic,  a  izinedu  rjevitika  ii  Vukouii 
i,die  blase  des  siodanden  wassers'  , bulla  aquae 
bullion tis'  .s  pviinjc.rom:  Izbijaju  klobuci).  Na 
gon'iemu  derdanu  slabo  se  kad  vidi  kamene  posred 
vode,  nego  samo  kjucevi  i  klobukovi.  Vuk,  dan. 
2,  3i3. 

KLOCALK  :A,y'.  driviia  sprar.a  iiatik  na  konskit 
ytiiini  u  koje  se  ijiifiica  inoze  otvorati  i  satvorati 
klocaJHci.  —  //  V iikoiHi  rjecniku:  ,eine  holzerne 
dom  pferdokopfe  ahnliche  maschine  dereu  mund 
man  nach  belieben  auf-  und  zumachon  kaun' 
,niacliina  lignHa  caput  equinum  praeseutans'.  ovaku 
jo  glavu  imala  u  Dubrovniku  ,turica'  (/jrijeskom 
corojoi,  a  ja  sam  i  u  Pozarevcu  1807  godine  uz 
mesojede  u  dvoru  kueza  Milosa  gledao  gdje  se 
luomci  igraju  s  ovakom  klocalicora  (jedan  se 
obuco    od    priliko    kao    turiia    da    mu    so    ludsko 


nista  ne   vidi,    pa  iiom 
djccii).   ct.    turica. 

1.  KL6(JANE,  II.  djel 
klocati).  —    U  Vnkiini 
.('rondor'. 

2.  KLOCANE,  , 
2.  klocati).  —  IJ 
ohiikom  klocauje) 
dell'  oca'  .glangor' 


kl( 


hilki 


i  plasi  zone  i 


M'  klora  (i-iiU  1. 
,das  schiiappeu' 


.  djel.o  kiijijem  se  kloca  (vidi 
Belinii  rjeeniku  (sa  starijiin 
,gracidaniento,  il  gracidarc 
354». 

KLOCAEA,  ./'.  «  narodnoj  zayoneci  lui.ieija  vre- 
mena.  Sklocuu  klocara,  cu  se  do  cara  .  .  .  odijo- 
nct(aj:  razboj,  Stan.    Nar.  zag.  nov.  180. 

1.  KLOOATl,  klocam,  impf.  otvorati  a  hrzo  i 
silovilo  zatvorati  (jiihicit  tiiko  da  dimi  ziihi  o 
ijiiriie  iidaraju  s  I'lekmn  liiikom  (kao  n.  p.  kad  pas 
linala  iniilie).  —  isporedi  sklocati.  —  Bijei  je 
iiiiniii.at'ipijslm  od  (jlasa  kloc  sto  se  cini  da  se 
I'ltjr  kiiil  ::iilii  adarajii  jedni  o  drm/e.  —  U  nase 
vrijeiiie,  a  izmedii  rjecniku  u  Viikovu  (,schnappen' 
dentibus  cropare').  A  turica  je  jednako  klocala 
svojijem  zubima.  Vuk,  pism.  33.  Konska  glava 
s  velikijem  zubima  koja  je  tako  nacinena  da  su 
se  usta  odozdo  mogla  lasno  otvorati  i  zatvorati, 
te  je  sve  klocala.    rjecn.  kr.d  coroje. 

•1.  KLOCATI,  klocam,  impf.  o  ijlasii  a  ijiisaka, 
vidi  daktati,   gakati.    —  Rijec  je    onomalopejska 


2.  KLOCATI  e 

(isporcdi  1.  klocati).  —  U  Belinu  i^ednikn:  ,gra,- 
oidara,  gridare  come  oca'  ,clango'  354'' ;  u  Vulti- 
ijijinii :  ,gi-acidaro,  graccolare'  ,quaoken,  gacksern', 
II  Stuliccnu  :  ,gi'aoidai'0,  stridere,  o  gridare  come 
faniio  le  oche'  ,glooiare'. 

KLOCE,  /.  pi.  11  Vukovii  rjedniku :  vide  Skloco 
.s  dodatkom  da  se  govori  «  Hrvatskoj. 

KLOCNUTI,  klocnoin,  pf.  udariti  jednn  pat 
zubima  o  siibe,  perfektieni  ylwjol  prema  1.  klo- 
cati. —  Akc.  se.  ne  mljena  (aor.  2  i  3  siny.  klocnu). 
—  U  Vukovu  rjedniku  uz  klocati.  i  u  narodnoj 
zagoneci  (kod  klocara)  ima  varijanta  Idocmi  mj. 
sklocnu.    Nar.  zag.  nov.  190. 

KLoCnICA,  /.  mala  rijeka  u  Srbiji  ti  okrugu 
kragujevackom.  M.  D.  Miliievic,  srb.  231.  — 
i^porcdi  Kloka. 

KLOFTOR,  )«.  vidi  klaftar.  —  U  kiiizi  piaanoj 
prosloga  vijeka  mije^anijem  jezikom.  DuXinoju 
drzit  o  kloftori  i  3  stope;  sii'inoju  dva  kloffcora 
i  pol;  visinoju  1  kloftor  i  2  pjadi  duvari  drzet. 
G-lasnik.  56,  209.  (1733). 

KLOK,  m.  izvor  u  Srbiji  u  okrugu  pirotskom. 
M.  D.  Milicevic,  kra).  srb.  172.  —  Va^a  da  je 
onomatopeja,  isporedi  klokot. 

KLOKA,  f.  inn-  Dijrsliiiin  u  Srbiji.  a)  selo  u 
okrugu,  kragujcidt'lam.  K.  Jovanovii  121.  — 
h)  mjesto  u  okrinii  sunderevskom.  Livada  u 
Kloki.    Sr.  nov.  1864.  124. 

KLOKACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kloei. 
Klokacka  (opHina).    K.  .Jovauovic  121. 

KLOKANE,  n.  vidi  klokot,  klokuii.  —  Kao  da 
je  verbalni  supstantiv  od  glagola  klokati,  alt 
ovome  glagolu  nema  potvrde.  —  U  Bjelostjencevn 
rjccnikxi,:  v.  kipucina,  i  u  Slulicevu:  v.  klokuil 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjetostjenceva. 

KLOKCANLN,  m.  covjek  iz  sela  Kloke.  L.  Dur- 
devic.  —  Mnozina :  K16kcani. 

KLOKCANKA,  /.  zensko  ce.jade  iz  sela  Kloke. 
L.  Durdevic. 

Kl6k6aTI,  vidi  kloktati. 

KLOKINA  jAkUGA,  /.  ime  nijestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujevackom.  —  isporedi  Kloka.  Niva 
u  Klokinoj  Jarugi.    Sr.  nov.  186.5.  72. 

1.  KLOKOC,  m.  neka  bilka.  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovu  (vide  klokocika  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Crnoj  GoriJ.  Klokoc  (klokocevina, 
klokocika),  rus.  K-ieKaiKa,  KO»ioKHTHBa,  KJioKmKa, 
poj.  klokocina,  kiokoczka,  klekoczka,  ces.  klokoc: 
(clocof),  amedamus  (u  mletackom  rukopisu),  Sta- 
phylea  pinnata  L.  (Vuk),  v.  Klacki,  Klooki.  B.  Su- 
lek,  im.  147.  —  U  Dubrovniku  je  u  na.se  vrijeme 
prezitne,  all  s  drugijem  akceniom:  K16koc,  Klo- 
k66a.    P.  Budmani. 

2.  KLOKOC,  Klok6ca,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  modrusko-rijeckoj. 
Razdijej.  59. 

b.  mjesta  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  kragujevackom. 
Livada  u  Klokoou.  Sr.  nov.  1875.  737.  —  f>)  u 
okrugu  smederevskom.  Niva  u  Klokocu.  1873. 
(31L 

KLOKOCANIN,  ?».  covjek  iz  sela  Klokoca.  V. 
Arsenijevic.  —  Mnozina:  K16kocani. 

KL0K0(_;EVAC,  Klokocovca,  m.  mjesno  ime. 

a.  «  Hrvatskoj.  a)  dva  sela  u  zupaniji  bjelo- 
varskoj-krizerackoj.  Razdijej.  106,  109.  —  b)  (kaj- 
kavski)  Klokoceveo,  selo  u  zupaniji  zagrebackoj. 
81. 

b.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitickoj.  134. 
C.  selo   u  Srbiji  u  okrugu  krajinskom.    K.  .lo- 

vanovid  124. 


KLOKOTATI,  a. 

KL0K6CeVIK,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Slavoniji  u  iupaniji i)oieskoj.  Kazdijoj. 
122. 

b.  brdo  u  Bosni.   Glasnik.  20,  273.  353 ;  21,  303. 
KLOKOCEVINA,  /.  vidi  1.  klokoc.  —  Izmedu 

rjeinika  n  Vukovu  (vide  kloko5ika  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Crnoj  Gori). 

KLOKOCICA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku :  grab  sitau 
mrki  ,art  bobne'  ,phaseoli  genus'  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Srijemu. 

KLOKOCIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Domjan 
Klokofiio.    Mon.  oroat.  228.  (1527). 

KL0K6CIKA,  /.  vidi  klokoc.  —  Izmedu  rjei- 
nika ti,  Vukovu  (.die  pimporniiss'  ,Staphylea  pin- 
nata Linn.').  Klokocika,  Staphylea  pinnata  L. 
(Panoic,  Vuk),  v.  Klacki,  Klocki,  Klokoc,  Kloko- 
cevina.   B.  Sulek,  im.  148. 

KLOKOCIKOV,  adj.  koji  pripada  klokoiici. 
—  U  Vukovu  rjeiniku:  ,von  pimpernuss'  ,o  sta- 
phylea pinnata'. 

KLOKOCIKOVINA,  /.  klokocikovo  drvu,  drvo 
od  klokoiike.  —  TJ  Vukovu  rjeiniku:  ,das  liolz 
der  pimpernuss'  ,lignum  stapliyleae  pinnatae'. 

KLOKOCKI,  adj.  koji  pripada  selu  Klokocu. 
V.  Arsenijevic. 

KLOKOCKINA,  /.  zensko  oejade  iz  sela  Klo- 
koca.   V.  Arsenijevic. 

1.  KLOKOT,  m.  buka  sto  iini  voda  kad  silo- 
vito  izvire.  —  Bijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  klokot'b,  rus.  k-iokot-b,  ces.  klokot.  —  Po- 
stane  je  po  onomatopeji  (vidi  klokotati),  isporedi 
klok,  klokun.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,das 
gerauscb  des  hervorsprudelnden  wassers'  ,sonus 
aquae  scaturieutis').  Sarka  koka  sedi  kraj  plota; 
otud  ide  voda  klokotom,  te  odnese  sarku  koku 
od  plota.  odgonetfaj :  djevojka  i  svatovi.  Nar.  zag. 
nov.  40. 

•2.  KLOKOT,  m.  mjesno  ime.  —  Bo  svoj  je  pri- 
lici  isprva  ime  vodi,  te  je  ista  rijei  sto  1.  klokot. 

a.  u  Daniiicevu  rjeiniku:  Klokott,  selu  je  Bu- 
drezima  manastira  Ravanice  isla  meda  ,otb  Klo- 
kota  na  sladimu  jablbku'  (Mon.  serb.  198  god. 
1381).  Klokot,  (selo)  na  Moravi  vise  Budrega. 
S.  Novakovic,  novo  brdo.  35. 

b.  u  Bosni,  voda  i  selo.  a)  rijeka.  T.  Kova- 
cevic  66.  —  f>J  selo  u  okrugu  bihackom.  Statist, 
bosn.  47.  • —  pomine  se  od  xvii  vijeka.  Petar 
Zrinski  robi  okolu  Izaci6a  i  Klokota.  P.  Vite- 
zovio,  kron.  192. 

KLOKOTANE,  n.  djelo  kojijem  (voda)  klokoce. 
—  U  Stulicevu  rjeiniku:  v.  klokun  s  dodatkom 
daje  rijei  ruska,  i  u  Vukovu:  ,das  hervorsprudeln 
des  wassers'  ,sonus  aquae  scaturientis'. 

KLOK6tATI,  kl6kocem,  impf.  bucati,  o  vodi 
koja  silovito  izvire  (a  i  koja  vri) :  uprav  je  ono- 
matopeja, jer  se  kod  toga  iuje  glas  kao  klok,  klok. 
moze  znaiiti  i  drugu  koju  buku.  —  Bijei  je  pra- 
slavenska (o  vodi),  isporedi  stslov.  klokotati,  rus. 
K.noKor.arb,  ie.s.  klokotati.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjenievu  (kloko6em,  klokotati  kot  strok  ,glo- 
tero'),  u  Jambresicevu  (klokocem  ,gloctoro'),  u 
Voltigijinu  (s  praes.  klokocem  ,tachinare'  ,das 
geschrey  der  indianiscber  hiilmer'),  u  Stulicevu 
(klokotati,  klokotjem,  v.  klokunati  s  dodatkom 
da  je  rijei  ruska),  u  Vukovu  (,hervorsprudeln, 
hervorrauschen'  ,3caturio  cum  strepitu'). 

i\.  o  vodi.  Klokotase  (reka)  jako  vetar  po  moru 
i  potap|ase  grcsnije.  Pril.  jag.  ark.  9,  115.(1468). 
I  jagmili  uz  Klo'kote  klete  gdje  klokocu  izvori 
krvavi,  sedam  vrela  jedan  za  drugijem.  Osvetn. 
7,  31.  —  i  0  iemu  zitkome  (o  vinu)  u  sudu  kad 


KLOKOTATI,  a.  i 

*■«  iz  nega  toci.  Pogace  se  tu  uavuku,  kokosi  se 
tu  natuku,  cuturom  se  tu  klokoce.  V.  Dosen  168'>. 

b.  0  trubi,  vidi  primjer  kod  1.  klicati,  1,  a,  e). 
Truby  ratbnyje  klokostuste  (ii  drugom  rukopisn). 
Dauiio  342. 

c.  0  glasii  u  rode  i  u  budije.  vidi  ii  Bjelostj/m- 
cevu,  Jamhresicevu,  Voltitjijinii  rjeenika. 

(I.  yrohotati,  klopotati.  Starca  komu  klokocu 
kosti  iiaciniti  pristalijem  mladicem.  Bos.  vila. 
1887.  843. 

KLOKOTI,  m.  pi.  ime  seocK  ii  Bosiii  a  oknigii 
sarnjei-'sJcoiii.    Razdije).  14. 

KLOKOTICA,  /.  siakleni  sud  za  vino  tako  iia- 
cincn  da  kad  se  iz  nega  pije,  vino  tece  klokocuH. 

—  U  Bjelostjeiicevii  rjecniku:  klokotica,  kloko- 
tusa,  steklo  klopotlivo  .calix  bombiliu.s,  ijuia 
bombuin  sive  sonum  emittit,  duui  homo  ex  eo 
bibit,  vulgo'  regula,  i  ii,  .laiabresicevii :  ,carche- 
sium,  gloctoriuiu'. 

KLOKOTNICA,  /.  ime  sclu  a  Bosni  ii  okragu 
Done  Tmle.    Statist,  bosn.  87. 

KLOKOTUSA,  /.  vidi  klokotica.  —  U  Jijclu- 
stjencevii  rjecniku  kod  klokotica. 

KLOKOVAC,  Klokovca,  m.  (kajkaoski)  Klo- 
kovoc,  ime  selii  ii  Hrvatskoj  u  zapaniji  varaz- 
dinskoj.    Razdijej.   101. 

1.  KLOKTATI,  klokcem,  impf.  ijlas  ii  ptice.  — 
isporedi  kliktati  i  klokotati.  —  U  jediwga  pisca 
XVIII  vijeka.  (Ptice)  cikcu.  klokou  i  piskucu  . .  . 
A.  Kanizlic,  roz.  6.  Svako  se  tu  .srdi . . .  klokcuc 
(sic)  zuna.    6. 

2.  KLOKTATI,  klokdem,  impf.  vidi  klokotati. 

—  U  jednoya  pisca  nasega  vremena  (c  stoji  u 
inf.  klokcati  i  it  pruUijem  vremenima  po  pre- 
zentu).  Al'  buzdovan  ne  stizao  Vuka,  no  roiiuo 
u  bare  i  mlave,  pa  su  mlave  klokiale  krvave. 
Osvetn.  7,  32. 

1.  KLOKUN,  m.  vidi  1.  klokuii.  —  U  sjevernoj 
Balmaciji.  Klokun,  1.  klokot;  2.  mjesto  gdje 
voda  izviruoi  kjufia,  mala  vrula  (vrile  5to  u  more 
izvire)  u  Podgori  zove  se  klokun.   M.  PavliiioviA. 

2.  KLOKUN,  m.  cep  iia  inaloj  ladi,  Mo  zatis- 
kuje  rupu  kroz  koju  se  puHa  voda  u  ladii  kad 
se  rasmi,  vidi  2.  klokuii.  Drvo  kojijem  zatiski- 
vaju  tu  luknu  (iia  ladi)  zovu  ,cep'  (u  Cavtatu), 
a  izvadit  cep  da  prodre  more  zovu  .pustit  cep'. 
na  Lastovu  kazu  , klokun',  i  , pustit'  ili  , izvadit 
klokun'.    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  325. 

1.  KLOKUN,  m.  vidi  klokot.  —  Onomatopeja  je 
kao  klokot.  —  Od  xvm  vijeka  u  Duhrovnikti,  a 
iziiiedu  rjeenika  u  Belinu  (,il  getto,  cho  fa  V  accjua 
o  altro  liquore  nel  suo  gorgogliamento'  .liquor 
nxultim  aestuaus'  353b)  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
i  u  Stuliceru  (,bolla,  rigonfiamento  d'  aequa  o 
d'  altri  liquori  uel  bollire,  onde  spumauti  del 
mare,  il  rigettar  quasi  gorgogliando'  ,bulla,  undae 
maris  spumautis,  vomitio  vehemens').  Eto  izne- 
nada  pocine  vret  priko  kraja  od  recene  baiSve 
cudna  poplavica  od  uja  koja  podizuoi  pokriv  s  ve- 
licijem  klokunima  sa  svijeh  strana  na  zemjii  pro- 
tjecase.  I.  Dordic,  ben.  83.  Vidje  tu  vodu  vreti 
i  bobucit  se  na  klokune  i  valove.  107.  —  U  l)u- 
hropiiika  u  nase  doba:  klokot  sto  izlazi  na  vrh 
vode  kad  vri,  Hi  kad  izvire,  i  Ho  uzlazi  u  grlo 
kad  se  blttje.  ,Doso  mi  je  klokun  na  grlo'.  P. 
Budmam. 

2.  KLOKUN,  m.  vraii  (na  barei).  —  ispnrcdi 
2.  klokun.  —  Mogla  hi  biti  ista  rijrc  sto  1.  klokuii, 
alijc  vera  prilika  da  je  jioslnlu  ml  Inl.  coccliiume, 
mlet.  cocon;  narod  kod  toijn  mn:,-  hiti  da  jf  iiiislio 
na  1.  klokim  i  klokunati.  —  I'  nase  rrijeine  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 


KLONITI,  1,  a. 

KLOKUNANE,  n.  djelo  kojijem  se  klokuna.  — 
Htariji  je  oblik  klokuiianje.  —  U Belinu  rjecniku: 
klokuiiauje  ,il  gorgogliare'  ,exaestuatio'    353'). 

KLOKIJIsrATI,  klokuiiam,  imjjf.  vidi  klokotati 
(o  vodi  sto  irri  ili  izvire).  —  T'ostaje  od  klokun. 
—  TI  Belinu  rjecniku:  ,bollire  gorgogliando'  ,so- 
nore  fervere'  144'^ ;  , gorgogliare,  il  rumoreggiare 
deir  acque'  ,exaestuo'  353'^;  u  Voltigijinii :  ,gor- 
gogliare,  romoreggiar  d'  acqua,  gorgare'  ,purrl6n' 
brausen' ;  u  Stuliceru :  .veheinentissime  aestuare', 
i  II  nase  vrijeme  ii  Dnbronnika.    V.  Budmani. 

KLOKUEIC,  m.  n  Danicicevii  rjecniku :  Klo- 
kuricb,  mislim  da  je  grijeskom  mjesto  toga  ili 
napisano  ili  prepisauo:  ,s  Stepkomi.  Belicemb  i 
s  Brankomb  Milovcicemb  klokurisjemb  (Spom. 
sr.  2,  106  god.  1442).  blizu  Dubrovnika  ima  selo 
Klokurici.  Suliem.  rkac.  18G2.  2',i.  mislim  da  je 
taj  Branko  bio  iz  toga  sela. 

KLOKUSIGI,  m.  pi.  ime  zaseoku  a  Zupi  blisn^ 
Dubrovnika.  (stamparskom  grijeskom)  Klocurioi. 
Schem.  ragus.  1876.  29.  —  isporedi  Klokuric. 

KLOMPAV,  adj.  u  Vukovu  rjecniku  :  vide 
klempav. 

KLONAD,  klonda,  m.  vidi  klonda.  —  Saino 
loc.  pi.  klondih  u  jednoga  pisca  xv  vijeka  (koji  na 
drmiom  mjestu  ima  dat.  sing,  kloudi  od  klonda). 
te  moze  biti  da  treba  citati  klondah.  Imise  sirok 
Stan  mramorjem  sazidan,  .  .  .  po  klondih  ulizan 
lascer  kako  medeu.    M.  Marulic  77. 

KLONDA,  /.  columna,  stup.  —  Jaiiiaino  je 
romanska  rijec  od  lat.  columna,  vidi  kelomna.  — 
isporedi  klonad.  —  V  pisaca  cakavaca  od  xv  do 
xviii  vijeka.  Podnese  .  .  .  ka  klondi  vezanja  gdi 
frustan  bi  dosti.  M.  Marulic  199.  Vrat  pake 
kako  stanovita  od  mlika  klonda.  P.  Zoranic  20!!-. 
Klonde  cetii'i  od  busa  hitro  pristrigane.  68'i-. 
Euzno  bi  istuoeno  telo  Isusovo  pri  kamenoj  klondi. 
Michelangelo.  12.  Klonde  nebeske  trepecu.  I. 
Zanotti,  med.  pris.  23.  I  da  Zadar  ke  gradidbe 
kaze,  ke  su  od  starine ;  al'  ne  ima  toke  zidbe . . . 
tri  istom  klonde  sebi  gqji,  Spljet  stotinu  svojizih 
broji.    J.  Kavanin  164''. 

KLONIMIR,  m.  ime  masko.  —  U  grckijem  i 
latinskijem  knigama  x  i  xi  vijeka.  XiQoi]f.iiQog 
ii/tf  vlov  ihv  KX'n'tf-U]Qoi'.  Constautin.  porph.  M 
doc.  rac.  376.  KXoiu'fiijgoi.  387.  ,(Jlonimiro  frafcre 
Grubsi'.    Doc,  rac.  133.  (1080). 

KLnXlTl.  kl..iiim,  //"/'/.  iuclinare,  tlectere, 
naijiJiiiti,  jiri'iiil"ili.  —  isimrrili  klaiiati.  —  Rijec 
je  pru^hirriiskti.  isjinrrdi  .jtslnp.  kloniti,  ms.  icio- 
iiiiTi,.  ce.i.  klouiti,  pu(.  klonic.  —  Korijen  klon 
jainacno  nije  isti  sto  slon  (vldi  kod  nasloniti).  — 
Akr.je  zabHezen  u  praes.  kao  sto  bi  bio  kod  aktiv- 
noga  glagola  (kao  praes.  i  impf.  klonah,  aor.  2  i  3 
sinq.  kloni,  ger.  praes.  klonoci,  part,  praet.  pass. 
klo'iien),  kao  Ho  se  vidi  kad  je  slolen^  ylagol 
s  prijedlozima,  isporedi  nakloniti,  pokloniti  itd.; 
ali  je  u  refleksivnoga  glagola  akc.  n  svijem  obli- 
cinia  (i  u  praes.  klinim  se  i  u  ger.  praes.  kl6- 
neci  se)  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  praes.  1  i  2 
pi.  klonimo  se,  klonite  se,  i  aor.  2  i  3  sing. 
kloui  se,  i  part,  praet.  pass,  klonen. 

1 .  akiicno.  —  gotovo  samo  u  pisaca  cakavaca, 
a  izmedu  rjeenika  u  Stulicevu  (v.  ukloniti,  koje 
znacene  nije  pouzdano). 

a.  u  pravom.  smislu.  u  svijem  primjerima  (osim 
naj  zadiiega,  pisca  stokavca,  gdje.  je  objekat  lisce) 
s  objektom  glava.  Tako  da  ne  kloni  glavu  iza 
miri  tko  nece,  cas  oni  da  zube  ociri.  H.  Lucie 
271.  (Upravitel)  ki  na  moru  glavu  kloni,  i  kad 
zaspi,  pravjac  pusti  ...  J.  Kavanin  335^.  Ter 
pokle   se  'e   prisustila,  ruke   prima,  glavu  kloni. 


KLONITI,   1,  a. 


J.  KLOPAC 


'Infill.  Bijediia  juba  kloiii  liSco,  erne  vode  svija. 
Osvotn.  '2,  7. 

b.  diivad  Hi  pruzati.  —  ohjckat  maze  biti  Ho 
tjelesno  ill  iiinno.  —  Ne  znam,  Jell  ovo  into  sna- 
ceAe  ito  je  kod  a  iizeto  u  premsenom  smlslu.  Hi 
je  nniiiieno  od  pokloniti  kao  imperfvktivni  (jlagul. 
(I'raoedna  dusa)  trudi  se  da  zgodi  poni/.oujem 
Bogu,  116  da  se  gospodi,  kloni  kruh  ubogu.  M. 
Manilid  79.  Skup  svetUi  apostol  tebi  livals  kloni. 
240.  I  glavu  tore  vrat  sama  I'lim  (gumrom)  klo- 
iiila.  H.  Lucie  239.  Jer  videc  uboga,  pomoc  iiiu 
no  klontli.  281.  Opi'ona  .staiiica  niuia  so  pustiti, 
ni  lasiio  desnica  k  svakomu  kloiiiti.  P.  Hekto- 
rovii  32.  —  Muze  biti  da  amu  pripada  i  omij 
pritiijer  a  kojemti  mj.  objekta  uafa  da  stoji  instru- 
mental: Pod  borom  ki  kloni  sinoom  u  Siroko. 
M.  Maiulic  91. 

2.  sa  se,  rejleksivno.  —  Tzmedii  rjeinlka  a  Vol- 
tigijinii  (,piegarsi,  incliinarsi'  ,sich  biegen,  sich 
vornoigeii'),  «  Viikovu:  koga  ili  cega  ,eiu6n  (etwas) 
moiden'  ,vito';   u  Daniiicevu  (,inolinari'). 

a.  uopce.  a)  it  pravom  ntnislii.  Vrata  kb  julnoj 
male  klonesta  se  stran§.  Glasnik.  11,  69.  Er  se 
(mjesec)  uspe,  kloni  i  pada.  J.  Kavaiiin  214b. 
Se  inu  se  lipo  (krafu)  klonise.  (Nar.  pjes.  iz 
Istre).  Nasa  sloga.  god.  11,  br.  9.  —  (>)  me- 
taforidki  (klanati  se).  Ar  pjonezom  svak  kloni 
se.  J.  Kavaiiin  1451".  —  r)  u  prenesenom  smisla, 
teziti.  Nemoj  kalemiti  onda  kad  bi  se  vreme 
k  velikoj  susi  klonilo.  P.  Bolic,  viiiod.  1,  287. 
Sva  se  veStestva  zivotni  ko  uskisavanu  klone  i 
teze.    2,  355. 

Ii.  ohicno  znaci  sto  i  uklaiiati  se,  ouvaci  se.  — 
Kaze  se  klouiti  se  cega  a  i  od  cega.  Kako  cook 
dode  na  prosjacki  stap,  svak  ga  se  kloni.  Nar. 
posl.  vuk.  127.  Kloni  se  i  sjena  negova.  Kloni 
se  luda  kao  i  sveta.  135.  Ali  je  poznato,  da  sam 
so  ja,  jo§  od  godine  1820,  klonio  svake  sluzbe. 
Vuk,  odg.  na  lazi.  11.  Kloni  se  poganijoh.  Ifcim. 
(>,  20.  Praznijeh  razgovora  kloni  se.  2tim.  2,  IG. 
Za  to  se  takovijeh  mjesta  klone  svi.  nar.  pjes. 
2,  124.  Putova  svojih  nasitide  se  ko  je  izopa- 
cena  srca,  ali  ga  se  kloni  covjek  debar.  D.  l)a- 
uicic,  pric.  14,  14.  —  Primivsi  dekret  posao  sam 
fca  pokazati  onijem  mojijem  prijatejima  u  Zadru, 
koji  su  se  prije  klonili  od  meue.  G.  Zelic  461. 
Kloni  se  od  zla  i  cini  dobro.  D.  Danicic,  psal. 
34,  14.    I  da  se  klonite  od  onoga  sto  je  zlo.    M. 

D.  Milicevic,  skol.  2. 

KLONUCE,  n.  iiprav  djelo  kojijem  se  klone, 
tili  u  jedina  dva  jednaka  p'rimjera  kao  da  znaci : 
klopot.  Da  ih  ne  izda  bahat  noga  ni  klonuAe  od 
oruzja.    B.  Zuzeri  48.  124. 

KLONULOST,  /.  osobina  onoga  sto  je  klontio. 
—  Kao  da  je  naiineno  u  nase  doba.  Otklaiia 
od  nega  klonulost.    Bos.  vila.  1886.  89. 

KLONTJTI,  klonem,  pf.  nagnuti  se,  pognuti  se, 
spustiti  se.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  osta- 
lijem  oblicimu,  osim  pirezenta,  i  aor.  2  i  3  sing. 
klonu.  —  Va^a  da  je  postalo  od  kloniti  nastavkom 
uu  kao  perfektivtii  glagol,  a  dobilo  je  i  nepre- 
lazno  znacene  tako  da  je  kloniti  prema  klonuti 
kauzalni  glagol  (isporedi  topiti  i  tonuti,  gasiti  i 
gasnuti).  —  Od  xviii  vijeka  (u  ovom  priinji-rii 
XV  vijeka  va(a  da  stoji  klone  mj.  kloni  samo  rudi 
slika,  te  pripada  pod  kloniti;  Bog  bo  potr  ono 
ki  rat  podvigose,  onim  milost  klono  ki  stav  uzda- 
ho5e.  M.  Marulic  62),  a  izmrdu  rjeinlka  u  Vu- 
kovit  (.sinkon'  ,labor,  inclinor'). 

a.  ti  pravom  smislu.     Klonuvsi  mu  tako  ruko. 

E.  Pavic,  ogl.  121.  A  nu  da  gdi  ne  klonete,  za 
da  nvik  potonete.  \'.  Dosen  229'>.  Mloga  (ka- 
lama)  fiesto   al'   od  mraza  klone.    J.  S.  Relkovic 


149.  Klonu  ruka  niz  fiosnu  dolauiu.  Nar.  pjos. 
vuk.  3,  29.  Klonu  salj]a,  otpade  mu  glava.  3,  292. 
Aga  glavoin  na  dusoku  klonu.  Oglod.  sr.  451. 
Noge  klonu  a  oi-i  izdaju.  P.  Petrovic,  gor.  vijen. 
38.  Noniojto  da  vam  klonu  ruke.  C  Danicic, 
2duev.  15,  7.  Ovo  je  Hercegnovi,  dva  mu  krila 
klonu  na  bokove.  .S.  l^ubiSa,  prip.  2.  Koii  mu 
zapre,  ruka  s  uzdora  klone.    276. 

b.  iL  prenesenom  smislu,  oslahiti,  orlo  se  uzne- 
miriti,  izgubili  nadu,  oiajati.  a)  siihjekat  je  ie- 
(ade.  Kad  dodo  na  tebe,  klonuo  si.  D.  Danicic, 
jov.  4,  5.  Klonuie  straSne  vojske  pred  silom 
azijatskom.  S.  ^jubisa,  prip.  17.  Seti  se  beza- 
zlenih  godina,  .sto  ih  je  proveo  u  svomo  selancu, 
pa  sav  klonu.  M.  P.  Sap6anin  1,  123.  —  iesto 
se  kaze  u  ovom  smlslu  klonuti  duhom,  srcem.  Ova 
nesridna  zgoda  uzrokovala  jo  da  klono  srcem  sva- 
kolLka  strana  kraja  Augusta  u  Poloniji.  A.  To- 
mikovid,  ziv.  160.  .Mi  su  oni  ved  bili  klonuli 
duhom  i  nista  ih  to  nije  moglo  nagovoriti  i  ohra- 
briti.  Vuk,  prav.  sov.  54.  Duzde  klonuo  godinam 
i  srcem.  S.  l^ubisa,  prip.  12.  Nije  Austrija  klo- 
nula  duhom,  node  bezufati.  Zbornik  zak.  1866. 
114.  —  h)  subjekat  je  srce,  dusa.  Nama  su  se 
srca  oladila,  sa  svijem  su  u  prsi  klonula,  ne  ku- 
caju  vise  u  prsima.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  463.  Pak 
nemojte  da  ni  srca  klonu.  5,  472.  Klonu  srce 
moje.  D.  Danicic,  psal.  61,  2.  Sto  si  klonula, 
duso  moja,  i  sto  si  zalosua  ?  42,  5.  Nasititi  svaku 
kliinulu  dusu.  jer.  31,  25.  Cuv  beg  jade,  upase 
mu  vede,  dusa  klone,  a  obraz  ublijede.  Osvetn. 
4,  44.  —  c)  subjekat  je  uopce  sto  umno.  Vaja 
da  ti  klonu  sva  ocucena.  M.  Zoricid,  osm.  21. 
Klonula  jo  snaga  nosiocima.  D.  Danicid,  nemij. 
4,  10.  Snaga  klonu  boz  uzdaiia  mila.  Osvetn. 
4,  60.  Odlucnost  i  obrtnost  bile  bi  klonule.  M. 
Pavliuovid,  rad.  141. 

KLONA,  ,/'.  nesto  kao  ■■ituplca  za  lovlene  ptlea 
naiineno  od  tlkve.  —  Vafa  da  je  od  osnove  klop : 
klopiia,  te  da  je  p  ispalo  ispred  n.  isporedi  klopka. 
—  U  nase  vrljeme,  a  Izmedn  rjeinlka  u  Vukovu: 
,eine  art  falle  fiir  die  kleinen  vogel  (z.  b.  meisen) 
meist  aus  einem  ktu'bis  gemacht'  ,decipula  avi- 
cularum'.  Hode  lukavstvom,  da  se  iskobe|a  iz 
kloiie,  u  koju  ga  je  bio  uhvatio.  Srp.  zora.  god. 
1,  sv.  9,  _str.  195. 

1.  KLOP,  klopa,  m.  vldi  ki'pe|,  krpusa.  —  Rijec 
je  stara,  isporedi  rus.  K.ioii'b,  stjenica.  —  U  sje- 
vernljeh  iakavaca  i  u  kajkavaca  (kao  i  u  slo- 
venskom  jeziku),  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
cevu  (klop,  krpel,  krpusa,  cepela  ,redivius,  ricinus') 
i  u  StuUcevu  (v.  krpej).  Klop,  Ixodes  ricinus, 
pi.  klopT.    D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  15. 

2.  KLOP,  m.  nesto  sto  zatvora  (zaklapa,  po- 
klapa). 

ii.  vldi  kod  ijoklop. 

h.  predica,  preg^ica.  —  Samo  u  Voltiijijinu. 
rjeiniku:  ,fermaglio,  chiusura'  ,sclinalle,  schleife'. 

1.  KLOPA,  /.  nekakoa  lyra  za  nooce.  —  U 
wa.se  vrljeme.  Pokui^i  veresiju  i  da  sve  na  klopu . . . 
U  vece  je  imao  toliko  uovaca  da  opet  okusa  srecu 
u  klopi.    L.  K.  Lazarevic,  on  zna  sve.  10. 

2.  KLOPA,  /.  imo  svini.    Garavac,  Bosna. 

1.  KLOPAC,  klopca,  m.  sculpouea,  crevla  od 
drvd.  —  isporedi  cokula,  fratun.  —  Jamacno  je 
oii'iiiKitiiprjskd  rljfr  pi)  hurl  kao  lilop,  klop  sto 
pu.if'if  I:, III  ,--  nil  II  kliijirinin.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  I'liiiilii  ijrciiikii  II  Miknlinu  (klopci,  fratuui 
,calopudium';  khjpciza  led  ,calopodium  ferratum'), 
u  Belinu  (,zoccolo,  pianella  di  leguo'  ,calopodium' 
784a),  u  Voltigljinu,  (,zoccolo ;  uomo  zotico'  ,oiu 
holzerner  schuh;  roh,  plump'),  u  Stuliievu  (,cal- 
ceus   ligneus').     Voduja   na  konac  klopci  se   M- 


1.  KLOPAC  .  f 

tase,  i  I'azbi  mu  louac.  M.  Marulic  255.  Ko  ovo 
ovamo  bata  na  klopcijehV  M.  Drzic  292.  Klopci 
se  od  svakoga  drva  ne  cine.  (Z).  Cekaju  tp 
klopei  i  zvonci.  (Z).  Poslov.  danic.  —  U  prene- 
senom  sinishi:  neotesan  cot'jek.  saino  u  VoltiiUjinu 
rjecniku. 

2.  KLOPAC,  klopca,  in.  vidi  2.  klubiik.  — 
Va^a  da  je  i  avo  unumalopejakd  rijfc  kda  i  1. 
klopac,  —  [/'  Viikuvu  rjecniku:  ,die  wasserblase' 
jbulla',  cf.  klobuk  .i  dodatkuin  da  se  goviirl  u 
drnoj  Gori. 

f  3.  TCT;()PAf;,  klupca,  tii.  ono  sto  otete  kad 
iipekne  buha  ili  komar.  —  U  nase  vrijeiue  u 
Stonu:  ,Uio  rue  komar,  pa  mi  so  napeo  klopaf.'. 
M.  Milas.  —  3I(ise  Inti  da  bi  [irain  akaniat  fiiii 
kl6pac.  —  Kao  da  je  hta  rijec  Ho  2.  klopac. 
-  •  KLOPANE,  ».  djeki  kojijem  .s-e  klopa.  —  Is 
inedu  rjecnika  ii  BjeUistjenceva.  ,Da  Bog  i  mij 
veceg  dusmana  oslobodi  iniakog  klopaiia'.  J.  Bog- 
danovic. 

KLOPAEANE,  n.  djeln  kojljrm  se  klopa  ni.  — 
U  Viikovu  rjecniku. 

KLOPARATI,  klopariin,  itiipj.  har.uli,  Idnpn- 
tati.  —  Akc.  se  mijeiia  ti  pracs.  1  i  2  /</. :  klo- 
pardmo,  kloparite,  a  aor.  2  /  3  sinij.  kl6])ar"i,,  n 
part,  praet.  act.  kloparao,  kloparala.  —  Od  ist<i<ja 
korijena  od  kojeija  je  i  klopotati.  —  V  nasi- 
vrijeme,  a  iemedu  rjecnika  a  Vnkomi  (.pulter'n' 
,tumultuor').  Kloparao  je  dugo  dugo  po  kovro^u 
dokle  ga  je  napipao  u  mraku.  M.  I).  Milir.ovir, 
des.  par.  46.  A  viideiiica  kloparaso  zivo:  taka, 
taka,  taka.  M.  P.  Sapc'.aiiin  1,  (il.  Sto  mii  klo- 
paraju  suha  iledra  u  prazimj  Uozi.  Srji.  /nra.  i;. 
1.  sv.  5,  str.  99. 

KLUPAST,  nf/j.  n  Vukorn  ij.vnikn:  vido  klopav. 

KLOPATI,  klopaiu,  iinpf.  klopntati;  Oi/ilaU: 
lupati,  hiti.  —  S  naj  zadi'iijeni  snaceiieni  ra(a  lia 
je  postalo  od  I'lein.  klopfoii,  a.  prna  dva  znaceiia 
nioze  hiti  od  istoya.  korijena  od  koje(/a  je  i  klo- 
potati. —  U BjelostjenievH  rjecnika:  klopam  ,i:vi\- 
pito,  orepo.  strepo'.  2.  v.  Iiipam;  it  Voltiijijinn : 
,strepitare,  tare  calpestio,  s(.-alpi<-ciare'  .stomploi]' ; 
u  Stulicenu:  v.  klopooati  ,s  dodatkom  da  je  ir:elo 
iz  Bjelostjem'era.  —  In  nase  vrijeme  a  lAei.  iCli'>- 
pati  znaoi  koga  psovati  ili  tuci.  , Borne  ga,  bi'ati', 
po  vraziju  klopa'.    ,J.  Bogdauovir. 

KLOPAV,  adj.ridi  kloiupav.  -  Od  xviu  i-ijeka. 
a  izmeda  rjeinika  a  Vukorii  (vide  klompav).  IJsi 
priklonava  voliko  i  klopavc  .J.  liajic,  boj.  iHl. 
Kapom  klopava  uha  pokrio.  S.  i^ubisa,  pri]).  I)i2. 
Ovo  je  liue  baburasto,  klopavo  i  knie.  prii'..  1  lo. 
pa  mu  odnesoui  ono  klopavo  nazimOe.  M.  I'. 
Sapcaniu  1,  54.  Krdo  garavih  i  klapavili  svii'ia. 
1,  80.  A  usi  (konu,  behit)  golome  i  klopavo.  Si  p. 
zora.  god.  1,  sv.  2,  str.  2^. 

KLOPA  VAC,  klopavca,  in.  kiirkalu,  visi,  kor- 
liasa.    Rijeka  kod  Krizevca. 

KLOPCAC,  klopcaca,  in.  dmi.  1.  kloj'ar.  — 
Samo  u  Stidieeoii  rjecniku:  ,t\i\n.  verb!  I.lopai". 
_  KLOPCANKA,  /.  vrst  jalmke  (Val.avar).  H. 
Sulek,  im.  486. 

KLOPCAK,  klopcara,  in.  coijek  kuji.  [lo  smin 
zanatu  gradi  klopee  (nidi  I.  klopacj.  —  od  x\i 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Jk-linu  (,zoei-olajo, 
quel  che  fa  zoccoli'  ,calopodiorum  opifex'  784*) 
i  II  Stidicevu  (jcalooorum  ligueorum  opifex').  Oni 
koji  jube  tastu  slavu  jesu  singe  od  klopcara. 
Zborn.  7'i. 

KLOPCE,  /.  pi.  ili  II.  Y  inie  selu  u  lUisni  ,i 
okrugu  travnickom.    Statist,  bosii.  62. 


I  1.  KLOPOT 

KLOPCK^,  III.  dem.  1.  klopac.  —  U  Belinu 
rjecniku:  ,zoccolotto,  zoccolo  pii^colo'  ,cal(jpodi- 
oh-ira'    784'i,   '■   n  Slidicevn:  v.  klopcac. 

KLOPEtV,   ridi  klopet-. 

KLOPESA,  f.  ime  svini.  u  Bosui. 

KLOl'KTANE,  /(.  djelo  kojijem  se  klopece.  — 
Samo  u  Stulieerii  rjecniku  (kod  klopot)  gdje  iina 
i  klopoi'ane. 

KLOPfcTATI,  klope.-ruj,  iiiipf.  klopotati.  — 
Samo  a  Slulirnui  rjecniku.:  klopelati  i  (po  praes. 
klopecem)  klopecati  ,strepero,   erepitaro". 

KLOPIC-,  vidi  klopit-. 

KLOPITANK,  ».  huka,  klopot,  tabane.  —  I'o 
obliku  kao  da  je  verbaini  supstantir  od  glagola 
klopitati,  (///  S'-  onij  i/lagol  jiotrrduje  samo  n 
Stuliceoa  rjecniku.  —  Stariji  je  oblik  klopitaiij'e. 

—  (hi  xvu  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(klopitauje  konskijeh  stopa  ,calpestio  do"  cavalll' 
,uiigularum  ei(uiuai-um  sonitiis'  1601^)  i  u  Stiili- 
ceim  (kod  klopot)  (jdje  ima  i  klopicaiio.  Blazeua 
ona  dusa  koja  izbavna  od  klopitalia  i  buke  svje- 
tovi'ie  slisa  Isukrsta.  M.  Radnic  40(ll\  Baliat  = 
klopitai'ie  u  hoiljonu  aliti  stupauu.  I.  Dordic,  uzd. 
2()G. 

KLOPITATI,  klopicem,  tnipf.  klopulali.  - 
Samo  II  Sinlireni  rjecniku:  k\opita.ti  i  (jio  jtraes. 
klupii''nin)  klopirati  .sti'opere,  crepitave'.  —  vidi 
klopitane. 

KLol'ITI,  kb.piiu,  impf.  sklapali,  puklapali, 
kao  imp/,  sliliipiii,  poklopiti  .ilo  jinslaje  lijnn  sto 
ooijem  iilai/'iliiiia  oipoilii  pi-ijrillng.  —  Xiiiia  ore 
rijii'i  u  i/.ilali/iin  slarnnkijein  jezieima  (dnigo  je 
ee.i.  klopit i,  i:rrarati.  ralali),  a  n'jelkii  je  i  u 
nasemu,  ali  sr  nulir:/  sl,i,:eiia  s  prijidloziiiai.  — 
Korijeii   kliip  smdiiii  Je  kio-ijenit  glagola  klopati. 

—  Od  XVII  rijeka,  a  izmedu  rjecnika  ii  I'oliigi- 
jinii  (.attaccare,  accomoz/.anv  ,auliolfen.  aiiklelion') 
i   u   Sliilireru   (,operculare,   contogcro'). 

:!.  kao  impf.  sklopiti.  Da  idii  k  raboti  prik 
Drave  most  klopoc.  B.  Krnanitir,  17.  Skripat 
zubmi,  ruke  klopit.    .1.    Kavai'iin  •")70t. 

b.  l;a<i  impf.  poklopiti,  zaklopiti.  SviU  vas 
klopi  i  /.aprijeka  s\  uil  okolo  zemja  tvrda.  .l.Ka- 
\ai'iiu  I2I-I.  Vc|aca  jo  /,oii>ko  ime.  i  ohlijepom 
zomju  klopi.     17  pi. 

c.  kail  impf.  sklopiti,  pi'iLlo|)iti  (skojicali,  pn- 
kopiatl).     -    V    I'oltii/ijinii  rjeeniku. 

KL(JPJ\.,\,/.  slupica,  pastnla.  —  isporedi  kbiiia. 

—  Od  glagiila  (po)klopiti.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Viilmvu  (vide  kjusa).  Sakri- 
ve.Do  mu  je  ])niglo  na  zemji  i  klopka  na  stazi. 
t).  Uaiiicic,  jov.  18,  lU.  .V  moji  toliki  sokoli  u 
klopci  tvojoj  propadoso.  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  7, 
str.    I(i7. 

KL(")1'.\1ITI.  klOpm-m,  pf.  ndariti  (s  bukom), 
kuenuli.  ispnredi  klopati.  —   U  jednoga  pisea 

nasega  rreiiienu.  Odista,  ti  taj  mah,  zvekir  na 
vratima   klupiEii.    M.   1).   iMilicovic,   omer.   171. 

IvLOl'Ot:-.   ridi   klupot  . 

1.  KLOPOT,  ///.  vidi  klopot.  —  Maze  bill  rijec 
prasliirensl.il,  ispuredi  stslov.  klopot'i.,  (rus.  \.in- 
iioT.-i,  miiiir.  iii'sri'i'-a.  nialorus.  x.uiiiiTi.).  ces.  klo- 
pot, khikiil.  hiliiJi,  po(.  klopot,  iieinir,  hriga ;  is^io- 
redi  i  lit.  klapal:i,  briijii.  —  Knrijin  klop  t'o/a 
da  je  srodan  s  korijennm   klep.   vtJi  kod  klepati. 

—  Izmedu  rjei'iiika  u  .laiuliresieeru  (,erepitus'l  i 
a  Stuliceru  (klopot,  klopecaiie,  klopetane,  klopi- 
caue,  kloj^itai'ie,  klopoeaiie,  klopotaiie  ,sonitiis. 
strepitus,  rumor').  Klopotb  oruiaja.  Aleks.  novak. 
.")7.  Zvek  od  oruzja  i  klopot  scitov.  Aleks.  jag. 
star.    :i,  262.      Dan   trubje  i   klopota.    Nauk.  brn. 


1.  KLOPOT  i 

71*.  §t()  pomaze  klopot  usta  ako  je  srco  uijemu? 
M.  Divkovic,  nauk.  48''.  Stoji  klopot  mostva  i 
])apiu'a.  Nar.  pjes.  hevc.  vuk.  79.  Klopot  stade 
placom  i  sokakom.  Nar.  pjos.  hiirm.  1,  135.  Cujo 
u  pocini  klopot  svakojakijeh  veriga.  Nar.  piip. 
vuk.  119.  I  holim  klopotom  razmaiu]eiiili  lial-a. 
M.  Pavlinovii,  razl.  spis.  412.  Stoji  klopot  (Irvja  po 
skarima.  M.  Vodopio,  tuXn.  jol.  dubrovn.  18U8.  210. 

2.  KLOPOT,  Hi.  imc  seli(  u  Crnoj  (fori.  (Hasuili. 
to,  21. 

KLOPnT.VC,  Idnpum,  »/  drm.  lilopot,  radi 
znari'iui  riili  kli'|ii'i,'i.\  kl>'|i.M:iliiir,],  kl.-'petalo.  — 
U  lijrlo.^tjriKrni  rjfri,iki( :  i  l.-iijl:iu'ski)  klopotoi; 
jcrepitafulum';  it  Jamhrfsirevtc  klopotei'.  ,ci'6pi- 
taoulum';  *(  Stulicevu:  klopoteo,  v.  klopotuSa  iz 
Uahdeliieva. 

KLOPOTANE,  n.  iljelo  Icojijem  se  klopoce.  — 
Stariji  je  obliJc  klopotanje.  —  IJ  Belimi  rjecniku: 
klopotanje  .roiuore  di  piedi'  ,pedum  strepitus' 
G3la;  u  Voltigijina ;  u  Stulicevu:  klopocaie  i 
klopotaile  uz  klopot;  u   Vukovu. 

KLOPOTAR,  klopotdra,  >«.  onaj  sto  klupuce 
(uoan  s  klopotusom).  —  Lf  Vukovu  rjecniku:  (u 
Ci'noj  Goi'i)  ovan  sa  zvouom  ,der  glockentragor 
(z.  b.  widder)'  ,aries  tintiunabulum  gestans'  .s  pri- 
mjerom  iz  nartidne  pjesme:  Al'  evo  ti  jedan  krd 
ovaca,  a  pred  nima  dobar  junak  jedan,  de  preda 
se  goni  klopotare. 

KLOPOTATI,  klopocem,  impf.  vidi  klepetati. 
—  Akc.  je  kao  kod  klepetati.  —  Vaja  daje  rijec 
praslavemkn..  isporedi  stslov.  klopotati,  (run.  x.io- 
noTjiTfc,  truditi  se),  ces.  klopotati  (klokntati,  trcati, 
hrinuti  se),  pol  klojmtar-  (ii.:n''niirirafi).  —  U inji- 
nitivu  i  u  pnislijrui  rrrmrninKi  iim,-.,  hiti  6  mj.  t: 
klopooati  (vidi  i  a  Sliilicrni  rjiriiikii).  —  U  Jam- 
bresicevu  je  rjecniku  prai^s.  klopotam.  —  Izmeiu 
rjecnika  a  Belinu  (.risonare,  propr.  far  romore' 
,resono'  626a),  u  Jambresicevu  (klopotam  ,cre- 
pito'),  «  Voltiijijinu  (klopotati,  grijeskom  klopocem 
,fare  calpestio,  romoreggiare,  sussurrare'  ,stam- 
pfen,  lai'men'),  u  Stulicevu  (klopotati,  v.  klopo- 
oati ;  klopocati,  v.  klopitati),  u  Vukovu  (vide  kle- 
petati). Na  nas  ove  pogledajte  vi  robove,  gdi  u 
gvozdijeh  klopocemo.  N.  Naleskovic  1,  161 — 162. 
IS !  o  koke,  kokorajko !  ne  kokoci,  ne  klopoci. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  194.  Is !  paune  zlatopere !  ne 
setukaj,  ne  zagucaj,  ne  soboci,  ne  klopooi.  Nar. 
pjos.  here.  vuk.  347.  —  U  Dubrovniku,  ii  prene- 
senom  smislu,  upoti  ebjava  se  i  kao  brb|ati.  ,Muci ! 
ne  klopooi  tu !'  ,§to  tu  ludo  klopoces  V"  P.  Bud- 
mani. 

KLOPOTLIV,  adj.  koji  klopoce.  -  Steklo  klo- 
potlivo  (kajkaoski)  u  Bjelostjenievu  rjeetiiku  kod 
klokotica. 

1.  KLOPOTNIK,  m.  nestu  sto  klopoce.  —  IJ 
basni  pisanoj  crkvenijem  jezikom  (oko  xvii  vijeka) 
0  orahu.  Orahovca  onogo  klopotnika.  Starine. 
2,  311. 

2.  KhOPOTNlK,  m.  pluniua  u  Bosni.  I\.lukir, 
zem|.  27. 

KLOPOTUKATI,  klopotukam,  j)»/j/.  dent,  klo- 
potati. —  Saino  u  Stulicevu,  rjecniku :  v.  grolio- 
tukati. 

KLOPOTUSA,  /.  :,ciln  .s/„  klnpncr,  -  i.poredi 
klepetusa.  —  U  Stulici  m  rjrciiil:ii :  ,rni'ii;i.ulum, 
tintinnabiilum'.  —  /'  oknliiii  ihiJiniracknj  u  iiase 
doba  isto  je  Ho  klwpka.    P.  Budmaui. 

KLOPOTUSAC,  klopiHusoa,  m.  u  StulireoH. 
rjecniku  uz  klopotuslca.  —  nepouzdano. 

KL0P6tU§ICA,  /.  dem.  klopotusa.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  ,6xiguum  crepitacuiam'. 


I  KLUBA 

KLOPOTUSKA,  /.  saiiio  a  Stulicevu  rjecniku 
uz  klopotusica. 

KLOPUK,  m.  vidi  2.  klobuk  i  klopao.  —  U 
na.sc  vrijeme  u  Bosni.  Voda  sve  baca  klopukovo 
po  kotlidu.    Nar.  prip.  bos.  1,  114. 

KLOSAN,  klosna,  adj.  claudus,  laesus,  hrom, 
kfast,  sakat,  ozleden.     -   isporedi  kjast,  klijenit. 

—  Ix'ijec  je  stara,  isporedi  stslov.  klosMn.,  huij. 
kloson,  rus.  K.mciM.iii.  —  Same  u  ki'iijiama  pisa- 
nijem  crknenijem  jezikom  (klostnb  okomi>).  Budeti. 
klosna  okorab.  SredovjeC.  lijok.  jag.  star.  10,  12.5. 
Klosi.nb   okomb.     Zbornik   p.  Dragoja   sreck.  12. 

KLOSTAIi,  klostra,  m.  vidi  klaustro.  —  U 
Mikalinu  rjecniku:  klostar  od  manastira  ,clau- 
strum,  clostrum,  peristylium',  i  u  Voltigijinu : 
,chiostro,  monastero'  ,kIoster'. 

KLOSTAR,  klostra,  to.  nem.  kloster,  manastir. 

—  Po  sjeverozapadnijem  krajevima  (ne  samo  u 
kajkavaca  i  u  cakavaca  nego  i  u  Hokavaea).  — 
Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu 
(jclaustrum'),  u  Bjelostjencevu  (kajkavski  kloster, 
manastir  ,coeuobium,  monasterium,  claustrum, 
asceterium,  conventus  frati-um'),  u  Jambresicevu 
(kloster  , claustrum'). 

a.  uopce.  Prijur  klostra.  Mou.  croat.  63.  (1444). 
Od  12  nepodobscin  klostra.  Narucn.  89ii.  Dom 
svoj  na  klostar  obrati.  S.  Kozioic  14l>.  V  klostri 
blazenago  Pavla.  17b.  Nega  ze  v  klostar  za- 
prise.  43''.  Da  su  Febroniju  iz  klostra  izveli. 
F.  Vrancic,  ziv.  59.  I  tristo  kloStar  u  liegovo 
uzida  se  vrime.  F.  Grlavinic,  cvit.  149*.  Ki  pri- 
hodisia  crikvena  i  klostrov  proti  pravici  obsi- 
luju.  svitl.  115.  Ki  koludricu  iz  klostra  grabi. 
117.  U  svete  Jelene  klostru.  B.  Krnarutic  41. 
Dvi  ruze,  jer  u  triiu  Isukrstu  sluXe  i  cvatu  u 
klostru.  A.  Kanizlic,  ro2.  22.  Klostar  ali  crikvu 
da  ste  sagradili.  M.  Kuhacevic  86.  Klostar  , mo- 
nasterium". u  Istri.  D.  Nemanic,  oak.  kroat.  stud. 
18.  —  If  ovijem  primjerima  kao  da  ujesti  u 
klostar  znaii :  pofratriti  se,  pokaluderiti  se :  Ber- 
nardiu  ulize  u  klostar  male  bratje.  F.  Glaviuic, 
cvit.  147*.     Klostar  u  ki  s.  Bernardo  ulize.   284". 

b.  ime  mjestima  u  Hrvatskoj.  a)  selo  u  zupa- 
niji  modrusko-rijeckoj .  Razdije}.  48.  —  b)  dva 
sela  u  zupaniji  bjelovarsko-krizevackoj.  110.  117. 

—  vidi  i  2.  Ivani6,  b). 

KLOSTRIC,  m.  dem.  klostar.  —  U  jcdnoga 
pisca  cakavca  iz  Istre  xvii  vijeka.  Ulize  Anton 
u  klostric  jedan  od  onili.  F.  Glavinic,  cvit.  15a. 
Onde  klostri6  ugradivsi,  s  nim  prebivahu.  19b. 
Polag  ne  (crikve)  klostric  uzida  ponizan.    91b. 

KLOTA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  nasega  vre- 
mena.  Zaklokota  klota  sa  visoka  plota  . . .  odgo- 
netlaj :  grmfavina.    Nar.  zag.  nov.  34. 

KLOTOVAC,  Klotovca,  m.  ime  selu  a  Bosni 
u  okrugu  Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  94. 

KLOVOCA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Zem}a  u  Klovoci.  Sr.  nov.  1875. 
111. 

KLOVTER,  TO.  vidi  klaftar.  —  U  knizi  pisanoj 
xviii  vijeka  crkvenijem  jezikom.  (Vrkov)  va  vi- 
sotu  2  klovtera.    Glasnik.  56,   128.  (1733). 

KLUB,  TO.  vidi  klubo.  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku  (va(a  da  je  ruska  rijec  KJiyS-b). 

KLUBA,  /.  trochlea,  drvena  Hi  gvozdena  sprava 
na  kojoj  je  obicnn  kvaka  za  vjesane.  a  n  rnij  inia 
jcdnii  Hi  vi.ic  ki,li(  (toiaka)  oko  kujij.lt  >.  iini:r 
saviti  uze  Hi  i^eriga.  —  Moglo  hi  m'  ii'imisliti  da 
je  srodno  s  rijeci  klupko ;  ali  va{a  dti  jr  doHn  iz 
nemackoga  jezika,  isporedi  srcnem.  klobe,  novov- 
mm.  kloben ;  pa  i  u  po^skom  jeziku  ima  kluba 


KLXJBA 

s  istijem  znaienem  Ho  je  ocito  nemadka  rijec  (da 
je  srodno  s  klupko,  hilo  bi  kl^ba  Hi  kl^ba).  — 
Od  XVII  ctjfh'i.  II  i:tnedn  rjccnika  n  y[i];iilniii 
(kod  taja.  It  tiriiiii  ttiipose)  (jdje  se  iiuj  /inj'  mt- 
liodi,  u  Beliii't  '.fcin'lla,  stromento  di  li<i;Tio  i'"!' 
tirar  i  pesi  in  alto'  ,troclilea'  348''),  u  BjeUixtjeii- 
I'eva  (v.  vitel),  u  Voltujijinu  (,gireUa'  ,rollra(lchen'), 
u  StuKcevu  (jCarrucolo.,  strumento  con  giroUa  da 
tirar  su  V  acijua  o  altro'  ,trocljlea').  Kluba,  mecb. 
(kolotura,  skripac)  ,rolle',  frc.  ,poulie',  egl.  ,piilley', 
tal.  jpuleggia,  carruoola';  (vinta)  ,wagenwinde', 
tal.  ,martino,  martinello',  frc.  ,cric',  egl.  .hand- 
screw,  jack'.    B.  §ulek,  rjeou.  znaustv.  naz. 

KLXJBACAC,  klubaiica,  m.  vidi  klubasce  (kiio 
da  je  dem.  klubak).  —  (rovori  gdjeko  u  Dubron- 
iiiku  u  nase  doba  (a  vidi  i  prvi  primjcr  kod  klu- 
basce).   P.  Budmani. 

KLUBACCE,  vidi  klubasco. 
KLUBACKJ,  adj.  koji  prijiada  .-iela  Kliijiriina 
(vidi  1.  Klupci).     Klubacka  (opsliita).    iv.  Jova- 
novic  137. 

KLUBAJICA,  /.  I'leka  bi(ka.  Klubajica,  rus. 
K.iyoHHua  (fragaria),  ces.  klube.nka  (Uactylis  glo- 
merata),  Veronica  cymbalaria  Bodard  (Visiani). 
B.  Sulek,  im.  148. 

KLUBAK,  kliipka,  m.  vidi  klupko.  —  I'  ittisc 
erijeme  na  liijeci.    F.  Pilepic. 

KLUBARAK,  klubarka,  m.  u  Viikiwu  ijecnikii 
bez  znacena  s  primjerom  iz  narodne  pjesiiie :  Zute 
zabe  plafcno  snuju  o  klubarku  dreuovome.  — 
il/oie  biti  da  postaje  od  klupko.  —  U  ^Ji'snca 
nasega  vremena  znaci  spravu  za  namotavaiie  klu- 
baha.  Klubarak,  tech.  .knauelwickelmascbino', 
frc.  ,pelot6us6',  egl.  .balling  machine'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

KLUBASce,  n.  dcin.  klupko.  —  Pntitajf-  od 
osnove  klub-ik  tiastavkom  boe,  te  sc  k  ispred  i> 
mijeiia  na  6,  i  uprav  bi  (/kisilo  klubacce  (fjeii. 
pi.  i  jest  klubacdca),  ali  se  c  ispred  r  /iiijii'in  mi  s. 
—  Od  XVI  vijeka  (ako  pripiada  iimn  hhj  jirrl 
primjer,  a  mislim  da  je  tako),  a  iziin-ihi  i-jii'iiiku 
u  Mikafiuu  (klubasce  od  svile  GTO"),  ii  Slnlici'iui 
(v.  klupaSce),  u  Vukiivu  (dim.  v.  klupko  s  dn- 
datkom  da  se  gnvuri  a  Dabrovniku).  Svilioe  klu- 
bacac  (iiiisUin  da  je  start  gen.  pL,  a  ako  je  nom. 
sing.  iHiti  klubaSac)  naviju.  M.  Dr/.ic  213.  Znaiuo 
(la  sudbiua  svakom  suco  konce  ua  klubasce. 
O-svetn.  G,  25. 

KLUBATI,  klubam,  iiiipf.  vlnviti  khibaiiia.  — 
Saino  u  Stulicevii  rjernikn :  ,trocblois  trahore'. 

KIiUB^;E,  n.  (kiupko?  Hi  coll.  od  klupko Vi 
kao  da  znaci  uzao,  zamka.  —  U  jednoga  /lisca 
cakauca  xvii  vijeka  (sa  starijim  oblikom  klubje). 
Janicari  tudje  na  u  ruke  stavise,  u  tetivsko  klubjo 
sije  mu  uvriSe,  i  cim  zapregose  tefciv  to|agome, 
tim  ga  umorise  zapregom  joduoiiie.  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.   178. 

KLUBO,  n.  vidi  klupko.  —  -u-  stoji  iiij.  iieg- 
dasi'iega  ^.  —  Bijec  je  praslavenska  (klombo), 
isporedi  bug.  kl-bbo  (i  ces.  dein.  klubko),  uli  je 
bio  i  muski  oblik  klombi.,  ispurcdi.  nis.  K.iycVi., 
ceL  kloub,  pol-  khb  iriili  /  klubi.  —  I'  ini^finu 
se  jezikli  klubo  iiiilit.i  sniini  it  l-in-i  jiisunuj  irkn- 
)iijeiii  jezikoiu  xvi  rijikn  tinli  t'.  .Miklobi^-.  lax. 
palaoosloT.-  kod  kh^ho),  jrr  .^e  :iiiiiji:iiiije  deiitiim- 
tivoiH  klupko. 

KLUBUK,  )«,,  ime  injestu  ii  Sr/nji  a  nkriigu 
alelcsinackiim.  Niva  u  Dojni  Klubuk.  Sr.  nov. 
1875.  -228. 

KXiUCNAK,  )ii.  neka  bilkti.  Klucriak.  Vor- 
baseum  thajKus  L.  {.Sabjar,  Kadoboj).  B.  Sulek. 
im.  148. 


91  KLUPA,  a. 

KLUFKO,  n.  nidi  klupko.  —  U  nase  vrijeme 
u  Bosni.  Uziuo  klufko  konaca.  Bos.  vila.  188(5. 
172. 

KLtJKA,  /.  Vucja  Kluka,  inic  sumi.  D.  Tr- 
stoi'iak. 

KLUKO,  n.  II  Vtikiit^it  rjerniku:  vide  klupko 
s  dtidtiikiim  da  se  gnvuri  a  goriiem  primorju. 

KLT'rNKOV,  adj.  mdi  kod  klinkov.  —  U  Vti- 
koni  rjt'cHiku:  u  zagoneci,  cf.  klinkov. 

1.  KLUP,  kli'ipi,  /.  vidi  klupa.  —  isporedi  3. 
klup.  —  -u-  stoji  inj.  negdasnega  n-  —  Bijec  je 
stara,  isporedi  st.slov.  khipi,,  novoslov.  klop,  klopi. 
—  II  sjem'.r)iijtih  cakavaca  i  u  kajkavaca,  a  iz- 
tnedu  rjecnika  ii  Bjelnstjenieoii  (klup,  sedalisce 
,scamnum,  sedile,  scabile'.  2.  klup  na  koje  se 
meso  sece,  trup  ,lanionum  scamnuni'.  3.  klupi  na 
galijah,  bariki  .transtra'),  u  Jtutthrr'-i'i  m  i.scam- 
num';  klup  visoka  ,anabatra'),  ti  \'iil/itj>iiiiti.  (klup, 
klupi,  f.  ,banoo,  scagno'  ,bank'j.  t  ii  usobitijem 
znaeei'timn  (radi  drugoga  znacena  u  Bjelostjen- 
ievu  rjecnikii  isporedi  trup).  Klup  (f.),  tech. 
(djefaca,  tezga)  ,werkbank',  frc.  ,etabli',  egl.  ,bench', 
tal.  , banco';  stolai-ska  klup  (sfcruznica,  blariaca) 
,hobolbank',  frc.  ,etabli',  egl.  .bench,  planing- 
bench',  tal.  ,panca  da  piallai'e,  banco'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz.  —  U  dva  primjera  cakavska 
xvi  vijeka  u  prenesenom  smislu,  pi.  klupi  znaci: 
Slid,  sudniea  (tiprav  klnpe  na  kojima  sjede  suci). 
Pridose  pi'od  nas  v  klupi  naSe.  Mon.  eroat.  183. 
(1502).  Pride  u  klupi  nase  u  spravisie  navadno. 
249.  (1549). 

2.  KLUP,  f.  u  projetno  vrijemo,  kad  jo  snijog 
i  sol  otkravilo,  samo  na  prtini,  na  putu  jo  ule- 
dena  jos  blata,  po  kojeiu  so  dobro  voziti  dado, 
to  blato  zove  se  klup:  ,jo.s  drzi  klup'.  u  Topo- 
lovcu.  P.  Bvaiitnnr.  —  More  biti  ista  rijec  sto 
1.   klU|..    ^ 

3.  KLUP,  klupa,  lit.  vidi  klupa.  i  I.  klup.  — 
xvii  i  XVIII  vijek,  a  izinedii.  rje&nikti  u  .Mikajntn. 
(klup  za  siditi  .scamnum,  sodile,  subsKllium' ;  (((■/) 
gramatikiilitoga  rodti  vidi  raali  klup  kntl  klupicii) 
gdje  .sr  naj  prije  mthodi.  a  Beiinii  (klup,  klupa 
,banco,  stromento  di  legno  da  soderci  pin  per- 
sone  insieme'  ,sub3elliura' ;  plavski  klup,  klup  od 
vozaca,  klup  od  demije  , banco  di  galera  o  altro 
naviglio'  ,tm,nstrum';  klup  za  dvojicu  ,baijco  da 
due'  ,bisellium'  1271^),  ((  Stulicevii  (klup,  klupa, 
m.  ,sedile,  subsellium'  ig  Mikaymn).  Isusova 
majka  stoji  na  klup  ki  so  liqj  pristoji.  .J.  Ka- 
vai'iiu  518=t. 

KLUPA,  /.  .%ji:dalo  (sprava  za  sideiie)  nacineno 
od  dasaka  (a  i  od  kamei'ia)  naj  eesce  tako  da 
iiioze  vise  od  jednoga  relndeta  sidjeti;  obiciiobez 
naslona.  —  isporedi  1.  i  '6.  klup.  —  .U"c.  se 
mijena  it  voc.  sing,  klupo  (mozebiti  i  ii  dat.  i 
arc.  sing.:  klupi,  klupu),  i  n  noin.,  ace.,  voc.  pi. 
klu|ip  (mozebiti  i  II  dat.,  iiistr.,  loc.  pi.  klupama). 
—  Postiije  od  1.  klup.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
tnedii  rjecnikii  u  Stitlieevu  (,sedile,  subsellium')  i 
II  Vukovii  (1.  ,die  bank'  .scamnum'). 

a.  u  pravoiii  sinislii.  Zapovidi  mu  na  drvenoj 
klupi  sisti.  A.  Kanizlic,  kam.  98.  Pojubi  zem|u 
ali  klupu  ali  kt'iigu.  utoc.  399.  Ne  bi  se  nigda 
ktio  na  klupu  nasloniti.  bogojubn.  -149.  Vise 
glave  ruzn  usadite,  oko  groba  klupe  napravite; 
rad'  mirisa  nek  se  ruzom  kite,  od  umora  na  klupo 
sedaju.  N"ar.  pjes.  vuk.  2,  '26.  Oko  vodo  klupe 
j^ogradise,  ko  j'  umoran  noka  se  odmara.  3,  521. 
I  isprometa  klupe  onijeh  sto  prodavahu  golu- 
bove.  Vuk,  mat.  21.  12.  Kolomat  od  kamena  na 
kome  se  obicno  sjedi  kao  na  klupama.  uar.  pjes. 
1,  64.     Klupa   u   skoli  nije   bilo.    prav.  sov.  82. 


KLUPA.  a.  i 

S  dosua  i  leva  obojoim  kliipe.  M.  P.  Sapcaiiiii 
1.  82. 

I».  vidi  stativica.  —  //  Vukovti  rjecnikii  s  do- 
dutktim  da  Je  ovako  znaiene  u  Hrvatskoj  u  Kr- 
scana. 

KLfjPAC,  kli'ipt-a,  m.  dem.  3.  klup.  —  U  Be- 
liiiii.  rjecniku :  ,bauolietto,  cioe  l)anoo  piccolo' 
.soainnulum'    127a,  j  u  Stuliceou:  ,suabellum'. 

KLUPAK,  kli'ipka,  m.  vidi  klupko.  —  U  nase 
on'jcme  u  Istri.  Kliipak  jglomus'.  D.  Neraanid, 
6ak.  kroat.  stud.  18. 

KLUP  AN,  klupna,  adj.  Klupna  Liika,  mjesno 
line  ti  upomeniku,  xiv  vijeka.  Kont  Klupbue  Luke. 
Svetostef.  hris.  3. 

KLUPASOE,  n.  vidi  klubasce.  —  Radi  p  vidi 
klupko.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,picciolo  gomitolo' 
353*;  u  Bjelostjencevu  (vidi.  kod  klupcace) ;  u 
Stitlicerii :  klupasce,  malo  klupko  .parvus  glomus, 
gloiner'  s  dodatkorn  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenceva. 

1.  KLUPCI,  Klubaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okrugu  podrinskom.  K.  Jovauovi6  1.^7.  — 
i.^parcdi  klubacki. 

'-'.  KLUPCI,  Klupaca,  m.  pi.  ime  selu  ii  llr- 
viitt:k()j   u  zupaniji  aarazdinskoj.    Eazdijej.   101. 

KLUPCACE,  n.  oidi  klubasco.  —  U  Bjeloatjeii- 
cevu  rjecniku:  (kajkuvski)  klupcece,  klupasce,  na- 
vojak  ,parvus  glomus'. 

KLLTPCANIX,  m.  covjek  i,:  sela  Klnhaca.  — 
Mnuzina:  Klupcani.  Kako  je  Ali-pasa  Vidaic 
1803  godine  livatao  Klupcane  te  vezao  i  bio. 
Vuk.  rjecn.  kad  citluk. 

KLUPCAST.  adj.  nejasna  rijec  it  jednoga  pisca 
cakavca  xvii  vijeka.  (KoA)  u  trbuhu  pupcast, 
mala  boka,  svafen,  a  u  sapih  klupcast,  stepen, 
frisak,  hvajen.    B.  Krnarufcio  7. 

KLUPCE,  kliipoeta,  m.  dem.  klupko.  —  Kaze 
se  i  u  prenesentun  smislu  o  ceiiiu  gdje  je  mnot/u 
kujesta  ujedno,  Hi  zamrseno  Hi  zavito  jedno  oko 
druyoga  (isporedi  klupko,  b).  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecniku  u  Stulicevu  (v.  klupko  s  do- 
datkorn da  je  uzeto  iz  hukvara)  i  u  Vukovu  (vide 
klupko).     Klubce   zamrsava   .se.    .1.  Kajic,    pouc. 

1,  161.  Kraj  srca  s'  viju  kao  klupce  zmija.  B. 
Eadicevic  (1880)  22.5.  tj  proco|u,  blizu  zemjane 
pecivioe,  skupio  se  u  klupce  matori  zuti  macak. 
M.  D.  Milicevic,  medudnev.  151.  Gledaj  u  kos- 
nicu  ima  li  kakvo  klupce  pcela.  F.  Dordevic, 
pcelar.  34.  Usta  od  gaka  obesim  o  drvo  i  tako 
stoji  dok  se  roj  ue  skupi  u  klupce.    54. 

KLUPCENCE.  klupcenceta,  re.  dem.  klupce. 
Odbiv  prozracno  klupceuce  uaj  bledih  zrakova. 
M.  P.  Sapcanin  1,  193. 

KLUPCICA,  /.  dem.  klupa.  —  Od  xviu  vijeka, 
a  izmedu  rjecniku  u  Bjelostjencevu  (,scabellum'. 

2.  klupcica  uosna  ,suppedaneum,  pedale')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Jambresicevu  i  ,scabellum')i 
u.  Stuliceou  (v.  klupau  »•  dodatkum  da  je  uzeto  iz 
Mikafina  u  kojemu  ove  rijeci  iiema).  Sedi,  mili. 
na  klupcicu.    Jacke.  69. 

KLUPCIC,  III.  It  Vukovu  rjecniku :  dim.  v. 
klupko. 

KLUPCINA,/.  ««(/;«.  klupko. —  U  na.se  orijeme 
II  T/ici.  ,Aa !  kolika  klupcina  izade  iz  ovog  raska'. 
,Uala  mije  veliku  klupcinu  konca,  mogu  se  lako 
godiriu  dana  krpiti'.    .J.  Bogdauovic. 

KLUPE,  f.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  a  okrugu 
hiogradskom.    Glasnik.  19,  172. 

KLUPEEINA,  /.  augm.  klupa.  —  U  nase 
orijeme  u  Lici.  ,Riio  so  izvalio  na  kluperinu 
pred  kuoom,  koliko  jo  dug  i  sinjk'.  .1.  Ijogda- 
novic. 


!  KLUPKO,  b,  b). 

1.  KLUPICA,  /.  dem.  klupa.  —  Akc.  se  mijcna 
u  gen.  pi.  kli'ipica.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Mikalinu  (klupica,  mali  klup  ,Bcal)ol- 
lum')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Vukovu.  Si- 
dele  su  popadija  i  seer  na  jednoj  klupici.  Nar. 
prip.  vrft.  141.  Pa  so  di^e  sa  klupice.  M.  P.  Sap- 
canin 1,  91. 

2.  KLUPK^A,  /.  ime  selu  u  llrvatskoj  u  zu- 
paniji  modrusko-rijeckoj .    Kazdije).  59. 

1.  KLTJPINA,  /.  augm.  klupa.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kliipina.  —  U  Stuliicvu  rjecniku :  ,vile 
sodilo,  subsellium'. 

2.  KLUPINA,  m.  i  f.  grbavo  cejade.  —  U  naie 
orijeme  u  Istri.  Kliipina  ,homo  gibbosus'.  D. 
Nemanid,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  32. 

KLUPKO,  n.  ouo  oblasto  sto  postaje  lead  se 
oko  cega  namota  preSa,  da  se  tako  hrani.  — 
Akc.  se  mijena  u  mnozini:  klupka,  klubdka,  kliip- 
cima  (u  Vukovu  rjecniku  stoji  da  je  gen.  sing. 
klupka,  ali  vidi  sto  o  tome  pi^e  J).  Danicic,  srp. 
akc.  glasnik.  11,  7).  —  Postaje  od  klubo  (vidij 
nastavkom  -bko  kao  dnniiiutir.  Ir  se  b  ispred  k 
mijena  na  p:  joS  se  tiapi-c  ,isj, ■,'■<!  ilaje  b  po  eti- 
mologiji,  kako  se  villi  jm  .ffn,  pi.  klubaka,  po 
dem.  klul.^srn   //</.,■  uli  -f  .I'l/i^iJif  h>   :<ihnnirihi, 

te  su  takii  /'f'S/'lll   ..IiIhi    kllll'.il..    ;,lil].,i>,in.   <l(ljr,lijje. 

se  p  proiiiijniilii  ispreil  k  mi  \  ili  \.  ill  ]'•  isjinh}. 
vidi  kluvko,  kUifko,  kluko.  -  Unuiiiiihr  j<  klupko 
zamijenio  u  iiasem  jeziku  gnlur,,  /m^r,  /,<,_ilirni 
oblik  klubo  liez  nlf.ira  na  velirnm.  min  tin  jr  til 
bihi  ri''  II  /intsliirfii.tko  doba,  isporedi  novuslov. 
kl>_iliKn,  ,vv  kliil.ku.  (rus.  K,iy6oK-b,  pol.  klijbek). 
—  I:iiiiitii  rjriiiil-ii  It  l>ancjce«M(klubko , glomus'), 
u  .Mikitliiiit  (klupko,  od  konac  ,glomus  fill'),  u 
Belinu  (klupko  , gomitolo,  gomicciolo'  ,glomus' 
353-'-),  u  Bjeliisljencevit  (klupko,  namotaj,  namotak 
, glomus,  glomus  filorum,  glomeramen'),  u  Jam- 
bresicevu (klupko  ,glomus'),  u  Voltigijinu  (klupko 
,gomitolo,  gomicciolo'  ,knaul'),  u  Stulicevu  (klubko. 
V.  klupko;  klupko  ,glomus,  glumer'),  u  Vukovu: 
klupko  .knauel  (kuauel)-  .glomus',  cf.  kluvko, 
kluko,  klupce. 

a.  u  pravum  smislu.  Kad  zena  ne  bjese  ui 
tanko  predence  na  klupko  smotala.  M.  Vetranic 
1,  10.  Jak  pice  praskveno  povito  u  klupku.  1,  123. 
Zac  zlata  jabuka,  ku  vaze  taj  vila,  u  klupko  od 
kuka  stvori  se  srjed  krila.  2,  131.  Bise  klupko 
navi'  ta,nkoga  predeua.  D.  Barakovic,  vil.  51. 
Sad  je  majci  primotava"  klupka  (Isiis).  J.  Ka- 
vaiiin  338b.  Promasu  rukom  kao  da  musice  ti- 
rajn  il'  klupko  motaju.  F.  Lastric,  od'  27.  Vadi 
klupka  izdno  bacve.  iZ).  Poslov.  dauic.  Boje  (bi 
bilo)  da  sam  rodila  klupko  prede  (nego  nega). 
(Rece  mati  za  svoje  nevajalo  dijete).  Nar.  posl. 
vuk.  22.  Cnia  klupka  razmotavaju.  V.  Vrcevid, 
iiiz.  43. 

h.  «  prenesenom  smislu,  o  cemu  sto  je  nalik  na 
pravo  klupko. 

a)  globus,  lopta,  kugla.  Sto  je  nedokuceui 
uzdrzitej  zema[skoga  klupka  i  sviju  stvari  umr- 
lomu  coviku  za  negovu  potribitu  liranu,  brauu 
i  odicu  ostavio.  M.  A.  Bejkovic,  sat.  A2*.  —  U 
osobitom  znaienu,  ogneno  klupko,  vidi  1.  gra- 
nata.  —  izmedu  rjecnika  ii  Belinu  (l;lupko  ogneno 
,granata,  sorte  di  globo  incendiario  clie  si  lancia 
a  mano  nelle  battaglie'  ,globus  pyrius  mauualis' 
355a)  i  u  Voltigijinu  (klupko  ogneno  ,grauata" 
,granate').  Ognenijem  ga  klupkom  busi.  I.  Gun- 
dulic  522.  Vrh  liih  sgoni  tope  i  sgodi  ih  klupko 
ogneno.  J.  Kavaiiin  2131).  Klupka  ogiiona,  gra- 
nata.    L  A.  Nonadic,  sambek.  15. 

b)  saviti  se,  sabrati  se,  savrijeti  se  u  klupko. 
kad  se   sto  (n.  p.  pas)  savije  tako  da  postane 


KXUPKO,  b,  b).  8 

'tieito  oblasto.  Pak  u  klupko  sebe  savre,  i  pod 
kladu  glavu  zavre  (plasiv  junak).  V.  Dosen  122h. 
Duh  necisti  uplasen  od  nega  sebe  sabra  Ijas  u 
klupko  svega.  Nadod.  106.  Pas  se  skiipio  u 
klupko  na  snijegu.  Nar.  prip.  vi-c.  185.  Pas, 
skupivsi  se  u  klupko  na  larazu  odzime...  Viik, 
poslov.  XI.  —  ra|n  da  amo  yripada  i  ovaj  pri- 
mjer:  Dal'  ove  tascine  od  svojili  starih  lit  na 
skupne  brasiine  s  pocela  }ubi  svit  u  klubko  jedno 
sfit,  zamotan,  zamrsen,  tascine  nigdar  sit  kako 
jez  nasrsen,  nit"  se  zna  jel'  svrsen,  ni  pocet,  ni 
spravan,  ni  gdi  je  razrusen,  ni  grliaf,  ni  ravan, 
nit"  se  zna  kadi  je  glava  mu  ni  konac  T).  Ba- 
vakovio,  vil.  '253. 

c)  kaze  si;  ii  klupko,  i  hid  <<■  inknlilcn  stniri 
Zajedno  skupi  da  postanc  kmi  m^lf  njr/,,  innlil; 
na  klupko)  isttiuci  da  je  ^hiirim  i  -uiiir^i  no. 
Hotij  pogledati  ove  moje  ruke  ko  nigdar  iinati 
nisu  ucne  luuke:  kako  striloni  lake  liili  ce  jte- 
zati,  k  stupu,  kako  kuke,  u  klupko  svezati  (i/o- 
oori  hus  Marlji).  M.  Marulio  175.  (Soijet)  bo- 
gate  i  uboge,  do  cara,  do  kra)a,  sve  plese  pod 
noge  i  u  klupko  svo  vaja.  M.  Vetranic  1,  272. 
Rika  Jordanska  bise  prisahnula,  buduci  so  vode 
u  nacin  od  gora  skupile  u  visinu  kako  u  klubko. 
A.  Vita|ic,  ist.  -102.  Vas  koliki  svit  da  bi  se  u 
jedno  stavio,  i  kano  u  klupko  slozio.  E.  Pavic, 
ogl.  496.  (Pcele)  za  grane  se  fataju  i  drze,  jedna 
druge  u  klupko  se  veze.  J.  S.  Rojkovic  237.  — 
Metaforii'ki.  AIi  Boze!  zasto  sve  ovo  ja  imam, 
l;o  u  klupko  zavito,  prikazat?  A.  Kalic  548.  — 
/  na  klupka.  Vrvjaliu  iznutra  gadni  crvi  i  vi- 
jahu  se  ko  na  klupka.    B.  Zuzeri  271. 

(I)  iiopcc  vrliko  mniistvo.  f)  cuda!  [laeek  klH[iUo 
cudesa!    A.  Kalir   lilil 

KLUPKOVir,  m.  i,ri::im<\  -  I'umiw-  .<,■  xvni 
vijeka.    And.  Kar.ir,  kor.  451. 

KLirSITI,  klusim,  iinpf.  injii.ina  i  ne.poa::daiM 
rijei:  u,  jednoin  rakoiiitiu:  Ter  klusi  Krstjane  i 
prezi  svaki  dan  napokon  Kimjane  pod  svoju 
stavi(t)  vlas.  M.  Vetranii  1,  50.  u  driigom  jit  rn- 
kopisu:  Ter  ttaoi  sve  strane,  ter  prozi  svaki  I'-as, 
sve  od  svijeta  Krstjane  pod  svoju  stavit  vl;>,s,  /<• 
jnmacno  treha  mj.  klusi  citati  tlaf.i. 

KLUSIC,  m.  pri'ziint.  —  I'omiiir  si:  xvin  pijrl:ii. 
(kii  Klusici,  Mri'iavcici  ...    .1.  Kavaiiin  2.'i2'^ 

KLUVKO,  n.  ridi  klupko.  —  /'  nasi'  vrljeiiir 
It  Crnoj  Gori  i  u  Boii  kotorskoj,  a  izmeita  rjec- 
nika  u  VukovH  s  dodalkom  da  .sv  i/ovori  «  (irhfii. 
Tako  SB  ne  zgrrio  kao  kluvko  n  roseto!  Nar. 
posl.  vuk.  30'J. 

KLACa,  /.  ilio  jarnia,  sto  stoji  voloviiua  oko 
vrata.    Dubasnii'a  na   Krku.    —    isjiiin'di    kamba. 

K^AJIi;,  HI.  prirumi'.  —  isporrdi  Klaic.  -  I'o- 
staje  jaiiiacno  od  kjajo.  —  I'  nasi'  rrijemi'.  Sclunu. 
bosn.   1864,   99.   i.   x.\vn. 

K]^A..IICI.  in.  pi.  oidi  Klajic-i.  Sr.  do\-.  IS79. 
176. 

Kl^AJO,  III.  villi  kjako.  —  .Ike.  si;  niiji'i'ia  n. 
roc.  kjajo.  —  U  nase  vrijnnc  a  Lici  i  n  l>al- 
maciji.    J.  Bogdanoviii.  M.  Pavlinovir. 

Klf/AKAST,  adj.  vidi  k]akav.  —  /'  nasi'  rri.jrine 
na  Rijeci.    F.  Pilepid. 

KlfiAKAV,  adj.  vidi  kjast.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izniedu  rje.cnika  u  Vakovu  (,an  dor  hand  ver- 
stiimmelt'  ,manu  mutilus',  e.f.  kjast).  Kada  obrate 
duse  svoja  uzmu  tilesa,  onda  ce  se  sva,  kolika 
uciniti  lipa,  premda  niko  coravo,  a  niko  k|akavo 
i  grbavo  bilo.  D.  Rapic  3.  Dajte  nama  nasu 
drugu  u  nase  kolo,  da  vidimo  il'  je  hroma,  il'  je 
klakava.    "V.  Bogisic,  zborn.  238. 


I  Kl^AST,  a. 

K^AKE,  ./'.  pi.  selo  u  Dalmaciji  a  kolarn  knin- 
,<ikom.    Eepert.  dalm.  1872.   15. 

K^AKO,  m.  kjakav  covjek,  uprav  je  ipokoristik. 

—  isporedi  kjajo.  —  Akc.  se  mijena  u  voc.  kjajo. 

—  U  Vukovu  rjecnikii:  ,ein  an  der  hand  ver- 
stiimmeltor'  ,manu  mutilus'. 

KliAN,  m.  u  dva  priiiijera  jednoga  pnsca  Dn- 
hroBcanina  xvi  vijeka:  ii  prvom  je  primjeru  ja- 
macno  ista  rijei  sto  clan  J  moze  hiti  da  treba  ci- 
tati cjane  (isporedi  naj  prvi  primjer  knd  clan,  2); 
u  drugome  va^a  da  je  isto  sto  klin,  ako  nije  i 
ovdje  ista  rijec  sto  clan  u  osobitom  znacenu:  coor 
na  drvu.  Tko  t'  kjane  sastavi,  u  tijelu  svaku 
kosV  M.  Vetranic  1,  358.  Najdoli  peharac  na 
kjanu  viseci  pri  trupu  hrastovu.  2,  120.  —  ispo- 
redi k[anast. 

Kl^ANAST,^  ail'l.  no  jrdnom  injr.^ln  ^^■l  rijrka 
n  jiisi'a  U  kojegti  iinu  I  klan:  niinjli:  lii  .niirili 
sto  i  1.  klincan,  a  (jinn  l.iinn,  klinnea.  ispnn-di 
druili  primjer  kod  k\:iu,,  oko  sr  pisor  nijr  xjelu, 
da  h'liin  nijr  niiiiinn  -null  :ii  kline;  nli  nin'se 
zniirilii :  pun  elnndro  ikjamira,  riili  drniji  pnnijrr 
kod  kjan),  /.  j.  ordje  cvorora,  te  hi  .se  tad  moglo 
citati  i  ojanastom.  (Kain)  kjanastom  matragom 
smlati  ga  (.[beta)  po  glavi.    M.  Vetranic   1,  299. 

K^APA,  /.  hjip.  kjapavica.  —  .l/cc.  se  mijena 
II  von.  k|apo.  —  V  uase  nrijeme  ii  Lici.  J.  Bog- 
ilanovic. 

K^iAPAV,  adj.  ridi  kjakav.  —  /'  nase  rrijemi 
II  Lici.    -J.  Bogdaniivii'.. 

KLAPAVICA,  /'.  zensko  ce{ade  k{apavo.  —  t' 
nase  vrijeme  a   l,ici.    ,1.  Bogdanovio. 

Ivl^APICA,  m.  i  f.  dent,  kjapo  i  kjapa.  —  Ake. 
.s'c  mijena  n  gen.  jil.  kjapica.  —  If  nase  vrijeme 
II  l.iei.    J.  Bogdanovic. 

KtjAPO,  m.  kfiipav  covjek,  uprav  je  ipokoristik. 

—  Ake.  se  mijena  u  voc.  kjapo.  —  U  nase  vrijeme 
H  Lici.    .1.  Bogdanovid. 

IvlfiASNDS'r,  /.  osobina  eefadcta  .Ho  je  k\asto. 

—  Na  jednom  mjestii  xvin  vijeka.  U  cetresti 
cijelijoli  giiilist  u  koje  hromstvom  stase  osidran 
i  'k|asiiosti.     Ii.  Zuzeri  421. 

KIjAST,  (((//.  koji  nema  rnke.  iii  koji  radi 
kiikre  Inilesli  ne  moze  mieati  rukom  ;  nli  se  nalazi 
i  If  sirem.  sinislu,  kao  uzot,  klijenit,  sakat.  — 
hfnnln.oje  s  kjakav,  kjapav,  a  niozebiti  i  s  klijenit. 

—  Od  XV  vijeka,  a  izmedii  rjeenika  u  Mikajinu 
(.mombris  captus,  mutilus,  mutilatus,  decurtatus'), 
K,  Be.linu  (,stroppiato  d'  un  braccio'  ,brachio  oajj- 
tus'  146'';  ,chi  ha  una  mano  sola'  ,manous'  4601"; 
,stroppiato' .mancus'  713'';  ,moneo,  cioe  stroppio' 
, mutilus'  494'';  ,attratto,  assiderato'  , captus  mem- 
bris'  1181;  kjast  u  svem  tijelu  ,stroppiato  di 
tutte  le  membra'  ,monibris  omnibus  captus'  714'^; 
kjast  jednim  ili  obima  koljenima  ,storpiato  d'uno 
o  due  ginonlii'  .yciiii  altero  vel  utroque  captus' 
344'').  II  Bjeln^i/e,!.',  en  (kod  cukjav),  a  Voltigi- 
jinii  {.attratiM,  ;i>>i.l(  lato,  storpiato,  monco'  ,lalim 
n.m  anno'),  ii  Stulieerii  (.mutilus,  manous'),  u  Vu- 
Ironi-  (vide  kjakav). 

it.  a  prarom  sinislu.  ne  moze  se  znati  u  svakom 
primjeru  jeli  tize  Hi  sire  znacene  (kad  uz  klast 
ima  i  lirom,  ca^a  da  je  uze  znacene).  ii)  o  ielii- 
detii.  Ricju  listo  jednom  ti  kjastili  ozdravi  i  hromih 
objednom,  grbavih  ispravi.  M.  Marulic  169.  Ner 
ki  su  mrdavi,  neslani  i  tromi,  al'  ki  su  grbavi  i 
kjasti  i  hromi.  P.  Hektorovic  30.  Svi  hromi  i 
kjasti  da  po  liem  ozdrave.  M.  Drzic  418.  lilije- 
niti  i  kjasti  ustajalui.  A.  Grucetic,  roz.  mar.  214. 
Ni  ce  tko  biti  kjast,  ni  coi'ast,  ni  slijep,  ni  grbav. 
M.  Divkovir,  bes.  .3'.isl>.  Vraca  zdravje  kjastim, 
hromim  ...     B.    Kasic,    is.    118.      Da   je    tko    od 


K^iAST,  a. 

prije  bio  liroiu  all  kjast.  M.  Orbin  209.  K  liomu 
na  svak6as  gredijahu  da  ih  ozdravi  i  pokrijepi 
ki  zlijom,  ranam  tugovaliu,  k|asti,  hromi,  nijemi, 
slijepi.  G.  Palmotic  3,  17b.  Ozdiavlajuci  slipe, 
hroiuo,  k[a.ste  ...  I.  Ivanisevic  12-1.  ICJaste  i 
rome  izpiavjam.  I.  AnBic,  ogl.  (io.  Gdi  su  romi 
i  joSte  kjasti . . .  ?  P.  Posilovin,  nasi.  BO''.  Slijepi, 
liromi,  gluhi  i  kjasti.  P.  Kauaveli6,  iv.  554. 
Kada  ju  vidise  tuZnu  tore  plafiiiu,  klastu  brez 
ruk  obih,  zednu  tore  la6nu .  . .  Oliva.  10.  Bjehu 
medu  liimi  gluhi,  lu-omi,  kjasti ...  I.  DraXid  53. 
Bog  povraca...  kjastim  ruko.  I.  G-rli6i('',  4.  Koji 
biu  romi  ali  kjasti.  P.  Macukat  86.  Ho6e  da  si 
na  po  pusta,  kjasta  bez  ruk...  J.  Kavaiiin  290a. 
Tu  k]ast  i  slijep  ne  prima  so.  367».  Neko  je 
gi-ub,  lieko  kjast  .  .  .  B.  Zuzeri  164.  Ako  nijo 
slipa,  klasta...  A.  Bacic  423.  Veoe  ce  puta  Bog 
dopustit  da  ostane  kjast...  J.  Banovac,  pred.  81. 
Slipi,  hromi,  nimi,  kjasti.  P.  Knezevid,  ziv.  31. 
Po  milosti  tvojoj  kjasti  ruke  dobise.  A.  KaniXlic, 
utoc.  38.  I  kjasti  bi  i  sakati  morali  mu  stogod 
dati.  V.  Dosen  601).  Xu  su  kjasti  i  sepavi.  166*. 
Iztrcalo  malo  i  veliko,  staro,  kjasto,  romo  i  bo- 
lesno.  And.  Kacid,  razg.  324*.  Koji  su  so  ro- 
dili  glui,  slipi,  nimi,  kjasti.  M.  Dobretic  264. 
Koji  SB  nahodu  grubi  i  kjasti  u  kojemugod  po- 
mankaiiu  oli  u  velikoj  nemoci  tijela.  J.  Matovic 
301.  Gdi  mlostvo  bolostnika  gUihih,  slipih,  kjastih 
lezase.  D.  Rapic  384.  Kjasti,  nimi,  gluvi,  slipi. 
B.  Leakovic,  nauk.  .58.  Dijeleci  klastu  i  slijepu. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  104.  Sve  pocera  kjasto  i  slijepo. 
2,  509.  Neka  kjasta  (djevojka)  coravicu  voda. 
F.  Krauss,  smailag.  meh.  160.  Ako  li  te  ruka 
tvoja  ili  noga  tvoja  sablaziiava,  odsijeci  je  i  baci 
od  sebe:  boje  ti  je  uci  u  zivot  hromu  ili  kjastu 
nego  11  s  dvije  ruke  i  dvije  noge  da  te  bace  u 
ogan  vjecni.  Vuk,  mat.  18,  8.  Dovedi  amo  siro- 
mahe  i  kjaste  i  bogajaste  i  slijepe.  luk.  14,  21. 
Kjasti,  hromi,  sakati,  cori.  S.  !^ubisa,  prip.  91. 
—  It)  0  tijelu.  Tjelesa  grda,  zgrcena,  ruzna, 
kjasta.  B.  Zuzeri  78.  Tilesa  roma  i  klasta.  B. 
Leakovic,  nauk.  128.  —  t)  o  ritci.  Crne,  kjaste 
ima  ruke.    G.  Palmotid  2,  60. 

b.  defectivus,  u  prenesenom  smislu,  u  yrama- 
tiei,  0  rijeci  sto  se  mijena  (imenu,  glagolu)  ako 
nema  sve  oblike  od  iste  osnove.  —  TJ  jedmxjn 
pisca  XVII  vijeka.  Ova  rijec  (glagol)  ,andare'  ne 
ima  svoga  pooetka,  nego  joj  se  daje  rijec  ,vo' 
il'ti  jVado'  koja  takoder  je  klasta  ne  imajuci  drugo 
nego  pocetak.  J.  Mikaja,  gramm.  39.  i  u  Side- 
kovu  rjecniku :  kjasti  glagoji  ,defectiva'. 

K^iASTAV,  adj.  vidi  kjast.  —  Od  xvu  cijeka, 
a  izmedii  rjecnika  u  StuUcevu  (uz  kjast).  Ovdi 
slijep  sjedi,  ondi  hrom  lezi,  ovdi  klastav  uzdise... 
A.  Kalic  263.  Klastave  ruke.  Bos.  vila.  1887. 
318.  —  Metaforicki,  o  dust.  Grijeh  osljepjuje 
dusu,  cini  je  gluhu,  nijemu,  kjastavu  i  hromu.  I. 
Drzic  34.  Ako  si  slijepa,  hroraa  i  kjastava  (dmo 
moja).  .  .    373. 

KJ^ASTAVAC,  kjastavca,  m.  klastav  iovjck.  — 
U  Stulicevu  rjecniku  uz  kjastav. 

KlriASTAVICA,  /.  k(astavu  zensko  ce^ade.  — 
isporedi  kjastica.  —  TI  StuUcevu  rjecniku  uz 
kjastav. 

KljiASTlCA,  f.  kjasto  zensko  cejade.  —  isporedi 
kjastavica.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Kja- 
stica ((Jliva)  upusti  mlajahua  krajica.  Oliva.  17. 
Ako  tu  kjasticu  ne  oinu  prognati.    20. 

K^ASTITI,  kjastim,  »»ip/.  einiti  da  ko  (objekat) 
hudc  kjast.  —  tj  jednoga  pisca  nasega  vremena, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bclinu  (,stroppiare,  guastare 
uno  o  pill  membri'  ,Rmanco'  713b),  u  VoUigijinu 
(.stroppiare,    moucare,    stox'piare'    ,lahmen,    ver- 


94  2.  KljiENIK 

stiimmelu'),  u  Stulicecu  (,mutilare').  Mi  od  vas 
ne  traiSimo  ni  da  toga  kaludera  spalite  ni  drugom 
mu6ite  .  .  .  Spasitej  je  rekao:  ,Ako  te  oko  tvoje 
sablaijiava,  izbodi  ga ;  ako  li  ruka,  isijeci  je'. 
Mi  ne  trazimo  toliku  ^rtvu,  tu  ne  treba  ni  coriti 
ni  kjastiti,  nogo  s  Maksimom  preko  vrha !  S. 
^ubisa,  prip.  255. 

KVASTOEUK,  adj.  kjast,  kjaste  ruke.  —  U 
StuUcevu  rjecniku:  ,mancus'. 

K^ATI,  kjam,  impf.  vidi  tjati.  —  U  BeUnu 
rjecniku:  ,star  addormentato  leggiermente'  ,semi- 
sopitus' ;  ,chinar  spesso  la  testa  aggravata  dal 
sonno'  jCaput  nutare  somno'  32'i;  u  VoUigijinu: 
V.  klimati;  u  StuUcevu:  v.  jujati  se. 

K^iATI  SE,  kjam  se,  impf.  kad  se  ko  pravi 
da  jo  kjast  a  nije.  U  Srijemu.    M.  Medic. 

K^iE(5A]Sf,  m.  Vipera  Ammodytes.  Oblaj.  — 
vidi  kjecatica. 

K^jECATAK,  kjecatka,  /.  vidi  kjecatica. 

1.  K^^ECATI,  klecam,  i7npf.  sarati  pregaou.  ^i. 
Stojanovio.  —  t^idi  2.  kle6ati.  —  liijec  je  nepo- 
zH'ilii  /Hisidi'iit :  a  i  ne  sna  se,  kakoje  pravi  obUk: 
o-'iiiii  1>  lie  ali  i  klecati  ima  i  klijecati,  vidi  u  Stu- 
Ui-rni  rji'i'iiil.-ii:  kljecati  ,diversis  coloribus  toxere' 
s  dodatkom  da  .s-e  nahodi  u  pisca  Dimitrovica  (?) ; 
i  kljiScati,  cilimi  se  kite  i  kljecaju.  u  svoj  Kra- 
jini.  P.  Hefele.  ima  u  pisca  Lastriea  i  klincan 
(vidi  2.  klincan)  sto  je  jamacno  ista  rijec  sto 
klecan  (vidi).  radi  svega  toga  ne  zna  se,  bi  U 
trebalo  shvatiti  da  -e-  postaje  od  e  iU  od  e  iU 
od,  e.  —  isporedi  i  klecana,  klecanica,  klocanik, 
klecatica,  kjecan,  kjecatak,  kjecatica,  kjecav. 

2.  K^jECATI,  kjf'-cim,  impf.  vidi  1.  klecati.  — 
Samo  u  cakavaca  kako  i  kjeknuti.  Koji  kleci 
prod  liime.  S.  Budinic,  sum.  90b.  Kadi  kjeci 
pokornik.    ispr.  13. 

Kl^ECATICA,  /.  Vipera  ammodytes  Dum.  et 
Bibr.,  kameiiarka,  grabarka,  zaprtka,  naprtka, 
kjecatak,  hi-idovaoa,  hridovkina,  pepejuha.  u  nis- 
kom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovic,  javor.  1880.  1582. 
—  vidi  klecatica  i  1.  kjecati. 

KLECAV,  adj.  saren:  erven  i  beo.  Zemjak. 
1871.  br.  2.  —  Postaje  od  1.  kjecati. 

K^^ECKA,  /.  vidi  klecka. 

KLEKAST,  adj.  cvorav.  —  U  nase  vrijeme  u 
Jstri.  Kjekast  ,nodosus'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud,  iiftsg.  29. 

KLEKNUTI,  kjekuem,  j'f  oidi  1.  kleknuti.  — 
Samo  II  cakavaca  kao  i  kjecati.  Mqjses  prid  iiim 
sta  i  kjece.  A.  Vitajii,  ist.  366b.  jjvo  puk  tvoj 
kjece  doli  na  kolina.  ost.  387.  Stipan  kjekne  na 
kolena,  milo,  zejno  k  nebu  gloda.  Nar.  pjes.  istr. 
6,  15. 

1.  K^jEN,  kjena,  m.  vidi  1.  klen.  —  XJ  StuU- 
cerit  rjiriiilni :  .carpinus',  i  u  Viikovu:  vide  klen 
s  ihiihitl.iiiii  (hi  se  govori  u  Crnoj  (fori.  —  /  « 
okiiliiii  diihnirackoj  (Acer  campestre  L.).  P.  Bud- 
mauij. 

2.  K:^EN,  m.  vidi  2.  klijon. 

3.  K^jEN,  m.  ime  seocu  u  Hercegovini.  Statist. 
bosn.  120. 

K;^ENAV,  adj.  vidi  kjenov.  —  U  StuUcevu 
rjecniku:  ,carpineus'.  —  nepouzdano. 

1.  K^jENIK,  kjenika,  m.  vidi  1.  klenik,  a  ispo- 
redi 1.  klen.  —  if  nase  vrijeme  u  okoUni  dubro- 
vackoj.    P.  Budmani. 

2.  KJ^ENIK,  kjenika,  m.  ii  Vukovu  rjecniku': 
drvo  na  mrezi  za  kojo  se  drzi  rukom  kad  so 
mreza  baci  u  vodu  s  dodatkom  da  se  giirori  u 
BjelopavUcima. 


k:^enov  * 

K^jENOV,  adj.  vidi  klenov.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievti  (v.  kjenav).  Ka 
je  gora  od  gore  naj  Ijepsa  al'  k|enova  ali  bi-sta- 
nova  ?    Nar.  pjes.  bog.  244. 

KLENOVAR,  in.  covji'k  iz  Kfenoviee.  V.  Bn- 
gisic,  zborn.  223. 

KLENOVICA,  /.  vidi  Kleuovica,  a.  Kjenoviua 
je  solo  kod  mora  u  ogulinskoj  pukoviviji  3'/.,  sata 
daleko  od  Sena.    V.  Bogisii,  zborn.  223. 

K^ENOVIjS'A,  /.  vidi  klenovina.  —  U  Stuli- 
(xvii  rjecniku:  , lignum  carpineum'.  —  In  nase 
rriieme  u  okolini  duhrooackuj.    P.  Budmani. 

KLENaCkI,  adj.  koji  pripada  Klijenii  (vidi 
2.  Klijeiie).  Kjeiiacka  (iqistina).  K.  Jovaiiovic 
177. 

KlfiEPAC,  k|epca,  ;«.  «  i'likovii  rji'iniku:  vide 
sjecivica  «  dodatkain  da  .sc  ifopiiri  ii  (Hoccii.  — 
vidi  1.  klepac. 

KLEPATI,  k]ep|em,  impf.  kad  se  zrna  izuie(u, 
onda  ill  treba  iznova  posebuijem  spravama  izbiti 
t.  j.  doi'iu  strauu,  koja  se  je  dugim  zrvnanem 
izlizala,  pa  to  se  kaze:  .kjepat  zrna'.    Na  Krku. 

—  eidi  klepati. 

KJjjESTEN,  kjestena,  m.  kcstcn.  —  V  jcdiwga 
pisca  XVIII  vijeka.  Kjosteni  oli  maruui.  J.  Vlad- 
mirovic  37. 

K^iES^EV  (JEAD,  m.  mjexno  ime  (m(a  da  je 
izmis^eno).  —  U  itarodmj  priporijeci  cakaoskoj 
na.ieya  vremena.  —  Stukavski  hi  (jhtsilo  K|estev 
grad.  Ona  mu  reoe,  da  je  s  Kjesceva  grada.  Nar. 
prip.  mikul.  2ti. 

KLEStACA,  ((.  2'i-  dem.  klijesta.  —  l'  vaif 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

Kl^ESTAR,  kleStara,  in.  onaj  Mo  nasi  klijcsta. 

—  .sv(/H()  ((  t)f!i)l)itom  smislu.  —  U  naic  vrijcine  u 
sjcrmiiji  h   iiiliiraca  (klescar). 

II.  j'll.rrp,  ^liirpija.^  Crnogorski  spurak,  kojega 
Vuk  stipavcemv!)  a  Cresani  klescai'em  zovu,  mo- 
zebit  je  ipak  Vlah  (seorpio)  (vlah,  t.j.  talijanska 
rijei).    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  20. 

b.  l)ozji  vo,  jelenac,  royac.  —  U  Istri.  Klescar 
jLucanus  cervus'.  D.  Nomanic,  oak.  kroat.  stud.  19. 

K^jESTEVAC,  Kjestevca,  m.  iine  nijestu  ii  Sr- 
hiji  u  okrugu  krat/ujevaikum.  Niva  u  Klestevcu. 
Sr.  nov.  1869.  243. 

K^^ESTEV  GEAD,  vidi  K|escev  grad. 

Kl^ESTEVICA,  /.  mjesno  ime  (naj  ceice  o  jiht- 
ninama).  —  isporedi  Klijestevica. 

a.  planina  u  Bosni.    Zemjak.  1871.  br.  2. 

h.  vrh  u  Srbiji  ii  okruga  nlrksinackoin.  M.  t). 
Miliievir,  srb.  778. 

('.  pn.'ita  u  Shironiji  x  ulcridjit  xrijcmskdiii. 
Razdije).  145. 

K^iESTEVINA,  /.  bi(ka.  Morska  kud.da  u 
Srbiji  se  kaze:  klesteviiia,  Ricinus  communis  L. 
D.  Popovic,  pozuav.  robe.  32s. 

Kl^ESTICA,  II.  pi.  dem.  klijesta.  —  TJ  nase 
vrijeme  u  Dubruvnikii.    P.  Budmani. 

K^jESTICE,  /■.  pi.  dem.  klijoste.  —  Kaze  .vc  ii 
osohitijem  znaieniina  nd  xvii  vijeka. 

.■I.  II  3Iikajiiiii  rjecniku:  klistice  kojim  se  vlasi 
skubu,  stipavica  .valsella,  vulsella'. 

I),  u  Vukovii:  klijesta  sto  se  zica  vije  ,die  draht- 
zange'  , forceps  fills  metallicis  ducendis'. 

Kl^ESTIC,  vidi  KJeStik. 

KlfiESTICI,  m.  pi.  dem.  klijesta.  —  isporedi 
klijestici.  —  U  Stulicevu  rjecniku.  —  nepouzdano. 

Kl^ESTIK  (Hi  KJeSticV),  m.  mjesno  ime.  — 
I'rije  na..iega  vremena.    Klestikt.  Spom.  stoj.  184. 


Kl^ICATI 

K^ESTLNA,  /.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.     Klestina,  dol.    Spom.  stoj.  184. 

KiiESTINCJ,  n.  mjesno  ime.  —  Prije  nasei/d 
vremeiiii.     Klcstino.    Spom.  stoj.  184. 

K^^ESTLTEINE,  /.  j>i.  augm.  klijpste.  —  IJ 
nase  orijeme.  ,Dovade  mi  te  kje.sturine,  da  ovaj 
cava'  izvadim!'    J.   Bogdanovii. 

K^ETAE,  kletara,  m.  vidi  1.  klijet,  b,  b).  — 
TJ  nase  vrijeme  u  sjevernoj  Dalmaciji  sa  zapad- 
nijein  oblikom:  Klitar,  pregradica  u  kuci,  tal. 
jCamariuo'.    M.  Pavliuovio. 

KI^KTARA,  /.  vidi  1.  klijet,  a  (kao  da  je 
auymentiitiv).  —  Akc.  se  mijena  a  yen.  pi.  k|e- 
tara.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  jNema  onde 
ku6e,  ouo  'o  zalosna  i  kukava  kjetara  u  kojoj 
ne  bi  vuk  zimova'.    J.  Bogdanovic. 

KLETAEICA,/.  dem.  kletara.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,Zavuka'  se  u  onu  kjetarlcii  pa  se  ui  ziv 
ue  cini'.    J.  Bogdanovic. 

KV^TARICICA,  /.  dem..  kletarica.  ,Mila  'o 
meni  moja  k(etarici('a'.    J.  Bogdanovic. 

Kl^liTISTE,  m.  i-i.li  1.  klij.t  iinnie  l,,ti  luiymen- 
tativ).  —  Sam  oblik  kl.'ti^i,.  ((,■  pnindnjf  w  iiprav 
niydje:  oblik  se  kli'ti^tc  iiiibr.i.  n  r/nbirsknm  spo- 
inenika  xiv  vijeka;  kasnije  ylasi  i  u  jaznom  ijo- 
roru  kletiste,  a  u  zapadnom  klitiste.  —  Izinedn 
rjecnika  ii  Danicicevu  (kletiste  , crates  pastorales'). 

a.  vidi  1.  klijet,  a,  a).  Da,  daju  (vlasi  mana- 
stiru  Arhandelovu  u  I'rizrenu)  otb  kletista  jagiie- 
tinu  i  isporkb.  Ulasnik.  1-5,  310.  (1348'!').  ,Quod 
istis  Vlachis  de  Zenta  Bielize  . . .  promittere  pos- 
sint  et  dare  medietatem  ipsarum  planinarum  .  . . 
et  quod  a  die  quo  venerint  et  appulerint  sint 
exempti  pro  tribus  annis  a  solueudo  ducatum 
communi  nostro  pro  qualibet  cletista  .  .  .'  (Lib. 
rog.  1427 — 1432).  K.  Jirecek,  die  wlachen.  7. 
Vlah  Vlaha  potiste  a  katunaru  kletiste.  M.  Drzic 
290. 

b.  u  jednom.  primjeru,  pisca  Dubrovcanina  xvi 
vijeka  kao  da  znaci  kuiii  Hi  stan  iiopie.  Ako  so 
rasstavi  ova  nasa  zema}ska  kuca  ovoga  kletista 
i  pribivalista.    B.  Gradic,  djev.  1.58. 

I*,  vidi  1.  klijet,  b.  Ovi  sluga  Boziji  iste  rici 
drzase  vazda  prid  sobom  u  svom  klitistu.  M.  Zo- 
rifiic,  osm.  .57.  Eodi  ditesce  musko,  i  bivsi  sama 
u  svome  klitistu,  zadavi  ga.    zrc.  87. 

il.  II  nase  vrijeme  samo  kao  mjesno  ime.  Kli'- 
tHte,  jodno  mjesto  u  Zbojstici  (u  okrugu  uzickom 
u  Srbiji).    ^j.  Stojanovic. 

KLETVA,  /.  vidi  kletva.  —  U  jednoya  pisea 
cakavea  xvii  vijeka.  Psosti  i  kjetve.  Michelan- 
gelo. 27. 

KiiiCA,  ./'.  villi  1.  klica.  —  (hi  xvii  vijeka  « 
pisaca  cakavaca.  Koreua  al'  kjice  petrofca  i 
luka.  D.  Barakovic,  vil.  331.  Prez  cvita  kjica... 
Kjica  procvate.  I.  Ivanisevic  273.  Iz  zem|e  plod 
ili  k}ica  poradja  se.  A.  Vitajic,  ist.  278.  —  V 
nase  vrijeme  a  jednoga  pisca  Hokavca  zapadnoga 
yovora.  Uzdaue  u  se,  to  je  k|ica  do  jeiluomu 
redovitomu  razvitku  osobnomu.  M.  Pavlinovic, 
rad.  5.  Bila  bi  u  nam  podsjecena  kjica  avakoj 
hlepiii  za  dobrotom.  84.  —  U  prenesenom  smisln. 
Xema  kjice  u  obrazu,  blijed  je,  nema  crjene  zi- 
lice.    M.  Pavlinovic. 

Klf/ICOGEIZ,  m.  (koji  yrize  k(ice)  Phylloxera 
vastatrix  PL,  lozni  useiuik.  —  U  jednoya  pisca 
nasega  vremena  koji  ce  biti  sam  ovu  rijec  nacinio. 
Pod  imenom  usenca,  klicogriza  (,tilossera').  M. 
Pavlinovic,  razl.  spis.  58. 

IvJ-jIOATI,  kjicam,  impf.  nastajavati,  upiriati 
se :  ,Klicaju  ft-atri  da  ne  puste  pod  popovinu  onu 


iirju;  uije  vele  u  obicaju).  M.  Pavli- 


1.  K^jTJC,  b,  a). 


iiDvir. 

KlrilN,  III.  villi  1.  lilin.  —  U  itekijelt  zapadnijeh 
piMicn,  a  iimettii  rjccnika,  ti  Mikalinii  (hod  klin). 
Kjin  kjina  izbija.  P.  Zoraiiii'-  1''.  'I'uran  visok 
razorismo  mlati  i  k|iiii  i  polugama.  I.  Zaiiotti, 
on.  31. 

KlfilS,  III.  vidi  3.  Klis,  a.  —  I'  iickijeh  .iitpad- 
nijeh  pisaca.  Za  Kjis.  Stat.  po).  ark.  5,  318. 
Na  1538  bivSi  Turci  K|is  osvojili.    Norini  39. 

K^ilSKI,  adj.  koji  pripada  K(isu,  vidi  kliski. 
Pod  zapovidju  kjiskom.    Stat.  po).  ark.  5,  815. 

K^jtSUEA,  /.  vidi  klisura.  —  TF  jednoga  pisca 
cakavca  xvii  vijeka.  Vladislav  razbi  veliku 
turske  vojske  silu  blizu  kjisur  islandinskih  u 
dragi  humskoj.    P.  Vitezovii,  kron.  119. 

K^iiSXE,  K^iSTI,  vidi  klijosta. 

Kl^ITI,  k|ij6m,  impf.  vidi  \d\ti.  —  U  jednoga 
piscn  cakavca  xviii  vijnka.  Nomu  radost  cvate  i 
kjijo.    A.  Vita|i6,  ist.  87a. 

KUCJCATI,  k)6cam,  impf.  o  find  .sto  cini  voda 
kad  kap^e  malo  po  iiialo.  —  Jamacnu  je  rijec 
oiKimatopejska.  —  U  jednoga  pisca  cakavca,  xvi 
rijehi.  Kako  voda  iz  staklena  suda  komii  je 
zijatjo  usko  a  ostali  kip  razkosan,  i  nim  iiag- 
nufsi  za  htec  najeduo  van  iziti,  ne  more  neg  po 
malo  po  malo  kjocajuii  van  kapati.  P.  Zoraiii6 
33l>. 

KLOCNUTI,  kloonem,  pf.  vidi  kjucnuti.  —  U 
jednoga  pisca  JDalmatinca  nasega  vremena.  -Ptioe, 
koje  kloonu  gdjekoje  zrnce.  M.  Pavlinovic,  rad. 
155.  KJocnuti,  jodnom  gucnuti :  reco  se  kjuna- 
stomii  zivu;  cf.  kjumiti.    M.  Pavlinovic. 

KlfiOCKA,  /.  vidi  kvo6ka.  —  U  na^e  vrijeme 
II  jednoga  pinca  iz  Bokc.  kotorske.  Kao  pilad 
kad  ih  klooka  navabi.    S.  ^ubisa,   pric.  111. 

K^jONUTI,  k)6nem,  pf.  vidi  kjunuti.  —  U 
istoga  pisca  u  kojega  ima  i  kjocnuti.  Pilic.i,  ako 
se  IvadSto  i  klonu.  M.  Pavlinovic,  razg.  104. 
Klonuti,  k|uuom  se  masiti,  udariti;  malo  koga 
udariti.    M.  Pavlinovic. 

K^OVA,  /.  goriii  zub  u  norasta.  Babina  greda. 
nidi  1.  kajac. 

KLOVATI,  k)6vam,  impf.  vidi  k|uvati.  —  U 
ixtotja  pisca  u  kojega  ima  i  klocnuti.  Da  sve 
prijote  i  biskupim,  da  ce  ih  kjovati.  M.  Pavli- 
novic, razl.  sjjis.  11.  KJovati,  kfuvati,  svako  zivo 
kjunasto  kjova  kada  zob|6.    M.  Pavlinovic. 

KLUC,  u  Vukovii  rjeiniku:  k)uc  kluc!  kad  se 
kazuie  kako  je  ko  sto  sjekao  rdavo  ,6iu  wort 
ungeschicktes  hacken  zu  bezeichnen'  ,sonus  inepte 
tundentis'.  —  isporedi  -kjucalo.  —  IJprav  je  glas 
kojijem  se  pokaeuje  buka  kojom  kokosi  (Hi  druge 
ptice)  k^uvaju.  ali  vidi  i  2.  kjucati. 

KtjTJCALO,  m.  onaj  sto  kfiica  (u  prcnesenom 
smislu),  sto  udara  po  iemu  nozem  Hi  sjekivom, 
ali  vidi  i  2.  kjucati.  —  Va]a  da  se  govori  samo 
II  sali  (n.  pr.  inati  kaze  djetetu,  kad  nozem.  sjecka 
po  stolu).  —  U  Vukovu  rjecnikii :  ,der  hacker, 
picker'  ,qui  cultro,  securi  tuudit'  s  primjerom: 
iStani  ti,  k|ucalo  ,sagt  die  mutter  zum  kinde  das 
mit  dem  messer  auf  den  tisch  hackt'. 

K^UCANE,  n.  djelo  kojijem  se  kluca.  —  Sto- 
ry's je  ohlik  klucanje.  —  U  Tlrliini  rjrruiku: 
kliicanje  ,beocata  per  prender  il  rihu.  pmlaiidosi 
d'  nccelli  di  rapina'  ,rostri  ictus'  i:i|i':  ii  s/iilirevii: 
,rostro  cibiim  capere';  u  Vukovu:  dim.  v.  kjuvane. 

1.  KlsiUCATI,  kliieam,  impf.  dem.  kjuvati  (a 
ridi  i  kjucnuti).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i 
2  sing,  kjik-ri).  —  Od  xvn   vijeka,  a  izmedii  rjec- 


nika  u  Belinu  (jbeucare,  pigliare  il  ciljo  col  bocco' 
,rostro  cibum  capere'  134^),  u  VoUigijinu  (.bee- 
care'  ,becken'),  «  Stiilicevu  (,rostro  cibura  capere'), 
M  Vukovu  (dim.  v.  kjuvati).  Kokos,  ka  ostaje 
doma,  bez  pristanka  kjuca.  (D.)  Poslov.  danife. 
Prvi  klasi  pod  kojijem  poplavi  zemfa  za  liih  (za 
ptice)  budu:  kjucaju,  pitaju  se  prid  ocima  istijem 
od  gospodara.  B.  Zuzeri  209.  Tup  kjuii  imadu 
ne  moguci  kjucat.  A.  KaniXli6,  roz.  8.  Ovi  je 
(petlovi  prepelicu)  pocnu  kjucati.  I).  Tjbradovi/'., 
basn.  79.  Tako  mqje  tijelo  vran  ne  kjucao!  Nar. 
posl.  vuk.  307.  Na  zlatnoj  tepsiji  od  zlata  kvo6ka 
s  pili6ima  bi.ser  kjucala.  Nar.  prip.  vuk.  11.  — 
Melaforicki.  .lesu  mnozi  u  krstjanstvu  ne  samo 
poletari  neg  kojijem  su  dorasla  krila.  koji  sve 
vrijerae  od  zivota,  kako  i  ptice  u  Ijotno  doba, 
vosele  se  i  planduju.  po  vas  dan  igre,  .seti'ie,  raz- 
govori  i  posjedi,  svud  kjucaju  tamo  i  amo,  sve 
sto  je  Ijepse  i  rasko.snijo  sve  je  za  liih.  B.  Zuzeri 
210.  —  U  prenesenom  smislu  o  rihama,  kad  cu- 
paju  mama  na  udici.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  352. 
—  I  sa  se,  reciprocno.  I  kojih  jest  fala  kjucat 
se  sa  svima,  jer  je  narav  dala  kjun  zakucen  nima. 
A.  Kanizlii,  roz.  8. 

2.  KJUCATI,  kjiicfim,  impf.  vidi  kucati.  — 
Samo  u  Voltigijinu  rjeiniku :  ,picchiare'  ,an- 
klopfen'.  —  isporedi  kjuc  i  kjucalo. 

K^UCKANE,  /(.  djelo  kojijem  se  k(m:ka.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KLUCKATI,  kji'iekam,  impf.  dem.  kjucati.  — 
U   Vukovu  rjecniku:  vide  kjucati. 

KLUCNUTI,  kji'icncm,  pf.  vidi  kjunuti,  per- 
fektivni  je  glagol  preiiia  kjucati,  po  tome  se  moze 
shvatiti  kao  dem.  kjunuti  (ali  moze  biti  da  po- 
staje  upravo  od  kjuc).  —  .l/.-i  .  vc  »<■  mijena  (aor. 
2  i  3  sing,  kjiicnu).  —  U  ii<i-r  rnjrnir.  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu.  (dim.  von  klmiuii).  A  petao 
coveka  mozda  nije  iii  kjurnuo.  M.  D.  Milicevic, 
medudnev.  23. 

1.  KLTIC,  kjuca,  iii.  unciis,  clavis,  naj  starije 
je  znacene:  nesto  kiikii-^hi.  suriin  iisiiorcdl  kjukai; 
ali  je  od  toga  vec  u  iJi-n^laniisl.-n  ihiha  postalo 
drugo  (Ho  je  naj  uliicinjr) :  urudr  :a  zatvorane 
i  otvorane.  —  I/,'.  /.'(//  je  u  gen.  sing,  taki  je 
u  ostalijem  pinliiuiiii,  o^im  nom.  i  ace.  sing.,  i 
voc:  kjucu,  kjiici  kji'icovi).  —  RijeC  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  kjucb,  riis.  k.iioh-s,  ces. 
klic,  po(.  klucz.  —  Nalazi  se  i  oblik  kluc,  ali  to 
moze  biti  samo  s  nepomne  u  izgovaranu  Hi  u 
pisanu.  —  /'  svijem  je  rjecnicima  (u  Danicicevu 
kjucb)  sa  znaeenem  ,clavis'  (,chiave'  ,schliiss6l'). 
a.  clavis,  orudc  (naj  cesce  gvozdeno)  kojijem 
se  zatvora  i  otvora  brava;  ova  je  mlade  znacene, 
ali  je  naj  ubicnije  u  nase  doba. 

a)  u  pravom  smislu  (u  niiroihiijriii  pjes- 
mama  stoji  mnozina  i  kad  se  (I'ln^ri  <i  jnlnom 
k(ucu).  ail)  uopee.  Vbzimajetb  klisijarhb  u-iUivb  i 
kjuce.  Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  159.  Protu  kjuce 
vbdajetb.  Domentijan')  70.  Aleksandar  oblomi 
kjuc  i  k  liemu  (ka  konu)  ulize  i  osedla  ga.  Aleks. 
jag.  star.  3,  229.  Mnozijemi  klucmi  zatvorise  tam- 
nicu.  Zborn.  105a.  V  kastel  kjuce  nosi.  Mou. 
Croat.  224.  (1527).  Eto  te  pak  sreca  izruci  tak  da 
t"  bule  sve  zavide,  erbo  svaka  cuju  i  vide  pod  za- 
klopom  tvojih  kjuoi.  M.  Pelegriaovi6  187.  Kako 
s  kjucem  vrata  otvaraju  se.  F.  Glavinic,  cvit. 
394*.  Vrata  dobra  s  ki'akunom  i  klucem  utvr- 
djena.  M.  Bijankovic  82.  I  svojim  klucim  svim 
odklapa  blagoshranje  svoga  Albana.  J.  Kavaiiin 
223a.  Priklopni  kjuc ;  priciiien  kjuc  .ehiave  falsa' 
, clavis  adulteriua';  priciuiti  kjuc  jContrafare  la 
ohiave'  ,clavem  adulterare'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
1891'.     Nit'  ima  drugoga   kjuca  za   otvoriti  ovije 


1.  K]^UC,  a,  a). 


vrata.  F.  Lastric,  od'  lOG.  Eto  ti  k[uc;  uzmi 
koliko  ti  je  drago.  A.  Kanizlio,  fran.  34  Kako 
kluci  tilesni  otvaraju  i  zatvaraju  kuc'ni.  Ant. 
Kadcic  225.  K}uc  laziv,  k}uc  pricinen  ,clavis 
adulterina'.  J.  Sfculli,  rjecii.  kod  kjuc.  Da  te 
bacim  u  kameiiu  kulii,  pak  da  k|uce  u  more  za- 
bacim;  kada  kjuci  iz  mora  izadu,  onda  ces  se 
greka  oprostiti.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  74.  I  u  ribi 
kjuceve  nadose.  2,  74.  Ja  bi  kail  pred  tamnicu 
doc^i,  al'  je  pu.sta  siiioc  zatvorena,  i  kjucevi  dvoru 
odneseni.  2,  98.  U  vratima  k]uce  ostavio.  2,  n06. 
—  bb)  us  kjuc  moze  sc  izrcH  Uto  nr  znlvoni  i  otnord. 
(hraoa,  vrata.  l;.<>r('r,i,  snfm,  1,-iini  ihl  }  Hi  sta  ae 
hrani  u  zatmn mi  ihiisIh  hi    /'.  hln^jnt,  i  In  nbicno 

(jenetioum  .S  jin liillniluiu  ml  {lunir  Inll  l>r:  jirijc.d- 
loya,  ako  nijr  ■■^nin  ^iii,shnitir).  rjntr  (II.  )i.  II  liaj 
proom  pritlljri  II I  n,!/.  l.-hr,,iii  j,i,<,<iiiii  jrin.  Sb  kluri 
crbkovnymi.  Sii.v:i,  Up.  si  ml.  sl'i^"-  i".  l"'f-  "''i' 
skriiiice  kju<"'b  pi'edan  jfidiiomu  svojijehb  slugii. 
.Spom.  sr.  2,  128.  (IKiB).  Marusa,  ti  gdjp  siV  na 
t'  kjiice  od  kamare.  N.  Na(eskovii;  1,  2.'>7.  Kltire 
mi  da  od  krcme.  M.  Urzii'-  20.  U  mono  jo  khic 
od  brave.  lli.">.  Poda  mu  kjuc  oil  .svojo  skrii'io. 
B.  Kasio..  fran.  116.  Sisto  niii  da  kjui-(3  nil  blaga. 
P.  Hektorovic  (?)  9.5.  Ki  od  crikve  drzi  kjuci. 
97.  Kjuc  od  jedne  bra\'e.  P.  Lastric,  od'  1(16. 
Nezin  posa'  bijase  drzati  kjiuie  od  raanastira.  M. 
Zoricic,  zrc.  46.  Od  tamnicc  kjuco  uzimala.  And. 
Kacic,  razg.  SGb.  Ali  ran  sb  ino  ne  mogase,  vac 
mu  daje  kjuce  bila  grada,.  94''.  Svojili  gradova 
kjuce  pridadose.  kor.  426.  I  dado  joj  kjuce  od 
sanduka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  242.  Petar  uze  viuce 
i  senicu,  i  kjucevo  od  ncboskog  carstva.  2,  2. 
Bog  im  dade  od  nobosa  kjuco,  z^itvovi^o  sedmora 
iiebesa.  2,  H.  Boga  moli  Ogiiana  Marija :  ,Daj 
mi,  Boze,  od  rajovali  kjuco,  ila  od  raja  otvorinio 
vrata'.  2,  11.  Ovo  s' kjuci  od  niojcga  8imo(^,/. 
(id  mjesta  gdje  ,/e  zatmiren).  2,  7J.  Od  kulo  jo 
kjufie  odnijela.  2,  177.  Na  nomu  su  kjuci  od 
kapija.  2,  478.  I  dovati  od  graila  k|ucovo.  2,  606. 
Dok  ukrado  kjuco  od  tamnico,  od  rizuieo  i  od 
koiiusuice.  3,  124.  (Jarica  mu  ua  polasku  da 
kluceve  od  dvanaest  podruma.  Nar.  prip.  vuk. 
24.  Da  zene  kju6i  od  kaiuar.  Nar.  prip.  mikiil. 
.32.  —  cc)  s  prijedliifidin  [»«[  h  mslr.  knd  xe  slu 
hrani  zntvoreno,  a  .s  iici-.  l.-nd  sv  .ulnini  frii~lik(i 
■<!C  ne  poznaJK  u  si'akoin  pnnijii-ii).  Ovo  zlato  rail 
bih  pod  kjuc  stavit.  M.  Dr/.ii-  ^i.il.  Ovi  so  sudci 
imaju  pristojno  liraniti  spravni  u  niislu  posobitu 
pod  kjucem.  B.  Kasic,  ril.  9.  I  la  jodiin  kral 
budo  zatvorio  u  jeduoino  pribivalistu  joduo  vc- 
liko  blago  pod  klucom.  i\l.  Zoricic,  osiu.  lOli. 
\)a,  03uzne  samo  zlato,  i  pod  kjuc,  ga  svoj  za- 
tvore.  V.  Doseu  2.31'i.  Ima,  li  so  dri'.at-i  u  crkvali 
i  po  koji  uacin  prisla.vni  sakranjonat  y  liua  .  .  . 
pomriivo  pod  kjuc.  Ant.  Kadcic  169.  Zato  kucnik 
pod  kjuc  sirce  mece.  J.  S.  Rejkovic  218.  Oni 
koji  spavaju  pod  kluoevima.  S.  l^ubisa,  prip.  1K(I. 
Obje  kutije  zatvori  pod  kjucum.  265.  —  Inko  .vt 
kaze  i  ispod  kluca  kad  se  slu  null  i:  ziitromid 
mjesta.  Da  redusi  ispod  kjuca  daje  smok.  .1.  S. 
Rejkovic  68.  —  dflj  drzati  kjuco  iiiui  i  sin'  ZDii- 
cci'ic:  upranlati,  vladati  kiiniiii,  iiiuini'iii  iridi  jiri- 
iiijere  kod  bh)). 

0)  u  iiietnforickiim  sinislii.  aa)  it  porziji, 
pii  yrckoj  mitoloiiiji.  Eto  zora  klucmi  od  zlata 
vedri  otvorit  istolc  ide...  I.  Guudulic  5,S7 — 538. 
Zlatni  kjuci  no  su  (^Aibavi)  dvora.  .  . .  tijem  nije 
rijeti  cudo  nijodno,  ako  .  .  .  zlato  i  jubav  sad  u 
jedno  Kalinku  su  pridobili.  460.  —  bb)  u  leo- 
lofjickom  jeziku.  Tebi  dam  kjuci  krajestva  no- 
beskoga.  Zadar.  lekc.  44.  Tebje  6u  datl  kjuce 
od  krajestva  nebeskoga.  N.  Ranina  1761'.  Dacu 
ti  kjuceve  od  carstva  nebesnoga.  Vuk,  mat.  Hi,  1 9. 


97  1.  KLTJC,  a,  c)  ee). 

—  Imouuje  .se  oblast  kjuca.  S.  Budinii,  .sum.  14'''. 
Radi  kriposti  i  oblasti  kjuci  crikve.  ispr.  31. 
Ti  mogucim  vlada'uc  kjuci.  J.  Kavanin  296''. 
Grisi  uoiiieni  prid  krsteiie  nisu  podlozni  kjucem 
oblasti  crkvene.  Ant.  Kadcio  185.  Oblast  od 
kjuca  crkvenih.  225.  Po  kreposti  kjuceva.  J. 
Matoviii  99.  —  Zac  on  komu  je  tribi  uoiniti  po- 
svetilno  od  potribo  je  da  ima  kjuce,  naj  prvo 
tribuje  viditi  od  kjucev.  znati  bo  je  prvo  da  ime 
kjuc  preneseno  jest  od  telesuoga  k  duhovuim; 
kjuc  bo  v  telesuih  jost  naoin  otvratiti  niku  pro- 
tlvscinu  ka  zabrahuje  da  bi  .se  ne  moglo  imiti 
pristupjenje  k  kuci.  tako  je  osce  i  v  duhovnih: 
ono  ca  odvraca  (.Hamparskom  (jrijeHhim  odvrcpr) 
grih  smrtiii  ca  jest  supi'otivscina  za  vlisti  v  kra- 
jevstvo  nebosko  zove  se  kjuc,  i  ta  kjiu''  jest  troj. 
zac  niki  jost  kjuii  oblasti,  i  ta  ima  sam  Bog  .  .  . 
drugl  jo  kjuc  visokosti.  i  ta  ima  vsak  clovok... 
treti  'k\nk  je  sluzbe,  i  ta  kjuc  imajut  si  (Hi  imaju 
vsi?)  redovuici.  Narucn.  73li — 74''«.  Da  jih  (;/r*7«ej 
paka  podlozimo  kjucem  crkveuim  od  svetoga  od- 
risei'ia.  Ant.  Kadcic  199.  Da  se  metnu  (grist) 
pod  kjuce  od  odrisena.  M.  Dobretic  164.  —  Vi- 
kavicria  divice,  ti  si  kjuc  nareSeni  od  izvrsitih 
peral,  koja  nam  otvaras  vrata  od  krajevstva  ne- 
beskoga. M.  Jerkovic  79.  Otvorivsi  meni  vrata 
od  krajestva  tvoga  kjucem  od  milosrdja  tvojega. 

A.  Gucetic,  roz.  jez.  253.  O  sveta  pokoro,  kjuce 
od  slave  viciie.  I.  Ancic,  ogl.  94.  Dospivam  vas 
po  krizu  kjucu  od  raja.  L.  Terzic  323.  Krstene 
jost   kjuc   od  raja,  vrutak  zivi.    M.  Dobreti6  38. 

—  Ona.  kjuce  dr2i  bogatstva  bozanstvenoga.  J. 
Filipovic  1,  536''.  Od  koga  blaga  kjuce  dade 
apostoloni.  F.  Lastric,  ned.  45.  —  Ovo  bo  je 
kjuc  koji  olvora  vrilo  od  milosti.  387.  —  ck)  a 
dnhiivniiin  sinislu,  iwpie  Icao  nacin  koji.jem  se  sfo 
mule  dnbiti,  steci,  izvrsiti  itd.  Ponizenstvo  jest 
kjuc  oil  znana.  M.  Radnic  .353b.  o  djevice, 
ti  si  imala  biti  kjuc  nasega  odkupjena.  J.  R. 
Oucetic  19.  Potanko  motreiie  kjuc  je  dobrim 
poslim.  M.  Favlinovic,  rad.  52.  —  (lU)  ono  sto 
zdtriini,  Ir  II  didiiiPHom  xmisln,  I'teko  zlo  kojega 
.ST  lie  iiinzr  riirjek  izbiiniti.  Izpod  kjuca  lako- 
mosti   da  s.>   ikiMl  voc   oprosti.    V.  Dosen  551'. 

c)  It  prenr.sdiiiiH  smisiu. 

aa)  iio  pnmaze  da  xe  moze  shvatiti,  ra- 
ziiiaji'li.  Za  naci  lustrije  kjuc  ove  naredbe.  M. 
Zoricic,  aritm.  71.  Kjuc,  pravilo  za  razdjejeiie 
,repartitions-schliissel'.  Jur.  pol.  terminol.  429. 
Kjuc  prinosni  za  razporezivarie  priiio.sa  vjerskih. 
Zl.ornik  zak.   1868.  2.3R. 

bb)  preiiia  predasiifiim  ikud  mi))  iiiiciii 
kn.jije.m  sii  moze  citnti  tajiio  pixmn.  —  ii  iia^n- 
rrijemc  (po  drugijcm  jezicima).  Takvo  pismo 
mozo  so  samo  pomocu  , kjuca'  prostiti,  u  kojem 
JH  naznaceno  kako  se  svaka  brojka  ili  slovo  cita. 

B.  Sulek,  graf.  umjot.  80. 
vc)  kamen  u  zgradi  na  kojemuje  iistalo 

na4onenit,  Hi  iiaj  gorui  kamen  u  sooda.  —  (I 
.jrdtioga  pisca  xvn  vijekii  (bice  pi>  drugijem  .jezi- 
ciiim).  Ako  u  gradi  pado  jedan  kamen,  ne  cini 
mnogo  stote,  ali  ako  pade  kjuc  koji  jest  kameu 
koji  zatvora  ostalo,  obori  svu  gradu.  M.  Radnii' 
47a. 

lid)  mjesto  kiid  treba  proci  da  se  u(ezc 
II,  kakao  kraj,  tc  kad  ,je  iitvrdeno  moze  braniti 
alasak.  Pocoo  je  obsidiiutje  od  Frederikstal, 
grada  jaka  i  kjuca  od  Norvegijo.  A.  Tomikovic. 
ziv.  311.  Proviacki  kaluderi  drze  kjut  Boke.  S. 
^ubisa,  prip.  264. 

«e)  gvozdeno  orude  kojijem  .ie  udvija 
ziiooj  (saraf,  loza,  nrtak,  vijak,  biirma).  —  U  pi- 
saca  naSega  vremcna.  Kjuc  za  vrtak,  tech.  ,sclii-au- 
bonschliissel',    frc.  .clef   a  vis,  tourne-vis,    clsf  a 


t.  K^UC,  a,  c)  ee). 


i'ktous',  ogl.  ,scrow-key,  screw-spanuei',  tal.  .cliiave 
a   vito'.    B.  Sulek,  rjei'^n.  znanstv.   naz. 

ff)  clavicula.  k^uinn  kiisl,  vidi  kjufac. 
—  //  pisacfi  nnSefia  i-remena.  K|uc  (kJufnaSa, 
k)u^ac),  lat.  ,clavicula'  .HohUissBlbeiii',  tal.  ,clavi- 
cola'.    li.  Sulek,  rjei'U.  znanstv.  naz. 

fff/)  a  miizici,  neki  zinil:  Inji  ii,,kiizn.je 
kako  treha  vitati  note.  —  U  nn^r  rrijriiir  po 
ilnujijem  jezicima.  —  J' bidekoni  ri'i-uil.-n  :  Imsov 
k|ur  jbas.sschlussel'. 

b.  ucMi)  nnkriv^enn,  isporedi  k)uka. 

a)  uncus,  kvaka,  kuka.  >i'i)  uopce.  —  mnze 
hiti  da  onto  pripada  uvaj  primjer:  Ogiii,  cesli, 
kjisci,  k|uoi,  .  .  .  svo  sionske  muke  ine  ...  J.  Ka- 
vanin  4."i9''.  —  zn  ovaj  iiije  mi  jnsiiii  ziiitfei'ie: 
A  drvene  nogo  nasadili,  pa  idahu  kao  na  kju- 
('•eve.  P.  Petrovic,  gnr.  vijen.  01.  —  bOJ  kixika 
kojnm  se  guii  sijrno.  —  u  Bjelostjencevu  rjccniku: 
k|ut'  z  kojem  se  seno  pvu''e  ,uncinus',  i  u  Viikovu: 
,dcir  hacken  zum  heuraufen'  , uncus  foeno  extra- 
liendo'.  —  ri-j  kuka  kojom  se  koze  vadp  iz  var- 
nii'c.  u  Srijomu.    M.  Medic. 

h)  riHj  na  kiu'<nnn.  —  U  Viikoru  rjrrriiku: 
rog  na  kucama  .der  schiofe  dacUlialkeu'  ,trabs 
tecti  obliqua'  .s  dndatkom  da  ^c  goevri  u  Crnoj 
(iori. 

c)  krirndni'n'  rijeke  i  kraj,  zeinja  ydjc  je 
(wakovo  kriri(<huh'.  —  Izmedu  rjcinika  ii  Viikovu: 
jdie  kriuumuii^'  des  flusses'  ,cui'va(.ura  Huminis' 
(kao  n.  p.  kod  Kladova).  cf.  Krajina  Negotinska, 
(  ((  Danicirnu :  kjucb  ,maeaudor",  dva  su  se  kraja 
tako  zvala,  jedau  negdje  izmedu  Stipa  i  Prilipa: 
,spIo  u  KJuci  Kunarjane'  (Mon.  serb.  G3  god. 
12113 — 1.302),  a  drugi  u  Peku:  ,po  sri"'de  raskoga 
K|uca'  isla  je  meda  selu  Srpcima  (Sr.  letop.  1847. 
4,  -53  god.  1381).  —  Na  levo  izdiskali  su  kuku- 
ruzi  kao  u  kakvom  moravskom  k)ucu.  M.  D. 
Milioovic,  zim.  vec.  330. 

tIJ  goriH  zglarak  na  zadi'toj  nozi  u  kona 
Hi  u  vola.  —  Izmedu,  rjecnika  it  B;jelostjencei>u: 
kluc  kona,  vola  na  zailiieli  nogah  .sufl'rago'.  A 
na  stra/.ne  poklpkiiuo  l<]uco.  Sav.  pjes.  petr. 
3,   176. 

2.  KlfiUC,  kji'ica,  m.  nidi  kjucai'ie.  —  .{kc.  je 
kail  kod  I.  k[uc.  —  Rijec  je  stara,  ispore.di  riis. 
icuoMT.,  izvor.  —  Izmedu  rjei-nika,  u  Mikalinii 
\k|uc  od  vrjele  vode  , fervor',  i  kud  vreiije),  u 
Sltilicevii  (,aestus,  fervor';  vreti  kjueima  ,maxime 
fervere,  aestuare'),  ii  Vukovu  (,da.s  hervorwallende 
des  siedenden  oder  iiberhaupt  sprudelnden  wassers' 
,a(|Ua  bulliens':  bije  kjuc).  Kako  u  paklu  gdi 
vre  kjuci.  M.  Vetranic  1,  21.  Grab,  kad  se  vjui, 
kad  ga  k|uc  mece  uz  brdo  i  nizbrdo.  N.  Pali- 
kuca  5.  Pak  pristavi  da  tri  ure  vrije  kjuc  jDa- 
cajuc  a  ne  da  se  grije.  J.  S.  Kejkovic  10.5.  Cini 
k]ucem  kotao  vode  vriti.  322.  Stanu  vreti  iz 
jezera  krvavi  kjucevi.  Nar.  prip.  vil.  1807.  751. 
fzvire  izvor  Lavinac,  i  tako  izbija  k|uc-,  da  bi 
mogla  mala  vodenicica  mjeti.  Vuk,  dan.  1,  36. 
Na  goruemu  derdapu  slabo  se  kad  vidi  kameue 
posrod  vode,  nego  samo  kjueevi  i  klobukovi.  2.  36. 
Pod  k|u(evma  krvi  blagorodne.  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  i).  Bob  hcase  pod  kjuc  nabuktati  i  na- 
greznuti.  S.  Lubisa.  prip.  31.  Voda  buji  u  naj 
zegci  kjuc.  1(>2.  More  uzavri  kao  kjuc  u  lopizi. 
267.  Kad  je  u  prvoiuu  kjucu,  zakune  vodu.  V. 
Bogisic,  zborn.  .562.  .Voda  na  k|uC-.  .Drzi  vodu 
na  oguu  do  dva  kjuca'.  ((  Diihniniikii.  P.  Jiud- 
inani. 

3.  KI^UC,  Kjiica,  iii.  mjenno  inie.  —  Akc.  je 
kao  kod  1.  kjuc.  —  AVy  ccHit  vala  da  je  isia 
rijec  ill!  1.  kjuc  pod  b,  c),  ali  inoze  gdjegdje  gna- 
citi  .Uii  1.  k|uc  pod  a,  c)  ddj  Hi  ■•ilii  2.  k|uc  (kao 


98  1.  Kl^UeANICA 

iznor).  —  Vrlo  se  mnogo  mjesta  ovako  zove;  evo 
ill  samo  nekoliko,  n.  p. : 

a.  11  Bosni,  selo  u  okrugu  bihackom.  Statist. 
bosn.  48.  pomiiie  se  od  xv  vijeka,  vidi  u  Dani- 
cicc.im  rjeiUiikn:  Kjuci.,  grad  u  Bosni  i  sada  na 
Saui.  U  K|ucu.  Mon.  sorb.  425.  (1443).  Gradi, 
K[u6i,.    439.  (1446). 

b.  selo  a  Dalmaciji  ii  kotara  knitiskoiii.  Report, 
dalm.   1872.  41. 

c.  selo  u  Hercegovini.  Statist,  bosn.  113.  — 
Izmedu  rjecnika  a  Vukovu.  Od  bijela  K|uca  i 
Klobuka.  Ogled,  sr.  67.  I  vr6i  cu  ga  u  Kjuc 
kapetanom.    93. 

(I.  a  Ilrvatskoj.  a)  selo  u  zupaniji  zagre- 
harkoj.  Razdijej.  88.  —  b)  selo  u  zupaniji  ra- 
razdifiskoj.  98.  —  c)  zaselah  u  zupaniji  modrmko- 
rijeikoj.    53. 

c.  u  Srhiji.  II)  selo  u  okrugu  va{evsko7n.  K. 
Jovanovic  102.  —  l>)  planinski  vrh  u  okrugit 
vranskom.  M.  D.  Mili6evic,  ki-aj.  srb.  275.  — 
r)  (Xaija)  kladovska  (zove  .v.)  K]uc.  Vuk.  dan. 
2,  50. 

JvlriUOA,  f.  sajiv  nadimak  za  visoko  tanko 
zensko.  —  U  nasc  vrijeme  u  Lici.  .Borne,  brte, 
ja  ne  bi  one  kjuce  uzo,  ■pa.  so  ne  ozenio'.  J.  Bog- 
danovic. 

K^jI^CAC,  kji'icca,  m.  uprav  dem.  kjuc;  u  pi- 
saca  nasega  vremena  znaci  sto  i  kjucna  kost, 
ridi  kod  klucan. 

KLUCALO,  n.  voda  vrela,  na  k^uc.  —  U  jed- 
noga  piscu  nasega  vremena.  Skoci  kao  klucalom 
polivon.  M.  P.  Sapcanin  1,  110.  —  isporedi  kjucao. 

KLUCAN,  kjucna,  adj.  vidi  1.  kjucani.  —  U 
pisara  nasega  vniiiena.  Kjucna  rupa,  v.  k}uca- 
nica.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  Pise  se  i 
kjucna  kost  (prema  nem.  scUliisselbein),  clavi- 
cula, tc  xnai'i  jednii  od  dnije  tanke  i  podule  kosti 
sill  stiiji'  jiiid  ipiiiiii  mid  jirrijein  rebrom  i  zdru- 
ziijii  iiniiliiii  hiisl  s  liiimtiriini.  Kjucan,  zool. 
,s(  liliism'l-  (in  zus.  )■;  klucna  kost  (kjucao,  k]u- 
cica,  k|ucnai'a),  lat.  .clavicula'  .schliisselbein',  tal. 
.clavicola'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  On 
pokaza  desnu  kjucuu  kost.  h.  K.  Lazarevic,  on 
zna  sve.  40. 

1.  Kl^ITCANI,  adj.  kuji  pripada  kliu-ii.  —  ispo- 
redi kjucan.  —  V  Viikoi'u  rjecnikn:  n.  p.  rupa 
(kud  se  kjuc  zavlaci)  ,schlussellocli'  .foramen 
clavis'. 

2.  KLUCANI.  III.  pi.  iiiir  .'<eorii  ii  Hercegovini. 
Razdijej.  120. 

1.  KLUCANIC.A,  f.  a)  brava;  b)  yvoidena  (a 
narodnoj  pjesmi  zlatna)  mutka  .^to  se.  na  zateo- 
renijnn  vratiina  provlaii  kroz  kolnte  namjestene 
III!  nhji  piilr  (III  I, mill  Jure  iitn-iteiiii  rriila:  c)  za- 
.■iitriiirii.  iiiiiiiiliil :  ihriklmi  iiii  iruliiiiii.  naj  prvo 
jr  riiiiriiir  II  <hiiijiiiirj.',,iiriiii,i-.  il nigii  (uz  pri-0 
i   Irrri'l    ii    Hjilnsl jiirrni    i    ii  St iilirrni.  a   siiinii  ii 

\'iiki>ni  :  liii'r  ii  lljilnsljinirni  i  ii  Slitliirru: 
celrrin  ,11-  "  ""«■  >-njriii<-  ii  Diilin.rinkii  iP.  Bud- 
mauij.    —  Od   xvii    njeka,   a  izmedu    rjcinika   a 

Vraniicemi  (,sera')  gdje  se  naj  prije  milindi.  u 
Mikalinii  (kjucanica,  brava  ,sera,  claustrmu   fer- 

unti)    da 


rum 
iiica 


roum'),  «■  Belinii  (.serratura,  stru 
serrar  cou  cliiave'  ,sera'  670''),  /(  lijil.istj, 
(kajkavski  kjucenica,  brava.  zaklop  ,^.  lii,  ■  Imi- 
fcri-oum  aut  lignoiim'i,  ii  .lamhrcsin  i  n  k|ur 
,sora'),  a  Volligijinii  (, serratura'  .lijnr-rlil.ws- 1,  u 
Stiiliceru  (kjucanica  ,sorra,  cuspis,  tigilluui.  veitis'; 
kjucenica,  v.  kjucanica  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
HabdeliceiHi) ,  u  Vukovu  (,der  riegel'  .pessulus' 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  U  avliju  sedam 
cardakova,    na  svaki   je  kjucanica  zlatna).   —   U 


1.  Kl^TICANICA 


99 


ovijem  prim.jerima  kao  da  je  naj  prro  znaiiiiie: 
U  kuci  sveto  u|6  neka  se  ue  drii,  neg-o  da  se 
shrani  u  kojnj  strain  od  orikve  s  kjucanieom  i 
kjucem  zatvorenom.  M.  Bijankovic  60.  TT  kojoj 
kjucanice  jesu  jako  s  krakuni  ujacane.  A.  Vi- 
tajic,  ist.  o'25.  Odnese  ji  s  razbijeiiima  bravama 
i  kjucauicama.  E.  Pavif',  ogl.  '203.  U  onom  po)u 
u  kojem  sam  ja  vazda  icivio  nejma  nikakove  kju- 
('•anioe.  A.  T.  Blagojevic,  khin.  .')4.  —  {'  ovinia 
kao  da  je,  driigo  znaiene:  Samson  Tazamsi  oboja 
vrata  sa  svqjimi  kjucanicami  i  okovanji.  Korizm. 
'.•8'>.     KJucanice   gvozdeiie   razbi    Isus  od   liuiba. 

1.  Ancic,  vrat.  46.  Salomi  vrata  na  dvojo,  a 
kjucanicu  na  troje.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  4'2.  Otvo- 
rila  devet  kfucauica  i  desetu  bravu  dubrovacku. 
3,  43G.  Nije  ni  kjucanice  na  vratili  mogao  na- 
ciniti.  Nar.  prip.  bos.  1,  7h.  —  U  pmiesKnoin 
fimisln,  injesto  ■•ito  zatvora  i  hrani  koji  kraj  (ispo- 
redi  1.  kjuc,  a,  c)  dd)).  Be  dobise  Brdsku  kju- 
canicu. Nar.  pjes.  vuk.  5,  213.  —  JJ  pisaca  na- 
sega  vremena  ima  i  pefo  znai'-ene:  k(u('a>ia  nipa. 
KJucanica,  tech.  .schloss,  versehluss',  tal.  ,sevram6, 
serratura';  (kjucna  rupa)  .srjilusselloch',  tal.  ,buc;o 
della  chiave',  frc.  ,enti-ee  (de  la  clef)',  egl.  .key- 
hole'.   B.  Sulek,  rjocn.  zuanstv.  uaz. 

2.  K^UCANICA,  /.  I'idi  k)uca.  —  U  naie 
nrijeme  u  Lici.  .Trazicu  ja  curu  pr.ima  sebi, 
necu  ja  one  kjucanice'.    .1.  Bogdanovic. 

Kl^ilJOANKA,  /.  vidi  1.  k|ucani.'a  /a).  —  U 
nase  vrijeme  u  iigarskiiflt  Hrraln.  Od  jiibavi 
stoji  otprta  kjucauka.    .larke.   '-Hi 

K^UCANE,  n.  djelo  kojijem  sr  k{uai  {pidi  1. 
k]ucati).  —  isporcdi  2.  k|uc.  —  Stariji  je  obUk 
kjucanje.  —  U  Belinu  rjeiiiiku:  kfucanje  ,bollore' 
, fervor'  144l>;  kjucanje  utrobno  .borbottamonto 
di  corpo'  jVentris  murmur'  ll.'ia  i  ii  \'nliipii:  ,das 
sieden,  aufwalleu'  .asstus'. 

K^^IJCAO,  kjucala,  adj.  iiijirav  jinrt.  /innl..  act. 
(jlagola  kjucati),  koji  kliira,  rri".  —  /'  rutse 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnikii  a  Vukmui  (,siedend' 
jbulliens'  S  primjeroiit :  Polio  ga  kjuralom  vodom). 
KJucalim   mastom    ugrejati.     P.    Bolic,    vijiodjel. 

2,  159.  Iz  vina  k|ucalog.  2,  333.  Dobra  jo  kju- 
cala voda.    F.  Dordi'viA,  pcolar.  4."). 

1.  KljjUCAE,,  kjucilra,  in.  claviger,  clavicula- 
rius;  faber  claustrarius.  coijrk  kiiji  kriini,  cnixi 
kfuce ;  conjek  (knnici  knji  kii'ic  l.iarr  iridi  1. 
bravar).  —  Undi  ii,isl,irk,'i  i  nhliku  n,li  -..sp.Mhir. 
—  Akc.  kaki  je  n  ijni.  simi.  Iitl:i  jr  ii  ushi/ijiitt 
padezima.  osim  noin.  ■■<iiiii.  i  nir.:  kli'iiaru  (kjii- 
(■■ax'e),  kjiicari.  —  .S  jin-ij''iii  .nnri-i'ii'iit  rij<'<-  je 
■■itara  i  mozebiti  pra.itarniskii.  ixjmrrdi  xlslor.  k)u- 
carh,  rus.  KAMHny\-.   res.  kluciir,  klicai-. 

II.  covjek  koji  liriiiii.  rum  k^iice.  —  V  ^rijem 
rjecnicima :  u  Vram  iiieu  i.promus'i,  n  liclinu 
(klucar  od  vinice  .bottiglierc,  (-olui  che  tieno  cura 
liel  vino  che  si  Ak  a  tavola'  ,vini  epularis  curator' 
146a),  ((,  Bjelostjenieou  (k|ucar,  konobar,  koji 
k|uce  nosi  ,claviger,  olavigerus,  cliduehus,  pro- 
cellarius,  cellarius,  promu.s  condus,  dispensator', 
V.  safar),  u  JamhreSiceint  ('.claviger' i,  '/  Vulliiji- 
jinu  (.cantiniere'  ,schliisseltrager' ),  n  Stiilirrra 
(,clavium  custos'),  u  Viikomi :  ,der  lii's.'hlii«.:.>r' 
.claviger'  ,(iu  den  kUisternV,  ((  Diinirii'eni  i  l;|ucari. 
,claviger').  a)  kaltidi-.r  koji  drzi  kliirr  a  nuina- 
titiru.  Postavjati  k|ucarja  khice  uzimajuste.  Sava, 
tip.  stud,  glasn.  40,  169.  ( .iriiijejnskop  ,/eiKta- 
tijr)  prizvavb  kjucara  i  vbpi-osi  jego  aste  cbto 
obretajetb  se.  Danilo  267.  Sbdbsu  kb  kjucarevi 
(a  driigiitii  rukopisu  k|ucaru)  jako  da  vbzbnietb 
vino.  2ii8.  —  b)  cnnjek  koji  ima  kliice  od  pintiice. 
kiiriohc.  Nijedan  k|ucar  nij'  verovau  .  .  .  uikomii 
da  je  dal  iii  prikazal  ili  posudil,  voja   da  bi  diil 


1.  k^uCaenica 

z  nega  konobi  van  po  kigodi  zakou  .  .  .  Zak. 
vinod.  69.  Kako  da  je  on  kjucar  bil  u  Berislo 
Ferenca  na  Easohatcu  i  da  je  primal  vin  pri- 
hodak.  Mon.  croat.  2.")2.  (15.52).  Dogodi  se  da 
dvojica  od  poglavitiji  dvorana  kra}a  Farauna, 
to  jest  uaj  stariji  klucar  i  naj  stariji  kruhar 
kra|a  uvridise.  E.  Pavic,  ogl.  83.  Ti  vici  Petra 
kjucai'a.  neka  ti  donese  olbu  pelenasa.  Vuk,  dan. 
1,  83.  —  r)  koji  hrani  i  cava  kliice  od  kiu-e,  nd 
crkve,  od  tamnice  itd.  Kfucar  ce,  u  noci  ki  f.ini 
ulazit  Orontu,  svud  poi'',i  tve  ime  proglasit.  S. 
Gucetic  214.  —  Dosadi  so  kjucaru  one  crkve  ce- 
kati.  Nar.  prip.  vrc.  51.  —  Dovede  kjucar  od 
tavnice  tri  tata.  M.  A.  Eelkovii,  sabr.  72.  — 
rt)  metdforicki  (u  teotogiikom  sinislu).  Sebe  k}u- 
oara  narece  liiti  raju.  Glasnik.  10,  248.  Da  ga 
papom  uclni  i  kjucarom  od  raja.  I.  Ancic,  vrat. 
201.  Osobiti  kJuc  al'  ti  moc  data  svetoj  crkvi... 
i  tako  tko  no  znade  k[ucem  vladati  ue  more  ni 
otvoriti;  zato  se  o6e  znanje  i  nauk  u  misnika 
klucara  svete  crkve.  svit.  61.  Apostoli,  kjucari 
nebeski.  S.  iVIargitic,  fal.  11.  K  poglavaru  apo- 
stolskomu  i  kjucaru  nebeskomu  s.  Petru.  F. 
Lastric,  ned.  7.  Toliko  godina  i  toliko  cetrdes- 
nica  ima  oprosteiia,  koje  razdiluje  papa  riraski, 
kakonoti  klucar  od  ovoga  blag-a.  svet.  99->.  Papo 
kjucari  Isukrstovi.    99*. 

b.  vidi  1.  bravar.  —  Od  xvu  vijeka,  a  iz- 
medu, rjecnika  ii  Mikalinu  (kjucar,  koji  cini  kjuce 
,clau.strarius')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  ii  Belinu 
(.chiavaro  e  chiavajo,  chi  fa  le  chiavi  o  serra- 
ture'  .artifex  claustrarius'  189b),  u  Bjelostjeneeva 
(kjucar,  mester  koji  kjuce  dela  ,clavicularius 
faber,  artifex  claustrarius'),  u  Voltigijinu  (,chia- 
varo'  ,sohlosser'),  u  StiiUeevii  (,clavium  faber'). 
I  kovaci  i  ladni  kjuftari.  M.  A.  Eejkovie,  sat. 
K8'^.  Jedan  kjucar  unide  iiosoci  jediui  liraru. 
A.   T.   Blagojevic,  khin.  43. 

2.  KLUCAR,  m.  ime  sehi  a  HrvaUkoj  a  za- 
paiiiji  modnisko-riji'c.koj.    Razdijej.  60. 

KlfilJOAltKNE.  ».  djelo  kojijem.  ae  Icfucari,  vidi 
k|ncariti. 

K^LICARE\',  adj.  koji  jiriiMido  klurara.  —  U 
\'akorit  rjernikii. 

Kl^lfCARKVAC,  Klucdi-evca,  m.  ime  hrdu  ii 
Srhiji  II,  iikriiqa  sahackom.  M.  T).  Milicevic,  srb. 
427.' 

1.  KI.JTCARICA,  /.  ze,isl.-o  rrladr  lr,,in  kliiror 
(eidi  1.  kluc.ar,  a,  b)),  -ito  iijirarla  kiicom.  —  Od. 
xvii  rijekii,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjetosljenceru 
(.(■lavigera,  cliducha'),  u  Vidtiijijinn  (,donna  che 
porta  chiavi,  econoraa'  ,haushalterinn'),  it  Viikoiui 
(,die  schUisselbowahrorin'  ,clavigoi'a').  —  I' sirijem 
primjerima  stoji  mi'taforicki  (ii  teologickom  smislu), 
0  liogorodii'i.  liuaju  se  priporuciti  kjucarici  od 
azne  nebeske.  I.  Ancic,  svit.  41.  Ti  budvici  kju- 
carica  vrata  vikovicrii,  otvor'  nam  je  na  cas 
smrti  nase.  ,L  Banovac,  razg.  143.  Ti  nel)eska 
vratarica  jes'  i  rajska  kjucarica.  P.  Knezcvir, 
pism.   149. 

2.  Klf/UCARICA,  /.  'lieki  cvijet.  K)urarica 
(prema  nem.  schliisselblume),  poj.  kluczyk.  Pri- 
mula veris  L.  (I.  Sabjar).    B.  Sulek,  im.  147. 

K1,jU(  'ARITI,  kji'icarim,  impf.  raditi  kao  k-liirar, 
drzati  kjiice  (kao  1.  kjucar,  a,  b))  i  vladati  kueom. 
—  U  nase  vrijeme  n  Lici.  ,11  lio  su  kjuci.  ona 
svima  nama  kjucari'.  ,Ispasce  i  noj,  cini  mi  se. 
na  brzo  klucareiie  iz  ruku'.  ,Stani,  dok  ti  sin  za- 
kala  majariti  i  kjucariti,  molices  kugu  dn  t"' 
udavi'.    J.  Bogdanovic. 

1.  Kl^UCARNICA,  ./■.  iiijesfo,  k.iim,  diaan  gdj, 
radi    k(iiciir    (ridi    1.    kjurar.    b).    —   U  jeiliioi/ii 


1.  K^iTjf  ARNICA 


ion 


3.  K];.ueiTi 


pisca  xvui  oijcka.    Kako  Khinki  ustavit  bi  svoga  ] 
sina   u   kjufcaniici   uameScati.    A.  T.  Blagojevic, 
khin.  43. 

2.  K^UCARNICA,  /.  «  VnUii'iijinu  rjciniku: 
V.  kjuranica.  —  riepouzdnno. 

KtrCAROV,  adi-  I'idi  k|u?arov.  —  I'  Vuknvn 
rji-(-itiku. 

KI^UCAESKI,  ac^.  koji  pripada  k^ncarima.  — 
(hi  xviii  nijeka,  a  izmedu  rjccnika  u  Viikovii 
I  .boschliesseni  eigen'  ,clavig;erorum').  ['device 
k|n(-arske.    A.  T.  RIa£;ojevi6,  khin.  74. 

K^iUCAST,  ailj  kiiliisl.  —  Postclje  od  1.  k|uc, 
b.  —   U  Bjeh'sljciirmi   ijirnikH :  v.  zavit. 

1.  KLf;OATl.  k|rM.'.in,  imp/,  vidi  klokotati, 
klokuiiati.  —  Akc.  t<e  mijci'ia  ii  priics.  1  i  2  pi. 
k|ncamo,  kjugite,  i  u  nor.  2  i  ;3  ttiiiji.  k|iira.  — 
(jd  XVII  injcka,  a  izmcdu  rjeinikn  n.  Miknjinu 
(kjucati,  vrjeti  ,ferveo,  buUio,  fervesco'),  u  Be- 
linu  (.bollire  gorg:ogliando'  ,sonore  fervere'  14-t''), 
H  VolUijijinu  (.brontolare  in  o.orpo;  sg-nrgaro,  zam- 
pillare'  ,im  leibe  kollern;  hervorquellen'),  u  Stit- 
liievu  (,fervere,  foi-ve.sceve'),  if  Vuknvu  (kluoati, 
kjufa,  n.  p.  voda  .wallen'  ,aestuo').  IT  jcdnome 
velikom  kazann  kjufia  voda.  Nar.  prip.  vuk.  112. 
Video  sam  voliki  kazan  gde  k|u('a.  113.  Zakuna 
vodu  da  ne  k|uca.  V.  Bogisio,  zborn.  562.  Dok 
je  vosak  kjucao,  on  se  cedi.  F.  Dordevic,  pcelar. 
45.  —  U  VoUigijiim  rjecnikii  ima  i  drugti  zna- 
crne  (u  prenesenom  smislii)  :  krcati,  mr.Uati  (O 
Irhahti,  crijevima).  isporedi  i  kjucaiie  u  Bclinii 
rjt/cniku. 

2.  KLUCATI,  kluoiun,  impf.  zatrorali  k{n(xni. 
—  U  Still iceva  rji'cniku:  ,(;lavi  claudere'.  —  Po- 
tvrduje  se  saino  dozcno  ,s  jirijMDzimii  (zak|iicati, 
otkjucati). 

3.  KLUCATI,  k|uraijj,  imiif.  ridi.  k|ucati  m. 
KLUCATI  SE,  kjucam  se,  iiiipf.  a)  eonveniro; 

confirmare,  slagati  se  (s  kirn),  poijadali  se,  lu/a- 
dati  se ;  potvrAivati,  odohravafi :  h)  aceidero,  do- 
gadati  se,  zhirati  se.  —  Mikln^ir  irtAiiinl.  wdrtorb. 
hid  k|uk-)  misli  (dajhiuli  ui  :,i„r.'n-  Lad  b))  da 
je  srodnn  s  1.  k|uc.  —  Od  \i\  ri/,'Lii.  ridi  h\ 
Miklnsio,  lex.  palooslov.''^  ijdjr  tiiiu  jiriiiij'rii  za 
znaiene  ki)d  a),  mi  istum  diJis'ii  nun  i  iil:liriii 
nblik  kjucati,  koji  se  nala-i  i  n  Stitlii-erii  rjec- 
iiiku  (^.approbare'  .s'  dodiilkoin  da  je  uzeUi  iz  bre- 
rijara).  —  Druiju  znaixne  iiiih.odi  se  ii  jednom 
primjeru  xiv  vijeka  i  i>talr  ii  Datiiciievu  rjci- 
niku (,accidere').  Vb  podviguhu  i  iiiuyilii.  jelioi 
inocBskomukjucajufcb  se  zitejstvu.  Glasnik.  11,  GO. 

K:^iUCERINA,  /.  aitf/m.  1.  k|iio,  ridi   k|u6ina. 

K^UCETINA, /.  antiiit.  1.  k|iifi.  —  I'  Stiilicrvii 
rjecniku:  v.  k|ncina. 

K^jUCEVI,  m.  pi.  iiiie  mjeslu  ii  Srhiji  n  nkniijn 
biugradskom.  —  isporedi  3.  K|uc.  I>iv.i(l:i  u  Ivjn- 
cevima.    Sr.  nov.  1863.  .362. 

K^IJCI,  m.  pi.  ime  sascoku.  «  IJrvatskoj  u  za- 
paniji  zagrebackoj.  Razdije).  74.  —  isporedi  .3. 
Kjiio. 

KVUOIG,  m.  dew.  1.  kjur.  —  TJ  pnirom  smislti 
a  jednom  primjeru  xv  vijekn,  i  otale  u  Diiniei- 
cevu  rjeHnikii  (kjucici>  ,clavicula').  Vise  roconi 
pokladb  prbda  se  u  jeduoinb  main  kovrescu  n 
komunt,  a  osta  k|uri(M,  u  gospode  Jeloiie.  Mon. 
serb.  387.  (1436).  —  il  prenesenom  sinishi  kao 
prpo^ak,  rasklad  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  k|u- 
6ici  za  zasajei'ie  trsja  ,vitiarium,  malleolus'. 

1.  K:^UCICA,  /.  dem.  kkika.  —  U  Slalieevu 
rjecniku:  ,e.xigiius  uncus'. 

2.  K^TICICA,  /.  vidi  hid  kjucan. 


1.  Kl^UCIO,  m.  dem.  1.  klui^.  —  Akc.  se  niijiiia 
u  gen.  pi.  kji'iflca.  —  Od  xviii  vijekn,  it  r.iurdn 
rjeinikn  ii  Belinu  (.chiavetta,  chiave  picoohc  .rl.i 
vioula'  189'>)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  n  SLuli- 
ievu  (jclavicula'),  u   Viikovu. 

a.  u  pravoin  znnienu  (u  jedinom  primjeru 
metaj'orickij.  Zlatan  k|ucio  gvozdena  vrata  otvora. 
Nar.  posl.  vuk.  91. 

b.  u  osobitom  znncenii:  ono  dim  se  navija 
sahnt.  Kjucid,  tech.  ,schUissel  (z.  b.  einer  uhi-V, 
tal.  jchiavetta  dell'  orologio'.  B.  Sulek,  vjorii. 
znaustv.  uaz. 

C.  M  prenesenom,  smi.ilit,   civijn  nn  guslamn. 

—  U  Belinu  rjecniku  :  .biscaro,  legnetto  nella 
ciiua  del  leuto  o  d'  altro  istrumento  a  oui  si  at- 
taccano  le  corde'  ,vertioillum'    142'^. 

<l.  u  prenesenom  smislu,  kao  bilkn.  K.|ncic 
svetoga  Petra,  Eumai-ia  L.  (Sladovic).  B.  Sulok. 
im.  147. 

2.  K^UCIC,    111.  iiijesHo    ime,   isporedi   3.  kjuf. 
a.  u  Srbi^ji.  ti)  II  okriigu  cuprijskom.    Zemja 

u  KJuiicu.    Sr.  nov.  1875.  10i)6.  —  b)  u  okriigu 
poznrevnckom.    Zom|a  u  Kjucicu.    .Sr.  nov.  1872. 
907.  —  r)  u  okrugu  smederevskoni.    Niva  u  K|u- 
cicu.    Sr.  nov.  1861.  672. 
I>.  vidi  Khiftik. 

Kl^lT(":i6-BRD0,  n.  ime  seUi  u  Urmtskoj  u  zu- 
piiniji  xiigrebackoj.    Razdije].  67. 

lvlf.lJI.'IK,  ;/(.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xiv 
vijeka.  1  u  Kjuciku  na  Rani.  Spom.  stoj.  26. 
(1332).  —  Maze  se  cilati  i  K]ucicu. 

1.  KJ^ilCINA,/.  augm.  1.  kluc.  —  Akc.  se  mijena 
u  yen.  pi.  k]iicinri.  —  ('  nnse  vrijeme,  a  izmertu 
rjeinikn  u  Stuliiemi  (,ing6iis,  votus  vel  vilis 
clavis').  —  U  Lid  inoze  znaeiti  u  prenesenom 
siiiislu :  duf/e  noge  (podrug^ivo).  ,Ka'  ti  on,  brte, 
oko  vatre  zasjede,  pa  one  svoje  kjucine  (kjuc.e- 
rino)  ispruzi,  onda  ziv  coek  ne  mari  vatri  prila- 
ziti'.    .T.  Bogdanovic. 

2.  KLUCINA,./.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
knezemikom.  Niva  u  Klueini.  Sr.  nov.  1871. 
859. 

1.  KLUCITI,    kjmum,    impf.  piviiihali.  kririli. 

—  Postaje  od  1.  kjuc  (ridi  osohili)  li)  //(  <"/  kluka. 

—  U  jednoga  pisca  xv  vijekn  (s  unlnfm  ii:l:ijnii 
znaienem:  pregibali,  pa  ponizivalij,  n  izmedn. 
rjecnika  u  Bjelo.Ujencevii  (k|ucim  ,curvo,  adnnco', 
V.  zavijam)  i  u  Stulicevu  (v.  prignuti).  Nemi- 
lostiv  on  toko  jest,  da  grad  vazam  svih  kjuci  ni- 
zoko.  M.  Marulic  20.  Poj  poni,  tvqja  cud  kamo 
te  sad  kjuoi.  237.  —  /  .v«  se,  refleksivno.  —  u 
Bjelostjencevu  rjecniku :  li]ucim  se  ,curvesco',  v. 
skjucujem,  i  u  VoUiijijinu:  ,incurvarsi,  rannic- 
chiarsi'  ,sich  biegen,   kriimmen'. 

2.  KLUCITI,  k|upira,  pf.  dogodili  se,  zgoditi 
se,  zbit'i  se.  —  isporedi  kjucati  so  (kjuciti  je  per- 
feklirni  i;lii<i<il  jinma  kliK-atil  —  /i'/;>("  je  litni-a 
(koa  r^ti.'i-sinii  ,il,i,inh.',,ii.,r.di  sl^l.,'r.  kliirili  s,;, 
■)iiitlt'ni<_  Kl]iH-\i\  ^j':i.  -  I  l.iiiitiiiiiii  /'iyiiiiiiiia 
crkiiiiiit  III  ili  miji  siiiiijem  ./viikom,  n  izmcdu  rjei- 
nikn u  Danicicenu  (,aceidoro'). 

a.  aktivno.  Aste  kjuciti.  si.iiari.tb  nekomu 
cloveku.  Mon.  serb.  37.  (125.3).  —  isjioredi  3. 
kjuciti. 

b.  sffl  se,  rejh-ksirno,  a  znncriie  je  isto  kao 
kod  nkliriifhin  ijl^niiiln.  Kolb  velika  ta  sramota, 
jomu/.e  ;;ri  liii  ^^  ^ip mu  dlbgu  iziskanu  kjucitb  se 
Vb  sbnbiu.'  \i.^ilii.  ilovekb  i  apostolb  stydcti  se. 
Domentijan-i  i^i)^.  Aste  i  Ivjucitb  ny  se  si.mrbtb. 
IJanilo  212. 

3.  K^JUCITI.  kjiiclm,  pf.  dotaknuti  se  koga 
(ubjrkt.n).  —  Akc.  sc  ne  mijena  (nor.  2  i  3  sing. 


8.  KLUCITI 


101 


K^TJN,  a. 


kliici).    —    Vala  da  je  ista  rijer  sto  i  2.  kluciti. 

—  S  ooijem.  se  znaienem.  nahodi  u  iiase  orijeine, 
n  izmi'du  rjecnika  u  Viikovu  (,am'uhren'  ,attingo' 
■s  pninjiTOm:  Nijesam  ga  klucio).  Proslo  je  to, 
iiajo;  ne  smo  mene  niko  kjuciti,  da  uiu  je  majka 
Jaiia.  M.  D.  Milieevic,  ziin.  vec.  301.  Kazu  fla 
ga  Vidak  .  .  .  nije  vise  iii  [n'stdiu  klurio.  L.  IC. 
Lazarevic,  on  zua  sve.  10. 

KLUriV,  (idj.  horistati.  —  /'  Slulinni  /:/'■(■- 
nikn:  ,utilis,  ijuod  e.vpedif  v  ilnildlkniii  ilu  jr 
itrjetu  iz  brevi/jara.  —  Aku  je  rijiT  pinr.ilnii,!.  jid- 
staje  ltd  2.  k|iicif.i  (isporrili  jirra  min'-ciir  kml 
k|uo.ati  se). 

KI^UCKI,  adj.  koji  pn/nula  iiijrMii  h(i(r-iL  I 
jedaii  se  od.  nih  ualazio  piirod  Tiiuoku,  a  drugi 
od  KjucKe  strano.  Viik,  rjeuii.  predg.  iv.  K|u<'ka 
nahija.  F.  Jiikii'-,  zomj.  iit.  —  Kliu-ko  Pojo,  sc/o 
It  Bosni  u  okrti()ii  IniniirL-'ini.    Sl.jlist.  lio^n.  HO. 

KLUCUNOSA,  III.  viirj.'l:  l:,ij,  „ns,  l:(,nr.  ,sy,„- 
ri:di  k)ucar,  a.  —  Siiiiiu  it  Shiln'ini  rirniihii: 
,claviger'. 

KJ^UJDRVO,  »(.  (;•';  it  yiikuni  rji-ciilkii :  klilj 
drvo,  veliki  djetan  ,art  spnchi.'  ,]nc,i  goiuis-  .<  ilii- 
datkom  da  se  iitimri  n   I'mnJ  (liiri. 

Klf.U.rO,  m.  imi-  kmh,.    V.  Knrola.-,  do.,,,  ziv.  III. 

—  Moze  hifi  lii/p.   Ivjiisc. 

K^ifTK,     III.     i:,inrrn,n     ,,n,:,lr,     mrrs»/,     lrkii(. 

—  Akr.  sr  l,lijr,'lit  II  lor.  k|nku.  J/.m'<'  hill 
srudni)  n  1.  kjiikati.  —  Od  svjii  rijiku,  n  i:iiirilu 
rjecnika  it  Stulirrrn  (,uva  r-iiin  sun  -^xu-m  son 
musto  pressa')  i  ii  Vtikunn  .dio  zonlnii-klon 
traubeii'  ,uvao  <^oiupro.ssao').  Ii  vnzioiiicjci  kjuka. 
Glasnik.  .')6,  200.  (173.3).  Proiuda  .sn  izgi'ief-eno 
grozde  sa  sii-om  zajeduo  zovi'  khik.  Viik,  pism. 
78.  —  Ima  i  dnitia  ziin&u'ir  ii  ]'itkoni  r/niiikii: 
med  s  voskom  iziuijosan  zajmlno.  nli  ,/V  jdiiiin  ihi 
ista  rijeij. 

KI^iJKA,  /.    riili    i.   Kuka.  ,s,„„rdi    I.    klii.-,. 

—  Rijec  ,ji'  prastai'iiixkii,  i.spDi-cili  /■».<,  i.-ihu.-.-i, 
eci.  klika,  pii(.  kluka.  —  Iniintu  rjrriukii  n  ['i-'iii- 
ciceou  (,liarpago;  >in<dntis'),  /(  .\likii(iiiii  !k|iika, 
kuka  ,uncu.s,  unciiuis'),  it  Bjiinnlii-firmi  ■  .uin'us', 
V.  kvaka),  ii  ■laiiihrrsircni  i,wi<:n^' j,  n  Willi'iijiiiu 
(.uiicino,  rauipiiKi'  .liackiMi,  klamiiK^r'i.  /(  Shilirmi 
(.uncus'),  if  Viikiinil  (vido  kuka  v  il.ddalktnii  dii 
so  f/ovori  II.  Jioci),  Niki  (miii'ruiri)  k]idiaMii  od 
nada  ostrimi  razdirani.  i''.  (Ilavinir.  evil,  xviri. 
Sve  na  Gike  olialisinn  kolii  i  kjukom  i  rukauii. 
I.  Zanolti,  on.  31.  Nnsu  uaiii  jaro  uiuko  oslro 
K|uke  i  trozul!|e.  J.  Kavai'iiu  ijol'.  Obirtisd  ga 
II  jodiioj  gredi  gdi  lun  .>pot  lilo  k|ukam  gvoz- 
denim  razdiraliu.  ,1.  Filijxivir  1,  HOa.  Kazdirase 
ih  kjukam  gvozdoiiini.  Ulagn  i,url.  2.  71.  IJziiio 
svoju  kjuku  i  uiotikii.  Nar.  prij).  \  uk.  [2'i.  l»o 
kluke  i  matike.  Bus.  vila.  ls:il.  233.  -  /  (/  ust)- 
hitom  znacenu  mi  Itijn-i:  K.luka.  liij(>oii()  zo|<>zo 
koje  se  ima  zalivatiti,  kada  sn  horn  vrata  olvoriti. 
l'\  Pilepii'. 

KLUlCALi),  n.  ii  Viikoni  arrmkii :  vide  iuu|alo. 

KLUKAN,  III.  im,-  n,ln.  K.  Kundac,  dm,,. 
ziv.  24. 

KbUKANA,  /.  iitii'  ki-iii'i.  K.  KuKda,.,  doui. 
ziv.  24. 

ICI^UKANE,  /(.  <//>/.)  kuji.jnii  sr  k(iik,i  iruli  I. 
klukati).  —  tilariji  jr  uhlik   klukaujo.  V  Be- 

liiiii  rjeciiiku:  kjukaujo  ,il  oacciare' ;  ii  Stiilit'rrii : 
.infci'usio,  immissio,  iujectio,  injectus';  ii  Viikuru: 
.das  stopfeu'  .fartnra,  saginatio'. 

KLl'UvA.ST,  adj.  kitkast.   —   Pu.^lajr  od  kluka. 

—  I'lili'rdciiO  ji'  .'itniin  n  :>ii>~fniij  rijrci  kjuka- 
.stonog  (nidi). 


KLlUCASTDNOli,  (((/;'.  ii  kiijefiu  ^ii.  kriiv  fklii- 
kaste)  iiotjr  tako  da  sc  .'ia^lnjii  ii  ktiliiiiiiKi  ii  iiii' 
sf  razmiiii.  —  Samn  it  Hjrlii^ljnuir.a  ijrt'iiikii. 
II  Jambre-iiceuti,  it  StulicKiui  (iz  Habdeliieim),  n 
snima  je  tiittiaceiiii  .vaiais'. 

1.  KLUK.\TI,  k]i"ika.iii,  impf.  tiskati,  pritiski- 
nili-  li-kiili.  sill  dii  III!  sil/i  iilnr  II  iisko  mjesto, 
II  11,1^1'  rrijriiir  II  iisiiliiliiiii  :ii,itriiii  iridl  Viikov 
rji'iiiik  I  pniiiji'ri:  iiupiiii.ili  ,ii.  j,.  ipiakii  prije 
jii-i'i'iiin.  —  Ake.  .v  m-  iiniriin  laor.  2  (  3  siiir;. 
k|i'dia,i.  —  Od  XV  rijrkii,  u  izmedii  rjecnika  ic 
Mikii(iiiii  (,k|iikati,  uk|idiatL  .iufcrudo,  infero'),  /( 
Bel  ill  It  ( ,i_:ai:(-iar  deutro,  come  carta  o  cosa  si- 
mile, in  qualcdie  luogo'  ,iiitrudo'),  ii  Stulicevii 
{,iiitruder(>,  immittore,  injicere'  iz  Mika(ina).  it 
Viiknni  1 11.  p.  gusku  ,die  gau.s  stopfen'  ,taroio, 
sagiiio'i.  Kazbire  picu  si  i  slasti  pvivraca,  i  vina 
okusi,  tiu-  11  so  sve  svraca.  da  ki  no  se  odvraca 
od  clolira  iiaiika.  prida  li  se  ne  izvraca  ca  se  totu 
kkika.  M.  Marulic  48 — 49.  Ostalo  nogami  gazi, 
kjuka  i   tlaci.    M.   Divkovir,  bes.    309^.     Nemilo- 

i  srdno  udri\-si  I'lim  na  zcMnIn,  njeki  ga  nogami 
kjukabu  i  trcjialiu.  3i;9li.  I'  Srijomu  se  kjuka 
n.  p.  giiska,  prstima.  a,  luoglo  bi  se  i  drvetoni. 
Viik,   pism.   7H. 

2.  K'tJlKATI.  K|iikrii,i,  imiif.  kiinUi.  -  l'i> 
sjererir.iipiidininii  knijeri iiiii  ml  wm  rijrkii.  — 
l:iiii,lii  r/iiiiikii  II  l:jrli,Klini(;rii  khika.m,  k|u- 
kati  .stri'jiif.o,  pulsito')  </,//r  sr  mij  prijr  nahodi, 
It  ,liiiiilirisii'i-ri(  (,pulso'),  II  \'iill iijijiiiii  (v.  kjuoati), 
11  Siiilirmt  (,sfcn«poro,  (lulsa.n"  /:  lliihdelihra). 
..Yt'tko   khika  na  vrata'.    iiii    h'ljni.     K.    I'ilepic. 

3.  KLriv.A'n,  kliikfiiu,  iiiipf.  mil  I,  k|ucati. 
-  II  ji'ihiniiii  pis,;,  I.:  Hnkr  iiiiasr  rrijrmi:  Na 
valri  k|iika  \idiki  mii'dciii  kotao.  S.  Lubisa, 
prip.  27  1. 

KLi'KK'A,  /■.  dim.  kjuka.  —  //  inik,'  rrijem,' 
II  [siri  s  ,is„liilljnii  ziiiii'iiinii:  iii„l„  i,,lieii.  lv|u- 
kica  .liamulus'.  I).  N(M„ani,',  cak.  kroal,.  stud. 
ilYsg.   :!l. 

KI^l"lKO\'NllJA,  /.  jido  od  po-act.  polivenc 
vrolom  vodoui  i  z.acii'ioni'  masru.  ii  hici.  V.  Arso- 
iiijnvir.      -    ispnrriii   k|ukiisa. 

JvLt'KOVO,    I,-    mjrsiin    iiiie.  I'rijr    iiaseipl 

n;  1,1,  II, I.     .-<.    Xovakovir,    pom.    131. 

IvLI  MvlIS.A,  /'.  jelo  kojo  so  pravi  od  presko 
(prijesne)  pogaco,  ako  se  udrobi  i  zacini  zacinom, 
a  utuco  se  uuilo  i  luka  bijcloga.  u  Dobro.selu. 
M.  Medic.  Ncko  jdo  o.l  liuvana  (ijesfca.  u  Ua- 
iiatu.    .lavor.    INHO.'    |(I3.  ispmrdi   kjukovnica. 

KLIlM.A'ri.  k|iii,iai,i.  iiiipl.  ri,U  klimati,  1,  c, 
,j  (k,iii  ,1,1  ji-  iiraki','"  ziiiii'ei'i.i').  —  U  narodniij 
jiripoi'ljirl  I.  Iliisi,,-  II  iiiiie  rrijeiiir.  Vidi  gdje 
ciganiii    kjuma  tuza.ii.     Nai .   prip.   bos.   1,  8.j. 

Kl^UN,  til.  rostrum,  i/iibica  a  plire.  —  Akc.  .«• 
mijina  ii  Ine.  .iiiiij.  kli'inu.  ii.  ijen.  pi.  k(iina,  n 
dill.,  iii.slr.,  loc.  III.  k|i'inima,  a  ako  se  it  innozini 
iiiiirii-  ov,  ,inila  je  ake.:  k|imovi,  k|unova,  kju- 
ntivima  (ill  k|i'uiovimay),  kjiinove.  —  Hadi  po- 
stiii'iii  mil  k]ii\ati.  —Bo  nialorii.i.  i.-./iioui.  moylit 
hi  lull  iinisiiicriiska  rijec,  aii  se  potordaje  istom 
MS'  nji'1,11  indi  F.  Miklosic,  lex.  palaeo.slov.'^ 
kod  kluutj.  —  Izmedu  rjecnika  it  Vraiiciceint 
(.rostrum'),  it  Mika(ina  (k|un  od  ptice  , rostrum'). 
II  Beliiiii  f.bocco,  ii  rostro  o  bocca  degli  uocelli' 
■rostrum'  131''  ;  .rostro,  il  becco  degli  uccelli' 
, rostrum'  <i33'f-i,  ((  Bjelostjencevii  (, rostrum'),  ii 
dainhrvsii-eint  (, rostrum-),  (f  VoUii'lijinil  (,becca) 
d'  uccello,  rostro'  ,schiiab6l'),  u  Stitliceim  (,ro- 
strum'),   u  Vakovit  (,der  schnabel'  , rostrum'). 

a.  V  praroiii  :iiii,'-ei'iit.     'Ina  (ijoliihicii)   pride 
k  nemu  nosoci  kitu  maslino  u  klunu.    Bernardin 


Kl^lTN,  a. 


t02 


KLUNETINA 


95.  N.  Eni^ina  116».  gen.  8,  U.  Prili6ue  golubici 
kojii  kjunom  rane  iie  zadava.  A.  GuCetic,  roz. 
jez.  112.  Lis  masline  u  k]uiiu  furu)  iiua.  I.  Crun- 
(liilic  ^30.  Nu  vr/.eiio  (tijelo  Dilaivrovo)  da  se 
(Irpi  pasjijem  iiokti,  ptifiijem  k|uni.  -551.  BijaSe 
joilan  gavraii  koji  iinase  jodan  sir  u  k|umi.  P. 
Posilovic,  uvijet.  IK?.  I  u  nmoz  loviiijeli  tao  .so- 
Icola  Ivada  upade  goUib  bili,  s\ak  ga  tote  na  okola 
iiohtom  doro,  kjuiiom  strili.  A.  Vitajic,  ost.  201. 
Xe  uCini  tako  golubicica,  nego  se  povrati  iioseci 
u  k|unu  granticu  masline.  i'\  Lastric,  uod.  387. 
Ostalili  ptica  kjuuovi.  A.  Kanizlic,  kam.  G9.  (J 
iiialo  vrime  (kokosi)  opet  k|mi  zamoce.  uzi\  207. 
Kril'ma  leti,  kjvmom  progovara.    Nar.  pjos.  vuk. 

1,  413.  Tri  ptifiice  goru  preletile,  svaka  nosi  ii 
kluuu  zlamei'io.  1,  497.  Krvava  ira  krila  do  ra- 
mena,  na  kjunove  b'jela  pjena  liga.  2,  306.  Tu 
dopade  soko  tica  siva,  u  k}unu  mu  vode  donosio. 

2,  397.  Poledese  dva  vrana  gavrana  krvavijeh 
k|una  do  ociju.  4,  164.  Detao  u  kjunu  nade  (zlo; 
cuje  ga  lovac  de  k|uje  pa  ga  dovreba  i  ubije). 
Nar.  posl.  vuk.  78.  ZIoj  tici  kjun  otpao.  92.  —  na 
kjun,  nalik  iia  k^un,  kao  kjnn.  Iz  kosijera  slike 
grube  JIGS  nezgroinni  na  k}un  pada,  cejupine  jazne 
trnbe.  I.  Gundulic  474.  Stvar  na  klun  ,unci 
instar  infle.xus';  na  k|uu  iskriviti,  nakriviti  ,adun- 
c.um  facers'.    J.  Stulli,  rjecn.  kod  kjun. 

b.  gorni  Hi  doiii  dio  od  k^una.  —  Iimedu 
rjecnika  u  Belinu  (gorni  kjuu  ,becoo  di  sopra' 
, rostrum  .superius';  doni  kjun  ,becco  di  sotto' 
,1-ostrum  inferius'  134'').  Kada  orao  ostarje,  tako 
mu  goriii  kjun  priraste,  da  ne  moze  nista  bla- 
govati.  M.  Divkovic,  bes.  .574''.  Nek  se  (mladoj 
lioadi)  s  goriieg  brci  skinii  kluna,  da  im  nije 
u  hranenu  buna.    J.  S.  Ee|kovic  161. 

c.  u  nekijeh  druyijeh  zivotina,  ono  Urn  jedti 
Hi  disii.  ako  jc  iole  slicno  klitiiii.  u)  yuhira  u 
make.  —  u  Bjelostjencevii  rjecniku:  kjun  muhe 
.museae  promuscis'.  —  h)  nos  u  slona.  —  u  Bje- 
lostjrnceva  rjecniku:  kjun  elefantov  ,rostrum  ele- 
phantis,  promuscis'. 

d.  uopve  stojc  nalik  na  klun  (iiaj  ceice  ako 
jc  krivu,  kitkasto,  kao  sto  jc  klun  u  nekijeh. 
ptica). 

Cl)  uopic.  Gradu  merle  struni  zelezniuii 
kjuni.  D.  Barakovic,  vil.  .52.  Pristalija  jest  co- 
baiia  supja  koja  more  od  drveta  biti,  ona  ima 
prirucak  na  strani,  sprida  pruza  limovoga  kjuna, 
na  kjuuu  je  od  lima  reseto.  S.  S.  Rejkovic  205. 
,Kuka'  ovdje  znaci  , kjuna'  (s  jedne  strane  kao 
trnokop  a  s  druge  kao  veliki  ,k}un').  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  31. 

b)  ktika,  kraka  uopce.  —  U  Mikalinn  rjec- 
niku: kjun,  ceukin,  vidi  kjuka. 

c)  na  kosjericu  kukasti  vrh.  —  U  Mika- 
linn rjecnika:  kjun  od  kosirica  , rostrum  falcis 
putatoriae'. 

(I)  na  kiiracn  druya  Tirana,  ako  je  ostra. 

—  U  Belinu  rjecniku:  kjun  od  koraca,  od  mlata 
.becco  del  martello'  , mallei  rostrum'    135*. 

e)  na  bruda  predha  strana.  oidi  2.  gubac. 

—  Izmectu  rjecnika  u  Belinu  (kjun  od  broda 
,rostro  delle  navi'  , rostrum'  633a)  {  a  Sttdicevu 
(kjun  od  korabje  ,navis  I'ostrum').  Svaka  lada 
bila  ribarica,  bila  na  druge  svrhe  odredena  ima 
svoj  jkjun'  ili  .nos'  (rostrum).  L.  Zore,  rib.  ark. 
10,  324.  Brodova  svake  ruke  i  svakoga  kjuna. 
M.  Pavlinovic,  razl.  spis.  383. 

f)  predni  vrh  na  opanku.  —  U  Vakovu 
rjecniku,:  vrli  od  opanka. 

«'.  rodin  kjun,  bilka.  Kjun  rodin,  Geraniuui 
L.  (Lazic).    B.  Sulek.  im.   147. 

1.  K^UNA,  /.  vidi  cakja,  h)  i  kuka.  —  U  Vu- 


koru  rjecniku :  ,osterr.  der  krampen'  .liarpaginis 
genus',  cf.  kuka,  fakja.  —  vidi  i  kod  kjun,  d,  a). 

2.  KlfiUN.A,  /.  naziv  za  zensko  kjunasta  nosa. 
—  U  na§e  rrijeme  u  Lici.  ,Ne  bi  ja  ono  kjuno 
uzo  za  carevo  blago'.    .J.  Bogdanovid. 

K^jUNAU,  kjiiuca,  m.  oidi  kjunic.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku  uz  kjunak. 

Kl^UNACA,  /.  AeHo  sto  ima  reiik  klun.  samu 
u  osubitijem  snacenima.  —  Akc.  si:  mijena  u  yen. 
pi.  kjiiuaoa. 

a.  nidi  sjuka.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
Kjuna6a  ,Scolopax  rusticola'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,  ifortsg.  43. 

b.  vidi  2.  kjuna.  —  U  naSe  vrijeme  u  Istri. 
Kjunaca  ,convicium  in  feminam  nasutam'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  ifortsg.  43. 

»t.  kjunaca,  velika  sjekira.  —  I'  nase  vrijeme 
u  Lici.    D.  Trstenak. 

<l.  kjunaca,  mala  kjunasta  kosa.  Slovinac. 
1880.  389. 

e.  di:ije  bilke.  Kjunaca,  1.  Stachys  arveusis 
L.  (Gospic),  (jer  je  pokjunita  —  kazu  u  Liki. 
Gospi6);  2.  geranium  primum  (Durante),  Erodium 
moschatum  L'Her.    B.  Sulek,  im.  147. 

Iv^^XJNACICA,  /.  dem.  kjunaca.  —  U  osobitom 
znacenu  nekakva  ptica.  u  nase  vrijeme  u  Istri. 
KJunacica  ,avicula  (^uaedam'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,  iftsg.  55. 

KlriUNAK,  kjunka,  w*.  vidi  kjunid.  —  Akc.  se 
mijena  u,  voc. :  kjunce,  kjfmci,  i  u  gen.  pi.  kju- 
naka.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Be- 
linu (jbecco  piccolo'  .rostellum'  134t>),  «  Bjelo- 
sljencevu  (kajkavski  kjunek  ,rostellum'),  /(  Stuli- 
cevii  (rostellum').  Kokosice  nose  u  kjunku  peli- 
nove  kose.  M.  Vetrauid  2,  272.  —  U  nase  vrijeme 
u  i.kolini  dubrovackoj  kao  prezime  ili  muski  na- 
dimak.    P.  Budmani. 

K^jUNAST,  adj.  vidi  kjunat. 

a.  vidi  kjunat,  a  (moze  se  kod  tuya  isiicati  i 
da  je  velik  k(un).  —  U  Belinu  rjecniku  :  ,chi  ha 
il  becco'  ,rostratus'  134'' ;  ,rostrato,  che  ha  rostro', 
,rostratus'  633i>;  u  Voltigijinu:  ,beocoso,  rostrato' 
,der  einen  grossen  schnabel  hat" ;  u  Sttdicevu : 
,rostratus'.  KJunast,  koji  ima  kjun  velik.  M. 
Pavlinovic. 

b.  vidi  kjunat,  b.  —  U  nale  vrijeme  u  Lici. 
jLijepe  cure,  po  Bogu  brte,  samo  da  joj  nos  nije 
kjunast'.  J.  Bogdanovic.  —  rece  se  porugjivo 
zensku  duga  nosa.    M.  Pavlinovic. 

K:^XJNAT,  adj.  postaje  od  kjun. 

a.  koji  ima  klun.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,boschnabelt'  ,rostratus'.  Kjunat,  koji  ima  kjun. 
M.  Pavlinovic. 

b.  nalik  kluna.  —  U  dva  pisca  xviii  vijeka. 
Nek  pogleda  veo  nagrde  izpoline  i  kjunate  rili- 
cine  (u  vrayova).  J.  Kavahin  411*.  Cvrka  joj 
zaglusa  od  kjunatih  usti.    A.  Kanizlic,  roz.  7. 

Kl^UNAV,  adj.  vidi  kjunat,  a.  —  U  Belinu 
rjecniku:  ,chi  ha  il  becco'  ,rostratus'  134b,  j  ,/, 
Stulicevu  uz  kjunast. 

KLUNBABA,  /.  Scolopax  rusticula,  .s^wfoi.  — 
isporedi  kjunaca,  a. 

KLUNC'AC,  kjuncca,  m.  vidi  kjuncic.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  v.  kjuuac.  —  nepouzdano. 

KLUNCIC,  m.  dem.  kjunac  ili  kjunak.  —  IJ 
Stulicevu  rjecniku:  v.  kjunac. 

KLUNI'A.  /.  dugujast  orah.  a  Uzicu.  L.  Sto- 
janovic.  —   Vala  da  postaje  od  kjun. 

K^jUNETINA,  /.  augm.  kjun.  —  L'  Belinu 
rjecniku :  ,becco  grande  e  grosso'  ,rostrum  ingens' 
1341',  i  u  Stulicevu:  ,rostrum  ingens'. 


kluseSce 


JvLUNI,  lit.  pi.  imi'  sdii  ii,  Hcr(y(jiiriiti.  StiUi-it, 
bosn.  120. 

I.  KLUNICA,  /.  vidi  kjuuaca,  a.  —  Ak<:  s,- 
inijena  u  gen.  pi.  kjunica.  —  Saino  ii  SfiilircvK- 
rjecniku:  klunica,  ptica  ,acceg.aria,  boccaccia'  ,sco- 
lopax'. 

•2.  KLUNICA,  /.  aud  od  zom|o  ili  od  bakra, 
s  kjunom,  u  kome  vri  voda.  na  Bracu.   A.  Ostojie. 

KLUNICAST,  adj.  vidi  k|uiiat,  b.  —  U  ,jiul- 
110(1(1  pisca  Hasega  vremnna.  Vise  piita  postaju 
na    cokotu    k|unicaste    glavo.     P.     liolir,    viiiod. 

I,  193. 

KLUNIC,  m.  dfm.  k|uii.  -  .l/,r.  .s,-  „,,;V/1„  „ 
flfu.  pi.  kjimica.  —  Od  xvn  rijitu,  a  i.iiudii 
rjeinika  ii  Belina  (.bpc'co  piccolo'  .rostoUiim' 
134'|)  gdje  se  naj  prije  naliodi,  i  ii  \'iiki>ra  (,das 
sahnabelchen'  ,rostellum').  Vodom  brca  i  s  k|u- 
nitiem  ifcrca.  A.  Kaiiizlic,  roz.  .M).  Na  rakiti  kiti 
dvoji  troji  ptici,  gvozdeni  k)unic.i,  a  drveni  re- 
pici.  udgonetlaj :  grehcni.    Nar.  nag.  iiov.  '.V.i. 

KLUNINA,  /.  augm.  k|nii.  -  Akr.  »•  iinjnHi. 
II  gen.  pi.  k|uiuna.  —  U  licliiiu  rjrriiil;i(:  .h.^-co 
srande  e  grosso'  ,rostriini  insciis'  I:{1'',  /  /(  .S7/(- 
iioeou  uz  klunetiria. 

KLUNITI,  k[uium.  /)/.  ridi  k|iuiuti.  -  Sdim, 
II  Volligi.jiitii  rji'riiilni:  .beccarc,  licccicaro'  .iiiit 
deui  schnabel  picki-u'.  —  Kaf'f  ilii  ,jr  sliirriiski 
ithlik  (iiaie  k)uiuiti!,  n//  ,y>  /  n  slnvmskom  ji::iki(. 
priu'n.  kjuuem. 

KLl'NOVIt'",  m.  iJirzimc.  —  xiv  njrkn.  U:,ukn 
KJuuovicb.    Dec.  hris.  '21.   'y,. 

KLUNUTI,  kliiuem,  /-/.  ,id,inli  ktinmi,,  :  ir.ili 
Hit  (n.  p.  znin)  kluiiinii :  ii/inir  /<■  /><  rlrkhnii 
glayiA  preimi  k)uvati  (ritli).  —  .ll:r.  sr  m-  niijiii,: 
(aor.  2  i  3  sing,  kli'inu,  /mrt.  iinirl.  jinss.  k|iiiiiii,i. 
—  Rijfc  je  stara,  isiinmli  nis.  i.mkhi  ,  n. :  in  rr 
hill  jwaalnvenska,  pri'iiidn  inm  i  re-,  kllnnuii.  - 
hinedii  rJKcnika  ii  Siiilin'ni  \.  nKhinun  >  dn- 
datkijiii  da  .je  rijec  rii.ikn i  /  /(  I'liknm  i.pickcir 
jFostro  peto,  tundo'). 

a.  u  pravom  ■■^ini.ilii.  Tuzno  pticice  od  stoga 
do  stoga  skitaju  se,  jeda  za  Boj;orn  gdjo  iziiadu 
koje  zruo  za  k|uiiuti.  13.  Ziizori  2o().  ICad  sva 
zrna  pozobje,  pode  (Vi'abiic)  da  i  uno  pi).-;U>di'i(i 
ispod  careve  cizme  k|uiio.    Nar.  i)i'ip.   vuk.    i'.K 

b.  '(  jtrene.ieti.oni  .•miislii,  n  fibiiiiin  knd  I'li- 
jM/ti  iiiamii  na  itdiui.   L.  Zoro,  rib.  ark.   Jn,  y.",2. 

c.  u  preiie.-^e/ioiii  siiiisln,  udariti  koga  uialo. 
M.  Pavliuovic. 

KLUPAK,  kjnpka,  /«.  eidi  khipak  (nidi  :iiii- 
ceiia  vidi  klupko,  b.  a)J.  —  U  jidnngn  jikih  Sln- 
VDiica  xvm  viji'.ka.  Bacajuoi  ,1,'iuubare  i  klii|)iip 
ogi'iene.     A.  Kanizlic,   fraii.  (i'J. 

KLUPKO,  n.  vidi  kUipk...  ^-  /'  nil.i,/,isit  xvi 
ili  XVII  vi.jekii  iiisninnne  iniji.^niiijnii  je:ikiiiii. 
Hinej  jestb  vb  mori,  iii  plavajcti..  m  liodit.i..  iji> 
jako    kjupko    vajajeth    se.     Plivsiol.    novak.    star. 

II,  199. 

KJr.USA,  /.  vidi  kloi'ia,  pastii|a.  -  /'  tutse 
vrijcme,  a  izinedu  rjecnika  u  i'likiira  (.die.  falle' 
jlaqueus',  cf.  pastuja,  kloiia).  Upao  u  k|usu.  ikad 
so  ko  iihvati  u  tijegno).  Nar.  posl.  vuk.  33-1.  — 
/  «  mnozini  hez  promjene  znacei'ia.  Smrad  uhvati 
lafa  u  k|usama.    P.  Petrovic,  gor.  vijeii.  11. 

KLUSAC,  kjusea,  m.  kasac  (iipvav  knn  ito 
kjiisa).  —  isporedi  k}u.savac.  —  I J  Vrinicirera 
rjei'niku:   ,sneoussor'   ,cayal   ehe    trotl.a'   ,lraber'. 

K^jUSAD,  ./".  lull,  k'lo  iiiiiiizina  iid  kluse.  — 
Iziiiedii  rjcciiikii  n  ^liilircru  {,ingens  uutoerus 
maiinuloruiu')  i  ii  \'iil:oni :  .die  pferdo  lals  gat- 
tiuig)'  ,equi,  jiimeuta'.     Istina  je  da  su  siromasi 


kod  veliki  i  bogati  drzani  kao  ovcice  i  kkisad: 
sad  ih  muzu,  sad  tovare.  F.  Lastric,  od'  237. 
Sluzeci  se  samo  za  potrilju  stvarma  zemalskiiu 
kakono  kjiisadju.  ned.  24-8.  ,500  k[usadi.  411. 
Odariiaso  sve  .jOl)  volova,  toliko  k|usadi.  svet. 
196".  ((ko  krava  taku  i  k|usadi  kako  rekob  u 
velaci  radi.  .T.  S.  Helkovic  ViL  K|usad  hrani 
da  se  Icripl  sada.  27G.  Pn  I'laiiiu  fgnibliij  pasu 
nokoliko  krave,  dvnjo  troje  k|usadi.  M.  D.  Mi- 
lic.evic,  poinenik.  1,  vi.  Ila  se  vratimo,  popadace 
k)iisad.  iVI.  P.  Sapcanin  1,  117.  A  o  zadi  nosit 
na  k|usadi  sto  bi  bilo  nuzdno.    Osvetn.  4,   14. 

KVUSATI,  kliisruu,  iiiipl.  kiisali.  —  isporedi 
klu-sac.  —  L'  jediioga  iiisi-ii  win  rijikn.  (Vnig) 
ki  s  kopiti  kiiuskim  k|usa.  .).  Kavaniii  J09i. '« 
iiiloija  pisra  iiiiii  i( .jedtiinii  /irniijini  i  piirt.  jiraet. 
pass,  klusan,  ti:  kao  dn  ,yc  iiinriiir :  knji  Ifjnsa. 
Tao  okovaii,  uzdaii  .  .  .  k)ns:ui,  iriisai],  ^iimeaii... 
4171,.    _    r    iiiiir    rnjniir   n    I )„l,r„r ii ,l:,i    knir   sr 

0    kllllll     III     l,r,ll,s,-llnill     Slllisin    ,    n    r,'(,lllrt,ll    k.'jl 

vespretiiii  idi  in.  p.  kliiiiujiin  glnrniii)  ;  itiitr.i'  liili 
da  znari  i  spoliiiiti  sr,  isporedi  k|usavac.  P. 
Budmaui. 

K4jUS.\.VAC,  k|iisavcii,,  m.  koi'i.  koji  .'ie  cesto 
spotice.  —  U  MikaliiiH  rjeinikii :  koii  kjusavac, 
koji  se  potip|e  ,6iiiius  cespitatur'  197'';  a  Belinii: 
koii  kjusavac  .oavallo  idio  iuciarapa'  .Oijuiis  ces- 
pitator'  179'';  il  Stulirevii  :  ,04uus  qui  laborat 
vitio  bipides  otloiidendi  ita  ut   frequenter  cadat'. 

K^riSE,  k|useta,  ii.  ill  ral.allus  vili-.  /,■-.//  st,, 
main  vrijedi;  h)  niaimus,  kon  miil'-iioiin  slosii. 
i-i  jumontULU.  ilopi-e  •iroliiiii  iknii.  iiiii.gn,  iiiii- 
g.irnrl  11,1  kojoj  sr  joir  i  oolli.  —  -v.-  slo./i  III.). 
I'liililosiinjil  I-.  -  Akr.  kilki  jr  II  grll.  sing.,  hiki 
jr  II  oshihinii  pailriiiini.  nsim  iiniii.  i  an:  sing. 
k|M.c.  ,  rur.:  k|,..c  -  Iti.irr  .,r  pnishi rrnska  {od 
osiiorr  k|ii^cMit',  ispornli  stslor.  kl u-t;  ,j uuiciitum', 
,','k.    kli\.-  ,jiii„ciiluui',    /")/.   kins,'    .cal.albis   vilis'. 

—  .Xriiiii  iiinoiinr;  kiln  iiiinr.iiiii  ii pitl ri'hlii vii.  se 
khnad.  -  l:iiiriln  rjrr,iik<i  ii  .\lik„lina  (k.luse, 
konic  ,iiquii-  gi'cgariu^,  ma.iums'j,  a  Belina  i,a&- 
valhicciii  o  cavallaw.ia'  .Oquus  oi:  equa  iguava' 
I7sb;  ,riizza.  caval  oattivo'  ,equus  m<ilus'  G34''), 
/(  Hjelostjincrrii  (k|uso,  jiirga  ,iiianniis'),  a  ■liiiii- 
liri'sii-rrii  ik|uso,  zrebe  ,maiinulus'),  a  Voltiijijiiiii 
(k|usc,  k|uscta  /  k|usina  ,eavalUiccio.  caval  ordi- 
uariii'  .rn~,-i,  /(  Sliilirrni  ;,maiinulus'  iz  Jlabde- 
lirri-ii  I.  II  ]' II  I.- or  II :  ,da-:  plcrd  ulie  gattung)'  ,eqUUs'. 

—  /',■,„  /,•  ■.inirrnr  ,i  .\l ik,i{i nil.  Belinil,  Volti- 
gijinii  rjrrnikii:  dnigo  ,i  Mik.ilinii,  lljrlostjen- 
i-rrii.  .loiiilirrsirri-n.  Stnli.rrni.  Irrrr  II  \  iikova  i 
II  priinirriniii  nkod  khisad  i  kliiscscc.  I'nstaviv 
i.oga  iia  k)use  svoje.  N.  Kaiiina  l.">.")'>.  luc.  10,  31. 
A  svaki  popiti  i  prozdrijet  tuj  moi'e  sto  k|use 
p(jniti  na  pler'u  ne  mure.  N.  Uimifcrovic  101. 
Ne  dajte  se.  kako  k|use,  za  nos  voditi.  V.  JVTen- 
6otic.  app.  not.  2,  277.  Biti  vodjen  za  nos  ko 
kjiise  ,far  tutto  a  genio  d'  altri'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  ]78'i.  Kluse  projdo  a  on  osta  viseci.  J. 
Filipovir  3,  197".  Da  kogagodi  od  vas  vo  ili 
k]use  u  dan  subotiii  upade  u  jaiuu.  F.  Lastric, 
od'  272.  Sluzite  se,  bratjo,  svijetom  ovim  kako 
klusetom.  svot.  U2>>.  Do  k|useta  dok  dotrapam. 
V.  Doseii  1.").5^'.  Kjuse  lasiie  liu  oranem  krece. 
J.  S.  Relkovio  22.  (Upri)  u  se  i  u  svoje  kluse. 
Nar.  posl.  vuk.  331.  Sto  si  tako  pretovario  to 
jadno  k|use'?  Nar.  prip.  vrc.  213.  Posadivsi  ga 
na  svoje  kluso.  Vuk,  luk.  10,  34.  Koje  se  obicno 
govori  k|usetu  kad  se  boce  da  odbije.  poslov. 
167.  Ne  imah  kjuseta  sa  sobom.  D.  Danicic, 
nemij.  2,  12. 

KLUSESCE,  /'.  deiii.  k|usc.  -  /  jrdnogii  pi.sra 
xvm   vijeka.     Dovedose    mu    poniznu  joduu    k|u- 


ic;;>itseSce  k 

sosce  iia  kojo  iizjaSivii  pode  k  .Teruzolimii.  1"'. 
Lastrii'i,  od'  208.  Gospodin  otje  unici  tada  ii  Je- 
I'uzoliiii  na  jednom  poniziiu  i  priprostitu  k)u- 
sosoii.  209.  i  «  wisr.  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogda- 
iiDvic. 

Ji^iUStTINA,  /.  auiim.  k|iis6.  —  //  naSe 
rrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Stiiiiievu  (,vilis 
maniuilus').  Yeke  daj  mi  starn  kjusetiuu.  Nar. 
pjes.  marj.   128. 

K^USINA,  /.  augm.  kjuse.  —  Akc.  se  mijeiia  a 
(jcn.  pi.  kjiisma.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  lielinu  (,cavallaocio  e  cavallaecia' 
,6quus  et  equa  ignava'  ITSh;  ,rozza,  caval  cat- 
tivo'  lequus  malus'  (334-')  gdje  se  naj  prije  na- 
hudi,  u  Voltigijinu  (kod  kjuse),  u  Stiiliienu 
(.mannulus,  equus'),  ii  Yukovu  (augm.  v.  kjuse). 
bjavao  uCinivsi  se  kjusiuom  blidom...  F.  Lastrid, 
test.  181*.  Nego  se  nima  sluze  kao  kjusinom. 
svet.  159b.  KJusina  se  voda  stara  od  pazara  do 
pazara.  V.  Dosen  lOh.  Kjusina  je  moja  durno- 
vita.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  590.  Poveo  si  slomjenu 
kjusinu.  Nar.  pjes.  juk.  261.  ,Odbij  tu  kjusiuu 
doje  u  liive  neka,  gloca'.  11  Lici.    J.  Bogdauovic. 

KIjjUSINICA,  /.  dem.  kjusiua.  —  U  StiiUceou 
rjecniku:  , parvus  mannulus'. 

K^UST,  in.  ime  mjestu  11  Srbiji  11  okrugu  po- 
drinskom.     Zemja  u  Kjustu.    Sr.  nov.  1875.  641. 

rCJ^UVANE,  n.  djelo  kojijem  .sr.  k{uje.  —  U 
Vukovu  rjeiniku. 

K^jUVATI,  kjiijem,  impf.  (0  ptici)  iidarati 
klanom  ;  uzimati  kfunom.  —  ispuredi  kjunuti, 
kjucati  itd.  —  Akc.  kaki  je  11  praes.  taki  je  u 
impf.  kjiivah,  u  ger.  praes.  kjiijuci,  «  ^jart.  praet. 
act.  kjiivao,  kjiivala,  «  part,  praet.  pass,  kliivan; 
((  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf..  oiim 
aor.  2  )'  3  sing,  kjiiva  i  impt.  kjiij.  —  liijec  je 
j,r(i>:/(in'iisl-ii.  ii/irar  s  iihlikom  kJBvati  a  kjuja  U 
in-'irs.  ijiii  j,  Ii  i:  i>ri  .,  Ilia  preslo  i  u  inf.),  ispo- 
n-di  xtshir.  k|i,\;iti,  k|Lv:i  i  kjuji),  riis.  K.ieB.aTi., 
K.1KIH),  ci's.  klvati  (klvu),  kluvati,  ^)o|.  klwai,  kluc; 
ima  i  lit.  kliuti  ,hakenbleiben'.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Mika}inu  (,rostro,  rostrum  impingo'),  u 
lljrlnslji'iin'ni.  (kjujem ,  kjuvati  ,fodico  rostro, 
mill.,  etc.  rostro  penetro,  rostro  impingo,  pinso'), 
((  .hiinhn-sivi-pu  (kjujem  ,fodico'),  11  Voltigijinu 
(,beccare,  battere  con  beceo'  ,mit  dem  schnabel 
hacken'),  u  Stuiicevu:  ,ovi  putamen  rostro  ape- 
rire  (dieitur  de  pullis  ex  putamine  egredi  niten- 
tibus),  rostrare';  a  Vukncu  (,picken,  hackeu' , rostro 
tundo,  mordeo'). 
a.  prelazno. 
u)  udarati  kfunom.  uuakuje  udarane  dvo- 
striikn,  jer  klun,  kaunoti  ostar,  prubija  ono  u  Ho 
iidara,  a  ujedno  ntvorajuci  se  i  satvorajiiH  od- 
lama  komad  od  onoga.  aa)  a  pravom  smislu. 
Orao  i  kokot  neka  te  ne  kjuje.  M.  Vetranic  1,  87. 
Prilican  ti  jesi  u  svemu  k  zviri  onoj  ka  vided 
siiiove  pritile,  tolikoj  kjuje  ih,  dokole  rnledue  ih 
ucini.  D.  Ranina  119l>.  Pocme  ni  kjuvati  po 
\e&6(h).  P.  Posilovic,  cvijet.  43.  Pti6i  kad  ope- 
I'jate  kjuju  i  oca  i  mater.  I.  Dordic,  salt.  345. 
A  kad  zuna  kladu  kjuje.  V.  Dosen  122l>.  Ovo 
j'  glava  jednog  gospodara,  greota  je  od  Boga 
jeduoga  da  je  kjuju  orli  i  gavrani.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  324.  Kjuvace  ga  gavraui.  D.  Danicio, 
pric.  30,  17.  —  hb)  u  prene-ienom  Hi  11  tnetafo- 
rickom  smislii.  A  on  Ii  ki'ajuje,  sabjom  se  pomaga, 
narodi  H  kjuje,  pod  oblast  podlaga.  D.  Barakovic, 
jar.  31.  Nek  te  tuga  kjuje  i  nepokoj  miici.  A. 
KanizIiA,  roz.  34.  —  eci  u  prenesenum  smislii,  o 
pceli.  Kad  pcela  cvit  kjujo.  I).  Barakovid,  vil. 
363. 


I  KMEKNUTI 

l>)  uzimati  kfunom.  —  nije  potvrdcmi  pri- 
mjirima,  aii  .te  kaze  kjuvati  zrna,  kjuvati  2ito  itd. 
Ii.  neprelazno. 
a)  uopce.  Detelb  rttomb  kjuje.  Physiol. 
nov.  star.  11,  194.  Dotao  u  kjunu  nade  (zlo; 
6uJ6  ga  lovac  de  kjuje  pa  ga  dovreba  i  ubije. 
Vuk).    Nar.  posl.  vuk.  78. 

h)  Ho  je  objekat  u  a,  a)  stoji  u  ace. 
,s  prijedlogom  u.  Petao  do4e  i  stane  kjuvati  u 
komad.    Nar.  prip.  vuk.  17. 

KlfiUVAVAC,  kjiivavca,  m.  onaj  koji  kjuje.  — 
I'  jednaga  pisca  xv  vijeka.  Petesi  kjuvavci.  M. 
MaruliA  82. 

KlfiUVKRINA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  rdavo 
kjuse  ,der  gaul'  ,caballus',  cf.  kurada. 

KMAST,  adj.  vidi  tmast.  —  U  nase  vrijeme 
(sva  su  tri  primjera  V.  Vrceviia).  Majka  mi  je 
kmasta,  otac  mi  je  krvav,  a  ja  kmasto-krvav. 
odgoncllqi :  broc.  Nar.  zag.  nov.  9.  Noc  kmasta, 
ne  vidi  se  prsta  pred  oko.  Pravdonosa.  1851.  31. 
Uva  ili  tri  guna  kmasto-plavetne  boje.  V.  Bo- 
gisic,  zborn.   214. 

KMECATI,  kmecem,  impf.  vidi  kmecati.  — 
Samo  prczcnat  u  jednom  primjeru  xvii  vijeka. 
G-di  zvirka  kopore  pod  lirti  i  kmece.  D.  Bara- 
kovic, vil.  258. 

KMECAC,  kmecca,  m.  dem.  kmetac.  —  U  Stu- 
iicevu rjecniku:  kmetcac,  kmetoca  uz  kmetcio.  — 
nepouzdano. 

KMECANE,  n.  djHo  kojijem  se  kmeci.  J.  Bog- 
danovio. 

KMEOaTI,  km^cim,  impf.  uprao  kao  izgova- 
rati  kme  kme.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  0  malome  djetetu,  kad  place  Hi  jeci.  Mati 
kada  cuje  i  vidi  da  joj  dijete  kmeci  i  place.  M. 
Divkovic,  bes.  494*.  Nesto  kmeci  kajno  cede 
ludo.  Nar.  pjes.  petr.  3,  259.  ,Kukavo  dijete, 
od  velikog  placa  zacenulo  se,  pa  ne  moze  ni  pla- 
kati,  nego  samo  kmeci'.    J.  Bogdanovic. 

b.  o  kozi,  vidi  vecati.  —  U  nase  vrijeme  u 
Stouu.    ,Sta  ona  koza  vavijek  kmeci!'   M.  Milas. 

C.  zecji  glas  kad  ga  pas  pritisne  (isporcdi 
kvecati)  ili  misji  kad  ga  macka  pritisne.  ,Skoci 
naglo  (zee)  i  kmececi  pisne'  (A.  Dorotic  18).  A. 
Ostojio. 

IiME("!I(',  m.  dem.  kmetac.  —  U  Stuiicevu  rjec- 
)iiku :  kmotcic  ,rusticulus'.  —  slabo  pouzdano. 

KMe6aNI,  m.  pi.  ime  selu  a  Bosni  u  okrugu 
banoluckom.    Statist,  bosn.  34. 

KME^i,  adj.  koji  pripada  kmetima.  —  xvi 
I'ijcka.  Grgur  Lepecid,  plemene  kmece  diti  .  .  . 
Anton  Vukasinid  s  Tozic  od  kmece  diti.  Mon. 
Croat.  184.  (1503). 

KMECINA,  /.  vidi  kmetstina.  —  U  Bjelostjen- 
cevu  rjecniku:  kmetcina  (,kmetchina')  ,ses3io  co- 
lonicalis,  possessio  colonicalis  1.  jobagioualis';  u 
Voltiijijinu  (kmetcina  ,podere  coloniale'  .bauern- 
hof,  bauerngut'  I,  u  Stuiicevu  (kmetcina  ,praedium 
rustic-nm'  .«  d<>dnt];iini  da  je  uzeto  iz  Bjelostjen- 
eenii.  jiiiiuiriio  11  ]'uli iijijinu  i  u  Stulicevu  stoji 
iirljesl.-niit  kjii.'iciii:i  ~  /m/rt  H,o  nijesu  umjcU  pro- 
ciUUi  n   l!j(-l(isljencceu,. 

KMEKA,  ./'.  vidi  kmecaiie.  —  U  na§e  vrijeme. 
Kad  po§je  godinu  dana  zacuje  se  kod  snase  piska 
i  kmeka  sina  ili  aoeri.  Bos.  vila.  1887.  379.  ,Na 
edan  put  stade  djece  kmeka  i  vriska'.  J.  Bogda- 
novic. —  I  u  zagonevi  (vaja  da  znaci:  onaj  Ho 
kmeii).  Iste  kmeka  dva  kundeka,  iste  kunda 
maudo.   odgunetjaj :  dijete.    Nar.  zag.   nov.  xviii. 

KMEKNUTI,  kmeknem,  pf.  kao  perfektivni 
glagul  prcma  kmecati.     Tuzno  jeknu,   malo  cede 


KMEKNUTI 


KMET,  b. 


kmokuu ;  je  maleno,  al'  je  muska  glava  (Nar. 
pjes.).  A.  Ostojic.  Lisica  kmeknu.  Ros.  vila. 
1888.  239. 

KMESKI,  KMESTVO,  vidi  km«ts-. 

KMESTINA,  vidi  kmefcstina. 

KMET,  m.  u  naie  doha:  «•/«/.  /,.)/'/  .'iri  h  Indnj 
{liosjiodareooj)  kiici  i  na  tiiiioj  :,-iiili  :  si'lul,-  Hi 
ti'zak  ni>i>rr;  zuatiiiji  selak;  fimliin  nlnhar  'i>rjil;i: 
H  sl<n;i,'  d„h„  ,  „  ns/nlijrm  >.l,ir,„sl-,,r„>j,  :„;,„„ 
iiim  I  'lrm,,,,-h  .:,i„r,,;„  ,  r,hl.;,>^.  l.o(„r:  sl.iran. 
te  r  t.'sl,;,  ra.:„,Njr/i.  I.<il.«  sr  i/ir,l„  .„/.,,,„  <l„:,i. 
Hiipct:  kao  da  jc  isprca  zmicilo  i-is,J,-,..  .ii.iiin'jr 
lice,  pa  je  s  vremenum  doHo  do  ni~rii,i  .ii.n'riiii 
(kiid  b).  tumaci/o  se  da  si;  naj  priji-  orom  ri/rri 
htjrla  jwkazaii  pucka  ohla^t  kao  siiprottKi  rla- 
fitenskoj  i  crkoeiioj  (A.  Xarsniewicz,  iibor  i.lio  ab- 
.stammung  uud  bedoutung'  des  wortes  kiucit.  ii 
Zatirehu  189.5),  ali  mi  se  ciiii  da  nc  n  ^r,d:niii 
znacei'iu  isticc  kao  oblaxt  primt' mi  ,s-  risrij,i  mit'sln 
[ti.  p.  feiulna)  i  tako  xc  l.nksf  iir.miiijr  kako  y 
dosla  do  sadasncga  .:n()rn'iii.  jn-  i  n  itn'i  shiriji' 
doha  vafa  da  se  lu  o!<liilii  .iiiir.iii  islimhi  pod- 
loznost  prema  iiekom  ponUii^ara  (km In,  rcjnidi. 
Icnezu'^  dohro  je  ovdje  i.iponuliti  i  orn  ■.mlini 
rije.6,  knez,  kojn  jr  takodi'r  dozivjeln  rrlikii  jini- 
mjoiii  II  rriin'rnii  kod  nnsniii  iiiirodii.  i  dn^tn  do 
,seoskn,/,,  kiir.ir.  ,ili  sr  i  ii  oroiiir  islir,'  n/,l,isl.. 
zapnnir,hiiir.  a  in.  /„,  sh,  i,ndl,,-.iiosl  koo  kod 
kiuel).  mislim  dii  hi  si-  iinj  liii(r  tiiiiuiiilii  islonjii 
ove  rijeci,  aho  hi  si'  slmoli/o  ihi  ,jr  mtj  pnir  kmol, 
bio  od  prilike  ito  i  ni'iiiurki  iimf  maC',  Icoji  ii\ 
n.  I),  u  friiiiiii'koii,  knilr</r,i.  il,,,l,.,  pr.irdii.  koo 
sudac.  a  zn  In  iiniimn  ,;,/  i.nilo  ^i  ii,(ii  kuo  fniil: 
kod  cegaji-  .dniziiiii  ns.ik.i  i;isl  i  smhirkn  ^hrjui 
s  feud  no  III  jiodloziiosll  i  ni^nhlmnu.  -  Uijrr  ,!<■ 
jiraslavenska  (jiiiiiiii-iin  s  nliliLoni  kMumi.  /  x  dr- 
klinacijom  iia  i,  (•/(/(  olilikr  ii  imj  shinjnii  pri- 
inji'vima  i  poslije),  ispundi  slhini,  kiuetb  ,ma,;'- 
iiatum,  pi'ocerum  unus-,  iinni^lm-.  kmet,,  sr(ii.k, 
slriis.  KtivuTi.,  holnr.  rilf..  rrs,  kmot,  kiiiet',  bo- 
yati  SK\iik  nil  tndoj  :nnli.  sr(iik  iiopce,  podanik, 
sudac,  sarjiiiiik  (i  rimski  sonalor),  starac.  po(. 
kmiec  x  trl  prni  '.iiiio'/u!  slo  sii  ii  ciskoiii".  pa 
i  sipras.  kiuuotis,  srlnk.  III.  kinuoti^.  si'lnk  iin 
tuduj  zem(i  (mo':r  lull  ir.rln  i:  slnniiskoiiu  ji- 
sika).  —  Postiiiii  sr  III/  .:iiii;  m-ir  liili  sniiino 
s  ces.  kmen,  rod.  iiripi  jr  po  snij  priliri  Imln 
rijec.  neki  mislc  mi  ip-i'.  /tok ;'/,,,  rnrirk  ^  i/mpoii 
kosom,  jer  inozi'  bili  dn  sii  pniiln  m-.  ii  shinirh 
Slavena  nosik  dinpi  ko.^n  kim  i  s/ubuiliii  (irninnii. 
pa  da  su  s  toipi  (Im  our  piHilunrr  nmin  \i-iili 
i  Slaveni  orii  rijn  pri.iiiili.  i  In  jo^  n  ilolm  pn'ii 
hrisi-anskoija  rijrkn  (ilok  ji-  ios  ip-r  /,  iiliisil,,  kim 
e) ;  oua  sc  ipotr  n  niihr.i  mij  priji'  n  Liiiili-iini 
rjeciiikii  pojskoiii  mli  po  xm/i  pnlii-i  slmnpoi- 
skom  ijrijfkkoiii  nij.  x,..»,,i,,,)  (  /-.«///,■  so  jr  pn 
hmlili  Miicii:Joirskl  I  h'ors:,iir,rski.  ilrmp  unslr 
nil  ijri.  /<.,(,,;(,,.  «■/„/.■  nnnirluli  nui  prijr  Jiiiiii 
iiuiiin  II  cesLoiii  rjrf,iil:n  l.-np  pmniw  i  Inl  cumesi. 
doista  ni  jviliiii  III  ilnnin  ipnli.n  iir  iiioipi  zadii- 
rolili  iMiklosir  ndh,ir„p'  posrr  ilriiipi.  ,1  prrii  i 
iir  poiiiiiii'i.  in-  ,.■  po  jo-ruj  II,  slii;oii  kiiko  jr 
poshilo  miodr.  in::r  :,i.irr„r.  a  po  drinpii  iir  In 
hilo  st.arijniii.  risnpi  :  osiin  loipi  kod  drni/r  trr- 
halo  hi  jirriini  !  iiiloiti'inii)  ip-rkoiiir  ,,  ii  iki  jr 
kmit,  a  nr  kind,  irrrr  jr  postniir.  no  l.ojr  .^r  po- 
inislilo,  od  lal.  (.-Jme.s,  slo  odiionnn  n  smliirm 
rijeka  iiemarkoine  gral',  daklr  In  sr  posrr  slii.iolo 
sa  znacetirm  sto  stoji  sprijrdn.  Miklosii-  jr  n 
zndne  doba  odhacio  i  ovo  postmie,  naj  orie  jer 
nije  ojerorao  dn  se  lutiiiska  rijec  mogla  oimko 
rasprostraniii  ii  soijem  slavrinikijem  jezirinia,  i 
zbi^a  jest   ciidnovalo    da  Slaveni  za  ovo  znacene 


nijesti  uzeli  i/ermanskii,  nei/o  latinsku  rijec;  ali  je 
istina  opet  da  se  ova  rasirila  po  suijem  latiit- 
skijein  spoinenicima  ii  Nemackoj  zamjenujaii  nr- 
inaiku,  a  primlena  je  i  u  i/rcki  jesik  {/.6fi.iji.  xn- 
/(/jro,-).  driiga  sii  dva  razloija  s  kojijeh  Miklo-sic 
ne  pristaje,  znacei'ie  (po  onoine  slo  je  kazano  prije 
misliin  da  iiije  opravdaii)  i  oblik.  doista^  prema 
lai.  poiuitem  (od  ceijn.  sii.  postnli  roinaiiski  oblie.i 
till,  route,  franc,  romto,  spm'i.  coude)  vokal  je  i, 
II  ne  e  kao  n  krnet,  nil  jr  rrlo  liiko  da  se  vec 
II  liilinskoj  rijeci  prije  iinpi  jr  ispnlo  i,  ovo  mije- 
iiiilo  s  o  (comotom),  vidi  \\ .  Moyri  -Liibko,  gramm. 
di'i-  niiu.  sprac.hen,  Sjg.  327,  332.  dnnpi  jr  rii.iilii 
II  iikrrii/ii,  jer   se  ne  inoze   ziinli  knko  lii  ml  vn- 

liiclniii  poshllo  k-l.luotb  .V  il.krniloill  nil  r.  -hlipr 
l^arrhiv  iVii-  shi.v.  |.liil.il.>^-.  1  s.  :l(is— :_iU'j|  misli'na 
poslinir  III  od,  I'lirips  nriin  ml  coiactia  Hi  comitia 
(slo  jr  srrili'iripi  rijckii,  kno  i  ciMuituUis,  apstraktni 
^iipslnnlir  od  i:oines),  Ir  isjinrnlnjr  pi.  ki.metijc  ; 
((//  /r  //  rciuietia  i.'ilo  sr  pisolo  i  i-,imecia)  t  ja- 
iniirno  iiliisilo  oiidii  kno  r, ;  orn  rijec  dii.kle  po- 
Irrilnjr  ilii  sr  i  inuriinlo  s  h,  n  n  oslalow  nidi 
nkrriiln  sinh,,  iiniii  poiinr.r.  jrr  ml  .•,,mi.|,ia  nioijlo 
jr  piishili  k-i.ijir«i.,  ,1  ii.r  ki.iuoth.  sijrijn,  je  toija 
in-o  po^lrilnk.  dn  jr  ipotezii  postann.  od  comes 
iinj  liojn.  nil  dn  I  miii  jnisre  ne  zadovo(ava,  i  to 
radi  nkrrnln.  —  l.iiirdii  rjrcnikn  ii  Miknlinn 
(kiuot,  sejaiiiu  .rusticu.-i,  .•mi-i.^oki' i.  //  Hrlinn  (.mw- 
tadilio  soggotto  al  p:ulroiiH'  .cdluuus  di-i^inariu^' 
2-211)),  „,  Bjrlostjencevu.  (kmet.  podlnzink,  delo- 
poloc,  seliiik,  paur  ,colonLis,  subditus,  agricola, 
rn-!ticiis  asrif.ola,  rurii^ola,  jobagio'),  ii  Jambre- 
sirrrii  i  .c-cilonu-;' i.  ii  Voltiijijinii  i,\illauo  suddito. 
.■ciluij.)-  .Iinii.-i-'i,  ((  SUiliirrii  i  .fiisi.irii.s,  agricola, 
rurii-nhi.  coloiiii^'i,  II  I'liknrii:  I.  ii  Srbiji  su  se 
kuiotovi  zvali  ziiatiiiji  stUaci  ...  2.  u  Crnoj  Gori 
kmotovi  se  zovu  sudije  koje  parci  izberu  da  iiu 
sto  prosudci...  .3.  u  ]Sosiii  so  zovo  kmet  (pi.  kmeti) 
se(.ak  koji  sjodi  u-.i  tiidnj  zi^iii|i  i  u  lurlDJ  km  i... 
cf.  kinetir  (iiini  sr  /,,,  \'iikorii  rjriiiiL-ii  iln  jr 
pliir.  d.ii(i  kmetnvi  (7/  krnri  knicl.i  prniin  rniliri 
zniirriin:  iili  In  rr  hill  iipnir  iiijrsiin  rii:lil;ii  Inko 
do  sr  po  isloriiip,,,  l.rn,jrniiin  kn:.r  k,n,-..,v,.  „ 
po  .npiiilnljriii  kiu.'ti  hr:  oh.irn  iin  :iinrrnr):  ii 
Jtaniciceva:  kbiui'li,  /  kmcii,  irnli    dnlr  kml  :i  i   hi. 

IV.  a  naj  star! pin  priiiip'ninn  .nnrriir  iiln':r 
bill:  bo{iir,  relikns  ilnko  p-  pininrnn  n  drmpiiii 
pninirrnK  nli  kml  In.pi  sr  iiioir  islli'iih  il.no  n 
prroin  priiiiirrni  Imdnlnn  pmllnznosi  pmiin  rln- 
dnrii  II  Dniiieirrrii  rjrrnikn:  kinfti,  .sub)wtu,s', 
srl.  .Mis:illii-;'.  |K)d  xlaspii  div.avrHiga  gospodara, 
;i  I..  |i'  i  \kis(cdiii,  In  ziiurt'i'in  uii.slim  da  je  ovdjo : 
.Muji  ki.hii'li  i  iiinji  liidijc  i  mriji  vladalbci  da  vi 
|u)ii'  i  ilir.  \l  liraun;  .  .  .  n.ko  vi  tbko  ucini  kri- 
vinii  iji'ijihl.  kiiu'li.  da  so  pri  predb  mnomb ; 
.  .  .  oili.  iiahili  kbiiii'ti'  (pise  Ijaii  bo.sauski  Du- 
l,r,.v.:,i.iiiLa).  U(OU.  serb).  28—30—33.  (1240— 
I2hii.  .lido  godo  II  giispodiua  kra|evb  ugrbscibi. 
ili  11  kiiioti  iigi-bsrilib  da  za  uasb  stoje  sobomb  i 
svojimi  pnkli>ari  kako  za  kojega  godo  liihb'.  3,39. 
31;",.  (1127).  —  7  /(  orom.  p'rimjrrit  moze  biti  da 
jr  oriiko  :iinrri,r:  'l'r,,f,i  ..dalira  knuiii  loskii  i 
■podvrgiiu    ur   kl,,^^o^.^     .1.    IxavaiM.i    2i:(>('. 

b.  seliik  k.iji  -pill  nn  hidoj  :rmli  i  n  tn.toi 
knrl.  Ir  :n  :r,„ln  dnp  ip,spmlnrn  ,lio  ml  ilohntkn. 
n  :n  knm  dn:iin  on  /r  .<lii:ili  :,i  nrl.;,  rrijrnir 
nijrti  iinil.-r  shi:lr  mill  dn  iiijrsii  srinl  jnhinki 
II  mil  •ilnrijiin  prim  iniiiin  iimlr  hili  dn  kiii.'l 
:nnri  mr/rkn  dn:mi  -.r.^iimi  ,,lnnnli  sin:, I,  ip.spo 
diirn.  nil  .r  n  nilndr  ilohn  slirnrn  kiiirlorn  sliizhn 
kao  Kplnlii  kirip  :n  kiim.  tr  jr  nioZr  i  prrki, 
drmp.iin  rr^il,  n  nr  .n in  .mpim  ijliirom.  n  dn 
oslovi  knrn,  prr^tiiir  mn  ilnimj-<t  slnihv.  -  isp„- 
redi  citcija.      Uadose    siju    obitolb    bastiuu  s^voju 


KMET,  b. 


106 


KMET,  d. 


KoijsUiiitimi  kinetu  svoniu  i  I'lo^ovoim.  dracami. 
(Daiiiiir  .iUii>{a  ovaj  primjer  /loil  uvo  znaieiie, 
nli  miizf  hiti  da  iiripad't  pod  a).  Mori.  serb. 
1«2— 1H3.  (1371— 139o).  Sb  tiuii  su  bili  sradu 
kioetije.  2<t9.  (UCW).  Tutlej  da  so  iiasele  kiuo- 
tijo  ci-hkovny...  da  stoje  oude  kmet.ijo  ci-bkoviiy 
koji  te  rabotati  ori.kvy.  531.  (1-185).  Svodooiio 
jo  \bsemi  knieti  dobn.scinemi.  532.  Sve  koliko 
prilozismo,  ili  su  kmotijo  ili  zoiajo.  533.  tn  six 
in-f  itiimjcre  ka  ie  Danicic  dii  je  SHacnni'  .subJBctus', 
srl.  .vasallus'  dodirjitri:  pod  vlaScu  vlasteoskom, 
cf.  kmetiO.b.  Vam  i  vaSiiu  kmefcom  dajouio.  Moii. 
Croat.  5.  (1275).  Tada  josu  odliiCili,  da  ako  bi 
sin  s  otcem  stojae,  vsaki  po  sebi  kuiet  s  kiuotoiu 
ili  kekoli  vrsti,  od  koga  bi  sli;il)a  posla,  i  da  bi 
se  .<kupili  na  kup,  da  ote  iia  kup  sliizbii  sluzit 
fJTospodsku  skupa.  Stat.  kri;.  ark.  2,  293.  (1477). 
Kiuet  za  ploiuenita  iie  more  biti  ods'ovoi'iiik,  ni 
plemenit  za  kmeta.  Zak.  viuod.  75.  Ako  ftovik 
pleiiieuit  iiua  kmete  svoje.  Stat.  po|.  ark.  5,  27(). 
Er  im  su  kmoti  svi  pokloue  douijoli.  N.  Na)os- 
kovic  1,  2SS-1:.  Dugoviiikom  uasim  zapovij  da 
uasim  kmetora  vas  I'liliov  du,!?  odpusfco.  F.  Vrarioio, 
/.iv.  84.  Podloy.aii  jest  kiuet  sospodinu.  S.  Ma- 
tijevic  63.  Gospoda  ni  kinefci  istinu  iie  znabu. 
D.  Barakovic,  jar.  32.  Da  ih  sluze  I'lih  Jimeti. 
I.  Drzic  299.  Da  aam  tvqj  u  vike  virni  kmet. 
P.  Kadovcic,  nac.  285.  Voseo  gospar,  kmot  veseo. 
P.  Kauavelic,  iv.  28.  Dopusti  redovuikom  kmete 
i  imanje  drzati.  P.  Vitezovic,  kron.  37.  Sirotu 
je  bole  vzeti  neg  proksonu  s  lilagoui,  s  kmeti. 
cvit.  165.  Vazdar  bil  za  kmeta,  vazdar  plakal 
selie  !  odil.  50.  Tesko  "osparu  ko.ya  kmeti  hvale  I 
(D).  Poslov.  danic.  Od  uboga  kmeta  ubog  je  i 
poklon.  S.  Budmaui  423l>.  Kraji,  bam,  sluge, 
kmeti.  A.  Vitajic,  ist.  4t9li.  Kmet  kaluderski. 
I.  Dordic,  ben.  192.  Kad  bi  svo  ono  senica  bila, 
i  kmet  i  gospar  i-adovo  bi  se.  B.  /iuzeri  12.  Vi 
gospari  da  zovuci  djetica  vasega  ali  kmeta  .  .  . 
93.  Sto  biste  rekli  jediiom  kmotu,  da  ga  vidito 
zito  zrieti  kad  je  u  travi?  320.  Sve...  jest  Bozje, 
a  mi  uzdrzimo  kao  ilegovi  kmeti.  J.  Banovac, 
pred.  42.  Ne  gledase  drugo  nogo  kako  ce  sebi 
steci  privarom  i  podkradivaiiem  dobara  svoga 
gospodara  i  otescaiieia  negovije  kmeta  i  tezaka. 
i'\  Lastric,  ued.  313.  Ni  daje  prave  dohodke  go- 
spodaru  kako  kmet.  I.  A.  Nenadic,  nauk.  136. 
Eece  kmetu  vinogradskomu.  S.  Kosa  112''.  Ti 
sad  oinis  na  svijetu  od  gospara,  zapovijedas  mla- 
dijem  sluzbeuicim,  kmetim.  D.  Basic  70.  Nasi 
kmeti  sad  su  gospodari.  And.  Kacic,  razg.  197*. 
Bastine  i  kmete  drzati.  kor.  396.  Svoje  pod- 
loznike,  kmete  i  kraetice.  M.  Dobretic  575. 
Papa,  kra)  i  cesar,  gospoda  i  kmeti.  M.  Kuha- 
cevic  79.  Nije  kmeta  vijek  uboga  ...  N.  Maroi 
15.  Na  Lozuieu  moju  dedovinu  koju  mi  je  dede 
osvojio,  pa  od  mene  Raei  preotese  kod  mojijeh 
pet  stotina  kmeta,  sad  ja  kmeta  nemam  ni  jed- 
noga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  239.  Imam  kmete  sela 
Koravii(!e.  4,  384.  U  liem  ima  trista  dima  kmeta. 
Nar.  pjes.  juk.  233.  Pred  liih  sa|e  kmete  i  civ- 
cije.  336.  Evo  tebi  kule  i  avlije,  ispod  kule 
trista  kmeta  mojih.  Nar.  pjes.  marj.  157.  Kud 
ce  .steta  te  na  rdava  kmeta.  Nar.  posl.  vuk.  163. 
Sva  trojiua  su  bili  kmetovi  kod  jednoga  spahije. 
.  .  .  Spahija  .  .  .  krivo  pogledase  na  svoje  kmete. 
.\ar.  prip.  bos.  1,  50.  IT  Bosni  zove  se  ,kmet' 
(ran.  br.  ,kmt>ti')  a  u  Boci  ,km6tic'  se(ak  koji 
sjedi  na  tudqj  zemji  i  ,u  tudoj  kuci'.  u  Bosni 
vrlo  malo  )udi  ima  po  selima  koji  imaju  svoju 
zem|u  i  svoje  kuce  nego  su  ovaki  ,kmeti'.  od 
ovijeh  kmeta  nijesu  gospodari  spabije  nego  citluk- 
sahibije  koje  se  onamo  zovu  ,age'.  Vuk,  kmet  (( 
Slav.   bibliot)i.  1,  86.     Gotovo    svaki    aga    ima  u 


svome  sell!  osobitu  kudu  za  sebe  u  koju  izlazi 
Jeti  naj  viSe  pred  jesen  na  tof'erifi,  i  onila  su  ga 
kmeti  duXni  osoldto  slusati,  a  i  osim  toga,  kad 
im  Sto  zapovjedi,  no  mogu  odreci  .  .  .  aga  mo/.e 
kmeta  sa  svojo  zom[o  i  iz  kuce  krenuti  kad  mu 
je  voja,  a  i  kmot  po  pravdi  mogao  bi  ostaviti 
aginu  zem}u  i  km'-u.  87.  Ovakijeb  kmeta  ima 
u  Bosni  i  brace  nase  zakona  turskoga.  i  u  Her- 
cegovini  gdjesto,  osobito  oko  gradova  i  varosi, 
ima  ovakijoh  kmota.  88.  Ti,  oco  igunme,  imas 
u  /Cupcima  vjornijeh  kmeta.  S.  l^jubisa,  prip.  (i7. 
Zapovijed  im  ne  ovijelit  raje,  ne  zadavat  kmeto- 
vima  straha.  Osvetu.  1,  16.  I^oto  prode,  kmet 
agi  ne  dodo.  4,  34.  Kmet,  u  Fuzini  stauar,  koji 
.sjeill  u  tudoj  kuci  pod  kiriju.  I).  Danicir.  Kmet, 
po  Dalmaeiji  i.vnk  l>oii  ivnli  i.mIu  /..iii|u.  M. 
Pavlinovic.  U  llnln-nnnl.H  in  l.fiji mini  iirr/ddsi'ie 
repiiblike  diihrunirl.n  I.-ihi/i  il,ijii  ^Inilm  (pod  re- 
pahUkom  do  90  dnmi,  a  sad  w  moi/ii  izbaviti 
plao.iijuH  pit  10  for.  na  godiiiu)  za  kucu,  a  poklon 
(kozli:,  kokosi.  Jiijn)   ~<i.  rrl.    P.  Budmani. 

c.  pii  /irntiiiiiriiiii  jiiiirinii  (kod  h)  u,  sirem 
siiiislii.  iiniiri  sijiil.-.  Irlnl;.  —  iivako  jr  ziiaceiiK 
po  snij  jiiiUci  a  Diijiiu  jirimjcrima:  Ako  je  gra- 
janin,  pitaj  ga  od  ozur  i  od  zakladov,  ako  je 
kmet,  od  nenavidosti,  od  tadbe  a  naime  od  de- 
setin  i  od  dohotkov.  Narucn.  89''.  Od  ludi  bez 
nauka,  kakono  su  tezaci  i  kmeti.  B.  Kasic,  fran. 
106.  Otac  ide  na  daje,  ter  uikomu  kmetu  za 
raba  podlozi  se.  P.  Grlavinie,  cvit.  314^.  Kmet 
zeli  biti  grajanin.  posl.  ix.  Bo|i  jest  jedan  kmet 
od  pri|irostih  muzi  neg  ohol  razumnik.  A.  Geor- 
gicoo,  nasi.  4.  Ni'e  tu  sell,  ueg  su  stani  kmeta, 
r'ibara...  ,T.  Kavaiiin  143''.  Od  nevjesta  kmeta 
izhodi  da  jos  mane  zemla  plodi.  166*.  Eto  smutiia 
dune  vela  meu  kmetim  i  ribari.  171a.  A  dega 
se  kmet  polako,  cim  okisne  vas  u  pole.  4731). 
Ako  pomju  kmet  2ie  bore,  pak  ne  gneci  grozd... 
542'J.  Kmeti,  zanatari,  bojnici  ...  A.  d.  Bella, 
razgov.  143.  Licnici  za  odravit  nomocnike  ili 
kmeti  za  posijat  plodna  pola.     162. 

<l.  ■.iiiiliiiji  ■<rlii/;.  i  II  iiii'iii  .<mi..<lii.  (/lavii  od 
Sriii  indi  dull  n  Viiknnjrin  i  Miliri-ricciujein  jiri- 
•mjniiiiii).  —  isjiuriili  ;:iiiii_-inr  kud  a.  —  Od  xviu 
riji'ka  II  Srbiji.  Otb  prokupske  uahije  knezovi 
i  kmetovi.  Glasnik.  49,  11.  (1734).  Knezovomb 
i  kmotovom-b.  20,  1.32.  (1793).  Saklet  cini  slavan 
knez-Lazare,  saklet  cini  na  svoje  vojvode,  a  voj- 
vode  na  svoje  kmetove,  na  kmetove  i  oborkne- 
zove.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  205.  Sve  kiiezove,  srpske 
poglavice,  i  kmetove  sto  su  za  potrebe,  i  popove 
srpske  uciteje.  4,  137.  Na  kmetove  .selske  po- 
glaxare.  4,  149.  Braoo  moja,  kmeti  i  bo|ari  ! 
Nar.  pjes.  petr.  2,  98.  Od  kmeta  i  besjeda.  Nar. 
posl.  vuk.  2.34.  Kako  god  sto  je  obor-kuez  glava 
od  knezine,  tako  su  kmetovi  od  sela.  i  oiii  sude 
selacima  koje  za  sto,  osobito  kad  se  ko  dijeli,  ili 
cija  stoka  potre  sto  kome.  Vuk,  dan.  2,  98.  II 
Srbiji  su  se  kmetovi  zvali  znatniji  sejaci,  ili  se- 
oske  starjesine.  ovakoga  kmeta  otprije  niti  je  ko 
mogao  zakmetiti  ni  raskmetiti,  nego  ko  je  bio 
posteniji  i  pametniji,  a  osobito  rjecitiji  od  osta- 
lijeh  selaka,  bio  je  kmet.  kmetovi  su  se  skupjali 
na  razlicne  dogovore,  kako  seoske  tako  i  kue- 
zinske  i  nahijnske,  i  na  takove  molbe  i  odgovore 
isli  su  Turcima.  a  kasto  su  se|acima  i  sudili, 
kad  bi  ih  parci  pozvali.  za  kojekake  raspre  .  .  . 
Ovaki  su  kmetovi  bili  u  Srbiji  od  prilike  do  go- 
dine  1815,  a  od  onda  do  danas  pretvorili  su  se 
gotovo  u  prave  cinovnike  koji  se  postavjaju  i 
mogu  se  izbaciti.  ovakovoga  kmota  selo  izbira. 
a  starjesina  od  knezine  (ili  kao  sto  se  sad  go- 
vori  ,srezski  nacalnik')  va|a  da  ga  potvrdi.  Vuk. 
kmet  u  Slav,  biblioth.  1,  85.     Kako   su  sad  sva 


KMET,  d. 


KMETIN 


sela  u  Srbiji  razdije}eiia  na  opstine,  svaka  opstina 
ima  ,glavnoga  kiueta'  (ili,  kao  sto  knizevnici  go- 
vore  i  pisu  ,predsjedate]a  primiriteluog  suda')  i 
po  nekolika  mai'ia  (koji  se  po  kiiiski  zovu  ,cle- 
novi  primiriteluog  suda')  koji  su  kao  pomocnici 
glavnome.  u  svakoj  opstiui  ima  ,sudiiica'  u  kojoj 
se  glavni  kmet  sa  svojijem  pomociiicima  sastaje, 
te  sude  sejacima  za  kojekake  maiie  I'aspre  (i  to 
se  zove  ,primiritelni  sud'i...  osim  toga  oni  kupe 
porezu  i  predaju  odredenijem  cinovnicima;  obja- 
vjuju  se|acima  uredbe  i  zapovijesti  od  pravite|stva 
ltd.  Otprije  su  samo  se|aci  bili  kmetovi,  a  sad  i 
varoske  opstine  imaju  svoje  kmetove.  86.  U 
staro  vreme  za  Nemanica,  a  i  docnije,  kmet  se 
zvao  ,premicur',  za  tiin  .seoski  ktiez,  seoski  sta- 
resiua',  a  tek  u  novije  vreme  otela  je  mah  rec 
,kmet'.  dokle  se  kmet  zvao  ,knez',  dotle  su  se 
negovi  pomoti'iici  ua  vise  mesta  zvali  .kmetovi', 
a  u  rudnickoj  Moravi  .dokmeti'.  M.  D.  Milii'evic, 
opst.  20 — 21.  To  su  obicno  kmetovi  ili  poznati 
posteni  i  pravicni  judi.  V.  Bogisic,  zboru.  31'). 
('.  j)o  juznijem  kraji'iHiiiii  (sad  mab-bili  fKiiiin 
II  Crrioj  Gori  i  u  Boci  hilnrskaj)  kmeti  Hi  kme- 
tovi zimci  Ho  i  dobri  |iiili  (ridi  2.  doba.r,  I,  1, 
a,  h)  hh)),  vidi  osiihifn  imj  iirri  I  \'iil:i:i-  /iriiiiji'i-. 
—  Znacnii'  sr  Idho  tiiiiKin  /m  /iri'diisin  mn  iki'd, 
d)  i  po  onomf  sto  jr  tci.inio  n  iinj  stiirijrin  ziiii- 
cenu.  —  U  iiiij  stiirljnii  .-.r  /iriiiij'  I'li  J';t.'»  i  dobri 
}udi  ;'  porotnici.  —  (Id  w  rijito.  Uzesmo  medu 
se  12  dubrovaceelih  kmofci  a  12  srtpscehb  kmeti 
i  dva  prestava.  jedaii  dubrovarki  Ilija  Radosa(irb 
a  drugi  srtpski  Tomko  liogosa(i('b,  i  vodismo  u 
Dubroviiiku  dva  stanka  i  na  grauicii  S  roke,  i 
oudej  ucinise  receni  kmetije  cotvri.ti  rokb  za- 
rocni  .  .  .  i  mi  dodosmo  na  zaroc-.ni  rokb  na  gra- 
nicu  sa  kmetmi  i  sb  prrstavi,  a  Radosava  ni 
bratje  mu  ni  bracva  mu  ni  tko  nilib  dnigi  za, 
nilib  ne  htese  doci.  i  poslase  z  granii:o  kmetije 
Tomka  liih  prbstava  na  kuoo  Radosavu . . .  da  h\ 
dosli  na  graniou  na  zarocni  rok  .  .  .  kojijemi, 
dobremb  judemb  bivb  Tomko  prrstavb  na  domu 
Kadosavu  .  . .  Radosavb  ue  htio  po6i  . .  .  cekasmo 
ilib  s  porotnici  i  s  prbstavi  do  zvijozde  ua  gra- 
nice  po  zakouu...  Spom.  sr.  jirec.  85 — fSG.  (1117). 
(Mliii)  nim  dan  po  kmetijeh  za  stetu.  (ii  Boci). 
Men.  serb.  4(i4.  ( 11.5-1).  Kmetovi  .giudici  arbitri, 
uomini  savii'.  S.  Budmani  tlH^'.  Nema  kmeta 
da  kmetuje  tome.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .VUi.  Nema, 
kmeta  ni  dobra  junaka,  ja  koji  I'-e  tome  kmeto- 
vati.  2,  ooo.  Prica  i  kmot  no  moze  biti.  Nar. 
posl.  vuk.  2().-i.  Da  se  oslone  na  dobre  jude  (.kme- 
tove- u  Boci  i  u  Criioj  Gori).  Nar.  prip.  vrc. 
183.  Da  Bog  da  da  Inidu  vazda  stari  svatovi,  a 
gospodski  banovi.  bratski  cvjetovi  a  zemajski 
kmetovi.  ii  Vuk.  kovc.  72.  U  Oriioj  Gori  kme- 
tovi se  zovu  ,sudiie'  koje  parci  izboni  da  im  sto 
presude.  ovakijeb  kmetova  biva  obii'no  sa  svakc 
strane  po  dvanaest,  i  svaka  strana  svoje  izbira. 
ouamo  se  pjeva  i  pripovijeda  da  su  i  Turci  sa- 
zivali  ovake  kmetove  od  Hriscana,  da  im  .sto 
presude  i  izmedu  sebe  ih  namire.  na  ove  je  kme- 
tove nalik  i  onaj  stari  obii-aj  u  Srljiji,  kad  koine 
cija  stoka  potre  kaku  [etinu,  pa  zovne  nekolika 
oovjeka,  da  ,kmetuju'  koliko  je  stete  uijiileno. 
Vuk,  kmet  a  Slav,  bibliotb.  1,  86.  Niti  ima 
medu  uama  kmeta,  da  bi  stavio  ruku  svoju  medu 
nas  dvojicu.  D.  Danicic,  jov.  9,  33.  ,Kmet  prica' 
u  Boki  znaci :  ,ein  parteilicher  schiedsmann'. 
Pravdonosa.  18-jl.  8.  Kmet  u  Boki  znaci  .giu- 
dice  arbitro'  ,schiedsrichter'.    28. 

KMETAO,  kmeca,  m.  dnii.  kmet.  —  I'  Stul,- 
('■.riHi  rjrhiikit:  v.  kmetoac. 

KMETENICE,  kmeteuiceta,  ii.  (Hi  kmeteuik. 
m.  ?),  vidi  kmet.   —  U  jednoya  pisca  naiseya   ere- 


mena.  Sto  je  since,  to  se  aga  vice,  sto  pastorce. 
to  je  kmetenice.    Osvetn.  6,  8.5. 

KMETICA,  /.  U'HSko  cejade  bio  kmet.  —  Od 
XVI  viji'ka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inii  (,ru- 
stica').  It  lielitiu  (,contadina,  donna  soggetta  al 
padrone'  ,colona  originaria'  '221b),  n  Bjelostjen- 
ievii  (,coloua,  subdita,  rustica'),  n  Voltigijinu 
(,contadina,  colona'  ,bauerirni'l.  ii  Stiilirevu  (.ru- 
stica'), ((  ViikoDii  (,die  frau  des  kmet'  .u-xor  i(>i< 
kmet'). 

11.  xnnri'iii:  jr  kno  kod  knu't,  r.  Na  kom  je 
sehi  ua  jeduoj  cetrtini  uika  .Mara  udova  kme- 
tica.  Mon.  croat.  276.  (157.j).  U  Gonti  ja  imam 
kmeticu  jednu  tuj.  N.  Najeskovic  1,  262.  Jedna 
uboga  djevojciea  rodom  kmetica  i  sejanka.  B. 
Zuzeri  194.  Svoje  podloznike,  kmete  i  kmetice. 
M.  Uobretir  .")75. 

b.  zmici'iii'  Jv  kilo  kod  kmet,  b.  Kad  ua  istu 
lirpu  meces  i  kmetice  i  gospoje.  .T.  Kavaiiiu 
3:!sa.  Budi  vladika,  budi  kmetica...  A.  d.  Bella, 
razgov.  87. 

C.  kinrlor.i  iriili  kmet,  d)  zenii.  Kosulu, 
koju  mu  je  [loslala  kmetica  ua  sleme.  M.  D.  Mi- 
licevie,   zim.    \cc.  22.   /   ii    Viikonii  rjixiiikn. 

KMETKKM,  /.  dmi.  kmetica.  —  I'  Slnli/rni 
I'jci'iiikii :   .nisi  iciila'. 

KMKTK  ll''.  //(.  drill,  kuiet.  —  U  Slii/irrni  rjri- 
iiikii:   V.   kiuctrac,    —   iirpouidano. 

KMKTK  L\.  .«/;.  koji  pripada  kiiirliri.  —  11 
Sliilii'rrii   rjrriiikii :   ,a,d    rusticam  spoctans'. 

KMETK  IXSlvl,  iidj.  koji  jiriiiiidii  kiiirlinuiui. 

—  V    Stiilinrii    ijrriiikii  :   ,ad    I'ustica.s    spoctiuis'. 

-  ,iei>oiiz.hiio. 

KMKTir.  III.  drill,  km.-t;  ii  .'irijriii  iiniiijrriiiiii 
..llilri  slo  1,1,1. 'I,  a  ///  6.  —  Od  xiv  rijrko.  o  i:- 
iiirdii  rjrriiikii  ii  Mikii(iiiii  (kmetic,  luali  kmet 
.l-risticlillls'),  /(  Hjrloxl jrlirrni  i  .vusticulus'),  l(  Stlt- 
lirrril      ly.      kllicarar,.      /(      ]'llkiiril.     (koji     Ua     tudoj 

zeiu|i  sjeili  ,dor  lehnniiiaun'  .fciidatarius',  cf.  kmet 
.-.■  diiditlkoiii  da  sr  ijururi  ii  lioci),  u  Danidiecoii 
kmctii'b  .sorvus'  ,se|ak  svojemu  vlastelinu,  cf. 
kmctb;.  .tosu  vlastele  i  jesu  kmotici.  kako  to  u 
Sri.b)i»lib  1  po  vsenib  svctu.  ISpom.  sr.  1,  3.  (139.i). 
.leri.  ^i  dozvalb  \'last,elb  i  kmetice  stare  zetske. 
1.  8.  iT:)97;.  V'lastelemb  i  kmeticemb  trebii'ibscemb 
i  kouavalbsccmb.  1,  19.  (1399).  A  kmetic  naj 
pri  da  so  ima  tuziti  prid  gospodinom  cigov  je 
covik.  Stat.  po|.  ark.  5.  246.  Zapovidise  svim 
plemenitim  vlastelem  i  didicem  i  kmeticem  i  vla- 
sii'em.  246.  Kada  kani  kmetic  pojti  od  gospo- 
dara  svoga.  288.  Bivali  su  na  golo  crkovni  kme- 
tici.  S.  Lubisa,  prip.  3.  ICnez  nas  kmetice  guli. 
199.     Moji  sn  djeilovi  sudili  kmeticima.    2117. 

KMKTl.l.X.  /,  po.-iliijr  od  km.-l  iii(.-<liirkoi,i  ija 
inijr  isli  loi^hinik  -iln  jr  ii  iMalija,,  /.  ,/■  /""'". 
nrijo  Ji     i:     llldnjil    ir.lkil:    liloirliih    till.    i;,,,. 

a.       -.rllllll      jrdllnllll       llosiindliril       llll      koJOJ      SU 

kllirli  nil  k,io  mil.  nil  kmet?.  --  I'  iliirodinij 
lijrsiiii  iiiisriiH  rrriiiriiii.  Uao  liih  uiu  Ijsmaii  Tuic 
iuladn  .)d  kmi'tije  scz.leset  dimova.  Nar.  pj.-. 
marj.   Iii6. 

Ii.  poi/iid.hii  po  kojoj  kiiirt  di\:i  znii^it  ijospo- 
dareoii,  i  sitiiui  .:riiilii.  — ■  U  /lisaca  iiiisri/ii  rrr- 
inrmi.  Kmel,ija,  ncm.  ,coIonie',  tab  .coloiiia'.  I!. 
Petrauovic,  rucu.  ki'iig.    13. 

KMETIJIC.'V,/.  dem.  kmetija.  —  /'  nnsr  rrijriii, 
H  Istii.  Stariji  brat  je  dobil  tu  kiuetijicii.  Xa.sa 
sloga.  g.  10,  br.  14,  str.  56. 

KMETIN.  iidj.  oidi  kmetov.  —  I'  Slidirmi 
rjecnikii:  kmetin  i  kmetov  .ad  riiricolam  spec- 
tans'.  —   iiepoiizdimo. 


KMETINA 


KMETSTINA 


KMETINA,  /.  ridi  kmetija.  —  U  nasi-  rrijeme 
II  lioani.  Pobralimo  ilok  je  knietiuo.  Bos.  vila. 
1889.  9(i. 

KMETITI,  kmetim,  impf.  po.itaji'  ud  kmot. 

a.  sluiiti  kau  kmct  (vidi  kmet,  b).  —  Jlije- 
histjcninm  rjeimiku:  kmetim  .colonicale  obso- 
iiuium  exhiboo,  servifcium  subiUti  administro, 
praosto',  »  Voltiijijinu:  ,robottare,  servire  alia 
gleba"  .t'rohneu'. 

b.  ciniti  kme.tom  (kiw  Imptirfektivni  i/futjal 
limiia  ukmetiti).  —  Saiiio  u  StiiUceoii.  rjiicmkn 
HZ  kiuetovati. 

c.  sa  se,  rrilfl;<iriit,  Hi  /msinid.  iiii  je.dm>m 
iiijestu  XVII  i)ijil:<i.  :iiin,  lir  iiijf  jiisiiu.  ITz  gonii 
Po|aci  Litvani  kmcip  •<!■,  z  susoili  jciiuiui  li  slovoui 
ilile  .se.    I.  T.  Mniaviii,  osiii.  3H. 

KMETNIGA,  /.  nidi  kmetica.  —  No.  ji-dnom 
iiijcsfu  xviii  tu.jeka.  Ni  kmotnica  more  s  krajom 
sine  plodit,  slike  djCda.  ,T.  Kavaniri  205".  —  ne- 
puuzdanu. 

KJIETOV,  adj.  koji  priimd,,  kmrhi.  —  V  Stii- 
licevK  rjeinikii  hod  kinetin.  /  '(    ]'ii/.-,,rii. 

KMETOVANE,  «.  djcio  kuji.j,:m  .sr  kmcliijc.  — 
Izmedu  rjccnika  u  Viikoca  (I.  ,das  richten'  ,ro 
jus  dicere'.  2.  ,das  befehlen'  .dominatio').  Al'  ceS 
jutros  u  ^radove  da  s  gospodom  saborisos,  il'  u 
bracko  kmetovaiie,  biran  kmete?    Viik,  ziv.  201. 

KMETOVATI,  kmotujem,  impf.  postaje  ud 
kmot.  —  Akc.  .se  III'  iiiijri'i'ii  (aor.  2  i  ;i  nin;).  kmB- 
tova,  part,  prill/,  mi.   kmetovao,  kmotovdla). 

1.  neprelii-iin,  liiil  kmrf.,  rnditi  lean  kmet. 

«.  'ridi  kmet,  b.  —  Od  .xvii  vijeka.  Ki  bi 
znovic  kueu  uzidal  i  hotel  kmetovati .  .  .  Statiit 
trsat.  224.  Kad  bi  tudimi  kmetovali  svojim 
blagom  i  imai'iem.  M.  Pavlinovic,  rad.  27.  A 
ne  dati  za  zivota  svo.a;a  da  'I'uri'iina.  kmoUiju  vi 
majke.    Osvetii.  ;!,  38. 

It.  suditi  kail  kmet  (ridi  kmet,  e).  —  U  nase 
vrijeme,  a  ismedu  rjrcnika  a  Vukoru  (n.  p.  po- 
trvene  kukuruze  ili  za  drugu  kakvu  raspru  ,oiit- 
scheiden,  absehatzen'  ,aestimo  litem').  Nema  brata, 
ni  kicena  svata,  uema  brata,  tome  da  kmetujo... 
nema  kmeta,  da  kmotuje  tome.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  .546.  Nu  kmetujte  meue  i  Milosu  za  nasega 
dara  iz  Latina.  2,  5.5.5.  0\akovijeh  kmetova  biva 
obicno  po  12  sa  svake  strane  i  svaka  strana  svoje 
izbira,  pa  dokle  kmetuju  dotle  se  i  zovu  kme- 
tovi.  Vuk,  ziv.  254.  To  g.  Svetii'-  ouda  iioka 
nam  kmetuje,  kad  ga  pozoveriio.  odg.  na  utuk. 
23.  Ovo  je  trideset  godiua  kako  sauio  kmetujem. 
niko  se  na  me  ne  potuzi  da  mu  krivo  sudih.  M. 
P.  Sapcanin  1,  139.  Kmetu  svakomu  kada  kme- 
tuje ide:  kad  miri  cekin...  Pravdono.sa.  1851.  28. 

f.  zapovijedati,  razmelati  ne  (oidi  kmot,  d). 

—  V  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
f, befehlen,  den  herrn  spielen'  ,domina.ve'  s  j^ri- 
mjerom:  Nemqj  ti  meni  tii  kmetovati.  Da  nijosi 
sa  mnom  Jetovao,  ne  bi  tako  kmotovao.  Nar.  posl. 
vuk.  53. 

2.  prelaziifi,  ridi  kmetiti,  li.  —  U  Stidicevu 
rjeeniku:  ,rusti(;orum  numoroad.scribere'.  — sasma 
neponsdani). 

IvMETOVICA,  /.  nidi  kmetica.  —  U  jednoya 
pisca  naseya  vremena'.  A  kamo  vi  da  se  bule 
hvale,  kako  kojqj  kmetovica  prala.   Osvetn.  2,  49, 

XMETOVIC',  w.  kiiielii:  kuwhjv  sin,  kmet.  — ' 
■liidan  pill  prije  niisriin  i.-rnnini.  Ako  li  bi  tko 
kmptovic  na  svoga  gr)si.i..liii;i  mku  postavio.  Stat. 
po|.  ark.  5,  255.  —  U  naic  rnji'iiii'  knu  preziine. 
Schem.  bosii.  1804.  .xvii. 

KMETOVSKI,    adj.   koji    prijiadn    kmetovima. 

—  isporedi  kmetski.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedii 


rjecnika  ii  Viikuim  (,den  kmeti  eigen'  ,Toiv  kmeti'). 
Prepis  jedne  presude  kmetovske.  Pravdonosu. 
1852.  30.  Plada  kmotovska.  M.  D.  Milic'-evir, 
opst.  24. 

KMETOVSTVO,  n.  vidi  kmetstvo.  —  U  jed- 
niKja  jiisca  nnseija  vremena.  Turci  pali,  kotare 
uzgH.  trudiin  w.iriM  n  kraetnvstvo  speli.  Osvetn. 
5,  2. 

KMETSK?,  adj.  ktiji  /.ri/iiiilii  kiiirlima.  —  i.ipo- 
redi  kmetovski.  —  .l/.^'.  niia-li  t  ispred  sk: 
kmeski  (vidi  liaj  slmiji  jirnnjerl.  —  Bijec  je 
praslavenska,  isporedi  r.i'k.  knicuskj,  jiol.  kmiecki 
(po  kmiecku).  —  Tzinedii  rjecnika  u  Belinti  (,di 
contadino  soggotto  al  padrone'  221''),  ii  Stiilicerii. 
(,ru.st,ieanus'),  a  Vukiiim  (vide  kmetovski  ,s  jiri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme :  i^jU<'.kom  snagom, 
mudrom  glavom,  kmetska  diko).  Kmosko  (rino). 
Stat.  kast.  181.  Hci  kmetska.  Narucn.  62').  Od 
kmeckih  kcori  naj  lipSu  izbori.  M.  Urzic  88. 
Dali  smo  mu  sel  kmetskih  sodem.  Mon.  croat. 
2(i().  (1570).  Da  ih  sluze  nih  kmeti  ali  kmetske 
zivine  bez  jjlate.  I.  DrziA  299.  Na  kmetskih 
kolih.  B.  Krnai'utic  19.  Puntarija  kmetska.  P. 
Vitezovic,  kron.  131-.  Kraj  Primislav.  kmetske 
kuce ...  J.  Kavaiiiu  .362'J.  Pode  kaluderski  nad- 
Ijetnik  po  kmetskijeh  kucah  kupiti  uvjetno  zito 
aliti  cetvrtinu^  I.  Dordic,  ben.  185.  Da  na  kmet- 
skili  koli  na  Spilberg  poslase.  M.  Kuhacevic  57. 
Upita  govorniko  kmetska  glava.  S.  ^ubisa,  prip. 
161.  Kmetska  pogodba,  liem.  ,colonievertrag',  tal. 
,coiitratto  di  colonia'.  B.  Petrauovic,  rucn.  knig. 
13.  Kmetska  robota,  tlaka  ,rustical-robot'.  .Tur. 
pol.  terminol.  438.  Ustanove  oduosece  se  na 
kmetske  razmjerje  podloznistva  i  podanistva. 
Zbornik  zak.  1853.  4. 

KMETSTVO,  ».  stane  onoya  stu  je  kmet  (u 
soakum  znaicim)  :  u  primjerima  sti  samo  osobita 
znacena.  — Naj  nsrr-  i  i.-i/mJn  isiired  st:  kmestvo. 
—  liiji'.c  je  jinishir,  ii^l.ti  ispni-f  ill  .sL-iliiv.  k'Lmetb- 
stvo,  ces.  kmi't^tAn,  /»,/,  kniinLwo.  —  Izmeda 
rjecnika  ii  \'iiki'ni  kim'-iNn  ,das  amt  eines  kmet' 
,muuus  itjr   Kiii.'i  ;   kiiK'MiMj,  vide  kmestvo). 

a.  kiiiiL-iki  Slid,  mil  kmot,  o.  Tu  je  kmestvo 
i  divor,  u  kmestvu  je  svokar  moj.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  206.  Mii'ili  su  mrtve  i  rauene  i  u  kmestvo 
sijodali  krivo,  i  prokleto  uzimali  mito.  2,  12.  I 
vjeru  i  kmetstvo  uglavismo  na  Savin  dan.  Prav- 
donosa.  1851.  21.  Poslije  toga  (na  ime  kako  se 
voc  prvi  put  12  [udi  otputilo  domacinu  kuce 
ubijenoga,  zadobili  prvu  vjeru,  za  tijem  drugi 
j)ut  drugu  vjeru  a  dobiv  i  trecu  pomirise  se)  idu 
svi  u  domacina  ubojicinog,  jave  mu  kako  je,  i 
on  oni  dan  va)a  da  ih  gosti  obilatim  ruckom,  i 
stoji  cekajuc  od  domacina  kuce  ubijenoga,  kad 
ce  um  poruciti  da  zove  narocena  mu  24  covjeka, 
da  na  dan  vec  zabijezeni  sude  mrtvu  glavu,  i 
ovo  se  kmetstvo  zove.  1851.  27.  Uvrijedena 
kuca  sabere  24  covjeka  (kmeta)  da  okmetuju  i 
osude  te  opredijele  dan  za  kmetstvo.  V.  Bogisic, 
zborn.  .581. 

b.  colMi]i:i,  mis,  iil/ina.  —  I'  jiihiiiijii  pis, -a 
XVIII  vijelii  /•■'ji  ,!■'  iliiii  ovako  znucim  "f,,/  njii'i, 
jer  se  kiuei  i n  .iiunnu  pod  b)  zmi-  lulijiiiiski 
colono.  Zato  poslijo  tu  od  Kimjana  nova  kmetstva 
bjese  slana.    J.  Kavaiiin   117-'. 

KMETSTINA,  /.  imaiie,  zem(a  za  kmetoue.  — 
U  sponienikti  xv  vijeka,  i  otale  u  Daidcicevu  r.iec- 
iiiku  (kmetbstina  .praedium  beueficiarium').  Sto 
je  kmetbstina,  tudej  da  se  uasele  kmetije  crb- 
kovny.  Mon.  serb.  531.  (1485).  —  I  sad  se  kaie 
II  Istri  (bez  t,  a  po  cakavskom  yovoru  sa  sc  mj. 
st).  Onda  mu  kmescina  propada  naglo.  Nasa 
sloga.  god.  11,   br.   12,   .str.  42.     Kmescina    ,boiia 


KMETSTINA 


109 


KNEaiNAC 


rustic!'.    D.  Nemanic,  cak.  kvoat.  .-^tud.  iftsz;^.  .'i'2. 

—  Kail  da  w  st  zamjenido  (ilasi>m  <■,  Ir  jr  tnkn 
posiala  rijec  kmecina  (indi). 

KMKZA,  /.  raznuigi'}io  genskii  kojc  ■'»'  Jediiaka 
kmczi.  aprar  jr  iiiiikon'stik.  —  Akc.  se  mijcAa  ii 
viif.  kmezo.  —  1!  iinsr  rrijfmc  ii  Lici.  ,Ona  'b 
maikiua  kmeza'.  ,Muci,  kniozo  i  placko'.  .I.lint;- 
flanovic. 

KMKZAV.  adj.  koji  .se  jcdiiaka  kmezi.  —  I' 
nasc  vrijcme  u.  I.ici.  ,N(imoj  biti  vavije  kmezav, 
vide,  kako  su  ona  djeca  vesola'.    J.  Bogdanovic. 

KMEZITI  SE,  kmezim  se,  impf.  ridi  kneziti 
se  (plaknti)  i  radi  akcenla.  —  ('  va>ic  crijoiic, 
a  izmt'du  rjecnika  u  Vukoni  (vide  kneziti  so 
.-.•_  dridatkom  da-  se  govori  u  SriJemuJ.  —  /  ii  Lirl. 
,Sta  se  kmezis  tudaV  ako  te  ciin  otrjanem,  imaoes 
bar  zasto  da  places'.  M.  Medic''.  ,Sta  se  vavije 
kmezis?'  J.  Bogdanovic.  —  V  Intuitu,  o  djetetu, 
tiho  plakati  pustajuci  kroz  grkjan  liekakav  iflas 
koji  duze  trajo  nego  kad  .hiiice'.  ,Kojega  se 
vraga  tu  kmezis  cijeli  dan  y'    M.   Milas. 

KMEZONA,  m.  rasniain,,,  miisko  di.jrtr  it,,  se 
jednakn  kmezi.  —  f '  iiasr  rri.jrmc  ii  l.iri.  .Ovu] 
zalosni  kmezoi'ia  vavijo  so  kmezi  i  plar-o'.  .1. 
Bogdanovic. 

KMICA,  KMfr.'SiV,  ridI  fiiii-. 

KMICITI.  imjif.  villi  kiiicrati.  ii:i  liiii.-u.  A. 
<)stojic. 

KMIJU-KJkllKA.  ./■.  /(.  ,uin,d,n>j  za;ioiirri  iia- 
ieija  rremena.  Zaplaka  sn  kmi  jii-kraika,  i.stn  majci 
I'va  ibrika.  adiidiietlaj :  dljctr.    Niir.  zag.  ]iov.   II. 

KMLK,  m./imi'  mjrsi ,i  ,i  Srhiji  ii  (.kniijii  hin^ 
iiradtkom.     Niva.    n    Iviniku.     Sr.   n.n-.    Is7l.  7:il. 

KMIN,  m.  Carum  rarri  L.,  I'lcka  hllka.  ispn- 
redi  kim,  kiraino,  komin,  kumiii.  —  liijic  ji'  pin- 
slaceiiska,  itspnredi  nix.  ksuih-i.,  a-.i.  kmin.  />"/ 
kmin,  a  i  lit.  kmynai.  —  Iz  tiidetia  .jr-iika.  (-/"i 
redi  i)rc.  xruivav.  Int.  cuniiniim,  atn'inii.  chiinnii: 
pii    fihlikii  rii(a   da  ,'p;  poxlal.ii  oil  luluiski-  njci'i. 

—  I.iiifdii  rji'i'iiika  H  Stiitii':eni  [y.  komin  .s  dn- 
diitkoiii  ihi  ji'  rijrC:  ni-tka).  Ukropi.  vodi,nb  si.  kmi- 
uomi>.  Sava.,  tip.  Iiil.  glasn.  U-l,  1!I4.  Kmin  (inriiii), 
rus.  KMnH'fc.  po|.  cos.  kmin  (Carum  carvi),  1.  gla- 
dius(Xuzmic,  Aipiiln-Rnc),  lilium  coelestoi  liamlil ', 
iris  i,Kuzmic,  A'jiiila-I!u<'' :.  (Iladiolns;  h.  iLamlilc 
2.  (kumiii)  Oaniiii  ca.vl  I,.  '.S;i),|iir).  Ii.  Snl.'k. 
im.  U>i.  —  I  ,s-  pnihirinrniui.  Kmin  bijnli,  <■;!- 
nicularia  (.I'izzclli,  /(  nikniu^n  \\i  rijrka,  \i\\u\.i- 
Kuci,  dons  calialina,  inM,^  .ill.inn  il'izzollii,  irido 
bianca  (Kuzmic,  riik.  xvi  n/rkai.  Iris  lloi-ontina, 
L.  —  Kmin  divji,  1.  irido  salvaf-ico  it'izzolli, 
Kuzmic).  Iris  loetidissima  L.  ;  2.  Sidoritis  L. 
(Alschinger).  —  Kmin  .\Inj-iii.  giglio  azzurro 
(Kuzmic),  Iris  germanica,  L.  —  Kmin  pitomi, 
u-ide  domestico  (Pizzelli,  Kuzmic  i.  Iris  Horontina 
L.  —  Kmin  vodoni,  .spatula  letida  (^Kuzmici,  irons, 
acoro,  spatula  aquatica  (Anuila-Buci,  irido  accpia- 
tica  (Kuzmic),  edresen  (I'izzelli,  Aciuila-Ilue).  1. 
Acorus  (calamus)  L.  (Aiiuila-Tiur.  Danilo) ;  2. 
acoro  falso  (An-solmo  da  Canalii,  Iris  |noudo,conis 
L.    B.  Sulek,  im.   lis. 

KMRK^ATI,  kmrkjam,  iiitpf.  Im]  si.iijoli  .^ilom 
uzdrzavas,  a  odajos   raukli   gla^.     P.    Branhior. 

I.  KN.\  (ki.na),  /■.  prah  it,,  .«•  c,,,,  ml  li^r,, 
iii'kf  liilkr  •  Lausonia  alba.  Lam.,  iir  An.liu.-;i,  hiiu- 
turia  L.  //'  Alkanna  tin.-Dria  Tans,. I,.  .  !,■  Th,-- 
kinr  mm  :,iln  l„,jr  i,,,ktr  i,a  nika  111,1  ,  ii,.,i,iii,,i 
a  i  ko.^ii.  —  Oil  iinip.  liiiiiia;.  Inr.  .|vn;..  —  Crsln 
>r  i:,i,,nu;i  „ni  nj,  r  k.m  ,l,i  jr  d,;,^l,r.,ni .  I.  j. 
mntii  I  I  u  riijr  s,  kiio  iirkakar  pudiiiiikli  mkal. 
,id   pnlikr    oiiiiki    kill,    B    II    iiornslureiiski.i    rip,:! 


kenati  so  (ijiiDJiti  .«',  i>  rani)  Hi  ii  franniskni 
quenouille  (pre.tlica).  iiraj  ijlns  ]'iik  liilrit  ilrhr- 
liji'M.  jiTiim  (i.)  ali  je  hofr  liijriili  an  tankijriii 
(h),  jn-  ,sr  i„ii>  iir  iipnfri'hlani  ii,  ,i  '^hinjiiii'  ni- 
kopisimii  II, K,;/, I  j,-:ik,i  iriili  2.  jrr  .  nkiriinl  ,,' 
na  oriiiii   ahi^n  lull  k,i,i   ^h.j,'    :,il,, (,■;,■„   sprij.ihi. 

—  oi-aki  -sv  i:,i,,r,ir  i'lij,  „,■  s,i,ii,i  ii  p,ii\:i,ji  radi 
stiliii  iri,li  pni  jirinij,!-  i:  iiiii;,ilii,-  pp-siurl  neyo 
i  a  srii,pl,ii,i,,i,  ,i,,r,irii.  iii,,:,liifi  ,,i,li  l,iipi.  ^•f.o 
.iad  iii-iiiii  II  iiasiiii  ji:ikii  ilrii,iii,li  siip^tiiiitirn 
zeiL-ikiiijii  rnila  n  nasi, irk, im  :,.  kiiji  l,i  hili  jiilii,,- 
S^oiiu  ipra  sr  iiiilazi  s,i„i„  „.  pisiiriii.  I,  j,-  :„/„ 
neiihiciiii  iiaai'inii  iiarndii  i'.ipira  rut  I  ,irii  njcc  ka.it 
jedan  sliii/.  —  {'  iiii.ii  rrijriii,-,  n  iziiirda  rjecnika 
u  Vukavii  (knii  i  khna  ,arfc  t'arbepiilvor  liir  die 
haare'  ,fuci  genus').  —  Kad  iljovojci  u  oci  vjen- 
caiia  bojo  nokte  u  amamu.  iz  Bosue — Mrbaja  tur- 
skoga  zakona  i  Vuk).  Nasqj  Mejri  k-F.nu  posta- 
vise  i  na  noge  i  na  b'jele  ruko.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  ■>'>.  .]iik  im  nijo  ui  kna  otpanula.  ni  sa  nogu 
ni  s  bijelih  rukn.  ISTar.  pjes.  liiirm.  1,  390.  Boje 
joj  rake  i  nogo  vodom  zamijesanim  prahom  od 
kne  ili  k'ne  (alcana  tinctoria).  ii  Nar.  pjes.  horm. 

I,  •")!il.  Kna  idva  sloga),  Lawsonia  alba.  Zora. 
|si70.  19''.  Kna,  Aiichusa  tinctoria  L.  (I'lem.  al- 
kaiina)  (Vuk).  B.  Sulek,  im.  148.  K'l.na  je  li§ce 
od  ncdiog  di'v(fta  stn  rasto  u  Egiptu,  na  Istoku 
i  u  i-;t(Mii.ij  [iidiji  i  kazo  ser  Lavzonka  bela, 
IjaNsoiii^    .illi.i     Ijum.     1).   Popovic,    poznav.    robe. 

2.  K.\.\.  /'.  kai,  la,/,-  i  :,i/k,i-.l,-  ili  ,-n-i-iikiislel 
iU,  pi.^l.iiu  11,1  li,:,ii;,i,i  Ik.'ii.  hill  pad, I  kisa  p,i 
sill„-,Ui„l  pviprri.  -  .\l,r.,  hill  itil  je  isli,  rijrr 
■^1,1    I.    kna.  Si, nil,   ii   SI  ill  i,'ti-ii    rj,;'i,ikii:   .ma,- 

ruhi..  .|iias  pluvKi  in  vili  i;-,.,„.raf.  /  „tale  ii  Sn- 
!,k,„ii    iimiiikii    1  IS. 

K.\.\|)|TI,  knadn,,.  impf  i-iili  nakna^davali.  — 
/■   Sliilii'.'ni    rpililkii:    v.    naklulili.    i/dje  ,p-    lliiri- 

II,  in,    1,11,1    iiiip,ij',kliiiii  fihniijl    pi;iiia   naknaditi. 

—  1 111,1  I  II  J, ■dun, in  pimil  inixr,/,,  rniiliiia.  It  kii- 
P'l/ii  iiij,'  ,lnsln  jiKiiii  :iinr,i'i,\  1  da  kolo  po  le- 
dini  hoda,  pa  <la  cure  i  mladici  bijosni  knade 
drago  zacinko  i  pjosni.  (tsvotn.  1,  (li.  X^;  ].^,.- 
iiini'.  dndoim)  Ii  kadgnd  u  to  zivi,  knadicemo  sto 
nas   svijo.t   kvivi.     I.    :,9. 

KXADI.dV,  ailj.  •\.'-\\.  Ki.nadl..vi.,  iiii,'  iiiiesia 
ulnri'^l  -  xi\  rij,'k,i.  (Hj,  Oblo  lllavo  u  il.'li, 
Ki.nadbivi..    S|iniii.   st,..j.    7. 

1.    K.\,\IM(\    III.    prr.iiiir.  XVI    njrka.     Vid 

Knapir.     Mon.   croat,.    Is,",.    ,  l.-,ii:;,. 

■2.  lv.\AIM(\  III.  line  s,l,i  II  llriiilskni  a  iiipn- 
iiiji   i;u;i:di,i^k,,/.     Kazdijoj.  M2. 

K.\.\s'r.  ndj.  lidi  kkist.  —  /•  knizi  iakui-skaj 
XVI  rijik,!.  I  la,  novziiiozni,  knasti  ili  bez  voia- 
kogii  iiila  Mis/oj  V  kler  no  primut  so.  S.  Ko- 
zieic    1 1  '. 

KNA\'(M;,.  w.  miiski  iindiiiiak.  —  xvi  rijika. 
Stipan  s  ilcdiiir  pridivkoiii  Knavor.  Men.  r-roal. 
LSI.   (i50:!). 

KNK(iA,   III    ridi  kiiogo. 

KNHIIAN.  III.  iiije.-nin  im,.  —  I'l-i/r  iiniri/a  n;-- 
iiii'iin.      Kiji'.gaiii..     .S.    iVciv:i,knvii''.    pom.    I.'ii. 

KNK(tAT[(\  III.  pir:imr.  -  xvi  lijrka.  Martin 
Knegatic.    Mun.  ,r..:ii.   2ii:).     |.-,|;i,. 

KNEUK''.  m.  imr  hi(ri.  Knogio  (chnegicli  .^ 
knezicV  ii  mloiacknm  rukopisu),  barVia,  ai'on,  pos 
\itiili.  -iciin'maiia  minor,  dra<'ontea  minor  Jurii- 
kcipisu  mlot;i,cki>m).  Arum  maculatum  L.  B.  Sulok, 
im.   US. 

KNEGINAG,  Knegiuca,,  m.  mjesm,  tin,:  ,li;, 
.sii  seta  (kajkarskij  Knegineo  doiii  /  goriii  ii  llr- 
rntsknj    II    ziipniiiji    rarazdiiisknj.    Bazdijej.   102. 


1.  KNKGIlirA 

1.  KN^iGINA,  /.  knezeva  zciia,  zensku  ('clodr 
kno  kiiez.  —  isporidi  ki'iegina.  —  Akr.  se  mijeAa 
II  f/en.  jil.  knogiiia.  —  Moze  biti  stara  rijei,  i.iiio- 
rrili  stxior.  ki.u^gyi'ii,  nis.  K-iiiiniiin  (urakakii  /lO- 
■ilajf  od  naj  stafijcijii  iiblika  k'i.n(;g'fc).  —  Iziwdii 
rji-cnika  u  Mikafiiui  (knegii'ia,  knezova  ?,ena  ,co- 
mitissa'),  a  Belimi  (.contessa'  .comes'  233*;  ,ba- 
ronessa,  donna  che  lia  giurisditione'  ,dynastis' 
130"),  '(  Jijelostjenaevii  (knegina.  knezova  i^.ena 
jdomina,  olim  coraitis-sa'),  ii  Sliilii'coii  (,c.ont6ssa' 
, comes',  f.),  II  Viikiirii  i,dio  frau  des  knoz'  ,uxor 
101'  knez'),  ii  Dniiicirmi  (knegyiia  ,uxor  inv 
knezL').  Uospodinu  knozu  (Lazarii)  i  gospo/.di 
knegyni  i  cedomi>  ihb.  Mou.  serb.  213.  (1376 — 
1389).  Knegina  seuska  i  brinska.  Mon.  croat. 
90.  (1461).  Vilo,  g-or.-iko  knegiiie ...  B.  Krizanic 
II  Starine.  18,  226.  Jedna  kuegii'ia  od  te  strane. 
Mirakuli.  110.  tjmri  Matildi's  knegina.  S.  Ko- 
ziciA  2r)H.  Prisvitla  gospoje,  knegino,  gospoe  i 
gospodarice  pricestita.  F.  Parcic  3.  Ljepse  djeve 
Bosankiue,  despotnice,  i  knegiiie...  J.  Kavaiiin 
276^1.  Knegina  Vidosava.  I.  Dordie,  uzd.  vi. 
Uvi  knegiiie,  dvi  gospoje  vjerne  su  joj  drugarice. 
J.  Krmpotic,  kat.  80.  Daj  mi  ti,  o  Boze!  sve- 
ki-ve  knegiiie,  devere  levere,  jetrve  gospode  .  .  . 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  109.  Kako  sta  je?  knezeva 
knegiiio!  Ogled,  sr.  68.  Pa  knegina  vili  besjedila. 
68.  Rece  (knez)  knegiiii:  .Spremi  ovo  kave  . .  .' 
Nar.  prip.  vuk.'''  292.  I  od  danas  ce  knegiiie 
persijske  i  midske  koje  cuju  staje  ucinila  carica 
fcako  govoi'iti  svijem  knezovima  carevijem.  D. 
Danicic,  jest.  1.  18.  Kad  jb  pos|edna  knegina 
Jelina  Paleologa  .xv  vijeka  izrucila  kneziju.  M. 
Pavlinovic,  razg.  96.  Pije  1'  (knez  Daniln)  rujno 
na  uranku  pivo,  a  seta  Ii  knegina  D.irinka? 
Osvetn.  2,  97. 

2.  KNEG-INA,  /.  ime  zi-mko.  -  Jamneno  je 
ista  rijec  stii  1.  knegiiia.  —  U  Viikoni  rjfciiikii : 
.fraueimame'  ,nomen  feminae'. 

KNEGININ,  adj.  kojl  pripadii  knegini.,  —  U 
Stiilici'ini  rjecnikii:  ,comitis,  ad  coinitem  (f.)  spec- 
tans',  i  II    Viikovii. 

KNJ2G0,  m.  hyp.  kuoz.  —  Ptmlajc.  od  uhlika 
k%n^gi..  —  Na  jednom  mjestii  xv  cijeka  von.  ainij. 
knego,  i  otale  u  Daniciievn  rjecnikii,  ydje  -si.oji 
kao  num.  smr/.  kuega,  ali  to  nlje  sad  po  dnbro- 
lyiikom  ijooorn,  a  jamacno  nije  bilo  ni  onda.  I 
jostb,  knego,  5to  pisefce.  Spom.  sr.  1,  148.  (1420). 
Danicic  diidajc:  samo  tii.  —  In  iiase  rrijcme  ii 
okolini  diibruvacknj  kim  mnski  iirnliiiiiil:  Hi  prr- 
zime.    P.  Budmani. 

KNEGOVANE.  /(.  ludi  knozovaiie.  —  Upnw 
je  djehi  kojijem  sr  kneipijr  (od  filaijola  knegovati, 
ali  oviiine  ij/aijolu  neina  potrrdej.  —  U  jednoz/a 
pisca  naseiin  vremcna.  Preo  naseg  krocit  zavi- 
caja,  i  na  tvoje  na.lec  knegovaiie.    Osvetn.  .j,  42. 

KNEGOVATI,  knegujrnu,  iiiipf.  kiwziwaU,  vidi 
kod  knegovaiie. 

KNESTVO,  ridi  knostvo. 

KNESCI,  Knezaca,  m.  pi.  ime  selii  n  Slnruniji 
II  ziipaniji  puzeskoj.    Razdijol.  129. 

KNESOK!,  in.  dein.  knez,  iiprav  deiiiinntir  dr- 
miniitiva  knezak,  ali  se  ora  rijec  potvrdiije  ■laino 
kao  mjesno  ime.  —  U  naie  vrijeme,  a  izinrdn 
rjecnika  n  Vnkovii.  Optuze  ga  (Ve\ka)  nekaki 
knescici.  Vuk,  dan.  1,  78.  —  U  osobitom  zna- 
cetiii.  Uz  kmeta  so  uvek  uahodio  po  jedan  slu- 
zite}  koji  ,se  negde  zvao  ,polioaja'  uegde  ,birov' 
negde  ,kn6scic',  a  negde  ,vikac'.  M.  D.  Milicevic, 
opst.  23. 

KNESkI,    ndj.    nidi   knezov.ski.    —   U  jednoija 


no 


1.  KNEZ 


pisr.ii    nak'ija    vremena   iz   Boke.     Stavio    bill   na 
ovi    kamen   kne.sko  obijeXe.    S.  J^uliisa,    prio.  32. 

KNESpOTjE,  ridi  Knei>.-pole. 

KN'Ksr\'0,  ,/  hiry'ni  ws/,  oblasi,  didbii  ■ 
ki„:rr<,  ,/,:„,„,  :,„,/„  /.,/,„/(  vlada  knez.  —  I'o- 
sliijr  n,l  kiiMZ  iiiishirl.niii  i.ntvo,  te  xe  7.  i.'<pred  I. 
mijena  na  z,  po  tome  se  it  naj  starije  doba  pise 
knei>,bstvo.  od  kako  se  i,  ne  izyovara,  ispada  s 
izmedii  i  i  t,  a  pred  ovijem  slovom  i  r/lasi  kao 
s,  ali  se  pise  i  kneztvo.  ii  naj  starijem  je  .ipo- 
menikii  pisano  knezbstvo  sio  je  jamacno  pisarska 
por/reska  (cijelijc  onaj  spome.nik  vrln  zlo  napisan). 
Danicie  kao  da  je  mislio  driikcije :  gdje  glas  ,z' 
(upravo  ,s')  mislim  da  samo  zamjoiiuje  gla.sove 
,zs'.  istina  pisano  je  kneztvo  i  knestvo  u  Bjelo- 
stjeniera,  Jambresieeva,  Volligijinii  rjecnikii,  ali 
to  moze  biti  da  je  po  kajkavskom  r/oooru.  —  Od 
xni  Dijeka,  a  izmeda  rjecnika  a  Belinn  (,princi- 
pato,  domiuio  e  grado  di  principe'  .principatus' 
58.")'';  ,r  esser  conte'  222'';  .baroiiaggio,  specie 
di  giurisditioue  o  signoria'  .baronis  jus'  130"),  /( 
Bjeloxtjenceni  (kneztvo,  vladanstvo  ,dominatus'; 
knez  sada  vsaki  gospodicic  imenuje  se  .dominus', 
a  u  staro  negdasne  vreme  samo  ,grofi'  pisali  su 
se  i  zvali  .knezi',  kak  to  liihova  svedooe  pisma  ; 
otud  i  knezija  iiorvat-iki  imonuJH  se  .grofija'  ,co- 
mitatus';  ar  .knez'  zvase  so  .f.Mii'<^'  .  «  Jambre- 
sieeint  (kneztvo  ,dominatio' j,  »  \',ili nji iimi  (knestvo 
,contado'  ,graf'schaft'),  a  Sliilirn-u  i  knestvo,  v. 
kneztvo;  kneztvo /(i;  knezeviua),  it  I'wA'ocH  (,wiirde 
eines  knez'  ,(oii  knez  dignitas'),  ii  Danicicerii 
(knezbstvo  ,diguitas  et  terra  roii  knezb'). 

ii.  kneierii  cast,  oblast,  -ilitzba.  Da  Krajiiiani'- 
ne  pakoste  Dubrovbcanomb  ui  Judemb  ni  dobitbku 
ui  zem}i  ihb  ni  onemb  ki  su  pod  knezbtvo  ihb. 
Mou.  Serb.  31.  (1247).  Bezb  povejenbja  kneza 
koji  bi  bilb  po  vremene  vb  knezbstvo  djubrovb- 
cbko.  37.  (1253).  Da  smo  drbzani  ciuiti  kleti 
vbse  knezove  ki  budutb  po  vremenehb  vb  Dju- 
brovbiiikb,  drbzati  si  obbtb  vb  vreme  svoga  knezb- 
stva.  39.  (1253|.  Koja  (kiiia)  od  mnoge  gospode 
krstjanske  za  ne  velike  i  vjerne  sluzbe  jest  uz- 
visena  i  u  vjeonemu  kuestvu  i  gospodstvu  po- 
tvrdena.  M.  Divkovic,  bes.  xvi.  Diceci  se  (ja) 
dundom  tako  vrijednijem  .  .  .  u  nasemu  samo- 
vlastitomu  gospodstvu  na  knestvo  i  na  sve  naj 
vece  casti  vecekrat  dostojno  uzvisenijem.  I.  Gun- 
duli6  216.  Mece  u  visinu  vlasteostvo,  knestvo, 
poklisarstine,  svijetla  imena.  B.  Zuzeri  12.  Ostaje 
u  j'ednom  gradu  knestvo,  vijece,  sud  i  pravda,  a 
knezovi  i  vijecnici,  sude  i  parci  .pertranseunt'. 
2.3"J.  I  onarao  ovo  knestvo  ostaje  od  oca  sinu 
kao  i  serdarstvo  i  vojvodstvo.  Vuk,  ziv.  253. 
Posto  se  jo  odrekao  knestva.  M.  Pavlinovic, 
razg.  88. 

h.  knezeva  drziini.  yuiln  l-njnm  knez  vlada, 
isporedi  knezevina.  Kni^a  ^.^l,'  .Iciveka  knezbstva 
djubrovb^.bkoga.  Mou.  ^erb.  .17.  il253|.  Po  staromu 
zakonu  koje  je  (sic)  meda  Dubrovbuikb  i  knezbtvo 
lilbmsko.  43.(1254).  Ki  je  grad  v  knestvi  buskom. 
Mon.  Croat.  172.  (1499).  Moskovsko  je  kneStvo 
glavu  pod  tve  noge  priklonilo.  I.  Guudulic  316. 
Ali  gUidaj,  pak  vojnici  litvanskoga  knestva  slijede. 
438.  Knestva  ugarska  bliziia  i  da|a  na  boj  zovo. 
P.  Kanavelic,  iv.  61.  Puce  kuezztva  eetiuskoga. 
P.  Knezevid,  pism.  86.  Tiros  osta  brez  cesarstva. 
brez  krajestva,  brez  banovine  i  kuezstva.  And. 
Kacio,  Tazg.  54. 

1.  KNEZ,  m.  kao  hil.  priureps  /  iiem.  fiirsl 
(stnnein.  furisto,  naj  jn-rii.  [nuril"  j<  l^/irra:  sta 
rjesina,  poglaoicn,  iinj  jnuil'inhii  <.";/'/i';  kasnijr 
su  se  iz  oimya  razriin  dniijn  :ihiriini  (isporedi 
kmet).  —  -e-  stoji  mj.  iicydasneya  tj.    —  Akc.  se 


1.  KNEZ 


1.  KNEZ, 


mijenii  xamO  u  inriozini  (nidi  da(e).  —  h'ijrc  je 
prndmv.nAa  n  oblikii  k-i.iien^b  sto  je  poxtan  iid 
k-Mieng-i.  (kT.ni;gn,;  iiaslnvkom  j-b;  ovaj  sr  stiiriji 
iMik  Hiilnzi  namt)  ii  jednom  rtikupisu  xn  iHJek.<i 
(ridi  MikldNi.-,  lex.  palaeoslov.'  hod  knesfhi;  ali 
se  piilirdiiji  njccitiKi  knogii'ia,  knego,  (  vokntirDin 
jfdntnr  kiKv.B  (stsloii  k-bni;ze,  t'eH.  knc'ze,  jioj. 
ksieze),  hporcdi  stslov.  k-biiejib  (  kT>nezb  (.prin 
ceps,  iiiagnatum  uuus,  tribunus,  dux,  praefectm. 
lictor,  homo  liber'),  riiK.  Kunsi.  (pofjlarun;  iiem. 
furst,  franc,  prince),  ces.  kiipz  (po()lnincn,  f/o- 
spodar;  xueci'.nik),  pal.  ksiadz  (fuririiik,  a  zn  z)ki- 
('■cne  poglavien,  kao  i,  :ii  .fur-i'  /  .prince'  h/kiIi-i- 
h(aiHl  M  dein.  ksiiiZ'*,  /,"(>  /  '(  r,  skmif  kni/f;  iir- 
jnsna  je  a  pulakom  jc:iI:h  iii-:iiiij<iiii  ml  kii  im 
ki,  isporcdi  kuiga);  isimri-dl  i  sl/inc;.  k(inni;is, 
lit.  kuniiigas  i  kuniuas.  miidn  .iiuftjitHliir  sitd 
fSivcenik',  let.  kungs,  (inspodm.  -  l\'ijri  jr  i/rr- 
man-ika,  l.tpcredi  .stm<'ni.  clmnii'.^  i iinrnnieiii. 
kbnig),  stiHilci.  euning,  niiiiln^nl.-s,  ixiiin^'  irii<il 
king),  .itnord.  kouungr.  —  I'  iiiiiniiiii  xc  iimcii- 
(ihicni)  ov :  knozovi  (u  starije  dohii  kneznve),  kne- 
zuva,  knez6viina,  knwzovp.  pii  Viiktinu  rjeeniku 
a  jufid.riiiiadnijeiii  ki-dji'riiiKt  iiiin  i  mnnUiiii  km"-- 
/,evi'((  kiije  re  hiti  nkmntl  ,i  iKhilijnii  jiinli-inmi 
kiiii  i<  knozovi.  ii  iinsr  ili,l„i  nil.i  ,l„  Jr  rrh,  nirlka. 
llU  xr  II.  ililj  .•ifiinjiiii  siiniiirliimiil  IliltiKi  i.  iiliiii- 
liiiii  he:  niiirlkii:  kiM-zi  ikn.'Za,  knrziiiia.  akn  xr 
liri  nliliri  iiiintrrhl.inijn  ii  iiiise  dnhll).  —  /•  sln- 
ri/ii   rrriiiriiii    iii^lr.   •mni    Inn    je    kiiPzonn,   li   itiil, 

pi),  H  llilir  jr  ,1  ,ll,l  nhirlln  k.l.-Zi.ln.  -  /'  inl- 
nilhlijeiii    xr    iijr<ii„i,i,<i    iini'.r     iilrililll    kli.'Z    N   lllll^^ 

kijeii,  iiiieiinm  k,,.,iii,  ,.ri,„iil„  Ink,.  ,ln  ,,nsl„i,r 
llnlnrn  jnliin    njrr.    Irsr    niidn    !,„.■.    in    lliljriin   /,n 

l„i,lr:.niin.    ridi     u     ,..      C,,,,,,,,! ,l:,v,n     knny.- 

Lazai-H.'  Nai'.  pjn:<.  riik.  'J,  I'ls.  i  i.i^|M>(l:iiM„ 
slavnog  kiiez-Lazara.  2,  21'i.  Svoni''  t;i>M;  si|j- 
skom  knez-Lazai'u.  2.  214.  iiiiln.i  sr  im  /v//  nnriii 
i  II  pros!  ohiik  knpza,  //'//:  Da  ide  sa  I'lognvimi 
vojsknin  i  da  sc  sa-lavi  ^a  kneza-Siiuom.  Djolo- 
vod.  prot.  205.  ri>a.io  \.ii\(idi  Aviauiii  hukir.ii, 
da  proda  kiii'za-Mak-iiiiio\  ii  sn|wtA'iiii,i-:(..  |.).s  — 
lUjetki,  sr  inihr.i  ,  nlilik  knry.  (eidii.  ixi„n-e,li 
kiiegii'ia.  —  I'  nnjini  jr  rjeeiiiiiiiiii :  n  \riiiiri- 
e.e.vii  (,di)ijiiiius'),  ii  Miknliiin  (,i-outo'  ,(M>mns'),  tt 
Belinii  (.I'onto,  siguor  di  coritea'  .coiuns'  222ii ; 
.pretore,  titolo  di  magislratu' .praotor'  ■t^i^'-:  .lia- 
roiie,  (-iot!  .signore  chc  ha  uimi^diii^.ia''  .luirti, 
dynasta'  l.SO"),  /(  Ujrlnsljriirrni  iridi  ku,l  kii.'slv..., 
((  JfimhreHeerm  (.comos),  n  \'nl/iijijiiiii  i,(a\a- 
liere,  oonte'  ,gnif''),  ((  Stiilierrn  i.priiu-ipc,  coiilc, 
duca-  .princeps.  i',oiijos,  dux'),  ;/  I'likneii:  ([jI.  kui'- 
zovi  [po  jugoz.  kr.  i  ,kiM"zHvi'|,  kiiezi'iva,  kiioz6- 
vimai  1.  ,dor  fiirst'  ,|.iiiir,']),- :  Knoz  Lazar.  2. 
knez  od  knezitio  lenli  ilnjr  knd  di.  8.  knez  se- 
(iski  (vidi  da(e  knd  oj;  //  hniiinrnni  ki.iiozi.  I 
knezb  ,princeps'  (nidi  dnlr  knd  c  i,  rf.  vlaslidiiib. 
vojevnda,  zupanb. 

a.  prinoep.s,  praefrc-Mis,  iiniiir  imj  jriiiliiril iji 
covjek,  jiocilarfir,  pnyhirien.  i/lnrnr,  qlni-n.  ■<liii-jr- 
Hna.  Josifa  postavi  g(m[).idiiia  dnnm  I'aiarinovii 
i  kneza  vsemu  stezanijii  Joy".  .Si(<t'aii,  siuj.  paiii. 
saf.  4.  Knez  popov.ski  (Kn.jiifnl.  Kurizm.  ili'i. 
Knezi  popovski  rekoso  I'ilatu.  '.if'.  Sknpiso  so 
knezove  zidovski  i  Farizeji  k  I'ilatu.  N.  Kaniua 
9Uj.  matth.  27,  n2.  Rim-o  I-;n-;  knpzovniii  |,,,p,,v- 
scijom.  UVjii.  Tiirgin-i  bise  ouada  knnz  grada, 
riniskoga.  F.  Vrancic,  ziv.  24.  I  la  s.'  uisui  iin 
poreco,   Valerijan   ca  knez  reci'.    I'.  lli'ki,(.iovii'-{y) 

103.     Valerijane.   kne/.pvoli!    11,"].     II   i mi  linl- 

zebuba   kneza  .s\iic'li    vi-a,:;i)\a.     S.    Rdsa    sM'. 

h.  k<l<i  I'liidni-.  nil  iiini-ii  iiriin  rn r  n  knip 
—  orrtkii  liinrenr  mnirlnli  II  nrijriii  jiri iiiirri iiin  : 
iBni/)   pfistavi    (ivi    care,    dru.gije    knezn,    ini   vla- 


diky,  i  komuzde  dasfcb  pasti  stado  svoje.  Moii. 
sei-b.  4.  (UilH— U!iy).  (Boi/)  otbjembjej  diihy  i 
caremb  i  kbnezemb.  H>i.  (l.-iSO).  Pape  zapovidali 
bi  krajem  i  knezom.  Naruon.  11'.  Aleksandar 
pojme  meca  i  ubije  sve  kneze  zapadiio  i  vse  cave 
istofine.  Aleks.  jag.  star.  S,  2;i].  Carevi  i  kne- 
zevi  srpski.    S.   Lubisa,  prip.   16. 

r.  lid  XII  rijeka  prenodi  .si?  noa  rijee  Intlnskmii 
comes  (till,  cnnte,  hem.  graf),  ridi  knd.  kun't.  / 
upnir  sr  .kiie-.nri-  -nrii  rinslrin  iln  ii/iniejn jii 
kojuiii    :ri,ilniii   ill    iiiniiii  iirl-i,  ,lr:nriin  ill  ilrnr^kii 

ri.ill  sinilnl  rr^ln  iiir.rrn  rn^l  /irrlni  n,l  nril  ml 
shin,  kniklnd  jr  knn  ,,nrn.iii  iiii.ir  rindnrrri  lirnrr 
ill  iiriinri'irli  siiinrn  n  drinnimii  ill  ,i  drnr.'ikniii 
mill  mil  jr  kn..z  ml  .rnjrmlr-  ;  ml  ,:iipn,i,r.  nil 
sil  inki  knjl  <ii  V,  ;,•„/,  \,.|iki  vr\^^  kliezovi 
risi  ml  iiip.nin  n  iii.i  ml  rrlil.-i /rl,  .iiimiin  (ridi 
knd  vii|\oda  ;  /.upaii.i.  ii  iirl;ijriii  si iim jeri iiin  knoz 
jr  jns  risn  rn<l.  ml  pnlikr  kni)  iieiii..  lierzog  /// 
lur-i.  Ink  <lw:,  ill  |Miu.i|„.,  «..  p.  knez  Lnza.r 
iijink  ijii  liilijnii-iki  :nrii  U  .(int.e  Lazzaro)  i  opel 
If  iiasr  iloliit;  n  ijil.jriiiljr  vc  iin.prnlie  sriiki  elii- 
stelin  znne  knez.  em  .iln  n  Inm  /nir  Dnincir  knd 
knozb:  Srp-iki  knezovi  bjeliu  isto  sto  u  liihovu 
vrijenio  latin.-fkim  jezikom  bjehu  ,comitos':  brat 
vladanca  srpsko.ga,  veliko.ga  zupana  Stefana  Ne- 
manii,  Mirnslav  bjese  .knez'.  M(on.  serb.)  1.  (118B1. 
i  sin  vladauca  istoga,  Vukan,  bjese  naj  prije 
■  knozb'.  a  poslije  ga  otac,  predavsi  vladu  stari- 
jeinn  sinu  Sinl'anu  .|>ostavi  kneza  velija'  koje 
'•-I.I  I  ka.d  nin  lirar,  b|i  se  kraj.  Sa(va,  sim.  pam. 
^■af.)  I.  l;;.  1  l>iisa.nsk.)-a  kraja  Tomasa  (1451)  .sin 
Stiepan  lij.-sr  .knnz'.  .\I(on.  serb.)  448.  Tj.  (Okaz. 
pani.  >at'.i  SO.  i  sani  vladalac  srpski  Lazar,  ako 
i  Itjeso  ,>aniijdri,zavbnyj  gospodinb  .Srbbjemb  i 
Podiiuaviju',  opet  se  sam  pisase  ,knezb'.  JV[(o)i. 
sorb.l  liJO.  il:jS()).  I'.li;.  (laslj.  -ao.j.  (1387).  (na 
iiovrinia.)  (iilasnik'.  li.  201.  i  drngi  ga  tako  pi- 
sahu  koji  niu  l.j..|,,,  u  |„,dni<iu.  M  ,„,.  serb.) 
•207.  Il:is7'  (iin  um,  sirniii  nun  <niiin  ,HMs|,odina 
Lazar.r,  nlijr  ilmlniin  kn^iiijr  ii  iJnhrnnii.kii  In- 
lijnii^kljeiii  jriil.niii:  l>,,v,-lia  ,ir  c.nte  Lazaro). 
213.  I  137H—  l:ls:)i.  i  ^in  luii  Si. .Ian  po  smrti  ocinqj 
i  jus  goiliii..  I  Iii2  lij.s.'  .kui'Zb'  a,  brat  mu  samo 
,.g(>spo.liiii,-.  2  11.  m'knln  13,'Sll^l3i)9).  '246.  (1.399). 
2(12.  il3.s;)-l  III-,).  Spiiiii.  sr.  1.  3.  (1.39.-)).  V,. 
(bi'.iSi.  II.  Ij.  illiiji.  laku  i  starjesina  di'zave 
.liil.n.v.irk.'  Iii..s..  .kn.'zb'.  iMion.  serb).  1.  (,1189). 
I pniiin  .i.ns.izajii  lei..',  knezo  Krbvasu'  stdjt  ii 
lnliii-<kniii  nrnininlii  .juro  cnniiti  Orervacio'.  Sr. 
pom.  kai-.iii.i-tvrtkovic.  2|.  7.  (xii  rijek).  24.  (1'234 
— 1210).  izmedii  vlastole,  nad  kojoui  bjese  drzavni 
gospeila.r,  z\ahu  se  knozovi  koji  upravjahu  kojom 
zemjoni  ili  k.ijiiii  drzavnim  poslnm  (kao  i  .co- 
mites'):  , Kneze  svoje  nauci'.  St(efan,  sim.  pam. 
sat').  4.  jPosIa  vb  vbse  strani  svoje  slavnyilib 
svojilib  velniozbb  i  kneze  svoje  na  vbziskanije 
otrorisia  jego'.  11.  .I'rizvavb  kb  sebe  pristavniky 
.l.dnmi.  i  kneze  zeiiii.li  svoje,  ize  nadb  vlastbmi. 
voj.'viidi  ze  i  vojny.  12.  .Knezomb  tvojimb  ostrojo 
k.i|iiji''.  I -|.  n  lak.iiu  je  ilrzaviiom  poslii  nad  vla- 
siiiia  niogao  hiti  .(.iri.db  kbiiezb' .  ..  M(on.  sorli). 
12.  (1222 — I22.S).  .  .  u  dr/.avnoin  poslunad  zem|oni 
liiiinskoiu  bjese  .Andrej'  koji  se  pisase  ,knezi. 
voli  hlbiiibsky'  i  ima,se  poil  sobom  svoju  vlasteln. 
21.  (  12:U  — 1210;.  nad  Krajinom  .knezb  l)rbzimiri.' 
1217.  32.  ua.l  zemjom  do  (Japtata  .knezi.  Crnoniirb' 
12."i3.  42.  tako  u  dr/.avnoj  sliizbi.  boz  snmue  na 
samom  dvorii  vladalaekom.  bjehu  u  velikoga  bana 
bosanskoga  ,khnezi,  Ugrinb'  i  .kbnpzi.  Ka.lona- 
1249.  33.  .  .  jos  se  jasnije  pomiiiu  u  drzavnom 
poslu  u  krajevstvu  i  carstvu  srpskom,  .a  posao 
ako  im  -o  i  ne  kaze  izrijekom,  jer  se  znao.  opet 
se   vidi   da  je  bio  je<lnima  upravjati  zeinlom  izv.an 


1.  KNEZ,  c.  1 

gradova  a  joduima  uprav|ati  drXavnim  piihodima: 
,I)a  im  ne  uzrao  uiSta  krajevkstvo  mi  bozi.  kupa, 
ni  kuezi.  kraJevLstva  mi  iii  ki  vlastoliiik'.  M(oii. 
sorb).  131^.  (1336— li347).  ,Tomu  da  ne  zabavi  ni 
cofalija  ni  knezb  ni  sevastb  ni  vladustij  vi>  zom|i 
cari.stva  mi'.  138.  (13<18).  ,Tri>.2;ovci  Diibrovfianii 
koji  se  obretaju  po  trbg-ovchb  carbstva  mi  i  kra- 
lovohb,  sto  imb  .so  sluci  koji  Jubo  sudb,  da  so 
siula  prodb  carinikorab  i  kbnezoras  a  ili  predb 
cepalijomb  koji  bude  grada  togazi'.  l;t().  (1319). 
1G2.  (1.3.37)  .  .  .  ,Takozde  i  knozovu  i  primic''irije 
i  vladaloi  i  prestannici  i  celnici  koji  se  obn'tajutb 
seli  i  katuni  obladajuSte,  tizi  vbsi  da  se  ka/.utb, 
a§te  se  obreSteti.  u  nibb  tatb'.  Z(ak.  dus.  pam. 
saf).  41.  ,l)a  idu  sudijamb  i  knozemb  ili  kb  cai-u, 
da  imb  pUite  sudije  i  kuezovi  ili  carb'.  ■!().  ,Da 
si  pi'odaju  kupje  svoje,  i  da  si  kupiiju  sto  ira 
trcbuje,  i  da  imb  nc»  volbnb  zabaviti  ni  ja  carb 
ni  patrijarbb  ni  vlastelinb  ni  vlastelicirh  ni  6e- 
falija  ni  knezb  ni  sevastb  ni  carinikb,  da  ni  kto 
[ubo  otb  vladustiiib'.  M(on.  serb).  157.  {13.")7). 
jBaseta  i  Tripeta,  ukucniju  ■plastelinu  i  knezu 
(yen.  dimiti)  carstva  mi'  (pise  oar  Uros).  1")8. 
(IS.")?).  ,Ni  da  se  slusajutb  za  to  ni  knozovo 
cai'bstva  mi  koji  drbzetb  kuc:u  carbstva  mi,  ni 
liibb  pi.sanije,  da  ni  inebb  vlastolb  carbstva  mi'. 
168,  (1360)...  s  drzavnom  so  upravom  nad  zom]ora 
oko  Kotora  jos  pomine  u  cara  Urosa  .kuezb 
Yojslavb'  kojega  car  naziva  bratom.  1G8.  (l;)(i()). 
u  bosanskom  kralevstvu  prvi  kuezovi  mislim  da 
so  pominu  j'os  u  drzavnom  poslu  i  to  na  samom 
dvoru  vladalackom:  , knezb  Vlbkasinb  MilatoviOb, 
knezb  Priboje  Mbstnovicb'  itd.  ISO.  190.  (1378). 
202.  (1382).  ili  po  takom  poslu  na  dvoru  ili  po 
upravi  nad  kojim  krajem  pomine  se  malo  poslije 
u  krala  Dabise  jos  nekoliko  knezova.  222.  (1392). 
22.5.  (1395).  u  istoga  se  ki-aja  pomine  od  Douili 
Krajeva  i  od  Usore  naj  prije  po  jedan  vojvoda 
s  bracom  pa  za  svakim  vojvodom  ide  po  jedan 
knez  sa  svojom  braiom,  a  to  je  takode  svjedo- 
canstvo  da  su  knezovi  jos  upravlali  tijem  ze- 
mlama  i  to  uz  vojvode.  225.  226.  (1395).  u  to  se 
vrijeme  pociiiu  knezovima  zvati  i  sinovi  takili 
knezova  i  cijelo  pleme  fiiliovo :  vojvoda  Hrvoje 
koji  bjeso  ,hercegb  spletski'  i  , knezb  Dolnehb 
Ki-aj'  u  isto  vrijeme  ;Mon.  serb.  250  (jod.  1400. 
253  god.  1404.  254  god.  1405)  image  sina  Baosu 
koji  za  zivota  ocina  bjese  , knezb'.  248.  (1400).  u 
vojvode  Sandaja  Hranica  bjehu  ne  samo  dva 
lirata  Hranica,  Vukac  i  Vuk,  knezovi  u  jedno 
vrijeme  nego  i  da|a  rodbina  .  .  .  ]VI(on.  serb|. 
256.  257.  (1405).  284.  288.  291.  (1419).  300.  304. 
il4'20).  373.  (1433).  vojvode  Radosava  Pavlovi6a 
ikome  i  otac  Pavao  Eadinovic  i  djed  Radin  Ja- 
blanic  bjehu  knezovi)  sin  Ivanis  bjese  za  zivota 
ocina  knez  kad  mu  nije  bilo  ni  cetrnaest  godina, 
i  dva  brata  Ivaniseva,  Petar  i  Nikola,  bjehu  u 
jedno  vrijeme  knezovi.  376.  (1433).  414.  (1442) 
ild.  to  je  islo  tako  da  naj  poslije  ne  bjeso  vla- 
stolina  koji  ne  bi  bio  knez,  ako  nije  bio  vojvoda 
ili  zupan:  jos  1399  godine  izmedu  liih  13,  koji 
su  svjedoci  na  poveji  kraja  Ostoje,  potorica  su 
vojvode,  jedan  tepacija,  a  ostali  svi  knezovi.  234. 
II  drugoj  poveji  istoga  kraja  8  svjodoka,  svi  kne- 
znvi.  273.  (1409)  itd.  ali  se  u  to  vrijeme  jos  jed- 
iiako  zvase  i  onaj  vlastelin  samo  knez,  koji  ot- 
pravjase  drzavni  posao  na  samom  dvoru  vlada- 
lackom; on  se  razlikuje  od  ostalijeh  tijem  sto  so 
zove  bosauski  knez ;  dvojica  se  tako  pominu :  u 
krala  Tvrtka  Tvrtkovica  1433  od  tri  svjodoka, 
od  kojih  je  jedan  vojvoda  a  drugi  ,dvorbski',  treci 
je  ,knezb  bosanbski  Tvrbtko  Boroviuicb'.  375.  u 
kraja  Tomasa  Ostojica  1466  izmedu  14  svjodoka, 
vojvoda    i    knezova,    jedan    je    , knezb    bosanbski 


I  1.  KNEZ,  c. 

Radicb  Mozolicb'.  440.  u  tom  se  starom  znaJSenu 
joSte  i  u  dubrovackoj  drZavi  zva§e  knezom  (tal. 
conte)  onaj  vlastelin  koji  bi  bio  odreden  da  izvan 
samoga  Dubroviiika  u  kom  mjestu  starjesuje:  taki 
se  pomine  , knezb  u  Stonu'  ili  ,stonbski'  1405 — 1421  >. 
(Spom.  sr.)  1,  64.  135.  149.  .knezb  u  Kouavlalii,' 
1422.  1,  161.  163.  takoga  knoza  imahu  Uubrov- 
6ani  1402  i  u  Sibeniku:  , knezb  sibeniCki'.  1,  -40. 
takoga  kneza  ima§e  i  herceg   Hrvoje  na  Hvaru. 

1,  88.  (1407).  a  vojvoda  ill  Eadosav  imase  vise 
u  .Sdkolu.  1,  161.  163.  (1422).  taki  bjoi^o  14.54 
, knezb  i  kapetanb  kotorski'  kojega  postavi  repu- 
blika  mletacka.  M(on.  serb).  463.  taki  se  knezovi 
mogu  misliti  i  kad  horceg  Stjopan  pise  1161: 
,Zapovedamb  vojevodamb,  knezovomb.  zupanomb, 
carinikomb,  globaromb,  katunaromb  i  vsakoga 
stajanbja  judemb,  slugamb  nasemb'.  485.  i  kad 
pise  kraj  bosanski  1461:  .Zapovidamo  slugamb 
krajevbstva  mi,  vojevodamb,  knezovomb,  zupa- 
nomb, carinikomb'.  489.  491.  kad  kad  vlastelu 
dubrovacku  poslanu  k  sobi  nazivaju  knezovima 
gospoda  drugih  zomaja:  prvi  to  ciui  ban  bosanski 
potoiii  kraj  Tvrtko  godine  1.375—1382.  184.  201. 
za  nim  Durad  gospodin  zetski.  204.  (1386).  voj- 
voda Radio  Sankovic.  220.  (1391). . .  Hamza  bog. 
515.  (1472).  i  carica  Mara.  535.  (1451—1487).  voj- 
voda Ivanis  Pavlovic  naziva  tako  tri  vlastelina 
dubrovniK.i,   ImiJi   su   mu  bili  carinici.   (Spom.  sr.) 

2,  114.  It  I'-  -I  I  I'.i  .  kral  Ostoja  naziva  knezom 
i  jokara  diil.i  ..va.koga  Bartola.  1,  1.34.  (1417). 
sto  strana  gospoda  zvahu  dubrovacku  vlastelu 
knezovima,  jamacno  je  to  uzrok  to  i  sami  Du- 
brovcani  jedan  put  pisuci  vojvodi  Hrvoju  i  dva 
puta  pisuci  dospotu  Stefanu  nazivaju  poslanike 
svojo  knezovima.  1,  28.  (1400).  160.  165.  (1422). 
a  godine  1466  u  poslu  sa  stranom  gospodom  na- 
zivaju i  cetiri  sudije  svoje  knezovima.  2,  127.  1'29. 
—  u  DstaKjem  j'riinjenma  onoga  doba  i  u  mla- 
diiiia  ne  moze  se  svagda  ranabrati  pravo  znacene. 
od  prilike  je  covjek  u  drzaimoj  sluibi,  casti.  Prid 
volim  knezom  polickini.  Stat.  poj.  ark.  5,  306. 
Knez  stola  lapaokoga.  Mon.  oroat.  71.  (1448). 
•lorkuli  Bobajevicu,  koji  bjese  'tuj  (u  Konavlim.a) 
knez.  N.  Najeskovio  1,  332.  G-ospodinu  Niksi 
Andreticu  knezu  dubrovaokomu  156.5.  1,  337. 
Prokjiiiaju  se  knezi  i  ofieijali  nihovi.  S.  Budinic, 
ispr.  134.  Svu  oblast  ku  ima  gospoda  mu  bihn 
pustila  sasvima,  knozom  ga  zovihu.  B.  Bara- 
kovic,  vil.  51.  Presno  odpravi  poklisare  k  Du- 
brovniku  svijetlu  gradu,  knezu  i  vijecu  sjuci 
dare.  T.  Gundulic  .389.  Knez  sibenski  ki  je  bio. 
.1.  Kavaiiin  114a.  'K.a.A  ides  s  svojijem  protiv- 
nikom  prid  kneza.  S.  Rosa  1121'.  —  kao  grof 
(mm.  graf).  Knez  Bernardin  (Frankapan).  Mon. 
Croat.  179.  (1499).  Knez  palatinski  jistvinonosac. 
S.  Kozicic  22a.  Godifred  i  Balduin  brata,  ga- 
latski  knezi.  24b.  Gospodinu  Durdu  knezu  Zrin- 
skomu.  1).  Zlataric  in.  Eudolfa  prvoga  ko- 
mela  ili  kneza  od  Aspurg.  F.  Glavini6,  cvit. 
ISSb.  I)a  Mladin  knez  Bribira  tu  ne  globi  put- 
nifiira.  .J.  Kavanin  87a.  Vukoslavic  knez  od 
Vares,  ban  od  Hluma.  lOS'i.  Mihaj  -brat  mu 
knez  nazvani  od  palace.  113*.  Zato  kneze  moj 
Fanfoiia  . . .  163''.  Knez  , conte'.  I.  A.  Nenadid, 
sambek.  6.  Poslije  ovoga  doseli  iz  Bosno  knez 
Jovan  Todorovic.  M.  A.  Relkovic,  sat.  B5a. 
Med  I'lima  su  i  cotiri  kneza  Orsic  Adam ...  M. 
Katancic  69.  —  kno  rhi-UeUn,  plemic  kojije  pod- 
lozan  samo  vladara  (nem.  fiirst)  ili  uopie  visoki 
plemic.  Tor©  kuozu  Marku  po  tihora  besijase. 
Nar.  pjes.  u  P.  Hoktorovic  18.  Na  koji  mijer 
poslase  kraju  ugarskomu  izabravsi  dvanaest  kne- 
zova. M.  Divkovic,  bos.  xvi.  Zli  markezi,  zone 
i  Judi,    knezovi.     M.   Orbin  255.     Cim   s  juuacim 


I.  IvNEZ. 


1.   KNK/, 


kiui  ju  bin  kiioz  llotkovic  ivaii  ^Uv:\.  .-^vojii  jo 
i-ukom  o.-svotio  cas  staroga  Vladislava.  I.  Uliii- 
ilulii''  318.  SkupiSe  se  sred  Varsova  sve  vojvoile, 
.s\i  knezovi.  397.  Vojcvodo,  kiiazi  i  liani  pi'id 
I'lira  redkoiu  jozde  u  dici.  398.  Radovilski  knoz 
ono  jo.  4.38.  Pctrouila  iie  hteoi  kiioza  7]jk()sn, 
y.a  luiiza  vazsti.  I'\  Glavinic,  evit.  .308'>.  GineiM 
ill  kra}o  i  Ijane  i  knezovo  uziuiio/.ifi\  G.  Pal- 
iiiotic  2,  tlii.  Bi  rocoiio,  od  siiiodorskijoli  da 
knezova  stai'o  izlazi  liili  kojono.  2,  JS:').  (idjn 
ifospoda,  kiiezi  i  bani  kupiU  so  obi'o  rHsto.  I,'. 
Kanavelie,  iv.  6.  Tot'  iih  zazva  (A.'Hti'y)  iiiiio/. 
o«ralu  lies  s'avaro,  bami  i  kuozo.  .\.  Viuilir, 
list.  59.  Jviieza,  bana,  caia,  kra|a..  .1.  Kavaiiiii 
tj'i'.  liuoz  .Justinijan.  koji  posli  .lu>(ina  bi  rn- 
saroiu    odabran.      S.    Badrir,    akaz.     IS.       .ledaii 

moguc    knez    imaduci  samo   jodndsa  siua I. 

IJanovac,  pi-od.  .31.  Kiiezovi  bii.saiiskl  izodc  od 
jasiio  kuOo  i  plpmeiia  vidiknga  kiinza  Miroshiva. 
And.  Xacic,  razg.  277.  liiskiip  pii|ioviiii,i.,  a  kunz 
vlastelama,  kapolan  sudama.  (if  qon'inii  /n'iiiiorJK). 
Nar.   pjes.  vuk.    1,49.').     SIiiAao  iV/i)    Diiidu  knnzo. 

1.  i;i3.  Starf'O  .laiio,  od  .Srijoma  kii.-zo!  2,  TiKI. 
Kod  iickoga  knoza  l?o,ir<is.i va.  .'!.  1.  .Alilutiiio,  nd 
(irahova  knezo!  3,  II!.  ii  iiiiAi-  rrijtinr  liiiihir  u 
Hrbiji  (naj  prije.  Milns)  iiriji/  /irr/.i  x.-  mi^ra,, 
krajem,  i  it.  Crnnj  Goii  (lul  Daiiila).  irtii.  iVu-.st, 
franc,  prince,  to/,  priiiripn.  fdii  .sv  radikuj  od 
znacet'ia  pod  d  i  e,  iijioli-i'/ilnrn  si-  rit-il.-ti  rijcc 
kiiaz).  Medu  liiraa  cnioy-orski  kiiozo.  Xar.  pjos. 
vuk.  4,  12.  t  Mildsu  knozu  otido.so.  !.  :!|  !.  I'o- 
toiioga  kiieza  Danila.  Viik.  nav.  ]i|os,  I,  ir>9.  Za 
vromena  kneza  Milosa.  MiH.  Pa  otnlo.  ako  .\kali 
dailo,  iia  (Jotiiie  iia  vcc'-oru  kiiozii!  Osvntn.  2,  7(1. 
Fni'mau  d.aso  ('nu)i;'oi<'ii  kiuv.u.  3,  R>,  —  kiio 
nojvoda,  hcrncij.  Pp,rdiiiaiidu  ii.,  liiuizu  Toskaii- 
skomn.  I.  (iundiilic  275.  I'or  s  razlike  bude 
strane  ZHm|a.  slavit  vidikoi^'a  od  'roskaiie  knoza 
iiiiiiiiom,  djeliui  krala.  27(1.  Kimz  uioskovski 
s  prokopskijemt".  .305.  (Sisminn  vn/Xn  Tatara  i 
Va.si|a,  .silna  knoza  moskovslioga.  I3(i.  —  /i:ii''.; 
Lnzar  (vidi  sjirijeda).  Vas  i  dniijo  na  okido 
kneza  i  Laz'ra  hti.se  izdati.  .J.  Kavaiiin  I8:',ii. 
Do  pogibo  skivui  knezo   Lazo  .  . .     NaT.   pjos.  \iik. 

2,  294.  On  izdade  i^oslitoga  knoza  (Luniriij. 
2,  309.  Sbavu  sla.vi  srpski  knez  Lazaro.  2,  31(1. 
Kad  kuoz  l./azar  prioo.sciva.  vojskii.  2.  31  (i.  —  a 
Belhiii  rjehiiku  liimacciio  Jr  i  ,liafo'  ,baroni>', 
/.  j.  vlastclin  iii.-i  od  (irnfii   (I'irm.  .iVoihorr'). 

<l.  A'/«.'J  iidkiirunc  iriili  kiiezinai.  i'oii  vladom 
turskom  u  Srblji  svaka  jo  kiiozina  iiiiala  svoija 
Icuoza  Icoji  .so  radi  lazliko  nd  .sooskijob  knozova 
zva.<i  i  .oborkiiez,  vibiotsivi  knez',  iia  nokijom 
lujoslima  ,basknoz'  i  .voliki  kiioz'  (liili  i  boiat- 
lija)  .  .  .  u  krajini  iioffotiiiskoj  nijosu  'i'liroi  sii- 
dili  ni  npravjali  ncgo  kncz  koji  je  sjoilio  u  No- 
Sdtiiiii  .  .  .  ovakovi  kiioziuski  knezovi  p"  llovco- 
Soviiii  so  dauas  zovn  .vojvodG'.  knostvo  jo  nvo 
ostajalo  od  oca  siiiu,  kao  vojvodstvo  ii  HorcL'so- 
vini  dana.s  sto  ostajo  .  .  .  sU>  jo  sod  \('zir  btio 
od  naroda  da  isle  ili  namdu  slo  da  ja\i,  ill  je 
narod  imao  sto  od  vozira  da  islo.  to  jo  sve  bi- 
valo  preko  ovijeh  knezova  .  .  .  poiozo  jo  pasa 
ndaiao  na  naliijo,  pa  su  ih  knezovi  iziuodu  sebe 
razn!zl\ali  na,  knozine,  i  po  toni  svaki  knoz  ii 
svojoj  knozini  .s  knietoviiua  na  .sola,  i  kmetovi 
sa  sojaoima  na  )ude.  knezovi  su,  po  naj  vi.so 
s  Turcima,  povozu  liupili  i  pasi  prodaMili;  knoz 
je  imao  uza  .se  i  po  nekoliko  panduia:  on  jo 
kasto  i  sndio  jndiraa  za  kojelcako  .sitnn-o,  ali  ili 
nijo  njogao  natjoratl  da  pristanu  na  liegov  sud  ; 
diizan  je  bio  kad  je  god  zatrebalo  za  judo  i/ 
svojo  knezino  inoliti  so  kod  Tnraka,  i  za  to  jo 
vajiibi   da  jo   rjiH'it   i  Slobodan,   svi  su   ovaki    kii'o- 


zovi  liih  sojaii  1  u  doniacjoum  zivotu  siabii  su  so 
razlikovali  od  ostalijeli  sejaka;.  .  .  same  su  Ka- 
rapangio.i  .sjedili  u  varosi  (j\'e()i>tiiiii)  i  bili  pravi 
varos.ini.  o\akijeli  knozova  bilo  jo  do  sliora  i  u 
Srijoiiiu  i  u  Banatu  i  u  Backoj  .  .  .  i  za  vremena 
Kai-adordijova  n  svakoj  knozini  bio  je  pored  voj- 
vodo  ovaki  knez,  ali  jo  vojvoda  bio  pravi  go- 
spodar,  i  knozovska  jo  vlast  bila  gotovo  jos  maiia 
iiogo  poil  'J'livcnua;  ali  kail  su  so  poslanioi  slali 
u  (_'aris:rad  ili  na,  kako  dnigo  lazgovoro  i  dogo- 
voro  s  \-olikoui  turs]\oiii  gospodoni,  sva,gda  su  ,se 
knozo\i  zvali,  i  j.is  s  dodatkom  iz  koje  su  na- 
liijo. /a  vromena  iMilosa  ( (bronovioa  po  knezi- 
nania,  su  liili  knozovi  kao  i  pod  Turoima.  sauio 
sto  su  lie  saniu  poroze  i  ostale  danke  kupili,  nego 
i  iiarodu  u  svai-eniu  sudili  i  zapovijedaii  i  narod 
im  radio,  i  .sto  ini  je  uijesto  [Xise  Milos  bio  go- 
spodar,  a  i  naliije  su  iinalo  po  glavnoga  kneza 
koji  jo  bio  nad  svinia  knezinakim.  kad  su  se 
posHjo  [lostavilo  sudijo  po  nabijama,  i  oni  su  se 
zvali  knezovi,  n.  p.  knezovi  suda  biogradskoga, 
knozovi  vidikoga  suda  itd.  i  sam  Milos  prvijeh 
godina  s\iijoga  vladana  zvao  se  i  potpisivao  ,vr- 
liiivni  knez'  dokle  ga  negovi  pisari  i  druge  udvo- 
rico  nijosii  nagovorili  da  se  nazove  ,knaz'  (nidi 
kiid  V).  Milos  goiovo  na  svrsetku  vlade  svoje 
ukiiio  iiuiuia  ,knoz'  i  ,knezina'  u  Srbiji  sa  svijem 
i  knezinsko  .starjesino  nazovo  kapelanima,  na- 
bijske  serdarima  ili  nokako  jos  drnkcijo,  a  kne- 
zino srozovima,  i  tako  ovijeli  iniona  u  narodu 
onanio  nestane  sa  svijem.  u  Crnoj  Gori  u  sva- 
konio  plovnonn  ima  knez  za,  kojega  se  mozo  reel 
da  je  po  gospost\'u  u  zomli  treci :  prvi  jo  serdar, 
iza  serdara  jo  vojvoda,  a  iza  vojvode  knez.  i 
onamo  ovo  knestvo  ostajo  od  oca  sinu  kao  i  sor- 
darstvo  i  vojvodstvo.  Vuk,  rjoon.  kod  knez.  — 
Od  will  uiji'kii..  Kni'zovonib  i  knietovonri.. 
(ilasnik.  20,  132.  (1793).  Pa  so  JKulin  s  knezom 
pobratio:  ,  I'obratinio,  oborkneze  Ivo  !  .  .  .•  Nar. 
pjos.  \uk.  4,  195.  Isjoc  ronio  sve  srpsko  kno- 
ziivo,  s\o  kiiozove,  srpske  pogiavii-e,  i  knietovo 
sto  su  za  potrebo.  I,  137.  Duk  pogubiiii  kneza 
ujacvanskoga.  4,  140.  Ivnezovima  ate  poklauajto, 
kmetovima  osrodno  paripo.  4,  142.  Knezove  on 
liino  izvosati.  a  vojvode  na  knjo  ndriti.  4,  212. 
Simeuno,  liiogradski  knezo,  no  raspusli  biogradske 
vojske.  I,  249.  Na  gospodu  i  na  vojevode,  na 
knezovo  i  na  bujubase.  4.  287.  Na  vojvode  i  na 
bulubaiso,  kapetaiio  i  na  barjakta,re,  na  knezove 
i  selske  kii.otovo.  I,  3  11.  ,s've  sordare,  kneze  i 
vojvode.  Ogled,  sr.  i(;2.  11  Cinoj  (iori  od  kako 
jo  postanuo  knez  (ridi  l;od.  o)  liaiiilo,  oilnnih  j'o 
zabranio  da  noma  \  iso  biti  u  ('nioj  (iori  i  u 
Brdinia  , knoza'.     X .    BogisiA,  zborn.   .5--!3. 

C  kne:  s>'n.-:ki.  ( isini  kneza  od  knezine  svako 
je  selci  u  Srbiji  inialo  svoga  seoskoga  kneza  za 
liojoga,  so  nioze  roi'i  da  je  bio  od  danas  do  sjutra. 
i  osiiu  gola  imona  da  vise  nista  nije  imao:  u 
lanogijian  selima  sairio  su  onda  fostavjali  kneza 
kail  je  vajalo  porezu  kupiti,  a  poslije  ga  niko 
nije  knozoiu  ni  zvao.  za  vremena  Miloseva  ukine 
so  ime  i  ovijeh  knezova  i  lujesto  nib  ostanti  sanui 
kmetovi.  u  Srijemu,  n  Backoj  i  u  Banatu  po 
paoriji  seoski  su  knezovi  jos  i  danas;  onamo 
obicno  sela  Ili  opstine  (i  po  varosima,  ii.  p.  ii 
Vukovaru)  izbiraju  kneza  svake  godine,  pa  on  u 
dogovoru  s  kmetovima,  upravia  seoskijem  poslo- 
\  ima..  Vuk,  rjeen.  kud  knez.  —  Knoz  Putnik  sa 
svegn  sela  Banovra  ,saborom  i  sa  kmetovi  volki 
i  maii...  (jlasnik.  ii.  3,  146.  {1709).  On  bi  po- 
slao  kneza  i  dva  trl  sduse\na  staresine  od  selu. 
il.  A.  Jvejkovic,  sabi-.  71.  Da  selauske  opeino 
s  knezom  i  s  ostalima  stai'osiirama,  zajodno  so 
raziiiiiiiu.     1.   .lablanid    CI.      11    Vlli|,.u    sejii    inali- 


1.  KNEZ,  o. 


iiumo,  kod  Vukii'ii  kuo/.a  oii  Vilusa.  Nur.  jjjos. 
villi.  4,  25.  Gori  luu  glava  kao  l'utoi5kom  knezii. 
(u  Bafckoj).  Nar.  posl.  vuk.  44.  Ako  JG  bratstvo 
svo  u  jednome  selu,  to  se  glava  bratstva  i  sela 
zvao  prije  knez.    V.  Bogi5i6,  zborn.  520. 

f.  jirezime.  —   U  naie  vrijeme. 

g.  u  prenesenom  smislu,  Aeica  riha.  Knez 
duguja,   Coris  iulis.    G.  Kolorabatovic,  pesci.  17. 

h.  M  prenesenom  smislu,  neka  g^iva.  Knez, 
iiajvise  u  pi.  knezovi,  Agaricus  caesareus  L.  u 
Hrvatskoj.    V.  Arsenijevic. 

2.  KNEZ,  m.  ime  selu  u  protopresvitcralu.  ieini- 
smrskom.  Sem.  prav.  1878.  88  ydje  se  dodaje: 
Ovo  J6  selo  bilo  dobro  kneza  Pavla  Brafikovica, 
te  se  otud  i  proziva  Knez,  odaklc  se  vidi  da  je 
ista  rijec  sto  1.  knez.  —  J  prije  naser/n  vremena 
ima  takovo  (ako  nije  isto)  mjesno  iiitf.  Knezb. 
S.  Novakovic,  pom.  134. 

3.  KNEZ,  m.  vidi:  Kuija  de  se  sakupjaju  ua 
blagovaiie  i  na  dogovor  zove  se  ,domacina',  sta- 
novi  pojediuih  zadrugara  ,kl6ti'.  plemenitasi  zovu 
,knez'.  V.  Bogisio,  zborn.  7.  —  nejasno  i  sii- 
trmivo. 

KNEZI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  isporedi  2.  knez. 
—  Frije  naSega  vremena.  S.  Novakovic,  pom. 
134. 

KN^ZICA,  /.  vidi  knegina.  —  U  jcdnoija  pisca 
xviii  vijeka,  a  ismedu  rjecnika  u  Voltijjijinu  (,con- 
tessa'  jgrafinn').  Olga  prva  knezica  kj-stjanska. 
A.  Kanizlic,  kam.  471.  —  nepouzdano. 

KNEZI6,  m.  nekakav  prist  u  uhu.  —  l:iamu  u 
Stulicecu  rjecniku:  ,pustula  in  aure'. 

KNEZIJA,  vidi  knezija. 

KNEZIKA,  m.  ime  musko.  —  xvi  vijeka.  Selo 
ko  je  bilo  Knezikiuo,  a  na  nas  je  selo  s  pravdom 
spalo  za  tadbine  ke  je  oinel  (sic)  refieni  Knezika. 
Mon.  Croat.  330.  (1565). 

KNEZIKIN,  adj.  koji  pripada  Enezici,  vidi 
Knezika. 

KNEZLAC,  Knezlica,  m.  selo  u  Dalmauiji  u 
kotaru  kotorskom.    Eepert.  dalm.  1872.  41. 

•KNEZNICA,  /.  neka  y^iva.  —  U  Bjeloslje.nievu 
rjecniku :  v.  blagva.  2.  ono  belo  iz  cega  kneznica 
zhaja  jvolva',  i  u  Stulicevu:  v.  blagva  s  dodatkom 
da,  je  uzeto  iz  brevijara.  —  Kuezuica,  rus.  khhjk- 
HHna  (Bubus  arcticus),  fungus  herUis  (Bjelo- 
stjenao),  boleto,  fungo  rosso  (StuUi),  Agaricus 
deliciosus  L.    B.  Sulek,  im.  148. 

KNEZOV,  adj.  koji  pripada  knezu,  vidi  knezev. 

—  U  starom  spomenikii  cakavskom,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (knezova  zena  kod  kne- 
giiia).  Ako  ne  biido  onde  knezova  clovika.  Zak. 
vinod.  75. 

KNEZOVAC,  Knezovca,  m.  ime  selu  u  Medn- 
murju.  (kajkavski)  Knezovec.  Schem.  zagr.  1S75. 
141. 

KNEZUVANE,  n.  djelo  kojijem  se  knezuje.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KNEZOVATI,  knezujem,  impf.  biti  knez,  ra- 
diti  kao  knez.  —  isporedi  knezevati,  knegovati. 

—  Ake.  kaki  je  u  pracs.  taki  je  u  impf.  knfe- 
zovah,  u  impt.  kneziij,  u  ger.  praes.  knezujuci; 
II  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
aor.  2  i  3  sing,  knezova  i  part,  praet.  act.  knS- 
zovao,  knSzovala.  —  Ud  xvi  vijeka,  a  ismedu 
rjecnika  u  lielinu  (,osser  conto'  ,comitem  agore' 
222a),  ji  Stulicevu  (,comit6m  agere'),  u  Vukovu 
(,knoz  soin'  ,impero  ut  knez').  Ki  mnokrat  kne- 
zova ovdi  sad  poiiva.  N.  Najeskovic  1,  344. 
Nego  on  neka  gleda,  ko  60  mu  u  napredak  kne- 
zovati.    Vuk,  dan.  3,  142.     U  kojoj  je  (olaijbini) 


1 14  KNEZEVAC 

tada  voc  kuozovao  siu  Karadordev  Aloksandar. 
M.  i).  JMili(''.ovi6,  pomenik.  2,  214.  Knez  knezuje 
k5  da  i  caruje.    Osvetn.  1,  68. 

KNiizOVIO,  VI.  prezime  (po  ocu  knezu).  — 
Pominu  se  od  xviii  vijeka.  Knezovii  od  Horco- 
govino.  And.  Kaftid,  kor.  454.  IiU<lovik  Kne- 
zovii.  Norini  63.  Knezovic.  Schem.  bosn.  18(54. 
xviii.  Schem.  hercog.  1873.  254. 

KNEZOV^ANI,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrnutsknj 
u  zupaniji  zagrebackoj.   Kazdije|.  79. 

KNEZOVSKI,  adj.  koji  pripada  knezovima.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,den  knezovi  gehorig'  ,i(ui'  knozovi'). 

a.  adj.  Pucao  na  knezovskoga  momka.  Vuk, 
grada.  12'J.  Knezovaka  je  vlast  bila  gotovo  jos 
maria  nego  pod  Tui'cima.    Vuk,  ziv.  252. 

b.  ado.  kuez6vski,  kao  knezovi.  U  ostalom 
(su)  oni  narodom  dosta  knezovski  vladali.  Vuk, 
dan.  2,  97. 

KNEZ-SELO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okriigu 
niskom.    M.  £).  Milicevic,  kraj.  srb.  125. 

KNEZ,  adj.  koji  pripada  knezu,  vidi  knezev. 
—  Fostaje  od  knez  nastavkom  j.  —  Bijec  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  ktntzb,  rus.  KHjiact, 
ces.  knezi,  pw}.  ksi^zy.  —  U  starijim  knigama 
do  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu 
(knezb  ,roii  knezb').^  Knezb  olovekb.  Mon.  serb. 
263.  (1389 — 1405).  Sto  bi  u  kuoi  pratezi  i  imanbja 
kneza.  Spom.  sr.  1,  161.  (1422).  U  kuci  kuezi. 
1,  163.  (1422).  Brez  voje  kneze.  Zak.  vinod.  73. 
Od  pristava  kneza.  Stat.  poj.  ark.  5,  274.  Pa- 
sisca  do  zemje  kneze,  ke  se  zovu  vlaske.  Mon. 
Croat.  3.  (1321).  Pod  pecati  nasimi  knezimi  i 
sudackimi.  73.  (,1448).  Kneza  milost  vidivsi  nase 
tvrdine.  182.  (1500).  Knezim  povejenjem.  §. 
Kozicic  56''.  Meju  to  pride  sin  knezi.  h\  Vrancic, 
ziv.  36.  —  /  kod  mjesnijeh  imena,  od  kojijeh  su  se 
neka  uzdrzala  (cesto  okrnena)  do  nasega  vremena, 
n.  p.  Kueza  Gorica.  Za  Knezu  Goricu.  Mon. 
Croat.  99.  (1466).  vidi  Knezgorica.  —  Kneze  poje. 
Kneze  poje  moje  je.  Starine.  12,  24.  (oko  god. 
1696 — 1703).  vidi  Knez-poje.  —  Knez  Studonac. 
Narekose  ime  tomu  vrutku  Knez  Studenac.  Mon. 
Croat.  31.  (,1325).  —  Kne^a  Vas.  V  Knezi  Vsi. 
Mon.  Croat.  128.  (1486).  —  vidi  i  Knezdvor. 

KNEZAD,  /.  coll.  u  Stulicevu  rjecniku :  ,magnus 
comitum  numerus'.  —  Kao  mnoiina  prema  dem. 
kneze,  knezeta,  all  ova  rijec  nije potvrdena,  s  loga 
je  i  knezad  nepouzdano. 

KNEZAK,  Kneska,  m.  ime  seocu  u  Hcrrego- 
vini.    Statist,  bosn.  121. 

KNEZDVOR,  m.  kucu,  sada  opcinsku  gdje  je 
uogda  stajao  dvor  knezova  Frankapana  u  Vrb- 
niku  na  Krku,  zovu  i  sada:  , Knezdvor'.  I.  Mil- 
cotic.  —  Isto  je  sto  knezev  dvor  (vidi  knez). 

KNliZENE,  n.  djelo  kojijem  ko  knezi.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KNEZEV,  adj.  koji  pripada  knezu.  —  isporedi 
knezov,  knez.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (,oomitis,  ad  comitem  spoctans'), 
i  u  Vukovu.  Kade  dode  Jezus  u  dom  knezev. 
N.  lianina  169*.  matth.  9,  23.  Ki  kueXevijem 
od  istino  ne  htei  rijeoim  vjerovati.  P.  Kanavelic, 
iv.  420.  Za  knezova  sina  naj  mladega.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  238.  Zdravo  da  si,  knezova  voj- 
vodo !  2,  302.  Vei  ja  videh  knezeva  zelenka. 
2,  308.  Na  knezeva  mlada  barjaktai-a.  2,  315. 
Pa  im  doma  mirovati  nema  i  duvati  knezeva  Oe- 
tina.    Osvetn.  2,   103. 

KNEZEVAC,  Kniizevoa,  in.  ivie  mjestima  u 
Srhiji.   a)  (Knazevac),  okruzna  varoS  u  okrugu 


KNK/EVAC 


lir 


IvNEZIJA,  h. 


kitczcBaikijiii.  M.  i).  Mllirevic,  sili.  s|i.  ridi 
Gurgusovac.  —  b)  selo  u  oknaiii  hiihjnidskdm. 
K.  Jovanovic  97.  —  e)  selo  i<  oinicin  mil iiichnii. 
146.  —  Fomvfie.  se  i  prije  tuistyn  rrrmi  iki,  iiiusf 
biti  jcdno  od  uva  dim  sela.  Kue/.nvacb.  S.  No- 
vakovic,  pom.  1/H. 

KNEZEVACKI,  adj.  koji  pripada  Kiiezcvcu. 
Knezevacki  okrug.  M.  R.  Milicovic,  wb.  824. 
Kuezevacki  zbeg,  strmenito  lujesto  u  okrugu  bio- 
gradskom.    Glasnik.  19,   174. 

KNE/jEVANE,  «.  djeli)  kojijcm  sc  knczajc. 
Moju  rusu  ue  gledajto  glavu,  nit'  zalifce  kneze- 
vaiia  moga.  Osvetn.  3,  1-50.  Kad  so  nada  kiie- 
zovaiiu  STomu,  a  jadno  nam  bile  knezevano.  (>,  (i.j. 

KNEZEVATI,  knezujeiii,  i«yj/.  vidi  knezovati 
(i  nidi  akcentaj.  —  U  wa.se  vrijeiiw.  Za  dovijeka 
ees  nama  knezevati.  S.  -^ubisa,  prip.  7i».  U  zao 
nam  cas  knezuju  i  banuju.  199.  Kiiu  bi  'nake 
knezevale  glavo.    Osvetn.  6,  6.5. 

KNEZEVCK !,  m.  ime  mjesta  u  Srlnji.  u  nkniiju 
hiuyradskom.  Jjivada  u  KuezevriAii.  .'^r.  nov. 
1873.  4-23. 

KNEZEVIC,  m.  preziiiu-  (kueSi-o  sin).  —  fz- 
inedu,  rjecnika  u  Danicicevu  (knezsvicb  ,filius  inr 
knezb',  dolazi  kao  prezime  Vuku  sinu  kueza  La- 
zara). 

!i.  istice  se  jos  z>Mcene,  kao  knezev  sin.  1410 
zakla  Musija  Vlbka  Knezevioa.  Okaz.  pam.  saf. 
75.  Kad  to  cuo  Knezevie  Ivane  (hio  je  knez  i 
knezev  sin).  Nar.  pjos.  vuk.  4,  197.  Lovio  po 
planini  nokaki  kne/.evic.  Nar.  l->i'ip.  vil.  I^t;7. 
797. 

Ii.  kao  prezime  uopce.  Plsme  duliovne  raz- 
like  sastavleue  od  o.  i.  Petra  Knezevica  iz  Knina 
reda  s.  o.  Franceska.  P.  Knezevie,  pism.  ui. 
Pavla  Knezevica.  Glasuik.  ii,  1,  14.  (1S08J.  Uros 
KneZevic.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  370  (medii  prenu- 
merantiina).  Lazar  Knezevie.  Sem.  prav.  187>i.  21. 
Milutin  Knezevie.    Rat.  331 1. 

e.  kao  ime  injeslu  u  Srhiji  a  okruiju  bio- 
gradskom  (jeli  isU>  .Uo  Knozevcic  V).  —  isporedi 
Knezeviei.  Livada  u  Kne/.eviiu.  Sr.  nov.  1872. 
849. 

KNEZEVICI,  m.  pi.  mjesno  ime  (plni:  Kn«- 
zevio). 

a.  selo  u  Jioci  koliii-.ikoj.    Sem.  km,.  1870.  2.j. 

b.  selo  H  Bosni  ii  okno/K  trariiiikom.  Statist, 
bosn.  65. 

0.  zaselak  u  opstini  liijustanskoj  (ii  cdiru^^u 
uzirkora).    \^.  Stojanovir. 

IvNEZEVIiJ-KOSA,  /.  uiic  sclii  a  Hrnilskoj  it 
-apaniji  modrusko-rijeikoj.    Kazdijoj.  60. 

KNEZEVINA,  /.  vidi  knestvo,  b.  —  /'  nake 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  ii  Stuh'cera  (,,provin(;ia 
cujus  dominus  comitis  titulum  gorit';.  Jos  on 
lioce  moju  knezevinu.  Nar.  pjes.  petr.  2.  454.  U 
knezevini  Srbiji  ziteji  su  sami  Srbi.  M.  Pavli- 
uoviii,  razg.  12.  Ugovor  sklopjen  izmedu  vlade 
austrijanske  i  knezeviua  moldavsko  i  vlaske. 
Zbornik  zak.  1865.  236. 

KNEZEVO,  *(.  Ii2)rai!  je  adjeklir  knezev  (( 
srednem   rodu,    a    iipotreblava  se  kao  sHpi.-ilantic. 

a.  vidi  knestvo.  —  U  Mikalinu  rjecniku: 
knezevo,  vladavstvo  od  k?ioza  .dominatus  comitis'. 

b.  mjesno  ime. 

a)  vidi  Knez-poje.  —  U  ki'iLii  pisanoj  .xvii 
Hi  xviii  vijc.ka.  Po  Slabiuu  i  po  Knezevu.  Stii- 
rine.  12,  25.  (oko  1696—1703). 

b)  selo  u  Srbiji  u  okragu  l.oplirkom.  M. 
1).   Milieevic,  kra).   srb.  391. 

)■)  poniine  sr  kilo  selo  prije  nasign  rrenirna, 


vioze  biti  islo  slo  hid  b).    Knozevo  (.selo).  S.  No- 
vakovic,  pom.  135. 

KNEZEV.SKI,  adj.  vidi  knezovski.  —  U  tiase 
vrijeme. 

a.  adj.  Knezevska  vlada  Schwarzburg-Son- 
dershausenska.    Zbornik  zak.  1865.  1. 

b.  adv.  knezevski.  Ali  knez  smisia  kno- 
zevski,  i  ustaje  da  radi  knezovski.  D.  Danieic'-., 
isai.  32,  8. 

KNEZEVSTVl ),  n.  vidi  knestvo.  —  Nacinena 
prema  krajovstvo.  —  U  pisaea  nasega  vrem.ena. 
I  tako  jo  od  pase  ispjslovao  prizuaju  knezevstva. 
M.  Piivlinovic,  razg.  87.  Ugovor  ovaj  va}a  i  za 
kneiievstvo  liohtensteiusko.  Zbornik  zak.  1871. 
420. 

KNEZGORICA,  /.  ime  selu  u  Hroatskoj  ii  zii- 
paniji  modruiko-rijcckoj.    Razdije|.  60. 

KNEZICA,  /.  mjesnu  ime. 

a.  rjecica  u  bosanskoj  krajini.  izvire  u  Knoz- 
polu  i  utice  u  Ilnu  izmedu  Kostajuice  i  liubicc. 
M.  Ruzicic. 

b.  sel(j  u  Dalmaciji  u  kolarii  dnhroearkoiii. 
Repert.  dalm.  1872.  22. 

e.  II  Srbiji.  a)  selo  u  okrwju  niskom.  M.  1). 
Milicevic,  kra|.  srb.  125.  —  b)  selo  it  okrttijit 
pozarei^ackom.    K.  Jovanovic  142. 

KNEZICKI,  adj.  koji  pripada  Knezici.  Kno- 
zicka  (opstina).    K.  Jovanovic  142. 

KNEZKJ,  »».  vidi  knezevie.  —  Izmedu  rjecnika 
It  Danici(':ei'U  (knezicb  uz  knezevieb). 

ii.  knezev  sin  (i  mladi  knez).  Knezb  Lazari. 
rodi  2  sina  i  dbstore  5:  prbvij  syub  Stefanb  .  .  ., 
2.  zovemi  Vlbkb  Knnzicb  .  .  .  Okaz.  pam.  saf.  72. 
Dva  nnuki,  dva  knezici,  Aleksandro  s  Konstan- 
tinom,  dva  prjedragi  kamonoici  silo  s  babkom 
Katarinom.  J.  Krmpotic,  kat.  78.  Vaspitanje 
ovih  kneJica  sasvim  je  patrijarbalno.  S.  Teke- 
lija.  letopis  mat.  sr.  120,  67. 

h.  prezime  uopi'e.  Lazar  Knezic.  Nai-.  pjos. 
petr.  1,  356  (meda  predbrojnieima). 

c.  vidi  knegic. 

KNEZ161,  )«.  pi.  selo  11  Bosni  blizu  Prostajni. 
Schem.  bosn.  1864.  48.  —  2'^'"'-  Knezic. 

KNKZIJA,  /.  vidi  knestvo.  —  Akc.  se  mijena 
a  gen.  pi.  knezija.  —  Na  tri  je  mjesta  pisano  sa 
z  mj.  z:  u  Bjelostjeneevit  rjn'nika.  11  M.  Alberti 
478  (nepoiizdiiHO  jer  je  no  ilrittiijem  mjestima  z, 
villi  c),  u  J.  Kavaiiin  161 1'  ine/ioiizdano,  jer  je 
cijela  kniga  zlo  .Hampaiia).  —  Od  xni  vijeka 
{cidi  b),  a  izmeilu  rjixnika  u  Belinu  (,oontea, 
stato  di  eonte'  ,comitatus'  222"),  u  BJelostjeneeoii 
(knezija,  vidi  kod  knestx'o),  u  Stulieevii.  (uz  kno- 
zovina). 

a.  vidi  knestvo,  a.  Za  kuezije  gospodina 
Stipana  Nikolica.  Stat.  po|.  ark.  5,  303.  Za  kno- 
zije  kneza  Dure  Sinovcica.  314.  Pokle  ulizu  u 
oblast  ili  kneziju.  S.  Budinic,  ispr.  1.39.  Svojo 
kuce  uzvisite}  bi,  knezijom  ku  naresi.  J.  Ka- 
vanin  161b.  A  Vladislavu  povjeri  kneziju  danasiio 
gorue  i  doiie  Rame.   M.  Pavlinovic,  razg.  37. 

b.  vidi  knestvo,  b.  S  knezije  od  vaakoga 
mesta  dva  zupana.  JNIou.  croat.  41.  (1275).  Imevsi 
tagda  bistrickuju  kneziju.  S.  Kozicic  56*.  V  za- 
grobskoj  i  v  drugih  knezijah.  Mon.  croat.  267. 
(1572).  Knezija  senska,  krcka  i  modruska.  V. 
(ilaviuic,  evit.  ,1.39».  Bela .  .  .  darova  im  (Fran- 
ijepanom)  knezije.  140*.  U  Bakru,  knezije  vino- 
dolske  gradu.  229'J.  Porobise  kneziju  aliti  jupu 
Nitrinsku.  P.  Vitezovic,  kron.  190.  Obrnu  vnoge 
gradske  meje  aliti  knezije  na  svoju  stran.  2(lii. 
U  kneziji  od  Cetine.  M.  Bij.'inkovic  42.  Shiga 
licizji    Toma    Bakas    rodon    n    doiioj    Slavmiiji    u 


KNE/J.IA,  I.. 


luislu  zMniu  lOi'iliid  u  kiioziji  viilpuvskoj.  Ami. 
Kai'ic,  rang.  15.  On  luu  po  stolu  brasiium  na- 
orta  kneXijii.  M.  Pavlinovid,  rad.  IS.  II  kneKiji 
Dmby.    MS. 

»'.  mjivl<}  (kiira)  ijdje  sjedi  hnes.  —  U ^jc.dnoija 
irnca  XV 11  rijfhn  koji  ovako  precodi  kit.  praoto- 
riura  lisporfdi  i  di.  Prijarasi  Isusa  ii  kiio/.iju, 
sabraso  na  n  svu  druzbu.  M.  Albert!  4(i2.  matth. 
27,  27.  A  vojniei  povedoso  j>u  uiiiitra  u  (Ivor 
knezije.  478.  marc.  1.5,  16.  Privodo  dakle  Isusa 
od  Kaife  u  kneZiju.    504.  joaiiu.  18,  28. 

<l.  injesno  ime  (maze  hiti  da  ,je  po  znaceiiu 
kod  c):  a)  u  Istri  (xn  vijekaj.  Put  veliki  ki 
gre  s  Kno/.iJG  v  Pul.  Mon.  croat.  20—21.  (127.J). 
—  It)  u  hrvatskom  primorju  (xv  vijeka).  Bo 
Knezije,  i  ta  Knezija  je  v  ormanskoj  meji.  Mon. 
croat.  11.5.  (147.5). 

KNK/ilNA,  /.  vidi  knestvo  i  knezevina.  — 
Akc.  se  mijeiia  ii  gen.  pi.  knEzIna.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izniedu  rjecnika  u  Bclinii  (,ooiit6a,  stato 
di  coute'  jcomitatus'  222'>)  gdje  se  iiaj  prijc  na- 
hodi,  u  Stalicevii  (uz  knezevina  iz  Hahdeliieva), 
u  Vukovii  (,das  gebiot  einos  knez'  ,provinoia  tuD 
knez'). 

a.  vidi  knestvo,  a.  Poklisarstine  i  knezine. 
B.  Zuzeri  193. 

I),  vidi  knestvo.  Ii.  Posvojise  Kalabrijn  sa 
svijem  blizuijem   kii«,'iiKiin.    I.  Bordic,  ben.  177. 

f.  po  pinlir^i'iniiii  .iiacenu  (kod  b)  kraj  sto 
shvaca  nekotiku  srla,  a  mid  I'lim  je  knez  (vidi  oru 
rijec  pod  d)  Hi  ohorknez.  —  isporedi  plerae  i 
zupa.  —  vidi  u  Vtikovu  rjecniku  kod  knezina: 
U  Srbiji  je  od  prije  svaka  nahija  bila  razdijejena 
na  nekolike  kneziue,  n.  p.  Macva  ji-  bila  jedna 
kneziua  sabacke  nahije,  Poceriua  druga,  a  Tav- 
nava  treca;  tako  su  knezine  zvornicke  nahije  na 
dosnoj  .straui  Urine  bile  Jadar  i  Radevina,  a  na- 
hije kragujevaoke  Gruza,  Lepenica  i  Jasenica,  itd. 
za  vladaiia  Crnoga  Dordija  bio  je  jjo  jedau  ,voj- 
voda'  u  svakoj  knezini  .  .  .  knezine  su  opet  bile 
razdijelene  na  srezove  nad  kojima  .su  bill  kape- 
tani  ili  velike  bujubase.  prvijeh  godina  vladai'ia 
Milosa  Obrenoviia  nad  knezinama  su  bili  kne- 
zovi  od  prilike  kao  i  za  vladaiia  turskoga;  ali 
kad  on,  gotovo  pred  svrsetkom  vlade  svoje,  kne- 
zove  nazove  kapetanima,  onda  se  i  knezine  na- 
zovu  jSreznvima',  i  tako  toga  imena  u  Srbiji  go- 
tovo nestane;  tako  se  n.  p.  sad  onamo  mjesto 
,knezina  Macva'  pise:  .macvanski  srez'.  —  Dok 
pogubim  Birranin-lliju,  obor-kneza  ispod  Meded- 
uika ...  on  Turciuu  ne  da  u  knezinu,  kad  Tiir- 
cina  u  knezini  nade,  topnzom  mu  rebra.  ispre- 
bija.  Jfar.  pjes.  vuk.  4,  i;39.  Naija  je  svaka  (u 
Idoyradskom  pasaluku)  razdijejena  na  knezine 
kojo  po  naj  vise  imajii  osobita,  po  svoj  priliei 
vi-lo  stara,  narodna  imena,  naj  vise  od  -voda  i 
brda  oko  kqjije  su;  tako  su  n.  p.  knezine  ...naijo 
valevske :  Po.savina,  Jadar,  ^ig  ili  Podgor ;  naijo 
uzioke:  Crna  Goi-a,  Eujno  itd.  tako  su  isto  raz- 
dijejene  i  one  naije  izvan  pasaluka  biogradskoga, 
11.  p.  u  naiji  krusevackoj  jedna  so  knezina  zove 
Zupa;  . . .  u  vucitrnskoj  knezina  kopaonicka,  Dre- 
nica,  Krasnicani  (pleme;  no  pravu  razliku  izraedu 
plemena  i  knezine  ja  za  sad  ne  znam  kazati). 
Vuk,  dan.  2,  56.  Ne  bjese  takve  pekne  u  svoj 
knezini.  S.  Lubisa,  prip.  204.  Sva  ta  knezina 
imala  je  792  knee  i  956  poreskih  glava.  M.  D. 
Milicevi6,  pomonik.  5,  669.  Da  mu  se  ubiju  vo- 
lovi  oraci  i  da  ih  knezina' pojede.  Pravdonosa. 
1851.  25.  Opoina  nema,  nego  knezina  koju  sa- 
stav)aju  po  nekoliko  selija  (n  Herceijovini.  Crnoj 
(rori,  Bocij.    V.  Bogisid,  zborn.  511. 

il.  iiijesno  line  u  linsni.  it)  .'telo  u  okriigu 
Doi'ir  Tuzle.  Statist,  bosn.  97.  —  h)  kraj  u  okrwiu 


IKi  KNIN 

Irinniirkiiiii.  Knezina,  pi-odjejo  iz  vise  .sola  turskili 
i  ki'stjanskih,  ima  ngodan  poloXaj  ki-aj  Vrbane. 
V.  Juki6,  zem|.  25. 

KNE^^INA  BARA,  /.  ime  mjeslu  ii  Srbiji  u 
okrwjii  pozarevackom.  Niva  kod  KneXine  Bare. 
Sr.  I'lov.  1872.  304. 

KNEZINICA,  /.  dem.  kneiiina.  —  U  naUe 
erijeme.  Vise  Risna  je  iia  planini  kneXina  Kri- 
vosijo,  sa  jo5  dvije  male  kneziuice  od  kojih  se 
jodnn,  zo\-e  Ubli  a  druga  Ledenice.    Vuk,  poslov. 

XVI. 

KNK/tNSKT,  adj.  koji  pripada  knezini.  —  U 
naie  vrijeme,  a  izmedii  rjevnika  u  Vukouii  i,von 
knezina').  Svaki  se  covek  moze  tuziti  na  kne- 
zinskoga  i  na  sreskog  kneza  magistratu.  Vuk, 
grada.  192.  Knezovi  su  se  skupjali  na  razlicne 
dogovore  kako  seoske  tako  i  knezinske  i  nahijnske. 
rjocn.  kod  kmet. 

KNEZITI,  knSXim,  impf.  zvati,  nazivati  knezom. 
—  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  knezab, 
u  aor.  2  i  3  sing,  knezi.  //  imrl.  jjraet.  pass. 
knezen;  a  ostalijem  je  oblifiiiin  mml.-i  kaki  je  ii 
inf.  —  U  nase  vrijeme,  a  imirdu  rjiriiika  u  Vii- 
kovu  (,als  knez  tituliren'  ,appolio   lor  knez'). 

a.  uktiono.  —  U  jedinom  primjerii  ima  dativ 
mj.  ohjekta.  Posekao  mi  oca,  pa  meni  knezi.  P. 
M.  Nenadovic,  mem.  182. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  gradili  se  knezom.  —  U 
Vukovii  rjecniku:  sich  zum  knez  maohen,  sicli 
diesen  namen  anmassen'  ,arrogare  sibi  Tor  knez 
dignitatem'. 

KNE/J  E,  n.  vidi  knestvo,  b.  —  U  spomeniku 
XII  vijeka.  (prepisanome  xiii).  Ize  be  dedicb  vla- 
da(n)ju  kuezbja  otocbkoga.  Starine.  13,  207.  (1185 
prepis.  1250). 

KNEZNICA,  /.  vidi  kneznica.  —  U  nase  vri- 
jeme 11  uqarskijeh  TTruata.  Kneznica  ,kaiserling 
'(schwamm)'.    Vijenac.  1878.  43.  692. 

KNEZNIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xvni 
vijeka.  Zarko  Kueznio,  Ugrin  Kacic.  J.  Ka- 
vanin  232'. 

KNEZ(")PO^AC,  Knez6p6]ca,  m.  oovjek  iz  Kne- 
zeva  poja   (Knez-poja)  vise  Dubice.    M.  Ruzicic. 

KNEZ-p6:^E,  n.  mjesno  ime  u  Bosni.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Viikovu  (n 
Bosni  u  nahiji  bajnoluckoj  kao  knezina  n  kojoj 
zivo  sami  Srbi  zakona  grckoga).  PoJa  ili  rav- 
nine  naj  znatnije  su  oko  Save,  Une  i  Bosno, 
zatim...  Knez-poje...  F.  Jukid,  zem).  2.  Knoz- 
pole,  iiredjeje  ristjansko  od  2000  kuca.    49. 

KNEZ-STRANA,  /.  mjesto  na  Lebrcniku. 

KNIC,  )».^  ime  mjestii  u  Srbiji  a  okritgn  r.u- 
prijskom.     Niva  u  Knicu.    Sr.  nov.  1873.  511. 

KNIC,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  kragii- 
jevackom.    K.  Jovanovic  118. 

KNICANIN,  m.  covjek  iz  Kniia.  —  Mnozina : 
Knicani.  —  U  nase  vrijeme,  i  kao  -prezime.  Stevan 
Petrovic  Knicanin  roden  je  u  selu  Knicu.  M. 
D.  Milic6vi6,  srb.  286.  Stevan  je  naj  pre  bio 
momak  u  kneza  Milosa  koji  ga  jo  i  prozvao 
,Knicaninom'  po  selu  u  kom  se  rodio.  287.  Stefan 
P.  Knicanin.  ti  Nar.  pjes.  vuk.  3,  571  (iiiedii  pre- 
numerantima). 

KNICSKI,  adj.  koji  pripada.  Knicu.  Knicska 
(opstina).    K.  Jovanovic  118. 

KNIN,  Knina,  m.  trgoviste  u  Dalmaciji  u  ko- 
tarn  kiu)isk:iiii.  Repert.  dalm.  1872.  16.  —  i.ipo- 
ri-ili  K'nii'i.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je 
u  iishiliji'iii  padezima,  osim.  nom.  i  ace,  i  voc. 
Kiiiiie.  —  St<iriji  je  obtik  bio  Tnin  {vidi).   iibti.k 


KNIN 


je  Kfiin  polvrdmi  od  xvii  vijckti.  Gdi  gradi  Ivuiu 
l)ili.  B.  Uarakovic,  vil.  29(5.  Knezi  od  Knina 
i^di  Svadii'i?  J.  Kavai'iin  '231*.  Pisme  .  .  .  od  o. 
f.  Petra  Kiie/eviea  iz  Kuina.  P.  Kue/.evic,  pism. 
ui.  Knisn  piso  Kuiia  A-sanaga,  baa  u  Kuiiiu 
iJ-radu  bijeUuuu.  And.  Kaclc,  va7,g.  25'2;i.  1  sam 
sebi  u  svatove  pode  od  Lijovua  Kiiiiiu  bijelomu. 
Nar.  pjes.  mai-j.   l-")0. 

KNINA,  /.  iine  vodi  ia-Iii.  —  xm  ('  mv  fiji'hd. 
HI  V  rijokii  u  Kiiyiiu  (^iv  it'MiM  or  !S;ii.iii!o.  it 
istoiii  spijmciiiku  sliiji  cesto  i\  nij.  %  i  l!J  tiij.  (iv ). 
tSpom.  stoj.  'J.  (1254—1264).  —  0)  il  Dmiicirerii 
rjccniku,:  solo  u  srp.skoj  zeiiiji  koje  je  kia!  Mi- 
lutin  dao  Hilandai-u  i  oai-  Stefan  potvrdio,  M(ou. 
sPi-b).  ;i».  (12ii;i— 1302].  110.  ii:UH).  kaodajobilo 
liOgdje  blizii  Pi'ci.  iakti  riila  da  jc  hila  i  rijeka. 

KNIN  AC,  Kuiiica,  ni.  u  Ddniriikrn  rjccniku: 
Kiiiiibcij,  u  srpskoj  zoiuji  srio  koje  jo  kraj  Mi- 
lutin  dao  Hilandaru  i  car  SLolan  potvrdio.  M(on. 
serb).  58.  (1293—13(12,,  141.  (1348).  kao  da  jo  bilo 
uojidjo  blizu  Peri. 

KNINOPOVSKl,  ((dj.  iz  Kiihiskoija  l'<4a.  — 
/'  jednoga  piuva  .win  oije.kii.  Ivan  Novakovic 
Kiiinopo|ski.    D.  Obradovio,   basii.  327. 

KNINSKI,  adj.  koji  pripnda  Kninu.  Ban 
kniiiski.    And.   Kacic,   kor.  421. 

KNINSKO  POl^K,  n.  selo  a  Valmaaji  a  k<i- 
tarit.  kliiiixkom.  KoiJort.  dalio.  Is72.  !<!.  -  I'o- 
miih;  se  iid  .xviu  rijrkn.  V  Kniiiskom  Pulu.  I). 
Obradovir.  basu.  32(). 

KNIN,  Kiiina,  »i.  ludi  Kniii.  —  Orah,  jjHh 
Diisitej  i  V'lik,  Pi-i  orkvi  s.  Georgija,  bas  prod 
gradom  Ivnii'ioiu,  u  douiu  rrkovnora  .staiiom  uciti 
dooii.  IJ.  Obradovio,  basn.  327.  Pri  Iviiii'iu  sam 
talijauski  naucio.  332.  1'  Kuiiiu.  \'uk.  rjecn. 
kod  spii'iatak. 

KNINANIX,  III.  euiijek  ii  Kniiia.  -  MnidiiM: 
Kiiinaiii.  Kiiiuani  doodo  svaki  davi  tamo  k  vami. 
Stariiio.  12,  24.  (oko  l»i9G— 1703:.  K  ti-bi  trcu  i 
Kiiiijaiii.     P.   Kne/ovi(''.   pi.sni.    lit. 

KNITI.  kuijem.  iini)/.  hnjili  kniiiii.  -  V  nasi; 
lU'ijemi'  a  Bn^ni.  Pa  ^lodaju  Xlatii  .\la.:;iiiii,  kakn 
kiiiju  ruki!  ii  dovojkG.  Nar.  pjesm.  horm.  1,  3ys. 
(Jbicaj  kniii  iiokte.  Bos.  vila.'  LSlii).  13s.  -  ,S,( 
s^^  pasioiiu.  Oirn  nastiipi  \iH'or,  liiiije  so  njlada 
I.  j.   bojo   joj  riiko  i  iiniio.    .N'^ir.  pjo.-.  horiu.  1,  ."I'Jl. 

1.  Ki\.\,  /.  I'ldi  I.  /  2.  kiia.  I.  iieka  zon.^ka 
mast  II  'lurk ilia.  2.  iiiga.  natrulia,  sto  mislo  pri- 
mi>rci  da  |iada  iz  maglo  ua  ra.sro.  osubito  na  lozu: 
pala  kiia   na    lozn.    M.    Pa.vliunvir. 

2.  KNA,  /.  drij.'iu  u  buU'sti  (malo  ii  .d)i,-aju). 
M.  Pavlinovi.-.    —   rtdi  t|aric. 

K.X.XGO,  m.  ridi  kjako.  -  /'  naiv  riijemc  a 
/■■itri.  Kiiago  .hoiiio  mutilus'.  IX  Xfinaiiii'-,  oak. 
Uro.at.  stud.  il. 

1.  KNAK.  adj.  ili  kiiakasi  ^  kjak.iv.  Ind.a- 
snica  na  Krkii.  i-.uje  se  i  pu  Primorju.  I.  Mil- 
c.i'iic. 

2.  KiSAlv,  ki'iaka.  in.  dijclc  'In  iiiiiiiijii  placr 
ikiicii  «•/.  —  !'  lui.ir  cyijijiw  n  /.v/r*.  Ki\ak 
.infans  muitum  plorans",  gun.  kiuikii.  |i.  N(-^- 
manir,   oak.   kroat.  stud.    li>. 

K>«.AKALi),  III.  onaj  koji  ini.i  niku  naka/.onu. 
Uubasuic-a  iin  Ivrkn.  cujc  sr  i  p.i  Prinna-ju.  ]. 
Milcotir.    -   i^jiiiivdi  kiiak. 

KNAKA.ST.  adj.   ridi  kiiak. 

KNAKAW  adj.  ridi  khikav.  —  U  Kuziui.  D. 
Danicio. 

KXAP.\,  f.  ridi  kla|.a,.  -  T  aair  rrijniir  ,i 
Liri.     .1.    P,,o,Uil,.,vir. 


KNAPAV,  /.  vidi  kjapav.  —  //  nair  nrijrmr 
u  Lid.    J.  Bogdanovio. 

KNAPICA,  m.  i  f.  vidi  kjapica.  —  U  nasi; 
vrijeme  n  Ltd.    J.  Bogdanovio. 

KNAPO,  III.  vidi  k|apo.  —  U  na.se  vrijumr  u 
Lici.    .1.  Bogdauovic. 

KNAST,  adj.  ridi  kjast.  —  Od  xvi  vijeka  u 
ajrrrrnijrh  cakaraca,  a  i.;mrdii  rjeinika  u  Vran- 
I'.ircra  (,mauous;  mutilus'),  ti  Bjelostjenceru  {,um- 
tilus,  mancus'),  a  Jambresire.vii.  (, mutilus,  mancus'), 
II  Voltii'iijiiiu  (.monco'  ,lahm  am  arme'),  ii  Stu- 
lirera  (v.  kjast  iz  Habdclireva).  I  v  torn  pr- 
nosose  oetiri  veriii  muzi  jednoga  nakazana  i 
kiiasta  nemocnika.  Postila.  o2a.  Hrome,  slipe, 
nimo,  ki'iasti'.  Anton  Dalm..  nov.  test.  2.3''.  mattli. 
15,  .30,  Ubozih  i  slabih,  nevojuih,  liromili  i  slipili 
i  knastih  vavodi  simo.  109'^.  lue.  14,  21.  Kiiastim 
ruke  ozdravjase.  F.  Vrancio,  ziv.  22.  A  sada  mo 
pnsti  kiiasta,  vazam  radost  ku  bib  uzi'.  £).  Ba- 
rakovio,  vil.  248.  Da  bi  roka'  kiiastu:  ,l)aj  mi 
ruke'.  A.  (ieorgioeo,  pril.  94.  Koje  godar  tilo 
na  'vom  svitu  bodi  il"  kiiasto  il"  cilo,  smrt  na 
svuj  <:i!  vodi.  P.  Vitozovic,  odil.  12.  Da  j'  prem 
riba  kiiasta.  nima,  jos  cutjonje  svojo  ima.  i:\\t. 
14H.      _  ' 

KNAT.  III.  vidi  giiat.  —  Na  jednmii  iiijrsi a 
win  rijuk'i  (k  iiij.  g  intiZi;  bili  i  Hamjiaraka  /m- 
jireska).  Odsici  mi  noge,  pak  kiiate.  M.  Zoricio, 
zro.  22G. 

1.  KJN.ATl,  kiiam,  iiitpf.  ridi  tjati.  Kiiati,  bolno 
ilrijomati:  liouik  kiia;  staro  ki'ia.    M.  Pavliuovic.. 

2.  KNATI,  kiiara,  iiui>f.  ridi  kniti.  Kiiati,  me- 
tati  Iviiu,  ital.  bellettare;  kiiati  se,  gladiti  so 
kiiom.    M.   Pavliuovic. 

KIvAZ,  III.  ruska  rijec  kujoiit  .se  «  nase  doha 
II.  zeaniciwiu  jeziku  zrao  kiirz  <id  Srbije  i  jos  si; 
zovr.  rrrmiforski,  vidi  1.  kaez,  c  «  d.  —  Ima  i  it 
Sliiliiirrii  ijecnikii  :  v.  kiiez  s  dodiitkoiii  da  ji: 
a;.rlij  iz  bukvara,  ali  je  jaiiiacno  StiMi  iizeo  iz 
ruskdfia  rjeinika.  Bog  da  zivi  kiiaza  Mihaila! 
Nar.  pjps.  vuk.  4,  5'29.  Crkvena  ustanova,  izdana 
pod  kiiazom  Mihajlom.  M.  Pavliuovic,  razg.  9(). 
L'rcziru  nam  vjeru  i  bosjedii,  a  psuju  nam  kiiaza 
gospudara.    Osvotn.  2,   121. 

KNAZEVAO.  Kiiazevca.  iii.  ridi  Knozevao,  a) 
i  Liurgusovar. 

KiVEdA  h(),  m.  dijrir  Mo  mnoijo  [>tai':r.  —  H 
na.ie  rrijnnr  a  Istri.  Kiiecal"  ,puer  multnm 
plorans'.     j).  Nomanic,  cak.  kroat.  stud,   il'tsg.  13. 

KNICG.V,  ./'.  iieka  Injka.  Kiiega,  (  4avaria  Uava  L. 
u  Srbiji  u  jagodinskom  1  krnsevackom  okrugu. 
!S.  I.  Pelivanovic,  javor.  1881.  153. 

1.  KNKGINA,  /.  vidi  1.  knegiiia.  —  Od  xvin 
rijrka.  a  izincdii  rjeinika  ii.  Vukovu  (vido  kne- 
giiia). Boemska  kiiegiiia  Metide.  ,1.  Kavariin 
'272''.  Lozi  kiiegiiia  i  vladika  od  Gerova.  3.30''. 
Clste  dje\o  ko  kiiogiiio.  369"-.  Bijase  pravedna 
1  andeoskog  zivota  kiiegiiia  Metilde.  A.  d.  Bella, 
razg.  24.3.  Stara  majko,  kiiegiiia  Milice!  Pjev. 
crn.  2931'.  Godino  1824  bio  sam  u  jVIehadinski 
Iliga  kado  dosla  bila  Lubica  kiiegiiia  Milos-Obre- 
novica.    S.  Tokelij.-i,   letupis   mat.  sr.   120,   59. 

2.  KNKGINA, /.  iiijrsno  inie. 

II.  II'  Daniiirrrii  rjeiniku.  (kud  kuegyiia) : 
mjosto  u  struiuskoj  oblasti  gdje  je  Hilaudar  imao 
paiista:  ,siuorb  Stlbbica  i  Kiiegiiia  na  brezniotcky 
puti,'.    M(on.  serby.  64.  (1293—1302). 

II.  s''ovi:  Il  Bosni  it  iikruiju  sarajeoskaiii.  Sta- 
tist, bosn.  29. 

KNliGU,  m.  ridi  kuogo.  —  U  jednoi/a  pisca 
Dalirooianina  xvi  rijeka.  A  sada-,  kiiego  moj, 
ivimefuj    i   glB.l.aj.     N.' Najosk.n'ic    I.   332. 


KNES 


118 


KNIGA,  n,  //), 


K1NIE8,  kuiJsa,  m.  vidi  kiiak.  —  IJ  nase  orijeme 
u  Istri.  KnSa,  idem  quod  ki'iak,  gen.  kiiBsS.  D. 
Nemanic,  6ak.  kroat.  stud.  16. 

Kl!lEZ,  m.  vidi  1.  kuez.  —  U  jednoya  pisca 
Slavonca  xviii  vijeku.  VazdaSnemu  ki^ezu.  E. 
Pavi6,  ogl.  11. 

KNEZILO,  tit.  iefade  Hi  dijete  Ho  se  cesto 
knezi.  —  U  nase  vrtjeme  u  Duhrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

KNEZITI,  knozim,  impf.  (koine),  rugaii  sc.  — 
U  Stulicevu  rjecniku:  ki^eziti  komu  ,beffeggiar 
alcuno'  jiuittere  aliquem  per  jocum'.  —  nepouz- 
dano  (vala  da  je  ista  rijcc  sto  kiieziti  se,  pa  joj 
je  StuUi  sam  dao  aktiuni  ohlik). 

KNEZITI  SE,  kiiezim  so,   impf.  vidi  keukati. 

—  U  Voltigijinu  recniku,:  kiieziti  se  komu  ,b6f- 
fare,  befl'eggiare,  scheruire'  ,spotteii';  »  SiuUcKCU,: 
,vagire,  flei-e' ;  u  Vukooii, :  ,mien6  macheu  zum 
weinen  (oesterr.  rauuzen)'  ,os  ad  fletum  diduco'. 

—  U  Voltigijinu  rjecniku  iina  drugo  snacene: 
rugati  se  (isporedi  kiieziti).  ii  Duhrovniku  u  na§e 
vrijeme  moze  znaciti  i  bekeliti  *•«  unpee  (i  kad  se 
ne  place).    P.  Budmani. 

KNEZUKATI  SE,  kiiezukam  so,  i»i^j/.  detn. 
kiieziti  se.  —  Samu  u  Stulicevu  rjecniku:  , vagi- 
tare'. 

KNEZUSA,  /.  zeif^ko  ctjade  slo  sc  cesto  knezi. 

—  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kiiezuSa.  —  U  nase 
vrijeme  u  Duhrovniku.  ,Kiiezu5a'  podrugjivo  veli 
se  onoj  Xenskoj  koja  lasno  i  za  svaku  ludost 
place.    M.  Vodopic,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1S68.  221. 

KNEZENE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kiiezi.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KNIGA,  /.  po  seoj  je  prilici  naj  starije  zna- 
cene:  pisino  u  sirem  sinislu,  t.  j.  napisan  list  Hi 
komad  hartije  Hi  sto  drugo  na  cemu  se  moze 
pisati.  u  staroslovenskijem  knigama  ima  i  drugo 
znacene:  littera,  slovo,  vidi  n.  p.  u  zografskom 
jevande\u  -.  Be  ze  i  iiapsanbje  napbsano  nad-B  liimb 
ktnigami  jelin'bskami  i  rimiskami  i  jevriskami. 
luc.  23,  38,  X)a  i  u  liiko^skoiil:  Bystt  ze  i  uapi- 
sanije  nadb  nimb  uapisano  kiiigami  jelenskymi  i 
rimbskymi  i  jevrejskymi ;  ali  je  to  dosta  rijefko, 
jer  u  ostalijem  primjerima  koje  Miklosii  (lex.  pa- 
laeoslov.-  kod  kiiiga)  stav^a  pod  ova  znacene, 
moze  se  razumjeti  i  pisino  Hi  knizevnost,  dapace 
je  znamenito  sto  u  Oi(e.sei  ,crT>norizbca  Hrabra  o 
pismenehb'  kiiiga  kao  da  znaci  svagda  pisino  Hi 
knizevnost,  a  sa  znacenem  slovo  stoji  pisme  (Okiz. 
pam.  saf.  89—91),  pisme  (Glasnik.  96,  94—97), 
slovo  (ii  Vuk,  primj.  srpsko-slav.  jez.  7 — 9).  moze 
se  tome  dodali  da  u  znaeenu  epistola,  rijec  kiiiga 
stoji  u  jednini,  a  da  joj  je  pravo  znacene  slovo, 
trehalo  hi  da  bude  u  mnozini  (vidi  c).  istina  Mi- 
klosic  za  ovo  znacene  kaze  da  je  mnozina  u 
stslovenskome,  ali  ne  znam,  jeli  tako  ii  svijem 
primjerima,  n.  p.  u  naj  prvoine  (iz  suprasalshiga 
rukopisa  236):  Kdo  knigy,  kde  sbvedeteje?  moze 
biti  da  se  ne  govori  o  jednoiii  cigloiii  pisiiiu.  go- 
tovo  u  svijem  slavenskijem  jezicima  (i  u  litaoskom) 
ima  i  osobito  znacene:  centipellio,  treci  zeludac 
u  prezivalaca,  te  hi  se  moglo  pomisliti  da  je  ovo 
naj  starije  znacene,  ali  je  visa  prilika  da  je  ovo 
postalo  od  drtigoga  shvacena  u  prenesenom  smislu 
(isporedi  nem.  bliittermageu,  buch,  psalter).  — 
mjei  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  k^iiiga  i 
kiiiga,  littera  (i  scriptura),  plur.  scriptura,  liber, 
epistola,  tabulae,  ars  scribendi,  rus.  khhi.-i,  liber, 
centipellio,  ces.  kniha  i  po^.  ksi^ga  (gdjc  stoji  ks 
mj.  kii,  isporedi  kod  knez),  libor  (n  oba  jezika 
u  starije  doba  u  mnozini),  volumen,  oentipellio; 
nidi  i  lit.  krij'ga  (ii  Priiskoj  pi.  knygos)  i  kniiiga. 


libor,  uoutipollio.  —  Nejasun  je  ohlik:  iimiui  puj- 
skome  ohliku  i  lit.  kninga  kao  da  hi  praslaveiiski 
ohlik  bio  ki.nenga,  ali  ni  u  jednom  drugom  je- 
ziku  nema  nosnoga  glasa.  ne  zna  se  da^e,  jcli 
isprva  bio  glas  n  Hi  n,  ali  se  dini  da  je  hio  ovaj 
pos^edni,  jer  se  polrrdiije  (isohitijcm  znakoiii,  n.  p. 
u  zografskom  jevandi'l II  ii:<,sl<irlniii'  [unl.-n  h  ilni- 
gijem  rukopisima,  hm  ti.  /i.  ii  .v'(/;/v(,v.;/^/,i.i».  srimo 
je  negativni  dokaz,  i  in^-r  sf  himiinli  kijiuhii'iihii 
u  pisanu).  —  Tainno  je  i  jiostane :  neki  mislc  na 
po{.  kien,  pan,  i  knowao,  djelati,  pa  i  izmislati: 
ali  jr  pi>  -ivoj  pri.liii,  (i  nidi  rarlike  u  ohlicima) 
rijrr  hiilri :  iiiisliln  sr  i.rijf  II, I  k il (ijsko  king,  liber, 
lio^liji'  ihi  siiinrd.  koiniiiiu',  hilrika.  —  lu  na- 
sciiia  sc  jcika  iiala;.i  pi.-.ann  a  va^a  da  se  gdje 
i  govori  kniga,  ali  je  to  Hi  s  nepomne  u  pisanu 
(n.  p.  u  J.  Pilipovii  1,  9a  ima  i  kn-  i  kn-)  Hi 
u  izgovariiiiii  ni    A.  d.  <'o^t:i  s-ragda  je  kn-).    — 

U  SvijeiN  J.     rj.v,u,:u,ul    (rnti    ,l.,(,). 

a.  pi-^iii  I  II  ^ii-riii  ^iiii'.lii  liirito  napisano  na 
listu  Hi  kmiuidii  Itartije  i.U  rcya  drugoga). 

a)  uupce,  scriptum.  (Sto  vidihb  pisano  u 
staru  kiiigu  to  pisahb.  Starine.  13,  210.  (12.50). 
Pak  kako  za  rugost  kiiigu  upisase,  i  za  tocu 
zalost,  koja  govorase:  ,Ovi  se  ciiiase  Isus  Naza- 
ranin,  tore  se  kra}  zvase  zidovski  gospodin'.  M. 
Marulic  189.  Imeua  svoja  bud  ua  sajavih  knigah 
upisana.  P.  Zoranii  75''.  Pariz  prolijev  crvjena 
vina  na  ubrus  bel  i  nim  pisase  po  ubruse:  ,Go- 
spoje  Jelena,  )ubi  me  i  ja  te  Jubju'.  Carica  ra- 
zumeso  kiiigu,  a  Menelaus  ne.  Pril.  jag.  ark. 
9,  12).  (1460).  Cini  oini  seji  Ivanovoj,  upisuje 
u  cotiri  kiiige:  jednu  pile,  u  vatru  je  baca  .  .  . 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  469.  —  amo  moze  pripadati  i 
ovaj  primjer :  Sve  u  jednu  kiiigu  hodi,  koju  pise 
stap  na  vodi.    V.  Do§en  13ib. 

h)  epistola,  pisino  (list)  .sto  se  koine  sa}e 
na  visu  Hi  maiiu  da]inu  da  mu  se  sto  javi.  — 
M  nase  se  vrijeme  obii'no  pise  u  ovom  smislu 
pismo,  list,  poslanica,  da  se  razlikuje  od  znaceiia 
pod  c.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (kniga, 
poslanica  ,lit6ra6,  epistola'),  u  Belinu  (,l6ttera, 
epistola'  , epistola'  434»),  u  Bjelostjencevu  (kniga, 
list,  poslanica  ,littera6,  epistola',  v.  list),  u  Vol- 
tigijinu (,lottera'  ,brief'),  ((  Stulicevu  (,epistola, 
litterae'),  u  Vukovu  (,d6r  brief  ,literae,  epistola'), 
u  Danicicevu  (kwiiga  i  kiiiga  ,literae').  aa)  uopce. 
—  kniga  se  pise,  saje  koine,  u  koje  mjesto,  n  noj 
se  pise,  prima  se  (od  koga,  odakle),  cita  se  itd., 
kniga  je  kome,  na  koga,  od  koga,  odakle  itd.  Ja 
Radoje  dijakb  baiib  pisahb  siju  kiiigu.  Mon. 
serb.  2.  (1189).  Kiiigu  troju  primismo,  u  kojoj 
vasa  Jubovi  pi§e  ovakozi:  oto  vamb  poslahb  knigo 
i  vamb  govoru  da  posilate  svoje  trbgovce.  Spom. 
sr.  1,  19.  (1.399).  Takova  mi  se  uzamni  da  je  i 
taj  kiiiga,  u  mnogo  lipo  slozenih  besidah.  H. 
Lucio  185.  Vele  voce  tvoja  lipost  darovita  biti 
CO,  neg  moja  kiiiga  joj  obita.  197.  Cacko,  jeli 
mi  kiiiga  od  vjerenice?  M.  Drzic  332.  Primih 
kiiigu  koju  mi  pise  i  sa[e  vasa  milost.  ICon. 
Croat.  233.  (1529).  Kiiiga  Maroju  Mazibradicu. 
S.  Bobajevic  210.  Kiiige  vsim  gradom  i  vsoj 
z6in|i  posla.  Aleks.  jag.  star.  3,  233.  Kiiigu 
k  Dariju  pisati  rece,  govoro  tako.  238.  Pisavsi 
ovu  kiiigu,  posla  ju  skrovito  u  Carigrad.  M.  Div- 
kovic,  zlam.  61.  Kruuu  vasu  pozdrav|amo  da 
primeto  knige  nase.  D.  Barakovic,  drag.  .389. 
(S.  Jakov)  upisa  kiiigu  ka  jest  jedna  od  sedam 
katolioanskih.  F.  Glavinic,  cvit.  1201'.  Kiiiga 
ili  list  ki  ua  dugo  hoco  se  poslati;  451''.  Vla- 
dimir Sti  kiiigu.  Kiiiga  s  dvora:  ,C6Stitomu  vrli 
svijeli  kraja  cacku  momu...'  G.  Palmotic  2,  '249. 
Kiiige  i  nadgrobnieo  razliko.  I.  Ivanisevic  258. 
S.  Pavo    u   kiiizi    liiijilanoni.     B.  Zuzori   .30.      Ni 


KI^IGA,  a,  h).  I 

uegovi  pisci  za  kiiige.  A.  Baci6  62.  Knigu  koju 
mu  pise  sin.  J.  Banovac,  pred.  32.  Kako  pise 
aposto  u  knizi  pi'voj  Koriutjauom.  raz,^.  '224. 
.Tednoc  primi  Aleksaudi'o  kraj  kiiigu  od  Auti- 
patra.  F.  Lastric,  svet.  121'.  Sveti  Ireiieo  koji 
pisu6i  Viktoru  papi  rimskomu  kiiigu  svoju  na 
ovi  naciu  dovrsuje.  A.  Kaniilic,  kam.  iii.  Me- 
t.rofan  drugaeije  pise  Mauuelu  u  recenoj  ozgor 
kuigi.  46.  U  kiiigah  iliti  poslanicah  papi  jest 
pisao.  49.  Izruci  papa  poklisai'om  dvi  kiiigo, 
jednu  na  cara,  a  drugii  na  Focija.  93.  Zabav}a 
nisto  papinoj  kiiigi.  123.  TJ  vasoj  kiiigi  stoji, 
da  ce  dobiti.  304.  Epistola  re6i  co  poslanica 
ill  poslana  kiiiga.  bogojubn.  71.  Suziia  svoga 
s  kiiigom  posla.  utoc.  11.  Ista  se  kiiiga  nade 
bacona  u  Carigradu  u  dvoru  cesaro%'T3,  bi  sfcivena, 
svi  rokose  da  je  ruka  Ivaua  Damasena.  M.  Zo- 
ricic,  zrc.  52.  Knigu  pise  od  kotara  kneze,  ter 
je  sajo  2Jobratimu  svome.  .■Vnd.  Kaci6,  razg.  1-^. 
Napisa  kiiigu  Davidu.  kor.  198.  Ocito  (se)  vidi 
iz  kiiige  velikoga  Paula.  M.  A.  Eejkovic,  sat. 
A7».  Da  se  jedan  ispovidi  po  kriigi  oli  po  po- 
ruoi.  Ant.  Kadcii-  189.  Koji  priciiiaju  kiiige, 
pisma,  liste  oli  pecatiiico  svotoga  olca  pape.  284. 
U  pi-stuli  iliti  knizi  s.  Tvana.  J.  Matovic  79. 
Prikazao  svoju  voj-u  oli  po  kiiigama  oli  po  glas- 
niL-iiiia.  305.  Kiiigu  stijo  Omerova  majka.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  2.56.     Kada  caja  sitnu  kiiigu  prirai. 

1,  G()9.  Kiiigu  pise  care  iza  kiiige.  1,  626. 
Kriige  pise  ua  oetiri  strano.  2,  86.  Kiiigu  pise 
Zura  Vukasine,  te  je  saje  na  Herc-egovinu  bije- 
lonii"  gradu  Pirlitoru,  Vidosavi  }ubi  Momfiilovoj. 

2,  104.  Car  isprosi  po  kiiigam'  devojku.  2,  132. 
Svu  gospodu  zove  na  svefcoga  sa  kiiigama  i  .sa 
zdravioama.  2,  198.  Oiida  oare  JMarku  kiiigu 
pise.  2,  366.  Eto  kiiiga,  dvije  age  stare,  da  ste 
brze  meui  na  Udbiuu.  .3,  148.  Eto  kiiiga,  Hnio 
ilustaf-ago!  liodi  meni  u  svatove,  Mujo!  3,  229. 
Otkle  kiiiga y  ogiiem  izgorjela!  to  je  catis  i  suze 
projevas.  3,  240.  Ova  kiiiga  oil  IJdbiiie  grada, 
od  prokletog  Kune  llasaii-ago.  3,  385.  N'aj  ti, 
pobro,  pero  i  hartiju.  kiiigu  pisi,  ja  ou  govoriti. 
4,  248.  Da  ne  pise  kiiige  na  t'Jetiiie.  4,  492.  On 
mi  napiso  kiiigu  u  Zadar.  G.  Zoliii-  549.  Milos 
im  posjo  kiiigu.  Vuk.  grada.  46.  Da  se  iiiko 
mijesati  nema  u  zajemna  nasa  patrgaiia  niti 
kiiigom  niti  jakorijeSju.  Osvetn.  3,  70.  —  » 
Jednom  [jriiitjeru  stoji  iiiiuizina  ~a  jediio  pisinn: 
Poslati  cu  kiiige  kraju  izraolskonui.  N.  Eaiiina 
601'.  4rog.  5,  5.  na  isloj  slrnni  ii  jednini:  Kada 
priiuis  kiiigu  ovuj.  5,  6.  ~-  hh)  rijeci  kiiiga 
mogn  se  dodali  raziicni  pridjfri.  itiui)  n  jijesini 
o  svalcom  yismii  mitjji'.  si;  lc(i:ati  (kan  epithotum 
porpetuum)  da  je :  sitna  (mij  cesce).  Ivad  je  sitnu 
kiiigu  napisao.  Nar.  pjes.  vuk.  1.  255.  Voci  evo 
ti  sitne  kiiige  male.  1,  256.  —  bijela.  Suze  roni, 
bilu  kiiigu  pise.  And.  Kacic,  razg.  41'i-.  Pa  joj 
daje  belu  kiiigu  citat.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  251. 
Mezil  stize  i  bijela  kiiiga.  2,  264.  —  tanka. 
Kadar  bjese  krajioa  tanku  kiiigu  prologala.  Nar. 
pjes.  raikl.  beitr.  1,  38.  Tanku  kiiigu  napi.sa 
Ugrinu  vojvodi  .Janku.  1,  52.  Tanka  ga  kniga 
dopado.  Nar.  pjes.  vuk.  1,71.  —  sareiia.  Pa  sa- 
renu  kiiigu  naciuio.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  488.  — 
drobna.  Od  cara  mu  drubna  kiiiga  dosla.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  25.  —  hbl)}  iii'it/.i  lull  radiciti  pri- 
djeci.  po  Dinjiiic  sto  je  ii  sraknj  knr.l  napuse,  tabi 
n.  p.  po  rijcriina  i  misliinn.  I'rosi  ga  vrucijoiui 
kiiigami.  B.  Kasic,  iii.  69 — 70.  Ter  pisati  ftini  otolo 
ki-a|eviiua  svijem  od  svijota  ponosito  kiiige  ohole. 
G.  Palmotic  2,  177.  Pisa  kripku  i  siiazuu  kiiigu 
kraJu  iiiglezkumu,  da  pusti  i  oprosti  biskupa.  F. 
Lastric,  nod.  ;369.  Papa  pisao  je  Ignatiji  ostru 
kiii-ii.     .\.    I\;a,nizlli'.    liaiii,   36(5.    '  Tedno    ilrMgoinu 


9  KIIIGA,  a,  b). 

pisu  kiiige  sasvira  posteno.  M.  Dobretic  103.  I 
(wan)  donese  zle  glasove :  cruu  knigu  pod  krioco, 
crnom  bulom  zabulana  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  1,  95. 
Kiiiga  losa,  a  losa  je  glasa.  4,  223.  Eto  tebi 
kiiige  jedovite !  Nar.  pjes.  petr.  2,  272.  Pa  bijele 
pisu  na  sve  strane,  bijele  knige  jadne  i  krvave. 
Osvetn.  2,  73.  Za  toliko  godina  ne  spomenu 
mi  se  ni  grkom  jabukom  iii  s  prazuom  knigom. 
Pravdonosa.  1852.  23.  —  u  slucaju  lead  se  piSe 
I'lekiiliko  jednakijeh  pisaina  na  razliina  lica. 
Pisao  je  liima  kiiigu  okolisuu.  A.  KaniXli6,  kam. 
159.  S  ovom  nasom  pastirskom  kiiigom.  I. 
(xaraiiin  4.  —  po  nacinu  kako  je  pisana  (n.  p. 
tajnijem  slooima).  Kiiiga  tajnopisna  ,lettera,  scrit- 
tura  in  cifra'  ,scytala'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  193ii'. 
Mukia  kiiiga,  slijepa  kiiiga  ,lettera  ciferata,  scritta 
con  cifere'  .litterae  furtivae'.  434^.  —  vidi  i: 
Kiiiga  priciiiena  ,lett6ra  falsificata'  , litterae  assi- 
mulatae'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  434''.  Negov  ne- 
arni  ucenik  laz[ivu  kiiigu  pisa.  M.  Zoricic,  zrc. 
53.  —  cc)  0  ki'iisi  se  kaze  da  se  pise  (nidi  pri- 
iiijiire  kod  aa)),  i  u  jyesmama  cesto  da  se  pise 
na  ko(enil  (po  istocnom  uhiiajii) :  Brze  pisu  kiiigu 
na  kojenu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  136.  Sjede  pisat 
knige  ua  kojeuu.  2,  473.  —  pa  se,  osobito  a 
pjesmi,  upotrehlavajii  i  drugi  ylagoli,  kao  kititi, 
nakititi.  Pa  je  drngu  kiiigu  nakitio.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  475.  Pa  nakiti  jednu  sitnu  kiiigu.  2,  208. 
Tg  je  sitnu  kiiigu  nakitio,  ne  kiti  je,  kud  je  liojzi 
kaze,  no  je  kiti  preko  mora  siiieg,  do  Doj6ila 
Bogom  pobratima.  2,  382.  Na  ko}enu  kiiigu  na- 
kitio. Nar.  pjes.  petr.  2,  272.  —  graditi.  Donesi 
mi  jedan  list  hartije,  da  ti  gradim  jednu  sitnu 
kiiigu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  246.  Ona  gradi  drugu 
sitnu  kiiigu.  2,  391.  —  napraviti.  Te  napravi 
jednu  sitnu  kiiigu.  3,  377.  Pa  je  sitnu  kiiigu 
napravila.  3,  524.  —  naoiniti.  Vec  nacini  jednu 
sitnu  kiiigu,  te  je  posji  duzdu  od  Mletaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  333.     Pa   nacini   knigu   na    kojenu. 

2,  595.  —  ti  jednom  primjeru,  nasega  vremena 
nititi :     Jos   na   pasu    knige   nite  krive.    Osvetn. 

1.  4ii.  —  kao  udgovur  na  kiiigu  kaze  se  i  otpisi- 
vdtA  kiiigu.  Poto  kiiige  primat  i  odpisivat.  .1. 
Filipuvic  1,  303".  Ona  snasi  knigu  otpisuje.  Nar. 
pjes.    vuk.    I,  562.      Sava   nemu    kiiigu   otpisuje. 

3,  373.  —  <l(l)  kaie  se  sto  je  pisano  u  knizi  kao 
da  onaj  sto  piie  govori,  besjedi  u  knizi  Hi  druk- 
cije  japfa  scoje  misli.  Ignacio  u  jednoj  kiiigi, 
ku  Ivanu  pise,  govori.  P.  Glavinid,  cvit.  118a. 
Sveti  .ferolim  u  jednoj  svojoj  kiiizi  ovako  govo- 
raso.  P.  Posilovic,  nasi.  42;i.  G-ovori  sveti  Pavao 
aposto  u  kiiizi  drugoj  Koriutjauom.  A.  Badic  8. 
U   kiiizi  joj    ovako   bosjedi  .  .  .     Nar.    pjes.    vuk. 

2,  105.  U  kiiizi  im  ovako  besjedi  ...  2,  214. 
II  kiiizi  ga  lipo  pozdrav[ase  ter  ovako  starac 
l50sidase.  And.  Kacic,  razg.  l*.  U  knizi  je  Pavla 
pobratio.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  556.  —  takoder  se 
kaze  da  se  n  kiiizi  Sto  pise,  kiti  itd.  Ako  bih 
te  11  kiiigu  pisala  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  1,  404.  U 
kiiizi  je  cura  nakitila:  ...  3,  229.  U  knizi  mu 
Ivan  nakitio :  .  .  .  3,  234.  —  ee)  jav(a  se  sto  je 
pisano  a  knizi  (gotovo  samo  ii  pjesmi)  kao  da 
saiiia  kiiiga  kaze,  besjedi,  glasi.  Sitna  kniga  liojzi 
ovo  kaze.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  257.  Ou  no  slusa 
sto  mu  kiiiga  kaze.  1,  556.  Al'  mu  kiiiga  dosta 
grdno    kaze,    kiiiga    kaze    de    ga    kune    majka. 

2,  264 — 265.  Sama  kiiiga  caru  besedila.  2,  295. 
Kiiiga  glasi  od  moje  devojke  da  se  skoro  misli 
udomiti.  1,  395.  —  i  samijem  glagolom  pisati. 
IJobro   slusaj  sto  ti   kiiiga  pise.    Nar.  pjes.  vuk. 

3,  328.  Sve  mil  kaze  sto  mu  kiiiga  pise.  4,  395. 
■ —  //)  kiiiga  se  pecali.  Na  jednoj  trpezi  kiiige 
pocarieiie.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  107.  S  ki'vi  nemu 
I<iii;;:n    zapecati.     2.  217.    —   f/fl)  «  knizi  se  kale 


KAMUA,  a,  h). 


121) 


KNHiA,  a,  c). 


(la  sc  fttilc:  iiusiije.  Foisio  posla  svojo  ].)()lilisai'o 
i  kniiio  11  Rim  papi.  J.  irilipovic  1,  ISG".  Ve6 
tri   ki'iige   oar  je   sestri    posl'o.     Nar.    pjps.  vuk. 

1,  (i'JU.  Posla  Marku  kiSiijii  po  Talani.  2,  392. 
—  opmvi.  Na  brzo  luu  ki'iifjii  opravila.  2.  171. 
Pa  mu  Vufco  kuign  opravio.  2,  340.  Na  raezilo 
ki'iigu  opravio.  2,  36o.  —  iipravi.  Ova  kniga 
bila  je  na  poklisare  upravjena.  A.  Kaui/.lii,  kam. 
2!l9.  —  opremi,  spreini.  Di-ugu  vezir  kiiigu  opro- 
luio  u  Toptana  pokraj  mora  grada,  ua  onoga 
boga  toptanskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  213.  Jali 
ki'iige   opremaju   bijele   k   stojnu    Re6u.    Osvsfcn. 

2,  102.  Sitne  kiiigo  na  Cet.iiie  sprema.  Nar.  pjes. 
vnk.  -1,  484.  —  prati.  Prati  ki'iigu  miloj  sceri 
mqjoj.  2,  531.  Prat.i  ki'iigu  B.aru  i  TJliii'iu  na 
MiioSa  Obrenbegovida.  2.  534.  —  ako  je  inie 
ki'iiga,  da  se  rmaiiaju,  rasture.  Pa  kad  take  kiiige 
razaslao.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  490.  Kad  rasturis 
knige  na  vojvode.  2,  .580.  Take  knige  Osman 
rasturio.  3,  150.  —  u  pjesmi  ima  i  vratiti  kiiigu, 
kad  se  ko  udaji  od  koffa,  pa  mu  piiic.  kniiiu,  kao 
dn  mu  I'leslo  vraca  od  saina  sehe.  Do  god,  scori, 
na  konaku  budes,  odsvaklo  mi  sitnu  kiiigu  vrati, 
da  ja  znadem  de  .ste  zdravo  bili.   Nar.  pjes.  vnk. 

3,  455.  I  odatle  cura  knigu  vrati:  .I^dravo  smo 
ti  u  Jabuci,  majko'.  3,  45(i.  —  /i/l)  kniga  se 
tiosi,  odnosi,  donosi,  pronosi  itd.  Da  su  sva  6e- 
tvorica  od  Focia  kiiigu  donili.  A.  Kani/.lic,  kam. 
08.  Nosi  kiiigu  bijelu  Prilijju  na  ko[6no  Kraje- 
viiu  Marku.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  247.  Ua  ti  moze 
kiiigu  odnijeti  u  Kosovo  i  natrag  vratiti.  2,  289. 
Nosi  knigu  ka  gradu  Solunu,  ka  Dojcilu  Bogom 
pobratimu.  2,  388.  Vuk  oduese  do  tri  sitne 
kiiige.  2,  569.  Tvrde  straze  pokraj  vodo  vrzi, 
da  ne  moze  tica  proleceti,  a  ];amo  li  tatar  pro- 
kasati  i  od  Bosne  kiiigu  proiiijeti.  4,  264.  —  « 
pjesmama  se  i  osobitijem  naciimm  kaze  kako  se 
hniga  predaje.  Spusta  kiiigu  caru  ua  kojeno. 
Nar.  prip.  vuk.  2,  295.  I  Nukici  pojubio  ruku, 
u  ruci  mu  kiiigu  ostavio.  3,  231.  —  ii)  o  knizi 
se  kaze  in«  samo  ii  pjesmi)  da  idc,  dolazi,  do- 
pada,  stize,  sreia  itd.  Kiiiga  ide  od  ruke  do 
ruke,  pa  ce  docii  u  pogane  ruke.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  404.  Knige  idu  od  Prizreua  grada,  od  srpr 
skoga  .silna  car-Stjepana,  na  Pozegu  banu  Milu- 
tinu.  2,  1<)8.    Ceste  ijnige  idu  za  knigama.  2,  502. 

—  Zato  ja  sasviina  ucinih  odiuku,  da  dojdo  kiiiga 
ma  tebi  sad  u  ruku.  P.  Hektorovid  58.  Jer  evo 
mi  dode  kiiiga  bila  koja  mi  je  zle  glase  donila. 
."Vnd.  Kacic'^,  razg.  316''.  Sinoii  mene  crna  kiiiga 
dode,  crna  kiiiga,  a  u  doba  crno,  crnom  bjeso 
biilom  zabulana,  a  krvavim  slov'ma  napisana. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  395.  Cotir  kiiige  od  iije  su 
dosle.  1,  626.  I  do  sad  su  kiiige  dolazile,  al'  se 
nisu  sa  suzam'  ucile.  2,  137.  Dode  kiiiga  u  Po- 
zegu ravnu  na  kojeno  banu  Milutinu.  2,  168. 
.ler  je  liemu  hitna  kiiiga  dosla.  2,  574.  AV  di- 
vojki  dode  kiiiga  bila.  3,  548.  Kado  snasi  glas 
i  liiiiga  dode.  4,  361.  A  jutros  mu  bila  kiiiga 
dode.  Nar.  pjes.  istr.  I,  7.  —  Ode  kniga  gradu 
Varadiuu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  251.  —  Oesto  kiiige 
zemju  prolazahu.  1,  576.  Sitne  ktiigo  zemju 
prijedoSe.  3,  78.  —  K  Najosku  Nikoli,  ma  kiiigo, 
uhrli  u  Hjepi  Dubrovnik.  N.  Oimitrovic  100.  — 
Kad  bijase  Margariti  tanka  kiiiga  dopadnula. 
Nar.  pje.s.  bog.  32.  Kad  jo  Pntra  kiiiga  dopa- 
nula.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  3.  Kad  Alilu  kiiiga  do- 
panula.  3,  108.  Kad  je  .laiikti  liiiiga  dopanula. 
3,  216.  —  Evo  tebi  tri  kiiige  stigose.  1,  556. 
A  jutros  mu  sitna  kiiiga  sustize.  1,  208.  U  putu 
mu  sitna  kiiiga  stizo.  2,  172.  —  Kiiiga  stoce  od 
Iruda,  da  popigu  se  svi  judi.  Nar.  pjes.  istr.  6,  32. 

—  Tu  je  pasu  kiiiga  susretnula  od  onoga  bega 
Asan-(ii)jn..   Nar.   pjes.  vuk.  4,  357.  —  lianii  kiiiga 


na  kojcno  pade.  2,  264.  Dan  po  daiiak,  iii  in'- 
djeja  eijola,  pado  kiiiga  liodio  genoralu.  Osvotii. 
3,  -42.  —  maze  se  kniga  i  izguhiti.  Poginula  je 
kiiiga  ,1a  lettera  e  andata  mala'  ,ititeriit  epistola'. 
Sustavjena  J8  kiiiga  ,la  lettera  k  stata  prosa  per 
istrada'  .iiitercepta  est .  epistola'.  A.  d.  Bella, 
rjefin.  434l>.  —  If/fJ  kniga  se  otvora,  razvija.  Ako 
sain  otvorao  kiiigo  druzijeh  na  sramotu  ali  ne- 
navidost  iskriiega.  J'.  Posilovio,  nasi.  111".  Kada 
Iva  ju'vu  kiiigu  razvi.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  570.  — 
U)  0  knizi  se  kaze  ne  samo  da  se  &ita  ncgo  (osi>- 
hito  u  pjesmi)  i  da  se  uci  (naj  cesce),  prouci. 
Asan-aga  situu  kiiigu  uci.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  576. 
Kada  bane  kiiigu  prouSio.  2,  168.  Svo  Pipero 
braAu  sakupio,  i  pred  riima  knigu  prouSio.  kad 
Piperi  krligu  razumjose ...  4,  82.  —  gleda.  jn'e- 
gleda,  razgleda,  sagleda  itd.  Kada  bje§e  kralioa 
tanku  ktiigu  progledala.  Nar.  pjes.  bog.  62. 
Kiiigu  gleda  Zocir-begovica.  Nar.  pjes.  vuk. 
1.  562.  Kad  razgleda  i  proufii  kiiigu.  2,  264. 
Kada  Buro  kiiiga  razgledao.  2.  471.  Kad  jo 
Niko  kiiigu  pregledao.  3,  229.  Kad  je  Mutap 
kiiigu  sagledao.  4,  298.  —  vidi.  Vidi  kiiigu,  nn- 
cuvenih  jada !  2,  265.  Vidi  kiiigu,  casa  ne  po- 
casi.  2,  534.  —  kaziije  (glasno).  Pa  pred  liima 
kiiigu  kazivase.    4,  80. 

c)  tabula,  libellus,  pismo,  list  kojijem  se 
sto  sr.jedoci  Hi  polvrduje.  velika  je  razlika  u 
znacena  za  snaki  slucaj  napose,  te  se  ra.iiiinijf 
po  pridjevima  Hi  drtigijem  rijecima.  Jako  je  pi- 
sano  VI.  starihb  kiiigalib  brevelegi.  Mon.  serb. 
39.  (1253).  —  Tamo  vi  jestb  pisalo  earbstvo  mi 
kiiigu  svobodnu  vamb  i  druzemb  gradovomb  da 
gredete  svobodno  bezb  vsake  zabave  u  zemju 
carbstva  mi.  Mon.  serb.  175.  (1356 — 1367).  —  0 
zem)i  i  o  judehb  crbkovnyhb  sto  imaju  s  kj'mb 
sudb  crbkvi,  aste  kto  iznesetb  milostnu  kiiigu,  u 
tojzi  kiiize  nisto  da  nestb,  razvc  da  se  sude  po 
zakonu  crbkovnomb  i  carskomb,  nb  da  uprosetb 
cara.  Zak.  dus.  pam.  saf.  35.  Kto  jestb  cijega 
oloveka  prijelb  izb  tude  zemje,  a  onb  je  pobegb. 
otb  svojega  gospodara  otb  suda,  aste  dasti.  kiiigu 
carevu  milostbiiu,  da  se  no  potvoritb,  aste  li  ne 
dastb  milosti,  da  mu  ga  vrati,  ciji  budetb.  .39. 
O  kiiigab  milostnyhb.  gde  se  iznesu  dve  knige 
careve  zajedno  za  zemblu,  kto  je  sbdrbzao  do 
sijega  doba  sbborbnago,  togo  da  jestb.  44.  Ako 
pise  kiiigu  carb  ili  po  srbdbcu  ili  po  lubbvi  ili 
po  milosti  za  iiekoga,  a  ona  kniga  razorajetb  za- 
konikb,  sudije  tu  kiiigu  da  ne  vorujutb.  49.  — 
O  zapisaniji  kiiigi..  sto  zapise  can.  bastiuu,  komii 
zapise  selo  u  bastinu,  da  jestb  logo.Vetu  30  per- 
peri.  za  hrisovulb.  40.  Kiiige  careve  koje  se 
prinose  pivdi.  sudije  za  sto  [ubo,  ta  ilii.  potvara 
zakonnikb,  sto  je  zapisah.  carb  komu  lubo  kiiigu. 
onezi  kiiige  koje  potvoritb  sudb,  tozi  kiiige  da 
vbzrantb  sudije,  a  da  ihb  prinesutb  predb  cara. 
38.  Nitko  da  ne  presUisatb  sto  pise  kniga  oa- 
reva.  aste  li  budetb  takova  kiiiga  sto  ne  moXetb 
onzi  sbvri.siti  ili  ne  imatb  da  dastb,  vb  tb  casb 
da  grode  opetb  s  kiiigomi,  ki.  caru,  da  opoveda 
caru.  40.  Nikto  nicijoga  clovAka  da  ne  priimetb... 
bezb  kiiige  careve.  41.  .Vikto  da  ne  primi  ni- 
cijoga cloveka  u  tbmbnicu  bezb  kiiigo  careve. 
48.  Pristavi  bezb  kiiigo  sudino  nikudb  da  ne 
idu,  ili  bezb  kiiige  careve,  razvc  kude  i  posilaju 
siidijo,  da  inib  pisu  kiiige.  i  da  ne  uzbino  pri- 
stavb  inoga,  razve  cto  pise  kniga.  a  sudije  da 
drbze  takodore  kiiige,  kakbveno  su  dali  pri- 
stavomb.  47.  —  Vbsaky  sudija  cto  sudi  po  zerabji, 
da  zapisuju  sudb,  i  d.i  drbzi  u  sebe  kiiigu.  i 
druge  kiiige  upisavbso  da  dadu  onomu  koji  se 
biide  opravio  na  sudi..  47.  —  Ako^  pet  biskupov 
kiiigi  na  svedoto|sivo  lie  prinosut.    8.  Ko/.icic  II". 


KNHJA, 


<■)■ 


11 


Ifkazavsi  kr'ii-.^  od  svi.loc.aiiUva.  M.  l!ij;.,iik<.vii'' 
II.  Svjndoruo  kuigo  .[jatente,  scritto  elie  si  fa 
por  diverse  c^auioui'  ,littei-ao  patentes'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  o  (7'>.  Kiiis:©  svidocaiistva  od  tvo^a  liis- 
Ijupa.  Aiit-  Kadcic  105.  —  Papiua  ki'iii;a,  apo- 
stolska  Ki'iua  .boUa  del  papa"  ,apo-it()U<uiu  di- 
ploma. A.  d.  Bella,  i-jefn.  lit-'.  Imajiu'd  laziio 
pricineno  kiii^e  papiuo.  Ant.  Ivadclr  .'?ijl.  — 
Prostu  kiii.e-u'  da  izvadi.  V.  Doseii  12Tl\  Pu- 
saji .  .  .  siiSiiu  oprosceiiu  kui.mi.  Stariue.  11,  KKl. 
(oh)  ll>r>o).  —  A  nabavi  kaluJei'a  mlada.  pa  uiu 
daje  kui>>u  povladuicu.  Osvotii.  .3,  82.  —  Da  zeiiii 
viiifianii  s  kiiiu-om  pusti.  A.  Bacic  VIA.  Po  za- 
konii  Mojsijovu  kaji  je  dupustio  davsi  kuisii  pu- 
stiti  nu  (ieiiu).  J.  Banovac,  raz,n'.  2()-").  Obatali 
ki'iiye  od  razpusteiia.  M.  Dobrotic  .">32.  T  vadi 
jnj  ki'iigu  opvoseoi'ia.  Nar.  p)es.  vuk.  o,  .529.  — 
Da  imadu  joster  dopustei'ie  i  ki'iiuo  od  vlastito,:;' 
biskupa.  M.  Dobi-etii-  ;i22.  —  X.acini  sud  kiii.^u 
od  umira.  S.  l^ubisa,  pn'p.  17!i.  —  Ako  iiiaj.storske 
kiiiire  i'diploiuo)  no  inia.  A.  '!'.  Blagojevie,  khiu. 
1">.  —  Ako  Bosi'ianiiii,  izi.nie  dobitaki.  dubrovacki 
na  vera,  i  ki'iii'a  liudn  u  Dubvovnici.  Mon.  ,serb. 
1112.  (l?.?,-2).  Kiii-a  od  daga  ,obli-anza'  ,s.vii-ra- 
pliiuin,  syngi-aplia'.  .1.  Mika}a,  i-jern.  Ako  hocus 
nasu  virnn  kuii;u  za  ostalo  dngovane  primiti. 
Starino.  12,  1.'..  {uko  1700).  l'joii»znc  ki'ii-e  ,let- 
tere  di  carubio'  .tesserae  eolybistirae'.  A.  d.  Bella, 
rjeon.  Ifjl').  —  Mod  I'lima  se  niusko  lodo  nadr% 
al'  g'a  majka  iiegovat  no  mo/.o.  vec  uui  s.avi  ki'iiuo 
i  kosuje...  Xar.  pjes.  viik.  2,  71.  —  Pride  Kriizic 
noseiM  iiiko  pisino  pro^eei  nas,  da  bisnio  je  po- 
stavili  V  kiii.i^e  iuvm-  kaneelarije.  .Mon.  eroat. 
212.  [1.521).  Er  luu  'e  i  otae  east  iniio  kiiig 
otajnili   n  onom   uradii.    .1.   Kavanin    1:J2-'. 

f/)  lisl  nil  Jiiijumii  Jt'  ilo  .i(l/nji-i';iii)  i<i  nn-nr. 
Ki'iiya  od  Ijrodenja  , carta  da  navi^'iire-  .taimla 
navigationis-.  A.  d.  Bella,  i-jem.  I71l>.  Knii;a 
od  razbrajaiija  ,abbaco,  earla  o  l.a\  oliu  la  d.dl' ab- 
b.'U'o'   , tabula    rat.iocinatoria'.     I-'. 

Ii.   liltera,  sl,,n,.  —  r<(ni,ii   ,i    Vninrtrrni  rjv- 


llikll 

■(1,1 

i:;a,    si, 

Inirl 

I'.l" 
11(1-1 

']'r"h 

i-.    1 

jr    (1 

(dtfi 

In 

/»»/ 
eh. 

il.T.     rn 

■  h(l,  , 

■si.',     , 
a.    !,■  J 
l.;h,i„„ 

.liKiHi 


dex.  la,buUi...  / 


l,'>l-!:i).    /V 


di  x/„  :,.■ 


I, ,;,/,■ 


•I'l'i 


■,„l.,  I,sl„  il„l„,l:„l 
,■„„,  ,■(■:, („„l:  l,„i-- 
.„.  „li  jr  „„i  ,v^/.' 
■„„  ,-.,.,;■„  J,-  l„l„ 
;■  sls!,,,;i,sln.  I  -1,1 
-I,,;,:,, I,,  i,;lnli,i( 
m„„,,„  I, -I,,  „„r>- 
„■■,■„(■„,    „„l„:,   „„i 


na|iisa  s,.,  M,.i,.  s,-i-h.  -.CI. 
jcli  (l(,sl„  i„.,i:,l„,i  ,.,;,j  i,n 
\\\  rijck,,  iKi  i,;h,,>ii,  i,ij,-xl,i: 
la-ijal.  sl..va  prve  kni-r,  n.d 
janja  spijovala".  1 1.  I.'^nnn.i  v 
(Uixta  jasnn  xiiiis,i,i.  i  :i(,i,',,, 
k„d   d.    ,i,,n,r    i,„„:,I„hI    /„■/» 


/./ 


,1,  ,  ,„;lj.-  „,,,■■ 
ii,,„,l„  l.il,  !:,(,. 
„„■(„,,(    s.    ,„l 


M,l:„l.' 


XVII  ,;'jrl:,i,  i  i,,ii  /ir/jV 
liotit  bud.i  latin^ki  je/il,  naiiriu,  nior  l.ud..  iirii, 
ga  iz  isto  kni^e.  gnini.  2  (i((i  ishj  si  cm,:  l)o- 
broniu  prijatoju  koj'i  stiji'  nve  kiii:j(;).  J  )a  ova 
ki'iiga  inia  veou  potribu  od  osta,lijeb  ki'iii^a  .  .  . 
rjeen.  xi.  Sva  slova  pofrilma  za  nas  jc-zik  imajn 
s<'  izredit.i  ti  ovoj  kni^i  iia  ovi  naein.  xii.  (Ali- 
loiiiii  prijatojiL  i  bral-u  koji  st.iJH  omi  ki'iiui'.  xiv). 
Ha,  ova  knin-a  jos  korisnijii  l.iiile.  \v.  i  ,i  r/c'iiil.,, 
k„d  rij,'ri  kiii-M,  uii,i  s,ni,„  ,„,,.. :,,„i  ::,(  ,„:,  :ii„ - 
(■■ri),^).  \^u^  ,-li>k,(  .,t,,i,l,'  ,;■■,  ,„„h  i.,l„ii,,i.  <ii; 
sc  j„s  s„,„„  ,„„„_,„„   ,i„l,i:,  „  ,„^k,j,l,   ,„-„,■„.  k,i„ 

tl.     IK      ,1     Drlhih.ll.^      „      /»:,,-„■„,      „     l-;i,,,n, ■,,-,,,    ,( 

lt(ni,ii;;i.    ,<    I jisl i-i,',(,    ii    .\l,(t,„-n';, .    ii    „,,-,■   ,l.,l„i 
in.-,-;  (i    \-,(k   ,    h„,il,--,i)    ,ii,.,lr,^hl((,„,i(,   s„i„„j,-,l- 


1  KNICJA,  e,   (!)■ 

llilKI  (nil  .IK  It  lirli':'dllij,'lll  ilj,:^}ll:llll,t  iutl,i:i  (V-yrc 
iiivozina),  i  t,i  c/o/oco  skiiio  z«  oi'd  .:iiii(';'iii'  (rid, 
kod  a,  It) I.  —  liiiirdti  rjcciiikii  k  \');ii(ri('crii 
(_kuige  , libel-),  ii  Mikulinii  (kiiige  , liber,  volumeu, 
codex'),  ((.  111(11,1  kiiivc  ,libro'  , liber'  4o8«;  .vo- 
lume, cioo  libni-  .volnniiMi'  77Sli),  „,  Bjelostjcil- 
(',^rit  (ki'iige.  li^ljii  .lib,'!',  coilox.  volumen',  otud 
veliin.i:  kui/.ni  rlnvok  .helui>  librorum'),  il  Jaiil- 
/<rt's/{'rr((  ikuiua.  .IlIum'',  ,(  \'<ilti(iijiii(i  (kiiiga 
,libro-  ,l)urh',  ,1  SI„li,-,,-„  -ki'iig-aMiber-;  kiiige 
, liber,  volnniiMi,  i-od.-x-;,  /(  V,ik,iC(i  (kijiga  ,das 
bucli'  .liber-  ,  ii  Ihiiil,- i.'.r,,  kiaiiga  /  kniga.  .liber'l. 
a)  (>i;ik:'  SI,  ki,,,i''  -liiii,i„iii,^  la  i,,(j  sl,irljiiii 
priwjrr,,,,,,  ,„-,u„:„k,.l„„.i  -,■  -„d  k„:r  ,1,  -„  rn- 
kopisii,  i  .i,ir,,i,i,,-  .,1  ,'■11,(11,' {.a  ((,i,ik,(.  :,i  i((,ilil ni. 
sa  zal„(i-ii  ild  I.  --  <-,:-il(,  s,-  iiiisli  ,i„  omt  sto  ],■  a 
ki'ii.i  IS, I, is, I,,)  tm)  ki'iige  ii  iitiiniiiii  n  jciIkoikc. 
Isbbi.isd  so  kiii;^!  ulagoluste:  vorova  Avraam  Bo- 
novi  .  .  .  8ava,  tip.  liil.  glasn.  21,  I7:i.  Predavb 
inii>  komuzdo  ki'iigv  zakoui.uyje.  IJoiueutijaiia 
23:>.  Sij  apostoli,  napisa  so  vi.  dbni  blagorodi,- 
]iai;o  kra|a  Stol'ana  Urosa  trotijogo...  ko,t;a  Bogl> 
spodobii  eisti  ki'iigysiji...  Mon.  serb.  8-t.  (1324). 
S\jo  se  kn\-,i;e  (ii  jcijiittj  kiiizi)  napisaso.  253. 
( I  101 1.  I'riseei  polozivsi  ruku  zvrliu  knig.  Zak. 
viiioil.  75.  Otvnri  ki'iige  i  vid  grebe  duse  sije. 
Pril.  jag.  ark.  !l,  ill),  liazgrnuv  ki'iigi,  poda  je 
sluzo  ilrzati.  102.  (llljS).  Cteuje  kiiiy  od  izhoda. 
Bornardin  .30.  Slozi  jedno  kiiige.  Transit.  211. 
A  Jlezdra  otvori  knigo  prid  svijem  pukom.  N. 
Kai'iina  Hit)''.  2esdr.  S,  5.  1'  ruci  rnu  zlatiie  kiiige. 
druzba,  da  niu  je.  P.  Hektorovic  9.  Ijrad  pri- 
jase  liitrostju  ijrikse.-^ovu  kako  Omir  u  kui.i;ali 
svojih  pise.  Aleks.  jag.  star.  3,  218.  Baduei 
tvojijeiu  ti'udom  ispisao  i  slozio  kiiige  aliti  be- 
siile.  M.  Divkovie,  bes.  xiva.  U  kiiigah  od 
naravnijeli  stvari  veli  da  jest  jedua  ptira.  21'i. 
Istomaeeipje  na  svrsi  kiiig  ninogili  rici.  1.  Ban- 
dulavir  n  proilL;i)Voru.  Villi  Ivan  kiiige  jedno 
sodiuiiiii  peratl  za,|iei:ai'ene.  !•'.  (Havinic,  evil;.  13'. 
St,o  so  n  kni:;-ali  ocitovanja.  12 — 13.  Pisauo  jest 
u  kui,.;ali  psalmov.  5Si.  Misuik  pristnpi  k  kiii- 
^aiii.  17ii'i.  Vidi  jediie  kiilgo.  I.  Ancie,  vrat. 
I(i5.  Pristavlam  joste  da  ove  moje  kiiiye  biro 
iiinivii  kiirisno  svakoniu  i-oviku.  'V.  Posilovir, 
nasi.  XI. v.  Uaje  svoiuu  iskriieiuu  jedno  kiiige  od 
svotoi^a    catiuia.      M.    Radnir    Hl-Ji.      Kill    dobrota 

II   kni^ali  j I    /iviita.    .1.    Kava,iiin   :!'i5li.      Knmr 

iiaroda  ,-eiii'4.  librodi  Mos,'-  doll.i  ,  i  vai  ioiio  d.,1 
moiido'  ,neiiosis-.  A.  d.  lieila,  rinn.  :!IOli.  OI.mi- 
ri.so  so  jedno  same  kiiiu-o.  W.  /n/.i.ii  31,  U  kiiiuali 
djola  a|)ostolskijeli.  iS2.  C  skro\'i>lii  uiiipii.inu 
znanosli  bo/.anstvotie  dvoje  kiii:^a  nabodi  se  :  kni;;o 
od  smili  iniriie  i  svete.  kiiige  od  snirti  zic  i 
tiizno.  275.  Vide  jedno  kiiigo.  uze.se  ji  sbit  za 
pruvest  vrimo.  .1.  Filipovir  I,  im.  (Jvdo  se  ocito 
villi  da  vori-  od  jodiiili  kiiiLia  otvorice  se  i  da  su 
iiaj  maiio  tvojf  kiiiuc  I.  I'lO'.  Ij  ovim  mojim 
knii;aiu  luiiuge  so  riei  istof'one  naode.  1,  581. 
Tad  bise  .lulijaiiu  date  jedne  kiiige.  3,  237'i. 
(judo  oo  so  ot\oriti  kiiige  liegova  zakona.  .7.  Ba- 
novac, razg.  5.  Pise  s.  Ivan  apoi5to  u  kiiiua  ud 
oriiova.nja.  73.  Doftoso  k  luoni  dva  jirilipa  nila- 
dira,  i  jodan  od  liili  izvadi  iz  nidara  joilno  li|io 
kiiige  i  ilado  mi  stiti.  Iii3.  Kako  ^e  nio/e  ra- 
zuniiti  u  kiiiga  poroda,  na  iioul.  I'.l.  227.  Stijuri 
po  nainirl  jodne  kiimo.  F.  Lii~i,ri.:,  test.  2(iOl'. 
(>l'^.n:ii-.i  lui  II  i^ti  kiii::a  nd  i ,oi to\  aiija.  273'!. 
Kako  ,M,ii.'in  II  kniga  s.  ,loba,  3y|.i.  Da  C6  te 
>  Likiiii  dil.u.uii-iu  upisat  n  ktiii^o  nd  zivota.  M. 
Zi.iirir,  ,,siu.  25.  Zajao  ,sani  jodiio  knige  Pofcru. 
A.  d.  I'o-^ia  J.  sii.  I  stijoiiio  u  kiiiuali  mudrosti... 
.1.  Ma,lovir,  77.  Iloi  s.  Agiistin  ii  kiiigah  od 
-rada,    llo/jomi.     I|-J.      Fslaniiia    lilozolijn    i  dnigo 


KlilOA,  c,  n). 


122 


KNIGA,  d. 


troje  ki'iigo.  Noiiiii  (J7.  I  ovo  potvrduje  s.  Am- 
brozio,  tolma6e6i  kiiige  poroda.  D.  Rapi6  23. 
Svet.i  jovau  Uuigo  uzimaso,  te  krstio  lirista  kuma 
svoga.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  123.  U  ruku  mu  ki'iige 
saltijeri.  2,  92.  To  uzeSe  ki'iig-o  earosta\'ne.  2,  !)5. 
Iznijofe  kilige  staroslavno,  ila  kazuje  poslod/ie 
vrijomo.  2,  183.  IvAige  u6i  stari  ,Tug  Bosdane. 
2,  185.  Marko  uzq  kiiige  starostavue,  kuige 
gleda,  a  govori  Marko.  2,  lO.j.  Pa  uzeSe  kuige 
jevandeja.  3,  59.  Ponesite  kiiige  in^'ijelo,  te 
gledajte  5to  nam  kiiige  ka£u,  sto  6e  nama  biti 
do  po.5}otka.  1,  133.  —  bb)  ii  jednini  (eidi 
sprijeda  naj  starije  primjcre).  Kada  so  pridaje 
libar  ili  kiiiga.  I.  Zaiiotti,  upit.  i.  Prem  kiiigu 
da  iicio  nisam  zuanja  od  ludskoga.  A.  Vitalic, 
ist.  215a.  Nadpis  liegovo  kiiige  koju  }e  slo2io. 
A.  Kanizlic,  kam.  i.k.  Ova  godiSiia  kiiiga  jest 
od  lazca  slozona.  8.  Pomaiikaiia  koja  se  u  ovoj 
kiiigi  iiahode.  V.  Doseii  viii.  Pridgovora,  u  po- 
colu  kiiigo  obicajiioga,  nisam  postavio.  ix.  Stva- 
ra'u  jednu  knigu  iliti  vam  libar.  A.  d.  Costa  1,  v. 
PriniCna  kiiiga  za  mlade/..  I.  Jablauci  1.  Od 
s\-ih  griha  koji  su  u  toj  kiiizi  upisani.  M.  Do- 
brotic  170.  Kiiiga  pako  koju  prevede  bas  dru- 
gace  zvoni.  A.  T.  Blagojcvic,  khin.  xii.  Stade 
.lovaii  krstit  kuma  svoga,  od  stralia  mu  kiiiga 
i.spanula.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  122.  Vidite  li  kako 
kiiiga  kaze?  2,184.  Kiiiga  kaze,  ua  Uro§u  carstvo. 
2,  I'JG.  Uze  kiiigu  Krajevicu  Marko,  kiiigu  uzo, 
te  Miuu  vjoncava.  2,  371.  S  kiiigom  ne  zna 
iiiko  bosjediti,  ui  kako  ce  kiiizi  otkazati.  4,  136. 
TJ  ovom  jo  namastiru  uaj  zuameiiitija  kiiiga  jeduo 
jovaiide}e.  Vuk,  dan.  1,  3.  Ja  sam  u  ovoj  kiiizi 
naStampao  .  .  .  Vuk,  nar.  pjes.  1,  v.  Gore  po 
vas,  moj  gospodine,  jer  je  povjesnica  Bozja  kniga. 
M.  Pavlinovic,  razg.  50.  J^iudi  lijecu,  hrle  tolit 
smeiu,  lioga  s  kiiigom  da  aejtana  kune.  Osvetu. 
4,  70.  —  cr.)  mnozhui  (plural)  stoji  .va  innnstco. 
Knigy  jego  necbstivyje  izdegb.  Stefan,  sim.  pam. 
.saf.  7.  Ikoi]i>  svetyhb  ili  sbsudb  otstLnylib  ili  za- 
vc'Sb  ili  kiiigL.  Sava,  tip.  stup.  glasn.  40,  154. 
Svetimi  jecandeli  i  kiiigami  mnogami.  Mou.  serb. 
11.  (1222 — 1228).  Vj.  naucenije  svetyihb  kiiigb. 
Danilo  12.  Na  svitlo  si  razumne  kiiige  dal.  A. 
Georgiceo,  pril.  100.  Dati  na  svitlu  to  jest  stam- 
pati  kiiige  duhoviio.  P.  Badovcic,  nao.  361.  Koji 
privrtahu  mnoge  kiiige.  M.  Radnic  541'.  A.li  od 
toga  u  osebujnih  knigah  obilnije.  P.  Vitezovic, 
kron.  I.  Latinski  u  jezik  staroga  zakona  kiiige 
ti  iz  zudijskoga  prinil  bijase.  A.  Vitajic,  ost. 
415.  Kiiiga  raskih  tomao  liitar.  J.  Kavaiiin  92*^. 
Premako  su  mlogo  kiiige  izginule.  A.  Kanizlic, 
kam.  388.  Iviiiga  on  nije  ucio.  S.  Kosa  118'^. 
To  likarske  kiiige  mudre  kazu.  V.  Dosen  82^1. 
Zarad  kiiiga  koje  slozi.  211''.  Toliko  turski 
glava  odsice,  da  bi  se  od  liegova  junastva  kiiige 
po  svitu  stampale.  And.  Kacic,  razg.  160.  Tako 
se  stije  u  kiiigam.  kor.  451.  iS'iki  (pisii)  kiiige 
od  nauka  za  skule.  M.  A.  Ro}kovie,  sat.  Bll". 
Likari  tilesui  privracaju  svaki  dan  i  noc  kiiige 
naravske  od  lika.  Ant.  Kadoio  226.  Koji  utis- 
tuju  oli  cine  utistati  kiiige.  305.  Ali  ako  po 
kiiigama  traziti  pojde.  A.  T.  Blagojevie,  pjes.  vi. 
Zivoto  od  svetili  i  druge  kiiige  duhovne.  M.  Bo- 
bretio  68.  Koji  kiiige  slazu  i  pisu  protiva  s.  viri. 
98.  Evo  skup|enG  u  malo  kniga  vase  duznosti. 
I.  Garaiiin  27.  Stiju  n  kiiigama  sto  je  raj.  B. 
Leakovic,  nank.  146.  Kada  doca  cotu  opaziso, 
pobacase  kiiigo  jjo  kaldi-mi.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  410. 
Po  torn  bismo  imali  dosta  kiiiga  iz  kojijeli  bi 
inostranci  mogli  poznati  i  nauciti  nas  oisti  na- 
rodni  jezik.  Vuk,  pisin.  27.  U  kakijem  kiiigama 
iz  XVII  vijeka.  nar.  pjos.  .3,  173.  Duhovnik  koji 
zna  diibcdio  knigo.    S.   Lubisa.  prii>.  231.     .la  saiii 


sluSao  od  duhovnika  koji  je  premotao  te  kiiigo. 
246.  Vuk  je  ispisao  tovare  kiiiga.  M.  Pavli- 
novic, rad.  57.  Zadubjivao  se  u  kiiigo.  65.  Iz 
kiiiga  si  crpio  mnogo  korisna  nauka.  142.  Vise 
vrijedi  nego  sve  kiiigo  mudrico.  razl.  spis.  50. 
Jer  cobani  sve  na  nebu  znadu,  ko  i  oni  sto  kiiige 
iiuadu.  Osvctn.  1,  60.  Gotovi  su  vrijedni  sa- 
motnici  sklopit  kiiige  a  jamit  oruzjo.  2,  17.  Jer 
djotii'-i  stralia  ne  ufiili,  no  u  kiiigam  Skolskijeiu 
ftitali.  3,  130.  I  do6ekab  posjediie  vrijeme  kao 
sto  stare  kiiige  pisu.    Pravdonosa.  1852.  31. 

h)  tabulae,  cista  hartija  sasivena  ili  vc- 
ziDia  im  Jcojoj  se  Sto  bileii.  aa)  u  mnozini  za 
jcdiw.  Primi  knige  svqje,  i  napisi  osamdeset. 
N.  Raiiina  152b.  luc.  16,  7.  Kiiige  od  razbroja 
jlibro  di  conti'  ,rationarium'.  Kiiige  o(d)  do- 
lioilka  ,Mbro  dell'  entrata'  ,code.\  accepti'.  Kiiigo 
od  tratjenja  ili  izhodka  ,libro  doU'  uscita'  ,codex 
expensi'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  438''.  —  bb)  u  jud- 
nini.  Zaglavak  kiiige  aktivne  ima  iskazivat  ko- 
liko  glavnice  i  koliko  kamata  ostaje  jos  na  dugu 
kod  .svakoga  pojedinoga  duzuika.  Zbornik  zak. 
1853.  488.  Kniga  prodajna  trgovacka  podvrzena 
ja  bi|6govini.  1864.  170.  Izvan  gruutovnica  i 
ukiiiznica  ima  se  takoder  i  jodna  kiiiga  dokaz- 
nica  voditi,  u  koju  se  imaju  polagati  vjorodo- 
stojni  prepisi  ukiiizenih  pisama  sto  ill  straiiko 
prinose.  1,  215.  Kiiiga  od  prepisa  ,kopirbuch'. 
3,  799.  Kiiiga  krstenih  ,tauf3buch\  Jur.  po]. 
terminol.  499.  Kiiiga  mrtvih  ,todt6nbucli'.  507. 
Kiiiga  od  isprava  ,urkunden-buch'.  543.  Kiiiga  po- 
godaba  ,urkunden-(contracten)-buch'.  543.  Kiiiga 
vjencanib  ,trauuiig3-buoh'.  570.  Glavna  kiiiga, 
V.  glavnik ;  pomoina  kiiiga  ,hiUsbucli.'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz.  kod  kiiiga.  —  cc)  u  mnozini 
za  innostvo.  (Irud)  judejskoje  knigooije  pobi  i 
rojstvenije  kiiige  pozga.  S.  Kozicid  3».  Hotje 
biskup  kiiigo  od  krstenijeh  i  od  mrtvijeh  prigle- 
dati.  B.  Zuzeri  27.  Ova  pogodba  moze  biti  upi- 
sana  u  drzavne  kiiige.  Pravdonosa.  1852.  2.  Na- 
pokon  za  one  vjerovnike,  koji  se  radi  isplate  ne 
prijave,  imadu  se  iznosci  koji  su  im  odredeni, 
kao  vlasnistvo  liihovo  poloziti  kod  suda  ili  treba 
ucinit  da  se  isti  iznosci  u  ostavnih  kiiigali  pre- 
pisu  na  liihovo  ime.  Zbornik  zak.  1853.  576. 
Javne  kiiige  ,olientlich6  biicber'  ,libri  publici' ; 
trgovac-ke  kiiige  ,handlungs-buclier'  ,libri  di  ne- 
gozio'.  B.  Petranovic,  rucn.  kn.  49.  Kiiiga,  mere, 
trgovacke  kiiige  ,liandlungsl)iicber',  tal.  ,libri  (di 
nogozio)' ;  glavne,  redovite  kiiige  ,prineipalbucber'; 
kiiige  voditi,  (racune  voditi)  ,biicher  fiihren',  tal. 
,tener  i  libri'.    B.  Sulok,  rjecn.  znanstv.  naz. 

c)  tomus,  liber,  volumen,  uz  znacene  ito 
je  kod  a)  istice  se  da  je  dio  kakva  knizeiinoga 
djt'ln,  pa  se  u  ovakovom  znaierm  upotrebjava  i 
kail  iiijr  sasircnn  ili  vezano  napose.  —  i  u  ocom 
iuiliiriii  -.iiiKii'iu  moze  biti  u  mnozini.  aa)  a 
iinoi'.iiii  .11  ji'dno.  Od  uaslidovanja  Isukrstova 
kiiige  cetvere.  A.  Georgiceo,  nasi.  i.  ICiiige  prvo 
u  kojih  se  nahode  svitovanja  korisna .. .  1.  Kako 
andeo  istomu  lleliodoru  ukaza  u  kiiiga  drugi 
makabejski  na  pogl.  3.  J.  Banovac,  razg.  203. 
Priliku  od  ovoga  imamo  u  prvi  kiiiga  krajovski. 
P.  Lastric,  tost.  ISG^.  Kiiige  zakonske,  jesu  pe- 
tore  kiiige  Mojsijevo.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  366. 
—  bb)  u  jednini.  Srpske  narodne  pjesme.  kiiiga 
prva.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  i.  Iz  cetvrte  kiiige  pre- 
daSiiega  izdanija.  1,  v.  _  Kiiiga  ,thoil,  band'  frc. 
,tom©',  egl.  ,  volume'.  B.  Sulek,  rjecn.  ziiaustv.  naz. 

t/)  u  nase  vrijeme,  kod  trgovine  hartije, 
zvalo  se,  kao  trijooaika  mjera,  kiiiga  (po  Aem. 
buck)  24  labaka  hartije  za  pisane  (25  za  slam- 
pane),  nad  ohicno  100  labaka. 

il.  cilaiir  1  pi^iai'ie.  nauka  cilana  i  ijisaAa,  i 


KNIGA,  il. 


KNir;A,  n. 


kiii'.criiii^L  ii'intniii  ji-  il<t  iiniki  iiiirnd  iir  .nil 
do  l.nij.,  nr.hhH  mrdu  i.n;j<m  >  dn,,,Urm  :i,n- 
cciieiii,  n  i  i(  jiisiini  iiiji'  •<i'iiiidi(  laku  xliratiti.  ova 
razliku.  —  /'  otijem  sr  .:tiai'ii'iiiiia  kaze  da  se 
kniga  tii-i,  ^lui,  itikije  ild..  do  ■•><■  ko  dnje  iia  kiiigu 
il.d.  —  bjmedu  rjecnika  u  Stulicrru  (.st.uclium, 
doctrina,  literaUu-a'),  «  Vukovu:  ,studien'  ,literae': 
dati  dijete  na  kiiigu  ,zLim  studieren' ;  izucio  knigu 
.hat  i^auz  ausstudiert' ;  zna  kiii'^u  (t.  j.  citati  i 
pisati);  «  Danicicefu  (uciti  i  znafci  knii;ii,  t.  j. 
uciti  i  znati  citati  i  pisati  kod  kiiiga). 

uj  ars  legendi  et  sca-ibeudi,  citaiie  i  pi- 
stii'ie,  nauka  citai'ia  i  pisaita.  Izc  svAdeth  kiiigu. 
Sara,  tip.  stud,  glasn.  40,  171.  Popovi>sci  synove 
kto  kbi'iigu  izuci,  da  stoji  s  ocoiilb  na  svojemfa 
zdrebiju ;  ako  li  kiii.^o  ne  izucii,  a  oab  da  je 
luerop'hhb.  Mou.  serb.  'JS— 99.  (13:J0).  iJa  biste 
zvali  liibb  popove,  ali  kto  j'libb  kiiigu  znaju,  da 
tej  hozete  procbtetb.  .">;!.■).  (1485).  Kakoiio  plot 
ne  moze  stajati  prid  vjetrom  brez  pcjdpora,  tako 
t.i  je  bez  kiiige  oovjek.  Zborn.  33''.  IJmli  vu- 
cica  kiiizi.  36''.  Ki  je  zlo  obuceu  i  priprost  sa 
.sviiua,  i  ki  ni  uauceii  i  kiiige  ne  inia.  P.  llek- 
torovic  -il.  Kako  ovi  umije  kiiigu.  .\.  Gucetic, 
I'oz.  jez.  294.  Bjeie  jedan  rodovnilc,  malo  kiiige 
umijase.  M.  Divkovio,  zlam.  127.  Ovonokabudc 
zadosta  ouim  koji  kiiigu  no  znaJu;  a  oni  koji 
znadu  stit  i  pisat,  mogu  i  dru;ie  ini'litvo  nado- 
stavit.  J.  Filipovic  1,  321''.  Moj  Didak,  moj  Paskal 
sasvim  priprostiti  bijahu.  knigu  ne  zuadijahu. 
1,  3.361.  Dicica  koja  pocimaju  kiii^ii  uciti.  A. 
Kanizlic,  kaui.  737.  U  zbor  dice  ninda  ne  pri- 
luajte,  .  .  .  kiiige  no^  zna,  hidski  ne  umidc.  And. 
Kacic,  razg.  310-i.  Sa|i  dito  {H  skidii)  neka  kiiinu 
uc-i.  M.  A.  Eejkovic,  sat.  01''.  Vasi  stari  Josn 
kiiigu  znali.  srbski  stili  a  srbski  pisali.  02''. 
Oni  koji  kiiige  ne  znadu  (.illiterati'j.  M.  Dobrotic 
304.  Zajedno  kiiigu  ucili.  D.  Obradovic,  ziv. 
74.  Odkuda  znade  kiiigu,  ako  nije  so  mio.-'  I). 
Kapic  2.0(5.  Dao  si  koga  na  kiiiguy  lol.  Ovdo 
nama  kazu  dace  samouce :  samo  kiiigu  uci.  lieinu 
kiiiga   kazo,    koiia   da   no  jase.     Nar.    pjes.    vuk. 

1,  10.5.  Dvorilo  raoiure  u  popa  .Save,  ni  ra'li 
kiiige,  ni  radi  vjero.  1,  21G.  .los  djevojka  sitnu 
kiiigu  znade.  1,  207.  iJosta.  ti  sani  straha  pod- 
nijela,  dok  saiu  sitnu  kiiigu  nanciUi.  1,  479. 
Cudno  Simo  kiiigu  izucio,  ne  boji  se  daka  ni- 
jeduoga.   2,  04 — 65.    Kod  iiienc  je  kiiigu  iiautMo. 

2,  192.  Ako  ti  jo  kiiiga  omrznula,  ostav!  jo,  ne 
iiaucio  je!  .3,  72.  Baba  ga  upita,  zna  li  kiiii^u. 
Nar.  pi'ip.  vil.  1868.  62.  Srbi  jos  slabo  pociiin 
kiiigu  uciti.  Vuk,  dan.  2,  2.  Kiiigu  je  ucio  n 
inanastiru  Tronosi.  4,  2.  Koji  izuci  i  precita 
nekoliko  puta  psaltir,  onaj  je  vec  naucio  ,svu 
kiiigu'.  ziv.  299.  Ucio  si  kiiigu  u  Carigrad,  na 
nekakvu  cabu  pritvrdio.  P.  Petrovic,  gor.  vijen. 
28.  Taj  je  kaluder  ucio  mnogo  dakovo  na  kiiigu. 
S.  Lubisa,  prip.  182. 

b)  litterae,  scientia.  lutia  iionkn.  .nniic, 
snaiwut  sto  se  uci  iz  kiilija.  —  -'/  oro  ■.iiori'i'ic 
moie  stajati  i  mnozina  kiugv.  an  i  ii  jrdiiini. 
Poceh  ga  uciti  kiiizi  i  prjeinudrosii  i  ur^mintici 
crkovnoj.  Pril.  jag.  ark.  9,  1.38.  (I5_'ii.  \aac' 
neuuiica  kiiigu  ku  dobro  vis.  M.  Mnriili''-  1  15. 
Slava  je  umiti  kiiige  dokturiju.  116.  iJaso  ga, 
da  uci  kiiigu.  Duiiata  ima  niestra  u  graiuatici, 
Autoriana  u  retorici.  Ziv.  jer.  star.  1,  226.  Na- 
ucea  vsakojn  kiiigu  i  astrolojiju.  S.  Kozicir  15ii. 
Clovik  crikvenu  kiiigu  iiaucen  mnogo.  28''.  Bjeso 
jedan  tilosof  imenom  Sokrates,  ovi  Sukratos 
iuiase  mnoge  iicenike  koje  kiiizi  in-ase.  il.  Uiv- 
kovic,  lies.  13^^.  Toliko  u  kiiigi,  koliko  n  oruzju 
slavan    ucini    se.      V.   Ulavinic.    i;vit.   2  1'i.      Z.ipn- 


viila  mu  (oti'ii),  ncka  sina  Uiiigi  pi-idruzi.  I2l'i'. 
U  zivotu  sveta,  u  kiiigi  naucna  videci  ga.  132*. 
K  kiiigi  poslalm  ga  u  Atenu.  ISj".  Koji  maceiii 
i  kiiigome  resi  svoga  bojo  pleraena.  J.  Kavaiiin 
8611.  Moze  li  jedan  koji  nije  naucan  Boga  [ubit 
kao  oni  koji  mnogo  kiiige  znade?  .J.  Filipovic 
1,  336'i.  Poslati  dijete  na  mudru  kiiigu  u  Oxford. 
M.  Pavliuovic,  rad.  143.  Buhver  se  kiiizi  po- 
sveti.  17.  Mudra  kiiiga,  vise  nauke:  ,Otisao  u 
Zagreb  na  mudru  kiiigu'.  M.  Pavlinovic.  — 
Ob)  H  niiwzini.  Hoti  luladclib  da  nustb  vb  mo- 
nastire  ni  na  prebivanijo  ni  na  ueenije  kiiigb. 
G-lasnik.  24,  261.  (1382).  Vsimi  kiiigami  naucen 
zelo  i  uiestrijajui  takaje.  S.  Ko/.iftic  35''.  No 
bijaliu  taJa  u  Spaiii  joster  kiiige  i  kiiiziiici  uci- 
teji  u  onoj  svitlosti.  B.  Kasic,  t'ran.  3.  psven 
filosofije,  teologije  i  Ijepsijeh  kiiiga.  16,  Covjek 
od  oiioga  doba  od  tolicijeh  kiiiga  i  od  tolike 
vlasti.  106.  Odhraniti  na  kiiigaU  i  naucijeli  do- 
brijeli  mladice.  iii.  77.  Pokli  je  sad  vrijeme  da 
se  ne  uci  ni  iiastoji  na  kiiige.  M.  Orbin  1. 
Ujudne  kiiige  .hunianita,  erudizione  in  lettere 
humane'  ,huinanitas'.  A.  d.  Bella,  rjeon.  372''. 
Ti,  vladiko,  znag  duboke  kiiige,  nalazis  li  u  liima 
vjestice  .■'    P.  Petrovic,  gor.  vijen.  89. 

c)  litterao,  iiaiika,  znai'ia  kojega  Jezika,  kiii- 
r'rOKisti  oiiuya  Ji-zika.  Neka  ju  budu  razumiti  i 
oni  ki  nisu  naucni  kiiige  latinske  aliti  dijacke. 
M.  Marulic  3.  Svrsono  se  iiauci  kiiigu  grsku, 
latinsku  i  zidovsku.  Ziv.  jer.  star.  1,  226.  Bi 
na  plni  naucen  kiiiici  grckoj  i  jevrejskoj  i  la- 
tinskoj.  Transit.  1.  A  slovo  drugo  (A)  pak  u 
sebi  ni  maiie,  latinske  kiiige  zrak  i  slovo  prvaiie. 
D.  Barakovic,  vil.  100.  Koga  otac  k  grckoj  pvi- 
druzi  kiii.ni.  F.  Glavinic,  cvit.  3''.  Koji  latinsku 
kiiigu  ne  uiie  .  .  .^  koji  znadu  latinsku  kiiigu.  J. 
Filipovic  1,  X.  Sto  jo  jos  sva  srpska  kiiiga  u 
eitaiiu  caslovca.  Vuk.  dan.  2,  2.  Svaki  od  tih 
naroda  ima  svojii  kiiigu.  M.  Pavlinovif^,  razg.  6. 
On  je  veii  daiias  u  brvatskoj  kiiizi  pjesiiik  prvoga 
roda.  Osvetn.  4,  vii.  Kiiiga,  hist,  (kiiistvo)  ,li- 
teratur  i-schriftoiitliuin)',  tal.  ,lett6ratura';  povijost 
kiiige  .literaturgesi-liichte',  tal.  ,istoria  della  lot- 
toratura'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  T  u 
iiinoiiiii.  Onda  ti  se  Osman  pokrstio  i  moskovske 
kiiige  izucio.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  506.  —  U  ovijem 
prinijniiiiti  znai'i  itprac:  stocii,  pisane  (glayo(sko): 
.Ja  pop  Zubina  hrvacke  kiiige.  Mon.  croat.  61. 
(1 1:37).  Sveti  muz  Kostanc  naredi  popove  i  kiiigu 
lirvacku.  Dukjanin  12.  Glagojsku  kiiigu  i  pismo 
najde.  P.  Vitezovic,  kron.  45.  Koji  su  od  kiiige 
hrvaske.  J.  Banovac,  pred.  viii.  —  //  opoiii  pii- 
nijcni  znaci  uprav:  jezik.  Amen,  osana,  savaot 
vzimju  se  od  zidovske  kiiige.    Narucii.  35b. 

e.  hartija.  —  Od  xvi  cijehi,  a  izmedu  rjec- 
nika II  3Iika(imi  (kiiiga,  hartija  za  pisati  ,cliarta, 
papirus  vel  papirum'j,  ((  HeliiiK  (.carta  per  uso 
di  scrivere'  ,charta'  174'^),  a  Ululicevii  (,charta, 
papyrus'),  a  Viikocii  (,das  papier'  .eharta',  cf. 
hartija).  Spravi  srce,  htjenje,  misal,  tore  kiiigu 
i  crnilo  na  pisanje  i  na  dilo  pjesni,  koje  s'  vazda 
pisal.  M.  Pelogrinovic  196.  Mladost  je  kako 
daska  aliti  cista  kiiiga,  na  kojoj  nisto  nije  upeii- 
gano  aliti  upisano.  M.  Uivkovic,  bes.  122''.  I^a 
jo  sve  uebo  k^'ijer  aliti  kiiiga  od  pisanja.  M. 
Orbin  281.  Kiiiga  inrtva,  , carta  suga'  ,cUarta 
bibnla'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  174'J.  Sto  snopa  kniga 
(piila  da  Ircha  ('itnli:  kiiige)  slratio  za  pisati. 
razgov.  231.  Misnik  primi  phuiu  u  list  kiiige 
zamotaiiu.  M.  iJobretic  382.  Karta  oliti  kiiiga. 
391.  Donesi  mi  jedan  list  liartijo,  list  hartijo 
kiiige  bez  jazije.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  213.  Onda 
tr/.e  divit  od  pojasn,,  a  iz  gcpa  kiiige  bez  jazije. 
2,    112.      Pa    dovati    jcdMii    tabak    kiiige,    iski.l.aso 


knUtA,  n. 


I '2-1 


KNIOOHIiANA 


ki'iigu  nil  kiiiuale,  pa  pustise  po  knizi  jaziju. 
2,  5H;>.  'J'e  vodila  po  ki'iizi  jaziju.  ;j,  288.  Dade 
I'lerau  list  ,kuige'  bijelo  i  kaleuia  cha  se  ki'iige 
pisu.  3,  3ld.  Jodiui  lopahiiu  kokosicu  u  ki'iizi 
zamotanu  6istu  i  spravnu  za  lonoa.  M.  Vodopid, 
tuzu.  jol.  dubrovn.  1868.  201.  —  U  uoijem  pri- 
iiijcrimu  list  ki'iige  znacl  siu  ki'iiga  kod  a,  b). 
Katariiia  imado  u  dvi  godiiie  dana  vise  puta  liste 
ki'iige  od  Petra.  M.  Dobretic  -liSfi.  Pisai''U  ti  lislak 
kuigo  fcanko.  Nar.  pjos.  viik.  1,  268.  To  napisa 
list  ki'iige  bijele.  i,  -i7-.l.  Posjite  mu  list  ki'iig-o 
bijele,  neka  dode  gradu  Vii6itrmi.  2,  1!56.  Pa 
mu  dade  list  ki'iige  tanaiie.  2,  247.  Vuku  dade 
list  ki'iige  sidane,   a  kad  Vufie  knigu  proucio .  .  . 

2,  579. 

f.  centipellio,  Ir.ii    Irlmhir   Hi    Inri  dm  ,'r- 

lu,Ca    U  prezivillllcd,    n    Lcjrm.i  sn    Imrr    /:ili,    li^hri. 

—  Ovo  je  zma-iih-  /n-'islnrriish-i,  imli  sjinjcild i, 
all  se  II  nasKin  jczikn  ixjtrrdujc  istoiii.  ii,  nuHe 
duha  (plur.  ki'iige).  ICi'iigo,  oiia  straua  ziviuskoga 
droba,  gdjo  je  kao  list  ki'iiga  nabranili.  M.  Pa- 
vlinovic.  Ki'iigo  , omasum'  I'lom.  .blattermagen, 
buch,  psalter',  iia  Bracu.    A.  Ostojic. 

g'.  nekalcra  iiijera.  za  lau,  vidi  kod  list.  —  U 
iiaSe  vrijcmc.  Muz  joj  pocuo  kupovati  mletac- 
koga  lana  ki'iigu  po  ki'iigu.  Nar.  prip.  vrc.  177. 
I  meni  je  tu  skoro  Peia  Krticiiia  poslala  ki'iigu 
laiia.  M.  Vodopic,  tuzn.  jel.  dubrovn.  18G8.  238. 
KNIGAONIOA,  /.  vidi  \.  ki'iiziiica.  —  Od  xviii 
Hj{'J:n.  ti  Iciiifdii  rjeinika  u  Belinu  (,libraria'  ,bi- 
blioihir.r  ll^^'i)  (idji:  se  naj  prije  nahodi,  u  Bje- 
li)stjriiiiiii  ikiid  kr'iiznica),  u  Sluliievu,  (,biblio- 
tlieca'^.  Cuvar  knigaoiiico  papiiiske.  A.  Kanizlid, 
kam.  6.  Bibliotheca,  to  jest  kujigaouica.  12. 
Iz  kqje  bi  kiiigaonice  on  toliku  miidrost  naucio':' 
uzr.  168.  Gdi  su  slavne  ki'iigaonice  u  kijem 
mndrost  sva  stolova  i  gdi  uase  isto  lice  kazivase 
zlatna  slova?  .J.  Krmpotic,  kat.  13.  Iz  dila 
onoga  glasovitoga,  koje  Focija  knigaonica  iiaziva 
se.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  283.  Slojenasaou 
kiiigaonici  grada  jeduo  iiilostvo  kiiiga.  A.  To- 
mikovic,  ziv.  261.     Pohodlo  je  ki'iigaonii^u.    287. 

—  mjec  je  koju  sn  (i  to  donln  zlii)  nuiiniU  piiivi. 
KNlGfAOJSflCAN,   knigaoniciia,    adj.   koji   pri- 

prtda  knigaoniei.  —  U  SliUicevu  rjciniltu:  ,ad 
bibliothecam  .spectaus'.  —  nepnuzdano. 

KNIGAONK'ICA,  /.  deiii.  knigaonica.  —  Saino 
It  Sliilici'ni  rji:i)nikii :  ,oxigua  bibliotlieca'. 

KXIG  AONIK,  ni  vidi  kniznirar.  —  U  Belinu 
ijeciiikiii  .librnjci'  .bibliotliecae  custos'  -138«;  u 
Bjelotitjeiici'ni  (cidi  kiid  ki'iigar);  it  Shilieeca  (, bi- 
bliotliecae praefnctiis'i.  —  B.ijec  Hdidi'iciut  km)  i 
knigaonica  (oidi). 

KNIGAR,  in.  covjek  koji  sr  l/uri  kiiiiinmii  Hi 
kiiigoiii ;  tiahudi  ,se  ii  unohitijrDi  -iiiu'rHiiiui.  — 
3Itiec  hili  praidavenska  rijei-,  is/.niiili  rrs.  knihar, 
pof.  ksi^garz.  —  «  iiaieje  vru'im  nhirmjc  ki'iizar. 

—  Potvrdeno  je  u-  naseiii  je.-ikn  ud  xvi  vijeka; 
izineda  rjecnika  ii  .]fika{inii  (ki'iigar,  koji  kiiigo 
prodaje  ,bibliopola' ;  ki'iigar,  koji  liartiju  cini 
,cliartarius'i.  n  Hilimi  (,librajo'  .bibliopola'  -iSa;!), 
«  Bjel(i!ilji)ii(iii  i.i'iinar,  koji  ki'iigo  prodajo  ,bi- 
bliopola'.   _'.   krii;;;ir,  koji  kiiige  vn/.p  ,bibliopegus'. 

3.  koji  ki'iigo  cava,  knigao:iik  ,bibIiothocarius'. 
■t.  koji  kiiige  pisu  ,bibliogTapliu.s'),  a  ■laiiibreii- 
cecu  (kuigar,  ki  knige  prodava  ,bibliopola';  kni- 
gar,  ki  knige  cuva  ,bibliotliecarius';  knigar,  ki 
knige  skiip  siva  ,bibliopegus';  knigar,  ki  kiiigo 
pise  ,bibliogiapliiis'),  //,  ]'oUiijijinii  (,scritl()ru;  li- 
brajo'  .s(  hi  iir  t.  ll(  1  :  bucliliiindlor'),  ii  Siitlirevii 
(,bibliojiul;i.    lil.illhi.   librorum   propola'). 

H.   ndi   kin/iir.   ii.    Prodajii  so  ii   Bnetcih  pri 
sfctoniu    /.ulij.-uiu   u   ki'iigai'a'ki    drzi    zl.niinii    oil 


luauko.  Bornardin  (1586)  i.  Po  Nikoli  Poccanu 
knigaru.  P.  Posilovic,  cvijet.  1.  Po  Bortulu 
Ocelli  kiiigaru.  H.  Bonafiic  3.  I  koji  osobito 
ki'iigarom  putom  trgovine  dolazo.  Zbornik  zak. 
2,  81. 

b.  vidi  ki'iigoveza.  —  U  Bjelostjcndevii  i  n 
Jamhreiii''ent  rjrcii ikii. 

c.  vidi  lviii/]ii(:ir.  —  U  Bjelostjenievu  i  u 
Jiiinhresiarii    ijtviiikii. 

A.  conjik  kuji  piie  knige,  isporedi  ki'iigopisac. 
—  U  Bjelostjenievu,  Jamhreiiievu,  Voltigijinu 
rjei-iiikii. 

o.  ionjek  koji  gradi  hartijii  (knigu).  —  U 
Miku^inii  rjecniku. 

KNIG  AEA,  /.  vidi  ki'iizarnica,  b.  —  Nacineuo 
II  iiiisr  rrijeme.   —   U  SiUekoru  rjecniku:  ,bucli- 

lv.\I(j  ARNICA,  /.  tiprav  nijesto  gdje  sloji 
kniyiir;  dolazi  u  osobitijem  znacenima. 

;i.  mjesto  gdje  se  gradi  hartijn  (kiiiga).  — 
U  SlidiceDu-  rjecniku:  .chartaria  officina'. 

Ii.  vidi  kiiizarnica,  b.  —  U  jednoga  pisca 
nnscga  vreinena.  Zapelo  se  u  glavo,  kad  je  miiogo 
ki'iiganiioa,  odskace  ?\6  napretkom.  M.  Pavlinovir, 
rad."  143. 

KNIGARNIK,  m.  vidi  knigar,  a  i  c.  —  S  drn- 
gijem  :nacinem  11  Belinu  rjecniku:  ,bibliotecario' 
,bibliotheca6  oustos'  Wl'i;  s  prvijem  u  StuUcevu 
(iiz  knigar). 

KNIGATI,  kriigam,  impf.  krila  odijelo)  na- 
brati.  u  Ogulinu.    F.  Hefele. 

KjNIGOC,  m.  ki'dzevni  covjek:  pisar.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku:  .literatus,  eruditus.  Uteris  ex- 
cultus,  soriba'  s  dodatkom  da  je  iizetu  iz  brevi- 
jara;  kiiigoo  javni  ,notarius  publicus'.  —  Rijec 
nepouzdana :  po  avoj  je  prilici  Stnlli  nacinio  od 
kiiigooija. 

KIVIGOCIO,  III.  dem.  kiiigoc.  —  U StuUcevu  rjec- 
niku: ,scriba  parvi  momenti'.  —  nepouzdano. 

KMGOCIJA,  m.  pisar:  kOiifniik,  pi.-<ar:  -  U 
kiUgama  pisanima  crkv'niji  m  Hi  miirsiuiijiiii  ji- 
zikom,  a  izmedu  rjeciiihii  n  Shilirrrn  <,^ijirt.ur, 
librorum  sci'iptor'  s  dudaikmii  da  jv  irvclo  iz  brc- 
vijara).  Postavi  vb  Israili  ki'iigocije,  sudije,  de- 
setbniki  .  .  .  Domentijana  322.  (Iriid)  judqjskije 
knigoc.ije  pobi  i  rojstveuije  knige  pozga.  b.  Ko- 
zicic  ,'!■'.  —  Acte  bo  vbprosisi  knigoc.ije  grb6i>- 
skyje  glago]e:  ,Kto  vy  jestb  pisiuena  sbtvorilV 
Glasnik.  56,  9G.  —  Imu  i  stslov.  ki'iig-ucija  i  kr'ii- 
gooija  ,scriba,  notarius',  i  riis.  iimiruMiii,  covjik 
koji  rado  cila.  —  A^ye  jasno  kaku  postaji-  od 
ki'iiga. 

KNIGOCIN.K;,  ki'iigc'icinca,  iii.  covjek  koji  cini 
(pise)  ki'iige.  —  V  Sluliievu  rjiTiiiku :  v.  ki'iigo- 
iiija,  po  kojoj  je  rijeci  i  ova  nacii'icna,  te  je  ne- 
pouzdana. 

KNIGOGEAF,  m.  ('orjek  i;nji  pis,-  Iniig,:  i pi.-omi). 
pisar.  —  liijec  je  .iloziiin  :  ilrnni  ./'  dm  I'd  'ii'<' 
yguifio.  piseni.  —  U  jedmoii  s;,iiiiiniih'ii  jdmiihuiir 
rrkrriiijiiii  j:'\il:ni,i  s\n  vijeka  i  otale  a  JJioiici- 
I'erii  rjiriiii./i  Kiii jugraft.  ,scriba''i.  Sliiziteji.  i 
kn\,L;.yi:i,li,  M;ix»ina  patrijarha.  '(  Vuk,  dan.  1, 
a— 'J.  (mil). 

KNIGOHLEPKA,  /.  Iilepi'ia  (kao  bolest)  za  sa- 
kuppincni  ki'iiga.  —  Nac'ii'ieno  u  nak;  vrijeme.  —  V 
SiilckoVK  rjecniku-:  ,bibliomanie;  biichersuclit'. 

K-.\lGl')URANA, /.  i;iirfj  ki'iiznica.  —  U  jednoga 
pisca  l)idiriii;',iiiiiiii  win  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Jiji'hisi intr,  ni  (kod  kriiznica).  IJa  se  na- 
bodi  u  niiioziji'li  kiiigolir.-inab  od  Inglitoro  i  od 
[•'raiic.o.     D.   Jia.^ic  2;JG. 


ICNiriOIIKANILISTE 


12r, 


KMKIOI'OSIJDNICA 


KMiiOlll.'ANILJS'rK,     II.     riili     kiu/.nirM.. 
^iimii  II  StitliirrK  rjcciiH.ii:  ,liibliotli."i-;i-.  —  Itijrr 
ji;  ritska  :  i;Mnioxji;iiii7.iinnr. 

KNTfJOJIIiANlLTSTVo.  ii .  ii  Shil,,rn,i  rjrr- 
nikii    n:    In'iiuohraiiilisto.    -      susiiin   iirimii .ihiim. 

K^;lG(>HKANILNICA.  ./:  a  StnlUrr,,  rjrriHl:ii 
HZ  ki'iigohraniliste  s  iliidiitkinii  (In  jc  imiii  i:  iiii- 
snln.   —  Bijcr  j''  rii^kii:   kh:ii  .i\|>;uin.ii,Hiin:i. 

KNIIJOHKANITEJ^.  lu.  rnii  kinznirar.  —  Sumo 
n  Sl.illnTii  yjvriukii :  .hilil  ici|H.la.  llbvnnn,.  nistos' 
.•*  dodnlkom   ,l,<  ./>   n,jrr   niskn. 

KAiliOKAZ,  III.  li.^l  III!  kiiinim  .fi(  iiiijii.^tiiif 
knifjc  (.ilii  sii  na  pniihiji).  —  Xaiiiviin  ii  iiiixi- 
rrijemi'..  —    IJ  Siilckni'ii  rjciiiikii:  jbucliaiiziiigor'. 

KNlGOKliADICA,  m.  corjrk  kojikrad'-  kinfie. 

—  Sncineno  it  nnie  rrijciiic.  —    I'  Sulckuru  rjic- 
nikii :  jbuchenlieb'. 

KNIGOLUB.  III.  ciirjrk  (knji  (idii  kniiir)  knji 
Je   if(7UW7;    :(i  rilniirin   Hi   :ii    snkiiphu'ii'in  ki'iii/a. 

—  Ndch'ieno    it    ni(.ii'    rrijeiiir.    —     /'    Siilckiirii 
rji'cii.ika:  jbiiiliophibis;   biblisi,;   biichertVoiiiul'. 

KNIGOMRZAC,  kiiixomi-s,-a,  iii.  roi-jH-  knjl 
iiirzi  na  ki'ikii:  (tin  ritcine).  —  Xticintiin  ii  iiaAc 
vriji-mi'.    —    r'   Hiih'kni-ii.    rjrcniku:  .linclKirtciiKl'. 

KNlGilNOSAC,  kj'iisoiiosca,  in.  oidi  kruKouoia. 
—  /'  niinidnoj  pjesmi  nniii'ijii  rreiin'iin.  I'a  \i< 
podaj   mladu  knigonosc'ii.    Nav.  pjes.  horiii.  'i,  2'J7. 

KNIGONOSIHTK.  ».  )»,/«/,»  (lurd)  odakle  m- 
Hose  ki'iifje  (jiisinaj.  ridi  J.  poSta.  —  inpiirrdi 
kr'ii.ijoiiosje.  —  I'  jidiiiiiin  pisra  iiiiseijn  rnniiciiit 
kiiji  ji;  jamarjiu  sain  urn  rijrc  iincitiiii.  Kto  ,i;a 
ua  knigonosiste,  kad  jo  voc  kiuKonosa  ot.piil.nvao. 
M.  Pavliuovir,  rail.   IKl. 

KXKJONOSJIO,  II.  dr:iinii  iind  sti,  *■  ///■//„• 
Zil  ni:iiiisrne  ki'ii.;ia  (jiisinnii),  ridi  2.  posla.  -  I' 
jfdtiiiijii  pisin  xvui  riji'kn  knji  rr  fii'li  .sv/o;  ora 
rijei  iiiii-triiii.  I>a  jo  kaiu)  upniviii>)  od  ki'iip)- 
iiosja,  uzdisan  ciiiii  za  ki'iis'i'.  A.  'I'miiikovic,  iiiv. 
:55.s'. 

KXK.inNGSA,  in.  rorjrk  ki>ji  misi  kiiiiji-  (iii.-<mii, 
lislorrl  a  svdkiiin  smi.slit :  Hi  koji  prfniixi  jiisniii 
iz  jt'diiiiiin  inirsfii  it.  dntiln.  Hi  ye  iiniins  /m.^liiii 
.V  jiisiniiin  koinr.  i/i.  pi.^nin  n/o  ^,i  /mitom  dn^h,  n 
ki.jf  nijrsh,  ntiiinsi  !„,  I.nniin,!  (.11  m;,  ■:n,tr,  ,„■ 
iicinii  jiriinji'ntj.  —  ()d  xv  rijrkn,  a  r.nifdii  i\ji{-- 
ilikii  n  Mili,(il,iiiii  (,cun'ioro'  ,tabellariiis,  stator'; 
ki'ilgniiosa  tja  koiiu  tokiioi  .postis^lioijo'  .voroda- 
rliis,  oui-sDr'),  a  lieiiiiii  (.corriero,  portator  di  lol- 
tcro'  ,labollariii!>'  232";  .posta,  o.orriero,  piirtator 
di  loKoro'  ,tabcUarius'  i')7(i" ;  ,prooai:oio,  ocilni 
i-bo  porta  lottere  da  una  ciita  all"  altra'  ,labol- 
larius'  .'iSiO';  ,pijst,igli()iio'  ,v'-'redariii3'  ")7l>''),  11 
\'<>lliijijiiiii  (.corrioro,  appnrlator  di  lottero'  ,briof- 
triiijor'),  ((  StnliceDU.  (,oiirrioro,  postigliouo'  .ta- 
l>ollariu-i'),  ((  Viikitni  i.<b>r  brioftragor'  .tabella- 
riu.-s'j,  11  Diinit'irern  {,taboIIa,rius'(.  Priniismo  listi, 
po  iiasouib  ki'iignnosi.  iSpom.  sr.  1,  51.  (llO.'i). 
Dojde  knigonosa  naSi..  1,  l(i)!.  (IJ:22).  Kiiigo- 
uosu  saju.  ]'.  Bogasinovio  2i^.  Prodoso  -:vg  ono 
stvari  kakoun  sjon  i  kakouo  jodan  lirz  kiiigo- 
uosa.  M.  Eadiiic  267''.  JJoliodi  k  tobi  kiiigo- 
nosa  oil  smrti.  297''.  '  Troivoi  kakono  kiiigouosa. 
i-uiili.  .Suijenise  da  jo  kojigodi  vlah  aliti  ki'iigo- 
nosa.  I.  Dordir,  ben.  19.8.  Da  so  ki'iigoiiosa  do- 
vede.  A.  Kanizlic,  kam.  120.  Bogom  brato,  posta 
kriigono.sa  (ovaki)  jt;  ti.'  posta  ncktitikn  puta  a 
narodiiijein  pjesmama),  donesi  mi  jedan  list  har- 
tijo,  da  ti  gradim  jodnu  sitnu  kiiign.  Nor.  pjes. 
vuk.  2,  24().  AT  Gto  ti  lalada  kiiigomise,  Vuku 
dado  list  knigo  sirane.  2,  579.  Kiiigoiiosa  dodo 
s  ovoiii    ki'iigom    II    Liiziiioij.     Vuk,    daTi.    '■>,    I'M. 


Ivasto  su  ga  Ki'iigrmoso  ..d  Doligrada  tra/.ili. 
gi-a.da.  -111.  ,)odiio  voOe  pano  u  manasfcir  ki'iigo- 
iiosa. S.  Ijiubisa,  prip.  251.  —  Ima  11,  Sulckottii. 
rjrhiil;n  ,v  liniki'ijiin  :niici'i'iein :  ,biicliertrag6r' 
(slinirriiii  /.-  ki'iiga  kmi  libor).  riila  da  sliiznik 
/.'III/  ki'ii iiiniifi'  kiiji  rif.jinxi  ki'iiije  po  miisterijnnui. 

i^XliK'iiNOSi'Ali,  /.  mil.  ridi  kod  kuigonosce. 

K  .\  i<ii  i.\i  )Si  P„  knigoiiosoota,  n.  deni.  knigo- 
iiosii,  .It'll  i:  iiiliiil  kiti'iiiiKiiii.  —  Ni-niii  mniizine 
(CI///,  /.  knu;.'.iios.:i,il  iiijr  pnlrrdi-iKi).  ~  U  naie 
rrijrinr,  11  i:nii-dii  rjfrnikn  11  Vnl;i>nii  (,oin  I'unger 
brii'l'tragoi"  .hibi'liarins  jiivi'uis'  s  iirinijeroin  iz 
iiiirndiii'  iiji'.^uir:  Zavika  niu  inomco  ki'iigonosco). 
Go\-oi-ilo  iidado  knigiiiiosco.  Nar.  pjos.  petr.  2,  220. 
Ni'k  mu  ki'iigu  kiiigonosOo  dado.  Nar.  pjes.  liorm. 
!.  :i5(l.  Ki'iizi  vala  ki'iigouosi-o  vrijodno.  Osvetu. 
2,    111;. 

KXlG(')iN()isNl,  iidj.  Iifl  kojt'niii  xr  iinfie  kniije 
ijiisiiia),  I)  ladi.  —  A'l/  jrihitiin  mjivlii  win  i-ijrkti. 
V  ki'iigonosi'iii    ladii.     1 1.    (ibradovir,    basn.   :;s(i. 

KXIGOPEGATNLOA,  ,/;  n  Stnlirrrn  rjraiikii: 
V.  kiiigoi5ooa,tiiisco  s  dodtilkiim  il,i  jr  ir.rlii  i.: 
mi  salt  I. 

KiNlGOPKrATNIlv,  in.  ridi  ^t::ui|.,i,r.  -  If 
jidii'iipi  pi.-<rit  XVUI  rijrkii,  it  i.iiirdii  rjrriiikit  n 
Slnlirrvil  (.typographiis'  .<  liiidnlkuin  dii  jr  ii.ti-lu 
i:  hi'i'rijtii'ii I.  PonapraA'jati  [loiuaiikauja  ki'iigo- 
peoatnikov.  I.  Kra]ic.  iiiol.  71.  —  Itijer  jr  riiska : 
Kiim<iiii"i:i  riiiii.'i.. 

K\lii()l'F,('A'i\\IsrE.  n.  ridi  kiiigopooatiia. 
/■  Sfiilinrii   rjrriiikit:  ,typograpliia'. 

KS,l(i()!'K(';ATNlSTV(),  11.  n  Sliilirrnn  rjrr- 
iiikit  It.',    ki'iigopocatiii.sto.    —    Hitsma   nrpiiirjilitinr 

IvXHiilPKCAT-XA.  ./■.  ridi  stampari.ja,.  —  r:<lo 
ir:  rnskiiiin    jrzikii    i.-iinnnir'i.'irna    //    iiiisr  rrijrnir. 

—  r  ftnlrkiirii   rjrriiikn:   .buclidrurkoroi'. 
K.X'lGOl'is,   ni.    piipis  kiiiipt   (kujr    x«    «•   n.  p. 

.iUtwpiilr  n  nrkn  dolni,  ili.  knjr  r,id'  .,  jrrltwj 
.siritri  ild.).  —  Xiicinrnii  11  irtsr  rrijiinr.  Ki'iigo- 
pis,  stil.  iat.  .bibliographia'.  B.  Siilok,  rjocii. 
znaiistv.    na/.. 

KNI(;r)B!SA(.;,  kni-opisoa,  in.  tuirjrk  koji  pise 
kiiiijr        -     I'    SI itlii'-rrii    rjrriiikii  :    kiiigopisoo,    v. 

klll'l^orlllllr     .S    dndillki.lH    dlt    jr    rijcc    ritskll .     —     U 

nitir  rrijrnir  n  pisitrn,  d-tii'jrk  kuji  rnili  kniijopis. 
Ki'iigopisac,  stil.  .bibliograpli',  tal.  ,bibIiogi'al'n'. 
B.  Sulok,  rjeiTi.  znanstv.  naz. 

KNUiOl't.SAN',  kiVigopisna,  ndj.  koji  pripnda 
ki'iifjojiisn.  —  y/it-ii'irno  11  iinse  vrijrmr.  —  V 
Sitirkovn    rjrt-itikit:    ki'iigopisni    ,bibliograpbisrb'. 

K.N'lGOl'lsATELi,    in.    iorjrk    koji  pise    kiiii/r. 

—  So  mo   II  Slnlirern  rjrriiikn,:  v.  ki'iigociiiao. 
Ki\lG(')l'(3MNiK,  m.  ridi  kiiigopomiiik.   —   U 

jrdiioiin  pisrii  .xvm  vijeka,  a  izmedu  rjecnikii  it 
llrlinn  (,bibliotocario'  .bibliothecae  custos'  111-'; 
.librajo'  ,bihliotliecae  custos'  438'').  Koja  Ana- 
stasio  kiiigopomnik  ispisuje.  A.  Kaiiizlic,  kaiu. 
(jS.  Sandiu  kiiigopomnik  oviin  cudesam  lie  pri- 
staje.    utoo.  57(i. 

KXIiinPoMNIK,  m.  corjrk  koji  ima  poniiia 
:a,  kiiii/r,  nidi  ki'iiznicar.  —  isporeiU  knigopomaik. 

—  /'  jriliiotja  pisca  xvm  rijrka,  a  izmedu  rjec- 
nikii n  Slnlirern  [v.  kiiigarnik).  tlzdigao  je  jeduu 
akadomijii  i  uaredio  jo  da  biide  sastaviena  od 
dvauaost,  od  jednoga  sekretara,  jednoga  kiu:;o- 
pomi'iika  ...    A.  Tomikovic,  ziv.  367. 

KNPiOPnsUDNICA,  /.  kni.:iiic<t  n  kojoj  » 
posnditjn  knii/r  lit  rilmir.  —  Nat'-iiirin  11  nnsr 
rrijrmr.  Ivnmopi.siidiiira  ,inilibibli..i  Ink-.  /!...i- 
iiik    zak.   2,   2!ir,. 


KNRiOIMUTlSKAI-AC 


KN1()0/NANST\-0 


K.\  II  iUl'iMTISKAliAC.  knigupi-iLiskaoL-a,  iii. 
stdiiijxii;  ridi  tiskar.  —  U  jcclnoj  kiiizi  xviii 
vijeka.  Piitiskano  u  slovoprosi  Ivaiia  Martina 
Divalt  privilogiratogn,  ki'iignprit.iskaoca.  M.  A. 
Kelkovic,  sabr.  i. 

KIvKiOPKODAVAC,  knigopnidilvoa,  m.  vidi 
ki'iizar,  b.  —  U  jednoga  /lincn  naseya  iiremcna  (jjo 
/v(.s.  KHiiroiipo.viiienn,;.  Dam  ih  (inapr)  prodavali, 
no  taj  prodavac  inafie  kuigoprodavac  izomi  novco. 
S.  Tekelija.  lotop.  mat.  sv.   120,  23. 

KNIOOSHKANA,/'.  mjesto  gdjc  se  hratie  ki'iit/e, 
vidi  1.  ki'iiiiiica.  —  U  Belinu  rjecriiku:  ,libraria' 
,bibliotheca'  ISSi',  iu  Stiiliceni :  v.  ki'iigohraiiil- 
nica.  —  iiejioiizddiio. 

KNI«_OSHKANICA,  /.  ilnm.  ki'ii-nslirana.  — 
r  Stulicevu  rjiinika:  v.  kiiiijuliraiiihuca.  —  nc- 
pouzdano. 

IvNIGOSLOZITEJ^,  m.  covjek  koji  slaze  kni;ir. 

—  Samo  II  Stulicevu  rjecniku:  v.  knisjoc.inac. 
KNIGOSPKEMA, /.  vidi  1.  kni/.nioa.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku ;   v.   ki'iigohranilnica.    —  nepouz- 
dani). 

KNIGOSTRAZNIK,  m.  covjek  koji  cuva  (strazi) 
kniyc,  vidi  ki'iiznicar.  —  U  Stulirevu  rjecniku: 
V.  kiiigar.  —  nepousdano. 

KNIGOTISAK,  kiiigotiska,  m.  stamparsteo, 
vidi  tiskarstvo.  —  U  jednor/a  pisca  xvii  vijeka. 
Znasasta  je  mestrija  kaluparska  aliti  kiiigotiska. 
P.  Vitezovio,  kron.  119. 

KNIGOTOC,  m.  neki  mo^ac  sto  grize  knige.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  IJ  ^idekovu  rjec- 
niku: jbiiohermilbe'  (.Cheiletus  eriiditiis').  —  / 
u  prenesenom  smidu,  po  iieninckoj  rijeci,  u  eo- 
vjcku  koji  se  samo  knigamn  Imni  i  ne  misli  za 
drugo  (prezirno).  —  a  Sulekovu  rjeciiika:  ,biicher- 
wurm  (v.  mensehen)'. 

KNIGOTRZAC,  kiiigotrsca,  m.  covjek  koji  tr- 
guje  knigama  (Hi  starima,  Hi  na  malo).  —  iVa- 
cii'ieno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku: 
,biichertr6dler'. 

KNIGOTKZXIK,  m.  u  Stulicevu  rjecniku:  v. 
ki'iigopecatnik  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mika- 
(ina(?).  —  F(i  ohliku  bi  tnlo  isto  znaceiie  sin  i 
hid  kiiigotrzac.   —  Rijec  nepnuzdana. 

KKIGOTVOEAC,  kiiigotvdrca,  m.  covjek  koji 
tvori  (pise)  knige.  —  IJ  Stulicevu  rjecniku:  v. 
kiiigocinac  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  misala.  — 
hna  i  riis.  KHiijKiTiiopeii'h,  nevajali  p/snc.  —  /  u 
Sulekovu  rjecniku :  ,biioherschreiber'. 

KNIGOTVOBITE^i,  m.  vidi  kiiigotvorac.  — 
Samo  u  Slnlirrcii   ijtri>tl:ii:  v.  kiiigocinac. 

KjS'K.i  1  i\'(  iI;M  l\'.  III.  vidi  kiiigotvorac.  — 
Samo  II  SliiliiTni   rji;iiikii:  v.  kiJigociDao. 

KNIGOTVUESTVO,  n.  tvorene  (pisaiie)  kiiign. 

—  Nacir'ieno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjec- 
niku: jbiicherscbreibeu'. 

KNIGOUCENE,  n.  djelo  kojijem  se  uce  ki'iigr. 

—  Sa7no  u  Stulicevu  rjecniku. 
KNIGOUCITI,   kiiigoufiim,    imjif.   ueiti  knigu 

Hi  knige.  —  JJ  Stulicevu  rjecniku :  ,studiare'  ,stu- 
dere'.  —  sasma  nepouzdano. 

KJSflGOUTISNISTE,  n.  stamparija,  vidi  tis- 
karnica.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  ki'iigopeca- 
tiste.  ■ —  sasma   nijiDii.ilano. 

KNIGOUTISXI' TI.  Iviiigoutisiiem,  pf.  nastam- 
pati.    —   U  Stnlu'i:iu   rjiinika:  v.  knigopecatiti. 

—  sasma  nepouzdano. 

KNICrOVANE,  n.  djelo  kojijem  .s-c  ki'iiguje^  ridi 
kniijovati. 


KiVKidVA'I'l.  UiViKiijcMii,  iniiij.  Imrili  sc  ki'ii- 
gaiiiii.  —  r'  jediioga  pisca  nnsega  vremena.  I 
ufiio  djccii  kriigovai'ie,  i  koliko  neiik  kiligovao, 
toliko  jo  i  djoci  dodavo.    O.svotn.  G,  9. 

KNKjOVEf^KI,  adj.  koji  pripadn  kiiinnr.  iniiui 
Hi   vezai'iu   kiiiga.    —  Xaciiicno    ii    nn^r   irijrine. 

—  U  Sulekovu  rjecniku:  knigovoski  lijisak  ,ljuch- 
binderpres-se'. 

KJjillGOVEZAC,  kiiigovi'sca,  in.  vidi  ki'iigovsXa. 

—  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rj'c- 
niku :  ,buchbindor'. 

KNIGOVEZICA,  /.  .iensko  i'elade  kao  knigo- 
veza.  —  Xaciiicno  u  nase  vi-ijeme.  —  U  Sulekovu 
rjecniku :  ,biichbinderiii'. 

KNWOVEZNICA,/.  mjesto  (kaca,  soba,  ducan) 
gdje  se  veiu  kiiige.  —  Nacineno  u  naSe  vrijeme. 

—  I'  Sulekovu  rjecniku:  ,buchbiuderei  (ort)'.  — 
U  rjecniku  .:nanstccnoga  naziv]a  ima  knigovo?.- 
nica,  tech.  ,buchbindorwerkstatte'.  —  Misiim,  da 
je  bo(i  prvi  oblik. 

KNIGOVEZA,  m.  covjek  koji  veze  knige.  —  U 
nase  vrijeme.  Knigoveza,  tech.  ,buchbinder',  tah 
jlegatore  (di  libri)',  frc.  ,relieur',  egl.  , bookbinder'. 
B.  Sulek,  rjecn.  zuanstv.  uaz.  —  7  m  Lici.  J.  Bog- 
danovic. 

KNIGOVEZIVALAC,  kiiigovezivaooa,  m.  vidi 
ki'iigoveza.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  grijeskom 
kiiigovezivaoc  ,ligatore  de'  libri'  ,bibliopec6s  (ijui 
libros  ligat)'.  —  nepouzdano  (bo^e  bi  bilo  z  mj.  i). 

KNIGOVKZNICA,  /.  vidi  knigoveznica. 

KNIGOVEZNA,  /.  posao  Hi  zanat  u  knigoveze. 

—  Nacineno  u  nase  rrijeme.  —  U  Sulekovu  rjec- 
niku: ,buchbi)iderei'. 

KNIGOVODSTVEN,  adj.  koji  pripada  knigo- 
vodstvu.  Kiiigovodstveni  popis  troskova.  Zboniik 
zak.  1863.  16. 

KiNilGOVODSTVO,  n.  knigovodin  posao.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme  (po  nemackoj  rijeci 
buchfiihrung).  Kiiigovodstvo  ,buchfiihrung'.  Jur. 
pol.  termiuol.  103.  Ki'iigovodstvo,  math,  (racu- 
uovodstvo,  racuuarstvo)  , buchfiihrung,  buchlial- 
tung',  tal.  ,computisteria,  contabilita,  scrittura' ; 
jednostavno  ki'iigovodstvo  ,einfaclue  buchfuhruiig', 
tal.  jComputist.eria  a  partita  semplice' ;  sastavjeiio 
knigovodstvo  ,doppelte  buchfiihrung',  tal.  ,com- 
putisteria  a  bilancio,  a  partita  doppia' ;  trgovacko 
knigovodstvo,  mere.  ,mercantil-buchhaltung',  tal. 
,scrittura'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KNIGOVODA,  m.  covjek  koji  u  trgovini  Hi  u 
drugom  novcanom  poslu  dr^i  glavnu  knigu  i  u 
nu  pise.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme  (po  ne- 
maikom  jezikii).  Ki'iigovoda  ,buchhalter'.  ,Jur. 
pol.  terminol.  103.  Kiiigovoda,  mere,  (racunar, 
raounovoda)  ,buchfiihrer,  buchhalter',  tal.  ,com- 
putista,  scritturale,  scrivann'.  B.  Sulek,  rjec^'u. 
znanstv.  naz. 

KiS'lGOVODElS'E,  n.  djelo  kojijem  se  vode  kiiigc, 
vidi  knigovodstvo.  —  Naciiieno  u  nase  vrijeme. 
Knigovodeiie  ,fiihrung  der  biicher'.  Zboruik  zak. 
3,  874. 

Ki^flGOZLOBAC,  kiligozlopca,  m.  covjek  ko,ji 
je  zloban  na  kiiige,  vidi  kiiigomrzac.  —  U  jednoga 
pisca  xvm  vijeka.  U  ono  doba  ue  zivise  sadaiii 
knigozlobci.    A.  Kani/.lic,  utoc.  2.39. 

KNlGiJZNANAC,  kiiigoznanca,  m.  covjek  vjest 
kiiigama,  viporedi  kiiigoznanstvo.  —  Nacineno  u 
nase  vrijeme.  —  V  Sulekovu  rjecniku:  ,biicher- 
kenner'. 

KNTGOZNANSTVO,  n.  znane  o  knigama,  vje- 
stinn  u  kiiiginiiii,  ali  jm  niliornm  spopisiinm  oliliku, 


KNiaOZNAJSiaTVO 


KNI/.AKNIUA,  ii. 


jiii  iiiliiiiiim  jxisliinil,  isldviji  ild.  —  .Vdriiiiiin  a 
iKisc  rrijciif.  —  U  Sn/fkonii  rjcciiil;ii  :  .liiblii)- 
.ijnosio;   bibllstik  ;  biii'lmrkeiintiuss'. 

KN'isCI,  kiVi/.aka  m  kiVizric'aV,  m.  pi.  ndi  Kui- 
zavoi. 

KNISKI,  ailj.  kiiji  jniiHidii  kiiiijuiiia.  —  isjin- 
redi  kiiizevau.  —  I'u  Kl(iri.ji;iiia  ohlikii  ki'jizbskyj. 

—  Adjektio  ae  nalazi  sumo  ii  imie  dolin  u  pi- 
saca.  Ki'iiSki,  gr.  ,schrift-  (in  ziis.r,  ki'dski  jezik 
,sclirift?pracUe'.     B.    Sulek,    rjorn.    znanstv.    naz. 

—  jido.  ki'iiski  naldzi  se  Per  u  riikopisit  xv 
Hi  XVI  cijeka.  Vb  sTi>6i>skomb  jezyc(~^  h  pismo 
UHstb,  nize  kuiztkyj  po  ilej  cto  podobajetb  rosti 
se.  Jvonstantin  filos.  star.  1,  IS.  —  U  iiaiie 
rrijeme  uz  adverab  iina  prijfdloij  po :  izinedii- 
rjecnika  u  Viikovu:  poki'iiski,  n.  p.  govoriti  ,\vi6 
OS  in  den  biichern  ist  i,rl.  i.  altslawisch)'  , lingua 
librorum  (ecclesiasticorum)'.  —  Koji  so  po- 
kiiiski  zovu  ,clenovi  primiritalnog  suda'.  Vuk, 
kmet  «•  Slav,  bibliotli.  S(j.  iini  sk  da  \'uk  shvaca 
da  ovo  niji;  kao  n.  p.  po  srpski,  po  bugartiki 
(oidi  hid  po),  tifgo  da  je  adrerah  pokj'iiski  na- 
cinen  od  po  knizi  Hi  po  knigama.  Tcj  je  po 
kniski.  M.  Pavlinovir,  i-azg.  I'S.  Po  ki'iiski  .naoh 
dem  allgemeinen  scUriftgebrauche'.  13.  Sulok. 
rjecn.  znanstv.  naz.  kod  kniski. 

KNISTVO,  n.  vidi  kiiizevnost.  —  Nacincno  u 
nase  vrijeme  po  starijcmii  knizbstvo.  PogibeJ  jo 
da  nam  zivot  i  kiiistvo  ne  zagrezuu  u  pravo  ru- 
kotvorstvo.  M.  Pavlinovic,  rad.  liS.  —  i  u  Sule- 
kovu  rjucniku:  jbiicherweson  ;  litoratur  (schrifteii- 
thum)'.  —  Knistvo,  stil.  hist,  (kiiiga)  , litoratur 
(schriftenthum)',  tal.  ,lett6ratura'.  B.  Sulek,  i-jecn. 
znanstv.  naz.  —  Kh/c  u  starijim  upojiji'iii  kni- 
ijama  iipotreh(avti  ruska  rijev  kuizestvo.  U  da- 
nasnemu  stai'iu  kni/.estva  nasega.  Vuk,  nar.  pjes. 
1833.  4,  44.  Cuvara  i  stubova  zakona  i  dosa- 
daSnega  kni/.estva.    dan.  1,  1. 

IvNlZAN,  kuizna,  adj.  koji  prijiada  knizi,  ki'ii- 
rjama.  —  Rijec  je  stara,  ii/iorcdi  stsloK.  k'buizbn  b, 
ru>>.  KiiHjKiiMii.  —  Izmcdii  rjninika  u  Vrancicevii 
(jlitteratus'),  a  Belinu  (knizni  vez  ,nizza,  ciot 
striscia  di  carta  per  uso  di  chiuder  lettero'  , fibula 
epistolioa'  oil''),  u  Bjrl.uMji'iK'i'Pii  (cidi  kod  kniga), 
II  StidicrVK  (v.  knizovan),  ii  Vaknini  ivido  ki'ii- 
zevanl. 

I.  adj. 

a.  uopcc  (kniga  ii  zxiii-i'iin  km,  kod  o  i  dj. 
Pouc'iti  so  slovosemb  ki'iizbnyiiub.  Ilauilo  294. 
Svakoga  nauka  kiiiznoga  urHlmm  uroscna.  /iv. 
kat.  star.  I,  218.  Da  dvorna  njokade  bi  s  rudnom 
vridnosti  bozica  Palado  rad  ki'iizne  mudrosti.  1). 
Eaiiiiui  72b.  ICoje  onada  mo  zadrzase  daleko  od 
zabave  mojo  zavicne  knizne.  I.  T.  Mrnavio,  osm. 
3.  U  razumu  kuiznom  u  tolikom  se  najde  ua- 
pridku.  Michelangelo,  v.  Hvale  kiiizno  i  junaske. 
.1.  Kavanin  110'.  Ucili  su  dijake  knizna  nau- 
oenja.  A.  d.  Costa  1,  53.  U  kniznomu  pribiva- 
liscu  od  Vatikana.  2,  12.  Ali  kako  jos  nemamo 
prave  knizne  trgovine.  Vuk,  nar.  pjes.  1833.  4,  43. 
Tiskove  kiiizne  sa  svim  upropastili  nisn.  Nov. 
sr.  1S34.  (38.  i  ii  SuUknrii  ijrriiikic.  ki'iizni  .bucliin-- 
(in  zus.)'. 

b.  eruditus,  doctus,  n  cr^adftu.  knji  iici 
kniijp,  knji  jr  iiauci'ii  ii  kHiijuinii,  ispurrdi  kiii- 
zevan.  —  /'  ttnnn  inaienii  imit  i  komp.:  knlz- 
nijl:  1  da  si  kuiznija  od  zeu  ke  su  dosli  i  ke 
bise  prija  i  ke  ce  bit  posli.  H.  Lucie  288,  — 
Blazena  divica  smino  naskoci  tih  mudrih  i  kniz- 
nih.  /iv.  kat.  star.  1,  221.  Da  moze  dobiti  kniz- 
nih  |udi  mudrost.  M.  Marulic  219.  Muz  kiiizan, 
zolo  kropak.  S.  Kozicic  34'i-.  Izberite  vi  ki'iizua 
pilusop.-i.     I'ril.   jag.  ark.  9,   U9.    (ir)20).      Mudra 


dus^i,  kuizuo-a  I'laton:!..  J>.  Kai'iina  viil'.  Temu 
jo  ctit  ctenja  od  ki'iiznili  mudarca,  a  paka  bit 
srea  u  svemu  nemirna?  108''.  Vridniji  je  clovik 
ki'iizan  od  mnogo  bisora.  Aleks.  jag.  star.  3,  281. 
Kniznim  vlastelom  vasiiu.  M.  Gazarovic  vr.  Clo- 
vika,  kiiiznoga.  A.  Georgiooo,  nasi.  198.  Sudci 
su  pravda  ziva...  d.a  su  ilobre  konsijencije,  |udi 
pravodui,  istin!.  ki'iizni  i  vjosti  od  istorija  mo- 
ralijeh  i  lilozofa.  I.  Drzic  278.  Opeta  nami  daje 
judi  knizne  ineu  jai-iina.  .7.  Kavanin  l"')8l>.  Knizni 
judi.     [.    Vi'Iiiwiiiiivii'-.    upnt.   3,   iv. 

c.  /,((//■  /iriiiiiilii.  ki'iizi  (kniga  /(  :iiticn'iu 
kail  kiid  a.  hjK  fi'li   n   It'liim  ijnnikii. 

'I.  adr.  ki'i'izno,  kiin  pii  knizi,  po  ki'iiijaiiia, 
ifjinrrdi  ki'iiski.  Gloviku  iiaucenu  i  mudru  tanko 
i  knizno  govorila  jesam.  Ziv.  kat.  star.  1,  219. 
KSIIZAONICA,  /.  nidi  1.  kniznica.  —  i.sporedi 
ki'iigaonica.  —  Samu  na  jt'diiom  mjrstu  xviii 
viji'ka.  Imao  je  u  ovo  vrime  vosoje  viditi  u 
Moski  uzidanu  s  velicanstvom  kra|ovskini  jednu 
likarnicu  s  jednom  vooma  velikom  khizaonicom. 

A.  Tomikovie,  ziv.  182. 

KNIZAR,  /;/.  coiji-k  koji  .se  bavi  kniijama  (ne 
has  ucci'i  ill,  nri/n  capajiici  ill,  prodajiici  Hi,  pe- 
ziiei  ih  itd.).  —  Od  .win  pijeka,  a  izmedii  ijei- 
nika  a  Sl.uliecDii  (v.  ki'iigar)  i  u  Viikopu  {,Aev 
buclibiuder  uud  buchhandler'  ,librarius'). 

a.  pidi  ki'iiznicar.  —  U  dpa  jii.sca  xvni 
pijukii.  Karlo  Majela  ki'iizar  u  Vatikauu.  A. 
BaAir  1-JS.  Svidok  je  svemu  ovomu  Auastazio 
knizar.  245.  Anastasio  ki'uzar  koji  je  u  ono 
Trimo    bio    u   Garigradu.     J.  Banovac,    izkaz.    16. 

b.  bibliopola,  librarius,  iopjek  Uo  prodaje 
kiriije.  —  Naj  olnc-nije  znacene  u  nase  vrijeme 
(dajhiidi  II  pinaea).  Po  Simunu  Occhi  knizaru. 
P.  Knezevic,  osm.  I.  Jer  knizari  tesko  primaju 
gramatiks.  Vuk,  odg.  na  utuk.  25.  To  je  pouc- 
kalo  dubrovackoga  knizara  Pretnera.  S.  ^ubisa, 
prip.  III.  Knizar,  mere.  , buchhandler',  tal.  ,li- 
brajo,  bibliopola',  frc.  ,librair6',  egl.  , bookseller'. 

B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

V.  villi  knigoveza.   —    U  Vukopii   pjeeni.kii. 

KNIZARA,  /.  vidi  kuizarnica,  b.  —  /'  nuie 
vrijeme  nacii'ieno  od  /lisaca  (rijctkijeiii  iiasliipl;om 
ara).  —  U  Sulekopii  rjienikii:  ,buclihandlung' 
(vidi  i  kod  knizaiTii.ii,   Ir. 

KNIZAKAC,  kni/ann.  m.  Uhelifor  cancroides 
L.,  mala  zivotinica  nalik  nn  jakre.pa,  sto  zipi 
naj  ceiee  u  knigama.  —  Naeiiieno  u  nase  vrijeme. 
Kiiiz.arac  (Clielifer  cancroides  L.).  K.  Ornogorac, 
zool.   liji;. 

KNIZAKKV,  ailj.  koji  pnpndn  knizaru.  — 
isporedi  ki'iizarov.  —   ('    Viikopii  ijecniku. 

KNIZARI,  /".  pi.  jedan  odijel  zeUica  u  prozi- 
vaca.   Kapela  kod  Bjelovara.  —  vidi  kniga,  f. 

KNIZARICA,/.  pidi  1.  ki'iiznica.  —  U  dva  piKca 
xviii  vijeka.  Ovi  je  eesar  sazgao  onu  razglasenu 
ki'iizaricn  u  kojoj  je  bilo  ti'ideset  i  tri  i)ade  kniga. 
J.  Banovac,  izkaz.  25.  Naredi  Dlmitru  Faleriju 
da  izbere  knige  naj  boje  i  da  ji  u  negovu  libra- 
riju  aliti  ki'iizaricn  nosi  i  mece.  And.  Kacic, 
kor.  315.^ 

KNIZARNIUA, ./'.  jiniro  hi  znacene  bilo:  mjesto 
(jdje  ajedi  knizar,  ali  je  ohieno  znacene:  mjesto 
ijdje  se  hrane  kniye  (u  naie  vrijeme  obiino  je 
znacene  kod  b).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  n  Viikovii  (,die  buchhandlung  und  die 
buchbinderei'  ,officina  libraria'). 

a.  vidi  1.  ki'iiznica.  —  V  dva pisca  xviu  pijeka. 
Ovi  je  cesar  izzegao  onu  razglasenu  knizarnicu 
u  kojoj  je  bilo  tridesot  i  tri  ilade  kiiiga.  A.  BaiMc 
253.  Evandeje  u  biblijoteci  iliti  knizariiici  u 
(Jozarei  zadi-zavalo  so    jo  .  .  .    E.  Pavlc,  ogl.    l-i>2. 


kni;!;ahni(;a,  k  i: 

b.  iiijt.shi  (l;iii-i(,  ililriinl  (Jilje  sr  iirmldjil  kiiiilv. 
Ki'iizara,  Ki'iiziirnica,  men:.  ,buchhaiKiluiis',  tol.  ,U- 
broria',  Ire.  ,librairie',  ogl.  ,book-shnp'.  B.  §ulek, 
rjecii.  znanstv.  naz. 

)'.  nidi  ki'iigoveznica.  —  I!  Vukneii  rjecnikii. 

KJ^i^AKOV,  adj.  t'idi  ki'iiXarev.  —  If  Viikovii 
rjrcnikii. 

K^VaAUSTVO,  ».  tn/uvima  knigamu.  —  N<i- 
eii'ieiK)  It  nasi!  vrijeiiir  od  ki'iiKav.  Ki'ii2arstvo, 
more,  trgoviiia  ki'iig'aini  .bucbliandol',  tab  ,li- 
breria',  frc.  .commerce  I'os  livres',  ej^b  , book- 
soiling',  book-trado'.   B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  uaz. 

KNIZAVAC,  kiiS/.avca,  m.  i-i.di  kin/.avci.  —  / 
II  dnujiim  snaienti  kao  r/lira.  Ki'ii/.avac,  bot. 
jblatterpilz',  tab  ,a.i;arico'.  15.  S^iilek,  rjeCn.  znanstv. 
naz. 

KKI/AVCI,    ki'iizavaca,    »(.    ;;/.    vidi    ki'iiga,   f. 

—  U  »as)!  (vyt'/w  II  lAci.  .).  Bosdanovic.  M. 
Medio.  —  Sulek  piic  u  jediiiiii  ki'iizavac.  Ki'ii- 
zavac,  Knisci  (pb),  zool.  lat.  .oinasuni,  conclave, 
p.saltorium'  ,falte7imag-on,  bliittormagen,  buch, 
losei-',  tab  ,omaso,  contopelle'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz.  i  a  rje.c.itikii. :  ki'iizavac  ,blatter- 
magon'. 

KNIZBA,  /.  eidi  knigovodstvo.  —  Naciiwrco  >i. 
nase  vrljcme.  —  U  Sulekovii.  rjeciiikii  :  ,bucb- 
baltung'. 

KiVIZBAR,  in.  ludi  ki'iigovoda.  —  Nacii'ierio  ii 
iia.ie  rrijenie.  —  U  Sitkkovu  rjeciiiku :  ,buch- 
lialter'. 

KNIZENSTVO,    n.   ridi    kiiizevnost  i  knistvo. 

—  Od  xvii  vijeka,  a  kmcdu  rjeciiika  ii  Mika- 
linu  (ki'iizenstvo,  nauk  ,dootrina,  litoratura')  ijdji'. 
se  naj  in'ije  imliodi,  ii  Bclinii  (,dottrina,  scienza 
e  sapere'  ,doctrina'  279''),  u  Voltigijinu  (,dottrina, 
scienza,  sapere,  erndizione'  .Avissenscbaft,  ge- 
lehrsamkeit'),  u  Stulicevii  (v.  ki'iizevuost).  (Slo- 
irinski  jezik)  prom  je  plodan,  obilau  i  podoban 
svakomu  pismu  i  svakoj  vrsti  od  kiiizenstva.  u 
B.  Zuzeri  iv.  Uljeze  sveti  aposto  u  gi'ad  grcki 
od  Atone,  grad  glasovit  po  svem  svijetu,  er  oav- 
tijase  u  I'lemu  u  to  doba  svaka  vrsta  od  kiii- 
zenstva i  knizevnika.  B.  Zuzeri  179.  KazaSe 
otreseuom  svojom  cjidi  sve  ufaiie  da  ca  u  liemu 
izit  vrijedan  covjek  od  kiiizenstva  i  mudrosti  ne 
malahue.  .i04.  Apostoli  bezumni  i  ribari  bez 
kiiige  i  bez  kiiizenstva.  .322.  Ako  su  priguuti 
na  zanat  ili  kuizenstvo.    B.  Leakovie,  nauk.  314. 

KNIZESTVO,  vidi  knistvo  pri  krajn. 

KNIZETINA,  /.  augm.  kiiiga.  —  Od  xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  it  Stulicevii  (^,vilis  libor') 
i  II  Viikitrii.  Otvorim  jednu  veliku  strasnu  kiii- 
zetinu.  D.  Obradovic,  ziv.  89.  Dvije  prevelike 
kiiizetine.    Vuk,  dan.  1,  28. 

KNIZEV,  adj.  vidi  kiiizan.  —  Ujednoga  pisca 
Duhriivcaninn  xviu  vijeka.  Zasto  se  neee  svi 
Krstjani  kiiizevi  uteci  Tomasu  svetomuV  V.  M. 
Gucetio  163.  Crkva  napuiiena  pametue  i  kiiizeve 
cejadi.  163.  Svoder  napredovauci  u  kiiizevu 
znariu.    2(J9. 

KNIZEVAC,  kii'izovca,  m.  vidi  kiiizevnik.  — 
XVII  i  XVIU  viji'ka,  a  izmedu  rjeenikn  a  Stulicevii 
(uz  knizevan).  Gdi  su  kiiizevci  ki  slavu  pogra- 
bihu  svita  V  F.  (ilavinic,  posl.  8.  Ni  biti  vojnik, 
ni  kiii/.evac,  ni  trgovac.  A.  d.  Bella,  razgov.  23-5. 
Kiiizevac  u  velicanstvu  svoje  mudrosti.  V.  M. 
Gucotic  lOb. 

KNIZEVAN,  kri'izf'viia,  adj.  kiiji  se  havi  knigoin 
(vidi  kniga,  d),   koji  pvipada  knizi  Hi  knigama. 

—  Akc.  je  zabi(eien  onakii  kai>  Utii  je  n  Viiknvii 
vjeriiiku;    ali  ii  iiom.  xiiig.  m.    i    ii    ace.  xiiig.  in. 


S  KNIZEVAN,  1,  b,  I). 

kdd  ./<■  isli  kilo  liiimiriiiliv,  luuzi-  tiili  i  driikciji 
(kn'ize\an).  —  Od  xv  ili  .xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjei'nikii  ii  Mikap'ii'it  (kiiizevan,  kiiii'-nik  ,literatus, 
eruditus,  doctus'),  u  Bcliiiu  (,scientiato,  scienti- 
fico'  , doctus'  054''),  u  Voltigijinu.  (kiiiXevni  ,let- 
terario,  aocademico'  ,znr  litteratur  gehorig'),  it 
Stuiicevu  (,literatus,  doctus,  peritus,  scitus'),  u 
VukoVH  (,litorariscli,  golobrt'  ,6i'uditu3'). 
I .  adj. 
SI.  litteralus,  doctus,  eruditus,  o  ce(adetii 
sto  je  miiogo  lu'iu  iz  kiiiga  i  iitao,  pa  i  koji  je 
pisao  knige,  uc.en,  naue.en  (vidi  kiiiga,  d,  b) ;  » 
kojem  primjeru  iimgln  hi  liiH  zriace.ne  premn  kiiiga, 
d,  a),  dakle:  (oi'iil-  <  </<■  niiiii  itmije  cilati  i  pl- 
sati,  ali  se  lu  iir  <lii  ni'.n.iiati.  —  Tinn  i  koiiip.: 
kiiizcviiiji,  vidi:  \aj  kiu/.ovniji  besjediteji.  B. 
Kasic,  per.  169.  Poslije  nego  si  potratio  voliko 
iso  dneva  i  no6i  u  stiveiiu  kniga  opakije  sto  si 
dobioV  sto  si  izvadioV  nijesi  kiiizevni/Ji),  ni  kro- 
posiiifji^,  mudriji,  ni  duhovniji,  ni  bogojubiiiji. 
M.  Kadnic  12.o''.  —  Nb  se  poprostyihb  judij  Gri>ki. 
jestb  a  no  kiiizevnyihb.  Konstantin  filos.  star. 
1,  IS.  Covjeka  razumna,  pametna  i  kiiizovna. 
M.  Divkovic,  bes.  xv.  Ili  je  pokornik  kiiizevan 
ili  je  nokiiizevan.  nauk.  397.  Osladiti  svoje  je- 
stojke  razgovorijema  od  [udi  razumnijeb  i  kiii- 
zovnijeh.  B.  Kasic,  iii.  .37.  Bjese  sv.  Gabinio 
kiiizevan  covijek  u  svacijeh  kiiigab.  per.  107. 
Velika  jo  razlicnost  meju  mudrosti  clovika  pro- 
svijetjena  i  umstvom  kiiizevnoga  redovnika.  nasi. 
166.  Bijabu  kiiizeviii  oni  misnici.  M.  Raduic 
55''.  Razlika  medu  nenauceuijem  i  vrlo  kiiizev- 
nijem.  3.58'^.  Zagovarase  u  Korintu  veliko  [udstvo 
jedan  hvastav  govoruik  kako  da  je  jedaii  kiii- 
zevni  zvizdoznanac.  A.  d.  Bella,  razgov.  20.  Da 
kjiizevna  iiauoiteja  slavno  ime  jako  zeze  srca 
ucenika.  120.  Toll  ue  bijase  kiiizevan  Augustiii  ? 
171.  Pot'.ibno  je  da  je  kiiizevan,  da  je  inudar. 
188.  U  zboru  |udi  kiiizevnijeb.  B.  Zuzeri  237. 
Kad  bi  pocoli  postavjati  svestenika,  da  imaju  no 
po  ataru,  nego  kojiuo  jeste  iskusan  i  kiiizevan. 
Glasnik.  ii,  3,  289.  (1726).  Matije  dakle  buduci 
naucan  i  kiiizevan  ...  F.  Lastric,  svet.  149». 
Osvem  kiiizevnijeh  i  razumuijeh,  ne  bi  ostali,  a 
djeca  uavlastito,  ni  umjeli  stjeti.  I.  A.  Nonadici, 
nauk.  8.  Coviku  nekiiizevnu,  znajucemu  samo 
stiti  i  pisati.  A.  Kanizlic,  uzr.  58.  Al'  buduci 
malo  kiiizevnib  naroda  ilirickoga  }udi ...  I.  Za- 
niCic  xiii.  Prvi  je  samo  za  naucne  i  kiiizevne. 
I.  Volikanovic,  uput.  1,  240.  Ja  sam  bio  pa- 
mot  au  i  kiiizevan.    D.  Obradovic,  ziv.  30. 

I>.  koji  pvipada  knizi  (vidi  kiiiga,  d,  b)). 
u)  uopie.  Benedik  nakon  sedam  Ijota 
bi  od  svoga  roditela  odprav}en  put  liima,  neka 
bi  u  tomu  gradu  punu  mudroznaiia  naucio  kiii- 
zevne kreposti  svekolike.  I.  Dordic,  ben.  12. 
Mudri  drze  ovu  kiiign  za  jedno  kiiizevno  blago. 
A.  Kanizlic,  kam.  12.  Toga  radi  vasi  razgovori 
imaju  biti  o  stvarih  kiiizevnijeh.  £).  Basic  263. 
Sto  moze  dobra  voja  na  javnom  i  na  kiiizevnora 
poju.    M.  Pavlinovic,  rad.  17. 

b)  0  nastojaint,  poslu.  KniJevna  nasto- 
janja  i  zabave  ine.  A.  d.  Bella,  razgov.  23.5. 
Moje  kiiizevno  nastojaiie  uzdrzalo  je  }ubav  svomn 
jeziku.  I.  Dordic,  uzd.  vii.  S  primlogi  poslovi 
kiiizevni  zabavfen.  A.  Kanizlic,  utoc.  250.  Kao 
i  ostali  sviju  moji  kiiizevni  poslova.  Vuk,  nar. 
pjes.  1824.  1,  62.  Zeleci  samo  zabav|ati  se  svo- 
jijem  kiiizovnijem  poslovima.    odg.  na  lazi.  11. 

c)  kiiizevno  codo,  mclaforiiki :  kniga. 
Ako  vi  sudito  da  ova  godisna  kiiiga  nije  prava 
i  vlastita  Siraeona  logotote  kiiiga,  a  nam  ka/.ito 
onoga  lazca  od  koga  velite  da  je  slozona,  tko  jo 
(iako  ovoga  kiiizovnoga  coda?  A.  Kanizlic,  kani.  K 


Kl^EVAN,  1,  c. 


KliriZICA,  h. 


{'.  kiiga  se  shvaca  ii  Hmklu  kao  pud  c. 

a)  knizevan  u  ovijem  prinijeriiim  zniiii: 
koji  biva  po  hnigama,  preko  kniga.  Ter  bi  bilo 
jedno  lipo  knizevno  inadenje.  A.  d.  Bella,  razofov. 
19.  Za  istinu  boj  kiiizevui  biti.  A.  Kanizlir, 
kam.   IX.     Ovi  iuad  kiiizevni.    176. 

b)  0  jeziku,  kako  se  upotrfh^nva  n  ki'ii- 
yama.  Xako  su^im  kiiizevni  jezici  postajali.  Vuk. 
pism.  94.  i  ii  Stilf.koim  rjecniku:  Uiiizeviii  jpzik 
■biichersprache ;  schriftsprache'. 

d.  u  jednom  primjern  xviii  rijekn,  i>  tii- 
inacenu,  uJcoJiko  se  onjem  jarla  sitmn  spolnsiie 
znaeenc.  Culi  ste  kiiizevnn  pisnia  ivefja  fciima- 
fiene,  nu  6ujte  sadar  otajuo  oiici  zUiuibi'ib  koje 
uzdrzi.    B.  Zuzeri   17">. 

O.  koji  jirijKiilii  kni'hrniciiiin. 

a)  <>  •'kii/iii  (II  kdjrinu  su  sami  kni£i:v- 
niei),  o  svijeln  in  /in-ins, mim  smislii,  o  samijcin 
knizevnicuna),  n  mjestu,  <>  rreinemi  (ii  kimi  iina 
iiinogo  knizevnikn)  itd.  Knizovjii  skup  ,accada- 
mia,  adunanza  d'  huomoiii  di  lettoro'  ,acad6rnia'.' 
A.  d.  Bella,  rjecn.  lOh.  Bistrostju  razuma  pri- 
te6e  svu  koliku  kiiizevnu  druzbu  svojvi.  A.  Ka- 
nizlie,  utoo.  266.  Al'  ne  samo  sokolove  na  me<f- 
danu  junackom,  ve6  sokole  i  na  zbnru  knizovnom. 
Osvetn.  4,  vji.  Da  svijotu  knizovnom  sebw  ucini 
poznana.  L.  Milovanov  i.  Velik  i  kiiizevni  .^rad 
Bolona.  Stit.  4.  U  pi-ipravovirnomu  gradu,  u 
doba   toliko   knizevna.     A.  d.   Bella,    razgov.   60. 

b)  0  ithu  (metaforicki).  Ako  ne  uzViudo 
stvar  koja  bi  knizevne  usi  knjoin^'odi  vridnosti 
pasla.    M.  Drzic  3. 

c)  0  zimta  (onoga  kuji  se  knigiim  hnri). 
Ki'iize^Tii  zivot.    M.  Pavlinovic,  rad.   t'j. 

d)  0  slavi,  glasH.  On  nije  vele  luario 
za  Knizevnu  slavu.  M.  Pavlinovic,  rad.  104. 
Kiiizevni  glas  ,literariscliGr  rut''.  .lur.  jiol.  t.or- 
minol.  437. 

e)  0  ce(adelu  sto  pripada  inedit  kiiiici'- 
iiike.  Kiiizevni  zbornik  ,accadomico'  ,a(;ademicus'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  lOb.  Zaoudi  so  da  od  tojja 
kiiizevni  oni  zbornici  suraiio.  A.  K,anizli<^,  uzr. 
VI.  Sukobi  se  .s  Johnsoiiom,  ki'iizovnim  voli- 
kauom.    M.  Pavlinovic,  i-ad.  96. 

3.  adv.  knizevno,  jio  ki'iizi,  iiceno.  —  U  Mi- 
ka(inii  rjecniku:  kiiizevno,  zniino  (,znanno')  ,eru- 
ilite,  docte,  literate',  i  ii  Stulirevii  :  ,litoi-ate,  dncte. 
iTudite,  scite'. 

KJViZEVNICA,  /.  zenskn  cefade  kiio  kiiUeniik, 
knizevno  zensko  ce(ade.  —  U  jednoga  piscii  xviii 
vijeka.  Vrle  mi  knizevnice !  A.  Kanizlic,  utn6. 
239. 

KNIZEVNICKl,  adj.  koji  jjrijiada  knizeoni- 
f.ima.  —  Nacinio  n  nase  vrijente  Danicic.  Laz 
ucini  laziva  pisajka  kiiizevnicka.  D.  Danicic, 
jer.  8,  8. 

KNIZEVNIK,  m.  vir  studii.s  ac  litteris  deditus, 
knizevan  covjek,  covjek  kojemii  je  posao  uciti 
knigu  (vidi  kiiiga,  d,  h)  i  c)  ali  u  knjem  primjeru 
maze  biti  i  prema  kiiiga,  d,  a)),  iicen  iovjelc, 
ucenah.  —  Od  xv  Hi  xvi  vijeka,  a  izmedii  rjer- 
nika  n  Bjelostjencevu  (knizevnik,  kiiiznik  .litte- 
ratus'),  u  Voltigijinu  (,autore,  letterato'  ,.schrift- 
steller'),  u  Stulicevu,  (uz  knizevan),  a  Viikovn 
(,der  literator,  der  gelehrte'  ,6ruditus,  literatus'). 
Otb  vtsebb  knizevnikb.  Konstantin  files,  star. 
1,  43.  Neka  bi  se  pridali  i  podiiizili  luudri  i  ra- 
zumni  knizevnici.  B.  Kasic,  is.  30.  Nega  tale... 
i  svi  mudri  kiiizevnici.  S.  Margitic,  isp.  123. 
.Sreta  redovnika  i  svitovnika,  kiiizovnika  i  ne- 
imiitnika.  A.  d.  Bella,  razgov.  127.  Ovo  je  je- 
dini  poso  kiiizevnika  u  svomu  nastojanju.  23.5. 
Kiiii^.ovnici  nastojahu  na  nank.   P.  Knozevic,  osm. 

V 


66.  Prigovaraju  se  receui  kiiizevnici.  A.  Ka- 
nizlic, kam.  11.  Kada  on  u  ucionicu  iliti  skulu 
niedu  zbor  knizevnika  ulize.  uzr.  vi.  I  dervise 
turske  kiiizevnike.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  62.  70.  I 
turskoga  mlada  kiiizevnika  iz  gamije  mlada  mu- 
jezina.  4,  200.  <")uda  veli  tridest  kiiizevnika. 
Nar.  pjes.  petr.  2,  101.  Kiiizevnici  kiiige  potu- 
rise.  3,  98.  Kiiige  nasijeh  novijeh  kiiizevnika. 
Vuk,  pism.  4.  Da  su  naj  glavnije  jjogrjeske  u 
jeziku  nasemu  postale  oil  nasijeh  dojakosiiijeli 
spisateja  i  knizevnika.  18.  Da  nasijem  kiiizev- 
nicima,  osobito  ucito|ima,  spisatojima  i  pisarima 
pokaze  pravi  put  u  ovome  djelu.  26.  Kiiizev- 
nici koji  upravo  ne  znadu  svoga  jezika.  odg.  na 
utuk.  9.  Naj  znatuiji  liemadki  knizevnici  pitaju 
za  kiiige  iz  kojih  se  mozo  jezik  sam  uciti.  25. 
Kulin  kaze;  ,Vala,  imam  dva  kiiizevnika,  jedan 
turski  a  jedan  vlaski,  oba  su  bogomo}ci'.  P.  M. 
Nenadovic,  mom.  1.50.  Bijase  kiiiievnik  vjest 
zakonu.  D.  Dani6ic,  jezdr.  7,  6.  A  mudar  si  i 
kiiizevnik,  kazu.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  28. 
Bukopis  dao  prijateju  kiiizevniku.  M.  Pavlinovic, 
rad.  44  .Jos'  vidio,  oce  kiiizevnice?  Osvetn. 
2,  93.  Kiiizevnik,  stil.  ,literat',  tal.  , letterato'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  Vuk  prcvodi 
ovako  II.  nnviini  zavjetit  grc.  ygafificnivi;  lat. 
scriba.  Pristupivsi  jedan  kiiizevnik.  Vuk,  mat. 
8,  19.     Cuvajte  se  od  kiiizevnika.    luk.  20,  46. 

KiVlZEVNOST,  kii'izevnosti,  /.  litterae,  monu- 
iiionta  et  litterae,  tiprav  usobina  onoga  koji  .Sfi 
hiivi  knigama  (koji  je  ki'iizevan),  ali  se  shvaia 
kao  l-olekti.vno  imc  od  kiiiga,  c,  te  znaci:  sve 
ki'iigr  Kopi'e,  Hi  .sto  sii,  o  nekoj  osobitoj  stvari  pi- 
siiiir.  III!  iiiij  ceiire  ono  (n  pjesmi  i  u  prozi)  sto 
jr  pisdnit  nil  zabin'ii  Htnoeima,  Hi  ydje  pisae 
jar]a  H'  .•<ii,iin  smji'  .miiir  iirgii  i  mis^ene  i  osje- 
eai'ie.  (}r,il:ii  kiiiiminsl  ina.'.r  hili  raznovrsna,  n.  p. 
po  stnici,  i>n  nlilikii.  jiii  ji^'ikii,  itd.  u  iiaSe  se 
vrijeme  kaze  i  narodna  kiiizevuost  za  ono  Ho 
sam  (nekoizeoni)  narud  jijeva,  priponijeda  ild. 
iistimicc.  —  isporedi  kiiiga,  d.  —  /''  )iai>c  jr 
vrijeme  /losfalo  od  kiiizevan.  —  Izinedu  rjeinika 
a  Stulicevu  (jliteratura,  eruditio,  doctrina,  scien- 
fcia').  Pak  cemo  onda  biti  jedan  narod  i  imati 
jediiu  kiiizevnost.  Vuk,  pism.  20.  Nije  Ii  sad 
vec  doslo  to  srecno  vrijeme  za  nasu  kiiizevnost  V 
20.  Pjesme,  zagonetke  i  pripovijesti  to  je  go- 
tova  narodna  kiiizevnost.  prip.  iv.  Na  ovu  kid- 
ZGvnosti  struku  naloziti  desnicu.  L.  Milovanov 
II.     Na  stetu  kiiizevnosti.    19. 

KNIZEVNAK,  »(.  vidi  kiiizevnik.  —  I J  jednoga 
pisea  Dulirovcanina  xviii  vijeka.  Jerud  zajodno 
s  zidovskijem  starovijecnicim,  posvotionici  i  kiii- 
zeviiaci.    B.  Zuzeri  227. 

KNIZEVSKI,  adj.  vidi  kiiiski,  kiiizevan.  —  Tl 
jednoga  pisca  xv  vijeka,  a  izniedu  rjecnika  ti 
Stulicevu  (v.  kiiizevan,  gdje  ima  i  adv.  kiiTzevski, 
V.  knizevno).  Da  navyknesi  vtsakoj  kiiizevbskoj 
lir-hlosti.    Konstantin  filos.  star.  1,  30. 

KNIZEVSTVO,  n.  vidi  kiiistvo  i  kiiizevnost. 
—  n  jednoga  2>iska  xvin  vijeka,  a  izinedu  rjec- 
nika u  Stidieeva  (v.  kiiizevnost).  Nemoj  so  uz- 
dati  u  tvoje  kiiizevstvo  i  mudrost.  M.  Raduir 
ISll).  —  I  u  Sidekovu  rjecniku:  (uz  kiiistvo)  ,H- 
teratur  (scUriftenthum;'. 

KNIZICA,  /.  dem.  kiiiga.  —  Ttijix  je  slain, 
isporedi  stslov.  kiiizica. 

SI.  vidi  kiiiga,  a,  a).  —  U  Mika(inu  rjecniku: 
knizica,  malo  hartije  .scheda,  schedula.  phylidu. 
phylura,  chyrographum' ;  kiiizica  koja  .so  dasa 
na  vrati  ,boletta'  , tessera' ;  (/  Jielinu.:  .coiliila' 
scheda' -  182'J ;  u  Stulieera:  ,scliodula,  r-hartula'. 
Ii.   vidi    kniga,    a,    h).    —   [ziiiedn    rjefnikn  u 

9 


Ki!riJ>;iCA,  b. 


130 


1.  KIsIIZNIK,  a. 


AIikn(iiiu  (kni/.ica,  raala  poslanica  ,epi.stoliuiir), 
II  Belinii  (,iettorottii' .epistolium'  4:S5a;  jvigliotto, 
specie  di  lottoni  breve'  .epistolium'  7(J")I>),  u  atu- 
lirevu  depistolium').  Knizice,  nut'  podi  k  oiiojzi 
Sospodi.  §.  Menftetii— (i.  Dr?,i6  474.  Ki'iiXica 
od  tvoje  pameti  sabrana,  u  ruke  ka  mojo  ovili 
dana  bi  dana.  H.  Luoic  iCi'i.  Nikoiau  ti  noiuoj 
izreci  tuXice,  iiiti  li  uzrok  moj,  ma  vjonia  ki'ii- 
zicG.  N.  Naleskovid  '2,  14.  Nog  tebo,  ki'iizico, 
priklono  ja  mo)u.  2,  63.  Ne  pisao  ni  meiii  ni 
nikomu  od  svojih  jednu  ciglovitu  ki'ii/icii.  M. 
Drzic  266.  Vidjese  jednu  golubicu  vijati  tarn 
ovamo  po  crkvi  iznad  puka  uoseci  jednu  kiiizioii 
koju  iz  kluna  pusti.  F.  Lastri6,  ned.  282. 
c.  vidi  kriiga,  c. 
aj  u  mnnzini  n  jednmne.  —  Izme.du  rjci- 
nika  u  Vrancicc.vu  (,libollus'),  u  Mikalinu  (kni- 
/.ice,  male  ki'iige  Jibellus'),  ((  Bclinu  (.libretto' 
.libellus'  438a),  ii  Bjclostjimcnni.  (Jibellus,  libellus 
pusillus  non  magnus,  biblion'),  u  Slulicei-u  (,li- 
liellus').  V  drugom  delu  ovih  ki'ii/.ic.  Nariion. 
44''.  Budite  ove  ki'iizi«e  I'lim  za  nauk.  46[i. 
Koga  zdolu  n  ovih  kiiizieali  postavili  jesmo.  S. 
Budinic,  i.spr.  22.  Hocemo  za  ovimi  knizicami 
uovi  testamenat  stampati.  Kateh.  1.'561.  Al''.  Da 
ponese  jedne  ki'iizice  duliovne  k  svetoj  opatici. 
B.  Kasic,  per.  137.  Kako  osobitijem  nacinom 
uci  slozuik  u  ovizijeh  knizicah.  S.  Matijevic  13. 
Slozi  ove  kiiizice.  P.  Radovcic,  nac.  4.  U  evan- 
geliumskih  svojih  knizicah.  P.  Vitezovir,  kron. 
I.  Odabrah  primiti  u  nas  slavni  jezik  ovo  ki'ii- 
zice zvane:  ,Pokrip}enje  umiruci'.  L.  Terzic  vii. 
y^eledi  ja  da  .svi  dobro  umremo,  nakiti  ja  ove 
knizice  s  mnozimi  nauci.  viii.  Da  me  drugo 
nije  ganulo  za  i.stumaciti  ove  kiiizice.  P.  Ma- 
cukat  H.  Pisme  duhovne  izvadene  iz  ki'iiga  oca 
fra  Tomasa  Babica  i  za  vecu  lakost  stioca,  pi- 
vaoca,  prinesene  u  ove  kiiizice.  T.  Babic  1.  Pro- 
mis}avajuci  kako  stvar  pripotribnitu,  svrhu  pri- 
pravjena  k  misi,  da  nitkor  do  ove  dobe  nije  hotia 
iwstaviti  u  kiiizicah.  I.  Kra}ic  3.  Isto  je  cinilo 
priguuti  mene  da  ove  moje  male  kiiizice  V.  Gr. 
M.  P.  prikazem.  J.  Banovac,  uboj.  3.  Ovi  dio 
cetvrti  tvoritej  prinese  iz  kiiiziea  talijanskije 
jParoco  all'  Altare'.  P.  Lastric,  od'  i.  Naj  lipsi 
na'odim  (rasloy)  u  recenije  kiiiziea.  test.  206ti. 
No  iiahodeci  se  u  mojim  kiiizicam  muoge  stvari..., 
recene  kiiizice  pristampajem.  And.  Kacic,  razg. 
1.  Stij  s_pomiiom  ove  kiiizice.  Ant.  Kadcic, 
predg.  I.  Sa|emo  ove  dragocine  knizice.  Grgur 
iz  Varesa  8.  Sva  u  jedne  kiiizice  sakup|ena  go- 
voreiia.    14. 

b)  u  jednini.  —  Izmedu  rjecnika  u  Jamhre- 
siceiru  (,libellulus'),  ii  Voltigijinii  (Jlbricciuolo, 
libretto'  ,biichlein'),  it  Vukovii  {,das  biichlein'  .li- 
bellus'). U  ovoj  kiiizici.  J.  Mikala.  gram.  4. 
Da  (se)  zna  ka(da  se)  je  povezala  sija  kiiiziea. 
Ead.  1,  179.  (1682).  Sloziti  onu  od  zabava  du- 
liovnili  kjiizicu.  A.  Kanizlic,  uzr.  59.  Sveti  Igna- 
cija  uci  u  kiiizici  imenovanoj.  57.  Drzase  u 
ruci  otvorenu  kiiizicu  (apoc.  10.  2).  E.  Pavic, 
ogl.  676.  tlkor  malovridnosti  covicanski  po- 
stavjen  u  jednu  kiiizicu.  V.  Dosen  i.  I  imase 
u  ruci  svojoj  kiiizicu  otvorenu.  Vuk,  otki'.  10,  2. 
Sve  one  pjesme,  sto  su  u  prvoj  kiiizici  nastam- 
panfi.    nar.  pjes.   1824.   1,   15. 

c)  u  mnoHni  o  nmostmi-.  Imam  kiiizic 
svetih  ja  josco  ne  malo.  A.  (reorgiceo,  nasi.  323. 
Istina  je  da  su  miioge  kiiiXice  od  nauka  duhovni 
na  svitlost  izasle.  F.  Matic  3.  U  narucnima  dje- 
tiiiinia  kiiizicama.    B.  Leakovic,  nauk.  455. 

KNTZINA,  /.  iiuijm.  kiiiga.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  iziuedii  rjecnika  a  Beliiiu  (knizine  .cartaceio 
cho  non  servono'  ,chartae  imutiles'   174^),  u  Bjc- 


li)ntji'n<'i:vH  (kiiizine,  paperi  za  nijediiu  potrobu 
.cliartao  iiiutilos'),  a  Vnltigijinii  (,libraccio'  ,ein 
sclilechtes  biich' ;  kiiiXine  .oartaoce,  libracci' 
,schlRcht6  bii(!her  .makulatur'),  u  Stulic<:iiu  (,vilis 
liber').  Bit  (ip  u  ogaii  ko  kiiizine  izmrfieno  od- 
raetiiuto.  B.  Zuzeri  32.  U  jedan  zavitak  od  kiii- 
ziua  opajenijeh.  237.  Istegiui  prikrupne  kiiizine 
da  l)ija§6  sti-ahota  razgledat  ih.  Blago  turl.  2,  274. 

KNIZITE^iAN,  knizit6|na,  adj.  a  Stulieevit 
rjeeniku:  v.  kiiizevan.  —  nepouzdano. 

KNIZJE,  n.  cull,  kiiiga  Hi  kiiige  (nidi  kiiiga, 
c).  —  Sami)  u  knigama  piHanima  crkvenijem  je- 
ziknm  (sn  atarijim  uhlihun  kiiizije),  a  izmedu 
rjcciiikii  II  J)iiiiici<'evii  (knizije  .libri').  Vb  sblira- 
liiMiijo  rvziiice  crkovne,  kiiizija  i  sbsudbb.  Glasnik. 
49,  363.  (1326).  Jeliko  mi  bysti.  vbzmozbiio  pri- 
loziti  liramu  semu  selb  .  .  .  i  kbiiizija,  i  Cbstnyje 
krhstj'  okovanbiiyje .  .  .    Mon.  serb.  91.  (13.30). 

KNIZNEV,  adj.  vidi  kiiizevan.  —  Samo  na 
jednom  iiijeMu  xviii  vijeka,  ydje  Hoji  nom.  jil. 
kiiiznevi,  a  muze  hiti  da  je  stamparska  pogreskn 
mj.  kiiizevni.  Sami  Krstjani  kiiiznevi,  krajevi  i 
gospoda  velika  sfetkuju  liegovo  (svetnga  Tomasa) 
prislavno  ime.    V.  M.  Gucetic  163. 

1.  KNIZNICA,  /.  mjesto  (kiica  Hi  dvornica, 
doorana)  gdje  se  hrane  kilige  za  cifane  (ne  za 
prodaju).  —  Iiiia  i  rus.  khii;khhh;i  ■•  isliji  in  ziki- 
eenem.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izimdii  r/'inikti  ii 
Mikalinii  (,bibliotli6ca')  gdje  se  iiuj  jiriji  mihudi. 
u  Bdinn  (.libraria'  .bibliotheca'  438"),  n  Bjeln- 
stjcni-KKu  (kiiiznica,  kiiizna  komara,  hiza,  kiiigo- 
liraiia.  kiiigaouica  .bibliotheca'),  u  Jambresiccvu 
(.liililinHii'.  :i- ,  i(  \'iilhiiijiiiii  (Uibreria,  biblioteca' 
,l.n.lintli.-k- .  /(  Stnlirrni  (, bibliotheca').  Pak 
kiii/iiiiii  vi-siiu  joj  skupi.  J.  Kavaiiin  244*.  Ovo 
pismo  bi  nasasto  u  kiiiznici  carigradskoj.  u  And. 
Kacic,  razg.  (1780).  v.  Trazise  u  kriizniei  .  .  .  i 
nadose  kiiigu ...  D.  Danicic,  jezdr.  6,  1.  Kiiiz- 
nica, stat.^jbibliothek,  biichersaal,  biichersamm- 
lung'.   B.  Sulek,  rjecn.  znaustv.  naz. 

2.  KNIZNICA,  /.  kuizeuno  zcnsko  celade,  zenskii 
eefade  kao  kiU.inik.  —  U Stiilicerti  rjeeniku:  ,inu- 
lier  61-udita'.  —  Ima  i  riis.  KHH5KHHi(a  .s  nvijeiii 
znacci'ie.m. 

KNIZNICAN,  kiiizicna,  adj.  koji  pripada  kniz- 
nici  (vidi  1.  kiiiznica).  —  U  Sitlekovu  rjeeniku: 
kiiiznicni  ,bibliothek-  (in  zus.)'. 

KNIZNICAK,  m.  covjek  koji  cuva  kniznicn 
(vidi  1.  kiiiznica),  koji  upravla  knimicoin,  koji 
je  nad  kniznicom.  —  U  na.se  vrijeme,  iiacinr.iui 
od  kiiiznica,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulirei'it  (v. 
kiiigar).  Placa  za  kiiiznicara  iznosi  1400  tor.  na 
godiiiu.  Zbirka  zak.  1,  178.  ~  I  u  Siilekoni 
rji-cniku :  ,bibliotliekar'. 

KNIZNirAKSTVO,  ti.  kiiihiicarev  posao.  — 
U  i^iilikorii   rjii'iiikii :  ,bibliotliekariat'. 

1.  KXI/.NIK,  III.  ki'iizin  icrjek,  isporedi  kiii- 
zevnik.  —  Bijec  je  prusluifif^ka,  isporedi  stslou. 
kiiizbnikb,  rus.  KHiiHaun.i,.  c/v.  kniznik,  po}. 
ksiaznik,  ksieznik  (ki'iiidr.  kniinicar).  —  Izmedu 
rjecnika  u  Mikalinu  (kod  kiiizevan  i  znan),  u, 
Belinu  (.letterato'  ,litteratus'  43o-i),  a  Bjelostjen- 
cevu  (v.  kiiizevnik),  ((  Voltigijinu  (v.  kiiizevnik), 
u  Stiiliceou  (v.  kiiizevnik  iz  Bjelostjeiiceoa),  u 
Danicic.evu  (kiiizbnikb  ,literatus'). 

11.  vidi  kiiizevnik.  Enoh  nebeski  ucite]  i 
kiiizuik  pravadni.  Pril.  jag.  ark.  9,  90.  (1486). 
Odluci  sazvati  svi  kiiiznici  i  mudrojubei  vridni. 
Ziv.  kat.  star.  1,  221.  Od  potribe  bo  jest  da 
kiiige  mnoza  glas,  da  pomoc  bude  nest  po  svit 
kiiiziiika  klas.  M.  Marulic  14-5.  ^ubav  k  veri  i 
ka    kiiiznikoiii    dobrovolonje.    S.   Kozicic   51''.     I 


1.  KlinZNIK,  a. 


4  KO 


on  poda  nikoje  istinom  apostole,  a  njeke  pro- 
roke,  a  nikoje  istinom  vandelisfce,  a  nikoje  pa- 
stire  i  kuiznike  {tfid'anxaXov^.  doc.torns).  N".  Ra- 
ijina  SOSb.  paul.  ephes.  4,  11.  Veliki  ki'iiznice. 
Zborn.  85a.  Smrt  kosi  i  kniznike  i  oruziiike. 
M.  Vetrauio  1,  29.  Ovdi  je  smrt  vi-idnoga  kiii/- 
nika  pod  mramor  spremila.  1,  "204.  O  Splite, 
.  .  .  u  tebi  kiiiznici  mnozi  se  rodise.  P.  Hekto- 
rovic  2-5.  Uzdahe  ti  nose  tvoji  druzbenici,  mlade 
mome  kose,  a  pisni  kriiznici.  62.  Svi  te  glasom 
h-pale  do  neba  i  ctuju  veli  razumnici,  ne  mis- 
cane  sami,  da  izvan  kiiiznici.  6:3.  Za  mens  nije 
ki'iiga  ni  kniznik.  M.  Drzic  410.  Kiiizuice  di-agi 
moj,  ki  mudros  slideci  ...  JJ.  Kaiiina  Cyo".  Od 
kniznik  Apolonovih  i  vlha^•  iskase  uznafci,  ka- 
kovo  dite  hoce  biti.  Aleks.  jag.  star.  3,  225.  Ci- 
niti  se  kiiiznikom  ue  umijuci  stanovito  ni  slova 
poisnavati.  M.  Divkovic,  nauk.  W>.  Ima  dati 
razlog  kniznik  od  kiiign.  OS*.  i\"o  bijahn  tada 
kiiige  i  kiiiznici  uciteji  n  onoj  svitlosti.  B.  Kasic, 
fran.  3.  Tim  u  mnogoj  slavi  i  diei  slnzise  joj 
prvi  od  svijeta  i  junaci  i  kiiiznici,  i  za  strazo  i 
za  svjeta.  I.  G-undulic  277.  Tmaju  bil  sveli  i 
kiiiznici.  I.  Drzic  254.  Stari  i  novi  kiiiznici.  I. 
Ivanisevic,  kit.  259.  Dusa  jeiua  polribu  od  mnozili 
stvari  za  izvrsiti  moc  od  razuminja.  liako  prave 
kiiiznici  {,kniznitci').  P.  Eadovcir.  ist.  157 — 158. 
Gospodina  Tomka  Mrnavcira  biskupa  liosaiiskoga 
primudroga  i  dobroga  kiiiznika.  M.  Hijankovic  v. 
Ne  najdoh  jos  nijednoga  pisca  ni  kiiiznika,  koji 
bi  s  malocom  dijackih  aliti  hitinskili  slov  obiljp 
lirvatskoga  nasega  jezika  dnlim  ali  pravo  pisal. 
P.  Vitezovic,  evil.  vu.  Ti  si  kiii/.uikov  svitlost. 
A.  Vita|ic,,  est.  409.  Kijeh  so  lijop  liroj  od  kiiiz- 
nika i  od  jnnaka  vscijeli  piso.  .1.  Ivavaiiin  S7'i. 
Svijem  kiiiznicim  zadosta  je  ocilo.  I.  Dordic, 
bon.  Til.  Razlozitije  govore  koje.  su  so  ali  iz 
kiiige  ali  od  kiiiznika  naucale.  Pisanica.  5.  Ako 
kniziiika  ne  bude  koji  bi  vas  i  na  nijcsto  vedov- 
nika  ii  vjeri  i  Jubavi  Bozjoj  okrijepio.  (i.  Svje- 
dooi  mi  ovu  istinu  oni  kiiiziiik  koji  u  sfotomu 
zboru  tridontinomu  rece  ove  zlatiio  rijoci.  V.  M. 
Gucetic  IG.B.  Priletit  kiiiznika  slavom  pora.  A. 
Kauizlic,  roz.  119.  11"  cestitog  otea  siiia  il'  kiiiz- 
nika od  mudrina.  V.  Uoseii  120".  Kako  skupno 
beside  kiiiznici.  .\iit.  Kadoic  39(i.  /.ivot  i  po- 
kora  ove  .svetice  nijesn  poznani  nsvpin  kiiiziii- 
cima.    N.  Marci  6. 

b.  pisar.  Jako  i  trtsti.  kiiizhnika  skoropisi.ca. 
Daiiilo  3tj9.  A  vele  maiie  pisma  kiiiznii-i.  Mon. 
Croat.  107.  (1470).  Uciuit  veliko  prelate,  guvci- 
nature,  sudce,  kiiiznike  i  kapetano.    I.  Drzic  2t)7. 

C.  li  prijevodima  Hdiiagn  zni-jeta  preiiia  fire. 
'/Qa^UiUttTivi.  lat.  scriba,  ispuredi  kiiizevnik  "" 
kraju.  Eto  ja  salu  k  vam  proroke,  mudarce  i 
kiiiznike.  Beruardin  10.  matth.  23,  34.  Sku|iitsi 
fse  vladafce  popofske  i  kiiiznike  od  puka .  .  .  14. 
matth.  2,  4.  Gdi  se  kiiiznici  i  starci  zbiraliu.  N. 
Rauina  91b.  matth.  26,  57.  I'oslani  od  starjo.sina 
popovskijeh  i  od  kiiiznika.  97'>.  marc.  14,  42. 
Vladavci  popovski  i  kiiiznici.  .Viiton  Dalm.,  iiov. 
test.  32-1.  Gdi  se  kiiiznici  i  starisina  bihii  sa- 
brali.  M.  Alberti  457.  matth.  20,  57.  Skupisc 
se  svi  popovi  i  kiiiznici  i  starisiiie.  475.  marc. 
14,  53.  Skupise  vijece  prvijeh  |iosvct,ite}a  i  kiiiz- 
nika.   S.  Rosa  3.51'. 

(1.  vidi  kiiigonosa.  Piwlasmo  tuzi  [ilavj.  pn 
iiLoru  i  kniznika  po  suhu  da  dodu  do  vase  mi- 
losti.  Spom.  sr.  1,  13.  ^139S,l.  Kiiiznika  jevroj- 
skoga  odpravi.    Aleks.  jag.  star.  3,  255. 

2.  KNIZNIK.  m.  ormar  ydji:  si;  hraiir  hUfir. 
—  Xacinenu  u  riiiie  rrijimr.  —  r  bulrkoi-ti  rj/r- 
iiiku  :  .biicherschrank'. 

KNIZNOST,  kiiizuosti,  ,/'.  osolniin.   miiKja    hnji 


1. 


ako,   I,' 
1.  ko. 

l/l)(sko)l 


je  knizan.  vidi  knizevuost.  —  J\iu  don  iiijeslu 
sviii  vijejca.  Iz  grcko  ki  kiiiznosti  prenise  ti 
lie  mudrosti.  .1.  Kavaiiin  177''.  Krepos,  znaiie, 
kniznos,   mndros  ...    N.  Marci  4. 

KNIZNOSTANISTE,  n.  vidi  I.  kiiiznica.  —  f/ 
jednoga  piscn  xvui  viji'ka  (po  iiikavskrim  i/oviini 
$a  -i5c-  inj.  sti.  Ona  pisma  koja  sn  izvadjena  iz 
ooiti  kniznostanisoi.  A.  d.  (iosta  2,  IJ4.  —  iiepo- 
uzdano. 

KNIZNOSTEAZNIK,  m.  kniguimi;  i.yiorcM 
kiiigostraznik.  —  U  jt'dnofin,  piaca  xviii  rijekn. 
Anastasio  kniznostraznik.  A.  d.  Costa  2,  26.  — 
nepouzduHO. 

KNtZNI,  adj.  I'idi  kiiizan.  —  U  jtdiniijii,  pisca 
XVIII  eijcka.  Oriizje  je  kiiiziia  mudros.  D.Basic 
21s.  Cini  sagradit  kiiiziia  ucista,  da  u  liih  djeca 
i   mladici  ostanu  uvjegbaiii  u  krepostih.    220. 

KNIZURINA,  /  auym.  kiiiga.  —  U  naSe 
vriJKtne,  a  izmedii,  rjecnika  it  Vakitoii,.  Otvori 
veliku  i  staru  kiiizurinu.  S.  Lubisa,  prip.  48. 
Tri  debole  rnkopisne  kiiizurine.  M.  PavlinoviA, 
rad.  57.  Ne  riie  po  kiii/ariiiam:i.  M.  D.  Mlli- 
Aevic,   zlosel.  8(1. 

KO,   (idv.   villi.    I,   kao. 
KO,   nnij. 

t.  villi  ako.  —  I'll  avoj  ,/<•  priiiei  okrnvno 
tv  HI'  trrhii.  misliti  da  hi  hila  ista  rijec  Hn 
Xiiliizi  SI'.:  <i)  i(  starom  rtckopisu  gla- 
Ko  mi  liostemo  poloziti  10  rasoh  na- 
vlastnih  .  .  .  (primjer  nije  potpwn,  tr  se  lie  po- 
ziiiije  znai'cne  rijeci  ko,  ali  izdavalae  I.  Milcetic 
timaci:  <iko).  Starine.  23,  73.  (1496).  —  h)  cestii 
II  jvilntiifii  pisca  cakavca  xviii  vijcka  (Kavanina) 
kiiji  iiio.:v  liiti  da  je  sam  okn'iio  rijec  radi  stilia. 
Ko  se  Villi  lie  ne  prnzate,  volika  vara  vijek  svjet- 
lina  prit  ne  more.  J.  Kavaiiin  129^1.  Ko  no 
livalim  skladiio  vec  ili,  nij'  moj  uzrok,  neg  mu- 
ce(''ih.  15(Kt.  Sudac  da  ima  ne  osudit  nijednoga 
ko  liegovu  sliSao  prijo  nij'  obranu.  345b.  Er  ko 
esapi  liih  ne  lazii,  od  zlili  so  je  obarovat.  409a. 
^ubav  Bozju  ko  ne  ziiades,  s  raja  i  pakla  cin' 
da  znados.  Hoob.  —  r)  jedaii  put,  ii  drugoga  pisca 
XV 1  a  vijeka.  Ko  bi  opet  Bog  poslao  potop  na 
zemju,  da  mozemo  u  kulii  pobiguuti.  And.  Kaciii, 
kor.  11.  —  d)  u  iiasc  vrijnne  u  Istri.  Ako  bude 
Dunaj  priplivala,  to  cc  biti  mlada  delijica,  'ko 
ne  bude  Dunaj  priplivala,  to  ce  biti  lipota  di- 
vojka.  Nar.  pjes.  istr.  1,  13.  Pojajte  ga  u  bele 
butige,  ko  j'  divojka,  co  zbirat  prsteue,  ko  jc 
juuak,  ce  zbirat  oruzje.  1,  27.  Ko  ni  pisma  do- 
recena  bila,  neka  piva  koji  boje  ziiade.  1,  44. 
'ko   lii  ti  se  srica  namirila,   ozeni  .so.    2,   127. 

li.  II  i.itom  glag'ijskiiiii  nikopisii,  o  kujem^  si- 
kazalii  kud  a,  a)\  ii''ilii:i  sr  ova  rijec  i  s  drugijcin 
znai'eiiima,  titkij  ii.  ji.  sUiji  prod  pace  kao  da,  ie 
ko  pace  znaci  sto  i  dapace.  Niina  se  zato  slo- 
boditi  ni  slaviti,  ko  pace  se  ima  bojati.  Starine. 
23,  74.  (1496).  Zatim  di  pismo  tri  rici,  kih  ni- 
inamo  tamo  minuti,  ko  pace  imamo  dobri  casto 
vspominati.  74.  Morete  poznati  da  se  ni  zlato, 
,ko'  pace  je  mido,  ko  tako  broci.  74.  .Teda  si 
bude  parol  za  utezanije  svoga  prijatela,  ko  zato 
dobri  si  on  vii,  da  se  ni  pravi  mir,  ko  pace  su 
otrove  (ii  ovuih  primjent  prvo  ko  va{a  da  znaci: 
kojei.  74.  —  U  ovijem.  primjerima  kao  da  je  istn 
stii  1.  ko:  Zidove  ne  taknusc  nasii  gospoju  ko 
nici  Krstjane.  —  A  imil  bim  svidofiastvo  onih 
ki    ga    dobro   znaju  i  [jravo    mu  slu/.o,    ko  on    je 


visiie    dobro. 


Ki  I.  kala,   / 
KO,    praep. 


Potla    pride   k   poganom  ko  h 


.    vidi   2.   ka. 
villi    2.  k.    - 


U  jrdiiogn  pis 


4.  KO 


182 


1.   KOB,  b. 


XVII  lujeka,  koji  npotnhlavd  (wnj  iil>UI;  samn 
pred  rijediina  ito  poiinu  ylasom  o.  Htijase  poci 
s  ovoga  svijeta  ko  otcu  svomu.  M.  Divkovid, 
nauk.  651).  PoJe  ko  otcu  svomu.  f>(>'>.  I'o  dva 
nafiina  idemo  ko  ovoj  svrsi.  OTi^.  Da  ko  onoj 
neizreConoj  trpezi  mene  privesti  dostojis  so.  lO.")''. 
Postiti  cu  ko  ot-istenju.  zlam.  431>.  —  J)nir/i 
lirimjeri  sto  hi  nw(jli  amo  pripndati  nijesu  dosta 
pimzdani,  tako  ii  Duamc  raf<i  da  je  ko  is(.t>  .sto 
1.  kao:  Pokajaiije  se  iste  ko  takovu  sakrameiiiu. 
S.  Matijevic  15.  a  nekijcm  kiUgama  ovoi/a  vijeka 
pisanima  cirilicom  jamacrw  je  oblik  ruski  a  ne 
nas ;  I  tako  poce  svjataja  Marija  ko  odru  priiiositi 
oiuofurt  svoj.  Starine.  18.  170.  (ritkopin  onoya 
vijeka).  Olirativsi  se  ko  Grospodu.  Nar.  pjos. 
mag.  1863.  94.  Zdravo  Pilip  ko  Starabotu  dnilfl. 
1S84.  9,8. 

•5.  Ky,  pron.   ridi  iko. 

1.  KOB,  /.  omen,  augurium;  oc.cui-.-ius ;  color 
oris;  aetas.  —  isporedi  2.  kob.  —  I'o  Vukonu 
rjecniku  akc.  .sv  np  inijeHu,  osim  Inkatioa  u  ku- 
jemii  je  po  snj  /iriliii  k6bi;  al.i  sain  cud  ovu 
rijec  s  driKjijim  nl-'-rnhiiii  u  yen.  siny.:  kobi,  te 
je  taki  i  u  n^tulijiiii  pudczima,  osim  nnm.  i  ace. 
sing.,  he.  K6bi,  in.'<tr.  kob(n  (ako  ima  mndzina, 
i  yen.  pi.  k6bi,  dat.,  itistr.,  Inc.  k6bima).  zadiii 
se  akc.  potvrduje  i  ylayokim  k6biti.  —  Bijec  je 
jamac.no  stara,  isporedi  stsl.ov.  kobb  i  sirus.  icnfib 
(olxije  augurium),  a  mozc  biti  i  praslavetiska, 
isporedi  ces.  pokobiti  se,  uapjeti.  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Mikajinu  (,incontro'  ,occursus'),  a  Belinu 
(,augurio,  cioe  presaggio  di  qualche  cosa  futura' 
,aiigiu'ium'  119'';  ,prodigio,  segno  di  cosa  futura' 
,portentum'  587''),  u  Voltiijijinii  (,augurio,  pre- 
sagio'  ,gute  verbedeutung,  gliickwunsch'),  ii  Stii- 
liccvu  (,augurium,  auspicium,  omen,  oocursus, 
praesentia,  adspectus,  forma,  facies'),  u  Vukovu: 
1.  susret  ,die  begeguung'  ,occm-sus' :  ,Dobra  kob ! 
(govore  po  Krajini  Negotinskoj  kad  se  sretu  dvo- 
jioa).  —  2.  (u  Lici)  covjek  lijepe  kobi;  ii  Dani- 
ciceva  (kobb  ,aetas'). 

a.  augurium,  omen,  sreia  (sto  se  slati),  sluliia, 
snamene  (po  kojemu  se  dobro  Hi  zlo  shiti).  — 
nvo  va}a  da  je  naj  starije  znaiene. 

a)^iiopcc.  Ter  mi  se  dobrom  kob  po  srjeci 
ispuni.  S.  Mencetic  25-5.  Ne  znase  kii  kob  to 
navosti  jimase.  P.  Zoranic  27''.  Ku  kob  doniti 
(ijiKisr  siii'iit)  razmisjase.  28''.  Na  torn  kolu  do- 
lioil.i'i  \  it"zi  od  zemaj  kob  sebi  i  nai'ok  pitahu 
(/(  iilniiljijskili  striinah).  Aleks.  jag.  star.  3,  230. 
Ako  se  hrabar  mnis,  sam  ti  kobi  na  liem  poisdi. 
310.  Da  ne  vjerujemo  u  san,  u  kob,  u  pticu . . . 
M.  Divkovic,  nauk.  1121'.  a.  sada  niku  kob  tu- 
jini  kladu  na  li,  govorec  da  je  rob.  D.  Barakovic, 
vi].  147.  I  da  joj  se  toj  kad  zbude  (visiia  ukloni 
kob  dosuica),  ne  bi  osla  tvorbe  hude.  za  utvi-dit 
se  vik  carica.  I.  Gundulic  300.  Taku  kob  od- 
vrati  od  nas  svemoguci.  I.  T.  Mrnavic.  osm.  29. 
Ocitu  gledamo  kob  nasoj  uesreci.  I.  Dordic,  uzd. 
7G.  Kraj  Manases  razgledase  sue  i  kobi.  Blago 
turl.  2, .».  !^udi,  vidite  li  kobi  sa  nebesa?  Osvetn. 
1,  48.  Docim  cura  tiilce  kobi  gata.  1,  54.  Svakom 
svoje  vaja  rijesit  kobi.    3,  39. 

b)  0  kobi  .se  kaze  da  je  dobra,  b<i(a.  Ne 
scijenu  dobru  kob.  §.  Mencetic  140.  ,Teli  dusa 
bo}u  kob  da  sluti.  32f).  .Ja  sam  po  kom  se  dobra 
kob  narice.  G.  Drzic-  3G0.  Dobra  kob,  junaci! 
preni  nadoh  .sto  sam  htio.  M.  Vetranic  2,  309. 
Dobra  kob,  junace!  sto  si  tu  tako  sam?  M.  Drzio 
48.  Povrat  mi  dobru  kob  da  poziv|u  v  pokoj.  P. 
Zoianic  12'i.  Odlu6iv  odkud  bola  kob  izide  pojti. 
32».  Na  t',  ^ube,  ovoj  nosi  s  kobju  dobrom. 
4iiii.  S  dobrom  kobi  sad  posvetiliste  nee  da 
rinini.    D.  Zlataric'-    15".      Ucmi    dobru    kcib!     D. 


BarakoviA,  vil.  284.  S  dobrom  kobi  na  da,n  ovi 
toiak  za  tog  da  nliiti,  popijevajui  za  volovi,  tesko 
ralo  ovijotjera  kiti.  1.  (lundulic  12(i.  Ali  vele 
8  bo|om  kobi  .sad  Vladislav  novi  u  slavi  blizu 
Varna  cara  dobi.  318.  Dobru  kob  kobiti,  hoza, 
(liih)  i  ja  smio.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  109.  Kob 
to  doljra  vazda  ukobi.  I.  Ivanisevic  192.  Dobro 
kobi  predvide  se.  P.  Kanavelid,  iv.  15.  —  cestila. 
Ovu  stvar  za  cestitu  kob  iliti  zlamei'ie  drzaSe. 
A.  Kanizlic.  kam.  264.  Keda  uzovnike  po  pie- 
menu  i  po  dobi  i  fiestitoj  kobi.  Osvetn.  1,  44. 
—  sreciia.  Nad  gradom  carigradskim  kob  sriona 
pripiva.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  184.  —  vrla.  Boga 
blagodari,  gdje  mu  borbi  vrle  vraca  kobi.  Osvetn. 
2,  150.  —  vesela.  T  od  vesele  kobi  cuti  u  svom 
srcu  zivo  ufauje.  P.  Kanavelic,  iv.  97.  —  u  ovom 
primjent  kao  da  samo  kob  znaei :  dobra  kob :  AV 
si  kob  ali  jad.  ali  mir  ali  rat,  al'  srica  al'  ue- 
sklad.    D.  Bar'akovic,  vil.  289. 

c)  0  kobi  se  moze  kazati  da  je  zla,  yora. 
A  junak  vele  dan  nositi  mac  bude,  da  se  liim  u 
jedan  /.le  kobi  sab^ude.  N.  Dimitrovic  29.  Zla 
ti  kob,  liadate,  a  joste  gori  bijes!   N.  Najeskovic 

1,  181.  Tako  vi  zla  kob  ne  ukobila.  M.  Drzic 
412.  Ovi  dva  s  kobju  zlom  vidjese  bijeli  dan. 
D.  Zlataric  86*.  Pojdose  ua  svoj  put  s  zlom 
kobju.  Ivan  trog.  16.  Kako  uike  zale  kobi  misli 
inoje  stase  pune.  D.  Barakovic,  vil.  204.  Zla 
mo  kob  naskoci.  280*.  Zla  ga  kob  skobila.  Ra- 
dojevic  36.  .Sa  zlom  cesti,  s  gorom  kobi.  P. 
Kanavelic,  iv.  588.  Sad  mi  je  Bog  da  mijer,  i 
niJG  sotono  ni  zle  koVii.  S.  Margitic,  fal.  197. 
Rat,  kugu,  od  liiU  daje  svaku  i  zlu  kob  da  ti- 
ramo.  J.  Kavai'iin  5051>.  Pa  docim  se  Bogu  po- 
molio   da   mu   kobi   zle   na  putu  krusi.    Osvetn. 

2,  22.  Svaki  danak  gore  po  liih  kobi.  3,  21.  — 
Imda.  Dalec  bile  kobi  hude!  D.  Zlataric  67». 
Hude  kobi,  prijeka  sluta  carsku  glavu  visni 
ukloni ...  I.  Cfundulic  .505.  —  losa.  Al'  odluka 
ne  probavi  iiudih,  jer  s  losom  se  ukobio  kobi. 
O.svetn.   1,   11.      Losa   kob  je,    poglavico    harna! 

1,  65.  —  lata.  A  vrleti  protrnuse  hladne,  s  juto 
kobi  ptica  nebozijeh.  Osvetn.  1,  7.  —  nmcna. 
A  kaluder  muone  kobi  tlapi.  Osvetn.  2,  135.  — 
placna.  A  oni  proklet,  s  koga  izlaze  na  dan 
blag  nam  plaf.ne  kobi,  tko  liposti  lipos  vaze,  a 
za  zlato  da  grdobi.  I.  (lundulii  163.  —  porazna. 
Ne  spomii'iajte  radi  Boga  i  srece  junacke,  .a  du.s- 
manske  rad  porazne  kobi.  Osvetn.  2,  91.  — 
prijeka.  Da  ti  pades  (uklonio  Bog  tvu  glavu 
kobi  od  prike!).  G.  Palmoti6  2,  116.  —  strasna. 
Dalek  strasne  kobi  ove  Bog  od  nase  kuce  ukloni ! 
G.  Palmotic  3,  169''.  —  teska.  Videnje  puno 
udesne  teske  kobi.    P.  Kanavelic,  iv.  258. 

b.  occursus,  obviam  itio,  sretane,  susret.  — 
Mogln  bi  ,se  ciniti  da  je  ovo  znaiene  starije  neyo 
prro  (kod  a),  a/i  .•.<■  t,'  iir  pofrrdnje  n  drnyijein 
je~i(:ima  i  u  shtnjnii  ki'iiiaimi  (naj  prri  se  iiiil 
oiiit  znaiene  nala.i  a  .Mika(ini(  rjecniku).  inoyl.n 
bi  i  bin  da  se  od  sanwya  pozdrava  kod  srelana 
(dobra  kob  1)  naiinio  ylayol  skobiti  se,  pa  se  po 
ooome  shiHitilo  da  kob  ima  ovn  znaiene.  U  kob 
liima  Isus  pojde.  F.  Lastric,  test.  158*.  Jeru- 
zolim  danas  je  dosao  u  kob  Mariji.  391''.  Kail 
je  bio  cardaku  na  vrati,  kob  ga  kobi  Stevanova 
Juba,  zagrli  ga,    pa  ga  i  poj.ubi.    Nar.  pjes.  vuk. 

2,  300.  Pa  koi'iica  u  kob  vojku  pusti.  B.  Radi- 
covic  (1880).  15(i.  Upire  (Belanica)  u  Mlavu  kod 
razvaliua  grada  Kudelina  gde  se  sastaje  s  malo 
ni/.im  ogrankom,  koji  ovome  ide  u  kob  sa  Vrai'ia. 
Glasnik.  4.3,  280.  —  Anio  primam  i  pozdrar : 
doliia  kob!  od  prosloya  vijeka;  u  starijim  pri- 
mjeriiua  (vidi  kod  a)  jamacno  znaci  Sto  i  dobra 
sreca!      Pr\i,  rokavsi  mu    dobra   kob.  upita  ga... 


1.  KOB,  b. 


KOBAN,  1,  a. 


U.  Oln-adovic,  basn.  210.  Uobni  kob!  (II  krajiui 
iiogutinskoj  i  gore  U7,  Timok  reoa  jodaii  oil  <lvo- 
jice  Judi  kad  se  ua  putu  sretiin  —  ,skobe'  — 
mjesto:  ,pomozi  Bog!)'.    Nar.  posl.  vuk.  .59. 

C.  boja  na  conje.ijein  lieu,  pomast.  —  Nijc 
jaKtio  Icako  jf  poatalo  ovalco  znaienr:  itwze  hili 
pu  predasmma.  (hod  b),  jar  kad  se  drijje  nn:la, 
jedno  (flcda  drucjome  u  lice,  pa  i  pita  na  za 
zdrai'le.  —  U  nase  vrijrme  u  Lici  (ridi  primjer 
II  Viikovu  rjecniku)  i  ii  .yevernoj  Dalma<-i.ji.  Bijelo 
kobi,  kosmat,  brkat.  M.  Pavlinovic,  luzl.  spis. 
I2"i.     lirihove   kobi   crveiikast.e.    407.     Opecene  i 

I  rue  kobi.    420. 

d.  Daidcic  ii  rjecniku  kale  dii  ,je  :Haicue 
aetas,  i  doHosi  ovaj  primjer :  Do  sihb  vremenb  za 
.sodamb  sate  kobi  bilb  (^eodorb  Studitb.  (j(lasuik). 
11,  253,  ali  u  ovijem  brojeriimi  iiiia  ^tampargka 
poijreska,  te  nijesam  motjao  naci  n'jelo  mjestn  i 
lie  razumijem  dobro  smisao.  :.ar  iiijrsl.r  I;olii  Iri'lm 
citati  dobiy 

2.  KOB,  m.  nidi  1.  kob,  a.  —  U  ndcijrh  pi- 
saca  cakaoaca  xvii  i  xvui  vijeka.  Vidih  zlauieu 
od  zla  koba.  D.  Barakovic,  vil.  217.  Po  ceiu  Ii 
znadise  mo'e  sride  dobar  kobV  364.  Misli  i  zhi 
koba  u  srcu  imase.  jar.  58.  Radi  ylasa  od  zla 
koba.  drag.  346.  Mnozi  a  ponor  kletiin  koboin 
ilol  pakleni  propado.se.  A.  Vitajic,  ist.  1''.  Judiia 
drugu  razdiraca  zalim  oasom,  goriiu  kobom.  .J. 
Kavai'iin  407b.  Da  put  spravi  dobrijam  kobom. 
522". 

1.  KOBA,  /.  oidi  1.  kob,  a.  —  U  dva  plsi-a 
i'likavca  xvi  i  xvii  pi.jeka.  Zle  kobe  se  zbise.  P. 
Zoranie  .5*.  A  liemu  zla  koba  smrti  se  priblize. 
D.  Barakovic,  jar.  108. 

2.  k6bA,  /.  hyp.  kobila.  —  Akr.  sr  mijeiia  u 
luic.  kobo.  —^  U  nase  vrijeme,  a  iimeitti  rjecnika 

II  Vukovu.  Sto  koba  viSe  skaos,  to  bo)e  vrse. 
Nar.  posl.  vuk.  357.  Kobo  kobilice,  otvori  mi 
vrata!  Nar.  prip.  vuk.  224.  Manu  s.abloiu,  od- 
sece  mu  glavu,  pa  je  kobi  u  zobuiuu  baci.  Nar. 
pjes.  vil.  1867.  455. 

3.  KOBA,  /.  vidi  kobac  (mo:i'  biti  ipuknristik). 
—  Akc.  je  kao  kod  2.  koba.  —  I'  Viikmni  rjrc- 
niku:  vide  kobac  a"  dodiitkam  iln  sr  i/nrori  ii 
Srijemu  i  u,  Backoj. 

4.  KOBA,  /.  u  Vukiivu  rjecniku:  dusujasta  dua 
kabao  u  kojemu  se  drzi  i  nosi  maslo,  skorup, 
mod  ltd.  ,art  kiibel'  ,urna  quaedam'  ,s  iliidatkom 
ltd  se  govori  it  Lici.  —  vidi  i:  Koba  je  dugu- 
]asta  dna,  pa  nije  ni  visoka,  a  ozgo  ima  zaklopae; 
no  kad  se  u  kobi  nosi  mlijeko  ikisolo),  kao  sto 
coljani  u  Lici  rade,  onda  metnu  naj  prijn  po  kobi 
cistu  krpicu,  pa  onda  je  zaklope  cvr.sto,  da  ni 
kap  proliti  se  ne  mo/.e.  ima  koba,  od  litre  i  od 
dvije,  a  i  maiiili  i  vecih.  cf.  burica.  u  Dobrosidu. 
M.  Medic. 

KOBAC,  kopca,  m.  Aucipiter  iiisus  L.,  iieka 
plica  ijrabilica.  —  -a-  stuji  iiij.  neijdasi'ieyii  b.  — 
.\kc.  se  mijena  u  vuc:  kopfte,  kopoi.  —  Hijec  je 
priLilaeeiiska,  ispuredi  riis.  icoooh-i,.  (irs.  kol)a, 
yavran),  po^.  kobiec.  —  .Moir  hili  da  jr  srndiiu 
s  1.  kob.  —  Izmedu  rjecniku  ii  Viikucii  .  .ilor 
sperber'  ,nisus'  [accipiter  Briss.  cf.  1.  koba,  pi- 
luga,  skanac  u  trecem  izdaniij.  Doletivsi  kobac 
ufati  (pticicu).  A.  Kanizlic,  utoc.  395.  Zalec.e 
se  kobac  avanica  i  odvede  sjenicu  djevojku.  Nar. 
pjes.  1,  532 — 533.  Neka  nosi  kobac  propelicu. 
3,  547.  Kobac  je  douesal  drobac,  ,soja  je  done,sla 
liija,  vi'ana  jo  donesla  graha.  Nar.  pjes.  istr.  4,  •'). 
Ne  budi  svakoj  tici  kobac.  Nar.  posl.  vuk.  Iii5. 
Svaka  tica  ima  (nad  soboml  kopca.  277.  Od  Tur- 
cina  stvori  se  kobac,   Nar.   prip.  vuk.  4'J.    Kobac 


,iler  sperber,  vogolfalke'  ,Falco  nisus'.  (i.  Lazic 
•50.  Kobac,  Falco  tinnunculus.  .7.  Pancio,  zoolog. 
204.  ,CTenus  Aocipiter  Briss.'  liod  Kobac.  — 
, Accipiter  nisus  (L)'.  Kobac  pticar.  S.  Brusina, 
ptice  hrv.-srp.  2,  961".  —  , Aocipiter  brevipes  (So- 
verzow)'.  Kobac  srpski.  97-'.  Etingerov  ,kulski 
kobac'  (, Falco  tinnunculus  L.')  i  Uuslov  ,toronski 
soko'  ceda  su  nemackoga  ,thurmfalk6'.  95''.  — 
I'  preiieseiuim  smislii,  o  celadetu,  kao  pogrdna 
rijec.  A  onoga  staroga  kopca,  igumana,  raspo- 
ricu  kao  maoku!    M.  P.  Sapcanin  1,   122. 

KOBACAN,  III.  kaze  se  inacku.  —  Postaje  od 
kobacati  se.  —  U  nase  vrijeine  a  T/ici.  J.  Bog- 
danovic.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  49. 

KOBACANE,  n.  djehi  kojijem  .se  hi  kobaca.  — 
r   Vukoou  rjecnika. 

JvOBACATI,  kobacam,  iinpf.  aJUieno  samn  ii 
jediiiim  priiiijerii  xvu  nijeka  ydje  se  cini  da  snaci: 
prenietati.  —  Akc.  se  mijena  a  praes.  1  i  2  pi. 
kobacamo,  kobacate,  u  aor.  2  i  3  siny.  kobaca, 
II,  part,  praet.  act.  kobacao,  kobacala,  u  part, 
praet.  jiass.  kobacan.  —  il/oi«  biti  i  stara  rijec, 
ispuredi  maloriis.  Koiihuaiu  ce,  premetati  se. 

a.  aktivno.  Ter  mauom  sve  kroza  u  srdif 
val  kobaca.    B.  Barakovii',  vil.  293. 

b.  sa  so,  rrjleksirno,  ceprkati  (s  bukniii),  slrii- 
yiili  iiiiyaiiia  pn  tlinia.  —  U  Vakiwii  rjecniku: 
,uiit  den    fiissnu  scharreir   ,strepu    podibus'. 

KOBAC.  //(.  ridi  koliac.  —  (J  nase  rrijrmr  n 
nyiirskijeh  Hrralii.  Preliiti  se,  devojkn,  pticicom 
u  lugu;  a  ja  cu  so,  dovojko,  kobacem  za  tobouL. 
.lacke.  310! 

KOBACA,  /,  n  ]'iiknrn  rjrruikn:  od  drvei,;,,  kan 
kriotka  ikavez)  ;;djc  so  dr.o  kokusi  ili  kakv:i, 
druga  zivad  ,der  hiUinersteig'  .gallinarium'.  ko- 
baca se  od  krletke  razlikuje  po  tomo  sto  je  kr- 
iotka ,mala'  za  tice,  a  kobaca  .volika'  za  kokosi 
i  drugu  zivad  s  dodatkom  da  se  gorurt  a  IJr- 
ratskuj.  —  .ike.  se  mijeiia  a  gen.  pi.  kobaca,  — 
Miklosic  (etymol.  worterb.  kod  kobaca)  misli  na 
piisUii'ie  od  tal.  gabbia  (oidi  gajba,,  kajba),  ali  bi 
iiiiiglo  biti  srodno  s  kobac. 

KUBACENE,  n.  djelo  kojijem  se  kiibaci.  —  I' 
Vukora  rjecniku. 

KOBAG16,  m.  pre.:iine.  —  (J  nase  I'rijeme. 
Scbem.  bosn,    1864.   xv.   xxvii. 

K<')BACITI,  kobacim,  impf.  sebi  grabiti.  —  Akc. 
.se  mijena  11  aor.  2  /  3  sing,  kobaoi.  —  I'  na.^e 
iirijeine,  a  iznwdii  rjecnika  u  Vukovu,  (,au  sich 
reissen'  ,rapio'  s  dodatkom  da  se  guvuri  u  llr- 
ratskoj).  Ko  jaci  onaj  i  kobaci  (grabi  sebi  ili 
prisvaja.  U  Hrvatskoj).    Nar.  posl.  vuk.  140. 

KOBAK,  kopka,  m.  dcin.  2.  kob.  —  U  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena  (znacehe  va{a  da  je  kao 
kiid,  1.  kob,  b).  Dobar  kra|a  kobak  sukobio,  su- 
kubi  ga  vojvoda  Sibiiiska.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  181. 

KOBAN,  kobua,  adj.  fatalis,  postaje  ,id  k(.l.> 
nasta.okom  bn.  —  .Ike.  je  zabilezen  po  1-U:linii  1 
Shilirrru  rjecnika  (ydje  sloji  da  :je  0  kralico  ili 
nijr  ::(iliijezenn  kao  dugo),  —  Od  xvii  vijeka,  a, 
i:iiirilii  rjecnika  n  lielinu  (kobni  ,di  mal  augurio 
11  mal  aug-urato'  ,ominosu.s'  ]19'i;  ,prodigioso, 
clie  coutiene  in  se  prodigio'  ,prodigiosus'  .587''; 
,disgratiato'  ,infelix'  265-i),  i  u  StiMceru  (,augu- 
ralis,  auspicalis;  infaustus,  inl'olix,  niali  nminis'i. 
1.   adj. 

a.  po  kojemu  ,«:  slilti.  po  kojemu  se  nni.ie 
znali  i^lo  ce  biti.  —  moze  se  Icazali  o  plici,  zeijezdi, 
(nekakooj)  vudi,  vremena,  dogadaju,  itd.  Onu 
kobnu  pticu  lyacrana).  D.  Barakovic,  vil.  199. 
Tako  kobna  zvijezda  koju  za  zlameuje  visiii  ob- 


KORAN,  1,  a.  li 

javi,  s  jasnijem  plamira  i  tracinia  strelovita  s  neba 
sruo ...  Ct.  Palmoti6  iJ,  20'i''.  Taki  kadgod  zrak 
prostira  kobna  zvijezda  i  iieprava.  ;!,  109''.  Kobna 
zvijezda  ,cometes'.  J.  Stulli,  rjefin.  lend  koban. 
Zvijezde  carska  streiia  kobnijem  zrakom  uari- 
(^ajii.  I.  Bordii,  salt.  209.  —  Tada  jedaii  dull 
pakjeni  ovaj  peliar  donije  ineni,  pun  pritesko 
kobne  vode.  ,Ova  je  voda  s  rijoke  Jjjute'  refie 
uernau  buda  i  prika  ,u  lioj ,  gledaj  zgode  jute 
nam  mrzeia  Dubrovnika'.  (jr.  Pabiiotic  1,  77. 
Dajte  po  se  kobnu  vodu,  od  jutrne  ku  ste  rose 
vi  jutroska  nakupili.  2,  134.  —  I  u  hip  koban 
neka  ih  vrSe.  .].  Kavaiiin  46S".  —  Nahode  se 
zlamena  dosaste  Aegove  srece  .  .  .  nahodo  so  jo5 
takvi  od  nega  kobiii  dogadaji.  A.  Kanizlic,  kaiu. 
2.54.  —  Vajda  dull  mu  na  osvetu  kipi,  il'  mu 
kobne  uavjoScuiu  sluti.    Osvetii.  1,  .32. 

b.  ncsreran,  t.  j.  koji  jcnt  Hi  knji  je  hio 
uzroh  nesreci  (id  ii  jednom  primjerii.  nc  Jcazc  se  o 
ie^adetu).  Tim  poklisar  cara  Osmaiia,  k"  u  bog- 
daiiska  po}a  ujaha,  vidjenje  mu  kobnijeli  strana 
stupit  lie  da  bez  uzdaha.  I.  Gundulic  320.  Nu, 
vaj,  liuda  kobna  poja  spomena  me  htje  razalit, 
da  mi  jo  trijebi  sred  nevoja  neprijateje  silom 
hvalit.  327 — 32S.  Sfcrasiva  se  jaza  gleda  kobni 
Sipun,  jama  huda.  G.  Palmotic  1,  23.  Erkulove 
kobne  strile.  1,  206.  Ide  kobui  grob  gledati. 
P.  Kanavelir,  iv.  198.  Dobrlm  tegom,  bez  viliiia 
djela  kobna  i  novjera.  3.  Kavanin  471a-.  Pa  se 
.samo  kaze  da  je  zemja  nepodobna  v'oma.  a  po 
bojne  vavijek  kobna  Turke.  Osvetu.  1,  12.  U 
koja  kobna  vremena  se  isti  bojni  cini  zbivase. 
5,  I.  Iznad  kobna  poJa  Nevesina.  b,  31.  Vitioe 
—  kobne  zamcice  za  uestasno  srce.  M.  P.  Sap- 
canin  1,  10.5. 

c.  M  jednom  primjeru  xvii  vijeka  znacene 
je  sasma  suprutno  predasi'temn  (hid  b),  sreian. 
Neg  znajuci  da  se  odi  mnoga  zdravja,  mnoge 
moci  kobne  vode  vir  nahodi,  u  ova  mjesta  htjesmo 
doci.    J.  Palmotic  188. 

2.  adv.  kobno. —  V  Stulicevu  rj(xnikn:,ioT- 
tui;ate,  foriunalim,  foliciter,  prospere',  gdje  se 
tiiiiitiri :  sri'fiii'  I  in-. mil, I  je  u  istom  rjecniku  sii- 
jiniliii,   :inirriir  kiiil  (tilji-ktiva). 

KOBANICA,/.  t'idj  kabanica.  —  U  nase  vrijeme 
n  Lici  (gdje  se  kaze  i  kabanica).   J.  Bogdanovid. 

KObInICICA,  /.  dem.  kobanica.  .T.  Bogda- 
novic. 

KOBANICINA,  ,/'.  augm.  kobanica.  J.  Bogda- 
novic. 

KOBASA,  /.  farcimen,  tomentum,  vrsta  djeoe- 
nice,  crijevu  tanko  Hi  debelo  nadjeveno  isjecka- 
nijem  slanijem  mesum  i  slaninuin.  —  u  nase 
vrijeme  obicnija  je  rijec  kobasica.  —  Rijec  je 
praslavenska  (ktlbasa),  isporedi  stsluv.  kl-bbasa, 
novoslov.  i  ies.  klobasa,  rus.  uo.ioaca,  pol.  kie!- 
basa,  a  i  lit.  kilbasas.  —  cudnovato  je  da  u  na- 
semu  jeziku  ne  glasi  kubasa  premii  praslavenskom 
ubliku,  pa  bi  i  novosluvenski  trebalo  da  glasi 
kolbasa  (koubasa),  a  ceski  klbasa.  —  MepDznata 
jiostana;  i>a{a  da  je  tuda  rijec  i  po  tome  sto 
obliei  nijesu  po  istom.  zakonu  u  svijem  jezicima. 
tesko  je  pomisliti  na  fre.  calebasse,  tikva  (premda 
se  i  bandeva  moze  nadjesti).  —  Izmedu  rjecnika 
It  Selinu  (,salciccia  e  salsiocia,  propriameute 
sanguinacoio'  ,lucanica'  637'))  i  u  Stulirevii  (iiz 
kobasica).  Kobase  padose  ke  u  nidra  stavi.  M. 
Marulic  2.56.  Pripijevaje  s  vinom,  guleci  kobasu. 
N.  Dimitrovi6  102.  Vele  da  se  psi  kobasami 
vezu.  M.  Drzio  239.  Pas  zja  na  kobasu  pod 
podom  objesenu.  411.  Dugoj  kobasi  lasno  je 
ugodit.  (D).  Nije  \-pce  brijeme  da  se  psi  koba- 
sami vezu.    (D).     Ve6e  je  dana  ueg  kobasa.    (Z). 


i  1.  KOBAS,  a. 

Poslov.  ilanifi.  —  U  kajkavaca  %  u  .■ijevrnijeh 
iakavaca  (a  Istri)  ohlik  je  klobasa  kao  ii  Slove- 
naca.  Kade  se  dva  za  tuji  zajiki  i  klobasi  love. 
NaSa  sloga.  god.  14,  br.  3,  str.  15. 

KOBAsICA,  /.  uprav  dem.  kobasa,  uli  znadi 
isto  sto  kobasa,  i  obiinije  je  u  naSe  doba.  —  Od 
xvi  vijeka,  a  i.inrdu  rin'iiika  u  VranHceou  (.far- 
cimen') gdje  M  /(,(/  /)///'  nahodi,  u  Mika(ini( 
(,botulus,  botcllii-^,  (;i  I  liiiKMi,  lucanica,  insicium, 
isicium'),  u  lirlum  ,~;ilcircia  e  salsiccia'  , luca- 
nica' 6371)),  ((  /;/Wm, /;,,((,'/■((.  (jfarcimen,  botellus, 
botulus,  luciuiii-.i' .  /(  .liiiiihresircvii  (, farcimen'), 
((  Vdltigijinn  (,salciccia,  siil<i<  ria  .wiunI'),  u  Stu- 
liri-ni.  i.farciiiioii,  impensa'),  //  I  >il:(irii  .die  wurst' 
jtarcimou,  botulus').  —  V  ni.jr^liiici  gdjf  se  kaze 
klobasa,  kaze  se  i  klobasica.  Xlobasica  , botellus'. 
D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  61. 

a.  H  pravom  smislu.  U  bozida  tri  noziia : 
jeduim  reze  zaoblicu,  drugim  reze  kobasicu,  trecim 
reze  cesnicu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  117.  Ter  dosezi 
kobasicu,  ter  ju  hiti  simo  nam.  Nar.  pjes.  istr. 
3,  19.  Vise  je  dana  nego  kobasica.  Nar.  posl. 
vuk.  3(i.  Ovaj  je  svijet  kao  masiia  kobasica. 
(Rece  se  naj  vise  u  sali).  230.  Omice  se  kao 
masna  kobasica.  238.  Dok  je  pocenioe  trajalo, 
a  kobasice  vrhu  ogiia  visjele.  S.  Lubisa.  prip. 
219. 

b.  M  prenesenom  smislu:  snopic  naSimn  od 
sirova  grana  za  utvrdene  bregova  kraj  vode.  — 
T'  Viil'orn  rjirnlki(:  od  vasina  nastav|eni  snopici 
kail  ..•  Iniji'y  tvrdi  da  odbija  vodu.  —  /  kao 
ti.tr idii-idir  -:«  ratne  potrebe.  Kobasica,  arch. 
jWippe,  wurst  (faschinsnbau)'.  B.  Sulek,  rjeon. 
zuanstv.   naz. 

V.  ime  planini.  —  U  Vukuvu  rjecniku:  pla- 
nina  u  Srbiji  u  nahiji  krusevaokoj.  —  ne  znam 
jell  isttt  planina  sto  je  sad  «  okrugu  eacanskom 
(M.  D.  Milicevic,  srb.  644). 

KOBASICAIt,  III.  covjek  koji  cini  kobasice  (i 
prodaje  ih).  —  V  Mikalinu  rjecniku:  kobasicar, 
koji  nadiva  kobasice  ,fartor';  u  Selinu:  ,salcic- 
ciaro,  facitor  di  salciccie'  ,fartor'  637b;  u  Vol- 
tiijijinu-:  ,salsicciaro'  ,wurstmacher' ;  u  Stiilicevn: 
,tartor,  vol  qui  farcimina  vendit';  M  Viikoi'u:  1. 
.wurstmacher'  ,fartor'.  —  2.  jliebhaber  von  wiir- 
sten'  ,amaus  farciminum'.  —  TJ  Vukovu.  rjecniku 
ima  i  drugo  znacene:  covjek  koji  rado  jede  ko- 
basice. 

KOB  ASIC  ARE  V,  adj.  koji  pripada  kobasicaru. 
—   U  Vukovu  rjecniku. 

KOBASIOARI,  m.  pi.  ime  selu  a  Hrvatskoj  u 
,:iiliitiiiji  hjrliji'arsko-krizevackoj.   Razdije].  107. 

IvMliASK  AROV,  adj.  vidi  kobasicarev.  —  /' 
\'iil;nrii  rjrciiiku. 

KOBASICICA,  /.  dem.  kobasica.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,botellus, 
botulus').  ,Onu  ednu  malu  koliasicicu  svari  mi 
za  veceru.    J.  Bogdanovic. 

KOBASICINA,  /.  augm.  kobasica.  J.  Bogda- 
novic. 

KOBASIC,  m.  prezimc  —  xv  i  xvi  vijeka. 
Jandrij  Kobasic.  Mon.  croat.  177.  (1499).  Ivana 
Kobasida.  197.  (1511).  Gaspar  Kobasic.  257. 
(1.5.56). 

1.  KOBAS,  Kobasa,  in.  mjesnn  ime.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
0,'fim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  sing.  KobaSu.  — 
Nije  mi  jjoznulu  pustani'. 

a.  selo  u  Biisni  u  okrugu  banoluckom.  Statist, 
bosn.  39.  Vis'  Koiiasa  u  Vuojak-planini.  Nar. 
pjes.  juk.  575. 


1.  KOBAS,  1. 


1.  KOBILA,  ^K 


I),  seoi-c  u  Dalmaciji  u  kutaru   tliihrnriicliOiit 
lilizu  Stona.    Schem.  ragus.  1876.  36. 

C.  selo  a  SUivoniji  u  zupariiji  puze>ikoj. 
Razdije].  120.  —  Poiiiine  se  od  xviii  riji'.kn.  U 
Bistrici,  u  Nasicah,  u  Kutjevi,  u  Kobasu,  ...  .A. 
Kanizlip.  utoc.  xxiv.  Brod  i  Kobas  i  Novos:ra- 
diska.  M.  A.  Eejkovid,  sat.  B'2l>.  Marijan  Terzic. 
od  Sla-s-onije  iz  Kobasa.  Ami.  Kacic,  kor.  -185. 
il.  jiomiiie  se  priji:  naxeya  oremena,  iiw:e  hiti 
isto  mjesto  Mo  je  lend  b  Hi  c.  Kobasi>.  S.  No- 
vakovic,  pom.  135. 

2.  KOBAS,  m.  prezime.  —  IJ  nak-  nrijcmr. 
Schem.  bosn.  1864.  xviii.    —   ispon-di   1.  Knbas. 

KOBASNICA,  /.  imr  schi  t  rjrrici  it.  iia.k 
m-ijeme.    Kat.  111.   11"). 

K0BAT(.)VAG,  Kobatovca,  ;/(.  iint  sclii  u  Biisiii. 
II  iikriiyu  haiioluikum.    Statist,  bosn.  34. 

KOBECATI  SE,  kobecam  se  i  kolmcem  se, 
impf.  nidi  lieke(itj  se.  —  Samti  a  Stulii'-i'vit  fjec- 
niku :  ,ringi,  distoniuere  os,  labia'.  —  isporedi 
kobacati  se. 

KOBELAK,  III.  vrsta  vimiiv  Ime.  Kolidlar  (Ro- 
liilar  na  Krku),  suvrst  vinove  luzci,  crna  vrlo 
sitna,  iuace  vrlo  slatka  grozda  (na  Krku  i  Crnsu). 
liobelar  veli,  suvrst  vinovo  lo/,o  {rr.i  (h-osu).  J3. 
Sulek,  im.   148. 

KOBELARIC,  iii.  rrsta  oiiwcr  lo:r  fupnii'  dnii. 
kobelar).  Kobelaric,  suvrst  vinuvn  lozu  i  ua  <  'ri'su). 
H.  Sulek,  im.  14;i. 

KOBKl^.iNE,  /(.  djrln  knjiinn  .sv  knl„i„.  —  U 
Vnkuvii  rjecnikii. 

KOBKI^ATI,  kolii^iam,  imiif.  nibili.  L;,tr{nti, 
kotiirati.  —  Akr.  se  iiiijeim  ii  /inirs  I  /  2  pi.: 
kobe|amo,  kobejdtn,  ii  nnr.  '2.  i  :!  siiifi  Liibo|a,  a 
part,  pract.  act.  kobejao,  k6be|3,la,  /(  part  jiriid. 
pass,  kobejan.  —  U  iiase  vrijeine.  a  iuiicitn  rjrr- 
iiika  a  Vtikoou  (,roIlon'  ,volvo').  —  /'  Lir.t  ii 
prenesenom  sinislu.  tniditi,  miiciti  se.  ,Edva  e\-o 
kobejam  po  ovom  blatu'.  —  I  sa  .se,  rejleksivnn 
ii'afati  se).  Kobe|ao  se  kao  liesomut-ali.  M.  P. 
Sapcanin  1,  110.  ,\'avije  se  s  djecom  kobejam, 
ueko  mirim.  neko  tjosim,  neko  zabalaui'.  J.  Bog- 
daiiovic. 

KOBEN,  Hi.  II  Daiiieieeeu  rjeeiiikii  :  Koboub, 
sola  je  Jal>laiuci  irkve  arhandelovi>  u  Prizrenu 
isla  meda  ,u  Kobonb'.    U(lasnik).  !'>.  280.  (1348V). 

KOBEli.  III.  plalUa  od  debelmja  platna.  —  Kao 
da  je  osiiova  praslavenska  iza  :iiiieeiie:  saij), 
isporedi  stslov.  kovbrt,  kovr'i,,  rns.  i.-uiu-p-i,  ces. 
koberoo,  po^.  kobierzec.  —  I'n^Uii'ir  ,/•  nejusiu), 
kao  i  kod  guber  sto  je  mo.iehiti  ista  rijec.  — 
isporedi  i  koberac.  —  Santo  u  kajkaoaca,  a  iz- 
ineda  rjeinika  it  Bjel.ostje.Hccvii  (,lint6um  e  tela 
(•rassissima,  stragulum  linenm')  i  a  Stulieevii 
^kober,  kobera  ,linteum  e  tela  crassissima'  iz 
lljelosfji'iice'Va).  Koberi  spadaju  medu  robu  koja 
se  ocariiiuje  u  prometu.    Zbornik  zak.   1871.  HS7. 

KUBEBAC,  koberca,  in.  dent,  kober,  znatH : 
sa;/.  —  Saiiio  It  VrattciceiHi,  ijeeiiikii  :  koberoo 
(,aulaeum'  ,tebicU')  sto  iii  pn  ^^<  iie  ninii'  hili 
dohro,  neyo  je  Hi  staiitjinrska  pmjrr.iku  Hi  eeska 
rijei. 

KOBKTINA,  /.  aiiym.  4.  kolia,.  —  f  iiase 
rrijeiiie  u  Lici.  ,Nazbijala  punu  koiiotinu  base'. 
,T.  Bogdauovio.  ,Da  ulijes  u  kobetinu,  svo  jodiio 
je,  opet  ue  on  zamlazu  naciniti  sebi'.  .Javor. 
1884.  ;I79.  a  to  znaci,  da  je  cobanu  malo  sto 
ponese,  jja  onda  otpija  po  malo  kiseloga  mlijeka, 
a  nepi-estano  ga  zamuza  slatkim  mlijekom  (ubvati 
ovcu  iii  kozu,  pa  dok  je  ne  izmuze  pijuf'i  za- 
mlazu dotle  ie  no  pu.sta).    M.  Medic. 


ICliBIGA,  /.  dent.  4.  ko)>a.  -  Akv.  se  mijeiia 
u  i/eii.  pi.  kobica.  —  U  nase  vrijeme  ii  Liei. 
,U  malu  kobicu  ulij  pobanu  mlijeka'.  ,1.  Bogda- 
novic.  ,Pukao  mi  je  oliruc  na  kobici,  pa  u  cem 
cu  mlijeka  ponijeti?'  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

1.  KuBILA,  f.  equa  (Equus  caballus  L.  fern.), 
ienskii    od   koi'm.  —   -i-   stoji    iitj.  iieqdasiieqa    y. 

—  .ikr.  «■  iiilinhi  II  ijeii.  pi.  kobila,'—  Rijer  je 
praslinrii^kii.  isp.irnli  .sl.-i/nr_  I  re.<.  kobyla,  riis. 
Koi'u.i.i.i  pill  kobyla.  —  .yrjiixiia  postaiia:  iiioze 
se  isporediti  lit.  kumrlr,  kiihila  (isporedi  striis. 
Ko.iioHb,  nidi  kod  koii).  Hi  tat.  uaballus;  inuze  liiti 
srodiiii  s  knb,  /iii.<<lii  sn  stari  Stoveni  ijiitali  koniita, 
i^poreili  /driji'Ii  /  .-drijobe.  —  U  snijeiii  rjeeni- 
riiitii   (It   Lhniieirrni    kobyla). 

a.   a  praiMiiit  sntisln. 

u)  uopee.  Dahb  (Hilaiidarii)  u  Zeti'  ko- 
bylo.  Mou.  serb.  6.  (1198—1199).  Ine  vlahe  izb- 
brabb  otb  crbkovnihb  vlalib,  da  pasu  kobile  crb- 
kovne,  a  da  no  uzimaju  otb  crbkve  b«lij.gu  nicto, 
pace  ako  cto  izbgulie,  da  pla^aju  otb  sobe,  konb 
po  .30  perbperb  a  kobila  po  20  perbpcrb.  Bl. 
(1293—1302).  Otbluci  kralevbstvo  mi  24  kobilb 
otb  svojihb  kobilb.  61.  Da  ne  uzima  biMega  ot 
kobilb.  Dec.  liris.  62.  Izdava  otb  koiia  porpera, 
otb  kobile  6  dinari.  Zak.  dus.  pam.  saf.  38.  50. 
Kapitul  za  zreliea  ali  kobilu.  Stat.  krc.  ark. 
2,  282.  Puscam  bratu  polaeu  i  kobili,  Mon. 
croat.  1.32.  (1487).  Da  ti  budu  konuh  kobilam 
tvojijom.  Pril.  jag.  ark.  9,  147.  11520).  Kobila 
se  pruca.  M.  Drzic  54.  Na  kobile  ke  zdribce 
imihu  usedose.  Aleks.  jag.  star.  3,  285.  Kim  (je) 
smok  mliko  koliile.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  142. 
Kobile,  mazgi  i  magarci.  B.  Kruarutic  12.  Gori 
nego  pasduh  pusti,  mat"  kobila  koga  grusti.  J. 
Kavai'iin  448a.  Bi  mu  doglaseno  da  mu  je  doli 
u  koi'iusnioi  kobila  lijepa  koi'iica  okotila.  B.  Zu- 
zeri  301.  Vlaliiniua  rodila,  pod  kobilom  odhra- 
nila.  Nar.  pjes.  mikl.  boitr.  1,  17.  Da  se  siro- 
masica  zeua  promini  u  obilicjo  kobile.  M.  Zn- 
ricic,  zrc.  185.  Zaplini  .  .  .  tri  i|ado  kobila  oliti 
veliki  bedevija  s  zdriboiiem.  And.  Kaci6,  razg. 
133.  Kobile  so  izdrebilo.  Nar.  pjes.  vuk.  1.  114. 
Nije  mai'ka  rodila  junaka,  ni  kobila  koria  ozdrje- 
liila...  i,  (iOO.  Na  koljili  tankoj  liedeviji.  2,220. 
.Jesi  1'  cuo  de  pricaju  |udi  de  j'  Milosa  kol)ila 
rodila?..  .  nasli  su  ga  jutru  u  erdeli,  kobila  ga 
sisom  odojila.  2,  239.  Kobili  se  na  ramona  baci. 
2,  388.  Sto  je  vranac  u  tri  puta  skak'o,  to  kobila 
u  jedan  put  vata.  2,  459.  Ko  moze  i  koii  mu  moze, 
a  ko  ue  mo/.e  i  kobila  mu  posrce.  (U  sail).  Nar. 
posl.  vuk.  148.  Izide  kon  iz  jezera  i  opase  jeduu 
kobilu.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  106.  Ne  uzima  kad  iz- 
jaloviti  kobile.  2,  106.  Kobila  ostane  suzdrobna. 
Vuk,  nar.  pjes.  2,  lOB.  Na  nami  su  toke  zvoke- 
tale,  a  pod  iiauia  kobile  vriscale.    Osvetn.  3,   17. 

—  Kao  psovka  zeitskom  cefadetii.  Sad  ju  (sne- 
krrii)  zove:  majko  mila!  a  sutra  ce  bit  kobila. 
V.  Dosen  157').  —  Metiiforieki,  o  zeiiskoiit  eel,a- 
detii.  I  negova  da  kobila  Jvijem  so  neco  dal  ja- 
hati.  .1.  Kavaiiia  to''.  —  /  kao  psorka  se  kaz' 
koine  da  mil  je  iitati  koliita.  Kobila  ti  'e  mati, 
a  ti  si  kopile.  M.  Drzic  105.  I)a  bi  niene  ne 
rodila  majka,  vec  kobila  koja  ata  moga!  (ooako  i 
slieito  iialtodi  se  cesto  ii  iiaroditijem  pjesiitaina). 
Nar.  pjes.  vuk.  1.  474.  Nuto  zeta!  nuto  sijaseta! 
kan'  da  ga  j'o  krava  otelila,  magarica  pupak  od- 
rezala,  a  kobila  mlekom  zadojila.    1,   52.3. 

bl  nidi  bedevija.  suzdreban,  zdreVian,  zdrijt- 
biti  se,  ozdrijebiti,  i/.drijebiti,  pasti  se,  oijasti  ilit. 
h.  ;(  preiiexeiuiiii  ftiiiishi.  ilriviiii  ip-eilii  I'rlo 
debet, I  I  hshi  knpiii,  se  pritiskitje  ,i  tiiesl.a.  —  f 
juzuijeiii  kriijeriiiia  <  n  Until  oni ikii  i  n  linri)  'id 
xviii   etjrka.    —    Iziiiedn    ijeriuku    ii    Vukoeii   (ua 


1.  KOBILA,  b. 


186 


KOBILICA,  c,  a). 


lijosku  DiiH  f;;i'oda  gore  koja  sastavja  loze  i  ma- 
siiiiH  so  iloje  pritiskuje  kad  se  tijeste  maslino 
»•  diidntkiim  da  ar.  povori  it  Jinn).  'J'ijesti  go, 
izpoil  dvije  kobile.  (Z).  Poslov.  daniii.  —  SU6n<i 
jv  i  ovo  znaienc  na  Bruin:  Preko  ze6ke  (.weiii- 
prosse')  ona  dva  plosuasta  balvana  Sto  pri  kra- 
jima  ogrle  loze  i  pritiskujii  h|eb  (drop),  zovu  so 
.kobile'.    A.  Ostoji6. 

c.  u  prenesenom  sinislu,  iieka  greda  u  vode- 
nice.  —  isjMrredi  magarac.  —  U  nuie  orijeme,  a 
iiiiu'du  rjeinika  n  Vakuini  (u  kaSi&ire  vodonioe 
ona  grodica  sto  ua  lioj  stoji  kolo).  Kuda  jo 
uzlijebjena  u  kobilu  koja  ne  dovata  do  zomjo 
liogo  se  udarai'iein  i  izbijanem  klina  moze  dizati 
i  spustati  da  bi  se  i  goriii  kameu  posi-edstvom 
rude  i  vretena  mogao  dizati  i  spustati,  to  tiruo 
udosavati  da  sitnije  i  krupnije  me|o.  (u  okrugu 
biogradskom).    'i^.  Stojanovii. 

(I.  u  prencscnom  sniishi,  ima  i  dragijek  sna- 
cei'ia,  oidi:  Kobila,  tech.  (koii,  koze,  nogace) 
.schragen',  tal.  ,cavalletto' ;  arch,  (koza,  kori, 
koiiic)  jbock,  riistbock',  fro.  .tr^teau,  ckevalet', 
egl.  , horse,  jackt',  tal.  ,uapra' ;  .briickenbock',  frc. 
jChevale  d'  un  pont',  egl.  , trestle';  (tetiva)  ,unter- 
trager,  uiit6rzug(sbalkeu),  durchzugsbalken',  frc. 
,calle,  lambourde  de  plafond',  v.  tetiva;  kobila 
od  mosta  ,briiok6njoch,  briiokengliod,  briicken- 
strecke',  frc.  ,trav3e  de  pont',  egl.  ,ba.y  of  a 
bridge',  tal.  ,so3teguo  di  ponte' ;  most  na  kobilah ; 
razmak  kobila  ,jochwoite',  frc.  ,ouverture,  do- 
bouohe' ;  mech.  ,radstuhl',  v.  sute ;  ,zapfengeriist, 
zapfeugestell' ;  ,lagorstnhl' ;  (koriic,  stejka,  stolica; 
T)lazina  na  konu)  .bocklager'.  B.  Sulek,  rjecu. 
znanstv.  naz. 

C.  vidi  kobilica,  c.  —  TJ  Vukovu  rjeiniku: 
\ide  kobilica,  2.  —  I  u  nase  orijeme  a  Dubrov- 
iiiku  znaii  Ho  i  kobilica,  c,  a). 

f.  bijesne  kobile,  snijeg  rjedi  od  guberasa, 
ne  pada  onako  gusto.    V.  Ilic  iz  Srbije. 

ff.  wsta  sfive.  Kobila,  suvrst  s}ive  (Va)avac). 
B.  Sulek,  im.  149. 

11.  Bijesna  Kobila,  iiiic  planinskum  vrhti  ii 
Srhiji  u  ukriiyii  vranskom.  Besiia  Kobila.  M.  D. 
Milicevic,  kraj.  srb.  274. 

2.  KOBILA,  m.  prezime  (isprva  itadimak).  — 
Ista  ,je  rijec  sto  1.  kobila.  —  Od  xvm  vijeka. 
Ivan  Kobila.  Glasnik.  ii,  3,  72.  (1706—1707).  i 
a  na.k  vrijeme  it  Bubrovniku.    P.  Budmani. 

KOBILACIO,  in.  prezime.  —  Na  jcdnom  mjestu 
XIV  iHJcka,  i  otale  u  Baniciceva  rjeiniku:  Koby- 
lacicb,  vlasteliu  kneza  Pavla  Eadinovica  ,odb 
primorija  Vukosavb  Kobilaoicb'  1397.  M(on.  serb). 
2'29. 

KOBILAD,  /.  coll.  i>mo(/o  kobila.  —  U  Stuli- 
ievii  rjeiniku :  ,ecjuarum  multitudo' ;  ruja  da  je 
■••nm  Sttilli  nacinio  ovu  rijec  prema  drugijem  ko- 
Icktivnijem  nupstantivima  na  ad,  f.e  je  neponz- 
dana. 

1.  KOBILAE,  m.  cocjek  koji  se  bavi  kobilama. 
—  U  osobitijem  znacenima.  —  Od  xvii  vijeka 
samo  II  rjecnicima .  u  Mika(ina  (kobilar,  koji 
kobile  ouva  ,pastor  oquarum')  gdje  se  naj  prije 
iifihodi,  It  Belinii  (,guida  o  pastore  di  uavalle' 
, oquarum  pastor'  17811),  »  Bjclostjcncmi.  (.pastor 
oquarum'),  u  Stulicevu  (,e(iuarum  custos'),  ti.  Vu- 
koBii  (1.  ,der  stutenhiiter,  stutenhandler'  , custos 
oquarum  aut  quaestum  earum  exereens'.  —  2. 
.schimpfwort  fiir  einen  uugeschickten  reiter'  ,con- 
vicium  in  equitem'). 

^  a.  corjek  koji  iuvn.  kobile.  —  IT  soijeni  rjec- 
nicima. 

0.  iovjuk  koji  Irijaje  kobilama.  —  U  Vukovu 
rjeiniku. 


i:.  kao  jiiiijrdiia  rijci  za  nei!a(alii,  iierjeshi 
jahaiii.  —   U  Vukovu  rjeiniku. 

2.  KOBILAR,  m.  Oriolus  galbula  L.,  vidi  vtiga. 

—  r  nase  vrijeme  u  Istri.  Kobtlar  ,avis  quao- 
dam'.  I).  NemaiiiA,  6ak.  kroat.  stud.  .59.  —  i  ii 
SulekoDU  rjeiniku :  ,goldamsel'. 

.3.  KOBILAR,  m.  oidi  kobelar.  Kobilar,  vrsi 
grozda.    Vrhnik. 

KOBiL.^RUA,  III:  psovni  naziv  za  lijeno  ce- 
Jade.  ,On  ti  je  onaj  kobilarda,  no  bi  na  vatri 
pregorio'.  —  U  nase  vrijeme  ii  JAci.  J.  Bogda- 
novic.  —  isporedi  kobilardija. 

KOBILARDIJA,  m.  pogrdna  rije6  u  Dobrosolu. 
M.  Medic.  —  isporedi  kobilarda. 

KOBILARIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Zupan 
Kobilario.    Mon.  croat.  46.  (139.5). 

KOBILARNIK,  m.  planinski  vis  a  Srbiji  u 
okriigu  krakevaikom.    M.  B.  Mili6evic,    srb.  705. 

KOBILAST,  adj.  pogrdna  rijei  o  ie(adetu.  — 
U  nase  vrijeme  a  Lici.  ,Kobilast  je  on,  moj 
brte,   i  debele    koze    na    obrazu'.     J.  Bogdanovid. 

KOBILE,  Kobila,  f.  pi.  selo  u  Crnoj  Gori. 
Olasnik.  40,  21. 

KOBILECI  LA/,  in.  vi-h  jednoga  visa  u  Gruzi. 
L.  Dordevic. 

KOBILESNIGA,  m.  eidi  kobihirda.  .1.  Bogda- 
iiovic. 

KOBILETliS'A,  aiu/m.  1.  kobila.  —  U  Vukovu 
rjeiniku. 

KOBILICA,  /.  dem.  1.  kobila.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Mika(inu  (kobilica,  zdribe  ,equula'),  u 
Belinu  (,cavallina,  cavalla  piceola'  ,equula'  178''; 
ipolledra,  ciofe  cavalla  giovanetta'  ,equa  juvenula' 
.5701'),  u  Bjelostjenievu  (,equona'  .  h  .linnhrrsi.'ri-K 
(kobilica,  mala  kobila  ,equula';.  n  ]''>li nji lum  i,.a- 
vallina' joine  junge  stutte'),  n  Stiilihrii  (,nc|iiiila'), 
u   Vukoou  (dim.  v.  kobila). 

;i.  u  pravom  smislu.  I  dovede  mrku  kobi- 
licu.  Nar.  pjes.  petr.  2,  495.  Kobo  kobilice,  otvori 
mi  vrata.    Nar.  prip.  vuk.  224. 

b.  u  prenesenom  smi^lu  kaze  se  o  razliiitijcm 
sitnijem  zinotinama. 

a)  vidi  skakavac,  prug,  saska.  —  Cesto  u 
pisaca  vei  od  xv  oijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjenievu  (kobilica  divja,  ili  ci-v,  skakavica, 
prug  ,locusta,  carnopes')  i  u  Jambrcsiccvu  (ko- 
bilica, kukec  ,locusta').  Pruzi  su  kobilice  ke  po- 
krise  po]e  od  Ejipta.  M.  Marulic  67.  (Ivan) 
jidise  kobilice  i  med  divji.  Transit.  27.  ^Kobi- 
lice potrSe  franaoku  zemju  divnim  cinom.  S.  Ko- 
zicio  19''.  Pica  riegova  bise  kobilice.  Anton 
iJalm.,  nov.  te.st.  1,  3b.  Hraiiase  se  divjem 
medom  od  strmijela  i  kobilicami.  M.  Divkovic, 
bes.  4Sa.  Poganski  narodi  kako  kobilice  svaku 
stvar  pod  scetu  obracahu.  V.  Glaviuic,  cvit.  93n-. 
Vnoge  kobilice  po  dalmatinskom  orsagu  letjahu 
kano  oblaki.  P.  VitezoviA,  liron.  107.  Vojskam 
stetnih  kobilica  sto  ce  zivo  moc  ostati?  J.  Ka- 
vanin  41 1^. 

b)  Cicada  plebeja  Scop.,  vidi  cvr6ak,  krijes. 

—  U  Bjelostjoiievu  rjeiniku:  kobilica  polska, 
budi  gorna,  krijes,  kajti  kresci  , cicada",  v.  scuric, 
i  u  Jambresiri'vu:  kobilica  pojska  , cicada'. 

c)  vidi  bogomolka,  b).  —  r  nase  vrijeme 
II  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

c.  kost  na prsima  u  kokoSi  i  u  drugijeh  pliiii, 
ali  nije  sviida  ista. 

a)  OS  pectoralo,  sternum,  grudna  kosl. 
sredi'ia    velika   kost   na   knjii   se  nuslonajii  rebra. 

—  ovakovo  je  znacene  u  Stulicevu  rjeiniku  (,avium 
ventriculus')  gdje  nije  dobro  tumaieno,  i  u  ovijem 


KOBILICA,  0,  a).  1 

lirimjnrima:  UfafciiSu  prepelicu,  slomicu  joj  kobi- 
li(!U.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  435.  Ptifiija  grudna  kost, 
kobilica.  J.  Pancic,  zoolog.  188.  ('  u  naie  vrijeme 
H  Dubrovniku.  vidi :  Kobilica,  zool.  .brustbeiii 
b.  vogeln',  lat.  ,steriium';  greben  kobUice  ,briist- 
beinkamm'.    B.  Sulek,  rjecn.  znan-stv.  uaz. 

b)  vidi  jadez,  lomilica.  —  kno  da  je  npu 
znacene  u  Vuknim  rje.iniku,  (,das  brustbein  der 
vogel'  ,os  sfcerni  avium',  cf.  lomilica)  kaku  si: 
cini  pu  rijeHi  lomilica,  i  u  ovijcni  primjrrima: 
Kobilica  je  ona  ista  kost  kokosiria  o  kojoj  se 
govorilo  u  ovoj  gornoj  (igi'i  jadeza).  V.  Vroevic, 
igre.  24.  I  uvo  je  ista  gorna  kokosina  kobilica. 
■J.5.  i  mozebiti  i  u  ovome:  Ariiauti  gledaju  ovako 
ne  samo  u  pleie  nego  i  u  kobilicu  od  kokosi. 
Vuk,  ziv.  238. 

d.  carina,  u  lade  nuj  dona  yreda  slo  stoji 
lis  svu  dufinu  lade.  —  Pi>  slicnosti  jircma  c,  a). 
Kobilica  (u  oamca;  ,der  kiel'  ,1a  colomba'.  Babii. 

—  Prema  ooome,  a  preneaciiom  smialu,  ii  hota- 
nici,  0  osobitom  obliku  u  ci'ijeta.  JJvo  done  (cvetae 
liske)  raznostraue  vecinom  su  srasl»  u  , kobilicu' 
(jCarina'j.    J.  Panfiic,   bot.  6.j. 

e.  u  preneseiiDin  sini.iht,  knii  Hi  kniiic  na 
yuslama.  —  U  Viik'ini  rji'riiikii  kud  koii  iina  da 
«  u  Kranskuj  k'K^  ;.(  um  :iuii-ej'ir  kobilica.  — 
AH  si;  govori  i  ii   iniiu  rrijnni>  n  Srhiji.    V.  Ilic. 

—  vidi  i:  Kobilica,  tech.  (koiiic)  ,steg  (,der  geige)', 
tal.  ,ponticello',  frc.  .chevalet',  ogl.  ,bridge'.  B. 
Sulek,  rjecn.  znau-stv.  uaz. 

f.  u  Vukuvii  rjecniku :  grozd  kad  se  odsijece 
s  lozom  Zajedno,  da  se  ostuvi  .rebschoss  mit 
trauben'. 

KOBILICATI  SE,  kobilicam  se,  imp/,  djeca 
ili  momci  stanu  jedan  za  drugim  u  razraaku.  svi 
se  saguu,  a  posjediii  skaco  proko  liili.  u  Lici.  1>. 
Trstenak. 

1.  KOBILIO,  m.  na  zucki  za  u|e  (olpresse')  ono 
drvo  Lspod  loze  sto  upire  na  drv|e  i  pogacu  po- 
vrh  cijetaka.  na  Bracu.    A.  Ostojic.    —    ispiiri'di 

I.  kobila,  b. 

2.  KOBILK'',  III.  prezime.  —  Miio.i  /,  h,,liil,r 
poznati  junak  naseya  naroda;  ifitmn  it  iiarndiii.jrm 
pjenmama  .zove  se  Obilic  (vidi),  prnuda  .{ml. 
Kacic  misli  da  je.  ovo  ime  starije  (vidi  ilrui/i 
KaiHcev  primjer).  u  jednoj  narudnoj  pjesmi  iia- 
scga  vrermna  zove  se  Kobilic  (vidi  da{e)  i  ime  se 
tiimaci  po  narodnoj  priei:  Jesi  1'  cuo.  de  pri- 
caju  |udi,  de  j'  Milosa  kobila  rodilaV  nasli  svi 
ga  jutru  u  erdeli,  kobila  ga  sisom  odojila,  s  toga 
snazan,  s  toga  visok  j'este.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  239. 

—  isjioredi  i  Kobilovii.  —  Ul)i  Miloii  Kobilic 
Alurata  cara.  §.  Kozicic  491'.  Milos-Kobilica  gdi 
ubi  Murat  cara.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  141.  U 
I'lili  (hugarkiiiah)  zive  slava  oliilna,  ku  Kobilic 
stece  mudri.  I.  Gundulic  313.  Lijepu  i  mladii 
Vukosavu  da  (Lazar)  Milosu  Kobilicu.  386.  Mi- 
losa Kobilica  i  Vuletu  Brankovica.  ,1.  Kavanin 
233h.  MiloS  Kobilic.  A.  Kanizlic,  kam.  643.  A 
Milosa  Kobilica  jedna  mlada  vlahiiiica.  Nar. 
pies.  mikl.  beitr.  1,  is.  Miloi  Kobilic,  aliti 
upravnije  Obilic.  And.  Kacic,  kor.  429.  Kobilic 
oil  Novog  Pazara:  od  ovoga  plemena  bi  veliki 
vitoz  Milos  Kobilic  koji  ubi  cara  Murata  na  Ko- 
sovu  Po]u.  starinom  zvase  se  Obilic,  ali  zaradi 
ueuavidosti  bi  od  Vuka  Brankovica  zazvan  Ko- 
bilic. 453.  Nije  V  vitez  Milos-Kobilicu  ?  ,1. 
Krmpotic,  pjesm.  8.  Ja  ti  drago  Kobilic-Milosa. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  241. 

3.  KOBILIC,  m.  ime  dvjeina  seiiiiKi  a  Hyi'atsl.nj 

II.  swpaniji  zagrebackuj.    Kazdije].  67.  I's. 
KOBILIJ,  vidi  kobi}. 


7  KOBI^,  b,  c),  cc). 

k6bILIN,  adj.  koji  pripada  kobi.li.  ^  TI  Vii. 
kovu  rjeinikii. 

KOBILINA,  f.  aiigiii.  1.  kobila,.  —  U  Hriuiii 
rjecnikit :  ,cavaUaccio  e  cavallaccia'  ,64uus  et  equa 
ignava'    1781',  i  u  Slulieeva:  ,vilis   equa'. 

KOBILNAK,  m.  iie.kakva  hi(ka.  Kobiliiak,  lo- 
kovita  trava  bijela  i  zuta  cvijeta  fSab]ii.r,  Zagreb). 
B.   §ulek,   im.    U:i. 

KOBILO.  /(.  u  Danieinvit  ijeciiiku:  Ivobylo, 
meda  je  zem|ama  crkve  bogorodiciue  u  Arlii|e- 
vici  isla  ,na  Kobilo  K()lji|bsticiinii>'.  Mi  on.  serbl. 
144.  (1349). 

KOBILO  VAOA,  /'.  glavira  ,i  Hereegovini. 
.Schem.  herceg,    1S7:{.    I. "ill. 

KOBILOVIO,  III.  rtdi  2.  Kobilic.  —  .wu  i 
xviii  vijeka.  Junak  cina  plaha  Kobilovic  Milos 
vrijodui.  G.  Palmotic  2,  .j20.  Kobilovic  carski 
oborac.  J.  Kavanin  2311>.  Ua  je  Vuce  Brankovic 
ko  i  Milos  Kobilovic.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr. 
1,  17.  Ali  Milo.s  Kobilovic  Milici  odgovarase. 
1,  20.  Kad  je  Milos  Koliilovic  knez-Lazara  ra- 
zumio.    1,  21. 

KOBILSKI,  adj.  knji  priimdn  kohilaiiia.  —  I! 
Stillieevii  i-jeciiikn:  v.  koliill.  —  /'  ims'-  nrijeiii.e 
kiiil  injesiioga  iiiieiia.  Kol>ilsko  bnlo,  suma.  — 
u   pozeskoj   okolini. 

K(  )BIIj.  adj.  koji  pripada  kobili  ili  kohilaina. 

—  liiia  i  stariji  oblik  kobilij.  —  U  nase  se 
vrijeme  obicii.i  njiotreblaiHi  slozeni  oblik:  kdbiji 
ipriisti  iihlik  siimi)  kod  iiekije.li  iiijesiiijeh  iniciiaj. 

—  /y//' /  ji-  /iriislareiiskii,  isjioredi  riis.  Koou.iiii, 
I'es.  kobyli,  pof.  kobvli.  —  Izmedii  rjecnikit  ii 
Slulieeva  (jaiiiac.no  grijeskom  kobili  ,64uarum'), 
a  Vitkova  (kobiji  ,der  state'  .equae'),  u  Daiiici- 
eeou  (kobilij   )   koliyji,  ,oijuae'). 

!l.    ilopee.      Ozi'mce    kravjo    ali     kolii|(..     Stat. 
krc.  .ark.  2,  2.S2. 

11.   ceslo  kod   iiijesiiijeii    iiiieiiii 

a)  Kobi|,    kao    siipshmtir,  mi,'   muioisl ini 

—  ispiiredi  Kobi|a.  —  I'rijie  iiaseiin  rmiirmi 
K'.bi|b  (mon.i.    S.  Novakovir.   pom.    13.^). 

h)  K6bi|df"),   Kobi)i   Do,  Kobiji  Doci. 

<ni)  Kobijdo,  sell!  ii  liosiii  ii-  iikriigii  sa- 
riijeeskoiii.    Statist,   liosn.  li. 

/</*;  Kobiji  Un.sel,,  ,i('ni„,j(:,,n.  (JIa-iiik. 
1(1,  Is.  —  Iiiia  i  u  Vakovii  rjeeiiik.ii  s  priiiijerniii : 
Na  siroku  llolii  Koliijemu,  —  Na  ravmuuo  Dolii 
Kobi}emu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  ">2I.  I'ok  ilodosc 
Dolu  Kobi|emu.  Pjev.  crn.  21*'.  Na  duo  r,i\na 
Dola  Kobijega.    Ogled,  sr.   US. 

cr)  Kobiji  Doli,  biee  isin  iln  K,jl,i|i  1'., 
jind  hh).  Na  Kobijo  Dole  dolazili.  Oglnd.  sr.  !iii. 
Hajde  s  nima  ua  Dole  Kobije.    90. 

(Ifl)  K6biji  Doi'i,  biee  isto  slo  Kobili  L'c. 
■('  Kobiji  Doli  pod  lib)  i  ec).  Da  su  Ouco  izjavilo 
ovi-e  u  Kobije  Do<-e,    Pjev.   i-rii.  2ii:,:i. 

<•)  K6I)ija  (ilava,,   'nniifio    se  mjesta    (vrsi  i 
sela)  ovako  zovii ;  n.  p.: 

aa)  u  Vanicicevu  rjeviiiku:  Zaselak  soUi 
Lojanu  bjese  ,Kobilija  Glava'.  M(on.  .serb).  (il. 
(1293 — 1302).  selu  je  Orahovcu  koje  Grgur  sin 
Vuka  Brankovica  dade  Hilandaru  isla  meda  ,na 
Kobyju  Glavu'.  (i(lasuik).  l.j,  276.  (1348y).  i  selu 
je  Tudorou  isla  meda  ,u  Kobiju  Glavu'.    1.5,  302. 

bhj  H  Bosiii.  ana)  sclo  n  okruga  sara- 
jevskoiii.  Statist,  bosii.  lu.  —  hbh)  plaiiine.  Ko- 
bija  Ulava  planina  u  iiahiji  sarajevskoj.  F.  .fukic, 
zemj.  31.  Pisac  veli  da  su  u  Bosni  dvije  ,Ko- 
bijp  Glave':  jedna  driimom  od  Kisojaka,  druga 
ml   Visokoga.    Osvetn.  7,   41. 

CV)  planina  u  Hereeguviiii.  —  In  \'ii- 
kovii  rjecniku.  AV  to  gleda  Bajo  i  Limiinc  su, 
stijene  iz  Kobije  iJ-lave.    Nar.  pjes.   '.i,  4')S. 


KOWHi.  b,  c),  d(l).  V 

till)  u  Srhiji  u  i)krugu  uziikom.  Driavno 
dobro:  Kobi|a  (I lava.    Sr.  iiov.  1870.  319. 

(IJ   Kolii|a    Kavai'i,   seoce    u    Jle.rcei/ovini. 
Statist,  bosn.  112. 

KOBI^iA,  /'.  mjesno  ime. 

a)  selo  u  Bosrii  u  okruiiu  trdviUckom.  Statist, 
bosn.  68. 

h)  manaslir.  —  I'rije  naieqa  oremena.  S. 
Novakovic,  pom.   U35.  —  inporedi  kobij,  b,  a). 

1.  KOBI^AC'A,  /.  za  zensko  znaci  sto  i  za 
musko  jkobilavda'.  — •  IJ  nasi:  vrijeme  ii  Lici.  J. 
Bogdaiiovic. 

2.  KOBI^ACA,  /,  mjesno  ime.  S  Kol>i|ace 
Huinu  do  iia  glavu.    Osvetn.  7,  86. 

KOBIijAK,  Kobi|d,ka,  m.  imr  dvjemn  nctinui  ii 
Hn'atnkoj  a  znjianijizafjrcbackoj.  Razdije).  (i").  89. 
KOBILDO,  K6bi|dola,  ///..  ()('*:  kol)!),  b,  h)  aa). 
\.   IvOBIl^E,  /(.  mjesno  iiiif. 

a.  II  VukoiHi  rjecniku  :  plauina  u  Starom 
Vlahu.  of.  Kovije. 

b.  u  Srbiji.  ")  dva  scla  a  okrugu  knisi'- 
vackom.  K.  Jovaiiovio  126.  129.  —  I')  selo  ii 
okruyu  pozarevackom.    K.  Jovanovic  142. 

2.  KOBUjE,  n.(?)  u  dubrovackoj  yuslovini  xviii 
oijeka  (mislim  da  sam  cuo  govoriti  kovije).  Dize 
hije  mije  na  kobije.  (Z).  Poslov  danic.  —  ispo- 
redi  hi|e. 

KOBH;ICA.  f.  ime  mjestu  ii  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskom.  (s  pridjevom  malaV  Niva  kod  Male 
Kobijice.    Sr.  iiov.  1871.  175. 

KUBILNACA,  /.  u  Viikueu  rjecniku:  uekaka 
trava.  (grijeskum)  Kobiluaca  (Vuk),  i-us.  ico6ti- 
-iHna  (Lonicera  coerulea),  poj.  kobyla  (vr.st  sjive). 
B.    Sulek,  im.  149. 

KOBI^SKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Kobi]u. 
Kobijska  (op.Uina).    K.  Jovanovid  129.  142. 

KOBIlriSTICA,'  /.  M  Daniciceou  rjecniku:  Ko- 
bylbstica,  vidi  kod  rijeci  ,Kobylo'.  vaja  da  je  voda 
koja  tece  uz  ,Kobylo'. 

KOBIMACA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu. 
kragujevackom.  Livada  u  Kobimaci.  Sr.  nov. 
18G1.  495. 

K(JBINATI,  kobinain,  impf.  u  Stuliceru  rjec- 
niku: V.  gobinati.  —  mje  dosta  pouzdann. 

KOBISNICA,  /.  selo  u  Srbiji  a  okrugu  kra- 
jinsknm.    K.  Jovanovic  122. 

KOBI§NICKI,  adj.  koji  ,irip,i,lo  Kobisnioi. 
Ivobisnicki  Vis  (u  okrugu  krujni^kumi  M.  D.  Mi- 
licevic,  srb.  9.55.  Kobiiinicka  inj-i^tiiiii  I.  K.  .To- 
Tanovic  122. 

KOBISTE,  n.  kobno  mjesto.  —  isporedi  kob- 
niste.  —  Samo  u  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
.Ta  cu  ostat  na  kobistu  .sama.    Osvetn.  2,  144. 

KOBITI,  k6bim,  tm^j/.  postaje  od  1  kob.  — 
Akc.  se  mijena  u  praes.  1(2  pi.:  kobimo,  ko- 
Inte,  u  aor.  2  i  3  sing,  kobi,  «  part,  praet.  pass. 
kobjon.  —  Od  XVI  oijeka  (vidi  kod  3,  a),  a  iz- 
medu  rjecnika  ii  Belinu  (,augurare,  si^nificar 
quab-lie  aug-urio'  ,port6udo'  119''),  u  Voltiijijinu 
(^.augiu-are,  presagire'  ,gluck  wlinschen'),  ((  Stu- 
HcevH  (,augurare.  augurari,  ominari,  vaticinari, 
praenunoiare  otc.'),  u  Vukoru  (1.  koga,  t.  j.  slu- 
titi  kome  da  ga  nestaue,  u.  p.  kad  bi  covjek 
imao  troje  djece.  pa  dvome  da  kupi  kapu,  a  tre- 
cemu  nista,  onda  bi  se  reklo :  ,kobi  dijete'  ,Aen 
untergaug  abnden'  ,praesagio  iuteritnm'.  —  2. 
,begegnen'  ,o(;curro'). 
1.  aktirno. 
a.  augurari,  ominari,  raditi  sto  po  cemu 
e  sliiti  na  dobro  Hi  na  zlu,  slutjeti. 


'■  KOBITI,  3,  b,  ft). 

a.)  objekiit  je  ono  na  Ho  se  sluti.  iliibro 
Hi  zlo;  kod  negii  iim':''  I'ili  i  nepravi  objekat  u 
dativu  (onaj  kiiiiiini  .,  shili).  Li  ona  zlo  kobi. 
Bog  6uje  avu  luliu.  s.  \Ieu6etic  147.  Gorko 
juliezni  koje  me  sve  znobe,  i  meni  sinrt  kobe  pri 
nogo  lioco  svit.  185.  Neka  se  ne  sta,vju,  ona 
stvar  §to  kobi.  300.  Oini,  dva  vidjenja  da  mi 
86  izro6e,  ako  dobro  kobe.  D.  ZlatariA  15t>.  Ka- 
kono  si  u  zivjeloj  dobi,  vitezova  zno  kobiti  kobi. 
Osvetn.  5,  4. 

b)  objekat  je  ono  (ce^ade,  a  moze  biti  i 
drugu)  iemu  se  sluti.  u  svijem  se  primjerima  kaze 
0  zloj  kobi,  o  nesreci.  moze  se  izreci  instrumen- 
talom  sto  se  sluti.  Oj  kleta  ma  mlados !  toj  Ii 
to  pridobi  Zivota  jur  slados  i  smrt  ka  te  kobiV 
G.  DrziA  388.  Ako  jes  istini,  moj  Boze,  ovi  san, 
vece  mi  ne  cini  zivjeti  jedati  dan  .  .  .  er  voju  na 
bit  ziv  .  .  .  neg  vidit  ovi  guiv  kim  me  san  ko- 
bJaSe.  402.  Jaob.  visni  u  ghivu  poraza  i  kobi 
Edipa  kucu  .svu.  M.  Bunic  23.  Ko  god  si,  ne 
pvijeli,  ni  tvojijem'  uesrecam'  kobi  dan  veseli  ki 
je  srecan  svima  nam.  I.  Gundulic  128.  Jer  pra- 
veduo  SVC  ziom  kobi.  S.  Margitic,  ispov.  243. 
Sto  me  kobis?  izkobila  glavu!  Nar.  pjes.  bog. 
236.  Sad  svi  koni  zopcu  pozobali,  a  moj  doro 
nije  ni  taknuo,  nogam'  bije  a  usima  strize,  ce.sto 
gleda  na  Kostac  planinu:  jali  kobi  mene,  jali 
sebo.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  27.  Zlo  vam  bilo,  dvije 
tiee  vrane,  malo  V  vi  je  bosanskih  planina  i  po 
8kop|u  bijelijeh  kula,  da  vi  vasa  krila  odmoriteV 
no  padoste  has  na  moju  kulu,  te  kobite  moga 
gospodara.  4,  342.  Kad  s'  ajduoi  uapojili  vina, 
zakuka  im  kukavioa  tica,  koliko  je  u  druXinu 
drugab,  toliko  je  zakukala  putab.  rece  tada  Sava 
od  Posavja:  .Pobratime,  od  Kotora  Bozo!  udri, 
Bozo,  kukavicu  emu  da  ne  kobi  [ubavnu  dru- 
zinu'.  Pjev.  crn.  150b.  Jora  kukas  na  bijelu 
kulu,  te  mi  kobis  agu  MustafaguV  Nar.  pjes.  u 
Kogatici.  D.  Surmiu.  Kao  da  pseto  coeku  za- 
vidi  i  kobi  ga.  Vuk,  poslov.  30.  Nemoj  koliiti 
narodnu  srecu.  S.  Jjubisa,  prip.  108.  Stade  Gorde 
da  te  ziva  place  i  kobi.    234. 

b.  oecurrere,  obviam  ire,  sretati.  —  U  nase 
vrijeme  (vidi  u  Viikovu  rjecniku).  Kad  je  bio 
cardaku  na  vrati,  kob  ga  kobi  Stevanova  juba, 
zagrli  ga,  pa  ga  i  polubi.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  300. 

'i.   pasivno.    —   U  Belinu   rjecniku:    kobjcn 
,augurato'  ,diviuatus'    120'^. 

;{.  sa  se. 

a.  pasivno,  bez  subjekta  (ono  sto  sc  slut^ 
stoji  u  dativu  s  prijedlogom  k).  —  Samo  ujednom 
primjeru  xvi  oijeka.  (Jnim  ki  sn  na  odasastji 
kobi  se  k  zdravju.    Narucn.  57*. 

b.  rejieksivno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (,augurarsi  per  1'  ordinario  il  male'  ,male 
augurari,  precari'). 

a)  subjekat  kobi  sama  sebe  (isporedi  1,  a, 
b).  ua)  0  zlii.  Poceli  se  ter  kobit,  sam  sebi  go- 
vore :  ,Ne  more  t'  neg  zlo  bit,  tuzni  ja  nebore !' 
G.  Drzic  394.  Neka  se  ne  kobi,  jeda  bi  puk- 
nulo  srdasce  komu.  S.  Mencetic-G.  Drzic  496. 
Nemoj  se  kobiti,  ni  na  zlo  poricat.  M.  Vetranic 
2,  246 — 247.  Tomu  se  ne^  kobi,  moj  bili  lebute. 
D.  Barakovic,  vil.  269.  ,Sto  se  kobis,  kad  te  je 
Bog  svacim  nadario'i"  (ko  ima  pase  tuzi  da  nemai. 
M.  Pavlinovic.  —  bb)  o  dobru.  —  u  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,0n  se  jos  iz  malena  kobio,  da  ce  biti 
pravi  cojk'.  ,Ti  se  u  nicem  ne  kobis,  da  "s  biti 
cojk'.  ,Iz  malena  se  zna,  ko  se  cem  kobi'.  ,Iz  ma- 
lena se  treba  kobiti'.    .J.  Bogdanovic. 

b)  vracati,  gatati.  —  V  jednoga  j)isca 
xviu  vijeka.  Ne  kobite  se,  nit  razgledajte  sne. 
Blago  turl.  2,  57.  Kobio  sam  se  niovu  zlu  mis|u 
i  ricma  ovako  i  ovako.    2,  289. 


KOBIVO 


KOCI 


KOBIVO,  II.  sto  se  kiihi.  —  Sinin:  h  ,jrdnu>ia 
pisca  nasega  vremena.  Jadau  )iratn,  jadnvna  kn- 
biva!    (Isvetii.  3,  91. 

KOBLEIsTE,  n.  cljdo  kojijem  si-  kiibi.  —  Sta- 
riji  je  ohlik  koblenje.  —  hnicitii  rjemika  n.  Bc- 
linu  (kobjeuje  ,augurio,  I' aus'urare' ,omen'  119''), 
II  StuUceiHi  (kobjerie  ,augurium'),  ((.  Vakurii. 
Furiua  toga  sakrameuta  jest  knb}Bnje.  NaruiMi. 
57a.  Crikva  rimska  uza  kobjenje  besede  tciga 
sakrameuta.    .57»-. 

KOBLEVATI,  koblujem,  impf.  i-idi  kobiti.  — 
Samo  a  jednoya  pisva  iiasi-ijn  rreiiii'iKi.  lidjn  ti. 
pobro,  kobi  kobjevaseV    Osvetu.  5,  15. 

KOBNIOA,  /.  smsko  cellule  sto  kulii.  —  V 
Sliilicirii    rji'i'xiku:    ,indovina'    ,i\\i;\,e   augiu'atui-'. 

K(ii;NMI\,  III.  ciirjek  koji  kohi;  coujrk  koji  oje- 
riiji-  II  kniijf'i'ir.  —  (M  xviii  vijekii,  ii  i.iiiiedio  rjrc- 
itika  «  Bidinii  (,augure'  .augur'  I'iOi;  .auguroso, 
cioe  superstizioso  clie  da  fede  agli  augiirj'  ,super- 
stitiosus'  55b),  ((  Bjrlosljencfvii  (v.  zgadavec),  11 
Viiltiijijinii  (, auguroso,  .superstizioso'  .abergliiu- 
biscU'),  II  Stidicevti  (, augur,  auspe.K').  Bozje  slavn 
kobnik  viti  ni"e  sara  covjek  ki  govori.  .].  Ka- 
vaiiin  380*.  AT  eto  ti  istoga  kobiiika.  lisvotn. 
1,   57. 

KOBNISTE,  n.  mjeulo  ijdjc  .s,-  kohi  -  iaiiomii 
kobiste.  —  Samo  u  Sttiliceru  rjecniku:  ,luogo 
dove  si  prendevano  gli  augurj'  ,augiira<'ulum, 
augurale'. 

KOBNISTVO,  II.  II  Slaliirnu  rjiriiiku  ir.  kob- 
niste.  —  aasiiiii   iii'/niiizdiiiio. 

Ji(JBiVITElr,AiN,  kobiiitolu;...  -/(//.  /,■..//  i,ri,i,idii 
kohiina,  koh(eiiu.  —  f'  Stalirmi  rji-riiil;ii :  ,a,ugu- 
ralis,  auspiealis'.  —  iinjtouidaiio. 

IvOBNITEl^SKI,  adj.  a  Shilireni  r/rriiikit  iiz 
kobnite|au.  —  iiepouzdano. 

KOBIvfEVANE,  11.  nidi  kob|ene.  -  Samo  it 
.jcdiioijii  pisra  nasega  lyrnneiia.  Pa  daj  uuini 
(stijenoj  svoje  nasjocaue,  za  odso|uo  moje  kob- 
lievane.    Osvetn.  2,  (il. 

KOBOVATI,  kobujem,  imp/,  nidi  kobiii.  — 
Samo  II  jednoga  jiisca  iiiisiga  irniifiiii.  Ui'-i-vo 
je  hire  sfedovao,  i  liegove  koliovao  koM.  Osvptii. 
5,   77. 

K(_)BRSNICA,  f.,  lujisiio  imi-  it  Srhiji  11  oknuin 
kragujecackoin.  Niva  u  KolirMiici.  Sr.  nov. 
1865.  503. 

KOBRSNICKI  lug,  III.  mjesHo  iiiir  (lug  ilo 
pripada  Kohrsnici)  a  Srhiji  a  okntgn  siiu'di'rrr- 
skom.  Zabran  u  Ivnbrsnickom  Liigii.  Sr.  nov. 
1867.   188. 

KOCA,  lit.  inn-  iiiasko,  rii(ii  da  jn  Iti/p.  Kr>sta. 
isporedi  Koca  i  JCoco.  —  .\k'\  .s,  niiji-iin  11  voc. 
K6co.  —  U  nase  rrijemi-  11  Srhiji.  Kcira  Mum- 
gija.  M.  D.  Milirevi'(^,  kra|.  si-li.  l!i.  Koca  To- 
luic".    67. 

KOCAK.  III.  iiKJasiia  rijci-  11  ilrn  spmiu'iiiku 
XIV  t'ijeka.  Kuce  u  gradu,  ze\  hdelatiju,  pri'spa- 
negu,   kocakb.    Glasnik.  24,  235.  237.  "(1319). 

KOCAL,  vidi  1.  kooej,  a. 

KOOAN,  vidi  oooan.  —  i  a  riikopisiiiin  sloji 
cocan,  a  grijcikom  kocan  samo  it  izdaini. 

KOGXR,  III.  nejasna  rijec  tt  knizi  xvi  riji'kn 
Imaju  od  tih  dobrih  i  veruih  razluciti  i  dati  jn 
plauarom  i  kocaru  v  ruke.    Postila.  9.3*. 

KOCATI,  kocem,  iiiij'f.  vidi  kvnrati.  —  h  iir- 
kijeiit  krajeviina  u  ii.ase  vrijeme,  a  i:medu  rjec- 
nika  u  Voltigijina  (,ehiocGiare'  ,glu(.-.keii')  i  11 
Stulicevu  (v.  kvocati).    Kocati,  kokodakaiie  kojiia 


kokos  daje  ziiak  lia  hui'-o  biti  luisadeua.  na  Eijeui. 
1\  Pilepic. 

KOCEL,  vidi   1.  /  2.  Uocoj. 

1.  KOCEl^,  III.  kao  dit  jr  pravo  znacene  :  rrp, 
It  i:  oBoga  sa  si:  i  dritga  ra.'viht.  —  lUjetkn  i 
iiijitsiui  riJKr.  —  ispondi  «',s.  kocer,  /)ic. 

a.  vii^it  da  ziiai'i:  rep,  it  jnliioin  priiiijcru 
-wii  niji'kit.  Ova  zuiija  jedno  uho  pritisne  g  zemji 
a  drugo  uho  zatue  krajem  repa  aliti  krajem  svoga 
kuceja,  da  ne  cuje  gdi  ju  rovjek  z,n,kUna.  M. 
Divkovic,  bos.  290—291.  —  U  drttgoiii  je  pri- 
iiijiTii  istoga  pisnt  ohlik  kocaj :  (Oiia  ziitija) 
jediio  uho  pritisiiB  g  zoiuli  a  drugo  zatne  ko- 
L-a)eui.    291. 

I».  plotouicii  n.l  ki)s.>  niz  Inda.  u  IjOskovru. 
M.   Durovir. 

<-.  hi/r  islii  nijrr  s  ohlik, on  koc.d  /  so  :iia- 
irinoii :  kroj,  kniiiii',  11  iiitnnliioj  pji-siiii  itijarskijeh 
llrnttta.  tuo  do  ko.ola,  blag.i  I'loiim  zgorib  Jacke. 
178. 

2.  Ki'iCKl..,  ko.-.M.i.  III.  riili  stl|Ka,.  -  .\kr.  koki 
jr  It  11,11.  ■■<illil.,  hikl  .j.  II  ,isl,llij,lil  l„l,h'Zllll,t,  iisilll 
11,01,.  i  ,1,;:  slug  1  r,„:  sioi,  k.M.nU,;  „  1,  in,i„- 
ziiii  nolo  do  s,-  I,.  g„r,o;  i,.,;tk„  ^0,1,  i'o,,  i:,/,,- 
nitniti  io-,i  rijri'.  n  11  I'likurit  rjiiiiikii  ml,'  -ohi- 
Inzno,  ,1a  Ill's,-  ,ik,;-iiol  iii.i.j,- 11,10).  -  Xrpo^iiitlo 
jioslit.ila.  —  U  iiase  nrijeiite,  a  iziitedtt  rjet'itika 
a  I'ttkonii  (,der  alauu'  ,alumen',  cf.  stipsa,  tipsa, 
sap  s  tlodiitkiiiit:  osobito  po  juznijem  krajevima 
a  i  u  Srbiji  u  nahiji  sabackoj  ima  selo  ,Koce- 
|eva').  Mislim  da  i  u  selu  Kocejevi  (u  nahiji  sa- 
liackoj)  uilco  no  zna  da  se  tipsa  ili  stipsa  (,dor 
alaun')  zove  ,koce|'.  Vuk,  pism,  80.  Stipsa,  tipsa, 
a  u  Dalmaciji  kaze  se:  kocel,  sap  i  olum.  D. 
Pupovic,   poznav.  robe.    lOo. 

3.  KoCEL,  III.  iiiie  z,tsr,ikii  a  Srhiji  ,1  ukriigii 
ii^i.rk,iiii.     K.   Jovanovir     151.     —     Nr    ziioiii,    .j'di 

l.-<l,l    )■//«■■    .U,i    1.    ili    2.    korpj. 

1.  KuCKb,  Ivoc-.')a,  III.  iircziiiii:  —  I'  iiasf 
nrijniiir  11  Dnbronnikit.  -  liit-e  (po  itkiritlii)  i.-'la 
rijt'C  .•il.o  2.   kocpj. 

JvOCEJjjEVA,  /.  islo  j,'  shi  IvorB|evo.  vidi  kod 
•>.  kocej.  —  I'oiiiiiic  SI'  pri.j,-  iiosi'.ga  nreiiiciia. 
Kocejeva.    S.  Novakovir,  pom.   1.35. 

KoCE^iEVACKI.  adj.  koji  pripmlo  Kor,i,-nii. 
Kocejevaoka   (opsliiiol.    K.   .bn'aiinvir.    177. 

IvOCELEVO,  /(  s,-l,,  II  Srhiji  it  •ikruoit  io- 
hot-koiii.  'K.  .b)va.i..vir  177.  —  hoi,  ,sv  ,  Kn,o- 
[ova  (nidi). 

KOCEN,  III  ridi  kocaii.  —  U  itas,'  nri.p'iii,-  11 
Hrnatsl;oj,  a  iziioittt  rji-ciiikii  a  Bjelvstjencccn 
(,cauUs,  ipsurn  robur  sou  stipes  unde  so  pro- 
ducunt  Iblia  aut  ramusculi')  i  11  Jamhresitk'nii 
(.raulis').  Koceii,  iroli  khp  kuruze.  Zdralovo  kod 
Bjoluvara. 

'  K(  >CENICA,  /.  riili  kon.ii  (  ko.'aii.  Ki.roniea. 
goli  klip  kuruze.    Podgorci   u  Slavouiji. 

IvOOENACA,  /.  tir.sta  repe.  —  isporedi  kocen. 
ICoceiiaca,  suvrst  repe  (u  Zagoiju),  vt'.  Kocanica. 
B.   Sulek,   im.   119. 

KOCEliAST,  0.1IJ.  It  k,,,jego  ,jc  k,,irii  (11.  p.  „ 
kiipitsit).  — Sointi  It  .loiiihrrsiceeii  rji:i:itikit :  ,i;auli- 
catus'. 

K<:)CE!S'E.  II.  coll.  koi:ou.  —  V  nasi-  nrijnnr  it 
Ifriyttskoj.  Ako  tko  sakupja  i  ruva  na  upotro- 
Idene  sposobno  perje,  kocone.  struku  ili  ostanke 
duhana.    Zbornik  zak.  2,  35. 

KCXJET,  /.  ((  B.jehisljriioro  rjiciiikii :  v.  srot. 
—   i'lporedi  kocet. 

KO<T.  Kotaca,  ///.  pi.  iii.j,'Sii,i  iiii,:.  —  I.'  ritk,>j 
pisit    Mil    nijeka.      b    KotM-e.     Svotostet.    iiris.  7. 


KOOlC 


14iO 


1.  ko6a 


KOCIO,  m.  imzime.  —  U  nase  nrijeimt.  Miloje 
Ivocio.    Rat.  359.     Dimitrije  Kocid.    403. 

KOOIG,  m.  oidi  kaoiga.  —  Na  jednom  mjivtii 
XVII  vijeica  (moie  biti  da  o  stuji  iiij.  a  saino  Stam- 
jMrskom  grijeilcom).  To  izreksi  kocig  vaze  Andro- 
jeov.    I.  Zanotti,  en.  27. 

KOCIJ,  m,  iuie  nekakwn  i/radn.  —  IJ  narodnnj 
l>ji'siiii  naseya  vmuena.  Uokle  dode  do  Koiuja 
grada.  Nar.  pjes.  stojad,  1,  3.").  Ix  Kocija  grada 
latiuskoga.    1,  3."i. 

KOCIJAN,  m.  (Oancianus,  Cassiaiius  ?)  iinc 
miisko.  —  Kod  mjesnoga  imcnd  n  ^[xiniKniku  xm 
vijeka.  Breg  svetoga  Kocijana.  Moii.  cro;iL  8. 
(1275). 

KOCIJANI,  III.  pi.  iine  suhi-  n  Hr ralakuj  it  i«- 
/umiji  inodruxko-rijeckoj.  Razdijo|.  44.  —  isjio- 
redi  Kocijau. 

KOCIJANIC,  III.  prcziine.  —  iyioredi  Kocijau. 

—  XVI  vijeka  kod  mjennoga  imena.  Nika  druga 
sela,  po  imeuu  Grgurica  spIo  i  Kocijanioa  selo. 
Mou.  Croat.  324.  (1551). 

KOCIJSKI,   adij.   koji   priimdit    <jri(dii  Koiijii. 

—  I'  narodniij  pji-sml  nasega  nri'infini.  Kad  u 
lJo|u  bio  kocijskomo.    Nar.  pjes.  stojad.  1,  35. 

KdCK.A.  /.  kinnad  kosti  (a  inoze  biti  i  cega 
dnii/diiin  ito  .s-p  Hjiidri'hlnva  3a  iyrii  i  za  ijalnne; 
i:<lje(aii  jr  i  iinidrii  tnko  da  ima  .^e.it  xlrana 
Ji'dnakijcli  cutverokutnijeh  s  prainjem  kutouima ; 
nil  svakoj  je  strani  urezan  neki  hroj  oka  (od  1 
du  6).  —  isporedi  3.  ear,  .Ho  treba  citati  ^ar,  i 
Inko  It  si'ijem  primjerima,  osiin  naj  zadnitgii  (Mi- 
lin'ri''irii I  1,-nji  pripada  pod  1.  car  (moze  biti  da 
i  II  iiniiij'iiMit  iz  Poslov.  dan.  treba  iitati  car 
(  bastoc.  cari  i  bastoci).  ovdje  treba  dodnti  da 
ni  u  2,ara  (kao  ni  u  kocke)  nijeau-  deijc  jxilorine 
(sto  je  jamacno  Danicic  poiiiinliv  radi  Milicem- 
I'xra  primjera)  ni-qii  .s-c  uve  rijeci  ujioireblavaja 
u  innozini  .s"  toija  sto  obicno  zii  i/irit  trebnjit  dnije 
kocke.  —  -c-  stoji  mj.  st  (ko.stka,  dein.  kost),  Hi 
mettitezom  (prrniji'stui'inii)  kao  Ho  bi  mofilu  biti 
i  kod  cklo,  Hi  .iln  jr  isjiiilii  t  izinedii  s  i  k,  pa 
se  onda  s  isjirnl  k  iiriitiiijriiihi  nn.  c  (ispnrcdi 
dockan).  —  Hijei  je  prii^lnmiskii  knsn.Ua).  ispo- 
redi stsloo.  kostbka,  koiiiuii  1^1.  nis  i:i,vn::i.  iliiu. 
KocTt,  ce.s.  i  po(.  kostlvj,  ilniiniHlir  nopi-r  i  tes- 
sera. —  Ovako  znacene  iiiuze  biti  da  ji-  dobila 
ova  rijec  s  toga  sto  se  naj  cesce  korke  grade  od 
kosti;  all  moze  biti  da  se  isprva  upotreblavala 
za  igrii  neizradcna  govedn  kost  (nidi  gleziievac, 
postolar,  lat.  talus,  astragalus),  te  je  posUje  presto 
ime  i  na  izradenii  kost  (isporedi  lat.  talus).  — 
Kao  igra,  naj  cesie  stoji  u  mnozini  (vidi  .Uo  je 
kazano  sprijeda).  —  Gen.  pi.  kocaka.  —  Od  xvii 
oijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelo- 
■•itjeiicerH  (,alea'),  u  .fambresicevu  (.alea'),  u  Stu- 
liccvit  (v.  zdrijeb),  u  Vukovu  (,d6r  wiirfel'  , tes- 
sera, talus',  cf.  zdrijeb). 

a.  It  pravoin  znacenu.  kao  sto  je  ka:ano 
sprijeda  (o  igri).  Nitko  da  se  ne  psuje,  u  karti, 
kocki  igrac  hamisni  i  zaklinac  da  ui>  budue. 
Glasnik.  ii,  3,  16.  (1(595).  Ouda  oni  na  kocke 
igraju.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  E3a.  Igre  na  kocke 
i  karte.  I.  Velikauovic,  uput.  3,  78.  Mi  va}a 
da  budemo  kako  kocke,  baci  liih  kuda  ti  i  kako 
ti  drago,  elo  one  vazda  orima  gledaju  svrhu  sebe. 
D.  Sapic  185. 

b.  sors,  zdrijcli,  uii/it:e  sixiki  nacin  zdrebai'ta, 
pa  i  pravijeiii  kockamn.  —  Kaze  se  metati,  ba- 
cati  kocku  itd.,  pala  jo  kocka  na  koga  (isporedi 
Int.  snrtem  conjicere,  dejicore,  sors  oxcidit).  Da 
kocke  vrgose,  kako  u  staro  vriiue  obicaj  bise. 
F.  G-laviuic,    cvit.   oSl).      Ako   je    metal    ili    cinil 


metati  kocko  ili  /.dribe,  na  pomoc  djavia  zaziva- 
juci.  svitl.  57.  Pade  kocka  na  Ivana  Zlatousfcoga 
i  postado  patrijarhom.  A.  Kanizlii,  kam.  227. 
Motnuse  kocku  na  ovi  dvanaest  kolina,  i  pade 
kocka  na  kolino  Judiuo.  E.  Pavic,  ogl.  172.  Po- 
fievSi  oui  bacati  kocku.  230.  BaciJe  po  redu 
kocku  za  izviditi  koji  je  taj,  i  evo  pade  kocka 
na  Jonu.  126.  Pado  dakle  kocka  na  jilatiju. 
637.  Pi-orokovane  liitaiiom  kocke.  I.  Velikauovid, 
uput.  1,  428.  Svrhu  odioe  moje  hitase  kocke. 
1,  497.  Ako  bi  koji  kockam  gatao.  3,  104.  Da 
su  /.drib  iliti  kocku  bacali.  D.  Kapic  377.  Raz- 
dijolise  hajino  uegove  baoivsi  kocke.  Vuk,  mat. 
27,  35.  Bacaju6i  kocke  za  liib  ko  6e  sta  uzeti. 
mar.  15,  24.  Da  bacimo  kocke  za  liu  korae  cc 
dopasti.  jov.  19,  24.  Pade  kocka  na  Matija.  djol. 
ap.  1,  2G.  To  je  kocka  na  koju  je  Pjemont  motnuo 
glavu.    M.  Pavlinovic,  razg.  17. 

c.  cubus,  u  geomctriji.  iinirilno  q,  loinirii'iio 
tije.lo  ograniceno  sa  srsi  •.Innm  iimrtiLu! m rm 
cetvoriiiama  (isti  je  obiik  kim  kml  jinu-r  l.-mkr). 

—  U  nase  prijeiite  u  pisaca.  Kocka,  matli.  lat. 
, cubus',  xi5,ios  ,hoxaeder,  wiirfel,  cubus',  tal.  ,cubo'. 
frc.  ,cub6,  hexaedre',  egl.  ,cub6,  hexaedron' ;  miu. 
lat.  .tessera';  kosa  kocka,  m.  (rumbac)  ,rhom- 
boiider',  tal.  ,romboedro';  arch.  ,quad6rst6in',  tal. 
jijuadrone,  quadro';  kocka  ,werkstuck,  werkstom, 
behauener  stein',  frc.  ,pierre  de  taille',  egl.  , free- 
stone, ashlar'.    B.  Sulek,  rjecu.  znanstv.  naz. 

)l.  oblik  u,  koji  se  izdje(a  dijumanat  koji  ne 
moze  biti  bri^anat:  ozdo  je  plosan,  a  gore  si^ast. 

—  U  na§e  vrijeme  a  pisaca.  —  U  Sulekovu  rjec- 
nikti:  ,1'aute'. 

c.  u  francuskijem  kartama  od  igre  znak  kao 
cetvorina,  franc,  carreau.  —  U  nase  vrijeme  u 
pisaca.  —   U  Sulekovu  rjecnika:  ,carreau'. 

KOCKAlNlE,  n.  djelo  kojijem  .?«  ko  kocka.  — 
U  Bjelostjencevu  rjecnika :  ,al6atoriuin',  i  it  Vii- 
kouu: 

KOCKAK,  in.  covjek  koji  se  kocka.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (.glucks- 
spieler'  ,aleator').  Jerbo  kockar  sve  proigrat 
znade.    M.  A.  RGJkovic,  sat.  £21^. 

KOCKAST,  adj.  kojije  kao  kocka,  koji  jc  iiafik 
kocki.  —  U  nase  vrijeme  ii  pisaca.  Kookast,  math. 
,cubisch' ;  tal.  jcubico' ;  kockasti  hvat  ,cubik- 
klafter',  tal.  ,tesa  cubica';  kockasta  mjera  ,cubik- 
niass',  tal.  ,misui'a  cubica' ;  kockast  palac  ,cubik- 
zoU',  tal.  ,dito  cubico',  frc.  ,pouce  cube',  egl. 
, cubic  inch';  tech.  ,quadrillirt,  carrirt,  gewiir- 
felt,  wilrfelig',  tal.  .cubico',  frc.  , quadrille',  egl. 
, checked',  min.  lat.  ,tessularis,  tessulatus'  ,t03- 
sular,  tessularisch'.   B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

k6cK.\S,  m.  vidi  kockar.  —  U  Bjelostjencevu 
ijccniku :  ,aleator',  i  u,  Jambresiccvii :  ,aleator'. 

KOOKATI  SE,  kockam  se,  impf.  igrati  se  ko- 
caka, pa  i  uopce  o  svakoj  igri  u  kojoj  odlucuje 
sam  slucaj,  i  idrebati  (u  Blagojevicevu  primjerii 
0  igri  uopce).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3 
sing,  kocka).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika It  Vukovu  (jgliicksspiel  spieleu'  ,ludere  aloa'). 
A  ha)inu  nesivenu  uisu  razdilili,  nego  so  o  nu 
zdribali,  to  je  kockali.  I.  Velikanovic,  uput. 
1,  169.  iSlicari)  koji  daske  pi-ave  kojima  se 
kocka  (vulgo  dama).  A.  T.  Blagojevio,  kliin.  49. 
Kockajuci  se  svrhu  odice.    D.  Rapid  228. 

KOCUKNl,  pron.  vidi  kolisan.  —  isporedi  ko- 
jusni.  —  U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,Kocukno  si  mi 
ovo  kruva  odlomila'.  ,Vide,  kocukua  e  ona  zona'. 
J.  Bogdanovic. 

1.  K.OCA,  a  dva  spomenika  xiv  vijeka.  sva  je 
prilika  da  je   rijec  iur.ika   (kao  .ito  kaze  i  Da- 


1.  ko6a 


koCetar 


nicic).  ridi  koga.  a  tnl'n  miiir  hiti  do.  Inhii  iH- 
tati  i  H  orljfiii  j)riiiiji'riiiiii.  ---  Sloji-  In':  jirnDijriir 
iMika  [iri-d  siiti.<<tinilir,iiii  \-..irvo,l:i,  /  jirfd  »(/(.<■-' 
kijem  imftiiiiii  Inrskijem,  i  jinknyiijr  slunn'ir,  — 
nidi  u  Daniciccv II  rjecniku  :  turski  .inagmis,  illii- 
stris':  ,kofia-vojevode  Petra  Pavlovica'  pise  kraj 
bosanski  1393  (Spom.  sr.  2,  dO).  ,Gospoilina  koca- 
Foi-izi'    (Spom.  sr.  1,  21  god.  1399). 

2.  KOCA,  m.  kocopcrno  dije.le..  —  fljiriw  je 
ipokoristik.  —  Akc.  se  mijr.na  n.  von.  litu/.  koco. 
—  U  Glasniku  59  (D.  Popovi.^,  tur.  rec.),  128 
(jdje  se,  dodaje:  mozda  je  ova  rec  dosla  od  tur- 
skoga  ,koc,  kocak',  srcan  junak. 

3.  KOCA,  m.  vidi  Koco.  —  Akc  .-«  iiiijei'in  u 
DOC.  Koco.  —  Pomine  se  u  naiie  vrijrnu-  i"  co- 
rjekii  koji  je  zivio  .xviii  injfko) :  iminlii  rji-riiik<i 
II  Vukiwii  (vide  Koco  .s  doilnlkniii  /In  jr  //"  islurihim 
iiovoru).  fidi  kod  Kocin.  Kapfian  iCora,  iz  srla 
Paiievca.  M.  B.  Milicevic,  srb.  194.  Vojsku  kiipi 
Koca  kapetaue.  (Nar.  pjes.)  Idi.  Mirjimackom 
prahu  a  slava  svatlnm  imeiui  tvoino.  Tiesaiiii'tni 
Koco !    194. 

KOCAC,  k6coa,  ni.  dew,,  kola,.-.  —  V  Stulirrnii 
rjrciiiku:  v.   kocic.   —  slaho  jKiir.iliniiK 

KOCACA,  /.  ime  mjestii  n  Srlii/i  n  nl.riiijii 
piiznriniiikom.  Niva  u  Koc-iri,  Si.  nov.  Isik;. 
f)(J9. 

KOGAK,  kocaka,  iii.  koiurn,  knharn  ijiljr  sr 
lirnni  zivad  a  i  dnii/ii  knjn  •irntii'm  kiio  pds.  — 
isporcdi  2.  kocina.  —  Od  xviii  nijekn,  a  Liiirdu 
rjccnika  u  Vuknpii  (vide  korina,  2).  Zeno  sti- 
riiju  mladinu  u  kocake.  M.  A.  Re|kovin,  sat. 
Ij.")''.  Jest  istina,  kada  srart  jednoi^a  izmodu  nas 
povali,  onda  se  svi  ostali  poplasfi,  pripadu,  no 
dni§:ojacije,  nes:o  pilici  u  kr)rakii.  5).  Rapir  i()5. 
Kocak,  mali  kosai-  za  main  jagi'iad  ili  jarad.  u 
uzickom  okrugu.  S.  I.  Poli\'aiiovir.  Kijcak  ,ual- 
linariiim'.    D.   Nemaiiii',   rak.   kmal.   siud.  29. 

1.  KOIJAN,  kocana,  in.  n  t'lil.nni  rjri'iiiki( : 
vide  kocaii,  1  .s  diidatkniii  da  sr  ,i<,rtiri  ii  l)<i- 
hroti. 

2.  KurAN,  III.  ujeiituiii,  dmn  r//„  {ispnil  iistiij 
II  (iidskoi/ii  iiva,  hnida.  —  I'  iiukr  rrijriin:  ii  I'lr- 
kijem  krajevima  a  Srbiji.  Kican  (ti-obalo  bi  ga 
iz^civarati:  kocan,  ali  ga  ^^ovore  kocau)  pored 
ziiacei'ia  za  okos(en  klij.)  kukuruza,  Sto  po  iiegde 
zovu  i  tuluska,  zovu  tako  (od  Kusanova  pa  ua 
ovamo  do  Leskovca  —  a  u  Leskovcu  se  cuje 
samo  od  onih  koji  su  otuda  dosli  — )  bradii  obri- 
jauii,  golu  bez  Ijose  (.Kinn*  .mentou'):  ,01jrir'i  mi 
i  toj  malo  na  kocan'.    M.  Durovic. 

3.  KOCAN,  m.  ime  oviiu.    Vetovo,  Po/.oga. 
KOCANA,  /.  mjesiio    ime.    —    xviii   nijeku.   — 

Tiire  isto  .Ho  Kocani.  Od  Kocaue  Stojan.  Glasiiik. 
19,  12.  (1734). 

KOCANAC,  kocanca,  in.  dent.  I.  kocau.  —  I' 
Slulicenu  rjecnikit:  ,piccol  torso'  ,caiilicus'. 

KOCANCAC,  kocancca.  m.  detn.  kocanac  — 
U  Stuliccvu  rjecnikit  iis  kocanac  —  neiioiitdiniii. 

KOCANCIl''.,  III.  dem.  kocanai-.  —  V  ShiHeeni 
rjecnikii  uz  kocanac. 

KOCANI,  III.  ])l.  sehi  ii  Srbiji  it  okriii/ii  l.up- 
lickom.  M.  D.  Milicevic,  kraJ.  srli.  384.  '—  ispo- 
redi  Kocana.  —  Maze  hiti  da  je  isto  slo  se  jio- 
mii'ie  prije  nasega  rreincnn.  Kocaiii  (solo).  S. 
Novakovic,  pom.  135. 

KOCANICA,  /.  vidi  kocari.  —  IJ  Vukorii  rjer- 
iiikic  vide  kocan.  —  /  kno  iirsta  kiipusn.  Ko- 
c'aiii<a.  rns.  Ko'iauHa;!  Kaiiycra  (Brassica  capitata), 
biirgunitpr-riibe   (Vukasovic).     B.   Suiek,   im.    149. 


KOCANIC,  III.  drill.  1.  kocan.  —  IT  Sliilieevii 
rjecnikii.  Ill  kocanac. 

KOGANSKI,  adj.  koji  pripada  iiijeslu  Koco- 
iiinia.  —  U  nose  nrijeme.  Kocaiiski  vis.  Rat. 
■j4.     Kocanski  polo/.aj.    5(). 

K(  IC.A-N.  kocina,  ill.  I'idi  :iiaceHe  it  Vukorii 
rjecnikii.  —-  isporedi  kocau.  —  Akc.  kii,ki  je  ii 
gen.  sini/.  lain  je  ii  oslnlijciii  jjadctiiiui,  osim  Horn. 
I  inc.  sing.,  i  mie.  kocai'iu,  kocani.  —  Kno  da  je 
sliirn  osHiiPii  (koceu  y),  ispiiredi  stslov.  kocani 
, penis',  iionosliir.  koc."'n,  rns.  kwichi..  —  ['  Stiili- 
I'erij.  rjecnikii:  (slnmporskoin  grijc.ikoiii:  stoji 
posiijr  kocanic)  kocan,  kocaria  , torso,  fusto  del 
cavolo'  ,culi]iiis,  caulis,  thyrsus',  i  it  Vitkorn: 
1.  n.  ]).  u  kupusa,  t.  j.  ono  od  zemje  do  glavice 
.stangel,  struuk'  , caulis'  .s'  doilntkoin  dii,  se  gooori 
n  Ornoj  (ruri.  —  2.  vide  oknniak  .s  dodalkom  do 
Sf  govori  II.  SrijeiiiH.  II  .ladru  se  kaze  ,okomak'.  u 
Sumadiji  , kocan '  .  .  .    Vuk.   pism.   77. 

KOCAISI.V,  nidi  kocak,  kociua.  Kocaiia  (Sla- 
viiucii,  sviuskii    st.aja.     1''.    Ivurnlai-.  dom.   ziv.    11. 

KOCANE,  n.  coll.  kocau  /  kn,-au.  —  U  iiasc 
rrtjeine,  <i  i:inedn  ijecniko  ii  SInlieerii  storsi.  de' 
cavoli  uoH  tuaugialiili'  .tliyrsi'j.  Kukuruz  s  ko- 
cai'iom.  u  oki-ugii  puzarovackom.  Sr.  nov.  1.S68.  19. 

KOCARIiW,  ni.  ime  sr„rit  n  Bosni  ii  nkritt/n 
.forojeivknin.    Statist.  l).,sn.  2S. 

KOrl-:,  kucota.  in.  inlodn  mace.  —  Bern,  kot 
(oidi).  —  U  nose  erijenir.  p.  Kurelae,  dora. 
ziv.  49. 

KOCEOAC.  kcrcaa.  III.  drin.  kocnt.  —  IJ  ,St.ii- 
lieern  rjecnikii:  kncot-cac  /),;  kocetci.'-.  —  sosniii 
iie/ioii,:claiio. 

KOCECir,  /,/.  drin.  kocct.  —  //  Stidieevu  rjec- 
nikit: kocetcic  .pa,rva  seta'.  —  nepouzdano. 

KOCEl^A.  ./'.  ime  sencit  ii  Eercegoeini.  Statist, 
bosn.  12.3. 

KO(-'EN,  in  •.aiiiii  n  Sliilii'.ern.  rjecnikit  :  v. 
kocan. 

IvOCENICA.  /;  rrsia  ,,rcr_  F.  Kurelae,  doui. 
ziv.  31. 

KOOENITI,  kocduiui,  inijif.  kociti  (■').  —  .Samo 
n  jednoin  primjerii  .win  rijeka.  Na  sotliste  kada 
pride,  vrat  koreui,   trbuli   kuci.    .).  Kavanin   5.3''. 

KOCENU'l'I  SR.  k..ceuem  se,  pf.(ri  ridi  k.,- 
citi  se.  —  Somii  it  Stiilieerit  rjecnikit:  v.  kma- 
miti  se. 

Ki'iCENE,  ;(.  djch,  knjij.m   k,>  koci  lii  se  ktici. 

—  Jzmedn  rjecnikii  ii  Shilirrrn  ,,t'astus,  inanis 
jact.antia,  anitui  ulatio'i  i  it  I'liknrii.  Stega  je 
za  kocei'ie,  za  iniiirai'in!  M.  D.  Milicevic,  medu- 
dnev.  300. 

KnCERIlM,  m.  imr  sriii  ii  Hrrrniorini.  Statist. 
bosn.   10.5. 

KOCET,  f.  drhrhi  I  it^lra  dlako  (a  kn:e,  pa  i 
It  srinr  i  It  ijnn   i  nit  rrpii  n  kiiiia,,  magarca  itd.j. 

—  i^pnrrdi  ku^i.r!|rl,,  sh'uua,.  —  Od  xvjii  rijeka., 
a  i.'.iiirdii  ijrriiiko  II  ISrIiini  (.setola,  propriamento 
il  pelo,  die  ha  nella  schiena  il  porco,  e  nella 
r.ida  il  cavallo'  ,seta'  ii72'M  gdje  se  naj  prije  na- 
liodi.  It  Voltigijinn  (,setoIa,  pelo  di  porco'  ,sau- 
biirste'),  It  SliiUceDii,  (, setola,  peli  di  capra  o  di 
niajale'  ,seta'),  it  Vnkorii  (vide  kostrijet).  Odjeven 
kostretim  stucenom  od  koci'ti.  S.  Rosa  44''.  Iz 
glave  mu  kroz  koceti  ogi'ievita  iskra  udara.  N. 
Marci  59.  Kozija  dlaka  je  i  sama  za  sebe  trgo- 
vacka  roba,  akazese:  kozina,  kuzjeviua,  kostret 
i  kocet.    D.  Popovic,  poznav.  robo.  :!!i(;. 

KOCETAR,  III.  ctii-jek  koji  po  srom  .jaiiolit 
iihraitiije  koiel  (ees(ii.  prcile,  eel.  —  isjiiirrdi  uui- 


ko(5etak 


KO61.TA,  b. 


tavgija.  -  U  naif  vrijcmc.  Mutava  ili  koietara 
irna   malo   na   broj.    M.  B.  Milieevi6,  s  dun.  47. 

KOCETAV,  adj.  11  Stuliixvu  rjcctiilni:  v.  kofio- 
tivau.  —  nepouedano. 

KOCKTIN,  III.  mjesno  imc  a  Srhiji.  a)  vodii. 
Stozac.  tako  je  pak  iiazvan  od  Osanifia,  a  Kre- 
pojinei  ga  zovu  KoCetin.  Glasiiik.  43,  .542.  Iz- 
raedu  jugoistocnih,  vooma  blagih  goriiili  strana 
Vraiia  i  ovog  platova  tofce  StC)zac  i  Ko6etiii.   304. 

—  bj  selu  H  oknuju  po£arfvackom.  K.  .rovanovift 
13H.  —  c)  Majur  Ko6etin,  »;i.s-  u  okrugu  poiare- 
nackom.    M.  B.  Milice%'i6,  srb.  ]0-')4. 

KOtfe'i'INA,  /.  stara  inacka  (auijm.  kot  ili 
ko6e).    F.  Kurslao,  dora.  ziv.  49. 

KOCi^TINSKI,  ndj.  koji  pripada  milii  Koi-e- 
tinu.     Kofietiuska   (o/istiiia).    K.  Jovanovic   139. 

KOCETIVAN,  kocetivna,  adj.  po  kojeinu  su 
izrasle.  koceti.  —  TJ  Bi'linu  rjecniku :  ,setoloso 
e  setoso'  ,setosus'  ()72'i,  i  u  Stulicecu:  ,set.osus, 
hirsutus,  setiger'.  —  nepouzdano. 

KOCETIVAST,  adj.  11  StiiUrevH  rjecniku  us 
kocetivau.  —  nepouzdano. 

KOCICA,  /.  mjr.ino  ime  u  Srhiji.  a)  zaselak  11 
okrugu  kritsrntrknm.  K.  Jovanovic  126.  —  h) 
mjesto  II  iikriifi'i  rulnr-.'ikoiH.  Livada  u  Kooici. 
Sr.  nov.  1M6.J.  .ill. 

1.  KOCIC?,  III.  dem.  kolao.  —  o-  stuji  iiij.  ol, 
a  pise  SK  i  govori  i  kiUciA  (cidi).  —  Od  xvu 
rijeka.  a  izmedu  rjecniku  u  Milnilinii  (kocic,  niali 
kolac  ,paxiUus').  11  Jlclnin  :  .|i,ilcl  tii.  palo  piccolo' 
.paxillus'  .j36ljj,  u  S/iili''rni  ^.paxillus'),  u  Vu- 
kovu  (dim.  v.  kolac).  Od  potrebe  je,  da  lozu  pri- 
voze  kocicu.  M.  Divkovic,  bes.  213'^.  Pun  dooic 
ki-ivijeh  kocica.  (odgonet(aj :  zlice  a  zdjeli  Hi  na 
>iiniji).  Nar.  zag.  novak.  -55.  (^ne  glave  sto  bjehu 
osjecene  i  na  kocice  pobjene  u  redu.  Nar.  prip. 
vuk.  127.  Dete  hiti  iz  ruke  kocic.  S.  Tekelija. 
let.  119,  12.  Tacke  ili  pritke  jesu  tanki  kocici 
uz  ookoce  pribodeni.    P.  Bolio,  viuod.  1,  201. 

2.  K(tCI(;,  m.  Aspro  vulgaris  Cuv.,  neka  rihii. 

—  .Tainacno  je  ista  rijec  sto  1.  kocid,  jer  ima 
vretenasto  tijelo.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vilkovu:  (u  Srijemu)  nekaka  riba  (n 
trecem  izdanu  jStreber' ,.A,spro  vulgaris  L.').  Vre- 
tenar,  vretenac,  u  Sremu  kocic,  liem.  ,streber' 
I'Aspro  vulgaris  Cuv.).    J.  Pancic,  ribe  u  srb.  6.5. 

3.  KOCIC,  in.  prezime.  —  xv  vijeka,  i  u  nase 
orijeme.  Grguru  Kocicu.  Mon.  croat.  108.  (1471). 
Mihajlo  Kocic.    Eat.  332. 

KOCICIN,  m.  ime  selu  u  Hrvatsknj  u  iupa- 
niji  modrmko-rijeikoj.    RazdijeJ.  4.5. 

KUCIJA,  /.  currus,  kola,  na  kojiina  se  voze 
Ludi  (ne  svagda  u  istum  znaienu,  gdjegdje  su  go- 
spodska  kola,  liintov,  karuce,  a  gdjegdje  selacka 
kola,  u  k.ujcm  jiriiiijeru  i  hojna  kola).  —  Akc.  se 
iiiijiiia  II.  gen.  pi.  kocrja.  —  Ista  rijec  ima  i  u 
niini-ilcrcii^l.-iiiii  1  n  Inniiirsknm  jeziku,  pa  i  u 
mith,riid-iiiii  II  /■</((/-,s/,<);  i  i.,,'n,ia),  ali  nvo  nije  naj 
staiiji  iihlik,  jer  una  i,  ces.  koc  i  pn{.  kocz,  kotcz. 
jugoslavenski  i  maloriiski  oblik  moze  hiti  postao 
(id.  mag.  kocsi,  ali  se  to  ne  maze  kazati  za  ceski 
i  pofski.  ima  i  u  roinanskijein  jezicima  slicna 
rijec :  tal.  cocchio,  franc,  coche,  span,  eoche  (iid 
franciiskoga  je  po  svoj  prilici  postalo  nein. 
kutsche).  da  je  u  slavenske  jezike  dnslo  iz  ro- 
maiiskijeh  ne  moze  biti,  jer  od  tal.  -ch-  ne  hi 
postalo  6  (tako  ni  cavao  ne  moze  duci  od  tal. 
chiavo).  XVI  se  vijeka  mislilo  da  su  sve  ove  rijeii 
dosle  iz  magarskoga  jezika  (F.  Diez,  etymol. 
worterb.  dor  roman.  spracliGn".  131);  neki  su  iz- 
iKidili    mag.    kocsi    od    imena    ugarskoga    mjesta 


IColi'ze,  ■•<ail  IvifcSH  i.I.  .Juiigiuaiin,  sliivnik  cesko- 
nriiin.kv  /.•-(./  koc.  ,(/(,/,  r,;',i  prilik<i  da  ]e  ma- 
ijar.^hi  ni..  i„,si,,l,,  !„,  .<l,irr„^knj  K..r,  lrhi.,n,j 
iiiugan  hill  l.nnjrn  k..l  , /.■ipfirnl,  k,,t.:,r.  kci  iii-m  i. 
ko(,r|aCi).  a  i  je  ispalo  isprcd  r  1  i.siHirnli  /ml'iliii 
grajijii  kotcz).  —  Uesto  se  up"trf  /i(iir,i  niiiniuin 
kofiije  i  za  jedno.  —  Od  xvn  njrkd  {riiii  kml 
c),  a  izmedu  rjecnika  ii  Mika(inu  (kodije  , currus, 
carruca,  rheda,  vehiculum,  vectabulum'),  u  lie- 
linu  (kofiija  ,carrozza'  .<uirriis'  IVtb),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kocije  ,currn-;.  viImiuIiuu,  rheda,  es- 
sodum,  liarma'),  u  Jarnhn^n  mi  kiirije  , vehiculum, 
curriculum,  rheda'),  u  I  iilliijijinii,  (kocija  ,car- 
rozza'  ,wagen,  kutsche'),  u  Stulicevu  (,ko6ija 
, currus,  oarrus,  vehiculum,  rheda'),  u  Vukovii 
(kofiije  ,der  bauernwageu  mit  zwei  pf'erden'  ,cur- 
rus';  ipak  obicno  u  narodnijem  pjesmama  nije 
nvakooo  snacene). 

il.  u  jednini.  Kocija  Bozja  uzmnozenija  od 
doset  tisuca.  B.  Kasic,  rit.  376.  psal.  67,  18. 
Kad  na  nebu  razvedrenu  jedno  jutro  Febo  sjede. 
da  kociju  svu  zlatjenu  po  biljeznom  pasu  izvede. 
P.  Kanavelic,  iv.  61.  Dvijs  kocije  ovijeh  slijede. 
svijem  Ijepotam  naresene,  a  u  svakoj  po  dva  sjede 
vlastelina  mnoge  od  scjene.  339.  Plemeuite  kone 
vrane  mnoge  toved  za  kociju.  J.  ICavanin  10b. 
Obracajuci  se  cestokrat  na  kociju  zagledase  se 
u  kola.  A.  d.  Bella,  razgov.  2-5.  U  liegovoj  ko- 
ciji  zlatom  i  drazim  kamenjem  oholqj.  25.  Tko 
vlada  kolim  ali  kocijom.  I.  Dordic.  salt.  503. 
Osta  mrtav  na  pufcu  jedan  mladic  pod  kolih  od 
kocije.  D.  Basic  5.  Ilija  uzide  na  uebesa  prije 
s  postom  nego  s  kocijom.  .35.  Kotcija  potezaua 
od  kona  zestocih  i  ne  zauzdanih.  Blago  turl. 
2,  144.  Ili  .siluo  uzdrzi  kociju  na  kojoj  sidi. 
Ant.  Kadcic  300.  Hija  s  kocijom  ognevitom  bi 
odnesen  u  nebo.  J.  Matovic  63.  Pa  je  metnu  u 
kociju  zlatnu.  Kar.  pjes.  juk.  125.  Pod  kocijom 
osam  bedevija.  142.  Od  kocije  penger  otvorila. 
1.50. 

b.  n  iiiiw,Hni  0  jednome.  Podize  ga  na  nebo 
u  jednijem  kocijama  od  vatre.  M.  Kadnic  416l>. 
Za  ruku  kra}  Jehu  poteze  .lonadaba  na  kocije. 
457a.  Ovo  su  kocije  od  vatre  na  kojijem  Ilija 
bi  podignut  na  nebo.  483*.  Stavi  ga  u  kocije 
krajeve.  S.  Margitic,  fal.  13.  Od  koji  su  kocija 
cetiri  kola  cetiri  dara.  212.  Cini  liega  paka 
sisti  u  zlacene  sve  kocije.  P.  Vuletic  39.  Tulija 
potlaci  .s  kocijam  mrtvo  tilo.  J.  Bauovac,  pred. 
36.  Sveti  Bernardo  zapovidi  jednom  djavlu,  da 
mu  sluzi  za  kolo  u  kocija  na  putu.  razg.  111. 
Neronu  bise  ugodno  pod  kocijam  korie  tirati. 
pripov.  66.  Ne  more  se  doci  u  raj  na  konu  ni 
na  kocijah.  108.  Uputi  se  u  kocija  ku6i  .  .  . 
Hotijuci  zarucnica  izac  iz  kocija  omace  joj  se 
noga.  J.  Filipovic  1,  303a.  Voziti  se  u  kolih  ili 
u  kocija.  P.  Filipovic  41.  Sidio  bi  u  gizdavih 
kocijah.  A.  Kanizlic,  kam.  263.  Ne  kti  on  na 
slavne  koftije  sisti.  589.  Kada  bi  se  ditesce  na 
trf.ecih  kocijah  vozUo.  utoc.  xvii.  Izvrnuse  se 
pod  liim  kocije.  E.  Pavic,  ogl.  447.  Kra]ica, 
grozne  roneci  suze,  uzasla  je  na  kocije.  I.  Za- 
nicic  122.  Koji  pritezete  grih  po  niki  nacin 
kako  zavezu  od  kocija.  M.  Zorifiic,  osm.  .35.  Ako 
meni  sudni  danak  dode,  postavi  me  na  kocije 
brze,  ter  me  vozi  g  bilu  Carigradu.  And.  Kacic, 
razg.  178h.  Ulize  u  kocije.  kor.  259.  I  on  seda 
na  lake  kocije.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  539.  Daj  mi, 
jubo,  kone  i  kocije.  1,  545.  Sede  .Tela  s  majkom 
na  kocije.  1,  573.  Upregose  kone  u  kocije.  1,  605. 
Brze  digni  sedmore  kocije,  doteraj  i  mome  belom 
dvoru.  1,  609.  Medu  nima  nd  zlata  kocije  pre- 
krivene  crvenom  kadifom.  3,  153.  I  ustavi  od 
/.lata  kocije.    3,  239.     Izvedose  od   zlata  kocije  i 


KOCIJA,  h. 


koCiSke 


u  liiaia  lepotu  devojku.  ;i,  -ioS.  A  za  I'liuja  nd 
zlata  kooije.  u  kocijam'  cetifi  liuiria.  3,  2bl.  A 
salivaj  od  srebra  kocije.  Nar.  pjes.  juk.  227. 
Spremi  meni  do  troje  kncije.  Nar.  pjes.  petr. 
2,  (593.  Sedno  s  I'lim  na.  kocijo.  Nar.  prip. 
viik.   T'J. 

c.  M  mnozini  o  mnoilon.  Zaradi  moje  olio- 
losti  koju  sam  cinila  koiie  jahajuri,  u  kocijah 
hodeci.  M.  Divkovic,  bes.  ISil).  Pride  dakle 
Naman  s  konmi  i  kncijami.  I.  Baudulavic  .51''. 
4reg.  5,  9.  Koi'ii  i  kocije  jesu  ut'aiije  tasiili  |udi. 
A.  Vitalio,  ist.  60''.  Gdi  su  sluge  i  kocije  V  S. 
Margitic,  ispov.  250.  ITgledavsi  razliCite  kocije. 
E.  Pavic,  ogl.  9.3.  Pode  k  nerau  Naman  s  ko- 
hici,  s  kocijama.  323.  Dvanes  tisuca  kocija  s  ko- 
I'lima.  C  Basic  97.  Davsi  Jim  jaspre,  kofiijo, 
kola.  And.  Kacic,  kor.  ."jl.  Sest  stotina  kocija. 
73.  Mnostvo  kocija  bojiiih.  114.  Sedam  stotina 
od  boja  kocija.  195.  £)a  ran  gone  kola  i  kocije. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  438. 

KOCijAlifE,  n.  djflo  kojijem  sr  korijit.  ridi, 
kiioijati. 

KOCl.lAK,  knoijara,  m.  vidi  kocijas.  —  Od 
win  rijekii,  a  izmedii  rjecnilca  ii  Bi'liiiii  i  .rarm?.- 
ziere  overo  coccliiere'  .auriga'  1741"'  i/i/jr  :<r  mij 
prije  nahodi,  u  Bjelostjencern.  fhud  I,. nisi,  »  Ir./- 
ti.ijijiriii  {,carrozziere,  cari-ettajo,  cairnttliTn,  i-oe- 
chiere'  ,kutscher,  fuhrmaun'),  n  Stiilirem  (,rlie- 
darius.  aurio:a;  rliedarum  faber'). 

a.  I'idi  kocijas,  a.  —  U  svijem  fjf(:i)icii)iii  i 
u  ovom  primjeni:  AV  evo  ti  si6eli  kocijah,  a  u 
I'lima  bijelo  Latince,  nega  pita  Novakov  fxrujira; 
.Korijani,  cije  su  kocije?'    Pjev.  .'rn.  121:'. 

i).   ridi  kocijas,  b.    —    U  S/iiliri'i-K    ijcriiiMii. 

<^   II  Jrdiiijin  jtrinijeni  xvui    njrkn   iir  .:iiii  si- 

jjravo  ziiaicHi;.    .Sincica  jednoya  korijara,  liuduci 

ga  plakali  za  niknliko  vriniona  izguli|ena  I'mgovi 

roditoji  ...    M.  Pavisir  3.S. 

KOCIJAEENE,  „.  djrl.,  I;,<jiirw  >,'  Icnrij,!,;.  — 
I J  Slulin'ni  rjrciiikii. 

KdCLlAEITI,  kocijan'm.  iiiipj.  cidi  Kix-ijiiiiti 
(niditi  kcui  koeijar).  —  U  StulirrrK  rjcciiikn  ; 
.vecturam  agere,  aurigam  agere'. 

KOGI.JAS,  kocijaia,  m.  rorjrl.-  iln  .sv  hur,  k„- 
fijama.  —   u  dm   usi.liiln    imu'-ri'iii  \kr    l;tiki 

jl'  u  fjfH.  aiiiij.  taki  j<:  II  iistdli.'ii-iK  iiiidr:iiiiii.  usiiii 
liDlii.  siny..  i  voc.  :  kociia.su,  koci|aii.  —  I'usliije 
ltd  kocija  niistavkom  asb.  —  Od  xvu  rijeka,  a 
iziiicdii  rjectiikii  u  Mikalinit  (,auriga,  rhodarius, 
Hii.adrigarius,  a  veliiculis,  cisiarius,  essedarius, 
plaustrarius,  bigarius,  carucarius')  <jdje  •<«  naj 
/iriji'  iiiiJwdi,  II  hi'liiiu  (,mastro  di  earrozze'  ,car- 
poiitarius-  174''),  ((  Bjelostjenicmi  (kod  kocis),  ii 
\  iilliijiJDiii :  .tacocchi,  earrozzajo  (in  Daluiazia)' 
,wagner';  «  Stiilicern  (v.  koeijar  .s-  diidittkoiii  da 
jc  laeto  iz  He.linn)  ii  Vnkurii  i.dcr  kntscher' 
,auriga'). 

a.  ciirjek  koji  sjedi  na  kvcijiiimi,  i  iijinii'lit 
i  vndi  kone  (ii  Mikafinu,  it  Bjelnstjenceou.,  ii  Vu- 
huni  rjecnikii).  Svak  kaze  kocijasii  put  kad  mu 
su  se  kola  .-ilomila.  (Z).  Poslov.  danic.  Kocije 
aliti  kola  izraelska  i  kocija.s  liegov.  And.  Kacic, 
kor.  250.  Pak  zapovidi  kocijasu,  da  na  svu  prisu 
kono  tira.  330.  Zovnuvsi  svoga  kocijasa.  M.  A. 
RePiovic,  sabr.  27.  Neka  je  tvoja  briga  nare- 
diti  kocijase  i  obznaniti  slugama,  da  budu  svi 
pripravni.  I.  Velikanovic,  prik.  )!8.  Kad  putu 
kocijas  Tajade.  J.  S.  Eejkovic  277.  Kocijasa 
svetoga  Iliju.  Nar.  pjes.  1,  1.55.  1.5(J.  Kocijasu 
strjele  i  gromove.  1,  157  (vidi  ki>d  Ilija.  ii}  i 
gromovnik,  h).  Te  pogubi  mlada  kucijasa,  i 
ustavi  od  zlata  kocije.  3,  282.  Kod  teatra  ima 
■"-i    kulaca.    sazidani   i    pokriveni.    r,u    se    zimi    lo/.i 


^rejii.    S.  Tokelija.  letop.  mat. 


A-atra    te  se  lio 
SL-.    Il't.   5-J. 

li.  roi'irk  kiiji  /III  srtiiii  uniiil.ii  ijriidi  kocije. 
—  tSiiiiii)  II  jiiliioni  jiriiiijfrii  xviii  I'ijekn,  a  iz- 
medio  rjccnikn  ii  Bcliuu,  ii  Voltigijinu,  ii  Stuli- 
Ci'ini.  Kocijasi  (ovdi  se  razumiju  koji  hintove 
prave)  i  ogrjari  (slavonski ;  remonarii  nisu  se 
maiie  raz|utili.    A.   T.   Blagnjevii',   khin.  51. 

KOCIJASENE,  n.  dji'hi  kiijiji'm  .,  kiwijaH.  — 
U  Viikovu  rjecnikii. 

KOCIJASEV,  ndj.  knji  pripada  kiicijain.  — 
I'  Viikovu  rjecnikii. 

KOCIjAsITI,  kocijasini,  iiiipf-  niditi  hio  k„- 
i'ija.i,  njedeci  na  kiiiijniiui  rmliti  km'ir.  —  .{kr. 
kaki  jr  ii  praes.  Inki  ./>  n.  iin///.  ko.'ijasaU;  /( 
ostidiji'iii  je  (Micima  oiniki  knki  jr  ii  inf.,  <i.<iiii 
aor.  2  i  3  sinij.  kocijasf.  —  U  \'iikiirii  rjrriiiku: 
.kutschieren'  ,aurigor'. 

KOCijASKI,  adj.  koji  pri/mda  kocija.iima.  — 
r   Vukopii  rjecnikii:  ,kutsclior-'  .aurigarius'. 

KOGIJATI,  kocijam,  iiiijif.  vidi  kocijasiti.  — 
U  nase  rrijeme  ii  Liei.  ,()n  je  vjest  kocijai'iu,  i 
zna  vjesto  ko6ijati'.  (t.  j.  vjeiito  zna  kniie  pod 
kolma  goniti).    J.  Bogdanovic. 

KOCIJE,  /.  pi.   ridi  ko«ja. 

KOCIJICE,  /■.  pi.  dem.  kocije.  —  U  Mika^inu 
rjrfniku:  kocijico  za  vladike  .pilentum,  carpeu- 
tuiu';  II  Ui'.linu:  kof'ijco  .carrozzetta,  carrozzina' 
, curriculum'  174'';  ii  Stiilirrrii :  kocice  .parva 
rlioda'  v  dodntkiiiii  dn  jr  mrtii  is  Brliiia. 

KOCI.IISTE,  n.  injrsln  ,id,jr  ,sr  hriiiir  Icocijr.  — 
r  Sliilirrrii   rjrriiikii:   .lixiis   rliMdis   asservandis'. 

K(«''IJlSTVn,  ,1^  II  Sliiliririi  rjrhiikii  iiz  ko- 
cijistP.   -   ,sY,sm„   ,1  pnii:da,io. 

KU<'rN.  lid/,  knji  prijiada  Kiici.  —  U  Vukoou 
rjrrnikii  iiiriiiu  luipiisil:  Kocina  krajina  i  Kocin 
rat.  lakci  sc  u  Srhiji,  osobito  po  doiiira  krajevima, 
zo\o  poilcdai  tiu'ski  rat  (od  godine  1788  do  1791) 
])n  ,Jvoci-  kapctaiui.  —  /  kod  mjennijrh  imena  u 
Srhiji.  Ko6ina  livada.  /(  iikruiiii  bioyradskoiii. 
Livada  zvana  Kocina.  Sr.  nov.  1867.  -576.  — 
Kocin  potok,  ii  okriiipi.  nli'kainaikom.  Niva  u 
Kocinom  Potoku.    Sr.' nov.   1,S73.   307. 

1.  KoClNA,  ,/'.  (•((//  kMcak.  —  U  nase  i}ri,jeiiie, 
a  izmcdii  rjernikii  a  ViiImpii.  .verschlag  (fiir 
Inilmer,  liunde,  schweinel'  ,zootheca'.  Psi,  lie 
osecajuci  nikakva  neznanca,  uvuko.se  se  dobro  u 
svoje  kocinc.  M.  I).  Milicevic,  meduduev.  109. 
Zagraduje  kocinu  za  prasad.  z|nsel.29(i.  —  I'prnr 
jr  iiiiipii.  kotac. 

2.  KOCINA.  /.  II   Viikovu  rjrrnikii :   vide  kocct. 
.3.  KOCINA,/.  iiiupii-  kolac.     .Uze  kocinu,    pa 

ga,  s  liom  po  vr  vrce  glave  dornu'.  .Ifamoiio  so 
ti   kocinom  zametnoi"    .1.  Bogdanovic. 

4.  KOCINA,  /.  inie  zaseokii  a  Srhiji  ii  ukriupi 
knisevackom.    K.  .Tovanovic  126. 

KOCIN.A.C,  Kocinca,  ni.  prezime.  —  /'  nair 
vrijrnir.     Mladen  Kocinac.    Rat.  359. 

KOCtKE,  (idr.  bojagi,  toboz,  doja,  uavlas.  — 
Birr  jjostalo  od  kao  da  se  cini. 

KOCIS,  m.  vidi  kocijas.  —  maij.  kocsis.  —  f' 
Bjrlostjencoou  rjecnikii :  kocis.  kocijas,  koeijar 
,. auriga,  rhedarius';  ii  Jambrrsicevu:  , auriga';  ((■ 
Sliilirerii :  v.  koeijar  iz  Hahdelireoa. 

KoorsKE.  f.  pi.  kocije  (drm.':'  Hi  auyin.'^).  — 
V  jriiniiijii  pisca  xvii  vijcka.  Koji  drze  kociske 
pcizlacene.  M.  Eadnic  102'i-.  Slavlasc  se  muoz- 
stvom  svojije  kociski  i  koiia.  201^^.  ^ubav  Isii- 
krstova  jesu  jedne  kociske  ogiiene  kakono  one 
nine.    514ii. 


koCiSniste  1 

K06l§NISTE,  n.  ime  mjextii  a  Srhiji  n  okriign 
sabdikom.  Niva  u  KoftiSnistu.  Sr.  nov.  1S(;8. 
1X4. 

KOCIStE,  n.  ime  tnjestu  u  Srhiji  a  akriKju 
krusevackom.  Viuograd  u  Koftistn.  Sr.  nov.  18(i7. 
•2(>7. 

1.  KOCIXI,  kofiim,  impf.  zaustaolati  kola  (kn- 
cem  ?),  vidi  paofiiti.  —  Akc.  kaki  je  u  prae.i.  laki 
je  u  impf.  ko6fi.li,  u  aor.  'i  i  3  xing.  koCi,  u  part, 
liraet.  pass.  koCen ;  n  ostalijem  je  ohlicima  onnki 
kaki  je  u  inf.  —  TJ  Vtikovu  rjecniku:  kola  ,lieni- 
men'  ,iuhibeo'. 

i.  KOftlTI,  kocira,  impf.  zahijati  k<icc  u  zemfii. 
—  Samu  u  Stidiievii  rjecniku:  ,paIaro,  fiei-ar  li 
pali  in  terra'  ,palare,  pedare'. 

1.  KOClTI  SE,  kocim  .so,  impf.  iiprav  se  kaze. 
0  cefadetu  kad  sloji  ulcorijep(eno  kao  kolac:  nhicno 
se  shvaca  da  tijcm  de(fi4e  pokazujc  oholiist  i  vc- 
ticane.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  kociti.  —  Od  xvui 
vijeka,  a  ismedtt  rjecnika  a  Belinu  (,caminaro 
alia  graude'  ,magiutico  incodore'  1621';  ,pompeg- 
giare,  far  pompa'  ,sesG  ostentare'  571''),  ii  Stu- 
liievu  (,superbo  iucedere'),  u  Viikovii  (,steit'  thun' 
jfastum  exerceo').  Sve  se  kooi,  sve  se  dici,  ko  i 
pauu  perozlati.  J.  Kavaiiin  54'''.  Da  se  uera- 
zuiuno  glava  di/.e  i  koci.  D.  Obradovii,  sav.  73. 
Ko6i  se,  peci  se,  sam  je  sebi  za  udivjenije.  80. 
Koci  se  ka'  i  noga  nevarena.  Nai-.  posl.  vnk.  159. 
Pred  nom  .se  kocio  i  banio  kao  paun  pram  pau- 
nici.  S.  ^iubisa,  pric.  58.  Davor  bulo,  lioces 
samsku  svilu  i  kocit  se  u  skupu  odijelu?  Osvetn. 
4,  18.  Kooi  se  nosivom  koje  mu  ne  dolikujo. 
M.  Pavlinovii,  razl.  .spis.   1.91. 

2.  KOCITI  SE,  kofiim  se,  impf.  voziti  se  na 
kocijama  kao  od  vHicana.  —  T!^  Voltigijinu  rjec- 
niku :  jCarrozzeggiare ;  audar  in  carrozza,  pom- 
peggiare'  .fahren'.  —  Po  svoj  je  prilici  ista  rijec 
■Hu  i.  kociti  se,  ali  je  u  ovom  rjecniku  zlo  shva- 
cena. 

KOCIV,  m.  duboka  zemja  dobra  i  za  lozii  i  za 
maslinu.    Slovinac.  1880.  87. 

KOGKA,  /.  vidi  kvocka.  —  TJ  nekijem  kraje- 
vima  u  nase  vrijeme,  a  izmeda  rjecnika  u  Vol- 
tigijinu (jChioccia,  biocca'  ,eine  gluckhenne'). 
,Kocka  se  nasaduje  na  jaja'.  M.  Pavlinovic. 
Kocka  igalliua  glocieiis'.  X).  Nemaiiic,  cak.  kroat. 
stud.  iftg.  22. 

KOCNI,  /.  pi.  mjisno  imr.  —  vidi  u  Danici- 
cevu  rjecniku:  Kocbni,  vojvoda  Oli'i'er  sazida 
crkvu  sv.  Dimitriju  ,ize  u  Kochnehb'.  (T(lasnik). 
13,  297. 

KOCNA,  /.  djclo  kojijem  se  ko  koci.  —  U  nase 
urijeme.     K66iia,  ohojene.    M.  Pavlinovic. 

KOCO,  m.  hyp.  Kosta.  —  isporedi  Koca.  — 
Akc.  se  mijena  u  voc.  Koco.  -  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjednika  u  Vukovu:  (juz.)  liyp.  v.  Kosta. 
Koco  Bakal.  Glasnik.  ii,  3,  73.  (1706—1707). 
Koco  Petrovic.    Eat.  139. 

KOCOBASA,  m.  seoski  kn-ez,  vidi  kogobasa  i 
kogabasa.  —  U  nase  vrijeme  u  Hercegovini.  Dode 
nekakav  ciganin  u  kocobase  seockoga  i  zamoli 
ga.  Nar.  prip.  vro.  46.  Povioe  kocobasa  od  sela. 
175.  Kocobasa,  glavar  seocki,  ,capovilla'.  226. 
Knezovi  i  liihove  kocobase  (u  Hercegovini),  po- 
mocnici  (u  Crnoj  Gori)  i  kapovile  (u  Boci).  V. 
Bogisic,  zborii.  511. 

KOCOPE^A,  m.  prezime.  —  f'  naie  vrijeme. 
Milisav  Kodope|a.    Rat.  199. 

KoCOPERAN,  ko6operiia,  adj.  zioahan,  brz  (o 
cifddctu,  o  djeletit).  —  Nepoznata  postana  (moze 
hill  da  je  iizeto  od  pticn  na  kojemit  je  ukof.eno 


4  1.  KOD 

perje).  —  IJ  Vukoru  rjeinikii:  ,lebliaft,  hurtig' 
,3trenuus'. 

KOrOPEBElilE,    n.  djelo   kojijem  se   ko   koco-    ,-    ^ 
peri.  —   U  Vukovu  rjelniku.  /Lr^*'*^^^^    " 

KO(5oP>':RITI   se,   koSipMra   se,    imjjf    hiti       ^ 
koeoprran  (ne  shdati,  ne  podlaqati  se,  kao  koco- 
pcnii,   dii.'lr).    -      J/,v.   biln  jr   a  pnii's.   hi.ki   je  u 

illlfl'     K..rn|,r,a,|,:      /,     ,,sl,lhir,„     jr    nhl  K'l  ilul     .illilki 

kal.i  jr  II  ml..  iisiiH  it,,r  1  i  :i  kiiii,.  l>.,r,,|„Tr.  _ 
U  nasi:  vrijeme,  n  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(jsicli  strauben'  ,iusolentius  se  efferre').  Lako  so 
varaa  sad  kocoperiti.  Bos.  vila.  1886.  289.  Nomoj 
mi  se  kocoperiti.    1888.  24. 

KOCOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Kocu).  —  U 
na.se  vrijeme.     Micko  Kocovic.    Rat.  29. 

1.  KOCULA,  /.  gvozdena  k|uka  na  konopih 
5to  drzi  stabar  od  broda.    M.  Pavlinoric. 

2.  KOCULA,  m.  ime  volu.  u  Bruvnu. 
KOCULI,  m.  (Hi  f.  ?)  pi.  mjesno  ime.  —  I'nje 

nasega  vremena.    Spom.  stoj.  185. 

KOCUR,  m.  im«  mjestu  u  Istri.  —  xui  vijeka. 
Razvodi  meju  Surbenom  i  Kocurom.  Mon.  Croat. 
13.  (1275). 

KOC,  m.  kola,  tal.  cocchio.  —  Na  jednom 
mjestu  XVI  vijeka  u  pisca  Dubrovianina.  Dvije 
tismie  kola  vode,  stono  koce  vi  zovete,  pune 
hrane  tej  karete  kuda  godijer  s  vojskom  hode. 
A.  Sasin  170h. 

KOCE,  n.  (Hi  f.  pi.  '^),  ime  mjestu  u  Crnoj  Gori. 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  OpaliSn 
Koce  i  Fundilu.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  251. 

KOCER,  m.  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka,  mo- 
zehiti  kocijas  (tal.  cocchiere)  u  metaforickom 
smislu.  Nenavidost  jest  kocer  istine.  M.  Radnic 
293". 

K06eVECE,  n.  auctio,  drazba.  —  Od  mag. 
kotyavetye,  a  ovo  moze  hiti  da  je  postalo  od  na- 
Hjeh  rijeci:  ko  ce  vece  (dati)?  —  U  Hrvatskoj 
od  XVI  vijeka.  Da  je  na  ko6eve6e  vrgu,  i  ki  ga 
kupi  ill  koiia  ili  suziia,  .  .  .  toga  bude.  Mon. 
Croat.  280.  (1577). 

1.  KOD,  jiriiiji.  apuil.  juxta,  penes;  post,  s  gc- 
netivom.  .mu'i  liH-uni:  ridi  nakom.  —  Ohiino 
nemo  iikniilu,  Ir  sr  i^ijnrara  s  rijeci  sto  slijedi 
kill)  ji  ihiii  riji'c,  n.  p.  kod  glave,  kod  noge  izgo- 
riirn  M  Ivoilulilve,  kodnoge,  ali  ako  je  u  oiioj  rijeci 
jiiki  iikri-init  C  ili  "),  gubi  ga,  a  kod  dohiva 
krntki  akicnat  ('  ili  "),  n.  p.  koil  majke.  kod 
kuce,  kod  grada,  kod  Boga  izgovara  se  k6dmajkG, 
kitkuce,  kodgrada,  kodboga.  —  Postaje  od  sla- 
rijega  ohlika  kou  (vidi),  jamaeno  po  analogiji 
prema  pod,  nad,  pred.  —  Kod  obicno  ne  dohiva 
a  na  kraju  (kao  pod,  pred,  nad,  iz  itd.) ;  samo 
na  jednom  mjestu  xvii  vijeka  ima  koda  due.  M. 
Divkovic,  nauk.  298*.  —  Nahodi  se  od  xiv  vijeka. 
(sto  ima  i  u  jednom  primjeru  xii,  to  je  sasma 
nepouzdano  i  treba  citati  pod :  Ace  kbto  odi 
manastirbskihb  }udi  bezi  ili  vlabb  pod  velijega 
zupana  ili  kod  inoga  koga.  D.  Avramovii  45. 
Mon.  Serb.  6.  (1198 — 1199).  tu  je  za  cijelo  po- 
grjeska  u  prepisivaiiu  mjesto  ,pod'.    D.  Danioic). 

—  lijiii'itu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,apud;  jnxta'), 
/(  Mikiiliiiii  kod,  uz,  blizu  ,appresso,  allato' ,apud. 
pniji.'.  |H\Ui'),  a  Belinu  (,aGCanto,  a  lato'  ,juxta' 
11';  ,apprGsso,  vicino'  ,apud'  94*;  ,vicino,  a  canto' 
juxta'  765a),  u  Bjelostjencevu  (kod,  pri  ,apud, 
penes'),  «  Voltigijinu  (.presso,  accanto,  vicino,  da' 
,bey,  neben'),  u  Stulicevu  (,appr6sso,  vicino'  ,apud, 
prope,  post,  secundum,  prope,  juxta'j,  «  Vukovu 
(1.  ,bei'  ,apud':  sjedi  kod  meiie;  ostao  kod  kuce; 
kod  vode.    —    2.  kod  novaca  gladujo;    kod   kona 


1.  KOD  1 

ide  pjesice;  kod  zene  ide  neopran  itd.),  "  Ditni- 
nicevu  (kodb  ,apud,  ad',  cf.  koub). 

1.  naznncuje  blizinu,  ali  uz  tu  istice  ne 
samo  (kno  n.  j).  blizu)  da  sto  nijc  daleko  od 
onotja  Ho  je  ii  genetivu  nego  da  je  tako  blizu  da 
ne  oniHja  dntice  Hi  dajlmdi  da  neina  nista  jed- 
nake  vrste  medu  nirna  (n.  p.  sidjeti  kod  koi^a 
snaci  Hi  da  sjedeei  uhoje  jedno  se,  dulirr  driiij.>ij<i 
Hi  da  sjede  tako  hlizu  da  nema  medu  I'linm  mjishi 
Irereiiiii),  dapace  se  joS  slwaea  kao  da  iii:shi  moie 
nlajafi  i  medii  ijrani.eama  onoya  Mo  je  h  genetiini 
(n.  p.  kod  kuce  gotono  je  sto  u  kuci;  imati  Sto 
kod  sobe  moze  znaciti:  imati  iia  sehi,  n.p.  a  spagii, 
za  pasoin  itd.),  te  ovako  moze  znaciti  i  osohitit 
svezii'  (kao  kad  se  kaie  da  je  sto  kod  koga,  misU 
se  da  on  ono  iina). 

a.  znaei  uopce  hlizinu,  ali  tijesnn,  onako 
kao  sto  je  sprijeda  kazano.  —  u  tjenetinu  moze 
hlli  sto  Mu  drago:  celade,zivotina,stimr,  mjesto  itd. 
<i)  kod  stajaiia.  Na  mlaku  kodb  Mo- 
rave...  Na  raskrbstije  kod  Bo/.ijeva  krbsta.  Mon. 
serb.  1911.  Sr.  letop.'TS),  51.  (1381).  Nu  ti  za  me 
malo  liaja,  pokli  ovako  hotje  ut.aci,  ostavivSi 
raeiio  spe6i  kod  jadoviia  piista  kraja.  S.  Boba- 
levic  227.  Slipao  niki  sidaso  kod  puta  proseci. 
F.  Lastvic,  od'  190.  Disni  polako  ono  kop|e  koje 
mu  stoji  kod  glave.  I).  Basic  148.  Pobi  se 
s  liime  kod  vode  Kupo.  And.  Kacio,  razg.  7. 
Ubise  mu  koiia  iz  pusaka  kod  Prolo^a  visoke 
planine.  211'J.  Pak  ces  sidit  kod  niene.  N.  Pa- 
likufia  19.  Kad  zapivas  uz  nu  ledonog  kod  vrutka 
volarskog.  M.  Katancic  tl.  Da  mu  budem  dever 
kod  devojke.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  13.  Kod  popova 
dvora  guvno  j^rerovjeno.  1,  102.  Koje  stoje  kod 
kola  kao  krave  kod  tora.  1,  175.  Ne  stoj,  dragi, 
kod  mone.  1,  180.  Pospavaj,  jagiie,  kod  meno. 
1,  3-16.  Da  ustrelim  kod  jelena  kosutu.  1,  ,3.j1. 
Na  marami  srebrna  tainbura,  kod  tambure  ze- 
lena  jabuka.  1,  .352.  U  dvorima  koi'ii  o.sedlani, 
i  kod  koi'ia  pod  porjem  junaci.  1,  421.  Basca 
moja  kod  livade  tvoje.  1,  428.  Ugledala  .svoga 
l)aba  dvore  i  kod  dvora  bijele  mejtefe.  1,  479. 
Koga   ti    ('^ekas    u   govi   kod    ove    vode   studene  ? 

1,  590 — 591.  Lepa  JVIara  na  cardakn  spava,  kod 
ne  majka  bele  dare  slaze.  1,  551.  Ali  snaha 
kod  pengora  sjedi.  2,  45.  (rradic'ni  ti  dvore  u 
Stambolu  kod  mojijeh,  boje  od  mojijeh.  2,  61. 
Sa  liome  oe  carovati  Lazo  n  Krusevcu  kod  vode 
Morave.  2,  186.  Sastala  so  cetiri  tabora  na 
ubavu  na  poju  Kosovu  kod  bijele  Samodreze 
crkve.  2,  189.  Milos  ti  je,  gospo,  poginuo  kod 
Sitnice  kod  vode  studene.  2,  294.  Kod  mora 
sam  kulu  na6inio._  2,  387.  11  zubima  drzi  dragi 
kanien  kod  koga  se  vidi  vecerati  u  po  noci  kao 
u  po  dana.    2,  400.     A  nevesta  stoji  kod  devera. 

2,  494.  Kad  su  bill  kod  Kuceva  grada.  2,  506. 
Da  36  molim  pasi  kod  ko|eua.  3.  92.  Pomkose 
se  jedan  do  drugoga,  kod  kraja  mu  mjesto  uci- 
nise.  3,  95.  Svaka  pavta  od  deset  dukata,  kod 
niSana  od  tridest  dukata.  3,  119.  Jesi  1'  cuo 
latinsko  primorje,  kod  primorja  riScanske  ko- 
tare?  3,  120.  Vidio  sam  Kosu  Smijauica,  kod 
lie  sjedi  Jela  Mandusica,  evo  Kosa  hitar  vezak 
veze,  kod  lie  Jela  tanko  ruho  prede.  3,  147. 
Ono  su  ti  primorski  hajduci,  sve  izginut  jedno 
kod  drugoga.  3,  1-57.  Nade  Todor  na  drumu  si- 
roku,  nade  Todor  Sarao-Mahmut-agu  i  kod  liega 
starac-Merdan-agu,  drze  duge  preko  krila  di|ke, 
drze  dobre  koiie  za  dizgene,  kod  svakoga  po 
tridest  Turaka.  3,  159—160.  Al'  kod  vode  stado 
u  plandistu.    .3,  176.    I  kod  vode  koiie  potkivali. 

3,  336.  Kolubara  je  kod  Paleza  slabo  sto  veca 
od  Timoka  kod  Bregova.  Vuk,  dan.  2,  ;i9.  Logor 
je  bio  kod  nekaki  turski   cardaka.    3,   196.     Gri- 


■->  I.  KOD,  1,  d. 

jase  se  kod  ogiia.  mar.  14,  54.  titajase  na  polu 
kod  vrata.  jov.  18,  16.  Lijopo  su  nega  doce- 
kali,  i  kod  sebe  mjesto  uacinili.  Osvetn.  2,  116. 
b)  i  uz  glagole  sto  znace  micane  moze 
se  iipotreiiti  oaaj  prijedlog  s  ovijem  znacei'iem. 
au)  cesee,  kad  suhjekat  cini  da.  se  I'le.'ito  driigo 
mice.  Kom  riega  (viika)  bjeh  kod  uha  udrila. 
D.  Zlatarii-  (58''.  Stavi  kod  nega  vodu  i  ogan. 
M.  Divkovic,  nauk.  309*.  Staviti  se  kod  mene  ili 
se  odmakuuti  od  mene.  M.  Raduic  226li.  Bog 
rece :  .Stavi  me  kod  sebe'.  .525"'.  I  stavi  mene 
kod  tebe.  F.  Parcic  89.  Vec.  me  kopaj,  Tieno, 
kod  Mujina  stana.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  260.  Car 
korunu  vrze  pod  kapicu,  kod  lie  stavi  ticu  zlo- 
glasnicu.    2,  S3.     Kod  sebe    ga   sjode  na   segadii. 

2,  608.  U  kocije  Tadiju  metnuse,  kod  devojke 
raiiena  Tadiju.  3,  167.  Te  ga  iznese  iz  sanea  i 
sarani  kod  ci-kve.  Vuk,  dan.  1,  87.  Iznesose  je 
i  zakopase  kod  muza  liezina.  djol.  ap.  5,  lo.  — 
bh)  rjede  kad  se  sam  suhjekat  mice.  Dodo  kod 
tijela  jedan  jjas.  I.  Drzic  216.  Niko  pado  kod 
puta.  J.  Banovac,  blagosov.  140.  —  ali  (■esto 
s  ylagolima  stanuti,  sjesti.  Ona  stade  gradu  kod 
kapije.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  289.  Papuc'  skide, 
sede  kod  kadije.  2,  359.  A  vesela  cajad  kod 
neg  (ogi'ia)  sjela.  Osvetn.  1,  43.  —  sliciio  je  i 
ovo:  To  so  sakrije  kod  jezera.  Vuk,  nar.  pjes. 
1833.  4,  16.  —  u  ovom  primjeru  moze  liiti  da  se 
kod  kod  ne  misli  na  micat'ie  sto  znaci  glagot  nego 
na  polozaj  pofa:  Ilodi  k  mene  u  po|e  mostarsko 
kod    Neretve    kod  vode  studono.    Nar.   pjes.  vuk. 

3,  .541. 

ll.  u  genetiou  stoji  znak  kakva  duiana  Hi 
kreme  itd.  moglo  hi  se  pomisliti  da  je  po  prc- 
dasi'iemu  znacenu,  ali  je  uprav  po  neiii.  bei.  — 
U  nasc  vrijeme  dosta  cesto,  a  ima  i  Viiknr  jiri- 
mjer:   II   krcmi    kod  zelenoga  drveta.    Vuk,  dan. 

4,  35. 

<•.  uz  lilisiiiii  .■ie  istice  i  havjene  vekijem 
poslom  Ho  se  razumije  po  genetivu,  n.  p. 

a)  kod  stada,  stoke,  ovaca  itd.  znaci  ne 
samo  stajane  hlizu  stada  itd.  nego  i  cueane  (kao 
pastira,  cohanina).  Jos  ti  kazom  cobana  ovfara, 
po  imenu  .JukiAa  Krizana,  sam  bijase  kod  bill 
ovaca,  kad  na  liega  udarise  Turci.  And.  Ka6i(', 
razg.  270b.  Zaspala  Joka  kod  stada.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  409.  Vi  imate  brata  u  plaiiini  kod  ovaca, 
Milos-cobanina.  2,  136.  Nademo  jednu  devojku 
kod  ovaca.  Nar.  prip.  vuk.  7.  Kad  tamo  a  kod 
ovaea  uema  cobana  nego  jedna  prelepa  devojka 
sedi  pa  prede  zlatnu  zicu.  90.  Prele  devojko 
kod  govoda  oko  jedne  duboke  jame.  157.  (Jobaiin 
koji  bjese  u  planini  kod  stoke.    206. 

b)  kod  trpeze,  sofre,  stola,  astola.  mi^li 
se  na  radnu  sto  je  s  tijem  zdruzena  (jedcue,  pirf. 
razgovor,  sluzha  itd.).  Hodi  amo,  Petmiiilo,  i 
sluzi  kod  trpeze.  A.  Kauizlic,  bogojubn.  482. 
No  razgovor  kod  sovre  vodiso.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  383.  Kod  astala  ne  vaja  se  stiditi  nego  samo 
red  paziti.  (U  vojvodstvu).  Nar.  posl.  vuk.  137. 
—  Kod  gotove  sovro  zasjedose.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  263. 

c)  kod  iiiisf  misli  .«;  na  slu.^ni'ie.  Ili  oiii 
bill  kod  mise  ili  ne  bili.  A.  Kanizlir,  bugn- 
)ubn.  .58. 

(1.  ako  je  u  genetivu  kuca,  dvor  (a  pjes- 
mama),  dom  itd.,  cesto  znaci  prehivane,  hav(cr'ie 
u  kuci  (ohicno  svojoj,  tako  da  kod  kuiie  iiiozc 
znariti  sto  i  doma)  itd.,  ali  iiije  ograniceno  ktic- 
nijem  zidovima.  Imam  seju  i  kod  kuce.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  214.  Kod  kasalove  kuce  (vidi  ka- 
salov).  Nar.  posl.  vuk.  137.  Ko  rat  zoli,  kod 
kuce  ga  imao !  152.  Svagde  jo  dobro,  al'  kod 
kuce    naj   bo|e.     27(5.     Nisaiu   ni    kod   svoje   kuco 

10 


1.  KOD,  1,  d. 


146 


1.  KOD.Tl,  k. 


fistila.  Nar.  prip.  vuk.  180.  Evo  jo  tamo  doje 
kod  kuoe.  Vuk,  poslov.  229.  Kad  se  nadaju 
svatovima  kod  djevojaftke  kuie.  nar.  pjes.  1,  12. 
—  Siuu  zora,  a  ja  jos  kod  dvora.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  317.  Ti  ne  idi  u  plaiiinu,  Lazn,  no 
ostani  kod  bijela  dvora.  2,  182.  A  kod  dvora 
iiikog-  lie  ostavjas.  2,  288.  Koga  iiuas  kod  bijela 
dvora:-'    2,  :-541.     Jul' kod  dvora  Vilip-pobratime? 

2,  35].  Kod  dvora  je  Kra|evi('ni  Marko.  2,  412. 
U  Todora  devet  mile  brace,  al'  kod  dvora  iiije 
ni  jediioga.  2,  595.  Kad  sam  bio  kod  dvora  mo- 
jega,  isao  gam  u  lov  u  planinu.  3,  7.  El  ti  imal 
kod  dvora  jubovcu.  Nar.  pjes.  istr.  1,  55.  — 
Cuvaj  doma  i  kod  doma  blaga.  Osvotii.  2,  4.  — 
Imam  viiia  i  kod  moje  kule.  Ogled,  sr.  2.55.  — 
Nadao  sam  se  da  ce  kapetauu  kazati  da  je  dijete 
kod  kvartira.  G.  Zelic  188.  —  Ja  kad  sam  do- 
lazio  ni  jeduoga  (kaludera)  nije  bilo  kod  iiama- 
stira.  Vuk,  dan.  1,  35.  Kod  svakoga  namastira 
ima  po  nekoliko  daka.    2,  118. 

e.  u  genetivu  je  decade  te  je  snacene  kao 
kod  pri,  uz  (da  ce^ade  ima  Hi  nosi  sto  pri  sebi 
Hi  uza  se).  Kod  meue  su  tri  cemera  blaga.  Nar. 
pjo.<.  vuk.  2,  341.  Kod  Marka  su  tri  cemera 
blaga.  2,  442.  Kod  lieg  nadoh  do  tri  kese  blaga. 
.3,  3.  Ali  ne  imajuci  ui  I'lih  (dva  novca)  kod 
sebe.    Nar.  prip.  vuk.  213. 

f.  da  je  sto  kod  koga  moee.  znaiiti  da  ko 
■Ho  ima,  isporedi  u  s  genetivom.  u  oba  primjera 
stoji  u  genetivit  ce^ade,  a  ono  sto  je  kod  nega 
neslo  je  dusevno  ili  umno.  Al'  ce  pokazati  da 
je  kod  I'lega  jos  i  milosrdje.  F.  Lastric,  ued.  11. 
Oko  mlogo  otajstva  stvari  Bozjih  uahode  se  kod 
I'lih  (kod  Rimjana)  idkoje  razlike.  A.  Kanizlic, 
kam.  111.  —  isporedi  i  na  kraju. 

^.  pokazuje  bav\ene  u  kuci  Hi  ii  zavicaju 
Hi  u  podrucju  ce^adeta  sto  je  u  genetivu  (ispo- 
redi u  s'  genetivom,  franc,  cbez,  tal.  da).  Ove 
recene  sirote  hrane  se  kodb  gospodstva  mi.  Mon. 
Serb.  557.  (1566).  Da  bi  ja  mogao  jedan  miseo 
daiia  sve  biti  kod  svakoga  vas.  F.  Lastric,  iied. 
107.  .Jos  i  krajioi  oce  sramotu  uciniti  kod  mene 
u  kuci  mojoj.  320.  Bise  kod  kraja  od  Asirije 
jedan  poglavica.  And.  Kacic,  kor.  253.  Zasto 
oni  lie  sobom  ne  uzese,  nego  kod  nas  ostaviss. 
M.  A.  E,eJkovic,  sat.  AG"'.  Kod  moje  ces  majke 
u  ladu  sediti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  111.  Koj'  ne 
moze  raniti  svoje  sluge  kod  sebe.  1,  130.  I  u 
raju  pocivala  i  kod  Boga  pr'ebivala.  1,  147.  Prvi 
vojno,  prvo  dobro  moje!  dobro  ti  mi  kod  tebe 
bijasB !  1,  229.  A  devojce  ostade  kod  majke. 
1,  265.  Kad  sam  bila  kod  majke  devojka.  1,  334. 
Kod  sv.akoga  stai'a  majka  place ;  kod  Milete  se- 
strica  Milica.  1,  556.  Ostalo  mu  casno  jevan- 
deje  kod  krajice  na  bijeloj  kuli.  2,  68.  Kod  tebe 
jo  bilo  na  veceri.  2,  161.  Ti  ue  drzis  kod  sebe 
vojvode,  vece  drzis  Turke  janicare.  2,  493.  Sto 
sam  tebi  kod  babajka  vezla.  2,  635.  Vino  piju 
Novak  i  Radivoj  a  l;od  Bosne  kod  vode  studene 
kod  uekoga  kneza  Bogosava.  3,  1.  Kod  G-ruice 
nosis  oistu  svilu,  a  kod  nas  ces  setati  po  svili. 
.3,  35.  U  cijoj  si  tavnov'o  tavnici?  kod  kaka  li 
glaviia  gospodara';'  3,  134.  Ne  odajte  vi  jatake 
nase  kod  kojih  smo  zime  zimovali.  3,  356.  Sada 
ono   bega   ^jubovica   kod   nezeta   kneza    Ivauisa. 

3,  462.  Kad  pijasmo  vino  u  Aradu  kod  nasega 
Srbin-Tukolije.  3,  5.59.  Dokle  ti  je  kod  majcice, 
mirnija  je  od  ovcice.  Nar.  posl.  vuk.  65.  Kod 
popa  pio,  kod  Cigana  vecerao.  137.  Kad  sam 
kod  liega  bio  na  konaku.  Nar.  prip.  vuk.  96. 
NasavSi  ga  u  jednoiu  sola  kod  popa  u  najmu. 
213.  Kad  prod  ziinu  ajduci  otidu  po  jatacima, 
riega  Glava.s  namjesti  u  iiahiji  siuederevskoj  kod 
nekakoga   cooka    kao    ila   mu   cuva    ovco.     Vuk, 


dan.  I,  71.  Krili  su  se  po  sumi  i  po  drugim  se- 
liuia  koil  svoji  prijateja,  i  poznanika.  dan.  3,  151. 
Zapovjedi  da  se  dauas  zgotovi  cast  kod  jednog.i 
so|aka  a  sjutra  kod  drugoga.  poslov.  85.  Kad 
se  parci  sastanu  kod  sudije.  .322.  Koja  su  (go- 
spoda)  u  ve6e  kod  liega  bila  na  razgovoru.  360. 
SabraSe  so  kod  Pilata.  mat.  27,  62.  Pozdravivsi 
so  s  brafiom  ostasmo  kod  liih  jedan  dan.  iljel. 
ap.  21,  7.  Jos  kad  sam  kod  vas  bio.  pavl.  2sol. 
2,  5.  Luka  je  sam  kod  mene.  pavl.  2tim.  4,  10. 
amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  kojemu  kod  po- 
glavara  oiilo  znaci:  u  kuci  poglauareltoj.  tjcenik 
onaj  bjese  poznat  kod  poglavara  svestenickoga. 
Vuk,  jov.  18,  15.  —  Da  ce  sebi  i  svojim  krga- 
lijama  naci  posla  ili  kod  Srba  ili  kod  daija.  Vuk, 
dan.  3,  166.  Hraneci  kod  Nijemaca  u  ropstvn 
sviiie.  poslov.  159.  —  Jer  je  kod  nas  6udau  adot 
post'o.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  23.  I  kod  nas  je  ro- 
dila  psenica.  2,  642.  I  kod  nas  je  dobra  nestalo. 
Nar.  posl.  vuk.  101.  Take  je,  brate,  uvek  kod 
nas.  Nar.  prip.  vuk.  52.  Kod  nas  krivce  pus- 
kama  gadaju.  P.  Petrovic,  seep.  157.  Sve  jo 
kod  nas  drugojace.  158.  Da  ti  pricam  sto  je 
kod  nas  bilo.  gor.  vijen.  111.  —  Kod  mene  je 
kiiigu  naucio.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  192.  Koji  inislo 
biti  popovi  i  kaluderi,  uce  knigu  po  namastirim.a 
kod  kaludera  i  po  selima  kod  popova.  Vuk,  dan. 
2,  118.  —  Vazda  imate  kod  vas  siromalia.  F. 
Lastric,  test.  451).  —  Is  glagolima  koji  snni'c 
micane,  ali  naj  cesce  u  pisaca  iz  mjesta  u  kojimn 
se  ne  razlikuje  micane  od  stajana.  I  ujeze  vra- 
tima  zatvorenijema  kod  apostola.  J.  Matovic  .3!i. 
Dusa  nasa  dohodi  kod  Boga.  434.  Kod  liih  dosla 
sveta  djeva  Marija.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  121  (iz 
I'irota).  Te  kod  cara  na  divan  izide.  2,  208  (iz 
Crne  Gore).  Sto  nijesi  dosao  prije  kod  mene? 
S.  Ijjubisa,  prip.  12.  Gaspar  doprije  u  crni  mrak 
kod  pobratima  svoga.  49.  ali  ima  i  drugdje 
(znam  da  se  ovako  govori  i  u  Biogradu).  Neg 
sam  koiia  traziti  posao,  pak  se  evo  kod  tobe 
\\vTa,ty(}i.).  M.  A.  Eelkovic,  sat.  G51'.  Kad  dode 
u  Beograd,  odjase  kod  vladike.  Vuk,  dan.  4,  10. 
Kaludor  i  dak  dosli  kod  nekake  babe  da  svete 
vodicu.  poslov.  3.  Pribi  se  kod  jednoga  covjeka 
u  onoj  zemji,  i  on  ga  posla  u  poje  svoje  da  cuva 
sviiie.    luk.  15,   15. 

b.  prema  predasnemu  znacenu  (kod  g), 
stoji  u  genetioti  ime  pisca  iije  se  rijeci  izrijekom 
Hi  drukcije  naeodc.  Kako  isti  s.  Ivan  svidoci 
kod  s.  Luke  na  pogl.  3.  J.  Banovac,  razg.  212. 
Govoreci  Isukrst  kod  s.  Ivana  na  pogl.  6.  231. 
Kod  sv.  Matea  dull  sveti  zove  se  dub  otca.  A. 
KanizliA,  kam.  770. 

i.  slicno  je  predasnemu  iijinlrchliii-nnr  ore 
rijeci  kad  se  pomine  sto  je  "  iiniiniijn  rfifn  isto 
nije  celade)  pisano,  n.  p.  «  rjrviiiku.  giljr  mida 
stoji  u  genetivu  sama  rijec.  Kod  mnogijeli  (rijeci) 
koje  su  mi  se  ucinile  osobite  naznacivao  sam 
gdje  sam  koju  cuo.  Vuk,  rjocn.  predg.  i.  —  )/ 
ooom  rjecniku:  Korijen  vidi  kod  ,ovasti'.  (D.  Da- 
nioic).  1,  765:i'.  Vidi  kod  ,kelomna'.  (P.  Budmani). 
5,  ICiSii.  tako  ja  upotreh^avam  i  kad  puminem 
nr.cljrir  r/iniiika  (rijeci),  n.  p.  vidi  kod  a  itd.  — 
■Id  i<jiiiln'/i(iivam  i  a  driigom  smislu,  (isporedi  f): 
To  jo  ziiacoiie  kao  kod  ,govoriti'.  5,  912".  Cesto 
je  znaceiie  kao  kod  ,ispoviJ6dati'.    5,  914'!-. 

k.  u  nekijem  osobitijem  recenicama  stoji  u 
genetivu  celade,  all  je  smisao  da  neito  bioa  u 
mis{enu,  Hi  osjecanu  onoga  cejadeta,  n.  p. :  Da 
covjek  nade  milost  kod  Boga.  M.  Divkovid,  bos. 
3l>.  Ako  sam  iiasao  milost  kod  tebe,  ukazi  mi 
obraz  tvoj.  F.  Lastric,  ned.  295.  On  ne  najdo 
milost  kod  cara.  A.  Kanizlic,  kam.  370.  Pouz- 
dao  so  je,  da  ce  milost  kod  cara  naji'-i  sebi  i  si- 


1.  KOD,  1,  k. 


147 


1.  KOD,  1,  q,  b). 


novom  svojiin.  82'J.  JJa  uahode  milost  koil  tebe 
mlohavi  trudi  moji.  Ant.  Kadfiic,  predff.  ii.  Ako 
je  kod  page  u  milosti,  onda  ga  i  Turci  svi  po- 
stuju  i  boje  ga  se.  Vuk,  dan.  2,  98.  Isus  na- 
predovase  u  premudrosti  i  u  rastu  i  u  milosti 
koil  Boga  i  kod  ludi.  luk.  2,  52.  —  Mlogi  se 
kod  pase  udvore.  Vuk,  dan.  3,  141.  Ulagati  se 
kod  koga.  odgovor  ulaku.  23.  —  Ignatija  i  kod 
ilrugili  naroda  vasu  slavu  pogrduje.  A.  Kanizlie, 
kam.  125.  Svakom  sestra  nahodi  mahanu,  kod 
prosaca  brata  zastidila.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  234. 
.fakov  za  sve  ovo  ua  Vracaru  kod  Urnoga  Dor- 
dija  i  kod  ostali  poglavica  nptiizi  Curciju  kao 
izdajnika  i  ajduka.  Vuk,  dau.  3,  205.  —  Te  se 
izgubi  posteiie  kod  judi  postenije.  V.  Lastric, 
od'  219.  On  je  u  posteiiu  kod  Boga,  kod  andela 
i  kod  svega  dvora  nebeskoga.  ned.  285.  Od  tadai 
Vejko  ostane  kod  svoji  momaka  gospodar  a  kod 
Gruoga  Dordija  rabri  vojvoda  a  kod  Turaka 
strasui  neprijatel.  Vuk,  dan.  1,  76.  Koji  se 
(ciiluk-saihija)  i  kod  pravoga  carskoga  suda  drzi 
za  nepravednog  gospodara.  dan.  2.  31.  Koji  nije 
pristao  kod  judi.  poslov.  239.  Kod  naroda  ne- 
maju  pravoga  povjerena.  odgovor  ulaku.  36. 
Rijec  mu  kod  starijeh  va]a.  S.  l^jubisa,  prip.  248. 
Sto  bi  nemu  veca  dika  bila  kod  tog  cara  silna 
turackoga.  Osvetu.  3,  68.  —  Budi  ml  kod  nega 
pomocnik.  J.  Banovac,  prisv.  obit.  98.  Koliko 
je  veliko  mogujstvo  I'legovo  kod  Boga.  F.  Radman 
23.  Sto  god  rekli,  kod  Boga  se  steklo.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  102.  Danas  bih  ti  dao  agaluke  kod 
nasega  cara  cestitoga.  2,  343.  —  Ako  hocemo 
da  su  nasa  dila  pristupna  kod  Boga.  M.  Zoricic, 
osm.  4.  Ako  ces  da  ti  je  svako  dilo  kod  Boga 
prim}eno.  6.  — ■  Ovaki  se  kod  puka  obranoga  zo- 
vijahu  oftitnici.  F.  Lastrio,  svet.  149i».  —  Kod 
lie  Lubav  u  zlu  priku  zalosno  se  prem  skoncava, 
er  vlas  gubi  svu  koliku  neumrlijeh  svojih  slava. 
I.  Guudulid  265.  Kod  lii  ne  treba  znati  nikakve 
gramatike.  Vuk,  rjefin.'  vi.  —  Ne  daj  da  ima 
vlas  zlocinac  na  saj  svit  kod  raene  u  oni  cas. 
N.  Dimitrovic  3.3.  —  Fade  na  um  Crnojevi6-Ivu, 
ja  kakvu  je  rijeS  ostavio  kod  liegova  nova  pri- 
jateja.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  528.  —  Kod  mene  je 
ovaka  m-edba.  P.  Potrovie,  seep.  123.  —  Moze 
biti  u  mnogim  stvarima  kod  vas  pravo  a  kod 
nas  nepravo.  P.  Petrovic,  seep.  157.  —  Koji  je 
kod  Turaka  i  onako  poznat  kao  ajduk.  Vuk,  dan. 
3,  1G5.  Poznat  kod  svega  naroda.  djel.  ap.  10,  22. 
—  Tvoja  jabuka  kod  mene  nece  poginuti.  Vuk, 
<lan.  3,  150. 

1.  it  genetivu  je  dogadaj  koji  hiva  ii  Uto 
doha  had  i  nesto  drugo,  Hi  je  uzrok  ovonie.  Ko- 
lika  ce  tva  bit  slava  kod  dosastja  srecna  tvoga. 
<T.  Palmotic  2,  304.  Kod  zdrebaiia  izvuceua  za- 
diiznica  ,verloste  obligation'.  Jur.  pol.  torminol. 
572. 

m.  ostati  kod  cega  moze  znaciti :  ne  traziti 
da  ono  hude  dritkcije.  —  U  naie  nrijeme  (moze 
hiti  po  nemaikom  jeziku).  Kod  toga  ima  ostati 
,es  soil  dabei  sein  verbleiben  haben'.  .lur.  pol. 
terminol.  550.  Kod  toga  ostajo  , dabei  hat  es 
sein  verbleiben'.    550. 

n.  kod  sebe  uz  glagul  biti  moze  znnciti  sto 
i  pri  sebi,  pri  pameti.  Jesi  Ii  ti  kod  sebe?  sta 
kod  mene  trazis?  J.  Eaji6,  boj.  19.  —  Ujednom 
primjeru  ima  drzati  (misliti)  kod  sebe  kao  u  sebi. 
Ako  drzis  kod  sebe  da  si  ga  dostojan,  zaradi 
ovoga  samo  imas  virovati  da  ga  uijesi  dostojan. 
M.  Radnii  44a. 

o.  nije  jasno  kod  zemje  u  ovom  primjeru : 
Sjutra  pozece  nas  srpom  od  smrti  i  ostacemo  jed- 
nur.i  kod  zemJe.    M.  Eadnio  42". 

p.  hlizina  se  shvaca  u  prenesenom  smislii 


kao  isporedivane  (isporedi  prema).  Sve  bi  one 
svjetlosti  bile  kakono  ti  jedna  tamna  noc  koda 
dne.  M.  Divkovi6,  nauk.  297a.  Zaer  ne  imam 
se  strasit  da  vas  mlogo  ta.W(h)  ima,  i  tako  sti- 
diti  se  svrhu  takovije  kod  kraja  istocni?  F.  La- 
stri6,  test.  621).  XJ  dvoru  krajevomu  tko  je  kod 
kraJa  moguci?  A.  Kanizlie,  utoc.  4.  Mala  vama 
svima  fala  kod  mene,  danas  nema  nista  |6ps6  od 
mene.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  447.  Ve.seo  ti  Marko 
duveglija  kod  ovoga  vojvode  Milosa!  (znaci:  nista 
je  Marko  prema  Milosu.  ova  rijec  ,veseo'  moze 
se  i  u  govoru  cuti  u  ovome  smislu.  Vuk).  2,  228. 
<j.  genetiv  s  kod  kao  da  zamjei'nijr  eijrlii, 
recenicu  kojom  se  pokazaje  nekakvo  shiiir,  ,i:  knjr 
nesto  hiva  Hi  ne  hiva  Hi  moze  hiti  ili  nr  nm',-. 
a)  kod  s  genetivom  moze  «  ziiuiijciiiti 
recenicoin :  dok  je  (suhjekat  je  onu  sto  je  u.  gene- 
tivu), dok  (neko,  suhjekal)  ima  nesto  (ono  sto  je 
u  genetivu),  te  pokazuje  uzrok  onoga  sto  hiva  Hi 
ne  hiva,  sto  moze  Hi  ne  moze  biti.  Po  tebe  me 
zmija  zaklat  li6a§e,  a  kod  }ub6  istom  ne  hocase. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  201.  TeSko  mene  kod  dva 
brata  bez  tebe.  1,  209.  No  je  mene  na  ogaku 
zima  kod  mojega  neradosna  vojna.  1,  528.  El 
sam,  taste,  mogu  poginuti,  kod  sureva  ne6u  po- 
ginuti. 2.  269.  §to  ce  meni  risiianski  macevi  ta 
kod  moje  sabje  Samlijanke?  3,  468.  Pusko  moja, 
ne  ostala  pusta !  dosle  sam  te  srebrom  okivao, 
odsele  cu  zezenijem  zlatom  kod  mojega  slavna 
gospodara.  4,  358.  Odoh  zedan  kod  moje  taz- 
bine  da  mi  ne  bi  moje  zarucnice.  Pjev.  crn. 
216b.  Dokazujuci  da  se  kod  taki  silni  Turaka 
ni  na  kake  ugovore  osloniti  ne  moze.  Vuk,  dan. 
5,  .30.  Ni  suze  ne  pomazu  kod  tako  o<llucn6  na- 
mjere.  S.  l^ubisa,  prip.  70.  Otkad  su  pocele  ma- 
tere  zapovijedati  kod  ziva  oca  V  Pravdonosa.  1S5'2. 
1.  Pravda  kod  sile  ue  va)a,  koliko  ni  sila  kod 
pravde.    10. 

b)  kod  «  genetivom.  moze  se  zaiiiijeniti 
rijecima:  premda  je  (suhjekat  je  onu  iln  jr  ii.  gr- 
netivu),  premda  (tieko,  suhjekat)  imn,  i<il)i,'L,(l  je 
ono  sto  je  u  genetivu),  i  znaci  da  nmitnc  dumie 
I'lesto  biva  Hi  ne  hiva  Hi  moze  Hi  ne  nioie  hiti. 
Nije  pravo  da  sirote  kod  svoga  dobra  sirotuju. 
Glasnik.  ii,  3,  256—257.  (1720).  Gdi  izvanske 
srijedu  tmine  mrem  od  glada  kod  jezbine.  J. 
Kavaiiin  447').  O  Juda,  desperati  se  oce.s  kod 
moga  milosrdja!  F.  Lastric,  test.  155'i.  Kod  to- 
lika  gazdasaga  moga  nisam  kadar  ni  devojko 
naci.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  630.  Sto  ce  mene  kod 
(epote  moje,  bidem  juba  turske  pridvoriee?  2,  238. 
Kod  oruza  i  kod  kona  tvoga  ziva  ce  to  u  rnko 
fatiti.  2,  277.  Al'  propista  Sarac  pred  melianoifi: 
,Avaj  mene  do  Boga  miloga !  de  pogiboh  jutros 
pred  mehanom  od  silnoga  Vilip-Magarina  a  kod 
moga  slavna  gospodara."  2,  353.  Kud  te  sila 
slomi  preko  mora  na  daleko  ceti'est  konaka  preko 
mora,  da  ne  vidis  doma,  ni  bez  jada  dovedes 
djevojku  a  kod  tvoje  zemJe  drzavino !  2,  530. 
Oui  vode  svezana  junaka  kod  liegova  svijotla 
oruzja.  3,  121.  Na  Loznicu  moju  dedovinu  koju 
mi  je  dede  osvojio,  pa  od  mene  Raci  preoteso, 
preotese  na  }utu  sramotu  kod  mojijeh  pet  sto- 
tina  kmeta.  4,  239.  Sto  bi,  beze,  u  aharu  spavo 
kod  svojije  dvora  bijelije?  Pjev.  crn.  95''.  Kod 
(tolike  brace  i  kod)  tolike  krade  pa  na  bozic  boz 
mesa.  Nar.  posl.  vuk.  137.  Kako  bi  ti  uzeo 
onoga  gubavog  kod  takih  krasnih  kona!  Nar. 
prip.  vuk.  31.  Kako  bi  on,  earski  sin,  uzeo  go- 
vedarsku  kcer  kod  tolikijeh  drugijeh  carskijeh  i 
krajevskijeh  kceri !  219.  Sramota  bi  bilo  da 
Turci  dodu  u  muju  kucu,  pa  kiid  tolike  slave  i 
imena  moga  nista  u  iioj  ne  nadu.  Vuk,  dan. 
1,  82.     Nije    pravo,  da   narod  mre  od   gladi  kod 


1.   KOD,   ],   r|,  h).  1 

te  projo.  t,  3.  Kod  svijvi  hi  taka  jo  l)ila  tisina 
da  tii  fcoek  raogao  6uti  muu  ila  loti.  grada.  Idil. 
VjonCavaju  bjogunico  zene  kod  zivijo  liiovijo  pr- 
vijo  muzeva.  G.  Zeli6  406.  Izgibosmn  kod  oruzja 
i  junaStva.  S.  Milutiiiovic,  ist.  srb.  234.  Kako 
ila  se  zenim  kod  tolikih  muka  i  novoja';'  M.  P. 
Sapcanin  1,  80.  nidi  i  primjen:  ii  Vukovu  rjei- 
nikii. 

r.  kod  St:  ne  daze  s  glagoiima  i  s  dnujijem 
rijecima  kao  ustali  prije.dlnzi.  ii  StuUcevu  rjec- 
niku  inia  dnisia  mnogn  lakurijeh  ^lozciiijfh.  rijcH, 
kao  kodgovnr.  kciilKiMditi,  kodf^Tadski,  ico.ljuiiati, 
Uoiljozditi.  knilkrajiiia.  kmllezati  itii.,  dli  in  hoc 
■■iiisiiia  iii'jjiiicilinir  i  iKii'iiif.nc  bez  sumne  od  saina 
jii^i-ii,  pnmdit  knil  }i,l.ij,-h  (kodstane,  kodstati, 
kodstojan)  kail-  da  ili  jv  nalao  u  brevijnni,  a 
kod  Jedne  (kodvi,,jun,  dn  ja  je  nasao  u  misalu. 
3.  post,  o  n-nih  nil.  ridi  nakom,  kon,  2,  nakod. 

—  Samo  u  jcdiioijii  pi-n-a  xvn  vijrka.  Pozuajuci 
po  ocitovaiiju  Bozijemu  da  imase  kod  malo  vre- 
mena  iimrijoti.  M.  Divkovic,  bes.  39*.  Ima  se 
prouiis}ati  kako  Isukrst  po  uskrsuutju  kod  cetr- 
deseti  daua  z  gore  maslinske  otide  na  nebesa. 
nauk.  MT'i.  Kod  nekoliko  vremena  ukaza  mu  se 
otao.    28(  a. 

2.  KOD,   adv.  kako,  kao.   —   isporedi  1.  kodi. 

—  U  naSe  vrijeme  u  istarskijeh  cakavaca.  Kod 
,velnt'.    D.  Nemanii,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

3.  KOD,  vidi  2.  kodi.  Da  kud  se  kod  okrene 
i  na  koju  strauu  pode,  drugo  se  ue  cuje,  nego 
so  zaklii'iati  Bogom.    J.  Banovac,  razg.   171. 

KODAK,  m.  ime  musko.  —  U  drami  xiastimkoj 
xvn  vijeka  (Ba\a  da  je  i3mis(eno).  Kodak  (ime 
paalirii).    M.  Gazarovic  viii. 

KOD  CARDAKA,  ime  seoca  u.  Bosni  a  iikriujii, 
Done  Tnzle.    Statist,  bosn.  97. 

KODELA,  /.  vidi:  U  ovom  selu  (Borovici  u 
Bomii)  nije  slobodno  ime  ,macka'  izustiti,  vec 
maP.ku  drugim  imenom  zovu,  n.  p.  ,k(idela,  sa- 
I'uja,  garuja'.  uzrok,  kao  sramotau,  ue  uiogu  na- 
voditi.    T.  Kovacevie,  bosn.  4(3. 

KOD  GKADA,  ime  znseaka  ii.  tlerciUjovini. 
Statist,  bosn.  107. 

1.  KODI,  adv.  kakn  (relat.),  kao.  —  isporedi 
2.  kod.  —  Va(a  da  je  ista  rijei  Ho  novoslov.  kot. 

—  U  sjevernijeh  cakavaca.  Lezi  kodi  mrtav. 
Nar.  prip.  mikul.  6.  Ki  ce  hoditi  po  kopnu  kodi 
po  moru.  75.  Kodi  ,velut'.  D.  Nemaiiic,  oak. 
kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

2.  KODI,  vidi  3.  god  (godi).  —  isporedi  3. 
k^d.  —  U  nekijeh  pisaca  mnzehiti  .v  nepomne  u 
izgovaranu  ili  prema  koli  (vidi).  Kakvo  kodi 
vo6e  zazeli  mater  noseca,  oriako  ce  prilicuo  i 
dite  rodit.  J.  Banovac,  razg.  139.  Da  se  obslu- 
zevati  ima  stokodi  protiva  zakonu.  A.  d.  Costa 
1,  9.     Koji  imaju  kukodi  oblast.    1,  239. 

KODIC,  m.  codex,  hniga  u  kojoj  su  drzavni 
zakoni,  tal.  codioe.  —  isporedi  kodik.  —  U  Be- 
linu  rjecniku:  ,codice,  libro  famoso  delle  leggi 
civili'  , codex'    198a. 

KODIK,  m.  vidi  kodic.  —  Va{a  da  je  prema 
hit.  codex  (nece  biti  romanska  rijec  kao  sto  je 
n.  p.  kimak).  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka. 
Koji  zakon  paki^  Justinijan  cesar  polozi  i  postavi 
u  svoj  kodik.  S.  Budinii,  sum.  110').  Kakono 
jest  u  kodiku  od  nagodjenji.    ispr.  14. 

KODIR,  vidi  2.  kodi.  Di  kodir  se  Daci  bude 
krivac.    A.  d.  Costa  2,  43. 

KODIROS,  m.  vidi  kodoroSic.  Na  Rijeci  zovu 
i  jednu  i  drugu  vrstu  (Ruticilla  phoenicurus  i 
titis)  prema  talijanskom  imenu  ,kodiros'.  S.  Bru- 
sina,  ptice  lirv.-srp.  44". 


KOD  KULK,  kao  nijesno  ime. 

11.  selu  II  Bosni  u  okruyu  sarajevskom.  Statist. 
bosn.  19. 

b.  selo  II  Hercegovini.    Statist,  bosn.  121. 

KOD  0(jAkA,  ime  seocu  u  Bosni  n  okrugn 
Done   Tuzle.    Statist,  bosn.  100. 

KODOROSIC,  in.  Ruticilla  phoenicurus  Dress. 
i  titis  Brehm,  neka  plica  (crvenorepka,  crleno- 
repka).  —  Bo  tal.  codirosso.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: [u  trecem  izdanu  ,coda  rossa'  =  crveno- 
ropkaj,  nekaka  tica  koliko  kos  ,art  vogel'  ,avis 
quaedam'  [u  treiem.  izdanu  ,rothschwanzchen' 
,Rnticilla  phoenicurus  L.]  s  dodatkom  da  se  go- 
•vori  u  drnoj  (iori.  —  isporedi  kodiros. 

KODROS,  ime  volu.    Berkasovo  u  Srijomu. 

KODVICA,  /.  ime  nivi.  —  U  Srbiji  u  okrui/u 
valenskom.    St.  nov.  1869.  54.5. 

KODA,  /.  ime  koH.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38. 

KODO,  TO.  hpj}.  Kosta.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. 
Kodo.  —  U  nase  vrijeme  u  Lid.  .T.  Bogdanovic. 

KOEKUDE,  vidi  kojekude. 

KOF,  m.  u  jednom  primjeru  xviir  vijeka.  Da 
se  i  mio  kof  poraza,  kad  na  bunar  pospjosiva. 
J.  Kavai'iin  41a.  —  r)aja  da  je  x^isarska  ili  slant- 
parska  pogreska  mj.  kuf. 

1.  KOF  A,  /.  tal.  coffa,  kotarica,  i'o.s. 

a.  s  predasnijem  znacenem.  —  (Jd  xvi  vijeka 
u  Dubrovniku.  A  sovrnu  kad  krcaju  (mrnari), 
pod  kofami  prnicaju  i  skakaju  kako  pruzi.  A. 
Sasin  171''.  i  u  nase  doba.  P.  Budmani.  —  /  « 
Istri.  Kofa  ,corbis  genus'.  D.  Nemauic,  cak. 
kroat.  stud,  iftsg.   19. 

b.  na  katarci  velikijeh  brodova  nacineno  kao 
cardacic.  i  tal.  coffa  ima  ova  znacene  u  pomorskom 
jeziku.  —  TJ  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  ,Brod 
na  kofe'.    P.  Budmani. 

2.  KOFA,/.  sud  kojijem  se  voda  zahvata,  vjedro. 

—  Od  tur.  qogha,  sto  i  sami  Turci  izgovarnju  i 
qova  i  qofa.  —  Od  xvii  vijeka.  Kofa  dokle  je 
u  vodi  gustijernoj  cini  se  da  nije  teska.  M.  Raduic  , 
371a.  Alio  cekrku  od  bunara,  kada  se  tegli  kola, '■ 
ide  gori  okrecuci  se,  oslabis  ruku  i  pustis  ga 
doli,  udi|e  se  okrene  natrag  i  gib}e  se  naopako. 
51.5a.  U  rukama  kofa  pozlacena.  Bos.  vila.  1892. 
452.  i  u  nase  vrijeme  u  Backoj.  D.  Popovii,  tui-. 
rec.  glasn.  59,   1'28.  ,~ 

3.  KOFA,  /.  u  Bjelostjencevu  rjecniku :  v.  babaf 

—  Nije   dosta  jasno,   moze  biti  da  je  ista  rijec 
sto:   Kofa,    pogrdna   rijec.    Skoroteca.  1844.  250. 

KOFAN,  m.  kovceg,  kovcezic,  tal.  cofano,  korceg 
spleten  od  drva  kao  kotarica.  —  Od  xvi  vijeka 
(ali  vidi  i  kofanac),  a  izmedu  rjcinika  u  Bjelo- 
stjencevu (v.  ladica).  Suknu  vadim  is  kofana. 
M.  Drzic  184.  —  tf  ovom  primjeru  znaii  sto  1. 
kofa,  a:  (Konstantin  cesar)  uzamsi  motiku,  ter 
dvanadeste  kofauov  ukopa  zemfe.  F.  Glavinic, 
cvit.  374a. 

KOFANAC,  kofanca,  m.  dem.  kofan.  —  (J  dva 
spomenika  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Dani- 
eicenu  (kofanbcb,  ital.  , cofano'  ,cophinus').  .Jedani. 
kofanacb  u  komb  rece  jerb  su  poveje  i  zapisi. 
SiJom.  sr.  2,  50.  (1406).  I  jedanb  kofanaob  u  komb 
rece  zapisi  i  kiiige.    2,  56.  (1407). 

KOFCE,  /.  pi.  vidi  kovce.  Naj  (epse  mu  kovfcc 
na  caksire.  Pjev.  crn.  206''.  Te  skinite  kofce  i 
dizluke.    Srp.  zoi-a,  god.  2,  sv.  6,  str.  134. 

KOFENAf^',  Kofenca,  m..  ime  livadi  u  Srbiji  ii 
okrugu  biogradskom.    Sr.  nov.  1874.  387. 

KOFICA,  /.  dem.  1.  kofa,  a.  Tri  kofice  gnusna 
praha.  B.  Zuzeri  247.  Kofiea  ,oorbulafi  genus'. 
D.  Nomanic,  cak.  kroat.  stud,  ifrtsg.  34. 


KOFIN 


KO.TEGD.TE 


IvCJFIN,  kofina,  /«.  ndi  kunfin.  —  6'  kul-urskoiii, 
jjixmii  XVIII  vijelca,  Ktiezovi  i  glavari  komuui- 
tadi  erbajske  na  kofin  kotorski.  Starine.  10,  37. 
(1781). 

KOFRCAK,  k6frcka,  m.  vidi  kovrcak.  Kofrcak 
vlasi  pred  uhom  (,sehiiirkel').  Tko  ima  dva  ko- 
f'rcka,  zeniti  ce  se  dvaput.  u  Moslovini.  !■'.  He- 
tele. 

KOFRDIJA,  /.   ridi  k.jvrdija,. 

KOGDA,  adi'.  oidi  1.  kad.  —  Sainu  u  kiiujinna 
piaanima  crkvenijein  Hi  mtjcianijem  jvzikiDii,  a 
izmcdit  rjecnika  ii  StnUivvii  :  v.  l;ad  irod  (sic) 
s  dodatkom  da  je  iiselu  iz  hrrvijitra.  Koi^da  i 
kamo.    Sava,  tip.  stud,  glasn.  ■U\    l(i(i. 

KOGOVK;,  m.  ciji  sinY  -  Nacineno  od  koga 
(ijen.  od  ko,  tko)  kau  da  jr.  palroniitiickd  iiiic, 
isporedi  cegovic,  nikogovic.  —  I'  Vukovii  rjec- 
niku :  n.  p.  kogovic  si  ti  ?  kogovir  je  ou  (nna)  ? 
itd.,  vide  cegovio  s  diidalkom  da  se  rjooori  ».  Lici. 

KOG-UL,  m.  nekakpa  jitina.  —  IJ  naie  rri-jeme 
Ii  Tatri.  KoguJ,  vrst  ptice.  Nasa  sluga.  god.  II, 
br.  17,  str.  74. 

KOGA,  m.  tur.  'jnga  (ridi  dale),  isl<i  je  rijec 
ito  hoga.  —  isporedi  kooa.  —  liijelkii  rijee  ii 
itaic  vrijeme,  i  ralti  da  je  yotwre  saini  Tiirei. 
Koga,  od  persijskoga  hlioga,  star,  starac,  muz, 
velik,  ogroman,  staresina.  gospodar,  bogat  trgnvac, 
ucitel  raznih  jezilia.  B.  Popovic,  tur.  rec.  glasu. 
59,  128.  Stara  Planiiia  (turski  ,Koga-BaIkan'). 
M.  D.  Milicevic,   kraj.  srb.   IfiO. 

KOGABASA,  m.  neoM  knex.  —  ispun-di  kogo- 
basa,  kocobasa.  —  Od  tur.  (i<)ga-basy,  (noroijrc. 
y.utCi<ifj.jTuai]g).  —  V  nase  rrijeiiie.  Pasa  je  iskju- 
cio  i  ime  ,knez'  i  mesto  toga  ,kogabasa'.  (1835). 
M.  D.  Milicevid,  ki'a|.  srb.  45—46.  .love  Oan- 
kica  kogabase  visockog.  ii  Nar.  pjes.  potr.  1,  355. 
Na  posjetku  kogabasa  I'ece.    Bos.  vila.  1686.  120. 

KOGAMIT,  adj.  odra.stao,  h  i-a^horitijem  i^o- 
dinama,  stavan.  —  -Jamacno  postnje  od  koga,  ait 
nnstavak  nije  posiv  jasan.  —  U  Viikovu  rjec- 
nika: k6gamitr  covjek,  n.  p.  iiijesi  ti  dijete  uego 
—  —  ,du  bist  kein  kind,  sondern  erwacUsen,  alt, 
geschent'  (mator  covjek)  ,homo  adnltus'. 

KOGANA,  /.  labina.  —  Sepoznatu  pnstai'ia; 
po  obliku  kao  da  je  rijec  turska.  —  IT  tia.se 
crijeme  u  Srhiji.  Gotovo  svuda  u  Srbiji  sejaci 
imaju  obicaj  na  koji  prostac,  od  svake  ograde 
nataci  po  kakvu  kogaiiu,  iiaj  oesce  od  koiiske 
glave.  M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.^  135.  Na  svakoj 
ogradi  oko  useva,  oko  votiiaka,  oko  zabrana,  oko 
sona,  .  .  .  videcete  iia  kocu  po  koju  suvn,  behi 
kogaiiu,  glavugu  od  koiia  ili  od  vola.    333. 

KOGOBASA,  m.  vidi  kogabasa.  —  i'  nase 
viijeiue  u  Bosni.  Da  bude  kogobasa.  Bos.  vila. 
1890.  177. 

KOHANAC,  Kohaiica,  m.  imc  selit  a  Hrijatskoj 
a  sapaniji  zagrebaikoj.    Eazdije}.  75. 

KOHAKIC,  m.  prezime.  —  U  nase  rrijeme  u 
Hnmtskoj.    Scbem.  zagr.  1875.  263. 

KOI-,  vidi  koji-. 

KOJA,  m.  hyp.  Kosta.  —  AJcc.  se  inijena  u 
roc.  Kojo.  —  U  Vukmm  rjecnika :  vide  Kojo 
.V  doilatkoiii  da  je  po  istocnom  yorora.  —  Bice 
isto  i  Koja  sto  se  ncdasi  vec  a  spoiiienika  xiv 
I'ijeka,  i  otale  a  Daniciceru  ijecnikn :  izmedu 
|udi  koje  car  Stefan  dade  crkvi  arhandelovoj  u 
Prizrenu  jednom  bjese  ime  ,Koja'  G(lasriik).  15, 
291.  (1348?). 

KO.TAPIKO,  H  yul:.iipii  rjecnika:  pripijeva  se 
gdjesto  u  pjesmama,  n.  p.:  Oj  koliko  je  uz  more 


gradova,  oj !  kojadiko  uz  more  giadova ;  oj !  ii 
svaki  sam  juuak  dolazio.  oj  !  kojadiko  junak  do- 
lazio. 

1.  KO.TADIN,  m.  i.ine  muslco.  —  Prije  iiaseija 
rreiiiena.  KojadiiiL.  S.  Novakovic,  pom.  71.  — 
isporedi  i  Kojadinovica. 

2.  KO.FADIN,  m.  ime  injestii.  ii  Srhiji  n.  okrinja 
/iidareraekom.    Si:  iiov.   1868.   19.5. 

1C()J.\J)1N'A(J,  Kojadinra,  in.  iiiie  nijestu  /( 
Srhiji  a  okrafpi  Icraijiijeraekoni.  Niva  u  Koja- 
diiii-u.    Sr.   nciv.    1871.   llil. 

KOJAOINGVIUA,  /.  KojadiiKwa  zetia.  —  (/ 
narodnoj  pjesnii  Ha.icna  rreniena.  A  jetrva  Ko- 
jadinovica.   Nar.   pjos.  vuk.  2,  62. 

KOJADINoVIU,  ni.  prezime  (po  oca  Kojadinu). 
M.  D.  Milicevic,  srb.  605.  D.  Avramovip  258. 

1.  KOJAK,  adj.  rijee  knjioii  inlain  koliko  je 
koiui  ijodina.    —  PosUije  nil    k-.ji    ihi\l<iii,-,iiii  ak. 

—  Prosloi/a  rijeka  a  Slon>j  Srlnji:  Kojak  joV 
,di  ijuanti  auui  i'Y'  S.  Budmaui  415''.  u  nase 
urijeme  a.  Lici.  , Kojak  je,  prijanei"  ,Brat6,  od 
Petrove    ide  u  cetvrtu    godiuu'.     J.    Bogdanovic. 

2.  KOJAK,  in.  ime  niusko.  —  isporedi  Koja- 
kovic.  —  /'  jednoi/a  pisea  Ditbroviaiiina  xvi 
rijeka.    M.  TJr/.id  29. 

K(").lAKOVI('!,  in.  prezime  (po  oca  Kojaku).  — 
U  nase  vrijenie  a  Dnbrooniku.    P.    Hudmani. 

K O.IAN,  //(.  //'"'  iiiHsko.  —  Prije  iiaseya  rre- 
mena.  (slamporsknm  i/rijeskom)  Koaub.  S.  Nova- 
kr.vic,   pom.   71. 

KO.IANA,  /.  ime  zensko.  —  Prije  naseija  ere- 
mena.    S.  Novakovic,  pom.  71. 

KOJANOVir,  m.  prezime  (po  oeu  Kojann).  ~ 
II  na.ie  rrijeme.    Boca  22. 

KOJASITI  SE,  kijasim  se,  impf.  kojasuuti  so. 

—  Akc.  se  iiiijena  u  aor.  2*3  sinij.  kojasi.  — 
Od  .XVIII  rijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vnkorn 
(vide  kojasnuti  se).  Vi  ova  slisajuii  joda  islo 
ovi  strah  u  vat5o  srce  stupi?  jeda  isto  u  vasu 
paiuet  kojasi  se?  J.  Filipovic  1,  131^1.  Od  obraza 
pali  geverdara,  na  zlo  mu  se  mjesto  Icojasilo, 
dernusG  ga  dvije  singirlije.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  58. 
Turcima  se  sreca  kojasila.  5,  128.  Jiitros  ni  so 
Turci  kojasili.  Ogled,  sr.  79.  Bog  ubio  goru 
Romauiju,  te  se  u  lioj  kojasili  vuci !  Nar.  pji^s, 
horm.  1,   57. 

KOJASNUTI  SE,  kojasnom  se,  pf.  sresti  se, 
javiti  -se,  desiti  se,  pozdravili  se  kod  srctana.  — 
impf. :  kojasiti  se.  —  Ake.  se  mijena  a  aor.  2  <  3 
siny.  kojasnii.  • —  Nepo.:nata  postana.  —  U  Vii- 
kovu rjecnika:  ,sich  seheu  lasseu,  griisson'  ,prae- 
teriens  saluto'.  cf.  kojasiti  se. 

K(')JCIN,  m.  ime  masko.  —  Od  xv  vije.ka,  a 
izmedu  rjecnika  a  Viikovu  (,iuannsnam6"  ,iioru()u 
viri')  (  u  Daniciceru  (Kojoinb).  Kojcini..  Spom. 
sr.  1,  75.  (1406).  —  Kaze'  so  u  Lici  kom  je  ime 
Kojo.    M.  Medic. 

KOJCINOVAC,  Kojciuovca,  ni.  ime  se/u  a 
Bosni   a   okrayn  Done  Tiizte.    Statist,  bosu.    »5. 

KOJDIO,  m.  prezime.  —  (/  na.sc  rrijeme.  a 
Nar.  pjes.  petr.  1,  352. 

KOJE,  vidi  koji,  2,  b,  it  aai. 

KOJEDOVINA,  /.  ime  mjeslu  a  Srhiji  a  oknuin 
cacanskom.  Zemje  u  Kojedovini.  ISr.  uov.  1^^7:!. 
107. 

KOJEGDJE,  adv.  ydjegdje,  tamo  i  anio.  — 
SJoze.no  od  koje  (vidi  kod  koji)  *  gdjo.  —  /'  Va- 
koou  rjecnika:  ,hie  und  da'  ,liinc  iude'. 


KOJEKAD  II 

KOJEKAD,  (till),  vidi  katkad.  —  Slozeno  od 
kojo  (vidi  lead  koji)  i  kad.  —  U  VuTcovu  rjcc- 
niku :  ,danii  uiid  wann'  ,interilum'. 

KOJEKAKAV,  kojekakva,  /in)ri.  kakav  mu 
dra<i().  —  Slozeno  od  koje  (ridi  /.■nil  1,  njii  /  kakav. 

—  Od  xvin  vijeka,  a  isiufitii  ri<riiil;.i  ii.  Vukovu 
(.wie  immor  beschaffeu'  ,(|iuilis(uiiiijuc''j.  Ne  rai- 
savsi  iia  ispovidi  kojekakve  pripovidke.  B.  Lea- 
kovic,  nauk.  198.  .Ja  sam  mislio  i  kazao  ufiiteje 
painetne,  ne  kojekakvo  skitnico.  Vuk,  odg.  ua 
la2i.  35. 

KOJEKAKI,  prun.  kaki  mu  drcif/o.  —  Slozeno 
od  koje  (vidi  kod  koji)  t  kaki.  —  U  nasi:  urijema, 
a  izmedtt  rjecnika  u  Viikovii  (vide  kojekakav). 
Da  ne  da  snasi  kojekakim  bitaiigama  deliti.  Nar. 
pJGs.  vuk.  lOi.  Po  varosima  se  vec  ni  /.enske 
iiarodne  pjesme  ne  pjevaju,  nego  kojekake  uove. 
Vuk,  nar.  pjes.  1824.  1,  19.  A  svi  su  mislili  da 
CO  sonat  saino  kojekake  sitnice  suditi.  dan.  5,  51. 
On  uzuie  bubiieve  i  talambase  i  ostale  kojekake 
sprave  sto  lupaju.    nar.  pjes.  2,  106. 

KO.TEKAKO,  adv.  kako  mu  drago.  —  Slozeno 
od  koje  (vidi  kod  koji)  i  kako.  • —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukoou:  ,wie  immer'  ,ut- 
cuinque'  s  primjerom:  ,Kako  zivis  .■"  ,Kojekako' 
(,sohlecht').  Da  ovo  cine  stranski,  jos  bi  koje- 
kako  podnile.  A.  Tomikovic,  gov.  350.  Boje  je 
nista  ne  znati  nego  kojekako.  Nar.  posl.  vuk. 
21.  0(1  ostaloga  buzdovan  slupa  kojekako.  Nar. 
prip.  vuk.  3.  Jedva  ga  kojekako  zadrzim  oko 
\askrsenija.  Vuk,  nar.  pjes.  1833.  4,  9.  Koje  sam 
obe  pesme  joS  od  detinstva  kojekako  znao.  i,  13. 
.fednu  je  (kcer)  lasno  udati,  a  i  dvije  kojekako. 
poslov.  112.  I)va  naroda  mogao  bi  opet  koje- 
kako   u   imenu   sloziti.    M.  Pavlinovic,  razg.  65. 

KOJEkAKOV,  adj.  oidi  kojekakav.  —  Od 
xviii  vijeka.  Pripovida  pastironi  kojekakove  ta- 
bule.  M.  A.  Eejkovic,  sabr.  59.  Slusajuc  koje- 
kakova  glasila.    M.  Pavlinovic,  razg.  7. 

KOJEKO,  kojekoga,  pron.  ko  mu  draijo.  — 
Slozeno  od  koje  (vidi  kod  koji)  i  ko  (fcko).  —  U 
jednoija  pisca  xviii  vijeka.  Niti  ocedu  da  i  ko- 
jeko  vise  za  budale  drzi.  D.  Obradovio,  basu. 
117. 

KOJEKTJD,  adv.  vidi  kojekuda.  —  TJ  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  uz  koje- 
kuda. Kojokud  preko  mora  raznositi.  P.  Bolid, 
vinodjel.  2,  276.  Jedna  zemja,  ako  i  kojekud 
okri'iena.    M.  Pavlinovic,  razg.  19. 

KOJEKUDA,  adv.  hud  i  kamo,  kad  mu  drago. 

—  isporcdi  kojekud.  —  Slozeno  od  koje  (vidi 
kod  koji)  i  kuda.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rji'iiiika  u  Vukovu  (,hLn  und  her'  ,hinc  inde').  I 
tako  ,se  krio  i  verkao  kojekuda  po  krajini.  Vuk, 
iliin.  1,  72.  I  ovoga  posla  radi  putovao  sam 
kojekuda.  rjeou.  predg.  i.  A  ima  ih  (rijeci) 
iniiogo  koje  sam  poslije  kojekuda  prvi  put  cuo.   i. 

KOJEKUDE,  u  Vukovu  rjecniku :  govorio  je 
Karadordije  cesto  uz  rijec,  zato  se  i  sad  dodaje 
liad  ko  pripovijeda  kako  je  on  sto  govorio.  — 
/  liooki'uie.  Uz  drugu  ili  trecu  rec  govorio  je 
(Karadordc) :  ,koekud6'.  M.  D.  Milicevic,  sr'b. 
261.  jKookude'  upitace  voicd  ,zuas  Ii  ti  momce, 
kolike  vode  f.eku  pokraj  Leskovca?'  zim.  vec. 
153.  —  Istn.  je  rijec  Ho  Icojekud  i  kojekuda. 

Kf  ).l  I'STRANAC,  kojestranca,  m.  iz  koje  strane 
(cnrjrkj^  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,oujas'.  —  nije 
dosta  pou.dano. 

KOJESTKANKA,  /.  iz  koje  strane  (zensko  ic- 
(adej'^  —   U  Siuliicnu  rjecniku  uz  kojestranac. 

—  nije  dosta  pouzdano. 


0  KOJI,  1,  b. 

KO.I  fe§TA,  kojefiSga  (kojSsta),  pron.  Ho  mu 
drago.  —  Slozeno  od  koje  (vidi  kod  koji)  i  sta. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeSnika  u  Vukovu 
(jallerlei,  was  immer'  ,varia,  quidquid  in  buccara 
venerit'  s  primjerom:  Govori  kojesta).  Mlogo  se 
kojeSta  zna  iz  vidjeiia.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  A8». 
Tko  Ii  na  me  koje§ta  obara.  D2''.  J^udi  kojesta 
na  zemji  rade.  sabr.  53.  Vrlo  je  rado  kojeSta 
veselo  i  Sajivo  pripovijedao.  Vuk,  nar.  pjes.  1833. 
4,  10.  Sto  su  tako  kojeSta  poftinili.  dan.  3,  161. 
Dekoji  otimali  od  |udi  kqjoSta.  3,  204.  Kao  i 
drugo  muogo  koje.^ta.  odg.  na  utuk.  8.  Ja  sam 
ovu  pjesmu,  u  mnogome  kojecemu  drukcije,  slusao. 
nar.  pjes.  2,  205.  I  ja  sam  u  moje  ludo  vrijemo 
kojeSta  mislio.  M.  Pavlinovi6,  razg.  25.  —  Prijed- 
lozi  se  umecu  a  srijedu.  Potom  razgovarali  smo 
se  koje  o  6em.  D.  Obradovic,  basn.  262.  Pita 
ga  mnogo  koje  za  sto.  Vuk,  luk.  23,  9.  Pisato 
vojvodi  Lazaru  Mutavu,  da  ostavi  Raki  jedno 
selo,  da  ga  koje  u  cemu  posluzi.  Djelovod.  prot. 
153—154. 

KO.ri,  print,  interrog.  i  relat.  quis?(uter);  qui, 
ziitiijriinri  l.njiiin  .sc  pita  ili  kaze  tako  da  se  iz- 
iiKtlii  'iii-hnlil;o  celadi  ili  stvarl  razluci  jedno  ili 
vise  nih.  —  Mjeste  koji,  koja,  koje  nalaze  se  i 
stariji  ohlici  ki,  ka,  ko  (ke),  vidi  1,  b.  —  S  dru- 
gijem  je  oblikom  (kbj,  vidi  kod  1)  rijec  prasla- 
venska,  ali  je  za  relativno  znacene  bila  druga 
rijec:  ize  (vidi):  uprav  se  ki  (od  staroga  kyj)  i 
koji  uzdrzalo  samo  u  nasem  jeziku;  u  ostalijem 
jr  ^Inri'iisl.-iji'iii-  jezicima  izijiinihi  imi  rijec  osta- 
rirs,  /.■uji  Iniii,  i  naj  cesce  ,/■  :aiiijri>ujr  druga 
rijfi  shi  jiii-ilaje  od  praslari'iisLtiiiu  koiuryj  ili 
koteryj  (i.>idi  kotori).  —  Postaje  ml  k'lrijrn'i  k'l. 
(vidi  kod  tko)  tijem  Ho  se  ovotne  l^njiini  iiiilji;- 
gdje  uz  neke  promjene)  dodaju  oblici  r.aiiijcniuc  i, 
kao  u  slozenoj  deklinaciji  u  adjektiva  (vidi  1,  a). 

—  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (koji  ,qui ;  quis' ; 
koja  ,quae'),  u  Mikajinu  (ki,  ka,  ko;  koji,  koja, 
koje  ,chi,  il  quale'  ,qui,  quae,  quod';  koji  ,il  quale, 
il  ohe'  ,qui'),  u  Belinu  (koji,  koja,  koje  , quale, 
nome  relative'  ,qui,  quae,  quod'  5981>),  u  Bjelo- 
stjencevu  (ki,  ka,  ko,  a  koji,  koja,  koje  ,qui,  quae, 
quod';  koji,  v.  koteri),  u  Voltigijinu  (ki,  ka,  ko 
,chi,  il  quale  ecc,  che'  ,welcher'  ecc. :  koji  ,clie, 
il  quale  ecc'  ,welclier'),  u  Stulicevu  (ki,  ka,  ko 
,il   quale'   ,qui';    koji  ,qui  etc.'),    ti   Vukovu  (koji 

1.  ,welcher'  ,qui'   s  primjerom:  Koji  si  da  si.  — 

2.  ,der  wie  vielste'  ,quotus'.  —  3.  doci  ce  koji 
dan,  koji  6as  ,gleich'  ,statim'),  M  Daniiicevu  (koji, 
gledaj  kyj    ,quis';    kyj  ,quis,  interrog.'  i  ,relat.'). 

1.  oblici. 
H.  praslavenski  su  oblici  bili  po  svoj  pri- 
lici  kao  i  stslovenski.  po  ovima  je  deklinacija  -tlo- 
zena  kao  u  adjektiva:  u  nam.  sing.  m.  ktj  i  kyj, 
/.  kaja,  m.  koje,  u  ace.  sing,  kyj,  k^iq  (i  koja), 
koje,  u  instr.  sing.  m.  i  n.  kyims,  i  u  cijeloj 
mnozini:  twm,.  m.  cii,  /.  kyje,  n.  kaja,  gen.  kyih'fc, 
dut.  kyim'b,  ace.  kyje,  kyj?,  ka.ja,  instr.  kyimi, 
loc.  kyiliT, ;  ostali  oblici  kao  da  postaju  od  osnove 
kojb  (po  nom.  sing,  n.?)  i  deklinacija  im  je  pro- 
nominalna:  sing.  gen.  kojego,  kojej§,  dat.  kojemu, 
kojej,  instr.  f.  kojej^,  loc.  kojemb,  kojej. 

b.  predasni  su  se  oblici  uzdrzali  i  u  nasem 
jesiku,  ali  sazeti,  kao  Ho  biva  i  u  slozenoj  de- 
klinaciji u  adjektiva.  —  isprva  su  bili  jamacno 
ovi  oblici  kod  svega  naroda  (do  xvi  vijeka?),  ali 
su  ostali  poznije  samo  u  nekijeh  cakavaca  do  nn- 
sega  doba.  u  pisaca  (i  koji  su  Hokavci)  nalaze 
se  sve  do  nasega  doba,  i  ne  samo  u  pjesmi  nego 
i  u  prozi,  ali  je  sumnivo  jesu  Ii  narodme  rijei'i 
(osim  nekijeh  oblika,  kao  koga,  komu,  kome)  i  u 
Hokavaca;  samo  u  .^dozenom  neki  ovi  su  oblici 
uprav  narodni  i  kod  Hokavaca. 


KO.TI,  1,  h,  a).  1 

fi)  num.  sinfj.  m.  ki,  naj  prije  a  Moii. 
Serb.  7.  (xii  oijek).  3-1  (1249)  itd. 

b)  nom.  siny.f.  ka.  Mon.  serb.  30.  (1240). 

274.  (1410)  itd.  —  u  jednoga  xnsca  .Hokavca  xviii 
uijeka  cestu  i  u  prosi.  Ka  je  forma  ovoga  reda? 
.4nt.  Kadcic  33.  34.  drugdje.  piSe  i  koa  2><>  ccmu 
kao  da  je.  sam  shvaiao  kao  sazeto  koja,  a  ne  kao 
stari  oblik. 

c)  now.  i  ace.  sing.  n.  ko :  u  ko  godi 
vrime.  Mon.  serb.  21)0.  (1410).  u  ko  ji^ode  vreme. 
423.  (1442)  itd.  u  jednoga  pi-ica  Hokavca  xviii 
ohjeka  (vidi  kod  b))  a  prozi.  Tko  i  u  ko  rrime 
zastavi  ovi  rBd?  Ant.  Kadcic  33.  —  Pognije  ima 
i  oblik  ke:  zlo  ke  ju  ce  skoncati.  M.  Vetrauii 
2,  450;  jaje  ke  bude  staviti.    D.  Eaiiina  101^^. 

fl)  gen.  sinq.  m.  i  n.  koga.  Mon.  serb. 
27.  (1234—1240)  itd.  -  nnij  <>h}ik  koji  je  naiet 
od  kojega,  nalazi  se  /  u  sliikomro  n  soako  doha 
(i  okrneno  kog).  —  U  cokur'un  iimi  i  oblik  kSga. 
M.  Marulic  40  itd. 

e)  (jen.  sing.  f.  ke.  od  xvi  vijeka.  S. 
Men6eti6  56;  M.  Vetranic  2,   159.  261  itd. 

f)  dat.  sing.  m.  i  n.  komu.  §.  Menfietid 
84;  B.  Gradic,  djev.  41  itd.  —  Obicno  (jer  je  sa- 
zeto kojemu)  i  ii  stokavaca  (kasnije  i  kdme  i  kona). 

g)  dat.  sing.  f.  koj.  N.  Najeskovic  1,  138. 
317  itd. 

h)  ace.  siiK).  f.  ku.  N.  Kanina  89";  S. 
Mencetic  68.  124.  1.54;  M.  Vetranic  2,  74.  90; 
B.  Gradio,  djev.  3.5  itd.  —  in  jednoga  pisca  sto- 
kaoca  xvui  vijeka  (vidi  kod  b))  u  prozi.  Ku 
i>dicu  ima  nositi  .  .  .V    Ant.  Kadcic.  32. 

i)  instr.  sinq.  m.  i  n.  klm.  nikimb  koiib- 
couib.  Mon.  -serb.  27.(1234—1240);  kirn.  M.  Ve- 
tranic 2,  392.  420;  nacin  kini  bismo  nebesa  na- 
piinali.  B.  Gradic,  djev.  21  itd.  —  U  Bubrov- 
cana  cesce  (a  gdjegdje  i  a  drugijeli,,  vidi  da^e 
liijeme)  kijom.  onomuzi  s  kijomb  govorisb.  Zborn. 
24";  kijem.  (i.  Drzic  427;'  M.  Vetranic  1,  407; 
2,  3(i;  nacin  kijem  bi  so  plodili.  B.  Gradic,  djev. 
21  itd.  —  Dodaje  se  i  e  na  krajii:  kimo.  M.  Ve- 
tranic 2,  457;  S.  Budinio,  ispr.  4;  L).  Raniiia 
ivl>.  79^.  1621)  itd.;    kijeme.    S.  Matijovic  30. 

/,j  instr.  sine/,  f.  knm.    komb.  Mon.  serb. 

275.  (1410).  286.  (14i9);  koom.  N.  Ranina  70a; 
kojri.  M.  Vetranic  2,  195;  N.  Dimitrovic  8  itd. 
—  Dodaje  se  e  na  kraju.  kume.  M.  Vetranic 
2,  457:  '§.  Budinic,  ispr.  4;  T).  Kanina  4''.  18h. 
77I1  itd. 

I)  loc.  sing.  m.  i  n.  kom.  po  kmiuiji,  (jn- 
iiiacno  treba  eitati  kom)  vrrmeuu.  Mou.  sorb. 
037.  (1427);  po  kwrab  vremenu.  422.  (1442);  kom. 
M.  Marulic  52 ;  S.  Mencetic  66 ;  M.  Vetranic 
1,  421  itd.  —  Dodaje  se  e  na  kraju  (od  xv  vijeka). 
na  kome  jesam  ja,  stan  je  blazeni.  M.  Marulic 
241 ;  pristolje  na  kome  slavno  sjas.    M.  Vetranic 

1,  408  itd.  —  Ne  razlikuje  se  od  dativa  (od  xiv 
Mjeka).  prijate[a  u  komu  jestb  svako  nase  dobro. 
Spom.  sr.  1,28.  (1400);  gospodinu  momu,  ufanje 
II  komu  vazda  stavlat  liaju.  M.  Marulic  82  ;  nega 
11  komu  liimbe  ni.  105 ;  komu.  N.  Eanina  1571'. 
S.  Mencetic  82.  90  itd.  —  i  a  nase  doba  obicno 
II  stokavaca  (komu,  Ivome,  kom)  kao  i  dativ. 

ni)  loc.  sing.  f.  koj.  N.  Raiiiua  145-i; 
S.  Mencetic  85;  M.  Vetranic  2,  222  itd.  —  Oblik 
knm  II  ovom  padezu  vaja  da  se  nalazi  samo  s  ne- 
jionine  u  izguvoru  Hi  pisarm.  zemja  po  kom 
hode.  M.  Marulic  154;  zraka  pri  kom  svjetlos 
svaka  ostaje  oblacna.    M.  Vetranic  1,  353. 

■*t)  nom.   pi.   m.    ki.     ki(re).    Mon.   serb. 

2.  (1189);  ki.  274.  (1410);  M.  Maruli6  27  itd. 

o)  nom.  pi.  f.  ke.  Mon.  serb.  13.  15. 
(1222—1228);  N.  Ranina  105a;  M.  Vetranic 
2,^,154  itd. 


1  KOJI,    I.  o,  a). 

p)  nom.  i  ace.  pi.  n.  ka.  Mon.  scrl). 
440.  (1416);  N.  Ranina  44a;  M.  Vetranic  2,  300  ltd. 

q)  gen.  pi.  kih  (a  a  jaznom  qooorii  k'ijeli). 
kehb.  Spom!^  sr.  1,  144.  (1418).  160.  (1422).  kijeh. 
M.  Vetranic  1,  101;  2,  144;  B.  Gradic,  djev!  37 
itd. ;  kill.  N.  Ranina  18a.  Mon.  Croat.  257.  (1556) 
itd.  —  ma  i  kehb.  Spom.  sr.  2,  110.  (1444),  gdjc 
moze  biti  napisano  e  mj.  e ;  all  i  a  nase  vrijeme 
ima.  koh  a  sjeuernijeh  cakai'aca.  Nar.  prip. 
mikul.   19. 

i'J  dat.  pi.  kim  (a-  11  jiiznom  govoru 
kijem).  kim.  M.  Marulic  79  itd. ;  B.  Gradic,  djev. 
23;  kijem.  M.  Vetranic  2,  49;  N.  Dimitrovic 
6.  33;  B.  Gradi6,  djev.  49  itd.  —  vidi  i  instr.  i 
loc.  koja  se  dva  padeza  ne  razlikuju  2)o?nije  od 
dativa. 

.•>■)  a<-c.  m.  i  f.  ke.  moje  zup}ane  ke  jo 
dalb  krajb  Vladislavb  mbne.   Mou.  serb.  54.  (1240 

—  1372);  ke.  399.  (1439);  M.  Vetranic  2,  144.  201  : 
B.  Gradic,  djev.  9  itd. 

t)  instr.  pi.  kimi  (11  juznom  govoru  k'i- 
jemi).  s  kimi.  Mon.  serb.  402.  (1439);  kijemi. 
Zborn.  9b;  M.  Vetranic  1,  433;  2,  154  itd.  — 
Izjednacuje  se  s  dativom  od  xvi  vijeka :  kijeni. 
M.  Vetranic  2,  436  itd. ;  kim.  D.  Zlataric  88*  itd. 

—  Dodaje  se  e  na  kraju.  kijeme.  N.  Najeskovic 
1,  313;  k'ime.  S.  BudiniA,  ispr.  60;  Nauk  brn.  49;'. 

—  S  nastavkom  ma  (od  xvi  uijeka) :  kima.  G. 
Drzic  356.  398.  416  itd.:  k'ijema.  N.  Na|eskovic 
1,  247. 

u)  loc.  pi.  kiii(a  jaznom  govoru  i  kijeh). 
kih.  M.  Marulic  7;  S.  Mencetic  39.  102  itd.; 
kijeh.  M.  Vetranic  2,   1.53.  N.  Dimitrovic  .39  itd. 

—  .Tamacno  se  poslije  izjednacuje  (u  gdjekojijem 
krajevima)  s  dativom,  ali  nemam  primjera. 

v)  nom.  i  ace.  m.  dual.  ka.  ni  dvoja 
studenca,  iz  ooi  ka  teku.  D.  Ranina  89li;  od 
taj  dva,  ka  imas,  jednoga  c  obrati.  N.  Najes- 
kovic 2,  71. 

e.  koj-  ito  se  nalazi  11  inkijmi  sla.roslo- 
venskijem  oblicima  (vidi  a)  posla'ie  kim  nsnona  za 
sve  oblike,  le  je  deklinacija  (golum  seogdu)  slo- 
zena  kao  u  adjektiva.  —  ooi  oblici  postaja.  od 
prmjeh  vremena  sue  to  obicniji,  i  u  nase  doba. 
(a.  mozebili  vec  od  xvn  I'ijeka  i  prijc)  jedini  se 
upotrcblavajii  u  stol.-iinini,  a  i  kod  nekijeh  ca- 
kavaca  vaja  da  mji'su  )i'',iliicni.  —  i  ovdje  kao 
kod  b  donosim  nn.j  ^turijr  primjerc,  ali  i  neke 
druge  uzete  iz  pisaca  calcanaca. 

a)  nom.  sinq.  m.  ktSji.  Mon.  sorb.  I  I. 
(1222-1228);  101.  (1332)  itd.  je'li  taj  oblik  s  takom 
osnovom  bio  pronominalni  ili  slozeni,  t.  j.  joli 
glasio  ,kqi'  ili  ,koji',  ne  moze  se  pouzdano  znati 
pravopisa  radi  do  kraja  xv  vijeka  .  .  .  nepouz- 
dano  je  i  xvi  vijeka  u  naj  vise  pisaca,  jer  pisu 
istina  ,koij'  N.  Ranina  24*;  B.  Gradic,  djev.  19; 
D.  Zlataric  84a;  A.  Gucetic,  roz.  jez.  2,  ali  I'li- 
hovo  ,ij'  glasi  i  ,j',  kao  sto  pisu  i  u  srednem 
rodu:  ,toij'  N.  Ranina  16b;  B.  Gradic,  duh.  119; 
ovoij  21.  pouzdano  biva  od  kraja  .xv  vijeka  u 
pjesmama  gdje  broj  slogova  pokazuje  da  je  gla- 
silo  ,koji'  M.  Marulic  (iakavac)  8.  18.  114;  S. 
Mencetic  3.  43.  94.  96.  100  itd.  to  potvrduje  xvi 
vijeka  i  pravopis  nekih  pisaca:  ,choyi'  P.  llek- 
torovic  (1568)  3a.  41b;  ,chogii'  S.  Budinic,  ispr. 
30;  ,koyi'  F.  Vranoic,  rjecn.  87.  take  i  xvn  vijeka: 
koyij.  F.  Vrancii,  ziv.  19  itd.  (D.  Danicic,  ist. 
obi.  148).  iz  cega  se  eidi  da  je  pravi  izgovor 
(mozebiti  od  prvijeli  rreinena,  a  svakako  od  xvi 
vijeka)  kqji  kao  sf"  sum  //.//c  zabilezili  a  ne  koj. 
ovo  se  7taj  jacc  pnlrntiije  i  zenskijem  oblikom. 
k6ja  (  srednijem  kqjo  (da  je  koj  nom.  sing,  in.., 
bila  bi  ova  draga  dva  oblika  k6ja,  kojo,  isporedi 
moj,  m6ja,  m6J6).  istina  Vuk  u  prvoj  svojoj  gra- 


KOJI,  1,  c,  a). 


152 


KOJI,   1,  f. 


matici  (,pismenici'  god.  1814)  kaie.  da  je  num. 
ffiMi/.  III.  koji  i  koj  (Vuk,  ffi"im.  i  pol.  spisi.  1,  85), 
((7/  II  driif/(ij  ijiamatici  (prcd  proijein  rjcinikom) 
Hf  poinine  koj  kao  ni  driti/dje.  jamacno  je  ondje 
Viik  zlo  zabiiczio  izijovarane  one  rijeii,  kao  «to 
jc  i  svayda  krivo  pisao  6tj  (a  ne  fiiji  kao  ito  hi 
Ircbalo),  cija,  6ije  (Uo  je  hilo  iizrok  da  je  Da- 
iiiiic  u  ,Maloj  srpskoj  (/ramatici'  najjisao  6ij, 
c'lja,  6ij6;  ovo  je  popravio  u  ,Oblicima'  i  u  ovome 
rjcinikii,  samo  Ho  u  iiemu  kod  ciji  kaze  da  je 
Uprva  glasilo  6ij,  prcmda  to,  kao  ito  saw,  spoz- 
naje,  ne  moze  se  saznati  staroga  pravopisa  radi). 
u  nase  se  vrijeme  u  mnogijem  gramatikama  uii 
da  treba  govoriti  i  pisati  koj  prema  moj,  tvoj, 
svoj,  i  tako  rade  mnogi  pisci,  a  zaboravfa  se  kod 
toga  da  bi  po  istoj  analoijiji  trebulo  govoriti  i 
jiisati  k6ja  (noin.  sing.  f.  i  nom.  i  ace.  pi.  n.), 
koje  (novi.  i  ace.  sing.  n.  i  npm.  i  ace.  pi.  f.)  ild. 
prema  m6ja,  m6je  (u  i^tijem  padezima).  drago  je 
sto  se  II  pjesmama  nalazi  radi  stiha  okrneno  k'qj', 
vidi  Nar.  p.jes.  vuk.  1,  130.  140.  193.  .570  i  j'oS 
na  I'lekoUko  injeMa  (tako  moze  biti  okrnen  i  nom. 
pi.  »«.,  vidi:  No  ti  kupi  sve  glavne  junako  koj' 
<>(1  rane  jaokiiuti  iiece.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  301. 
Fala,  Turci,  dva  pasina  siua,  koj"  mi  ila.iias  koi'ie 
pokloniste!  3,  400.  Koj'  su  kadri  na  Vracar  izioi. 
4,  138.     Koj'  ste  skoro  isli  na  Cetino.    4,  473. 

b)  nom.  sing.  f.  k6ja.  Mon.  serb.  240. 
(1390}.  297.  (1420)  itd.  V.  Vraiioio,  ziv.  9. 

c)  nom.  i  ace.  sinq.  n.  kojo.  Mou.  serb. 
22.  (1234—1240).  480.  (1458)  itd.  F.  Vrancic, 
/.iv.  10. 

t1)  gen.  sing.  m.  i  n.  k6jega  (i  kijega, 
u  nase  vrijeme  i  k6jeg,  k6jeg).  kojega.  Mon.  serb. 
111.  (133G— 1347)  itd.  —  Badi  sazetoga  oblika 
koga  vidi  'b,  d). 

e)  gen.  sing.  f.  k6je.  (ni)koje(re).  Mon. 
sorb.  13.  16.  (1222—1228).  '20.  (1234).  koje.  B. 
txradic,  dub.  62  itd. 

f)  dat.  sing.  m.  i  n.  k6jemu  (i  kijemu, 
((.  nase  vrijeme  i  kojem,  kojem).  nema  naj  sta- 
rijih  primjera  (dajbudi  u  £>.  Danioio,  ist.  obi.). 
—   Tiadi  sazetijeh  oblika  komu,  kome,  kom   vidi 

1',  /;. 

ff)  dat.  sing./.  —  naj  starijije  oblik  kojej, 
ali  mu  ne  nalazim  potvrde  (ima  za  loc.  sing.  f. 
ito  se  ne  razlikiije  od^  dat.  sing.  /.,  vidi  m)) ; 
mladi  kojoj:  kojoj(zi).  S.  Mencetid  79.  117.  225; 
M.  Vetraniii  71.  tl.  Ranina  35*  (vidi  i  m)). 

h)  ace.  sing.  f.  k6ju.  (ni  za)  koju(re). 
Mon.  serb.  274.  (1410)';  koju.  M.  Marulic  101; 
N.  Raiiina  21b  itd, 

^  inMr.  sing.  m.  i  n.  k6jim  (i  k6jim).  (ni)- 
kojim(re).  Mon.  serb.  23.  (1233—1240);  (ni)kojimb. 
59.  (1293 — 1302).  —  poznije  u  juznom  govoru  i 
kojijem  (noj  stariji  primjer  vidi  da]e) ;  u  Vukovoj 
gramatici  (pred  rjecnikom)  stoji:  ,koji'  sklana  se 
kao  ,raoj'  (lii),  a  kod  moj  ima  za  ovaj  padez  i  oblik 
mojijem  (i,i).  —  Dodaje  se  i  e  na  kraju.  k6jime. 
M.  Vetranio  2,  488;  I.  T.  Mrnavio,  osm.  12;  k6- 
jijoiue.  M.  Vetranic  2,  488;  N.  Dimitrovic  79. 

k)  instr.  sing.  f.  kojom.  ktuwrnb  (po  svoj 
priiici  treba  citati  kojom).  Mon.  serb.  18.  (1233) ; 
kojom.  M.  Vetranic  2,  202;  kojon  (n  mj.  m  ^jo 
('■alcausjcom  govnrii).  P.  Hektorovic  (1568)  451).  — 
Dodaje  se  i  o  na  kraju:  k6jome.  M.  Vetranic 
2,  395;  N.  Dimitrovic  25,  34;  D.  Banina  91';  F. 
VranCic,  ziv.  42. 

I)  loc.  sing.  m.  i  n.  —  naj  starijije  oblik 
kojomb.  Mon.  serb.  16.  (1222—1228).  297'.  (1420) 
ltd.;  kojem.  F.  Vrauciu,  ziv.  107.  —  Tzjednaciije 
se  s  dativom  (od  xvi  vijeka):  kojGmu.  F.  Vrancii, 
ziv.  12  itd.  —  liadi  sazetijeh  oblika  kom,  kome, 
komu  vidi  b,  I)). 


m)  loc.  sing.  f.  —  naj  stariji  je  oblik 
kojoj.    .Mon.   serb.  16.    (1195—1228).   218.   (1391). 

—  mladi  se  oblik  kojoj  nalazi  vec  xiv  vijeka. 
Mou.  serb.  176.  (1367)  itd. 

ii)  nom.  pi.  in.  k6ji.  Mon.  serb.  34. 
(1249)  itd. 

o)  nom.  pi.  f.  koje.   N.  Ranina  105*  itd. 

p)  nom.  pi.  n.   k6ja.    Dee.  liris.   61  itd. 

q)  gen.  pil.  kojih  ft  kojih).  kojiht.  Mon. 
serb.  401.  (1439)  itd.  —  U  juznom  govoru  i  ko- 
jijeh.  M.  Vetranii  1,  40  itd.  —  U  jednoga  pisca 
xviu  vijeka  ima  i  gen.  pi.  s  naslavkom  duala: 
k6jiju.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  130.  vidi  i  f  pri 
kraju. 

r)  dat.  pi.  kojim  (kqjim).  S.  Menfietii 
218  itd.  —  U  juznom  govoru  i  k6jijem.  —  Do- 
daje se  e  na  kraju:  k6jime.  N.  Dimitrovic  49. 
51.  —  Kasnije  i  k6jima  i  k6jijema. 

8)  ace.  m.  if.  k6je.  (uje)koje.  N.  Eaiiina 
138*;  koje.  M.  Vetranic  2,  203.  —  U  cakavaca 
ima  i  oblik  kiji:  koji  stuje  cesar.  F.  Vran6i6, 
ziv.  40;  ako  nosite  koji  odgovori.  I.  T.  Mrnavic, 
osm.  99. 

t)  instr.  pi.  —  stariji  je  oblik  kdjimi  (u 
juznom  govoru  k6jijemi).  kojijemi.  Mon.  serb. 
459.  (1453).  M.  Vetranic  1,  '385.  M.  Divkovic, 
nauk.  XV.  —  Izjednacuje  se  s  dativom  od  xvi 
vijeka.  kijim  (k6jim),  k6jijem.  kojim.  (}.  Drzic 
422;  kojijem.  N.  Dimitrovid  76;  B.  Gradi6,  djev. 
23 ;  duh.  8  itd.  —  Dodaje  se  i  e  na  kraju.  koji- 
jeme.  A.  Grucetic,  roz.  jez.  101.  —  Od  xvi  vijeka 
ima  i  oblik  k6jima.  N.  Dimitrovic  19 ;  D.  Zla- 
taric  93!i'  itd.,  i  kojijema.  A.  Gucetic,  roz.  jez. 
154;  M.  Orbin  21.  36.  50;  V.  Andrijasevid,  uac. 
1.  3.  4.  —  U  jednom  primjeru  xvi  vijeka  ima 
oblik  kojijemime  (nbliku  kojijemi  dodato  je  m 
s  nepomne  kao  da  jc  kojijem,  pa  onda  jos  e).. 
Zborn.  80a. 

u)  loc.  pi.  —  stariji  je  oblik  k6jih. 
kqjihi..  Spom.  sr.  1,  151.  (1421).  kojih.  S.  Men- 
cetio  71 ;    N.  Najeskovid    1,  189 ;   D.   Ranina   vli. 

—  U  juznom  qovorii  i  kojijeh.  (,kojeh').  Mon.  serb. 
386.  (l-i36);  "kojijeh.  M.  Vetranic  2,  88;  N.  Na- 
leskovic  1,  349 ;  D.  Zlataric  36^.  A.  Gufietic,  roz. 
jez.  1.  —  izjednacuje  se  s  dativom:  k6jim  (k6jiin), 
kojijem,  k6jrma,  kijijema.  kojijema.  A.  Gucetic, 
roz.  jez.  10;  V.  Andrijasevic,  put.  18;  M.  Raduic 
8*  itd. ;  kojijem.  R.  Gamauic  34" ;  V.  Andrija- 
sevic, dev.  69;  put.  313  itd. 

v)  nom.,  ace.  m.  dual:  k6ja.  do  puta 
koja  se  stajeta.  Dec.  hris.  25 ;  koja  sutb  oba 
oloveka  jedne  crbkve.    Zak.  dus.  pam.  saf.  32  itd. 

(I.  (kao  u  ize)  dodavalo  se  u  prva  vremena 
ze  (sto  je  II  nasein  jeziku  postalo  re),  da  se  istakne 
relativno  znacene,  n.  p.  kire  (nom.  pi.  m.).  Mon. 
serb.  2.  (1189);  kojere  (nom.  sing.  n.).  23.  (12.34 
—1240);  kojere.  555.  (1537);  kogare.  23.  (1234— 
1240) ;  Deo.  hris.  61.  62.  64.  —  Dodaje  se  re  i  u 
indefinitnom  znaceim  kad  pred  zamjenicom  ima 
ni,  n.  p.  Nikojimre  uzrokom  da  ne  razdrusimo. 
Mon.  serb.  23.  '(1234—1240).  Ni  za  oijure  volu 
ni  za  kojure  ricb.  274.  (1410).  Ni  kojire  igument 
ui  kojire  vlastelinb.    Dec.  hris.  63. 

e.  oblicima  sto  se  svrsuju  vokalom  dodaje 
se  gdjegdje  (xv  i  xvi  vijeka)  glas  j  (isporedi  2. 
j),  n.  p.  kuj  (ace.  sing.  /.).  M.  Maruli6,43;  M. 
Pelegrinovic  179;  kej(zi)  (gen.  sing.  f.).  G.  Drzic 
377. 

C  dodaje  se  katkad  zi^  (oidi)  kad  je  rela- 
tivno snaieiie,  n.  p.  kijojzi.  S.  Menfietid  79.  11.7. 
225;  M.  Votranid  71:  'n.  Najeskovid  1,  126;  D. 
Ranina  35»;  kGjzi  (vidi  kod  e).  G.  lirzid  377; 
kojzi.  N.  Najo-skovid  1,  302.  a  i  umece  se  u  neke 
oblike   a  mnozini,   n.  p.  kojizije(7ii).    M.  Radnid 


KOJI,  1,  f. 


153 


KOJI,  2,  a,  a)  bb). 


38*;  F.  Lastric,  iied.  63;  kiji/ili.  J.  Kavanin 
128a;  P.  Knezevio,  /.iv.  12;  And.  Kacic,  kor.  8; 
F.  Radrnan  59;  k6jizrm.  F.  Lastrii,  od'  362;  test. 
111.  ligl);  ned.  29i;  And.  Kacic,  raz^.  9;  U6jizl 
(nom.  pi.  m.J.  J.  Matovic  263.  —  Ornki  »'  ohlici 
i  u  nase,  prijeme.  ci'.stu  cuju  u  Crntij  Oori  i  k 
Boci  kotorskoj :  kojojzi  (u  l^ailrvi'icima).  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  9i;  kojizi  (no)n.  pi.  tn.)  (ii  Piiitru- 
vicima).  1,  79;  ."j,  BU  ;  5,  317;  .J,  310;  Osled.  sr. 
21.3.  222.  227.  —  U  dva  pisca  (Iz  Bo.-iue  i  is  SUi- 
vonije)  ima  i  yen.  pi.  (s  iiaxtiipkuiii  dmila)  knji- 
ziju.  F.  Lastric,  test.  109''.  l")"".  222'"  i  ji)s  iin 
I'lckolika  mjesta;  D.  M.  Bogdanovic  41.  ''i.  SI.  1(12. 
g.  neki  pisei  proHuyd  i  unoija  rijcka  /iiiu 
sprijetla  t:  tkoji  ltd.  —  to  Jc  ■■iama  jxii/rc^kii  kojn 
postaje  s  toga  Uo  uli  pi.sci  isyoriirtijii  ko  a  pisK 
tko  (vidi),  pa  mislr  da  tiiko  Inba  inditi  i  knd 
live  rijec.i. 

i.  snaceiif. 

a.  K  ii>ln-:ui„lin,nii,  ,:,iiish,,  .^u^<.  ,|U,io,  >ynm\ 
(quid)?,  (k„d  dr.„,,i  ui.'i-,  nj.r  hnj„i„  sr  piJii  <lu 
sc  izmcdit  fi.it'  sirari  (Hi  nl<nlii  ii<i.:ii<iri  jrdiiii 
Hi,  uUc,  .Ho  He  o  tioj  .ilii  ktizr.  naj  (,'(•<«■  stoji 
kao  adjektiv  uz  siipstuiilii-  (npnif  sniydii,  /irrd 
tiup^tantioom  i  na  poictka  rrccii.icc,  tdi  ii  jije.<mi 
ima  gdjegdje  i  drukcije,  n.  p.:  Kladonac  .ki'  ouqj 
jos  vode  stndene  ki  |udi  ozdrav|a  bolesti  luveiio? 
D.  Raiiina  120ii). 

a)  uopi'-e  (.■it'iji  kao  adjcktir). 

ail)  H  prapoiii  pitai'iii.  JCyiiii.  uln-ii- 
zombV  Stefan, sim.  pam. saf.  .J.  Kyj  obycaj  iri-iiiiuV 
liS.  Koju  ti  polivalii  prineseiu  ?  Mon.  soi'l).  67. 
il3().") — i3U7).  Ko  jest  to  govoreujo?  Horiiardin 
.")1.  dan.  13,  -t7.  S  kojia  uzroka,  s  ki'  Ii  jiotribo 
sliupil  jesi  toliku  mnoz  JudiV  /iv.  kat.  star. 
1,  219.  Koja  toj  rijec  moja  vnlis  da  uzrok  bi? 
reci  mi,  da  zuam  ja,  za  sto  me  pogubi.  N.  Na- 
|6skovic  2,  76.  Koji  giiiv  ono  bi,  tko  Ii  ti  sto 
rece?  2,  119.  Koju  toj  stvorili  zlod,  tor  takoj' 
od  mene  odnosis  tvoj  poglodV  2, 121.  Koji  ( iivan  V 
M.  Hrzic  47.  Koju  me  sjotu  bogas?  .32."i.  Jva, 
jest  prva  stvai-,  koju  .  .  .?  S.  Budinic.  sum.  3'i. 
Ko  jest  razumlenje  prvoga  prosenjaV  18''.  Ka 
ono  lirabrena  naj  prvo  duia  bi  ...'.'  \).  Rai'iiua 
67'>.  Ki  kami  jes  onoj  takoga  stvorenja,  da 
k  sobi  poteze  .sva  ina  kamenjaV  120ii.  ,Ka' Ii  jo 
trava  toj,  ku  zaba  sve  ije?  120-i.  ,Ka'  se  ono 
lirani  zvir  u  ogiiu  koji  moc  ima  tu,  da  moze 
svim  stvarem  vrlia  docV  120''.  Ku  ribu  malu 
ouu  u  mom  govore,  na  jedru  veljn  plav  utazit 
da  more?  120').  Koja  stvar  vik  ue  ji  ui  josti 
jes  mila,  a  vazda  Ije  pije  i  pit  bi  botila?...  Ko 
Ii  ono  (stvari)  vide  se,  krocu  se  i  tvore  smih,  a 
vik  nijedna  nih  govorit  ne  more?  121''.  Ki  vrag 
inoze  ovo  biti?  A.  Gucetic,  roz.  jez.  44.  Koga 
uzresta  je  Aleksaudar,  liakov  Ii  jo  um  iiegov? 
Aleks.  jag.  star.  3,  2.54.  Pitajuc:  ,Ivi  je  glas, 
Judito  vesela?'  £).  Barakovii',  jar.  78.  Ka  uredba, 
ka  pozuda,  ko  Ii  od  slave  novo  ufauje  opet  na 
svoje  rodno  stanje  Tezea  vodi  sad  ovuda?  I. 
(lundulic  7.  Jaoli,  ki  grijeb  te  moj  odnosi? 
11.  Ah,  sto  cini,  sto  uzroci,  ke  su  vlasti  toj  ue- 
mile,  da  u  suzali  groznili  ovile  ovoliko  drag:e 
oci?  56.  Ka  ovo  svjetlos  sad  vidi  so?  zeuila  u 
uebo  obrati  se.  72.  Nu  sto,  jaoh,  cujn  so,  koja 
je  sila  ovo?  75.  Nu  sto  oci  mo  vide,  sto  Ii  6e 
bit  novo,  koja  vil  izide  iz  rijoko  sad  ovo?  90. 
Jvi  ovo  sada  ja  u  tuzbali  cujemglas?  ]il2.  Ifdje 
sara  tuzna?  ah  jaoh,  koja  ugrabi  tue  ovo  sila? 
393.  Ke  biUu  jur  ono  duse  pod  zom|ora?  F. 
(jlavinic,  cvit.  13*.  A  ke  su  ono  knigo?  3sla. 
Ali  koja  jaca  zela  moje  srce  voze  i  maini,  koja 
me  ovo  jubav  strijeja,  koji  me  ovo  zegu  plami? 
(i.  Palmotic  1,  30.     Koji   ovo  gos   cestiti,  lijepa 


uzrasta,  vedro  sliko,  nas  je  doso  pocastiti,  kojo 
u  liemu  sjaju  dike?  1,  40.  Na  koju  svrhu?  ,a 
qual  fine?'  .quorsum?'  A.  d.  Bella,  rjecn.  59.Sl>.- 
Ku  smo  jubav  drzaui  ukazat  neprijate|em  ?  H. 
Bonacii  62.  Kojo  Ii  je,  pita,  cine?  V.  DoSen 
241''.  Ka  je  forma  ovoga  roda?  Ant.  Kadoic 
31;.  Rijeti  oe  kojigoil;  koja  je  ova  potraba  po- 
stavlena  bogatijema  za  jirositi  svakdaiii  kruh? 
.1.   iVlatovir   till.    Iz  koga  gi-ada?    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  277.  Da  si  moue  oiida  uvatio,  kojom  bi  me 
smn'-ii  umorio?  1,  515.  Koja  muka  naj  teza  bi- 
i:isc?  1,  554.  Koja  ti  je  golema  iievoja?  1,594. 
Kqje  dobro,  dva  ulaka  nilada?  I,  60(i.  Gdi  sii 
-iade  nasi  oasiii   krsti?   u   koga  Ii   cara  cestitoga? 

2.  85.  Otkud  kiiiga,  od  koga  Ii  grada?  2,  168. 
Koie  jado  glodas  na  planini?  2,  284.  Koga  bi 
ti  brala  naj\i)|ola  da  t'  osta.vini  u  bijelu  dvoru? 
2,  2.s:).  Koji  luio  dobar  juuak  bje.se?  2,  314. 
Koje  Olio  bjeliu  tri  vojvode?  2,  321.  Koji  te  je 
davo  Havra,tio  da  ti  dodei*  u  uiojo  svatove?  2,  398. 
Koji  Ii  jo,  Maro,  vrag?  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
05  i.  —  I'polrililara  sr;  iira  zamjtiiiiM  i  kad  se 
pita  za  jcdiiii  .•itriir  ismeda  mnoktra  ji'dnakijeh 
sl<i  .sr  radikaja  aanio  pa  rcdn  (brojit),  !at.  quotus, 
)'.  jj.  Koja  jo  ura?  koja  su  doba?  .quante  ore 
soiio?'  .quota  hora  est?'  A.  d.  Bella,  rjecn.  599'i'. 
Kojo  Ii  jn  doba  uoci  ?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  396.  vidi 
i  II    Viikneu  rjtciiikii. 

bh)  H  iir/iriiriini  pita:) a.  Mi  oomo  ku- 
saii  iiaso  vjencane  jubovue,  ,ka'  eo  jubovca  komu 
na  dobro  pristauuti.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  28. 
iledu  st)boiii  vijer'  ucinilo,  kojom  ce  ga  smrti 
umoriti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  31)8.  8to  ti,  brate, 
lioju  ne  upita,  od  koga  jo  dela  i  kojena?  2,  239. 
II  viuu  so  zadoinili  bili,  koji  junak  bo]i  od  ko- 
jega.  Pjev.  crn.  1 1''.  I 'a  roniuio  da  gledamo, 
koji  moke  dubjo.  Vuk,  nar.  pji^s.  2.  84.  —  /  om- 
kiini  ju'liiijeri  ainti  pripadu jii,  prnnda  bi  tic  iiioglo 
poviiditi  da  je  koji  ri'tntirnn  :.ii}iijiiii<:a.  Tbstiimb 
so  i  mj'i,  ii()di.\-i/.uste  s«  mti,  zoin|bnyihb  na  ne- 
besnaja,  naj  pace  slysati,  kyimb  Gospodb  krepostb 
■  lajotb.  .\1.' 78.  (13112  —  1321).  Gdo  bi  na  vidol, 
ko'  silo  je  Aoolis  bil.  Pril.  jag.  ark.  9,  1:32.  (1 I6S). 
Heoeno  jo  od  Ispovidi,  ka  i  kakova  ima  biti.  Na- 
rucn.  sl-a.  Misjaso  kojo  bi  ovoj  pozdrav|onjo.  N. 
Kaiiiiia  16-i.  Juc.  I,21i.  I  ta  vidis  ti  ua  mni  ku  trp)u 
za  to  zlod.  S.  Mencotir  5.  No  zuah  kibavi  kakva 
je  ni  koja.  35.  Sam  si  vidil  kojo  nas  porivoj 
jabuko  sazdava.  .V[.  Vetranic  2,  128.  Koja  igia 
ovdi  bude  bit,  vidjorote.  M.  Drzic  123!  iVijo 
zuao,  koja  ((^  gospoda  k  liomu  dor.  216.  Poi'-u 
vidjcst,  koji  jo  (■ovjek  ono.  389.  Ima  rijet,  kojo 
i_  kakove  psovke  jest  reka'.  .\.  Koraulovir  I'.i. 
Cuj,  ke  mi  su  sinci  mili  po  jednomu  .sad  glas- 
uiku  placiioj  majci  porucili  trudne  glase,  zgodu 
priku.  I.  GunduUc  387.  Misli,  koju  tugu  i  muku 
ja  ocutjeh.  G.  Palmotic  1,  141.  Sudi,  sudi  sam 
po  sebi,  n  kojoj  bi  smeci  bio.  1,  267.  Ziiat  uo 
more,  ko  za  grobom  ima  mjesto  nomu  dopast. 
.1.  Kavanin  2'».  Znaso  u  komu  raspui^tenu  zivotu 
boravjase  biskup.  T.  Dordic,  bon.  27.  No  moze 
se  izrijoti  koji  plac  i  iialos  bi  medu  svijem.  44. 
Tuj  svak  prinnisli,  na  koja  .se  neprilifina  djela 
stavi.  168.  Eh,  oco!  da  ti  znas,  koja  je  napast 
breziibrazua  zona,  m^  bi  mi  toga  govorio.  .T.  Ba- 
uovac,  pi-ipov.  42.  Covik,  koga  je  naroda,  koga 
plemena,  koga  zaiiata,  poznaje  so  po  govoreiiu, 
po  imenu,  po  dilovahu.  .1.  Filiijovic  1,  11".  Toli 
onamo  ne  vidilo,  koje  mnostvo  puka  vrvi?  V. 
i\f.  Gucotic  172.  Murat  no  zua  na  koju  ce  stranu 
okrenuti.  And.  Kacic,  razg.  113.  Kazito  mi, 
mila  bratjo  moja,  koja  cmo  delija  bijase.  268''. 
Da  ti  kazem,  moj  dobi'i  Slavonce,  ■  k'>ja  ludost 
kad   S6   zeni   momce.     iVI.  A..  Rejkovic,  sat.  E6l',._ 


KO.TI,  2,  a,  a)  bb).  I 

No  ziias  ,koji'  od  kog  lipsi  biSe.  Hii''.  I'rodoli 
kroz  goru,  ne  ziiam  kroz  kqju.  Nar.  p.jas.  vuk. 
1,  385.  Ako  ka/.eni  cam  ja  vezirn  koju  si  mi  rijefi 
besjedio.  2,  27!!.  Uaj  mi,  seko,  klobuk  svile  bele, 
da  ja  poznam,  koga  je  vojvode.  2,  .'302.  ¥«('■  da 
s  tobom  svadbu  vigovorim,  kad  ce  care  doiU  po 
devcijku,  u  koje  li  doba  od  godine.  2,  133.  Ici 
('■ete,  uhitit  jib  fete  i  dovosti  meni  pred  kolina, 
('■emo  vidit  koji  smo  delija.  Nar.  pjes.  istr.  1,  .">8. 
Zarana  se  poznaje  u  kojoj  vodi  raoJe  sir  biti. 
Nar.  posl.  vuk.  86.  —  Pnd  zatiiji-nkxim  maze  hiti 
i  konjunkcija  (jio  nanidnnm  f/nruru)  a.  Hi  da. 
Pogleduje  oba  pobratima,  a  koji  ce  Leki  porne- 
uuti.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  232.  Mole  sveca,  kud 
('e  svetac  po6i,  da  kojoj  ce  Laza  zaduzbiiii.  2,  32(5. 

b)  ko  pita  kao  da  ceka  da  ce  mu  ne,  od- 
yovuriti  prema  koji  rijeijii  nijedan,  te  je  smisao 
pitniia  gotovo  poricane.  u  svijem  je  primjerima 
koji  adjektiv.  Kyma  o6ima  smeju  uzretiV  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  •>.  Jer  ,ki'  toko  sobom  grad  more 
tvrd  biti  ki  ti  s  tvojom  vojskom  neies  razoriti? 
M.  Marulic  11.  Koji  jezik  mogao  bi  izgovoritiV 
Zborn.  123a.  KJ  drugi  oovjek  ziian  pustio  bi 
proc  zamaii  iz  ruke  taku  cesV  F.  Lukarevic.  22J. 
W\ !  a  koja  ikad  blaga  veoa  i  Ijepsa  svit  ukaza 
od  jednoga  rusa  vlasa,  od  jednoga  lica  dragaV 
1.  Gundulic  37.  U  covjeku  poharanu  i  satrenu 
onoliko  ku  ste  ut'at  mogli  obranu  gdi  iia  bijenje 
>*n  ide  prikoV  4.37.  All  na  boj  suprotiva  caru 
liim  tva  kruna  ustaje,  ka  drzava  tva  pociva,  ke 
li  t'  mjesto  bar.ic  clajoi'  4.53.  Ali  koji  tuj  mo- 
gase  mir  i  pokoj  meni  bitiV  (i.  Palmotic  1,  303. 
S  kijem  cu  obrazoni  I'lemu  rijeti  da  ga  necu  po- 
slusatiy  2,  11.5.  Koji  turan,  ka  1'  prigrada  lie 
so  sili  hoce  opritiV  J.  Kavaiiin  6b.  Buduci  dakle 
toliko  ca.stjen  za  zivota  bio  ovi  crkoviiak  izbrani, 
ke  je  6udo  da  po  smrti  liegovoj  opceni  glave  od 
crkve  poklanali  su  svoje  blagosovjene  usti  ua 
celove  od  iste  zemje  liegovijem  stupajima  posve- 
cene'?  I.  Dordic,  ben.  IGO.  Koja  ti  je  korist  to- 
liko se  mucit  i  nastojati,  a  pak  do  malo  vrimena 
vaja  sve  ostavitiV  .1.  Banovac,  predg.  97.  Ako 
li  Bog  ne  uzktije,  koja  nam  je  korist  pisati  za- 
paduikom  ponositimV  oni  u  svojoj  odluci  nepro- 
minjivi  ne  bi  nas  uslisali.  A.  KaniXlic,  kam.  84. 
Koju  korist  srcba  tini,  neg'  covika  sto  razciniV 
V.  Dosen  199b.  Jerbo  ti  do  sada,  ugledavsi  u 
rastu  dupje  sto  je  zuna  izkopala,  tresnes  nim  o 
zem|u,  misleoi  da  su  u  nem  puhovi,  pak  ne  na- 
savsi  nista,  ostavis  I'asta  na  zem^i  nek  trune,  za 
koju  je  to  potribu  ?  M.  A.  Ee|kovic,  sat.  G3b — 4*. 
Koja  ti  je  hasna  biti  u  drustvu?  sabr.  37.  Koja 
t'ajda  tuda  ruba?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  374.  Koja 
tuga  razgovora  nemaV  Nar.  posl.  vuk,  140.  Na- 
rodi  zeni  da  ispriga  slaninu  u  maslu,  a  zeiia  mu 
rece :  ,Ma  jadan  bio !  koja  treba  slaninu  prigati 
u  maslu  kad  je  slanina  sama  po  sebe  masnaV 
Nar.  prip.  vrc.  169.  Kojijem  cemo  obrazom  izaci 
prod  puk  ?  S.  ^iubisa,  prip.  36.  kad  je  pitat'ie  ne- 
i/ativno,  ko  pita  iscekuje  odyovor  u  kujemu  je 
ijlnyul  pozitivan  a  prema.  koji  je  od  prilike  mnogi 
Hi  svaki.  Ah!  kijem  bolnijem  n  veseju  ne  po- 
vrati  ti  zivoteV  all!  ke  teskom  u  dresolu  ne  utjesi 
ti  sirote?  I.  Dordic,  ben.  211.  —  Amo  muze  pri- 
Ijadati  i  iwaj  primjer  u  kume  nije  pravo  pitane: 
Tako  od  godista  do  godista  (Bog  zna  s  kom  pri- 
pravom)  jednom  ces  se  pricestivati.  B.  Kasif, 
zrc.  152. 

c)  katkad  onaj  sto  govori,  da  bu(e  tu- 
maci  sto  je  prije  kazao,  pita  i  odgovara  sam. 
Bismo  s  I'lima  (gusarima)  zivot  nas  trajale:  koji 
zivot  y  prije  sebe  bismo  porazile.  J.  Palmotic 
192.  —  Moze  hiti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer : 
Da    (a)ko    6emo    pravomu    staubku,    u    ki    dbnb, 


4  KO.TI,  2,  a.  e)  ce). 

Durbdovb  dbiii.,  u  tbde  dbub  da  se  stanemo.  Mon. 
Serb,  (xii  vijek). 

d)  oblikom  pitana  iesto  se  u  reccnici 
pokazujc  cud",  strah,  naslada  ltd.  (kao  asklik). 
koji  je  sraijiln  ml /:  1:1  Ir.  Ka  ovo  jes  lubav  moci 
zgar  jodinf:  im.limui  htje  ti  prav,  neka  kriv  ne 
zgine.  IJ.  liai'iiiui  1  l!Mi.  Ki  strasiv  glas  sada  od 
ovud  ftujem  ja!  V.  Lukarevic  117.  Nosriini  se- 
|ane,  ki  vam  se  sud  sudi!  i).  Barakovid,  vil.  74. 
Vjerenicu  lijepu  nuti  kako  uzdrXi  rukom  svojom! 
ah  s  tihoAom  lijepom  kojom  gizdav  stupaj  milo 
puti!  I.  Gundulic  12.  Ah,  kad  smislim,  ki  6e- 
stiti  vodah  Xivot  ja  kon  tebe  I  2.50.  Dosta,  svijetli 
gospodine,  ke  se  cudo  meni  odkriva!  441.  Ah! 
poglodaj  u  prilici,  ka  mu  uzmnoznos  sja  velika. 
442.  Koja  vika  oda  svudi  veselijeh  se  glasa 
otvori,  kad  nemili  drokuu  hudi  u  pravednora 
ognu  izgori  I  (i.  Palmotic  1,  27.  Ka  se  ocutjo 
tada  tuga!  koji  uruebes  posta  od  |udi!  1,  52. 
Koja  ce  odi  tec  gospoda !  ki  kra|evi,  koji  bani ! 
1,  88.  Koji  krafi,  koji  bani,  ki  vitezi  ueizbrojni 
u  onoj  luci  stoje  zamani !  1,  119.  Koje  mnostvo, 
druzba  koja  dohodice  na  me  dvore  plemenitijeh 
od  gospoja!  1,  260.  Kece  mu:  ,Ah,  oce,  koji  te 
puk  ceka!'  I.  Anoio,  svit.  145.  Ki  se  cu§6  plaoni 
uzdasi !  koje  suze  prolise  .se!  P.  Kanavelid,  iv. 
149.  U  koje  prislatke  suze  rastapase  se  tuj  lie- 
govo  srce !  I.  Dordic,  ben.  27.  Koja  slipoca !  I. 
P.  Marki  35.  Ma  koja  je  to  vasa  slipoca!  J.  Ba- 
novac, pred.  14.    Koju  rados  cutim !   D.  Basii  38. 

e)  moze  stajati  samo  po  sebi  kao  stip- 
stantiv  (u  svijem  je  predasnijem  primjerima  adjek- 
tio),  n.  p.: 

aa)  kad  se  shvaca  ono  za  sto  se  pita 
kail  dio  mnostea;  mnostvo  stoji:  uaa)  naj  cesce 
>i  ijenetivu  s  prijedlogom  od.  ,Koji'  jest  od  vas, 
ki  je  bez  grijeha?  Zborn.  71b.  jja  ki  te  rasap 
toj,  ludjace,  nosi  bijesV  od  vila  ,ka'  je  toj,  koja 
ti  uze  svijes?  I.  Gundulic  158.  U  koju  od  dvije 
strane  ,in  qual  parte  o  luogo  di  due'  ,utro'.  A. 
d.  Bella,  rje6n.  599*.  Koji  od  nas  dvojice  vise 
ima  pravo,  to  cemo  ostaviti  drugima  neka  sude. 
Vuk,  pism.  34.  —  bbb)  u  genetivu  bez  prijedloya, 
naj  cesce  kad  je  Kcna  zamjenica.  Koja  vas  je 
ovo  govorila :  .  .  .  ?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  456.  Koja 
ce  vas  stati  u  zazaiiV  Vuk,  rjecn.  kod  zazai'i. 
Koji  ono  junaka  naj  prije  dode?    kod  pirivatra. 

—  ccc)  u  instrumentalu  s  prijedlogom  medu  (islo 
hi  bilo  i  u  gen.  s  prijedlogom  izmedu).  I  koja 
jur  ono  pticami  meu  svima  za  svoj  plod  dojiti 
pri  prseh  mliko  ima?    D.  Eanina  120*. 

bb)  slicno  jc  predasnemu  (kod  aa))  u 
uvakomjem  primjerima  kad  se  mnostvo  ne  kaze 
izrijekom  nego  se  razumije  po  smislu.  Prele  su 
preje  s  vecera:  koja  je  vise  naprela?  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  164.  No  jel',  braco,  Bozja  vjera  tvrda, 
da  ni  jedan  }ubi  ne  dokaze,  vec  na  srecu  da  im 
ostavimo,    koja   sjutra   na  Bojanu  dode?    2,  118. 

—  Jos  se  jace  ovakovo  znacene  istice,  kad  koji 
stoji  u  srednem.  rodu  (a  govori  se  o  celadetu  i 
zna  se  kojega  je  spola).  Koje  j'  ovdje  Alii  cele- 
bija?  koje  li  je  stari  Jemin-agaV  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  615.  Idi  poznaj,  koje  je  Eoksanda.  2,  149. 
Sjetuj  mene,  moja  stara  majko,  koje  sada  bojo 
poslusati.  2,  516.  Upita  onoga  oovjeka  da  mu 
kaze  koje  mu  je  ded.    Nar.  prip.  vrc.  1. 

cc)  katkad  ,«'  upotreblava  u  piitanu 
kao  tko  (vidi),  ali  se  nekako  kod  toga  istice  kao 
da  se  nesto  vise  pita  nego  kod  tko  (n.  p.  na  tko 
dosta  je  odgovoriti  imrnom,  a  na  koji  treba  jos 
Ho  dodati  o  samome  sehi).  Opita  ju  koja  i  od 
kudo  jest.  F.  Vrancic,  ziv.  6.  ,Koji'  je  oni  ki 
zmisja  to?  P.  Radovcic,  ist.  120.  Znate,  koji 
smo  i  odkale  smo.    A.  Kanizlid,  kam.  293.    Koji 


KOJI,  2,  a,  e)  cc). 


KO.II,  2,  b,  f). 


si  ti  i  kako  si  mogao  tako  brzo  ulovitiV  And. 
Kacic,  kor.  27.  Koja  ono  na  kuli  bijase  V  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  202.  Koji  si  ti?  Pravdonosa. 
1852.  9.  —  U  cakavaea  ki,  ka,  ko  od(i<wara  posm 
samje.nici  fcko  samo  sto  istice  spol.  Ka  sam  ja, 
da  brz  mnis  da  ne6ii  na  pospiS  pojt  u  toj  ko- 
inori?  M.  Marulic  46.  Pokazujuci  ki  i  kakov 
ima  biti  sluzitej.  Narucn.  19l>.  _Ki  zna  jur  ras- 
pravit  tvoju  moc  i  kriposV  S.  Mencetic  87. 
Upita  ga:  ,Ki  si  tiV'  F.  Glavinic,  cvit.  144l>. 
nece  iin  (divojkam) :  ,Ke  jests  viV  135b.  Ki  te 
jest  to  naucil?  178b.  ^Ka'  si  ti  koja  mi  govoris? 
.S12'>.  A  bogatstvo  i  ostalo  sto  je  u  gradu,  ki 
bi  spiso?  J.  Kavai'iin  218b.  Xo  1'  se  odlucis 
osvotiti,  ki  ce  t',  Boze,  odolitiV  29.9b.  —  Po  Uiine 
ima  (krivu)  zahi]ezeno  i  u  Bdinii  rjecniku:  tk-o, 
tka,  tko  ,ohi,  inteso  di  piu'  ,qui,  quae,  quod' 
188";  u  VoUifjijinu:  tko,  tka,  tko  ,chi,  cjuals' 
,'.ver';  il  StuliccBU:  ko,  ka,  keV  ,chi ':"  .qiiis,  ijuae, 
quody   quisnam':" 

(Id)  u  diHi  pisca  XVI  /  .xviii  Kiji-ka 
sloji  jednina  zenskoga  roda  sama  (u  svvjem  je, 
primjerima  ohlik  prema  1,  b)  sa  znaeenem:  koji 
itzrok  ?  koji  razlog  '^  maze  biti  da  se  ima  a  misli : 
koja  stvar'^  Od  inih  kazati  koj  ti  cu  peeali?  po 
liemu  poziiati  mogu  se  ostali.  H.  Lucie  242.  Ako 
vam  istinu  govorim,  uz  ku  ne  vjerujete  miV  S. 
Rosa  121b.  Uz  ku  mene  pitas?  i  uz  ku  mene 
dobra  uazivas  ?    126='. 

ec)  a  ji'dniKja  pisca  .win  vijeka  ima 
ka  (ace.  pi.  n.)  sa  znaeenem:  .sto  (koje  stimri). 
ono  je  prema  lat.  ({Uae.  Blize  joj  se  kad  prikaza, 
ka  tamnifiar  tuzni  pati.    P.  Sorkofc\'i/'  ."iSOb. 

b.  od  interot/ativnoga  postoji  iinhiimlno 
zmwei'ii-  flat,  quis,  qui,  aliquis),  te  jinkoziiji'  iz- 
iiiriln  nxr  slniri  (Hi  rrl,iilil  neHo  o  cemii  se  da(e 
III-  .1111  it'j  kiuiiti  III  III! .iiiiciti.  moze  ne  gdjegdje 
ziniii/riiifi  rijeriiiiii  nrKi.  ikoji,  koji  mil  drago, 
koji  god,  ali  ima  gulnro  snniihi  nrjil.n  iln  kto 
Ke  iole  onijem  rijeeiiim  iiii.ihiiiij,  l.-nn  <i<,ihitii, 
oiidje.  onoga  nema.  rmj  reir  jr  nnlil;  ii  sinn'ei'iii 
rijeci  kojigod.  —  Kao  u  interoijulii  nnin  smisln-, 
ohicno  se  shvaea  kao  adjektii),  ali  mn-r  vc  shm- 
cati  i  kao  supstantin  u  istijem  shicajeriiiia  stn  sa 
izbrojeni  kod  a,  e). 

a)  uopce.  Hi  sve  ili  koji  dio.  Mon.  sorb. 
286.  (1419).  Sila  jest  naglost  v  kojej  stvari,  ka 
so  ne  more  odgnati.  Narucn.  06b.  Prestup|enje 
suprot  koj  zapovidi.  Korizm.  66a.  21a  dusa,  premda 
stoji  koji  put  u  pocivaiiu,  nigda  nije  slobodna. 
M.  Kadnic  201b.  Premda  se  ozloglasilac  porijooe, 
vazda  ostane  koji  trag  prvasiiega  skazaiia.  430*. 
(Wica  prvije  dana  stiskuje  i  dosaduje,  noseci  ju 
koji  dan  udari  se  s  kipom  i  pristane  okolo  tijela. 
476b.  Xa  stvar  potaja  se  za  koje  doba.  I.  Dordic, 
salt.  IX.  Koji  mloga  dobra  dila  obicaju  ciiiiti  u 
milosti  Bozijoj  i  u  grih  smrtui  ,koji'  put  upadu 
po  .slabosti  juskoj.  F.  Lastric,  ned,  284.  Kakono 
jodna  brizjiva  mati  u  koioj  velikoj  kuci  puiioj 
i-ejadi  ...  M.  A.  Re)kovic,  sat.  L4b.  Iz  koje  se 
daju  pinezi  u  dug  svakomu  koji  ima  potribu, 
s  ,kojim'  dobitkom.  Ant.  Kadci6  296.  Dohodi  u 
jedau  grad  za  uzivati  u  I'lemu  razkose  za  koje 
x'rime.  46(i.  Zupnik  odmicuci  (se)  nd  zupe  za 
koje  svoje  posle.  471.  ,Koja'  miso,  koja  bjese 
dobra,  domalo  nije  ugodna.  ,T.  Matovic  468. 
Mnozi  pisu6i  ovake  kiiige  komu  plemiAu  obicaju 
uzvisivat  liegovo  plemenstvo.  N.  Marci  1.  Sva 
nasa  drzava  i  jos  koji  narod  inostrani  znadu  vase 
plemenstvo.  4.  Svako  pismo  aliti  djelo  od  pa- 
metnijeh  i  velikijeh  ludi  u  komu  dijelu  bude  liu- 
|eno.    6. 

b)  recenicom  se  jav{a  zefii  Hi  onl,,  li 
svjet  i  zapovijed).    Jeda  tuzna  u  koj  strani  nadem 


pokoj  duse  moje !  I.  G  undulic  30.  —  Moli  j  u, 
na  mene  jeda  se  smiluje,  kad  nece  cut  mene,  da 
tebe  daj  cuje,  ter  da  se  povrati  do  mene  koji 
dan,  neka  mi  prikrati  ovi  plac  iadovan.  N.  Na- 
|e§kovic  2,  55.  Ku  ja  cu  sve  dni  moje  srcem 
molit  i  prasati,  da  me  bude  uzdrzati  joste  ziva 
vrijeme  koje.  F.  Lukarevic  290.  Mojase  da  bi 
ga  Artasers  pustio  poci  u  Judejsku  na  .leruzalem 
za  koje  vrijeme.  S.  Kosa  18".  —  Rekne  svojim 
suracima,  da  mu  koji  put  u  goste  dodu.  Nar. 
prip.  vil.  1867.  777.  —  I  Palamed  sad  bi  htio  da 
jp  ostavjen  opustio  na  pustosnom  komu  otoku. 
G.  Palmotic  1,  207.  —  K  tebi  vapim  pomoc  koju. 
I.  Uordic,  salt.  298.  —  Daj  mi  ki  zaklad.  F. 
Lukarevic  16.  O  bozice,  zla  usilos,  s  kom  so 
rvat  jaka  ne  bi  (zem(a),  cini  skrit  joj  kcercu 
tebi,  tijem  imaj  joj  koju  milos.  I.  Gundulic  91. 
—  Amo  hi  mogao  pripadati  i  iwaj  primjer  (koji 
je  kill)  SHpstantiv) :  Pace  tvrdijeh  od  obzida,  gdje 
je  zatvoreu,  .  .  .  pomnu  i  nzdanu  strazu  prida' 
komu  od  vijernijeh  tvojijeh  pasa.  I.  Gundnlic  309. 
c)  recenicom.  se  pokazuje  da  iiesto  moze 
liiti.    I  raogo  si  jos  viditi  ovijeh  ruka  djelo  koje. 

1.  Gundulic  349.  —  U  ovom  je  primjeru  koji  kao 
aupstantin.  Zasto  je  moguce  da  se  koji  zlocost 
ucini.    M.  Zoricic,  osm.  12. 

<l)  recenicom  se  izrice  sto  se  misli,  suninii, 
ufa  itd.  da  ce  biti.  On  u  sebi  sumrii  vece,  od 
negova  duga  hoda  da  uzrok  drugo  biti  nece  neg' 
li  koja  huda  zgoda.  I.  Gundulic  360.  Ima  oyi 
dan  veseli  s  kom  velikom  dospjet  stetom.  G. 
Palmotic  1,  48.  Trjeba  da  stvar  cudna  koja 
zgodila  se  u  ovem  kraju,  kad  je  taka  rados  tvoja. 

2,  281.  Vec  ni'e  ufat,  da  ki  taki  tebi  6e  se  po- 
roditi.  J.  Kavaiiin  290>i.  —  Amo  bi  mogla  pri- 
padati i  ova  di'a  primjera  (koji. ye  kao  supstaniiv): 
Pazite  se  da  nas  koga  drakun  ne  privari.  F. 
Lastric,  svet.  76b.  Cinovnici  u  pamst,  dok  vas 
koja  (nesreca'O  ne  stigne.  M.  Pavlinovic,  razl. 
spis.  316. 

e)  smisao  je  it.  ree.enici  da  je  dosta,  da 
je  dobro  itd.  da  sto  bude.  Pristojnije  bi  bilo  da 
misnik  sebi  odgovara,  a  koja  muzka  glava  da  mu 
dodaje  vino  i  vodu.  Ant.  Kadcic  92.  Mnogi  bo- 
goslovci  uce,  da  smo  se  duzni  pricestiti . . .  koji 
krat  za  zivota.  144.  Nego  je  zadovojno  da  u 
rcccnih  stvarih  ima  koje  sridne  znane.  230.  Nije 
dosti  da  Stijes  koji  nas  upit  i  odgovor.    .557. 

f)  II  netjaliimoj  reeenici,  te  je  znacene  ii 
koji  iialik  nil.  znacene  u  ikoji,  ijedan  (u  kojem 
/jrimjerii  moze  biti  isto) ;  ali  ipak  ima  razliko  da 
kad  je  koji  ne  porice  se  onako  odlucno  kno  kud 
ikoji,  ijedan.  Ki  bi  ne  imul  konf'ecioni  ali  koga 
ploda.  Korizm.  3b.  Da  ka  ve6a  zmutiia  ne  budo, 
ucini  diviei  svetoj  glavu  odsici.  F.  Glavinic,  cvit. 
29b.  I  gospodi  nd  Markato  ne  skazuje  scjeno 
koje.  J.  Kavaiiin  54".  I  premda  toj  skazovati 
ne  inoz'  biti  ka  dobrota.  81b.  Pa  ih  ne  bi  ki 
vuk  turski  sgrabio  sebi.  95".  Bdi  obiju  bistro 
oko,  da  ne  bi  umor  ki  nastupio.  317b.  Sam  on 
ne  ima  ke  suprote.  539b.  Buduci  Bog  dull  pri- 
cisti,  ni  po  jedan  nacin  ne  moze  ga  koje  nase 
euceiie  dosegnut.  J.  Filipovic  1,  166a.  Zasto  nam 
on  ne  ostavi  koju  stvar  mrtvu.  F.  Lastric,  test. 
103".  Ima  se  Bog  slu§ati,  ne  radi  koje  plate.  .1. 
Matovic  482.  Nasloiia  se  omi|0  na  bosije,  svaka 
draga  na  svojega  draga,  a  ja  jadiia  iiemam  11a 
kojega.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  268.  —  u  ooijem  je 
primjerima  koji  kao  siipstantir:  Ne  zele  se  koja 
vece.  J.  Kavai'iin  22b.  Da  vas  koji  jos  uz  ovo 
svetkovine  ilo  najde  se  opet  u  grobu  od  grilia. 
F.  Lastric,  test.  189b.  Nemoj  koji  pusku  izba- 
citi.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  101.  Nemoj  koji  otklun 
udariti.    Ogled,  sr.  257.      I    ne  bi    pasha  prazno- 


KO.TI,  2,  b,  f).  I 

vaiiti  kao  ova  u  Izraila  u  vreiuonu  SuiiiiU)  od  pro- 
roka,  niti  koji  carova  Izraijevijoli  pi-aznova  pashu 
kao  sto  je  prazuova  Josija.  D.  Dauifeic,  2dnevii. 
35,  18.  —  Amti  pripadaju  i  primjeri  a  kojima 
ima  prijedloy  bez.  Sva  i-azkosja,  dari  svafi  dobra 
uijesu  bez  ke  zliJGdi.  J.  Kavai'iiu  88ii.  Tko  bi 
prijat  na  oproS6e  brez  kijoh  djola  od  luiloSce'/  341''. 
ff)  u  pitanu.  AH  jo  ka_  siiiama?  §. 
Mencetic  10.  To  li  t' je  ki  zazorV  S.  MoiiJetic — 
(i.  I'riiic  4ao.  .feda  li  satvorili  proc  tobi  do  daiias 
iiaj  mai'ii  koji  grijehV  N.  ffajeskovic  "2,  121.  Je- 
li  koji  nafiin  da  se  s  I'loin  govoriV  M.  Div.ic  208. 
Jeli  ka  kiiigaV  343.  Ali  si  koji  g-l.as  dobar  lui 
douila?  D.  Barakovic,  vil.  ()7.  Zvizdaiu  iia  nebi 
jeli  broja  kogaV  jar.  3i).  .Ted.i  pqjui  ki  gizdavi 
cvijetak  cemo  proslaviti?  I.  Gimdulic  71.  Tor 
kroz  oblas  silnu  tvoju  no  mozes  nam  pomoo  koju 
pri  ovakqj  daf.  potrebiV  G.  Palmotio  2,  79.  .leli 
i  Kleofa  koju  diou  imao?  A.  Kaiiizlic,  utoc.  481. 
Ko  .svijet  vladaV  samosilnik  jeli  koji?  N.  Maroi 
97.  Crleda  sestru,  pogleda  vojvode,  iiei^.e  I'  koji 
junak  progovorit.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  237.  —  U 
oinjem  je  primjerima  koji  kao  siipstantiv:  Da  nit' 
koji  za  sto  va|a.  V.  Dosen  2041).  Josi  1'  rada 
da  ti  koji  (brat  Hi  drayi)  dode?    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  218.     Zna  li  koja  kakoga  lijekaV    2,  52. 

h)  u  podluzniij  recenici  u  kujoj  se  kaze 
uvjet,  vrijeme,  slucaj  itd.  po  kojemu  biva  Hi  maze 
biti  ono  sto  se  kaze  u  ylavnoj.  u  podloznoj  reie- 
iiici  moee  biti: 

aa)  konjunkcija.  ako.  Ako  ti  se  zgodi 
koJG  nasilyje.  Mon.  serb.  22.  (1234—1240).  Ako 
koji  Dubrovcaninb  kupi  koiia.  205.  (1387).  Ako 
bi  umra  koji  siu  udovici.  Stat.  poj.  ark.  5,  310. 
I  ako  pri  cub  u  ke  doba,  da  se  o  meni  zlo  go- 
vori,  neiiavidos,  rijeh,  i  zloba  sve  uzroc.i  ovo  i 
tvori.  I.  Gundulic  225.  Ako  s  bukom  u  ke  doba 
zavije  sjever  ledeni  se.  445.  I  ako  ric  ku  najdes. 
V.  Glavirdc,  cvit.  xx.  Ako  milosti  ku  iskru  cu- 
tite.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  166.  Ako  mu  Xudi 
koje  zlo  veliko.  S.  Matijevic  88.  Ako  bi  nas  ki 
nevirni  pital.  P.  Eadovcic,  ist.  26.  Ako  dobro 
ko  slijedimo.  J.  Kavaiiin  161'.  Ako  li  su  ki  Za- 
draiii  na  nenavis  jos  podani.  163*.  Ako  se  udo 
ko  okalilo.  3803..  Ako  jim  luala  koja  dosada  dode, 
to  so  podnit  ne  moze  bez  uvrideiia  Bozjega.  J. 
Filipovi6  1,  126''.  Ako  hoces  ti  krave  di-zati  i 
jos  od  I'lih  ku  hasnu  imati.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
G5a.  —  Koji  jc  kao  supstantiv.  Ako  ki  prime 
Jiikoga  zgonika.  Zak.  vinod.  59.  Bizec  na  nizni 
Stan  noc  s  cruimi  koH,  nosase  doiiim  san,  ako 
su  ki  doli.  M.  Marulic  40.  Ako  bi  ,ki'  upital, 
po  ki  naoin  moglo  je  to  biti.  A.  Vitalic,  ist.  282. 
Ako  li  se  koje  druge  masis,  neces  izii  ni  iznijet 
glave,  a  kamo  li  izvesti  devojke.  Nar.  pjes.  vuk. 

2,  149. 

bh)  konjunkcija.  da.  A  da  bih  raz- 
dijon  po  ki  put  s  tobom  bil,  vazda  bih  rascvijeu 
do  smrti  me  hodil.  S.  Mencetic  54.  Da  sam 
kojom  sreAoci  mogao  otici  u  Bosnu.  Vuk,  rjecn. 
prodg.  I. 

cc)  advcrnh  (Hi  konjimkcija)  kad.  I 
kad  ki  mao  pokoj  ja  zoilm  prijati,  celivam  .  .  . 
D.  Kaiiina  84"''.  Ja  se  od  tebe  vik  ne  krijem, 
kad  bolesti  cutim  koje.  G.  Palmotic  2,  195.  Ivad 
te  moli  koja  udovica  jali  druga  koja  sirotica. 
M.  A.  KoJkr)vic,  sat.  £6''.  Kad  je  stisne  slabos 
koja.  na  tie  leze.  N.  JVIarci  84.  —  Koji  je  kao 
xiijistmitip.  Kad  koji  vas  ogladni,  ili  jo  zedan. 
,T.  Banovac,  razg.  101.  Kada  bi  se  koji  priko 
razloga  na/.dorao,  onda  bi  satiri  u  iiega  prstom 
pokazali.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  A.5'>.  Kad  koji 
casu  pije.  Vuk,  nar.  pjes.  1.  83.  Kod  Srba  kad 
se  koje  razboli,  slabo  traze  Jekara.    ziv.  298. 


R  KOJI,  2,  b,  i)  aa). 

(Iff)  adtierab  gdje  (ide^.e).  Idoze  bistb 
mauastyrb  kojego  svetago,  si.  usrhdbnimb  hote- 
nijemk  vbsaku  dovo|b  isbplbnilib  jemu.  Mon.  serb. 
10.  (1222— 1228).  Do  koji  nice  tu  se  i  obifte. 
Nar.  posl.  vuk.  75. 

ee)  relativne  zamjenice:  ko,  8fco,  koji, 
kolik  itd.  Tko  jo  vjost  u  koj  meStriji.  J.  Ka- 
vai'iin  345''.  Tko  se  prime  dila  koga  osim  svrhe. 
V.  Dosen  12a.  —  sto  jest  kojoj  stvari  vlastito. 
A.  Kaiiizlic,  kam.  721.  —  Koje  su  u  nami  i  u 
,ki'  dio  po  nami.  I.  Dordic,  ben.  98.  —  Koji  je 
kao  supstantiv.  Komu  za  ,kimb'  sto  prestoji, 
(t)omu  kon  drugoga  dasnio  i  ucinismo  .  .  .  Mon. 
serb.  297.  (M,20).  Ka  hoce,  koliko  ,ki'  so  ponizi 
da  se  i  uzvisi.  F.  Glavinic,  cvit.  88».  Hodi,  kralu, 
da  so  darujomo,  darujemo,  i  da  s'  oprostimo,  sto 
jo  koji  u6inio  kvara.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  478. 

i)  katkad  koji  moze  naznaiiti  dijelovc 
(jednu  Hi  r.isp,  stvari,  jedno  cefade  Hi  vise)  iz  ko- 
jijeh  se  sastoji  iniioitoD. 

an)  alius  —  alius,  rijecju  koji  nazna- 
cujii  se  dijfh'ii  ,iiiln,iii  miinxti'd.  II  k'ljiina  .te  sto 
osolnto  kazr  lul.-o  ila  /.-  I:n,t  ji  iliiiiijii  rtnikrije  nego 
kod  driigoya,  uli  »  ditjc  iic  istice,  kukac  je  i  kolik 
je  svaki  dio.  a  soijein  je  primjerima  koji  kao  sup- 
stantin,  jer  se  razumije  da  se  govori  o  ce^adi,  ili 
kao  kod  a,  e)  Ijb).  Padabu  svi  poleg:  ki  na  vrat, 
ki  na  bok.  D.  Barakovic,  vil.  351.  Otle  se  di- 
lise :  ki  simo,  ki  tamo.  jar.  30.  Vleoehu  ga  po 
zemji,  ki  za  noge  a  ki  za  kose.  P.  Baksid  77. 
Turci  tuzui  bize,  ki  simo,  ki  tamo.  Eadojevic 
25.  Zdrijebi  nisu  svi  jednaci,  dobar  dopast  svijem 
ne  more,  ki  mlohavi,  ki  su  jaci.  J.  Kavaiiin  73^. 
Ka  izvrtna,  ka  polutna.  212''.  Ki  u  Lubini,  ki 
u  Vetnici  sjase  i  picnoj  Draoevici.  SSlb.  Ki  gu- 
bicom  vucjom  prite,  ki  celustmi  jasnim  svito. 
409a.  Nijesu  svi  grisi  smrtni  jednaci,  nego  je 
koji  veci,  koji  maiii.  A.  Bacio  216.  Morete  ga, 
koji  vise,  koji  mane,  sliditi.  P.  Lastric,  svet.  160''. 
Koliko  ji  zlazase,  ouliko  ji  sunovratice  na  zemju 
padase,  koji  brez  gLave,  koji  brez  ruku  oli  brez 
nogu.  And.  Kacic,  razg.  105.  I  donesu  posle 
svakojake:  koja  prelu,  koja  svile  plave.  M.  A. 
Rejkovic,  sat.  C4''.  Za  svit  uzmite  divice :  koja 
Katu,  koja  svetu  Baru,  koja  Orku,  koja  svetu 
Klaru.  G6*.  Koji  kapak,  koji  civ  zamaze.  G5''. 
Dajuoi  komu  talir,  komu  forint,  komu  marjas. 
sabr.  17.  Koji  s  macem,  koji  s  stapom,  utukose 
bidnoga  lupeza.  Ant.  Kadcio  550.  Stadose  se 
dovijati,  da  ga  uakite:  koja  konac,  koja  novae, 
nakitise  ga.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  450.  Kako  koji 
izasipa  blago,  taj  se  nemu  i  zakliiie  tosko:  ,koji' 
braoem,  a  ,koji'  sostricom.  2,  76.  Pak  udari  na 
triest  j'unaka:  prvi  deset  sabjom  posekao,  drugi 
deset  konem  pogazio,  treci  s'  doset  po  gori  raz- 
beze,  koje  k  gori,  koje  k  vodi  ladnoj.  2,  79.  Pa 
se  vale  medu  sobom  krafi,  koji  Jubom,  koji  vjer- 
nom  slugom.  Nar.  pjes.  vil.  1866.  613.  Koji 
s  koca,  koji  s  konopca.  Koji  sakom,  koji  kapom, 
eto  ti  (ga)  puna  torba.  Nar.  posl.  vuk.  143.  Svaki 
covjok  —  koji  mane,  koji  vise  —  ima  svoju  ne- 
voju.  Vuk,  poslov.  175.  Koju  kucu  ucijenili 
stojnu,  koju  majku  ucvijelili  bojnu,  komu  momku 
izuli  opanke,  i  sjadili  nime  nedoliranke.  Osvetn. 
5,  53.  On  je  svoju  bracu  namjestio,  kojoga  u 
Sisak,  kojega  u  Karlovac,  kojega  u  Sen,  kojega 
na  Rijeku.  M.  Pavlinovic,  rad.  1S2.  —  Cesto  se 
noin.  sing.  n.  koje  ujiotrihlnni  ml  /inlikc  kan 
adotirab,  sa  znacerlem:  iljfliuiiiir.  dijilnni,  iic.it<j 
itd.  Tako  ti  je  i  od  ilrn-ih  ^(\ari,  koje  uovili. 
koje  i  od  starih.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  HO*.  Pri- 
diiiatur,  koje  od  I'lihova  razgovora  koje  od  ofici- 
rove  hrke,  ne  mogase  sam  svoju  ric  razumiti. 
sabr.  22.     Moj  drug,  koje  od  puta,  koje  od  pro- 


KOJI,  2,  h,  i)  aa).  1 

saste  nol'A  nespavaua,  krepko  zaspi.  D.  Obradovir, 
/.iv.  77.  Sastavio  je  armadu  od  dvadeset  lii}ada 
|udi,  koje  pesaka,  koje  koiianika.  A.  Tomikovir, 
ziv.  190.  Tako  su  se  mlogi  od  tebo  koje  raz- 
suli,  koje  razbigli.  G.  Pestalic  .54.  Ou  se,  i  ouako, 
kojo  od  starosti,  koje  od  rana  slab  buduci,  tako 
zabuiii  da  nije  svagda  redom  znao  ni  pevati. 
Vuk,  tiar.  pjss.  1833.  4,  15.  Koje  lova  radi,  kojo 
radi  obrano.  dan.  3,  174.  Koje  narod  slobodeci, 
.  .  .  koJG  postavjajuci  razlicne  uredbe.  4,  1'2.  I 
nvaj  im  se  (jezik)  koe  od  Hrvata,  koe  od  sve- 
stoiistva,  jako  kvari.  M.  Pavliiiovic,  razg.  5.  Goli- 
jeiii  mil  od  gvozda,  a  stopala,  koje  od  gvozda, 
kojo  od  zemje.  D.  Danicic,  dan.  2,  33.  ainn  pri- 
pad<t  i  ooaj  primjer  a  knjcniu  ima  ji'ilan  /nU 
koje,  a  o  drugotu  se  dijelu  drukeije  kaze:  .ler  on 
skupi  stotinu  ce}adi,  koje  stxarih  ali  viije  mladih. 
M.  A.  RejkoviiS  sat.  E(i'>. 

bb)  rdaUi'iiij.'ii,  ,ulrnh,m,i  kako,  kud 
il.d.)  istice  se  da  .<tu  .<(■  I:ii  .,•  n  (j'liriiii)  r,,,iiici 
liina  na  razlicne  naciiir  kud  ilijihirn  sin  sfi  mi- 
znavi'ni  uopce  rijecju  koji.  —  kako.  Da  ustavetb 
|io  cn.kvalib  zakoiiB  kinovij.skij  kalodoromb  vi>  mo- 
nastvrehb,  protivu  kako  j'estb  koji  monastyrb. 
Zak.  diis.  pam.  saf.  32.  Kako  koje  on  iz  zemje 
ido,  tako  nemu  i  listovi  vrido.  .].  S.  liejkovic 
SO.  Kako  vrata  koja  udarase,  ua  cetiri  pole  od- 
lijooii.  Xar.  pjes.  vuk.  2.  47H.  No  kako  koju 
gild  in  II  u  napredak  sve  su  so  vise  priblizavali 
k  narodiiome  jeziku.  Vuk,  pism.  90.  Kako  koja 
(lijcsi)in)  za  kojotii  ide.  nar.  pjes.  1,  vii.  -  koji 
je  kai)  Kupstantiv.  Hitro  idu  kako  koji  luoze. 
Nar.  pje.s.  vuk.  2,  ls7.  Kako  koji  Marku  dola- 
zaso,  Maika  zove,  Marko  lie  govori.  2,  343.  Kako 
koja  ziia.  Vuk,  nar.  pjos.  1,  Sii.  —  kud  (a  avijem 
jii  jin'iiijt^riina  koji  kuo  sitpstaiitir).  Od  stralia 
svo  kud  koji  razbigose  so.  E.  Pavii';,  ogl.  327. 
Uastjorala  kud  koje.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  520. 
Bjoz'te,  robje,  kuda  koje  zuado.  2,  524.  Potrci 
za  djeoom  koja  se  razbjegiiu  kud  koje.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  496.  —  kamo.  Poklo  a])ostoli  svit  sebi 
razdililiu,  kamo  ki  ima  pojti  pripovidati.  K.  Gla- 
I'inic'',   i.'vit.   116''. 

ccj  8  iHti-ri>ij(ilimiiji-m  ziiiiijrnicaiiia  Hi 
f  intern ffaUvnijem  ndorrliiinii  pita,  .-ie  a  wiikome 
d.ijrlii-  H  kolikit  ,<<•  u  r'fitm  ruziikuji:  od  iixtd- 
/ijc.li.  Odi,  pobre,  da  se  doniisjamo,  di  je  ^kojl 
vitez  poginuo.  And.  Kacic,  razg.  325.  —  Cesci; 
ji'  koji  k(i()  Kiipsta-iitir.  Nu  vitezi,  tko  su  koji, 
razabrat  jo  mucuo  imena,  gdi  sva  u  skupu  vojska 
stoji  taborima  ogradena.  I.  Guiidulii;  136.  Ne 
znas,  koji  od  ,kog'  lipsi  biso.  M.  A.  lielkovic, 
sat.  H3''.  Ispitacu  svakoga  kako  se  je  koji  vladao. 
sabr.  33.  Sta  bi  koja  najvolila?  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  326.  Da  on  shisa  sto  koj.a  govori.  1,  132.  O 
svacomu  stase  besjediti,  kako  koji  dobar  juiiak 
jeste.  2,  184.  A  krasuii  je  pesmu  zaponeo  od 
svi  nasi  nasi  bo}i  i  stariji,  kako  j"  koji  drzo  kra- 
leviiiu.  2.  216.  Pa  so  vali  tridest  kapotana,  sto 
jo  koji  rob|a  narobio.    2,  348 — 319. 

kj  Ijdjeydje  se  diidnjii  I'li'kc  rijeri  s  kiijijeh 
koji   diihirn  sire  ili  use  ziidi-eiie. 

ua)  zaiiijenieii  taj  (koji  taj)  dnje  sna- 
(■e.ne  od  prilike  kim  uui  ih-ago  (koji  mii  drago). 
.A.ko  svedoci  onrle  nisu  i  ima  priseci  ki  taj.  Zak. 
vinod.  9.  Koji  nije  naucio  koga  toga  zla  obi- 
f-.aja.  F.  Lastric,  test.  Ki*.  Nadase  se  koje  to 
utisei'ie  imati  bari  u  srcu.  110 '.  Neviriiici  iniati 
rp  koji  ti  ogovor  za  oblaksati  muko  osudei'ia 
svoga,  al'  kakav  cete  vi  ogovor  imati,  Krstjaui, 
kakav  V  ued.  350.  Za  plakati  s  priozalosrenom 
niajkom  za  ne  utisene  i  koji  ti  razgovor.  svet. 
271^.  Dati  koju  tu  pomoc.  170''.  Za  posvidociti 
kojim  tiiu  uaciuom.    A.  Kanizlic,  Iran.  3.     Nitko 


i7  KOJI,  2,  c,  ii)  aa). 

nije,  koji  u  sebi  koje  to  poze|ene  ne  bi  ima.o. 
164.  Za  ukazat  koju  tu  barnost.  bogo)ubn.  iv. 
Svak  trcase  za  bit  n  kom  u  torn  zboru.  M..  Kii- 
hacevic  124. 

bO)  islo  sire  znacene  dobiva  koji  rije- 
cima  da  bi.  —  U  jednof/a  pisca  Diibrovcanina 
XVI  vijeka.  Opciti  nemoj,  fuj,  s  cejadi  da  bi 
.s  kom.  N.  Uimitrovic  s.  Tko  sebe  ni  svoj  dom 
ne  umije  vladati,  vladanje  da  bi  koj'  nejmas  mu 
podati.  19.  Jer  cu  liega  vijok  jubiti  bez  sagrjese 
da   bi  koje.    24. 

ccJ  adverbom  malo  (malo  koji)  o;/)Vf- 
niciije  se  znacene  tako  da  je  isla  sto  gotovo  ni- 
jedan  Hi  pnsi'e  nijedan.  Neiiavidost  da  bi  febra 
bila,  malo  ki  je  ne  bi  imal.  F.  Glavinic,  cvit. 
372b.  Mnogi  su  se  puno  privarili  iziskivajuoi 
neziiio  bistvo,  i  malo  je  koji  dokucio  od  ne  pravo 
reci.  .J.  Banovac,  razg.  96.  Kad  je  malo  koji  je 
ucio.  M.  A.  P>.e|kovi(^,  sat.  BSl".  Malo  koji'rad 
zdravja  se  ki'ivi.    .T.  S.   Kejkovic  434. 

I)  u  Viikoou  rjecnikii  ima:  doci  ee  koji 
dan,  koji  6as  ,gIoich'  ,statim',  pa  cemu  koji  dan, 
koji  cas  znuci :  admnh.,  oncas;  ali  iakavo  nije 
svnyda  znacene,  neijo  se  koji  inoze  i  uz  dan  / 
cas  kazati  posoe  ii  indejinitnoiii  smisln,  kao  stn 
je  u  onijem  primjerima:  Ter  bi  ml  koji  dan  ovi 
plac  i  tugu  pastijeri  u  pjesan  pripjeli  u  lugu. 
N.  Najeskovic  1,  180.  Odredim  da  ki  dan  budem 
mu  izreci  svu  moju  }uvezan.  P.  Lukarevic  20. 
Ovdi  t'  ni  vjecni  staii.  imas  ga  ki  cas  or,  brzek 
prije  neg  sij  dan  ilostigne  taiuna  noc.  1).  Zla- 
tario  1011'. 

m)  koje  se  stav(a  pred  internipilirne  zii- 
mj-enine  i  adverbe,  te  se  sastiirja  s  iiimtt  n  jedmi 
rijec  dajuci  im  od  pjrilike  indeuniliin  .:ii,ini'ie 
kao  mu  drago,  god,  ridi  kqjegdje,  kojokad,  koje- 
kakav,  kojekako,  kojeko,  kojekud,  kojesta. 

I*.  II  relafivnom  zndcenii  {({Ui,  quae,  ijuod). 
stoji  II  I'lekijrm  nsiihitijem  podloznijeiii  recenie.ama 
kdjiiiKi  ^-  J"  /ii  kaze  o  koine  Hi  o  eemu  stu  je 
u  filiieinij  rrrcitiei,  te  lu'ze  podioznii  s  (jlamiom 
kao  da  je  podlosna  atrilmt  imiiiii  (siipshmtirii, 
zamjenici  itd.)  sto  je  a  ijliininj.  mu','  m  rrri  da 
koji  u  ovoin  znacenii  zdiiij'i'niif  liemi  :iiiiijr)iirii 
(ja,  ti,  naj  cesce  on  (/;  l.<injiiiikeijii  koju  lii  kii- 
zala  u  kakooj  je  sri :i  puitln.iin  recenica  s ylaviioiii, 
te  da  je  koji  od  jiri/ike  slo  i  a  on,  jer  on,  ako 
on  itd.  (nidi  kod  b)).  s  toya  -s'e  razloya,  u.  pra- 
slavenskom  jeziku  upotreb(avala  liina  zainjenii:n 
trecega  lica  sa  ze  (ize,  od  prilike  a  on),  isporedi 
nem.  der,  enyl.  that,  ali  se  poslije  u  soijein  slo- 
venskijem  jezicima.  kao  i  u  mnoyijem  dntyijem, 
uzela  interoyativiui  zamjeiiien.  Diuniie  ee  hili  nzrok 
.Ho  se  II  nepraroni  pilniui  lako  iiioze  poinijesali 
interoyatiimo  i  reUilirno  :.\)iirene.  ii.  p.:  Da  ja 
poznam  kogaje  vojvodo  iklobuk).  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  302  inoze  .te  shvatili  kai> :  Da  ja  poznam :  koga 
je  vojvode  klobuk?  Hi  kao:  Da  ja  poznam  voj- 
vodu  koga  je  klobuk.  —  Mjeste  koji  narod  npo- 
trebfaoa  jos  iesi-e  sto  (cidi):  Naj  vise  so  govori 
,.sto'  mjesto  ,koji,  koja,  koje'.  Vuk,  gram.  i.ii. 
(gram,  i  pol.  spis.  2,  61).  ,Sto'  mjesto  ,koji,  koja. 
koje'  ...  ne  samo  sto  se  govori  nego  je  mlogo 
,srpskije'  od  ,koji,  koja,  koje'.  gra.m.  i  pol.  spis. 
2,  14(1.  idi  lira  ne  iiiari  d,i  nije  koji  dobro  i  pra- 
cHiio  It  oniiii  .•iiiiishi.  hi  I  sum  Vuk.  iipotreblaru 
vrlii  i'eslii  iiiuij  oiilik,  iinK,liili   i  eesce  neyo  sto. 

a)  sintalieke  osobiiir. 

a<i)  koji  kao  relutirnn  zrimjenini  stoji 
u  istom  rodu  i  broju  u  kojemii  je  u  ylnnnoj  re- 
ceniei  rijec  (supstiiiifir.  -innjennii  ilil.)  s  kojum 
je  II  svezi.  aaa.)  nkn  p-  rijei'  n  iilnenoj  receniei 
zaiujenica  prvoyu  ili  dniynipi  Hea,  i  ylayol  uz 
koji  stoji  II  istom  lieu.     Tako  i  od  mene  koji  sam 


KOJI,  2,  c,  a)  aa).  1 

kako  jodno  stablo.  A.  Vitalii,  o8t.  vii.  Ja  saiu, 
ja  sam,  ki  priklonili  lir  probili.  J.  Kavanin  "jl'i. 
Vjeruj  meiii,  ki  sam  kiisa'.  88".  —  Ti  li  si  koji 
piiti  imasV  N.  Kai'iina  lln.  mattli.  11,  A.  Na 
goru  visoku  uzljozi  ti,  ki  navjeStujes  Siona.  17''. 
isai.  40,  9.  Ka  si  ti  koja  mi  govoriS  r"  I'',  (ila- 
vinic,  cvit.  312".  Jesi  li  1,1  koji  imas  pritiV  Ant. 
Kadcic  9il.  Vala  tebi,  gospodine  krajii,  koji  si 
mi  i  sada  kazao!  Nar.  pjes.  vuk.  2,  h'dx.  —  Ne- 
vo|a  nasa,  koji  (i^idi  kod  occ))  odvrgosmo  .  .  . 
.1.  Matovid  xxvii".  —  U  veliko  zahva)ujemo 
vami  koji  ste  so  potrudili.  Glasnik.  ii,  3,  92. 
IJ708).  Ova  6e  so  vami  dati,  ki  budeto  dobivatl. 
J.  Kavanin  491*.  Sada  vas  pitam,  jeda  vas  ima 
mlogo  (da  no  refiom  ikoji)  koji  niste  jos  od  inla- 
dosti  uaucili  koga  toga  zla  obiCaja?  l'\  Lastri6, 
nod.  248.  —  naravno  je  da  glayol  stoji  u  dragom 
lieu  i  ako  je  u  glavnoj  recenici  vokativ,  Ho  s  Aim 
koji  stoji  u  svezi.  0  fiovjece  ki  umrli  na  sem 
svijetu  zivot  trajeS,  otvor'  oci  na  ove  pjosni.  .T. 
Kavanin  l*.  Is,  kokote,  balabane,  koj'  u  kuci 
spis!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  193.  —  licna  se  zamje- 
nica  moee  ne  iereci  u  ylavnoj  recenici,  ali  se  ra- 
zumije  po  glagolu.  Nek  to  sa  mnom  u  zemju 
ukopa,  da  mi  oudi  kosti  razgovaras,  koja  si  mi 
srce  veselila.  Bos.  prijat.  1,  3.5.  —  moze  licna 
zamjenica  u  ylavnoj  recenici  hiti  i  u  enklitickom 
oMikti.  A  neka  da  ti  vidi  tvoja  lubima  druzina, 
koji  me  si  tvoga  brata  brez  ki'ivine  zagubio ! 
Nar.  pjes.  u  P.  Hektorovio  19.  Mill  Boze,  na 
svemu  ti  fala,  koji  si  mi  bio  na  pomoci!  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  36.  —  i  u  ovakijem  primjerima 
yl/ifiul  timze  slajati  (i  ohicno  stoji)  po  smislti  u 
yrtuiiiitikiiliioiii  lini  iimuin  s  kojijem.  je  u,  pravoj 
si'i-i.  ii.riiiihi  ji  II  iiiiniiiiiikdlnoj  svezi  sa  zamje- 
riiiDin  Ircaya  livii  (ordjf  oni).  Ja  sam  oni  ki  te 
pomogoli.  Zborn.  100''.  —  bbb)  s  kolekticnijem 
supstantivima  koji  stoji  po  pravilu  u  jednini 
(ali  ipak  sa  svijem  tije.m  ylagol  stoji  u  mnozini). 
JJjecu  ka  vapijaliu.  N.  Ranina  44*i.  matth.  21,  15. 
Potr6i  za  djecom  koja  se  razbjegnu.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  496.  Od  6e)adi  koja  nijesu  odaude  rodom. 
1,  VI.  —  ali  cesto  prema  smislu  i  u  mnozini,  oso- 
bito  lead  su  takovi  kolektivni  supstantivi  (kao 
djeca,  biaoa,  ce|ad,  gospoda  itd.)  koji  zamjeniiju 
mnozinu.  IJic.ica  krscena  od  kill  rece  Isus.  F. 
Glavinic,  cvit.  7".  Diciea  ki  josce  nisu  na  lita 
stupili  od  razloga.  lO^i.  Od  male  dice  koji  ga 
jos  i  ne  poznaju.  J.  Banovac,  razg.  171.  Djecici 
od  kojijeh  govorase.  J.  Matovic  157.  Djeui  pak 
koji  se  ne  sluzu  s  odicom.  173.  Djecica  koji  su 
bez  razuma.  160.  Djecica  koji  jost  ne  imaju 
razborstvo.  185.  Djefiica  nijesu  podobna.  koji  bi 
uzeli.  223.  Ni  decicu  ludu  tvoju  koji  su  te  tatom 
zvali.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  94.  —  Odje  su  i  ttika 
mila  bratja  s  kima  zivih  u  Jubavi?  J.  Kavanin 
831).  Bratju  ki  bez  prise  mudro  srjecom  skacu 
vise.  120'i.  I  ostaloj  braci  tvojoj  koji  su  se  po- 
trudili. Nar.  pjes.  vuk.  1,  92.  Imas  milu  bracu 
tvoju  koji  ce  te  do6ekati.  1,  93.  —  Od  cetiri 
viste  ima  cejadi  koji  primaju  ovi  s.  sakramenat. 
J.  Banovac,  razg.  46.  Kucna  cejad  kojijeh  vlada 
jedau  domacin.  J.  Matovic  84.  —  Gospode  franske, 
duhom  ki  ga  slide.  J.  Kavanin  27».  —  Dvojica, 
koji  bi  bill  primnogo  razluceni.  .J.  Matovic  .805. 
—  Druzbu  tuj  pozdravi,  koji  me  znaju.  N.  Na- 
je§kovi6  1,  ,301.  Druzini  svojoj  ki  s  nime  stahu. 
D.  Eaiiina  27''.  Mladic  dode  medu  onu  druzinu 
koji  stahu  veselo  u  neoskvrnenstvu.  J.  Banovac, 
razg.  64.  —  Zatim  (cesar)  obitel  prida  se  dozvavsi 
negovu,  kill  osamnadeste  biSe,  ...  F.  Glavinic, 
cvit.  276'^.  —  ccc)  koji  stoji  u.  svezi  s  adjekiivom 
posesirnijfm  sfo  je  n  glavuoj  recenici  onako  kao 
dii    itijfste   adjckliiid    stoji  yctiiliv.    —    u    pisaca 


B  KOJI,  2,  c,  a)  aa). 

dosta  cesto,  kod  naroda  je  rjede.  Vid  srca  sva 
[udska  (}iidl)  ki  ^ivuc  dni  traju,  u  sebi  sva  svoju 
slas  i  grkos  imaju.  D.  Ranina  97a.  Ali  mene 
ve6ma  sraota  Milijenkova  uspomena,  komu  je  bila 
od  djetsta  jos  Dubravka  uarecena.  I.  Gundulic 
164.  Padohu  mu  u  pamet  rifti  Tsusove,  ki  veil : . . . 
F.  Glavinii,  cvit.  72>i-.  Ime  Isusovo  ki  jest  slavan 
u  svetih  svojili.  103'^  Nogovo  (trp(enjr)  ki  iiad 
telom  oblast  ima.  390".  Propade  u  gorucu  du- 
binu  od  [ubavi  Bozje  u  komu  sa  svojoni  jubavju 
ima  se  ujediniti.  M.  Radnic  413''.  Vojstvom 
Dandulovim,  Zadar  petoft  ki  zauzda.  J.  Kavanin 
211"-.  I  tako  ovo  mogvicje  Marijino  izhodi  od 
blagodarnosti  BoXije  koji  jo  velicanstvo  svojo 
dobrote  i  milosrdja  u  r'lezine  ruke  stavio.  J.  Ba- 
novac, razg.  11.  Ovo  je  ono  s  6im  mislim  smesti 
brezobrastvo  krstjansko  koji  s  dili  govore:  tko 
CO  mene  od  vas  pokarati  za  grihV  144.  Tilo 
Isukrstovo  koji  je  pofietak  i  vrata  sviju  milosti. 
221.  Bozanstva  Isusova  koji  visi  na  krizu.  F. 
Lastrid,  test.  275''.  II'  Josuova  (dila)  koji  ustavi 
sunce.  test.  ad.  13*.  Mucenistva  Ivanova  koga 
Isusove  muke  muoenikom  uoiniSe.  401).  Pravda 
Bozja  od  koga  on  bude  uzvisen.  .J.  Matovic  59. 
Svjedozbom  Gospodinovom  koji  govori.  72.  Mi- 
lost  Bozja  koji  dariva  ucenicima.  89.  Nihovo 
vjerno  potvrdei'ie,  koji  se  zaklinaju.  347.  Veli- 
canstvo negovo  koga  mi  spovijedamo  daje  Bog. 
350.  Nevoju  judsku  koji  oslijepjeni  ne  vidu.  475. 
Ja  vam  falim,  blagodarim  na  vasemu  lepom  daru, 
koji  Boga  poznajete,  koji  mene  darivate.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  148.  Kano  suze  nevjestine  u  koje  je 
hudo  vojuo.  1,  374.  —  <lil<l)  u  nekijem  primjerima 
pisci  nemaju  obzira  na  gramatikalni  rod  ili  broj 
rijeci  u  glavnoj  recenici,  te  postav]aju  koji  ii 
drugi  rod  Hi  broj  prema  smislu.  —  o  rodu.  Za- 
hva|amo  velicbstvu  ti,  koji  se  si  nami  popefealilb 
(kako  da  je  ii  glavnoj  recenici:  tebi).  Spom.  sr. 
1,  30.  (1400).  A  iizdah  tako  zlo  me  cvili,  or  ni' 
srca  tac  nemila,  ki  zacuvsi  ma  gorcila,  nece  sa 
mnom  da  plac  dili  (kod  srce  misli  se  na  cefade). 
1).  Raiiiua  111''.  Ne  budite  kao  zvjerenja,  ki 
razbora  ne  imaju.  I.  Gundulic  196.  Od  djeteta. 
koji  nije  krepak.  516.  Ditesce  koga  okom  od 
vire  gledamo.  ¥.  Lastrio,  test.  64a.  mogao  bi 
amo  pripadati  i  ovaj  primjer  u  kojemu  koj'  stoji 
mj.  koji:  I  da  c'  isjeo  srpske  poglavice  koj'  au 
kavgu  naj  pre  zametnuli.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  204. 
—  0  broju.  Ter  im  su  (pjesnikom)  za  slavu  te 
muze  savile  po  krunu,  na  glavu  ke  im  su  sta- 
vile.  N.  Najeskovic  2,  318.  —  posve  je  drugo  ii 
ovom  primjeru  u  kojemu  stanak  se  ne  shvaca  po 
svom  znacenu  neyo  kao  rijec  i  oblik,  te  je  zato 
sredtiega  roda.  Od  ovoga  je  i  ,stanak'  koje  se 
i  u  Srbiji  govori.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  261.  — 
eee)  a  hckijem  primjerima,  ali  samo  s  nepomne, 
pisci  upotreb^avaju  koji  u  muskom  rodu  kad  je 
rijec  u  glavnoj  recenici  sredtiega  roda.  U  7  let 
ke  pripovida  u  France.  F.  Glavinii,  cvit.  260". 
Vnoga  oiiiahu  se  cudesa  na  grobu  tela  negova, 
ke  kad  slisa  Julianus  Apostata.  299'».  Ostala 
vnoga  ke  bi  dugo  bilo  pisati.  369''.  Vrla  mora 
ki  gradove  i  krajestva  cijela  zdere.  I.  Gundulic 
363.  A  pod  usnam'  im  se  krije  gorko  srce,  nalip 
ki  je.  J.  Kavanin  35*.  Ako  harni  budu  mjestu 
ki  ih  gori  srjecno  dize.  109'''-.  Tilom  ki  cucenjem 
svnjim  ne  vidi,  sto  'e  Bog.  426a.  —  fff)  koji 
stoji  «  mnozini,  kad  je  u  svezi  s  vise  rijeci  u 
glavnoj  recenici,  od  kojijeh  svaka  za  sebe  stoji  u 
jednini.  ako  su  ove  razliina  roda,  koji  stoji  u 
muikom  rodu.  Posluh,  uboz  i  6isto6u,  kiJraz- 
gonu  svaku  zlocu.  J.  Kavanin  169'>.  Za;  svaku 
zdravu-mariju  po  jedan  cvit  rozice,  a  za  svaki 
ocenais   po  jedan    ji}an   od    zlata,  od  kojizi  naci. 


KOJl,  2,  c,  a)  aa).  1 

iiivsi  andeo  krunu.  .  .  F.  Eadmaii  59.  —  yilO)  ('« 
rijetkijem  primjerima)  koji  se  daze  u  rodu  i  hrojii 
sa  svojijem  predilcatom,  a  ne  s  rijeii  u  glaniioj 
recenici.  Na  dromadarih,  ka  su  brza  zivina.  V. 
Glavinic,  cvit.  oli.  Tako  crikva  po  svem  svitu 
ima  mista  iiika  ograjena,  ke  se  takojer  zovu 
crikve.  449*.  Posvedenju  vina,  koja  je  druga 
matorija  ovoga  sakramenta.    J.   Matovic  200. 

hh)  u  jednovi  priiiijeru  xviii  vijeka  koji 
in:  stoji  II  sniiii  [milezu  (ovdje  u  nominativu) 
>icfl<i  It  jiiiili  ill  II  l.njfmii  hi  Irebahi  da  stoji  rijec 
II  i/lai'niij  ri'n-iitii  in  dativiij.  Novo  krajstvo  ki 
vazese  kojim  ga  (uiiijem  koji  ya)  vladat  ne  umjese. 
.J.  Kavaiiin  286''.  —  Mislim  da  je  uvo  (Uo  bi 
hilii  hail  atrakcija  u  grikom  jezikii)  posve  ne- 
iihiciu),  i  da  anw  ne.  pripada  ooaj  primjer:  Pak 
ti  juT)i  koju  tebe  drago  (razmnije  se  Jubiti).  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  323. 

cc)  It  ni'koliku  primje.ra  jednoga  pim-a 
XVII  vijeka  ima :  naj  prvu  stvar  ku  ucini,  kao 
rcreniva  kojom  se  pokazuje  na  oiiu  sto  se  daje 
pripijvijeda.  Ov,  naj  prvu  stvar  ku  ucini,  bis- 
kupa  svetoga  preda  se  dozva.  !■".  (rlavinic,  cvit. 
371j.  Naj  prvu  stvar  ku  ucini  pokle  uskrsnu,  ide 
mater  najti  svoju.  90'.  Naj  prvu  stvar  ku  ucini, 
u  crikvu  ide  se  p.okloniti.  199''.  Da  tudije  .svi 
ukup  naj  prvu  stvar  ku  ucinUiu,  s  procesijom 
zahvalit  joj  gori  dojdohu.  142".  —  Mislim  da  nije 
neohicno,  i  da  sain  sihn  inn  kazati:  naj  prvu 
stvar  sto  je  ucinio  na  ooaj  isti  nacin.  vaja  da 
hi  Irebalo:  naj  prva  (je)  stvar  koju  itd.,  pa  da 
je  (kao  u  izorniitoj  atrakciji  u  grikom  jeziku) 
Hiiminativ  presao  u  nkiizativ;  da  je  samo  pre- 
mjestaiie  rijeii  (mj.  ku  naj  prvu  stvar)  ne  eje- 
nijem,  a  sto  ne  bi  mnglo  ondn  zamijeniti  ku. 

dtl)  cesto  s  iiepiiiiiiii  I; rim  ii/iiilnbfariijii 
/lisci  gen.  sing,  i  pi.  lujrili  nl.n  .u/irn.  ifiii  i  iini. 
sing,  nalazi  se  po  aiialiujiji  jiriiiiu  .zinjfin  slni- 
rima  i  za  nezive.  Dat  ludim  prudan  slit  kega 
dat  ziiadihu.  D.  Barakovic,  vil.  84.  Navuk  koga 
iz  neba  donesoh.  F.  61avini6,  cvit.  1.57*.  Sto  'e 
grijeh  smrtui  koga  slidis  y  J.  Kavaiiin  3''.  Kami 
koga  razbit  pak  nijo  moci.  o^.  Od  naroda  koga 
slavskim  on  naziva.  114''.  Kom  je  dika  u  rjec- 
uiku  kog  sastavi.  1.">7'|.  Nakovan  gvozdoviti, 
cesti  udarci  koga  biju.  184''.  Novi,  Tvrdko  koga 
sgradi.  202'>.  Puk  izabrani  koga  od  robstva 
tvrda  izbavi.  4-52''.  Spomenu  se  onda  mladii 
riauka  koga  mu  bijase  mater  dala.  ,f.  Banovac, 
razg.  l-i.  Ne  bi  oni  odgovor  od  Isusa  imali, 
koga  imadose.  71.  Grih  koga  ucini  andeo.  F. 
Lastric,  test.  40''.  Obraz  u  koga  zele  andeli  gle- 
dati.  146b.  Zarad  nacina  koga  je  slidio.  A.  Ka- 
nizlid,  kam.  6.  SlidecH  dogadaj  koga  je  potribno 
spomenuti.  89.  U  gradu  koga  je  obrao  Gospodin. 
.")29.  Skupo  mene  nauk  stoji  za  kog  samo  kruh 
posvoji('/i).  V.  Dosen  212".  /  ii  narodnoj  pjesini 
itgnrskijeh  Urimta:  Lipo  je  cvitje  tulipan  kega 
ja  iiosim  vsaki  dan.  .laoke.  .'i.  —  iialiodi  se  (sto 
je  gora  pogreskaj  i  za  sredi'ii  rod.  Sulia  zlata 
koga  Judi  veoma  zude.  .1.  Kavaiiin  Mix-.  Vrhu 
pisma  kog  mu  izi-ece.  133".  S  tuja  mjesta  koga 
krivdom  zlom  posjedo.  258''.  Njesto  mlika  koga 
velis  da  jos  imas.  380".  PrijatBjstva  koga  od 
slo  grem  slijediti.  541''.  Ovako  bi  liotio,  da  vi 
budete  temejiti  u  vasemu  obecanu  koga  ste  u6i- 
nili  Bogu  na  svetoj  ispovidi.  J.  Banovac,  razg. 
170.  Kripost  je  zalostiti  se  od  zla  kogajecovik 
urinio.  240.  —  ItlibJ  gen.  pi.  oafa  da  se  nahodi 
po  analogiji  preina  ih  (vidi  on),  i  nalazi  se  ne 
saiiui  za  sto  zii'o,  kao  ii  ovijem  primjerima : 
S  (Ivijemi  sluzitejem  (sic)  kojijeh  malo  posli  odasla 
doma.  B.  Kasic,  in.  11.  Srecui  ti  smo  mi  vrh 
svijeli   Imli,   kojih  sunce  obtjece.    I.  Gundulic  36. 


9  KOJI,  2,  c,  a)  mm). 

Nad  mrtvijeme  kijeh  stat  sa  mnom  (Pliitonom) 
grijeh  osudi.  68.  Sharan  straXnik  od  zivina  kijeh 
zeludom  gora  ziri.  218.  I  pisma  u  kijeh  §te  se 
imena  od  svijeh  vitez  , kijeh'  on  plada.  294.  Broj 
koiiika  kih  .Jordana  poji  rika.  329.  Hercegov 
kih  jesmo  ostavili  dilnike  nase.  F.  Glavinic,  cvit. 
XV.  Krtitene  kojijeh  drzi  za  sinove  pridrage.  J. 
Matovic  xvt>.  nego  i  za  sto  nezivo:  Brodi  valo- 
vite  sine  vode  s  mnozijem  plavim  kijeh  u  svoju 
druzbu  vodi.  I.  Gundulic  7 — 8.  Sramotni  su 
raspi  druzi  kih  prividim  i  gonetam.  476.  Slatci 
(limiini)  moriiar  kih  priveda  izpod  vjetra.  J.  Ka- 
vaiiin 21''.  Eazlogi  kojijeh  sveti  oci  u  du}e  jesu 
prikazali.    J.  Matovi6  44. 

ee)  po  ■■iebi  je  koji  adjektiv,  ali  se  u 
ovom  siiii^hi  iiiij  ii'ii'i'  ^ilinirn  kun  'iijistaiitiv,  sto 
se  i.  pii  hiiiir  mil  flu  ijii  iiiiiir  .iiinii'  Hill  sto.  ali 
se  lienjiikii  shniru  i  inn  niljrkl  ir  i  nulla  ima 
SUpstaiifir  kod  ^ehr  iridi  n  iiniuji  rniiu  kml  h)  i  c)). 

W  n  .liiliiiiil'i  I'l^i"  ^^■^l  rijika  upo- 
treblava  se  ki  isln  kim  ^to  friinliriin).  nnslim  da 
se  drugdje  ne  nalazi  ii  naseiii  jeziku,  nkoje  to  i 
obiino  u  nslovenskom.  Ov  pakleni  (ogaii),  ki  je 
pri  liemu  (sto  je  pri  ncmii,  pri  kojemii  je)  lug 
studeni.    J.  Kavaiiin  398". 

ffg)  katkad  se  supstantiv  s  kojijem  je, 
u  svezi  koji,  prenosi  iz  glavne  u  podloinu  rece- 
nicit,  te  )e  kod  r'lega  koji  kao  ntribut,  vidi  kod 
b)  i  c). 

hh)  moze  se  u  glavnoj  reienici  isticali 
supstantiv  nekijem  rijeiima  kao  onaj,  isti  ltd., 
vidi  kod  b)  i  e). 

ii)  had  se  ii  glavnoj  recenici  ne  na- 
znacuje  da}e  ono  sto  se  tumaci  podloznom,  it 
glavnoj  moze  stajati  onaj  Hi  tako  sto,  a  cesto  se 
i  ovo  izostav^a,  vidi  b)  i  c). 

kk)  koji  stoji  obiino  na  poietku  pod- 
lozne  redenice  (nararno  za  svojijem  prijedlogom, 
ako  ga  ima),  ali  se  (gotovo  samo  n  pjesmi)  na- 
lazi i  koja  druga  rijei  pred  nim,  n.  p. :  Pamet, 
po  sve  dni  kojome  stojal  sam  slijep  i  spet.  N. 
Dimitrovii  25.  Lice  studeno,  kako  cvijet  ru- 
zice  ko  bjeSe  rumeno.  N.  Najeskovic  1,  194. 
Ali  ona  slavna  lica.  visiia  krepos  kijeh  (nidi 
dd)  hbb))  naresi.  I.  Gundulic  26(5.  Dobra 
zitka  da  priliku  svojem  stadu,  prati  koga  (vidi 
dd)  aaa))  put  plandisca  nebeskoga.  J.  Kavaiiin 
90".  Rakoc,  sin  se  kog  jos  krece.  239".  Pristal 
Gojsn  i  Gojislav,  ista  zemja  kih  uzgoji.  246''. 
Zeni  nenahodnoj,  ime  koj  je  od  jakosti.  .386". 
Druztvo,  srgbi  ko  'e  podlozno.  412".  Bolest, 
pojem    od   ke    marva   lize.     J.    S.   Re|kovic   38-1. 

U)  gdjegdje  (dusta  rijetko)  stoji  pred 
koji  kimjunkcija  a  Hi  ja  da  se  nekako  bofe  istakne 
podlozna  recenica.  On  je  meni  moje  Zarko  .sunce, 
a  koje  mi  sunce  nigda  ne  zahodi.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  406.  Cuva  tope  Kriia  i  Zelenka,  a  kojijeh  u 
svoj  zem}i  nije.  2,  .542.  Nema  kmeta  ni  dobra 
juiiaka,  ja  koji  ce  tome  kmetovati.    2,  555. 

inm)  moze  biti  slueaj  da  koji  vezi: 
s  glavnom  recenirinn  dvije  Hi  vise  recenica,  od 
kojijeh  je  jedna  drmjnj  jindlozna  a  u  niij  je  koji. 
onda  se  ove  receiiui  imitii  ^nhom  rezii  kao  sto  je 
obiino,  samo  sto  koji  ilmli  mi  prro  mjesto.  Imamo 
nastojati,  da  i  drugi  s  nama  uskrsnu,  a  navla- 
stito  oni  koji  smo  kadgod  bili  uzrok  da  umru  ii 
dusi.  .J.  Banovac,  razg.  169.  Podi  naj  pri  pomiri 
se  s  onim  koji  te  uvridio.  .55.  Mi  zovemo  crkvu 
kucu  u  kojoj  se  Bogu  posvetilista  i  molitve  od 
iiegovih  pravovirnih  prikazuju,  ,koje'  ila  imadii 
mnoge  na  svitu,  vii-ovat  nije  potribe,  buduci  da 
se  vide.  J.  Filipovic  1,  178".  I  vridnoga  ne 
ostavi,  koji  ho6es  da  te  slavi.  V.  Dosen  30''.  — 
I'o.iti)  a  ovakiji'iii  kimstriikeijaiiia  moze  iestn  liiti 


KO.TI,  2,  c,  a)  mm). 


160 


KOJI,  2,  c,  b)  aa). 


iiejasnn  smisao,  promjennje  se  konstrukcija  i  na 
omy  iiacin  :  Navrh  toga  brda  iraaju  zidiiie  r>d 
crkvo  7,a  koju  se  piipovijeda  da  so  zvala  ,Sv6ti 
Spas'.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  188.  .lodiia  kui-a,  za 
koju  so  govoi'i  da  je  iia  onom  mjestu.    2,  214. 

b)  koji  sloji  poslijc  rijeci  ylavtie  reir- 
nice  s  kojom  je  u  sni'zi.  —  U  nckijem  primjerima 
izoxtav\a  se  glagol  u  piidloziwj  reienicl  jer  se 
iiiKi  u  misli  po  gluvnoj,  ii.  p. :  Da  bi  meno  ne 
rodila  luajka,  vec  kobila  koja  ata  mogal  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  474.  Al'  tako  me  Jie  rodila  majka, 
vec  kobila  koja  bedeviju !  2,  387.  (ovako  ima 
viie  puin  n  iinrodniji'in  pjesmama).  joS  se  cesce 
izoslavla  iniinitir  k.;  glagole  modi,  iitjeti  itd., 
kiiko  u  orijnii  I'l-iiii/cnma:  I)a  ffa  slavimo  svimi 
nacini  s  kimi  luoremo.  F.  Glaviiiic,  cvit.  xvi. 
Pak  ti  jubi  koju  tebe  drago.  1,  323.  —  Ka- 
zano  je  kod  a)  ii)  da,  had  je  koji  u  svezi  s  onaj 
(a  ylavnoj  ircenici),  moze  se  ova  rijec  isnsta- 
i)iti.  ti>  obicnu  hiva  kad  bi  onaj  bilo  ii  istom 
padezii  u  kojcm  je  i  koji,  ali  I'leki  pisci  idu  dale, 
te  izostavlaju  onaj  i  u  drngijem  sluiajevima  ia'ko 
da  je  katkad  tesko  i  raziiinjeti  sniisao :  Ovo  ti, 
gospojo,  svezana  s|om  ziva  (onoga)  koji  mnis  da 
tvoje  ua  silu  u/.iva.  N.  Najeskovic  2,  118.  Jer 
se  voce  puta  sgodi  lijepoj  jakno  t.ebi  i  dobroj, 
da  se  sdruzi  (s  onijem)  u  kom  vas  broj  pakje- 
nijfib  se  zala  plodi.  S.  Bobajevid  206.  Stan  u 
Spljotn,  stan  u  llvaru  i  u  Trogiru  tolikqje  jest 
(iinijeh)  ki  Zadru  josu  u  haru.  .J.  Kavaiiin  15(d'>. 
Ko'e  Ii  plate  i  postenja  davas  (onima)  ,koji'  te 
vjerno  sluf.ef  218b.  I  milosti  dijelesvejno  fonmoj 
ki  se  uticu  nim  suizejno.  318".  A  ostavi  (one)  ki 
su  bijedni.  382b.  Ja  vidim  da  vi  u  stvarma  svi- 
tovi'ii'  virujete  (onima)  koji  bo}e  zuadu.  ,1.  Ba- 
110 vac,  razg.  131.  Tri  se  stvari  iziskuju  u  ra- 
zumu  (onoga)  koji  prima  sakramenat  krsteiia. 
21.5.  Da  ima  u  puku  krstjanskomu  (onijeh)  koji 
tako  zivu.  1<\  Lastric,  test.  71h.  (Isvetu  iste 
suprot  (onomu)  koji  mu  je  zapriku  na  put  stavio. 
test.  ad.  102l>. 

aa)  podlozna  reeenim  uopce  polpa- 
nuje  smisao  rijeci  s  kojom  je  u  soezi,  tako  da  je 
ovoj  znacene  vise  Hi  mane  potpuiio.  aaa)  u 
glavnoj  recenici  ono  s  dim  je  u  svezi  koji,  sup- 
stantiv  je  sto  se  ne  isf.iee  kojom  osobitom  rijeci, 
a  i  koji  stoji  kao  supstantiv.  Pecatb  ka  je  pri 
ki'iizi.  Mon.  serb.  30.  (1240).  Prodah  drugu  moju 
zemju  koj  se  govori  Prionica.  Mon.  croat.  .5!i. 
(14.36).  Od  vrimena  v  ko  se  je  drzan  gdo  ispovi- 
dati.  Narucu.  69''.  Mnostvo  ko  stase  ondje.  N.  E.a- 
I'lina  87''.  joami.  12,  29.  Dare  kimi  te  nadili  vicni 
l5og.  P.  Hektorovic  .56.  Ime  po  kom  prosu  sime 
razlike  milosti.  58.  Ead  slavnih  kriposti  kijeme 
te  nadari  visni  Bog.  N.  Naleskovic  1,  313.  J^udi 
prod  kimi  bi  to  dokonano.  Moii.  croat.  259.  (1556). 
Ni  (Ivoja  studenca,  iz  oci  ka  teku,  sgasnut  (ne 
mogu)  plam,  u  komu  prsi  se  me  peku.  D.  Ra- 
I'lina  89''.  Lemozinu,  kome  posli  hranase  mnoge 
iibogare.  B.  Kasic,  in.  38.  Ime  ko  se  naski  tu- 
maci  lisac.  per.  209.  Medu  mnostvom  ko  bez 
broja  oko  nega  je  od  svudije.  I.  Gundulic  12. 
Svetih  od  kih  rimska  crikva  ftini  spominak.  F. 
(jlavinic.  cvit.  i.  Potop  ki  na  ovi  svit  bi  pro- 
puscen.  xiii.  Od  dela  hrabrenoga  ko  oinahu. 
XV.  Mista  od  kih  na  kratko  hocemo  progovo- 
riti.  yli.  Simbol  apostolski  koji  naski  zove  so 
virovanje.  I.  T.  Mrnavic,  nauk.  krst.  1702.  5. 
Rijeci  jezika  slovinskoga  kojijem  se  Dubrovcaiii 
i  sva  Dalmacija  sluzi.  R.  Ganiai'iid  Al».  Ki  jo  to 
pakal  u  ,ki'  zajde  dusa  Gospodnay  P.  Radovcic, 
ist.  57.  Plam  kojega  krstno  vrilo  vik  nije  moglo 
zagasiti.  J.  Kavai'iin  5''.  Nase  'e  sve  zLo  ko  ci- 
uimo.    16''.     Svefciliste  ko   t'  cinimo  s  drage  vole. 


24a.  s  oghem  vjekovitim  ki  Bog  djavlu  spravio 
je.  74'^.  Drugoj  kceri  koj  dopado  knez  i  vitez 
Kanajeti.  84''.  Tu  je  mjestu  siijeilu  pakla  ko  so 
zove  ,Malobo|o'.  461*.  Molbo  kojijema  (ie  Bogu 
ugoditi.  I.  Dordic,  salt.  xvii.  Nadahnuce  ko  nas 
nutka  na  dobro.  I.  P.  Marki  50.  Lubav  ku  on 
nosi.  77.  Vrata  od  kojiziju  kjuda  drugoga  no 
ima.  F.  Lastric,  test.  109*.  Prijatejstvo  koga 
prije  nisu  medu  sobom  imali.  164''.  List  na  kom 
se  stvar  imenovana  nahodi.  V.  Dosen  iii.  Sni 
liegovi,  u  kojima.  vidase  ...  A.  Ka6ic,  kor.  47. 
Ako  dakle  hooes  dobro  dilo  uftiniti,  ko  jo  Bogu 
milo.  M.  A.  Refkovio,  sat.  E6b.  Niti  kvake  kom 
se  voce  ku6a.  J.  S.  Relkovid  312.  Naukom  koji 
prosvjetluje  crkvu.  J.  Matovid  iv.  Kano  suzo 
nevjestine  u  koje  je  hudo  vojno.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  374.  U  rijeci  kojom  obje  bjahu.  1,  466.  Po 
kazivaiiu  [udi  medu  kojima  se  ovo  pjeva.  Vuk, 
nar.  pjes.  1,  83.  —  bbb)  u  glavnoj  se  recenici 
istice  supstantiv  dodajuci  mi  koju  zamjenicii  Hi 
adjektiv,  n.  p.  onaj.  Ucini  Bog  ono  nebo  ko  se 
zove  firmamentum.  F.  Glaviuic,  cvit.  2b.  Ovo 
je  oni  ogaii,  koji  koga  takne  cini  se  u  jubavi 
Bozjoj  gorud.  .1.  Filipovid  1,  170''.  Kada  onim 
putem  gazi,  kojim  nitko  ne  prolazi.  V.  Dosen 
12*'.  Ono  drvo  kojim  se  skoriip  u  stapu  bije. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  31.  —  ovaj.  Ovuj  zlicu,  kuj 
drzase,  s  kom  se  bise  za}ubio,  opet  hoce  da  na- 
stani.  M.  Pelegrinovic  179.  Osim  ovi  pomenuti 
lica  kojije  sn  pesme  ili  sve  ili  samo  neke  vec 
nastampane.  Vuk,  nar.  pjes.  1833.  4,  33.  —  taj. 
Taj  bojazan  ka  te  jada.  I.  Gundulic  34.  Gdi  su 
muke  tej  velike  ke  nam  htise  dat  tolike  V  P. 
Hektorovic  (?)  163.  —  isti.  I  uvijek  si  pak  ostala 
u  istom  divstvu  ke  s'  imala.  I.  Akviliui  135.  Na 
misi  cini  se  isto  posvetiliste,  koje  bi  prikazano 
na  krizu.  J.  Matovid  229.  —  onaj  isti.  Na  zemji 
onu  istu  pismu  pjeva  dilima,  koju  na  nebesijo 
sveti  brez  pristanka  pjevaju  glasom.  P.  Lastric, 
test.  69*.  —  takovi.  Takovijeli  pjesama  ima  i 
vise,  koje  nijesu  spjevane  za  oiie  dogadaje.  Vuk, 
nar.  pjes.  1,  3.  —  svaki.  Vsaki  muzb  koji  budetb 
pustilb  zenu  da  ju  vbzvrati  vb  domb  svoj.  Mon. 
Serb.  14.  (1222—1228).  —  <■<■))  rijec  je  (zamje- 
nica,  broj  itd.)  ii  iihinuij  rerriiiri  l,il:iirii  d<i  ni- 
ne zna  iiprar,  .sin  iiijunriiir  hr:  jimiinri  juhl/ninr 
recenice.  n  orakom  ^ha  uju  ri,i-:v  ii  ijlaninj  rri-f- 
nici  xaiiKi  i\fi<'r  da  se  o  necemii  govori  sto  se  a 
podloinnj  iiii:iiaciije  ili  ovome  .sto  dodaje  (n.  p. 
broj,  iimiisini  itd.),  a  cesto  kad  je  ii  midkom  rodu 
ima  *«  a  misli  covjek.  takove  rijeci  mogu  biti : 
on  (u  starije  doba,  a  i  kasnije  u  cakavaca),  obicno 
o  c.ovjeku.  Onzi  koji  jestb  pozvanb.  Zak.  dus. 
para.  saf.  36.  Nima  se  hvaliti  on  ki  dobro 
vrime  uziva.  F.  Glavinid,  cvit.  xix.  Nem'  su- 
protna,  ki  se  u  liu  jur  za(ubi.  ,T.  Kavaiiin  273*. 
u  ovom  primjeru  o  necemu  nezivome:  Grib  ni, 
nego  on  koga  z  dobrom  clovik  uoini  vofom.  F. 
Glavinid,  cvit.  4121>.  —  onaj  (vrln  cesto).  u  mus- 
kom  rodu  o  covjeku.  Gdo  su  oni  ki  se  imaju 
mazatiy  Narucn.  56*.  Da  odgovor  damo  onijemi 
koji  poslase  nas.  N.  Raiiina  14''.  joann.  1,  22. 
(Plami)  pozeze  onijeh  kih  najde  poli  pedi.  18"-. 
dan.  3,  50.  To  je  oni  koji  Boga  srci.  Zborn.  5*. 
Oni  koji  Isukrsta  na  smrt  jest  osudio.  84'.  Tko 
je  oni,  gospodine,  ki  ide  prvi  prida  svime?  I. 
Gundulid  436 — 437.  Svijom  onijem  kojijem  se 
Jubi  u  naS  jezik  dobro  jDisati.  R.  Gamanid  A2"'. 
Blago  onom'  ki  se  oziva.  J.  Kavaiiin  17''.  Razmi 
onima  ki  ne  daju  ubozima.  12*.  I  onizijeh  kojih 
jubi  tu  pedepsa  (Bog).  73".  I  one  bo  pogajaju, 
ki  od  nili  mole  i  pitaju.  358*.  Podi  naj  pri  po- 
miri  se  s  onim  koji  velis  da  te  je  uvridio.  ,J. 
Banovac,  razg.  55.     Oni  Jubi   Boga  svrhu  svake 


KOJI,  2,  c,  h)  aa).  V 

stvari,  kqji  je  piipravan,  ne  samo  sva  svoja  dobra 
nego  i  zivot  vlastiti  izgiibiti.  F.  Lasfcric,  ned. 
107.  Oni  ki  ja  probudio  pravdu.  A.  d.  Costa 
2,  53.  Onaj  laze  koji  meni  kaze.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  60.  Keku  u  Crnoj  Gori  za  onoga  koji  umro 
kod  kuce.  Vuk,  poslov.  238.  Vise  ce  se  govo- 
riti  kako  o  pomagacima  u  skupjaiiu  pjesama, 
take  i  o  (inima  koji  su  mi  ill  poiuagali  prepisi- 
vati.  nar.  pjes.  1,  vii.  Onome  koji  se  ponosi. 
1,  88.  Za  onoga  koji  je  kakve  drugo  vjere.  2,  64. 
A  danas  si  k  onom  pribjegao,  ki  i  tvoje  cvijelio 
je  stare.  Osvetn.  3,  1.57.  u  zenskom  rodu,  o  zen- 
skoin  ie^adetu.  Prokljet  bil,  ako  drugu  zames 
leb  onu  koj  bude  ov  prsten  pristal.  Nar.  prip. 
mikul.  23.  —  taj,  u  aha  primjera,  u  mitskom  rodu 
o  covjeku.  Taj  ki  dragu  kcerku_  ti  uze  krajicom 
jo  on  ucini.  I.  Uundalic  112.  Cesto  prisije  tern 
ki  oblo  ije.  (Z).  Poslov.  danic.  —  lieki,  o  ce/ft- 
detu.  Ovako  pisu  niki  koji  su  sve  zanate  ku- 
sali.  And.  Kacii'',  razg.  iii  (u  jakinskoiit  izdanu, 
(jod.  178U  kojega  nemam  pri  riici).  —  broj,  u 
primjerima  samo  o  celadi.  Ja  ue  mogu  svima 
biti  juba  nego  jednom  kog  mi  srce  jubi.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  314.  Jedni  kojiju  misao  nami  isti- 
nitija    vidi    se,   govore  ...     I.  Velikauovie,   uput. 

1,  130.  Kece  nam  da  iiece  prije  svrsit  ikako 
nase  tej  nesrede,  neg'  se  dva  sdruziti  budu,  ka 
od  bogov  izlaze  na  sviti.  F.  Lukarevic  19.  — 
svi,  svaki,  ii  mukkoin  rodu,  ii  cefadi.  I  svi  koji 
culi  bjehu  zacudili  se  jesu.    N.  lianina  211i.  luc. 

2,  18.  Svi  kojima  je  moguce.  Vuk,  nar.  pjes. 
2,  121.  Svaki  ki  se  potezi  k  rvaiii.  N.  Haiiina 
331>.  paul.  Icor.  9,  2.5.  —  u  srednem  rodu,  o  stva- 
rima  (prema  lat.  omnia).  Sva  koja  u  trudu  plahu 
zasio  je  liih  rodite} ...  J.  Kavai'iin  .")6!^.  I  sva 
usudit,  ka  ne  mogu  dusam  prudit.  37()'i.  Svaka 
koja  uspitamo  po  molitvi  da  co  nam  dati.  ,). 
Banovac,  razg.  16.  tako  je  i  ovo :  Da  mu  i  ou 
svakolika  pokloni,  koja  plijeni.   J.  Kavanin  283''. 

—  drugi,  u  muskom  rodu,  o  ce^ddetii.  Josu  drugi 
kojizi  malokad  obicaj  imaju  ...  .).  Matovic  263. 
u  srednem  rodu,  o  stvarima  (prema  lat.  alia). 
Za  jutra  cu  t'  druga  riti,  ka  tribaju  u  ovoj  javi. 
.1.  Kavanin  494'>.  —  <ltl</)  u  glaonoj  recenici 
nema  rijeii  s  kojom  bi  koji  bilo  u  svezi,  nego  se 
moze  imati  u  misli  onaj  kao  kod  ccc),  i  podlozna 
■recenica  pnalajc  kim  din  glarne  i  kao  da  zamje- 
Huje  ime  a  l.i'jrui  pmlrzu  (ii  svijem  primjfrim.a, 
osim  dva,  stnji  kiin  suhji'l^iit).  kad  je  koji  u  muskom 
rodu,  soagda  se  misli  na  ie(ade.  —  u  muskom 
rodu  u  nom.  sing,  maze  se  i  znmijenili  iie  samo 
rijecima  onaj  kqji  nego  i  jednom  rijeii  ko  (vidi 
tko).  Blazen  jest  koji  so  ne  sablazni  o  meni. 
N.  Rai'iina  14a.  matth.  11,  6.  Blizu  jest  ki  opravja 
mene.  95'''.  isai.  .50,  S.  Da  ima  cisto  zlato  pop  bit  i 
koji  Bogu  sluzi.  J.  Kavanin  139'i'.  Bogom  Boga 
no  svjedoci  ki  ga  zlati  neg  ki  ga  stuje.  (Z). 
Poslov.  danic.  Toliko  ti  prijatej  ki  t'  ue  po- 
raaze,  koliko  neprijatej  ki  t'  no  odmaice.  (Z).  — 
u  muskom  rodu,  ace.  sing,  (ima  se  u  misli:  onoga 
koga).  ICad  ja  zaptih  sve  moje  vojvode  po  svoj 
mojoj  redom  careviui,  a  ti  ne  mo's  koga  si  rodioV 
Nar.  pies.  vuk.  2,  188.  —  u  7niiskom  rodu,  u 
mnozini.  Mali  jesu  ki  obsluzuju  spasui  nauk. 
J.  Kavanin  76*.  —  u  srednem  rodu  u  jednini. 
amo  pripada  ovaj  j)rimjer  u  kojemu  ko  ne  stoji 
u  suezi  s  bilje,  kao  sto  bi  se  moglo  pomisliti, 
nego  je  smisao :  ono  sto  (ko)  ga  travi  W  je  .  .  . 
bi{e  ltd.:  Ne  vim,  il'  je  vilovito  niko  bilje,  ko 
ga  travi,  il'  je  bi  rek  tej  naravi  tve  gledanje 
strilovito.  A.  Cubranovic  159.  —  u  srednem  rodu 
u  mnozini,  o  stvarima  (prema  lat.  quae).  Dok 
pi-ocati  koja  je  on  pocinio.   A.  Kanizlic,  kam.  13. 

—  6esto    u   nasem  namdu,  kad  -le   ko  odijeli  oil 

V 


I  if 0.1 1,  2,  c,  b)  cc). 

dvojiee  ili  vise  (udi  s  kojima  .■ie  do  onda  razgo- 
varao,  te  se  s  negova  odlaska  ne  svrsi  govor, 
obicaj  je  da  onaj  kaze:  ,No  zaboravite  na  kojoj 
ste'  (i  ,na  6em  ste') ;  n.  p. :  Grkvenak  pristupi 
k  popu,  pa  mu  rece :  ,Gospodine !  ne  zaboravite 
na  kojoj  ste,  molicu  vas,  kad  svrsite,  zatvoriceto 
crkvu'.  Nar.  prip.  vro.  6.5.  kod  toga  se  moze  mi- 
sliti  ,OHu'  (t.  j.  rijec)  ,na  kojoj  ste',  ili  ,na  kojoj 
ste  rijici'  (u  orome  zadnem  sliwaju  pripadalo  bi 
uprao  pod  a).  —  <'i'r)  radi  rece  jusnoiv.  ili  be: 
toga  u  pjesmi  nalazi  se  gdjegdje  i  u  podloznoj 
recenici  us  koji  (sto  je  tada  adjeklio)  rijec  (sup- 
stantiv)  iz  ylarne  s  kojom.  je  koji  u  svezi,  n.  p.: 
Donesi  mi  strolu  tataranku,  u  kojoj  jo  streli  ta- 
taranki  dovet  beli  sokolovi  pera.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  359. 

bh)  podloznom  se  receniconi  oiininl- 
ciije  smisao  rijeii  s  kojom  je  koji  ii.  sce.ii,  te  se 
vise  Hi  iiirn'ie  istice  da  se  ne  gooori  o  svakome 
onome  sto  se  moze  naznaiiti  onom  rijeii.  i  ovo 
je  neko  potpnnivane,  te  se  tesko  moze  razabrati 
za  neke  primjcrc,  pripadaju  Ii  amo  ili  pod  aa). 
Dubrovcane  kire  hode  po  mojemu  vladaniju. 
Mon.  serb.  2.  (1189).  Inemi  biskupijami.  ke  su 
doslo  zupe,  da  uzima  protopopa  dvorski  polovinu 
biri  popovbsko.  13.  (1222—1228).  U  zupaliL  ko 
su  poilh  oblastliju  arliijepiskupije.  15.  (1222 — 
1228).  Vbsi  sveti  ki  su  zde  pisani.  29.  (1240). 
Zupjane  ke  jo  dalb  krajb  Vladislavb  mbuo.  54. 
(1240 — 1272).  Toga  cloveka  koji  je  pisalb.  Spom. 
sr.  1,  6.  (1396).  On  ti  bude  kakoiio  stablo  ko 
se  prisadi  kon  vode.  Bernai'diu  38.  jer.  17,  8. 
Podite  u  grail  ki  je  protivu  vam.  N.  Raiiina 
88l>.  matth.  21,  2.  Ki  one  iste  ke  i  on,  vero 
jesmo.  F.  Glavinic,  cvit.  30tl>.  Svo  stvorenjo  ko 
se  mice.  J.  Kavanin  7'>.  A  kamo  11  no  bi  on 
cejade  izli6io,  ko  rado  imadeV  M.  A.  Rejkovic, 
sat.  H8lJ.  Drvo  ko  so  tako  rizo.  .1.  S.  Re}kovi6 
52.  Za  to  sela  kim  je  takva  zgoda  .  .  .  293.  IJ 
taj  danak  u  koji  s'  zenase.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  74. 
Biago,  brato,  onome  junaku  koga  nije  na  daloku 
draga!  Nar.  pjes,  vuk.  1,  441.  Meue  jeste  bez 
krila  mojoga  kako  bratu  koji  brata  nema.  2,  50. 
Ifiudi  u  Krajini  davali  su...  desetak  na  ono  iiito 
koje  so  zaiie.  Vuk,  rjoen.  predg.  ni.  Turska 
imeua  koja  so  no  sklanaju.  nar.  pjes.  1,  viir. 
Onijom  koiu-om  kojijem  so  sto  ujamci  kad  se  sijo. 
1,  4(i7. 

)•<■}  podlozna  recenica,  ogranicuje  kiio 
kod  hh).  iili  se  II  niij  ne  kaze  nesto  sto  jest  ili  je 
bilo,  neifo  slo  hi  moglo  hiti.  Hi  sto  sr  zeli  da 
bude,  ill  ^•^<  ■<''  ..■■""  'ia  ec  biti.  ii  piiillohioj  se  re- 
cenici ilakle  kiize  da:  <(i((l)  I'leslu  mn':r  bili,  n 
upriii!  kao  itejel  onome  sto  se  ka~e  ii  ijlonutj. 
glagol  je  n  prezenta  perfektimiom  (sii  ciinrrnnii 
fuiiira).  Vasb  clovrkb  J<i  prido  u  nasu  zoinju. 
Mon.  sorb.  34.  (1249).  Negova  vlastelina  ki  budo 
uemu  novoranb.  106—107.  (1333  u  poznijeiii  prije- 
pisu).  Kaloderb  koji  sbvrbzetb  rase.  Zak.  dus.  paui. 
saf.  31.  V«c  cu  biti  onoga  junaka  koj'  naplovi  na 
vodu  Cetinu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  570.  —  hhO)  zna 
se  da  ce  nesto  biti,  ali  se  to  ujedno  istice  kao 
uvjei  (vrijeme)  onome  sto  se  kaze  u  glavnoj  re- 
cenici. i  tad  glagol  stoji  u  prezcntu  perfektiimom. 
O  jeseni  koja  prva  dode.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  299. 
U  nedelu  koja  prva  dode.  1,  354.  —  fcv)  govori 
.se  iiopce  0  onome  sto  ce  biti,  ne  kao  o  uvjelu. 
glagol  stoji  u  futuru.  Blago  dvoru  u  koji  <'-b 
doci!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  12.  —  ilthl)  nesto  moze 
biti  sto  se  izriie  glagolom  moci.  Ovo  je  naj  vera 
milost  koju  mozemo  od  Boga  prosit.  L.  Vladmi- 
rovic  Ii5.  —  ('<■(■)  osobito  je  nesto  u  ova  dva  pri- 
mjera u  kojima  podlozna  recenica  kao  da  iie  stoji 
a  grainatikalnoj  svezi   s  glavnom,  a  a   I'l.oj  se  iz- 


KOJI,  2,  c,  h)  cc).  II 

W(!e  neki  uvjet,  te  se  u  prvom  primjerii  misli  ,ako 
koja',  It  drugom  ,da'  (ili  ,ako')  ,ki',  Hi  jos  bo(e: 
u  prvom  ,zeni  koja',  a  u  druyum  ,da  imas  koya 
ki'  ili  ,da  je  ovdje  ko  ki'.  Da  i  danas  onde  ide 
(li)rana  zarad  6uda  i  zarad  lijeka,  koja  ?.eaa  ne 
iiiia  mlijeka.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  l'2i.  Bi  li  ti 
drago,  viteze,  ki  bi  te  sada  od  pogibeli  oslobodil 
oveV    Jb\  Glavinii,  cvit.  59b. 

dtl)  u  glaonoj  reienici  uz  rijei-  s  kojom 
je  koji  u  svesi  moie  biti  i  rijec  kao  takav  itd., 
ili  se  vioze  iniati  u  misli,  te  koji  dobiva  znaceiie 
od  prilike  kao  1.  da,  I,  A,  2,  ;-i.  —  tuiti)  a  glao- 
noj reienici  stoje  rijeci  kao  takav,  ovaki  itd.,  ili 
onaj,  taj  itd.  sto  iniaju  isti  smisao  kao  i  one. 
Jiad  izdade  ovakog  juuaka  koga  danas  u  svijetu 
nema.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  XU.  —  Jer  slave  to- 
like  dostoji  so  od  svudi,  ke  ne  bi  u  vike  izrokli 
svi  }udi.  N.  Dimitrovi6  (i8.  —  Niti  se  moze  naci 
koji  grih  tako  tezak,  koga  Bog  po  pokori  ne 
oprasta.  J.  Banovac,  razg.  24A.  Crrijeh  toliko 
velik  i  hud,  koji  se  ne  pomrsuje  sakramentom. 
,T.  Matovic  240.  —  Zalosne  boljezni  na  svitu  nije 
te,  s  bremeuom  koju  dni  napokon  ne  skrate.  I. 
Gunduli6  2().  Er  nije  u  Pojskoj  zemji  toga  mjesta 
mala  ni  velika,  ko  vojevodu  ne  ima  svoga.   440. 

—  amo  bi  mogii  pripadati  i  ovi  primjeri:  Ako 
si  gdi  oni,  znat  ki  si  dobra  rad,  zov'  da  Bog 
ukloni  od  tebe  Juveu  jad.  §.  Mencetic  39.  Nema 
onog  koji  tebe  nece.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  635.  — 
Tko  je  ki  ne  zna,  da  dobra  smrt  obi6ajnijem 
providjeustvom  slijedi  dobar  zivot  V    B.  Zuzeri  3. 

—  hbh)  u  glavnoj  recenici  nema  onijeh  rijeci 
(takav  itd.),  ali  kao  da  se  imajii  u  misli.  Ne 
cudim  se  ja,  ^ubavi,  da  nije  mala,  ni  velika, 
koga  u  ovoj  ti  Dubravi  no  ucini  Jubovnlka.  I. 
Gunduli6  134 — 135.  Vojska  od  Kozaka  koj  se 
oprijeti  nije  jaka  icija  sila.  444.  Nigdar  uijedau 
s  liim  ne  govori,  ki  u  napridak  ne  zejase  govo- 
renje  poslusati  negovo.  JF.  Glavinic,  cvit.  iJlb. 
Nijedne  kriposti  ne  ostavi,  koj  se  ne  pridruzi. 
Ib7a.  Nij'  nijednoga  vijek  stvorenja  ko  ne  kaze 
Bogu  harnos.  J.  Kavanin  ISb.  Koliko  Krstjana 
ima,  kojizim  bi  se  moglo  reoi  ono . . . !  F.  Lastric, 
ued.  291.  Tu  ne  bise  miada  krajisnika  koji 
turske  ne  odsice  glave.  And.  Kacio,  razg.  25(5  b. 
Al'  imade  i  sluzkiua  dosta  ke  ne  paze  ni  mrsa 
ni  posta.  M.  A.  Eejkovic,  sat.  D5b.  I  prigrnu 
kolastu  azdiju  koje  danas  ni  u  kraja  nema.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  228.  Koji  zeta  obranise  moga  koga 
danas  n  daleko  nema.  2,  287.  Guva  tope  Kriia 
i  Zelenka,  a  kojijeh  u  svoj  zemji  nije.  2,  542. 
Na  poklon  ti  kolasta  azdija  koje  danas  u  svijetu 
nije.   2,552.    Srce  mu  je  bas  kojeje  bilo.  2,554. 

—  II  podloznoj  recenici  kaze  se  samo  sto  moze 
biti,  ili  prezentom  perfektivnijcm.  Hi  futurom.  Hi 
kondicijunalom,  ili  glagolom  moci  (isporedi  cc)). 
Petb  desetb  lakbtb  skrblata  koj  ere  tebe  ugoduo 
bade.  Mon.  serb.  23.  (1234—1240).  Petb  desetb 
lakbtb  skrblata  cistoga  i  crbjeuoga,  kogare  ty 
samb  ob(ubisi.  23.  —  Nema  kmeta  ni  dobra  ju- 
uaka, ja  koji  ce  tome  kmetovati.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  555.  • —  Jeli  tko  tuda  vec  razuma  takoga,  ki 
bi  mi  umil  red  stogodi  od  togaV  P.  Hektorovic 
16.  Joste  uijesam  ja  vidila  vilu  koj  bih  zavi- 
dila.  N.  Najeskovic  1,  206.  Koji  bi  se  Krstjanin 
toliko  tvrda  srca  nasao,  koji  se  ne  bi  uzgao  .  .  . 
F.  Lastric,  test.  329''.  Otvori  put,  po  komu  bismo 
prisli.  J.  Matovic  67.  Ona  ispovijed  ima  biti, 
koja  bi  takve  nas  prikazala,  kakve  nas  istijeh 
poznajemo.  259.  Od  ijade  ne  moze  se  naci  koji 
bi  me  junak  provario.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  605. 
Ne  rauiS  li  u  sebi  junaka  koji  bi  me  s  braeem 
sastavio?  2,  78.  A  junaka  sa  sobom  ne  ima  ni 
jednoga   od   roda   avojega,  koji  bi  mu  bio  u  ue- 


2  KOJI,  2,  c,  b)  ff). 

vo|i.  2,  136.  A  u  dubravi  nije  nikoga  ki  me 
ukazat  moze  liima.  G.  Palmotic  1,  130.  Istina 
je,  da  je  svako  misto  zadovojno  i  podobuo,  u 
koinu  so  mo/.emo  Bogu  klaiiati.  J.  Banovac,  razg. 
77.  Kakovi  je  taj  vaS  Bog  koj'  ne  moze  raniti 
svojo  sluge  kod  sebe?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  1.'30.  — 
rrr)  amo  pripadaju  i  ooakovi  primjeri  ii  kojima 
je  u  glavnoj  recenici  neka  osobina  koja  se  lumaii 
podlohwm,  ali  se  koji  moze  zamijeniti  ne  samo 
rijeccom  da  nego  i  te,  kao  sto  je  u  prva  dva  pri- 
mjera.  L'jepi  ce  ti  rod  roditi  koj  jera  ces  se  po- 
diciti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  150.  Za  te  trazim  go- 
spodu  devojku,  i  za  meue  dobra  prijateja  koji  ce 
mi  sjesti  uz  koleno,  sa  kojim  cu  ladno  piti  vino. 
2,  182.  Al'  je  kako  ludo  i  manito  koje  joste  za 
moj  strah  ne  zuadeV  2,  396.  ■ —  u  pisaca  xviii 
vijeka  ima  i  dostojan  koji  -itu  va^a  da  je  po  la- 
tin-skom  jeziku,  vidi  1.  dostojan,  I,  a,  a)  bb)  bbb). 
Koliko  smo  nedostojni,  kojijema  se  podaje  ovi 
dar.  J.  Matovi6  221.  —  dd^l)  moze  amo  pripa- 
dati i  ovaj  primjer  u  kojemii  koji  zamjeniije  da 
ti  ziiaeenu  1.  da,  I,  A,  2,  a,  a.  Satvori  .  .  .  an- 
dele  koji  bi  sluzili  Bogu.    J.  Matovic  23. 

ee)  podloznom  recenicom  ne  oyrani- 
cuje  se  rijec  s  kojom  je  koji  u  svezi,  nego  joj  se 
nesto  dodaje  sto  kaze  kakvu  osobinu  ili  sto  je 
bo(e  tumaii.  Jedno  malinisce  ko  je  bilo  pusto. 
Mon.  croat.  63.  (1444).  Mir  Boziji,  koji  natjede 
svaki  razum,  sabjudi  srdca  vasa.  N.  Raiiina  14b. 
paul.  phil.  4,  7.  I  ine  ovce  imam,  ke  nijesu  od- 
ovoga  stada.  25b.  joann.  10,  16.  Njeki  koji  se 
zvase  Baraba,  ki  za  krv  bjese  postavjen  u  tam- 
nicu.  99a.  marc.  15,  7.  Nasrjed  poja  ko  bjeSe 
puono  kosti.  119b.  ezek.  37,  1.  Otac  moj  kijest 
na  nebesijeb.  176b.  matth.  16,  17.  Pojti  do 
onoga  slavnoga  grada  (kojim  se  svi  dicimo)  Du- 
brovnika.  P.  Hektorovic  53.  A  vrijeme  se  traje 
ko  kratko  imamo.  N.  Dimitrovic  35.  Tvoji  sudi, 
kojime  broja  ni.  51.  Bolesti,  u  kojzi  dan  i  noc 
pribivam.  N.  Najeskovic  1,  302.  Djevojcice  grcke 
izbrane,  kijeh  Ijeposti  suncem  lete.  I.  Gundulic 
17.  Iz  ognenijeh  strasnijeh  jama  u  kijeh  noc  se 
vjecna  kaze.  65.  Svaki  jezik  svoja  slqva  ima, 
kojijem  svoje  rijeci  u  pismu  izrica.  R.  Gamaiiic 
2b.  Neuavidnik  pakla  isti  ki  prve  otce  ciui  jisti. 
J.  Kavaaiu  24^^.  Plemenita  nasa  dica,  kim  pe- 
leni  joster  smrde.  174».  Mrtvo  more  ko  so' 
smrdno  svejer  cini.  377%  Kopje  snazua  Akila, 
ko  kad  raiia  i  ozdi-avi.  525*.  Od  ovoga  dara 
duha  svetoga,  koji  je  strah  Bozji,  porada  se  drugi 
koji  je  bogojubstvo.  J.  Pilipovic  1,  173b.  I  ostale 
stokakve  mahaue  ti  mi  najde,  ke  uisu  malane. 
M.  A.  Eejkovic,  sat.  Hlb.  Izvedi  tvoju  [ubovcu 
koja  je  [epsa  od  mene.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  65.  O 
bedrici  sabla  dimiskija  na  kojoj  su  tri  balcaka 
zlatna.  1,  373.  On  je  meui  moje  zarko  sunce,  a 
koje  mi  siuice  nigda  ne  zahodi.  1,  406.  Liazi 
dala  tananu  kosuju  za  koju  se  s  majkom  zava- 
dila.  2,  25.  Za  liegova  hrta  Karamana  koga 
voli  nego  dobra  doga.  2,  271.  I  dacu  ti  moju 
kupu  zlatnu  koja  here  devet  litar  vina.  2,  547. 
Ona  nosi  od  zlata  kosuju  koja  nije  kroz  prste 
predena.  2,  550.  Kumim  nebo,  nad  tobom  koje 
je;  zemju  kumim,  pod  tobom  koja  je.  2,  603.  U 
Imoskome  imaju  dva  jezerca  od  kojijeh  se  vece 
zove  crjeno  jezero.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  132.  Kotor 
koji  se  talijauski  zove  ,Cattaro'.  2,  569.  Na 
Zejbeke  namignuo  bojne  u  kojijeh  nema  smilo- 
vaiia.  Osvetn.  3,  132.  —  U  ovom  primjeru  pod- 
lozna  receniea  tumaci  rijec  nerotkina,  i  to  bez 
potrebe  (pleonasticki).  Dozovi  mi  uerotkinu  koja 
ne  rodi.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  512. 

//)  podloznom  se  recenicom  nesto  daje 
pripuoijeda  Hi  uopce  kaze,  te  se  nom  uprav  za- 


KOJI,  2,  c,  /))  ff).  1 

mjenuje  glavna  recenica  privezana  k  prvoj  kon- 
jiinkcij'ima  a,  i,  te  itd.  Posaje  nim  spasite|a  i 
obraniteja  ki  oslobodi  svih.  N.  liaiiina  17».  isai. 
19,  20.  Dokla  dode  Gospodin  kqji  prosvijetlit 
bude  otajna  tamuosti.  191).  paul.  Icor.  4,  5.  Pri- 
goda  mi  se  po  ovomu  napokoiiem  uskrsenju  pojti 

do  onoga  slavnoga  grada  .  .  .  Uubrovnika 

D  kom  gradu  meu  stvari  iae  iiajdoh  se  veiel  ne 
malo.  P.  Hektorovic  53.  Na  velikoj  Skandina- 
viji  prvo  stiinje  ukoreiii  svoje ;  ka  Skaadinavija 
jesf.  siroka  tisuca  i  Sesto  mil.  F.  Glavinic,  cvit. 
XIV.  Dqjdohu  od  Sarmacije  Europee  ugospodarit 
.se;  ka  Sarmaoija  uzdi-zi  u  sebi  Poloiiiju...  .kiv. 
A  buduci  da  jedan  i  drugi  kraj  od  pocetka  do 
svrhe  recene  rike  (Save)  od  ovoga  jest  naselen 
naroda,  ako  li  ravno  razlicitoj  gospodi  podlozni, 
za  to  zovu  se  Savinci.  Ko  ime  drugi  narodi  raz- 
bijajuci,  zovu  ih  Sklavoni  ili  Scavoni.  xv[.  Biliu 
dva  brata,  ka  za  jedan  pravdahu  se  ribiiak. 
.373*.  Tot  na  sebi  vidi  rane^  iz  kojizih  krv  te- 
ciSe.  P.  Knezevic,  ziv.  12.  Stije  se  od  Marije 
Egipeijake,  kqja  i  oua  bi  napre  grisniea  ocita... 
F.  Lastrir,  ned.  80.  Dokle  vas  zvijezda  istocua 
ne  dovode  do  spile  Betlemske,  u  kojoj  lezase  na 
malo  slame  djetesce  bozanstveno,  kemu  klai'ia- 
juci  se  .s  velikijem  podnizenstvum,  prikazaste 
vase  darove.  D.  Basii  192.  Na  1329  fratri 
s.  Frane  dodose  u  Bosuu,  kojizim  ban  Stipau 
uzida  manastir  u  Milesevu.  And.  Kacic,  razg.  9. 
Te  rai  steri  mekanu  posteju  s  koje  ti  se  vise 
dignut  uecu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  ■'>6o.  Ale  te  doci 
sad  na  devet  vuki  za  keh  i  veceru  kulian.  Nar. 
prip.  raikul.  19.  Bjese  neki  carev  covjek  kojega 
sin  bolovase  u  Kapernaumu.  Vuk,  jov.  4,  46. 
Utjesitoj  Dull  sveti  kojega  ce  otac  poslati  u  ime 
moje.  14,  25.  —  Aino  pripada  i  ovo:  Veru  pri- 
jahu  Isusovu  komu  budi  slava.  F.  (ilavinic,  cvit. 
438ii.  —  /  oui  primjeri  pripadaju  amo  a  hojimii 
koje  (u  sredAem  rodii)  pokazuje  ne  na  ime  Hi 
uopce  na  samu  jednii  rijec  sto  ji;  u  (jlairnoj  re- 
cenici  neyo  na  cijelii  recenivu.  Jednom  (Hera) 
optuze  caru  ostali  izmecari,  da  mu  je  poio 
smokve ;  za  koje  car  prizove  Hera  i  rece  mu : 
„Hej  Hero,  vjero  pa  nevjero  !  .  .  ."  Nar.  prip. 
vrc.  94.  U  mehani  bijase  12  Turaka,  koji  umole 
krcmaricu  Maru  da  mu  no  da  vina  dok  no  sjaso 
s  koiia,  koje  ou  moraile  uciniti.  Nar.  prip.  vil. 
18IJ7.  719.  M  ooonie  primjerii  koje  pokazuje  na 
sedator,  ne  kao  na  rijec  nego  kao  na  pojam  (koj'o 
znaii  sto  i  a  to):  Ua  je  sedator  bio,  koje  samo 
naj  boli  dijaci  bivaju  ...  S.  Tokolija.  lotop. 
119,  13'. 

(Id)  podlozna  reccniea  pokazuje  uzruk 
onome  sto  je  u  ylavnuj,  te  se  koji  moze  zainije- 
niti  Hi  konjunkcijom  jer  ili  rijeiiina  kaonoti  koji. 
Na  nega  malu  hva!  ki  t'  u  cem  zabavi.  D.  Ba- 
rakovic,  vil.  15.  Ab,  koliko  mo/.e  vrijeme  ko 
s  godistira  sve  privraca !  I.  Gundulic  367.  Ja 
ne  mogu  ueg^  bogovom  hvalu  dati,  ki  mi  srecu 
cine  imati.  (i.  Palmotic  2,  471.  Ukazi  mi  lice 
tvoje  ke  {stamparskom  grijeskom  ki)  je  zdravja 
duse  moje.  I.  Akviliui  293.  Bez  razumne  tvo 
pomoci  koj  su  skrovna  sva  odkrita.  J.  Kavaiiin 
39la.  Slidit  priliku  Isukrstovu,  koji  je  za  svoje 
uvriditeje  otca  molio.  J.  Banovac,  razg.  53.  No 
zafali  visnem  Bogu  koji  ti  je  ud'jelio  mlada  rabra 
gospodara.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  6.  Vec  je  meni 
s  moje  majke  zima,  koja  me  je  za  nedraga  dala. 
1,  221.  Ja  ne  smijem  od  Jovana  tvoga  koji 
zgubi  sedamdeset  divah.  2,  29.  No  nefala  mojoj 
staro]  majoi  koja  svoje  iskobi  dijete !  2,  36.  No 
ja  trazim  silna  Vlah-Aliju  koji  mi  je  dvore  ras- 
turio,  koji  mi  je  |ubu  zarobin.  2,  276.  —  Cesto 
uz  koji  Stoji  i  kakono  Hi  kako.     Nu  jubav  opaka, 


3  KOJI,  2,  c,  c)  aa). 

ajme,  ka  ulazi  potiho,  da  paka  vecma  se  razjazi, 
kakono  ka  mire  ne  ima  ni  stida  ...  H.  Lucie 
202.  Da  tko  ne  zna  svoga  roditeja,  ni  rodjaka, 
cara  uzdrzi,  kako  s  koga  sebi  dobra  spozna  svaka. 

1.  Gundulic  573.  Evo  bi  receno:  ,U  boljesti  po- 
radati  cos  sinove',  a  Marija  bi  osloboden.i  od 
ovoga  zakoua,  kako  koja,  buduci  zahraneria  cje- 
loritost  cisto6e  djevicauske,  porodi  Jesusa  sina 
Bozjega  bez  ikakve  boljesti.  .1.  Matovic  40.  On 
(Jesus)  kako  covjek  uzajde  na  uebo  s  tijolom  i 
dusom;  jere  kako  Bog  jest,  ue  bi  od  nega  igda 
daleko,  kako  koji  svaka  mjesta  napm'ia  svojijem 
bozanstvom.  63.  Naj  prvo  so  u  svemu  imaju 
odagnati  poluvjerci,  zudjeli,  nevjerniei  od  ovoga 
djelovana  (kumovana),  kako  koji  jesu  vazda  u 
onoj  misli  i  nastojaiiu,  da  bi  oinili  potamneti 
s  lazima  istinu   vjore.    1.56. 

hh)  u  podloznoj  se  recenici  izriee  iiesto 
radi  cega  oiw  Mo  je  u  glaonoj  kazano  ne  bi  tre- 
balo  Hi  nije  praao  da  bude.  cesto  se  koji  moze 
zamijeniti  rijecju  premila  ili  slicrwin.  I  ovo,  Li- 
zabeta  rodica  tvoja,  i  ona  je  primila  siua  u  starost 
svoju:  i  ovo  mjesec  jest  sesti  noj  ka  se  zove  ue- 
plodna.  N.  Raiiina  16^  Inc.  1,  36.  Platu  vijek 
J^ubav  ne  prosi  u  srebru  i  zlatu,  ko  vas  svijet 
zanosi.  N.  Najoskovic  1,  326.  Kamenju  se  gluhom 
molim  na  dalece,  ke  ne  vidim.  I.  Gunduli<^.  352. 
Papa  cini  ga  opeta,  ki  jur  tri  dni  hoda  daleko 
bise,  u  Rim  povratiti.  F.  Glavinic,  cvit.  73.  I 
koi'i  so  ukine,  ki  na  fietiri  nogo  ide.  (D).  I  od 
stvari  ka  smrdi  dobit  mirise,  rece  skup.  (D). 
Poslov.  danic.  Da  dusa  plemenita  liemu  sluzi, 
ki  "e  kal  vrli.  J.  Kavaiiin  61ii.  Ima  Krstjana 
kojiziju  molitve  sarao  su  u  usti.  F.  Lastriii,  svet. 
10'>.  Sto  uciiie  veje  jade  mladoj  tvojo.j  kukavici 
kojojzi  si  vjeru  dao?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  94.  Bi  V 
ovakog  brata  istetio,  koji  nas  je  krasno  docekaoV 

2,  240.  Sto  m'  no  dade  za  lepoga  Jovu  koj'  me 
prosi  tri  godine  dauaV    Nar.  pjes.  vil.  1866.  385. 

f)  koji   stoji  prije   rijei-i   s   kojoin  je    u 
svezi. 

ail)  podlozna  recenica  u  kojoj  je  koji 
stoji  isjired  glanne  reeenice,  te  je  u  ovoj  rijec  (ili 
izreiena  Hi  se  ima  «  misli)  s  kojom  je  koji  u 
svezi  (koji  se  shvaia  kao  supstantiv).  takova  rijec 
mo£e  biti:  unit)  sujistanliv.  A  to,  da  tuj,  no 
pazeci  sipat  piiiez  od  svudjore,  ki  uzmo/.e  skup 
naj  voci  od  junaka  izabere  (posto  rijeci  da  tuj 
stoje  prije  podlozne  reeenice,  moze  se  ona  slipatiti 
kao  lid  je  umetnuta  u  glavnu).  I.  Gundulic  294. 
Koji  ima  to  toliko  dade,  taj  se  junak  moze  ozo- 
niti.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  418.  —  amo  pripadaju  i 
oi>a  d»a  primjera,  ali  u  nima  ima  nesto  osohito. 
Koja  jo  tu  raoja,  javi  se  ilevojko,  izmed'  devojaka. 
(koja  je  u  svezi  s  devojko,  ali  cijela  recenica 
koja  je  tu  moja  moie  se  shvatiti  kao  vokativ). 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  110.  Koji  prvi  na  mustuluk 
dode,  liima  hate  nesedlane  daje;  koji  drugi  na 
mustuluk  dode,  nima  spenzu  nebrojenu  dajo;  koji 
treci  na  mustuluk  dode,  nima  cohu  nekrojeuu 
daje.  (koji  je  u  svesi  s  liima,  premda  je  koji  u 
jednini,  kao  da  u  podloznoj  stoji  svaki  koji). 
2,  37.  —  bbb)  zamjenica  on.  Kih  krvju  odkupi 
tvojom,  pomiluj  ih,  Gospodine.  F.  Glavinic,  cvit. 
I.  Ki  sagrisi  proti  duhu  s.,  ne  prosti  mu  se. 
13 — 14.  Kojiziju  odpustite  grihe  odpustaju  se 
nima,  a  kojiziju  uzdrzite  uzdrzani  su.  F.  Lastric, 
ned.  45.  Koga  }ubi  Gospodin,  pedepse  ga.  J. 
Matovic  456.  Ona  vije  tri  vijenca:  koji  vije 
sama  sebe,  zlatom  mi  ga  zavijase.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  8.  Devojke  su  ruzu  brale,  v'jence  viju, 
kite  vezu,  jedna  saje  bratu  svome,  druga  sa}e 
deverima,  treca  sprema  dragu  svome :  kqja  posla 
bratu   svome,    brat  joj    zuti    kavad    posla ;    koja 


KO.II,  2,  c,  c)  na).  1 

posia  (tBvorima,  deveri  I'loj  zlareii  prston ;  koja 
posla  dragu  svomo,  dnigi  linjzi  drobiii  bisor. 
1,  233 — 231:.  Ki  iiima  dola,  Bog  mu  ga  da.  na 
Kijeoi.  F.  Pilepi6.  —  rre)  znmjenici:  onaj,  taj, 
takav  itd.  Koja  su  gor  na  nebesi,  ona  okuSajte. 
l'\  Lastrii,  test.  208''.  Koji  so  no  bi  pob|iivao, 
onaj  no  bi  iigodio  satirom.  M.  A.  Ro|kovii,  sat. 
A.'il'.  Koji  |ubi  na  za  to  Sto  je  jiibjon  niti  za  to 
da  budo  Jubjon,  oni  je  pravi  i  istiniti  lubitoj.  A. 
Tomikovic,  gov.  68.  .la  .sam  bio  s  trima  dje- 
vojkama:  jedna  mi  je  tanka  i  visoka,  druga  rai 
jo  b'jela  i  ruraena,  treea  mi  je  cni'oka  djevojka: 
koja  mi  je  tanka  i  visoka,  za  onom  me  boli  glava, 
majko;  koja  mi  jo  b'jela  i  rumena,  za  onom  mo 
srce  boli,  majko;  koja  mi  je  crn'oka  djevojka, 
za  onom  6u,  majko,  umrijeti.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  2.39.  Sad  6e  sluge  iz  doma  mi  doci,  u  kog 
bude  po  naj  viSe  cv'jeda,  onoga  cu  tebi  poklo- 
niti.  1,  399.  Tri  putnika  putem  putovaSe,  pu- 
tujui'i  si-etose  devojkn,  stadose  je  darom  dari- 
vati:  jedan  dade  struk  sitna  bosijka,  di-ugi  dade 
zelenu  jabuku,  tredi  dade  zlatan  prsten  s  ruke. 
koji  dade  struk  sitna  bosijka,  onaj  veli:  ,Moja  je 
devojka';  koji  dade  zelenu  jabuku,  onaj  veli: 
,Moja  je  devojka';  koji  dade  zlatan  prsten  s  ruke, 
onaj  veli:  ,Ajdemo  sudiji'.  1,  421 — 422.  Nisam 
kadar  ni  devojke  na6i:  koju  ocu,  onu  mi  ne  dadu; 
koju  no6u,  onu  mi  namecu.  1,  630.  Kome  Bog 
onom  i  svi  sveci  (pomazu,  daju).  Nar.  posl.  vuk. 
146.  (moie  hiti  da  amo  ide  i  ovaj  primjer  u  ko- 
Jemu  se  ima  u  misli  rijec,  all  se  ne  zna  jeli  joj 
rnjesto  uz  koja  Hi  itz  ona :  Koja  se  (rijec)  ne  rece 
ona  se  ne6e  ni  6uti.  Nar.  posl.  vuk.  140).  —  Da 
ki  se  ponizi,  ta  se  uzvisi.  F.  G-lavinic,  cvit.  159*. 
Koji  more  taj  rano  ustane.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
Fl'>.  Kad  na  vodu,  tri  devojke :  jedna  skoci, 
koha  prima;  druga  skoci  vode  davat;  treca  sjedi, 
usjela  se!  koja  skoci  koiia  primat,  tu  ja  uzeh 
sam  za  sebe;  koja  skoci  vode  davat,  tu  ja  uzeh 
bas  za  brata;  koja  sjedi,  usjela  se!  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  305 — 306.  Komu  se  vise  da,  od  togaj  se 
vi§6  i  pita.  Nar.  posl.  vuk.  148.  —  Koji  jubi 
jerbo  je  jubjen,  takvi  je  zafalan.  A.  Tomikovii, 
gov.  68.  —  Koji  u  korabju  s  Noem  ne  unidose, 
svekolike  voda  potopi.    J.  Filipovic  1,  193b. 

lib)  podlosna  recenica  stoji  ispred 
glavne  kao  u  aa),  all  sam  supstantiv  s  kojijem 
je  u  svezi  koji,  stoji  «  podloznoj  recenici  a 
uza  n  koji  kao  adjektiv.  (kki)  u  ylavnoj  recenici 
ima  zamjenica  (isporedi  aa),  hbb)  i  ccc))  u  svezi 
s  koji.  Ku  mi  ^iubav  dava  srecu,  iz  ruka  je 
pustit  necu.  G.  Palmoti6  2,  18.  Kojom  mirom 
tko  svomu  iskriiemu  uzajmi,  onom  istom  hoce 
mu  so  i  vratit.  M.  A.  Eelkovic,  sat.  Bla.  Koja 
bi  ih  vila  zavadila,  dati  cu  joj  stotinu  cekinah. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  49.  Koje  mlade  s  tobom  do- 
vedone,  svaka  nosi  cedo  u  narucju.  1,  616.  Tri 
je  care  sovre  postavio: .  .  .  koja  sovra  od  suvoga 
zlata,  za  liom  sjodi  dvanaest  vladika ;  koja  sovra 
od  srebra  cistoga,  za  liom  sjedi  trista  kaludera; 
koja  sovra  drva  iiimsirova,  za  liom  sjedi  trista 
dece  daka.  2,  89.  Kog  junaka  u  zivotu  nade, 
umiva  ga  ladanom  vodicom.  2,  315.  Koju  muku 
uajvoliS  muciti,  onom  cu  ti  dusu  izvaditi.  2,  321. 
Koja  vocka  sama  pada,  ne  vaja  jo  mlatiti.  Nar. 
posl.  vuk.  1,39.  Koja  ruka  moze  posjeci,  vala  je 
cjelivati.  140.  Koji  svetac  ne  pomaze,  ne  va(a 
mu  se  moliti.  143.  Koji  6ovek  zna  pedeset  raz- 
lifini  pjesama,  nemu  je  lasno  novu  pjesmu  spje- 
vati.  Vuk,  nar.  pjes.  (1824).  1,  20.  Kod  kojijeh 
rijeoi  stoji  da  se  govore  u  ISarani,  one  mi  jo  dao 
g.  Adam  Dragosavjevii.  rjecn.  predg.  ii.  Koja 
usta  rekla,  ona  i  odrekla.  nar.  pjes.  1,  .398.  Koji 
Srbi  govore  ,dijete',   oni  u  ovakijem  dogadajima 


I  KO.ri,  2,  c,  r). 

volo  kazati  ,ditn'  nogo  ,d6te'.  2,  'ibi.  hhh)  n 
ylamuij  reienici  ima  opet  isti  siipstantiv  Ho  je  u 
podloznoj  dim  se  jade  istiie  sveza.  U  kojoj  se 
Xupo  Sto  ispakosti,  tazi  zupa  da  da  krivtco.  Mon. 
serb.  16.  (1195  —  1228).  Koja  kita  prv'jenSeva,  ta 
je  kita  svilom  vita.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  19.  Koja 
gora  od  bili-bi|ura,  u  ,tu  goru'  snijeg  do  kojena; 
koja  li  jo  od  mavi-piruza,  tu  se  ti6i  jalkunicSi 
logu ;  koja  li  ja  od  crkli-mer^ana,  tudar  pasa 
Mirko  vojevoda.  1,  337—3.38.  Koju  bih  ti  rijefi 
besjedio,  ti  mi  rijec  poslusati  neces.  2,  539.  U 
koji  je  danak  isprosio,  u  onaj  se  danak  razboleo. 
2,  637.  —  rrr)  u  glavnoj  recenici  nije  izrecena 
rijec  sto  je  u  svezi  s  koji:  naj  cesce  to  biva  kad 
se  recenica  u  kojoj  je  koji  moze  shvatiti  kao  su- 
bjekat  glavne,  te  je  obiino  i  koji  u  nominativu. 
Koja  sola  swno  imaju  da  ga  takozi  i  kose.  Do6. 
hris.  61.  Koje  mlado  prode,  nek  so  ruzom  kiti; 
koje  r  staro  prode,  neka  zodu  gasi.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  39.3.  Koja  kokos  mnogo  kakoco  malo 
jaja  nosi.  Nar.  posl.  vuk.  140.  Koje  o6i  za 
svijetom  placu,  brzo  isplacu.  141.  ali  koji  moze 
biti  i  u  driigom  padezu  kao  ovdje:  Kom  doma- 
cinu  polovica  ce}adi  ne  moli  Boga  za  smrt,  a 
polovica  za  2ivot,  nije  debar  domadin.  Nar.  posl. 
vuk.  146.  —  rjede  se  izostavjena  rijec  misli  kao  da 
nije  subjekat.  Koja  sutt  oba  clovoka  jedne  crbkve, 
da  sudetb  predb  svojeju  crbkviju.  Zak.  da§.  pam. 
saf.  32.  —  u  ovomse  primjeru  rijec  sto  je  u  svezi 
s  koji  shvaca  kao  subjekat  ne  prave  glavne  rece- 
nice  (povicu)  nego  druge  sto  za  nom  dolazi:  Koje 
pseto  hoce  da  ubiju,  povicu :  bijesno  je.  Nar. 
posl.  vuk.  142.  —  u  ■Aekijem  je  slucajevima  slaba 
Hi  nikakva  sveza  medu  dvije  recenice,  n.  p.  u: 
Kojoj  ovci  svoje  ruiio  smeta,  onde  nije  ni  ovce 
ni  runa.  Nar.  posl.  vuk.  143,  gdje  onde  moze 
znaciti:  u  noj  (u  ovci);  ali  u:  Koji  domacin  ne 
misli  u  ve6a  sta  u  jutru  va}a  raditi,  tu  niti  je 
kuce  ni  domacina.  142,  tu  ne  pokazuje  samo  na 
domacina  nego  i  na  kucu. 

(■(■)  gdjegdje  stoji  sam  siipstantiv  uz 
koji  kao  kod  bb),  ali  nije  potrebno  da  pndlozna 
recenica  stoji  prije  glavne.  to  je  dosta  cesto  u 
ovakovijem  primjerima  (koji  cas  =  u  cas  u  koji): 
Ke  znam  da  suzice  za  i-adost  proline  niz  rumeno 
licce,  ki  cas  te  vidise.  H.  Lucid  276.  Koji  ,ki 
cas'  vidit  bude,  da  ga  objubi  tvoja  lipost,  svu  de 
stavit  mod  i  kripost ...  M.  Pelegrinovic  171.  — 
Bijetko  je  u  ovakovijem  slucajevima  (ko  sjeme  ^ 
sjeme  koje):  Ne  plodila  (zemfo),  ke  sjeme  u  te 
budo  pasti.    I.  Gundulic  89. 

if)  moze  se  ne  izreci  ni  u  glavnoj  ni  u 
podloznoj  recenici  rijec  sto  je  u  svezi  sa  koji,  te 
se  znacene  ove  rijeci  zna  po  smislu,  n.  p.  po 
onome  sto  je  prije  kazano.  Hi  se  jos  cesce  ima  u 
tnisli  ce{ade.  podlozna  recenica  stoji  prije  glavne, 
a  naj  cesce  kao  subjekat  prema  glavnoj.  znacene 
je  uopce  onaj  koji.  Ka  je  od  Boga,  slada  od 
meda.  (D).  Poslov.  danid.  Koji  ne  viruje,  neka 
miruje,  dok  procati.  A.  Kanizlic,  kam.  13.  Koji 
veli  ila  sam  oil  zla  roda  ne  imao  od  srca  poroda ! 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  38.  O  junaci!  koji  jube  noma 
neka  kupi  sebi  vjoriiu  lubu.  1,  548.  Koja  je  tu 
Roksanda  devojka,  nek  savije  skute  i  rukave. 
2,  150 — 151.  Koji  ima  sina  al  sinovca,  da  ga 
saje  caru  za  soldata.  Nar.  pjes.  istr.  1,  10.  Koja 
se  ne  nada,  ona  se  i  ne  uda.  Nar.  posl.  vuk.  140. 
Koji  koga  begenise,  s  onim  i  jeglenise.  142.  Koji 
mnogo  prijeti,  slabo  osvecuje.  143.  —  U  ovom 
primjeru  stoji  podlozna  recenica  kao  objekat : 
Kojeru  ti  naSb  pouzdani  sluga  ima  ti  govoriti 
va§oj  milosti,  da  mu  vaSa  milost  verujete.  Mon. 
serb.  555.  (1537). 

e)  gdjegdje  se  nalazi  rijec  s  kojom  je 


KOJT,  2,  0,  <•).  1 

koji  u  svezi  i  prije  i  poslije,  dakle  dva  puta: 
prvi  se  put  uprav  haze  sto  je  znacene,  a  driu/i 
.sc  istice  opet  ii  glavnoj  recenici  zamjenicom.  A 
mornar  ki  je  lin,  ou  kruha  gladuje.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  (j5.  Mjerom  kom  prodajes  va|a  torn 
da  i  kujjujes.  (Z).  Poslov.  danic.  Ti  koja  si  du- 
sokosa  mlada,  tebe  c'  uzet  za  vjernu  fubovcu. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  338. 

f)  II  oomn  primjeru  koju  (sto  znaei  ,na- 
ratu'u'  kako  se  vidi  po  onome  Sto  je  prije  kazano) 
iiiji-  II  snezi  ni  sjednom  osobitoin  rijeci  u  glavnoj 
ffriiiici  koja  i  ovdje  stoji  poslije  podlozne,  nego 
.<  jedne  sirane  istice  red  kojijem  su  se  prije  hro- 
jile  naranie  (jedna,  druga,  treca)  tako  da  prvo 
koju  odgovara  ,jednoj',  driigo  ,druijoj',  trece  ,trecoj'; 
s  druge  strane  kaze  prigodn  muxia  .ifn  ac  za  seaki 
slucaj  pripovijeda  u  glavintj  <  ml  jinliki'  kao  da 
stoji:  zato  sto  prvu  posla  dii/.ilu  ild.).  Rodile 
joj  tri  naraiice  zufce:  jednu  posla  duzdu  mletac- 
kome,  drufju  saje  caru  cestitome,  treou  posla  u 
Prilipu  Marku.  Koju  posla  duzdu  mletackome, 
a  lioj  duzde  odasi|e  dare;  koju  posla  caru  u  Stam- 
bolu,  care  I'lojzi  ugledalo  sjajno;  koju  posla  u 
I'rilipu  Marku,  Marko  nojzi  koiia  i  juuaka.  Nar. 
pjes.  vuk.   1,  624. 

(/)  vidi  kom. 

KO.JIG-BARA,^/.  iinc  iiijestu  u  Srhiji  a  okniga 
sinederevskom.  S|ivar  u  Knjic-bari.  Sr.  imv. 
1873.  999.  ^ 

KO.lIi'K'.  III.  pii~imc.  —  U  nase  nrijeme  (a  i 
n  iiariidiiijriii  i,j,siii(ima  kojc  mogii  biti  starije). 
Da  jo  hi. I  Ivojicii'-Ivaiio  .  .  .  Da  ubije  Koicic- 
Ivana.  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  3,  .'■)39.  Ona  i-ece  Ko- 
jicicu  Vuku.  Pjev.  crn.  23'>.  Osled.  sr.  5.5.  Kme- 
tovi  Jovan  Kojioic  i  Dukan  Kojicic.  Glasnik.  ii, 
1,  203.  (1808). 

KOJICKI,  adj.  pri'zimi:.  —  U  nase  vrijcmi:. 
Andrija  Kojicki.    D.  Avraraovic  278. 

KO,JlC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Doso 
sudu  Mojsilo  Kojic  iz  Eicaka.  G-lasnik.  ii,  1,  171. 
11808).     Lazar  Kojio.    Eat.  113. 

KOJICI,  in.  pi.  ime  zaseokic  u  Srbiji  u  okrugu 
dacanskom.  K.  Jovanovic  168.  —  Pomiiie  se  i  u 
narodnoj  pjesmi.  Dovedose  u  selo  Koico.  Nar. 
pjes.  vuk.^4,  360. 

I.  KO.lTuOD,  pron.  aliquis,  quispiam,  rijeccom 
god  (liihiro  koji  neodredeno  znacene,  te  se  ogra- 
iiiriiji'  11,1  iiikoliko  Hi  malo  ie^adi  Hi  stvari  Hi 
gdjcydjc  saiito  na  jedno.  —  drugo  je  2.  k6ji  god, 
vidi  3.  god.  —  Mjeste  god  mogii  biti  i  drugi 
oblici:  gode,  goder,  god  itd.  (vidi  kod  3.  god). 
—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  ii  Mika(inii: 
koji  god,  vidi  kogod  (i  ko  god);  kojigod  od  dvo- 
jice  ,aliquis  ex  duobus';  u,  Selinu  (kojigod  ,alcun 
partioolare'  ,uuus  aliquis'  OO^i;  ,qualohe'  ,aliquis' 
5981';  kigodi  ,qualcli'  uno,  alcuno,  e  qualche'  .ali- 
quis' .598b),  u  Bjelostjcnievu  (kigod,  kojigod  ,ijui3- 
piam,  uuus  aliquis,  nonnemo,  aliquispiam'),  u 
Stulicevu  (kigod  ,aliquis';  kojigod,  kojigodi,  koji- 
godir  ,alius,  aliquis  alius').  Ako  ne  uzbude  stvar 
koja  bi  kni^evue  u§i  kojomgodi  vridnosti  pasla. 
M.  Drzic  3.  Ta  je  kagodi  zlica  i  pustos.  .321. 
Ti  sada,  Vlade,  reci  od  tvojih  kojugodi  (pisam). 
P.  Zorauic  12.  I  u  srebra  je  kagod  svitlost  svitla 
u  pocel  i  pristala.  M.  Pelegrinovic  180.  Smrtni 
je  grijeh  zudjeti  komugodijer  kojogodi  zlo.  A. 
(iucetic,  roz.  jez.  44.  Da  bise  Iiiacijo  kojigod 
ludi  skitac.  B.  Kasic,  iii.  31.  Molimo  toga  ki 
sve  vlada,  da  ako  bi  srgbe  toj  negovo  zlamenje, 
bude  imat  na  puk  svoj  kegodi  smijenje.  I.  Gun- 
dulic  81.  Od  mladijeh,  kih  ustrili  slavna  lipos 
ne  velika,  kigodi  joj  tu  omili.  380.  Kada  padu 
u  kigod  grih  smrtni.  P.  Eadovcii,  nac.  35.    Nitkor 


5  1.  KO.TT  GOD 

ju  111  zatajal  da  ui  istiiiita,  uogo  kigod  clovik 
prespametan.  ist.  11 — 12.  Ako  ne  bi  imao  koje- 
godir  ufanje.  P.  Posilovic,  cvijet.  23.  Mogu  biti 
kojigodir  put  brez  griha.  41.  Sluziti  kojigodir 
sakramenat.  M.  Bijaukovic  27.  Koji  imaju  kigod 
red  sveti.  87.  Da  se  ne  bi  kojagodi  na  Kosovu 
dogodila.  Nar.  pjes.  mikl.  1,  '20.  Ako  bi  se  koja- 
god  na  Kosovu  dogodila.  21.  Po  kriposti  od 
kegagod  posvetilisca.  A.  Vitaji6,  ist.  46.  Koji 
su  te  uvridili  po  kojigod  nacin.  L.  Terzio  62. 
Tko  nih  ne  zna,  u  liemu  je  kagod  zlobna  zavi- 
stina.  .T.  Kavaiiin  112''-.  Nije  6udo,  da  divjaci 
kigod  piemen.  2051*.  Ako  ti  jos  ostaje  kogod 
vrijeme.  437<i'.  Daj,  da  t'  kigod  zdrak  otvorim, 
ako  i  mlohav.  530^.  Koji  premako  su  bill  na- 
ucili  kojigod  jezik.  1''.  Lastric,  test.  161'.  Cudioe 
se  kojigod  morebiti,  kako  .  .  .  67t'.  Ova  kniga 
jest  od  kogagodi  lazca  slozena  za  omrazit  Focija. 

A.  Kanizlic,  kam.  8.  Episkop  kojegodi  crkve. 
44.  A  kad  s  kojegodi  strane  pomankane  bivat 
stane.  V.  Doson  190''.  Vise  {se)  puta  i  kojigod 
plemio  u  geme  uzmisa.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  AT'J. 
Ako  od  nih  kojegod  posrne,  i  onaj  se  drugi  kraj 
privrne.  Gl-i-.  Ako  se  posli  zarueeiia  dogada 
kojagodi  stvar.  Ant.  Kadcic  404.  Ne  po  djelu 
kojegagod  umrloga  fiovjeka,  dali  po  kreposti . .  . 
J.  Matovic  30.  Koji  spovijedaju  kojigod  zanat. 
91.  Ako  su  kojigod  koji  bi  rekli . . .  163.  Neka 
bi  se  uzdrzali  od  smijeSana  zeuskoga  za  kojigod 
dan.  221.  Biskup  kada  redi  kojegagod  redov- 
uikom.  297.  Samo  da  bi  od  ondi  izasao  kojigod 
spasovni  plod.  521.  Durovetaju  svud  trazeoi  i 
proseci  od  slabijeli  i  tastijeh  }udi  kojugod  utjehu. 
I.  M.  Mattei  25.  Da  bi  kojigod  nas  dosao  u 
takvo   misto,   gdi  bi   svi   oni    ludi   romi   bili  .  .  . 

B.  Leakovic,  gov.  255.  Uzbojah  se  .  .  .  da  pod 
hitrom  rijeci  ne  bi  kagod  varka  sakrila  se.  P. 
Sorkocevic  586b.  Oni  pooeli  sic,  zurit  se,  ki  ce 
prvo,  jos  ni  komugod  ui  red  dosal,  da  leh  jedno 
stablo  posies,  tuliko  jih  je  bilo!  Nar.  prip.  mikul. 
55.  Promi-sli  da  se  na  kojigod  nacin  utvrdi. 
Pravdonosa.  1852.  3.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka  uz  kojigod  ima  i  jedan.  Ako  bi  jedno 
kojegod  udo  bilo  bolostno ...  J.  Matovid  96.  Da 
se  krsteiie  moze  uciniti  s  kojijemgod  jednijem  od 
ove  (sic)  tri  nacina.  149.  Nebeska  milost  vece 
pristupa  k  jednomu  komugod,  nego  k  drugomu. 
170.       ,    „      „ 

2.  KOJI  GOD,  pron.  quicumciuo,  quisquis ;  god 
daje  neograniceno  znacene  tako  da  koji  god  znaci: 
suaki  koji  Hi  koji  mii  drago.  —  razlikuje  se  od 

1.  kojigod  ne  samo  akeentom  nego  i  tijein  sto  god 
maze  biti  odijefeno  od  koji  (isporedi  2.  gdje  god, 

2.  kad  god  itd.).  —  Mjeste  god  mogu  biti  i  drugi 
oblici,  kao  gode,  goder,  god,  goda,  godar  itd., 
vidi  kod  3.  god.  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka  ima 
i  kodi:  O  vi  svi,  kojega  kodi  reda  ...  J.  Ba- 
uovac,  blagosov.  266.  —  Od  xui  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Voltigijinii  (koji  godir  ,quioumque ; 
quisquam,  quisquis'),  u  Mikapnu :  vidi  (ko  god 
i)  kogod;  u  Belinri  (koji  godijer  su  ,quanti  cho 
sono'  ,quotquot'  599''),  !<  Bjelostjencevti  (ki  god, 
koji  god  ,quieunque'),  u  Voltiijijinu  (ki  god,  ki 
godar  ,cliiunque,  c|ualunque'  ,w6r  immer' ;  koji 
god  ,ehiuni|ue,  qualunque'  ,welclier'  ecc),  u  Stu- 
licevu (ki  godi  ,quilibet'),  u  Vukovu  (kojigod  i 
kojigod  ,wer  immer'  ,quicumqu6,  quisquis';  koji- 
goder,  kojigodir,  kojigoder,  vide  kojigod  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Dubrovniku).  U  kojem[> 
gode  sude  nigde  inbde  da  se  ne  prju,  da  grede 
predb  krajevLstvo  mi.  Mon.  serb.  16.  (1222 — 1228). 
TJ  ko  godi  bi  vrime  liims  ratb  ne  branila,  vazda 
da  S6  ima  tako  davati.  290.  (1419).  Ako  Ii  bi 
nasega  plemenitoga  gospodiua  svete  krune  ugarske 


2.  KOJI  GOP 


106 


a  ili  guspodina  turskoga  a  ili  zamorbskoga  a  Hi 
bosanskoga  a  ili  kojoga  godije  gospodina  segaj 
svijeta . . .  373.  (1433).  Da  ki  godi  ga  (pcpeo) 
svrhu  sebe  prospe  .  .  .  telosuo  zdrafje  i  dusefno 
spasenje  da  prima.  Bernardin  22.  Zdraf  budiSe 
od  ko  godi  nomo6i  noinoiaii  bise.  32.  joanii.  5,  1. 
(iovoru  tebi,  da  ki  godi  so  vaspet  ne  prirodi 
vodom  i  duhom  sfotim,  iie  more  ulisti  u  kra- 
[efstvo  nebesko.  152.  paul.  gal.  3,  3.  Ki  svido- 
6astvo  izvede  od  ri6i  BoKje  i  svidocastvo  od  Isu- 
krsta,  ka  godi  vidil  jest.  Bernardin  161.  apoc. 
1,  2.  Zdrav  budiJoSo  od  koje  godjer  nemodi  ne- 
mo6an  bjeSe.  N.  Kai'iina  134.  joann.  5,  4.  Da 
koje  godijer  od  ref  euoga  stvorenja  ne  hvali  Boga 
glasom,  nistarnemaiie  hvale  ga  djelima.  M. 
Orbin  13.  Ki  godar  protiva  Aegovomu  supro- 
tivil  bi  nauku  ne  katolik  nego  heretik  nazovo  so. 
F.  Glavini6,  cvit.  136i.  Da,  ki  goda  dobude, 
k  onoj  veri  i  ona  lioAo  so  pridruziti.  loO'i.  Isusa 
■vapije  koji  godar  pada.  P.  Vitezovic,  odil.  24. 
Neka  ii  komu  godir  mistu  budu  uzeXene,  otidu 
od  onoga  mista  poglavice  tmina.  L.  Terzic  20G. 
Da  gdi  godi  od  ovoga  stvorenja  vina  i  koji  godi 
gabude  okusiti,  bozanstveno  milosti  tvoje  obiljem 
da  se  napuni.  210.  Daklo  ki  god  dobra  stvara 
odabran  6e  biti  zgara.  J.  Kavanin  161'.  Zapo- 
vijeda  Yjera  svaka,  svaka  rao/.e,  ka  god  zeli.  'dB&>. 
Sto  koji  god  obsluXe,  oni  samo  pocnu  govoriti... 
F.  Lastrid,  test.  17a.  Koji  godi  tlafii  Isusa,  od 
Boga  nije.  ned.  3.  Koja  godir  su  pisana,  za 
nas  nauk  pisana  jesu.  131.  Tako  ocu,  da  i  vi, 
koji  godi  ste  ufienioi  moji  i  naslednioi,  cinite. 
297.  Taka  dila  sva  bijahu,  koja  godir  on  cit'iase. 
P.  Kne2eyi6,  ziv.  30.  Koji  bi  godi  u  Rim  doSao. 
A.  KaniXli6,  kam.  248.  Koji  se  godi  (yrijesi) 
ufiiniti  mogu.  utoc.  218.  U  koji  godijer  bo  dan 
budes  blagovati ...  J.  Matovid  26.  Koja  godijer 
ucinili  jesu  u  zivotu  ...  71.  Koju  godir  ca§u 
dodavase  .  .  .  Nar.  pjes.  juk.  187.  Pa  im  pasa 
oStre  rijeoi  krifii :  ,Koji  godir  natrag  vrne  glavu . . .' 
Osvetn.  3,  133.  —  U  ovom  priinjeru  nema  rela- 
tivnoga  znacena  nego  znaci  uopte  sto  i  svaki: 
Tume  drivene  na  nib  (ehfantih)  ucini  i  na  kom 
godi  tirrnu  dvadeset  }udi  na  boj  odpx-avi.  Aleks. 
jag.  star.  3,  292.  —  U  ovom  primjeru  kao  da  je 
interogativno':  Ma  povejte  mi,  ki  god  je.  Nar. 
prip.  mikul.  16.  —  Nalazi  se  do  xviii  vijeka  pi- 
sano  i  koji  mu  god  u  znacenu  koji  mu  drago, 
gdje  se  vidi  da  god  drzi  svoje  staro  znacene  (vidi 
1.  god,  b).  —  izmedu  rjeenika  u  Belinu  (koji  mu 
god,  ki  mu  god  ,qualunque,  cliiim<jue,  ciascuno' 
,quicumquo'  .599'),  u  Voltigijinu  (koji  mu  god 
uz  koji  mu  drago),  u  StuHcevu  (koji  mu  god, 
koji  mu  godijer  ,cujusmodicumqu6'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara).  Ter  da  bi  na  svijetu 
ki  mu  god  covjek  bil  .  .  .  N.  Dimitrovic  90. 
Node  iko  smjeti  potvTditi  od  koje  mu  god  stvari 
za  istinito.  J.  Matovi6  132.  Svjetovni  pisaoci 
zlamenuju  koju  mu  god  vrstu  pomasti.  180. 
Koje  se  mogu  na  koji  mu  god  nacin  pristojati 
pri6e56enu.  288.  —  gdjegdje  uz  god  ima  i  drago. 
Koje  ti  godir  drago  zlo.  P.  Posilovic,  nasi.  106*. 
Izniti  koje  mu  godi  drago  istomaoene.  A.  Ka- 
nizlii,  kam.  710.  Koji  mu  god  drago  ispovidnik. 
M.  Dobretid  144.  —  U  Stulicemt  rjecniku  ima  t 
kojigodjubo  i  kojimugojubo  (sic)  s  istijem  zna- 
ienem  (v.  koji  ho6es  i  koji  se  ho6e)  s  dodatkom 
da  je  iizeto  iz  brevijara. 

KOJI  MU  DEAGO,  pron.  quiUbet;  znaci  od 
prilike  sto  i  svaki,  ali  se  ja6e  istice  da  je  jedno 
kao  i  drugn  (kod  toga  se  maze  pokazati  i  neko 
prezirane  kao  n.  p.  da  nije  jedno  za  §to  ho(e 
nego  drugo,  ali  se  to  ne  poznaje  po  primjerima). 
—  Od  XVII  vijeka  (koji  ti  drago  od  xvi),  a  iz- 


medu rjeinika  u  Belinu  (,qual3ivoglia-  ,i|Uilibof 
599ii'),  a  Voltigijinu  (.qualsivog-lia,  qualumiuo, 
chiccliossia'  ,irgend  einer,  es  mag  sein  wer  will'), 
M  StuHcevu  (v.  ko  godijer),  u  Vukovu  (,wer 
immer'  ,quisqui8').  Koji  mu  diugo,  budi  muz, 
budi  ?,ena.  S.  Matijevic  16.  IT  vrtlu  s.  crkvo  i 
koje  mu  drago  duse  ...  F.  Lastri6,  test.  2.52». 
Koga  mu  drago  otajstva  koje  to  poznarie  imati 
more  .  .  .  277'>.  Tko  godi  o6e  imati  milost  i 
isprositi  kod  liega  koju  mu  drago .  .  .  ned.  265. 
Od  koga  mu  drago  plemena.  A.  Kauizlic,  kam. 
5.  Od  koga  mu  drago  suda  slobodno  je  epis- 
kopom  pozvati  se  na  sud  pape  rimsknga.  25. 
Ovi  dakle  nepridobitnik  Tatarin  feestnkrat  zazi- 
vaSo  na  mejdan  koga  mu  drago  od  vojske  carevo. 
And.  Ka5i6,  razg.  90.  Od  koga  mu  drago  djelo- 
vai'ia  i  drzanstva.  J.  Matovid  320.  Hristjani 
koga  mu  drago  bitja.  I.  M.  Mattoi  8.  Dila,  na 
koji  mu  drago  nacin  uciiiena.  I.  J.  P.  Lu6ic, 
nar.  5.  Jer  kad  cigli  od  liiha  poliSi,  gdje  mu 
da  mu  od  koga  mu  drago.  Osvetn.  3,  35.  — 
drago  moze  biti  odije]eno  od  koji  mu.  Focio  je 
bio  vist  pritvoriti  se  u  svaku  koju  mu  bi  drago 
priliku.  A.  KaniXlic,  kam.  47.  Oni  (grih)  od  ne- 
pravedna  steceiia  i  kriva  priuzetja  po  koji  mu 
nacin  drago  ucineno(I)  ne  more  se  pomrsiti  ne 
povrativsi  istom  cije  je.  J.  Bancvac,  razg.  .33. 
—  Mjeste  mu  ima  gdjegdje  ti  ili  mi  prema  smislu. 
Nego  me  neboga  po  ki  ti  drago  put  oda  zla  ovoga 
ucini  pocinut.  N.  Naleskovic  2,  102.  Budi  za 
koji  ti  drago  uzrok.  S.  Matijevic  18.  Obecavam 
podnijeti  koju  ti  drago  muku.  P.  Posilovic,  nasi. 
195'>.  —  Ako  uzpitam  koga  mi  drago.  A.  Ka- 
nizlic,  uzr.  230.  —  Ujednom  primjeru  xvni  vijeka 
ima  i  koji  mu  hoces  s  istijem  znaSeiiem:  Svak, 
budi  koje  mu  hoces  ruke  i  vrste.   I.  M.  Mattel  7. 

1.  KOJIN,  adj.  koji  pripada  Koju  ili  Koji.  — 
Kod  mjcsnijeh  imena  u  Srbiji  u  nase  doba.  <i) 
u  okrugu  smederevskom.  Kojiua  jaruga.  Niva  u 
Kojinoj  Jarugi.  Sr.  nov.  1874.  363.  —  h)  u  okriigu 
valevskom.     Kojino  po)e.  Sr.  nov.  1875.  745. 

2.  KOJIN,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasega  vrc- 
mena.     Kojinb.    S.  Novakovic,  pom.  70. 

KOJIN  A,  /.  ime  zensko.  —  Prije  nasega  vrc- 
mena.    S.  Novakovic,  pom.  70. 

KOJINO,  pron.  znaci  sto  i  relativna  zamjenica 
koji;  no  sto  se  dodaje  oblicima  ove  zamjenice  kao 
da  jace  istice  relativno  znacene,  uprav  je  skra- 
ceno  ono  (vidi  i  on  i  no),  a  poznaje  se  i  po  tome 
sto  se  u  starijim  knigama  mj.  no  nalazi  i  to  (do 
xvi  vijeka),  n.  p. :  Onizi  jemci  koji  to  su  po  tomu 
clovoku.  Zak.  dus.  pam.  saf.  39.  Zaloge  koje  to 
3u  stale  u  nasoj  komori,  koje  to  smo  bill  uzeli 
od  Naleska  Jurbsioa.  Spom.  sr.  1,  18.  (1399). 
Polacu  u  Dubrovbniku,  koja  to  je  polaca  prbvo 
bila  nasega  vlastelina.  Mon.  serb.  240.  (1399). 
Dio  od  zemajb  koji  to  je  bilb  Dubrovnikb  da- 
rbvao  Eadicu.  258.  (1405).  Zem|u  u  nase  Pre- 
morbje  koji  to  je  prbvo  bio  dio  zemajb  kraja 
Ostoje.  261.(1405).  Polacu  koja  toje  prbvo  bila 
vlastelb  naSehb.  297.  (1420).  Sluge  kojim  to  je 
pridao  Badosava  Siverinca.  Nar.  pjes.  u  P.  Hek- 
torovic  22.  —  Kojino  se  jav{a  od  xiv  vijeka,  a 
izmedu  rjeenika  u  Vukovu:  k6jino,  vide  koji  (cf. 
no) ;  Danicic  u  rjecniku  kod  kyj  pi.se :  relativno 
mo2e  uzeti  k  sebi  zamjeniou  ,ono',  to  mu  biva 
jace  pokazivane  a  zamjenici  otpada  prvi  glas,  cf. 
onb.  —  Ouzi  kojino  ga  dajetb.  Zak.  dus.  pam. 
saf.  76.  O  carinahb  kojeno  su  sbgi  postale.  Mon. 
serb.  168.  (1360).  Od  tvoga  muza  kino  tebe  kon 
mene  mladoga  ostavi  brez  sebe.  H.  Lucie  196. 
Al'  od  ust  kano  med  iz  sebe  proliju.  206.  On 
kamen   zestoki,   o   kino    srdito   more   se  razbija. 


KOJTNO 


tR7 


1.  KOKA 


237.  Pored  s  ostalimi  kihuo  milo  zove  teioacd 
vernimi.  P.  Hektorovio  59.  Nu  ih,  vjoruj,  dili 
veselo  on  timi,  kihiio  svit  uovili  nevojam  svo- 
jimi.  D.  Ranina  131a.  Narod,  koj'no  u  hra- 
branstvu  sta  svojih  ruka  hrabrenifiki.  J.  Kavanin 
2411'.  Bartiio  koj'no  vjest  skup  vojstva  vodi  na 
Turcina.  310''.  Blago  onom'  koj'no  gosti.  402*. 
Euo  oni  su  koj'no  placu.  444*.  Oni  mu  (Isii- 
krstu)  otvorise  prsi,  kino  u  srdcu  legu  nenavi- 
dosti.  J.  Banovao,  razg.  149.  More  im  se  reci 
da  viruju  da  6o  umriti,  a  ne  onim  kojino  s  usfcimi 
govore  a  s  dili  se  ukazuju.  kolik  da  ce  uvik 
-svoje  zlooe  u/.ivati.  pripov.  9.  Onda  ce  se  oci- 
tovat  oni  vasi  sramni  grisi  kojeno  tako  pofcajno 
drzaste.  24.  Iskade  osvetu  od  Boga  one  sirote 
kojeno  si  razcvilio.  25.  Sveti  Bonaventura,  ko- 
jino je  vazda  bio  na  sluzbu  ove  nase  pastirice, 
ovako  imade  reci .  .  .  132.  Duse  knjeno  te  jube. 
prisv.  obit.  63.  Jakost  ti  u  Jozipu,  u  Suzani  i  u 
drugi,  kojino  napastovani  nzdrzase  se  da  ne  padu. 
.r.  Filipovii  1,  174b.  Govoreei  od  triju  kriposti 
bogoslovnije  brez  kojino  se  nitko  saraniji  ne 
more.  F.  Lastrid,  od'  .50.  Ne  ktje  on  nikoje  slave 
ni  fale,  nego  ju  dade  Isusu  komuno  se  pristoji. 
161.  Oni  u  kogano  ime  doode.  test.  ad.  19*.  Po- 
grditi  ouoga  komuno  samu  postene  i  slava  vicna 
pristoji  se.  ned.  209.  Doveo  si  Mariju  kojano 
je  uasa  izgib.  M.  Zoricic,  zrc.  92.  Oblast  Bozju 
brez  kojeno  nije  lika.  V.  Dosen  5b.  Zvale  s  ko- 
j'imno  ga  lazci  ?.vale.  36b.  j^a  livadi  o  kojojno 
smrt  ne  radi.  50*.  Jamu  od  propasti  kojojno  je 
dno  izbilo.  60*.  One  case,  one  zdile,  kojeno  su 
pune  bile.  149*.  I  causa  i  svi  svata  iz  kojino 
slava  siva,  sto  ni  kucin  rep  pokriva.  162*.  Kad 
ne  mare  oni  za  to,  Bog  kojeno  obra  na  to.  224b. 
K  onim  se  va}a  da  uticemo,  kojino  su  moguci 
kod  Boga.  L.  Vladmii-oviA  68.  Imamo  razumiti 
da  ovi  isti  Isus,  u  koga  virujemo,  kojino  je  drugi 
kip  prisvetoga  trojstva,  jediiii  sin  Bozji,  jest  hotio 
narav  covicansku  na  sebe  uzeti.  B.  Leakovie, 
nauk.  46.  Ni  ostalu  muku  tvo.ju  kojuno  si  ti 
mucio.  Nar.  pjss.  vuk.  1,  95.  L'jepom  Fatom, 
Atlagica  zlatom,  kojano  je  u  kavezu  rasla.  1,  252. 
Vec  on  jubi  Omerovo  zlato  kojeno  je  u  kavezu 
raslo.  1,  281.  Kojano  je  dugokosa  mlada,  ona 
rusu  kosu  kunijase.  1,  338.  .Tel'  izdro  zlafjenu 
maramu  kojuno  sam  tri  godine  vezla?  1,  370. 
Nije  1'  majka  rodila  junaka  kojini>  ce  vodu  pre- 
plovitiV  1,  601.  Ja  devojkii,  ja  nevjestu  mladu 
kojano  je  skoro  dovedena.  2,  461.  Na  kojoj  su 
tolse  pozlaiene  kojeno  su  pot  stotin  dukata.  3,  201. 
T  da6u  joj  dvanaest  prstena  koj'ono  sam  od  majke 
dobio.  3,  498.  Kijavitn,  moje  mjesto  svoto,  ko- 
jeno si  od  Boga  zaceto.  Nar.  pjos.  hero.  vuk. 
319. 

KOJINOVI('.!I,  m.  pi.  imi:  zasiukii  a  Srhiji.  u 
okrmjii  uziikom.    K.  Jovanovic  153. 

1.  KOJITI,  kojim,  imp/,  gojiti.  —  U  nase 
rrijeme  u  Topolovcu  (P.  Brantneri,  i  u  luirodnoj 
pjcsmi  ugarakijeh  Hrvata.  Kak  si  me  hranila, 
kak  si  me  kojila  .  .  .    Jacke.  134. 

2.  KOJITI,  k6jim,  impf.  ('^)  konop  od  mreze  u 
kolo  saviti.  Dubasnica  na  Krku.    I.  Milfietio. 

KOJIZDE,  pron.  znaci  Hu  i  2.  koji  god  ill 
bole  svaki.  —  Ohlicima  zamjcnice  knji  dodajc  se 
enklitika  zde  koja  moze  hiti  istotja  postana  sto  i 
ze;  Miklosii  (vergl.  gramm.  4,  120)  isporediijc  lot. 
dem  ti  idem.  —  MJeste  zde  nalazi  se  i  Mo  (koji- 
zdo).  —  Saino  II  knigama  pisanima  crknenijem 
jezikom,  a  izmedii  rjeinika  it,  Daniciceoii  (kyjzde 
i  kyjzdo  ,quisque').  Za  kojimbzde  ulijanikomb 
po  dbva  cloveka.  Mon.  sorb.  6.  (1198—1199).  — 
Jepiskopi   osvesfcase   i   kojegozdo   kojizdo   straue 


u6ite)e  postav|ase.  Domentijanb  140.  Mnogb  zo 
narodb  ott  Jerusalima  i  o(tb)  kojegoXdo  otbCbstvija 
molitvi  radi  pri§bdbse...  Starine.  18,  196.  Koje- 
gozdo po  stepeni  svojemb.  Okdz.  pam.  §af.  60. 
KO.TN,  vidi  ko6.  —  Oblik  je  kajkavski,  ali  se 
nalazi  u  jednoga  pisca  cakavca  iz  Istre  xvii 
vijeka  (samo  ii  nom.  sing.).  Nemojte  biti  kako 
kojn  i  mazga.  P.  Glavinic,  cvit.  18*.  Eeceni 
kojn  zeni  ne  da  usesti  na  se.  153b  fprije  i  poslije 
toga  na  istoj  strani  kona).  tako  se  u  istoga  pisca 
nalazi  i  kojnski  mj.  konski.  A  Ipolita  k  repom 
6ini  privezati  kojnskim.  276*.  Cilicij,  t.  j.  suknu 
jednu  od  struu  kojnskih  spletenu.  280b.  —  V 
drugoga  pisca  cakavca  (Splecanina)  ima  kojnu 
ali  samo  radi  slika  s  bojnu,  kako  i  ii  drugom 
stihii  ima  jezdi  (mj.  jezdi)  radi  slika  sa  drezdi. 
Vidim  cara,  gdi  na  kojnu  u  srjed  srca  ptenoa 
jezdi  i  sulicu  svoju  bojnu  u  naj  }u6u  zmiju  drezdi. 
J.  Kavanin  291b.  sto  u  istoga  pisca  ima  i  koj- 
nika,  to  je  nepouzdano,  jer  je  uopee  nevafalo  iz- 
danc:  Nemu  sina  malahnoga  stvori  vojvodu  od 
kojnika.    105*. 

KOJN-,  vidi  kojn. 

KOJO,  m.  hyp.  Kostadin.  —  isporedi  Koja.  — 
Akc.  se  mijena  ii  voc.  Kojo.  —  Od  xiv  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  a  Vukovu  (hyp.  v.  Kosta  .s'  do- 
datkom  da  je  po  juznom  govoru).  Kojo  knezb. 
G-lasnik.  24,  270.  (1388). 

KOJOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Koju).  —  U 
iia.^e  vrijeme.  Mladin  Kojovic.  Eat.  97.  Milon- 
tijo  Kojovi6.    107. 

KOJSINA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  sa- 
rajevskom.    Statist,  bosn.  16. 

KOJSOSIC,  m.  vidi  ii  Daniiicevu  rjeiniku : 
Kojsosicb,  meda  je  konuska  isla  ,otb  aeligtb  Koj- 
kosicihb'.  IVKon.  serb).  264.  (1389— 1405).  bojim 
se,  nece  biti  dobro  prepisano. 

KOJUSAN,  k6jusna,  adj.  dem.  kolik.  —  vidi 
koliSan  i  isporedi  maju§an.  —  (/  nase  vrijeme  u 
Lici.  ,Kojusno  mi  odreza  kruva'.  ,Vide,  kojuSna 
0  oua  cura'.    .1.  Bogdauovic. 

KOK,  m,.  Melia  azodarach  L.,  neka  hi^hi  sto 
iitm  II  I'nrii  oblastu  i  vrlo  tvrdw  koscicu,  te  se  mm 
iii:ii  kriiliji'si  i  brojaniee.  —  3Ioze  biti  da  po- 
stnji'  oil  hil.  coccola,  Hi  hole  od  grikoga  xiixxo^. 
—  If  nase  urijeme  u  Dubroimikii.  Kok,  Melia 
azedarach  h.  (Vodopid).  B.  Sulek,  im.  149.  — 
Ne  znam,  jeli  ovo  isto:  Ribiia  trava  kaze  se  u 
Srbiji,  belutak  u  Sremu,  a  kok  u  Dalmaciji  ,Coc- 
cole  di  Levante'.  D.  Popovic,  poznav.  robe.  326. 
1.  K<JKA,  /.  hyp.  kokos.  —  Akc.  se  mijena  u 
voc.  koko,  koke.  —  Po  juznijem  je  krajevima 
Hom.  sing,  kfike,  a  voc.  sing,  koke,  vidi:  Is,  o 
koke,  kokorajko!  ne  kokodi,  ne  klopoci.  Nar. 
pjos.  vuk.  1,  194.  A  ti,  koke,  jaja  nosi.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  286.  Upita  lisioa  koko§:  ,Duse 
ti,  koke  moja  lijepa  i  dobra!'  Nar.  prip.  vr6. 
186.  vidi  i  b).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmectu  rjei- 
nika u  Viikoini  (hyp.  v.  kokos).  a)  u  pravom 
smislii,  ali  ne  samo  o  malenoj  kokoH,  nego  se 
kiize  iesto  ii  vokativu  kao  od  mila,  pa  i  u  sali 
i  u  nekoj  ironiji  (cesto  u  poslovicama).  Navrani 
se  lija  s  lisiciiim,  te  pojede  koku  s  pilicima. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  503.  Dok  ja  koke  ponameStam. 
1,  511.  Ispeoi  mi  sarku  koku  koja  ne  nosi.  1,  512. 
Dodo  koka,  uk)unu  ga.  1,  527.  Hod'  me  sluHt, 
dati  cu  ti  koke  moje.  Nar.  pjes.  istr.  2,  39.  Vidi 
moja  oka  do  se  pece  koka.  Nar.  posl.  vuk.  34. 
Do6'  ce  koka  na  sjedalo.  69.  I  pijaua  koka  zna 
sto  je  jastrijeb.  104.  I  corava  koka  nade  zrno. 
106.  Kakoce  kao  koka  na  sjedalu.  127.  Neka 
je    koka   sarena,    pa   makar    i   ne   snijela  jajeta. 


1.   KOKA 


KOKICA 


(Reku  dokoji,  uaj  viSe  u  §ali,  o  dovojkama,  kad 
se  govori  o  iienidbi,  t.  j.  nokii  je  lijopa,  a  u 
ostaloin  makar  kakva  bila).  200.  Pusti  koku  na 
policu,  ona  ce  i  na  stolicu.  266.  Svaka  je  koka 
na  svom  sjedalu  pijotao.  276.  Tela  vele,  koka 
iiialo,  jagi'ie  zao,  te  zetu  jajo  na  tovu.  313.  Ce- 
t'ri  koko  peruSavke.  V.  Vu6ovi6,  igro.  38.  Svo 
peceno  koko.  M.  P.  SapSanin  1,  67.  —  h)  u  pre- 
iii'si'iiom  smishi,  kaee  te  od  mila  (gdjeydje  i  u 
iruiiiji)  zensTcom  djetetu  Hi  mladom  zenskum  ce- 
{adctii.  u  DubruviiikK.  ,§to  ti  J6,  koke  moja?' 
P.  Budmaui.  —  »■)  u  pisam  kao  ime  cijelome 
ri'dii  u  koji  pripadaju  kokoU  i  druge  sliine  ptice. 
Koke  (red)  ,gallina6'.  J.  Pan6i6,  zoolog.  205.  — 
tl)  u  prenesenom  smislu,  ime  kobili?  F.  Kurolac, 
dom.  ziv.  60. 

2.  k6kA,  /.  dem.  2.  kokoska  (klupko).  Koka, 
kokoSka,  Xene  smotaju  kouopjanu  produ  u  koke, 
pa  je  5up|a,  i  kad  istu  opat  na  mobovilo  premo- 
tavaju,  iz  nutra  uzmu  kiaj,  pa  se  lako  mota  i  ne 
pomrsi  se,  kao  kad  se  s  kluvka  mota. 

3.  KOKA,  /.  Jensko  ime,  mjesto  Soka.  u  Lioi. 
V.  Arsenijevic.  —  Bice  ista  rijec  ito  i  1.  koka, 
isporedi  1.  koka,  6^. 

4.  KOKA,  /.  u  Vukovu  rjccniku:  ,der  weibliohe 
schamtheil  bei  kleinen  kiudorn  (wie  boi  den  inann- 
lichen'  kitica  ,oder'  rosa)'  ,muliebria  infantis'.  — 
Bice  dritgi  oblik  od  1.  koka,  isporedi  1.  kokot,  b. 

5.  KOKA,  /.  kokos  ito  kakoie  (kvocka?).  —  U 
na^e  vrijeme  u  Istri.  Koka  ,gallina  glocions'. 
D.  Nemanii,  cak.-kroat.  stud,  ifrtg.  19. 

fi.  KOKA,  /.  hyj).  kokoika  (jezgra  u  oraha). 
—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Koka  ,nucleus'.  T>. 
Nemani6,  6ak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 

KOKAC,  interj.  u  nase  vrijeme  u  Lici.  Malom 
djetetu  kad  pane,  doviknu  sajivo  ,kokac'.  ouda 
ne  place,  van  se  nasmije.    J.  Bogdanovic. 

KOKAC,  m.  Kuruz  koji  is  dobro  u  vatri  u 
kokioe  t.  j.  u  jaglice  pucati.  Pop  Zivojin  iz  Srbijo. 

KOKACEV,  adj.  koji  pripada  kokaeu.  Pop 
;?jivojin  iz  Srbije. 

KOKALNIOA,  /.  kvo6ka('0.  —  U  jednom  pri- 
mjeru  cakavakom  xvi  vijeka.  Isus  Hrist  z  ovu 
lipu  razumnu  priliku  od  kokalnice  svoju  jubav 
ku  on  ima  suprot  vsim  }udem  .  .  .  Postila.  2,  x4b. 

KOKALO,  m.  ime  musko  nacineno  u  soli  od 
interogativne  zamjenice  ko,  kojom  .se  odgovara  na 
pitane  sto  pocine  rjeiju  ko,  da  je  onaj  za  kojega 
se  pita  sam  onaj  koji  pita.  —  isporedi  koksa.  — 
V  Vukovu  rjeiniku:  ,der  ko  sagt'  ,qui  protulit 
ko'  [cf.  koksa]  s  primjerom:  A.  Ko  je  to  rekao? 
B.  Kokalo  (,du  selbst').  —  U  Dubrovniku  sam 
cuo  kazatt  Kokalo  s  D61a,,  ali  ne  u  onakom  smislu, 
nego  kad  dijete  pita:  ,Ko  ...?',  a  nece  se  da  mu 
se  odgovori,  Hi  jer  ne  treba  da  ono  zna,  Hi  jer 
dosaduje  pitanima.    P.  Budmani. 

KOKALOV,  adj.  jirezhne.  —  U  naie  vrijeme. 
D.  Avramovi6  249. 

1.  KOKAN,  TO.  ime  musko,  ali  jamacno  izmi- 
sjeno  (po  svoj  prilici  nacineno  od  kokot),  sto  se 
cuje  samo  u  narodnijem  Safivijem  pripovijetkama 
i  pjesmama.  —  U  nah  vrijeme  (a  moze  biti  i  od 
proiloga  vijeka,  vidi  naj  zadni  primjer) ;  izmcdu 
rjeinika  u  Vukovu:  1  (ali  nema  broja  2).  pjeva 
se  i  pripovijeda  kako  se  nekakav  Kokan  fielebija 
pogodio :  U  zle  dauo,  u  godine  gladne,  za  tri 
gro§a  i  caksire  sukna,  da  on  dvori  sedam  gazda- 
rica  i  da  cuva  hi|adu  ovaca  (dovde  su  stihovi  iz 
narodne  pjesme) ;  kako  jo  gazdarica  Mara  kupila 
kolo  da  bi  domamila  Kokana  od  ovaoa;  kako  je 
Kokan  doSao,   kakav  je   bio   i  kako  je   u   kolu 


igrao,  ltd.  I  od  toga  jo  ostala  ova  posloviia: 
Neraa  kola  boz  Kokana.  i  u  Nar.  posl.  vuk.  20:i 
gotovo  se  isto  pripovijeda,  a  .ilicno  u  doije  pri- 
povijelki-  u  Nai\  prip.  vrfi.  32—33.  vidi  i  kod  fia- 
labrcuuti.  —  Ima  i  u  jcdnoga  pisca  xvui  vijeka, 
ali  je  naUampano  kokan  (s  malijcm  slovom). 
8  toga  Ho  se  ne  zna  znaiene  ove  rijeii,  a  i  onako 
je  neva^alo  izdanc,  moze  se  proiitali  Kokan  kao 
ime  muiko  i  pomisliti  da  je  vec  onda  hilo  })<>■ 
znato  po  pripovijetkama.  Njogda  Kokan  od 
ovaca  bio  sloiio  dosti  vredno  svoj  mao  snopic 
od  drvaca,  Demokrit  ga  srjeti  i  vreduo  na  nauke 
ga  hti  udignut.    .1.  Kavaiiin  354*. 

2.  KOKAN,  TO.  Sajiv  i  tepav  naziv  pijevcu  (ko- 
kotu).  I  zona  tepajuci  svome  iSojku  roce:  ,Ko- 
kane  moj!'  —  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  ,i.  Bogda- 
novid. 

KOKANOVIC,  TO.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Trpko  Kokanovid  iz  Uzica.  Protok.  pr.  Nenado- 
vioa.  1-58. 

KOKANOVICI,  TO.  pi.  ime  zaseoku  u  Bosni  a 
okrugU  Bone  Tuzle.    Statist,  bosn.  97. 

KOKAN,  m.  ime  sehi  u  Ilrvatskoj  u  zupaniji 
modrusko-rijeckoj.    Razdijej.  48. 

KOKANE,  n.  djelo  kojijem  se  koka.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku. 

KOKANICA,  /.  ime  po}ii  u  fyrbiji  u  okniga 
uzickom.    T^.  Stojanovic. 

KOKARA,  /.  ,Ajde  gore  u  sikaru,  pa  kakvo- 
god  kokare  donesi  na  vatru'.  —  U  nasn  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KOKARDA,  /.  franc,  cocarde,  tal.  coccarda, 
nem.  cocarde,  (politicki)  znak  od  tkana  Hi  od 
lima  sa  razlicnijem  hojama  .Ho  nose  vojnici  a  i 
iinovniei  na  kapi  Hi  drugdje  (n.  p.  na  prsima). 

—  U  pisaca  nasega  vremena.  Urednici  austri- 
janski  imadu,  dokle  god  su  u  sluKbi  u  knezevin! 
uz  kokardu  austrijansku  nositi  i  lihtensteinsku. 
Zbornik  zak.  1864.  219.  i  a  Sulekovu  rjecniku: 
jOooarde'. 

KOKATANE,  n.  djelo  kojijem  se  kokaee.  ,7. 
Bogdanovii. 

KOKATATI,  kokacem  (sic,  vidi  prvi  primjer, 
isporedi  i  guritati),  impf.  vidi  kakotati  i  kokoda- 
kati.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Pijevac  kokaee, 
a  koke  liegovo  kokatane  i  ne  obadiraju'.  Reku  i 
2enama,  kada  ih  hoce  da  ucutkajn:  ,Cu(ti)te !  sta 
ste  stale  tu  kukatati?'    J.  Bogdanovic. 

KOKATI,  kokam,  impf.  prziti  (n.  p.  kukuruze). 

—  Ake.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  sing. 
kdkaju,  u  aor.  k6kah,  u  ger.  praes.  k6kajuci,  u 
ger.  praet.  k6kavsi,  u  part,  praet.  act.  k6kao;  u 
ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1 
sing.  —  Nejasna  postana;  MikloHc  isporeduje 
ces.  kokucka  ,kern',  mag.  kokiny  ,scbl6he',  ku- 
kojcza  ,sandbeere',  grc.  xoxxo^.  —  //  Vukovu  rjei- 
niku: n.  p.  kukuruze  ,braten  (den  kukuruz)'  ,tor- 
reo'.  cf.  kokioa. 

KOKCI6,  TO.  ima  samo  gen.  pi.  u  narodnoj  za- 
goneci  nasega  vremena:  Puna  tepsija  zlatnih  kok- 
cica  (odgonetfaj :  nebo  sa  zvjezdama).  ali  ima  i 
varijanta  kostica  i  koscica.  Nar.  zag.  uov.  57, 
te  s  toga  nije  pouzdana  rijei. 

KOKE,  adv.  vidi  kokoske.  —  U  tiaSe  vrijeme 
u  Lici.  ,Padose  koke,  pa  se  ne  zna  koji  je  ja6i'. 
J.  Bogdanovic. 

KOKE^AN,  TO.  nekakva  riha.  J.  Panci6,  ribe.  8. 

KOKIOA,  /.  dem.  koka  (kokos),  ali  moze  imati 
i  druga  znaiena  (u  prenesenom  smislu).  —  U 
naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu. 


IvOKICA,  a. 


KOKORA.TKA 


a.  II  jiraoinn  sndda.  --  U  Viikovit  rjrciiikii: 
dem.   V.  kolca. 

b.  Tetrao   boiiasia  Jj.,    iit'ka    jitiiu,   Irxtai'ka. 

—  U  ViikoDii  rjecHika:  ,iias  liasolhuhu'  , Tetrao 
hiiiiasia  fL.;  vido  [ostarkal.  — Pancic  uvako  zove 
driiijii  vrstii  tetrijrha  (Tetrao  totrix  L.).  J.  Pan- 
('■ic,  ptice  11  srb.  57.  cidi  i:  Marinkovic,  Diisl, 
Arseuijevic,  Pecic  i  dr.  prozvali  su  ovu  pticu 
(.Tetrao  tetrix')  ,kok>ca',  sto  je  vooma  nezgodno, 
jer  ga  Vuk  ima  za  .Tetrao  bonasia',  a  tako  i 
jesto.    S.  Bru.sina,  ptice  hrv.-srp.  nastavak.  I3i5». 

<•.  Melolontha  vulgaris  L.,  vidi  gundoj.  — 
U  Viikovu  rji'cnikit:  ,der  maikafer'  ,Scarabaeus 
meloluiitha'  s  dodatkom  da  .<tc  (jovori  «  Fricskoj 
Guri. 

(1.  iiekdkra  bifka.  Kokica  (kokosica),  rus.  no 
KouiHHU'i,,  KVKyiiiu-ii  (Orchis),  Ophrys  Bert^'doiiii 
Moretti  (Visiani,  Lambll,  v.  kokosica.  B.  Sulek, 
im.  149. 

c.  inprzeno  kiikuriisni)  zrnu.  —  isporedi  ko- 
kati.  —  U  Vukomi  rjucniku:  ,gero.>>tete  kukuruz- 
korner'  ,ffrana  zoan  mais  tosta'  |cf.  ja;?la].  — 
I\loze  biti  dii  iic  postnjc  ud  kokos  (vidi  2.  ko- 
knska). 

r.  «  Viikoou  rjecnikit  (ii  trecem  isdiiiiii) :  kad 
so  i/  hile  istreso  ujediio  diivati  kojijos  gori.  ovu 
kokieu  mecu  diivangije  vrlo  rado  na  lulu  kad  se 
uapuui  na  novo,  vidi  i:  1  pripali  jo  (lulu)  ko- 
kicom.  L.  K.  Lazarevic,  on  zna  sve.  -57.  —  Ooo 
znaienc  muie  biti  srudno  sa  znaretirm  pod  o. 

KOKU!I,  m.  2>i-  iwe  zaseoku  ii  lUiaiii  n  iikrui/ii 
travnickom.    Statist,  bosn.  (i.i. 

K<.)KIN,  iidj.  koji  pripada  kiiki.  —  U  nase 
rrijcme,  a  izmedu  rjecnika  n  Vtikovii  (,der  lienno' 
.gallinae').  Odgovara  kusi  pet'o:  ,Kakav  ou  vara 
arae  dati?  Nit'  sam  orac,  nit'  sam  kopac,  vec 
sam  kokin  tancovoda'.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  oil. 

KOKINAC,  Kokinca,  lu.  imr  dojema  seiima  u 
llrrntfikiij  u  zupiuiiji  narazdiiinkiij.  Kazdijel.  106. 

ICOICIN  BKOJJ,  m.  iiijci<to  it  Srbiji  na  rjecici 
Uvea  u  okriiijii  uzickum.  M.  D.  Milicovic,  srb. 
.'i79. 

KOKINICA,/.  iine  mjesta  u  Modanini.  I).  Hire. 

ivOKIEEVO,  n.  ime  xelu  ii  Hrva,tskiij  u  zujia- 
iiiji  modriisko-rijeckoj.    Razdijo}.  GO. 

KOKIRNA. /.  u  i'likovH  rjecnika:  brdo  u  Ve- 
lebitu. 

KOKNA,  /.  u  Slulicevii  rjucniku:  ,meta'.  — 
Nijcsam  nigdjc  dru/jdje  nasaii  uve  rijeci,  tr  mi 
je  za  lu  posve  nepoitzdana. 

1.  KOKO,  adv.  u  nekijeh  cakavaca  isto  ito  ko- 
liko,  vidi  kolik. 

2.  KOKO,  III.  hjip.  kokot.  —  Akr.  se  mije.na 
u  vi>c.  koko.  —  U  nase  vrijcme  u  Dubrovniku: 
fcsto  .se  kaze  eoiyjeku,  a  cesce  djetetu  nmskome, 
kao  od  draga  Hi  n  sali.  ,Muci,  koko  moj  !'  ,Amo 
ilodi,   koko  moj !'    P.  Budmani. 

.9.  KOKO,  n.(?),  vidi  kok.  Koko,  Melia  aze- 
darach  L.  (Alschinger),  v.  Kok.   B.  Sulelc,  im.  149. 

KOKOCAK,  m.  ime  selii  u  Slavoniji  u  zu/ia- 
iiiji  virovitickoj.    IJazdijol  l.'iS. 

KOKOCEV,  adj.  u  Daniiiievu  rjecniku:  Ko- 
kocevb,  selima  u  Macvi  sto  ih  je  car  Lazar  dao 
Ravanici  isla  je  meda  ,na  Kokocevu  graniou'. 
Sr.  letop.  1847.  4,  .53.  (1381). 

KOK(')CICA, /.  Corydalis  solida  Sm.,  iieka  bilka. 

—  IJ  Srbiji  u  niikiiiii  okrugii.  S.   1.  Pelivanovic. 
KOKOnKA,  ./'.  cidi  s(uka,  bena.  —  U  Dubrov- 
niku  i    u   dnbrovackoj  okolici.   —   Obieno  se   go- 
vori  (osobilo  a  samome  Dubrovniku,  rjede  po  se- 


lima) kokoska,  kan  I  s:rski  i  maska  Hd.  iiij.  grcki 
*  inacka;  ali  jr  gm.  pi.  uaj  ccSce  kokocaka  ((  a. 
gradu).  —  iV(/>  jasmt.  postaje  U  od  kokot  (ujirar 
od  dem.  kokotac)  //('  ,/'■  sama  rijec  (1.)  kokoska 
u  kojoj  se  s  promijenilo  na  c  (vidi  kod  kruska). 
t  akcennt  je  drukiiji.  ~  Ovakovo  zmicene  inoze 
biti  i  u  jediioin  priiiijeru  xvi  vijeka;  poslijc  se 
nahodi  samo  u  nasi^  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika 
u  Stuliceou  (kokoska,  ptica  ,boccaccia,  uccello' 
.scolopax').  I  galebi  i  kokosko  i  utvico  zlato- 
krile.  M.  A'etranic  2,  270.  KokoAka  , Scolopax 
rusticola'.    Slovinac.  1880.  31''. 

KOKOCATI,   vidi  kokotati. 

K0KO(''ENE,  n.  djelo  kojijcm  .sr  ko  kokoti.  — 
/■    Viikovu  rjecniku. 

KOKODAKANE,  n.  djelo  kojijrm  .s-  kokndiin: 

—  U  Bjelostjenvevii  rjecniku:  kokodakai'io,  ralio- 
lene,  kvocaiie  ,.gallinae  singultus,  cantos'  ;  l  a 
Lid  11  nase  vrijeme.    J.  Bogdanovic. 

KOKODAKATI.  kokodacem,  imp/,  vidi  kaUo- 
diikati.  —  U  Bjelitst  jnivemi  rji-riiikii :  kokodacem 
,pipio,  sinyiili'T;  //  S'ull iifiji ii n  :  .scliiamazzare' 
jgackern';  /(  Stiitiievn:  v.  ka.korali.  /  ((  iiase 
vrijeme  n  Liei.  , Kokos  kokodaco'.  Xioku  i  zo- 
nama:  ,Cu(ti)t6!  davo  u  vas  usa',  sta  sto  stale 
tu  kokodakati?'    .1.  Bogdanovic. 

KOKODAJfiKA,  /.  vrsia  kokoH.  V.  Iviirolac, 
dom.  ziv.  52. 

KOKODAN.  III.  siari  kokol.  F,  Kuiola.-,  dom. 
ziv.  52. 

KOKODJML   /   KOKiHiKIll,   m.   vidi  kn.ko.lik 

—  I'o  lal.  coccodrillo.  —  U  iiekijeh  pisaca  .wii 
i  xviii  vijeka.  Kako  skot  so  plode  ti  [udi  ne- 
inili,  vec  neg  okol  vode  oni  kokoilrili.  .7.  Armo- 
lusic  65.  Ondi  lavi,  .  .  .  ondi  kokodrili  ...  S. 
Mai'gitic,  fal.  103.  Ali  su  ono  bile  suze  od  ko- 
kodrila.  108.  Covjek  cvili,  kad  jo  ubio  druga, 
drugi  kokodrio.  .J.  Kavanin  77"'.  ,Jeda  nij'  ira  i 
Bog  bio  porac,  vol  i  kokodrioV  443a.  Zmaji  i 
kokodrili.    Blago  tiirl.  2,  82. 

KOKO^jEVAC,  Koko|evca,  m.  mjesnu  ime.  — 
U  Daniiicevu  rjecniku:  ,Koko}6vi.cb,  gorny  i 
dony',  dva  sela  izmedu  Kucajino  i  Morave  koja 
je  car  Lazar  dao  Ravanici.  M(on.  sorb.)  197. 
(1381). 

KOKONOZAO,  kokonosca,  m.  Kihino.liloa  crus 
galli  Beauv.,  neka  bi(ka.  —  Id  jr  po  lalinskom 
imenu,  Hi  po  oblicju  same  lii(ke.  —  U  Stuliievu 
rjecniku:  kokonozac,  trava  ,gallicrus,  sed  par. 
lat.  (herba  cujus  cacumen  galli  pedi  assimilatur)', 
i  mozebiti  iz  iiega:  Kokonozac,  (proma  lat.)  galli 
crus  (Stulli),  Echinochloa  crus  galli  Beauv. 
(Lambl).    B.  Sulek,  im.  149. 

KOKOPATLINA,  /.  vrsta  vinove  loze.  —  ispo- 
redi  kokopetina.  ^Kokopatlina,  weisser  blaustiol 
(u  Zagrebu).    B.  .Sulek,  im.  149. 

KOKOPETINA,  /.  vrsta  vinove  loze.  —  ispo- 
redi  kokopatliua.^  Kokopetina,  suvrst  vinove  loz(( 
(u  Zagorju).    B.  Sulek,  im.  149. 

KOKOR,  m.  ime  musko.  —  Vuk  ga  jinniii'ir  mi 
jediiom  mjestu  po  narodnoj  pjesmi  (ali  ispnmti 
Kokoric,  Kokovov,  Kokorovic,  Kokorovo).  .Jos  ii 
detii'istvu  slusao  sam  pjesiuu  .  .  .  ali  ga  (Kiilasa) 
Topal-pasa  nije  smio  pogubiti  od  negova  drustva, 
od  Kokora  i  od  .lezdimira.    Vuk,  poslov.  .38. 

KOKORAJKA,  /.  kokos  u  koje  je  cu/iavo  Hi 
kudravo  perje  (vidi  kokorav).  —  IF  pjesmaina 
■moze  biti  i  da  se  ne  misli  na  znaeene  iirgo  se 
pridaje  kao  epitet  uz  koka  radi  slirnosti  glasa 
(aliteracije).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (u  pjesmi  ,epitheton  fiir  die  henue'). 


KOKOKAJKA  1' 

IS,  u  koke,  kokorajko!  Nar.  pjos.  vuk.  1,  I'M.  Oj  Li 
koke  kokorajko!  1,  506.  O  ti,  koko  kokorajko! 
V.  Vrfiovii,  igre.  TS.  Tu  6e  naci  i  kokota  i  ko- 
korajku.    M.  Pavlinovi6,  razl.  spis.  260. 

KOKORAV,  ag/.  kovriast,  kudrav,  rudaU.  — 
liijec  je  stara,  jer  se  nalazi  naj  prije  u  rukopisit 
XIV  vijeka  (F.  MikloSii,  lex.  palaeosl.^  kod  ko- 
koravT>),  all  poslije  samo  u  nasc  vrijeme:  Ko- 
korav,  kovrCaste  kose.  Podunavka.  1848.  .58;  a 
izmedu  rjeinika  u  Vukovu :  vide  fiupav  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori  (gdje  nije 
poifve  isto  ali  je  sliino  znaiene). 

KOKOBAVAC,  kokoravca.  m.  kukorao  covjek 
(momak).  —  U  narodnoj  pjesini  zahi(ezenoj  prije 
nasega  vrcmcna.  Ela,  momfie  kokoravfte !  S.  Men- 
cetii — Or.  JJrZic  512.  vidi  kokorusa. 

KOKORE,  /.  pi.  nijesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.  S.  Novakovici,  pom.  135.  —  Moze  biti 
da  hi  pravi  nom.  pi.  bio  Kokori  a  da  je  ovdje 
zamijenen  akuzativom,  te  hi  onda  bilo  ime  »«i(,s- 
koga  roda,  isporedi  Kokori. 

KOKORI,  »n.  pi.  ftne  selu  u  Bosni  u  okriigii 
banoluikom.    Statist,  bosn.  37. 

KOKORICA,  /.  zavojak,  kovrcica.  —  isporedi 
kokorav.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Oko  no;u:a, 
duso,  sve  su  kokoricG,  bi  roc  da  su  zlatne.  Nar. 
PJ6.S.  istr.  2,  25.  Kokorica  ,haarlocke'  ,ciocea'  = 
uvojak,  kovreak.  Nasa  sloga.  god.  10,  br.  7, 
str.  26. 

IvOKORIC,  m..  prezime.  —  xiv  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu  (Kokoricb).  Doja  Ko- 
koricb.  (Jlasnik.  15,  294.  (1348?).  —  T  kao  ime 
zaseoku  u  Dalmaciji  ii  kotarii  makarskom  (moze 
biti  da  je  iiprav  Kokorici).  Repert.  dalm.  1872. 
20. 

KOKORIN,  m.  ime  mjestu  ii  Srbiji  u  okriigu 
hiugradskom.  (\iir  u  Kokorinu.  Sr.  nov.  1H70. 
713. 

KOKORINA,  /.  ime  dvjema  selima  u  Hercego- 
vini.    Statist,  bosn.  106.  113. 

KOKORINIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Ivau 
Kokorinic.    Mon.  croat.  186.  (1504). 

KOKOR^IV,  adj.  u  narodnoj^zagoneci  nasega 
rvemena.  —  isporedi  kokorav.  Sipilo,  pipilo,  didi 
baba  nakarada,  jare  kokorjivo.  odgonetjaj :  gajde. 
Nar.  zag.  nov.  27. 

KOKORNAK,  m.  Matricaria  chamomilla  Jj., 
neka  bilka  (va^a  da  s  toga  sto  joj  je  Usee  koor- 
vasto,  kokoravo).  —  Od  xvui  vijeka  (ali  moze 
biti  i  pratilaoenska  rijec,  vidi  primjer  iz  Sule- 
kova  imenika),  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliceou  (v. 
komomila).  Kokoniak  , Chamomilla'.  Z.  Orfelin, 
podrum.  491.  Kokornak,  rus.  KoKopHUKT.,  KOKop- 
iiaK-L,  poj.  kokornak,  cos.  kokornak  (Aristoloehia), 
anthemis  (Stulli),  Matricaria  chamomilla  L.  (Vi- 
siaui).    B.  Sulek,  im.  150. 

KOKOROSlGA,  /.  u  osobitom  slucaju  zovu 
(wako  koko-i  pecenu  u  Kotarima  i  u  Bukooici  (u 
Dalmaciji).  —  isporedi  kokorajka.  Nataknu  kokos 
na  razaii,  odnesu  zarucnicima,  pjevajuci  zovu 
liega  po  imenu  i  kazu  da  mu  nose  kokoro.sicu, 
da  sa  mladom  okusa.    V.  Bogisic,  zborn.  244. 

KOlvOKOV,  adj.  koji  pripada  Kokoru  (kod 
mjesnijeh  imena).  Sve  planinom  Kokorovom.  P. 
M.  Nenadovio,  mem.  170.  —  Kokorova  Jaruga, 
mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  kragujecackom.  Niva 
u  Kokorovoj  Jarugi.    Sr.  nov.  1874.  257. 

KOKOROVIC,  m.  prezime  (po  oeii  Kokoru). 
—  Ovoga  vijeka.  Doso  k  sudu  Mai-ko  Kokorovii 
iz  Ribara.    Glasnik.  ii,  1,  186.  (1808). 


")  KOKO<5,  a. 

KOKOROVO,  n.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  oknuja 
podrinskom.    K.  .lovaiioviA   134. 

1.  KOKoRUSa, /.  kiidravo  (kokoravo)  zensko 
ie^ndc.  —  U  narodnoj  pjesmi  zabi\czenoj  prije 
naieya  vremena.  ,Ela,  duSo  kokoruso,  opori  mi 
moj  testeme|'.  ,Ela,  rnoniSe  kokoravco,  ne  imam 
ti  ga  u  com  oprat'.    §.  Menfiotic — G.  Dr/.ic   513. 

2.  KCJKURUSA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku:  vide 
paserka  .<  dodatkom  da  se  govori  u  Barani,  ali 
rijec.i  ]i:is,xikii  iitiiui  till  srom  mjestii;  i  a  treeem 
je  izdiiiiii  ilndiiiio  siimii:  |pasorka,  f.  cf.  kokorusa]. 

—  I'o  iiriiiiH' ji'  hijka:  Kokorusa  (Vuk),  Aethusa 
cynapium  L.  (i'abkoviiS,  Tomaj).  B.  Sulek,  im.  150. 

KOKORUZ,  Hi.  vidi  kukuruz.  —  U  nase  vrijeme 
u  sjevernijeh  cakavaca.  Veliki  kodi  trkji  od  ko- 
koruza.    Nar.   prip.   mikul.  85. 

KOKORUZINA,  /.  batvo  od  kuruza.  u  Lijopoj 
Vini.    i).  Hire.  —  isporedi  kokoruz. 

KOKOS,  m.  plod  (kao  golemi  iirah)  neke  vrste 
paome  (Gooos  nucifera  L.).  —  IHsci  sit  uzeli  u 
nase  vrijeme  iz  nemackoga  jezika,  ali  rijec  nije 
evropejska.  —  U  Sulekimu  rjeiniku:  ,coco3nuss', 
gdje  za  samo  drvo  ima  nacineno  kokosiiak  (,co- 
cosbaum'),  ali  je  ovaka  rijec  nespretna  jer  bi  se 
obicno  izgovorila  kokosnak,  te  bi  se  promislilo 
lako  na  drugo.  hofe  je,  kad  i  tako  nai  narod 
naj  cesce  ne  razlikuje  imenom  plod  od  drveta,  da 
se  i  za  drvo  kaze  kokos. 

KOKosoV,  mlj.  Icnji.  pripada  kokosu  (koji  se 
cini,  r.ifli  I.   I;.:l;.i-<:i '   —  Xniii'iiiio  u  nase  vrijeme. 

—  V  Siilrh'iini  rjrriiikii  :  IvdUosovo  u[6  ,eocos- 
nussohl'. 

KOKOS,  kokosi,  /.  gallina,  zenska  domaca  ptica 
kojoj  je  muski  kokot  (vidi).   —  isporedi  kokosa. 

—  .ike.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  gen.  pi.  ko- 
k6si  (i  sa  starijem  oblikom  diiala  kok6siju),  i 
dat.,  instr.,  loc.  pi.  kok6sima.  — ■  Rijec  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  kokosb,  rus.  kokomii. 
(kvoika),  ees.  kokos  (sto  je  muskoya  roda  i  znaci: 
kokot,  ali  je  rijetka  rijec),  po(.  kokosz.  —  Po- 
staje  od  iste  osnove  od  koje  je  i  kokot,  ali  dru- 
gijem  nastavkom:  Hi  od  onomatopeje  ko-ko  na- 
stavkom  5,  Hi  od  korijena  kok  nastavkom  o.s; 
oba  su  dva  nastavka  nejasna.  —  U  svijem  jr. 
rjecnicima  (u  Danicieevu  kokosb). 

a.  It  pravom  smislit.  —  U  kokosi  ima  neko- 
liko  osobina  i  razlicitijeh  obzira  s  kojijeh  .se  o 
noj  govori,  n.  p.  glas,  noiei'ie  jaja,  upotreblavane 
kao  hrana  itd.  od  kojijeh  be  se  mnoge  naci  u 
primjerima,  pa  vidi  i  kakotati,  kakodakati,  jaje, 
nositi,  pronijeti,  snijeti,  nasaditi,  kvocka  itd.  — 
dodati  je  jos  ovdje,  da  kad  se  govori  o  vrsti,  bez 
obzira  jeli  mu.sko  ili  zensko,  obicno  se  kaze  kokos, 
a  ne  miisko  ime  (kokot,  pijetao  itd.).  Jakoze 
kokius  ptence  svoje  sbbjudajetb.  Glasnik.  13,  361. 
Zakonb  za  kokosi.  Stat.  po|.  ark.  5,  262.  Tko 
bi  ukreo  kokos.  282.  Kako  kokos  skupja  ptice 
svoje  pod  krejute.  Zad.  lekc.  4.  matth.  23,  37. 
Kakono  kokos  skup}3  piplice  svojo  pod  krelute. 
Bernardin  11.  (Kradise)  nigda  jaje  nigda  kokos. 
Korizm.  44*.  Kim  zakonom  je  umrla  kokos.  621). 
Kokos  za  jedno  jaje  ucini  veliku  trjesku.  Zborn. 
7^.  KokoSi  i  kapuni.  56^.  Ako  vidis  (u  snu) 
da  kokos  nosi  jaja,  toj  prilikuje  dobit.  132*.  Da 
ste  vi,  Blacane,  opuzlo  kokosi  na  dazdu  oprane. 
M.  Vetranic  1,  215.  Dava  ili  kokosem.  N.  Na- 
jeskovic  1,  185.  Ma  sto  cu  od  vas  rit,  starica 
nesvisnih  ?  .  .  .  Sinovi  svidoce,  na  kojih  svaka 
vas,  kako  kokos,  kvoce  u  kuci  na  svak  cas.  M. 
l)rZic  91.  Koji  viruju  u  sne,  dneve,  sritanje, 
kad   mu   igi-a   oko,   ali   koko§i   piva'u.    I.  Antic, 


KOKOS,  ,1. 


vrat.  82.  Kokos  cioa  jednoga  jaja  (•iiii  voliku 
buku.  P.  Posilovic,  cvijet.  Ii7.  Kokos  tusta, 
juha  jfusta.  (U).  Nije  dobar  kokosem  paja  za- 
inesti.  (D).  Od  stare  kokosi  dobra  juha.  (D). 
Po.slov.  danic.  Poce  lisica  klati  kokosi.  S.  Mar- 
Ritic,  fal.  191.  Bo}e  je  danas  jaje  nego  sutra 
kokos  ,migliore  e  un  tieni,  die  cento  piglia'.  A. 
d.  Bella,  rjeon.  330''.  Kokos  piva  jerbo  je  pri- 
tila.  L.  ^Jubuski  .33.  Imamo  moliti,  kao  iia  pri- 
liku  kokosi  piju.  A.  Kanizlic,  vizr.  2^.  Bijelo 
je  jaje  a  od  erne  je  kokosi.  (Z).  Poslov.  danic. 
Kokosi  ie  lija  klati.  V.  Dosen  W'.  Trapa  kao 
kokos  slipa.  Id-ji.  Ne  brojeci  kokosiju,  tuka  ni 
Iptucih  ostalih.  And.  Kacic,  kor.  224  Za  koju 
svrhu  kokosi  erne  nose  bila  jajaV  N.  Palikuca 
2G.  Zlo  po  one  kuce  gdi  kokos  piva.  32.  Ko 
oce  da  mu.je  kuca  cista,  nek  ne  dr/.i  golubi,  ni 
kokosiju.  32.  I  donesi  pero  od  kokosi.  Nar. 
pjes.  jiik.  135.  Pojala  je  tri  kokosi  skuliano. 
Nar.  pjes.  istr.  3,  9.  Boje  jo  biti  pijeviio  jedan 
dan  nego  kokos  nijesec.  Nar.  posl.  vuk.  22.  Kako 
tudu  kokos  izijes,  odmah  svoju  za  nogu  vozi  (da 
i  ti  castiS  onoga  koji  je  tebe  eastio).  127.  Koja 
kokos  mnogo  kakoce,  malo  jaja  nosi.  141).  Ko- 
kosi je  dvije  pare  u  glavi,  pa  zarana  trazi  ko- 
naka.  143.  Kokos  pijo,  a  na  nebo  gleda  (da  je 
ne  bi  jastrijeb  prevario ;  daklen  i  coek  tako  vaja 
da  se  cuA'a).  144.  Davase  rai  zona  jutros  jedan 
dobar  par  kokosi.  Nar.  prip.  vrc.  57.  Noseci  na 
prodaju  dva  tri  para  kokosi.  138.  Kokosi  na- 
sadivati.    V.  Bogisic,  zborn.  274. 

I),  moze  sc  kazaii  i  o  ienskom  siiciif  ((mohito 
domac'')  ptice,  tako  a  ovom  priwjeru  a  pnunici. 
Kaiio  pavun  koji  pomjivo  iste  da  od  pavice 
najdo  jaja  da  i  razbije  i  popijo  .  .  .  i  zato  kokosi 
one  prvo  kriju  jaja  svoja  ...  S.  Margitic,  fal. 
Mis.  —  duo  sam  da  lovci  i  zenako  u  fazana  zovu 
kokos. 

c.  H  Duhrovniku  sc  kazf.  od  draya  i  zenskome 
{omtbito  mladome)  ieladetu,  isporedi  1.  koka,  b. 

KOKOSA,  /.  vidi  kokos.  —  I!  nanc  vrijeme  u 
Istri.  Ubij  mu  kokosu,  ka  po  ku6i  slata.  Nar. 
pjos.  istr.  2,  41.  Kadi  su  ti  crviV  Kokose  su  je 
pozobali.  4,  13.  Pa  biz'  kako  i  kokosa  proz 
glavo.  Nasa  sloga.  god.  20,  br.  18.  —  U  jcdnoga 
pi^ca  Slaoonca  xviii  vijcka  iina  net;,  pi.  ko"kose, 
pi>  ic.mu  hi  bio  nom.  sing,  kokosa,  ali  mozt:  biti 
d(i  Ireba  citati  kokosi.  .Jor  kada  so  svatovi  opiju, 
oko  kuco  kokose  pobiju.  M.  A.  R6|kovie,  sat. 
Fl-1.  oidi  i  II  Mikalinu  rjeciiikii  kod  kokosar,  a, 
(jdjc  je  kokose  ■jiiinacno  .ituiuiiarska  piiijir.ika. 

KOKOSAK,  kokosdka,  m.  kokosinak  (.galli- 
narium').  —  U  niiie  uriji'inc  it  Istri.  Kokosak, 
gallinarium,  gen.  kokosaki't.  IJ.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud.  m. 

KOKOSAN,  kokosna, .adj.  koko.yi,  kokusini.  — 
V  Jamhresicevu  rjecniku:  kokosni  ,gallinacous'. 
KOKOSAN,  adj.  oitli  kokosni.  —  IJ  Stiiliceeii 
rjecniku:  gallinaceus'  s  primjeroiii :  kokosaiio  jaje. 
—  Nije  dosta  poiizdano;  vala  da  treha  pupra- 
viti  kokosne  jaje. 

1.  KOKOSAE,  kokoSara,  m.  nrsto  zivo  (Made 
Hi  zimdina)  sto  se  havi  kokuiima.  —  Akc.  kaki 
jc  II  gen.  sing,  taki  je  a  ostiilijini  imili-'rhna,  osim 
nom.  sinij.,  i  voc.  kokosaru,  k■ill0^^l^i.  —  Od  xvu 
nijrka  (samo  u  naj  prvoiii  ..imreiui,  riili  kod  a; 
ostala  znacei'ia  nijesii piitvrdena  prije oDoga  I'ijeka). 
ii.  coojek  koji  cuva  kokosi  (moze  znaiiti  i: 
koji  odyaja  Hi  koji  prodaje  kokosi).  —  U  Mi- 
kalinii  rjecniku:  kokosar,  koji  cuva  kokose  (sie) 
,gallinarius'  (gdje  se  naj  prije  nahodi),  ii  Belinii : 
,gallinajo,  gallinaro'  .gallinarius'  337''-;  .pollarolo, 
che  tiene  cura  di  polli,  o  mercaute  di  polli'  ,pul- 


171  KOKOSICA,   a, 

larius'  .'1701';  u  Bjelostjeneevii:  ,gallinarius,  cu- 
rator gallinarum';  u  Jambrciicevu,:  ,gallinarius' ; 
M  StiiUcemi:  kokosar,  koji  cuva  kokosi  , gallina- 
rius' ;  It  Vukovii :  ,dor  huhnermanji'  .gallinarius'. 
b.  covjek  koji  krade  kokosi.  Cesto  bl  (  Vcfko) 
govorio:  ,I)a  Bog  da,  da  so  Srbi  ne  umire  s  Tur- 
ciraa  dok  sam  god  ja  ziv,  jer  kako  Turci  udare, 
odma  mene  stanu  malo  odlikovati  od  ovi  koko- 
sara'  (tako  je  zvao  one  vojvodice).  Vuk,  dan. 
1,  89.  Dale  vjetrogoiie,  kokosaro,  varalice.  M. 
Pavlinovic,  rad.  170.  Covjek  koji  krade  kokosi 
i  drugu  zivad.  u  Lici.  V.  Arsonijevic.  —  I  ii 
Ditbrovniku  ima  kratka  pucka  pjesiiiiea,  it  kojoj 
kao  da  jc  ovako  znaiene:  Petar  Vjetar  kokosar 
vodi  zenu  na  pa^ar.    P.  Budmaui. 

C.  Astur  palurabarius  Gossnor,  ptica  sto  grain 
kokosi.  Veliki  jastrobac  (kokosar)  , Astur  palum- 
barius'  ,der  hiihnerhabicht'.  J.  Rttinger  69.  Ko- 
kosar , Astur  palurabarius'.  O.  Kolombatovic. 
progr.  spal.  1880.  10.  Kokosar  ,Falc;()  buteo'. 
Slovinac.  1880.  SO^i.  Kokosar,  pilun,  kobo  , Astur 
palurabarius'.  D.  Trstonak.  Kokosar,  iuio  ja- 
strebu  sto  kokosi  lovi  i  vata.  J.  Bogdanovic. 
(I.  vrstii  psa.  Bastaja,  Uaruvar.  D.  Hire. 
2.  KOKOSAK,  kokosara,  )«.  kokosinak  (gdje 
se  hrane  kokosi).  —  Isti  je  akc.  kao  kod  1.  ko- 
kosar (a  isto  je  i  postane),  samo  .its  je  ace.  sing, 
isti  sto  i  nom.  sing.  —  IJ  nase  rrijeme,  a  izmedit 
rjccnika  n.  Viikovu  (dor  liiihnerstall'  ,galKnarium'). 
Okolo  su  ambari,  kosevi,  koiiusnice,  kokosari, 
golubiiiaci  i  druge  staje.  M.  D.  Milicevic,  omer. 
62. 

KOKOi^ARA,  /.  oidi  kokosinak  igdjr  sr  Iinnie 
kokosi).  —  Samo  it  Sliilicent  rjecniku:  v.  koko- 
siste. 

KOKOSARI,  m.  pi.  line  zaseokit  a  liosni  ii 
okrugit  travnickom.    Statist,  bosn.  62. 

KOKOSARICA,  /.  zensko  irlade  .ito  cura  ko- 
kosi (isporedi  1.  kokosar,  a).  —  U  Mika^inu  rjec- 
niku: ,ouratrix  gallinarum,  galliiiaria';  ((  Be- 
linit:  ,gallinaja'  ,<-uratrix  gallinarum'  337«;  it 
Bjelostjcnccrii :  ,gallinaria,  curatrix  gallinarum'; 
«  Jain'hrcsicevu:  ,gallinaria';  u  Stuliceiut:  ,(piae 
gallinus  curat'. 

KOKOSCE,  »..  ilcm.  kokoJ  Hi  kokoska.  1''.  Ku- 
relac,  dr)m.  ziv.  52. 

KOK(  )SCtCA,  f.  dcm.  1.  kokoska.  —  Nit  jeilnoin 
mjestii  XVI  vijeka.  No  jidiso  kc,k..S(Mo(>.  M.  Ma- 
rulic  26.S. 

KOKOSCINA,  /.  itugiii.  k..k.iska.  ■  -  IJ  Vu- 
kovu  rjecniku. 

KOKOSCIOI,  »t.  pi  line  zaseoku  u  Bosin  u 
okrugu  sarajevskom.    Statist,  bosn.  27. 

KOKOSENE,  n.  coll.  kokos.  —  U  nase  rrijeine 
It  Lici.  ,Lako  cemo  za  jolo,  kad  imamo  koko- 
soiia  dosta,  ednu  koku  na  padelu  a  drugu  na 
razan'.   J.  Bogdanovic. 

KOKOSEVINA,  /.  mesn  od  knkoAi.  —  V  nase 
vrijeme  ii  Lici.  ,Uj  orlina,  nos  no,  znam  i  j:i,  da, 
'e  kokosevina  slatka'.    J.  Bogdanovic. 

KOKOSICA,  /.  dem.  kokos.  —  isporedi  ko- 
koska. —  Od  XVI  rijeka,  a  izineitu  rjccnika  it 
Belimt  (,gallinella'  ,galliiiula'  mi''-),  u  lijelo- 
stjencevu  (.gallinula'),  u  Voltigijinu  (.gallinoUa, 
gallinetta'  ,kiichlein'),  «  Stiilicevu  (,parva  gallina'). 
It   Vitkovu  (dim.  v.  kokos). 

a.  u  pravom  smislu.  Za  nevoju  toj  so  pati, 
kokosice  zac  no  budo,  da  mi  so  jo  konfortati  u 
nevojne  moje  trude.  M.  Votranic  1,  1^.  Uovi 
kako  kokosica.  M.  Drzic  146.  l^upcioa  sam  ce- 
kala  s  kokosicom  peueuom.   Nar.  pjes.  istr.  2,  148. 


KOKOSICA,  a. 

Kak  (sc  ijini)  Urn^u]  s  kokoftiiii.  H.  20.  Potosi(S 
iiiu  iiapovnsi',  koUosicii  i)osti|uSe.  (>,  ijli.  Nndo 
jediiii  lopahiiu  kokosii-ii,  u  ki'iizi  zainotanu,  iiistu 
i  spravim  za  loiica.  M.  Vodopio,  tuzii.  jel.  du- 
l)i-ovii.  18G8.  201.  —  MetajDi-icki,  o  icnskom  6e- 
(iidelii.  Moja  kokosiuo,  da  lui  to  orlic  ue  pod- 
biJG.    M.  Driii.  181. 

b.  It  Dubrovniku  i  nckti  diola  ptica  Sto  se 
liii'i  i  jcde.  vidi:  GaUimila  chloi-opus  (L.),  Gusa 
/.olenoiioga .  . .  Va|a  nam  naknadno  dodati  da  se 
u  Dubrovniku,  po  Kosi6u,  zove  ,kokosica  orua, 
kokosica  velika'.  S.  Brusina,  ptieo  lirv.-srp.  na- 
stav.  13t)  — 137.  —  Nulazi  se  i  dntydje  (div|a  ko- 
kosica Hi  samo  kokosica)  zabifeieno,  ali  ne  seat/da 
s  istijeiii  znacei'icm,  vidi  u  Biiinu  rjecniku:  divja 
kokosica  jgallinella,  gallina  solvaggia'  ,rusticuia' 
337"  /  u  BJelosljencevu :  divja  kokosica  ,rusti- 
cula',  t.  j.  k  jerebico  spodobna.  i'idi  i:  KokoSica, 
Galliuula  persilla  (vaja  da  treba  citati  pusilla). 
Slovinac.  188l».  32 '.  —  Xaj  prvi  so  put  poinine 
II  jcdnixja  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka.  Ko- 
vaca,  gusaka,  divijoli  kokosica,  noraca,  plovaka 
i  morskijoli  slavica.  M.  Votranii  2,  270.  —  Druijo 
je  bozja  kokosica  o  kojoj  isti  pisac  (/oBori  na 
dnii/oiit  mjnstu:  tu  jc  zivntinu  jamacno  on  saia 
izmislio.  Oizdavs  jos  pticp  zlatijemi  liuliori,  bozje 
koko.si<;e  tuj  vidjeh  u  gori  itd.  M.  Voti-auid 
2,  272. 

c.  ime  iivci.  —  U  nasi;  vrijcmc  u  f.-ttfi.  I). 
Namanic,  cak.  kroat.  stud,   ifrtsg-,  (U. 

(1.  vrsta  skiiy-.p,  vidi  dagiia.  —  Kokosica  (s  do- 
datkiim  dn  se  yovori  u  Vranicu)  ,il  pedocchio', 
kokosica  ti'avata.    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  342. 

('.  bi{ka.  Kokosica,  ces.  koko.ska  (Capsella), 
I.  l)phr\'s  L.  (Sulok),  v.  Kokica^;  2.  Capsella 
bursa  pastoris  Mticb.  (Toinaj).   B.  Sulek,  im.  150. 

f.  jezfjra,  vidi  2.  kokoska,  b.  —  U  nase  vrijeme 
It  Istri.  Kokosica  ,nucleus'.  L).  Nemanic,  cak.- 
kroat.  stud,  ifrtsg.  61. 

KOKOSIC,  in.  preziint.  —  xvi  vijeka.  Martin 
Koko.sic.    Mon.  croat.  233.  (1527). 

KOKoSui,  vidi  kokosji. 

KOKOSIN,  adj.  koji  pripada  kukusi.  —  U 
Bjelostjencevu  rjeiniku:  ,o:allinaoeus'.  —  I  kod 
bijaka.  Kokosina  volca,  Viola  tricolor  L.  (Vi- 
siani).    B.  Sulek,  im.  1.50. 

KOKuSlNA,  /.  atiym.  kokos.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izinedu  rjcciiika  u  Stulicevu  (,immauis  gallina'). 
Bilanca  od  koko.sine  —  vaja  da  znaii:  od  (jaja 
od)  kokoii.  J.  Vladmirovic  26.  Is  odatle,  koko- 
sino,  nije  tvoja  buniscina !  A.  Ostojic  iz  uar. 
pjes. 

KOKOSINAC,  Kokosinca,  m.  ime  .lelu  a  B.jsni 
It  (jkrugn  sarajevskom     Statist,  bosn.  27. 

KOKOSINAK,  m.  postaje  od  kokosiiii,  le  znaii 
I'leito  Ho  pripada  koku.iima  Hi  je  u  soezi  s  ko- 
ko.Hma,  ali  se  nahodi  samo  u  nekijem  osobitijem 
znaienima.  —  Od  xvit  vijeka.  . 

a.  kokosini  gnoj  Hi  gnus.  —  U  Mikalinu 
rjecniku:  kokosinak,  gnus  kokosji  ,st6rcus  galli- 
naceum'  (gdjc  se  naj prije  nahodi);  u  Stulicevu: 
,storcus  galllnarum';  u  Vukoim:  ,der  biilmermist' 
,stercus  gallinacoum'. 

b.  nijcsto  (ne  samo  kafez  nego  i  vise  mjesto) 
gdje  se  hrane  kokoii.  —  Izmedu  rjecnika  u  Be- 
linu  (jgallinajo'  ,gallinarium'  337a  j  ,pollaro,  e 
poUajo,  luogo  dovo  stanno  i  poUi'  ,gallinarium' 
■570b),  u  Bjelostjencevu  (.gallinarium',  v.  stan),  ii 
Stulicevu  (,gallinariuni'),  «  Vukovu  (,der  Uiihiier- 
stall'  jgallinarium').  Gledale  ga  svasti  i  punice 
sa  cardaka  sa  kokosinaka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  .523. 
—  Metaforicki.     Sada  vidim   da  se  jedan  koko- 


172  KOK0.^.n 

Sinok  od  bipe/.a  uzidan  na  jednoj  glavici  ru«a 
nasoj  sili.  And.  KaSic,  razg.  106.  —  Od  orakoga 
znacena  moze  biti  da  je  poslalo  i  ovu:  Kokosinak, 
ime  vino^radu  sto  je  tik  kuiio.  ii  Zay:orju  i  Pri- 
gorju.    F.   llnt'ole. 

V.  panaritium  cutanoum,  vitli  nokojeda.  -- 
U  Vukovu  rjecniku:  bolest  na  prstu  u  ruko  ,art 
geschwiir  [der  nagelwurm]'  ,ulooris  genus  |paua- 
ritiumj'.  —  Ne  znam,  kako  je  rijei  doila  do  ovoga 
znacena. 

(I.  bi(ka.  Kokosinak,  poj.  kokosznica  (Ono- 
brychis),  raste  po  putovih  (Sabjar),  iVIatricaria 
chaniomilla  L.  (Janda).   B.  §ulek,  im.  150. 

KOKoSlNI,  adj.  koji  pripada  kokosi  Hi  koko- 
aima.  —  Od  XVI  vijeka,  a  izniedu  rjecnika  u  Be- 
linu  (kokosine  mjesto  .pollaro  o  poUajo,  luogo 
dovo  stanno  i  polli' ,gallinarium'  570'';  kokosina 
mokota  istucena  ,pisto  liquore,  o  bevanda  fatta 
di  polpa  di  polio'  ,succus  pulli'  .567''),  m  Stuli- 
cevu (koko^iii  ,gallinac6us'),  u  Vukovu  (,hiihn6r-' 
,gallinaceus'). 

a.  tiopce,  M  pravom  smislu.  Ne  liti  o.staviti 
:iaj  raaiiu  shranicu,  ku  ne  hti  pi-aviti,  pec  ui  dr- 
varicu,  ...  iza  svimi  stvai'i  kokosine  misto.  P. 
HoktoroviA  .35 — 36.  Kokosine  moso.  Vuk,  kovc. 
82.  Mozes  vlazan  komad  zemje  s'  kokosinim 
gnojem  popravjati.  P.  Bolio,  vinod.  1,  287.  1 
ovo  je  ista  goriia  kokosina  kobilica.  V.  Vrcevii, 
igr.  25.  Kao  sto  vidis,  ovde  judi  sasvim  samo- 
vojno  tumace  kokosiiii  jezik.  M.  D.  Milicovic, 
modudnev.  23. 

b.  kokosini  mrak,  slabost  ocinega  vida  s  ko- 
jega  ce^ade  ne  vidi  netom  «:•  sumraii  (kao  i  ko- 
kosi). —  U  Vukovu  rjecniku:  kokosiiii  mrak,  kao 
ofiiiia  bolost,  od  koje  covjek  u  vece  ne  vidi  nista 
,art  augenkrankheit  [die  nachtblindhoit]'  , morbus 
quidam  oculorum  [hemeralopiaj'. 

c.  kod  bi(aka. 
(f)  Kokosina  jatrioa,  ^  Prismatocarpus    spe- 
culum Koch  (Lambl).     B.  Sulek,  im.   1.50. 

h)  Kokosiiie  mlijeko  neposnata  znaieiia. 
Kokosine  mliko  (Zora  dalmatinska).  B.  Sulek, 
im.  150. 

d.  ovako  se  zove  jedan  potok  u  Srbiji  u 
ukrugu  crnorijeckom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  877. 

KOKO.SINICA,  /.  Taraxacum  officinale  Much., 
neka  bi(ka.    Slovinac.  1881.  418. 

KOKOSIStE,  n.  vidi  kokosinak,  b.  —  >Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  ,gallinarium'. 

KOKOSISTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku:  uz 
kokosisto.  —  posve  nepouzdiino. 

KOKOSJI,  adj.  vidi  kokosiiii.  —  Ima  i  oblik 
kokosiji.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  rus. 
KOKoiuiil.  c«.  kokosi,  ^jo/.  kokoszy.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (kokosji,  vide  kokosini)  i  u 
JOanicicevu   (vidi  kod  c:  pisano  je  koko.sh). 

a.  u  pravom  smislu,  uopce.  I  kokosjoj  pro- 
tivna  je  pipi.  J.  S.  Ee|kovic  236.  Neka  budu 
kao  kokosje  jaje.  343.  —  Tako  mi  kokosijega 
sjedala!  Nar.  prip.  bos.  1,76.  Kokosije  giiezdo, 
kokosije  jaje,  kokosija  juva.    .1.  Bogdanovic. 

b.  u  prenesenom  smislu,  kod  imena  bijaka. 
a)  KokoJje  srce,  Thelygonum  cynocrambe 

L.  (Vodopi6).    B.  Sulek,  im.  1.50. 

h)  Kokosji  slijep,  Helleborus  L.  (Sabjar, 
u  Moravicama),  v.  Kunoslijep.   B.  Sulek,  im.  1.50. 

c.  kod  mjesnijeh  imena. 
(t)  u  Danicicevu  rjecniku :  Kokosi  Glavbci, 

solo  u  zupi  Hlijevnu  :  ,u  Kokose  Glavciht.  M(on. 
Serb).  249.  (1400).  nece  biti  dobro  prepisano. 

h)  u  Danicicevu  rjecniku:  Kokosb  stu- 
denbcb,  selu  je  Babama  isla  meda  ,ua  Kokosb 
studeubcb-.    M(on.  serb).  93.  (1330). 


1.   KOKOSKA 


I.  KOKO'P, 


1.  KOJCOSKA,  /.  dent,  koko.s,  nli  znaci  s/o  i 
kokoi  uoprc.  —  vidi  i  2.  /'  3.  kokoska.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  a  Mika^inu  (tjdje 
nema  uve  rijeci  na  svum  mjestu  neijo  hid  dvor: 
ilvor  za  drzati  kokoske  i  patke  ,cortilo  pei-  le 
u-alline  o  anabre'  ,cohors'  tlSl)),  u  JamhrcHceou 
(,sallimila'),  «   Vukova  (vide  kokos). 

a.  '(  pravum  sinislu,  kukos  iiupcc.  Kokoska 
i  zeiia,  ke  idu  van  svak  cas,  jodna  jo  iikradona, 
druga  zo  stece  glas.  N.  Dimitrovic  Ui.  Kako  se 
vostico  proobracu  u  kokosko.  D.  Obi-adovic,  basn. 
22.  Pi-ave  kokoSko  box  mozka.  81.  Al'  govori 
petlovaiie :  ,Ja  mog'  biti  odabasa  od  stotiim  ko- 
kosaka  da  ih  vodim  od  bunista  do  bunista'.  Nar. 
pjes.  M  Vuk,  ziv.  10.  Se}ak  i  liegove  kokoske... 
Upita  onog  sejaka  po  sto  prodava  koko.sko.  Nar. 
prip.  vro.  138.  Za  kokosku  i  orla  no  pitam.  P. 
Petrovic,  gor.  vijen.  3(1.  Kao  da  su  kokoske  ce- 
pale.  84.  Kakocete  kao  matore  lvoko.sko.  M. 
P.  Sapcanin  1,  182.  Zapojala  kokoska  ka.o  kokot. 
S.  Jjjiibisa,  prip.  119.  (Si'laitke)  nalijozu  kokoske, 
juja  sakuplaju.  V.  Bogisic,  zborn.  121.  Uzimalo, 
davalo,  pod  kokoske  spavalo,  kokoske  ga  litale, 
a  pijevci  ga  pitali.    .501). 

b.  ovako  se  (jdjegdje.  zovu  i  tU-ke  divle  ptice 
koje  su  iule  slicne  domacuj  kakoii.  Kokoska 
jPerdix  cinerea'.  Lijopa  Vina,  Slui'i.  I).  Hii-c  — 
Kokoska  ,Fulica  atra'.  Valpovo.  L).  Hire.  —  ispo- 
redi  3.  kokoska. 

2.  KOKOSKA,  /.  kliipko,  ati  na  osobiti  nacin 
namotano,  vidi  ii  Vukoini  rjeciiiku ;  jezyra  u 
oralia;  neka  bi^ka.  —  Sva  tri  ztiacei'ia  iiiuijii 
medii  sohoiit  neito  sliciio,  a  to  je  obUisto  obliije 
(kiid  bilke  n  ploda),  all  ne  nalazim  u  ceinic  bi 
bila  slicna  predasncmu  (a  1.  kokoska).  ,<  toga 
niisUm  da  ne  treba  shratiti  onu  rijec  kao  deiu. 
kokos,  nego  kao  da  postaje  od  osobite  osnoix  kok 
Ho  bi  naj  prije  ziiacila  zrno,  vidi  kod  kokati.  — 
U  nase  vrijeme. 

a.  kliipko.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vitkovu  (,oin 
knauel  rohes  garn'  , glomus  filorura  crudorum'. 
Mota  predu  na  kokosku.  Namotala  veliku  ko- 
ko.sku.  Ova  kokoska  nije  okrugla,  kao  drugo 
klupko,  nego  je  dugu|asta  kao  lubouica,  a  u 
srijedi  malo  sup[a;  pa  kad  se  stane  motati  na 
motovilo,  onda  so  pocne  iznutra).  Ako  ovo  sve 
danas  ne  opredes  i  u  kokosku  no  smotas...  Nar. 
prip.  vuk.  1.58.  Kokoska  .fasciculus  filoruui'.  D. 
Neiuanic,  cak.-kroat.  stud,  iftsg.  40.  —  ispori'di 
2.  koka. 

b.  II  Vukovii  rjeinikn:  citava  jozgra  iz  (u-alia. 

—  isporedi  6.  koka. 

c.  neka  hi(ka.  Kokoska,  ros.  kokoska  (Cap- 
solla),  Sedum  telephium  b.  (Siilek).  I?.  Sulok, 
iin.   1.50. 

3.  KOKOSKA,  vidi  kokocka. 
KOKOSKE,  adv.    a    Vukovit   rjecnikii:    kad  se 

dvojica  rvu,  pa  padnu  obadva  na  robra  tako  da 
se  ne  zna  koji  je  koga  oborio,  onda  se  kaze: 
pali  su  kokoske  ,gleich  fallen  (im  ringen)  ohne 
ontscUeidung,  daher  der  kampf  V(jn  uouem  angelit' 
,aequaliter'.  —  Sto  je  naj  starije  siiacei'ie  i  kakvo 
je  postaiie,  ue  znam.  moze  biti:  kako  kokosi,  ali 
misliin  da  je  bole  slivatiti:  kao  ti  klupko,  prema 
2.  kokoska,  a. 

KOKOSKI,  adj.  koji  pripada  kokosi;  koji 
pripada  (3.)  kokoski  (kokocki).  —  Samo  u  Stii- 
liceini  rjecnikii:  .gallinaceus;  scolopacous'. 

KOKOSKIGA,  /.  dem.  1.  kokoska,  ali  se  upo- 
treb^ava  u  prcnesenom  smislu  za  neku  divlu  ptica. 

—  isporedi  1.  kokoska,  b,  i  kokocka.  Kokoskica 
.Scolopax  gallinago'.    Slovinac.  1880.  3ll>. 

KOKOSNIOA,  /.  vidi  kokosiiiak,  b.  —  II  jed- 


noga  pisca  xviii  vijeka.     Pipjo   i   meso   kad   do- 
pada  iz  kokosnic  i  iz  .stada.    J.  Kavanin  81''. 

KOKCSNAK,  TO.  vidi  kokosiiiak,  b.  —  U  Mi- 
kalinu  rjecnikii :  kokosiiak,  kofcac  ,galliuarium, 
cors';  u  Jambresicevii:  kokosiiak,  kuniak  ,galli- 
narium' ;  a  Voltigijinii :  .gallinajo'  ,hiilinerhaus'; 
a  Stulicevu:  v.  kokosiiiak. 

KOKOSNI,  adj.  vidi  kokosiiii.  —  U  3Iikalinii 
rjeinika:  ,gallinac6us',  i  ii  Belinti:  ,di  gallina' 
, gallinaceus'    337a. 

1.  KOKOT,  kokota,  m.  gallus,  cidi  pijetao, 
pijevac.  —  Akc.  kaki  je  ii  gen.  sing,  taki  je  a 
ostalijem  padczima,  osim  nom  sing.,  gen.  pi.  ko- 
kota (i  kokota?),  dot.,  instr.,  loo.  pi.  kokotima 
(i  kokotima).  —  Bijec  je  praskwenska,  isporedi 
stslov.  kokot-b,  ies.  kohout  (starije  kokot),  po^. 
kogut;  u  nasr  sr  diiba  govori  gotovo  samo  po 
jugozapadiiij,  III  Liiijfviiua.  —  Ima  i  snskr.  kuk- 
ku<a  s  tstijriii  .iiiioiirin,  pa  i  franc,  coq  i  engl. 
cock  (iz  germanskiiga  jezikn),  ali  to  nije  dosta 
za  dokazane  da  bi  ova  rijec  bila  indoevropska, 
nego  se  po  svoj  prilici  razvila  ii  svakoin  jezikn 
kao  onomatopeja  prema  glasii  (ti  kokota  i  n  ko- 
kosi) :  ko  ko  . . .  —  Izmedii  rjeinika  ii  Mikajinu 
(kokot,  piteo,  pivac  , gallus'),  ii  Belinu  (,gallo' 
,gallu3'  337i'),  u  Sjelostjenievii  (kokot,  pevec, 
poteh,  peteo,  oros  , gallus'),  u  Jamb  res  ice  vu  (,gal- 
lus'),  ti  Voltigijinii  (,gallo'  ,hahii'),  u  Stulicevu 
(, gallus'),  u-  Viikovu:  1.  (po  jugozapadnijem  kra- 
jevima)  ,der  hahn'  , gallus',  cf.  pijetao. 

a.  u  pravom  smislu.  a)  uopce.  Prjede  nego 
kokot  zapoje.  N.  Eaiiina  90'>.  matth.  26,  34.  Ima 
uzeti  nauk  od  kokota.  Zborn.  21'i.  Ako  vidis 
(u  snii)  da  kokot  poje,  toj  prilikuje  veselje.  137''. 
Budis  zorom  svako  selo,  ter  kokoti  svud  se  cuju. 
M.  Vetranid  1,  4'20.  Kokot  ili  petoh  zapoja.  A. 
Komulovic  63.  Ako  kokot  i  pije,  ali  na  Boga 
gleda.  (D).  Stojim  kako  kokot  na  dvije  noge. 
(D).  Poslov.  danic.  Tijem  pitoma  kokot  ptica  ka 
navisia  zorii  bilu.  A.  Vitajic,  ost.  138.  Mozo  so 
prilikovati  kripost  od  nasoga  vosolja  pijevcu,  aliti 
kokotu.  K.  Magarovic,  cvijet.  26.  Is,  kokote, 
balabane,  koj'  u  kuci  spis !  Nar.  pjes.  vuk.  1,  193. 
0  kokote,  moj  kokote !  kad  u  zoru  pjevat  nacnes, 
no  udaraj  kril'ma  sebo.  1,  194.  Kokotu  su  uhor 
otkinuli.  5,  499.  Znati  mi  i  kokotom  orati  (n.  p. 
nedu  to  uoiniti.  —  TJ  Crnoj  Gori).  Nar.  posl. 
vuk.  93.  Tako  s  kokotom  ne  orao  mjesto  vo- 
lova!  310.  U  torn  zapjevase  kokoti.  Nar.  prip. 
vuk.  108.  Videste  Ii  kud  pobjezo  orao,  i  do  po- 
rinu  s  kokotom?  Nar.  prip.  vrc.  162.  U  Cirb|u 
kazu,  ako  kokot  dozivi  devet  godina,  da  ga  odmah 
vaja  zaklati,  jar  vele  da  bi  poslijo  snio  jaje  iz 
kojega  bi  se  Jzleglo  nekako  cudo.  Vuk,  rjern. 
kod  kokot.  Cuju  se  dva  kokota.  P.  Petrovic, 
gor.  vijen.  4().  Ne  cujo  da  kokot  poje.  S.  l^u- 
bisa,  prip.  59.  Kokoti  se  ,koJu',  k,ad  so  tuku. 
Suiia.  D.  Hire.  —  b)  s  toga  sto  kokoti  ii  zoru 
pjevaju  (vidi  nekoliko  primjern  kod  a)),  jia  i 
prije  toga  obiino  dva  puta  preko  noii.  moze  ko- 
koti znaciti  sto  i  zora,;  prvi  kokoti,  rrijemr  ml  In 
do  11  sahata  ii  veier;  drugi  kokoti,  uekn  rn'jciur 
poslije  ponoei  (za  ovo  zadtle  neinain  primjcra). 
^ori  junak  u  kokote.  (Z).  Poslov.  danic.  Ja  cu 
umrijeti  pride  no  ti-eci  kokoti  zapoju.  Nar.  prip. 
vuk.  14.3.  Ustacu  u  prve  kokote.  S.  ^ubi.sa,  prip. 
2-5.  U  prvijema  kokotima  digno  se  Katna.  28. 
Scepan  ne  spava  ni  do  prvijoh  kokota.  97.  Tii 
istu  vecer,  u  prve  kokote,  udari  Bajo.  122.  Nije 
se  u  Novakovoj  kuci  lijegalo  prije  po  noAi,  no 
do  kokota  uz  gusle,  da  se  susjestvo  razlijog;i. 
219.  —  )•)  glas  kokota  (kao  i  psn)  zimk  je  da 
ima  selo  (Hi  uopce  nasefeno  mjesto)  blizu.    If  |'U- 


1.  KOKOT,  a. 


174 


KOKO'J'INA 


stot-iie  stniiie  yoro  u  kijoh  kokot  vijok  no  (jujo. 
O.  Palmot,i<''  1,  9rt.  Zavode  ili  Lazar  u  pianino... 
kud  s'  ne  tuje  vaSke  ni  kokota.  Nar.  pjes.  viik. 
■1,  ii03.  De  god  kokot  popijeva,  onde  svaJta  ima. 
(Modii  judima  se  svaSta  nalazi  i  dogada).  Nar. 
posl.  vuk.  73. 

b.  K  prenesenom  smislu,  penis,  «  Dubrovniku 
i  u  okolini.  po  selima  se  upotreh^ava  kao  pristojna 
rijcc  tnjeite  druge  obiine  rijeci  (isporedi),  a.  it 
grtidu  je  nepristojna  yotovo  kao  i  ona  druga. 

<'.  Trigla  L.,  I'leke  vrste  ribe.  —  U  primurjii, 
a  izmedii  rjeinika  u  MikaHnu :  kokot,  i-iba,  kovac 
(gallus  marinu.s,  faber'  gaje  je  tunuiieno:  kovau 
i  ,faber',  ali  se  sad  kokot  i  kova6  po.tve  razli- 
kuju  (vidi  i  naj  zadni  primjer),  i  u  Vukovu:  (u 
Dubrovniku)  nekaka  morska  riba  ,art  seefiscli' 
,piscis  quidam  mavinus'  [Trigla  lineata  L. ;  cf. 
lastovioa  2J.  Trigla  lyra.  G.  Kolnmbatovid,  pesci. 
8.  Kdvafi  (posce  sanpiero)  s  dodatkum :  plosan 
a  sirok  i  uz  to  dracav,  a  za  tijem  odmah:  kokot 
s  dodatkom:  jer  jo  vas  erven  kao  huhor  u  pijotla 
koga  kod  nas  zovu  , kokot'.  L.  Zore,  rib.  .irk. 
10,  338.  moze  biti  i  Trigla  hirundo  Bloch. 

U.  it  jednoga  pisca  xviii  vijeka  kao  da  znaii : 
Francuz,  prema  lat.  Gallus  fwa/a  da  alegoricki, 
a  ne  kao  sam  prijevod).  Kokoti  i  orli  svoju  krv 
proliju.  M.  Vetranic  1,  51.  Latinka  go.spoja  ako 
sad  lie  smiri  gospodu  bez  broja,  5to  kokot  raz- 
miri.    1,  87. 

e.  s  nekijem  pridjevima  dobiva  i  druga  zna- 
cei'ia  (za  div}e  ptice  Ho  su  mane  ili  vise  sUcne 
kokotu). 

o)  divji  kokot,  vidi  fazan,  gAeteo.  —  U 
lielhm  rjecniku:  divji  kokot  ,fagiano,  e  fasano, 
ucrello  noto'  iphasiana'    300*. 

t>J  kokot  divJi,  peteh  divji,  oroz,  durka 
divja,  div}a  kokos  ,Tetrao  urogallus'.  D.  Trstenak. 
—  vidi  tetrijeb. 

c)  kokot  arbanaski  ,Otis  tarda'?  Sloviuac. 
1880.  31b.  _  mdi  potrk.  —  Otis  tarda  L  .  .  . 
, Arbanaski  kokot'  jeste  drugo  fiisto  narodno  ime 
koje  znamo  od  Vodopica,  govori  se  u  Konavlima 
sa  strane  arbanaske,  i  ne  vrijedi  za  cio  slovenski 
jug  .  .  .  Vaja  nam  naknaduo  javiti,  da  se  i  po 
Kosicu  potrk  zove  , kokot  arbanaski'.  S.  Brusina, 
ptice  hrv.-srp.  nastavak.  1381) — ISSI^. 

1".  Kokot,  ime  mjestii  it  Srbiji  u  okrugu  pn- 
zarevackum.  M.  D.  Milicevid,  srb.  1025.  —  ispo- 
redi Kokoti. 

2.  KOKOT,  tn.  vidi  kokotane.  —  Moze  biti 
stara  rijed,  isporedi  rus.  KOKOT-i.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  ,das  gaokern  dor  henue'  ,garritu3  gal- 
linae'. 

KOKOTAG,  kok6ca,  m.  uprav  dem.  1.  kokot, 
'ili  se  upotrebfava  samo  za  bi(ke.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (kokotac, 
trava  ,melilotus,  setula  eampana'),  i  u  Vukovu: 
nekaka  trava  ,m6lilote'  ,Melilotus  [officinalis  L.] 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku.  Kokotac, 
sertula  (Kuzmic,  Stulli);  arciola  (Pizzelli,  Aquila- 
Buc,  Skurla),    1.  Melilotus  Lam.    (Vuk,  Pancii); 

2.  Melilotus   officinalis  Lam.   (Visiaui,  Vodopic); 

3.  Melilotus  alba  Desv.  (Vodopic);  4.^ Chrysan- 
themum corymbosum  L.  (Lambl).  B.  Sulek,  im. 
150. 

1.  KOKOTAN,  kokotna,  adj.  koji  pripada  (1.) 
kokotu  Hi  kokotima.  —  U  Belinu  rjecniku:  ko- 
kotni  ,di  gallo'  ,galliuaceus'  337«;  u  Bjelostjen- 
cevu:  kokotni  ,gallinaceus' ;  u  Stulicevu:  kokotan 
,gallinaceus'. 

2.  KOKOTAN,  m.  u  narodnoj  zagoneci.  Ko- 
kotan poje  na  jepar-polo;  katarizi  biju,  katabije 
beru.    odyonetjaj :   cubanin.    Nar.    zag.   nov.  238. 


KOKOTA  NK,  H.  djelii  kojijem  se  kokoce.  —  I,' 
Vukovu  rjecniku. 

KOICOTATI,  k6ko65iu.  imi>f.  vidi  kakotati. 
mnogi  ui)otrebj,avaju  oba  i/lagala  u  isloin  znncenu. 
ali  uprao  ima  razlika  slo  kokotati  znaii  iwpct: 
gins  u  kokiisi  (ko  ko  . .  .),  a  kakotati  osobiti  (jaci) 
gla^  knd  snese  juje  ili  kad  se  jioplasi  ltd.  —  Akc. 
kdki  jo  u  i>raes.  tnki  je  ii  imp/.  k6kotali  i  ii  ger. 
priifs.  k6Uocuci;  u  ostalijem  je  obliciina  onaki 
kriki  je  a  inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  kokotu.  — 
Tz  prezenta  prclazi  gdjfgdje  6  mj.  t  i  u  druge 
ohllke  (kokocati).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (kokocati  .uantar,  inteso  della 
gallina'  ,canto'  337^'),  u  Stuliievu  (koko6ati,  v. 
kakocati;  kokotati,  v.  kakotati),  u  Vukovu  (,ga- 
ckorn'  ,garrio').  Is,  o  koke,  kokorajko!  ne  ko- 
koci,  no  klopoci.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  104.  Zasto 
kokoces  kad  snases  j.ajay  Nar.  prip.  vrc.  217. 
A  koko5i  kokocu.  M.  Pavlinovii,  razl.  spis.  259. 
—  U  jediiom  primjeru  .ito/i  u  prenesenom  smislu 
0  srcu  knd  brzo  kuca.  Srco  od  straha,  kad  sam 
ditetom  bio,  kad  bi  prid  staresinu  do§a',  srce  bi 
u  meni  kokotalo  od  straha.  (kao  posmije.sno).  M. 
Pavlinovic. 

KOKOTI,  Kokota,  //(.  pi.  (uprav  pi.  I.  kokot), 
mjesno  ime. 

•A.  sehi  u  (Jrnoj  Gori.  Glasnik,  40,  'io.  Ilajto 
s  I'liraa  na  Kokote  goriie.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  90. 
Povedi  je  na  selo  Kokote.  5,  110.  A  kad  do'se 
u  Gorne  Kokote.  Ogled,  sr.  32.  Do  Kokota  vise 
^jeskopo|a.  P.  Petrovii,  gor.  vijen.  115.  — ■_  I'o- 
mine  sc  i  prije  nasega  vremena.  Kokoti  (Ori>na 
Gora).    S.  Nov.akovic,  pom.  135. 

1).  zaselak  u  Konavlima.  Schem.  ragus.  1876. 
32. 

KOKOTIC,  m.  dem.  1.  kokot.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kokotic,  pivoic 
,pullus  gallinaceus'l,  u  Belinu  (,pollastreUo,  pol- 
lastro  piccolo'  ,puUus  gallinaceus' ;  ,poUastro,  polio 
giovano'  ,pullastor'  570'>),  u  Bjelostjenievu  (ko- 
kotic, kokoticek,  pevcic  ,pullus  gallinaceus'),  u 
Voltigijinu  (vidi  kod  b),  u  Stulicevu  (, parvus 
gallus'),  u  Vukovu  (dim.  v.  kokot  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Dubrovniku). 

ii.  u  pravom  smidu,  mladi  kokot  kojijc  poceo 
pjevati  (ne  jos  glasoin  kao  odrasli  kokot),  ali  jos 
nije  odrastao  (a  moze  se  kazati  kao  dem.  1.  kokot 
i  u  drugijem  znaienima).  Oblozdera  ne  vodi  na 
jednoga  kokotica.  M.  Drzic  405.  Kokotic  po- 
klonski.  (Z).  Poslov.  danic. 

b.  s  pridjevom  bof.ji  znaii  drugu  jiticu : 
Upupa  epops  L.,  vidi  bozijak,  pupavac  —  / '  .1/i- 
ka(in.u  rjeiniku:  kokoti6  bozji,  ptica  , upupa';  u 
Belinu:  kokotic  bozji  ,upui3a,  uccello  noto'  ,upupa' 
779'';  u  Bjelostjenievu:  kokotic  bozji,  v.  deb;  u 
Stulicevu :  kokotic  bozji,  ptica  ,upupa'.  —  U  Vol- 
tigijinu rjecniku  ima  kokotic  (grijeskom  kokotic) 
bez  pridjrra  s  tumacenem  ,upupa,  uccello'  ,wiode- 
hopf-,  iili  iiiji'  pduzdano.  —  Ne  znaiii  jeli  ovako 
zniiciiir  II  piisldcici  XVIII  vijeka.  Bozji  ti  je  on 
kokotic.    (Z).  Poslov.  danic. 

C.  »■  pridjevom  divji,  neka  bi(ka.  Kokotic 
divji,  Delphinium  consolida  L.  (Vukasovid).  B. 
Sulek,  im.  150. 

<l.  nasao  sam  zabifezeno:  Kokotic,  huhorak 
,hahnenkamm'  ,crista  galli',  ali  ne  znam  ko  je 
bi^Rzio  ni  gdje  se  govori  u  ovom  znaienu. 

KOKOTl^AK,  kokoticka,  m.  dem.  kokotiA.  — 
U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  (kajkavski)  kokoticek 
kod  kokotic. 

KOKOTINA,  /  augm.  1.  kokot.  -  //  Stuli- 
cevu rjecniku :  ,gallus  ingens'. 


KOKOTINA 


1.  KOIj,  h. 


KOKOTINA,  /.  postaje  od  1.  kokot  nastavkom 
ina. 

a.  I'lchi  bipca.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  ii  Stuliccoii  (,aristologia,  sorta  d'  erba' 
.aristologia');  ;(  Vakopu:  nekaka  trava  ,osterluzei' 
,Aristolorhia  fclematitis  L.]'  6  dodatkum  da  se 
tjovuri  11  Diibrovnikii.  Kokotii'ia,  aristolocUia 
(A(|Lula-Buc,  Vuk,  n  Dubroviiiku),  Aristolochia 
i-lematitis  L.  (Paiicic,  Lambl).  B.  Sulek,  im. 
ir.o. 

I».  nurnu  vrijcmc  kad  kokoti  pjevciju.  —  iSaino 
u  Stuliceou  rJKcnikii:  .quolla  parto  doUa  notte 
Huaiido  cantano  i  galli'  ,galli«iniiim'. 

KOKOTINI,  adj.  koji  pripada  (ne  mmo  kokotit 
i  kokotima  iiego  i)  kukosi  i  kokoHina.  —  //  iiaic 
orijeme,  a  izmedii  rjeinika  u  Stiiiireini  (,salliiia- 
ceus')-  Samo  u  rijeci:  .kokotiiie  jaje'.  Slovinac. 
1881.  418. 

KOKOTITI  SE,  k6k5tim  se,  impjf.  supiriti  se, 
razinKtati  sr  (kao  kokut).  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  a  impf-  lii'ikTirali  i  u  aor.  2  i  3  sin//,  ko- 
koti;  u  (i\/iilij('iii  jf  oblicima.  onaki  kaki  je  u  inf. 

—  U  Vukani  rjciiiika:  ,stolziernn  wio  oiii  halin' 
,suporbio   ut  gallus'. 

KOK(_)TLIJA,  "i.  prezime  Hi  tiadiiiiak  (Tiir- 
iinii).  —  Postaje  od  kokot  (isporedi  Kokoti,  a), 
ali  tur.ikijem  nastackom  ly.  —  U  iiarudnijem 
pjesmama  nasega  rremctia.  I  delija  Mebmed  Ko- 
kotlija.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  7G.  77.  Ogled,  sr.  218. 
A  deliju  Mahmut-Kokotliju.   Nar.  pjes.  vuk.  4,  87. 

KOKOTNOZAC,  kokotuosca,  iii.  u  Stuliceva 
ijecniku:  v.  kokonozac.  —  nepuiizdano. 

KOKOTNAK,  m.  vidi  kokosiiiak,  d.  Kokotnak, 
Matricaria  cbamomilla  L.  (Visiani),  v.  Kokosinak. 
B.  Sulek,  im.  150. 

KOKOTOV,  adj.  koji  pripada  kokotii.  —  Ud 
XVI  vijeka. 

a.  u  jednoin  primjeru  xvi  vijeka  jamacno 
znaci  sto  i  francuski,  vidi  1.  kokot,  a.  Gin'  da 
t'  se  pokloni  kokotov  plahi  bijes,  u  oruzju  ki 
zvoni  i  gromi  kako  trijes.    M.  Votranic  1,  88. 

b.  u  nase  vrijeine  kod  mjesnoga  imenn  (Ko- 
kotova  Glava)  u  Crnuj  Gori.  Na  krvavu  Koko- 
tovu  Glavu.    Ogled,  sr.  71. 

c.  u  oi'oni  primjeru  iiioie  biti  da  se  misli  na 
corjeka  .s/o  se  zv((o  Kokot.  Na  kraj  mora  il  Do- 
brotu  malu,  ua  vlsoku  Kokotnvu  kulu.  Ogled, 
sr.   124. 

KOKOTOVH';,  III.  prezime.  —  If  nase  rrijeme. 
Boca  8. 

KOKo'i'USA,  /.  a  Vukuvii  rjeiniku:  imo  ko- 
kosi  koja  prilikuje  vise  kokotu  nego  kokosi. 

K(_)K()VCX,  m.  pi.  kruuica  od  koka.  A.  Ostojic. 

KOKOVI,  m.   pi.  u  nariidnoj  zagmteei   nasega 

vremena.     Tri  cetiri pofco  sosto  kokovi, 

sodiuo  osmo  klepovi,  i  diiveto  barjaktar.  odgo- 
netlaj:  koza  (noge,  rogovi,  u.ii,  rep).  Nar.  zag. 
nov.  92. 

KOKRA,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Ivau  Koki-a. 
Mon.  Croat.  109.  (1471). 

KOKSA,  m.  vidi  Kokalo.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izinedu  rjeinika  u  Vukovu:  vide  Kokalo  s  pri- 
mjerom:  A.  Ko  je  to  rekao?  B.  Koksa  iz  Divosa. 

—  Koksa  iz  Divosa.  (Odgovori  se,  u  Srijemu.  ua 
pitai'ie  kao  i  ,kokalo').    Nar.  posl.  vuk.  144. 

KOKTALIO,  m.  dem.  koktao.  —  U  Mika(ina 
rjeiniku  :  stamparskom  grijeskiim  (stoji  medu 
koktao  i  kola)  kotalic,  blaziuica  .pulvillus,  pul- 
viuulus'. 

KOKTAO,  koktala,  m.  jastuk  iizak  a  dug  ko- 
liko  je  siroka  posttla,  na  kojemu  se,  kad  se  lezi, 


drzi  glava,  Hi  jos  iesie  glava  stoji  na  kracem  a 
sirem  jastuku  sto  je  naslonen  na  koktalu.  —  Ta- 
lijanski  se  kaze  oapezzale,  ali  nasa  rijei  ne  po- 
staje od  ove  nego  od  srlatinske  capitale  sto  je 
iiiiala  isto  znacei'ie,  te  nije  rijei  talijanska  nego 
romanska  (vidi  kod  kelomna).  stariji  je  oblik  bio 
koptao,  i  taj  se  joS  iuje  u  Diibrovniku  (kopto). 
—  Od  XVII  vijeka,  a  izmeda  rjeinika  u  ^likajinu 
(koktao,  tudjela,  uzglavnica  ,cap6zzale'  , cervical, 
pulvinar,  pulvinarium,  pulvinus')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Belinii  (kokto,  koktala  .capezzale, 
gnanciale,  anche  piumaccio'  ,cervicale'  169* ; 
iguanciale'  , pulvinar'  361"),  it  Volfigijinii  (kokto, 
koktala  , piumaccio,  guanciale,  capezzale'  ,kopf- 
kussen'),  u  Stulicevu  (koktal,  kokto,  koktao  ,ca- 
pozzale,  piumaccio,  origliere,  guanciale'  , pulvinar, 
pulvinus,  pulvinarium').  U  koga  cete  prosit 
pomoi?  u  Jesusa,  koga  ce  vam  redovnici  ostavit 
na  koktalu.    D.  Basic  12. 

KOKULA,  /.  vidi  kokuliea.  —  U  dabrovaikijem 
poslovicama  xviii  vijeka.  Ne  tegni  (ti6i)  u  ko- 
kulu.  (Z).  Udri  dje  nije  udreno,  nu  ciivaj  ko- 
kule.    (Z).  Poslov.  danic. 

KOKTJLICA,  /.  vidi  kauka.  —  Jamaino  je  dem. 
k(jkula  (vidi),  ali  se  ova  zadna  rijei  nahodi  samo 
II  dva  primjera.  —  Rijei  je  jamaino  tuda,  ali 
nije  jasno  postane:  naj  blize  je  po  glasu  lat. 
cuculla,  tal.  cocolla,  kuku(ica,  ali  ne  odgovara 
sinislu;  iina  i  tal.  cociizzolo,  tjeme,  sto  je  blize 
po  smislu,  ali  nije  po  obiikit,  ako  je  kokuliea 
dem.  kokula;  a  moze  biti  da  je  nekako  postalo 
od  kauka,  ali  misleii  i  na  cuculla,  cocolla  (kao 
osobito  odijelo  u  fratara).  —  Akcenat  je  zlo  za- 
bi^ezen  u  Vukovu,  rjeiniku.  —  Od  xviii  vijeka,  a. 
ismedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,cherica'  ,tonsura') 
i  u  Vukovu  (k6kulica  ,die  tonsur'  ,tonsura'  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Dubrovniku).  Vi.se  paka 
ostrizene  koje  zovemo  kokulicom.    D.  i'.asid  262. 

KOKUROVIG,  m.  prezime.  —-  U  Srbiji  u  okrugu 
uziikom.    \i.  Stojanovii. 

KOKURUZ,  m.  vidi  kukuruz.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Otle  jasu,  niz  pojauu 
masu,   probu  vrli,   kokuruze  trli.     Osvetn.  4,  21. 

KOKUTKA,  /.  vidi  kukavica.  —  JJ  Stulicevu 
rjeiniku:  kokutka,  ptica  ,cucculus'.  —  Ne  znam 
gdje  je  StuUi  ovu  rijec  nasao,  te  mi  je  nepouzdana. 

1.  KOL,  adv.  koliko  (vidi  kod  kolik).  —  Moze 
biti  da  je  rijei  praslavenska  (kolb),  jer  ima  i  lit. 
kol'  s  istijem  znaienem,  premda  se  medu  slaven- 
skijem  jezicima  nalazi  joi  samo  u  stslovenskom 
(kolb).  —  Postane  vidi  kod  kolik.  —  Nalazi  se 
samo  u  starijim  knigama,  a  ii  nase  vrijeme  moie- 
biti  u  iakavaca. 

a.  u  pravoin  znaienu.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Stulicevu  (1.  V.  koliko.  2.  v.  kako  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  misala)  i  ii  Danicieeva  (kolb 
, quantum').  Se  kolb  dobro  i  kolb  krasbno.  Mon. 
Serb.  99.  (1340).  Nu  kol  je  vidjet  lijep  ovi  svijet 
nami  sad,  gorci  je.  N.  Uimitrovic  35.  Vec  da 
duga  uzrok  slijedstva  slijede,  kol  gubjeiia,  toli  i 
pobjede.  Osvetn.  4,  7.  —  JJ  ovijem  primjerima 
(a  jamaino  u  prvome)  vala  da  ne  znaii:  koliko, 
nego  da  stoji  mj.  (a)ko  l(i):  Ako  'e  krjepos  ka 
u  kemu,  zapusta  se  u  nemare,  kol  je  mudar  ki 
u  svemu,  drzi  se  taj  za  nistare.  J.  Kavanin  1G7». 
Kol  bi  mi  se  rad  prikaza'  dar  mi  srjece  al'  ua- 
ravi,  taj  cas  cud  se  ma  ukaza  uenavidna  takoj 
slavi.  395b.  k;  majki  Bozjoj  grede,  ko  V  bi  se 
mat  Bozja  na  liih  smilovala.    Nar.  pjes.  istr.  2,  20. 

b.  stoji  kao  relativni  adverab  za  mjesto  i 
vrijeme  s  prijedlozima  do,  od,  po,  vidi  kod  dokle 
(vidi  i  dokol).  Do  kol  dihoin  ga  ne  zgrija  tu- 
vara(!  tere  vol.     H.  Lucie  279.      Ki    ranoui    brez 


1.   KOI,,  1,. 


KOLA,  a 


lika  rani  iius  uopravo,  p.i  knl  mis  oilln/.n.  P. 
Hektorovio  (!'2.  Od  tnda  ml  kol  .se  zainamili.  I'. 
Zoranic  5». 

('.  (mozebiti  od  predaineyn  znaccna)  puslnje 
i  drtigu  kao  god.  —  (J  cakavaca.  Ku  kol  stran. 
Moil.  Croat.  16.  (liJ'25).  Koliko  kol  l)i  go.  prosil. 
Naiufii.  33l>. 

2.  KOL,  Hi.  vidi  kolac.  —  liijeije  praslavenska, 
i.ipoirdi  stslov.  kolt,  rus.  kcii,  ies.  kill,  jjol.  k6], 
(i  nnse  ko)o);  ima  i  lit.  kolas  i  k&Ias  s  istijem 
znaiinem,  ali  prema  slaoenskome  o  trehalo  hi  da 
je  litai>ski  a;  s  toga  maze  biti  da  je  rijei  pofska 
Hi  ruska.  —  Postane  nije  jasno;  isporeduje  se 
siiskit.  kila  «  istijem  znaienem,  i  stvnem.  clul, 
srvmm.  kil,  (novovnem.  koil).  —  Samo  u  Bjelo- 
stjencevu  rjeiniku:  v.  kolec  j  u  Jambreiiceim :  kol, 
kolec  , pains';  u  Voltigijinu  ui  kolac;  u  Stuli- 
cevii:  ,palus,  paxillus'  s  dodatkom  da  je  rijec 
ruiika. 

3.  KOL,  m.  vidi  kolo.  —  Samo  na  dva  mjesta 
u  dpa  pisca  cakavca  (i  to  ne  s  jednakijem  zna- 
ceiie.m),  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  n.  p.  mi 
como  pristati  u  vas  kol  (kolo?)  ,der  kreis'  ,cir- 
culus'  s  dodatkom  da  je  Vuk  ciio  ova  rijec  ii 
Uereegovini.  Jer  Ilija  muz  blazeni,  kad  ga  vaze 
kol  ogneni  (ovdje  znaci  sto  i  kola).  P.  Hektorovic 
94.  Uzajde  vi-hu  svili  kolov  (maze  biti  i  pogresni 
gen.  pi.  od  kolo  Hi  stamparska  pogreska  mj.  ko- 
rov)  i  redov  anjelskih.    I.  T.  Mrnavio,  isfc.  28. 

4  KOL,  pi-aap.  vidi  1.  kod.  —  Vala  da  je  po- 
stulo  od  kod  Hi  bofe  od  kon,  a  moze  biti  da  se 
kod  toga  mislilo  i  na  okolo.  —  isporedi  9.  kola. 
—  Samo  u  nekijeh  pisaca  iakavaca  xvi  i  xvii 
vijeka.  Al'  6e  kol  orlovi  gladnih  vezan  stati.  H. 
Lucid  288.  Tuj  se  je  druzina  na  obid  skupila 
kou  Urmanic-mlina  i  kol  nili  kastila.  P.  Hekto- 
rovic 11.  Jove  u  li  usadi  kol  vode  javor  mlad. 
D.  Barakovic,  vil.  139.  Na  sadu  sidise,  kol  vode 
prihladne  postaflen  ki  bise.  143.  Ki  su  kol  ne- 
mncnika.    P.  Radov6ic,  iiac.  132. 

1.  KOLA,  /.  hyp.  kolac.  —  Akc.  je  kao  kod 
4.  Kola.  —  U  Vukovu  rjecniku  s  primjerom:  Da 
ti  majka  umijesi  kolu  (zeue  govore  djeoi). 

2.  KOLA,  /.  hgp.  kolijevka.  —  Akc.  je  kao  kod 
i.  Kola.  —  U  Vukovu  rjecniku. 

3.  KOLA,  /.  ime  domacijem  zivotinama.  —  Akc. 
je  kao  kod  i.  Kola. 

a.  ime  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38.  D. 
Trstenak. 

b.  ime  oiici.  Orahovac  u  Bosni.    D.  Hire. 
0.  ime  sviiii.  u  Bosni.    D.  Hire. 

4.  KOLA,  /.  ime  zensko  iz  Salasa  Nocajskog 
u  Macvi.  S.  Novakovic.  — ■  Akc.  se  mijena  u  voc. 
Kolo. 

5.  KOLA,  /.  klija  (u  Dubrovniku  samo  ona 
sto  se  cini  od  brasna),  tal.  colla.  —  U  Buhrov- 
niku  od  xvi  vijeka,  a  u  Lici  u  nase  vrijeme. 
Kad  pocne  mazati  oni  lie  obraz  star,  ve6e  kole 
trati  neg  Give  bokarar.  N.  Najeskovic  1,  293. 
Kola,  tutkal,  ko}.  u  Lici.  V.  Arsenijevic.  Kola 
,der  leim'.    J.  Bogdanovid. 

li.  KOLA,  m.  ime  muiko.  —  U  naSe  vrijeme 
kao  dem.  Nikola  (L  Pavlovic),  ali  ne  znam  jeli 
svagda  i  svud  tako.  —  Od  prije  nasega  vremcna. 
Kola.  S.  Novakovii,  pom.  70.  Kola  Kolakov. 
D.  Avramovid  2-t9.  Kola  Petrov.  Magaz.  1868.  70. 
Kapetane  postave:  u  Krinicama  Kolu  Petrova. 
71.     Kod  kapetana  Kole  Petrova.    77. 

7.  KOLA,  n.  pi.  (uprav  pi.  kolo,  vidi  ovu  rijei), 
svaka  sprava  na  kojoj  se  nose  froze)  ce(ad  Hi  Ho 
driigo,  te  je  naslonena  na  kolima  (kolo  ^^  rota). 


kojijeli  moze  biti  doa,  naj  cesce  reliri,  jia  i  nic ; 
a  viikit  je  zivotim  (koni,  volovi  itd),  gdjnidje  i 
\iuli  (vitku  i  tiskajii),  a  it  nasr  dnlia  i  /irirodnv 
site.  —  liijec  je  stara,  isporedi  st.ilov.,  bug.,  no- 
voslov.  kola,  ras.  kc.i;i.  —  Izmedu  rj.'ciiika  u  Vraii- 
cicevu  (.carpontuin,  currus;  plaustrum;  rheda'), 
u  Mika(inu  (kola,  kofiije  ,carro,  carrozza'  ,cuvrus, 
rheda'),  ii  lielinii  (,carretta,  specie  di  carro  assai 
noto'  .plaustrum'  174a),  u  Bjelostjenciwit  (kola, 
voz  jcurrus,  voho^i  currus'),  a  Jambre.ncenn  fkola 
z  dvemi  kotaci  ,cisium'),  u  Voltigijinu  (.carro, 
carretto'  ,wageii').  u  Stulicevu  (.carrus,  rlieila'), 
u  Vukovu  (1.  .der  wagon'  , plaustrum'  ,v  primjerom  : 
Na  lieiau  se  slomila  kola  ,er  hat  fiir  alio  ge- 
biisst'.  —  2.  kola  na  iiebu  ,i;rsa  major  ot  ur.-<a 
minor'),  u  Daniiicevu  (gledaj  kolo). 

a.  u  pravom  smislu.  u)  o  jednome.  Imese 
St  soboju  k(ula  dvojimi  tolci  vlekoma.  Stefanit. 
star.  '2,  266.  Muzu  ize  po  vode  vozitL  koUa,  po 
suhu  ze  koraba|b.  2,  289.  MogaSe  sam  krcatimi 
koli  ganuti.  S.  Kozioio  37''.  Zapovidi  da  stanu 
kola.  Bernardin  106.  act.  ap.  8,  38.  Kola  vla- 
cahu  cetiri  koiii.  Zborn.  13a.  _4lto  vidis  (u  snu) 
da  slazis  s  kola,  toj  prilikujo  nepootenje.  130'>. 
Zapovedi  stati  kolom.  Anton  Dalm.,  nov.  test. 
184.  act.  ap.  8,  38.  Elija  na  ognenijeh  kolijeli 
u  raj  bi  prinosen.  B.  Gradic,  djev.  160.  Vidjoli 
prislavnu  ouuj  vil,  od  zlata  na  kolijeh,  u  rului 
jak  snig  bil.  A.  Sasin  154.  Uzdvignu  u  kolijeh 
ognenijeh  nega  k  nebesom.  A.  G-ucetic,  roz.  jez. 
238.  Svrhu  kola  postavise  arku.  Nauk  brn.  8a. 
Sajde  sa  koli.  F.  Vraucic,  ziv.  71.  Ta  na  koli 
vozi,  ta  sebe  naprti.  D.  Barakovic,  vil.  .5.5.  Ma- 
lahan  kamen  prevail  naj  veca  kola.  K.  Maga- 
rovie  43.  Er  ce  poslije  (vol)  moc  vuc  kola.  .1. 
Kavanin  76''.  Posadivsi  ga  na  zlatria  kola.  A. 
d.  Bella,  razgov.  55.  Pisice  ili  na  kolih.  A. 
Bacic  184.  U  kolih  koiia  ogiienih.  4'J9.  Voziti 
se  u  kolih.  P.  Filipovic  41.  Bijedna  ti  kola, 
kad  ti  nijesu  dvoja.  (Z).  Dostignut  zeca  na 
kolijeh.  (Z).  Levi  zeca  na  kolijeh.  (Z).  Na  ko- 
lijeh poce  u  raj.  (Z).  Poslov.  danic.  Ganuo  bi 
i  sam  kola  nek  se  vozi  glava  hola  tamo  ...  V. 
Dosen  33a.  (Vola)  koji  vozi  tozka  kola.  .381). 
Junac  (mora  se)  ucit  vuci  kola.  215''.  Stavivsi 
korab(u  ua  jedna  kola  nova.  And.  Kaoic,  kor. 
190.  Ter  jih  uvezavsi  pod  kocije  aliti  kola.  202. 
Ilija  bi  odnesen  na  nebo  u  kolim  ogiienim.  250. 
On  cuje  kolesa  pod  ,koli'  skripati.  M.  A.  Kej- 
kovic,  sat.  L6a.  Zaspavsi  na  kolih.  sabr.  55. 
Posli  moras  ucit  ga  u  kola.  J.  S.  ReUcovic  234. 
Zaklacu    mu    vola    ispod    kola.     Nar.    pjes.  vuk. 

1,  486.  Ona  goni  kola  i  volove.  4,  43.  Kad  se 
kola  slome,  putova  dosta.  (Kad  se  kakva  steta 
ucini,  onda  je  lasno  kazivati  kako  je  vajalo  ra- 
diti  da  se  to  ne  ucini).  Nar.  posl.  vuk.  120.  Ko 
se  na  tudim  kolima  vozi,  nece  daleko  otici.  154. 
Hazur  kola  bez  tockova.  339.  Sto  bi  kola  skri- 
pala  to  volovi  ricu.  353.  Metne  ga  na  jedna 
prosta  kola.  Nar.  prip.  vuk.  197.  I  kola  pocmu 
va|6  same  hodit.  Nar.  prip.  mikul.  44.  Trgovci 
mu  dadu  jedne  kola  s  koni.  117.  Top  ovaj  nije 
imao  kundaka  ni  kola.  Vuk,  grada.  86.  Dosla 
su  veo  kola  k  brijegu.  V.  Vrcevic,  niz.  244.  AT 
pozna  se  s  ruku  ubojnijeh,  da  ni  kola  ne  bi  do- 
nijela,    sto   je    judskog    navajao    mesa.     Osvetn. 

2,  155.  Osmanlije,  ko  lukave  lije,  ucni  stignut 
zeca  na  kolije.  4,  49.  —  h)  o  mnoHvu.  Pride 
tada  Naaman  s  koni  i  s  koli.  Bernardin  44. 
4reg.  5,  9.  Svrhu  kola  i  kon  nih.  N.  Raiiina 
117'>.  exod.  14,  26.  Koji  tvore  rala  i  kola.  S. 
Kosa  89''.  Desot  hijada  bojnih  kola.  D.  E.  Bog- 
dani6  29.  On  mora  onim  putem  ici  kud  ostala 
kola  idu.    T).   Obradovii,  basn.  368.     |)ok   ne  ilo- 


KOLA,  a. 


17- 


1.  KOLAC,  d. 


tera  kola  sedmei'a.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  17.  Da 
mu  gone  kola  i  kocije.  4,  438.  Pozbaca  toekove 
kolima  liihovijem.  D.  Danicic,  '2mojs.  14,  25.  Pa 
sto  hvalis  pase  i  ferike,  i  topove  bojne  na  ko- 
lijehr'  Osvetii.  2.  82.  —  r)  ne  zna  .se,  govori  li 
se.  0  jcdtiome  Hi  n  innoHvu.  (J-de  postoja  go- 
spodiiii.  rarb  s  koli.    Glasnik.   15,  278.  (1348yy. 

II.  inrtaforicki.  (Dunije)  u  iilovucijoh  kolijeli 
(a  ladi)  po  sirokoj  morskoj  vodi.  (r.  Palmotic 
1,  141.  (Siince)  u  zlatnijeh  se  kolijeh  bani.  G-. 
Palmotic  3,  25*.  Kola  od  slave  i  od  vremena 
k  nami  blaiji  dan  dovode.  I.  0ordic,  ben.  208. 
Kad  vara  (lakumost)  s  blagom  srce  sveza  i  u 
kola  svoja  vrze.  V.  Uoseu  79''.  Kola  na  kojima 
se  voziti  moramo  je.st  trpjeiie.  A.  Tomikovie, 
gov.  92. 

c.  onoliko  koliko  kola  nwi/ii,  noaiti.  driklr  kai> 
nije.ra.  IJavat  deset  kola  grozdja.  I.  IJr/.ic  20lt. 
Uavala  je  svaka  poreska  glava  po  jedna  kola 
sijona  i   po   jedna   drva.     Vuk,  rjecn.    predg.    in. 

—  /  inrtaforicki.  De  su  kola  mudrosti,  tu  su 
dviija  luiiosti.    Nar.  posl.  vuk.  78. 

(I.  plaustrum,  septentriones,  dun  skiipasinjezda 
na  sjeverii,  jednn  veH  a  driuii  mani,  zorii.  se 
ovako  po  iinkoj  sHcnosH  (zovu  ih  tako  (rrci.  pa 
mozebiti  po  niina  i  druyi  niirodi),  cidi  i  a  Vu- 
kovii  rjecnikit:  kola  na  nebu.  —  isporedi  niodvjod, 
medvjedioa.  —  Da  uzjaso  (oro)  vrli  zviozdonih 
istih  kola.  J.  Kavaiiiu  28t'>.  Zvijezdo  kojo  mi 
kola  i  medvedice  nazivamo.  1).  E.  Bogdanii'  US. 
On  je  nacinio  zvijezde  kola  i  iitapo  i  vlasice.  D. 
Danicic,  jov.  9,  9. 

8.  KOLA,  n.  pi.  ime  selii  ii  />'«.<»/  ii  oknii/ti 
banoluckom.    Statist,  bosn.  34. 

9.  KOLA,  praep.  vidi  1.  kod  *  4.  kol.  —  Ka.o 
da  ,je  owikovo  znaoene  u  jednoiii  primjeru  xiv 
mjeka.     Kako   dohodi   kola   liiva.    Dec.  iiris.  ()7. 

—  U  Dabrovniku  se  u  na.se  doba  i/ovori  dosta 
it'St.o :  kola  Jiuce  (kolakucS),  kola  vrata,  kola 
oi-mara;  a  zamjetuije  se  i  oblicima  kala,  polak 
(vidi  polag),  palak. 

10.  KOLA,  vidi  1.  kol,  b,  i  dokola.  —  U  I)a- 
nicicevu  rjecnikii:  gledaj  kolc  s  primjcroin:  Do 
kola  je,  zivb.    Spom.  sr.  2,  94.  (1437). 

1.  KOLAC,  koca  (k61ca),  m.  palus,  vallus,  kotnad 
drveta,  dug  a  malo  debeo  prema  dn^ini,  zaob^en, 
zasilen  s  ,jedne  strane  (Hi  s  obje  strane)  da  se 
maze  u  sto  zabosli.  —  uprav  je  dem.  2.  kol,  te 
a  sioji  mj.  neijdaiinega  b.  —  -1-  na  krajii  sloga 
(dakle  u  svijem  padezima  osim  noiu.  i  ace.  sing, 
i  gen.  pi.)  postaje  obicno  u  slokavaca  o,  pa  se 
oo  mijena  na  dtiyo  o;  ali  se  gdjegdje  i  u  sloka- 
vaca govori  k61ca,  kolcu  itd.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
i  acc.  .sing,  (kolacl  i  iien.  pi.  kolaca.  —  U  dritoj 
Gori  ima  i  pi.   I;i'iff'\i  iriili  h    ['/ikaru  rjecniku). 

—  Od  XIV  rtfikii  {i-idi  II  Diiiiini'rrit  rjecnikit), 
a  izmedu  rjcciuka  n  VraHcii:fi:ii  i, palus;  statumen; 
valhis'),  u  Mika(inu  (,palus,  vallus' ;  kolac  od 
gvozdja  ,vec.tis';  kolao,  za  lozu  pritka  ,pedamen, 
pedamentum,  vallus';  kolac  za  svezati  kona  ,va- 
cerra' ;  kolac,  koji  se  zabija  u  vodi  za  tenmj  od 
kuce  ,sublicae,  sublicium'),  u  Belinii  (,palo,  legno 
ritondo  e  lungo'  , palus'  537^),  ii  Bjclosljenceou 
(kajkavski  kolec,  kol,  prostec  .pains'),  a  Jam- 
hresicemi  (kolec  kod  kol),  ii  Voltigijinii  (kolac, 
kolca  ,palo ;  forca'  ,pfalil'),  «  StiUiceBit  (, palus, 
paxillus'),  II  Vukovn:  pi.  k6oi,  a  u  crnogorskijom 
pjesmama  ima  i  k<Ii6evi,  gen.  kolaca  ,d0r  pflock, 
pfahl'  , palus'  [cf.  kazukj  .>•■  /iriiiijrrinii  iz  narodni' 
pjesme:  Sad  ce  tvoje  ovrc  na  Hiiui.vn,  a  turacke 
glave  na  koceve;  ii  Uiiiiirn  rni :  ki)li.cb  , pains', 
meda  je  zem|ama  crkve  treskavacke  isla  ,na 
kolcb'.  G(lasnik).  13,  373. 


a.  uopee  sa  znaienem  sprijeda  kazanijem,  o 
drretii  zabodenom  u  zenitii.  Rastegnuse  ju  golu 
na  cetiri  koce.  B.  Kasic,  per.  2.  Jedan  jo  svezan 
na  jednomu  kocu.  A.  dalla  Costa  2,  162.  Ko  p  . .  e 
kolac  potrzo,  a  ko  c.u  jedva  utece.  Nar.  posl. 
vuk.  151.  Oko  kojega  je  bio  svo  kolac  do  koca 
i  na  svakomo  kocu  po  judska  glava.  Nar.  prip. 
vuk.  28.  Istrzo  kolac  i  nsnovu  i  vratilo.  D.  Da- 
nicic, Slid.  16,  14.  —  Ccsto  se  zabadaju  koci  jedan 
HZ  driigi  kao  ogrnda.  Grad  ni  miri  dobro  ograjen 
ni  turni,  nego  nikiini  kolci.  Ivan  trog.  15.  Ta 
prislai'ia  gredo,  ta  kolci  zatipa.  D.  Barakovic,  vil. 
56.  Obrana  oil  kolaca,  tabor  od  kolaca  ,palafitta 
o  paliticata'  .palamentum'.  A.  .d.  Bella,  rjocii. 
536'i'.  Uvati  so  za  dva  koca,  pa  preskoci  u  gra- 
dinu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  331.  Od  mosta  pred  ka- 
pijom  pobijena  su  dva  reda  rastovih  kocova.  M. 
D.  Milicevic,  pomenik.  1,  v.  .Usjekao  sam  sto  ko- 
laca, va|da  IS  mi  biti  dosta  da  ogradim  kupus 
do  strnista'.  u  Dobroselu.  M.  Medio.  —  Amo 
moze  jiri/iiiihili  i  oro:  Kuca  mu  se  kocem  zatvo- 
rila!  (Pu^ia  ..^lala!)    Nar.  posl.  vuk.   164. 

1).  oriiilr  (iiiiiif  biti  i  gvozdeno)  za  muku  i  smrt 
liidsku,  obicHo  a  Taraka.  Od  huda  Obrovca  po- 
ganska  iievira  pod  oblast  od  kolca  nas  kotar  za- 
tira.  D.  Barakovic,  vil.  34.  I  mnoziin  na  kolac 
ziv  zivot  potrati.  59.  Kad  In  jadni  Siiian  na 
kolcu  sidio.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  161.  Ako  je 
kolac,  daj  da  je  ostar.  (D).  JPoslov.  daiiic.  Kolci 
i  vjesala.  I.  Grlicic  128.  Stapi  sto  su,  strijele, 
luci,  sikirino,  soUi,  kolci,  ogiii,  cesji,  k|isci,  kjuci,... 
sve  sionske  muke  ine'?  J.  Kavariin  459''.  Ter 
mu  nove  muke  udaraju,  na  kolac  mu  dusu  istr- 
zaju.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  153.  Jelov  kolao  begu 
na  ramonu,  na  vrhu  mu  iiado  celikovo.  Nar. 
pjes.  horm.  1,  3.37.  Psiije  kao  Vlah  s  koca. 
(.ler  cook  koji  je  nabijen  na  kolac  ne  bojeci 
se  nikakva  vocega  zla  psuje  Turcima  sta  mu 
na  usta  dode,  ne  bi  li  ga  ubili).  266.  Majku 
su  mu  .savezali  Turci,  za  kolac  je  usudili  Turci. 
Osvetu.  2,  54.  Koci  strse,  vjesala  se  viju.  4,  9. 
—  Naj  cesce  se  kaze :  nabili  na  kolac.  Adrian 
od  nomilih  Abiezi  bi  na  kolac  uziiabijan.  J.  Ka- 
vaiiin  3()7'>.  Napokon  cini  je  na  kolac  nabiti. 
And.  Kacic,  razg.  7.  Naj  posli  ziva  na  mill  odrise 
i  n.a  kolac  nabiso.  '200.  Jol'  .Takova  na  kolac 
nabio?  Nar.  pjes.  vuk.  4,  204.  Nukica  cu- na 
kolac  nabiti.  Pjev.  crn.  20.3*.  11'  bi  mene  na 
kolac  nabio 'r'  Nar.  pjes.  juk.  5S.  Koga  Turci 
ziva  u  ruke  dokopaju  onoga  iiabiju  na  kolac. 
Vuk,  ziv.  268.  —  ali  se  upotrebfavajii  i  drugi 
glagoli,  kao  n.  p.  metnuti.  Vikara  na  kolac  met- 
nise.  Nadod.  9.  Hajdnk  iiisam,  da  m'  n.a  kolac 
moces.  Nar.  pjes.  juk.  5S.  —  nataknuti.  Na  kolac 
nike  natakoso.  Nadnd.  50.  —  staviti.  (Turci) 
Kelica  na  kolac  stavise.  Nadod.  ()4.  —  udariti. 
To  Novicu  na  kolac  udari.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  492. 
U  ruke  mu  str^ev  kolac  daju  na  koji  ga  misle 
udariti.  Ogled,  sr.  16.  —  Cesto  se  kaze:  s  koca 
i  s  konopca  o  covjeku  nevalaht  (ohjesenaku)  koji 
kao  da  je  osuden  na  kolac  Hi  na  vjesala,  pa  da 
je  pohjegao.  Covjek  s  koca  i  s  konopca  ,sgh6rro, 
bravo'  ,sicarius'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  675'>.  Koji 
s  koca,  koji  s  konopca  (n.  p.  sastali  se,  t.  j.  sve 
nevajali  judi,  objeseiiaci).   Nar.  posl.  vuk.  143. 

C.  ima  jos  i  ,zitnih  kolaca',  t.  j.  takvih  na 
koje  se  dede  zito.  Na  ,mali'  zitni  kolac  stane  so- 
damnaest  snopova,  a  na  ,veliki'  dvadeset  i  jedan. 
,Dauas  sam  nasadio  na  ovo  dvoje  kjusadi  trinaest 
kolaca  psenice'.  ,Bice  dobro,  ako  svaki  kolac  dade 
ua  0%'u  godinu  i  kvartii  zrna'.  u  Dobroselu.  M. 
Medic. 

(1.  glogov  kolac,  vidi  kod  vukodlak.  Nista 
mu  biti  ne  moze  bez  glogova  koca,   (Neco  lasno 

12 


1.  KOLAC,  d. 


1.  KOLAC,  a,  d). 


umrijoii,  vec  ako  da  ga  ubiju  kao  vampira).  Nar. 
posl.  vuk.  225. 

0.  uopie  Stap,  hatina  (6im  se  bije).  Ostave 
oru/Je,  a  popadnu  koce  i  leskovce,  obkole  ma- 
garoa,  skinu  mu  lavovu  koiu,  pa  ga  naufie  pa- 
meti.  D.  Obradovii,  basn.  tiit.  ICo  te  jedaii  put 
6usio,  onaj  I'O  te  drugi  put  kucem  udariti.  Nar. 
posl.  vuk.  15G.  Kroz  plot  tkato,  kocem  zbijato. 
(Re6e  se  za  rijotko  platuo).  IGl.  —  Ovako  jc 
znaiene  i  oodjc  gdje  su  koci  od  olova.  Cesai-  go- 
vori,  da  oprave  kolce  olovne;  olovnimi  kolci 
sada  sve  jiegovo  skrste  uda  .  .  .  Cocani  vazuiu 
poluge,  ter  biju  Lovriiica.    P.  HektorovidC?)  138. 

r.  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka,  u  prene- 
senoin  smislu,  o  dva  znaka  kod  pisaiia,  ispuredi 
parenteza,  zaporka,  zatvor.  Na  misi  u  molitvi 
otajnqj  ostaviti  se  jima  sve  ono  sto  jo  crez  one 
dva  kolca  ili  zatvora  ( ).    I.  Krajic  89. 

2.  KOLAC,  K6ca  (K61ca),  m.  mjesno  ime.  — 
Vala  da  je  ista  rijee  Ho  1.  kolac  (jamacno  kod 
a,  b)). 

a.  mjesto  u  Srbiji.  ti)  u  okrugii  poiarevackom. 
Niva  u  Kolou.  Sr.  nov.  1872.  48.  —  h)  u  okriigu 
uzickom.  Na  Zlatiboru  ima  mesto  , Popov  Kolac'. . . 
Docnije  se  to  propta,  te  popa  na  torn  mestu  na- 
biju  na  kolac.  i  sad  mu  stoji  kolac,  jer  kako 
jedan  otruli,  sejaci  na6ine  drugi.  M.  D.  Mili- 
cevic,  srb.  636. 

1).  zaselak  u  Slavoniji  u  zupaniji  viroiniickoj. 
Eazdije).  140. 
KOLACIJON,   m.  (?)    tal.   colazione,    dorucajc. 

—  U  spomeniku  xv  vijeka.  Statut  kast.  (1490). 
195. 

KOLACIJUN,  m.  vidi  kolacijon.  —  U  jednoya 
2>isca  Dubrovcanina  xvn  vijeka.  Kolacijun  ima 
biti  oko  osam  una6a  medu  krub  i  voce.  I.  Drzic 
197. 

1.  KOLAC,  koldca,  m.  spira,  h[eb  (cesto  bijeli,  a 
i  slatki)  umijesen  na  nacin  prstena  Hi  koluta, 
t.  j.  obao  a  supaf  u  srijedi.  od  ovoya  naj  stari- 
jega  postaju  i  druya  znacena.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  num. 
i  ace.  sing.,  i  voc:  kolacu,  kolaci.  —  Rijec  je 
praslavenska  (u  naj  starijem  znaceiiu),  isporedi 
stslov.  kola6b,  rus.  koasi'i,,  ces.  koldo,  jjo^.  kolacz. 

—  Postaje  od  kolo.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vran- 
cicevu  na  strani  119  prema  mag.  kalacb  (kalacs), 
u  Mikalinu  (kolac  kruba  ,spira,  bucellatum' ; 
kolac,  dar  ,praemium' ;  kolac,  koji  se  dava  za 
dobit  ,palmarium,  niceterium'),  ii  Helinii  (,mancia, 
quel  cbe  si  dona  in  qualche  solennita  ed  alle- 
grezza'  ,strena';  ,mancia  cbe  si  dona  al  lator  di 
buona  nuova,  mancia  di  buona  nova'  ,evangelia' 
456'';  ,palio,  drappo  cbe  si  da  per  premio  nel 
corso  o  nella  lotta'  ,bravium'  5361^),  a  Bjelo- 
stjencevu  (,tortula'),  ii  VoUiijijinu  (,biscotto'  ,zwio- 
back'),  tc  tStulicevu  (1.  ,boui  nuncii  praemium'. 
2.  , spira') ;  u  Vukovu :  1.  ,eine  art  radformiges 
brot'  ,pams  genus'.  —  2.  ,6in  kleiner  leib  brot 
den  die  mutter  fiir  das  kind  bei  gelegenheit  des 
backens  mitbiickt'.  —  3.  ,ein  laib  brot  bei  I'eier- 
licben  gelegenheiten',  n.  p.  krsni  kolac.  —  4. 
kola6  obru6a,  odreden  broj  savijonijeli  obruca  i 
svezanijeh  zajedno.  ^  5.  u  bunaru,  t.  j.  drvon 
temej  na  kome  se  zid  pociiie.  —  6.  (u  Diibrov- 
niku)   gospodin   dar   spravjenici.   cf.  spravjeiiica. 

a.  u  pravom  smislu.  —  kolaC  moze  biii  od 
svakoga  braina,  ali  se  naj  cesce  mijesi  od  pie- 
nicnoga,  te  moze  hiti  i  sladak:  s  mcdom  Hi  sa 
sccerom;  s  toga  se  u  pjesmi  kaze.  i  bijeli,  medeni, 
seierli  kolad  (vidi  u  primjerima  kod  a),  ydjegdje 
se  kaze  o  hijelom  ili  slatkom  hjebti  ako  i  nije 
oblast  i  iupal. 


ii)  uopie.  Nosi  vre6u  braSna  i  bisage  pre- 
plni  da  umesi  kolace.  Starine.  4,  83.  (xiv  vijek). 
Spravite  kravaja  i  bilib  pogaca,  privarenijeb  jaja 
i  sitnijeb  kolata.  M.  Vetranic  2,  251.  Bila  biasna 
od  Labina  pritvorena  na  kolaci.  D.  Barakovic, 
drag.  357.  Peretac,  kola£,  medonica,  pita.  A. 
Kanizlii'-,  kam.  491.  Neg'  daj,  prijo,  te  kola6e. 
V.  Dosen  lG7'i.  Dvista  kolafia  kruba.  And.  Ka6ic, 
kor.  175.  Da  oda  sta  on  po6e  kola6o  u  pe- 
pelu  ...  M.  A.  llelkovic,  sat.  El".  Nogovo  je 
jilo  sve  u  kratko,  priprost  je^ek,  al'  ga  jido 
slatko .  .  .  pak  se  I'lemu  tako  j  isti  raci,  rekao  bi, 
da  su  sve  kolafii.  L2».  Kola6e  i  pogace.  I.  Ja- 
blanci  176.  |§ta  ce  naSo  robje  vefierati?'  ,Nek 
devojke  medene  kolafie,  udovice  pi-ebelo  simite'. 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  487.  Boli  je  i  crn  kolac  nego 
prazna  torba.  Nar.  posl.  vuk.  27.  Ne  vise  nigdo 
kolaci  Qj^di'aci.  19G.  Uzevsi  veliki  kolac,  ili, 
kao   sto   ondje  kazu,  somun  .  .  .     Vuk,  nar.  pjes. 

1,  XI.  Metnuvii  kod  bolesnika  kolafi  bleba  i 
jednu  casu  vode  a  drugu  vina.  ziv.  34.  Kao 
medeni  kolaci.  D.  Danicic,  2raojs.  16,  31.  Oko 
kolaca  prijosuijoh.  Idnevn.  23,  29.  Mislio  si  da 
po  turskoj  zemji  vise  kolaci  o  draci.  S.  ^ubisa, 
prip.  174.  Kolac  ,panis  in  coronao  specimen 
factus'.  u  Istri.  D.  Nemanic^,,  cak.-kroat.  stud.  48. 
—  Kolac  se  sprcma,  mijesi,  pece  itd. ;  ydjegdje  se 
kaze  i  da  se  kiilM.  Kuvaj  meni  bijele  kolace. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  1.30.  Dok  ja  skuvam  bijele 
kolace.    Nar.  pjes.  petr.  2,  622. 

b)  kad  se  ide  u  prijateje  (svojti  u  goste) 
svagda  u  torbi  osim  cuture  i  jos  cega  va)a  po- 
nijeti  i  kolac  (t.  j.  senifian  b}eb),  pa  kad  so  iz 
prijateja  povraca,  opet  odonuda  takovi  kolac  va|a 
da  mu  spreme.  Vuk,  rjecn.  kod  kolac.  nil)  kolac 
donnsi  yost  pri  dolaska.  Ona  mi  ti  paricaje  lijepe 
dare  i  kolace.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  38.  Umo- 
sila  prebele  kolace,  pa  otide  u  poode  majci.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  211.  Uaj  mi,  majko,  bijele  kolace, 
da  ja  sestri  u  poode  idem.  1,  537.  Od  groba  mu 
koiia  nacinite,  od  zemjice  mijes'te  kolace,  od  po- 
krova  rezite  darove,  spremite  ga  sestri  u  pobode. 

2,  40.  Pa  on  izvi  od  zlata  ratove,  a  i  kraju  od 
zlata  (vala  da  pozlacene)  kolace.  2,  570.  Veli 
nemu  majka  Andelija :  ,Pricekaj  me  tri  bijela 
daua,  dok  um'jesim  bijele  kolace  i  dok  spromim 
tanane  kosujo,  da  pouesem  na  dar  mome  Jovu'. 
Al'  govori  sluga  Milutine:  ,Oj  Boga  ti,  gospo 
Andelija!  Jovo  tebe  cekati  ne  moze,  .  .  .  vec  do- 
nesi  u  brasnu  kolace  .  .  .'  2,  574.  Ostavi  mi  bar 
rucna  devera  s  kim  6u  mlada  do  majke  otici  bez 
kolaci  i  bez  ubradaca.  3,  504.  Ja  mu  tamo  ko- 
laca ne  spremam.  (Ja  mu  ne  velim,  tamo  da  ide, 
jer  moze  zlo  proci).  Nar.  posl.  vuk.  108.  Juznu 
bozicu  i  prijate[skom  kolacu  ne  vala  se  radovati. 
(Jer  .  .  .  prijatej,  ako  donese  jedan  kolac,  on  po- 
jede  tri  cetiri,  pa  kad  pode  va}a  opet  jedan  da 
ponese).  115.  Hvala  mu  kao  i  tetki  bez  kolaca! 
341.  —  bh)  kolac  prima  gost  na  odlasku.  Kad 
ja  podem  rodu  mome,  .  .  .  dve  jetrve  kolac  viju,. 
a  dve  oce  sa  mnom  poci.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  414. 
Vec  na,  majko,  zelenu  dolamu,  iz  gepova  vadi  ti 
kolace.  1,  540.  Vec  mu  gradi  seoerli  kolaco. 
2,  331.  —  re)  u  ovom  primjeni  kolaci  znaei  i 
jednu  i  drugu  vrstu,  a  moze  biti  da  znaci  i  uopie 
darove  sto  mijenaju  gazda  i  gost:  Posto  raz- 
mijene  darove  i  kolace,  Beskuca  krone  put  Ko- 
tora.    S.  ^jubisa,  prip.  231. 

e)  komad  h(eba  Ho  majka  umijesi  napose 
za  dijete,  kad  mijesi  li^eb  za  cijelu  kuiu,  vidi  u 
Vukovu  rjecnikii  (2).  —  moze  biti  da  amo  pri- 
pada  i  ovaj  primjer:  Umijesivsi  tri  kolafia  dala 
svakome  pastorku  po  jedan.    Vuk,  poslov.  178. 

il)  osobiti  neki  h^eb  Ho  se  mijesi  i  peic  da 


1.  KOLAC,  a,  d).  1 

se  ije  u  nekijem  sveeanijem  zgodama,  n.  p.  (in)  kad 
se  slavi  krsno  ime  (krsni  Hi  slavski  kolac).  Se- 
nioa  se  ovdJQ  spomine  radi  kojiva,  poskura  i  kra- 
noga  kolaca.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  4.  Lome  (do- 
maciii  s  popom  ili  s  kim  drugim  kad  iiema  popa) 
jkrsni  kolac'  (koji  mora  biti  od  senicna  brasna 
u  kisolo  umijeseu  1  nasaran  poskuriiakom) ;  jedmi 
Setvrtinu  od  toga  kolaca  dadu  popu,  jedmi  do- 
macici,  a  dvije  oni  jodu.  Vuk,  rjecii.  kod  krsuo 
ime.  Za  krsno  ime  svaka  kuca  mesi  po  neko- 
liko  uarocitih  hlebova,  osobita  oblika  i  namene. 
blebovi  su  ti:  ,kolac'  (jedan  ili  cetiri  prema  me- 
stimicnom  obicaju) ;  ,krstak'  (,sveta  presveta'); 
,poskurica'  (leturdija) ;  ,pogaca'  ili  ,proja'  (pod 
kolac).  Kolac,  krstak  i  poskurica  mese  se  od  pse- 
niCna  brasna  s  kvascem  .  .  .  Kolac  je  veci  od 
obicnog  velikog  somuna  i  pjosnatiji  od  liega.  okolo 
se  on  opase  jednim  vencem  od  testa  kao  nekim 
reckastim  pojasom;  po  goriiqj  kori  prekrste  mu 
se  dva  kaisa  od  testa;  u  nib  se  utisnu  cotiri  po- 
skurnaka,  a  na  sredi  se  usadi  izreckan  od  testa 
cvet,  u  koji  se  zadene  i  strucak  .suva  bosi|ka. 
.  .  .  U  Sremu  na  nekim  mestima  u  gornu  koru 
slavskoga  kolaca  pobada  se  neko  drvecice  s  raz- 
nim  znaeima  na  svojim  granama  . .  .  U  Timockoj 
krajini  mese  se  dva  kolaca:  jedan  za  ndveceri,  a 
drugi  za  prvi  dan  slave:  prvi  se  zovo  ,veceruaca', 
a  drugi :  ,slavski  kolac'.  M.  D.  Milicevic,  slave. 
24 — 2-5.  —  f>l>)  po  ovom  primjeru  kau  da  se  ko- 
laci  mijese  i  jirif/odom  rodena  ili  krstena.  Poce- 
kajte,  dva  ulaka  mlada,  da  umesim  prebele  ko- 
lace,  da  prepletom  od  zlata  povojo,  da  pokrojim 
tanane  pelene.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  606.  —  ff)  ko- 
laci  ili  kolac  kaze  se  i  jjriijodn  kad  idu  prosci 
da  prstenujti  djevujku,  a  po  siioj  prilici  .Uo  se 
onda  gostc  i  kolacima  (nidi  drugi  primjer).  Kad 
otidu  prosci  da  prstenuju  djevojku  (vec  ispro- 
senu)  i  da  ugovore  kad  6e  je  voditi,  onda  se  kaze 
(na  nekim  mjestima,  kao  n.  p.  u  Jadru):  ,otisli 
na  kolace'  (ici  cemo  na  kolaoe;  bili  smo  na  ko- 
lacima itd.).  Vuk,  rjecn.  kod  kolaci.  Treci  (i\je- 
ridbeni)  sastanak  zove  se  ,kolac',  kadno  so  do- 
nasa  bjeb,  vino  i  meso,  te  se  pod  jedno  tim  po- 
tvrduje  vjera  (u  Zamberku).  V.  Bogisic,  zboni. 
161. 

b.  crn  kolac,  u  metaforiikom  smislii,  maze 
znaciti:  zlo,  steta  (isporedi  c).  TJvalio  mu  crn 
komad  [kolac?]  u  torbu.  (Kad  ko  uoini  kome  kaku 
stetu).  Vuk,  rjecn.  kod  kolac.  po  svoj  prilici 
treba  iitati  kolac  (kao  sto  je  popravleno  u  Irecem 
izdanu)  a  ne  komad,  jc.r  Vuk  iimece  onic  poslo- 
vicu  medu  primjere  kod  kolac  a  ne  kod  komad. 
istina  i  u  Nar.  posl.  vuk.  326  stoji  u  istoj  po- 
slovici  komad,  all  maze  biti  i  oodje  pogreska. 
.lor  mu  sad  da  crn  kolac  u  dacu.    Osvetn.  ."),  'A. 

V.  moze  znaciti  i  dar  sto  se  daje  u  nekijem 
jirigodama,  pa  i  kao  uzdarje,  placa  itd.  isprva 
a  ovakovijem  slucajei'ima  vaja  da  se  davao  praoi 
kolac,  all  se  poslije  shvatilo  u  znaienu  knkra  mu 
drago  dara,  i  u  novcu  (isporedi  jabuka,  A,  e), 
n.  p. : 

fi)  dar  onome  koji  donese  dobre  glase.  Za 
toj  sam  izasla,  ter  stoju  prid  vrati,  jeda  bih  sad 
nasla,  tko  ce  nam  glas  dati,  jeda  tko  od  kuds 
putom  se  namjeri,  da  kolac  dobude,  da  gospu 
namiri.  M.  Vetrauic  2,  324.  Manda,  meni  kolac ! 
Ovo  tvoga  brata.  M.  Drzic  184.  Fengacu  da  i 
I'lega  istem,  da  mu  uzmom  kolac,  er  mu  je  otac 
dosao.  815.  Tko  dobar  glas  donosi,  kolac  prosi. 
(D).  Za  dobar  glas  dobar  kolac.  (D).  Poslov. 
dauic.  Poda  za  dobar  kolac  onemu,  koji  mu  pri- 
nese  take  glase,  jedno  kopje  po  sred  prsi.  B.  Zu- 
zeri  401.  u  Dubrovniku  se  i  dan  danasni  govori : 
Meni  kolac,  a  tebi  kniga  (pismo),   ili  otac,  muz. 


9  1.  K0LA6,  d,  g). 

brat,  sin  itd.,  kad  se  kome  jav]a  da  je  nesto  doslo 
Hi  da  je  neko  dosao,  sto  onaj  radosno  oiekuje. 
P.  Budmaui.  —  Amo  pripada  i  ovaj  primjer : 
Zla  kolaca!  (Steta!  Kad  se  zali  de  se  sto  nepo- 
volno  dogodilo).  Nar.  posl.  vuk.  90.  —  Tr6ati 
kolac  ili  trcati  kolaca  .sto  se  nalasi  u  nekijem 
primjerima  vafa  da  znaci:  trceci  nositi  dobre 
glase  nadajur.i  se  kolqcu  (vidi  i  D.  Dauicic  u 
Poslov.  danic.  xii'').  Sto  meju  onimi  koji  hlepe 
na  istu  pliticu  ?  koji  tree  isti  kolac?  A.  d.  Bella, 
razgov.  75.  Nocno  kolaca  trcati.  (Z).  Trci  ko- 
lafia  po  noci.    (Z).  Poslov.  danic. 

h)  dar  za  nesto  sto  je  ko  dobro  izradio. 
—  Ovakovo  je  znacene  u  otmm  primjeru:  Ako  me 
stignes,  kolac  ti.  M.  Drzic  127.  vidi  i  u  Mika- 
{inu  i  u  Belinu  rjecniku. 

r)  dar  nopc.e  (sto  medu  sobom  mijenaju.  pri- 
jateli).  —  Moze  biti  da  je  ovakovo  znacene  (alt 
u  metaforickom,  ironiikom  smislu)  u  ovom  pri- 
mjerU' :  Evo  barut  i  tesko  olovo,  boco  pralia, 
ogiieni  kolaci.    And.  Kacic,  razg.  322"'. 

)f)  Sto  .ie  daje  kome  kao  uzdarje  ili  plara 
za  nesto  sto  je  ovaj  uradio  Hi  dan,  n.  p. :  an) 
Hjecniku.  Trijem  ku6o  bio  je  prestrt  svakoja- 
kijem  mrsom,  sto  su  bonici  donosili  Scepanu  u 
kolac.  S.  ^ubisa,  prip.  92.  —  bh)  u  ovom  pri- 
mjeru ono  .Ho  .fe  daje  da  ko  ne  ucini  stete  Hi 
ne  pusti  drugoga  da  je  cini:  Hot'  li  mene  dati 
vjeru  tvrdu,  da  izjavim  na  Kopije  ovce,  da  se 
one  na  Kopiju  mlade,  a  dacu  ti  kolac  od  ovacab, 
siJaAu  ti  grude  i  jaganoe,  i  ugica  ovna  naj  bo- 
jegaV  Ogled,  sr.  135.  —  <■)■)  u  Dubrovniku  dar 
.sto  gospoda  daje  sprav^enici,  vidi  sprava  i  spra- 
vjenica.  —  u   Vukovu  rjecniku  (6). 

(I.  II  jrrenesenom  smislu,  o  cemu  Uo  je  slicnu 
knhicu,  n.  p. : 

fi)  nekoliko  ohruea  svezanijeh  zajedno.  vidi 
u  Vukovu  rjecniku  (4). 

h)  celo  (uze,  konop)  savito  da  ne  zahvaia 
mnogo  mjesta,  te  je  slicno  kolacu.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku.  Kupi  celo  da  bi  sveder 
jednako  na  tri  kolaca  ostajalo  ohavito  oko  iste- 
za.la.  M.  Vodopic,  tuzn.  je!.  dubrovn.  1868.  174. 
Stucajvi  6ola  po  krovu,  ono  ve/iva  se,  ovo  u 
kolac  sakupja  .se.    247. 

c)  drnen  temi'l  u  bunnru.  vidi  u  Vukovu 
rjecniku  (5). 

ff)  kolul  na  vrrigama.  Er  on  plote  verigu 
koja  ima  pocetak  a  nema  svrhe,  u  kojoj  jedan 
kolac  vodi  i  potoze  za  sobom  drugoga.  A.  Kalic  115. 

e)  kamen  ohlast  i  supaj  kao  kolac,  sto  je 
privezan  mrezi  da  jV  povuce  ti  dno  mora.  —  U 
jednom  primjeru  xvi  vijelca.  Zatim  popadoso 
kolac  od  kamika,  mrizu  provrgoSe,  spustiv  ga 
dolika.    P.  Hektorovic  5. 

f)  vrsta  nakila.  u  Dubrovniku.  U  kolacu 
su:  pecica,  cvijetak,  punenica,  dudacka,  krivaja, 
redaci.    V.  Hefele. 

fl)  u  narodnijem  se  pjesmama  cesto  kaze 
da  kon  skace  na  kolace  ili  u  knlace,  mo^ebiti 
s  toga  sto  kon  kad  jr  ml-ikcrin  it  risimi  dr.ii  blizu 
predne  i  zadne  nogc.  !.■  jr  i,rl:,,/,l,-,,  slinui  ridjeti 
kao  kolac;  ali  je  rei-o  /inliLi  dn  ji-  ishi  iijri  sto 
i  2.  kolac;  ne  misliin  da  je  isto  sto  3.  kolac  (D. 
Popovic,  tur.  rec.  glasn.  59,  126):  u  naj  prvom 
■primjeru  mjeri  se  koneo  skok  ne  hvatima  nego 
arsinima  i  koplima;  a  u  niji'diiiiiii  priinji'ni  iieiiia 
koii  skace  ,za  kolace',  kao  ^t'l  kair  I'niniric  iiego 
na  Hi  u  kolace.  Dobar  duro  na,  knlnc"  sk.ace, 
u  prijeko  dvanaest  arSina,  u  duziuu  dvadest  i  co- 
tiri, u  visinu  tri  kopla  junacka.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  384.  Te  mu  dogo  u  kolace  skace.  Pjev.  crn. 
206l>.  Sve  mu  kulas  na  kolace  skace.  Nar.  pjes. 
juk.  170.     Sve  mu  sitno  u  kolace  skace.    51(>. 


1.  K0LA6,  d,  h). 


180 


1.  KOLAJNA 


li)  u  jednoga  pinca  xvii  vijeka  kao  da 
kolafi  znaii  srcdovjcinu  igru  u  kojoj  .su  sc  jtinaci 
na  konma  borili  kopfem,  isporedi  obilii)a  i  trka. 

—  kola6  7Moie  hiti  da  se  zato  kazc  Ho  je  injesto 
igre  hilo  sinid  naokolo  zatroreno.  Oiiomu  koji 
so  igra  kolafa,  premda  iie  bude  plade  koja  so 
Subi,  111  globo  zasto  se  zlo  igra,  isto  djelo  za  no 
pogoititi  dobro  i  no  ukrSiti  sulicu  jest  mu  rauka. 
M.  Kadni6  '211'>.  Pi-vo  nego  koi'i  ulizo  u  igru 
od  kolafia,  provodi  se  putem  od  trkai'ia,  s6taju6 
se  obado  zomju  i  osloliodi  se,  neUa  poslije  kada 
ustrfei  ne  u6ini  mu  se  put  iskopan.    329'i-. 

2.  KOLAC,  m.  tin:  (lulaii,  skok  u  kona  kad 
irci  uzagrepce  (,galop'  ,galopp  des  pfordos'.  Zenker). 

—  Samo  u  mnozini,  vidi  1.  kola6,  d,  g). 

3.  KOLAC,  m.  tur.  qulafe,  hvat.  —  U  wa.se 
vrijeme  u  Bnsni.  F.  MikIosi6,  die  tiirk.  elern. 
naibtr.  2,  153.  —  vidi  i  1.  kolao,  d,  g). 

KOLACAJv,  kolaMra,  m.  covjek  stone  baviku- 
laciiiKi ;  diilmi  samo  u  osohitijem  znacmima.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostnlijem  pa- 
dezima,  osim  nam.  sing.,  i  vac.  kolacaru,  k61a- 
f-ari.  —   Od  XVIII  vijeka. 

ii.  ('iinji'k  kiiji  clni  Hi  prodaje  kolace.  —  Iz- 
iiii'ilii  ri<'('nikii  II  H'limi  (.oiambellajo,  clie  fa  o 
voiido  (nauibello'  .spirarius'  191")  gdje  .sv  naj 
prije  nahoiii,  i  u  Stulicevu  (v.  kolacnik  .s  do- 
dalkom  da  je  uzeto  iz  Belina).  Bilo  je  u  liega 
i  medenih  kola6a,  jer  je  nekada  bio  kolacar.  M. 
P.  Sapcanin  1,  22.  Kolacari  i  grnoari  pazarise. 
1,  66.  Jovan  Ilic,  med.  kolacar.  D.  Avramovii 
270. 

b.  iovjek  koji,  kad  se  slavi  krsno  ime,  reze 
i  lomi  kolac  (vidi  kolac,  a,  d)  aa)).  V  Lev6u 
jedan  od  gostiju  uaziva  se  , kolacar'  i  vrsi  neku 
vaJnu  sluibu  pri  lom|eriu  kolaca.  M.  D.  Mili- 
cevic,  slave.  47.  Kolacar  uzme  kolac  i  noz  .  .  . 
Kolacar  se  prekrsti  i  pocne  rezati  .  .  .  Tada  ko- 
lafiar  prereze  kolac  u  nakrst . .  .  Sad  gosti  puste 
kolac,  a  kolacar  i  domacin  prelome  ga . . .  49 — 50. 
Svesteiiik  na  nekim  mestima  s  kadionicom,  ikonom 
i  novim  kolafiarom,  obide  sve  sovre,  okadi  [ude 
i  prikaze  im  novoga  kolacara  govore6i :  ,Evo  no- 
voga  kolacara!  neka  je  zdrav  i  fiestit;  s  novim 
kolacarom  neka  nam  dode  i  nova  sreca,  Boze 
daj!'    69.  _ 

KOLACARA,  /.  u  Viikovu  rjecniku :  igla  sto 
ima  na  glavi  kao  kolacic  (po  Srbiji  i  po  Bosni 
nose  zene  takove  igle  za  kapama)  ,eine  art 
scbmucknadel,  haarnadel'  ,acus'. 

KOLACAEEV,  adj.  koji  pripada  kolacaru.  — 
Moze  se  kazati  i  kolacarov.  Ovaj  gost  sada  mora 
nazdi-aviti  kolacaru  (vidi  kolacar,  b)  jer  je  ,treca 
kolacareva'.    M.  D.  Milicevic,  slav.  51. 

KOLACAROV,  adj.  vidi  kolacarev. 

KOLACI,  >«.  Jil.  vidi  1.  kolac,  a,  d)  cc)  i  d,  g). 

1.  KOLACICA,  /.  vrsta  jabuke.  Kolacica,  rus. 
Ka.iaiHKH  (Malva),  suvrst  jabuke  (Zagreb).  B. 
§ulek,  im.  1.50. 

2.  KOLACiGA,  /.  zensko  decade  sto  cini  Hi 
prodaje  kolaiiie.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku. 
P.  Budmani. 

KOLACIO,  m.  dem.  kolac.  —  Od  xvm  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Mika(i7ui  (kolacic,  mali  kolac 
,parva  spira')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Selinu 
(,biscottino'  ,pastillus  buccoUatus'  142^';  ,ciam- 
bella,  cibo  assai  noto'  ,spira'  191"),  u  VoUigijinu 
(,biscottino,  ciambella'  ,oin  kleiner  runder  zwie- 
back'), u  Stulicevu  (1.  ,parva  spira'.  2.  v.  cijevka), 
u  Vukovn  (1.  dim.  v.  kolao.  —  2.  vide  u§tipak). 
a.  u  pravom,  ali  u  Hire.m  smislu,  o  malom 
hfebu,  toko  u  naj  prvijon  primjcrima  znaii:  ie- 


stica,  poskura  (,hostia').  Kako  tijolo  Isuaovo  more 
stati  u  kolaCicu  krulia.  P.  Lastric,  test.  298". 
U  kolafeie.u  i  komadiiSu  kruha  posvedenoga.  .301". 
Mijesi  mu  se  kolaftic.  (Z).  PokIov.  dani6.  U6ini 
kola6ic  od  to  malo  brasna.  And.  Kaci6,  kor.  2.37. 
Imadise  jcdnom  dvajost  malalinih  kolacida.  '253. 
Kad  dijete  ne  raoze  odmali  (na  vrijeme)  da  pro- 
govori,  onda  zone  zaraijose  kolafiic  fiekalom,  pa 
mu  dadu  to  izjedo.  Vuk,  poslnv.  43.  it  Diihror- 
niku  su  kolafiici  neka  n-^ln  sliitkiifin  knilm  iiiiiijr- 
sena  s  jajima  Sto  tivi^in  innili  i  nlilnj.  l.-niurn, 
ali  su  ceSie  kao  mali  /mdihli  •^Inpiri.  \\  Hml- 
mani.  —  Maze  znaiiti  Ho  i  ustipak,  vidi  ii  Vii- 
kovu rjecniku. 

b.  n  proiesenoin  smislu,  vidi  cijevka.  —  Samo 
u  Stulic/'ni  rin'-iiikii. 

C.  u  in-riii  scitnin  NwisZMjintestinum  duodenum, 
prvi  dio  Imikniin  rrijeva  kako  se  suzuje  iz  zeluca; 
slicno  je  kolacii  Hi  bole  komkom  poikovu.  —  U 
naUe  vrijeme.  Kolacic,  crevo  od  12  palaca.  ,T. 
Pan6i<!^,  zoolog.  15.  18. 

KOLAgINA,  /.  augm.  kolac.  —  U  Viikovu  rjec- 
niku. 

1.  KOLACKI,  adv.  h„l  n;in,i  kad  jnhni  dni- 
goga  podigne  u  vis,  pn  (in  jubimu  imsinri  mi 
zemlii.  (kao  da  ga  usmln  hnn  knlnr.  —  //'  I'liLni'ii 
rjecniku:  kolacki  ,wie  oiuoii  pfahl  (in  die  lioho 
heben  und  niederpflanzen,  im  ringen)'  ,ut  palum 
defigo'.  —  /  ovdje  tumaci  S.  Popovic  (tur.  ro6. 
glasn.  59,  126):  na  hvatove,  vidi  1.  kolac,  d,  g) 
i  3.  kolac. 

2.  KOLACKI,  adv.  u  kolii  (igri),  na  naiin  kola. 

—  U  nase  vrijeme  u  Bosni.  Ova  pjesma  pjeva 
se  kolacki.    Bos.  vila.  1890.  244. 

KOLACnIK,  m.  vidi  kolacar,  a.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku :  ,qui  spiras  confient,  vel  vendit' 
s  dodatkom  da  je  rijec  ruska. 

KOLACUSA,  /.  mjesno  ime.  —  U  nase  vrijeme. 
Vinograd  pod  Kolacusu.  V.  Vrcevic,  niz.  22.  Jeli 
ko  od  vas  bio  na  zemju  pod  Kolacusu?    333. 

KOLAD,  /.  coll.  mnoHvo  kola.  —  U  Stulicevu 
rjecniku:  v.  vozad.  —  nepouzdano. 

KOLADELE,  vidi  kolader.  —  Koladele,  lako 
doslo.   F.  Miklosic,  die  turk.  elem.  uachtr.  2,  150. 

KOLADER,  interj.  od  tur.  kolaj  gele!  lak  ti 
bio  trudl  —  vidi  i  kolaj.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
kolader!  kao  sto  se  u  Baru  rekne  radinu:  ,Si- 
rova  ti !'  tako  se  do)e  na  lijevom  brijegu  Drine, 
u  Semberiji,  rekne :  ,Kolader !'  ali  sam  zaboravio 
sto  se  na  to  odgovori  (isto  i  u  Nar.  posl.  vuk. 
144). 

KOLA.INA,  /.  vidi  kolajna. 

KOLAJ,  adv.  tur.  qolaj,  lako.  lasno.  —  tJ  nase 
vrijeme.  £)ever  joj  rece:  ,Vidis  li  euro,  ovo  po}e'? 
ovo  je  sve  tvojega  duvegije  Su|a'.  A  ona  od  ra- 
dosti  i  cuda  zapita  ga:  ,A  po  Bogu  brajo,  kad 
ovu  silu  preore  i  posije,  a  neka  pozne?'  ,Bogm6 
lasno'  odgovori  stari  svat  ,kad  svaki  svoju  dio- 
nicu  prihvati,  to  je  kolaj'.  Nar.  prip.  vrc.  46. 
,Toje  kolaj' (lasno),  odgovori  mu  Ilija.  91.  Meni 
mi  je  za  tebe,  a  za  men'  mi  je  kolaj  rabota.  M. 
D.  Milicevii,  kra}.  srb.  314.  —  Badi  ovoga  pri- 
mjera  vidi  kolader:  Kolaj  gele  ihtijaru!  Bos. 
vila.  1890.  157. 

KOLAJINA,  /.  vidi  kolajna. 

KOLAJLUK,  m.  tur.  qolajlyk,  lakoca,  lasnoca. 

—  U  nase  vrijeme  u  Bosni.  I  Bog  da  s  kolaj- 
lukom  i  da  dode  na  vakat!   Bos.  vila.  1888.  257. 

1.  KOLAJNA,  /.  monile,  catella;  nummus  in 
honorem  cusus.  —  Po  svoj  prilici  od  tal.  collaiia 
(,monile');    ovako  misli   i  Miklosic.    —   Dva   su 


1.  KOLAJNA 


KOLALOM  LALOM 


oblika  i  dva  znacena  hod  ove  rijeci:  stariji  jc 
ublik  koliljina  (pisano  kolaina  i  u  Vuka)  s  pr- 
vi.jem,  starijim  znacenern ;  tiilacti  je  k61S.jna  sto 
moie  imati  i  starije  i  mlade  znaii'.ne.  —  Od  svi 
vijeka,  a  izmcdii  rjecnika  ii  Vrancicevii:  kolaina 
ili  kolajna  (,kolayna')  ,torquis';  u  Mika^irm:  ko- 
_  lajna,  verizica,  lancic  od  vrata  , torques,  monile, 
murenula' ;  ti  Bjelostjencevu :  kolaina,  v.  ovratek ; 
II  Vfdtijjijinu :  kolaina  ,collana'  ,eine  halskette' ; 
u  Vukovit:  kolaina  (s  dodatkom  da  se  govori  u 
primvrju)  vide  kolajna  s  primjerima  iz  narod- 
nijch  pjcsama:  L'jepa  su  mi  darovali  dara:  svekar 
bane  kolaine  zlatne  ...  Ni  ua  grlo  zlatna  kolaina 
(i  u  ovijem  je  primjerima  utarije  znacene,  premda 

0  nemu  Vuk  ne  gnpori) ;  k61a,jna  ,das  medaillon, 
grosse  denkiniinze'  ,numus  memorialis  major'. 

it.  starije  je  znacene :  grieiia  (ogrlica,  derdan) 
slo  nose  zenske  oko  vrata  kau  nakit,  a  i  muski 
(naj  cesce  kao  znak  casti).  —  U  ovijem  primje- 
rima stoji  bez  S'umne  kolaina.  Kolaine,  prstene, 
drago  kamenje  .  .  .  u  skrii'iu  zatvori.  B.  Gradic, 
djev.  90.  Sto  6u  uciniti  od  kolaine  zlatne  koju 
na  putu  opcenomu  najdem  ?  B.  KaSie,  zrc.  76. 
Razdariva  ubozijem  kolaine,  orecine,  narukvice. . . 
per.  6.  Kako  dobro  govori  Izaija  na  pog.  61 ; 
.  .  .  kako  vjex'enicu  m-ejenu  kolainami  sfojijema 
(, quasi  sponsam  ornatam  monilibus  suis'.  isai. 
61,  10).  M.  Orbin  292.  Kada  bi  na  grlo  i  na 
vrat  tvoj  stavjena  ona  prisveta  kolaina  ...  V. 
Andrijasovic,  prav.  38.  Ugrin  Janko  darova  jqj 
kolajnu  (ovako  je  nastampano,  alt  se  po  metrti 
vidi  da  treba  cilati  kolajiuu)  suha  zlata.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  33.  Da  bi  se  nadostavila 
milost  glavi  tvojoj,  i  kolaina  vratu  tvomu.  J. 
Matovic  370.  Oko  vrata  kolaine  zlatne.  Nar. 
pjes.  vuk.  6,  287.  Na  prsi  mu  toke  presjekao  i 
svr  tokah  zlatnu  kolainu.  Pjev.  crn.  279^.  tako 
treba  po  svoj  prilici  citati  i  u  ovijem  primjerima: 
Gdi  (su  V)  kolajne  ali  venci?  M.  Marulic  314. 
Hoce  kolajne,  ho6e  zlato,  hode  zoje.  M.  Drzi6 
256.  Tu  kolajne,  tu  menduse  bise.  I.  Zanotti, 
en.  49.  Stavi  mu  kolainu  (Ko..iaiiny)  na  grlo  od 
zlata  i  kameria  dragoga.  S.  Margitic,  fal.  13. 
Stavja  kolainu  (ico.iaiiHy)  na  grlo  svoje.  103.  — 
(/  ovijem.  je  primjerima  oblik  kolajna.  ,lor  ga 
pogubi  liegov  sluga  za  odniti  mu  kolajnu  i  kriz 
od  zlata.  And.  Kacic,  I'azg.  9.  Pogubi  ga  sluga 
Nikolica,  odnese  mu  krunu  i  kolajnu  koja  bise 
od  suhoga  zlata,  nakioena  pridragim  kamenem. 
55b.  A  on  liemu  groso  i  dukate,  i  kolajnu  od 
suhoga  zlata  koja  va|a  sto  bili  dukata.  302^''. 
Postavi  kolajnu  od  zlata  na  vrat  liogov.  kor.  43. 
Oko  vrata  kolajna  od  zlata.   Nar.  pjos.  vuk.  2,  483. 

1  evo  ti  kolajna  od  zlata  sto  junaci  nose  oko 
vrata.  Nar.  pjes.  mnrjan.  9.  —  U  ovom.  primjeru 
lie  znam,  jeli  prvo  Hi  dritgo  znacene  (isporedi  i 
kolajnica).  Tebi  daje  od  zlata  kolajnu.  J.  Krm- 
potic,  malen.  6. 

b.  mladi:  jr  :ii,ir,  iir-  Inn  punn  iii>ri(r  wlnhii, 
srcbrni,  wjcd mi  ;■/,.  .,  jinum  im  ,';i.<l  I  iin^i  11,1 
prsima.  —  ^  ij,  lO^im  Lal.u  an,  .:iliiriiii-  /mshiic 
od  prooga:  ili  slo  se  jcdiio  i  dni.go  daje  komc 
kao  cast,  Hi  sto  ovakovi  novae  mose  visjeti  o 
griinii.  —  U  nase  vrijeme  (a  maze  biti  i  od  xviii 
vijeka,  vidi  naj  zadni  primjer  hod  a) ;  svagda 
s  oblikom  kolajna.  vidi  u  Viikovii  rjccniku.  Otici 
cu  na  Cetine  kraju,  izdvorit  mu  od  zlata  kolajnu. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  323.  Za  rabrost  svoju  dobio 
zlatnu  kolajnu.  Vuk,  dan.  1,  79.  Osim  drugijeh 
razlicnijeh  poklona  dali  mu  zlatnu  kolajnu.  nar. 
pjes.  3,  117.  Deli-Mirku  vojevodstvo  dao  i  ko- 
lajnu na  ramenu  sjajnu.  Osvetn.  2,  100.  Na  glavi 
mu  mjosecina  zarka,  a  na  prsih  nisani-kolajne. 
2,  145.    Kolajna  za  hrabrost  ,tapferkeits-medaille'. 


Jur.  pol.  terrainol.  499.  Kolajna  za  zaslugo 
,verdienst-medaille'.    553. 

2.  KOLAJNA,  /.  iiiie  raviiici  u  Srbiji  a  okrugu 
cuprijskom.    M.  D.  Milidevic,  srb.  1093. 

KOLAJNICA,  /.  dem.  1.  kolajna.  —  U  jedinom 
primjeru  xviii  vijeka  ne  znam,  jeli  ii  pruome  Hi 
u  drugome  znacei'm  (vidi  naj  zadni  primjer  kod 
1.  kolajna,  a).  Biser-perje  nosi  na  kalpaku,  a  na 
prsi  zlatnu  kolajnicu  ku  mu  dade  premozna  ca- 
rica.    J.  Krmpotic,  malen.  17. 

1.  KOLAK,  praep.  vidi  4.  kol.  —  isporedi  9. 
kola  (■  polag.  —  Od  xvi  vijeka  u  Diibroviiikit,  a 
izmedu  rjecnika  ii  Stulicenu  (v.  kod).  Er  kad 
lezes,  da  ju  (ovii  traini)  stavis  kolak  srca,  vjeruj 
meni,  cinila  bi,  plara  [uveni  mnogo  skoro  da 
ocutis.  Jedupka  nezn.  pjesn.  237.  Stoj,  njesto 
kopore  u  grmu  kolak  nas.  A.  Sasiu  147.  6a- 
variua  kolak  grada.    191i. 

2.  KOLAK,  m.  vidi  kolau.  —  U  pjesmi  sto  su 
pjeva  na  badni  dan  u  Niht.  —  Maze  biti  rijec 
biigarska.  ,Kolede  melende,  careva  godina,  cin 
cin  kaka,  daj  mi  dva  kolaka'.  Pa  im  se  daju  ko- 
laci  koji  su  za  to  spremjeui  (u  Nisu).  M.  D. 
Milicevic,  ziv.  srb.-  160. 

3.  KOLAK,  kolka,  m.  dem.  kolo.  —  U  Stiili- 
crini  rjecniku:  ,orbiculus'.   —  nepouzdano. 

4.  KOLAK,  m.  ime  miisko.  —  U  narodnoj  po- 
slovici  nasega  vremena,  i  olale  u  Vukovu  rjec- 
niku: vajada  je  bio  nekakav  hajduk  ili  kesegija. 
Tesko  Kolaku  na  zlu  konaku !  ni  ko  p..i  ui  ko 
mari,  ni  se  sta  pece  ni  vari ;  al'  kad  se  Kolak 
pomami,  i  p. .ice  i  mari6e  i  pe6i  ce  i  vari6e. 
Nar.  posl.  vuk.  314 — 315.  —  /  kao  prezime  u 
nase  vrijeme.  Schem.  segn.  1871.  94.  —  isporedi 
i  Kolakovac,  Kolakove  Bare,  Kolakovio. 

KOLAKOVAC,  Kolakovca,  m.  voda  ziva  koja 
tece  ispod  Z6m|e  kroz  Gospio;  pa  ,se  u  zemju 
slazi,  ko  hoce  da  pije  vode  s  Kolakovca.  Nen 
izvor  bi6e  odmah  ispod  mosta.    M.  Medii. 

KOLAKOVE  BARE,  /.  jd.  zaselak  u  Hrvatskoj 
blizii  Lesca  u  zupaniji  licko-otoikoj.  Schem. 
segn.  1871.  27. 

KOLAKOVIOA,  /.  zaselak  u  Hrvatskoj  a  zu- 
paniji virovitickoj.    Razdije).  30. 

KOLAKOVIO,  m.  prezime.  —  isporedi  4.  Kolak. 
—  U  nase  vrijeme.  Dode  k  sudu  Jovan  Kola- 
kovio iz  Teocina.  Glasnik.  ii,  1,  143.  (1808). 
Stevau  Kolakovic.  Nar.  pjes.  petr.  1,  351  (medu 
predbrojnicima) . 

KOLAKOVICI,  m.  pi.  selo  u  Hercegovini.  Sta- 
tist, bosn.  111. 

KOLALI,  adj.  vidi  kolalija.  —  Ne  mijena  se 
po  padezima.  —  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vre- 
mena is  Bosne,  kao  pridjev  uz  mavluta.  A  obuce 
kolali  mavlutu.    Nar.  pjes.  petr.  3,  584. 

KOLALIJE,  /.  pi.  kao  pridjev  uz  toke  i  gade, 
vidi  u  Vukovu  rjecniku.  —  Moze  biti  da  postaje 
od  kolo,  kako  Vuk  misli  (isporedi  kolast),  ali 
svakako  turskijnii  n/istfirkniii  ly  (isporedi  kolali). 
ne  znam,  iiiui  li  n  hii-'.lcdiii  jr:ihu  rijec  qolaly  ili 
slicna  noj  (aiim  jainuhm  iif  pripada  tur.  qolanly, 
4-  kolanom,  o  sedlii  Hi  u  konu).  —  U  naSe  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (1.  toke  savijeue 
kao  kolutovi,  kao  sto  se  i  sad  nose  u  Dalmaciji 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Na  prsima  toke 
kolalije.  —  2.  gace,  vaja  da  §arene  na  kola,  cf. 
kolast,  s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Za  Ankine 
gace  kolalije).  Po  dolami  toke  kolalije.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  439.    Pozvekuju  toke  kolalije.  3,  53. 

KOLALOM  LALOM,  u  Vukovu  rjecniku:  pri- 
pijeva   se  na  babinama  ,ein  refrain  der  wocheu- 


KOLALOM  LALOM 


2.  KOLAR 


bett-lieilor'  ,vox  acciiii  solita  in  carminibus  ad 
puorperas'  n  primjcrom:  Kolalom  lulom,  ko  mu 
oUic  lijese. 

1.  KOLAN,   kulna,   adj.   koji  pripada  kolima. 

—  Od  xvHi  vijeica,  a  iameda  rjeinika  u  Jijdu- 
stjencevu  (kolna  posteja  ,leotus  ambulatorius'; 
kolna  spica  , radius  rotae,  austrum'.  2.  moliuska 
jClitatoriiim'.  3.  kolna  sii'ia  ,cauthus'.  4.  kolna 
platnica  ,orbile'.  5.  kolna  os  ,axis'.  6.  kolna  za- 
vornica  ,sufflamen';  kolno  posce  , modiolus,  1.  me- 
dium rotao';  kolno  dup|e  , tubus  rotae')  gdje  se 
naj  prije  nahndi,  it  Jambre§icei>u  (kolna  platnica 
,orbile';  kolna  podporna  ,sufflamen';  kolno  pesos, 
,axis'),  /(  Voltigijinu  (,di  carro,  carreggiabile' 
jfahrbar";  kolna  posteja  ,letto  currule'  ,oin  fahr- 
bares  bett';  kolni  os  ,asso'  ,achse';  kolno  dubje 
,tubo  di  luota'  ,radroliro'),  m  StuUcevu  (,plostra- 
rius').  Koine  puske  nisn  ira  vrijedne.  I.  A.  No- 
nadio,  samb.  IS.  Kolno  puske  ,cannoni'.  18. 
Kolnu  puSku  upraviSe.  21.  Kolnijoh  pusak  ce- 
trdeset.  22.  Predmeta  takovili  koji  se  otpra- 
vjaju  ill  zejeznic^om  pod  zaporom  kolnim  (,wagen- 
verschlus.s')  .  .  .    Zbornik  zak.  1853.  966. 

2.  KOLAN,  m.  (kozmii  Hi  druiii)  pnjax  knjijcin  se 
sedlo  ucvrscuje  na  kinni.  I'/Hisursi  uk  ,,1,-n  ir/m/id, 
isporedi   poprug  i   pii(|irui;;   i.  ncki  ifiiski    imjaa. 

—  Tur.  qolan.  —  Gdji'ydjf  stoji  u  mnoiini  i  za 
jedno,  jer  se  svaka  polovica  pojasa  shvaia  kao 
jedno;  alt  se  cesto  govori  o  nekoUko  kolana  za 
jedno  sedlo.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedii  rjec- 
nika  u  Vtikuvu  (1.  ,d6r  sattelgurt'  ,cingulum 
sellae  oquariae'.  —  2.  zenski  pojas  na  paftama, 
vide  tkanice). 

a.  na  konii.  Te  sapali  krila  Jabucilu,  sto 
ue  mogla  vatrom  sagoreti  to  pod  kolan  priteg- 
nula  tvrdo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  109.^  Dobro  Sarcu 
kolane  poteze.  2,  216.  Te  opremi  Sarca  od  mej- 
dana,  priteze  mu  sedmere  kolane.  2,  248.  Sedlaj 
kone,  pritezi  kolane.  2,  296.  Popregnu  ga  od 
srebra  kolanom.  2,  570.  Svaki  nosi  zelene  ga- 
dare  pod  kolane  s  obadvije  straue.  3,  333.  S  desne 
strane  Ivan  objesio,  s  desne  strane  o  desuom  ko- 
lanu,  objesio  dumisli  gadaru.  3,  536.  Na  mr- 
kovu  priteze  kolane,  priteze  mu  cetiri  kolana,  a 
i  petu  ibrisim-tkauicu.  4,  181.  Kada  MiloS  dogu 
kolan  steze.  4,  229.  O  doratu  vjesa  kuburlije, 
a  pod  kolan  sab)u  privezuje.  4,  324.  Svaki  konik 
pritezaj  kolane.  Pjev.  cm.  SS^.  Priteze  mu 
ibrisim-kolane.  148'>.  Potpregnu  ga  ibrilim-ko- 
lanom.  191a.  Otpusia  mu  sve  devet  kolana. 
Nar.  pjes.  juk.  107.  Udari  mu  (labudu)  cetiri 
kolana.  Nar.  pjes.  magaz.  1869.  107.  Pak  izvede 
debela  zekana,  poteze  mu  na  toke  kolane,  sve 
cetiri  jedan  po  drugome.  Nar.  pjes.  petr.  2,  658. 
Nemoj  tako,  beze  !^ubovicu,  za  sedlo  se  jesam 
primi-znula,  vec  prerezi  tanahne  kolane,  nosi  mene 
u  bijelu  kulu.  Nar.  pjes.  horm.  1,  113.  Povedi 
mi    Srni6ic-Aliju,    neka    mece    mrsu    u    kolane. 

1,  303.  Bedevija  na  noge  skooila,  pa  pod  kolan 
krila  pokupila.  1,  489.  Puklo  ti  je  sve  devet 
kolana.     2,    33.      Pa    uhvati    pod    kolan    dogata. 

2,  215.  Svaki  ata  u  kolan  metnuo.  2,  343.  Pri- 
drzavajuoi  kolan  na  mome  mrkovu.  M.  P.  Sap- 
caniu  1,  71.  ^ut  zmaj  za  pojasom,  cijem  rastavla 
do  sedla  junaka  i  od  sedla  kona  do  kolana.  Osvetn. 
2,  101.  Mori  smrca  gdje  god  koga  nade,  a  krv 
boji  kone  do  kolana.  2,  133.  Pre  nego  sto  bi 
ga  uzjahao,  Vejko  bi  sam  zagledao  u  kolan, 
uzde  ...  M.  D.  Milidevid,  pomenik.  5,  745.  — 
Metaforicki.  Dobro  mu  je  ovoga  puta  Petar  pri- 
tego  kolane.    M.  Pavlinovic,  razg.  113. 

b.  na  ienskom  odijelu.  (tene  u  Srbiji  u 
okrugu  vranskom)  opasuju   se,   osem  pojasa,  ko- 


lanom, na  kome  su  pavte.  M.  D.  Milicevic,  kraj. 
srb.  313.  ridi  i  ti  Viikovu  rjeiniku. 

3.  KOLAN,  HI.  ime  domacijem  muSkijem  zivo- 
tinama. 

a.  jarcu.    F.  Kurolac,  dom.  ziv.  38. 

b.  praseu.    ¥.  Kurelac,  dom.  iiv.  41. 
KOLANOE,  n.  dem.  kolo.    —   U  nase  vrijeme. 

Nacini  se  dnom  kakve  Jo|iee  devet  kolanaca  na 
popolu.    M.  D.  Milicevii,  ziv.  srb.  1,   124. 

KOTjANCIG,  m.  Saren  grab,  ide  uz  kukuruz. 
Oblaj.    i).  Hire. 

KOLANDRA,  /.  indi  kalandra.  —  U  jednoga 
pisca  cakaeca  xvi  vijeka.  Sa  sfih  stran  cujaso 
pticice  ^ubereci,  .  .  .  tamo  peteliua  brcuci,  sirao 
kolandre  pripivajuci.    P.  Zoranic  681>. 

KOLANE,  /.  (?)  pi.  ime  selti  u  Dalmaciji  na 
ostrou  Pagu.    Report,  dalm.  1872.  35. 

KOLANINA,  /.  augm.  2.  kolan.  —  U narodnoj 
lijcsmi  nascga  vremena.  Po  kaltaku  (na  konuj 
kozua  kolanina.    Smailag.  meh.  40. 

KCJLANOVIO,  TO.  prezime.  —  if  nase  vrijeme. 
Milutin  Topuzovic  preziva  Jovana  Kolanovica. 
Glasuik.  ii,  1,  149.  (1808). 

KOLANSUZ,  adj.  tur.  qolansyz,  bez  kolana  (o 
kuiiu).  —  U  narodnoj  pjesmi  bosanskoj  nasega 
vremena  gdje  stoji  pred  dorat  i  ne  mijena  -se  po 
padezima.  Na  liogovu  kolansuz-doratu  .  .  .  Nar. 
pjes.  horm.  2,  590. 

1.  KOLANE,  n.  djelo  kojijem  se  kola  (vidi  1. 
kolati).  —  U  nase  vrijeme  kod  pisaca.  Ovo  ce 
povjerenstvo  nadzirati  kolane  banka  drzavnaca. 
Zbornik  zak.  1866.  129.  i  u  Sulekovu  rjecniku: 
,circulatiou' ;  kolane  (novaca)  ,cu'culation  (v. 
gelde)';  kolane  krvi  ,blutumlauf\ 

2.  KOLANE,  m.  djelo  kojijem  se  kola,  vidi  2. 
kolati. 

KOLAP,  kolpa,  m.  (morski)  val,  tal.  colpo, 
udarac,  colpo  di  mare,  val.  —  U  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.  Nema  drugo  nego  muiia  za  munom, 
puca  grom,  svaki  kolap  (val)  kako  Petka.  M. 
Vodopic,  tuzu.  jel.  dubrovn.  1868.  216.  Ako  vjdis 
kakav  jaki  kolap,  pripoga',  pa  kad  prode,  opet 
u  rotu.    217. 

KOLAPOVIC,  m.  prezime.  —  U  Danicicevu 
rjecniku:  Kolapovicb,  ,Jake  Kolapovics'  po  svoj 
prilici  Dubrovcanin  1374.    (Spom.  sr.  2,)  27. 

1.  KOLAR,  m.  eovjek  koji  po  svom  zanatu 
gradi  kola  (vidi  7.  kola).  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedii  rjeinika  u  Mikajinu  (kolar,  koji  kola  ciui 
.essedarius,  carpentarius')  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  u  Bjelostjencevu  (,rotarius,  carpentarius, 
essedarius,  plaustrarius,  diatrocharius'),  u  Jam- 
bresicevu  (,rotarius'),  u  Voltigijinu  (,facocchi,  car- 
rozzajo'  ,wagner'),  u  StuUcevu  (kolar,  koji  kola 
napravja  ,curruum,  rhedarum  faber'),  u  Vukovu 
(,der  wagner'  , plaustrarius').  I  kolari,  cesjari, 
sitari.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  K8l>.  Uci  se  zanatu 
u  mjesnoga  kolara.  M.  Pavlinovic,  rad.  72.  —  U 
ovome  primjeru  ne  znam,  stoji  U  ova  rijec  u  prw 
vome  znacenu  Hi  je  prezime :  Durica  Kolar. 
Glasnik.  ii,  3,  77.  (1706—1707). 

2.  KOLAR,  kolara,  m.  a)  vidi  jaka,  kolijer; 
b)  ogrjak,  ogrliea,  derdan.  —  Tal.  coUare.  «i)  u 
prvom  znaienu  u  Mikajinu  rjecniku:  kolar,  ko- 
larin,  ogrlifiic  ,collare',  i  u  nase  vrijeme  u  Du- 
brovniku: na  koiuji,  na  svakom  gortiem  odijelu, 
na  kabanici,  pa  i  sama  kabanica,  n.  p.  ,Zima  je 
na  dvoru ;  uzmi  kolar'.  P.  Budmani.  —  b)  u 
drugom  znacenu  u  nase  vrijeme  kod  sjevero-za- 
padnijeh  stokavaca  i  cakavaca.  Lipsi  mi  je  kolar 
oko  vrata  nego  zraka  oko  sunca  zarka.  Nar.  pjes. 


2.  KOLAR  1 

marjau.  185.  Za  brata  bih  orne  oci  dala,  za  dra- 
goga  zriio  od  kotara.  189.  Neka  mi  on  dela  te 
lepe  kolare.    Nar.  pjes.  istr.  2,  45. 

3.  KOLAE,  m.  ime  mjentu  ii  Srbiji  u  ukrugu 
smederev.'ikom.    Plac  u  Kolaru.  Sr.  nov.  1871.  191. 

1.  KOLAEAC,  Kolarca,  m.  ime  dvjema  selima : 
(kajkavski)  Kolarec  doiii  i  gorii  «  Hrvatskoj  u 
ziipaniji  varazdinskoj.    Razdije}.  99. 

2.  KOLARAC,  Kolarca,  m.  covjek  iz  sela  K'6- 
Idrii.  —  U  nasc  vrijetiie.  Vule  Ilio  Kolarac.  M. 
D.  Milicevic,  srb.  145.  —  vidi  i  Kolarcov. 

KOLARCA  D,  /.  coll.  vidi  hod  kolarce. 
^  KOLARCE,  kolarceta,  n.  dem.  1.  kolar.  —  U 
l^ulekovu  rjecniku  sa  znaiene.m :  kolarev  setjrt 
,wagnerjung6'.  —  Nema  plurala,  mjeste  kojega 
hi  se  mogao  upotrehiti  kolektivni  supstantiv  ieti- 
skoga  roda:  kolarcad. 

KOLARCEV,  adj.  koji  pripada  Kolarcu  (ne 
znam  jeli  prezime  Hi  je  samo  po  rodnom  mjestu). 
Na  isfcok  od  mosta  gde  je  sada  Kolaroeva  kuca 
(u  Beogradii).    M.  D.  Milicevic,  zlo.sel.  10. 

KOIjARUI,  k61arada,  m.  pi.  kora},  mergan,  tal. 
(pi.)  coralli.  —  isporedi  1.  kolari.  —  U  nasc 
vrijeine  u  Istri.  Kolardi,  pi.  ,coralia',  g.  koliirad. 
,1).  Nemani6,  cak.-kroat.  stud.  52. 

KOLAREV,  adj.  koji  pripada  koUini.  —  H 
Vukovu  rjecniku:  vide  kolarov. 

k6laREVI6,  m.  prezime.  —  U  nasc  vrijemc. 
Vuk,  ziv.  96. 

K(kjAREV0  SELO,  n.  ime  sela  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  bjelouarsko-krizevaikoj.   Razdije}.  107. 

1.  KOLARI,  kolara,  in.  pi.  vidi  kolardi.  —  il 
tiase  vrijeme  u  Istri.  Kolar'f,  pi.  ,coralIia',  g. 
kolar.    1).  Nemaiiic,  cak.-kroat.  stud.  46. 

2.  KOLARI,  /«.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji.  ti.)  selo 
u  okrugu  jagndiD^kdin.  X.  .lovaimvii  107.  — 
It)  selo  u  (iki-Ki/ii  siiiiiliTrrslcoiit.  K.  Jovaiiovid 
149.  —  I'omiiit'  sr  iiijcslii  s  iiri(lnji-m  imenoiii  i 
prije   naiega   vremena.    S.  Novakovii,   pom.  135. 

KOLARICA,  /.  zensko  ce^ade  sto  igra  u  koltt. 
—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Zasto  snase 
kolarice  brzo  gine  cisto  lice,  kad  dopano  muogi 
ruku,  tamo  amo  da  ju  vuku  .  .  .  Al'  snaSice  .ski- 
tarice   i   pomamne   kolarice  ...    V.   Dosen    101''. 

1.  KOLARI6,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka. 
Jemrih  Kolaric.  Mou.  croat.  323.  (1550).  Marko 
Kolaric  iz  Ribara  tuzio  Ivana  Maksimoviia. 
Glasnik.  11,  1,  47.  (1808).  Vasilij  Kolaric.  D. 
Avramovic  259. 

2.  KOLARIC,  m.  ime  selti  u  Hrvatskoj  u  zu- 
jianiji  modrusko-rijeikuj.    Razdijej    GO. 

KOLARIJA,  /.  kolarski  ,-anat.  —  Nacineno  n 
nase  vrijeme.  —  U  Sithkovu  rjecniku:  ,wagner- 
haudvverk'. 

1.  KOLARIN,  kolariiia,  m.  tal.  coUarino,  dem. 
collare  (ridi  kud  2.  kolar).  —  Od  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjeciiika  u  Mikalina  (kad  kolar),  u  Bje- 
lostjenievii  (,collaro'),  n  Daniciccru  (kolarini. 
jCoUare'). 

a.  ogr(aj,  derdait.  Odb  prbstenovb  i  kola- 
rinovb  .  .  .  Cetiri  kolarini  koji  su  s  kamenbjemb. 
Spom.  sr.  2,  125.  (1466).  Donijeli  smo .  .  .  od  bi- 
sera  kolarine.  M.  Vetranic  1,  236.  Vidis  ovi 
kolarin,  vidis  li  ovi  pendin?  M.  Drzid  256.  Ne- 
izbrojnijefmj  me  je  bisernijem  i  perlenijem  ko- 
larinim  (Statnjjarskom  grijeskom  kolarinin;  o  moze 
biti  da  treba  citati  kolarini)  uresio.  B.  Gradic, 
djev.  104.  Kupi  Mari  kolarina.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  243.  orakovo  je  znacenc  i  a  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku,   ali    samo   0    onakome    derdanu    na 


3  KOLASAC 

kojem  su  nanizana  zrna  (ovakovo  znaiene  va(a 
da  je  i  u  starijim  primjerima),  i  osobito  0  onome 
sto  ^upke  nose  na  vratu,^  Sto  je  nanizan  pove- 
cijem  zrnima  od  zlata  Hi  od  srebra  pozlacena, 
izradenijem  na  Jiligranu.    P.  Budmani. 

b.  ogrfak  u  pseta.  —  U  naSe  vrijeme  u  Dii- 
broimiku.    P.  Budmani. 

c.  vidi  jaka,  kolijer.  —  Ovakovo  znaiene  va]a 
da  je  u  Mikajinu  rjecniku. 

2.  KOLARIN,  m.  kao  da  je  ime  ovnu.  —  ispo- 
redi kolarinka.  —  U  narodnoj  pjesmi  istarskoj 
nase.ga  vremena.  Skopac  kolarin  i  vol  roSin. 
Nar.  pjes.  istr.  4,  4. 

1.  KOLA.RINA,  /.  sto  se  placa  za  vozene  na 
kolima.  —  Nacineno  a  nase  vrijeme.  Kolarina 
,wagen-geld'.    Jur.  pol.  terminol.  625. 

2.  KOLARINA,  /.  kolareva  Hi  kolarska  radna. 

—  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  f/  Sulekovu  rjec- 
niku :  ,wagnerarbeit'. 

3.  KOLIrINA,  /.  u  Vukovu  rjecniku,  gdje 
nema  znacena  nego  samo  primjer  iz  narodne 
■pjesme:  Pak  na  glavu  kapu  kolarinu,  o  kojoj  su 
do  tri  kril0  zlatna. 

'KOLARINAC,   kolarinca,   m.  dem.    1.  kolarin. 

—  (J  nase  vrijeme  u  Istri.  Kolarinac  ,collare', 
g.  kolarinca.     D.  Nemanic,    cak.  kroat.  stud.  53. 

KOLARINE,  /.  pi.  ime  selu  u  Balmaciji  u  ko- 
tara henkooackom.    liepert.  dalm.  1872.  41. 

K()LARINKA,  /.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  33.  —  isporedi  2.  kolarin. 

K<  )LARISTE,  n.  ime  mjestu  a  Srbiji  u  okriuju 
smederevskom.  Niva  vise  Kolarista.  Sr.  nov. 
1875.  987. 

KOLARKA 
smederevskom. 
1031. 

1.  KOLARNIOA,  /.  injesto  (zatvoreno,  kuca, 
ducan)  gdje  radi  kolar.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,die  wagnerei,  werkstatte  des  wagners'  ,offieina 
plaustraria'. 

2.  KOLARNICA,  /.  mjesno  ime  a  Srbiji.  a)  pla- 
ninski  vrh  u  okrugic  niskom.  M.  D.  MUicevii, 
kral-  srb.  4.  —  b)  u  okrugu  biogradskom.  Niva 
u  Kolarnici.  Sr.  nov.  1873.  720.  —  f)  vis  u  okrugu 
knezevackom.  Glasnik.  19,  299.  —  >l)  mjesto  u 
okrugu  krusevackom.    M.  D.    Milicevic,  srb.  725. 

KOLARNICE,  /.  pl._  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  biogradskom.  Niva  u  Kolarnicama.  Sr. 
nov.  1865.  248. 

KOLARNIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
aleksinackom.  Branik  pod  Kolaruikom.  vSr.  nov. 
1873.  335. 

KOLAROV,  adj.  vidi  kolarev.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,des  wagners'  ,plaustrarii'. 

KOLAROVAC,  Kolarovca,  m.  uiie  selu  (kaj- 
kavski  Kolarovec)  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varaz- 
dinskoj.   Eazdije}.  103. 

1.  KOLARSKI,  adj.  koji  pripada  kolarimn 
(vidi  1.  kolar).  —  Nacineno  u  naie  vrijeme.  — 
U  Sulekovu  rjecniku:  kolarski  posao,  kolarsko 
djelo  ,wagnei-arbeit' ;  kolarsko  drvo  ,wagnerholz'. 

2.  KOLARSKI,  adj.  koji  pripada  (mjestu) 
Kolarima.  Kolarska  (opstitia).  K.  Jovanovic 
107.  149. 

KOLARSTVO,  n.  kolarski  zanat,  isporedi  ko- 
larina,. —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sule- 
kovu rjecniku:  ,wagnerhandwerk'. 

KOLASAC,  Kolasca,  m.  selo  u  Dalmaciji  u 
kotaru  benkovackom.    Repert.  dalm.  1872.  41. 


f.  ime   mjestu   u  Srbiji  a  okrugu 
Niva   u   Kolarki.    Sr.   nov.  1873. 


KOLAST  li 

KOLAST,  adj.  znaiei'mje  jaiiiiuiui,  kaku  je  tii- 
maceno  u  Viikont  rjeiniku:  suroi  mi  knhi.  —  U 
narodniji'iii  pjesmanm  stoji  jtikn  nslu  kmi  firidji'o 
us  hazdiju  (ridi  huzdiju  i  oodjc  imj  /uri  primjt'r) ; 
iz  iKirudnijch  jc  pjesnma  preslo  i  n  kmi'  mi  ji'.ik. 

—  U  naie  vrfjeme,  a  ismedti  rjecni/.ti  h  \'iil;,,rn 
(sareii  iia  kola  ,ruiid!j6fleckt'  ,m;uiilo>iisv.  Ka, 
I'lomu  je  kolasta  azdija,  po  aziliji  isplolono  gujo. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  593.  BijeKami  prutastiui  i  ko- 
lastim.  D.  Dani5ic,  Imojs.  ;U,  10.  Krovot  s  ko- 
lastim  zastorima.  Bos.  vil.  18S)0.  22.  —  U  Sule- 
kovu  rjeiniku :  .getigort'  (Uto  hi  upravo  hilo  pru- 
tast);  ,rundgetieckt'. 

1.  KOLaS,  m.  iine  prascu.  F.  Kuiolac,  dom. 
ziv.  41. 

2.  KDLAS,  kolasa,  m.  covjek  koji  pripada 
driiiioii  ,Kolu'.  —  U  luise  vrijeme  u  Zagrebu. 
P.  Budmani. 

KOLASa,  /.  ime  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  ?,iv.  38. 

KOLASCE,  n.  dem.  kolo.  —  U  Mikalinu  rjei- 
niku: kolas«e,  male  kolo  ,rotula',  i  u  Stulii'xvu: 
V.  kolica  (ydje  je  slivaci'nu  kao  dem.  kola)  s  do- 
datkoiii  da  je  uzeto  is  Uliknlina.  —  U  niiie  vrijeme 
u  Sulekuiiu  rjecnikit:  ,radclieii'.  —  t  s  osuhilijem 
znaieiicni :  Naj  prije  so  pouioriutim  voc  kolascem 
(,roul6tte')  sva  mjodena  ploca  popravi.  B.  Sulek, 
graf.  umjotii.  209.  Kolaice  .copirradchen'.  Haj- 
denak   li. 

KOLASICA,  /.  zen.iko  ie^ade  ilo  pripada 
drustvu  jKoltc'.  —  isporedi  2.  kolas.  —  U  nase 
vrijeme  u  Zagrebu.    P.  Budmani. 

KOLASIN,  m.  nijemo  ime.  —  ()d  prije  nasega 
vremena  (vidi  kod  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu  (1.  grad  u  Hercegovini.  —  2.  kao  kiiezina 
izmedu  Novoga  Pazara  i  Peci). 

ii.  selo  (u  ijrvom  primjera,  drugdje  ga  zovu 
,grad')  sad  u  Crnoj  Gori,  prije  u  Hercegovini. 
Fatise  se  sela  Kolasina,  spustise  se  ravuoj  Me- 
tohiji.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  229.  Od  bijela  Kola- 
sina grada.  3,  51.5.  Krvavomo  gradu  Kolasinu. 
■1,  397.  Od  Niksica  i  od  Kolasiua.  4,  443.  Dode 
ki'iiga  krsnu  Kolasinu.    4,  470. 

b.  kao  knezina  izmedu  Novoga  Pazara  i 
Feci  (Vuk).  —  Amo  vaja  da  pripada  ovaj  pri- 
nijer:  I  od  Peci  i  Nova  Pazara,  od  Ousina  i  od 
Kolasina.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  S3,  i  mozebiti  i  ovaj: 
Kolasiub  (pleme).    S.  Novakovic,  pom.  13."). 

KOLASINAC,  Kolasinca,  m.  covjek  iz  Kola- 
Una.  —  isporedi  KolaSinanin.  —  U  naie  vrijeme. 
Dok  je  meni  pasa  u  Pazaru  a  u  Skadru  Mamute 
veziru  i  Dul-bego  iz  Gusiila  ravnog  i  dok  su  mi 
age  Kolasinci  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  4,  294.  Po- 
bice  se  juti  Kolasinci,  izginuce  braca  Moracani. 
4,  323.  Na  Turcina  )uta  Kolasiuca.  4,  398.  Da 
ib  cuva  od  Kolasinaoa.    Ogled,  sr.  2-57. 

KOLASINCAD,  /.  coll.  vidi  kod  Kolasince. 

KOLASINCE,  Kolasinceta,  m.  dem.  Kolasinac. 

—  3Ij.  plurala  vala  da  bi  se  upotrebio  supst.  f. 
coll.  Kolasincad,  all  mu  ncma  potvrde.  —  if  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Nemu  veli  Ture 
Kolasince.    Pjev.  cm.  45a. 

KOLASINKA,  /.  zensko  cejade  iz  Kolasina.  — 
V  jednoga  pisca  nasega  vremena.  Novica  je  pao 
na  Cetii'ie  i  doveo  Kolasinke  mlade.  Osvetn. 
2,  180. 

KOL1§INOVi6,  »!.  vidi  Kolasin,  a..  —  U  Da- 
niciceVH  rjeiniku:  Kolasinovicb,  sadasni  KolaSin 
u  Hercegovini  s  primjerom:  ,Si.gradi  Ali  pasa 
Cengii  gradb  na  Kolaginovidu'  1651.  (Okdz.  pam. 
Saf.)  85. 

KOLA-SiNSKI,  adj.  koji  pripada  Kolasinu.  — 


4  KOLCAK,  c. 

li  nase  vrijeme.  I  jo5  falis  kolusiusko  Turko. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  314.  Velika  je  kolasinska  suaga. 
5,  376.  No  no  dadu  zmijo  kolasinsko.  5,  38H. 
Na  bijolo  kolasinska  ovco.  5,  409.  Jedno  moiuco 
zove  kolasinsko.  Pjev.  crn.  4liJ.  ilodi  brzo,  ko- 
lasiiiski  vuce!    247". 

Kol.AsrNANIN,  m.  iovjek  iz  Kolasina.  — 
isjiiii'iii  l<>il:i-.iii;ii;.  —  Plur.:  Kolasiiiani.  —  U 
Viikiini  ; ;;.  riiikn  :  ,einer  von  KolaSin'  s  primjerom 
iz  niuiidni:  pje.-imc:  G-usiriani  i  Kolasiiiani. 

1.  KOLATI,  kolam,  impf.  postajc  od  kolo.  — 
U  nase  vrijeme. 

a.  (u  daimatinskom  Zagorju)  vrtiti  mlinora. 
M.  Pavlinovic. 

It.  Hi  nil  iikoU)  (uprav  o  kroi  koja  iz  srca 
ide  po  srniiii  iiriiiskiim  lijelu  pa  se  opet  srcu 
vraca;  o  in'i-.a  >/,.  /,/,•  od  ruke  do  ruke,Ud.).^ — 
Nacineno  n  iiiisc  nij- mr  za  ovo  znaceiie.  —  U  .S'u- 
lekovu   rjeiniku:   ,uiulaufen  (v.  blute;  v.  golde)'. 

c.  o  svatovima  (nije  lui  jasno  znaicne ;  moze- 
biti: Hi  na  okolo,  Hi  mole  biii  u  svezi  srt  kolac). 
Ovo  popodne  (soatovi)  kolaju  na  pijaci  (Nooi  u 
Vinodohi).    V.  Bogisic,  zboru.  226. 

d.  sa  se,  rejleksivno.  —  Znaceiie  mi  je  nv- 
jasno;  moze  biti  isto  kao  kod  c.  Pila,  jela,  puna 
pjeva  tola,  uz  obrok  se  tasfca  svadba  kola.  Osvetn. 
4,  23. 

2.  KOLATI,  kolara,  impf.  lijepiti  kolom.  — 
Postaje  od  5.  kola.  —  U  nase  vrijeme  u  lAci. 
K61ati,  lijepiti  kolom,  tutkaliti,  keliti.  u  Lici.  V. 
Arsenijevic.  ,Tvoje  kolaiie  no  vaja,  sto  god  skolas, 
ono  se  odma  raskola'.  ,Ili  n'  umijoi  kolati,  ili  ti 
ue  va|a  kola'.    J.  Bogdanovic. 

KOLAUZ,  m.  vidi  kalauz.  —  U  narodnoj  pjesmi 
bosanskoj  nasega  vremena.  Kolauz  jo  Meho  ko- 
lauze.    Nar.  pjes.  juk.  586. 

KOLAVA,  /.  ime  kravi.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  24. 

KOLA  VAC,  Kolavea,  m.  ime  vijestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kraijttjevaikum.  Niva  u  Kolavcu.  Sr. 
uov.  1863.  384. 

KOLCE,  ti.  dem.  kolo.  —  Od  xviii  vijeica,  a 
izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (kod  kolo)  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu  (,rotella'  ,rad- 
lein'),  u  Stuliievu  (,rofcula').  Kako  god  sviiia 
koja  u  svojim  uozdrvama  zlatno  kolce  imade.  .  . 
J.  Kajic,  pouc.  2,  93.  Kolce,  dem.  kolo.  Na  kru- 
govackom  platnti  pravo  se  uaokrugla  koloa.  u 
Lici.  V.  Arsenijevic.  ,Ajde  mi  edno  malo  orec.e 
kolce  napravi'.    J.  Bogdanovic. 

KOLCI  BKDI,  m.  fQ  pi.  Hi  Kolca  Brda,  n.  pi. 
mjesno  ime.  —  xv  vijeka.  Solo  na  Kolci  Brdi. 
Mon.  Croat.  93.  (1463). 

KOLCAC,  kolcaca,  m.  dem.  kolac.  —  isporedi 
kocae.  —  Samo  u  Jambresiievu  rjeiniku:  kolcec, 
paxillus',  i  u  Stuliievu:  ,paxillus'. 

KOLCAK,  m.  tur.  qolcan,  gvozdeni  rukav  (u 
oklopaj ;  kao  §iroka  i  kratka  cijeo  od  vune  Hi  od 
runa  u  kojoj  se  ruke  drze  zimi  i  griju.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vidi 
kod  h  i  c). 

a.  gvozdeni  rukav.  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovianina  xvii  vijeka.  Nose  od  gvozdja  svi 
kolcake,  u  gvozdenoj  idu  mreii.   J.  Palmotic  79. 

1>.  za  grijane  ruku.  —  U  Vukovu  rjeiniku: 
,der  muff'  ,manicae  genus'  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  vojvodstvu. 

C.  f'leka  zakrpa  na  kojenima.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  (n.  p.  u  Srbiji)  na  caksirama,  t.  j.  za- 
krpa na  kojenima  kad  se  caksire  prodru ;  ali  kad 
se   ,kolcaci  udaraju'  uacine  se  jednaki,  i  po  svu 


K.OLCAK,  0.  V 

se  prisiju  tyajtaiii  te  se  i  no  poziiaJQ  da  sii  cak- 
siro  zaki'pjone,  nego  bi  se  moglo  pomisliti  da  su 
sarane.  gdjokoji  i  nove  oaksire  s  ovakovijem  kol- 
cacima  grade.  —  U  ovoni  primjeru  sum  Viik  iipo- 
treb^aua  ova  rijec  za  zakrpu  na  laktu :  Na  ruka- 
vima  ima  kolcake  (na  laktovima  kao  dugulaste 
zakrpe).    Vuk,  kovc.  41. 

KOLCIC,  VI.  vidi  1.  kocic.  —  Izmedit  rjecnikii 
u  Vrancicctui  (,paxillus')  i  a  Stiilicerii  (v.  knlcac). 
U  Z6ra|u  se  zabija  kolcic  trozubi.  B.  Kasic,  rit. 
287. 

KOLDINK'',  m.  prezime.  —  xvi  rijckd.  Jaridri 
Koldinic.    Mon.  croat.   18!).  (151)5). 

KOLUINA,  /.  i-ijeka  kod  Kri/.evaca.    D.  lliir. 

KOJiUOVANE,  ».  djclo  kojijciii  se  kiddajc  (vidi 
kuldovati).  —  IJ  Bjelostjeiiceini  rjecitiku :  (koj- 
kavski)  kolduvaiio,  v.  petlane,  i  a  Sfttlih'va:  \io\- 
duvaiie,  v.  prosjacei'ie  .<  dodatkom  da  jc  uzeto  iz 
BjelostjenceiHi. 

KOLUOVATI,  koldujmii,  impf.  prosjdciti.  — 
Moze  biti  rijec  maijarska  od  kDlduhii  (.v  istijein 
ziiaceiu'iu),  pniiidd  iitiu  i  rus.  Ko.i.vuia-ri,,  onicati. 

—  NaUizi  m;  siiiiio  knjknrski  nblik  kolduvali  (cidi 
koldovaiie),  »  Sinn mti-n  koldovati.  —  If  Bjelo- 
stjenieou  rjecnil.n:  kuldujom,  pot[am,  pitara  za 
Boga,  prosjacim  ,meiidico',  v.  prosiin,  a  iz  nerja 
u  Stulicevu:  kolduvati,  v.  pro.sjaciti. 

KOLDUS,  m.  prosjak,  mag.  koldus.  —  Od  xvi 
vijeka  u  sjevernijeh  cakavaca  i  u  kajkavaca,  a 
izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenceuit  i,iuondicus',  v. 
petlai")  i  u  Stulicevu  (yrijeHkum  koldus,  v.  prosjak) 
.s  dodatkom  dd  ,je  uzeto  iz  Bjelontjericeva.  O  ga- 
|ufo,  o  koldusu,  poj  V  zal  cas.  Korizm.  8".  Od 
koga  (jildsca)  dil  jedan  poda  koldusu.  !<'.  Gla- 
viuic,  cvit.  3(j7'i.  Almustvo  komu  so  ima  datiV 
Ubozim,  nisc.im,  koldusem.    svitl.    (atrunti?). 

KOLUUSICA,  /.  prosjdkind.  —  I'ostaje  od 
koldus.  —  U  Jambremcevu  (latinskom)  rjecniku 
kod  lueudicula. 

KOLUUSIJA, /.  vidi  koldustvo.  —  (I  jediioija 
jjiaca  iz  hire  xvii  vijeka.  ,Viiictus  in  mendiei- 
tate  et  ferro'  vezaii  u  koldiisiji  i  kvo^'^U'^-  '''• 
(llavinic,   posl.  tin. 

KOI.DUSKI,  (((//.  koji  pripdda  koldusima.  — 
U  Jambrchicevu  (latinskum)  rjecniku  pdje  ima 
samo  ddv.  po  koldusko  kod  moudico. 

KOLDUSTVO,  n.  osobina  onoya  kojijc  koldu.i. 

—  U  BjelostjenceiHi  rjecniku:  koldustvo,  ubostvo 
,pauperies',  v.  petlarija,  i  u  Stulicevu:  (/rijeikom 
koldustvo,  V.  prosjacoi'ie  .f  ihidalkoin  da  jc  iizrto 
t!  Bjelostjencevd. 

1.  KOLK,  adr.  samo  s  prijcdlozii/id  do  i  od, 
vidi  dokle,  dokole,  i  odakle  itd.  —  xvi  vijeka  i 
a.  jednof/a  piscd  xviii.  Dokole  bihomo  mladahui. 
N.  Eaiiina  Sot",  paul.  gal.  1.  3.  —  Evo  su  jure  tri 
lita,  odkole  prihoju  iscuci  voca  na  ovoj  smokvi. 
Bernardin  139.  Inc.  13,  7.  Od  kole  se  porodi,  Boga 
zabise.  Zborn.  3".  Od  kole  ideteV  58-'.  Od  kole 
zlato  bi  na  svijetu  u  scjeui,  |ubav  se  izgubi.  N. 
Dimitrovic  7.  Kto  se  bez  broja  godista  navrsi, 
od  kole  sjen  tvoja  u  robstvu  duh  drzi.  31.  Od 
kole  (smrt)  vaziuia  pod  svoju  svaka  vlas.  -17. 
Od  kole  znaiuo  da  mu  smo  sagrijesili.  A.  Gu- 
cetic,  roz.  mar.  lOfi.  Od  kole  ga  voc  nece  iz- 
vesti.    T.  Babic,  pism.  28. 

2.  KOLE,  vidi  kole.  —  U  jednoija  pisca  xvii 
vijeka.    Ne  dava  im  mira  i  kole.    P.  Baksic  225. 

3.  KOLE.  m.  ime  mulko.  —  isporedi  H.  Kola 
i  2.  Koleda.  —  U  nase  vrijeme.  Kole  Kasio  iz 
NiSa. 'M.  D.  Milicevic,  kra|.  srb.  .54. 


-)  KOLEitA,  a. 

4.  KOIjE(y),  KoIeta(V),  h.  (0,  mjesuo  ime  u 
Srbiji  u  okruiju  krusevackoiu.  Niva  kod  Ko- 
leta.    Sr.  nov. 'l867.  460. 

5.  KOLE,  vidi  1.  kol,  c.  —  U  jednoya  pisca 
cakavca  xvi  vijeka.  A  ne  verujes  ti  da  dusi  ali 
du5e  od  mrtvih  pridu  kadakolo  za  prikazati  so 
prijatejem  svojimV    Starine.  17,  237.  (1555). 

KOLEBA,  /'.  vidi  koliba.  Vojnici  su  razdejoni 
po  Ivolebama.    Javor.  god.   ll!,   br.  3lj,  str.  571. 

KOLEB.iL-,  cidi  koloba-. 

KOLEBIUA,/.  dent,  koleba.  Kuca  muse  svako 
jutro  smai'iivala  dok  uaj  posle  od  I'le  poslauo  mal.a 
kolobica.    Nar.  prip.  vuk.  95. 

KOLEBINE,/'.  ///.  mj.-siio  ime  a  Srbiji  u  okrui/u 
bioijradskom.  Niva  u  Koli'liiiiama.  Sr.  piov.  l.SHI. 
682. 

KOLEBNl,  adj.  koji  pripadd  kolebi.  A  o.hnali 
po  tom  otvoriso  se  kolebi'ia  vrata.  Srp.  zoi'a,  ^od. 
1,  sv.   1,  str.   12. 

KOLEO,  m.  vidi:  Stade  je  kolec,  t.  j.  lelek, 
jauk.  Zomjak.  1871.  br.  2.  —  nepoznata  postaiia. 

ICOLfcCKAS,  koleckasa,  m.  a  Vukoou.  rjecnika: 
n.   p.    vo,    koji   je    odmali    do  kolecaka  uprognut. 

—  Koleckasi,  volovi  do  kolecaka.  u  Srijemu.  M. 
Medic. 

KOLECKE,  kolKcakfi,  /.  pi.  dvd  kola  (kolesa) 
na  pluiju.  —  U  Vukova  rjecniku:  ,dio  riider  am 
pfluge'  ,rotulae   aratri'. 

KOLED,  m.  vidi  2.  koledo. 

KOljEDA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  od  prije 
su  isla  momcad  uoci  bozica  od  kuce  do  kuce  te 
pjovala  pjosme  ,od  kolode',  u  kojima  se  uza  svaku 
vrstu  pripijeva:  , koledo!'  Nekoliko  ovakijoli  pj<i- 
sama  nastampano  je  u  prvoj  kiiizi  Srpskijeh  na- 
r.idnijeh  pjesama  1841,  a  opominem  so  da  sam 
jos  u  djetiiistvu  slusao  u  ovakoj  jedu'ij  pjpsnii 
kakcj  zele  da  im  krave  budu  mlijocne,  da  naniuzu 
pun  kabao  mlijeka:  ,Da  okupam,  koledo!  malog 
boga,  koledo!  i  bozica,  koledo!'  Momcad  oua  sto 
igiMJu  i  pjevaju  zovu  se  ,koledani'.  Ovaj  se  obiraj 
modu  judima  nasoga  zakona  gotovo  sa  svijom 
izguliio,  alj  u  Krscana  jo.s  traja  (cf.  kolenda,  ko- 
loiidati).  ,Gitava  koloda'  I'ece  se  i  sad  kad  idn 
miioLfi)  judi  Zajedno  (vidi  i  Nar.  posl.  vuk.  348). 

—  isporedi  1.  koledo,  koledva,  kolenda.  —  I'o 
tome  se  vidi  da  bi  pravo  znacene  ovc  rijeci  bilo : 
hddiii  dan,  a  naj  vise  se  uzdrzala  u  voc.  koledo 
(vidi  koledo)  sto  se  jirijjijeva  uz  pjesme  oiiof/a 
daiia.  I  a.  pravoslavnijeh  Hriscana  kao  da  se  jus 
itije  jiosrr  izijidiin  onaj  obicaj  (vidi  a).  —  Od  lat. 
calondac.  iimiiiuh  preko  grc.  xaliiriSai,  te  o  i)i>- 
staje  ail  iii'iitliisjiiiid  q  (vidi  kolenda).  razlika 
prema  latinskom  zndceim  ne  smetd,  Hi  se  uzme 
da  je  lias  narud  vuiio  svetkooati  pje.inioiit  biizic 
neyo  noon  yodinu,  Hi  da  je  u  staro  doba  poci- 
nala  yodina  bozicem.  —  Maze  bill  i  praslarmskd 
rijec,  isporedi  stslov.  koltjdy,  nova  yodina.  rus. 
i<i).t'A,\i\  (i  Ko.ii',vi).  badni  dan,  bozie,  ces.  koleda, 
dar  na  nova  yodinu  (vidi  kolemla),  pjesiaa  na 
badni  dan  (pjesma  od  kolede),  erkveni  obred  ko- 
jijem  se  bldyo.iliv^aju  kuce  o  tri  knt(d  (bog  i  daci, 
vidi  kod  dak,  a.}),  pol.  kob-da,  dar  ltd  nova  yo- 
dinu. 

a.  kao  pripjev  uz  pjesinu  (na  budtii  dun), 
naj  cesce  u  voc.  koledo.  Dobar  vece,  koledo!  do- 
macine,  koledo!  (Ovo  se  , koledo'  dodaje  ovako  u 
srijedi  i  na  kraju  u  svakoj  vrsti  svake  ove  pjosmo. 
Yuk).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  114.  G-ranu  sunco  iza 
brda,  voselo,  veselo!  uije  sunce  nego  bozo,  ko- 
ledo, koledo!  (Uza  svaku  vrstu  kao  dojako,  prvo: 
veselo  !  veselo  !  a  di'ugom :  koledo !  koledo  !).    Nar. 


a 


/4^ 


-f    ii-vA_t^ 


a: 


KOLEDA,  a. 


18fi 


KOLEDANIN 


pjos.  liorc.  viik.  ;ia7.  Kolodaiii  kolo  griule,  ko- 
lodo,  kolmio!  (/■"(lo  (hi  pn  mirodnom  miSleilu  po- 
sUiJf  oil  kolo).  81!J.  Oj  hubava,  kolodo !,  mala 
mniua,  kolodo  !  .  .  .  M.  D.  Milidevid,  ziv.  srb.-' 
lilO.  Jodniin  reXe  veselicu.  vesolo!  kolodo!  Bos. 
Vila.  1888.  123.  —  lijedt:  H  dnu/ain  oblikii.  Ko- 
lodo, melonde,  carova  godina.  (Iz  NiSa).  M.  D. 
Milicevic,  ziv.  srb.'-'  KiO. 

h.  onakove  se  pjcsme  zovti  od  kolodo  Hi  ko- 
lodsko  (nidi  koledski),  vidi  u  Vukuvu  rjeitiiku. 
Pjosme  od  kolodo.  Vuk,  nar.  pjos.  1,  IH.  nar. 
pjos.  horc.  3t3. 

c.  kao  kiilcktinii  siijistantin,  nioiniad  Ho  pje- 
eaju  kdltdskc  nirsiin  .  tnlrdaiii.  Sta  (Somo  daro- 
vati  kolodu?  Vuk,?^  u:ir.  pjos.  here.  3-i3.  —  / 
iwpce  (u  p)XiH:sf>ioiii  smi.slii),  kad  ide  mmigo  jiidi 
lujcdiii)  (fidi  It  Viikuiii  rjchilku  na  krajii).  Malo 
da|(i  11  iiaprijod  bijaso,  on  nastupi  na  jediiu  ko- 
lodii,  gdjo  on  nade  Dulic-bajraktara,  i  kod  liega 
sto  i  dvadost  druga;  kraj  nib  Hasan  proturi  do- 
rata,  jos  na  jediui  nagazi  koledu,  gdje  bijase 
Bojcic;  del'  Alija,  kod  Alije  Sezdeset  pandura; 
inalo  dajo  Hasan  projurio,  jos  na  jedmx  uaiSo 
koledu,  i  tu  nade  Tankovic-Osmana  i  uz  nega 
trido-set  moinaka.    Nar.  pjes.  horm.  1,  338. 

2.  KOLEDA,  m.  ime  mmko.  —  Pu  svoj  je  pri- 
lici  Vita  rijei  Ho  1.  koleda.  —  isporedi  2.  Ko- 
lenda.  —  Naj  prije  se  nalazi  u  spinneniku  latin- 
skumc  xiii  vijeka.  ,,)uvosa  filius  Coloda'.  Mou. 
op.  zagr.  tkalo.  1,  62.  (1227).  pa  i  u  spomeniku 
XVIII  vijeka,  iili  kao  prezimc  tli  nadimak.  Ostoja 
Koleda.    Glasnik.  ii,  3,  80.  (1706—1707). 

Kl»LEDAN,  kiledna,  adj.  iqirav  knji  pripada 
kuliili;  ati  sc  ciije  saiiii)  adv.  kiledno  s  osobitiji'in 
^niici'iiciii  u  fjevernoj  Dalmaciji.  Koledno,  va- 
Jauo.  ,0n  koledno  pripovida'.  , Koledno  je  izreka'. 
M.  Pavlinovic. 

1.  KOLEDAR,  koledara,  m.  vidi  koledaiiin.  — 
U  na.se  vrijeme  u  Istri.  Koledar  ,qiii  carmina 
koledvi  dicta  cantat',  pi.  koledari.  D.  Nemanio, 
cak.-kroat.  stud.  66. 

2.  KOLEDAR,  koledara,  m.  vidi  kalendar.  — 
Naiineno  u  nase  vrijeme  od  koleda  prcma  ka- 
londar.  —   U  Sulekomi  rjecniku:  ,kaleuder'. 

KOLEDARINA,  /.  odredena  svota  Ho  se  placa 
vladi  za  prodavane  koledara  (vidi  2.  koledar). 
—  Nacirieno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sidekovu  rjec- 
niku: ,kalendergebiihr'. 

KOLEDARNIK,  m.  covjek  koji  pise  Hi  izdaje 
koledar  (vidi  2.  koledar).  —  Nacirieno  u  nase 
vrijeme.  —  U  Siilekovu,  rjecmku :  jkalendermacher'. 

KOLEDARSKI,  adj.  koji  pripada  koledara 
(vidi  2.  koledar).  —  Nacineno  u  nase  vrijeme. 
Posto  so  svake  koledarske  godine  izdaje  posebna 
zbirka.    Zbornik  zak.  god.  1869.  59. 

KOLEDINAC,  Koledinca,  m.  kajkavski  Kolo- 
dineo,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varaz- 
dinskoj.    Razdije}.  97. 

KOLEDNICA,  /.  boziina  zdravica,  vidi  1.  ko- 
leda. —  Kao  da  je.  rijec  buyarska.  —  U  jednoya 
pisca  nasega  vremena.  Bugarska  koledniea  (bo- 
zicna  zdravica).    M.  £).  Milicevic,  srb.  937. 

1.  KOLEDO,  n.  nidi  1.  koleda  i  1.  kolenda.  — 
U  Bjelostjencevu  rjecniku:  kolodo,  dar  koji  so  na 
inlado  leto  dajo  ,strenna'.  2.  , cantilena  c|uae  ka- 
lendis  Januarii  sive  in  anno  novo  canitur,  1.  in 
festo  nativitatis  Domini,  undo'  kolodo  ,cantiun- 
eula,  sic  dicta  a  kal.  Jan.  3.  koledo  ,in  cathe- 
drali  Zagrabiensi  vocantur  septem  illao  solemnos 
antipbonae  incipiontes  ab  O,  decantari  solitao 
ultimis  diebus  adventus,  ad   quas  forto  olim  po- 


pulus  colligobatur  decantandas,  prov.'  Kada  se 
kolodo  popova,  blizu  so  bozic  povoda;  u  Jambre- 
sicevii :  ,Cero»' ;  u  Voltiijijinii :  ,mancia  al  nuovo 
anno'  .neujabrsgesobenk' ;  u  Stulicevu :  v.  kolenda 
s  dodatkoin  da  je  uzeto  iz  BjelostjenHeva.  —  I'o 
Bjelostjenievii  sii  rjeinika  tri  znaiena:  a)  dar  na 
novit  gudinii,  vidi  kod  1.  kolenda;  b)  Ho  se  pjeva 
na  nova  godina  Hi  na  bozic,  isporedi  J.  koleda 
i  1.  kolenda;  c)  iieke  crkvene  pjesme  .Ho  se  pje- 
vaju  zadnijfh  dana  od  lulriiilii  u  iitnnii'j  i  rkvi 
zagrchackoj;  ti  Jambrrsii:  r,i  /■  ini<f:ii<,  .inii.'Hi; 
moze  biti  da  je  riiiisk'i  h'Hjnm  uhi  i  lij,/,a  I'e- 
rera,  isporedi  2.  Kolodo;  a  \'oUiijijiiiu  je  prvo 
znacene  Ho  je  u  Bjelostjencevu;  Stiilli  vaja  da 
je  priinio  sva  tri  znacena  iz  Bjelostjenceva. 

2.  KOLEDO,  m.  po  pripjeva  kolodo  pomislilo 
se  da  je  ovo  ime  kakva  starinskoga  slavenskoga 
boga.  —  Tako  je  u  jednnga  pisca  xviii  vijeka. 
Na§i  su  so  stari  pre  nekoliko  stutina  godina  kla- 
liali  Davoru  i  Koledu.  D.  Obradovic,  basn.  191. 
Od  kad  su  Srbi  Davora  i  Koleda  za  .svoje  bo- 
gove  imali.  sav.  35.  —  Nema  nom.  sing.,  pa  bi 
sc  moglo  pomisliti  da  je  Koled,  alije  sva  prilika 
da  je  Koledo,  kao  Ho  je  gore  kazano. 

KOLEDOVANE,  n.  djclo  kojijem  se  kolcdiije. 
Spomine  koledovaiie.    Bos.  vila.  1889.  47. 

1.  KOLEDOVATI,  koledujem,  impf.  vidi  ko- 
lendati.  —  isporedi  kolodvati.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecniku :  koledujem  ,cantilenam  advsntin 
Domini  cano;  cantiunculam  nativitatis  Domini 
canto';  u  Voltigijinu:  koled vati,  koledvam  (vidi 
koledvati),  koledujem  ,cantare  canzonotte  al 
nuovo  anno'  ,neujahrslieder  singen';  u  Stulicevu: 
V.  kolendati  «  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelo- 
stjenceva. 

2.  KOLEDOVATI,  koledujem,  i»y)/.  miritati ; 
ustajati;  nadgledati;  posluzivati.  Pop  Zivojin  iz 
.Srbijo.  —  Nije  jasna  sveza  s  rijeci  koleda. 

KOLEDSKI,  adj.  koji  pripada  koledi.  —  U 
jcdnoga  pisca  nasega  vremena.  Na  badni  dan 
otpre  isla  su  momcad  od  kuce  do  kuce,  i  pevala 
.koledske  pesme'.    M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.*  160. 

KOLED VA,  /.  vidi  1.  koleda.  —  U  nase  vrijeme 
u  Islri.  Dajte  nam  ga  piece,  ca  koledva  speco. 
Nar.  pjos.  istr.  3,  18.  Koledva  ,cantilenarum  ge- 
nus'.   D.  Nemanic,  cak.-kroat.  stud,  if'tsg.  41. 

KOLEDVAC,   m.    koledanin.   —    vidi  koledva. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Evo  vam  koledvaci. 
Nar.  pjes.  istr.  6,  37. 

KoLEDVANE,  n.  djelo  kojijem  se  koledva. 
Kolodvane  (pjesma,  sto  ju  pjovaju  djeca  na 
Stjepaii-dan,  iduc  od  kuce  do  kuce).  u  Nar.  pjos. 
mikul.  138.  Koledvane  ,cantatio  certorum  car- 
minum  vespere  uatalitii  Jesu  Christi  aut  calendis 
januariis'.    D.  Nemanic,  cak.-kroat.  stud.  iftg.  11. 

KOLEDVATI,  k61edvam,  impf.  vidi  kolondali. 

—  Maze  se  ciniti  da  je  ista  rijec  Ho  i  koledo- 
vati,  ali  je  sva  prilika  da  ova  postaje  od  koledo, 
a  koledvati  od  koledva.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri,  a  izmedu  rjecnika  u  Voltigijinu  (v.  kod 
koledovati).  06u  al  morate  prej  koledvat.  Nasa 
sloga.  god.  6,  br.  1,  str.  3.  —  I  u  prenesenom 
smislu.  Cuje  .so  u  Omislu  na  Krku,  kad  ko  koga 
odvise  napastuje,  reci  ce  mu  napastovani :  ,A, 
dragi  ti,  6o  mi  tu  koledvasV  t.  j.  dosadujes.  Taj 
jo  smisao  tome  glagolu  mogao  nastati  odatle,  sto 
kolodani  obijaju  svacije  pragove,  a  svako  ne  dajo 
rado  trazenog  darka,  pak  mu  je  dosadno  moja- 
kaiio  kolodana.    I.  Milcetic. 

KOLEDANIN,  »i.  momak  koji  s  drugima  za- 
I  jedno  pjeva  pjesmu  od  kolede.  —  Obiino  se  upo- 


KOLEDANIN 


KOJ.ENDAKSTINA 


trcblaoa  plur.  k61edam.  —  U  nasc  vrijeme  (all 
vidi  i  naj  zadni  primjer),  a  iznicdu  rjecnika  u 
Vukovii  (koledani,  cf.  koleda).  Evo  su  ti  gosti 
dosli,  dobri  gosti,  koledani,  koji  ode  Boga  mole 
za  staroga  za  badiiaka,  za  mladoga  za  bozica. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  116.  Koledani  kolo  grade. 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  343.  Oj  koledo !  koledo ! 
koledani!  koledo!  w  Vuk.  ziv.  17.  Momcad  ona 
sto  igraju  i  pjevaju  zovu  se  koledani.  Vuk,  ziv. 
6.  —  /  u  Istri  ima  ista  rijec,  ali  po  cakavskom 
goooru  s  j  mj.  d.  Va  mosnici  je  sto  dukat,  i 
jedan  je  odvise,  ki  kolejanom  slisi.  Nar.  pjes. 
istr.  3,  16.  Evo  su  vam  kolejani.  3,  17.  —  U 
spomcnikii  xviti  vijeka  dolazi  kao  preiime  Hi 
muski  nadiiitak.  Ostoja  Koledanin.  Glasnik.  ii, 
3,  78.  (1706—1707). 

KOLECJA,  in.  coUega,  dniij  uojx'c,  tili  cesci: 
kuji  je  II  istoj  casti  Hi  slu,:bi.  —  Tti  od  kit.  i  tal. 
collega.  Hi  od  nem.  college.  —  U  jednoya  pisca 
Slavonca  xviii  vijeka.  Ja  volim  popravjeue  tvoga 
kolage.  M.  A.  Re}kovic.,  sabr.  9.  —  U  nase  orijeine 
ic  Sulekuvii    rjecnikii :   ,amtsbruder,    amtsgenoss'. 

KDLEf'rI.r,  TO.  ctillegium  (diisli)  je  preko  nem. 
.■(.Ilpuiinr...  —  isjinnJi  l>.,lni;-,  koipiiijo.  —  Od 
rn.-liriiiji  h  :ii(iii  iKi  Wo  './■'(  ni'i-  nmi  it  lalinskom 
i  II  iirmni'l.iim  ji'.il:ii,  uni  sii  /ml rnliini  ii,  nasemu: 
a.  ikula  u  knjoj  se  iicenici  ne  saiiio  iiie  neyo 
i  zive.  —  U  jednoya  pisca  xvii  vijeka.  Neka 
kolegij  za  uzdricarijo  naucitejov  bude  blaga  imiti. 
1<\  Glaviuic,  cvit.  2.")01'. 

I>.  predavane  iia  sveuiilistH.  —  U  pisaca  lui- 
seya  vremena.  Svaki  kandidat  za  drzavui  ispit 
ili  doktorat  mora  daje  11  polugodisiiih  kolegija 
slusao.  Zboruik  zak.  1,  178.  Da  su  bili  za 
glavna  kolegija  kod  profesora  ili  dnceuta  upi.sani. 
i867.  11. 

KOLE(i,  m.  vidi  kolegij,  tal.  collegii).  —  ispo- 
rcdi  kolegijo.  —  U  jednoya  pisca  Dalmatinca 
.win  vijeka,  vidi  i  kolej.  Gdi  je  i  koleg  u  kome 
stoje  uceoi  nauk.    S.  Badric,  ukaz.  71. 

KOLEfilJO,  «.  tal.  coUegio,  vidi  koleg.  —  U 
doa  pisca  xvii  vijeka.  Kada  se  uahodjase  u 
kucah  ili  kolegij  ill  od  nase  druzbe.  B.  Kasic, 
fran.  175.  Koji  ucahu  u  kolegiju  krajovu.  I. 
I)rzi6  1.57. 

KOLEJ,  m.  vidi  kolegij  i  koleg.  —  U  jednoya 
pisca  cakavca  xviii  vijeka  (a  prvom  primjerit 
znaci:  zbor).  Velo  vijece  odlucito,  .seuat,  kolej, 
milostivo,  i  napokou  svi  sabori  inudri,  jaci,  do- 
brostvori.  J.  Kaw-iijin  207''.  —  Vaja  da  aino  ide 
i  ovaj  primjer  (a  kojemii  je  znacei'ic:  skola),  jer 
po  svoj  prilici  treba  citati  g  kao  j.  Kulog  hfci 
nam  da  dogradi.    J.  Kavaniu  271''. 

KOLEJ  NICE,  /.  ])l.  mjestw  iine.  Orehovica. 
Zagorje.    1>.  Hire. 

KOLENCA,  /.  i-idi  kolonica. 

KOLENCA,  /.  preziiiie  a  Jayndiiii.  V.  Ilic  iz 
Srbije. 

KOLENCICA,  /.  neka  hilka.  —  Moze  bili  da 
bi  po  juznom  yovoru  glasilo  ko|encica.  Koleu- 
cioa  mala,  kao  boc}ivi  ruzmarin  (Sabjar).  Kolen- 
cica  veca,  Genista  L.  (Sabjar).  B.  Sulek,  im.  150. 

KOLENCINA,  _/.  nejasna  rijec  u  ylayolskom 
spovienikii  xvi  vijeka.  Evo  nam  se  je  spotribilo, 
da  moramo  prodati  jedno  svoje  iminje  po  imeni 
to,  lezece  v  Nuvsicih  v  lugu  i  v  Kralevi  Gori- 
(-•ije,  malinisce  i  sve  6a  nas  pristoji  na  pol  ko- 
leudine  (ili  Kolem'rine?  kao  mjes>io  iinej.  Mou. 
Croat.  331.  (1579). 

1.  KOLENDA,/.  vidi  1.  koleda  (ali  i  a  usobilijent 
znacenima).  —    -n-  moze  biti  uzeto  iz  latinskoya 


jezika,  ali  je  veca  priUka  da  je  koleuda  u,  ovoiii 
oblikii  rijec  romanska,  vidi  kelomna.  —  Akc.  se 
mijeiia  u  yen.  pi.  k61enada  (a  Yukoou,  je  rjei- 
nika  zlo  zabilezen  akc:  kolenda).  —  Od  xvi  vijeka 
It  Dubrovniku,  a  izmedii  rjecnika  a  Mikafiiiii 
(koleuda,  koja  se  dava  prvi  dan  godista  ,stroua'; 
kolenda,  popivkina  koja  se  pjeva  prid  bozic  al' 
prid  mlado  lito),  ii  Stulicevii  (1.  ,strena'.  2.  ,can- 
tiuncula  quae  cauitur  vespertino  tempore  kal. 
Januar.  et  in  pervigilio  nativitatis  Domini';  ko- 
lende  ,strena  quae  datur  kal.  Jan.'),  *(  Vukovii 
(kolenda,  vide  koleda  s  dodatkoin  da  se  yovori  u 
Dubrovniku). 

a.  pjesma  sto  «  Dubrovniku  djecurlija  gradska 
pjeca  u  vecer  iduci  od  kuce  do  kuce,  te  dobijc 
iiliii'iiii  iw/  xr. (/,•■■  hiii'i'  po  koji  noviii'.  to  se  cini 
III-  'iiiiiin  ii'iri  Iniiii'ii  i  na  starii  yodinu,  neyo  i 
unri  srrhiyii  I'iilii,  sv.  Petra,  sv.  I'Uje,  sv.  Nikolc. 
soayda  *«  pjeva  ista  pjesma  (zadnijeh  yodina 
misliin  da  se  prumijenila  melodija,  a  mozebiti  i 
rijeci),  osim  sv.  Nikole,  za  kojeya  ima  osobita 
pjesma  (oidi  kod  Nikola). 

I),  osim  toga  u  Dubrovniku.  se  zove  kobinda, 
kad  kakvo  drustvo  uoci  cijeya  imendana  dodc  ma 
pod  prozore  i  pjeva  mu  na  east  pjesmu  slozenu 
za  onu  prigodu  i  to  cesto  uz  svirane  i  udarane. 
i  takova  se  pjesma  osobito  zove  kolenda,  vidi  n.  p. 
Jednoga  staroga  kolendara  liegovijem  prijato- 
(icam  kolenda.  Nadrecena  kolenda  bi  ucinena  od 
g.  Nika  Kemedelli.  Stari  pisci  hrv.  16,  xvii 
(xviu  vijek).  U  Dubrovniku,  i  to  u  samome  gradu 
i  u  obliznim  mjestima  gdje  se  govori  gi-ad.sku 
narjecjo,  zivjahu  ,kol6ndo',  pjesme  kojima  je  povod 
cestitane,  ali  koje  su  pune  sa|ivo-satirickili  ele- 
menata,  posto  so  ,kolendari'  doticu  u  svojnj  pjcsrai 
pomaiiih  slabosti  ili  kakvih  smijesnih  navika  ili 
kakvB  smijesne  epizode  zivota  ,kol6ndanoga'.  V. 
Bogisir  «  Nar.  pjes.  bog.  predgovor.  104. 

('.  n/iiriiii  jiliir.  koli'iiile,  dar  sto  sluzincad, 
djeca  i  iinj,ri'  iiilniti  /inimiju  od  starijih  na  novu 
yodinu,  po.ilu  im  veslilujii.  po  tome  kolende  iiioie 
ziiaciti  i  nova  yodina  (tc  se  tako  ova  rijec  vraca 
na  starije  znaceAe).  Kad  ces  kolende  uzetV  JM. 
Dr/.ic  134.  Do  prvi  dan  kolenada  tuj  sam  sveder 
kon  nib  stala.  A.  Sasin  180^.  Prvi  dan  mjeseca 
gonara  na  kolende.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  25.  Od 
mjedi,  koje  na  bozic  i  kolende  i  u  ostalo  slicne 
prigode  dai'uju  mi  rodjaci  i  rodito|i,  desebi  dio 
ubozijem.    B.  Zuzori  103. 

2.  KOLENDA,  m.  ime  musko.  —  isporedi  2. 
Koleda. —  U  Dubrovniku  od  xii  vijeka  (i  u  nase 
vrijeme),  a  izmcdu  rjecnika  u  Danicieevu  (Ko- 
lonLda).  Kolentda.  Mon.  serb.  7.  (xii  vijek). 
Kolenbda  Crbuesi6b  .  .  .  Koleubda  Lomtpiriovich. 
89.  (1249). 

KOLENDANE,  re.  djelo  kojijem  se  kolenda.  — 
U  Stalicevu  rjecnika  (uz  kolendarstina)  i  u  Vii- 
kocu. 

1.  KOLENDAR,  kolendara,  m.  momce  .Uo  u  drii.i- 
tvii.  s  ilruyima  kolenda  (pjeva  kolendu).  —  ispo- 
redi koledanin.  —  Od  win  vijeka  (vidi  primjere 
kod  1.  koleuda,  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(naj  vise  se  govori  pi.  ,kolend4ri')  vide  koledani 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku. 

2.  KOLENDAE,  kolendara,  m.  vidi  prude).  — 
Vaja  da  je  ista  rijec  .sto  1.  kolendar  (jer  kad 
Icti,  kao  da  pjeva  dnbokijem  glasom).  —  U  nasi; 
vrijeme  u  Boci  kutnrskoj.  Slijepi  misi  i  koleu- 
dari  (golema  muha  te  jeseni  kroz  kuce  obletiva 
i  ulazi  u  supjotine,  kao  u  pusku,  u  trsku  itd.). 
S.  ^jubi.sa,  pric.  127—128. 

KOLENDARSTINA,  /.  vidi  1.  kolenda,  a.  — 
U  Stulicevu  rjecnika:  ,cantus  ad  alicujus  januam 


KOI-KNDARSTINA 


I.  Koi-ros 


vosporo  iiaUilitii  .1.  C.  vol  pritlio  kal.  .Ian.  — 
mjc  dosta  iiousdaiio. 

ICOLENOAKSTI'l'I,  koloiidiir.stiui,  imjjf.  oidi 
kiiloudati.  —   U  Sttiliccvtt  rjeinikii  iiz  kolendati. 

—  tiepousdaiw. 

KOLKNDATI,  koloiidam,  impf.  postajr  od  1. 
kolonda.  —  Akc.  sc  mijcna  a  praes.  1  i  2  pi. 
Uolonddmo,  koleiidato,  «  aor.  2  i  3  siiitj.  kSlonda, 
It  part,  prael.  act.  kSleudao,  koleudala  (u  Du- 
hrovnihi  koleudo,  kolendala),  «  part,  prait.  IMSS. 
kuloudfiu. 

il.  icstitati  home   (ohjektu)  na  novoj  godini. 

—  IJ  jednoga  ^itscd  Dtihruvianina  xvi  vijeka 
(samo  pasivno).  Vrhu  svili  izbraui  (?)  od  srca 
oil  moga,  Cestit  ti  (grijeikom  naMampano  cestiti) 
l>rvi  dau  godista  iiovoga,  na  cas  ti  cvit(y),  i  cla 
mi  s'  kolondau,  ki  imaS  sam  na  svit  u  srcu  momu 
Stan;  .  .  .  jubavi  i  vii-om  kolendan  da  lui  s'  jos  i 
vrhu  svo  luirom,  ki  me  sam  smirit  moz';  a  pak 
sve  godiste  eostito  da  t'  bude !  N.  Na)eskovic 
2,  102. 

b.  darivati  na  novu  godina  Hi  na  hozic.  — 
II  jednoga  pisca  Busnaka  xvii  vijeka.  Obicaje 
so  )udi  na  ralado  Ijeto  ali  ti  na  mladi  boiiic.  meu 
sobom  darivati  ali  ti  kolondati  za  obilje/.je  )u- 
bavi  i  iirijatejstva.    M.  Divkovic,  bos.  122". 

<•.  pje.vati  kolendu.  —  l'  Mikaliini  rjecniku: 
,c'anero  cantiunculam  ante  ■Kiti\  iiaivm  Uomiui 
vol  kalendis  Januarii';  u  SI itliii'iut:  .canore  ad 
alicujus  fores  vespere  natalitii  J.  C.  vol  prid. 
kal.  Jan.';  u  Viikovii:  (u  Dubrovniku)  ,am  christ- 
abend  oder  um  das  ncuo  jalir  von  haus  zu  haus 
gobon  und  gewisse  lieder  siugen'  , vespere  nata- 
litii Josu  Christi  aut  caleii.  jan.  certa  carmina 
oanere  ante  fores'.  —  U  Dubrovniku  vrlu  iiesto 
u  nase  doba  (kolonda  ima  znacene  kao  kod  a  i 
b).    P.  Budmani. 

KOLENDE,  /.  2>l-  oidi  kolenda,  c. 

KI  iLENDIC,  m.  prezime  (jjo  octc  Kolcndi).  ,Ko- 
lendich  Maddalena  da  Kagusa'.  Scliom.  spal.  mac. 
1862.  29. 

KOLENICA,  /.  ncka  bi{ka.  Kolenica  (Kolenca 
Potter),  Delphinium  junceum  Deo.  (Vodopic).  B. 
Sulek,  im.  150.  —  Maze  hili  da  bi  uprav  bilo 
po  juzniym  govorii  kojenica  (Hi  kojenca). 

KOLENIKA,  /.  vidi  u  Vukuvu  rjecniku:  1. 
taslak  od  vretena  ,eine  noch  nicht  ausgearbeitete 
s|)indel'  ,fusus  necdum  confectus'.  —  2.  s  oba- 
dvije  strane  zaosijeno  ilrvo,  kao  druzica,  na  koje 
se  suco  preda  (kao  na  mosur),  kad  hoi^e  da  se 
snuje.  —  Moze  biti  da  bi  po  jiiznom  govorii  bilo 
uprav  kolenika.  KaSike,  vretena,  druzice,  kole- 
nike,  cunkove  i  druge  potrebe  oko  razboja  obicno 
im  grade  cigani.  M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.  1,  72. 
Ali  u  ucitefevoj  sobi  videse  one  cemu  se  nikad 
nisu  nadali:  kolenike  u  prozoru  pokrsene.  medu- 
dnev.  20.5.  Pabrika  u  Paraiinu  izgoni  iz  nasih 
kupa:  vretena,  kolenike,  motovila,  .  .  .    267. 

KOLENKOVIC,  m.  prezime.  Schem.  zagr.  187.5. 
210.  —  Mozebiti  (po  juznorn  govoru)  Kojenkovid. 

KOLENOVAC,  Kolenovca,  m.  ime  selii  it  Hr- 
rat.skiij  u  zupaniji  zagrcbackoj.  Eazdijej.  7.3.  — 
I'n/a  da   bi  po  jiiznom   gonoru  bilo   Kojenovac. 

KOliERA  (k61era),  /.  lat.  cholera,  zuc,  zutica, 
lal.  collera,  jed,  coU'ra,  , cholera  morbus',  po- 
snata  bolcst. 

a.  hii,  jed.  —  U  pisaca  iakavaca  xvi  vijeka. 
Kipuie  krvi  i  vazgane  kolers.  Narucn.  27*.  Sr- 
ditost  je  jedno  obujatje  krvi  okolu  srdcu  i  za- 
vaXganje  koler  ali  Mfci.  Korizm.  47^.  Za5  ih  ko- 
lera  brzo  razzge.  J48''. 

b.  poznata   bolest,   vidi   kratej.    —  U   nase 


vrijemc  a  Lici.  lC6Iera,  cholera.  ,Kolera  te  pre- 
kinula!  IJoZe  daj,  ka'  .si  taki !'   J.  Bogdanovic. 

KlJLEiilK,  m.  cliolericus,  o  <Se(adetu  u  kojemu 
(po  staroj  teoriji  o  temperamentima)  ima  raz- 
mjcrno  I'iSe  zuii  nego  drugijeh  triju  tekiuHjeh 
tvari.  —  Od  xvi  vijeka.  Ka  se  suprotivi  kolo- 
rikom  i  vru6im.  Naiuftn.  27".  Jesu  kolerici. 
Korizm.  18*. 

KOLESA,  koWsa,  n.  pi.  kola,  vidi  i  kolo.  — 
Moze  biti  rijei  praslavenska,  isporcdi  st.slov.  ko- 
lesa,  rus.  Kojeca,  ieS.  kolesa  u  islam  znacenu,  ali 
je  sumnivo,  jer  ces.  kolesa  moze  biti  f.  sing,  kao 
sto  je  i  po(.  kolasa  (isporedi  franc,  caleche,  nem. 
kalesch,  tnl.  calesse,  iito  je  opet  iz  slavoiskijeh 
jezikd  ii-iin).  —  r  luiii'mii  se  jeziku  nnlazi 
Horijiiii  :iiiirni,,ii  ml  \vi  rijrka,  a  it  nase  vrijetne 
siiiiii)  kiiil  pis, nil.  Ljiiirdu  rjecnika  u  Vranii- 
ccvii    (,bigaB").      Tako    jo    (Hog)    z<lvignul    IHju 

V  oblaku  na  kolesih  ognonili.  Transit.  105.  Vra- 
dase  se  na  kolesih  svojih.  Anton  Dalm.,  no  v. 
tost.  183'^.  act.  ap.  8,  28.  Kim  no  bi  Apolo  sraman 
na  nobosi  kad  svojih  kolosi  uz  nebo  potoci.  D. 
Barakovic,  vil.  92.  (Sunce)  potoci  kolesi  uz  nebo 
hitrije.  281.  Odprati  me  u  sestre  svoje  kole.si. 
D.  Obradovic,  basn.  321.  Ko  je  u  kolesi,  ako  ce 
biti  pra  da  se  zagusi,  on  mora  onim  putem  ici 
kud  ostala  kola  idu.  368.  Eoba  koja  se  u  ko- 
lesih zejeznickih  provozi.  Zbornik  zak.  god.  1863. 
2,  90. 

KOLESAN,  kolesna,  adj.  koji  pripada  kole- 
sima  (vidi  kolo).  —  U  nase  vrijeme  hod  pisaca. 
200  kolesnih  sina  uziva  carinsko  pogodovaiie  na 
2e)eznici.    Zbornik  zak.  god.  1863.  386. 

KOLESATI,  kolesam,  impf.  glagol  nejasna  zna- 
ceiia  M  jednoga  pisca  nascga  vremena.  A.V  ma- 
rili,  koji  nisu  spali,  no  pro  no6i  budni  kolesali, 
kom  bi   sjutra   crn  dorufiak  dali.    Osvetu.  6,  60. 

KOLESIC,  m.  ime  ovnu.  (u  IstriJ.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  63. 

KOLESJE,  n.  coll.  sprava  nacinena  od  mnogo 
kolesa  (vidi  kolo).  —  Nacineno  u  nase  vrijeme. 
—  U  Sulekovu  rjecniku:  ,raderwerk'. 

1.  KOLESNICA,  /.  vidi  kola  (radi  osnove  vidi 
i  kolo).  —  mjec  je  praslavenska,  isporcdi  stslov. 
kolesbnica,  rus.  Kojiecmma,  ces.  kolesnice.  —  f/ 
nasemu  se  jeziku  nahodi  do  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu  (kolesbnica  ,currus'),  i  u 
Stulii'evu  (v.  kocija  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska). 
Jazde  na  heruvimtskyilib  kolesbnicalib.  Domon- 
tijan"  105.  Siji  na  kolesnicahb  i  siji  na  konihb. 
G-lasnik.  11,  73.  Cetverokolna  kolesnica.  S.  Bu- 
dinic,  sum.  160b.  Isei  me  na  zlatoj  kolesnici  meju 
lavovimi  glavami.  Aleks.  jag.  star.  3,  260.  Koles- 
nicu  zlatu  s  kaminjem  narediv.    321.    Nega  vidih 

V  kolesnici  osmucana.    I.  Zanotti,  en.  20. 

2.  KOLESNICA,  /.  vrsta  jabuke.  —  U  nase 
vrijeme  u  Hrvatskoj  (pisano  kolestnica?).  Ko- 
lestuica,  jabuka  zuta  kao  vosak,  a  moze  se  rukom 
raskoliti  (Vajavac).    B.  Sulek,  im.  150. 

KOLESO,  n.  vidi  kolo.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (koleso  od  kocija 
kod  kolo)  gdje  se  naj  prije  nahodi.  Uzize  ko- 
leso porodjeiia.  (,Inflammat  rotam  nativitatis'. 
jac.  ep.  3,  6).  A.  Bacic  102.  Kakono  koleso  iz 
mlakve  u  mlakvu  ...  F.  Lastric,  test.  ad.  80". 
Nezafalnost  kolesom  kastigana.  M.  A.  Rejkovic, 
sabr.  27.  Ne  kti  ga  visar  ziva  na  koleso  baciti. 
27.  Da  se  kolesom  tai'o.  A.  Tomikovic,  ziv.  58. 
Drugi  su  kolesom  trveni.  101.  Ide,  tavrja  kao 
vito  koleso.  Nar.  posl.  stojan.  82.  Ide  kao  ko- 
leso (tocak)  broz  naplataka.    82. 

1.  KOLES,  m.  vidi  kod  KoleSiu. 


2.  KOLES 


2.  KOLICA,  a. 


2.  KOLES,  m.  ime  ovnu.  —  U  nase  vrijeme  ii 
Istri.  Koles  ,iiomen  vervecis'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud.  31. 

1.  KOLeSa,  /.  ime  hozi.  Bruvno,  Kraak,  Ra- 
kovac.    D.  Hire. 

2.  KOLESA,  m.  ime  domacijem.  .iiiwtindiiia. 
:i.  ime  jarcii.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38. 

b.  ime  nimu.    E.  Kurelac,  dom.  ziv.  32. 

c.  ime  prascii.    P.  Kurelac,  dom.  ziv.  41. 
KOLESIN,  adj.  nacineno  nd  supstantiva  Kolos, 

itto  maze  hiti  musko  Hi  mjesno  ime.  —  U  ispome- 
iiiku  XIV  vijcka.  Svety  Nikola  Ui'asusevi,  i  svetyj 
Nikola  Kolesinb.    Glasnik.  24,  254.  (oko  1380). 

KOLESKO,  n.  ime  seln,  i  opHni  u  Ilerceijovini. 
Statist,  bosu.   120. 

ICOLET,  m.  vidi  kolijer,  t<U.  coUptto.  —  U 
jcdnoga  pisca  Dubroveanina  xvi  lujcka.  Ti  imas 
sajune,  ko.suje,  kolete.  N.  Na)eskovic  1,  25.^.  — 
/  u  nase  se  vrijeme  govuri  u  Dnhruviiikii.  V. 
Budmani. 

KOLETAliTK,  n.  djcki  kojijem  sr  kolela.  —  U 
Vukovii  ijecniku. 

KOLETATI,  kole.tam,  imp/,  mahati,  lulali  (sali- 
jekat  je  vjetar).  —  Nejasna  rijrc,  isporedi  kn- 
litati,  kolijetati.  —  I!  nase  vrijeme  u  ('rnoj  (hiri, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovtt  (kao  mahati  ,.sc,liwiii- 
gen'  ,vibr()'  .s  dodatkom  da  se  yiniari  u  Crmij 
Guri).  Kad  f^a,  vjetri  poena  kolotati.  Nar.  jijcis. 
vuk.  5,  27(>. 

KOLETk!;,  m.  dem.  kolet.  —  U  nase  rrijeiiic 
II  Istri.  Koletic  ,linteolum  sub  moiit.o  iiifaiitis'. 
D.  Nemauic,  cak.-kroat.  stud.  GO. 

1.  KOLETINA,  /.  mjesno  ime  it  Hrhiji.  a)  ii 
ukrugu  biogradskom.  Niva  u  Kolotini.  Sr.  iiov. 
1870.  027.  —  h)  u  ukrugu  kragujeraikum.  Niva 
u  Koletiiii.    Sr.  nov.  1875.  101. 

2.  KOLKTINA,  n.  pi.  augm.  kola.  —  Od  .xvui 
vijeka.  On  imade  vlastiti  cuvara  pet  hijadajaki 
janicara,  trista  hijad  ostali  Tui'aka,  koletina  tomu 
svakojaka.  Nadod.  45.  ,Imam  edna  stara  kole- 
tina prodati'.    J.  Bogdauovic. 

KOLETKA,  /.  pjesma  od  koledc  (uprae  dem. 
koleda).  —  Pu  postanu  hi  bib)  koledka  (tdko  je 
i  pisano),  ali  se  d  ispred  k  mijena  na  t  (gen.  pi. 
koledaka).  —  U  jednuga  pisca  nasega  vremena. 
Do  tri  koledko.    S.  Milutinovic  it  Pjev.  crn.  3. 

KOLEZK'^I,  w,.  pi.  selu  u  Crnnj  Gori.  (ilasnik. 
40,  20. 

KOLI,  ridi  1.  ko)e. 

KOLIBA,  /.  tugurium,  mala,  siramasna  kiira, 
kuc.erica,  maze  hiti  sagradena  i  ad  dri'itn  i  od 
■ilnme  Hi  od  zemfe.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi. 
koliba.  —  Bez  sumne  od  grc.  xitXi'iiiij,  novogrc. 
xitlvjiu  (kaliva),  xaXujiij,  xuXvfti  (kalivi).  Miklii.He 
(die  tiirk.  elem.  1,  88;  etymol.  worterb.  125)  mi.'<li 
da  je  doslo  preko  turskugajezika,  u  kujemu  imajti 
ohlici  qaliba,  qoliba,  qalive  (iz  novogrckoga),  qiilbe, 
qiilibe  (oba  od  pers.  qulbe  koje  je  opet  iz  grc'- 
koga  uzeto) ;  ali  se  tome  protivi  sto  .se  ova  rijec 
nalwdi  u  nasem  jeziku  vec  u  kiiizi  pisanoj  xui 
vijeka  (vidi  naj  prvi  primjer),  dakle  prije  do- 
laska  Dsmanlija  u  J'Jvropu;  pa  i  sto  ima  ne  samo 
i  hag.,  noooslov.,  ies.,  po].  koliba,  i  novuslov.  i 
ius.  chalupa,  po^.  ohalupa;  a  i  ocito  je  rijec  slic- 
nija  grckoj  nego  je  persijskoj  qulbo.  Jladi  b  (ne 
V,  kao  .Ho  je  sada  u  grckom  ji-rikn),  i  radi  ra- 
sirena  po  soijeni  slacend^iji m  j,  :iriina  moze  se 
pomisliti  da  je  davno  dosln  nrn  nji-v  iz  grikoga 
jezika  (mo.i,ebiti  prije  Isusa  Urista).  Tarski  ohlin 
qaliba  i  qoliba   moze  hiti   da  su   uzeti  iz  nasegn 


(Hi  iz  bugarskoga)  jezika,  kao  sto  misli  D.  Po- 
povic  (tur.  rec.  glasn.  59,  126).  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Mikafinu  (.tugurium'  ;  koliba,  kuhiiia 
,culiQa'),  u  Bjelostjeiii'i  rii  ilii.Hba,  liizica  ,tuguri- 
olum,  cucumalum'),  ii  \'i'li ijiiniu  (,casuccia,  ca- 
panna'  ,hutte'),  ((  Slulinrii  (.mapalia,  tugurium, 
stabulum,  eaula'),  »  I'ukoiut  (,dio  liiitte'  ,ca.sa'), 
»,  Danicicevu  (,tuguriuiu').  Koliby  travoju  ukra- 
seny.  Bomentijaul'  28.  Da  uzegu  malo  kucorka 
ali  malo  kolibe  od  slamista.  M.  Divkovic,  be.s. 
203;i.  U  spilaf/*,)  i  koliba(/(j.  M.  Radnic  B4'>. 
Koji  ima  jeduu  rdavu  kolibu  od  slame.  3521'. 
Ulize  u  kolibu  pastirsku.  493b.  Visokoga  mjeste 
hrauia  kolibu  ima  tlehusticu.  J.  Kavai'iin  235b. 
Kolibe  slamene  su.  249'J.  Zato  opot  pusit  radi, 
da  kolibu  smradnu  kadi.  V.  Dosou  207'K  Ko- 
libu mu  slomise  kamoiiom.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  .522. 
Od  kolibe  vrata  otvorio.  4,  .523.  Kad  videse 
ono  Crnogorci,  va,  kolibu  juris  uciniJso,  to  kolibu 
tursku  obalise.  4,  523.  Sve  preskace  oergo  i  ko- 
libe. Nar.  pjes.  juk.  480.  To  iz  jedno  kolibo 
raseera  jude.  Vuk,  dan.  3,  207.  Ne  gledaj  ih 
sto  iiomadu  dviWa,  no  kolibo  oil  kamena  |iita. 
Osvotn.  1,  18.  Jal'  kad  tuzi  u  kolibi  majka. 
2,  107.  —  U  Mikalinu  rjecnika  ima  i  znaeene: 
kithiim,  sto  se  drugdje  ne  potrrduje.  \'(i(a  da  je 
laknro  znaeene  a  kojem  mjestu  i/dje  je  kuhina 
prigradak   Hi   kucica   zgradena   napose   od  kui-e. 

—  /  kao  mjesno  ime  u  Srbiji :  u  okrtigu  bio- 
gradskoin.  I^iva  koil  Kolibe.  Sr.  nov.  I.S72.  928. 
u  okruga  uzickom.  Niva  pod  Koliboni.  1S72. 
590.  —  isporedi  Kolibe. 

KOLIBAS,  kolibdsa,  rn.  cunar,  strnzar  a  la- 
zaretu  radi  kuye  i  drugijek  ooakijeh  bolesti  (uprav 
koji  I'uva  jednu  od  koliba  iz  kojijeh  se  sastoji 
lazaret).  —  Aka.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostidijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  J'oc. ;  ko- 
libasii,  kolibasi.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu:  ,der  quarantiinedioner  (oigentlich 
der  einer  koliba  vorstelit',  n.  p.  u  Zomunu)  ,ser- 
vus  publicus  qui  postis  caussa  separatos  obsorvat'. 

—  Kolibas  ,si6chkuocht  bei  don  coiitumazan- 
.stalten'.    Jur.  pol.  terminol.  462. 

KOliBATI,  vidi  kojebati. 

KOLIBE,  Koliba,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  Vprae 
je  plur.  koliba.  Kolibo  katolicke  i  Kolibo  turske, 
di>a  sela  u  Bosiii  a  okrugii.  bduidiiekoni.  Statist. 
bosn.  41. 

KOLIBICA,  /.  dem..  koliba.  —  Od  .win  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,das  hiittcdien'  ,ca- 
sula').  Oua.  majka  u  kolibici  noouo  cvili  svo'o 
rojenjo.  J.  Kavaniu  408:i.  Iz  svoje  koUbieo  izajde. 
.1.  Filipovic  3,  172-1.  Naoini  kolibicu  blizu  jodne 
riko.  M.  Zoricic,  zrc.  224.  Da  ti  mene  ogradis 
malo  kolibice.    Nar.  prip.  vrc.  88. 

KOLIBINA,  /.  augm.  koliba.  —  Kao  mjesno 
ime  u  nn.ie  vrijeme  a  Srbiji  u.  okriigu.  kraji.nskiim. 
Branik  u  mestu  zvanoiu  Kniibina.  Sr.  nov.  1H75. 
823, 

KOLIBISTE,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji.  —  I'u- 
staje  od  koliba.  ti)  u  okrugu  cacanskom.  Zemja 
u  brdu   u   mestu   Kolibistu.     Sr.  nov.  1869.  49K. 

—  />)^  u   okrugu  euprijskom.    Sr.  nov.  1.S75.  242. 

1.  KOLIGA,  /.  ime  ovci.  ¥.  Simcic.  Klana  (u 
Istri). 

2.  KOLIGA,  n.  pi.  dem.  kola.  —  Od  xviii  vijeka 
(nidi  Icod  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Stulieevu  (ko- 
lica  i  sing,  kolice  ,exiguus  carrus,  exigua  rheda') 
i  u  Vukovu  (1.  dim.  v.  kola.  —  2.  ,der  scliieb- 
karren'  ,pabo'). 

il.  uopee.     H   kolima   i    s    kolicima.     I).    l>a- 
nicic,  Jezek.   23,  24. 


2.  KOLICA,  I..  I 

b.  mka  mala  kola  s  jednijem  tockom  Ho  se 
tixkajit,  vidi  u  Vitkoi'u  rjeiniku.  —  Amo  maze 
biti  da  pripadaju  i  ova  dim  jirimjiTa:  Uzima 
niotiku  i  kolica.  A.  Toiiiikovi6,  ?.iv.  74.  Nojma- 
jiK^i  ni  lopata,  iii  zubaSa,  iii  kolica.    135. 

C.  ,ru6na  kolica'  zovu  so  mala  kolica  iia  co- 
tiii  kola,  na  kojiina  f-ovjek  dovufie  drva  iii  grana. 
.Dovukao  sam  kolica  drva  noma  tri  dana,  pa  voi 
nemam  ni  spico'  (t.  j.  ,toliko  da  bill  mogao  iia- 
fciniti  Spicu  za  kolo').  u  Uobroselu.   M.  Medic. 

KOLICATI,  kolicam.  impf.  oko(ivatif!').  —  ispo- 
redi  kolicovati.  —  U  jednom  primjerii  xvni 
vijcka.  Ere  mjesta  svijoh  obcono  kolicaju  tvrde 
)uti.    J.  Kavanin  16()'i. 

KOLICAN,  k61icna,  adj.  indi  kolisan.  —  U 
jediiom  primjeru  xvii  vijeka  (kolican  ^oA).  Sva 
cilia  moja  kolicna  god  naj  maiia  potopiti  co  .se. 
B.  Kasic,  nasi.  11.5. 

K(  )LICE,  n.  dem.  kolo. 

:i.  malo  kolo  iii  tocak  s  ruciiih  koli<'a  iii  od 
pluga.  ,Svrzlo  mi  se  kolice,  pa  sam  proloiino  ru- 
kavac'.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

ll.  sredi'ii  die  poprzena  kukuruza,  kail  so  lomi 
na  troje.  vidi  kod  guz,  a)  cc).  u  Dobroselu.  M. 
Medic. 

c.  vrsta  veza  i  sara  na  odijehi.  u  Dobroselu. 
M.  Medi6.  —  isporedi  kolast. 

(I.  vidi  kolica.  —  (I  Stidiccvii  rjecniku  (kod 
kolica).  —  nepouzdano. 

1.  KOLICiNA,  /.  vidi  kolicina  (u  prva  dva 
primjera  kao  da  znaci :  mnostvo).  —  U  nase 
vrijcme  u  Boci  kotorskoj  (ii^poredi  liekolicina), 
pa  i  u  pisaca  u  Hrvatskoj.  U  kolicinu  bisto 
mogli  podijeliti  111  jaja.  Nar.  prip.  vrc.  196. 
Ako  dakle  budem  i  kolicini  ugodio  to  oe  mi  biti 
naj  veia  nagrada.  V.  Vrcevic,  igr.  in.  Kojih 
odgovora  dujiiia  nadilazi  frankovanu  kolicinu 
rijeci.  Zbornik  zak.  god.  1865.  .381.  Treba  obzir 
uzeti  na  kolicinu  zitejstva.  2,  449.  Kolicina 
stvari,  kolicina  stvari  , quantum  eiiier  sache'.  Jur. 
pol.  terminol.  405. 

2.  KOLICINA,  /.  nacineno  je  kao  i  1.  kolicina, 
all  s  drugijem  znacenem  (kolicna  cent,  kolicni 
dio,  vidi  kod  kolican).  radi  nastavka  ina  isporedi 
desetina,  a,  devetina,  a.  —  U  nase  vrijeme  kod 
pisaca.  Kolicina  ,aliquoter  theil'.  Ovlasteiiici 
imaju  pravo  na  onu  kolicinu.  Zbornik  zak.  god. 
1853.  180.     Kolicina  ,quotth6il'.    209. 

KOLICINA,  /.  vidi  1.  kolicina.  —  isporedi  no- 
koliciiia.  —  U  na.'ie  vrijcme  u  Boci  kotorskoj. 
Bog  zna  kolicini  sam  se  pustila  i  polubiti  i  za- 
grliti.    Nar.  prip.  vrc.  KiG. 

KOLICKO,  n.  mjesno  iine.  —  U  Dmiiciceru 
rjecniku:  selo  kojo  je  pripadalo  crkvi  bogorodi- 
cinoj  u  Arhi|ovici,  pa  ga  s  liom  dala  Hilandaru 
carica  Jevdokija  1379.  M(on.  serb).   191. 

KOLICOVATI  ('?),  kolicujem,  inqjf.  u  istoya 
pisca  u  kojega  iina  i  kolicati,  muzehiti  s  istijem 
znacenem.  Smiraldinska  poobla  di'iga  jasiio  sijolo 
kolicuje.    ,T.  Kavaiiin  5.30". 

KOLIC,  m.  tezak  koji  koli  vinograd.  oko  Za- 
greba.    D.  Danicii. 

KOLICAK,  kilicka  (kolicak,  kolicka),  pron. 
adj.  quam  magnus,  nugm.  kolik;  upotreblava  se 
i  u  interiiiialirndiii  i  n  rclaHrnom  smisiii  (naj 
ceSce  n  fmhii  isiirmi  ilii  /(  iiesU)  preko  lujere 
(preko  oliiciir.  sn  dm'  rrliriiir)  riliko.  —  Postajc 
od  kolik  nastarkom  i.k  (ixjioreili  velicak).  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmcdii  rjccnika  u  Mikajinii  (ko- 
licak, koliko  velik  ,quaiitus'),  u  Bclina  (,(iuanto, 
ovvero  quaiito  grando'  ,qiiantus'  599l>),  M  lijelo- 
stjencevii    (v.     kulik),     n     Voltiijijinu     (kolicak  i* 


n  KOLlClNE 

,quantoy  quanto  grando'  ,wi6  gross?),  u  Stali- 
ccvu  (quantus,  quam  magnus'),  u  Vukovu:  k6- 
licak  (koliCak),  augm.  v.  kolik.  Nu  smisli,  ko- 
licak obide  meno  strali ...  N.  Na|oskovic  1,  319. 
Tijem  moze.s  stvorit  sud  po  tvoinii  cviljenju,  ko- 
licak podnijoh  trud  na  momu  dijejenju.  2,  107. 
Nu  misli  neinir  taj,  kolicak  zestok  vaj  srcu  mi 
zadaje.  2,  126.  Nut  koli6ak  jo  izrastao.  M.  DrXic 
279.  Oh  kolicak  goruci  plam  bi  u  poPetak!  B. 
Kasii,  nasi.  31.  Oh  kolicka  je  slabost  ftlovica! 
45.  Kolicak  svaki  jest  u  ociju  tvojijeh,  tolicak 
jest,  a  ne  veci.  210.  I  za  sve  to  modi  nijo,  f.ijem 
se  boli  srce  i  kajo,  da  koliCak  bi  grijeh  prije, 
sada  zalos  tolika  je  . . .  I.  Gundulic  247.  Da  ko- 
licak grijeh  bio  je,  sad  tolika  bolos  da  je.  B. 
Betera,  cut.  11.  Smisjah  kako  sva  od  svijeta  ve- 
licina  koli6ka  je.  102.  Kolicak  je  vrh  od  svijeta. 
I.  Dordic,  uzd.  105.  Promako  poznajem,  kolicak 
jesam.  A.  Kanizlic,  kam.  ix.  Zato  <^,u  vam  ja 
danas  ukazat  kolicak  je  grijeh  bludnos.  D.  Basii 
149.  Kolicak  ste  dio  imali  u  ovemu  bicovai'iu. 
306.    Kolicak  je  zvonik  bio.    S.  J^ubisa,  prip.  2.58. 

—  I  uz  vas  (vaskolicak).  Vrh  lijeve  se  nogo  uz- 
drzi  vas  kolicak  vitez  bijesni.  I.  Gunduli6  545. 
Da  promini  zivot,  da  se  s  Bogom  pomiri  i  liomu 
vaskolicak  daruje.    A.  d.  Bella,  razgov.   151. 

1.  KOLICAN,  kolicna,  prow.  adj.  ""'■/>■"■»"  "  nose 
vrijeme  od  kolik  nastavkom  tn.  —  rimh-rhliira 
se  samo  uz  supstantive  dio  Hi  cost,  l.nd  sr  hoce 
kazati  da  je  jedan  dio  necega  u  razmjerii  prema 
nekome  mnostvu  Hi  nekoj  velicini.  To  co  se  ko- 
licni dijel  od  daca  predati  pomenutoj  upravi. 
Zbornik  zak.  god.  1866.  185.  —  ii  Siilekovu  rjec- 
niku: kolicna  cost  ,aliquoter  theil'. 

2.  KOLICAN,  kolicna,  pron.  adj.  nidi  kolisan. 

—  Na  jednom  mjestu  xvm  vijeka  (maze  biti  da 
samo  stamjiarskom  grijeskom  stoji^  6  mj.  s).  Nu 
moc  nasa  na  dobro  kolicna  je  ?    Stit.  20. 

KOLICANSTVO,  n.  vidi  kolicina.  —  V  jed- 
noga  pisca  Bosnaka  xvu  vijeka.  Po  kolicanstvu 
pomaiikanja  biti  ce  nacin  i  pokaranja.  M.  Div- 
kovic,  bos.  702''.  Pokornika  ima  upitati  od  ka- 
kovstva  i  kolicanstva  grijeha.    iiauk.  19.Sii. 

KOLICINA,  /.  quantitas,  apstraktna  rijee  kojom 
se  kaze  da  necega  moze  biti  mnogo  Hi  malo,  pa 
i  konkretna  rijec  sto  znaci :  mnostvo.  —  isporedi 
1.  kolicina,  kolioanstvo,  kolikost  itd.  —  Mislim 
da  se  akc.  mijena  u  dat.  sing,  kolicini,  u  ace. 
sing,  kolicinu,  ti  voc.  sing,  kolicino,  u  nom.,  ace, 
voc.  pi.  kolicino.  —  Jamacno  sii  onu  rijec  sand 
pisci  nacinili  (eec  od  xvn  vijeka)  od  kolik  na- 
starkom ina  (kao  i  u  latinskmn  jr:iJ:ii  ipiantitas 
od  quantus).  —  Izmedu  rjecnil.'i  n  Milcilmu  (kod 
kolikost),  u  Belinu  (,quantit:i.  a.-.-iMiMiie  per  il 
quale  i  corpi  ricevono  misura  e  numero'  .quan- 
titas' 599l>),  u  Voltigijinu  (,quantita,  grandezza' 
,grosse'),  u  Stuliceou  (,quantitas').  Kolicina  i(li} 
se  namjesti  s  odlukom  za  dignut  se  i  odnosose 
i(h).  M.  Kaduic  1711).  Oli  bjeso  pod^veliku,  oli 
pod  malu  kolicinu.  J.  Matovii  213.  Sto  se  pri- 
stoji  kolicini.  213.  U  vrlo  velikoj  kolicini.  J. 
Pancic,  botan.  4.  Od  Beograda  do  Nisa  uigde 
se  ne  vidi  livada  s  vecom  kolicinom  sena.  M. 
D.  Miliievic,  medudu.  12.  Obicno  se  djevojkama 
daje  vazda  neka  kolicina  u}a,  za  koju  one  ku- 
puju  na  sobe.  V.  Bogisic,  zborn.  113.  Kolicina 
duga.  zakon.  70.  Kad  treba  prodati  neku  koli- 
cinu suvrstih  stvari.  288.  —  U  nase  se  vrijeme 
upotreblava  u  matematickijem  knigama  prema 
lat.  quantitas,  franc,  quantity,  tal.  quantity,  (nem. 
griisse),  isporedi  olina. 

KOLICINE,  /.  pi.  mjesno  ime  ii  Srbiji  u  okriuju 
biogradskom.    Glasnik.  19,  175. 


KOLICIV 


KOLIJEVCICA 


KOLICIV,  ndj.  ii  StuUcevu  rji'cniku:  ,quaiiti- 
tativo'  ,a(l  quantitatem  pertinens'.  —  ncpoazdanu. 

KOLICNIK,  m.  quotus,  u  matematici  hroj  (Hi 
iiopce  holicina)  kojije.m  se  dijeli  drugi  hroj  (ili 
kolicina),  t.  j.  had  se  hoce  da  sua  koUko  pitta 
treha  uzeti  prvi  hroj  da  se  dohije  drugi.  —  ispo- 
redi  kvocjeiiat.  —  II  nase  vrijeme  nacineno  od 
jnsaea  (isporedi  kolican).  Kazdijeliti  brojem  30, 
a  kolicnik  pomnoziti  brojem  zaraounivih  godina. 
Zbirka  zak.  1,  179.  —  /  «  Sidekora  rjecnika: 
,(luotiont,  quotus'. 

1.  KoLir,  m.  vidi  kolac.  — Rijetko  se  nalazi 
i  mDZchiti  saiiw  u  osobitijem  znacenima.  —  Od 
xviii  vijcka.  Koraciti  na  skalin  iliti  kolic  (na 
lestvamn)  iiaj  goriii.  F.  Lastric,  svet.  130a.  Jio- 
liko  ffodi  puta  to  cinite,  po  jedan  kolic  u  listve 
jaki  stav}ate.  od'  367.  Koji  veze  za  kolice  loze. 
J.  8.  Rejkovic  C.  Ona  voda  moze  zaviti  rurezu 
u  konop  tako  da  je  ve6e  zaludiia  sva  muka  u 
istezaiiu  poste.  da  se  to  ue  dogodi,  otegiiu  olovnu 
glavu  od  plutne  s  palioami  koje  nazivju  ,koUci' 
(iia  Lastovu).    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  3.")8. 

2.  IvOLIC,  m.  ime  zaseokii  u  Hrvatskoj  ii  okruga 
zagrebackom.    Schem.  zagr.  187.5.  !)0. 

3.  KOLIC,  m.  prezime.  —  (/  nase  iirijune  a 
Dahrovniku.   V.  Budmani. 

KOLK'I,  m.  pi.  ime  selti  ii  Hrralskoj  «  ziipa- 
niji  modri(sk(>-rijerk(ij.   Razdijej.  .51. 

KOLI  GOD,  KOLI  (JODI  itd.,  vidi  koliko  god. 

—  U  Stiiliceva  rjecnika:  koli  godi  ,quoties'. 
Kt)LIHAN,   kilihna,   pron.    adj.   vidi   kolican. 

—  Nalazi  se  adv.  k61ihno  u  jednoga  pisca  xvi 
vijeka.  Clovik  kolilino  more,  Boga  hvali.  Nauk 
brn.  05h.  —  I  u  jednoga  pisca  Bijke^a  xvm  vijeka. 
ima  kolihiio  god,  sto  se  mozcbiti  ne  razlikiije  u 
znaicnii  od  koliko  god.  Dobro  bi  bilo  kolilino 
god  nadariti  one  koji  lijopo  i  bistro  odgovaraju. 
I.  A.  Nenadic,  nauk.  13.  Mje.sto  kolihno  god  na 
visoko  prema  puku.  11.  Kolilino  god  prijo,  ali 
poslije.    58. 

KOLIHATI,  koliham,  iiiipf.  u  .Stidicnm  ijrc- 
nikii:  V.  zibati.  —  nepouzdano. 

1.  KOLIJA,  /.  u  dva  pisca  xvii  i  xviii  vijeka: 
u  drugoga  znaci  sto  i  kola  (kako  se  vidi  po  ce- 
tvrtoni  primjeru)  ;  u  jirvoga  nije  dosta  jasno  zna- 
iene  (kola'^  top':').  Vse  satore,  puske,  hvanu,  ko- 
lije,  stajnice  i  tezave  dobise.  P.  Vitezovic,  kron. 
207.  Zadobivsi  vse  topove  aliti  kolijine  puske, 
kolije  i  stajnice.  212.  Oruzani  daklo  s  kolijama 
i  s  ostalima  pripravama  vojnickima  dojdose  i 
iidarise  na  ni.  E.  Pavic,  ogl.  120.  Osim  oni  koji 
se  na  70  kolija  za  boj  nacineni  nadose  (vidi  2reg. 
10,  18  po  cemu  treba  citati  700).    2()5. 

2.  KOLIJA,  /.  dio  zenskoga  odijela  it  Srbiji  u 
okriiga  pirotskom.  , Kolija'  od  tankog  crnog  sukna 
kao  iajak.  srezana  je  kao  i  kosuja  boz  rukava 
do  ispod  kolena.  na  iiedrima  je  prorezana  i  opto- 
oena  crveuim  siritom  i  gajtanom.  i  po  dnu  je 
optocena  crvenim  gajtanom.  M.  D.  Milicevic, 
kraj.  srb.  247 — 248.  —  Nije  mi  poznato  postni'ie 
(ali  isporedi  kolijer).  "^ 

k6lT.TEPCIGA, /.  rft'w.  L<.li]..i,ka.  Ujednom 
primjeru  xvii  vijeka,  a  i.:iiir,lii  rj,-.  ,iika  ii  Stuli- 
cevu:  (po  zapadnom  govorui  knliln  ira,  v.  kolijev- 
cica  ,<  dddatkuiii  da  je  uzeto  iz  ISjiiosljeiiceva, 
ali  If  ovdiH  rjcciiiku  te  rijeci  nijesam  na.sati.  Da, 
ju  u  kolipcicu  stavjaliu.    B.  Kasic,  pev.  105. 

K(_)LIJEPKA,  /.  vidi  kolijevka.  —  Postaje  od 
kojebati,  te  -ije-  stoji  po  jtiznom  govoru,  a  po 
zapadnom  i  (k6irpka);  po  etimologiji  trebalo  bi 
da  je  h  ispred   k  (lalut  se  i  nalazi  ieslo  pisano: 


kolijebka,  kolibka),  ali  .se  inijena  na  p  fdaje  na 
V,  oidi  kolijevka).  —  Ix'ijec  je  praslavenska,  is/io- 
rodi  CBs'.  koUbka  (.■itarijii  kolebka).    puf.   kolobka.. 

—  Izmcdii  rjecnika  u  Vrancicevu  (kolibka  ,cunae; 
lectica'),  u  Mikalinu  (koUbka,  zibka,  kolivka  ,cu- 
nabulum,  cunae,  incunabula'),  n  Bjelostjenievu 
(kolibka  , lectica'.  '2.  kolevka  , incunabula,  cuna- 
bula'.  V.  zibel),  n  Voltigijinu  (Uolihka  ,lettica, 
portantina'  ,tragsossol') ,  u  hitnliceoa  (kolibka 
,cunao,    cunabula,    incunabula'). 

il.  cunae,  zipka.  Nade  dijete  u  kolijepci. 
Zborn.  2l>.  S  tobom  u  kolipci  pribivaso,  s  tobom 
sisaSe  mlijeko  majko  tvoje.  B.  Kasic,  per.  95. 
Dion  dakle  cini  uciniti  jednu  velika  kolipku  gvoz- 
denu.  105.  Gdi  od  zlata  pricistoga  kolijepku 
sam  ja  imila.  I.  Gundulic  48.  I  lubjenijem  sino- 
vima  da  moj  zivot  spravjat  ima  i  kolijepke  i 
grobnice.    391.     U  kolijepci  nega  savi   pelenami. 

1.  V.  Bunic,  mand.  35.  Od  kolijepke  do  grobnico. 
B.  Betera,  cut.  70.  Uoinili  s  kolijepke  su  krok 
do  groba.  86.  Kad  vrag^ne  udre  kolijobkom, 
takoj  udre  grobom.  (D).  Sto  se  u  kolijepci  na- 
uoi,  nigda  se  ne  oduci.  (D).  Tko  zlu  cud  u  ko- 
lijebci  ima,  ali  je  dockna  povrze  ali  nigda.  (D). 
Poslov.  danic.  (Isus)  ne  kti  .  .  .  staviti  .ise  u  ko- 
libku  srebrnu.  F.  Lastric,  test.  3271^.  Izbi'  mu 
zube,  i  stavi  ga  u  kolijepku.  (Z).  Poslov.  danic. 
Oplotose  jednu  krosnicu  na  nacin  kolibke.  And. 
Kacic,  kor.  60.  Ako  ga  je  u  kolibku  pulozilay 
D.  Rapid  210. 

It.  lectica,  niisi(ka.  —  vidi  ii  ]'ranci('rvu, 
Bjeliistjencevu,   Voltigijinu  rjecniku. 

KOLIJEPKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kolijepka. 

—  Sumo  u  Stulicevu  rjecniku:  kolibkane  ,Gunarura 
agitatio'. 

KOLIJEPKATI,  kolijepkam,  impf.  vidi  kolijev- 
kati.  —  Sumo  a  Stulicevu  rjecniku:  (sa  zapad- 
nijem  oblikom  i  s  b  prema  kolibka)  kolibkati 
,cunas  agitare'. 

K(  )LIJER,  kolijcra,  in.,  dio  od  iidijeta  koji  po- 
kriva  vrat.  —  -ije-  stoji  po  juznom  govoru,  u 
istocnom  e  (k61er,  kol(;ra),  «  zapadnom  i  (kolir, 
kolira).  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ustalijem  padezima,  osim  noin.  i  ace.  sing.,  i  voe. 
kolijoru,  kolijeri.  —  Ne  postaje  uprav  od  franc. 
collier,  nego  od  srviiein.  kidlier  (koje  je  opet  oil 
francuske  rijeci  doslo).  —  U  nase  vrijeme  (moze 
biti  i  starija  rijei,  isporedi  novoslov.  kolur),  a 
izinedu  rjecnika  u  Vukovu:  juzn.  kolijer,  ist.  ko- 
ler,  zap.  kolir  ,dor  kragen'  ,limbus  coUaris  (V)', 
franc.  ,le  collier',  cf.  jaka.  —  No  kosula  na  prsto 
plotena,  u  kolijer  upleteiia  guja.    Nar.  pjes.  vuk. 

2,  550 — 551.  Srbi  nose  .  .  .  preko  gaca  kosuju 
vezoui  rukava  i  kolijera.    Vuk,  dan.  2,  105. 

KOLIJERKA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  naiega 
vremena.  Olijerka  kolijorka  prode  selom  okicena. 
(odgoitetlaj:  nevjesta  sa  svalovima).  Nar.  zag. 
iiov.  40.  —  Va^a  da  po^ilajc  od  kolijer  (isporedi 
1.  kolariii). 

KOLIJESNICA,  /.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u 
olcrugu  uzickum.    K.  Jovanovic  154. 

KOLIJETATI,  kilijetam,  impf.  biti  u  velikoj 
smutui  ill  iiriinliri  (Icao  da  je  ovako  znareiuj.  — 
Neja.iiiii    n/rr.    ii,li.  i.   kolitati,    isporedi  koletati. 

—  U  jedniigti  piscri  Dubrovianiuu  xvm  vijeka 
(sa  se,  rejiclcsivno)  a  izmedu  rjecnika  u  Stiiliceni 
(, inter  incudinem  et  malleum  o.sse').  Poceso  umu- 
knivat  i  kolijetati  se.    S.  Kosa  188*. 

KOLIJEVCICA,  /.  dem.  kolijevka.  —  Oil  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Stulicevu,  (,cunae,  in- 
cunabula'). U  kolijevrici  ke  drzah  [lovito.  I''. 
Lukarevic  '25.     Bi  sta|en   u  jasa<jco,  zasto   u!   ko- 


KOLIJEVCICA 


KOTjIK,  1,  b. 


lijevtice  ne  imase.  M.  IJivkovie,  bos.  80".  Srod 
lijopoga  srca  svnga  kolijovric.u  pripravila.  A.  Bo§- 
lvovi6ova  40.  ()d  sv.  kolijov6ioo  .lesusovo.  1. 
Jlrnzic  49. 

KOLIJEVKA,  f.  cunao,  pnstc\icn  nn  kojoj  IcH 
i  spava  ninlcno  dijete,  te  je  taku  naiincna  da  sc 
most'  iii](ili  (nihati,  sibati,  knlijchati).  —  Gtiti.  pi. 
raja  da  jc  k61ijovfi,ka.  —  Isin  je  rijed  Ho  i  ko- 
lijepka  (vidi).  —  -ijo-  jc  po  juznom  govoru;  u 
iatocnom  se   kaie  kilGvka,  «  sapadnom  k6irvka. 

—  Od  XVI  vijeka  (vidi  kolijovcica),  a  izmcdu  rjec- 
nika  u  ]\Iika(inu  (kolivka  kod  kolibka;  pa  i  od 
kolivko,  od  povoja  ,ab  incunabulis,  a  pi-imis  cu- 
imbulis'  .Srifi— 357),  K  Belinii  (,cuna  o  oulla'  ,cuiiao' 
240''),  n  VoUigijinu  (,cuna,  culla'  ,wie£?o'),  u  Stli- 
licevu  (kolijovKa.  kolijovkati,  v.  kolibka  otc.).  )/ 
Viikovii  (,dio  wieno'  .cunao',  cf.  sika).  Za  ko- 
lijevku  Stit  joj  poda.  I.  (iiintliilio  3.^7.  U  tvomu 
rodonju  bio  si  saiizol.  u  jcdmi  malalin\i  kolijovk)i. 
M.  Radnii'i  104''.  Jaslo  za  kolivku.  S.  Mavgitio, 
fal.  110.  Uijeto,  kojo  bjoso  u  jodnoj  kolijevci. 
K.  Magarovie  58,  Pri  kolijevci  grobnica  jo.  ,]. 
Kavai'iin  80".  Djefiicu  su  u  kolijovkah  pogubili. 
I.  Dordic,  uzd.  185.  Primjona  ccs  biti  u  ko- 
liJGvke  pozlatjono.  B.  Zuzeri  78.  Imade  jaslo  za 
kolivku.  M.  Zovicic,  osm.  40.  Da  Iji  joj  dito  umn- 
i-ila  n  kolivci.  L.  Vladmimvie  17.  Zabaco  dite  ii 
kolivku.  18.  Na  to  li  sam  ja  upotrebila  oua  na- 
ufiei'ia,  koja  sn  moni  jost  ot  kolevke  davaua.  .J. 
Rajic,  pouc.  1,  45.  Vincenco  u  kolijevci,  h  po- 
voju  rijoc  zamecQ.  A.  Kalic  541.  Kada  Zlato 
do  kolovko  bude,  niajka  ce  mu  nacinit  kolevku. 
Nai'.  pjes.  vuk.  1,  500.  Pa  pogleda  iia  zlatnu 
kolevku,  al'  joj  cede  sedi  u  kolevki.  2,  10.  A 
za  I'limo  zlacena  kolevka,  na  kolevei  soko  tica 
siva,  u  kolevei  ono  musko  cedo.  2,  18.  Te  ti 
liijaj  cedo  u  kolevei.  2,  119.  Zao  rau  je  coda  ii 
korjovci.  2,  121.  Amanet  ti  nejaki  Urosu  u  ko- 
I'jcvei  od  cetrestdana!  2,  188.  Malu  su  ju  zai-o- 
bili  Turci  u  kolivci,  ii  srebrnoj  zivci.  Nar.  pjes. 
istr.  1,  20.  Ako  vrag  nije  razbio  kolijevku,  raz- 
bice  grob.  (Ako  se  coeku  no  dogodi  u  inladosti, 
dogodice  se  u  starosti).  Nar.  posl.  vuk.  2.  Sto 
kolevka  zajujala,  to  motika  zakopala.  (Sto  se 
s  coekom  rodi,  to  ga  prati  do  smrti).  357.  Ko 
osvetu  prati,  dusu  gubi,  kolijevku  gnba.  S.  ^^u- 
bisa,  prip.  149.  Da  mu  nije  na  jalovu  lono,  I;u 
uklota  od  oca  kolijevka.  Osvetn.  1,  G.  Mi  ib 
jos  u  kolijevkama  vjerisrao.   Pravdonosa.  1852.  1. 

KOLLJEVKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kolijevka. 

—  Sa  starijim  oblikom  kolijevkanje  u  Brlina 
rjecniku:  ,il  niuai-e'  ,cunarum  agitatio'    511^'. 

KOLIJEVKATI,  kolijevkam,  impf.  (ulati,  zi- 
bati.  —  Postaje  od  kolijevka.  —  Saino  u  lielinu 
rjecniku:  kolijevkati  dijete  ,niunare,  niuovere  la 
culla,  perchc  il  bambino  s'  addorraenti'  ,agitare 
cunas'  511",  u  Stiiliccvu  kod  kolijevka,  u  Volti- 
gijinu:  koljevkati  ,ninnare,  cunare'  ,wi6gen'. 

KOLIJIN,  adj.  koji  pripada  koliji.  —  Samo 
kao  pridjev  uz  puska  (toj>,  isporcdi  kod  1.  kolan). 

—  {/  jcdnoga  pixca  cakavca  xvii  vijeka  (vidi  i 
1.  kolija).  Zadobivsi  vse  topove  aliti  kolijne 
puske.    P.  Vitozovid,  kron.  212. 

KOIjIK,  kolika,  7;»'om.  interr.  et  relat.  kako  vclik, 
rije6  kojom  se  (u  interogativnom  smislii)  pita 
injera  (velicina,  mnoUvo,  broj)  cega.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing.  m.  kolika,  takije  u  ostalijem  obli- 
cima,  osivi  num.  sing.  ni.  i  ace.  sing.  m.  kdlik  (u 
Dubrovniku  se  govori  k61ik,  kolika  i  tako  ti 
svijem  oblicima).  —  liijcc  je  praslavenska,  ali 
isprva  samo  u  interogativnom  smislu,  isporedi 
stslov.  koliki.;  M  drugijem  se  jezicima  uzdriao 
samo  sredni  rod  Hi  adverab,  isporedi  rus.  kcibko, 


cijo.u.uo,  CCS.  koliko,  po/.  kilka  {I'u  L.ilibi,  ml  :J 
do  10).  Fraslavenski  je  oblik  u  rclnlirihtn,  Kmishi. 
bio  jelik-i.,  vidi  3.  jolik.  —  Postajr  ml  mhiiuid- 
tivne  zamjenice  In.  nastavkom  olik  (sin  cc  bill 
srodan  s  oli,  vidi  kod  ko]e),  isporedi  velik,  tolik 
itd.,  pa  i  gr6.  iiijXCxo;,  i)Xix(ii  itd.  —  lladi  iiblika 
treba  pomenuti  da  n  rnknrni-d  iin>~r  i  is/msli  (ni' 
n  num.  i  ace.  sing,  iii.i.  n<ti  k(.lkii.  ri.in^ii,  _'iiiii. 
isporedi  i  ruske  obliki- :  riili  i  knd  :;:  ilniiin  je 
sto  se  u  stiliu  izbaci  i  radi  melra,  kao  kol'ko  (Hi 
kolko?).  P.  Hektorovic  8;  korko.  P.  Sorkocevii 
581";  kol'ka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  222.  221;  kol'ko. 
1,  340.  2,  191.  193.  takoje  i  u  Stidtrr.K  rfrniku: 
kolko,  v.  koliko  s  dodatkom  da  je  ii:rin  ;■  I'.ihiut- 
tica.  —  u  kajkavaca  i  u  obliznijeh  iukardcn  niijo'ia 
se  o  na  u,  vidi  u  Bjelostjencevu  i  »(  Jambresicevii 
rjecniku  (i  kod  3).  —  kao  i  druge  relativiie  rijeii 
moyla  je  i  ova  imati  uza  se  re  (od  st.arijega  ze) : 
kolikore.  Mon.  .serb.  2.  (1189);  pa  i  no  (ono),  to, 
vidi  kolikoiio.  —  Nalazi  se  i  nam.  sing.  m.  ko- 
llki  (k61iki).  A.  Kanizlid,  kam.  129.  894;  J.  Ma- 
tovii  321 ;  Nar.  posl.  vuk.  144  (dva  puta).  —  U 
padczima  it.  knjima  je  nastavak  bio  i  Hi  e,  mije- 
I'lalt)  S''  jifije  k  na  c,  to  jos  biva  u  svikolici.  — 
Ir.iii  ilii  ri.i'iiik'i  iri.di  i  kod  3)  u  Vrancicevu 
(,iju:iiini>'),  /( 1)1 1 1  lilt  i.quanto,  ovoro  quanto  grande' 
,(j|uautus';  kolici,  kolike  ,quanti,  termine  cho  si- 
gnifica  numero'  ,quot';  koliko  vrijeme?  , quanto 
tempo  ?'  ,quamdiu  ?'  5991>),  «  Bjelostjencevu  (kaj- 
kavski  kulik  ,quantus'),  u  Jainbresicevu  (kulik 
,quantus'),  u  VoUigijinu  (kolici  ,quanti'  ,wie  viele, 
wie  gross';  kolik  , quanto'  ,wi6  viel,  wie  gross'), 
u  Stulicevu  (kolici  ,quot';  kolik  ,quantus'),  u  Vii- 
kovu  (1.  ,wie  gross'  .quantus'.  —  2.  ,als  gross' 
,quantus'),  u  Danicicevu :  koliki>  , quantus,  inter', 
i  ,rel.'  —  u  rolativnom  znacenu  dolazi  i  sa  ,re' 
(cf.  ,/.o').  —  vidi  i  vaskolik,  savkolik. 

1.  adj.  quantus,  po  smislu  se  misli  na  veli- 
cinu  (jc'dne  stvari,  ako  je  kolik  ii  jednini,  a  vise 
slvari,  ako  je  u  mnozini) ;  a  nc  misli  se  na  broj 
(nidi  2). 

a.  M  piravom  pitanu.  KolicemL  blagode- 
tombV  Domentijan'>  125.  S  kolikijem  so  jaoh 
razlogom  mudri  Atlante  boli  na  me?  6.  Pal- 
motic  2,  35.  Koja  je  i  kolika  oblast  papo?  A. 
Kanizlio,  kam.  (i55.  Kolika  je  Bozja  milost? 
V.  DoSon  '222'^.  Vidis  nasu  crkvu  Dimitriju,  ka- 
kova  jo  i  kolika  li  je?    Nar.  pjes.  vuk.  2,  211. 

b.  u  relalivnom  smislu  uopcc.  —  Amo  sam. 
mctnuo  i  primjere  ti  kojima  moze  biti  i  nepravo 
pitaiic.  Bogi.  vestb,  kolikb  podvigb  jogo  bystb. 
Sava,  sim.  jiam.  saf.  3.  Smislismo  u  nasoj  pa- 
meti  kolicijomb  milosrbdbjemb  Bogb  Jubi  neralvb 
(sic)  clovccuu.  Mon.  serb.  3ijb.  (1432).  V  kolku 
i  kakovu  stralui  bihomo.  Ti-ansit.  206.  Videliii, 
kolika  se  hoce  krv  prolejati  skoze  Elonu  caricu. 
Pril.  jag.  ark.  9,  125.  (14G8).  Poznaj  kolika  jest 
moo  i  sila  Boga  krstjanskoga.  Ziv.  kat.  star. 
1,  22.3.  Znase  od  kolika  rizika  jo  fratru  pojti 
van  molstira.  Transit.  267.  Nu  cijeiiim,  danigdar, 
od  kli  sam  tvoj  bio,  neces  nac,  jednu  stvar  da 
ti  sam  grijesio,  koliko  vrijeme  jos,  od  koli  sluzu 
ja  andjolski  tvoj  uros.  N.  Na}eskovic  2,  114. 
Toliko  bogatastvo  najde  Aleksandar  koliko  ni 
oko  vidi  ni  uho  .slisa.  Aleks.  jag.  star.  3,  276. 
Zato  tribuje  tomu  ispoviditi  se  koliko  vrijeme 
posta  11  liemu  (grijehu).  A.  Komulovii  26.  Ko- 
like je  cine  ova  milost,  mucuo  se  mo2e  poznati. 
32.  Kolika  je  i  kakova  je  u  dusali  blazenih 
slatkost.  A.  Goorgiceo,  pril.  84.  Iskazati  no 
mogu,  koliko  se  suzama  oblivam  ,koliki'  bol  (^utim. 
A.  KaniJlic,  kam.  129.  Spomenite  se,  kakvi  i 
koliki  jo  nas  bio  narod.  894.  Bogastvo  Bozje 
koliko  je.    V.  Dosen  in.     Prijubodinci   koliko  zlo 


KOLIK,  1,  b.  I 

cine.  VI.  Oskvriiiti  diisu  koliko  je  zlo.  vi.  No 
znam  jeli  sam  imade  (car),  koliku  bi  dao  cinu. 
40l>.  Naopastovati  }udi  za  koliko  vrijeme  hocu. 
J.  Matovio  510.  Da  je  mlika  ,knHka'  Lika,  bio 
bi  sir  koliko  Zii-.  (Lika  je  rjecica  u  Hrvatskoj, 
a  Zir  je  pored  lie  okrugao  brijo":).  Nar.  posl. 
vuk.  .iO.  Srbija  je,  kolika  je  da  je.  M.  Pavli- 
iiovic,  razg.  .50.  —  Aino  maze  pHpadati  i  ovuj 
primjer:  No  znas  moju,  no  znas,  silu  priveliku, 
zeiia  niuzu,  no  znas,  biti  ceS  koliku.  H.  Lucid 
199. 

('.  «.  citdii  (mozc  se  shvatiti  kao  interoga- 
tivna  siimjenica).  Koliko  je  zlo  zrtje  i  opitjo. 
M.  Marulic  6.  Jao  nam,  kolik  ogaii  pade  ua  nas. 
Transit.  103.  Koliko  jes  vrijeme,  ne  bjehu  oci 
lue  sunasca  vidjele.  N.  Najeskovic  2,  61.  Ko- 
liko vrijeme  jes,  da  se  nlje  ocitna  vidio  tvoj  ures. 
2,  83.  Kolika  oholas  u  [udeh  jes  danas.  M.  Drzic 
97.  Kolicim  vlhavstvom  prehiui  nas  Filipov  .sin  ! 
Aleks.  jag.  star.  'A,  242.  Od  kolika  uzrok  mi  je, 
jaoh,  nemira!  I.  Gundulio  48.  Tako  voliko  brimo 
kakvo  i  koliko  je  pastirstvo  od  tolikih  dusa.  A. 
Kanizlic,  kam.  20.  Od  kolika  posteiia  i  casti  no- 
beski  darovi  josu  dostojni!  J.  Matovic  141.  Ko- 
liki  je  dar,  da  so  jo  primio  zakon  od  Boga!  321. 
Kolika  je  .Lahorina  plaiiina !  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  236.  Pa  se  na  liu  'I'urci  zaiiudise,  kolika  je 
glava  u  hajduka.  3,  340.  Mili  13oze,  na  svemu 
ti  fala!  kolika  je  sila  u  vezira !  4,  4.53.  Kolika 
je  MiloSeva,  da  je  puna  proskurica!  (Vaja  da  se 
i  ovo  prisiva  nekakome  Hercegovcu  da  je  kazao). 
Koliki  mu  je  nos,  kao  patligan!  Nar.  posl.  vuk. 
144.     Zimna  nodi  duga,  kolika  si !    Osvotn.  1,  73. 

(I.  H.  neizoije.'<noin  (indejinitnom)  znaienii. 
,Jel'  kolika  ta  dovojkal"  ,Milom  kumu  do  ramena'. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  49. 

e.  kolik  je  u.  relativnom  smiulu,  i  podlnzna 
recenica  ii  Jcojoj  je  stoji,  prije  glavne.  kod  toga 
imaju  dva  razUcna  znaima. 

(i)  istice.  se  da  ne  sva  relicina  koja  se  po- 
kaziije  rijecju  kolik  shvaca  i  napimiije  necijem 
sto  se  kaze  glavnum  recenicom,  le  ijdjeydjc  moge 
biti  znacetle :  premda  je  onuliko  .  .  .,  ipak  .  .  .  Tor 
kolik  je  Ijetni  danak,  oJ  krjesova  stoji  buka.  M. 
Vetranic  1,  21.  Kolik  je  zivot  moj,  propati  ja- 
dove,  u  straui  u  tudoj  stojeii  dni  ove.  N.  Na- 
[eskovic  2,  84.  Koliko  je  poje  izpod  Kroje  .  .  . 
sve  to  bihu  osvojili  Turci.  And.  Kacic,  razg. 
lilii.  Kol'ka  je  nocca  nooasna,  svu  noc  ja  zaspat 
ne  mogo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  222.  Kolika  je  na 
Bombasi  trava,  jos  je  Jepsa  dizdareva  Javra.  1,  36.5. 
Koliko  je  poje  biogradsko,  da  mi  padne  kapja  od 
oblaka,  nigde  ne  bi  na  zemju  padnula,  do  na  kona, 
ali  na  Turcina.  2,  606.  Koliko  je  po[e  pod  No- 
vinom  .  .  .  sve  je  vlaski  tabor  pritisnuo.  3,  237. 
Kolika  je  Drina  voda  ladna,  a  na  liojzi  nigde 
broda  noma,  tu  je  Turcin  tada  prebrodio.  4,  259. 
Kolika  je  tavna  nocca  bila,  ne  spavase  pope  ni 
Matija.  4,383.  Kolike  oci,  kuma  novido!  (Kad 
ko  u  sto  gleda  a  ne  vidi  ga).  Nar.  posl.  vuk.  144. 
h}  smisao  je  kao  da  u  prvoj  recenici  stoji 
tcdik  (a  ne  kolik),  a  i<  drugoj  da,.  Koliko  jo  grlo 
u  devojko,  stanula  bi  ruka  od  junaka  (tuliko  je 
grlo  .  .  .  da  bi  stanula  .  .  .).  Nar.  pjes.  vuk.  3,  266. 
(Jstala  im  sa  koiia  eskija,  no  koliko  u  lioj  malo 
gvozda,  mom  bi  kulu  sve  cetiri  bile  i  dvadeset 
i  cetiri  klinca.  3,  336.  Koliki  su  mu  nokti, 
mogao  bi  orati  (liima).  Nar.  posl.  vuk.  144.  Ko- 
liko mu  je  celo,  mogao  bi  neskvernaja  na  liemu 
napisati.  (U  Vojvodstvu  po  varosima).  145.  —  U 
ovom  primjer u  ima  dnista  u  dritgoj  recenici  da 
(d'  u  =  da  u),  ali  maze  biti  da  treha  cilati  u : 
KolLka  je  od  zlata  gamija,  d'  u  I'loj  klaiia  dva- 
naest  Turaka.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  83. 


?!  KOLIK,  2,  a. 

1'.  kad  je  rclativno  znacene,  u  glavnoj  re- 
cenici maze  biti  korelativna  zamjenica  tolik.  S  ko- 
likim  placem  bi  puicen  od  Patmanitov,  tolikim 
veseljem  bi  prijet  od  Efesijanov.  F.  Glavinid, 
cvit.  425'\  iVled  toliko  sladak  nije,  koliku  ti  slas 
udili  lijepijeli  usta  oelov  mili.  (}.  Palmotii  2,  17. 
Tolikom  sam  napuiien  zalostju,  kolika  bi  za- 
dosta  bila  ...  P.  Lastri6,  test.  104.  Da  je  to- 
likom sjao  svetinom,  koliku  su  kraji  stovali.  test, 
ad.  19a. 

g'.  tolik  odmah  iza  kolik  daje  ovome  ne- 
ograniceno  znacene,  od  prilike  kao  kolik  mu  drago, 
Hi  kolik  se  mo2e.  Svaki  dug  i  obit  i  zavez  ja- 
zika  ispuiieu  jima  bit  od  dobra  clovika;  kolika 
tolika  obitua  Ijudi  stvar,  tamnost  je  velika  pustit 
ju  u  uemar.  D.  Barakovic,  vil.  345.  Nije  se  iiu- 
diti,  da  i(h)  ni  razum  luski  niti  more  dosegnuti, 
ni  kazujucem  virovati  .  .  .  Nistarnemaiie  za  uz- 
gati  vam  svitlost  ovu  s.  vire  prid  ocima  na  ra- 
zumleiie  koliico  toliko  ...    P.  Lastric,  test.  lOO'i. 

k.  gdjegdje  se  adj.  kolik  nalazi  pred  dru- 
gijem  adjektinom  u  adverbijalnom  sinislii  kao  ko- 
liko (vidi  4).  ova  se  konstrnkcija  moze  shoatiii 
kao  anticipacija.  a)  s  pozitiimijem  adjektivom. 
Zatoj  se  dobro  vidi,  za  koliku  vrijednu  stvar 
pjesan  je  scijenena.  D.  Raiiina  vl>.  S  kolikom 
velikom  istinom  rece  Jeremija.  I.  Drzic  89.  Ki 
hoce  prociniti  kolika  je  velika  stvar ...  P.  Ra- 
dovcic,  ist.  28.  Koliki  teski  grijeh  cinu.  J.  Ma- 
tovic 158.  Kolik  je  velik  i  mrzak  ovi  grijeh. 
342.  Koliki  si  veliki,  a  gaca  nomas.  (Mator  si 
coek,  a  nomas  pamoti).  Nar.  posl.  vuk.  144.  — 
f>)  s  komparativom  Hi  stiperlativom.  Kolika  veca 
cas  ...  A.  Gucetio,  roz.  mar.  263.  Nu  ovako 
zatvorene  (oci)  ako  druze  take  sile,  kolike  bi 
jace  bile  u  razbludi  otvoreneV  I.  Gundulic  182. 
Daklo  kolika  veca  pokaranja  jesu  dostojniji  sada 
grisnici?  J.  Banovac,  razg.  147.  Ah  koliku  je 
vecu  bolest  imala  Marija!  162.  Nega  (Boga) 
|ubimo  s  kolikom  naj  vecom  }ubavi  mozemo.  J. 
Matovic  431.  Palo  kolike  naj  ve6e  mogu  pri- 
initi  u  srca.    525. 

2.  adj.  (i  siipst.)  plwr.  (i  dual)  quot,  misli  se 
ne  na  nelifinujedne  stvari,  nego  na  broj,  mnostvo. 
—  Obiciiiji  je  za  ooaki  smisao  sredni  rod  u  jed- 
nini  (oidi  3).  —  Moze  biti  adjektiv,  ali  je  cesto 
sapstantir. 

ii.  iwpce,  intcrogativno  i  relatimw.  —  U 
miiozini.  Popovi,  kolici  se  obretaju  svojimi  po- 
rodicami  i  kolici  po|ube  crbkvi,.  Mon.  sorb.  122. 
(1336—1347).  Hi  bi  jedanb  ili  bi  dva  ili  bi  (i)h\, 
voce,  kolioehb  po  podobiju  i  po  zapisu  bude  ovb 
roceni  pokladb  pristojatb.  .357.  (1429).  Dovodo 
vodu,  ole  cjudesy  preko  kolikyhb  strbmninb. 
5.58.  (1613).  Gospodbstvo  ti  dobro  zna,  po  koli- 
cehb  su  rukahb  bili  prbvo.  Spom.  sr.  1,  116. 
(1413).  Koliki  su  najamnici  u  hizi  otca  moga, 
ki  obiluju  kruha!  Bernardin  42.  luc.  15,  17.  Ko- 
likimi  nacini  mijujemo  Boga.  Narucn.  55l>.  Ko- 
lika su  dobra  v  matrimouiji'?  60b.  Kolike  trudo 
jest  pretrpil  more  biti  da  ste  slisali.  Transit. 
5.  .Jao  kolici  jesu  Krstjani  krsceni,  ki  samo 
imaju  ime !  40.  .lao,  kolici  jesu  danas  v  crikvi . . . ! 
44.  Koliki  ludi  na  svitu  jesu  uhiieni  v  tvojo 
mrize.  97.  Kolici  popove  jesu  danas  ki  jidu... 
126.  0  kolika  prezkonceua  cudesa  ucini  Bog ! 
140.  Ne  vidis  ti  kolika  zla  ja  trpim.  Mirakuli. 
27.  Kolike  jiemoci  se  rode  v  telesih.  Korizm. 
2''.  Koliki  vitezi  i  gospoda  jesu  bili  promoziteji. 
lO^i.  Koliki  ozurnici,  koliki  tati,  kolike  projubo- 
dejnice  cine  almustva.  31b.  Kolike  bici,  kolika 
prokletstva,  kolika  razciiienja  jo  ucinil  Bog !  35'i. 
S  kolikimi  mirakuli  i  cudesi  izidose  V  .39<'.  Ko- 
lika   lotarstva    se    ucine    ob    dan   i  ob    noc.    64'i-. 

13 


KOl.lli,  2,  a. 


191 


KOLTK,  3,  a. 


KoHci  godiSnici  u  domu  otca  inoga  nasi6eni  su 
kruha!  N.  Bauina  581>.  luo.  15,  17.  Kolicijem 
krivo  sudaSe.  Zborn.  ViiK  Kolicijem  jes  fie 
(.smHi)  noi  i  lie  ma6  zadal  evil.  N.  Dimitrovic 
H4.  Kolike  drugo  vil'  od  svoje  mladosti,  zivot 
su  provodil'  u  svakoj  radosti !  N.  Na|eskovic 
1,  174.  KoHci  do  sada  od  muke  i  jada  sami  se 
ubise !    1,  194.     Kolici  inamo  u  trudu  provodo . . . 

1,  224.  Kolioi  juveni  voorai  za,  dosti  scijeno  se 
blazeni.  2,  30.  Kolika  godista  na  sluiibi  njeke 
vil'  iztrajah  u  niJta.  2,  37.  Kolicijom  sada  su 
sinci  liih  starosti  §tap!  M.  Drzi6  199.  Ah,  ko- 
lici se  su  privarili!  330.  Kolicih  jes  tud  kraj 
zatravil  na  sviti.  D.  Eanina  31i'.  Kolicih  pri- 
krati  vas  taj  sud  nopravi,  s  nesrocom  zla  smrti 
i  huda  }ubavi?  391'.  Kolicih  ti  poznas,  kih  sreda 
nomila  ucvili  gore  dva§  kroz  huda  no  dilaV  126'>. 
O  kolicih  privariti  bude,  ter  se  pak  iluh  boli, 
ovi  Xivot,  koji  toli  mi  zolimo  sve  ziviti.  144i>-. 
VidiS  kolioim  Judem  u6ini  te  Bog  cara.  Aleks. 
jag.  star.  3,  317.  Kolike  su  vrste  od  cijena.  B. 
Kasii,  zrc.  79.  Kolicijeh  povela  jest  u  svete  re- 
dove,  per.  80.  Po  nacinu  lijepu  ovakom  kolici 
ie,  o  jubavi,  po  dobitnoj  vrijednoj  slavi  iiebo 
uresit  novom  zrakomy  I.  G-undulic  11.  Jaoh, 
kolici  od  leskijeh  su  maca  pali !  517.  ,  Kolike  mi 
muke  zada  kleto  izdajstvo  i  nevjera!   G.  Palmotic 

2,  286.  Kolici  se  u  ovemu  varaju.  V.  Andrija- 
sevi6,  put.  8.  O  koliki  su  privareni !  P.  Posi- 
lovid,  nasi.  Ca.  Kolici  iiajmenici  imaju  jezbina 
do  ostanaka.  M.  Radnio  366".  O  kolike  sam 
pute,  moj  Gospodine,  stavio  dusu  moju  na  po- 
gibil !  L.  Terzii  72.  Kolike  imas  plemske  glave. 
J.  Kavaiiin  266b.  Jfa  svijetu  koliki  smo,  sad 
smo  tvoji,  sada  nismo.  294a.  Kolike  su  kapje 
u  vodi.  439b.  Eici  se,  da  mu  jesu  h6eri  rijeke, 
kolike  su.  5381".  Kolike  si  dare  od  nega  primio. 
I.  Dordic,  salt.  449.  O  koliki  sada  na  nebesih 
krajuju,  koji  bi  se  u  paklu  mucili !  J.  Banovac, 
razg.  14.  Promisliti  koliki  i  koliki  s  visine  pa- 
dose  u  dubine.  J.  Filipovic  1,  173t).  Kolika  su 
mogujstva  od  duse  nase?  I.  A.  Nenadic,  nauk. 
50.  Kolike  su  stvari  potrebne  za  dobro  i  ko- 
ristno  pricestiti  se  ?  183.  O  !  koliki  pobisnise ! 
V.  Dosen  23b.  Kolikif/ij  je  stvari  mati  (zemla). 
260b.  ,Kolike'  i  koliko  velike  stvari  prikazuju 
zlameni  kruha  i  vina?  J.  Matovic  197.  Kolike 
stete  prihode  radi  mrzosti  neprijat^jaV  384.  .Ko- 
like' i  koliko  velike  koristi  bjese  uzivao  covjek. 
485.  Kolici  grde  ga.  I.  M.  Mattei  12.  Kad  god 
razmisjam  veliku  milost  nebesnog  promisla,  u 
kolikim  nevojam  mi  je  pomogla !  I).  Obradovic, 
ziv.  1.  Za  kolike  citamo,  da  su  sveti  bili  i  6u- 
desa  cinili.  120.  Kolikih  muka  je  stala  ta  po- 
tona  lastina.    M.  Pavlinovic,  rad.  63. 

b.  (naj  vise)  u  drnoj  Gori  i  u  Boci  ko- 
torskoj  (od  xviii  vijeka)  nalazi  se  i  oblik  daala 
(kolika),  isporedi  kod  liekolik.  —  kao  da  znacetle 
nije  svagda  ograniceno  na  brojeve  od  2  do  4, 
nego  shvaca  i  veee  brojeve.  Kolika  su  Boga?  I. 
A.  Nenadid,  nauk.  38.  ,Kolika  su,  majko?'  ,Osme- 
rica,  sAerko'.  Nar.  pjes.  petr.  1,  189.  Gadaju 
puSkama  i  broje  kolika  puta  koja  odjekne.  P. 
Petrovic,  gor.  vijen.  5.  Kolika  mu  brata  osta- 
dose.  81.  Da  prebrojim  zrna  od  pusaka  kolika 
ti  toke  izlomise.  116.  Kad  djeca  igraju  u  ora- 
sima,  jodno  od  liih  ukloni  se  s  igre  i  zatvori  oci 
s  rukama  da  ne  vidi,  a  druga  izrede  svoje  orahe 
na  brpiee  po  zemji,  ko  dva,  ko  tri,  ko  cetiri  itd. 
jedno  od  liih  pokrije  sakom  jednu  od  tiju  hi-pica, 
pak  pita  onoga  sto  ^rai:  ,Od  kolika?'  S.  ^jubisa, 
prio.  25. 

c.  s  korelativom  tolik  (isporedi  1,  f).  .Icsu 
li  tolike  muke,  koliko  se   govoreV    Korizm.  25b. 


Tolike   zrake   kolikim    ne   mogadijahu   odolivati 
nauciteji.    F.  Lastrlc,  tost.  255b. 

(1.  adve.rbijalno,  vidi  1,  ,h.  Kolici  su  raali 
oni  ki  nasljoduju  do  svrhe  u  dobru  djelovanju! 
B.  Gradic,  duh.  81.  Koliko  je  mnoge  Bog  iz- 
bavio  od  dejusti  ...    J.  Matovic  515. 

3.  w.  sing,  koliko,  kao  supstantiv.  —  Moze 
biti  interogativno  i  relationo.  —  Akc.je  zabilezen 
po  Vttkovu  rjefnikii  (u  Dnbrovniku  k61iko).  — 
Xe  mijena  se  po  padeziina  (vidi  Eadiieo  primjer 
kod  a,  a)).  —  U  sjencrnijeh  cakavaca  nalazi  se 
ne  samo  oblik  kolko  ni'go  i  koko  (naj  cesce  kao 
adoerab,  vidi  4,  ali  i  kao  ndjcktii),  vidi:  Kristi- 
janiu  imaj  ufanje  koko  hoce,  ako  ne  budet  imio 
Jubav  ...  S.  BudiniA,  sum.  '26h).  —  U  jednom 
primjeru  xviii  vijeka  dudaje  se  na  kraju  j  (vidi 
2.  j) :  kolikoj.  M.  Zoricic,  osm.  17,  ali  to  moze 
biti  atamparska  pogreska.  —  Madi  kolikore  vidi 
sprijeda;  vidi  i  kolikono.  — •  Izmedti  rjecnika  u 
Vraniiceou  (,(juot'),  «  Mika(inu  (koliko  , quantum' ; 
koliko  vrsta  ,quotuplex':  koliko  je  to  vrijedno 
,quanti  est,  quanti  valot';  koliko  krat,  koliko 
puta  ,quoti6s'),  u  Belinu  (koliko  puta  ,quante 
volte'  ,quoties';  koliko  je  judi?  , quanti  uomini 
sono  ?'  , quantum  est  hominum  ?'  599*;  koliko 
, quanti,  termine,  che  significa  numoro' ;  ,quot' ; 
koliko  je  ovdi  pjeneza  , quanti  denari  sono  questi'?' 
,quotus  denarius  est  iste?';  koliko  vremeuaV 
,quanto  tempo?'  ,quamdiu  ?'  599b),  u  Bjelostjen- 
ievu  (kajkamki  kuliko  , quantum,  quam  multum; 
quot'),  u  Jambresicevu  (kuliko  ,quantum'),  a  Vol- 
tigijinu  (koliko  krat,  koliko  puta  ,quante  volte' 
,wie  vielmal'),  u  Htuliievu  (koliko  ko  moze,  ko- 
liko je  jaki  ,pro  viribus' ;  koliko  krat,  koliko 
krati,  koliko  puta  ,quoti6s,  quotiesounque'),  u 
Vukovu  (koliko  1.  ,wie  viol'  .quantum'.  —  2.  ,so 
viel' , quantum'),  u  Danicicevu :  (kod  kolikb)  ,n6utr. 
quantum'. 

a.  quot,  s  genetioom  mnozine  pokazuje 
mnostvo,  hroj.  a)  uopce.  Koliko  ima  igumenb 
plixgovb  u  kojemb  soIh.  Mon.  serb.  98.  (1.330). 
Koliko  kratb  bi  ratb  presbtajala.  286.  (1419).  Do 
koliko  kolen  zakracuje  se  matrimonij  ?  Naruon. 
6311.  Koliko  krat  ga  je  psoval.  88^.  Po  koliko 
se  nacina  krsti.  M.  Divkovic,  nauk.  xxviii.  I  da 
zena  drzat  bude  (Turcin),  koliko  ih  je  hranit 
jaki.  I.  Gundulid  574.  Kuliko  svih  bise.  P.  Vi- 
tezovic,  odil.  14.  Slug  koliko  'e,  sluzaukiua.  J. 
Kavanin  450b.  Znao  al'  tko  bi  prikazat,  nih  ko- 
liko je?  523b.  Koliko  se  puta  ovo  na  svitu  do- 
godilo?  J.  Banovac,  razg.  63.  Koliko  je  darova 
duha  svetoga?  J.  Filipovid  1,  177a.  Koliko  ce 
starisina  za  svoje  mlado  bit  pokaranije.  F.  Lastric, 
test.  107-1.  O  koliko  bi  puta  mloge  grisnike  bacio! 
369a.  Zarad  ove  nepomje  o  koliko  i(h)  i  koliko 
ne  uuiodi  kroz  ova  druga  vrata  u  milost  Boziju. 
ned.  145.  Koliko  vas  je,  koji  mu  .se  ue  klanate, 
koliko?  396.  Koliko  djela  uekrstjanski  imali  bi 
niki  obrizovati.  svet.  4b.  A  koliko  je  grijehah 
poglavnijeb  ?  I.  A.  Nenadic,  nauk.  50.  Ako  bismo 
mi  ne  znam  koliko  dobri  dila  ucinili.  E.  Pavic, 
ogl.  585.  Su  koliko  vrsta  oblasti  sluzitel  ima 
biti  naresen.  J.  Matovic  260.  Od  koliko  je  vrsta 
redovuistvo.  296.  Znas,  u  koliko  se  zala  na- 
hodim.  L.  Eadic  15.  Kazi,  Kado,  kazi  brati  kol'ko 
imas  jubovnika.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  340.  Da  mi 
s  liime  svadbu  ugovoris,  kada  cemo  poci  po  de- 
vojku,  koliko  li  povosti  svatova.  2, 132 — 133.  Svata 
kupi  koliko  ti  drago.  2,  135.  Pa  se  vali  tridest 
kapetana,  sto  je  koji  rob}a  narobio,  koliko  li 
glava  osjekao.  2,  348 — 349.  Koliko  ti  iraade  go- 
dina?  Vuk,  nar.  pjes.  1824.  1,  49.  Koliko  krat 
propadose  judi.  M.  Pavlinovic,  rad.  106.  —  u 
jedwiya  pisca  xviii  vijeka  stoji  glagol  u  mnozini 


KOLIK,  3,  a.  1 

prema  smislu.  Koliko  se  sfcvari  istu  za  zakoaito 
i  pravo  zakleti  se?  J.  Matovio  345.  Koliko  Ga- 
lacijaiia  dadose  bijege.  372.  —  h)  isporedi  1,  e, 
a).  Koliko  je  u  nedeji  daua,  svi  su  dani  od 
srebra  skovani.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  040.  Pokrio 
ga  surom  mededinom;  koliko  jo  na  I'lojzi  nokata, 
o  svakome  visi  litra  zlata.  3,  3h(i.  Koliko  je  u 
Kotoru  kulah,  ni  na  jediiu  pocinut  no  lioce,  vec 
na  kulu  Zana  G-rbjicica.  4,  6.  —  )•)  kad  Je  u  re- 
lativnom  smislu,  ii  glavnoj  recenici  muze  biti  ko- 
relativna  rijei  toliko  (onoliko).  Ta  pokora  more 
se  dati  toliko  krat,  koliko  krat  se  grisnik  vrati 
na  grill.  Narucu.  48''.  Koliko  krat  ulizes,  toliko 
krat  ju  primes.  F.  Glavinic,  cvit.  255^.  Koliko 
krat  liim  odolimo,  toliko  krat  jih  pridobimo. 
posl.  5.  Toliko  bi  griha  smrtui  ucinio  (ispo- 
vidnih),  koliko  bi  puta  sidnuo  ispovidati.  J.  Ba- 
novac,  razg.  2.50.  Koliko  je  na  marami  grana, 
toliko  mu  na  srdascu  rana!  Nar.  pjes.  vnk.  1,  271. 
Koliko  je  bijelijeh  vrana,  toliko  jo  dcjbrijeh  ma- 
ceha.  (IJ  Kotoru).  Koliko  je  sola,  toliko  je  navi- 
caja.  Koliko  je  nizbrdica  toliko  i  uzbi-dica.  Nar. 
posl.  vuk.  145.  Koliko  }udi  toliko  cudi.  Koliko 
mu  odovud  stopa,  toliko  odouud  godina  !  146. 
Koliko  skroka  postupila  od  tvoga  roda  do  tvoga 
doma,  toliko  ti  Bog  dao  dobrijeh  i  sretnijoh  casa ! 
n  Nar.  pjes.  vuk.  1,  xi.  Koliko  je  u  mravincu 
mrava,  toliko  je  tu  za  boja  glava.   O.svetn.  3,  135. 

—  Jedan  uzme  onoliko  slamki  u  pola,  koliko  ima 
zetelaca.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  173.  Koliko  je  u 
bradam  im  dlaka,  onliko  je  pred  crkvom  Turaka. 
Osvetn.  3,  54.  —  <l)  u  nvakooijem  je  primjerima 
izostavjen  gettetip,  jer  se  iiiw.  u  misli.  O  koliko 
ima,  koji  su  potribiti!  F.  Lastric,  test.  45''.  , Ko- 
liko' je  tamo  pogiuulo  od  nasega  ogna  velikoga  V 
koliko  li  ima  raiienika?  Nar.  pjes.  vuk.  4,  413  — 
414.  Ja  cu  sam  udariti  na  500  uskoka;  a  ti, 
Bauoe,  na  koliko  cesV  Vuk,  nar.  pjes.  4,  462. 
Jer  samo  pokazuje,  da  nijesam  isao  u  Skolu  ono- 
liko godina,  koliko  on.  odg.  na  utuk.  24.  —  e)  u 
jednoni  primjeru  xvm  vijeka  ima  uz  f/enetiv 
prijedlog  od.  Kolikoj  bi  lani  u  tvome  stanu  od 
tvoje  bratjei"  jeda  li  je  samo  jedan?  M.  Zorioic, 
osm.  17. 

b.  quantus,  s  genetivom  jednine,  ako  je 
supstantiv  kolektivni  Hi  materijalni  Hi  apstraktni, 
pokazuje  mnostvo  kao  i  kod  a.  <i)  uopce.  Kuliko 
CO  kvara  s  tim  orsagu  priti.  P.  Vitezovic,  odil. 
30.  Jezik  koliko  zla  uciui.  V.  Dosen  iv.  La/. 
koliko  zla  cini.  v.  Koliko  ga  (zla)  sam  osteni 
(prosdor).  186b.  Jgti  blaga  koliko  ti  drago.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  320.  Idi  k  liemu,  te  ti  hega  pitaj, 
koliko  je  poliarcio  blaga.  3,  317.  Koliko  si  blaga 
IJotrosioV  3,  318.  Na  prijepis  kazivali  vojsku, 
koliko  im  izgiuulo  vojske.  4,  360.  Koliko  sam 
ja  do  sad  naroda  naseg  video.  Vuk,  poslov.  xiii. 
Koliko  vjere  zasluzujo  kakva  isprava  ,wie  viel 
glauben  eine  urkunde  verdiene'.  Jur.  pol.  ter- 
minol.  552.  —  h)  isporedi  1,  e,  a).  Koliko  nooce 
nooas  bi,  ne  vrgob  sanka  na  oci.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  223.  —  r)  kad  je  u  relativnom  smislu,  nioze 
biti  toliko  u  glavnoj  recenici.  Koliko  [eba  po- 
jela,  toliko  jeda  imala!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  269. 
• —  tl)  u  indeji)iitnom  (neizvijesnom)  smislu.  Jel' 
koliko  vojske  u  JakovaV    Nar.  pjes.  vuk.  4,  165. 

—  )')  moze  tie  biti  genetiva,  isporedi  a,  e).  Dode 
sto  )udi,  koji  su  zla  pocinili,  ueka  Bog  zua  ko- 
liko.   F.  Lastric,  ned.  196. 

(".  quamdiu,  upotreblara  se  bez  genetiva 
za  dufinu  vremena.  ti)  moze  biti  subjekat.  Ko- 
liko mi  je  za  vratit  se  u  grad?  M.  Drzic  267. 
Koliko?  ,<|uanto  tempo?'  , quamdiu  ?'  A.  d.  Bella, 
rjecD.  •599t'.  Koliko  ima  kako  te  Bog  ostavio-? 
(Kad    ko    sto   ludo  ili   nevajalo   radi).     Nar.  jxisl. 


5  KOLIK,  3,  d. 

vuk.  145.  Koliko  tebi  ^liemu)  do  bozica  toliko 
i  meni.  (Ne  marim  za  tebe,  ne  bojim  se).  146. 
—  h)  maze  biti  akuzatio.  kud  toga  treba  razli- 
kovati  dva  sluiaja.  <ni)  akuzatin  nije  objekat 
ncgo  pokazuje  du(inu  vremena  sto  traje  radna 
naznacena  glagolom.  Koliko  vhz|ubisi  prebyti  u 
nasb,  da  si  prebudesi  si,  vsakovb  pocbstiju.  Mon. 
Serb.  22.  (12-34—1240).  U  kojoj  (taonici)  Bog  sam 
zna  koliko  imas  pribivat.  J.  Filipovic  3,  276a. 
Koliko  stoja  s  Elizabetom.  S.  Eosa  179b.  Ko- 
liko si  zivovala,  nisi  raja  dostojala.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  133.  Nije  okom  trenuo  koliko  je  Kaiios 
pricao.  S.  ^^ubisa,  prip.  15.  Svi  umuknu,  koliko 
bi  oruci  dvaput  okrenuo  volovima.  107.  —  Oh)  u 
oeom  se  primjeru  koliko  moze  shvatiti  kao  objekat 
prema  glagolu  reknemo  Hi  boje  kao  da  su  izo- 
stavjene  rijeci  da  sluXim  (po  cemu  hi  znacene  bilo 
kao  kod  aa)).  Sluzidu  te  koliko  reknemo.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  456.  —  <■)  dolasi  s  prijedlozima  za 
(u  ace),  u  i  do  (nepromijeneno,  osim  jednoga  pri- 
mjera  u  kojemu  uz  u  stoji  u  lokativu  sing. :  Hostu 
da  mi  poveste  .  .  .  otb  kiihb  stranb  i  vb  kolice 
priidoste  samo.  Starine.  18,  195.  xvi  oijeka). 
lui)  s  prijedlogom  za,  uopce  o  dulini  vremena 
kao  kod  b)  aa).  Za  koliko  bi  kadi  ratb  bila,  za 
tolikoj  vremeue  da  ne  imaju  davati  (moze  se 
shvatiti  kao  da  ovaj  primjer  pripada  pod  b,  e)). 
Mon.  serb.  338— .339.  (1427).  Za  koliko  bi  po- 
stene  i  gospodstina  koju  imase  Senakerib.  M. 
Eadnic  128*.  Ma  eto  so  sada  vidi,  za  koliko  se 
zive,  i  kako  se  zive.  J.  Banovac,  razg.  112.  Za 
koliko  i  kako  se  priprav|as.  pred.  134.  Za  ko- 
liko se  ovo  kra|estvo  svitovne  moze  uzivat?  Sta- 
vimo  za  sto  godina.  J.  Filipovi6  1,  388a.  Svako 
vladaiie  na  svitu  zivot  kratak  ima.  a  krajestvo 
nebesko  koliko  dura,  za  koliko  se  uziva?  za  u 
vike.  1,  388b.  Drugi  se  pricesti  dostojno  i  primi 
sakrameuat  i  milost,  i  u  nemu  se  uzdrzi  i  jedno 
i  drugo  za  toliko  za  koliko  se  uzdrzi  ona  vrsta 
kruha  pod  kojom  je  primio  sakramenat.  M.  Do- 
bretic  19.  Sotona  ne  moze  nas  naopastovati  za 
koliko  hoee.  J.  Matovio  510.  Za  koliko  ostariti 
nece.  J.  S.  Ee}kovi6  99.  —  hit)  s  prijedlogom  _ 
do,  kao  da  je  znacene  kao  i  kod  aa).  Do  koliko 
cu  postavlati  sfitovanja  u  dusi  mojoj  ?  (,(juamdiu 
ponam  consilia  in  anima  mea?'  psal.  12,  2).  B. 
Kasic,  rit.  387.  Ne  znas  do  koliko  ceS  ti  moci 
u  dobru  postati.  nasi.  5.  —  «•<■)  s  prijedlogom  u, 
znaci  od  prilike  sto  dokle,  II,  d  (dum).  Poslu- 
ziti  nastojte  me,  u  koliko  s  mojom  dragom  ja 
pocinom  kratko  vrijeme.  (j.  Palmotic  2,  368.  U 
koliko  bjeh  uevjesta,  ne  imab  dobro  svekrve;  a  u 
koliko  bjeb  svekrva,  no  imali  dobre  nevjeste.  (D). 
Poslov.  danic.  Ne  mogu  )udi,  u  koliko  je  dusa 
odijelona  od  tijela,  dostignuti  izvrsno  blazenstvo 
i  punost  svijeh  dobara.  J.  Matovii  107.  —  (I) 
gdjegdje  se  nahodi  koliko  da  u  znaceiiu  kao  ko- 
liko kod  b)  aa).  Koliko  da  zivu  na  trudni  ovi 
svit,  sve  dni  sta  u  giiivu  zivot  moj  jadovit.  S. 
Menoetic  171.  Koliko  da  tvoj  dvor  poliodit  ja 
zaoeh,  u  sve  dni  razgovor  toliki  ne  vazeh.  300. 
Koliko  da  stojeci  tilo  zatvoreno,  dusa  uzivase 
slavu  blazeuih.  P.  Eadov6i6,  ist.  39.  Tako  joste 
no  mogu  sagrisivati  zaSto  koliko  da  jest  6ovik 
u  oni  cas  nemoguc  ciniti  ubojstvo,  krasti ...  P. 
Posilovic,  nasi.  3b. 

d.  hez  genetiva,  upotreblava  se  takoder  za 
dulinu  tnjesta.  a)  kao  subjekat.  Koliko  ot  neba 
do  zemje?  Spom.  stoj.  194.  Toliko  jo  od  mene 
do  tebe,  koliko  od  tebe  do  mene.  (Z).  Poslov. 
danic.  Kpliko  je  od  moje  kuce  do  tvoje,  toliko 
je  od  tvoje  do  moje.  Nar.  posl.  vuk.  145.  —  It) 
u  akuzativu.  (ni)  kao  pravi  objekat.  Koliko  okom 
moz'    zamjorit,    sve    bi  vitez    puuo   ravno,  ...    I. 


KOhllv,  .!,  d.  I 

LiUMiliilir  iilili.  —  hh)  iiokaziijc  du^iiiii  do  kiijr 
dopire  radna  izrciena  !)l<i()ol(im.  Otide  od  liih 
koliko  bi  kaiuik  liitio.  P.  ]<ak5i6  47.  Koliko  bi 
pijovac  s  praga  sko6io  (kaie  se  da  toliko  dan 
odiija  do  maloga  boiida).  Koliko  bi  p|unuo  Cook 
(tako  je  blizu).    Nar.  posl.  vuk.  145. 

e.  upotrebfava  se,  takoder  bez  genetiva,  i 
sa  cijenu  kod  prodaje  I  kupne.  Jest  dal  za  ono- 
liko,  koliko  zakou  dopu§6a.  Mon.  croat.  137. 
(1488).  Ako  joj  gospodar  ne  rece  toliko  ili  ko- 
liko mozes  prodaj.  B.  Kasid,  zrc.  78.  Koliko 
.quanto,  riferito  a  stiraa  o  prezzo'  ,quanti'.  A. 
d.  Bella,  rjo6n.  .")99h.  Makar  koliko  kostala.  M. 
A.  Rejkovii,  sabr.  20.  —  Amo  bi  mogao  pripa- 
dttti  i  oimj  primjer ;  O  koliko  mi  je  dobitak 
umriti !    Transit.  96. 

f.  us  glagole  i  glagolske  oblike  Sto  znace 
moc,  znane,  vo\u  itd.  cesto  se  upotrebfava  ii  zna- 
eenu  rieke  mjere  i  granice.  u  ovakovijem  sluiaje- 
vima  moglo  bi  se  siivatiti  kao  adverab,  alije  veia 
prilika  da  je  subjekat  ili  ohjekat  kod  glagola. 
Dati  imb^  pomoftb  kolikore  moge.  Mon.  serb.  2. 
(1189).  Cuj  ga  se,  koko  moz',  kad  bude  smijati. 
P.  Hektorovi6  42.  Koliko  se  uzmoze,  onoliko  so 
ce  nfiinit.  M.  Drzii  122.  Potriba  je  reii  broj 
od  grijeha  smrtnijeh,  koliko  se  mozes  spomonuti. 
A.  Komulovi6  8.  Koliko  moc  budem,  koliko  uz- 
mogu  ,quanto  piu  fiotr6'  ,ut  maximo  potero'.  A. 
d.  Bella,  rjecn.  599b.  Nego  (sam)  duznost  moju, 
koliko  je  od  moje  strane  moguce  bilo,  cinio  i 
obsluzivao.  M.  A.  Relkovic,  sat.  A3 '.  —  Koliko 
znam  , quanto  so'  ,quod  soio'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
599b.  Koliko  znao  toliko  grija  imao!  (Kad  se 
ko  pravda  da  ne  zna  za  kakav  rdav  posao).  Nar. 
posl.  vuk.  145.  Koliko  je  meni  do  sada  poznato. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  89.  Koliko  sam  i  kako  sam 
onda  znao.  3,  .527.  Koliko  zna  i  sjeca  se  .seines 
wissens  und  erinnerns'.  Jur.  pol.  terminol.  648. 
—  Koliko  mi  razumismo  ocima  nasima,  do  tri- 
deset  tisu6  ih  je.  Aleks.  jag.  star.  3,  272.  — 
Uzimju  koliko  ti  dusa  podnese.  Pravdonosa. 
1851.  21.  —  I  rib  nalovise  koko  sami  htise.  P. 
Hektorovic  33.  Kibe  nabodose  ne  prem  koko 
htise,  ner  koko  mogose.    48. 

g.  i  u  ovakovijem  slucajevima  treha  shva- 
titi  koliko  kao  supstantiv  a  ne  kao  adverab.  Ska- 
zuje,  koliko  iSini  mesto  na  prominenje  stvari.  Na- 
rucn.  25b.  Kakav  si,  ona  ne  razbira,  koliko  imas 
samo  gleda.  I.  Gunduli6  228.  Ako  je  ne  znam 
koliko  tko  sagrisio.  A.  Kanizlic,  utoc.  187.  Pak 
se  izkorenut  ne  dade,  koliko  se  suprot  liega  vice. 
M.  A.  Rejkovic,  sat.  Afib.  Koliko  smo  tebe  go- 
vorili  da  ne  sa)es  vojske  preko  Macve.  Nar.  pjes. 
vnk.  4,  272.  —  Amo  pripadaju  i  ova  dva  pri- 
mjera  ti  kojima  ttz  koliko  ima  i  prijedlog  (u  pr- 
vovie  u  s  lokativom;  u  drugome  s,  ali  je  koliko 
nepromijeneno) :  Uprasa  ga  u  koliku  se  taj  dug 
zadrzase.  I.  E)ordi6,  ben.  81.  Da  dadu  Jovanu 
s  koliko  moze  ziviti.    Djelovod.  prot.  89. 

li.  u  koliko,  quantum,  ogranicuje  ono  sto 
se  haze  u  glavnoj  recenici  po  onome  sto  je  upod- 
loznoj ;  u  isto  doba  cesto  kaze  i  uzrok  onome  sto 
je  u  glavnoj.  Kako  si  ti  krunu  od  vjecne  slave, 
a  koliko  Bog,  jesi  po  naravi  u  vijeke  imao ;  a  u 
koliko  fiovjek,  istu  krunu  od  pocetka  tvoga  slav- 
noga  upudeuja  od  oca  nebeskoga  u  dar  jesi  primio. 

A.  Gufiotic,  roz.  jez.  286.  Bolest  i  zalost  radi 
grijeba  ucinenijeh  (u  koliko  su  uvrijedjenja  Bozja). 

B.  Kasi6,  zrc.  11.  V.  ,Toli  grijeh  proklinati  dan 
rodeni  sfoj  u  jiduV  M.  Ako  je  tolik  jid  da  se 
malo  ili  niSta  no  stavja  na  ono  stogovori,  cini 
mali  grijeh;  ako  li  so  stav]a  i  ima  misao  kleti 
u  koliko  se  je  rodio  na  ovi  sfijot  i  htio  bi  da  so 
nije  rodio,  grijosi  snirtno.    99.     Primi  tvoje   go- 


KOLIK,  3, 


b). 


spostvo  za  biljeg  od  mnogo  scjene  ovi  dar,  u 
koliko  ja  sve  sto  umijem  i  znam  i  mogu  obje- 
tujem  na  zapovijed  vasu.  I.  Guudulii  193,  Lijepe 
iiudjah  rajsko  dike :  zvijezde,  sunco  i  nobesa,  u 
koliko  bjehu  slike  nib  svjetlosti  tvoga  uresa. 
259.  ^ubi  sina,  u  koliko  po  liem  so  uzda  svijet 
vladati.  302.  U  koliko  jo  Bog,  imaSe  otca  broz 
matere.  I.  T.  MrnaviA,  ist.  15.  U  koliko  ja  po 
tvojih  dili  suditi  mogu.  I.  Ivanisevid  70.  Ki 
biso  istinito  kako  pustiiia,  u  koliko  no  bise  u 
krilu  crikve  svete.  A.  Vitajic,  ist.  85.  Parnenski 
."Vlesandro,  Karlo  Peti  i  taki  junaci  druzi  slavna 
i  svijetla  vojevaiia,  mudra  djola  i  vitoska  u  ko- 
liko su  naravna  bila,  prodali  bi  dobre  vo|e  za 
jedan  dobar  uzdah  bogomilo  k  nebu  upravjen. 
B.  Zuzeri  343.  Vaja  reci  istinu  u  koliko  se 
moze.  H.  Bonaoio  99.  Nastojahu  ribe  lovit  u 
koliko  bjehu  ribari.  S.  Rosa  60'i.  U  koliko 
imai'ie  i  bogatstvo  ne  mogu  nas  oslobodit.  110''. 
U  koliko  pri  nemu  bjese  tobolac.  130*.  U  ko- 
liko je  oudi  sve  neurodno  i  smeteuo.  D.  Basic 
153.  Koja  se  pristoju  eukaristiji  i  u  koliko  je 
sakramenat,  i  u  koliko  je  posvetiliste.  J.  Matovic 
231.  Ne  pristaje  gTiju,  u  koliko  je  pogrda  Bozja. 
I.  J.  P.  Lucie,  razg.  15.  U  koliko  hegovu  slavu 
doseii  moremo.  Grgur  iz  Varesa  130.  U  koliko 
zakon  mu  dopustuje.  Pravdonosa.  1852.  2.  Ni  ja 
ti  se  ne  bih  bojao  za  slobodu  vjere,  u  koliko  je 
vjera  stvar  nutrena.    M.  Pavlinovic,  razg.  23. 

i.  u  istome  znacei'm  kao  i  u  koliko,  nalazi 
se  i  koliko,  sto  ne  mislim  da  treba  shvatiti  kao 
adverab  (isporedi  lat.  quantum  ad  .  .  .,  quantum 
attinet  .  .  .). 

a)  koliko  stoji  na  pocetku  cijele  recenice 
kao  nominativ  ili  akuzativ.  Zove  se  skup^enje, 
ne  koliko  su  svi  virni  skup)eni  u  jedno  misto, 
nego  zao  su  sjediiioni.  P.  Radovcic,  isp.  94. 
Isusa  stavise  u  jedno,  koliko  imamo  procinit, 
misto  dosta  neoisto.  F.  Lastric,  test.  111''.  Ko- 
liko se  je  doticalo  zabludeiia  nestorijanskoga.  A. 
Kanizlic,  kam.  757.  —  Nalazi  se  vise  puta  rece- 
nica  koliko  je  od  strane  koga  ili  cega.  Dakle 
koliko  je  od  strane  Bozije,  mi  raozemo  lako  imat 
spasei'ie  nase,  jer  je  u  nasim  rukam.  J.  Banovac, 
razg.  88.  Bog,  koliko  je  od  liegove  strane,  oce 
sve  kolike  spasene.  198.  Ja,  koliko  je  od  moje 
strane,  ne  uklaiiam  se.  A.  Kanizlic,  kam.  279. 
Koliko  bijase  od  strane  Konstantina,  ne  bi  ni- 
kada  bio  Muhamed  Carigrada  osvojio.  827.  Crkva 
sveta  buduci  mati  obdena  svega  svita,  koliko  jo 
od  nezine  strane.  M.  Dobretic  35.  —  Is  prijed- 
logoin  za.  Koliko  je  za  to,  za  ovo  ,c|uanto  a 
questo'  ,quod  hoc  attinet'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
599b. 

b)  quoad,  nema  uza  se  glagola  nego  samo 
prijedlog,  kao :  ftu)  na  s  ace.  Koliko  na  broj  od 
sakramentov,  imamo  znati,  da  je  7  sakramentov. 
Narucn.  4b.  Onoga  ti  nista  Bog  ne  prima  ko- 
liko na  tvoje  spasenje.  M.  Divkovic,  nauk.  52b. 
—  bb)  od,  isporedi  a).  Koliko  od  grihov  malih, 
priprosto  govoreci,  nisu  od  potribe  spovidati. 
Narucn.  78*.  Koliko  od  cmoga  sto  pises  ,quod 
vero  scribis'.  J.  Mikala,  rjecn.  kod  koliko.  Ko- 
liko od  prve,  grih  je  uvridjenje  velicanstva  bo- 
zanstvenoga  i  dostoji  muke  preskoncive.  P.  Ra- 
dovcic, ist.  100.  Koliko  od  ostaloga  ,ma  quanto 
al  resto'  ,ceteroqui'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  448'>; 
, quanto^  al  resto'  ,ceterum'.  599b.  —  fr)  po 
s  loc.  Clovik  je  mrtav  koliko  po  naturi.  Korizm. 
20b.  Obra  grad  Betlem  koji  bise  Davidov  grad, 
za  ukazati  se  pravi  sin  Davidov  koliko  po  puti. 
P.  Radovcid,  ist.  45.  —  tld)  polak.  Sto  je  coek, 
koliko  polak  tijela,  nego  jedan  sud  od  rasutja? 
M.  Radnii-   107a.  _  ^e)   k.     Koliko  k  griliu  srdi- 


KOLIK,  3,  i,  h). 


I!t7 


KOJ.1K,  1,  a,  b). 


tosti  .  .  .  Narucn.  2-i.  Koliko  k  prvomu  dchi, 
mnozi  sumne  .  .  .  Korizm.  22b.  Koliko  k  prvomu, 
govore  sveti  dokturi  .  .  .  281".  To  se  ne  razumi 
koliko  k  telu  da  k  dusi.  69:«.  —  //')  u  (v)  s  loe. 
Neposluh,  koliko  v  svpmu  pooetku,  ni  v  nasej 
oblasti.  Narucn.  111".  Koliko  u  dusi,  razum 
bici  CO  napuiien  mudrostju.  I.  T.  Mriiavic,  ist. 
45.  Kakono  clovik  umira  koliko  u  tilo  a  ne  ko- 
liko u  dusi,  take  ce  i  uskrisiti  u  koliko  s  tilon 
a  ne  koliko  s  duson.  P.  Eadovcic,  ist.  10(1  To- 
liko  da  zivu  koliko  u  biou,  da  mrtvi  su  koliko 
u  dilovanju.  114.  Nistar  ne  mane  biti  ce  mrtvi 
koliko  u  milosti.  11.5.  —  f/i/)  za  s  ace.  (Hi 
■s  (/eii.Y)  Hi  s  adve.rhom  sto  pokazuje  orijemc.  Ko- 
liko za  sada,  te  plaono  boljezni  ne  mofju  od  jada 
pobrajat  u  pjesui.  M.  Vetranic  2,  30.  Koliko 
za  sada,  potrebno  nam  nije  toj.  2,  151.  Koliko 
za  sada,  kako  znas  trpi  toj.  2,  150.  Ja,  koliko 
za  mone.  ne  gubim  se,  imam  veliko  animo.  M. 
Urzic  333.  Ja  ne  imam  vojo  blagovati  koliko 
za  sada.  M.  Divkovic,  zlam.  69.  Koliko  za  me 
,(2Uoad  me,  quantum  ad  me  attinet,  quoad  me 
attiuet,  pi'o  parte  mea'.  .J.  Mikaja,  rjoon.  kod 
koliko.  Koliko  za  ovo  ,in  quanto  a  questo'  jtjuod 
ad  boc'.  A.  d.  Bella,  rjeon.  4071'.  Koliko  za 
mone  ,quauto  a  me'  ,pro  parte  mea'.  Koliko  za 
mir  .quanto,  overo  in  quanto,  come  a  dire:  quanto 
alia  pace'  , quoad   pacem'.     599''. 

r)  u  jcdnoin  primjeru  pisca  cakavca  ,kvi 
vijuka  stoji  koliko  .<  r(cc.  bez  (jlayola  i  bcz  prijcd- 
loga.  Ako  pop  vidi  da  su  otrovo  stavjene  v  kalez, 
all  da  JG  pauk  ali  muba,  ima  li  ju  prijoti  ali  no? 
V  istinu  koliko  jad  ali  pauk,  govoru  da  ne.  Na- 
rucn. 42'). 

4.  adi\  kiiliko  (nidi  akcenta  vidi  3),  quam, 
quant.o,  quanto  opere.  —  Nije  HBagda  lako  raz- 
likondi  ji-li  adnertib  Hi  nctdr.  siiiij.  (vidi  3).  — 
/  kiKi  iidni-db  iiioze  biti  interogativun  i  relativan. 
—  i'jiiirdii  rjccnika  ii  VraniicKVii  (,quantopei-e'), 
n  Mikiijinii  (koliko  voce  ,quo  magis,  quanto 
magis';  koliko  moc  budem,  koliko  voce  moc 
budoiii  ,ul,  ma.xime  potero';  koliko  sam  u  krace 
mogao  ,ut  brevissime  potui'),  u  Bclinii  (koliko, 
toliko  ,(juauto,  tanto,  con  i  comparativi'  ,quo,  eo' 
599'|;  koliko  prije  ,di  breve,  di  corto'  ,brevi'  148*; 
, quanto  prima'  ,quam  primum'  599''),  m  lijelo- 
sljenieoa  (knjkavski  kuliko  ,quantoper6'),  u  Jam- 
lircfiiceiin  (kuliko  ,quantopere'),  ii  Vulliijijinu  (ko- 
liko prije  .quautopprima'  ,bald  miiglichst'),  u 
Stuliceeii  (, quantum,  quam  Hi  quantum,  simul 
ac,  statim  atque,  quando'),  u  Viikocii  (vidi  kiid 
g).  —  Ccstu  se  nalazi  okriieno:  kolik. 
:i.  s  (tdjektivom. 
<i)  luipee.  shvaca  se  obicno  u  interoga- 
ticntim  siuishi  (i  a  nepravom  pitanu),  cesto  se 
isliw  velicina  osubine  namacene  adjektivom,  kao 
II  cudii.  0  koliko  su  cestiti  tobom!  /Av.  kat. 
star.  1,  221.  O  Gospodine,  koliko  su  slatke  rici 
tvojo  ustom  mojim,  slaje  nere  med!  224.  Oku- 
sito  i  razgledajte,  koliko  sladak  je  i  milo^tiv  Qo- 
spodin.  Transit.  45.  Znai  koliko  mu  (Bogu) 
grill  je  mrzak.  73.  Ako  bi  znali  i  mislili  ko- 
liko je  strasan  on  sudac.  205.  Oce  moj,  kolko 
si  bil  dobar!  Korizm.  21a.  o  koliko  je  to  dobra 
pomoc !  22*.  Nisu  vridna  vsa  navkup  koliko 
telo  i  krv  Isusova.  22*.  Vidite  li,  koliko  jo  lipa 
ric  posluh  ?  35*.  O  koliko  je  to  taman  put ! 
39''-.  Dusa  je  jur  okusila,  koliko  je  Bog  sladak. 
1)7 'i.  Koliko  dobrostiv  i  milostiv  je  nas  Gospodiu, 
pokazuje  ovdi.  76*.  Koliko  si  prelipo  i  koliko 
si  slatko !  79^.  0  koliko  je  pogibejna  stvar  biti 
vanka!  104''.  I  koliko  jos  veliku  slavu  ima  tere 
diku.  P.  Hektorovie  SO.  Koliko  su  vazda  biU 
proc  jubavi  uase  misli  i  ohole  i  uemile.    N.  Na- 


jeskovic  1,  19H.  Jurve  je  vrijeme  sad,  da  pozna 
ures  tvoj,  koliko  zestok  jad  poduosi  zivot  moj. 
2,  24.  Sad  promisli  tva  mlados,  koliko  zestok 
jad  obrnu  u  rados.  2,  00.  Koliko  velik  broj  jes 
od  ptica.  D.  Ranina  vii.  Aleksandar  spovidase 
Aristotilu  koliko  silna  gospoctva  razbi.  Aleks. 
jag.  star.  3,  320.  ViJ,  uevjeran  koliko  si !  I. 
Gundulic  41.  Ali  ue  znam,  cu  li  ikada,  koliko 
je  prevelika  boles,  ka  mi  srce  jada.  349.  Koliko 
drag  je  kraju  od  nebesa.  437.  O  koliko  jest  lipo 
eisto  pokolenje  !  F.  Glavinic,  cvit.  .win.  Koliko 
si  zlu  stvar  ucinila.  I.  Urziii  25.  O  koliko  ve- 
sela,  rada  i  kuntenta  bise  diva  Marija!  M.  Jer- 
kovic  18.  All  koliko  ja  vesela  tebe  uzimam!  P. 
Kanavelic,  iv.  76.  Oh  koliko  bi  ja  cestit  bio  I 
I.  Grlicic  151.  Dobra  djela  sto  su  i  koliko  ko- 
risna.  289.  Prikazacu  vam,  koliko  je  d.  iVIarija 
moguca.  J.  Banovac,  razg.  7.  O  koliko  bismo 
bili  sricni,  da  se  bojimo  Boga!  27.  Oh  suze 
moje,  koliko  biste  cestite  bile,  da  morete  moje 
pogrde  oprat!  118.  Zalost  l»ak(rstova)  u  vrtlu 
koliko  li  velika.  F.  Lastric,  test.  104*.  Koliko 
u  razlicitu  stanku  narav  nasa  covicanska  naodi 
se.  svet.  62'.  Promislimo,  koliko  je  ovi  sud  stra- 
liovit.  J.  Filipovic  1,  129*.  Koliko  imamo  biti 
harni  Marlji!  V.  M.  Guceti6  84.  Vidi  se,  koliko 
silovitom  oblastju  hoti  gospodovati.  A.  Kanizlic, 
kam.  79.  Koliko  je  tilo  jako.  V.  Dosen  178*. 
Koliko  mnoge  zapovijedi  podade  Gospodiu  Moj- 
sesu.  J.  Matovic  297.  Kolike  i  koliko  mnoge 
koristi  mogle  bi  priti.  303.  Kolike  i  koliko  ve- 
like  koristi  bjese  uzivao  covjek.  485.  O  koliko 
je  sladak  dull  tvoj.  L.  Kadic  14.  Misli  gi-isne 
koliko  su  dusi  skodne.  I.  ,T.  P.  Lucie,  razg.  52. 
Al'  da  vidis  vojvodinu  .Jelu,  koliko  je  krasna  i 
uglodna!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  155.  Tor  iiu  lice 
zeju  izgovara,  koliko  li  vrlijeui  srcom  liito. 
Osvetn.  1,  43. 

b)  u  relatiniiitii  smialu.  nil.)  a  glai'iiDJ 
recenici  luoze  biti  knn  hitinn  udm-ab  toliko  (toli), 
ovoliko  itd.  Koliko  j"  visn  nobo  od  zemjo  to- 
liko je  visoka  glubina  ogi'iena.  Korizm.  25*.  Ko- 
liko smo  zla  imena.  nijesmo  toli  zlobne  cudi.  N. 
Najeskuvic  1,  154.  Koliko  blagostiv  bise  prema 
druzijem,  toliko  ostar  i  neblag  bi,se  prema  sebi. 
B.  KaSic,  in.  92.  Koliko  su  muke  tyoje  jute  i 
gorke,  toliko  je  tvoja  ze(a  razlozita.  G.  Palmotic 
1,  02.  Kuezu  Markiolu  bi  zarucena  koliko  u 
plemeuu  uzvisena  toliko  vece  ponizeustvom  i 
svakom  dobrotom  nakicena  Antica  Verancio.  J. 
Banovac,  razg.  vi.  Koliko  je  nas  razum  moo 
zivuca,  toliko  ga  je  mucno  prignuti.  pred.  57. 
Koliko  je  korisno  od  griha  se  cuvat,  toliko  je 
ove  sude  promisfat.  J.  Filipovic  1,  136'>.  Koliko 
je  dakle  Bogu  mrzak  djavao  toliko  i  nenavidost. 
F.  Lastric,  ned.  112.  Mlogi  koliko  su  bi-zi  je- 
zikom  varavim  pofaliti  se,  toliko  su  kasni  dili 
istinitim  pokazati  Jubav  Boziju.  277.  Koliko  je 
tanka  i  visoka,  toliko  je  bela  i  rumena.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  533.  Koliko  je  silna  i  lijepa,  toliko 
je  tanka  i  visoka.  Pjev.  crn.  'iOlti.  —  Ako  jo 
ovliko  molitva  jaka  za  prignut  Boga  na  milosrdje, 
koliko  je  jaka  za  oslobodit  i  izbavit  nas  od  nasili 
neprijateja.  J.  Filipovic  1,  307*.  —  hb)  ii  glannoj 
recenici  neina  kurelatione  rijeci.  Po  svu  noc  u 
2e|i,  koliko  jest  duga,  lezim  na  posteji  udovskoj 
brez  druga.  H.  Lucie  196.  Cuvaj  ih  u  srcu  ko- 
liko ti  je  draga  tvoja  sloboda.  L  Dordic,  bon. 
116.  Koliko  prija  bi  kripostan,  posli  se  je  vidio 
izopacen.  J.  Banovac,  pred.  51.  —  re)  uz  koliko 
nije  izrecen  adjektiv,  ali  se  ima  u  misli,  jer  je  iz- 
receii  ii  glavnoj  recenici.  Budite  koko  se  hoce  ve- 
liko. S.  Budinic,  sum.  16^.  Naporom  greUov  koko 
hoc  necestivih.    88*.     Vso   zeno  to   krejuti  imihu 


KOJ^IK,  i,  a,  b).  i: 

i  nohte  velLke  koliko  srpi,  o5tre  mnogo.  Aloks. 
jag.  stoi'.  3,  '2iB.  Izgledan  biSo  tad  koliko  uwio 
bit  na  svitu  drugi  kad.  D.  Barakovi6,  vil.  117. 
Jeli  lijep,  koliko  ga  kazu;  jeli  dobar,  koliko  ga 
lale.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  9.  Da  jo  hrabar  taj  na- 
petac  sini,  koliko  so  na  vidiku  hiiii.  Osvetn. 
1,  -14.  Nije  kriva  Bosna  sto  jo  gladna  Hercego- 
vina,  koliko  ni  .ja  tebi  sto  se  nisi  prvi  rodio. 
Pravdonosa.  1852.  31.  Mqj  narod  je  vjoran  ko- 
liko ikakav  narod  na  svijetu.  S.  ^ubiSa,  prip. 
230.  Gradivo,  slike,  pjesnistvo  narodno,  to  je 
staro  kolik  i  narod.  M.  Pavlinovie,  razg.  79.  U 
hajdufike  (glave)  jeftina  je  cijena,  kolik  mrka  u 
pro|oce  vuka.  O.svetn.  2,  21.  —  Ki  uikom  bo- 
Ijezeii  veliku,  zestoku  tab  ne  da,  koliko,  vaj, 
meni.    U.  Kaiiina  80f'. 

<•)  ti  neizvijesnom  (indefinitnom)  smislu. 
•Tel'  koliko  fufiija  siroka?  M.  A.  llelkovi6,  sat. 
G5l>.  Makar  koliko  6ovok  bio  uvjereu  o  vreduodi 
svoga  posla,  opet  rado  sluSa.  Vuk,  nar.  pjes. 
1824.  1,  5. 

(ij  vidi  1,  e,  a).  Koliko  je  ona  kucka 
I'jepa,  joS  joj  lepSe  ruho  odgovara.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  568.  Koliko  je  go  i  opet  mu  je  zima. 
(Kaze  se  coeku  koji  je  zinii  slabo  obufien).  Nar. 
posl.  vuk.  145.  —  Muze  biti  da  amo  pripada  i 
ovaj  primjer,  jer  u  numu,  koliko  gotuvo  bi  ne 
moglo  zamijemti  rijecju  premda:  Al'  kad  zacu 
moja  baba  Mara,  skoci,  braoo,  koliko  je  stara. 
M.  A.  Itelkovie,  sat.  E4a. 

(!)  vidi  1,  6,  b).  Koliko  je  liemu  mila 
bila,  tri    puta  je   pasom  opasao.    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  416 — 417.  Koliko  mu  krvi  zedan  bjese,  sabjom 
manu,  ods'jeoe  mu  glavu.  2,  178.  Kol'ko  s'  silni 
ogneni  causi,  koliko  su  silni  od  silnijeh,  te  ne 
kcese  kone  odjahati,  no  u  crkvu  kone  nagouise. 

2,  191.  Koliko  je  b'jela  i  rumena,  kada  pije 
vodu  oli  viuo,  vidi  joj  se  kroz  grlo  bijelo.   3,  129. 

b.  .s  adverbom,  sliino  se  apotreb^ava  kno  i 
s  adjektivom. 

a)  uopce,  isporedi  a,  a).  Slisi,  koliko 
je   koristno   v  miru  stati.    Korizm.  Gl^.     Koliko 

tvrdo   Bog    kastiga    nih koliko    milostivo 

pras6a  kajucim  se.  Narucn.  84').  Vprasaso  dijavla 
koliko  bi  dlgo  imel  ziviti.  S.  Kozicii  22b.  Ko- 
liko je  daleko  trke  cinio.  M.  Drzid  122.  Oh  ko- 
liko cesto  zaman  uzdisat  se  taj  zlo  vidi,  ki  vil 
lijepu  slidi.  D.  Eanina  115a.  Koliko  brzo  pro- 
hodi  slava  segaj  svijeta.  B.  Kasic,  nasi.  8.  Trudne 
prsi,  ah,  koliko  dobrovojno  stan  ti  daju !  I  Gun- 
dulic  33.  O  koliko  dobro  stari  rekose  mudarci 
da  ... !  I.  Ivanisevic  247.  Koliko  vrlo  pokara 
sudce  nepravedne !  I.  Ancic,  svit.  53.  Vidi  ko- 
liko iznenada  2alost  pritisue  srce  puno  veseja. 
M.  Kadrii6  296b.  Imademo  ga  (strah)  ako  po- 
mlivo  promislimo,  koliko  se  lako  stvari  svitovne 
prominuju  i  mi  s  nima,  koliko  je  neistinito  nase 
spasene.  J.  Filipovii  1,  173b.  igus  koliko  Jubez- 
nivo  govori  s  Judom  izdajuikom.  F.  Lastrii,  test. 
150b.  Koja  je  oblast  crkve,  koje  su  liezine  po- 
vlastice,  koliko  se  daleko  pruzaju?  A.  Kanizlic, 
kam.  680.  Koliko  se  daleko  pruzuje  jakost  i 
krepost  ove  zapovijedi.  J.  Matovic  365.  Ah !  ko- 
liko je  dobro,  koliko  je  ugodno  pribivati  u  ovomu 
srcu !  I.  M.  Mattel  15.  O  koliko  ce  zalostno 
mlogi  nevirni  mu^evi  jaukati !  D.  Rapic  8.  Oh ! 
koliko  6o  onda  s.  Petru  drago  biti  sto  je  u  Rimu 
muku  podnio!    9. 

b)  u  relativnom  smislu.  au)  u  glavnoj 
receniei  itna  korelativno  toliko.  Koliko  je  drago 
i  slatko  gledati . . .  toliko  zalosno  jes ...  B.  Kasic, 
nasi.  57.  ZaSto  toliko  je  o6ito  medu  Krstjani, 
da  ne  imaju  stra  Bozijega,  koliko  je  ocito,  da 
smo  mi  sad  ovde.  J.  Bauovac,  razg.  26.  —  hO)  u 


■^  KOLIK,  4,  c,  6). 

glavnuj  reieuici  nema  korelativite  rijeci.  Od  ne 
(soice)  moroS  ih,  koliko  ti  je  drago,  uzgati  drugih. 
F.  Glavini6,  cvit.  168b.  Sakrivajte  na  ovorae 
svitu  vaSe  grille  i  nefiistoce,  koliko  vam  drago, 
sve  6e  so  odkriti.  J.  Banovac,  pripov.  21.  Na- 
puni  vricu  zem|e,  pak  stresaj  koliko  ti  drago.  K. 
Lastric,  test.  206b.  Neka  pla6e  koliko  joj  drago, 
ja  ne  marim.  ned.  385.  I^iub',  junace,  koliko  ti 
drago.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  428.  ^ubi  mene  koliko 
ti  drago.  2,  618.  Igraj,  Ture,  koliko  ti  drago. 
4,  157.  —  vidi  i  koliko  mu  drago.  —  crj  nema 
adverba  uz  koliko,  jer  se  ima  u  misli  po  glavnoj 
receniei.  Vse  ine  muke  ne  te  biti  toliko  teSke 
griSnikora  k'lliko  strajati  lioa  Bozija.  Korizm. 
24i'. 

r)  u  neizvijesnom  (indefinitnom)  smislu. 
^arko  sunce,  jel'  koliko  rano?  Nar.  pjos.  potr. 
1,  269.  Osvetn.  1,  57.  Da  vidimo  oesvo  ode  blago 
i  da  znamo  jel'  koliko  drago.    Osvetn.  2,  180. 

<l)  vidi  1,  e,  b).  Koliko  se  luuogo  mi- 
lovali,  na  jednoj  se  vodi  umivali.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  2()6.  Koliko  ga  lako  udario,  tri  puta  se  Vu6e 
premetuuo.  2,  142.  Koliko  je  lako  udario,  sa 
crnom  jo  zemjom  sastavio.  2,  501.  Koliko  mi 
skafie  polagano,  ispod  nogu  kamen  izlijec.e.  3,  351. 
c.  s  komparativom  (i  superlativom)  adjek- 
tiva  i  adverba,  quo,  quauto,  i|uam. 

a)  iiopce,  isporedi  a,  a)  i  b,  a).  Ako  li 
sijeno  takoj  Bog  odijeva,  koliko  veco  vas.  N. 
Raiiina  157b.  matth.  6,  30.  Koliko  vec  zelin  ima 
biti  oloveku  zevot  veonii"  §.  Budinic,  sum.  \b'^. 
Ako  hlepimo  na  jestojku  vremenitu,  koliko  vecma 
imamo  hlepiti  na  ovuj  jestojsku  duhovnu.  A.  Gu- 
cetic,  roz.  jez.  11.  Koliko  te  boje  resi  taj  na- 
prava !  G.  Palmotic  2,  43.  I  koliko  huda  i  gora 
zloba  ne  je  prije  bila.  I.  V.  Bunic,  mand.  3.  Ko- 
liko bi  sad  mirnije  zivio.  J.  Kavanin  312b.  Mi 
ni  dosegnut  pamentju  ne  moremo  velicanstva, 
koliko  maiie  stupiti  na  toliku  visinu.  V.  Lastric, 
svet.  120b.  Koliko  je  Bog  prisveti  od  stvoroiia 
svoga  veciy  V.  Dosen  198^  (Seneka)  oiiase 
ovakova  kripostna  dila  kako  neznabozac  .  .  .  ko- 
liko vecma  moi-ao  bi  to  oiniti  jedan  KrScaiiiiiV 
M.  A.  Rejkovic,  sabr.  7.  Ali  koliko  nije  jos  veda 
krivica  one  nezafalnosti  ?  29.  Vrime  kvari  stu- 
povo  od  mramora,  koliko  vise  nece  srdca  od 
voskay  A.  Tomikovic,  gov.  74.  Ali  gorka  trapi 
spominana:  koliko  je  vlast  i  dvorba  mana.  Osvetn. 
4,  66. 

h)  u  relativnom  smislu.  au)  u  glavnoj 
receniei  ima  korelativno  toliko  (toll,  to).  Kolikcj 
je  grih  teZi,  toliko  se  ima  postaviti  veksa  i  teza 
zadovojscina.  Narucii.  98*.  Koliko  vi  jeste  od 
visega  stanija,  toliko  }uce  budete  karani.  Transit. 
44.  Koliko  vece  davase,  toliko  mu  blago  rastise. 
Korizm.  9a.  I  toli,  kruno  ma,  veca  jes  boljezan, 
koliko  uzima   drazu  tuj   Juvezan.    N.  Najeskovic 

2,  76.  A  ti,  ka  s'  razlozna,  koliko  vece  ja  lubim 
te,  toliko  kazes  se  goroija.  D.  Eanina  96b.  Ko- 
liko s  veou  vojsku  na  nas  dojdes,  toliko  s  vecu 
hrabrostju   razbiti   te    imamo.    Aleks.  jag.   star. 

3,  288.  Koliko  se  vece  uzmnazase  slavau  glas 
od  gospodina,  toliko  se  vecma  uzizase  zavidost. 
B.  Kasic,  is.  37.  Koliko  vecma  }ub}ase,  toliko  i 
bise  ona  vecma  od  bolesti  mucena.  68.  Koliko 
vece  budes  umjeti  i  boJe,  toliko  ces  vecma  biti 
odolo  sudjeii.  nasi.  4.  Koliko  se  tisa  dize  (pravda), 
vr)a  i  preca  toli  sti2e.  I.  Guudulic  38.  Koliko 
ja  naj  bo}e  mogoh  ulagoditi,  toliko  ucinih.  F. 
Glavinic,  cvit.  xx.  Koliko  ki  ve6e  u  sebi  jest 
slozan,  to  do  biti  vece  brez  muke  on  ufian.  A. 
Georgiceo,  nasi.  7.  Koliko  se  vece  kasni,  to  je 
boje.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  139.  Koliko  z  grublijem 
naiSiuom   izvrsuje   se  izvansko  djelovanje,   toliko 


KOLIK,  i,  c,  b).  I 

jo  to/.e.  S.  Matijevic  40.  KnlUio  je  oelade  ple- 
monitije,  toliko  je  Bogu  drzanije.  V.  Andrija- 
Sevic,  put.  4.  Slu^e  vjerne  Isukrstove  koliko  se 
ve6ma  cute  naprceni  dobrooinstva  bozije  i  videci 
se  vecma  drzani,  toliko  su  vecma  ponizni.  M. 
Rndnii  347b.  Koliko  je  dubji  bunar,  toliko  je 
voda  negova  slada.  347b.  Koliko  je  vece  uzvi- 
soria,  toliko  poniznije  na  nas  j^leda.  J.  Banovac, 
razg'.  12.  Koliko  se  u  veiemu  grihu  prima  tilo 
Isukrstovo,  toliko  se  veci  grill  cini.  231 — 2,32. 
Koliko  veci  g:rih  ima,  toliku  vecu  protivstiiiu 
iiua  k  milosti  Bozijoj.  232.  Koliko  je  smrt  sama 
u  subi  straSnija,  toliko  je  kod  nas  liezina  uspo- 
niena  i  misa'  naj  maiia.  pred.  98.  Koliko  vece 
jediio  otajstvo  nas  razum  nadodi,  toliko  se  vece 
iiiia  slavit.  J.  Filipovio  1,  29'i.  Govoreiie  koliko 
jo  krace  toliko  se  lasiie  upameti.  1,  109^.  Ko- 
liko si  gori,  toliko  6e  ti  brze  Bog  svoju  milost 
dat.  1,  191".  Koliko  je  covik  gladniji,  toliko 
.s  vecom  slatkostju  blaguje.  3,  86a.  Koliko  ue- 
sricnije  sagrisi,  toliko  dostojuije  bi  iztiran.  F. 
Lastric,  test.  13".  Koliko  jo  ovo  vise  potribito, 
toliko  su  niki  Krstjani  u  ovomu  marie  pom|ivi. 
Tied.  82.  Koliko  jo  visa  i  ouduovatija,  toliko  ju 
niai'io  vi  raorete  pametju  dosoguuti.  347.  Alat 
doi-;to  toliko  jacG  diluje  koliko  je  u  ruci  jacoj  i 
izvrsnitijoj.  390.  Stl/.e  svrhu  uih  osveta  Bozja, 
koliko  kasnije,  toliko  zezce.  A.  Kanizlic,  kam. 
.S2IS.  Koliko  tko  vecma  Jubi  Boga,  toliko  vecma 
jubi  i  uas.  27.  Koliko  vece  jest  izvrsni  i  mo- 
guci  covik,  protiva  tkomu  povidaS,  to  grdniji 
jest  grill.  Blago  turl.  2,  1«6.  Koliko  vece  uda 
budu  imati,  tiiliko  ce  biti  muceni  s  gorkijom  pe- 
dopsoni.  ,T.  Matovic  110.  Da  su  vjerni  toliko 
prignutiji  za  primiti  uebeski  uauk  koliko  su  vece 
razluceniji  od  zainamah  svjetovnijeh.  326.  Ko- 
liko vece  napridovase,  to  dub|e  ukopavase  se. 
I.  J.  P.  Tjucic,  razg.  87.  Koliko  vas  vece  }ubi, 
toliko  se  vise  plaSi.  Grgur  iz  VareSa  112.  — 
hl>)  II  (jlaoiioj  recenici  neina  korelativne  rijeci. 
Koliko  brzo  more,  izajde  van.  Transit.  240.  Sa 
svim  so  usiluj,  koliko  moz'  vece,  u  dobru  na- 
priduj.  P.  Hoktorovic  GO.  Mrzeci  na  grihe  koko 
naj  vec  moze.  §.  Budinic,  isjjr.  21.  Boga  moloci 
naj  srcaiiije  koliko  uzmoze.  A.  Gucetic,  roz.  mar. 
29.  Zeli  krstiti  se  koliko  prije  uzmoze.  M.  Div- 
kovic,  nauk.  141b.  ]ja  koliko  naj  vec  more  se 
spraviti  divojak,  ubrode  se.  F.  Glavinic,  cvit. 
3i5b.  Koliko  boje  moze.  P.  Kadovcic,  ist.  157. 
Koliko  sam  mogao  razboritije,  istomacio  sam.  I. 
Grlicic  xviii.  Opet  Anteji  ti  ustaju,  koliko  se 
voce  tlace.  J.  Kavaiiin  77a.  Proslavla  koliko 
vocma  moze.  I.  Dordic,  salt.  405.  Sakupi  vojsku 
koliko  moze  vecu.  And.  Kacic,  razg.  26.  Brani 
s^o  koliko  vecma  mozo.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  L4b. 
(^aste  bozanstveni  sakramenat  s  koliko  naj  ve6oni 
svotosti  mogu.  J.  Matovic  493.  Koliko  vise  kleci, 
svoj  rep  meci.  Nar.  posl.  vuk.  145.  —  rr)  Ireha 
slipdfiti  koliko  kao  relativno  i  kad  stoji  s  ne- 
kijciit  kompnraUvima  (kao  n.  p.  prije),  te  je  ami- 
nai),  n.  p.  ,k()Uko  se  prije  iiiose'  (ydjegdje  se  iz- 
rice  (jlatjol,  vidi :  Koliko  prija  moc  bude.  I.  An6ic, 
vrat.  144.  Ako  si  sto  komu  duzan,  nastoj  pla- 
titi  koliko  prije  mores.  F.  Lastric,  ned.  78.  Da, 
bi  nastojali,  koliko  bi  prije  mogli,  ovo  uciniti. 
J.  Matovi6  158).  inia)  kompiirativ  je  ntij  cesce 
prije.  Hocu  jili  koliko  prija  ispoviditi.  P.  Ka- 
dovcic, ist.  201.  Neka  budu  iz  onih  muk  koliko 
pri  oslobodjene.  226.  Imamo  se  kajati  od  grija 
i  koliko  prija  izpoviditi.  I.  Ancic,  svit.  3.  Ima 
se  viriti  u  dobru  kucu  ona.  kci,  da  se  viri  ko- 
liko prije.  A.  d.  Bella,  razgov.  152.  Uze  ill  mo- 
liti  da  bi  ga  koliko  prije  u  svoj  manastijer  po- 
vratili.    I.   D.irdic,  ben.  169.      Ispovidite   se   ko- 


9  KOLLK,  4,  d,  b). 

liko  prija,  cisto  i  pravedno,  ostavivsi  opa6ine.  J. 
Banovac,  razg.  8S.  Zasto  se  u  tebi  ne  sagriiJG, 
sto  cujes?  vec  koliko  prija  se  radis  sastati,  s  kim 
da  mormoras?  119.  Opet  se  koliko  prija  povra- 
camo.  pred.  54.  Imadu  se  (dica)  krstiti  koliko 
prije.  J.  Filipovic  3,  26a.  Da  se  dovrsi  moja 
zeja  koliko  prije.  F.  Lastric,  test.  150b.  Zeleci 
koliko  prija  umrijeti.  3871).  Francesko  zeleci 
koliko  prije  zaruciti  se.  test.  ad.  58a.  Odluci 
koliko  prije  sina  poslati.  svet.  177b.  Koliko 
prije  pravost  i  krivost  bice  spoznafjiaj.  S.  Itosa 
80^1.  Sto  cete  toliko  lubit  ono  sto  vam  moze 
biti  dignuto  koliko  prije?  D.  Basic  71.  Da  ce 
ga  ubiti  koliko  prija.  And.  Kaoic,  kor.  29.  Da 
bi  se  djeca  koliko  prije  krstila.  ,1.  Matovic  158. 
Pomoii  joj  iste  dati,  da  pojavjen  kol'ko  prije 
bjeguci  se  duh  povrati.  P.  Sorkocevic  581a.  Moli 
ga,  da  ga  dode  koliko  prije  pohoditi.  S.  !^ubisa, 
prip.  251.  —  *  prvo  M  ovijem  })rimjerima  znaci 
sto  prije.  Ne  ispuriuje  ga  koliko  prvo  moze.  I. 
T.  Mrnavio,  ist.  87.  Zudeci  koliko  prvo  smak- 
nuti  ga.  P.  Baksic  117.  Koliko  prvo  mof.e.  L 
Grlicic  69.  —  u  jednom  primjeru  ima  supcrUitiv 
naj  prije^  Molimo,  koliko  naj  prije  da  smo  pre- 
neseni.  S.  Budinid,  sum.  19*.  —  hhh)  rjedi  su 
druyi  komparatiei  i  superlativi.  Trijeba  jo  koliko 
vecma  prosvijetliti  ga.  J.  Matovic  177.  Da  bi 
koliko  naj  cjeiie  kupovali.  347.  Pouukovati  ce 
vjerne,  koliko  bi  naj  vece  mogao.  382.  Da  bi  za- 
falili  Bogu,  koliko  bi  voce  mogli,  za  ovu  za- 
povijed.  406.  Nagovarati  ce,  koliko  bi  priiiaj- 
pomiiivije  mogli.    4.34. 

<l.  s  glayolom,  ijuanto  opere,  quantum,  ijuam. 

(1)  uupce,  isporedi  a,  a).  O  koliko  bludo 
ki  kazu  dosasna !  M.  Marulii  9.  Kazmisli,  ko- 
liko lubjase  Isus  mir.  Korizm.  104>i-.  Koliko  te 
.smo  zudjeli!  M.  Drzic  281.  Ah  koliko  te  oni 
vlastelicic  jubi!  312.  Moj  zlat  venoe  zlatom 
sviti,  zasto  neces  da  procinis,  koliko  se  u  torn 
hinis,  mnec,  da  je  zlato  .svej,  stoj  sviti?  M.  Pe- 
legrinovic  180.  Koliko  bi  se  ti  u  obrazu  zasti- 
dio !  J.  Banovac,  pred.  4.  Koliko  me  jubis?  27. 
Kad  prid  sudca  Isukrsta  na  sud  podemo,  koliko 
cemo  se  onda  kajat!  J.  Filipovio  1,  133b.  O  ko- 
liko lie  ovde  sinut  pravda  Bozja,  koliko  ce  se 
ovde  svitlo  vidit  upravjenje  i  vladanje  Bozje! 
1,  184='.  Koliko  ce  ga  u  ovomu  liegovu  sudu 
slavit  andeli,  koliko  ce  vapit  svako  stvorerie  I 
1,  134b.  Koliko  se  na  ove  vapaje  rastapase  srce. 
F.  Lastric,  test.  151''.  Koliko  mi  je  pak  zao 
majku  riegovu  u  starosti  toliko  zestoko  ozalo- 
stiti,  to  moje  srce  znade.  ned.  211.  Culi  ste  ko- 
liko je  ovi  bio  naj  bogatiji.  svet.  189b.  Koja 
(oholost)  koliko  Boga  vrijedi.  J.  Matovic  443. 
Oni  slipao,  kako  je  cuo  da  ouuda  Isus  prolazi, 
koliko  nije  vikao,  koliko  nije  vapio?  A.  Tomi- 
kovic,  gov.  14.  Tri  se  cara  zacudila  siliia,  ko- 
liko se  raja  odrvava.    Osvetn.  5,  60. 

h)  u  relativnom  smislu.  aa)  u  glavnoj  re- 
cenici iiiM  kurelativna  rijec  toliko  (onoliko,  tako 
itd.).  Andrijas  se  molase  basi  ne  toliko  za  sebe 
koliko  za  brata.  P.  Hektorovic  23.  (Dub)  koliko 
u  visine  vito  celo  prodijiva,  toliko  se  u  dubine 
s  krepcijem  zilam  rasiriva.  G.  Palmotic  1,  87.  Da 
koliko  tebe  uvrijedih,  toliko  se  srce  kaje.  J.  Ka- 
variin  52a.  JJi  od  sta  nismo  toliko  gospodari, 
koliko  od  nasega  spasenja.  J.  Banovac,  razg.  88. 
Ma  li  ne  buduci  nijedna  stvar  u  nasim  rukam 
toliko  koliko  nase  spaserie.  88.  Koliko  liezino 
velicaustvo  sva  ostala  velicanstva  nadhodi,  tako 
i  riezina  milost  sve  ostale  nadhodi  milosti.  J. 
Filipovic  1,  535b.  Ja  koliko  zelim  spaserie  duse 
vase,  toliko  ne  b'  otio  da  koji  od  nas  ima  u  srcu 
niko  prignutje  vece  na  stvari  vrimenite  nego  li 


KOLUi,  d,  a,  h).  2( 

vi6i'io.  l'\  Lastric,  od'  268.  Koliko  Xeliiu  vai5e  i 
inoje  s[)usoiie,  toliko  vas  pouiikujeiii  i  molim,  da 
l)udet6  dovoti.  355.  Koliko  ga  pak  vecma  Bog 
karnSe,  toliko  ga  on  ve6ma  pogrdivaSo.  E.  Pavi6, 
ogl.  310.  I  onliku  6ini  skodu  (laz)  kolik  Sine 
skupa  oni  grisi.  V.  Bosen  139 — 140.  Da  su  to- 
like  jakosti  neprijati^ia,  koliko  cijeni.  .T.  Matovii 
338.  Kol'ko  Marko  tezio  na  pravdu,  tol'ko  moll 
Jevrosima  majka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  193.  Ko- 
liko si  raene  udario,  toliko  cu  tebe  udariti.  2,  424. 
Koliko  lue  rodio,  toliko  me  ukleo !  (Kad  ko  kime 
koga).  Koliko  sam  te  prida  vidio  toliko  ti  ikakvo 
zlo  naudilo.  Nar.  posl.  vuk.  146.  I  koliko  au  se 
radovali,  slusajuci  je  onako,  kao  §to  oni  znadu, 
toliko  su  se  eudili.  Vuk,  nar.  pjes.  1833.  4,  16. 
—  00)  «.  glavnoj  recenici  neina  horelationc  rijeci. 
Ka  ho6e,  koliko  ki  se  ponizi,  da  se  i  uzvisi.  F. 
Glavinic,  cvit.  88a;  I  koliko  zivot  jubiS,  ne  osra- 
laoti  me  prilike.  dr.  Palm  116  2,  326.  Kolik  jubis 
moje  dike,  ne  obruzi  uio  prilike.  2,  327.  —  cc) 
ijliKjol  se  ima  u  misli.  Da  pomoze  koliko  moze 
nasa  jakostb.  Mon.  serb.  106.  (1333).  Na  vojsoe  da 
obladajutb  vojevode  koliko  i  carb.  Zdk.  dus.  pam. 
saf.  40.  06isti  sam  sebe  koliko  more.  Narucn. 
32'>.  Dr2au  se  je  truditi,  koliko  more  da  so  spo- 
meue.  7Sb.  Zakon,  kojim  se  duse  vladaju,  ko- 
liko ovcice  sibikom.  I.  Dordio,  salt.  70.  Na  otaru 
privilegijatomu  za  mrtve  govoreoi  (misnik)  mise 
od  sveti  ispuniva  (odluku,  istacega),  kolik  i  u 
criiu.  J.  Banovac,  razg.  239.  Koje  zlamenje  on 
vidivsi  bizi  koliko  jedua  muha  od  vatre.  JT.  Fi- 
lipovic  1,  18a.  Mrzis  li  na  naj  maiie  stvari  ne- 
ciste  kolik  i  na  privelikeV  P.  Knezevic,  osm. 
274.  Ovi  dilovali  su  svaka  koliko  i  biskupi.  A. 
d.  Costa  1,  19.  Kojijeh  ne  imamo  zudeti,  koliko 
ni  ostala  dobra  drugoga.  J.  iVIatovic  422.  Nije 
stvari,  koja  bi  mogla  smiriti  Boga  rasrcena  ko- 
liko molitva.  432.  Ne  stekla,  Mare,  srecice,  ko- 
lik' ni  paun  kuci6e!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  383.  Ne 
va}as  koliko  devojcina.  Vuk,  nar.  pjes.  3,  553. 
Pravda  kod  sile  ne  va|a,  koliko  ni  sila  kod  pravde. 
Pravdonosa.  1852.  10.  Pusti  me  da  ti  kazem; 
pa  ondar  vici  koliko  te  voja.  M.  Pavlinovic,  razg. 
12.  Nista  ti  to  ne  va)a,  koliko  ni  zudeln  krst. 
S.  Ifiubisa,  prip.  149.  Nemojte  mi  se  ta6i  gra- 
nice,  koliko  ni  ocne  zenioe.  160.  Znali  [udi  kolik 
i  vizlovi,  da  on  nihov  s  nimi  plijen  polovi.  Osvetu. 
4,  66. 

r)  vidi  1,  e,  h).  Koliko  se  braca  milo- 
vala,  pod  nima  se  dobri  koni  Jube.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  43.  Koliko  se  razjutio  Marko,  u  cizmama 
sjede  na  sergadu,  pa  pogleda  cara  poprijeko,  kr- 
vave  mu  suze  iz  ociju.  2,  344.  Bre  koliko  Novak 
podvikuje,  sve  sa  gore  lisie  otpadase.  3,  32 — 33. 
Koliko  mu  oci  zanijela,  jos  izbroji  stotinu  ce- 
kinah.  Pjev.  orn.  261b.  Koliko  je  Harap  osilio, 
kopjem  caru  u  prozor  udara.  274b.  x  mo^da  bi 
zahvatio  dana,  koliko  ga  zela  zanijela.  Osvetn. 
1,  63. 

e.  dvije  stvari,  Ho  se  mogu  izreci  supstan- 
tieom,  glagolom  Hi  cijelom  recenicom,  isporeduju 
se  u  smislu  da  je  jedna  ista  kako  i  druga  (kod 
toga  se  ne  past  svagda  na  sama  veli6inii).  moze 
hiti  jrreina  koliko  i  korelativna  rijee  (kao  n.  p. 
u  ovom  primjeru.:  Osvaditi  zenidbu  jest  jedno 
isto  koliko  i  odkriti  svoje  zaprike.  A.  d.  Costa 
1,  170).  Eozi  mu  bihu  izresli  za  usima  koliko 
lakat.  Aleks.  jag.  star.  3,  229.  :^judi  koliko  lakat 
visinom.  277.  Kamen  koliko  gusce  jaje.  286. 
Vazda  si  vrag  bio,  a  sad  si  kolik  ja.  M.  Drzic 
55.  Da  *nam  da  je  dusa  moga  otca  u  paklu, 
ne  bill  za  liu  Boga  molio  koliko  za  djavla  pa- 
klenoga.  M.  Divkovic,  nauk.  64*.  A  ja  6u  .  .  . 
bit   tebi    na   pomo6    koliko   pravi   brat.     D.   Ba- 


1  KOLIK,  4,  h,  „). 

rakoviii,  jar.  54.  Najdohu  misto  sniguni  pu- 
suto,  koliko  jedna  spodobna  more  se  uzidati 
crikva.  1<\  Glavinic,  cvit.  262b.  Tvrdo  srce  on 
image  koliko  trisk.  M.  G-azarovic  38.  Za  toj  su 
celovi  sladki  tako  tvoji  koliko  modovi.  100b. 
NiJG  fas  kolik  gora.  (D).  Poslov.  dani6.  Da 
se  bude  dogodilo  ne  bi  se  uztegao  koliko  i*,ivina 
nerazloXita.  S.  Margitid,  isp.  16.  Isto  jo  reci 
,od  sina'  koliko  ,po  sinu'.  S.  Badric,  ukaz.  83. 
Malalian  broj  prijato|a  bijase  koliko  nista.  I. 
Dordi(':,  salt.  230.  Molim  te,  da  mi  na  misto  raja 
dadeS  pakao,  sto  je  isto  kolik  i  rec  zla  smrt.  J. 
Banovao,  razg.  134.  Paste  se  (pazite  se)  od  cr- 
kvonoga  kolik  oil  kuge.  pred.  104.  Na  puno  se 
mista  napelo  kolik  jabuka.  142.  S  jodnora  otokli 
na  glavi  kolik  jabuka  i  do  dva  dni  nareste  kolik 
i  glava.  149.  Tomu  je  sagrisiti  koliko  napiti  .so 
vode.  F.  Lastric,  svet.  44a.  Toliko  mu  ga  je 
dati,  koliko  ne  dati.  M.  Dobretid  13.  Vira  moja, 
mila  majko  moja,  nerodena,  kolik'  i  rodena!  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  581.  Kad  je  bila  cedu  godinica, 
kolik'  drugo  od  tri  godinice.  2,  64.  Nesto  crno 
drzi  u  zubima  kolik'  jagiie  od  pola  godine.  2,  249. 
Te  ne  slusa  cara  cestitoga,  za  vozire  nikad  i  ne 
misli,  za  carevu  svu  ostalu  vojsku  a  koliko  mrave 
po  zemjioi.  2,  266.  Steko  muza  kolik  puza.  Nar. 
pjes.  vil.  1868.  465.  On  misjase  pogubit  Dusana, 
i  liegovu  posijeci  glavu,  kolik'  ubrat  rumenu  ja- 
buku.  Nar.  pjes.  petr.  3,  84.  Koliko  crno  iza 
nokta.  Nar.  posl.  vuk.  146.  Maleno  jo  povrije- 
milo  bilo,  kolik  sto  je  od  podne  do  mraka.  Osvetn. 
2,  53. 

f.  znacene  je  kao  predasne  (kod  e),  ali  sla- 
bije,  jer  se  istice  da  nije  jedno  has  isto  kao  i 
drugo  nego  da  nema  velike  razlike.  ,Rgzoroizmus' 
to  je  koliko  zaklinanje.  Naruon.  13a.  Nee  da  ga 
pogledas,  koliko  krvnika.  H.  Lucie  202.  Ko- 
liko i,iy  , fresco,  in  senso  di  cadavero  dopo  morte' 
jVigens'.  A.  d.  Bella,  rjeon.  330b.  Danas  nam 
je,  kako  zuas,  koliko  zapovjedna  svetkovina.  I. 
Bordic,  ben.  189. 

g.  pred  adverbima  sto  znace  orijemi;  upo- 
treb^ava  se  koliko  (n.  p.  koliko  danas,  koliko 
sutra)  •»  smislu  da  bi  trebalo,  ako  se  moze,  da  sto 
hade  u  doba  naznaceno  adverbom.  —  isporedi  f 
i  c,  b)  cc)  aaa).  Vajalo  bi  koliko  danas  sve  ka- 
ludere  iztrebiti.  D.  Obradovic,  ziv.  61.  Ja  6u, 
koliko  sutra,  poci  u  Beograd.  M.  D.  Milicevic, 
pomeuik.  5,  778.  —  Anw  pripada  i :  Doci  ce  ko- 
liko (je)  danas,  koliko  (je)  sjutra  ,er  kommt 
vielleicht  heute  nooh'  ,quam  proxime'.  Vuk,  rjecn. 
kod  koliko. 

li.  koliko  s  korelativnom  rijeci,  naj  cesce 
toliko  (gdjegdje  se  ova  rijee  ima  samo  u  misli) 
veze  dvije  rijeci  Hi  reeenice  tako  da  k  prvoj  do- 
daje  drugu,  od  prilike  kao  ne  samo  —  nego  i, 
cum — turn,  quam — tam. 

(l)  toliko  —  koliko,  naj  cesce.  Da  ondi 
carina  ne  ima  biti,  toliko  na  wnihb  koji  gredu 
priko  moje  zem}e  u  Stonb,  koliko  koji  gredu  i(zb) 
Stona.  Mon.  serb.  281.  (1418).  SaSadsim  se  ze  kar- 
dinalom  toliko  onim  ki  behu  v  Eimi  koliko  onim 
ki  behu  va  Aviiiuni.  S.  Kozioic  31*.  Toliko 
tko  t'  je  kriv,  koliko  tko  t'  je  prav.  N.  Dimi- 
trovic  8.  Eozarijo  moze  se  govoriti  toliko  kle- 
oeci,  koliko  stojeci.  A.  Guoetic,  roz.  jez.  21.  Ima 
upisati  toliko  ime  onoga,  koji  se  moli,  koliko 
oigov  se  zove.  21.  _Toliko  |udi,  koliko  zeue  imaju 
ga  govoriti.  22.  Nega  radi  i  u  liem  toliko  pri- 
jateji  koliko  neprijatoji  bili  tebi  dragi.  B.  Kasic, 
nasi.  77.  Neizbrojeno  vnostvo,  toliko  Zidovov,' 
koliko  Poganov  prosvitli.  F.  Glavinic,  cvit.  106 
— -107.  Vnoge  u6iui  mirakule  toliko  prvo  smrti, 
koliko  po  smrti.  3G2b.    I  moj  otac  kom  da  milost, 


KOI; IK,   1,  li,  „).  '2( 

toko  kueu  koko  hranu.  M.  Gazarovi6  48.  Ispraz- 
nosti,  toliko  Juhovne  koliko  ti  tilesne.  P.  Posi- 
lovic,  cvijet.  G.  Da  Gospodiu  nas  toliko  oprasta, 
koji  se  kaju  u  mladost,  koliko  ti  onijem  koji  se 
kajii  na  naj  poslidni  cas.  P.  Posilovio,  nasi.  148li. 
Koje  tuliko  rednvuikom  u  pripovidanju  rici  spa- 
.sitelue,  kuliko  svetskim  }udem  u  vsakom  opcenju 
misati  se  pristoji.  P.  Vitezovic,  cvit.  x.  Noka 
se  zadovojno  ucini  ovomu  potl'ibitoinu  ucenju 
toliko  cica  dico,  koliko  cica  velicih.  M.  Bijan- 
kovic  108.  Korisno  coeku  toliko  svitoviiomu, 
koliko  duhoviiomu.  .1.  Kavaiiin  v.  Primila  je 
toliko  istocna,  koliko  zapadna  crkva.  A.  Bacic 
20.  Svi  pisaoci,  toliko  stari  koliko  novi.  164. 
Vidi  toliko  on  koliko  ostali...  .1.  Banovac,  razg. 
15.  Toliki  sabori,  koji  sii  bili  toliko  u  grclcnj 
koliko  u  latinsko.j  zem[i  .  .  .  ■224.  Ziviuce  kada 
so  sraakne,  toliko  se  smakne  n  tilu  koliko  i  u 
dusi.  .T.  I'ilipovic  1,  7'>.  Da  se  krsteiio  jednako 
daje  toliko  u  ime  otca  koliko  sina  i  duha  sve- 
tosa.  1,  160''».  Ovim  imenom  ovo  sobstvo  ime- 
nujo  se  iia  vece  mista  u  svetomii  pismu  toliko 
staroga  koliko  novoga  zakona.  1,  160t>.  Na  od- 
pustei'ie  svi  griha  toliko  moji,  koliko  oniziju  za 
kojo  sam  odlucio  moliti.  B.  Pavlovic  50.  Toliko 
razlozi  koliko  svidocaustvi  ukaza  vam.  F.  Lastric, 
test.  230''.  Udima  toliko  cilovitim  koliko  lipim... 
:i49li.  Svidoce  pisma  toliko  staroga  zakona,  ko- 
liko novoga.  test,  ad.  123a.  Obicaj  svaki  toliko 
dobri,  koliko  zli  porada  se  od  mlogili  cestih  dila. 
nod.  120.  Blemida  koliko  visoke  pameti  t(diko 
duboka  ponizenstva.  A.  Kanizlic,  kam.  (>01.  Do- 
brofiiiia  toliko  duhovna  koliko  tilesna.  And.  Kad- 
(•ic  G.J.  Upadajuci  toliko  u  veliki  petak  koliko 
u  bilu  subotu,  svetkovina  se  prinosi.  85.  Mogao 
bi  toliko  on,  koliko  ona  odstupiti  od  ovoga  obe- 
caria  i  zaruooiia.  300.  Koji  se  toliko  uzdrzuje 
pod  oblicje  kruha,  koliko  pod  oblicje  vina.  J. 
Matovic  209.  Toliko  prije,  koliko  pokle  bi  po- 
stav(en  zakon.  224.  Miso  govoriti  toliko  za 
zive,  koliko  i  za  mrtve.  207.  Toliko  od  strane 
pokornika,  koliko  od  strano  ispovidnika.  M.  Do- 
bretic  13.  Ovo  obvjetovane  koliko  jubjivo  to- 
liko spasonosno.    I.  M.  Mattel  147. 

f>)  koliko  —  toliko.  Koliko  za  redovnike 
toliko  za  svjetovne  judo.  M.  Divkovic,  bos.  1. 
Svaki  ovi  koliko  muz  toliko  zena  svi  kolici  ispa- 
daju  iz  Krstjana.  nauk.  72.  (Jdgovori  mu  David 
koliko  .slobodno  toliko  ponizuo.  F.  Lastric,  test. 
20'i.  Mucna  mu  se  stvar  ciiiase,  koliko  za  privo- 
liti,  toliko  za  odbiti.  A.  Kanizlic,  kam.  383.  Ko- 
liko Groi  toliko  Latini  dobro  posvecuju.  A.  d. 
Costa  1,  135.  Eedovnistvo  koliko  novoga,  tolikci 
staroga  zakona.    J.  Matovic  296. 

(■)  koliko  —  koliko.  Tako  se  ima  razu- 
miti  koliko  od  dalecnih  koliko  od  bli^nih.  Na- 
rucn.  631). 

(f)  II  jcdnmii  privijcrn  inj.  toliko  ima 
tako.  Tako  se  nahodi  u  malomu,  koliko  u  ve- 
likomu  dijelu.    J.  Matovic  213. 

)')  u  mkijem 'primjeriina  (ii  jednuga  pisca 
Bokcja  .xviii  vijeka)  mj.  toliko  ima  ne  samo. 
Zlamenuje  zivot  vjecui  ne  samo  vjekuvjecanstvo 
zivota,  koliko  blazenstvo.  J.  Matovic  114.  Koje 
jesu  izustene  bile  ne  samo  za  uciniti,  koliko  za 
zlamenovati.  199.  Ne  samo  za  potvrditi  koliko 
za  ustegnuti.    458. 

f)  toliko  se  moze  imati  u  misli  (h  proom 
ija  primjeru  zamjeniije  i).  Vsaki  bi  se  imil  oci- 
stiti  koliko  pred  Bogom  i  pred  iskrnim  svojira. 
Narucn.  34''.  Ako  joj  se  otvori  unilazak,  pribiva 
u  palacih  koliko  u  siromaskiL  kolibah.  A.  To- 
mikovic,  g(jv.  14H. 

(/)  ne  toliko  —  koliko  veze  kno  toliko  — 


IvOMK,    I, 


<')■ 


koliko,  all  isliiuci  da  J<:  oiuxja  sto  se  kaze  uz 
koliko,  vece  ncyo  ono<ju  lilo  se  kaze  uz  toliko. 
Savkupi  so  vojska  ne  toliko  oruzna  koliko  v(n)rna. 
S.  Kozicic  57*.  Ne  toliko  oudecl  se,  koliko  pri- 
pijevajudi.  F.  Lastric,  tost.  230:''.  Istomaciti  nc 
toliko  s  golijeni  rijocima  kidiko  s  nokom  pouiiiom. 
J.  Matovic  189. 

i.  s  veznikam  da  (ritli  1.  da,   I,    (',   Ij :   ko- 
liko da  (vidi  1.  da,  I,  £,  19j. 

<i)  nopce.  Ako  bi  tko  suprotivi,  ucinilb, 
da  m(i)  je  novoranb,  i  da  gospodstvo  mi  iste,  ko- 
liko da  bi  so  mojo  glavo  hvatilb.  Mon.  si-rb.  307. 
(1420).  Skrivas  juveni  tvoj  obraz  i  poglod  kcj- 
llko  u  meni  da  niku  vidis  ziod.  S.  Moncotic  4. 
Obraz  biserni  od  mene  svrces  tja  koliko  comorni 
bazilisk  da  .sam  ja.  6.  Kad  li  malo  kruce  ob- 
liitiv  te  stisne,  koliko  svidi  kuco  na  vrat  da  mo 
tisne.  H.  Lucie  192.  Koliko  da  tijes  mojim  zlom. 
192.  Koliko  da  isce  da  svitu  pokaze,  da  joj  je 
lezisce  ondeka  naj  dra/.e.  209.  Jer  oni  svital 
zrak  poca  mi  olvarat,  koliko  da  pravi:  zeja  si  ti 
moja.  217.  Kad  se  s  nim  pozdravi,  rece  mu ; 
jMestre,  zdrav !'  koliko  da  pravi:  ,Nijesam  kriv, 
ja  sam  prav.  N.  Naleskovic  1,  129.  A  .Tesus 
svoj  obraz  na  Petra  obrati  kidiko  da  rece:  ,Znas, 
siuoc  sto  ti  rijeliV"  1,  131.  Svaki  dan  nas  more, 
koliko  da  zele  da  nas  prije  rastvoro.  1,  237.  Ko- 
liko da  znase,  sama  mi  rece.  1,  315.  Godista 
jer  duga  ni  mjesta  daleka  ni  nijedna  stvar  druga 
od  sada  do  vijeka  ucinit  nece  moc  da  nijesi  vazda 
ti  i  u  dan  i  u  noc  u  mojoj  pameti,  koliko  svaki 
dan  i  svaki  hip  i  cas  i  javi  i  n  sail  da  vazda 
gledam  vas.  1,  326.  Poslije  jos  voce  slijedim 
lie  hvale,  kcdiko  svo  sroco  da  me  su  s  liom  stale. 
2,  95.  Koliko  da  nijesam  ni  vjerena  bila,  nijesam 
sjnjela  vjeronika  u  oci  pogledat.  M.  Dr/.ic  151. 
Gnvafj)  vas  tvoj  zivot,  a  jedaii  cas  ne  ucuva(;^ 
koliko  da  nijesi  nigda  cuvao.  218.  Kajejodnom 
covjeka  pozuala,  kako  so  ce  ucinit  koliko  da  ga 
nije  pozuala  V  B.  Gradio,  djev.  62.  No  bi  na- 
ciua  da  ga  mogoso  iz  mrtackoga  odra  izeti  i  u 
grob  pi>staviti  koliko  da  jo  pri^'ezal].  140.  Tko 
no  ucini  jednomu  potrebnomu  koji  prosi  u  imo 
Bozjo,  koliko  da  Isukrstu  ne  ucini.  M.  Divkovir, 
bos.  35"-lJ.  Ono  drvce  ...  do  tri  dni  usalinu,  ko- 
liko da  nije  ni  bilo  sirovo.  542'i.  Kekose:  ,Pravii 
jest  nam  tobi  dat  pomoc  .  .  .  koliko  da  si  rod  i 
nase  krvi  brat'.  D.  Barakovic,  vil.  335.  .Jest  ko- 
liko da  bi  ukre'.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  103.  Posa' 
bi  uprav  u  raj  koliko  da  nikadare  ne  bi  grilia 
ucini'.  121.  Tvojo  je,  koliko  da  si  ti  ucinio.  I. 
Drzic  306.  Niti  ga  je  uciuil  u  naravi  prilicna 
k  sebi  nego  prilicua  divici,  koliko  da  dull  sveti 
ni  otac  Isukrstov  nego  on  dilova  i  spravi  tilo 
negovo.  P.  Radovcic,  ist.  42.  Ima  mu  se  vazdi 
virovati  koliko  da  je  ono  isto.  I.  Ancic,  ogl.  181. 
Svak  ce  te  ostaviti  i  zaboraviti,  kcdiko  da  tc 
nigda  nije  ni  vidio.  V.  Andrijasevic,  put.  128. 
Da  jo  nasladenje  od  griha  proslo  koliko  da  ga 
nije  ni  bilo.  I.  Grlicic  195.  Uze  ga  izpitivati, 
k<diko  da  ga  zato  bjese  zivnuo.  I.  Dordic,  salt. 
XV.  Ne  mogase  ih  podignuti,  koliko  da  bjehu 
u  zem|u  usadjene.  ben.  186.  Zivje  razborito  ko- 
liko da  ne  bjese  bila  nikada  pritisnuta.  194.  Ne- 
besa  ce  se  ganuti,  kolik  da  ce  pomahkati.  J.  Ba- 
novac, razg.  2.  Znaduci  po  viri  svetoj,  sto  ce 
reci,  kolik  da  isti  Bog  govori  iz  svoji  usta.  42 — 
43.  Kleknu  jedni  na  jedno  kolino,  kolik  da  ce 
se  u  sto  .smirat.  7G.  I  tako  mu  jo  sve  jodno, 
kolik  da  ne  bude  ni  ufatio.  91.  A  u  crkvi  ako 
se  malo  zadrzite  za  korist  duse,  kolik  da  na  ognu 
stojite.  100.  U  malo  vrimena  umiri  ji,  kolik  da 
nisu  ni  bili  u  nemiru.  1S3.  Boga  prid  ocima 
promis|ase    kolik    da    ga    svojim  vlastitim   ocima 


KOLIX,  i,  i,  «;. 


202 


KOLIK,  4,  k. 


{jloiliiso.  prod.  04.  To  jo  koliko  da  ga  svujim  I 
ofiiiiia  gloilaSo.  (i5.  Ako  daklou  niki  zivu  kulik 
da  11000  ti'pit  iiijediie  miiko  ni  smutiio  na  cas  od 
svoje  smrti  i  koliko  da  se  nac.o  iiiSto  u  zemlu 
obratiti,  kako  6e  so  virovati,  da  oni  mislo  umriti  ? 
pripov.  7.  A  vi  Bogu  iia  sramotu  a  djavlu  na 
voju  n  svotao  radite,  kolik  da  Bog  i  crkva  ne 
zapovida.  192.  Jer  ce  ovo  drago  bit  Isusu,  ko- 
liko da  ste  liemu  ufiinili.  J.  Filipovic  1,  103a. 
Golubica  drugoga  glasa  no  ima  nego  koliko  da 
svo  jeci  i  place.  1,  IGSl).  Tvoje  ufieAe  ueka  vazda 
bude  kolik  da  raoleci  s  Bogom  govoris.  P.  Kne- 
zevic,  osm.  68.  Sad  se  po  sidalistih  vrte,  koliko 
da  su  na  posteji.  135.  Ne  samo  svetkovali  bi 
oni  dan,  koliko  da  bi  bila  svetkovina  naj  veia. 
F.  Lastric,  test.  223".  Bog,  koliko  da  mu  nista 
no  osta  na  nobesi,  govori  ovako.  nod.  268.  Upen- 
gao  lipa  jeduoga  koiia  priliku  koliko  da  je  ziv. 
svet.  198a.  Vrti  so  koliko  da  kolo  vodi.  V.  M. 
Uucetio  37.  Ni.sta  krizmaiie  (takvo)  nije  korisno 
koliko  da  bi  ga  no  bilo.  A.  Kanizlic,  kam.  242. 
Imadu  se  sva  nasa  ocuceiia  i  uda  tilesna  stavit 
kolik  da  smo  prid  velicanstvom  Isukrstovim.  F\ 
Matic  74.  Da  se  vidi  (smrt)  koliko  da  je  ii  ruci 
div.is.  M.  Zoricic,  osm.  56.  Evo  udi[  davo,  ko- 
liko da  strilom  bi  udaren,  jjobize.  zrc.  9G.  Uoini 
s  volikim  skrusGiiem  izpovid  geueralu,  koliko  da 
ziiadise,  da  ce  se  brzo  s  ovoga  svita  diliti.  And. 
Kafiic,  razg.  159.  Posjite  mi  glavu  Ozegovu, 
platicu  je  kolik  da  je  ziva.  318*.  Sudili  su  se 
koliko  da  i  nisu  bili.  Ant.  Kadcic  405.  Diluje 
se  sad  to  oli  to  dilo,  koliko  da  budes  dilovao 
onda.  M.  Dobretic  7.  Tada  biva  nemu,  kolik  da 
misnika  i  nejma  u  to  ime.  62.  Ja  te  i  ne  osedam 
kolik  da  te  i  nije  na  svetu.  D.  Obradovic,  basn. 
151. 

J>)  u  ylavnuj  reeenici  ima  Icorelativna 
rijec  toliko  (tako,  tac  itd.).  Toliko  si  se  svitom 
sveza',  kolik  da  nece  nigda  svrsit.  J.  Bauovao, 
razg.  90.  Vidis,  da  ces  umrit  i  svaka  ces  osta- 
viti ;  toliko  si  se  dao  po  koristi,  koliko  da  ces  u 
vik  ziviti.  91.  Tolika  je  Jubav  Bozja  prama 
iKimi,  koliko  da  Bog  ima  veliku  potribu  od  nas. 
prod.  26.  I  toliko  s.  Pavao  plakase,  kolik  da  se 
vas  grad  gublase.  pripov.  186.  Ako  se  sto  do- 
godi  u  cirkvi,  stane  toliki  zamor  koliko  da  su 
na  dvoru.  J.  Filipovic  1,  298t>.  Toliko  drzi  pod 
nisto,  koliko  da  je  sve  nisto.  F.  Lastric,  test.  ad. 
84a.  Toliko  sveto  provoditi  zivot,  koliko  da  ima 
primiti ...  J.  Matovic  162.  —  Na  priceseonje  tako 
idu,  koliko  da  idu  primit  zalogaj  kruba.  J.  Fi- 
lipovic 1,  4''.  Tako  se  cesto  sagrisuje  koliko  da 
je  pakao  jedna  gonotka.  1,  105".  Tako  slobodno 
zivu,  koliko  da  imadu  dila  pravednif'AJ.  1,  12Gb. 
Ako  hocomo  da  su  nasa  dobra  dila  draga  Bogu, 
tako  ji  cinimo,  koliko  da  nasim  ocimam  Boga 
vidimo.  1,  366l>.  Tako  zivu  koliko  da  drugoga 
zivota  posli  ovoga  svitovnega  ne  ima.  1,  3851". 
Tako  diluju  koliko  da  kra|estva  nebeskoga  nije. 
1,  386a.  U  tako  se  staiio  stavi,  koliko  da  si  ti 
sam  na  svitu  s  samim  Bogom.  P.  Knezevic,  osm. 
68.  Tako  so  u  celi  nosi  koliko  da  je  na  nebu. 
220.  —  Onakn  se  ispovidi  koliko  da  u  oni  cas, 
u  lioji  so  is|irid  nega  (ispovidnika)  dignes,  imas 
poc  na  sud.  J.  Filipovic  1,  158".  Bas  onako, 
koliko  da  ces  zaorpiti  .  .  .  F.  Lastric,  test.  300*. 
k.  at,  vidi  1.  da,  I,  A,  2,  ji,  a.  ^  U  tri 
piscd  (a  prcuya,  xvii  vijeka,  samo  jedan  put;  u 
druga  dva,  xviii  nijeka,  vrlo  cesto).  u  glavnoj  re- 
irnici  ima  si:rif/da  u  prva  dva  pisca  korelativna 
rijcc  tolik  Hi  tolilvo,  u  trcccga  ima  i  drutjijeh, 
kao  taj,  tako,  ovnj,  ovako.  onaj  itd.  Zemja  pod 
nim  toliko  naraste,  koliko  bi  prilicna  k  stolom. 
F.  Glavinic,  cvit.  ya.     Buduci  svo  ovo  cuo  kral, 


toliko  so  uvrijedi  liogovim  nemilo.srdjem,  kolik^i 
zovnu  ga  udil  preda  se  i  refie  mu  srdito:  ,0  slugo 
opaka!  .  .  .'  F.  Lastric,  od'  283.  Dobrota  Bozja 
toliko  jaSa  bi  od  zlo6e  niove,  koliko  no  da  ji  po- 
kara,  nogo  .  .  .  tost.  15*.  Zalost  tolika  velika, 
koliko  se  voca  izmisliti  no  more.  104b.  Motnn 
strah  toliki  u  srce  nihovo,  koliko  ga  u  naj  vecoj 
potribi  ostaviSo,  titekavsi.  tost.  10.5a.  Toliko 
istira  krvava  ziioja,  koliko  so  cidaju  kapi  tja  do 
zomjo.  lO?*).  Pristrasili  se  josu  toliko,  koliko 
uznafiico  natrag  svikolici  padoiso  na  zemlu.  109''. 
SvidoSanstva  koja  izvodoSo  toliko  bijabu  nc- 
skladna,  koliko  sudac  isti  poznavsi  la/.  I'liovu 
ispovidi  da  je  Isus  pravedau.  112*''.  Odvodoso 
ga  na  Kalvariju  toliko  poraamno  i  brez  niilosti 
koliko  trikrat  pod  krizem  do  Kalvarijo  pr.do  na 
zeiiiju.  1161'.  Toliko  strasua  ucini  zlaraoiija,  ko- 
liko vaskoliki  svit  poznade,  tko  je  oni  koji  iiiuku 
trpi  i  umira  na  kriXu.  llSab.  Petar  toliko 
uvrijedi  Isusa,  koliko  se  poznati  more  od  poka- 
raiija  zestoki  riei._  150b.  Toliko  zalosne  imamo 
novino  iz  vrtia  Getsomani  koliko  nam  od  tugo 
apostoli  ne  mogu  ni  odgovoriti.  152b.  Ovo  po- 
kripjeiijo  iraade  snagu  toliku,  koliko  uzbudi  i 
raspali  izaova  sulicu  od  Jubavi.  157a.  Nije  kraj 
David  jednoga  imao  sina  nego  ji  mlogo,  modu 
kojim  Absalon  bijase  odmetnik  liegov  i  progo- 
nitej  toliko,  koliko  so  ne  postidi  dignuti  vojsku 
suprot  oou.  162b.  Toliko  so  usilovase  osvadiii 
ga  kod  Darija  kraja  koliko  ovi,  promda  poziia- 
juci  ga  prava,  nedragovojno  imade  ga  osuditi . . . 
199ab.  Bi  izbavjeu  i  polcripjen  toliko,  koliko 
pridobivSi  mloge  gradove  moguce,  krajestva  ni- 
ova  i  gradove  posidova.  251a.  Svaki  razum  stvo- 
reni  toliko  jo  nizok,  koliko  skrovista  liegovije  ni 
po  jedan  naciu  naravno  dosegnuti  ne  more.  271''. 
Nije  li  Bog,  kada  se  uoini  covikom,  snizio  toliko 
bozaustva  svoga,  koliko  ga  postavi  u  tilo  jednoga 
primalasua  ditescaV  293b.  Nahodeci  se  u  tolikoj 
potribi,  koliko  komadic  kruha  tosko'  isprosit  je 
mogao.  test.  ad.  60a.  I  ova  ce  biti  straho^'ita 
toliko,  koliko  co  sanuti  judi  i  venuti.  ned.  1. 
Zadosta  je  pogledati  na  treci  dio  andela  nebes- 
kije,  kojizim  jedan  sam  gri  smrtni  bi  toliko  tozak, 
koliko  se  pod  Aim  odrzati  ne  mogose,  nego  upa- 
dose  s  noba  tja  u  vione  rauke  paklene.  222.  Mo- 
litva  jo  dakle  jeduo  dilo  toliko  drago  Bogu,  ko- 
liko se  nasladuje  vas  dvor  nebeski  u  molitvama 
pravednijo.  226.  Toliku  Job  strahotu  imade,  ko- 
liko zavapi:  ,Ah  Gospodine ! .  . .'  309.  Nego  so 
napuba  toliki  m  vitrom  od  holosti,  ponostva  i 
taste  slave  koliko  spade  s  nobesa  u  vicni  ogan. 
327.  Ova  su  dila  od  milosrdja  toliko  Bogu  draga, 
koliko  Gospodiii  iz  usta  svoji  reco :  ,Milosrdjc 
ocu  a  ne  posvetiliste'.  372.  Nije  so  cuditi,  da 
ju  Bog  toliko  miluje,  koliko  dub  s.  na  Jordanu 
n  no  prilici  ukaza  se.  387.  Toliko  lagan  osta 
koliko  ga  jedna  slamcica  pritozase.  svot.  17b. 
Gromove  toliko  ognovite  koliko  dotakavsi  samo 
gvozdje  I'astapaju.  80b.  Pripovida  zakon  s  to- 
likom  slobodom  i  vrucostju  koliko  on  pi'vi  muku 
podnese.  114b.  Od  kriposti  dubovnije  bili  su  to- 
liko progoniteji,  koliko  sva  junastva  riiova  drugo 
nisu  bila  nogo  silo,  ubojstva,  privare  .  .  .  122a. 
Toliko  voselo  primi  ovo  zovuutjo,  koliko  udij 
zakla  dva  vola.  148b.  Koje  jo  noprijatejom  to- 
liko straliovito  koliko  bize  kako  od  ogiia.  179b. 
Koji  bi  so  0  toliko  jako  opro  oli  toliko  pomiiivo 
ucuvao  spasene  svoje,  koliko  bi  se  mogao  uklo- 
niti  od  svije^i  ranah,  to  jost  pomankaiiah.  J.  Ma- 
tovic 99.  Drzanstvo  toliko  se  lijeno  ispuna,  ko- 
liko jo  ostalo  samo  ime  ovoga  djelovaiia.  155. 
Toliko  pomnivi,  koliko  bi  se  moglo  zadovo|no 
cijeniti . . .   232.     Ovo  toliko  cijeui  aposto,  koliko 


KOLIK,   i,  k.  ai 

refte  .  .  .  311.  Toliko  je  daleko,  da  bi  prudio, 
koliko  bi  uzi-cikovao  veliku  stotu.  344.  —  Ova 
svjetlost  jest  neko  sijevaiie  prihodoce  k  tijelu  od 
priveliko^a  blazenstva  duse  iia  ta  nacin,  koliko 
se  cini  lieko  smijesano  oliti  pridavaiio  onog'a  bla- 
zonstva  koje  uziva  dusa.  112.  —  Tako  oclto  go- 
vori,  koliko  rijeci  uogove  no  mogu  potamnjoti. 
20.").  Tako  gorijahu  od  pravo  i  ciste  |ubavi,  ko- 
liko se  nahodijahu  svaki  dan  spravni  za  primiti 
svetotajstva  tijela  Gospodinova.  222.  Stvari,  koje 
su  taKo  podobne  medu  sobom,  koliko  se  jedna 
di-ugoj  pristoji.  289.  Da  je  Bog  tako  prigiiut 
k  nami,  koliko  dobrovolno  prasta  onijema...  499. 
—  I  ako  ima  nas  u  oblasti  i  gospostvu  svomu 
kako  sluge  odkvipjene  s  krvju  svojom,  nistane- 
maiie  s  ovom  jubavi  zagrjuje  koliko  ue  zove  nas 
slugo,  ma  prijatele  i  bracu.  35.  —  Ovako  pojubi 
Bog  svijet,  koliko  dade  jediuoga  sina  svoga.  xxva. 
Ijoann.  4,  9.  —  Upade  u  onu  privsliku  nevoju, 
koliko  izg'ubi  svetost.  26.  Ono  6e  jost  dostig- 
niiti,  koliko  bi  sa  svijem  srcom  obsluzili  zakon 
Gospodinov.  354.  —  U  ova  dva  primjera  nema 
korelationc  rijcci,  isporedi  1.  da,  I,  A,  2,  fi.  b. 
Govori  u  pjesni:  ,Svi  odstupise,  zajediio  zaludni 
ucinili  so  jesu;  nije  koji  bi  ciuio  dobro,  nije  do 
jodnoga'.  Jere  ,cuceii0  i  miso  srca  covjefijega  na 
zlo  priguuta  jesu  od  mladosti  svoje'  koliko  bi  se 
od  oudi  lastno  iu<>glo  razumjeti,  da  iko  po  sebi 
no  bi  eutio  sladostfi)  koje  bi  bilo  nemu  spasovne, 
ma  svi  jesu  prignuti  na  zlo.  J.  Matovic  475.  Od 
sta  se  moze  razumjeti  da  .su  velike  jakosti  ne- 
prijate|ah  i  nepi-idobiveuo  srce,  nomila  i  noizre- 
cena  nenavidost  protiva  nami,  jos  ratuju  s  nami 
rat  vazdasnu,  koliko  so  s  nima  no  nahodi  ikakva 
mira.    509. 

1.  ut,  vidi  1.  da,  I,  A,  2,  «,  a.  — ■  Ujcdnom 
[irimjeru  xviii  vijeka.  Koliko  pai-ok  bude  na- 
ucniji  za  pridobiti  onijoli  koji  se  suprotivaju  ovoj 
istiui,  neka  stijo  knige  s.  Jorolima  ...  .1.  Ma- 
tovir  331. 

III.  ijuam,  .bfoyj  pusUJe  koinjitimiirit,  ali 
saiiw  II  neyationijem  recenicama ,  te  se  moze 
aoatjda  zamijeniti  rijecju  nogo.  —  U  nckuliko  pi- 
suca  od  XVI  do  .xviii  vijeka,  a  naj  cesce  u  pisca 
Matovica  (isporedi  k  i  1).  Ne  nadoh  hudu  stvar 
do  danas  pod  nobi,  koliko  zlu  nehar.  S.  Men- 
cetic  137.  Na  sviti  ni  s  vecom  .  .  slidjena  ne- 
sre6om,  koliko  tuy.ua  ja.  168.  Lahsa  stvar  za 
utec  nigdir  ni,  koliko  zivot  nas.  N.  Dimitrovic 
4.  Ljepsega  uresa  Cfjvjeku  dao  nijo  visni  Bog 
s  nebesa  koliko  poznanje.  N.  Na|eSkovic  1,  330. 
Nije  stvari  ugodnije  Gospodinu  Bogu  koliko  je 
dostojno  se  pricestiti.  B.  Kasic,  zrc.  144.  Nije 
nista  tebi  spasenije  na  ovemu  svijetu,  koliko  do- 
brovojuo  trpjeti.  nasi.  95.  Ne  maiie  svetim,  ko- 
liko pomnivim  stado  svoje  vladase  nacinom.  F. 
Glavinic,  cvit.  3091".  U  koj  casti  ne  mane  svet, 
koliko  pomuiv  ukaza  se.  371-^  Ne  maiie  skrbno, 
koliko  sveto,  stado  vladase  svoje.  42y''-.  Nije 
stvar  ka  je  vece  ocita  koliko  uskrisenje.  P.  Ra- 
dovcic,  ist.  110.  Nije  ljepsega  nacina  koliko 
s  cistom  dusom  uteci  se  k  Bogu.  V.  Andrija- 
sevic,  prav.  1.  Ni  jednomu  ne  naliodim  se  vece 
drxan  koliko  tebi.  A.  d.  Costa  2,  iv.  Jore  se  U6 
moze  ikakva  stvar  izmisliti  putisfcenija  ali  po- 
uiznija,  koliko  jor  sin  Bozji  uze  covjecansku 
iiarav  i  sladost.  J.  Matovic  65.  Nije  u  istinu 
ikakve  stvari  odkle  bi  vjerui  imali  uzeti  vece 
veseje  i  radost  duha  koliko  da  Isukrst  bi  odabran 
obranite}  pravde.  66.  Ikakva  stvar  nece  imati 
vecu  jakost  za  ustegnuti  pozude  srca  i  odbiti 
judi  od  sagrijeseiiah,  koliko  ako  bi  se  cesto  nima 
napomenulo  .  .  .  113.  Nije  iko  koji  uu  ocitnijo 
i  svetije    prika/.uje,    koliko  tomacene    podano  od 


^  1.   KOl.lKdGOli 

s.  Agustina.  125.  Ne  moze  se  cijeniti  stvar  veAo 
potrebita,  koliko  da  bi  so  ucili  .  .  .  157.  Kako 
liekizi  ne  maiio  nesvijestno,  koliko  nemilo  liinise. 
186.  Ne  ima  bitl  stvari  ocitnije  koliko  materija. 
238.  Jere  se  ne  moze  dogoditi  vjornijoma  stvar 
blazenija  u  ovorau  zivotu,  koliko  da  duh  i  srca 
ne  bi  bilo  zaneseno  s  ikakvom  pomnora  od  svijeta. 
303.  Nije  stvari  smradnije,  koliko  zenu  jubiti 
kako  bludnicu.  318.  Ne  maiie  molitvo  zivijoli 
koliko  molbe  svetijeh.  332.  Nije  tezega  duga . . . 
koliko  oui  dug  .  .  .  405.  Nijo  stvari  izvrsnije, 
koliko  sluziti  Bogu.  483.  ii  ovom  primjeru  rcie- 
nica  nije  nefiativna  nngo  interofjaliciia,  ali  je 
sinisao  kao  kod  ncijativne:  Sto  moze  biti  nami 
koristnije  ali  podobnije  za  poniziti  oholost  i  uzvi- 
sene  dusali  nasijeh,  koliko  ftesco  razinislati  da 
se  je  Bog  tako  ponizio  .  .  .  40.  —  Amo  pripti- 
dajti  i  ova  dva  primjera  a  kojima  mjeslu  koiii- 
parativa  iiifa  adj.  drugi:  Nijo  drugoga  razloga 
za  izagnati  iiudobu,  koliko  da  bi  odrijesio  jezik 
za  odkriti  grijeh  redovniku.  J.  Matovic  xx''.  No 
moze  se  zadovojiti  s  drugijem  putom  nasoj  po- 
trebi,  koliko  s  molitvom.    428. 

II.  ubi,  statim  ac,  i/djeijdje  iiiaci  sto  i: 
netom,  potoiii,  istom.  Koliko  okusi,  ta  cas  vas 
pusti.  Aleks.  jag.  star.  3,  323.  Koliko  se  s  /.i- 
votom  razdilis,  svak  co  to  ostaviti.  V.  Andrija- 
sevi6,  put.   128. 

0.  koliko  toliko  snaii  sto  i  ikoliko,  I'leko- 
liko,  makar  koliko.  A  da  bih  koliko  toliko  za- 
dovolio  svoju  zednu  radoznalost.    M.  V.  Sapcanin 

1,  1.59. 

1.  KOLIKA,  /.  colica,  vidi  griz,  a,  h),  1.  griza, 
}>).  —  Od  tal.  colica.  Hi  od  nem.  kolik.  —  Vo 
sjevernijem  i  zapadnijeiii  krajeviiiui.  —  Vidi  kod 

2.  Kolika. 

2.  KOLIKA,  /.  iieka  hi(kii.  JClika,  Inula  co- 
nyza  Dec.  (Sabjar),  v.  Gruiik:i.  (Kolika  so  morn- 
biti  zato  zove,  jer  grizu  i  koliku  lijooi.  Sab|arl. 
B.   Sulek,  im.   150. 

KOLIKANE,  a.  dj,l,i  kuj,j,;iu  sr  ko  koliko.  .1. 
Bogdanovic. 

KOLIKATI  SE,  koUkrun  so,  itiipf.  o  iirkoj  ii/ri 
s  lesniciiiia.  —  Postaje  od  koliko.  —  U  )msc 
vrijeme  u  Lici.  Kolikati  so,  igra  sa  jesnicima. 
Uzme  se  u  saku  jesnika,  pa  se  ouda  vikne  dru- 
gomu  igracu:  ,Po  koliko?'  a  ovaj  reco:  ,Po  lijevo 
ili  po  tako',  ako  pogodi  nosi  svu  onu  saku  (es- 
nika,  ako  li  ne  pogodi,  onda  mora  onoliko  [es- 
nika  dati  liemu,  koliko  je  u  saci  bilo.  ,Imas  li 
lesuika?  ajmo  se  kolikati'.  ,Sve  rai  (esuike  isko- 
lika'.    J.  Bogdanovic. 

KOLIK  GOD,  vidi  kod  2.  koliko  god. 

KOLIKOCA,  /.  vidi  kolicina.  —  Ake.  .jc  po 
svoj  prilici  kao  u  kolicina.  —  Naiineno  od  pi- 
saca  od  xviii  vijeka,  a  izmeda  rjecnika  to  Bjelo- 
stjencevu  (kajkavski  kulikoca,  kulikost  ,quantitas') 
gdje  se  naj  prije  nahodi.  Po  kolikoci  cejadi.  V. 
Vrcevic,  igr.  3.  Kolikooa  svote  otpadajuce  na 
izvlasteno  zemjiste.  Zbornik  zak.  1869.  -52.  Ako 
bi  zadobio  jedau  vjestak  jednaku  kolikocu  gla- 
sova.  198.  Kolikoca  ,quantitat'  ,quantita'.  B. 
Petranovic,  rucn.  knig.  69.  Kolikoca  .quanfcitaf. 
Jur.  pol.  terminol.  405. 

1.  KOLIKOGOD  (kolikn-od),  oyZw.  ali^uiuitum. 
rjecju  god  (kao  eiiklitikoiin  ih'loro  kuliko  iiri:- 
vijesno,  neodredt'iin  (imh  linitim)  -.it:h,iii\  ruli 
a.  god,  h).  —  Nriiio  iiijnlno,j,i^  pniiij>'ro  :,i. 
adjektiv.  ■ —  Osim  god  nalaze  se  i  oblici  godi  i 
godir.  —  Od  XVII  vijeka,  a  ismedii  rjecnika.  ii 
StalicevH  (,aliquantii,  aliquatenus,  aliqua  rationo, 
ali(pio  modo,  imuUulum').     Postao  bi  s  liime  ko- 


1.   K()li[lvi)(l()l) 


201 


KOLLKOST 


likogixli.  I.  Ur/.ir,  311.  Jiila  l)i  oiia  suiuiia  ko- 
liko;;f{)(lir  prilicua.  P.  Radovfiic,  nac. '195.  Ko- 
lil(()j>;ud  da  i  bi  naSe  utjosoue  tuge  bile.  1^.  Bet- 
toi-a,  dubrovn.  20.  No  gubim  ufaiia,  da  nisara 
lu-iuio  koliko.!j;od  koristi.  J.  Banovac,  razg.  188. 
Poznati  kolikogodi  silu  i  ostrinu  ove  suliee.  F. 
Lastrid,  test.  l-18a.  §to  je  do  sad  iz  daleka  ko- 
likogod  prividao.  1531'.  Uovosti  nas  u  poznanje, 
bari  kolikogodi,  od  velifian.stva  .  .  .  29.5".  Po- 
kriti  ga  koliktigodi.  svet.  29".  Razumiti  barem 
kolikogod.  A.  Kanizlic,  kam.  177.  Jesu  ako  ne 
pi)dpuno  barem  kolikogod.  l'\  Matic  33.  Da  bi 
zafalili  kolikogod  Bogu.  J.  Matovic  40.  Koji 
premda  kolikogod  budu  uvjezbaiii  u  s.  pisma. 
10.").  Da  budu  zajedno  barem  kolikogodir.  M. 
iJobrotic  10.  Tko  no  zna  zakona  i  uauka  kr- 
stjanskoga  barem  kolikogod.  -ll.  Da  j'  upolak 
kolikogod  nize.    J.  S,  Rejkovic  29. 

2.  KOLIKO  GOD  (koliko  god),  adv.  quantum- 
cuiiijue,  god  (s  akcentom)  daje  neograniceno  sna- 
cctle  rijeci  koliko,  vidi  3.  god,  a).  —  MjeSte  god 
mdase  se  i  ohlici  god,  godi,  godir,  godijer,  go- 
dire,  kodir,  koli.  —  Ohiino  je  adverab,  ali  moze 
hiti  i  adjektiv,  kao  u  ova  dim  primjera ;  Da  mu 
(Bog)  prosti  vsaku  krivicu  koliku  koli  oces  ve- 
liku.  Narucn.  o^b.  Kolici  godjer  nega  tadaj  pri- 
mise,  da  liim  oblast,  sinovi  Bozji  da  budu.  N. 
Raiiiua  22b.  joann.  1,  12.  a  cesce  u  srednem  rodu 
(vidi  kolik,  3).  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedii  rjec- 
nika  u  Vrancicevu  (koliko  godir  krat  ,quotie3- 
cunquo'),  u  Belinu  (koliko  god  ih  je  ,quauti  che 
souo'  ,quotquot'  599t>),  u  StiiHcevu  (,usiiU6  dum, 
donee,  quoad,  quantumvis'),  u  Vukovu  (koliko 
god  i  koliko  god  1.  ,soviel  immer'  ,quantum- 
inimque  demum'.  —  2.  ,soviel  immer'  ,quamtum- 
vis').  I  Ivoliko  godi  ih  se  dotaknise,  ozdrafjeui 
bihu.  Bornardin  27.  marc.  6,  56.  Koliko  godii-e 
krat  sagrisi  brat  moj  va  miii,  imam  li  mu  pro- 
stiti  do  sedam  krat?  iS.  matth.  18,  21.  Da  bi 
I'saki  od  uih  listo  koliko  godire  malo  vazel.  52. 
joaun.  6,  7.  Koliko  koli  moci  budete,  toliko  se 
zdrzite  od  bjuvauja.  j!^arucu.  35i.  Spovidati 
grihe,  koliko  koli  oces  da  su  potajni.  79*.  Ko- 
liko godi  je  plemeiiitiji.  106a.  Koliko  godi  bude 
vece  oekati.  Korizm.  30a.  Koliko  godi  krat,  on 
hlap,  u  me  oci  vidim,  na  bili  vrat  da  t'  ruku 
potoci.  H.  Lucid  192.  Koliko  godire  nih  liega 
prijese.  Postila.  D3t>.  Koliko  godi  krat  budete 
piti.  Kateh.  1561.  20l>.  Koliko  godi  veoe  more. 
P.  Zoranic  la.  Koliko  godijer  malalmo  uzbude. 
B.  Kasic,  nasi.  25.  Koliko  god  puta  mi  dihnomo, 
toliko  vaja  da  se  od  Boga  spomenemo.  J.  Fili- 
povic  1,  315b.  Koliko  god  puta  gledam  kraje 
od  istoka  .  .  .  toliko  puta  liima  se  veselim.  F. 
Lastric,  test.  62a.  Koliko  godi  puta  ovo  budete 
ciniti,  cinicete  na  uspomeuu  moju.  103b.  Ji^o- 
likodir  (Hi  koli  kodir  Hi  bofe  s  nepomne  je 
postalo  od  koliko  godir)  puta  se  tko  na  milo- 
srdje  povrati,  ima  mu  se  oprostiti.  155a.  To- 
liko puta,  koliko  godir  lazu.  164b.  Vazda,  ko- 
liko godi  puta  tko  primi  duha  svetoga.  257a. 
Koliko  godir  ste  imali  pripovidalaca,  toliko  Na- 
tana,  koji  su  vas  ponukovali.  ned.  356.  Koliko 
godi  puta  go%'ori  se  da  duh  sveti  jest  od  otca, 
toliko  puta  go\-ori  se  da  jest  iz  liegove  sobstve- 
nosti.  A.  Kanizlic,  kam.  724.  Koliko  god  uzlica 
zavezes,  oiioliko  ne6e  godinica  tebi,  sinko,  dosa- 
diti  dica.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  FS".  Koliko  god 
bise  didovina,  oiioliko  bijase  kolina.  K7b.  Ovo 
ciuite  koliko  gojijer  puta  budete  piti.  J.  Ma- 
tovic 190.  Koliko  god  puta  takve  zloce  diluju, 
toliko  se  puta  istiraa  staresinarna  pripisujo,  kolik 
da  bi  i  oni  s  nima  ono  zlo  fiinili.  B.  Leakovii^ 
gov.  239.    Kuke  na  koje  iiatrpaju  malijeh  pusaka 


i  no/.eva  koliko  god  drzati  moie.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  XII.  Svi  ti  zavidjivci,  koliko  ih  godir  ima. 
M.  Pavlinovic,  razg.  10. 

KOLIKOJAK,  adj.  ii  Stulicevu  rjeiniku:  ,quam 
possum,  pro  viribus'.  —  Sasma  nepouzdano:  Sticlli 
je  mislio  na  znacene  adjektioa  jak. 

KOLIKOJINSTVO,  n.  vidi  koliciaa,  isjMiredi 
kolikojstvo.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Ko- 
likojinstvo  i  kakojiiistvo  od  griha.   S.  Matijovic  8. 

KOLIKOJSTVO,  n.  vidi  kolifiina.  —  U  nckijdi. 
pisaca  xvii  i  xvin  vijeka,  a  izinedu  rjecnika  u 
Stulicevu,  (.quantitas,  magnitudo').  Juda  prikaza 
voliko  kolikojstvo  srebra  u  crkvu.  M.  Radiiic 
162*.  Golemo  jost  kolikojstvo  tvoje  slatkosti. 
211a.  Ubozstvo  (ne)  stoji  u  kolikojstvu  onoga 
sto  se  posiduje.  551a.  Kolikojstvo  ri6i  u  prid- 
najposlidi'ioj  slovki.  J.  Filipovic  1,  xu.  Bog  jest 
dobrota  brez  kolikojstva.  P.  Knozevid,  osm.  363. 
Uboztvo  se  uzdrzi  u  neimanu  onoga  sto  se  more 
pozeliti  a  ne  u  kolikojstvu  onoga  sto  so  posiduje. 
M.  Zorioic,  osm.  107. 

KOLIKO  MU  DRAGO  (k51iko  mu  drago),  ado. 
quantumvis,  mu  drago  podaje  posve  neograniceno 
znacene  rijeci  koliko.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  u  Belinu  (koliko  mu  drago  malo  ,quanto 
poco  o  piccolo  si  sia'  569b)  %  u  Stulicevu  (koliko 
mu  drago  malo  ,quantuluscunque').  iVijedan  narod, 
ni  clovik,  budi  okoran  koliko  mu  drago.  F.  Gla- 
vinic,  cvit.  lb.  Pokrijepi  sree  moje,  da  boles, 
jos  koliko  mu  drago  velika,  ne  uzbude  me  do- 
vestit  na  neustrpjenstvo.  I.  Akvilini  320.  Neka 
je  grisnik  zaslipjeu  koliko  mu  drago,  ako  ovo 
ime  Isus  spomene,  udi|  ce  biti  prosvitjen.  J.  Ba- 
novac, razg.  70.  Neka  sutcma  napastuje  koliko 
mu  drago,  u  lioj  (nasoj  vo^i)  stoji  tit  i  otit.  109 
— 110.  Ako  bi  inacijo  i  dobar  bio  koliko  mu 
drago.  F.  Lastrid,  tost.  275b.  Posidujuci  bo- 
gastva  koliko  mu  drago  velika.  test.  ad.  OQb. 
Ovaka  misao  nije  grih,  koliko  mu  drago  ona 
bila  zla,  ruzna  i  pogrdna.  ned.  383.  —  Uz  mu 
drago  nalazi  se  i  god  (godi).  Nijedna  kolika  mu 
godi  drago  briga  nije  velika.  A.  Kanizlic,  frari. 
255. 

KOLIKONO,  znaei  sto  i  relalivno  koliko,  tc 
postaje  od  ovoga  dodavaneiii  zamjenice  (o)no,  a 
gdjegdje  i  to,  isporedi  kojino.  —  Vidi  u  Dani- 
cicevii  rjecniku  kod  kolikb:  u  istom  (relativnoin) 
zuaceiiu  uzima  k  sebi  demonstrativne  zamjenice 
u  srediiem  rodu  koje  mu  podupiru  znacene  svojiiu, 
tako  dolazi  ,ono',  ali  izgubivsi  prvi  glas.  tako 
,to'.  —  Do  XV  vijeka.  Da  su  kolikono  ja.  Spom. 
sr.  2,  25.  (1369 — 1.376).  Da  mu  prijamb  kolikonw 
v.saki  (udb  nihb.  Mon.  serb.  228.  (1395).  Kako 
ki  su  noznani  i  poznani,  kolikono  umrli  prid  Judi. 
Bernardin  27.  paul.  2cor.  6,  8 — 9.  —  Koliko  to 
biste  i  mne  samomu  platili.  Spom.  sr.  2,  29. 
(1387). 

KOLIKOSILAN,  kolikosilna,  adj.  sastavjeno 
od  koliko  i  silan,  teje  znacene:  koliko  (ko)  moze. 
—  isporedi  kolikojak.  —  Same  u  Stulicevu  rjec- 
niku: ,quauto  posso,  puoi  etc'  ,pro  virili'  s  do- 
datkom  da  je  uzeto  iz  brevijara. 

KOLIKOST,  /.  vidi  koliciua.  —  Od  xvii  vijeka, 

a  izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (kolikost,  kolicina 
, quantitas')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  ii  Belinu 
(kolikos  , quantity,  accidente,  per  il  quale  i  corpi 
ricevono  misura  e  numero'  ,quantitas'  599b),  j^ 
Bjelostjrnf'i'vn  (kiijkavski  kulikost  kod  kulikoca), 
II  VoUiijijiini  ,-|ii:nitita,  il  quanto'  ,gr6sse,  quan- 
titat'),  II  Slnli'.'i-K  i^v.  kolicina).  A  ne  ima  im 
kolikosti,  ni  svrsimja.  ,T.  Kavariin  79b.  Bog  vece 
gleda  na  bogo[ubstvo  dajucega,  nego  li  na  koli- 


KOLIKOST 


KOLIS 


kost  stvavi  date.  P.  Kuezevic,  osm.  282.  fSUciio- 
redci  razdjejuju  se  po  kolikosti  clanaka.  L.  Mi- 
lovanov  37. 

KOLIKOSTRUK,  mI).  od  kolilco  siruka  (vrsta), 
naj  iesce  mterogativno.  —  isporedi  kolikovrstan. 
—  XVIII  vijcka.  Kolikostruka  je  ova  crkva?  J. 
Filipovic  1,  182').  Raz'umiste  kolikosfcruk  jo  strah. 
1,  25ih.  Ne  vidimo,  kolikostruk  je  grih.  1,  201''. 
Kolikostruka  je  milost  koju  nam  sakramonti  daju. 
3,  '9.  Kolikostruk  je  grih.  F.  Matic  .51.  Ovdi 
se  vidi  sto  jo  aritmetika,  sto  je  broj  i  kolikostruk. 
M.  Zoricii',  aritm.  1.  Cini  so  (broj)  tolikostruko 
veci,  kolikostruli  je  oni  broj,  s  kojim  so  umnoza. 
22.  Kolikostruka  je  zaveza  crkvena?  Aufc.  Kad- 
cic  1.5.  Sto  je  i  kolikostruka  je  kripost?  I.  Ve- 
likanovic,  uput.  1,  3.59.  Kolikos-truka  je  cistocaV 
Trostruka ...  1,  448.  Kolikostruk  jest  slog.  L. 
Milovanov  17.  —  U  jediiom  sii  primjcrii  razdije- 
lene  o^tiove  kolik  i  struk  umetniitoin  rnklitikoiii 
je.     Koliko  je  struka  lai?    F.  Matic  71. 

KOLIKOTEB,,  adj.  u  StuUcevu  rjeinikii  uz 
kolikovrstan.  —  nepinizdano. 

K0LIK(5VAC,  kolikovua,  in.  na  doa  mjcstu  a 
jednoya  pisca  xviii  uijeka,  kao  da  znaii:  mate- 
miilik,  matematicar  (covjek  kojl  se  havi  znanonti 
o  koUcinama).  Rabski  Niinir  kolikovac^  .1.  Ka- 
vaiiiii  95''.  Vladovitijeh  pismouika,  zvijozdo- 
znanac,  kolikovac.    205''. 

KOLIKOVRSTAN,  kolikovrsna,  n.lj.  „d  koliko 
vrsia,  vidi  kolikostruk.  —  I!  jnliin,iii  pisen  Dn- 
brovcanina  xvm  viji'ka,  a  izmidii  rjrrinhi  ii  ,^lii- 
lirevii  (.quotuplpx').  Kolikovrstiia  jo  uiolitva? 
T.   Ivauoviij  45. 

KOLIKRAT,  adv.  quoties,  koliko  piila.  — 
Uprav  su  dvije  rijeci  ■■iiastac(€ne:  koli  (vidi  1. 
ko]e)  i  krat  (gen.  pi.).  —  isporedi  kolikrati.  — 
Od  XV  do  xviii  vijeka,  a  ismedu  rjeinika  u  Vran- 
vicoim  (, quoties'),  u  Belinii  (,ijuanto  volte'  , quoties' 
599a)  i  u  Danicii'i'vu  (kolikrath  , quoties',  cf.  ko- 
likb).  Kolikratb  bi  lubo  prebogli.  Men.  serb. 
259.  (1405).  Kolikratb  bi  k  nami.  se  povraiaaiu. 
473.  (1455).  Kolikrat  sam  hotil  skupiti  sinove 
tvoje !  Bernardin  11.  matth.  23,  37.  Kolikrat 
govoru,  gospode,  s  kim  na  zbor,  toliki-at  satvoru 
kigodi  norazbor.  S.  Menftetic  19.  Kolikrat  go- 
voru, all  sve  za  mani,  da  vece  lie  dvoru  lie  ures 
suncani.  N.  Najeskovic  2,  95.  Medu  crjevjaro 
kolikrat  mo  jo  ustinuo.  M.  Urzic  279.  Toliko 
[lutova,  kolikrat  otrodi,  da  se  ispovidi.  S.  Mati- 
jovic  II).  Kolikrat  grada  put  pozriso  ocima,  toli- 
krat...  A.  Sasin  2()li.  Kolikrat  ovoj  djolo  ueiiie, 
tolikrat  dobivaju  prosteuja.  A.  Gucetic,  roz.  jez. 
61.  Kolikrat  bi  bila  potroba.  B.  Kasic,  per.  175. 
Kolikrat  ili  ocima  telesnimi  pogledamo,  tolikrat 
liih  dila  razmislimo.  rit.  272.  Kolikrat  sam  meju 
juduii  bio.  nasi.  35.  Ah,  kolikrat  oub  se  riti  ja 
uzdisuc:  ,Visrii  Boze!  da  se  kako  razluciti  svud 
moj  pogled  ovi  mozo."  I.  Gundulic  258.  Ah, 
kolikrat  pun  nomira,  video  jednog  od  Krstjana 
vikuuli  .  .  .  291.  Kolikrat  povrati  se  k  meni... 
.1.  Kavaiiin  32''.  Kolikrat  se  no  zasrami.  I.  Dordic, 
uzd.  3.  Ah  kolikrat  put  mi  otvori!  jjjesn.  60. 
Tolikrat  so  mati  udaje,  kolikrat  je  puiiica.  (Z). 
Poslov.  danic.  Sad  mi  recite,  gresnici,  ua  uz- 
dano:  kolikrat  ste  Boga  na  ovi  nacin  vrijedili? 
D.  Basic  48. 

KOLIKRATI,  adv.  vidi  kolikrat.  —  xvii  ( 
XVIII  vijeka.  Kolikrati  vidio  si  me.  P.  Kana- 
velic,  iv.  127.  Kolikrati  sila  od  duhovnoga  ve- 
se}a  uzdignu  ga.  I.  Dordic,  ben.  27.  Kolikrati 
hotio  sam  skupiti.  .  .    S.  Rosa  113^*.   136a. 

KOLIKSTVO,  >i.  n  StuUcevu  rjrcniku:  v.  kc- 
likojstvo.  —  po.-:iV  nepouzdano. 


KOLIL  (y),  m.f^)  tine  mjestic  u  Srbiji  ii  okrugii 
pozarirvaikom.    Niva  u  Kolilu.  Sr.  nov.  1872.  298. 

KOLILE,  m.  imo  jai'cu.  u  hrvatskoj  krajiui. 
V.  Arsenijevic. 

KOLIMBATI,  kolimbaui,.  impf.  liijati  se.  — 
iaporedi  kojebati.  —  U  doa  pisca  iakavca  xvi 
vijeka.  Trst  vetrora  kolimbajuc.  Postila.  B2'>. 
Trst  A-etrom  kolimbaje.  Anton  Dalm.,  nov.  test. 
15''.  matth.  11,  7.  —  I  u  nase  se  vrijeme  t/ovori 
na  Krku.    I.  Milcotic. 

KOLIMOCt,  m.  sator.  —  liijei  je  (ili  dajbudi 
osnova)  praslavenska,  isporedi  stslov.  kolimog-i., 
riis.  KD.ihiMai'i.,  Ko^ii.iMara  (kola),  ceii.  kolimaha 
(mala    kola),  pu}    kolimaga,  pa    i   lit.  kalraogas. 

—  I'ostane  nije  poznato,  all  vala  da  je  slozena 
rijei  i  da  je  pri'i  dio  od  iste  osnoBe  od  koje  je 
i  kolo.  —  U knizi  piaanoj  crkvenijcm  jezikom  xui 
vijeka,  a  izniedii  rjeinika  n  Danicicevu  (kolimogb 
, tentorium').  Prisbdh  vh  kolimogb  svoj.  Domeii- 
tijan'>  111. 

KOLIMOR,  m.  ime  sclu  u  Bo.sni  u  okriigii 
Done   Tuzle.    Statist,  bosn.  83. 

1.  KOLINA,  /.  aiigm.  kol.  kolac.  —  U  nase 
vrijeine  u  Istri.  KiJlina  ,palu3  et  collect,  pali  ad 
sustiiiondos  phasetdos'.  IJ.  Nemanic,  cak.-kroat. 
stud,   ifortsg.  32. 

2.  KOLINA,  /.  Ligustrum  vulgare  L.,  intc  bijci. 

—  Na  Braca>.    V.  Tomic. 

3.  KOLINA,  /.  u  StnKceoH  rjeinika  gdje  je  tii- 
niaceno:  ,orbis,  globus,  sphaera'  ^jo  icmu  se  vidi 
da  je  piiac  shratin  kaa  an, /in.  kolo,  ali  opet  on 
sam  dodajc  /iniiijrr  i h'.irinrl  ;  Blagosovioe  se  u 
tebi  sva  kolina  zeimi  j-ska,  i/<lie  je  kolina  mnozina 
od  kolino  (kojeno). 

4.  KOLINA,  m.  prezinic.  —  Tl  nase  rrijenie. 
Boca  42. 

KOLINAO,  kolinca,  m.  mlada  suma.  Viilovec 
kod  Varazdina.  D.  Ilir.;.  —  Moze  hili  da  Iriha 
iitali  kojenac. 

KOLINOA,  f.  neka  bifka.  —  U  Stnlicevn  rjec- 
nikn:  kolinca  pcelija,  trava  ,eonsolida  maggiore, 
erba'  ,symphitum'.  —  Kolinca  pceja  (ceja  An- 
selmo  da  Canali),  1.  cauda  equina  (Anselmo  da 
Cauall),  Equisetum  L. ;  2.  consolida  raaggioro, 
Symphytum  officinale  L.  (StuUi,  Viijicic).  B. 
Sulok.  im.  151.  —  Moze  hiti  da  hi  po  jnznoni 
govora  bihi  kolijenca  Hi  kojenca. 

KOLINCEVO  ZEl^E,  n.  neka  bifka.  Kolincevo 
zo|e,  dittani'/,  frassinoUa  (Anselmo  da  Ganali), 
Dictamnus  albus  L.  (Visiani,  StuUi,  Sladovic),  v. 
Zejo  koliucovo.  B.  Sulek,  im.  151.  —  Moze  hiti 
da  je  kolincevo  samo  po  zapndnoni  govoru. 

KOLINCICA,  /.  neka  pUka.  Kolincica,  Thalic- 
trum  L.  (Durante).  B.  Sulok,  im.  151.  —  Moze 
biti  da  je  proo  i  po  zapadnom  govoru. 

KOLINTICA,  /.  vidi  kolokvintina.  Kr,linti..-a, 
(Gucumis)  coloeynthis  L.  (Sabjar).  B.  Sulok,  im. 
151. 

KOLISKI,  vidi  kolioak.  —  Nn  jednom  mjestn 
XVIII  vijeka  ima  koliska  sto  moze  biti  da  treba 
iitati  koliska  (c  ispred  k  postalo  je  s).  Razmisli 
svak,  koliska  u  pogibi  zgane  Troje  bi  mjestana 
smeca  i  tiska.    J.  Kavaiiin   564a. 

KOLISKOR.JE,  adv.  koliko  prije.  —  Samo  a 
StuUvnui.  rjccnlku:  ,quam  primum,  quam  citius' 
.<  dodatkom  da  je  uzeto  iz  hrevijara. 

KOLIS,  m.  vidi  okolis.  —  U  pisaca  xvii  (  .xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  StuUcevu  (kolis,  ko- 
lisiti,  V.  okoli.s  etc.).  Ka  svem  svitu  po  kolisu 
na    slik    miiiio    gre    loteri.     D.    Barakovic,  vil.   '■'>. 


KOLI&  W 

Na  izvan  Vranike  Lifikoga  koliSa.  ;i7.  Gdiuo 
je  tminan  gaj  a  vodam  koliSi.  101.  Zasnova  i 
koliS  od  zida  gotova.  105.  Plazoc  vrhom  po  ko- 
lisi.  231.  Miri,  broj,  obhitaj  noboski  kolisi.  372. 
I  koliSi  Aim  zamiri.  jar.  6.  Po.stavi  jum  terae| 
i  svitu  kolisi.  11.  Zasnova  kolisi  okolo,  zad  i 
sprid.  GO.  Ter  da  nam  koliSi  nebeski  obo6a. 
123.  Onim  vlada  svim  otokom  braue6i  ga  do 
kolisa.  drag.  350.  Kolisev  sto  tri  krat  godiSca 
skolise.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  15.  Nod  (biie)  vedro 
koliSo  sunou  pripravila.  50.  Kuiojmi  kipuci  ko- 
lisi svrtaju  (rike).  53.  Tabor  oruzaSe  kolisora 
okolo.  G3.  Kad  car  skodu  zgleda,  kolisi  raz- 
klopi.  03.  Svojim  kolisem  proliajaju  svaka.  I. 
Ivanisevic  204.  Budu6i  on  stvoril  i  u6inil  vas 
kolis  od  sve  zemje.  A.  Vitalic,  ist.  70.  Moj  bo  'e 
kolis  svita  sega.  153a.  Vas  koli§  svita.  305i'. 
Kad  s  kolisa  nebeskega  sajde  doli.  325''.  Koji 
stvori  neboske  kolise  i  sunce  i  misec.  ost.  383. 
Sto  vec  traci  uabrazgani  od  kolisa  otisknu  se,  to 
ve6  ...  J.  Kavaiiin  342''.  Bit  ce  krjepka  djela 
prikazana  pred  kolisem  mnoztva  svega.  5711'. 
KoliS  zemje  lice  mina.    J.  KrmpotiA,  kat.  19. 

KOLISAN,  kolisna  (kolisan,  kolisna),  pron. 
adj.  quam  parvus,  dem.  kolik;  upotreb(ava  se  i 
u  interogativnom  i  u  relativnom  smislu,  iHtif.uii 
da  je  neUo  preko  mjere  malenu.  —  isporedi  ma- 
lasan.  —  Od  xvni  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovii:  k61isan  (kolisan),  dim.  v.  kolik. 

a.  adj.  Kolika  je  on  trpio  i  kolisna  (n.  pi. 
acc.)  covik  trpi.  E.  Pavic,  ogl.  622.  Ja  koliSni 
sam,  rad  bih  se  s  Furlanom  obisti.  S.  l^ubisa, 
prip.  12. 

It.  u  srednemu  rodu  hao  supstantiv,  isporedi 
kolik,  3.  Za  kolisno  truda  kakvu  pla6u  primaju. 
M.  Zoricii,  osm.  87. 

KOLISEVICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  «  okrugu 
uzickom,  ali  sad  kao  da  ga  nema.  vidi  M.  D. 
Milicevic,  srb.  624. 

KOLISITI,  k61isim,  impf.  opkolavati ;  imp/. 
okolisiti.  —  U  dva  pisca  xvii  vijeka,  a  iemedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (kad  kolis).  Eazbise  tvrdi 
zid  ki  varos  kolisi.  E).  Barakovic,  vil.  53.  Kud 
zvizde  kolise.  264.  Pokle  te  raspena  me  uze  ko- 
lise. 270.  Z  bogovi  besidi,  ki  uebo  kolise.  282. 
Tvrde  su  ogrado  ke  redom  kolise  paklene  po- 
sade.  303.  Sunce  koliseci  svit  slavu  stiguje.  I. 
T.  Mrnavic,  osm.   180. 

KOLISJE,  n.  vidi  kolis.  —  U  jednuga  pisca 
XVII  vijeka.  Vrh  kolisja  zgloba  zemajskoga.  I. 
T.  Mrnavic,  ist.  181. 

KOLISTA,  n.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
cuprijskom.  Slivar  na  Kolista.  Sr.  nov.  1875. 
412. 

KOLISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Niva  u  Kolistu.  Sr.  nov.  1875. 
517. 

KOLITATI  SE,  kolitam  se,  im.pf.  u  Stulicevu 
rjecniku:  ,in  praeceps  mere'  s  dodatkom  da  je 
uzclo  iz  brevijara.  —  isporedi  kolijetati. 

1.  KOLITI,  kolim,  impf.  opkolavati,  postaje  od 
kolo.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  okoliti.  —  Aiiio 
pripada  i  ovaj primjer :  To  se  cini  kupei'i  desnom 
rukom  kalumu  i  cineci  u  lijevoj  sve  jednake  ko- 
lace  s  ricom,  odatle  vele  ,koliti  rice'.  (Na  Sipanu). 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  354.  —  A  mozebiti  i  ovaj 
i(  kojcmu  koliti  se  va^a  da  znaci:  dogadati  se 
pjo  redu,  kao  u  kolu.  A  pricase  stari  pametare, 
sto  je  bilo  za  I'legova  vijeka  i  kakve  se  kolile 
nedade.  Osvetn.  6,  22.  ne  znam,  jeli  isto  i  u  ovom 
primjeru:  Cesto  se  koli,  sto  iiarod  voli.  Nar. 
blag.  mehm.  beg  kapet.  434. 


S  KOLNIOA,  c. 

2.  IvOLITl,  kolim,  impf.  zabijali  koce  u  zemfu 
kao  taike.  —  Postaje  od  kolac  (kol).  —  Od  xviii 
vijeka  (naj  zadna  tri  primjera  ne  znam  pripa- 
daju  li  anm  Hi  pod  1.  kolitil,  a  izmedu  rjecnika 
II  Jijelostjencevu  (kolim,  stavim  ,palo,  impalo,  im- 
podo,  podo')  *  H  Voltigijinu  (,palar6,  ficcar  pali' 
,oinen  pfahl  in  die  erde  stecken')-  Nade  se  sto 
ce  se  poslovati :  rizati,  okopavati,  koliti.  S.  Mar- 
gitic,  fal.  161.  I  kad  zocjak  stanes  kolit  grai'iem. 
J.  S.  Kelkovic  78.  I  jorbo  se  on  (po(acie)  prit- 
kom  ne  koli.  79.  Jezus  je  kolil  vinograd.  Jacke. 
312. 

3.  KOLITI,  kolim,  impf.  kao  da  znaci:  ze]eti, 
vofeti.  —  U  tri  primjera  xv  i  xvi  vijeka  (ja  sam 
u  dva  zadiia  primjera  citao  kod  izdavana  ,ch' 
kao  ,h',  ali  vaja  da  treba  citati  ,k').  Vlast  nega 
nesmerna  da  pozna  ca  kolim.  M.  Marulii  40. 
Ni  zivota  kolim  niti  smrti  zelim.  P.  Zoranid  ISb. 
Pismi  ma,  poj   k  onoj  ku  nada  sve  kolim.    14*. 

4.  KOLITI,  kolim,  impf.  cijepati.  —  Bice  isto 
Ho  1.  i  2.  kalati.  —  Od  xviii  vijeka.  Neg  6eS 
krisce  na  cetvero  kolit.  J.  S.  Re]kovic  145.  Ko- 
liti ,spalten'.    Hajdenak  50. 

KOLITVA,  /.  radiia  kad  se  koli  vinograd  (oko 
Zagreba).  D.  Danicio.  —  I  u  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kolitva,  stavlehe  ,palatio,  impalatio'. 

KOLIVO,  vidi  ko|ivo. 

KOLIVEAT,  m.  ime  lirdu  u  Hercegovini.  Glas- 
nik.  20,  310. 

KOLIZITI,  kolizim,  impf.  zasramlivati('0,  pe- 
depsatiC^).  — isporedi  kali/.iti  se.  —  U  dva  pri- 
mjera nasega  vremena.  Nek  svijet  strasi  i  ko- 
lizi!  Neludi  se  ovako  kolize.  V.  BogiSid,  zboi-n. 
574. 

KOLMAN,  m.  musko  ime,  vidi  Koloman.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Miha),  Kolman  i  Sla- 
vica.    J.  Kavanin  246b. 

KOLMANIC,  m.  prezime  (vidi  Kolman).  —  TJ 
nase   vrijeme.    Schem.  zagr.  1875.   204.  224.  264. 

KOLMI,  adv.  koliko.  —  Badi  postana  vidi  kod 
veoma.  —  Samo  u  stslovenskom  jeziku  (koltmi) 
i  u  knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Danicicevu  (kolbmi  ,(juanto'). 
Mnogo  podatlivb  bilt  jesi  vb  tlennibb  i  malo- 
vecnihb,  kolmi  pace  vb  neprehodimihb  volikihb. 
Mon.  serb.  244.  (oko   1389—1399). 

KOLMIC,  TO.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackom.  Livada  u  Kolmicu.  Sr.  nov.  1868. 
208. 

KOLNICA,  /.  vidi  konica.  —  Od  xvii  vijeka 
(vidi  kod  a). 

a.  mjesto  (pokriveno)  gdje  se  hrane  kola.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Mikafinu  (,receptaculum  sive 
repositorium  curruum')  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
u  Betinu  (,rimessa  di  carrozze'  ,receptaculum 
curruum'  174''),  u  Bjelostjencevu  (.receptaculum 
1.  repositorium  curruum'),  u  Voltigijinu  (,rim6ssa 
di  carrozze'  ,wagenscliupfe'),  u  Stulicevu  (v.  ko- 
cijiste  iz  Mika^ina).  Kolnice  ,wagenschupfen 
(remisen)'.  Zbornik  zak.  2,  819.  Kolnica  .wagen- 
scliupfe'.  Vuk  veli  , konica'.  u  Lici  vele  , kolnica'. 
J.  Bogdanovic.  Kolnica,  onaj  dio  stale,  koji  jo 
pregraden  i  ima  siroka  vrata,  da  se  na  liih  cje- 
lokupa  kola  unutra  turnuti  mogu.  ,Gde  su  tvoja 
kola,  kad  ih  ne  vidim  u  avliji?'  ,U  kolnici  su'. 
u  Dobroselu.    M.  Medic. 

b.  u  jednom  primjeru  xvin  vijeka  kao  da 
znaci:  kola.  Pak  dilajte  pod  kolnicom  zbice.  M. 
A.  Ee|kovid,  sat.  E4I'! 

f.  klada  na  kojoj  le/.i  kolo  vodanico.  u  Po- 
savini.    F.  Hefele. 


1.  KOLNIK  2( 

1.  KOLNIK,  m.  villi  konik. 

a.  jmt,  drum,  cesta  po  kojoj  se  ouze  kola.  — 
<)d  XII  irtjcka,  a  izmedii  rjeoniha  u  Banicicctnt 
(koltniki,  ,via  publica').  ,Colnich,  via  carri'.  J. 
IjUC'ius,  rle  regii.  dalm.  Pt  croat.  277.  Kako  iz- 
lazi  kolniki.  na  brbdo.    Glasiiik.   15,  285.  (l.S48y). 

I),  kola.  —  U  jednoffa  -pisca  xvni  vijeka.  AV 
s  knlnika  na  po]ane  (iduc).  J.  Kavanin  382'>. 
I  on  (Faetonat)  na  kolnik  otcDv  stiipi.  477''.  No- 
cote  prez  kolnika  Ilijina  poci   uzgora.    .^2.■j'>. 

C.  u  Bracu:  zid  okolo  ograde.  u  Primorju: 
ukr(!san  zid  na  straii  costi.    M.  Pavliaovic. 

2.  KOLNIK,  III.  aurifi-a,  kocija.i.  —  f/  Belinu 
i;ji:i':iiikii:  .carrottiere'  ,planstrarius'  17-1'';  ,eaiTOz- 
ziere  overo  cocchiere'  ,auriga'  174'J;  ii  Voltitji- 
jiiiu:  , carrottiere'  ,fuhnnanu';  ti  Stidiceiiii:  .au- 
riga,  aurigarius'. 

KOLNISTVO,  n.  posao  oun/jn  koji  se  haoi  ko- 
liina  (kao  kocijaicni'in,  all  ne  yrddencin),  vozarstvo. 

—  Naiineno    u.   niisc   vrijeme.     Kolnistvo   ,fulir- 
wesen'.    Jur.  pol.  torminol.  222. 

1.  KOLO,  )(.  rota;  circuln-i,  ziiiu'ciin  jc  kao 
obruc,  krug,  aii  nc  ne  zna  jili  nnj  starije  zna- 
cene  takovo  iiopci;  Hi  je  o.^nluln  .mukori  knuj 
koji  je  plilak  a  nije  prazan  ii  srijcdi  Hi  u  ku- 
:jeya  jc  obod  zdruzen  (paocima)  srijedom  koje  se 
vrti  oko  osi.  —  Uprav  je  osnova  koles,  le  je 
isprna  sum  nam.,  ace,  uoc.  sin;/,  bio  kolo,  a  ostali 
su  padeii  bill:  gen.  sing,  koloso,  dat.  sing,  ko- 
lesi  ltd.,  vidi:  (ii  crkmnom  jcziku)  kolesi  (loe. 
sing.).  Stefan,  .sim.  pam.  saf.  5.  u  nase  doha 
obicno  svi  oblici  postaja  od  J;nl,  ali  ill  ima  (kao 
i  u  prcslijcm  vjekoiuma)  koji  pttstaju  od  kolos, 
pa  i  sam  nom.  i  ace.  sing,  (vidi  koloso);  u  ne- 
kijem  krajevima  (n.  p.  u  Slavoniji)  ima  i  mno- 
zina  kole.sa,  koli5sa,  kolesima  (uidi  D.  Danicic, 
sr.  akc.  glasn.  11,  17,  i  T.  Marotic,  gramatika  i 
stilistika.  156;  sam  je  prof.  Marctie,  kao  sto  mi 
je  kazao,  iuo  ovc  oblike  u  Slavoniji  za.  znaieiie 
kod  1),  vidi  i  kolesa.  —  oblik  kolov  u  gen.  pi. 
(Ziv.  kat.  star.  1,  222)  moze  se  shratiti  kao  po- 
yreSka.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslor. 
kolo,  rus.  Ko.m,  Kojieco  ces,  kolo,  po].  kolo.  —  Iz- 
medii  rjecnika  u  Vrancicevii  (,circulus;  currus; 
rota'),  u  Miknlinit  (kolo,  koleso  od  kocija  ,rota'; 
kolo  za  vaditi  vndii  .liaustrum,  tj-mpanum,  rota 
iistularnm';  kolo  od  skakauja  , chorea  in  orboin 
ducta';  kolo  Jii<li  .corona  honiimim'),  ((  Jiclina 
(,ruota'  ,rota'  iV.i'y'- ;  ,daiiza  tonda'  .circularis  sal- 
tatorum  chorus'  2481'),  a  Bjelostjcneevu  (,rota'. 
2.  kolce  ,rotula'.  3.  koh>  kern  se  zdenca  voda 
vleco  , liaustrum,  tympanum,  rota  sitularum,  v. 
antlia'.  4.  kolo  tancajuceh  , chorea  in  orbem  ducta', 
V.  tanc.  5  kolo  divojak  , chorus  virginum'.  a  on 
koji  kolo  vodi  kolovoda  ,clioragus,  praesultor'. 
(I.  kolo  judili  ,corona  hominum'),  a  Jainbresiievn 
(Uolo  kom  so  voda  iz-donca  vlec.e  ,antlia'),  u  Vol- 
tiijiJDin  (,ruota,  cerchio'  ,rad'),  ii  Stulicern  (,gyrus, 
circulus,  rota,  carrus,  chorus,  chorea,  saltatio'),  u 
Vnkopit  (t.  n.  p.  vodenicko,  od  kola  ,das  rad' 
,rota',  cf.  tncak.  —  2.  ,d6r  kreis'  ,orbis'.  —  3. 
,art  t^nz"  ,choreao  genus'.  —  4.  supjo  kolo  ,das 
quarrc'  .orbis'.  —  5.  ,die  reifungszeit,  z.  b.  der 
kilrbisse,  meloneu',  n.  p.  prvo  kolo,  drugo  kolo 
itd.),  II  Daniciceva  (,rota'.  —  u  vodeuice.  —  ,ma- 
cliina,  rei  metallicae'.  —  ',orbis'.  —  pi.  ,currus'). 
I.  rota,  obla  plosnata  sprava  od  droa  Hi  od 
koje  kiirine  sto  se  vrti  oko  jedne  osi ;  iiioze  bid 
sva  pintn  (od  jrdiiiiiin  komadii)  tli  irckiri  stis/nji 
se  i.:  vise  koiiKiilo  :  <;  iin,;,!  l:olii  knji-  jr  ii,ioriiiui 
sastaijjeno  s  iimil riuiiiii  niaiii'ifiii  knhnii  iijlue- 
cinom),  a  ovaj  se  vrti  oko  osi.  —  isporedi  tocak. 

—  Jedno   Hi  vise  kola   obicno  su   dijelovi   vece 


!  I.  KOLO,  1,  b. 

sprave,  le  se  po  nima  ova  mi6e  (Hi  s  mjesta,  Hi 
stojeei  na  mjesta).  —  U  ovom  znacenu  moze  biti 
mnoz'ina  ne  saino  kola  nego  i  kolosa  (vidi  kolesa 
i  driige  oblike  od  iste  osiiove  u  M.  Marulic  13. 
97.  247;  Zborn.  36*;  D.  Barakovic,  vil.  4;  I.  T. 
Mrnavic,  osm.  63;  M.  Radnic  294*.  316a.  4371> ; 
F.  Lastric,  test.  ad.  80*.  ned.  76 ;  E.  Pavio,  ogled. 
396);  ccsto  se  ovaj  zadni  oblik  upotrebiava  da  se 
razlikiije  kao  prava  innozina  (rotae)  od  osobitoga 
zniicfi'ia  sto  je  dobio  oblik  kola  (vidi),  t.j.  ,currus', 
n.  p.:  Uzmete  vi  kola,  pak  ji  tovarite,  kolosa 
muce.  F.  Lastric,  ned.  76.  On  cujo  kolesa  pod 
koU  skripati.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  L6a.  ali  se 
ojirt  bez  obzira  na  to  nalazi  i  kola  kao  mnolina 
(rotao),  n.  p.:  Podvrati  kola  kocija  nih.  I.  Ban- 
dulavic  118'>.  exod.  14,  25.  Od  koji  su  kocija 
cotiri  kola  cetiri  dara.  S.  Margitic,  fal.  212. 
(^bracajuci  se  cestokrat  na  kociju  zagledaso  se 
u  kola.  A.  d.  Bella,  razgov.  25.  pa  i  sam  oblik 
kolosa  (vidi)  moze  znaiiti  sto  i  kocija;  osiin  pri- 
iiijrra  kod  kolesa  moze  biti  da  i  u  oviina  je  isto 
ziiacene:  Kih  deset  sto  tisu6  trista  koles  bise. 
M.  Marulic  247.  Ni  svitla  kolosa  mogu  mu 
(siincii)  potamnit.  D.  Barakovic,  vil.  4.  Sunco 
kolesima  u  zapad  bizase.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  63. 
—  /(  ovom  primjerii  pak  nasaprot  onoga  sto  je 
kazaito  kola  znaii  ,rotae'  a  kolesa  .currus':  Pod- 
vrati  kola  od  koles  nih.  Bernardin  97.  exod.  14,  25. 

ii.  uopee,  Hi,  u  osobitoin  sinislii,  sprava  na 
kojoj  se  nesto  (kola,  kocija  itd.)  poinice  s  mjesta. 
Polozi  je  jako  kolo  i  jako  stlnblije  prcdi>  licerat 
vctru.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  28.  Sto  mi  jo  du- 
bovo  bilo,  a  na  dubovu  bilu  dvanajste  stupa,  a 
na  stupijeh  30  kolesa'?  Zborn.  36-^  Aleksandru 
posla  kruglu  malu  i  kolo  drivono  .  .  .  Poslah 
tebi  .  .  .  kolo  kim  mlada  ditca  igi'aju.  Aleks.  jag. 
star.  3,  237.  Govik  pravedni  ima  biti  kakono 
ona  kolesa  koja  vidi  Ezokijel!  M.  Radnic  437''. 
Jedno  kolo  iz  kala,  a  drugo  u  kao.  (D).  Poslov. 
danic.  I  u  kociji  pjovalica  mane  kolo  voce  skrip|G. 
J.  Kavaiiin  78'\  Pade  iz  kocija  tako,  da  ran 
kolo  priko  rucico  projde.  A.  Kanizlie,  utoc.  xvii. 
Prvo  vidono,  koje  ovi  prorok  od  zvirja  i  kolc.-a 
imado.  E.  Pavic,  ogl.  396.  Ido  kao  kolo  bez  na- 
platka.  Nar.  posl.  vuk.  90.  Jodno  kolo  iz  blata 
a  drugo  u  bhato.    113.   vidi  7.  kola  i  kolesa. 

b.  j)i>  kliKirih'i  ki'ii :ri-iiosti,  ccslo  pisci  II 
inetaforickdiii  simshi  jnuiiiiiii  kolo  od  sreco  (Hi 
ncsreco)  eiiii  se  jtiikii'iijc  kiiko  se  (udske  stvari 
see  inijei'iaja.  Za  sto  (je)  tva  livala  u  gnusu 
ostala  nosrjoci  pod  kolom.  M.  Votr.i  ic  1,  80. 
A  tko  se  prije  nada  vise  bit  uzviSen,  svrh  kola 
prije  pada  po  zom[i  ponizen.  1,  130.  Od  srece 
jer  kolo  vrti  se  okolo.  1,  139.  Taj  vasa  oblas 
svakcas  pod  kolo  zgar  pada.  1,  218.  Kako  obifiaj 
nesrice  jest,  zavidostju  potaknuta,  nih  takof  cestit 
zitak  uzgrusti  joj  so  i  sfojim  obrtjivini  kolom 
privrauf,  jubav  nih  i  zivot  najedno  privruu.  P. 
Zoranic  34''.  Sreca  svo'e  kolo  za  koris  i  stotu 
svud  vrti  okolo  od  judi  na  svijotu.  F.  Lukarevic 
292.  Kolo  od  .srece  u  okoli  vrteci  se  no  pristaje. 
I.  Gundulic  284.  Ah,  ovako  sreca  vrti  u  okolo 
kolo  svoje !  563.  Jor  s  visino  kola  tvoga  u  duo 
obali  eto  mene.  P.  Kanavelic,  iv.  194.  Kolo 
udesno.  200.  (Sreca)  kolom  va[a  i  velike  gradbo 
vlasti.  J.  Kavaiiiu  214:''.  (Sreca)  cavlom  kolo 
tebi  ustavi.  216''.  Sreca  koja  va}a.  i  piivlafia 
svojim  kolom  ko'e  iie  vola.  277''.  Kad  je  sreca 
kolo  nagihala.  Osvetn.  3,  22.  —  Amo  mogu  pri- 
padati  i  ova  dva  priinjera:  Svijet  je  jodno  kolo 
koje  se  sve  vrti  i  vrteci  so  ubija  svoje  Ixibioce. 
M.  R.idnic  3-i.  Prosavsi  od  samrti  Jos^povo 
mnogo  godina.  izvrnu  so  kolo  uaopako  u  Egiptu. 
E.  Pavic,  ogl.  96. 


1.  KOLO,   1,  c.  2 

('.  kud  nehijeh  osobitijch  sprava  koje  se  ne 
pomicu  s  ntjcuta,  n.  p. : 

ft)  na  vodenici  i  na  drugom  mlinu.  Kolo 
vodiiuifino.  Starine.  10,  276.  (xiv  vijek).  Da  so 
pravyi  ja/.a  i  kameiiijo  i  gvozdija  i  zleby  i  kolo 
i  pokrovb  i  procaa  (irudija.  Mon.  serb.  559.  (101.3). 
lii  postavjen  da  obraca  kolo  od  malina.  Korizm. 
'tOl>.  Od  mlina  kolo.  M.  Vetranic  2,  44.  U  duliu 
uznit  vidili  malin  jedan  fiudna  £ina  i  razlika: 
biSo  preslica  od  dvanadeste  lastovic  a  kolo  nu- 
true  ko  u  ne  udarase  jimiso  trista  sostdo^ot  i 
pot  palac.  P.  Zoranio.  74''.  Da  vidi  napravjone 
kolosa  od  mejaje.  M.  Radnic  .SlOi'.  Kolo  od 
mlina.  449''.  O  vratu  mu  mlinsko  kolo  visi. 
N.ir.  pjos.  petr.  2,  14.  Nigda  mu  jezik  ne  stoji 
kao  vodonicno  kolo  (koji  mnogo  govori).  Nar. 
posl.  viik.  213.  Mlin.ska  kola.  S.  l^ubisa,  prip. 
1 73.  Kolo  od  suvace  jeste  od  naplataka  i  u  I'leiuu 
su  palcevi,  koji  okrecu  vretenku.  U  Srijemu.  M. 
Medic. 

b)  na  studencu,  kao  sprava  kojom  se 
hvata  voda.  Vrti  se  zivina  okolo  kola  od  bu- 
nara.  M.  Radnic  200''.  Prilikuje  dobro  Solomun 
/.ivot  coecji  k  kolu  koje  stoji  vrhu  studenca.  344^. 

e)  u  loneara.  Sidoh  u  ku6u  loncarovu 
i  gle  on  radase  posao  na  svom  kolu.  D.  Danicic, 
jer.  18,  3. 

(I)  na  (gradskoj)  preslici,  vidi  i  dilcik. 
Mobarice,  moje  drugarice,  udrite  ga  kolom  i  dil- 
cikom.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  568.  —  Moze  biti  da 
nmo  pripada  i  ovaj  primjer:  Vodi  kolo,  mqj 
rukav ;  ako  Staka  ziva  bude,  bice  k  }otu  jos  i 
Stan.  (Pripovijeda  se  da  je  u  kolu  podvikivala 
nekaka  zlopreja).    Nar.  posl.  vuk.  37. 

e)  sprava  kojom  se  podize  Ho  u  visinu. 
—  U  Belinu  rjecniku :  kolo  od  pritezanja  ,argano, 
ordegno  da  condur  pesi'  ,organum  tractorium' 
lOOa.  —  Sice  slicno  znacene  kod  jedninc  i  kod 
mnozine  u  ovijem  primjerima  u  kojima  je  rijec 
0  spravama  sto  se  upotreblavaju  iirudama:  Pri- 
lozi  kovaca  Rudla  s  kolomt  gvozdenymb,  .  .  .  i 
prilozi  kb  kolu  Rudlovu  odb  zabela  Ravtnsticu 
goru.  Glasnik.  15,  302.  (1348?).  Hi  jo  srebro  ili 
rudo  ili  kola  ili^  ino  sto  Stepanisovo.  Spom.  sr. 
1,  119.  (1413).  Sto  je  u  Planoj  na  kolehb,  rude, 
koiie  i  vbse  rabote,  da  se  vbse  daa.  1,  119.  (1413). 
Bastine,  kola,  rupe  i  rude.  1,  128.  (1415).  Eupe, 
rude,  kola,  ku6e.  1,  128.  Imaju  na  pole  dvoja 
kwla  i  polb  kwla  i  dvoje  vodenice  i  polb.  1,  130. 
(141.5). 

f)  u  jednoga  pisca  xvn  vijeka  ima  plur. 
kolesa  sa  znacenem:  sprava  u  kojoj  ima  neko- 
liko  kola  (kolesa),  kao  n.  p.  sahat  (isporedi  i  ej). 
Ide  nemijeran  kakono  kolesa  od  ura.  M.  Radnic 
294b.  —  1  u  nase  vrijeme  ima  u  Sulekovii  rjec- 
niku: kolesa  ,raderwerk'. 

(I.  sprava  kojom  se  muce  i  ubijaju  fudi; 
maze  biti  na  razlicne  nacinc.  Na  kolosi  prote- 
zajemu.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  5.  Zglob  mu- 
fienih  kolov.  Ziv.  kat.  star.  1,  222.  Pogani  im- 
peratur  .  .  .  zapovidi  da  se  stvori  jedna  velika 
graja  od  cetirijeh  kola  punijeh  cavala  i  noiia 
ostrijeh.  B.  Kasic,  per.  176.  Cini  ju  na  jedno 
kolo  poloziti,  ter  cvrstimi  raztezati  konopi.  F. 
Glavinic,  cvit.  228^1.  On  srdit  kruto  ucini  jedno 
veliko  umestriti  kolo.  386''.  Postavjena  na  jedno 
kolo  puno  britava  ostrije.  P.  Posilovic,  nasi. 
129».  Maksimin  spravja  kola  suprot  Katarini. 
P.  Lastric,  test.  ad.  SOI*.  Ne  vojnike  na  kola 
razteze.  A.  Kanizlic,  roz.  94.  Cini  ga  tankim 
konopom  svezat  i  umotat  na  jedno  veliko  kolo. 
I<\  Radniau  14.  Ugrabite}  bio  je  pedipsan  s  mu- 
kom  od  britvenoga  kola.  A.  d.  Costa  2,  149. 
Koji  se  u  kradi  ufati  onoga  ili  obise  ili  posijeku 


«  I.  KOT.O,  2,  a. 

ili  kolom  tarn.  15.  Loakovic,  nauk.  3.52.  Razko- 
madujo  kolosa  Maksiraina  jodna  Katarina.  A.  To- 
raikovic,  gov.  7.  Nikoliko  biskupa  kolom  trvonili. 
ziv.  101.  llocu  nega  na  kolo  vrgnuti.  Nav.  pjos. 
vuk.  4,  239. 

e.  po  sliinosti,  kaze  se  o  paunovu  repu 
kad  se  rasiri.  Pav  jost  Xivina  tastosl'avna,  fii- 
neci  od  svoga  porja  lipoga  jedno  zlatno  kolo.  P. 
Posilovic,  nasi.  19^. 

f.  liekakra  sprava  kojom  se  obreznju  ktiigc 
kad  se  vein.  Jegda  obrozesi  kolomb  (knigii)  hu- 
bavo.  Glasnik.  15,  36.  (xvii  vijek).  I  ja  znam 
da  so  tako  (kolo)  zove  orude  kojim  prosti  nasi 
knigovesci  obrozuju  kiiige.    S.  Novakovic. 

IS.  currus,  na  mnogo  mjesla  znaci  sto  i  7. 
kola.  Toj  kolo  pritila  ziviiia  vuciso.  M.  Maruli6 
14.  Sjedece  svrhu  kola  svoga.  N.  Ranina  127b. 
act.  ap.  8,  28.  Sunoauo  gdi  kolo  s  koiiici  istjece. 
M.  Vetranic  1,  163.     Da   sjodo  sunacce   na  kolo. 

2,  291.  Aleksandar  do§al  bise  na  olimbijskom 
koli  vencati  so  i  vitostvo  pitati.   Aleks.  jag.  star. 

3,  240.  Lipsi  neg  Apolo  ki  zrakom  svit  zari,  kad 
potoci  kolo  nad  svimi  kotari.  D.  Barakovic,  vil. 
12.  Kolo  vodec  ulizose  u  crkvu.  I.  Ancic,  ogl. 
01.  ZaletJG  se  pacek  slava  vrh  istocna  kola  svoga. 
P.  Kanavelic,  iv.  57.  Kada  Rim^ani  salahu  koga- 
godijer  poglavicu  ali  vojvodu  u  komu  mjostu  vo- 
jevati,  i  ako  bi  se  oni  vratio  s  dobieem,  oni  mu 
ciiiahu  tri  casti  . . .  Druga  cast  bjose,  da  on  bjese 
po3tav|en  svrhu  jednoga  kola  od  dobica  ...  K. 
Magarovic  89.  Sunce  zlatno  kolo  naprijod  vodi. 
I.  Dordic,  uzd.  59.  —  Jamacno  amo  pripadaju 
i^  ovi  priinjeri:  Aj  li  je  sletila  iz  kola  sonoana. 
G-.  Drzic-347.  Kad  svijetla  dauica  s  kolom  so 
odpravi.  M.  VetraniA  1,  92.  Oci  upira  u  kolo 
suncano.  2,  66.  Apolom  ki  suncenim  vlada  kolom. 
P.  Hektorovic  113.  Sunce  k  zapadu  kolo  pri- 
gnulo  bise.  P.  Zoranic  .54"\  Nece  lijepi  bog 
Apolo,  koji  nosi  dan  po  sviti,  sred  valova  zatvo- 
riti  zlatnu  zraku,  vjecno  kolo.  I.  G-undulic  7. 
U  to  i  noc  nebu  stavi  .strazu  od  zvijezda  srud 
okolo,  da  prije  reda  ne  objavi  svijetlo  sunce 
zlatno  kolo.  311.  Zarko  kolo  veselja  danskoga 
(sunce).  I.  T.  Mrnavic,  ist.  181.  Svijetli  kraj  od 
dana  jasnijom  kolom  istok  zlati.  I.  Dordic,  uzd. 
40.  .Jakno  sunco  zlatnijem  kolom  kad  iz  mor- 
skijoh  vala  istjece.  ben.  202.  I  na  svrhu  svoga 
tijoka  pristupase  nocno  kolo.  pjesn.  3.  —  Vidi 
i  7.  kola,  d.  —  u  Mikalinu  rjecniku:  kolo  na 
nebu  od  sodam  zvijezda  ,septemtrio,  ursa  major, 
plaustrum';  u  Bjelostjencevu:  kolo  na  nebu  sedem 
zvezd  , plaustrum  coelosto,  septemtrio,  ursa  major'; 
u  Voltifjijinti :  kolo  sedam  zvezda  ,settetrioiii. 
orsa  maggioro'  ,siebenstern';  u  Stiilicevii:  kolo 
na  nebu  od  sedam  zvizda  .septentrio,  ursa  majtn-, 
plaustrum'  s  dodatkom  da  je  tizeto  iz  Mikuliiia. 

3.  circulus,  orbis,  kao  granica  (linija,  crtn) 
koja  naokolo  zatvora  obao  prostor,  obriic,  obod. 
a.  uopce.  Na  glavi  _joj  zvijezda  kolo 
a  pod  nogom  sunce  siva.  O.  Palmotio  3,  8Sb. 
Suncom  upi'avjena  kolom  zvijezda  povrh  glave. 
J.  Kavanin  225'''.  Taj  kralica  preblazona  kolom 
zvijezda  navrh  glave  od  sinka  je  okruriena. 
481".  Od  kola  matematickoga,  koje  kaze  dobru 
i  zlu  litinu.  M.  Zoricic,  aritm.  115.  Svako  kolo 
, circulus'  razdijuju  matematici  na  360  dijela.  D. 
E.  Bogdanic  22.  Na  riemu  je  kapa  novedina, 
na  vrh  ne  mu  kolo  zlato.  Nar.  pjes.  istr.  1,  54. 
Sola  tatarska  su  naciiiena  u  jedno  veliko  kolo 
od  ku6a.  S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.  119,  70. 
Ono  sto  devojke  kasto  nacine  na  zemji  od  ku- 
cina  kao  kolo.  Vuk,  poslov.  123.  —  Amo  pri- 
pada i  oraj  primjer:  Stanu  devojke  u  kolo,  a 
pruze  ruke  od  sebe.    Vuk,  nar.  pjes.  1,   119. 


1.  KOLO,  2,  b.  2 

b.  bogorodiciuo  (Hi  crkveno)  kolo,  vidi  bo- 
gorodicin,  h).  Spusta  cedo  na  kolo  erkveno  (one 
nasred  crkve,  sto  muogi  zovu  , bogorodiciuo  kolo'. 
Vuk).    Nar.  pjes.  vuk.  4,  IS. 

c.  orbis.  gyrus,  imt  Icoji  ide  na  okolo,  i 
unpen  micai'ie  na  okolo.  Kolom  neumoruim  gdi 
svit.  opasuju.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  181.  Dan  kolom 
ki  novim  vodi  nam  godisie.  I.  Ivanisevic  332. 
Novijem  kolom  meni  isteco  Ijepsa  svjetlos  neg 
simCana.  P.  Kanavelic,  iv.  3.  Ki  se  cinu  i  na- 
lioJe  pod  mjeseca  vrtno  kolo.  .T.  Kavaiiin  liiTa. 
Da  svo'e  kolo  svrue  vrijeme.  I.  Dordie,  iizil.  102. 
Dnovi  koji  se  slave  na  kolu  od  godino.  h\  Lastric, 
tfist.  598.  Evo  je  doslo  na  kolu  od  gorline  ouo 
vrime...  147'J.  Na  kolu  od  godiue  ne  ima  dneva 
radosuijega.  svet.  tiO'-i.  Svi  ovi  dnovi  izmireni 
na  kolu  vrimena  cinili  su  hijadu  ura.  A.  Tomi- 
kovic,  gov.  76.  Bjezi  Marko,  a  cera  ga  kraju, 
dole  su  triput  kolo  sastavili  oko  b'jele  Saraodreze 
crkve.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  I'Jii.  —  I'o  oviiine  :na- 
('cnii  until -i  se  i  inxtr.  siny.  kolom  kao  adverab 
sa  tiiiici'i'iem :  na  okolo.  1  pogleda  kolom  oko 
soho.  Xar.  pjos.  marjan.  11.  Pa  pogleda  kolom 
oko  sebe.  173.  —  Mose.bili  da  ami)  jiripnda  i 
ovaj  ]}rimjer,  ali  mi  finisao  nijn  jasiin:  Kolo 
kruga  nebeskoga  u  luni  stoji.  .41eks.  jag.  stai-. 
3,  22.'). 

(1.  prema  predasncmn  snacn'iu  (kod  o)  miize 
znaiiti  i  iiebo  (nebesno  kolo,  kolo  od  zvijozda  itd.). 
Grom  na  vedru  brojit  zvizdo  ko  uobeskim  kolom 
jizde.  D.  Barakovic,  vil.  3.  Sunce  i  mjeseo  zlo 
skoncanje  s  kolom  jasnijoli  zvijezda  ocuti.  G. 
Palmoti6  3,  167-i.  Jasnijoli  zvijozda  blijodi  kolo. 
3,  l?^^.  A  od  neba  vedro  kolo  priklopise  nocne 
sjene.  P.  Kanavelic,  iv.  34.  Meu  to  Febo  zlato- 
glavi  gor  nebeskijeh  sred  kolesa.  A.  Vitajlc,  ost. 
221.  —  Ne  znam,  pripada  li  amo  ovaj  primjer, 
jcr  mi  je  nejasno  znacene :  Od  Adrije  bistra 
mora  do  ledena  mora  okolo,  syu  togobu  visiiijeh 
dvora  gdi  zelezno  drzi  kolo.   G.  Palmotic  1,  111. 

e.  polus,  vertex,  vidi  stozer  (astronomicka 
rijec),  pol.  —  SaiHO  u  Belinu  rji'cniku-  dva  kola 
od  neba  ,polo,  quel  duo  puiiti  imaginarii  della 
sfera,  intorno  a'  quali  si  volgono  i  cieli'  ,cardo' 
5701). 

f.  chorea,  chorus,  igra  (pks)  u  kojoj  iijraci 
stojeci  na  okolo  drze  se  za  ruke  (n.  p.  izmjenice 
miiski  i  zenske,  ill  same  zenske),  te  iyraju  a  cesto 
i  pjevajic  (osobite  pjesme,  vidi  poskooica).  uopce 
.s-e  ovako  zove  narodno  igrane  i  had  se  ne  drze 
sa  ruke.  —  razUcne  rijeci  s  kojima  se  upolreblavu 
kolo  ((  ovoin  znaceiiii  vide  se  po  primjvrima.  — 
Mozr  biti  da  je  ovo  sad  naj  ohienije  znaiene  ore 
rijeci  kod  cijeloya  naroda.  Prid  kolom  bijuci 
bubiiahu  nakari.  M.  Marulid  14.  A  pija  i  bla- 
guje  na  nebeskom  stolu  tko  godir  to  cuje,  da 
pojob  u  kolu.  H.  Lucie  290.  Neka  se  ovi  dan 
do  noci  potraJG  pojuci  u  pjesaii  i  kola  igraje.  N. 
Naleskovic  1,  198.  Put  vode,  gdi  kola  hfcijalimo 
voditi.  1,  217.  Vile  gizdave  od  ove  dubravo  u 
kola  igraju  i  tance.  1,  311.  Kruiieni  laurom 
igraju  u  kola.  1,  318.  A  rek'  bi  da  vodi  kolo, 
gdi  poskace.  1,  341.  Kolo  nam  vodi  pri  vodi 
studoni.  M.  Drzic  50.  Svi  ce  so  a  kolo  uhitit. 
179.  I  kolo  tuj  vodec  (})nsftV^  na  travi  zeleni... 
D.  Eanina  211'.  Kad  jucer  sred  kola  vesela  po- 
jase.  971'.  Pjesan  od  kola.  104''.  Ta  tanca,  ta 
sviri,  ta  u  kolu  skaoe.  D.  Barakovic,  vil.  45. 
Igra'  kolo,  skofi'mo  bo}6,  svak  se  kazi  dobro 
vole !  I.  Gundulic  172.  Poja  neba  svoga,  po 
kim  (Dijana)  zvijezdam  kolo  izvodi.  183.  Se- 
Jani  se  dizu  raladi,  kolo  okolo  nih  zaciue.  381. 
Kola  i  dance,  komedije  i  muzike . .  .-I.  Drzic  73. 
Djevojcico   izvodahu    mirna    kola.     G.    Palmotic 


9  1.  KOLO,  2,  f. 

I,  143.  Ta6  mjesefine  slike  okolo,  scijenai  mjesec 
fla  JG  istini,  drobno  ribe  noAno  kolo  vode  morskoj 
po  tisini.  3,  12''.  Tao  (andeli)  po  po(u  nebes- 
komu  izvedoJo  tris  okolo  u  veseju  neizmernomu 
s  mednom  pjesni  cudno  kolo.  3,  103i'-.  Izvesti 
kolo  jducere  vel  dnctare  choroam'.  J.  IVIikaJa. 
rjecn.  kod  kolo.  Njoki  hitro  kolo  izvode.  P.  Ka- 
navelic. iv.  419.  llerodijaua  nauci  svoju  ki'-er 
igrati  i  kolo  voditi.  M.  Radnic  120"..  Gdi  po- 
igrajuc  kolo  vode.  A.  Vita[ir,  ost.  7.  Vodo  kola 
i  tauce.  S.  Margitic,  fal.  20.  Igra  u  kolu.  I. 
i,frli(Mc  (il.  Diklico  izvodeci  kola  bJHlm  zaoele 
ovaku  pjesan.  I.  Dnrdit',  salt.  ix.  Vodeci  kol.i 
i  tancajuci  zacinaju  mu  ovu  pjesnu.  B.  Zuzeri 
3'>2.  Ove  (rane)  od  nogu  ucinili  su,  koji  kolo 
igraju.  ,T.  Hanovao,  razg.  149.  Sad  so  voce  ce- 
ladi  skup}a  gdi  kolo  igra.  pripov.  142.  A  ima 
so  kad  u  kohl  igrati.  142.  Obica(;}  je  da  se 
piva,  da  se  kolo  ufati.  ,S.  Filipovic  1.  40''.  Neka 
se  zovno  on.a  divojka  da  ide  u  kolo.  1,  tS'"-.  Koja 
ufativsi  se  s  uiuskom  glavom  u  kolo  boje  skaoe. 
1,  77ii.  Cesto  hijix(h)  u  kolili  divojaka.  1,  491^1. 
Gdi  je  otrovnija  kuga,  uego  u  onim  sastanci 
malo  postenira,  gdi  su  igre  i  kola?  P.  Lastric, 
od'  35i).  U  kolu  igrajuci  vrime  provode.  A.  Ka- 
nizlic,  uto6.  284.  Strmo  je  i  sklisko  ono  misto, 
ouo  druztvo,  oiio  Ivolo.  t'ran.  181.  Ako  bi  gdi- 
godi  bilo  kolo  iliti  igra.  bogojubu.  418.  Cino  so 
pijanstva,  prozdrlstva,  igre,  kola.  P.  Matic  77. 
Igraju  misje  kolo.  (Z).  Poslov.  dani6.  Kola  igra- 
juci, psujuci,  opijajuci  se  . . .  M.  Zoricic,  zrc.  227. 
Od  igara,  koje  zovu  kola,,  tance.  osm.  65.  (Zensko) 
prije  kolo  zna  voditi,  neg''  u  iglu  zna  uditi.  V. 
Doseu  90''.  Al'  n  kolo  kad  izhodi,  snasa  sebe 
tad  izvodi.  100'^  A  u  kolo  kad  se  sprave.  101''. 
Kolo  svoje  kad  okrcu,  bludnu  vatru  tad  razgrcu. 
101  lJ.  Gdi  su  kolo  ufatile  (snasice)  .  .  .  \02K  1 
kad  obuoc  kolo  vodi  (snasa)  . . .  105b.  Da  (mladez) 
ufati  kolo  slipo  i  poigra  nima  lipo;  slipo  kolo 
kad  mrak  bane,  i  poigra  dok  se  svane.  lG3i».  Tad 
se  slipo  kolo  fata  od  krtoga  i  od  svata.  163''. 
Kolo  slipo  kad  se  mota  .  .  .  164''.  Sto  u  kolu 
bisuo  skace.  166:>.  Gdje  su  gosbine  i  kola  od 
sejana?  D.  ilasic  97.  Bio  viden  u  kolu  (s)  ze- 
nama  i  s  djovrjjkama.  264.  Nahode  se  s  nima 
na  piru,  u  kolu  .  . .  271.  Jeli  stvar  nodopustjena 
zabavjat  se  s  igram  i  kolima?  Blago  turl.  2,  148. 
Od  igra  i  skakanja  oliti  kola.  2,  148.  Slidi  po- 
skocnica  koja  so  moze  u  kolu  pjevati.  And.  Ka- 
cic,  razg.  2.  11  dvoru  su  bubiii  i  svirale,  a  prid 
dvorom  di\Tio  kolo  igra.  37ii-.  Kamo  tebi  Uaiii- 
cicu  Jure  kojino  se  slavi  od  junaka  i  u  kolujos 
od  divoj'aka?  242a.  Velikoga  kneza  i  vjeteza,  po 
iraenu  Kegjevio-Nikolu,  djevojke  ga  pjevaju  u 
kolu.  243a.  Od  nega  se  pjevaju  popijevke,  kad 
u  kolu  igraju  djevojke.  268''.  Na  poju  je  kolo 
ufatio,  ter  je  lipu  pismii  zapivao.  313''.  Ufativsi 
kola,  okolo  idola  igrati  pocese.  kor.  80.  Divojke 
kola  igraju.  164.  Nog  u  kolo  onako  i  ide.  M. 
.A..  Eejkovic,  .sat.  C6''.  Kada  kolo  igra  iiola- 
gano  .  ^.  .  06''.  Kad  se  kolo  u  troje  zanise  .  .  . 
C7'\  Cesto  tanoano  u  kolu.  I.  Velikanovic,  uput. 
.3,  78.  Neka  ill  ne  pustaju  u  kola,  igre,  tancaila. 
3,  227.  Ovo  isto  uzrokuju  raskosnija  pjevaiia  i 
kol.a.  J.  Matovic  392.  Zapjevase,  kolo  zaigrase. 
J.  Krmpotic,  pjesm.  11.  Sto  u  kolu  igrati  hotise. 
malon.  20.  Bizat  imadu  svo  prigode  grija,  drustva 
prijatela  i-azpusteuih,  kola,  igre.  I.  J.  P.  Lucii, 
bit.  46.  Zabranita  je  ista  igra  i  kolo.  B.  Lea- 
kovie,  nauk.  302.  Igra  nemu  kolo  pred  dvorovc, 
i  vodi  mu  kolo  mila  majka,  kolo  vodi,  a  pjesme 
zacine.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  9.  Dvas  je  i  tris 
mladi  junak  kolom  skocio.  1,  44.  Hod'  u  kolo, 
snaho    nasa,    brijeme    ti  jc.     1,  61.     Iz    kola  mu 

14 


].  KOLO,  2,  f.  5 

Vila  klikovaSo.  1,  74.  U  kolo  no  glodaj,  ii  kohi 
ti  noma  slike  ni  priliko,  ve6  one  ti  sliko,  okf) 
kola  igra.  1,  108.  Ispod  tebe  vilo  divno  kolo 
vode.  1,  111.  Koje  stojo  kod  kola,  kao  krave 
kod  tora.  1,  17.o.  Sko6i,  kolo,  da  skocimo!  1,  176. 
Okom  troni,  kolom  kreni.  1,  17G.  Slusajuc  kolo 
i  pesme.  1,  222.  Digo  so,  odo  u  kolo,  all  se  kolo 
raspusti.  1,  222.  Kad  li  so  kolo  razvrglo.  1,  223. 
Nok  se  moja  naveseli  majka  i  sostrico  kola  na- 
igraju  i  u  kolu  pesme  napevaju.  1,  246.  TomaS 
kolom  uzmahuje.  1,  282.  U  torn  kolu  noma 
muske  glave,  do  djevojke  i  nevjesto  mlade.  1,  372. 
Stade  kolo  glodati  junaka,  al'  govori  neznan 
dobar  junak:   ,Igraj,   kolo,   a  no   gledaj  na  luo'. 

1,  373.  Al'  govoi'i  iz  kola  djevojka.  1,  373.  Na 
livadi  kolo  uvaceno,  u  torn  kolu  juba  Uamjanova, 
SV6  je  kolo  glavom  nadvisila,  a  Jepotora  kolo  za- 
nijela.  1,  405.  Ved  sakupih  kolo  dovojaka,  i  u 
kolu  Milieu  devojku.  1,  432.  Kada  kolo  na  travi 
igrase.  1,  432.  Kad  umiro  mali  Eadoica  koji  im 
jo  kolo  izvodio.  1,  572.  Naopako  kolom  okro- 
nula.  1,  580.  Devojke  me  u  kolo  zazivlu.  2,  165. 
Marko  igra  kolom  uz  kadune.  2,  430.  A  Ma- 
gari  drugu  igru  zapoceso,  drugu  igru,  kola  ma- 
garskoga.    2,  485.     Tad  devojka   kolo   raskinula. 

2,  564.  Vije  kolom  kao  vijor  gorom.  2,  564. 
^epotom  je  kolo  zacinila,  a  visinom  kolo  nadvi- 
sila. 3,  360.  Iz  kola  se  mlada  istrgnula.  3,  492. 
Ufati  so  do  mene  u  kolo.  3,  492.  Kad  to  vid'li 
kiceni  svatovi,  naopako  kopja  okrenuso,  naopako 
kola  povedose,  zalostivu  pjesmu  zapjevase.  3,  523. 
Dvaput  kolom  Osman  obratio.  4,  157.  Pak  po- 
gleda  kolo  devojakah,  igraju  li  kolo  naokolo. 
4,  158.  Kada  Hristos  na  nebo  uskrsnu,  nebesno 
se  kolo  uvatilo,  u  kolu  su  svi  Bozji  andali.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  320.  Pred  kuoom  mu  kolo  no 
igralo !  Nar.  pjes.  petr.  2,  283.  Be  nije  macke, 
tu  i  misi  kolo  vode.  Nar.  posl.  vuk.  75.  Ko  se 
u  kolo  hvata,  u  noge  se  uzda.  156.  Pa  nevjesto  i 
dovojke  iibvate  kolo.  Nar.  prip.  vrc.  17.  Uhva- 
tivsi  se  za  ruke  kao  u  kolu.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  89.  Kad  se  bvata  kolo.  1,  174.  Kad  se  igi-a 
u  kolu.  1,  177.  Igraci  i  igracice  uhvate  se 
upravo  II  kolo,  a  jedno  metnu  u  srijedu  .  .  .  Pa 
se  onda  on  uhvati  u  kolo  ...  1,  184.  Ostale 
djevojke  ubvate  oko  ne  kolo  kao  srp.  ziv.  35. 
Vile  nikom  nece  zla  uciniti  dokle  ih  ko  ue 
uvrijedi  (nagazivsi  na  nihovo  kolo  ili  na  veceru 
ill  drukcije  kako).  211.  Iz  kola  kucke  (neka 
igra).  279.  Narod  kolo  vodi.  P.  Potrovic,  gor. 
vijen.  8.  Ko  je  u  kolu  va)a  da  igra.  Pravdo- 
nosa.  1852.  9.  I  sve  selo  doslo  da  pjevamo  i 
igramo ;  kolo  pjeva.  9.  Momcad  vodi  kolo  oko 
crkve.  S.  Lubisa,  prip.  105.  Momak  biti  saman 
u  zabiti,  da  ga  ne  zna  ni  kolo  ui  moba.  Osvetn. 
4,  3.  Kano  uista  ne  slavio  slicna,  nit'  uz  kolo 
uzoritih  snasa.  4.  21.  Ako  svi  ne  mozemo  kolo 
voditi,  mozemo  svi  u  kolu  igrati.  M.  Pavlinovic, 
rad.  76.  Svirke  umuknu,  kola  se  raskinu.  M.  D. 
Milidevio,  slave.  68.  —  I  metaforicki.  A  vrh  vi- 
tijoli  kopja  stijezi  izvijaliu  svud  so  okolo,  gdje 
s  liim  vjetric  blag  s  nebesi  valovito  vodi  kolo. 
J.  Palmotio  170.  Kolom  zmija  hoce  igrat  tko 
god  zeli  zonsku  }ubav.  J.  Kavanin  38b.  Prcan 
i  Dobrota  hvataju  se  u  kolo  s  Kotorom,  koji  je 
kolovoda.    S.  :^ubisa,  prip.  4. 

s;.  mnostvo  cefadi  (ili  andela,  svetaca  itd.) 
poredeno  na  okolo  kao  kolo,  ali  se  cesto  ne  pazi 
na  to  jeii  ovako  poredeno,  te  moze  znaciti  i 
mnostvo  uopie. 

<i)  uo])ce.  Dmitrica  Nikolu  milo  mi  po- 
zdravi,  u  jodnomu  kohi  kad  me  s  nim  postavi. 
P.  Jlektorovii  75.  U  kolu  se  i  broju  cotveruh 
(Ijovic  zeja.^0  naci.    B.  Gradid,  djev.  88.     Nikako 


0  ].  KOLO,  2,  i. 

za  vas  svit  no  slid'  vei  tuj  }ubav,  nu  naglo  izid' 
van  iz  toga  ti  kola.  D.  Ranina  ()9'>.  AH  eto  gdi 
skace  k  nam  kolo  satira,  poznat  je  kuliaco  i 
glumce  od  pira.  I.  Grundulic  171.  §to  Apolo 
nam  u,  Delfijeh  prorokova,  Sto  Arpija  kletijeh 
kolo.  Gr.  Palmotic  2,  86.  Gledase  se  sa  svijeh 
strana  stvoritoja  svoga  okolo  od  letustijeh  od 
dvorana  neizbrojeno  lotjet  kolo.  3,  24-'.  Vrhu 
tompla  dio  (necistijeh  nemani)  uzade  silnijom  ko- 
lom koje  obkruzi.  3,  37'>.  Ove  rijeoi  jodva  izusti 
a  u  naoin  silna  kola  na  n  se  oda  svud  tiste  i 
pusti  vrlijeh  judi  vojska  ohola.  3,  69*.  Trepcuc 
blido  tad  cekase  slisat  i^dribe  ludsko  kolo.  I. 
Zanotti,  en.  ]  1.  Kolo  ,cerchio  d'  huomini,  vale 
radunanza  d'  huomini  posta  in  giro'  , corona'.  A. 
d.  Bella,  rjodn.  186*.  Dvorkinioa  kolo  sluzi  mono. 
I.  Dordic,  uzd.  40.  Jost  nami  za  izgled  ono  sveto 
kolo  apostola.  J.  Matovic  493.  Eastvori  gradu 
vrata,  i  napusti  kolo  djevojaka.  M.  Pavlinovic, 
razg.  40. 

It)  kaze  se  nebesko  kolo  ili  samo  kolo 
skup  onijeh  (andela  i  svetijeh  dusa)  Ho  u  raju 
prebivaju.  u  vecemu  dijelu  primjera  to  je  po 
crkvenom  lat.  chorus.  Kolo  od  radujucih  se  di- 
vica.  B.  Kasid,  rit.  119.  Zove  tebe  lubezno  kolo 
divica  svetije.  P.  Posilovid,  nasi.  86b.  Primilo 
tebe  kolo  od  radujudi  se  divica.  L.  Terzid  (B. 
Pavlovid)  16.  Nacin,  koga  na  nebosa  uzdrzuju 
andeli  blazeni,  i  koga  casti  ostalo  kolo  dusa  ne- 
beskijeh.  J.  Matovic  482.  Da  je  proklet  od  Boga 
i  od  svega  kola  nebeskoga.  S.  ^jubisa,  prip.  46. 
—  kolo  andela  moze  se  kazati  i  u  osobitom  smislu, 
jer  crkva  uci  da  se  andeli  dijele  u  tri  reda  {,hi&- 
rarchiae'),  a  svaki  red  u  tri  kola  (,chori').  Ti  jesi 
andeo  od  kola  svetoga.  Zborn.  62b.  Sporedjena 
sva  ova  kola  (andela)  u  tri  se  opet  sadruziju, 
tri  'ednu  ciued  jerarkiju,  a  devet  se  kad  sastanu, 
jerarkije  tri  nastanu.  jr.  Kavanin  498a-.  Napokon 
smo  mi  andeli,  od  nizega  kola  ki  smo.  504^1.  U 
svakomu  rodu  (andela)  broje  se  tri  kola.  S.  Rosa 
177b.  —  Jj  jednom  se  primjera  xviii  vijeka  ova 
rijec  upotrebfava  i  za  trojstvo,  trojicu.  Imo  'e 
jedan  bit  ki  Jubi;  drugi,  na  Jub  ki  odgovara; 
treci  otim  se  ki  prijubi:  tim  se  trojno  kolo  stvara 
od  lubavi  bozanstvene.  bez  cetvrte  ko  sobstveno. 
J.  Kavaiiin  532ii-. 

<■)  krvno  kolo,  vidi  kod  krvau. 

(t)  vrzino  kolo,  vidi  vrzin  i  kod  graban- 
oijas. 

e)  supje  kolo  kaze  se  kad  su  fiidi  tako 
poredeni  da  ostane  prazno  mjesto  ti  srijcdi,  ii 
dva  osohita  znacena.  an)  pjesaeka  se  vojska  po- 
redi  u  cetverokut,  ostajuci  sa  svake  strane  obr- 
nuta  put  neprijateja,  franc,  i  nem.  carre.  j—  « 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjccnika  u  Vukovu.  Supje 
kolo  cini  od  nizama.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  342.  Supjo 
kolo  s  vojskom  uoinio.  Ogled,  sr.  413.  —  7thJ  ii 
nekijem  narodnijem  igrama  (znacene  je  od  pri- 
like  kan  kod  f).  Uhvati  so  kolo  od  deset  do 
petnaest  mladib  momaka  i  dovojaka,  izmijesanih 
svih  (musko  pa  zensko)  i  sastave  krajeve,  to  onda 
postane,  kao  sto  narod  zove,  sup)e  kolo.  V.  Vr- 
cevid,  igr.  30.  Stane  u  sred  supjoga  kola.  31. 
Uhvati  se  supJe  kolo  muskih  i  zenskih.    32. 

li.  moglo  bi  se,  kao  o  cefadi,  kazati  i  o  zi- 
votinama;  ali  u  ova  dva  primjera  (o  zmijama) 
ne  zna  se  jeli  znacene  uopce:  mnostvo,  ili  je  2>rarn 
znacene  kao  kod  a.  Mjoste  prama  svijem  se  iz- 
vija  vitorogo  oko  glave  razdrazenijoh  kolo  zmjja 
ko  se  u  jedu  koju  i  dave.  G-.  Palmotic  3,  8'K  Sa- 
rovitih  kolo  zmija  zatvara  mu  uste  blijede.  J. 
Kavanin  413*. 

i.  u  nejcijem  primjerima  enaci  i  mnostvo 
nezivijeh  stvari,  ali  nije  lako  raspoznati,  govori 


1.  KOLO,  2,  i.  i 

K  se  0  mnostvu  uopce,  Hi  o  kolu  u  znacenu  kao 
hod  a,  Hi  (metaforickij  kod  f,  n.  p.  o  gvjesdama. 
Ki  se  u  oarskoj  druzbi  gizda  kako  mjesec  posrod 
kola  izabrauijeh  svijetlijeh  zvizda.  G-.  Palmotio 
2,  51G.  Vidi  zvizda  kolo  milo.  A.  Vitajic,  ist. 
S*.  (u  ova  dva  primjera  vaja  da  je  ziiacene  kao 
kod  a;  Gdi  ueizbrojuo  u  okolo  sitnijeh  zvijezda 
siva  kolo.  G.  Palmotic  2,  26.  Zrake  suncane  od 
zvijezda  kolo  resi  okolo.  2,  467.  nidi  i:  G-ospiuo 
kolo,  vise  zvijezda  naokolo  s  jednom  u  srijedi. 
M.  Pavliuovic.  vidi  vlasici).  —  Amo  pripada  i 
ovaj  primjer:  Jak  da  od  svud  na  nu  srne  ail- 
nijeli  vihar  plaho  kolo.    G-.  Palmotic  3,  227a. 

k.  vrijeme  kad  neko  voce  sazri  (ako  to  bimi 
vise  puta  preko  godine).  —  Po  svoj  je  prilici  islo 
znaiene  kao  kod  c.  —   U  Vukovii  rjecniku. 

I.  nekakvo  drvo  kod  sabake  (ribarskoga 
oruda).  —  Ne  znam.  uprav  kakav  mu  je  oblik. 
Pri  tijem  gucam  vezaiia  su  dva  duga  komada 
mrezo  sirega  oka  a  dobjoga  konca  i  zovu  ih 
,krila'  mreze,  jer  se  bas  otvaraju  kako  dva  ticija 
krila.  ua  svrsetku  svakog  krila  nalazi  se  drvo, 
za  sto  je  mreza  privezana,  dugo  mletaski  lakat, 
to  zovu  ,kolo'  ili  ,krilo'.  L.  Zore,  rib.  ark.  10, 
3.56—357. 

2.  KOLO,  n.  mjexito  iine.  —  Bio:  ista  rijei  sto 
1.  kolo.  —  U  spumenikti,  xiv  vijeka,  i  otale  u 
Daniiicevu  rjecniku,:  selo  ,ua  Dlbuini'  koje  kra| 
bosauski  Dabisa  dade  zupanu  Vukmiru  i  braci 
mu.  jVI(on.  serb).  226.  (1395).  —  jVe  znam  jeli  to 
sadah'ie  selo  u  Bosni  ii  okrugii  travnickoiu.  Statist, 
bosn.  76. 

3.  KOLO,  adv.  vidi  okolo.  —  U  jednom  pri- 
mjerii  xviii  vijeka.  Gdje  ua  krimoz  svion  so  kolo 
vidi  od  zvijerja  grad  biserni.   J.  Kavai'iiu  3G'J. 

KOLOBAli,  m.  circulus,  orbis,  vidi  1.  kolo,  2. 

—  Jamacno  postaje  od  kolo,  ali  sc  -bar  ne  da 
tumaiiti.  —  Nalazi  se  u  novoslovenskom  jezikic, 
a  i  u  nasemu  (rijetko)  od  xvi  vijeka;  izmedu 
rjcxiiika  u  Vrancicevu  (,orbis')  gdje  se  naj  prije 
naliodi,  u  Mika[i7m  (kolobar,  okrug  ,ciroulus'), 
u  Bjelostjenievu  (kolobar,  okrug,  ki-ug  , circus,  1. 
cu-culus,  orbis'.  2.  kolobar  vsega  kola,  obloga 
,apsi3,  apsida,  absis'.  3.  kolobar  zdenci  ,crepido'. 
4.  kolobar,  ili  okrug  nebeski  po  kojem  sunce  ide 
,zodiacus,  hemisperium'.  5.  kolobar  zida  ,ambitus 
muri'.  6.  kolobar  ocni  ,iris'),  it  JambreHicevu 
(,01-bis'),  u  Voltigijinu  (,oircolo,  orbe,  circonfe- 
I'enza'  ,zirk6l,  umkreis' ;  kolobar  ocni  ,arcoba- 
leno,  iride'  ,regenbogen'),  «  Stiilicevu  (,circulus' 
.s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  31ikajina).  Tako  i 
palio  teze  sgara,  sto  je  veco  kolobara.  'J.  Ka- 
vaiiin  -lOSti.  —  U  osobitom  znacenu:  Kolobar,  na 
peti  kose  zejezni  obrucac.  Kupcina-dol.  D.  Hire. 

—  oidi  i:  Kolobar,  ggr.  matb.  (kolo,  kruznica) 
,kreisliuie',  tal.  ,circolo';  pliys.  astr.  kolobari  vi- 
siae  ,almukantharate,  hobeuzii-kel,  boheukreise', 
frc.  ,cercle3  de  hauteur,  almucantarats',  egl.  ,al- 
macantars,  cii-cles  of  altitude',  tal.  ,circolo  delle 
altezze';  ukloni  kolobar,  astr.  (krug  uklona)  ,de- 
cliuationskreis',  tal.  ,circolo  di  declinazioue';  tech. 
(kotur,  kolotur,  krug)  ,ruude  scbeibe' ;  (kolut) 
,ring',  tal.  ,cerchio;  anello,  ghiera';  podijelba  ko- 
lobai'a  ,kreistheilung' ;  kutomjerni  kolobar,  mech. 
prvotui  krug  ,tbeilkreis  (b.  messinstrum.)',  frc. 
,cercle  primitif;  kolobar  si.  (n.  p.  suuea,  kolo, 
ograda,  obzai')  ,iiof',  tal.  ,alone'.  B.  Sulek,  rjecu. 
znanstv.  naz.  gdje  ima  i  Kolobar  od  kola  ,rad- 
ring  (miihl.)',  tal.  ,cerchio  della  ruota'  kod  kolo. 

KOLOBARAC,  kolobarca,  m.  dem.  kolobar.  — 
isporedi  kolobaric.  —  U  Jambresicevu  rjecniku 
(kajkavski  kolobarec  ,orbiculus'). 

KOLOBAIlA>f,   kolobarna,   adj.  koji  pripada 


1  KOLOKVIJ 

kolobaru.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Kolo- 
barni,  astr.  ,ring-,  kreis-  (in  zus.)' ;  kolqbartii 
okrug  ,armiUarspbaere,  ringkugel'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLOBAKIC,  m.  dem.  kolobar.  —  U  Bjelo- 
stjencevu  rjeinikii:  ,orbiculus,  circulus,  v.  ansa, 
n.  3  (gdje  stoji  ,annuli  cateuarum'  ,kolobarici  ili 
karike  lancene  ali  na  verugah).  2.  kolobaric  ko- 
jega  zene  na  vreteno  spoda  naticu  da  se  leg|e 
vrti  ,v6rtioillum'.  v.  cvrk.  —  Va^a  da  je  rijei 
novoslovenska. 

KOLOBARICIOI,  m.  pi.  stekla  gjiva  (Sabjar. 
Gojak).    B.  Sulek,  im.  151. 

KOLOBARIC,  m.  dem.  kolobar.  —  U  Vrimci- 
cevu  rjecniku:  ,orbieulus',  i  u  Stulicevu:  ,orbi- 
culus'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mikalina,  u  ko- 
jemu  ove  rijeci  nijesam  nasao.  —  I  u  pisaca 
nasega  vrentena.  Nad  krizem  je  kruna,  a  jia  ovoj 
kolobaric  za  vrpcu  (,schleifring').  Zboniik  zak. 
2,   117. 

K0L0B.4RITI,  kolobarim,  impf.  u  Bjelostjen- 
ievu rjecniku :  kolobarim,  kru/.im  ,circulo,  ro- 
tundo,  circulum  facio';  u  Jambresicevu:  kolo- 
barim ,circulo';  u  Voltigijinu:  ,fare  cerchio,  ac- 
cerchiare,  tondeggiare'  ,rundmachen,  riindon';  « 
Stulicevu:  ,circumdare,  circulos  facere'  .<  dodat- 
kom da  je  uzeto  iz  Habdeliceva. 

KOLOBETATI  SE,  kolobetam  so,  imiif.  cujati 
se  sjedauv  na  objosen  koiiop.  M.  Pavlinovlc.  — 
isporedi  kojebati  se. 

KOLOCIJANIN,  m.  vidi  Kolosaniu.  —  Mno- 
zina:  Kolocijani.  —  U  dva  pisca  xvii  t  xvui 
vijeka.  Veli  aposto  Kolocijanom.  M.  Radnic 
255I1.  Aposto  govori  Kolocijanom.  379''.  Piso 
Efesijanima  i  .  .  .  Kolocijauima.  .J.  Matovic  85. 
Sto  aposto  ov.ako  zapovidje  u  knizi  Kolocijauima. 
375. 

KOLOCINANIN,  adj.  vidi  Kolosanin.  —  Mno- 
zina:  Kolocinani.  —  U  jcdnoga  pisca  xvin  vijeka. 
Aposto  Kolocinanom  pisuci  govori  .  .  .  P.  Kno- 
zevic,  osm.  326. 

KOLOCANIN,  m.  vidi  Kolosanin.  —  Mnozlna : 
Kolocani.  —  U  istoga  pisca  xvu  vijeka  u  kojega 
ima  i  Kolooijanin.  Pavao  veli  Kolocanom.  M. 
Radnic  1061>. 

KOLOCEP,  m.  otok  blizu  Dubrovnika,  lat.  Ga- 
laphodium,  tal.  (staro)  Calafotta,  poslijc  Cala- 
motta.  —  i  u  nasemu  se  jeziku  zove  i  Kalamota. 
-^  liadi  postana  vidi  Lopud.  —  Izmedu  rjecnika 
u  31ika{inu  (Kolocep,  otok  dubrovacki  ,Galamotta'), 
((  Belinu  (iCalamotta,  isola  nel  Raguseo,  fertile 
ili  viui'  ,Calamota'  l-58a).  Kolocep  i  Mljet  .  .  . 
J.  Kavaiiiu  189^. 

KOLOCEPKA,  /.  zensko  cejade  s  oloka  Kolo- 
vepa.    P.  Budmaui. 

KOLOCEPlriANIN,  m.  covjek  s  otoka  Kolocepa. 
—  Mnozina:  Kolocopjani.    P.  Budmani. 

KOLOCEPSKI,  adj.  koji  pripada  otoku  Kolo- 
cepu.  Ije  ko  i  kolocopski  zet  leeu  pantarulom. 
(Z).  Poslov.  dauic. 

KOLODVOR,  m.  zgrada  odaklc  pocine  koja  ze- 
jeznicka  pruga;  i  velika  zgrada  u  kojoj  se  za- 
ustav\a  ze{eznicki  vlak.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme 
(kolo-dvor).  Kolodvor,  tech.  arch.  ,bahnhof,  sta- 
tion', frc.  ,gare,  station,  ombarcad^re',  egl.  , depot, 
terminus,  railway  _  station',  tal.  ,stazioue  forro- 
viaria,  soalo'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLOKVIJ,  m.  coUoctuium,  razgovor.  —  J'o 
latinskoj  rijeci  Hi  po  tal.  coUoquio.  —  U  jcdnoga 
pisca  XVII  vijeka.  Od  kolokvija  ili  od  razgovora 
cxl  duse  s  Bogom.    B.  Kasi(5,  nac.  10.  —  U  nase 


KOLOKVIJ 


KOLONIZACIJA 


se  vrijeme.  upotrehfava  za  neke  (pohraie)  ispite 
Sto  daci  citic  na  .■iveuciliStu.  0  kolokvijih  i  in- 
doksu,  koji  se  za  iste  ufionike  izvesti  imaju. 
Zbornik  zak.  1871.  164. 

KOLOKVINTA,  /.  vidi  kolokvintina.  —  U  pi- 
saca  naSega  vremena.  Kolokvinte  (,colocjuint6n') 
sptidaju  modu  stvari  apotokarske,  te  se  ocariniiju 
11  prometu.    Zbornik  zak.  1853.  101.5. 

KOLOKVINTLDA,  /.  vidi  kolokvintina.  —  U 
jednoga  pisca  xvn  vijelca.  Beru6i  kolokvintidu . . . 
ka  jost  trava  zuhka  i  otrovita.  F.  Glavinic, 
posl.  6. 

KOLOKVINTINA,  /.  Cucumis  colocynthis  L., 
neka  bifka,  tal.  coloquinta,  ooloquintida.  —  Is- 
medii  rjecnika  u  Belinu  {,co\oquiatiis.'  ,collocyn- 
this'  201'')  i  a  StuUicvu  (.colocynthis,  oucurbita 
silvestris').  Kolokvintina,  coloquintida  (Pizzelli, 
Kuzmii),  Ououmis  colooyntbis  L.  B.  §ulek,  im. 
151. 

KOLOMAN,  m.  imc  musko,  ohicno  u  Magara 
(Kalman).  —  Po  ohlikii  (lat.  Colomauus,  Golo- 
mannus)  cini  se  da  je  slavensko  ime.  —  U  na- 
sijeh  pisaca  od  xvii  vijeka.  Na  krajevski  negov 
sjede  sto  Kolomau  ostri  i  hudi.  P.  Kanavelio, 
iv.  4.  Gejze,  Bele,  Kolomani.  J.  Kavaiiin  2iilii. 
Kolomanom  krajem  casnijem  .  .  .    SSlb. 

KOLOMAR,  m.  vidi  kalamar.  —  U  Bjelostjen- 
cevu  rjeinika:  kolomar,  riba,  ligan  ,teutis,  loligo', 
V.  kalamar;  u  Jambresieevu :  ,atrameiitarium' ;  u 
Voltigijinu:  ,calamaro,  pesce'  ,me6rspiuno(!)'.  — 
Kako  se  vidi,  u  Jambresieevu  je  znacei'ie  kao  kod 
kalamar,  a,  a  u  druga  dva  rjecnika  kao  kod  ka- 
lamar, b. 

KOLOMAT,  m.  u  Vukovu  rjecnikii :  (u  Crnoj 
Gori)  n.  p.  na  gumnu  ,die  einfassuiig'  ,margo'. 
Onamo  su  gumiia  potavanena  kamenem  i  zito  se 
na  nima  slabo  vrse  nego  se  mlati,  a  i  kolomat 
je  u  uaokolo  svud  od  kamena,  te  se  na  riemu 
moze  sjediti,  a  na  I'lima  se  cesto  i  dogovara,  a 
kasto  i  igra.  vidi  i:  Gumna  su  (u  Konavlima) 
lijepo  patosana  kamenem,  i  unaokolo  svuda  udaron 
kolomat  od  kamena,  na  kome  se  obicno  sjedi  kao 
na  klupama.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  6-t.  —  Va^a  da 
je  (kao  Ho  misli  Miklosic)  novogrcka  rijec:  xic- 
l.ufitoiij,  trsteni  pleter. 

KOLOMAZ,  m.  osobita  mast  kojom  se  maze 
kulo  (uprav  os  Hi  glnvcina)  da  se  lakse  vrti.  — 
Oiito  je  slozena  rijec:  kolo-maz  (osnooa  glagola 
mazati) ;  a  moze  biti  i  praslavenska  (kolomazb 
zenskoga  roda),  isporedi  rus.  Ko.io.Maas,,  ces.  kolo- 
maz,  poj.  kolomaz.  —  U  Bjelostjencevu  rjecnikit: 
,axungia';  u  Jambresiceini:  ,axungia';  M  Stulicevti: 
,pinguedinis  genus  perungendis  axibus'  (s  do- 
datkom  da  je  rijec  ruska);  u  Vukovu:  ,die  wa- 
gensobmiere'  ,axungia'. 

KOLOMAZNINA,  /.  sto  se  placa  za  kolo- 
maz.  —  Nacineno  u  naae  vrijeme.  Kolomaznina 
,schmiergeld'.    Jur.  pol.  terminol.  625. 

KOLOMBAR,  m.  vidi  kolobar.  —  V  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kolombar  ,orbis'.  D.  Nemani6, 
cak.-kroat.  stud.  61. 

k6l6mBARI6,  m.  dcm.  kolombar.  —  U  naSe 
vrijeme  u  Istri.  Kol5mbaric  .circulus'.  D.  Ne- 
manic,  cak.-kroat.  stud.  59. 

KOLOMBOC,  vidi  kolomboc. 

KOIjOMBOO,  m.  u  Vasojovicima  tako  zovu 
krcamak,  a  oko  Bara  i  Uloiiia  kukuruz.  —  Ne- 
poznala  postana.  —  Na  drugom  je  mjesto  pisano 
s  c  (ali  mislim  da  je  <-.  pouzdanije) :  Kolomboc 
(Sabjar.    Boka),   v.    Kukuruz.    B.  Sulok,  im.  151. 

KOLOMIJA,  /.    u  Vukovu  rjecniku:  vagas   u 


brdu  ,daa  wagengeleise'  ,orbita'.  —  Vaja  da  je 
slozena  rijei:  kolo-mija;  drugi  dio  po  Daniiicevu 
viisfeuH  (kor.  153)  bio  bi  od  iste  osnove  od  kojc 
je  i  minuti.  —  Moze  biti  stara  rijei,  isporedi 
nialorus.   Ko^oMun. 

KOLONA,  /.  ial.  colonua,  stup.  —  Uporedi 
kelomna,  klonda.  —   Od  xvti  vijeka. 

a.  u  pravom  znacenu.  Isuki'st  bi  frustan  na 
koloni.  M.  Jerkovio  42.  Od  konopov  kimi  bi 
vozan  u  vrtlu  i  na  koloni.  P.  Radovfiic,  nac. 
43.3.  Kriz,  zabijeu  na  vrliu  kolone  ali  stupa.  M. 
Bijankovio  77.  Tudje  ju  placari  na  salar  podaso 
tor  k  jednoj  koloni  kruto  privezase.  Oliva.  42. 
Od  onoga  vezaiia  pri  koloni.  .7.  Banovac,  bla- 
gosov.  66.  Zar  ovo  na  kolonu  velikoga  polko- 
vodca  .  .  .'?  S.  Milutinovid  u  Pjev.  crn.  331". 
Popne  se  na  jedan  odlomak  kolone.  Bos.  vila. 
1886.  121. 

b.  na  listu  hartije  mjesto  odije(eno  criaitta 
sto  se  povlace  u  dufinu  lista,  stupae.  —  U  pi- 
■laca  nasega  vremena.  U  kolonu  ,placane'  pro- 
nasa  so  prihod  dotiono  rasliod  kronologickim 
redom.    Zbornik  zak.  1865.  45. 

e.  u  sjevernoj  Dalmaciji:  pandur  (ted.  co- 
lonua, nem.  oolonne,  odijel  vojske). 

KOLONDA,  /.  vidi  klonda.  —  Na  jednom 
mjestu  XV  vijeka.  Stan  .  .  .  kolondami  sveden. 
M.  Marulic  77. 

KOLONEL  (kolineo),  m.  tal.  colonnello,  pu- 
kovnik,  obrstar,  obrster.  —  Od  xvii  vijeka.  IPetru 
Bornarda  Ricciardi  Hrvatov  kolonelu.  P.  Boga- 
Sinovic  3.  Kolonela  vlast  Nikoli,  moiem  vitezu 
punom  soli  ...  J.  Kavaiiiu  12la.  Vrhuvode,  ko- 
loneli  Vikovidu  i  Kumbate.  134'J.  Salamunic 
koloneo  .  . .  153a.  —  U  jednom  primjeru  ima 
gen.  sing,  kolonila,  ali  jamacno  samo  radi  slika. 
Vrlovita  Mihovila  ima  pleme  Draganica,  Petra 
a  krjepka  kolonila  slavua  hiza  od  Divnica.  J. 
Kavaniu  121a 

KOLONIC,  m.  prezime.  —  Famine  se  od  xvn 
vijeka.  Od  koga  gospoda  Kolonici  poticu.  P. 
Vitezovic,  krou.  90.  Gdi  'e  Kolonic .  .  ."V  .T.  Ka- 
vanin  2611'. 

1.^  KOLONIJA,  /.  Colonia  Agrippina,  ime  gradu 
u  Nemackoj,  nem.  Koln.  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
mcdu  rjecnika  u  Belinu  (,Oolonia,  citta  di  Ger- 
mania'  , Agrippina  Colonia'  20la).  U  Kolouiji. 
A.  Gucetic,  roz.  mar.  50.  Srid  Kolonije  grada 
u  Alemaiii.  B.  Kasio,  per.  141.  Amberto  biskup 
od  Kolonije  ...  F.  Glavinic,  cvit.  165''.  Poci- 
vaju  telesa  svetih  ovih  u  Koloniji  Agripine.  214''. 
U  Koloniji  u  crkvi  svetoga  Petra.  V.  Andrija- 
sevic,  put.  254. 

2.  KOLONIJA,  /.  naseobina,  tal.  colonia.  — 
TJ  nase  vrijeme  u  Istri.  Kolomja,  it.  , colonia', 
naseobina.    Nasa  sloga,  god.  14,  br.  1,  str.  3. 

KOLONIJALAN,  kolonijalna,  adj.  koji  pri- 
pada  kolonijama  (naseobinama),  tal.  colonial  e, 
nem.  kolonial-.  —  U  pisaca  nnsega  vremena. 
Uslijed  toga  sa  austrijanskimi  brodovi,  koloni- 
jalnimi  proizvodi  natovaronimi.  Zbornik  zak. 
2,  89.  Kolonijalna  roba  i  plodovi  juznih  zemala. 
1853.  989.  —  isporedi  prekomorski. 

KOLONIJENSKI,  adj.  koji  pripada  gradu  Ko- 
loniji. —  U  pisaca  xviii  vijeka.  Odolivao  je  sill 
arcibiskupa  kolonijenskoga.  A.  Kanizlic,  kam. 
78.     Sabori  kolonijenski.    A.  d.  Costa  1,  50. 

KOLONIZACI.JA,  /.  nasejivaiie,  franc,  (i  nem.) 
colonisation.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Ko- 
lonizacija  spada  u  djolokrug  zem.  vlade.  Zbornik 
zak.  1869.  9. 


KOLONA 


MH 


KOLOTECNICA 


KOLONA,  7)1.  iiiie  polii.  1<\  ICuroluc,  tlom. 
ziv.  24. 

KOLOPEE.KA,  /'.  Datura  stramonium  L.,  ■nvkit 
hijka.  u  Samoboru.    A.  Ostojii. 

KOLOPLET,  m.  sprava  (s  hdom.)  kojom  se 
prede,  (ciradanska)  preslica.  —  isporedi  kolosuk. 

—  U  Vtikomi   rjecniku:   ,das  drehrad'  ,rota  tor- 
ijuens'. 

KOLOE,  m.  iiidt  kolur.  —  (J  iiase  nriji'me,  ii 
Istri.  Kolor  , color',  g^n-  kolora.  D.  Nemanie, 
fiak.-kroat.  stud.  4Si. 

KOLOEA,  /.  vidi   kolera.    —   (H   tal.  c611ora. 

—  Od  XVI  vijeka. 

a.  vidi  kolora,  a.  Stav}a(j')  so  u  koloru  ko- 
liko  ti  drago,  ja  so  ne  cu  vijerat.  M.  Drzio  'i'dfi. 
TJ  srgbi  ill  kolori.  A.  Komulovic  15.  Ni  dovo- 
deci  (ih)  na  koloru  i  nemir.  I.  Drzio  292.  — 
Ostali  umori,  to  jest  kolora,  maliukonija  i  flegma. 
M.  Orbin  209. 

1).  u  nase  vrijeme  u  DitbrnDiiiku  znaci  Ui>  i 
kolera,  b.    P.  Budmani. 

KOLOEIK,  m.  vidi  kolerik.  —  isporedi  kolora. 

—  U  jednoga   iiisca   Biihrovainiim   xvii    vijeka. 
Ne  imaju  bit  zlorijeci  iii  kolorioi.    I.  Dr/.ic  21-tiJ. 

KOLOEINA,  /.  mjesto  pokraj  mora  kod  Du- 
brovnika  medii  Vaiicaiita  i  Loiirijennem.  P.  Bud- 
mani. —  Prije  xe  zvalo  Kolorii'ia  (i)idi).  —  Ne- 
puznata  poataiia. 

KOLOEINA,  /.  riUi  Kolorina.  —  U  dnhromr- 
kijeiii  pioslovicama  xviii  vijeka.  Krstoiiu  vodu  u 
Kolorinu  lijeva.  (Z).  Tko  brez  posla  u  Kolo- 
rii'iu  hodi  i  u  svotom  Luci  rnrtvi  dan  moli,  iie- 
donosno  ili  rodi  ili  ga  skroviio  sto  u  sn-u  boli. 
(Z).  Poslov.  danic. 

KOLOS,  m.  •■nlu  :.,,-,  ,■,//,■/,:/  /,■//,,  .nknliko  (HOJ 
mane  za  jednii  /.■.■nm  '■.-■  iini,,  ir  nfirarna.  re- 
licina;  pa  xe  kul:  fiii  ..  .,  ;;  ;,///  /(,,((/  n^hilni)) 
(I  f/romoradnom  cor/ekii.  —  Od  lal.  colussn  ili  ad 
iiein.  koloss.  —  U  na.^e  rrijeme  (leihi  da  je  iin- 
rodna  rijec).  Kolose  bi  potkiutilo  pasti.  Bus.  vila. 
1892.   134.  *  ((  ^idehiri!  rj'-rnikn:  ,koIi)ss'. 

KOLOSALAN,  k.ilosrilua,  adj.  pn  fiem.  kolossal 
(jovori  w  /(  nri.se  dohii  pn  sjeceriiijeiH  ruroiimii  ii 
znarenn:  prerelik,  fjolem,  oijrommi  (ceslo  ti  rmpi). 
V.  Budmani.  vjdi  i:  Kolosalan,  art.  stil.  v.  gio- 
inoradan.    B.  Suiek,  rjcon.  znanst.  naz. 

KOLOSI,  )».  pi.  K(i).r}csirui.  KnXanaat,  Colossao, 
line  neydasiiemii.  gradii  u  maloj  Ajsiji  (iiaj  veee 
poznatome  po  pistnti  soetoija  Paeta).  Svetima  koji 
su  u  Kolo.sima.    Vuk,  pavl.  kolo.s.   1,   2. 

1.  KOLOSIJEK,  m.  Kolosek,  kolotrag,  trag, 
|iut,  koji  tockovi  od  kola  napravo,  prosoku  pri 
obrtaiiu.  Svuda  so  po  Srbiji  govori  (a  u  Sremu 
i  Banatu  ,vagas').  M.  Durovic.  —  Slo~eiio  je  od 
osnova  kolo  i  sjeci,  te  -ije-  stoji  po  jaznom  f)o- 
voru,  po  istociwm  glasi  kolosek,  po  zapadnom 
k()losik.  —  TJ  naie  vrijeme.  —  I  metaforieki. 
Stupao  sam  kolosijokom  svoga  zivota.  Bos.  vila. 
1891.  2.58. 

2.  KOLOSI.TElv,  Hi.  .siimica  u  knjuj  •,.  sijrre 
kole.  —  Slozeno  od  osiioua  kol  (knl...  >  i  -j-  .;,  _ 
-ije-  kao  kod  1.  kolosijek.  —  S  i.^t<i<'  iiij'iii  "-'"''/•■"'". 
II  Bjelostjencecu  rjecniku:  kolosok  ,sjha  i)alifera', 
i  It  Vollitjijinn :  kolosek  ,boschotto  per  tagliavo 
pali'  ,geIiolze,  gebiische'.  —  Va^n  da  aiim  /iri- 
jjada  i  ovaj  jiriiiijer  iz  xvi  vijeka  (aa  'ja/tadiiijein 
ohlikom) :  1  k  tomu  pridali  smo  mu  jedau  viuo- 
grad  s  kolosikom.    Mon.  croat.  272.  (loTH;. 

o.  KOLOSIJEK,  m.  tiijisno  ime.  (a  istocnoin 
ublikuj  Kolosek.  kod  Zapresioa.    L).  Hire. 


KOLOSTAJ,  m.  ime  zaaeokii.  a  Hrvatskoj  ii 
ziipaniji  modruiko-rijeckoj.    Eazdijej.  ."iO. 

KOLOSUK,  »!..  vidi  koloplet.  —  U  Viikovu 
rjecniku  uz  koloplet. 

1.  KOLOS,  m.  nekakav  cvijet  (u  Podravini), 
tulipanus  ruber  (Dauilo).  Tulipa  L.,  v.  Kalos.  B. 
Sulek,  im.  1.51. 

2.  KOLOS,  HI.  vidi  k(5los.  —  TJ  jednoga  pisca 
XVI  vijeka.  Vecu  slavu  sto  krat  Eodi  ce  dati 
toj  nog  kolos  ki  porat  prikrooil  bise  noj.  H. 
Luci6  27.^. 

3.  KOLOS,  m.  vidi  Kolosvar. 
KOLO.SANIN,  m.  covjek  i.:  ortida  Kolora  (vidi 

Kolosi).  —  Nalazi  ae  (so, in  unu'^ina  Kolosani) 
u  Vukovu  prijenodu  srituijn  /liMim :  Kolosanima 
poslanica  svetoga  apostola  Pavla. 

KOLOSINANIN,  m.  vidi  Kolosanin.  —  Mno- 
zina:  Kolosinani.  —  IJ jednoga  pisca  xvni  vijeka. 
Pi.se  Kolosiiianom.    ,i.  Filipovio   1,  550*. 

KOLOS.IANIN,  m.  vidi  Kolosanin.  —  Mno- 
zina :  Kolosjani.  —  U  dva  ^jisca  xvii  i  .xviu 
vijeka.  Voli  pisuci  Kolosjanom.  M.  Divkovic, 
naiik.  .831).    Pisuci  Kolosjanom.  J.  Filipovic  3,  2la. 

KOLOSVAR,  m.  grad  u  Erdepi,  >iem.  Klausen- 
burg,  mag.  Kolozsvar.  —  U  Mikajinu  rjecniku: 
Kolosvar,  grad  u  Erde(u  ,Claudiopolis'.  —  /  u 
Sulekovu  rjecniku:  Kolos(var)  ,Klausenburg',  po 
cemii  se  vidi  da  sc  kaze  i  samo  Kolos. 

KOLOTALO,  n.  kao  izmislena  onomatopejska 
rijec  u  narodnoj  pjesmi  ugarskijeh  Hrvata  na- 
sega  oremena.  Kad  u  hizu  dosla,  prelac  zagle- 
dala:  ,Ali  moj  mili  Boze!  kakvo  kolotalo !'  Jacko. 
247. 

IvOL<  iTHJ,  kolotoci,  /'.  vidi  kolotocina.  —  TJ 
nase  rriji'me  ii  litri.  Kolotfic  ,orbita',  gen.  ko- 
lotoci. 1).  Nomanic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  70. 
vidi  i  kod  koloteciua,  a  primjer  iz  ^ulekova  rjec- 
niku znannlrcnijch  rijeci. 

KOLOTEGINA,  /.  slozena  rijec  od  kolo  i 
o.fiiorr  glagola  toi'-i.  -  U  kajkaraca  i  u  xjever- 
nijrli  i,il:tirar,i  ft  u  iiiiroslnroixl-nin  jeziku).  -  - 
Iviinhi  rjrfiiti-o  II  r.irlnsljnn'rrii  (kolotocina,,  ili 
bi-.-i,zrl.i.  koju  k.il,.  n.-iiiravj.-i,  ,nrl>ita'),  u  Jaiidjresi- 
ccru  (,iirbita'),  u  Willigijiiiu  (,orbita'  ,dor  krois 
odor  dio  laut'babn   oines  gostirns'). 

it.  ridi  hrazda,  h),  isporedi  kolomija,  kolov<i/., 
vagas  ild.  -  Orakorn  je  znacene  u  Bjelosfjen- 
cevu  i  pt>  sroj  prilici  u  ./ainhre.^iceru  rjecniku. 
—  II  >iaie  si:  vrijeme  upolrehjava.  i  za  gvozdene 
pruge  na  zeleznici  (i  osobito  za  dajinu  izmedu 
jcdne  i  druge).  Kolotec,  Kolotecina,  arcli.  (ko- 
lovozina,  vulg.  vagas)  ,geleise,  spur',  tal.  ,rotaja, 
carreggiata' ;  zejezua  kolotec  ,schi6nengel6ise', 
frc.  ,voie  de  for',  egl.  ,s6t  of  tracks,  track,  track- 
way'; kolotocina  postrana,  pokrajna  ,seiteugeleise, 
nebengeleise',  frc.  ,voie  de  garage,  ou  de  service', 
egl.  side-strake.  B.  Sulok,  rjeon.  znanstv.  naz. 
Pretovarivaiie  robo  potrobito  usiijod  razlicnosti 
kolotecina  zejeznickili.  Zbornik  zak.  1805.  143. 
Podgradi'ia  pruga  ima  se  izvesti  s  jednom  kolo- 
tecinom.  1867.  79.  Koliko  treba  prostora  za  ze- 
|eznicu  sa  jednom  kolotecinom.    1871.  355. 

b.  put  (krira  crtn)  kojijem  idu  zvijezde  jedna 
oko  ilnnii'  III.  p.  iiijiKie  iiko  nase  zem(e,  zemla  i 
dru;/''  ::'riji  .dr  ,,r'li,.,liiiri  iiko  sunca).  —  IT  Vol- 
tigijiiiii  rjrciiiLii  —  ,l/'):'i'  /liti  da  je  Voltiggi  krivo 
sli ratio  znaeeiic  orbita  iz  drugijeh  rjecnika. 

KOLOTECNICA,  f.  nai'ineno  a  na.k  crijeme 
kao  ime  neke  gcoiuetricke  krive  linije.  Kolofcec- 
nica,  Kolotocuica,  mech.  matb.  ,cycloido,  radlinie', 
tal.  jcicloide'  itd.    B.  Sulek,  rjecn.  znaustv.   naz. 


KOl.OTE^NINA 


211 


1.  KOLOVOBA 


KOLdTlilC^NINA,  /.  vidi  kolotefiina.  —  U  Slu- 
lirerit  rjcimku:  .orbita'  s  dodatlcom  da  je  uzeto 
i:  HahdeUieva  (?). 

KOLOTEK,  m.  indi  kolotefiina,  a  (hrazda  $to 
jcdno  kolo  Hi  dva  kola  s  iste  strane  cine).  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Na  svakom  prostoru  ima 
so  suijeg:  u  siriui  od  dva  koloteka  razgmuti. 
Zbornik  zak.  2,  109. 

KOLOTIN,  m.  ime  rijeci  u  Bosni.  T.  Kova- 
f^ovio.  28. 

KOL(")TOCrNA,  /.  vidi  kolotefiina,  a.  —  TJ 
Jednom  primjeru  xviii  vijelca.  Smotrivsi  koloto- 
6ine  poznade  da  je  ukraden.  M.  A.  Eejkovi6, 
sabr.  27. 

KOLOTOCNICA,  /.  vidi  kolotefinica. 

KOLOTEAG,  m.  vidi  1.  kolosijek. 

KOLOTEK,  m.  nejca  hijka.  Kolotrk,  rus.  ne- 
ln!ic.nTiinojii.e,  Eryngium  campestre  L.  (Orfelin). 
B.  Sulek,  im.  1.51. 

KOLOTTJE,  OT.  discus,  vidi  kolut,  kotur.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Kolotur,  ineob.  (kotur, 
krug)  ,runde  scheibe'.  B.  §ulek,  rjecn.  znanstv. 
iiaz. 

KOLOTUEA,  /.  orbioulus,  trochlea,  kolo  (vidi 
1.  kolo,  a),  ali  tako  nacineno  da  se  maze  objesiti 
I)  Ho,  Hi  da  sto  maze  na  nenia  visjeti  u  isto  doha 
kad  sc  vrti.  —  Narod  kao  da  ne  zna  za  ovo  zna- 
ceiie  negu  samo  u  mnozini  za  neki  osobiti  slucaj, 
vidi  It  Vukovu  rjecniku:  kol6tuve,  na  razboju  ono 
o  cema  vise  uiti.  cf.  Sko}oi,  skokci.  —  U  pisaca: 
Kolotura,  mech.  (skripac,  kluba)  ,rolle',  frc.  ,pou- 
lie',  ei?l.  ,pulley',  tal.  ,carruoola';  pomiona  kolo- 
tura ,lose  rolle',  frc.  ,poulie  mobile',  egl.  .mo- 
veable pulley',  tal.  ,carrucola  mobile' ;  nepomicna 
kolotura  ,rolle,  festo  rolle',  frc.  .poulie  fixe,  p. 
ordiuaire',  tal.  ,carrucola  fissa',  egl.  ,fix6d  pulley'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znaustv.  naz. 

KOLOTUEICE,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  vide 
kolotura  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj. 

—  Uprav  je  dein.  koloture. 

KOLOTUEIC,  m.  xndi  kolotura.  —  Uprav  je 
dern.  kolotur.  —  V  nase  vrijeme  ii  Istri  u  opcem 
znaccnu;  u  osobitom  snacenu  u  mnozini,  vidi  u 
Vukovu  rjeuniku:  vide  koloture  H  dodalkom  da 
se.  govori  u  Srijemu.  —  Kolotilric  , trochlea'.  D. 
Nemanic,  cak.-kroat.  stud.  60. 

liOLOTUEJE,  n.  (uopee)  sprava  od  uekoHko 
kolotura.  —  Nacineno  u  naie  vrijeme.  Koloturje, 
raech.  ,rollensyst6m',  tal.  ,sistema  di  carrucole'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLOTTJENIK,  m..  sprava  nacinena  od  dvije 
Hi  vise  kolotura,  od  kojijeh  je  jedna  nepomicna 
(samo  se  vrti  oko  svoje  osi),  a  ostale  se  pomicu, 
te  se  mpotreb^ava  za  podizaiie  u  vis  teskijeh  stvari. 

—  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Koloturnik,  meoh. 
(skripci)  ,fiasehenzug',  tal.  ,taglia,  polispasto',  frc. 
,moufle,  poulie  moufl(5e,  palan',  egl.  , tackle'.  B. 
Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLOV,  m.  ime  psu.  ii  Bosni.    D.  Hire. 
KOLOVA,  /.  ime  domaeijem  zivotinama. 

ii.  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  24.  D.  Tr- 
stei'iak. 

1).  kozi.  u  Bosni.   B.  Hire. 

KOLOVABA,  /.  slozeno  od  kolo  i  od  osnove 
glagola  voditi  (-vadati). 

a.  u  jjojickom  statutu  ima  nekoliko  jiuta  ova 
rijev  (ali  po  eakavskom  govoru  kolovaja)  uz  mlin, 
te  sc  ne  zna  jeli  isto  sto  mlin  Hi  vodenica.  Hi  je 
kakva  drtiga  sprava  u  kojoj  ima  kolo.  isporedi 
i  3.  kolovoda.    Zove  se  gibuce  ca  se  gibje  ili  ca 


se  more  lasuo  gibati,  a  zove  se  stabulo  ali  ne- 
gibude  ono  6a  se  s  mista  ne  gib]e,  a  to  je  re- 
ku6i  zemja  ali  ku6a,  polafia  u  japno  ali  u  pod, 
ali  na  selu  polina  ali  crikva  ali  kastoo  ali  pec 
ka  je  stanovita;  toj  je  stvar  negibu6a  i  stabula. 
A  ino  svo  zove  se  gibude:  i  ku6a  6a  bi  gomio- 
nica,  slamom  pokrivena,  to  so  ino  ne  more  redi 
nego  da  jo  ri6  gibuda  i  mlin  ili  ina  knlovaja 
jest  rio  stabula.  Stat.  po].  ark.  ,5,  259 — 200.  Ko- 
lovaje  mlinske  ali  stupne  .  .  .  282.  Ako  Ii  tko 
hode  naciniti  novu  kolovaju  .  .  .    283. 

b.  konao  pokriven  kroz  koji  se  slijeva  voda 
kad  je  kiSa.  IT  nase  vrijeme  oko  Stona:  ,Kako 
kroz  onu  kolovadu  dere  voda '.'  ,Pustio  sara  jaAce 
u  ogradu  kroz  kolovadu'  (bude  ta  kolovada  na 
dno  ograde  ispod  mode  kao  prozor  i  tuda  izlazi 
voda  iz  ograde).    M.  Milas. 

KOLOVADINA,  /.  augm.  kolovada.  U  nase 
vrijeme  oko  Stona.  ,Na6ini  jedan  put  ono  kolo- 
vadine'.    M.  Milas. 

KOLOVAEAN,   nejasna  rijec  u  dva  primjera 

XV  i  XVI  vijeka. 

a.  kolovaran,  kolovarna  (?),  kao  da  je  adjektiv 
u  primjeru  xv  vijeka  i  kao  da  znaei:  prevar]iv. 
Dobitak  kolovaran  i  simena  shabna.  Starine. 
2.8,  72.  (1496). 

1).  kolovaran,  kolovarni  (?),  /.  (?)  u  primjeru 

XVI  vijeka  znaci  nekakvo  zlo  djelo,  ali  nc  znam 
koje  (prijevaru?).  Pokarivanje  v  'k(n)p(t)oli('f), 
kolovaran  v  kori,  nepo6tenost  pri  oltari  . . .  Na- 
rucn.  89;'. 

KOLOVAEI61,  »».  2)1.  ime  sclu  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  113. 

KOLOVATI,  kolujem,  impf.  igrati  kolo.  —  IJ 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Gdi  1'  duboke  nauc- 
nice,  gdino  miidro  savijase  gnijezda  bogi  i  bo- 
dice, pjevaoci  kolovase?  J.  Krmpotic,  kat.  43. 
Tebi  zem)a  zadostojne  nece  slave  izpjevati  prom 
akono  od  pokojne  do  vijeka  ce  kolovati.    97. 

KOLOV AZAC,  kolovasca,  m.  u  VoUigijinu  rjec- 
niku uz  kolovoda  (vidi  2.  kolovoda).  —  nepoicz- 
dano. 

KOLOVIC,  m.  prezime.  —  U  narodnijem  pjes- 
mama  xviii  vijelca.  Kolovicu  Krile.  Nar.  pjos. 
bog.  165.     Tad  dodoSe  do  dva  Kolovica.    168. 

KOLOVIK,,  m..  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.  Niva  kod  Kolovika.  Sr.  nov.  1871. 
468. 

KOLOVINA,  /.  Viscura  album,  neka  hllkn.  n 
Eadoboju.    D.  Hire. 

KOLOVIE,  Kolovira,  m.  brdo  u  Lovcenu.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  gdje 
je  onako  tumaceno.  Svili  joj  se  (magli)  gusti 
pramovi  s  Lovdena  i  Kolovira  do  pjene  morske. 
S.  ^jubisa,  prip.  90. 

KOLOVKA,  /.  ime  ovci.  P.  Kurelac,  dom. 
ziv.  32. 

KOLOVNA,  /.  stup,  isporedi  kelomna.  —  /'' 
jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvii  vijeka.  Prid 
kojim  se  tresu  stupi  i  kolovne.  I.  Drzi6  16.  Od 
koga  se  tresu  kolovne  nebeske.   46. 

KOLOVOD,  m.  vidi  1.  kolovoda,  a,  a).  —  U 
jednoga  pisca  xvn  vijeka.  Vil  nedoglasih  gizdavi 
kolovode.    D.  Krizanid.  star.  18,  227. 

1.  KOLOVODA,  m.  i  f.  iovjek  ili  zensko  cejade 
sto  vodi  kolo  (vidi  1.  kolo,  2,  f).  —  U  cakavaca 
kbloYoja.  —  U  mnozini  je  ienskoga  roda.  —  Voc. 
sing,  u  svijem  je  primjerima  isti  kao  nom.  sing. 
—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
finu  (,pra6sultor,  choragus')  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  u  Belinu  (,chi  mena  la  danza'  ,choreae  ductor' 


1.  KOLOVODA 


2l.=j 


KOLOVOZ.  b. 


2'M!'),  M  HJelosf.jenceoti  (v.  kolo,  u.  5),  u  Stuli- 
cevu  (jchoreae  ducfcor,  antesignanus'),  ii  Vttkomi 
(1.  jder  anfiihrer  im  kolotanz'  ,choragus'.  —  2. 
lig.  ,der  aufiihrer  iiberbaupt'  ,dux,  choragus'). 

il.  a  iibiinoni  smislu. 
<i)  musko  ce(ade  (ill  se  ne  moze  poznati 
da  je  zennko).  gdjffjdje  se  Jcolo  shimca  i  inetafo- 
ricki  (kao  n.  p.  u  naj  zadnc.m  primjeni).  Idu 
k  nihovoj  smrbi  pivajudi  i  igrajudi  i  smijudi  se 
ove  kolovode,  jerbo  jos  u  vrijeme  u  koje  igraju 
idu  g  grobnici.  M.  Kadnic  121*.  Drz'  se  mede, 
kolovoda.  (Z).  Poslov.  dauic.  Na  polisu  nije  gu- 
slara  sjeverskom  al'  kolovoje.  J.  Kavanin  471''. 
Kolovoda  vice:  ,bap,  hap',  noga  tjera:  ,tap,  tap' 
juta.  J.  Krmpoti6,  kat.  123.  Kolovoda,  diko 
na§a,  okom  treni,  kolom  kreni.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  176.  Cistac  kolovoda!  (bjezi!  uteoe!).  Nar. 
posl.  vuk.  348.  Prcan  i  Dobrota  hvataju  se  u 
kolo  s  Kotorom,  koji  je  kolovoda.  S.  ^^iubisa, 
prip.  4. 

f>)  zensko  cejnde.  Nade  gdje  se  kolo  vije 
zlijeh  nemani  s  desne  i  slijeve;  kolovoda  kijem 
bjese  zla  lakomost  i  nemila.  J.  Palmotic  410. 
Jal'  ga  vi  zenite,  jal'  ga  nama  dajte,  da  ga  mi 
zenimo  nasom  kolovodom.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  107. 
Pred  dvorom  mu  divno  kolo  igra,  kolovoda  sestra 
Stojanova.  3,  257.  Gorom  pjeva  vila  i  devojka: 
.  .  .  ,,Ta  cu  biti  kolu  kolovoda,  a  ti  ces  mi  biti 
drugarica'.  Nar.  pjes.  petr.  1,  41.  Jedua  zena, 
kao  kolovoda,  pocine  (pjeeati).  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  90. 

I).  ((  prfuesenom  snmiit,  kao  poglavica,  cnvjek 
(III'  :iiiiiii.  kiiif  li  se  0  zenskom  celadetii)  koji 
iijinirlii  iiiriji'in  i  drwje  ptde  kod  toga  vudi;  cesto 
tic  iiiisli  II  liiiiii  Hi  0  driKjoinp.  cemu  sto  ne  u  po- 
tnji  nidi,  te  se  obicno  shvaca  u  zlom  smistii.  Ako 
za  Olio  nepravde,  za  one  sile...  budes  uzbrojena 
u  jadnoj  ceti  od  odvrzeni,  od  osudjenih,  jeda  ce 
biti  jak  za  tebe  oaloboditi  oni  tvoj  drug,  vraziji 
kolovoda?  A.  d.  Bella,  razgov.  24-5.  Grigorija 
kolovoda  od  omraze  ua  Ignatiju.  A.  Kanizlic, 
kam.  .38.  Kolovodu  u  odstup|enu  od  ujodii'iona 
Grci  iiisu  so  stidili  sliditi.  75.5.  Car  kolovodo 
ove  bune  smace.  857.  Ucinivsi  so  arambasa  iliu 
kolovoda  od  mlogi  izdajnika.  D.  Rapic  101.  U 
tilesuoiuo  nasladeiiu  i  bluduosti,  kolovoda  jesu 
oci.  201.  Cnr-Boza  i  Ivana  telala,  za  kojo  se 
govorilo  da  su  bill  kolovode  bune,  zovnu  pan- 
duri.  Vuk,  prav.  sov.  21.  Kolovoda  ,radelsfuh- 
ror'.  .Tur.  pol.  teriiiinol.  407.  —  Amo  moze  pri- 
pndati  i  ovo  ((jdji:  ,/e  nesto  drukcije  znncene) : 
Kolovoda  ,politioo,  ohe  sa  aocomodarsi  a  tiifcti  i 
tempi'  ,(;uivis  sceuae  ac  tempori  serviens  homo'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  570a. 

2.  KOLOVODA,  m.  eovjek  koji  vodi  kola,  ko- 
cijas.  —  dakavski:  kolovoja.  —  U  jediiom  pri- 
mjeru  pisea  Duhrovianina  xviii  vijeka,  a  izmedit 
rjecnika  u  Vrancicevit  (kolovoja  .auriga')  ydje  se 
naj  prije  nuhodi,  ii  Belinii  (,carrozziere  overo 
cocohiere'  ,auriga'  174'>),  u  Bjelostjenieini  (v.  ku- 
cijas),  u  Voltigijinu  (,ooochi6re,  carrettiere,  car- 
radore'  ,kutscher,  fuhrmann'),  u  Stulicevii.  (,rhe- 
darius').  Mjeste  k6na  vjetre  nagle  on  (Bofi)  za- 
uzda,  stuci,  spravi;  kolovode  svojo  uciiii,  d,a  su 
rajski  kerubini.    I.  Dordir,  salt.  45. 

3.  KOLOVODA,  /.  mjesto  u  vodonici  gdje  kolo 
stoji  1  uz  kolo  kobila,  uzglavn^ca,  vreteno,  i  za- 
ruca  i  pastuh.  M.  Pavlinovic.  —  isporedi  kolo- 
vada. 

KOLOVODANI,  in.  pi.  iinc  mjestu  u  Hrhiji  a 
okrugii  rudnickom.  Livada  u  Kolovodani.  Sr. 
nov.'lSOl.  778. 

KOLOVODICA,  /.   vidi   1.  kolovoda,  a,  h).  — 


JJ  nase  vrijr.mc,  a  izmedii  rjecnika  ii  Vukoiuc 
(koja  vodi  kolo  ,aufiihr6rin  im  kolotanz'  ,choraga'). 
Nabasa  na  uekakvo  kolo  krilatijeh  devojaka,  pa 
se  prikri  da  ih  gleda  i  slusa  kako  pjevaju,  ali 
negovom  nosrecom  opazi  ga  kolovodica.  Nar. 
prip.  vuk.-  219. 

KOLOVODINA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  ukrugu, 
rudnickom.  Livada  a  Kolovodini.  Sr.  uov.  1864. 
115. 

KOLOVO  GNIjfcZDO,  n.  ime  nekakvu  sehi 
prije  nasega  vremena.  (I'o  istoinom  govoru)  Ko- 
lovo  Gnezdo  (selo).    S.  Novakovic,  pom.  135. 

KOLOVOZ,  III.  orbita;  augustus  (meusis),  slo- 
zeno  je  od  kolo  i  od  osnove  voz  glagola  voziti, 
te  uopce  znaii  Hi  mjesto  kiid  se  voze  kola  Hi 
vrijeme  kad  se  voze.  —  Od  xiv  vijeka. 

a.  mjesto,  t.  j.  put  kud  idu  kola.  —  Ovo  je 
starije  znacenc.  —  U  nase  doha  stoji  cesto  uz 
su2)stantiv  put.  —  Iziiuutu  rjecnika  u  Viikovii 
(1.  put  kuda  idu  kola  ,das  gelei.se'  ,orbita'.  —  2. 
put  izmedu  Spuza  i  Podgorioe)  i  u  Daniiiccvu 
(kolovozb  ,via  publica'). 

>i)  uopce.  Pravo  na  kolovozb.  Glasnik. 
15,  285.  (1348?).  Svobodbnb  s  kolovozomb.  .35, 
121.  (.XIV  vijek).  Na  sred  druma  kolovoza  puta 
a  on  ode  kolovozom  putem.  Pjev.  cm.  301^^. 
Ouamo  ne  samo  sto  se  kolovozi  cesce  zavajuju, 
zasijecaju,  uogo  se  popravjaju.  Vuk,  dan.  2,  .53. 
Zato  su  ti  putovi  nazvani  krcenici  za  razliku  od 
starih  tesnih  krivudavih  kolovoza  seoskih.  M. 
D.  Milicevic,  zim.  voc.  290.  S  visa  u  desno  smo- 
trismo  neko  veliko  selo  kome  vodi  put  kolovoz. 
omer.  247.  Nema  dobrih  putova  i  kolovoza.  Eat. 
123.  Kolovoz  , orbita;  via  publica',  gen.  kolo- 
voza  (u  Istri).    T>.  Nemanic,  cak-kroat.  stud.  65. 

h)  kao  iiijesno  ime.  (i(i)  u  Gnioj  Gori  (vidi 
i  u  Vukovii  rjecnika).  Otidose  u  Kolovoz  tvrdi. 
Ogled,  sr.  486.  Od  krvava  mosta  s  Kolovoza. 
488.  —  bh)  u  Srbiji.  ii.iki)  u  okritgu  jagodinskom. 
Livada  na  Kolovozu.  Sr.  nov.  1873.  859.  — 
hhh)  u  okrugu  rudnickom.  Zabran  u  Kolovozu. 
Sr.  nov.  1873.  107.  —  )-rr)  it  okrugu  oalevskome. 
Niva  u  Kolovozu.    Sr.  nov.  1866.  133. 

b.  avgust  (mjesec).  —  Po  sooj  prilici  jer  .s-e 
poslije  zetve  vozi  zito  na  kolima  s  po^a.  —  (hi 
,\vn  vijeka  (vidi  T.  Maretio,  narodna  imeua  mjo- 
secima  u  Nastavnom  vjesniku  5,  243),  a  izmedu 
rjecnika  u  Mikalinu  (kolovoz,  mjesec  ,s6xtilis, 
agustus'),  u  Belinu  (,agosfco,  mose  dell'  anno' 
, augustus'  54"-),  u  Stulicevu  (,augustus'),  u  Vu- 
kovii (mjesec  avgust  ,mouat  august'  ,meiisis  au- 
gustus') s  dodatkom  da  se  ipivori  u  Dubrovniku 
f?  vidi  0  tome  T.  Maretio  21'2  i  250—251).  Mjosoc, 
agust,  kolovoz.  M.  Divkovic,  nauk.  ix.  TJ  oci 
petnadestoga  dnevi  agosta  kolovoza  miseca.  B. 
KaSic,  is.  108.  Kolovoz  ili  gospodicnak.  M.  Al- 
bert! XXXVIII.  Bjese  u  svrsi  kolovoza  jur  po- 
cela  jesen  plodua.  I.  Gundulic  390.  Pribrodi 
Dunaja  kolovoz  tekuci.  L  T.  Mrnavic,  osm.  43. 
Agust,  kolovoz.  P.  Posilovic,  nasi.  x.  Misli  na 
psenicu  koju  ima  skupiti  kolovoza.  M.  Raduic 
476^.  .\ugustus  aliti  kolovoz.  P.  Vitezovic,  krou. 
28.  Na  28  don  kolovoza.  175.  Misec  kolovoz 
(, augustus').  S.  Margitic,  ispov.  xviii.  Kolovoz, 
agust.  L.  Terzic  xxi.  Vec  ua  svrsi  kolovoza . . . 
J.  Kavanin  170b.  A  kolovoz  djevom  seta.  473'i-. 
Treci  dan  kolovoza.  F.  Lastric,  od'  387.  Buduci 
se  priobrazenje  Gospodinovo  dogodilo  na  sest  ko- 
lovoza. ned.  1 13.  Od  miseca  svibi'ia  do  kolovoza. 
A.  Kanizlic,  kam.  109.  Miseca  augusta  iliti  ko- 
lovoza. 625.  Tu  kolovoz  vozi  zito,  slamu,  sino. 
A.  Kanizlir,  mz.  14.  Mjesora  srpiia,  kolovoza  i 
rujna.     I.    Zauicic  ;102.      Slidi   pisuia   kako   kra} 


KOLOVO/,  b, 


'21(! 


3.  KOLOVBA'P,  o. 


lllu^iuli  iloJo  pod  grod  KorCulu  lui  15  agusba 
iiliti  kolovoza  1071.  And.  Ka6i<^,  Tuxg.  17!).  Peti 
(laiiak  nffusta  miseoa,  to  ia  reiii  naSki  Itolovoza. 
•2'Mi'K  Miseoi  jesu  ovi:  .  .  .  srpaA,  kolovoz,  listo- 
pad.  A.  d.  Costa,  1,  239.  Na  svrhi  kolovossa.  I. 
.TaUtanci  60.  Na  24  aguSta  ali  miseea  kolovoza. 
M.  Dobretio  197.  Jer  u  lipi'iu  cim  se  drugiiu 
kiiii,  ili  dosta  ne  bi  inu  dubrota,  kolovozom  dru<^ 
put  ga  smota.  J.  S.  Ro|k(>vic  .^8.  Svu  godinu 
vozaju  se  kola.  .  .  ,Kolovozu'  pak  od  tudje  ime, 
jor  se  veil  sad  za  kola  vrimo,  ili  za  to  Sto  se 
svaka  rina  s  po]a  vozi  do  avojega  stana,  il'  put 
utren  sto  se  sada  prasi,  putnik  ide  nit'  se  uo6i 
plasi.  324.  Mlogi  zato  kolovoza  ri2u.  339.  U 
iniru  budimskom  na  20  kolovoza  1503.  M.  Pav- 
linovic,  razg.  39.  Kolovoz  .mensis  augustus', 
gen.  kolovoza  (u  Istri).  D.  Nemanid,  6ak.-kroat. 
stud.  65. 

KOLOVOZAC,  kol6vo3ea,  in.  (coojelc  koji  vozi 
kola),  kocijas,  isporedi  2.  kolovoda.  —  Samo  u 
Belinii  rjciniku:  jCarrettiere'  ,plaustrarius'  174a, 
i  u  Stulicevu:  v.  kolnik  s  dodatkom  da  je  tizeto 
is  Belina. 

KOLOVOZAN,  kol6vozna,  adj.  koji  pripada 
mjesecu  kolovozu.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecnikii: 
,d'  agosto'  ,sextUis'. 

KOLOVOZANSKI,  adj.  vidi  kolovozan.  — 
Samo  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Jur  kolo- 
vozansld  miseo  ugasuuo  bise.  I.  T.  Mrnavi6, 
osm.  46. 

KOLOVOZIC,  TO.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Jurko 
Kolovozic.    Mon.  eroat.  330.  (1565). 

KOLOVOZINA,  f.  vidi  koloteoina.  —  Naci- 
neno  u  naSe  vrijeme.  Kolovozina  T.,  arch.  mech. 
(koloteo,  koloteoina)  .geleise',  tal.  ,rotaja,  carreg- 
giata';  zejezna  kolovozina  jschieneugeleiso',  frc. 
,voie  de  fer',  egl.  .set  of  tracks,  track-way'.  B. 
Sulek,  rjefin.  znanstv.  naz. 

KOLOVOZITI,  kolovozim,  imp/,  biti  kolovozac. 

—  U  StiiUievu  rjecnikii:  ,aurigare,  aurigari',  za 
koji  ce  biti  i  nacineno,  tc  je  sasina  nepouzdano. 

KOLOVOZNIK,  TO.  ko  je  roden  mjeseca  kolo- 
voza. —  U  Stulicevu  rjeiiiiku:  ,augusto  mouse 
natus'.  — •  nepouzdano. 

KOLOVOZENE,  n.   djelo  kojijem  se  kolovozi. 

—  U  Stulicevu  rjecnikii:  (grijeskom)  kolovozene. 

—  nepouzdano. 

1.  KOLOVEAT,  adj.  kao  kolovrat,  u  kolovratu 
(vidi  3.  kolovrat,  a).  —  Vala  da  je  ovakovo  ziia- 
cene  u  jednoija  pisca  Dubrovcanina  xvin  vijeka. 
Gdjeuo  rijeka  od  dva  vira  romoniti  Jordan  tefie, 
iz  Libana  kita  izvira  ter  se  stere  na  daloce,  paka 
leti  kolovrata  pojit  poja,  pimit  blata.  N.  Marci 
76''.  —  Moie  se  shvatiti  i  kao  adverab,  isporedi 
2.  kolovrat. 

2.  KOLOVEAT,  adv.  sunovrat,  sunovratice.  — 
Isla  je  rijei  sto  i  3.  kolovrat;  adverbijalno  je 
znacene  postalo  ili  prema  sunovrat,  ili  od  u  ko- 
lovrat (vidi  3.  kolovrat,  a,  c)).  —  U  nekijeh  pi- 
saca  Dubrovcana  xviii  vijeka.  Za  na  privaru  ci- 
niti  mi  cjec  malo  slave  i  scjene  kolovrat  pasti  u 
naj  zestociJG  muke.  I.  Bordio,  ben.  13.  Sunn  se 
kolovrat  u  vodu.  33.  Jases  li  kad  na  konu? 
Smantrane  slabe  glave  ali  straha  od  iiivins  po- 
plasene  ne  moze  li  te  kolovrat  iz  nenadne  obo- 
riti?  B.  Zuzeri  156.  Trfie  kolovrat  dvorni  sluge 
za  dozvat  ih.  184.  Mnogo  jo  zaprjeoica,  na  koje 
moze  cejad  nasrnuti  i  kolovrat  tja  do  jaza  pa- 
kjenoga  oborit  se.  311.  Tjastit  6e  se  po  tie  ko- 
lovrat oboreni.  340.  Neprijateji  padall  bi  u  boju 
kolovrat  na  tisuce.  V.  M.  Gucotii  197.  Kako 
je  odonlek  tisnuo  kolovrat  u  propas  pakleim  an- 


dioske  Cete.  A.  Kalio  322.  Da  prikaze,  ko  I'lu 
stisti,  ko  rinu  kolovrat.  486.  Kad  bijahu  od  do- 
snice  vifiiie  s  nebosa  kolovrat  rinuti.    555. 

3.  KOLOVEAT,  m.  moze  biti  da  je  naj  starije 
znaiene:  ono  Uto  vrti  koloin,  ili  ono  na  iemu  se  . 
kolo  vrti,  pa  je  docnije  postalo  i  drugo :  ono  Ho 
se  vrti  kao  kolo  Hi  na  okolo.  nalazi  se  u  osobi- 
tijem  znaienima.  —  Bijei  je  praslavenska,  ispo- 
redi stslov.  kolovratt,  riis.  Ko.ioBopoTi.,  iek  ko- 
lovrat, po^.  kolowrot.  —  Slozeno  je  od  kolo  i  od 
osnove  glagola  vrtjeti.  —  Izmedii  rjecnika  ii  lie- 
linu  (vidi  a,  c)  na  krajii),  u  Bjelostjeneevu  (ko- 
lovi-at,  prejac  ,girgillus,  motula,  alabrum,  rhom- 
bus, colus  rotatilis,  vertioulum,  verticulus'),  u 
.Tambresiiemi  (.girgillus'),  u  Voltigijinu  (vidi  kod 
e),  u  StHliievu  (.vortex'),  u  Vukovu  (,d6r  wasser- 
wirbel'  ,vortex'). 

:i..  vortex,  voda  Uo  se  vrti  na  okolo  i  kao  da 
proguta  ono  .Ho  joj  je  na  vrhu,  vrtlog. 

a)  u  pranom  smislu,  Ali  kad  se  pak  bu- 
leta,  kolovrat  mi  vrti  brodom.  M.  Vetranii  1,  17. 
Jo§  mu  nije  zaman  stat,  kada  se  obrati  oposlom 
kolovrat,  da  mu  plav  no  izvrati;  kolovrat  zaSto 
taj  kad  mu  se  prigodi  ne  da  mu  na  on  kra.j 
plavcu  da  pribrodi.  1,  116.  Kad  bi  nadvor  iza- 
vrelo  s  kolovratom  morskijoli  pjena  uduseno 
moje  tijolo.  A.  G-ledevic  SOO'i.  Trozubje  ako  vr- 
lovito  silnijeh  oati  cijevi  erne  u  kolovrat  ne 
obrne  sve  krajevstvo  valovito.  I.  G-undulic  37. 
G-dje  naj  jace  vode  teku  sred  plahoga  kolovrata. 
G.  Palmotic  1,  46.  (Lade)  sred  ponorna  kolo- 
vrata strene  ostase  i  prozdrte.  1,  53.  (Popla- 
vica)  kroz  kolovrat  slijepi  va)a  ku6e  i  satira.  J. 
Palmoti6  266.  Kolovrat  =  zavrtaj  od  vode  ,vor- 
tice'.  I.  Dordic,  uzd.  207.  Lade  koje  na  onaj 
kolovrat  naidu,  oce  da  proguta.  Vuk,  dan.  2,  37. 
—  Amo  pripada.  i  ovo,  samo  ito  je  u  manoj 
mjeri:  Kolovrat,  oni  koturici  Sto  se  na  dubokoj 
vodi  pravo  i  kad  kakvo  drvoe  docepaju  okredu 
ga.  (u  okrugu  uziokom  u  Srbiji).   \.  Stojanovid. 

b)  metaforicki.  Vrijeme  zanosec  i  vrteii 
s\e  kolovratom  zdr]ivijeme.    I.  Dordic,  uzd.  113. 

<•)  u  kolovrat,  adverbijalno,  znaci:  suno- 
vrat, sunovratice.  isporedi  2.  kolovrat.  Kroz  ua- 
ravno  nokropoiue  u  kolovrat  sve  prome6e.  P. 
Kanavelii,  iv.  265.  Vrz'  ih  u  kolovrat,  vrz'  ih 
dolu  (ipraecipita,  Domine,  eos').  I.  Dordic,  salt. 
176.  U  koji  ne  bi  trepteda  zem(a  u  kolovrat 
svrgla  s  sebe  zgrade.  ben.  196.  Prosjedeue  vi-h 
prodoli  u  kolovrat  sebe  mece,  ter  satrena  pada 
doli.  pjesu.  186.  —  Ovako  je  i  u  Belinu  rjec- 
niku:  u  kolovrat  ,a  rompioollo'  ,praec6ps'  631l>. 
1».  (gradansha)  preslica  s  kolom  na  kojeinu 
se  obavija  nit  .sto  se  prede.  —  Fo  sjeverozapad- 
nijem  krajevima  (vidi  u  Bjelostjeneevu  i  u  Jain- 
bresicevu  rjeiniku).  Pamuk  se  prede  ili  na  pre- 
slicu  ili  na  kolovrat.  D.  Popovid,  poznav.  robe. 
359.  Kolovrat  ,spinnrad'.  Ilajdenak  50.  Kolo- 
vrat, tech.  ,spinnrad',  frc.  ,rouet  k  filer,  filoir', 
egl.  , spinning  wheel',  tal.  ,filatojo,  mulinello  dei 
filatori'.     B.    Sulek,  rjecui  znanstv.  naz. 

c.  u  ovoni  primjeru  moze  biti  da  znadi : 
mlinsko  kolo.  Nekako  iskoci  klin  ispod  kolovrata, 
te  navri  strasna  voda  na  oni  mlin.  Nar.  prip. 
vrc.  73. 

d.  kao  mjesno  ime  (raja  da  je  po  znacenu 
kod  a). 

ft)  dva  zaseoka  u  Bosni  u  okrugu  Done 
Tuzle.    Statist,  bosn.  83.  84. 

h)  planinski  vis  u  Srbiji  u  okrugu   crno- 
m.    M.  D.  Milicevic.,  srb.  873. 

e.  u  Voltigijinu  rjeiniku  ima  znacene:  ,tor- 
cicoUo,  ipocrita'  ,ein  kopfhanger,  scheinheiliger', 
dakle  covjek  koje  se  pretvara  kao  pobozan  i  svet, 


/>^-  ^ 


'~_t2_       M^      3ri*— 


217  KOLUDAU,  1 


'di   W 


imjor.  —  Va\a  da  je  jiisae  pomisUo 
iKi  mil)  -.iiiini'ii:  preiiia  tal.  torcicolh)  (uprav  koji 
iiitkyirlujc  rralom,  krivoUjn,  kribovrcit)  i  nem. 
kopfhiiuger,  ali  je  u  tome  an  iinlixiralu  poinije- 
sao  nasu,  rijec  kolo  i  tal.  colld  irriili.  na  zna- 
ceAf:  covjek  koji  sad  jednii  sad  dniijn  inisli  (koji 
xc,  mi-tafiiriiki,  vrti  kau  kolo),  sto  ima  u  ritskom 
jcziku  ova  rijec  uz  ostala  znacena,  ne  treba  po- 
iidditl. 

KOLOVRATAN,  kolovratna,  adj.  koji  je  kao 
kulovrat  (metaforicki).  —  Na  jednom  mjestu  xvin 
vljeka.     Kolovratna  sreiia.    J.  Kajic,  pouo.  1,  96. 

KOLOVRATAST,  adj.  u  kojcmn  su  (n.  p.  ti 
I'odi)  mnogi  kolovrati  (oidi  3.  kolovrat,  a).  —  JJ 
Stulici'Vti  rjecniku,:  ,vorti(;ibus  plenum'.  —  nije 
dosia  poiizdano. 

KOLOVEATATI,  knlovmtam,  impf.  padati 
siinovratice,  propadati.  iaporedl  2.  kolovrat.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,aiidar  a  rompicollo' 
,ruere'. 

KOLOVRATAV,  adj.  u  Stuliceoa  rjeinikii  tiz 
kolovratast.  —  nije  doala  pouzdano. 

KOLOVRT,  m.  ime  iiije.stit  H  Hrbiji  ii  okruria 
crnorljeckom.  Niva  u  Kolovrtu.  .Si-,  imv.  lS(i9. 
589. 

KOLUVRTA,  a  Vukoou  rjeiniku:  cija  i-eda  po 
goveda,  ,koIovrta'  uavrta  itd.  ,sprec.h6ii  die  hirtou, 
indem  sie,  einaiider  ziililoiid,  durch  diose  arte  los 
ontscheiden,  wor  von  iliuen  z.  b.  das  vieh  von 
da  Oder  dort  wegtroiben  soli'  , formula  pastorum, 
ijuis  rejiciat  peeus'.  —  Vo  oroiiic  kao  da  je  rijec 
hez  snmla  ii  hrojanici,  kojom  cdhuiti  odreduju 
koji  ce  odaijnati  slado. 

KOLOZNTIC,  m.  prezime.  —  xvi  rijeka.  l''rauac 
Koloznic.    Moll,  (iroat.  101.  (1508). 

KOLUZUN,  KoKwuna,  m.  u  Vukova  rjrcniku: 
voliko  brdo  izmedu  Cruo  (joro  i  Priinorja  (blizii 
Budvo). 

KOli.SKI,  adj.  ki}ji  pripada  kiilii  Hi  koUmit. 
—    IJ  tiiiie  vrijrnir. 

ii.  koji  priiiada  kola  (nidi  1.  kolo,  b,  f)). 
Kolsko   i'jfo.    M.    I).   Milirovio,  ziin.  ver,.  40. 

1).  koji  pripada  knlima  (vidi  kola).  Oiiaj 
druiu  ooo  tvrdim  iiasipoin  da  nzvisi  i  kolskim 
drumoia  da  ufini.  N<'X.  sr.  Iw31.  117.  Dva  koi'ia 
kolska.  i).  Daiiirir,  2cai-.  7,  1 1.  To.sko  onima 
koji  vuku  bozakono  uzicauia  od  ta.stitio,  i  srijuh 
kao  uzem  kolskiin.  isai.  5,  18.  Tocak  kolski. 
28,  27.    Put  pje.sK'iki   i  kolski.    V.  lJo>,'i.;if-.  zbcrn. 

-ins. 

KOLSTICA, /I  inn-  planini.  —  xiv  vijeka.  A  so 
planiua  Dinosbkaa,  lvolbstic:i.    Svolostol'.  lirjs.  21. 

KOLTACKI,  (idj.  k'iji  pripada  Koltaka.  LiJBpfi 
Aiido  koltackoga  baua.    Nar.   pjos.   juk.  203. 

KOLTAIITA,  f.  11  abagija  i  torzija  daska  na 
kojoj  se  utija;  od  turskoga  ,kol  tahtasi'  (,kol'  = 
ruka,  jtahta'  =  daska).  fi.  Popovir'.  tur.  rec.  glasn. 
59,  12«. 

KOLTAK,  m.  ime  nekakint  fjradii  (n  iiarodnoj 
pjesmi  hosanskoj  naierja  vremena).  Pravo  goni 
ka  Koltaku  gradu.    Nar.  pJos.  juk.  299. 

KOLTUK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okru//u 
pozurevackom.  Plac  za  cig)anu  u  mostu  Koltuk. 
Sr.  nov.  1.SG5.  618. 

XOLU,  vidi  1.  koje. 

KOLUBA,  /.  oidi  koliimba.  —  U  pisaca  na- 
iaja  vremena.  Koluba  ,schiflskiel\  Jur.  pol.  tor- 
minol.  093.  —  /  a  I'opovicevu  rjecniku:  ,schiirs- 
kiel'. 

KOLUBARA,  /.  ime  rijeci  u  Srbiji  it  ukrmju 


valeoskom  (M.  D.  Milicevic,  srb.  362)  i  u  liio- 
yradskom.  (58).  —  T]  na.se  vrijemc,  a  izmettu  rjcc- 
nika  u  Vukovu  (,fluss  in  der  Valevska  nahija' 
,liuvius  Serbiae',  of.  Obnica  i  Jablanica).  Pa  ill 
vodi  na  most  Kolubari.  N.ar.  pjos.  vuk.  4,  l-ll. 
—  Pa  i  ime  mjestu  u  okruqu  hiiKiradskum.  Niva 
u  Kolubari.    Sr.  nov.  1873.  1010.  y^ 

KULUBARAO,  Kolubarca,  m.  cotjek  koji  zivi 
kraj  Kolubare,  vidi  i  kolubarski  (srez).  —  U  nase 
vrijeme.  ,j6s!  jes!'  prihvata  Kolubarac  ,mi  ili 
(lopove)  livatamo,  a  sud  ih  pusta.  M.  D.  Mili- 
ievio,  medudnsv.  288.  I  on  j'o  (Raka)  s  Kolu- 
barcima  vojevao  pod  komandoiu  Grbovira.  po- 
meiiik.  5,   712. 

K'JLUBARSKI,  adj.  koji  pripada  Kolubari, 
n.  p. :  U  srezu  kolubarskom  (u  okruqu  biof/rad- 
skoin).  K.  Jovanovir  96.  (u  okruipi  valevskom). 
102.  —  hna  i  ostrvo  (?)  :  Kolubarska  Ada  u  okrurju 
va(evskom.  Niva  u  Adi  Kolubarskoj.  Sr.  nov. 
1864.  84. 

KULUD.AR,  k61udra,  m.  monaohus,  kaluder  (u 
zapadnoj  crkoi,  oidi  kaluder,  b);  moze  biti  da  je 
u  kom  primjeru  islo  sto  fratar.  —  U  naj  starijcm 
primjeru  pisano  je  koludbrb.  —  I'ostaje  od  xk- 
!.i'/yfijo.;  ili  od  kaluder  tijeni  sto  sc  a  (kao  sto 
cesto  bioa)  mijena  na  o,  a  d  na  d  (isporedi  lo- 
turdija).  —  isporedi  koludrica.  —  Od  jiroijeli 
vremena  (od  xii  oijeka);  u  nase  vrijeme  ima  samo 
jedan  priiiijer. 

a.  u  praoom  smislu,  kaluder  (ili  fratar?). 
Popi.  i  koludbrb.  Starino.  13,  206.  (1185.  prepi- 
sano  1250).  Bysta  tu  koludra.  208.  Zavecao  se 
jo,  ako  budo  ziv,  da  so  ucini  koludar.  Tondal. 
star.  -1,  115.  U  jjustiiii  koUidri  pribivahu.  Ziv. 
jer.  star.  1,229.  Kako  se  cto  od  nikoga  koludra. 
Narucn.  33ii.  Ofcijuoi  pricestiti  svoje  koludre. 
3;!li.  Ijjaci  ali  koludri  ali  ostali  redovnici.  43^. 
Kadi  je  i  koludrom  strasno  ziv|onje.  Transit.  6. 
Od  nikili  koludrov.  Mirakuli.  48.  TrepoAito,  o 
fratri  i  popi,  koludri  i  cari.  Korizm.  17''.  Po 
[lapinu  do|ius<'oiiju  posvoti  ga  za  koluilra.  Duk- 
jaiiin  13.  Isti  sud  jost  od  mncli,  koludara  ili  fra- 
tara.  S.  liudiiilc,  sum.  110l>.  I)d  rodovnih  fratrov 
il'  koludrov.  ispr.  87.  Svi  svoti  koludri  i  pu- 
stii'iaid.  M.  Alberti  331.  Koluilar  i  remet,  to 
jest  pustiiiakov.  P.  RadovciA,  nac.  148.  Ako 
zelis  koludar  biti.  I.  /anotti,  mod.  priS.  20.  Kad 
so  tko  oboca  dace  biti  koludar.  Nauk  brn.  (il''. 
O  vi  svi  kori  od  andolov,  patrijarkov,  .  .  .  ispo- 
vidnikov,  popov,  djaci,  koludri,  I'emeta,  divicia, .  .. 
fj.  Tei'zic  115.  Kajuili,  iiauciiih  kdudara.  J.  Ka- 
vauin  295''.  Kad  na  istu  hrpu  mocos  i  koludra 
i  opala.  388''.  Kruna  koludara.  .1.  Banovac, 
blagosov.  61.  Od  svotih  koludrova.  111.  Svi 
svoti  koludri.  210.  Dode  jedan  redovnlk  koludar 
u  jedan  mouastir.  J.  Filipovio  1,  IGB'i'.  Ilija  ko- 
ludar. 1,  3521'.  Koji  so  bise  koludar  ucinio. 
1,  358*'.  Koludar,  Sto  ce  reci  redovnik  pustiuak. 
3,  213'i.  U  ime  .svotih  koludara.  A.  Kanizlic, 
bogojubn.  536.  Ne  (h)ti  reoeni  manastir  ostaviti 
uego  so  u  liemu  ucini  koludar.  M.  Zoricic,  zro. 
50.  Ovi  darova  koludrom  otok  Mlit  kod  Du- 
broviiika.  And.  Kacic,  razg.  8.  Od  koludara  i 
koludrica.  Blago  turl.  2,  84.  Koludri  imadijau 
obioaj  povratit  se  k  svomu  manastiru  u  nediju 
prid  vazma.  2,  108.  Koludri  oliti  fratri.  Ant. 
Kadcio  71.  Zivili  bi  kakono  koludri.  A.  d.  Costa 
1,  52.  Koludri  paka,  koji  drze  u  manastiru  ro- 
cona  oruzja.  jil.  Dragicevic  9.  Koludri  oli  re- 
dovnici prosjaoi.  260.  Mi  ne  ocikamo  od  I'lih  ni 
Spanolce  koludre.  M.  Pavlinovic,  razl.  spis.  181. 
1>.  u  prenesenom  smislu,  orsta  vinove  loze. 
Koludar,   suvrst   vinove   loze   (Crikvenica,   kamo 


KOLUDAK,  b.  2 

su  j;a  donijoli  koludri  Paulini  iz  Istre),  v.  Toran. 
Jfoliiilar  crni,  surrst  vinove  loze  orna  groXJa 
(Primoije).    B.  Sulek.  im.  151. 

c.  u  ovom  primjeru  moze  biti  prezime  (ako 
pop  nc  stoji  mj.  dom,  vidi  4.  dom).  Pop  Andrij 
Koludar.    Mon.  croat.  820.  (1472). 

(1.  nejasno  je  it  ueom  yrimjerii,  u  kojem  t'a(a 
da  trcba  shvatiti  kao  adjektiv,  vidi   koludarski. 

I  onfias  pobjegoh  iz  morske  te  strane,  i  rukam 
kiiludrim  izlijefUi  mo  rane.   I.  Dordi6,  pjesu.  334. 

KuL/UDARCKI,  adj.  koludarski.  —  Samo  u 
jcdnom  primjeru  xvi  vijeka.  Prohode  u  kojigod 
koludarcki  red.    §.  Budinii,  ispr.  143. 

KOLUDARSKI,  adj.  koji  pripada  koliidrima. 
—  Od  XVI  vijeka.  Jodau  koludarski  molstir. 
Transit.  236.  Obgrli  trude  zivota  koludarskoga. 
Blago  turl.  2,  7.  Odie^u  koludarsku.  2,  187.  Da 
virnici  poziiadu  duXnost  tkoju  imaju  na  razliku 
i)d  koludarske  i  redovnioke.  2,  213.  Besidi  se 
od  zivota  koludarskoga.  A.  d.  Costa  1,  vi.  Za- 
vitom  koludarskim  podlozili  su  se  pod  uprave 
koludarske.    1,  52. 

KOLUDRA,  /.  vidi  koludrica.  —  U  jednof/a 
pisca  XVIII  vijeka.  Ni  1'  koludar  i  koludra,  ko 
i  ostali  muzi  i  2eu6?  J.  Kavaiiin  169'>.  Dumne 
svete   i   koludre   srjed   zatvora  samostana.    368*. 

K(  )LUDRACKI,  adj.  koji  pripada  koludricama 
(Hi  koliidrama).  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Vrhu  ockvriier'.a  zatvora  koludrackoga  za  zlu 
svrhu.  Ant.  Kadcic  274.  —  Na  drugijem  mje- 
stima  u  istoga  pisca  stoji  s  mj.  c.  Koji  ockvr- 
I'luju  zatvor  manastira  koludraskoga  na  zlu  svrhu. 
302.  Koji  zabranuju  divicicam  oli  drugim  ze- 
nama  primiti  odidu  koludrasku.    305 — 306. 

KOLUDRAS,  m.  Faloo  peregrinus  Tunst.,  soko 
sivi.  —  U  okolici  spletskoj.  G.  Kolombatovio. 
progT.  spal.  1880.  8.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp, 
'.)4.  —  Jarnacno  postaje  od  koludar. 

KOLUDRASKI,  vidi  koludracki. 

KOLUDRICA,  /.  vidi  dumna  i  kaludrica.  — 
Fostaje  od  koludar.  —  Od  xv  vijeka,  a  izniedu 
rjecnika  u  Mika]inu  (koludrica,  dumna  ,monialis' 
i  kod  kaluderica),  u  Belinu  (,monaca,  donna  ro- 
ligiosa'  jvirgo  sacra'  494" ;  koludrica  nezatvorena 
.pinzoccliera,  donna  che  sta  nal  secolo  e  porta 
abito  religioso'  ,secularis  religions  vestita'  56Gb), 

II  Bjelostjencevii  (koludrica,  dumna  ,monialis, 
virgo  Deo  sacra',  v.  opatica),  «  Voltiijijinu  (,mo- 
iiaca'  ,nonue'),  it  Stulicevu  (v.  dumna). 

a.  u  pravom  smislu.  Suprot  svojim  kolu- 
dricam.  Starine.  23,  90.  (1496).  Ki  bi  grih  uoinil 
s  koludricu.  Narucn.  99b.  Da  bi  rekla  opatici  i 
inim  koludricam.  Transit.  237.  Cetrtu  hier  ucini 
koludricu.  Korizm.  9^^.  Fratri,  popi,  koludrice. 
61b.  jja  bi  nijedna  koludrica  telesni  rucuik  ne 
taknula.  S.  Kozicic  7*.  Opiru  se  visitaturom 
koludrio.  S.  Budinic,  ispr.  139.  Koludrica  ili 
dumna  od  reda  sv.  Franceska.  B.  Kasic,  in.  99. 
Zac  su  koludrice  .  .  .  fiiste  golubice.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  241.  (Sestra)  svit  ostavivsi  posta  ko- 
ludrica. F.  Glavinic,  cvit.  67b.  XJ  prvom  redu 
polozi  pope, . . .  u  tretom  koludrice.  113b.  Klostre 
od  koludric.  151b.  Da  ne  bude  pop,  fratar  ili 
koludrica.  svitl.  116.  Gdi  koludricom  posta.  P. 
Vitezovic,  kron.  125.  Koji  godir  obsluzeci  ali 
regular  bude  govoriti  s  koludrioami  ...  M.  Bi- 
jankovii  130.  Zapovidamo  da  koludrice  ne  imaju 
se  zlo  sluziti  prozoriraa  malima.  133.  Mati  i 
koludrice.  Oliva.  46.  Navodno  dijete  mneci,  da 
'e  koludric  stan  naj  gori.  J.  Kavaiiin  169b.  Pu- 
stihaka,  kdludrica  .  .  .  295b.  Blazena  je  i  Jozana 
dominiska  koludrica.    308b.     0  postene  vrijedne 


i  KOLUMNA 

djevi6ic6,  posveciene  Bogu  koludrice.  1.  Dmdir, 
pjosn.  195.  Jodna  koludrica  uiiido  u  vrtan.  .1. 
Pilipovio  1,  22".  Ulazit  u  monastir  koludrica. 
P.  Filipovii  18.  Koludrice  iliti  duvno.  A.  Ka- 
nizlio,  kam.  816.  Sta  tuto  kao  mrtva  dok  kolu- 
drico  dodoSe  na  jutronu.  M.  Zorifiio,  zrc.  23. 
Izpita  testir  u  pape  da  bude  koludrica.  127.  Kra- 
[ica  Kosara  ulizo  u  manastir  ucinivsi  se  kolu- 
drica. And.  KaCio,  razg.  35.  Za  monake  aliti 
koludrice.  kor.  369.  Spametnija  od  Demokrita 
bi  u  toj  stvari  nika  koludrica.  Blago  turl.  2,  1.52. 
Ni  dumne  ui  koludrice.  M.  Dobretic  41.  Jedua 
koludrica,  dumna  oli  divica  Bogu  posvedena.  199. 
Od  redovuica,  duhovnih  i  koludrica.  545.  Da 
ponapravi  se  zatvor  koludrica  I.  J.  P.  Du6i6, 
nar.  124.  Vladika  Molina  koludrica.  izk.  33. 
Koludrice  svete,  sluzbeiiico  BoXje.  .lafike.  212. 
Ja  hocu  mlada  v  mostir  koludrica.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  8.  V  klostar  koludricam.  Nar.  pjes.  mikul. 
158.  Koliidrica  ,moniali3'.  D.  Nemanid,  cak.-kroat. 
stud,  iftsg.  55.  Brada  zapadne  vjere  svojijem 
kaludericama  reku  , koludrice'.    J.  Bogdanovid. 

b.  Koludrica,  nekakav  cvijetak  (Sabjar.  Solin). 
B.  Sulek,  im.  151. 

KOLUDRICICA,  /.  dem.  koludrica.  —  U  Stu- 
licevu rjeeniku:  v.  dumnica. 

KOLUDRICJI,  adj.  koji  pripada  koliidrici  ili 
koludricama.  —  U  jednom  primjeru  xvi  vijeka. 
Kaj  si  vzela  koludricje  ruho?  Pril.  jag.  arkiv. 
9,  131. 

KOLUDRICKI,  adj.  koji  pripada  koludricama. 

—  Od  XVI  vijeka.  Jere  jedne  verne  zene  domado 
i  hizno  dilo  i  trud  v  lubave  i  o  strahu  Bozjem 
kao  svomu  muzu,  dici  i  obiteji  streze  i  sluzi, 
skrbi  i  umisja,  jest  Bogu  vede  ugodno,  uogo  fra- 
tarsko  i  koludricko  dilo  v  klostrih.  Postila.  Ii4''. 
Koludrickom  sukiiom  odivena.  F.  Vrancid,  ziv. 
54.  Ulize  u  crkvu  koludricku.  And.  Kacid,  kor. 
369.     Oskvriiitel  koludricki.    A.  d.  Costa  2,  173. 

—  Nalazi  se  i  sa  s  mj.  6:  Habit  koludriski. 
Nauk  brn.  63b.  po  svoj  prilici  i  u  ovom  primjeru 
treba  citati  s  kao  s:  Zivjenje  koludrisko.  A.  d. 
Costa  1,  111. 

KOLUDRISKI,  vidi  koludricki. 

KOLUDRISTVO,  n.  koludricko  slane.  —  U 
rukopisu,  xvi  vijeka.  Sveto  koludristvo.  Nauk 
brn.  24b.     Gdi  je  koludristvo?    63b. 

KOLUDROV,  adj.  koji  jiripada  koludra.  — 
Samo  u  jednom  primjeru  xvi  vijeka  (mislim  da 
treba  shvatiti  kao  adjektiv,  a  ne  kao  gen.  pi.  od 
koludar).  Ca  skazuje  zvanije  imena  koludrova. 
Transit.  49. 

KOLU!^A,  /.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  32. 

KOLUMBA,  /.  tal.  colomba,  kao  kriva  gredu 
(uprav  je  zgradena  od  nekoliko  komada)  na  dno 
lade  sto  se  moze  shvatiti  kod  gradena  lade  kao 
teme],  ili  kao  da  je  kicmenica  (ili  kralijes).  — 
U  Popovicevu  rjeeniku:  ,kiel  (eines  schiffes)'.  — 
Za  ovo  sam  znaceiie  cuo  sdm  po  primorju;  drugo 
znacene  (paluba),  vidi:  Kolumba,  paluba  od  broda. 
F.  Srinfiid.  Volosko  (u  Istri).  Kolumba,  uzviseiio 
mjesto  na  ladi.  u  Primorju.  F.  Hefele,  moze  biti 
da  je  obicno  u  kojem  mjestu,  ali  za  n  nijesam 
nigda  cuo  i  ne  odgovara  znacenu  talijanske  rijeci. 

KOLUMBAR,  m.  vrti  se  na  kolumbar,  naokolo, 
ital.  ,in  capogiro'.  M.  Pavlinovic.  —  vidi  kolo- 
bar,  kolombar. 

KOLUMNA,/.  vidi  kolona,  b.  —  Lat.  oolumna. 

—  n  pisaca  nasega  vremena.  Da  se  brojevi  u 
skrizajci  nalazedi  se  na  naj  visoj  horizontalnoj 
kolumni.    Zbornik  zak.  1858.  2,  28. 


KOLUN,  m.  ime  seocu  u  Hercegovini.  Statist, 
bosn.  HI. 

KOLUNELSTVO,  n.  stane  (cast,  sluzba)  onoya 
koji  je  kiAuneo.  —  U  jednom  primjcru  xviii 
vijeJca.  Nemu  bise  dato  za  junaSfcvo  od  krajine 
siiiske  kohineUtvo.    And.  Kacio,  razg.  286>K 

KOLUNEO  (kolunel),  kolimela,  m.  vicli  kolonel. 

—  U  pisaca  Dalmatinaca  xviii  vijeka.  Ti.sucnik 
slovinski  a  kolonel  ili  kakono  po  Daluiacii  go- 
vore  koluneo.  I.  Zanicic  23.  Knez  i  koluueo 
Marcliiol.  And.  Kacic,  razg.  202.  Vojvode,  ko- 
luneli  i  ostali  glavari.  kor.  146.  Jure  koluneo. 
471.  Koluneo  od  primorja.  Norini  86.  Suriii 
od  koji  je  danag  koluneo  i  kapitan  od  iste  Ce- 
tine.    81  i. 

KOLTTNfilC  (uprav  Kolungijic),  m.  prezime.  jio 
ocit  kolungiji).  —  U  nase  vrijemi;.  Sohom.  diac. 
1877.  10. 

KOLUNGIJA,  m.   vidi    kujungija  i  kulungija. 

—  Ujednoga  pisca  ovoga  vijeka.  U  lioj  bo  svake 
struke  majstora  najti  moze,  saigija  i  kolungija. 
S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.  119,  43.  Tu  sam 
dao  kolungiji  da  ml  uaciui  prsten.    120,  43. 

1.  KOLUNIC,  m.  ime  plemenu  (prezime'^).  — 
XV  vijeka.  Broz  zakan  .  .  .  plemenem  Kolunic. 
Mon.  Croat.  129.  (llSfi). 

2.  KOLUNIC,  m.  ime  .selit  (i  lio.tni  a  oknigu 
biliaikom.    Statist,  bosn.  '>•!. 

KOLIJR,  kolura,  m.  till.  color«,  ( 1.)  hojii,  maat, 
Hara.  —  Akc.  kaki  jc  ii  gen.  sing,  taki  je  ii  osta- 
lijein  padezima,  osim  iwm.  i  ace.  sing.,  i  voc. : 
kolfiro  (Hi  koluru),  kiiliiri.  —  Od  xv  vijeka,  a 
ijinedn  rjecnika  it  Mikafinii  (vidi  mast  i  kod 
boja).  Ali  (aki)  je  slavil)  iui  koluri  na  obraz. 
Starino.  2.3,  1")1.  (I  IDIi).  Stan  .  .  .  kolurom  na- 
pisaii.  M.  Marulic  77.  Obuceui  u  svite  svakoga 
kolura.  Tondal.  star.  1,  IKj.  Kolure  potamnile 
v  grill  [jrosvecuju  svitlostju  Isusa.  Transit.  43. 
Liipota  cloviku  ne  stoji  v  teli  ni  v  koluri.  Ko- 
rizm.  .5r)'J.  Imejaso  zinice  dvojega  kolura.  S. 
KoziriA  41''.  IT  obraz  promijeni  drugi  kolur. 
Zboni.  58'".  Naturae)  kolur  bjeso  ve  od  meue 
otisao.  94='.  Tor  cnia  od  bijola  razlucit  no  mogu, 
kako  svo  lijopa  stvar,  boz  vida  ka  trudi,  kolure 
tor  nigdar  no  mozo  da  sudi.  M.  Vetranio  1,  180. 
Ilajina  do  peta  razlicijoli  kolura.  B.  Grradid,  djev. 
(J8.  No  gled.aj  da  kolur  viaa  so  lasci.  Nauk  brn. 
28li.  Stola  od  onega  kolura  i  masti. . .  B.  Kasic, 
rit.  2.  Ima  .se  upisati  I'azlionim  kolurom  ili 
masti.  33a.  Qui  lijopi  i  mili  kolur  djejujo  .so, 
lice  blijedi,  usue  erne  .  .  .  M.  Orbin  73.  Kolur 
rumeni  od  onezijeh  usnica.  I.  Drzic  .3.32.  Naj  pri 
ucini  svu  priliku  proz  kolurih.  P.  Radovcic,  ist. 
21.  Od  lipih  i  ujudnih  kolurih.  140.  Da  ima 
vel  ali  svile  od  razlicih  kolurih.  M.  Bijankovic 
37.  Gledamo  na  suncu  razlike  kolure  i  razlike 
prilike.  S.  Margitic,  fal.  •j.'i.  Uboztvo  ajina  u 
dvi  stvari  uzdrzi  se,  to  jest  u  cini  i  u  koluru. 
P.  Pilipovic,  istomac.  34.  Ono  sto  se  vidi  i  cujo, 
to  jest  kolur,  slast  i  velicina.  I.  A.  Nenadic, 
nauk.  40.  I  on  ki'iigu  legale  a  kolure  promje- 
nivase.  Nar.  pjes.  bog.  93.  Dade  mu  krilo  od 
tice  nike  modra  kolura.  And.  Kacic,  razg.  202. 
Nosim  ti  zupicu  trojega  kolura.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  119. 

KOLURA,  /.  vidi  kolur.  —  U  nase  vrijeine  ii 
Lici.  Dignu  casu  vina  pi'ama  zraku  ili  svijeoi, 
pa  ako  'e  vino  oisto  i  otvoreno,  onda  rekn :  ,Ovo 
vino  ima  lijepu  koluru'.    J.  Bogdanovic. 

KOLUSA,  /.  ime  krmaci.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  41. 


)  KOI^ADA 

KOLUSNICA,  /.  kad  se  suho  sijeno  zgrce  na 
kup.  Barilovic.    D.  Hire. 

KOLUSTAK,  kolustra,  m.  vidi  klaustro.  —  U 
Mikajinu  rjecnika :  kolustar  fratarski  ,claustrum, 
clostrum,  peristylium'. 

KOLUT,  m.  discus;  circulus,  ploca  (od  kamena, 
od  drva  itd.)  obla  i  plosnata,  isporedi  kotur, 
plojka,  plovka;  ohruc,  prsten,  koto  (villi  1.  kolo, 
b).  —  isporedi  krug.  —  Ncinam  potorde  prije 
nasega  vremena.  —  U  Vukovu  rjccniku:  1.  ,di6 
scheibe,  wurfscheibe'  ,discus'  ,(wird  auch  so  ge- 
spielt  wie  der  J/'irxo,-)'.  —  2.  ,der  reif,  ring  ,orbis, 
circulus'.  —  Kolut,  astr.  tech.  (kolobar)  ,kreis- 
ring,  ring',  tal.  ,cerohio,  anello  (circolare),  ghiera' ; 
pritezni  kolut,  mecli.  ,zugring' ;  podijelba  koluta 
jkreistheilung'^;  hist.  lat.  ,discus'  , scheibe,  wurf- 
scheibe'.   B.   Sulek.   rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLUTANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  koluta.  — 
V  Vukovu  rjecnikii. 

KOLUTAST,  adj.  kao  kolul  (prsten),  slican 
kolutu.  —  Naiineno  u  naie  vrijeme.  Kolutast, 
hot.  lat.  ,annularis'  ,ringformig  (z.  b.  keim)'.  B. 
Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOLUTATI  SE,  koliitam  se,  imp/,  hncati  su 
koltita  (plovke),  u  igri.  —  Akc.  se  mijenu  a  praes. 
1  i  2  pi. :  kolutamo,  kolutate,  u  aor.  2  i  3  sing. 
koluta,  u  part,  praet.  act.  kolutao,  koUitala.  — 
U  Vukovu  rjecnikii :  ,die  scheibe  werfeu'  ,discum 
mitto'. 

KOLUTH'',  in.  dem.  kolut.  —  If  Vukovu  rjec- 
nika. —  I'isci  a  nase  doba  upotrehlavajii  i  n 
osohitom  znacenii  za  dio  tijela  (slican.  kolutu, 
prstcnu)  11  buba  (kukaca)  i  croi.  Kolutic,  zool. 
Iat._,annulus'  ,leibesring  (am  leibe  der  insecton)'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  —  (/  prenesenom 
smislu  i  neka  bi(ka.  KolutiA,  rus.  Ka.i.-i'iiiitH, 
Malva  L.  (Vujicic).    B.  Sulek,  ini.  I.tI. 

1.  KO!^,  m.  Mane.  —  Radi  postana  isporedi 
poko}.  —  U  jednoga  pisca  cakiwca  xvi  vijeka. 
I  mi  eto  kako  <ivca  drugu  zaklanu  glodnjuri, 
svoj   ko[   cokamo.    P.  Zoranic  r).'j'J. 

2.  IC(Jl^,  m.  Icolac  (kid).  —  V  nase  vrijeme  u 
Isiri.  Doboo  ko)  koji  jo  voc  I'lekoliko  daua  iiz 
ogan   tinai) .  .  .    Nasa  sloga.  god.  21,  br.    I. 

KOIjjAC,  k(;|ca,  m.  coojek  koji  ko^e.  -  Na 
jednom  mjestu  .\vii  vijeka  u  pisca  I'akavea.  Zac 
sab|om  u  ruci  Suliman  svoj  otac  pred  vojskom 
meu  puci  uciui  svoj  konac  da  krstu  bi  ko|ac  zi- 
vuci  u  rati  i  muozim  na  kolac  zif  zivot  poti-ati. 
D.  Bavakovic,  vil.  .59. 

1.  KOLAC,  m.  u  prasca,  a  osi.bito  u  norasta 
onaj  zavinuti  zub  i  u  gori'ioj  a  i  u  doi'ioj  vilici 
zove  uarod  ,kolacom'.  —  U  nase  vrijeme  ii.  Lici. 
J.  Bogdanovic.  —  Postaje  od  klati,  kojem,  daj- 
budi  po  puckoj  elimologi'ji,  a  isporedi  i  1.  ka|ac 
i  kalak. 

2.  KOLAO,  m.  covjek  koji  se  umije  jezikom 
dobro  klati  i  pravdati.  —  U  nase  vrijeme  u  [Aei. 
,Vratri  je  Luka  kojac,  ne  bi  mu  davo  dokia'.  .1. 
Bogdanovic. 

KO^ACA,  /.  kao  vistan,  samo  sto  jo  kratko 
po  dnu  vezen.  nose  ga  zene  izmedu  Tare  i  Lima 
(u  Hercegovini). 

KO^jACIOA,  /.  iensko  celade  kao  (2.)  ko|ac.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Pusta  'e,  brate,  ko|a- 
cica;  ne  bi  je  svi  davoli  uaklali'.  ,Neg  se  vrag 
s  liom  ko}e,  necu  ja'.    J.  Bogdanovii. 

KOI^ADA,  /.  kraoje  mlijeko  sto  se  maze  prvijeh 
dana  posto  se  oteli.  —  Istoga  postana  kao  i  ko- 
Jata  (vidi).   —   U  nase  vrijeme  u  Istri.     Kojada 


KOlliADA  2; 

,lao  vnccao  primis  post  partum  diebus  mulsum'. 
1).  Nemauic,  Cak.-kroat.  stud,  iftsg.  39. 

I.  KOl^AK,  ko}ka,  m.  vidi  1.  kajac  i  kajak.  — 
isporedi  i  1.  kojaiS.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeS- 
nilcu:  .priraores  deutos  oqui'. 

•2.  KO^AK,  kojka,  m.  koine.  —  U naSe  vrijeme 
It  ugarskijeh  Hrvata.  Vid  za  I'lim  poskoci,  ko)ak 
pozabi.    JaiSke.  lO-l. 

KOIr.AKOVIG,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme. 
Simoun  Kn|akovic.    Rat.  212. 

KO^jANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ko- 
jauin. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  banoluckom.  Statist. 
bosn.  37. 

b.  mjesto  negda  nasefeno,  a  sad  pusto  u  Sr- 
biji  u  okrugu  2}odrinskoine.  M.  D.  Milicevic,  srb. 
564—565. 


KORANIC,  III.  prezime. 
Avramovi6  211. 


U  naie  vrijeme.  D. 


KO^jANIN,  m.  covjek  iz  mjesta  Kola.  —  Mno- 
zina  Kojani  (starije  Kojane).  —  isporedi  Kojani. 

—  U  spomeniku  xiv  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu 
rjeeniku  (Ko|aiuiib,  covjok  iz  Kola).  Izbbise  so 
Kojanfi  na  Dlboiiii.    Mou.  serb.  226.  (1395). 

KOl^yANKA,  /.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku 
XIII  vijeka  pisanome  cirilovskijem  slovima,  u  ko- 
jemu  stoji  svagda  \\  inj.  %,  te  se  ne  zna  glasi  li 
ova  rijec  Kojanka  Hi  Kolenka  Hi  Kolijenka.  Otb 
Stolbca  u  Koljanbku,  otb  Koljanbke  u  planiiiu 
Uborbkb.    Spom.  stojan.  9.  (1254 — 1264). 

KOlfiANE,  n.  djelu  kojijem  se  ko^a.  V.  Arse- 
nijevic. 

KO^ATA,  /.    usirenu   inlijeko,   tat.   (^uagliata. 

—  isporedi  kojada.  —  U  jednoga  pisca  (Spleca- 
nina)  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
jiiiu  (kojata,  strigjata,  inlijeko  usireno  ,(iuagliata, 
gioucata'  ,lao  coagulatum,  lac  coactuiu').  Sko- 
rupi,  ikre  i  kojate  ...    J.  Kavaiiiu  20''. 

KOLATI,  kojam,  imjif.  probijati  kocem  zsmju, 
kad  se  hoce  sto  da  sadi.  u  hrvatskoj  krajini.  V. 
Arsenijevic.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes. 
3  2)1.  k6Jaju,  u  aor.  kijah,  u  ger.  praes.  k6[ajuci, 
u  ger.  praet.  kcSJavsi;  u  pari,  praet.  act.  k61ao, 
k6}ala;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u 
praes.  1  sing. 

KO^BA,  /.  klaile,  svada.  —  U  jednoga  pisca 
Slavonca  xvni  vijeka.  Pak  da  vas  daa  s  nima 
imas  kolbu.    M.  A.  Ko|kovi6,  sat.  E7^. 

KOlfiCANE,  n.  djelo  kojijem  se  kojca.  .T.  Bog- 
dauovie. 

KOljjCA'ri,  ko[6am,  imj>f.  kod  nas  (u  LiciJ 
ne  siju  kukuruze ;  iiego  kada  se  crane  lijepo  po- 
brana,  uzme  se  kolac,  ozdo  tubasto  zaostron,  pa 
po  torn  oraiiu  tijem  kocem  grade  se  skuje,  ili 
rupice,  a  jedno  eejade  ide  odmah  za  tijem  sto 
kocem  cini  rupice,  te  u  ove  mece  po  jedno  zrno 
kukuruza  i  odmah  ili  nogom  zasipje.  ,Cio  dan 
bez  izmjene  kojcaiu,  pa  mi  je  kolac  uatuka'  zul 
ua  obadva  dlana'.  Vidio  .sam  de  tako  kocem  i 
grab  pa  i  krumpijero  sade.  J.  Bogdanovio.  — 
Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  kojcamo,  ko[- 
cdte,  u  aor.  2  i  3  sing.  k6)6a,  u  part,  jjraet.  pass. 
kd)6an. 

1.  KO^E,  razlicna  su  znaceiia  u  ove  rijeci,  ali 
va]a  da  je  naj  prije  znaeila  dulinu  vremena 
(prvo  H  interogativnom,  pak  i  u  relativnom  smislii); 
nije  lako  odluiiti  ni  u  kojii  vrstn  rijeci  pripada: 
jeli  supstantiv,  adverab  'f  —  I  za  oblik  ne  moze 
se  znati  koji  je  stariji:  kol6  ili  koli?  isporedi 
stslov.   kole,   koli,   rus.   -kojiI;,   -ko-ib,  £es.  i  pol. 


I  1.  KO],.E,  3,  a. 

-koli;  ima  i  drugijeh  oblika  Ho  su  nd  jednoga 
od  ovijch  poslali,  kao  kolu,  kle,  kli  itd.  —  Mi- 
slim  da  je  ista  osnova  Ho  i  u  kolik.  —  Badi  rjec- 
nika vidi  dafe. 

1.  otiura,  tempus  vacuum,  vrijeme  kad  ko 
nema  posla,  te  mit  je  slobodno  neUo  uraditi  Ho 
sam  ieli  ili  Ho  se  od  iiega  trazi,  isporedi  doko- 
lioa.  —  Nije  potrebno  shvatiti  kao  supstantiv, 
isporedi  1.  kad,  B,  I,  2,  ali  u  naSe  doba  ima  i 
oblik  kofa  kao  gen.  sing,  (vidi  u  Viikovu  rjei- 
nikn).  —  U  starijim  je  primjcriina  oblik  koli 
(moiebiti  po  za^mdnom  govoru),  ali  ima  i  koljo 
(koJeV).  §.  Men6eti6  196.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikajinu  (koli  biti,  imat  koli,  biti  bez  posla 
jVacat,  vacuus  esse,  otio  affluore,  esse  otio'),  i  u 
Vukovu :  (u  Crnoj  Gori)  ,musse,  zeit'  ,tempus 
vacuum':  nije  mi  koje  (a  moza  se  cuti  i:  nije  mi 
ko]a,  ,als  gen.'),  t.  j.  nomam  kad  s  primjerima: 
Kome  je  putovati,  nije  mu  koJe  drijemati  (Nar. 
posl.  vuk.  147).  Neka  zove  i  prizivje,  sad  nomam 
koje.  Mi  nomamo  kade  piti  vino,  danas  ni  je  koje 
ici  tamo  da  junacki  megdan  dijelimo  (iz  narodne 
pjesme).  —  Bditi  ne  bi  koli.  M.  Marulic  50.  Da 
mu  bude  koli  prijati  nas  k  sebi.  214.  Milost 
pitat  nije  koli.  328.  Ne  bi  mi  sad  koli  plakati 
s  dreseljom.  S.  Menoetic  34.  Inako  juven  stril 
izvidat  ni  kolje.  196.  Nije  koli  cekati.  M.  Ve- 
tranii  2,  208.  Nije  mi  stat  koli,  jer  imam  opravu. 
H.  Lucie  250.  Er  koli  nije  spati,  moj  brate.  M. 
Urzic  432.  Ovde  nije  koje  piti  vino,  ko  dobije 
neka  potje  pije.  Pjev.  ern.  112*.  Nije  koje,  ne- 
znani  junace,  mene  stojat.  198^.  Ali  ne  bi  koje 
pocivati.    257''. 

2.  unc[uam,  igda,  ikad  (moie  biti  da  u  kojem 
pirimjeru  znaci:  kadgod,  katkad).  —  Ovo  znacene 
vaja  da  je  jjostalo  odpredasmga.  —  U  knigama  pi- 
sanima  crkvenijem  jezikom  (svagda  s  oblikoiii  koli), 
a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (koli  ,unixuam'. 
gledaj  jkole').  Aste  snaxarb  ne  vbzbranitb  koli, 
ne  podobajetb  ostaviti  nikogdaze.  Sava,  tip.  stud, 
glasn.  40,  139.  Aste  li  koli  otb  nasb  blago  prijelb 
jesi,  niria  vreme  lubovb  pokazati.  Doraontijau'' 
11.  .Teze  116  udobb  koli  prijeti  pomysjahu,  sije 
ubo  vb  nezaapu  darujemo  imb  slysavse.  207.. 
Aste  koli  sbgresihb  ti  .  .  .    Danilo  208. 

3.  u  cakavaea  stoji  jjoslije  zamjenica  i  adve- 
raha  Ho  postaju  od  korijena  ki,,  te  kao  3.  god, 
podaje  im  znacena  Ho  i  ova  rijec.  —  Po  svoj 
prilici  ovo  znacene  postaje  od  predasncga  (kod 
2),  isporedi  lat.  -cunque  i  unquam.  —  Oblik  je 
svagda  koli. 

a.  radi  znacena  vidi  3.  god,  a).  Ki  koli 
bi  s  Turci  poSli  na  vojski.  Stat.  poj.  ark.  5,  246. 
Ki  koli  ulize  u  tuj  zgrihu.  247.  Ka  koli  stran 
bi  pasli  prek  teh  razvod.  Mon.  croat.  5.  (1275). 
Ki  koli  stoje.  57.  (1433).  Kako  koli  se  v  liem 
udrXi.  67.  (1446).  Ca  koli  k  nej  pristoji.  69. 
(1447).  Ca  je  koli  nas  tikalo.  84.  (14-57).  Ki  koli 
bude  ctel  sije  grihi.  93.  (1463).  Kada  se  koli 
clovik  sramuje.  Narucn.  16l>.  Zabraiiuje  se  slu- 
ziti  dokle  koli  su  v  pokorah.  19b.  Vazda  kada 
koli  bila  bi  mu  potriba.  32''.  Koliko  koli  moci 
budete,  toliko  se  zdrzite  od  bjuvanja.  35i».  Da 
mu  (Bog)  prosti  vsaku  lirivicu  koliku  koli  odes 
veliku.  54b.  Dokle  koli  je  va  ouoj  furiji.  61*. 
Spovidati  grihe  koliko  koli  oces  da  su  otajui. 
79'!.  Pelase  _ga  s  sobu  kamo  koli  gredise.  Mi- 
rakuli.  16.  Ca  koli  pozelimo  vse  budemo  imiti. 
Korizm.  271>.  Kada  koli  bi  se  rodil  ki  ditic.  32^1. 
Ca  koli  ti  prosis.  STi-.  Da  sin  bude  podlozan 
otou  kolika  koli  podlostva  vzdrze  se  v  atih.  42''. 
Kamo  koli  more  clovik  tamo  ima  bizati.  49'>. 
Koga  koli  svezato  na  zemli,  bade  svezan  i  na 
nebesih.   59b.     Da  bude  zignan  dokle  je  koli  ziv 


1.  KO:^E,  3,  a.  2 

59b.  Koliko  koli  je  Bog  neskonacni.  72b.  Na 
koliko  koli  se  duli'  razdili.  SSa.  V  ki  koli  dom 
vnidete.  103b.  Molite  za  liega  ki  koli  stito  toj. 
M.  MaruliA  189.  Kakovo  koli  oruzje  najdu,  idu 
proti  Ektoru.  Pril.  jag.  ark.  9,  13 1'.  (1468).  Do 
jednoga  svili  pobise,  ki  koli  se  tuj  iiamiri.  J. 
Armoluiiic  39.  Dokle  zivem  koli.  P.  Vitezovic, 
odil.  15. 

h.  radi  znaiena  vidi  3.  god,  h).  I  ako  je 
ucinil  V  kuci  ali  vani  kuoe  ku  koli  stvar  za  la- 
komost.  Starine.  23,  132.  (1491)).  Nenavijahu  ga 
i  iskahu  kako  bi  mil  ku  koli  sramotu  ucinili. 
Ziv.  jer.  star.  1,  229.  Svako  vrime  u  ko  koli 
dobro  dilo  tracase.  235.  Dokle  biide  dosal  da 
umi  ca  koli.  M.  Marulic  127.  Kada  se  obra6a 
ka  koli  ric.  Koi'izm.  5b.  Ali  jesi  v  koj  koli  ne- 
moci.  12b.  Mogu  prositi  ku  koli  poinoc.  18b. 
Ote  ti  pomoci  v  koj  koli  stvari.  33a.  Cineci  ko 
koli  dobro.  33-'.  Nahodjase  kakovi  koli  uzrok. 
F.  Vrancio,  ziv.  70.  Pojdi  stat  gdi  koli.  D.  Ba- 
rakovic,  jar.  51.  Ivomu  .se  zmaknihu  uemoc^i  ke 
koli.  lOG.  Da  nam  kadi  koli  mistaco  zabraui. 
123.  Majahno  korenja,  tar  ku  smr)kvu  kada  koli, 
i  to  u  vooer  okusase.    F.  Glavinic,  cvit.  Bilb. 

4.  s  prijedlosima  do,  od,  po  znaci  orijeme  ii 
koje  je  iemu  pocetak  Hi  kraj ;  iiprav  je  cidverab 
(quando),  ali  se  mozebiti  .■ihvaca  i  kao  supstaHtiv, 
H  toga  dobiva  rasHcne  ublikr,  kau  kola,  kolu  (vidi 
n.  p.  dokola,  dokolu).  Hi  se  uz  to  izbaci  o,  vidi 
dokla,  doklam,  doklam,  dokleu,  doklena,  dokler, 
dokli,  doklu,  dokje  ild.,  a  osobito  dokle  i  dokoli. 
—  Izmedii  rjecnika  u  Daiiiiiievii  (kolo  , quando' 
relativno,  ali  same  s  predlozinia,  a  oni  mu  do- 
daju  svoje  znacene;  kolu,  gledaj  kole). 

a.  .s  prijedlogom  do,  vidi  ilokoli,  <lokole, 
dokolije. 

I».  .s'  prijedbxjom  od,  cidi  otklo,  odaklo  (samo 
H  vremenotn  znaceiiii).  Odkolii  je  tuzi.  Spom.  sr. 
1,  40.  (1402).  Odb  onogaj  vremene,  od  kole  su 
nasi  pri.vi  posli  po.sli  iz  Bcn-ca.  Mou.  serb.  310. 
(1421).  —  0  Tsehb  lazlozohi.  i  o  vsehb  dlbgovehb 
sto  je  carstvo  mi  imalo  s  liimi  oiA.  koli  je  cari.- 
stvo  mi  prejelo  kra}ovbstvo  i  do  carstva.  Glasnik. 
27,  286.  (1351).  Od  koli  bi  Satan  prognau  u 
pakal,  no  mozo  ...  M.  Vetranio  2,  231.  Ovo  jes 
drugi  dan,  od  koli  primili  ja  lis.  N.  Dimitrovic 
97.  Od  koli  Bog  ovoj  dao  nam  jes  mjesto,  godis 
je  velik  broj.  N.  Naj'-^'"^^"''  1'  '^'^^•>-  '-"^f  j^ 
drugi  dan  od  koli  slavni  tvoj  listak  mi  bi  pridan. 
1,  320.  —  Tazi  carina  ne  uzimana  o<l  veka,  od 
kole  svetb  stalb.  Mon.  serb.  117.  (1345).  —  Odb 
kolu  jo  postalo  naso  mc>sto,  bilb  jo  zakonb  i  slo- 
bodbstina.  _Spom.  sr.  1,  15.  (1398).  Odb  kolu  je 
prisalb  u  Sibenikb  wvb  knezb,  nanib  je  vazda 
pravdu  uoinilb.  1,  40.  (1402).  —  Na  Osiiiu,  od 
kolen  redovnici  pridoSo  ii  Zaostrog  fn  injesnom 
znaceuu).    Norini  55. 

C.  s  prijedlogom  po,  vidi  poklo,  pokli.  I'o 
kole  smo  razdelili,  ue  moremo  usilovatb.  iSpom. 
sr.  1,  26.  (1399).  Po  kole  Lhb  posredb  grada  na- 
iega  pustamo,  zasto  ihb  ne  bismo  na  drevehb 
propustili?  1,  28.  (1400).  Po  kolo  ga  hoco,  ja 
ino  nfismb  razve  sto  onb  hoee.  1,  65.  (1405).  Po 
kole  no  imasb  svedoke,  a  ti  mu  ob|ubi  dusn. 
1,  89.  (1407).  —  Po  kolje  (Hi  pokol  jeV)  Go- 
spodb  Bogb  i  vasb  veliki  razumb  hotelb.  Spom. 
sr.  1,  155.  (1421).  —  Po  koli  kuezb  dubrovacki 
i  vlastele  jego  pokazaso  lubovb  i  prijatejstvo  .  .  . 
Mon.  serb.  362.  (1430).  Petinadeste  dan  pokoli 
bihu  izlizli  iz  zemje  Ejiptove.  Bernardin  68. 
exod.  16,  1.  Petnaeste  dan  mjeseca  drugoga  po- 
koli bjehu  izisli  i(z)  zemle  Ediptove.  N.  lianina 
SSa,  Koji  smo  blagovali  i  pili  s  nim,  pokoli 
uskrsniio  jest  od  mrtvijeli.   124'ib.  act.  ap.  10,  41. 


1  1.  KO^,E,  5. 

Po  koli  tuzna  ziiam,  veselje  sve  moje  izgubit  da 
imam.  N.  Najeskovic  1,  122.  A  toj  mi  ne  lipSe 
po  koli  rumeno  lie  lice  izgubih.  1,  183.  Po  koli 
obje  dvije,  sudce  moj,  htje  slisat ...  1,  221.  Po- 
koli ja  ne  imam  driige  svrhe  u  pameti  mojoj 
nego  poctiti  tebe,  primi  dake  ...  P.  Lukarevic 
3.  Pokoli  visria  ces  u  nem  pri'  sto  ni  bil',  to- 
liko  vridna  jes  pjesnivca  satvoril'.  D.  Raiiina 
m^.  Koliko  se  nizoko  ponizi,  pokoli  ti  bu- 
duci  Gospodin  od  andela  i  od  [iidi,  hotje  se  uci- 
niti  mani  od  andela...  A.  Gucetii^.,  roz.  jez.  191. 
—  Odb  togaj  dne,  po  kole  budemo  opovidcti. 
Mon.  serb.  467.  (1454).  —  Po  kolu  je  i^rijatolb 
gospodbstvu  ti,  mi  ga  primismo.  Spom.  sr.  1,  54. 
(1404).  Nije  mi  toj  dosta,  po  kolu  dobrih  dil 
zivot  moj  izosta.    H.  Lucie  280 — 281. 

.').  isto  je  sto  koliko,  vidi  kolik  pod  3,  a  oso- 
bito pod  4.  —  U  svijem  je  priiiyerimn  ohlik  koli, 
osim  jednoga:  Da  znas  pakjou  trud,  kroza  te  ki 
prijah,  kolje  bi  vele  hud,  a  rijet  ti  ne  smijah, 
o_vuj  bi  tuzicu  od  mene  sakrila.  S.  Menceti6 — 
G.  Drzic  477.  —  Po  zapadnijem  krajevimii,  n 
niise  vrijenie  mozebiti  snmo  ii  caknvskoin  goroni, 
pri'iiuhi  .<!■  )>iilii:i  i  II  ji'diiiiijii  jiiseii  sfokiivea  nn- 
si'ijii  ri;'ii:niii  (ridi  iiiij  :in/i'ir  priiiijtre) .  —  isjto- 
ri-ill  I  k<ilikra.t  i  ivolikrati.  —  [ziindii.  rjecnibi  n 
Stulicevii  (koli  ,quam,  quantum,  o  quantum,  si, 
quod  si').  Koli  let  ot  Adama  do  potopa?  Pril. 
jag.  ark.  9,  105.  (1468).  Ajme,  koli  lip  bih,  koli 
so  jak  rvali!  M.  Marulic  235.  Poznati  ces  koli 
sam  silan  s  mojom  drzavom  ja.  9.  Ti  bjozi  koli 
moz.  S.  Mencetie  46.  Po  medu  tadaj  miiah  da 
srce  mo  plove,  a  koli  san  da  siiah  na  krilu  ka 
slove.  95.  Ne  vim  broj  ni  red,  koli  me  skon- 
cava  prislatki  tvoj  pogled.  119.  A  koli  dotecih 
prid  slavni  ne  obraz,  u  svako  ja  recih  .  .  .  125. 
Kriv  ti  sam,  koli  ho6.  250.  Jer  ini  razgovor 
ne  cutim  koli  smrt.  S.  Mencetie — G.  Drzic  471. 
iSlisi  svak  ovi  trud  koli  je  vele  hud.  482.  Koli 
je  placan  glas !  M.  Vetranic  1,  3.  Cvijetje  i  tra- 
viea .  . .  obrati  se  k  zomji  nica,  koli  grozno  pro- 
plakasmo.  1,  240.  Biraj  vlas  moju  koli  sam  raz- 
lozan.  1,  355.  Ku  svjetlos  nitkore,  koli  je  slavan 
dar,  procijenit  ne  more.  2,  64.  Kroz  ku  stvar, 
dobro  znas,  koli  se  bojim  ja.  N.  Dimitrovic.  29. 
I  toli  vece  jos,  koli  je  veci  broj.  84.  Toliko 
nije  mi  moc  zudjeti  tvoju  cas,  koli  sam  drzan 
ja  Jubav  tvoju  spjevat.  87.  A  ti  znas  sam,  Boze, 
koli  ju  ja  jubim.  N.  Najeskovic  1,  191.  Koli  mi 
taj  tezak  iiemir  se  prigodi,  tezi  je  svaki  pak  koji 
mi  dohodi.  1,  322.  Koli  si  dalece  od  visiie  svi- 
tlosti.  M.  Drzic  16.  Koli  bi  junaci  Ijevse  po- 
pijevali.  399.  _  Koli  se  naj  ve6  moze  i  koliko 
potriba  veli.  S.  Budinic,  ispi'.  13.  Koli  drzan 
jest  opriti  se  grihom.  37.  Sto  koli  se  prije  iz- 
vrsi  toliko  bo)e.  B.  Gradic,  djev.  33.  Er  pod 
suiieem  ni'  mladosti,  ku  ces  gledi  toli  mnoga, 
koli  tebe,  moja  slave.  A.  Cubranovio  151.  O 
mlace  bez  vida,  koli  .se  varas  ti,  koli  tva  besida 
kaze  to  bez  svijesti !  F.  Lukarevic  11.  Koli  bi 
on  vece  proc  meni  rasrcuiji  u  sebi,  toliko  voce 
ja  proc  liemu  milija  odkrih  se.  113.  Koli  mo 
grka  kad  pozeli  koji  hip,  grci  sam  nego  jad.  D. 
Kaniua  38^'.  Sve  viSe  ooek  koli  bude  se  dignuti, 
ukinuv  pak  toli  nize  ce  padnuti.  47a.  Tor  koli 
ujokada,  kadno  me  morase,  ere  te  Jubjah  ja,  srcua 
se  ciiiase,  toliko  ce  sad  mucna  i  giiivna,  znaj, 
biti.  91<i.  Hocu  da  misli  se  koli  je  podobno,  z.a 
paka  ne  doci  na  zlo  ono  vjekovno.  93''.  Takoj  i 
ti  videc  ukras,  ki  bludnosti  duh  zanosi,  pozri 
razlog  koli  prosi,  a  pak  pozor  digni  oncas.  143b. 
Koli  me  pogubi  svrseno  smrt  tvojaV  D.  Zlataric 
19''.  Posji  mi  iz  nebeskoga  perivoja  koli  god 
jabuka    i   ruzica.     B.  Kasic,  per.  51.     Budite  do 


1.  KO^jE,  5.  2i 

mala,  koli  si  mladih  lit,  sramota  dopala.  D.  Ba- 
rakovir,  vil.  270.  Goapodino,  Gospudin  nas,  koli 
fudno  jest  imo  tvoje  po  svoj  zomji!  M.  Albert! 
95.  Nu  vi  lijepe,  koli  prilce,  svijotle  zvijezdo 
pune  uresa  kojo  sjato  si-ed  iiebesa  umrloga  lioa 
u  viko,  sad  kazete  zrak  milusni  ...  I.  Gundulii 
20 — 21.  Ah!  srce  mi  sve  so  cijepa,  ua  n6vo|nu 
svrhu  koju  vidim  letjot  mlados  tvoju,  o  iiesreAna, 
koli  lijepa!  45 — -IG.  O  dvorno  odvo6e  mufianje 
u  sobi,  koli  ved  mu6e6e,  toliko  draze  bi.  57.  I 
u  pustoj  joS  planini  svJ6t|e  od  neba  nebo  fiini 
(Ijepos)  koli  skroviije,  toli  draXo.  69.  Ah!  koli 
S6  ja  bla/.ena  cjed  me  lijepe  (kcerce)  zvah  nje- 
kada,  toliko  sam  tuiina  sada  vrh  zalosnijeh  svijeh 
zeiia !  8-i.  Sve  sam  6ula,  jaoh,  ne  vece,  koli 
tuinoj  pristoji  so.  89.  Ah !  nut' gleda' iiaso  gizde, 
ah !  nut'  kao  smo  lijepe  i  di-age,  koli  jasno,  toli 
blage.  24rl.  Pitam  ono  5to  braniti  toli  mai'ie 
ima  ona,  koli  vecma  hoie  biti  nemilosna,  nepri- 
klona.  257.  I  pozno  si  i  vidio  sred  krvava  )uta 
boja,  koli  je  teska  sila  svoja.  308.  Jaki  juuak, 
ali  koli  jak,  podbiban  caru  svomu.  324.  .Tor  po- 
depsa  s  neba  koli  lakse  ide,  teze  pado.  370.,  Koli 
izvrsno  ti  hinase  sliku  mlade  djevojcice!  Cr.  Pal- 
moti6  1,  318.  Cestitos  je  moja  mnoga  i  veseje 
veoma  slavno  i  toliko  vece  koli  nega  slave  glas 
okoli  priko  svega  leti  svita.  2,  291.  Koli  tvoju 
zelih  knigu  ovih  dana,  toliko  vesel  bih.  I.  Iva- 
nisevic 279.  Koli  j'  ubog,  toli  voce  guli  ubosku 
krv  sisati.  P  Kanavelic,  iv.  18.  Koli  vjesto, 
hitro  toli  strijel  pereuu  pusti  iz  luka.  257.  Nu 
isto,  kako,  koli  i  kada.  539.  Koli  on  nu  vecma 
moli,  to  so  ona  vece  oholi.  J.  Kavaiiin  38ii.  Koli 
lijepo  i  sada  je  gledat  na  konih  zatjecaje!  279'''. 
Od  svetaca  nasijeh  ruka,  koli  blizih,  koli  davnih. 
295".  Ne  bi  mjestS,  kiica,  varos,  koli  sela  .  .  . 
SOGb.  Pedipsanje  neba  koli  polagje  ide,  teze  pade. 
52511.  Koli  i  shranis  odmetnika,  veca  izhodi  tebi 
slava.  575b.  Koli  vece  iz  visine,  toliko  6e  teze 
pasti.  I.  Dordic,  salt.  117.  Ah,  koli  'e  dobar 
Bog!  240.  Koli  uzvisen  bih  njekade,  toliko  sam 
snizen  sada.  300.  Hod'mo  ucit,  koli  jubav  mo- 
guca  je.  uzd.  75.  Toliko,  koli  se  vidi,  da . . .  F. 
Lastrid,  test.  ad.  79*.  Koli  vam  je  mrvidi,  tol'ko 
vam  Bog  dal  starih.  Nar.  pjes.  istr.  3,  20.  Neka 
mazgov  tvrdoglavi  znade,  koli  cara  slusati  va- 
jade.  Osvetn.  1,  24.  Ter  koli  ih  (Turaka)  na 
vijecu  bilo  ...  2,  53.  Koli  koji  oije  bio  zedan, 
onako  se  i  pojio  krvlu.    2,  162. 

(5.  na  nekijem  mjestima  ublik   koli  stoji  mj. 
kolik  uz  vas,  svi,  (u  dva  primjera  iiz  sva  i  sve). 

—  isporedi  vaskolik  (savkolik).  Blagoslovfen 
budi,  moj  sinko,  vas  koli!  M.  Marulic  181.  O 
iievojnici  svi  koli !  295.  Svi  koli  vapimo  i  go- 
vorimo.  M.  Divkovic,  nauk.  lOll).  Vas  koli  us- 
preda.  D.  Barakovic,  jar.  118.  —  Da  prez  tvoje 
boli  mucenja  sva  koli  pritrpis.  M.  Marulic  177. 
Ovo  se  sve  koli  poznaje  prijeko  iduci  priko  ta- 
bule.    M.  Divkovic,  nauk.  xix. 

2.  KO^JE,  n.  coll.  kao  mnozina  od  kolao  (kol). 

—  Stariji  je  oblik  kolje.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (kolje,  koci  koji  se 
sastavjaju  u  teme}  od  grade  ,palatio')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  i  u  Vukovu  (,dio  pfahle,  das 
pfahlwerk'  ,pali').  Svezu  uz  koje.  S.  Margitic, 
f'al.  161.  Kojem  doubise  ga.  F.  Lastrid,  svet. 
5Ga.  Uz  put  mores  isicati  koje.  J.  S.  Rejkovid 
49.  Uz  lieg  vezud  mladice  listane,  da  se  one  uz 
koje  nastane.  151.  Gdo  do  Turke  na  ko}e  na- 
biti.  Nar.  pjes.  horm.  2,  73.  l^udi  muogi  s  no- 
/.evima  i  3  kolem.  Vuk,  mat.  26,  47.  (Igraju  se 
de.ca)  koja.  S.  Tokelija.  letop.  mat.  119,  12.  Sve 
koje  u  lierau  i  sve  koje  u  trijemu  da  bude  od 
mjedi.    D.  Danidic,  2moJ3.  27,  19.     Sve  koje  za 


J  KO^EBATI,  b,  a). 

Sator.  38,  31.  Koje  svojo  utvrdi.  isai.  54,  2. 
Koje  praska  po  pedi.  M.  Pavlinovid,  rad.  23. 
Turci  naticahu  jude  na  koje.  98.  PrSce  kolo, 
plotina  so  svali.  Osvetn.  1,  71.  A  to  kleto  odijelo, 
da  ga  nadres  na  hrastovo  koje.  2,  51.  Eno  vam 
ih,  pak  ih  bijte,  il'  na  koje  dijta.  4,  35.  Aman 
aga!  no_  vodi  ih  amo,  eto  ko|o,  povjoSaj  ih  bojo. 
4,  54.  Nomu  nije  ni  u  kraj  pameti,  da  hitri  Cin- 
carin  zeli  videti  liegove  starjeSine  na  koju.  M. 
D.  Milicevid,  omer.  241.  Gredom  isfcupasmo  dva 
koca  i  pomazudi  so  tijom  kojora  pregazismo  viSe 
od  pola  rijeke.  245,  Ovde  onde  vide  se  glave 
nabijene  na  kojo  kao  lubenico  ili  bundeve.  po- 
monik.  1,  vi.  Ha^i-Prodanova  buna  okvasila  je 
koje  mudenidkom  srpskom  krvju.    5,  774. 

3.  KO^jE,  n.  coll.  vidi  kola.  —  Sa  starijim 
oblikom  kolje  na  dva  mjesta  xvi  vijeka  (na  pr- 
vome  nije  dosta  jasno  znacene),  a  izmedu  rjei- 
nika  11  Belinu  (kolje  ,oarro'  ,currus'  174*).  Ino 
im  ne  lipse  nego  vlas  i  kolje,  a  svaka  jur  pripso 
za  carsko  pristolje.  S.  Mencetic  84.  Kolje  sta 
jedno  na  drugo  posrtat.    D.  Zlatarid  17b. 

KO^^EBALAO,  kojebaoca,  m.  covjek  koji  ko- 
leba.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  kojebalac, 
kojebalea  ,agitator'. 

KO^^EBANE,  n.  djelo  kojijem  ko  ko]eha  ili  se 
ko(eba.  —  Stariji  je  ohlik  koljebanje  (radi  oblika 
kolebane  vidi  kod  kojebati).  —  Izmedu,  rjecnika 
u  Stulicevu  (,agitatio,  jactatio  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  brevijara)  i  u  Vukovu  (kolebane  ,das 
schwanken'  ,lluctuatio').  Smjerao  je  u  cij  boz  ko- 
lebaiia.    M.  Pavlinovid,  rad.  16. 

K(J1^EBATI,  kojebam  (k6jebjem),  impf.  lulati, 
drmati.  —  -}e-  stoji  po  juznom  govoru  mj.  neg- 
dasnega  -le-,  u  istocnom  -le-  (kolebati),  u  za- 
padnom  -li-  (kolibati);  ali  se  juzni  oblik  potor- 
duje  samo  primjerima  starijih  pisaca  i  iz  stslo- 
venskoga  jezika;  u  nase  vrijeme  i  u  juznom  go- 
voru obieno  je  samo  kolebati.  —  Akc.  se  mijena 
u  praes.  1  i  2  pi.:  kojebdmo,  kojebite,  u  aor.  2 
i  3  sing,  kojeba,  u  part,  pract.  act.  kojebao,  ko- 
jebala,  u  part,  praet.  pass.  kSjeban ;  (prema  pre- 
zentu  k6jebjem  mogao  bi  biti  i  impf.  k6J6bah, 
ger.  praes.  k6jeb}iidi).  —  Uijec  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  kolebati,  kolebaj%  ces.  kolebati  i 
kolibati,  praes.  kol(5bam  i  kolibam  i  kolebi,  2>o(. 
kolebad,  praes.  kolebam  i  kolebifj.  —  Izmedu 
rjecnika  u  ilikafinu  (kolibati  ,agitare  cunas,  ver- 
sare  cunas'),  u  Bjelostjencevu  (kolibam,  v.  zibjem), 
u  Stulicevu  (kojebati,  kojebam  ,agitare,  jactaro, 
commovere,  iiuctuare,  titubare'  s  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  brevijara;  kolibati,  v.  kolibkati  s  do- 
datkom da  je  uzeto  iz  Bjelostjenceva),  u  Vukovu 
(vidi  kod  b),  u  Danicicevu  (vidi  kod  b). 

a.  aktivno. 

a)  prelazni  glagol.  Kolebjutt  me  vltny 
napadenij  besovbskyihb.  Danilo  32.  Smatrao  sam 
ga  kao  slabu  trsku  koju  naj  mani  vjetar  koleba. 
D.  Obradovid,  ziv.  30.  Kad  ih  (oblakc)  stanu 
vjetri  kolebati.    Pjev.  cm.  254*. 

b)  neprelazni  glagol,  znaci  sto  i :  kojebati 
se.  —  U  jednom  primjeru  xvi  vijeka.  Sto  ste 
izljezli  u  pustinu  vidjeti?  trsti  vjetrom  koljeba- 
judi?    N.  Eaiiiua  14*.  matth.  11,  7. 

b.  sa  se,  rejleksivno  (u  kojem  primjeru  moze 
biti  i  pasivno).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu: 
kolfebati  se,  kolebam  (kdlebjom)  se  ,sohwaukon' 
,vacillo,  fluctuo',  i  ti  Daniiicevu  (kolfibati  se  ,va- 
cillare'). 

a)  u  pravom  smislu.  A  wtbct  jego  drb- 
2ase  se  za  ruoe  jomu  kolebjuSti  se  i  stenusti  i 
bijusti  SG  vb  prsi  svoje.  mati  2e  jego  takozde 
vlasi  svoje  prostrbsij  nad  nimy  kolebaSe  se.  Sta- 


KOl^EBATI,  h,  a).  2 

Tine.  22,  219.  (xv  vijck).  Oni  posrdu  i  padaju,  a 
mi  stojimo  i  no  kolebamo  se.  D.  Danicic,  psal. 
20,  8.  Jako  kamenb  tvrbdb  ne  bregy  zbzenija 
slbubcbna  nize  bureju  veti-bnoju  kolebje  se  (part, 
praes.  act.).  Danilo  374.  I  tvarb  kolebase  se  do 
prestola  Bozija.  Starine.  18,  208.  (xiv  Hi  xv 
■vijelc).  Grad  koji  se  vec  kolebao  i  pasti  hoteo. 
J.  Eajic,  pouc.  1,  50.  Kolebju  se  u  moru  ne- 
besa.    P.  Petrovid,  gor.  vijen.  103. 

h)  u  dusevnom  smislii,  titubare,  ne  umjeti 
.",6  odluciti.  No  dvoumnymi  pomy-sjenmi  m  semb 
koleblem  so.  Domentijan''  16.5.  Ne  hotirie  kao 
da  se  koleba,  drijema,  boluje  oliti  samire.  M. 
Pavlinovic,  rad.  119.  Nikad  joste  iiije  se  gra- 
nicar  kolebao  u  stalnom  cuvstvu.  Zbornik  zak. 
1871.  246. 

KOVKB^jIV,  adj.  koji  .se  hifrlja  Hi  ,sv;  moze 
kofehati.  —  U  jcdnoga  pLsca  naiiega  vremcna,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,mobilis'  s  dodaikom 
da  je  uzeto  iz  brevijara).  Kad  so  to  suzbijaiie 
u  ondasnem  vrlo  cesto  kolebjivom  konaku  nije 
odobravalo  ...    M.  i).  Milidevie,  pomenik.  3,  427. 

KU^jEN,  m.  vidi  kojeno.  —  Na  tri  mje^ta  xvii 
i  xviii  vijeka.  Padoh  na  koliue,  poceh  ga  mo- 
liti :  ,Svetli  gospodine  .  .  .'  B.  Krnarutic  .33. 
Blagosov|eni  budu  n  tebi  svi  kojoni  zomajski.  J. 
Matovic  28.  Treoi  koliii  bas  prvog  godista  cvitom 
cvate.  J.  S.  Re|kovi('  86.  —  Tina  ,kolieni'  u  dm- 
ffom  Bandulicevu  isdana  na  str.  99t>,  aii  to  po 
prvom  iidanu  treba  poiiraviti  golijoni.  —  U 
oi'ijem  primjerima  rjen.  jtl.  kojenov  (kolinov)  ne 
sna  se  jeli  po  nom.  sing,  miiskoga  roda  Hi  je 
grijeskom  nacinen  od  kolino  (.wagda  je  znaccne 
kao  kod  kojono,  2):  U  dvanadeste  kolinof.  Ber- 
nardin  163.  U  dvanadesete  koljoiiov.  N.  Ranina 
2011".  Dvanadeste  kolinov  Izraolovih.  M.  Alberti 
486.  Od  svih  kolinov  i  pukov  ...  A.  Vitali6, 
ist.  289.  Od  svih  pukov  i  kolinov.  290.  —  / 
slarinski  nnslavak  o  ii  ovijcm  primjerima  m:  znam 
jeli  po  analogiji  previa  iiiuskoinr  joleiib  Hi  prcina 
sredneniu  ploiui;  (st^lor.  gen.  sing,  jelono,  ple- 
nieno):  .<itb  plemono  i  kolene  Nomanina.  Okdz. 
pain.  saf.  72.  Toga  v.soga  kolene.  Mon.  croat. 
69.  (1447).  To  drovo  bude  na  raspistije  Hi-istu, 
ki  rodi  se  ot  kolwne  Tjudova.  Pril.  jag.  ark.  9,  93. 
(1468).  On  ni  od  plka  Bozja  ali  od  kolono  Abra- 
amova.    Korizm.  99a. 

KOr^ENAC,  kojeuca,  hi.  ridi  ko|ence. 

KOljjENACKI,  adv.  a  poskouici  nasega  vremcna 
(jamacno  o  pregihaiiii,  Hi  itupce  o  viicana  kolend). 
Sitno,  sitno  sekuricki,  trunibo  lumbo  boocicski. 
a  pokrupno  bolusicski,  tnjovacki,  nauzi'iacki,  paj- 
kovacki,  kolenacki.  (Poskorica).   Javor.  1880.  128. 

KOl^KNAK,  ko|i5nka,  in.  dem.  kojeno.  —  vidi 
kojence.  —  U  lielinu  rjecnika:  kojenak  ,ginoc- 
chietto,  diminutive  di  ginoocliio'  .genieulum' 
311'';  ,(;annollo,  pezzo  di  canna  tagliato  fra  un 
nodo  o  r  altro  doUa  canna'  ,internodium  arundi- 
noiiin'  16ril>,  i  a  Staliferii:  ,geniculuni'  iz  Be- 
liiKi.  —  .iino  bi  spadao  i  ovaj  primjer,  ako  nije 
noiri.  sing,  kojenko.    Sniga  do  kolenka.    .Jacke.  1. 

IvOl^ENANE,  H.  djelo  kojijem  se  lM(ena.  —  U 
Vnl;oru  rjeinikn. 

KOl^ENAST,  adj.  postaje  od  ko]ono. 
a.  na  Icojeinu  ima  innogo  ko(ena  (clanova, 
zglobora).  —  U  Belinu  rjecnika:  koljenast  ,gi- 
nocrhiottato,  che  ha  ginocchietti'  .genicutatus',  i 
a  Stalieeva:  ,nodoso,  che  a  molti  nodi  che  spin- 
g(jno  in  fuori  a  guisa  del  ginocchio,  eouio  la 
canna'  .geniculatus". 

I),  koji  je  nalik  na  kojeno.  —  U  pisaca  na- 
sega rreiiiena.  Koja  se  cijev  izvana  koljenastim 
progiboiu   uzdize.    Zbornik  zak.   1863.  441. 


3  KO^,ENCE,  b,  c). 

KOLKNATI,  kojenam,  imp/,  u  Vakovu  rjec- 
nika (gdje  u  drngom  izdanu  stoji  grijeskom  da 
je  perfektivni  glagol,  ali  je  popravleno  u  trecemu) : 
biti,  gneoiti  kojenima  ,mit  knien  driickou'  ,com- 
primo  genibus'.  —  Akc.  se  mijeiia  u  praes.  1  i 
2  pi. :  kojenamo,  kojendte,  n  aor.  2  i  3  sing,  ko- 
[ena,  t«  part,  praet.  act.  kojenao,  k6|enala,  u  part, 
praet.  pass,  kojenan. 

KOl^ENAV,  adj.  samo  n  Stulieeva  rjecnika,  as 
kojenast. 

KO^ENCA,  vidi  kolinca. 

KOlfiENOE,  n.  dem.  kojeno  (samo  u  znacenima 
kod  ko|eno,  1).  —  Nalazi  .se  cesto  i  oblik  muskoga 
roda  kojenac  (isporedi  i  kojeuak).  —  Od  xvi 
•vijeka,  a  izmedu  rjei'nika  u  Vrancicevti  (kolinco 
jgonioulum'),  u  Mikalinu  (koljenac  od  trave  ,ge- 
niculum,  articulus' ;  kolinac  kod  clan),  u  Belinu 
(koljence,  koljenac  ,ginocchi6tto,  diminutivo  di 
ginocchio'  ,genioulum'  344b;  koljenac  ,cannelIo, 
pezzo  di  canna  tagliato  fra  un  nodo  e  1'  altro 
della  canna'  ,internodium  arundineum'  165l> ;  ko- 
lenac  ,nodo  dell'  herba,  e  sarmenti  ,geniculum' 
bV2^;  kojenac  od  pruta  ,giuntura  o  nodo  del  sar- 
mento'  , articulus  sarmentorum'  349^),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kolence,  kolinac  trave,  draca  etc.  ,ge- 
niculum,  articulus  1.  articuli  horbarum',  v.  cev), 
a  Voltigijina  (kojenac  ,articolo,  giuntura'  ,ge- 
lonk'),  u  Stulicevu  (kojenac  ,geniculus,  iuterno- 
dium,  gradus,  signum,  ea  pars  globulorum  ^uibus 
Christicolae  ad  fundendas  preoes  utuntur,  quae- 
que  consistit  decern  minoribus  globulis  ac  unde- 
cimo  majori';  kojenac  milosti,  dostojanstva,  slave 
, gradus  gratiae,  meriti,  glorias';  kolonce,  v.  ko- 
jenak iz  Bjelostjenceva;  kojence,  v.  kojenac  .9  do- 
datkom  da  je  rijec  ruska),  u  Vukovu:  dim.  v.  ko- 
jeno s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  I  ponesi 
durbin  od  bijnra,  pa  luu  prnzi  sedara  kojenaca 
(Nar.  pjos.  vuk.  3,  153). 

il.   u  praroiu  smislu.     Tor   mi    kopaj   grobak, 
grobak  do  kolinca.    .Tacke.   104. 

b.  u  prene.srnom  smislu,  clan,  zglob,  dio  liii. 

fij  na  trsci,  zitu  itd.,  na  grani,  mi  prsliiiia 
itiL,  no  durbinu  (vidi  it  Vukovu  rjecnika).  ko- 
jence. Iz  busja  kolinca  jur  su  se  izvlatala.  1. 
T.  Mrnavic,  osm.  126.  Kojence,  bot.  lat.  .geni- 
eulum' .knoten,  gelenk'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz.  Kolinca,  n.  pi.  nodi,  liem.  , knoten'  (n.  p.  na 
pi-stima  ,noc('ho  delle  dita',  ili  na  trstiki).  na 
Bracu.  A.  Ostojic.  —  Jednu  trst  vazam  s  ko- 
Ijenco  (gen.  sing,  nejasna  oblika)  odrezali.  M. 
Votranic  2,  121.  —  kojenac.  Iskat  kojen.ac  n 
bofcuru.  (D).  Poslov.  daiiic.  Dok  zita. ..  jos  nije.su 
u  kojence  i  skjance  .  .  .  izrasli.  I.  Jablanci  72. 
—  Ne  zna  se,  jeli  kojence  ili  kojenac.  Biei  biso 
od  voce  vrsta,  Sibiko  s  kojencima,  konopci  za- 
uzlani  .  .  .  D.  Basic  306.  IJrvjo  kojo  viisjo  lila 
cvate  .  .  .  ima  gori  izrastke  na  granah  .  .  .  na 
vrsiki  kolince  ti  kaze,  dokle  liega  z.a  kiilann' 
traze;  grana  ima  po  dva  tri  kolina  ilil.  hnlJo 
prvi  kolinac  vajade,  kad  uza  se  pup  rodni  iiii:iil". 
J.  S.  Eejkovic  86.  Kalami  ulamajn  so  nizjo  pv- 
voga  kolinca,  to  jest:  koji  su  od  jodne  godine.  sii. 

f>)  ocenas  i  deset  zdravamarija  kao  jeilaii 
dio  rozarija,  krunice.  kojenac.  Govoroci  na  svaki 
koljenac  jedaii  ocena.s.  A.  G-uoetic,  roz.  mar.  16. 
Kolikrat  se  rece  rozarijo,  to  jest,  petnaes  koije- 
naca.  roz.  jez.  54.  Na  svaki  koljenac.  54.  — 
Ne  zna  se,  jeli  kojence  Hi  kojenac.  Krunica  ima 
jjot  koljeiiaca.  B.  Kasic,  na6.  46.  Za  druzijom 
koljencem  razmisjaces  drugo  otajstvo.  I.  iJr/.ir 
95.  Sveto  i"ozarijo  uzdrzi  se  ii  15  koljonaci.  V. 
M.  Gucetic  .80. 

r)  kilica  (strofa)   u  jijesiiii..     I'lva  dvn,   k..- 


KOl^ENCE,  b,  c).  2! 

linca  (od  pjesme)  pivaju   dva   pivaoca.    P.  Kne- 
zevio,  pism.  fj8. 

f/j  u  uvome  prinyeru  znaii:  skalin.  Dva- 
uadost  kolinac  od  toga  karaena,  all  ti  skaliiia  po 
vodu  kladena.  D.  Barakovi<?,  jar.  (il.  —  Ditniiio 
i(potieb(ava  kao  tnhnickii  rijei  it  astronomiji 
prcmti  lat.  gradus,  vidi  stopoii,  stupan.  Vrati 
(tospod  sjeii  pokojencima,  po  kojima  bijase  otisao 
iia  sunfianiku.  2car.  20,  H.  1  vrati  se  sunco  za 
desot  ko|onaca  po  kojonoima  po  kojima  bijaSo 
siSlo.    isai.  3a,  8. 

e)  u  ot'ijcm  primjerimn  kao  da  je  kluc  ku- 
jijem  se  navijaju  sice  na  muzicnom  instrumentu. 
Loute,  tvoja  slas  vaj  §to  se  pvikrati,  u  toli  placan 
glas  ter  skopos  obrati?  kojo  ss  tuzice  s  jadovi 
stekose  s  Ivoljonci  sve  Jitce  ter  se  ta6  smetoSe? 
M.  Votranii  1,  65.  Koljenca  i  Xitee  sprav',  da 
slatko  pozvonis.    2,  14. 

fj  kao  dio  uopie :  u  ovoin  je  primjeru  jedno 
od  pet  tjelesnijeh  osjecana.  Ovih  pet  kolinac 
griliu  su  prozori.    D.  Barakovid,  jar.  120. 

c.  takoder  u  prcnesenom  smislti;  Asparagus 
officinalis  L.,  r'leka  hi(kn  (kojenac,  po  istocnom 
(jovorii  kolenac).  Proras|ika  je  u  kolenca  (Aspa- 
ragus officinalis  L.)  debela,  mesnata  i  Juskasta, 
pa  dok  je  mlada  jede  se.  K.  Crnogorac,  bot.  01. 
Dvogodisne  bijke,  n.  p.  kolenac.    31. 

KO^ENCIT,  adj.  vidi  kojenast  (o  trsci,  zitu 
ltd.).  —  Naciiieno  u  nase  vrijeme.  Ko]6ncit,  bot. 
lat.  ,geniculosus'  ,knotig,  gelenkig'.  B.  Sulok, 
rjecn.  znanstv.  uaz. 

KO^iENCAC,  kojenoaca  (?),  m.  dem.  kojenac  Hi 
kojenak.  —  U  nase  vrijeme  u  uyarskijeh  Hrvata 
(s  istocnijem  ohlikom).  Potrla  mu  je  kolencac. 
.Tacke.  268. 

KO^ENCI(3,  m.  musko  dijete  sto  nevjesta  (po 
mjesiiom  obicaju)  uzme  na  kulena.  —  U  nase 
rrijeme  u  Istri  (s  istocnijem  ohlikom).  Kolenfiic 
,puer  quern  nova  nupta  sedens  suscipit  et  in  ge- 
nibus  ponit'.    D.  Nomanid,  cak.-kroat.  stud.  61. 

KOLENCITI,  ko)encim,  impf.  ptostaje  od  ko- 
Jonac  Hi  kojenak.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  aktivno,  za  rog  i  nogu  vezati  kravu  ili 
vola.  (u  Topolovcu).    P.  Brantner. 

b.  sa  se,  refleksivno.  Kolinciti  se,  stati  tvrdo 
u  snazi,  prenosno:  tvrdo  se  razlozima  odupirati. 
M.  Pavlinovic. 

KOLENICE,  n.  dem.  kojeno.  —  isporedi  ko- 
[euee.  —  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena. 
Ako,  majko,  ne  vjerujes,  zaviri  mi  kojenica,  i 
podigni  cistu  svilu,  pak  des  videt  rane  moje.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  328. 

KO^jENI,  adj.  koji  pripiada  kofenti  (vidi  ko- 
|eno,  2).  —  Postaje  od  osnovc  kolen  rijeci  kojeno 
nastavkom  bn,  te  b  ispada,  a  za  tijem  od  dva 
n  izgovara  se  jedno.  —  U  jednom  primjeru  xv 
vijeka.  Dblgb  ophsteni  je  dltg-b  susedi>ni  ili  ko- 
lentni  ili  druzine  .  .  .    Stariue.  23,  76.  (1496). 

KO^^ENIKA,  /.  vidi  kolenika.  Kojenika,  kao 
taslak  od  koga  se  poslije  prave  vrtena.  Kojenika 
so  izbije  od  ,sroa  javoi'ovino',  jor  od  toga  se  vre- 
tena  pravo.  Ima  i  strug  od  vretena.  cf.  kolenika 
u  Vuk.  rjec.  (u  Dobroselu).  M.  Medid.  U  Bosni 
so  zovo  kojenika.  Bos.  vila.  1890.  307.  Ne  vaja 
kojenikom  udarati.  1889.  24.  —  Kojenika,  tech. 
jZettelrolle,  zettolspule  (b.  web.)',  frc.  ,roquetin', 
ogl.  ,bobbiu'.   B.  Sulek,  rjecn.-  znanstv.  naz. 

KO^^ENKO,  n.  vidi  kojenak. 

KO^JENO,  n.  genu ;  genus.  ^-  -je-  stoji  wj. 
negdasnega  -le-,  ie  u  istocnom  goi>or>i  glasi  k6- 
leno,  u  zap)adnom  k61ino;  kojeno  je  samo  po 
jumom  govoru  (starije  koljeno).  —  Akc.  se  niijena 


I  KO:^ENO,  1,  a,  a). 

u  gen.  pi.  kSlcna  (kfllenS,,  kOltna).  - —  Rijc6  je 
praslavcmka,  isporedi  stslov.  kolono,  rus.  ko.vI-.ho, 
iei.  koleno,  po^.  kolano;  u  svima  su  ouijem  jesi- 
cima  oba  znacena,  osim  polskoga,  nli  i  n  urainr 
ima  pokolenie  za  driigo  znaienc.  —  J'o^/,(ii,  inji< 
jasno:  Mikloiic  misli  da  postaje  ndxt'irkani  .  ?io 
(po  cemii  hi  mogao  biti  isti  korijen  sto  i  it  kolo) ; 
vidi  i  kod  1.  kleknuti.  —  /  siieza  medit  znace- 
nima  nijc  jasna;  moze  se  opnziti  da  su  u  dm- 
gijem.  indoevropskijem  jezicima  rijeii  za  ohadva 
ova  znacena  sliene  kao  da  sn  od  sliinoga  ili  od 
istoga  korijena  (ne  Od  kol  nego  od  'jon).  snmo 
kao  da  je  u  nima  starija  rijei  Sto  iiti/i  n  ii'isruui 
drugo  znacene,  isporedi  za  driigo  znari  in-  saiislni. 
gana,  ganas,  grc.  v^i'oi,  lat.  genus,  yul.  kinu,  ,:(( 
2jrvo  snskrt.  ^'anu,  grc.  yovv,  lat.  genu,  got.  kniu. 
obiino  se  drzi  da  je  u  ovijem  jezicima  slicnosl 
samo  slucajna,  alt  je  iudnovato  da  se  «  sloven- 
skijem  jezicima  isto  dogodilo  od  druge  osnove. 
svakako  srodnost  Hi  slicnost  u  znadenu  nije  jasna : 
moze  se  pomisliti  da  se  preneseno  znaiene  (zgla- 
vak  n.  p.  u  trske)  jirenijelo  dale  na  pokolene,  na- 
raUaj,  ali  je  soma  ipoteza.  —  Nalazi  se,  ne  cesto, 
i  muiki  oblik  (vidi  kojen,  a  i  kojenac,  kojenak); 
u primjeru:  Koljeni  okrvavih.  M.  Vetranid  1,  24, 
koljeni  je  jamacno  ace.  dual.  —  Ohlik  koljenja 
a  ovom  primjeru:  Ako  klekne  na  koljenja  (liO- 
Alicilll.l).  M.  Divkovid,  nauk.  105'  moze  hiii  da 
je  samo  stamparska  pogre§ka  i  da  treba  iitali 
koljena.  —  Izmedii  rjehiika  u  Vrancicevu  (kolino 
,genu'),  u  Mikafinu  (koljeno,  kojeno,  kolino  ,genu'), 
u  Belinii  (koljeno  ,ginoccliio'  ,genu'  344'' ;  ,ca- 
sata  o  casato,  cioe  famiglia  o  stirpe'  , progenies' 
175''' ;  ,prosapia,  stirpe,  schiatta  o  lignaggio'  ,stirps' 
592'>),  u  Bjelostjenievu  (koleno  ,genu'),  u  Jam- 
hreiicevu  (koleno  ,genu'),  u  Voltigijinu  (koleno 
jgiuocchio'  ,knie' ;  kolino  ,affinita,  generazione, 
grado  di  parentela'  ,verwandschaft'),  u  Stulicevii 
(1.  ,genu';  2.  ,familia,  domus,  stirps,  tribus'),  u 
Vtikovu:  1.  ,das  knie'  ,genu'.  —  2.  ,das  gelenk' 
,articulus'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Pa 
izvadi  durbin  od  bijura,  razvuce  ga  na  devet  ko- 
jena.  —  3.  n.  p.  u  trske  ,absatz'  ,geniculum'.  — 
4.  ,di6  generation  (das  gesclileoht),  der  stamm' 
,genus'  s  primjerima:  Sve  do  dovet  kojena.  De- 
veto  kojeno  moze  se  uzeti.  Prokleto  mu  pleme  i 
kojeno ! ;  u  Danicicevu :  (koleno  ,g6nu ;  genus  ; 
bominum  genus'). 

1.  genu,  zglavak,  zglob,  clan  na  \udskoj  nozi 
(a  i  na  zivotinskijem  prednijem  i  zadnijem   no- 
gama)  koji  zdruzuje  golijen  s  bedrom. 
a.  na  fudskoj  nozi. 

<i)  uo])ce.  Pokripito  ruko  slobodne  i  ko- 
liua  slaba  utvrdite.  Bernardin  5.  isai.  35,  3.  Ni 
izgoni  se  (vrag)  van  kolinora,  da  molitvom  i  ze- 
2inom.  M.  Marulic  271.  Vapsaj  kolina  nog 
tvojili,  da  se  ukripe.  Aleks.  jag.  star.  3,  320.  U 
zelenoj  tuj  hajini,  zlato  i  biser  ku  nakiti,  s  pod- 
vitijem  sprid  kolini  sjedi  Osman,  car  cestiti.  I. 
Gundulid  299.  Po  nodi  i  po  dnevu  toliko  mo- 
jase,  da  kako  ono  kameli  zuji  tvrdi  mu  na  ko- 
iinih  stahu.  F.  GHavinid,  cvit.  118h.  Kolina  lie- 
gova  jedno  u  drugo  ubirahu  se.  P.  Eadovcid,  nac. 
294.  dan.  5,  G.  Stola  jima  biti  blizu  vrata,  i 
strano  od  jiste  jimaju  kolina  ticati.  I.  Krajid  53. 
Uzme  ga  majka  u  uarudje  il'  otac  na  kolino.  F. 
Lastrid,  ned.  40.3.  Lakti,  pete  i  kolina  kazu  cinu 
od  hajina.  V.  Dosen  2031).  Eamati  na  obadva 
kolena.  J.  Rajid,  pouc.  3,  111.  Igra  nemu  vidra 
na  kolenu,  i  stoji  mu  soko  na  ramenu.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  370.  Metnu  kotle  na  kojeno.  1,  .522. 
Dize  skute  poviSe  kolena.  1,  598.  A  dijete  drzi 
na  kojenu.    2,  20.     Kupu   prima,  a   piti  je  nede, 


KO:tjENO,  1,  a,  a). 


225 


KOLRNO,  I,  a,  d)  aa). 


no  je  tura  na  desno  Icojeno.  2,  203.  Pa  izvadi 
sabju  dimisciju,  pa  jo  metiiii  sebi  na  kolena. 
2,  243.  Skiuuh  kapu,  metnuh  na  ko|eno.  2,  377. 
Popucuju  noge  iz  kolena.  2,  416.  Kroz  cakSire 
propala  kojena.  3,  94.  Slomio  mu  nogu  u  ko- 
jenu.  4,  405.  Na  prsi  mu  igra  kolenima.  4,  431. 
Srio  veliku  zenetinu  rudijema  kosminama  do  vise 
kojena.  S.  Lubisa,  prip.  263.  Skupi  kojena  do 
zuba,  skupi  se  ka'  pojjesmo  vune.  269.  II  Tur- 
cina  je  vjera  na  kojenu.  M.  Pavlinovi6,  rad.  101. 
h)  naj  cesce  u  znak  Uovana  i  poniznosti, 
ali  gdjegdje  i  hez  toga,  covjek  stoji  na  prignu- 
tijem  kolenima.  ovo  se  izrice  na  nekoUko  nacina. 
tiu)  vidi  kleknuti,  pokleknuti,  klecati.  —  moze 
se  dodati  i  ouaj  primjer  u  kojemit  kojeiio  stoji  a 
instrumentalu :  Klececi  kolinom  prid  liim.  B. 
Ka§i6,  is.  58.  —  hit)  vrlo  se  eesto  kaze  pasti,  pa- 
dati  na  kojena.  Pade  na  kolina.  D.  Barakovic, 
jar.  40.  Padsi  na  koliua  poklonihu  se  nemu.  F. 
Grlavinic,  cvit.  5b.  S  ovom  padam  na  koljena. 
P.  Kauaveli6,  iv.  2.  Pane  na  kojena,  place,  uz- 
dise.  S.  Lubisa,  prip.  260.  —  (pred  koga).  Pi-id 
svemogoga  sudca  na  kolina  padsi.  P.  Zoranii^.  8'^. 
Pade  prid  Sebastijana  na  kolina  svoja.  F.  Gla- 
vinic,  cvit.  26*.  Pade  prid  Petra  na  kolina.  57''>. 
Prida  li  padahu  na  koljena.  I.  Dordic,  ben.  31. 
Tada  mater  pade  prida  I'l  na  kolina.  ,T.  Banovac, 
razg.  9.  Pade  na  kolina  prid  kraja.  M.  A.  Kej- 
iovio,  sabr.  28.  (metaforiiki)  I  gdi  prid  negov 
sag,  kako  gospodina,  Zadar  grad  i  rusag  pada  na 
kolina.  H.  Lucie  285.  —  (pred  kim).  I  prid  Aim 
na  kolina  padi  tvoja.  F.  Ulavinii,  cvit.  178^'. 
Padii  prid  liim  na  kolina.  P.  Radovfiic,  uac.  177. 
PadSi  dole  na  kolina  pred  nogama  duhovnika.  .). 
Kavanin  67''.  Pade  udij  na  kolina  prid  carom. 
A.  Kanizlii,  kam.  142.  —  (kome).  On  jo  meni 
na  kojena  sa  svijem  rodom  irao  pasti.  G.  Pal- 
motic  2,  309.  Padam  ti  ovo  na  kojena,  ne  ostavi 
me.  2,  438.  Padahu  mu  na  koljena  naj  ponosi- 
tije  glave,  i  poklanahu  se  na  celove  od  liegovijeh 
stupaja  cestiti  starovijecnici  od  Rima.  I.  Dordic, 
ben.  37.  —  ii  ovijem  primjerima  nije  znak  sto- 
vana  (isporedi  1.  kleknuti,  1,  b,  a)):  Vec  padose 
oba  na  kojena  a  obadva  puske  oborise.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  171.  No  ga  pozna  srpsko  momce 
mlado,  evo  zemji  na  kojena  pade,  gevordaru  zivu 
vatru  dade.  4,  348.  —  rjcde  mjeste  na  kojena 
stoji  instr.  kojenima  (i  ■''  prijedlogom  s,  sto  je 
pogreska).  Koljenim  od  srca  moga  padam  prid 
tvoje  noge.  V.  Andrijasovio,  put.  14.  I  s  kolini 
pavsi,  hvale  uzdah  morau  stvoriteju.  J.  Kavanin 
4621'.  I  padavsi  na  zemju  kolini  i  obrazom  .  .  . 
F.  Lastric,  test.  19'i.  —  !•<■)  «  dva  primjera  iina 
metnuti  se  i  postaviti  se  na  kolena.  Ovdi  se 
s.  djevica  metnu  na  kolina.  B.  Kasic,  per.  43. 
Buduci  se  po  ta  na6in  postavila  na  kolina.  Ant. 
Kadcic  243.  —  fl(/)  isto  je  i  prekloniti,  pregibati 
kojena,  pa  i  pokloniti  se  kojenima.  Pnikloni  ko- 
lene  (dvojina,  p«  vstocnimi  govorit,  isporedi  sprijeda 
Vetranicev  primjer)  kb  vcnoavsomu  te  vladyce. 
Mon.  serb.  244  (oko  1389—1399).  Prekloniv  ko- 
lena nizloziti  oce  krunu.  §.  Kozicic  55b.  —  Pri- 
gibam  kolina  moja  k  otcu  (iospodina  nasega  Isu- 
krsta.  I.  Bandulavic  173i.  paul.  ephes.  3,  14. 
Svak  mu  prigibase  kolina.  M.  Eadnic  202''. 
Probode  izprid  otara,  na  komu  je  sveti  sakra- 
menat,  .  .  .  jedni  nece  uba  kolino  prignut.  J.  Ba- 
novac, razg.  76.  Svuda  prid  nim  svak  prigiba 
kolina.  I.  J.  P.  Lucii,  razg.  3.  —  Protiva  nitkor 
bit  istini  ne  ima,  neg  joj  se  poklonit  koljeni 
obima.  N.  Dimitroviii  19.  —  t'c)  rijeci:  ,ut  in 
nomine  Jesu  omne  genu  dectatur  caelestium,  ter- 
restrium  et  infernorum'.  paul.  pliil.  2,  10,  cesto 
se  nalnze  ]}revedene  (gdjegdje  slobodno)  ii  naUjeh 


pisacn,  te  je  soagda  suhjekat  kojeno,  nli  moyu 
biti  razUcni  glagoli,  n.  p. :  Da  u  jime  Isusovo 
fsako  kolino  pokloni  se  i  nebesko  zemajsko  i  pa- 
kleno.  Zad.  lekc.  53.  Da  u  ime  Lsusovo  fsako 
se  kolino  pokloni  nebesko  i  zemajsko  i  paklono. 
Bernardin  69.  U  ime  se  Isusovo  svako  koljeno 
poklaria.  M.  Divkovic,  bes.  132*.  Ime  komu 
svako  koleno  klaiia  se.  F.  G-lavinii,  cvit.  21'. 
Prid  nim  .  .  .  svako  se  kolino  klana.  F.  Lastric, 
test.  228l>.  Da  se  u  ime  Isusovo  pokloni  svako 
kojeno  onijeh  koji  su  na  nebu  i  na  zemji  i  pod 
zemjom.  Vuk,  pavl.  fil.  2,  10.  —  Pred  kojimno 
sva  kolina  od  visina  do  dubina  vaja  da...  klonu. 
v.  DoSen  4*.  —  Da  u  jime  Isusovo  fsako  kolino 
prigne  se  nebeskih,  zemajskih  i  paklenih.  Ber- 
nardin 178.  Da  u  ime  Isusovo  svako  koljeno 
prigibje  se.  N.  Rai'iina  89*.  —  Da  imeni  Isusovi 
vsako  kolino  pi-eklonit  se.  Korizm.  79*.  —  ff) 
moze  se  reci  da  sc  sto  radi  (n.  p.  moli)  stojeci 
od  stoimna  na  kolenima;  naj  obiinije  to  biva  do- 
dojuei  samorne  glagolu  na  kojenima.  Pred  kim 
.se  na  koleuih  klaiiaju  vsi.  Ti'ansit.  24.  Na  ko- 
jenih  molase  govorodi.  Korizm.  29*.  Buduci  na 
koljenijeh.  Zborn.  9*.  Obidi  otar  na  kolini.  A. 
Kanizlic,  bogojubn.  45.  (na  kojena  mislim  da  je 
pogre.ika:  Neg  se  'e  molit  na  koljena,  da  .  .  .  ,T. 
Kavanin  471*.  Da  mu  na  gola  kojena  iste  opro- 
istorKi.  Pravdonosa.  1851.  25).  —  u  jednom  pri- 
mjerii  xviii  vijeka  ima  s  kojena:  I  govori  s  nim 
s  kolina   klanajud  se  do  nizina.    V.  DoSen  140''. 

—  </</)  u  ovum  primjeru  kojena  snaci  sto  i  kle- 
cai'ie:  A  vi  hocete  jo  poctovati  i  klaviati  se  s  be- 
ritami  i  s  koiinami  (nije  dohar  oblik  i  s  je  su- 
visno)  i  z  inconsi  i  svlcami.  Starine.  17,  238. 
(15.55). 

'•)  az  klecnite.  ima  i  drugi  znak  podni- 
zi'i'ia,  to  je  lnli(ene  kolena  Hi  desnoga  kolena.  Pak 
da  moje  pojubi  kojeno  od  desne  noge.  Nar.  pjes. 
mikl.  beitr.  1,  22.  Celiva  mu  skute  i  kojeno. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  563.  I  u  ruku  je  celiva  i  u 
to  desno  koleno.  1,  588.  jj^iubi  caru  ruku  i  ko- 
jeno.   2,  17.3.     Cjeliva  mu  ruku  i  kojeno.   2,  529. 

—  Slii-no  je  i  ovo:  Pristupi  mu  ruoi  i  kojenu, 
pojubi  ga  u  skut  i  u  ruku.  Nar.  pjes.  petr. 
2,  562. 

tf)  s  prijedlogom  do  (do  k6Jena,  d6  ko- 
jciul)  iiiogu  biti  razlicna  znaicna. 

tin)  kao  mjera  za  dalinu  Hi  diiliitiii. 
vidi  1.  do,  T,  1,  b.  (Ilia)  naznaiuje  ditjinu  iz- 
medu,  kraja  od  noge  (prstd  Hi  pete)  i  ko}ena. 
Nit'  jo  meni  gladak  dodijao,  ni  tamnica  jadna 
kuca  moja,  ni  na  nogu  negve  do  kolina,  ni  na 
ruku  tezke  lisiciue.  And.  Kacic,  razg.  36*.  U 
druge  su,  u  devojke,  zute  cizme  do  kolena.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  341.     Zute  su  joj  noge  do  kojeuah. 

1,  157.  Bele  joj  se  ruke  do  lakata,  a  bijele  noge 
do  kolena.  1,  597.  Desna  mu  je  ruka  osecena  i 
lijeva  noga  do  kolena.  2,  315.  Da  otpadnu  noge 
do  kojena.  2,  379.  Zute  mu  se  noge  do  kojena, 
pobratime,  u  cistomo  zlatu.  2,  518.  Prebise  im 
Turci  obojiei  iz  pusaka  noge  do  kojena.  4,  172 — 
173.  Da  su  niraa  prsa  od  kamena,  a  gvozdeue 
noge  do  kojena.  Osvetn.  .3,  122.  —  hhh)  znaiene 
je  kao  kod  aaa),  ali  se  istice  ista  dnlina  kao 
mjera  za  dabinii.  U  tu  goru  snijeg  do  kolena. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  337.  AT  po  grobu  trava  raste: 
detelina  do  kolena.  1,  431.  Pa  otvori  tavuicn 
prokletu  deno  lezi  voda  do  kojena.  2,  69.  Obo- 
rise   drvje    i    kamene,    uzidase    dori    do    kojena. 

2,  122.  De.  ogreznu  krvca  do  kolena.  2,  294. 
Celebiji  nije  more  ui  do  kojena.  Nar.  posl.  vuk. 
346.  Tiha  rosa  pojanu  oprala,  pa  ponikla  do  ko- 
lena trava.  Osvetn.  2,  177.  —  rri)  koleno  je 
jedan  kraj  dulini,  a  drugi  neki  gori'ii  dio  tijela, 

15 


KO^^ENO,  1,  n,  d)  aa).  2! 

«,  }).  glava,  vral,  pas  itd.  Po6e  trgat  zlatiio  iiice, 
ke  joj  shodo  do  koljena.  I.  V.  Bunic,  mand.  9. 
5to  Momfilu  bilo  do  kojoua,  Vuka§inu  po  zem|i 
se  vu6e.  Nar.  pjes.  vuk.  '2,  114.  Noznani  delija 
zlaienijeli  vlasi  do  kojena.  Osvetu.  )j,  0.  Nek 
jo  od  ko|ena  ma  bilo  ,do  ko)ena'.  V.  Bo^iSic, 
zborn.  208.  tako  se  govori  i :  kosa,  ko5u)a,  skuti, 
sukiSa  do  kojena  itd. 

Ifh)  do  znaii  Ho  i  pokraj,  uz  (nidi  1. 
do,  I,  1,  d).  iesto  se  kazc  sjesti  Hi  posaditi  do 
kojena,  le  moze  znaiiti  iwjiie  sidenc  kod  kaya 
Hi  se  istiie  takovo  sidene  kao  iasno  injcsto,  oso- 
bito  kad  sc  reie  do  desnoga  kojena.  Ijepo  i(h) 
je  care  posadio  :  sve  koleno  jedan  do  drugoga. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  93.  —  A  Marko  je  privati  za 
ruku,  posadi  je  do  dosna  kulona.  2,  'i71.  Sede 
caru  do  dosna  kolona.  2,  4.81.  —  Biti  koine  do 
kojena  moze  se  shimHti  u  osohitome  (prencsenome) 
znaienu:  biti  prvi  poslije  nega  (Vuk,  rjofin.  kod 
kojeno).  Ti  Ces,  Marko,  prvi  carovati,  a  ja  Au 
ti  biti  do  kojena.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  195.  —  U 
ovom  primjeru  do  desnog  kojena  znari:  iiza  se, 
a  isticiici  (uhav  i  pomnii.  Kani  care  u  Jauu  de- 
vojku  od  malena  do  desnog  kolena.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  70. 

cf)  u  ovom  je  primjeru  znacei'ic  u  do 
kao  kod  1.  do,  I,  1,  a,  a) ;  do  kolena  istjcc  pri- 
blizavane  iefadetu  s  nekijem  storanem.  Ca.som 
spali  k  paSam  pod  oadorje, ...  pa  otale  k  Skadru 
ua  Bojanu  do  kolena  Omera  serdara;  lijepo  ih 
serdar  doCekao.    Osvetn.  3,  101. 

e)  s  prijedlogom  kod  znaci  stajane  (u 
prva  dva  primjera  maze  biti  i  klecane)  hlizu  koga 
pokazujuii  mu  stovane  i  poniznost.  Pa  se  moli 
pasi  kod  kojena,  jubi  pa§u  u  skut  i  u  ruku.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  92.  Protuzilo  tridest  i  pet  druga 
kod  kojena  Mijat-harambase.  .3,  433.  Jer  sam 
nemu  tvrdu  vjeru  dala,  biti  nemu  juba  kod  ko- 
jena.   Nar.  pjes.  horm.   1,  300. 

f)  s  prijedlogom  kraj  znacene  je  kao  kod 
d)  bb)  (u  prvom  primjeru  moze  znaciti  i  klecane 
kao  kod  e)).  Tuzno  tuzi  Alajbegovica  Alajbegu 
kraj  desna  kolena.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  210.  Oj 
devojko  oj  Milena!  sedi  meni  kraj  kolena.   1,  419. 

if)  s  prijedlogom  na,  osim.  opcega  zna- 
iena,  upotrebfava  se  u  nekijem  osohitijem  sluca- 
jevima. 

a/ij  s  toe,  0  pisann  lista  (knige)  po 
istocnom  obicaju.  Brze  pisu  kiiigu  na  kojenu. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  136.  On  nacini  knige  na  ko- 
jenu. 2,  333.  Brze  gradi  knigu  na  kojenu.  3,  106. 
Pise  knigu  na  kojenu  svomu.    Osvetn.  3,  76. 

Mf)  s  ace,  0  predavanu  lista  (ki'tige). 
Dode  kiiiga  u  Pozegu  ravuu  na  kojeno  banu  Milu- 
tinu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  168.  Nego  pise  list  kiiige 
bijele  te  je  lije  u  Hercegovinu,  na  koleiio  Duki 
Hercegovcu.  2,  171.  Nosi  knigu  bijelu  Prilipu 
na  kojeno  Krajevicu  Marku.  2,  247.  Banu  kiiiga 
na  kojeno  pade.  2,  264.  Spusta  knigu  caru  na 
koleno.  2,  295.  Evo  Vuce  prvu  knigu  pise  ka 
bijelu  gradu  Biogradu  na  kojeno  Jaksi  kapetanu. 
2,  581.     Te  mu  baci  kiiigu  na  kojeno.    4,  222. 

Ii)  u  lokativu  s  prijedlogom  po  upotre- 
b]ava  se  cesto  ti  narodnijem  pjesmama  uz  rijeci 
ndariti  se  (pjosnuti)  rukom,  kojijem  se  micanem 
pukaziije  zalost  Hi  (utina.  Kada  ga  je  care  ra- 
zumio,  udrio  se  rukom  po  kolinu.  And.  Ka6i6, 
razg.  1351'.  Udari  se  rukom  po  kojenu :  , Jao, 
moje  stete  i  si-amote !'  Nar.  pjes.  vuk.  1,  586. 
Udari  se  rukom  po  kojenu :  ,Jao  mene  do  Boga 
miloga!'  2,  135.  Ciknu  Marko  kao  gorsko  zvere, 
udari  se  rukom  po  kolenii.  2,  244.  Udari  se  po 
kojenu  rukom,  nova  folia  prste  na  kojenu.  2,  383. 
A   pjosnu  se  rukom   po  kojenu.    4,   LSI. 


"<  KO^iEt^O,  2. 

i)  u  ace.  s  prijedlogom  pod  ii  jednom 
primjeru  iz  narodne  pjesme.  Pa  izvadi  dvanaest 
dukata,  te  kadiji  mode  pod  koleno  (kadija  ja- 
maino  sjedi  podoitijeh  nogu).     Nar.   pjes.   vuk. 

2,  359. 

h)  a  ace.  s  prijedlogom  pred.  dovesti 
pred  kojena  z)ia6i  od  prilike  miiane  kao  kod  d) 
cc).  I6i  cete,  uhitit  ih  cete  i  dovesti  meni  prid 
kolina.    Nar.  pjes.  istr.  1,  58. 

I)  prijedlog  uz : 

iiti)  znaci  Uo  i  do  kod  d)  bh).  Koji 
/■o  mi  .sjesti  uz  kojeno,  sa  kojira  cu  ladno  piti 
vino.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  182.  I  kaduni  mjeslo 
naciniSe  uz  kojeno  Seiianin-Ivanu.  3,  204.  Kad 
Mihata  pasi  dovedose,  sjede  liega  pasa  uz  kojeno. 

3,  428.  —  Pa  mu  sjede  uz  desiio  kojeno.  2,  207. 
—  Tad  protuii  Krajevicu  Marko  uz  kojeno  oaru 
poocimu.  2,  369.  —  Is  nim  dode  Goranov  Mi- 
hajlo  sto  je  agi  vazda  uz  kojeno.  4,  435.  —  Ja 
sam  tobe  otliranio  uz  moje  gosposko  kojeno.  Nar. 
pjes.  bog.  iA.  Drzi  liega  uz  desiio  kojeno,  e  ga 
drzi  kako  svoju  glavu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  610. 
Kogano  je  Bakal  odranio  uz  kojeno  k'o  rodenog 
sina.  4,  269.  Izdalo  ran  jeto  i  godina,  uz  kojeno 
sina  no  video!  4,  479.  Kad  ga  sebi  uz  kojeno 
hraniS.  Nar.  pjes.  juk.  562.  Sinovi  ran  odrestoSe 
uz  kojeno  i  uz  srce.  M.  Pavlinovic,  rad.  168.  Moje 
Lale  uz  kojeno  drage.  Osvetn.  3,  61.  —  SUcni 
su  i  ovi  primjeri:  Divno  ti  je  pod  noo  pogledati, 
do  gospoda  piju  vino  ladno,  jejenko  im  uz  ko- 
jeno seta.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  279.  Pred  liim  biza 
(pseto)  samovojna  pode, ...  ona  Janku  uz  kojeno 
dode.  3,  218.  —  U  ovijem  primjerima  moze  biti 
da  se  misli  na  klecane:  Onda  cvili  do  trideset 
druga  uz  kojena  ViSiiicu  Jovanu.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  314.  Protuzio  Bjelic  Ignatije  uz  kojeno  slav- 
nom  gospodaru.  4,  273.  Zakukase  u  Mostaru 
Turci  uz  kojeno  Ali-pase  staroa.    4,  433. 

l>b)  vidi  h).  Pa  se  udri  rukom  uz  ko- 
jeno: ,Avaj,  Vuce,  dom  to  ne  vidio!'  Nar.  pjes. 
vuk.  276—277. 

b.  na  (prednoj  Hi  zadiioj)  nozi  u  zivotine 
(naj  cesce  u  kona).  Slon  veliki,  snazni  i  jaki, 
komu  zglobno  nije  koljeno.  I.  Gundulic  .554.  —  Po- 
zuade  ona  ovciea  s.  Frane,  jer  kad  bi  se  podi- 
zalo  tilo  Isusovo  na  mi.si,  ona  na  kolina  padase. 
J.  Banovac,  razg.  45.  —  De  stir  koiiu  raste  do 
kojena.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  489.  Pa  se  primi  koiiu 
uz  koleno,  pa  se  zavi  sedlu  na  jabuku.  2,  57. 
Pokricu  te  (kona)  svilom  do  kolena,  od  kolena 
kite  do  kopita.  2,  217.  Soke  dogo  pade  na  ko- 
jena. 2,  282.  Tonu  vrancu  konu  do  kojena  u 
zemjicu  noge  sve  cetiri.  2,  282 — 283.  Popadose 
koiii  na  kojena.  2,  544.  Kon  mu  pade  na  prva 
kojena.  3,  285.  Pade  dorat  na  predna  kolena. 
Nar.  pjes.  vil.  1867.  362.  Do  kojena  koni  pro- 
padahu.  Nar.  pjes.  petr.  2,  642.  Krv  ce  potec 
koiiu  do  kojena.  Osvetn.  6,  34.  —  Soko  leti  preko 
Budve  grada,  zute  mu  se  noge  do  kojena.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  413.  —  Poleiiese  dva  vrana  ga- 
vrana  .  .  .  krvavijeh  kjuna  do  ociju  i  krvavili 
nogu  do  kojena.    4,  164. 

c.  u  prencsenom  smislu,  znaci  sto  slicno 
pravom  ko{enu,  vidi  kojence,  b,  a),  n.  p. :  a)  na 
trsci,  vidi  u  Viikovu  rjecnikii  kod  kojeno:  u  trske 
,absatz'  ,geniculum'.  —  l>)  na  grani.  Grana  ima 
po  dva  tri  kolina.  J.  S.  Eejkovic  86.  —  r)  na 
durbinii,  vidi  u  Vukovu  rjecniku  kod  kojeno: 
,das  golenk'  ,articulus'  .s  prunjerom  iz  narodne 
pjesme:  Pa  izvadi  durbin  od  bijura,  razvuCe  ga 
na  devet  kojena. 

2.  genus  (gous,  t'amilia,  stirps,  progenies, 
linea,  suboles,  gradus  cognationis  itd.),  rod,  pleme, 
pokolene  itd. 


KO:^iENO,  2,  a.  2 

11.  suboles,  generatio,  kaze  se  da  an  jrdiiome 
coojeku  neijova  djeca  jprno  koleno',  un until  ,<lniiio 
ko^enu',  praunucad  ,trece'  itd.  o  ostalijiin  pohDii.- 
cima.  ovo,  kao  sto  smo  kazali,  moze  liiti  prcne- 
seno  od  znacena  kod  1,  o.  —  isporedi  i  b,  b).  — 
vidi  i  uarastaj.  Koji  su  culi  (odb  jediioga  ko- 
lena  do  drugoga.  Mon.  serb.  217.  (1.991).  Ko- 
Ijeno  desoto  da  bi  vam  vidjeti.  M.  DrXio  454. 
iCoji  se  svecase  za  zlobo  otaoa  u  sinoTijeh  liih, 
deri  do  tretjega  i  cetvrtoga  kuljena.  A.  Gucetic, 
roz.  maz.  145.  U  starosti  da  vidite  petvrtoga  do 
koljena.  J.  Kavanin  106a.  Neka  kojeno  slije- 
deii  iza  ko|ena,  uzdrzi  se  svedar  ziva  usporaena 
od  starijeh.  B.  Zuzeri  8.  Pripovijeda  Baronio  . . . 
da  jedan  gospar  bijase  ugrabio  crkvi  .  .  .  neks 
zem|e,  koje  po  liegovoj  smrti  ostase  liegovijein 
sinovim ;  s  prvoga  kojena  otidose  ua  drugo,  s  dru- 
goga na  trace,  i  ovako  dodoso  do  desetoga.  £). 
Basic  107.  Pedapsati  grijehe  otaua  u  sinovima 
u  trecemu  i  u  cetvrfcomu  kojenu.  J.  Matovic 
339.  Nepravedno  tecivo  na  trace  kojeno  ne  slazi. 
War.  posl.  vuk.  208.  Svega  dakle  kojona  od 
Avraama  do  Davida,  kojena  cetrnaest,  a  ud  Da- 
vida  do  seobe  Vavilonske  kojena  cetrnaest,  a  od 
seobe  Vavilonske  do  Hrista  kojena  cetrnaest. 
Vuk,  mat.  1,  17.  A  oni  6e  se  u  cetvrtom  ko- 
jenu vratiti  ovamo.  D.  Danicic,  Imojs.  15,  IG. 
Jar  sam  ja  Gospod  Bog  tvoj  .  .  .  koji  na  sino- 
vima pohodim  bazakona  otaca  niliovijoh  do  tra- 
6ega  i  do  cetvrtoga  kojena.  jinojs.  5,  9.  U  dru- 
gom  kojanu  neka  pogine  ime  liiliovo.  psal.  109,  13. 

b.  gradus  cognationis,  gradus  affinitatis, 
kao  neki  stepen  kojijem  se  injcri  .o-of/wo.s;  (pd  de- 
beloj  i  po  tankoj  krvi)  izmedii  don  ce(nd(i(i.  ti 
ovoni  se  znacena  osohilo  i<ji(iireh(i(na  it  znkuriima 
drzavnijeni  i  crkvenijeiii.  kati  Mciieni  vrijcde  po- 
jedini  pnrodaji,  iiti  ne  svai/da  na  isti  nacin.  a) 
twpie.  —  izmedu  rjecnika  u  Betiiiii:  kujeuo  rod- 
stva  ,grado  di  consanguinity'  , gradus  consangui- 
nitatis';  ,parente  in  terzo  grado'  rodjak  u  ti-e- 
cemu  kojanu  2171);  kolino  (kojeno)  ,grado  d' atTi- 
nit4'  , gradus  affinitatis' ;  ,in  torzo  grado  d'  affi- 
nity' u  trecemu  kolinu  44'),  *  ii  Htulicevti:  u  pr- 
vomu,  drugomu,  tracemu  kojenu  ,in  primo,  so- 
cundo,  tertio  affinitatis  gradu'  kod  kojeno.  Ko- 
leno je  razlucenje  va  osobstvih  da  so  pozna 
koleno.  Narucn.  63''.  Koliko  se  u  bliziiemu  ko- 
linu sagrisi,  toliko  je  veci  grih.  A.  Bacic  108. 
Kolino  prikazuje  koliko  jadno  caja.de  rastaje  se 
od  opjeuoga  cabla.  A.  d.  Costa  1,  164.  Mnogi 
(bogoslovci)  uzdrzahu  da  je  ispuno  i  zadovojno 
izreci  u  ispovidi  grih  od  rodolozja  ne  tumafieci 
kolino,  da  je  n.  p.  s  sostrom  ili  s  uiatorom  sa- 
grisio.  razlog  daju,  jere  blizne  oli  dale  kolino  do 
cetvrtoga  ne  promiiiuje  sliku  griha.  Ant.  Kadcic 
211.  Tada  Stipan  ne  more  vije  zarucit  Marino 
sestre,  ni  matere,  ni  nijedno  druge  koja  bi  bila 
u  prvo  kolino  s  Marijom.  M.  Dobreti6  418.  Ko- 
jeno rodstveno  ,verwandtsobaftsgrad'  , grado  di 
consaguinita'.  B.  Petranovic,  rucn.  kiiig.  17.  Ko- 
jeno jgrad  der  verwandtschaft'.  .lur.  pol.  termi- 
nol.  257.  Kojano  (pas,  gradus)  ja  ona  mjera 
kojom  se  opredijejuje,  kako  daleko  stoje  srodniei 
do  opAega  korijena.  po  austrijskom  kao  sto  i  po 
rimskom  pravu  vaja  u  pogledu  racunana  kojena 
u  ispravnoj  i  pobocnoj  lozi  pravilo  ,tot  sunt 
gradus,  quot  ganerationes'  t.  j.  svaki  porodaj 
predstavja  kojeno  (tndi  i  b)  i  c)).  M.  Derencin, 
tumac  grad.  zak.  1,  224.  —  n  prenesenom  smisla 
(o  jezicima).  Jezici  jos  nijesu  tako  poznati  i 
opisani,  da  bi  se  mogla  kojena  (stepani)  srodstva 
liiovog  naznaciti.  Vuk,  dan.  2,  122.  —  h)  u  lozi 
(u  primjerima  mj.  loza  ima  druyijeh  rijeci,  kno 
trak,  povlaka,  redak)   koja  slazi  ili  uzlazi  (n.  p. 


7  KOlfiENO,  2,  b. 

od  oca  do  sina,  od  djedit  dn  itnnkn  itd.,  ili  na- 
siiprot)  broje  se  ii  spijim  .nh-imima  kolena  po 
porodajima  (otac  i  sin,  jrdnu  kn(fn<i;  djed  i  imiik, 
dva  kojena  itd.).  moze  se  slumtiti  da  je  znaienc 
isto  kao  kod  a,  all  iiaa  razlika  sto  ovdje  kojeno 
znaci  mji'rti  .srodnosti,  a  kod  a  ."naci  ce^ad  (all 
vidi  i  Vukoo  priiiijer  kod  a).  Za  poznati  u  komu 
kolinu  naliodi  se  ova  cejad  (nslitideca,  i  slazeia), 
potribito  ja  izbrojiti  ji,  koliko  bude  cejadi ;  izva- 
deci  prvo  od  koga  izhodimo,  onoliko  ie  biti  i 
kolini;  na  priliku:  za  poznati,  u  komu  kolinu  ja 
naodim  se  s  mojiui  didom,  od  potribe  je  izbro- 
jiti govoreci:  ja  jedno,  otac  moj  dva,  did  tri; 
zdignimo  dida,  ostacemo  dva:  dakle  ja  s  mojim 
didom  biti  6u  u  drugo  koli]io.  A.  d.  Costa  1,  165. 
Vaja  znati  da  u  traku  sridriemu  toliko  je  kolina 
koliko  je  kipa  i  uzbrdo  i  nizbrdo,  samo  jedan 
kip  ne  broje6i,  t.  j.  prvi  od  kojega  se  pocimja  . . . 
Vidis  ovdi  da  je  Petar  (od  kojega  se  pocimje  i 
koji  se  nema  brojiti)  u  cetvrto  kolino  svojim 
sukundidora  uzbrdo,  i  sukuuunukom  nizbrdo  sla- 
zeci ...  I  ovo  rostvo  ne  samo  zaprifiuja  Xanidbu 
do  cetvrtoga  kolina,  dali  jos  i  do  dvadesetoga, 
ako  se  ovo  moze  nafti . . .  Ant.  Kadcii  424.  To- 
liko 'e  kolina  u  povlaci  salazeioj,  koliko  'e  ki- 
pova,  jedan  izvadivsi,  to  jest  kip  korina  il'  ti 
kolina,  jerbo  otac  (koji  zaedno  s  materom  jesu 
korin)  po  sabi  no  postavja  i  ne  cini  kolina  nego 
zaadno  s  kipom  salazeiim.  M.  Dobreti6  550.  tJ 
redku  upravnomu  toliko  je  kolina,  koliko  je  po- 
roda.  ovako  sin  i  kcov  daleko  jesu  od  otca  i  od 
matere  jednim  koliuom,  unuk  i  unuka  od  dida  i 
od  babe  dvostrukim  kolinom.  I.  Velikanovic, 
uput.  3,  211''.  —  <■)  u  lozi  pokrajnoj  (n  primje- 
rima mj.  pokrajan  ima  krajiii,  skrajiii,  neupravan, 
sa  strane,  itidi:  Druga  su  dva  traka  skrajna,  i  u 
liima  su  s  jedne  i  s  druge  strane  bra6a;  pod 
ovima  s  jodno  i  s  druge  strane  bratufiedi  itd. 
Ant.  Kadci6  423 — 421.  Kostvo  noupravuo  iliti  sa 
strane  zovemo  ono  kad  jedno  o(d)  drugoga  ne 
izlazi,  nego  jodno  pram  drugira,  premda  jedna  i 
druga  strana  izlazi  iz  istoga  korina  i  pocetka. 
M.  DobratiA  547),  kao  n.  p.  medii  bracom,  bratu- 
cedima,  stricem  i  sinovci-m  itd.,  hroje  se  po  gra- 
danskijem-zakonima  hi^rnti  pn  purodajima  uopce, 
tako  da  su  medii  bracimt  dr'i  kii(fna,  medu  bra- 
tucediina  cetiri,  medu  strwcni  i  sinttvcem  tri  itd. ; 
po  crkvenom  zakonii  po  porodajima  Ho  dijele  da- 
}e(ja  rodaka  od  glave  porodice  ili  plemena,  te  je 
medu  bractnn  jedno  koleno,  meda  bratuiedima  su 
di^a,  medu  stricem  i  sinoi'cem  isto  dtM  itd.  Do 
koliKo  kolin  zakracuje  se  matriraonij?  Narucn. 
63a.  Jakov  i  Ivan  bila  sta  dva  brata:  kako  je 
receno,  cine  prvo  koleno.  61!'.  S  rodicom  ili 
s  rodjakom  do  cetvrtoga  koljena.  B.  Kasio,  zrc. 
(i6.  Ako  bi  po?.elil  na  rodicu  do  petoga  kolina. 
V.  Glaviuic,  svitl.  7().  Grijoh  s  rodjaci  svojijemi 
tja  do  cetvrtoga  koljena  uklai)aju6i,  jeft  prikrvje. 
S.  Matijevic  65.  S  lodjakom  u  cetvrtom  kolinu. 
A.  Bacic  107.  Naravno  rodstvo  jest  po  krvi  de- 
beloj,  i  zabraiiuje  y.enidbu  do  cetvrtoga  kolina. 
J.  Banovac,  razg.  270.  Da  nisu  u  rodstvu  do 
cetvrtog  kolina.  F.  Matic  95.  Sada  vidis  u  tra- 
kovima  krajnim,  koji  je  s  kojim  u  krvi  i  u  ko- 
jomu  koliim,  i  doklem  krv  zapricuje  zenidbu, 
buduAi  ju  zabi'anila  crkva  do  cetvrtoga  kolina 
uklapauci.  (Ztipnik)  ima  upisati  na  duo  lista  na 
livu  stranu  ime  zarucnika,  a  na  desnu  ima  za- 
rucnice,  .  .  .  od  zarucnika  ima  uzlaziti  uz  brdo 
tja  do  hreba,  i  tako  s  druge  strane  od  zarucnice; 
i  ako  nahodi,  da  izvisuju  cetvrto  kolino,  nejmaju 
potribu  od  odpustena.  Ant.  Kadcic  426.  Sagrisit 
bludno  s  rodicom  u  prvo  i  u  drugo  i  u  trece 
kolino.    M.  DobretiA  152.     Koje  rostvo  pruza  se 


KO^ENO,  2,  b.  2 

<io  fotiri  puua  kolina,  tako  da  Polrovi  i  Pavlovi 
sinovi  i  kiieri,  unuci  i  praunuci  no  mogu  so  uzot 
ilokle  god  od  Ai  jedno  no  izajde  u  peto  kolini). 
516.  Koji  se  nahodu  u  svojti  do  6etvrtoga  ko- 
lena.    J.  Matovii  304. 

C.  progenies,  jiorodica  (djeca,  sinovi  i  kieri), 
a  6i'Me  u  Urem  smislu  i  ostali  potomci  —  ispo- 
rpdi  i  d.  Izak  sin  Abrama  (u  kojega  koljenu 
svikolioi  narodi  imahu  biti  blagosovjeni).  A.  Gu- 
f-etii,  roz.  jez.  115.  Kolina  svoga  rod  svi  }udi 
da  vide.  D.  Barakovic,  vil.  15.  Od  ko|ena  nitko 
raoga  nakon  meno  iieie  ostati.  (j.  PalmotiA 
1,  375.  Ka/.u  da  6e  od  tvoga  doft  kojeua  slavna 
cejad  i  hrabrena.  2,  125.  Ako  Davidu  bi  obe- 
ftano,  da  ce  negovo  kolino  saci  ua  veliko  dosto- 
janstvo.  J.  Banovac,  razg.  125.  Car  nojraa  od 
svoga  kolina  baStonika.  A.  Kani?.li6,  kam.  160. 
Da  si  od  kolina  tvuga  jodiioga  sina  za  svestenika 
odredio.  422.  Bivsi  kolino  negovo  utrgnuto, 
vladali  su  zajedno.  ITl.  U  kolinu  tvomu  bU- 
gosov[eni  ce  biti  narodi.  081.  Da  ja  ne  bih  iz- 
gubila  koljono  od  Ugoviia.    Nar.  pjes.  mikl.  beii-r. 

1,  21.  Nu  vas  ludski  narod  koji  izide  iz  negova 
ko|ona.  D.  Basic  259.  Vala  znati  da  koji  su  u 
jednomu  i  drugomu  traku  skrajiiemu  jednaku, 
toliko  su  blizu  oli  daleko  medu  sobora  koliko  su 
blizu  ili  daleko  od  trupa,  t.  j.  od  onoga  od  ko- 
joga  po6im}e  kolino  oliti  narastaj.  Ant.  Kadcio 
■124.  Za  uzdrzati  liegovu  kucu  i  saliraniti  ko- 
lino. 439.  Koleno  vam  se  zatrlo!  D.  Obradovic, 
ziv.  65.  Da  mu  se  koleno  zatre !  sav.  7.  Dokle 
teoe  sunca  i  mjeseca  i  negova  dela  i  kojena.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  261.     Prokleto  mu  pleme  i  koleno! 

2,  295.  To  cu  davat,  dok  kojena  tefie.  3,  77. 
Dok  je  traga  i  kojena  moga.  4,  487.  Dok  jo 
roda  i  kojena  moga.  4,  501.  To  cu  vraze  iskopat 
kojeno.  5,  492.  Boje  je  da  se  fioeku  kojeno  zatre, 
nego  da  zao  porod  iza  sebe  ostavi.  Vuk,  po- 
slov.  21. 

d.  gens,  po  predasnemu  znacenu  maze  ko- 
jeno znaciti  Ho  i  pleme,  pa  i  u  sirem  umislu 
narod  (kao  }udi  koji  su  isprva  bill  jedna  poro- 
dica),  pa  i  u  p)renesenom  smislu  rod  (ndski  (vidi : 
Da  se  sasvim  ne  utrgne  kolino  covicansko.  E. 
Pavii,  ogled.  14.  u  ovakovijem  primjerima  isto 
je  znacene,  ali  ga  ne  treba  shvatiti  kao  da  je  u 
prenesenom  smislu:  Ne  znade  li  sve  kolino  Ada- 
movo?  V.  Dosen  214t>).  Oda  vsih  cetirih  kolen 
plemena  nebfuSkoga.  Mou.  croat.  69.  (1447).  Vam 
se  govori,  pukom  i  kolinom  i  jazikom.  Bernardin 
101.  dan.  3,  4.  Navistiti  vaakomu  kolenu  raz- 
likih  Judi.  Transit.  24.  I  vsplace  se  vsako  ko- 
Ijeno  zemle.  Korizm.  16^.  Sa  vsim  kolenom  Ar- 
sacid.  S.  Kozicic  37a.  Vam  se  govori,  puokom 
i  koljenom  i  jezikom.  N.  Eaiiina  122-'.  dan.  3,  4. 
Tadaj  se  usplaou  sva  koljena  zema|ska.  170". 
mattb.  24,  30.  Svaka  kuca  i  koljeno,  vidjase  se 
it  po  nase.  G.  Palmotic  3,  48».  Zone  ke . . .  dase 
na  svijet  toke  sijene  i  jazike  i  koljena.  J.  Ka- 
vaiiin  5171'.  Jakobovu  on  koljenu  da  .svjedogbu 
svoe  jubavi.  I.  Dordic,  salt.  258.  Kolino  izra- 
olsko  jeste  kastigato.  A.  J.  Kuezovic  263.  Turoi 
pod  Dsmanom,  pocetnikom  turske  trage  iliti  ko- 
lina. A.  Kani/.lic,  kam.  634.  Cifut  Mardokeo  i 
sve  kolino  zudinsko  na  smrt  osudeno  bijase.  ntoc. 
93.  Na  hijado  i  hijade  svit  kolina  vec  iraade. 
V.  Dosen  227".  Blagosovice  se  u  tebi  i  porodu 
tvomu  sva  kolina  zema.|ska.  And.  Kacic,  kor. 
29.  Koliko  god  bise  didovina,  ouoliko  bijase  ko- 
lina. M.  A.  Iie)kovic,  sat.  IC7t>.  Amin !  care 
sjajan  gospodaro,  da  svocevo  kojeno  so  siri.  Osvetn. 
.3,  64.  Druga  je  polovica  razlicita  smjesa  svih 
pomenutib  ko|ona.  M.  Pavlinovii,  razg.  12.  — 
('!esto  II  pisaca  ii  plemenima  izrai^skijem.     Anna 


3  KO];jENO,  2,  e,  a). 

proi-o6ica,  k6i  I'anuelova,  od  kolina  Aserova. 
Bernardin  13.  luc.  2,  36.  Za  to  mu  poda  Go- 
spodin  didinstvo  i  oddili  mu  zdrib  u  dvanadesto 
kolinof.  163.  ecclesiastic.  44,  26.  Simon  je  bio 
jedan  od  sinov  Jakoba,  koga  kolino  drXaSe  Be- 
tuliju.  M.  Marulie  68.  Od  svakoga  koljena  si- 
nova  izraelscijoh.  N.  Kaiiina  200".  apoc.  7,  4. 
Ditii"'.  prvorojeni  ako  od  kolina  bude  Levi.  F. 
Glavinic,  cvit.  43*.  Od  koljena  .ludinova  ki  3e 
jaki  Bog  narefie.  J.  Kavauin  337''.  Potanko  sudo 
djela  dvanaos  koljen  Izraela.  347''.  Svim  ko- 
ljenom Izraela  tusto  zem)e  dijel  se  dade.  377'>. 
Kojouo  ,tribu,  parlandosi  degl'  Ebrei'  ,tribus'. 
A.  d.  Bella,  rje£n.  745''.  IJvanes  koljena  od  puka 
izraelskoga.  I.  Dordid,  .salt.  269.  Sidicete  i  vi 
svrliu  dvanaest  sidalista,  sude6i  dvanaest  kolina 
izraelski.  J.  Banovac,  razg.  4.  Kad  Mojsije  bla- 
gosovi  kolina,  ostavi  kolino  Simunovo  i  na  ti  ga 
blagiisoviti.  pripov.  121.  Judino  kolino  zadobi 
starisinstvo.  F.  Lastric,  svot.  115a.  Pade  kocka 
na  kolino  .ludino.  E.  Pavic,  ogled.  172.  Da  sinu 
negovu  samo  jednn  kolino  izraelsko  zaostaviti 
oie.  295.  Obeiavsi  mu  vladu  svrhu  deset  ko- 
lina izraelski.  295.  Od  kolina  Simunova.  And. 
Ka6ic,  kor.  101.  Zapisa  sve  kojeno  Levovo  na 
sluzbu  crkve.  J.  Matovic  297.  Ovo  kuce  pogla- 
vito  poznane  su  svima  pod  imenom  dvanaest  ko- 
lina. I.  Velikanovic,  uput.  1,  54.  Svima  dvanaest 
kojena  rasijanijem  po  svijetu  pozdravje.  Vuk, 
jak.  1,  1.     '       ' 

li.  genus,  genus  ac  sanguis,  stirps,  origo, 
rod,  11  znacenu  suprotnom  prema  onome  sto  je 
hod  c,  jer  se  ne  misli  na  potomke,  nego  na  rodi- 
te}e,  na  djedove  i  naj  ceice  na  stare  Hi  praoce. 
a)  u  pravom  smislu.  an)  uppce.  Koliko 
arhijeroov  bilo  je  od  togo  kolene.  S.  Kozicic  3a. 
Da  neka  nili  rojstva,  kolino  i  istok  poznas.  P. 
Zoranic  9''.  Nu  je  bratuced  meni  Akilo,  od  ko- 
jena  mi  smo  istoga.  O.  Palmotic  1,  205.  Ni  drze 
stara  iraena  od  kolina.  S.  Margitic,  ispov.  vi. 
Od  kakva  je  kolina  i  roda  divioa  MarijaV  A. 
Kanizlic,  utoc.  479.  Jednoga  smo  svi  kolina.  V. 
Dosen  2.32a.  Difiit  se  ponosito  onijem  koleuom. 
D.  Basic  183.  Bogastva,  sliku,  svjetlost  kojena. 
J.  Matovic  309.  Od  koga  je  dela  i  kojeua,  ko  li 
otac,  ko  1'  negova  majka?  Nai-.  pjes.  vuk.  2,  239. 
A  rodom  je  kuce  Petrovica,  od  drugoga  kojena 
ne  biva.  5,  486.  Boga  sara  rasrdil  i  tebe  zban- 
tuval,  koleno  pospotal,  zemji  zlu  peldu  dal.  Jacke. 
216.  Kojeno  ,stamm'.  Jur.  pol.  terminol.  474. 
—  />/>)  jav^a  se  genetivom  Hi  adjektivom  posesiv- 
nijem  od  koga  poiine  rod.  iltb  plemene  i  kolene 
Nemanina.  Okaz.  pam.  saf.  72.  Stavi  se  kraje- 
vati  jedan  od  negova  kolina.  Dukjanin  9.  Oni 
ucine  kneze  od  svoga  kolina.  19.  Od  koljena 
Abramova.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  117.  Od  kolina 
jego  po  matori  izajdo  sin  Bozji.  F.  Glavinic,  cvit. 
lOa.  Zdrava,  o  djevice  od  koljena  .^idamova!  J. 
R.  Gucetic  20.  Hcere  od  kolina  Kajinova.  P. 
Radovcic,  nac.  497.  Bi  sveti  Benedik  mladica 
iliti  zagranak  od  rodnoga  hreka  iliti  kuce  Ani- 
cije  i  Probe,  koja  .  .  .  bi  po  koljenu  od  Olibrija 
i  Perleoua  rasplodeua  u  Austriji.  I.  Dordic,  ben. 
9.  Zai-ad  ostauka  i  uspomene  nihova  kolina  iza 
puno  vikova.  J.  Banovac,  pripov.  247.  Da  tko 
od  kolina  Mihaila  nemu  ne  otme  krunu.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  2.  Kolina  smo  Adamova.  V.  Dosen 
215a.  Kraj  Budimir  razdili  krajestvo  u  muoge 
drZavo  oliti  banovine,  u  kojo  postavi^  bane  od 
svoga  kolina.  And.  Kacic,  razg.  23.  Sto  imaso 
biti  od  kojena  Abramova.  J.  Matovi6  27.  Iz  ci- 
jega  kojena  isteoi,  izaci,  iziti,  izlaziti  ,ab  alicujus 
sanguine  originem  ducoro'.  J.  Stulli,  rjocn.  pod 
kojeno.    —   o   ovakovijem  primjerima   ne  znii   se 


KO;.ENO,  2,  e,  a).  2 

svcKjda,  pripadaju  li  amo  Hi  pod  A:  Kodil  se  je 
Isus  od  kolene  Judova.  S.  Kozicin  3'^.  Jere  i 
ja  jesam  Izdraelita  od  Abraamova  semeua,  Be- 
nijaminova  kolena.  Anton  Dalm.,  ap.  14.  David 
rodi  se  iid  ko|ena  Judina.  I.  Dordio,  salt.  viii. 
—  re)  ntuzc  se  kazati  Icakoo  je  koleno  na  raz- 
licne  nacine.  tuui)  genetivom  alt  adjektivom  po- 
scsivnijem  kojijem  se  ne  kaze  ko  sii  bili  stari  po 
imenu,  itego  po  casti,  po  osobini  (kakvi  sii,  hill). 
Bili  su  ne  roditeji  od  kolina  i  krvi  kra|6vske. 
B.  Kasic,  per.  165.  Da  sred  area,  ne  scijeii', 
tvoga  ti  bi  cuo  ze|ti  od  boja,  da  od  koljena  kra- 
Jevskoga  nije  kaduna  majka  tvoja.  I.  Gundulic 
.305 — 306.  On  od  krajevskoga  kolina  izhodi.  A. 
Kanizlic,  kanj.  9.  Buduci  on  od  krajevskoga  ko- 
lina roden.  E.  Pavic,  ogled.  389.  Naj  vece  pak 
nastojaue  Mateino  jeste  bilo  ispisati  izliodak  i 
koren  krafevskog  kolina.  462.  —  Na  kra}evstvo 
od  koljeua  od  sto  kraja  kral  te  rodi.  I.  Gundulic 
816.  Od  kolina  kralev  Sirije  izhodeci . . .  F.  Ula- 
viuic,  cvit.  290".  —  Zna  da  se  je  porodila  go- 
spodskoga  od  koljeua.  I.  V.  Buiiic,  mand.  17. 
Ovi  pleme  .sve  brojase  od  koljena  gospodskoga. 
P.  Kanavelic,  iv.  17.  Jedna  zena  kolina  gospod- 
skoga. J.  Filipovic  3,  172l>.  Er  mi  bjese  on 
Stjepan  od  koljena  gospodskoga.  Nar.  pjes.  mikl. 
beitr.  1,  50.  Jedna  zena  kolina  gospodskoga.  M. 
Zorici6,  zrc.  138.  Kojena  je  gospodskoga.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  6.  —  Svijetla  je  ovo  djevojcica  od 
koljeua  desposkoga.  I.  Gundulic  376.  ^  Al'  je 
dete  kolena  ajducka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  41.  — 
bh1>)  istice  se  nekijem  adjektivima  plemenitost  ko- 
lena, n.  p.:  castan.  V  oruzju  i  svetu  castna  od 
kolina.  P.  Vitezovic,  odil.  52.  —  dobar.  Gaspar 
kraj  od  dobra  kolina.  Nar.  pjes.  istr.  6,  31.  — 
jasan.  Od  jasnoga  kolina  Arsacida.  A.  Kanizlic, 
kam.  254.  —  plemenit  (plemeni).  Mladic  jedan 
plemena  kolina.  P.  Zoranic  34''.  Koljouo  pleme- 
nito  od  pomooi  tomu  nije,  koga  ubostvo  vjeko- 
vito  pod  teskijem  I'obstvom  krije.  I.  Gundulic 
386.  Od  koljena  je  plemenita  gospodicic  jedan 
one.  437.  Roditi  se  od  plemenita  koljena.  V. 
Andrijasevic,  put.  3.  Obodvoje  od  plemenita  i 
krajevskoga  kolina  Davidova.  F.  Lastric,  od' 
31'J.  Decio,  rodom  iz  Srima  u  Slavoniji,  od  ko- 
lina plemenita  roden.  And.  Kacic,  razg.  10.  — 
slavan.  Man  se  brojim  od  slavnoga  otmanskoga 
ja  koljena.  I.  Gundulir-  304.  —  star.  Bi  receuo, 
od  smederskijeh  da  kneznva  staro  izlazi  nih  ko- 
Jeno  i  gospodska  krv  liiliova.  G.  Palmotic  2,  183. 
Mlad  Filipe  od  stara  kojena.  J.  Krmpotic,  pjesm. 
5.  Ve6i  dio  lordova  nije  od  prastarih  kojena. 
M.  Pavlinovic,  rad.  76.  —  svijetai.i.  .lor  ga  (dijete) 
cijenise  od  svijetla  kolina.  M.  Bunic  6.  Izabrane 
on  djevice  i  od  ko|ena  svijetla  stavi.  G.  Pal- 
motic 1,  99.  Rada  se  od  bogata  i  prisvijetla  ko- 
jena. V.  M.  Gucetic  107.  Eodio  se  je  od  svitla 
i  bogata  kolina.  A.  Kanizlic,  kam.  5.  Rodi  se 
FranCesko  Saverija  od  staroga  i  svitloga  kolina. 
t'ran.  16.  —  velik.  Sto  6e  prudit  od  kolina  ve- 
lika  rojenjeV  A.  Georgiooo,  pril.  99.  PaviAa  jo 
kolino  veliko,  to  ne  moze  zanikati  uiko.  And. 
Kacic,  razg.  281b.  —  visok.  Od  visoka  i  velika 
koljena  se  rodio  si,  koga  plemstva  vedra  dika 
cas  neumrle  slave  nosi.  I.  Gundulic  277.  — 
rrr)  znaccne  siiprotno  prema  hhb)  istice  se  dru- 
'lijem  adjektivima,  kao  sto  sic  n.  p. :  nizak.  Toma 
Bakac  bijase  od  niska  kojena.  M.  Pavlinovic, 
rad.  14.  —  potisten.  Da  tve  carstvo  jubi  pravu 
uzme,  ne  robinu  nopoznanu  od  koljena  potistena, 
neg'  gospodu  izabranu.  I.  Gundulic  304.  —  rdav. 
Ako  li  si  .  .  .  kolina  pordava  od  starina  ...  V. 
Dosen  29"-.  —  zao.  Da  vec  se  sciiiase  kolina 
zaloga ...    D.  Barakovid,  vil.  67.     Da  od  zla  ple- 


9  KOLENO,  2,  f. 

meua  i  koljena  rajaju  so  kadgodijer  dobri  sinovi. 
M.  Orbin  177.  —  <1<I<I)  i  saina  rijec  kojeno  moze 
znaciti:  plemeiiiti  rod  {kao  kod  bhb))  bez  ikakva 
adjektiva.  Kolino  brez  kriposti  uista.  V.  Dosen 
V.  Znaj !  kolino  i  starina  naj  strazna  je  pleme- 
stina.  29I1.  Fale  liega  od  kolina,  od  desnice  .  .  . 
Sol*.  Jednim  okom  dok  ugleda  .  .  .  il'  junaka  od 
kolina  .  .  .  120*.  Nek  je  ,od  kojena'  ma  bilo  do 
kojena.  V.  Bogisic,  zboru.  208.  —  11  ooom  pri- 
mjeru,  siiprotno  je  znacetle,  ali  se  to  poznaje  po 
onome  sto  se  prije  kaze:  Zao  glas  kolina.  Ant. 
Kadoic  405.  —  <M)  u  genetivu  s  prijedloyom  od 
moze  znaciti  razlog  s  kojega  ko  sto  ima  Hi  mu 
sto  pripada.  una)  u  praoom  smislii,  Sto  je  cije 
Hi  mu  po  zakonu  pripada.  Kniga  ka2e,  na  Urosu 
carstvo,  od  oca  je  ostanulo  sinu,  detetu  je  od 
kojena  carstvo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  196.  —  l>hh) 
u  prenesenom  smislii,  duSeone  (a  i  tjelesne)  oso- 
bltie.  Jor  to  im  je  od  kolina  da  je  svaka  truja 
lina.  V.  Dosen  120".  Al'  si  zajer  od  kolina  rda, 
cada,  mrak  i  tmina?  134'>.  Jer  su  lini  od  ko- 
lina (cigani).  211*.  —  er)  u  lokativa  s  prijed- 
logom  po,  znaei  sto  i  pod  dd)  aaa).  Stvar  koja 
je  po  kolinu.  J.  Mikaja,  rjein.  kod  bastina.  Nije 
kruua  Mikleusu  po  djelu  ni  po  koljenu  neg  je 
kruna  po  koljenu  Matijasu  sinu  tvome.  Nar. 
pjes.  bog.  82. 

h)  tc  Sirein  smidu,  narod.  Otbctstvomb 
i  rozdeuijemb  i  vbspitanijemb  srbbbskago  kolena 
bese.  Glasnik.  21,  1.59.  (xvii  vijek).  Ja  nisam  od 
grckoga  pao  kolina  (,neque  me  Argolica  de  gente 
negabo').  I.  Zanotti,  en.  2,  9.  Benedik  koljenom 
Rimjanin.  I.  Dordid,  ben.  9.  Sv.  Luka  nije  bio 
zudinskoga  kolina.  A.  Kanizlic,  uto6.  616.  Ko 
je  Srbin  i  srpskoga  roda,  i  od  srpske  krvi  i  ko- 
lena.   Nar.  pjes.  vuk.  2,  229. 

rj  u  ovom  primjeru  ziiaci  vjeru,  va(a  da 
po  tome  sto  ijera  dijeli  fude,  kao  sto  se  dijele  11 
plemena  i  narode:  Nemoj  mene  ostaviti,  pobro, 
ako  nismo  od  jednog  kolena :  ja  verujem  Muha- 
meda  sveoa,  a  ti,  pobro,  ime  Isusovo.  Nar.  pjes. 
vil.    1867.  426. 

t/)  u  prenesenom  smislu,  moze  znaciti 
postane  uopce.  .Tednoga  su  od  kolina  i  andoli 
od  visina  koji  vidnom  Bogu  dvore,  i  sotone  kojo 
gore.  V.  Dosen  7b.  Sto  je  srobro  od  kolina,  neg 
plisniva  gvozdusina?    23b. 

f.  prema  znacenu  pod  e  (osobito  kod  a)  cc) 
bbh)  i  ccc))  kaze  se  11  prenesenom  smisla  0  jednome 
ce^adetu,  kao  istiiuii  da  su  u  nemu  dubre  Hi  zlc 
osohine  svega  negova  roda.  u)  u  dobrom  smislu. 
Moja  suasa  adamsko  koleno.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  170. 
Adamsko  kojeno  (kaze  se  za  vrlo  postenu  zenu). 
Nar.  posl.  vuk.  1.  —  Care  Lazo,  cestito  koleno ! 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  295.  Oj  veziru,  cestito  kojeno ! 
3,  343.  —  Fala  tebe,  gospodsko  kojeno!  2,  557. 
—  Janko  bjese  junacko  kojeno.  3,  116.  Pravo, 
pope,  koleno  junacko!  Osvetn.  2,  154.  —  Pa  co 
liemu  rijet  poimence:  junak  jesi  i  kojeno  jjravo 
(moze  biti  da  ovo  odgovara  znacenu  pod  e,  a) 
cc)  ddd)).  Osvetn.  3,  52.  —  A  Bosnani  majmu- 
nici  mali,  vlastelini  i  kojena  stara.  6,  84.  — 
Znades  care,  svecevo  kojeno.  1,  11.  —  Oj  Slo- 
vini,  kojeno  vilinsko !  2,  178.  —  h)  u  zloiti 
smislu.  El  je  Maksim  krvnicko  kojeno.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  546.  Tamo  ode  krvnicko  kojeno, 
on  ce  dvorit  cara  u  Starabolu.  2,  566.  —  Sto 
ucini,  .Jure  Brankovicu,  od  starine  nevirno  ko- 
lino !  And.  Kacic,  razg.  93b.  Maksimija,  koleno 
neverno  I  Nar.  pjes.  vuk.  3,  42.  Oj  Ivane,  ne- 
virno kolino,  kako  si  me  mladu  prevario !  Nar. 
pjes.  istr.  2,  128.  —  Rodi,  rodi,  orjatsko  koleno! 
ill  rodi,  ili  u  rod  idi.  Nar.  pjes.  vuk.  1.  619. 
Ona  kuja,  orjatsko  koleno.    1,  543. 


KOVENO,  2,  g.  2 

g.  liuea,  muSko  t  Xensko  kojeno  mozr  zna- 
iiti:  potomci,  rod,  loza  koja  post(\ie  od  mu^koga 
potomka  fsina,  unuka  po  sinu  itd.)  Hi  od  ien- 
skoijii  I'kdcri.,  uiiitke  po  sinu  itd.).  Za,  mono  i  za 
mojelib  sinovii  i  za  moje  sjome  po  muskomi>  ko- 
Ijouu.  Mon.  serl).  107.  (1333).  Unufije  i  praunui'je 
5to  jestb  muskoga  kolena.  238.  (1399).  Pravo 
uatrazje  hiht  srbtca  muSko  koletio.  286.  (1419). 
bto  je  po  muskomb  kolouu,  ali  nakon  toga  po 
Zenskomb  koleau.  338.  (1427).  Da  toj  dukate 
imamo  dati  sinovomb  I'legovomb  sto  je  po  mu§- 
komb  koljenu.  Spom.  sr.  2,  81.  (1424).  —  Vafa 
da  amo  pripada  i  ovo :  Oftiiio  ko|eno  ,linea  o 
descendenza  paterua'  .paternuin  genus';  koleno 
materino  ,linea  materna'  ,origo  matorna'.  A.  d. 
Bella,  rjeftn.  440". 

h.  u  jednom  primjerit  xvin  vijeka  kao  da 
znaii  pravu  srodnost  (po  krvi).  Hi  roditejstvo 
bilo  duhovno,  ili  roditejstvo  bilo  po  kolinu  .  .  . 
A.  Ba6i6  107. 

i.  u  dva  primjera  xvii  i  xviii  vijeka  znaci 
rod  u  naj  sirem  srnislu,  ili  muzebiti  spol.  Za 
uzdignut  koljeno  zensko  koje  bjese  oaramoc.eno 
i  podniXeno.  I.  Drzi6  403.  Po  torn  muSkom  svem 
kolinu  slavu  uze  i  ukinu ;  a  zenskome  put  otvori, 
da  se  ruga  i  potvori.    V.  DoSen  107b. 

3.  zlatiio  kofeuo  ili  ko}eno  zlatno,  nclca  bi(ka. 

—  Preneseno  od  znaccAa  pod  1.  ^  Kojeno  zlatno 
(Stulli),  V.  Zlatno  koleno.  B.  Sulek,  im.  151. 
Zlatno  kojeno  (zlato  koleno  Stulli ;  prema  tal. 
giuocohio  d'  oro  Stulli),  AntUoxanthum  odoratum 
L.  (Alschiuger,  Lambl,  Zadar).  465.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku  ima:  Zlatokojeno,  trava  ,ginoc- 
cliio  d'  oro,  erba'  ,herbae  genus'  ,<  dodatkom  da 
je  rijec  niska. 

KOLENOKLANANE,  n.  klecane.  —  Naj  sta- 
riji  je  olilik  kolenoklananije.  —  U  knigama  pi- 
sanima  crkeenijem  jezikom,  a  izmedu  rjeinika  u 
Danicicevu  (kolenoklananije  ,flexio  genuum'). 
Kolenoklananijemb  i  noStnimi  stojaniji.  Domen- 
tijanb  61. 

KOlfiENOPLEMENIT,  adj.  samo  ii  Stulicevu 
rjecniku:  v.  plemenitorodan. 

KO^ENOPOKLONENE,  n.  djelo  kojijem  se 
klekne  (kojijem  se  poklone  kolena).  —  Stariji  je 
ohlik  kolenopokloiienije.  —  U  knigama  pisaniina 
erkvenijem  jezikom.  Po  molitve  byvajutb  malo 
koleiiopoklonenija  kb  zemji  mogustinib.  Sava, 
tip.  stud,  glasn.  40,  138. 

KO:^ENOVAC,  vidi  Kolenovac. 

KO^jENOVIC,  m.  covjek  od  (dobra,  pleinenila, 
stara)  kofena  (isporedi  kojeno,  2,  e,  a)  cc)  ddd). 

—  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Viikovu: 
,ein  mensch  von  gutem  alten  hause,  von  familie' 
(kojeno)  ,iUustri  loco  natus',  cf.  plemid,  ogakovic, 
kucic  s  dodatkom  da  se  goiiori  u  Herceqovini. 
Fala,  kolenovidu!    Bos.  vil'a.  1888.  220. 

KO^iENSTVO,  n.  vidi  kojeno,  2.  —  Samo  na 
jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Ne  ist'  mu  (Bogu) 
djede  ni  starije,  er  svoj  bitak  zna  po  sebi;  ui 
kad  poce  kad  li  prije,  vazda  bio  ki  je  u  sebi: 
djeda  tko  ima,  djed  stariji  nasto  bi,  a  unuk  po- 
sljodniji.  sam  jo  otac  sve  koljenstvo,  ne  ima  djeda 
sam  tko  'o  davni.    J.  Kavaiiin  635^. 

KO^ENSK',  m.  prezime.  —  (f  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  nahga  vremena.  Prefiij  oetom  je 
KolenSiA  Lazare,  barjaktar  je  od  Pavi6evi6ah. 
Pjev.  cm.  143b. 

KO^iENSTINA,  /.  (cakavski  kojensoina)  u  jed- 
nom spomeniku  xv  vijeka  znaci:  pleme  Hi  poro- 
dica,  vidi  kojeno,  2.  Kako  pride  pred  nas  Matej 
Rvili6  z  Bus^.an  s  sola  ko  se  zove  Mohlidi,  poslan 


0  KO^IVO 

k  nam  od  straue  fietirih  kolenS6iu  bratje  svojo. 
Mon.  Croat.   127.  (1486). 

1.  KO^JENE,    n.   djelo   kojijem   se  kole,  Mane. 

—  U  tri  rjeinika  (s  kajkavskijem  ohlikom  ko- 
lene):  u  Bjelosljenievu:  ,interfectio,  trucidatio', 
V.  klane  ,usitatius  dictum';  u  Voltiijijinu :  ,scan- 
namento'  .erwiirgen';  u  StuUievu :  r.  klaAe  iz 
Bjelostjenieva. 

2.  KO^jENE,  n.  djelo  kojijem-  se  knli  (vidi  2. 
koliti).  —  I J  Bjelostjenieva  rjedniku:  (kajkavski) 
kolene,  v.  kolitva. 

3.  KOl^ENE,  n.  vidi  pokojene.  —  Na  jednom 
mjestu  xvii  vijeka.  —  .^foze  biti  da  je  pisarskom 
ili  slamparskom  grijcikom  otpalo  po.  Gdi  des 
viditi  izliodak  od  tvoje  plemenatine  i  pan  od  ko- 
Jeiia  odkuda  slazis.    M.  Radnii  171*. 

KOl^EPCA  (Hi  Kolijopca?),  /.  mjesno  ime.    — 

XIII  vijeka.     Nadb  Kolopbcu.    Svetostef.  hris.  21. 

KO^iEVCAR,  kojevcara,  m.  psovka  za  iovjeka. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj  Gori)  ,schimpf- 
wort  fiir  oinen  mann'  ,convicium  in  virum',  kao 
nije  junak,  nego  cuva  2enu  i  ,koliJ6vku'.  —  Akc. 
kaki  je  ii  gen.  sing,  taki  je  it  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  sing.,  i  voc.  k6j6v6aru,  kojevfiari. 

KO^EVINA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.   187.5.  264. 

k6^IKOI>IEVi6,  m.  covjek  koji  kofe  koi'ie  (kao 
psovka).  —  n  Vukovu  rjecniku:  u  pjesmi  ,pf9rde- 
schlaohter'  ,qui  equos  mactat'  s  primjerom :  Do 
sad  smo  se  zvali  krajevir.i,  a  po  sada  kojikoiie- 
vici. 

KO^ITE^,  m.  conjek  koji  koje.  —  Samo  u  Stu- 
licevu rjeiniku:  ,jugulans'. 

1.  KOLITI,  kojira,  impf.  metati  snopje  u  koJe 
(vidi  ,zitni  kolao'  kod  1.  kolac,  c).  u  Dobroselu. 
M.  Medio. 

2.  KOl^ITI,  kiilim,  imjif.  u  djecjem  jeziku  mjesto 
klati.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KOl^XVNI,  adj.  koji  pripada  kofivu.  —  U  Vu- 
kovu, rjecniku:  (u  Dalmaciji)  n.  p.  varicak  (se- 
nice)  sto  se  daje  svesteniku  o  krsnom  imenu  (u 
ime  kojiva). 

KO^ilVO,  /*.  kuhana  pseniea,  sto  se  po  obicaju 
pravoslavnijeh  Hrisiana  blagosliv]a  od  popa  i 
jede  na  daci  ili  na  slavi.  —  Od  novogri.  x6Xi\ii'. 
(n.  pi.)  sto  se  vec  x  vijeka  nalazi  zabi(eieno  sa 
znaienem  nrro,-  .t'l/'/, <<;,  (knlnino  zito).  —  Sada  se 
mozebiti  svagdje  (ii  /in-nin  I.iibiHnu  primjeru  ko- 
livo  va((i  da  je  stiniii>iirskii  pogreska,  jer  je  na 
drugom  mjestu  kojivo)  izgovara  kojivo  (s  J),  ali 
ne  znam,  jeli  tako  svagda  bilo:  u  naj  starijim 
primjerima  (i  u  Daniiiiecu  rjecniku)  pisanima 
cirilovskijem  slovima  ne  zna  se,  treba  li  citati  1 
ili  J ;  tako  je  i  u  stslovenskome  i  u  ruskom  jeziku. 

—  Rijei  je  stara,  isporedi  stslov.  kolivo  i  rus. 
Ko^iHHo.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (kolivo 
jtriticum  mello  coctuin'  po  iemu  bi  se  kuhala 
pseniea  u  medu,  ali  se  u  samom  rjecniku  dodaje 
da  je  rijec  ruska) ;  u  Vukovu :  gekochter  weizen 
den  bei  dem  todtenmale'  (na  daci)  ,und  am  pa- 
trontage'  (na  slavi),  vom  priester  geseguet  und 
von  den  giisten  verkostet  wird'  ,(triticum)  sili- 
oernium'.  cf.  panahija;  u  Danicicevu  (kolivo,  x6- 
Xvjiuv  ,frumentum  coctum',  a  po  liemu  , sacrum 
piaculare').  Vsaku  subotu  za  godiste  da  ima 
umrbli  kolivo  i  desetb  luturgiji  (vidi  i  naj  zadni 
printer).  Glasnik.  24,  277.  (1396).  MiriSe  na, 
kojivo.  (Gotovo  umro).  Nar.  posl.  vuk.  179.  Se- 
nica  se  ovdje  spomine  radi  kojiva,  poskura  i 
krsnoga  kolaca.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  4.  Izjedose 
ono   kojivo.    P.   Petrovid,   gor.    vijeii.    110.      Iza 


/- 


KOl^IVO  (/ 


u 


231/ 


2.  KOM 


ovoga  zalosnog  prizorja  posijedaju  svi  na  6kS 
pred  crkvom  i  pocnu  redimice  celivati  voStanicu, 
zobati  kolivo  i  piti  rakiju.  S.  ^jubisa,  prip.  169. 
Napiju  se  rakije,  a  nazobju  kojiva.  191.  ,Ko- 
jivo'  se  zove  zito  koje  se  kuva  uoci  krsnoga 
imena.  za  kolivo  se  obifino  prebira  sve  zrno  po 
zrno  od  naj  cistije  belije-psenice  .  .  .  Jedan  sud 
s  takim  zitom  nosi  se  crkvi,  gde  se  prekadi  i 
prelije,  pa  se  posle,  na  nekim  mestima,  razdeli  i 
pojede  pred  crkvom,  a  na  nekima  se  vraca  ku6i, 
te  se  nim  posluzuju  gosti,  kao  svakom  drugom 
poslasticom.  M.  D.  MUicevic,  slav.  27.  Negde 
se  ta  kuvana  psenica  zove  ,panaija',  u  Srbiji  po 
varosima  zove  se  ,zito',  ali  je  naj  poznatije  ime 
.kolivo'.  28.  Pa  oprema  koga  mladega  crkvi 
s  kojivom.  Bos.  vila.  1887.  41.  —  Kako  se  nidi 
po  ovom  priinjeru  (a  mozchiti  i  po  naj  proumc) 
znaci  i  crkveni  obred  za  mrtve^  Po  prestav|eni 
mojemb  da  mi  se  poje  kolivo  sbborno  i  h/turgije. 
Mon.  serb.  547.  (1502). 

KO^iKANE,  «.  djelo  kojijem  se.  je.dno  s  dru- 
gijem  ko(ka,  vidi  ko}kati  se. 

k6:^KATI  se,  k6|kam  se,  impf.  dem.  klati  se 
(reciproc.no).  —  Od  osnove  sadasnega  vremena 
ko)-.  —  V  naie  vrijeme  u  Lici.  ,Ni  se  dvo'e  va- 
vije  za  neSfco  ko}kaju'.  ,Lijepo  mi  je  to  vase  ko}- 
kaiie  veo  dozlogrdilo'.    J.  Bogdanovic. 

KOJ^USTEALICA,  /.  kale  se  o  ienskoin  ie!,a- 
detu  kako  kojustralo  o  muskom.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.    J.  BogdanoviiS. 

KOljiUSTRALO,  m.  kaze  se  o  covjeku  koji  se 
vavije  za  nesto  kojustra  i  goni.  —  IJ  nase  vrijeme 
n  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KOVilSTRANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  s  kirn 
kolustra,  vidi  ko]ustrati  se. 

KOI^U  Strati  SE_,  kojustram  se,  impf.  vidi 
kojkati  se,  s  kojijem.  ie  glagolom  hiti  i  istoga  po- 
stana.  —  U  nase  vrijeme  u  lAci.  .Vavije  se  ko- 
lustraju  ka'  i  dvije  jetrve'.  ,Danas  sam  se  za  te 
na  ednom  mjestu  kojuStra',  ma  da  znas  kako'. 
,Ovo  kucne  ko}u§trane  opravice  me  prvo  reda  u 
ledinu'.  ,Niovo  kojustraiio  sjedi  mi  na  vr  vrce 
moe  glave'.    J.  Bogdanovic. 

1.  KOM,  adv.  znaci  Ho  i  kad,  isticuii  dajcdno 
bii>a  odmah  zii  driiriijem,  vidi  netom.  —  Bez  sumiie 
je  padez  jeihiiiii  .nuijenice  koji:  Daniiic  u  rjec- 
niku  (vidi  ilrijfi  mi-ili  da  je  lokntiv  (muskoga  Hi 
srednega  rudu),  diic»ije  je  (kako  sam  iiasao  zabi- 
(ezeno  negovom  rukom)  pomislin  mi  iiistr.  sinii. 
f.  (i  isporcdio  s  komaj,  sto  mis/im  da  tiije  dobro). 
ovo  bi  se  zadne  tumaiei'ie  cinilu  boje,  ali  je  ii. 
naj  zadnijem  primjerima  svakako  lokativ.  —  Od 
XIV  do  XVI  vijeka  (samo  u  Dubrovcana  osim  Ma- 
ruliceva  i  Pejkiceva  i  Knvaninova  primjera),  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (.subitocche,  tostoohe' 
,simul  ac'  715'i),  ii  Stidicevii  (,ut,  ubi,  simul  ac, 
statim  atque,  ut  primum,  cum  primum,  postquam'), 
M.  Daniiiievu  :  (kod  zamje.nice  kyj,  vidi  koji)  padez 
komb,  koji  mislim  da  je  lokal,  pokazuje  sam 
sobom  vrijeme  kao  kod.  —  Komb  bi  se  tvoja 
rabota  na  nas  uslonila,  mi  bismo  ucinili  koliko 
za  nasu  dusu.  Spom.  sr.  1,  11.  (131)7).  Komb  se 
skupe,  ho6emo  za  tozi  vidjeti.  1,  24.  (1399). 
Komb  bili  nasi  posli  na  putevi,  kazovaSe  imb . . . 
1,  54.  (1404).  Komb  zito  ovamo  pride,  Marinb 
namb  pokazovase  ...  1,  76.  (1406).  Zac  kom  te 
ja  zgledah,  smamih  se  u  sebi.  §.  Menoetic  103. 
Kom  te  gospodu  kon  sebe  vidu  ja,  od  mene  jur 
podu  sve  one  misli  tja.  229.  Ali  zivot  zavinu, 
kom  pusti  slatki  glas.  240.  Kom  vila  toj  rece, 
s  oci  mi  utece  san.  G-.  Drzic  406.  Kom  ovo 
izrece,  to  l^ubav ...   k  toj  vili  dotece.    439.     Zac 


ga  (goluba)  soko  podlabuti,  kom  ga  cuje  da  za- 
guka.  M.  Vetranic  1,  14.  Kom  se  rastavi  dusica 
od  tijela,  sudi  ju  sud  pravi.  1,  105.  Kom  bih 
ovi  kraj  ostavil,  gdi  trudim,  mnim  da  bih  dobil 
raj.  1,  169.  Nu  kom  ga  ne  najde,  ter  ga  fcac 
izgubi,  plac,  tuzbu  i  jade  toprva  objubi.  1,  189. 
Kom  te  sam  vidila,  moju  sam  svu  Jubav  u  tebe 
stavila.  N.  Naleskovic  1,  197.  Zasto  je  ma  mlados 
u  nega  stavila  veselje  i  rados,  kom  ga  je  vidila. 
1,  203.  Da  braci  od  prve  kom  bude  svanuti  ne 
skazem  do  mrve.  1,  252.  Er  me  ce  na  tvu  cas 
pojubit  gospodar,  kom  dode  oni  oas.  1,  259.  Ter 
ti  se  ja  kunu,  kom  si  se  rodio,  izvrsnu  korunu 
da  t'  svila  jes  Klio.  1,  327.  Togaj  te  molim  rad, 
kom  ovi  lis  ima§,  za  moju  Jubav  sad  na  ogari 
da  ti  das.  2,  123.  Kom  k  liemu  dodoh,  na  meue 
se  izbeci.  M.  Drzic  334.  Kom  se  rarak  dijeli  i 
mrkla  uo6  mine,  se}anke  sve  6e  doc.  444.  Platit 
ces  zaisto  rije5i  tej  pogane,  kom  dode  Egisto. 
D.  Zlataric  15a.  A  djetiii  gologlavi  kom  zacuju 
naukijera,  na  vrat  skacu  ...  A.  Sasin  171*.  Ti, 
kom  stupaj  on  postavi,  potom  na  zao  ovi  stane, 
cin'  ci6   lijepe   Arijane   da   se   uzeze  vas   Jubavi. 

1.  Guudulic  10.  Kom  ne  obraz  vedri  vidje  svijem 
Ijepotam  nareseni,  jes'  vidjela,  ko  ublidje  i  pri- 
liku  svu  promijeui?  G.  Palmotic  1,  251.  Svezat 
cemo  nazad  vami  ruke,  kom  vas  dobudemo.  2,  399. 
Neka   ovi  vas   zivot   zabiju,    kom  dodu   na  novi. 

2,  477.  Kom  se  pop  narece,  oncas  mu  sija  otece. 
(D).  Poslov.  danic.  Kom  klenu  prvo  zazvane  od 
nocnijeh  molitava,  ne  ckneci  ni  casa,  dobri  glava 
od  pravovijernijeh  osta  oblaksan  od  bolesti.  I 
DordiA,  ben.  195.  —  U  jednom  primjera  xv  vijeka 
ima  od  kom,  gdje  je  k(3m  shvaceno  posve  kao  vre- 
meni  adverab  (kad,  kako):  Ka  zivit  zivotom  od- 
luoi  preoisto,  poce  imit  od  kom  (t.  j.  od  kom 
poce  imit)  udovifitva  miato.  M.  Maruli6,  pjes.  32. 
—  Moze  imati  uza  se  i  to,  vidi  kojino.  Komb  to 
je  doslo  bilo,  arhibiskupb  Marinb  barski  i  s  nimb 
jedanb  Ulcir'ianinb  i  tbdi  su  iizeli  tbj  brigentiiib . . . 
Komb  to  nasu  goliju  poslasmo  .  .  .  Spom.  sr. 
1,  38.  (1402).  —  U  ovijem  primjerima  stoji  s  pri- 
jedlogom  po,  kao  lokativ:  Nu  misli,  tej  dike  po 
kom  ja  zagledah,  kako  hoc  u  vike  da  ti  se  ne 
prjedahV  N.  NajeSkovii  1,  178.  Po  kom  toj  usi 
lue  zafiuse,  oiSutih  nepokoj.  1,  304.  Po  kom  taj 
zacuh  glas,  meni  se  sve  tuge  .  .  .  svrnuse  .  .  . 
1,  312.  Po  kom  bi  pokopan,  bi  na  negovo  misto 
postav}en  Arijan  drugi.  K.  Pejkit  31.  —  Nc- 
:Jasno  mi  je  u  kom  u  ovom  primjeru:  Za'edno 
male  nedospijeta,  sto  su  zem)a,  vlaga,  mora,  neba 
i  zvijezde,  stav'  opeta,  cin',  sve  da  je  jedna  gora 
od  pretvrdih  dragomanta,  nek  ti  boje  svijos 
upamta;  ter  da  tisuo  vijeka  u  kom,  cim  se  na 
prah  sve  obrati,  mrav  neznazni  svojom  rukom 
pride  i  jednom  nu  zamlati,  kad  bi  se  ova  raz- 
mrvila,_^i  u  pepeo  ucinila?    .J.  Kavanin  439''''. 

2.  KOM,  k6ma,  m.  nidi  komina,  drop.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  ii  ostalijem  padezima, 
osim  nom.,  i  voc.  kome.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medit  rjecnika  u  Viikovu  (vide  komina  s  dodalkom 
da  se  govori  u  Srijemu).  Od  vlna,  od  muta,  od 
koma  i  od  mnozijeh  stvari  cine  i  peku  rakiju. 
M.  Divkovic,  bes.  608*.  Rakija  koja  se  od  vina 
ili  koma  pece.  A.  Ba6ic  310.  Kom  od  ispresana 
grozdja,  kom  od  lanenoga  sjemeua.  I.  Jablanci 
31.  Pak  vinskoga  vaja  imat  koma.  J.  S.  Re}- 
kovic  248.  Do  polak  ju  (kacu)  napuni  sjivama, 
a  od  polak  nek  je  voda  sama ;  treii  die  nek  iz- 
puni  voda,  kad  uzvrije,  kom  svrhu  lie  hoda.  370. 
Rakija  se  pece  od  s[iva,  naj  vise  i  naj  bo|o,  a 
pece  se  i  od  koma  ili  kao  sto  se  kaze  komine. 
D.  Popovic,  poznav,  robe.  386.  Kad  se  sjive 
metnu  u  kacu   pa  prevru,  onda  se  to  zove  kom, 


2.  KOM  2; 

i  to  ,t'ijoli  kora',  da  se  razlikuje  od  ouojja  iz  koga 
jo  pei^ei'iom  rakija  izvadena,  koji  se  /.a  to  uaziva 
ipefieiii  koin'.    M.  Medic. 

3.  KOM,  Hi.  bifka,  oidi  kmiu,  komin.  Kom 
(Sab|ar),  v.  Komin.    B.  Sulok,  im.   l.'il. 

■1.  KOM,  K6ma,  m.  ime  mjestima,  i  oatiliitu  pla- 
ninama  (viijit  da  je  n((j  slarije  siiae'iir  if<tii  ri- 
soko  i  strmo,  ispDi-cdi  koiniio).  —  Al.i  /.  I;,in  l^,,il 
2.  kom.  —  Od  XIV  vijeka,  a  izmedK  riifinl:ii  ii. 
Vukoi'u  (mnoga  so  brda  tiiko  zovu,  n.  p.  Kom  u 
Va.soJ6vio,ima)  i  k  Daiiicicctni:  ]voiiii.,  modu  se- 
lima  i  plauinuma  sUi  ili  jo  kraj  Stefan  Defaii.ski 
dao  DoCauima  pominu  so  dva  Koma,  kojima  je 
,Komoma'  isla  meda  ,u  Limb'.  M(oii.  sovb).  96. 
(1330).  ,oilb  Kouui'.  96.  to  co  biti  dvije  planine 
istoga  imona  jedna  do  driige  na  sadasiioj  gra- 
uici  crnogorskoj.  u  Crnoj  jo  Gori  ,u  Komu'  bila 
erkva  bogoiodiciua.  M(oii.  sorb).  533.  (1485).  a 
to  CO  biti  Kom  kod  Zabjaka.  of.  bogorodica.  — 
Od  tade  se  zakrvi  krajina  oak  od  Koma  to  do 
Korjenica.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  330.  Klice  vila  od 
Koma  pianino.  Pjov.  crn.  14*.  Znaci  oil  zida 
bez  kre6a  i  zemjo  koji  je  isao  od  Bijelo  gore... 
do  Kuftkoga  Koma.  Vuk,  ziv.  225.  —  1  ime  sclu 
i  planini  it  Urvntskoj  u  ziipaniji  licku-krbavskoj. 
KazdijeJ.  32.  Kom,  gora  u  Zrmai'ii  blizu  Palaiiko. 
M.  Medic. 

5.  KOM,  prae.p.  vidi  kon. 

1.  KOMA,  adv.  vidi  komaj.  —  Ujednoga  pisva 
Scnanina  xviii  vijeka,  a  ii  nase  vrijeme  u  Lid. 
Koma  se  ma  dusa  od  boli  otrese,  koma  srcu 
srica  veselje  douose,  koma  stah  pocivat,  koma 
dizat  glavu,  koma  starom  Bogu  uzdavati  slavu, 
i  nut'!...  M.  Kuhacevic  148—149.  ,0d  Gospioa 
do  Divosela  k6ma  ima  edna  ura'.  ,Susta'  sam, 
kima  evo  dodo'.  J.  Bogdanovi6.  Koma,  jodva. 
,Koma  je  dosao  ziv'.  u  Dobroselu.    M.  Medic.  — 

I  u  jednoga  pisca  Hercegovca  nasega  vremena, 
all  ne  znam,  govori  Ii  se  u  Herceguoini.  Prate 
druga,  i  koma  se  rastaju  od  vijerna.  Osvetn. 
2,  3.  Posto  pali,  koma  kazat  znali.  2,  58.  Gdje 
ce  koma  cejad  ponijeti.    5,  8. 

2.  KOMA,  /.  sajiva  rijec  za  istom  ugrijanu,  a 
jos  neistopfenu  zmaru,  bilo  od  loja,  bilo  od  sala. 
,Dajde  mi  kruva,  da  ovu  koju  komu  otisnem'. 
Inace  ,komom'  zovu  i  obilat  zalogaj  alanine  ili 
krta  mesa.  ,Bome  on  onu  ednu  po  odnu  komu 
slatko  otiskuje'.  , Borne  skoci  meni  trbu  od  ovije 
koma'.  J.  Bogdano\dc.  —  Zar  je  po.'italo  ud 
komad  ? 

3.  KOMA,  /.  vidi  zarezak,  zapeta.  —  Od  neiii. 
komma  (a  ovo  je  grc.  x6/j.ua.  lat.  comma).  —  U 
Bjelosfjencevu  rjecniku:  koma,  zarezak,  zacrkiia, 
ku  vu  pismu  na  razlucane  recih  polazemo  ,coma'. 

KOMAC,  k6mca,  m.  strmen(f).  —  isporedi  4. 
kom.  —  U  nase  vrijeme  a  izniedu  rjecnika  u  Vu- 
kovti.  (vide  stfmen).  K6mac,  velika  strmen  ili 
strmac,  obiono  gdje  cesta  naglo  se  dize,  kao  kad 
.so  iz  kakve  kratko  doline  izilazi  gore.  ,No  oo 
koni  voz  vina  izvuci  uz  onaj  komac'.  u  Dobro- 
selu. M.  Medic.  —  I  ime  planini  u  Bosni.  Glasnik. 
22,  10. 

KOMACA,  /.  H  Vukuvu  rjecniku:  u  Krbavi 
jodna  glavica,  na  kojoj  kazu  da  su  zidine  od  dvo- 
rovalvana  Karlovi^a.  nize  Komaceje  s6lo,Komic'. 
of.  Kom. 

KOMAC,  adv.  vidi  komaj.    —   f/  nase  vrijeme 

II  i-itarskijeh  i  ugarskijeh  Hrvata.  Koma6  prvu 
kop  predura,  druga  so  za  num  dosku|a.  JaCko. 
219.  Uzlopci  su  hvale  vridni,  da  b'  vrata  imali, 
ali  poglej  po  vsom  soli:  komac  su  va  Stali.  244. 
Knmac  je  cekala  onu  uru,  kad  ce  se  s  liim  zastat. 


2  KOMA0,  a,  a). 

Nar.  prip.  mikul.  5.  Ona  ne  budi  lena,  komac 
to  doSkala,  pa  tefie.  23.  Ona  od  atraha  se  drhco, 
komac  na  nogah  stoji.  34.  Komai  .se  jo  mogal 
inicat.  41.  Dobro  ga  namlati  tako,  da  jo  atari 
mogal  komac  pobic^.  83.  Kad  sprid  lisice  (peteli) 
konia6  z.ivu  glavu  odnose .  . .  NaSa  sloga.  god. 
15,  br.  5.  KiimaG  ,vix'.  D.  Nemanid,  fiak.-kroat. 
stud,  uftsg.  61.  Koma6  (tek-ar)  aam  priSdl  .  .  . 
Klana  (Tstra).    F.  Srin6i6. 

KoMAD,  komada,  »i.  fragmentum,  segmentum, 
frustum,  kao  din  I'ega,  ali  iiprav  istiiu&i  da  se 
takovi  did  dohivii  nd  fijelugn  razlomivH  ga  ili 
razhivii.  ill  nixjikarsl.  r'l  .n'-ii  ril  ild..  Hi  odlo- 
mir.^i  oil  rljil,,,/,/  ill  ,„ly,l,iir,i.  .„lf  -.'irsi  ltd.  — 
Akc.  I.itkiir  jr  II  III  II.  ^iiii).  lull  )!■  II  iis/iilijem  pa- 
deziiiiii,  ii^lni    iiniii.  liiitg.,   i  urn-,  komado,   komadi. 

—  Iri'liii  in-iiliili  da  je  Vuk  u  drugont  izdana 
sviign  rjn-iiikii  in  prvom  izdana  stuji  komad,  te 
se  ne  muze  znali,  koji  je  akc.  na  o)  zabi^eMo  ovu 
rijec  komad,  dakle  s  drugijem  akcentom.  i  Da- 
niclc.  (glasnik.  8,  32)  ima  isti  taj  akc.  a  jednini, 
a  u  mnoziiii  kdiii.idi,  koin^'ula.  komddima  itd.; 
ali  je  u  trrrriii  i .iliiiiii  \'iikiirii  rjiu'.niku  popraufen 
akc.  po  Viikni'ijriii  ^iiiiiiji-in  lii^i-skai/m,  te  je  onako 
kao  .Uo  orilji'  ■iliiji  III!  jiocetku  clanka,  i  ovako 
sam-  i  ja  si-miiln  rim  iini  rijec  da  izgovara  narud. 

—  Od  slariigrr.  i  iinrngrc.  xniiuniioi'  (.Uo  je  dem. 
xi'iufiK).  —  Ima  i  oblik  komat  koji  je  blizi  grSknj 
rijeci  (u  trecem  izdana  Vukova  rjednika  akc.  je 
komat  kao  i  ii  drugome:  moze  biti  da  zbi^a  ova 
dva  otilikii  III  iiinJH  isti  akc,  alije  veca  prilika  da 
je  Viik  .ii/iiininii  zabi^eziti  popravak  kod  komat). 

—  Slarija  jr  rijrc  komat  i  nalazi  se  vet  od  xiii 
vijeMa,  mlada  komad  od  xv  (vidi  d) ;  mislim  da 
je  ova  u  niise  vrijeme  obicnija  od  one.  —  Tzmedu 
rjecnika  u  Mikafina  (komad  kruba,  kus  kruha 
, frustum,  frustulum,  crustum,  fragmentum'),  u 
Velinu  (komad  ,pezzo,  come  di  carne,  pane  e  si- 
mili'  , frustum'  559'>),  u  Bjelostjeticevii  (komad,  v. 
falat),  II  Voltigijinu  (komad  .boccone,  pezzo' 
,stuok'),  u  Stulii'.evu  (komad  , frustum,  fragmen- 
tum'), u  Viikovii :  komad  (ro  xofiuciiioi')  ,das 
stiick'  , frustum' ;  komat,  vide  komad  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme:  Otkidujo  po  komat  i  komat 
dok  obje  sab|e  isjekose;  u  Danicicevu  (komadb 
jtola';  komatb,  xofiaticioi'  ,pars,  frustum,  ali- 
quantum').  —  Badi  oblikd  treba  jos  dodati,  da 
se  nnlazi,  ali  rijetko,  a  gen.  pi.  mj.  komada  i  ko- 
mddi :  H.  Bonacic  109 ;  E.  Pavic,  ogled.  207 ;  M. 
Zoricie,  zrc.  12;  A.  Tomikovic,  ziv.  331.  —  rijetko 
se  takoder  ov  umece  u  mnozini:  ace.  komadove. 
L.  ^^ubuski  25;  J.  Banovac,  prod.  126;  nom.  ko- 
madovi.  P.  Lastric,  test.  ad.  79b. 

ii.  u  znacer'iu  sprijeda  kazanome. 

u)  uopce.  Petb  komatb  fibstnoga  dreva. 
Mon.  sorb.  70.  (1273—1314).  Tbj  listb  despotovb 
bese  predrbtb  na  tri  komate.  Spom.  sr.  2,  61. 
(1414 — 1417).  I  banovu  sablu  ostrpkuje,  sve  ot- 
kida  po  komat  i  komat.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  283. 
Ona  nade  jedan  komat  sab|e,  zavi  komat  u  vo- 
zeni  jagluk.  2,  285.  Na  komate  kuju  iskidajto. 
2,  287.  Iskidase  knigu  na  komate.  2,  533.  — 
Tijelo  na  komade  razsiceno.  S.  Margitic,  fal.  197. 
Da  ga  koji  lafian  lav  razdrpi  na  komade.  A.  d. 
Bella,  razgov.  130.  6eka  trijeske,  koje  rigaju  su- 
proc  liemu  lumbarde  i  puske  pripajene,  premda 
ga  ce  izresetat  i  raznijoti  na  komade.  B.  Zuzeri 
371.  Na  komade  tilo  ucinise.  L.  ^^ubuski  25. 
Pak  mu  s  koiima  tilo  razmakose,  komadove 
ognem  sa/.egose.  '25.  Sto  zlamenuju  oni  koma- 
dovi  kola  razbjena.  V.  Lastric,  test.  ad.  79'>. 
Isioe  ju  na  dvanaost  komadi.  E.  Pavic,  oglod. 
207.  btide  casa  u  toliko  komadi.  M.  Zoricie, 
zrc.  12.      Otici   ce   na   komade    (top).     V.  Dosen 


KOMAD,  a,  ii).  2 

175*.  Ter  svakii  stvar  na  komade  razkidivase. 
And.  Kacic,  kor.  '295.  Takvi  su  ti  i  iiaSi  me- 
sari...  bo|i  komad  daje  gospodarom.  M.  A.  Kel- 
kovic,  sat.  D8b.  Odsici  mi  dobar  komad  mesa. 
Ell".  Uzmite  ovo  ogledalo  i  razbite  ga  na  ko- 
made. N.  Palikuca  12.  Hi  ga  na  komado  raz- 
bije.  I.  Jablanci  199.  Oblicja  kipa  istoga  koji 
so  na  zrcalo  i  na  komade  riogovo  prozire.  I.  .T. 
P.  Lucie,  doct.  32.  Scinis  li  da  I'o  Isukrst  da- 
vati  put  svoju  na  dilo  iliti  komade  za  blagovaiie? 
I.  Velikanovic,  uput.  H,  47.  Za  I'alom  se  bijel 
saruk  suce,  Stojan  komad  po  komad  ods'jeca. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  261.  Na  pleci  mu  zrno  izla- 
zilo,  i  junacko  srco  iznijolo  i  bijoio  komad  gigo- 
rice.  3,  272.  Isjekose  bega  na  komade.  3,  309. 
Te  od  sab)e  nahodi  komade.  3,  382.  Noma  I'lima 
od  zlata  besike,  nego  im  je  drvena  bosika,  dva 
komada  jeloTa  drveta.  3,  408.  Kad  udara  Pi- 
v|anina  Baja,  prosijeoa  svilu  i  kadivu,  a  iz  svile 
crna  krvca  lije  i  koraadi  odiijocu  mosa.  3,  -170. 
Slomi  mu  se  puska  gevordane,  i  komadi  u  vodu 
padose.  4,  27.  Azdaja  liad  padno  na  zem)ii  sva 
se  na  komade  razbije.  Nar.  pnp.  vuk.  61.  A 
testo  slo  se  na  komadi.  Nar.  prip.  luikul.  35. 
Na  komadi  ju  rastrgaju.  7.").  Nikakav  krojac 
ne  uzme  nozice  u  ruke,  pa  da  komada  cohu,  mr 
znajtipi  ili  ce  od  onijeli  komada  biti  oaksiro  ili 
dolama.  Vnk,  pism.  66.  Te  mu  noktima  iz  ta- 
bana  u  druge  noge  isfiupa  veliki  komad  mesa, 
nar.  pjes.  2,  85.  Volio  bi  da  su  mi  sina  donijoli 
u  komade.  S.  Jr^ubisa,  prip.  180.  Pobratim  jo 
nosio  jamuza,  ribe  i  po  komad  mosa.  233.  A 
odore  ni  komada  ine.  Osvetn.  2,  M6.  —  po  I'lcHo 
u  prenesenom  smislu.  Na  komate  razdrobiso 
carstvo.    P.  Petrovio,  gor.  vijen.  8. 

h)  maze  amo  pripadati  i  komad  od  pjosme 
(jia  i  lista,  kiiige,  govora  ild.),  ako  i  nijr  posvt 
It  pravom  sinis!n.  Ovaki  komada  od  razlioni  pjo- 
sama  mogao  bi    covok   nakupiti.    Vuk,  nar.   pjes. 

1,  52.     Komad  od  pjesme.    2,  379. 

c)  komad  hjeba  (kruha)  apriir  iiri/niilii 
amo,  jer  se  shvaca  kao  da  jV  iidloml'i)  ml  cijr- 
loga  hjeba,  alt  se  icslo  misli  kud  Imjii  im  jiinhi 
hleba'  (isporedi  b).  Da  bi  jaki  kus  al'  komad,  a 
ne  mrva  kruha  bila.  J.  K.avai'iin  100".  Za  Saku 
jecma  i  za  komad  kruha  gubito  dusu.  !>'.  Lastrii', 
nod.  353.  Dade  nemu  sve  sto  imadiso,  komad 
kruha  i  glavicu  luka.  And.  Kai'ir,  razg.  I18l>. 
Volim  vas  za  komad  Jiruha  s  vojom  slusati  nogo 
drugoga  priko  voje  .  .  .  B.  Loakovic,  gov.  33.  I 
prist'o  sam  nezvan  za  svatovi  rad'  komada  jeba 
bijeloga  i  rad'  case  crveiioga  vina.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  139.  Komad  hjeba  ne  bi  zaiskao  da  zla 
ne  pomisli  (take  je  zla  srca).  Nar.  [losl.  vuk.  146. 
Uzme  Usud  komad  hleba.  Nar.  prip.  vuk.  95. 
Neki  komad  kvasne  jecmenico.  Osvetn.  1,  59. 
—  U  prenesenom  sminlu.  Pasa  bi  mu  komad 
jeba  dao,  komad  }eba,  oetrde.set  sela.  Nar.  pjes. 
vuk.   1,  601.     Daj   mi,   majko,  liomad  |eba  babov. 

2,  189.  —  liece  se  takoder  cimi  komad  f('((/«  da 
,koinad  crnof/a  hfeba')  u  prenesenom  suiislu,  oidi : 
Ja  sam  mnogim  crn  komad  metnuo  u  torbu.  .1. 
Kajic,  boj.  119.  Metnuti  kome  crn  komad  u 
torbu.  (Uciniti  mu  kaku  stetu).  Nar.  posl.  vuk. 
178.     Uvalio  mu  crn  komad  u  torbu.    326. 

>i)  moze  znaiiti  Ho  i  zalogaj.  Komad  iz 
usta  kome  oteti.  Nar.  posl.  vuk.  146.  Komad  jo 
u  tudqj  ruci  svagda  veci.    146. 

I),  una  stn  se  kome  daje  ili  odreduje.  da  jede 
za  iicko  oyraniieno  vrijeme.  ovako  je  znaieiie  u 
iii'oiii  primjeni:  Da  se  daje  na  vsako  godisto  odi. 
mouastyjrja  hrana  mertikb  svrbsenb  isplbnb  vsomb 
zivustiimb  vb  sijemb  pirbgu  .  .  .  Sij  ze  komatb  i 
merbtikb  ustavjeub  bystb  izvojenijemb  i  obbstiimb 


3  KOMAD,  h. 

zbgovorjenijemb.  Mon.  sorb.  79.  (1302—1321). 
Umiirilib  komatb  kaluderomb  testomb  u  4  litre. 
Dec.  hris.  63.  —  U  oiiijem  primjerima  znaci:  sto 
cejade  izjede  u  jcdan  dan  (as  to  I'lekako  istieuci 
da  nije  mnoj/o.  isporedi  i  a,  c)).  Dan  i  komad. 
(Sill  zasluzi  to  pojedo).  Nar.  posl.  vuk.  .53.  O 
svom  komadu  tuda  goveda  cuvati.    241. 

t.  komad  zom[e,  agor,  agellus,  shvaca  se  kao 
veci  ili  matii  din  zemp;.  4  komati  zemje.  Glasnik. 
27,  293.  (1317).  —  A  llrvatska  na  komade  kaze 
tleh  svoj  bio  rumeni.  ,T.  Kavauin  282^'.  Kupi 
komad  zGm)e.  E.  Pavir,  ogled.  74.  Po  usijanju 
jednoga  komada  zemje.  A.  T.  Blagojevii-,  khin. 
7.  —  Drukcijc  je  znaieiie  u  ovom  primjeru,  it  ko- 
jemii  je  kao  kod  d,  /(/:  Mladi  roi'o:  .l^aj  mi  jeba, 
inajko'.  .la  mu  dadoli  koiual  zumJK  I'rne.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,    1  I. 

(1.  kud  kakrc  Iviiri  iiio.ir  iiaznticili  ne  jiraoi 
did  nerjo  kiiliriiiii  knjii  mole  liiti  odredena  i  nv- 
udredena.  <ii  odri'ilnni  j<\  ii.  p.  kod  kakva  tkana 
(tela).  iJsto  vi  posilaTub  za  kcjmatb  ravake  svite, 
ku  mi  poslaslo,  po  ('ojnuj  ciuu.  Mon.  sorb.  545. 
(xv  nijek).  —  Gospodbstvu  ti  poslasmo  komadb 
coll.  crblena  coluna.  Spom.  sr.  1,  95.  (1409).  — 
amo  moze  pripadati  i  oimj  primjer:  Pogani  komad 
mesa,  jozik  ...  V.I  )osen  ISo'i.  —  h)  neodredena 
je,  n.  p.,  u  ooijem  primjerima:  Srebra  plika  desetb 
kiimatb  a  jestb  u  nihb  desetb  litarb  i  dosetb  unacb 
i  tri  akbsado.  Spom.  sr.  2,  55.  (1407).  —  S  ve- 
likimi  komadi  gvozdja.  M.  Zoricic,  zrc.  129. 
Komad  gvozdusino.  V.  Dosen  136'i.  —  slicno  je 
i  u  orom  primjeru:  Svega  I'U  ti  dara  pokloniti, 
vec  ja  ne  dara  clgle  do  tri  marve  (mrce?):  ne 
dam  s  glavo  tastovo  celenke,  sa  rameua  ktilaste 
azdije,  i  ja  no  dam  od  zlata  kosuje  ...  ne  dam 
tako  tri  komatu  dara.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  556.  — 
'■)  ipljekad  se  sama  rijec  komad  ili  jedan  komad 
upotreh^uva  za  islicane  da  neUo  nije  razdije\eno 
ili  razarobfeno.  Uzmi  sumpora  u  komadu.  J. 
Vladmirovie  41.  Balkanski  poluotok  dopire  ino- 
kupno  u  jediiom  komadu  do  Triglava.  M.  Pavli- 
novic,  razg.  15.  Ja  sam  mislio  o  Jugoslaviji, 
li.jep  komad,  pei-  bacco!  10.  —  amo  moze  pri- 
padati i  oeaj  primjer:  To  udara  Arnaut-Osmana, 
od  jednoga  dvn,  kouiata  gradi.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,   21.5. 

e.  kod  mniistra  stiHiri  jednakijeh  moze  zna- 
eili  jednii  od  uili.  Prilozi  ze  paky  drugoje  zlato 
vb  uionastirb  . . .  kupi  50  komatb.  Domentijana  56. 
—  Da  bisto  vi  vidili  one  plamone,  zerave  i  ka- 
meiie  ogiieui  usta  planine  Etna,  Mongibelo  i  Ve- 
suvio,  bacajuci  one  ogneno  komadove  kao  bacve... 
,1.  Banovac,  pred.  126.  Do  osamdeset  komadi 
topova.  A.  Tomikovic,  ziv.  331.  Pet  debeli  ko- 
mada kiiiga.  G-rgur  iz  Varesa  13.  I  sastavi  tri- 
dest  konopaca,  i  zasuka  po  dva  u  jednoga,  te  na- 
pravi  petnaest  komata.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  35. 
Pantelija  Zivanovio  tuzi  Ivana  Petrovica,  da  je 
ukrao  7  komada  sviiia.    (ilasnik.  ii,  1,  55.  (1808). 

f.  u  jednoga  pisca  xvin  oijeka  znaci  dio  od 
oojske  (ne  znam  jp.li  po  franc,  i  nem.  division). 
I  tada  dobar  jedan  komad  konanika  i  cotiri  hi- 
lade  i  dvadeset  pisaca  .  .  .  otidose  prid  varos.  I. 
Zanicic  139.  Jedan  ili  drugi  komad  nasih  ceta. 
187.  S  jednim  dobrim  komadom  ceta.  191.  Dobar 
komad  pruskijeh  junaka.    231. 

«■.  0  vremenu  (nekoliko  vremena).  Prihoil 
I'liliov  poznade  on  dobar  komad  u  napridak.  iVI. 
A.  Eejkovic,  sat.  L7a.  Kodija  je  zalivatila  noshom 
komad   desetoga   mjeseca.    S.  J^jubisa,   prip.   242. 

Ii.  gotovo  kao  adverab  (uprav  je  ace.  sing,  i 
naznacuje  mjeru),  moze  znaiiti  i:  malo,  nekolih'o 
inalo.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  komat,  malo  ,w6nig' 
ipaululum'  s  dodatkom  da  se  govori  a  (Jrnoj  (tori 


KOMAD,  h.  2 

t  .s-  jirimjerum  in  narodne  pjesinc:  Od  vojske  se 
komat  iidvqjise.  —  Amo  va(a  da  pripada  i  ovaj 
primjer  xviii  uijeka,  u  kojemu  se  koraad  ne  mijeha 
po  padezima,  te  se  mole  zamijeniti  rijeSju  malo : 
Postejica  pokrivena  s  komad  <)i5tra  sukna.  I.  J. 
P.  Lu6i6,  izk.  13. 

KOMADAC,  komaca,  m.  dein.  komad.  —  i>idi 
komadiA.  —  I'  VoUigijinu  rjeiniku:  ,bocci)ncino, 
pezzolino,  bricciola'  ,stiu!k('lien',  i  a  Stulicevu: 
V.  huhori6. 

KOMADAK,  komiitka,  )».  dnn.  koinad.  —  vidi 
komadic.  —  U  jednoyn  pisca  xvm  vijeka.  Iz- 
sijeci  na  komadke  dugacke.  'A.  Orfelin,  podr.  (58. 
I  svaki  komadak,  odma  kad  provuceS  ...    71. 

KOMADAnOVk'",  m.  prezime.  —  U  wrtfe 
vrijeme.    Schem.  bosn.  1864.  in.  xxvii. 

KOMAdaNE,  n.  djelo  kojijein  se  Ho  komada 
Hi  se  ko  komada.  —  U  Vukovu  rjecniku :  1.  ,das 
zerstiicken'  ,dissectio'.  —  2.  ,das  erzurnen'  ,ira- 
cundia'. 

KOMAdaRA,  /.  a  Vukovu  rjecniku:  rakija  od 
kukuruza  ili  od  drugog  kakva  zita  ,der  korn- 
branntwein'  ,vinum  ustum  e  frutaentis'.  Srbji  ta- 
ko%*u  rakiju  ovako  peku:  iiamijese  dosta  h]eba  i 
ispeku.  pa  .iskomadaju'  u  kacu  i  naliju  vodom; 
kad  to  uskisne  i  prevri,  onda  peku  rakiju.  cf. 
hjebara. 

KOMAdATI,  komadam,  imp/,  rastav^ati  (re- 
iati,  lomiti,  strici  itd.)  na  komade.  —  Ake.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  komadamo,  komadite, 
n  aor.  2  i  3  sing,  komada,  u  pari,  praet.  act. 
komadao,  komadala,  u  part,  praet.  pass,  komadau. 
—  U  nase  vrijeme,  a  isniedu  rjecnika  u  Vukovu 
(.zerstuckelu'  ,dissoco  in  frusta'). 

1.  aktivno.  Ivrojac  ne  uzmo  uozice  u  ruke 
pa  da  komada  coliu.    Vuk,  pism.  66. 

2.  sa  se,  r>'fleksivno,  ili  u  pravum  smislu, 
rnspadati  se  na  komade,  ili  u  prenesenome,  }utiti 
se  (vala  da  kao  da  se  covjek  raspada  ili  kida  na 
komade  od  ]utine).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu : 
1.  n.  p.  komada  se  kamen  ,z6rfalleu  (in  stiicke)' 
.dilabi'.  —  2.  ,sich  erziirneu'  ,ira3cor'.  —  L'  ovom 
primjeru  stoji  u  prenesenom  smislu:  G-rdio  se, 
ruzio,  komadao  se.    Bos.  vila.  1891.  118. 

KOMAdeSKA,  /.  augm.  komad.  —  U  Vukovu 
rjecniku. 

KOMAdIC,  m.  dem.  komad.  —  isporedi  ko- 
matic,  komadac.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Selinii  (komadi6  kruha  .tozzetto,  pezzo 
picciolo  di  pane'  ,panis  frustulum'  737b)  i  u 
Vukovu  (dim.  v.  komad  ,das  stiickehen'  , frustu- 
lum'). U  svakomu  komadicu  vas  je  Isukrst.  A. 
Bacio  331.  Ne  mogu  prigoriti  siromahu  jasprice 
ni  komadica  kruha.  P.  Lastric,  od'  247.  Davsi 
ocu  komadic  kruha  u  ruku,  odpravi  ga.  ued.  60. 
Uzmite  ti  komadic,  te  ga  dobro  zvafiite.  293. 
Ako  6e  sve  ostalo  tijelo  na  komadice  otici.  3.54. 
Neka  promotre  pseto,  koliko  je  harno  dobroci- 
niocu  svomu,  koji  mu  kostice  baca  i  koraadiie 
od  trpeze.  388.  Komadic  od  svilne  oprave.  A. 
Kanizli(^,  uto6.  62.  Onda  bi  se  s  komadidem  is- 
prosena  kru§ca  i  vodicom  pokripio.  fran.  160. 
Mojsija  baci  obadve  daske  na  zemfu,  da  ji  na  ko- 
madice razmrvi.  E.  Pavic,  ogled.  126.  Tesko  se 
komadi(^,i  tila  nozinoga  iznahodise.  .331.  Smr- 
vivsi  ga  na  komadice.  332.  Meso  mu  po  ko- 
madic odpadase  od  tila.  448.  Zapovidi,  da  se 
ulomci  i  komadici,  koji  poostajali  bise,  pokupe. 
546.  Jos  bi  ga  ondak  bili  ubili  i  na  komadice 
izsikli.  661.  Na  komadice  isikose  mloge  }ude. 
I.  Zanicic  167.  Skinuvsi  plast,  razdri  ga  ua  dva- 
najest  dila  aliti  komadi6a.   And.  Ka6i6,  kor.  230. 


i  1.  KOMAJ 

Nego  traii  komadic  papira.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
E61».  Ti  ne6e§  nafioti  dici  ciloga  krulia  dok  ne 
pojidu  komadice.  G4'<.  Jedan  komadic  od  istoga 
drveta.  ,1.  VladmiroviA  20.  Ubijon  bi  i  tilo  negovo 
na  komadice  izsifieno.  I.  VelikanoviA,  uput.  1,  284. 
Pod  svakim  dilom  i  komadicem  hostije  razdijeno. 
3,  52.  (Brasno)  peCe  se,  zatim  na  koraadiie  iz- 
lomjenn,  ikropi  se  ujem.  .3,  317.  Tvrde  koma- 
dice crna  kruha  zagrizati.  prik.  68.  ProdavaSe 
komadice  od  preklica.  A.  T.  Blagojevic,  khin. 
80.  IJ  koliko  god  bi  so  hostija  komadica  razdi- 
lila.  B.  Leakovic,  nauk.  186.  Zaloiii  komadic 
kruha.  Nar.  prip.  mikul.  48.  Kad  se  meso  iz- 
reze  na  komadice.  Vuk,  pism.  41.  Zamoli  ga 
da  mu  da  komadid  kolaca.  poslov.  3.54.  I  na  oni 
isti  komadid  hartije  .  .  .  PravdonoSa.  18.52.  3. 
On  bi  svojo  misli  bijezio  na  komadice  kiiige. 
M.  Pavlinovio,  rad.  56. 

KOMADIJA,  /.  im,e  mjestu  u  Ugarskoj.  —  TJ 
narodnoj  pjesmi  na§ega  vremena,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu :  ,ein  ort  in  Ungeru'.  Od  Pispeka 
i  od  Komadije.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  557.  I  odose 
pustoj  Komadiji.  3,  558.  BaS  pod  pustim  sancem 
Komadijom.    3,  558. 

KOMAdINA,  /.  augm.  komad.  —  U  nase 
■vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  Svomo 
djetetu  pru^ivSi  veliku  komadinu  hjeba.  Vuk, 
rjecn.  kod  ciju  miju  da  rastes.  —  I  kao  prezime. 
Vuk,  rjecn.  kod  prezime. 

KOMAdINAC  (uprav  Komadijinac) ,  Komi- 
dinca,  m.  covjek  iz  Komadije.  Boj  Aradana  s  Ko- 
madincima.    Vuk,  nar.  pjes.  3,  557. 

KOMAdINE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srhiji  u  okrugu 
uzickom.  K.  JovanoviA  152.  —  S  istijem  se  imenom 
pomine  mjesto  prije  nasega  vremena.  S.  Nova- 
kovid,  pom.  135. 

KOMADINIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Jovan  Komadinic.  Rat.  226.  Radovan  Koma- 
dinid  iz  Uzica.    1^.  Stojanovic. 

KOMADINOVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Sem.  prav.  1878.  24.  39.  40.  M.  D.  Milicevic,  srb. 
287. 

KOMAdITI,   komadim,    impf.    vidi    komadati. 

—  U  jednoga  pisca  nasega  vremena,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,frustatim  eoncidere')  s  do- 
datkom  da  se  nalazi  u  pisca  Lastricaf?).  Pocese 
komaditi  nozevima  staroga  svata.  V.  Vrcevic, 
niz.  69.     Svaki  svoje  pecivo  komadi.    254. 

KOMADE,  n.  coll.  od  komad,  komadi.  —  U 
nase  vrijeme.  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,die 
stiicke'  , frusta').  Pa  komade  u  travu  baci.se.  Nar. 
pjes.  stoj.  1,  62.  G-ladan  j)as  o  komadu  sana. 
Nar.  posl.  vuk.  41.  Pa  gleda,  pa  nade  ono  svoje 
smrskano  komade.  B.  Radicevio  (1880).  118.  Nad 
Leskovcem  iskopava  se  malter  i  komade  cig}e  i 
kamena.  M.  D.  Milicevid,  kraj.  srb.  113.  I  gladne 
ih  turske  hale  na  komade  iseckalo.  Srp.  zora. 
god.  1876,  br.  9,  str.  212.  Pa  gleda,  pa  nade  ono 
svoje  komade.    Bos.  vila.   1886.  118. 

KOMADENE,  n.  djelo  kojije.m  se  komadi.  — 
U  Stulicevu  rjecniku. 

KOMAGARAC,  Komagarca,  m.  prezime.  —  U 
nase  vrijeme.     Dragojlo  Komagarae.    Rat.  45. 

1.  KOMAJ,  adv.  jedva.  —  isporedi  koma,  komac, 
kumaj.  —  Po  svoj  prilici  postaje  od  nem.  kaum, 
ali  je  nastavak  nejasan.  Danicic  je  inisUo  da  nije 
tuda  rijec  (vidi  2.  komaj),  te  je  ovako  tumacio 
(kao  sto  ■'iam  nasao  zabifeieno  inegovom  rukom) : 
Komb-(-are  (aze),  cf.  ar  =  oeSk.  az-do,  cf.  kare 
=  kaj ;    ali  je  jamaeno    2.    komaj    druga  rijec. 

—  Od  XVII   vijeka  po  sjeverozapadnijcm  kraje- 


KOMANDITIST 


vima  i  u  novosluvenskom,  a  izmedu  rjecnika  u 
Bjelostjencevu  (v.  jedvaj).  ti  Voltigijinii  (.appeiia' 
,kaum'),  u  StuUcevu  (v.  jedva  iz  Bjelostjencem). 
Da  bi  jedan  gori  (na  nehn)  stojoci  vrgal  jedan 
kamik,  komaj  bi  petsto  let  na  zemjii  dolotil.  F. 
Glavinic.  cvlt.  7a.  Jedmi  malahnu  ugi-adivsi 
celu,  da  koiuaj  liega  prijati  mog-aso.  3441).  Ku 
nakon  7  let  komaj  odolise.  P.  Vitezovic,  kroii. 
56.  Zadar  varos  s  velikim  trudora  i  teskocom 
komaj  su  vzeli.  91.  Pod  moju  sam  nogu  more 
zemjom  spiavil,  komaj  da  sam  Bogu  nebesa 
ostavil.  odil.  71.  Dobri  koj'ii  sami  skacu,  zlooest 
komaj  po  korbacu.  ovit.  46.  Od  radosti  komaj 
dise.  J.  Krmpotic,  pjesm.  1.5.  Gore  posicone,  in 
stana  divladi,  komaj  nac  za  sime  ku  ribu  u  vodi. 
M.  Kuha6evic  107.  Kad  je  care  reci  razumio, 
iilje  cam  oko  vec  zazmalo,  komaj  boli  danak  flo- 
cekalo.  Nar.  pjes.  istr.  1,  34.  Komaj  ,vix'.  D. 
Nemauic,  oak.-kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

2.  KOMAJ,  adv.  od  ijrUike.  —  Rije.i  jc  bii- 
(jarska  (po  tome  rut  moze  biti  ista  sto  1.  komaj), 
a  (fovori  se  i  po  jugoistocnijem  krajeoima  Srliije. 
— '  Po  svoj  je  prilici  iz  twrskuga  jezika :  Boijiiii 
pomine  tur.  qumahaj  (vidi  kod  kumaj) ;  Miklosic 
lur.  qomaki,  mozebiti  (etymol.  wortorb.  125li; 
tiirk.  elem.  uachtr.  1.  04)  sto  je  aio  od  nekakm 
ucenoga  Jermenina.  1  septembra  1880  pokojni 
Danicio  bejase  se  izvezao  s  g.  drm.  Matkovicem 
i  g.  R.  Bademlicem  u  G-rdilicku  Klisuru  ta  Srbiji 
u  okrugu  vraiiskom),  G.  Bademlic,  razgovarajuci 
se  s  nekim  sejacima,  upita:  ,Koliko  jo  odavde  do 
Prosecenice?'  ,Bice  komaj  pola  sahata',  odgovori 
jedan  se(ak  (a  to  ce  reel:  bico  od  prilike  pola 
casa).  Dauicic  se  vrlo  obradovao  cuvsi  rec  , komaj' 
u  Grdilickoj  Klisuri  (jer  je  iiddio  da  je  i-sta  rijec 
.Uo  1.  komaj,  te  po  tome  da  iiije  tiida).  A  ta  se 
rec  govori  u  Vrani  i  u  svemu  vraiiskom  okrugn. 
M.  D.  Milicevic,  kra}.  srb.  314.  IJali  , komaj' 
zuaci  i  ,jedva',  kao  sto  spomeiivi  gospodin  dr.  D. 
Danioic,  kad  je  uzgredno  tu  rec  cuo  u  Gnlelici, 
nomadoh  prilike  cuti  primer  i  ispitali.  M.  f)u- 
rovic. 

KOMAJI,  m.  pi.  selo  u  Dahiiacijl  it  cknigu 
diibrovackom  (u  KonaoUma).  Ropert.  dalm.  1S72. 
23.  Schem.  ragus.   1876.  31. 

KOMA.TK^,  /«.  pre.!ime.  -  /-'  nuir  rrijnm' 
Boca  17. 

KOMAJIN,  ndj.'f  Hi  iii.i'  a  Daiucit'era  rjec- 
nika :  Komainb,  kra(  MiUitin  dade  .jepiskupiji 
lip|anbskoj'  Komaine  vlalio.  Mon.  serb.  564. 
(■1322). 

KOMA^jE,    n.    ime    in  jest  a    u    Srbiji   ii.  okrugn 
biogradskom.    Z6m]a  ii  Koma|u.  Sr.  nov.  1872.   11. 
KOMAI^,  m.  ime    masko.    —   xiu    rijika.     Ko- 
manb  z  detiju.    Svetostef.  bris.  29. 

KOMANA,  /.  ime  zenshi.  —  ixporcdi  Koiiiau 
Zem[ak.  1871.  br.  2. 

KOMANDA, /.  lapovijed.  z<iji<ioijedtini- ;  zapo- 
vjcdnistvo  (osobito  u  vojttci).  —  Od  hem.  kom- 
mando  (a  ovo  je  od  tal.  comando).  —  (M  xviii 
vijeka.  Ti  6es  sada  na  komandu  iti.  S.  Stef'anac 
6.  On  tada  svega  vojske  nije  imao  pod  svojora 
komandom  vise  od  3000.  Vuk,  dan.  1,  82.  Razni 
odijeli  vojske  i  niliove  komande  tija  do  kumpa- 
nijske...  Zbornik  zak.  2,  130.  ,Nije  to  ka'  dosad, 
sad  je  sve  drjigojacije,  sad  je  drugojacija  i  ko- 
manda,  negoli  dosad'.  .Vidicemo,  kakva  co  ta 
tvoja  nova  komanda  biti'.    ,T.  Bogdanovic. 

KOMANDANAT,  komandanta,  m.  vidi  ko- 
mendat  i  komandat.  —  Tal.  comandaute.  —  (.' 
nase   vrijeme  po  juznijem  krajevima.     Oni   tree. 


ka^u  komandantu:  ,Ne  za  Boga,  gospodine 
Mirko  .  .  .'  Nar.  pjes.  vuk.  5,  366.  Komandant 
Crilioki.    Magaz.  1868.  75. 

KOMA-NDAR,  komaudara,  m.  zapovjednik  (od 
vojske),  vojvoda,  vidi  komendat.  —  U  nase  vrijeme 
u  Bosni.  Dozivaj  turskog  komandara.  Nar.  pjes. 
kras.  1,  195.  Kalauz  je  hajduk  Huseine,  a  ko- 
mandar  Jajcanine  Vuce.  Nar.  pjes.  horm.  1,  76. 
Kad  poginu  komandar  pred  vojskom.  1,  421. 
Sa  svima  glavnim  bojcima  i  komandarima  turskih 
vojska.  Osvotn.  5,  i.  Gdje  to  vidje  pasa  koman- 
dare  ...  3,  132.  Komandar  vojske.  Bos.  vila. 
1886.   105. 

KOMANDARSKI,  adj.  Icoji  prijiada  koman- 
darima. —  I'  jnliKiiii  jirimjera.  im<i  adv.  koman- 
darski  (kait  l-niiiiniilnr.  kao  komnndari.  onako 
kao  sto  radc  komnitdun).  IJolece  Milanovic  Vidu, 
zapovijed  mu  komandarski  kaza.  Nar.  pjes.  kras. 
1,  195.  (ali  moze  biti  da  Ireha  citati  koman- 
darsku). 

KOMANDAT,  komaudAta,  m.  vidi  komendat, 
isporedi  i  komanda  i  komandar.  —  U  nase  vrijeme. 
Kako  je  Barjaktarovic,  kao  komandat  Deligrada, 
bio  na  carigradskom  drumu.  M.  D.  MiliAevic, 
pomenik.   1,  28.   i  it    fjiri.  .].   Bogdanovic. 

K()MANi).\'riOA.  /'.  iiprar  l;.omaiidatova  zena, 
ali  (inniicki)  .:iiari  ^ni^kn  nladr  koje  samo  za- 
povijidii  II  kiif-i.  —  I'  iifiii'  rrijfiiir  It  Lici.  ,Ne 
pitaj  ti  liega  za  uista,  nogo  /.enii  luu,  ona  'e  ko- 
mandatica  ud  svega  u  kuci'.    .1.  Bogdanovic. 

KOMANDIR,    komandira,    in.    vidi    komendat. 

—  Moze  biti  od  tiein.  (frane.)  commandeur,  ali 
si:  jamacno  mislito  i  na  koraandirati.  —  isporedi 
komandirac.  U  C'.akovu  odsjode  u  ku6i  Abdula 
Bega  Cakovca,  koji  je,  kao  baSibozucki  komandir, 
imao  sultauski  orden.  M.  R.  Milicevic,  omer. 
179.     Vidjoh  komandira.    Bos.  vila.  1890.  371. 

KOMANUiRAC,  komaudlrca,  m.  vidi  komandir. 

—  ('  jrdnoga  pisca  xviii  vijeka.  U  cesarskoj 
arniiji   komandirac  glavni.    J.  Rajic,  boj.  65. 

KOMANDIRANE,  n.  dji'lo  kojijem  se  koman- 
dira. —  U  nase  vrijeme.  Prigodom  ponamje- 
stona  i  komandiraiia  c5ta.    Zbornik.  zak.  3,  663. 

—  vidi  i  kod  komandirati. 
KOMANDJRATI,  komiVndtram,  im/i/.  vidi  ko- 

mandovati,  nein.  commandiren.  —  U  niise  vrijeme. 
Ua  ti  s  mojom  gardom  komandiras.  Nar.  pjes. 
vuk.  5,  321.  On  cijelom  vojskom  komandira. 
5,  328.  ,Tim  cos  solima  komandirati',  veli  se  u 
nastavi  od  11  .Tanuara.  M.  D.  Milicevic,  pomenik. 
1,  116.  ,Ti  lijepo  komandiras,  da  ima  ko  slu- 
sati'.  ,Stalo  e  moni  za  riegovo  komandiraAe'.  .T. 
Bogdanovic. 

KOMANDIT,  m.  I'lem.  kommandit  (franc,  com- 
juandite),  trgovacko  Hi  indiistrijalno  druHvo  u 
kojeinu  neki  clamrvi  ne  polazu  noi'ce,  nego  drugo 
.ito,  osohito  sooj  rad.  —  U  nase  vrijeme  kod  pi- 
saca.  Veletrsci  no  imaju  prava  ustrojavati  vele- 
trgovacke  komandito.  Zbornik  zak.  1853.  6. 
Drustva  tajna  (komanditi)  na  dionice.    1863.  602. 

KOMANDITAN,  komanditna,  adj.  iMJi  pripuda 
komanditii,  koji  je  kao  komandil.  —  U  nase 
vrijeme  kod  pisaca.  0  ustrojstvu  drustva  dioni- 
carskih  i  komanditnih  na  dionice.  Zbornik  zak. 
1863.  603.  Drustvii,  komanditna  sklop|ena  na 
dionice.    1865.  xiii. 

KOMANDITIST,  in.  nem.  kommanditist,  ctiin 
drustva  koji  ulaze  samo  .svoj  novae  (kao  dio- 
iiiiar).  —  U  nase  vrijeme  kod  pisaca.  Ulozena 
imovina  komanditista'  i  ostalih  m-taka  drustva. 
Zbornik  zak.  1863.  602. 


KOMANDOVATI 


KOMARDA 


K(  )MANDOVATI,  k6maiiduji5m,  impf.  zapu- 
rijrdiiti  vojuci  Hi  pied  viyjskom.  —  NaHiieno  od 
komamliiati  promjcnom  nastavka.  —  U  pisaca 
iuisi:i/a  vremena.  Sviraf.  pricla,  i  stade  im  ko- 
niandovati  kro/.a  svoju  svirujku.  M.  D.  Miliievic, 
inpiludnev.  221.  Abdi-pasa  komaudujo  vojsci. 
Osvotn.  3,  132. 

KOMANI,  m.  pi.  selu  n  ('rniij  (iori  a  nahiji 
katuiiskoj.  Glasnik.  tO,  17.  —  linu  i  a  Vukovu 
rjeinikii  kod  Budos :  planina  vise  Zagara6a  i  ICo- 
mana,  all  napose  iiema.  —  Uprav  je  muoziim 
supstantiva  Komanin  kojijem  ae  naznaiujv  conjek 
iz  oiioga  sela,  vidi:  Okupise  pedoset  Koinana. 
Ogled,  sr.  -486.  Bio  djever  uz  uevjestu  neki  Ko- 
manin. S.  IjjubiSa,  pric.  46.  DoSan  jednora  u  sud 
neki  Komauin.  158.  —  Pa  otolen  na  solo  Ko- 
raano.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  82.  Uo  Komanali  i 
Oralmvice.  Oglod.  sr.  227.  Pa  otido  u  pleme  Ko- 
uiane.    486. 

KOMANKJA,  /.  imii  manastiru.  —  Prije  na- 
Si:ga  vremena.  Komanica  (rnon.).  S.  Novakovio, 
pom.  135.  —  isporedi  Komanice. 

KOMANICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.  K.  Jovanovii  102.  —  isporedi  Koma- 
nica. 

KOMANOVIO,  m.  preziine  (p<j  ucu  Kumanu). 
—  I'nase  vrijeme.    Milorad  Koiuauovic.  Eat.  264. 

KOMANOVO  SELISTE,  n.  mjemo  ime.  —  xiv 
vijeka.  Izbista  i  Komanovo  Seliste.  Spom.  sboj. 
25.  (1327). 

KOMANE,  n.  djelu  kojijem  sr  koma.  —  U  Vu- 
komi  rjecniku. 

KOMANE  BRDO,  n.  imeplanini  i  selii  (Statist. 
bosn.  122)  ((  Hercegovini.  Na  austr.  den.  stab, 
karti  zabelezeno  je  da  se  kosa  Kubasa  (planine 
izmedu  Lubiria  i  Stoca)  koja  so  spnsta  uiz  Bre- 
gavu  ka  Stocu,  zove  ,Komane  Brdo',  i  da  na 
nenom  okomku,  koji  se  spusta  k  Bregavi,  ima  i 
selo  .Komane  Brdo'.    S.  Novakovic,  obi.  44. 

1.  KOMAK,  komdra,  m.  Gulex  pipiens  L.,  mu- 
Hca  Hn  ujeda  fade  i  sisa  im  krv  i  ispusta  vrlo 
tnnah  glas  kad  leti.  —  isporedi  komarac.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nam.  sing.,  i  voc.  komaru  Hi  komare,  ko- 
mari.  u  Vukovu  rjecniku  krivo  stoji,  da  je  u  Du- 
hrooniku  akc.  komar,  komara.  —  Rijec  je  pra- 
slavenska  nepvznata  postana,  isporedi  stslov.  ko- 
mari.  *  komarb,  rns.  Kowapi,,  ces.  komdr,  pof. 
komar.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vraniicevu  (,culex'), 
It  Mikalinu  (komar,  cilinkusa  ,culex,  ascaridex, 
pulex  aquaticus'),  u  Belinu  (.zanzala  e  zenzala, 
animal  noto'  ,culex'  782b),  u  Bjelustjencevu  (,cu- 
lex,  pulex  aquaticus'),  «  jambresicevu  (,culex'),  u 
Voltigijinu  (,zanzara'  ,g61se,  miicke').  )(  Stulicevu 
(,culex'),  u  Vukovu:  kimar,  komai-a  (u  Dubr. 
komar,  komara),  vide  komarac.  Gdi  me  bodu 
cami  i  komari.  M.  Vetranic  1,  21.  Uzet  s  mjerom 
stvari  ove:  od  jazavac  vito  rebro,  i  od  hrta  lijeve 
desni,  od  komara  hrbat  dosni.  M.  Pelegrinovic 
199.  Komar  s  orlom,  a  mrav  s  lavom  vik  po- 
roda  ne  izvede.  I.  Grundulic  305.  Malo  j'  sala 
u  komaru,  malo  hvale  v  malom  daru.  P.  Vito- 
zovic,  evit.  10.  Ako  iskubes  komaru  nozicu,  izice 
mu  i  crijeva.  (D).  I  komar  je  muska  glavica. 
(D).  Izmi  komaru  nogu,  ter  sva  crijeva  s  I'lom. 
(D).  Poslov.  danic.  Komari  koji  dosadni  su.  K. 
Magarovid,  cvijet.  48.  iJigni  komaru  nogu,  a  sto 
mu  ostaje?  Nar.  posl.  ii  Belinu  rjecniku-  kod 
zanzara  i  otale  ii  Poslov.  danic.  Kako  cinee  nika 
zrcala  u  koje  komar  naj  maAi  ocima  se  iiaj  veci 
orao  kaze.  A.  d.  Bella,  razgov.  191.  JJa  6e  opaki 
u  paklu  vjocnc  muke  trpiti  u  ovomu  tijelu  koje 


sada  ne  mozo  trpiti  ni  jedno  buhe  ali  komara. 
Pisanica.  19.  Igra  koha  komar  mom6e  mlado 
pokraj  Aoska  kozje  gig-eriee.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  531. 
Kad  so  komar  a  muhom  spravi.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  57.  .Tal'  da  koga  komar  ne  ustinu.  Osvetn. 
1,  28.  —  Treba  dodali  da  u  BjelostjenSevu  rjec- 
niku ima  i  drugo  znacene:  v.  cynips,  a  kod  ove 
riijeii  u  latinskom  dijelu  stoji:  , cynips,  musca 
canina'  pesja  rauha  ili  komaric,  ar  Calep.  piSe, 
da  je  musica  naj  meusa,  duga  stegna  i  noge  ima- 
juca,  vu  glave  pak  kjun  ■/,  kem  kozu  prebada  zi- 
vine  i  krv  spija.  naraja  se  iz  mocvaro  i  polog 
vod  prebiva,  i  u  Jambresicevu:  ,gyaips'  (sic). 

2.  KOMAK,  ?».  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Iriivnickom.    Statist,  bosn.  59. 

3.  KOMAK,  m.  vidi  Komoi-an.  —  U  Bjelosljen- 
ccvH  rjecniku:  Komar,  varaS  ugrski  ,Comaromium'. 

KOMAKA,  /.  vidi  komora.  —  U  jednoga  pisca 
Dalmalinca  xviii  vijeka.  Kuez  ude  u  svoju  ko- 
maru.   ,T.  Banovao,  pred.  32. 

KOMARAC,  komirca,  m.  dem.  1.  komar;  ali 
kod  velikoga  dijela  nasega  naroda  znaci  Ho  i 
komar.  —  Akc.  se  niijena  u  voc. :  k6mS.rce,  ko- 
marci  (ili  k6marc6,  k6marci?),  i  tc  gen.  pi.  koma- 
rSca.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (v.  komarid),  i  u  Vukovu:  ,die  miicke' 
,Culex  empis  [Cul.  pipiens]  Linn.',  cf.  komar,  ko- 
marica.  —  Od  komarca  rebarca,  od  musice  du- 
sice.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  179.  To  zacuo  komarac 
delija,  pa  on  prosi  muhu  udovicu.  1,  531.  Ne 
udri  me,  delijo  komarce.  Nar.  pjes.  srem.  40. 
Boje  je  site  komarce  trpjeti  nego  gladne  na- 
pustati.  Nar.  posl.  vuk.  25.  Iscupaj  komarcu 
nogu,  i  crijeva  su  mu  na  dvoru.  107.  Komarcu 
digni  nogu,  i  crijeva  na  dolinu.  146.  Gdje  V 
komarac  da  medveda  svlada?    Osvetn.  3,  81. 

KOMARAN,  komarna,  adj.  koji  pripada  ko- 
marima.  — ■   U  Stulicevu  rjecniku:  ,culicum'. 

KOMARANI,  in.  pi.  u  Danicicevu  rjecniku : 
Komarani,  selo  koje  je  kraj  Decanski  dao  Deca- 
nima;  medilo  je  s  Ribarima  i  meda  mu  je  isla 
,prezb  Komarbsticu'  i  ,kako  stara  CrbVbstica 
upada  u  Limb'.  M(on.  serb.)  94.  (1330).  ,u  Ko- 
marahb'.  97.  cf.  Komarbstioa.  —  U  naie  vrijeme 
selo  u  Srbiji  u  okrugu  jagodinskom.  K.  Jova- 
novic  110. 

KOMARCJA,  /.  neka  riba^  vidi  dinigla,  podla- 
uica,  ovrata.  —  Nepoznata  postana.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (komarca, 
riba  ,orata,  pesce'  ,aurata')  i  u  Vukovu:  (u  Du- 
brovniku)  nekaka  morska  riba.  S  nimi  (zubatci) 
se  hitahu  skrpine  kolike,  i  .  .  .  komarce  velike. 
P.  Hektorovir  31.  Ovrata  ili  komarca  (,1a  orada'). 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  340.  Komarca  ,Chrysophrys 
aurata'.  G.  Kolombatovic,  pesci.  8.  Komarda, 
ovratnica  ,orata'  riba.  Slovinac.  1880.  389.  Ko- 
marca, Chrysophris  aurata  Guv.  Od  p6  marca 
kraju  sipa  i  komarca  (Nar.  posl.  na  Bracu).  A. 
Ostojic. 

KOMARCANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  U  dva 
spomenika  xiv  vijeka  (sa  starijim  oblikom  Ko- 
marcane),  *  otale  u  Danicicevu  rjecniku :  Ko- 
marb6ane,  medu  selima  crkve  treskavacke  bjeso 
i  ,s6li5te  Komarbci'ne'.  G(lasnik).  11,  136.  ,Ko- 
maroane'.  13,  372. 

KOMARCEV,  adj.  koji  pripada  komarcu.  — 
U   Vukovu  rjecniku:  ,dor  miicke'  ,culicis'. 

KOMARDA.  /.  ducan;  mesamica.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  k6marS.da.  —  Od  srgrc.  xit- 
uiiQifc  (, tentorium,  tabornaoulum,  camorata  seu 
camera'.  Ducange)   sto  je  znacilo  sator,  a  maze- 


KOMAEDA 


komae.iSte 


biti  i  sviid,  i  jamni'iin  jr  /nfitiild  od  xetfidgn,  svod. 

—  Od  XIV  oijeka  pa   :'i ii'nliujcm  krajevima  (alt 
nidi  i  naj  zadni  primirr  kml  b,  a)). 

a.  ducan.  —  ka<i  da  je  ovako  znacene  u  naj 
utarijem  primjeru:  Ako  bi  neki  clovik  ucinil 
neku  tatbu  vane,  ali  na  stane,  ali  na  ^iivne,  all 
na  komarde  . . .  Stat.  krc.  ark.  2,  284.  —  U  nase 
m-ijeme  u  htri  kau  da  znaci  nekakou  kiicerinu 
Hi  kolibu.  Komarda  ,casae  genus'.  D.  Neraanic, 
cak.-kroat.  stud,  iftsg.  46. 

I),  mi'sartnca  (ne  samo  ducan  (/dje  st^  prodaje 
meso,  nego  i  mjesto  gdje  se  ko(ii  domacc  zivotiiie 
za  prodaju).  —  ovo  je  znacene  potvrdeno  ud  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjccnika  nalazi  se  u  Mika(inu 
(komarda,  bekarlja  ,inacellum,  lanlena,  carna- 
rlum'),  u  Belinu  (.maoollo  o  becoaria,  luogo  dove 
s'  uccidouo  le  bestle'  ,laiilariura'  449*),  ii  Bjelo- 
stjencevu  (v.  mesarnica),  ;{  VoUigijinu  (,macello, 
beccaria'  ,fleli5i;hbank'),  u  StuUrevii  (,laniena'),  u 
Vukovu  (vide  kasapnica  .<  dodatkom  da  sk  yoijoi-i 
u  Buhrovniku). 

(I)  u  pravom  smislii.  Kad  ce  se  na  ko- 
mardu  pocV  M.  DrZlo  134.  Starija  je  nog  stai-a 
komarda,  gdje  se  djeca  sad  kup|u.  189.  Otvo- 
I'ise  se  komarde  po  vlasti  od  zapovjediiika,  u  I'lili 
se  meso  rezase.  D.  Basic  35.  Paha  od  Orlando 
tja  do  komarde.  (Z).  Poslov.  danic.  Isukrst  ka- 
kono  jaganac  bio  bi  dovedeii  na  koraardu.  Blago 
turl.  2,  49.  —  U  jednoga  pisca  Slai-onca  xvm 
vijeka  ima  ohlik  komerda,  Ho  hi  mngla  biti  pi- 
sariika  Hi  stamparska  pagreika  nij.  komarda :  Ko- 
merde  (ouo  mesto  gdi  vole  kolu)  kojo  su  otro- 
vale  sredu  grada.    A.   T.  Blagojovic,  khiii.   24. 

h)  caedes,  a  prencsenom  smi^lu.  kreseoo, 
ograsje,  klane.  Tuj  Turaka  mrtviieh  lezi  gdje 
so  ucini  taj  komarda.  A.  Sasin  179'.  Visu  ko- 
mardu  grade  Crnogorci.  Nar.  pjos.  vuk.  5,  .")39. 
Posijeku  ill  proko  dvije  hljade,  a  ostatke  podag- 
naju  u  doiiu  Arbaniju  gdje  ih  je  cekala,  onako 
groznicave  i  slomjene,  druga  komarda.  S.  ^iii- 
bisa,  prip.  64.  ^  Amo  nioze  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Prikaza  se  drugi  pas  erni  i  grubsi  i 
veci  koji  zgrabi  tijelo  i  u6ini  u  riomu  taku  ko- 
mardu,  da  se  tresijahu  redovnici.  I.  Drzic  216. 
KUMARDAR,  m.  mesar.  —  Postaje  od  ko- 
marda. —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjccnika  « 
Mika^inu  (koraardar,  bekar  ,lanio,  lanius,  caraa- 
rius'),  a  Belina  (,macellajo,  becoajo'  ,lauin'  4-19-'), 
II  BjelostjencevH.  (v.  mesar),  a  Voltigijinn  {,ma- 
cellajo,  beccajo,  becearo'  ,tlei.schor,  metzgor'),  u 
Stuliceini  (,lanio,  lanius'),  n  Vickoim  (gdje  je  zlo 
zahifezen  akc. :  komardar,  vide  mesar,  kasapin 
.s  dodatkom  dn  se  govori  u  Diihrmniikii).  Kao 
svracki  na  grohotusu  skupise  se  hipozi  komardari, 
ribari,  Piva  i  Tara.  M.  Drzir  210.  Mogu  li  sta- 
cunari  ili  komardari  voce  kap|eno  ili  meso  pro- 
davati  veco  od  cijene  odsujoneV  B.  Kasic,  zrc. 
77.  Ako  disimulaju  s  komardari  i  s  tovijernari 
etc.  I.  Drzic  302.  .Tedan  stari  komardar  u  Du- 
brovniku  . . .  V.  Vrcevic,  niz.  ol.  Zivjase  cori 
komardar.    Bos.  vila.  1892.  75. 

KOMARDA  REV,  adj.  koji  pripada  komnrdani. 

—  isporedi    komardarov.    —    U   Stiiliceoii    rjcc- 
nikii:  ,lanionis,  ad  lanionem  .spoctaiis'. 

KOMARDAROV,  adj.  vidi  komardarev.  —  (J 
Stiilicevu  ijeciiikii  uz  komardarov. 

KOMARDARSKI,  adj.  koji  pripada  koinarda- 
I'ima.  —  U  Belina  rjecniku:  ,di  macolla.jo'  ,1a- 
nionicus'  449^,  gdje  ima  i  adverbijalno :  na  ko- 
mardarsku  ,da  macellajo,  cioe  ad  usanza  di  ma- 
cellajo';  i  u  Stulicevu:  ,lanionum,  ad  laniones 
spectans',  i  uz  to:  trupi  komardarski  ,mensae  la- 
nionuiii'.    —   I'  Belinu   rjecniku   ima    i   adn.  ko- 


mardarski  (kao   komardar,   kao   komardari)   ,da 
macellajo,  cioe  ad  usanza  di  macellajo'  449-i. 

KOMARDARSTVO,  n.  komardarski  ,zanat.  — 
U  Belinu  rjecniku:  ,arte  di  macellajo'  .lanioiiia' 
449",  i  u  Stulicevu:  ,lanioiiis  ars'. 

KOMARDITI,  komardim,  impf.  raditi  kao  ko- 
mardar (u  pravom  smislu  samo  u  Belinu  rjec- 
niku; ali  se  upotrebfava  uprav  u  prenescnom 
smislu:  mrcvariti).  —  U  Dubrovniku  od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjccnika  u  Bdinu  (.uiaoellare, 
fare  il  macello'  ,lanioniam  exereere'  449»)  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinn  (,mac6liare' 
,metzeln'),  u  Stulicevu  (,dissecare,  laniare,  dila- 
niare').  Dokle  cete  ovo  pravediio  tilo  komarditiV 
ne  vidite  da  nije  vec  mesa  na  udimaV  A.  d. 
Bella,  razgov.  205. 

KOMARDENE,    n.   djelo   kojijem    se  komardi. 

—  U  Stulicevu   rjecniku:   grijeskom   komardeiio. 
KOMAREVAO,  Komarevoa,   m.  ,  ime    mjestu   u 

Srbiji   u  okrugu  smederevskom.     Niva   u  Koma- 
revou.    Sr.  nov.  1871.  156. 

KOMAREVO,  n.  mje.ino  ime. 

u.  Komarevo  done  i   gorne,  dva   .seta  u  Hr- 
valskoj  u  zupaniji  zagrebackoj.    RazdijeJ.  79. 

b.    mjesto    u    Srhiji    u   okruiju    hiogradskom. 
(Ilasnik.   19,   175. 

KOMAR-GRAD,  m.  ime  zaseokii.  u  Hroal.'ikoj 
u  okrugu  varazdinskom.    Schem.  zagr.  1875.  128. 

KOMARI,  m.  pi.  ime  seocu  u  Bo^ni  u  okrugu 
sarajevskom.    Statist,  bosn.   16. 

1.  KOMARICA,  /.  vidi  komar  i  komarac  (uprav 
je  ime  za  zensko,  nli  se  nema  na  to  obzira).  — 
Od  xvu  vijeka,  a  izmedu  rjehiika  u  Stulicevu  (v. 
komar)  i  u  Vukovu  (vide  komarac).  Tretja  bi 
koniarice,  veoma  kojo  bijaliu  dosadile.  P.  Posi- 
lovio,  cvijet.  90.  .Todna  od  rana  edipski  bise  ko- 
marice.  M.  Radiiio  311''.  Komarice  svu  nam 
stetu  cine  zaocom  ili  ostanom.  540".  Da  zapo- 
vidas  vodam,  zabain  i  komaricam.  S.  Margitie, 
fal.  242.  I  koliko  mali  koraarica.  T.  Babi6,  pism. 
23.  Na  n  posla  jednu  vojsku  misa  kao  na  Fa- 
rauna  komarica.  .J.  Banovac,  pred.  42.  Podnesi 
mirno  .  .  .  ujid  buha,  komarica,  muha.  P.  Kne- 
zevii,  osm.  270.  Vas  prah  zemajski  obrati  se  u 
komarice.  And.  Kacic,  kor.  66.  Musica  otrovnih, 
malanih,  kako  komarice.  I.  Velikanovic,  uput. 
1,  59.  Pazi  da  tvoja  protivstina  ne  bude  rana 
od  komarice.  D.  Rapic  190.  —  I  kao  prezime  ili 
muHki  nadimak.  I  dok  mi  je  Mica  Komarice. 
Nar.  pjes.  vuk.  (1824)  1,  xxi. 

2.  KOMARICA,  /.  vidi  komarnik.  —  [/  inisr 
vrijeme  a  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

3.  KOMARICA,  f.  ime  kravi.  F.  Kurolac,  dom. 
/.iv.  24. 

4.  KOMARICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni  selo  u  okrugu  hanoluckom.  Statist, 
bosn.  39. 

b.  u  Srhiji.  <i)  Komarica  goriia  i  dona,  ilva 
sfila  u  okrugu  kragujevackom.  K.  Jovanovic  116. 

—  h)   selo   u   okruqu   niskom.    M.    D.    Milicevir, 
kra(.  srb.   121. 

KOMARICIC,  m.  prezime.  —  U  Vzicu  u  Srhiji 
za  nasega  vremena.    T^.  Stojanovii. 

KOMARICKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  K<i- 
mariri.    Komaricka  (opstina).    K.  Jovanovic  116. 

KOMAEIC,  m.  dem.  komar.  —  isporedi  ko- 
marac. —  [/  Stulicevu  rjecniku:  komari6,  mali 
komar  , parvus  oulex'. 

KOMARISTE,  ».  ime  mjestu  u  Srhiji  u  nkriign 
hiuijradskom.    Niva  u  Komaristu.  Sr.  nov.  1865.2. 


I.  KOMARJE 


KOMBOST 


1.  KOMARJE,  M.  roll,  knmar.  —  U  knisi  ]ii- 
fiaHoj  crkvenijem  jezikom  (sa  starijim  nhlikom  ko- 
inarije)  xiii  vijeka.  Skvri.noJ6  komarijo.  Zborn. 
drag',  srec.  17. 

•2.  KOMARJE,  n.  Aekakoa  tezaika  radim  (oko 
koma?,  vidi  2.  kom),  ne  znain  koja;  ali  jc  pi> 
svoj  prilici  ista  sto  i  koraidba.  —  (J  naSc  uri- 
jeme  u  Bosni.  Sad  jedan,  sad  dnijji  ix  sela  sa- 
zove  iia  pjetvu,  kosidbu,  kupidbu,  zetvu.  trgaiio, 
komarje,  tr|e,  vlaftidbn  ltd.  V.  Bogi.sic.  zborn. 
•183. 

KOMARNA,  /.  imc  injcgtii  «  Srbiji  ti  (ikrufiu 
kidgujevaikom.      Livada    u    Komarni.     Sr.    nov. 

KOMARNAK,  i».  ime  mjcstu  (mlinu).  —  xiv 
rijekn.     Malin  Komarnak.    Mon.  croat.  G.  (1325). 

KOMARNICA,  /.  mjexno  imn. 

11.  plaiiiita,  rijrka,  knezina  i  selo  u  Crnoj 
Gori  (u  Drobnacima).  —  Kao  knezina  pomine 
se  vec  II  lat.inskom  ohiikii  Comorniza  u  Dak\(mina. 
Rje6ica  izviro  ispod  brda  Koinarnice  (ogfranak 
Durmitora),  i  utjofie  u  Bukovicu  pod  planinoni 
Vqjnikom  i  selom  Duzima;  otole  se  da|e  zovo: 
jKomarnica',  i  utjafie  u  Pivu.  G-lasnik.  40,  .35 — 36. 
Pa  je  ,Coraorniza'  (ii.  Viik^anina)  iComariiica, 
opazio  je  Hi|ferdiiis.  U  .Pismima  o  istoriji  Srba 
i  Bugara'  cita  so  da  je  to  ,selo  i  knezina  Ko- 
marnica  modu  Pivom  i  Gackim'  .  .  .  Tu  je  imo 
pogodeno,  a  polozaj  je  sa  sviin  netaijno  odreden. 
S.  Novakovio,  obi.  71.  Burdijc  Joko  s  Komar- 
iiice  ravne.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  485.  K6mai-aica, 
selo  u  Drobnacima. 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  ziipaniji  vnraziliHttkitj. 
Razdije}.  97. 

C.  selo  u  Slavoniji  u  ziipaniji  pnzc.sknj.  Raz- 
dije). 124. 

KOMARNI  DO(L),  m.  mjemo  imc.  —  .iciii  nije.ka. 
U  Komarbny  Uolb.    Spom.  stoj.  10.  (1254— 12fi4). 

KOMARNIK,  m.  zavjesa  (ohicno  od  tanke  ko- 
prene)  sto  se  rastcgne  vise  pnste^e  (mozehiti  i 
driigdje,  kao  n.  p.  na  pruzoru)  za  ohranii  od  ko- 
iiiaraea.  —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu  rj'xnika 
u  Stulirevii :  ,conopoeum  (e.sfc  velum  sub  tentorii 
forma  circa  lectum  dispositum  culicibus  arcendis)', 
i  H  Viikova:  ,das  notz,  oder  dor  vorliang  gegen 
die  zudringlichkeit  der  miicken'  ,plaga  ad  ar- 
cendos  culices'.  —  Tko  ce  pcele  ogrtati  s  grana, 
ako  ne6e  od  zalaca  rana,  nek  sve  golo  ua  .sebi 
sakrije,  .  .  .  nek  na  ruke  rukavice  mece,  pcelar- 
kapu  na  glavu  nakreoe,  koju  pravo  od  koproue, 
ili  za  liu  va)a  i  komarniU  bili.  J.  S.  Rejkovic 
2.88. 

KOMAKiSIAK,  m.  koliba  na  cetiri  soje  blizu 
struge  (od  tora) ;  u  lioj  se  siri  sir  i  maslo  bucka. 
S.  Pelivanovii.    —    V'a^a  da   postajc   od  2.  kom. 

KOMAROVCl,  Komarovaca,  m.  pi.  ime  nclu  u 
Slavoniji  u  znpaniji  pozeskoj.    Razdijel.  130. 

KOMARSKI,  adj.  koji  pripada  komarima.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  komaran. 

KOMARSTICA,  /.  u  Daniiicevu  rjecniku  :  Ko- 
marbitica,  rijeka  preko  koje  je  isla  meda  selu 
Komaranima  s  Ribarima.  M(on.  serb).  94.  (1330). 

KOMASTICA,  /.  mjesno  imc.  Put  preko  Ko- 
mastice.    Rat.  14. 

KOMASTRE,  /.  i)l.  vidi  koniostre.  —  U  nah 
vrijeme  u  Istri.  Pri  koraastrab  tanca.  Nar.  pjes. 
istr.  4,  16. 

KOMAT,  vidi  koraad. 

K(JMATI,  kbmam,  impf.  a  Vukovu  rjeiniku: 
koga  rukom  dirati,  gurati  ,Dait  der  hand  stossen' 


,raanu  trudoro'  s  iirimjirom  (u  kojem.ii.  jc  rejlck- 
sivni  glagol)  :  No  komaj  so.  —  Ne  znam,  jeli  isto 
znaicne  ii  ovom  primjcrii :  Sto  6o  biti  od  nas  i 
od  raje,  kad  grahovi  polegnu  nebrani  i  klasovi 
panii  nokomaniy    Osvetn.  4,  34. 

ICOMATK!,  Hi.  dcm.  komat.  —  Od  xv  vijeka, 
a  izmedu  rjefnika  n  Daniiicevu  (komatict  ,fru- 
stulum').  Da  wnbde  jestb  male;  dano  je  po  ko- 
matidu  vbsakomu.  Spom.  sr.  1,  26.  (1399).  (Zlata) 
veragb  sedaradesetb  i  osamb  i  komatic^.b  38.  Mon. 
serb.  406.  (1441). 

KOMATINA,  /.  nugm.  komat.  —  U  Vukovu 
rjecniku  s  primjerom  iz  narodne  pjesine:  Koma- 
tino  na  zomju  baciSe. 

KOMATUNK^,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Vasilije  Komatunic.    Rat.  411. 

KOMBA,/.  .samo  it  Stulicevu  rjecniku:  v. gomba. 

KOMBACANE,  n.  po  obliku  verbalni  supslantiv 
koji  znaci  iljHo  kojijem  ,se  kombaca' ;  ali  glagolu 
komli:ir;i,i,i  ii:in.ii  dnige  potvrde:  uprav  kao  da 
je  rcjl'k'iiriii  iihii/ol,  i  moze  biti  dem.  kombati  se, 
Hi  jc  t.-ilii  n/.i  kiiprcati  .se.  —  iVa  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka.  Rodi  Robeka  u  isto  vrime  dva  sina, 
koja  noseci  u  utrobi,  fiujaSe  niki  nemir,  buku  i 
rvanje  modu  I'liina,  i  moloci  Boga,  da  joj  objavi 
uzrok  od  recenog  ganutja  i  kombacaiija . . .  Ant. 
Kacii,  kor.  25. 

KOMBACATI  SE,  kombacam  se,  impf.  vidi 
kod  kombacano. 

KOMBATI  SE,  kombam  se,  impf.  vidi  gom- 
bati  se.  —  Moze  biti  da  se  g  promijenilo  na  k, 
jer  se  mislilo  na  tal.  combattere,  vidi  kombatiti. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(v.  gombati  se).  Kombati  se,  gombati  se,  gonati 
se  rijeeima.    M.  Pavlinovio. 

KOMBATITI,  kdmbatfm,  itnpf.  tal.  combattere, 
vojMiti,  boriti  se.  —  if  dva  pisca  Dubrovcanina 
xvn  vijeka  (i  a  nase  se  vrijeme  euje  u  Dubrov- 
niku,  ali  dosta  rijctko). 

il.  u  jednom  primjeru  kombatiti  prema  kome 
znaci:  boriti  se  s  kirn.  Imaju  sodati  .  .  .  kom- 
batit  jako  prima  neprijate|em.    I.  Drzic  275. 

b.  u  drugome  primjeru  kombatiti  kao  pre- 
lazni  glagol  va-la  da  znaci:  nava^ivati,  udarati 
na  koga,  na  sto  (objekat).  Da  dode  na  fiestiti 
vam  grad  postupit  kombatit  ga.  Starine.  11,  115. 
(1678). 

KOMBE^jEVCI,  Kombelevaca,  m.  pi.  ime  selu 
u  Srbiji  u  okrugu  pirotskom.  M.  D.  Milicevic 
kra).  srb.  237. 

KOMBINE,  /.,  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  Niva  u  Kombiuama.  Sr.  nov. 
(god.  —0  311. 

1.  KOMBOL,  m.  vidi  vjesalica.  —  isporedi 
kombolac.  —  na  Bracu.    A.  Ostojic. 

2.  KOM.'BOh,  m.  prezime.  Schem.  sen.  1871.  111. 
Kombol  ,nora.  prop,  fam.',  gen.  Kombola.  D.  Ne- 
manic,  cak.-kroat.  stud.  41. 

KOMBOLAC,  kombAlca,  m.  kitica,  ua  kojoj 
visi  po  vise  grozdova  koji  se  suse.  na  Krku.  I. 
Milcetic. 

KOMBOS,  vidi  kombost. 

KOMBOST,  m.  jelo  od  kupusa  (vidi  u  Vukovu 
rjecniku).  —  Od  srvnem.  kompost  (novovnem. 
komst),  Sto  je  opet  romanska  rijed.  —  Od  xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  ,eine  speise 
von  gekochtem  sauerkraut'  ,cibi  genus  e  brassica 
acida':  isijefie  se  kiseo  kupus  na  prokole  pa  se 
skuva;  pa  se  onda  zaluoi  bijelim  lukom  (ili  pospe 
slaSicom),  i  take  se  jede  (uz  post).     Nagruva  se 


KOMBOST 


KOMENDAT 


pasula  i  kombosta.  1).  Obradovif'.,  sav.  57.  —  / 
bez  krajilega  t.  Kupusa  kombosa.  M.  D.  Mili- 
Aevic,  slave.  29. 

KOMBULfiVALA,  /.  oidi  prernet.  —  itiporedi 
kombulevalniea.  —  U  nase  iirijeme  u  Istri.  Knra- 
bulevala  ,orbis'  ,der  purzelbaura'.  D.  Nomanic, 
cak.-kroat.  stud,  ifortsg.  .59. 

KOMBULEVALNICA,  ,/'.  vidi  kombulevala. 
Kombulevalniea  , orb  is'  ,purzelbaum'.  D.  Nemauic, 
cak.-kroat.  stud,  iftsg.  .58. 

KOMBULICA,/.  ml  (moiski).  —  U  naie  vrijfiine 
II  Istri.  Kombulica  ,unda'.  D.  Nomanic,  cak.- 
kroat.  stud,  iftso;.  .52. 

KOMBUfl,  III.  ttelo  ii  Baliiiiwiji  n.  kotnrii  ko- 
torskom.  Eepert.  dalm.  1872.  8.  —  Pomiiie  se  od 
XVIII  vijeka.  Da  bi  na  raejilan  dosli  prniua  ma- 
lomu  Koraburu  Novjaiii  junaci.  Nar.  pjos.  bo". 
204. 

KOMCINA,  /.  aiiijm.  kouiac.  —  //  «((.sc  nrijcmi' 
u  Lici.  ,N6s  30  uz  ovu  koraoinn  uzdrijnti'.  J. 
Bogdanovic. 

k6mEJ:)I,JA,  /'.  ooino(3dia,  vesr.la  ili  sa^ina  itjra 
(II  tc(itrii).  —  isporedi  koinoudija.  —  I'o  tal. 
comiuedia  ili  po  nem.  komodie.  —  Od  xvi  oijfkii, 
a  izmedu  rjecnika  lo  Mika(i>m  (,coraaodia,  tabula'), 
«  £e/i««  (,comedia' ,coraodia'  '204'),  '*  lijelostjen- 
I'eoii  (komodija,  prikaza,  zkazai'io  ,comedia'),  « 
Voltigijinii  (.commedia'  .schauspiol'),  n  Sliilirevic 
(,comoedia').  Komedija  i.  N.  Najeskovic  1,  173. 
Pociiie  komedija  ,Skup'  prikazana  u  Saba  Uaj- 
cina  na  piru.  M.  Div.ic  1.S8.  Ako  ^:i  liodio  na 
komedije  bludiie  ...  B.  Kasic,  zn;.  fil.  Komo- 
dije  i  muzike.  I.  Drzic  7:5.  (idi  so  tanci  fine, 
feste,  nike  brgu|e  i  komodijo  svituvno.  P.  Ra- 
dovcio,  nac.  531.  Imaju  u|esti  u  jodnu  komodiju 
tri  ali  cetiri  svijetla  viteza.  M.  Hadnic  287'i.  Da 
bi  se  svaku  nodifu  dana  uoinila  komodij.a,  raisto 
bilo  bi  puno.  A.  il.  Bolla,  raziifov.  189.  Sto  smo 
drugo  u  sve  vrijemo  oil  zivota  no;a;  ko  na  svijot 
uvedeni  prikazaoci  jediie  veoraa  kratko  komodijoV 
B.  Zuzeri  232.  Bit  cote  so  voce  ki-at  nasli  na 
jednoj  prikazi,  kako  se  govori,  koraoiliji.  D.  Basic 
70.  (Pifiao  je)  komedije  Ovidius.  M.  A.  Re]kovic, 
sat.  A2''.  —  U  prenesp.iiom  smisla,  ii  vrnflum 
(iigodiioin)  doga-daja.  Narav  liomu  (Iciakii)  pravi 
komediju  (iKi  duo  strane  diidaji'  pi.-<iu::  komedija 
iliti  vesela  prikaza  naravi),  i  u  litii  kadkad  tra- 
gediju.  iVI.  A.  Kejkovic,  sat.  L5').  —  a  ninijefniiim 
dogadaju.  Svi,  koji  su  ovo  glodali,  zglodali  su 
se  od  cuda,  iie  znajtici,  sta  6e  da  misle  o  ovoj 
komediji.  Vuk,  dan.  2,  137.  —  Pravif.i  komedije 
moze  takodcr  znaciti,  u  /jreiieneiKim  .imislti:  pru- 
ititi  neprilike,  dosadivuli  (rijeciina  i  ponnianein). 
,Dok  lie  oz6ni(Ii)  siua,  sve  dobro  bi,  a  sad  mi 
nova  snasa  velike  komedije  po  knci  pravi'.  ,J. 
Bogdanovic.  —  TJ  ovoiii  priiiijerii  sloji  u  pro- 
tionoin  ziiacenu  (kao  tnigedija,  ztilosiia  igra)  ili 
uopce  kao  igra,  drama:  Nut'  gledajte  gdi  so  .  .  . 
Isus  Isukrst .  . .  pone  na  ,theatrum'  pianino  ,Gal- 
variae' . . .  ,Speotaculum  mundo  et  angelis  et  ho- 
rainibus."  O  gorka  komodijo!  o  zalostna  i  tu/.na 
igro!    B.  Rapid  216. 

KOMEDIJANAT,  komedijanta,  m.  oidi  kome- 
dijas,  tal.  commediante.  —  U  jexlnoga  pisca -avu 
vijeka.  Grijese  Ii  smrfcno  komedijanti  i  muzici? 
B.  Kasic,  zrc.  112. 

KOMEDIJANE,  n.  djelu  kojijfin  sf.  kninedija, 
vidi  kod  komedijati. 

KOMEDIJAS,  komedijasa,  in.  conjek  koji  ko- 
medija, gliiinac  (kod  a)  i  c)).  —  isporedi  komen- 
dijas.    —   U  Bjelostjencevu  rjevnikn:   komedijas, 


prikazaik  ,comoedus,  comious',  i  a  Voltigijinu: 
,comico,  commediante'  .schauspieler'.  —  U  nase, 
urijeme  u  Lici.  ,Vratri  je  komedijas,  vavijek  mu 
se  moras  smijati'.    J.  Bogdanovii. 

KOMEDUA-SrCA,  /.  zeiisko  decade  kao  kome- 
dijas. —  isporedi  komendijasica.  —  U  nase  vrijeme 
Ii  Lici.  ,Esi  vidio?  on  no  ziia  ni  erne  probije- 
liti  (ni  riject  progovoriti)  a  zona  mu  vratrija  ko- 
modija.sica,  da  joj  se  vavijo  smijati  moras'.  J. 
Bogdanovic. 

KOMEDIJASKI,  adj.  koji  firipada  komedija- 
sima.  —  isporedi  komondijaski.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecnika:  ,histriomcus'  ild. 

KOMEDLjATI,  komedijam,  impf.  ijliimiti  (ko- 
mediju). —  U  prenesenom  sinisln,  saliti  se,  zbi- 
jati  sate.  —  U  na^e  vrijeme  it  Lici.  ,Moram  mu 
se  smijati,  vavijo  iioSto  komedija'.  ,Slu§ajte  vi 
liogovo  liomodijana,  slu.sajtel'    .J.   Bogdanovic. 

KOMEDLTICA,  /.  dem.  komedija.  —  Od  xvi 
vijeka.  Prolog  od  njokK  malahno  koiuodijice.  M. 
Drzic   188. 

KOMET)IJ(_)Ij.A,  /.  tal.  couiunMliuola,  dem.  com- 
modia,  oidi  komodijica.  —  U  jednoga  pisca  Du- 
lirnreaiiina  xvi  vijeka.  Komodijole  sklopiti  M. 
IJrzic  3. 

KOMEN.A,  /.  ime  rijeei  (ili  rjekama'^)  u  Sr- 
hijl.  Iziuodu  jiigoistnfinili  veoina  blagih  doiiih 
strana  Vrana  i  ovog  platova  tece  St6zac  i  Ko- 
cotin.  koji  se  na  nize  sastavjaju,  pa  zatim  uticu 
u  Komiinu,  reku  Kropo[icsku.  Grlasnik.  43,  304. 
Komena  izvii-e  na  istocnim  padinama  velikog 
Sumorovca  i  toco  na   istok.    341. 

KUMENDA,  /'.  vidi  komanda.  —  isporedi  ko- 
moiidat.  Prosimo  vase  6asno  gospodstvo  poza- 
radi  ove  nase  bratje  vojaka,  da  nam  imate  odpi- 
sati  koji  su  pod  vasom  komendom  i  pod  drugim 
Uapotanima  .  .  .    Glasnik.   ii,  3,  68.  (1707). 

KOMENDAiSrAT,  komcndanta,  in.  vidi  ko- 
moudat.  —  isporedi  komandanat.  —  Od  xvii 
vijeka.  Zato  jesmo  isli  sami  komaiidantu  Sta- 
rino.  11,  1'26.  (1679).  Komondanti  koji  bijahu  u 
(xradiskom,  Brodu  i  u  Varadlnu,  vladahu  sa  svom 
Krajinom.  M,  A.  Relkovic,  sat.  B3li.  Turski  ko- 
mendant  Osman  pasa.  J.  Rajic,  boj.  86.  Postavi 
za  kapetana  ili  komendanta  moga  pradeda.  S. 
Tekelija.  letopis.  1 19,  15.  Komendant  srpski. 
P.   M.  Nenadovic,   mom.   185. 

KOMENDAR,  komendara,  m.  vidi  komandar. 
—  isporedi  komendat. —  U  narodnoj /pjesmi  bo- 
sanskoj  nasega  vremena.  Bog  ubio  Giru  komen- 
dara! s  Turcima  se  (!iro  dogovara  da  izdade 
ogiievita  grada.    Nar.  pjes.  petr.  3,  622. 

KOMENDAT,  komoivUta,  m.  zapovjediiik,  po- 
glavar  (kod  vojske  a  i  dnikcije),  vidi  dale  a  Vii- 
Icovic  rjecnika.  —  isporedi  komendanat,  koman- 
danat itd.  —  Od  nem.  kommandant  (franc,  com- 
mandant, tal.  comandante).  nije  mi  jasno,  zastu 
se  prvo  a  promijenilo  na  e;  lak.se  je  razumjeli, 
kako  je  ispalo  drugo  n:  vec  u  praslavenskom  je- 
zikii  nije  se  uzdrzalo  n  pred  drugijem  konso- 
nantom;  nas  ga  narod  dosta  lako  izgovara,  da- 
pace  ga  gdje  i  amece  gdje  mu  nije  mjesta  (n.  p. 
a  komendija) ;  ali  kad  to  hiva  u  dva  sloga  iza- 
sopce,  kao  da  ma  je  tesko,  zato  ostaoivsi  prvo  n 
II  ovoj  rijeei,  izbacio  je  drugo,  i  mozebiti  osobito 
radi  nominativa  sing,  u  kojem  va(a  da  nije  svak 
umetao  a  inedu,  n  i  i,  te  se  htjelo  izgovarati  ko- 
mendant sto  je  dvostruko  protivno  nasemu  iia- 
rodnom  jezikii.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izineda  rjec- 
nika u  Vakovu:  .der  kommandant'  ,dux'.  ova 
rijeo  nije  bila  poznata  u  Srbiji   do  godine  Isol, 


K0MENT3AT 


KOMETA 


nego  je  po  torn  preSla  onarao  odovud  (iz  Sri.jema 
i  iz  Bafike),  poglavar,  cf.  upravitoj.  —  Velikomu 
kuraemiatu  i  zapovMuiku  sve  kostajnifiko  kra- 
jiue.  Starine.  12,  34.  (oko  1703—1701)).  Da  .su 
koiuoudati  u  Raoistotu  daiioiu  a  noooiu  u  gradu. 
(Jlasuik.  II,  3,  108.  (1708).  U  pofietak  i  zastavnik 
i  vojvoda  iliti  koiueudat  Spaiiski  na  siurt  raiien 
pade  ...  I  zato  je  ovi  koniendat  novi  sve  u  ime 
Saverije  zapovidao.  A.  Kaui/.lic,  fran.  (59.  Ko- 
mendat  moskovski.  A.  Tomikovid,  ziv.  23.  Ko- 
mendatu  od  strelica.  59.  Ta  Jakova  srp-skog 
koraendata.  Nar.  pjos.  viik.  t,  IGo.  Koiuondatu 
od  Sapca  bijela.  i,  247.  Ajduk  Velko,  vojvoda 
krajinski  i  koraendat  negotinski.  Vuk,  dan.  I,  70. 
l)ve  je  godine  vojska  srpska  bila  ve6  dosta 
uredna.  istina  da  je  bilo  iiekoliko  veliki  stare- 
sina  koji  su  po  nekoUke  naije  posvajali,  ali  je 
opet  svaka  naija  imala  svoga  komendata,  svaka 
kne/.ina  vojvodu  .  .  .    grada.  il. 

KOMENDA.TAH,  koTuendafclra,  m.  tal.  com- 
mendatario,  od  prilike  isto  Ho  u  Hroatskuj  pre- 
bendar.  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka.  Biskupi, 
opati,  priruonici  il'  komendatari ...  S.  Budinio, 
ispr.  131. 

^  KOMENDATOR,  m.  tal.  uommendatore,  oiSi 
clan  viteSkoga  reda,  koji  nasi  redni  znak  ohjesen 
o  vratK,  (franc,  comraandeur,  item,  komtur).  — 
II  pisaca  na.iega  vremena.  Koineadatoi-  ,kom- 
thur'.  Zbornik  zak.  1,  1028.  Komendafcor  reda 
PraAe  Josipa  I.    1865.  48. 

KOMENDATOKSKl,  adj.  koji  pripada  komen- 
datorima.  Sa  ratuom  dekoraeijom  na  krstu  ko- 
raendatorskom.    Zbornik  zak.  1866.  5. 

KOMENDATOV,  adj.  koji  pripada  kommdatii. 

—  U  Vukovu  rjecnikii:  ,des  kommandaiiten'  ,im- 
perantis'. 

KOMENDATSKI,  adj.  koji  pripada  knmenda- 
tima.  —  U  Vukovu  rjeiniku :  ,kommandanton' 
.imperautium'. 

KOJMENDIJA,  /.  vidi  komedija,  od  koje  rijeji 
postaje  umetanem  r)lasa  ii,  iiporedi  Domentijaii, 
Melentije.  —  U  naSe  vrijeine,  a  iimeda  rjccnika 
II  Vukovu :  ,(mit  dem  rhinesmus)  die  Icomodie' 
,comoedia'.  Dogovoi-o  se  nih  dvojica  trojica,  da 
s  jednim,  koji  ne  zna  za  ovu  prijevaru,  izigraju 
komendiju.    Nar.  igre.  vil.  1868.  759. 

KOMENDIjAS,  komendijasa,  m.  vidi  kome- 
dijas.  —  isporedi  komendija.  —  U  nase  vrijeine, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,der  komodiant' 
jComoedus').  Da  je  veliki  komendijas.  Bos.  vila. 
1887.  332. 

KOMENDIJASEV,  adj.  koji  pripada  koinen- 
dijasii.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  .iles  komodianten' 
,comoedi'. 

KOMENDIJASIGA,  /.  zen.sko  ccfide  kao  ko- 
mendijas. —  U  Vukovu  rjeiniku :  ,die  komodi- 
antiu'  ,comoeda  (mima,  mulier  sceiiica)'. 

KOMENDIJASKI,  adj.  koji  pripada  komen- 
dijaSima.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,kom6diantisch' 
.scenicus'. 

KOMENDl RAG,  komeiidiroa,  m.  vidi  komendat. 

—  isporedi  komandirao.  —  U  nase  vrijeine.  Svaki 
vezir  ili  drugi  komendirao.  P.  M.  JSTenadovic, 
mem.  289. 

KOMENDIRANE,  ».  djelo  kojijem  sh  koimn- 
dira.  —   U  Vukovu  rjeiniku. 

KOMENIJIRATI,  koiiiiiidiram,  imjif.  vidi  ko- 
mandovati.  —   isporedi  komandirati  i  komendat. 

—  Od  .XVIII  vijeka,  a  izinedu  rjeinika  u  Vukovu: 
jkommandiren  (gebieten)'  ,impero',   cf.  uprav|ati. 


Onda  je  Petar  komendirao  svoje  nove  vojnike.  A. 
Tomikovid,  ?,iv.  63.  Ve6  za  onog  Stojana  risara 
sto  u  kohl  svakom'  komondira.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  630.  Prvo  jeste  Lazarevii  Luko  koji  Sapcera 
koiueudira  gradom.     4,  226. 

JC()MEIi.\,  /.  ime  zensko  u  nar.  pjes.:  Ne  zeni 
se  Komerom  divojkoin:  IComera  je  odve6  saiii- 
vica.    A.  Ostojic. 

KOMERDA,  vidi  komarda,  b,  a)  na  kraju. 

1.  KO.MKSAU,   koraesflra,  m.  vidi  povjorenik. 

—  isporedi  komesarij,  komisar.  —  Od  tal.  com- 
messario  (sto  je  ostarjela  rijei  u  knilevnom  je- 
ziku;  ali  se  joS  iiije  u  dijalektima).  —  Od  xv 
vijeka,  n  izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu  (komesarb 
.curator',  srl.  ,commissarius').  Budi  ti  railostb 
dati  i  prSporufiiti  konsulorab  ...  ili  liegovSmb 
komesaromb  ...  da  oni  prodadu  i  posju  k  namb 
u  ruke.  Spom.  sr.  1,  131.  (1415).  I  pri  reuenih 
komesarih  da  se  najdu.  Mon.  croat.  291.  (1589). 
Bi§6  bio  od  prije  u  svetoj  i-oti  komesar.  B.  Kasid, 
iu.  106.  Nukiii  su  rekli  da  dete  za  dugo  biti 
kod  komesara.  Starine.  12,  23.  (oko  1696—1703). 
Opravise  da  more  provincija  po  sebi  obirati  ko- 
mesare.    Norini  57. 

2.  KOMESAR,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  crnorijeikoin.    Sr.  nov.  1875.  859. 

KOMESAliAC,  komesarca,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  modrusko-rijeikoj.  Razdijej.  55. 

KOMESARIJ,  m.  vidi  1.  komesar.  —  U  gla- 
golskijem  rukopisima  xv  vijeka.  Prokaratur  i 
komesarij.  Mon.  croat,  84.  (1460).  I  ako  je  6iji 
komesarij,  jeli  svrsil  odluoenje  mrtvih.  Starine. 
23,  132.  (1496).  I  ako  je  bil  komesarij  koga  koli 
clovika  i  jeli  ucinil  kako  jo  on  naredil  v  ti- 
stament.    149. 

KOMESI.IA,  /.  vidi  povjerenstvo.  —  isporedi 
komisija.  —  Ima  i  tal.  commessione  (sto  je 
rede  nego  commissione),  ali  nasa  rijei  ipak  kao 
da  je  dosla  od  nem.  commission.  —  U  nase 
vrijeme.  I  kad  bi  kojom  sredom  pravitelstvo 
srpsko  odredilo  komesiju.  Vuk,  odg.  na  lazi.  26. 
Pisato  sovjetu,  kako  je  dosla  kod  nas  komesija. 
Djelovod.  prot.  169.  ,EU  ga  ubio  vrlo?'  ,Es 
borne,  ve6  je  i  komesija  na  to  dolazila'.  J.  Bog- 
danovic. 

KOMES,  in.  vidi  grof.  —  Od  srlat.  comes.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka  iz  Istre.  Eudolfa 
prvoga  komesa  ili  kneza  od  Aspurg  ...  P.  Gla- 
vinic,  cvit.  138*'.  Komes  Martin  Frangepan. 
140 — 141.  —  I  sad  se  govori  u  Hrvatskoj,  n.  p. 
komes  turopojski. 

KOMKSANE,    n.   djelo    kojijem  se  sto  komeia. 

—  U  Vukovu  rjeiniku:  ,di6  bewegung'  , com- 
motio'. —  U  ovom  primjeru  znaii  sto  i  komisane, 
te  moze  biti  da  tako  treba  iitati:  Ne  gleda  se 
strogo  na  pozajmicu  u  komesanu  kukuruza.  V. 
Bogisic,  zborn.  482. 

KOMKSATI,  komesam,  impf.  mesati,  mutiti; 
komesa  me,  muoi  me,  prevraoa  mi  creva.  Podu- 
navka.  1848.  58.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2 
pi. :  komesamo,  komesilte,  u  aor.  2  i  3  sing. 
komesa,  u  part,  praet.  act.  komeSao,  komesala, 
u  part,  praet.  pass.  komoSan.  —   U  nase  vrijeme. 

—  Znaiene  je,  kao  sto  se  reklo,  inijesati,  ali  ima 
i  rejleksivni  oblik  (sa  se),  za  koji  nije  posve  isto 
znaiene  u  Vukovu,  rjeiniku:  ,sich  in  bewegung 
sotzen',  ,commoveri'  (dakle  mieati  se).  —  U  ova 
dva  primjera  oblik  je  sa  se  pasivan :  Sve  castice 
k|uka  ne  vraAaju  se  jednako  i  ne  komesaju.  P. 
Boli6,  vinodj.  2,  160.    Sve  se  komoSa.  2,  165. 

KOMETA,  /.  repata  zvijezda,  tat.  i  tal.  cometa. 


KOMETA 


241 


2.  KOMIN 


—  U  nekijdh  pisaca  od  xvi  do  xviii  vijeka. 
Jedna  kometa,  jedna  vlasata  illga  zvezda  kako 
mec,  jedno  cilo  godisce  stojase  nad  Jerusoliiaom. 
Postila.  ib.  Pod  kim  iiebom  ne  zace  se  udna 
sdraka  ke  komete?  J.  Kavanin  379''.  Zvizde 
zemajske  jesu  komete  ...   A.  Tomikovlc,  gov.  305. 

KOMETNIK,  III.  ime  selii  u  Shwoniji  u  hipa- 
niji  virovitickoj.    Razdijej.  139. 

KOMGA,  f.  ime  mje.sta  u  Srhiji  a  okrugii  pn- 
zarevackom.    Niva  u  Koui^i.   Sr.  nov.  1868.  19o. 

KOMICE,  adv.  vidi  okomice.  —  Od  xvni 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukooii  (vide  na- 
komioe).  Pak  komice  u  zemju  umakiii.  J.  S. 
Re)kovi6  313.  Dok  list  s  drvja  ne  pada  komice. 
316.  Koje  komice  ii  visinu  rastu.  l.iO.  ,Ajmo 
komice  niz  ovo  drvo  .saci'.  ,iVta  komice  pa'  s  dv- 
veta'.  J.  Bogdanovic. 

KOMiCeNE,  n.  djelo  kojijrm  se  stn  komiii.  — 
U  Vukova  rjemiku. 

KOMICITI  SE,  k6mr6rm  so,  u  Vukocn  rjec- 
niku :  orah  kad  sazre  da  se  mo/.e  ju.ska  s  I'lega 
skinuti,  onda  se  komici  ,sich  schiileu  lassen' 
s  dodatkom  da  se  govuri  u  Tiarani.  —  ispiiredi 
komiti.  —  Akc.  kaki  je  it  praes.  taki  je  u  iinpf. 
k6mrcah ;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je 
u  inf.,  osim  aor.  2*3  sing,  komifii. 

1.  KOMIO,  m.  ime  selu  it  Hrnatskuj  ii  zupa- 
iiiji  licko-krhaoskoj.  RazdijeJ.  12.  —  Pnmina  se 
XVI  vijeka.  Mersiii  i  Koinic.  Mon.  croat.  222. 
(1.527).  —  Ima  i  u  Vaknim.  rjecnika  kml,  rijeci 
Komaca  (vidi). 

2.  KOMIC,  IH  prcgiiiie.  -  l>  iinse  i-i-ijeine. 
Ivanu  Koiiiicu  iz  Bulkuvira.  frlasnik.  ii,  1, 
17.5.  (1808). 

KOMICANIN,  m.  conjek  iz  inje.'ita  Kainira.  V. 
Arsenijevic.  J.  Bogdauovic.  —  Mnozinn :  Ko- 
micani. 

K0MI(''.4NKA,  /.  vidi  Komickina.  .1.  Ho-da- 
iiovic. 

Kt)MI( 'KI,  adj.  koji  pripada  selu  h'lniiirii.  V. 
Arsenijevic.  J.   Bogdanovic. 

KOMICKINA,  /.  zensko  relade  iz  KoiiuM.  V. 
Arsenijevic.  .1.  Bogdanovic. 

KOMID,  m.  curami  alexandrinura,  gunimi  ara- 
bicum,  neka  vrsta  smole  hjelkaste  Hi  zaekaste  i 
prozirne  sto  .se  dohiva  iz  nekiiga  drm-td  (Acacia 
senegalensis  Ait.)  u  Africi,  i  iipdlreh^nrn  se  za 
lijeplene,  za  gradene  criiila,  knu  lijek  od  kas^a 
ltd.  —  isporedi  koiuida.  —  Oil  srgn'.  i  noeogrc. 
xofifi((fiov.  —  U  ciritoi'skum  nikopisit  xvii  vijeka 
pisanome  crknenijem  jezikom.  Da  jostb  kornidi. 
cistb  jako  ledb,  ni  belb  ni  ornb,  i  da  jestb  koraidb 
alexandrijsky.  Glasnik.  25,  33.  —  indi  jos  kod 
kalakan. 

KOMIDA.  /.  vidi  komid.  —  /-'  Slalicetni  rjec- 
iiiku, :  komida  ladanova,  vrsta  smolo,  , gunimi 
ladani'.  —  Ne  zna  se  gdje  je  Stiitic  iiasao  ooh 
rijec;  po  svoj  prilici  nije  pouzdana  n  ovom  obliku. 

ICOMIDBA,  /.  komjene  (kaknruza)  sto  se  oliiiv(a 
iiekako  sveiano  i  veselo  (vidi  a  i'ukovu  ijrciiikit). 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  ijccuika  it  I'nkcivu 
(,das  abblatteu  der  kukuruzkolbeu,  wobei  ein 
nachbar  dem  andern  hilft'  ,demti(i  foliorum  a 
fructu  zeae'.  u  Srbiji  po  naj  vise  beru  kukuruze 
s  konmsinom,  pa  poslije  idu  na  komidbu,  kao 
na  mobu,  jedan  drugome  to  kome  i  ijjevaju 
i  pripovijedaju).  U  selu  na  komidbi  zovne  Mitar 
Zivanovieu  svastikom.   Vuk,  nar.  pjes.  1824.  1,  27. 

KOMIO,  III.  vidi  komiga,  h). 

KOMIG.\,  /.  ime  dvjeina  slarijem  piiniseiiijem 


crkvama  ii  Srhiji.  —  Po  onniiie  Ho  se  kaze  kod 
b,  iiioglo  hi  hiti  srodiio  s  i.  kom  i  znaciti  uprav 
vis  na  kojemu  je  crkva. 

■A.  a  okritgii  niskom.  M.  D.  Milioevic,  kra|. 
srli.   16. 

I>.  Komiga  ill  Koraig  ii  okrugii  toplickom. 
M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  356,  gdje  se  dodaje : 
Neki  sejaci  zovu  , Komiga'  colo  brdo  na  kom  jo 
ta  crkva. 

KOMILAC,  kimioca,  m.  ioojek  koji  koiiii.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika,  ii  Viikonu: 
,der  (kukuruz-)  schaler'  ,excorti<rator'.  —  Hi  joj 
se  pred  komiocima  ucini  sramota.  Vuk,  nar.  pjos. 
182'1.  1,  27. 

KOMILAVKA,  /.  eidi  kamilavka.  —  II  imse 
vrijeme  ii  Bosni.  Izvuce  iz  zobnice  masnu  komi- 
lavku.  Bos.  Vila.   1892.  167. 

1.  KOMIN,  komina,  in.  focus;  fumarium;  cu- 
lina.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  takije  u  osta- 
lijem padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.: 
kiimine,  komini.  —  Od  lat.  caminus  (od  grc. 
xriuiviii  va^a  da  nije),  ali  j'l'fko  talijaiiskoga  Hi 
mozebiti  driigoga  roinanskoga  jezika  (oidi  kod 
kelomna),  po  .sjevernijem  krajevima  moze  hiti 
preko  nem.  kamin.  —  Od  x.vi  vijeka  (vidi  kod  c), 
a  izmedu  rjecnika  u  Mikalimi  (komin,  dimjak 
, caminus,  fumarium,  vaporarium,  spiramentum'; 
komin,  ogiiisto  , focus,  caminus'),  u  Bjelostjencevu 
(komiu,  ognisce  , focus,  caminus'),  ii  Jambresicevu 
(,focus').  ({  Voltigijinii  {jCatmuo'  ,rauchfang') ;  u 
Vitkoou:  1.  (u  Dubrovniku)  ,die  kiiche'  ,culina', 
cf.  ku/.ina.  —  2.  ,der  i-auchfang,  schornstein' 
, fumarium'  (ital.  ,cammiuo'),  cf.  dimiak. 

a.  focus,  ugiiiste.  Ve6e  crno  nego  ugjen 
s  komina.  Korizm.  12^'.  Zove  ga  (pakao)  komin 
i  forna/.u.  2'I'>.  A  starieo  na  kominu  uz  bukaru 
cijela  pica  ...    .T.  Kavanin   1701'. 

b.  dimiiak.  Nasoli  ga  i  stavi  u  komin.  M. 
Drzic  287.  Komin  uovi  brzo  ooadi.  (D).  U 
kominu  sto  .stoji,  il'  se  oadavi  il'  gori.  (Z).  Po- 
slov.  danic.  Komingija  6isti  komin  u  jutru.  D. 
ObrailoviA,  basn.  72.  S  tim  pomisaj  od  komina 
crni.  .1.  S.  Uolkovic  140.  I  liihova  ugleda  so 
marva,  i  cesco  im  dimili  koraini.  Osvotn.  2,  30. 
Komin  {-=  dimiiak).  M.  D.  Milicevic,  s  dun.  107. 
—  U  ova  dva  primjera  kao  da  je  samo  rupa  na 
kroi'ii  kud  izl.azi  dim:  Kad  covik  iiiiide  u  kuAu 
prije  uHgo  su  zrako  sunoane  kroz  komin  ili  kroz 
oblok  prosjale  nista  no  vidi  po  aeru  u  kuAi,  ali 
kad  zrake  suucane  kroz  komiu  uuidu,  kako  so 
vidi  naj  mai'ii  prasak  .  .  . !  F.  Lastric,  ned.  Ki. 
(I'om^ivii  zenskii  gluva)  izmete  svo  nuglove,  za- 
viri  pod  police,  pod  nacve.  saje  mahne  po  veriga 
i  izpoil  komina.  sii.  isporedi  baga. 

('.  kahiiia.  Sto  smo  tuste  pak  mahace,  komin 
dava  nam  harace.  I.  Dordii,  pjesn.  346.  I  u  ko- 
luiau  Boga  moli.  (Z).  Poslov.  danic.  Govorila 
tica  lastavica:  ,Blago  tsbi,  siua  kukavico !  Uad 
s'  ne  lezes  kuci  u  kominu'.  Nar.  pjes.  vnU.  I, 
559.  Tiho  mi  hodi  tamo  do  komina,  ter  si  daj 
nagiii  kupieicu  viua.    ,Ta6ke.  71. 

2.  KOMIN,  komina,  m.  vidi  kmin  i  kuinin.  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  komin.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjehiika  u  Bjelostjencevu  (komin,  trava 
jCiiminum,  cyminum';  komin  divji  ,caucalis'),  ii- 
■Jainhrcsicevu  (,cuminniu'),  u  Stulicevu  (komin  pi- 
tomi,  trava  ,cnminum,  vel  cuminum  domesticum': 
komin  diviji,  trava  , cuminum  silvestre'),  u  V'li- 
koi'ii:  komin  (divli  i  pitumi),  (u  Dubrovnikii) 
trava  ,art  pdanze'  ,hoi-ba6  genus  (Cuminum  cy- 
minum h.y.  —  Komin,  cuminum  ( Bjehistjeii.ac), 
Carum  carvi  L.  (Lalanguc,  Kladovic,  Sab|ar).  v. 
kmin.     Komin    divji,    cimiiio    salv.atico    (Kuzmn'". 

16 


2.  KOMIN  2 

niknp.  XVI  vijoka),  soseli,  siler  luoiitaiio  (Skuria), 
Seseli  inontanum  L.  (Alschingei).  Komin  pitomi, 
comino  domosticci  (Kuzmin,  rukop.  xvi  vijoka), 
Cmiiiiiuin  oyminum  L.  Komin  slatki,  Anisiim 
(vulgaro)  Grtii.  (Bjolostjomio,  Lalangue).  13.  ftulek, 
iiu.  151. 
;3.  KOMIN,  in.  injesno  ime. 

a.  si-ld  u  Dalmadji  u  kotaru  makaranskom. 
Hepert.  daliu.  1872.  20.  —  Pomine  .s'e  od  xvui 
rijcka.    Od  Komina.   Norini  85. 

b.  sclo  u  llrvatskoj  u  ztipaiiiji  saijrehaikuj. 
Razdije).  86. 

c.  prije  naie.ga  vremena  pomine  se  tivako 
mjesno  ime.  Spora.  stoj.  184. 

KOMINA,  /.  ku(i  da  je  naj  utarije  znaif.i'ie  bilo 
kora,  luska ;  ail  sc  kasnije  iipotri'hlaualo  za  onaj 
dio  od  kakva  iiuca  (limki'.,  pa  i  Itcske  i  koxcice) 
Ho  ostaje,  kad  .ie  od  omxja  vui:a  Ho  pravi  (n.  p. 
od  grozda  vino,  od  maslina  u(e).  dan  danaihi 
po   razlienijem  mjestima  ima  razlicna  znaccna. 

—  isporedi  2.  kom.  —  Moze  biti  praslavenska 
rijec,  ako  je  ista  Ho  letska  karaius,  kaminis, 
jelova  Hi  hrastoun  kora;  all  .se  sad  nalazi  samo 
u  naiemu  i  ii  l)iiii<irsl-iiin  jczikii.  —  Nejasno  je 
poHane,  jeli  .^luriji  "lilit  komina  Hi  kom:  cini 
se  da  je  vrca  prililui  I;nd  hi  prvo  poHahi  od 
drufiofiii  na.'itiii'kiiiii  \ii:i  i in'  lii  tri'hrilii  sliniliti  kdo 
niiiiminldlir.  iirf/d  I;, in  iifiliiijfiliii  sk p^hiiihr).  i 
to  hi  .-ii'  potrrdiln  driiipjriii  npiniin  sin  pnsniju 
od  kom,  kao  komiti,  komusiiia  itd.,  ali  se  tome 
protivi  letski  ohlik  {ako  je  uprav  srodan)  po 
kojemu  hi  vek  u  naj  starije  doha  u  osnovi  bio 
nastavak  id.  —  Izmedic  rjccnika  u  Mikafinu 
(komina,  dropiua  ,vinacea'),  i  ii  Vukooii  (1.  ,die 
treber',  ,recrementum',  n.  p.  komina  od  grozda 
ili  kao  sto  se  u  Boci  govori  od  maslina  posto 
se  sme|u  i  istije.ite.  —  2.  od  oraha  ,die  griine 
schale  der  nuss',  ,cortex  nucis').  —  Po  Vukovu 
sii  rjecniku  tri  usobita  znacena :  <i,)  Ho  ostaje  od 
grozda  kad  se  pravi  vino,  vidi  drop.  —  ovako 
je  znaeene  kad  velike  vecine  naroda,  i  potvrdiije 
se  xvn  vijeka  u  Mika]inii  rjecniku.  Jiduc  s  liima 
mekiiie  i  kominu.  E.  Pavi6,  ogled.  577.  Sipati 
iz  kese  onu  kominu.  Z.  Orfelin,  podr.  103. 
Vino  i  komina.    Srp.  zora.  god.  2,  sv.  2,  str.  43. 

—  b)  Ho   ostaje  od  maslina,  kad  se  pravi  nje. 

—  ovakovo  je  znaeene  u  Diibrovnikii  (P.  i5ud- 
mani)  i  u  Boci  kotorskoj.  —  ohicno  se  upotre- 
bfava  samo  mnozina:  komine  (P.  Budmaui).  ■ — 
f)  zelena  koza  na  (usci  od  oraha. 

KOMINAC,  kominca,  m.  prezime.  —  f'  nase 
vrijeme.  Milenko  Kominac.  Rat.  177.  .Jovau 
Kominac.  407. 

KOMINACA,  /,  kuliarina  Hi  drugo  zensko  ce- 
lade  Ho  svagda  stoji  ii  kuhini  ili  uz  ogniHe, 
vidi  1.  komin,  a  i  c.  —  Bece  se  samo  s  prczi- 
ranem.  —  U  Vukovu  rjecniku:  vide  pepe|usa 
s  dodatkom  da  sc  govori  u  Dubrovniku. 

KOMINANE,  n.  djelo  kojijem  se  komina.  — 
V  Vukovu  rjecniku.  —  I  u  jednom  primjeru 
xviii  vijeka.  Kominane  (moze  biti  da  treba  eitati 
komiiiahe)  iliti  lustene  kukuruza.  A.  Kanizlii, 
utoc.  476. 

KOMINATA,  f.  dimnak.  —  Od  ostarjele  tali- 
janske  rijeci  oamminata  (isporedi  franc,  ohe- 
min^e),  ili  iz  drugoga  romanskoga  jezika  (vidi 
kod  kelomna).  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku, 
ali  mi  se  cini  da  se  nalazi  (ne  spomiiiem  se  gdje) 
i  u  M.  Drziea  (dakle  jos  xvi  vijeka). 

KOMINATI,  komiurim,  impf.  u  Vukovu  rjec- 
niku: vide  kominati,  n.  p.  orahe  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Boci  kotorskoj. 


2  KOMTSARI.T 

KOMJNOI.IA,  III.  Kidi  aiiuiVaCar.  —  l'o.'<ta,jc 
od  1.  komin  turskijem  nastavkom  ^ja  (^i).  —  Tf 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Komin^ija  disti  komin 
u  jutrn.    D.  Obradovi6,  basn.  72. 

1.  KOMiNii,  m.  dem.  1.  komin.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

2.  KOMINIC,  m.  vidi  2.  komin  (uprav  je  de- 
miniUiv).  —  U  Mikajinu  rjeiniku:  kominid,  trava 
od  voi'ia  ,cuminum,  cyminum'. 

'■i.  KOMINK',  vidi  kominik. 

KOMINIK,  )».  mjesno  ime,  moze  biti  da  glasi 
drukcije.  —  U  spomeniku  xiii  vijeka.  U  Komy- 
nbnykb.  Spom.  stoj.  9.  (1254 — 1264).  —  -kb  moze 
se  eitati  i  c. 

KOMINSKI,  adj.  koji  pripada  komini.  —  Na- 
iineno  u  naie  vrijeme.  U  kadah  kominskih 
(,maischbehalter').    Zbornik  zak.  2,  .S70. 

KOMIN,  III.  vidi  2.  komin.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Bi'linu  (u  drugoin  izdanu) :  komin  divji  ,9ilei-- 
moutano  o  seseli  massilense,  erba  medicinale' 
,siler  montanum'  328''.  —  Komin  div|i  (Kuzmi6, 
Pizzelli,  Aquila-Buc),  v.  komin  divji.  B.  Sulok, 
im.  151. 

KOMINaCA,  /.  motka,  kojom  se  baga  zatvora, 
bageiiaca.  u  Lici.  V.  Arseuijevic.  Kavna  ode- 
bela  grana,  toliko  dugacka,  koliko  je  od  ogiiista 
do  bage,  zove  se  ,kominaca'.  s  kominacom  se 
svaku  vecer  baga  zatvora,  i  stoji  vavije  uz 
ogniste.    ,1.  Bogdanovic. 

KOMIIN'ANE,  n.  djelo  kojijem  se  komina.  — 
Izmedu   rjecnika  u   Vukovu.  —  nidi  i  kominane. 

KOMINA K,  m.  vino  ispod  komine,  koje  se  pije 
vec  kiselo,  ne  slatko  (u  Srbiji).    D.  Danioic. 

KOMINATI,  kominam,  impf.  vidi  komiti.  — 
.l/cc.  .se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. ;  komindmo, 
komihate,  u  aor.  2  t  3  -iing.  komina,  u  part, 
praet.  act.  kominao,  komiriala,  u  part,  praet. 
pass,  komiiian.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu:  vide  komiti  (kukuruz)  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Barani.  —  U  jedinom 
primjeru  stoji  u  prenesenom  smislu:  Jos  lakomi 
to  govori,  kad  izjeden  svoj  puk  kori :  ,Sve  sto 
imam,  to  potrose,  i  ziva  me  izjedose';  a  od  tog 
se  ne  spomina,  kako  zato  ni  komina.  V.  Dosen 
59b. 

KOMIRIC,  m.  selo  a  Srbiji  u  okrugu  podrin- 
skom.    K.  Jovauovic  135. 

KOMIRICSKI,  adj.  koji  pripada  Komiricu. 
Komiricska  (opHina).    K.  Jovanovid  135. 

KOMIS.AR,  komisara,  m.  vidi  komesar,  tal. 
commissario,  nem.  kommissar.  —  Od  xvi  vijeka. 
Komisarjev  i  ostalih  sudac.  S.  Budinic,  ispr.  130. 
Kano  komisar  ceta  carevi.  A.  Tomikovid,  ziv. 
157.  Komisar  krajevski  u  stvari  zdrav|a.  G. 
Pestalio  247.  Sa  brojem  ispitnih  komisara.  Zbor- 
nik  zak.  1,  180.  Imadu  komisari  obih  vlada 
pronaci  teme}  vrijednosti.  1866.  12.  i  u  Siilekorn. 
rijeiniku :  , commissar'. 

KOMISARICA,  /.  koinisareva  zena.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Komisariea  ,uxor  commissarii'. 
S.  Nemanic,  6ak.-kroat.  stud,  iftsg.  61. 

KOMISARIJ,  m.  tal.  commissario,  vidi  ko- 
misar. —  Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka  pisano 
komisari  (radi  slika) ;  po  smislu  treba  da  je  jed- 
nina,  premda  je  mozebiti  pisae  htio  napisati 
mnozinu  (samo  radi  slika).  ako  je  ovako,  to  je 
ova  rijec  samo  plur.  komisar.  Blag  Soranco, 
mudar  Nani,  ki  metnuse  meje  s  cari,  zadni  i 
Ivan    bdec    trrimani,    ua   granicah   komisari,    ki 


KOMISABIJ 


KOMJESAE 


protegnu'i  zaglavi  trojui  mejaS  u  svoj  stavi.  J. 
Kavaniu  203a. 

KOMISARIJAT,  m.  nem.  commissariat,  komi- 
sarev  ured,  vidi  povjerenistvo.  —  U  nase  vrijeme. 
Posredovauem  politickih  vlasti  i  doticnoga  boj- 
noga  komisarijata.  Zbornik  zak.  2,  658.  Komi- 
sarijat  redarstveni  na  postaji  zefeznickoj.  1S6.3. 
321.  i  u  Sulekovu  rjecniku:  , commissariat'. 

K0M3SIJA,  /.  vidi  povjerenstvo ;  naredba,  na- 
rugbina.  —  Od  tal.  commissione  Hi  od  nem. 
commission.  —  U  nase  vrijeme.  Komisija  ima 
paziti,  dali  se  i  na  koliko  kod  pojedinih  iireda 
pojavjuje  potreboia  .  .  .  Zbornik  zak.  1853.  63. 
Komisiji  vojuo-primnoj  ne  imadu  se  predstaviti 
samo  novacenu  podvrzeni.  1866.  9.  —  Nijedan  tr- 
govac  ne  ima  pravo  drugu  robu  u  komisiju  uzeti. 
1,  287.   —   I  u  Sulekovu  rjecniku:   ,commission'. 

KOMISijON,  m.  vidi  komisija.  —  U  jednom- 
primjeru.  xvi  vijeka.  Tri  artikuli  izneti  su  iz 
komisijona.    Mon.  oroat.  291.  (1-589). 

KOMISIJONAX/AN,  kouiisij6nri,lna,  adj.  koji 
pripada  komisiji.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme  od 
nem.  commissional  (tal.  commissionale).  Korai- 
sijonalna  vijecana  glede  manipulacije  u  sluzbi 
postanskoj  .  .  .  Zbornik  zak.  1865.  11.  —  fma  i 
ado.  komisij6uaIno.  Da  vlast  prosuduje  te  sprave 
komisijonalno.    Zbornik  zak.  1863.  201. 

KOMISAO,  komisiica,  m.  covjek  koji  komi^a, 
vidi  komilac.  —  U  nase  vrijeme  u  Jiosni.  Sala 
medu  komisacima.    Bos.  vila.   1891.  227. 

KOMISAK,  komiska,  m.  goli  klip  kuruze.  — 
Berkasovo  u  Srijemu.  —  isporedi  komiska  i 
komiskati. 

KOMISANE,  n.  djelo  kojijem  se  kumisa.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KOMISAR,  komisdra,  m.  vidi  komisar.  —  IJ 
jednoga  pisca  iz  Istre  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (komisar,  pomnik  ,com- 
missarius',  v.  naredbenik).  Bi  ucinen  komisar 
general  od  oismontane  familije.  F.  Glaviuin, 
cvit.  1481). 

KOMISATI,  komisam,  imperf.  vidi  koraiti  (kii- 
kuruze).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmeda  rjecnika  ii 
Vukovu.    Prestavsi  komisati.  Bos.  vila.  1801.  210. 

KOMISAVAO,  komi.savca,  m.  orah  koji  je  vec 
zrio  pa  spada  s  liega  ona  zoleua  kora.  (u  Srbiji 
u  okrugu  uzickom).  I^.  Stojauovic.  —  vidi  ko- 
mina,  c);  isporedi  komisati. 

1.  KOMISIJON,  /.  naredba,  vidi  komisija.  — 
U  jednom  spomeniku  xv  vijeka,  i  otale  u  Dani- 
cicevu  rjecniku :  komisionb  ,maudatuiu',  srI.  ,cora- 
missio'.  —  Tebe  dasmo  ovuj  nasu  komisijonb. 
Spom.  sr.  1,  148.  (1420). 

2.  KOMISIJON,  m.  vidi  komisija.  —  IJ  nase 
vrijeme  u  Istri.  Komisijon  da  j'  sal  na  lice 
mjesta  .  .  .    Nasa  sloga.  god.  21,  br.  1. 

KOMlSlJUN,  m.  vidi  2.  komisijon.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Komisijiin,  it.  commissione  (u 
Istri).    NaSa  sloga.  god.  15,  br.  28. 

KOMISILAC,  komisioca,  m.  covjek  koji  ko- 
misa  kukuruze.    I.  Pavlovii. 

KOMISKA,  /.  (aska,  vidi  2.  kom  i  komiua,  c). 
—  U  Sttdicevu,  rjecniku:  ,buccia,  scorza,  come 
dell'  novo,  castagne  etc'  , cortex'. 

KOMISKANE,  n.  djelo  kojijem  se  komiska.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KOMISKATI,  komiskam,  impf.  vidi  komiti 
(uprav  je  deminutivni  ylagol).  —  Akn.  je  kao 
kod  kominati.  —  U  Stuliievu  rjecniku:  ,deli- 
brare,  decorticare,  cortice  denudare',  i  a  Vukovu: 


dim.  V.  komiikati  s  dodatkom  da  se  govori  w 
Boci. 

KOMISIUj.'V,  f.  neka  bi(ka.  Komisuja,  Teu- 
crium  polium  L.  (Alschinger),  v.  Kamizula.  B. 
§ulek,  im.  151. 

KOMIT,  adj.  vidi  okomit,  omcit.  —  Nacineno 
u  na&e  vrijeme.  Komit,  math.  phys.  (okomit, 
omcit,  osovit)  .lothrecht',  tal.  ,perp6ndicolare,  a 
piombo',  frc.  ,aplomb6'.  B.  Sulek,  rje6u.  znanstv. 
naz. 

KOMITAT,  m.  vidi  zupanija,  srlat.  oomitatus 
(od  comes).  —  Od  xvm  vijeka.  U  komitatu  po- 
zeskomu  primine  opat.  A.  Kanizlic,  utoc.  872. 
Komitat,  it.  comitato.  (u  Istri).  Na§a  sloga.  god. 
15,  br.  13. 

KOMITENAT,  komitonta,  m.  vidi  narucite), 
nem.  kommitteut.  —  U  nase  vrijeme.  Da  opravnik 
ucinene  narugbine  svojim  komitentima  javja. 
Zbornik  zak.  3,  798. 

KOMITET,  m.  vidi  odbor,  nem.  (uprav  fraw.) 
comitiS.  —  [/'  nase  vrijeme  u  pisaca.  Ako  pred- 
lozi  komisije,  odbora  ili  komiteta,  saoineni  o 
ovakovih  predlozih  .  .  .   Zbornik   zak.    1863.    347. 

1.  K(.)MITI,  k6mim,  impf.  lustiti,  cistiti  (ku- 
kuruze od  ofvine,  slame,  komusine),  isporedi  ko- 
miiiati,  komisati,  komusati,  korubati,  suzbati 
itd.;  kruniti,  runiti.  —  Akc.  se  mijena  u  praes. 
1  i  2  pi. :  komimo,  komite,  u  aor.  2  i  3  sing. 
komi,  u  praes.  pass.  k6m}en.  —  Postaje  od  2. 
kom.  —  U  Vukovu  rjecniku:  1.  ,schaleu  (den 
kukiu'uz)'  jSolvo  oortice'.  — -  2.  ,au3k6rnen'  ,grana 
exiraero'.  of.  kruniti. 

2.  KOMITI,  komim,  impf.  u  jednoga  pisca 
xviii  vijeka  znaei:  zahadati,  i  jamaino  tako  da 
ono  sto  se  zabada  stoji  okomice  na  onome  u  sto 
se  zabada.  —  Osnova  je  4.  kom.  Sirom  palca 
pod  kolinom  lomi  (kalam),  i  u  deblo  gdi  ka- 
lamis  komi.  J.  S.  Rejkovic  86.  Bistro  vrime 
kad  prid  minu  vidiin,  po  tri  dana  ne  (kalame) 
prid  ovu  lomim,  i  u  zemju  prizracitu  komim, 
koja  ima  pomisanog  piska,  ali  nega  nek  nije  od 
viska:  u  liem  socni  kalami  se  stane.  148.  —  U 
nase  vrijeme  u  pisaca  znaii:  ad  perpendiculum 
exigere,  kusati  (kalamirom),  stoji  ii  sto  okomice 
prema  zem^i.  Komiti,  arch.  ,loth6u,  bleien,  ein- 
lothen',  frc.  ,plomber,  prendre  1'  aplomb',  egl.  ,tc) 
try  witlj  the  plummet'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz. 

KOMIZA,  /.  vidi  Komi/.a.  —  xviii  vijeka.  Po 
popu  .4ndriji  Vitajicu  Visaninu  iz  Komize.  A. 
Vitajio,  i.st.  i. 

KOMIZGATI  SE,  komizgam  se,  impf.jednako 
se  micati,  nemirno  stajati.  —  U  nase  vrijeme  u 
Stavoniji.  Sto  se  komizgas  kao  crvjivV  (Kaze 
se,  kad  tko  ne  sjedi  ili  ne  lezi  mirno,  uego  so 
neprestano  mice,  dize,  spusta,  okrece,  vrti,  no- 
gama  i  rukama  radi).    Nar.  posl.  stojan.  45. 

KOMIZNUTI,  komiznem,  pf.  znaci  da  je  la- 
stavica  strelimice  pred  prozoroin  ili  pred  vidikoiu 
proletjela.  ,Koja  bi  ptica  komiznula  kaj  lasta- 
vicaV  U  Posavini.    P.  Hefele. 

KOMIZA,  /.  ime  trgovistu  na  otoku  Visu  «. 
Dalmaciji  (u  kotaru  hvarskom),  tal.  Onmisa. 
Hepert.  dalm.  1872.  18.  —  isporedi  Komiza.  — 
Pomine  se  od  xvi  vijeka.  A  pak  (nam  je)  pu- 
tovati  k  Visu  na  Komizu.    P.  Hektorovi6  49. 

KOMJEN,  m.  vidi  Komuen.  —  U  narodnoj 
pjesmi  XVIII  vijeka.  Komjene  Jagnilovicu.  Nar. 
pjes.  bog.  136.  —  i  u  nase  vrijeme  u  okoiini  da- 
brovaikoj  i  u  bliznoj  Hercegovini.   P.    Budmani. 

KOMJESAR,    komjesara,    m.  vidi  komesar.   — 


KOM.IESAK 


KOMNENI.TA 


Ujrdnniid  puicn  Bninnka  xvii  itijcl,-<i.  Vva  Evaii- 
(lolista  od  (rabijaiia,  komjosar  deupralov.  .\f.  Div- 
kovie,  bes.  xiv. 

KOMKANE,  n.  vidi  kod  komkal.i. 

ICOMKATI,  korakam,  impf.  pricescivati.  — 
Od  tat.  commuiiicare.  —  Stslovenski  je  oblik 
knun.kati;  u  nalcmu  jezika  >nje,  koliko  znam, 
polfritfiia  rijed;  saino  a  nikopisii  xiii  vijeka  pi- 
Minome  crkrenijem  jezikom  iiiia  nerhalni  sup- 
stantiv  kombkanije,  Hu  .'iiaci  djdo  kojijein  ho 
kuinka  Hi  kojijmn  ^e.  ko  koitika.  ,(.i  kombkani(;/j) 
rekse  w  pri6estenif,/j.)  svfejstunika.  /born,  ilrag. 
sreck.  5. 

KOML-,  vidi   Koinl-. 

KOMLliNAC,  Komluiica,  m.  urn-  sdn  ,i  Ho^oti 
II  okniijii  liihackom.  Statist,  bosn.  50.  N 

KOMFjENII',  m.  preziiue  u  hrvatskqj  ki-ajini. 
V.  Arsenijevic.  Sem.  prav.   1878. 

KOMLENlr-BRDO,  n.  vidi  Koiuleuici. 

KOMLENICI,  m.  pi.  i»w  seocu  u  Hroat.'iko.j  u 
ziipaniji  modriiSkii  i-ijedkoj.  Razdijel.  62.  —  Zooe 
■K  i  Komlenic-brdo.  Schom.  se»n.   1871.  70. 

ICOMLETINCI,  Komletinaca,  in.  pi.  ime  nelu,  u 
Slavoniji  u  ziipaniji  ■■irijeniskoj.    Kazdije).  149. 

KOMLIN,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasefia  vre- 
inena.  IComlinb.  S.  Novakovic,  pom.  70.  — 
Maze  biti  da  je  isto  Ho  Kom(en. 

KOMLINOVIC,  m.  prezime.  —  U  Danieiceou 
rjednikii:  Koiulinovicb,  knez  ,Pavko  Komliuo- 
vicb'  iz  Huma  1434.  M(oii.  serb).  379. 

KOMLOVINA,  /.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
uafevskom.  Livada  Komlovina.  Sr.  no  v.  1873. 
147. 

KOM^AG,  m.  u  Danicicevu  rjecnika:  Kom- 
|ag:b.  izmedu  drugojja  sto  je  car  Lazar  dao  Ra- 
vauici  bjose  i  ,crbkva  Kom|asb  svetyj  Nikola'. 
M(on.  serb).  IfW.  (1381).  —  isporedi'KnQnga.  i 
Koiiiig. 

1.  KOMlfiANIN,  m.  covjck  iz  scla  Kama  (vidi 
kod  4.  kom).  J.  Bogdanovic.  —  Mnniina: 
K6ni|aui. 

2.  KOMLANIN,  in.  covjek  iz  grada  Kuma  a 
Italiji  (vidi  Komo).  —  II  Belinii  rjecnika:  ,Go- 
masco,  di  Gomo'  ,Coiu6usis'  20f>''.  —  Mnozina: 
Komjani. 

K(  )>HjANKA,  /.  zensko  cejade  iz  .^rla  Kinna 
(vidi  kod  4.  Kom).  J.  Bogdaiiovic.  —  (fen.  pi.: 
Komjanaka. 

KO>HjEN,  m.  vidi  Komnen.  —  Nalazi  He  pi- 
Kano  cirilovskijem  slovima  i  sa  -mle-,  a  i  sa  -mle-, 
(ili  jamacno  treha  citati  -m|e-  (prnmda  inin  i 
Komlpnac,  Komlenic,  Komleni6i).  —  Od  prije  na- 
ieya  vremena.  Komleub  (ace.  Komlena,  Komlona, 
Jv(umblena).  Komjenb  (ace.  Komjena).  S.  Nova- 
kovic, pom.  70.  Upisa  stricu  Vernecu  i  Komlonu 
pomenik.  Magaz.  18G8.  165.  (po  starijein  ruko- 
pisii).  —  /  u  nase  vrijeme  u  okolini  dahrovackoj 
i  ti  hliznoj  Hercegovini.    P.  Budmani. 

KOMJENA,  /.  ime  zensko  prema  inuskome 
Komjeii,  vidi  Komnenija.  —  Badi  -mle-  (mj. 
-ni|o-)  vidi  kod  Komjen.  —  Prije  naiega  vre- 
mena. Komleua  (ace  Komlena,  Komlena).  S.  No- 
vakovic, pom.  70. 

KOM^fcNIJA, /.  Wid»  Komnenija.  —  Radi  pi- 
mina  -mle-  mj.  -mjo-  vidi  kod  Komjen.  —  Od 
prije  na.sega  vremena.  Komlenija.  Komjenija. 
S.  Novakovic,  pom.  70. 

k6m^ENOVi6,  m.  prezime  (po  oca  Kom(ena). 
—   //  na.ie  vrijeme.    Boca  23. 


KOMIjjEN,  )/(.  H*(Z(  Komjen  J  Komnen.  —  Prije 
naiega  vremena.  Komjonb  (ace.  Kora|ei\a).  S. 
Novakovic,  pom.  70. 

KOMLENA,  /.  ridi  Komnenija  i  Komjenija. 
—  Prije  naiega  vremena.  —  Radi  pinana  -mle- 
mj.  -mje-  vidi  kod  Komjen.  Komlei'ia.  S.  Nova- 
koviA,  pom.  70. 

KUMl^ENE,  n.  djelo  kojijem  se  komi  (vidi  1. 
komiti).  —  Izmedii  rjecnika  ii  Vukova.  Ovako 
priCaju  bake  na  komjoi'ni  kiikuruza.  Nar.  prifi. 
vil.   1868.   111. 

KOMNA,  /.  ime  zemko  (jamacno  hgp.  Komne- 
nija). —  Prije  nasega  vremena.  8.  Novakovift, 
pom.  71. 

KOMNEN,  m.  Kouviir(K,  carsko  prezime  vizan- 
lijsko ;  ((.  nnicgn  naroda  ime  muhko.  —  Po  naj 
atarijim  primjerima  vidi  se  da  se  izgovnralo 
Komnjen,  le  sit  od  loga  postali  oblici  Komnen, 
Komjon,  Komjeii,  Komjen,  Komlin  (vidi  sve  one 
rijeci). 

a.  kao  prezime.  —  Od  prvijeh  vremena 
svagda  (n  starijiin  rukopisima)  s  e  ili  jo.  vidi  ii 
Danicicevu  rjecniku:  Kombnenb,  car  grcki  ,Alo.\a 
Kombnenh',  tast  kralii  Stefan  u  Prvovjencanom. 
Sa(va,  aim.  pam.  .safj.  2.  ,Al6xi  Komnienb'. 
M(on.  serb).  1  (nije  stari  spomenik).  car  grcki 
,Anbdronikb  Duka  Angolb  Komnen  Palewlogb'. 
G(lasnik).  11,  191. 

1).  kao  musko  ime.  —  Od  prije  nasega  vre- 
mena, a  izmedu  rjecnika  a  Vnkovii:  ,mannsname' 
,nomen  viri'  (,vom  griechisehen  KouviivA.;?').  Kom- 
nonb  (ace.  Komnena,  Komnena,  Kombnena).  S. 
Novaknviii,  pmn.  71.  Tobe  bi,  kume  Komnene. 
bilo  za  cudo.  V.  Vrcevic,  niz.  146.  —  desto  s" 
a  narodnijein  pjesmama  pominc  j'lnak  s  ovijein 
iinenom  (vidi:  Zua  se  da  je  se  ove  1435  godine 
na  celo  toga  pokreta  stavio  Arijanit  Komnen 
Golemi,  .  .  .  junak  jedan  kojim  se  Arbanija  i 
danas  ponosi  i  o  kome  i  nase  uarodne  pesme 
ijuaju .  nejasne  spomene  u  Komnen-barjaktaru. 
C.  Mijatovic,  desp.  D.  Brankovic.  1,  213).  U 
nekoga  Komnen-kaurina.  Nar.  pjes.  vuk,  2,  455. 
Onda  veli  Komnen  vojevoda.  2,  456.  nnj  ceice 
ga  zovu  Komnen  barjaktar,  *  pjevnjii  o  nemu 
kao  da  je  seiiski  uskok,  i  to  iniwgo  puta  uz  Tva 
Senanina,  kojeinii  je  katkad  brat  a  katkad  samo 
pubratim.  I  sa  siiima  Sijenanin  Iva,  sa  saim 
brat  mu  Komaen-barjaktare.  Nar.  pjes.  vak. 
3,  173.  Gospodaru,  Ivo  Senanine!  .  .  .  uego  daj 
mi  Komnen-barjaktara.  3,  207.  AF  sam  ide 
Komnen-barjaktaru,  pa  on  rece  Seiianin-Tadiji. 
3,  288.  S  jediie  strane  od  Sei'ia  Tadija,  s  druge 
strane  Komnen-barjaktaru,  s  trece  strane  Ko- 
tarac-Jovane.  3,  290.  l?re(d)  tom  cetom  Sena- 
nine  Ivo,  a  za  liime  Komnen-barjaktaru.  Pjev. 
crn.  47''.  To  ne  hoce  Komnen-barjaktare,  no 
Ivanu  rijec  besjedase:  ,0  Ivane,  mio  pobratime!' 
47b.  Vino  pije  Komnen-barjaktare  s  svojini 
puncem  Gavran-kapetanom,  tamo  doje  u  Kotaru 
ravnu.  Nar.  pjes.  juk.  422.  —  /  ovi  su  priinjeri 
iz  pjesaina  u  kojima  se  drngdje  junak  zove 
, Komnen  barjaktar',  ali  se  u  proom  zove  ,Jeni6 
Komnen'  a  11  driigom  ,sin  Janka  od  Kotara': 
A  bojega  ne  bise  junaka  od  sokola  Jeiiica  Kom- 
nena, Vuk-despota  mladana  netjaka.  Nar.  pjes. 
juk.  86.  Cuje.s  Ii  me,  od  Kotara  Janko?  Ti  za- 
brani  tvom  Koinnenu  sinu  .  .  .    328. 

KOMNENA,  /.  ime  .zensko,  vidi  Komnenija.  — 
Prije  nasega  vremena.  Komnena  (ace.  Komnenu, 
Komnonu).    S.  Novakovid,  pom.  71. 

KOMNENIJA,  /.  ime  zensko  prema  muskome 
Komnen.  —  Od  prije  nasega  vremena,  a  izmedu 


KOMNENI.TA  2 

rjeinika  h  Vukovii :  ,fra,u6nname'  .nomon  fe- 
lainap"  (,Aiiua  Gomuena'j.  Komneiiija  (ace.  Kom- 
ueuiju,  Komneniju,  Kombiieniju).  S.  Novakovic, 
pom.  71.  Al'  eto  ti  sesfcre  Komnenije.  Nar. 
pjo^.  viik.  3,  464.  Zataka  me  Laket'idu  .Fanko 
za  riegovu  sestru  Komueniju.  4,  108.  A  sa 
ilome  Komnenija  mlada,  mila  sAerca  Durovo 
Jerine.    Nar.  pjes.  petr.  2,  483. 

KOMNENIJIN,  iiiij.  koji  prijiada  Komne.yiijL 
U  niirodnoj  jijeami  nn^nga  vmnenii  (itblik 
Komuenijina,  pisanii  Kouiuenma).  Vi  ste  proca 
braoa  Komnenina.    Nar.  pjes.  petr.  2,  48lt. 

KOMNENOV,  adj.  koji  pripada  Kmnni'tia. 
Dobavi  mi  vranca  Komnenova.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  45-5.  Pravo  ide  K')miienovu  dvoru.  2,  4.5-1. 
Kad  dodose  kuli  Ivumnenovoj.  .S,  308.  A  na 
ruke  ocu  Komuenovu.    Nar.  pjes.  juk.  328. 

KOMNENOVK''  (Komnf5novic),  m.  prezime  (po 
Ufa  Kumnenii).  —  U  na§e  vrijeme.  Pantelija 
KoinnenoviA  kmet  u  Slepcevicu.  Glasnik  ii,  1, 
207.  (1808),  Kousfcautiii  Komneuovio.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  664.  (medu  prenumeraiitima). 

KOMNUTI,  komnem,  pf.  a  Viikouti  rjeinika: 
iidariti  cime  okomice  ,einen  stoss  geben'  ,offendo'. 

—  Akc.   se    ne   mijena   (aiir.  2  (  3  nint/.  komufi). 
KOIINEN     i     KOMNRN-,      nidi     Ivomuen     i 

Komnen-. 

KOMNIGA,  /'.  i/ne  urkviMit.  —  isparcdi  Kcnuiga. 

—  U  naie  vrijeme.  Rat.  .54. 

KOMO,  n.  Comum,  tal.  Como,  (/rad  a  sjeoenwj 
Italiji.  —  iiporedi  2.  Kom)anin.  —  U  jednoya 
pisca  xvn  injeka,  a  ismeda  rjeinika  u  Mika- 
linu  (Komo,  grad  u  Italiji  , Comum,  Novocomum'). 
Hodeci  iz  Koma  u  Milan.   F.  Glaviuii^,  uvit.  112'^. 

1.  KOMOD,  adj.  nidi  komodan.  —  Kump.: 
komodiji  najednum  mjestii  u  pisca  Dubroitianina 
XVII  vijeka.  Naj  boje  i  iiaj  komodije  (vrijeme). 
I.  DHii  344. 

2.  KOMOD,  komoda,  in.  opportunitas,  commo- 
dicas,  tal.  c6modo,  last,  zgodnosl.  —  Od  xviu 
vijeka  po  zapadnijem  krajeoima.  Nejiua  cekati 
svoga  komoda  oliti  vrimeiia  dok  mu  se  namakne 
ispovidnik.  M.  Dobrotic  160.  Ko  ce  komod. 
nek  ne  ide  u  brod.  (U  Primorju).  Nar.  po.sl. 
vuk.  1.57.  ,Ku6a  mu  o  velika,  ima  u  noj  lijep 
komod'.  ,Nemam  u  kuci  komoda'.  .1.  Bogda- 
aovic.  —  I  zahod,  prohod  fit  kuci),  tal.  luogo 
i',(')iuodo  i  saiiu)  ciimodo.  Zac  ue  uoino  u  kuci 
za  dicu  jedan  komod"?  Nasa  sloga.  goil.  10,  br. 
!),  str.  35. 

KOMODAN,  komodna  (kounVlau,  koiiiudna), 
adj.  commodus,  opportuuus,  zyodan,  laMan.  — 
isporedi  1.  komod,  komotan.  —  S  prvijein  ak- 
centom  od  tal.  o6modo,  s  druyijem  ad  franc. 
commode  (preko  nem.  kommod).  —  Od  .xvi  injrka 
(vidi  kod  b). 

a.  adj.  —   h'oinp. :  komiduiji. 

(ij  uopoe  (S  dativoin).  Slijodi  uaciu  ko- 
modniji  svojoj  naravi.    B.  Kasic,  nac.  8. 

h)  0  ce^adetii,  inoze  znaiiti:  koji  inoi:c 
iiyodni)  Hi  lasno  (koinodnoj  ziojeti.  Oni  moze- 
liiti  za  mene  komodniju  ostaviti  i  pomof'i,  sada 
se  muce.  V.  Andrijasevic,  put.  224.  Koliko  si 
ti  komodnija,  mogucnija  i  veca  .  .  .  293. 

<•)  o  kuci  Hi  0  driigom  mjestu,  snaii:  koji 
jc  dosta  sirok,  velik,  pro.^tran.  Domove  komodne 
za  prebivaiie.  D.  Obradovic,  basn.  341.  Naj  pre 
cemo  sazidati  dve  komodne  skole.  sav.   17. 

h.  adv.  komodno  (komodno).  —  Koinp. : 
komidnije.  Da  cine  ta  nauk  ouda,  kada  znaju, 
da   I'e   nimi    komodnije    i    kada  je    puku    lasnije. 


i  KOMOaOVINA,  c. 

Nared.  modr.  ark.  2,  87.  (1589).  Kad  puk  jo.lno 
zupe  u  drugoj  ue  moze  doci  komodno.  1.  Kra- 
lic  7ii. 

KOMODANE,  II.  djelo  kojijem  sto  komoda  Hi 
se  ko  komoda,  vidi  kod  koiuodati,  b. 

KOMOD.ATI,  komidiliu,  (»i^/.  (u  aktivnom 
ohliku)  postaJK  od  tal.  mlet.  comodar  fu  kni- 
zentioin  jeziku  accomodare),  te  stoji  s  dativom 
i  zniici:  hl.ti  po  ciidi,  iniliti  se.  —  t!  iia.se  vri- 
jeme. 

il.  aktivno.  Ac  da  ga  ue  komoda  uioruarit. 
(u  Istri).  Nasa  sloga.  god.  15,  br.  .50.  i  u  Dw- 
broimiku.  ,Ako  te  ovdi  ne  komoda,  a  ti  hajdo 
s  Bogoiu !'  ,Ovo  me  velo  ne  komoda'.  P.  Bud- 
mani. 

b.    .sf(    se,    refieksivno.    lastovali,    hesposliiiti. 

—  Moze  hiti  naiineno  u  nasem  jezikii  od  komod. 

—  U  Liri.  ,Komodaj  se  ti,  koraodaj,  a  ne  radi, 
pa  ce  ti  prisjesti  komodane'.  ,E,  da  se  more 
biti  meni  komodati,  zna  bi  se  i  ja  ka  i  gospoda 
komodati'.  ,Lako  mu  se  komodati  i  rastezati, 
kad  mu  e  drugi  sve  steka  i  gotovo  ostavio'.  .1. 
Bogdanovie. 

KOMOrJtT.\D,  /.  vidi  komo.litat.  -  U  jed- 
noya pisca  XVII  vijeka.  Izmislirao  u  kratlio  od 
puta  di|inu,  knmoditad  ili  skoraoditad  cestu.  B. 
Kasic^,   nac.   14. 

KOMODiX.-VT,  /.  zyo<liiost,  last,  vidi  2.  komod. 

—  isporedi  komoditad.  —  Romanska  rijec  od 
lat.  commoditas  (iiprav  od  ace.:  commoditatem). 

—  V  Diihrovnikii  od  xvn  vijeka.  S  onom 
drugoiii  iiiolitvom  koja  noce  so  raoc  rijet  toliko 
6esto  ni  s  tolikom  komoditati,  kako  ove  rijeci 
u  kratko.  I.  Drzic  138.  Uoit  s  komoditati.  281. 
Ako  (prokaratar)  uzimjc  vece  liti  nego  inozo 
s  komoditati  vladat.  307.  Ovdi  cu  uloziti  mo- 
litve  za  komoditat  bogo|ubnijeli.  V.  AndrijaSevir, 
prav.  7. 

KOMOD^iIKA,  /.  neka  hi(ka.  —  vidi  i  komn- 
}ika.  —  U  Vtikoou  rjeinika:  vide  lopuh  .v  ilo- 
datkom  da  se  yooori  a  (Irnoj  (rori.  —  Komod- 
Hka,  Arctium  lappa  L.  (Vuk,  u  Criioj  (iori),  v. 
Komolika.    B.  Sulek,  im.   151. 

KOMOGAVINA,  KOMOGO.IINA,  KOMO- 
GOJINO,  KOM0GO,rNA,  KOMOGOJNO,  vidi 
Komogovina. 

KOMOGOVINA,  /'.  i,me  selii  u  HrmUskoj  H 
zupaniji  ziKirehackoj.  Kazdijp|.  79.  —  Poininc 
se,  kao  yradac  i  tryoviite,  od  xv  vijeka  (naj 
prije  u  latinskijem  spomenicima),  ali  s  razlici- 
tijem  oblicima : 

a.  Komogojna  (ili  Komogojinay).  —  U  la- 
tinskijem spoinenirima  xv  i  xvi  vijeka,  i  u  jed- 
noine  ylayo(skom.  xvi  vijeka.  ,('uui  castellis  Koz- 
tanycha  et  Komogoyna  in  I'oraitatu  de  Dwbicza'. 
Starine.  5,  116.  (1442).  ,Castella  G-radecz  et  Ko- 
mogoyna appellata'.  117.  (1464).  , Komogoyna'. 
148.  (1508).  Kako  je  sve  ono  selo  Selce  gradii 
Bliiii  vazda  pristojalo  i  nigdar  Komogojni.  Mon. 
Croat.  251.  (1.552).  Da  je  Zriuski  od  Krizaiiica 
bil  kupil  samo  Komogojnu  a  ne  Selce,  zasto  tn 
uigdar  Komogojni  ni   pristojalo.    252. 

b.  Komugojna  (ili  Komugojina?).  —  [/  yla- 
yo(skom  spomeniku  xv  vijeka.  I  inimi  gradi  : 
Komugojnu    i    Kostanicu  .   .   .     Mon.     croat.    82. 

C.  Komogojno  (ill  Komogojino?),  ii.  —  H  la- 
tinskijem spomenicimn  xv  i  xvi  vijeka.  ,(Jast(dia 
Komogoyno  et  Gradisky  appellata'.  Stariiie.  "i. 
121.  (1482).  ,Castellum  nostrum  Komogoyno  vo- 
catuin'.  124.  (1485).  ,Castellum  Komogoyno  cum 
oppido  similiter  Komogoyno'.    147.  (1508j. 


K.OMOGOVINA,  d.  i 

d.  Komogovina.  —  Od  xvi  vijeka  (sadaSni 
iihlik).  ,.loliaiini  Ki'ysanyth,  oastellaiio  in  castro 
Komogowiiia'.  Starine  .'),  180.  (1520).  ,Ca9fcra 
Feyerkew,    Wywar,    Komogowyna'.    186.    (1521). 

01.  Komojraviua.  —  r  spomeniku  latinskom 
XVI  vijeka.  ,Ca3tra  Feyerkew,  Wywar  et  Komo- 
i;awyna'.   Starine.  5,  181.  (1.520). 

r,  Komagavina.  —  U  spomeniku  latinskom 
-Kvi  vijeka.  ,Castra  Feyerkew,  Wj'war,  Lobor, 
Komagawyua'.    Starine.  5,  229.  (1524). 

KOMOLAC,  k6moca,  m.  imam  zahi(ezenn,  ali 
ne  znam  ko  je  napisao  bi(esku  ni  mjesto  f/dje  je 
otui  rijei  cuo  Hi  proiitao:  Koinolac,  lakat,  lak- 
tac  ,hackGnforsatz  des  ellbogenbeines'  (i.  qu. 
,ellbogenhocker').  po  ovome  znaii  Ho  i  lakat,  i 
to  uprav  onaj  kraj  od  veie  kosti  Ho  je  meda 
laktom  i  sakom,  i  sto  strii  nekako  H^asto  kad 
se  sagne  ruka  u  laktn.  ovo  bi  moglo  hiti  starije 
snadene,  i  vafa  da  je  osnova  kao  kod  4.  kom, 
isporedi  i  komoliti.  —  In  novoslovenskum  ima 
koinolec ;  ,dBr  ellenbogeu ;  der  theil  des  armea 
von  dessen  luittlerem  gelenke  bis  zur  hand- 
wnrzel;  als  langenmass;  .  .  .  der  hiigel'.  M.  Plo- 
tersnik,  slov.-nem.  slovar.  —  [  u  rukopisu  xvi 
vijeka  ima  ova  rijec,  ali  u  drugom,  prenesenom 
znacenu,  vidi:  Tko  ima  psa,  volikoga  ali  ma- 
loga,  tada  liti,  kada  mine  dan  svetoga  Jakova 
veloga,  ima  vezati  psa,  da  ne  zobje  grozdov,  ali 
mu  ima  privozati  k|uc,  komu  je  k)uka  od  lakta 
(,koca')  velikomu  psu;  ako  je  i  mani  pas,  tada 
toliko  maiii  kjuc,  k  nemu  podoban.  Stat.  pel. 
ark.  5,  285—286.  za  rijec  koca  ima  bi]eska  izda- 
vaoca  M.  Mesica:  (Bukopis)  A.  (svi  vijeka)  ima 
,komoca',  frkp.)  B.  (god.  1738)  ,konopca',  (rkp.) 
C.  (god.  1796)  ,koca'.  stvar  me  je  sama  navela, 
da  sam  se  odlucio  za  varijaut  ,koca'.  C.  dodaje 
posje  te  rijeci:  ,velikoga'  nu  to  je  suvisno.  ali 
mi  se  iini  jasno  da  se  trebalo  drzati  naj  stari- 
jcga  rukopisa,  u  kojcmu  komolac  znaii  mjeru 
dufine  kao  i  lakat  (isporedi  i  znacene  u  nslo- 
vcnskome).  sto  se  u  rukopisima  xviii  vijeka  ova 
rijec  zamjenuje  drugima,  to  pokazuje  samo  do  u 
mio  poznije  doba  nije  vec  poznata.  —  Ima  Ko- 
molac i  lean  ime  selu  ««  Dalmaciji  u  kotaru  du- 
brovaekom  (u  Rijeci).  Repert.  dalm.  1872.  22. 
ovo  je  po  svoj  prilici  ista  rijec,  te  sam  po  noj  i 
zahilezio  akcenat. 

KOMOLITI,  komolim,  impf.  (?)  poma^ati  (Hi 
pomoliti?).  —  U  jednoga  pisea  Zadranina  xvn 
vijeka  na  dva  mjesta.  —  Jamacno  nije  pogreska 
mj.  pomoliti,  nego  ce  biti  od  iste  osnove  od  koje 
je  i  komolac.  Eto  jur  prvi  zrak  komoli  bilih 
zor.  D.  Barakovic,  vil.  328.  Kako  kad  komoli 
spuz  roge  na  dvor  stree  {sic).    330. 

KOMO^ilKA,  /.  ime  nekijem  hijkama.  —  ispo- 
redi komodjika,  komonika  itd.  —  Moze  biti 
srodno  s  komoliti  i  komolac  (ali  se  tako  ne  da 
tumaciti  postane  oblika  komod}ika).  Hi  je  pokva- 
reno  od  komomija.  Komolika,  1.  scabiosa,  (Sin, 
Sabjar,  Sp}et),  Scabiosa  leucantha  L.  (Vodopid); 
2.  Adonis  L.  (Siii);  3.  Artemisia  vulgaris  L. 
(Marinkovic).  —  Komojika  postrana.  Anemone 
L.  (Durante).   B.  §ulek,  im.  151. 

KOMOMILA,  /.  tal.  camomilla,  iieka  bipca, 
titrica,  kokornak,  kokotnak.  —  isporedi  komo- 
mija. Komomila,  camomilla  (Pizzelli,  Aqnila- 
Buc),  anthemis  (Skurla),  Matricaria  chamomilla 
L.  (Vodopi6,  Visiani,  Vuk).  B.  §ulek,  im.  151. 
i  II  nase  vrijeme  u  Dubrovniku  (P.  Budmani).  — 
Vuk  nema  ove  rijeci,  kako  kaze  Sulek,  nego  ko- 
momija. 

K0M6MI\iA,  /.  vidi  komomila.    —    U  Stuli- 


!6  1.  KOMORA,  1,  a. 

ievii  rjeinikii:  komomi)a,  trava  ,antliemis,  cha- 
maemelon',  i  u  Viikovii:  ,die  kararaille'  , [Matri- 
caria] chamomilla  [L.  ?]'  s  dodatkom  da  se  govori 
11  DiihrovnikK. 

KOMONBIKA,  /.  u  Stulideva  rjelnika:  v.  t&r- 
nobil  (kud  uvoga  ima  ,arthemi3ia,  herba'),  jjo 
iemit  bi  bila  ista  rijei  .Ho  i  komo(ika,  komonika. 
—  Nije  dosta  pouzdano. 

KOMONIKA,  /.  ime  bi(kama,  vidi  komojika  i 
komomila.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikalinii  (ko- 
monika, trava  ,camamilla'  , anthemis,  charaae- 
melum,  melanthemon,  leucanthemum,  leucanthe- 
mida'),  u,  Belinu  (,caraomilla'  .anthemis'  161''), 
u  Tijelostjencevu  (v.  raman),  ii  Stulicevu  (v.  ko- 
momija), u  Vukovu:  ,der  beifuss'  , Artemisia  vul- 
garis Linn.'  (,wird  in  der  Batschka  als  Feuer- 
schwamm  gebraucht').  Komonika,  rus.  KOMOHHKa 
(Rubus  caesius),  fies.  komonice,  po|.  komonica 
(Molilotus,  Lotus),  monaeella,  capuciaria,  anthe- 
mis (Bjeloatjenac,  Dellabella),  artemisia  major 
(S.  Budmani),  Artemisia  vulgaris  L.  (Vuk),  v. 
Komonika.  B.  Sulok,  im.  151.  Komonika  , Arte- 
misia vulgaris  L.'  J.  Pancid,  flora  okol.  beogr. 
162.  (Titrica)  se  kaze  i  komonika  u  Dalmaciji 
.Matricaria  chamomilla  L.'  D.  Popovii,  poznav. 
robe.  262. 

KOMONIKA,  /.  vidi  kom6uika.  —  Izmedu 
rjeinika  a  Belinu-  (,scabbiosa,  erba'  ,schabiosa' 
2941J).  Komonika,  1.  (comogniea,  u  mletackom 
rukopisu),  artemisia  mologonos,  herba  scorpio- 
nis,  ambrosia  (u  istom  rukopisu),  Artemisia 
vulgaris  L. ;  2.  (komojika),  scabiosa  (Pizzelli, 
Aquila-Buc),  Asterocephalus  atropurpureus  Spr. 
(Alschinger).    B.  Sulek,  im.  152. 

KOMOR,  m.  ime  selima  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  varazdinskoj.  Komor.  Razdije).  96.  Komor 
mali  i  veliki.    104. 

1.  KOMORA,  /.  od  grc.  xaftuga,  svod  (novogrc. 
i  soba),  Hi  od  lat.  camara  (i  camera)  Ho  je  ista 
grcka  rijec,  i  isprva  se  ne  razlikuje  od  grcke  ni 
u  znaieAu,  ali  srednega  vijeka  dobiva  vec  druga 
znaiena,  (koja  su  danasna  i  u  romanskijem  jezi- 
cima:  tal.  cAmera,  mlet.  cdmara,  franc,  chambro 
itd.) :  conclave,  cubiculum ;  conclave  ubi  the- 
saurus reponitur  et  servatur;  camera  deuariorum, 
in  Francia,  fiscus  seu  thesaurus  regius.  (Ducange). 
grckome  postanu  odgovara  bole  akcenat,  latin- 
skome  znacene  (isporedi  1.  i  2.  kamara).  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  komSra.  —  Rijei  je  po  svoj 
prilici  praslavenska,  isporedi  stslov.  komara,  ka- 
mara, rus.  komora,  kamora,  kamera,  ies.  komora, 
po^.  komora,  kamera,  pa  i  lit.  kamara.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Vraniicevu  (,ceUa ;  conclave ; 
cubiculum'),  u  Mikalinu  (komora,  loznica  , cubi- 
culum'), u  Bjelostjencevu  (komora,  loznica,  sta- 
nica,  kram  , camera,  cubiculum,  conclave'),  u 
Jambresiceuu  (,camera,  conclave'),  u  Voltigijinu 
(,camera,  stanza'  ,kammer'),  u  Stulicevu  (, camara, 
cubiculum,  aerarium,  fiscus'  s  dodatkom  da  je 
uzetu  iz  misala),  u  Vukovu:  1.  (u  vojvodini)  ,die 
kammer'  ,cam6ra',  cf.  kamara.  —  2.  (u  Srbiji, 
Bosni  i  Hercegovini)  ,das  feldfuhrwesen,  die 
lebensmittel'  ,commeatus'  s  primjerima:  Otisli 
da  nose  komore.  Jos  nam  nijesu  komore  dosle; 
II  Danicicevu  (,aerarium',  srl. , camera';  , thesaurus; 
loculus'). 

1.  conclave,  cubiculum,  cella,  soba,  klijet. 
a.  uopie  u  pravom  smislu  (cesto  o  spa- 
vacoj  sobi,  ali  ne  svagda).  Da  izajde  nevistac 
iz  postije  svoje  i  nevistica  iz  komore  svoje.  Ber- 
nardin  23.  joel.  2,  16.  Kada  se  skupige  vicnici 
u  komori.  M.  Marulic  10.  Da  on  ima  zene 
V  svojej  komori.   Transit.  5.     PoSal  bi  v  komoru 


1.  KOMORA,  1,  a. 


1.  KOMORA,  2,  c. 


sestrinu.  270.  Pocivajucii  mani  v  mojej  ko- 
mori.  165.  Vrativsi  se  on  potom  v  svoju  ko- 
moru.  Mirakuli.  100.  (GospaJ  izajde  van  iz 
komore  sa  svojimi  komornicami.  140.  (Biskup) 
vsaku  no6  ishojase  is  komore  i  gredise  v  svoju 
crikav.  143.  Zazva  mater  svoju  otajno  v  ko- 
moru.  Korizm.  89b.  Kad  molis,  vnidi  v  komoru 
tvoju.  Anton  IJalm.,  nov.  test.  1,  7''.^  Izide  ne- 
vestac  iz  loznice  ili  komore  svoje.  S.  Budinic, 
sum.  23a.  Sa  svojim  zaruenikom  u  komoru 
ulize.  F.  Vrancii,  ziv.  17.  I  reoe  mu  blizu  po- 
lafie  komoru  malu  uCiniti.  Aleks.  jag.  star.  3, 
224.  U  poste}u  svoje  komore  dozovise  otajno 
kogagodir  ubogoga.  Ivan  trog.  4.  Gradi  po- 
lace,  uresne  komore.  D.  Barakovic,  vil.  121.  Re- 
dovnik  oskropi  komoru  loznice.  I.  Bandulavic 
293a.  Hoteci  mladinao  u  komoru  pojti,  gdi  bise 
sveta  divica.  F.  Glavinic,  cvit.  29''.  Buduci  dva 
ova  zarucnika  u  komori  ukup  prvi  vecer  .  .  .  94". 
Buduci  u  komori  z  zaruciiicom  svojom  .  .  .  223^. 
Skrovito  u  komoru  dozva  ju  svoju.  .SOR''.  1)1- 
vojka  priliku  hegovu  upinganu  u  komori  dr- 
zaie.  330'i.  Ki  jemaju  u  komori  glave  mrtvili. 
P.  Eadovci6,  nac.  23.  Buduci  jedan  dan  Oliva 
u  komori  sama  z  ocem  svojim.  Oliva.  5.  Oliva 
u  komoru  svoju  se  zavrati.  20.  Sto  jo  kazat 
po  komorali  tkane  kra[e  na  oborah.  .1.  Kavanin 
28a.  Eliogabal,  Sarduopao  (■■iad  ne  miali)  o  raz- 
kosju  u  komori.  440''.  Unisav  u  liegovu  ko- 
moru, ustade  papa.  S.  Badric,  ukaz.  70.  Povrati 
se  knez  u  komoru.  ,].  Banovac,  pred.  32.  Pake 
ga  stavise  u  jednu  komoru.  147.  I  kad  bi  u 
nika  doba  no6i,  evo  6uju.  da  jedan  s  naglostju 
dode  na  vrata  od  komore.  razg.  36.  Pake  ga 
cini  u  jednoj  komori  obisiti  od  ne  iste.  pripov. 
18.5.  Dozva  ga  u  komoru,  gdi  nezina  loznica 
bise.  And.  Kacic,  kor.  39.  Zatvorivsi  vrata  od 
krajeve  komore.  121.  Pak  vam  sidi  sama  u 
komori.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  F2a.  Odma  za- 
tvore  komoru.  N.  Palikuca  22.  Uze  jedno  vidro 
mlika,  i  donese  u  komoru  krajevu.  30.  Sve- 
kolike  ulice,  sve  kuce,  svi  sokaci,  komore  .  .  . 
bijahu  pune.  D.  Rapic  (50.  Nemu  kada  otvori 
komoru,  u  komori  tri  sanduka  blaga.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  437.  Zlati  prsten  na  stoli,  zelen  voncac 
V  komori.  Ja6ke.  45.  §to  su  kilijeri  u  vojnickoj 
granici,  ovde  se  (u  Zaporjii)  zovu  komore.  V. 
Bogisic,  zborn.  7.  —  U  mnozini  mose  znaciti 
■ito  i  Stan.  Kad  su  prisli  Jivu  va  lipe  komore, 
eno  leXi  ,Tive  mrtav  na  postiji.  Nar.  pjes.  istr. 
■i,   16. 

I).  It  prenesenom  smiulu  vjecua  Hi  nebeska 
komora  znaii:  raj.  Gdi  s  Bogom  pribiva  u 
vicne  komore.  M.  Marulic  220.  Uvedena  u  ko- 
moru nebesku.  Nauk  brn.  25li.  iloces  se  u  vike 
veseliti  u  nebeskoj  komori  sa  Isukrstom  nevisteem 
svojim.  40a.  Qn  te  cini  cvasti  nebeskoj  komori. 
M.  Tomasevic  u  D.  Barakovic,  vil.  365.  —  Amo 
pripada  i  ovo :  Dokle  me  ti  pripe|as  v  komoru 
Boga  mojega.    Transit.  99. 

0.  u  prenesenom  smislu,  (miito)  iiijesto  za- 
tt'orenn  i  sakrivenu  (metaforicki).  Iz  nutriiihb 
komorb  srbtca  nasego.  Mon.  serb.  308.  (1420). 
Drzase  ju  v  svojej  komori,  ca  je  v  svojem  srci. 
Korizm.  27*.  drugo  Je  znacene  kod  d,  b). 

d.  gdje  se  u  ludijem  jesicima  upotreb(ava 
ista  rijec  (lat.  i  tal.  camera,  nem.  kammer,  franc. 
chambre  ild.)  u  prenesenom  smislu,  i  u  nasemu 
je  jeziku  t(potreblavaju  pisci,  n.  p. : 

(f)  komora  trgovacka  (i  obrtuicka),  neiii.. 
liandels-  ("und  gewerbe)kammer,  zbor  trgovaca  (i 
obrtnika)  ureden  sa  napredonai'ie  trgovine  (i  obrt- 
nosti).  Eukovati  zakone  komora.  trgovackih  i 
obrtnickih   ima   ministarstvo    trgovine.    Zbornik 


zak.  1863.  313.  Trgovacka  komora  ,liaudels- 
kammer',  tal.  , camera  di  commercio',  B.  bulek, 
rJ66n.  znanstv.  naz.  kod  komora. 

b)  a  srcu;  kao  mala  mjesta  ill  Idijcti 
(ispore.di  c),  po  nem.  herzkammer.  Komore  srca 
jVentriculi  cordis'.    J.  Pancio,  zoolog.  27. 

c)  komora  tamna,  camera  obscura,  fizi- 
kalna  ■'<praoa  (soba  Hi  kutija  ti  koju  iilazi  svjetlost 
kroz  vrlii  iiskii  rupicii).  Komora  tavna  , camera 
obscura'.  J.  Pancic,  zoolog.  78.  —  ima  i  komora 
svijetla  , camera  lucida'. 

2.  thesaurus  publicus,  aerarium,  fiscus;  spri- 
ji-da  je  kazano  da  je  latinska  rijec  camera  sred- 
netja  rijeka  imala  i  osobito  znaccne:  soha  ti  kojoj 
se  hrani  blago  (novel  i  drugo  sto  je  velike  cijene); 
od  toga  je  dobila  i  znacene:  blago,  i  isprva  kra- 
levo,  pa  i  drzavno,  i  uopre  blago  ill  novvi  sto 
jiripadajti  kojemit  jaimom.  lieu  (n.  p.  biskupu) 
Hi  jannome  mnostvu  ce(i(di  (n.  p.  opeini).  jos  se 
dap:  rasirilo  znaeene  jer  je.  o.fim  blaga,  shvatilo 
i  ujiravu  negovu  i  ^I'h/i  i'i'l<idi  koja  si'  upravom 
bai'i.  ovaka  su  zimri'ini  pri'sla.  i  na  nasu  rijec 
komora,  i  iz  nih  su  s,-  id.rihi  i  nekn  druga. 

;i.  znacena  su  kiio  ito  je  gore  kazano.  — 
0(i  XIV  vijcka.  Da  ima  liimb  platiti  krajevbstvo 
mi  iz  svoje  komore.  Mon.  serb.  188.  (1378). 
Da  imb  ja  gospodink  kra[b  Stipanb  platimb  iz 
moje  komore.  489.  (1461).  Razloznika  kwmwre 
dubrovacke.  497.  (1466).  S  toga  ho6e  biti  hude 
u  carevi  komori.  Spom.  sr.  1,  5.  (1396).  Ofici- 
jalb  komore  sibenicke.  1,  40.  (1402).  Koristbnije 
jestb  komori  gospodbstva  ti.  1,  1.38.  (1407).  Sto 
je  u  nasb  drbzalb  carine  i  komore.  2,  37.  (1392). 
Prid  dugom  bizim  ja  opcinske  komore.  M.  Ma- 
rulic 276.  Ki  bise  nada  vsimi  komorami  ne. 
Anton  Dalm.,  nov.  test.  183'J.  act.  ap.  8,  '27. 
Pozdrav]a  vas  Erastus,  gradske  komore  vladalac. 
ap.  22.  paul.  rom.  16,  23.  Od  poslusnikov  ko- 
more apustolske.  §.  Budinic,  ispr.  130.  Neka 
znate,  da  nam  komora  poXunska  pise.  Mon. 
croat.  305.  (1597).  I  krajevske  i  biskupske  sve 
komore  prabom  meiu.  J.  Kavanin  379b.  Koji 
su  pokrali  pisma  svete  komore  apostolske.  Ant. 
Kad6i6  302.  Od  potribe  je  bilo,  da  nadoplate 
s  dobrim  brojem  novaca.  A.  Tomikovic,  ziv. 
323.  Umirajuc  svoju  ha}u  narucala  va  Veliko 
Ce|e  u  tarne  komore.  Jafeke.  161.  Komora,  dr- 
^avni  zaklad  , fiscus  (staatsschatz)'.  Jur.  pol. 
terminol.  212.  Uvorska  komora  ,hofkammer'. 
B.  §ulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  kod  komora. 

I),  thesaurus,  opes,  opes  et  peounia,  blago 
uopce,  t.  j.  novci  i  drugo  sto  mnogo  vrijedi 
(zlato,  srebro,  drago  kam'erte  ltd.).  —  xv  vijeka. 
Koje  dukate  ili  diuare  ali  srbbro  vo|a  koju  gode 
komoru  hotela  postaviti  u  nasb  komunb.  Mon. 
serb.  419.  (1442).  Da  imb  hocu  razrediti  pravoM 
na  poll  gospodstvo  moje,  vlasteli,  sluge,  komoru, 
gradove,  vbsake  vrbste  Judi,  carine,  prihodista. 
462.  (1453).  iistala  komora  sva  da  se  razdeli 
mojemb  sinovomb.    Spom.  sr.  2,   125.  (1466). 

(•„  commeatus ;  u  nase  vrijeme  narod  ovom 
rijeci  naznacuje  hranu  sto  se  goni  na  kor'ima 
(mozebiti  i  sto  se  vozi  na  kolima)  uz  vojsku  (vidi 
u  Vukovu  rjecniku  gdjr  imaju  i  dva  primjera). 
u  svijem  je  primji  rimo  mioi-ina  komore,  moze 
biti  da  bi  jedniim  -loirilo  Ho  se  na  jednoiii 
konu  goni  (u  jednom  jininjeru  xvui  vijeka : 
Komora  .bagaglio  signorile'  [gospodska  prtlagaj. 
S.  Budmaiii  4101),  stoji  jednina,  te  va}a  da  znaci 
sto  kmet  goni  na  svom  koi'm  gospodaru  od  iiegora 
prt{aga,  kad  ovaj  pmtuje).  Raja  goni  kone  i 
komore.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  280.  Vodi  vojske 
cetiri  hijade,  a  ceraju  rane  i  gebane,  ima  puno 
hi)adu   komora.    5,    368.      Ovi    su    se   judi    zvali 


1.  KOMOKA,  2,  c. 

koiiior^ijo,  a  I'liovi  tovari  komore.  Vuk,  grada. 
11.  Komorgije,  vralite  komore.  Bos.  vila.  1892. 
2;J(l.  Trudan  prohodni66,  Sto  progenia  tud  ko- 
more 6o.fto.  Osvetii.  I,  30.  Putein  30  je  i  oko- 
ristio:  stigo  bojnih  za  triata  kouiira.  Osvetu.  2, 
108.  Vrn'te  vojsku  zdravu  i  opravnu  i  topove  i 
komore  stece.    2,  Ho. 

d.  11  ova  dvii  primjera  jedimga  pisca  na- 
iega  oremena  ne  znam,  znaii  U :  ono  Mo  se  plara 
carevoj  Hi  drzarnoj  komori  (porez,  carina),  Hi 
duzlm  radi  koje  raja  treha  da  goni  komore  (vidi 
c)  na  svojijem  konma.  Kad  nam  porez  il'  komore 
dodu.  Osvetu.  2,  12.  A  zavika  dina  i  imana, 
da  carskijeh  ne  dajn  komora.    2,  109. 

2.  KOMOEA,  /.  ime  srlii  ti  HrvaUkoj  u  za- 
paniji  zagrebackoj.  Kazdije}.  77.  —  Moie  hiti 
da  se  ovo  isto  nijesto  poniine  jo.i  xvii  vijeka 
(va(a  da  nije  Komoran) :  Zagreb,  Krajic  i  Va- 
radin  (po  svoj  prilici  Varazdin),  Koraora  i  s  nora 
Baraiiujvar.    P.  Kanavclic,  iv.  87. 

3.^  KOMOEA,  /.  vidi:  KomoRi,  v.  Komorika. 
B.  Sulek,  im.  152,  ali  kod  komorika  opet  ima 
aaiiio  V.  Komora. 

KOMORAG,  kom6rca,  ».  ime  bi(kama,  isporedi 
komorafi.  —  Akc.  je  zabi(ezen  po  Belinu  rjei- 
nikii.  —  Izmedu  rjecnika  it  Belinu  (.sassifragia, 
liorba  nota'  ,saxifraga'  643*),  u  Bjelostjenievu 
(v.  sculac),  H  StuKcevu  (komorao,  trava  ,saxi- 
fraga'  iz  Belina;  komorac  gorski,  trava  ,ammi'). 
Komorac,  1.  saxifraga  (Dellabella),  Pimpinella 
saxifraga  L. ;  2.  (morac)  maratro  (Auselmo  da 
Ganali),  erba  buona,  foeniculum  (Kuzmic),  Foe- 
uiculum  ofiiciuale  All.  (Brekerfeld),  v.  Komorao, 
Koromao.  B.  Sulek,  im.  152.  —  U  Belinu  rjec- 
nika uz  komorac  za  isto  znacene  ima  i  motar, 
a  u  Bjelostjencevu  je  isto  sto  sculac;  po  tome 
ima   i   treie  znacene ;    Chrithmum  maritimum  L. 

—  Komorac  gorski,  ameos  (Auselmo  da  Canali), 
Ammi  majus  L.  (Dellabella).    B.  Sulek,   im.  152. 

KOMORAC,  komordca,  m.  ime  bi^kama.  — 
vidi  morac.  —  Akc.  je  zabijezeyi  po  Belinu  rjei- 
niku.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (,finocehio,  herba  nota'  ,faBniculum'  317b) 
('  u  Stulicevu  (v.  morac).  Da  bi  jil  anez  ali  ko- 
morac. Narucn.  32b.  Simena  od  komoraoa.  .T. 
Vladmirovic  37.  Skuvaj  komoraca.  41.  Morac, 
komorac  ,fenchel'.  D.  Popovic,  poznav.  robe. 
290.  Komorac,  1.  dauco  (Durante),  Daucus  syl- 
vestris  Mill. ;  2.  (morac)  foeniculum,  marathron 
(Dellabella,  Sin),  Foeniculum  officinale  All. ;  3. 
liaoechio  marino,  erba  di  s.  Pietro,  crithmum 
',Mika}a),  Crithmum  maritimum  L.,  v.  Koromao. 
B.  Sulek,  im.  152.  Komorac  divji,  peucedano 
(Siii,  Durante),  seseli  massilense  (Siii),  Alschin- 
gera  verticillata  (Visiani).  Komorac  gorski  (Sin, 
Durante),  v.  Komorac  gorski.   B.  Sulek,  im.  1.52. 

—  vidi  konmorac. 
KOMOEaCA,  /.  vidi  komorac.  Komoraca,  Foe- 
niculum officinale  All.  (Jukid).  B.  Sulek,  im.  152. 

KOMORA&CA,  /.  nekii  bilka  (aprav  dem.  ko- 
moraca). —  Komoracica  plauinska,  panacos  as- 
(jlepium  (Durante),  Lasorpitium  L.  B.  Sulek,  im. 
152. 

KOMOKACIKA,  /.  neka  bi^ka,  isporedi  ko- 
morac. Komoracika  gorka  (gorska  ?),  Pimpinella 
saxifraga  L.  (Durante).  B.  Sulek,  im.  152. 

KOMOEACINA,  /.  ime  hipcama  (uprav  augm. 
komorafi  Hi  komoraCa).  Komovacina,  dauco  (§ali- 
novic),  tassia  (Visovac),  Chritmum  (maritimum) 
L.  (Durante),  v.  Komorac.  —  Komoraftina  divja 
(gorska  Sin),  sassifragia  (Sin,  Auselmo  da  Ca- 
nali), 1.    Pimpinella  saxifraga  L.  (Sin) ;  2.  piretro 


218  KOMOBfil.TA 

vero  (Visovac),  Anacyclus  pyrothrum  Doc.  B. 
Sulek,  im.   1.52. 

1.  KOMOEAN,  komorna,  adj.  koji  pripada 
komori  (vidi  1.  komora).  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjcinika  u  Bjelostjenievu  (komorni  stol 
,soces3us,  sedes  secreta')  i  u  JambreHcevu  (ko- 
morni .camerarius').  Na  uhoni  ali  koinornom 
stolu  zaklan.  P.  Vitezovic,  kron.  37.  Komorni, 
,kammer-'.    Jur.  pol.  terminol.  297. 

2.  KOMOEAN,  Komorna,  m.  grad  u  Ugarskoj, 
mag.  Komdrom,  nem.  Komorn.  Sem.  prav.  1878.  3G. 

—  U  Sulekuou  rjecnika:  , Komorn'.  —  Pomine 
se  prije  nasega  vremena.  Komoranb  (gradb).  S. 
Novakovic,  pom.  135. 

KOMOEANA,  /.  nekakoa  vrsta  raka.  —  // 
nase  vrijeme.  Komorana  (na  Lastovu  mali  ja- 
stoXic).    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  342. 

KOMOEANAC,  Komoranca,  m.  nadimak  Hi 
prezime  xvm  vijeka.  —  Maze  biti  isto  Sto  Ko- 
moranin.  Milisav  Komoranao.  Glasnik.  ii,  8, 
71.  (1706  —  1707). 

KOMORANI,  ni  pi.  ime  seocu  u  Bosni  hlizu  6u- 
klicn  (u  opc.ini  proloskoj).  Schem.  bosn.  1864.  67. 

KOMOEANIN,  m.  covjek  iz  Komorna.  — 
Mnozina:  Komorani.  —  U  Sulekovu  rjecnika: 
,Komorner'. 

KOMOEANKA,  /.  zensko  ce(ade  iz  Komorna. 

—  Geti.  pi.  Komoranaka.  —  U  Sulekovu  rjec- 
nika :  .Komornerin'. 

KOMORANSKI,   adj.   koji  pripada  Komornu. 

—  U  Sulekovu  rjecnika:  ,komorner'. 
KOMORAI^E,  n.  kao  da  je  coll.  komora  (vidi 

1.  komora,  2,  c).  —  //  jednoga  pisca  nascga 
vremena.  Druzi  svrcu  vojsci  komorane.  Osvetu. 
5,  10. 

KOMOEAS,  komorisa,  m.  covjek  koji  pripada 
komori  (vidi  1.  komora,  2).  —  Na  dva  mjesta 
XVI  i  xviii  vijeka:  na  prvome  kao  da  znaci:  ci- 
novnik  drzavne  komore;  na  drugome  naznacujc 
Slavonee  koji  nijesu  granicari.  Tamo  su  nam 
jos  komorasi  duzni  od  onoga  ca  nam  jo  cesa- 
rova  svitlost  bila  odlucila  davati.  Mon.  croat. 
262.  (1567).  Prije  toga  bijase  Slavonija  razdilita 
u  krajisnike  i  u  komorase;  pak  opet  komorasi 
u  tri  varmede :  viroviticku,  pozesku  i  srimsku. 
M.  A.  Eejkovic,  sat.  B2l>. 

KOMOECIJA,  m.  vidi  komorgija.  —  U  jednom 
primjeru  nasega  vremena.  Da  docekam  lovca  al' 
trgovca,  al'  oraca,  komorciju  trudna.  Nar.  pjes. 
mag.  113.  —  Moze  biti  da   treba   iitati  komor- 

KOMOEtrl.JA,  m.  covjek  koji  goni  komorn 
(vidi  1.  komora,  2,  c).  —  isporedi  komorcija.  — 
Postaje  od  komora  turskijem  nastavkom  gy.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vakovu 
(,der  fiihrer  eines  packpferdes,  der  packknecht' 
,m6atuum  ductor,  agaso').  I  uvati  devet  seisana 
i  pogubi  devet  komorgija.  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
253.  Komorgije,  vratite  komore !  Bos.  vila.  1890. 
280.  Svako  je  selo  imalo  nekoliko  odredeni 
Judi  s  koiima,  koji  su  vojnicima  od  niovi  kuca 
nosili  ranu,  makar  oni  gdo  bili  (ovi  su  se  Judi 
zvali  ,komoMije',  a  niovi  tovari  ,komore').  Vuk, 
grada.  11.  Sajemo  40  buradi  po  komorgijama. 
Djelovod.  prot.  218.  —  Ima  i  nesto  drukcije  zna- 
iene  u  zapadnoj  Srbiji.  To  sve  (darove  za  sva- 
tove)  nosi  (nevjesta)  sa  sobom  u  dva  nova  san- 
duka  koji  se  narocito  za  to  spreme  i  na  kona 
natovare,  za  to  se  dovede  koii  sa  svatovima,  a 
onaj,  koji  ga  vodi,  zove  se  , komorgija'.  V.  Bo- 
gi5i6,  zborn.  217. 


1.  KOMOEICA 


249 


KOMOTAN 


1.  KOMORIGA, /.  dem.  1.  komora.  —  Od  xviii 
oijelca,  a  i:medu  rjeinika  u  Bjelnstje.ncevii  (,cu- 
bicellum,  camerula,  cella,  eellula'),  u  Volti/jijiim 
(,sfcanzinci,  cameretta,  camerella'  .kammerchen'), 
«  Vukova  ((Km.  v.  komora  1).  Bivsi  oni  posli 
casti  u  jednqj  osobitqj  komorici  ...  E.  Pavie, 
ogled.  368.  Celije  oliti  komoriee.  And.  Kacic, 
kor.  7.  Kako  obdan  pnJteno  hodajino,  ne  u 
Xderanu  i  u  pijanstvu,  ne  u  komoricah,  ni  u  ne- 
postidnosti  ...  M.  A.  Rejkovic,  sat.  A7>'.  paul. 
rom.  13,  12.  Jesen  lieinu  napuni  pivniou  novim 
vinoin,  vocera  komoricu.  L5'i.  Privlaoite  fcor- 
bice  vase,  koie  su  komoriee,  u  kojima  se  ueiz- 
brojeno  blago  uzdrzaje.    D.   RapiA  197. 

2.  KOMORICA,  /.  ime  sulii  ii  SlaoDiuji  a  zii- 
paiiiji  poie§koj.  Razdijo).  130.  —  Piiinim:  se  od 
XV  vijeka  u  latinskijem  spoinenicima.  ,Korno- 
ricza'.  StarJne.  5,  118.  (1470).  ,Karaarycza'.  124. 
(1483).  —  Jainacno  je  Uia  rije.i  Ho  i  1.  kouio- 
rica. 

KOMORIKA,  /.  imi:  nckijem  hifkaina.  Komo- 
rika,  1.  Philyrea  levis  Willd.  (Alschinger) ;  2. 
Philyrea  media  L.  (Lambl),  v.  Komora.  —  Ko- 
morika  divja,  Quercus  ooccil'ora  L.  (Petterj.  B. 
Sulek,  im.  1.52. 

KOMORISKO,  n.  injesno  ime  mi  Krkii.  ~  II 
iitkopisu  XV  vijeka.   Mon.  croat.  44.  (147!.)). 

KOMORISTE,  n.  ime  iiijestu  u  Srhiji  a  okrugu 
hioyradskom.  Niva  u  Komoristu.  Sr.  nov.  1873. 
711. 

KOMORKINA,  /.  zenslco  cefade  kao  koiiwniik 
(pidi  komoi-nik,  b). 

KOMORNICA,  /.  vidi  sobarioa.  —  Foslnj,-  nd 
1.  komora,  1.  —  Na  jednom  nijestu  xvi  rijektt. 
(Gospa)  izajde  van  iz  komore  sa  svojimi  komor- 
nicami.    Mirakuli.  140. 

KOMORNICKI,  adj.  kuji  pripada  konwmi- 
cima.  —  V  nase  vrijeme.  Koniornicki  ured 
.kiimmereramt'.    .Tur.  pol.  tonuitiol.  297. 

K(JlVIORNIK,  m.  uprav  covjek  koji  pripada 
komori.  Hi  koji  sliizi  ii  koinori,  ali  sr  npotre- 
liliiua  i  II  osohitijem  zriaceniiiia.  —  Od  xv  vijeka, 
II  izmedii  rjecnikii  n  Vrancicevii  (.quaosfcor'),  ii 
Mikajinii  (Ivomornik,  koji  iraa  poiuiiu  od  komoro 
gospodarnve  ,oubicularius,  a  cubiculis'),  ii  Bjelo- 
■•itjencevn  (komornik,  tarjiik,  loznicar  ,cubicula- 
riu3,  a  cubiculis,  a  cubiculo,  praefec^tu.s  cubiculi, 
iiuaestor,  thesaurarius,  camerarius'),  ii  .lamhresi- 
oevii  (.camerarius'),  u  VoUiij i/jinii  (jdiiiuerioro' 
.kammerdiener'),  ii  Stidicevii  (,ciibiciilaria3,  sor- 
vus  a  cubiculo'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  mi- 
sala),  u  Danicicevu  (komorbnikb  ,praefoctus  ao- 
rarii'). 

a.  u  iiaj  starijim  priiiijeriina  (prema  I.  ko- 
mora, 2)  znaci:  covjek  koji  npriivfii  kra(ei'ijein 
Hi  drzavnijem  novcima.  Vi  znato,  s  kojiiab 
posloiub  dosilahb  do  vasb  slugu  i  komorbnika 
nasega,  kueza  Restoja,  i  kako  je  naredio  s  vaiui 
za  biligb  .  .  .  Mon.  serb.  42(1  (1443).  K  namb 
dosla  svwga  postenioga  kwmioruika  knoza  PribL- 
sava  Vukotioa,  i  po  liemb  posla  svoj  napokonni 
testamenatb.  496.  (1466).  Komornik  Kandace 
krajice.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  183''.  act.  ap. 
S,  27.  Ko]nornika  svoga  pri  sebi  imajn,  na 
vrime  od  koga  svi  placu  priuiaju.  D.  Baraknvir, 
vil.   110. 

I),  prema   1.   komora.    1 : 

(i)  sluga  koji  iirei'tiijr  ijospodarrmt  soliii,  i 
koji  se  bavi  oko  samoija  ijospodara  (iiblaceci  ga, 
svlaceci,  ieslajuii  itd.J.  Kada  ju  vaze  od  komor- 
nika,  povede  ju  k  otcu.  F.  Vrancic,  ziv.  101. 
Ivan   u  poste|u  svoje  komore,    koju    od    negovih 


komornikov  lipo  opravjeno  nahajase,  dozoviso 
kogagodir  ubogoga.  Ivan  trog.  4.  Sveti  Proto 
i  Jacinto  bihu  eunuhi  ter  komorniki  nike  go- 
spodicne.    F.  Glavinic,  ovit.  306^. 

(>)  od  pri'.dasnega  znncena  postaje  drugo : 
jjleinic  koji  ima  ni'.kii  osobitu  I'-ast  na  kra(evskoiii 
dvorii  i  kao  znak  te  casti  nosi  straga  zlatni  k(iic 
(nem.  kammerer,  kammerherr,  franc.  cUambellan, 
tal.  ciambellano).  (leneralom  dvora  komornikom. 
M.  A.  Re|kovic,  sat.  U.'jh.  Komornik  .kiimiiiorer, 
kammerherr'.    .Tur.   pol.  terminol.   297. 

KOMORNAK,  m.  latrina,  uiliod.  —  U  ,1am- 
hresicevii  rjecnikii:  ..-^ocretum'  /  ii.  Sliiiicira:  , la- 
trina'. 

KUMORSK?,  aiij.  koji  pripadn  Icoiitori  (vidi 
1.  komora.  2).  —  Tf  iiii.ie  rrijemr.  a  izmedn  rjee- 
nika  It  StulicevH  (,ad  aerarium  spectaus'  s  do- 
datkom da  je  azeto  iz  misala).  Koiuorski,  stat. 
.camoi-al-  (in  ziis.)',  tal.  .camerale' ;  komorsko 
dobro  ,cameralgut',  tal.  ,buoao  oameralo,  bene 
della  camera';  komorska  zaduznica  ,caiueral- 
obligation',  tal.  ,obbIigazioiie  camerale'.  B.  Sulek, 
rjecii.  znaustv.  naz.  —   oidi  i  kod  Moravice. 

K(.)MOSTRE,  komostara,  /.  pi.  verige  nad  ogni- 
stem,  0  kojima  nisi  kotao  vise  ogt'ia.  —  isporedi  ko- 
mostra,  koiuosti-n.  —  Pn  znpndnijem  krajevima.  — 
liijec  ji:  roimuiskii,  isporedi  roniiviska  rijec  (vidi 
kod  kolouina)  Hit  ICrkii :  camustro  ,catouo  del 
focolajo'  (A  Ive,  dial,  veglioto  ii  Arnhivio  glotto- 
logico.  9,  118  (  107);  i  u  Kalahriji  ima  ii  'iali- 
janaca  camasfcra  a  u  Arlianasa  kairiastrt  .s>  istijem 
znaeeAem  ((i.  Moyer,  etymol.  wortorb.  der  alba- 
nesischen  spr.  172);  ova  je  rijec  jamaiiio  postala 
(kako  i  Meger  misli)  od  gri':.  i  ngrn.  xQtu.iiniQii. 
(ii  stgrekom:  gainimi  za  siilro  i  slapka,  badr^ica, 
U  iigrckome :  iiopi-e  oiio  o  remit  sto  visi).  itijr 
jasno  ziisto  se  /imi  slog  ovako  poiiijerio,  inose 
hiti  prema  xiiiuvn.;,  cammiuo,  komiu.  ne  zini  se, 
zasin  .s«  isla  rijec  tialazi  u  jiigozapailnoj  Ilitliji 
i  u  nasem  priinorjii  i  na  oloeimii.  jesii  Ii  orii 
rijec  It  Kalabriji  primili  .irhanasi  od  Titlijaniteu, 
Hi  Talijanci  od  Arhanasit'^  kail  bi  bio  isliiiit 
zailni  sliicaj,  rijec  lii  uprav  pripii'lata  roninit'ikoin 
jezikii  sto  se  raznio  na  istoenoj  obali  Jailran,- 
skoga  mora,  odalcle  bi  jr  Arltiinasi  preiiijrli  it 
Kalabriju.  —  Nalazi  se  ii  na.sem  jezikit  oil  xv 
vijeka,  a  izitii'dii  rjecnikii  a  Stiili<;evit  (,cal.on;i 
del  fuoco  suUa  ijuale  s'  attacca  la  caldara,  appic- 
caguolo'  , catena,  uncus,  couamentum')  ('  ii  Vii- 
kovii  (vido  verigo  2  s  dodatkom  ila  ■ie  govori 
po  zajiadnijeiii  krajevima,  osoliito  u  Krscana). 
Kopaiie,  fcajuri,  kotli  ter  prsure,  razi'ii  tor  va- 
rjace,  komostre,  gradolo  .  .  .  M.  Marulic  2").'i.  No- 
sec^.i  na  ramoiiu  sodaru  stapova  i  za  sobom  vu- 
kui'i  komostre  (vnrigo)  ide  po  vai-osi  i  skacc 
isprod  kuca.    Vuk,  ziv.  23. 

KOMOSKA,  /.  vidi  komuska.  ~  JJ  nase  vn- 
jeme  il  ngurskijrli.  Ilrvulit.  Su/.n  bi  joj  spale 
kot  grail  iz   komnsko.    .lacko.    104. 

KOMOSTRA,  kou.ostai-a,  ;(..  pi.  vitU  komostre. 
[  —  ff  sjcvernijeh  I'akavacii.  Stari  ga  za  knmostra 
j  za  vlasi  obesi.  Nar.  prip.  mikul.  81.  On  sn  bil 
I  oslobodil  s  komostar.  81.  Komostra,  pi.  ,cat(Mia 
e  qua  pendot  alionum',  gen.  komostar.  1).  No- 
1  manic,   cak.-kroat.  stud,   it'tg.   14. 

KOMOSTRE,  komostfu-a.  /.  pi.  vidi  komostrn. 
—  fzmeita  rjeinika  ii  Viikuvii.  Komostre,  ime 
lancu  na  kojem  kotao  visi.  i 
KOMOT,  n.  vidi  a.jam,  horn 
^  [J  iia^e  vrijeme  it  Liri  .J. 
KOMOTAN,  komottui.  ailj. 
U  nase  vrijeme. 


Lici. 

V.    Heinle 

t,   nem 

.kummot 

Bo,'dai 
villi    k 

)ia.i'luu.    - 

KOMOTAN,  a. 


KOMPONITI 


a.  adj.  jNije  mi  a|inac  komotan'.  J.  liog- 
(lanovid. 

Ii.  adi'.  k6iuotiio.  0<1  dorata  ss  nije  moglo 
prici  komotno  Vidaku.  L.  K.  Lazarevii,  on  zna 
sve.  32.  Kako  cp  se  na  iepenku  malo  komotiiije 
smostiti.  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  6.  str.  124.  ,0n 
zivi  u  svojoj  ku6i  komotno,  iiiJta  mu  ne  vali'. 
.Nijesi  mi  a)inac  komotno  skrojio'.  J.  Bogdanovi6. 

KOMOTIC,  m.  dein.  komot.  —  U  naie  vrijeme 
u  Lk'i.  ,Mali  kon,  mali  koraotiA'.  J.  Bogda- 
novic. 

KOMOTIN,  HI.  mji'snu  iine.  u  Bo.tni.  Ko- 
motin,  zapuitena  tvrda  2  sata  od  .Tajca.  F. 
.lukic,  zem|op.  2i. 

KOMtyr^IKA,  /.  It  Vukovii  rjeiniku  ■  vide 
komonika.  —  Uporedi  komoijika. 

KOJIOV,  ndj.  koji  pripada  komu  (nidi  2. 
kom),  koji  jp.  nacinen  od  koma.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmcdu  rjeinika  it  Viikovii  (,von  tre- 
bern'  ,e  recrementis').  Zestoke  komove  rakije. 
Z.  Orfelin,  podr.  61. 

KOMOVAOA,  f.  rakija  od  komim.  —  Od 
XVIII  oijeka,  a  izmedu  rjeinika  a  Vukovii.  (,der 
treberbranntwein'  ,lora  usta').  .Tako  svice  ili 
koiiiovace  uzmi.    J.  S.  RejkoviA  390. 

KOMOVAN,  koraovna,  adj.  koji  pripnda  komu 
(pidi  2.  kom).  —  U  pisaca  nase/ja  vremena.  Ko- 
movni  prostor,  od  kojeg  se  plae.a  porez  (,besteuerter 
maischraum').    Zbornik  zak.  god.  18-53.  2,  31. 

KOMOVICA,  /.  vidi  komovaca.  —  Od  xviii 
I'ijcha,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovii  (uz  komo- 
vaca). Naspi  na  iiega  jute  koinovico  rakije.  Z. 
Orfelin,  podr.  69.  Prva  komovica.  P.  Boli6, 
vinodjel.  2,  37.  Rakija  komovica.  M.  P.  Sap- 
canin  1,  24.  Koji  su  im  posle  .sluzbe  Bozje  na 
casu  komovice  dolazili  .  .  .  Srp.  zora.  god.  1,  sv. 
1,  str.  2.  Pa  onda  mozes  peci  upravo  do  komo- 
vice.   Bos.  Vila.  1887.  54. 

KOMOVNAK,  m.  kaca  za  kom.  —  Kada  se 
tvari  za  kom  odredene  prenesu  u  komovnak. 
Zbornik  zak.  god.  1863.  485. 

KOMPA,  /.  plitka,  lada  u  kojoj  se  prebroduje 
rijeka,  mag.  komp.  —  U  Vukovu  rjeeniku:  ,die 
fahre'  ,ponto'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Novom 
Sadii. 

KOMPANIJA,  ./'.  vidi  satnija,  tal.  compagnia. 
franc,  i  nem.  compagnie.  —  Od  xviii  vijeka. 
Kornolio,  niki  stotinik,  koji  upravjase  kompaniju 
vojaka.  E.  Pavic,  ogled.  653.  Jer  on  razbi 
dvan'est   kompanija.    Nar.    pjesn.   horm.    1,    341. 

KOMPARATIV,  m.  (gradus)  comparativus, 
drugi  ■Hej)en  a  adjektiva.  —  U  nase  vrijeme  u 
pisaca.  Drugi  stupan,  gr.  (komparativ),  lat. 
gradus  comparativus.  B.  §ulek,  rjecn.  znanstv. 
naz.  kod  stupan. 

KOMPAS,  111. 

a,  sestar,  sestilo,  tal.  coinpas.so.  —  U  Dii- 
hrovniku  od  xvii  vijeka.  Ne  dohitase  ponta  od 
negova  okrugla  ali  kompasa.    I.  Drzic  4. 

b.  new.  compass,  ri'di  busula,  sjevernica.  — 
TJ  pisaca  nasega  vremena.  Kompas,  mat.  phys. 
etc.  ,oompass',  tal.  ,bussola',  frc.  ,boussole',  egl. 
, compass'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOMPASi.JON,  /.  vidi  kompasijuu.  —  Na 
jcdnoin  mjestu  n  pisca  Diihroocanina  xvii  vijeka. 
(W  koga  joj  dode  tolika  kompasijon  i  zalos.  I. 
Drzic  231. 

KOMPASIJUN,  m.  sazajavane,  tal.  compas- 
sione.  —  U  Diihroimiku  od  xvii  vijeka.  Da  mi 
izprosis    koinpasijun    od    bolesti    tvoga    sina.     I. 


Driii  103.  Korapasijun  jo  vidjeti  kako  primaju 
ovi  sakramenat  ne  ispovidjevSi  se.  209.  Koli- 
krat  si  ga  bez  kompasijuna  uvrijedio.  V.  Andri- 
jaSevi6,  devot.  14.  Sanio  da  budes  od  mene 
korapasijun  imati.    96. 

KOMPASOVNIK,  m.  kutija  ii  kojoj  stoji  kom- 
pas (vidi  kompas,  b).  —  Naiineno  u  nase  vri- 
jeme. Kompasovnik,  phys.  jcompassbiichse',  frc. 
,mortior  o^u  boito  du  oompas'  (?),  egl.  .compass- 
box'.    B.  Sulek,  rjofin.  znanstv.  naz. 

KOMPAST,  /«.  vidi  kod  kompo§. 

KOMPASICA,  /.  vodenica  na  korapi.  —  u 
Kostajnici.    F.  Hefele. 

KOMPATOR,  m.  ime  selii  u  Hrvatskoj  u  zu- 
jianiji  bjelovarsko-krizevaikoj.    Razdije).  115. 

KOMPENSACIJA,  /.  franc,  i  nem.  compensa- 
tion, tal.  eompensazione,  nahnada.  —  U  pisaca 
nasega  vremena.  Svota  izlucena  iz  racuna  jam- 
stvena  zaradi  naravske  kompensacije.  Zbornik 
zak.  1863.  394. 

KOMPKTEKAT,  kompetenta,  adj.  tal.  compe- 
tente,  nem.  competent,  koji  iemu  pripada,  cesce 
koji  je  podoban,  osobito  koji  je  iemu  vjeSt,  te 
mole  oko  onoya  dovofno  raditi,  ili  jos  ie^ce  o 
onome  suditi,  raaudivati,  te  se  zato  kaze  o  sudo- 
vima  Hi  o  sudijama  sto  imaju  oblast  po  zakonu 
da  o  iemu  sude.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
I  to  bez  ogranicena  na  cinovnike  kompetente  iz 
doticno  zupanije.    Zbirka  zak.  1,  287. 

KOMPETENCI.TA,  /.  tal.  competenza,  nem. 
competenz,  osobina  onoga  koji  je  kompetenat,  ili, 
u  konkretnom  smislu,  ono  sto  je  kompetenta.  — 
U  pisaca  naSega  vremena.  Na  potpunu  ili  maiiu 
kompetenciju  prostorija.    Zbornik  zak.  3,  135. 

KOMPIR,  kompira,  m.  vidi  krompir.  —  U 
sjevernijeh  eakavaca  u  nase  vrijeme.  Rodilo  i 
senice  i  jacmika  i  razi  i  kompira,  da  ces  lipjega. 
Nar.  prip.  mikul.  94. 

KOMPLESIJON,  /.  tal.  complessione,  tjelesna 
narav  (ii  ie(adeta).  —  U  Diibrovniku  od  xvii 
vijeka.  Naredba  od  aera,  komplesijon  od  tijela, 
vladanje  od  zivota.    M.   Orbin  57. 

KOMPLIKACI.IA,  /.  zamrsak,  zamrsaj  (u  pre- 
nesenom  smislu,  o  mnogijem  poslima  itd.),  tal. 
complicazione,  franc,  i  nem.  complication.  —  U 
nase  vrijeme.  Komplikaojja,  stil.  lat.  ,compli- 
catio',  , complication'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz. 

KOMPLITA,  /.  completorium,  naj  zadna  od 
kanoniikijeh  ura  u  crkvi  katoliikoj  (vidi  kod 
jutrena);  vrijeme  joj  je  bilo  isprva  u  9  sahata  u 
vecer.  —  Od  tal.  compieta,  ali  obzirom  na  la- 
tinskii  rijei.  —  Od  xvi  vijeka  po  zapadnijem 
krajevima.  (Salve  regina)  koja  se  govori  po 
kompliti.  A.  Grucetic,  roz.  mar.  52.  Po  kompliti 
ili  po  jutrni.  B.  Kasi(^.,  rit.  .395.  Sta  na  kriiJu 
od  devetoga  vrimena  do  komplite.  L.  Vladmi- 
rovic  16. 

KOMPO^jE,  n.  mjesno  ime.  Kompoje  kato- 
licko,  ■•ielo,  i  Kompole,  zaselak  ii  Hrvatskoj  u 
zupaniji  liiko-krhai>sIcoj.    Razdijel.  34. 

KOMPONIST,  m.  tal.  componista,  nem.  kom- 
ponist,  itprav  iovjek  koji  sastav}a  ili  slaie,  ali 
se  upotrebfava  samo  za  iovjeka  koji  se  bavi  sla- 
ganem  muzikalnijeh  komada.  —  V  nase  vrijeme. 
Zakoniti  nas[eduici  risara,  komponista,  kipara... 
Zbornik  zak.  1866.  361. 

KOMPONITI,  komponim,  pf.  sloziti  (t.  j.  na- 
pisati,  n.  p.  knigu).  —  U  pisaca  iakavaca  xvi 
vijeka.    (Knige)  komponene  i  korezene  Urbanom 


KOMPOOTTI 


KOMUNIKA 


1  Tomasom.  Transit.  287.  Te  knige  bise  kom- 
pohene  i  korezene.    Korizin.  104*>. 

KOMPOS,  m.  sunianik  (sahat).  —  Postaje  od 
nein.  kompass  fvidi  kovapas,  b).  —  U  Bjelnstjen- 
cetni  rjecnikii:  kompos,  kompast  , solarium,  scia- 
therion,  compassum,  compastum'. 

KOMPOZiCIJA,  /.  tal.  composizione,  franc,  i 
nem.  composition,  muzikalni  komad,  vidi  skladba. 

—  U  pisaca  nasega  vremena.  Autori  od  muzi- 
kalnih  priredaba  ili  kompozicija.  Zbornik  zak. 
1866.  357. 

KOMPKC,  m.  iiekakva  lucasfca  biliaa.  Sloviiiac. 
1880.  87. 

KOMPRCATI  SE,  komprcam  se,  impf.  vidi 
koprcati  se.  —  U  Stiilicevii  rjecniku :  ,eo!itor- 
queri,  volutari,  membra  inconstanter  jactare',  i 
u  nase  orijeme  ii  Dnhronniku  (P.  Budiuani)  i  u 
Stonu.  ,§ta  se  komprca^  toliko  nogama'?'  M. 
Milas. 

KUMPREC,  komprdca,  m.  kaze  se  da  ko  ,stoji 
u  komprecu',  kad  svojijem  ponasaiiem  pokazuje 
I'leku  oholost  i  kao  ie^M  da  se  driigi  s  liiin  ne 
druzi.  —  Kaze  se  kao  od  sale,  naj  cesce  o  nrlo 
mladijem  djevojkama.  —  isporedi  komprlc.  — 
Nepoznala  postana.  —  U  nase  vrijeme  u  Du- 
brovnikii.    P.  Budmani. 

KOMPRIC,  komprica,  in.  vidi  komjjrec.  —  // 
dubrovackoj  poslovici  .xvii  vijcka.  StojiS  a  kom- 
pricu.    (T>).  Poslov.  danic. 

KOMPSAKIN,  )».;-'  H,jasii:i  rijrc  (imr  iiui.iko?). 

—  Po  suoj  prilici  iz  iiri'ki>iiti  r  :ika,  kako  misli 
Daniiic.  —  U  doa  spiim>'inl:ii  xiv  nijeka.  <i  iz 
nih  a  Danicicevii  rjedniku :  kombpbsariiib,  medu 
zemjama  crkve  treskavacke  bila  je  ,u  Rosne 
stash  kompsarina'.  G(lasnik).  13,  374.  ,(Stasb 
V  Eosnt5)  kombpsarina'.  11,  136.  (13.36  —  1316). 
(xouil'di  (ioii !]:■). 

KOMRACElirE,    n.    djeio    kojijem   se   koinraci. 

—  U  Vukovu  rjecniku. 

KOMRACITI,  k6mracim,  impf.  i<.  Vukoou.  rjei- 
niku:  vide  kuburiti.  —  Akc.  se  mijena  ii  aor.  2 
i  3  sing,  komraci. 

KOMREN,  in.  ime  visa  u  SSrhiji  u  ukriigu, 
niskoin.    M.  D.  Milicevio,  kral.  srb.  85. 

KOMRENSKI,  adj.  koji  pripada  Komrenu. 
Posede  .komrenski  vis.    Rat.  64. 

KOMSANE,  *;.  djelu  kojijem  kn  iv/w.svi  Hi  ,<« 
komsa.    J.  Bogdanovic. 

KOMSATI,  k6msam,  impf.  firisti.  zderati  (i  u 
jirenesenoM  smislii).  —  U  nase  vrijeine  it  Lici. 
,Od  Jutavi  velike,  sve  oko  sebe  komsa  ka'  i  vuk'. 
Ko  oblaporno  jede  reku :  ,Vide,  kako  onaj  komsa 
ka'  i  vuk'.  J.  Bogdauovic.  —  Sa  se,  rejlrksivno. 
Komsati  se,_  v.  gristi  se,  pojedati  se  od  zalosti, 
od  tuge.  ,Sta  se  komsas  toliko,  mani  se  toga, 
samo  sebi  §kodis'.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KOMSKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Komn,  vidi 
4.  Kom.  —  sv  vijeka.  —  U  Daiiiiieeva  rjecniku: 
kombskyj,  lov  Komb :  crkva  je  ,kombska'  imala 
vodenicu  prema  drugoj,  koja  je  bila  ,u  -'ibodu'. 
M(on.    serb).   531.  (1485).    crbkovb   komska.    533. 

—  i  u  nase  vrijeine  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 
liOMS-,  vidi  kons-. 

KOMSA,  f.  ime  vodi  u  Sriiiji  ii  (ikriigu  poza- 
revackom.    M.  £).  Milicevic,  srb.  1022. 

KOMSIG,  ;/(,.  ime  sehc  u  Bo.ini  u  okriigu  Done 
Tuzle.  Statist,  bosn.  91.  —  /  u  iiinozini:  Kom- 
sici.    Schem.  bosn.  1864.  59. 

KOM§TICA,  /.  mjesno  ime.  —    U  Daniciieoii 


rjecniku :  Kombstica,  kra}  je  Stefan  Decanski  dao 
Deoanima  sjenokos  ,u  Kombstici',  kojemu  je  meda 
isla  ,wdb  Devbcine'.  M(on.  serb).  96.  (1330).  — 
Iina  isto  ime  i  tt  nase  orijeme.  M.  D.  Milicevic, 
s  dun.  37. 

KOMUGO.fNA,  KOMUGo.lINA,  /.  vidi  Ko- 
inogovina,  b. 

KOMUKATI,  k(:)muc.<uu,  impf.  kazati :  komu 
ovo?  dijeliti  na  sre6u.  Kad  so  sto  hoce  da  dijeli 
na  srecu,  vice  se  drzeci  jedan  dio :  ,Komu  ovo, 
komu?'  a  onaj  koji  bira  odgovara  sa  zatvoreniui 
ocima,  jali  s  okrenutom  glavom.    M.  Pavliuovic. 

KOMUL,  m.  ime  miisko.  —  Na  jednom  injesta 
xviii  vijeka.  Supiu,  Komul  i  Grizovan  ...  J. 
Kavariin  89^'.  —  inoze  hiti  da  je  skrareim  pre- 
zime  Komulovic. 

KOMULOVIr,  m.  presimr  (tal.  Comoloo,  Cu- 
muleoi.  —  Od  xvii  nijeka.  Po  p.  otcu  Alesandru 
Komulovicu.  A.  Ivomulovic  1.  ^ude  vrijedne 
od  Petraka,  Komulnvic  ki  .se  zvaso.  ,1.  Kavaniu 
lOllJ. 

KOMUMIL,  m.  ime  mitskn.  ~  xiv  eijrka. 
Dodb  mu  Komumilb.    Dec.  hris.  94. 

KUMUN,  m.  vidi  opciiia,  lal.  comune.  —  Od 
xiu  vijeka,  n  izmeda  rjecnika  it  Baiiief  <  rn 
komunb  ,coujmuiie'.  u  torn  je  smislu  ulii'iii ji- 
,opb6ina'.  inace  J6  Uiibrovcanima  ,a6rariuiii'  '/■/<// 
dale  kod  a  pri  kraju). 

a.  ((  -naceiiii  sprijeda  kazanoiin-.  Pride  vas 
komun.  Mou.  Croat.  1.  (1275).  Poiskahb  komunb 
dubrovcki  kako  da  smb  jodiub  bratb  ludb  komuna 
dubrovcbskoga.  Mon.  sorb.  178.  (1368).  Sto  se 
je  razdijelilo  za  stvari  od  komuna.  I.  Drzid  300 
Hranis  drugu  za  kouiuna  (to  jes  ruku;  jamacno 
nije  iivo  Hinisao,  nego  je  drugu  aec.  sing,  od  1. 
druga,  b).  (D).  Poslov.  danic.  Komun  , com- 
mune', (u  Tstri).  D.  Nemanic,  cak.-kroat.  stud. 
29.  Komun,  it.  , commune',  opcina.  (it  Istri). 
Nasa  .sloga.  god.  15,  br.  26.  —  I  u  ovikooijem 
priinjerima  nije  potrehe  drukiije  slivatili  znaiene, 
premda  Danicic  misli  dit  n  niina  komun  ziiaci 
drzaunu  blagajni.cn  (,aerarium'),  moie  biti  prema 
znacenu  kod  b.  Vse  moje,  sto  to  je  u  vasb  (l>ii- 
broviana)  u  komune.  Spom.  sr.  2,  25.  (13()9— 1376). 
Postavise  u  nasb  komunb  (diihrovacki)  n  pokladb 
2000  dukatb.    Mon.  serb.  251.  (1403). 

b.  opia  blagajnica  za  kiifht,  driislvo  ltd.  — 
Od  xvai  vijeka.  Sto  tko  stece,  nem  (glavarii  u 
kiici)  u  komun  dati.  M.  A.  Refkovic,  sat.  K2'i. 
Svake  godine  ostrizemo  mi  ovce  i  svu  vunu  met- 
nemo  u  komun;  iz  komuna  naj  pre  odvojimo 
deo  devojkama  udavacama  ...  M.  D.  Milicevic. 
zlosel.  279. 

KoMUNA,  /".  maliuna.  u  Lici.  V.  Arsenijevic. 
Komuna,  plod  u  pasuja,  graska  1  drugili  srodnih 
bi|aka.  ,Ko  ce  nabrati  komuna  od  trkjaSaV  u 
Dobroselu.  M.  Medic.  ,Na  mom  grau  komune 
sve  od.  pedja'.  ,Naberi  komuna  za  uzinu'.  J. 
Bogdanovic.  —  isporedi  komina.  —  Akc.  se  mi- 
jena ti  gen.  pi.  komuna. 

KOMUN.ANE,  n.  djeio  kojijem  se  komuna.  .}. 
Bogdanovic. 

KOMUNATI,  komuuam,  impf.  vidi  komuiiati. 
,Ajte  gra  komunati!'  ,Sve  one  zrelo  konmno 
poberite  pa  cemo  i(li)  komunati'.  .1.  Bogdanovic. 

KOMUNLTON,  /.  priHesee,  tal.  comunione.  — 
U  jedniiga  piv-a  Boke^a  xviii  vijeka.  Ovi  s;i,- 
kramenat  komunijon  (to  jest  sjediiiene/ .  .  .  .1. 
Matovic  191. 

KOMUNIKA,  /.  vidi  komonika.  —  fzmeda 
rjecnika  it  Stitlicevu   (komunika,   stabar    ,ambro 


KOMUNIKA 


komuSkav 


sia').  Uzini  koruuuike  tiave.  J.  Vladmirovid  Iti. 
Koinuuika,  1.  ambrosia  (Stulli),  arteiuisia  (Bart.), 
Artoiuisiii  L.  (Lamblj;  2.  scabiosa  (Ansfilmo  da 
Canali),  Asterocephalus  atropurpurous  Srp. 
(Laiubl);  iJ.  Scabiosa  coliiinbaria  L.  (Pettor),  v. 
K<>iuo|ika,  Komonika.  —  IComunika  iua6ja,  Am- 
brosia (maritima)  L.  (Ansebno  cia  Canali).  B. 
Suiek,  im.  152. 

KOMtJNIKAOI.rA,  /.  oidi  opneno,  priopcivane, 
till,  comiinicazione,  mm.  (franc.)  comniunication. 

—  U  liisaca  wijiei/u  vremena.  Ua  bje  luodu 
okuzenimi  i  nenkuzonimi  uijesti  komuuikaoija 
potpuno  digiiuta.  Zbornik  zak.  18G8.  .5.  Nad- 
glod  rainistra  za  kommiikacije.  1870.  l-oO.  Ko- 
raunikacija,  fig.  stil.  lat.  ,(!oraniiiuiuatio',  drct- 
xiii'i'iunti  ,iuittheilung,  berathschlagung,  anako- 
nose'.    B.  bulek,  rjefiii.  znanstv.  uaz. 

KOMUNTKATI,  komuiukam,  /if.  pricestiti,  till. 
L-oiuuiiicare.  —  U  jedniif/a  j>isc(i  cakanca  xvii 
oijeka.  Ispovijeni  i  koinunikani.  P.  Radovcii'^, 
ist.  234. 

KOMUNiTAU,  /.  <,priii<i.  —  Htjccji'.  roiiian.ika 
od  lat.  oommuuita.s  (ace.  coiumunitatom).  —  Od 
XV  vijcka  po  zajxidiiijem  kraje.oimn,  a  izmedu, 
rjeciiika  u  Vukovii  (.die  gemeinde'  .commutiitai*'', 
cl'.  opstina  s  dodatknm  da  se  f/oDDri  it  PaHroni- 
ciiiia).  I  takoj  ta  dva  suoa  mozete  podeliti 
kmetom  koiuunitadi.  Stat,  kastav.  (1190).  189. 
U  zdrav|e  glavarah  naso  koiuunitadi  i  nasijeh 
plemenah  .  .  .  (zdraiiira).  Nar.  pjos.  vuk.  1,  80. 
U  koju  bi  kuou  ili  selo  dobjegao  covjek  nase 
koiuunitadi.  Pravdouosa.  1851.  35.  Radoe  Ero- 
tica Nikceva  od  blagorodne  koraunitadi  pastrov- 
ske.    1852.  30. 

KOMUNITET,    in.    opcina,   nem.    kommunitat. 

—  U  naie  orijeme  pu  sjevurnijein  krajeoima. 
Sadasnji  vojno-krajiski  komuuiteti  Petriiia,  Ko- 
stajnica,  Belovar,  Ivanic-tvrJava.  Brod,  Zemun, 
Karlovci,  Petrovaradiu,  Pancevn  i  Bijelacrkva, 
podizu  36  na  gradove.  Zbirka  zak.  1,  97.  U 
vojniokih  komunitetih  biva  proglasivaiie  ]ired 
kucom  magistratskoiu.    1853.  77(5. 

KOMUNSKI,  adj.  koji  pripada  komunu.  — 
Od  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Danicicevu 
(komutibskyj  , communis').  ZapecatiSs  peoatijoiot 
komuubskomb.  Mon.  serb.  178.  (13G8).  Na  travi 
komunskoj.  Stat.  krc.  ark.  2,  287.  Put  komuu- 
ski.  Zbor.  91a.  Pod  lozu  ko.uunsku.  Mon.  croat. 
289.  (1588).  §to  su  drzani  prijuri  komunski.  I. 
Drzi6  280.  Potezuoi  k  sebi  dobra  komuuska. 
301.    Pokupi  komunsko  kamene.    Pjev.  cru.  214'i. 

KOMUNANE,  n.  djelo  knjijein  se  komitna.  .T. 
Bogdanovic. 

KOMUNATI,  komiinam,  impf.  vaditi  rukama 
zrrie  iz  komuna.  u  Dobroselu.  M.  Medio.  —  vidi 
komuuati.  J.  Bogdanovic. 

KOMUNSKI,  adj.  vidi  komunski.  —  U  nase 
crijeme  a  htn.  Konaunski,  it.  ,oomunale',  op- 
cin.ski.    Nasa  sloga.  god.  14,  br.  11,  str.  48. 

KOMIJK.A,  /.  vidi  1.  komora.  —  U  jednuya 
/lisca  Dalmatinca  xviii  vijeka  (koji  na  drugijem 
mjcutima  pi^e  i  koiuora).  Ko  te  je  naucio  uuiAi 
po  ta  nafiin  u  koniuru  moju?  N.  Paliku6a  39. 
Za  unidi  u  tvoju  koniuru.   42. 

KOMUS,  m.  ■vrsla  vvlikoya  ijsa,  mmwv  (^)  — 
Xrpoznata  poHana  (zar  od  tal.  cauiuso,  koji  je 
plosnata  nosai-).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Mika(inu  (komus,  pas  veliki  ,molossus, 
canis  epiroticus'),  «  Bclitiu  (,cano'  ,cani3'  1(>41>; 
,mastiuo,  cane  mastino'  jiuolossus'  IKSlJ),  u,  Bjelu- 
stjencevu  (komus,  veliki  pes  ,molossus,  canis  epi- 


roticus'. iiajti  vezda  se  vaaki  veliki  pes,  komus 
, canis  inagnus'  zove),  u  .Tamhreiicevu  (.luolossus'), 
u  Stiitirevii  (komus,  pas  diviji  ,iuolo3sus').  Rvat 
se  s  komusi  ne  imajte  straha.    B.   Krnarutid  28. 

KUMUSA,  /.  :ensko  preina  kiiiniisii.  —  ispu- 
redi  komusica.    F.  Kurelac,  doiu.  ziv.  45. 

KOMUStOA,  ./'.  nidi  komusa.  F.  Kurolao,  doin. 
Xiv.  45. 

1.  KOMUS,  m.  lioka  bijka.  Komui  (nem.  kal- 
mus),  Acorus  c.alaiuus  Tj.  (Sabjar.  (Jolak).  B. 
Sulek,  im.  152. 

2.  KOMUS,  III.  vidi  komus.  —  U  Voltirjijinti 
rji'iniku:  ,inolo3so,  can  grande'  ,eine  art  grosser 
hunde',  ijdje  ./■  jainaeno  zlo  prupisano  iz  drii- 
(fijith  rjeihUka,  i  treha  citati  koiuus. 

KoMUSA,  /.  okomak,  okomina,  tuluz.  u  Lici. 
V.  Arsenijevic.  —  isporedi  komina,  komusina. 

KOMUSAC,  komusdfia,  m.  covjek  §to  komuSa 
ku1;uruze.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  —  i  drufidje 
a  Lici.  ,Treba  sto  vise  komusaca  sazvati,  da  se 
fci  kuruzi  brze  ofcomusaju'.    J.   Bogdanovic. 

KOMUsAcK'A,  /.  zensko  cefad/;  kao  koinu-iac. 

—  /'  /;.(M  riii'ii"'  It  Lici.  Kad  se  muski  zovu 
na  koiiiii^uiH-  kiiruza,  onda  pitaju:  ,06e  li  biti 
komusacica  na  komusanuy    J.  Bogdanovic. 

KOMUSaNE,  /*.  djelo  kojijem  se  komu.ia.  — 
vidi  i  komidba.  —  U  Vulcoini  rjeHniku.  Koniu- 
saiie,  vidi  gulidba.  M.  Medic.  ,Veeera3  je  kod 
Luke  korau§ane  kuruza'.    .1.  Bogdanovic. 

KOMUS  ATI,  komusam,  impf.  vidi  komiti  (a 
Vukovu  rjenniku  saino  o  orasimn,  ali  se  upotre- 
hlava  i  za  dritfio,  osobito  za  kukaruze).  —  Akc. 
se  mijena  a  praes.  1  i  2  pi. :  komusamo,  komu- 
sAte,  II  aiir.  2  i  3  sini).  komusa,  u  part,  praet. 
act.  komusao,  komusala,  u  part,  praet.  pass. 
komuSau.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovii  (n.  p.  orahe  ,schalen'  .excortico'). 
Mjesto  komiiiati  govori  narod  i  komusati  (i  ce- 
musati)  otkud  i  komusina  i  komusje.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  60.  ,Dovoce  cemo  kuruze  komusati'. 
J.  Bogdanovic.  Komusati,  kad  se  sa  klipa  ko- 
musina trga.  Kosiii  doni.  —  iSrt  se,  reciprociio 
itp(itreb}ava  se  u  Lici  u  prenesenom  smislu:  pre- 
pirati  se,  svadati  se.  ,Ni  se  dvoe  vavije  komusa'. 
jBome  on  nu  komusa  ka'  vaja'.  ,Sta  se  vas  dvoe 
vavije  koiuusate?  nigda  vam  nije  pravo'.  J.  Bog- 
danovic. 

KOMUSeVAC.  Komusevca,  m.  kajkavski  Ko- 
luiisevec,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  bjelo- 
var.iko-krizevackoj.    Razdijel-  113. 

1.  KOMUSINA,  /.  u  Vukovu,  rjecnika:  1.  ,dio 
blatter  des  kukuruzkolbens  nach  der  komidba' 
,folia  zeae  rejecta'.  cf.  ojvina.  —  2.  (u  Boci)  vido 
okomak.  —  isporedi  2.  kom  i  komina. 

2.  K0MU§INA,  f.  mjesno  iiiie. 

•A,   selo  II  Bosni  u  okriu/u  haimluckum.    .Sta- 
tist, bosn.  41. 

b.    st'lo    11    Slavoniji    n    zupaniji    pozcskoj. 
RazdiJRJ.  130. 

KuMUS.TE,  //.  (coll.)  u  Vukovu  rjecniku:  vide 

komiijina  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj. 

KOMUSKA,  ./'.  mahuna.  —  isporedi  komusina. 

—  U Bjelostjencevti  rjecniku:  korauska,  mosnica, 
ili  mehur  vu  kojem  sociva  etc.  zrno  stoji  ,si- 
liqua,  theca,  foUiculus  legnminuiu,  frumenti,  lini 
etc.,  valvulus'.  —  vidi  i:  IComuska,  bnt.  laj;.  ,le- 
guman'  ,hiil3e',  tal.  ,baccello,  legume'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

KUMUSKAV,  adj.  o  liiici  u  koje  su  plodovi 
komuike  (mahune)  ili  o  samijem  takijem  plodo- 


komitSkav 


2.   KON,  1, 


vima.  —  Naciitnii-i  ii  nase  vrije.mc.  Koiiiuskav, 
hot.  lat.  .leguniinosus'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
iiaz. 

KOMUSKINA,  ,/'.  «  Vi(k<irti  rjer'nikti:  vide 
okoinak  v  dodatkom  da  ni-  i/oviiri  a  Bod.  —  *s- 
poredi  komusina. 

KUMUSNICE,  /.  pi.  (u  hotanici)  porodica  bi- 
(aka  u  kojijeh  sii  plodooi  komuSke  (mahune).^  — 
Naiinenij  u  nase  orijeme.  Koimisuice,  komusnace 
(pi.),  bot.  socivnace,  lat.  .Losuiuinosae,  Papilio- 
naceae  (plautae)'  ,hulseut'riiclite'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanst.  naz. 

KOMUSNACE,  ./•.   /</.   ri.di  koniiisiiiee. 

KOMUT,  ridl  had  Uumut,  h)  ad)  priH  Vi'tra- 
nicev  primjer  ijdjc  ntDJi  a  izdanii  (po  siuij  pri- 
lici  f)rije-^k<>m)  komut  inj.  houiiit. 

1.  ICON,  w.  icprap  je  isproa  ziiniilo:  pocetak, 
pa  i  tiopce  kraj  na  pocetkii  I  na  sorsetkn.  — 
Upotreb{aoa  .<e  samii  .s  nckijem  prijedloziiim  ill 
nepromijencnu  ili  a  oeiietiuii  (koiia,  koiii),  vidi  2 
i  3.  iskon,  iskoni,  iiakoii,  napnkon,  iikoii.  —  Po 
ohliku  ijenntina  koiii  iiwi/to  hi  si'  poininliti  da  je 
ienskoga  roda,  alt  je  jamacno  muikoija  (kout 
.«  osnovoin  iia  i)  .Ho  ai:  putiirdujc  rijecjti  konac. 
—  Korijen  je  kfin,  uidi  kod  pocnti,  t';  se  a  pro- 
mijenilo  na  o.  —  Hijec:  je  prastaoeii.fka,  alt  .sc 
(jotovo  saint)  nalazi  s  prijedlozimn  upotrehlavana 
adverhijalno  (.it.-'loiK  iskoni,  riis.  hckmhh;  vidi-  i 
uapokori),  ili  ii  rijecitna  koje  sa  od  lie  postalc 
(vidi  kod  kona<:,  zakoii  itd.) ;  iiii  isporedi  i  nize 
luz.  kon  ,3chein,  frist',  rif.  itdiih,  red.  --  U 
nase  se  vrijeme  upotreh^aoa  saino  a  izrekama : 
od  kona  do  kona  ili  (neprnmijeneno) :  oil  kon  do 
kon,  od  piicetka  do  kraja,  nidi  a  Viikoim  rjec- 
nikti:  ,iii  den  reden'sarten' :  ,od  kona  do  kona', 
jOder':  od  kon  do  kon,  t.  j.  od  kraja  do  konoa, 
,von  anfang  bis  onde'  ,ab  initio  usiiuo  ad  fineiu' 
.V  dodatkom  da  se  (jnvori  ii  Sentandriji  i  a  Sla- 
nniiiji;  a  Daniiiienu  rjehiika  ima  koiii.,  i  kaze 
se  da  stoji  s  prodloziina  ,izF.'  i  ,oti,'  u  ii;onotivn 
,ab  initio'  (vidi  iskoni). 

2.  KON,  praep.  vidi  I.  kod.  —  .lamacno  jc 
ista  rijec  sto  1.  kon,  te  je  oil  supstantioa  /toslao 
prijedlog :  I'a^a  da  se  isprt'a  shratii)  ace.  kon 
adeerbijalno  (na  konu,  mi  kraju),  pa  pn4ije 
posne  kao  prijedloij,  isporedi  prijedloii  kra,j  ijdje 
se  to  isto  doijodilo.  —  U  uiisetnii  se  jeziku  na- 
lazi u  naj  starijim  spomenieima.  ali  se  od  xiv 
vijeka  zamjenuje  oblikoin  kod,  kojije  sum  poznal 
kod  naroda  ti  nase  vrijeme  (sto  it  pisaca  iiaseiia 
nremena,  n.  p.  u:  Jer  kon  tebe  stotinu  goilina 
iiarod  gloda  sudbina  norailna.  Osvotn.  .5,  '2,  na- 
lazi se  jos  stariji  oblik,  to  ne  dokaziije  dovo(no 
da  je  narodni).  —  Rijetko  mj.  kon  ima  kom: 
M.  Marulic  19;  B.  Krnarutic  23;  J.  Kavaiiin 
452;  ridi  i  nakom.  —  fzmeda  rjecnika  a  Be- 
linu  (,accauto'  ,a  lato',  ,juxta'  11";  .vioino,  a 
canto',  ,juxta'  765a);  u  Stidicevii  (v.  kod),  n 
Danicieeru  (bez  predloga  je  samo  ,konb'  prodlog 
,pon6,  apud;  post'). 

I,  apud,  juxta,  paenas. 
a.  villi  I.  kod,  1,  a. 

tt.)  kod  stajana.  Na  doli>ni  putb  koni. 
nive.  Mon.  serb.  'J3.  (1330).  Nizi>  Vrbinosu  koni. 
Babina  Luga.  95.  (1330).  U  potokb  konb  poja. 
96.  (1330).  Selo  Arlii|evica  konb  crbkve.  143. 
(1349).  Kwnb  Soluna.  Okaz.  pam.  saf.  60.  Konb 
Vuoijega  Trbna.  80.  I  evo,  anjel  (jospodin  sta 
kon  liih.  Bernardin  8.  luc.  2,  9.  I  porodih  kon 
lio  na  posteji.  53.  3reg.  3,  17.  Kon  mene  jest 
ki  me  sudi;  tko  ce  protiva  reci  meni?  74.  isai. 
50,  8.     Pobi    Arfaksata   kraja   od  Medi  kon  rike 


Eufrata.  JMC.  Marulic  5.  Kon  liega  usajena  ho- 
rugva  c.uhtase.  13.  Ki  su  u  Dotaim  i  kom 
Esdroloma.  19.  Buduci  jedau  dan  kon  jeduoga 
blata.  Zboru.  47''.  Videci  sina  svoga  kon  sebe. 
106''.  Kad  sara.  ruzice,  kon  tvoje  mladosti,  ne 
vim  tej  tuzico.  S.  Mencetic  73.  _  Koga  Ii  ja 
haju,  kad  si  ti  kon  mene?  206.  Sto  Ii  taj  gr- 
bavac  kon  tebe  tuj  stoji V  M.  Vetranio  2,  147. 
Kada  se  nag  najde  kon  nage  kon  tebe.  H.  Lucie 
188.  Od  tvoga  muza,  kino  tebe  kon  mene  mla- 
doga  ostavi  broz  sebe.  196.  Kosuta  kon  lava 
brez  straha  kad  bise.  P.  Hektorovic  37.  I  voda 
nisana  od  vitra  jakoga  i  s  kalora  suiisana  kon 
kraja  mor.skoga  ...  70.  Dusa  moja  da  nade  po- 
koja  kon  tvoje  juhavi.  N.  Diraitrovi6  39.  Tanar 
vir  izvode  pri  .sjeni  kon  vode.  N.  Naleskovio.  1, 
226.  Po  svak  cas  zoloci  kon  tebe  da  saui  ja. 
2,  48.  Er  kad  s^m  kon  tebe,  ja  vece  nijesam 
moj,  a  kad  sam  boz  tebe,  no  imam  cas  pokoj. 
2,  60.  Da  te  no  uzinu  vile  ke  nonno  kon  vqde 
tanaoce  izvode  u  gori  zeloni.  M.  Drzi6  33.  Noj 
samoj  kon  skuta  jak  zraija  iz  kruga  plaha  ko- 
suta protoce  iz  luga.  D.  Raiiina  191).  A  netom 
me  oci  Icon  sabe  nazre  te,  oncas  se  ma  pamet  u 
misleh  zamete.  93''.  Kad  pocnem  gledati,  kon 
tebe  gdigod  stav,  tve  lice  .  .  .  104*.  Sama  kon 
Aleksandra  sijase  (sida.ie).  Aleks.  jag.  star.  3, 
329.  Sjedeci  jedan  slipac  kon  puta.  M.  Div- 
kovic,  bes.  6*.  Ovako  ti  kon  svakoga  stoji 
aiiden  (Tospodiii.  75».  Grobjo  bjese  kon  crkve. 
zlam.  7(;.  Poni/.e  dolika  kon  vrata  visoka  .  .  . 
zaplop.a  siroka.  D.  Barakovir,  vil.  17.  Pocinut 
nu  sladi  kon  vodo  studono.  1:{1.  Ua  u  tvoj 
slavi  gleda  Atona  gdi  koTi  tobo  bludna  zena  stoji 
u  dne  i  u  noci.  1.  Gundulic  24.  Doc  ce,  da 
gork  trud  rasladi  kon  uresa  tvoga  slavna  i  Mi- 
lijenko  pastijer  inladi  .  .  .  127.  Jezde  i  svijetla 
bratja  ina  kon  svijntloga  Vladislava.  398.  Osje- 
dimo  kono  vrano,  pooinirao  kon  jezera.  404. 
Plavi  kr.aju  stoje  rodoiu  privozano  kon  latinske 
lijepo  slrane.  (i.  Palmotic  2,  476.  Ti  bise  kon 
mene  u  svakomu  mistu.  M.  .Jerkovic  14.  Mno- 
zili  ostavi  sidajuc  kom  sebe.  B.  Krnarutic  23. 
Kon  jasno  SuTicanice  crnom  agi  svanu  lice.  .1. 
Kavahin  230^^  Raka  i  kon  lie  kip  dvanaest. 
327'>-.  Kom  I'lili  pijosci,  parol,  sudci.  452'i'.  .\la- 
rijina  porodica  kon  iie  stoji.  521''.  G-ora  kon 
rijoke.  I.  Dordic,  salt.  223.  Priminu  s.  Placido 
u   Siciliji   kon  grada  od   Misinn.    ben.  36. 

0)  kod  mieana.  Kakono  stablo  ko  so 
prisadi  kon  voda.  Bornardin  38.  jor.  17,  8.  Po- 
sadio  ju  kon  sebe.  M.  Marulic  70.  Polozi  kozu 
kou  glavo.  Zborn.  31''.  Ki  ce  tvoj  ures  kon 
sunc^a  postavit.  S.  Mencetic  4.  Druga  vila  do- 
sad  iz  luga  kon  prve  gdi  se  jo  skrila,  ne  videci 
nikoga  govori  ...  N.  Na|eskovic  1,  205.  U 
jedan  cigli  cas  kon  mene  toj  dode.  1,  216.  Nu 
paka  vrgsi  stid,  stah  blize  kon  vile,  ter  usti  me 
ponih  na  prsi  ne  bile.  D.  lianina  91h.  Lovcp 
budite,  neka  doc  .svi  budu  kon  toga  jezera.  F. 
Lukarevio  5.  Kada  sijase,  niko  (sime)  pade  kon 
puta.  I.  Baudulavic  26b.  luc.  8,  5.  Na  skladanjo 
vele  medno  kon  spijevoca  jubovnika  od  razlicijeh 
zvijeri  u  jedno  kupjase  se  mnoz  velika.  I.  fiun- 
duiio  313.  Tad  kon  lijepe  Suncanice  na  sje- 
di)ke  sej  [uvene  od  svud  ralaci  i  mladice  sku- 
pise  se  nebrojene.  .380.  Niko  (sime)  pade  kon 
puta  i  potlaceno  jest.  L.  Terzio  311.  Kon  jo- 
zera  toga  sjode.    I.  Dordic,  uzd.  35. 

b.  oidi  1.  kod,  1,  c,  a).  U-di  planduju  jia- 
stiri  kon  stada.    M.  Vetranic  1,  68. 

V.  vidi  1.  kod,  1,  d.  I  kon  toga  luiiokrat 
mista  bi  mi  od  sumne  sjen  ma  ista.  I.  (juniiulic 
225. 


•2.  KON,  1,  d.  ^      2 

(1.  vidi  1.  kod,  e.  Tko  ne  bi  nasal  lik 
kon  tebo  podoban.  &.  Menfietio  72.  Noz  koji 
imaSe  koii  sebe.  Zborn.  43b.  Gdje  (je)  velja 
sloboda  od  srca  tvojega,  u  svako  ka  doba  sto- 
jaSe  kon  nega?    N.  Dimitrovii  29. 

e.  vidi  1.  kod,  1,  g.  6imb  bi  biw  koni. 
nasb,  da  ne  bude  usilovanb  iziti  izb  v§i'e.  Mon. 
serb.  473.  (1455).  Imamb  konb  sebe  neke  sluge 
i  sirote.  556.  (1566).  I  ovdi  se  nahodimb  svaki 
danb  konb  fiestitoga  Ferhatb-bega.  Starine.  10, 
8.  (1558).  Er  dosal  za  inoj  ja  nijesaiu  na  svit 
saj,  ueg  za  moc  zgubjene  kakogod  skupiti  ovco, 
da  kon  mene  vik  budu  ziviti.  D.  Radina  147l>. 
Ah!  kad  smislim,  ki  6estiti  vodah  zivot  ja  kon 
tebe!    I.  Guudulic  250. 

f.  vidi  1.  kod,  1,  k.  Nijesu  kon  Boga 
primjena.    M.  Divkovio,  nauk.  35*. 

g.  vidi  1.  kod,  1,  p.  Med  slas  izgubi  kon 
moje  mladosti.  S.  Mencotic  210.  Sve  bjelo6e .  .  . 
jasno  srebro,  snijeg  s  planlne,  kon  bilode  mile  i 
drage  bojnijeh  diklic  tamne  ostaju.  I.  Gundulid 
405.  Kon  tkoga  ,al  paragone  di  qualohoduno' 
jprae  aliquo'.    A.  d.  Bella,  rjocn.  61^. 

II.  vidi  1.  kod,  1,  q,^  a).  Da  ga  se  na- 
gledam  kon  tvoje  radosti.  S.  Mencetic  46.  Sto 
Judit,  gospoja,  kon  tvoje  Ijeposfci  .  .  .?  62.  Kon 
dohodnijeh  vele  vika  ugodno  vam  sa  mnom  budi. 
G.  Palmotic  3,  49a. 

2.  post,  vidi  1.  kod,  2.  Drugomu  prisbdb- 
sumu  kb  namb  knezu  konb  toga  kneza.  Mon. 
Serb.  46.  (1254).  Da  se  to  selo  ne  wduime  go- 
spoji  Stane  za  ne  zivota  nikadare,  a  konb  lie  zi- 
vota  to  selo  dajemo  knezu  Juriju.  225.  (1395). 
Da  samb  vojanb  pola6u  prodati,  i  konb  nasb  sinb 
mi.  338.  (1427).  Da  ne  ima  dijela  ni  za  mene 
ni  konb  mene.  462.  (1453).  Da  je  u  tomb  ne 
usiluju  za  ne  zivota,  a  konb  ne  zivota  da  i  onoj 
razdijele.  462.  (1453).  Kon  dva  godista  otide. 
M.  Divkovic,  nauk.  304*.  —  U  ovom  primjeru 
stoji  na  pocetku  recenice  kao  konjunkcija  u  zna- 
cenu:  posto  (ali  moze  biti  da  stoji  grijeskom  mj. 
kom):  Ktje,  kon  dode  na  dan  bili,  judsku  oholas 
da  pohara.    G.  Palmotii  3,  lOQa. 

KON',  vidi  kaono  i  kono. 

1.  KONA,  /.  hyp.  konsijinica.  —  Alec,  se  mi- 
jena  u  voc. :  kono,  kone.  —  U  nase  vrijeme,  a 
ismedii  rjecnika  u  Vukooii:  ,die  nacbbarin'  ,vi- 
cina'  (hyp.  v.  komsijnica)  s  primjerom  iz  nnrodne 
pjesme.  Kona  kouu  preko  plota  zvala.  Zla  kona 
zajma  ne  vraca.  Nar.  blag.  mehm.  beg  kap.  293. 
Vesela    Stevanova    majka   uade   u   neke    kone    1 

>gros.  M.  D.  Milidevio,  pomenik.  2,  165.  Da  od 
Boga  nades,  ti  i  tvoja  kona.  Bos.  vila.  1888. 
145. 

2.  KONA,  m.  vidi  kono.  —  //  Viikovu  rjee- 
niku:  vide  kono  s  dodatkom  da  je  po  istocnom 
govoru. 

KONAB^A,  /.  kao  lilk  Uo  stoji  u  ovce  na 
vratii,  0  kojemu  visi  zvonce.  —  U  nn.se  vrijeme 
u  Istri.  Konabja  ,jugi  ovilli  genus,  arcus  de 
quo  ovi  campanula  in  collo  suspenditur'.  S.  Ne- 
mani6,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  45. 

1.  KONAC,  kinca,  wi.  finis;  ii\\iva.,  svrha,  kraj ; 
nit,  Hca.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  tnki  je  u 
ostalijem  padezima,  osiin  num.  i  ace.  sing.,  voc. 
koufie,  konci,  gen.  pi.  konaoa.  —  Postaje  od  1. 
kon  nastavkom  bcb  (nije  potreba  shvatiti  kao  da 
je  deminutiv).  —  S  proijem  je  znacenem  (finis) 
rijec  praslavenska,  isporedi  stslov.  konbcb,  rus. 
KOHtH'b,  iei.  konec,  po^.  koniec. 

1.  svrha,  kraj.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika- 
jinu  (konac,  svrha  , finis,  exitus'),  u  Belinu  (,estre- 


i  1.  KONAC,  1,  a,  c). 

mita'  .oxtremitas'  296»;  ,fine,  cio6  termine, 
finis'  316'>;  , termine,  cio6  fine'  , terminus'  729''), 
u  Bjelostjenicini  (konec,  zvrha,  dospitak,  zvrSeiie, 
zaglava  , finis,  terminus,  extremitas  uniuscujuscjue 
roi'.  2.  konec,  izhod,  zgoda  ,exitU3,  eventus,  suc- 
cessus,  ut  exitus  belli,  eventus  pugnae';  3.  konec 
som  prokoracil,  t.  j.  preko  reda  sem  vfiinil 
,fin6m  et  moilum  transgressus  sum'),  u  Jambre- 
Hceou  (konec,  zvrha  , finis'),  u  Voltigijinu  (.fine, 
scopo'  ,endzweck,  abgicht'),  u  Stulicevu  (,ter- 
minus,  finis,  exitus,  eventus,  sententia'),  u  Vu- 
kovii  (,das  ende'  , finis',  ali  se  rijetko  govori,  n.  p. 
tome  noma  ni  kraja  ni  konoa  i  iz  narodne  /ijesme  : 
Sve  mu  kaza  od  kraja  do  konca),  u  Daniiinemi 
(,finis';  cega  se  radi  sto  6ini,  kao  i  latinska 
rijefi  ista). 

a.  u  vremenom  smislu,  svrha,  svrSetak. 

(l)  iiopce.  Pridet  Gospod  i  ne  budet  jemu 
konca.  Pril.  jag.  ark.  9,  94.  (1468).  Az  jesm  za- 
fietak  i  konac.  103.  Krala  nebeskoga  kojemu  ni 
konca.  M.  Marulid  103.  Taj  t'  je  konac  lakoraije. 
261.  Pocetak  imil  jest  i  svrhu,  a  konac  imiti  ho6e. 
Ziv.  kat.  star.  1,  219.  Konac  ima  odgovarati 
po6etku.  Narucn.  37*.  Ako  li  ne  htit  bude  pre- 
bivati  v  grihu  torn  ni  stati  do  konca.  47''.  Ki 
6e  biti  konac  od  brezkoncenih  stvari.  Transit. 
168.  Bog  je  pocelo  i  konac.  204.  Ne  kasni 
obratiti  se  k  Bogu,  ne  odlu6i  do  naj  kasnega 
konca.  Korizm.  63*.  Kroz  toj  cu  vik  zivit  i 
konac  vijek  mojoj  dusici  nece  prit.  N.  Dimi- 
trovic  83.  Da  vidi  konac.  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  43a.  matth.  26,  58.  U  dobar  konac  jib  (sane) 
istumacise.  P.  Zoranic  35'>.  Sve  na  svoj  konac 
gre,  ne  postav  oas  jedan.  D.  Zlataric  96^.  Koga 
mogucstva  nigdare  konca  ni.  A.  Georgiceo,  nasi. 
345.  Tvoje  veliko  milosrde  nima  vrimena,  konca 
ni  mire.  M.  Jerkovic  65.  On  je  (Bog)  .  .  .  po- 
cetak i  konac  pravi.  J.  Kavanin  341*.  Bit  u 
tugi  i  zalosti,  nigda  konoa  pak  ne  znati.  A.  .T. 
Knezovic  23''. 

b)  istice  se  vrijeme  (uopce  Hi  osobito).  Na 
konac  7  let  zgibe  to  videnije.  Korizm.  43''.  Na 
konac  vrimen  narejenih.  Ql^.  Prija  ce,  dim, 
konac  dojti  od  vrimena  .  .  .  H.  Lucie  285.  Vje- 
kovistvo  bez  kraja  je  i  brez  srijede  i  brez  konca. 
J.  Kavanin  435''.  Kad  nikakva  konca  uima  (vri- 
jeme) .  .  .  437''.  Na  koncu  jedne  godiue  nadem 
se  napredniji.  D.  Obradovic,  basn.  344.  Stvar 
je  nepobitna,  da  se  krsoanstvo  stoprv  koncem 
XII  i  pocetkom  xiii  vieka  u  Srba  pojavilo.  M. 
Pavlinovic,  razg.  33. 

r)  kao  svrha  trajanu  kakve  radne,  go- 
vern, stana.  a<i)  u  opce.  Podobajetb  utrbne  slo- 
voslovije  kupno  pevati ...  i  po  koncu  jeje  molitvu 
siju  kupno  .  .  .  Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  138. 
Ima  napridovati  pop  dar  do  konca.  Narufin.  SOb. 
Do  konca  ocenasa.  36a.  Na  koncu  mise.  78a. 
Da  se  govori  ,slava  ocu'  na  konci  vsakoga 
psalma.  Transit.  17.  Na  konac  lie  placa  .  .  .  D. 
Barakovic,  vil.  22.  —  aino  pripadaju  i  ovi  pri- 
mjeri:  I  kra}estvu  fiegovu  ne  bude  konca.  Zad. 
lekc.  39.  N.  Raiiina  16a.  luc.  1,  33.  I  cesarastvu 
liegovu  ne  bude  konca.  Bernardin  4.  Ne  imij 
straha  od  ovoga  bluda  pokle  skoro  o6e  imiti 
konac.  Transit.  189.  Skri  se  za  oltarem  za  vi- 
deti  konac,  ca  ote  uciniti  ovi.  Mirakuli.  67. 
Jesu  iskali  siurti  mnozim  i  viditi  konac  nih 
razdrusoniju.  Korizm.  36*.  oto  godi  oiuiS,  co- 
vje6e,  6ini  i  gledaj  konca.  Zborn.  152*.  Ti 
ubogih  bise  otac,  ti  zalosti  svake  konac.  P.  Hek- 
torovic  (?)  168.  Zivot  vecni  primu  ki  nima 
konca  ni  cisla  litom.  Aleks.  jag.  star.  3,  313. 
Toj  ialosti  konca  ne  bi.  D.  Barakovid,  jar.  35. 
Tomu   6udu  nije  konca.   88.   —   66)   kao   radiia 


1-   KONAC,  I,  a,  c). 


moie  se  shvatiti  i  list,  [lisino,  kniga  ltd.  Na 
konci  toga  nasega  lista.  Mon.  croat.  221.  (1527). 
Kako  oemo  viditi  na  koncu  ovih  knizica.  Ant. 
Kadcic  254.  Na  koncu  ove  oporuko.  Pravdo- 
nosa.  1852.  2. 

d)  s  nekije.m  glagoliiiia  wpotri'b\ava  se  una 
rijec  za  znaieine:  vrsiti,  sorsavati.  na)  svrHti 
sto  do  konea.  A  ja  ti  se  sad  obitam  verom 
mojoia,  kad  to  izvrsis,  i  do  konca  sa  svim  svrsis, 
da  te  u  pismih  vik  pocitam.  M.  Pelegrinovic 
18i.  —  M>)  priprlaii  sto  na  konac.  Tu  tuzbii 
ki  ucini,  ima  ju  na  konae  pripejati.  Zak.  vinod. 
07.  —  rr)  staviti  iemit  kunac.  Stav'  konac  tu- 
zenju.  M.  Marulic  153.  >Sinrt  telesnomu  veselju 
konac  .stav)a.  F.  Vrancic,  ziv.  20.  Postavjam 
do.spitak  i  konac  svakoj  zivini  skod|ivoj  da  ne 
uiogu  u  napridak  nauditi.  L.  Terzic  288.  — 
t/<l)  dati  iemu  konac.  Jedna  mi  hcorca  dat 
konac  ce  gorcini.  I.  Ivanisevic  301.  Uajem  ko- 
nac ovoiuu  drugorau  dilu.  P.  Kadovoic,  nac.  237. 
Podaj  trudu  konac.  I.  Zanotti,  en.  41.  —  I'c) 
orsiti  iemu  konac.  Gdi  se  pirn  konac  vrsi.  D. 
Barakovic,  vil.  177.  —  //)  iiria  sti,  doee.sti  .Ho 
do  konca.  Ali  se  nije  mogla  (oea  stcar)  ni  sfr- 
siti  ni  na  konac  privesti  do  ovega  vrjemena. 
B.  Kasic,  rit.  xxviii.  Kad  ne  bi  mogao  stvari 
videne  na  konac  dovesti.  A.  .J.  Knezovic  100. 
Dovesti  je  (stvar)  cestito  na  konac.  Ant.  Kadcic 
254.  —  (/(j)  zaglacitl  sto  do  konca.  Cijem  moje 
sve  pjesni  do  konca  zaglavim.  M.  Vetranic  1,  6. 
Da  pjesni  sve  moje  do  konca  zaglavim.  2,  3S, 
—  Iih)  doci  iemu  na  konac.  Sada  srao  tomu 
na  konac  dosli.  Mon.  croat.  262.  (1567).  —  ii) 
prijati  (primiti)  cemu,  konac.  Misleci,  vsaki  dan 
sam  konac  prijal  ufieniju.    Transit.  2. 

e)  u  osobitom  smislu,  maze  znaiiti:  svr- 
setak  zivota,  sinrt.  tut,)  izriie  .sv;  rijei  zivot 
(zitak,  zice),  zivjeiie.  Pribliznjuci  se  konac  lie- 
gova  zivota.  Ziv.  jer.  stai\  1,  235.  Na  konac; 
nega  zivota.  Mon.  croat.  181.  (1500).  Do  po- 
slidiiega  konca  zivota  svoga.  Transit.  18.  Na 
konci  zivota.  Korizm.  38*.  Daze  do  konca  zi- 
vota. S.  Kozicic  3''.  Do  konca  zivota  eda  jos 
meni  kad  lie  lipota  odnese  ovi  jad!  N.  Na- 
jeskovic  1,  298.  ^^jubav  hoce  nas  smiriti  do 
konco  zivota.  2,  07.  Od  oca  vidjet  eete  bolosti, 
ke  ga  ce  do  konca  zivota  dovesti.  M.  Drzic  459. 
Do  konca  zivota  nasega.  Kateh.  1561.  27.  Biso 
zitku  konac  dospila.  P.  Zoranii  39*.  Konac  jur 
zivota  nasega  ki  trati,  nikada  na  molbe  ne 
prod|i  ni  skrati.  D.  Kanina  851'.  Cim  srece 
huda  moc  na  konac  zivota  sijase  tebe  poc,  pri- 
skocih  oncas  ja.  124'>'.  Kontcb  zitiju  prije- 
m|etb.  Okaz.  pam.  saf.  53.  Dojti  ce  svrha  i  ko- 
nac od  zivjenja  moga.  M.  Jerkovic  95.  Dosavsi 
na  konac  zivota.  A.  d.  Bella,  razgov.  17.  — 
/>/>)  isto  je  kao  kod  an),  kad  se  mjcUe  zivot 
iipotrtljjava  rijei  dni.  Moliti  Boga  za  konac 
uasih  dni.  Mon.  croat.  82.  (1455).  Kada  olovik 
pride  na  konac  dni  svojih.  Korizm.  39".  More- 
bit  necu  moc  na  konac  vik  mojih  nesrecnih 
dana  doc.  D.  Kaiiina  77b.  Mo|u  te  ja  za  toj, 
na  konac  ovih  dni,  o  visni  Boze  moj,  ki  stvorac 
bi  meni,  hoti'  me  pomoci.  141''.  —  ff)  injeHc 
zivot  upotreblaoa  se  rijei  smrt  Hi  sto  sliino. 
Nemoc  zivot  moj  dotiri  na  konac  umora.  S. 
Mencetic  282.  A  tuzno  me  srce,  do  koli  budo 
doc  na  konac  od  smrce,  ne  more  tebe  oc.  N.  Na- 
}eskovic  2,  49.  Budi  ti  sve  sto  hoc,  samiri  tve 
srce,  skoro  cu  za  to  doc  na  konac  od  smrce.  2, 
115.  Kad  se  clovik  nahodi  na  koncu  smrti  da 
mret.  S.  Budinic,  ispr.  49.  Da  smrtni  rad  toga 
na  konac  jur  pride  Filide.  D.  Ranina  11*.  Kad 
dojdu  na  konac  od  smrti,  bidni  zlo  umiraju.    A. 


255  1.  KONAC,  1,  a,  g)  aa). 

Komulovii  36.  I  do  konca  samrtnoga.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  140.  Tako  mi  konca  umrloga. 
Pravdonosa.  1852.  3.  —  tid)  i  saina  rijec  konac 
raziimije  se  po  sniislu  da  znaci:  smrt.  Greh 
tvoril  bi  mnogo,  a  na  konac  pokajal  bi  se.  Pril. 
jag.  ark.  9,  105.  (1468).  Komu  boje  bise  nigdai- 
se  ne  roditi  cica  negova  zla  konca.  Transit.  251. 
Bi  zivot  i  konac  liih  svet.  264.  Uteguu  v  svo- 
jem  koncu  pojti  v  slavu  rajsku.  Mirakuli.  6.  I 
do  konca  ucini  zivot  yele  ubog.  Korizm.  30''. 
Ako  inako  ucine,  ote  uciniti  zal  konac.  43''.  O 
nebozi  grisnici,  pomislite  vas  konac.  81*.  (Clo- 
vik) velika  iskusenija  djavla  na  konci  ima.  83*. 
Meue  juvon  dvor  na  konac  cini  pric.  S.  Mou- 
cetic.  164.  Da  je  konac  tomu  zlu  cloviku.  Mon. 
Croat.  230.  (1527).  Po  torn  malo  vrimena  zivi  i 
nnda  svoj  konac  ucini.  Dukjanin  5.  Da  Zijbil 
ta  konac  krozi  [ubav  moju  ucinil  bise.  P.  Zo- 
ranic  6*.  Kako  na  takov  nerazborlt  i  britak 
konac  }ubav  more  te  dovesti.  29''.  Srce  mi  na 
konac  huda  smrt  odredi.  D.  liaiiiua  41*.  Tor 
dusa,  vaj,  moja,  ka  sluzi  sve  tvojoj,  na  konar 
prit  zeli  u  muci  uorednoj.  101''.  Izbgnaub  bystb 
na  Ugre,  i  tamo  koubcb  prijem}etb.  Okaz.  pam. 
saf.  52.  Blazenny  konbcb  postizajetb.  53.  Po- 
stizajetb  konbCb  cara  Urosa.  74.  Zac  sab|om  u 
ruci  Suliman  .  .  .  pred  vojskom  meu  puci  ucini 
svoj  konac.  D.  Barakovic,  vil.  59.  Za  liegovi 
grisi  ucini  ta  konac.  jar.  59.  Za  uciniti  dobar 
konac.  P.  Kadovcic,  nac.  2.  Za  vazeti  pomodi 
pristojne  za  naj  zadni  konac.  2.  Nemoc  ga 
bijase  dovola  do  konca.  D.  Basic  161.  Od  konca 
nigda  nede  uteci.  J.  Rajic,  pouc.  1,  11.  Jaoji 
orao  pangam  rodu  razdrpa  na  konac.  M.  Ka- 
tanoii  54.  Oni  strani  lav  je  pri  koncu.  D.  Obra- 
dovid,  basn.  17.  —  amo  nioze  pripadati  i  ovaj 
priinjer:  Vole,  da  je  uih  konac  dosal  i  da  ce 
Turci  poginuti.    Mon.  croat.  234.  (1529). 

/)  moze  konac  znaiiti  ne  samo  smrt, 
kao  kod  e),  nego  i  nnistene  uopie,  a  gdjegdje  i 
projiast. 

au)  nopce.  Vsa  krajevstva  ka  su  se 
rascinila,  nisu  za  itio  prijala  konac  nego  za 
grihe.  Korizm.  ,58'.  Konac  sfo  puti  pride  prida 
me.  Bernardin  95.  gen.  6,  1.3.  Od  kad  se  uniti 
|uben  plam  u  moni,  ki  konca  imiti,  mnu,  nere 
po  sve  dni.  H.  Lucid  207.  Dokle  ne  vidimo 
konac  uasemu  dugovanju.  Mon.  croat.  261.  (1564). 
Da  smrt  naj   strasniji  konac  jest.  P.  Zoranid  Wi^. 

hl>)  konac  .svijeta  znaci  sto  i  sudiii 
dan,  strasni  sud.  Vse  tvrbdo  da  imamo  i  drb- 
zimo  do  konca  svijeta  nepomacuo.  Mon.  serb. 
107.  (1333).  Dokli  se  govori,  da  je  svit  koncu 
dan.  S.  Meucetid  9.  Do  konca  .svita.  Transit. 
191.  Postavja  versi  od  konca  svita  i  od  suda 
napokonega.  Korizm.  79''.  K  tomu  i  sada  ke 
su  u  svitu,  i  do  konca  ke  de  biti,  vazda  bote 
sve  ]ubiti.  M.  Pelogrinovid  190.  Na  konac  svi- 
jeta vas  narod  covicanski  ima  uskrsnuti.  I.  T. 
Mrnavid,  nauk  krst.  1702.  9.  Na  konac  od  svita. 
Ant.  Kadcid  103. 

ff)  iipotreh{aria  se  aducrljijatmi  s  itekijem 
prijedlozima. 

till)  a  gen.  s  prijedlogom  bez  (brez, 
prez),  H  znaienu:  ii  I'ijeke.  O  gore  gresuim, 
jako  bez  konca  mucet  so.  Pril.  jag.  ark.  9,  116. 
(1468).  One  radosti  ke  jesu  prez  konca.  Transit. 
74.  Ti  (o  Isitse)  odes  biti  prez  konca.  122. 
Nego  Ii  da  budem  bez  konca  ziviti.  N.  Dimi- 
trovid  49.  A  ja,  vaj,  tuj,  cic  ke  bez  konca  sve 
goru,  hvaledi  sve  [ubav,  i  sluzim  i  dvoru.  1'. 
ilailina  103*.  Ti  svrni  stupaj  moj  na  on  put, 
ki  vodi  tuj,  gdi  so  drag  pokoj  bez  konca  svo 
plodi.    147*.     Prez    konca   radosti   u  .srce  posija. 


1.  KONAC,  1,  a,  y)  aa).  21 

D.  Barakovii,  vil.  41.  Poju  brez  kouca  go- 
voroi'-i :  ,Svet,  svot,  svet !'  I.  Bandulavii  79a. 
Zgati  prez  kouca.  F.  Glavinic,  svitl.  '2t>.  Za 
bez  kouca  s  Aim  vodifci  blaiien  zivot.  J.  Ka- 
vauin  385«.  ^ludi  blaga  svojer  zudu,  da  bez 
konca  bijedui  budii.  -l.S8'>.  liaj  vavif Aa  nami  'e 
staja  i  bez  konca  i  bez  kraja.  IST".  —  Nije 
pn.ifc  isto  u  oi>om  primjeni  (ydje  znaii:  bez 
mjere) :  ICi  pije  iz  lonca  proz  svakoga  konca. 
Xar.  pjes.  istr.  3,  11. 

Mt)  u  gen.  s  prijedloyom  do,  moze 
znaiiti:  posve.  aua)  uopce.  Ki  se  boji  Boga, 
ui  vzmozna  rifi  da  bi  ga  Bog  ostavil  do  konca. 
Korizm.  ,3la.  A  ue  bi  zainan  toj,  Kasandra  sto 
reCe,  ner  li  se,  Boze  moj,  do  konca  sve  stoSe. 
M.  Vetranii  1,  203.  ,Ter  se  uuemu  casti  hrane, 
ki  do  konca  ne  sostano.  P.  Hoktorovic  (?)  141. 
Bud  mi  ti  za  otca,  ja  tebi  prava  kdi  do  konca. 
D.  Barakovic,  vil.  1G3.  Da  raskosa  veca  do 
konca  ga  slidi.  242.  —  bbh)  konac  ima  znaeene 
kao  kod  f).  Kako  je  sva  raoja  drzava  do  konca 
siiarana.  M.  Vetranio  1,  60.  Aleksandar  Eva- 
grida  do  konca  razbi.  Alek.s.  jag.  star.  3,  .302. 
Kad-  sam  viktoriju  i  postenje  imil  i  neprijateje 
do  konca  pogubil.    Oliva.  44. 

cr)  u  ace.  s  prijedloyom  na.  aaa) 
«.  opie  kao  na  svrhu,  poslije  svoga  ostaloga,  na- 
pokon.  Na  konac  videci  da  ona  za  niltare  ne 
haje.  Ziv.  kat.  star.  1,  222.  Voduja  na  konac 
klopti  se  liitase.  M.  Marulic  2.5.5.  I  na  konac  ne 
nasadsi  ga  pride.  Ti'ansit.  14.  Na  konac  on  od- 
govori . .  .  198.  Na  konac  ova  zena  odluci  zlisti. 
Mirakuli.  45.  Buduci  clovik  ucinen  na  konac 
(naj  zadni).  Korizm.  1''.  I  na  konac  ta  budu6i 
se  spovidal  pride  van.  Gl''.  Da  ni  prijel  odpu- 
scenije  grihov  i  paki  railost  i  na  konac  slavu. 
SOl>.  Na  konac  rekal  si  mi,  da  .  .  .  Men.  croat. 
220.  (1527).  Na  konac  paki  trjebujo  da  prilozim. 
S.  Budinic,  sum.  17^1.  Na  konac  sa  svom  voj- 
skom  potopjeui  bese.  139^.  Na  konac  litom  po- 
rabotati  se  hode  gospoctvo  vase  persidskomu  ja- 
ziku.  Aleks.  jag.  star.  3,  291.  Dale  su  mi  na 
konac  poznati.  D.  Obradovic,  ziv.  S.  —  bhb) 
deuique,  kod  nabrajana  ceya,  istice  se  nesto  naj 
zadne  kao  naj  glavnije  Hi  kao  ono  sto  u  sebi 
shvaca  i  druyo'  sto  se  prije  kazalo.  Na  konact, 
ki  godi  bi  Po}icanin  .  .  .  robio  s  Turci  .  .  .  li  je 
duzan  naj  pri  glavom  .  .  .  Stat.  po|.  ark.  5,  247. 
Goniti  hocu  Turke  ratiju,  klotvom,  prokletstvom, 
i  na  konac  vsakoju  stvariju.    S.  Kozicic  32^. 

(M)  u  loc.  s  prijedloyom  na;  isto  je 
znaeene  kao  kod  cc).  Da  na  koncu  rauci  odolim. 
J.  Kavanin  136l>. 

ee)  mjeste  na  konac  i  na  koncu  iia- 
lazi  se  u  pisaca  i  napokon  (napokom)  konca,  vidi 
kod  napokon.  Napokon  konca  dana  ovih  govoril 
jest  nam  po  siuu.  I.  Bandulavic  Hb.  paul.  hebr. 
1,  2.  Napokou  konca  za  svimi,  kakono  isporcetu, 
ukazao  se  jest  i  meni.  169b.  paul.  Icor.  1.5,  8. 
Napokon  konca  za  svih  zivucih.  I.  Krajio  24. 
l».  finis,  consilium,  propositura,  ci^  (vidi 
(■i|,  bj  cc)),  namjera,  uzrok ;  svrsetak  radne 
shvaca  se  kao  uzrok  s  kojcya  se  radi'ia  pocela. 
Da  vy  ne  stvorju  nikojegore  zbla  nikimbre  ko- 
ni,(-enn..  Hon.  serb.  25.  (1234—1240).  Nikimb 
konicomb  da  imb  se  sije  ne  potvori.  27. 
(1234 — 1240).  Mnu  da  nigdor  na  zal  konac  ima 
biti  poctovan.  Transit.  53.  Vse  stvari  ke  ucini 
Bog  ucii'iene  jesu  k  nekomu  koncu  od  raouna. 
Korizm.  1''.  Stvori  Bog  since  k  tomu  koncu  da 
bude  svitlost.  lb.  Pocivajuci  v  nem  kako  v  naj 
kasiii  konac.  2".  Ne  razumiju,  na  ki  konac  cini 
Bog  tu  kaStigu.  76*.  I  opcahu  se  (pisni)  puku 
prikazivati  same  na  konac,  da  .  .  .  H.  Lucie  225. 


1  1.  KONAC,  1,  d. 

Do  konca  ki  nada  sve  zejah  jubvenoga  dojti.  P. 
Zoranic  1''.  Ho6u  do  konca  zelinoga  dovesti  te. 
7I>,  Konac  on  ki  svaki  jubvenik  zeli  skupno 
odutibo.  32''.  Sluzi  Bogu  za  kojigod  ini  zao 
konac.  §.  Budinid,  sum.  .30".  Ovoga  uaredjenja 
konac  i  uzrok  jest  mnozanje  naroda.  108".  Od 
sucastva,  konca  i  3vr.5ajudega  uzroka  od  svetbe. 
ispr.  3.  Koncom  skodnime  na  druga  lagati.  75. 
Na  koji  mi  to  konac  govoris?  F.  Vrancid,  ziv. 
19.  Sve  cini  na  dobar  konac.  I.  T.  Mrnavid, 
ist.  55.  Konac  svih  zapovidih  jest  railoSda  BoZja. 
72.  Ti  s'  moe  dobro,  ti  konac  moj.  I.  Ivani- 
sevid  73.  Za  ki  konac  ti  jesi  udinil  diloV  140. 
Ti  me  si  stvoril,  Gospodine,  ne  na  ini  konac 
nego  za  staviti  me  u  stanje  od  krajestva  tvoga. 
M.  Jorkovid  101.  Od  koga  bi  uzrokovana  i  di- 
lovana  ova  muka  i  za  ki  konac.  P.  Radovcid, 
ist.  -50.  Svi  ovi  jimase  razlicit  konac  i  misal. 
51.  Za  ki  konac  stvori  me?  127.  ,Ta  nisam 
ima  u  mojoj  misli  drugoga  konca  u  tumadenju 
ovi  kniga,  nego  li  slavu  Bozju  i  korist  iskrnega. 
L.  Terzic  is.  Nahodi  se,  da  se  mnozi  mame  a 
nisu  muceni  od  djavla,  nego  li  od  svoga  vrastva 
za  koji  svoj  konac  ali  uzrok.  262.  Kad  u 
sluzbi  svoj  imase  konac  vece  Bozje  slave.  J. 
Kavanin  343''.  Kazao  aam  da  ja  nedu  sebe 
imati  za  poglaviti  uzrok  i  konac  ove  knizice.  D. 
Obradovid,  ziv.  34.  Imajudi  za  konac  blazeno 
ukrasenije  sroa  i  duse.    sav.  6. 

c.  u  mjesnom  znacenu,  kraj  mjestu.  ova- 
kovi  kraj  obicno  ne  moze  se  shvatiti  kao  svr- 
setak (kao  -Uo  je  kod  vremena),  ali  ipak  i  kod 
samoya  injcsfa  ydjeydje  se  misli  na  micane,  te  se 
po  liiiiir  nulikiije  mjesto  odakle  se  pocine  mi- 
cai'ii  l.iin  jini'i'Ink,  a  mjesto  ydje  se  --vrsuje  kao 
svrsi  Ink.  riili  n.  p. :  Obruc  ima  konac,  kadi  ima 
i  pocetak.  Korizm.  99''.  jsja  usta  ali  ti  na  ko- 
nac riko  dojdosmo.    P.  Zoranid  71''. 

<l)  uopce.  Kakovo  zacelo,  kakov  konac 
i  kakov  vrh  budet  (crlcve).  Pril.  jag.  ark.  9,  95. 
(1468).  Da  se  okuje  drevo  to  obruci  zeleznemi 
ot  konca  do  konca.  96.  Na  vrb  ali  ti  na  konac 
vrlia  dosad.  P.  Zoranid  68*.  Ta  rika  ui  kraja  ni 
konca  nima.  Aleks.  jag.  star.  3,  297.  Morske  vode 
vsaki   dan   umnozujudi   konca   ne   preidose.    316. 

b)  moze  znacili  sto  i  granica  (vidi  1. 
grauica,  a)  i  b)),  meda.  Prosvestaje  konbce  vseje 
srbbbskyje  zem[e.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  20.  Moje 
i  konci  recenoga  iminja.  Mou.  croat.  169.  (1798). 
Kazsiriv  konci  cesarastva,  umri.  S.  Kozicic  45''. 
—  U  biblijskom  se  jeziku  yovori  cesto  o  Jconcii' 
Hi  0  ,koncima  zem{e'  kao  o  naj  dajem  kraju. 
Kra|ica  od  poludne  ustati  ce  se  na  sud  s  na- 
rodom  ovim,  .  .  .  jero  ona  pride  od  konca  zemje 
slisati  mudrost  .Salamunovu.  Bernardiu  30.  matth. 
12,  42.  Jere  dode  od  konca  zemje.  N.  Eauina 
45^1.  Budete  menje  svjedociti  u  Jeruzalemu  i  po 
svom  Zudjevstvu  i  Samariji  i  do  konca  zemal- 
skoga.  136a.  act.  ap.  1,  8.  Iz  daleka  i  od  napo- 
koiiili  kouaca  cijena  ne.  187''.  prov.  3,  10.  Po 
svoj  zomli  izajde  glas  uih  i  na  konce  okolisa 
zemje  rici  liih.  I.  Bandulavid  188*.  paul.  rom.  10, 
18.     Tja  do  konca  okolisa  zemje.    A.   Badid  154. 

(•)  moze  znaciti  i  cijeli.  prijedio,  isporedi 
1.  grauica,  c),  kraj,  pokrajina.  Va  vsih  koncih 
zemle.  Narucn.  2a.  V  ruci  tvojej  jesu  vsi  konci 
zemje.  Korizm.  47''.  Da  zadovolan  budet  vsaki 
V  svojeh  konceh  i  predeleli.  S.  Kozi6id  Sb.  Bo- 
jali  se  nega  svi  konci  zemje.    L.  Terzid  233. 

d.  ima  primjera  u  kojima  se  moze  shvatiti 
i  u  vremenom  i  u  mjesnom  smislu.  i  u  takovimn 
je  iiprav  isprva  vremeno  znaeene,  ali  se  shvaca 
u  prenesenom  smislu  i  o  mjesnome,  isporedi  '■■ 
Gdi   dobru   kouca  nl.    M.    Marulid   58.     Podetak 


1.  KONAC,  1.  d.  21 

i  konac  od  vsake  stvari.  Korizm.  14b.  Nisu  ti 
svrseni,  do  sride  ki  pridu;  oni  su  spaseni,  do 
konea  ki  idu.  P.  Hektorovii  60.  Nigdi  iiije 
kraja,  nigdi  konca.  M.  ZoriCic  67.  Od  kraja  do 
konca.  D.  Obradovic,  basn.  254.  Sve  mu  kaza 
od  kraja  do  konca.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  394.  Nema 
ni  kraja  ni  konoa  (n.  p.  kakav  posao;  t.  j.  zamr- 
seno  sa  svim).  Nar.  posl.  vuk.  203.  Od  kraja 
do  konca.  234.  Pjesmi  ni  kraja  ni  konca.  Vuk, 
posl.  238.  —  Kaku  se  ohicno  govori  od  kraja  do 
konca  (iridi  u  predainijem  primjerima),  toko  se 
nalazi  (had  je  rijec  o  isplacivaAu) :  od  novca  do 
konca,  vidi:  Za  riogovo  dugovanje  za  dvaest  co- 
kina  kojo  plati  od  novca  do  konca.  Starine.  12, 
8.  (1699).  Dokle  god  ne  dojde  Borojevica  dugo- 
vanje od  novca  do  konca.  18.  (oko  1696 — 1703). 
2.  ilium,  nit,  zica,  precta  na  tanko  upredena 
kojom  se  sije,  veze  itd.  u  jedniid  se  misli  na 
neku  ne  vdiku  dul'mii  (kuliko  je  potrebno  za  si- 
vene,  vezene  itd.) ;  kao  materijalni  stipstantiv 
upotreb\ava  se  mnozina:  konci.  —  A' ye  lahi  sa- 
znati,  kako  je  ovo  znaiene  postalo  od  predas- 
nega;  maze  biti  da  se  od  ,kraja  zice'  presto  na 
,cijelu  zicu' ;  isporedi  tal.  cima,  vrh,  kraj,  sto  u 
pomorskom  jezikii  znaci  i  cijelo  (ne  debelo)  iize. 
—  Od  XIII  vijeka  (ima  i  bug.  i  nslov.  konec  u 
istom  znacenu),  a  izinedu  rjecnika  u  Vrancicevu 
(,tilum'),  u  Mikajinu  (konac  za  Siti  ,filo,  refo' 
,filum';  konac  od  prede  ,filo  d'  accia'  ,acia'),  u 
Belinu  (,filo'  ,filuin'  316a;  konci  .slilacci  di  tela' 
,lineamenta'  673''),  /(  Bjelostjenccvii  (konec  od 
preje,  svile,  nit,  struka,  preden,  zica  pratena  ali 
suknena  ,filum'.  2.  konec,  t.  j.  nit  duplana  , du- 
plex filum,  acia,  quamvis  jam  communiter  vo- 
cetur  filum'),  u  Jambresiceoii  (konec  , filum' ; 
konec  vu  igli,  nit  ,acia'),  ii  Voltigijinu  (,filo, 
refe'  ,zwirn';  konci  ,fili'  ,zwirn'),  u  Stidii'euu 
(, filum';  o  koncu  visjeti  ,e  filo  pendere';  kouci 
,lineanienta'),  u  Vukovii  (,ein  zwirnfaden,  zwirn' 
, filum';  konci,  konaca  ,der  zwirn'  ,fila':  prede 
konce;  kupio  sam  konaca),  u  Daniciceva  (konbcb 
, filum'). 

il.  icopce.  Tbj  listb  bese  predrbtb  na  tri 
komate  i  sbsivenb  na  dvoje  konbcemb  belemb. 
Spom.  sr.  2,  61.  (1414^1415).  Ponesose  sve  do 
konca,  sve  do  igle  i  do  sila.  M.  Vetranic  1,  20. 
Stav'  im  pet  lonaca  koje  su  razbile,  i  litru  ko- 
naca ku  su  izgubile.  N.  Najeskovic  1,  250.  To- 
liko  litar  konaca  u  te  trake  ide.  M.  Drzi6  133. 
Kada  sijes,  za  iglom  t(i)  gre  konac.  Nauk  brii. 
51".  Na  konac  naticase  prilijepu  ruzicu.  M.  Div- 
kovic,  nauk.  223^1.  Svezu  jedan  spag  ali  jedan 
konac  na  lakat  ali  na  prst.  P.  Radovcic,  nac. 
23.  Postav  tkase  s  mnogijem  kouci.  M.  Radnic 
166'''.  Obmota  jedan  konac  okolo  prsta.  4(55''. 
Mac,  privezan  samo  jednim  koncem.  P.  Posilovic, 
cvijet.  142.  Uzlet'  u  duh  za  hip  gori,  ko  vezana 
k  koncjj  ptica.  J.  Kavanin  493'>.  Nas  zivot  je 
kao  jedan  tanahan  konac.  J.  Banovac,  pred.  98. 
Koji  pasove  sad  od  tankoga  konca  no.se.  P.  Fi- 
lipovic  35.  Suprot  koncima,  ako  se  zamrse.  F. 
Lastric,  ned.  218.  Konce  motajuci  od  drva  do 
drva.  324.  Na  zlatni  konac  biser  nanizao.  A. 
Kanizli6,  kam.  46.  Neziue  kosujice  debelim  od 
kucina  koncem  odtkaue  bijahu.  utoc.  639.  Sam- 
son raskide  na  sebi  uzeta  kano  konce.  E.  Pavic, 
ogled.  200.  Di  je  konac  naj  tani,  tu  se  naj  prije 
pretrgne.  (Z).  Poslov.  dani6.  Lipkom  konac  on 
nateze,  pak  za  nogu  tiei  veze.  V.  Dosen  94''. 
Tamo  amo  s  koncem  leti  (lica).  95i>.  Razkide 
konope,  kako  da  bi  jedan  konac  bio.  And.  Kacio, 
kor.  138.  Za  svaku  zdravu  mariju  nizase  na 
jedan  konac  po  jedan  cvit  rozice.  F.  Radman 
59.     A    mladiiji    pokradu  duhane   i^pod  krova   na 


r  1.  KONAC,  2,  e. 

koncu  nizaue.  M.  A.  ReJkovi6,  sat.  C41>.  Done- 
site  konce,  iglu  i  makaze.  Nadod.  32.  Konac 
od  gvozdja,  od  svile,  od  vuue.  M.  Dobretii  393. 
Konac  prten.  394.  Na  barjaku  veze  orla  zlatnim 
koncem  i  bisernim.  J.  Ki'mpotic,  pjesm.  14.  Po 
igli  uvlaci  se  konac,  kada  stogod  sije  se.  I.  Ve- 
likanovid,  uput.  3,  76.  Zaiskase  svilu  po  ve- 
zijah  i  ibrisim-konce  po  terzijali.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  397.  Stadose  se  dovijati,  da  ga  nakite:  koja 
konac,  koja  novae,  nakitise  ga.  1,  450.  Al'  je 
tanka  vjera  u  Turaka  ka'  od  vune  konac  u  ve- 
zitku.  4,  121.  Sitno  vezla  Hasanaginiea,  konce 
suce  Zaovicio  Omo.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  66.  A 
ibrisim-kouac  po  terzijam.  Nar.  pjes.  juk.  116. 
Ibrisim  svileni  konac.  Nar.  pjes.  petr.  1,  343. 
Da  bi  znale  matere  ca  su  kouci  kvatrni,  ne  bi 
V  kvatrah  predale,  ni  deoicu  krpale.  Nar.  pjes. 
istr.  fi,  14.  Kakva  mu  je  zelena  dolama:  da 
iskrpi,  nova  bi  mu  bila,  da  izmjeri,  pretogli  bi 
konci.  Nar.  posl.  vuk.  124.  Ko  staro  krpi, 
konce  trati.  156.  Nov  od  konca.  (Kaze  se  za 
novu  hajinu).  225.  Zena  uvrazila  konac  u  iglu 
da  nesto  sasije.  Vuk,  poslov.  178.  (Krojac) 
uzme  kredu  i  konac  i  arsin.  pism.  66.  Kad 
stane  siti,  ne  sije  koncima,  kakve  rukom  na- 
pipa,  u.  p.  sad  crvenijem,  sad  zutijem,  sad  bije- 
lijem,  sad  zelenijom.  67.  Onijem  koncem  kojijem 
se  sto  ujamci,  kad  se  sije.  nar.  pjes.  1,  467.  Ni 
konca  ni  remena  od  obuce  necu  uzeti.  D.  Da- 
nici6,  Imojs.  14,  23.  Veza  mu  erven  konac  oko 
ruke.  38,  28.  Uza  na  rukama  liegovijera  po- 
stage   kao  konci  izgorjeli  od  vatre.    sud.    15,    14. 

b.  radi  svoje  tankoce  isliie  se  kao  nesto 
vrlo  maleno  u  ovakovijem  recenicima:  Da  mu 
se  ne  uztme  ni  tbnkb  konbcb.  Mon.  serb.  24. 
(1234—1240).  34.  (1249).  Svakorau  darivam  sto 
imam  do  konca.  M.  Vetranic  1,  481.  Tako  od 
lakomca  ne  mozes  s  molbome  izeti  ni  konca.  N. 
Dimitrovic  7.  Jucer  je  dva  lonca  velika  razbila; 
sve  ti  sam  do  konoa  na  razgled  stavila.  N.  Na- 
jeskovio  1,  244.  Niti  lonca  svoga  uejmam,  niti 
konca.    A.  Kanizlii,  ros^.  5. 

c.  upotreb(apa  se  za  mjcrene  duline.  Hi 
so  ciuio  koncem  kojijem  god  izmjeriti,  ili  sam 
mjerio  .  .  .  B.  Kasii,  zrc.  35. 

(I.  amussis,  kod  zidarske  Hi  driige  radne 
kaze  se  o  ziei  (ili  o  tizetu)  sto  se  zategne  da  se 
vidi  pravi  siiijcr.  Sela  po  koncu  pruzi.  M.  A. 
Rejkovic,  sat.  H2i^  Drumove  po  koncu  siroko 
iskrci.  H2a.  Vidi  sela  po  koncu  u  red  stavjena. 
H3i*.  .larkom,  redom  uzduz  po  koncu.  J.  S. 
Rejkovic  78.  Po  koncu  ,nach  der  schnur'.  B. 
Sulek,  rjecn.  kod  ,schnur'.  Konac,  arch.  (b.  zim- 
moil.)  nit,  zica,  ,(richt-)schnur,  zimmerschnur, 
schlagleine',  frc.  ,ligne,  cordeau,  fouets',  egl.  , car- 
penter's (ehalk-)line.  rjecn.  znanstv.  uaz.  —  I'idi 
i  fi.  konac. 

e.  u  metaforickom  smislu.  Ako  se  izmota 
taj  konac  ki  vuce,  srce  iz  zivota  krstjanstva  iz- 
vuoe.  H.  Lucid  273.  —  Zivota  cim  konac  nasega 
se  prede,  okolis  od  srece  u  okolo  sve  grede.  D. 
Ranina  97ii'.  Nu  zivota  tad  nasega  ucini  se 
konac  tani.  Q.  Palmotic  3,  122a.  —  Zivot  mu 
svaki  dan  o  koncu  ostaje.  N.  Dimitrovic  38. 
Boje  bi  tisuc  krat  da  konac  prekine,  o  komu  zlo 
takoj  sve  visi  zivot  moj.  D.  Ranina  16!''.  Komu 
zivot  visi  0  slabu  koncu.  B.  Zuzeri  124.  Ne- 
mqj  dakle  spasene  tvojo  o  koucu  visati  mrsave 
one  beside.  P.  Knezevic,  osm.  1.55.  O  koncu 
zivot,  o  zivotu  smrt,  o  smrti  visi  vikovicnost. 
M.  Zoricic,  osm.  57.  I  kraju  visijase  zivot  o 
koucu.  M.  Pavlinovii,  razg.  38.  Hajducka  glava 
o  koncu  visi.  V.  BogisiA,  zborn.  597.  —  Lasno  so 
nioro    pritrgnuti    konac    od   spaseiia.    M.    Zoricic, 


1.  KONAC,  2,  e. 


258 


K0NAG6IJA,  a. 


osm.  75.  —  Naj  poslije  svaki  ho6e  za  svoj  konac 
visiti.    K.  Ma^aroviA  23. 

f.  takoder  u  metaforiikom  smislu,  konac 
bijeli   znaii  it  Dubrovnikii  rakiju.    P.    Biidmani. 

5f.  u  prenesenom  smislu,  kao  dlaka,  vlas. 
Ne  sazgavsi  ni  joduoga  konca  od  kose.  D.  Ra- 
pid 92. 

h.  M  prenesenom  smisla  (u  hotanici),  nit 
na  kojoj  je  prainik.  —  U  pisaca  naSega  vre- 
mena.  Prasnifiki  konac.  J.  Pan6iA,  flor.  beog.- 
443. 

3.  u  poslovici:  tjerati  mak  na  konac  (kojoj 
je  znacene,  osim  onoga  §to  je  Vuk  zahi^eiio: 
tjerati  Sto  do  kraja,  do  skrajnosti),  ne  znam 
pravo  znacene:  treba  U  shvatiti  na  konac  kao  do 
kraja?  Hi  kao  do  naj  tane  niti?  (maze  biti  da 
se  misli  na  nizane  vrlo  malenijeh  makovijeh  zrna 
na  konac).  Mak  na  konac  6erati.  (Istraiivati  sto 
do  naj  posjediio  sitnice).    Nar.  posl.  vuk.  174. 

4.  vidi  khiga,  c,  d).  —  U  Bjelostjencevti 
rjecniku:  konec  papera  , liber  chartae'. 

2.  KONAG,  k6uca,  in.  mjesno  ime. 

a.  u  Vukovu  rjecniku:  ii  Hercegovini  poje 
u  kome  je  varoSica  !^ubuie. 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  pozarevackom. 
Niva  u  Koncu.    Sr.  n'ov.  1872.  298. 

B.  KONAC,  konca,  m.  u  jednom  od  naj  sta- 
rijih  spomenika  ima  po  koncu  sto  se  ne  mode 
razumjeti:  jeli  tu  Kouac  ime  musko,  Hi  mjesno, 
Hi  sto  drugo  (n.  p.  1.  konac,  2,  d)?  u  starotn 
prijevodu  latinskom  stoji  po  Conzu  neprevedeno. 
Zem|e,  jeXe  vy  (dr)zite  po  Koubcu  (,quod  istas 
terras  vos  detinetis  po  Conzu').  Starine.  13,  206. 
(1185,  prepis.  1250). 

KONACAC,  konicca  (konasca),  m.  dem.  1. 
konac,  2.  —  IJ  Stulicevu  rjecniku:  ,tenue  filum'. 
—  I  kao  ime  bilci.  Konacac  vodeni,  Callitriche 
L.  (Alschinger,  Lambl).    B.  Sulek,  im.  158. 

KONACAN,  k6ua6na,  adj.  finalis,  koji  pripada 
koncu  (vidi  1.  konac,  1),  na  kojemu  je  konac, 
dafe  od  kojega  nema  nista.  —  isporedi  konacni, 
koncan.  —  Rijee  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
konbCbn'B,  rus.  KOHeHHtiii,  ces.  konefin^,  2'o{.  ko- 
nieczny;  ali  u  nase  doba  nije  narodna  rijec.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (konbfibnb,  konb- 
Cbna  ,fiiialis'). 

a.  adj.  iipustenije  konbcbnoje.  Stefan,  sim. 
pam.  saf.  8.  i2da  dne,  koji  bi  prislo  slugamb 
nasimb  konafibne  do  tri  misece.  Mon.  serb.  430. 
(1451).  Povrnu  konafinu  pravdu  pred  vas.  Mon. 
Croat.  167.  (1497).  Do  konafinago  zatrenija  to- 
goje  naroda.  S.  KoziciA  oi:^.  Narodu  je  bilo 
ustati  ili  na  slobodu  ili  na  konacni  rasap.  M. 
Pavlinovic,  rad.  98.  Konacna  protuizvedeiia  ,ge- 
genschluss,  gegenanfiihruugen'  ,controdeduzioni 
finali'.  B.  Petranovic,  rucna  kiiiga.  19.  Konacni 
raspust  ,ganzliche  trennung  der  ehe'  ,assoluto 
scioglimento  del  matrimonio'.  52.  Konacuo  rije- 
serie  jdefinitiv-entacheidung'.  Jur.  pel.  termiuol. 
126.  Konacna  presmla  ,endurtheil'.  165.  Poslije 
svog  konafinog  naimenovana.  Zbornik  zak.  1,  24. 
Obratiti  ua  ministarstvo  za  konacuu  odluku.  2, 
150.  Kod  stvari  kaznenih  usmenost  u  konafinom 
postupku  ...  3,  19.  Dokle  god  se  ne  rijesi  pra- 
vomo6noni  osudom  konacnom.  1853.  148.  Obje 
kategorije  ostaju  kod  mogu6ega  konacnoga  na- 
imouovaua.  1871.  248.  Nezadovojna  stranka  ima 
konacuo  dovrsene  rasprave  cekati.    1874.  210. 

h.  adv.  k6na6no.  Tadaj  konacno  bi  receuo. 
Mon.  serb.  464.  (1454).  Konacno  ,defiuitiv'  ,de- 
finitivamente'.  B.  Petranovic,  ru5na  kniga.  23. 
Kona&no  va|ani,  ,endgiiltig'.  Jur.  pol.  terminol. 
165.     Prije  uego  Sto  se  drazbeni  uvjeti  konafino 


ustanovo.  Zbornik  zak.  1868.  238.  Ako  dvo- 
strani  ugovori  pnsve  i  konaiSno  ukinuti  budu. 
1809.  112.  Dok  ne  bude  konacno  obavjen  popis 
robe  zalisno.  1870.  40.  Kada  se  bude  konafino 
ustanovio  polozaj  tih  u6ite|a.    1874.  388. 

k6na6aR,  m.  koji  iivi  u  konaku  (vidi  konak, 
b),  dvuranin.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
me.na.  Kad  se  to  .suzbijane  u  ondasiiem,  vrlo 
6esto  kolebfivom,  konaku  nijo  odobravalo,  i  kada 
su  liega  za  to  mnogi  revni  ,kona6ari'  jako  osu- 
divali  i  svakojako  ogovarali.  M.  D.  Milicevid, 
pomenik.  3,  427. 

k6na(3eNE,  n.  djelo  knjijem  se  konaci.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KONA&i,  m.  uprav  dem.  konak,  ali  se  upo- 
treb(ava  u  osobitom  smislu  (vidi  baSkaluk).  — 
U  nase  vrijeme.  Gosti  sede  u  konacicu.  M.  D. 
MiliAevid,  zlosel.  82.  Imaju  oni  konacid-baskaluk 
za  goste.   276. 

KONACINE,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji  u 
okrugu  podrinskom.  Zem}a  kod  Konafiina.  Sr. 
nov.  1875.  1331. 

KONACITI,  k6nacim,  impf.  i  pf.  nociti,  pre- 
nociti.  —  isporedi  konakovati.  —  Akc.  se  mijena 
u  aor.  2  i  3  sing,  konaci.  —  Postaje  od  konak 
nastavkom  i,  pred  kojijem  se  k  mijena  na  c.  — • 
Glagol  je  neprelazni,  ali  (samo  u  pjesmama) 
moze  imati  uza  se  akusative  konak  ili  noc 
(noccu,  nojcu).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Vukovu  (,iibernachten'  ,pernocto',  cf.  ko- 
nakovati s  primjerima  iz  narodnijeh  pjesama : 
Na  Cevu  je  vojska  konacila.  De  god  svati  konak 
konaoili).  ^  U  Slatine  vojska  konacila.  Ogled,  sr. 
65.  Na  Cevo  je  vojska  konacila.  173.  Hangiie 
mu  konacit  ne  dadu.  Nar.  pjesm.  horm.  1,  480. 
A  kad  budo  s  nama  konacio,  ti  ces  nega  upitati, 
raajko.  Nar.  pjes.  iz  gorne  Krajine.  B.  Surmin. 
Kad  smo  dosli  konaciti  kod  jednog  jezera.  Nar. 
prip.  vuk.-  193.  Jednu  vece  dode  mu  nenadno 
u  kucu  ciganin,  te  so  zamoli  da  ga  pusti  da 
konaci.  Nar.  prip.  vrc.  36.  Ne  bismo  li  do 
kakvo  selo  opazili  i  u  n  da  konafiimo.  176. 
Nade  prijatefa,  gdje  bi  mu  knigonosa  konafiio  u 
cestijem  putovima.  S.  J^ubisa,  prip.  50.  Ta  su 
dvojica  u  tebe  konaoili.  191.  Konaceci  po  ha- 
novima  i  kolibama.  225.  —  Tu  ce  s  nima  konak 
konaciti.  Nar.  pjes.  marjan.  9.  Pa  u  Duvnu 
konak  konaciti.  Nar.  pjesm.  horm.  2,  568.  Dao 
bi  konak  konaciti.  Bos.  vila.  1892.  250.  —  I  kod 
nega  noccu  konacio.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  54.  Tu 
su  nojcu  bili  konaoili.  5,  162.  Tu  je  nojcu 
jednu  konacio.  Pjev.  cm.  71^.  Tu  jednu  no6eu 
konacio.    88^. 

KONACKI,  adj.  koji  pripada  konaku  ili  ko- 
nacima.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
Pred  vratima  od  konaoke  avlije.  M.  D.  lifilicevic, 
jur.  64. 

KONACNIK,  m.  mjesno  ime.  Mali  Konacnik. 
Stat.  po}.  ark.  5,  309.  314. 

KONACiN'I,  adj.  vidi  konacan.  —  Moze  biti  i 
praslavenska  rijec,  isporedi  stslov.  konbcbnb,  ces. 
konecni.  —  U  rukopisu  xiii  vijeka,  i  otale  u 
Danicicevu  rjecniku  (konbCbns,  konbcbna).  Ko- 
nbcneje  padenije.    Domentijanb  66. 

KONAGGIJA,  m.  tur.  qouaq*y,  dasnik,  koji 
odreduje  konake  za  vojsku.  —  isporedi  kona^ija, 
konakSija.  —  U  nase  vrijeme  (i  u  drugijem  zna- 
cetUma). 

a.  u  znaienu  gore  kazanome.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  ,d6r  quartiermacher'  ,designator  hospi- 
tiorum'. 


KONAGdiJA,  b.  S 

b.  stran  covek  koji  se  komo  svrati  na  konak. 
Z.  Eadoni6. 

c.  covjek  sto  je  u  nega  ko  (n.  p.  vujnilc)  na 
konaku.  Vojnik  pjeSacke  pukovine  tako  je  kod 
svoga  konaggije  obolio.    Zboruik   zak.    1864.   81. 

KONA.G-IJA,  Hi.  vidi  konaggiji''i  ti.  Al'  eto  ti 
nenadnog  konagije.  Nar.  prip.  tord.  28.  Bos. 
vUa.  1886.  28. 

KONAK,  m.  tur.  qonaq,  ffoslionica,  kuea,  pu- 
laca,  (Ivor,  nociste,  dan  hoda.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  konaka.  —  U  Stulidevu  rjecniku,  i  it 
jednoga  pisaa  Bokela  xvni  cijeka  (Koji  liih  pri- 
inaju  i  daju  konka.  J.  Matovic  400)  ima  gen. 
konka ;  all  je  to  posve  neobicnn ;  neohicno  je  ta- 
koder  i  po  koaakah  u  narodnoj  pjesmi  crtio- 
gorskoj  nasega  vremena:  Jer  sve  idu  po  konakah 
Turci.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  15.3.  —  Od  xvi  vijeka 
(vidi  c,  c)  dd)),  a  izinedu  rjecnika  u  Mikn]inu 
(konak,  pribivane  ,hospitium'),  u,  Belinii  (.albergo, 
alloggiamento'  ,divorsorium'  59'i),  u  lijelonfjen- 
cevu  (v.  Stan),  ic  Voltiijijinii  (,albergo,  alloggio' 
,wohnuug,  gemaoh'),  «  Stidiceaii:  konak,  konka 
(sic)  ,diversorium,  hospitium';  u  Vukovu:  1.  ,der 
hot''  ,aula',  cf.  dvor,  ogak :  vladicin  kouak,  novi 
konak,  stari  konak,  sareni  konak  (u  Kragujeveu 
MiloSev  prvi  dvor).  —  2.  ,das  nachtlager'  ,maa- 
sio' :  primio  nas  na  konak ;  otisao  da  gotovi 
kouak.  Grdjeno  sinoc  na  kon__aku  bjesino.  Na  Za- 
gorju  konak  uoinise  kod  Ceugijca  dvora  bije- 
loga.  —  3.  .die  tagreise'  jdiei  iter' :  jedan  konak 
hoda;  od  Biograda  do  Oarigi-ada  ima  desefc  ko- 
naka. 

a.  kaca  gdje  prenoctija  patnici,  tjostionica. 
Khinki  se  povrati  u  svoj  konak.  A.  T.  Blago- 
jevic,  khin.  69.  Otvoreni  konak,  dvor  za  goste, 
za  putnike.  M.  i).  Milicovic,  oiner.  60.  Da  se 
pregledaju  gostionice  i  knnaci  za  zanatske  kalfe. 
Zbornik  zak.  2,  2.9.5. 
h.  kuiia. 

<l)  uupce.  Da  jur  so  dviguimo  z  prohoda 
ovoga,  tere  dostupimo  do  konaka  moga.  I.  T. 
Mrnavii,  osm.  65.  Ja  podem  u  majstorov  konak. 
D.  Obradovic,  ziv.  76.  Kad  su  bili  dvoru  na  p.i- 
molu,  iz  daleka  Komuen-bai'jaktare  mloge  svece 
II  konaku  vidi.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  190. 

ft)  dvor,  polaia  (maze  biti  i  u  mnosini). 
To  je  pasa  jedva  docekao,  brze  ode  u  svoje  ko- 
nake,  pred  konako  iznese  barjake.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  356.  Sutra  rauo  koiie  pojahati,  razjahati 
u  konaku  mome.  Osvet.  4,  52.  —  u  Srhiji  se 
kra(ev  dvor  zove  konak  (vidi  u  Vukovu  rjecniku 
i  kod  konaoar). 

r)  kao  Stan  u  metaforickom  smislu  (it 
obadva  primjera  o  groha).  To  do  groba  od 
zeiajice  koja  krije  nase  lice  i  konake  tamno 
tmine  daje  nama  brez  promine.  O  kouace  stra- 
hoviti!  u  kom  nam  je  vike  viti.  V.  Dosen  48'*. 
Dokle  jednom  iznenada  naj  poslidna  ona  sila 
dusu  digne  nam  iz  tila,  i  na  konak  strahoviti 
posa[e  nas  vike  viti.    49=i. 

c.  nociste,  mjesto  gdje  prenocuje  putnik,  pa 
i  uopie  prenncivane  i  goSeeiie  za  jednu  noc.  kod 
toga  se  moze  pomisliti  i  na  pn-enocivane  za  koje 
se  placa,  i  onakovo  bez  place,  kad  domacin  prima 
i  hrani  gosta  za  noc  od  same  svoje  dobre  voje 
(od  gostiijubivosti). 

a)  iiopce  (osobito  se  raziimije  mjesto).  Ne 
moguci  na6i  konaka  ni  u  gostioniea  opoeni  ni  u 
kuci  nicijoj,  potrebito  im  bi  savrijeti  se  prid 
gradom  u  jednoj  spijici.  F.  Lastric,  od'  384.  Da 
se  na  konaku  driiis  trizmeno.  A.  Kanizlio,  utoc. 
468.  Kisa  ide  i  pomalo  sn'jega,  tesko  onom.  ko 
konaka   uema!    Nar.   pjes.   vuk.    1,   463.      A    na 


9  KONAK,  0,  e). 

konak   svate   rasturise  po  trojicu  i  po  fietvoricu. 

2,  548.  Na  konake  vojsku  razredio.  3,  59.  Ja 
iscerah  sa  konaka  Turke.  4,  39.  Na  konake 
robje  naredio,  pa  im  daje  rucak  i  veceru.  4,  200. 
Tesko  Kolaku  na  zlu  konaku.  Nar.  posl.  vuk. 
314.  Da  se  ne  smije  platiti  nikakova  presela- 
rina  dok  ima  nenastaiienih  konaka.  Zbornik  zak. 

3,  130.  Sve  sto  savezne  cete  trebovale  budu  za 
svoje  konake.  1865.  269. 

b)  kaze  se  o  domacinu.  da:  a<i,)  prima 
gosta  na  konak  (obicno  se  shvaca  da  to  biva  od 
gostolubivosti).  Kad  prima§  na  konak  ouoga 
putnika.  J.  Filipovic  3,  328''.  Buduci  pak  joduu 
vecer  primio  na  konak  jednoga  siromaska  bo- 
losna.  F.  Lastric,  od'  54.  Te  bi  1'  vam  se  po- 
Steno  vidilo,  da  imajuci  primiti  na  konak  jednoga 
gospodina,  da  ga  metuete  ii  jednu  kosaru?  223. 
Da  ga  primimo  na  konak.  test.  331'^.  Putnike 
na  konak  primiti.  E.  Pavic,  jezgr.  115.  Nit' 
iraamo  draga  prijateja  koji  bi  nas  na  konak 
primio.  And.  Kacic,  razg.  128^.  I  na  konak  u 
dom  ne  primiti.  M.  A.  Relkovic,  sat.  Ml"-. 
Spomeni  se  on  da  je  dao  putnikom  sto  puta 
posteuo  gostinstvo  illti  konak.  A.  T.  Blagojevic, 
khin.  23.  Kad  kog  tajno  tko  na  konak  prima. 
J.  S.  JJejkovio  439.  Neka  ju  primi  za  onu  vecer 
na  konak.  Nar.  prip.  mikul.  19.  Svaki  ce  do- 
macin primiti  rado  na  konak  svakoga  putnika. 
Vuk,  ziv.  262.  —  metaforicki.  Primajte  je  na 
konak  zajedno  sinom  u  ku6u  vase  duse  i  srca. 
.J.  Banovac,  pripov.  131.  —  u  ovakovijem  pri- 
mjerima  moze  se  misliti  da  nije  gostolubivost 
uzrok:  Primat  na  konak  zlooince.  T.  Ivanovii 
12.  —  Ifb)  daje  gostii  konak  (i  veceru).  —  zna- 
cene  jc  uopie  kao  kod  aa).  Dade  nima  konak  i 
veceru.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  537.  Dade  nemu  ko- 
nak i  veceru.  4,  385.  —  metaforicki.  Svakoj 
zlofii  konak  daje.  V.  DoSen  243'.  —  isporedi 
naj  zadni  primjer  kod  aa).  Tko  lupezom  konak 
daje.  V.  Dosen  255t>.  —  fr)  ustav^a  na  konak. 
Lisioa  castila  daiiu  joza  pa  ga  uvece  u.stavjala 
na  konak.  Vuk,  poslov.  181.  —  iltl)  pusta  gosta 
na  konak.  Ali  se  ne  nade  covik  koji  bi  ih  na 
konak  pustio,  i  tako  sfcaju  {sic)  nasrid  carsije  od 
grada.  And.  Ka6i6,  kor.  118.  —  ee)  gotovi  (si- 
gurava)  konak  (vise  se  misli  o  iieceri  nego  o 
spavanu).  G-otovi  mi  gospodska  konaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,   16.     Da  ti,   aga,    konak  siguravam. 

4,  493.  —  //)  zove  gosta  na  konak.  Zovui  ga, 
majko,  na  konak.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  415.  —  <ifi) 
nada  se  gostii.  Baba  mi  se  na  konaka  uada. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  506. 

f:)  kad  je  gost  subjekat,  moga  biti  razlicna 
znacena:  moze  ko  prenociti  u  koya  za  p>lalu.  Hi 
bez  plate,  pa  i  na  silu;  moze  i  mjesto  gdje  se 
preno&wje  ne  biti  kuca,  nego  uopce  mjesto  gdje 
se  poiiva  nakon  dnevitoga  putovana  (i  tad  ne 
moze  biti  rijeci  o  domacinu).  —  gost  luoze:  (id.) 
doii  (ici,  htjeti)  kome  na  konak.  Buduci  dosao 
jedan  putnik  na  konak  k  bogacu,  uze  ubogome 
onu  jedinu  ovcicu.  J.  Bauovac,  razg.  106.  I 
dosavsi  jednu  vecer  k  noj  na  konak  .  .  .  135. 
Dojde  na  konak  u  jedan  manastir.  J.  Filipovic 
1,  573*.  Dosavsi  u  jednu  mehauu  iliti  gostio- 
nicu  na  konak.  D.  Rapic  228.  Tesko  tome, 
kom'  na  konak  dodom!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  486. 
A  kad  Turci  na  konak  ti  dodu.  Osvetn.  2,  4.  — 
IT  koju  idemo  na  konak.  M.  A.  Kejkovic,  sabr. 
38.  —  Ho6e  pasa  nama  na  kouak.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  17.  —  bb)  pasti  gdje  na  konak.  Kad  svatovi 
ua  konak  padose.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  335.  Svi 
svatovi  pase  na  konake,  razapese  zeleno  cadore. 
3,  537 — 538.  Silni  Turci  na  kouak  padose.  4,  38. 
Dovece    cu    na  kouak  panuti.    4,  497.     Kad  nam 


KONAK,  0,  c). 


260 


KONAO 


porez  il'  komore  dodu,  ili  pami  na  konalt  sfcra- 
zani.  Osvetn.  2,  12.  —  rr)  odjahati  na  konak. 
Istom  Turci  na  konak  oiijali.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  207.  —  th/J  biti  na  konaku.  I  bil  je  ta 
Jlihal  Stric  i  Stefan  Nimfiic  i  Lacko  Impric 
vsi  skupa  na  jednom  konaku.  Mon.  croat.  280. 
(1577).  Upita  onoga  prijatoja,  u  koga  biSo  na 
konaku.  J.  Banovac,  pripov.  IS-t.  Jesu  kako 
uspomena  jednoga  gosta  koji  ]s  jodnokrat  bio 
na  konaku.  J.  Filipovic  1,  264:b.  Gdi  su  na 
konaku.  F.  Lastri6,  od'  78.  Sva  tri  bijahu  na 
konaku  zajedno.  M.  Zori6i6,  zro.  204:.  Gdjeno 
sinoc  na  konaku  bjeamo,  gospodsku  ti  veier' 
vefierasmo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  299.  De  god, 
s6eri,  na  konaku  budes,  odsvakle  mi  sitnu  kiiigu 
vrati.  3,  4.55.  Ja  sam  sinoc  na  konaku  bio,  de 
svatovi  doSli  po  devojku.  3,  490.  —  ee)  stajati, 
ostati  na  konaku.  Osta  s  nora  na  veceri  i  na 
konaku.  J.  Banovac,  razg.  150.  Stati  na  konaku 
u  tkoga  ,albergar  in  casa  d'  alcuno'  ,apud  ali- 
quem  diversari'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  59*.  —  //) 
uiiniti  konak.  U  tvom  dvoru  konak  uoiniti. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  267.  U  mehani  konak  u6i- 
nila.  3,  202.  Na  Kosovu  konak  ucinili.  2,  324. 
U  hauu  je  konak  ucinio.  2,  393.  Pod  planinom 
konak  uoiniSo.  3,  331.  Tu  je  pasa  konak  ucinio. 
4,  383.  Tu  ce  djeca  konak  uciniti.  Smailag. 
meh.  9. 

d)  maze  ko  (ne  domacin)  spraviti  sebi  ili 
drugomc  veieni  i  nociste;  to  se  izrice  glagolima: 
(Kt)  graditi.  Beri  vojsku  sto  god  vise  mozes, 
i  gradi  mi  konak  u  Kosovu,  u  Lipjanu  da  se 
sastanemo.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  215.  Da  ispija 
s  ortacima  vino,  i  da  konak  s  ortacima  gradi. 
Ogled,  sr.  121.  —  hh)  duhraniti.  Onde  demo 
konak  doraniti.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  474.  —  cf-> 
narediti.  Tu  je  Sujo  konak  naredio,  naredio 
koiie  i  veCeru.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  476. 

e)  moze  ko  drugoga  zazvati  na  konak  sa 
sobom.  Zazvase  ga  sa  sobom  na  konak.  F.  La- 
stric,  od'  316. 

f)  istiee  se  konak  (gosto^iibivost)  kao  dobru 
djelo.  Ter  na  konaku  i  na  vjeri,  tako  im  se 
iznevjeri.  J.  Kavanin  234^1.  On  joj  zahvali  na 
marami  i  na  konaku.    Nar.  prip.  vuk.  77. 

g)  u  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena  ima 
izmuciti  konakom,  gdje  se  ima  u  misti  da  nije 
dobar  konak  (sto  se  tumaci  dodava'Aem  rijeci  i 
gladi  i  zedu,  dakle  konakom,  na  kojemu  nije  bilo 
sta  jesti  ni  piti).  Nego  sam  te  putem  namucio 
i  konakom  i  gladi  i  zedu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,   154. 

h)  kod  putovana  govori  se  o  prvoin,  dru- 
gom,  trecem  itd.  konaku  (o  mjesta  gdje  se  pociva 
prvu,  drugu,  trecu  itd.  nocj.  Dojdosmo  u  mo- 
uastir  Kakovicu  na  prvi  konak.  Glasuik.  31, 
297.  (1704).  Tobija  dosavsi  na  prvi  konak.  E. 
Pavic,  ogled.  366.  Kad  je  bila  na  prvom  ko- 
naku .  .  .  Kad  je  bUa  na  drugom  konaku  ...  A 
kad  bila  na  trecem  konaku  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  211.  Te  za  liima  ide  u  potragu,  i  stize  i  na 
trecem  konaku.  2,  619.  Drugi  ih  je  konak  su- 
stigao  kod  Kuside  studene  vodice.  4,  26.  Sti- 
gose  ih  na  pi-vom  konaku.  4,  207.  I  padose  na 
prve  konake  po  Vrbici  i  po  Tresiievioi.  4,  357. 
Otole  je  okrenuo  vojsku,  drugi  konak  na  Bezuje 
dode.  4,  491.  Kada  dosli  na  prve  konake.  Nar. 
pjes.  marj.  23.  —  Amo  mogii  pripadati  i  ovaki 
primjeri :  Mucno  6emo  pridobiti  uega,  jere  znade 
za  konake  nase.  And.  Kaci6,  razg.  12.5'>.  Zna- 
duci  za  konake  negove.    kor.  172. 

d.  jer  se  putovane  dijeli  po  konacima  (vidi 
c,  h)),  moze  konak  dobiti  drugo  znaiene:  dan 
hoda  (kod  putovana).  da  se  kod  toga  vee  ne 
misli  na  nociste,  vee  samo  na  dnevno  putovane, 


vidi  se  po  primjerima:  Na  daleko  cetrest  ko- 
naka  preko  mora,  da  ne  vidiS  doma!  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  530.  Preko  mora  6etrest  konaka.  2,  575, 
II  kojima  nema  smisla  o  noiistu, ;  i  po  ooima : 
Kratki  danci,  a  dugi  konaci.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
517.  3,  239.  Uanci  kratki,  a  konaci  dugi.  3,  252, 
u  kojima  ocito  dan  se  shvaca  u  suoj  dufini  (od 
2i.  sahata),  a  konak  je  dalina  od  jednoga  noiista 
do  drugoga  (ne  treba  misliti  na  zimske  kratke 
dane  i  duge  noci).  —  Amo  pripadaju  ovi  pri- 
mjeri: A  daleko  trideset  konakah.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  27.  Otidose  i  zdravo  i  miruo,  kako  koji 
konak  u  napredak,  sve  gairot  boji  modu  bra6om. 
2,  544.  Odavde  je  do  mora  sino..^a  ravnili,  Luko, 
trideset  konaka.  3,  329.  Prate  seju  tri  konaka 
hoda.  Nar.  pjes.  vil.  1866.  833.  Sv.  Petka  da- 
leko tri  konaka.  S.  !^ubisa,  prip.  194. 
e.  kao  mjesno  ime. 

u)   Sesvetski  Konaci,  zaselak  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  bjelooarsko-krizevackoj.  Kazdije).  110. 
h)    mjesto    u   Srbiji    u   okragu   valevskom. 
Livada  pod  Konakom.    Si",  nov.  1873.  1157. 

KONAkGI.TA,  m.  vidi  konaggija.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,ho3te'  ,caupo' 
372:1)  (/cije  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Vukovu 
(vide  konaggija).  Sinoi  pasin  konakoija  dojde. 
Bos.  prijat.  1,  34.  Posla  vezir  konakciju  svoga. 
Nar.  pjes.  juk.  97. 

KONAKODAJNI,  adj.  koji  daje  konak  ili  ko- 
nake (misli  se  o  namjestanu  vojske).  —  U  pi- 
saca  nasega  vremena.  Kako  izmedu  pojedinih 
opcina  jednoga  konakodajnoga  kotara  (,oinquar- 
tierungs-bezirkes')  .  .  .   Zbornik  zak.  2,  567. 

KONAKODAVAC,  kouakodavca,  m.  iovjek  koji 
daje  konak.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Kona- 
kodavac  ,quartiortrager'.  Zbornik  zak.  2,  573. 
Svaki  inostranac  drzan  je  odmab  poslije  dosasca 
svoga  toono  ispuniti  rubrike  u  predlozenoj  mu 
prijavnici,  po  kojoj  ima  konakodavac  propisanu 
prijavu  oskrbiti.  1853.  396.  Ne  ima  prava  od  ko- 
nakodavoa  zahtijevati  nikakove  oskrbe.  1867.  93. 

KONAKOVAN,  konakovna,  adj.  koji  pripada 
konaku.  —  NaciAe.no  u  nase  vrijeme.  6im  se 
iskaz  koje  vrste  pristqjstva  konakovnih  dovrsi 
(,unterkunfts-gebuhr').    Zbornik  zak.  3,  356. 

KONAKOVANE,  n.  djelo  knjijem  se  konakuje. 
—   U  Vukovu  rjecniku. 

KONAKOVATI,  kdnakujem,  impf.  prenocivati, 
nociti.  —  Ake.  .te  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  ko- 
nakova.  —  Postaje  od  konak.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjucnika  u  Stuliceva  (,diver3ari,  hospi- 
tari')  i  u  Vukovu  (,iibernachteu'  ,pernocto',  cf. 
konaciti,  nociti).  Dosavsi  gdi  ce  konakovat.  J. 
Banovac,  pred.  151.  Moze  li  u  dvoru  negevu 
kouakovati.  And.  Kacic,  kor.  23.  Konakovati  u 
kuci  jedne  bludnice.  104.  Misledi  se,  gdi  ce 
konakovati.  118.  U  koga  li  konakujem?  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  257.  Odjas'  kona,  moj  zete 
Omere,  da  idemo  da  konakujemo.  Nar.  pjes.  u 
Bosni.  D.  Surmin. 

KONAKOVINA,  /.  sto  se  plaia  za  konak.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme.  Konakovina  za  smje- 
stene  ureda.  Zbornik  zak.  1869.  210.  Konako- 
vina javnih    i   sukromnih  oinovuika.    1871.    148. 

KONAL,  vidi  konao. 

KONA.LIC,  m.  dem.  konao.  —  Od  xviii  vijeka. 
Ovi  s  pomocu  vitra  ulizose  u  tisni  kouali6  cari- 
gradski.    And.  Kacid,  razg.  157. 

KONAO,  konala,  m.  tal.  canale,  Hijeb,  prokop. 

o  stoji  po  stokavskom  govoru  mj.  negdainega 

1  koje  se  uzdrzalo  u  cakavaca.  —  Akc.  kakije  u 


KONAO 


KONAVAOSKI 


(;en.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padeziina,  osim 
nom.  i  ace.  sine;.,  i  voc:  konale,  konali.  —  ()d 
XVI  vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu  rjecnika  u 
Vakovii  (k6nao,  konila  ,der  kanal'  .caualis'  s  do- 
datkom  da  se  f/ovori  u  JBoci).  —  U  dubroiHtckoin 
govoru  kono,  koudla. 

a.  zlijeb  uopce  ih  prokop,  kuda  tece  voda. 
KoJBsra  voda  hladna  tece  po  koualije  od  zlata. 
M.  Kadiiic  131''.  S  dosue  bando  rjecica,  a  po 
lijevoj  konao  vodeni.  PravdouoSa.  1851.  21.  —  i 
kao  mjesno  ime  kod  Dubrovnika  (a  prcdiji-adii 
Pilama  f/dje  je  vodovada).  Tor  svi  fcako  .sadru- 
zeni  s  Konala  se  uputise.  J.  Pahnotio  16.5.  — 
U  metaforickum  smidii.  Svi  sakramenti  jesu 
kakono  zlibi  ali  konali  po  kojib  .se  to<-i  k  nami 
milost.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  118.  Uciiioni  u  sobi 
njeki  konali  nebeski.  I.  iJr/.ic  5.  Susi  konalo 
od  milosti.    24. 

b.  cloaca,  prokop  (pokrioeii  Hi  ne)  kojijein  tece 
nccistoca  is  r/rada  na  po^e.  Vrze  ga  v  sraradni 
konal.  S.  Kozicic  36b.  Konale  u  pojo  niko  ne 
moze  voditi.    Pravdonosa.   1S51.  28. 

e.  usko  a  pudufe  more  tnedu  dva  kriija.  l):i 
se  je  nkazala  j'odna  fregada  armana  u  koiialu 
od  Mljeta.  Starine.  11,  80.  (1005).  Kad  su  oui 
prisli  po  sridi  kouala,  zapuhnula  bura  .  .  .  Nar. 
pjes.  istr.  2,  22.  Kono  od  Kalamote.  M.  Vodo- 
pic,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  177. 

KONAOKA,  /.  if  Vukoint  rjecniku:  vide  Ko- 
uavoka  (vidi  kod  Konavaoka).  —  Moir  Inti  da 
hi  ko  tako  a  hrzoin  (jovorH  rekao,  ali  ne  jnain 
da  -lam  if/da  ciio. 

KONAREVO,  n.  ime  selu  u  Srbi^ji  ii  okrugii 
caeanskome.  K.  .Jovanovic  169.  —  Pominc  se  od 
xiii  vijeka,  vidi  it  Daniciccint  rjecnika:  Kona- 
revo,  selo  koje  je  kra]  Stefan  Prvovjencani  dao 
Zici.  M(on.  sorb).  11.  (1222—1228).  'ima  i  sada 
blizu  Zice. 

KONAREVSKI,  adj.  koji  pripada  Konareiui. 
Konarevska  (opstina).    K.  Jovanovic  169. 

KONAEI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  iiaseija 
premena.  Spom.  stojan.  184. 

KONAT,  konta,  m..  tal.  conto,  raeun.  —  .\kc. 
kaki  je  a  gen.  sing.,  taki  je  u  ostalijem  pade- 
Hma,  osim.  nom.  i  ace.  sing.,  i  (jen.  pi.  konata. 
—  Od  xvii  vijeka  po  zapadnijem  krajevima  (vidi 
kod  c),  a  ismcdu  rjeinikn  u  Vukovu :  konat 
fnema  gen.),  vide  racun  s  dodalkom  da  se  govori 
a  primorju.  —  U  dva  primjera  xvi  vijeka  ima 
nom.  i  ace.  sing,  bez  a  (kont)  mozebiti  samo 
radi  stiha :  Bogme  cu  puknuti  da  vam  se  do 
dlake  bude  kont  dvio^nuti  od  stvari  od  svake. 
N.  Najeskovic  1,  244.  Ali  ja  ne  imam  neg  dvije 
tisuce,  kad  nece  da  mu  dam  u  ovi  kont  kuce. 
1,   280. 

a.  uopce.  XJcini  sama  sobom  kouat.  V.  An- 
drijasevio,  put.  315.  Cesto  dakle  imamo  prigle- 
dati  konat.  S.  Margitic,  fal.  248.  Neka  od  svega 
moga  ucini  konati.  lioce  li  se  ispliniti  kako  cu 
ja  ostaviti.  Magaz.  1863.  167.  (1721).  Da  se 
vide  niovi  kouti.  J.  Banovac,  pred.  148.  Koji 
bi  kakav  konat  od  jaspri  ciuio.  P.  Filipovic  11. 
Sa  zla  konta  na  boji.  (Z).  Poslov.  danic.  Uo- 
maci  konat  na  putu  ne  va|a  _nista.  (U  Crnoj 
Gori).  Nai-.  posl.  vuk.  67.  Cist  konat  duga 
jubav.  (U  Primorju).  348.  Pa  cemo  _s  rdava 
konta  na  dobri.  V.  Vrcevic,  niz.  256.  Cini  ko- 
nat ill  esap.  V.  Bogisic,  zborn.  463.  Konat,  it. 
jConto',  racun.  (ic  Istri).  Nasa  sloga.  god.  20,  20. 

b.  u  prenesenom  smislii,  ciuiti  konat,  po  tal. 
far  conto,  moze  znac.iti:  <i)  ohazirati  se  na  sto, 
imati  na  sto  obzira  (ono  na  sto  se  ima  obzir  stoji 
it  gen.   s  prijedlogom  od).     Da   cujes  govorit  je- 


dnoga  mahnica,  ne  bi  cinio  konta.  I.  Drziii  150. 
Od  stvari  toliko  malahne  imase  cinit  konat.  199. 
No  cineci  konta  od  svoje  casti.  228.  —  h)  pro- 
misliti,  shvatiti  iiesto  kao  da  je  sto  drugo  (sliino). 
Kad  zapostis,  cini  konat  <la  si  oui  dan  ufiinio 
kambijalu  naj  visemu  kamatniku  i  bezdu^niku. 
Nar.  prip.  vrc.  214. 

c.  davati  (predavati)  konat  (konte)  stoji  ne 
samo  a  praoom  smisla,  vidi:  Kako  ne  bi  zado- 
vojio  sluga  gospodaru,  dajuoi  mu  konat.  I.  J. 
P.  Luci6,  doct.  21,  nego  i  u  prenesenom,  smislu 
(prema  tal.  dar  conto):  Od  svijeh  mojijeh  djela 
konat  pridavati.  I.  Akvilini  330.  Za  koju  stvar 
imaju  dat  velik  konat  Bogu.  I.  Drzic  184.  Dat 
dobar  konat  Bogu  od  ovoga  cinonja.  228.  Tebi 
imam  dati  pritanak  konat  od  svijeh  djela.  V. 
Andrijasevic,  put.  132.  Da  dam  konat  od  zivjeuja 
moga.  356.  Nu  i  ti  da(X)  konat  od  zivota.  dev. 
12.  —  U  Dabrovniku,  kao  od  sale,  moze  znaciti: 
hfiivati  (osoliito  kad  more  udi).    P.  Budmani. 

d.  toi"uati  konat,  tal.  tornar  conto,  biti  ko- 
risiio  (vidi  tornati).  —  U  jednoga  pisca  xvui 
vijeka.  Tu  nam  ne  torua  konat.  D.  Obradovio, 
basn.  44.  Kako  su  hoteli  oni  kojima  je  tornao 
konat.    272. 

KONATA,  ,/'.  iiekakav  sad  Hi  mjera  za  vino, 
isporedi  konatic:a.  —  Od  srlat.  cannata.  Hi  od 
novogrc.  xnriun.  pehar,  ca.^a.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjernika  n  Vukovu  (nekaka  vinska 
mjera  ,art  weinmass'  ,mensura  quaedam  vinaria' 
*•  primjerom  iz  narodne  pjesine:  U  nem'  vina 
trideset  konata).  Natoci  se  vino  u  voliku  dr- 
venu  konatu.  Magazin.  1866.  73.  Po  konato 
vina  i  smok.    Pravdonosa.   1851.  29. 

1.  KONATICA.  ./'.  dem.  konata,  znaii  lieku 
vrstu  sada  (jamacno  za  vino),  ne  casu.  —  IJ 
spomenicimu  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a 
Daniiiixvu  {xcivaia.  srl.  , cannata').  Dvije  kona- 
tii'.o  srobrbni  s  pokrivafii  a  u  nihb  dvadesoti 
mzulovb  srbbrbuijehb.  Mon.  serb.  372.  (1433). 
1  konatica  sa  8  mzulovb.    394.  (1438). 

2.  KONATICA,  /.  planinska  traviea.  M.  Pavli- 
novi6.  Konatica,  rus.  i,ana'rHiiK'i>  (Abutilon  Avi- 
cennae),  planinska  traviea  (Pavlinovic).  B.  Sulek, 
im.  153. 

KONATICE,  /.  jj/.  ime  selu  u  Srbiji  a  okrugit 
biogradskom.  K.  .Tovauovic  95.  —  Pomine  se 
mjesto  s  istijem  imenom  xv  vijeka.  I  selisto 
piisfco  Konatice.    Spom.  stoj.  3.  (1428—1429). 

KONATICKI,  adj.  koji  pripada  Konatica  ma.. 
Konaticka  (opstina).    K.  Jovanovi6  95. 

KONATITI,  kinatim,  impf.  klatariti  se.  ii 
Primorju.    I.  Milcetic  (V). 

KONAVAOKA,  /.  zensko  ce^ade  iz  Konavula. 
—  Postaje  od  osnove  konavl  nastavkom  ka,  te  je 
najslariji  oblik  bio  Konavl  bka,  od  cega  je  po- 
stalo  Konavalka,  pa  se  docnije  1  (na  kraju  sloga) 
promijenilo  na  o.  w  Dabrovniku  kao  i  u  drugijem 
rijecima  sazimje  se  ao  u  o,  te  se  u  nase  doba 
kaze  Konavoka,  a  za  stariji  oblik  Konavaoka 
nemam  nijednoga  primjera  pri  ruci.  —  Po  pra- 
Vila  bi  trebalo  da  je  gen.  pi.  Konavalaka,  ali  ne 
znam,  jcsam  li  ga  igda  ciio.  se^aci  oko  Dubrov- 
nika gorore  Kom'tvojaka,  kao  misleci  da  je  nom. 
sing.  Konavojka,  pa  da  je  u  brzom  govoru  ispalo 
j.  —  U  Vukovu  rjecniku  ima  samo  Konavoka 
gdje  je  zlo  zabi.(ezen  i  akcenat.  Konavoka  crna 
id\a  kako  zaba  iz  potoka.  Nar.  posl.  a  Dabrov- 
niku. P.  Budmani.  —  Zove  se  a  Dubrovniku  ko- 
navoka i  neka  vrsta  (ne  vele  dohre)  smokve.  P. 
Budmani. 

KONAvAOSKI,  adj.  koji  pripada  Konavlima. 


KONAVAOSKI  2i 

—  Stnrinski  ,je  ohlik  bio  konavlbski,  pa  se  timet- 
nithi  a  ispred  1,  a  pnsUje  ovo  promijenilo  na  o. 
u  dubroi'ackum  je  qnvoru  ohlik  konivoski  (ao  se 
,<rtii»i/e  11  o).  —  ()d  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
iiikn  It  Vukovit  (gdje  je  krivo  zahi\ezen  akeenat)  : 
kondvoskt  ,von  Konavje'  i  u  DaniciievH  (kona- 
vlbskyj,  5to  pripada  Konavju).  Na  Captate  pri 
mori  jostb  bilb  gradb  stari  Dubrovnikb  polaffb 
zupo  konavalbske,  kojomu  gradu  pristojaSe  ?,upa 
koiiavaoska  .  .  .  Kada  sb  onb  stari  fijradb  rasu  i 
opusto,  tbda  gospoda  rasbka  i  huinbska  po  sili 
uzege  konavalbsku  ?,upu.  M'in.  serb.  217.  (1391). 
Vse  ito  pristoji  Xupo  konavalbskoj,  i  sa  vbsomi 
meiami  i  granicami,  koje  su  s  Trebinemb  i 
s  VrbsiAemb  i  do  meje  i  granice  dra66vi6bske  i 
do  predbgradbja  dubrovacbkoga  i  do  mora  na 
Captatb  i  okolo.  kako  je  opbteklo  more,  do  Mo- 
lunbta.  218.  Vlastelemb  i  kraeticomb  trebii'ib- 
scijemb  i  konavalbsoijemb.  Spora.  .sr.  1,  19.  (1399). 
U  sebi  se  obradova  konavoska  sva  drzava.  J. 
Palmotic  353.  Ako  su  potrebni  konavoski  voj- 
nioi,  nu  se  i  brez  Xupskijeh  stetofinika  pro6i  ne 
more.  (Z).  Poslov.  danic.  Da  je  pojo  konavosko 
vela  6udno  i  siroko.    Nar.  pjes.  bog.  221. 

KONlVAOSTICA,  /.  voda  u  KonavUma.  — 
Po  dubrooackom  govorii  Konavostica.  —  TJ  nase 
vrijemc.  Konavostica  niza  Zalni  svoj  potok  re- 
vu6i.    Dubrovuik.  1870.  9. 

KONAVLI,  K6navaia  (prijc  i  Kouilvli),  m. 
(prije  f.)  pi  ime  knesini  (zapi)  hlizu  Duhrov- 
nika,  tal.  Canali.  —  Ne  nalazi  si-  svagda  s  istijem 
oblikom  ni  u  istom  rodu:  u  naj  starijim  primje- 
rima  (xiv  i  xv  vijeka)  zenskoga  je  roda,  te  su 
nom.,  gen.,  ace.  Konavli,  a  ontali  padezi  Konav- 
lamb,  Konavlami,  Konavlahb;  ace.  Konavle  na- 
lazi se  prvi  put  god.  1461;  gen.  Konavala  god. 
1476.  —  v,  na§e  je  vrijeme  muskoga  roda,  te  je 
nom.  K6navli  (gdjegdje  i  Konavle  Ho  je  uprav 
ace,  i  tad  je  zenskoga  roda),  gen.  K6navala, 
ace.  Kdnavle,  dat.,  instr.,  loe.  Konavlima.  — 
Vuk  (vidi  hod  Konavje)  pise  svagda  Konavje, 
a  i  Danicic  pomine  nom.  pi.  Kouavje  kojega 
uprav  nema  u  spomenicima.  —  cudnovat  je  oblik 
u  Koiiavlo  u  spomeniku  gdje  se  naj  prvi  pat 
nahodi  ova  rijec  u  naSem  jeziku  (Mon.  serb.  186 
god.  1300 — 1376).  j)o  svoj  prilici  ima  pravo  Da- 
nicic koji  goBuri:  t.  mislim  da  stoji  mjesto  II,  pa 
onda  akus.  mjesto  lok.  —  Naj  prvi  put  pomine 
ovo  mjesto  Konstantin  Porjirogenet  (Doc.  hist. 
rac.  408)  i  zove  ga  KavaXi]  (dakle  ne  Cauale, 
kako  je  u  latinskom  prijevodu,  nego  Kauali)  go- 
voreci  da  je  onda  bilo  zdruzeno  s  trebinskom 
zupoin.  —  Postaje  od  lat.  canalis,  jamacno  jer 
je  preko  Konavala  bio  zgraden  od  Rimjana  vo- 
dovod  (vodovada)  sto  je  nosio  vodu  iz  konavao- 
skoga  izvora  j^ute  u  grad  Epidaurum  (sadasni 
Cavtat).  —  Izmedu  rjecnika  u  VuJcovu  (K6na.vje, 
vidi)  i  u  Danicicevu  (,Konavli',  docnije  i  , Ko- 
navle', pi.  fem.  zupa  kod  Dubrovnika,  koja  se 
sad  zove  Konavje  a  italijanski  se  pise  , Canali', 
of.  konavlbskyj).  Do  kole  drtzi  i  gospoduje 
krajevistvo  mi  Trebinemb  i  Konavlami  i  Dra- 
cevicomb.  Mon.  serb.  188.  (1378).  Trebiiio  i 
Konavli  i  Draoevioe.  Mon.  serb.  188.  (1378). 
Ako  bi  koji  clovSkb  (odb  Konavli  vo}a  od  Vi- 
tajine  wdasalb.  219.  (1391).  Bijesmo  u  Kona- 
vlahb na  ^utoj.  229.  (1397).  Dasmo  i  daro- 
vasmo  u  viki  vikoma  bezb  porecenja  knezu, 
vlastelemb  i  vsoj  opiini  grada  Dubrovnika  polb 
zupe  Konavli  i  Vitajinu  i  Dolriu  Goru.  289. 
(1419).  Dase  i  popusti§e  zupu  konavblbsku  i 
gradb  Sokolb  vojevoda  Sanadajb  svoj  polb  dela 
Konavli    a    vojevoda    Petarb    drugu    poloviou    i 


2  KONAVRi;iE 

grad  .Sokolb  ki  je  u  Konavlahb.  292—29.3.  (1  U9). 
Vojevoda  Sandajb  svmmb  vojskomb  i  s  vojskomb 
BalSinomb  plonova  Konavli,  |udi  Pavlovica  i 
svoje,  a  pre  nere  su  Konavli  na§6  bile.  Spom. 
sr.  1,  173.  (1423).  Delove  Sto  ihb  dojde  u  Ko- 
navlahb. Mon.  serb.  347.  (1427).  Prodajte  mu 
patb  sat  porbperb  dinari  (udb  dohotka  (udb  Ko- 
navli. Spom.  sr.  2,  91.  (1430).  Ja  vojevoda  Ea- 
dosavb  Pavlovicb  prbmihb  wdb  Tomka  Bunica 
vasb  dohodakb  Sto  bi  moga  dijela  u  Konavlahb. 
91.  (1434).  Potvrbdihb  i  ustanovitihb  Xupu  Ko- 
navli i  gradb  Sokolb  i  Vitalinu  i  Captatb  i 
ilbowdb  i  vse  sto  Konavlamb  pristoji.  Mon. 
serb.  382.  (143.')).  Potvrbdihb  jerab  primorije  i 
Konavli  sa  vsimi  svojimi  kotarbmi.  428.  (1444). 
Potvrbdismo  ihb  i  ustanovitismo  ihb  Xupu  Ko- 
navli i  gradb  Sokow  i  VitaHnu  i  Captatb  i 
i^bodb  i  sve  Sto  Konavlamb  pristoji.  470.  (1454). 
Potvrbdihb  imb  priraorbje  i  Konavle.  486.  (1461). 
Primihb  .  .  .  vasbkolikb  dohodakb  sto  se  mene 
tifie  u  moje  (sic)  dio  wdb  Konavala.  517.  (1476). 
Dase  mi  vaskolikb  d  jhodakb  podpuno  od  Ko- 
navli. 520.  (1478).  Buduci  ja  u  Konavlah  .  .  . 
N.  Najegkovic  1,  332.  ,  Kako  Nehan,  Turcin 
}uti  na  Konavli  pada.  G-.  Palmotic  1,  81.  Za- 
povidje  i  naredi,  na  Konavli  da  se  hodi.  J. 
Palmotic  141.  A  u  Konavlah  pasa  od  Bosne 
samosifa  zla  oinase.  351.  Konavli  se  sve  ko- 
like  u  oruzju  bojnom  paze.  354.  U  Konavlah 
ui  u  crkvu  sam.  (Z).  Poslov.  danie.  Grube  se 
Konavle.  Dubrovnik.  1868.  243.  U  Konavlima. 
1870.  9. 

KONAV^iA  (?),  /.  (?)  (Konavaja  Hi  Konavji  ?), 
(m.  pi?)  vidi  Konavli.  —  U  crnogorskoj  pjesmi 
nasega  vremena.  TJ  Konavji  dokraj  Dubrovnika. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  300. 

KONAv^iANIN,  m.  covjek  iz  Konavala.  — 
Mnozina:  Konavjani  (starije  Konavjane).  —  Od 
XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,einer 
von  Konav}e')  i  u  Danicicevu  (Konav)aninb, 
covjek  iz  Konavja).  Ako  bi  ne  teli  Konavlane 
i  Vitajinane  .  .  .  Mon.  serb.  218.  (1391).  I  Tre- 
binaninb  i  Konav}aninb.  315.  (1421).  Nego  i 
Vitalanomb  i  Konavlanomb  da  dadu  na  znanije. 
Starine.  11,  79.  (1605).  S  vasima  Konavjani. 
J.  Kavaiiin  188i.  Crni  su  od  Konavjana.  (Z). 
U  Kouavlana  sapluna  kupuje.  (Z).  Poslov.  danic. 
Konavjani  su  svi  zakona  rimskog,  a  iz  ovijeh 
pjesama  uihovijeh  svak  moze  vidjeti,  da  se  u 
jeziku  i  u  obicajima  nimalo  ne  razlikuju  od 
ostalijeh  Ercegovaca  zakona  grckoga.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  19.  —  I  u  prenesenom  smislu,  kao  cvijet. 
Konavlanin,  Tagetes  patola  L.  ( Vodopic).  — 
Konavjaniu  zuti,  Tagetes  erecta  L.  (Vodopii). 
B.  Sulek,  im.  153. 

KONAVLE,  n.  vidi  Konavli.  —  Ovaj  se  oblik 
nalazi  samo  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  i  u 
Vuka  (koji  jamacno  nije  znao  za  onoga  pisca 
nego  je  krivo  upamtio  rijec  Konavli  i  od  ne 
naeinio  Konavje).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(kao  knezina  u  dubrovafikoj  drzavi).  Iz  Ko- 
navja  vilinega.  J.  Kavanin  182b.  Konavja  zupu 
cilu.  1891).  Iz  Konavja.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  19. 
U  Konav}u  i  u  svemu  gore  primorju  i  u  Crno] 
Gori.    1,  29. 

KONAVOJSKI,  adj.  vidi  konavaoski.  —  ispo- 
redi  kod  Konavaoka.  —  U  jednoga  pisca  T)u- 
brovcanina  xvii  vijeka.  1  osvetu  ]utu  istudi 
konavojskijeh  od  krvnika.    J.  Palmoti6  .359. 

KONAVOKA,  KONAv6sKi,KONlv6STICA, 
vidi  konavao-. 

KONAVEl^E,   /.   pi.    ime   mjestu    u   Srbiji   u 


KONAVR];iE  2( 

okruiju  kragujevaikome.  Niva  u  Konavr}ama. 
Sr.  nov.  186.  130. 

KONC,  adv.  nem.  ganz,  posve.  —  U  nase  vri- 
jenie  u  Lid.  ,0n  je  konc  vrtog-lav'.  ,On  je 
konc  benast'.    J.  Bogdanovic. 

KONCA,  m.  kao  da  je  ime  iimsko.  —  U  nase 
vrijeme.  Pripovijeda  se  da  je  posjekao  vise  od 
40  crnogorskijeti  glava,  modu  kojima  su  bile  i 
dvije  bra6e  P'esikana:  Peja  i  Konce.  Vuk,  nar. 
pjes.  4,  94. 

KONCEDITI,  k6ncedi'm,  pf.  dopustiti,  tal. 
concedere.  —  U  spomeniku  sv  vijeka.  Da  bi 
mu  koncedili  tu  milost.    Statut   kast.    1420.   203. 

IvONCEPT,    m.  nem.  koiicept,  nacrt,  saatavak. 

—  Rijei  je  cinovnicka.  —  Od  xviii  vijeka.  Jer 
mu  se  skroza  'vo  vas  koncept  privrti.  M.  Ku- 
hafievic  142.  Srica  mudri  negov  koncept  pri- 
kopiti.  1.55.  Prepisnik  ce  citat  svoj  prepis,  a 
drugi  6e  urednik  kontrolirat,  dali  se  sla/.e  s  koii- 
ceptora.  Zbornik  zak.  18.53.  316.  U  kakovu  god 
sluzbu  u  struoi  od  koticopta.  2,  104.  Koncept, 
stil.  V.  Nacrt,  Sastavak.  B.  Sulek,  rjeo.  znanstv. 
naz. 

KONCERTACIJA,  /.  nem.  koncertazion,  uprao 
iigovor,  all  se  upotreb(ava  od  pisaca  na.^e.ga  vre- 
mena  u  osobitom  smislu.  U  obziru  doplato  ta- 
kovoga  dobrovojca,  kojeinu  se  poradi  privatnih 
razmjerja  dozvoli  otpust  putem  koncertacije 
(uslijed  ugovora  izmed  vlasti).  Zbornik  zak.  2, 
.52.5. 

KONCERTATIVAN,  koncertativna,  adj.  koji 
pripada  koncertaciji.  —  U  pisaca  naUeija  vre- 
inena.  Trazi  li  se  otpust  vojnika  putem  kon- 
certativnim  ili  putom  milosti.  Zbornik  zak.  1863. 
391. 

KONCESIJA,  /.  nem.  concession,  dopiist,  upo- 
trehlava  se  a  osobitom  znaienu  (oblast  kojii  dr- 
zava   kome  daje  da  maze  sto  raditi  ili  firaditi). 

—  U  pisaca  nas^tja  vremena.  Konoesija  za  gra- 
deiie  i  radiiu  one  pruge  zejeznioke.  Zbornik 
zak.  1863.  317.  S  podjelom  koncesije  za  gra- 
dene  i  za  radnu  ze|eznice.    1865.  239. 

KONCESIJONALAN,  koncesij6naIna,  adj.  koji 
pripada  koncesiji.  —  U  pisaca  iiaseya  m-emena. 
Otkup  koncesijonalnih  prava  glode  pruge  ze}ez- 
nicke.    Zbornik  zak.  1863.  320. 

KONCESIJONAK,  koncesijonara,  m.  eovjek 
koji  je  dobio  koneesiju,  nem.  concessionar,  kon- 
ze.ssionar.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Konce- 
sijonar  zejeznice  ima  sagraditi  prostorije  ua  ko- 
lodvoru.  Zbornik  zak.  1863.  2,  95.  Odrediie 
Jrzavna  uprava  skupa  sa  koucesijoiiari  zejeznice 
milokaz.    1865.  240. 

KONCI,  vidi  konc.  Konci,  sa  svijem  ili  samo. 
,Jovan  je  konci  posijedio',  jamacno  od  I'lemac- 
koga  ,ganz'.  u  Dobroselu.  A  cuje  se  i  za  boles- 
nika:  , konci  ziv'.    M.  Medic.  —  vidi  i  konci. 

KONCJLIJ,  )tt.  iU  koncilijo,  n.  concilium,  cr- 
kveni  sabor.  —  Od  xiv  vijeka.  Na  koncilij 
splitski.  Kapt.  sen.  ark.  2,  81.  (1386.)  (iiialo 
nize  konoij).  Spravi  se  jedan  concilij  po  zapo- 
vidi  Julija  pape  u  Seleuciji.  il\  Glavinic,  cvit. 
8».  Ucini  se  jedan  concilij  u  Carigradu.  38 — 39. 
Skupise  concilij  jedan  u  Carigrad.  136li.  Uoiui 
se  concilij  ili  zbor  jedan  u  Leonu.  218''.  Kra} 
od  France  concilij  cini  spraviti  jedan.  285'\ 
Silvester  ucini  concilij  ili  zbor  jedan  od  sto  i 
osam  biskupov.  432a.  Slavni  i  sveti  koncilij  od 
Trenta.  A.  Komulovic  42.  —  Odluke  crikve  i 
concilijov.  F.  Glaviuic,  cvit.  10b.  Izboru  ili 
konciliju  imamo  verovati.    15>'i.     Primjeno   i   po- 


}  konCarev 

hvajeno  od  prisvetijeh  koncilija  aliti  skupa.  M. 
Orbin  85. 

KONCILIJUM,  m.  ridi  koncilij.  —  Najednom 
mjestu  pisca  xvii  vijeka  koji  drugdje  pi^e  kon- 
cilij. Cesarica  cini  konoilijum  proti  Krisostomu 
spraviti.    F.  Glavinid,  cvit.  39l>. 

KONCHi,  m.  vidi  naj  proi  primjer  kod  kon- 
cilij. 

KONCOVCAK,  m.  ime  selu  a  Medmnurju. 
Schem.  zagr.   1875.   143. 

KONCa,  /.  «  Danicicevu  rjeenikii:  Konbca, 
mjesto  za  koje  [etopisac  kaze  da  je  ,vis6  Stru- 
mici'  i  da  je  tu  ,u  Konoe'  umrla  Katakuzina 
koi  despota  Durda.    (Okaz.  para,  saf.)  64. 

KONCAC,  (koncaca?),  m.  dem.  1.  konao,  2.  — 
isporedi  konafiac.  —  U  dva  pisca  xviii  vijeka. 
S  kima  nocno  stec  na  prelo  cine  koncac,  ne 
znara  djelo.  J.  Kavaiiin  171b.  Pauk  pusta  kon- 
cac. G.  Pestalic  86.  —  U  prenesenom  smislu, 
neka  bilka.  Konoac,  1.  Lychnis  L.  (Durante); 
2.  garyophyllata  (Durante),  Geum  urbanum  L.  B. 
Sulek,  im.  153. 

1.  KONCAN,  adj.  vidi  konacan  fkoji  pripada 
koncu,  vidi  1.  konac,  1).  —  U  jcdmga  pisca 
XVI  vijeka,  a  ismedii  rjecnika  u  Stuiicevu  (kon- 
can,  koncani  ,consumptus,  finitus,  ^absolutus'). 
Sud  napokoni,  koncani,  vsemirni.  S.  Budinic, 
sum.   174a. 

2.  KONCAN,  adj.  koji  je  nacinen  od  konca 
(vidi  1.  konac,  2).  —  U  Sulekovii  rjecnika: 
.zwirnen';  koncane  cipke  ,zwirnspitzen' ;  koncana 
carapa  ,zwirnstrumpf'. 

3.  KONCAN,  koncna,  adj.  oidi  1.  koncan  i 
konacau.  —  U  Stuiicevu  rjecniku:  koncan, 
koncni,  v.  konciv.  —  nepouzdano. 

KONCANICA,  /.  ime  selu  u  Slavoniji  u  zu- 
paniji  pozeskoj.    Razdijej.  123. 

1.  KONCANE,  n.  djelo  ku,jijem  .se  sto  konca 
(Hi  kojijem  se  ko  konca),  vidi  1.  koncati.  — - 
Stariji  su  oblici  koncanije,  koncanje.  —  Tiijec 
je  stara,  isporedi  stslov.  kontcanije,  rus.  kuh- 
laiihc.  —  Izmedii  rjecnika  u  Stuiicevu  (,consum- 
ptio,  absumptio,  confectio,  extremitas,  extrema 
virium  defectio'). 

a.  djelo  kojijem  se  .sto  konca  uopce,  kraj, 
svn^etak.  Za  koncanija  radi  prazdnika.  Sava, 
tip.  liil.  glasn.  24,  194. 

b.  djelo  kojijem  se  ko  konca  (umire),  trganc 
pri  uinoru.  —  U  pisaca  xviii  vijeka.  Ne  moze 
razabrat  kolika  bolest,  kolika  koncanja.  S.  Mar- 
gitici,  fal.  265.  Ova  ga  stavi  u  konfianje  i  cini 
zuojiti  se  krvavim  znojem.  F.  Lastric,  test.  108^'. 
Stavivsi  ga  u  koncanje.    157b. 

2.  KONCaNE,  n.  djelo  kojijem  se  konca  (vidi 

2.  koncati).  —  U  Vulcovu  rjecniku:  ,das  sticken 
mit  zwirn'  ,pictura  acus  et  fill'. 

3.  k6n6aNE,  n.  djelo  kojijem  se  konca  (vidi 

3.  koncati).  —  vidi:  Koncaiie,  arch.  ,scbnur- 
schlag',  frc.  ,ligne  de  cinglage',  egl.  , out-lining'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

1.  KONCAR,  koncara,  m.  neka  bilka.  Koncar, 
Quercus  filipeudula  (Vukotinovic).  B.  §ulek,  im. 
1.53. 

2.  KONCAR,  Koncara,  )«.  prezime.  —  U  nase 
vrijeme.     Vaja  Koncar.    Rat.  419. 

KONCAREV,  adj.  koji  pripada  KonOaru. 
Mazin.  —  I  kod  mjesnogn  imena:  Koncarev 
Kraj,  zaselak  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  licko- 
krbnrskoj.    Razdije|.  36. 


K0N(^.AREVl6 


!.  KONfim 


KONCAREVIC,  VI.  prezime.  Patenta  popa 
Save  Konfearevida.    Magaz.  1868.  164. 

KONCaST,  adj.  koji  je  sliian  koncu,  Hi  kod 
kojega  se  upotreh\a»a  konac  (vidi  1.  konac,  2). 
—  Nacirieno  u  tiase  vrijeme.  KonGast,  bot.  lat. 
.lilaraento.sus,  filiformis'  ,fadeiif6rmig';  zool.  (zi- 
cast)  ifadenforraig',  tal.  ,a  filo';  koncast  raikro- 
luetar,  astr.  ,fadoumi  Urometer' ;  konfiasta  ticala 
,fadeuf6ru>.ige  fiihler'.  B.  §ulek,  rje6n.  znanstv. 
naz. 

1.  KONCATI,  k6n6a,m,  pf.  i  impf.  finem  fa- 
cere;  finem  habere.  —  Akc.  je  jamaino  kao  kod 
2.  konfiati.  —  Pustajc  od  osnove  konbcb  (vidi  1. 
konac,  1)  nastiivkom  ja.  —  S  perfektiunijem  i 
prelaznijem  znacenem  rijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  konbcati,  rus.  KOHnaTt. 

1.  perf. 

a.  prelazno,  svrSiti,  dovrsiti.  —  Do  xv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  StuUceiui  (,absolvere. 
tinire,  conficero,  perficore')  i  «  Daniciceeii  (konb- 
6ati  jfinire'). 

a)  aktivno.  KoncavSu  jerau  molitvu. 
Stefan,  sim.  pam.  §af.  12.  Onde  konfia  leta 
svoja.    Pril.  jag.  ark.  9,  97.  (1460). 

h)  sa  se,  refleksivno  Hi  pasivno.  Semu 
koubcavbsu  so  o  mbne.  Mon.  serb.  5.  (1198 — 1199). 
Povelevaj,  konbcajutb  se  vbsa.  Stefan,  sim.  pam. 
saf.  1.5.  Koncavsi  se  utrbiii.  Sava,  sim.  pam. 
saf.    12.     Konca   se   Mara.    OkAz.    pam.   saf.    76. 

1).  neprelazno,  svrsiti  se,  dovrUti  se.  Podne 
minu,  a  ne  konca  kavga.    Osvetn.  7,  49. 

2.  impf.,  svagda  (u  aktivnom  obliku)  nepre- 
lazno. 

a.  aktivno,  u  osobitom  znacenu,  animam 
agere,  buriti  se  s  dusom  (na  umuru,  Hi  u  prene- 
senom  smislii,  kad  se  ce]ade  tako  muii  kao  da 
je  na  umoru).  —  Od  xviii  vijeka.  Mojase  ga 
da  iinide  iliti  uvrati  se  u  kiiiii  negovu  i  negova 
sina  ozdravi,  zasto  koncase.  F.  Lastric,  od'  280. 
Kada  ovi  sveti  koncase,  vidje  drakuna  pakle- 
noga,  gdi  obskakuje  oko  liegove  postele.  377. 
Prinemazuoi  se  i  koncajuci,  kako  da  ce  izdanuti. 
test.  lO?!!.  I  koncajuci  blizu,  znoiiti  se  znojem 
krvavijem.  lOBb.  Majka  od  zalosti  prinemagase 
se  pod  krizem  i  blizu  koncajuci  vapijase.  1G2''. 
Toliko  mu  se  otesca  bolest,  da  se  vidje  konoati. 
ned.  26.  Videci  ti  na  krizu  koncati  boga- 
covika.  I.  J.  P.  Lucie,  razg.  22.  Koncajuci 
prid  smrt  jedan  psovaoc  psovase  Boga.  121. 
Koncati,    impf.  ginuti  u  bolesti.    M.   Pavlinovic. 

1).  sa  se,  refleksivno. 
a)   uopce,  vrsiti  se,  dovrsivati  se,  svr.ii- 
vati   se.    —    U  prva   vremena.     Eazumejte,  jako 
zitije  moje  iize  koubcajotb  se.   Danilo  87.    Konb- 
cajetb  se  cislo.    Zborn.  drag.  sre6.  11. 

ft)  znaceiie  je  kao  kod  a.  —  U  jednom 
primjeru  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (,animam  agere').  Od  velike  2alosti,  ku 
imise,  velo  se  koncase.    Mirakuli.  24. 

2.  KONCATI,  k6ncam,  impf.  vesti  koncem. 
(vidi  1.  konac,  2).  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1 
i  2  pL:  koncamo,  koncate,  u  aor.  2  i  3  sing. 
konca,  u  part,  praet.  pass,  koucan.  —  U  Vii- 
kovu  rjecniku:  n.  p.  ('arape  ,mit  zwirn  sticken' 
,pingo  acu  filo  munita'. 

3.  KONCATI,  k6ncam,  impf.  postaje  od  1. 
konac,  2,  kao  i  2.  koncati,  ali  ima  dritgo  zna- 
cene.  —  Akc.  je  kao  kod  2.  koncati.  —  U  nase 
vrijeme.  Tesaci,  kad  ho6e  jedan  komad  brvna, 
roga,  ili  grede  uprav  po  liniji  da  otesu,  naj 
prije  ga  koncaju,  t.  j.  zabulo  podobeo  konac  u 
bojadisanu  vodu,  to  od  jednog  kraja  do  drugog 
toga    komada    zategnu    taj    bojadisaui    konac,    a 


jedan  od  tesara  izdigne  ga  na  sredini  toga  ko- 
mada, i  lupne  §  nim  natrag,  te  onda  tijem  uda- 
rom  ostavi  konac  za  sobora  ravnu  liniju,  pn 
kojoj  se  teSe  i  to  se  zove  kou6aiie  i  kon6ati. 
,Ajd6  konCaj  te  komade  da  teSemo'.  ,E3i  li  sve 
komade  okonbai"  J.  Bogdanovic.  Konfiati,  drvo 
konopcem  u  boju  umo6enim  za  tesade  beleziti. 
Podunavka.  1848.  58.  Koncati,  arch.  ,abschnii- 
ren,  aufschniiren,  schniiren  (zimmerm.)',  frc.  ,en- 
ligner,  cingler  (le  bois),  battre  une  ligne',  egl. 
,to  lino  out';  v.  Nititi;  ,zeichnen,  bazeichen  (das 
zimmorliolz)',  frc.  ,ruUer',  egl.  ,to  mark'.  B. 
Sulok,  rjeftn^  znanstv.  naz. 

'"SONCAV,  adj.  vidi  konfiast.  —  Nacineno  u 
na§e  vrijeme.  Zamotava  se  (gmenica)  u  kon- 
6avo  ili  svilavo  predivo.  K.  Crnogorac,  zool.  144. 
Suv  je  koren  dosta  Xilav  i  koncav.  D.  Popovi6, 
poznav.  robe.  207. 

KONCAVATI,  k6ncavam,  impf.  koncati  (vidi 
1.  konfiati,  1). 

a.  aktivno.  Kako  si  zapoceo,  tako  i  kon- 
cavaj.    J.  Rajic,  boj.  106. 

b.  sa  se,  refleksivno.  Sija  ziznb  konbcavajetb 
se.    Domentijana  283. 

KONCEN,  adj.  vidi  konacan.  —  U  pisaca  ca- 
kavaca  xvi  vijeka. 

a.  adj.  Ako  imas  svitu  ali  iuu  stvar  mimo 
tvoju  potribu  konceuu.  Transit.  77.  Koncenim 
zakonom  najde.  Mirakuli.  126.  Na  dan  konce- 
noga  ili  napokonega  suda.  S.  Budinic,  sum.  6*. 
Drzave  cestokrat  prehode  na  koncenu  pogibel. 
139*.     TJzrok  konceni  jest  slava  Bozja.    186^. 

b.  adv.  kouoeuo.  Ali  ja  bludim  ali  se  kou- 
ceno  vsi  nahode  preliineni.    Transit.  47. 

KONCENE,  n.  djelo  kojijem  se  konci.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  , finis,  terminus'  s  dudatkom 
da  je  uzeto  iz  misala. 

KONCI,  adv.  saltern,  dajhudi,  barem,  naj 
mane.  —  isporedi  koucima.  —  U  jednoga  pisea 
XVII   vijeka  iz  Istre.   —   Mijec  je   novoslovenska. 

—  Po  svoj  prilici  postaje  od  1.  konac,  1.  Ka- 
lezi  imaju  biti  od  srebra  ili  konci  od  mida.  F. 
Grlavinic,  cvit.  293". 

1.  KoNCIG,  m.  dem.  1.  konac,  2.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  ,U  ovu 
iglicu  ne  bi  ni  naj  taneg  koncioa  uvuka'.  .J. 
Bogdanovic.  —  Po  neSto  u  prenesenom  smislu. 
Rastavjaju  se  (od  zagrevanog  vina)  kao  koncici 
zilice.  P.  Bolic,  vinodj.  2,  329.  Prasni  koncici 
(,staubo'efasse'  ,stamina').  G.  Lazic  95.  Koncic 
(,filamontum'),  to  je  doni,  obifino  vrlo  tanak 
prasnikov  deo,  i  na  vrbu  iegovom  stoji  pra- 
sionica.    K.  Crnogorac,  bot.  68. 

2.  KONCIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  sviii 
vijeka.  Ozak  dospi  inih  plemida,  navlastito  od 
Koncica  ...    J.  Kavanin  145''. 

3.  KONCIC,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okriigu 
toplickom.    M.  D.  Milicevii,  kraj.  srb.  396. 

KONCIIiIJ,  m.  ili  k6ncilijo,  n.  vidi  koncilij, 
tal.  concUio.  Ku  naredbu  ne  mogu  prominiti 
ni  papi,  ni  konciliji,  ni  anjeli  nebeski.  Stariue. 
17,  234.  —  Sveto  koncilijo  od  Ti-enta.  B.  Gradic, 
djev.  80.  §to  govori  sveto  koncilijo  ili  zboi.  B. 
Kasic,  zrc.  137.  Govori  .sveto  koncilijo  od 
Trenta.    I.  Drzic  58. 

KONCIMA,  adv.  vidi  konci.  —  U  Voltigijinu 
rjecniku:   konfiima,    barem  ,almeno'  ,wenigstens'. 

—  Moze  biti  da  treha  citati  konoema,  jer  je 
tako  u  novoslovenskom  jeziku. 

1.  KONCIN,  m.  sam,o  a  Stulicevu  rjecniku,  uz 
konSene  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  misala. 


■2.  KONC^IN 


KONDI.TER,  a. 


2.  KONCIN,  m.  prezime?  —  U  Danieicevu 
rjecniku:  Konbcinb,  crkva  je  treskavacka  imala 
jdvoriste  Janeca  Koubcina'.  G-(lasnik).  11,  131. 
mislim  da  grijeskom  stoji  ,c'  mjesto  ,c'  kao 
,monahicevo'. 

1.  KONCINA,  /.  vidi  1.  konac,  1  (od  cega  po- 
stage nastavkom  ina).  —  Od  proijeh  vremena,  a 
izineda  rjecnika  u  Stulicevii  (,maluni,  riiiiia'  s  do- 
datkom  da  je  uzeto  iz  bremjaraj  i  u  Danieicevu 
(koubcina  ,finis').  Blagodarihb  Boga  o  sikoj 
koncine  videvb  prepodobnago.  Sava,  sim.  pam. 
saf.  12.  Do  konbcini  zivota  nasegw.  Mon.  serb. 
190.  (1379).  Vidu  jere  prihodi  kojncina  moja. 
518.  (1476).  Postizajet  koncinu  lutb  syna  svo- 
jogo.  Okdz.  pam.  saf.  53.  Po  ocine  konciny. 
63.  Pametnuju  koucinu  umri.  S.  Kozicic  47a. 
Aristotil  mudri  svita  sega  kiiucinu  govori. 
Aleks.  jag.  star.  3,  315. 

2.  KONCINA,  /.  auijm.  1.  konac,  2.  —  U  iiase 
vrijeme.  ,Uzmi  kakvegod  koncine,  pa  mi  okrpi 
onu  staru  a}incinu'.  J.  Bogdanovic.  —  U  prene- 
senoM  siimlu,  kao  hilka.  Koncina,  1.  Parietaria 
L.  (Sab]ar,  Trsat,  Bakar);  2.  suvrst  krupiie 
kniske  vrlo  debele  kore  (u  pozeskoui  pn|u).  B. 
Sulek,  im.  153. 

KONCiNOVk'j,  Hi.  prezime.  —  Prije  nasega 
vremena.  Mihail-b  Koncinovici.  rozdenijem-b  i 
vospitajiijsmt  ixi,  Srebrnioe.  G-lasnik.  15,  66. 
(1800).  All  se  prica  da  je  ktitor  i  ovoj  bogo- 
moli  (manastiru  Blaguvestenii)  onaj  isti  poboini 
Mijailo  Koncinovii  koji  je  i  Vojavcu  zidao.  M. 
D.  Milicevic.  glasn.  21,  62. 

KONCITI,    koncim,   pf.    vidi    1.    koncati,  1,  a. 

—  Od  XVIII  vijeka.  Nauka  se  sa  smrcu  konci. 
J.  Eajic,  pouo.  1,  8.  Pak  ako  mi  ili  otpise  ili 
posje  coveka  s  izvestijem,  da  je  sve  kouceno. 
M.  D.  Milicevic,  kra}.  srb.  38. 

1.  KONCIV,  adj.  u  Stulicevii  rjecniku:  ,fini- 
tivus,  compleus,  conficieus'.  —  nepouzdano. 

2.  KONCIV,  adj.  vidi  konca.st.  Ova  je  bora- 
nija  konciva.  u  uziokom  okrugu.  S.  Pelivauovic. 

KONCUL,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Mesto  zovomo  Konboulb.  Danilo  335.  —  moze 
hiti  da  treba  cilati  Koncu|  (vidi),  ali  vidi  i 
kouculski. 

KONCULSKI,  adj.  koji  pripada  Konculu.  — 
Od  XIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danieicevu: 
konbculbskyj,  manastira  Koncula  na  bugarskoj 
Moravi  vise  Vrane:  vladika  i  iguman  ,konculb- 
skyj'.  (Okaz.  pam.  saf.)  54.  55.  —  Konbculbskij 
(iijuinen).  Svetostef.  hris.  45.  Iziuedu  (xijana  i 
klisure  konculske.    Rat.  133. 

KONCU^,  Hi.  mjesno  ime.  —  isporedi  Koucul. 

—  U  nase  vrijeme.     U   selo  Koncuj.    Rat.    132. 

1.  KONDA,   adv.  sazeto  i  skraieno  kaono  da. 

—  U  nase  vrijeme  u  Lici.  Noge  su  mu,  konda 
b'  poskocio,  a  ruke  mu,  konda  b'  ogrlio,  a  lijce 
luu,  konda  b'  objubio.  Nar.  pjes.  marjan.  144. 
,  Konda  ti  to  nijesi  zna'.  ,Zasijio  brke,  konda  oe 
s  liima  ajmovo  siti'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KONDA  (K6nda),  /.  ime  zensko.  —  Samo 
u  Vukovu  rjecniku  (,frauenname'  ,nomen  fe- 
miiiae'),  ali  je  u  svijem  primjerima  (osim  naj 
starijih,  u  kojima  se  ne  zna  jeli  mu.ikn  ili  zen- 
sko) musko  ime,  vidi  3.  Konda. 

3.  KONDA  (K6nda),  m.  ime  musko.  —  Od 
prije  nasega  vremena  (u  naj  starijim  primjerima 
lie  zna  se  jeli  musko  ili  zensko  ime).  Konda, 
ace.  Konbdu.  S.  Novakovic,  pom.  71.  Umre 
Konda  jedini  u  majke,  zao  majci  Kondu  zako- 
pati.    Nar.    pjes.    vuk.    1,   272.      Ni    Konda    pod 


Loznicom  nije  poginuo  bole.  Vuk,  poslov.  194. 
Konda  bimbasa.    M.  D.  Milicevic,  srb.  29. 

KONDAK,  m.  kratka  crkoena  pjesma,  stslov. 
kondakij,  rus.  KOH^aKT.,  od  sryrc.  xoi'tixxiov.  — 
U  jednoga^jpissa_ji.viu  vijeka,  koji  je  jamacno 
uzeo  'ovu  rijec  iz  ruskoga  (crkvenoga)  jezika. 
Kad  su  G-reci  i  Latini  od  Hristovi  apostola  pri- 
mili  hristjanski  zakou,  onda  nije  bilo  ni  casnoga 
drveta,  ni  ikona,  ni  sveti  telesa,  ni  mostiju,  ni 
kostiju,  ni  kanona,  ni  irmosa,  ni  tropara  ni- 
kakva,  ni  naj  maiieg  kondaka.  D.  Obradovie, 
basn.  309. 

KONDfcNATI,  kondenam,  pf.  osuditi,  lat. 
condemuare,  tal.  condaunare.  —  U  jednoga  pisca 
Dalmatinca  xv  vijtka.  Ter  pravu  Jienu  ovnj  na 
smrt  kondenase.    M.  Marulic  85. 

KONDEE,  kondiSra,  m.  vidi  kondijer. 

KONDICI.IA,  ./'.  uvjet,  tal.  condizione,  nem. 
kondizion.  —  Na  jednom  mjestu  xvi  vijeka. 
Sa  vsimi  kondicijami  kako  se  va  torn  listu 
vdrzi.    Mou.  croat.  272.  (1573). 

1.  KONDICijON,  kondicij6ni,  /.  vidi  kondicija, 
tal.  condizione.  —  U  dva  pisca  Dubrovianina 
XVI  i  xvii  vijeka.  Takoj  se  ima  govoriti  kako 
je  koudicijou  od  Judi.  Zborn.  21''.  Od  njecijeh 
okolisa  i  kondicijoni  od  izpovijesti.  I.  Drzii 
235. 

2.  KONDICIJON,  kondicij6na,  Hi.  vidi  kondi- 
cija i  1.  kondicijon.  —  U  pisaea  Dalmatinaca 
od  XVI  vijeka.  Molitav  ima  imiti  4  kondicijoni. 
Korizm.  6b.  Ako  bi  se  tkogod  s  koiidicijonom 
imao  krstiti.  B.  Kasic,  rit.  5.  S  kondicijonom 
oli  s  ovom  odlukom ;  ako  nisi  prvo  bio  dobro 
krsten.  M.  Dobretic  25.  S  ugovorom  ili  kondi- 
cijonom; ako  nisi  krsten.    26. 

KONDICIJONAL,  kondicijonala,  adj.  tal.  con- 
dizionale,  koji  je  pod  nekijem  uvjetom.  —  U 
jednoga  pisca  xvn  vijeka.  Ovom  kondicijonalom 
formom.    B.  Kasic,  rit.  5. 

KONDICLTONAT,  adj.  tal.  condizionato,  vidi 
kondicijonal.  —  V  jednoga  pisca  Dalmatinca 
xvm  vijeka.  Zaruceiia  pogodbena  oli  condicijo- 
nata  oli  pogodna.    M.  Dobretic  418. 

KONDIC,  Hi.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Dosao  sudu  iz  Petlovaoe  Matea  Kondic.  Glas- 
uik.  II,  1,  42.  (1808).  Doso  k  sudu  Mata  Kon- 
dii  iz  Prnavora.    198. 

KONDIJA,  /.  ime  zensko.  —  isporedi  2.  Konda. 
—   U  Vukovu  rjecniku. 

KONDIJER,  kondijira,  m.  hirnoa,  poveci  .'!ud 
u  kojemu  se  hrani  pice  (vino,  rakija,  voda)  i  iz 
nega  se  toci  u  caie  (rijetko  se  pijf  samijem  kon- 
dijerom,  vidi  primjer  iz  Nar.  pjes.  vuk.  2,  273, 
a  osobito  iz  1,  385).  desto  se  pomine  da  je  od 
zlata  ili  od  srebra,  a  na  jednom  mjestu  (M. 
Drzid  400)  od  kamena.  moze  imati  poklopac.  — 
-ije-  stoji  po  .juznom  govoru,  ali  se  i  u  nemu 
kao  u  driiga  dva,  iuje  i  kondir.  —  Mislim  da 
je  od  grc.  xdi'Stagoi  (lat.  cantharus),  a  ne  od 
xovSv,  jer  po  ovome  ne  zna  se  kako  bi  doslo  r 
u  osnovu:  —  Naj  stariji  je  obiik  jamacno  kon- 
dijer (u  spomenieima  konderb),  ali  je  u  na§c 
vrijeme  oblik  k6ndi)r  obican  u  svakom  govoru; 
rijetko  je  konder.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing. 
(kondijera,  kondira)  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  ace.  sing,  kondijer  (kindir),  i  voc. 
kondijero,  kondijeri  (koudire,  kondiri). 

a.  kondijer  (konderb).  —  Od  xv  vijeka  a 
Dubrovniku,  gdje  se  tizdrzalo  do  nasega  vre- 
mena (u  pjesmama)  uz  kondir,  ali  se  cuje  i  izvan 
Dubrovnikn.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,brocca 


KONDI.TER,  a.  5 

o  vaso  simile  per  il  vino'  ,cirnea'  149»),  u  Volti- 
gijinii  (,broeca'  ,krug'),  u  Vukovii,  (vide  kondir), 
M  Danicii'evu  (konbdorb  ,pooulum'  xijvtfv).  Ki«n- 
liorb  jodaiib  sb  pokrivafiemb  i  sb  povrazwmb 
koznunib,  a  jestb  u  i^emb  11  litarb  i  3  unfte. 
Spom.  sr.  2,  19.  (1406).  Kovb  srbbrbni:  devetb 
kondijeri,  poteXu  90  litrb,  2  unfie.  Mon.  serb. 
107.  Spom.  sr.  2,  97.  (1441).  Go.spoja  taj  slavna 
s  kondijerom  ka  stoji,  po  sve  diii  pripravna  da 
tamo  napoji  svaku  vrst  od  fudi.  M.  Vetrani6  2, 
49.  Da  trudnijeh  napoji  kondijerom  od  zlata. 
2,  52.  Uzmi  ovi  kondijer  kameni,  nato6i  ga  i 
donesi  ga.  M.  Drzii  400.  Jodan  drugom  kondi- 
jerom hiadna  vina  napijaSo.  Nar.  pjes.  bog.  69. 
Uzeh  kond'jer,  pak  na  vodu.  (iz  Dubrovnika). 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  308.  Utofiila  u  kondijer  vina. 
(iz  Dubr).  1,  416.    Pije  Turcin  vino  kondijerom. 

2,  273.  Skooi  momfie  od  zem|e  ua  noge,  i  uzelo 
kondijer  od  zlata.  (iz  Crne  Gore.).  3,  553.  U 
ruci  joj  srabrni  kondijer.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
135.  Natofii  u  kondijer  vina.  Pjev.  crn.  316*. 
Iznesoh  ti  u  kondijer  vina.  Nar.  pjes.  magaz. 
1867.  87. 

b.  kondir.  —  Od  xvii  vijeka  (u  Mika\inu 
rjecniku),  ali  vidi  i  kondirak.  —  Izmedu  rjec- 
nika  II  Mikajinu  (.cantharus,  lagena,  oenopho- 
rum'),  u  Stulicevtt  (,lagena,  oenophorum'  iz  Mi- 
knjina),  u  Vukovu  (,der  becher'  ,poculum'  s  do- 
datkom  da  je  stajaca  rijec  i  s  primjerima: 
Kondir  vina  od  dvanaest  oka.  Donesi  mi  kondir 
vina  od  tri  godine).    Kondir  srbski.    Glasnik.  ii, 

3,  53.  (1706).  Carica  mu  sluzi  iz  zlatua  koudira. 
(ekavska  pjcsma).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  98.  Uto- 
cila  po  kondira  jeda.  (ek.  pj.).  1,  215.  Pred 
nima  je  kondir  vina.  (ek.  pj.).  1,  270.  Vi§' 
glave  joj  kondir  vina.  (iz  Dubrovnika).  1,  331. 
Stade  piti  kondir  vina.  (iz  Dubr.).  1,  332.  Vaja 
mu  dati  pun  kondir  vina.  (jekavska  pjesma).  1, 
385.  Vino  mu  dati,  fiase  ne  dati,  neka  didija 
kundirom  pije.  (jek.  pj.).  1,  385.  Donesi  mi 
kondir  vina  od  tri  godine.  (ek.  pj.).  1,  512.  U 
ruku  joj  dva  kondira  zlatua.  (ek.  pj.).  2,  302. 
I  po  kondir  zezene  rakije.  (jek.  pj.).  2,  461.  Te 
zavati  vode  u  kondiru.  (ek.  pj.).  2,  492.  Medo- 
vinu  iz  kondira  zlatna.  (ek.  pj.).  2,  642.  Pak 
natoci  zlatan  kondir  vina.  (jek.  pjes.).  3,  491. 
Donesi  mi  jedan  kondir  vina.  Pjev.  crn.  110b. 
Kad  zaiska  u  kondiru  vode.  Bos.  vila.  1889. 
123.  Da  se  shrana  oznacuje  imenom  n.  pr.  valis, 
kondir,  boca.    Zbornik  zak.  1853.  97. 

e.  konder.  —  Samo  u  Bjelostjenievu  rjec- 
niku: V.  flasa,  i  u  jednoga  pisca  (ekavca)  naiega 
vremena.  Jos  sa  stola  konder  prima.  B.  Radi- 
cevic  (1880).  313. 

KONDINOVIC,  m.  prezime.  D.  Avramovic 
254. 

1.  KONDDJ,  kondira,  m.  vidi  kondijer. 

2.  KONDIR,  kondira,  m.  u  Vukovu  rjecniku: 
u  rezanu  vinograda:  kad  se  loza  na  kondire  od- 
sijece,  onda  vise  rodi  s  dodatkom  da  se  govori 
n  Srijemu. 

KONDIRAK,  koudirka,  m.  dem.  kondir  (vidi 
kondijer).  —  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Daniciievu  (konbdirbkb  ,poculum'),  cf.  konbderb. 
Dva  kondirbka,  potezu  Sestb  litrb  i  un6u.  Mon. 
sorb.  408.  (1441). 

KONDIRIC,  m.  vidi  kondirak.  —  U  Danici- 
ievu rjecniku:  konbdiridb  ,poculum':  2  kondirida 
(KC)ll,\llfillli.().  (Spom.  sr.  2)  100.  (1441).  moze 
biti  da  je  pogrjeska  u  prepisivanu  mjesto  , kon- 
dirbka', kao  §to  se  zove  ista  stvar  u  drugom 
zapisu  (jamacno  je  tako,  jer  je  ova  prepisano  iz 
spomenika  o  kojemu  je  rijec  kod  kondirak). 


36  KONDURBO.TA 

KONDIROVATI,  kondirujem,  impf.  u  sali 
provoditi:  ,Gdi  si  ti  sinoc  kondirova?'  M.  Pa- 
vlinovic. 

KONDISATI,  koudisam  (Hi  kondiSem?),  pf. 
namjestiti  se,  nastaniti  se.  —  isporedi  kondisati. 

—  impf. :  kondisovati.  —  Bice  od  tur.  konmak, 
prebivati.  —  U  naSe  vrijeme.  A  gdi  ce  nam 
kondisati  rob|e?    Nar.  pjes.  srem.  44. 

KONDISOVATI,  kondisujom,  impf.  prebivati, 
boraviti,  uprav  impf.  kondisati.  —  U  jednoga 
pisca  naSega  vremena.  U  kojem  je  rimski  pje- 
snik  Katulo  kondisovao.  M.  Pavlinovi6,  razl. 
spis.  423. 

KONDISaTI,  kondiSam,  pf.  vidi  kondisati.  — 
U  nase  vrijeme  u  Bosni.  I  tu  ti  svi  kondiSamo 
(smjestimo  se).    Bos.  vila.   1886.  41. 

KONDIT,  m.  vidi  kondijer.  —  U  naie  vrijeme 
u  Stonu.  U  kondit  mu  sakupi  vodicu.  Nar. 
pjes.  u  Stonu.    M.  Milas. 

KONDOGRICA,  /.  mjesno  ime.  —  xv  vijeka. 
U  sele  Kondogrice.    Spom.  stojan.  44. 

KONDOLEJ,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka.  — 
U  Daniciievu  rjecniku:  Konbdolej,  crkva  je  tre- 
skavacka  imala  ,u  Vinoehb'  nivu  ,blizu  Kondo- 
leja'.    G(lasnik).  13,  374. 

KONDOT,  m.  zahod,  prohod,  tal.  condotto.  — 
U  nase  vrijeme  u  Istri.  Koadot  ,latrina'.  D. 
Nomanio,  oak.-kroat.  stud.  36.  i  u  Dubrovniku. 
P.  Budmani. 

KONDRIC,  m.  ime  selu  u  Slavoniji  u  zupaniji 
virovitickoj.    Razdije).  132. 

KONDROV,  u  Daniiiievu  rjecniku :  Konb- 
drovb,  liiva  je  .Konbdrova'  do  puta  ,kuckovijan- 
skoga'  pripadala  crkvi  treskavackoj.  G(lasnik). 
11,  131.   13,  375. 

KONDIJNA,  /.  robija.  u  Lici.  V.  Arsenijevic. 
,E,  da  nije  kondune,  sta  bi  jos  veceg  zla  bilo 
na  svijetu !'  J.  Bogdanovi6.  —  Od  tal.  con- 
danna,  osuda. 

KONDUNAIsTE,  n.  djelo  kojijem  se  konduna, 
vidi  konduna.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,E, 
da   nije   kondunaiia   izduravati!'    J.    Bogdanovic. 

KONDUNAS,  konduniSa,  m.  robijas.  u  Lici. 
V.  Arsenijevic.  Osudenog  po  vise  godina  na 
robiju  zovu  ,kondunasem'.  J.  Bogdanovic.  — 
Postaje  od  konduna  t  kondunati.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padeiima, 
osim    nom.  sing.,   i  voc:   kondunasu,    kondunasi. 

KONDUNATI,  kondiinam,  impf.  robovati  (ii 
robiji).  u  Lici.  V.  ArsenijeviA.  ,Vaj  koliko  e 
Simu  kondunalo,  sto  6  Isana  ubio?'  , Borne  6.e 
ga  sila  godina  kondunati,  nije  sala  fiojka  ubiti'. 
J.  Bogdanovic.    —    Od   tal.  condannare,   osuditi. 

—  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  kondu- 
uamo,  kondundte,  u  aor.  2  i  3  sing,  konduna,  u 
part,  praet.  act.  k6ndunao,  kondunala,  u  part, 
praet.  pass,  kondunan. 

KONDURA,  /.  cizma,  tur.  quntura,  qundura, 
crevja,  po  svoj  prilici  od  grc.  xoS-ogvo;.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  kondiira.  —  U  nase  vrijeme 
u  Bosni.  Od  mojije  vezeni  terluka,  od  tvojije 
mrkije  kondura.  Nar.  pjes.  petr.  1,  164.  Ovu 
sam  rijefi  (kondura)  ouo  od  bosanskog  bjegunca, 
on  nece  reci:  ,cizma  i  cizme',  uego  ,kondura  i 
koiidure'.  ,Ma  cudnije  u  tebe,  pope,  kondura, 
va}aju  ti  glave,  kad  u  nima  mozes  po  vodi  do 
kojena  gaziti'.    J.  Bogdanovii. 

KONDURBOJA,  /.  crnilo  za  cizme.  —  Slozeno 
od  osnova  kondura  i  bqja.  I  ovu  sam  rijeS  6uo 
od  bosanskog  bjegunca.    J.  Bogdanovii. 


y 


KONfiA 


267 


KONlfiATI 


KONDA,  /.  a  Vukovu  rjeiniku:  ubradafi  zen- 
ski  (osobito  po  Sumadiji)  ,eine  art  weibliche 
kopfbedeckung'  ,vittae  genus',  vidi  i:  Devojke 
se  II  ovom  okrugu  (sabackoin  u  Srhiji)  od  zena 
razlikuju,  sto  uose  proin  i  kiku  mjesto  konde  .  . . 
Devojke  nose  samo  fes  ...  a  zene  nose  kape  od 
tri  ruke :  konde,  vrline,  lopatara  (u.  okrugu  po- 
drinshjm).    V.  Bogisic,  zborn.  130. 

KONESTEA,  /.  vidi  konestra.  —  Potvrden  je 
samu  dem.  konestrica  (vidi). 

KONESTRICA,  /.  dem.  koaestra.  —  U  spo- 
meniku  xvi  vijeka  (iz  HUjevna) .  Od  darova 
dosli  su  nam  naj  prvo  dvi  konestrici,  u  jednoj 
je  narauac,  i  drugu  za  t6steme|e.  Starine.  10,  10. 
(1558). 

KONESTRA,  /.  tal.  canestro,  nekahva  kota- 
rica,  knU.  —  isporedi  konestra.  —  U  Istri  i  u 
Liei  nd  XVII  vijeka.  Niz  zida  bi  iz  Dainaska 
u  konestri  spusceu.  F.  Glavinii,  cvit.  '208:i.  Ko- 
nestra, malena  kotarica  .korbchen'.  F.  Spincic, 
Klana  (u  Istri).  Kinestra  ,eine  art  korb'.  J. 
Bogdauovic. 

KONESTRETINA,  /.  auym.  konestra.  —  U 
nase  vrijeme  u  Liei.    J.  Bogdanovic. 

KONEStRICA,  /■.  dem.  konestra.  —  If  nase 
vrijeme  u  Istri  i  u  Liei.  Obuce  se  kako  i  si- 
rota  a  na  ruke  bilu  koneStricu,  v  koneStrici  dvi 
bile  kanioe.  Nar.  pjos.  istr.  2,  67.  Konestrica, 
dim.  od  konestra.    .J.   Bogdanovic. 

KONEVOD,  (m.)':'  Hi  Konevoda,  /.  r"  mjesno 
ime.  —  XIV  vijeka.  U  Konevodu.  Stat.  pol.  ark. 
5,  309. 

KONFEKAT,  k6nfekta,  m.  nem..  confect,  slatkis. 
—  U  Bjelostjenievu  rjecniku :  konfekt  vsakojacki 
.salgama,  bellaria',  v.  postpast.  i  u  Voltigijinu: 
konfekt  ,confettura,  pospasto'  ,konfect,  iiachtisch'. 

KONFEKTAB,  konfektara,  m.  cuvjek  koji pravi 
konfekte.  —  U  Bjelostjeneeva  rjecniku :  ,salgama- 
rius'. 

KONFERENCIJA,  /.  doijovor  (u  diplomatskom 
smisiu),  tal.  conferenza,  nem.  konferenz.  —  (/ 
pisaca  nasega  vremena.  Imace  se  drzati  konfe- 
rencije  medu  odaslanici  pojodinili  drzava.  Zbor- 
nik  zak.  1865.  385. 

KONFESIJA,  /.  iiprnv:  ispovijest,  ali  se  upo- 
treblava  u  snacenu:  vjera,  lat.  confessio,  tal. 
confessione,  nem.  konfession.  —  U  pisaca  na- 
Sega  vremena.  Za  razlicite  konfesije  postoje  po- 
seime  skole.  Zbirka  zak.  1,  234.  Konfesija 
kojoj  se  zavod  namjenuje.    1874.  404. 

KONFESIJONALAN,  konfesijiualua,  adj.  koji 
pripada  konfesiji  (upotrebjava  se  a  skulama 
koje  su  uredene  osobito  prema  vjeri).  —  nem. 
konfessional.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  I 
uzdrzavati  konfesijonalne  pucke  skole.  Zbornik 
zak.  1,  234.  Podizati  konfesijonalne  pucke  skole. 
1874.  .300. 

KONFfcSUR,  konfesiira,  m.  ispovjednik,  lat. 
confessor,  tal.  confessore.  —  II  jednoga  pisca 
Dubrovcanina  xvii  vijeka.  Apostoli,  martiri, 
konfesuri  i  djevice.    M.  Orbin  82. 

KONFESURIJA,  /.  ispovijedaonica.  —  Tal.  (u 
dijalektu)  confessoria  (u  toskanskom  govoru  oon- 
fessionale).  —  Po  zapadnijem  krajevima  od  xvii 
vijeka.  Imati  6e  u  crkvi  sidiste  konfesuriju.  B. 
Kasic,  rit.  51. 

KONFESATI  SE,  konfesam  se,  pf.  ispovidjeti 
se,  tal.  confessarsi.  —  U  naSe  vrijeme  u  Istri. 
Nasa  sloga.  god.  14,  br.  .8,  str.  11. 

KONFESIJON,    konfesij6ui,   /.    ispovijest,   tal. 


confessione.  —  U  naSe  vrijeme  u  Istri.  Nasa 
sloga.  god.  14,  br.  3,  str.  10. 

KONFIN,  konfina,  m.  vidi  1.  granica,  tal. 
confine.  —  isporedi  kunfin.  —  Po  zapadnijem 
krajevima  od  sv  vijeka.  Posede  koufine.  M. 
Marulii  16.  Bolonija  misto  na  krajili  ili  con- 
finih  od  Romanije  i  Lumbardije.  F.  Glavinio, 
cvit.  3601). 

K0Nf6rTATI,  konf6rtam,  pf.  tal.  confortare, 
pokrijepiti.  utjesiti,  razgovoriti.  —  Po  zapadnijem 
krajevima  od  xv  vijeka.  Da  mi  se  je  konfortati 
u  aevolne  moje  trude.  M.  Vetranic  1,  18.  — 
vaja  da  je  ovako  snaiene  i  u  ovom  primjeru 
(gdje  je  pasivni  glagol).  Vazgan  i  konfortan 
bozanstveuu  lubavju.  Mirakuli.  35.  —  U  ovijem 
primjerima  kao  da  je  imperfektivni  glagol,  i 
s  drugijem  znadenem :  svjetovati,  nagovarati. 
Konfertajuoi  i  nagovarajuci  plk  da  cine  pokoru. 
Mirakuli.  33.  Konfortajuci  vas  k  dobru.  Ko- 
rizm.  9a.  Zato  konfortajte  viteze,  da  se  dadu. 
MoQ.  Croat.  234.  (1529). 

KONFIINDATI,  konfiiudam,  pf.  smesti,  pomi- 
jesati,  jiomutiti.  —  Od  tal.  confondere.  —  ispo- 
redi konfunditi.  —  IJ  nase  vrijeme  u  Dubrovniku. 
,Konfundo  sam  jedno  s  drugijem'.  ,Nemoj  ga 
konfundat,  i  tako  je  smeteii'.  ,Koufundo  sam  se 
u  brojeiiu'.    P.  Budmani. 

KONFUNDAVATI,  konfiindavam,  impf.  kon- 
fundati.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

KONFUNDITI,  k6nfundrm,  pf.  vidi  koufun- 
dati.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Nasa  sloga.  god. 
15,  br.  33. 

KONFUZIJON,  konfuzij6ni,  /.  tal.  confusione, 
smetna.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Nasa  sloga. 
god.  14,  br.  14,  str.  62.  i  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

KONGOEA,  /.  ime  selu  n  Bosni  u  okrugu 
travnickom.  Statist,  bosn.  76.  vidi  i:  .Ta  sam 
momak  iz  sela  Kongore.  Nar.  pjes.  juk.  559. 
U  vrh  Duvna,  u  selo  Kongoru.    582. 

KONGORSKI,  adj.  koji  pripada  Kongori. 
Sin  jedini  kongorskoga  kneza.  Nar.  pjes.  juk. 
559.  ^ 

KONGA,  /.  vo^a.  —  Vala  da  je  rijcc  tarska 
(mozebiti  od  tur.  qyng,  naklonost).  —  U  nase 
vrijeme  u  Liei.  ,To  nekako  sve  nije  po  mojoj 
kongi'.  ,Taj  vam  razgovor  ne  ide  meni  u 
kon^u'.    J.  Bogdanovic. 

KONGE^j,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  lo- 
plickom..    M.  D.  Milicevic,  kra}.  srb.  396. 

KONGILA,  /.  brijeg  ispod  Mlave  u  Srbiji  u 
okrugu  pozarevaekom.  M.  D.  Milicevic,  srb.  1020. 

KONGULOVI6,  m.  prezime.  —  fJ  nase  vri- 
jeme.   D.  Avramovid  242. 

KONI,  adj.  isto  je  sto  1.  kolan,  samo  1  na 
kraju  sloga  ispada.  Koni,  §to  pripada  kolima 
ili  sto  je  za  kola.  Koni  svrdao.  u  Liei.  V. 
Arsenijevid. 

KONICA,  /.  vidi  kolnica,  a  (isporedi  koni).  — 
II  Vukovu  rjecniku:  ,wag6nschoppen'  ,recepta- 
culum  curruum'  *■  dodatkom  da  se  govori  u 
Barani. 

KONIC,  m.  .sprava  (spletena  od  pruca)  u  kojoj 
se  drzi  vinska  komina  had  je  pod  tijeskom.  — 
Nepoznata  postana.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
,gabbia  in  cui  si  spremono  col  torchio  le  vi- 
uacce'  ,fiscina  exprimendis  vinaceis'. 

KONICATI,  konicam,  impf.  rijec  nepoznata 
znacena    {isporedi   konic).    —    U  jednoga  pisca 


KONICaTI  2 

Dtthrovfanina    xvi    vijeka.     Nakosi    trs}ike    ter 
plavcu  koniJaj.    M.  Vetranid  1,  87. 

KONlClNE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskoni,  Zein|a  kod  KoniCina.  Sr.  nov.  1875. 
1079. 

1.  KONIK,  til.  vidi  1.  kolnik,  a  (isporedi  koni). 
—  JJ  Vitkovu  rjeiniku:  put  za  kola  ,fahrweg' 
,Tia',  cf.  kolovoz  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  Gori. 

2.  KONIK,  )».  iovjek  Ho  se  vozi  na  kolima 
(isporedi  koni).  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
mena.  Vrveli  su  putnici,  konici,  koiiici,  pesaci. 
M.  D.  Miliievic,  zira.  ve6.  294. 

3.  KONIK,  m.  u  tri  primjera  xv  i  xvi  vijeka 
nt'jasna  rijec,  moze  hitl  da  znaci  klijet.  Pustiv 
ceie  i  kouike.  M.  Marulic  258.  Polivali  perivoj, 
zide  3ve  kolike,  i  ribe,  kim  ni  broj,  i  sve  Aili 
kouike.  P.  Hektorovid  35.  U  koj  korab]i  (No- 
jevoj)  vi  se  da  su  tri  konioi.    Nauk  bru.  58b. 

4.  KONIK,  Hi.,  prezivie.  —  xvi  vijeka.  Ivanisa 
Konika.    Mon.  croat.  260.  (1561). 

KONIN,  adj.  koji  pripada  koni  (vidi  1.  kona). 
Konini  jadi.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  220. 

KONISTHA,  /.  vidi  konestra  i  konestra.  — 
U  pisaca  rakavaca  xv  *  xvi  vijeka.  A  ja  nis 
ponistru  u  konistri  spuscon  bih  niz  mir.  Ber- 
nardin  20.  paul.  2co>.  11,  33.  I  skupise  tada  i  ua- 
puiiise  dvanadeste  konistar  kusov.  Postila.  Nl^. 
U  konistrah  grozja  ubraae.    Ivau  trog.  81. 

KONISTRIOA,  /.  dem.  kouistra.  —  xv  vijeka. 
Da  bill  konistrice  od  suha  ali  od  palme  plel. 
Ziv.  jer.  star.  1,  228. 

IvONIStRA,  /.  vidi  koaestra.  —  U  jednoga 
pisca  XV  vijeka.  I  skupise  tada  i  napunise  dva- 
nadeste konistar  kusov.  Beruardin  52.  joann.  6,  13. 

KONKA,  /.  skolka,  tal.  conca.  —  U  dva 
pisca  XVII  vijeka.  Neptun  i  Pi-oteo  u  kouki.  G. 
Palmotic  2,  2.  Konke  i  ostrege  morske  rastu. 
M.  Radnio  38a. 

KONKAHAE,  m.  a  rukopisu,  xvi  vijeka  stoji 
mj.  houkijar  (vidi).  Aleksandar  nasar  i  veliki 
konkahar.  Aleks.  jag.  star.  3,  311.  (u  drugijem 
ritkopisimn  na  istom  mjestu  ima  hokijarb  i  honb- 
kearb). 

KONMORAC,  koumordca,  tn.  a  Mikalinu  rjei- 
niku: konmorafi,  motar,  matar  ,crithmum,  cri- 
thamum'i  a  iz  nega  u  Stulicevu:  ,orithamum, 
crithmum'.  —  Ocito  je  da  je  ista  rijec  sto  i  ko- 
morac,  ali  u  osobitom  znacenu  (Chrithmum  ma- 
ritimum  L.,  vidi  motar).  —  Po  ovoj  se  rijeci 
maze  tumaiiti  kako  je  postalo  komorafi  od  morac, 
pa  je  n  ispred  m  ispalo.  ostaje  jos  nejasno,  sto 
je  znacene  onoga  kon:  misli  .se  da  komorac  po- 
staje  od  yri.  tjcnoudga&Qui',  divji  morac,  te  da 
je  ko  Hi  kon  postalo  od  kon  a  da  je  nvo  po  grc. 
'innoi;.  ali  ovakovo  tumacene  mislim  da  nije  po 
narodnom  duhii,  jer  hi  se  prva  polovica  slozene 
grike  rijeci  prevela,  a  druga  hi  se  primila  kako 
je  u  grckome  samo  s  nekijem  promjenama.  ja 
mislim  da  kon  treba  shvatiti  kao  prijedlog, 
s  kojijem  je  narod  slozio  poznatu  rijec  morac,  i 
(po  puckoj  etimologiji)  podao  znaiene:  trava  sto 
raste  kod  (kon)  mora,  kao  sto  i  jest  motar. 

1.  KONG,  adv.  sazelo  kaono  (vidi).  —  Od 
xviii  vijeka.  SrdaSce  mi  ustinulo  kono  mramor 
studeni.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  27.  Kono 
sfeti  krstitel  jo2  primio  je  razborstvo.  Cesti- 
tosti.  12.  No  klana  li  toliko  visoka  druga 
kono  gospara?  31.  Kono  da  svaki  dan  sunce 
svaniva.    A.  Kalic  569.     A   za   liima   do   dvjesta 


8  KONOBAR 

Srbina  na  atiraa,  a  pod  mizdraoima,  kono  srodno 
jato  golubova.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  183.  A  ru- 
Sica  rumonilo  vija,  po  nedragu  kono  i  po  dragu. 
Osvetn.  1,  10.  I  junaSkom  vjerom  zavjerite, 
kono  su  se  zavjerili  Turci.  3,  .38.  —  Maze  ot- 
pasti  i  krajne  o,  osobilo  ispred  da.  Kon'  da  mi 
je  vatru  naloiila.  Nar.  pjes.  marjan.  29.  Ca5u 
baci,  kon'  da  ne  pi  vina,  i  skofii  so,  kon'  da  ne 
sidase.    72.  —  vidi  i  1.  konda. 

2.  KONO,  m.  hyp.  konSija.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  kono.  —   U  Vukovu,  rjeiniku. 

KONOB,  m.  (Hi  f.  ?  kao  Ho  je  u  naj  starijem 
primjeru  gdje  i  znaiene  nije  jasno),  fiekakav 
sud.  —  dd  srlat.  canabus,  zdjela.  —  Samo  u 
knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmedii 
rjeinika  u  Stulicevu  (,ahenum,  caoabus,  calda- 
rium'  4-  dodatkom  da  je  uzeto  iz  hrevijara)  i  u 
Daniiicevii  (konobb  , pelvis').  I  sama  konobb 
narekla  se  jestb  toje  svetyje  crbkbve.  Domen- 
tijana  159.  Metnule  glavu  va  konobb  i  izva- 
rise.  Grlasnik.  10,  252.  —  Ne  znam,  pripada  li 
aino  ovaj  primjer  Hi  pod  konoba:  Spili  su  ga 
tri  konobe  vina.    Nar.  pjes.  istr.  2,  70. 

1.  KONOBA,  /.  pivn,ica,  podrum,  srlat.  canaba. 

—  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  k6noba.  —  Od  xv 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (konoba, 
pivnica  ,c6lla  vinaria,  cellarium,  horreum  vina- 
rium',  i  kod  izba,  podrum,  vinioa),  u  Belinu 
(,cantina,  luogo  sotterraueo  da  tenere  il  vino' 
,cella  vinaria'  167*;  ,cellaro,  stanza  terrena  da 
tener  vino'  ,cellarium'  183b),  u  Bjelostjenievu 
(konoba,  v.  pivnica),  u  VoUigijinu  (,cantina' 
jkeller'),  u  Stulicevu  (,cella  vinaria') ;  u  Vukovu : 
1.  (po  zapadnijem  krajevima)  podrum  ,keller' 
jCella'.  —  2.  (u  Hrvatskoj)  soba  pri  zemji,  gdje 
se  pije  i  jelo  gotovi  ,eine  arte  schenke'  ,cau- 
pona'.  U  Seiiu  pjevaju  }udi  iza  glasa  ne  samo 
po  ,konobama',    nego    i   po    ulioama   u  po  podne. 

—  Ne  mozi  u  jednoj  konobe,  ni  u  hize  tovernit 
dvojega  vina.  Stat.  kast.  (1490).  185.  Vino  ko 
je  V  konobi.  NaruiSn.  21*.  Idose  v  konobu  od 
vina.  Mirakuli.  55.  Jest  prodal  polovicu  ko- 
nobe Jurju.  Mon.  croat.  289.  (1588).  Vinogradi 
i  vrtli  uapunaju  zitnice,  konobe.  P.  Radovcic, 
ist.  149.  Shrane  liihe  i  konobe  svakega  su 
pune  blaga.  A.  Vitalii,  ist.  513b.  Blagoslov 
konobe  gdi  vino  stoji.  L.  Terzi6  213.  Vidi 
jedan  strasan  osin,  otide  za  nim  u  konobu.  J. 
Filipovic  1,  250b.  Ulaziste  unutra  u  manastir, 
kako  u  kouobu.  P.  Filipovic  19.  Grana  zelena 
na  vrati  od  konobe  daje  nam  na  zuaiie,  da  se 
u  lioj  vino  prodaje.  Ant.  Kadcii  108.  Kud? 
kamo?  u  jednu  konobu.  M.  Kuhacevic  .52.  Co- 
vik  zame  k|u6  i  opre  konobu.  Nar.  prip.  mikul. 
13. 

2.  KONOBA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  varazdinskoj  (vidi  Petrovsko).    Razdije}.  95. 

KONOBAN,  konobna,  adj.  koji  pripada  ko- 
nobi. —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Konobni  ,cel- 
larius'.    D.  Nemani6,   6ak.-kroat.  stud,  iiftsg.  41. 

KONOBANE,   n.   djelo  kojijem  se  ko  konoba. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  i  u  Vukovu. 
,Bome  'e  i  u  ne  vratrije  konobane  sa  onlikom 
djeourlijom'.    J.  BogdanoviA. 

KONOBAR,  m.  iovjek  koji  iuva  konobu,  koji 
upravfa  konobom;  covjek  koji  ima  svoju  konobu 
(gdje  prodaje  vino);  u  nase  vrijeme  u  Hrvatskoj 
mose  znaciti  i  slugu  u  gostionici  (prema  nem. 
kelluer).  —  Od  xv  vijeka  (vidi  na  kraju),  a  iz- 
medu rjeinika  u  Belinu  (,cantiniere  o  canavaro, 
quelle  che  tieue  cura  della  cantina'  ,cellariu3' 
167"),    u   VoUigijinu  (,cantiniere,  canevaro'  ,kell- 


KONOBAE  2 

ner'),  ti,  StuUcevti  (,cellae  vinariae  custos'),  w 
Vuko>>u:  1.  (po  zapadnijem  krajevima),  vide 
kj-uoar.  —  2.  (u  Hrvatskoj)  koji  ima  konobu 
,em  gastwirth'  ,oaupo'.  cf.  krcmar.  —  Vidi  mi  se 
da  nas  konobar  ne  pride.  Mirakuli.  4.  —  /  kao 
prezime.  Toma  Konobar.  Mou.  croat.  51.  (142'2). 
KONOBARICA,  /.  zensko  cefade  kao  konobar. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  1.  (pj  zapadnijem  kraje- 
vima) vide  kjucarica.  —  2.  (u  Hrvatskoj)  zena 
koja  ima  konobu  ,die  gastwirthin'  ,caupona'. 

KONOBATI  SE,  kon6bam  se,  impf.  s  mukom 
zivjeti  (vidi  u  Vukovu  rjecniku).  —  Akc.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  konobdmo,  konobite, 
u  aor.  2  i  3  sing,  konoba,  u  part,  praet.  act. 
konobao,  konobala.  —  Nepoznata  postana,  ali 
isporedi  kombati  se  i  a;ombati  ae.  — ■  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievu  ddolere, 
moerere,  uruciari,  angi,  se  afflictare'),  u,  Vukovu, 
(trudom  otimati  se  od  zla  i  od  sirotine  ,sioh 
kiimmerlich  belielfen'  ,parce  ac  duriter  vitam 
agere':  dobro  se  onaj  covjek  konoba).  N^ecu- 
venu  dize  viku,  konoba  se,  pla6e  i  cvili,  gorkiii 
suza  toci  riku,  zivotom  se  skoro  dili.  J.  Krm- 
potic,  kat.  .50.  ,§to  radisV"  ,Ma  nlsta,  evo  se 
s  djecurlijom  vavije  konobam'.  ,Koaobara  se  sa 
mojije  stotinu  muka'.    ,f.  BogdauoviA. 

KONOBETINA,  /'.  augm.  konoba.  u  Dobro- 
selii.    M.  Medic. 

KONOBICA,  /.  dem.  konoba.  —  U  nase  vri- 
jeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliier.u  (,cellula  vi- 
naria').  ,Imam  malu  konobicu  svedno  ka'  ska- 
tulicu'.    J.  Bogdanovic. 

KONOP,    konopa,    m.    uze,    isporedi    konopao. 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  .^ing.  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc. :  ko- 
nope,  konopi.  Vuk  ne  bi^ezi  za  gen.  sing,  ni- 
kakav  akcenat  razlican  od  numinativa,  a  tako  i 
Danicic  (G-lasnik.  8,  19  i  20).  isporedi  i  kouopac. 

—  Postaje  od  srlat.  canapus.  —  Od  xv  vijeka 
po  zapadnijem  krajevima  (obicnije  je  kouopac), 
a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (konop,  konopac, 
uze  , funis,  restis'),  a  Belinu  (,fune'  , funis'  334^1), 
u  Bjelostjencevu  (konop,  povraz  , funis,  restis, 
schaemos,  rudens',  v.  vuze),  u,  Jambresicevu.  (,ru- 
dens'),  u  Voltigijinu  (,corda,  fuue'  ,seil,  strick'), 
ti  Stulicevu  (,funis,  restis'),  a  Vukovu  (vide  ko- 
nopac). 

a.  uopce,  misti  se  svayda  uze  upredeno  Hi 
usukano  (rjede  spdeteno)  od  konopafa.  Konopom 
vezana.  M.  Marulic  190.  Nav  ka  je  lipa  i 
mocna  i  lipo  i  dobro  napravjena  konopi  i  vsa- 
kom  napravom.  Transit.  236.  Privezase  jednim 
konopom  onu  ruku.  Korizm.  97".  Svezan  tvrdo 
bi  gvozdmi  i  kouopi.  Zborn.  SSI".  Po  konopih 
doli  spustise  po3ti[u.  Anton  Dalm.,  nov.  test. 
51".  Ucinivsi  kako  bic  od  konopa.  ISS''.  joann. 
2,  15.  Dokle  ne  bi  hodili  nagi  i  bosi  s  konopom 
na  grlu.  A.  G-ucetic,  roz.  jez.  3i.  Zapovidi  da 
bi  tvrdo  potegli  sve  konope.  Ivan  trog.  7.  Ko- 
uopi su  dopali  mene.  B.  Kasio,  rit.  105.  Kono- 
pijema  svezan.  B.  Kasic,  zrc.  175.  Ucinivsi 
kako  bic  od  koaopov,  izagna  svih  iz  crkve.  I. 
Bandulavid  61b.  joann.  2,  15.  Ti  meni  sveza 
konopom  ruke  moje.  109b.  Poluge  od  driva  po- 
priko  imase  nikoko  nakriva,  na  kih  se  sidjase : 
ua  prvoj  visase  konopa  ne  malo,  za  kih  se  lii- 
taso  kako  kon  za  zvalo.  D.  Barakovic,  vil.  278. 
A  konopom  opaso  se  (pustii'iak)  po  ostrom  ruhu 
od  kostreti.  I.  Grundulio  436.  Tim  prostrijeso 
mnoz  konopa,  po  kijeh  htjese  po  svoj  voji  sit 
vitezi  svi  uaj  bo}i.  555.  Pogaui  .  .  .  konop  na 
vrat  mu  vrgohu,  ter  po  mestu  potezahu.  F.  Gla- 


9  KONOP,  c. 

viuii,  cvit.  107b.  ZnadiSe  kouope  plesti.  208*. 
Konopom  se  opasa.  335".  Tuge  nike  radi  sam 
konopom  zaguti  se.  368".  Nav  ima  konope 
proti  fortuni.  447.  Vrat  odrt  oStrijema  konopi. 
I.  Drzic  332.  Od  konopa  pas  pritvrdi.  G-.  Pal- 
motic  1,  24.  Od  Iconopov  kimi  bi  vezan  u  vrtlu 
i  na  koloni.  P.  Radovoic,  nac.  433.  Po  konopu 
Epeo  sajde.  I.  Zanotti,  en.  19.  i^judi  se  jezikom 
a  zivine  konopom  (uzom)  vezu.  (D).  Za  romi- 
jenSora  neka  ide  i  konop.  (D).  Poslov.  dauic. 
Tore  ju  konopom  pooase  vezati.  Oliva.  24.  Jedni 
na  vrat  konop  mecu.  A.  Vitajic,  ost.  107.  I 
tvrd  konop  kad  douese,  vrat  mu  'e  sveti  s  nim 
kruzio.  190.  Niki  se  uvezao  po  tijelu  konopom. 
S.  Margitii,  fal.  21.  Blagoslov  konopa  cim  se 
pase.  L.  Terzic  260.  IJa  je  sarao  postaviti 
zlatnu  duplu  na  konope.  J.  Kavauia  44".  Obu- 
kose  kostreti,  opasaSe  se  kouopim.  A.  d.  Bella, 
razgov.  50.  Pomjivim  okom  gleda  jambore,  je- 
dra,  konope.  236.  Da  6e  muogo  lasiie  mocS  ulisti 
debel  konop  u  iglene  u.si,  uego  u  raj  bogati  la- 
komac.  L.  ^ubuski  35.  Pripravita  oruzjo  i  ko- 
nope. M.  Lekusic  39.  Da  te  s  konopi  na  krizu 
rastegnu.  J.  Banovac,  prisv.  obit.  36.  Pririza 
konop  o  komu  visase.  J.  Filipovic  1,  9Sb.  A 
konopom  opasa  se.  P.  Knezevic,  ziv.  8.  Nemilo 
konopima  privezase  negovo  tijelo.  V.  M.  Gucetic 
33.  Konopima  biti  vezau.  I.  A.  Nenadic,  nauk. 
260.  Muoge  konop  vec  zadavi,  koji  pri  liem 
bise  pravi.  V.  Dosen  121".  Indi  konop  i  tojagu 
va|alo  bi  pripraviti.  188".  Rici  vezu  mlade  vi- 
tezove,  a  konopi  kone  i  volove.  And.  Kacic, 
razg.  131".  Raztrze  oba  konopa.  kor.  130.  Ciui 
ga  tankim  konopom  svezat.  P,  Radman  14. 
Razdrisujuci  konope.  A.  d.  Costa  2,  161.  Ko- 
nop s  kojim  bise  vezane  ruke  nasemu  spasiteju. 
Ant.  Kadcic  44.  Drvetja,  konope,  uza.  284. 
(de(ad)  s  konopom  ua  vratu.  I.  J.  P.  Lucie,  razg. 
25.  Sausun  uvezan  konope  raztrgnu.  69.  S  ko- 
nopom o  vratu  padose.  izk.  16.  Ludi  Jovan 
rastegnu  rakama,  na  sedmoro  konop  raskiauo. 
^ar.  pjes.  vuk.  2,  .30.  Pokrila  je  po  kuli  konope, 
da  joj  bratac  vode  ne  zafati.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  147.  Za  konop  se  koiii  zavedoso.  Nar.  pjes. 
juk.  517.  S  konopi  vezane.  Nar.  pjes.  istr.  2,  8. 
Uva  pelivana  na  jednom  konopu  ue  mogu  igrati. 
Nar.  posl.  vuk.  57.  Zamite  jodan  konop,  pa  me 
pustite  po  nin  autar  va  jamu.  Nar.  prip.  mikul. 
83.  De  na  konop  skacu  i  igraju.  P.  Petrovio, 
gor.  vijen.  61.  Svezu  dva  Icraja  od  konopa  za 
ona  dva  cavla.  V.  Vrcevic,  igre.  45.  Osusismo 
ih  o  konopu  (objesismo  ill).  S.  ^ubisa,  prip.  172. 
Mah  mamene  nasrnuse  slugo,  ter  na  konop  i  li- 
kovo  uze  dvajest  trijest  mucenika  druze.  Osvetn. 
1,  24. 

b.  prije  bi  se  optuzenici  vezali  konopom  za 
lakte,  pa  bi  se  tako  objesili  da  isponjede  krivicu. 
ista  se  muka  upotreblaoala  i  kao  pedepsa  za 
krivce.  —  U  Itatiji  se  ovaka  muka  zvala  corda 
(Hi  colla),  te  se  kazivalo :  dare  la  corda.  Hi  met- 
tere  alia  corda.  Buduci  stavjeni  na  konop  i 
tako  pred  silu  muke  povidase.  Transit.  232.  Ko- 
nop , corda,  fuae  intesa  di  quella,  con  cui  si 
tormentauo  i  rei'  , funis  tortorius'.  A.  d.  Bella, 
rjeca.  228b.  Dati  konop,  staviti  ua  konop,  ,tor- 
mentare,  dar  la  corda'  ,fune  torquere'.  735b. 
Dati  konop,  muoiti  konopom,  muciti  na  konopu 
,dar  la  corda'  ,fune  tortorio  torquere'.  J.  Stulli, 
rjecu.  kod  konop. 

e.  konop  moze  biti  nacinen  i  od  cega  dru- 
goya,  ne  od  konopa(a.  Kozji  konop  ,fune  di 
cuojo'  , funis  loreus'.  A.  d.  Bella,  rjeon.  334". 
Jedan  gubavac  sudom  o  konopu  zlatnomu  crpase 
vodu.    Blago    turl.   2,    119.     Izbire   od  svUe   ko- 


KONOP, 


270 


K0N0Pei6 


nopo.    Nar.  pJ63.  istr.  1,  15.     A   od   mojih   rusih 
vlas  konopi  spletala.    2,  59. 

d.  H  metaforiikom  smislii.  Jfeka  bih  do- 
stojal  najti  so  vezaii  vikuviiiiom  nzom  i  kono- 
pom  od  |ubavi  tvoje.  M.  Jerkovii  50.  0  kraju 
vezani  konopi  Adainovi  i  uzami  bozanstveno  mi- 
losde.  P.  Radovfiid,  uafi.  282.  Da  me  svezeto 
tisno  s  kouopom  svete  Jubavi  vaSe.  P.  PosiIovi6, 
nasi.  187l>.  Kad  grisuik  upane  u  uze  i  konope 
od  griha.    J.  Banovac,  pred.  7. 

KoNOPAC,  k6nopca,  m.  vidi  konop,  od  ceija 
postaje  nastai)kom  bcb  (ne  kao  d<;minutiv;  ko- 
nopac  hi  bio  itpran  svaki  komad  azet  napose,  a 
konop  bi  bio  materijalni  stipstantio,  alt  se  na  tu 
razliku  obicno  ne  pazi).  —  Akc.  je  zabi^ezen 
kako  je  u  Viikovu  rjecniku  i  ne  mijena  se;  ali 
je  meni  obicniji  drugi  akcenat:  kon6pac,  konipca, 
koji  se  mijena  u  voe.:  k6nop6e,  kinopci,  i  u 
gen.  pi.  konopaca.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmeiu, 
rjecnika  u  Miknjinu  (kod  konop),  u  Belinu,  (,fane' 
,funis'  334a),  ;{  Bjelostjendevii  (kajkavski  konopee, 
konopfiic  , funiculus  canabinus,  resticula'.  2.  ko- 
nopee za  mucene  ,fidicula'),  u  VoUifjijinu  (uz 
koiiopcic),  u  Stuliievii  (v.  Konop),  u  Vukovit  (,eiu 
strick  von  hanf'  , funis  canuabinus'.  ,Konopao'  je 
od  konopaja  i  dobro  je  usukan,  koje  samo  kono- 
pari  grade;  ,uzica'  raoze  biti  i  od  konopaja  i  od 
vune,  ali  uije  usukana,  nego  je  opletena  i  svaka 
je  zena  sebi  plete;  ,licina'  je  usukana  kao  i  ko- 
nopac,  ali  je  od  lika  i  )udi  je  sami  prave). 

a.  uopne,  isporedi  konop,  a.  Svrhu  posteje 
bise  sveza'  konopca  tere  se  rukami  ubicase  za  n. 
Ziv.  jer.  star.  1,  235.  Posad  konopcem  se  obisi. 
Narucn.  8la.  Stavise  mu  jedan  konopac  ua  grlo. 
Korizra.  93*.  Ucini  kakono  bic  od  konopae.  N. 
Kanina  71h.  joann.  2,  15.  Svezan  konopoi.  Zborn. 
83a.  Konopac  stavismo  na  svoj  vrat.  M.  Vetra- 
nic  2,  138.  Ja  6u  poo  uzet  lakat  konopca,  ter 
se  eu  objesit.  M.  Drzio  181.  Zelec  se  objesit 
jedan  skup  lakomac,  otide  na  pole  za  kupit  ko- 
nopac. D.  Ranina  106b.  Ucini  bic  od  konopaca. 
A.  Grucetid,  roz.  jez.  192.  Opasa  se  konopcem  i 
niz  konopac  objesi  jednu  tikvicu,  a  na  noge 
obuce  jedne  crevfe  od  konopca.  B.  Kasic,  in.  12. 
Na  vesli  privezan  konopac  trojestruk.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  277.  Toliko  trci  kravica,  koliko  je 
konopca.  (D).  Poslov.  dauic.  Metnii  konopac  na 
vrat.  P.  Macukat  46.  Bise  pririzao  konopac.  J. 
Pilipovic  1,  98'J.  Blaguje  malo  brasua  koga  mu 
po  konopcu  spustuje  Roman.  V.  M.  Gucetic  210. 
Koga  Pilatovi  vojnici  konopci  i  siu^iri  vezase. 
F.  Lastrid,  test.  164''.  Pritrostrucivsi  konopac, 
maze  gdi  koga  dostiguje.  ued.  318.  Kakvim  ko- 
nopci su  svezaniy  svet.  168*.  Zapovidi  kraj 
s  konopci  ga  kruto  stupu  pritegnuti.  A.  J.  Kne- 
zovii  167.  Gledao  je  konopee  kojim  ce  biti 
vezan.  A.  Kanizlic,  uzr.  97.  Kod  satora  rasikar' 
konopee  satorove.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  16. 
U  konopcih  i  stablili  za  brodove.  A.  Tomikovic, 
ziv.  4.  I  sastavi  tridest  konopaca  i  zasuka  po 
dva  u  jodnoga,  te  napravl  petnaest  komata.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  35.  Te  nad  Markom  sator  oborise, 
na  satoru  isekli  konopee.  2,  374.  Al'  co  ti  se 
zamaknuti  juba  o  konopcu  u  tvoje  dvorove.  2, 
630.  To  nasloni  noze  na  konopee,  pa  povuce 
no2o  po  konopcu,  to  presefie  na  ruku  konopee. 
3.  41.  Konopcom  mu  savezao  ruke.  4,  90.  Ko- 
nopac mu  jesu  na  vrat  polozili.  Jacke.  181.  Ka- 
stigu  'o  obrnul  na  nosi'iu  konopca.  215.  Tada 
ih  ona  spusti  kroz  prozor  po  konopcu.  D.  Da- 
nicic,  is.  nav.  2,  15.  Svezani  konopcima  nevoj- 
nifikim.  jov.  36,  8.  Govoreci  da  bi  se  volila 
utopiti  ili  konopcem  zadaviti.  PravdouoSa.  1852. 


88.  Za  Aim  druzi  svi  ko  povezani,  Aih  konopci 
ni  uXa  no  veXu.    Osvetn.  2,  91. 

I),  vidi  konop,  b.  A  trikrat  mi  neizreftene 
na   konopcu   muke  da§e.    P.    Kanaveli6,    iv.    323. 

(!.  jer  se  kriuci  ojeiiaju  konopcem,  dovjek 
(koji  je  utekao)^  s  konopca  znaci  Ho  i  objeSenak 
(kao  psooka).  Covjek  s  koca  i  s  konopca  jSgherro, 
bravo'  ,sicarius'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  675').  Koji 
s  koca,  koji  s  kouopca  (n.  p.  aastali  se,  t.  j.  sve 
nevajali  |udi,  objeseiiaci).  Nar.  posl.  vuk.  143. 
Ugostio  si  Mijata  koji  jo  utekao  s  konopca.  S. 
^ubiSa,  prip.  231. 

d.  «  metaforiikom  sinislii.  Svezavsi  konop- 
cem od  [ubve.  Narufin.  46^.  Zaziva  od  zapada 
starce,  kojino  su  primotali  konopac  od  zivota  i 
prikucili  se  k  stozoru  od  smrti.  F.  Lastric,  ned. 
145.  Od  grisnih  opaCina  konopac  svoj  pletu.  A. 
KaniXlic,  uto6.  98.  Konopcima  paklonima  pri- 
vucene  u  pako.    I.  Velikanovi6,  uput.   1,  24. 

1.  KONOPAN,  k6nopna,  adj.  koji  pripada  ko- 
nop(ama.  —  Od  xvi  vijeka.  Koliko  je  zrno  ko- 
nopno.  Transit.  93.  Kad  so  konopna,  u  vodu 
zamo6ena  i  opet  iscedena,  platna  po  Xitnim  go- 
milama  prosfcru.  Nov.  sr.  1835.  .82.  Konopuo 
sjeme.    V.  Bogisic,  zborn.  111. 

2.  KONOPAN,  kdnopua,  adj.  koji  pripada 
konopu,  koji  je  nacinen  od  konopa.  —  U  nase 
nrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  StuUceou  (,funalis'). 
Uz  konopne  ]estve.  M.  Vodopic,  tuz.  jel.  dubrovu. 
1868.  209. 

KONOPANCI,  Konopanaca,  m.  pi.  mjesno  ime. 
—  Prije  nasega  vremcna  (pisano  Kouop"ei,  Uo 
bi  trebalo  shvatiti  kao  da  je  pisano  Konoptnci). 
Spom.  .stojan.  184. 

KONOPAR,  konopara,  m.  covjek  koji  po  svojein 
zanatii  pravi  konope.  —  isporedi  konopcar.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
dezima,  o»im  nom.  sing.,  i  vac. :  k6nop3.ru  ili 
kouopare,  konopari.  u  Vukovu  je  rjecniku  druk- 
ciji  akcenat,  ali  je  u  Dubrovniku  (gdje  on  kaze 
da  je  cuo  ovu  rijec)  akcenat  kao  Ho  je  zabi^ezen 
gore  (isporedi  i  konop,  konopac).  —  Od  xvii 
oijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (konopar, 
koji  oini  konope  ,restio,  restiarius,  funarius') 
gdje  xe  naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (,funaro,  fu- 
najo'  ,r6stio'  334*),  u  Bjelostjencevu  (konopar, 
povraznik  ,re3tio,  funarius'),  u  Stulicevu  (.restia- 
rius, restio'),  u  Vukovu  (k6nopar  .der  seiler' 
,restio'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku). 
Da  su  pujiski  konopari  ...  M.  Pavlinovic,  razl. 
spis.  310. 

KONOPAREV,  adj.  koji  pripada  konoparu. 
Mati  mu  je  bila  k6i  konopareva.  M.  Paviinovi6, 
rad.  70. 

KONOPCI,  Konopaca,  m.  pi.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  podrinskom.   Sr.  nov.  1869.  461. 

KONOPCAC,  konopcca,  m.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: V.  konopoic.  —  nepouzdano. 

KONOPCAR  (kdnopcar?),  konopcdra,  m.  covjek 
koji  po  snojem  zanatu  pravi  konopee.  —  isporedi 
konopar  (i  radi  akcenta).  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,funaro,  funajo'  ,restio' 
334ii)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (v. 
konopar).  Od  sejaka  ima  kovaca,  .  .  .  kacara, 
kolara,    dundera,   konopcara.    Vuk,    dan.    2,    102. 

k6n0PCI6  (konopcic),  m.  dem.  konopac.  — 
Radi  akcenta  vidi  konopac.  —  Od  xv  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika}inu  (konopcic,  mali 
konopac  , funiculus,  resticula'),  u  Belinu  (, Cor- 
delia, oordicella,  funieella'  , funiculus'  229*;  ,fu- 
nieella,  fuue  piccola'  , funiculus'  334*),  u  Bjelo- 
stjenievu  (vidi  kod  konopac),   u    Voltigijinu  (,fu- 


KONOPCIG  i 

nicella,  cordicella,  cordella'  ,strioklein'),  «  StuH- 
cevu  (jfunioulus,  resfcioula'),  «  Vukuvii  (k6nop6ic, 
dim.  V.  konopao).  Opasat  se  kouopcicom.  M. 
Marulic  270.  Konop6ici  sideoi  lagahnn  udarati. 
B.  Kasic,  rit.  .55.  Konopoic  mi  od  dijeuja  sricau 
dojde  i  cestiti.  A.  Vita}i6,  ist.  Mb.  On  oiuti 
svaki  mah  od  vesala,  strucnuce  svako  i  od  sla- 
bahna  konopcica.  B.  Zuzeri  292.  Zavezat  lakte 
i  stegna  uzlovitijem  konopcicim.  335.  Privitijem 
konopcicim  sama  sebe  bicevati.  423.  Tada  sve- 
za§e  s  jednim  rdavim  kouopeicem  dite  i  spustise 
ga  u  jamu.  J.  Banovac,  pripov.  214.  Svezavsi  ko- 
nopcicem  krajeve.  F.  Lastrio,  test.  201a.  Svezan 
zlatuim  konopcicem  od  bozanstva.  2011*.  Koji 
pritezete  zlo6u  s  konop6i6i  od  izpraznosti.  M. 
Zoricic,  osm.  35.  Uoiui  ko  jedan  bic  od  sastu- 
denijeh  u  jedno  konopcica.  S.  Rosa  5.3*.  Izvadio 
noz  i  priajeko  konopfiii  s  kojijeiQ  bijaSe  Jezus 
vezan.  B.  Basii  56.  Tesko  vam  koji  potezete 
opacinu  s  konop6i6ima  od  tastine.  82.  Samo 
sto  uze  aliti  konopfiici,  s  kojim  svezani  bihu,  iz- 
gorise.  And.  Kacic,  kor.  291.  Ako  bi  mu  se 
podala  tkojagod  odi6a  mekahna,  iziiutra  bi  ispleo 
nike  konopcide.  Blago  turl.  2,  156.  Duge  ucini 
konopciie  tvoje.  J.  Matovic  471.  Konopcic  dra- 
gostni  koji  side,  obvi  i  sveza  moje  srt-e.  I.  M. 
Mattei  226.  Lasno  je  razumjeti,  da  prilikom 
konopcica  znamenuje  se  ovdi  zestoka  Bozija  lu- 
bav.  227.  (Trearnli),  tal.  ,terzaruoli',  kouopcici 
prisveui  priko  sirine  jedra,  u  dva  u  tri  reda, 
svaki  red  zove  so  ,ruka'.  M.  Vodopic,  tuzn.  jel. 
dubrovu.  1868.  213.  K6nopcic,  dim.  od  konop. 
J.  Bogdanovic. 

KONOPCIJA,  m.  vidi  konopar.  —  I'ostaje 
twrskijem  nastavkom  ci.  —  Samu  a  Belinit  rji'i- 
niku:  ,funaro,  funajo'  ,re3tio'  334a. 

KONOPCrNA,  /.  augm.  konopac.  —  U  naSe 
vrijeme.  K6nop6ina.  J.  Bogdanovic.  Kon6pcina. 
M.   Medic. 

1.  KONOPUSTA,  /.  ime  hi(kama  (iiprav  ono  od 
sta  se  cine  konopci).  —  Samo  u  3Iika[inu  rjec- 
niku. 

ii.  vidi  kouopla,  kouopfe.  —  U  Mikalinu 
rjecniku:  od  konopine  ,canuabaceus,  cauuabiuus' ; 
platuo  od  konopine,  kauavce  ,canavaccio'  .tela 
canabina'. 

b.  Ricinus  communis  L.,  isporedi  rimska 
konopja  (kod  konopja).  —  vidi  kod  konopjica. 

2.  KONOPINA  (k6nopina),  /.  aagm.  kouop.  — 
Od  xvm  vijeka.  A  vrat  dave  vruce  konopine. 
L.  ^ubuski  47.  K6nopuia,  augm.  od  konop.  3. 
Bogdanovic. 

KONOPLUiA,  /.  bilka,  isporedi  konopjika. 
Konoplika  (conoplica  u  mletackom  rukopisu),  1. 
altea,  ibiscus,  malvoviscus,  bismalva,  malva  or- 
teusis  (u  mletackom  rukopisu),  Althaea  cauna- 
biua  L. ;  2.  Vitex  agnus  castas  L.  (Vodopic),  v. 
Konopjika.  —  Konoplika  otocka  (oouoplica  ho- 
tofcha  u  mletackom  rukopisu),  agnus  castus,  pi- 
perella  (u  mletackom  rukopisu),  Vitex  agnus 
castus  L.    B.  Sulek,  im.  154. 

KONOPLINA,  /.  vidi  konopja,  konopfe.  —  1/ 
Bjelostjencevu  rjecniku:  konopliiia,  t.  j.  kudeja 
.canabum'.  2.  platno  iz  konopline,  kanavac  ,tela 
canabina',  i  ti  Stuliievu,:  uz  konopja  s  dodatkom 
da  je  useto  iz  Bjelostjenceva.  —  Pa  svoj  prilici 
treha  citati  konop|ina. 

1.  KONOPJA,  /.  Cannabis  sativa  L.,  bijka  sto 
se  od  nezinijeh  vlahanaca  pravi  uze  (konop,  ko- 
nopac). —  isporedi  konopje.  —  Jamaino  je  rijec 
praslavenska  (isprva  konopi.  i  konopja),  isporedi 
stslov.  konopja,   rus.   KOHonjia,  KOBona.Ah,  KOHonc, 


'1  konop];jAnka 

ins.  konope,  po/.  konop',  konopie,  pa  i  lit.  ka- 
napes,  stpriis.  konapios.  —  Ista  je  rijec  Sto  i 
firi.  xfivvapig,  hit.  cannabis  (iz  grnkoga),  stonem. 
hariaf,  skand.  bampr  itd.;  alt  se  cini  da  ni  Ger- 
mani  ni  Slaveni  nijcsu  primili  ovu  rijec  ni  iz 
latinskoga  ni  iz  grckoga  jezika;  jer  je.  s  jedne 
strane  it  germanskijem  jeziciina  ova  rijec  priinila 
prvo  pomicane  glasova  (lautvorsehiebung)  po  ko- 
jemu  sii  glasovi  k  »  b  postali  hip,  a  misli  se 
da  sii  Germani  posudili  rijeci  s  jaga  istoin  po- 
slije  oimga  pomieana;  s  druge  strane  Grci  sii 
obaznali  ne  vele  rano  za  ovu  hi^ku  sto  je  rasla 
u  .tkifskiji'in  prijedjelima  (Erodot  4,  75):  .<va  je 
diilcle  prilika  da  su  Slaveni  i  Germani  napose, 
a  napose  Grci  primili  ovu  rijec  od  naroda  koji 
je  ovu  bi(ku  gojio  u  istocnoj  Evropi  Hi  u  za- 
padnoj  Aziji  (vidi  O.  Schrader,  sprachverglei- 
chung  u.  urgeschichte".  426).  —  Tzmedu  rjecnika 
u  Bjelo-ifjenci'vu  {,<;anabis.  eanabum'"),  ii  .Jamhre- 
sii'Kvu  (,canabis'),  ((  Stuliievu  (konopja,  trava 
, cannabis,  cannabum'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
hukvara).  Od  konopje  seme  stuci  s  maslomb. 
Hredovjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  92.  Ja  liocu  za 
goluba,  koji  sece  po  konopji.  Xar.  pjes.  kras.  1, 
134.  Konopja,  KdllilllAU,  rus.  Koiioiie.'ii.,  kohoimu, 
KOHonciMta,  cos.  konope,  poj.  lu/,.  kouop:  ca- 
nabis  (u  mletackom  rukopisu),  Caimabis  sativa 
L.  (Vuk).  —  Koiiopja  divja,  cei.  divoke  konope 
(Eupatorium  cauuabiuum),  1.  Euphorbia  lathyris 
L.  (u  Zagorju);  2.  Althaea  caiiuabiua  L.  (u 
Istri).  —  Konopja  duga,  abutilo  d'  Avicenna 
(Kuzmiii,  Auselmo  da  Canali),  Abutilon  Avi- 
cennae  G-rtn.  —  Konopja  rimska,  manus  Christi, 
Ricinus  communis  L.  (Sabjar).  B.  Sulek,  im.  154. 

2.  KONOPJA,  /.  ime  nijestu  u  Srhiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Mesto  Konopja.  Sr.  nov.  1873. 
715. 

3.  KONOPJA,  ./'.  ime  zensko.  —  (J  Vukovu 
rjecniku. 

KONOP^jAK  (konopjak,  gen.  kouopjaka),  m. 
postaje  od  konopja,  a  uj/otre/t{ava  se  u  nase  vri- 
jeme u  razlicitijem  znacenima. 

a.  u  Vukovu  rjecniku  ima  samo  k6uopjrik 
bez  znaiena;  u  trecem  su  izdanu  dodali  izda- 
vaovi:  vide  koiiopjisto? 

b.  mjesto,  zem^a  gdje  se  goje  konojile.  Cagr- 
tajci,  koju  je  jedan  Porecauiu  namostio  u  ko- 
nopjaku,  pa  .se  ona  po  vetru  okre6e.  M.  D.  Mi- 
lidevic,  zim.  vec.  88. 

v.  lokva  II  kojoj  se  kisele  konopie.  —  U 
Istri.  Konopjak  , lacuna  in  qua  cannabis  humec- 
tatur',  gen.  konopjaka.  D.  Nemanio,  fiak.-kroat. 
stud.  67. 

d.  platno  izatkano  od  konopa^a.  —  U  Sule- 
kovu  rjecniku:  ,hanfl6inwaud'. 

e.  ime  mjestima  u  Srbiji  (bice  prema  zna- 
cenu  kod  b).  aj  u  okrugu  kragujevackom.  Zemja 
pod  Kouopjakom.  Sr.  nov.  1875.  72.  —  b)  u 
okrugu  smederevskom.  Niva  u  Konopjaku.  Sr. 
nov.  1873.  1055. 

KONOPJiAJST,  adj.  koji  pripada  konoplaina, 
koji  je  nacinen  od  konopa{a.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stulieevu  (,caunabinus')  i  u 
Vukovu  (,hanf-'  ,cannabinu3').  Sejaci  nose  ko- 
sulu  od  konopjana  platna.  M.  D.  Milicevic,  ziv. 
srb.  1,  65.  S  konopjanim  sjemenom.  V.  Bogisio, 
zborn.  109. 

KONOP^jANIK,  m.  vidi  konopjak,  b.  —  If 
nase  vrijeme  u  Bosni.  Zavukao  bi  se  u  kono- 
pjanik.    Bos.  vila.  1887.  68. 

KONOPt^ANKA,  /.  bilka.  Kouopjanka,  Linaria 
vulgaris  MUl.  (Visiani,  Lambl).    B.  Sulek,  ira.  154. 


KONOP:{iAR  21 

KONOPHjAE,  konopjdra,  m.  vidi  koiiop|ak,  b. 
—  U  ntiie  rrijeme  »  htri.  Koiiopjar  ,ager  can- 
iiabo  coiisitus',  gen.  konop|5ra.  I).  Noiuanio,  6ak.- 
kroat.  stud.  67. 

KONOP^iARA,  /.  oidi  konop|ak,  b,  (i  kao 
ime  mjestii  u  Srbiji  ii  okrtKju  krusevadlcom). 
Konopjara  u  mostu  zovomom  Konopjara.  Sr.  nov. 
1875.  983. 

KONOP]^A.RICA,  /.  cejfttgarka.  —  Konopja- 
rica  ,Carduolis  olog;ans'.  ii  Sluiiu.  D.  Hire. 

KONUPV.\RKA,  /.  ces(u(jarka.  —  Carduelis 
carduolis  (L.).  S.  Brasilia,  ptiue  hrv.-arp.  uastav. 
12').  ,Konop[arka'  je  pravo  iiarodiio  imo  6os|u- 
garke.  15».  —  U  Sulekinm  rjeenikii  sloji  sa 
drugu  pticu  (jiiriiicu):  ,haiifling'  ,Friiigilla  can- 
nabina'. 

KONOP^iAST,  adj.  kaze  se  o  perju  kad  je 
raice§^ano,  i  o  iivadi  u  koje  je  onako  perje.  — 
U  nase  vrijeme.  ,Uvati  onu  kouopjastu  koku, 
pa  cemo  'e  zaklati'.  J.  Bogdanovii.  ,Konop!asto 
perje'  u  gusko,  kad  je  sve  rasces|aiio.  u  Volo- 
deru.    D.  Hire. 

1.  KONC)PJriA§,  konoplasa,  m  a  narodnoj  za- 
goneci  (isporedi  konopjast).  Crjen  leti  po  puticu 
u  cr|eim  klobu6icu;  liega  srete  konopjas :  ,Ala, 
brate,  crjen  ti  si!'  ,Bogme,  brate,  ka'  i  ti'.  od- 
gonetjaj :  pijetao.    Nar.  zag.  nov.  164. 

2.  KOJfOPJ^AS,  konop(asa,  m.  vidi  konopjak, 
d.  —  U  nasc  vrijvme.  Od  kouop}e  se  pravi  i 
platno  kouop|auo  sto  se  kaze  ,konop}as'.  D. 
Popovic,  poznav.  robe.  371. 

KONOP^jASICA,  /.  Liuota  rufesceiis  Dress., 
neka  ptica.  —  Konopjasica,  juricica  ,Friugilla 
linota'.    D.  Trsteiiak. 

1.  KONOP^iE,  k6nopaia,  /.  pi.  ono  od  cega  se 
predu  Hi  mica  iizela  (konopi),  uprav  je  plur. 
kouopja  (oidi).  —  Od  xvi  vijeka,  a  izineda  rjei- 
nika  u  Vukooii  (,der  hanf  ,cannabis'.  cf.  ku- 
djeja). 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome.  Nemostuo 
ze  ognu  vs  konop}ahb  sbkrvenu  utajiti  se.  u  S. 
Novakovi6,  novo  brdo.  71.  Od  konopa}  ili  laua. 
S.  Budinii,  ispr.  129.  Konopje  domace,  canape 
domestica  (Kuzmic),  Cannabis  sativa  L.  —  Ko- 
nopje  divje  (ili  lozne  Bjelostjenac),  1.  osiris 
(Bjelostjenac),  alyssou  (Bjelostjenac,  Parcic),  Che- 
nopodium  scoparia  L ;  2.  cannabis  sylvestris  (Du- 
rante), Althaea  caunabiua  L.  —  Konopje  pitome 
(u  rukopisu  xvi  vijeka),  v.  konopje  domace.  — 
Konop|e  turske.  mirioa  (Parcic),  tamaris,  ricinus 
(Bjelostjenac),  Ricinus  communis  L.  (Sab}ar).  B. 
Sulek,  im.  154. 

b.  u  ovijem  primjerima  kao  da  je  mnozina 
prema  konop.  Konopa}  natepeu.  D.  Barakovic, 
vil.  278.    I  veza  do  smrti  u  jake  konopje.  jar.  16. 

c.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okriigu  pozare- 
vackom.    Niva  u  Konopjama.   Sr.  nov.  1875.  619. 

2.  KONOP^iE,  «.  Cannabis  sativa  L.,  vidi  ko- 
nopja.  —  Uprav  je  cull,  konop.  —  Od,  xvi  vi- 
jeka, a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevii  (,caiiabis') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Mika^inu  (konop}e, 
kudija  ,canabis,  caiiabum'),  a  Belinii  (,canapa, 
herba  nota,  dal  cui  tilo  si  fan.no  le  funi,  ,ca- 
nabis'  164i),  u  Voltigijinu  (,canape'  ,hanf'),  a 
Stulicevu  (v.  konopja).  S  konopjem  vaja  ra- 
diti  .  .  .  Fajda  od  konopja  ...  I.  Jablanei  164. 
Nikne  im  konopje  .  .  .  Moli  da  joste  mlado  i 
slabo  konopje  pocupaju.  D.  Obradovic,  basn.  302. 
Ispletite  mi  bradu  od  kucina  i  nazuta  konopja. 
S.  J^ubisa,  prip.  151.  Hoce  da  mu  skisne  Ian  i 
konopje.  173.  Konopje  (u  Dalmaciji),  v.  ko- 
nopja.   B.  Sulek,   im.    154.    —   Kao    coll.    konop. 


!  KONOP^ilSTE,  c,  6;. 

Bez  suda  ih  objese  o  konopju  po  galijama.  S. 
J|iUbisa,   prip.   117. 

KoNOPl^R.V,  adj.  koji  pripada  konup(aina.  — 
Od  xviii  cijeka.  Daj  jim  zobat  konopjeno  simo. 
J.  S.  Rejkovic  424.  Vaja  posuti  konopjenoga 
seniena.    M.  D.   Milidevic,  ziv.  srb.   1,  99. 

KO.NTOPlriENA  TRAVA,  /.  bilka.  Konopjena 
trava,  Echinochloa  crus  galli  Beauv.  (u  Zagorju). 
B.  Sulek,  im.  154. 

KONOPl^ENKA,  /.  suvrst  kruSko  (Vajavac,  ii 
Slavoniji).    B.  Sulek,  im.  155. 

1.  KONOPl^ICA,  /.  (uprav  dcin.  konopja),  ime 
nekijem  bifkaiiia.  —  Od  xvn  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  it  Mikafinu  (,ricinum')  gdje  se  naj  prije 
nahodi.  Ima  onde  nika  trava,  Vlasi  zovu  je 
konopjicom.  J.  Vladmirovic  36.  Rasla  tanka 
konopjica.  Nar.  pjes.  vil.  1867.  13.  Konopjica 
(koiioplika?),  poj.  kouopuica  (Eupatorium),  titi- 
malo  characia  (Fran.?),  Euphorbia  characias  L. 
B.  Sulek,  im.  155.  Konopjica,  Anemone  ranun- 
culoides  L.  u  niskom  okrugu.  S.  I.  Pelivauovic, 
javor.  1881.  183.  Konopjica,  Syringa  vulgaris 
L.  na  Bracu.  V.  Tomio.  Konopjica  ,Eupatoria 
caimabiniira'.  u  Bakru.    D.  Hire. 

2.  KONOP^jICA,  /.  juricica  obicna,  neka  ptica. 
—  U  Sulekovu  rjecniku:  prava  konopjica,  ,han- 
fling'  .Fringilla  canabina'. 

KONOP^ICINA,  /.    augm.    konopjika.    —    U 
Vukovu  rjecniku. 
KONOP^-IKA,  /.  vidi  konopja. 

a.  M  pravom  znacenu.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,die  hanfstaude,  der 
hanfstangel'  , cannabis').  Simena  od  konoplike. 
J.  Vladmirovic  16.  Tanka  kao  konopjika.  (Go- 
vori  se  za  zene  i  za  devoike,  kad  se  hoie  da 
kaze  da  je  koja  lijepa  rasta).  Nar.  posl.  vuk. 
312.  Konopjika  se  naj  pre  nakvasi  u  vodi,  pa 
onda  na  stupi  izlomi.  D.  Popovic,  poznav.  robe. 
370. 

b.  znaci  druge  bi(ke  sto  su  slicne  konop(i, 
osobito  Vitex  agnus  castus  L.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,agno  casto,  arbo- 
scello  medicinale'  ,vitex'  53b)  j  {{  Stulicevu  (ko- 
nopjika, dubak  , vitex').  Konopjika,  1.  atanasia 
(Pizzelli,  Skurla),  Tanaoetura  vulgare  L.  (Ku- 
zmii);  2.  Vitex  agnus  castus  L.  (Lambl,  Visiaui, 
Kuzmic,  Durante).  —  Konopjika  duga,  abutillo 
(u  sinskom  rukopisu,  Durante),  Abutilon  Avi- 
cennae  Grtn.  —  Konopjika  mala,  (Euphorbia) 
lathyris  L.  (Bartulovic).  —  Konopjika  velika, 
Vitex  agnus  castus  L.  (Anselmo  da  Canali,  Bar- 
tulovic).   B.  Sulek,  im.  155. 

KONOP^ilN,  adj.  koji  pripada  konop]ama.  — 
Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Korporal  vaJa 
da  je  od  lauena  ili  od  konopjina  beza.  A.  Baci6 
858. 

KONOP^^INA,  /.  vidi  konopja.  —  U  jednoga 
pisca  xvi  II  vijeka.  Dubre  vozis  po  onih  ze- 
majah  bas  i  kuda  kouopjinu  divas.  J.  S.  KeJ- 
kovic  373. 

KONOPJ^iIStE,  n.  mjesto  gdje  se  sadi  (Hi 
gdje  se  sadila)  konopjika. 

a.  vidi  konopjika,  a.  —  TJ  Vukovu  rjecniku : 
,ort  wo  hanf  gestanden'  ,ag6r  in  quo  ^cannabis 
fuit  sata'. 

b.  vidi  konopjika,  b.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku :  , locus  viticibus  consitus'. 

C.  ime  mjestima. 

a)  u  Hrvatskoj.  (kajkavski)  KonopJis6e. 
Vijevo.  Moslavina.    D.  Hire. 

h)  pusta  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovi- 
tickoj.  RazdijeJ.  133. 


KONOPI^tStE,  c,  c).  2' 

<•)  u  8rbiji.  titi)  u  okruyu  bingradskom. 
Grlasnik.  19,  175.  —  bh)  u  oknigu  krajinskom. 
St.  nov.  1873.  51.  —  cr)  u,  okrucjii  puidre.vnckoin. 
Sr.  nov.   1873.   595. 

KONOPJjilSTVO.  n.  ii  Stidiceuu  rjecnikii  az 
konop)iste.  —  »asina  nepouzdano. 

KONOPNICA,  /.  ime  nclii  ii  Srhiji  a  okraipi 
niskom.  M.  D.  Milicevic,  ki-a(.  srb.  118.  —  Po- 
rniue  se  xvi  vijeka  u  kiiizi  pisanoj  lathukijem 
ji'zikom.  ,Coiiopnic6'.    Rad.  49,  127. 

KONOPOHODAC,  konopohoca,  m.  (peliviin) 
koji  idc  po  konopu.  —  Sacineno  po  lat.  funam- 
bulus.  —  Od  xviii  nijeka,  a  izmedii,  rjecnika  it 
Belinu  (jfunambulo'  ,fuiiambulus'  H'Ai:"-)  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Bjdostjemeon  {kajkaoski 
konopohodec,  ki  po  konopu  hodl  .funambulus'), 
u  Voltigijinii  (,funambolo'  ,seiltanz6r'),  u  Sliili- 
ievii  (.funambulus,  schoenobates').  Nadzorni  or- 
gan! imadu  uskratiti  vizu  konopohocem.  Zbor- 
nik  zak.  1853.  395. 

K0N0P0H0DEN8TV0,  n.  ii  StuUcevti  rjec- 
nikn    nz   konopohodene.    —    sasina    nepoiczdano. 

KONOPOHODENE,  n.  djutu  kojijc.m  se  hodi  po 
konopu  (isj)oredi  konopohodac).  — ■  U  Stiilicei'U 
rjecnikii:  ,1'  arte  di  ballar  sulla  corda'  ,schoeno- 
batioa  ars'..  —  iii'poiizdano. 

KONOPOSKAKALAC,  kouoposkakaoca,  iii.  a 
Stulicevu  rjeiniku:  (grijcskom)  konoposk;ikaoc,  v. 
konopohodac.  —  nepouzilano. 

KONOPOVEZAN,  (idj.  rczaii  koiiopimn.  —  V 
Stulicevu  rjeiniku :  ,fuiiibus  constrictiis'.  —  M'- 
pouzdano. 

KONOVACINA,  f.  vidt  kanavac.  —  Saiiio  u 
Voltigijinu  rjeiniku :  ,uimavaccio,  cauavazzo' 
jSackleinnand'. 

KONOVIK, ,  in.  ime  nijrstu  u  tSrhiji  u  okrugu 
va{eosko)n.       Niva  Konovik.    Sr.    nov.   1872.  45(). 

KONOVISTE,  n.  ime  mjeatu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.    Sr.  nov.  1869.  293. 

KONPAEATI,  konparam,  />/'.  lul.  comparire, 
javiti  se.  —  U  kotorskom  spomeniku  xvi  cijeka. 
Ako  Ii  se  §to  cuje  kto  agravan,  da  konpara  i 
rece  svoje  pravi.  Starino.  10,  37.  (1574j.  —  i  ii 
nase  vrijeme  u  Dulirooniku.    I'.  Budmani. 

KONP.-VsijON,  m.  (f')  oidi  koiupasijuu  i  kom- 
pasijun.  —  U  rukopisu  dubrovaikoin  xvi  vijeku. 
Imao  si  od  sluge  svoga  konpasijou.  I'ril.  jai;.  ark. 
9,  81.  (1.520). 

KONPIE,  konpira,  m.  ridi  kumpir  /'  krompir. 
—  II  rukopisu  ovoga  vijeka.  ilkn  koii|)ira  para 
15.    Rad.  1,   180.  (1817).' 

KONSAKRACijON,  kuusakracijuni,  /.  tal. 
consacrazioiie,  posoecene  (dio  mise,  vidi  kod  kon- 
sakrati).  —  U  Duhrovniku  od  xvii  vijeka.  Pokle 
ti  stoji  toliko  blizu  po  konsakracijoiii  .lezus 
Isukrs.    I.   Drzic  55.  , 

KONSAKRATl,  kousakrilm,  /'/.  tal.  consa- 
crare,  posvetiti  (u  osobitiim  znaienu:  h(eb  i  vino 
preko   mise).    —    U   Dulirovniku   od   xvn    vijeka. 

a.  aktivno.  Adorati  kalez,  ma  ne  prije  nego 
ga  misuik  konsakra.  I.  Drzic  61.  Kada  ktijase 
konsakrat.    193. 

b.  pasivno.  U  kalezu  konsakranu.  I.  DrXii 
211.  Toliko  pod  prilikom  od  kruha  koliko  od 
vina  konsakranijeh  ...  V.  Andrijasevi6,  put.  427. 

KONSAKRAVATI,  kon.sikravam,  impf.  kon- 
sakrati.  Svaku  votu  koju  mu  drago  misnik  bude 
konsakravat  ...    I.  Drzid  396. 

KONSAKRIVATI,  konsakrivam,  hnpf.  posoe- 
iivati   (u  jedinoiit   primjeru  nije  posve  isto  zna- 


i  KONSOLDULA 

cene  -sto  kod  konsakravati).  —  V  pisua  cakavea 
XVI  vijeka.  Kako?  jesu  le  biskupi  oni  ki  kon- 
sakrivaju   one  tri  u|a.    Stariue.    17,   234.    (1355.) 

KONSANQ-VINITAD,  kousangvinitadi,  /.  lat. 
consanguinitas,  tal.  consanguinita,  rodbina  (po 
krvi).  —  U  jednoga  pisca  .xvii  nijeka.  (J-radi  od 
konsangvinitadi.    B.  KaSio,   rit.  240. 

KONSARISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u- 
okruifu  bioqradskoin.  Oraoa  zemja  u  Konsaristu. 
Sr.  liov.  ISijy.  328. 

KONSKKRATI,  koiiseki-am,  ///.  vidi  konsa- 
krati  (ti  sirem  smislu),  lat.  consecrare.  —  U  ru- 
kopisu XVI  vijeka  (sa  se,  pasivno).  Prose  da  bi 
se  biskupom  konsekral.    Ivan  trog.   4. 

KONSENCANE,  n.  djelo  kojijem  se  konsenca. 
—  II  istoga  pi-ioa  u  kojega  ima  i  konsenfiati  (sa 
slarijim  oblikom  konsencanje,  pisanijem  konsen- 
canje,  vidi  kod  konsencati).  ]Ja  se  djevstvo  gubi 
i  konsencanjem  od  pameti  i  vo|e.  B.  Gradic, 
djev.  61. 

KONSKNCATI,  konsenoam.  pf.  pristati  (nu 
sto).  —  ()d  tal.  consentire.  —  U  jednoga  pisca 
Dubrovianiria  xvn  vijeka :  s<tmo  je  u  jednom 
prirnjeric  c,  a  u  ostala  dua  c\  ali  treba  jainacno 
i  u  ouiina  eitati  c,  jer  se  danas  u  Dubrooniku  u 
ovom  :ii'n'i'/ni  lu-r  konsencati,  i  osim  toga  u 
istoj  ki'ii.i  shtj,  nekoliko  puta  slovo  z  za  glas  c 
(sto  l.itiiiiii  I  saiii  pisac  na  kraju  knige:  Libarce 
vele  duhovuo,  lijem  sto  je  slovo  <;  koje  je  on  lUio 
upotrebiti  za  ooaj  glas  liilo  izrizano  kakono  z). 
ni  se  iia  koju  mu  drago  nefiis  pametim  prigne  i 
vo|om  na  liu  konsenca.  B.  Gradic,  djev.  47.  Ako 
vojom  na  toj  nijeste  prispjele  ni  konsencale. 
t8 — 49.    Xe   konseucavsi   na   toj    liih  pamet.    49. 

KONSEXTITI,  k6nseutim,  pf.  dopustiti,  tal. 
(■nnseutire,  pristati  (isporedi  konsenfiati).  —  U 
knisi  iakaoskoj  xv  nijeka.  Da  se  imamo  branit 
i  ne  kousentit  takove  sile.  Statut.  kastav.  1490. 
204.  ^ 

KOiXSERVA,  ./'.  tal.  conserva,  pekinez.  —  U 
niise  irrijeme.  Kouserva  spada  medu  priredene 
lokarijo,  te  se  ocarinuje.  Zboruik  zak.  1853. 
1077. 

KONSKRV.4TI,  konservam,  /if.  tat.  i  tal.  con- 
servaro,  saiuvati.  —  I'o  zapadnijein  krajevima 
od  xvH  vijeka.  Da  so  uzdr/.o  i  konservaju  ribe. 
K  Radovcic,  ist.  21. 

KONSERVATUR,  konservatura,  m.  tal.  con- 
sorvatore,  covjek  koji  .ito  iuna  Hi  sahranuje.  — 
U  jednoga  pisca  cakanca  xvi  nijeka.  Shrani- 
teji  ili  konservaturi.    S.  Budinic,  ispr.  141. 

K0NSIJENCIJ.4.,  /.  vidi  kousijencija.  —  II  tri 
pisca  cakavca  xvi  nijeka.  Da  ohranimo  jednu 
dobru  konsijenoiju.  Postila.  WZ^.  Ki  v  ilega 
i;rikvi  ili  opiini  va  velikih  grisih  naprotiva  svo- 
joj  kousieneiji  prebivaju.  Anton  Dalm.,  ap.  25t>. 
Kako  se  to  lipo  samo  od  sebe  uci  i  cuti  o  kon- 
sijenciji.  94b.    Konsijenciju  nasu.  Nauk  brn.  12''. 

KOXSiSTORLJ,  HI.  lat.  consistorium,  zbor  (ii 
razlicnijem  .znaienima)^  —  Od  xvi  vijeka.  II 
vicu  ili  kousistoriju.  S.  Budinii,  ispr.  144.  i\a 
becki  svoucilisni  konsistorii.  Zbornik  zak.  1,  115. 
I  pridrzavsi  si  dva  prisjednika  od  konsistorija 
diecesanskog.  1853.  836.  Paroh  ima  izvjesoe  o 
ispitu  konsistoriju  svom  podnijeti.    1868.  221. 

KONSOL,  m.  vidi  konsuo.  —  Na  jednom  mjeslu 
XV  vijeka  i  otale  u  J)anicicevu  rjeiniku  (koni>- 
solb,  gledaj  kuubsulb).  Konsolb  dubrovcki  sb 
svojimi  sudijami.    Spom.  sr.  2,  178.  (1417). 

KONSOLDULA,  ,/'.  ime  hi(kama,  isporedi  kon- 
solida.      Kou.soldula    mala,    viiicet<)sii:uiu,    consn- 

18 


KONSOLmTLA 


KONSTRLACITA 


lida  minor,  herba  venti  minor  (u  inletaekoni 
rukopisu),  Prunella  vulgaris  L.  —  KonHoldula 
sridiia  (cousoldula  stridgnja),  siiifitum.  coiiaolida 
major  (u  mletafikom  rukopisu),  Symphytum  offi- 
cinale L.  (Visiani).    B.  Sulek,  im.  lof). 

KONSOLIDA,  /.  bijka,  tat.  oonsolida.  Kon- 
solida  vela  (oonsolida  vela)  u  mletaftkom  ruko- 
pisu,  V.    Konsoldula  sridiia.    B.    Sulok,    im.    !:").">. 

KONSTA,  /«.  iine  inusko,  kim  dn  jc  Inij).  Kon- 
stantiii,  all  viole  hiti  da  im^l^iji-  ■"/  iirr.  liMvnu'ci 
(lat.  Coustans).  —  11  Daniciiirii  rifrniku:  Konb- 
sta,  otac  Konslantina  velikoga.  ((Jkdz.  pam.  saf.) 
55.  na  istom  mjestu  stqji  i  ,onste'  grijeskom  pi- 
sarskom  postalom  va|a  da  otuda  5to  je  pisar  htio 
napisati  crvenim  mastilom  prvo  slovo  pa  ostavio 
mjesto  a  poslije  zaboravio. 

KONSTA.DIN,  m.  vidi  Konstantin. 

KONSTANCA.  /.  vidi  Konstancija  i  Konstan- 
tija.  —  Na  jednom  vijestu  xvn  vijeka.  Stalna 
budi,  Konstanca.    F.  Glavinii,  cvit.  40''. 

KONSTANCIJA,  /.  vidi  Konstantija.  —  // 
istoga  pisca  u  kojega  ima  i  Konstanca.  Oba- 
cavSi  mu  kier  svoju  Konstanciju  za  zenu  dati. 
F.  Glavinic,  cvit.  198i. 

KONSTANCO,  m.  Constantius,  ime  nmSku, 
vidi  Konstantije.  —  U  dva  pisca  xvn  i  xviii 
vijeka.  Za  kim  Konstauco,  siit  Aegov,  posta  ce- 
sarom.  F.  Grlavinic,  cvit.  r22h.  Ivan  papa,  6i- 
gov  otac  Konstanco  zvase  se.  l-53'>.  Konstanco. 
I.  J.  P.  Lu6ic,  razg.  83. 

KONSTANDIN,  m.  vidi  Konstautiu. 

KONSTANDDfOPOL,  m.  Carigrad.  —  Od 
yrc.  KiarajavTi'i'ov  iioXii  (radi  glasa  d  vidi  kod 
Konstantin).  —  U  spomeniku  xv  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeenika  u  Danicicevu  (KouBstanbdinopolb 
,ConstantinopoIis').  U  Konstandinopiylle.  Mon. 
serb.  525.  (1451—1481).  —  vidi  i  Konstactinopo). 

KONSTANT-GEAD,  m.  Carigrad.  —  vidi 
Konstantinov  grad  i  Konstantin  grad.  —  Saino 
a  jednoga  pij<ca  xviii  vijeka.  Od  Ancire  celnik 
znani  i  namjestnik  Konstant-grada.  J.  Kavaiiin 
18la.  Koustaiit-gradu  izabrauu.  224').  Krstja- 
nom  opet  dade  Solim  i  bio  Konstaut-grade.  226'>. 
Konstaut-gradu  u  slavnomu.  292'i'.  Stjepaii  pa- 
stir  Konstant-grada.  298*.  —  Na  jednom  su 
mjestu  premjeHene  rijeH  (grad-Konstant) :  Bugri 
koji  siono  smiSe  na  grad  Konstanl  udariti.  259''. 

KONSTANTIJA,  /.  Constantia,  ime  zensko 
(t  ostaje  po  grckom  govoru).  —  U  Danicicevu 
rjeeniku :  Koubstanbtija,  sestra  cara  rimskoga 
Koustantrna,  (po  Jetopisima)  mati  ,Bele'  Urosa, 
prababa  Nemahina.  (Okaz.  pam.  sai'.)  55.  56.  57. 
Kostantija.  68. 

KONSTANTIJE,  m.  Constantius,  ime  mmko, 
grc.  KuivnrtivKo;.  —  U  Danicicevu  rjeeniku: 
Koubstanbtije  , Constantius' :  manastira  Pandokra- 
tora  u  svetoj  Gori  ,igumenb  Konstantije'  1348. 
M;(on.  serb).  132. 

KONSTANTIJE V,  adj.  uprav  koji  pripada 
Konstantiju ;  ali  u  jcdinom  privijeru  znaci:  koji 
pripadu  Konstantinu.  —  U  Danicicevu  rjei- 
niku:  Korihstanbtijevb  ,Constantii' :  ,predb  voji 
Konstantijevumi.  (Ok4z.  paiu.  saf.)  55.  misli  se 
cara  rimskoga  Konstantina. 

KONSTANTIN,  Konstantina,  m.  Constautinus, 
ime  musko.  —  U  grc.  Kuirarrivrtvo;  drugo  i  po- 
slije V  glasi  kao  d;  po  usobinama  naSega  jezika 
moze  ispasti  jedno  n  pred  konsonantom  Hi  obadva : 
radi  toga  se  nahodi  u  razliiitijem  oblicima. 

a.    s  nepromijenenijem  oblikom.   —    Izmedu 
rjeenika    u    Danidicevu    (,Konbstanbtinb').    Kon- 


stantinb  (kmet).  Mon.  serb.  183.  (1371—1395). 
Konstantiiib  (.tin  kra^a  Milulina).  Okiz.  para. 
Saf.  53.  70.  Sb  ?.e  (Stefan  Decanski)  rodi  dva 
sina:  Konstantina  i  DuSana.  61.  Zitijo  (Stefana 
visokof/a)  v.se  po  rodu  napisujot  se  Konstantiiu.- 
iilozofwmb.  63.  Helena  cesarica,  mati  velikoga 
Konstantina.  F.  Glavinid,  cvit.  6*.  Umri  dobri 
Konstantin  cesar.  122''.  Vlada§e  rimskim  cosa- 
rastvom  Konstantin  veliki.  198«.  Grad  sazida 
car  Konstantin.  I.  Gundulic  531.  Kostanca  ki 
se  klada  velog  otac  Konstantina.  J.  Kavanin 
271''.  Konstantin  da  kriXu  marnu  mjesto.  278*. 
Konstantin  da  joj  krunu.  291*.  Da  pogube  ai^i- 
Konstantina.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  168.  Konstantin 
se  iguman  ukloni.  4,  170.  O  caru  Konstantinu. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  xiv. 

b.  drugo  t  postaje  d :  Konstandin.  —  U  Da- 
niiiievu  rjeeniku:  Konbstaubdinb.  —  (Krai  ^*" 
lutin)  rodi  dva  sina:  Konstandina  i  Stefana 
kraja  tretijago  Urosa.    Okaz.  pam.  saf.  60. 

c.  ispred  d  (vidi  kod  b)  inpada  n:  Kon- 
stadin.  —  U  Danicicevu  rjeeniku:  Konbstadinh, 
gledaj  Konbstanbtinb.  —  Vb  leto  6931  (=  1422) 
septembrija  16  umrS  carb  blbgarbskyj  Konsta- 
dinb.    Okilz.  pam.  saf.  76. 

d.  n  i.ipada  ispred  s,  vidt  Kostantin,  Ko- 
standiii,  Kostadin. 

KONSTANTINI,  ad.j.  Konstantinov.  —  Na 
jednom  mjestu  xviii  vijeka,  gdje  moze  biti  stoji 
Konstantini  mjeste  Konstantini  (vidi  kod  Kon- 
stantin grad)  samo  radi  sUka.  Te  jih  primi  u 
krstionik  Konstantini.    J.  Kavanin  306''. 

KONSTANTINOGEADSKI,  adj.  ko.ji  pripada 
Konstantinovu  grad,  carigradski.  —  U  Stulicevu 
rjeeniku :  ,oonstantinopolitanU3'.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

KONSTANTINOPOL,  m.  vidi  Koustandinopol. 

—  //  jednoga  pisca  xviii  vijeka  (koji  je  izostavio 
i  radi  stiha :  Konstantnopol).  Konstantnopol  neg 
drug  stece.    J.  Kavanin  220''-. 

KONSTANTINOPOLITANSKI,  adj.  carigrad- 
ski. —  Po  lat.  constantinopolitanus.  —  U  jed- 
noga pisca  XVII  vijeka.  Prvi  konstantinopoli- 
tanski  (sabor).    B.  Kasic,  rit.  74. 

KONSTANTINOPO^j,  m.  vidi  Koustandinopol. 

—  Na  jednom  mjestu  xiv  vijeka,  i  u  jednoga 
pisca  xvni.  —  U  zadr'iem  primjeru  moze  biti  od 
nom.  Konstantinopo)e  (pole  po  puckoj  etimolo- 
giji  od  7i6).ii)  srednega  roda.  Do  samogo  veli- 
kaago  grada  Konstantinopo}a.  .Spom.  stoj.  22. 
(oko  1318).  Carom  u  Konstantinopolu.  M.  A. 
Re|kovic,  sabr.  5. 

KONSTANTINOPO^jE,  n.  vidi  KonstantinopoJ. 

KONSTANTINOV,  adj.  koji  pripada  Konstan- 
tinu. —  U  Danicicevu  rjeeniku:  Konbstanbti- 
novb  ,Constantini' ;  ,vojny  Konstantinovy'.  (Okaz. 
pam.  saf.)  57.  ,sestra  Konstantinova'.  57.  misli 
se  car  rimski.  —   vidi  i  Konstantinov  grad. 

KONSTANTINOV  GRAD,  m.  Carigrad.  —  U 
starijim  spomenicima,  a  izmedu  rjeenika  u  Da- 
nicicevu: Konbstanbtinovb  gradb  , Constantino- 
polls'.    Domentijanl'  130.  170.  Glasnik.  11,  63. 

KONSTANTIN,  adj.  vidi  Konstantinov.  — 
Samo  uz  grad,  vidi  Konstantin  grad. 

KONSTANTIN  GKAD,  m.  vidi  Konstantinov 
grad.  —  U  starijim  spomenicima,  a  izmedu  rjee- 
nika u  Danicicevu.  Konbstanbtinb  gradb  ,Con- 
stantinopolis'.  Domentijan''  129.  130.  131.  141. 
Glasnik.  11,  64.  Okdz.  pam.  saf.  53. 

KONSTANTNOPOL,  vidi  Konstantinopol. 

KONSTELACUA,  /.  skup  zvijezda,   vidi  zvi- 


KONSTELACIJA 


27n 


konSi.ta 


jezde,  tat.  constellatio.  —  U  pisaca  nageija  ore- 
mena.  Konstelacija,  astr.  (stane  zvijezda),  lat. 
, constellatio'  ,coust6llatioii'.  B.  Salek,  rjecn. 
znanstv.   naz. 

KONSTITUGIJA,  /.  ^ndi  ustav,  lat.  constitutio 
(isporedi  konstitucijon).  —  U  pisaca  naiega  v/e- 
mena.  Konstituoija,  stat.  phil.  v.  Ustav.  B.  Su- 
lek,  rjefin.  znanstv.  naz. 

KONSTITUCIJON,  konstitucijdni,  /.  consti- 
tutio, naredba.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka. 
S  svetimi  konstitucionimi  i  naredbanii.  B.  Kasic, 
fran.  206. 

1.  KONSUL,  vidi  koiisuo. 

2.  KONSUL,  vidi  kon.sii}. 

KONSULA,  m.  vidi  kousuo,  d.  —  U  pje.imi 
crnogorskoj  nasega  vremena.  Jesu  posli  mini- 
ster! carski  i  konsule  sila  od  Evrope  .  .  .  Kon- 
aule  ce  iiaokolo  poci  .  .  .    Nar.   pje.'^.  vuk.  .'),  404. 

KONSULARAN,  konsiilarna,  adj.  Icoji  pripada 
konsulima,  isporedi  konsularski.  —  IJ  pisaca  na- 
sega iiremena  (radi  z  vidi  kod  konsiio).  Nu  izu- 
ziuiaju  se  diplomatiCke  i  kouzulavue  depese.  Zbor- 
nik  zak.  2,  266. 

KONSULARSKI,  adj.  koji  pripada  konsulima. 
—  Nacineno  od  lat.  consularis.  —  U  pisaca  na- 
sega vremena  (radi  z  vidi  kod  konsuo).  UteSaj 
k  visim  sudovom  proti  rjesidbam  sudova  konzu- 
larskih.  Zboniik  zak.  1863.  18j.  Pod  konziili 
razumijevaju  se  svi  oni  kojim  su  povjereni  po- 
slovi  konzularski.  1865.  li.5.  Zakon^jki  clauak 
o  konzularskom  ugovoi-ii  s  krajevinom  portugal- 
skom.    187i.  461. 

KONSUL AESTVO,  «.  sluzha  konsiilona.  ^ 
isporedi  konsulat.  —  U  pisaca  nasega  oreinena 
(radi  z  vidi  kod  konsuo).  Poslovi,  koji  se  tiou 
konzularstva,  spadaju  i  na  ministarstvo  trgovine. 
Zbornik  zak.  1863.'31.'>. 

KONSULAT,  m.  cotisiilatus,  cast  (sliizha, 
mjesto)  Hi  iired  konsulov;  a  naj  starijem  jc  pri- 
mjerii  drugo  znacene  (vidi  kod  b).  —  Od  xv  vi- 
jeka (vidi  kod  b). 

!l.  sa  gnaienem  sprijeda  kazanijeni.  Uzvisen 
u  gospostvo  od  konsulata.  B.  Kasic,  per.  1.  C. 
kr.  konzulati  (radi  z  vidi  kod  ko7isuc3)  nalazeci 
se  u  inozemstvu,  iraadu  sudbenost,  koja  ini  je 
povjerena.    Zbornik  zak.  1853.  141. 

lb.  u  naj  starijem  primjeru  tiiinaci  Uanicir. : 
konsulovo  pismo,  isto  bi  moglo  i  biti,  ali  se  moze 
razumjeti  i  kao  p)ismo  (sudbcne)  ohlasti  kojijem 
se  trazi  kakva  potana  vijest.  —  U  Dnnieicevu 
rjecnikii:  konbsulatb  ,literao  consulis'.  —  (iospodo 
(pise  se  knezu  i  sudijama  dubrovackijem),  pri- 
mismo  konbsulatb  giuspostva  vasega  u  komb  pi- 
sahote  za  .Jaksu  Zeca  i  za  Vlahusu  Latinicica  za 
3  komade  svite,  jeli  mu  ihb  Vlahusa  uzeo,  nije 
li.    Spom.  sr.  2,  110.  (1444). 

KONSULATSKI,  adj.  koji  pripada  konsulatu 
Hi  konsulatima.  —  U  pisaca  nasega  vremena 
(radi  z  vidi  kod  konsuo).  Sabirati  i  slagati  tr- 
govaoka  i  konzulatska  izvjesca.  Zbornik  zak. 
1863.  315.  Arkivi  konzulatski  neoskvri'iivi  su 
svagda.    1866.  340. 

KONSULOV,  adj.  koji  pripada  konsula.  Da, 
si   ugodnija   sinu  konsulovu.    B.  Kasic,    per.   92. 

KONSULSKI,  adj.  koji  pripada  konsulima.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme  (radi  z  vidi  kod  konsuo). 
Brzojavke  od  diplomatickih  ili  konzulskih  poslo- 
voda  .  .  .    Zbornik  zak.  1870.  5. 

KONSUJ^,  m.  ime  bifkama.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Stulicevu  (konsu)  krajski,  trava  ,consolida 
reale,    delfinio,    erba'    ,aparine' ;     konsu}    veliki, 


ti-ava  ,cou3olida  maggiore'  ,symphitum  majus"; 
konsu}  mali,  trava  ,consolida  minore'  ,symphi- 
tum  minus' ;  konsu}  zlatni,  trava  ,erba  giudaica , 
pagana,  spezie  d'  erba'  ,virga  aurea,  hei'bae  spe- 
cies'). Konsul,  konsu}  krajevski,  consolida  reale, 
delfinio  (Stulli),  Delphinium  consolida  L.  (Vi- 
siani).  -  Konsu}  mali,  consolida  minor  (Mattel, 
Stulli,  Anselmo  da  Canali),  Prunella  vulgaris  L. 
(Alschinger,  Visiani).  —  Konsu)  veliki,  consolida 
maggiore  (Stulli,  u  sinskom  rukopisu,  Anselmo 
da  Canali),  simfito  (Anselmo  da  Canali),  Sym- 
phytum officinale  L.  —  Konsu}  zlatni  (konsul 
zlati  u  sinskom  rukopisu).  virga  aurea  (sinski 
rkp.,  Stulli),  Solidago  virga  aurea  L.  B.  Su- 
lek,   im.  155. 

KONSUO,  konsula,  «».  consul,  uprav  u  obicno 
vrijeme  u  Rimu  ioojek  koji  je  (ujedno  jos  s  dru- 
gijem)  imao  naj  visa  cast  i  oblast  (poslije  se 
promijenilo  znacene).  —  -o  stoji  po  stokavskom 
ijovoru  mj.  1.  —  U  nase  vrijeme  po  sjevernijem 
krajevima  zamjenuje  se  s  glasom  z  (konzul,  kon- 
zuo)  po  nemackom  izgovoru.  —  Od  xv  vijeka 
(vidi  kod  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu 
ikonbsulb.  gledaj  kunbsulb). 

a.  a  znaceiiii  sprijeda  kazanome  (kao  rimska 
oblast).  Cesar,  ki  triS  konsul  bio  je.  J.  Ka- 
vanin  29". 

h.  vidi  kunsuo.  Budi  ti  milostt  dati  i  pre- 
poruciti  konsulomb  Znhu  Guceticu,  Niksi  Crevicu 
i  DanAlu  Gundulicu  ili  liegovemb  komesaromb 
Franku  .'^orkocevicu  i  Niksi  Kabuzicu  da  ojni 
prodadu  i  pos}u  k  namb  u  ruke.  Spom.  sr.  1, 
IHl.  (1415).  ilUb  gospodina  konsula  grada  Du- 
brovnika  i  lodt  liegovehb  sudija.  1,  136.  (1417). 
e.  a  ovijcin  primjerima  ne  zna  se  o  kakvoj 
se  rasti  ijovori.  Konsuli  i  knezi.  S.  Budinio, 
ispr.  138.  Konsul  aliti  vitnik.  ¥.  Kadman  12. 
(1.  «  nase  vrijeme,  cinovnik  koji  u  tudem 
iiijestu  stiti  trgovacke  i  druge  sveze  pripadnika 
vlade  .ito  ga  je  iinenovala  (gdjegdje,  osobito  po 
i.stoku,  ima  i  sudbenu  i  diplomatsku  vlast).  Do- 
laze  dva  konsula  .  .  .  Konsuo  ruski  .  .  .  Konsuo 
francuski.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  479.  Kad  konzuli 
ki'iigu  sagledali.  O.svetu.  3,  59.  Pod  konzuli 
razumjevaju  se  svi  oiii  kojim  su  povjereni  po- 
slovi konzularski.  Zbornik  zak.  1865.  145.  Gla- 
vnim  konzulom  u  obih  drzavah  pripada  pravo  .  .  . 
1.S71.  401. 

o.  Konsuo,  preziine.  —  a  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KONSA,  m.  hyp.  kunSija,  vidi  konso.  —  A-kc. 
se  mijena  u  voc. :  konso,  konse.  —  Nalazi  se 
samo  s  m  mj.  n  (vidi  kod  konsija).  —  U  Vu- 
kovit  rjecnika:  komsa,  vide  kom§o  s  dodatkom 
da  je  po  istocnom  govoru.  Araan  korase !  vase 
zakonose  pi'avdu  prave.    Osvet.  4,  .35. 

KONSCANI,  m.  pi.  ime  selii  u  Hrvatskoj  ii 
Uipaniji  bjelovarsko-krizevaikoj.  Razdijej.  114. 

KONSCINA,  vidi  Konscina. 

KONSE,  m.  vidi  konsa.  —  Po  sjevernoj  Dal- 
maciji.     Konse,  konsija.    M.  Pavlinovio. 

KONSENCIJA,  /.  vidi  konSijencija.  —  U  pi- 
saca cakavaca  xv  i  xvi  vijeka.  I  ocistiti  tvoju 
konseuciju  .  .  .  Starine.  23,  1'29.  (1496).  Ako  'ih 
(dela)  ni  v  cemkoli  obsluzil  po  svojej  konsenciji. 
151.     Konsencija  pravdena.    Korizm.  07b. 

KONSIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Jakov 
KonSi6.    Mon.  croat.  9.  (1325). 

KONSIJA,  m.  (rijetko  f.)  susjed  (sitsjeda),  tur. 
iioniu,  i-|omsu.  —  Kaze  se  i  k6m§ija,  sto  je  a 
nase  vrijeme  i  obicnije  nego  konsija.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  konsija  (komsija).  —  U  je.dnini 
znaci  (rijetko)  i  zensko  celade,  susjedu,  te  je  onda 


konSija 


KOnSiLTTK,  b. 


ieitskoiia  roUa:   «  mnoHni  je  obiino  n  zenskam 
rodii  i  ta  mii.^ku  icfad. 

1.  m.  susjed. 

II.  konsija.  —  Od  xvii  vijeka,  a  umedu 
rjecnika  u  Belinu  (,vicino,  contiguo  d'  abitazione, 
propinquus'  Tlio*;  ,prossimo,  vicino  di  casa  o  di 
conHni'  .proximus'  :"i92'J)  i  u  Vukoi'ii  (vido  kom- 
sija).  Naj  prvo  u  otca,  paker  u  konsija.  M. 
Divkovic,  bes.  110".  Zaru6iiica  koja  je  uboga, 
i§te  u  konsija  susjeda  drago  kamei'ie.  M.  Radni6 
2631".  Da  se  ne  gnvori  i  ne  op6i  s  onim  kon- 
sijom,  s  onim  6e)ad6tom  ...  J.  Baiiovac,  pred. 
32.  Dotrfiavsi  konsije  uadoSe  krvno  dilo.  pripov. 
167.  U  kuci  onog  konsije  iliti  susida  tvoga.  F. 
Lastric,  test.  334'>.  Zovnuvsi  konSije  iliti  bli- 
ziiike.  ned.  1.59.  Medu  bratjom,  konlijama.  193. 
Zaludu  se  tu^ite  niki  na  konsije.  svet.  58''. 
Nasu  bra6u  i  konsije.  I.  A.  NonadiA,  saiub.  14. 
Pred  vratima  stojo  samovo|ni  Perastani,  liihove 
konsije.  Nar.  pjes.  bog.  173.  Zulume  svakome 
6inahu,  koiisijama  zivjet  ue  dadijahu.  207.  U 
no(5i  usla  u  kiicu  svoga  kon§ije.  M.  Zorioic,  zrc. 
11.  Stade  zene  pla6  i  vika,  da  je  ouse  sve  kon- 
sije. 43.  Prizvati  svoga  konSiju  aliti  susida. 
And.  Kaoid,  kor.  71.  Bliznika,  znaiiaca,  yrija- 
teja  1  konsija.  M.  Dobretid  106.  Videci  svoga 
konsiju  oli  blizrjika.  210.  Eadivoju  i  s  nim  tri 
druge  konsije  ilegove.    Djelovod.  prot.  19. 

b.  komsija.  —  Od  xviii  vijeka  (naj  stariji 
primjer  nije  dosta  puaedan).  —  Izmedii  rjecnika 
u  Vukuvic  (,der  nachbar,  vicinus'.  cf.  susjed). 
.Suprotivna  vijek  komsije  ni  bor  trpi  nerazlozan. 
J.  Kavaiiin  407i.  Da  uzajmi  od  komsija  sudeva 
koliko  god  moze.  E.  Pavic,  ogl.  321.  Malone 
upadose  u  sake  svoji  komsija.  175.  Brzo  demo 
se  ako  Bog  da  i  daje  poznati,  jer  smo  komsije. 
D.  Obradovid,  basn.  262.  Sto  bi  ti  od  onoga 
muza  rekao  koji  bi  upitan  od  svoga  komsije ...  V 
D.  Rapid  8w.  Kada  si  vidio  tvoje  blizne,  tvoje 
prijate|e,  rodjake  i  komsije  naglom  smrtju  umi- 
rati.  66.  Dnevi  u  kojima  prijete}  s  prijetejom, 
komsija  s  komsijom  i  gost  s  gostom  najide  se  i 
napije.  B.  Leakovid,  gov.  61.  Nu  mi  prose 
mlogi  prosioci:  jedno  bane,  drugo  generate,  trede 
prosi  iz  sela  komsija.  majka  daje  u  selo  komsiji. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  38—39.  Podsjeo  me  kao  rdav 
komsija.  Nar.  posl.  vuk.  251.  Koji  je  bio  kom- 
sija s  ovijem.  Nar.  prip.  vuk.  185.-  U  Xiksidah, 
u  nasih  komsijah.  Ogled,  sr.  439.  Moj  komsija 
zlatali  kutija.  Nar.  pjes.  petr.  1,  1S4.  Boji  je 
dobar  komsija  no  zao  brat.  Ko  se  komsiji  mrazi, 
on  obraz  gazi.  U  brata  na  najam,  u  komsije  na 
zajam.  V.  Bogisid,  zborn.  390.  Naj  blizi  kom- 
sija preci  je  od  udajena  brata.  391.  Pozali  se 
na  svoga  komsiju.    PravdonoSa.  1851.  26. 

2.  /.  susjeda. 

a.  konsija.  —  U pet  primjera  win  i  ovoga 
vijeka.  Ona  mu  se  kuuijase,  da  ue  znadise,  i 
sve  cujase  to  jedna  konsija.  J.  Banovac,  razg. 
135.  .Jedna  zenetina  dolazila  je  u  kudu  jedne 
svoje  suside,  konsijo.  J.  Filipovid  1,  23^.  Di- 
teSce  jedne  bliziie  svoje  konsije.  P.  Lastrid,  od' 
26.  Nika  viStica  ispovidi  da  je  hodila  u  kudu 
jednoj  konSiji  rodici.  L.  Vladmirovic  17.  I  dr- 
zalo  Dalmaciju  ...  na  uzioi  nemaokoj  koii§iji. 
M.  Pavlinovid,  razl.  spis.  346. 

1).  komsija.  —  TJ  dva  primjera  xviii  i 
ovoga  vijeka.  1  komsiju  svoju  vidi  da  je  lipse 
odivena.  V.  Dosen  118b.  Ciganka  to  sve  gle- 
dala  i  slusala,  pa  rekne  onoj  hrisdanci:  ,Ma 
jadna  kom.^ijo'  .  .  .    Nar.  prip.  vrd.  39. 

k6n§I.)ENCA,  /.  vidi  konsijencija.  —  U  ru- 
kopisu  duhrovacknm  xvi  vijeka.  Zla  konsijenea. 
Zborn.  &>. 


KONSIJENCIJA,  /.  conscientia,  vidi  savjest, 
duSa,  d,  ij^  dusevnost,  h).  —  Od  latimke  rijeri 
n  latijaiiskiji:m  izgotiorom  (talijanski  jc  coscienza 
i  cosceiiza).  —  Od  xvi  vijeka  po  zapndnijem 
krajevima.  G-rizeni  od  drva  konSijencije.  Ivn- 
rizm.  26l>.  Svjedok  srca  i  kon.sijencije  moje.  L!. 
Gradid,  djev.  5!).  Odisti  konsijenciju.  Nauk  brn. 
ll'>.  MrmAedi  svojer  konSijencija  suprotiva  liima. 
M.  Oi-bin  172.  UdiuideS  izkuganje  od  konsijen- 
cije.  I.  Driid  74.  Pokripjen  svidodanstvom  dobre 
kunsijencije.  P.  Radovcid,  nac.  18.  Premda  ga 
ne  zgrizase  konsijencija.  2.30.  Svoju  konsijen- 
ciju oli  ti  svoju  dusu.  M.  Dobretic  159.  Ako 
ga  du§a  boli  i  konSijencija  steze.    169. 

KONSiJTN  (komsijin),  adj.  koji  pripada  kon- 
■Hji  (koin.Hji).  —  U  Vnkovu  rjecnikn:  komsijin 
,dos   nachbars'   ,vicini';   konsijin,    vide   komsijin. 

KONSlIINICA  (k6msijiniea),  /.  sasjeda,  vidi 
konsija,  2.  —  -iji-  se  u  izgovoru  vrln  malo  razli- 
kiijc  od  dugoga  i,  zato  se  pise  i  samn  -ij-,  a 
mozehili  i  -i-.  —  U  na.ie  vrijeme,  a  izmedii  rjec- 
nika u  Vakovu  (komsijiiica  ,die  nachbarin'  ,vi- 
cina'.  cf.  susjeda;  kdnSijnioa,  vide  komSijnioa). 
Da  sarn  biser  ja  bih  se  prosula  oko  bela  dvora 
komsijskoga,  da  mo  kupe  snaho  komsijnice.  Nar. 
pjes.  srom.  45. 

KONSrjINSKi  (k6m§ijinski),  adj.  vidi  kon- 
sijski.  —  Radi  -iji-  vidi  sto  je  kazano  kod  kon- 
sijinica.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  ii 
Viikovu  (kdmsijnski  uz  komsijski;  k6nsijnski  uz 
konsijski).  -  Ved  su  globa  u  komSinskom  dorau. 
J.  S.  Re)kovid  366.  Ako  komsijnska  kuda  gori, 
pazi  na  svoju.  Nar.  posl.  vuk.  5.  Iz  kudah  kom- 
sinskijeh  i  od  svojte  donose  rakiju  i  svakojakog 
jela.   Vuk  (?),  ziv.  193. 

KONSI.TSKI  (kdmsijski),  adj.  koji  pripada 
kiinsijama  (komsijama).  —  isporedi  konsijinski. 
—  /  oodje  za  -ij-  vrijedi  sto  je  kazano  za  -iji- 
kod  konsijinica.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  h  Vukoou  (k6msijski  ,iiachbarlich'  ,vi- 
cinorum' ;  k6nsfjski,  vide  komsijski).  Dao  je 
vese|e,  na  koje  on  komsisku  mladez  pozivao  je. 
A.  T.  BUigojevid,  khin.  3.  U  komsijskom  novom 
vinogradu.    Nar.  pjes.  srem.  45. 

KONSILAC  (k6msilac),  konsioca  (k6msioca), 
m.  ima  samo  ti  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena 
momce  kom.^ioc6,  sto  bi  mogao  biti  vokativ  (mj. 
nominativa)  od  inomak  komsilac,  alt  bi  mogao 
hiti  i  nomiiiativ  sredhega  roda.  Da  sam  ruza  ja 
bib  s'  presadila  u  komsijskom  novom  vinogradu, 
da  me  bere  momce  komsiooe.  Nar.  pjes.  srem.  45. 

KONSILUK  (komslluk),  m.  susjedstvo,  tar. 
qonsuluq.    —    Badi   -n-    i   -m-  vidi  kod  konsija. 

a.  konsiluk.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (konsiluk,  vide  komsiluk).  Ni 
u  kudi,  ni  u  obitili,  ni  u  druzbi,  ni  u  konsi- 
luku  ni  u  puoku  ne  imamo  nikakova  zla  ni 
srautne  fiiniti.  M.  Divkovid,  bes.  215 — 216.  To 
vidivsi  druge  divojke  od  konsiluka.  M.  Zoridid, 
zro.  42.  Zavapi  tako  2estoko,  da  se  du  po  svem 
konsiluku.  231.  §to  god  vam  je  konsiluka  i  u 
I'liraa  kadiluka.  Q-olubica.  5,  133.  Pa  ce  tebi, 
boj  se,  biti  zao  konsiluka!  M.  D.  Milidevid, 
omer.  48. 

b.  komSiluk.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  ii  Vukovii  (komsiluk  ,die  nachbarschaft' 
,vicinia').  Kako  on  u  liegovom  kom.siluku  pri- 
biva.  E.  Pavid,  ogl.  250.  Dobna  nerad  komsi- 
luku  moskovskomu,  opet  se  odili  sa  svoga  rajesta. 
I.  Zanidid  236.  Vidis  dakle  da  je  od  Turaka 
doSlo  kolo;  da  zla  komsiluka!  M.  A.  Rejkovid, 
sat.   CSb.     Sav   komSiluk  i  sve   selo  viCe.    D4b. 


KONSILUK.  b. 


•277 


1.  KONTENAT 


Sad  zivimo  s  Turci  u  komSiluku.  A.  T.  Bla- 
gojevic,  pjesnik.  29.  Gdi  se  god  u  komSiluku 
mrze.  D.  Obradovic,  basn.  301!.  Svitli  z  do- 
brima  prilikama  svojima  mladima  i  svemu  kom- 
Siluku. D.  Rapic  96.  Uzdrzati  s  Moskovskom 
jedan  pravi  komsiluk.  A.  Tomikovic,  ziv.  328. 
U  komsiluk  dovikuje  da  u  dvoru  vode  nema. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  309.  Selam  sa|em  nasem  kom- 
Siluku: ko  god  za  me  haje  i  upita.  M.  D.  Mili- 
cevic,  omer.  24  Ode  u  komsiluk.  Bo^.  vila. 
1890.   2J7. 

KONSIIj,  m.  saoije.t,  eijecK.  —  (>d  tal.  cou- 
siglio.  —  U  nase  vrijrme  u  Istri.  Konsi[,  it. 
consiglio,  vijeoe.  NaSa  sloga.  god,  3,  br.  10, 
str.  39. 

KON§t^iATI,  konsijam,  imp/.  (/ovoriU.  —  t>d 
tal.  consigliaro,  svjetovati.  —  IJ  nase  vrijeme  u 
sjpve.rnijeli  iakaoaca.  Priceli  su  koasi|ati  da 
komu  te  sesfcru  dati.  Nar.  pjes.  mikul.  138.  Koii- 
Sijati,  it.  consigliare,  (u  smislu  govoriti).  Nasa 
sloga.  god.  13,  br.  22,  str.  87. 

KONSil^ER,  kon5i|Bra,  m.  tal.  cousigliere,  .svi- 
njetnik.  —  U  nak.  vrijeiur  u  Istri.  Konsi|fir,  it. 
cousigliere,  savjetnik.  Xa.sa  sloga.  god.  15,  br.  i>*l 

KONSINCVA,  ,/'.  vidi  kon,si,jem;ija.  —  Na 
jednom  mjestu  xvii  oijeka ;  moze  hiti  da  Irehu 
citati  konsijenca  (7*  konsinca.  Miiogi  se  obicaje 
rijeti  ,duSa  me  boli'  a  drugi  obicaje  rijeti  ,kou- 
sincva  me  grize'.    M.  Divkovic,  bes.  Bli^ib. 

KONSIOCE  (k6mSioce),  konSioceta  (komSio- 
ceta),  n.  vidi  konsilac 

KONSO    (k(imso),    in.    Iijll).    kousija    (komSija). 

—  Akc.  se  iiiijena  n  r,ic.  kouso  (komso).  —  II 
iia.^e  rrijeme. 

a.  kouso.  Alem  kouso,  aloiii  draga  duSo! 
Nar.  pjes.  petr.  1,  18-i. 

h.  komso.  —  Izmedii  rjeiiiika  a  Vakuini 
(vide  kono  s  dodatkum  da  Je  pi)  jii.:nom  ijovoru). 
Ma  mu  komso  sad  krajinom  se6e.  Osvetu.  G,  14. 

KONSOVATI,  k6iisuj6m,  imp/,  zin/cti  s  kijeni 
kao  s  konsijom,  biti  knnsija.  —  U  jednom  pri- 
injeru  naseya  vremena  (s  m:  komStWati,  k6iusu- 
j6m,  nidi  kod  konsija).  Vec  ovo  nam  ja<la  ne- 
nadana  od  komsije  beckoga  cosara,  s  kijtMii  smo 
doslje  dobro  komSovali.    Osvetu.  G,   11. 

KONSTANSKO  BKOO,  n.  ime  mjestu  u  Srliiji 
u  okriiyii  smedereoskiim.  Vinograd  u  Koustau- 
■skoui  Brdu.    Sr.  nov.  187.5.  GG7. 

KONSTANTIN,  KouStautina,  wi.  oidi  Kou- 
stantin.  —  U  nase  vrijeme  u  sjeueniijeh  caka- 
iHica.  Ka  j'  bila  jedina  oca  Konstantina.  Nar. 
pjes.  mikul.  139. 

KONSTARI,  m.  ime  zaseokit  u  Daliiiiu-.iji  n 
kotaru  diibrovackom.    Scliem.  ragus.  187G.  37. 

1.  KONTA,  in.  ill  f.'^  ime  (inush)  Hi  zcnsko'^). 

—  isporedi  Konda.  —  Prije  na.^eiia  vremena. 
Konta.    S.  Novakovir,  pom.  71. 

2.  KONTA,  /.  oidi  kouat.  —  II  nase  rrijrmi; 
u  Srbiji.  Jedna  konta  od  nas  daua  ostala  na 
raounu.    Glasnik.  ii,  1,  44.  (1808). 

KON'l'ALICE,  /".  pi.  pjesme  koje  ne  pjevaju 
uego  samo  kontaju,  t.  j.  izgovaraju.  u  Dobro- 
salu.    M.  Medic.  —  nidi  2.  kontati. 

KONTANE,  n.  djelo  kojijein  se  konta  (ridi  2. 
kontati).    J.  Bogdanovic. 

1.  KONTATI,  k6ntam,  impf.  tal.  contare,  brojiti. 

—  Po  jugozapadnijein  krajevima  od  xvni  nijeka. 

—  U  oba  dra  primjera  (u  proomi:  sa  se,  jja- 
sivno;  u  driuioine  pasivno)  nije  u prai'om,  obiinom 
znacenn,  nei/n  se  istice  vrijednost  iinoijw  ito  .te 
hroji  (isporedi  brojiti,  I,  b,  ej).     Oiio  kolijio  koo 


je  daje  od  korina  iliti  pocetka,  ono  se  konta  i 
broji.  M.  Dobretic  .547.  Ni  pristase,  ni  kontani 
bise.    Nar.  pjes.  vuk.  5,   137. 

2.  KONTATI,  k6ntam,  impf.  govoriti  pjesmu 
u  kolu,  a  inace  govoriti  sto  kome  osobitim  na- 
glaskom  i  mnogo.  ,i"*ta  mi  kontas  tuda,  cuo  sam 
vec'.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  ,Ti  eto  kontas, 
da  'e  Durota  maiie  ima'  novaca  nego  li  lean'. 
,Ali  ga  lijepo  on  konta  pjesme'.    .J.    Bogdanovic. 

—  J\ro2e  Iliti  ista  rijce  stn  1.  kontati  (uprav  od 
inlrt.  coutar,  pripoi'iji'ilati),  ali  mislim  da  ce  biti 
od  tal.  cantare,  pjevati. 

KONTEMPLACijON,  kontemplacij6ni,  /.  con- 
templatio,  razgledane,  razmis(ane  (u  teologickom 
■smislu),  tal.  conteuiplazione.  —  isporedi  kontem- 
plaiie.  —  U  di-'a  pisca  xvii  vijelca.  Pocine  se 
meditacijon  ili  koutemplacijon.  B.  Kasic,  nac.  14. 
Stogod  ,iil  iiebeske  kontomplacijoni  kusati.  nasi. 
17.  Dat  se  Tia  kontemplaeijou  i  razmisjanje.  I. 
Drzic  272. 

KONTEMPL.VNK,  n.  vidi  kontemplaeijou; 
iiprnv  znaci  djelo  kojijem  se  kontempla,  ali  gla- 
golti  koutcmplati  (hit.  i  tal.  contemplare,  raz- 
f/tedati,  razmislati)  nema  potvrde  u  pisaca  (u 
DiibroDnikii  se  iuje  kontemplati,  kontemplam,  pf. 
i  knntemplavati,  kontemplavam,  impf.,  ali  ne  u 
teologickom  smislu,  nego,  gotovo  ironicki,  kad  ko 
!!■   diigo   razyleda  Hi  pregleda  ^to.    P.    Budmani). 

—  if  dra  pisca  xvi  *  xvii  vijeka  (sa  starijim 
oblikom  kontemplaujo).  Ki  u  razmislanju  i  kon- 
templauju  istoga  bozansfcva  stoji.  B.  G-radio,  djev. 
50.  Uzivati  raskoso  od  cistoga  razrais|auja  ili 
kontomplanja.    B.  Kasic,  ill.  59. 

KONTKMPLATI,  kontHraplam,  pf.  oidi-  kod 
kontemplano. 

KONTEMPLATIV,  adj.  coutemplativus,  tal. 
contemplativo,  koji  ra~mis{a  (u  teologiikom  smi- 
slu), isporedi  bogomisalan.  —  U  tri  pisca  xvi  i 
XVII  vijeka.  Uusa  bogo}ubna  i  kontemplativa. 
B.  Gradic,  duh.  46.  Od  ovoga  pohlepna  poze- 
Ijenja  sveti  kontemplativi  guvore.  63.  Svi  redi 
ludi,  a  to  svitovni,  rabotni  i  ko(>()templativi. 
Nauk  brn.  56''.  Cemu  njeki  od  svetaca  toliko 
su  bili  izvi'sni  i  kontemplativi.  B.  Kasi6,  nasi. 
16.  Niki  sveti  kontemplativi  i  razmisjaoci  vele. . . 
is.  56. 

KONTEMPLATiVAC,  kontemplativca,  m.  kon- 
templativ  covjek.  —  I!  jednoga  pisca  xvn  vijeka. 
Naliode  se  mali  za  to  kontemplativoi.  B.  KaSii^., 
nasi.    166. 

KONTEMPLATiVIGA,  /'.  kontemplativo  zen- 
sko  cefade,  ili  nesto  sto  se  shoana  kao  zensko  fn 
jciliniiin  primjeru  du.sa).  —  U  jednoga  pisca  xvi 
vijeka.  Naprijed  je  (diisa)  kontemplativioa.  B. 
Gradic,  duh.  74. 

KONTEMPLA  VAT  1,  kontemplavam,  impf  vidi 
kod  kontemplaiie. 

KONTEN,  adj.  wiiis  kontenat.  —  Jainaeno  po- 
staje  od  oblika  nom.  sing,  kontent,  u  kojemu  je 
krajne  t  otpalo.  —  Od  xvii  vijeka.  Tako  kako 
ill  pogodismo,  tako  kontene  obje  parte  bise.  .Sta- 
riue.  19,  256.  (1673).  Rekao  jest  da  je  on  konten 
kako  mu  dosudeno  jest.  Glasnik  ii,  1,  78.  (1808). 
A  Petar  nije  konten  kao  sto  nadosmo  za  pravo : 
sto  su  dobili  da  na  pola  dele.  106.  Narod  jo 
hii)  kouten.  Djelovod.  prot.  170.  Budu  li  mi 
ce|ad  kontena.   Bos.   vila.   1891.  215. 

1.  KONTENAT,  kintenta,  adj.  contentus,  jo- 
dovo(an.  —  Postaje  od  tal.  coutento,  te  sr  ii 
nom.  sing.  m.  (i  u  acc.  kad  je  isti  kao  nom.j 
amece  a;  ali  to  nije  svagda,  bito  te  se  kazalo  i 
koutcnt,    sto    se    potvrdiije    oblikom    konten    (sto 


1.  KONTENAT 


IvUNTKABANDA 


iiiKi  u  Duhroniana  xvi  nijeku  kontent,  n.  p.  u 
N.  Naleskovi6  1,  281,  nije  dosta  za  potvrdu  jer 
.111  se  inoiebiti  pisci  htjeli  bliie  driati  taUjan- 
skiHja  ublika).  —  Od  xv  vijcka  (vidi  b,  e)),  a  iz- 
iiiedu  fje6nika  u  Daniiiievu  (koukteiibti.  ,conten- 
(,^3').  —  Ima  i  komp.:  kontfentiji.  V.  Andrijase- 
vic,  dev.  18. 

It.  iiopce.  Na  puno  hode  tri  tisuce  imati, 
jos  ako  budeS  ti  kontenat  i  mati.  N.  NaJeSkovii 
1,  280.  Napokon  se  vazda  kontenat  i  veseo  na- 
hodi.  B.  Gradi6,  djev.  106.  Bivsi  ja  kontenta  i 
bogata  u  morau  rodovnifikomu  uboltvu.  V.  An- 
di'ijaSevic,  put.  83.  Ako  mo  djavao  vidi,  da  se 
zaruftim  z  drugom  izvan  tebe,  neka  sam  uvik 
I'legov,  ja  sam  kontenat.    D.  Bapi6  94. 

b.  ono  cim  je  ko  zadovolan  izriie  se  siip- 
stantivom : 

<t.)  u  instrumentalu  {Ho  bi  bilo  naj  obic- 
nije,  aJi  imam  samo  jedan  primjer,  i  u  tome  uz 
instrumental  ima  prijedlog  s).  Da  je  kontenat 
kra|  s  odgovorom.    A.  J.  Knezovic  121. 

h)  u  dativu,  neobiino,  samo  u  jednom 
primjeru  xvii  vijeka.  Tako  se  vece  krat  zgada 
da  jeduomu  vladaocu  nije  kontenat  Bog.  I.  An- 
6i6,  vrat.  133. 

r)  u  loc.  s  prijedlogom  o.  Ja  bihb  m  tome 
koutenatb  bioj.    Mon.  serb.  500.  (1467—1500). 

(i)  u  instr.  s  prijedlogom  nad  (neobicno,  u 
jednom  primjeru  xvi  vijeka).  Mi  smo  nad  tern 
kontenti.    Mon.  Croat.  287.  (1586). 

e.  ono  c«m  je  ko  zadovolan  izrice  se  infini- 
tivom.  Pod'  na  slavu  Bozju,  kontent  sam  i  toj 
dat  za  )ubav.  N.  Najeskovic  1,  281.  Za  to  da- 
jemo  na  znane  da  ga  smo  svikolici  konbtenbti 
uzetb.  Starine.  10,  25.  (1694).  Marija,  koja  ne 
buduci  kontenta  cinit  zlo  u  svojoj  otacbini,  hoti 
se   diliti  u  druga  mista.    J.   Banovac,    razg.    145. 

d.  ono  cim  je  ko  zadovolan  izrice  se  pod- 
tosnom  recenicom  s  da.  .Ja  bih  kontenat  bio 
da  Bog  stavi  jednu  kelomnu  ...  V.  Andrijasevii, 
put.  254.  Da  bih  kontentiji  bio  da  sam  zivot 
izgubio,  nego  da  sam  tebe  uvrijedio.  dev.  18. 
Kontenat  bill  se  nasao  sadara  da  ruke  i  noge 
moje  budu  kljenite  biti.    71. 

2.  KONTENAT,  kdntenta,  m.  tal.  contento, 
zadovofnost.  —  Badi  oblika  vidi  1.  kontenat.  — 
U  dva  pisca  xvii  *  xviu  vijeka.  Kada  ti  se 
zgodi  stvar  od  plakijera  i  kontenta.  I.  Drzic 
125.  Bez  nih  nije  pravi  kontent  u  redu.  260. 
Ako  nisam  na  kontent  verse  sastavio.  A.  J. 
Knezovic  ii. 

KONTENSTVO,  n.  zadovo^nost.  —  Nacineno 
nastavkom  stvo  od  kontenat  (ne  od  konten, 
nego  je  jamacno  od  osnove  kontent  postalo  kon- 
tentstvo,  pa  je  t  ispalo).  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovcanina  xvii  vijeka.  Priveliko  kontenstvo  i 
nasladenje.  I.  Driic  39.  Razmis}aj  vjekuvje- 
canstvo  od  ovoga  kontenstva  i  slave.    39. 

KONTENTANE,  n.  djelo  kojijem  ko  kontenta, 
Hi  se  ko  kontenta.  —  Stariji  je  oblik  konten- 
tanje.  Na  kontentanje  od  ."fvoga  bitja  potaknut. 
B.  (jradic,  djev.  6. 

KONTENTATI,  kont^ntam,  pf.  zadovo^iti,  tal. 
contentare.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  b),  a  izmedu 
rjecnika  ii  Vukovu  (vide  zadovojiti  s  dodatkom 
da  se  govori  u  primorju,). 

a.  aktivno.  Obecaj  a  ne  daj,  ludu  srce  kon- 
tentaj.  (U  Boci).    Nar.  posl.  vuk.  228. 

b.  sa  se,  rejleksivno.  Tko  ima  onoj  sto  mu 
se  pristoji,  ima  se  kontentati,  Zborn.  181).  I  on 
jo  lud  ki  moguoi  obje  dvije  imati,  kontenta  sp 
s  jednom  kjastu  ostaii.  H.  Gi-ailii',  iljov.  79.  Od 
ubo^tva    so   r6dito|    koutouta.     180.      Nemoj    so 


kontentati  da  si  dobro  spengao  dugo  brijomo.  I. 
Drzi6  28.  Da  se  ne  kontentaS  samo  za  poznat 
grijehe.  117.  No  ima  so  joJan  6ovjek  kontentat 
s  ouom  istinom.  134.  Koji  so  ne  kontenta  oil 
jedne  ione.  230.  Neka  se  kontentaju  od  raz.lo- 
zito  dobiti.  280.  Kontontao  bi  se  jedan  u  viko 
podnositi  svake  muke.  I.  Anfiic,  vrat.  45.  Tomu 
se  kontentajmo.  ogl.  101.  Ako  bi  se  sin  kon- 
tentao.  174.  Da  se  kontenta  ostaviti  sam  i  co- 
kat.  svit.  30.  Tisucu  (zivota)  da  ih  imam  ja 
bih  postavio  i  kontento  se  izgubiti.  V.  Andrija- 
5evi6,  dev.  49.  Ja  se  protestavam  da  se  koii- 
tentam  od  svega  onoga.  58.  Povratite  tudo  i 
kontentajte  se  Xiviti  s  malim.    D.  Rapio  164. 

1.  KONTIG,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
l^uta  zmija  Kontid  Radosave.  Ogled,  sr.  245. 
Dordije  Kontii.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  649  (medit 
prenumerantima).  Kontic,  prezime.  u  Srijemu. 
V.  Arsenijevid. 

2.  k6nTi6,  in.  bogatiji  se(ak.  —  Jamacno 
deminittiv  od  tal.  conte,  grof.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Kontid  ,agrioola  divitior'.  D.  Nemanic, 
6ak.-kroat.  stud.  38. 

KONTIJA,  /.  vladane,  tal.  oontea,  grofonina, 
grojlja.  —  U  nase  vrijeme  a  Istri.  Kontija  ,do- 
minatus'.  D.  Nemanic,  oak.-kroat.  stud,  ifortsg.  43. 

KONTJENT,  adj.  vidi  kontenat.  —  Samo  nom. 
sing.  m.  it  tri  pisca  Diibroveanina  xvi  vijeka.  — 
Moze  biti  da  je  bio  i  oblik  kontjenat.  Nijesi 
kontjent.  Zborn.  73*.  Sto  mi  je  cas  data,  tomu 
sam  ja  kontjent.  M.  Votranic  2,  53.  Oni  se 
kontjent  nahodi.    B.  Gradic,  djev.  149. 

K0NTbVl6,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Mi 
Filip  Kontovic,  buduci  zupan  draganicki.  Mon. 
Croat.   323.  (1550). 

KONTRA,  praep.  (s  dat.)  tal.  contra,  protiv, 
suprot  (i  u  neprijatelskom  i  u  mjesnom  znacenitl. 
—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  I  kontra  lejavioi  i 
trbuhu  joj  je  dal  nekakovi  prasici.  Nasa  sloga. 
god.  9,  br.  7,  str.  27.  Ala  siromah  sam  kontra 
(preina)  neniu.  god.  14,  br.  3,  str.  15.  Kontra 
(s  drugijein  akcentom)  ,ad versus ;  pro'.  D.  Ne- 
manic, cak.-kroat.  stud,  iiftsg.  61.  —  I  u  Dit- 
brovnika  (kontra),  samo  it  neprijate]skom  ziin- 
cenu.    ,Sto  ga  ima§  kontra  meni?'    P.   Budmani. 

KONTRABANAD,  kontrabanda,  m.  vidi  kou- 
trabanda.  Kako  jo  kontrabanad  veoma  vazan 
radi  dobitka  u  nekim  konavaoskim  selima  .  .  . 
V.  Bogisic,  zborn.  635. 

KONTRABANAT,  kontrabanta,  n.  vidi  kontra- 
banda, kontrobanat.  —  Od  xviii  vijeka.  Jilo. 
ko  se  saje,  nima  takaj  mira:  ni  1"  u  nem  kontra- 
bant,  u  n  se  ved  krat  dira.  M.  Kuhacevic  52. 
Rijed  ,kriomcarene'  u  sva  tri  predjela  fa  Herce- 
govini,  Grnoj  Gori,  Boci)  do  sad  je  sasvim  ne- 
poznata,  nego  bi  kazali:  ,kontrabanaf.  V.  Bo- 
gisic, zborn.  635. 

KONTRIBANDA,  /.  vidi  krijumcarstvo,  tal. 
contrabbando.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Danicicevu  (konbtrabanbda,  srl.  ,contra- 
bannum,  meroes  interdictae'  «  kojega  sii  i  prvii 
tri  primjera).  Za  kontrabande  ludb  soli.  Spom. 
sr.  1,  31.  (1400).  Da  se  kontrabandi  ne  cine 
<udb  soli  (u  istom  spomcniku ;  nastampano  je  kon- 
trobandi,  Ho  moze  i  ne  biti  pogrcska;  Danicic 
je  mislio  da  jest,  i  u  rjefnilni  ./>  pojiravio  kon- 
trabandi. svakako  je  ova  rijrc  mnikoga  roda  ml 
nom.  kontra(o 'f')banad,  i  taku  inozc  biti  i  it  prvom 
primjeru).  Da  nitkorb  ne  smo  ciniti  kontra- 
bandn  za  solb  (na  isloj  slrani,  ali  ii  driigom 
pismii  istc  godini:).  Oseui  vojno  kontiabando. 
M.  D.  Milidevic,  skol.  92. 


/j^r-*-  <jr^i^»^-— 


X       ^' 


^" 


KONTRABANDIJEE  2 

KON'TRABA.N'DIJER,  kontrabandijera,  m.  kri- 
jumcar,  tal.  contrabbandiere.  —  U  nme  vrijeme 
j>o  zapadnijem  krajenima.  Koritrabandijer  rizika 
i  »lavom  i  malom.    V.  Bogisio,  zborn.  fi36. 

KON"TRABA.NTN[K,    m.   vidi   konfcrabandijer. 

—  Nncineno  od  koutrabanat  riastavkom  nik.  — 
U  nasK  vrijeme  po  jiigo-zapadnijem  krajeviina. 
Svak  je  duzan  kontrabantnika  skriti.  V.  Bogisic, 
zborn.  595. 

KONTRADA,  /.  tal.  (tnlet.)  contrada,  uUca.  — 
U   nase    vrijeme    u    Istri.      Da    bi    ta    kontrada 
s  iglami  osuta,  se  bi  se  pobralo  od  moiga  hojeiia. 
J,"    Nai\  pjes^  istr.  2,  55. 

/'""  KONTrAfAT,  adj.  tal.  coutratfatto,  nepratt, 
nacinen,  pretvoren  (sad  se  pise:  patvoren,  pa- 
cinen).  —  Na  jednom  mjestu  xv  oijeka.  Koruna 
jedna  srebrna  u  13  peca  s  kamenbjemb  s  konu-a- 
fatijem.  Men.  .serb.  498.  (1436).  —  u  omm  je 
primjeru  Danicic  krivo  shoatio  oim  rijec  kao  da 
je  supstantiv  sredni;/)a  roda,  te  je  H  rjecnikn  na- 
pisan :  konbtrafatije,  srl.  ,confcrafaotio,  imago'. 
KONTRAMIRA^.,  m.  tal.  contrammiraglio, 
(nem.  konfcoradmiral),  pomonski  podvujvoda,  dva 
stcpena  nize  neqo  pumorski  vujooda  (nem.  ad- 
miral); a  driigi  je,  stepeii,  kuji  je  oisi  od  onot/a, 
nemaika  rijer  viceadmiral  (za  obje  rijeci  it  Snle- 
kovii  rjecnikn   ima   samo    pomorski  podvojvoda). 

—  U  jednoga  pisea  Slavunca  xviii  oijeka.  Da 
su  uhitili  ladu  bojnu  trecBga  nadcoluika  (kontra- 
mira}).  A.  Tomikovic,  ziv.  'iHt.  Lada  kontra- 
miraja  moskovskog-a.    265. 

KONTRAST,  m.  tal.  coiitrasto,  nem..  contrast, 
iieprilika,  opreka  (kad  dvije  stiiari  saprotne  jedna 
drugoj  u  cemu  Hi  u  soemu,  Hi  .iamn  razlicne, 
stdje  jedna  blizti  drage,  te  se  jedna  taku  jaie 
istice  prema  drugoj).  —  U  pisaca  nasega  vre- 
mena.  Kontrast,  .stil.  phil.  (neprilika,  razlicje) 
.contrast',  tal.  ,contra3to';  (opreka),  lat.  ,anti- 
theton'  jContrast'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KONTRASTOVATI,  kiSutrastujem,  imp/,  (o 
dvije  sitprotue  Hi  razliiite  stvari,  vidi  kontrast) 
istieati  se  jedna  prema  dnigoj.  —  Xaeineno  u 
nase  vrijeme.  Kontrastovati,  phil.  s^til.  ,contra- 
stiren,  gegen  einander  abstochen'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

KONTRAT,  m.  tal.  oontratto,  pogodha  (pi- 
smena,  sudbena).  —  Od  .xvu  vijeka.  Neka  cine 
kontrate  bez  nijedne  sumi'ie  od  kamate.  I.  Dr- 
zic  281.  Ako  ucine  skriture  od  zlijah  kontrata. 
306.  ,Kamos  ti?'  ,Ma  proda'  sain  nesto  zemje 
Pavlu,  pa  mn  idem  u  opcinii  mefcnuti  kriz  na 
kontrat'.    .J.  Bogdanovio. 

KONTRIBUGIJA,   /.    namet,   lat.    cout,ributio. 

—  TT  pisaca  nasega  vremena.  Koji  primi  rane- 
nike  u  kucu  neka  bude  prost  od  neke  cesti  kon- 
tribucije  ratne.  Zboruik  zak.  1866.  123.  Konziili 
biti  ee  prosti  od  ukonacivana  vojnika  i  od  kon- 
tribucija.    1866.  339. 

KONTRICTJON,  kontricijiini,  /.  tal.  contri- 
zione,  skrusene  (u  teologicknm  sinisla).  —  U  dva 
j)isca  XVII  vijeka.  V.  Sto  je  izvrsuo  skruseiije 
ili  koiitricijon?  M.  Jest  pomrzenje,  bolest  i  za- 
lost  radi  grijeha  ucinenijeh . .  .  B.  Kasi6,  zrc.  11. 
Imaju  se  ciniti  kontricijoni  i  bolesti  od  grijeha. 
I.  Drzic  57. 

KONTRO,  praep.  vidi  kontra,  tal.  contro.  — 
U  nase  vrijeme  u  Islri.  Nisam  kontro.  N^asa 
sloga.  god.  15,  br.  16.  Koutro  ,advorsus;  pro'. 
S.  Nemauic,  cak.-kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

KONTROBANAD,  kontr6banda,  m.  vidi  kon- 
irabanda. 


9  KONTUMACLTA 

KONTRUBAiNTAT,  kontribanta,  m.  vidi  kontra- 
banda.  —  U  Dahrovnika  od  xvi  vijeka.  Zli  ludi 
kontrobautom  gdi  me  tvore.    M.  Vetranic  1,  22. 

KONTROLA.  /.  djelo  kojijem  se  konfroluje 
(m.oie  znaiiti  i  ured  kojemu  je  posao  kontrolo- 
vane),  nem.  oontrole.  ^  U  pisaca  nasega  vre- 
mena. Vrssne  kontrolo  nad  upravom.  Zbirka 
zak.  1,  290.  Putnici  nece  se  podvrgavati  po- 
sobnqj  kontroli  putnih  listova.  1865.  409.  Kod 
obrtnika,  koji  su  po  zakonu  ovom  podvrzeni  kon- 
troli. 1866.  99.  Vrseiie  koutrole  nad  upravom 
politickih  opAina.  1874.  428.  Kontrola  ,controle' 
.controUeria'.  B.  Petranovic,  rucna  kniga.  19. 
Kontrola,  more,  (pripaz)  ,conti-olo',  tal.  ,controllo, 
riscoutro',  frc.  ,coiitrole'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz. 

KO.N'TRi'jIjAN,  kontr(')lna,  fidj.  koji  pripada 
kontroli.  —  iVncineno  u  nase  vrijeme.  Da  se 
ujednostruci  postupak  carinski  i  koiitrolni  kod 
izvrsujucih  ureda.  Zbornik  zak.  1853.  411.  Ako 
kontrolna  vlast  izjavi,  da  je  izjasneiie  temejito 
i  obzira  dostojno.  133.  Kontrolan,  stat.  (pri- 
pazan),  kontrolna  oblast  ,controlbeh6rde' ;  kon- 
trolna sprava,  mecU.  ,controluhr,  controlvor- 
riohtung'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KONTROLIRATl,  kontr61iram,  impf.  vidi  kon- 
trolovati.  —  Nacineno  od  nem.  controliren  u 
nase  vrijeme.  Prepisnik  re  oitati  svoj  prepis,  a 
drugi  (-.0  urednik  kontrolirati.  Zbornik  zak.  1853. 
316.  Kontrolirati  izvrsivane  propisa  o  bijego- 
vini.    1869.^  97^ 

KOMTRi'jLOR,  koutrolora,  /«.  covjek  koji  po 
svojoj  (drznonoj,  opeinskoj  ild.)  sluzbi  Hi  casti 
kontrolujr,  tal.  controUore.  —  U  pisaca  nasega 
vremena.  Jedan  k|uc  biti  ce  u  ruku  pjeneznika, 
drugi  u  ruku  kontrolora.  Zbornik  zak.  1853.  480. 
Kontrolor,  meri^  (pripaznik),  fro.  ,coiitroIeur'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znan.stv.  naz. 

KONTROLOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kon- 
troluje.  Kontrolovane  dohodarstveno  pri  peceiiu 
Xoste.    Zbornik  zak.  1863.  444. 

KOiS'TROLOVATI.  koutr61uj5m,  imp/,  pregle- 
dati  jeli  .Ho  onako  kao  .ito  je  ko  kazao  da  jest. 

—  Rijec  naiinena  a  nase  vrijeme  za  cinovnicki 
jezik  po  nem.  kontrolireu,  tal.  coutroUare.  Kon- 
trolovati  postupak  sa  tvarmi  za  peftene  rakije 
opredijejenimi.  Zboruik  zak.  1863.  487.  Povje- 
renstvo  odredeno  da  kontroluje  dug  drzavni. 
1866.  129.  Kontrolovati,  mere,  (pripazati)  ,con- 
troliren'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KONTROLSKI,  adj.  koji  pripada  kontroli.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme.  Da  se  svatko  poko- 
rava  odredbama  kontrolskim,  koji  je  placanu  ca- 
rine  podvrzen.    Zbornik  zak.   1853.  847. 

K0NTr6vEHSIJA,  /.  controversia,  vidi  pre- 
pirka.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  U  liego- 
vijeb  kontroversijah  od  vjere.    M.  Orbin  23. 

KONTUMAC,  m.  neko  vrijeme  (isprva  4(J  dana, 
ali  a  sadasne  doba  moze  biti  mnogo  krace)  preko 
kojega  putnici  koji  dolaze  iz  kiiznoga  mjesta 
Ireba  da  oslanii  odije(eni  od  mjestana,  dole  se 
sazna,   jesu  li  zdravi  ili  nijesu,   nem.    kontumaz. 

—  isporedi  kontumacija,  b.  —  U  pisaca  nasega 
vremena.  Za  sluzbu  pomorskoga  zdravstva  i  kon- 
tumaca.  Zbornik  zak.  2,  710.  Robe,  novel  ild. 
koji  se  pod  kontumacom  i  roservom  izvezu  opet 
na  istom  brodu.  1865.  19.  Za  takovo  doba  kada 
je  prema  levanti  kontumac  odredon.  187.'j.  33. 
Konlumac,  stat.  ,quarantaiue'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanst.  naz. 

KONTUMACIJA,  /.  nalazi  sc  a  dva  razlicna 
znacena. 


KON'I'UMAOIJA,  a.  2i 

a.  contumaoia,  iipornunt,  nepokornnst,  upo- 
tnlildi'ii  se  II  sudhenoni  sihi's/h.  kad  j<'  ko  puzoan 
jircd  Slid,  pa  se  tie  javi  ii  odrednio  doba.  —  U 
siiomeiiiku  xv  vijcka,  a  isinedn  rjccnika  ii  Da- 
iiicireou  (konbtumacija  ,cuntuinaoia').  -Qsudise 
Gojka  Sirotovi6a  za  kontumaciju.  Spom.  sr.  1, 
117.  (1413). 

b.  po  tal.  contumaoia  (u  starije  doba  i  con- 
tumazia),  vidi  kontumac.  —  V  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KO.\'rUMA.CIST,  m.  nem.  kontumazist,  iovjek 
II  kiintamacu.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  ()p- 
ceiie  momcadi  od  broda  s  kontuniacistima.  Zbor- 
nik  zak.  3,  440. 

KO.VTUMACAN,  kontuma6na,  adj.  kuji  pri- 
pnda  kontiimacu.  —  /'  pisaea  naiega  vremena. 
Kontumaoni  dan  (,koiitumaztag').  Zbornik  zak. 
3,  438.  Obifena  proba  kontumacna  (,kontuniaz- 
probe').  3,  458.  Svezni  i-obe  koji  nakrcani  budu 
na  brod  kontumafini.    1865.  19. 

KONTUMACKI,  adj.  koji  pripada  kontumacii. 
—  U  pisaca  naiega  vremena.  Odredivati  za 
sluXbu  lu6ku  i  kontumafiku.  Zboruik  zak.  2, 
710.  Jiazlu6ivati  bolesnike  od  ostaloga  kontu- 
mackoga  drugtva.    3,  448. 

KONTUMANAC,  kontumauca,  m.  vidi  kontu- 
mac. —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena  iz  Sr- 
hije.  Otomanska  Porta,  bojeci  se  kolere  iz  Ita- 
lije,  bijase  postavila  kontumauac  od  deset  dana. 
M.  D.  Milicevi6,  omer.   140. 

KONTUS,  m.  vidi  kunto§.  —  Od  xv  vijeka,  a 
izmedti  rjecnika  u  Vrancicevu  na  str.  119  prema 
mag.  kontos  (jkeiinteiis'),  odijelo,  i  h  Danidicevu 
(konttust  ,vestis  quaedam',  u  Pojaka  ,kontusz', 
ngrc.  xoi'Toaior).  Za  majstora  koji  je  cinilb  kiun- 
tusb  vqjevodi  Sandaju.  Spom.  sr.  1,  78.  (1406). 
Platite  Mihu  Sestrifiicu  za  kontus  i  za  brafiiub 
sto  smb  uzelb  u  uega.  2,  64.  (1417 — 1419).  Kon- 
tu§b  zlatomb  figurant  crbvenoga  axamita  a  po- 
stalenb  heldami.  2,  104.  124.  (1443).  Kontus 
s  urehom  svom  vazam  na  se  stavi.  M.  Marulic 
37.  Izade  u  skupocjenom  kontusu  (mladozenaj. 
Bos.  Vila.  1886.  24. 

KONUNUK,  m.  sin  praimukoo.  —  Radi  kon- 
isporedi  kusun-  i  sukun-  kod  kusuudjed  i  sukun- 
djed.  —  Ima  samo  u  jednoga  pisca  Bosnaka 
nalega  vremena  zenski  supsfantiv  koniinuka  (kci 
praimukova).  Udajo  se  cura  Nevesiiika,  konu- 
nuka  Hercega  Sdepana.    Osvetn.  5,  75. 

KONUNUK  A,  /.  vidi  kod  konunuk. 

KONUSTISATI,  konustisem,  impf.  vidi  kon- 
disati.  —  V  nase  vrijeme  ii  Bosni.  Tko  se 
s  devegijom  kouustise,  velika  mu  vrata  trebaju. 
Nar.  blag.  mehm.  beg  kap.  237. 

KUNVENAT,  kdnventa,  m.  tal.  convento,  ma- 
nastir  (fratarski,  ne  kaluderski).  —  U  nase  vri- 
jeme u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KONVENCIJA,  /.  conventio,  pogodba,  spora- 
zumak,  tal.  conveuzione,  nem.  convention.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Ugovorne  drzave  po- 
vesce  jos  tecajem  ove  godine  vijedana  o  opde- 
nitoj  konvenoiji  novcanoj.  Zbornik  zak.  1853. 
892.  U  mjesto  dosadane  konvencije  i  sidoksije 
kupice  se  prinos  vjerozakonski.    1868.  155. 

KONVENCijON,  konvencij6ni,  /.  vidi  kou- 
vencija,  tal.  convenzione.  —  Po  jugozapadnijem 
krajevima.  U  ovom  potoiiem  predjelu  (u  Bod) 
uvuklo  se  7nnogo  juridickih  imena  talijanskih, 
kao  n.  p.:  ,mandat,  peticijon,  konvenoijon' .  .. 
V.  Bogisid,  zborn.  .528. 

KONVENCIJONALAN,   konvencij6ualiia,  adj. 


0  1.  KON 

koji  pripada  kunoenciji,  koji  postajc  po  konveii- 
ciji,  tal.  convenzionale,  nem.  conventional.  — 
Kaze  se  osobito  o  novcu  (vrednoti)  Sto  je  vri- 
jedio  u  Auslriji  do  god.  1857  (od  jedne  markc. 
finoga  srebra  kovalo  se  20  forinti;  .forinta  si; 
dijelila  u  tri  cvancike  Hi  plele,  a  u  GO  novaca, 
karantana,  krajcara).  zove  se  ovako,  jer  je  po 
pogodbi  (konvenciji)  bio  prim(en  u  Bavarskoj  i 
u  nekijem  drugijem  nemaikijem  drzavama.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Da  do  se  za  svaku 
svotu  novca  konvencijonalnoga  pladati.  Zbornik 
zak.  2,  799.  Konvencijonalna  vrjeduota,  mere. 
,conventions-miinze'.  B.  §ulek,  rjeftn.  znanstv. 
naz. 

1.  KONVENTUAL,  konventudla,  adj.  (missa) 
conventualis,  (misa)  koja  je  odredena  za  neki  dan. 
Ako  se  bude  imati  ukopati  tkogod  u  blagdan 
sfeoani,  osobita  misa  prid  tilom  modi  de  se  reci 
istom  da  se  ne  ostavi  ili  smete  konventuala 
misa.    B.  Kasid,  rit.  140. 

2.  KONVENTUAL,  konventuala.  m.  (t'rater) 
conventualis,  fratar  jednoga  odjela  reda  svetoga 
Franceska  koji  se  razlikuje  od  ,male  brace'  tijem 
sto  su  mil  mane  strogi  zakoni,  crnijem  odijclom, 
obuvenijem  nogama  itd.,  tal.  conventuale.  Ovi 
redovnici  male  brace  uiki  jesu  od  obsluzsiia,  a 
niki  od  odpustena  kakono  konventuali.  A.  d. 
Costa  1,  110. 

KONVKNATI,  konvenam,  pf.  pogoditi  se,  slo- 
ziti  se,  sporazumjeii  se.  —  Od  tal.  convenire.  — 
U  Dubrovniku  od  xvi  vijeka  do  danaSnega  dana. 

—  Jedini  je  primjer  u  makaronickoj  pjesmi  N. 
Dimitrovica,  a  zlo  je  nastampan  po  nepouzda- 
nijem  rukopisima  u  Stari  pisci  lirv.  5,  te  hi  ga 
trehalo  ovako  citati:  Jer  bihmo  oba  dva  takoj 
konvenali  (u  dva  rukopisa:  tako  convenuti,  u 
trecem :  takoj  konvenati),  da  bismo  t'  liska  dva 
.insieme'  (ujedno)  poslali  (ii  rukopisima  poslati). 
N.  Dimitrovid  98.  —  U  nase  doba  u  Dubrovniku 
ima  i  driigo  znacene:  soidjeti  se.  svidati  se,  i 
mo.ie  biti  perfektivni  i  imperfektivni  glagol. 
,Udini  onako  kako  ti  konveiia'.  ,Ovo  mi  ne  kon- 
veha'.    P.  Budmani. 

KONVIKAT,  kinvikta,  m.  kuca  a  kojoj  .<c 
drze  i  hrane   iicenici  ili  ucenice,  nem.   konvikt. 

—  U  Zagrebu  (gdje  se  kaze  konvikt).  Na  pre- 
paraudijah  imaju  se  zavesti  konvikti  za  pitomce. 
Zbornik  zak.  1868.  224. 

KONVIT,   m.   couvivium,   gozba,   tal.  convito. 

—  U  pisaca  Dubrovcana  xvi  i  xvii  vijeka. 
Uciniti  demo  od  nih  nov  konvit.  Zborn.  76». 
Zi  ti  ja,  ne  gledaj,  priloz'  mu  jos  trista,  a  ti 
mu  konvit  taj  ne  cini  pak  nista.  N.  .Valeskovid 
1,  280.  Da  ne  budem  zvan  na  konvit.  B.  Ka§id, 
nad.  38.     Ucinit  jedan  konvit  obilan.    390. 

KONVITATI,  konvitam,  pf.  sazvati  na  gozhu, 
tal.  convitare.  —  U  jednoga  pisca  Dubrovcanina 
XVII  vijeka.  Tezijeh  cini  konvitat  kra|.  I.  Drzir 
373. 

KONZ-,   vidi  kons-. 

1.  KON,  k6na,  m.  Equus  caballus  L.,  poznata 
domaca  zivotina,  na  kojoj  se  jase  ili  se  goni,  ili 
koja  vuce  kola  ili  plug  itd.  —  isporedi  kojn.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  sing.,  voc. :  konu,  koiii,  dat., 
instr.,  loc.  pi.  konma  (all  kdiiima,  vidi  da^e).  t- 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  koiib,  rus. 
Koiib,  ceL  kflii,  po^.  koi'i.  —  U  svijem  je  rjecni- 
cima  (u  Vrancicevu  kod  ,6quus'  i  ,cabaUus';  u 
Belinii  kod  ,cavallo';  u  JDanieicevu:  koiib).  — 
Nejasna  poslana :  mo.ie  biti  da  je  od  osnove  kob 
(isporedi  kobila),    te   da  je   b   ispalo   ispred  na- 


L.  KON  2; 

stavka  nt,  aii  je  soakaku  nejasan  i  ovaj  na- 
stavak;  ima  u  nekijem  slavenskijem  jezicima  i 
drugi  oblik:  komon,  iapuredi  bjelurus.  komohi., 
ces.  komof],  jiof.  komonnik,  na  konu.  ali  se  ni 
ovome  ne  sna  postnne,  niti  se.  zna  ti  kojoj  sii 
svezi  oba  oblika.  —  Badi  ublika  u  padeziiiin 
treba  dodati:  o)  da  ne  u  pisaca  cakaeaca  nalazi 
i  gen.  pi.  kdni.  —  hj  da  u  ace.  siiu).  sve  do 
kraja  xvu  vijeka  ostaji;  joi,  ali  rljetko,  stari 
oblik  jednak  s  nom.  simj. :  kon ;  ove  s>am  pri- 
injere  nasao:  Vtsodb  ua  koi'ib  .  .  .  Zboru.  drag, 
srec.  12.  Ua  daju  kohb,  voja  tri  deseti  perperb. 
G-lasnik.  15,  310.  (1348'i').  Da  grede  kb  staAa- 
ninu,  da  mu  predaa  konb  i  statib  vbsb.  Zak.  dus. 
pam.  saf.  39.  Na  konb  vbsedb.  Konstantin  filos. 
glasn.  42,  302.  I  na  kon  i  pod  kon.  (D).  Sve 
sto  vece  sebra  moliS,  sve  ga  vece  na  kon  sadis. 
(D).  Poslov.  danic.  u  primjcru  iz  narodne  pjesme 
nasega  vremena:  Druzina  mu  koiV  dovela.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  178,  va(a  da  je  koii  ostaUik  staroga 
oblika,  jer  bi  drukcije  rijec  bila  ncohiino  okr- 
Aena.  —  amo  pripada  i  ovaj  priiiijer:  Sa  zla 
koiia  na  ,gori'  shodi  nejahavac.  (Z).  Poslov. 
danic.  —  <:)  da  a  mriozini  narod  ne  iimece 
nigda  ev  (oblici  konevi,  koiieva  itd.  moze  se  reci 
da  sii  izmi^lotina.  namijeli.  pii^aca;  ali  ne  n  eaka- 
vaca  nalazi  kratki  oblik  za  gen.  pi.  konev,  n.  p. : 
I  konev  i  kopaj  posiidi  vece  krat.  D.  Barakovi6, 
vil.  322.  Iz  mnostva  koiiev.  B.  Krnarutii  7). 
ovo  pravilo  noakako  I'rijedi  dajbudi  knd  se  koi'i 
shvaca  u  praoom  smislu.  —  d)  da  se  ii  daf.,  instr., 
loc.  pi.  uz  slariji  oblik  k6iiima  nalazi  i  kiii'ima, 
i  to  kod  velikoga  dijela  nasega  naroda,  t.  j.  ii 
Hercegovini,  a  Jiostii,  n  Srbiji  (a  Diihroimiku 
.!>•«  kaze  samo  koiiima,  ali  je  u  bUznijem  selima, 
a  kojima  je  gooor  hercegonacki,  driigi  oblik  po- 
znat  a  mozebili  i  ubicniji).  Vuk  u  svojiij  grama- 
tici  kaze:  ,Kori'  ima  u  dat.,  tvov.  i  u  skaz.  mloz. 
,konma'  (a  ne  .koiiiraa');  iako  lordi  i  Danicic  u 
prvoj  svojoj  gramaf/ici  (Mala  srp.  gram.  it).  « 
narodnljein  pjesmaina  Vukooijem  (u  4  prue  knige 
1841 — 1862)  ima  40  piila.  koi'ima,  2  koAinia,  1 
konim'.  koima  .se  pntvrdnje  od  xviii  vijeka,  naj 
prije:  Kad  se  koiiraa  zob  i  jecani  daje.  M.  A. 
Relkovic,  sat.  DB^i.  pred  koiima  dobinaju  pri- 
jedlozi  slahi  akcenat:  n\  koiima.  —  Radi  oso- 
bina,  oidi  i  druge  rijeci  kao:  at,  k|use,  parip 
itd. ;  kobila,  zdrijebe,  pastub  itd. ;  jahati,  sjesti, 
sjahati  itd.;  uprognuti,  zauzdati,  osedlat.i  itd.; 
dogin,  dogat,  vraii,  vranac,  zelen,  zelenko  itd. : 
uzda,  sedlo,  potkova  //(/. 
1.  u  praoom  smislu. 

a.  uopce.  Ima  (hiskap)  pojfci  s  sedmum 
koiii.  Zak.  vinod.  (1288).  7.  Aste  Ii  kotori  ojbrG- 
stetb  se  siju  zapovedb  prnstupaje,  aste  budetb 
(utb  vlastelb,  da  uzerajetb  so  na  liemb  kraju  C> 
koiib;  aste  Ii  cotb  inihb  vojnikb,  da  uziiuajetb  se 
na  nemb  po  2  koiia,  aste  Ii  lotb  ubogihb  }udi 
stvorit  se,  da  uzimajetb  se  na  nihb  po  2  voli. 
Mon.  serb.  14.(1222—1228).  Iia  pasn  kobile  crb- 
kovne  .  .  .  ako  cto  izbgube,  da  placaju  wtb  sebe 
kohb  po  30  perbperb  a  kobila  po  20  perbpei'b. 
(31.  (1293—1302).  Da  imb  ne  ponosa  ni  koga,  ni 
provoda,  ni  koiia  (t.  j.  da  nijesu  duzni  hraniti 
kona.  D.  Danioic).  01.  Da  ne  rabotaju  rabote 
nikojere  gospodstvujustoiuu,  ni  grada  zidu,  ni 
konb  hrane.  lSr>.  (1348).  Izdava  .  .  .  oitb  grada 
konb  i  svite,  .  .  .  wtb  koiia  perpera,  (utb  kobile 
6  dinari.  Zak.  dus.  pam.  saf.  38.  Zdrebbci  i 
koni  da  se  ne  davaju  po  urbkovbuihb  selehb  u 
hranu.  43.  Kade  umro  vlastelinb,  kotib  dobbrb 
i  (uruzije  da  se  da  caru.  43.  15  konb  natovare- 
uihb  voska.  Spom.  sr.  1,  22.  (1399).  Kino  t;i- 
doci    na  koiiih  vojuju.    M.  Marulic.  11.     Kaku    1 


1  1.  KON,  1,  a. 

osal  ali  kon.  Korizm.  40*'.  Uzsjede  ua  kotia. 
Zborn.  45''.  On  kohi  priko  pet  masiv  se  gdi 
skofii.  H.  Lucio  256.  Zarobise  tri  junacke  dobre 
kone  dva  siromaha.  P.  Hektorovi6  17.  Brzo  mi 
su  junaci  brze  koiie  pohitali,  tere  mi  su  posoli 
junaCke  dobre  kone.  20.  Stani  jure,  brzi  konu, 
aj  davori  konu !  20.  Sva  je  tada  druzina  brzo 
kone  uzteguula.  20.  I  kohi  povodni,  ki  jizdit 
umiju,  vece  su  ugodni,  neg  Ii  ki  se  riju.  30. 
Tako  mi  luoga  juuackoga  koha.  M.  Drzic  173. 
Ne  zudu  ja  vohe  mirisno  trajati,  ni  bojne  tej 
kone  prosetom  jahati.  D.  Rahina  5^1.  Konu  moj 
ti  hrli,  moz'  dobro  ti  sada  trudni  teg  uiurli  nositi 
van  gi'ada  put  ove  velike  gore.  128^.  Na  kohe 
usedose  vsi.  Aleks.  jag.  star.  3,  260.  Podi  na 
konu.  M.  Divkovii,  nauk.  .36*.  Vrze  se  s  koha. 
B.  Kasie,  fran.  35.  Posla  }udi  na  kohijeh  u 
Edipat.  per.  6.  Hotijase  on  na  konu  prigaziti 
jednu  rijeku.  45.  Na  kohu  al'  pise.  D.  Bara- 
kovic,  jar.  ,58.  Ta  livada  nije  mala  jer  su  na  hoj 
kouem  pase.  drag.  356.  Vece,  vrani  kohi  moji, 
hrli  stupaj  obratite,  gdje  pristolje  moje  stoji. 
I.  (irundulic  79.  Vo  pod  jaram  za  me  stupi;  meni 
vrani  kohi  jezde.  245.  Tim  na  kohu  tvoj  djed 
skova  oruzanu  sebi  sliku  otetijeh  od  treskova 
oarigradskom  nevjeruiku.  278.  Jahat  bojne  kohe 
lijepe,  i  iz  luka  tratit  strile.  288.  Od  momaka 
i  od  dvorana  svaki  ograden  u  okolo  jase  u  zlatu 
koha  vrana.  291.  Viknuh,  skocih  sam  na  koha 
bojnik  ujedno  i  vojvoda.  292.  Na  kohijeh  svi 
Boshaci  sjahu  svijetlo  odjeveni.  326.  Kohe  suhe 
i  okoste,  ali  hrle  svaki  jezdi.  330.  Bijesne  kone 
kroti  i  vlada  i  tekuc  ih  vjetar  stignu.  331.  Na 
hrlom  kohu  uzrasti.  338.  Tac  na  kohu  ona 
hrlu  s  kopjem  leti,  a  ne  tece.  341.  Nagli  kohi 
strelovito,  kud  ih  hitre  ruke  obrdu,  sjemo  tamo 
viju  se  u  vito .  . .  345.  S  viteskoga  koha  skoci. 
350.  Pod  hime  koh  ogheni  laksi  i  brzi  neg 
sjever  je.  397.  A  tiste  se  (SokoUca)  i  zatice  na 
brzomu  kohu  hrla.  401.  Osjedimo  kohe  vrane, 
pocinimo  kon  jezera.  401.  Pak  oruzja  na  so 
stavi,  ua  uresna  koha  skoci.  414.  Prid  Varsovom 
na  livadi  vidje  bojne  kohe  gdje  igraju  (vitezovi). 
424.  Pri  viteskoj  toj  zabavl  luau  poklisar  koha 
plaha  iska  od  igre  da  usfcavi,  dokli  u  gracka 
vrata  ujaha.  424 — 425.  Jase  pasa  naj  poslije,  koh 
pod  hime  ponosit  je.  420.  I  odjeca  mu  sva  je 
zelena  kom  oklopje  zgar  pokriva;  i  koh  zelen 
oka  oghena,  rek  bi,  pod  him  muha  je  ziva.  438. 
Sred  gospode  po  izboru  on  na  kohu  jezdi  bijelu. 
442.  Ovako  se  Osman  mladi  na  jednoga  koha 
usadi.  560.  Na  dobra  skooivsi  koha,  ide.  F. 
Grlaviuic,  ovit.  34''.  Na  jeduom  gizdavom  sideci 
kohu.  104l>.  Side  s  koha.  I.  Drzic  195.  Sje- 
vernioa  s  kohom  krilatijeiu.  Gr.  Palmotic  2,  343. 
Plav  tko  vidje  bez  vosala,  al'  bez  uzde  kohaV  I. 
V.  Bunic,  mand.  8.  Sisak  mu  j'  na  glavi,  koh 
mu  se  j'  napravil.  B.  Krnarutic  33.  Tako  rav- 
iiom  kad  na  poju  razigra  .se  koh  oholi.  A.  Vi- 
ta|ic,  ost.  240.  Blagoslov  stada,  kohi,  volov  i 
ostale  zivotine.  L.  Terzid  227.  Plemenite  kohe 
vrane  mnoge  tovec  za  kociju.  J.  Kavahin  lOl*. 
Na  kohu  oghenu.  220^.  Trka  kohe,  kop|a  vlada. 
247'^.  Volovom,  kohima.  F.  Lastric,  od'  73. 
Kada  mu  u  onoj  bitrosti  koh  posrnu.  A.  Ka- 
nizlio,  kam.  810.  Pak  se  bjehu  uzvrgli  na  svoje 
ua  kohe  dobre.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  20.  Paka 
se  je  posadio  na  svojega  koha  dobra.  21.  Pak  bi 
(magare)  htilo  koi'i  postati.  V.  Doseu  36i'.  Zato 
isto  radit  nece,  dali  kao  kohi  bisni,  razuzdani  i 
obisni,  pustu  pasu  sebi  istu.  43".  Kohi  su  nam 
hitre  vile.  228*.  Pripliva  Vukasin  na  kohu  vodu 
Maricu.  And.  Kacic,  razg.  9.  Ali  kako  bi  za- 
culi  da    jo    Sobeslav  na  koha   uzjasiti.    24.     Kio- 


I.  K01<r,  1,  a.  2 

Siiniro.  drago  dite  moje,  nu  osedlaj  dobra  koAa 
tvogii.  31.  Opi'osti  sra  iz  tamniue,  babo,  a  tako 
ti  sroa  koiia  tvoga.  3()l'.  Koi'ia  rJava  i  nevridna 
zii  boj.  Ant.  Kad6i6  28-5.  Da  bude  vladana  (srcba) 
od  razloga  kakono  jedan  koA  obistan  od  uzde. 
M.  Dobrotii  205.  Malo  kada  Izraelitjani  sluzili 
su  se  koiiima  a  mlogfo  Sesi'^e  majjaricama.  I.  Ve- 
likanovi6,  uput.  1,  491.  Stajao  sam  onda  kao 
oudliv  koi'i.  D.  Obradovii,  ?,iv.  20.  .Ter  se  veli: 
koAa  s^zda  soji-  J.  S,  Re|kovii  .38.5.  Neiaa 
kuda  koiia  provest.  Kar.  pjes-  viik.  1,  7.  A  gde 
cemo  kurau  koiia  svezat?  I,  13.  Mila  koiia  na 
Bosni  patkiva;  ne  kuje  ga  oiru  se  koAi  kuju,  veo 
ga,  kuje  srebrom  i  olovom;  ou  ga  kuje,  koii  se 
nogom  baca.  1,  15.  Stani,  konu,  stani,  dobro 
moje!  1,  15.  Lasno  66  naoi  kola  sedmera,  kola 
sedraera,  koiie  sedmake.  1,  17.  Igra  li  vara  koii 
zelenko  pod  duveifijomy  1,  43.  Trudni  koni  i 
umorni.  1,  49.  Mladi  Jovo  kot^a  igra.  1,  53. 
Junak  potkiva  koAa  hrabreua.  1,  88.  Potkuj  i 
moiia,  mladi  junace,  neka  bih  koiiem  u  goru 
utekla.  1,  88.  Poda,j  svetloin  kraju  onog  vraua 
kona.  1,  101.  KoAa  da  ne  jase,  .sabju  da  ne 
paSe.  1,  105.  Reja  koAa  .sodla.  1,  110.  Stegnuh 
kona.  da  ja  vidim.  1,  151.  Potkuj  tvoga  dobra 
kona  vranca.  1,  167.  Druzina  mu  koii'  dovela. 
1,  178.  Mlado  momoe  jezdi  koiia.  1,  191.  Bi-ze 
ofii  od  koiVa  viteza.  1,  197.  Vrisni,  konu,  dobro 
moje!  1,  198.  Duka  Leka  sprema  koiia,  da  ide. 
1,  208.  .la  dobra  koiia  osedlam.  1,  212.  Zlato 
mi  treba  konu  na  uzdu.  1,  214.  Koiia  vodim, 
pese  odim.  1,  238.  Svi  svatovi  koiie  odsjeduuli. 
1,  254.  Dok  ne  primi  i  s  kona  ne  snimi.  1,  254. 
Ti  6es  liima  koiie  provadati.  1,  267.  Prikucise 
koiie  kolu,  i  alata  i  dorata.  1,  282.  Tu  dolazi 
mlad  na  koiiu,  mlada  delija.  1,  295.  Ona  ide, 
da  mi  koiia  prima.  1,  .300.  Uvati  Janu  devojku, 
stavi  je  za  se  na  kona.  1,  310.  Jesi  1'  moga 
koiia  napojila?  1,  323.  Pa  uze  koiia  za  uzdu, 
te  mi  ga  vodi  na  vodu.  1,  340.  Dadoh  bratji 
koiie  nejahane.  1,  368.  Nosi  li  mi  kon  visoko 
glavu  ?  1,  370.  Pod  Maksimom  kona  ufatila. 
1,  399.  Ja  poigrah  dobra  kona  moga.  1,  400. 
Dva  devera  koiie  prezu.  1,  414.  Pala  je  rosa 
konu  do  samara.  1,  418.  Bog  navede,  koii  na- 
nese  bas  dragoj  pred  dvor.  1,  423.  A  ti  dodi 
kone  prepiiiati.  1,  428.  Ve6  dogoni  kona  do  de- 
vqjke.  1.  436.  I  na  torn  kona  sedlo  vojnioko. 
1,  491.  UvatiSa  kone  u  kocije.  1,  539.  I  pod 
Aim  je  koiia  privatila.  1,  540.  De  je  dobra  kona 
posjednula.  1,  577.  U  kona  su  sve  oetiri  ploce. 
1.  580.  Pak  silazi  sa  kona  dorata.  1,  .599.  I  ko- 
bila  kona  ozdr'jebila.  1,  601.  Vec  on  siba  doru 
kona   svoga.    1,  602.      Upregose   koiie   u   kooije. 

1,  605.  RastrXe  je  koiima  na  repove.  1,  617. 
Dar  )va  mu  koiia  ispod  sebe.  1,  62-8.  On  joj  saje 
koiia  i  junaka.  1,  625.  Ali  G-aja  s  kona  majci 
voli.  1,  628.  A  Manojio  kona  uzjahao.  2,  20. 
Koliko  .se  braca  milovala,  pod  nima  se  dobri 
koiii  |ub9.  2,  43.  Izvedose  koiia  Lastavicu,  on 
so  meAe  koiiu  na  ramena.  2,  56.  U  avliji  koiia 
ustavio.     2,   68.      Dobru    konu    griva   ne    opala! 

2,  76.  Skida  nega  s  kona  na  travicu.  2,  80.  Na 
vitezu  koiiu  zelenome.  2,  98.  Momcil'  ima  kona 
.(abucila,  Jabu6ila  koiia  krilatoga.  2,  106—107.  On 
zadroina  na  koiiu  kulasu.  2,  139.  Dobra  koAa, 
a  losa  junaka!  2,  140.  Zob  izide  konma  care- 
vijem,  nema  uista  konu  MiloSevu.  2,  143.  Caru 
g'  Todor  na  koiia  dodaje.  2,  156.  IT  nas  dosta 
kona  i  sokola.  2,  185.  Te  ne  kcese  koiie  odja- 
hati,  no  u  crkvu  koiie  nagoniSe.  2,  191.  Kud 
sara  godo  na  koiiu  hodio.  2,  194.  Pa  odskoci 
s  koiia  Sarenoga.  2,  21t).  Saroa  kona  i  grli  i 
|ubi.   2,  217.    Do  dva  cabra  urvonoga  viiia,  jodaii 


(2  1.  KO]^,  1,  b,  h). 

daSe  koiiu  od  megdana  ...  2,  225.  Vilovita  koiia 
pojahao.  2,  229.  Koii  mu  nije  kakvino  su  koiii, 
veoe  iaren  kako  i  govefte.  2,  249.  Mislim  doga 
koiia  umoriti.  2,  262.  Ode  bane  na  koiu  do- 
giiiu.  2,  272.  Pregleduje  kaki  su  cadori,  pre- 
gleduje  koiie  i  junake.  2,  279.  Ti  odjasi  od  koiia 
labuda.  2,  292.  UdariSe  koiie  mamuzama.  2,  303. 
ZavriStalo  devet  dobri  koiia.  2,  .305.  Kon  do 
koiia,  junak  do  junaka.  2,  313.  Staru  raajku 
s  koiima  pregazio.  2,  361.  Znades,  brate,  Sto  ti 
koii  posrce?  2,  440.  Mrtva  IVIarka  na  svog  koiia 
vr^e.    2,    444.      Stara   majka    koiima    pregazena. 

2,  620.  Pa  na  koiie  natovari  blago.  2,  625. 
Podaj  bratu  koiia  i  oruzje.  2,  635.  Pod  nima 
su  koiii  kako  vile.  .5,  281.  Za  koiiima  devot 
bijelih  hrta.  Nar.  pjes.  juk.  84.  A  za  uome  de- 
votero  koiia.  85.  Na  konima  svi  pod  mizdra- 
uima.  Nar.  pjes.  petr.  2,  334.  Sto  nazela,  to  ko- 
iiima dala.  Nar.  pjes.  marj.  194.  Pejajte  ga 
vrano  kovat  koAe.  Nar.  pjes.  istr.  1,  27.  Zaja- 
hala  j'  dobra  kona  svoga.  1,  28.  Vezi  kona  do 
(ti)  gospodar  zapovijeda.  Nar.  posl.  vuk.  33.  Da 
je  na  pasju  (voju),  nide  kona  ne  bi  bilo.  50. 
Darovnome  konu  zubi  se  ne  gledaju.  (IJ  Crnoj 
Q-ori).  54.  Kao  kon  pastuh  (n.  p.  pobjesnio.  U 
Kotoru).  131.  Ko  moze  i  kon  mu  moze.  148. 
Kona  va}a  biti  a  vola  milovati.  Koni  zob[u  a 
volovi  oru.  Koiia  s  magarcem  ne  vala  porediti. 
Koni  se  mjere  pedu  a  judi  pameiu.  Kon  ne  lici 
onome  koji  ga  umije  jahati,  nego  onome  koji 
ga  ima.  Koii  se  ziv  jede.  (Ne  treba  ga  zaliti  od 
posla).  Koii  se  kroz  dlaku  ne  hvali,  nego  kroz 
brzinu.  Koiiu  i  pusci  ne  vaja  vjerovati.  150.  Od 
mrtva  kona  potkove  (t.  j.  nista).  234.  Svaki 
Ciganin  svog  kona  hvali.  278.  S  kona  ua  ma- 
garoa  (doci  ili  usjesti.  Kad  kome  pode  sreda  u 
nazadak).  288.  Tako  mi  se  trag  po  tragu  ne 
iskopao,  kao  i  sarenijom  konma!  (U  Crnoj  Gori. 
Buduoi  da  sarenijeh  kona  vrlo  malo  ima,  za  to 
se  ovde  misli  da  ih  je  uestalo  sa  svim  —  poslije 
sarca  Krajevica  Marka'?).  305.  Kone  rastova- 
rimo.  Nar.  prip.  vuk.  8.  Eto  toce  devet  mladic 
na  devet  koni.  Nar.  prip.  mikul.  22.  Q-redu 
mladiii  na  konih.  2.3.  Kobila  zleXe  dva  vrana 
kona.  69.  Projde  mladio  na  konu  vrancu.  70. 
I  uzese  kone  pod  sedlima.  Ogled,  sr.  503.  Na- 
valise  psovati  i  u  mene  bubujima  kao  u  koiia. 
Pravdouosa.  1852.  8.  Pas  se  brani  zubima,  kon 
nogama.  31.  PojaSu  i  nazvav  Vuku  dobru  noc, 
zaigraju  kone.  S.  ^ubisa,  prip.  43.  Dobru  koiiu 
sto  mana,  rdavu  jedua.  IVI.  Pavlinovii,  razl.  spisi. 
272.  Sto  drezdis  u  me,  kao  kon  iza  praznih  ja- 
sala?  M.  Pavlinovio,  razg.  25.  Dok  Bog  dadne 
vjetra  pomodnika,  jali  zedu  Turcima  i  konma. 
Osvebn.  2,  93.  Glunte  -sjaju  a  zjaju  lubarde, 
vodaju  se  koiii  osedlani.  2,  111.  Rda  jeste,  jere 
uema  zlata,  a  ni  koiia  srebrom  potkovata.  2,  146. 
Ma  bi  nasa  stanista  pozgali,  stare  majke  konma 
poi'vali.  2,  163.  I  odagna  dobiveno  blago,_  na 
hilade  kona  tovarnika.  2,  171.  Eno  jasi  Cen- 
gidu  Dedaga  na  alata  konu  vilenitu.  3,  48.  A 
§to  stijena  do  tvoga  Lovoena,  toliko  je  koiia 
pojasena.    3,    123.     Na   zelenku   konu    visokomu. 

3,  152.  Nihovo  je  drzat  sprave  bojne,  sjajne 
puSke,  tope,  kone  gojne.  4,  13.  Turci  koiio 
zegu  a  tabane  jare,  donijet  glase  kapetanu.  4,  31. 

b.  metaforicki. 

a)  kad  kome  Ho  srecno  iispije  kaie  se 
da  je  na  konu.  Ja  sam  na  konu,  ja  zivot  moj 
i  nioju  fias  dobih.  M.  DrziA  170.  Na  konu  (biti, 
t.  j.  dobro,  II.  p.  on  je  na  konu).  Nar.  posl. 
vuk.  188.  Sad  jo  Kara-Dordije  na  koiiu.  Vuk, 
grada.  24. 

t>)    govoriti    (besjediti)    s    koiia    ili    kao 


1.  KON,  1.  b,  b).  283 

3  koiia,  govoriti  brzo.  Da  dovedem  Kotorku  de- 
vqjku,  Kotorkinu  brzogovorkinu,  koja  66  mi 
s  koua  govoriti.  Nar.  pjes.  vila.  1867.  398.  Be- 
sjedi  kao  s  kona  (ostro,  brzo).  Nar.  posl.  vuk.  12. 

r)  0  cefadetu  ito  nema  dosta  pameti 
Trpimo  kone  izobrazene  na  altaru  crkovnoin. 
D.  Obradovic,  sav.  40. 

(I)  kod  ii/ara,  takuder  je  u  metaforidkom 
smislti  u  ovakovijem  primjeriina  (drtiyo  je  kod 
2,  g).  Cucu,  cucu  ua  koiiu !  (kad  ,se  djeoa  cuca- 
juoi  na  ko|enu  zabavlaju.  Vuk).  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  195.  Pusti  baba  koi'iu  krv  i  teletu  mlijeka. 
(Govore  deca  metnuvsi  travku  kunice  u  nos  i 
tukuci  odozdn  jediiom  pesnicom  u  drugu  koja 
travku  pod  nosom  drzi;  i  tako  cine  dok  ne  udari 
krv  iz  nosa.  U  Srijeiuu.)  Nar.  posl.  vuk.  266. 
S  koiia  na  kobilu,  naturala,  igra  s  loptom.  u 
Sapcu  u  Srbiji.    J^.  Stojanovir. 

c)  u  pisaca  siince  ima  kola  s  kohtiia  pu 
klasicnoj  mifologiji.  Bog  suncani  stavio  je  zlatnu 
uzdu  .svim  koiiima.  I.  Gundulic  28.  Bjese  simce 
ivorie  ogiiene  po  nebeskom  poju  udrilo.   424. 

C.  dorasti  do  koiia  haze  sit  o  djetica  kad 
doraste  toUkn  da  moze  jahati.  Kad  je  dete  do 
koi'ia  doraslo,  dobra  kona  i  svetla  oruzja.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  71.  I  Nenad  je  majci  dorastao  a 
do  koiia  i  do  bojua  kop)a.  2,  75. 
2.  («  prenesenoin  smislu. 

a.  u  sirem  smislu  znail  koii  (dajbudi  it 
(liibriivadkoj  okolini)  mmkii  zivotintt  na  kujoj  se 
sto  goni,  dakle  i  magarca  i  iiiazgn.  P.  Budmani. 

b.  (od  prilike  koliko  kon  maze  nositi)  100 
Ilka,  tovar.  —  U  okolini  dithrnnnckoj  gdje  je 
tovar  =  magarac.    P.  Budmani. 

V.  s  nekijem  pridjeninui  zniici  neke  zioo- 
tiw;  sto  su  vise  Hi  mane  slicne  konii. 

a)  ovciji  koA,  magarac  (od  sale).  —  U 
Viikovu.  rjecnika:  Ovcij  koii  .soherzhaft  fiir'  ma- 
garac kod  kon. 

It)  Hippopotamus  amphibius  L..  s  razlic- 
niji'in  pridjecima.  uti)  koii  od  vodo.  —  a  Mi- 
kii{ini(  rjecniku:  koii  od  vode  ,flui'iatilis  equus, 
hippopotamus'.  —  bh)  vodeni  koii.  —  «  Bjelo- 
stjciici'iHi  rjecniku:  kon  vodeni  , hippopotamus';  i 
a  nase  vrijeme  u  Sulekovii:  vodeni  kon  ,nil- 
pt'erd'.  —  re)  koii  nilski  , hippopotamus'.  J.  Pan- 
ftic,  zoolog.  183.  —  nein.  nilpfenl. 

c)  koii  morski  ,Tricheohns  rosmarus'. 
.r.  Pan6i6,  zoolog.  ISO.  —  nem.  walross. 

(/.)  vilenski  k(jn,  a  Vukiini  rjecniku :  (a 
Baraiii)  .eiue  art  schraottorlinge'  ,papilionis  ge- 
nus' [jLibellula  deprossa  L.']. 

(1.  iine  dvjema  skiipima  zuijezda  na  sje- 
vernimi  nebii  (uprav  Pogas  i  mali  koii).  —  U 
jednoga  pisca  xviii  rijrka.  Na  polisu  ni'e  gu- 
slara  sjeverskom,  al'  kolovojo,  tronugl,  strijele, 
al'  zmajara,  dupina,  orla,  koiia  dvoje.  .T.  Ka- 
vaiiin  471'>.  —  /  «  piaaca  nasega  premena:  Koii, 
astr.  zool.  ,pferd  (ein  sternbild)',  tal.  ,cavallo'. 
B.   Sulek,  rjocn.  znanstv.  naz. 

e.  sprava  kod  ziduiia  itd.,  naj  cesce  greda 
iiaslonf-na,  na  cetiri  grede,  kan  na  cetiri  noye.  — 
If  pisaca  nasega  vremena.  Koii,  arch,  (koza, 
Uobila,  koiiic,  vjestac)  ,bock,  riistbock,  geriist- 
bot-k',  frc.  ,treteau,  chevalet',  egl.  , corse,  jack', 
till.  ,capra,  cavalletto';  blazina  na  konu,  tech. 
,bocklager';  (kobila,  koze,  nogace)  ,sohragen', 
tal.    , cavalletto'.    B.    Sulek,   rjeoii.   znanstv.   naz. 

f.  jediia  velika  bukova  platiea  prokopana 
jo  na  si-ijedi;  kroz  tu  jamu  provuce  se  podeb|a 
ziovka  i  podspica  se,  a  s  drugoga  kraja  ove 
ziovke  zavrti  se  kuka  ovrsta:  to  je  ,koTi'.  kad 
pribijaju  siiulu,  onda  zakvaco  ovoga  koiia  za 
iiovku,   it,  ua   lioiuu   stoji   covjok   i   dxii    po  lio- 


KONAGTJA 

kolike  simle,  te  neprestano  ga  pomice  dok  no 
istjera  sav  na  kraj.  u  Dobroselu.  M.  Modic. 
Kod  pokrivaua  kuce  sa  simlom  onii  spravu,  na 
kojoj  pokrivaci  stoje,  zovu  ,konem'.  u  Lici.  .1. 
Bogdanovi6. 

^.  konic  na  gtislama.  —  U  Vukova,  rjec- 
niku: ,der  steg  iiber  guale'  ,ponticulus',  cf. 
koiiic  (,so  auch  krainisch'  kobilica). 

il.  u  djecijiiH  igrama  komad  drvata  Hi 
kamiiak  itd.,  pa  i  injera,  kad  se  hroji  koliko  je 
ko  dobio  (jedan  kon,  2,  3,  4  koiia  itd.,  franc. 
point).  —  Izmedu  rjeinika  a  Vukovu  (,der  sto- 
hende  stab  im  klis-spiel' ;  ,der  massstab,  iiii 
klis-  und  prsten-spiel' :  dva  kona,  ti-i  koiia).  — 
oidi  kod  2.  klis,  a,  prsten,  titra. 

i.  (nem.  feuerbock,  feuerhund,  tal.  alare), 
sprava  od  guozda  na  ogiiistu.  —  Izmedu  rjei- 
nika 11  Stuliceou  (koii  od  ogiia,  koii  za  ogna 
,ferrum  in  camino,  cui  imponuntur  ligna').  Koii, 
zejezo  sto  stoji  zada  skuje  na  ogiiistu,  na  po- 
rabu  kuharice.  na  Rijeci.  F.  Pilepid.  Kon  od 
oguista  (,feuerhuud')  spada  medu  robu  ze|6znu, 
te  se  ocarinuje.    Zbornik  zak.  1853.  1061. 

k.  prsna  kost.  —  Bosnaci  u  Slavoniji.  D. 
Hire. 

1.  kail  tehnicka  rijec  u  inehanici  znaci 
iieku  mjeru  sile  (podignuti  75  kilograma  na  me- 
tar  visine  u  sekundu)  kod  koje  sprave.  —  Naci- 
neno  u  na§e  vrijeme  po  dragijem  jezicima.  Sila 
(jednoga)  koiia,  mech.,  tal.  ,forza  d'  uii  cavallo', 
t'rc.  ,cheval  de  force,  cheval-vapeur,  force  de 
cheval',  egl.  , horse-power' ;  stroj  za  10  koiia, 
stroj  koji  za  10  kona  radi  ,6in6  maschine  von 
zehn  pferdekraft'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 
kod  koii. 

m.  koiii,  smokve  bijele  i  podugu|aste.  u 
Primorju.    I.  Milfietio.  B.  Sulek,  im.   158. 

2.  KON,  K6iia,  m.  mjesno  ime.  —  Va^a  da  jr 
ista  rijec  sto  1.  kon. 

il.  planina  (u  Hercegovini?)  —  U  spomeniku 
xiii  vijeka.  Plavbkovina,  Selbca,  Jasenovo,  a 
plauina  mu  KoAb.  Spom.  stoj.  9.  (1254—1204). 
1».  kao  daje  negda  bila  varos  s  tijem  imenom 
u  Hercegovini.  ,Ad  pedem  montis  Kamestica  ve- 
stigia antiquissimae  civitatis  Equum'  Kon  ,rocte 
Strabo  lib.  7  et  Polybius  in  frag.  nro.  124  col- 
locant  inter  Equum  et  Naronam'.  Schem.  bosn. 
1864.  65. 

KOiSfAC,  k6nca,  mi.  dem.  1.  koii.  —  U  na- 
rodnoj  (?)  pjesmi  xvi  (0  vijeka  iz  Dubrovnika. 
Daj  . .  .  koncu  momu  rosiie  trave.  S.  Mencetid  — 
G.'DrXi6  507. 

KONAD,  /.  Coll.  koni.  —  U  Stulieevii  rjec- 
niku,: ,turma  equorum'.  —  Jamacno  je  rijec  nn- 
cinena  za  sain  rjecnik,  kao  da  ima  jednina: 
kone,  koneta  koje  nema,  te  je  sasma  nepouzdano. 

KONADIJA,  /.  vidi  konanistvo.  —  U  Belinii 
rjecniku:  ,cavalleria,  gente  a  cavallo'  ,equitatus' 
178'';  a  Bjelostjencevu:  oidi  kod  konik;  u  Vol- 
tiijijinu:  jcavalleria'  ,r6iterey'. 

KONADO,  m.  tal.  cognato,  djever;  .iura;  soak. 
—  U  nase  vrijeme  u  Zstri.  Konado  ,mariti  aut 
uxoris  frater,  sororis  maritus'.  D.  Nemanic,  cak.- 
kroat.  stud.  37. 

KONAGI.JA,  m.  vidi  koiiar,  koiiusar  (u  /inuiiii. 
primjeru  moze  biti  isto  sto  kirigija).  —  I'ostajc 
lid  koii  nastavkom  turskijem  gi.  —  U  jednoga 
pisca  Bokela  nasega  vremena.  Malo  ko  u  Boci 
da  ne  zna  otkud  kamenu  taj  zlokobni  pridjevak. 
no  ako  zbi|a  ko  ne  zna,  a  on  iioka  pita  svog 
kniiagiju.  !S.  Lubisa,  prip.  277.  Ouia  rm  h'-nnn 
ui  izaiii  proda  li,   uogo  rokin)   ocu  kan  :>a  sprduo : 


KOlffAdlJA 


KOrifENIK 


,Uzrai  Ka  ti  za  konagiju,  ja  mu  ne  bill,  sreie 
mi,  digla  ni  sa  stoga  gnoja'.    pri6.  121. 

1.  KOlilAK,  k6iika,  m  dent.  1.  koi'i.  —  U 
naite  orijemi'  u  narodnijeni  pjesiiuima  ugarskijeh 
Hrrata:  Koi'ika  nakrmila.  Jatke.  11.  Po6me 
konka  sedlati.  68.  i  «  Srhiji  u  kotarii  topliikom: 
Tvoj  je  koiWk  jojte  nenauka;  nego  uzmi  ujki- 
noga  Sarca.    M.  D.  Mili6evi6,  kra|.  srb.  410. 

2.  KONAK,  m.  franc,  cognac,  )U;kii  rakijn  sto 
.ie  od  vina  pravi,  i  lako  se  sove  po  iiitiiiu  iinidit 
It  Francuskoj  ydje  se   naj  prije   puiida    iii-dvili 

—  U  pisaca  nasega  vremena.  Koiiak,  chem. 
.cognac',  frc.  ,cognac',  egl.  ,oouiac-brandy'.  B. 
Sulek,  rjeftn.  znanstv.  naz. 

K()N.A.NICKI,   adj.   koji  pripada  kuiianiiima. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmrda  rjeinika  u  Bjelo- 
stjencevu  (kouanifiki  red  ,ordo  equestris'),  u  Jam- 
bresicevu  (.equester'),  u  Voltigijinu  (koi'ianifiki 
red  ,cavalierato,  ordine  cavalieresco'  ,ritt6rstand'), 
i(  Stuliccvu  (v.  koiiifian  iz  Bjelostjenieva).  fiete 
konani6ke.  I.  Zanicio  114.  S  njekoliko  ceta 
koiianickih.  '222.  Do  sest  sata  koiianickog  hoda. 
Nar.  pjes.  petr.  2,  211.  Budui  koi'ianickim  sta- 
noredem.    M.  Pavlinovic,  rad.  .54. 

KCINANIK,  III.  eques,  vidi  koiiik.  —  Od  xvii 
vijeka.  a  iziiiedu  rjeenika  u  Bjelostjenievu  (ko- 
iiaiiik,  kouik  ,e(jues')  u  Jambresicevu  (,eques'),  u, 
Voltigijiiiii  (iCavaliere,  uom  a  cavallo'  ,reiter'), 
u  Stulicevu  {v.  koiiik  iz  Bjelostjenieva),  u  Va- 
kuvu  (jder  reiter'  ,eques').  Poginu  lunogo  vi- 
tezov .  . .  naj  ve6  koiianikov.  P.  Vitezovic,  kron. 
.90.  Razbi  Turke  Janicare  i  kouauike.  144. 
Dode  jedan  plemeniti  koiianik.  A.  Kanizlic,  utoc. 
,54.  Vidau  bo  se  koiianici  u  zlatnomu  oruzju. 
E.  Pavic,  ogl.  4:34.  Tri  stotine  konaiiika  ma- 
garskih.  I.  Zanifiic  22.  Tako  (uto  iz  pocetka 
na  krilo  de.sno  bijau  ustali,  da  sn  koiianike  sa 
svim  pomeli  bill.  89.  Grled',  koiianik  ua  liemu 
kako  dizdume  svitle  poteze.  M.  Katancii  47. 
Puce  puska.  eto  koiianika.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  44. 
Pokupi  mi  tridest  Cetiiiana  po  izboru  dobrih 
koiianika.  3,  148.  Za  liima  su  do  tri  koiianika. 
3,  1.55.  Koiianici,  moja  braco  draga!  4,  229. 
Konanici  koiie  pojahase.  4,  347.  Car  pos|e  za 
liim  dva  koiianika.  Nar.  prip.  vuk.  59.  Hrvat- 
ski  konanici  povratise  red.  M.  Pavliuovic,  razg. 
38.  Rece  koiianik  u  boloj  bradi.  M.  P.  §ap- 
canin  1,  1(13.  Znate  da  su  izuceni  Turci  koiia- 
nici izbrani  vojnici.  Osvetn.  2,  121.  Koiianici 
koiie  uzjahali.  3,  135.  —  U  ovom  primjerii  stoji 
jednina  iiij.  mnozine:  Juce  smo  mi  iSli  sa  svim 
koiiauikom  u  Novu  Varos,  i  do  Lima  vode  iiigde 
Turcina  nema.  Karadordevo  pismo  od  23  sept. 
1809  ispod  Sjenice. 

KONANISTVO,  n.  ei|uitatus,  mnostno  koiia- 
nika, naj  cesce  se  tnisli  na  odio  vojske  koji  je 
na  konina.  —  Postaje  od  koiianik  nastavkom 
bstvo,  te  hi  po  tome  pravo  znacene  hilo  ap- 
Htraktno :  osobina  onoga  koji  je  koiianik,  ali  se 
II  tome  znacenu  nigda  ne  nahodi.  —  pred  b  k 
se  mijena  na  6,  pa  s  ispnda,  a  c  ispred  t  izyo- 
vara  sse  s.  mnogi  pisu,  preina  etimologiji  kona- 
iiictvo.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izincda  rjeinika  u 
Bjelostjimcevu  (koiianifitvo,  vidi  kod  konarija) 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  .Tambresiievu  (kona- 
nictvo  .oquifcatus'),  u  Voltigijinu  (kod  konarija), 
u  Stulicevu  (koiianifitvo,  v.  koiiica  iz  Bjelostjen- 
ieva). Bjjase  pako  koiianijtvo  dusmana  golemo 
veoma.  S.  Stefaiiac  8.  Vojvoda  Petras  samim 
hrvatskim  koiianifitvom  prede  Savu.  M.  Pavli- 
novic,  razg.  43.  Koiianistvo  ,kavallerie'.  Zbor- 
nik  sak.  3,  807. 


1.  KONAR,  konira,  »».  covjek  koji  iuva  i 
pase  koiie:  nalazi  se  i  u  driigom  smisla,  kan 
koiiuSar  (vidi  u  rjeinicima),  i  kao  iovjek  koji 
trguje  konina  (vidi  na  kraju).  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedii  rjeinika  a  Mika^inu  (koiiar,  koji  koiie 
6uva,  kobilar  .pastor  equorum')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  ii  Belinu  (.cavallajo  e  cavallaro,  ^uida 
o  pastore  di  cavalli'  .equorum  pastor'  1781"),  ti 
Bjelostjenieini:  koiiar,  (grijeSkoiii)  konuli  .agazo. 
stabularius,  pastor,  domitor  equorum,  equiso';  u 
■liimhre.iirevu  (.stabularius'.  2.  , agazo,  equiso'),  u 
Voltigijinu  (.cavallaro'  ,eiii  stallkiiecht,  pferd- 
hirt').  u  Stulicevu  (.equorum  pastor,  agaso'  iz 
Habdeliieva).  Kovaci,  koiiari.  A.  Kani?,lic.  kam. 
328.  Naj  maiiemu  slugi,  kano  na  priliku,  ne- 
raoinu  i  bolujuAu  koiiaru.  uzr.  69.  Svakoga  bi 
izmedu  sluga  i  takojer  iste  koiiare  u  poslovili 
liihovih  pomagao.  fran.  187.  Jerbo  svaka  po- 
tribita  prid  liih  (kone)  koiiar  fiesto  hita.  V. 
Do§eu  149*.  Koiia  ja  imam,  koiiara  iiimam. 
N^ar.  pjes.  istr.  2,  50.  Koiiar  ,pferd6birt'.  Jur. 
pol.  terminol.  ()92.  Koiiar  ,custos  equorum'.  D. 
Nemauic,  cak.-kroat.  stud.  29.  —  U  driigoin 
znaienu.  Onomu  §to  s  koiii  trguje,  svobodno 
recimo  koiiar.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  12. 

2.  KOISIAR,  m.  ime  injestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevaikom.  Niva  u  Konaru.  Sr.  nov.  1871. 
180. 

KONARICA,  /.  suvrst  krupue  okrugle  sjivo 
(Valavac).    B.  Sulek,  im.  153. 

KOl^ARIC-VRH,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaiiiji  zagrebaikoj.   RazdijeJ.  72. 

KONARIJA,  /.  a)  vidi  konauistvo;  b)  stado 
kona,  vidi  ergela.  —  U  Bjelostjenievu  rjeinikii: 
konarija,  koiianictvo  .equitatus'.  2.  koiiarija,  mi- 
nu5  ,ei;|uaria,  grex  equorum,  equicium',  a  Volti- 
gijinu,: koiiarija,  kouanistvo  ,cavalleria'  ,r6iterey'. 

KONARNICA,  /.  vidi  konusnica.  —  TJ  Jain- 
breUcevu  rjeinikii:  ,6quile'. 

KONARNIK,_m.  ime  mjestu  ii  Srbiji  u  okrugu 
knezeoaikom.  Niva  u  Konarniku.  Sr.  nov.  1873. 
291. 

KOISIARSTVO,  n.  odgoj  kond.  —  U  pisaca 
na.iega  vremena.  Konarstvo,  stat.  ,pf6rdezucht'. 
B.  Sulek,  rje£n.  znanstv.  naz.  Da  se  diie  i  pro- 
mice  koiiarstvo.    Zbornik  zak.  1863.  60. 

KONAVA,  /.  kao  da  je  mjesno  ime,  inoze  liiti 
i  izmisfeno.  —  U  poslovici  dubrovaikoj  xvii  wi- 
jeka  (nije  mi  jasno  znaieiie).  §to  ti  uciiii  Vr- 
bana,   ne   pokri   ti   Konava.    (D).   Poslov.   danifi. 

KONBABA,  /.  ime  zaseoku  u  Bosni  u  okrugu 
saraji'vskom.  Statist,  bosn.  37. 

KONCI,  Koiiaca  (Hi  KonakaV),  m.  pi.  ime  za- 
seoku u  Hrvatskoj  a  zupaniji  modrusko-rijeikoj . 
Razdijej.  43. 

KOI^ICAD,  /.  coll.  vidi  kod  konfie. 

KONCE,  kinceta,  n.  dem.  kon.  —  Nema  pravc 
mnozine,  ali  maze  hiti  da  se  upotreb^ava  za 
mnozinu  konoad.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (.ein  rosslein'  .equuleus'). 
Bog  zna,  kako  su  zlotvori  uasarali,  napravili  od 
muhe  konce.  S.  ^lubisa,  prip.  54.  Neie  ni  ce- 
jade  ni  konoe  sultanu  na  pomo6..    1'23. 

KONEDA,  /.  neka  bifka.  Koneda.  Glycirrhiza 
echinata  W.  et  Kit.  (Pancic).   B.  §ulek,  im.   153. 

KONEKA,  /.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
smederevskom.  Zomja  u  Koiieku.  Sr.  nov.  1875. 
br.   (i). 

KONENIK,  III.  vidi  koiianik  i  koiiik.  ^  U 
nase  vrijeme  u  Bosni.    Za  liim  ima  trista  koiie-^ 


KONENIK  2 

nika.  Nar.  pjes.  juk.  507.  Ev'  odovud  sedam 
koiienika.  Nar.  pjes.  petr.  3,  3.  A  igraju  koiie 
koiienici.  3,  472.  Pet  stotina  vide  koiienika. 
Nar.  pjes.  horm.  1,  447. 

KONESTRA,  /.  vidi  konestra.  —  ispiiredi 
konostra.  —  Na  jednoin  mjeata  xvi  uijeka  pi- 
sano  konjestra,  po  cemu  sc  cini  da  hi  trehalo 
ahoatiti  kao  naj  stariji  ohlik  konSstra  (konegtra), 
te  je  e  postalo  je,  e,  i  prema  razliinijem  fioim- 
riinn.  Vazmes  prvine  oda  svijeh  plodov  tvojih 
i  postavis  u  konjestru.  N.  Ranina  144'i.  deu- 
teron.  21,  2. 

KONESTRIIv,  /«.  i^idi  koiiostra  (moze  biti  da 
je  deminutiv) .  —  liijcc  je  I'lesto  sumnirm,  ne 
znam,  hi  li  trehalo  citati  koujestric.  —  Na  jediiom 
injestu  .\vi  vijeka.  Konjestrik  pun  jaja.  M.  Dr- 
zic  441. 

KONESTR.^,  /.  vidi  konostra  i  konestra.  — 
U  nase  vrijeme  ti  Lici.    J.  Bogdanovit'-. 

KONESTRlVriNA,  /.  aui/in.  konostra.  -  U 
iiase  vrijeme  ii  Lid.    .f.   Bogdanovir. 

KONESTRICA,  ./'.  dein.  koi'iestra.  -  V  naie 
I'rijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

1.  KONETINA,  /.  aiKjm.  koii  (Mari,  mvajali 
kon).  —  1/  naSe  rrijeme.  Dadoso  mi  starii  ko- 
lietinu.  Zemjak.  1871.  br.  2.  Kcuiotina  (stari 
kon).     !■'.   Kurelau,   doui.  ziv.  '.). 

2.  KONETINA,  /.  kuilsko  meso.  —  II  naie 
vrijeme.   J.   Bog:danovic.  F.  Kurelac,  doin.  ziv.  9. 

KONEV,  adj.  kuji  pripada  kouii  (Hi  koniita). 
Oslov  posluh,  koiiev  razum  i  bivolska  snaga 
cine  momka  svakomu  draga.  (Z).  Poslov.  danic. 
f  tako  Nikola  koiia  oteo,  i  sada  nasao  sud  da 
mora  Nikola  nianastiru  dati  30  grosa,  polak  cbiig 
koiieve.    Glasnik.  ii,   1,  41.  (1808). 

KONEVAC,  Koiievoa,  jj(,  ime  mjeMa  ii  Srhiji 
II'  okriigu  smederevskum.  Niva  ii  Ko^l<^v<:u.  Sr. 
nov.  1872.  400. 

liONEVICKA  AUA,  /.  ime  mjesia  „  Srhiji  a 
iikrugu  iizickom.  iViva  n  KouovickoJ  .\di.  Sr. 
nov.'  18G«.  254. 

KUNEVK''.,  ih.  pre.nme  i  mjeKnn  ime.  —  I! 
nase  nrijeme. 

a.  prezime.  Sam.  prav.  187s.  2!l.  53.  Ko- 
lievic,  prezimo.  Svetozar  Koiievic.    1^.  Stojanovic. 

b.  mjesni)  ime.  —  isporedi  Koiievici.  — 
Koiievic  pravoslavni  i  tiirski,  dvii  sela  n  Bos»i 
It.  okriif)ii.  Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  95. 

KONEVIi't,  m.  pi.  mjesHO  ime.  —  isporedi 
Koiievic. 

a.  seoce   u   Hiirceijovini.    Statist,    bosn.    lOH. 

b.  M  Srhiji.  a)  selo  ii  okrugii  radiiiekom. 
K.  Jovanovic  147.  —  It)  zaselak  u  okriiyu  iizic- 
kom.  1^.  Stojanovic.  —  Jedno  ■'>e  od  ova  dva 
mjesta  pomive  u  narodnoj  pjesini  iiaseya  ore- 
mena.  1  tu  Tui'ci  na  konak  padose  u  maleno 
selo  Koiievice,  zanocise  a  ne  osvanuse,  do  u 
Cacku   osvannso  Turci.    Nar.    pjes.    vixk.    4,    357. 

KONEVRATE,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaeiji  a 
okrugu  Hbenickom:    Repert.  dalm.  1872.  27. 

KONG-A,  /.  neMo  sto  zenske  nose  na  ylavi.  — 
isporedi  konda.  —  U  nase  vrijeme  u  Srhiji. 
Koiigu  nose  zene  u  starim  okruzima :  beograd- 
skom,  va{evskom,  sabackoiu,  smederevskora,  po- 
/.arevackom,  jagodinskom,  kragujevackom,  i  u 
veooj  poli  staroga  rudnickoga  okruga.  —  Konge 
nisu  sve  jednake.  jVaJevska'  je  mali  kruiiic  na 
teiaenu,  povijen  na  celo,  i  obavijen  belim  ubra- 
dacem.  .Macvauska'  stoji  za  potiokom,  kao  kakva 
polovina  jomicke;   i  ona  so  pokriva  belim  ubra- 


5  1.  KONIC,  1,  a. 

dacem.  ,§umadinska'  koiiga,  u  starije  vreme, 
bila  je  kao  mali  lopar,  a  sad  je  ui2a,  bli^e  sme- 
derevskoj  i  kragujevackoj,  a  pokriva  se  kupov- 
nom  maramom;  .levacka'  (jagodinska)  visa  je  i 
stoji  pravo;  na  lioj  se  vidaju  i  beli  ubradaci  i 
kupovne  marame.  .Pozarevacka'  konga  lici  na 
va|evsku,  samo  je  obimom  veca,  i  ima  vise  na- 
kita  na  sebi.  Takvu  kapu  na  glavi  nose  i  dc- 
vojke  u  pozarevackoj,  samo  s  uekim  devojaokim 
od'likania.  ^M.  D.  Mili6evic,  ziv.  srb.'-  38—39. 

1.  KONIO,  m.  dem.  1.  koii  (obicno  znaci  sto  i 
koii  bez  deminucije).  —  Ako.  .■ie  ne  mijena  (u 
gen.  pi.  moze  biti  da  se  govori  i  koiiicil).  —  Vo- 
katio  je  u  jednini  koiiiou  (koiiice  je  od  koiiik) ; 
M  jcdnoga  pisca  xvui  vijeka  ima  i  koiiice,  ali 
jamaino  .samo  radislika:  Ne  bjez',  hrabren  moj 
koiiice,  iz  otoka,  nego  htij  stati,  ere  ni  sve  te 
musico  ne  inogu  ti  dodijati.  J.  Kavaiiin  155*. 
—  Od  XV  vijeka,  a  izniettu  rjecnika  u  Vranci- 
cevu  (,equuleus'),  a  Mikalina  (koiiic,  pule  ,man- 
nulus,  oquulus';  koiiic,  zdribe  ,pullu3  equinus ; 
maniiulus,  oquulus',  i  kod  k|use),  a  Belimi  (,c.a- 
valletto  e  cavallino,  cavallo  piccolo'  , oquulus' 
179*;  , cavallo  di  poca  corporatura'  ,equus  mi- 
uutus'  1791>),  /(  Bjelostjendevu  (koiiic,  paripcec 
,equulus,  equiileus,  puUus  equinus,  equellus'),  « 
Stulicepu  (,equulus'  iz  Belinn),  n  Vukooii:  kSiiic 
(voc.  koiiicu),  dem.  v.  koii  .s  dodatkom  da  je 
stajae.a  rijee;  u  Daniiicevit,  (koiiici>  ,equulus'). 
1.  „  pnirum  s„iid„. 
a.  "'(,/  nsrr  -iiiiei-  koi'iii  lie:  iiliziru  ria  ve- 
iieinii  i  iliih;  iili  kao  ilii  «■  giljegdje  kaze  od 
mila,  te  po  tome  .sv;  obieno  iiiixli  ii,i  ilnhra,  ple- 
menilii  kona.  —  ii  ovome  je  smishi  ^/ujorn  rijec 
(kao  sto  i  Viik  kaze)  i  upotnlilni'ii  sr  samo  u 
/)jesm(ima  (jedini  je  naj  stariji  primjer  ii  prozi; 
Ziiraiiieev  je  primjer  ii  prozi  jiortiekoj).  Za  togaj 
rau  koiia  govorismo  i  onb  nami.  odgovori  i  reoe: 
,Moj  gospodinii  vojevoda  dalb  mi  je  bilb  togazi 
koiiica'.  Spom.  sr.  I,  G5.  (1405).  .ler  ti  raene 
hrabar  oeka  uz  koiiica  steci,  da  mu  konic  ne 
prisvono,_  vodice  zeleci.  Nar.  (V)  pjes.  a  S.  Mon- 
lietic  —  Gr.  Drzii  .507.  ,Iur  mi  se  priklada  .  .  .  kli- 
kovat  i  vapit  svijetloga  Apola  s  velikom  jubavi, 
koiiice  i  kola  srjed  iieba  da  ustavi  (vidi  1.  koii, 
1,  b,  e)).  M.  Votranic  2,  0.  l^juba  mu  je  zlatom 
vencac  vila,  uz  koiiica  poticuci.  P.  Hektorovii^ 
9.  Tore  sta  (dva  sironialia)  dva  koiiica  mnogo 
lipo  razdilila.  17.  Bogmo  bi  ti  vajao  koiiic.  M. 
Drzic  244.  Takov  i  ta  put  moj  po  neuvizbanu 
koiiicu  po  .stazi  netalconi  prosad.  P.  Zoranic  ii. 
Gdi  svaki  obada  koiiica  i  nuka.  D.  Barakovic, 
vil.  111.  Miraii  kouic.  redom  stupa,  plah  potipje, 
sobom  lupa.  J.  Kavaiiin  IIJ'J.  .leda  ruzicnoga 
kitis  izadola  jos  rumenka  tvoga  koiiica  i  kola? 
A.  Kanizlic,  roz.  35.  Tere  mi  je  otasao  za  dru- 
zinom  brez  koiiica.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  8. 
De  jo  Milos  oklopjen  i  pod  liime  koiiic  dobar. 
1,  2.3.     Od  koiiica  zeleiika,    od   sokola   tisiiicara. 

1,  26.     Skupila  je  tri  koiiica  blaga  (vidi  1.   koii, 

2,  b).  Nar.  pjes.  bog.  278.  Koiiic  mu  je  roda 
viliiiega.  And.  Kacic,  razg.  246a.  Odkuda  jo  ta 
delija  mladaV  odkiid  li  mu  koiiic  bila  vila?  246<'. 
Mrtav  Mejo  pod  koiiica  pade.  254''.  Za  iliiii 
ide  na  koiiicu  Juko.  F.  Radman  39.  Omli  pasu 
dva  koiiica.  Nadod.  94.  Oj  u  Marka  Krajevica 
siua  dobar  koiiic  u  potaji  ima.  Nar.  pjes.  «  M. 
A.  Rojkoviii,  sat.  (J8-i.  Vranao  koiiic  pokriven 
cultanom.  M.  Katanftic  69.  Pasi,  pasi,  ti  bratin 
koiiicu!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  10.  Hi  ti  je  koiiic 
posustao?  1,  38.  Sedlan  ga  koiiic  pri  br'jegu 
ceka.  1,  84.  Pod  liime  je  dobar  koiiic  nejahan. 
1,  153.  De  mi  vranac  koiiic  po  poju  ne  skace. 
1,  393.     Zape  joj   se  potkov  od  koiiica  za  liezina 


1.  KONIC,  1,  a. 


286 


KOlIrifiAK 


ixitogn,  kavada.  1,  400.  Doveo  mi  je  vrana  ko- 
I'lica,  i  iia  torn  koAu  sedlo  vojni6ko.  1,  491. 
Pak  pog;leda  koiiicu  u  iioge;  u  koi'ia  su  sve  6e- 
tiri  plofie.    1,  580.     Na  doratu  na  dobru  kouicu. 

1,  601.  Ve6.  je  baca  za  se  na  koiiica.  1,  603. 
Pak  usede  iia  dobra  koiiica.  2,  78.  Skida  liega 
stielom  sa  koiiica.  2,  79.  VibO  tlaei  koiiic  Ja- 
buftilo   neg'   sto   Momfiil'  britkom  sablom  s'je6e. 

2,  111.  Krvav  koAio  do  uSiju  dode.  2,  225. 
Ua  s'  nasluSara  trupka  od  koiiica  i  jauka  od 
dobri  junaka.  2,  .509.  Na  poklon  ti  koiiic  i 
devojka!  2,  550.  Za  liiin  mi  Mamula  na  koiiicu 
jase.  Nar.  pjes.  mikul.  150.  Sneae  koiiic  raAe- 
nika  svoga.    Osvetn.  4,  43. 

b.  kao  pravi  deminutiv.  a.)  inaleni  kon,  u 
primjeru  kao  s  preziranem  o  ne  vele  dobrom 
kunii.  Proraini  sfoga  koiiica  s  drugijem  bojim. 
B.  Ka§ic,  fran.  87.  —  ft)  u  ovom  primjeru  kao 
da  se  kaze  od  mila :  Junak  koiiu  govorio :  ,0j 
koiiicu  dobro  moje!'  Nar.  pje.s.  vuk.  1,  453.  — 
v)  sdrijebe.  Bi  mu  doglasono,  da  inu  jo  doli  u 
koiiusnici  kobila  lijepa  koiiica  okotila.  B.  Zu- 
zeri  301.  Kobile  se  izdrebile,  .sve  koiiice  puto- 
iioge.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  114. 
2.  u  prenesenom  mnislu. 

a.  neke  zivotim  koje  sii   a   cemu   vise  Hi 
mane  stidne  konu. 

tl)  morski  koiiio  Hi  samo  koiiic,  Hippo- 
campus autiquoriim,  neka  riba  cudnoitata  oblika 
It  koje  je  predni  dio  tijela  nalik  na  kunski  vrat 
s  glavom.  —  Igmedu  rjecnika  it  Mikaymii:  mor- 
ski koiiic  ,cavalletto  marino'  ,hippocamCyjy'us' 
266«.  Koiiic  morski  ,Hippocampus  brevirostris'. 
J.  Panfiic,  zoolog.  231.  Morski  konic  ,die  see- 
raupe,  das  seepferdchen'  ,Syngnathus  iiippocam- 
pus'.  Gr.  Lazic,  ist.  77.  Koiiic  (jer  koiiu  nalici). 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  341. 

h)  I'idi  skakavac.  —  U  naSe  vrijeme  u 
Dubrovniku.   P.  Budmani.    —    vidi  i  kod  c),  cc). 

c)  Libellula,  isporcdi  vilenski  kon  kod  1. 
kon,  2,  c,  d).  —  uu)  Beli  konic  (Libellula  vul- 
gata  L.).  K.  Crnogorac,  zool.  155.  —  bh)  Koiiic 
vilin  jCalopteryx  virgo'.  J.  Pancic,  zool.  259. 
—  cv)  u  Vukovu  rjecnika  ima:  ,name  eines  in- 
sekts'  ,insecti  genus',  u,  trenem  su  izdanu  dodali 
izdavaoci:  vide  vilenski  kon;  oa^a  da  je  tako, 
ako  nije   Vuk  znao  za  znacene  pod  b). 

d)  kukavicji  koiiic,   vidi   kod  kukavicji. 

b.  ovako  se  zovu  neke  sprave  nacinene  od 
drva  Hi  od  yvozda,  isporedi  1.  koii,  2,  e — i. 

a)  vidi  1.  kon,  2,  e.  —  U  Belinu  rjec- 
niku:  konic  od  odra  ,cavalletti  da  letto'  , fulcra' 
179a;  konici  od  post6}e  ,piedi,  cavalletfci  del  letto' 
,lecti  fulcra'  563.  —  vidi  i:  Konic,  arch,  (koii, 
kobila,  vjestao)  ,geriistbock',  tal.  ,capra,  caval- 
letto',  frc.  ,chevalet',  egl.  ,bridge'.  B.  Sulek,  rjefin. 
znanstv.  naz. 

h)  kod  kakve  sprave  gdje  se  sto  okrece, 
ono  na  cemu  je  naslonena  os.  —  U  pisaca  na- 
sega  vremena.  Konic,  mech.  (stelka,  blaziniSto) 
ilagergeriiste,  lagergestell,  support',  tal.  ,appoggia- 
tojo';  (kobila,  stejka,  stolica)  ,bocklag6r'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz. 

<■)  neka  sprava  na  tokarskoj  klupi.  —  Tz 
ceSkoga  jezika  u  pisaca  nasetja  vremena:  Koiiic 
c.  tech.  ,reitstook',  frc.  ,poup^e  k  pointe,  poupeo 
mobile',  egl.  , sliding  puppet'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

fl)  na  guslama.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bje- 
lostjencevu  (konic  na  guslah,  tambure  etc.  , ma- 
gas')  i  u  Vukovu  (na  guslama,  vide  kon).  Koii 
(kobilica)  ,steg  (der  geige)',  tal.  ,ponticello'.  B. 
Sulek,  rje6n.  znanstv.  naz. 

e)  equuleus,  eculeus,  neka  sprava  za  muke 


(na  kojoj  bi  jahali  mudenici).  —  Po  latinskoj 
rijeii.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,eculeo' 
, equuleus'  .s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara). 
Cini  jih  na  drvenomu  koiiicu  objesiti.  B.  Kasi6, 
per.  97. 

/)  ko6ic  na  kome  vitao  stoji.  Vuk,  rjefiii. 
kod  koiiic.  —  vidi  i:  Koiiic,  drvo  u  stoje)ku 
(stejku)  ill  u  zem|u  zabodeno,  na  kom  se  vitao 
okro6e.    Podunavka.   1848.  58. 

(/)  vidi  1.  koii,  2,  i.  —  If  Belinu  rjed- 
niku:  Koiiic  ,capifuoco,  stromeuto  di  ferro,  cho 
nel  focolare  sostien  le  legna'  ,ligiii  fulcrum'  169a, 
i  u  Bjelostjenievu:  koiiic,  t.  j.  zglavnik  , fulcrum 
lignorum'. 

2.  KONIC,  m.  vidi  koiiik.  —  Jamacno  je  po- 
stalo  po  oblicima  mnozine  konici,  konicima.  — 
U  dvije  narodne  pjesme  nasega  vremena.  Ko  je 
koiiic,  koiie  hazurajte,  a  pjesaci  pritez'te  opanke. 
Ogled,  sr.  468.  Ivad  po[e  zamaglilo  od  koiiica  i 
pijesca.    Nar.  pjes.  marjaii.  175. 

3.  KONIC,  in.  grad  u  Hercegovini.  —  Zove  se 
%  Koiiica  (vidi).  —  Od  xv  vijeka  (u  naj  prvom 
primjeru  ne  zna  se  jeli  nom.  Koiiio  Hi  Konica), 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  grad  na  Neretvi 
izmedu  Bosne  i  Hercegovine  (pola  ga  je  bo- 
sansko  a  pola  hercegovafiko)  s  primjerom  iz  na- 
rodne pjesme:  Vec  Tur6ina  Bogom  pobratima  u 
Konicu  bega  Ali-bega.  —  maiiastir  nekakav : 
Manastiru  bijelu  Konicu;  i  u  Danicicevu  (Koiiicb, 
grad  na  Nerotvi).  Za  carinu  koju  uzimju  na 
Vrabcu  i  drugu  na  Koiiice.  Spom.  sr.  1,  102. 
(1411).  U  Koiiicu  manastir.  Norini  42.  Vis 
Koiiica  na  Ivan  planini.  Nar.  pjes.  juk.  570.  — 
Ne  znam  jeli  isto  injesto  u  ovom  primjeru:  A 
do  sebe  od  Koiiica  Ivka.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  202. 

—  U  drugoin  je  primjeru  Konic  planina.  Od 
Konica  visoke  planine.    Pjev.  crn.  i07b. 

1.  KONICA,  /.  vidi  konanistvo.  —  U  pisaca 
nasega  vremena  po  rus.  icoHHima  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (,equitatus')  s  dodatkom  da  je 
rijec  ruska.  Polkovuik  Bakon  sa  svojom  samo 
80  }udi  jakom  koiiicom  goneii  i  oslobodi  i. 
Nov.  srb.  1834.  48.  Koiiica,  r.,  Konici  (pi.),  ko- 
nistvo,  hist.  mil.  jCavalerie,  reiterei',  frc.  ,cava- 
lerie',  egl.  , cavalry'.  B.  Sulek,  rjefin.  znanstv.  naz. 

—  Pomine  se  i  kao  djecija  igra  pocetkom  ovoga 
(xix)  vijeka  (nije  ja^no,  jeli  igri  ime  konic  Hi 
konica ;  u  zadnem  slucaju  va(a  da  je  sam  pisac 
upotrebio  rijec  koja  nije  narodna).  Konica  se 
igra  da  stanu  u  okrug  djeca,  koja  su  razdijejena 
na  dvije  6asti,  jedna  casti  (sic)  bude  koiiica,  to 
jest  prekloni  leda  a  drugi  jase .  . .  malo  dale 
kao  da  znaci  sto  i  konik.  Ako  promaSi,  to 
bivsi  konica  ugrabi  loptu,  i  koga  udari  taj  bude 
konica.    S.  Tekelija.  let.  119,  9. 

2.  KONICA,  f.  hrpa  od  fietiri  ili  pet  oraha, 
kestena  ili  fiesa  slicuoga  i  to  tako,  da  jedan  na 
ostalih  lezi.  na  Rijeci.    F.  Pilepic. 

3.  KONICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  grad  u   Hercegovini.    Statist,    bosn.   115. 
— •  vidi  .3.  koiiic. 

b.  u    Mika(inu    rjecniku:    Konica,    grad    u 
arbanaskoj  z6m[i  ,Cassiope,  Phallacrum'. 

KONIC,  Hi.  dem.  koii.  —  U  Voltigijinu  rjec- 
niku: ,oavallino,  oavalluccio'  ,pferdchen'.  —  nije 
dosta  pouzdano. 

KONICAK,  konicka,  m.  dem.  konic.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Jambresicevu  (kaj- 
kavski  koiiicek  ,equuleus')  (  u  Vukovu  (hyp.  v. 
konic).  Na  jednom  koiiifiku.  Nar.  prip.  vuk.  * 
207.  Poigrasmo  lustre  koiiicke.  M.  P.  §ap6aiiiii 
1,  107. 


Koi!n(5AN 


I.  KOliriK,  a. 


KONICAN,  ko6i6na,  adj.  vidi  koAicki.  —  U 
Stulicevu  rjecnikw:  ,Bquestris'.  —  Vafa  da  je  jio 
ruskom  kohhuhhiji'i. 

KONICANIN,  III.  prczime  —  xvm  viji'.hi.  Pava 
Konicaiiiu.    Norini  54. 

KONICAR,  m.  coojek  koji  kruti  kone  Hi  mipce 
koji  je  vrlo  vje.it  jahae.  —  U  Mikajinu  rjec- 
nikii:  konicar,  koji  kroti  koiie  ,equiso,  domitor 
equorum';  ii  Belinu:  ,cavalcatore,  maestro  del- 
I'arte  di  cavalcaie'  ,domitor  equorum'  178'';  ii 
Voltigijinu,:  ,cavalcatore,  cavallerizzo'  .reiter, 
bereiter';  it  StuliceiHi:  koiiicav,  koji  kone  kroti 
,equiso,  equorum  domitor'  is  .Mikajina.  —  II 
drugoni  znaeer'iu  (vidi  koiiuhar,  koiiusar)  u,  Be- 
linu r/ecniku:  ,cavallarizzo,  maestro  di  stalla' 
,stabuli  praefectus'  178'';  , maestro  di  stalla'  ,sta- 
buli  praefectus'  451a. 

KONICIC,  m.  dein.  konio.  —  fl  Vithioii  rjei- 
niku  (dim.  v.  konic). 

KONICKA  EIJEKA,  f.  ime  injivtH  n.  Srbiji- 
a  nkrugu  pozareimikom.  Livada  u  ICor'uckoj 
Reci.    Sr.  nov.  1870.  63.S. 

1.  KOJSflCKI,  adj.  koji  pripada  knniciina  (od 
nom.  konik);  upotrehlanii  .ff  i  a  dnciioiii  ziiacenu, 
vidi  a,  a).  —  Bijec  je  stara,  iaporedi  ittslov. 
koiibniSbski.,  rus.  ivoHHHMKifi.  —  fzmertu  rjec- 
liika  u  Vranciccvu  (pisano  konyizki  ,oqiiestris'; 
mislim  da  ne  treltn  citnti  konski),  «  Stiiliceuu 
(v.  koriican),  ii-  Viikaiui  (,reiter-',  n<|uitiim'). 

a.  adj. 
a)  koji  je  na  koim,  kao  konik.  .lakozo 
kip  jego  kouicki  kazet.  §.  Kozicift  35«.  S  voj- 
skom  piSora  i  koiiifikora.  Mon.  Croat.  245.  (1545). 
Petdeset  tisuc  vojnikov  koniokili.  Aleks.  jag. 
star.  3,  254.  Dvi  sti  tisu6  konicke  vojske  sabra. 
261.  Oni  silnu  vojsku  imadose:  osam  stotiu  hi- 
lada  pisaca,  dvista  hijad  koiiicki  strilaca.  Nadod. 
127.  Biti  ce  zadovojeni  od  priklonita  koi'iickoga 
druztva.  I.  J.  P.  Lucio,  iiar.  66.  Artilerija  ko- 
liifika  sastojaoo  se,  kao  i  do  .sail,  iz  jediio  ba- 
terije.  Nov.  sr.  1834.  54.  Od  rusko  strane  co 
jedna  divizija  konicke  vojske  u  taj  logor  doci. 
1835.  184.  ■ 

h)  koji  pripada  kimicima,  koji  je  za  konike. 
Odsikovali  glavo  turske  konicke  i  konsko  skupa. 
I.  T.  Mrnavi<S,  osin.  4.  Kotiickoga  zbora  gla\'ar. 
P.  Vitezovic,  odil.  7G.  Vojvoda  konicki.  And. 
Kacid,  kor.  470.  Pusta  bane  konifiku  kosiju. 
Nar.  pjes.  stojad.  1,  19.  Dvanaost  konickih  sa- 
hata  od  Biograda.  Vuk,  rjocn.  kod  konicki.  Po- 
mala  se  izmedu  sibla  i  vinaga  slabo  utapkana 
konidka  putaiia.  M.  P.  Sapcanin  1,  120.  Ko- 
niiSka  skola  (.kavallerie-schule').  Zbornik  zak.  3, 
274. 

I),  adv.  konicki,  iia  koim.  II  tu  vojskii  posal 
konicki  al'  pise.    B.  Krnarutic   15. 

2.  KONICKI,  ndj.  koji  pripailn  l:i>,;irii„a  (od 
nom.  kouic).  —  Ovakovn  zna<'i'in  ini^liiii  da  je 
It  opom  primjeru  iz  narodne  pje.smr  nasciin  vre- 
mena :  Kakav  cemo  megdan  uciniti .-'  al'  s  ko- 
pjima,  ali  s  barjacima,  al'  junackim  brijetkijem 
6ordam',  al'  se  fatat  o  pleca  junacka,  al'  se  tuoi 
praim'  koniSkimaV    N"ar.  pjes.  marjau.  51. 

KONIC,  koiiica,  m.  dem.  1.  kon.  —  Od  xvm 
oijeka. 

a.  «  pravoin  smislu  (vidi  1.  koiiio,  1).  Bise 
Marko  krilo  Jankovica,  silni  konic  srca  kraje- 
vica.  And.  Kacic,  razg.  265i'.  Napoji  on  sebe  i 
svoga  koiiica.  Nar.  pjes.  istr.  1,  28.  K6nic,  dim. 
kon.    I.  Pavlovio. 

!►.  u  prenesenom  smishi. 
<i)    vidi   konic,    2,   a,    a).     Konic   , Hippo- 


campus'   i    jHippocampus    brevirostris'.     G.    Ko- 
lombatovii,  pesoi.  23. 

h)  ti  Vukoini  rjecnikii:  (u  rudnickoj  uahiji) 
racvasto  malo  drvo  (po  naj  vise  sjivovo)  koje  se 
zavuce  odozdo  u  kazansku  lulu,  te  niz  doiii  i 
du|i  liegov  krak  ide  rakija  u  postavu.  u  Jadru 
je  kazanska  lula  na  dnu  sup(a  s  doiie  strane, 
pa  se  mjesto  koi'iiia  kroz  onu  jamn  provufie  kao 
mala  uzicj^ca  od  vlakna,  te  niza  liu  ide  rakija. 
1.  KONIK,  m.  covjek  na  konii.  —  Postaje  od 
koi'ib  nastavkom  uikb,  te  ne  kod  starijega  oblika 
konbnikb  dvoje  moze  dogoditi,  Hi  ae  h  mijena 
na  a,  i  tako  postaje  oblik  konanik  (nidi),  Hi  b 
i.spada,  te  od  nn  postaje  n;  koriik  (u  Vranei- 
ceou  je  rjecniku  pisano  konnik ;  a  i  na  kojem  se 
drtigoin  mjestit  nalazi  s  nn,  to  jest  lin  Hi  nn 
Hi  rui).  —  Bijec  je  stara,  isporedi  stslov.  koiibnikb, 
riis.  KoHHHK'b;  ne  znam,  jeli  praslavenska  rijec 
(ees.  kounlk  nije  mi  dosta  pouzdano).  —  U  voc. 
sing,  oblik  je  konioe,  te  se  razlikuje.  od  voc.  sing. 
koi'iicu  od  konic;  ali  -fe  ii  mnozini  samo  u  gen. 
i  ace.  razlikuje  od  konic  (nom.  i  uoc.  koiiici, 
dat.,  instr.,  loc.  konicima).  —  ■■*  toga  Ho  su,  iin 
neki  oblici  jednaki,  oik  se  doije  rijeci  gdjegdje 
inijesaju  jedna  s  drugom,  vidi  2.  konic  i  2. 
koiiik.  —  Izmedu  rjecnika  ii  Vranciceou  (konnik 
,eques'),  II  Mika^ina  (,eques' ;  koiiici,  ceta  konika 
,equitatus,  turma  equitum'),  n  Belinu  (,cavalliere, 
soldato  a  cavallo'  ,eques'  179'i;  ,soldato  a  ca- 
vallo'  ,equ6s'  683b;  ,viandante  a  cavallo'  , viator 
eques'  7G41';  konici,  ,eavalleria,  gente  a  cavallo' 
,equitatus'  178''),  n  Bjelostjenievu  (vidi  konanik; 
konici,  konadija,  vide  konaniki,  konarija  1),  u 
Voltigijinu  (pi.  koiiici  uz  konarija),  u  Stuliievii 
(, eques';  pi.  koiiici  iiz  konioa),  it  Vukovii  (iiz 
koiianik). 

a.  uopce;  naj  cesee  se  upotreblava  za  voj- 
nika  na  konu;  cesto  blizu  koiiik  ■■itoji  i  rijec  sa 
suprotnijem  znaceiiem:  pjesac  «7t  pjesak.  Da  smi 
protiv  stati  koiiiku  i  piscu.  M.  Marulic  144. 
Ova<lesti  tisuca  konika  osvjem  pjesaoa.  Zborn. 
73l>.  Pjesac  ali  koiiik.  M.  Vetranic  1,  3.  Gdi 
mnokrat  i  glavu  plah  koiiik  ostavi.  1,  135. 
Pje.sci  i  konici.  2,  GO.  Obicu  se  davati  dobru 
conu  nasim  koiiikom.  Mon.  croat.  225.  (1527). 
Kad  mu  (konu)  koiiik  rece,  klikuuvsi ;  ,Nubo]e!' 
P.  Hoktorovic  Gl.  Velike  vojske  ot  pisac  i  ko- 
liikov.  Postila.  i''.  Kako  se  koniku  i  bojniku 
pristoji.  B.  Gradic,  duh.  38.  Ni'  na  nebu  goru 
svitle  zvizde  zriti,  ni  pojem  konike  oruiue  gle- 
dati.  D.  Raiiiiia  140^1.  Od  Aloksandrovih  Mace- 
dona  cetiri  sta  koiiikov  ubise.  Aleks.  jag.  star. 
3,  241.  Od  konikov  vasih  posjite  k  nam.  297. 
Koiia  i  koiiika  vrgao  jest  u  more.  M.  Divkovic, 
bes.  76a.  Oni  iduci  svojijem  putem,  evo  za  nimi 
jedni  koiiici.  319''.  I  pisci  s  konici  Turak  se 
lie  bojo.  D.  Barakovic,  vil.  77.  Da  koiiik  uzjase. 
jar.  57.  Toliki  se  broj  konika  s  carem  ovdi  doc 
potezi,  kih  Jordana  poji  rika  ...  I.  Guiidulic 
329.  Koii  ga  i  koiiik  mrtav  strasi,  priko  koga 
proc  mu  je  trijebi.  336.  I  od  liegovijeh  svijeh 
koiiika  naj  brzoga  k  noj  posija.  .348.  Padaju  koiii 
i  koiiici  livi,  mrtvi  i  duhati.  445.  I  pjesnioi  i 
konici  naripise  svikolici.  G.  Palmoti6  2,  141. 
Muostvo  }udi,  oruznika,  pisca  i  koiiika.  M.  Jer- 
kovic  62.  Jezdit  opet  zapovijeda  laganijem  ko- 
ii iciraa.  P.  Kanavelic,  iv.  97.  (Faraun)  sa  svo- 
jijem konicima  naj  poglavjtijem  umre  zadusen 
u  moru.  M.  Radnic  SOlt".  Sereg  pisac  i  koiiikov. 
I.  Zanotti,  en.  6.  Za  ralada  koiia  star  koriik.  (D.) 
Poslov.  daiiic.  Na  hitre  se  kerubine  kako  koiiik 
hiti  hitar.  A.  Vita|ic,  ist.  51l>.  Tuj  pjesaca,  tiij 
konika  krvnu  eetu  vidjet  bi.se.  ost.  200.  Koiiik 
kona   uzdom  svuda  vlada  kud  on  hoce.    S.  Mar- 


1.  KOMK,  a.  2t 

gitiA,  fal.  197.  S  trosot  hi|ad  svojih  kouika.  J. 
Kavaiiin  18'J:'>.  Cuje  se  kona  oholijoh  i  koi^ika 
ostri  bahat.  I.  Dordic,  nzd.  si.  S  mnoa;om  druX- 
bom  i  konika  i  pjesnika.  B.  Zuzeii  28.  ,ledan 
koi'iik  zvan  Longiii  sulioom  udri  u  prsi  Isusove. 
M.  Ijekusic  134.  I  20  ijada  konika.  F.  Lastrii, 
test.  19''.  Koi'ia  i  koi'iika  I'legova  bacio  je  u  more. 
178».  Dvaest  i  dvi  hijade  konika.  E.  Pavii,  ogl. 
373.  Buduci  sb  i  pet  strasni  koi'iika  ukazalo.  447. 
Eto  k  j'lemu  pristupa  jedaii  konik  obufien  na  gos- 
posku.  M.  Zorif.iA,  zrc.  91.  Vidi  veliku  vojsku 
konika  posve  bili(/jj.  242.  Koii  s  konikom  vrat 
utrgne.  V.  Dosen  189''.  Imadihii  vojsko  osam 
stotina  i|ada  pisaca  i  dvista  ijada  konika.  And. 
Ka6i6,  razg.  .5.  Jer  mu  se  ukaza  kon  i  na  I'lemu 
strahovit  konik.  kor.  322.  Koi'ie  i  koi'iike  na  voj- 
uigku  oruiiane.  323.  Ugledase  jednoga  mladica 
konika  u  bilo  obucena.  334.  Ako  je  pisac,  ufiniti 
cu  ga  koi'iikom.  D.  Rapii  170.  Koi'ii  ujedno  i  ko- 
nici  izredeui  tuj  se  paze.  P.  Sorkocovic  584^.  Sve 
koiiici  pod  bojnim  kopjima.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  389. 
Poved'te  mi  po  tridest  Turaka,  sve  atlije  i  dobra 
konika.  3,  148.  Spremajte  se,  kiceni  svatovi!  ko 
je  konik,  poteii  kolane,  ko  je  pjegak,  prifcezi 
opanke.  3,  251.  I  on  vodi  hijadu  momaka,  sve 
konika  ]utih  oklopnika.  3,  2.59.  Kad  poAera  Smi- 
Janic  Ilija  sa  koi'iioi  jutim  oklopnici.  3,  260 — 261. 
Cerase  ga  pjeSci  i  konici.  3,  540.  Stade  dizat 
pjegee  i  konike.  4,  228.  Kouicima  Luko  govo- 
rase:  ,Konanici,  moja  braco  draga!'  4,  228 — 229. 
Brace  moja,  pjesci  i  konici!  4,  230.  Svi  koi'iici 
koi'ie  posjedose,  a  pjesaci  puske  dokopase.  4,  2.52. 
Na  konike  srpske  juris  cine.  4,  270.  Tri  hi|ade 
pjesca  i  konika.  4,  316.  Sakupise  petnaest  stotina 
laka  pjesca  i  bila  konika.  4,  30R.  I  poved'te  pet 
stotin  koi'iika.  Nar.  pjes.  juk.  312.  Tko  je  konik, 
pritezi  kolane.  336.  Na  Maltiji  otvorio  vrata, 
kako  moze  dobar  konik  proci.  Nar.  pjes.  vil.  1867. 
646.  Necete  li  oteti  topove,  i  koi'iicim  sokak  uci- 
uiti.  Smailag.  lueh.  57.  Pjesak  na  konika  (uvijek) 
mrzi.  Nar.  posl.  vuk.  249.  Ona  dva  konika  jos 
su  pre  od  carevoga  sina  bila  dosla  u  dvor  i 
pripovedila  caru  .  .  .  Nar.  prip.  vuk.  60.  Pisato 
knezu  Aksoiitiju,  da  eksercira  i  konike  kako  god 
i  pesake.  Djelovod.  prot.  179.  Sa  svim  konicima 
i  s  ostalom  vojskom.  Vuk,  dan.  1,  83.  Konici 
negovi  i  vojska  I'legova.  D.  Danioic,  2mojs.  14,  9. 
A  noge  mu  pouzdane  stojne,  da  potjera  stigo  bi 
konika.  Osvetii.  2,  46.  Konik  pusti  uzdu  koi'iu 
piisti.  4,  19.  Dvije  stotiuo  kona  gotovih  za  po- 
lazak,  a  konici  se  sacekavaju,  da  svi  u  jedan 
mah  pojasu.  M.  D.  Milicevic,  omer.  60.  Konik 
kona  uznojio.    Bos.  vila.  1886.  209. 

b.  covjek  koji  je  dobio  viteski  red,  vidi  vitez. 
Ucini  se  konik  mnogo  poctovan.  Zborn.  46''. 
Kruni  ga  i  ucini  za  konika.  80*.  Oni,  ki  nose 
kopja,  pasu  mace,  koiiiei  su  od  Prusije.  I.  Gun- 
duli6  438.„ 

2.  KONIK,  m.  dem.  1.  kon,  vidi  2.  koi'iic  i  kod 
1.  koiiik.  —  U  nase  vrijeme  po  sjemrozapadnijem 
krajevinia,  a  izmeda  rje&nika  u  Voltigijinu  (v. 
koi'iic).  Mili  Boze,  dobroga  koi'iika,  dobra  koiia, 
a  slaba  junaka!  Nar.  pjes.  marjan.  19.  Podaj 
Ivi  dobroga  koi'iika.  48.  I  doveo  dobra  kona 
svoga,  da  so  i  on  vode  ponapije;  konik  vodo 
moj  da  pije  nece.  89.  Polezi  se  po  dobrom  ko- 
I'liku.  96.  Ti  hajde  pa  pripasi  cordu,  pa  se  seci 
do  konika  svoga.  Nar.  pjes.  kras.  1,  33.  Metnu 
ga  za  se  ua  konika.  Nar.  pjes.  istr.  1,  9.  ^ubi 
ti  je  a  tobom  na  koniku,  sele  ti  je  uza  te  na 
kona.  1,  10.  On  joj  sedla  kona  na  junacku, 
ona  skafie  na  konika  vraua,  ona  jase  kano  i  de- 
lija.  1,  11.  On  je  lovi  za  desnicu  ruku  ter  je 
mece  za  se  na  konika.    1,  17. 


■i  KONOKRADICA 

1.  KOI>lIKOVI(^,  m.  preziine.  —  U  naUe  »ri- 
jeme.  Schem.  segn.  1871.  110. 

2.  KONIKOVK";,  in.  ime  zaseoku  u  hosni  ii. 
okriigu  Done  Tuzle.  Statist,  bosn.  83. 

KON  IN,  m.  kon.  —  U  narodnoj  pjesini  na- 
He.ijd  vreinena.  Oj  halate,  moj  dobri  konine! 
Nar.   pjes.   marjan.  49. 

1.  KONINA,  /.  augm.  1.  kon.  —  Akr.  se  mi- 
jena   u  gen.   pi.   koi'iina.    —    Od  .xviii   vijeka,  a 

izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,cavalIaccio  e  ca- 
vallaccia'  ,equu3  et  ec[ua  ignava'  178'')  gdje  sc 
naj  prije  naliodi,  ii  Voltigijinu  (,cavallaccio'  ,ein 
garstiges  pferd'),  u  Stulicevu  (,caballu3,  malus 
oquus'),  «  Vukovu  (augm.  v.  kon).  Tako  vrat 
ja  ne  slomila  s  ove  konine!    Nar.  posl.  vuk.  280. 

2.  KONINA,  /.  konska  koza.  —  Ake.  kao  kod 
1.  koi'iina.  —  U  Vitkomi  rjecniku:  ,ros3haut' 
.pellis  equina'. 

3.  KONINA,  /.  ime  selu  a  Srbiji  u  okrugu 
toplickom.  M.  D.  Milicevii,  kraj.  srb.  387. 

KONINCI,  Koi'iinaca,  m.  pi.  u  Danicicevu  rjec- 
niku :  Koi'iinbci,  selo  kod  Novoga  Brda,  dade  ga 
despot  Stefan  Hilandaru.  M(on.  serb).  570.  (1411). 
oidi:  Koninci  su  bez  sumi'ie  u  ,Koinskoj  reci'  i 
,Koincima'  malo  daje  niz  Moravu  na  dcsnoj 
strani  te  reke.    S.  NovakoviA,  novo  brdo.  36. 

KONINO  PO^E,  n.  ^  ime  mjestii  a  Srbiji  a 
okruqii  alesinaekom.  Niva  u  Koi'iiuo  Po}e.  Sr. 
nov."l873.  487. 

KONINSKI,  adj.  konski.  —  Samo  u  Voltigi- 
jinu rjecniku:  ,cavaUino,  di  cavallo'  ,wa3  zum 
pford  gehort'. 

KONISTANSKO  BRDO,  n.  ime  mjestu  w  Srbiji 
a  okriiga  smederevskom.  Vinograd  u  Konistan- 
skom  Brdu.    Sr.  nov.  1861.  496. 

IcdNISTVO,  n.  vidi  koi'ianistvo.  —  Postaje  od 
konik,  kako  koi'ianistvo  od  koiianik.  —  U  ruko- 
pi.'iu  XVI  vijeka  (u  kojema  ovdje  stoji  c  ispred  t). 
Dobro  naredivase  koi'iictvo.    Zborn.  46l>. 

KONKAVA,  /.  ime  kozi.  —  Krupa.  Bosna. 
D.  Hire. 

KONKOVSKO,  n.  ime  zaseoku  a  Hroatskoj  u 
zitpaniji  zagrebackoj.  Eazdijej.  74. 

KONO,  m.  ime  musko  (va^a  da  je  ipokoristik). 

—  U  crnogorskoj  pjesmi  nasega  vremena.  Drugo 
vitez  Stankoviiiu  Kono.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  39. 

KONOBARKA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Sri- 
jemu)  naj  sUnija  vjestica  koja  covjeka  s  kona 
obara  o6ima.  —  Postaje  od  s  kona  obara. 

KONODER,  m.  sa)iv  naziv  za  onog  koji  cr- 
knutu  kjusad  dere.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
,<Jeraj  toga  konodera  iza  stolice,  kako  s  Aim 
mozete  jesti'?'    J.  Bogdanovic. 

KONODOR,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
bihackom.  Statist,  bosn.  52. 

KONODRZAC,  koiiodrsca,  m.  covjek  koji  drzi 
(hrani)  kone.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Koi'iodrzci  I'loj  (zdrebadi)  goditi  znadu.  J.  S. 
Rejkovic  317. 

KONOGrRIZ,  m.  ime  hifkama.  Koi'iogriz,  1. 
Cichorium  intybus  L.  (Vukasovic,  Dakovo,  I. 
Sab|ar);  2.  Achillea  nobilis  L.  (G-ospic).  B.  Sulek, 
im.  153. 

KONOKRADICA,    m.    covjek  Ho   krade  kone. 

—  Vuk  bifezi  u  rjeiniku  da  je  zenskoga  roda, 
ali  je  tako  samo  u  mnozini :  u  jednini  je  ja- 
macno  muskoga  roda  kad  znaci  covjeka,  ali  bi 
moglo  biti  i  zenskoga,  kad  bi  znaiilo  zensko  ce- 
lade   (Ho   mozebiti  ne  biva   nikada).   —   II  nase 


KONOKRADICA  2 

rfijniic,  n  iziiuuta  rjrcnikn  n  Viikorn  it'.  ,iler 
pferdedieb'  ,fur  equorum').  Pijanico  i  koi'iokra- 
dico,  nis'  u  bana  taUi  gfovedavi  a  kamo  li  da  sii 
pobratimi.  Nar.  pjes.  srem.  98.  Kad  su  dvije 
koi'mkradice  u  poju  uhvatile  uacijejja  koiia  .  .  . 
Vuk,  poslov.  4.  Da  posju  prisuzdenije  za  koi'io- 
kradice.    Djelovod.  prot.  98. 

KONOMORA,  TO.,  u  Vukovii  rjecnikti :  f.  u.  m. 
voliki  biuagija  koji  ,iiiori  korio'  ,eiii  heftiger 
roitor'  ,eques  vehement';  gdje  je  zabilezeno  da 
ji:  i  ienskoga  i  mii^kofja  roda,  nli  i  za  iioii  rijec 
urijrdl  istn  pravilo  Ho  i  za  konokradica. 

KONOREP,  wj.  nidi  koii-rep  i  kouski  rep. 
Koi'iorep  ili  cinkrot,  a  ii  Slavoniji;  vosce,  ,Equi- 
sotum  arvense  L.'    D.  Popovii,  poznav.  robe.  281. 

KONOTRKA,  /.  konska  Irka.  —  U  jednoga 
pisca  iz  poietka  noaga  vijeka,  koji  va(a  da  je 
^am  ova  rijec  nacinio.  Kouotrka  so  daje.  S. 
Tokelija.  letopis  mat.  sr.   120,  72. 

KONOTRZAC,  konotrsca,  to.  covjek  koji  trguje 
konma.  —  Nanineno  u  nase  vrijeiiie.  Konotrzac 
,pferde-handler'.    .Tur.  pol.  terminol.  387. 

KONOVIC,  III.  preziine.  —  IT  naie  nrijemc. 
D.  Avramovi6  274. 

KONOVLACAN,  konovlaCna,  adj.  po  kojcinu 
vlace  koni  (n  zeleznici,  , tramway').  —  Nacineno 
u  nase  vrijeine.  Privatne  konovlacna  Xe|eznie6. 
Zbornik  za'k.   18G9.  200. 

KONOZOBICA,  /.  H  VakoVH  rjeiniku:  (a  Hr- 
vatskoj)  vide  zobiiica. 

KON-REP,  TO,  neka  hi(ka.  Koi'i-rep,  pol.  konski 
ogou,  Bquisetum  L.   (Visiani).    B.  Siilek,  im.  153. 

IvONSKA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji.  n)  zaselak 
H  okriigu  cacanskom.  K.  Jovauovic  171.  —  h) 
selo  «  okriigu  ■•HHederevskont.  Vuk,  daa.  2,  70. 
sad  se  zooe  Mihailovao.    K.  .fovanovic  87. 

KONSKI,  adj.  koji  pripada  kohma.  —  Rijec 
je  praKlavenaka,  ispuredi  stslov.  koi'ibskh.  rus. 
KonbcKiii  ces.  koi'isky,  po^.  koi'iski.  —  Lzinedu 
rje6nika  (radi  Vrancicevn  vidi  koiiicki)  u  Mi- 
ka^inu  (gnoj  konski  ,fimu-<  equinus  vel  equi' 
10;5'>;  koiiska  muha.  nidi  d;  napose  iienia),  n 
Belinii  (,eavaUino'  .equinus'  179"),  «  Bjelostjen- 
ceou  (konska  sprava  ,phalerae,  ornatus  oquestris' ; 
kouski  plod,  minus,  v.  koi'iarija  2 ;  kouski  vrac 
jVeteriuarius,  medicus  equarius'),  u  Jambrcsicevu 
(, equinus'),  ((  Stulicevu  (, equinus,  caballinus'),  u 
Vukovii  (,pf6rde-'  .equinus'),  it  Danii'icmi  (koi'ih- 
skyj  .equinus'i. 
1.  adj. 

•A,  uopce.  Koiibskyje  sily.  Unmontijan'' H3. 
Svodb  koubskij  i  inyihb  dobytbkb.  Zak.  dus.  pam. 
saf.  49.  Naprava  koiiska.  Spom.  sr.  2,  49.  (1407). 
Pohve  kozne  konsko  nacineno.  Mon.  serb.  498. 
(1466).  Puscam  jednu  konsku  mater.  Mon.  croat. 
131.  (1487).  Ne  nade  mjesto  ino,  negoli  staju 
kohsku.  A.  Guceti6,  roz.  jez.  112.  Osedla  kona 
i  usedo  na  I'l  i  na  konski  tek  pojaha.  Aloks. 
jag.  star.  3,  229.  Doset  tisue  liajzam  koiiskih. 
263.  Ne  ostavi  me  u  prahu  ovom  pod  nogaiui 
kouskimi  umriti.  273.  Od  trubnoga  vapja  i  od 
koiiskoga  rzanja.  322.  Svaki  zlatuoj  u  odjeci 
srobrom  kova  koiiske  stupe.  I.  Gundulic  334. 
Konsko  meso  jimo.  I.  Zanotti,  skaz.  21.  Jnd- 
uijeh  kouski  repi  odnise  do  gorkoga  teska  umora. 
A.  Vita}i6,  ost.  17.  Rzaiie,  glas  konski.  I.  Dordic, 
salt.  501.  Nasao  bi  konskif'/tj  kosti  dosti.  V. 
Dosen  228-i.  Tu  se  teSka  krvca  prolivaSe,  teska 
krvca  konska  i  junaska.  And.  Kaoic,  razg.  Ii~i2". 
Masti  iz  koi'iske  grive.  .T.  Vladmirovii  22.  Koji 
koiiske  bolesti  poznaju.    J.  S.  Relkovic,  194.    Pa 

V 


!)  KONSKI,fll,  e,  I). 

uzima  konsko  bukagijo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  543. 
A  dobri  se  koni  pobo|eli  od  bolesti  kouske  sa- 
kagije.  2,  314.  Ujegose  u  koiiske  podrume.  2, 
615.  Al'  se  pramen  zapodede  magle  a  od  pare 
koiiske  i  junacke.  3,  127.  Koiiske  noge  po)em 
odmakose.  3,  310.  I  kuda  su  Turoi  prolazili  i 
s  koiiskijem  plocam'  zadirali.  4,  136.  Na  li  met- 
nimo  konsku  drvenicu.  Ogled,  sr.  503.  Ni  konsko 
nogo  pregaziti.  Nar.  prip.  vrc.  3.  Baci  (se)  na 
toga  alata  bez  sedla  ili  koiiskog  prostiraca.  Nar. 
prip.  vil.  1867.  323.  Kad  je  skupa  koiiska  hraua. 
Vuk,  poslov.  99.  I  sitno  se  iskorijeait  bije  od 
bahata  koiiskog  i  junackog.  Osvetn.  2,  127.  Pa 
se  sasta  krst  s  mjesecom  zlatnim,  a  svilon  stijeg 
.sa  koiiskijem  vlasim.  2.  138.  Zarov'te  ga  u 
koiisko  buuiSte.  4,  12.  Koiiski  lijecnik  ,kur- 
schmied'.  Zbornik  zak.  2,  '297.  Koiiska  trava, 
marvinska  trava,  zove  narod  trave  uopce  sve. 
Narodiiak.   1877.   136. 

b.  u  ovom  primjcra  znaci  iipravo  sto  ko- 
liauicki:  Koiiska    vojevoda.    Nar.  pjes.  bog.   151. 

e.  na  koiisku  upotreblava  se  u  adverbi- 
jalnom  znaccnu,  vidi  2.  Neg  li  so  kopiti  na 
koiisku  prucate.    M.  Vetranic  1,  227. 

(1.  kao  pridjev  uz  muha,  i  znaci  ohicno 
muhii  sto-  zioi  na  konma,  Oestrus  equi  L.,  Ga- 
strophilus  equi  F.  Koiiska  muha,  pasja  muha, 
,cynoiuea,  musca  canina'.  J.  Mika}a,  rjecn.  vidi 
daje  kod  muha.  Mnostvo  musica  i  pasji('/»J  i 
koiiskiC/jj.  I.  J.  P.  Lucio,  razg.  53.  —  If  drugom 
znaiei'm.  Koiiska  muha  ,di6  stochfliege'  ,Conop3 
calcitrans'  (Stomo.xys  calcitrans  L.).  G.  Lazic  89. 

e.  kao  pridjev  kod  imena  hi(aka. 

ft)  Koiiska  blitva,  Arum  maculatum  L. 
(Sabjar,  Istra).    B.  Sulek,  im.   15.3. 

h)  koiiska  djetelina,  vidi:  Koiiska  dite- 
lina,  po}.  ces.  konicina  (Trifolium  pratense),  ser- 
tula  campana  (Durante),  Melilotus  officinalis  Dec. 
B.  Sulek,  im.   1.53. 

<•)  Koiiska  jabucica  ili  jabuka,  liekakva 
bi}ka  (Sab(ar,  Dubica),  Cyclamen  europaeum  L. 
(Tomaj).    B.  Sulek,  im.  1.53. 

(l)  koiiska  metica,   Mentha  silvestris  L. 

—  Izmedu  rjecnika  a  Bjelostjenieou,  (koiiska  me- 
tica ,mota?trum').  Konska  metica  (prema^  liem. 
rossmiinze),  Mentha  sylv.  L.  (Sab[ar).  B.  Sulek, 
im.   153. 

e)  Konska  nana,  Stachys  germanica  L., 
sjerusa,  blijeda  metvica.  «  rudniekom  okriigu  u 
Srbiji.    V.  M.  Jovanovic.  javor.  1878.  1390." 

f)  Koiiska  trava,  po|.  ces.  koiiitrud,  Gra- 
tiola  oflie.  L.  (Fapkovic,  Sablar).  B.  Sulek,  im.  153. 

{/)  koiiski  bosi|ak,    Mentha    aquatica  L. 

—  U  Viikovii  rjecnika:  ,dio  waldmiinze'  ,mentha 
silvestris  (1.  mentha  L.  —  2.  Menta  aquatica 
L.)'.  —  Koiiski  bosijak,  Koiiski  bosiok,  Mentha 
sylv.   L.  (Vuk,  Pancic).    B.  Sulek,   im.   153. 

It)  koiiski  karanfil,  Dianthus  atrorubens 
All.  ,1.  Pancic,  flora  okol.  beogr.  99.  Koiiski  ka- 
ranfil, ,die  felduelke'  .Dianthus  atrorubens'.  G. 
Lazic   129. 

i)  Konski  ocas,  cedrouella  (Bartulovie) 
.Equisetum'.    B.  Sulek,  im.   153. 

Ay  koiiski  rep,  vidi  koii-rep.  —  Izmcdii 
rjecnika  a  Mika^inu  (konski  rep,  trava  , equi- 
setum, Cauda  equina'),  ii  Bjelostjencevii  (koiiski 
rep,  trava  , equisetum,  e(^uina  Cauda'),  u  Stulicevu 
(koiiski  rep,  trava  ,cauda  equina'),  ii  Vukoim:  (u 
Dubrovniku)  nekaka  trava  ,cauda  equina  (equi- 
setum L.)'.  Koiiski  rep  (Vuk,  Dubrovnik),  v. 
Koii-rep.  B.  Sulek,  im.  153.  Koii^^ski  rep,  Equi- 
setum arvense  (cauda  eijuina).  (^is.  ces.  ii\uz. 
1852.  2,  52. 

/)  Koiiski  scav|ak,  ces.  koiisky  stav,  l{u- 

19 


KONSKI,  1,  e,  I).  2! 

mex    ac|uaticus    L.   (ii    iiilola&kum    rukopisn).     13. 
Sulek,  im.  Ibii. 

Ill)  Koi'iski  Jtir  (u  mletaokom  ruUopisu), 
V.  Stir  koi'iski.    B.  bulek,  im.   15H. 

ii)  koi'iski  vrije.sak,  vidi:  Viisak  koi'iaki, 
Satureja  montana.    Gas.  6es.  muz.   ls")'2    2,  (53. 

t>)  Koi'iski  zub  (u  mletafikoiu  rukcpisu), 
V.  Zub  koi'iski.    B.  Sulok,  im.  1.53. 

p)  kSi'isko  kiSpito.  —  U  Vtikovu  rje6- 
nikit :  vide  kopiti'iak  .s  ilodatkom  da  ae  govori 
It  Dubruoniku.  Koi'isko  kopito  (prema  lat.  iin- 
gula  caballiaa),  Tusssilago  farfara  L,  (Bartulovic, 
Sabjar).    B.  Sulek,  im.  153.  —  vidi  i  kopito.  d,  c). 

(/)  Koi'isko  rebro  (uem.  rossrippo),  Plan- 
tago   lancoolata   L.    (Sab|ar).    B.  Sulek,  im.  I.5.S. 
r.  koi'iski  kamen,  vidi  1.  kamen,  II,  e. 
JT.  kod  mjesnijeh  imena. 

(l)  Koi'iska  Glava,  vrh  veliki  vise  Tro- 
mede,  pod  I'lira  je  velika  pecina,  koja  se  zove 
,kozja  jama',  a  i  sad  u  uoj  plauduju  koze  i 
ovco  dalmatlnske,  jer  Dalmatinci  dogoue  jeti 
svoje  blago  na  nasu  stranu  iia  pa»u.  Oni  za  to 
placaju  travarinu,  ali  se  na  I'lili  srdi  narod  iz 
okoline,  toboze  da  oni  pregone  kradeno  blago 
3  uase  strane  na  dairnatinsku.    M.  Medic. 

h)  Kuuska  Rijeka,  potok  (M.  D.  Mili- 
cevic,  srb.  .^Sl),  i  zaselak  u  Srbiji  u  okrugu 
uiickom  (^.  Stojanovid).  —  Pomine  se  prije  na- 
sega  vremena.  Koi'ibska  Reka.  S.  Novakovic,  pom. 
135. 

c)  Kouski  Osoj,  injesto  u  Srbiji  u  okrugu 
om.    Sr.  nov.  1.S74:.  85. 

<l)  Koi'iski  Vir,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Livada  na  Koiiskom  Viru.  Sr. 
nov.  1866.  200. 

e)  Koi'iski  Zavoj,  mjesto  u  Srbiji  u  ukruyu 
knezevackom.  Livada  u  Koiiski  Zavoj.  Sr.  nov. 
1873.  413. 

/■)  Koi'isko  Brdo,  selo  u  Hrvatxkoj  u  zu- 
paniji  liiko-krbavskuj.   Razdijej.  38. 

I))  Koi'isko  I'oje,  zaselak  u  Srbiji  h  okrugu 
uzickom.    \^.  Stojanovid. 

hj  Koi'isko  Vrelo,  izvor  u  Srbiji  u  okrugu 
cacanskom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  647. 

3.  adv.  kouski  (u  jedinom primjeru  po  koi'iski), 
kao  kon.    On  se  je  po  malo  po  koi'iski  hodil,  da 
bi   kako   mogal   do   cesti   doc.    Nar.  prip.  mikul. 
107.  _^ 
KONSKO,  n.  mjesno  ime. 

a.  na  Cresu.  Koiisko,  naj  vise  mjesto  med 
Martinscicom  i  Vranom  ua  otoku  creskom,  gdje 
ima  prekrasan  vidik.    I.  Milcetic. 

b.  u  Crnoj  Gori.  —  U  Vukoou  rjecniku: 
planina  blizu  Lukavice. 

e.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  sp^etskom.  Re- 
pert,  dalm.  1872.  32. 

d.  selo  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  125. 

e.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  licko-krbavskoj. 
Razdije}.  30. 

f.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  vranskoiii.  M.  D. 
Mili<5evi6,  kraj.  srb.  306. 

g.  mjesto  s  ovijem  imenom  pomine  se  prije 
nasegn  vremena.    Spom.  stoj.  1S4. 

KONSCICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji eagrebackoj.  Razdije).  S2.  —  I'o  .Hokavskom 
govoru  gliisilo  bi  Koi'istica. 

KONSCINA,  /.  mjesno  ime.  Konscina  doi'ia  i 
gorna,  dva  sela  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varaz- 
dinskoj.  Razdije).  104.  —  Po  stoknvskom  govoru 
glasilo  bi  Koi'istina. 

KONST-,  vidi  Koi'is6-. 

KONSTAK,  koi'iStAka,  m.  postaje  od  koi'i  na- 
stavkom  staku;   ima   nekolika  razHcna  znacena. 


)  2.  KOJMUHA 

—  Akc.  kaki  je  ii  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
piidezimu,  osim  nom.  sing,  (i  ace.  kad  je  jednak 
s  nominalivom),  voc:  koi'iStace,  koi'istaoi. 

ii.  neka  bolest  (prist;.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku :  1.  izuutra  ,spina  ventosa'.  —  2.  s  po|a 
,taplius'. 

h.  pogaii  zivinska.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  0. 

C.  neka  bi(ka.  Konstak,  rus.  Koiie>iKn,  Rumox 
obtusifolius  L.  (Pan6i6).    B.  Sulek,  im.  1.53. 

d.  iicko  zivinie,  Gryllotalpa  vulgaris  L.  .1. 
Pan£i(S,  zool.  244. 

KONSTREBA,  /.  grgefi,  riba  (Perca  Huviatilis 
L.),  ali  u  karai'iu  i  prokoru  i  zaci;  prznica,  )u- 
tica,    oStrokonda;    govori    se    mahom   Xenskomo. 

—  ,Gle  kaka  je  ova  moja  .  .  .  prava  koi'istroba'. 
S.  Agic  u  Trsteniku. 

1.  KONUH,  m.  covjek  koji  cuva,  hrani,  tiinari 
ltd.  kona  Hi  kone;  nalazi  se  i  u  drugijem  zna- 
ienima.  —  Uijec  je  praslavenska,  isporcdi  stslov. 
koi'iuhi.,  rus.  kohhixl,  po\.  koniuch.  —  Izmcdu 
rjecnika  u  Belinu  (,cavallajo  o  eavallaro,  guida 
o  pastore  di  oavalli'  ,oquorum  pastor'  178'';  ina- 
nescalco  o  maliscalco,  modico  di  oavalli  o  altri 
giumenti'  .equarius'  458*,  u  Bjelostjencevu  (vidi 
kod  koi'iar),  u  Stuliicvu  (,agaso,  oquorum  pastor, 
equorum  raedicus'),  u  Danicicevu  (koi'uihi.  ,cquiso'). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  Jaki  da 
utezni  pod  I'limi  pastiisi,  pojt  u  boj  uzozni  voce 
ner  u  gusi ;  uza  I'le  koi'iusi  sve  pisi  poticu.  M. 
Marulic  13.  Da  ti  budu  koi'iuh  kobilam  tvo- 
jijem.  Pril.  jag.  ark.  9,  147.  (1520).  Boje  bi  mi 
bilo  od  Omirovih  pisaiu  carev  se  nazvati  koi'iuU 
nego  od  vas  vsoj  zom)i  car.  Aleks.  jag.  star.  3, 
251.  Joli  lists  od  poslulia  Dilaver  ti  ucinio, 
koji  njegda  za  konuha  dostojan  ti  nijo  bio'? 
I.  Gundulid  510.  Koi'iuh  cese  udi  tvoje.  .f.  Ka- 
vai'iin  155.  Nit'  si  vitez  svijotla  kra)a,  nego 
smradni  koi'iuh.  236b.  x  opet  koi'iuh  crni  bud". 
269''.  Koiiuh,  covjek,  sto  koi'ia  cese  i  sedla,  i 
kojemu  Xijemac  voli  ,stallknecht',  a  Francuz 
ipalefrenier'.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  12.  Koi'iuh 
,pfordeknecht'.    Jur.   pol.  terminol.  692. 

b.  vidi  koi'iar.  —  U  Belinu,  Bjelostjencevu, 
Stulicevu  rjecniku. 

e.  covjek  koji  lijeci  kone.  Svotac  pakjenika 
priobraXena    u    koi'iuha    aliti    u    osjega    )okara. 

1.  Dordic,  ben.  111.  —  indi  i  u  Belinu  i  u  Stu- 
licevu rjecniku. 

d.  covjek  koji  krotl  kone.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecniku. 

e.  u  naj  starijim  primjerima  nije  dosta  jasno 
znacene.  Dobra  Reka  i  u  nej  urocbni  koi'iusi 
koji  su  byli  u  stare  kra)ice.  Mon.  serb.  96.  (1330). 
Sija  vsa  svobodi  carbstvo  mi  oit  vsehb  rabotb 
malihb  i  velikihb  i  vsehb  podanbkb,  (ut  gradozi- 
danija,  lut  soca,  ojt  koi'iuha.  lud  psara,  lod  povoza 
i  ponosa.  Glasnik.  24,  235.  (1349).  Ni  da  je  swca, 
ni  koi'iuha,  ni  psara,  ni  sokolara.   237.  (1349). 

2.  KONUH,  m.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Konuhb,  grad, 
kao  da  je  n  Arbanaskoj:  ,hodi  carb  u  Arbba- 
nase  na  Skendera,  ta  ze  i  gradb  sbzida  Koiiuhb'. 
(Okaz.  pam.  saf.)  81.  u  drugoga  jetopisca  ,Ko- 
nu^e'.    G(lasnik).  10,  274.  —  vidi  i  Konusi. 

b.  vis  u  Bosni.    Glasnik  22,  31. 

c.  prije  nasega  vremena  nalazi  se  zabi\ezeno 
mjesto  s  imenom  Konu  (jamacno  Konuh,  vidi  i 
kod  Konusi).     Konu.    S.  Novakovid,  pom.   135. 

1.  KOiNfUHA,  /.  vrsta  zmije,  smick.  —  isporedi 

2.  konusarica  i  koiiustica.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  koi'mha.  —  U  nase  vrijeme  u  okolini 
dubrovackoj.    P.  Budmani. 

2.  KONUHA,  vidi  Konuva. 


koistuhaCa 


1.  KONTTSNICA 


KOiNUHACA,  villi  konnvara. 

KONUHAB,  m.  vidi  1.  konuh  (covjek  koji 
ciiva,  hrani,  timari  kone  u  konusniei).  —  ispo- 
redi  koiiuSar.  —  U  Mika^inu  rjecnikti:  koi'iuhar, 
koji  ima  pomiiu  od  koi'ia  u  koi'iuSnici  ,stabu- 
lerius';  u  Belinti:  ,famiglio  o  garzone  di  stalla, 
,stabularius'  706'*;  u  Voltiijijinu:  , garzone,  mozzo 
di  stalla'  ,reitknecht' ;  ii  Stulicwa:  kouuhar,  koji 
inia  od  kona  pomuu  ,stabulai'iu3'  iz  Mikafina.  — 
fi  Belinii.  rjecniku  ima  i  drago  znacKi'ie  (koiiar, 
kobilar):  ,cavalIajo  e  cavallaro,  guida  o  pastore 
di  cavalli'  ,equorum  pastor'    178''. 

KONUHCI,  vidi  Koiiuvci. 

KONUHCIC,  m.  (Hi  KoiuUcioi,  m.  pi?)  iiiie 
mjestti  u  Srbiji  ne  daleko  od  Prokupfa.  —  U  spome- 
niku  xviii  vijeka.  Ot  Koi'mhcica  Nikola.  Glasiiik. 
49,  12.  (1734). 

KOX  UHOVGI,  Koiiuhovaoa,  m  pi.  line  selu  ii 
/losui   II    okruijti   banolnckom.    Statist,    bosn.  37. 

KONUK,  m.  konski  lijeinik.  —  Sami)  ii  Mi 
kalinu  rjecniku:  koiiuk,  likar  od  koi'ia  ,veteri- 
narius,  medicus  equorum'.  —  Bice,  ista  rijee  sto 
i  1.  koi'iuh  (oaja  da  k  nije  Uampariihi  pofprska, 
ji'.r  stoji  posUje  rijeci  koi'iuhar). 

KONUSI,  Koi'iTiha,  m.  pi.  mjesno  line. 
a.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Koiiusi,  Ko- 
I'luhb,  mjesto  gdjo  je  Hilandar  imao  zem}u,  inoja 
je  toj  zemji  isla  ,do  puti  staroga  skalauwv.skoga, 
koji  grede  u  Koi'iuhe,  do  mode  suhedolske'.  M(on. 
Serb).  264  (yod.  1389  — 1405).  nominativu  mu  nema 
potvrde,  to  je  boz  suini'io  mjesto  blizii  Gracauice, 
kojo  Hahn,  reise.  161'  i  na  karti  pise  ,Konjii', 
jer  jfl  oudjo  blizu  i  Skulaiiovo   i  Suhodol. 

I),   selo    u  Srhiji  u  okriiijii  jayodinnkam.    K. 
.Fovanovic   108. 

KONUSINA,  /.  atic/m.  koii.  —  U  mtse  nrijeme 
a  Lici.  ,Ajde  doceraj  onu  knuusiiiu  iz  bara'. 
.Otpusti  tu  koimsinu  dojo  u  I'live  imk  glnca'.  .1. 
Bogdanovic. 

ICONUSNIOA,  vidi  kouusina.  —  I'  naie  rri- 
ji'inii  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

1.  KONUS,  in.  a  StiUicenii  rjecniku:  v.  koi'iar. 
—  nepouzdano. 

2.  KONUS,  Hi.  iHJesno  iine,  po  .sixij  prilici  isto 
Ho  Koi'iuSa,  c).  —  U  spomeiiiku  xviii  vijeka. 
Ot  KonuSa  Stanoje.    Glasii.  .19,  12.  (1734). 

K.ONUSA,  /.  mjesni)  ime  u  Srhiji.  a)  -lelo  ii 
okrugu  kragitjeDackom.  K.  Jovanovic  US.  — 
poinine  xe  xv  vijeka.  Selo  Koj'msa.  Spom.  .stoj. 
;i.  (1428— 1429). '6.  (14.51)).  Koiiusu.  Glasnik.  21, 
32.  (1431).  —  h)  selo  u  okniijn  podrinskom.  K. 
Jovanovic  13.5.  —  c)  Gori'ia  i  Doi'ia  Koi'iusa, 
dva  sela  u,  okrugu  toplickom.  M.  D.  Milicevic, 
kra}.  srb.  39,5.  —  isporedi  Koi'ius. 

KONUSAK,  m.  ime  mjestit  ii  Srhiji  a  ukrai/ii 
krusevackom.  Niva  u  Kouusaku.  Sr.  nov.  1871. 
186. 

1.  KONUSAK,  koi'iusilra,  m.  vidi  1.  koiuili.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  siny.  taki  je  u  ostalijem  pa- 
deiima,  osim  nam.  .sing,  i  voc.  :  koiiusaru  i  ko- 
imSare,  koi'msari.  —  Od  xviii  vijeka  a  izmedu 
rjecnika  ii  Vitkovu  (,d6r  pferdehiiter'  .custos 
equorum').  Dat  jeduomu  kouusaru  tri  tolora. 
M.  Pavisic  32.  Koi'iu  koiiusar  zob  kradase.  D. 
Obradovic,  basn.  74.  Takoder  ne  bi  velika  bu- 
dalastina  bila,  da  se  jedan  koiiusar  pocme  s  kra- 
jem  boriti?  D.  Kapio  312.  Imao  je  svoga  ovcara, 
govedara,  kouusara,  sviiiara.  Nar.  pi'ip.  vuk.  1-5. 
Za  kone  kouusara.    90. 

2.  KONUSAR,    m.   planiaski  vuk.     Nova  Gra- 


diska.    1».   Hire.    —   lUoze  hiti  radi  logn  slo  ko(r 
kone. 

KONU§ARENE,  n.  djelu  kojijein  se  komiiari. 
vidi  kod  koiinsariti. 

KONUSARICA,  /.  postaje  nastavkom  ira  ml 
koiiusar,  ali  ima  razlicna  znaiei'ia. 

a.  vidi  1.  koiiusiiica.  —  TJ  jediioga  pisca 
xviii  vijeka.  Drzase  cetrdeset  ijada  koiiusarira 
u  razlicitim  mistira,  gdi  mu  sta,]\x  (.•itajahu)  ko<\\ 
podkolni  oliti  od  kocija,  i  dvanajost  ijada  koiui- 
sarica  koiia  od  sedla.    And.  Kacic,  kor.  224. 

b.  zeiisko  colado  koje  cuva  koiie.  ii  Lici. 
V.  Arsenijevi6.  ,Cudna  e  za  korie  cuvati,  prava 
koimsarica'.  ,Eli  da  ja  uzmem  Tanasijiui  koi'iu- 
saricu,  koja  nista  ne  zna  nego  koiie  cuvati'.  J. 
Bogdanovic. 

0.  nidi  u  Vukovii  rjecniku:  (u  Lici)  t.  j. 
zmija,  vide  smuk  (kazu  da  ih  ima  dugackijeli 
preko  dvaaaesfc  stopa).  cf.  koiiuStica. 

KONUSARITI,  konusarim,  impf.  raditi  kan 
konmar,  cuvati,  hraniti,  timariti  kone  (prelaziii 
je  glagol).  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Aj  do 
davola  ti  i  tvoe  koi'iujareiie,  zoveS  se  kod  koiia, 
a  koiii  mi  etj  sve  zito  pofcrli  i  zgazili'.  ,Dobro 
mi   koiiuSari  koiie'.    J.  Bogdanovic. 

KONUSARKA,/  MotaciUa  alba  L.,  ii.eka  plica. 
8  trizi voj  na.    D.  Hire. 

KONUSICA,  /.  vidi  koiuisnica.  —  Na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka,  ali  je  jamaciio  stamparskmn 
grijeskom  ispalo  n,  jer  drugdje  isti  pisac  pise 
koiiusnica.  Quo  visiio  velicanstvo  slazi  (s)  svoga 
pristoja  u  jednu  koiiusicu.    I.  Drzic  46. 

KO.\  IJSJE,  n.  ^  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevnikom.  Niva  u  Koiiusju.  Sr.  nov.  isi'il. 
316. 

KOSjUSKA,  /.  vidi  1.  koiiusnica.  -  U  naie 
vrijeme.  De  Sofija  za  koiiusku  sluzi.  P.  Pe- 
trovid,  gor.  vijen.  91.  Dovede  je  do  svoje  ko- 
iiuske,  izvede  mu  koiia  sedlenika.  M.agazin.  1-863. 
1 07. 

KONUSKI,  adj.  koji  pripada  konusima. 

a.  u  opcem  smi'ilu  u  jednom  primjeru  xvi 
vijeka.  Likadus  bise  celnik  koiiuSki.  Aleks.  ja^'. 
star.  3,  323. 

b.  koji  pripada  mjestu  Konusima.  —  Od 
XIV  Hi  od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Dani- 
cicevu (koiiusbskyj,  sto  pripada  Ifonusima).  Za 
medu  koiiusku.  Mon.  serb.  264.  (1389 — 140.5). 
Koiiuska  (opstina  ii  Srhiji  u  okrugu  jagodin- 
skom).  K.  Jovanovic  108.  —  U  istom  okrugu 
ima  i  mjesto  Konuski  Vinogradi.  Niva  u  jio- 
imskim  Vinogradima.    Sr.  nov.  1866.  447. 

KONUSNA,  /.  ime  potoku  u  Srbiji  ii  okrugu. 
biiigradskom.    ^.  Stojanovic. 

1.  KONUSNICA,  ,/'.  mjesto  (pokriveno  i  zatno- 
reno)  gdje  se  hrane  koni  (u  nekijem  primjerima 
kao  da  stoji  i  za  druge  domace  zivotine).  — 
Akc.  je  zabijezen  po  Vukovu  rjecniku;  u  Da- 
hrovniku  je  drukciji:  konusnioa.  —  Od  xvii  vi- 
jeka, a  izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (.equile'  ,3ta- 
buluin'),  u  Belinu  (,stalla  di  cavalli'  , equorum 
stabulum'  706'9,  u  Voltigijinu  (, stalla  di  cavalli' 
jpferdstall'),  u  Stulicevu  (^.stabulum'),  u  Vukovu 
(,pferdestaU'  , stabulum').  Jer  se  ne  rodi  u  po- 
lacah  i  u  dvorijeii  nego  Ii  u  jednoj  koiiusnici. 
M.  Divkovic,  bes.  91^.  Pojde  u  jednu  spilu  i 
konusnicu.  B.  Kasic,  is.  8.  A  s  lijeva  se  svijoiii 
siroka  koiiusnica  carska  objavi.  I.  Gundulic  532. 
Pogubi  ih  prid  vratima  od  careve  koiiusnico.  552. 
Uljeze  u  koiiuSnicu  (isporedi  koiiusioa).  I.  Drzic 
362.     A  ja  koiiusnice  ako  sam  cistio,  vridno  po- 


1.  KOl(rU§NlCA 


K0Pa6,  1.  n. 


roilicc  za  to  snm  bio.  I.  '1'.  Mriiavi/',  osiii.  141. 
Crkve  tvqjo  ufiuicp  koi'ia  svojijoh  koi'iuinice.  J. 
Palmotii  291.  On  porodeii  u  ra/.rnSonoj  kouus- 
iiici.  B.  Zuzeri  .34.  Hala  od  stada  i  konuSnioe. 
104.  Vidim  Ijepotu  bozanstvenu  u  jodnoj  guusnoj 
konusuici.  284.  Bi  mu  doglaSeno,  da  mii  jo  doli 
u  koi'iusnici  kobila  lijopa  koi'iioa  okotila.  301. 
Nade  u  iti'ii  sama  slugu  u  koi'iusnici.  M.  Zori6i6, 
zre.  120.  Virujes  li,  da  so  Gospoditi  naS  uputi 
i  porodi  u  jodnoj  ubogoj  koi'mSnici  porad  tebo? 
Blago  turl.  2,  280.  Dok  ukrade  k|ii6o  ort  tavnico, 
od  riznice  i  od  konusnice.  Nar.  pjo.^.  viik.  ;5,  124. 
I'a  sii  danas  turske  koi'uiSnice.  5,  .jOl.  Kobilu 
odmali  uvpde  u  koi^usnicu.  Nar.  pvip.  vuk.  BO. 
Namesti  koiia  u  koi'msnicu.  110.  —  U  iiiHa- 
foriclcoiii  smislu.  Zasvo  od  zioba  i  da  je  bila 
koi'msnica  gnusna  u  tebi,  zlijoh  duhova  pa6o 
spila,   do6   ne    mrzi   u  to  s  nobi.    B.  Botera  161. 

2.  k6iv'U§NICA,  /.  mje.sno  ime.  —  Bice  Ma 
rijec  sto  1.  koi'msnica.  —  U  Vuki>i;ii.  rjecniku: 
zidine  u  Pocerini.  cf.  dvoriste. 

.3.  KONUSNICA,  /.  nekakva  trnoa.  —  U  naie 
vrijeme  u  Srbiji.  Neki  provijajii  na  glavu  neku 
travu  koja  se  zovo  ,koiiusnic;a'.  M.  D.  Milicovic, 
/iv.  srb.  -  314. 

KONUSnICICA,  ./'.  dem.  koiiusnica,  —  U  Stu- 
licevu,  rjeiniku:  ,parvum  stabulum'. 

K01!iuSNICINA, /.  atiym.  koiiusnica.  —  U ^ta- 
licevu  rjeiniku :  , malum  stabulum'. 

KUNU^NIK,  m.  vicli  konuhar,  konusar.  —  U 
Belinu  rjeiniku:  ,moi!zo  di  stalla  ,modiastinus' 
oOllJ,  i  u  Stulicevu:  v.  koi'iuhar  (iz  Belina).  — 
U  Sulekovu  rjeiniku:  ,stallmeister'. 

KONUSNINA,  /.  novae  sto  sc  placa  za  najain 
konusnice.  —  Nacineno  u  nase  vrijemt.  Koiius- 
nina  ,stallgeld'.    Jur.  pol.  terminol.  (>03. 

KONUSNE,  n.  ime  injestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  Niva  u  Konusnn.  Sr.  nnv.  IBfil. 
108. 

KONUSNICA,,/.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  akrugu 
pozarevaikom.  Niva  u  KoiiuSnici.  Sr.  nov.  1875. 
775. 

1.  KONUStICA,  /.  u  VukoBu  rjeiniku:  vide 
smuk,  of.  koiiusarica  s  dodatkom  da  se  yuKori 
It  Crnoj  Gori. 

2.  KONUSTICA,  /.  na  jednom  mjestu  u  piscn 
xviii  vijeka  kao  da  znaii  isto  sto  konusuica,  Hi 
mozebiti  uopie:  odgajane  kona.  Jesti  u  srobru, 
gojit  ptioe  i  pse  lovno  i  konustice.  J.  Kavariin 
378l>. 

KONUVA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  a  okrugu  tup- 
liikom.  M.  E).  Milicevic,  kraj.  srb.  396.  —  Vafa 
da  bi  pravi  oblik  bio  Konuha. 

KONUVACA,  /.  nekakva  vrsta  jabuka.  —  U 
Vukovu  rjeiniku:  ,6ine  art  apfel'  ,ponii  genus' 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Jadru.  —  Va^a  da 
bi  pravi  oblik  bio  konuhaca. 

KONUVCI,  m.  p^  ime  dvjema  selima  u  Srbiji 
■u  okrugu  topliikom:  Gorni  i  Doni  Koiiuvci.  M. 
D.  Milicovic,  kra|.  srb.  .386.  —  Moze  biti  da  je 
pravi  oblik  Koiiuhci. 

KONUVI,  vidi  Koiiusi,  c. 

KON-ZAVO.r,  m,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevaikom.  Niva  u  Koii-zavoj.  Sr.  nov.  1873. 
55. 

1.  KOP,  kopi,  /.  kopaite.  —  isporedi  2.  kop. 
—  Akc.  je  zabi(ezen  po  Belinu  rjeiniku.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,zappa- 
mento,  il  zappare'  ,fossio'  782'';  ,zappatura'  ,fos- 
sura'   783"),    u    Voltigijinu   (,zappatura'  ,das  auf- 


hacken'),  u  Stulicevu  (,pastinatio,  fossura').  Ne 
hod'  vreda  priko  mora,  ako  c'  sega  riza  i  kopi 
pojev  trsjo  tve,  gdi  soci.  M.  Pelegrinovic  192. 
Tu  kop  boje  6ini6es  do  zime.  J.  S.  Re|kovic 
134.  Ovii  kop  bas  vinogradi  zelo.  179.  Motiku 
mora  poiskat,  mu6no  v  vlnogradi  kopat:  koma(^ 
prvu  kop  produra,  druga  so  za  lium  doskuja. 
.Taclce.  219.  Kop,  f.  kopaiio  vinograda:  ,Kad  iia- 
stane  kop,  tad  iu  ti  platiti'.  ,Kad  bude  u  kop, 
ispomagacu  ti'.  Tozak  kopi,  koliko  jodan  tozak 
za  dan  raoze  uskopati  na  slogovo;  ,U  mom  vino- 
gradu  ima  dosot  tozaka  kopi'.  M.  Pavlinovi6. 
Prva  kop,  upravo  kopati  t.  j.  odgrtati  lozo ; 
druga  kop,  raskopavati  t.  j.  zagrtati  lozo.  na 
Bra6u.    A.  Ostojic. 

2.  KOP,  m.  vidi  1.  kop.  —  Sanio  u  Stuliiciiu 
rjeiniku  iiz  1.  kop,  i  u  jednom  primjeru  xviii 
vijeka,  gdje  znaii:  ukop,  pogreb.  Svijetii  kopi 
za  hrabrena  man  .su ;  krjepos  ima  grebo  srjodu 
zvijozda  gor'  na  iiobo.    ,T.  Kavaiiin  BQl". 

KOPA,  /.  rpa,  iiaj  iesce  u  osobitom  znaienu : 
stog.  —  Akc.  je  zabi(ezen  po  iakavskoim:  i  jxi 
ruskome;  u  Vukovu  je  rjeiniku  drukiiji.  —  Rijei 
je  praslavenska,  ispnredi  rus.  koihL,  ies.  i  po^. 
kopa.  —  Miklosic  (etymol.  worterb.  129')  inisli 
da  je  ista  rijec  .sto  nem.  haufo  (stviiem.  hilfo. 
houf,  .stsaks.  hop,  anglosaks.  i  engl.  heap);  to 
moze  biti,  premda  nije  jasno,  kako  se  uzdrzalo 
starije  k  prema  mlaitemu  tjermanskome  h,  a  p 
je  kao  i  u  germanskome,  premda  bi  trebalo  da 
je  b.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (kopa.  stog 
od  slamo  ,m6ta  paleao')  i  u  Vukovu:  (a  trcccm 
izdanu)  kopa,  vide  stog  s  dodatkom  da  se  govori 
u   Vasojcviiima. 

a.  stog.  Kopa  ,meta  fooni'.  D.  Nomanic, 
cak.-kroat.  stud,  iftsg.  27.  K6pa,  stog.  Dubas- 
nica  na  Krku.    I.  Milcetic. 

b.  nasloziv  kup  drva,  koja  so  upale  i  izgoro, 
tad  onaj  kup  dobivona  ug|a  joste  ,k6pa'.  Mrkopal 
na  Krku.  I.  Milcetic.  Kopa,  slozena  drva  za 
ug(on  paliti,  u  Samoboru.    F.  Hofolo. 

C.  pet  oraha  na  kupu  zovo  se  ,kopa'.  u  Bi- 
stracu.    F.  Hefele. 

KOPAC,  kopca.  m.  vidi  kopac.  —  U  jednom 
primjeru  pisca  Dubrovianina  xvi  vijeka  s  o,so- 
bitijem  znacenem  (vidi  kopac,  1,  c),  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (uz  kopac).  Ubivsi  kopceni 
vrzi  ga.    D.  Zlataric  35li. 

KOPAGI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremcna.    Kopaci  (kuco).   S.  Novakovic,  pom.  135. 

KOPAC,  kopaca,  m.  iovjek  koji  kopa  (zemlu). 
—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc:  kopacu,  ko- 
paci. —  Bijei  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
kopacb,  rus.  Koiianb,  ce.9.  kop46,  ^jy^.  kopacz.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Vraniiievu  (,fossor,  sarritor, 
vinitor'),  u  Mikafinu  (kopao,  koji  kopa  ,fossor, 
sarritor,  pastinator,  vinitor';  kopac,  koji  dube 
,fossor';  kopac  od  mi'tvih,  greboder  ,vespilo.  po- 
linctor'),  u  Belinu  (,vangatore'  ,fossor'  75 1^'; 
,zappatore'  ,fossor'  783a;  ,agricoItore,  chi  ooltiva 
i  rampi'  ,agricola'  54''),  u  Bjelostjenievu  (,fo33or, 
sarritor'.  2.  kopac  vinogradski  , vinitor,  pasti- 
nator'. 3.  kopac,  pokopic  mrtveh  ,vospillo,  po- 
linctor'),  u  Jambresiievu  (,fo3sor';  kopac  pt)]ski 
, pastinator'),  u  Voltigijinu  (,zappatore,  zappadore' 
,grabor'),  «  Stuliievu  (,fossor,  pastinator'),  u  Vu- 
kovu (,der  grabor'  ,fossor'). 
1.  u  pravom  smislu. 
il.  iovjek  kojemu  je  posao  kopati  zemfu, 
Hi  u  uzem  smislu:  tezgk  koji  so  mo  kopa,  Hi  u 
Siremu :  tezak  uopie.  Cerera  nau6i  kopaco  mn- 
tikom    kopati.    M.  Vetranic    1,    9.     Tosu    drzala 


K0PA6,  1,  a.  2 

inotikam  kopa6i.  2,  292.  Uhog  kopac,  ki  tuj 
po  sreci  stase  kopajuci.  D.  Raiiina  ix''.  Ni 
kopac,  ni  kosac,  ni  orac  ...  D.  Barakovii,  vil. 
7() — 77.  Zafco  za  vojnika  pristoje  se  rati,  kopaou 
motika,  rataju  orati.  Ho.  Kopaci  i  trudnici  u 
skupstini  od  (etine.  I.  Drzic  8.  Nade  jednoga 
kupaca,  koji  plijflvjase  zito.  88.  Pomagat  bitje 
od  kopaca  i  kmata.  2(58.  Koji  (vinogrnd)  posadi 
i  dade  pod  najam  kopafiem.  M.  Radaic  293'i'. 
U  kopaca  mrko  noge,  a  bijela  pogaca.  (D). 
Poslov.  dani6,  Ne  isces  kopaca  ali  oraca.  A. 
d.  Bella,  razgov.  248.  Eece  kopacu  od  vino- 
grada.  F.  Lastri6,  ned.  71.  Vinograd  koga  ra- 
ditej  i  kopac  jest  otac.  S.  Rosa  l-t8'>.  Joda  si 
kopac?  orac?  D.  Rapic  43.  Koja  udij  kopace 
odbija.  J.  S.  Relkovio  291.  Svi  oraci  i  kopaci. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  112.  Nit'  sam  orac,  nit'  sam 
kopac.  1,  511.  Jovan  sin  pok.  Vukote  Stani- 
si6a,  orac  i  kopac.  Pravdoncsa.  18.V2.  9.  Ne.5to 
lakih  zadobio  rana,  ko  kad  draca  dokvaci  ko- 
paca.   Osvetn.  2,  96. 

I),  ioitjek  koji  u  nekuj  prifiodi  kofin  zfinlu 
Hi  diihe  janie  a  2ein(i  (nidi  i  ti  Mikalinic  rjec- 
nikii).  Uzbuja  novi  zid  sagradjen  visoko.  ukopan 
nizoko  od  trudnih  kopacev.  D.  Barakovio,  vil.  .56. 
('.  covjek  koji  ukopai'a  mrtoe,  grehoder, 
probar.  —  isporedi  kopac.  —  TJ  Mikalina  i  a 
lijdoHji'.ncevu  rjecnika. 

2.  n  prenesenom  mnislu,  Corvus  corni.-i  L., 
i  friigilegus  L.,  neke  vrste  orane,  vidi  ■  Corvus 
comix  L.,  Vrana  kopac  .  .  .  (Corvus  cornix  L.) 
u  Dubrovniku  (zoee  se)  po  Vodopicu  , bijela  vrana' 
i  , kopac'.  po§|edn9  imo  upotrebjava  se  oko  Spjota 
i  za  , Corvus  frugilegus'.  S.  Brusina,  ptice  hrv.- 
srp.  (nastavak).  4. 

:{.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka.  Dabo  Kopac. 
(Jlasnik.  ii,  3,  72.  (1706—1707). 

KOPaCa,  /.  pala,  f/nozdeiia  lopata  (za  kupanej, 
(tsoB.  —  Akc.  se  mijeiia  ii  pen.  pi.  kopaca.  — 
Samo  It  Belinu  rjecnika  (pdje  je  gurhe  znacene) : 
,vauga,  stromento  noto'  ,dipalium'  7.51";  it  Vol- 
tigijinic  ((jdje  znai'i  i  rniitiku) :  ,zappa,  vauga' 
,hacke,  haue';  u  Stiilicemi  I'pdje  znaci  motikii  i 
k(iinu):  ,zappa,  raari'ono,  zappone'  ,ligo'. 

KOPACAC,  kopacca,  m.  deiii-  kopac.  —  U  Stu- 
Hcevu   rjccniku:   .junior   fossor'.    —   nepoitzdnno. 

K0PA(5aN,  k6pa,cna,  adj.  vidi  kopacki.  —  U 
Belinu  rjecnika:  kopafini  ,da  zappatore'  ,t'ori.sorius' 
783*,  i  a  Staliceou:  ,tb->soris  more,  adj.' 

KOP.ACEV,  adj.  koji  pripadu  kop/ieu.  —  If 
Vukuva  rjecnika. 

KOPACI,  m.  pi.  iiue  dijeina  seliiiia  a  Husiii 
It  okrugu  sarajevskuin.    Statist,  bosn.   Ki.   17. 

KOPACICA,  /.  zensko  cefade  stc  kiipa  zemln, 
zensko  prr.ma  kopar.  —  IJ  Staliiieiui  rjecnika.: 
,quae  fodit',  i  a  Vnkoi'ti:  ,die  griiborin'  .ipiao 
fodit'. 

KOPACIC,  m.  dem  kopac.  —  /'  Stidirera  rjec- 
niku:  v.  kopacac. 

KOPACIJA,  /.  djelu  kopaceno,  kiipnile.  —  fo- 
staje  od  kopa6  talijanskijem  nastaukom  ia.  —  U 
nase  vrijeme.  Tozaci  pomagaju  jedan  ili  vise  ih 
u  kopaciji,  idu  k  jodnoiuu  da  kopaju.  V.  BogiSic, 
zborn.  481. 

1.  KOPaCiNA,  ,/■  luuim.  kopaca.  —  V  Slati- 
ieou  rjecnika:  ,rude  bipalium'. 

2.  KOPACINA,  /.  sto  se  placa  kopacu,  za  ko- 
pane.  —  TJ  nase  vrijcinc.  Kopaoina  placa  se  po 
2  grosa  na  dan.  V.  Bogisic,  zborn,  479.  Kopa- 
6ina,  trosak  za  kopaiie.  u  nase  vrijeme  u  Ma- 
karskom  primorju:  ,Koliko  si  platio  za  kopa- 
cinu'?'    M.  Milns. 


i3  KOPANA 

KuPACKA,   /'.   nekaknv  strap.    Ijj.  Stojanovic. 

KOPACKI,  adj.  koji  pripada  kopacima,  koji 
je  kao  u  kopaca.  —  U  Belinu  rjecnika  pdje  imn 
samo  adoerbijalni  oblik:  na  kopafiku  i  ado.  ko- 
packi ,da  zappatore,  avver.'  ,fossoriG'  783'i;  i  a. 
Stuliceou :  v.  kopacan. 

KOPA.JKOSARA,  /.  ime  sela  «  Srbiji  a  okragn 
knezcoaiknm.    K.  Jovanovic   112. 

Kt)PA.JKO.^ARSK  \.  RIJEKA,  /'  mala  rijeka 
a  Srbiji.  (Toponica)  prima  Rasinaoki  potok  i 
Kopajkosarsku  reku.  M.  D.  Milifievic,  srb.  780. 
kra).  srb.   8. 

KOP.A..TNICA,  /.  ime  sela  a  Bosni  a  okrapii 
Done   Tazle.    Statist,  bosn.  92. 

KOPALICA,  /.  vrijeme  za  kopane.  —  IJ  nase 
ditba  a  Tstri.  Kopalioa  ,tempas  fodiendi'.  I>.  Ne- 
manic,  6ak.-kroat.  stud,  iftsg.  ho. 

KOPALO,  n.  orade  za  kopane  zcmle  (aopre). 
—  U  nase  vrijeme  a  Lici.  ,Ralo  i  kopalo  u 
rulie,  pa  se  ne  boj  gladi'.    J.  Bogdanovic. 

1.  IvOPAN,  kopna,  adj.  ima  razlieita  zhar.cna 
koja  sa  a  nekoj  snezi  meda  sobom.  vidi  kopno  i 
kopueti. 

a.  koji  je  na  kopna  (na  sulioj  zemli),  koji 
pripada  kopna.  —  fzmedfa  rjecnika  u  Voltipijina 
(kopni  .continetitale,  terra  ferma'  , testes  land') 
i  a  Stalirevu  (,t6rrestris').  Naslidovali  su  uega 
kopnim  putem.  Ant.  Dalm.,  nov.  teSt.  211'.  matth. 
14,  13.  (rotove  su  u  primorju  lade  a  ni  kopni 
puti  nezaprti.  O-svetn.  5,  134.  Pricuvnici  kopue 
i  pomorske  voj-iko.    Zbornik  zak.   1867.  130. 

I),  koji  se  lako  kopa  (o  zemli).  —  U  jednoin 
primjeru  xviii  vijeka.  Dotle  zemja  ve6  gotova 
coka,  dosta  kopna,  lagana  i  meka.  J.  S.  Rej- 
kovic  268. 

C.  na  kojemu  nema  snijepa.  —  (I  nase  vri- 
jeme, a  izmeda  rjecnika  u  Vukova  (,schiieelos' 
,ubi  solutae  jam  sunt  nives').  Ponesose  g'  u  Pri- 
morje  kopno.  Pjev.  cm.  '28'^.  ,Hvala  Bogu,  jutros 
nam  osvanu  sve  po}o  kopno'.  ,Zima  nam  je  skoro 
sva  kopna'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KOPAN,  kopni,  /.  vidi  kopno.  —  Samo  na 
jednoin.  mjestu  xviii  vijeka.  Dubrovnika  rujna 
ravan  triju  rijeka  Adriji  saje  dobrovojan  harac 
davan,  da  bi  od  liega  stala  daje,  i  da  ne  bi  valini 
sila  na  I'l  iznouad  navalila,  priblihavkom  svoje 
kopni    i   rijeke   iste   ogoreala.    J.   Kavanin  2S.j''. 

KOPANI  BRIJEG,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vi- 
jeka. —  Vidi  II  Danicicevu  rjecnika  (kod  kopati) : 
solu  je  .Trebbci'  s  Dosudem  isla  raedu  ,u  Ko- 
panni    Bregb    na   blate'.    M(on.  sorb).  95.  (1330). 

1.  KOPANICA,  /.  neka  hilka.  Kopanica  frepa), 
Brassica  napus  rapifera  Motzg.  (Sabjar).  B.  Sulek, 
im.   1-55. 

2.  KOPANICA,  /.  mjesno  ime.  Kopanica  mala 
(■  velika,  dva  sela  a  Slavoniji  a  zapaniji  po- 
zeskoj.    Razdije].   120. 

KOPANI  CER,  »i.  ime  mjesla  ii.  Srbiji  a  okrapa 
valevskom.  Niva  zovoma  Kopanicer.  Sr.  nov.  1864. 
547. 

KOPAN,  m.  vidi  kopaiia.  —  xvm  vijeka  a  dva 
pisca  Slaoonca.  Opet  se  frlsko  na  stari  kopai'i 
hoce  povratiti.  D.  Rapic  450.  Za  to  kopan  uz 
pcole  pribiva.  .J.  S.  Relkovic  284.  Dugi  kopan 
koji  vodu  prima.    293. 

KOPANA,  /'.  alveus,  ma^is,  sad  izdaben  iz 
jednopa  komada  drva,  mozc  biti  i  veci  (n.  p.  za 
mijesene  tijesta),  ili  mani  (za  pice  ili  za  jclo, 
kao  zdjela),  vidi  i  korito.  —  Akc.  se  mijeiia  n 
pen.  pi.  kopaiia.   —   I'ostaje  od  kopati.   —  Od  w 


KOPANA 


KOPATI 


vijehi,  a  izmfdn  rjeinikii  ii  lielinii  (, madia,  spocio 
di  cassa  dovo  s'  intride  la  pasta  per  far  il  pauo' 
.iiiactra'  'ISO''),  u  Bjelo.stjenceoii  (,aqualiculus'; 
knpana  iz  koje  most  z  proso  van  ciiri  ,lacus 
torcularius'),  u  JambresU'emi  (,liiiter'),  it  Vulti- 
<jijinu  (, madia  per  iutridervi  pasta'  ,backlrog'), 
M  Stuliccvii  (,madia,  gramola,  oassetta,  vaao  in 
cui  s'irapusta  il  pane  e  si  lavano  i  piatti'  ,mactra, 
arcula,  concha'),  u  Vukovii  (,6ine  holzerne  scliiissel' 
.scutula,  scutra',  cf.  zdjela).  Lozahu  masuri  ras- 
trkom  i  sture,  kopaAe,  tajuri,  kotli  ter  prsure. 
M.  Maruli6  255.  Ostaje  zgora  zjat  kopaiU  pri- 
klada  (n  korab^i).  B.  Barakovic,  vil.  278.  Id' 
odatle,  crni  Bugariue !  da  s'  donio  bugarsku  ko- 
panu,  ako  bill  ti  i  usuo  vina;  za  te  nisu  6a§e 
pozlaoene.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  143.  Punu  kopai'iu 
prosa.  Nar.  prip.  vuk.  160.  Zena  metnu  u  tri 
kopaiie  brasna.  Vuk,  luk.  13,  21.  Planlna  pa- 
strovska  lezi  kao  kopana  raedu  dvije  kose  bre- 
gova.  S.  !^ubi5a,  prip.  29.  Kopana  ,couca'.  na 
Eijeei.  F.  Pilepic.  ICopaiia  (,mulde')  i  korito 
(.trogo')  dolaze  u  prometu.  Zbornik  zak.  1853. 
sot).  Kopana  , scutra,  alveus'.  D.  Nemauic,  cak.- 
kroat.  stud,  iftsg.  43. 

KOPANANI,  m.  pi.  iitie  selii  u  Srbiji  u  okrugu 
vranskom.    M.  E).  Mili(5evi6,  kra}.  srb.  306. 

1.  KOPANE,  re.  oidi  kopana.  Kopane,  ime 
koritu  iz  cesa  krmci  zderu.  u  Prigorju.  u  Po- 
savini.    F.  Hefele. 

2.  KOPANE,  n.  djelo  kojijem  s«  kopa.  — 
Stariji  sii  oblici  kopanije  i  kopanje.  —  Ismedn 
rjeenika  u  Mikajinu  (kopauje),  u  Belinu  (kopanje 
,zappamento,  il  zappare'  ,fo3sio'  782'>),  u  Bjdo- 
stjcncevu,  u  Jamliresiceou,  u  Stuliievu,  u  Vtikuou, 
It  Daniaieva  (kopanije  ,fo33io').  Da  no  rabotaju 
nijedne  rabote  oareve,  ni  oranija  ni  kopauija. 
Glasnik.  15,  .307.  (1348?).  Ki  ({udi)  kopanjom 
trudnim  nive  cine  plodit.  D.  Raiiina  vii*.  O 
raznom  kopanu  i  gnojei'iu  vinograda.  P.  Bolic, 
vinod.  1,  12.  Sahrani.se  ko  je  za  kopaiia.  Osvetn. 
3,  128. 

KOPANICA,  /.  dem.  kopana.  —  Od  xvj  vijeka, 
a  izmedu  rjeenika  u  Vukovu:  1.  dim.  v.  kopana. 
—  2.  (u  Crnoj  Gori)  vide  vaja.  (Isus  na  zadnoj 
veceri)  vlija  vodu  v  kopaiiicu.  Korizm.  91'>.  Ko- 
paiiica  ,mactra'.  D.  Nemanic,  cak.-kroat.  stud, 
iftsg.  55. 

KOPAONIK,  m.  planina  u  Srbiji  u  ukniyii 
krusevackom.  M.  D.  Milicevic,  srb.  703—705.— 
Postaje  od  kopati  (vidi  naj  sadni  primjer).  — 
Izmedu  rjeenika  u  Viikovu  (planina  u  Srbiji). 
Jedan  majdan  u  Kopaouiku,  dru.gi  majdan  Rud- 
nicka  planina.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  204.  Kopaonik 
je  istina  dobio  ime  od  toga  sto  su  u  liemu  od 
vajkada  , kopane  rude'.    M.  D.  Milicevic,  srb.  710. 

1.  KOPAR,  kopra,  m.  Anethum  graveolens  L., 
I'leka  bijka.  —  Bijec  je  praslaoenska,  isporedi 
stslov.  kopri.,  rus.  Koiiept  (Kpont,  yKpoin,),  ces. 
kopr,  po}.  kopr,  koper.  —  Miklosic  (etymol.  wor- 
terb.  kod  kopru  i  kop-  2)  misU  da  je  od  korijena 
kop  (riis.  KoiiT.,  ces.  kop,  dim),  dimiti  se,  u  sirem 
znaienu:  gniti,  pa  i  udarati,  vonati  (nslov.  gnoj 
se  kopi,  da  se  dim  vidi);  ali  maze  biti  da  je 
doslo  od  arc.  -/.(imraQii  (Int.  capparis)  premda 
ova  znaii  driigu  bi^ku  (vidi  2.  kapara  i  kapi-a).  — 
Izmedu  rjeenika  a  Mi'<a^init  (kopar,  trava  od 
voria  ,anethum'),  u  Belinu  (,aneto,  pianta  simile 
al  fenocchio'  , anethum'  80a),  u  BjelDStjenievu 
(kajkavski  koper  ,anethum'),  tc  Voltiijijinu  (,aneto, 
erba'  ,dille'),  ii  Stulieeim  (kopar.  trava  mirisna 
,anethum'),  ii  Vukova  (,dill'  , Anethum  graveolens 
Linn'),   [cf.   mirodija].     Medu   kopar   da  se  sloze 


visto  (krastauci).  J.  S.  Re|kovi6  320.  Metvicu, 
kopar  i  ruticu.  B.  Leakovio,  gov.  159.  Kopar, 
slov.  kopr,  kopre,  cslav.  i>()ii|i'b,  rus.  Kpoiii,, 
yKpiiiii.  bug.  kopi.r,  ees.  kopr,  po|.  kopr,  koper, 
lu2.  koprik:  anita,  feniculus,  maratrum  (u  mlo- 
taftkora  rukopisu),  anetho  (u  aihskom  rukopiau. 
Durante),  Anethum  graveolens  L.  (Vodopid).  B. 
Sulek,  im.   155. 

S  nekljem  pridjeoima  znaci  druge  bi(ke: 

a.  kopar  divji,  Amrai  raajus  L.  —  Izmedu 
rjeenika  u  Slulicevii  (kopar  diviji,  trava  ,ammi'). 
Kopar  divji,  ammi  (Kuzmic,  Aquila-Buc,  StuUi), 
meo  (Bartulovic,  Aquila-Buc),  Ammi  majus  L. 
(Ahehinger).    B.  §ulek,  im.   1.55. 

b.  kopar  slatki,  vidi  raorac  i  motar.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Stuliievu  (kopar  sladki,  v. 
raorac).  Kopar  slatki,  1.  Foeniculum  officinale 
All.  (Stulli);  2.  (motar),  critamo  (Kuzmi6),  Grith- 
mum  maritimum  L.    B.  §ulek,  im.  155. 

2.  KOPAR,  Kopra,  m.grad  u  Istri,  isprva  Aegida 
(lat.  Capris),  poslije  Justinopolis,  jos  poznije  Caput 
Istriae,  tal.  Capodistria,  nslov.  Koper.  —  Postaje 
od  lat.  Capris,  od  cega  moie  biti  da  postaje  i  po- 
znije Caput  Istriae  i  Capodistria,  premda  hi  caput 
moglo  znaciti :  glavni  grad.  —  U  na^emu  se  je- 
ziku  jav]a  od  xv  (?)  vijeka,  a  izmedu  rjeenika 
u  Viiltigijinu  (.Capodistria,  citta'  , Capodistria'). 
1472  pridoSe  prvi  TCuJrki  va  tu  dezelu  pred 
Kopar.  Moil.  Croat.  320.  (1476  j7j  fiocni/cj.  Kopar, 
grad  u  Istriji.    P.  Vitezovic,  kron.  47. 

KOPARAC,  koparca,  m.  neka  bifka  (uprav 
dem.  1.  kopar).  Koparae,  Bunium  bulboeastauum 
L.  (Novak).    B.  Sulek,  im.  155. 

1.  KOPARAN,  koparna,  adj.  koji  pripada 
kojjru,  koji  je  nacinen  od  kopra.  —  U  Stuliievu, 
rjecniku:  ,ex  anetho'.  —  nepouzdano. 

2.  KOPARAN,  m.  vidi  koporan.  —  U  nase 
vrijeme  u  Bosni.  NoSna  je  devojacka  razlicna 
od  zenske,  one  nose  dimije,  (koparan)  kratke  ha- 
jiue.  (u  Sarajevu  i  okolini).  V.  Bogisic,  zborn. 
129.  Koparaii  sav  vezem.  Bos.  vila.  1887.  135. 
Kad  obufie  fiohani  koparan.  1889.  2.  Ispod  ko- 
paraiia  virise  svileui  tenefi.    243. 

KOPARANA,  /.  vidi  2.  koparau.  Po  sipkama 
svileui  rukavi,  a  po  nima  koparana  zlatna.  Nar. 
pjes.  horm.  1,  156. 

KOPARANE,  n.  djelo  kojijem  se  kopara.  — 
U  Vukova  rjecniku. 

KOPARATI,  koparam,  impf.  u  Vukovu  rjec- 
niku: vide  ceprjati  s  dodatkom  da  se  govori  u 
liisnu.  —  isporedi  koporati. 

KOPARCINA,  /.  bi^ka  (postaje  od  1.  kopar). 
Koparcina.  Peucedanum  L.  (Durante,  u  siiiskom 
rukopisu).    B.  .Sulek,  im.  1.55. 

KOPASNICA,  /.    ime   dvjeina  selima  u  Srbiji 
u  okrugu  niskom.    Velika  i  Mala  Kopasnica.    M. 
D.  Milicevic,  kral.  srb.  122—123. 
^  KOPATEljj,    m.   covjek  koji  kopa.  —  Samo  u 
Stuliievu  rjecniku:  v.  kopac. 

KOPATI,  kopam,  impf.  fodere;  sarrire,  pasti- 
iiare  itd.,  dupsti  cim  tvrdijem  i  ostrijem  nesto 
meksc;  zem^u  raditi  mntikom,  lopntmii,  kjnnom 
itd.  —  prvo  je  znaiene  sire  od  drior'^iii.  nli  ipak 
ne  znani,  koje  je  starije.  —  u  nekiinii  <l((r,ijfrimtt 
cini  se  da  se  shvaca  kao  imperfektiviU  glagnl 
prema  slozenima  iskopati,  ukopati,  zakopati  itd., 
tc  znaii  sto  i  iskopavati,  ukopavati  itd.  (imper- 
fektivni  je  oblik  u  sloienijeh  glagola  -kopavati, 
o  ne  -kapati).  —  Akc.  kaki  je  it  inf.  taki  je  u 
praes.  3  pi.  kopajii,  u  aor.  k6pah  (osim  2  i  3 
sing,  kopa),  a  ger.  praes.  kopajuci,  u  gcr.  praet. 


KOPATI  1 

kopavsi,  II  part,  praet.  act.  kopao;  ii  ufttaUjnn 
ji'  olitirima  itnaki  kaki  je  ii  praes.  1  sing.  — 
h'ijec  jr  jiraslavenska  (s  oba  znacena),  isporedi 
stslniJ.  kopati,  rus.  KonaTb,  ces.  kopati,  pn(.  kopai, 
pa  i  lit.  kapoti  i  stprus.  kopt.  —  Kadi  postaiia 
nioze  se  isjiorediti  grc.  xi'mno,  udarati.  —  U  jed- 
iiDfja  pisca  cakavca  xviii  vijeka  ima  i  praes.  ko- 
p|cm  (isporedi  rislov.  kopam  i  kopljem,  po^.  ko- 
para  i  kopie):  Kopje  jamu.  M.  Kuhafeevic  36. 
Ki  kom  jamu  kopje,  ta  sara  u  liu  pado.  141.  — 
Izmrdu  rjeinika  u  Vrancicevii  (,fodore ;  pasti- 
iiare;  saroulare  ;  sarrire'),  u  Mikalina  (,fodio, 
sarculo,  sarrio,  occo'),  '*  Belinii  (,zappare'  ,fodio' 
782''),  u  Bjelostjencevu  (kopam  ,fodio,  sario,  sar- 
culo'. 2.  V.  dubem.  3.  kopam  vinograd,  poje  ,pa- 
stiuo'.  4.  prekapam  ,repastino'.  ,5.  kopam  kopitom 
kot  kori  ,scabo'),  u  Jambresicevu  (kopam  ,fodio'; 
kopam  po}e  .pastino') ,  »  Voltigijinu  (,zappare, 
vaiigare,  scavare  terra'  ,hacken,  aufhacken'),  » 
Stulicevu  (,fodere,  sarrire,  pastiiiare'),  ii  Vukoini 
(,graben'  ,fodio':  knpati  kukuruze,  vinograd,  kupus 
itd. ;  kopati  trice  ,narrisches  zeug  treiben'  ,nu- 
gari'),  u  Danicicevu  (,fodere'). 
1.  aktivno. 
ii.  ohjekat  je  zemla. 

ii)  raditi  zemju  oriidem  za  to  sposohiiijein 
(motikom  itd.). 

iia)  izriic  .se  objekat  (zemja,  vijiograd, 
lediua,  I'liva  i<rf.J.  Vinograd b  vsakb  da  kopa.  Mon. 
Serb.  98.  (1.B30).  Ne  htjese  tude  zemle  uzorane 
i  naredjene  kopat.  D.  Raiiina  ix».  Tezak  ki  sva 
lita  gre  liive  kopati,  ne  hoie  vik  zita  nezrila 
zbirati.  141''.  Da  kopate  zemju,  da  sadite  loze. 
D.  Basic  246.  Nek  devojko  .sitan  vezak  vezu, 
udovice  tanku  predu  predu,  a  junaci  ledinu  ko- 
paju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  487.  Kopaj  mene  dovet 
viuograda.    2,  169. 

(>(>)  nije  izreccn  ohjekat,  ali  se  ima  ii 
misli.  Kopati  ne  mogu,  prositi  stidu  so.  N.Eanina 
1521>.  luc.  16,  3.  Orati  i  kopati.  Zborn.  164:>-. 
Ubog  kopac  ki  tuj  po  sreci  staSe  kopajuii.  D. 
Ranina  ixb.  Ki  nacin  prav  iia  svit  pastirom 
hotje  dat  za  orat,  rozat,  sadit,  sijat,  zi'iet  i  kopat. 
l.S.5h.  Kopa,  dube,  ore.  E).  Barakovid,  vil.  41. 
Striz',  sij,  kopaj  sad,  teXace!  J.  Kavaiiiu  4681". 
Potribnito  je  kopati  duboko  za  usaditi  loze.  A. 
d.  Bella,  razgov.  61.  Ja  uiti  znam  orat  ni  ko- 
pati. F.  Lastric,  od'  252.  Zemjo  iraa  dosta  puste, 
i  sikare  dosta  guste ;  jer  se  indi  lin  ne  sgrfi,  te 
ne  kopa?  V.  Doseii  213''.  A  kurani  oru  i  ko- 
paju.  M.  k.  Rejkovic,  sat.  I3a.  Neg  znoj  tira 
kopajuc  motikom.  1j2*.  Oruci  i  kopaj  uci  u  dan 
svetcani.  M.  Dobreti^  233.  Nit'  umijem  orat  ni 
kopati.    Nar.  pjes.  vuk.   1,  239. 

b)  u  ovom  primjerustoji  kao  imperfektivni 
glagol  prema  iskopati  (kopajitri  izdupsti  jamc  za 
grobove).  Kopai'iima  tvrdu  ledinicu,  sve  ih  redom 
pokopala  lijepo.    Nar.  pjes.  juk.  84. 

!■)  i  u  oi'om  primjern  kao  kod  b)  nije  iiprav 
znaiene :  raditi  zemfii,  nego  na  kakvii.  mjestii 
dupsti  jamu  kopajuni.  Namiri  se  na  jedan  kup 
kamenja,  i  kopajuii  ondi,  dotece  fratar  niki,  oudi 
kopajuci  najdohu  tri  grobe.  F.  Grlavinic,  ovit. 
258a. 

it)  udarati  nogom  po  zemli,  kao  motikom 
kad  se  kopa.  an)  cesto  o  konit  (osobito  kad  bi  htio 
hoditi,  trcati,  te  nemiran  stoji  na  mjestu).  —  Iz- 
medii  rjecnika  u  Belinii  (,raspare,  percuotere  la 
terra  cou  piedi  d'  avanti  come  fauno  i  cavalli' 
,scabo'  607'J).  Bucifal  ranogo  rza.^e  i  nogami 
zomju  kopase.  .\leks.  jag.  star.  3,  327.  Kopiti 
pod  sobom  zemji  kal  kopaju.  D.  Barakovie,  vil. 
395.  A  ja  koi'iic  zedan,  gladan,  kopam  zemju  do 
kolena.     Nar.    pjns.    vuk.    1,   454.      Tu    se    dugat 


5  KOPATI,  1,  f. 

boju  osjetio,  pa  prvijem  zakopa  nogama,  nogam' 
kopa,  a  usiraa  strize.  4,  229.  Pred  6adorom  sarac 
nogom  kopa.  Nar.  pjes.  juk.  74.  —  hh)  o  cefa- 
detu,  kad  se  raiieno  pri  smrti  koprca  lezeci  na 
zemfi.  Osta  Vilip  nogom  kopaju6i.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  355. 

b.  objekat  je  sto  drugo  nego  zemja,  te  se 
shvaca  (u  prenesenom  smi.'ilu)  da  se  ono  dube  ko- 
pajuci (kao  zcmla).  Al'  tko  zdilu  naglo  kopa, 
zdila  nega  i  zakopa.    V.  Dosen  175''. 

('.  ohjekat  je  ono  sto  postaje  kopanem  (n.  p. 
jama),  te  se  kopati  moie  shvatiti  kao  imperfek- 
tivni glagol  prema  iskopati,  1,  a,  a).  Gdino  se 
pak  staju  sa  Turci,  kino  rih  da  jame  kopaju 
protiv  nim  na  pospih.  H.  Lucie  272.  Vrani  se 
koni  igraju,  pod  sobom  jame  kopaju.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  303.  —  Deli  ce  ill  Nina  naimati,  da  ko- 
paju endek  oko  grada.  Nar.  pjes.  juk.  63.  — 
Stane  kopati  meterize.  Vuk,  dan.  3,  194.  —  Dali 
tamni  on  grob  kopa,  da  kriposti  sve  pokopa.  V. 
Dosen  135^.  Kopajte  mi  raku  u  poju  siroku. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  .393.  —  Aleksandar  vodovaju 
po  sridi  vojski  kopati  zapovida.  Aleks.  jag.  star. 
3,  263.  Dubite  i  kopajte  jame  iliti  bunare.  And. 
Kacic,  kor.  252.  Bunar  ukraj  rijeke  kopati.  Nar. 
posl.  vuk.  30.  Studence  iskopano,  kojih  nijesi 
kopao.  D.  Danicic,  5moJ3.  6,  11.  —  U  metafo- 
riikom  smislu.  Koji  jamu  kojia  u  liu  se  ukida. 
Zborn.  3^.  Sebi  al'  covjek  jamu  kopa  i.stuc  zlato. 
J.  Kavaiiin  56b.  Jedan  drugoga  zlobi,  ter  pod 
aim  jamu  kopa.  J.  Banovac,  pripov.  119.  Zao 
coek  s  tobom  jede  i  pije,  a  jamu  ti  kopa.  Nar. 
posl.  vuk.  85.  Ko  drugomu  jamu  kopa,  sam  ce 
u  I'lu  pasti.  137.  Oni  ki  drugom  grob  kopje, 
sam  se  prez  milosce  u  takov  zakopje.  M.  Ku- 
hacovic  138. 

(1.  kao  imperfektivni  glagol  prema  iskopati, 

1,  a,  b).  Noktmi  oci  mi  kopaju.  I.  Grlicio  265. 
Da   kopamo   mermera   kamena.     Nar.    pjes.    vuk. 

2,  201.  Kopat  glistine  ili  crvi,  skriiiice  ili  kunke 
znaci  vadit  iz  kala  glistine  i  kunke.  L.  Zore, 
rib.  ark.  10,  352. 

e.  sepelire,  objekat  je  mrtvo  cejade,  mrtvac, 
shvaca  se  kao  imperfektivni  glagol  prema  uko- 
pati,  zakopati.  Grdje  budes  me  kopati.  M.  Ve- 
tranic  2,  73.  Umro  je  vas  Radat,  pod'to  ga  ko- 
pajte. N.  Naleskovic  1,  192.  Kako  kopahu  onih 
koji  on  ciiiase  ubijati.  F.  Vrancic,  ziv.  24.  Jeli 
mrtce  pratio  do  grobja  i  kopao?  M.  Divkovic, 
nauk.  208''.  Da  kopa  rau6enike.  I.  Ancic,  vrat. 
56.  Pusti  neka  rartci  kopaju  nihove  mrtce.  M. 
Radni6  4311'.  Pusti  neka  mrtvi  kopaju  mrtve. 
J.  Filipovic  3,  226i.  Kad  bi  mrtve  kopat  stall. 
V.  DoSen  1.50''.  Kad  ste  kopali  onega  mrca.  D. 
Basic  '292.  Kopajuci  mrtve.  And.  Kacic,  kor. 
278.  I  taki)  zivi  tija  dok  ne  obori  onu  crkvu, 
u  kojoj  bijau  skupiti  Filisteji,  i  tako  satrvsi 
svoje  neprijateje,  satr  i  sebe  istoga,  kopajuci  liih 
ukopa  i  sebe  nesri6noga.  D.  Rapic  137.  Ne 
kopaj  me,  neno,  gdje  se  meit  kopa.  Nar.  pjes. 
vuk.  1.  260.  Kopaju  jedno  do  drugog.  1,  312. 
A  krenuSe  bracu  da  kopaju,  no  im  ne  da  kopat 
Bjelopavlic.  4,  124.  Bas  kad  baba  kopase  Ivana. 
Ogled,  sr.  5.  Umro  ,Tovo  jedini  u  majke,  no 
dala  ga  stara  mila  majka,  ne  dala  ga  u  grobje 
kopati.  Nar.  pjes.  vil.  1868.  446.  —  U  metafo- 
rickom  smislu.  Stvari  zle  tjeraju  nas  od  slave 
i  kopaju  nas  u  paklu.  M.  Radnic  86^.  Onda 
zive  kopat  rade,  kad  glas  debar  uihov  smrade. 
V.  Dosen  133''.  Kog'  od  tmine  i  ne  vidi,  u  koju 
ga  zloi5a  kopa  od  poroda  do  pokopa  .  .  .    134''. 

f.  s  objektom  trice,  u.  prenesenom  (metafo- 
rickom)  smislu.  Ne  kopaj  trica!  (Prodi  se  bes- 
poslice  i  budaListineV    Nar.   posl.  vuk.  201.     Bog 


ICOPATI,  1,  f.  2 

boguje,  a  dusmani  trico  kopaju.  (Ka?,o  se,  kad 
tko  in  zlobo,  iz  pizmo  i  zavisti  koga  osovara, 
koiiiu  jamii  kopa;  kad  tko  kosa  ozloglasnje,  du5- 
iiianski  so  piama  komu  ponasa;  kad  tko  koiuu 
zasijeda,  te  kuje  si)letke  i  naatoji,  kako  bi  na- 
skodio).    Nar.  posl.  stojan.  30 — 31. 

s;.  t'liiiditus  pordere,  possum  dare,  it  prene- 
.icmiin  sinislu,  shoaca  se  kan  imperfektiimi  fllagol 
pmiia  iskopati,  1,  b,  raskopati.  I  (paia)  Zi/.e  i 
kopa  s  roda;  iskopa'  je  nas...  i  to  sto  je  ostalo 
no  ho6e  ostavit.  Starine.  10,  22.  (yod.  ?).  Kutni 
lupeX  kucu  kopa.  Nar.  posl.  vuk.  164.  No  ko- 
paju domove  sveci,  no  zlo6a  i  suovjora.  S.  l^n- 
bisa,  prip.  246. 

h.  u  prenesenom  smislu,  objekat  je  celade ; 
ziiaierU  je  muciti  (kad  ce{ade  hlepi  da  Sto  sa^na, 
Hi  tiopce  Uo  zeli).  Nikad  opet  (miidri)  no  pri- 
sexnu  pravi  uzrok  iz  teraela,  da  ue  kopa  dajo 
Ko|a.  V.  Dosea  262*.  Ali  ga  opet  stano  kopati, 
§ta  bi  to  bilo  u  toino  podrumu.  Nar.  prip.  vuk.  24. 

i.  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  kao  da 
znaii:  istrazivati  sto  do  diia.  U  svem  znai'iu 
prihitaju  sve  redove  kerubini,  er  otajna  BoXja 
znaju  i  sto  on  lui^li  al'  proci^ii;  pripovjedit  al' 
vijek  nece  kopa'uc  svaka  i  mucede.  J.  Kavanin 
502b. 

2.  pasivnn.  Nit'  orato  nit'  je  kad  kopato 
(l>o\c).  Pjev.  crn.  229*.  Kora  bijela  auzanskijem 
siizam  nekuhana  i  krvavini  zuojem  nekopana. 
Osvotn.  2,   70. 

3.  s'a  se,  pasiimo. 

a.  vidi  1,  a,  a).  —  U  jedinom  primjeru 
hez  subjekta.  Kude  se  ni  lure  ni  kopa.  Mon. 
serb.  95.  (1330). 

b.  vidi  1,  a,  h).  Govorene  kad  to  svrsi, 
zapovidi  da  se  kopa  tvrda  zomja  .  .  .  tor  izkopa 
kriz  Isusov.    And.  Kacic,  razg.  11^. 

C.  vidi  1,  c.  Potok  da  se  kopa,  i  voda 
navaja  cid  suse  i  potopa,  kako  se  gdi  zgaja.  H. 
Lucie  286. 

d.  vidi  1,  d.  S  kojijem  trudom  kopa  se 
zlato  iz  dubooijeh  ruda?    I.  M.  Mattel  303. 

C.  vidi  1,  e.  Telo  nega  bi  pokopano  v  grobi, 
V  kom  se  popi  uzaliu  kopati.  Transit.  258.  Jedno 
l>oje  gdi  se  budu  kopati  stranni.  Korizm.  95*. 
U  zem}u  ziv  kopat  se  ne  mogu.  M.  Vetranic 
1,  154.  Pocnu  mu  tad  . . .  kopat  se  pridrazi.  N. 
Dimitrovic  31.  Mrtvi  se  svejer  kopaju.  P.  Ra- 
dovcid,  ist.  49.  Uzese  dakle  tilo  Isusovo  i  za- 
vise  ga  platnom  s  mirisaiijem,  kako  obioaj  jest 
Zudijom  kopati  se.  L.  Terzic  31.  Isus  bi  ukopan 
po  obicaju  po  komu  se  onda  |udi  izvrstiti  raodu 
Zudijam  kopahu.  J.  Filipovic  1,  103''.  Zasto  se 
samo  mrtva  tilesa  stavjaju  u  grob  i  kopaju.  F. 
Lastrid,  od'  130.  Mogu  li  so  u  noj  (crkoi)  ko- 
pati tilesa  redovniska?  Aut.  Kadcid  22.  Ovde 
su  se  kopali  kra|i.  Norini  37.  Kad  umire  pod 
prsten  devojka,  ne  kopa  se  u  to  novo  grob[e. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  23.  ICad  umru,  kopaju  se  ovde. 
Pjev.  crn.  47*.  Do  ko  mre  onde  se  i  kopa.  Nar. 
posl.  vuk.  75.  Nanese  ga  put  pokraj  jedne  crkve 
de  se  HriSdani  kopaju.  Nar.  prip.  vuk.  122.  Pa- 
strovidi  se  svi  kopaju  pod  cetiri  manastira.  Vuk, 
nar.  pjes.  1,  91.  Mrca  obuku  kao  Turci  kad  so 
kopaju.  V.  Vrcevid,  igre.  51.  Rudnicani  u  Sr- 
biji,  pokazujudi  svoje  grobje,  redi  de :  ,Mi  se  tu 
kopamo'.    I.  Pavlovid. 

KOPCA,  /.  dejii.  kob.  —  U  nase  vrijeme  u 
l>jesmama,  a  izmeda  rjecnika  u  VukoDu  (s  pri- 
mjerom:  Dobra  ga  je  kopca  sukobila).  Dobra 
kojica  sukobila  Marka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  357. 
I  I'leg  Ipsa  kopca  snade.    B.  Radicevid  (1880)  275. 

1.  KOPCA,  /.  vidi  kovca.  —  Ttir.  qopca.  — 
Od  XVII   vijeka,  a  izmedii   rjecnika  u  Mikafinu 


G  I.  kop6ati  se 

(kopda,  azulica  ,pliibula,  ansula')  gdje  se  naj  prijc 
tiahodi,  u  lielinu,  (,fibbia'  , ansula'  313'>),  u  lijr- 
tiiitjenceou  (kopda,  patja  , fibula,  ansula'),  ii  Jam- 
breSicni'ii  {fibula,'),  a  Fy/<i/7ytn(t  (,asola,  formaglio' 
,heftchen'),  u  Stuliceou  (, fibula  ad  unci  forraain'). 
u  Vukovu  (vido  kovda;  kopoe,  f.  pi.  vide  kovoo). 
Zakle  se,  da  ni  dladico  ni  kop&e  od  sviju  no  do 
uzeti.  E.  Pavid,  ogl.  31.  S  dvima  ji  kopoama 
zakopdavaso.  ItU.  Bududi  da  svaka  zla  prigoda 
jest  veliko  dugmo  i  jaka  kopda.  D.  Rapid  3(51. 
Tosko  tome  ko  pameti  noma!...  a  kopcama  na 
krivira  uogama!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  513.  Udari 
se  po  kolenu  rukom,  cisti  skorlet  na  kolenu  pudo, 
zlatua  kopda  na  do^^uom  rukavu.  2.  303.  Otpa- 
daju  kopde  sa  caksirah.  Pjov.  crn.  6''.  Na  kojiin 
su  kopce  dumislije.  Nar.  pjos.  juk.  166.  A  ua 
noge  kopde  i  caksire.  Bos.  vila.  l.S:)2.  15.  Toko, 
kopde  i  ostalo  srebro  i  zlato  na  hajinama  i  na 
iiruzju.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  69.  Ua  otpusti  one 
Turke  koje  je  Ve]ko  povatao,  i  cla  im  ne  bi  jedna 
kopda  poginula.  Djelovod.  prot.  143.  Nadini 
kopde  od  zlata.  D.  Danicid,  2mojs.  28.  13.  Noso 
dolame,  toke  i  kopdo.  S.  ^ubisa,  prip.  8.  Neki 
izvade  toko  a  neki  kopde  .  .  .  Kipdo  .se  nose  na 
nogam,  a  toke  na  prsih.  Pravdonosa.  1851.  21. 
A  o  pasu  srmali  kopde,  pobro,  kao  dlanovi.  M. 
P.  Sapdanin  1,  105.  Kopda,  moch.^  ,6hse,  ose', 
limena  kopca,  arch,  jheftblech'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.   naz. 

2.  KOPCA,  in.  pr.izime  Hi  muski  nadimakx.y iii 
vijeka.  —  Bice  ista  rijec  sto  1.  kopda.  Zivko 
Kopda.    Glasnik.  ii,  3,  80.   (1706—1707). 

KOPCALICA,  /.  kao  put  nacinen  samijem  sto- 
paina  kroz  deheli  snijeg.  —  isporedi  kopdati.  — 
U  nase  vrijeme.  Na  kopdalicu  t.  j.  st,>pu  u  do- 
belu  snijegu,  gdje  i  ti  nogu  stavjas  onuda  pro- 
hode,  sto  se  zove  kopdat  po  kopdalicah.  F.  Ku- 
relac,  dom.  ziv.  4'J.  ,Eli  prtina  dobra  do  Cfos- 
pida?'  ,Ma  uije  ni.sta,  nego  oua  vratrija  kopca- 
iica,  gledas  ka's  s  nom  vrat  ulomiti  ili  nogu 
slomiti'.    J.  Bogdanovid. 

KOPCANE,  «.  djelo  kojijem  se  ko  kopca,  vidi 
1.  kopdati  se.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,art  kinder- 
spieles  mit  kuopt'en'  ,ludi  genus'. 

1.  K(JPCAR,  kopcdra,  m.  covjek  koji  gradi 
kopce.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku :  ,fibularius' ; 
u  Jambresicevu :  ,fibularius';  u  Stuliceiiu:  ,un- 
corum  opifex'. 

2.  KOP6aR,  kopcara,  m.  vidi  kovdar.  Kopcar, 
tecb.  kukac,  ,haft,  hefte,  kleiderhaft',_  frc.  ,agrafe', 
ogl.  ,hook',  tal.  ,uncinollo'.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz. 

KOPCARICA,  /.  zensko  celade  sto  gradi  kopce. 
—  isporedi  kopcar.  —  U  Bjelostjencevu  rjeiniku : 
,fibulai-ia'. 

KOPCAST,  adj.  nalik  na  kopcu.  —  Naeineno 
u  nase  vrijeme.  Organi  .  .  .  kopdasti.  J.  Pandid, 
bot.  26. 

1.  KOPCATI,  kopdam,  impf.  zakopcati.  —  Akc. 
se  mijena  ii  praes.  I  i  2  pi. :  kopdamo,  kopddte, 
u  aor.  2  i  3  sing,  kopda,  u  part,  praet.  pass. 
kopdan.  —  U  Voltifjijinu  rjecniku :  ,affibbiare' 
,oinschnallen,  einheften'. 

2.  KOPCATI,  kdpdam,  impf.  gaziti  po  snijegu, 
vidi  prvi  primjer  kod  kopdalica.  —  Akc.  je  kao 
kod  1.  kopdati.  —  Ka/re  da  ne  postaje  od  kopca, 
nego   nekako  od   kopati,  mo;"biti  kao  deminutiv. 

1.  KOPCA,TI  SE,  k6pcam  se,  impf.  u  Vukovu 
rjecniku:  (u  Hrvatskoj)  bacati  puce  (dugme)  ili 
, kopcu'  u  jamicu  ikuopfenspielen  (ein  kinder.spiel 
mit  kuopfeu)'  ,nodulis  ludere'.  —  vidi  i:  Od  tud 
(od  igre  kopiana)   i   progovorane:   ,IVIakar   so   i 


1.  kopCati  se 


3.  KOPICA 


Slavom  kojicao'  ,uncl  sollte  ich  mein  Lebeu  oiii- 
sotzeu'.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  49. 

2.  KOPCATI  SE,  U6pcam  se,  impf.  coire  (di- 
citur  de  canibus  et  de  galliiiis).  —  Akc.  je  kao 
lend  1.  kopcati.  —  Po  svuj  prilici  postaje  od 
kopca.  Psi  se  kopoaju.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
15.     Kokogi  se  kopcaju.    52. 

KOPCAV,  adj.  koji  pripada  kopii.  —  U  Stii- 
licevii  rjeiniku:  ,ad  tibulam  pertineiis'.  —  nepo- 
asdano. 

1.  KOPCE,  /'.  pi.  vidi  kopca  i  kovca. 

2.  KOPCE,  k6p6eta,  n.  vidi  kopca.  Zape  mojo 
kopce  od  rukava  za  nezinu  struku  od  derdana. 
(N'ar.  pjes.)    A.  OstojiA. 

KOPCEG-,  m.  vidi  kovceg.  —  (J  nekijeh  pisaca 
XVII  i  xvin  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
(inu  (kopceg,  skriiia  ,arca,  cista,  eapsa'),  u  Be- 
Unii  (jforziere,  cassa,  che  ha  il  coperchio  tondo' 
,arca  camerata'  326l>),  h  Stulicevii  (,arca,  cajjsa, 
capsula').  IT  kopcegu  od  olova  zatvoreno.  B. 
Kasic,  per.  140.  Najdi  skrovnicii  kopcega  otaj- 
noga.  I.  T.  Mrnavic,  mand.  48.  I  kopcega  kad 
nanese  ...    V.  Dosen  75". 

KOPCeNE,  n.  djelo  kiijijfiii  sr  kn/iri.  —  U 
■Tn mb reside o it  rjecn ik ii . 

KOPCEVAC,  Kopoevca,  m.  injesn'i  iinn,  (kaj- 
karski)  Kopcevoc,  selo  u  Hroatskoj  u  ziipaniji 
zai/rrharkoj.    Razdij'e].   64. 

KOPCEZAC,  kipceica,  m.  dem.  kopceg.  —  // 
Htulicevu  rjecniku:  ,arcula,  capsula'. 

K<  )PCEZAH,  m.  covjek  koji  //radi  kopieije.  — 
/'  Stulici'iHi  rjecniku:  ,arcarum,  capsarum  opifex'. 

KoPCEZIO,  HI.  dein.  kopceg.  —  U  Mika(inu 
rjecniku:  kopcozic,  sskriiiica  .scriuium,  arcula',  i 
u  Stulicevu:  v.  kopceicac. 

KOPCEZITI,  kopcezim,  imp/,  yraditi  knpceije 
(kovcege) :  metati,  stav^ati  (Ho)  u  konieije.  —  IJ 
Stulicevu  rjecniku:  1.  , areas  coiificere'.  2.  ,iii 
areas  condere'.  —  nepouzdano. 

1.  KOPCICA,  /.  dem.  kopca,  vidi  kovcica.  — 
U  Belinu  rjecniku:  kopcico  ,uuciiielU'  .uncinuli' 
773a;  u  Bjelostjencevu:  kopoica,  potjica  ,ininor 
fibula,  aii.sula' ;  u  Stulicevu :  ,exigua  fibula  ad 
unci  formam';  u  Vukovu:  dera.  v.  kopca.  —  U 
osubitom  znacenu:  Kopcioe,  zeuskn  uauske.  Kri- 
vaja  u  Slavoniji.    U.  Hire. 

2.  KOPCIGA,  III.  preziine  Hi  mniki  iindiiiink. 
—  isporedi  2.  Kopca.  Zivko  Knprira.  lilasnik. 
II,  3,  77.  (170G-1707). 

KOPCIC,  «j.  preziine  i  mjesno  iiiic- 

a.  preziine.  —  Pomine  ac  ud  xvi  vijeka.  Mi, 
Jaudrijas  Kopcic  od  Pokupja,  span  crikve  bla- 
zene  diviee  Marije  od  Topuska  .  .  .  Mon.  croat. 
331.  (1566).  —  Od  Kopcica  Vladislava.  J.  Ka- 
vaiiin  231*.  —  Kopcic  od  llaino,  sada  su  Turci. 
And.  Kacic,  razg.  187b.  kor.  453.  Polegla  je 
bjelica  senica  od  Kopcica  (jeli  mjesto  Hi  pre- 
ziine?) do  begova  dvora,  ziiijeve  jo  Kopcica  ro- 
bina.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  457.  Kad  to  cula  Kop- 
cica kaduna...  1,  458.  Zalost  cini  Kopcic  alaj- 
bego.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  224.  .Svome  pobri, 
Kopcic-Gaferbngu.  Nar.  pjes.  juk.  .582.  Nize  sela 
(Varoare)  stije  kuce  i  gamija  bSga  Kopcica.  F. 
.Tukic,  zomjop.  37.  —  Kopcic.  .Schera.  zagr.  1875. 
223. 

I),  iiiir  ilejeinii  seUina  u  Bosni  u  okruiju  trnv- 
nickoin.  Statist,  bosu.  71.  72.  —  Iio(c  ii  mnoziiii 
Kopcici  kao  sto  je  na  druf/ijem  mjestiina,  vidi  za 
prvo:  Turci  u  Prozoru,  Kopoicima  i  drugim  se- 
lima.    F.  .Jukic,  zera}op.  37.     U  selu  Kopcici  gde 


zivo  begovi  tog  imena.  T.  Kovacovic  .50.  Kop- 
cici. Sehem.  bosn.  1864.  48.  —  za  ilruijo:  Kop- 
cici.    T.  Kovacevic  34. 

KOPCICEV,  adj.  koji  pripada  Kopclcu  (vidi 
Kopfiic,  a).  Moba  Kopcioeva.  S.  Milutinovio  u 
Pjev.  crn.  94b. 

KOPCITI,  kopoim,  j'w/j/.  zakopciti.  —  Aka.  an 
ne  mijena  (aor.  2  i  3  i^ini).  kopci).  —  U  Bjelo- 
stjencevu rjecniku:  k  ipcim,  zap6t|avam  ,flbulo, 
confibulo,  infibulo,  fibulas  conjungo,  iibulam  fi- 
bulae adjungo,  fibulas  uecto';  ii  Jambresicevu: 
kopcim  ,fibulo';  u  Stulicevu:  ,fibulare'.  —  Kao 
da  je  ista  rijei,  all  ii,  prenesennm  smislu :  Kop- 
citi  (u  Zagorju)  koga,  smotati  u  cemu.  M.  Pav- 
linovi6. 

KOPECITI,  k6p5crm,  iiapf.  curvare,  kriviti, 
iskriv(ivati.  —  .Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kopecah,  (  «  part,  praet.  pass,  kipi'ceu;  u 
ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  nsiin 
aor.  2  i  3  sini/.  kopfici.  —  Nepoznata  postaha, 
isporedi  kobacati.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku   (P.  Badmaiii),    a   izmedu   rjecnika   u  Stuli- 

Cj'VU. 

a  aktivno.  —  U  Stulicevu,  rjecniku :  kope- 
citi   vratom  komu,   v.  zakopociti. 

I>.  sa  se,  refleksivnn,  u  prenesenoiii  sniisla.  — 
II  Stulicevu  rjecnikur.  kopof'iti  se  od  stralia,  v. 
soMcati. 

KOPEJKA,  /.  rus.  KmiuiiKa,  ruski  sitni  novae 
(po  sto  u  rub(u).  —  //'  pisaca  nase/ja  vreinena. 
U  Rusiji  uzece  so  za  onu  stavku  po  3  kopejke 
srebra  od  pisma.  Zboraik  zak.  1866.  39.  —  I  po 
ruskoin  izgovoru  kopjejka.  I»rali  smo  so  na  ko- 
pjejku  vista.    Bos.   vila.   1886.  295. 

KOPELISOE,  «.  iiijesno  iine.  —  Oblik  je  ia- 
kaivki,  po  stokavskoin   ijovoru  bilo  bi    Kopelisto. 

—  f/  spoineniku  xii  vijeka.  iidi,  Mirkova  do 
Kopolisce  vse.  Stariuo.  13,  20!l.  (1185,  u  prijc- 
pisu  ijod.   1250). 

KOPERTA,  /.  zavitak  pisma,  tat.  coperta.  — 
1 1  knizi  namga  vremena.  Primili  (sino)  sva  pisiua 
koja  nam  je  u  koporti  zavijeua  poslao.  Djolovod. 
prot.  220. 

1.  KOPK  'A,  ./'.  nazuviik,  obojak  ;  dokofenica  ; 
tanka  crevlica.  o«o  je  tre.ee  znacen,':  suini'iivo  :  u 
sva  tri  rjecnika  iina  lat.  ,soccus',  a  u  dva  prva 
iiiia  i  tal.  ,scarp6tta';  ali  u  ovinia  tumaieno  je  u 
drmjijem  jezicima .  irupiliura;  socken;  kapeza,  po 
cemu   bi   odgovaralo   samo   naj  prvome  znacenu. 

—  Po  postanu  je  dem.  kopito,  isporedi  ces.  ko- 
pytco,  piistena  cizma,  vidi  i  ortofjrafiju  u  prva 
dva  rjecnika.  —  l.f  zenskom  rodii  (u  ceskome  je 
sredneifa  roda)  nahodi  se  naj  prije  u  riecniciiiia  : 
u  Vraiicicevu  (kop'wa.  .kopitcza',  lat.  ,soccus' ;  <«/. 
,scarpotta' ;  neiii.  ,sockon';  maij.  , kapeza'),  u  Mi- 
kajinu  (tanko  postole,  kopitoe  ,scarpetta  .sottile' 
,soccus,  pedulae  (sic),  impilium'),  u  Jambresicevu 
(jsoecus').  I  da  muzu  kopieu  potpletu.  (u  Istri). 
Nasa  sloga.  god.  14,  br.  '20,  str.  89.  Kopica,  ca- 
rapa  iz  sukua  lijepo  siipjikana  i  razuolicno,  te 
fino  opletena  za  muskarce.  u  Lici.  F.  Hefele. 
Vine  navezene  natikace,  ozdo  kozom  podasvene, 
koje  jeti  otmjeuije  zetie  uose,  zovu  ,Uopicama'. 
,Oua  mora  svojijem  kopicama  svaki  dan  u  Gospir 
iei'.  J.  Bogdanovic.  Kopice  .gamaschen'.  Haj- 
denak,  naziv.  21. 

2.  KOPICA,  /.  dem.  kopa.  —  U  nase  vrijeme 
n.  Istri.  Kop'ica  ,strues  lignorum;  rogus  cai'bo- 
nariorum'.  I).  Nemanic,  oak.  kroat.  stud,  ifrtsg.  43. 

3.  KOPICA,  ,/'.  zensko  cefade  kojeinu  je  posao 
uinivati  i  oblacili  inrtvace.  —  Kao  ^enski  sup- 
stantiv    prema    kopao.    —    U  Stulircru    rjecniku 


3.  KOPICA 


•298 


1.  KOPILAN 


Oltlje  iina  lean  prim  znaeene:  zensko  celadc  Uto 
kii/m  3em\u:  ovo  jc  nr.pousdano) :  ,pastinatrix; 
mulier  qunn  cadavera  lavat'. 

•1.  KOPICA,  /'.  'fteka  trava.  —  U  StuUcevu  rjf.i- 
liiku:  ,erba  pagana'  ,virga  aurea'  fmnze  biti  da 
Inba  citati  kopjica,  t.  j.  kop|ica  nd  kopje,  ispo- 
rcdi  latinsko  znaeene).  Kopica,  (Solidago)  virga 
auroa  L.  (StuUi).    B.  f^ulek,  im.  155. 

1.  KOPICE,  n.  inie  selu  ii  Bosni  u  ukriii/it  ha- 
noluikom.    Statist,  bosii.  43. 

2.  KOPfOE,  vidi  kop]ic6. 

KOPICaK,  m.  cnojek  koji  /to  sdoiu  zanala  pli-te 
kopice  (vidi  1.  kopica).  —  Nacineno  u  naie 
vrijeine.  Kopicar  ,strurapfstrickoi''.  Hajdenak, 
naziv.  55. 

1.  KOPH',  m.  iine  planini.  —  U  narodnoj 
pjesmi  cr)iogorskoj  nasega  vremena.  Za  Kopidem 
zelonom  planinom.    Ogled,  sr.  243. 

2.  KOPIt'!,  m.  prezinip..  —  f/  nase  vrijeme. 
Schem.  bosn.  1864.  i.  xxvii. 

KOPICENE,  /(..  djelo  kajijem  si;  kopiti.  J.  Bog- 
danovid. 

KOPIJA.  /'.  tal.  copia,  prijepis.  —  Od  xvi 
vijeka.  Imaju  imiti  ispisu  ili  kopiju  ovih  kriig. 
S.  Budini6,  ispr.  134.  Kopija  lista  konkordije . . . 
Mon.  Croat.  279.  (1649).  Ova  kopija  je  izvajena 
iz  pravoga  orijinala.  127.  (1697).  Ja  kopije 
uiJGsam  imao  kod  sebe.  Vuk,  odg.  na  lazi.  22. 
Svaka  naledeaa  kopija  <id  mjenbenice.  Zbornik 
zak.  1863.  606. 

KOPIJAN,  m.  mjesno  iiiie  (ne  znain,  bi  It  se 
sad  kaznlo  Koplan).  —  U  Daniciievu  rjecniku: 
Kopijanb,  grad  koji  je  ilespotu  Stefanu  raskopao 
car  Musija.  (Okaz.  pam.  saf.)  75.  vidi  i  Koprijan. 

KOPIJANIK,  m.  mjesno  ime  (Kopjanik?).^  — 
U  Daniciievu  rjecniku:  Kopijanikb,  moda  je  Spi- 
nadiji  isla  ,do  luga  do  Kopijanika  i  kako  ide 
liotokb  is  Kopijanika  u  Sijince'.  G(lasnik).  13, 
303.  (1,348?). 

KOPIJATI,  kopijam,  pf.  prepisati,  tal.  copiaro. 

—  Od  XVI  vijeka.  Ja  pop  Anton  Martinovio, 
nodar  puplik,  kopijah  od  te  kuige  komunske 
pravo    kako  vidih  i  cuh.    Mon.  croat.  98.  (1535). 

—  I  u  nase  vrijemn  u  Diibrovnikti.   P.  Budmani. 
KOPIJA VATI,   kopljavam,   impf.  ko|)ijati.    — 

U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KOPIJE,  vidi  kopje. 

KOPIJEVIC,  m.  prezime  (Kopjevic,  all  ispo- 
redi  Kopijevidi).  —  U  Danicicenu  rjecniku:  Ko- 
pijevicb,  vojvode  Petra,  sina  vojvode  Radosava, 
,dvorski  knezL  Radicb  Kopijevicb'  1454.  M(on. 
Serb).  470.  (Spom.  sr.  2,)  11.5. 

KOPIJEVIGI,  m.  pi.  ime  selii  a  Bosni  it  okriirju 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  19. 

KOPIL,  m.  nothus,  covjek  koji  se  rodi  od  m:- 
vjencanijeh  (medu  sobom)  roditela,  nezakoniti  sin. 

—  U  nase  vrijeme  kopilan,  kopijan.  —  Rijec  je 
stara,  isporedi  stslov.  ko|5il'b,    malorus.  kuiiu.w,. 

—  isporedi  jos  sryrc.  xunthi.;,  arb.  kopil';  ne 
shvaca  se  svagda  u  zlom  sniislu,  te  u  arb.  moze 
znaciti  i:  djetic,  mladic,  tako  i  novoyrc.  xon(Xioi\ 
xonfXi,  rum.  copil  (dijete  do  12  godina).  —  Mi- 
klosic  (etymol.  wortorb.  129a)  kaze  da  je  iz  ar- 
banaikoga  jezika ;  a  G.  Mei/er  (etym.  wurterb. 
der  albanesischen  siir.  198)  misli  ii  torn  slucaju 
da  bi  arbanaska  rijec  postala  od  lat.  *  copilis, 
sto  bi  znaiilo :  dijete  Ho  je  krcmarica  (lat.  copa) 
rodila.  —  fl  jednom  primjerii  xvn  vijeka  nom. 
je  sing,  kopio  (po  pravilu).  I.  Ancic,  svit.  77.  — 
Nije  ni  u  jednom,  rjecniku,  ali  vidi  kod  ko|iile. 


Tijom,  Hinion  blaXeni,  ako  so  mof.e  rijet,  kopilo 
proXeni  pod  zemjii  na  on  svijet.  M.  Vetr.inir 
1,  228.  Kopili  juveni,  .  .  .  ne  bih  rad  .  .  .  vaznt 
vara  poftton  glas.  1,  229.  (Pjesmi  je,  u  kojoj  sii 
ova  dva  priinjera,  ime:  Pjosanca  .spurjanom).  O 
Kauiovo  sjemo,  Kananov  kopile,  ...  2,  376.  Va- 
Jade  raisnik  da  nije  kopio.  I.  Anci6,  svit.  77. 
Marija  uda  se  za  .Tosefa  ...  da  Zudjeli  no  bi 
iraali  povoda  ni  nazvati  Jezusa  kopilom,  vidiusi 
ga  rodjena  od  matere  neudate.  S.  Rosa  27'*.  — 
U  naj  starijem  primjeru  jamacno  je  muSko  ime. 
Kopiib  z  detiju.  Svetostef.  hris.  64.  a  to  moze 
biti  i  u  ova  druga  dva :  Bratb  mu  kopih..  Dec. 
hris.  23.  ^ena  kopila  ffetudora.  Spom.  stoj.  41. 
(xv  vijek). 

1.  KOPILA,/.  stog  zeraje  i  kamena  blizu  ku6a. 
Slovinac.  1880.  389.  —  isporedi  kopa. 

2.  KOPIL.Ai,  /.  imr  planinama.  —  Po  svoj  je 
prilici  i-ita  rijec  sto  1.  kopila. 

a.  planina  u  Bosni.  F.  Jukic,  zeralop.  22. 
1».  Kop'ila,  lieko  brdo  u  Blatu  (na  Korcidi  ii 
Dalmaciji).  Slovinac.  1882.  187. 

1.  KOPILAC,  kopiloa,  m.  vidi  kopilan,  a.  M. 
Medic. 

2.  KOPILAC,  Kopilca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  sinederevskom.  Livada  u  Kopilcu.  Sr. 
nov.  1871.  537.  —  isporedi  1.  *  2.  kopila. 

KOPILAC,  in.  odraslo  musko  kopile.  U  Lici. 
D.  Trsteuak. 

KOPILACA,  /.  II  Vukovii  rjecniku:  djevojka 
koja  rodi  kopile  ,die  ausser  ehe  schwanger  wird' 
,(juae  extra  matrimonium  gravida  fit',  cf.  grjes- 
nioa.  —  Nesrece  jube  kopilace.  Bos.  vila.  1886. 
133.  —  I  ime  ovci.  Vetovo,  Pozega.    D.  Hire. 

KOPILAD,  /.  coll.  kopile.  —  Izmedu  rjecnika 
u  StuUcevu  (v.  kopilene),  i  u  Vukovii:  (coll.)  ,dio 
bastarde'  ,spurii'.  Mnozim  bija§e  zabraneno,  a 
navlastito  kopiladi  i  nezakonitim.  I.  Anfiic,  vrat. 
87.  Jerbo  se  od  prijubodinstva  kopilad  rada'u  i 
uzimju  dio  prave  dice.  J.  Banovac,  razg.  104. 
Ovi  bo  orao  nebeski  kao  i  zemalski  kusa  ptice  i 
razabire  prave  od  kopiladi.  F.  Lastric,  ned.  41. 
Kopiladi  tamne  ima  (veliki  grad)  i  pogrde  s  liima. 
V.  Dosen  .32^'.  Kopilad  i  svi  oni  koji  se  nijesu 
rodili  od  pravoga  i  zakonitoga  oca  i  matere.  J. 
Matovic  301.  Ako  ste  izvan  pokaraha,  jeste  ko- 
pilad, a  ne  sinovi.  456.  paul.  hebr.  12,  8.  Kad 
bi  jedan  na  cas  od  svoje  smrti  otio  vincat  svoju 
otimicu  oliti  bludnicu...  i  to  za  ucinit  onu  dicii 
koju  je  od  ne  imo  da  budu  liegovi  pravi  i  za- 
koniti  sinovi,  buduce  da  prvje  toga  bijau  liegova 
kopilad.  M.  Dobretic  486.  Ako  Ii  bi  se  tako 
zarucili  izvan  crkve  i  broz  crkvonoga  dopusteiia, 
niova  dica  ostaju  kopilad.  531.  Kopilad  i  svi 
koji  nisu  se  rodili  od  roditela  zdruzenih  po  sve- 
tomu  sakramentu  zenidbe.  I.  Velikanovic,  uput. 
3,  154.  Stan'te,  Turci,  jadna  kopiladi!  Nar.  pjes. 
kras.  1,  71.  Ako  Ii  ste  bez  karaiia  u  kojemu 
svi  dijel  dobise,  daklem  ste  kopilad,  a  ne  sinovi. 
Vuk,  pavl.  jevr.  12,  8.  Koliko  ih  se  kopiladi 
udavi  odmah  tek  se  rodi  ...  to  Bog  znade.  V. 
Bogisic,  zborn.  316. 

1.  KOPILAN,  kopilna,  adj.  spurius,  nezakonit 
(a  djetetu).  —  Postaje  od  kopil.  —  xvn  i  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Voltigijinii  (kopilni 
sin  kod  kopile)  i  u  StuUcevu  (,spurius,  nothus'). 
Abimelek  sin  kopilni  Godeona.  M.  Radnic  51*. 
—  U  drugom  smislu  (o  mladiina  zivotina  sto 
nijesu  iste  pasmine).  Otuda  (sa  strane  okolo 
Padue)  bise  onaki  ovni  dovedeui,  koji  se  poslijo 
s  doma6ima  ovcaraa  smijeSase  i  razplodise,  jiak 
i  vuna  od  ovoga  kopilnoga  ploda  veoma  se  po- 
dobrila.    I.  .Tablanci   125. 


2.  KOPR,AN  -2 

2.  KOPILAN,  n.  vidi  kopil.  —  Oil  xvii  vijclui, 
II  izmedu  rjecnika  u  Vukovii  (1.  ,ein  sohix  ausser 
ehe'  .filiiis  spurius'.  —  2.  ,eia  tuchtiger  kerl' 
,nebulo',  cf.  kurvic). 

a,,  u  pravom  smisla.  Misnik  ue  more  biti 
kopilan.  I.  Anci6,  svit.  59.  Ovi  Stipan,  izvan 
sinova  zakoniti,  imade  svojom  bludnicom  siiia 
naravnoga,  to  jest  kopilana,  imenom  Legleta. 
And.  Kaoic,  razg.  33.  Ona  je  drzuula  pomesati 
]iobocnog  sina  ili  kopilana  sa  zakonim  nasjed- 
nikom.  J.  Eajic,  pouc.  1,  44.  Biraj  sade  koga 
tebe  drago:  ja  ti  drago  tursku  pridvoricu,  ja  ti 
drago  Kobilic-Milosa,  ja  ti  drago  Rafu  kopilana. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  241.  —  desto  kao  psovka  bez 
uhzira,  zasluiuje  li  takovo  ime.  nnaj  kome  se  to 
kaze.  A  tu  li  si?  jedan  kopilane!  kopilane,  carev 
hainine!  Nar.  pjes.  vuk.  2,  2.S1.  Kopilane,  a  no 
pobratime!    3,  306. 

h.  na\ano  mimice,  vidi  kod  kopile.  —  U  Vu- 
kovu  rjeiniku. 

KOPILANSKI,  adj.  koji  pripada  kopilanirua 
ili  kopitanu.  —  Nije  potvrdenn  rijec,  all  ce  se 
jiimacno  govoriti  ii  narodu  kao  i  kopijanski  (vidi). 

KOPILANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kopila,  vidi 
kopilati  se. 

KOPILATI  SE,  kopilam  se,  impf.  vrst  djetine 
ft  i  oobanske  igre  sa  plofiama.  ,Ajmo  se  kopi- 
lati'. ,Ostav'te  so,  cobani,  kopilana,  van  u  blago 
pazite'.  —  U  nase  vrije.me.  u  Lici.  J.  Bogda- 
novic. 

KOPILCAC,  kopilcoa,  m.  dmii.  kopil.  —  U 
StuHci'Vii  rjpi'nikit  iiz  kopilcic.  —  sasma  nepau:- 
dano. 

KOPILCIC,  m.  dem.  kopil.  —  //  Stitlicevu  rjec- 
niku:  ,bastard6llo'  ,dem.'.  —  nfpouzdano. 

1.  KOPILE,  /.  pi.  (?j  ime  seucu  a  Bosni  it 
okru()ii  travniikom.    Statist,  bosn.  61. 

2.  KOPILE,  kopileta,  n.  dijete  ili  decade  ko- 
jemu  roditeli  nijesit  medii  sobom  vjencani,  vidi 
kopil.  —  Nema  mnozine,  ncpo  se  za  mnnzinu 
iipotrehlava  coll.  kopilad  (vidi).  —  U  ohUrimit 
s  naslavkom  i  ji'  kratko:  kopileta,  kijpiletu,  ko- 
piletoin.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  (u 
Belinovit  prvom  primjeru  i  a  Stulieevit  samo 
ohlik  nom.,  ace.,  voc.  sinq.  pripada  amn,  a  ostali 
oblici  pod  kopil),  ii  Miknlinu.  (kopile,  spurjan 
, spurius,  notus'),  ii  Brlinii  (kopile,  ijen.  kupila 
,ba3tardo,  cioe  figlio  illegitiino'  ,adulterinus'  l.SOi; 
,figlio  illegitiino  o  bastardo'  ,vitio  iilius'  31.i*), 
a  Bjelostjenievu  (v.  fotiv),  a  Volliijijinii  (kopile, 
kopileta,  kopilni  sin  , bastardo'  , bastard'),  a  Stit- 
licevu (kopile,  kopila  , spurius'),  it  Viikovii  (k6- 
pile,  kopileta,  1.  ,eiii  kind  ausser  der  ohe'  .spu- 
rius, spuria'.  — ■  2.  ,eiu  tiichtiger  kerl'  ,iiebulo' 
s  primjerom  iz  narodne  pje.sme:  I  odvesti  Kosu 
Smijanida  za  kopile  od  Zadra  Todora). 

a.  H  pravom  smishi,  o  celadetii.  Ni  vraiie 
bile  ni  dobro  kopile.  (D).  Poslov.  datiic.  Leglit, 
zlo  kopile.  J.  Kavaiiin  251*.  Ditesce  bezakouito 
oliti  kopile.  Ant.  Kadcic  136.  Kojini  to  kopile 
krade  dio.  •">16.  I  rodi  mu  kopile  s  velikoiu 
sramotora.  M.  Dobretid  83.  Davsi  drzavu  svomu 
kopiletu.  A.  Toraikovic,  ziv.  5.  Ako  j'  Mara  po 
gori  hodila.  nije  Mara  kopile  rodila.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  483.  Ja  sam  cula,  de  pricaju  (udi.  da  je 
Reja  Pazarsko  kopile,  nasli  su  ga  jutru  na  so- 
kaku.  2,  2-39.  Stanu  govoriti,  da  on  nema  oca 
nego  da  je  kopile.  Vuk,  ziv.  243.  Koji  hi  nasao 
zivo  kopile.  Pravdonosa.  18.il.  33.  —  I  kno 
psovka,  vidi  kod  kopilan,  a.  Nos'  te  davo,  .Jan- 
kovo  kopile !  Ja  ne  mogu  sabje  poganiti,  a  sad 
bih  ti  osjekao  glavu.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  600.    ISto 


•It  KOPILITI  SE 

je,  more,  Jankovo  kopile?  sto  li  te  jo  opravio 
Janko?  3,  113.  Hajd'  otole.  kurvino  kopiln  ! 
3,  3.52.  Obazre  se  Kun.a  Hasan-aga,  kad  sagleda 
nejakog  Matiju:  ,Bog  pomog'o,  kurvino  kopile." 
Govori  mu  nejaki  Matija:  ,Ja  nijesam  kurvino 
kopile,  meni  se  zna  (sic)  i  otac  i  majka'.  3,  387. 
Ao  Bajo.  Piv}ansko  kopile!  ja  se  s  tobom  pomi- 
riti  necu.  3,  466.  Stan',  Lazare,  od  kurve  ko- 
pile! obrni  se,  da  se  ogledamo.  4,  318.  Pridrzi 
mi,  seko,  ovo  kopile,  da  se  one  kurve  napsujom ! 
Nar.  posl.  vuk.  262. 

b.  nije  pogrdna  rijec,  nego  je  znacene  kao 
kod  kopilan,  b.  Sjedi  s  rairom.  magarsko  ko- 
pile! ne  budi  mi  po  kozuhu  bulia,  veo  odjasi  da 
pijemo  vino,  pa  jos  ima  daua  za  mejdana.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  354.  Jer  je  Kosa  skoro  isprosena 
za  kopile  od  Zadra  Todora.  3,  147.  —  Amo  pri- 
padajit  i  ovaki  priinjeri  (isporedi  za  ovako  upo- 
treh(avane  pogrdnijeh  rijeci  za  pohvalu  n.  p.  nein. 
kerl,  engl.  fellow  ltd.):  Ono  ti  je  kurvino  ko- 
pile, a  na  ime  od  Sena  Tadija.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  158.  Bojati  se  Jankovic-Stojana,  jer  je  Stojan 
od  kurvo  kopile.    3,  26(1. 

p..  o  zivotii'ii,  II  jedinom  primjeru  o  pticii 
(ali  a  metaforickom  smislu  o  celadetu).  Iskusan 
bi  i  poznan  za  kopile  a  ne  pravoga  ptica,  zato 
bi  bacen  iz  giiizda  milosti  Bozje  u  pakao.  F. 
Lastrid,  ned.  42. 

(I.  It  prenesenom  smislu,  zakrz|ali  klasici  ku- 
ruze.  Mikleuska  u  Slavoniji.    D.  Hire. 
KOPILENE,  n.  coll.  vidi  kopilad.  —   isporedi 

1.  kopileiie.  —  Stariji  je  oblik  kopilenje.  —  U 
jediuim  primjeru  xvni  vijrka,  a  izmedu  rjecnika 
11  Belinii  (kopilenje  .bastarduine,  cioe  razza  ba- 
starda'  ,genu3  adulterinum'  131'^)  i  u  Stuliccvii 
(, spuria  sobolos').  Od  kopilenja,  od  sinova  bo- 
zakoniti.    A.  d.  Oosta  2,  61. 

KOPILESGE,  kopilesceta,  /(.  dem.  kopile.  — 
Na  jrdnom  mjestu  .xvui  vijekii.  Kopilesce  kadno 
rodl.    y.  Dosen  llO'i. 

KOPILIGA,  /.  postaje  kao  zenski  rod  od  kopil. 
a.  zensko  celade  kao  kopile.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (samo  kao  psovka):  ,soliimpfwort 
t'lir  ein  frauenzimmer'  ,convii;ium  in  mulierem' 
6'  primjerom  iz  narodne  pjesini:  A  zbog  grdno 
jedne  kopilice.  —  MoZe  uzeti  za  zenu  kcer  ko- 
pilicu  svoga  sina  posinovlenoga.  Ant.  Kadcic 
422.  Kopilica,  dijete  zenskoga  roda,  kad  je  ne- 
zakonito.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  ^  Kao  psovku. 
A  sa  jedne  grdne  kopilice.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  240. 
Krcmarice,    jedna     kopilice!     Nar.     pjes.    horin. 

2,  ISii. 

I».  ovca  ili  koza  .ito  se  okopilila.  —  isporedi 
kopiliti  se.  —  U  Vukovu  rjecnikit:  ,ein  vor  der 
zeit  trachtiges  schaf,  ziege'  ,ovicula  gravida  ante 
justara  aetatem'. 

1.  KOPILIC,  )«..  dem.  kopil.  —  U  jednoga  pisra 
nasega  vremena  s  osobitijem  znacenem  u  prene- 
senom smislu.  Mi  smo  bill  prije  kuge  Srbi  Kucki 
a  iza  lie  kopllici  (izdanak  ili  mladika  sto  izbaci 
staro  stable  kad  se  do  zemje  posijece).  S.  ^ubi&i, 
pric.   52. 

2.  KOPILIl'',  m.  iiijesno  ime.  —  J'rije  nasega 
vremena.  Kopilic.  Kopilic  u  Hvostu.  Spom.  stoj. 
181. 

KOPILITI  SE,  kopilim  so,  impf.  o  ooci  (i  o 
kozil  kad  postaje  sjnnna  (skozna)  prije  vremena 
(ii  prvoj  godini).  —  isporedi  kopilica,  b.  —  I'ostaje 
od  kopil.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  it  impf. 
kopijah  i  u  part,  praet.  pass.  k6pi|eu;  u  osta- 
lijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osiin  aor. 
2  i  3  siny.'kbpiM. —  U  Vukovu  rjecniku .  ,traohtig 
werden    in    einem    alter    von    oinera    jahre    (vom 


KOPILITI  SE 


KOPITATI 


scliafo,   von  dor  ziege)'  .ingravidari  ante  justam 
aotatom'. 

KOPILNICA,  /.  i)idi  kopilica,  a.  Tu  oXeni 
PaveSica  Luku  kopilnicom  Jelom  VukoviAa.  Nar. 
pjes.  u  Bosni.    D.  Surmin. 

1.  KOPELO,  m.  nidi  kopil.  —  Samu  a  Vran- 
cicevit  rjeiniku  :  ,nothus'. 

2.  KOPILO,  «.  gvozde,  noz,  oriide,  kojijem  se 
kopi  (^kopi).  —  if  Bjelostjencevu  rjeiniku :  ,fer- 
rum  quo  testiculi  8t  virilia  abscinduntur'. 

KOPILOVAC,  Kipilovca.  m.  mjesno  ime. 
a.  mjesto  u  Srbiji  u  okruiju  kragujevaikom. 
Niva  u  Kopilovcu.    Sr.  nov.  1875.  87. 

1).  s  istijem  se  imenom  pomine  i  nekakvo 
mjesto  prije  nasega  vremena.  Kopilovcb.  Spom. 
stoj.  IHi. ' 

KOPILOVI6,  m.  prezime.  —  Vain  da  postaje 
(id  kopil  (kopilov  sin).  —  U  Baniciievu  rjeiniku : 
Kopilovicb,  Konavlaniu  .Pribisavb  KopiloviAb' 
1117.    (Spom.  sr.  1,)   136. 

KOPILSTVO,  n.  stane,  osobina  onoga  Ho  je 
kopile.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku :  ,bastardigia, 
V  esser  bastardo'  , falsa  spuria  stirps'. 

KOFl^iACA,  f.  vidi  kopilaca.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovii  (vide  kopilaoa).  De- 
vojku  kopijaou  koja  bi  udavila  date.  M.  D.  Mi- 
licevid,  opSt.   19. 

KOPIJ^AK,  Kopi|aka,  in.  ime  oisu,  u  Srhiji  u 
okrugu  vranskom.  M.  1).  Milicevic,  kra).  srb. 
276. 

KOPI^^AN,  m.  vidi  kopilaii.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vide  kopilan).  Ko- 
pijano,  Babovic-.Iovane !  Nar.  pjes.  vuk.  4,  ll'J. 
Kopi}ane  bauovio  Sekule!  Pjev.  crn.  41'>.  Jii 
Vrsicu,  jedan  kopilaue,  gde  ces  amo  na  koiiu  ze- 
kanu?  Nar.  pjes.  horm.  1,  326.  Meiie  beze  ko- 
pijanom  vabi.  1,  559.  Naj  teza  je  covjeku  psovka 
kad  mu  ko  rece:  ,kopijane!'  V.  ilogisio,  zborn. 
316. 

KOPI^jANOVK!!,  m.  kopi^anov  sin.  —  U  nase 
vrijeme.  Ja  nijesam  kopifanovicu,  uo  glaSoni 
plemic  od  plemiia.    V.  Bogisio,  zborii.  316. 

KOPijjANSKI,  adj.  vidi  kopilanski.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku:  ,d6iu  kopijan  gehorig'  ,filii  spurii'. 

KOPI^AE,  m.  ime  livadi  u  Srhiji  u  okrugu 
cuprijskom.    Sr.  nov.  1875.  1032. 

KOPHjE,  n.  ime  mjestima  u  Crnoj  (Jrori:  jiofe 
izmedu  Pipera  i  Rovaca.  Glasnik.  40,  27;  selo  u 
Piperi7na.  21.  —  [I  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Vukovu  (poje  u  Piperima  s  primjerom  iz 
narodne  pjesine:  Da.  izjavis  u  Kopije  ovoe).  Ka' 
udari  Piper  na  Kopi|e.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  122. 
Na  Kopiju  polu  piperskomo.    Ogled,  sr.  61. 

1.  KOPIl^ENE,  n.  vidi  kopilene.  —  U jednoya 
pisca  XVIII  vijeka.  Ali  se  ovo  razumi  od  kcere 
i  unuke  zakonite  posinovjenoga,  a  ne  od  negova 
kopijena.    Ant.  Kadcic  422. 

2.  KOPT^jENE,  n.  djelo  kojijem  se  ovca  Hi  koza 
kopili.  —   IJ   Vukovu  rjeiniku. 

KOPINA,  /.  vrst  vinove  loze  bijela  grozda 
(Dalmacija.  Danilo).    B.  Sulek,  im.  155. 

KOPINAC,  Kopinca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  smederevskom.  Niva  u  Kopincu.  Sr.  nov. 
1875.  959. 

KOPIO,  koplla,  m.  vidi  kopil. 

KOPIRANE.  n.  djelo  kojijem  se  kop'trd  (vidi 
1.  kopirati).  —  IJ  Vukovu  rjeiniku:  ,das  wim- 
meln  der  wiirmer'  ,oircumreptatio  (scaturitio) 
vermivtm'. 


2.  KOPIRANE,  n.  djelo  kojijem  se  kiip'ird  (vidi 
2.  kopirati).  —  U  pisaca  nahga  vremena.  Pri- 
hodi  katastra  za  kopiraiie  mapa.  Zbornik  zak. 
1864.   156. 

1.  KOPIRATI,  kopiram,  impf.  vrvjeti,  kamtili 
(0  crvima,  pa  i  0  jednom  crvu).  —  vidi  koporati. 

—  U  Vukovu  rjeiniku  :  ,wimmeln'  ,scaturio'. 
,Auch  oin  einzelner  wurm'  kopira  u  rani. 

2.  KOPIRATI,  k6piram,  impf.  nem.  kopiron. 
prepisivati.  —  U  pisaca  naSega  vremena.  Obli- 
gaciju  dade,  koju  dole  kopira.  Glasnik.  11,  1,  .54. 
(1808). 

1.  KOPISTE,  n.  vidi  kopa.  —  U  sjevernijeh 
iakavaca  (s  cakavskijem  oblikom  kopijce).  Ko- 
piSce  , locus  ubi  foennm  circa  perticas  est  acer- 
vatum'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat.  .stud,  iftsg.  13. 
K6piste  ,gdje  se  pale  drva  da  se  dobije  uga)'. 
Mrkopa}  u  Hrvatskoj.    I.  Mil6eti6. 

2.  KUPisTE,  «.  vidi  kopjiste. 

KOPIT,  )H.  fr'j  Hi  kopita,  f.(?)  kopito  (u  kona). 

—  U  nase  vrijeme  a  Bosni.  Zlatne  kite  pale 
niz  kopite.  Nar.  pjes.  petr.  3,  127.  Kopite  mu 
(konu)  krvca  pojevaso.    Nar.  pjes.  hiirm.  1,  547. 

1.  KOPITA,  /.  kopito  (u  kona).  —  U  jednom 
primjeru  xviii  vijeka,  vidi  i  kopit.  JaSeo  na 
trsti  i  na  soske  ve6  ne  odlijota'u  kroz  prozoro 
te  kopite  kotlonoske  na  sumisca  gdi  se  sbore. 
J.  Kavaiiin  4511*. 

2.  KOPITA,  /.  M  Stulicevu  rjeiniku:  ,pipita, 
male  che  viene  ai  poUi  sulla  lingua'  ,pituita'.  — 
Moze  biti  da  ko  tako  govori  u  Dubrovniku,  ali 
snm  iuo  samo  p.>pita  (vidi). 

3.  KOPITA,  f.?  Hi  n.  pi.'?  ime  planiriama. 

a.  u  Bosni.    T.  Kovacevic  43. 

b.  u  Srbiji.    M.  D.  Milidevic,  srb.  873. 

1.  KOPITAC,  kopica,  m.  vidi  1.  kopica.  —  U 
Bjelosljenievu  rjeiniku:  (kajkavski)  kopiteo,  kal- 
cina  ,p6dula,  soccus'. 

2.  KOPITAC,  kopica,  m.  neka  bi^ka.  Kopitac 
gorski,  baccara  (Danilo),  Asarum  europaem  L. 
B.  Sulek,  im.  155. 

KOPITAK,  kopitka,  m.  ime  bUknma.  Kopitak, 
Cytisus  nigricans  L.  (Gospic).    B.  Sulek,  im.  155. 

—  S  pridjevom  goi-ski.  —  U  Stulicevu  rjeiniku: 
kopitak  gorski,  trava  ,anagiri  raaggiore,  erba' 
,auagyris'.  —  Kopitak  gorski,  anagyris  (StuUi), 
anagiri  maggiore  ^(Anselmo  da  Canali),  Cytisus 
laburnum  L.    B.  Sulek,  im.  155. 

KOPITAN,  k6pitna,  adj.  koji  ima  kopita.  — 
U  Stulicevu  rjeiniku :  ,ungulis  instructus'.  — 
nije  dosta  pouzdano. 

KOPITANE.  re.  djelo  kojijem  se  kopita.  —  Sta- 
riji  je  oblik  kopitanje.  —  TJ  Belinu  rjeiniku: 
kopitanje  ,calcitramento'  ,calcitratus'  1.59*;  ,il  ri- 
calcitrare'  ,reealcitrare'   615b,  i  u  Stulicevu. 

KOPITAR,  m.  zivotina  u  koje  su  na  nogama 
kopita  (kon,  magarac  itd.).  —  U  nase  vrijeme  u 
pisiica.  Kopitari  ,Solidungula'.  J.  Pancic.  zoolog. 
183. 

KOPITARCI,  Kopitaraca,  m.  pi.  ime  selu  u 
Srbiji  u  okrugu  vranskom.  M.  D.  Milicevic,  kraj. 
srb.  302. 

KOPITAST,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku: 
V.  kopitan,  kopitav,  prucav. 

KOPITATI,  k6pitam  (i  k6picem),  impf.  bacati 
se  nogama  (kopitima),  prucati  se  (o  konu).  — 
Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (ko- 
pitati,  kopitam  .calcitrare,  tirar  calci'  ,calcitro' 
159*;  ,ricalcitrare,  tirar  calci'  ,recaloitro'  615l>), 
u   Voltigijinn   (kopitati.  knpifcara   .calcitraro.  me- 


KOPITATI 


KOPITO,  a. 


nare  calci'  ,hinten  ausschla^en'),  it  StuliceVH  (ko- 
pitati,  kopitjem  i  kopitam  ,caloitrare'  s  dodatkom 
da  je  uzcto  iz  breoijarn).  (Koi'ii)  kopiiu,  ritaju, 
mecu  nogami.  Korizm.  49'i.  Kopifcati,  prucati  se 
protiva.  I.  Bandulavi6  299.  —  U  metaforickom 
siiiislii.  Zestoko  jost  tebi  [irotiva  ostanu  kopitati. 
I.  Baiidulavic  191'>.  Sit  ce  vavijek  kopitati, 
trijezaii  Bogu  vijeraii  stati.  J.  Kavanin  26''.  — 
U  nase  vrijeme  ima  kopitati  so,  ali  ne  znam,jcli 
refleksivno  (ii  istoiii  znacenu  kno  aktivni  glagol? 
Hi  kopati  zemlu  kopitima  ?)  Hi  reciprocno.  Kotii 
inti  se  kopitaju,  raduju  se  gospodaru  daje  skoro 
s  vojske  doso.    ?far.  pjes.  u  Vuk,  ziv.  8. 

KOPITAV,  adj.  mino  u  StuUccvii  rjecniku  iiz 
kopitast. 

KOPITI,  k6prm,  impf.  vidi  skopiti.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjenceou  (kopim  ,castro,  ainas- 
culo,  oviro,  virilia  amputo,  eunuchizo,  testiculo.'s 
eximo,  execo').  Poveli  da  bi  se  clovicaskago  roda 
samci  no  kopili.  S.  Kozi6i6  3.5a.  Kopiti  trs,  kn- 
kuruz  ltd.    F.  Kurelao,  dom.  ziv.  42. 

1.  KOPITICA,  /.  iine  bi(kama.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Sttilieeoti  (kopitica,  trava,  v.  kopitak 
sorski).  Kopitica,  ces.  kop^'snik  (Hedysariim), 
fava  invor.^a,  anagiri  (Vujicic),  aiiagiri  maggiore 
(StuUi),  1.  Cytisus  laburiimu^  Li. ;  2.  Hippocrepis 
comosa  L.  (Alsohingei').    B.  Snlok,  im.   l.")(i. 

2.  KOPITICA,  /.  gvozdena  spromica  iia  kraju 
poput  kopita  i  potkove  kojom  opancar  po  douu 
utiskuje  da  ga  isara.  u  Srijemii.  F.  Ilofole.  Ko- 
pitica, orude  opajicarsko  koje  je  nalik  na  kopito 
i  na  obodu  ima  male  zupce.  I'loiiie  saraju  kaise 
na  pletenim  opancima.  Srijoin. 

KOi'ITITI,  kopitim,  impf.  saino  »  Stulieemi 
rjecnika:  kopititi,  kopita  djejati,  i  cipoln  ii  ko- 
pita utisnuti  ,calceoruin  formas  (^on.stniore;  in 
formulas  calceos  imiuittere'. 

KOPITITI  SE,  k6pitiin  se,  impf.  hw  da  ziuiii: 
rasti,  razgrimavati  .sv,  siriti  se,  pa  i  u  jjreiieaenoin 
smislu :  bivati  u  bu^em  stanii  neijo  prije.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Sliiiicevu  (v. 
okopititi  se).  ,Ova  .so  kupina  po  liivi  brzo  ko- 
piti'. Reku  i  zeai  koj'a  fiesto  rada:  ,Dobro  se 
pastis  a  brzo  kopitis'.  .1.  Bogdanovic.  Navike 
se  kopite  i  staraju  godinami.  M.  Pavlinovi(%  rad. 
171. 

KOPITLIGA,  /.  neka  bi{ka.  Kppitlica,  Aristo- 
lochia   rotunda   L.  (Gospic.).     B.  Sulok,    iru.    l.")i;. 

KOPIT^iE  BRDO,  n.  inje^no  imc.  —  /'  .s/jo- 
meniku  xu  vijeka.  I'od  Kopitle  Bri.dc).  .Starine. 
13,  209.  (UB5,  prepisani)  12.'>0). 

1.  KOPITNICA,  /.  bi^ka.  Kopitnioa,  Asaruni 
europaeum  L.  (Fapkovic).    B.  Sulek,  im.  l">(i. 

2.  KOPITNICA,  /.  holest  na  kopitima  (it  hriia 
itd.).  —  Samu  ii  Stuliceini  rjecnika:  , morbus  in 
pedibus  equorum'. 

1.  KOl'ITNIK,  m.  bi^ka.  —  Moze  biti  i  pra- 
slaoenska  rijec,  vidi  Kopitiiak,  b.  —  Izmeda  rjec- 
nika u  Vakovti  (vide  kopithak  n  dodatkom  da  se 
guvori  a  Crnoj  Gori).  Kopitnikb  svarivb  .s  vi- 
nomb  i  drbzi  vb  uste.  Sredovjecn.  lijek.  jag.  star. 
10,  84.  Ko[)itnik,  Asarum  europaeum  L.  (Vuk, 
u   Urnoj  (lori),    v.  Kopiti'iak.     B.   Sulok,   im.   l.')6. 

2.  KOPITNIK,  m.  put  za  kuno.  Raca  u  Srijeinu. 
M.  Medic. 

KOPITNACA,  /.  nekakva  bijka  (Stojauovic). 
B.  Sulek,  im.  1.56. 

KOPITNACIC,  »(.  Asarum  (europaeum)  L. 
(Durante).    B.  Sulek,  im.  156. 

KOPITXAK.    m.    pnstnje  od    osnove  rijeri   ko- 


pito nastavkom  biiaki.,  a  ima  vrlo  razlicna  zna- 
cena. 

11.  neko  orude  za  hnatane  i  vadeiie  kopita 
(skofaka,  vidi  i  c)  iz  mora.  —  Od  xvi  vijeka. 
Kopitriak  i  osti  i  luca  zamotaj.  P.  Hektorovic  5. 
Toj  jutro  ne  htise  (ribari)  Ivopitdak  ni  osti, 
mrizom  b  i  lovise  tuj  ribo  zadosti.  5.  Osamlena 
su  sredstva  klijosta  u  spravi  zvanoj  ,kopitnak' 
ili  ,kopitnara',  i  s  nima  so  sluze  ribari  za  odlo- 
pivat  od  kamena  u  duu  mora  , kopita'.  L.  Zoro, 
rib.  ark.  10,  331.  Kopiti'iak,  gvozdena  sprava 
poput   klijesta   kojom  se  love  kopita.    na  Bracu. 

A.  Ostqjic. 

b.  ime  bifkama.  —  isporedi  1.  kopitnik.  — 
Od  XVI 1  vijeka,  a  izmeda  rjecnika  a  Mika(inii 
(kopitiiak,  trava  , asarum')  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  a  Bjelostjencevu  (kopitiiak,  trava  ,asarum'), 
a  Jambresicfiva  (,hedera  terre^tris'),  a  Stuliceva 
(kopitiiak,  trava  , asarum'),  a  V iikiiv a  {,6nTopaisc\ie 
haselwurz'  .Asarum  europaeum  Linn.').  Vari  u 
mliku  kopitiiaka.  .1.  Vladmirovic  45.  Kopitiiak 
(kopitiiacic,  kopitnik,  kopito),  rus.  Koiiwreui.,  ko- 
iiwrKH,  Koiri.iTHiiKT.,  mrus.  KoimrHairb,  ces.  poj. 
kopytnik  (Asarum),  1.  farfara,  tussilago,  ungula 
cabalina  (u  mlotackoiu  rulcopisu),  tossilagine  (u 
sinskom  rukopisu),  fart'arugio  (Pizzelli,  Kuzmic). 
Tussilago  farfara  L.  (LambI);  2.  asaro  (u  sinskom 
rukopisu.  Durante),  Asarum  ouropaoum  L.  (Vuk) 
(a  ■lambresiieou  rjecnika  ima.  jos  jcdiiu  znacene). 

B.  §ulek,  im.  15().  —  /  .s  iiekijem  pridjevima. 
Kopitiiak  gorski  (copitgnac  gorsclii),  asarou,  ba- 
ohara  (u  mletaokom  rukopisu),  nardo  salvatico 
(Pizzelli,  Aquila-Buc),  Asarum  europaeum  L.  — 
Kopitiiak  krstasti,  Hepatica  triloba  Dec.  (Panoic). 
—  Kopitiiak  veci,  Kopitiiak  veliki  (Durante),  tos- 
silagine maggiore  (u  sinskom  rukopisu),  Petasites 
officinalis  Mnch.    B.  Sulek,  im.   1.56. 

c.  iine  iiekijem  sko{kama,  u  dva  stnrija  rjec- 
nika iato  je  sto  lupar  (vidi),  u  nase.  je  doba 
Pecton  jacobaeus  L.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  a  Mikalina  (koiiitiiak,  lu|iar,  riba  .pa- 
tella, perlopas')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  a  Bje- 
lostjencevu (kopitiiak,  riba  , lupar,  lepas,  patella, 
perlopas,  psorus'),  a  Vukovu:  kao  kopito  u  moru 
a  unutra  kao  kamenioa  (ostriga)  ,art  seemuschel' 
,ostreae  genus'.  —  One  su  (mui^e)  n.  p.  ...  ko- 
pito (u  Makarskoj)  ili  kopitiiak  (u  Cavtatu)  .  .  . 
L.  Znre,   rib.  ark.'  10,  342. 

(I.  konsko  kopito,  a  pravom  smisla.  —  Samo 
a  Volliijijinu  rjecniku:  ,ungliia  cavalliua.  un- 
ghioue'  ,huf'. 

KOPItNARA,  /.  vidi  kopitiiak,  a. 

KOPITO,  n.  ungula  solida,  nerazdije(en  papak, 
kao  sti)  je  a  kima,  u  magarca,  u  mazge  i  a 
ostalijeh  zlvotina  istoga  roda;  od  ovoga  su  po- 
stala,  u  prenesenom  smislu,  i  neka  druga  zna- 
cei'ia.  —  -i-  .■itoji  mj.  negdasnega  y.  —  Akc.  se 
mijena  u  yen.  pi.  kopfta.  —  Rijecje  praslavenska, 
isporedi  stsluv..  ces.,  poj,.  kopyto,  ras.  koiihto.  — 
Va^a  da  je  isti  korijen  .Ho  i  kod  kopati;  nejasno 
je  jeli  u  svezi  sa  stvneni.  i  srvnem.  huof,  novov- 
nem.  huf,  stnord.  liofr,  stsaks.  i  anglosaks.  hAf, 
engl.  hoof;  ali  jamacno  nije  isto  sto  snskrt.  sapha, 
.:t'Hd.  safa. 

a.  u  prauom  smi.ilii.  —  Izmedu  rjeenikn  u 
Vraniicevu  (,uiigula'),  u  Miko^ina,  (,ungula'),  u 
Belina  (,unghia  intiera,  non  fessa,  come  quella 
de'cavalli,  muli,  asini  occ.'  , ungula  solida'  773''1, 
u  Bjelostjencevu.  (kopito,  papak  , ungula'),  (/.  Jam^ 
hresicevu  (, ungula'),  u  Stuliceva  (,unghioue  de'ca- 
valli, muli  etc'  , ungula'),  a  Vukova  (,der  huf 
, ungula').  Pruca  so  svijeh  strana  zadiiijemi  ko- 
piti. M.  Vetranic  2,  167.  Koii  i  mulac  ki,  kad 
hoc  proc  mirao  li,   pruca  se  kopiti.    N.  Dimitrovic 


KOPITO,  a.  .1 

59.  Po  tlih  vas  co  raznijeti  taj  koi'iska  kopita. 
M.  Drzii  447.  (Kon)  kopitima  zadnirai  obali  ga 
u  rijeku.  B.  Ka5i6,  per.  45.  I  koi'ia  potofie,  ki 
pod  I'liin  zarze,  kopiti  odvriSe,  poleti  kako  zraaj. 
D.  Barakovio,  vil.  (i3.  A  i  rije6  je :  gdje  kopito 
kon  turacki  jednom  stavi,  da  to  rajesto  vjokovito 
lie  poraste  veie  u  travi.  I.  Gutidulic  452.  Koi'i 
kopita  visoka.  B.  Krnaruti6  7.  Zatjecam  raasku 
na  kopita.  (D).  Poslov.  dani6.  I  noj^a  mi  ti 
pokrij  6istoin  svilora  do  kopita.  Nar.  pjos.  mikl. 
beitr.  1,  25.  (Vrag)  ki  s  kopiti  koiiskim  k|ma. 
J.  Kavariin  409>'.  (Kon)  sedlom  bije  o  javorjo, 
a  kopitom  o  rararaorjo.  Nar.  pjes.  viik.  1,  27(>. 
Labud  bijo  jamu  kopitima,  od  kopitah  cjepanice 
skacu.  2,  34.  Jabucilo  krila  popustio,  popustio 
krila  do  kopita.  2,  109.  A  sluge  mu  koiia  izve- 
dose,  osedlali  sedlom  od  pozlate,  pokrili  ga  6ohom 
do  kopita.  2,  224 — 225.  U  zlato  su  koiia  oko- 
vali,  zlatui  rati  biju  po  kopiti.  2,  5.50.  Pu6e 
koza  koiiu  po  sapima,  a  pokapa  krvca  po  kopiti. 
2,  559.  Sto  se  ona  ma£;Ia  podignula,  to  se  diglo 
pralia  od  kopita.  3,  260.  Ne  Jubih  ti  p4sa  medu 
oci,  ni  tvojijeh  koha  u  kopita.  3,  467.  I  sve 
stavit  koiiu  jiod  kopita.  Oglod.  sr.  225.  Tako 
me  kouska  kopita  ne  satrla!  Nar.  posl.  vuk.  298. 
Tada  izotpadase  konina  kopita  od  tjerai'ia.  D. 
Uanicic,  sud.  5,  22.  Vizo  laje,  koii  kopitom 
gruha.    Osvetn.  3,  8. 

b.  u  prenesenom  smislu,  drveni  kalup  za 
erep(u  (a  mozebiti  i  za  iizmu).  —  Potordeno  je 
samo  rjecnicima  (a  nase  se  vrijeme  govori  u  Dti- 
brovniku.  P.  Budmani),  ali  je  ovo  znacene  hcz 
siimne  vei  praslaoensko,  jer  se  nalazi  i  u  ceskom 
i  w  polskom  jeziku.  —  (J  Belinu  rjecniku :  , forma 
di  scarpe,  legno,  sul  quale  si  cuce  la  Scarpa' 
jOalcei  forma'  324'' ;  u  Bjelostjencevii :  kopito  so- 
starsko  ,mustricola,  modulus,  forma  calcei' ;  u 
Voltiijijinu:  , forma  da  scarpa'  ,leist';  u  Stidicevu: 
, forma  delle  scarpe,  istrumento  de'  calzolaj'  ,mu- 
strioula'. 

e.  M  prenesenom  smislu,  vidi  kopitiiak,  c.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmectii  rjecnika  u,  Bjelostjen- 
cevii (kopito,  riba  ,e.x  genere  ostrearum,  ungula 
ostreae').  Za  tim  malo  stavsi,  kopit  navadise 
Iribari),  pak  obid  pripravise.  P.  Hektorovic  23. 
Zeja  menapade;  al' bihu  kopita  uzrok,  al  jezine. 
25.  Ufajuc  da  ce  bit  poli  kraj  otoka  prilipak 
al  kopit  za  moj  glad  obroka.  £).  Barakovic,  vil. 
332.  Kopito,  vrst  }ustura.  81oviuac.  1880.  389. 
Kopito,  Pecten  jacobaeus.  Crikvenica.    D.  Hire. 

d.  ime  bipcama. 

<i)  Kopito,  Asarum  europaeum  L.  (Pavic). 
B.  Sulek.  im.  156. 

h)  Kopito  .Geranium  rotundifolium'.  Vrb- 
nik.    D.  Hire. 

c)  kopito  koiisko,  vidi  koiisko  kopito  kod 
koiiski,  e,  k).  —  Izmedu  rjecnika  u  Stuliievu  (ko- 
pito konsko,  trava  ,erba  giudaica'  ,virga  aurea, 
herbae  speeies').  Kopito  konsko  (prema  lat.  un- 
gula caballina),  fees,  koiiski^  ko|>ito,  poj.  koriskie 
kopyto,  1.  tossilagine  (u  siiiskom  rukopisu),  Tussi- 
lago  farfara  L.  (Petter,  .Sabjar) ;  2.  Asarum  eu- 
ropaeum L.  (Durante).    B.  Sulek,  im.  156. 

e.  nijesno  ime.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vakovu 
(planina  ;^i  Hereegovini),  I  povede  uz  Kopito 
Turke.  Nar.  pjes.  vuk,  4,  129.  —  /  selo  u  (.'rnoj 
Gori.    Glasnik.,40,  18.    vidi   i   Sladojevo-lCopito. 

KOPITOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kopituje. 
— .Stariji  je  oblik  kopitovanje,  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Belinu  (kojiitovanje  ,ealeitrameuto'  ,oalci- 
tratus'  159»;  ,il  ricalcitrare'  615b)  i  u  Stalicevii. 
Poluvirstvo  izhodi  od  neumiteustva  broz  kopito- 
vanja  samovojnoga  ujdrzati  se  u  zabludjeiiju. 
A.  d.  Costa  2.  116. 


2  1,  KOP^iAN 

KOI'ITOVATI,  kipitujora,  impf.  vidi  kopitati. 
—  U  Belinu  rjecniku:  kopitovati  prema  tkomu 
jtirar  caici  ad  uno'  ,GalcG  vel  calcibus  alii|nein 
petero'  1.58L>,  i  u  Stuliievu:  kopitovati  proma 
komu,  V.  kopitati. 

KOPJ-,  vidi  kop|-. 

1.  KOPKA,  /.  nekakoa  subara  za  zenskn,  ito 
se  cini  od  puhovijeh  koza  (ovako  je  tuinaceno  u 
Bjelostjenaevu  rjecniku).  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kopka,  zenska  kapica  .pilleus  foomiuous  a\ 
poUibus  glirium';  u  Voltiijijinu:  ,cappollo  don- 
neaco  di  poli'  .pelzhaube';  »  Sluliceou  iz  Bjelo- 
stjenceva. 

2,  KOPKA,  /.  mjesto  u  ledu  iskopano,  F,  Ku- 
relae,  dom.  ziv.   49. 

KOPKA  NE,  n.  djelo  kojijem  se  kopka.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KOPKATI,  kopkam,  impf.  dem.  kopati.  —  Akc. 
se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kopka,  part,  praet. 
j)ass.  kopkau).  —  U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (dim.  v.  kopati).  —  U  soijem  je 
primjerima  u  meta/orickom  smislu.  Da  nijo  taj 
nepokorni  naucnik  kopkao  da  dozna  sto  se  pro 
niie  znalo.  M,  D,  Milicevic,  zlosel.  39.  Uoitela 
je  kopkalo.  sta  li  to  mora  biti.  Srp.  zora.  god. 
1,  sv.  1,  str.  7.  Kopkalo  me,  da  pocisto  saznara. 
S.  Matavu},  novo  oruzjo.  75.  ,Vide,  kako  joj 
davo  ne  da  mira,  van  je  vavije  kopka,  dok  nijesam 
uzo  ovu  tandalu  u  ruke,  pa  e  pro  leda  nekolika 
puta  osin'o'.  (rece  coek  brbjavoj  zeni).  J,  Bogda- 
novic, 

KOPLIK,  m.  mjesno  ime,  vidi  i  Kupolnik.  — 
U  nase  vrijeme.  Koplik  je  na  jugoistocnoj  strani 
skadarskog  jezera.    S.  Novakovid,  zem}.  50. 

KOP^ACI,  Kopjaka,  m.  pi.  ime  seocu  u  Bosni 
u  okrugu  sarajevskom.    Statist,  bosn.  26. 

KOPlfiAC.  kopjaca,  m.  vidi  koplauik.  —  Samv 
u  Stuliccvu  rjecniku:  kopjac  , miles  hastatus'. 

KOP^ACA,  /.  uprav  augm.  kopje,  ali  znaci  i 
kopfe,  i  iina  razlicita  znacena.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kopjafea.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (kopjaoS.  ,lanoia'  ,hasta  prae- 
pilata'  424'*),  u  Voltujijinu  (kopjaca  ,dardo'  ,pfeil'), 
M  Stulicevu  (kopjaca  ,hasta,  lancea'),  u  Vukovu 
(,die  fahuenlanze'  , lancea  signifera'). 

a.  kopfe,  sulica  (oruzje  u  pravom  smislu). 
Britke  vucco  pod  hikovim  i  kopjace  svi  imaju. 
I.  Gundulic  41u.  Ko  kopjace,  ko  gvozdene  sesto- 
perce  sve  vladahu,  G,  Palmotic  2,  317.  Na  gori 
se  vidje  I'lima  oruzanijeh  ceta  ludi,  i  kopjacam 
oholima  brijeg  obastrt  oda  svudi.  3,  194b.  Kada 
bi  ostrom  kopjacom  proboden.  V.  Andrijasevic, 
dov.  161.  Strijele  imaju  i  kopjace.  I.  Dordic, 
salt,  184,  Sijedi  za  polace,  a  mladi  za  kopjace. 
(Z).  Poslov.  danic. 

b.  vidi  katariste.  —  U  Vukovu  rjecniku.  A 
kopjaca  od  kopja  mu  bjese  kao  vratilo.  D.  Da- 
nicic,  Lsam.  17,  7.   (vidi  kcpliste), 

C.  strijela.  —  U  Voltigijinu  rjecniku.  — 
Ooakovo  znacene  nije  dosta  pouzdano. 

d,  stap  s  banganetom  s  dodatkom  da  se  go- 
vori u  Ornoj  Gori.^  Vuk,  rjecn, 

e.  preslica.  u  Zupani.    F.  Hefele. 
KOPlfiACICA,    /.    dem.    kopjaca.     —    Od    xvi 

vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (kopjacica, 
v.  kopice).  Brze  hrte  vode,  nose  kopjacice,  ter 
idu  put  vode.    A.  Sasin  145. 

1.  KOP^AN,  adj.  koji  pripada  kop(u.  —  Ncma 
u  narodnom  jeziku,  nego  u  knigama  pisanimn 
crkvenijem  jezikmn  ima  kopiinb,  t.  j.  kojiijnb  mj. 
koiiijbni..  od    toga  bi  oblika  moglo  pravilno  po- 


1.  KOP^AN  3( 

stati  u  danasnem  jeziku  koi)lan  (ispuredi  do- 
stojan).  —  U  Danicicevu  rjecnilcu:  kopiinb  ,hastae' 
s  priinjerom:  Javi  se  zvezda  ko)iilnimb  wbrazomb. 
Glasnik.  10,  249. 

2.  KOP^AN,  m.  vidi  Kopijan. 

KOP^jANICA,  /.  rjecica  a  Srhiji  m  va(evskom 
okrugu.  I.  Pavlovic.  —  /  mjestu  u  istom  okrug  a. 
Livada  u  Koplanici.    Sr.  nov.  18*57.  4-19. 

KOP^^ANICKI,  adj.  koji  prii>ada  koplanicima. 
No  boj  S6  na  vrati  kopjanicke  straze.  A.  Ka- 
nizlic,  roz.  20. 

1.  KOP^ANIK,  m.  vojnik  .Uo  nasi  kopje,  oruznn 
koplem.  —  Moze  hiti  stara  rijec,  isporedi  stslov. 
kopijanik-B,  nidi  i  kopjenik.  —  Izmedu  rjeinika 
II  Belinii  (kopjanik  .hastato'  jhasfcatus'  SGfit);  ,ar- 
mato  di  lancia'  ,hastatus'  102''.  424'';  ,alabardiere, 
portator  d' alabarda'  ,alabardai-ius'  hi-'-;  ,lan(;ia- 
tore'  ,jaculator'  424''),  u  Bjelostjenceou  (kopjanik 
,hastifer,  hastatus,  1.  laiiceatus  miles'),  u  Jam- 
hresiceou  (koiganik  , hastatus'),  u  Voltigijinti  (ko- 
pjanik ,lanciatore,  uoino  astato'  ,mit  eiuer  lanze 
bewaltnet'),  il  Stuliccmi  (kopjanik  , miles  hastatus'). 
It  Vukovu:  ,Ianzoiitrager,  (lanzier)'  .hastatus'.  — 
Cvijet  od  Bosne  tuj  poginu  dobrijeh  vitoz  kopja- 
nika.  A.  Sasin  IT.olJ.  Viteze  operni,  kopjanice 
pravi  ...  D.  Baiakovic,  vil.  3.il.  Na  koi'iijeh 
svi  Bosuaci  sjaju  svijetlo  odjeverii,  kopjanici 
svim  hrabreni.  I.  Gundulic  326.  Pak  vojnici 
litvaoskoga  kneztva  slijede,  svi  na  kohijoh  kopja- 
nici pod  oruzjeuj  bijelijem  sjede.  438.  Za  liim 
dvijosti  kopjanika.  P.  Kanavelic,  iv.  337.  Sodam- 
deset  bojnokopjanika,  kopjanika,  izbrani  junaka. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  24(3.  —  U  metaforickuin  umislit. 
Jere  slidis  kopjanika  tvoga,  vojvodu  Isukrsta. 
P.  Posilovic,  nasi.   126'i. 

2.  KOPJANIK,  vidi  Kojiijanik. 
KOP^iANlNA,  /.  aiigiH.  kopje.  —  U  Stiilnki)u 

rjecniku:  kopjanina,  veliko  kopje  .ingons  kasta'. 
—  nepouzdano. 

KOPl^ARI,  m.  pi.  mjcsno  ime. 

a.  selo  a  lUisni.    Kopjari.   Schem.  bosn.  1HG4. 
20.     Na  solo  Kopjare.    F.  Jukic,  zem|.  34. 

1).  sdo  II  Srhiji  u  okriii/ii  kraijiijevackom.  K. 
.Tovanovic   119. 

KOP^iARSKI,  adj.  koji  pripada  Kop(nniiia. 
Kopjarska  (opHina).    K.  Jovaaovic  119. 

KOPLAST,  adj.  lanceatus,  nalik  na  koii(i'.  — 
Xacineno  a  nase  vrijeme.  Po  bazi  bijni  organ 
moze  biti:  kopjast,  ...    J.   Pancio,   bot.  27. 

KOP^iATI,  kopjam,  impf.  kopncli.  Zemjak. 
1871.  2. 

1.  KOPJ^E,  H.  lancoa,  liasta,  nriizjc  sto  .ik  sa- 
stoji  iz  dujjc  iiiutke  kojoj  je  na  vrhii  (naj  icsie 
gvozdeni  Hi  nadni)  .^ifak ;  kojifein  se  probada  ne 
ispustivsi  ija  iz  rake,  Hi  se  baca  na  iicprijak'(a 
(vidi  a,  bjj.  —  Naj  stariji  je  oblik  kopije,  poz- 
nije  kopje,  pak  koiije.  ovaj  se  naj  mladi  obiik 
nalazi  naj  prije  xvii  vijeka  u  pisaca  Barakoviea 
(osim  jednuga  mjesta  gdje  iiiia  gen.  pi.  kopaj  radi 
slika.  vil.  63),  Krnaratica  (itz  kopje),  Radovcica, 
Xanotti,  xviii  ima  ga  suagda  Kavanin  (ali  je 
nepouzdano  izdane),  Banovac,  F.  Uatic,  Basic, 
Radii  (jedina  ova  dva  izmedu  Diibrovcana),  Hajic. 
ali  se  preko  toga  nalazi  jos  cesie  stariji  ublik 
kopje,  n.  p.  t(.  gotovo  svijeli  Duhrovcana  (osim 
gore  kazanijeh ;  it  Gundulica  na  str.  287  trcba 
citati  kopja,  a  ne  kop(a),  «  Stavonaca  Baiica, 
KaniHica,  Katancica,  u  Boinaka  Lastrica,  u  Li- 
ianina  Dosena,  it  Dalmatinca  Kacica;  i  ii  nase 
vrijeme,  premda  je  obicnije  kop}e,  cuje  se  na 
mnogo  mjesta  i  kopje,  n.  p. :  u  Barani,  Nar.  [ijes. 


i  1.  KOP^iE,  a,  a). 

vuk.  1,  11;  It  gornem  primorju,  1,  53;  u  Crnoj 
Gori,  Pjev.  orn.  6'>;  u  Bosni,  Nar.  pjes.  juk.  70; 
u  Lici,  J.  Bogdanovic.  Oblik  se  kopije  ne  samo 
nalazi  u  knigama  pisanima  crkvcnijem  ili^  mije- 
sanijem  jezikom,  kao  n.  p. :  Kopije  onoje.  S.  Ko- 
zicii  24t>,  nego  i  docnije  (pa  u  Istri  i  u  nase 
doba)  i  to  Hi  radi  stiha,  kao:  Sto  kopija  podi- 
gose.  J.  Palmotic  320.  Pojejmo  kopije,  koga  j' 
mane  skoda.  Nar.  pjes.  istr.  2,  33.  (u  ovom  pri- 
mjcrii:  A  on  junak  koj'  biJe,  koj'  kopiijem  oba- 
rase  vitezove  moje?  Nar.  pje.s.  uiikl.  beitr.  1,  16. 
bog.  121,  treba  jamacno  citati  koji  bise,  koji 
kopjem,  kako  se  poznaje  po  metru).  Hi  prema 
crkvenom  jeziku,  kao  ovdje:  Posle  vojske  kopijem 
u  triie,  kazu  judi.  S.  Tekelija.  lot.  mat.  sr.  120, 
14;  u  ovom  primjent:  Kopijem  raiiena.  S.  Badric, 
ukaz.  28,  iHOZR  biti  da  jn  pisarska  Hi  stamparska 
pogreska.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
kopije,  rus.  Korii.H,  ce.s.  kojii,  jjo^.  kopia  zenskoga 
roda,  sto  moze  biti  i  praslavensko,  i  tumaci  neke 
rijeci  iHoga  roda  u  nasem  jeziku,  kao  n.  p.  ko- 
pjaca.  —  Moze  biti  da  postaje.  od  korijena  gla- 
gola  kopati;  ne  cini  mi  se  da  treba  misliti  na 
grr.  xonic,  veliki  noz.  —  U  suijem  je  rjeinicima : 
It  Vrancicevu:  kopje  ,hasta;  lancea';  u  Mikajinu: 
kopje,  sulica  ,hasta,  sarissa,  lancea,  telum,  dolo, 
couctu.s' ;  a  Belinii:  kopje  ,hasta'  ,hasta'  366''; 
, lancia'  .hasta  praepilata'  424-^;  ,picca,  legno 
lungo  con  ferro  in  punta  per  uso  di  guerra' 
, hasta'  562'>;  u  Bjelostjtncevit:  kopje  .hasta,  sa- 
rissa, lancea',  v.  darda;  u  Jambresiievu:  kopje 
,hasta' ;  u  Voltigijinu:  koije  ,asta,  lancia,  ala- 
barda,  picca'  , lanze';  u  Stiilicevii:  kopije  , hasta, 
lancea';  kopJe,  v.  kopje;  u  Vukovu:  ,die  lanze' 
.lancea,  hasta'  s  primjerima:  Poslije  boja  kopjem 
u  triie.  Odskocilo  (ili  iskocilo)  sunce  s  kopja;  u 
Danicicevu:  kopije  , hasta'.  —  Naj  obicniji  je 
oblik  za  gen.  pi.  kopdja,  vidi  Osvetn.  2,  133.  Bos. 
vila.  1888.  194.  ooako  itci  i  Danicic,  glasnik. 
11,  B;  obi."  13.  potvrdiije  se  i  starijim  kratkim 
oblicima:  kopaj.  D.  Barakovic,  vil.  63;  B.  Krna- 
rutic  21;  *  kopaj.  D.  Barakovic,  vil.  111.  321. 
jar.  29;  ali  gdjegdje  se  iialwdi  i  kcSpja  (k6)ija: 
Sunuse  so  s  oba  kraja  dvijo  dubrave  kopja  vi- 
tijeli.  I.  Gundulic  346.  425.  Koj  ja  vitijeh  dvije 
dubrave  stase  oda  svud  u  cas  ovi.  540.  Ud 
koija  bi  nasijeh  teskijeh  uzdrzano  nebo  bilo.  Gr. 
Palmotic  2,  341),  tako  n.  p.  a  narodnoj  pjesmi 
nascga  vremena:  I  vise  ni  devet  bojni  kopja,  oko 
kopla  devet  dobri  koi'ia.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  305. 
It  cakavaca  se  nalazi  i  oblik  kdpji  (kopji.  H. 
Lucie  256;  B.  Krnarutic  16). 

il.  sa  znacenem  kao  sprijeda. 

((.)  iiopce.  Vbzbmb  kopije.  Stefan,  sim. 
pam.  sat'.  6.  Bezb  strelb  strejaje  i  bezb  kopija 
body.  Domentijana  98.  Vbzbmb...  stitb  i  kopije. 
Danilo  349.  Pride  na  'no  mesto  s  lanterami 
i  s  kopji.  Korizm.  93i<'.  Kopjem  Isusu  rebra 
probode.  97''.  Dvignuti  tvoju  glavu  na  kopju. 
Zborn.  36>i.  Ki  Judi  skovase  ono  kopije?  Pril. 
jag.  ark.  9,  104.  (1.5'20).  Vidil  sam,  gdi  slomi,  u 
jedno  savezav,  pet  kopji.  Jl.  Lucie  256.  Gdje 
ti  'e  kon,  kopje  i  stit?  M.  Drzio  31.  Kopje  u 
ruci  sved  prid  nim  nosaso.  D.  Raiiina  12''. 
Oklope  tko  stavla,  tko  kopje  uzima.  A.  Sasin 
221.  Hejam  Aleksandrov  na  kopju  suproc  nim 
iznese.  Aleks.  jag.  star.  3,  235.  Iznesose  nemu 
kopje  elefantovo.  244.  Uzrise  se  i  udrise  se  i 
kopija  slomise.  2G1.  I  tolik  sta  vapaj  po  vo(/Jski 
i  buka,  klapat  od  kopaj  ...  D.  Barakovic,  vil. 
63.  Branec  me  svaki  cas  vec  kopaj  slomise.  321. 
Reka'  bi  kamen  krug  od  bilih  okopaj,  vrh  I'lega 
pruten  lug  uzvisen  od  kopaj.  111.  Kako  kad  na 
kopje    oruzan  vitez    gre.     319.      Vitezi    od    kopaj 


1.  KOP^.E,  a,  a).  3 

liraboti  pripravi.  jar.  29.  Oiio  isto  kopjo  i  ostale 
stvari  kojijema  mu  su  zadavali  niuka.  M.  Orbin 
23.5.  Bo|o  vam  je  smvt  stifjniiti,  i  u  boju  s  ko- 
pjom  pasti.  T.  Guiidulii  'J92.  Gdjo  u  slici  ogi'ia 
ziva  rese6i  je  teSko  oklopje,  silno  carstvo  tvo 
poziva  i  ua  sab]vi  i  iia  kopje.  308— 30i).  Medu 
Uopja,  modu  nia6e  proz  lod  tece  i  proz  vodu. 
309.  Ko  kra|eviA  silna  cara  kop|a  (e.itaj  kopja) 
slomi,  sabje  skrSi.  287.  Svo  (djevojcice.  bnjne) 
u  nikah  kopja  noso  a  u  ociju  dr/.e  strijele.  331. 
Medu  kopjim,  medii  macira  druzicu  te  verna 
svuda.  339.  A  na  kopja  zgar  nabili  buduoi  im 
S;lave  opota.  .")59.  Ja  odredih  raoje  prsi  sipu 
kopja.  I.  V.  Bunifi,  mand.  2.5.  §cit  s  kop|eiu. 
B.  Krnarutic  12.  Toga  kopjo  brkne,  toga  kon 
potare.  18.  Ne  bih  protiv  liemu  dvigal  kop|e 
raoje.  P.  Radovfeift,  na6.  17.5.  Tu  cinise  stra§na 
dila  3  kop}i,  s  maci.  I.  Zanotti,  skaz.  13.  Trka 
koi'io,  kopja  vlada.  .T.  Kavaiiin  274'.  Pavo  ko- 
pjem  prohjen  svr.si  muku.  307h.  Jere  su  otvo- 
lona  prsa  .s  kopjom.  A.  Bacic  88.  On  ga  nasto- 
jaso  .s  kop}om  udariti.  J.  Banovac,  pred.  36. 
Vidi  mu  otvoriti  ranu  s  jeduira  kopjom.  prisv. 
obit.  58.  Neprijat6|i  nasi  uzdaju  so  u  mace, 
kopja.  F.  Lasfcric,  test.  20:i-.  Naostrice  tvrdu 
srobu  za  suHcu  iliti  kopje,  ned.  391.  Cavle, 
kopje  i  kriz  sveti.  A.  Boskoviceva  u  I.  M.  Mattel 
35,3.  Hotijuci  u  lovu  zvirku  kopjera  udariti.  A. 
Kanizlic,  kam  2.53.  Zabacivsi  stit  i  kopje.  (364. 
Bi  raiion  kopjem.  F.  Matii  39.  Iza  boja  kopje 
u  trnjo.  (Z).  Poslov  danic.  Tu  je  koiia  odsjeia 
prema  dvoru  Ivanovu,  svu  na  kopje  zatekla  I'jepu 
hrvatu  (sic)  gospodu,  i  na  kopje  zatekla  Ivana 
Hrvacanina.  Nar.  pje-s.  bog.  103.  (Ovdje  ,in  pro- 
cinctu',  ili  tacnijc  ,iu  armis'  pod  oruzjem.  V.  Bo- 
gisic.  375).  Brko  imal  do  raraena,  kopjem  Turak 
prometival.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  16.  Kopja 
ce  se  pokrsiti.  V.  Bosen  228''.  Sure  zetu  igre 
zametnuse,  iznosose  na  kopju  jabuku.  And.  Kacic, 
razg.  1.54''.  Sikuci  se  i  s  kopjim  boduci.  kor. 
322.  S  glavom  na  kopje  nabodenom.  I.  J.  P. 
Lucie,  razg.  104.  Nejaki  je  Jova  dorastao  do 
vranoga  koiia  i  do  sedla,  i  do  kopja  i  do  britke 
sable   (vidi    1.  do,  I,    3,  a,  a)).     Nar.    pjes.   vuk. 

1,  575.  Kopjera  juuak  bistru  vodu  muti.  1,  585. 
Uzja  MiIo§  pomamna  kulasa,  pa  okrenu  od  b'jela 
satora  zametuuvsi  kopje  naopako,  govoii  mu 
srpski  oar  Stjepano:  ,No  nos',  sinko,  kopjo  na- 
opako, veo  okreni  kopjo  u  napredak'.  2,  145. 
Dok  satrso  ona  kopja  bojna,  potegoso  perne 
buzdohane.  2,  282.  Tu  su  mloga  kopja  izlo- 
mjena.  2,  294.  Uprtio  kopje  na  ramona.  2,  352. 
Kad  to  vid'li  kiceni  svatovi,  naopako  kopja  okre- 
nuse.  3,  523.  Nakom  boja  kopjem  u  triie.  Nar. 
posl.  vuk.  188.  Pa  ga  (simce)  davolski  car  nabio 
na   kopje   i   nosio    na    raraenu.     Vuk,    nar.    pjes. 

2,  84.  Da  ga  pribodem  kopjem  za  zemju.  D. 
Danioid,  Isam.  2(),  8.  Krs  kopaja  a  zvoka  sa- 
baja.    Osvetn.  2,  1.33. 

ft)  kaza»o  je  sprijeda  da  se  koplem  itdara 
na  neprijateja  na  dva  nacina:  soa  je  prilika  da 
se  u  primjerima  kod  a)  (koji  nijcsii  iz  narodnijeh 
pjesama)  niisli  na  pr»o.  u  narodnijem  se  pjes- 
mama  ne  zna  svagda,  koji  je  nacin,  ali  se  u  ne- 
kijem  to  posve  dobro  zna.  evo  nekoliko  primjera : 
ua)  za  prvi  nacin  (kad  se  ne  ispusta  kop(e  iz 
ricke).  Pak  ]ioteze  kopje  ubojito,  pribode  ga  u 
zelenu  travii.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  153.  Koga  Marko 
kopjem  udarase,  preko  sebe  liega  preturase.  2,  252. 
Koji  ono  dobar  junak  bjese,  sto  dva  i  dva  na 
kopjo  nabijaV  2,  314.  Na  Ivana  juris  ucinio, 
gleda  kopjem  u  srce  junaka;  klece  dorat  u  ze- 
lenu travu,  Ivu  kopje  visoko  nadraasi,  ne  moie 
mu  kalpak  oboriti,  a  kamoli  raniti  junaka;  manu 


4  1.  KOP];.E,  a,  e). 

sabjom  SenkoviAu  Iva,  agi  kopjo  do  ruke  pro- 
so6e.  3,  397.  —  hit)  na  dragi  naiin  (kad  se  baca 
koitle).  Baci  kopje  bijelo  Latinco  na  Milosa  u 
prsi  junadke;  Milos  dr/.i  zlatna  Sostoperca,  na 
nogajo  kopje  do6ekao,  probio  ga  na  tri  poloviuo. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  146.  Pusti  kopje  MiloS  Voi- 
novic,  te  prikova  bijelo  Latinfie,  prikova  ga  za 
Ledanska.  vrata.  2,  146.  To  mu  re6G,  bojuo 
kopje  puSti,  .  .  .  kako  kopjo  na  ])lanini  zviznu, 
soko  dogo  jiado  na  kojona,  iznad  I'lega  kopje  pro- 
letilo.  2,  282.  Pak  poteze  svoje  bojno  kopjo, 
da  udari  Krajevica  Marka.  2,  407.  Baci  kopjo 
orni  Arapine,  da  udari  bolesna  Doj6ina.  2.  467. 
Od  kopja  je  gilifc  nacinio.  2,  .560.  Ako  li  ga 
kopjem  no  pogodis.    3,  387. 

c)  tiz  kopjo  stoje  iesto,  osohitn  u  poeziji, 
neki  adjeklivi  kao  pridjevi  koji  bi  toboze  islicali 
kakvii  osubinu  ali  se  uojyce  kazii  o  kakoom  mu 
drayo  kopju.  lakovi  su  pridjevi :  bojno  (vrlo  ceslo), 
ubojito,  ubojno.  Bojnim  kop(j}im  ki  slovete.  M. 
Vetranic  2,  478.  Pak  jadno  za  time,  na  drvu 
gdi  bise,  zlim  kopjem  bojnime  prsi  mu  ranise. 
D.  Raniiia  1481>.  Da  se  u  srpe  kopja  bojna 
ukrive.  I.  Dordi6,  uzd.  137.  Tko  kripko  srco 
imsi,  bojno  kopje  hitro  prima.  V.  Dosen  1".  U 
ruku  se  bijaSe  bojna  kopja  dobavio.  Nar.  pjes. 
bog.  9.  A  bojno  je  kopje  polozio  medu  usi  dobru 
konu  svomu.  And.  Kacic,  razg.  2541'.  a  do  kona 
i  do  bojna  kopja.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  75.  Kra- 
jeve  ga  docekaje  sluge  na  maceve  i  na  kopja 
bojna.  2,  113.  Na  bojna  se  kopja  udarise.  Pjev. 
crn.  fil*.  Pred  cadorom  do  tri  bojna  kopja.  Nar. 
pjes.  juk.  70.  Bojnim  kopjom  i  vitim  tetivom. 
Osvetn.  2,  64.  Bojna  kopja  kauo  gora  steca. 
3,  113.  —  Dadoso  mu  kopje  ubojito.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,^138.  Pa  uzimje  kopjo  ubojito.  2,  248. 
Pa  se  Sarcu  na  raraena  baca,  a  uprti  kopje  ubo- 
jito.   2,  350.  —  I  ubojna  kopja  uzimase.    3.  .381. 

—  vito  (orln  ceslo  prije  nasega  vremena ;  neiiiam 
nijednoija  primjera  iz  narodnijeh  pjesama  ooogn 
oijeka).  Jer  kada  ti  pade,  nam  se  stanovito  u 
rukah  prijjade  mac  i  kopje  vito.  H.  Lucie  238. 
Tore  to  mu  vito  kopje  na  poren  soitak  prija. 
Nar.  pjes.  ii  P.  Hektorovic  21.  Tako  rai  moga 
vitkoga  kopja.  M.  Drzic  173.  Vito  kopje  ne  je 
igla.  I.  Gundulic  332.  Zatjoca  ga  i  poziva  s  bi-it- 
kom  sabjom,  s  kopjem  vitijom  da  izide  noj  pro- 
tiva.  342.  On  na.konu  s  vitijom  kopjem  i  s  pe- 
renijem  stitom  stoji.  I.  Gundulic  428.  Vitijom 
kopjem  srca  bije,  britkijem  macem  ziie  zivote. 
446.  Vito  kopje.  G.  Palmotic  1,  360.  2,  83. 
Stijezi  olioli,  kojija  vita.  B.  Bettera  26.  Nijesu 
turska  kopja  vita  toli  suazna.  J.  Kavaiiin  215*. 
Vita  kopja  kano  gora  gusta.  Osvet.  2,  111.  Ko- 
liko  vitih  kopaja  u  djece  negove.  Bos.  vila.  1888. 
194.  u  jednom  primjera:  uvito.  Korugva  im 
mnoz  razlika  vrhu  kopja  trepti  uvitih.  I.  Gun- 
dulic 425.  —  rjedi  su  pridjevi:  ostro.  Gdje  mi 
gnivno  rastvorise  s  ostrijem  kopjem  slavne  prsi. 
A.  Vitajii,  ost.  286.  Ostro  kopje  podsmijeh  sami. 
.1.  Kavanin  199''.  Pa  potrzo  bojno  kopje  ostro. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  396.  —  juto.  ^utim  kopjem 
satarisati.  A.  Kanizlic,  kam.  49.  —  zlo.  Zlim 
kopjera  bojnime  prsi  mu  raniso.   D.  Kanina  148b. 

—  tosko.  Tesko  kopje.  G-.  Palmotic  1,  120.  — 
junacko.  Sutra  raene  poziva  na  junacko  bojno 
kopje.  Nar.  pjes.  bog.  47.  —  vitesko.  A  sadi  ti 
vera  budi,  Radosave,  Vladkova,  vitezko  kopje... 
Nar.  pjes.  u  P.  Hektorovic  21. 

fl)  vidi   kostajnica,  kostolovka,   kostunica. 

e)  katkad  se  kopje  (s  tape  strane)  zabada 
u  zemju.  Na  vrh  glave  Saulove  stoji  kopje  za- 
bijeno  u  zemju.  D.  Basic  148.  Vise  glave  kopje 
udarise.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  11.     A  vise  mi  glave 


1.  KOP:^.E,  a,  e).  3( 

kopje  posadite,    a    za   kopje  moje  ilora   privezite. 

1,  394.  A  barjake  nuz  dvor  prislonise,  bojiia 
kopja  u  dvor  udarise.  1,  535.  A  davo  udari 
kopjem  u  zem|u  2,  84.  Na  kuli  je  kop|e  uda- 
reno,  na  kop|u  je  od  zlata  jabuka.  2,  148.  Pa 
udari  ko|i|e  u  ledinu,  za  kopje  je  privez'o  Sarina. 

2,  248.  Pred  cadorom  pobijeiio  kopje,  a  za  kopje 
vranac  koiiic  svezan.  2,  272.  Saul  lezase  i  spa- 
vase  izmedu  kola,  i  kopje  mu  bjeSe  celo  glave 
))obodeno  u  zemju.    D.  Danicic,  Isam.  26,  7. 

f)  k()p(e  (u  pravom  smislii)  moze  se  upo- 
trehlanali  i  kao  mjera  za  dulinu.  Mladi  Jovo 
kona  igra,  u  livadu  kopje  mjeri  .  .  .  Vila  Jovu 
govorila:  .Sto  livadu  ko]ijem  mjeris?'  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  53.  Kopajte  mi  raku  u  poju  siroku,  dva 
ko|iJa  siroku,  cetiri  dujjacku.  1,  393.  (Kulas)  po 
tri  kopja  u  jirijeko  skace,  po  cetiri  nebu  u  vi- 
sine.  2,  140.  Doklen  sunco  dobro  kopje  ne 
oskofii.  Nar.  prip.  vuk.^  263  (vidi  i  driigi  primjer 
H  Vukovu  rjecniku).  Krasna  lioa,  visok  kao  kopje. 
P.  Petrovic,  gor.  vijen.  82. 

(/)  u  metaforickom  smislu.  Vitez  koga 
krunom  kopje  obdari.  I.  Gundulic  313.  Mre 
branitej  na§  hrabreni,  vito  kopje,  stit  pereni  sve 
latinske  zemje  pada.  G.  Palmotii  2,  83.  Kopjem 
srebrnijem  boj  biti.  (D|.  Poslov.  danic.  Udri  ovu 
moju  otvrdnutu  [lamet  ostriin  kopjom  Jubavi 
tvoje.  F.  Matic  102.  I  nek  bojno  kopje  ])rime, 
bojno  kopje  od  kriposti.  V.  Dosen  10''.  Pak  je- 
zicna  ko]ija  dizu  do  nebesa  da  dosizu.  185*.  Ma- 
rija  ko])Jem  bolesti  ustrijelena.    L.  Kadic  49. 

b.  motka  na  kojoj  stoji  sto  vezano  ili  driik- 
cije  pricvrsceno,  da  se  na  noj  moze  nositi. 

it)  za  harjak,  vidi  katariste.  motka  je  u 
ovom  slucaju  cesto  posve  nalik  na  pravo  kop\e. 
Barjak  nosi  od  crjene  svile,  na  liem  cimer  odovud 
iiiagarskog,  a  odonud  krajestva  horvatskog,  kopje 
zlatno,  kita  visi  zlatua.  M.  Katancic  69.  Te  on 
razvi  svilena  barjaka,  okrvavi  na  kopju  jabuku. 
Nar.  I  jes.  vuk.  3,  463.  Motku,  na  kojoj  crkvena 
litija,  |ia  barjak,  pa  zastava  visi,  zovu  , kopjem'. 
({  Lici.  J.  Bogdauovic.  Kopje,  stap  na  koji  so 
mece  barjak.  u  nase  vrijome  u  Stonu  :  ,Blizu 
kuce  zasadeno  mu  je  kople'.    M.  Milas. 

h)  kopje,  duga  lijenka  na  kojoj  su  natak- 
nute  osti  (inace  ostij).  L.  Zore.  (riba  se  i  pra- 
vijem  kopjem,  vidi :  Kod  uoinog  ribana  na  Visu 
obicavaju  zbosti  ribu  kopjom  ili  prisjec  maoeni. 
L.  Zore,  rib.  ark.  10.  331). 

c)  u  jednom  primjer ii  xvii  vijeka:  u  kriza 
diiji  dio  sto  se  drzi  a  rakama,  kad  se  nosi  kriz. 
Kopjem  od  kriza  udara  u  vrata.  B.  Kasi6,  rit. 
315. 

2.  KOP^iE.  n.  imc  planini.  —  U  nase  vrijeme, 

a  izmedu    rjecnika    u   Vukovu  (planina  u   Herce- 

govini)   s  primjerom:    Neka  bjezi  uz  Kopje  pla- 

ninu.    (Ogled,  sr.  94). 

KOP^iECAN,  kopjecna,  adj.  koji  pripada  kop^u. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  kopjeoan  ,hastae,  lan- 
ceae'  s  dodatkom  da  se  nahodi  u  G-undulica('^). 

—  nepouzdano. 

KOP^EN,  adj.  postaje  od  kopje.  —  U  dva 
jirimjera  xvii  i  xviii  vijeka:  u  prvoiiie  (pisano, 
mozehiti  stamparskom  grijeskom,  koplen)  jamacno 
znaci:  oruzan  kopfcm;  u  drugome  moze  biti:  nalik 
na  kopfe.  Trojica  jizdise  Majarov  koplenih.  I. 
T.  Mrnavic,  osm.  45.  Kod  sebe  drzase  jednu 
malu  partizanu  kopjeno  oruzje.  Nar.  pjes.  bog. 
182. 

KOPJ^ENICA,  /.  ime  selu  u  liosni  u  okrugu 
biliackom.    Statist,  bosn.  48. 

KUPl^ENIK,  ?H.  vidi  1.  kopjanik.  —  Oblik  ko- 
pjauik   vaja  da  je  u  nasemu  jeziku  obu'niji,  ali 

V 


i  KOPNIK 

kopjenik  moze  biti  praslavenska  rijei,  isporedi 
ras.  KoneiiHHK'L,  ces.  kopenik,  poj.  kopieuik.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kopjenik  ,hastatu3 
miles,  laneeatus'),  u  Stulicevu  (kopjenik,  v.  ko- 
pjanik), «  Vukovu:  vide  kopjanik  s  primjerom: 
Kucajinska  bojna  kopjenika.  (Nar.  pjes.  vuk. 
2,  482).  Kopjenike  sa  strane  pustise.  I.  T .  Mr- 
navic, osm.  5G.  Tu  se  siku  pisci  i  konici,  tu  se 
bodu  silni  kopjenici.    And.  Ka6ic,  razg.  234". 

KOP^ENE,  n.  djelo  kojijem,  se  kopi.  —  V 
Bjelostjencevu  rjecniku. 

KOP^ETINA,  /.  augm.  kopje.  —  U  Stulicevu 
rjecnika :  kopjetina  ,ingens  hasta'. 

KOP^EVAC,  koplevca,  m.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: kopjevac,  v.  kojijanik.  —  nepouzdano. 

KOP^EVIC,  m.  prezime.  —  isporedi  Kopijevio. 
—  pisano  Kopjevii  xviii  vijeka.  And.  Kafiic,  kor. 
453.  —  I  kao  mjesno  ime.  u  Vukovu  rjecniku : 
zidine  od  namastira  negdje  u  nahiji  sabackoj. 

KOPl^iEVlil,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Bosni  n 
okrugu  travnickom.    Statist,  bosn.  69. 

KOP^jIGA,  vidi  4.  ko|iica. 

KOP^iiCE,  n.  dem.  kopje.  —  Nalazi  se  samo 
oblik  kopice  (mj.  kopjice).  —  Moze  biti  i  stara 
rijei,  isporedi  stslov.  kopiioe  (kopijee),  a  i  pra- 
slavenska, isporedi  ces.  kopice ;  onaj  oblik  postaje 
od  kopije.  —  Izmedu  rjecnika  u  lielinu  (,lancetta, 
dimin.,  lancia  piccola'  ,Ianceola'  424*),  u  Volti- 
ijijinu  (vidi  da(e),  u  Stulicevu  (,lancetta'  ,parva 
lancea').  Mo'e  vito  ko|jice.  M.  Drii/:  33.  —  U 
Voltigijinu  rjecniku  ima:  ko[iiee,  f.  pi.  ,lancetta' 
jlanzette,  lasseiseu'.  —  Ovo  je  znaceiie  jamacno 
izmi.s(eno  prema  tal.  lancetta  ;  a  pisac .je  grijeskom 
shvatio  kao  da  je  mnozina  zenskoga  roda. 

KOP^INE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskom.  ZemJu  u  Kopjinama.  Sr.  nov.  1875. 
513. 

KOP^jISTE,  ft.  uprav  drvo  u  kopfa,  pa  moze 
znaciti  Ho  i  1.  kopje,  b,  i  motku  uopce.  —  U  ca- 
kavaca  ima  so  mj.  it.  —  U  svijem  primjerima 
stoji  i  mj.  ji  (kopiste,  kojiilde).  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (kopisce  ,pertica') 
gdjc  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjencevu  (ko- 
pis6e,  stanga,  v.  drug;  drzalo  kopja),  u  Voltigi- 
jinu  (kopiste  .pertica,  stanga'  ,stange'),  u  Stuli- 
cevu (kojiisce,  v.  lijenka  iz  Bjelostjenccva).  Eaz- 
viti  ga  (barjak)  na  kopistu  hrvatske  samostal- 
nosti.  M.  Pavlinovic,  razl.  spis.  308.  Kopisce, 
1.  drvo  na  koje  je  kopje  nabjeno.  2.  vitka  motka 
na  koju  se  nadijevaju  osti,  zastava  itd.  M.  Pavli- 
novic. 

KOPI^OMETANE,  n.  samo  u  Stulicevu  r.jec- 
niku :  kopjometane  ,jactus  lanceae'. 

1.  KOPNiCA,  f.  vidi  kopnina.  —  Unase  vrijeme 
u  Lici.  ,Pusti  ovou  u  ko|inicu  jia  so  ti  onda  za 
riu  ne  staraj'.  J.  Bogdanovic.  ,Pusti  ovcu  u 
kopnicu,  a  ciganku  u  selo,  ])a  im  se  ne  boj  zla'. 
u  Dobrosolu.    M.  Medic. 

2.  KOPNICA,  /.  grob,  isporedi  kopati,  1,  e.  — 
Samo  ujednoga  pisca  xviii  vijeka.  Sto  'e  crkvena 
iziskovat  joster  mjesta  za  svoj  pogrebV  nek  kop- 
nica  smradna  jude  Ijepsa  otara  svetijeli  bude.  J. 
Kavanin  281).  Nakon  godist  nikolice  nasa.st 
tijelom  na  prinose,  gtijenu  jaci  od  kopniee  htijuc 
odklonit  ne  mogose.    325'''. 

3.  KOPNICA,  /.  kojica  na  hajincu  ienskom. 
Tordinci.    D.  Hire. 

KOPNIK,  m.  mjesno  ime.  —  Pomine  sr  xvii 
vijeka.  Uze  uz  Savu  druga  m.wta:  Kojinik  .  .  . 
P.  Vitezovic,  kron.  136. 

20 


KOPNINA 


Mr, 


KOrNOPISJE 


KOPNINA,  /.  mjesto  ydjc  je  snijeg  okopnio, 
pa  i  uopce  mjesto  gdje  nema  snijega  (vidi  zadni 
prinijer).  —  Mislim  da  se  akc.  mijena  ne  samo 
u  voc:  kopuiuo,  kopiiine,  tiego  i  u  dat.  sing. 
kopniiii,  u  ace.  sing,  kopiiiuu,  it  nom.  i  ace.  pi. 
ki'ipniiie.  —  U  nasn  vrijemc.  a  izmedii  rjeSnika  u 
Vukovii  (iSclmeeloser  platz' , locus  nivibus  vacuus'). 
Na  kopnini  bolan  Jova  lo/.i.  Nar.  pjos.  vil.  1866. 
501.  Tu  je  zimi  kopnina  kao  loti.  S.  Lubisa, 
prip.  96. 

KUPNITI,  kopnim,  impf.  rastapati.  —  Dosta 
se  rijetko  nalazi;  moie  biti  da  je  nacineno  kao 
kauzalni  glagol  prema  kopiieti  (vidi).  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kiipnah,  u  aor. 

2  i  3  sing.  k6pni,  u  ger.  praes.  k6pue6i,  u  part, 
praet.  pass.  kopAen ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  n  inf. 

a.  aktivno.  —  U  dva  primjera  xvi  i  xviii 
vijeka  (u  obadva  u  metaforiikom  smislii),  a  iz- 
medu  rjeinika  u  VoUigijinu  (,liquefare,  struggere' 
,zerschmelzen,  auHoaen').  Kad  li  o6i  ne  svrne, 
takmenja  kojim  ni',  uziie,  umara,  raz6ina  i  kopni. 
D.  Rai'iiua  lOlh.  Blago  on  (bogatac)  6udno  ko 
sadrije,  plaho  kopni  i  razlije.    J.  Kavaiiin  48*. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  kopneti.  —  U  Mika^inu 
rjeiniku:  ,apparet  terra,  ut  fit  in  liquefactione 
nivis  vel  in  aquae  recessu';  u  Bjelostjencevu : 
kopni  se  ,terra  apparet  ut  fit  in  liquefactione 
uivium,  1.  recessu  aquae ;  terra  exsiccatur' ;  « 
Stulicevu  uz  kopni ti  (kopneti). 

KOPNO,  n.  terra,  terra  continens,  aridum,  sic- 
cum,  ze?n(a,  kraj,  suho,  ono  na  cemu  nema  vode, 
isticuci  da  nije  more  pa  gdjegdje  da  nije  ni 
druga  voda  (rijeka ;  jczero  itd.).  moze  se  (kao  u 
naj  prvom  primjera)  istaknuti  u  uzem  smislu  kao 
veliki  prostor  suhe  zemfe  (,terra  continens')  na- 
suprot  ostroa.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  koptno,  (malorus.  kIiiho  ,thauwetter'),  ces. 
kopno.  —  Nije  dosta  jasna  rijec:  neki  skvacaju 
kao  da  je  sredni  rod  od  adj.  kopan,  all  se  i  kod 
toya  razliino  moze  mislili,  jeli  sadasne  znaiene 
u  rijeci  kopno  postalo  od  drugoga  Hi  od  trecega 
snaiena  u  kopan  (vidi  n.  p.  kopno,  zeme  kopnd 
,nicht  gefrorner,  hackbarer  boden'.  J.  Jungmaun, 
slovnik  cesko-nemeckj') ;  moglo  bi  se  pomisliti  i 
na  postane  od  kopa,  kao  da  se  hoce  kazati  da 
zem\a  nije  ravna  kao  more  (da  su  po  noj  kope) ; 
po  svoj  prilici  bice  naj  prvo  shvacane  (oidi  kopan, 
b  i  kopneti)  naj  bole,  ovako  misli  i  Miklosit  (kao 
pravi  siipstantiv).  —  Nema  nijednoga  primjera 
iz  pisaea  Bosnaka,  kao  da  je  rijec  poznata  samo 
po  zapadnijem  i  sjevernijem  krajevima.  u  nase 
vrijeme  moze  biti  da  je  narodna  samo  u  sjevernoj 
Dahnaciji  i  kod  nekijeh  iakavaca.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Mika^inu  (kopno,  suho,  zemja  ,t6rra'), 
M  Belinu  (,k6pno'  , terra,  il  continente'  ,t6rra' 
729*),  u  Bjelostjencevu  (,contiuens'.  2.  kopno,  pri- 
toplo  ,terra  exsiccata'),  ti  VoUigijinu  (,continente, 
terra  ferma'  jfestes  land'),  u  Stulicevu  (,terra'; 
kopnom  i  morem,  na  kopnu  i  na  moru  , terra 
marique'),  u  Danicicevu  (koptno  , terra  continens'). 
Ne  bi   mogli   letinb   sb  lotokb   skupiti   kako  to  i 

3  kopna.  Spom.  sr.  2,  96.  (1409).  Po  moru,  jio 
kopuu.  Transit.. 62.  Na  kopno  i  na  more.  §.  Ko- 
zifiid  43a.  Rece  Bog:  ,Da  se  skupe  vode,  koje 
pod  nebom  jesu,  u  mjesto  jedno  i  prikazet  se 
kopno'  .  .  .  Imenova  Bog  kopno  zemjom  ...  N. 
Ranina  llSb.  gen.  1,  9.  10  (malo  prije  oooga  na 
istoj  strani  rijecju  kopno  zlo  se  prevodi  lat.  fir- 
mamentum:  Rece  tadaj  Bog:  ,Budi  kopno  usrjed 
voda  i  razdijeli  vode  od  voda'.  I  u6ini  Bog  kopno. 
gen.  1,  6.  7).  Po  kopnu  i  moru  ako  6es  krajevat. 
M.  Vetranii   1,  49.     Po  kopnu  i  vodi.    1,  52.     I 


kopno  tko  hodi  ...  2,  37.  Hotei^i  po  kopnu 
pojti.  Anton  Dalm.,  nov.  te.st.  204b.  act.  ap. 
'20,  13.  Kopnom  koii  i  hrabri  vojnici  a  po  moru 
razliko  plavi  gledajuii.  P.  Zorauic  42".  Otok 
bise  podaleko  od  kopna  fcineskoga.  B.  Kasi6, 
fran.  l',)5.  Ni  koj)na  ni  mora  .  .  .  gdi  Zadar  ne 
prista.  i).  Barakovi6,  vil.  102.  Sam  ta  put  od 
gore  ua  kopno  izhodi,  u  istok  od  zore  na  vrata 
izvodi.  106.  Ne  vidjah  suna§ca  . .  .  ni  kopna  ni 
kraja.  29').  Hi  putnik  kopnom  jase  il'  pomorac 
more  brodi.  I.  Gundulid  287.  On  na  moru  Turko 
pobi,  a  na  kopnu  ti  ih  pridobi.  ,371.  Gladni  u 
kopnu,  zpdni  u  vodi.  517.  I  po  kopnu  i  po  vodi. 
tr.  Palmotic  1,  170.  Ti  cos  kopnom  put  uzeti. 
P.  Kanavelic,  iv.  367.  Za  te  ajer,  kopno,  vode 
jatom,  stadom,  ribom  rode.  J.  Kavahin  14l>. 
Kopna  i  mora  nu  delije,  grada  i  krala  braniteji. 
111".  Svak  bjeXi  od  umora  prjeko  kopna,  prjeko 
mora.  147''.  Tu  u  greb  kopna  na  visoko  pri- 
tiska  ga  kami.  178ti..  Kopnom,  morem,  u  ratu 
i  miru.  203''.  Na  kopnu  i  na  moru  razbio  Ri- 
m|ane.  I.  Dordic,  ben.  121.  I  s  kopna  i  od  mora 
na  zidove  navaliSe.  A.  Kaniilii,  kam.  825.  Da 
od  kopna  odveze  se  malahno.  S.  Rosa  dl^.  Potom 
sta  na  kopno,  bi  odveden  od  vojnika.  D.  Basic 
198.  Posli  toga  poce  sa  svih  stran,  s  kopna  i 
mora  grad  biti.  And.  Kafiic,  razg.  157.  l5ruga 
vojska  rimska  dode  u  Dalmaciju  po  kopnu.  kor. 
319.  Pokaza  se  kopno.  D.  E.  Bogdauic  2.  Da 
do  kraj  kopna  dopre.  A.  Kalic  482.  Voda  kopno 
cinila  se.  N.  Marci  107.  Sved  se  oudim  ja  u 
meni,  ko  me  more  ne  utopi,  al'  mi  kopno  jaz 
pakleni  ne  rastvori  i  priklopi.  100.  Plavcica  je 
sla  po  koj)nu.  Nar.  pjes.  istr.  6,  9.  Brod,  ki  6e 
hodit  po  kopnu  kodi  po  moru.  Nar.  prip.  mikul. 
75.  Lijepa  svijeta  kano  gorskog  cvijeta,  sineg 
mora,  kopna  prisumita.  Osvetn.  3,  20.  Crveni 
Hrvati  dobrim  dijelom  hajdukovahu  i  morem  i 
kopnom.  M.  Pavlinovic,  razg.  30.  Kopno  , terra'. 
M.  Pavlinovic.  Kopno  , (terra)  continens'.  D.  Ne- 
manic,  Oak.  kroat.  stud,  iiftsg.  20. 

KOPNOMJEEAC,  kopnomjerca,  m.  geometar, 
mjernik,  zemlomjerac.  —  U  Belinu  rjeiniku :  ,geo- 
metra,  misuratore  della  terra'  ,geometra'  341*;  u 
Bjelostjencevu:  (kajkavski)  kopnomerec,  v.  zemjo- 
merec ;  u  VoUigijinu :  ,geometra,  agrimensore' 
,erdmesser';  u  Stulicevu:  ,geometres'. 

KOPNOMJEEAN,  kopnomjerna,  adj.  koji  pri- 
pada  kopnomjerju,  geometriiki,  mjerstven.  —  U 
Belinu  rjeiniku :  kopnomjerni  ,di  geometria'  ,geo- 
metrious'  341*;  u  VoUigijinu:  kopnomjerni  ,geo- 
metrico'  ,geometrisch' ;  u  Stulicevu:  ,geometricu3'. 
—  U  Stulicevu  rjeiniku  ima  i  adv.  kopnomjemo 
jgeometrice'. 

KOPNOMJERJE,  ».  geometrija,  mjerstvo,  ze- 
mjoinjerje.  —  U  Belinu  rjeiniku :  kopnomirje 
.geometria,  quella  parte  di  mattematica  clie  versa 
intorno  il  misurar  la  terra"  ,geometria'  341 ;  M 
VoUigijinu :  .geometria'  ,erdmes3kunst' ;  «  Stuli- 
cevu: ,geometria'. 

KOPNOPISALAC,  kopnopisaoca,  m.  geograf, 
zemfopisae.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  (grije.skom) 
kopnopisaoc  jgeograjjhus'. 

KOPNOPISALSKI,  adj.  koji  pripada  kopno- 
pisaocima.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,ad 
geographiam  pertinens'. 

KOPNOPISJE,  n.  geografija,  zemjopis.  —  U 
Belinu  rjeiniku:  ,geografia'  ,geograpliia'  341";  u 
Bjelostjenievu :  kopnopisje,  navuk  zemelskoga  la- 
daiia  ,geographia' ;  u  VoUigijinu:  ,geografia'  ,erd- 
beschreibung' ;  u  Stulicevu:  ,geographia'.  —  I  u 
Belinoj   knizi:     Kako   onom   ufioniku   koji  bivsi 


KOPNOPISJE 


KOPNRTI.  b,  h). 


nastojo  ua  kopuopisje,  cii'iase  luu  se  velika  .stvar 
ovi  okolis  zemalski.    A.  d.  Bella,  razgov.  181. 

KOPNOPISNIK,  )».  u  Stiilici'vii  rjcinilm :  v. 
kopnopisaoc. 

KOPNORASPISALAC,  kopnuraspisaoca,  m.  vidi, 
ko[>noplsalac.  —  U  Belinu  rjecniku:  kopnorazpi- 
salac  ,g6oo:rafo'  ,geographus'    311'>. 

KOPiSTOEASPISNIK,  m.  vidi  kopiiopisalac.  — 
U  Bjelostjenceini  rjecniku:  kopiioraz|iisnik,  znan 
zomolskoga  ladaila  ,geogra]ilius',  in  Voltiijijinu: 
igoografo'  lOrdbeschreiber'. 

KOPNOTEZACKI,  adj.  koji  pripada  kopno- 
tezanu.  —  Stimo  u  Stalicevu  rjecniku:  (po  dii- 
hrovaekom  goi>ora)  kopnotezaski  ,ad  agrioulturam 
S])actans'. 

KOPNOTEZANE,  n.  ratarstvn.  —  Samu  u 
Stulirevu  rjecniku:  v.  zemjotezane. 

KOPNOTEZATE^.,  m.  ratar,  tezak.  —  Samu 
H  Stulicecu  rjecniku:  ,agrioultor'. 

1.  KOPNUTI,  kopnem,  pf.  kopati,  znaci  samo 
jednoin  udariti  mutikom  Hi  drugijem  orudem  u 
zemfu  kod  kopana,  Hi  se  maze  shvatili  kao  dem. 
kopati.  —  Ima  i  ce.i.  kopuouti  i  rus.  KoiiHyn,, 
ali  va(a  da  nije  praslaoenska  rijec,  jer  hi  u  ovum 
slucaju  po  sooj  prilici  p  ispalo  ispred  n,  isporedi 
kanuti,  toiiuti,  prionuti,  usnuti.  —  U  kr'iizi  pi- 
sannj  crkveiiijem  jezikom,  i  otale  u  Daniciceou 
rjecniku  kopiiuti  ,fodere'.  Malo  kopnuvse.  Do- 
ineutijan'J  .i'J. 

2.  KOPNUTI,  kuiuiein,  iinpf.  nidi  kopneti.  — 
IJ  jednoya  pisca  xviu  vijeka.  Cutira  zivot  moj 
kojinuti.    G.   Pestalic   31.     Srce  mi  kopne.     183. 

KOPNA,  /.  kopane,  okopavane.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,das  um- 
graben,  umhauen  des  weinbergs,  des  kukuruz- 
ackers'  ,fossio').  Iza  kopiie  zabadaj  kolice.  J.  S. 
Rejkovid  132.  Nase  su  tri  kopne  franouskima 
u  vremenu  jeduake.  P.  Bolii,  vinod.  1,  218.  Ne- 
urediia  i  neva}ana  kopiia  slu/.i  ovima  travama 
da  boje  rastu.    1,  224. 

KOPNACA,  /.  u  tiarodnoj  zayoneci  naseya  vrc- 
mena.  Skoci  koza  kopiiaca,  na  glavi  joj  pogaca, 
iz  pogaoe  devet  stapa,  a  iz  Stapa  devet  kolafia. 
odgonet^aj :  piloca  (konska).    Nar.   zag.  no  v.  170. 

KOPNAE,  m.  ime  livadi  u  Srbiji  u  ukrugu 
ruprijskom.    St.  nov.  1875.  1308. 

KUI'NENE,  H.  djelo  kojijem  se  kopnt  i  kojijent 
■sc  k'dpni.  —  Stariji  je  obtik  kopiienje.  —  I!  tri 
rjecnika  (u  sva  tri  yrijeskom  mj.  prvoga  n  ima  n). 

a.  vidi  kopneti.  —  V  Belinu  rjecniku:  kop- 
nonje  iliquefazione,  il  liijuefarsi' ,liquesc6re'  iil»; 
jsvenimento,  il  venir  mono'  ,defectio'  71t)". 

b.  vidi  kopniti.  —  U  Voltiijijinu  rjecniku: 
.liquofazione'  .zerschiuelzung',  i  u  Stulicevu:  ,li- 
quefazione'  .fusura'. 

K(JPNETI,  k6pnim,  impf.  tabescere,  rastapati 
se,  upyrav  o  snijegu,  pa  i  o  mrasu,  o  ledu,  a  (naj 
cesce)  u  pisaca  u  pretiesenom  smislu.  —  Akc.  se 
mijena  u  praes.  1  »  2  pi.:  kopnimo,  koimite,  i  u 
ger.  praes.  kopn^ci.  —  -lie-  stoji  u  juznom  go- 
voru  mj.  neydainega  nje  (ne),  te  u  istocnom  glasi 
k6paeti,  u  zapadnom  k6pniti  (cesto  se  ovaj  oblik 
nalazi  i  u  pisaca  koji  u  ostalome  pisu  po  juznom 
govoru).  —  Bijec  se  nalazi  samo  ujuinijeh  Sla- 
vena  i  u  Malorusa,  isporedi  novoslov.  kopneti, 
hug.  snegot  kopni,  malorus.  koiihhtm.  —  Kadi 
postana  vidi  kod  kopno.  —  U  nasemu  se  jeziku 
nalazi  od  xv  vijeka  (vidi  b,  b)). 

il.  u  pravom  smislu.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (_kopniti  ,liquefarsi,  disfarsi,  distrugorsi' 
,liquiesoo'    441=*),  u  Stulicevu  (kopniti  .liquefieri, 


liquescere,  dostrui,  seusim  conliui'j,  u  Vukovu : 
jSchmelzeu'  ,Uqu6sco'  (,vom  .'ichiiBe,  aber  audi 
vom  abliegen  der  reifen  wassormolone').  Da 
ovako  vik  ne  stoju  jak  prid  suncem  led  kopneci. 
N.  Naleskovic  1,  171.  Kad  snig  kopni.  D.  Zla- 
taric  56'>.  Snijeg  s  planinskijeh  kopnec  vrha  sto 
uze  goram,  rijekam  poda.  I.  GunduliA  3U.  Snijeg 
s  visocijeh  vrha  i  brijega  kopnec  ...  P.  Kana- 
velic,  iv.  83.  Da  se  uzdrzi  snijeg  planina,  treba 
ga  JR  sakrivati  .  .  .  ere  kopni  i  razcidi.  J.  Ka- 
vanin  368b.  —  Metaforicki.  Kada  joj  niz  obraz 
dosti  suz  ue  steee,  da  ja  miiah:  kopni  mraz.  §. 
Mencetic  284.  Neka  poslije  budem  u  nomu  va 
vijeke  negovijein  plamima  kopniti  Jubeci  te  i 
hvaleci.  I.  M.  Mattel  255.  —  0  zemji  na  kojoj 
se  rastapa  snijeg.  Kad  je  zemja  ill  ledom  po- 
plooena  ili  snijegom  pokrivena,  tuzne  pticice .  .  . 
mecu  se  protrnute  polumrtve  gdje  god  vide  da 
kopni  zemja.    B.  Zuzeri  209. 

b.  u  prenesenom  smislu,  slahjeti,  ceznuti,  gi- 
nuti,  0  tijelu  i  o  dusi,  radi  tjelesne  bolesti,  ali 
cesce  radi  zalosti,  straha,  i  osobito  radi  zeje  i 
^ubnvi  (vrlo  cesto  u  pisaca).  —  Tzmedu  rjecnika 
u  Belinu  (kopniti  ,cousumar3i  a  poco  a  poco' 
,paulatim  confici'  221b  |  ,morirsi  di  voglia  di 
qualche  cosa'  ,desid6rio  rei  cujuspiam  extabes- 
cere'  497b;  ,3truggersi,  crepare  di  dolore'  ,confi- 
cior'  714*;  .mancare,  venir  meno.  tramortire' 
,animo  deficere'  4o6'i;  ,svenire,  venir  meno,  tra- 
mortire' ideficio'  716*),  u  Voltigijinu  (kopniti 
,svenire,  tramortire'  ,in  ohnmacht  fallen'),  u  Stu- 
licevu (kopniti  za  koju  stvar  ili  za  kojom  stvarju 
,desid6rio  alicujus  rei  extabescere'). 

fi)  preneseni  se  smisno  isporeduje  s  pra- 
vijem.  Kopnim  kako  led.  §.  Moiicetio  12.  Tuzni 
moj  obraz,  koji  te  svud  slijedi  kopneci  kako 
mraz.  N.  Najeskovic  1,  177.  Da  voce  nebog  ja 
ne  kopnim  kako  led,  kadno  me  obasja  suncani 
tvoj  pogled.  2,  7.  Na  presu  neg  kopni  kako  led 
ali  mraz.  2,  71.  No  bih  ja  blijed  obraz  ovako 
nosio,  ni  kako  led  ni  mraz  prid  suncem  kopnio. 
2,  116.  Neg  cinis  svaki  cas,  jedina  gospoje,  da 
kopnim  kako  mraz  prid  suncem  ja  stoje.  '2,  13G. 
Kopnim  jakno  mraz.  M.  Drzic  73.  Kako  na 
suncu  led  prem  kopni  zivot  moj.  P.  Zoranic  3^1. 
Blazeno  bljedilo,  ko  stece  moj  obraz,  kopneci 
nemilo,  na  suncu  kako  mraz.  D.  Ranina  HQ'^.  I 
kopnec  kako  snig  na  suncu  ali  mraz,  blidilom 
tamnime  pokriju  moj  obraz.  101b.  Kako  kopni 
ona  gruda  snezana,  'nako  kopni  srce  moje  za 
tobom.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  403.  Tako  je  kopnila 
kao  snijeg  na  jugovini.  M.  D.  Milicevic,  omer.  41. 
h)  uopce.  A  sada  kopnimo  prez  tebo  ostali. 
M.  Marulid  65.  Ki  vene  trepteci  i  kopni  i  preda. 
il.  Vetranic  1,  399.  Predah  u  sebi  kopueci. 
2,  185.  Zitka  moga  tov  ki  gine  kopneci.  P.  Zo- 
ranic 4b.  Vene,  cezue,  gasne,  blidi,  sahne,  gine, 
kopni,  taje.  A.  Cubranovic  153.  Blazena  na  svit 
saj  budi  vik  po  sve  dni  studena  sumna  onaj  kom 
srce  sve  kopni.  D.  Ranina  65b.  Gorec  (ja)  kako 
suho  drvo  ali  jedna  svioa,  gasnu,  ceznu,  blidu, 
venu,  kopiiu  i  ginu  vike.  105a..  Cje6  cesa  sved 
preda  i  kopni  zivot  moj.  F.  Lukarevic  214.  Da 
cezne,  da  preda,  da  kopni  i  trna.  A.  Sasin  .305. 
Kopni  zivot  moj.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  206. 
Kopni,  uzdise,  stine,  gori,  cici,  place.  I.  Gun- 
dulio  457.  Sad  s  pogleda  lijepa  i  draga  sahne, 
gine,  kopni  mlada.  460.  Za  lie  uresom  salmo  i 
blidi,  taje,  vene,  kopni  i  gine.  G.  Palmotic  1,  251. 
Da  bude  (duSa)  zudit  i  kopnit.  P.  Radovcic,  nac. 
485.  Sveder  kopui  i  preda.  P.  Kanavelic,  iv. 
117.  Venem,  stinem,  kopnim,  blidim.  A.  Gle- 
devio  Gl*.  Ognem  Bozje  od  |ubavi  knpno  i  staju 
ne  uaravi.   J.  Kavanin  514:>.    Da  blidis,  da  foziios, 


KOl'NR'PI,  1).  h).  Hi 

ila  kopnis.  A.  d.  Bella,  razgov.  17.  ReXi  sada, 
kopiii,  bisni,  crkni.  JJS.  0"o  6ini  da  so  grine  u 
sebi,   da   kopui.     tii.     Jakos    luoja  kopni  i  pada. 

1.  DordiA,  salt.  Si.'i.  Mo  srce  koimilo  jo.  423. 
(Jezni,  voni,  kopni,  gori.  uzd.  IIG.  Kopni  srca 
moje  od  bolesti.  V.  M.  Gucotii  193.  Ako  stine 
i  kopni  SotajuiSi  .se  po  ravnini.  D.  Ba§i6  231. 
Luka  stase,  a  s  rijeci  rau  sruo  kopnijase.    Osvotii. 

2,  26.  ,Poc'o  e  u  ovoj  boli  naglo  kopnoti,  uijo 
dobro'.  ,Ali  a  on  od  ovo  bolo  strasno  kopni'.  .J. 
Bogdanovic.  —  U  oi'om  primjeni  o  virtoom  ce- 
(adetu:  Evo  u  svu  komoru  Oloferno  kopni  na 
postiji  jiToru,  na  nemu  glave  ni.    M.  Marulio  5G. 

(•)  kad  je.  znacene:  ceznuti,  (jiniiti  od  ze(e, 
maze  se  izreci  Ho  se  zeli:  (ui)  instrumentalom 
s  prijedlogom  za.  Jur  za  zrakom  umrlirao  od 
liposti  mlados  ko2)nje,  zivot  ginu.  I.  Gundulic 
23J.  Drag  za  drazim  kojini  i  preda.  I.  Ivani- 
sevic 212.  Ne  cini  da  izginem  ja  koji  za  ju- 
bavju  tvojom  kopnim.  M.  Jerkovid  48.  Za  kojim 
ce  me  kopneia  misao  i  briga  podici.  G.  Pestalic 
164.  Kopni  za  nim  (gine  od  ze|e).  M.  Pavli- 
novic.  —  hh)  infinitioom.  Ki  kopni  jiiti  ga  (vino) 
brez  roda.  M.  Marulio  136.  Podaj  da  dusa  moja 
kopni  blagovati  tebe,  kruha  anjelskoga.  M.  Al- 
berti  405.  ^eli  i  kopni  dusa  moja  dojti  u  dvore 
Gospodine.  P.  Eadovcic,  nac.  333.  L.  Terzic  133. 
Podaj  da  duSa  moja  kojini  blagovati  tebe.  I. 
Kra}i6  44.  —  <•<•)  podloznom  recenicom  s  da.  Nu 
ako_li,  ruso.  u  belu,  kopnis,  lifice  da  t'  se  lasti... 
A.  Cubranovio  147. 

c.  u  prencsenom  sinislu,  o  vocu  (n.  p.  o  lu- 
henici),  posto  se  ubere,  lezati  gdje  do  potpune 
zrelosti  (ako  sam  dobro  shvatio  smisao).  —  (I 
Vukovu  rjecniku,  vidi  kod  a. 

KOPOGUZ,  m.  sa}iv  nadimak  za  slab  i  tup 
no?..  ,S  tijem  tvojijem  kopoguzom  ne  bi  zakla' 
pileta,  a  kamoli  jaiio'.  —  U  iiase  vrijeme  u  Lici. 
J.  Bogdanovic. 

KOPOLOVAC,  Kopolovoa,  m.  mjesno  ime.  — 
Prije  nasega  vremena.  Kopolovcb.  Spom.  stoj. 
184. 

KOPOR,  /.  micane  (?),  nejasna  rijec  na  jednom 
mjestu  XVIII  vijeka.  —  isporedi  koporati.  Kad 
sam  te  jur  priteko,  svim  cestitstvom  od  kopori. 
J.  Kavaiiin  501b. 

KOPORAN,  m.  neko  narodno  odijelo  (vidi  u 
Vukovu  rjecniku).  —  Rijec  je  tuda,  ali  nije 
turska;  po  svoj  je prilici  romanska,  isporedi  srlat. 
cajiparo,  tal.  capperone,  nckakva  kuku^ca,  franc. 
chaiieron.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmeau  rjecnika 
u  Vukovu  (,eine  art  kleides  mit  armeln'  jVestis 
manicatae  genus'.  U  Srbiji  po  selima,  n.  p.  u 
Jadru,  koporan  se  zovo  od  plavetne  cohe  hajina 
s  rukavima  do  nize  pojasa,  koja  se  oblaci  vrh 
decerme,  po  kojoj  se  ojjasuje,  a  u  Biogradu  gdje- 
koji  zovu  ko]ioran  veliki  gun  koji  se  i  postavja 
kozom).  (Turski  hajduci,  kesegije)  nosili  su 
obifino...  kratke,  zlatom  izvezene  koporane  i  de- 
cerme. Vuk,  dan.  '2,  95.  Hajduci  u  nase  vrijeme 
u  Srbiji  nosili  su  naj  vise  cohane  plavetne  cak- 
sire,  do|e  na  nogama  caraj)e  i  opanke,  gore  co- 
hane decerme  i  koporan,  gdjekoji  dolamu  zelenu. 
Vuk,  rjecn.  kod  hajduk.  Koporan  od  vrana 
sukna.  M.  D.  Mili6evi6,  zim.  ve6.  209.  Kad  je 
bladno,  nose  (muski)  podugacak  guii  od  sigava 
sukna,  koji  zovu  , koporan'.  (u  Srbiji  u  niskom 
okrugu).  M.  D.  Milicevie,  kia}.  srb.  136.  Do- 
petnu  dolamu  uz  kratasni  koporan.  M.  Pavli- 
novid,  razl.  spis.  122. 

KOPORANE,  n.  djelo  kojijem  se  kopore.  — 
Stariji  je  ohlik  koporanje.  —  U  Mikalinu  rjec- 
niku: koporanje  ,agitatio,  motus';  u  Belinu:  ko- 


-1  KOl'ORATT,  c,  h). 

poranjo  ,movim6nto  d'  animale  non  anoor  morto' 
, tremor'  502'>;  u  Stulicevu:  ,animalis  cujuscunquo 
oxpirantis  agitatio'. 

KOPORATI,  k6porPm,  impf.  inicati  se,  ali  naj 
desce  ne  ostaoivsi  mjesto  gdje  se  stoji,  vidi:  Tad 
pod  nim  koii  visnu,  leti,  ne  ko]iore.  D.  Bara- 
kovid,  vil.  37.  —  isporedi  koparati  i  1.  kopirati. 
—  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  k6])orfl,li 
i  u  ger.  praes.  k6poriidi ;  u  ostalijem  je  oblinima 
onaki  kaki  je  u  inf.,  ositn  aor.  2  i  3  sing.  k6- 
pora.  —  Nepoznata  piostana:  isporedi  koproati 
se.  —  Od  XV  vijeka  po  zapadnijem  krajevitna,  a 
izmettu  rjecnika  u  Mikafinu  (,moveor,  agitor'),  u 
Belinu  (,muoversi,  corao  d'  un  animale,  che  non 
ancor  morto  si  muove'  502'>),  u  Stulicevu  (,mo- 
veri,  agitari  vermum  instar,  vel  aniinalium  inter 
cespites ;  agitari,  contorquori  siouti  solent  infantes 
in  somno'). 

a.  naj  cesce  kad  se  kakvo  micane  ne  vidi 
nego  ciije  Hi  drukiije  osjeca. 

a)  kad  ko  u  svome  tijelu  osjeca,  n.  p.: 
(i(i)  srce.  Judita  zastore  postiji  razmafie,  srce 
jej  kopore,  blize  se  primace.  M.  Marulii  50. 
Ako  t'  ne  more  bit,  na  6  srce  kopore  (od  iele 
za  cim),  fiiiii  da  budes  htit,  6a  ti  biti  more.  P. 
Hoktorovi6  40.  —  l>b)  dull.  —  u  jednoga  pisca 
XVI  vijeka.  Tuzan  duh  u  meni  jedva  kopore.  M. 
Vetranid  1,  183.  U  tijelu  momu  dub  dokle  Xiv 
kopore.  2,  250.  —  rr)  dijete  kopore  u  utrohi 
mnterinoj.  —  vrlo  obicno  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani.  —  dd)  amo  moie  pripadati  i  nvaj  primjer : 
U  mojoj  utrobi  koporu  sve  mravi.  M.  Vetrani6 
2,  85. 

b)  kad  se  kakvo  zivince  (n.  p.  crv)  mice, 
a  sakriveno  je  posve  Hi  djelomice  u  cemu.  Kako 
erf  kopore  ubrjan  u  blato.  D.  Bai-akovic,  vil.  41. 
Kako   pregaj  u  siru  kopoi-e.    (D).  Poslov.  danic. 

c)  kad  se  cuje  da  se  ueHo  mice,  a  ne  zna 
se  sto  je.  §to  ovo  kopore?  poo'  se  6u  strilit  ja. 
N.  Na}eskovi6  1,  205.  Er  njesto  para  mi  da  tamo 
kopore.  1,  207.  Tko  ovo  kopore?  1,  213.  Stoj, 
njesto  kopore  u  grmu  kolak  nas.    A.  Sasin  147. 

(I)  amo  moie  pripadati  i  ovaj  primjer,  jer 
se  u  nemu  govori  o  zivotini  koja  se  po  noci  i  u 
tmici  mice:  Jez  nece  da  miruje,  nego  sevrda  i 
kopore  po  kuci.    S.  ^^ubisa,  pric.  55. 

b.  kad  se  vidi  micane,  ali  je  ovo  slabo  (dosta 
cesto).  Jak  raiien  taj  clovjek,  ki  jedva  kopore. 
M.  Vetranid  1,  69.  Na  vjeru  kopore,  eno  se  pro- 
budi  (gospodar).  N.  Najeskovic  1,  213.  Tijelo 
ovoj  krenu  se,  nahodim  put  vrucu,  koporat  vec 
uze.  A.  Sasin  293.  Vide  mlada  dva  junaka  gdje 
iznenad  oziv|ese,  kijeh  drzahu  smrt  opaka  da 
ubila  [uto  bjese ;  vide  vece  gdje  govore,  gdje  se 
dizu  i  ustaju,  i  gdje  svaki  nih  kopore  ko  da  rana 
ne  imaju.  J.  Palmotic  200.  Tako  pak  ditica  na 
tleh  postavise,  po6a  se  gibati,  jer  jo.sce  ziv  biSo. 
Rece  ona  jedna:  ,To  dite  kopore'.  Oliva.  .50.  — 
I  0  cejadetu  i  o  zivotini  kad  je  na  umoru.  Taj 
(riba)  jedva  pridise,  taj  daje  ne  more,  ta  jure 
izdiSe,  ta  josce  kopore.  P.  Hektorovi6  34.  Gdi 
zvirka  kopore  pod  hrti  i  kmece.  D.  Barakovic, 
vil.  258. 

c.  micati  se  uopce. 

a)  o  cemu  zivome.  Sve  sto  kopore  i  u 
6em  se  duh  6uje.  M.  Vetranic  1,  125.  Sve  co 
izdahnut  sto  2ivo  kopore.  1,  287.  Ali  t'  Bog 
odsudi  j)U3tinu  i  goru  .  .  .  gdi  zviri  koporu  ?  D. 
Barakovic,  vil.  259. 

h)  0  cemu  neziou,  n.  p.  o  moru.  Toj  more 
vazda  bez  jiokoja  krece  se  i  kopore.  M.  Vetranic 
1,  122.  —  o  liscu.  Sve  listje  kopore  njekijem  zu- 
berom.  A.  Sasin  221.  —  o  jeziku.  Nije  mjesto 
bez  rogobore  gdi  jezik  ne  pristav  kopore.    (D). 


KOrOKATI,  c,  h).  3 

Poslov.  daiiic.  —  y  kostimn  (u  mrtvaca).  Tor 
vara  se  podoba,  da  kosti  sve  vase  nasadsi  vrh 
Sroba  satru  se  i  sprase .  .  .  ar  je  stvar  dostojiia, 
da  vam  se  zabraiii  grobnica  pokojna  za  ^rijehe 
i  zlobu,  ar  pravo  govoru,  da  mrtvim  u  grobu 
kosti  vam  ko|ioru,  skroboiu  i  Skripju.  M.  Ve- 
tranic   1,  224. 

(I.  moze  imati  uza  se  instrumental,  knjijcm 
se  pukaziije  cim  se  mice,  Ho  se  mice. 

(i)  uupie.  Oruzjem  koporu,  Oloforna  zbuclt 
htoc.  M.  Marulic  55.  Takoder  niti  cim  kopore 
ni  krece.  A.  Sasin  278.  A  kim  gori  doli  morski 
val  kopore.    D.  Barakovic,  vil.  122.  165. 

/>)  a  ovom  primjeru,  kao  da  znaii  vrvjeti: 
Pakleui  prifcvori  kim  narav  kopore.  I.  T.  Mr- 
navio,  ist.  182. 

e.  u  jednom  primjeru  pisca  Slavonca  ima 
koporati  sa  se,  rejleksivno,  a  ohlik  je  za  prezenat 
ko]ioram ;  i  znaci:  pomicati  se  (s  mjesta).  Ovako 
iiarodi  koporajuii  se  i  s  druzima  raisajuci.  D. 
E.  Bogdanic  116.  —  nije  mi  dosta  pouzdano. 

k6P0RCi6,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  rag.  1876.  62.  Schem.  diak.  1877.  12. 

KOPOEICI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Pominc  se 
od  xiii  vijeka.  Selo  Kojjoridi.  Svetostef.  hris.  6. 
Koporici  trtgb.  Glasnik.  24,  272.  (1395).  Na  Ko- 
paoniku  cuje  se  , Plana'  u  ibarskoj  dolini,  ,Ko- 
jioridi'  u  toidickoj  dolini.  S.  Novakovio,  novo 
brdo.  27. 

KOPOKIGSKI,  arlj.  koji  pripada  Koporicima. 

—  Na  dva  mjesta  xiii  i  xiv  vijeka:  na  prvome 
je  pisano  ko[ioritb.s-,  na  driiifome  koporis-.  U 
vrbhb  Koporitbsko  [danine.  Svetostef.  hris.  7. 
A  <utb  koporiskoga  dohodbka  . . .  Glasnik.  24,  280. 
(1396). 

KOPORIN,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u   okruyu 

smederevskom.    —    isporedi    Kojjorina.  Koporin, 

stara  orkva.  M.  D.  Milicevic,  srb.  133.  Vinograd 
kod  Koporina.    Sr.  nov.   1871.  514. 

KOPORINA,  /.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ko- 
jiorin.  —  Pomine  se  priji:  naseya  vremena  od  xv 
vijeka.  Vb  mesto  rekomemb  Koporiua.  Glasnik. 
49,   18.  (1453).     Ko].orina.    Spum.  stoj.   184. 

KOPORISKI,  vidi  koporicski. 

KOPORITI,  kojiorim,  impf.  vidi  koporati.  — 
IJ  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvm  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (uz  koi)orati).  Ka- 
tarina  joste  djetosce  koporeci  svojijera  tiocoiu. 
V.  M.  Gucetic  184.   —  nepouzdanu. 

KOPORITSKI,  vidi  kojioricski. 

KOI'ORNUTI,  kopornem,  pf.  koporati,  mak- 
nuti  se.  —  U  tri  primjera  xvi  i  xix  vijeka. 
Prva  vila  koporne  za  pristrasit  vilu  drugii.  N. 
Najeskovic  1.  205.  Voc  donesi  )uta  crnokruga, 
hajduku  ga  metni  pod  groco,  iieka  Vlaha  bije 
harambasu,  ako  hajduk  bude  u  zivotu.  kopornu- 
ce  brkom  al  podvatom  (sic.  podvratom?).  Pjev. 
crn.  91b.  On  na  liega  iz  jiuske;  ne  koporne 
ni  petom.    S.  ^ubisa,  prip.  159. 

KOPOROVO,  n.  ime  zaseokii  a  Hrvntskoj  ii 
zupaniji  modrusko-rijfckoj.    Razdije}.  56. 

KOl'OSlCI,  m.  pi.  ime  zaseukii  u  Bosni  iiedn- 
leko  od  Sarajeva.    Schem.  bosu.  1864.  56. 

KOPOV,  kipova,    m.    mag.    kojii,    lovacki  pas. 

—  U  jednoga  pisca  Slavonca  xvm  vijeka.  Zao 
izgled  iliti  zla  prilika  jest  kopov  iliti  lirt  pa- 
kleni.    D.  Eapic  422. 

KOPOVAG,  Kojiovca,  ;*r,  ime  mjrsln.  ii  Srbiji 
It  okrugic  smederevskom.  Niva  a  Kopovcu.  Sr 
nov.  1868.  67. 


KOPOVICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  it  okrugii 
smederevskom.  Zemla  u  Kopovici.  Sr.  nov.  Is7(). 
397. 

1.  KOl'OVINA,  /.  niva  na  kojoj  sit  biii  pusi- 
jaiii  kukaruzi  Hi  krumpiri,  pa  je  poslije  oko/iana, 
i  posijano  po  noj  zito.  —  U  nase  vrijcme  it  Liei. 
,Ova  e  seuica  na  kopovini  rasla'.  ,Ovaj  jo  jocam 
s  kopovine'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KOPOVINA,  /.  ime  zaseokit  a  Ilrvatskoj  u 
zupaniji  modrusko-rijeckoj.    Bazdijej.  49. 

KOPRA,  /.  ime  hrdit  u  Srbiji  u  okriigu  to- 
plidkom.  U  selu  Secanici,  po  6asa  od  Morave, 
ima  brdo  koje  se  zove  ,Kopra';  a  neki  ga  zovu 
i  jKoprina  Cukara'.  kazu  da  je  pre  50—60  go- 
dina  nekakav  ,Stevan  Kopra'  bio  gospodar  tome 
brdu.  otuda  je  mestu  ostalo  ime  Kopra.  M.  D. 
Miliievic,  kraj.  .srb.  356. 

KOPRA^jA,  /.  plosnato  gvozde  na  ostanu.  u 
niskom  okrugu.    S.  I.  Pelivanovic. 

1.  KOPEC  (Koparac?  Koprac?),  m.  ime  mitsko. 
—  XIII  vijeka.    Dedb  irab  Koprbcb.   Dec.  hris.  36. 

2.  KOPRC,  vidi  ukoprc. 

1.  KOPRCAN,  m.  nadimak  djotetu  nomirnu. 
M.  Pavlinovio.  —  vidi  koprcati  se.  —  isporedi 
koprsan. 

2.  KOPRCAN,  m.  prezime.  —  xviu  vijeka.  Ko- 
prcan  Ilija.    §.  §tetanac  48. 

KOI'RCANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  koprca.  — 
U  Viikovii  rjecniku. 

KOPRCATI  SE,  koprcam  se,  impf.  palpitare, 
0  ce(adetu  (i  o  zivotiAi),  lezcci  micati  se  svijem 
tijelom,  a  owbito  rukama  i  nogama.  cesto  se  kaze 
0  ie}adetu  (i  o  zivotini)  kad  je  na  umorit,  ali 
ne  svagda.  —  isporedi  komprcati  se.  —  Akc.  se 
mijei'ia  it  praes.  1  i  2  pi.:  koprcamo,  koprcate, 
u  aor.  2  i  3  sing,  koiirca,  u  part,  praet.  act.  ku- 
prcao,  kojircala.  —  Vafa  da  je  srodno  s  kopo- 
rati. —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovii  (,zappelu'  ,iialptto',  n.  p.  kad  se  sto  za- 
ko|o,  ono  se  koprca  dok  sasvijem  ne  izdahne). 
Ali  i  glave  kad  nestaue,  koprcat  se  ne  pristano 
(zmija  od  bliidnosti).  V.  Dosen  90*.  Mua  ujiadne 
u  lunac  s  masnom  corbom,  tu  se  zdravo  narani, 
hoteci  po  torn  da  izide,  ne  moze,  er  joj  ugreznu 
noge ;  pocne  maati  s  krili,  pomoce  se  i  krila ; 
koliko  se  vecma  ona  kojirca  da  se  izvuce,  svo 
to  vecma  vidi  da  tone.  D.  Obradovic,  basn.  86. 
Onda  kukavica,  videci  ga  (jastreba)  gdi  se  obosen 
joste  koprca  .  .  .  206.  Ostavivsi  ga  u  sobi  jos 
koprcajuci  se  .  .  .  Vuk,  nar.  pjes  (1824)  1,  xxx. 
Koja  ne  potone,  nego  se  koprca  povrh  vodo,  ona 
je  vjestica.  V.  Bogisic,  zborn.  561.  —  U  prene- 
senoin  smislu,  tritdili  se,  miiciti  .se  (osobito  protiv 
cega),  ali  u  sali  Hi  ironiji.  I  sto  se  g.  Svotic 
bude  vise  vrcao  i  koprcao  protiv  onoga  moga 
suda,  on  ce  se  sve  vise  zapletati.  Vuk,  odg.  na 
utuk.  32.  On  se  jos  koprca  da  bi  reku  vratio  u 
vise.  M.  D.  Milicevic,  zlosel.  129.  —  Takoder  it 
prenesenom  smislu,  zivjeti  kojekako.  ,Kako  zivi, 
kako  stoji  Mile  bogati?'  ,A  eto  nu,  kako  su  pri- 
tislo  zle  godine,  bome  se  opet  cudno  koprca'. 
,Ma,  kolika  je  u  nega  vamilija,  dobro  se  on  opet 
koprca'.  .Kolika  e  u  nega  zupa  cudno  se  on  opet 
koprca'.  J.  Bogdanovic.  —  U  ovom  primjerit  bcz 
se,  ali  je  to  neobicno:  Pasina  bi  glava  koprcala, 
a  kadina  izgorjela  brada.    Osvetn.  6,  80. 

KOPRG,  m.  nekakva  bi(ka.  Koprc,  koiircina, 
smradna  trava,  lista  narezana  i  duge  stablike. 
M.  I'avlinovic.  B.  Sulek,  im.  156. 

KOPRCAN,  koprcna,  adj.  vidi  kocoperan.  — 
Postaje  jamacno  od  koprcati  se.  —  U  nase  vrijeme 


KOPKC'AN 


aiu 


1.  KOl'llENA,  f,  (I). 


a  Lici.     ,Iiaka  koi)r6au  momak !'    ,l)u  mjoro  ko- 
|ir6na  oiira!'    J.  Uogdauovii. 
KOI'KCiNA,  /.  vidi  koprfi. 

1.  KOPUEN,  adj.  samo  o  situ.  Naj  vinijo  sito, 
slo  se  kroza  li  sije  §eni6no  braSno,  zove  narod 
,ko|)reiiijera  sitom'.  ,Ukuvala  sam  mu  [lo^afiu  na 
kopreno  sito.  i  bome  nece  e  da  ije'.  —  U  naSe 
»rijeme  u  Lici.  J.  Bogdauovid.  —  Jamacno  po- 
staje  od  1.  kojirena. 

2.  KOPREN,  m.  nijesno  ime  u  Srbiji.  a)  vrh 
u  okrugu  pirotskom.  M.  D.  Milidevii,  kra}.  srb. 
Ki'i.  167.  —  b)  Veliki  i  Mali  Ko))ron,  dva  sela 
II  okrufiu  topliikom.  38.5.  387.  —  vidi  i  Koprijan. 

1.  KOPRENA,  /.  Aeko  tkane;  mahraina  kojoni 
se  sto  pokriva,  osohito  kojom  zene  glavu  i)okri- 
vajii.  II  oba  dva  znacena  kao  da  se  misli  na  vrlo 
lanko  tkane  sto  se  providi.  —  Akc.  se  inijena  ii 
gen.  pi.  kojirena.  —  -e-  stoji  ii  juznom  i  istoinom 
(juvorii,  a  i  u  zapadnom:  k6prina,  kao  daje  hilo 
neyda  6.  u  Duhroviana  xvi  vijeka  iiz  koprena  i 
kopriria  ima  i  ohlik  kojirjena.  M.  Vetranic  1,  238. 
M.  Dr?.i6  iB4:.  D.  Zlatari6  84''.  da  i  u  istocnom 
(joKoru  (dajbudi  u  pjesmama)  ima  koprena,  vidi 
se  po  primjeru  (kod  b,  b))  iz  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  318,  a  cijela  je  ona  pjesma  (51)  ii  istucnotii 
guvoru.  —  Od  xvi  vijeka  (ali  moze  biti  i  starija 
rijec,  vidi  kod  kojjreni)  samo  u  nasem  jeziku  i 
u  biigarskom  (s  vokalom  i  mj.  § :  koprina  xvi 
vijeka,  koprirn,  u  nase  doba)  gdje  znaei  aoila. 
u  rumunskom  jeziku  ima  copriua  sa  znacenem: 
sunovrat  (cvijet).  —  Radi  postana  Matzenaiier 
misli  na  srlat.  capparo  (vidi  kod  koporau);  Bo- 
giSic  (Nar.  ]ij6s.  bog.  370)  na  tal.  coprire,  po- 
krivati;  Miklosic  koji  se  isprva  nije  protivio 
Matzenauerovu  iniilenu,  poslije  (otymol.  worterb. 
kod  kopr-b)  kaze  da  hi  moglo  biti  srodno  s  koprt 
(jer  hi  ovo  isprva  moglo  znaciti  bi^ku  iz  koje  se 
vade  niti  za  tkane,  vidi  kod  ko])riva)  i  pomine 
kropijnyja  vetrila  (jedra)  «  Nestora.  pitane  o 
postnnu,  ostaje  nejasno:  sto  je  rijec  ogranicena 
samo  na  dva  jczika  i  sto  joj  oblik  i  u  nima  nije 
jednak,  bio  bi  dokaz  da  je  tuda,  ali  ne  znam 
moze  li  se  pristati  na  kojic  od  prve  dvije  ipoteze ; 
jos  je  zamrsenije  pitane  i  s  toga  sto  se  ne  zna, 
koje  hi  znacene  bilo  starije  (tkane  Hi  mahrama  ?), 
i  s  drukcijega  znaiet'ia  u  rnmuiiskom  jeziku.  — 
Tzmedu  rjecnika  u  Mikcifinu  (koprena  od  prsijeh 
,mamillare'),  u  Belinu  (.vc^lofcto  da  donne'  ,riam- 
raeiim'  756b),  u  Voltiqijinu  (vidi  kod  f,  e)),  it 
Stulicevu  (,velum'),  u  Vukovu:  1.  (po  zapaduijem 
krajevima)  vide  mahrama.  —  2.  (u  Dubrovniku) 
,dor  flor'  ,panni  genus'. 

a.  kao  materijalni  supstantiv,  tkane  vrlo  tanko 
sto  se  providi.  Nit'  koprenu  tkahu,  ka  se  tee 
sijeh  dana.  M.  V6trani6  1,  10.  Tamo  nam  je 
vazda  bila  u  Armenijeh  gizda  svaka:  suho  zlato, 
biser,  svila  i  koprjena  jog  pritanka.  1,  238.  U 
kosu}i  tankoj  od  bijele  koprene.  2,  105.  Jednu 
vil  zamjerih  u  tankoj  koprjeni.  M.  Drzi6  484. 
Bumbaka  i  svile  i  tanke  postave,  musule  pribile, 
koprine  gizdave  od  slafne  drzave  bogate  Sirije. 
D.  Barakovic,  vil.  338.  Tko  ce  pcele  ogrtati 
s  grana,  ako  nedo  od  zalaca  rana,  nek  sve  golo 
na  .sebi  sakrije,  nek  na  ruke  rukavice  mece, 
poelar-kapu  na  glavu  nakrece,  koju  jirave  od 
koprene,  ili  za  nu  vaja  i  komarnik  bill.  J.  S. 
Eejkovio  238.  Burunguk,  koprena.  Nar.  pjes. 
petr.  1,  697. 

1).  mahrama  (od  istoga  tkatia  kao  kod  a). 

(i)  kao  dio  odijela  .sto   se  nasi  n.  p.  na 

glavi.     Imase   kosice    pokrit   kopriuoiu.     D.   Zla- 

tari6   53i.     Jedan    kraj    koprene    razvi    se,    kom 

bijehu  kose  mi  zavito,  i  vjetrec  lecaSe  tac  da  se 


za  granu  od  duba  zadede.  UIH.  ICad  bjosH  gunun 
zolononi,  pusta  se  grana  od  jolo,  da  digno  .Fane 
koprene.  Nar.  jijos.  vuk.  1,  310.  Mudrajn  .Fana 
devojka,  kopronom  raiiu  pokiila.  1,  310.  SaS  no 
skido  svilu  i  kadivu,  i  skide  joj  koiironu  sa  glavo. 
3,  43.  —  na  prsima.  Bijeli  volak  i  koprena  no 
snjeXano  jirsi  odijova.  I.  V.  Buni6,  raand.  5.  — 
na  grlu,  na  vratu.  Kedovnik  jiokri  I'lih  grlo  pri- 
bilo  ko|irenom  od  zlata.  F.  Lukarevic  273.  A 
biSo  odila  koprinom  bili  vrat.  D.  Barakovid,  vil. 
27.  —  na  ritci.  Za  Aim  ide  Toplica  Milaiio, .  .  . 
na  ruci  mu  ko|irena  od  zlata,  obazre  se  i  pogloda 
na  me,  s  ruke  skids  koprenu  od  zlata,  s  ruke 
skido,  [la  je  meni  dado:  ,Na,  devojko,  koprenu 
od  zlata,  po  cemu  ces  mene  spomenuti,  po  ko- 
preni,  i)0  imenu  mome'.  Nar.  ])jes.  vuk.  2,  318. 
h)  pokriva  se  koprenom  lice  ili  da  ga  drugi 
ne  vidi,  ili  (kad  se  oci  pokrivaju)  da  samo  ce(adc 
s  koprenom  ne  vidi.  Sad  so  rijet  moze  toi,  da 
^ubav  zgar  s  nebes  istinoni  slijepa  jes;  nu  da 
litje  svezati  za  hudu  moju  6es  kojjrenom  od  zlata 
taj  slijopi  pogled  svoj.  F.  Lukarevid  71.  Ja  no 
moguc  to  gledati  pokrih  o6i  koprenome.  G-.  Pal- 
motic  1.  179.  Zavij  se  koprinom,  no  daj  se  po- 
znati.  Oliva.  41.  Pokrio  bi  obraz  svoj  velom 
aliti  koprenom.  S.  Margitic,  fal.  15.  A  drugi 
mi  iiodignu  kojirenu  sa  bijela  lisoa.  Nar.  pjes. 
mikl.  beitr.  1,  36.  Grijeh  je  naj  pirije  tegnuo 
svijes:  stegnuo  je  prid  ofiima  lie  koprenu  (meta- 
foricki,  isporedi  f).    A.  Kalic  362. 

c)  uopce.  Tanke  kojirine  i  navezane  ma- 
ramice.  A.  Kanizlic,  utoc.  2.  Ove  dune  i  jabuke, 
ke  sam  brala  o  ponoci  koprenome  saviv  ruke. 
S.  Bobajevic  208. 

c.  vrlo  tanko  crno  tkane  sto  se  nasi  na  se- 
siru  i  na  ruci  u  znak  zalosti  (ruiena)  za  svojtom 
sto  je  umrla.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku 
(u  Vukovu  rjecniku  nije  dovofno  tumaceno).  P. 
Budmani. 

(I.  zavjes  u  crkvi  Jerusalimskoj.  —  U  pisaca 
koji  ovako  prevode  lat.  velum.  Koprena  od  templa 
razdvoji  se.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  226.  Kojirena 
i  kortina  od  temjila  razdira  se.  I.  Drzid  105. 
Medu  otarom  od  tamiiana  i  korabjom  stajase  ko- 
prina.   M.  Radnic  110^1. 

e.  vellus,  runo.  —  U  jednom  primjeru  xviii 
vijeka  jamacno  radi  toga  sto  je  pisac  pomijesao 
tal.  vello  i  velo.  Dedeon  vidi  velo  aliti  koprinu 
punu  rose.    S.  Margitic,  fal.  55. 

f.  11  metaforiikom  smislu,  kao  uopce  ntsto 
cim  se  sto  pokriva,  n.  p. : 

<i)  0  noci.  Noc  s  mjesecom  i  zvjezdami, 
skupiv  tmastu  svu  koprenu,  drugo  nebo  svojim 
igrami  ide  uresit  nosed  sjenu.  I.  Gundulic  28. 
On  koprene  tamne  nodi  svijetlim  zracim  zvijezda 
veze.  211.  I  mraku  se  mrklu  jur  dosadi  bit  ko- 
prena tijeh  velih  jada.  Osvetn.  1,  74.  —  O  tmi- 
nama,  kad  i  nijesu  nocne.  Taj  cas  crnona  sve 
koprenom  nebo  stamnje,  dan  se  smrknu.  G-.  Pal- 
motid  3,   192a. 

h)  0  ohlacima.  Krvavome  kad  koprenom 
sve  se  nebo  naoblaci.    G.  Palmotid  1,  19. 

v)  metaforicki  prema  d.  Bududi  pokrio 
bozanstvo  svoje  koprenom  od  puti  nase.  A.  Gu- 
fietid,  roz.  jez.  95.  U  ovomu  zivotu  medu  Bogora 
i  pravednijem  koji  gore  liegovom  Jubavju,  ima 
kojirena  tijsla  koja  zabranuje  videnje  Gosjiodina. 
M.  Radnid  110*.  Zasto  je  svemogustvo  Isusovo 
pokriveno  koprinom  aliti  velom  od  tila  nasega. 
S.  Margitid,  fal.  296. 

d)  kad  se  sto  govori  ili  pripovijeda  na- 
mjerom  da  se  ne  shvati  ii  pravome  nego  u  nekom 
drugom  smislu.  Pisati  odlucih;  i  pod  koprinom 
lik  isdudi   za  beteg  |ubveni  ulioiti,  na  planini  i 


1.  KOrEENA,  f,  d).  3 

k  vilenici  projdoh  ...  P.  Zoranie  i'*.  Cuda  su 
ovo  po  prorocijeh  cibjavjena  davno  prije,  zasve 
rijeci  prem  visocljeh  ko]irena  ih  tamna  krije.  G. 
Palmotii  3,  93 — 94.  Gospodin  Jezus  Hrist  pod 
koprenom  ove  pritfiice  u  imenu  kraja  zlamenuje 
sama  sebe.    S.  Rosa  129". 

(')  had  ko  nesto  t/ovori  Hi  vopce  javla,  ali 
lazno,  hoteii  koga  prevariti  i  tnko  pokriti  pravu 
svoju  namjerii.  —  Izmedu,  rjecnika  u  Belinu 
(,prGtesto,  colore,  coperta'  ,species';  pod  koprenom 
,non  pretesto'  ,per  speciem'  584*;  pod  ko]irenom 
,sotto  nome,  sotto  pretesto'  ,ex  specie'  512"),  it 
Voltiijijinu  (, pretesto,  colore'  ,vorwand,  schein'), 
H  StiiUrrvti  (pod  koprenom  ,sub  specie').  Ko  ne- 
t^ova  koi  djeluje  pod  koprenom  od  posteiia.  G. 
Palmotic  1,  355.  Od  molitve  pod  koprenom  tuzne 
udove  jedu  i  mame.  3,  30''.  Jedan  izdajnik  pod 
koprenom  od  prijatejstva.  A.  d.  Bella,  razgov. 
23.  Hudoba  pod  koprinom  od  arajdana  svoje 
oo;nene  strile  put  naSega  srca  uprav]a.  210. 
Opako  djelo  naumio  je  uraditi  i  pokriti  ga  ko- 
jprenom  skrovitosti  i  zaboravi.  S.  ^ubisa,  prip. 
263.  Ali  smijem  se,  jer  je  nesmisao,  ili  koprena. 
M.  Pavlinovic,  razg.  6.  Bratimjene  drugo  nije, 
nego  koprena  potajnomu  nastojanu.    64. 

2.  KOPRENA,  /.  iine  zensko.  —  Prije  nasega 
I'remena  (s  e,  isporcdi  1.  koprena).  Koprena.  S. 
Novakovii,  pom.  71. 

KOPRENAN,  mdi  kopreni. 

KOPRENAR,  m.  iovjek  koji  ce  koprene.  — 
Sawo  u  StuUcPVU  rjecniku:  ,velorum  (quibus  jiro 
vestibus  vel  ornamentibus  utimur)   ojiifices'. 

KOPRENI,  adj.  kaji  pripadii  kopreni,  koji  je 
naiinen  od  koprene.  —  Postaje  od  kojirena  (ko- 
prena) naslavkom  bn,  te  hi  naj  stariji  oblik  hio 
koprenbnt.  od  ovoga  hi  moglo  postati  u  nasem 
jeziku  koprenan,  ali  ohicno  u  ovahnnjeh  adjek- 
tiva  ostaje  sama  slozena  deklinacijn,  te  h  ispada 
a  od  dva  n  ostaje  samo  jedno.  —  U  knizi  pi- 
snnoj  crkvenijem  jezikom,  i  otale  u  Daniciceva 
rjefniku  (koprenbnb  ,velaris').  Podaje  koprenna 
tkanija  megkosti  radi  kb  sveltenyhb  plbtej  onehb 
vbzleganiju.    Glasnik.  11,  76.  (xv  vijek). 

KOPRENICA,  /.  dem.  koprena  (prcma  1.  ko- 
prena, a,  moze  znaciti  vrlo  tanko  tkam).  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  ii  Mikajinii  (ko- 
prenica,  pokrivaca  od  glave  ,capitalis,  velum'  ; 
koprenica  od  tanke  svile  ,Hammeum  velum'),  u 
Belinu  (,bis.so,  tela  sottilissima  di  questo  nome' 
,bissus'  142b;  ,velettn  da  donne'  ,flammeum'  756'>), 
11  Bjelostjeniei'u  (koprenica,  pokrivaca,  v.  ]>eca), 
u  VoUigijinu  (,bi3so,  tela  sottilissima'  ,kiistlicho 
leinwand  der  alten ,  nesseltuch'),  u  Stulicevu 
(,parvum  velum'). 

a.  u  pravom  smisla.  IV  vezenu  (daj  mi), 
moja  vilo,  tvojom  rukom  kojirenicu,  cim  utii'am 
znoja  lieu.  A.  Cubranovic  161 — 162.  Koprenica 
snijega  bjeja  bjeje  od  snijega  prsi  krije.  I.  Gun- 
dulic  .381.  Koprenica  kom  pt'it  resim.  I.  Dordic, 
uzd.  41.  Lice  koprenica  ne  tanka  sakriva.  A. 
KaniXlic,  roz.  90.  Koprenica  ,gaze'.  Hajdenak, 
naziv.  21.  Koprenica  (.moussellin')  je  roba  iz 
lana  i  ocariiiuje  se  u  prometu.  Zbornik  zak.  1871. 
834. 

b.  u  prenesenom  smislu,  rieka  hi(ka.  Kopre- 
nica, pettine  di  Venere  (Pizzelli,  Kuzmic,  Aquila- 
Buc),  Scandix  i>ecten  L.    B.  Sulek,   im.  1.56. 

KOPRENICAN,  k6preni6na,  adj.  koji  pripada 
koprenici;  od  koprenice  (naiinen).  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Niti  bi  s  toga  jirosta  vila 
obukavSi  tanahnu  koprenicnu  kosujicu  prestala 
biti   narodna.     G.  Martic   u   Nar.  pjes.  juk.  viii. 


1  I.  KOPIUVA 

KOPRENO,  n.  ime  selii  ii  Daimaciji  u  kolarii 
kninskoiii.    Report,  dalm.  1872.  15. 

KOPRICA,  /.  trzane.  Koprica  ,convulsii)ne'. 
Konavli.    Slovinac.   1883.  231. 

1.  KOI'EIG,  m.  vidi  1.  kopar  (aprav  je  dem.). 
Kopric,  Anethum  graveolens  L.  (Vujicic).  B. 
Sulek,  im.  156. 

2.  KOPRIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
M.  D.  Milicevi6,  srb.  454.  Schem.  zagr.  1875.  211. 

KOPRIJAN,  m.  ime  negdasAemu  gradu  u  Sr- 
hiji.  —  Pomine  se  xv  vijeka.  Obbhoditb  ze  i 
proceje  grady  i  prihoditb  na  Koprijanb.  Kon- 
stantin  iilos.  glasn.  42,  307.  I'riido.se  zo  vhsi 
drb2at6}ije  podb  Koprijanb  prositi  jego.  Otbvd- 
stase  suitej  vb  nemb :  ,Ize  ubo  po  boji  carb  budotb, 
gradb  jegovb  jestb'.  Tu  ze  na  Dobricju  i  Arvoiiezb 
priide  beze  otb  Musije.  308.  —  tj  latinskijem 
knigama  pisano  je  .Koperhanum'  (god.  1444).  I. 
Ruvarac.  glasn.  49,  10,  i  Kopren,  vidi:  ,Nessus 
(rijeka  Niiava)  .  .  .  incidit  in  Moravam  j^aulo 
infra  vetustam  ac  dosertam  arcem  Kojn-en  a|i|iel- 
latum'.  (A.  Vranf.i6  god.  1.567).  10 — 11.  po  ovom 
primjeru  mogao  bi  biti  pravi  oblik  Kopreni.  (I. 
Ruvarac).  11.  —  Misli  se  da  je  sadasni  Kurvin- 
grad:  Da  nije  to  onaj  isti  grad  kojega  su  se  ru- 
sevine  docnije  Kurvin  ili  Korvin-grad  prozvale? 
(I.  Ruvarac)  11.  Koprijan  koji  ie,  po  naj  no- 
vijem  istraZivaiiu  II.  Ruvarca,  trebati  postav|ati 
ne  u  Prokup]e  nego  u  Kurvin  grad,  juzno  od 
Ni§a.  S.  NovakoviA,  novo  brdo.  62.  ali  3f.  I). 
Milicevic  pise:  Preuia  ovim  narofiito  poslednim 
refima  (u  drugom  primjeru  Koiistantina  filosofa 
Ho  je  gore  naveden),  ja  bili  grad  Koprijan  trajio 
pre  u  Gradistu  fselu  u  okriigii  topUikom  u  Do- 
brici)  nego  igde  na  drugoni  mestu.  M.  D.  Mili- 
cevii,  kraj.  srb.  356.  —  vidi  i  Kopijan  i  2.  Kopren. 

KOPRIN,  adj.  koji  pripada  Kopri,  vidi  Kopra. 

KOPRINE,  /.  pi.  (Hi  Koprini.  m.  pi?)  ime 
mjestii  u  Daimaciji.  —  isporedi  Kopreno.  — 
Pomine  se  xviii  vijeka.  BiSe  knez  Matic  od  Tu- 
raka,  kada  Dalmaciju  osvojise,  izmedu  ostalih 
izvrstito  i  osobito  gledan,  navlastito  od  zapovid- 
nika  koji  mu  dado§e  zemaja  i  livada  dosta,  to 
jest  treci  dio  Koprina.    And.  Kacic,  kor.  458. 

KOPRIV,  adj.  koji  je  naiinen  od  koprive.  — 
II  narodnoj  pjesmi  nasega  i'remena.  Skuvacu 
mu  avtoviuu,  da  se  najede,  steracu  mu  kopriv 
jastuk,  da  se  naspava,  a  pokriti  trnov  jorgan,  da 
se  utopli.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  238. 

1.  KOPRIVA,  /.  Urtica  (urens  L.  i  dioica  L.), 
poznata  hi^ka  u  koje  lilce  hode  (pali,  zari).  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kopriva.  —  Rijec  je 
praslavenska  (slova  joj  se  premjestaju  u  nekijem 
jezicima,  ali  je  jamacno  naj  stariji  oblik  kopriva), 
isporedi  stslov.  kopriva,  bug.  kopriva,  novoslov. 
kopriva,  kropiva,  malorus.  KoiipbiBa,  Kpoiibiea, 
rus.  KpanHBa,  ces.  kopriva,  pokriva,  po(.  pokrzywa. 
gornoliiz.  kopsiva,  donoluz.  kopsiva.  —  Po  po- 
stanu  va(a  da  je  srodno  s  kopar  i  mozebiti 
s  koprena  (vidi).  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikafinu 
(kopriva,  trava  , urtica'),  u  Belinu  (,ortica,  erba 
nota'  , urtica'  530"),  u  Bjelostjencevu  (kopriva, 
zegavica  , urtica,  acalyphe,  galleplos'),  u  Jamhre- 
sicevti  (, urtica'),  u  Voltigijinu  (,ortica'  ,nessel'), 
u  Stulicevu  (kopriva,  trava  , urtica'),  u  Vukovu 
(,die  nessel'  , urtica',  cf.  zara  sprimjerima:  Nece 
grom  u  koprive  (,unkraut  verdirbt  nicht')  (Nar. 
posl.  vuk.  210),  i  iz  narodne  pjesme:  Trne  bode 
a  koprive  zare.  —  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka 
ima  oblik  koprjeva  (mozebiti  grijeskom):  Gdi  je 
propas  taj  puna  koprjeve  ka  prudi.  M.  Vetranic 
1,  467. 


1.  KOI'IJIVA,  a.  n 

a.  «  pruvom  smislu.  —  dobroje  na/iumenuti 
(la,  prcmda  ova  trava  nije  nekorisna  i  kao  hrana 
i  kao  lijck,  a  naj  vece  radi  toga  ito  dnje  niti 
kojima  sc  inoie  tkati,  nas  je  narud  uopce  broji 
mcdu  naj  nekorisnije  travuriite,  a  po  sri}j  prilic.i 
i  radi  toga  Sto  iari.  (Zem{n)  iriio  i  koprivK  rodi 
tcbi.  Korizm.  101«.  Kopriva  (mi  je)  za  |ubicu. 
M.  VotraniA  ],  15.  Taj  ieiuer  jak  divja  kopriva 
prudase  moju  put.  2,  1()6.  Koprive  zelene.  M. 
Kadiiic  187''.  Kopriva  proz  rukavicu  no  pali. 
(Z).  Poslov.  danic.  NaraJtaj  kupjene,  triia  i  ko- 
prive. I.  nordi6,  ben.  20.  Da  ga  pocme  kai)  crv 
gristi  i  kao  kupino  i  drafie  bosti  i  kao  koprive 
paliti.  J.  Banovac.  pripov.  237.  Rasle  bi  ko- 
]a-iv6,  citak,  trubejika.  A.  Kanizlic,  utoc.  475. 
1  bijase  (niva)  zaresla  z  dracom  i  koprivom.  M. 
Zori6ic,  osm.  44.  Koja  je  ono  trava,  koju  i  slipi 
poznaju?  Kopriva.  N.  Palikuda  29.  Koji  sidi  u 
koprivam.  37.  .Sokaci  s  travurinom,  s  koprivama 
i  s  korovom  pokriveni.  A.  Tomikovi6,  gov.  235. 
Likom  bi  te  opletala,  a  rogozora  popletala,  ko- 
privama nakitila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  291.  Kad 
ja  odo  da  obidom,  al'  u  grau  babetina,  obrnu  je, 
prevrnu  je,  prevrnu  je,  jiopjuva  je,  pa  je  turi 
u  koprive.  1,  349.  Onde  raste  triie  i  koprive. 
2,  18.  Navozla  bih  trne  i  koprivu.  Nar.  pjes. 
here.  vuk.  119.  De  je  papra  dosta  i  ko])rive  se 
jiapre.  Nar.  posl.  vuk.  74.  Iskrivio  glavu  kao 
crvjivo  pseto  u  kojirivama.  105.  Preda  od  ko- 
jirivo  ,nosselzwirn'.  B.  Sulek,  rjecn.  Kopriva, 
slov.  i  kropiva,  cslav.  KOiipiiKA,  lifiuilHldA,  rua. 
KpaiiHBa,  ces.  kopiiva,  ^loj.  koprzywa,  pokrzywa. 
luz.  kopriva,  1.  ortica  (Pizzelli),  cardiaca  (u  mle- 
ta6kom  rukojiisu.  Durante),  1.  Urtica  L. ;  2.  Ur- 
tica  urens  L.,  vidi  zigavica;  3.  Celtis  australis 
L.  (Cres),  v.  Koprivic.  im.  156—157.  —  U  nie- 
taforickom  smislu.  Koprivi  bo  od  bludnosti  srce 
jialit  nije  dosti.    V.  DoSen  84". 

h.  s  nekijem  pridjevima  maze  znaciti  (ali  ne 
sa  svakijem)  i  druge  bi{ke. 

a)  crna  kojiriva,  vidi  divla  kopriva  (kod 
b)).  Javor.  1881.  153. 

hj  div|a  kopriva.  —  Izmedu  rjecnika  u 
lijelustjcncevu  (kopriva  divja  ,cania').  Kojiriva 
divja  (Belovar),  Lamium  L.  (Fai>kovic).  B.  Sulek, 
im.  157.  Divja  kopriva,  Scrophularia  nodosa  L. 
u  niskom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovid.  javor.  1881. 
122. 

<')  Ko]iriva  gluha,  rus.  r.iyxaa  KpaiiHBa, 
ces.  hluchd  kopiiva,  Lamium  L.  (Fapkovic).  B. 
Sulek,  im.  157. 

<l)  Kojiriva  juta,  Urtica  piUulifera  L.  (Vi- 
siani).    B.  Sulek,  im.  157. 

e)  mrtva  kojiriva.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mika\inu,  (kopriva  mrtva  , urtica  iners,  mortua, 
lamium'),  u  Belinii  (mrtva  kopriva  ,ortica  che 
non  punge'  , lamium'  530a),  u,  Bjelostjencevu  (ko- 
priva mrtva,  ka  ne  pe6e  , urtica  iners,  mortua; 
lamium,  gallon,  galiopsis,  galacion'),  u  Stulicevu 
(kopriva  mrtva  ,ortica  che  non  pugne'  ,lamium'), 
u  Vukovii  (mrtva  kopriva  ,die  taubnessel'  , La- 
mium iiurjiureum').  Kopriva  mrtva  (cojiriua 
mrtua,  u  mlotaCkom  rukopisu),  6es.  mrtva  ko- 
piiva: ficaria,  milemorbia,  urtica  mortua,  scro- 
fularia  (u  mleta6kom  rukopisu),  1.  Lamium  L. 
(Kuzmii);...  3.  Marrubium  vulgare  L.  (Pizzelli, 
Kuzmid);  4.  Ballota  nigra  L.  (Pizzelli,  Kuzmio); 
7.  Salvia  glutinosa  L.  (Gospic).  B.  Sulek,  im. 
157. 

f)  Kopriva  od  srca,  Leonurus  cardiaca  L. 
(Lambl).    B.  Sulek,  im.  157. 

(/)  Kojiriva  jiitoma,  Urtica  dioica  L.  (Kri- 
zevac,  Bjelovar).    B.  Sulek,  im.  157. 

h)  Kopriva  smrdjiva,  galeopsi  (u  sihskom 


>  1.  KOPinVlOA,  b. 

rukopisu),  Galoopsis  ladanum  L.  (Lambl).  B. 
Sulek,  im.  157. 

i)  Kopriva  stuj)  (cojiriva  stup),  fagus  (u 
mletafikom  rukojiisu),  Celtis  australis  L.  B.  Sulek, 
im.  157. 

Ik)  velika  kojiriva,  Urtica  dioica  L.  —  Od 
xviii  vijcka.  Soka  od  male  ili  velike  kojirivo. 
J.  Vladmirovid  21.  Zila  od  veliko  kojirivo.  Ki. 
Kojiriva  velika,  Urtica  dioica  L.  (Srj).  ark.  za 
jokarstvo).    B.  Sulek,  im.  157. 

c.  kostjela,  vidi  kod  a  (u  Sulekovu  imenikii) 

d.  ic  prenescnom  smislu,  nekc  morske  zivotinc 
(acalepha)  sto  pale  kao  kopriva.  —  U  Mika^inu 
rjecniku ;  kopriva,  riba  ,urtica' ;  u  Bjelostjencevu : 
kopriva,  riba  , urtica'.  za  to  se  govori,  kajti  pe6o 
kot  kopriva;  u  Stulicevu:  kopriva,  riba  , urtica'. 
—  vidi  i:  Morska  kopriva  (Physalia  arotliusa 
Lam.).    K.  Crnogorac,  zool.  195. 

2.  KOPRIVA,  /.  mjesno  ime.  —  Moze  biti  ista 
rijec  Ho  1.  kopriva. 

:i.  voda  u  Dalmaciji  blizu  Obrovca.  —  I'o- 
miiie  se  u  latinshom  rukopisu  xi  vijeka.  ,A  castro 
latino  Murula  vocitato  sclauonice  Steni(,'6  us(juo 
ad  tiumen  Cojiriue  et  ecclesiam  sancti  Georgii  in 
Rawna'.    Doc.  hist.  rac.  88.  (1070). 

I),  u  Danicicevu  rjecniku:  selu  je  ,Kup(Mi.- 
niku'  crkve  arhandelove  u  Prizrenu  isla  moda 
,u  Smrbdiiku  i  u  Koprivu'.  G(lasnik).  15,  '288. 
(1348?). 

e.  u  C'rnoj  Gori.  —  U  nase  vrijeme.  A  co- 
raju  niz  Koprivu  Turke.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  117. 
U  Koprivu  nizo  Martinica.    Ogled,  sr.  201. 

d.  vidi  3.  Kopriva. 

3.  KOPRIVA,/.  nejasna  rijec  (prezime'^  mjesno 
ime?)  na  dva  mjesta  xiv  vijeka.  —  U Danicicevu 
rjecniku:  crkva  je  treskavacka  imala  ,u  Kraguj- 
cehb'  vodenicu  kupjenu  ,(otb  Kojirive  Nikole'. 
G(lasnik).  11,  36.  13,  374.  kao  da  je  Kopriva 
prezime;  ali  treba  dodati  da  u  prvom  primjeru 
stoji  uprav:  Vodenica  vi  Kragujcehb  kupenica 
(udb  Koprivu  Nikolu;  a  u  drugome:  Vodenica  u 
Kragujcehb  kujienica  wtb  Koprive  Nikole,  te  je 
nejasan  gen.  duala  u  prvom  primjeru  (kao  da 
sii  dva  covjeka  s  istijem  imenom),  pa  i  ne  zna  se 
zasto  stoji  prezime  ili  nadimak  2^^^d  imenom; 
moze  hiti  da  je  Ho  izostav(eno  u  oba  dva  ruko- 
pisu i  da  hi  uprav  bio  ne  Kopriva  Nikola  neyo 
od  Koprive  Nikola,  te  bi  Kopriva  bilo  mjesno 
ime,  isporedi  2.  Kopriva. 

KOPRIVAN,  k6privna,  adj.  koji  pripada  ko- 
privi. —  Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Be- 
linu  (kojirivni  .di  ortica'  ,urticaceus'  530>')  i  u 
Stulicevu  (,d'  ortica'  ,onedinus').  Da  jjijetb  ko- 
jirivno  sjeme.  Sredovjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  107. 

KOPRIVARA,_/.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Niva  u  Kojirivari.  Sr.  nov.  1875. 
562.  _ 

KOPRIVCI,  K6jjrivaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni 
u  okrugu  hanoluikom.    Statist,  bosn.  42. 

KOPRIVCIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Mar- 
tina Koprivcica.    Mon.  croat.  238.  (1536). 

KOPRIVENAC,  K6i.rivenca,  m.  vrh  kod  Pu- 
zine.    D.  Hire. 

KOPRIVETINA,  /.  augm.  kopriva.  —  Od  xviii 
vijeka.  Dusa  mu  je  podobna  zabatajenoj  basti 
jiunoj  triia,  kojirivetina.   D.  Obradovic,  basn.  103. 

1.  KOPRIVICA,  /.  dem.  1.  kopriva. 
■A.  u  pravom  smislu.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,das  nesselchen'  ,urtic6lla'. 

b.  rteka  osobita  vrsta  koprive.  Koprivica, 
rus.  xpaniiBKa  (Galeojisis),  ortica  (Danilo),  Urtica 
cannabina  L.  (Visiani).    B.  Sulek,  im.  158. 


1.  KOI'lUVICA,  c.  3 

f.  s  jiridjevum  mrtva,  inpuredi  1.  koi>riva,  b, 
//  Koprivica  mrfcva,  Lamium  L.  (Alschinger). 
B.  Sulek,  im.  158. 

2.  KOPKIVIGA,  /.  line  selu  u  Srbiji  «  okrugii 
aleksinackom.  K.  Jovanovio  94.  —  Po  svoj  je 
prilici  lata  rijec  sto  i  1.  koprivica. 

3.  KOPEIVICA,  m.  prezime.  Vuk,  rjern.  kod 
prezime.  —  Bice  isla  rijec  sto  1.  koprivica.  Ona 
pita  Koprivicii  Vuka  :  ,0  moj  sine,  Koprivica 
Vuce !  .  .  .'  Nar.  pjes.  vuk.  4,  14.  Doceka  jja 
Koprivica  Stanko.    5,  372. 

KOPKIVIC,  m.  kostjela.  —  Uprav  je  dem.  ko- 
jiriva.  —  U  nnse  vrijeme  po  sjeverozapadnijem 
kriijevima.  <i)  voce.  Ko]irivic,^  Celtis  australis, 
fructus  L.  (Ores,  Pancic).  B.  Sulek,  im.  158.  — 
(>)  drvo.  Pred  crkvom  je  u  knprivid  zabijen  6a- 
vao  (u  Novome  u  Vinodolu).  V.  Bogi§ic,  zborn. 
412. 

KOPEIVIN,  adj.  koji  pripada  koprioi,  vidi 
koprivan.  —  Ujednoya  pisca  xvni  vijeka.  Metni 
u  kesu  stucenog  kuprivinog  korena.  Z.  Orfelin, 
podr.  112.  Metni  unutra  tri  sake  korena  kopri- 
vina.    266. 

KOPRIVINA,  /.  nieka  hilka  (uprav  aiigm.  ko- 
priva).  Koprivina,  (Leonurus)  cardiaca  L.  (Du- 
rante). B.  Suli'k,  im.  158. 

KOPKIVISTE,  n.  injesto  gdje  raslu  koprive, 
oidi  1.  koprivnak.  —  U  Stuliceoii  rjecnikii:  , locus 
iirticis  consitus'. 

KOPKIVISTVO,  n.  a  StuHceim  rjixiuku  uz 
kopriviste.  —  posvc  nepouzdano. 

KOPKIVITI,  ko]irivim,  impf.  hoati  koprivom. 
—  U  Stuliccvu  rjecnikti:  ko]iriviti,  koprivom 
bodsti  ,uitica  pungere'.  —  nije  dusta   poazdano. 

KOPKIV^E,  n.  coll.  kojiriva.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  viji'ka  (koprivje).  S.  Terezija,  koja 
svoje  tilo  jiriostrim  kostretom,  ko)>rivjem  i  bicima 
pedepsajuci  ...    A.  Kanizlic,   uzr.  138. 

KOPEIVNA,  /.  mjesno  imc.  —  Tl/irav  je  ad- 
jcktiv  (oidi  kojirivan). 

il.  It  Danicirevu  rjecniktt :  Koprivi.na,  selima 
koja  je  dao  car  Lazar  Ravanici  izmodu  Morave 
i  Kucajine  isla  je  moda  ,niz  Moravu  na  Kladu 
u  bregu  u_  Morave  protivu  Koprivnoj  i  (otb  Ko- 
privne  ua  Sarene  Bukve'.  M(on.  serb).  197.  (1.981). 
sada  ima  nekoliko  sela  u  onom  ki-aju  koja  se 
zovu  Koprivnica. 

b.  sela  u  Bosni  u  okrugii  bihackom.  Koin-ivna 
doiia  i  gorna.  Statist,  bosn.  47.  Kojirivna.  55. 
e.  dva  sela  u  Slavoniji.  a)  u  zupaniji  po- 
zeskoj.  RazdijeJ.  129.  —  moze  hiti  da  je  isto 
mjesto  sto  se  pomine  xv  vijeka  u  latinskijem  spo- 
mcnicima  (u  prvoin  Kopriva,  ali  treha-  jamaino 
iitati  Koprivna  prema  driiga  dim).  .Possessi- 
ones  .  .  .  Wranoucz,  Werba,  Ko[iriua  ...  in  co- 
mitatu  de  Posega'.  Starine.  116  —  117.  (1448). 
jPossessiones  .  .  .  Koprywna,  Werba,  Wranoucz'. 
123.  (1483).  jPossessiones  .  .  .  Warba,  .  .  .  Ko[)- 
prywna  et  Wranowcz  in  comitatu  de  Posega'. 
135.  (1498).  —  h)  ic  zupaniji  pirovitit'koj.  Razdijo|. 
13G. 

1.  KOPRIVNICA,  /.  vidi  1.  kopriva.  Kopriv- 
nica, Urtica  L.  (Karlovac,  Belovar).  B.  Sulek, 
im.  158. 

2.  KOPRIVNICA,/.  ime  iiijesno.  —  Mnogo  ima 
mjesta  s  ovijem  iinenom,  n.  p. : 

il.  «  Bosni.  (I.)  selo  u  okrugii  sarajevskom. 
.Statist,  bosii.  23.  —  />)  voda.  F.  Jukic,  zemjop.  26. 

b.  ((  Hrcatskoj.  <i)  grad  it  zupaniji  hji-lo- 
var.sko-krizevackoj .  Razdije}.  119.  (iu'm.  Kopreinii:^, 
maij.   Kaproucza,    it  spomcniku,   talijanskoin    .yvi 


3  KOl'RNIK 

vijeka  ima  i  neniackiC^)  oblik  Cupriuz.  Starine. 
10,  278.  god.  1526).  V  Kopri(v)ni(:u.  Mon.  croat. 
305.  (1597).  i  II  Bjelosljeiiiecu  rjecnikit:  Kopriv- 
nica, tvrda  u  Sklavonije  ,Kapronca'.  —  f>)  sclo 
u  zitpaniji  varazdinskoj .    Razdije].  95. 

c.  selo  It  Slavoniji  ii  zupaniji  pozrskuj.  Raz- 
dije j.   130. 

(I.  nekoliko  sela  it  Srbiji.  ii.)  it  ukritgit  alek- 
sinackom. K.  Jovanovio  94.  —  h)  it  okntgii  ja- 
godinskoin.    106.  —  <•)  it  okrugii  kriijmskoin.   122. 

—  <l)  It  ukrugit  krit-ievackom.  131.  —  c)  u  ukritiju 
niskom.  M.  D.  Milicevi(^.,  kra}.  srb.  121.  —  Jcdno 
se  od  ovijeh  mjesta  pontine  prije  nasega  vreinrna. 
Koprivbiiica.  S.  Novakovic,  pom.  135.  —  riili  i 
Koprivna,  a. 

KOPRIVNIOANIN,    Hi.   covjek   iz   Kopriviiico. 

—  Mnozina:  K6privnicani.  —  Od  xvii  vijeka. 
Koi>rivnicani.  P.  Vitezovic,  kron.  208.  U  odolu 
kakvo  no  noso  Koprivuicani.  M.  D.  Milicovic, 
s  dun.  16. 

KOPRIVNICKI,  adj.  koji  pripada  Koprinitici. 
Koprivuicka   (opstina).     K.   Jovanovic   lOli.  122. 

KOPRIVNl  DO,  in.  mjesno  ime.  —  xiii  vijeka. 
Konb  Koprivbuoga  Dola.    Svetostef.  hris.  21. 

KOPRIVNIK,  m.  vidi  1.  kopriva.  —  U  ritko- 
2>isit  XV  vijeka  pisanome  crkvenijem  jezikom.  ilu, 
kasja  .  .  .  Koprivnikb  rastlbkb  napoji  sb  vodiuiub. 
SredovJ66n.  lijek.  jag.  star.  10,  102. 

KOPRIVNO,  n.  ime  mjesno. 

il.  selo  it  Bosni  ii  okriitjii  Done  I'lizle.  Statist, 
bosn.  96. 

b.  selo  it  Dalmaciji  it  kotarit  niiiskoiii.  Ro- 
pert.  dalm.  1872.  28. 

1.  k6pR1Vi\AK,  in.  mjesto  gdje  ra.'itti  koprinc, 
pa  i  kao   mjesno   ime  (vidi   a   Viikovii  rjecnikit). 

—  Ud  xviH  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Bclimi 
(,luogo  di  molte  ortiche'  ,urticetum'  530')  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  it  Bjelostjeiicevii  (koprivnak, 
gdo  rade  koprive  rastu  ,urticetum'),  u  Stiilicevii 
(v.  kopriviste  •>-■  dodatkoin  da  je  itzeto  iz  Habde- 
liceva) ;  u  Vukovii :  izvor  u  Jadru  (izmedu  sola 
Trsica  i  Paskovca);  mislim  da  bi  se  tako  zvalo 
mjesto  gdje  rastu  koprive,  ali  ja  nijesam  cuo 
(s  primjerom  iz  narodne  pjcsme:  Koii  do  kona, 
junak  do  junaka,  od  Mediiaka  to  do  Koprivnaka). 
K6privnak,  mjosto  gdje  koprive  rastu.  ,No  dam 
ja  u  mom  koprivriaku  iiikom  kopriva  brati,  to 
ja  6uvam  za  moje  krmke'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KOPRIVNAK,  in.  kostjela  i"  Koprivnak, 
Celtis  V  (Sab}ar,  Krajovica).    B.  Sulek,  im.  158. 

KOPRIVSTIGA,  /.  ime  sclii  u  Srbiji  u  okrugii 
pirotskom.    M.   [).  Milicevic,  kra|.  srb.  235. 

KOPRK,  m.  vidi  1.  kopar.  —  Na  jediiom  mji'^^tii 
u  pisca  cakavca  .xvi  vijeka.  Anton  Daliu..  no\-. 
test.  36.  mattb.  23,  23. 

KOPR^ANE,  n.  djclo  kojijein  .sc  ko  koprln. 
,Nece  mu  ni  koprjane  pomoci,  kako  mu  nist;i. 
k  ruci  ne  ido'.    J.  Bogdanovic. 

KOPRLATI  SE,  koprjam  se,  impf.  vidi  kopr- 
cati  se.  —  U  nase  vrijeme  u  Bosni  i  it  Lici. 
Koprja  se  kao  crv  u  siru.  Nar.  blag.  mchm.  beg 
kapet.  104.  .380.  D.  §urmin.  ,Kopr)a  se  i  nogami 
i  rukami,  a  svo  mu  se  nekako  no  da  na  prvo'. 
,Kolika  mu  o  /.upa  u  kuci,  cudno  se  opet  koprja'. 
,Sta  0  nesto  na  negovu  vratu?  cudno  se  opot  i 
koprja'.    J.  Bogdanovic. 

KOPRNIK,  in.  mjesno  ime.  —  U  Unnicicevii 
rjecnikit:  Koprbnikb,  selo  je  ,Kupelbnikb'  imalo 
,pasista  letbna  Koprbnikb  malj'j  i  Berisiub  Dolb'. 
G(lasnik).  11,  76. 


1.  KOI!,  (I. 


KOPROV,  III.  koiiiin  (bi(ka).  —  isporedi  1. 
kopar.  Ko|)rov,  Carum  carvi  L.  (Sabjar).  B.  Su- 
lok,  iin.   158. 

KOl'BOVIC,  III.  vala  da  je  preziiiie.  —  Kod 
iiijesnoga  iincna  u,  Srhiji  u  okrugu,  Hahackoin. 
Niva  u  Koprovi6a  bosutu.    Sr.  nov.  18G8.  312. 

KOPRSAN,  kopfsna,  adj.  vidi  1.  ko]>rcan.  — 
U  Jia.sc  vrijcme  u  sjevernoj  Dalmaciji.  Kopisan, 
sto  se  koprca :  koprsna  su  djeca,  za  to  tako  vra- 
taju.    M.  i'avlinovic. 

KOPSTVO,  ».  iidi  kob.  —  Saiiio  ii  Stidicevu 
rjccniku:  kobstvo  ,digiiiti,  degli  auguri'  ,augu- 
ratus',  i/dje  je  tumaeeno  kao  dast  (sluzba,  posao) 
riinxkijch  auyura. 

KUPTAO,  koptala,  m.  vidi  koktao.  —  U  naSe 
vrijeme  a  Diihrovniku  (k6pto).    P.  Budmani. 

KOPTISATI,  k6pti§em,  pf.  navaliti,  nasrnati 
(s  ddt.,  isporedi  kidisati).  —  Od  tur.  qoiimaq, 
izncnada  se  odlomiti  Hi  ocijepiti,  odskociti,  otr- 
cati.  —  U  naSe  vrijcme  u  Bosni.  Koja  ti  je 
muka  koptisala,  te  ti  \iaXii  topa  haberdara  ?  Nar. 
pjes.  juk.  202.  Koptisat,  navalit,  udarit,  nasrnut. 
(il9.     Koptisati,  kidisati.    1^.  Stojauovii. 

KOPUCINA,  /.  vidi  1.  komusiiia.  —  U  nase 
vrijcme  u  sjevernoj  Dalmaciji.  Kopuoina,  komu- 
siiia.   M.  Pavlinovid. 

KOPUL,  m.  po  svoj  priliei  tal.  cupola,  kiiba, 
trulo.  —  Na  jrdnoin  mjestti  xvi  vijeka.  Da  se 
ima  kupiti  tabernakul  na  kopul  i  onako  kako 
smo  naiedili.    Nared.  modr.  ark.  2,  86.  (1589). 

KOPUN,  m.  tal.  cappone,  uskop]en  pijetao.  — 
isporedi  kapun.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izniedu  rjec- 
nika  u  Vranciccvu  (,capus'),  w  Mika(inii  (,capus, 
capo,  gallus  spado'),  u  Bjelostjencevu  (kopun, 
kapun  jcapo,  capus,  gallus  spado'),  u  JamhreU- 
cevu  (,capo'),  u  Voltujijinu  (,ca]jone'  ,ka])aun'),  u, 
Stulicevu  (,capo,  capus'),  u  Vukovii  (,dei-  kaiiaun' 
,capo').  Kupi  ta  sin  jednoga  dobra  kopuna.  Ko- 
vizm.  431.  Kozlici,  jagahci,  kopuni  (jM  svoj  pri- 
liei treba  citati  kapuni:  ovako  je  svat/da  oblik 
u  duhrovackijeh  pisaca  i  u  dana§nem  narodiiom 
(jovoru  u  Dubrovniku;  a  i  u  samoga  Drzica  ce.sto 
se  nalazi,  vidi  kod  kapun).  M.  Dr^io  210.  Vec 
je  vridan  kopun  dani,  nego  purman  obe6aui.  P. 
Vitozovic,  cvit.  .54.  Ne  veli  golubove  ni  kopu- 
nove.  S.  Margitic,  fal.  181.  §to  j'  odvise  mladih 
orozova,  sprava  im  je  nedraga  gotova,  kad  ri- 
zani  postaju  kopuni.  J.  S.  Re}kovic  280.  ,Svako 
Ijeto  dati  mi  je  gornicu  i  dva  kojiuna  gospostiji'. 
u  Prigorju.  F.  Hefelo.  —  I  kao  prezime  u  nase 
vrijeme.    Schem.  zagr.  1875.  209. 

ICOPUNITI,  k6punim,  impf.  postaje  od  kopun. 
—  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kipunah 
i  u  part,  praet.  pass,  kipunen;  u  ostalijem  je 
oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3 
sing.  k6i>finr. 

1.  aktivno,  skopiti  (pijetla,  ciniti  da  postaiie 
kopun).  —  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii  vijeka, 
i  u  nase  vrijeme  u  Lici.  Vrla  jeste  kopuniti 
doba  ili  skopit  kako  nasi  vele,  premda  sami  ko- 
punova  Zele.  J.  S.  Eejkovid  280.  Kopuniti,  ja- 
loviti  mlade  pijevee  i  tukce.  J.  Bogdanovic.  — 
Moze  biti  da  se  maze  kazati  i  za  driigu  zivotinu, 
vidi  2. 

3.  pasivno,  za  znaiene  kod  1  (vidi  1  na  kraju). 
Kopleu  ili  kopuiien  pre.   F.  Kurelac,  dom.  2iv.  37. 

3.  sa  se. 

!i.  pasivno,  za  znaiene  pod  1.    Ili  se  (oro- 
zovi)  kopune,  to  jest  rizu.    J.  S.  Rejkovic  280. 
b.  refleksivno,  ti  prenesenom  smislu. 
a)  razmetati  se,  banifi  se  (kao  kopun), 


isporedi  kokotiti  so.  —  U  Vukovu  rjccniku,:  ,stol- 
zioroii'  ,.superbio,  eli'eror'  [cf.  kokotiti   se]. 
h)  |utiti  so.    J.  Grupkovid. 
('.  reciproino,  parati  se:  ,koko.s   so  kopuni 
s  pivcom'.    M.  PavlinoviA. 

KOPUiVATI  SE,  kopui'iam  se,  impf.  kad  so  ko- 
koti  tuku,  kopunaju  se.  Dakovo.  D.  Hire.  — 
isporedi  kopuniti,  3,  c. 

KOPl'jIiIENE,  n.  djelo  kojijem  se  kopuni.  —  U 
Vukovu  rjeiniku.    J.  Bogdanovic. 

KOPURAST,  adj.  u  kojega  je  kopurica  (na 
glavi).  —  U  prenesenom  smislu.  Kopurasto  slovo, 
koje  ima  kopuricu.    M.  Pavlinovi6. 

KOPURICA,  /.  porje  nasrSeno  na  glavi  pivcu 
oli  kokoSi.  M.  Pavlinovic.  —  Va}a  da  se  kaze 
i  u  prenesenom  smislu  o  znakii  '  nad  sloviina  c, 
§,  ?-,  vidi  kopurast.  —  isporedi  kapurica. 

1.  KOPUS,  m.  nekakva  vrsta  gusala  ili  tain- 
bure,  tur.  qopuz  (ostarjela  rijei).  —  U  pisaca 
iakavaca  xvii  vijeka.  Iraa  nauk  i  obifiaj  zvo- 
niti  gusle  aliti  kopus.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  145. 
Tomu  kopus  pade,  taj  cingriju  vrXe.  B.  Krna- 
rutio  18.  Pi§ci  (su)  pripregli  skut  u  kopus 
udarec.    21. 

2.  KOPUS,  m.  vidi  kupus.  —  Samo  u  Volti- 
gijinu  rjccniku :  ,capucci,  cavolo'  ,sauerkraut'. 

1.  KOR,  k6ra,  m.  chorus  (grc.  x^Q'Ji)^  nekoliko 
ce^adi  sto  zajedno  nesto  pjevaju  po  miizicnijem 
pravilima.  sad  se  pise  i  zbor.  —  Od  xv  vijeka 
(vidi  c  i  d),  a  izmeda  rjecnika  u  Belinu  (,choro 
degli  angeli'  ,angelorum  chorus'  190'>),  u  Volti- 
gijinu  (,coro'  ,chor'),  u  Stulicevu  (, chorus'). 

il.  uopce.  Kor  bozica,  kor  vila  dubravskijoh, 
kor  pastira  ...  I.  Gundulii  64.  Na  pivanoj  misi 
odgovara  kor  crkveui  na  misto  puka.  A.  Ka- 
nizlid,  bogojubn.  66. 

b.  andeli  pjevaju  u  raju  slavu  Boiju  i  dijele 
■te  II  devet  kora  (vidi  i  u  Belinu  rjecniku).  Niki 
anjelski  kori.  Narucu.  38'>.  Anjelske  kori  oudi 
su  vidili.  Transit.  286.  Uzvisena  vrhu  svijeh 
kora  od  andela.  A.  Guoetic,  roz.  jez.  284.  U 
kralestvu  je  nebeskomu  devet  kora  andeoskijeh  : 
u  onijeh  su  korijeh  razlika  veselja.  M.  Divkovi6, 
bes.  54''.  (Anjeli)  bise  razdijejeni  u  tri  jerar- 
kije  i  u  devet  kora  aliti  reda.  M.  Orbin  5.  Slast 
uzivati  3  anjelskimi  kori.  A.  Vitalic,  ost.  396. 
Na  vas  svom  vrlinom  nahripise  devet  kori.  J. 
ICavanin  422b.  One  vojsko  andelski  su  slaviii 
kori.  4971".  Oni  slusahu  pisme  nebeske  prislatke 
i  ugodne,  sto  cinahu  kori  andeoski.  F.  Lastric, 
od'  385.  Imaces  dio  od  andeoskog  kora.  A.  J. 
Knezovic  222.  O  krajice  svijeh  korah  andel- 
skijeh.  I.  A.  Nenadic,  nauk.  245.  Marija  svrhu 
kora  andeoskih  uzvisena.  A.  Kanizlic,  utoc.  2. 
Koliko  ce  veseje  biti  medu  kori  andeoski.  M. 
Zori6ic,  osm.  92. 

c.  prema  b  dijele  se  u  raju  i  sued  u  kore. 
Otci  CO  sveti  rit:  ,U  koru  nasem  stan".  M.  Ma- 
rulic  101.  Vsi  kori  spovidnikov.  Korizm.  71''. 
Preslavni  apustoLski  kor.  Kateh.  1561.  35''.  Er 
ne  [ubo,  znaj,  oholas  ni  neharstvo  sveti  goru  u 
svojemu  slavnu  koru.  Jedupka  nezu.  pjesn.  235. 
Vas  kor  od  pravodnih.  L.  Terzio  (B.  Pavlovic) 
13.  Vas  kor  pravodnijeh  moli  za  nega.  T.  Iva- 
novid  109. 

d.  M  crkvi  mjesto  blizu  otara  odredeno  za 
pjevane  (i  uopce  gdje  sjede  kanonici  i  redovnici 
preko  sluzbe  Bozje).  ICi  u  red  svet  stojis,  .  .  . 
nisi  svoj,  da  tih  ki  redom  vladaju  i  mistom,  ki 
su  to  ki  vi.se  sidaju  u  koru  i  za  sto ;  ca  oni  uz- 
vele,  toj  stvorit  no  bud'  Iin.  M.  Marulic  199. 
Po3tav|ena  nih  telesa   v  koi-i  orikvenom.    Mira- 


1.  KOK,  d. 


31.j 


1.  KOKA.  .1. 


kuli.  48.  Xada  bi  oni  uljezli  u  kor  iia  pjevanje. 
B.  Kasic,  per.  63.  Da  kapituli  od  kanoiiika  i 
ostali  popovi .  . .  fiiue  dostojnijem  nafiinom  svoje 
oficio  u  koru  i  na  otaru.  I.  Drzic  251.  Dok  se 
u  koru  piva  ova  pisna.  I.  Anfiic,  svit.  250.  Ua 
kor  i  veliki  oltar  prama  sunca  istoku  budu.  M. 
A.  Rejkovic,  sabr.  6.  Pivaliste,  to  je  kor.  I.  Ve- 
likauovii,  uput.  3.  262.  Govoreii  oficije  s  ostalim 
u  koru.    M.  Dobretic  154. 

2.  KOR,  m.  nem.  corps  (franeitska  je  rijei), 
cvta,  odio  vojske.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Kor  ,truppen-k6rper'.  Jur.  -  pol.  terminol.  512. 
Upravjaiio  kora  financijalne  sti-aze  (,finanzwacli- 
kiirper').    Zbornik  zak.  3,  536. 

1.  KORA,  /.  cortex,  crusta,  spo]ahu  dio  u  dr- 
vcta  kqjtjem  je  drno  kao  omotano  sve  naokolo  (i 
pan  i  grane) ;  ooo  jc  naj  starije  znaiene,  koje  xe 
poslije  rasirilo,  te  se  u  naseinu  jeziku  kora  moie 
shvtttiti  kao  uopce  neSto  turdo  (Hi  dajhiidi  ne 
posve  mekano)  Urn  je  Ho  pokriveno,  umotano,  Hi 
u  .Ho  je  zatvnreno.  —  Bijee  je  praslnvenska,  ispo- 
redi  stslov.  kora,  rus.  Kopa,  ees.  kura,  po\.  kora. 
u  ceskom  i  u  ruskom  kaze  se  i  o  h\ebu,  a  ii  ovom 
zadnem  jezikii  i  o  ostalome,  dok  u  polskom  ostaje 
jos  same  naj  sUirije  znaiene  (na  droetu).  —  Vafa 
da  je  ista  rijei  sto  i  praslauenska  skora  (kora 
na  drvelu,  koza,  runo,  krzno),  vidi  stslov.,  ces., 
pol.  skora,  rus.  i-icop.i.  —  Izinedii  rjeinika  (ovdje 
se  nabrajaju  samo  naj  starije  znaiene  pod  a  i 
driii/o  pod  b,  i  opce ;  ostala  sii  znaiena  na  svom 
mjestu)  u  Vraniicevu  (, cortex;  crusta'),  ii  Mika- 
linu  (kora  od  duba  , codex,  cortex';  kora  od  kruha, 
al'  ine  take  stvari  , crusta';  kora  od  koje^^od  stvari 
jputamen'),  u  Belinu  (.soorza,  corteccia'  .cortex' 
fi.59l>;  kora  gorna  ,1a  crosta  di  sopra  del  jiane' 
ipaiiis  crusta  superior';  dona  kora  ,1a  crosta  di 
sotto  del  ]pano'  ,panis  crusta  inferior'  239''),  it 
lijelostjenievu  (,cortex';  kora  krusua  ,crusta'),  u 
Jamhresicevu  (, cortex,  crusta';  kora  krusna  ,cru- 
stum'),  «  Voltigijinu  (,scorza,  crosta'  ,rinde'),  (( 
Stiilici'ini  (,ooTtex,  crusta,  putamen,  manubrium'; 
kora  od  hjeba  ,panis  crusta'),  u  Vukovit  (1.  n.  p. 
na  drvetu  .die  rinde'  , cortex'.  2.  n.  p.  hjeba  ,die 
rindo'  , crusta'),  ii  Daniciieuii  (, cortex'). 

a.  na  drvetu.  Najiisi  na  remonu  lotb  topole 
je/.o  imatb  podi,  korwmb.  Starovjefn.  lijek.  jag. 
star.  10,  110.  Vrbbovu  mezdru  jezc  jestb  jiodb 
korwmb.  112.  Od  ke  je  (pjesni)  slova  broj  iz- 
redjen  svim  zdvora,  vejase  ovakoj  u  kori  javora. 
D.  Kanina  137a.  Toj  pisa  ]io  korah  na  vece  du- 
bova.  D.  Zlataric  i3».  Razumni  starci  oni  u 
kori  dubovi  medu  inijem  zakoni  urezase  i  ovi. 
I.  Gundulic  146.  U  kori  duba  ovoga  dni  bo- 
ravim.  G.  Palmotic  2,  37.  Tu  u  jasena  i  duba 
kori  gledam  slova  rest.  J.  Kavaiiin  80^^.  Cini 
so  (kriih)  od  koreiia,  od  kore  etc.  .T.  Banovac, 
razg.  226.  Vidi  da  mu  je  ko/.a  tvrda  kao  borova 
kora.  M.  Znrioic,  zrc.  60.  Prozdriso  koru  od 
lozja.  And.  Kaci6,  kor.  69.  Sok  u  stablih  ras- 
topi  se,  pak  se  pocme  luicat  i  koru  ]irobijat. 
M.  A.  Re|kovic,  sat.  K6'J.  Kore  od  zovike.  J. 
Vladmirovic  6.  Uzmi  kore  bi-istove.  29.  Koji 
svlacujo  koru  s  isti  cabala.  A.  d.  Costa  2,  146. 
Jest  od  koi'e  ja,gnida  ozgor  cep.  M.  Katanfiic  46. 
ir  kalarait  il'  pod  koru  cipit.  J.  S.  Ee|kovic  141. 
Te  probode  boru  koru.  Nar.  jijes.  vuk.  1,  .364. 
Gladak  kao  rastova  kora.  Nar.  posl.  vuk.  41. 
Pisti  kao  crv  pod  korom  (kad  drvo  gori  na  vatri). 
249.  Nego  su  tukli  koru  od  kojekaka  drveca  i 
od  toga  h}eb  mesili.  Nar.  prip.  vuk.  103.  Osule 
Mijata  kraste  kao  kora  dubova.  S.  ^ubisa,  prip. 
234.  —  S  pridjevom  mirisna,  «  osobitom  zna- 
cenu:  cimet,  darcin,  kanela,  (slatka)  korica.    Mi- 


risna kora  .canuella,  specie  di  aroma'  ,cinamo- 
mum'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  165''.  Kora  mirisna, 
cinamomum  (Bjolostjonac,  DolUibella),  Laurus 
cinnamomum  L.  B.  Sulek,  im.  158.  —  Mctafo- 
ricki.  Ovo  je  sipka,  na  kojoj  niti  je  bila  kvrzna 
istocnoga,  niti  kora  uciiienoga  griha.  A.  Kanizlic, 
bogolubn.  429. 

b.  u  lileha  spojasni  dio  koji  jc  trrdi  i  hint 
niji  od  ostaloga.  —  u  nnse  vrijeme  kora  li|el>a 
iesto  znaii  ne  ncliki  komad  (naj  iesio  tvrdoga 
hleba).  Napisi  na  mokbkoj  kore  hlebnoj.  Staro- 
vjecu.  lijek.  jag.  star.  10,  105.  (xv  vijck).  Na 
hlebnoj  kore.  92.  (xvii  vijck).  Dali  su  nam  koru 
kruha,  mrvu  sira.  Nar.  pjes.  istr.  2,  169.  Za 
onu  koru  hleba  sto  6e  mi  dati.  Nar.  jirip.  vuk. 
169.  Sirotina  zapomaga:  ,Daj  i  nama  brate  koru 
h]eba'.  Osvetn.  1,  39.  Zdvojiii  sini  od  oca  so 
dijole,  ne  s  zlocuda  niti  s  neposluha,  no  s  co- 
merne  kore  kruha  suha.  4,  67.  Pruza  mu  koru 
sjercana  hjeba.  S.  ^jubisa,  prip.  222.  Radiiuo 
da,nu  i  no6u,  da  izbijomo  koru  h|oba.  248.  Luka 
ne  nade  za  se  ni  prosjafike  kore.  M.  Pavlinovir. 
rad.  49.  Kad  svojim  trudom  steku  svoju  koru 
h|eba.  119.  Samo  da  sinove  ne  pusti  da  se  tu- 
caju  po  svijetu  bez  otacbine  i  boz  koi-e  h|«l)a. 
razg.  16. 

f.  na  plodu  vaiiski  oinotak. 
a.)  I'le.Ho  drneno  i  sasma  tvrdo  kao  n.  p. 
na  orahu  (ne  vanski  zeleni  oiiiotak),  luska.  — 
Iziiiedii  rjeinika  u  Vraniicevu  (knra  od  oriha, 
lat.  , nucleus'  sto  ne  odgoeara,  kako  ni  tot.  ,ga- 
rione'  ni  nem.  ,nu.s3kernen';  samo  je  prema  iiasoj 
rijeci  mag.  ,dio-hey')  *  u  .Mikaliiin  fkora  or!  oraha 
,putamen,  nucis  disopimenfcum').  Bilo  bi  lasiio 
zbiti  prostrano  more  u  jednu  koru  od  oraha.  D. 
Basic  313. 

h)  nesto  ne  yio.vw  tcrdo  kao  drvo,  oli  ni 
posve  mekano  (od  prilikc  kao  usirojena  koza), 
komina,  n.  p.:  na)  vaihki  omotak  na  orahu  i  na 
kesteiiu.  —  u  Mikalinu  rjeinika:  kora  zelena  od 
oraha  .coleola' ;  kova  goriia  od  kostaiie,  jez  ,6(;hi- 
nvis';  u  Belinu:  draoasta  kora  ,guscio  spinoso, 
qual  e  quelle  della  oastagna'  ,6filiinU3'  .364'' ;  u 
hjelostjcnvevu :  kora  oreha  zolenoga  ,cuUeola, 
cvilleolum,  ])Utamen  nucis,  inglaudium';  kora 
gorna  kostaneva,  jeXice  .echinus',  v.  lupina;  u 
Jamlireiicevu:  kora  gm-iia  kostaneva,  jezica  .echi- 
nus'. —  hb)  na  sipku  (Punica  granatuui  L.)  — 
izmeda  rjeinika  u  Mikalinu :  kora  od  sipka  ,scorza 
di  porno  grauato'  .melicorium'.  Nasbdb  wdb  sipka 
sto  se  zove  narb  turbsky  i  isusi  mu  koru.  Sre- 
dovjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  94.  (xvii  eijek).  — 
fc)  na  povrcu,  soiivu.  —  iznicdu  rjeinika  u  Mi- 
kajinu  (kora  od  sooiva,  }uska  ,valvulus'),  a  he- 
linu  (.guscio,  inteso  di  legumi'  ,folliculus'  364'>), 
u  Bjelostjencevu  (kora  kakvoga  sada,  sociva  ,pti- 
tamen').  Bob  varen  s  korom  .  .  .  Kora  od  boba. 
.T.  Mikaja,  rjeon.  kod  bob.  Tko  je  bob  izio,  da 
jiomete  kore.  (D).  Poslov.  dani6.  —  dd)  na  In- 
henici,  na  jaliuci  itd.  Podmetnuo  mu  lubenicnu 
koru  pod  nogu  (to  pao,  t.  j.  prevario  ga,  navratio 
ga  na  zlo).  Nar.  posl.  vuk.  251.  (Jahnkc)  imaju 
na  kori  jedno  zlamenje  criio.  M.  Orbin  31.  — 
Meka  kora  , guscio  moUe  e  tenero'  , calyx  pulvi- 
natus'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  364'>.  —  tako  sc  u 
Dulirovniku  kaze  kora  od  narance.  od  lemiina  itil. 
P.  Budmani. 

(I.  luxka  na  jajetu.  —  Lniedn  rjeinika  u 
Mikalinu  (kora  od  jaja.  juska  ,rosta,  ovi  testa, 
putamen,  cortex'),  a  Belinu  (kora  jaja  .gu<i:io  di 
ovo'  ,resta'  364''),  u  Stuliievu  (kora  od  jaja  ,ovi 
putamen').  Lada  nam  je  kora  od  jajeta.  P.  Pe- 
trovic,  gor.  vijen.  88.  No  bi  stalo  ni  u  kori  od 
jajeta.    S.  J^ubisa,  prip.  97. 


1.  KOUA,  o.  S 

0.  Ml  iii>uiu  (kiira).  —  Iznifdu  rjn'iiikn  u 
Mihdlmii  (kora  od  s\my.a,  kod  spu^nica),  i(  liiiiiia 
(si)uzija  kora  ,suscio  di  luinaca' ;  kora  spii/.ija 
.scorzo  di  lumaca'  ,tosta  cochleae'  4:'15l>).  Jiazbij 
spuza  plaiiinskoija  u  kori.  J.  Vladmirovii  40. 
Da  se  nijesmo  osumili  kao  spuX  u  svqjoj  kori. 
S.  ^ubisa,  prip.  37.  Zabijo  se  kao  spuX  u  koru. 
pri6.  155. 

f.  iia  kornacl  (iSaba  u  piimjerima  ziiaci  h>r- 
nacii).  Nasbdb  Xolku  i  uzmi  jeje  koru  i  rastuci 
sitno.  Srodovjofin.  lijok.  jag.  star.  10,  94.  (xvii 
Bijek).  Malo  bred  putuje,  jur  vesla  no  rabe,  mors 
liim  vojuje  jak  korom  od  zabe.  D.  Barakovid, 
vil.  279''.  Stat  u  svojoj  kori  kako  Zaba.  (D). 
Poslov.  dauiS.  Kako  zaba  ispod  svoje  koi-e.  P. 
Petrovi6,  gor.  vijen.  38. 

g.  (imijini)  svlnk.  —  Izmedu  rjeinika  u  Be- 
Knu  (zmijina  kora  ijielle  di  serpe'  ,pellis  anguinea' 
550'J).  Sto  nam  (iennm)  nije  visni  narav  dal  od 
zmije,  da  moiomo  smetat  koru  ?  S.  Bobalevid 
208. 

h.  kad  se  na  ieniu  ito  je  mekano  Hi  zitko 
jedan  dio  od  onoga  zgusti  i  utvrdi,  te  pokrije 
OHO,  n.  p. : 

a)  0  krvi  i  gnoju  na  rani  (kad  se  ko  rani. 
Hi  kad  od  bolesti  postanu  rane,  n.  p.  u  bogina), 
krasta.  —  U  BcHnu  rjccniku:  ,crosta,  cioe  oo- 
jierta  che  naturalmente  si  fa  dove  {;  rotta  la  polio' 
.crustula'  239*,  i  u  Bjelostjeiiccvit:  kora  mozola, 
V.  krasta. 

ft)  skorup.  —  V  nase  vrijeme  u  Liei.  Kad 
se  planinci  lijep  skorup  ozgo  na  varenoj  vare- 
nici  uvati  rece:  ,Lije]>a  mi  se,  vala  Bogu.  na  va- 
renici  kora  vata'.  ,Ova  e  nioja  basa  (sii-)  od  same 
ciste  kore  sa  varenike'.    J.  Bogdanovi6. 

c)  led  (nad  sivjugmn).  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  Kad  juzan  snijeg  naglo  smrzne  i  tadaj 
reku:  .Uvatila  velika  kora,  ne  da  so  po  snijegu 
ici'.  ,Iduci  danas  po  ovoj  kori  cio  dan  za  kozami, 
svu  sam  obucu  sasjeka''.  (t.  j.  kora  mu  je  od 
suijega  svu  obucu  razdrla).    J.  Bogdanovid. 

i.  kad  se  uopce  sto  zgusti  te  tako  hude  nalik 
na  pravu  koru,  n.  p : 

a.)  krv  (ispuredi  h,  a)).  Ugleda  traji  zgora 
gdi  lezi  prez  glave.  a  ])od  nim  je  kora  posti)e 
krvave.    M.  Marulic  56. 

b)  zemja.  Da  od  zemje  po  nem  nije  kora. 
J.  S.  Eejkovi6  268.  —  Drugo  je  u  ovom  piriiiijeru, 
gdji;  kora  znaii  olio  sto  je  tvido  (kainenr  i  zeiiiju) 
oko  cijele  zem^e  (iiasega  soijeta),  ako  je  unutra 
si'e  rastop]eno  od  vrucine:  Kora  zem}e  slozena  je 
od  razui  tavana.    P.  Bolic.  vinod.  1.  94. 

c)  strijez.  Pada  stres  na  dno  ciuije,  i 
pravi  koru.    P.  Bolio,  vinodjel.  2,  32. 

d)  jamaciio  aiiio  jiripada  i  ziiacene:  jufka, 
ohga.  —  U  ViiLuru  ijraiiku:  vide  jufka  s  do- 
datkom  da  se  iiiti-uri  u   Hisavi. 

k.  u  preiicsriiniii  siiiislii,  ohlak  (ii  koliko  je 
nalik  na  pravu  koru).  Kora,  gust  oblak :  ,Da 
vidis  kolika  je  kora  na  jugu,  okrenuce  rdavo 
vrijeme'.  (u  Vodicama).  —  Kad  su  kore  po  nebu, 
tad  je  bura  zesoa.  (u  Primorju).  M.  Pavlinovio. 
i  u  Duhrovnikii  se  rece:  Doc  ce  bura  (sjeoero- 
istoini  vjetar)  na  ove  kore,  a  kore  su  oblaciii 
ne  sasma  maleni  gotovo  jednake  Urine  kao  du}iiie 
(cumuli),  §to  se  vide  na  vedru  nehu.    P.  Budmani. 

1.  u  melaforickom  smislu,  kod  cega  uinnoga, 
dusevnoga,  ono  ito  je  spolasne  (sto  nije  jezgra, 
smisao  itd.).  Poznah  da  jubaf  nomu  ue  samo 
koru  prostrilila  biSe,  da  kako  i  meni  deri  do  naj 
nutrenega  mozga  ]ilam  uzgala  bise.  P.  Zoranic 
17a.  Er  ga  vidi  u  popovskijeh  ha}inah  bez  onoga 
ostra  zivota  koji  biso  nemu  ugodan,  pohuli  ga. 
ukaza  mu  se  Bog  i  ostro  ga  pokara  cjed  osude 


.6  KOHAB.NI,. 

u6ii'iono  radi  ono  izdvorno  kore,  i  ofiitova  mu  vo- 
lifikii  sfotost  slugo  sfoga.  B.  KaSic,  iA.  59.  Da 
so  bihu  ocitovalo  sfete  otajnosti  kojo  se  uzdrzahu 
u  staromu  zakonu.  dvignuvSi  se  zastor  od  kf)ro 
i  skoru]ia  I'legova.  is.  74.  Pri|)(>vij(ist  .so  I'liha 
(spijcualacaj  svaka  mijoSa  sokora  ko  dobrino,  pod 
osinom  od  obldka  stoji  svjetlos  od  istiue,  i  da 
kora  'e  muona  i  tmasna,  mozg  i  jezgra  u6i  s])asna. 
J.  Kavaiiin  461".  U  zakonu  no  gleda  so  kora. 
to  jest  rijeci,  neg  mozak.  S.  Ro.sa  74*.  Farizeji 
koji  se  obzirahu  na  koru  nadvornu  od  zakona . . . 
D.  Basii  142. 

m.  vidi  kore  (plur.). 

2.  KORA,  /.  ime  kravi?  F.  Kurolac,  doiu. 
ziv.  24. 

3.  KOEA,  /.  mjesto  u  Srbiji  u  okruyii  bio- 
gradskom.    Livada  u   Kori.    Sr.  nov.  1869.  149. 

1.  KORAB,  /.  vidi  2.  korab. 

2.  KORAB,  m.  I'idi  korabaj.  —  Izmeiu  rjei- 
nika  u  Vukovu  (uz  korabaj)  i  u  Danicicevu  (ko- 
rabb  ,navis').  NodostatbCbstvuje  potrebnymi  ko- 
rabb  sbvrbsiti.  Domentijanl)  65.  Vb  koraboh  po 
moru  . .  .  Starine.  22,  206.  Obrete  korabb  vb  roce 
stojestb.  212.  (xv  vijekj.  Vbpadose  po  srede  var- 
varb  i  vsehb  pohvatavso  vbvrbgose  vb  korabb. 
Glasnik.  .56,  76.  (1517).  Velikim  korabom  velika 
padenja  jesu.  Aleks.  jag.  star.  3,  264.  Da  iz- 
prazni  korab  u  more  .  .  .  Jogda  oprazdni  se  do 
pol  koraba.  Glasnik.  31,  302.  (1304).  Ta  usteni, 
Nikola !  da  idemo  u  goru,  da  pravimo  korabe, 
da  vozimo  dusice  s  ovog  sveta  na  onaj.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  134.  Da  imadu  na  mitrovackoj 
skeli  u  Cesariji  na  korabu  drva  predavati.  Glasnik. 
II,  1,  12.  (1808).  (U  jednoya  pisca  Bosnaka  na- 
ssga  vremena  iina  i  u  zenskom  rodu :  (Turci)  ca- 
paju  se  skele  i  korabi,  neki  veslo  za  spasene 
rabi,  liekom  kormau  za  plivaiie  pade.  Osvetn. 
4,  35.  Gdje  je  Peco  spravio  korabi,  da  se  za 
bijeg  na  uslugu  nadu.  5,  56).  —  /  kan  mjesno 
ime  1.1  Srbiji  u  okrugu  pozarevackom.  Niva  kod 
Koraba.    Sr.  nov.  1872.  613. 

KORABA,  /.  neko  povrce,  nem.  kohlriibe,  u 
Austriji  kolrabi.  Koraba  (nem.  kohlriibe),  cos. 
kelorab,  po).  kalarepa,  rus.  Ko.ii.paoH,^  Brassica 
gongyloides  Mill,  (u  Slavoniji).  B.  Sulek,  im. 
158.  _^ 

koraba:^,  koi-abja,  m.  (velika)  lada,  brod.  — 
isporedi  korabja.  —  Bijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi  stslov.  korabb,  korab}b,  rus.  Kopao.ib,  ces. 
korab,  po].  korab'.  —  Jamaino  je  naj  stariji 
■praslavenski  oblik  bio  korabj-b  (poslije  korabjb), 
a  u  jugoistocnijem  .se  jezicima  mijena  j  poslije  b 
na  \,  ali  ne  svagda :  s  toga  i  u  nasem  jeziku 
imaju  dva  oblika:  korab  (vidi)  i  koraba}.  —  Od 
grc.  xagAfitov,  ali  vaja  da  je  doslo  u  slavenske 
jezike  davno  kad  je  jos  u  />'  bio  ylas  b.  —  fz- 
medu  rjecnika  u  Stulirevu  uz  korabja  (gdje  stoji 
da  je  uzeto  iz  bukvara,  i  da  je  zenskoga  roda, 
sto  ce  biti  Stuliceva.  pogreska),  i  u  Vukovu  (,das 
schiff'  ,navis',  ef.  lada).  Prisbdb  ua  more  sirijsko 
obrete  korabjb  idustb  vb  Anatoliju.  Domentijana 
326.  I  izleze  izb  korabja.  Starine.  22,  214.  (.xv 
vijek).  Vb  korabjb  vbleze.  Glasnik.  56,  67.  (1.501). 
Bise  korabaj  oposred  mora.  Korizm.  10''.  O 
Marija,  o  korabaj  dostojni.  ll"-.  Vsad  v  korabaj 
pride  k  Ostiji.  S.  Kozicic  31''.  Nojo  v  korabaj 
vnide.  Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  114''.  luc.  17,  27. 
Kada  se  korabaj  delase.  2,  125.  Ipetr.  3,  20. 
Upodobilb  se  jestb  rauzu  ize  po  vode  vozitb  kola, 
po  suhu  ze  korabajb.  Stefanit.  star.  2,  289,  Izide 
Noe  iz  korabja.  Starine.  18,  207.  (xvi  vijek). 
Korabaj  niki  vali  mnozimi  utrujan.  Aleks.  jag. 
star.  3,  289.     Srce   negovo   bise   kako  i  korabaj 


KORABA^j  3 

na  pucini  luorskoj.  314.  Noe  u  sagrajenjii  od 
korabja  sto  godiSta  trudio  jest.  B.  Kasic,  nasi. 
241.  Pomorac  korabjima  stn  ne  nosi  vlaste- 
lima  ...  J.  Kavaiiin  1921'.  Korabal  se  prevrati. 
D.  Obradovic,  basii.  95.  Nadem  korabaj  za  Gro- 
ciju.  328.  Plove  po  moru  na  korab}ima.  D.  Da- 
nicic,  psal.  107,  23. 

KOKABAlriNIK,  m.  mrnar  (na  korahpi),  po- 
morac. —  Olitik  jc  stariji  korabjbnikb.  —  U  knizi 
/lisanoj  crkcenijem  jezikom,  i  iitale  u  Daniciieau 
rjrcniku  (korab|f.uikb  ,nauta').  Korabjbnikom 
oslabevseiDb.  Domontijanl'  183.    Korabjbnici.  185. 

KORAB^A,  /.  vidi  korabaj  (cesto  ii  pisaca  i 
u  dnujom  smislu).  —  Od  xv  vijeka  (oidi  kod  b 
i  o),  a  izmedu  rjecnika  u  Mikafinu  (korabla,  lada 
,navis'),  w  Belinii  (,legno,  ci^e  naviglio'  ,navi- 
gium'  433'';  .nave,  legno  grande  di  mare  per  usd 
di  mei-canzia'  ,navisi'  oOl"-:  ,galea,  galera'  ,tri- 
remis':  velika  korabja  ,galeazza,  naviglio  iiio- 
derno  da  guerra  simile  alia  galea,  ma  molto 
maggiore'  ,quinquoremis'  336''),  u  Voltifjiji.HU 
(.bastimento,  vascello'  ,schiflf,  schiiffahrtzoug'),  n 
StuUcevu  (,navis,  navigium,  area'). 

a.  u  pravom  znaienu  (gdjegdje  po  svuj  pri- 
lici  isto  sto  galija,  vidi  u  lielinii  rjccniku).  I  cinit 
da  sprave  korabjo,  noka  te  po  prate.  H.  Lucie 
249.  Mhah  da  ce  na  dno  past  korabja  i  svi  mi. 
P.  Hektorovic  72.  Nih  korabje  plivaju  vitrom 
svakime.  M.  Dr/.ic  (i6.  Sedro  izbavi  korabjii  ili 
brod  od  potopjenja.  S.  Budinic,  sum.  2G'''.  I  brodoc 
se,  Alivera,  istom  ne  bi,  vaj,  na  broju,  iz  Ijo- 
rabjo  jubi  moju  zani  viliar  od  sjevora.  A.  Ou- 
branovid  142.  Vidi  boge  jejupaSke  krmece  ko- 
rabje varvarske.  A  leks.  jag.  .star.  3,  222.  Premda 
sam  gospodar  korabjo  i  broda  i  Slobodan  brodar . . . 
F).  Barakovic,  vil.  (16.  Iz  korabja  tvojih  s'  uze 
sina  mora  sloboditi  od  turacko  klete  guse.  I. 
Oundulic  280.  Da  svud  tvoj  koii,  tva  korabja 
zomji  i  moru  posluh  uoe.  314.  Kazlar-aga  u 
istok  zore  na  korabju  zlatnu  uzide.  362.  Svijeh 
korabaj  vojevode.  G-.  Palmotie  1,  237.  Neiz- 
brojne  druzbe  jedro  oruzanijeh  korab.aja.  2,  3. 
Ses  cestitijoh  korabaja  ke  se  od  vlasti  tvo  ce- 
kaju.  2,  210.  Pod  Brgatom  i  Laviina  korabja 
je  ova  vece.  2,  211.  Svi  su  korii  osodlani,  sve 
korabje  oruzane.  2,  341.  Bazej  ki  korabjom  svom 
jedreci  put  zapada  ...  J.  Kavaiiin  139li.  A  u 
tplike  zle  na6ine  satarisa  im  korabje  itie.  212b. 
Ne  korabja  brodi  vijerna  more.  520".  Gdi  ko- 
rabjam  put  bi  prije.  I.  Dordic,  salt.  373.  Svi 
skupa  s  korabjam  prozdrti  od  valova.  ben.  36. 
Otisnuse  se  s  obje  strane  dvije  korabje  zapo- 
vjedne  od  glavara.  B.  Zuzeri  401.  Korabja  jadno 
se  vidi  medu  srditijem  morem.  V.  M.  Gucetii 
166.  Sidavsi  u  korabju  pobize  u  ade  propontske.' 
A.  Kanizlic,  kam.  108.  Moze  li  se  iznaci  sreona 
korabja  koja  nije  ostala  podusena  od  voda  nad- 
menijeh?  D.  Basic  235.  Na  moru  u  veliki  ko- 
rabja oliti  drivi.  M.  Dobretic  399.  Nauciti  gra- 
diti  jednu  korabju.  A.  T.  Blagojevic,  khin.  34. 
Utopila  se  korabja  spaiiolska  krcata  zlata.  M. 
Pavlinovic,  rad.  78.  Na  osamdeset  volikih  lii- 
hovih  korabaja.  razg.  27.  Da  se  uskocivsi  po- 
morac nalazi  na  drugoj  kojoj  ladi,  korabji  ili 
barki.  Zbornik  zak.  1863.  370.  —  Metaforicki. 
Tamo  je  u  toj  neprovidnoj  pucini  nasjela  i  za- 
kvacila  korabja  povjesnice.  G.  Martic  «  Nar. 
pjes.  juk.  VII. 

1).  area  Noe.  Nojev  kovceg.  —  mnoyi  pisci 
prevode  ovako  po  smislu  hihlijsku  latinsku  rijec 
area,  premda  je  znaiene  od  prilike  onako  kao  kod 
a,  istieemo  ga  napose,  jer  su  s  ovoya  prijci'oda 
pisci  uzeli  ODU  rijec  i  u  dritgijem  znaieiiima 
■  jiremo  laiinskoj  (vidi  o  ;'  d).  —  Izmedu  rjecnika 


7  KORABJA,  c. 

u  Belinu  (korabja  Noemova  .area  di  Noe'  ,arca 
Noetica'  97>')  *  u  Stulicetnt  (korabja  Noemova  Hi 
Noina  .area  Noe').  IJcini  tebi  korabju  od  drivja 
lahka  i  uglajena.  Bornardin  94.  gen.  6,  14.  Koji 
uljezose  u  korabju  Noevu.  M.  Divkovic,  bes. 
190a.  Kada  Noe  pusti  vrana  iz  korabje.  .  .  . 
342''.  Noe  .  .  .  zatvori  se  u  jednu  korabju.  P. 
Glavinic,  cvit.  441=*.  Poleti  u  korabju  Noevu  i 
sta  u  noj.  P.  Radovcic,  nac.  326.  Ne  sarani  se 
iiego  osam  dusa  u  korabli.  I.  Ancic,  ogl.  125. 
Evo  Noe  ki  graditi  za  korabju  trudan  hodi.  A. 
Vitajic,  ost.  191.  Moze  se  prilikovati  korabji 
Noja  patrijarke.  S.  Margitic,  fal.  72.  Nasao  si 
se  od  nevirstva  kano  Noje  od  potopa,  ja  sam 
korabja  u  kojoj  ces  se  saraniti.  111.  Korabja 
Nojeva.  L.  Terzic  1*24.  Korabja  Noja  pravod- 
noga.  I.  Drazic  28.  U  korabji  Noovoj  bise  puno 
zivine.  .1.  Banovac,  pripov.  239.  Pusti  iz  ko- 
rabje gavrana.  F.  Lastric,  test.  256a.  Naciiia- 
juAi  korabju,  naviStivase  im  potop  vodeni.  ned. 
11.  Dostojan  bi  saraniti  so  u  korabji  od  potojia 
vodenoga.  366.  Noe  prid  potopom  u  korabju 
idase.  A.  .T.  Knezovid  131.  Da  ucini  jednu  ve- 
liku  korabju.  E.  Pavic,  ogl.  14.  Sagradi  jednu 
korabju.  And.  Kaeic,  kor.  7.  Korabja  Noahova 
odsjede  u  Indiji.  D.  E.  Bogdauic  8.  Ako  tko  u 
korabji  Noevoj  ne  bude  ...  J.  Matovic  88.  Ko- 
rabju, po  zapovidi  Bozjoj,  od  drvH  ucinio  je  (Noe). 
I.  Velikanovic,  uput.  1,  45.  Vrata  korabjo,  u 
koju  uhode  svi  oni  koji  ne  imaju  potopom  obce- 
nijera  poginuti.  I.  M.  Mattoi  185.  Onu  staroga 
testamenta  korabju  Noevu.  D.  Rapic  226.  Po 
Noemu  patrijarki  koji  jo  prid  sviju  ocima  onu 
golemu  korabju  gradio.    G.  Pestalid  50. 

e.  area  foederis,  kovceg  zavjetn  (u  starom  za- 
vjetu).  —  I'isci  prevode  rijec  area  kao  kod  b,  ne. 
pazeci  na  smisao  (vidi  i  Kani.iliixv  primjer).  — 
U  prcnesenom  smislu,  jedno  od  imena  sto  se  dajc 
Bogorodici  (it  lavretanskijem  litanijama).  I  jos 
bise  u  korabji  prut  Aaronof.  Beruardin  138.  jjaul. 
hobr.  9,  4.  U  korabji  od  uvjeta  Gospodiiega 
bjese  sibika  i  mana.  M.  Divkovic.  bes.  641''. 
Marija  bi  korabja  i  trpeza  kruha  nebeskoga. 
nauk.  lOl".  Ona  ka  jest  .  .  .  kluc  raja,  .  .  .  ko- 
rabja templa.  F.  Glavinic,  cvit.  280*1.  Ozija  samo 
taknu  korabju  uvita.  A.  Georgiceo,  pril.  41.  Bu- 
duci  taknul  korabju  ali  skriiiicu  nedostojno.  P. 
Radovcid,  nac.  514.  David  koji  poce  privesti  (sic) 
k  svomu  dvoru  korabju  Gospodinovu  ...  M. 
Eadnic  262*.  Kor.ablo  uvita.  J.  Banovac,  bla- 
gosov.  352.  Korabja  Bozja.  [jrisv.  obit.  55.  Ko- 
rabjom je  od  uvita  Grgur  papa  liega  zvao.  P. 
Knezevic,  ziv.  29.  Koraljju  onu  staroga  zakona. 
F.  Lastric,  test.  389*.  Koratfjo  od  uvjeta.  L  A. 
Nenadic,  nauk.  248.  Bilizim  ovde  da  sam  i  ja 
isti  slidio  do  sada  stari  obicaj  u  litanijah  lavre- 
tanskih  govoreci  , korabjo'  iliti  lado  ,mira',  ne 
ktijuci  odstupiti  od  obioaja.  uzrok,  da  su  se  stari 
ovom  ricjom  , korabja'  ili  ,plavcica'  sluzili,  jest, 
zastobo  u  svetomu  pismu  latinska  rid  ,arca'  zla- 
meiiuje  korabju  iliti  ladu,  kakono  ,arca'  iliti  ko- 
rabja ,Noe',  i  takojer  zlamenuje  ova  ric  ,arca' 
skrinu,  kakono  je  ,arca  foederis,  testamenti', 
skrina  zakoua,  ugovora  Bozjega  s  pukom  izra- 
olskim;  i  ovi  nazivak  dajo  se  Gospi.  zato  da  .se 
jedan  put  popravi  sto  je  krivo,  ovim  imenom 
ovdi  cu  Gospu  nazvati.  A.  Kanizlid,  bogojubn. 
345.  Odredi  Mojsija,  da  se  spravi  korabja  od 
mira.  E.  Pavic,  ogl.  134.  Korabja  od  uvjeta  iliti 
mira.  134.  Da  iraa  uciniti  jednu  korabju  na 
nacin  skriho.  And.  Kacic,  kor.  79.  Korabja 
Bozja  bi  ufaceua.  144.  Filisteji  pridobivsi  Izrae- 
lieane  ufatise  korabju.  D.  Rapic  68.  Bi  Marija 
korabja  novoga  uvita.    Grgur  iz   Varosa  12;i. 


KOKABl^A,  d.  3 

<l.  predastie  se  enacene  jos  da(e  siri,  tc  ko- 
rabja  gdjegdje  znaii  kuji  mu  drago  koiidi'i/,  n.  p.: 
a)  kovcey  £a  novcc  (u  crkvi  jerusatimskoj). 
Vocma  pot'ali  (Jospodin  ubogu  udoviou  koja 
ubaci  nikoliko  malo  pinozi  u  koiab)u  od  orkvo 
iiOKoU  bogatce  koji  piikazaso  mnogo  darovo.  M. 
Radnic  87h. 

h)  kovcey  Hi  sanduk  od  kameiia  (ii  kojema 
,je  mrtuo  tijeloj.  Tor  korabju  od  kainika  istegni 
na  kraj.    F.  Glavinii,  cvit.  312'^. 

KORAB^ARNICA,  /.  mjcsto  yd^je  sc  yrnde  ko- 
ral'le.  —  Samo  »  Stuliifvu  rjecniku:  v.  brodar- 
nica. 

KOEAB^iARNIK,  m.  covjek  koji  upravfa  ko- 
rah^arnicom.  —  isjiorcdi  brodarnik.  —  Samo  u 
Stiiliceni  rjecniku:  ,pref'otto  dell'  arsenalo'  ,ar- 
mamentarii  navalis  praofoctus'. 

KORABJriAESTVO,  n.  radna,  posao  ii  poiiio- 
raca.  —  Samo  u  StuHcevu  rjecniku:  v.  bro- 
daistvo. 

KOKABlfiENIK,  m.  vidi  korabalnik.  Korabje- 
nici  putujuoi  po  moiu  imadau  sa  sobom  i  maj- 
muna.  D.  Obradovic,  basn.  95.  U  tartani,  s  ko- 
joni  podom  put  Korfa,  bilo  ja  oko  dvadeset  ko- 
rabjenika.    332. 

KORAB^IC,  m.  dcm.  koraba}.  —  U  knizi  pi- 
sanoj  crkvenijem  jezikom,  i  otale  ii  Daniciceva 
rjecniku  (korabjiob  ,navicula').  Vbsedse  vb  ko- 
rabjicb  vb  mori  ))utb  gnaSe.    Domentijanb  31. 

k6RAB:^ICA,  /.  dem.  korabja.  —  Od  xvi 
vijcka,  a  izmedu  rjeenika  u  Belinu  (,biegantino, 
barca  nota'  ,apliractum'  IJT'';  ,fusta,  sorte  di  na- 
viglio  da  remo'  ,myoparo'  33.5"),  u  Voltujijinu 
(,navicella,  fusta'  ,schit'fleia'),  u  Stiilicevu  (,fu3ta' 
,myoparo'). 

a.  u  pravom  smislu.  U  jeduoj  plitki  kora- 
bjici.  P.  Zorani6  3.5".  Oruza  udije  sesot  lakijeh 
korablica  svijeh  na  vesla.  B.  Zuzeri  396.  U  mail 
korabjica  oliti  brodovi.    M.  Dobretic  399. 

b.  vidi  korabja,  c.  Korabjica  liegove  sv.  vero. 
Transit.  192.  Korabjicu  od  drva  nesagiiitivijeh 
ucini.  B.  Kasic,  nasi.  242.  Da  bi  se  ova  kora- 
blica u  vecemu  poJteiiu  mogla  drzati.  E.  Pavic, 
ogl.  134.  Kakono  blagosovi  kucu  Obededoma 
radi  svete  korabjice.    L.  Vladinirovic  4. 

c.  vidi  korabja,  d.  —  U  metaforickom  umislu, 
kao  ime  knizi  And.  Kacica  (kor.,  nemam  prooya 
lista). 

KORABlfilTr,  korabjim,  impf.  samo  a  StuH- 
cevu rjecniku :  v.  broditi. 

KORABNIK,  III.  vidi  korabajnik.  —  Xa  jednoin 
nije.slu  xviii  vijeka*  Tu  korabnik  jedan  kaze... 
G'lasnik.  31,  303.  (1704). 

KOR  AC,  korca(?),  m.  neka  ptica.  Korac,  Pyr- 
rhocorax  alpiuus  Vieill.,  oolica.  u  nilkom  okrugu. 
Po  svoj  prilici  ta  rec  dolazi  od  korija,  sto  zna5i 
suma,  lug,  zabran,  gora.  S  I.  Pelivanovid,  javor. 
1880.  1534. 

KORACAJ,  m.  vidi  koracaj.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjeenika  u  Vrancicevu  (,gradus ;  passus') 
ydje  .ve  naj  prije  nahodi.  Ti,  ki  'e  s  tobom, 
coek  u  puti,  nek  ustavi  koracaje.  J.  Kavaiiin 
4921).  Narednijeui  koi'acajem  postupau.  Blago 
turl.  2,  151.       ■ 

KORACANE,  n.  djelo  kojijem  se  koraca.  J. 
Bogdanovic. 

KORACATI,  koracam,  impf.  vidi  koracati.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjernika  u  Vrancicevu 
(,gradiri')  ydje  se  naj  prije  nahodi.  I  svojega 
svet-Maiina  uprav  ga  uco  koracati.  J.  Kavanin 
3301>.    Koracaju6  po  srodini  sloga.  J.  S.  Rejkovid 


^  2.   KORA(^,AJ,  a. 

117.  Koraca  po  malo  do  ne.  Nai-.  prip.  mikul. 
47.  Vuk  voli  ,kora6ati',  nu  i  tako  i  ovde  (u  Lid) 
roku;  ali  reku  i:  ,Brz,e  koracaj!'  .Polagano  ti  ko- 
racaj !'  ,Ti  brzo  koracaj'.    J.  Bogdanovii. 

KORACINA,  /.  lorica,  oklop.  —  Od  tal.  co- 
razza.  —  U  jednoga  pisca  caknvca  xvi  vijeka. 
Oblconi  V  koraoinu  vero  i  jubavi.  Anton  Dalra., 
nov.  teSt.  2,  100.  paul.  Ithos.s.  5,  8.  Imijahu 
smnporaste  koracino.    187''.  apoc.  9,  17. 

KOIlAciTI,  k6racira,  impf.  vidi  koraSiti.  — 
Od  xviii  vijeka.  Simoon  povii-ova,  koraci  da  co 
u  kofiije.  J.  FilipoviA,  prip.  1,  491".  Koracimo 
sada  viditi,  kako  im  se  pristoji  postone  pram 
niovim  dostojanstvom.  F.  Lastrid,  nod.  347.  Nii- 
trag  koracih.  G.  Pestalid  198.  Borba  vajna,  no- 
voja  ofiajna  tjera  da  se  u  zdvojnosti  baoo  i  do 
prvili  strazara  korace.  Osvetn.  4,  33.  Bijesan 
hoga  na  visocih  kraoih  .stravu  dava  kuda  god 
koraci.  6,  9.  , Koraci  de  na  prvo  ako  si  musko'. 
J.  Bogdanovic. 

KORAC,  m.  vidi  kora6aj.  —  U  Mika(inu  rjec- 
niku kod  korafiaj,  i  u  Stulicevu  uz  korafiaj. 

1.  KORACA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  nasega 
vremena  (po  svoj  je  prilici  augin.  kora).  Porucio 
6ilibarda,  da  mu  se  otvori  koraca,  da  uvode  zelen 
rod.  (Misli  se  na  metaiie  kupusa  u  kacu ;  moglo 
bi  se  misliti  i  na  sadene).    Nar.  zag.  nov.  108. 

2.  KORACA,  m.  ime  inusko.  —  U  spomeiiiku 
xiH  vijeka.  Sudac  Karlan,  Koraca,  Farin,  Mohor, 
Stepan  .  .  .  Mon.  Croat.  6.  Sudac  Mohor,  .  .  . 
sudac  Ricard  i  Karlan  .  .  .  i  Koraca  i  Farin.  21. 
29.  (1275  prepis.  1.546). 

1.  KORACAJ,  /.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  ko- 
racaj, m.  —  nepouzdano  (maze  hiti  da  je  pisac 
primio  ovu  rijcc  po  yen.  pi.  koracaji). 

2.  KORACAJ,  m.  vidi  korak,  korakjaj.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Mika(inu  (ko- 
racaj, korac,  stupaj  , passus'),  u  Belinu  (,passo, 
distanza  uel  caminare  da  un  piede  all'  altro' 
,gradus'  546"),  u  Bjelostjencevu  (kora6aj,  stupaj 
.gradus'),  u  Jamhresicevu  (,gressu3,  passus'),  u 
ViiUigijinu  (,passo'  ,schritt'),  u  Stulicevu  (.passu.s, 
gradus,  gressus'), 

a.  u  pravom  smislu.  Bog  svomoguci  ne  samo 
djela  nasa  zna,  nizi  i  broji,  negoli  joste  sve  staze 
i  sve  koracaje  zna  i  vidi.  M.  Divkovic.  bes.  1.30". 
Sve  bi  mu  koracaje  andoo  strazanin  zapisao.  I. 
Ancic,  svit.  13.  Ustade  papa  za  susristi  ga  ni- 
koliko korafiaji.  S.  Badi'i6  70.  Za  sve  se  nahodi 
a  za  Boga  ne  more  so  uciniti  jedan  koracaj  s  ju- 
bavju.  J.  Banovac,  razg.  154.  Ti,  Boze  raoj. 
poznajes  sve  stope  i  koracaje  moje.  pripov.  24. 
~1  metnuce  na  put  koracaje  svoje.  B.  Pavlovic  8. 
Koracaje  moje  pribrojio  si.  P.  Kuezevi6,  osm. 
279.  Koliko  su  lipi  koracaji  tvoji.  kceri  pogla- 
vara!  P.  Lastric.  test.  348".  Na  sve  koracaje 
trci  k  meni  u  pakao.  ned.  39.  Prikazujem  tebi 
sve  koracaje  moje.  A.  Kanizlid,  utoc.  462.  Vaja 
da  divice  drtcu  i  na  svaki  se  koracaj  muzke  glavo 
boje.  516.  Koji  nece  kadkada  ni  jednoga  kora- 
caja  uciniti.  frau.  43.  Za  po  ure  toliko  kora- 
6aja  u6iui  koliko  uije  prije  ni  za  dvi  ure  ucinio. 
259.  Naj  prvo,  da  tako  recem,  rufiica  liegovih 
maknutje  bilo  je  zlamenovati  so  zlameiiem  sve- 
toga  kriza;  naj  prvi  koracaj  skrovita  niista  iskati 
i  u  liima  Boga  moliti.  bogojubn.  447.  Posli  ni- 
koliko korafiaji  da  stauu.  E.  Pavi6,  ogl.  168. 
Posli  svaka  cetiri  koracaja  postaivase  nosioci. 
262.  Na  svako  sest  korafiaji  stavaju.  And.  Kaoi6, 
kor.  192.  Nasradin  iduci  prid  slugam  dva  ko- 
racaja. N.  Palikuca  24.  Nitko  nije  mogao  stu- 
piti  i  koracaj  uciniti.    I.  Velikanovic,  uput.  1,  67. 


2.  KORACAJ,  a.  H 

Pak  po6ese  tiho  igru  vodit.  sve  kanoti  koracaje 
brojit.  J.  Krmpotii.  malen.  18.  Jedan  koracaj 
blize  k  meni  jiristupite.  I.  J.  P.  Lucie,  razg.  90. 
Koracaje  i  stope  nogove  je.st  duh  s.  upravjao. 
D.  Eapic  5fi.  Kad  vec  (zdribac)  znade  i  skretat 
i  spustit  i  jednake  koracaje  gustit.  J.  S.  Rej- 
kovic  234.  Pazini  na  move  koracaje.  A.  Tomi- 
kovic,  gov.  90.  Isli  su  koracaj  po  koracaj.  ziv. 
189.  —  Metaforicki.  Zasao  si  put,  ako  zives  na 
ovomu  svijetu  u  veseli  i  izprazuostma.  vrati  se 
u  sebe,  izpravi  tvoje  koracaje.  M.  Kadnic  105a. 
Nasliduj  Isukrsta  t;  koracajima  od  jubavi.  403l>. 
I  zato  jest  veoma  strasno  imati  istiuito  skrusenje 
u  oni  veliki  korafiaj.  P.  Posilovic,  nasi.  SOti. 
Odimo  koracajem  od  promis|anja  na  nebesa.  F. 
Lastric,  test.  40^.  Splotene  jesu  bile  nogo  no- 
gove.  da  nijedan  koracaj  u  putu  kriposti  nije 
ruogao  uciniti.  D.  Kapic  23.  Da  smrt  k  tebi  ide 
s  velikim  koracajom.    271. 

b.  kan  mjera  duline  Hi  dafine.  Koracaj, 
.passus'.  J.  Mikaja,  rjecn.  kod  mjera.  Na  tri- 
doset  koracaji.  A.  Bacid  313.  Okolo  cetarost  se- 
zah  ili  koraOaji.  M.  Lekusic  142.  Ove  cete  sta- 
jase  pet  stotina  koracaji  daleko  od  grada.  I.  Za- 
nicic  118.  Pak  je  jodnu  stotiiiu  koracaja  od  rasta 
daleko  a  zem]u  ukopa.  M.  A.  Relkovic.  sabr.  49. 
Tri  hi|ade  koracaja  dugacak.  I.  Jablanci  61. 
Triest  stupaja  oliti  koracaja  daleko.  M.  Dobretic 
348.  Priblizivsi  se  ua  dvi  stotine  koracaja  (ko- 
raSaj  ovdi  se  razumije  od  pet  nogu).  A.  Tomi- 
kovic,  ziv.  247.  ,Ma,  puna  si  mi  dva,  tri  kora- 
caja livade  prekosio'.    J.  Bogdanovii. 

c.  u  prenesenum  smislti  (po  tal.  passo),  jcdna 
recenica  Hi  ih  vise  iz  kakoe  knigc  ili  yooora,  locus. 
mjesto.  —  Samo  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka. 
Stupimo  istomaciti  jedan  koracaj  s.  [lisma.  F. 
Lastric,  svet.  131''. 

KORACAJAC,  koracajca,  in.  dem.  koracaj.  — 
Samo  u  Stulicenii  rjecnikii:  .passolino'  .semita. 
eallis'. 

KORACAJCAC,  koracajcca,  m.  dem.  koracajac. 
—  U  Stulicevu  rjecniku  u:  koracajac.  —  neiio- 
uzdano. 

KORA6aj6iC,  m.  dem.  koracajac.  —  Samo  ii 
Stidirevu  rjeiniku,  uz  korafiajac. 

KORACAJSTVO,  h.  koraiane.  —  V  Stidirevu 
rjecniku:  v.  korac.  —  nepouzdaiio. 

KORACANE,  n.  djelo  kojijem  ••-'f  kura(a.  —  II 
Vukuvu  rjecniku. 

KORACATI,  koracam,  iiiipf.  koraciti,  hoditi, 
iri  (isticuci  da  se  kod  toya  cine  knraci).  —  Akc. 
.s-e  mijena  u praes.  1  i  2  pi.:  koracdmo,  koracate, 
i  u  aor.  2  i  3  sing,  korafia.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kod  koraciti 
ima  praes.  koracam)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u 
Voltifjijinu  (,fare  passi,  passeggiare'  ,schreit6n'), 
u  Stulicevu  (samo  ger.  praes.  koracajuc  ,gra- 
datim'),  u  Vukovu  (,schreiten'  ,gradior').  Kada 
s  zabava  svitovnih  uprav  koracas  na  otar.  I.  J. 
P.  Lucie,  bit.  62.  U  srece  su  kratko  noge,  a 
nesreca  brzo  koraca.  Nar.  blag.  mehm.  beg  kap. 
457.  'I'e  brzim  krokom  kroz  izba  koraca.  B. 
Radicevic  (1880)  227.  Koracase  [lutem  ka  kuci 
nezinoj.  B.  Danicic,  pric.  7,  8.  Zuruo  koraca. 
M.  P.  Sapcanin  1,  146.  AT  koliko  naprijed  ko- 
racali  .  .  .  Osvetn.  3,  132.  Kaplar  nas  uparadi 
i  pocno  uciti  kako  da  koracamo  po  liegovu  bm- 
jaiiu :  jedan  !  dva  ! . .  .  M.  D.  Milicevic,  medu- 
dnev.  97. 

KORACp;NE,  n.  djelo  kojijem  se  koraei.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  (gdje  se  mozebiti  shvaca  ko- 
raciti kao  imperfektiimi  glagol). 


f»  KORAO 

KORACEVATI,  koracujom,  impf.  vidi  kora- 
cati.  —  Samo  u  JamhreHcevu  rjeiniku:  kora- 
cujem  ,gradior'. 

KORACIG,  vidi  koracic. 

KORACIlSrA,  /.  vidi  koracina.  —  V  istoga  pisca 
u  kojega  ima  i  koracina.  Oblconi  koracinom 
pravde.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  SS*).  paul. 
epli.  5,  14.     Koracine.    2,  187.  apoc.  9,  9. 

KORACITI,  koracim,  pjf.  uciniti  korak.  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  part,  praet.  pass.  k6- 
rafien ;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u 
inf.,  osim  aor.  2  i  .3  sing,  knraci.  —  U  jednom 
primjeru  nasega  vremena  (Odgovori  Ruza  kox-a- 
ceci  preko  praga.  S.  ^lubisa,  prip.  59)  ima  ger. 
praes.,  kao  da  je  imperfektioni  glagol,  ali  mislim 
da  til  treba  shvatiti  kao  piscevu  yogresku;  i  u 
lielinu  rjecniku  i  u  Stulicevu  us  injinitiv  imti 
praes.  koracim,  po  aimu  hi  se  moijlo  pomisliti  da 
i  ova  doa  pisca  shvacaju  koraciti  kao  imperfek- 
tivni  glagol,  ali  se  u  Beliiiu  vidi  da  tako  nije 
po  samome  prijevodu  talijanskom,  i  latinskome ; 
a  Stulli  moie  biti  da  je  prepisao  iz  Belina.  — 
Od  .\vn  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikafinu 
(koraciti,  stupiti  ,gradum  facere')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Beliiiu  (koraciti,  kora6im  ,daro, 
o  fare  un  passo'  ,gradum  facere'  546^),  u  Bjelo- 
stjencevu (koracam,  koraciti  ,passum,  gradum 
facio,  gradior',  v.  stupam),  «  Voltiijijinu  (,fai'0 
un  passo,  un  salto"  ,einen  schritt  oder  sprung 
machen'),  n  Stulicevu  (koraciti,  koracim  ,ince- 
dore'),  u  Vukovu  (,sclireiten'  ,gradior').  Niti  moze 
koji  ustati,  ni  korak  koraciti.  Glasnik.  31,  303. 
(1704).  Samo  jednom  da  bi  kora6io  u  vikova 
hi}adu  hijada.  L.  ^;ubuski  62.  Koraciti  na  skalin 
iliti  kolie  naj  gorni.  F.  Lastric,  svet.  1.30'i.  Da 
se  no  uslobodi  ni  koraciti  iz  Carigrada.  A.  Ka- 
nizlic,  Kam.  141.  Da  s  nom  podu  i  korace  u 
Jordan.  E.  Pavio,  ogl.  168.  Danijel  zadrzavase 
kraja,  da  ne  koraei  u  crkvu.  418.  Niti  znademo 
koraciti  kada  ne  vidimo.  A.  Tomikovic,  gov.  313. 
Tamaii  kad  sveti  Aranden  koraei  jednom  nogom 
k  Bogu  na  nebo,  onda  davo  stigne.  Nar.  prip. 
vuk.  115.  —  Mefafiiricki.  Kad  sam  koracila  na 
svit  ovi  (kad  sam  se  rodila).  F.  Lastric,  test. 
348''.  —  tfmri  Baaza  i  ostavi  svoje  pristoje  sinu 
svomu  Eli  koji  na  pristoje  koracivsi  (postavii 
kralem)  smace  proroka  Jeliu.    E.  Pavic,  ogl.  302. 

—  Znajuci  da  si  jurve  u  liega  (u  pakao)  jednom 
nogom  koracio.  A.  Kanizlic,  fran.  230.  —  (kod 
govora  prijeii  na  sto  drugo).  Koracimo  razgle- 
dati  ne  trgovane.  F.  Lastric,  test.  ad.  84''.  Od 
tilesnoga  rodstva  koracimo  na  zakonito.  svet. 
161b.  Neka  mi  dopusteno  bride  s  puta  koraciti. 
A.  Kanizlic,  kam.  31. 

KORAC]f;IV,  adj.  kojije  sposohau  za  koracane. 

—  (Kao  adj.)  samo  u  Stulicevu,  rjecniku:  ,aptus 
ad  ambulandum',  i  nije  dosta  pouzdano.  —  Adv. 
koracjivo  s  drugijem  znacehem:  koracaj  po  ko- 
racaj, nalazi  se  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  korac- 
jivo,  koracaj  za  koracajem  ,gradatim';  u  Volti- 
ijijinu: jgradatamente,  a  passo  a  passo'  , schritt 
vor  schritt';  u  Stulicevu:  v.  koracajuc. 

KORAC,  koraca,  m.  cekic.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
i  ace.  sing.,  i  voc. :  koraiu,  koraei.  ■ —  Od  grc. 
xoodxiov.  kucalo  na  vratima  (zvekir,  halka).  Matzo- 
nauer.  —  Od  xvui  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (,martello,  stromento  noto'  , malleus'  464''^), 
u  Stulicevu  (,malleus'),  u  Vukovu  (cekic  sto  se 
koi'ii  kuju  ,art  hammer  pferde  zu  beschlagen' 
, malleus  ealceando  oquo'  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Crnoj  Gori).  Eto  dake  krvnika  (jru/.a- 
nijoh    s  koracima    i    s  cavlima    gvozdonij«ni.     D. 


KORAC.  3 

Basii  57.  Sud  potvrdi  da  plate  .  .  .  kao  pod 
koracom  (pod  silom,  kao  kara  sto  so  lomi  pod 
udarom  koraAa).  S.  ^jubisa,  prife^  5(i.  Korace  i 
klijeSta.  Maga/.in.  18GG.  82.  —  Cesto  i  kao  pre- 
zime  u  na.ie  vrijeme.  Kosta  Kora6.  Rat.  322. 
Ilija  KoraA.    Sr.  nov.  1879.  ]  184. 

K0RA(;E.  n.  iine  selu  u  Bosni  u  okrmju  ba- 
noluckom.    Statist,  bosn.  39. 

KORACEVCI,  Koraiovaca,  m.  pi.  ime  selu  u 
Srbiji  u  okriigii  nWcoin.  M.  D.  Milicevid,  kral. 
srb.  123. 

KORACICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okruyu 
kragujevaikom.  K.  .Tovanovi6  90.  Pri6a  kazo  da 
je  Despot,  putujuci  od  Kosinaja,  jakim  ,korakom' 
proSao  solo  koje  se  od  toga  prozvalo  .Koradioa' 
(pucka  etimologija;  Koraiica  ne  moze  postafi  od 
korak).    M.  I).  MiliAevii,  .srb.  237. 

KORACIOKI,  adj.  koji  pripada  Koraiici.  Ko- 
raeicka  (opstina).    K.  Jovaiiovic  96. 

KORACIC,  m.  dem.  kora6.  —  Samn  u  Vukovu 
rjecniku  pisano  je  kao  sto  treba;  na  ostalijem 
mjestiina  stoji  grijeskom  5  mj.  i.  —  U  Belinu 
rjecniku:  kora6i6  ,martelletto'  ,malleolus'  464*; 
M  Stulicevu:  koracic,  v.  ma|icio;  u  Vukovu:  Aiva. 
V.  korac.  Koraci6,  mali  kladivac  u  zlatara.  u 
Dubrovniku.    F.  Hefele. 

KORACSKO  BRDO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  uzickom.  Ornica  do  Brda  Kora6skog. 
Sr.  nov.  1868.  181. 

1.  KORAJ,  III.  mjesno  ime.  —  Ovako  se  zove 
pet  sela  u  Bosni  u  okrugu  Done  Titzle:  Koraj 
Basic,  K.  Kiptijan,  K.  Muselovio,  K.  Okauovic, 
K.  Safic.  Statist,  bosn.  84.  —  Isto  se  mjesno  ime 
pomine  prije  nasega  vremena.  S.  Novakovic,  pom. 
13.5. 

2.  KORAJ,  m.  vidi  koraj.  —  U  jednoga  pisca 
Sp^ecanina  xviti  vijeka.  A  dijaspri  i  piropje, 
koraj,  ambre  i  agato.  J.  Kavaiiin  483^.  Biser 
bacasmo  i  koraje.    567*. 

KORAJAC,  Korajca,  m.  prezime.  —  U  nase 
vrijeme.  Schem.  zagr.  1875.  204.  Schoin.  diak. 
1877.  68. 

1.  KORAK,  m.  kad  cejnde  (a  i  Hvotina)  sto- 
jeei  na  jednoj  nozi  podigne  driigu  (kod  htida 
zadnu)  i  preinjesti  je  naprijed;  kod  ovoga  i  da- 
^ina  od  jedne  noge  do  dnige;  i  u  prenesenom 
smislu  (isporedi  koracaj).  —  Nahodi  se  ujuhiijeh 
Slaoena  (bug.  i  novoslov.  korak).  — -  Jamaino  je 
postalo  od  krak  (praslavenski  kork),  isporedi 
bjelorus.  KnpoKi,,  (ce.s.  krok),  po}.  krok.  —  ispo- 
redi i  krok,  skrok.  —  Od  korak  postaje  koraciti, 
koracati,  pa  i  koracaj  itd.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjecniku  u  Bjelostjencevu  (v.  hod),  u  Vol- 
tigijinu  (,passo,  mossa'  .schritt'),  n  Stulicevu  (v. 
korac),  u  Vukovu  (,der  schritt'  ,passus',  cf.  skrok). 
Velik  ti  se  trud  vidi  pojti  5  koraki  na  misu. 
Korizra.  70"-.  A  krotko  gdo  hodi,  koraci  svi 
miri,  on  se  zdraf  nahodi.  D.  Barakovi6,  vil.  31. 
Do  zida  plazeci  na  drobni  koraci.  74.  Niti  moze 
koji  ustati,  ni  korak  koraciti.  Glasnik.  31.  30.S. 
(1704).  Ako  budu  tim  koraci  htjet  hoditi  srjod 
gospostva.  J.  Kavanin  15la.  Da  korakom  od 
olova  smrt  ne  stupa,  neg  pospijesa.  389a.  Kratko 
korake  ciniti.  E.  Pavic,  ogl.  73.  Mrtvi  korak 
svoj  promini.  V.  Dosen  212b.  Koracima  broji 
tur.sko  trupje.  P.  Petrovie,  gor.  vijen.  23.  Ter 
nznatrag  hitav  korak  krece.  Osvetn.  1,  52.  Bul- 
wer  je  korak  po  korak  svoj  put  prokrcio.  M. 
PavUnovi6,  rad.  16.  Taj  je  iznm  odapeo  u  zna- 
nosti  orjaski  korak.  51.  Svaki  mu  se  korak  u 
umjetnosti  u  krvavom  znoju  okupao.   74.    Koliko 


1  KOKA^..  a, 

ih  so  uranih  i  darovitih  za  svega  zivota  preko- 
vratilo  rad  kojoga  kriva  koraka  u  prvnj  mladosti. 
122. 

2.  KOIiAlv,  m.  ime  domacijem  iivolinama. 
■A.  iiiie  jj'<u.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  43. 

1).  ime  prascu.    D.  Hire. 

3.  KOKAK,  m.  ime  nekakvu  gradu  u  Aziji.  — 
U  knizi  xiii  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjec- 
niku (Korakb,  grad  u  Aziji).  Preido  pustyi'io 
ijerdauLslvyjo,  i  prisbdb  vb  gradb  Korakb,  .  .  .  i 
otb  tudu  ide  vl  volikyj  Vavilonb.  Domontijan-' 
311.  '>  190.  —  isporedi  1.  Karas. 

KOllAKAJ,  m.  vidi  1.  korak  i  koraklaj.  — 
Na  dim  mjesta  ovoqa  vijeka.  Suma  ot  krcme  na 
50  ill  100  korakaji.  S.  Tekelija.  let.  119.  40. 
OsudiSo  da  idem  cetvoronoske  40  do  50  korakaja. 
PravdonoSa.  1851.  21. 

KOR.\KJr.AJ,  m.  vidi  1.  korak  i  koracaj.  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecniku  u  Vukovu  (uz 
korak).  Sarao  jedan  koraklaj.  D.  Obradovic, 
basn.  372.  Dugafike  daske  ot  jednog  korak)aja. 
P.  Boiic,  vinodjel.  2,  69.  Roj  kad  ti  .se  veo  iz 
kosnice  pustio,  ti  podaloko  na  dvadesot  korak  |aja 
stoj.  F.  Dordovic,  pcelar.  36.  A  ne  bijah  200 
korakjaja  daleko  od  kuce.  Magazin.  1863.  1.32. 
To  posle  nekoliko  k^raklaja  zastane.  Srp.  zora. 
god.  1,  sv.  2,  str.  26. 

KORAKNUTI,  koraknem,  pf.  vidi  koraciti.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Nude,  ka'  si  coek,  ko- 
rakni  de  amo  blize,  pa  da  se  oglodamo'.  J.  Bog- 
danovi6. 

KORAL,  m.  vidi  koraj;  tal.  corallo.  —  Od  xvii 
vijeka  u  sjeverozapadnijeh  cakavaca.  Na  grlo 
nadije  korala  iz  mora.  D.  Barakovic,  vil.  268. 
Te  tvoje  usnice  kako  koral  gore.  Nar.  pjes.  i.str. 
2,  18.  Koral  on  lipi  moj  koga  sam  nosila.  Nar. 
pjes.  mikul.  153. 

KORALACA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  ii  okrugu 
biogradskom.  Livada  u  KoraJaci.  Sr.  nov.  1863. 
298. 

KORALCI,  m.  pi.  erven  okrugao  pasuj  (Sabjar, 
Istra).    B.  Sulek,  im.  158.  —  Postaje  od  koral. 

KORALDI,  k6ralada,  m.  pi.  vidi  kora}.  — 
Badi  oblika  isporedi  gristalad.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Koraldi  ,coraUia',  gen.  korald  Hi  ko- 
ralad.    D.  Nemani6,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  47. 

KORA^j,  m.  corallium,  u  moru  kao  kameni 
striik,  nalik  na  drvo  s  granama,  na  kojemu  live 
neke  zivotinice  (Corallium  rubrum  Lam.);  ove  ga 
malo  po  malo  grade  ispustajuci  iz  sebe  tvar  od 
koje  on  postaje.  naj  cesce  je  crvene  boje  i  izra- 
duje  se  kao  nakit  zenski,  n.  p.  za  derdane  itd. 
u  znanosti  se  upotreb^ava  u  nase  doba  ova  rijec 
i  za  ostale  tvari  druge  boje  sto  na  isti  nacin  po- 
staju  od  drugijeh  zivotina.  —  isjioredi  koral,  ko- 
raldi, morgan.  —  Postaje  od  latinske  rijeci.  a  ne 
od  tal.  corallo,  po  ceiiiu  mo~e  biti  rijec  iz  ro- 
manskoga  (dalmatskoga)  jezika,  cidi  kelomna.  — 
Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (.co- 
rallo, pianta  che  nasce  nel  fondo  del  mare'  .co- 
rallium' 228b),  u  Stulieevu  (,coralium,  curalium, 
corallum'),  u  Danicicevu  (korajb  ,coralium'). 

il.  u  pravom  smislu  (ovdje  sit  i  primjeri  « 
kojiina  pjesnici  isporeduju  crvenu  boju  usana  i 
rumenilo  lica  s  kora(em).  §arkanb  na  nemb  kako 
clovekb  koraja  srebrromb  pozladena;  zlice  tri  wdr. 
koraja  srebrwmb  pozlacene;  piruna  dva  wdb  ko- 
raja ;  zuba}ka  jedna  cjdb  koraja  s  malo  srebra. 
Mon.  Serb.  498.  (1466').  Ako  li  tko  pozre  ne  usta 
rumena,  more  rec,  cvitkom  zre  koraja  crjena.  S. 
Men6eti6  16.  Cafti  iz  usta  noj  kora|  crveni.  64. 
Usne  Ijepse  su  rumene  nog  kora}  prifini.   M.  Ve- 


KORA^,  a.  3 

tranii  2,  55.  Kad  Apele  svoje  bodice  htje  pri- 
liku  ukazati,  prid  ociraa  cini  stati  Ijepse  od  Rima 
sve  djevice;  ter  glodajuc.  sad  zlaceni  jedne  pra- 
men,  druge  lice,  one  zvijezde  dvije  danico,  ova 
kora}  sad  rumeni  ...  N.  Dimitrovic  27.  Colujuc 
jaoli  nomoj  kora}  cvit  od  mora  ugrizat  tolikoj. 
D.  Raiiina  20'>.  Nu  jur  zvijezde  blijede  ostaju, 
bijelom  rukom  jasna  zora  od  korala  vrata  otvoia. 

1.  Gundulii  27.  Prije  od  |udi  se.j  dubrave  kora) 
so  je  ribo  u  moru,  svacije  su  sad  zabave  kame- 
nitu  dubsti  goru.  143.  A  mazuci  razkrvavi  usti 
oprhle,  pomodreno,  na  sramotu  od  naravi  da  ih 
koraji  zarumeue;  .  .  .  221.  Od  koraja  usti  ob- 
javi  a  od  lira  prsi  svoje.  221.  Zlato,  koral,  biser 
i)iU  .  .  .  primi  Ijepos  tva  od  mene.  462.  Rumeu 
kora),  biser  bijeli.  Gr.  Palmotic  1,  148.  Sto  je 
koraj  prirumeni  prid  kora}om  koji  goje  usti  tvoje? 

2,  27.  Krv  od  lica,  suze  od  oci,  pram  od  kosi 
vidjot  jesu  ko  s  korajem  od  istoci  zlato  i  bisor 
kad  povezu.  I.  V.  Bunic,  mand.  10.  Rumenija 
od  ruse  i  od  kora)a.  V.  Andrijasevi6,  put.  91. 
Snijeg  i  koraJ  lice  ima.  P.  Kanavolic,  iv.  29. 
Zlato  'e  prami,  prsa  od  lira,  kora)  usti.  .1.  Ka- 
vahin  36l>.  Od  kora|a  crjonoga  moi'a.  A.  d.  Bella, 
razgov.  211.  Te  usne  nijesu  crvene  kao  kora|. 
Bos.  Vila.  1888.  145.  Kora)  je  roba  koja  se  oca- 
riiiuje  u  prometu.  Zbornik  zak.  god.  1871.  337. 
Mergan,  koraj.  u  Nar.  pjes.  petr.  2,  698.  Kora), 
zool;  ,koralle',  tal.  ,corallo',  frc.  ,corail',  ogl.  ,coral'. 
B.  Sulek,  i"jecn.  znaustv.  naz.  —  Metafuricki. 
Perlo  od  cistoce,  kora[u  od  gnruce  )ubavi.  V. 
Andrijasevic,  put.  152. 

b.  moze  biti  da  se  u  pre.ncsenom  smishi  i 
drugo  sto  crveno  ovako  zove;  n.  p.  ti  Dubroimiku 
se  ovako  zovu  jaja  (Hi  ikra)  n.  morskopa  jeza, 
jer  su  crvena.    P.  Budmani. 

KORAJA,  /.  vidi  kora).  —  Na  jednom  mjcstu 
u  nase  vrijeine,  a  izmedii  rjecnika  u  Mikal'mii 
(,coraIium,  corallum,  gorgouia').  Crkli  merman, 
(irvena  koraja.  ii  Nar.  pjes.  here.  vuk.  359. 

KORAJfiAC,  kirajca,  m.  dem.  kora).  —  Samo 
H  SlidicKtni  rjecniku:   v.  kora)r.ac 

KORA^AN,  k6rajna,  adj.  koji  pripada  kofa(u; 
koji  je  naciiien  od  korafa;  koji  je  (erven)  kao 
koral.  —  Od  xvi  vijcka,  a  izmedii  rjecnika  u  Be- 
Knu  (korajni  ,di  corallo'  ,ooralliuus'  228'')  i  u 
Stulicevu  (jCoralii').  Usiia  mi  kora)na  sva  puca  i 
veno.  G-.  Drzid  404.  Od  kosi  dva  prama,  ko- 
ra)ne  dvi  usti,  is  kih  se  he(s)  srama  slatka  ric 
izusti.  D.  Raiiina  46".  Proz  kora)iia  neka  vrata 
na  dvor  zarko  suuce  izide.  I.  Gundulic  538. 
Otvarat  zora  ide  vrata  kora)na  i  biserua  zarkom 
suncu.  J.  Kavanin  353a.  Korajan,  zool.  ,ko- 
rallen-  (in  zus.)';  korajna  stvora,  gl.  ggr.  ,ko- 
rallenformation',  tal.  ,formazione  di  coi'alli';  ko- 
rajni otok  jkoralleninsel' ;  korajni  vapnenao  ,ko- 
rallenkalk';  korajni  bad,  zub  ,koralleuklippe'; 
korajni  greben  ,korallengrirt''.  B.  Sulek,  rJ66n. 
znanstv.  naz. 

k6ra;^AR,  m.  covjek  kojeuui  je  zanat  vaditi 
koral  iz  mora.  —  Naiineno  u  nase  vrijeme.  — 
U  Sulekovu  rjecniku:  ,korallenfanger,  korallen- 
iischer'. 

k6rA^AST,  adj.  slican  koralii.  —  Nacineno 
II  nase  vrijeme.  Kgi-ajast,  min.  ,korallenartig', 
tal.  ,coralloide'.    B.  Sulek,  rjefin.  znanstv.  naz. 

KORA^jAS,  korajasa,  m.  covjek  koji  obraduje 
koi'a(.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu 
rjecniku,:  ,korallondreclisler ;  korallenmacher'. 

KORALCAC,  korajcca,  m.  dem.  korajac.  —  IJ 
IStuliieva  rjecniku  itz  korajcic.  —  neponzdnmi. 

KORA^iCIt ',  m.  dem.  korajac.  —  Samo  ii  Stii- 


1  1.  KORANA 

liceitu  rjecniku:  korajcii,  mali  koraj  .parvum  co- 
rallium'. 

1.  K0RA:^E,  n.  coll.  koraj.  —  Sama  ii  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,coraliorum  vis'. 

2.  KORAlfiE,  n.  ime  mjestu  ii.  Srbiji  u  okrugu 
vajevskom.     Niva  u  Koraju.    8r.  nov.  1875.  1203. 

KORA^jEVAC,  korajevca,  vi.  korafni  striik.  — 
Nacineno  u  nase  vrijeme.  Korajevac,  zool.  ,ko- 
rallenstamm,  polyponstock,  koral  lenstock',  tal. 
,branco  di  coralli'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KORALIf',  w(.  dem.  koral.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku:  v.  korajciii. 

KORA^ISTE,  n.  kao  veliki  kamen  u  moru  na- 
iinen  od  koraja.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme. 
Korajiste,  ggr.  ,korallenbank,  korallonriii'',  tal. 
,banco  di  coralli'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KORA^jKA,  /.  ime  zensko.  —  U  duhrovackijek, 
pisaaa  xvii  i  xviii  oijeka,  koji  su  po  svoj  pri- 
lid  izmislili  ovo  ime  (po  crvenijem  usnama.'^). 
Ako  su  druzi  razlika  moja  slo/.enja:  Galateu, ... 
Adona,  Koralku  od  Sira  .  .  .  prikazivali  ...  I. 
Gunduli6  v.  '  Korajka.  4.  G.  PalmotiA  2.  2.  I. 
Dordic,  pjesn.  144. 

KORA^jNIK.  m.  vidi  korajevac.  —  Nacineno 
u  nase  vrijeme.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KORA^SKI,  adj.  vidi  korajan.  —  U  Stulicevu 
rjecniku :  v.  korajan. 

1.  KORAM,  m.  tal.  corame,  koza  ustrojena.  — 
Po  zapadnijem  krajevima  od  xviii  vijeka.  Koram 
olti  koza  uciriena  ,corrame'.  M.  ZorifiiiS,  aritm. 
104.  Koram,  gen.  korama  (cakavski),  tal.  , co- 
rame, cojame'.    Slovinac.  1881.  418. 

2.  KORAM,  m.  trbuh.  Levac.    h.  Bordevic. 
KORAMITI  SE,   koramim  se,    impf.  konili  se. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,sansim  rigore,  ri- 
gidum  fieri'.  —  Moze  biti  da  je  postalo  od  1. 
koram. 

1.  KORAN,  korna,  adj.  nidi  prekoran.  —  // 
na&e  vrijeme.  Jer  su  vlasi  s  zala  odgovorni,  radi 
kojih  oni  bjehu  korni.  Osvetn.  4,  15.  Dok  jo  ziva, 
vazda  je  korna.  Bos.  vila.  1888.  52.  —  Oini  se  dii 
je  siicno  znacei'ie  (pokoran)  i  u  ovom  primjeru 
xvni  vijeka,:  I  hodim  cvileAi  gori  doli  ovako,  krizo 
bilizeci  trosim  vrime  tako.  ,Ab !'  vapim  ,da  imat 
srdce  to  sad  more,  i  kriz  tako  primat  kao  sriAne 
kore!  ah  od  puti  moje  srdce  tvrdokorno,  mini 
bitje  tvoje  i  postani  korno !  o  jubavi!  radi  kako 
znas,  u  prsi  kriz  sveti  usadi  da  se  ne  pomrsi: 
onda  (iu  t'  ugodit,  onda  srdce  ho6e,  koje  zolis 
plodit  od  Jubavi  voce'.    A.  Kanizliii,  roz.  65. 

2.  KORAN,  korna,  adj.  na  kojemu  je  kora.  — 
U  Stulicevu  rjecniku:  ,cortioatu3,  corticosus,  oru- 
stosus'  .<  dodatkom  da  je  rijec  ruska. 

3.  KORAN,  kordna,  m.  arap.  tur.  qurau,  Icniya 
u  kojoj  je  3Iuhamedov  zakon.  —  isporedi  alkoran, 
alkuran,  citap.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(vide  alkuran).  To  ti  koran  cndno  slisih  tuma- 
citi.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  142.  Iza  Praga  zlatna 
gdje  i.&  ostat  meda  med  Turcinom  i  med  Kau- 
rinom,  evandoju  ustuk  od  korana.  Osvetn.  4,  13. 
To  i  nas  koran  zapovijeda.  M.  D.  Milicevir, 
omer.  28. 

1.  KORANA,  f.  ime  vodi  i  mjestu  u  Hrvatskoj. 
(i)  voda.  — ■  od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (voda  u  Hrvatskoj).  Pak  me  put  Ko- 
rane  mahom  odpejahu  (vidi  i  c)).  M.  Kuhacevi/'. 
49.  Zovi  Muru,  Vag  i  Koranu.  J.  Rajic,  boj. 
89.  Kod  studene  Une  i  Korane.  Pjev.  crn.  61''. 
Zdravo  doso  do  vode  Korano.  Nar.  pjes.  juk.  444. 
Oj    Korano,  moja  vodo   hladna.    Nar.  pjes.  kras. 

21 


I.  KORAN  A 


322 


2.  KOIICA 


1, 148.  —  h)  zaselak  u  eu/iiiinii  iiiuilnisl:,i  rijixkuj. 
Kazdijo).  53.  —  r)  u  jedn^Kiu  /nscu  win  vijeka 
kao  ime  tamnici  tc  Karbirin.  nm  Kanuii).  Na 
Spilbei-g  dojdosmo,  povojnije  nioslo  nog'  drXah 
iiajdo.snio  .  .  .  VidivSi  ovu  ."iprav  pak  sprav  od 
"KoTana  (sam  pisac  tiimnZi :  Karlovafikoga  prXuiia 
i  ostroie),  odmali  se  zaprise  sve  mo  .stare  rane. 
M.  Kulia6evi6  58. 

2.  KORANA,  /.  ime  kravi  (?).  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  24. 

KOEANICE,  /.  2>l-  mjesno  ime.  —  xvi  vijeka. 
Matijas  Starcic  iz  Koranic.  Mon.  croat.  250. 
(1550). 

1.  KORANSKI,  adj.  koji  pripada  Koratii.  — 
Od  xviii  vijeka.  iloze,  tebi  hvala,  ki  me  oslo- 
bodi  koranskiiga  hala!  M.  Kuliacevid  58.  —  I 
kod  imena  ietiriju  sela  u  Urvatskoj  a  iupaniji 
modruiiko-rijeikoj.  Koranski  Lug.  Razdije[.  53. 
Koranski  Brijeg.  58.  Korausko  Selo.  Koranska 
Strana.    59. 

2.  KORANSKI,  adj.  koji  pripada  koranu.  Ha- 
tibi  koranski  take  tumacuju.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
79.     I  koranske  ucio  je  liste.    Osvetn.  6,  14. 

KORANE,  n.  djelo  kojijem  se  sto  kora.  J.  Bog- 
danovi6. 

KORAPSTVO,  n.  vidi  korabjarstvo.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  korabstvo,  v.  brodarstvo. 

KORAS,  m.  vidi  1.  Karas. 

KORAST,  adj.  postaje  od  1.  kora.  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  na  kojemu  je  kora.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (v.  koriiast).  Carine  od  zivina  korastih 
(,schaltLier').    Zbornik  zak.  3,  680. 

b.  nalik  na  koru.  Korast,  bot.  lat.  ,corti- 
cosus'  ,rindenartig'.  B.  §ulek,  rjecu.  znanstv. 
naz. 

KORATI  SE,  k6ram  se,  impf.  dobivati  koru, 
postajati  s  korom  (n.  p.  o  hiebii  kad  se  pece,  o 
snijegu).  —  U  nase  vrijeme  u  Ltd.  ,Po6'o  se 
snijeg  od  studeui  korati'  (t.  j.  u  koru  hvatati). 
,Vide  re!  eli  kruv  pecen?'  ,Da,  jos  se  nije  poc'o 
ni  korati'.    J.  Bogdanovic. 

KORAULICE,  /.  pi.  selo  u  Hercegovini.  Statist, 
bosn.  108.  —  isporedi  Koravjica,  Koravnica. 

KOEAV,  adj.  na  kojemu  je  kora.  —  T^  Stuli- 
cevu rjecniku:  v.  kornast. 

KORAVA,  /.  u  narodnoj  pjesmi  nasega  vre- 
mena  kao  ime  vodi  (jamacno  je  Koraua),  i  otale 
u  Vukovu  rjecniku:  ,name  eines  flusses'  ,tiuvii 
nomen'  s  primjerom :  Na  sastavak  Save  i  Korave. 
(Nar.  pjes.  vuk.  3,  273). 

KORAVICA,  /.  ime  rihama.  —  Izmedu  rjec- 
nika H  Vukovu :  (u  Sinu)  ,Squalius  Turskyi 
Heckel'.  Koravica  tupcid,  Phoxinus  levis.  G. 
Kolombatovic,  pesci.  21. 

KORAV^jICA,  /.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ka- 
raulicG,  Koravnica.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (selo  u  Hercegovini).  Imam 
kmote  sela  Korav}ice,  a  do  liih  je  selo  Deleusa. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  384. 

KORAVNICA,  /.  selo  u  Bilecskom  kadiluku. 
—  isporedi  Koraulice,  Koravjica. 

1.  KOREA,  /.  korene,  ukor.  —  Od  xviii  vijeka, 
ali  se  i  prije  nalazi,  vidi :  korBba  ,clades'.  F.  Mi- 
klosii,  lex.  palaeoslov.  -  (u  Stulicevu  rjecniku  stoji 
da  se  nahodi  u  Gundulica).  —  Izmedu  rjecnika 
u  Stulicevu  (,6xprobratio,  contumelia,  convicium' 
ie  Gundulica),  i  u  Vukovu:  ,vorwurf'  ,exprobra- 
tio',  of.  ukor  s  primjerima:  Nije  umrla  baba  od 
korbe,  ved  od  prazne  torbo.  (Nar.  posl.  vuk.  219) 


*  iz  narodnc  jijisme:  10  jo  liojzi  korija  dudijala 
i  od  oca  i  od  stare  majke.  .for  je  raeni  korba 
dodijala  od  mojoga  draga  |)obratima.  And.  Kacid, 
razg.  23H11.  Korbe  i  podipse  pokrenu.  G-.  Pe- 
stalid  as.  Molbo,  kletve,  korbe,  zalbo,  mita,  srca 
u  zlo  no  haju  zalita!  Osvetn.  4,  47.  — ■  I  u  neSto 
razliinom  znaicnu  (svada,  karba).  u  naSe  vrijeme 
u  lAci.  ,Ostav'te  so  medusobne  korbe !'  ,Nemam 
s  nikim  ni  korbe  ni  zavadi'ie'.    J.  Bogdanovid. 

2.  KORBA,  /.  tal.  corba,  rcbro  u  lade.  —  U 
naie  vrijeme  po  jugozapadnijem  krajevima.  TJstroj 
(lade  ribarice)  sastoji  iz  daska  koje  su  pri  male 
grede  pribjone.  korbe  se  zovu  koje  odgovaraju 
grodami  na  kucnom  podu,  na  to  korbo  pribijene 
su  daske  koje  se  zovu  ,madijeri'  i  odgovaraju 
sticama  ua  podu  jer  taj  ustroj  nalidi  oovjedjim 
rebrima,  zovu  ga  jednokupno  ,rebra  lade'.  L. 
Zore,  rib.  ark.  10,  324. 

3.  KORBA,  /.  vidi  1.  kofa,  b.  —  Va]a  da  je 
tal.  corba,  kotarica.  —  U  nase  vrijeme  ti  Istri. 
Korba  ili  kofa,  kosarica  koja  stoji  nokoliko  me- 
tara  na  jamboru  broda.  —  Volosko.   F.  Simic. 

K0RBA6,  korbaca,  m.  tur.  qyrbac,  bic  (uprav 
od  jednoga  komada  debele  koze,  ili  spleten  od  re- 
mena).  —  isporedi  kurbac.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  drugijem  padezima,  osim  nom.  i 
ace.  sing.,  i  voc. :  korbacu,  korbaci.  —  Iz  tur- 
skoga  je  jezika  presla  rijee  u  mnoge  evropske  je- 
zike,  ne  samo  u  slavenske  (isporedi  n.  p.  rus. 
KapfiaHt,  ces.  karabac,  korbac,  poj.  korbacz  itd.), 
rum.  carbaoi'u,  mag.  korbics  itd.,  nego  i  u  za- 
padne  (nem.  karbatsche,  karabatsche,  franc,  era- 
vache,  span,  corbaclio  itd.).  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (korbad,  kan- 
gija  ,scutica,  Hagellum  ex  corio'),  u  Jambresi- 
cevu  (,scutica'),  u  Voltigijinu  (,frusta'  ,peit3che, 
geissel'),  u  Stulicevu  (v.  bid  iz  Habdeliccva) ,  u 
Vukovu  (vido  kamgija  s  dodatkom  da  se  govori 
po  Hrvatskoj  i  po  Slavoniji).  Dobri  koni  sami 
skadu,  zlodest  komaj  po  korbacu.  P.  Vitezovid, 
cvit.  46. 

KORBACIC,  m.   dem.   korbac.    J.  Bogdanovic. 

KORBACINA,  /.  augm.  korbac.  ,Ako  te  ovom 
korbadinom  opletem  pro  leda,  upazideS'.  J.  Bog- 
danovid. 

KORBAS,  korbasa,  m.  vidi  korbac.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Ca  uima  tamo  nijedan  palice  al 
korbasa?    Nasa  sloga.  god.  14,  br.  12,  str.  52. 

KORBEVAC,  Korbevca,  m.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okricgu  vransk.om.  M.  E).  Milidevid,  kraj.  srb. 
306. 

KORBEVStICA,  /.  ime  vodi  u  Srbiji  u  okrugu 
vranskom.    M.  D.  Milidevid,  kra).  srb.  277. 

KORBIV,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku:  korbiv, 
koji  kori  ,exprobator'  s  dodatkom  da  se  nahodi 
u  Gundulica  (?).  —  nepouzdano. 

KORBONA,  /.  thesaurus,  aerarium.  blagajnica. 
—  Na  jednom  mjestu  xvn  vijeka  u  prijevodu 
novoga  zavjeta ;  latinska  je  rijec  corbima  (po  grc. 
xogptti'rc,  a  i  ova  je  rijei  tuda  u  grckom  jeziku). 
Ne  podobat  se  uloziti  ih  u  korbonu,  zacto  su 
cina  krvi.    M.  Alberti  460.  matth.  27,  6. 

KORBOVO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
jinskom.    K.  Jovanovid  124. 

KORBOVSKI,  adj.  koji  pripada  Korbovu.  Kor- 
bovska  (opstina).    K.  Jovanovid  124. 

1.  KORCA,  /.  neka  kolska  igra  u  Srbiji  ii 
okrugu  vranskom.  M.  D.  Milidevid,  kra).  srb. 
329. 

2.  KORCA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  sa- 
rajevskom.    Statist,  bosn.  10. 


KORCANSKI 


KOKDEKATI  SE 


ICOKCANSKI ,  adj.  ii  Danicieeoii  rjccniku : 
korbcanbskyj,  pomii'io  se  u  testamentu  Jelene 
Sauda|ovice  ,kori>caii3ka'  crkva  Bogorodiciiia. 
M(ou.  serb).  417.  (Spom.  sr.  2,)  123.  (1442).  mislim 
fla  bi  mjesto  ,i'b'  trebalo  ,ri'.  cf.  Gorica. 

KORCIJA,  »(.  na  jednom  mjestti  ovoga  vijeka, 
vaja  da  je  od  tur.  kuroi,  oruzanik,  vojnik,  strazar. 
Da  fataju  jednog  coveka  korcijo  u  Konaticu. 
Glasnik.  n,'  1,  11.  (1808). 

KORCOLA,  /.  vidi  Korcula.  —  Na  jednom 
mjestii  XVIII  vijeka  samo  radi  slika.  Od  Kotora 
i  Koicole  Dragoslava  uz  biskupa  vidoh  i  zrim 
niso  ohole  ...    J.  Kavailin  IBl-'-. 

KORCUL,  m.  vidi  Korcula.  —  Na  jednom 
mjcstu  xviH  vijeka  samo  radi  stiha.  Korfiul  ribni 
i  Hvar  vini  ...    J.  Kavaiiin  ISSl". 

KORCULA,  /.  Coroyra  nigra,  Melaena,  ostrvo 
i  na  nemtt  grad  u  Dalmaciji,  tal.  Curzola.  — 
liije.c  je  postala  od  talijanske;  staro  je  ime  hilo 
Krkar  (vidi).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmeda  rjec- 
nika  It,  Stulicevu  (Korcula,  otok  na  Adrijauskom 
morn  , Coroyra  melaua,  Corcyra  nigra')  i  u  Yii- 
kovu  (,die  insel  Curzola'  , Corcyra').  —  Ne  zna 
se  u  svakom  primjeru  jeli  rijei  o  ostrtiu  Hi  o 
i/radii.  treha  dodati  da  se  u  prvom  slucajii  kaze: 
ua  Korfiulu,  na  Korculi,  s  Korculo;  it  drwjom: 
u  Korculu,  u  Korfiuli,  iz  Koroule.  Seiiani  ga 
jiogubise  pri  Korculi  kraj  otoka.  D.  Barakovic, 
vil.  20G.  U  Korculi  ki  sadi  je  .  .  .  J.  Kavanin 
1281).  Hvar,  Korcula,  Rab,  Cres,  Ve}a.  137h. 
Korcula,  grad  plemenit  i  odavan.  141a.  Na  Kor- 
culi ni'e  tjelesa  doistitih.  317'>.  Osvoji  Kor6ulu 
na  otoku.  And.  Kacic,  kor.  318.  Na  ostrvu  Kor- 
culi. Vuk,  poslov.  xxxviii.  Na  Korculi.  nar. 
pjos.  1,  74. 

KORCULANIN,  m.  covjek  s  ostrva  Korcule  Hi 
iz  yrada  Korcule.  —  Mnosina:  Korculani.  P. 
Budmani. 

KORCuLANKA,  /.  zensko  ce^ade  s  ostrva  Kor- 
cule Hi  iz  grada  Korcule.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  Korculanaka.    P.  Budmani. 

KORCULANSKI,  adj.  koji  pripada  Korciila- 
nima,  pa  i  Korculi.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedii 
rjccnika  u  Vukovu  (,von  Korcula').  Tja  do  suda 
svita  strani  slava  j'  zene  koroulanske.  J.  Armo- 
lusic  58.  Biskupu  korculanskomu.  K.  Maga- 
rovic  1.  U  korculansknra  otoku.  And.  Kacic, 
kor.  411. 

KORCTILARSKI,  adj.  koji  pripada  ostrvima 
stii  se  talijanski  zoeii  Isolo  Cuizolari,  pa  i  sama 
sii  ostrva  otoci  Korcularski  (u  trccein  primjeru). 
—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Korculaiske 
srjed  potjere  ...  J.  Kavaiiin  131''.  Petar  Balci, 
ki  se  nade  na  dobitje  korcularsko . . .  139b.  Kor- 
cularske  pri  otoke.    212'i'. 

1.  KORDA.  /.  sah^a  (na  nekijcm  mjesUma  znaci 
i  mac  Hi  no..  riiU  ii.  p.  u  Bjelosljencevii,  u  Stu- 
liieva,  u  Diniirinrii  rjicniku).  —  isporedi  corda, 
dorda.  —  Hijrcji'  jiia^lnnenska  (kor-bda  Hi  kor-bd-b) 
sa  znacenem:  mac,  isporedi  sislov.  kon.da,  rua. 
K(i[),vi,  ces.  i  poj.  kord ;  ali  je  tiida,  jer  je  vec  u 
praslavensko  doba  presla  iz  iranskoga  jezika, 
isporedi  zend.  kareta,  novopers.  kiird,  alt  jamaino 
preko  kakva  tiirskoga  jezika  ii,  ovum  mladem 
obliku,  isporedi  tiir.  kard,  noz.  arb.  kordf,  rum. 
(mated.)  eoarda  biue  rijeci  uzete  iz  juznijeh  sla- 
venskijeh  jezika,  a  lit.  karda.s  iz  pojskoga;  mag. 
kard  vaja  da  je  uzeto  iz  turskoga  Hi  iz  iran- 
skoga u  staro  doha.  —  corda  i  dorda  primlene 
su  rijeci  u  novije  doha  iz  turskoga  (osmanUjskoga) 
jezika  H  kojemii  k  n  kard  ima  nehni  glas.  —  Jr 
inedii  rjei'nikn    ii    Vrnniucevu  (iin  str.  119  preniii 


maijarskome  kard,  vidi  i  3.  korda),  «  Mikalinii 
(korda,  oruzje  ,spada  di  un  filo,  da  costa'  ,ma- 
chera'),  u  Selinit  (,sciabla,  arma  nota'  ,machera' 
654a;  ,spada  lunata,  o  falcata'  ,machaera'  693*), 
II  Bjelostjencevu  (korda,  oruzje,  kot  sab)a,  palos 
,t'ramaea,  machera,  ensis'),  u  Stulicevu  (korda, 
oruzje  , specie  di  spada  larga'  ,sica,  machaera'), 
u  Vukovu  (u  pjesmi,  vide  dorda  s  primjerom : 
I  daj  meiii  kordu  zardalu),  ic  Danicicevu  (korbda 
,gladius').  —  liijec  je  ostarjela  i  stajaca  (vidi  u 
Vukovu  rjecniku)  ali  se  jos  goouri  u  Duhrow- 
niku  u  osobitom  znacetiu:  Korda  je  sad  u  Du- 
broviiiku  velik  noz  kojim  mesari  meso  sijeku. 
V.  Bogisid  u  Nar.  pjes.  bog.  370.  —  Jedna  jablbka 
ludb  kiorde  <odb  kamene  crbjeua  sb  glavrfjmb  sre- 
brbncomb.  Spom.  sr.  2,  74.  (1420).  Kopja  lomiti 
i  korde  i  sab}e.  M.  Vetranid  1,  54.  Nogo  se  vi- 
tezi  golimi  kordami  braiiahu.  F.  Vrancic,  ziv. 
(55.  Korde  o  pasu,  a  niz  pleci  vise  ogiieni  sa- 
inokresi.  I.  Gundulic  441.  S  koplim,  s  kordam, 
s  kratkijem  puskam  .  .  .  nadskocise.  B.  Zuzori 
401.  Ho6u  tebi  zaista  kordu  tvoju  ugrabiti.  Nar. 
pjes.  bog.  15.  Da  je  kome  stati  pa  gledati  kako 
turske  odlijetaju  glave  a  kaurske  sijevaju  korde. 
315.  I  kordu  Sekulovu  o  sedlu  objeiio.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  44.  I  zajmi  mi,  moj  care, 
kordu  srebvom  okovanu.  1,  53.  Mahnu  kordom 
i  desnicom  rukom,  osijece  mu  do  ramena  ruku. 
Pjev.  crn.  247*.  I  mi  kupi  kordu  po  junacko. 
Nasa  sloga.  god.  5,  br.  4,  str.   15. 

2.  KORDA,  /.  tal.  corda,  konopac,  uze.  —  Od 
xvin  vijeka.  Ovdi  more  pripovidalac  metnuti 
kordu  na  vrat  sebi.  F.  Lastric,  test.  122l>.  ,Uzmi 
de  nekolika  lakta  korde,  minacemo  po  nodeji  ono 
kamerie  po  vrtlu,  pa  ce  nam  trebati'.  J.  Bogda- 
novic.  —  V  prenesenom  smislu :  drzati  koga  (mla- 
dega)  u  kordi  (strogo)  prema  nemackome  jeziku. 
u  nase  vrijeme  po  sjevernijem  krajevima.  ,Bome 
on  svoju  zenu  drzi  u  kordi'.  ,Ona  drzi  svoju  djeou 
u  kordi ;  nijedno  joj  ne  smije  pisnuti'.  J.  Bogda- 
novic.  —  U  drugom  znacenu  prema  lat.  chorda, 
struma,  iica  (n.  p.  na  guslama).  u  Bjelostjencenu 
rjecniku:  korda,  struna,  v.  chorda,  struna. 

3.  KORDA,  m.  gladiator,  po  rimskom  obicaju 
covjek  koji  se  za  zabavu  svijeta  horio  s  drugijem 
(udima  isto  na  to  uvjezbanima.  —  Ista  je  rijec 
sto  1.  korda.  —  U  Vrancicevu  rjecniku :  , gla- 
diator', i  ti  Bjelostjencevu:  korda  ili  kordas,  koji 
so  vuci  fektati,  bosti  etc.  , gladiator'. 

KORDAC,  korca   (ili  kordaca?),  »».  noz,  mac. 

—  Uprav  je  dem.  1.  korda.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjeiiiika  u  Bjelostjencevu  (kajkavski  kor- 
dec.  oruzje  poleg  bedre  visede  spicasto,  kratko  i 
prisiroko  ,sica')  i  ii  Jamhresicevu  (kordec  ,sica'). 
Tri  tisuce  Turak  vrgose  pod  kordac.  Radojevic  20. 

KORDAS,  m.  u  Bjelostjencevu  rjecniku  (vidi 
■i.  korda). 

KORDATI  SE,  kordam  se,  pf.  tal.  accordarsi, 
dogovoriti  se,  pogoditi  se.  —  U  Istri  od  xin 
vijeka.  Tako  se  sjedinise,  kunteiitase  i  kordase. 
Mon.  Croat.  4.  (1275  prepis.  1546).  More  se  kordat 
s  nanii  na  dinare.    Statut  veprin.  (1507)  215. 

KORDAZICA,  /.  vidi:  Kordazioa  ,kordel'.  Ako 
uredovni  zapor  robe  sastoji  u  povezi,  ima  vozai- 
dobaviti  materijal  na  povezu  potrebiti,  bio  ko- 
nopac ili  uzica,  koja  se  uopde  zove  kordazica. 
Zbornik  zak.  1858.  937. 

KiJRDEKANE,  «.  djelo  kojijem  se  kn  kordeka. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu.  ,Vase  mi  je 
kordekaiie  dodijalo  !'    M.  Milas. 

KORDEKATI  SE,  kordekam  sa,  imp/,  svaitaii 
se,  karati  se.    —   U  naiie   vrijeme  it  Ditbrovnika, 


KOIiDEKATI  SE 


;?2't 


KOKE,"a. 


a  iemedu  rjccnika  u  Stuliievit  (,coTituniGlioRO  cum 
aliiiuo  altorcari").  K6rdekati  se,  k6idekrira  so, 
pt".  svadati  se,  prepirati  se.  U  naso  vrijoiiio  u 
Stoiiu:  ,Svaki  se  dan  kordokaju'.  M.  Milas.  — 
M()~e  liili  i  hez  so  (izvnn  Ditbroimika).  Kaduiio 
svaki  dan  kordokaju.    V.  Vrfievio,  niz.  95. 

KORDEKAV,  adj.  koji  se  iesto  kordeka.  — 
iSamo  H  Stuliievu  rjecniku:   ,rixosus,  litig:iosus'. 

KOKDEKOVATI  SE,  k6idekuj5m  so,  im})f. 
ridi  kmdokati  so.  —  U  nase  vrijemo  u  Stonu. 
,,Ta  nocu  da  -so  s  I'lime  vavijok  kordokujora !'  M. 
Milas. 

KORDELA,  /.  nidi  kurdjelti.  —  U  naie  vrijeme. 
Crvenu  svilenu  kordelu.  Bos.  vila.  1891.  250. 
Kordala  ,fascia'.  I).  Nenianic,  fiak.  kroat.  stud, 
iftsg.  39. 

KORDELICA,/.  dem.  kordela.  —  U  niise  vrijeme 
u  htri.  Kordolioa  jtaoniola'.  D.  Nomanid,  cak. 
kroat.  stud,  ifrtsg.  .5.5. 

KORDICA, /.  dem.  1.  korda.  —  Od  .win  vijeka, 
a  ismcdu  rjecnika  u  Stulicevii  (.sicula').  Sostru 
svoju  izveli  izvan  svoga  b'jela  dvora  i  ta  ti  je 
bijahu  na  kordioe  razd'joHli.   Nar.  pjes.  bog.  109. 

KORDIC,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
rilodam  Purgu  i  Kordioa.  J.  Kavanin  liG^.  Be- 
iiodikt  Kordic.  u  Nar.  pjos.  vuk.  2,  653  (medit 
prenume.rantima).  Kordic,  prezime.  u  lirvatskoj 
kr.T,jini.  V.  Arsenijevic.  i  u  Duhrovniktt.  P.  Bud- 
raani.  —  vidi  i  Kordici. 

KORDICI,  m.  pi.  mjesno  ime  (po  svoj  priliei 
plur.  Kordid). 

a.  selo  u  Bosni  u  okrufiu  travnickom.  Stati-st. 
bosn.  75. 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  ziipaniji  zagrehnikoj. 
Eazdijej.  71. 

KORDIJAL,  kordijAla,  m.  tal.  cordiale,  lijek 
Hi  uopce  pice  kojijem  se  pokrijepi  slabo  ce^ade. 
—  Od  xviii  vijeka  po  zapadnijem  krajcvima,  a 
izinedu  rjecnika  u  Vukoim:  (ital.  ,cordiale')  |eko- 
vito  pice  sto  se  osobito  daje  ouome  koji  padne 
u  nesvijest,  da  bi  dosao  k  sebi  ,die  herzstarkung' 
jlaxamentum'.  —  Mesto  kordijala  naklaiiahu  pelin 
s  kolurom  od  mlika.  M.  Kuhaeevic  77.  Pak  6e 
tebi  prinijeti  jedan  imbrik  ladne  vode,  a  u  drugi 
rujna  vina,  u  trecemu  kordijala,  da  im  lepse  jiro- 
govoris,  na  pitaiia  odgovori§  (iz  Pastrovica).  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  93—94. 

KORDIJANIC,  m.  prezime.  —  xii  vijeka.  Sado 
Korbdianicb.   Starine.  13,  207.  (1185  prepis.  1250). 

KORDINCI,  Kordiuaca,  m.  pi.  ime  dojema  se- 
lima  u  Srbiji  u  okrugu  toplickom.  Gorni  i  Doiii 
Kordinci.    M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  383. 

KORDON,  in.  hijeli  lokran.  Kordon,  Nym- 
phaea  alba  L.  (Pan6i6).    B.  Sulek,  im.  158. 

KORDOS,  m.  ime   prascii.  Orozovic.    D.  Hire. 

KORDOSa,  /.  ime  krmaci.  Orozovic.    D.  Hire. 

KORDOVAN,  m.  tal.  cordovauo,  fina  ucinena 
koza  sto  se  prije  radila  u  gradu  spanolskom 
GArduba  (tal.  Cordova).  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medti  rjecnika  u  Mikalinu  (kordovan,  safijan_ 
,pellis  cordubensis')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  it 
Bjelostjencevu  (kordovan,  sartijan  ,pellis  cordu- 
bensis, 1.  coriuni  cordubonse'),  u  Volfigijinu  (,cor- 
dovano,  corame'  ,leder'),  u  StuUcevu  (,corium  cor- 
dubonse'), u  VukoVii  (,das  corduan-leder'  ,aluta 
cordubensis').  Kordovani  laiiski  nijesu  naj  boja 
trgovina.  (Z).  Kordovani  ostaso,  a  trgovao  dodo. 
{Z).  No  vala  mu  koza  za  kordovana.  (Z).  Poslov. 
danic.  U  kozama  zivina,  morskih  telica  i  kor- 
dovanu.    A.  Tomikovid,  ziv.  4. 


KDIiUOVANoH.IA,  VI.  /•Awje't  koji  po  svojemu 
zanalii  cini  kordovan.  —  Nacinenn  od  kordovan 
tiirskijem  naslavkom  gy.  —  f/  Vukovii  rjeinikic. 
,der  corduan-fabrikant'  ,alutarius'. 

KORIJOVAN.SKI,  adj.  koji  pripada  kordovanit. 
—  ispuredi  kordovaiiski.  —  IJ  lielinu  rjecniku: 
kordovanska  koJica  ,cordovano'  ,pellis  cordu- 
bensis' 229n',  i  u  Stiilidevu:  kordovanska  koXica 
uz  kordovan. 

KORDOVANSKI,  adj.  koji  pripada  kordovanu, 
koji  je  nacinen.  od  kordovana.  —  IJ  nase  vrijeme 
u  Uf/arskijch  ITrvata.  6izme  kordovanske.  .Tacko. 
61.     Kordovanske  ci2rae.    164. 

1.  KORnUN,  korduna,  m.  Uroka  pantfika,  trak 
(naj  ieSce  od  skupoga  tkana),  tal.  cordono  (iito 
je  uprav  augm.  corda,  konoj>ac).  —  Od  xvi  vijeka 
po  zapadnijem  krajevima.  Ne  imas  li  bez  broja 
i  zlatijeh  korduna?  M.  Vetranic  1,  117.  Ti  imas 
kosuje,  kolete,  rukavo,  kordune,  prstene.  N.  Na- 
Jeskovic  1,  253.  Dvize  jedan  pendin  od  zlata  na 
kordunu  od  svile.  A.  Sasiii  147.  Sudarijo,  kor- 
dune, pase.  Nauk  brn.  63".  I  na  nemu  sitkova 
korduna.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  227.  Srce  raojo 
s  tvojim  V  jubav  jo  zapalo,  pak  se  je  zelenim 
kordunom  svezalo.  Nar.  pjes.  istr.  2,  119.  Kordun 
, vinculum,  taenia'.  D.  Nomanic,  cak. -kroat.  stud. 
43.  amo  maze  biti  da  pripada  i  ovaj  primjer, 
premda  bi  u  nemu  kordun  moglo  znariti  konopac : 
Nosis  jedan  kordun  od  kostreti  opasan.  I.  Dr/.ic 
245.  —  U  osobitom  znacenii.  Na  glavu  joj  (nc- 
vjesti)  nacine  ,kuku|icu',  ...  o  vratu  , kordun' 
(zlatan  singiric  koji  jo  zavijen  oko  vrata  neko- 
liko  puta  i  po  torn  sa  zlatnom  kolajnom  visi  niz 
prsi  do  pojasa).  ii  Bisnu.    Vuk,  kovc.  96. 

2.  KURDUN,  korduna,  m.  kao  drzavna  gra- 
nica  (radi  zdravstvenijeh,  jinancijalnijeh  razloga 
ltd.).  —  Tsta  je  rijee  sto  1.  kordun.  —  U  nase 
vrijeme.^  Kada  li  ce  prestati  to  skelo  i  korduni. 
M.  P.  Sapcanin  1,  94.  —  Pa  i  kao  mjesno  ime. 
Koi'dun,  livada  pod  Gostijem,  preko  ne  ide  siiha 
granica  izmedu  Srbije  i  Bosne.    I^.  Stojanovid. 

KORDUNAC,  kordunca,  m.  dem.  1.  kordun.  — 
U  nase  vrijeme  u  Istri.  Ono  se  j'  svezalo  s  kor- 
duncem  zelenim.  Nar.  pjes.  mikul.  165.  Kor- 
dfinac  , taenia'.    D.  Nomanid,  oak.-kroat.  stud.  54. 

KORDUNAJA,  /.  nejasna  rijec  u  nnrodnoj 
pjesmi  istar.ikoj  nasega  vremena.  S  pod  korena 
hladna  voda  tece,  po  liu  gredu  tri  devojke  mlado, 
svaka  ima  vidru  kordunaju(?).  Nar.  pjes.  istr. 
2,  28.  ,Kordunaju'  pridavuik  za  badvicu,  ne  znam 
sto  znamenuje.    6,  50. 

KORDUSEVCI,  Kordusevaoa,  m.  pi.  ime  selit 
u  Slavoniji   u  zupaniji  pozeskoj.    Razdijej.  122. 

KORDUVANSKI,  adj.  vidi  kordovaiiski.  Lipo 
cizme  korduvaiiske.    Jacke.  298. 

KORE,  kora,  /.  ^v/.  mnozina  je  od  1.  kora,  a 
iipotrebjava  se  u  osobitijem  znacenima. 

a.  vagina,  noznice  u  noza,  sab}e,  maca.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Viikovu 
(n.  p.  cd  noza  ,die  scheide'  ,vagina'.  cf.  noznice). 
Toliko  moze  stajati  mac  s  rdom  da  pak  no  mozes 
ga  izvaditi  iz  kora.  M.  Radnid  4731'.  Pavlo  uze 
zlacene  nozeve,  pa  ih  vadi  iz  srebrnih  kora.  Nar. 
pjos.  vuk.  2,  16.  Britku  du  mu  sab|u  zatopiti, 
zatopiti  onom  slanom  krvju,  da  se  no  da  izvadit 
iz  kora.  2,  107.  Al'  se  pusta  (sabla)  ne  da  iz- 
vaditi kao  da  je  za  koro  prirasla.  2,  110.  Gola 
sabja  tri  stotin  dukata,  koro  su  joj  tri  stotin  du- 
kata.  2,  345.  Pa  obrisa  maca  zolenoga,  povrnu 
ga  u  kore  srebrne.  3,  189.  Pa  s'  oko  nog  oiuo- 
tala  dorda,  svo  iz  kora  polijece  sama.  Nar.  pjes. 
u  Bosni.    f).  Surmin. 


KORE,  h. 


325 


KORETINAC 


1».  u  britve,  ono  sto  je  drzak  had  ,/e  britoa 
otoore.na,  i  u  Ho  se  oHrice  tiolaci  had  se  hritmi 
zatvori.  —  U  Vukovu  rjecnikii :  u  britve  ,das 
heft  des  taschenmessers'.  —  ima  i  u  StuHcevu 
(kora  od  britve  , manubrium  cultri')  gdje  stoji 
jcdnina  kora,  nli  to  nije  obicno. 

C.  drzak  od  noza,  kamze,  vidi  korice,  c.  Do 
kora  mu  noza  zagonio.    Ogled,  sr.  179. 

d.  u  kni(/e,  kad  je  tvrdo  vezana.  —  isporcdi 
korica,  b.  —  U  Vukovu  rjniniku:  u  ki'iige  ,der 
einband'  ,tegumentum'. 

K0RE6aC,  korecca,  iii.  dem.  koretac.  —  U 
StuHcevu  rjecniku:  koretcac  uz  korotac.  —  ne- 
pouzdano. 

KORECaK,  kor^cka,  m.  dem.  koreu  (vidi  ko- 
rijen).  —  U  Vukovu  rjecniku:  hyp.  v.  koren 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu. 

KORECrC,  m.  dem.  koretac.  —  Samo  u  HtnU- 
cevu  rjecniku :  koretcic  uz  koretac. 

KORECINA,  /.,  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrut/u 
kragujevackom.  Niva  u  Korecini.  Sr.  nov.  1869. 
565.  _ 

KOREKTOR,  m.  vidi  ispravjac,  nem.  corrector. 
—  U  nase  vrijeme.  Kako  bi  g.  Sveticu  u  ovome 
poslu  pomogli  faktori,  slagaci  i  korektori.  Vuk, 
odg.  na  utuk.  18. 

KOREKTURA,  /.  nastampani  list  >ia  kojeinu 
se  ispravlaju  stainparske  pogreske,  nem.  correctur, 
correcturbogen.  —  U  nase  vrijeme.  Nego  na 
arke  od  korekture  mogu  .se  joi  rukom  napisati  i 
dodati  opaske.    Zbornik  zak.  1866.  41. 

KOREKTURAN,  korektfirua,  adj.  koji  pripada 
korekturi.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Tiskani 
arci  korekturni.  Zbornik  zak.  1807.  209.  Ispravci 
ucii'ioni  u  tekstu  korekturnih   tabaka.    1874.  .S24. 

1.  KOREN,  m.  nidi  korijeu. 

2.  KOREN,  m.  mjesno  ime.  —  Va^a  da  je  ista 
rijec  sto  1.  koren. 

a.  u  Hrvatskoj.  ti)  brdo.  —  a  Vukovu  rjec- 
niku :  brdo  koje  razdvaja  oto6ku  rogementu  od 
Like.  —  h)  zaselak  u  zupaniji  Heko-krhavskoj. 
Eazdije).  36. 

b.  It  Srhiji  zaselak  u  okrngu.  valfpskoiii.  K. 
Jovauovic  101. 

KOREN-,  vidi  korijon-  i  korjon-. 

KOREN-,  vidi  korijen-  i  liorjei'i-. 

KOREiS'E,  n.  djelo  kojijem  .se  kori.  —  Stariji 
je  oblik  korenje.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu 
(korenje,  pokorenje  ,exprubratio'),  u  Belinu  (lazno 
koreuje  ..smentimento,  il  dar  raentita'  ,mendacii 
objectus'  680al>),  u  Bjelostjencevu  (v.  pogovorene), 
a  StuHcevu  (,exprobratio'),  u  Vukovu  (,die  vor- 
wiirt'e'  ,6xprobratio').  Fodtisnutje  i  korenje  ti'-la. 
S.  Budinii,  sum.  144''.  Ovo  korei'ie  Ivanovo  mu- 
tijaSe  krv  Erodiadi  i  Jerudu.  S.  Rosa  55''.  Ko- 
reiia  svoja  suproc  Farizejima  slijedeci.    109'^. 

^  KORESPONDENGIJA,  /.  dopision.iu-  (I'idi  do- 
pisivati  se  kod  dopisivati).  —  Nacineno  od  I'lein. 
correspondenz  i  od  tal.  corrispoudenza,  kao  da 
ima  lat.  correspondeutia.  —  U  pisaca  nasega 
vremena.  Zastupnik  ovaj  moci  6e  primati  lio- 
respondenciju,  listove,  prfclag  .  .  .  Zbornik  zak. 
1871.  375.  Privatne  osobe  uzivaju  ojirost  ud  )io- 
starine  glede  korespoudencije,  koju  ot|.iravjaju 
javnim  oblastim.    1873.  295. 

KORET,  m.  musko  Hi  zensko  odijelo  (u  raz- 
licnijem  znaienima).  —  Rijec  je  jamaino  tuda, 
ali  ne  znam,  odakle  je?' —  Od  .\vi  vijeka. 

a.  u  naj  starijim  primjerima  znaci  odijelo 
zensko:  u  prvvm  je  primjeru  gorne  odijelo  ja- 
macno  dugo,  u  drugome  se   ne  zna  uprav  sto  je. 


/fL 


^^3^, 


—  .fe 


Kad  ona  vidje  toj,  zgar  prai  oni  cas  do  piipka 
koiet  svoj  rukami  razdrije  vas.  M.  Vetrauic 
2,  441.  Toliko  koreta,  sapina,  traka,  tracica  . . . 
M.  Drzic  133. 

1).  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj  (rori)  zubun 
zenski  (bio  od  cohe  ili  od  sukna)  ,art  langos 
frauoukleid  ohiie  iirmel'.  —  isporedi  a. 

C.  musko  odijelo  uopce.  —  U  jednom  pri- 
mjeru -xviii  vijeka.  Soboiu  siri  na  okolo,  koret 
mota  i  razmeie,  prvi  izvodi  sionim  kolo.  J.  Ka- 
vanin  54*. 

(1.  zensko  odijelo  (go'rne  i  done)  od  pasa  niz- 
dofe,  sukna  (nem.  weiberrock,  uuterrook,  tal.  goa- 
nella,  sottana).  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
(koret,  sukna  ,gou6lla'  ,paUa';  koret  od  platna 
iguarnaccio'  ,snpparus,  supparum-),  u  Belinu  (gon- 
nella,  veste  per  lo  piii  feminile'  ,palla'  353''), 
u  StuHcevu  (.gonuella'  ,cycla5,  tunica,  palla' ; 
koret  od  ])latna  ,guarnaceia'  ,supparua,  supparum'). 
Zato  ste  .sve  u  prikazaiiu,  u  dvornom  oblicju 
s  lipim  koretom  a  bez  kosu|e.  A.  d.  Bella,  raz- 
gov.  26.  Jele  bijase  mu  uesto  spucena,  kno- 
zusa  i  odvise  majoi  pod  koretom  (o  djetetu  sto, 
kaonoti  razmazeno,  svagda  stoji  uz  majku  i  necc 
da  se  od  ne  odijeli).  M.  Vodopic,  tuzn.  jol.  dubr. 
1868.  221 — 222.  —  i  u  nase  vrijeme  u  Duhrov- 
niku.  P.  Budmani.  —  I  u  ova  dva  primjera  va{a 
da  je  ovakovo  znacene,  ali  kao  da  je  kod  toga 
pisac  mislio  i  na  korot.  Iza  dva  dni  od  radosti 
fieka  te  paka  ne^goda  strasna,  crui  koret.  B.  Zu- 
zeri  212.  .Memento',  kad  si  nevjesta,  kad  naki- 
tjona  na  s,%danu,  i  fiini  ti  se  da  vas  svijet  gleda 
tvoje  napravo ;  tadara  spomeui  se,  da  te  brzo 
coka  crni  korot  a  iza  nega  smrad  od  greba.  253. 
V.  gorne  odijelo  do  pasa  s  rukavima,  i  musko 
i  zensko.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,oami- 
ciuola,  t'arsetto  di  panno  o  di  altra  materia,  cho 
si  porta  sopra  la  camioia  per  difosa  del  freddo' 
,tliorax'  162''»),  a  Voltigijinu  (,camiciuola,  t'arsetto' 
,ein  warams');  u  Vukovu  (u  Crnoj  Gori)  kao  curce 
dvigaokijeh  tijosnijeh  rukava  s  kapcima  ,art  kurzes 
kloid  mit  langen  engon  armeln'  ,vestis  quaedara 
manuleata'.  —  Kruzat,  koret,  jacerma,  isiroko 
gaee.  S.  ^jubisa,  prip.  8.  Sto  je  bliza  kosu[a  od 
koreta  tijolu.  pric.  41.  Svrii  kosuje  navlaoila 
mlada  modri  koret  s  rukavima  crvene  svite,  do 
pasa  dug  a  sprijed  otvoren.  124.  Kad  jo  doslo 
do  zrelosti  .  .  .  devojke  oblace  , koret'  (do  tada 
noso  jacermu).  u  Konavlima.  V.  Bogisii,  zborn. 
29.4.  Koret,  istarska  nosiia,  hajinac  iz  debelog 
sukna,  zakopoan  ,azulicama'.    F.  Spincio. 

KORETAC,  k6reca,  m.  dem.  korot.  —  IJ  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  StuHcevu  (,gonnel- 
lino'  ijjarva  cyclas').  Tebi  6u  krojiti  zeloni  ko- 
retac od  kadife.  S.  !^ubisa,  prip.  266.  No  j(^ 
bliza  kosuja  od  koreca.    pric.  32. 

KORETASI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugii 
Done  Tuzle.    Statist,  bosu.  86.  * 

1.  KORETIC,  m.  dem.  koret.  —  //  StuHcevu 
rjecniku  uz  koretac. 

2.  KORETIC,  m.  prezime.  —  //  nase_  vrijeme 
u   Hrvatskoj. 

KORETIN,  m.  ime  vodi  i  mjestu  u  Srhiji  u 
okrugu  krajinskom.  Livada  do  reke  Koretina. 
Brauik  u  Koretiuu.    Sr.  nov.  1874.  305. 

1.  KORETINA,  /.  augm.  1.  kora.  ,La!  dobolo 
kuretine  na  ovoj  rastini'.    J.  Bogdanovir. 

2.  KORETINA,  /.  augm.  koret.  —  U  StuHcevu 
rjecniku:  ,gonnellou6'  ,ingens  cyclas'. 

KORETINAC,  Koretinca,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  varazdinskoj.  (kajkaeski)  Ko- 
retinec.    Razdijej.  92. 


i^e- 


koi;k'1'in() 


32fi 


2.  KOEICE 


KOIIKTINO,  n.  mjesno  imc.  —  U  Vaniiicevu 
rjeciiilcti:  Korotino,  selo  u  Toponici  kojo  jo  kra] 
Milutin  dao  Grafianici.  M(on.  serb).  565.  {132ii). 
to  60  biti  sadaSno  selo  Koretino  na  krivoj  Kijeci 
izmedu  Pristine  i  VniAo.    Hahn,  reise.  171. 

KOREVINA,  /.  imc  bilkama.  Korevina,  1. 
Agrimoiiia  eupatoria  h.  (Visiani,  Sab]ar) ;  2.  Peu- 
cpdanum  Petteri  Vis.  (Visiani).  B.  Sulek,  im. 
KiO. 

KOKEVO,  n.  imc  selu  m  protopresviteratu  bti- 
dackom.    §em.  prav.  1879.  69. 

KOKEVSKI,  K6revsk(')ga,  >n.  prezime  p()]aiko 
a  CrunduHccvu  Ostnanu.  Svijetla  i  slavna  Kru- 
noslava,  Korevskoga  vjorenica.  I.  Guudulio  337. 
Korevskomu  jo  (Krunoslavu)  da  (otac)  vojvodi. 
338.  Gdi  je,  ako  je  u  2ivotu,  moj  Korevski  vo- 
jevoda?  349.  Korevskoga  Krunoslava.  J.  Ka- 
'vaiiiu  273b. 

KOKEZITI,  koreZim,  pf.(?)  tal.  correggere, 
ispraviti,  popraviti  (kod  itampe).  —  U  pisaca 
cakavaca  xvi  vijeka.  (Knige)  kompoiiene  i  ko- 
rezeno  Urbanom  i  Tomasom.  Transit.  287.  To 
knige  bise  komponene  i  korezene.    Korizm.  lO^b. 

KOUHE]^,  m.  pogrdna  rijec.  Skoroteca.  1844. 
249. 

1.  KOEIOA,  /.  dem.  1.  kora.  —  Bijei  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  korica,  rus.  Kopiina,  ces. 
kofice.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikafinu  (korica, 
mala  kora  ,crustula';  korice  medu  zrna  sipkova 
,cicus,  cicum,  foUiculus'),  a  Belinu  (,guscetto' 
,calyculus'  364b ;  ,scorzetta'  ,corticula'  660»),  u 
Bjelostjenievu  (korica  ki'uha  ,crustula'),  u  Volti- 
gijinu  (,scorzetta,  crostola,  crostina'  ,ger6stote 
brodschnitte'),  u  StuUceuu  (korica,  mala  kora 
jCrustula,  exiguus  cortex'),  u  Vukovti  (dim.  v. 
kora). 

a.  na  drvetu. 

a)  uopce.  A  zikvica  bukova  korica.  Nar. 
pjes.  mikul.  139. 

b)  u  osobitom  znacenu,  unutrasni  dio  od 
kore,  libor.  Preponka  ili  natkorije  i  korica  jesu 
one  casti,  u  koje  so  loza  zavija.  P.  Bolii,  vinod. 
1,  68. 

(!)  (slatka)  korica,  Laurus  cinnamomum  L., 
eimet,  darcin,  kanela.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (v.  cinamouka,  kanela  s  dodatkom  da  je 
rijec  ruska).  Kako  korica  i  balsam  mirisajuci 
voii  dah.  M.  Alberti  22.  68.  ecclesiastic.  24,  20. 
Uzmi  po  jedau  lot  karanfica  i  korice.  P.  Bolic, 
vinodjel.  2,  228.  Korica,  rus.  Kopima,  ces^  sko- 
iice,  Laurus  cinnamomum  L.  (Bolic).  B.  Sulek, 
im.  160.  —  Slatke  korice  ...  2  dragme.  I.  Ja- 
blauci  160.  Uzmi  slatke  korice.  Z.  Orfelin,  podr. 
73.  Korica  slatka,  cinnamomum  (Bjelostjenac), 
Laurus  cinnamomum  L.  (StuUi,  Orfelin).  B.  Sulek, 
im.  160. 

h.'na  hjehu.  Odrizuju  6d  krulia  okruglu  ko- 
ricu.  A.  Kanizlid,  kam.  550.  Kako  suhoga  krulia 
korico.  D.  Eapii  214.  Dali  bismo  im  ovo  malo 
korica  to  bi  i  oni  mogli  vecerati.  Nar.  prip.  vuk. 
174.  Jer  i  suha  korica  so  prima  u  samoci  u  slo- 
bodi  dragoj.  Osvetn.  2,  98.  —  I  u  osobitum  zna- 
cenu: kriska  hjeba  poprzena.  u  Voltigijinu  rjei- 
niku. 

c.  vidi  kore,  d.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Viikovu  (od  knige  ,der  einband'  ,to- 
gumentum'.  of.  kore).  Lijeva  je  korica  ovoga 
jevandelija  sva  postavjena  srebrnom  plocom.  Vuk, 
dan.  1,  12. 

d.  vidi  1.  korice. 

2.  KOEIOA,  /.  ime  kuckif?).  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  45. 


3.  KomOA,  Koritaca,  re.  pi.  mjesno  imc.  — 
I'lur.  2.  korice.  —  U  Duniciicou  rjecniku:  Ko- 
rytbca,  selo  , Korica'  koje  je  s  gradom  K|ucem 
dao  kra|  bosanski  Toraas  Ostojic  sinovima  voj- 
vodo  IvaniSa  DragiSica.  M(on.  sei'b).  439.  (144l>). 
sad  so  tako  zove  jodno  selo  blizu  Imoskoga. 

1.  KOEIOE,  korica,  /.  pi.  mnozina  od  1.  ko- 
rica, %i,pntreh]ava  se  u  razlicnijem  znaSenima,  is- 
poredi  1.  kore. 

a.  na  drvetu,  u  osobitijem  znacenima. 

a)  slatke  korice,  vidi  1.  korice,  a,  c).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenievu  (korice  slatke, 
cinamomka,  kanela ;  mirisna  kora  ,cinamomum, 
cinnamum,  canolla'),  u  Jambresicevu  (korice  slatke 
jcinnamomum'),  u  Voltigijinu  (korica  slatke  ,caii- 
noUa'  .zimmetrinde').  Drvjica  od  slatkih  korica. 
A.  Kani21i6,  uzr.  127. 

b)  zovu  se  ,koricaraa'  i  strugutine  drva,  a 
ne  drvece  kore,  Ho  se  upotrehjavaju  za  mascenc 
i  to  za  crvenu  i  modru  boju.  Crvene  korice, 
rothholz.  Modre  korice,  blauholz.  u  lirvatskoj 
krajini.    V.  Arsonijevio. 

b.  noznice,  vidi  kore,  a.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Mika}inu  (korice  od  mafia  al'  sable,  noznica 
,vagina'),  u  Bjelostjenievu  (korico  sabje,  noznice 
etc.  ,vagina'),  u  Voltigijinu  (korice  meca  ,fodoro 
di  spada'  ,schoibo'),  u  Vukovu  (dem.  von  koro). 
David  izvadi  iz  korica  negovi  vlastiti  mac.  E. 
Pavi6,  ogl.  240. 

C.  vidi  kore,  b.  Slicni  su  onim  perisim  ugla- 
denih  korica.  M.  Pavlinovic,  rad.  139.  Korico 
od  noza  koji  se  za  to  i  zove  ,koricnak',  to  su 
korice  od  ovnujske  rozine,  i  u  korice  se  mozo 
noz  (ostrice)  smjestiti,  kad  se  zaklopi  ili  zatvori. 
,Prelomio  sam  korice  od  no2a'.  u  Dobroselu.  M. 
Medic. 

(I.  drzak  od  noza,  kamze.  —  isporedi  kore, 
c.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika]inu  (korice  od  noza 
,manubrium'),  u  Belinu  (.manico  di  cultello'  ,cultri 
manubrium'  459*),  u  Voltigijinu  (korico  noza 
,manico  di  coltello'  ,heft  voii  einem  messer'),  « 
Stulicevu  (,manico  dei  coltelli  plicatili'  , manu- 
brium' iz  Mika(ina).  Ako  je  cinio  stogod  nozem 
od  crnijeh  korica  na  raskrsticu.   B.  Kasic,  zrc.  35. 

e.  vidi  kore,  d.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika- 
}inu  (korico  od  knige  ,sitibus,  operculum  libri, 
iuvolucrum'),  u  Bjelostjenievu  (korice  kiiig  ,sit- 
tibae  1.  syttibae').  Dvi  kiiige  u  svilenih  koricah. 
A.  Kanizlic,  kam.  261.  Ima  veliki  zakonik  u 
koricama  kozijoma  a  srebrnijoma  okrajcima.  S. 
:^ubisa,  prip.  72. 

f.  M  Mika^inu  rjeiniku :  korice  za  pera  ,peu- 
narolo'  ,theca  calamaria'. 

2.  KOEICE,  n.  dem.  korito.  —  Stariji  bi  oblik 
bio  koritbce,  pa  koritce,  a  ispred  e  ne  iiije  se  t. 
—  Gen.  pi.  k6rita,ca.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (koritce  ,parvus  alveus'  s  do- 
datkom da  je  rijec  ruska)  i  u  Vukovu  (dim.  v. 
korito).  —  U  Lici  i  s  drugijem  akcentom:  ko- 
rice. J.  Bogdanovio.  —  I  u  osobitijem  znacenima. 
u  Vukovu  rjeiniku:  (u  Hrvatskoj)  nadno  grota, 
odakle  zito  pada  u  kamen  (grot  u  Srbiji  se  zove 
,kos',  a  ovo  korice  ,canak').  Tako  so  i  u  Srbiji 
(u  okrugu  hiogradskom),  a  ne  samo  u  Hrvatskoj 
kao  sto  Vuk  voii,  zove  ono  cim  je  zadnivon  koS 
da  zito  svo  ne  ispadne.  \i.  Stojanovic.  Korice 
(koritce),  mech.  (toce,  opanak,  casica,  sipovka) 
,gossensohuh,  schub,  riittelschuh,  rumpfmulde, 
rumpfschuh',  tal.  ,truogolo',  frc.  ,engr6neur,  anche, 
auge  de  la  tremie',  egl.  , spout  of  a  mill-hopper'; 
phys.  ,trogapparat,  trogolchen',  frc.  ,auge  (gal- 
vanique),  auget',  ogl.  , (galvanic)  trough,  small 
trough'.     B.   Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 


KOETCAK 


1.   KOlUJliN 


KOKICAK,  korifika,  m.  vidi  korefiak.  Tamo 
kopa  razne  koricke.    M.  P.  Sapcanin  1,  119. 

KORICAN,  koricna,  adj.  koji  pripada  (slat- 
kijem)  koricama.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedti 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  kanelan  s  dodatkom  da 
je  rijec  ruska).  Koricni  alkohol,  chem.  ,zimmtal- 
kohol' ;  koricno  ujo  ,zimmtol,  cynamylwasserstolf' . 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOKICANAC,  koricanca,  m.  vidi  koricas.  J. 
Bogdanovic. 

KOKICANE,  ■«.  djdo  kojijem  se  korica,  vidi 
koricati. 

KORICAS,  m.  noz  koji  ima  korice,  i  koji  se 
u  korice  moze  uklopiti.  vidi  1.  korice,  c.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lid.  .Izvadi  iza  pasa  koricas, 
pa  ti  potegnu  na  me'.  .Bocanov  (Bocan,  hyp.  Bozo) 
korica§  nigda  za  pasom  ne  stoji,  van  mu  vavije 
na  torkiji  gotov  visi'.    J.  Bogdanovic. 

KORICATI,  koricam,  impf.  ukivati  (noz)  ti 
korice,  vidi  1.  korice,  c.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
,0n  lijepo  umije  noze  koricati'.  ,Aj  do  davola  ti 
i  tvoe  koricane !  kako  si  mi  ono  okori6a  noz !' 
J.  Bogdanovii. 

KOKICICA,  /.  dem.  1.  korica.  —  Od  xviu 
vijeka.  Metni  s  limuua  sjustene  u  prah  stucene 
zute  koricice.    Z.  Orfelin,  podr.  10.5. 

KORICKE,  m.  dem.  2.  korice.  —  Na  jednum 
mjestu  xvin  vijeka  u  osobitom  znacenu.  Oli  pre- 
diva  zice  prstima  protezi,  oli  za  namotak  podku 
(potku)  a  koritci6im  vretena  nek  se  vrte.  Blago 
turl.  2,  158.  —  Radi  muskoya  roda  nije  dosta 
pouzdana  rijec. 

1.  KORICNAK,  m.  noz  u  koricama  {od  roya, 
od  kosti,  od  bijele  kosti),  vidi  1.  korice,  c  t  d.  — 
IJ  nase  vrijeme.  Pa  so  lati  noza  koricnaka.  Nar. 
pjes.  horm.  2,  461.  Koriciiak,  noz  s  koricama  od 
rozine.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KORIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Ti- 
motije  Koric.    Rat.  206. 

K0RI6aNAC,  Kori('-,anca,  m.  prezime.  —  U 
nase  vrijeme.     IHja  Koricanac.    Rat.  3.58. 

KORi6aNE,  vidi  Koricani. 

KORICANI,  m.  pi.  ime  mjesno. 
ii.  selo  u  Bosni  u  okruyii  travnickom.  Sciiom. 
bosn.    1864.    85.    —    Oblik   akiizativa   zamjenuje 
oblik   nominativa,   te   se   kaze    i  Koricano  (f.?). 
Statist.  bo.sn.  68. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okruyn  krufinjevackom.   K. 
Jovanovic  118. 

KORI6e,  /.  j)l.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka.  Ko- 
vacije  na  Korycalib.    Svetostef.  hris.  16. 

KORIDOR,  m.  vidi  prijeliod ,  tal.  corridojo 
(mlet.  coridor),  nem.  corridor.  —  U  na^e  vrijeme. 
Pobudise  pazriu  po  pozorisnim  koridorima.  Bos. 
vila.  1889.  55.  Koridor,  arch.  v.  Prijehod.  B. 
Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOKIJA,  /.  tur.  qoru,  yaj,  zabran.  —  U  nasc 
vrijeme  a  juyoistoinoj  Srbiji  (uprav  je  rijec  bu- 
yarska).  Korija  —  gora  (suma).  ii  juyoistoinoj 
Srbiji.  M.  D.  Milidevic,  s  dun.  108.  Cija  je  ona 
velika  §uma?'  pitah  ja  jednog,  a  on  mi  odgovori : 
,To  je  korija  (suma)  kaluderska'.  S.  Pelivauovic. 
vidi  i  kod  korac.  —  Nalazi  se  vec  xvii  vijeka  u 
jednoya  pisca  Dabrovcanina,  ali  kao  ime  mjestu 
II  Buyarskoj.  Kroz  Popovu  ter  Koriju  prem 
pospijesno  otidose  u  bugarsku  Papazliju.  J.  Pal- 
motic  232.  (Popova  Korija,  gusta  dubrava  koja 
bi  na  glasu  porad  razbojnika  kojim  bijase  na 
celu  neki  papas  kaluder  otkuda  dobi  i  ime.  -  - 
Bugarska  Papaslija,  varos  6  ura  daleko  od  Fili- 


popo|a.  S.  Skurla.  236).  —  /  u  nase  vrijeme  kao 
ime  pusti  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitickoj . 
Razdijej.  141.  ne  znam  jeli  ista  rijec  sto  u  pre- 
dasnijem  primjerima. 

KORIJANDAR,  korijandra,  »«.  vidi  korijandra. 
—  U  Bjelostjencevu,  rjecnika :  kajkavski  korijander 
,coriandrum,  corianisum,  coriauon',  i  ii  Jambre- 
sicevii :  korijander  ,coriandrum'. 

KORIJANDOI;,  m.  vidi  korijandra.  Korijaudol 
(u  mletackom  rukopisu),  Korijandula,  coriaudro 
(u  sinskom  rukopisu),  Goriandrum  (sativum)  L. 
(u  mletackom  rukopisu,  Durante).  B.  Sulek,  im. 
160. 

KORIJANDRA,  /.  Goriandrum  sativum  L., 
neka  bifca.  —  isporedi  korijandar,  korijandol, 
korijandul.  —  U  jednoya  pisca  Bosnaka  xviii 
vijeka.  Sime  nike  trave  koja  se  zove  korijandra. 
F.  Lastri6,  test.  307b.  svot.  89b. 

KORIJANDROV,  adj.  koji  pripada  korijandra 
Hi  korijandri.  —  Danicii  je  upotrebio  ova  rijei 
u  prijevodu  svetoya  pisma.  Bijase  kao  sjemo 
korijandrovo.    D.  Danicic,  2mojs.  16,  31. 

KORIJANDULA,  /.  vidi  korijandra.  —  Izmeda 
rjecnika  u  Mika^inu  (,coriandrum')  i  u  Stulicevu 
iz  Mikalina.  —  vidi  i  korijandol. 

1.  KORIJEN,  m.  radix,  dio  bifke  koji  je  pod 
zem{om;  u  naiemu  se  jeziku  razvilo  i  driiyo  zna- 
cerie.  —  Mislim  da  se  akc.  mijena  u  loc.  siny. 
korijenu,  u  yen.  pi.  korij^ua,  u  dat.,  instr.,  loc. 
pi.  korij6nima;  takoder  u  cijeloj  mnozini,  ako  se 
umeie  ov :  korjenovi,  korjeniva,  korjen6vima, 
korjenove.  —  Rijec  je  prastavenska,  ali  s  -e- 
mjeste  -ije-  kako  je  u  nasemu  jeziku  (samo  po 
juznom  yovoru  kao  daje  neyda  bilo  6,  ali  i  ovo 
moze  biti  dosta  staro,  isporedi  malorus.  KopiiHt; 
pa  i  u  ruskom,  ti  ceskom,  u  po^skom  jeziku  moze 
e  stajati  mj.  slova  «),  isporedi  stslov.  korenb,  rus. 
Kopent,  ces.  koi'en,  po}.  korzen.  —  Postane  mi 
nije  poznato;  moze  biti  srodno  s  1.  kora.  —  -ije- 
uprav  stoji  samo  ti  juznom  yovoru,  kao  da  je 
postalo  od  a,  u  istoinom  je  e  (koren)  sto  se  ne 
moze  poznati  jeli  e  Hi  praslavensko  e;  u  istocnom 
je  yovoru  i  (korin),  ali  ne  svayda:  a  cakavaca 
je  (i  kad  su  ikavci)  svayda  starinsko  e  (jedini 
primjer  korin.  B.  Kasi6,  rit.  47a  ne  diikazuje 
nista,  jer  taj  pisac,  premda  je  rodeni  cakavac, 
mijesa  u  pisanu  dijalekte),  takoder  i  a  nekijeh 
stokavaca  ikavaca:  u  Banovca,  Knezovica,  Ka- 
nizlica,  Pavica,  Zorieica,  Kacica,  M.  A.  Relko- 
vica,  Kadcica,  Lucica,  J.  S.  Repcovica,  Velikano- 
vica  (vecinom  Datmatinaca  i  SlavonacaJ;  oblik 
se  korin  nalazi  naj  prije  xv  vijeka  u  spomeniku 
ikavskom  bosanskom  (yen.  siny.  korina.  Mon.  serb. 
427  yod.  1444),  pa  u  Bandulavica,  Ancica,  Po- 
siloviea,  Maryitica,  Dobretica,  Leakovica  (vecinom 
Bosnaka) ;  korin  i  korijeu  u  ikavca  iMstrica ; 
samo  korijen  u  ikavaca  Filipovica,  Jablanca,  i 
u  Bosnaka  (kao  Ho  su  Divkovic  i  Radnic)  jeka- 
vaca  koji  imaju  i  ikavskijeh  oblika;  koren  i  korin 
u  ikavca  Dosena.  i  u  N.  Ranine  ima  korijen  i 
korin ;  ali  je  jamacno  ovo  zadne  prepisao  iz 
ikavske  kniye  (u  Gundulica  jedan  put  koriu  stoji 
samo  radi  slika).  —  U  naj  starijim  se  kniyama 
(i  u  onima  koje  su  crkvenijem  jezikom  pisane) 
ima  i  korenb  i  kSrenb  (ovo  zadne  vaja  da  je  po_ 
staroslovenskom) ,  pa  su  ydjeydje  i  praslavenski 
ohliei  za  padeze,  n.  p.  yen.  siny.  korene.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  1;  Mon.  serb.  71.  (1275—1321); 
koriine.  133.  (1.348);  dat.  i  loc.  siny.  koreni.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  12.  Domentijanb  25.  —  Izmedu 
rjecnika:  koren  a  Vrancicevu  (,radix'),  «  Mika- 
(inu  (V.  korijen),  u  Bjelostjencevu  (koren,  zila 
.radix' ;  jkoreii   dreva,    pen   ,stirps' ;    koren,  kore- 


1.  KOKIJEN 


328 


1.  KOKI.TEN,  1,  d. 


nika  ,origi)  sou  progenies  sobolis"),  a  Jainbreii- 
icvii  (, radix'),  u  Voltujijinu  (,radic6'  ,wur/.ol'),  u 
Staliiam  (v.  korijon),  u  Vukuou  (vide  korijen 
s  dodatkom  da  je  po  istoinom  govuru),  u  Dani- 
ciceou  (koren-,  gledaj  koreii-).  —  korijen  u  Mi- 
lcu(mu  (korijon  od  lo6iko  al'  kupusa  .thyrsus'; 
korijon,  noga  od  trave  ,caulis';  korijen,  zila  .ra- 
dix, stirps'),  u  Belinu  (,radica,  radico'  .radix'  603'> ; 
.prosapia.  stirpe.  scliiatta  o  lignaggio'  , stirps' 
592^).  u  Stidicevit  (.radix;  stirps'),  u  Vukovu: 
(juzno)  1.  ,die  wurzel'  ,radix'.  —  2.  u  kupusa 
,der  krautstrunk'  ,stirps'.  —  3.  (u  Boci  i  po  oko- 
lini)  vide  drvo  1,  n.  p.  deset  korijena  raaslina; 
«  Daniciievu :  koreub  .radix',  of.  koronb  (ovoya 
nema,  nego  koren-,  gledaj  koren-).  —  oblika  korin 
nema  ni  u  jednom  rjeiniku,  ni  u  Vukovu.  —  vidi 
i  korijeie. 

1.  sa  znacemm  sprijeda  kazanijem. 

il.  u  pravom  smislu.  Juze  bo  sgkira  pri 
koreni  drSva  le2itb.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  12. 
Dub  javorov  sa  svimi  2ilami  iz  korena  podri.  P. 
Zoranic.  28".  I  jo5  s  nimi  (travami)  muoga  ovitja, 
mnogo  masti  i  korijena,  krvi,  vode,  k  tomu 
bilja  .  .  .  Jedupka  nezn.  pjesii.  236.  Vrtara  no 
]ub|u  ki  is  korena  zelje  iskida.  Aleks.  jag.  star. 
3,  320.  Silni  vihar  iz  korina  kad  ju  (cesoiiiu) 
podro  i  obori.  I.  Gundulic  544.  Koren  zapu- 
sieni  tadkada  procvita.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  122. 
Travu  do  korina  izguliti.  S.  Margitic,  fal.  89. 
Drza  se  od  svakoga  jur  s  korijeuom  poginula 
svakolika  [etma.  I.  Dordic,  ben.  184.  Drvje  po- 
lomjeno  i  iz  korijena  povajauo.  F.  Lastric,  svet. 
(jS'i.  Vocka  u  korenu  otrovana.  A.  Kanizlii,  kam. 
'J.  Korena  omanova.  Z.  Orfelin,  podr.  74.  Rotkvi, 
luku  rak  dobro  pristaje,  i  svacemu  sto  u  koren 
ide.  J.  S.  Kejkovio  11.  Da  simena  u  koren  se 
pruze.  355.  A  ja  koi'iic  zedau,  gladan,  grizem 
travu  do  korena.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  454.  Vitu 
jelu  iz  korena  krenu.  8,  37.  (obje  su  ove  pjesme 
u  istoinom  govoru).  Kukoj  va}a  iz  korijena  isou- 
pati.  Nar.  posl.  vuk.  163.  Nijesam  ja  tikva  bez 
korijena  (nego  imam  roda).  217.  Sjeme  naj  prije 
klija,  pa  nikne,  pa  ouda  pusta  doje  korijen  a 
gore  rastu  stabla.  Vuk,  pism.  25. 
b.  u  metaforiikom  smislu. 

a)  znaii  pocetak  Hi  uzrok.  Ko  (ako)  mi 
hooemo  poloziti  10  rasoh  navlas6nih,  ot  kuda 
vsih  je  koren  zali  jezik:  prva  je  prazdan,  hvasta, 
podlasta, . . .  Starine.  23,  73.  (1496).  Kriposti  sve 
koren.  M.  Marulic  122.  Ki  je  (grijeh)  hudoba 
i  koren  neiskonaouoga  zla.  Korizm.  64*.  Korea 
vsakoga  zla  je  pozelinje.  761".  Zasto  je  korijen 
i  izlazi  (sic)  od  ne  svi  kolioi  grijesi.  Zboru.  14<i'. 
Korijen  ^svijem  necistocam.  161b.  Ti  koreni 
grihov.  S.  Budinic,  ispr.  40.  Zila  i  koren  s  koga 
zuicu  ta  prigrisenja.  98.  Ja  sam  korijen  i  po- 
cetak od  svake  istiue.  M.  Divkovic,  nauk.  27b. 
Ovi  su  koreni  i  zile  svakih  zlob.  D.  Barakovic, 
vil.  317.  Ki  je  koren  zla  svakoga.  I.  Ivanisevic 
27.  Lakomost  jest  korin  od  svije  zala.  P.  Posi- 
lovic.  ovijet.  83.  l^iubav  od  svijeta  jest  korijen 
od  svije  zala.  M.  Radnic  253^1.  Od  vire  koja  je 
koren  od  svake  pravednosti.  M.  Bijankovic  4. 
Lakomost  je  koren  oni.  s  kog  izhode  svake  zlode. 
J.  Kavanin  55li.  Da  je  koren  svili  krjeposti 
(vjera).  335".  Ako  se  u  kom  naliodi  koren  ili 
2ila  od  ove  zlo6e,  neka  je  iskorene.  J.  Banovac, 
pripov.  235.  Korin  je  sviju  zloca  pozelenje.  F. 
Lastric,  ued.  128.  Tri  su  vocke  otrovne  ...  to 
jest:  pozelenje  puteno,  po2elenje  stvari  svitoviiije 
i  holost.  sve  tri  ove  vodke  rastu  iz  jednoga  istoga 
korijona,  to  jest  iz  neuredne  lubavi  vlastite.  312. 
Jest  pak  trostruka  ova  ^eja  koren  sviju  zlih  ze)a. 
I.   Velikanovio,   uput.    1.   470.      Korijen    i   .sjeiuo 


svijeh  zala  jest  opako  poJ.eJone.  J.  Matovic  417. 
Polepa.  sviju  zala  koren.  I.  J.  P.  Lucie,  nar. 
131.  Koren  je  grijeh,  a  bolost  jesu  grai'io.  J. 
Rajid,  pouiS.  1,  73—74.  Ona  je  (vjera)  iivo  vril" 
od  dobrih  dila  i  korin  sviju  kriposti  krstjanskih. 
B.  Loakovid,  nauk.   19. 

h)  i  u  ovom^  pvimjeru  znaii  (prvi)  po- 
ietak  (o  Bogu).  A.  Sto  je  naj  starije,  nudir  mo 
naufii  ...  —  B.  To  je  jedini  Bog  brez  simena 
koren.    P.  Hektorovio  27. 

'')  J''!' .'/«  korijen  uioriien  u  zem\i,  u  Ac- 
kijem  reienicama  znaii  ono  sto  je  uivrsieno  fpn 
i  temel,  osnovu)  i  s  nekijem  glagolima  znaii  uivr- 
iiivane.  7  zlih  koreni  (grijeha)  ki  se  vkorenuju. 
NaruCn.  SSb.  Da  6e  se  sve  ove  stvari  drzati  i 
stati  u  aeru  kako  u  svojoj  zili  i  korijenu.  M. 
Orbin  260.  Crikva  po  korenu  od  milosfie  jest 
stanovita.  A.  Vitalid,  ist.  14.  Ako  se  promi- 
AujeS  svaki  6as  ne  6ine6i  korena  od  dobroga  po- 
cetka.  M.  Zoricio,  osm.  132.  Koren  u  nem  dok 
usadi  (koprioa  od  bludnosti).  V.  Dosen  84*.  Jerbo 
koren  duboko  imadu  (ohiiaji).  M.  A.  Il6}kovic, 
sat.  B8:'.  Dokle  je  koren  od  griha  utvrden  u 
voji,  slipuka  razum.    Ant.  Kadcid  247. 

d)  znaii  nesto  pokriveno,  sakriveno,  una- 
traSne  nasuprot  spojasnemu.  Nemoj  se  ustavjati 
na  kori  zdvora,  nemoj  gledati  na  prikazaiia  iz- 
vai'iska,  nego  prodi  jos  naprid,  i  mefcni  o6i  u 
korijen  i  }ubi  podetak  svega  ouoga  stono  se  cini 
zdvora  lijepo  (inoglo  bi  biti  i  znacene  kod  2).  M. 
Radnic  70*.  Oticle  u  Prag  za  koren  nauka  du- 
bjega  primiti.    A.  .1.  Knezovic  26. 

e)  s  nekijem  prijedlozima  uz  glagula  koji 
znaie  imistaoane  stoji  adoerbijalno,  i  znaii  od 
prilike:  posue,  do  kraja,  do  dna.  au)  u  genetiou 
s  prijedlogoin  do.  Tko  se  (ubrete  sijej  potvoriti, 
da  se  razaspe  do  korijenaa.  Mon.  serb.  467. 
(1454).  (Zrnija)  sni  jej  jazik  do  korena.  Korizm. 
43b.  Pokli  je  grijehom  se  oprtio,  sva  izvrnu  do 
korena.  J.  Kavanin  65b.  Jflhov  grad  porazi  do 
korijena.  I.  Dordic,  salt.  xi.  —  l>l>)  u  genetivii 
s  prijedlogom  iz.  Kada  te  podrize  smrt  iz  ko- 
rijena. M.  Radnic  139b.  Grijeh  iz  korijena  ima 
biti  satrven.  312*.  Koji  misleci  iz  korijena  pri- 
vratiti  vjeru  katolioansku  ...  J.  Matovic  251. 
—  cc)  u  instrumentalu  s  prijedlogom  s.  Koji  mi 
s  koreni  srdaSce  zdiraju.  D.  Barakovic,  vil.  30. 
Za  mod  nih  i  nihovo  pribivaliste  s  korijenom 
satarisati.    L  Dordic,  ben.  176. 

f)  u  jednom  primjeru  xiv  vijeka  od  ko- 
rena znaii:  isprva,  iz  poietka,  od  davnina  (ispo- 
redi  a)  i  h)).  Odb  korena  nicbjere  ino  uije  Hlivbuo 
nego  tvojoga  prbvoga  bilo.  Mon.  serb.  249.  (1400). 

If)  a  jednom  primjeru  xvii  vijeka  ima 
do  koren  (s  genetivom,  kao  adverab  ili  prijedlog ; 
ali  moze  biti  da  je  koren'  okrneno  same  radi 
stiha),  i  znaii:  do  dna.  Ter  moru  do  koren  je- 
zera  prodire.    D.  Barakovic,  vil.  283. 

/i)  H  jednom  primjeru  znaii:  sin.  Sego 
imejte  u  mene  mesto,  korenb  blagy  izbsbdb  izb 
utroby  mojeje.  Sava,  sim.  pam.  §af.  4.  —  vidi 
i  g,  d. 

c.  u  prenesenom  smislu,  kod  tjelesne  stvari 
sto  nije  hifka,  ali  raste  ili  se  misli  da  raste  kao 
bilka,  onaj  dio  koji  je  u  necemu  zahoden  kao 
praoi  korijen,  u  zemli,  n.  p.: 

u)  u  dlake.  Keren  od  dlake.  J.  Pancid, 
zoolog.  69. 

h)  u  zuba.  Koi'en,  doiii  u  kost  ugla- 
vjeui  deo  zuba.    .1.  Pancid,  zoolog.  19. 

d.  sliino  kao  kod  c,  0  kraju  kojijem  je  pri- 
ivrseen  dio  k  cijelome,  n.  p.  kod  repa.  Rep  vaja 
da  mu  (biku)  visosto  i  gori  u  korijenu  kao  na- 
dizono   i   gibavo  stoji.    1.  Jablanci   118. 


1.  KORLTEN,  1,  e. 


a2H 


1.  KOKIJRN.   1,  h.  <i). 


e.  M  znanostima,  iiputreb(ava  se  korijon  « 
irrencnenum  smislu  prema  lat.  radix,  mm.  wurzel, 
tal.  radice  itd. 

a)  u  jeziku  (u  (jramatici,  jilologiji)  onaj 
dio  od  rijeci  koji  jus  ostaje  had  se  odbace  svi 
nastaoci,  i  Ho  pokazuje  znacene  u  naj  opcijem 
smislu  (maze  biti  da  naj  prvi  primjer  ne  pripada 
amo,  nego  da  korijen  stoji  samo  metaforiiki) . 
Ostadose  nistanemaiie  koreni  nooskvrneni  pra- 
voslavnoga  staroga  jezika  slovinskoga  iz  kojih 
imamo  rioi  slovinske  na  misto  fcurskih  izvoditi. 
A.  Kanizli6,  uzr.  x — xi.  Korijen  ove  rijeci  u 
mlogim  jezicima  znaci  vodu.  Vuk,  dan.  2,  37. 
Ne  treba  paziti  na  izgovor  nego  na  korijen.  Vuk, 
pism.  28.  Jedui  u  pisanu  rijeci  gledaju  na  ko- 
rijen ili  etimologiju.  28.  Kojima  bi  se  (rijeiima) 
korijen  mogao  traziti  u  jeziku  latinskomo.  odg. 
na  utuk.  9.  Shvatices  im  (rijecima)  smisao,  ako 
si  im  do§ao  do  korena.    M.  Pavlinovid,  razg.  75. 

h)  u  maUmatici,  hroj  (ili  iiojice  kolicina) 
sto  se  mnuzi  sam  sobom  i  ta^o  sc  dobiva  drugi 
hroj  (ili  kolicina).  Aritmetika  iraa  sedam  vla- 
stiti  dila  oliti  posala  u  broju:  prvi,  brojiti;  drugi, 
skuplat;...  sedmi,  izvadei'ie  korena  oinit.  M.  Zo- 
rioic,  aritm.  1 — 2. 

f.  ujednom  primjeni  u  rukopisii  xvi  injeka, 
sto  je  prepisau  iz  driigijeh  kniga,  iina  korijen 
v6da  prema  latinskom  vena  aquarura.  Jero  za- 
pustili  jesu  korijen  voda  zivueijeli,  Gospodina 
Boga  (,Quoniam  dereliquerunt  veuam  ai|uarum 
viventium,  Doiuinum').  N.  Ranina  Ki".  jer.  17,  13. 
ovi)  je  sama  krupnti  pogreskn  kojn  jc  jnmacno 
postala  s  toga  .Ho  je  ii  slnriitij  kiii.zl  I'u-kn  prfmi 
venam  rijeiju  ziUi,  pa  jr  l:iisiiijr  tku  ilnuii  inr 
znam,  jeli  sam  KaiHiuiJ  ^nmiji-nid  rijirjii  koiiimi, 
misleii  na  driigo  znacene  rijeci  zila. 

jf.  tc  metaforickom  ili  u  ]>reneseiiom  smislu, 
rod,  pleme. 

ti)  uopc.e  rod,  pleme.  ii  nekijem  jiriinje- 
riina  po  biblickom  jeziku  prema  lat.  radix,  ali 
ima  ovaku  znacene  i  a  narodnom  jeziku.  ilih 
korene  Ijosooiva.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  1.  Vn- 
tvije  jesemb  blagaago  korena  svetilit  gospodb 
roditejb  niojilib.  Mon.  serb.  71.  (127.3—1321). 
.iltrasblb  blagago  korene.  133.  (1348).  litb  sve- 
tago  I'lihb  korina  (cijeli  je  -ipomenik  pisan  ikav- 
skijem  govorom).  127.  (1444).  Izide  prut  od  ko- 
rena Jese.  Zad.  lekc.  45.  isai.  11,  1.  Posveti 
Lodovika  ot  franackih  krajev  korena  rojonago. 
§.  Ko/.icic  29l>.  Justinijan  poslediii  Eraklijanova 
korena  cesarastvova.  43'i.  Od  simena  i  korina 
svetoga  kraja  Davida.  I.  An6i6,  vrat.  165.  Lav, 
s  korena  Davidova  kra|evskoga  ki  iztece.  .J.  Ka- 
vai'iin  337I1.  Velika  bise  krivina  ucinila  plemstvii 
tvomu  i  korijenu.  .T.  Filipovic  1,  vt.  Od  koga 
si  ti  korinaV  kog'  Ii  roda  od  starinaV  V.  DoSeii 
247*.  Zorobabel  sin  Salatijelov  od  kolina  kraJa 
Zudinskih  i  od  korena  Davidova.  And.  Kaoic, 
kor.  .SOO.  Stavjaju  se  cari  po  korijenu.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  523.  Od  koga  si  liraja  i  korijena? 
Pjev.  crn.  156a.  Pokle  su  se  braia  pozenila  od 
jednoga  roda  i  plemena  i  od  jedne  krvi  i  ko- 
rena.   Nar.  pjes.  istr.  1,  52. 

h)  pocetak.  ishod  plemena.  Od  korijena 
zmije  izaci  ce  zmaj.  M.  Radnic  3W^.  Adam, 
kako  korin  plemena  [uskoga.  F.  Lastric,  test. 
18.5<i.  Naj  vece  pak  nastojane  Matijino  jeste  bilo 
ispisati  izliodak  i  koreu  krajevskog  kolina.  E. 
Pavic,  ogl.  462.  Zapiso  je  korijen  i  stabar  po- 
I'oda  Jozefova.  S.  Rosa  23'J.  Kad  se  jedno  od 
drugoga  rada  izlazeci  od  istoga  pocetka  i  korina. 
M.  Dobreti6  547.  —  Mogao  bi  amo  pripadati  I 
ovaj  primjer  gdje  znaci  majku:  Koren  stvoroa 
velikoga  (Marija).    J.  Kavaiiin  519b. 


c)  rod,  potomci.  No  se  liima  Itorijen 
istrazio.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  523.  Tako  mi  ni  ko- 
rijena djece  imati!    V.  Bogisic,  zborn.  539. 

<()  u  biblickom  jeziku  zooe  se  i  sam  Isus 
korijen  Jesejev.  I  vaspot  Isaija  rece ;  ,Bude 
koren  od  Jesa,  i  ki  ustano  vladati  narode,  u  I'lega 
narodi  bndu  ufati'.  Bernardiu  2.  paul.  rom.  15,  12. 

0  korijenu  Jeseov,  to  jest:  o  Isukrste,  koji  si  se 
rodio  od  plemena  Jeseova.   M.  Divkovic,  bes.  10*>. 

1  opet  Isaija  govori:  ,Bi6e  korijon  Jesejev'.  Vuk, 
pavl.  rim{.  15,  12.  —  SUcno  je  i  ouo:  Isukrsb, 
koron  Davidov.  .T.  Banovac,  blagosov.  337.  — 
isporedi  b,  h). 

h.  s  nekijem  pridjeiuiita  znaci  nizlicnn  liilke. 
takovi  su  pridjevi: 

ft)  andelski.  Andelski  koren  ,angelik' 
.angelica,  archangelica'.    (i.  Lazic  117. 

h)  bijeli.  Koren  beli,  1.  polygonation 
(Bjelostjenac),  sigillum  Salomonis  (Jarabresic), 
Convallaria  polygonatum  L.  (Freyer);  2.  frassi- 
nella  (Pareic),  Dictamnus  alhus  L.  B.  Sulek,  im. 
15S. 

f)  gorki.  ,Gentiana  minor,  cruciata'  gorki 
koren.  A.  Jambresic,  lex.  supplem.  Koren  gorki 
ili  zuhki  (prema  nem.  bitterwurzel),  genziana 
(Pareic),  Gontiana  cruinata  L.  (Sab)arj.  B.  Sulek. 
im.  1.58. 

<l)  kravski.  Koren  kravski.  Inula  iio- 
lenium  L.  (Sablar).    B.  Sulek.  im.  159. 

e)  krizni.  Koren  krizni  (prema  uem. 
kreuzwurz),  palma  Christi  maggiore,  senecio^mag- 
giore  (Pareic),  Senecin  jacobaoa  L.  B.  Sulek, 
ini.   159. 

/)  krvavi.  Koren  krvavi,  Hypericum 
perforatum  L.  (Sab|ai).    B.   Sulek,   im.   139. 

(/)  mirisui.  Korijon  mirisni,  acoro 
(Skurla),  Acorus  calamus  L.  B.  Sulek,  im.  160. 
Koren  mirisni,  acoro  (Pareic),  Acorus  calamus 
L.    1.59. 

h)  mlekosjedeCi').  —  U  StuUcei'U  rjr.c- 
niku:  korijen  mjekosjede,  tiava  ,pittuisa,  erba' 
,h6rbae  species'.  —  nepouzdano. 

i)  od  metalaC?).  Koren  od  metal  (coregn 
od  metal),  cassia  lignea  (u  mletackom  rukopisu), 
Laurus  cassia  L.    B.  Sulek,  im.   159. 

/.■j  ruzice.  Korijon  ruzice  (nem.  roseu- 
wurz,  prema  lat.),  radice  rodia  (u  sinskom  ruki.>- 
pisu),  Sedum  rhodiola  Dec.  B.  Sulek,  im.  160. 
I)  slatki.  —  (I  Belinu  rjecniku:  slatki 
korijen  ,regolitia,  piauta  uota'  ,dulci3  radix'  610'', 
i  u  Stulicevu:  sladki  korijen,  trava  ,glycirrhiza'. 
Slatki  korijen.  I.  Jahlanci  162.  Korijen  slatki 
(prema  lat.-grc.),  rus.  i-  ia/V(iii  KopeHL.  1.  polipo- 
dio  (Anselmo  da  Oanali ;  u  sinskom  rukopisu). 
Polypodium  vulgare  L. ;  2.  dulcis  radix  (Durante), 
Glyoyrrhiza  glabra  L.  (Visiani).  B.  Sulek,  im.  160. 
hi)  srcani.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ko- 
rijen srcani,  trava  ,arm6l,  bisanzia,  ruta  salva- 
tica'  ,ruta  silvestris'.  Korijen  srcani,  srceni,  rus. 
K'lpcHi.  cepfleHHuii  (Polygonum  bistorta),  ruta  sal- 
vatica  (u  rukopisu  .\vi  vijeka),  Tormentilla  offi- 
cinalis L.  (Lambl,  Skurla).    B.  Sulek,  im.  160. 

11)  svetoga  Benedikta.  —  U  Stuliceon 
rjecniku :  korijen  s.  Benedikta,  vrsta  od  ti'avo 
,cariofillata,   sorta  d'  erba'  ,caryophillata'. 

o)  svetoga  dulia.  Koron  svetoga  dulia, 
ces.  koreni  svateho  ducha  (Helloborus  niger),  an- 
gelica (u  siiiskom  rukopisu),  Angelica  silvestris 
L.  B.  Sulek,  im.  139. 

p)  supji.  Koren  sup|i,  Aristolocliia  L. 
(Sablar,).    B.  Sulek,  im.  159. 

q)  tusti.  —  U  Stulicevu  rjecniku  :  koi-ijou 
tusti  (sic),  trava  ,elenio,  enula,  erba  di  giordauH' 
jhelenium'.      Korijen     tusti.    Inula    holonium    h. 


1.  KOm.lKN,  ],  h,  '/;. 


330 


KOIIIJENR 


(tiambl,  AnsHlmo  da  Caiiali).  H.  ftulok,  iiu.  1(10. 
JCiiren  tusti  (Durante),  1.  enula  (u  mlota('.kom 
lukopisu),  helenium  (^Durante),  Inula  holenium 
L.  (Lambl);  2.  mandragola  feminina  (rukopis  u 
Visovcu),  Mandiagoia  officinaium  Bertl.    159. 

r)  voliki.  —  U  Bjehi.itjencevu  rjecnikti : 
koren  veliki  ,helGnium,  Homos,  inula  larapana, 
vulgo  enula  oampana,  nectaroa,  cousolida  major, 
inula  rustica',  ii  .lambrcsirevii:  koren  voliki  ,eiiula'. 
Kori.jon  V6|i,  Korijen  veliki.  Inula  holenium  L. 
(Iiambl).  B.  Sulek,  im.  160.  Koren  veli  (u  mle- 
tackom  rukopisu),  Inula  helenium  L.  (Sabjar,  u 
Zagrobu).    159. 

s)  zoleni.    Koren  zeleni,  fraxinula  (Jam- 
brosic),  Athamanta  cervaria  L.  B.  Sulek,  im.  159. 
t)    zlatni.      Korin    zlatni,    Chelidonium 
majus  L.  (Sabjar).    B.  Sulek,  im.  160. 
2.  stirps,  truncus,  caulis,  pan,  struk. 

ii.  truncus,  pan.  (MeAa  ide)  na  korenb 
(oskoruse.  Dec.  hris.  12.  Tako  za  rvat  dub  u 
gori  s  gvozdjem  sjefiac  naj  prije  tece,  ter  mu 
grane  lomi  i  ori,  da  mu  korijen  pak  posijece.  I. 
6unduli6  498.  O  narango,  vojko  plemenita !  dazd 
nahodi,  tebe  kor'jen  raste.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  74. 
Kruska  bila  u  korijenu  odved  visoka  i  glatka. 
Nar.  prip.  vrc.  191. 

Ii.  caulis,  struk.  Pa  6e  mi  te,  bosiofie, 
lulada  potrgati  ostrom  dordom,  bosioce,  po  b'jelu 
kor'jenu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  7.  Nikakva  joj  dara 
ne  nosimo.  nego  jednu  kitu  bosioka,  kor'jen  joj 
jo  od  suhoga  zlata,  grane  su  joj  drobnoga  bisera. 
1,  481.  Zile  se  korijena  drze.  (Treba  se  stajje- 
sine  drzati).    Nar.  posl.  vuk.  81. 

2.  KOKIJEN,   m.   mjesno  ime.   —   Va^a  da  je 
inta  rijec  sto  1.  korijen.  —  isporedi  2.  Koren. 

ii.  sclo  u  Bosni  u  okrugu  Do-ne  Tuzle.  Statist, 
bosn.  98. 

h.  selo  u  Crnoj  Gori.    Glasnik.  40,  21. 
KOEIJENAC,   korijenca,   m.   dem.    1.  korijen. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelo- 
stjcncevu  (kajkavski  korenec,  korencic,  zilica  ,ra- 
dicula'),  u  Jamhreiiicevu  (koreuec  ,radicula'),  u 
Slulieevii  (korenec,  v.  korijenak  iz  Hal>deliceva : 
korijenao  iiz  korijenak).  Iz  mala  korenca  blag 
ruzar  iznice.  D.  Barakovii,  jar.  94.  —  /  ime 
mjestu  u  okrugu  biogradskum.  glasi  Korenao,  all 
je  jamacno  ista  rijec  sto  korijeuac.  Livada  u 
Korencu.    Sr.  uov.  1871.  149. 

KORIJENAK,  korii'enka,    m.    dem.    1.  korijen. 

—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinii 
(korijenak,  zilica  ,radicula'),  u  Belinu  (,barbuccia, 
radiohetta  minuta  e  sottile'  .fibra'  129ti;  ,radiee 
picciola'  ,radicula'  603'J),  u  Voltigijinu  (korenak, 
korencic  ,radicetta'  .rettieschen' ;  korijenak  ,bar- 
buccia,  radichetta'  ,eine  kleine  wurzel'),  u  Stu- 
licevu  (,radicula'),  ri   Vukovu  (hyp.  v.  korijen). 

a.  mali  korijen,  ali,  osobito  u  pjesmi,  znaci 
sto  i  korijen  uopce ;  upotrebjava  se  u  metafo- 
rickom  smislu  kao  i  korijen.  Do  korijenka  sve 
sahne.  M.  Vetranic  1,  15.  Zvoiienje  toj  tvoje 
3  korijenkom  moje  sve  srce  podira.  1,  65.  Da 
taj  lijes  od  gore  s  korijenkom  pogine.  1,  135. 
Tuga  me  srce  izvija  s  korijenkom  iz  kruga. 
1,  154.  Tijem  vam  se  posila  s  korijenkom  iz 
tijela  srdacce  sve  moje.  1,  205.  Srce  se  u  meni 
s  korijenkom  podira.  M.  Drzic  424.  Korijenak 
Jakobov  jurve  se  rasplodi.  436.  Rukovet  nakupi 
lozicB  zeleuG  koja  se  prem  pupi  s  korenka  i  zene. 
D.  Barakovic,  vil.  145.  Od  jednoga  malahna  ko- 
rijenka izrasti  co  stabla.  M.  Radnic  500*.  Za- 
spala  devojka  drenku  na  korenku.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  171.  410.  Usnula  dovojka  drenku  na  kor'jeuku. 
1,  410. 


I».  N  iickijitm   iiridjevima,    znaci  i  neki:  lii^kc. 

II)  s  pridjevom  gorki.  Korenak  gorki  (I'lom. 
bittorwurzol).  athanasia  (Uaiiilo),  Gentiana  L.  B. 
Sulek,  im.  159. 

h)  s  pridjevom  srfiani,  vidi  1.  korijen,  h, 
n).     Korijenak   sroani   (Pizzelli,  Kuzraic,  Aquila 

—  Bui),  v.  Korijen  srfiani.  B.  Sulek,  im.  160. 

c.  vino  nekako  nacineno  (zar  s  vclikijem  ko- 
rijenom'^  vidi  1.  korijen,  1,  h,  r)).  —  U  Bjelostjen- 
ievu  rjecniku  :  ,vinum  iiiulatum,  vulgo  onulatum'. 
, Korenak'  zovu  u  Pozezi  u  Slavoniji  slatko  na- 
fiii'iono  vino,  koje  jednako  ostaje  slatko.  T.  Ma- 
retic. 

1.  KORIJENITI,  korijeuim,  impf.  pustajc  od 
1.  korijen. 

1.  usadivati  (korijen  u  dubokoj,  iesto  u  me- 
taforickom  smislu.  —  Obican  je  gotovo  sam  re- 
Jleksivni  oblik.  —  Od  xvi  vijeka,  vidi  kod  b. 

a.  aktivno.  —  Samo  u  jednom  primjeru 
xviii  vijeka  (u  metaforickom  smislu).  S  ovim  jo 
jezikom  viru  u  sroi(7i;^  korenio.  A.  J.  Knezovic 
272. 

b.  pasivno.  —  Samo  u  jednom  primjeru 
XVI  vijeka  (u  metaforickom  smislu);  part,  praet. 
pass,  moze  biti  nacinen  i  od  rejleksivnoga  gla- 
gola.  U  Jubavi  koreneni  i  v  stanoviscini  pra- 
vadno  zivimo.    Narucn.  30l>. 

c.  sa  se,  rejieksivno,  ispuHati  u  zem\u  ko- 
rijen, pa  tijem  ucvricivati  se  (u  pravom  i  u  me- 
taforickom smislu).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vran- 
ciccoU'  (koreniti  se  ,radicare'),  u  Bjelostjencevu 
(korenim  se,  vkorenujem  se,  uzilivam  se  ,radicor'), 
u  Stuliceou  (jpedetentim  radicari,  radices  agere'). 
Suga  je  jedna  nemoc  koja  nadima,  uzgava,  smrdi, 
korijeni  se,  zdere,  truje  i  slabi.  M.  Divkovic, 
bes.  740b.  Nije  stablo  tvrdo  u  koje  cesto  vitar 
ne  udara:  onim  gibaiiem  sazima  se  i  vecma  se 
korini.  S.  Margitic,  fal.  151.  Sime  kojo  vi  te- 
zaci  u  zemju  stavite  ne  izade  odmah  u  travu, 
nego  se  klije  i  korini  u  zemli.  F.  Lastric,  od' 
28.  Ufaiie  od  strane  Bozje  jest  u  vik  istino,  i 
korini  se  u  dobroti  i  milosrdju  negovu.  41.  U 
svakomu  priupadku  zao  so  obifiaj  korijeni  i  cini 
jaci.  213.  II'  su  ono  otrovno  sime  usijali  zlim 
prilikama,  il'  ga  nisu  imali  pomje  poguliti,  da  so 
no  korijeni  dok  je  bilo  vrime  i  zemlica  mekasna. 
ned.  68.  I  koliko  su  se  vecma  protiva  noj  di- 
zali,  ona  se  je  vecma  korenila.    D.  liapii  323. 

2.  neprelazno,  znaci  sto  korijeniti  se  (vidi 
1,  c).  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  korenim  ,ra- 
dico,  radicor,  radices  emitto,  radices  ago' ;  u  Jam- 
bresicevu:  korenim  ,radico';  u  Voltigijinu:  ,radi- 
care'  ,wurzeln,  einwurzeln'.  —  Fa/a  da  bi  tre- 
halo  je  (e)  po  juznom  govoru  mj.  i:  korijeiieti. 

2.  KORIJENITI,  k6rijenrm,  impf.  vidi  isko- 
rjoiiivati.  —  Postaje  od  iskorijeniti  tijem  sto  ovuj 
glagol  guhi  prijedlog  iz  da  jjostane  imperfektivan. 

—  U  jednoga  pisca  nasega  vremena,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  iskorijeniti).    Sprava  sto 

j  6e  nasa  prevrcat  ogiiisca,  i  sjerotnu  korijeniti 
raju.  Osvetn.  3,  4G.  Ukorices,  al'  ukleti  neces; 
pa  i  kuni,  al  korijenit  nomas.    5,  110. 

KORIJENSKI,  adj.  koji  pripada  korijenu  Hi 
korijenima.  —  Samo  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka. 
Vrucina  naravna  skoncava  vlagu  korijensku.  M. 
Radnic  419a. 

KORIJENE,  n.  coll.  upotrebjava  se  cesto  kao 

mnozina  od  1.  korijen. ije-  stoji  po  juznom 

govoru ;  po  istocnom  glasi  k6r5ne,  j'o  zapadnom 
k6rine  (ali  vidi  1.  korijen).  —  Stariji  je  oblik 
s  -nije  i  -nje  mj.  -ne.  —  liijec  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  korenije,  rus.  Kopente,  ce.s.  koreni, 
po(.  korzenie.  —  Izmedu  rjecnika :  koreAe  u  Bje- 


KORITENE 


331 


KOKINAT 


lii^tji'iii'inu  (koreAo,  zile  ,vadioos'),  u  Volligijinit 
(.railiniino'  ,oine  menge  wurzehi'),  u  SIiiUcpkii 
MMilicps'  s  dodatkom  da  je  rijec  raska),  a  Vn- 
koon  (viflo  korijeiie  s  dodatkom  da  je  po  istocnom 
i)Oimru),  u  Danicicevii  (koron-,  gledaj  koreii-) ; 
koi'ijerie  u  Stulircrti  (,radicos,  radicum  copia'),  ii 
Vukovii  (juz.  coll.  1.  ,dio  wurzeln'  ,radices'.  — 
'2.  ikrautstrunke'  .stirpes'),  u  Danicicevii  (korc- 
nijo,  noiitr.  coll.  , radices'). 
1.  tndi  1.  korijen,  1. 

a.  u  pravom  smisia.  Dafiiiovo  koronijo  i 
listije.  Sredovjefin.  lijek.  jag.  star.  10,  101.  Bla- 
Kovase  ali  korenje  od  zelja  ali  listjo  od  stupja.  Ziv. 
jor.  star.  1,  234.  Kada  si  skusil  zelija,  korenija 
i  uogove  likarije.  Korizm.  14*.  Ako  vidis  (u 
snii)  korijenje,  ali  da  ga  blagujes,  toj  prilikujo 
neugodaj.  Zborn.  l.B.Sn.  Plemenita  duha  korenje. 
Ant.  Dalm.,  nov.  test.  ISGl).  Istocnici  slatke  vode 
od  korenja  driv  till  istikahu.  Aleks.  jag.  star. 
3,  '28'2.  Ugradi  vrtlac  jedan,  i  posija  korenja  ni- 
kakova.  F.  Glavinic,  cvit.  Id"-.  Sta  ondi  Romu- 
aldo  tri  lita  koi-enje  i  travu  jiduc.  .")lb.  Zivuc 
o  travi  i  korinju.  I.  Ancic,  ogl.  5.  Blagovahn 
korijene.  M.  Radnic  64''.  Korinje  mirisavo.  S. 
Margitic,  fal.  175.  Jidemo  korenje  divje.  P.  Ma- 
ciikat  42.  Cini  se  kruh  od  kprijeiia.  A.  Baoic 
307.  Korene,  trav|o,  ovoce  ...  J.  Kavanin  367h. 
Gini  se  (kruh)  od  koreiia,  od  kore  etc.  J.  Ba- 
novac,  razg.  22(i.  Kopa  korene  i  here  travice. 
A.  J.  Knezovic  Ki.  ("i/Jranase  se  travama  i  ko- 
lijenem.  F.  Lastric,  od'  162.  XJ  pustiiii  rani  se 
koriiiem.  ned.  80.  Noka  se  _izsusi  na  suncu  ko- 
rijeiio  sviju  trava.  199.  Nil  s  kovei'ia  izgrni 
polako.  ,J.  S.  Rejkovic  91.  Ako  je  trava  poko- 
sena,  ostalo  je  korijene  (iitoze  hiti  da  je  znacenc 
kao  kod  2).  Nar.  posl.  viik.  4.  —  U  usobitom 
znaceiiu:  za  lijccem  i  vracane.  Ne  znas  li  er  ja 
znam  razliko  korijenje V  N.  Najeskovic  1,  186. 
Da  vazmem  korijenja  (govori  Jcdupka).  M.  Drzic 
163.  Mnoge  skrabico  u  kih  razlik  prali  bise  i 
korenja  na  sinici  ususena.  P.  Zoranic  G6ii. 
li.  u  metaforickum  smislit. 

a)  vidi  1.  korijen,  1,  b,  a).  .Jere  vece 
krat  zgaja  se  da  mnozi  grisi  imaju  jodau  ili  u 
jistiiiu  malo  korenja  ili  zilja,  s  kih  znicu  i  rastu, 
ispovidnik  mudar  ima  jubitejno  i  pomiiivo  zami- 
riti  to  zilo  i  ti  koreni  grihof,  to  jest  uzroci  glav- 
niji  i  nacelniji  s  kih  radjaju  se  i  cine  ta  prigri- 
senja.  S.  Budinii,  ispr.  40.  Iskopati  korino  griha. 
F.  Lastric,  ned.  311. 

h)  vidi  1.  korijen,  1,  b,  c)-  I  n  izabranih 
mojih  pusti  korenje.  Zad.  lekc.  50.  ecclesiastic. 
24,  13.  Ovi  korijenja  ne  imaju,  jere  u  brijeine 
vjeruju,  a  (uj  brijeme  uapasti  odpustiiju.  N.  Ra- 
liina  HCy^.  luc.  8,  13.  I  u  izabraiiijeh  mojijeh  pro- 
stiraj  korijenje.  192^.  ecclesiastic.  24,  13.  Nit'  jo 
grad  ni  solo,  lakomo  posilje  gdi  nije  razvelo  ko- 
renje i  zilje.  M.  Vetranic  1,  159.  Izkorijeni  iz 
duse  tvoje  Jubav  od  svijeta,  neka  dade  mjesto 
bozanstvenoj  i  da  mozo  uciniti  korijenje  i  zile  u 
I'loj.  M.  Radnic  2".  Ovi  korinja  ne  imaju,  zasto 
na  vrime  viruju,  a  u  vrime  napasti  odhajaju.  L. 
Terzio  312.  U  obraniin  mojim  stavi  koriiie.  F. 
Lastric,  svet.  178a. 

c.  samo  i  s  pridjevima,  znaci  neke  usohite 
hi^ke,  isporedi  1.  korijen,  1,  h. 

fi)  mrkva.  Korene,  Daucus  carota  L.  (u 
Zagrobu).    B.  Sulek,  im.  160. 

(i)  korijene  srcano,  vidi  kod  korjence. 

>■)  Korene  svetoga  Petra,  Saxifraga  L. 
(Sab|ar).    B.  Sulek,  im.  160. 

2.  vidi  1.  korijen,  2.  S  kebom  u  korijene. 
(N.  p.  nema  drugo  uista,  nego  ,s  kebom  u  ko- 
rijene', t.  j.  propalo  sve,  niti  se  ima  cim  drugim 


hraniti,  nego  da  .se  ide  u  kupusisto,  do  je  kupus 
pcj.sjecen,  da  so  trazi  korijeiia).  Nar.  posl.  vuk. 
287. 

KORIJEPATI,  korijepam,  imp/,  vidi  korijo- 
piti.  —  Samo  (tsa  se,  pasivno)  a  je.dnnm  primjeru 
xvni  vijeka,  (jdje  je  znacei'ie  slahije  nego  kod  ko- 
rijeniti.  Premda  se  prastaju  grijosi,  nistanemane 
ne  dizu  se  podpuuo  u  svemu,  niti  so  izkoijonuju 
iz  zilali,  ma  na  neki  nacin  korijepaju  se,  da  i 
jost  ostaju  zile  grijehah  u.sadene  u  srcu.  J.  Ma- 
tovii  162—163. 

1.  KORIJEPITI,  k6rijnpim,  imjjf.  eradicaro, 
oxstirpare,  ciipati,  iskopavati  iz  zem\e  a  korijenom, 
i  u  prenesenom  ili  metaforiikom.  smislii,  ciipali, 
vaditi.  —  Postaje  od  iskorijepiti  tijem  sto  otpada 
prijedlog  iz  da  glagol  poittane  imperfektivan,  ispo- 
redi 2.  korijeiiiti.  osnova  korijep  jamaino  je  srodna 
s  korijen,  ali  joj  se  u  ostalom  ne  zna  postane. 
—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Belinu, 
(,sradicare'  ,radicibus  extirpare'  704''),  u  Volti- 
gijinu  (,sradicare,  sbarbucciarc'  ,ausrouten,  aus- 
rotten'),  u  Stulicevu  (v.  korij<>niti). 

!i.  aktivno. 

(()  u  pravom  smislii.  Neka  (prasac)  no 
korijopi  vinograd.  M.  Vetranic  1,  456.  Sto 
cknim,  tor  bode  dubja  ne  korijepim  'i  no  svrcem 
dno  vode?  no  kojem?  ne  slipim?  M.  Drzi6  110. 
Vidio  sam  vece  krat,  gdje  ce  se  uhitit  s  medjedora 
on  rvat,  i  dubja  korijepit.  A.  Sasin  133.  Oni 
(ijiganti)  uzrastom  strahoviti  u  sebe  se  toll  uz- 
daliu,  snaznom  rukom  korijepiti  cijele  gore  da 
mogahu.  G.  Palmotic  3,  180''.  (Poplavica)  dubja 
skube  i  korijopi.    J.  Palmotic  266. 

f>)  u  metaforickom.  sinislii.  Visiii  Bog  zgara 
koi-ijopi  zled  svaku.  M.  Vetranic  1,  49.  Ki  (cem.er) 
meni  iz  tijola  sve  srce  korijopi.  1,  189.  l^iibav 
s  vlastim  svAm  korijepi  pome  i  slavnu  lovoriku. 
A.  Gledevic  213''. 

b.  sa  se,  pasivno.  —  U  svijem  je  primjerima 
li  metafonckom  smislii.  Neka  trudno  srce  mojo 
korijepi  se  i  podira.  M.  Vetranic  1,  325.  Dusa 
moja  jos  od  tila  korijepi  se  i  podira.  1,  348. 
Zac  koga  zaslijopi  juveni  nepokoj,  s  triidom  so 
korijepi  jadovno  bilje  toj.    2,  68. 

2.  KORIJKPITI,  k6rijepim,  imp/,  postaje  od 
ukorijepiti  kako  1.   korijepiti  od  iskorijopiti. 

ii.  aktivno.  —  U  jcdnom  priinjerii  xviii  vijeka 
gdje  znaci:  iipitstati  ili  iicvrsiHuati  (korijen,  zile), 
ali  It  me.taforickom  smislii.  Svaki  cas  vecma 
zloba  svoje  zile  u  tvomu  srcu  koripi.  A.  d.  Bella, 
razgov.  159. 

b.  sa  se,  refleksivno.  —  U  jediiom  primjeru 
XVII  vijeka  gdje  znaci:  koiiti  se  (od  stralta). 
Mnozi  opeta  zdravi  u  putu  mrtvi  od  straha  ko- 
rijepo  se.    J.  Palmotic,  263. 

KOEILAC,  k6rioca,  m.  covjek  koji  kori.  — 
U  nase  vrijeine,  a  izmedu  rjecnika  ii  Stulicevii, 
igrijeskom  korioc,  v.  korite|).  Voc  to  molim, 
brizan  koriooe.    Osvetn.  2,  21. 

KORI^A,  f.'^  Hi  n.  pi.?  mjesno  imc.  —  xiv 
vijeka.     Solo  Korija.    Svetostof.  hris.  5. 

KORINAT.  K6rrnta,  Hi.  Corintbus,  grad  a 
Grckiij.  —  Ohlika  Korinat  za  nom.  (i  ace.)  nema 
polvrde ;  u  nekijem  primjerima  ima  K6riut ;  Tad 
Korint  on  ode,  ter  stupaj  obrati.  M.  Bunio  7. 
Take  ocuti  zatijem  jade  Korint,  Argo  i  Micena. 
P.  Kanav6li6,  dubrovn.  11.  tako  pise  i  Vuk  (kao 
i  rt  drugijem  tudijem  rijecima) :  Ne  dodoh  vise  u 
Korint.  Vuk.  pavl.  2kor.  1,  23.  ima  i  oblik  K6- 
rinto  (po  tal.  Corinto) :  Atena,  Argo,  Sparta  i 
Tebe,  i  Korinto  i  Micena.  I.  G-undulii  369.  — 
U  drugijem  padezima.  Kra[  grada  Korinta.  M. 
Bunic  6.     I  s  lijeva  mu  more  ostajfl  od  Korinta 


KORINAT  3 

zvano  prijo.  I.  txundulid  370.  Nije  6iiia  dori- 
skoffa.  ni  Korinta.  J.  KavaAiii  -IBOi.  U  Korintu. 
.1.  Matovic  87. 

KOKINCANIN,  m.  iovjek  iz  Korinta.  —  Mno- 
sina:  Koiin6ani.  —  Ovako  Vuk  piSe.  Korin6a- 
tiima  poslanica.  Vuk,  novi  zavjet.  —  Prije  na- 
sega  vremena  /liSe  se  ova  rijei  Korintianin,  te  se 
nezna,  trrha  U  cj7n^t  Kovintijanin  Hi  Koriutjanin, 
n.  p.  Vi>li  Korintianom  ...  M.  Divkovid,  nauk. 
2'>.  PiSuci  Koriiitianom.  91''.  Veli  Aposto  pi- 
su6i  Korintianom.  M.  Kadnio  •2.'i7''.  Riftma,  koje 
pisa  Korintianom.  ,1.  Bauovao,  razg.  32.  Ko- 
rintianom. 79.  108.  205.  224.  231.  Pa  via,  koji 
pisudi  Korintianom  ...  F.  Lastrid,  test.  148». 
Korintianiraa.  J.  Matovid  00.  78.  84.  146.  303. 
ovdje  se  nc  zna  kako  je  hilo  u  rukopisu :  VejaSe 
I'avo  sveti  Korintjanima  ...    A.  Kalid  492. 

KdRINT,  vidi  Korinat. 

KOEINTIJANIN,  KORJNTJANIN,  vidi  Ko- 
rindanin. 

KORINTO,  vidi  Korinat. 

KORIOLAN,  m.  Coriolanus,  preiime  rimskn. 
Marko  Kortolan.  .T.  Banovac,  raz^.  9.  —  J  kao 
musko  ime.  A  Koriolana  tvnga  se  jast  dida  slava 
noskoncana  masila  naprida  toliko,  da . .  .  H.  Lu- 
cid 285.  Koriolan  Cipcid  tako,  pokli  je  kusa' 
svijeta  varke.    J.  Kavanin  82*. 

KORIOLANOVIC,  ni.  prezime  (pu  ocii  Korio- 
lanii).  Miliri  Jeronima  Koriolanovida.  H.  Lucid 
284.  _ 

KORISAN,  vidi  koristan. 

KORISCA,  /.  dem.  korist.  —  U  Stulicrou  rjei- 
nikii:  koristca  .lucellum'. 

KORISMA,  vidi  korizma. 

KORISNICA,  /.  zensko  ce^ade  kao  korisnik.  — 
U  Belinu  rjecniku:  ,chi  attends  al  suo  utile'  ,suae 
utilitati  vaoans'  781",  i  u  Stulicevit :  koristnica 
uz  koristnik. 

KORISNIK,  m.  postaje  od  korist  nastavkom 
bniki). 

a.  covjek  koji  radi  o  svojuj  koristi,  koji  na- 
stoji  na  svoju  korist.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,chi 
attende  al  suo  utile'  ,suao  utilitati  vacans'  781*, 
i  u  Stulicevu:  koristnik  ,suae  utilitati  vacans' 
»■  dodatkom  da  je  rijee  ru.-ika. 

b.  covjek  koji  uziva  (po  kakvom  pravu)  Aesto 
(zeniju,  kucu  ltd.).  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Dade  koje  se  za  upotrebjavaiie  zema[a,  zgrada 
itd.  od  korisnika  pladaju.  Zbornik  zak.  god. 
1864.  22. 

KOEISNOST,  k6risnosti,  /.  osobina  onoga  sto 
je  korisno,  korist.  —  Postaje  od  osnove  adjektiva 
koristan  (koristn)  nastavkom  est,  pa  se  t  ne  ciije 
medu  sin  (vidi  koristan),  ali  se  nalazi  pisano. 
—  Od  xviii  vijeka.  Jesi  li  pazio  na  tvoju  dusu, 
ali  na  dobitak  i  vlastitu  koristnost?  D.  Rapid 
43.  U  svemu  kolikomu  s.  pismu  nije  najti  svi- 
tlije,  slavnije  .  . .  pirovaiio  nakitito  od  danasnega 
koje  ucenik  po|ub}eni  u  svomu  evandeju  izpi- 
suje  i  sveta  mati  crkva  radi  velike  koristnosti 
duse  svoji  siuova  jjojubjeni  nama  danas  prid  ooi 
stavja.  82.  S  obzirom  na  opseg  i  korisnost  lii- 
bova  posla.    Zbornik  zak.  god.  1865.  234. 

KORIST,  /.  praeda;  utilitas,  usus,  conimodum, 
emolumentum;  lucrum,  quaestus.  —  Akc.  je  za- 
hi\ezen  po  Vukovu  rjecniku,  i  po  svoj  se  priliei 
ne  mijena  (loc.  sing,  koristi?,  gen.  pi.  koristi, 
dat.,  instr.,  loc.  pi.  koristima?).  u  JJuhrovniku  je 
drukciji :  k6rist,  i  ne  mijena  se.  —  Rijec  je  pra- 
slavenska  (jamacno  u  znaeenu:  plijen);  ne  maze 
se  posve  dobro  znati,  jeli  isprva  hilo  i  Hi  y :  ispo- 


2  KORIST,  2,  a,  h). 

redi  stslov.  koriatb  (u  starijiin  knigama)  i  korystb, 
rus.  KopiarTb.  ('\eL  korist,  juo^.  korzyid  (a  ne  ko- 
ry.4d,  kako  je  grije§kom  zahi(ezeno  u  I<\  Miklosid, 
etymol.  worterb.  130'' ;  u  polskom  jczikii  stoji  y 
mj.  i  poslije  rz).  —  MikloHc  (et\mol.  worterb. 
kod  kori-)  misli  da  moze  biti  srodno  s  koriti.  — 
Tzmeita  rjeinika  u  Vrancicevu  (, quaestus ;  uti- 
litas'), u  Alikalinu  (,utilitas,  emolumentum,  eom- 
modum,  bonum,  accessio,  fructus,  res'),  u  Belinu 
(koris  ,emohimento' ,omolum6ntura'  287";  ,giova- 
mento,  utiliti'  .adjumontum'  .346'';  ,pr6,  utile,  o 
giovamento'  ,commodHm'  .586";  ,]>rofitto'  ,pro- 
fectus'  589t;  ,vantaggio'  ,6molumentura'  751''; 
,miglioraraento,  accrescimento  fatto  a  poderi,  case 
ecc'  ,accrementura'  486'> ;  ,guadagno,  acquisto' 
(lucrum'  360t>;  korist  jinteresse,  utile  o  com- 
modo'  , utilitas'  412'';  , utile,  sost.'  ,emolumentum' 
781"),  u  Bjrlostjencevu  (v.  hasen  etc.),  u  Jambre- 
.Ucevu  (,utilitas'),  u  Voltigijinu  (,utilta,  vantaggio' 
,nutzon,  vortheil'),  u  Stulicevu  (,utilitas,  emolu- 
mentum, lucrum,  quaestus,  fructus,  profectus'), 
u  Vtikovu  (,der  nutzen,  das  gedeihen'  , utilitas'), 
u  Da nicicevu  {korystb  ,spolia;  lucrum').  —  Oblici: 
korest.  S.  Budiuic,  sum.  21»,  i  korijest.  M.  Div- 
kovid, nauk.  32iJ,  mogu  biti  pogreske  samijeh 
pisaca. 

1.  plijen.  — 'ovo  se  naj  starije  znalene  na- 
lazi rijetko,  i  saino  ii  starijim  knigama  pisanima 
crkvenijem  jezikom.  Veliku  korystb  j)lenivbso. 
Domentijan*  136.  Jako  koristb  razgrabjahu.  b  27. 
—  Moze  biti  da  je  isto  znacene  i  u  ovom  pri- 
iiijeru :  Tb  nasleditb  mnogyje  i  kre])bkyihb  raz- 
dtilitb  korystb.    Domentijan*  10. 

2.  utilitas,  usus,  commodum,  emolumentum, 
nesto  sto  ko  stjece,  dobiva,  a  dobro  mu  je  da  ono 
ima,  Hi  se  dajbudi  misli  da  mu  je  dobro  (ko- 
risno); moze  se  i  u  apstraktnom  smislu  shvatiti 
kao  osobina  onoga  sto  je  kome  korisno,  ali  se  go- 
tovo  nigda  ne  da  razlikovati  ovako  apstraktno 
znacene  od  konkretnoga.  —  suprotno  :  steta. 

a.  u  naj  sirem  smislu. 

(i.)  uopce.  Tada  im  je  sve  zajedno:  i 
korist  i  iteta.  Stat.  pc).  ark.  5,  250.  Kada  glas 
iz  gore  cuh,  da  mi  navisti :  kamo  se,  govore,  tuces 
brez  koristi?  H.  Lucid  218.  UcinivJi  noj  svake 
lijeke  nijednom  koristi.  B.  Kasid,  iii.  81.  Na- 
ucides  s  koristi  molit  Boga.  I.  Drzid,  nauk.  115. 
Zelim  slave  i  koristi.  B.  Kruarutid  27.  Nit' 
s  koristi  nu  (zem(u)  gazite,  dal'  ste  crnoj  zemji 
brime.  V.  Dosen  233').  Ovako  de  uzdiaati,  ali 
bez  koristi.  D.  Basid  176.  Cestiti  care,  imaj 
milosrde  na  nesridnu  vojsku  tvoju  koja  nemilo 
gino  brez  nikakve  koristi.  And.  Kacid,  razg.  113. 
Mrzost  na  stranu  a  korist  preda  se.  Nar.  posl. 
vuk.  183. 

h)  izrice  se  kome  je  Hi  cemu  sto  korisno 
(vidi  i  c)):  <ui)  genetivom.  Zalost  od  koristi 
iskrnega.  Korizm.  37*.  U  ostalih  poslovih  nije 
vazda  sva  korist  onoga  ...  A.  Kanizlid,  bogo- 
}ubu.  18.  Ja  uisam  ima'  u  mojoj  misli  drugoga 
konca  u  tumacenu  ovi  kniga  nego  li  slavu  Bozju 
i  korist  iskrnega.  L.  Terzic  ix.  —  h1>)  adjek- 
tivom  posesivnijem.  De  ibb  je  cbdeta  moja  i  ko- 
rystb ihb  moja.  Men.  serb.  54.  (1240—1272). 
Korist  telesna  je  kruh  i  vino.  Narucn.  20''.  Za- 
boravi  kudiiu  koris.  IVI.  Drzid  150.  Nega  je  oes 
vesela  za  vase  cestite  koristi  donijela.  G.  Pal- 
motid  1,  68.  Svak  s  nacinom  zlato  isti,  ma  ne 
svojoj  pri  koristi  svaciju  koris  da  cstavi.  2,  499. 
Kad  ti  'e  vila  preveliUom  tvom  koristi  pako 
vidit  dopustila.  J.  Kavanin  500*.  Znajte  veliku 
vasu  duhovnu  korist.  Pisanioa.  4.  Imade  svaki 
napridak  u  svoji  koristima.  J.  Banovac,  pred.  82. 
Videdi  svoju  stetu  a  korist  Jakovjevu.   And.  Ka- 


KOEIST,  2,  a,  h). 


333 


KOEIST,  2,  a,  d)  hh). 


ci6,  kor.  31.  Nejmamo  u  nasoj  molitvi  sarao 
gledat  na§u  korist.  L.  Vladmirovic  44.  Jere  mu 
nitko  lie  zabranuje  svoju  korist.  Ant.  Kadcic 
28.5.  Ktio  je  zdruziti  slavu  svoju  s  nasom  ko- 
risti.  .T.  Matovic  324.  Kad  bi  samo  svoju  korist 
poznali.  D.  Obradovic,  sav.  16.  Bud'te  mudri 
rad  svoje  koristi.  Osvetn.  4,  14.  Ta  je  teziia 
proti  pravu,  proti  koristima  dusevnim.  M.  Pa- 
vliiiovi6,  razg.  70.  —  c.r)  I'lekijein  adjektioima, 
koji  se  mogu  shvatiti  kan  posesioni,  n.  p.  osobiti, 
vlastiti,  opAeni.  Osobita  korist,  vlastita  koris 
jinteresse  proprio'  ,oommodum  proprium'.  A.  d. 
Bella,  rjecn.  412'^.  Cestitost  carstva  i  opiinsku 
korist  uzmnozati.  A.  Kanizlic,  kam.  17.  —  (M) 
dfitivom.  Korist  svim  jp,  korist  sam  je  u  svem. 
J.  Kavaiiin  OS'*.  —  ee)  getietivom  Hi  datinom  i 
adjektivum,  koji  stoje  Zajedno  uz  jednu  rijec  ili 
najwse  uz  dvije.  Za  duhovnu  koris  Krstjana.  B. 
Z'lzeri  iii.  —  Jeli  koris  carstvu  opcena,  protivnik 
so  da  oslobodi?  P.  Sorkocevic  585a.  _ —  ifj  svu 
koris  jubi  prije  nego  koris  puka.  G-.  Palmotic. 
1,  .S7S.  Korist  duso,  korist  tijela,  korist  grajska 
i  crkvena.  J.  Kavanin  93a.  Koristi  pojediiiaca 
nistica  su  prama  koristi  narodiioj.  M.  Pavlinovic, 
rad.  36. 

c)  kaze  se  da  je  cil  knje  radne  cija  ko- 
rist dodajuci  neke  prijedloge  uz  korist.  kod  toga 
se  istiie  Jcome'  je  korisna  onako  kao  kod  b).  ko- 
rist moze  stajati:  aa)  u  ace.  s  prijedlogom  na. 
To  sve  na  moju  korist  naredujes.  B.  Kasic,  nasi. 
236.  Da  se  siju  zaduzbine  i  almustva  na  bras- 
koga  korist  druztva.  J.  Kavanin  86'^.  Vami  zato, 
vitri  nami  protivnim,  zapovidam  i  govoriin,  da 
pristanete  i  u  vasa  mista  u  slavu  Bozju  i  na 
korist  Krstjana  pribivati  imate.  .J.  Banovac,  bla- 
gosov.  295.  Svakolika  stvorio  jest  zaradi  nas, 
na  korist  nasu.  A.  Kanizlic.  fran.  204.  Jer  na 
korist  koga  kraja  to  prodano  meso  va|a.  V. 
Dosen  55"i.  Trazim  ploda  koji  se  mnozi  ua  ko- 
rist vasu.  Vuk,  pavl.  filib}.  4,  17.  Posto  so  je 
odrekao  knestva  na  korist  starijega  sina.  M.  Pa- 
vlinovic, razg.  88.  —  hh)  u  ace.  s  prijedlogom 
u.  Imam  mu  nika  reci  v  liegovu  korist.  Mira- 
kuli.  5.  Da  u  korist  se  diisa  trate  (hlaya).  .1. 
Kavanin  372a.  —  <■<■)  it  ace.  s  prijedlogom  za. 
Za  dobro  i  korist  cesarovu  ulizoh  u  temjjal  ov. 
Ziv.  kat.  star.  1,  218.  A  to  je  dub  jedan  ne- 
plodan  zlatolist,  posvecen  starih  dan  krajici  za 
korist:  tko  more  na  n  ulist  i  granu  oblomit  i 
zajti  doli  cist,  krajici  krunu  svit  ...  D.  Bara- 
kovic,  vil.  311.  Cinim  OTe  kiiige  i  dajem  na 
svitlost  .  .  .  za  korist  i  spasoiie  svega  puka  kr- 
stjanskoga  od  jezika  bosfa^nskoga.  S.  Margitic, 
ispov.  285.  Koja  sam  ti  sva  n  ovim  kiiizicaf'/ij 
slozio  i  istomacio  za  veliku  tvoje  duse  korist.  S. 
Badric  5.  Vrsna  dilovaiia  ue  samo  za  svoju  ko- 
rist nego  i  za  korist  opcenu  i  skupstina.  J.  Ba- 
novac, prisv.  obit.  3.  Milosti  koje  mu  se  pitaju 
za  korist  iskriiega.  8.  Ne  iiua  sum}e,  da  se 
ovdi  zdrzi  otajstvo  za  korist  nasu  duhovnu  i 
nauk.  F.  Lastri6,  nod.  365.  Neka  se  zna  da  caste 
Boga  kako  Krstjani,  a  za  korist  svoju.  I.  A.  Ne- 
nadic,  nauk.  58.  Kanoni  ovi  naredeni  su  za  ko- 
rist Focija.  A.  Kanizlic,  kam.  104.  Da  su  se 
ucinili  vladaoci  po  svojoj  vlastitoj  vo|i,  a  ne  za 
korist  puka.  And.  Kacic,  kor.  89.  Nasa  odluka 
ne  ima  biti  druga  nego  se  posvetiti  na  sluzbu 
Bozju  za  korist  duhovnu  nasu  i  nasega  iskrnega. 
Ant.  Kadcic  2.  Dilo  uciiieno  samo  na  postehe 
Bozje  i  za  korist  i  sluzbu  svagdanu  zupnika.  M. 
Dobretic  v.  —  il<l)  it  gen.  s  prijedlogom  radi 
(zarad).  Kako  Isukrst  spasite}  nas  radi  koristi 
nase  hotje  se  dati  u  ruke  zidovske  ...  A.  Gu' 
ceti6,  roz.  jez.  196.    Dizu  zivot  neprijatejima  radi 


opoene  koristi.  J.  Matovic  378.  Trpi  nas  na 
svitu.  zaziva  na  pokoru,  prosvitfuje  pamet  .  .  .  i 
ovo  sve  ne  zar"ad  svoje  nego  zarad  koristi  naso. 
A.  Kanizli6,  fran.  205.  —  ee)  n  instr.  s  prijed- 
logom s.  znacene  nije  posve  isto,  ali  je  slicno,  jcr 
je  smisao  da  je  nesto  zdruzeno  s  koristi.  Koja 
je  cinio  sa  svih  koriscu.    B.  KaSicS,  is.  26. 

tl)  itpotrehlavajiici  korist  u  nekijem  ohli- 
cima  i  u  svezi  s  nekijem  rijecima,  dohiva  se  zna- 
cene: biti  koristan. 

iiu)  s  glagolom  biti  moze  stajati  za 
ovakoBo  znacene  korist:  tiiift)  u  ace.  s  prijedlo- 
zima  na,  u,  za,  isporedi  c)  aa),  bb),  cc).  On  is- 
pisa  pismo  ovo,  da  bude  na  korist  onim,  ki  budu 
ctiti.  Tondal.  star.  4,  118.  Da  ce  biti  na  korist 
duhovnu  orkvi  svetoj.  Ant.  Kadcic  3.  Samo  kad 
bi  Bog  dao,  da  bude  ikoliko  na  korist  jeziku 
nasemu!  Vuk,  pism.  81.  —  Sto  hoiie  rijot  ova 
trjeska?  ali  si  'e  u  stetu  ali  u  koris  moga  go- 
spodara  KamilaV  M.  Drzic  217.  —  Malini  su  za 
dvoju  korist  kraju.  Mou.  Croat.  217.  (1526).  Da 
besidi  (jezik)  sto  je  od  potribo  i  za  korist.  ,1. 
Banovac,  razg.  60.  Nacinati  ona,  koja  su  za 
korist  opcenu.  F.  Lastric,  ned.  134.  Za  koju  bi 
korist  bila  (praoda)  r*  V.  Dosen  So'i.  —  hhh)  it 
gen.  bez  prijedloga  (cesce  s  prijedlozima,  vidi  ccc) 
i  ddd)).  Ne  budi  v  torn  Ajakse  koristi,  ka  je 
mene  psoval,  ni  mani  skode.  Pril.  jag.  ark.  9, 
133.  (1468).  Ako  koja  stvar  tolike  tebi  koristi 
i  potribe  jest  ...  I.  Velikanovic,  uput.  3,  78. 
Koje  je  koristi  krizmaiie?  T.  Ivanovic,  nauk.  74. 
Koje  je  koristi  zenitbai'  78.  —  eee)  u  gen.  s  pri- 
jedlogom od  (isporedi  e)).  Danu  uzmite  vi  raz- 
birat,  ali  mir  je  sada  vami,  ali  od  vece  boj  ko- 
risti. I.  Gundulic  450.  Biti  od  koristi  ,iiiterest, 
rofert,  in  rem  est'.  .7.  Mika[a,  rjecn.  16b.  i{;a- 
kono  jo  veca  dusa  od  tila,  tako  je  od  veie  vrid- 
nosti  i  koristi  liihovo  dilo  i  likarija.  L.  Terzic 
vu.  Ov  potvrdjeu  zakon  isti  i  vami  je  od  ko- 
risti. J.  Kavanin  167b.  Biti  od  koristi  ,6ss6r 
utile'  ,emolumonto  esse'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  781ii. 
Iskorenut  svaku  travku  koja  nije  od  koristi.  .T. 
Banovac,  pripov.  91.  Isukrst  vam  nije  od  ko- 
risti. P.  Lastric,  svet.  4-'.  Imamo  potanko  ra- 
zabrati,  da  cojad  istinito  i  izpuuo  zla  u  srou 
kadgod  i  prorokuju  i  cine  cudesa  i  izgoue  vra- 
gove,  sve  to  u  imeuu  G-ospodina  Jezusa  Hrista, 
a  da  ta  prorokovaiia,  cudesa  i  izgoiiena  ne  budu 
im  od  ijedne  koristi  za  sahraniti  se.  S.  Rosa 
80''.  Ufaiie  uskrsnuca  veoma  je  podobno  razgo- 
vorit  nas  u  nasijeh  nodragostih  i  u  nasijeh  tugah ; 
zato  se  sluzimo  liime  i  bit  6e  nam  od  velike  ko- 
risti. D.  Basic  62.  Kada  zakon  dospije  biti  od 
koristi  puku.  .\.  d.  Costa  1,  14.  Jesu  pripravni 
po6i  gdi  jest  od  koristi  crkovne.  1,  106.  To  je 
od  koristi  male.  .T.  S.  Relkovic  14.  —  ihlil)  ii 
gen.  s  prijedlogom  s.  Stvar  u  sebi  ne  more  nego 
s  koristi  biti  ludem.  H.  Lucie  225.  Gdi  moro 
s  koristi  bit  mi  trud  i  muka.  282.  Da  ce  biti 
(skladanja)  vasda  mojoj  svisti,  s  pruda  i  s  ko- 
risti. P.  Hektorovic  56.  Stetna  meni  jes,  a  tebi 
s  koristi  (^ubav).  D.  Raiiina  26b.  Nije  nijedna 
ric  zla  koja  s  koristi  moze  bit.  D.  Zlataric  2''. 
Li  jesi  na  misti  u  komu  ces  moci  s  vece  nam 
koristi  biti  i  pomoci.  I.  Ivanisevic  325.  Bilo  bi 
ti  s  velike  koristi,  kad  bi  u  ove  osam  dana  z,a- 
bav|o  30  kako  priko  deveteroduevja.  I.  M.  Mattel 
2(56.  —  eee)  u  tnslr.  s  prijedlogom  s,  isporedi  c) 
ee).  Ne  mislite,  bratjo,  da  umrijeti  za  jubav  i 
vjeru  Isukrstovu  biti  ce  mi  steta,  pace  nii  i'« 
biti  s  velikom  koriscu.    B.  Kasic,  per.  160. 

hh)  korist  stoji  it  ace.  (ili  ii  genelivn 
partitivnom)  kao  objekat  s  glayolima,  kao  sto  su : 
aua)  ciniti   (driigo  je   kod   g)  hh)).     Ova   irioja 


KOmST,  2,  a,  d)  hh).  :) 

pisiiia  iLO  mo^u  nog  koris  uciiiit.  M.  ijriic  3. 
Nau6ite|i,  Icoji  dobio  i  lijopo  u6o  a,  laraau  i  opak 
Zivot  6ine,  lualo  kada  I'lih  iiauk  uoiui  korist  i 
napredak.  M.  Divkovic,  bos.  325'i.  Djoticom  sta- 
rijeh  svjoti  preveliku  korist  6ino.  J.  Kavaiiiii 
88".  Jer  pozuajo  (djavao),  koliko  poSteiie  s  mo- 
litvom  Bogu  6inimo  i  nama  korist.  .1.  Banovac, 
razg.  22.  No  gubira  ufaiia,  da  nisara  u6inio  ko- 
likogod  koristi.  188.  Ovo  jiot  sakramenata  na- 
redeno  jo  od  Isukrsta  zaradi  fiovika,  zasto  nemu 
istom  korist  ftino.  200.  Voda  od  jezera  no  fiini 
onoliko  koristi.  F.  Lastrift,  tost.  '2bi^.  Veoe  ko- 
risti no  more  toZak  uciniti  vinogradu  svomii  ili 
vrtlu  za  uzdrzati  u  nemu  plod,  nego  ga  dobrom 
gradom  i  jakom  ograditi.  nod.  37.5.  I  druztvu 
so  korist  fiini  ...  V.  Dosen  137''.  Koju  korist 
srfiba  6ini?  1991'.  Kad  koristi  vec  no  oino  (lin- 
cine)  .  .  .  242''.  Vecu  su  joj  korist  ucinili  pro- 
gonodiju.  B.  Leakovio,  gov.  42.  Tako  bi  druStvo 
uc.inilo  jeziku  i  ki'iizevnosti  naroda  nasega  ne- 
iskazauu  korist.  Vuk,  pism.  27.  —  hhb)  davati, 
podavati.  Da  tri  dajo  blagoslov  koristi  tomu . . . 
P.  Hektorovic  11.  Svaka  (zivina)  koju  korist 
dado.  V.  Bosen  204a.  Koji  (starjesine)  jasno 
puku  sjaju  i  svakdanu  korist  daju.  250'''.  Ova 
vjora  podaje  nami  mnoge  koristi.  J.  Matovic  21. 
Ova  kro]iost  podajo  jost  cesto  velike  koristi.  419 
— 420.  Korist  davati  ,einen  nutzeu  tragen'.  Jur. 
pol.  terminol.  508.  —  <'ci-)  imati  (isporedi  g)  cc)). 
Dogodaji  ovi  pocimaju  od  prvijeh  pribivaoca 
zemje  koji  akoprem  mozebiti  nejmaju  onu  korist 
i  priporucene  ono  koje  dogodaji  poznijeh  vro- 
mona  ...  D.  E.  Bogdanic  xiii.  —  (fdd)  kazati. 
Jer  kaze  koristi  bit  vojnik  iz  mlada.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  355.  —  eM')  nositi,  donositi,  (ii  jednoga 
2)isca  XVIII  vijeka  vrlo  cesto)  prinositi.  Koliko 
znane  u  zivotu  nosi  koristi.  M.  Pavlinovid,  rad. 
145.  —  Ku  korist  i  ca  donasa  krst?  Kateli.  1561. 
17''.  .JiT  nam  ona  (zla)  vise  puta  hasae  i  korist 
dusevnu  donose.  E.  Pavic,  jezgr.  124.  —  Koliko 
koristi  prinese  vjernijoma  uskrstnuce  .Jesukrsta. 
J.  Matovid  60.  Ovo  odmicane  prinosi  kojegod 
koristi.  159.  Koje  koristi  prinosi  kruh  i  vino 
tijelu?  215.  Da  je  dopusteno  prinijeti  kojugod 
korist  i  prudnost  zakletvom  onomu.  408.  Zla 
koja  ne  mogu  prinijeti  ikakvu  korist  dusi.  521. 
C)')  »'_  hoditi  na  korist  moze  imati  ova- 
Icovo  znacene.  Sto  vilaet  plodi,  prije  liemu  nek 
na  korist  hodi.    J.  S.  Eejkovic  436. 

f)  ,koristan'  kao  atrihut  moze  se  izreci 
rijecima:  od  koristi,  isporedi  d)  aa)  ccc).  Stvari 
od  velike  cine  i  koristi.  And.  Kacic,  kor.  24.  — 
nasiiprot,  mj.  ,uokoristan'  stoji  bez  koristi.  Shiga 
brcz  koristi.  Kateli.  1561.  56-1.  O  Ijepoto  bez 
koristi.  G.  Palmotic  2,  445.  Obodvoje  bez  ko- 
risti (sjeme  i  lozje).    J.  Kavaiiin  424l>. 

/)  kad  se  hoce  kazati  (atributivixi)  Ho 
je  uzrok  koristi,  to  moze  biti  (kao  kod  ti)) :  (i<i) 
gcnetivom.  Prud  i  korest  ovoga  pozdravjenja  jest 
ova.  S.  Budinic,  sum.  22''.  Po  ovome  mozemo 
poznat  da  koristi  ovoga  svita  nisu  nam  potribite, 
buduci  da  cemo  ji  brzo  ostaviti.  J.  Banovac, 
razg.  85.  —  hhj  genetivom  s  prijedlogom  od.  Da 
V  nas  od  mise  korist  ne  istasci.  Narucn.  41*. 
Ka  je  koi'ist  od  skrugenja?  49''.  —  fit)  adjek- 
tivotn  posesiimijem.  Koristima  svitovnima.  I.  P. 
Marki  35.  Vi  se  priko  nacina  povadate  za  svitom 
i  za  svitoviii  koristima.  J.  Banovac,  pripov.  6. 
Koliko  si  obrtan  i  pomi'iiv  na  zemajske  koristi? 
I.  M.  Mattel  179. 

ff)  da  ko  ili  Ho  dobiva  korist  maze  se 
izreci  razlicnijem  glagolima  s  objektom  korist, 
n.  p. :  UM)  samijem  glagolom  dobivati.  Sest  plodov 
i  koristi   dobiva   Clovik.    Korizm.  85a.     Kec'  mi 


4  KORIST,  2,  a,  k). 

jo.s  s  tizime  za  tvoja  taj  dila,  ku  s'  koris  iiapo- 
kou  voliku  dobila.  D.  Kai'iina  90*.  Da  svu  ko- 
rist pridobiva.  V.  Dosen  53'>.  —  hh)  dostizati. 
Koju  bi  korist  mogli  dostignuti  s  razmiJlanem. 
,1.  Matovic  484.  —  rr)  imati  (drugo  je  kod  d) 
bli)  ccc)).  Da  je  dobro  ali  korist  imil.  Naru6n. 
89a.  Koju  li  demo  korijest,  koju  li  pladu  imati 
nasljedovav§i  Isukrsta?  M.  Divkovic,  nauk.  321". 
Imati  korist  ,cavar  utile'  ,capore  utilitatem'.  A. 
d.  Bella,  rjedn.  781a.  Mucice  se,  a  koristi  ne6o 
imati.  D.  Danicid,  jer.  12,  13.  —  ifil)  primati 
(prijati).  I  da  so  no  najde  od  to  marke  korist 
prijeti.  Mon.  Croat.  269.  (1572).  On  ni  prijel 
nijodno  koristi  od  lakta.  Korizm.  81'^.  Neka  nas 
Dubrovnik  kako  sada  koris  prima,  slavu  stjece 
i  ures  nahodi  u  mudru  svjetu  vrijedna  sudca.  I. 
Grundulid  216.  Ne  samo  on  ne  bi  primio  stogod 
koristi,  dali  priveliku  stetu.  J.  Matovic  219.  Ko- 
liku  korist  od  lie  (pokore)  primamo.  240.  Ko- 
risti i  uharnosti  koje  se  primaju  od  casdeiia  dneva 
svetcanijeh.  364.  —  ec)  priobretati,  u  knizi  pi- 
sanoj  crkvenijem  jezikom.  Aste  poglagolati  kto 
sb  nimb  spodobjase  se,  ne  hudu  lutt  sego  dusi 
koristb  priobreta§e.  Domentijaub  115.  —  ff)  stje- 
cati.  Pravda  ako  naj  prija  od  sebe  pociiio,  naj 
prvo  imam  ja  koris  mu  stedi  §  no.  I.  Gundulid 
111.  Nu  jos  i  to  kad  bi  bilo,  ku  bi  od  toga 
korist  stoko?  452.  Jedinstvoje  svud  hvajeno, 
svaka  koris  s  liim  se  stjece.  (i.  Palmotic  1,  119. 
—  (Hi)  vaditi,  izvadati.  Pametan  se  moze  riti 
tko  iz  grijeha  koris  vadi.  Gr.  Palmotic  2,  70.  I 
nijednu  korist  vade  u  ovom  pogledu.  P.  Ka- 
dovoic,  nao.  23.  Odkle  vadu  oni  isti  cudne  prude 
i  koristi.  J.  Kavaniii  192b.  Od  neg  kod  nas  ko- 
risti ne  vade.  J.  S.  Rejkovid  87.  —  Kolika  ko- 
rist moze  se  izvaditi  i  za  sebe  i  za  iskrnih.  P. 
Eadovdic,  nac.  6.  Da  budu  ove  spomene  mogude 
izvadit  korist  dusi.  23.  Izvaditi  koris  ,pr6va- 
lersi,  approfittarsi,  cavar  utile  da  qualche  cosa' 
.emoluinentum  capere'.  A.  d.  Bella,  rjecii.  584*. 
Izvaditi  koris  , cavar  utile'  ,capere  utilitatem' 
78la.  Tezati  jednu  ledinu  i  izvadit  iz  lie  u  na- 
prid  korist.  razgov.  8.  I  koliko  se  koristi  iz- 
vada  iz  razmisjana  liegova.  J.  Matovid  40.  — 
hh)  diniti  (uciniti),  isporedi  d)  bb)  aaa).  Tko 
zna,  iz  nevoje  ako  taj  izide,  ter  ako  na  boje 
mjesto  on  uzide,  ter  ako  koris  taj  ucini  vrhu 
vas,  kako  ovi  koji  raj  isprosi  jedan  das?  N.  Na- 
jeskovid  1,  141. 

/*)  moze  se  dobiti  suprotno  znacene  prema 
g)  glagolom  uskratiti  (sebi).  Sebi  bi  svu  korist 
uzluatili.    V.  Dosen  ix. 

i)  glagolima  obratiti,  okrenuti  itd.  na 
ili  za  ili  u  korist  kaze  se  da  se  od  necega  vadi 
koristi,  i  ako  ono  nije  za  to  tiprav^  odredcno. 
Ako  bi  liu^  obratil  u  svoju  korist.  S.  Budinic, 
ispr.  111.  Oasu  od  zlata  ne  ktise  za  korist  svoju 
okrenuti.  A.  Kanizlid,  utoc.  54.  Koji  rucke  i 
vecere  .  .  .  znao  bude  pokratiti,  i  na  korist  obra- 
titi ...  V.  Dosen  249b.  Za  svoju  korist  okro- 
dudi.  And.  Kacid,  kor.  143.  Neka  bi  nastojali 
ono  obratiti  na  svoju  korist.  J.  Matovic  103. 
Ako  ne  budemo  nastojati  ova  na  korist  nasu  pri- 
teguuti.  Grgur  iz  Varesa  31.  Naj  mane  ostauke 
vremena  pobrati  i  na  korist  okrenuti.  M.  Pavli- 
novid,  rad.  55. 

/t\)  jtraziti  korist'  moze  se  izreci  na  ne- 
koliko  nacina.  Trijeba  je,  da  se  svi  in^eiiarao 
na  koris.  M.  Drzid  313.  Djavli  ne  istu  koris  od 
ludi.  M.  Orbin  131.  Za  koris  prioni,  a  vile  ne 
dvori,  pusto  nam  razgoni  stado  vuk  po  gori.  I. 
Gundulid  158.  Cuvaj  kudu  i  radi  o  koristi.  Nar. 
prip.  vuk.  147.  Trazi  korist  svoju  u  svadi.  Vuk, 
odg.  na  utuk.  28. 


KORIST,  2,  a,  I).  3 

I)  da  ./(!  sto  kurisiiu  (iU  da  nije)  izricc 
se  icsti)  driikcije  nego  kud  d),  tije.m  sto  korist; 
stoji  u  noiiiinativu  ili  u  geneticu  partitivnotn 
s  glagolotn  biti. 

<i<i)  ne  izrice  se  sto  je  korisno,  jer  se 
mztimije  2^0  ^sinishi.  Ja  no  vim  da  reku:  koris 
bi  li  meui.  S.  Monoetic  116.  Pitaj  tobe  istoga: 
.Koja  mi  je  korist?'  A.  Kanizlic,  fran.  153.  Kad 
vidise  vitezovi  Turci,  da  se  gins  a  koristi  iiijo. 
And.  Kacio,  razg.  307a.  Nista  mu  no  bi  korist. 
N.  Palikuca  .58.  Ja  utekoh,  tu  koristi  nema. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  119.  Tu  mene  nije  stete  nego 
korist.    Nar.   prip.  vuk.   209. 

bb)  asrok  se  koristi  izrice:  auti)  ge- 
netivom  s  prijcdlogom  od.  Ni  od  sta  mi  nije  ko- 
risti. S.  Margitic,  ispov.  67.  Da  bi  mu  korist 
bila  od  pokaranja.  I.  Grlicid  42.  Niti  je  koristi 
od  blaga,  ui  od  gospostva,  ni  od  rodbine.  J.  Fi- 
lipovic  1,  267'!.  Mala  je  korist  od  promisjaua. 
P.  Filipovic  54.  Koja  je  korist  od  krvi  tvoje. 
A.  Kanizlie,  utoc.  214.  Ali  koja  je  korist  od  I'li- 
hove  ispovidi.  bogojubn.  113.  Koja  mi  je  od 
sluzbe  dvorske  korist?  474.  Koja  je  korist  od 
one  krave  koja  da  punu  muzlicu  mlijeka,  a  po- 
tegne  nogom  te  prospe?  Nar.  posl.  vuk.  140.  — 
hbh)  genetivom  s  prijcdlogom  s.  S  koga  raz- 
mirbja  nijedna  koristt  nije  ni  jednoj  strane  ni 
drugoj.  Mon.  serb.  466.  (1454).  —  ere)  instrii- 
menlalom  s  prijedlogom  s.  Tko  rad  ikad  nosi 
brime,  kad  koristi  nije  s  liime?  V.  Dosen  233l>. 
Da  mu  nije  z  bogatstvom  koristi.  And.  Kacic, 
kor.  17.  Koja  mi  je  korist  s  prvorodenstvom  ? 
26.  ^  il<l</)  hikativotn  s  prijedlogom  u.  U  ju- 
vezni  nije  koristi.  I.  Dordic,  uzd.  17S.  A  koja 
je  korist  u   krvi  mojoj?    F.  Lastric,  test.  156''. 

»■<■)  iizrok  se  koristi  izrice  injinitlvom 
Hi podloznom  recenicom.  tititt)  injinitivom.  Mnogu 
jest  koristi  i  plodno  casto  ispovidati  se.  Narucn. 
82'>.  Nista  nije  koristi  zvati  se  KrSoaninom.  .1. 
Banovao,  prod.  70.  Nije  koristi  ric  Bozju  slu- 
sati.  119.  Nije  koristi  ufat  u  bogastvo.  J.  Fi- 
lipovic 1,  267'i'.  Nije  koristi  ziviti  tilesno.  1,431". 
Za  te  molit  korist  nije.  P.  Knezevic,  muka.  26. 
AT  plakati  korist  nije.  54.  Koja  ti  'e  korist 
zvati  se  sto  uijesi?  F.  Lastric,  nod.  370.  Koja 
nam  je  korist  negovu  voju  ispuniti'  F.  Matic  17. 
Ali  sto  je  hasna  i  kakva  je  korist  biti  pod  ovim 
imenom  toliko  proslavjonim  .  .  .?  D.  Eapic  324. 
Vidi  da  sad  ni  koristi  ni  mislet  da  ce  ga  ki 
stegnut.  Nar.  prip.  mikul.  84.  —  filth)  podloznom 
recenicom  s  da,  oidi  1.  da,  I,  B,  4.  Koja  je  koris 
da  je  biser,  ako  me  davi?  (D).  Poslov.  danic. 
Koja  jo  bila  korist  Judi  da  je  bio  apostoa  ?  .1. 
Banovac,  pred.  70.  Nije  koristi,  da  se  Krstjani 
zovemo.  J.  Filipovic  1,  1.3b.  Jeli  nama  korist 
da  nas  Gospodin  jest  na  nebesih?  1,  126b.  Koja 
ti  je  korist  da  si  tako  izmucen  i  izrauenV  1,  259'''. 
Da  ova  mater  Bozja  bude  samo  ovako  moguca 
a  no  milosrdna,  nama  bi  mala  korist  bila.  1,  5671'. 
—  rre)  podloznom  recenicom  11  kojoj  se  izrice 
uvjet  konjunkcijom  ako.  Kakva  je  korist  covjeku 
ako  sav  svijet  dobije  a  dusi  svojoj  naudi?  Vuk, 
mat.  16,  26.  —  (ItUI)  podloznom  recenicom  u 
kojoj  je  da  (vidi  1.  da,  I,  C).  Krstjanine,  koja 
bi  ti  korist  bila,  da  vas  svit  pod  svoju  oblast  i 
zapovid  imas  a  izgubis  dusuV  J.  Banovac,  pripov. 
17.  Koja  bi  ti  korist  bila  da  si  promisjao  po- 
nizenstvo  Isukrstovo  .  . .  ?    J.  Filipovic  1,  333'''. 

Ill)  korist  moze  biti  u  nominativii  u 
smislu  kao  kod  I)  i  s  drugijem  glagolima,  kao 
sto  su  ishoditi,  prihoditi  itd.  Kadano  zle  (vidi 
n))  koristi  s  toga  isbajaju.  Narucn.  59b.  Ko- 
risti, koja  prihodi  k  judma  od  straze  andelali.  I. 
Matovic  451. 


5  KORISTAN.  1,  a,  a). 

II)  korist  duhiva  posne  siiprolno  znacenc, 
n.  p.  s  adjeklivima  zla,  mala.  Za  moju  zlu  ko- 
rist. D.  Barakovic,  vil.  293.  vidi  i  proi  primjer 
kod  m).  Mala  bi  korist  bila.  A.  Kanizlid,  kam. 
709. 

b.    quaestus    (pecuniae),    lucrum,    u    uzem 
smislu,  dobitak  novcani. 

ft.)  uo}ice.  Neka  s'  iskat  zlato  sprav|a 
valovitijeh  priko  voda,  za,  koristi  ki  se  stav|a  na 
protive  trudnijeh  zgoda.  (i.  Palmotic  2,  508.  Na 
mnogo  naciue  judi  Boga  uvriduju,  ma  naj  vece 
i  naj  cesce  interesom  ili  s  koristju,  zasto  se  sada 
narod  dao  i  prignuo  za  koristju.  kolik  da  60  u 
vik  na  ovome  svitu  ziviti.  J.  Banovac,  razg. 
33.  Korist  ,nutzen'  , lucre'.  B.  Petranovic,  ruiin. 
kii.  51. 

/;)  dobitak  (novcani,  a  moze  biti  i  drugi, 
dohodak)  sto  se  ima  od  cega,  moze  znaciti  sto  i 
kamata.  Vsake  koristi  i  pristojanja.  Mon.  croat. 
69.  (1447).  Vsa  korist  ka  bude  od  toga  malina. 
136.  (1489).  Fratri  uzivateli  koristi  imiuja  vise 
receuoga.  143.  (1490).  (Almustvo)  raste  i  cini 
korist  V  raji.  Korizm.  IQb.  Korist  oM  promjeno 
pjenezne  .aggio,  voce  dissillaba,  cio^  quel  van- 
taggio,  che  si  da  o  si  riceve  nello  scambio  dello 
monete'  ,cholybu3'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  50*.  Koji 
su  se  zapleli  u  kamate,  u  zaloge  i  druge  koristi. 
J.  Banovac,  pred.  73.  Toliko  korist  nadlazi  ti-atriu 
iste  godiue.  M.  Zoricic,  aritm.  19.  Nemu  se  pri- 
stoje  koristi  od  sprovodi.  A.  d.  Costa  1,  48.  Ko- 
risti stvari  ,nutzungen  dor  sache'  ,1'rutti  della 
cosa'_.    B.  Petranovic,  ruon.  kii.  21. 

KUKISTAN,  k6i'isna,  adj.  utilis,  koji  cini  ili 
daje  koristi,  koji  je  dobro  (ili  se  misli  daje  dobro) 
imati.  —  Postaje  od  korist  nastavkom  bn.  — 
Bijec  je  praslavenska  (koristbm.  Hi  korystbn-b), 
isporedi  rus.  KopucrHuii,  ces.  koi'istny,  po}.  ko- 
rzystny.  —  U  svijem  oblicima,  osim  nominativa 
sing.  m.  (i  akuzativa,  kad  je  jednak  s  nomina- 
tiuom)  nominalnoga  oblika,  u  kojemu  je  a  mj. 
negdasiiega  h,  -t-  ispada  u  govoru,  a  eesto  i  u 
pismu,  izmedu  sin;  iz  ovijeh  oblika  bez  t  na- 
cinio  se  u  na.se  dnba  (vidi  u  Voltigijinu  i  Vti- 
kovu  rjeiniku)  i  nam.  sing.  m.  k6risan.  —  Izmedu 
rjecnika  it  Vraniieevu  (,quaestuosus ;  operae  pre- 
tium;  utilis'),  11  Mikayma  (korisni  , utilis,  expe- 
diens,  frugifor,  fructuosus'),  u  Belinu  (koristan 
,giovativo  e  giovevole,  che  giova'  , utilis'  347'i; 
korisni  ,profittabile,  profittevole'  .utilis'  588t>; 
, utile'  , utilis'  781a;  koristni  ,cosa  di  guadagno' 
,lucrosus'  360b),  u  Jambresicevic  (,utilis,  utibili.s'), 
II  Voltigijinu  (korisan  i  koristan  , utile,  vantag- 
gioso'  ,niitzlicli,  vortheilhaft'),  ti  Stulicevu  (,utilis, 
lucrosus,  fructuosus,  quod  expedit,  commodus, 
proficuus';  komp.  koristniji),  u  Vukoini  (korisan 
i  koristan  ,gedeilich'  ,salvus'  s  primjerom :  Ko- 
ristan ti  vo,  krava!),  u  Danicicevu  (korystbni> 
.utilis'). 

1.  adj.  —  Komp. :  korisniji. 
il.  0  tiezivoj  stvari,  koju  je  dobro  imati,  Hi 
iz  koje  se  vadi  koristi  (ovdje  su  i  apstraktni  sup- 
stantivi  i  zamjenice  kao  n.  p.  sto,  liesto). 

a)  uopie.  Zac  je  korisno  ono  progo- 
nenje,  za  to  Bog  dobru  placu  daje.  Ziv.  jer.  star. 
1,  228.  Pooetak  svoga  korisuoga  govoreuja  uoini. 
NaruSn.  .3b.  Ako  li  ca  korisno  najdes.  47a.  Ta 
strah  ni  koristan.  Korizm.  29*.  Dela  onoga  ki 
je  V  grihu  jesu  koristna.  3Ib.  Ni  stvar  voce 
koristnija  na  sviti  nego  mir.  103b.  Dobra,  ko- 
ristna i  cista  vrimena.  Katoh.  1561.  14b.  Na- 
redio  je  ovu  korisnu  bogo[ubnost.  A.  Gucetic, 
roz.  jez.  16.  Za  sto  nam  je  (zakon  Isukrslttv) 
naj  korisui([;«).  M.  Divkovic,  nauk.  18^'.  Nije 
korisno,  da  tko  vlada,  raisli  odkriva  svo  driiziuia. 


KORISTAN,  1,  a,  n).  3 

(t.  Palmntic  1,  18.  Gijeo  korisiia  toga  dila  i 
s  koristiiu  puna  livalo  tva  bi  kruna  svijotla  bila. 
1,  34.  Svjeta  mi  podati  korisna  mozete.  1,  336. 
jjobra  je  i  korisna  stvar  ispoviiijeti  se  uopiono. 
S.  Matijevid  18.  Pomo6  suprotiva  Turkom,  kojib 
tlaleko  ukloniti  od  susistva  od  ovih  drJSav  vele 
jest  koristno.  M.  Bijankovic  72.  Plod  korisni 
podati  nemu.  L.  Terzii  227.  Miloardje  jost  ko- 
risno.  K.  Magarovic  3.5.  Prijatelstva  nij'  na  .sviti 
koristnijega.  J.  Kavai'iin  •")'141>.  Beajede  diihovne 
redene  u  korisnoj  i  boso|ubnoj  zabavi  Dobre 
Sinrti.  B.  Zuzeri  iii.  Molitva  mnogo  korisna. 
S.  Badric,  prav.  na6.  8.  Ovde  pisem  pisme  du- 
hovno  i  korisne.  T.  Babii  2.  Ovo  je  korisno 
znati.  .1.  Banovac,  uboj.  48.  Ve6  da  govorim  od 
stvari  korisuih.  prisv.  obit.  32.  S-vrhu  svega 
naj  koristnije  je  razmisjati  muku  Jezukrstovu. 
I.  A.  Nenadii'-,  nauk.  198.  Xrizmaiie  od  sveste- 
uika  date  nije  vrsno  ni  korisno.  A.  Kanizlic, 
kam.  229.  Oua  ispovid  ne  bi  nista  bila  korisna. 
bogojubu.  H7.  Ono  nama  sluzi  za  jedan  vrlo 
koristan  nauk.  E.  Pavic,  ogl.  466.  Trava  male 
korisna  i  ua  kamenu  nice.  (Z).  Poslov.  danic. 
Ba  proiste  ter  iznade  koji  lijek  koristan.  D.  Basic 
136.  Korisni  plod  doniti ...  V.  Doseu  17*.  Posla 
poklisare  kra|u  Vladimiru,  da  se  dostoji  do6i  na 
n>.ejas  od  Bulgarije  za  sboriti  od  stvari  koristni. 
And.  Kacic,  razg.  35.  G-di  sto  lipseg  i  korist- 
nijog  smotriSe.  M.  A.  Kejkovic,  sat.  2h.  Da 
nauk  izajde  koristan  i  ne  maiie  bistar.  And. 
Kadci6  107.  Koristno  6e  biti  svaki  dan  razmi- 
sjati zivot  oni  Jezusov  otajni.  I.  M.  Mattei  268. 
Jer  koristna  (loza)  po  zem|i  ne  lozi.  J.  S.  Rel- 
kovic  132.  Ova  vira  nije  nam  korisna  za  spa- 
seiie.  B.  Loakovic,  nauk.  22.  Ti  si  nam  naj  boju 
i  naj  korisneju  roziru  donesla.  Nar.  prip.  mikul. 
17.  Nikakav  zanat  nije  korisniji  medu  prosta- 
dijom  i  neznalicama  kao  sto  je  vraca.  .S.  ^ubisa, 
prip.  92.  Koristan  jo  svaki  trosak  kojim  so  stvari 
podigne  vrijednost  ili  joj  se  dohoci  umnoze.  V. 
Bogisic,  zakon.  288. 

h)  izrice  se  ko  prima  korist: 
aa)  dativom.  Ako  almustva  koristna 
su  zivim.  Korizm.  21b.  Menje  6e  biti  draze  a 
tebje  korisnije.  Zborn.  172'''.  Ono  ce  bij;i  dru- 
zijom  veoma  korisno.  B.  Kasic,  zrc.  8.  Cini,  da 
prudne  i  korisn'e  meni  budu  muke  tvoje.  M.  Jer- 
kovic  69.  S  ubozijem  krajem  staiie  korisno  im 
nece  biti.  G.  Palmotic  1,  (30.  Sto  je  c.ovjeku 
korisnije  neg  [ubovca  blage  cudi?  1,  333.  Ko- 
risna je  stvar  svakomu  u  razumnijeh  svjet  pro- 
siti.  2,  103.  Nam  korisna  i  cestita  vazda  je  bila 
tva  namjera.  2,  824.  Primi  ovi  moj  mali  trud, 
promislivsi  da,  ako  je  i  malahan,  biti  ce  mnozim 
veoma  koristan.  J.  Mikaja,  gram.  2.  Koja  pisma. . . 
biti  ce  veoma  korisna  narodu  slovinskomu.  P. 
Posilovio,  nasi.  xl.  Nauk  vele  koristan  ne  samo 
Judem  svitovnim.  I.  (jrlioic  i.  Zdrave  jesu  i  ko- 
risne gresnim  Judem  sve  gorcine.  J.  Kavaiiin 
.510*.  Ako  pomjivo  poslusate,  upanticete  i  bice 
vam  vele  korisno.  F.  Lastrio,  ned.  808.  Koliko 
su  pak  dila  od  milosrdja  nama  korisna,  zadosta 
je  reci,  da  su  cijena  kralestva  nebeskoga.  372. 
Bog  poznaje,  da  ono  sto  istes  nije  ti  korisno,  ili 
ce  ti  dati  drugo  korisnije.  J.  Banovac,  razg.  20. 
Koji  znades,  sto  mi  je  korisno.  F.  Lastric,  ned. 
245.  Nista  mi  ne  bijase  korisno,  ui  otimane,  ni 
grozne  suze.  A.  Kanizlic,  kam.  70.  Zasto  mlo^^im 
nije  korisna  sveta  ispovid  V  bogojubn.  U2.  Sto 
je  korisno  coviku,  ako  vas  svit  zadobije?  fran, 
152.  Jeli  ova  molitva  nama  korisna?  F.  Matic 
9.  Jeli  post  koristan  onome  koji  posti  y  75. 
Harniku  i  voda  je  korisna.  (Z).  Poslov.  dani6. 
Dilo  koje  more  biti  korisno  mlogim.  M.  Dobreti6 


6  KORISTAN,  1,  c,  b). 

V.     .lor  je   ovo  korisno  crkvi   svetoj.    B.   Loako- 
vic,  gov.  42. 

hh)  akuzativom  s  prijcdlogom  po.  .lest 
korisno  po  duau  i  po  tijolo  da  se  prikudis  k  Bogu 
u  tvqjijom  bolestima.    M.  RadniA   148''. 

cr)  akuzatinnm  s  priji>dli>(iom  za.  Zr- 
calo .  .  .  korisno  za  onozijeh  ...  B.  Kasic,  zrc.  I . 
Koji  nauk,  premda  je  kratak,  ufain  ae  da  6e  ko- 
ristan biti  no  samo  za  one  ...  ,1.  Mikaja,  gram. 
2.  (I'isme)  koje  nisu  za  dusu  korisno.  T.  BabiA, 
pisme.  4.  .Ter  se  uzdam,  da  co  ova  pisna  biti  za 
duie  korisna.    L.  l^iubuski  13. 

il(i)  (jenetioom  s  prijedlogom  polak. 
Dar  polak  nas  toliko  koristan  ...  F.  Lastrid, 
test.  295. 

r)  izrice  se  da  je  korist  u  tome  Ho  sc 
neHo  moze  izvrsiti  ili  steci;  ovo  stoji  kao  sup- 
stantiv  (iesto  verbalni),  te  je  n.  p. : 

U(i)  u  dativu.  Stvari  korisno  sluzl)! 
crkovnoj.    I.  J.  P.  Lucie,  nar.  67. 

hh)  u  ace.  s  prijedlogom  na.  Da  jo 
bogojubno,  prudno  i  korisno  na  spasonjo.  P.  Ra- 
dovcic,  ist.  233. 

rrj  u  ace.  s  prijedlogom  za.  Ga  godir 
je  za  nase  spasenje  koristno.  A.  Vita|i6,  ist.  08. 
Uzmite  ovu  zu6,  bide  vam  korisna  za  likariju. 
F.  Lasti'ic,  ned.  224.  Ne  samo  su  nam  djola  od 
milosrdja  korisna  za  dobitak  nego  su  nam  po- 
tribita  za  spasehe.  373.  Gledajuoi  sto  se  vecma 
pristoji,  sto  je  voce  i  koristnije  za  spasene  oba- 
dviju  drugova.  I.  Velikanovic,  uput.  3,  233.  Ako 
bi  nami  koristna  bila  za  slavu  Bozju.  J.  Ma- 
tovic  437.  Sve  je  pismo  od  Boga  dano  i  korisno 
za  ucene,  za  karane,  za  pozdravjaiie,  za  pouca- 
vane  u  pravdi.    Vuk,  pavl.  2tim.  3,  16. 

<l(l)  u  dnt.  s  prijedlogom  k.  Tvoji 
posti  V  grisi  smrtnom  nisu  ti  koristni  k  zivotu 
vecnomu.    Korizm.  31b. 

(I)  dativ  u  ovom  primjera  ne  moze  imati 
znaccne  kao  kod  b)  aa),  nego  Gospodinu  korisnija 
va^a  da  znaci:  koja  Gospodin  zna  da  je  koris- 
nija. Jer  tko  zna,  da,  bojim  se,  bude  Gospodinu 
ugodnija  i  korisnija  ova  moja  siromasna  lemo- 
zina.    J.  Banovac,  razg.  ix. 

e)  0  riikama  u  ovome  primjeru  ima  o.io- 
bito  znacene :  koje  daju  korist,  koje  rade  na  korist. 
Nijesu  sve  sluge  ovake :  mnoge  jesu  korisnijoli 
ruica.    A.  Kalic  396. 

f)  0  noBcu,  u  ovom  primjeru,  znaci:  koji 
nasi  korist,  t.  j.  kamate.  Da  nisi  zakriven  drzal 
talant  pridan,  da  bil  je  udvojen  tobom  i  koristan. 
P.  Zoranic  74b. 

ff)  u  juridickom  se  jeziku  zove  korisno 
vrijeme  (tempus  utile),  kad  se  do  ispunavana 
kakoa  roka  ne  broje  dani  u  koje  bi  stogod  omelo 
onoga  kojemu  je  kakva  duznost  za  onaj  rok,  ako 
je  to  bez  negove  krivice.  Korisni  dnevi  ,giorni 
utili'.    B.  Petranovio,  ruon.  kn.  37. 

1).  0  zivotini,  znacene  je  kao  kod  nezivijeh. 
stvari,  vidi  a.  Otisni,  potisni,  voci  ti  korisni ! 
(Kad  se  sto  tesko  u  drustvu  vala  ili  tura  prod 
sobom).  Nar.  posl.  vuk.  243.  vidi  i  u  Vukonu 
rjecniku. 

('..  0  celadetu  koje  cini  koristi. 

fl)  uopce.  O  mestre  koristni,  koliko 
dobra  si  znel !  Korizm.  553..  Jamsi  Venceslava 
brata  zane  da  malo  koristan  bise.  S.  Kozicic 
54b.  Ne  prasta  prijateju  naj  korisnijemu.  F. 
Lastric,  ned.  361.  Kad  on  oce  pomilovati  svoj 
puk  naj  pri  mu  koristne  i  sricne  pastire  sa}e.  E. 
Pavic,  ogl.  227.  Vi  zelite  da  postaneto  kori.sni. 
M.  B.  Milicevio,  skol.  4. 

b)  izrice  se  dativom  cefade  koje  dobiva 
korist,  isporedi  a,   b).     Vede   nere  krajb   Ostoja 


KORISTAN,  i,  c,  fi). 


m7 


mo6i  CO  biti  pridaiih  i  koristani.  roconorau  iia- 
semu  sospoflin"-  Mou.  serb.  252.  (MO-l).  Neka 
bih  bio  moiuu  narodu  slovinskorau  ovijoiu  |iisiiiom 
korisfcan.  P..  Kasic,  fian.  ii.  Svi  koristui  oiidiii 
stadu  (pastijeri).  J.  Kavanin  94*.  Ako  cerao 
dakle  biti  korisni  sami  sobi,  imamo  biti  pripro- 
stiti.  F.  Lastric,  od'  183.  Da  sam  ikada  bio 
vama  korisniji.  test.  29.5a.  Ziviti  posteno,  Bogu 
sluziti  i  biti  koristau  iskrnemu.  ned.  127.  On  u 
zivotu  niti  'e  koristan  Bo^u,  ni  iskriiera,  ni  samn 
-sebi.  130.  Zuaj  da  si  mi  bio  koristan.  M.  Zo- 
ricic,  zrc.  232.  Ki  je,  ki  nije  koristan  crkvi 
svojoj.  Ant.  Kadcii  5.  Ostavjaju  nas  pri  smrti 
celad  i  naj  milija,  er  im  koristui  vece  biti  ne- 
mozemo.  I.  M.  Mattei  72.  Sam  je  sebi  koristan 
oovjek  mudar.  D.  Danicic,  jov.  22,  2.  Mogu  jost 
erkvi  korisan  biti.  S.  ^jubisa,  prip.  2-59. 
!■)  nidi  a,  c). 

<i<i)  s  akuzativom  i  prijedlogom  na. 
Napokon  ga  znauc  covikom  bas  koristnijem  na 
vladanje.    .F.  Kavanin  130". 

bh)  s  akuzativom  i  prijedloijom  za.  I 
nisu  ve6e  u  napridak  korisni  za  oruzje  i  biti  se. 
P.  Posilovic,  cvijet.  120. 

d.  0  celadetu,  ali  ne  kao  kod  c,  nego  u 
xmidu:  koji  prima  korist.  A  vi  znate,  pokle  je 
glasa  da  se  s  vami  dobro  imam,  kuliko  sam  ko- 
ristan i  skodan ;  6a  sam  imil  gibudaga  i  negibu- 
cega,  s  vaSega  uzroka,  ili  bn)o  reci  s  moga,  vse 
sam  izgubil  i  gibuce  i  negibuce.  Mon.  croat. 
220.  (1527).  Prostij  nauk  svrliu  svetoga  pricest- 
ceiia,  ere  ces  i  koristniji  biti.  I.  A.  Nenadic, 
nauk.  219.  Koliko  je  vise  potratio  nego  so  ko- 
ristan ucinio.    M.  Zoricic,  aritm.  18. 

2.  adv.  korisno,  s  koriscu.  —  Komp.:  ko- 
r'lsnije.  —  Izmedu  rjecnika  u  ]\lika\inu  (,utiliter, 
commode,  cum  utilitate'),  u  Belinii  (,utilmente, 
con  utilita'  ,utiliter'  7811";  ,con  guadagno'  ,quae- 
stuose'  360''),  u  Jamhresicevti  (koristno  ,utiliter'), 
M  Stulicevu  (koristno  ,utiliter,  lucroso,  fructuose, 
cnm  utilitate';  koristnije  ,utilius').  Sve  vrijemo 
korisno  potracahu.  B.  Kasic,  nasi.  .30.  Zagrlite 
ga  korisno.  nac.  3.  Izvrsna  su  djela  ona  kijom 
korisno  zao  pogine.  G.  Palmotic  2.  491.  .Iis6e 
korisno  da  proda.  .1.  Armolusic  70.  Ua  moza 
ostale  sakramente  dostojno  i  koristno  primat.  I. 
Grlicic  103.  Crkva  sveta  korisno  doisto  od  ozu- 
jaka  na  ovi  prvi  dan  sicna  prinese  pocetak  od 
godine.  .T.  Banovac,  razg.  66.  Mlogi  poslovi  i 
trudi  a  navlastito  lov  od  ribe  cine  se  obnoc 
toliko  korisno  koliko  i  obdan.  ned.  283.  Jer 
ikon)  korisno  dosta  sluzi.  V.  Dosen  204*.  Za  da 
more  koristno  zaklinati  djavle.  Ant.  Kadcic  .33. 
Koji  ho6e  da  koristno  pluze.  J.  S,  Relkovic  38. 
KoJG  hoces  koristno  skopiti.  234.  Treba  korisno 
Xivet,  t.  j.  stedjivo.  Treba  korisno  zbirat  itd. 
na  Eijeci.  F.  Pilepic.  —  Is  dativom  kao  kod 
1,  a,  b)  aa).  Gde  imb  se  svidi  da  imb  ce  ko- 
ristnije byti.  Spom.  sr.  1,  5.  (1396).  Ua  ga  (U'sko 
hrime)  lakse  sam  podnosi  i  korisno  puku  nosi. 
V.  Dosen  249t>. 

KURISTITI,  k6ristim,  imjif.  postaje  od  korist. 
—  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  koristi.  — 
Ima  i  cej.  koi-istiti,  grahiti,  plijeniti,  i  po^.  ko- 
rzy^cic  (pf.),  ugrabili,  oplijeniti,  i  rus.  Kopi.i- 
crHTfcCH,  pohlepno  raditi  o  koristi;  ali  jamaino 
nasa  rijcc  nije  ista  nego  je  postala  docnije. 

1.  neprelazmi,  prodesse,  biti  koristan,  ciniti 
korist,  davati  koristi  (s  dativom).  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  mozehiti  u  Stulicevu 
(vidi  kod  3).  Tako  mi  tvoj  blagosov  koristio,_ja 
sam  ju  ostrugao.  A.  Kanizlic,  kam.  731.  Sto 
nam  je  koristila  oholost,  sto  blagoV  A.  Torai- 
kovid,  gov.  16.     Jer  to  vami  ne  bi  koristilo.    B. 


KORISTO^UBIV 

Leakovic,  gov.  116.  Ni  ovakvomu  sama  ispovid 
ne  bi  koristila.  nauk.  197.  ,To  do  i  tvom  pra- 
unuku  koristiti'.  J.  Bogdanovid.  —  Is  drugijem 
dativom,  isporedi  koristan,  1,  a,  h)  aa).  Koje 
mu  ne  koriste  spasenu  liegovomu.  B.  Leakovid, 
nauk.  301. 

2.  neprelazno,  vaditi  koristi,  stedjeti.  —  Samo 
u  VoUigijinu  rjecnika:  ,utilizzare,  avantaggiare' 
.nutzen,  ersparen',  i  u  Stulicevu  (,luorifacere,  adi- 
pisei,  lucrum  vel  quaestum  facere')  u  kojemu  je 
sumnivo,  jer  su  pomijesana  bez  razlike  znaiena 
za  koristiti  i  koristiti  se.  —  Va]a  da  bi  po  juznom. 
govoru  glasilo  koristjeti  (od  koristeti). 

3.  prelazno,  juvare,  ono  stu  je  kod  1  daliv 
postaje  objekat. 

a.  aktivno.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (koristiti  tkoga  ,profittare,  vale 
recar  profitto'  ,proficio'  a?,&>)  i  a  Stulicevu  (.ju- 
vare, prodesse')  gdje  nije  zabifezeno  s  kojijem  je 
padezem.  Krivo  se  govori . . .  koristedi  iskriiega 
kakono  kada  jedan  govori  laz  za  oslobodifci  dru- 
goga  od  koe  pogibili.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  105. 
Malijem  zenskijem  posalcima  koji  su  je  koriatili. 
M.  Vodopid,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  221. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  primati  koristi,  dobi- 
vati  korist.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,pre- 
valersi,  approfittarsi,  cavar  utile  da  qualcbe  cosa' 
,emolumentum  capere'  584^1),  u  VoUigijinu  (ko- 
ristiti se,  koristivam  se  , approfittarsi,  prevalersi' 
, nutzen,  vortheil  aus  etwas  ziehen'),  u  Stulicevu 
(.lucrifacere,  adipisci,  lucrum  vel  quaestum  fa- 
cere'). 

u)  u  naj  starijem  primjeru  s  genetivom 
i  prijedlogom  otb  (od).  maze  biti  da  je  ista  rijec 
sto  i  ruska  (vidi  sprijeda).  Dobytkojubije  gla- 
go(u  i  korystiti  se  otb  manastyrja.  Sava,  tip. 
stud,  glasn.  40,  179. 

b)  s  instrumentalom.  Tudijem  plaoom 
koristit  se.  B.  Zuzeri  114.  Koristiti  se  svetijem 
sakramentima.  I.  A.  Nenadic,  nauk.  92.  Walter 
Skott  se  istom  nezgodom  koristio.  M.  Pavlinovid, 
rad.  54.  Onda  se  koristite  svojim  mladanim  go- 
dinama.  M.  D.  Milidevid,  skol.  4.  ,Nede  se  bas 
niko  koristiti  sa  onijem  sto  iza  nega  ostaue'. 
,Nok  se  davo  koristi  s  nome  i  s  onijem  sto  e 
negovo'.    J.  Bogdanovid. 

f)  s  genetivom  i  prijedlogom  s.  A  su- 
ziiima  sudbina  podari  koristit  se  sa  gromovne 
kvari.    Osvetn.  1,  41. 

KORISTIVATI,  koristivam,  impf.  iterativni 
glagol  prema  koristiti.  —  Samo  praes.  koristivam 
se  u  VoUigijinu  rjecniku  (vidi  kod  koristiti,  3,  b). 
—  Nije  dosta  pouzdano  i  maze  biti  da  bi  trebalo 
da   glasi   korisdivati,  korlsdujem  ili  korisdivam. 

KORISTJETI,  k6ristim,  im,pjf.  vidi  koristiti,  2. 

KORISTOCINA,  m.  covjek  koji  cini  korist.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,uomo  utile'  ,vir  frugi' 
s  dodatkom  da  ovu  rijec  upotreblava  pisac  Mattei. 

KORISTOLUBAN,  koristojubna,  adj.  vidi  ko- 
ristojubiv.  —  [/  pisaca  nasega  vremena.  Govori 
se  da  je  Laihtenburgski  vojvoda  pisao  krajici,  da 
je  no  prosi  iz  koristojubni  kakvi  namjerenija. 
Nov.  sr.  2,   5. 

KOEISTO^UBIV,  adj.  koji  juhi  svojii  korist., 
koji  trazi  korist  (ne  u  dobrom  smislu),  ili  koji, 
postaje  od  (ubavi  prema  koristi.  —  Po  rus.  ko- 
pbrcTo.iiooHBuii.  —  Od  xviu  vijeka  u  pisaca. 
Ako  li  i  poznajemo  za  koristojubive.  D.  Obra- 
dovid,  basn.  82.  Pak  su  znali  pod  pokrivaloin 
tog  imena  kriti  svoja  koristojnbiva  namjerenija 
i  zoju,  da  n  niutnoj  vodi  rlliu  lovo.  Nov.  sr. 
IK3.-).    141. 

22 


KOEISTOVUB^K  3 

KOKISTO^jOb^E,  n.  osobina  onoya  koji  je 
koristo(al)iv.  —  Po  rus.  itopr.icTOJiiortie.  —  U  pi- 
saca  nasefia  vremena.  Koristojubje  ,oif>;oimutz'. 
Jur.  pol.  terminol.  I'tS.  No  smijo  da  budo  kaXi'iaii 
poradi  zlofiiua  poftiAena  iz  koristo|ub|a.  Zbornik 
zak.  1871.  51. 

KORIS'roNOSAN,  korist6nosna,  adj.  koji  nosi 
koristi,  knristan.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Koristonosno  ulozene  novca.  Zbornik  zak.  1,  760. 
Da  izvor  soli  postane  koristonosnira  poduzodem. 
18G9.  72. 

KORISTOVAN,  koristovna,  adj.  koji  pripada 
koristi.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Koristovna 
marva  ,mitz-vieh'.  Jur.  pol.  torraiiiol.  369.  Ko- 
ristovna godina,  godina  od  koristi  ,nutz-jahr'. 
369.  Ako  jedan  ima  pravo  samo  na  suAanstvo 
stvari,  a  drugi  skupa  a  pravora  na  su6anstvo  ima 
iskjucivo  pravo  na  koristi  isto  stvari,  tada  je 
pravo  vlasnosti  razdijojeno  i  za  obojicu  nopot- 
piino.  ovaj  zove  so  vrhovni  vlasnik,  a  drugi  vlas- 
nik  koristovni.    Grad.  zakonik.  2,  19. 

KORISTOVANE,  n.  djelo  kojijem  hu  koristuje 
Hi  se  ko  koristuje.  —  f/  primjerima  je  drugo 
zna6ene.  Da  nam  je  obezbedeno  koristovane 
svojim  pravima.  M.  D.  Milidevid,  skol.  62.  Sto 
se  tioe  nafiina  obicne  uprave  i  koristovaiia  za- 
jedniftkom  stvarju.  V.  Bogisic,  zakon.  39.  Od 
neopravdana  koristovaiia  tudim.    300. 

KORISTOVATI,  k6ristujem,  impf.  vidi  kori- 
stiti,  1.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing. ;  ko- 
ristova.  —  Ima  i  rus.  KopucTOBaTtcH  i  ces.  ko- 
fistovati  i  po}.  korzystowad,  ali  va\a  da  je  po- 
stalo  u  nasem  jeziku.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmeda 
rjecnika  u  Belinu  (,giovare'  ,prosum'  347a),  u 
Stulicevu  (v.  koristiti),  u  VukoBU  Qnutzen'  ,pro- 
desse'  s  dodatkom  da  se  govori  po  juznijem  kra- 
jevima).  u  drugom  je  izdaiiu  Vukova  rjecnika 
zahi^ezeno  da  je  perfektivni  glagol  (u  prvom  iz- 
danu  nema  ove  rijeci),  ali  je  to  jamacno  po- 
greska,  pa  je  u  trecemu  izdanu  poprav^ena. 

a.  aktivno.  Prudi  i  koristuje  na  svrsenijo 
svetih.  S.  Budinic,  sum.  52''.  Neka  bi  svijema 
castitejem  od  bogomilosti  pridobro  koristovao. 
B.  Kasic,  nasi.  xv.  Sto  bi  sve  to  koristovalo 
bez  jubezni  Bo^je?  2.  Nima^  koi-istuju  pomo- 
jenja  virnih  zivih.  rit.  78*.  Sto  bi  nam  kori- 
stovala  odkupa  pladena  za  nas  na  drvu  kriza  V 
A.  d.  Bella,  razgov.  125.  Neka  koristuju  virnim 
(pastiri).  J.  Banovac,  razg.  196.  Niti  vedi  broj 
koristuje,  gdi  opadiiia  vlada.  A.  Kanizlid,  kam. 
134.  Spominao  se  je  da  negova  muka  koristuje 
za  spasene  dusa  uasih.  uzr.  HI.  Nijedna  stvar 
vise  i  bojo  ue  koristuje  milosti  i  postenju  Bo- 
iijemu.  A.  d.  Costa  1,  78.  Svitovnakom  voce 
puta  ne  koristuje  posvojenje.  1,  256.  Ovdo  ko- 
ristuje napomenuti  ...  2,  9.  Koristuje  mnogo, 
pace  je  jjotribno.  I.  Garanin  20.  Sama  sebi  ko- 
ristuje. G.  Pestalid  201.  —  U  jednoga  pisca  na- 
iega  vremena  ima  ohjekat  u  ace.  (isporedi  kori- 
stiti, 3).  Tim  de  gradani  i  varosani  vole  sebe 
koristovati.    M.  Pavlinovid,  razl.  spisi.  248. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  vidi  koristiti,  3,  b.  — 
U  Vukovu  rjecniku  (u  drugom  izdanu  pf.,  u  tre- 
cemu poprav^eno  impf.):  ,nutzen  ziehen  von  etwas' 
,fruetum  capere  ex  re'  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Biici  i  .s  primjerom :  NedeS  se  koristovati. 

KORISTOVINA,  /.  stvar  od  koje  se  vude  ko- 
rist  ,nutzungs-sacbe'.  .Tur.  pol.  terminol.  370.  — 
Nadinenu  od  p)isaca. 

KORlS,  JM.  Hi  /.?,  mjesno  ime.  —  isporedi  Ko- 
risa.     Korisi..    S.  Novakovid,  pom.  135. 

KORISA,  /.  u  Baniiiieou  rjecniku:  solo  koje 


18  1.  KORITI 

jo  oar  Stefan  dao  crkvi  Arhandelovoj  u  Prizronu: 
.Korisa'.  (}(lasnik).  1.5,273.(1318?).  mozo  biti  da 
jo  sadasiio  solo  kod  Prizrona  kojo  je  na  karti 
Iviportovoj  zapisauo  ,Koritsche'.  meda  jo  Spina- 
diji  bila  ,Uako  ide  puti.  is  Koriso  u  Srbice'.  15, 
303.  do  lie  jo  bila  i  Ijiubiziia.  1.5,  273.  —  isp<}- 
redi  Koris. 

KOlllSuA.r,  m.  vidi  korist.  —  V  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  A  rad  naseg  liokad  korisdaja. 
Osvotn.  3,  43. 

K0RI§6tVATI,  vidi  koristivati. 

K()ltI§KI,  adj.  u  Daniiiceou  rjecniku:  ko- 
riSbkyj,  koji  pripada  Korisi:  J^ubiziii  jo  iSla  meda 
,do  uiodo  koriske'.    G(lasuik).  15,  273.  (1348?). 

KORlS^jtV,  adj.  vidi  koristan.  —  Uprav  bi 
bilo  koristjiv,  ali  t  ispada  izmedu  s  i  },  pa  se  s 
ispred  \  mijena  na  §.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Laz  je  trostruka,  t.  j.:  ,sa|iva',  kadno  so 
laze  u  §ali  .  .  . ;  druga  je  ,koris|iva'  (ovdje  je  is- 
palo  nekoliko  rijeci,  od  prilike:  kad  se  laze  na 
korist  sebi  ili  iskrnemu;  treda  je  ,skod|iva')  kad 
se  laze  tiouc  u  postone  Bozje  ili  uzrokujud  stotu 
iskrnemu.  ,i.  Banovac,  pripov.  159.  —  U  isloj 
knizi  ima  i  adv.  korisjivo.  Ne  imajudi  pravo 
bolosti  u  svom  srcu,  koja  se  hode  za  ispovidit  se 
korisjivo.    35. 

KORISTE,,/.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.     Niva  u  Koristam.  Sr.  nov.  1867.  503. 

KORISteNE,  n.  djelo  kojijem  se  koristi.  I 
umnozavati  koristeiie  svojega  predmeta  povla- 
steua.    Zbornik  zak.  3,  765. 

KORl§TINA,  /.  korist.  —  U  jednoga  pisca  ca- 
kavca  xvii  vijeka  (sa  -sd-  mj.  st).  Promisliv  vla- 
stitu  kipa  svoga  korisdinu  nede  teskodu  imiti.  A. 
Georgiceo,  nasi.  173. 

KURITA,  Korita,  ii.  pi.  vidi  korito,  g,  b). 

KORITAST,  adj.  koji  je  nalik  na  korito,  koji 
je  izduben  kao  korito.  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
medu, rjecnika  u  Vukovu  (,ausgehohlt,  trogartig' 
,alveatus').  U  Srbiji  se  pece  dosta  diramido  i 
crepa  ravna  i  koritasta.  D.  Popovid,  poznav. 
rob.  39. 

KORITAS,  m.  dolina.  Berkasovo  u  Srijemu. 
D.  Hire. 

KORITASCE,  n.  dem.  korito.  —  Uprav  je  dem. 
korice,  I.  j.  koritbce,  od  cega  postaje  nastavkom. 
bce  pred  kojijem  se  c  mijena  na  6,  pa,  jer  se  ne 
izgovara  b,  c  mijena  se  da^e  na  s  ispred  c,  a 
prvo  b  ispred  so  postaje  a.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,das  triigloin'  ,al- 
veolus'). 

KOllITE^,  m.  covjek  koji  kori.  —  Moze  biti 
stara  rijec,  isporedi  rus.  KopiiTcit;  u  nasemu  se 
jeziku  javja  od  xvu  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Alikajinu  (koritej,  tko  drugoga  kori  ,exprobrator, 
iraputator')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Jijelostjen- 
cevu  (kajkavski  koritel  ,exprobrator'),  u  Voltiiji- 
jinu  (,rimproveratore'  ,tadl6r'),  a  Stulicevu  (,ex- 
probrans').  Nami  tuznijem  ne  od  koritoja,  nego 
od  parca  potrebnitijem  koje  de  ufane  izostati  V 
B.  Zuzeri  65. 

KORITE^ilCA,  /.  zensko  cejade  sto  kori.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  uz  koritej. 

1.  KORITI,  k6rrm,  impf.  opominati  koga  o  I'le- 
cemu  sto  u  nega  nije  dobro,  pa  bilo  to  kakva  ne- 
gova radna  Hi  osobina  ili  o  cemu  sto  ima  ili  nema, 
Hi  Ho  je  u  drugoga  bo^e  nego  u  nega.  isporedi 
1.  karati,  od  cega  se  koriti  razlikuje  (ako  i  ne  u 
svakom  primjeru)  u  tome  sto  se  kod  ovoga  yla- 
gola  obicni)  vise  misli  na  nastojane  da  se  ic^ade 
(objekat)  popravi  nego  da  siibjekat  iskali  svoju 


I.  KORITI  8 

lutitm  kao  sto  biva  eesce  hod  karati.  vidi  dale 
kod  1.  karati  slo  se  kaze  o  srodnosti  ovijeh  dviju 
glagola.  —  siarije  je  znaiene  bilo :  ponisieati, 
Icrotiti  (frangere  ot  commiuueie,  spiritus  repri- 
inere),  vidi  daje,  isjjoredi  i  pokora,  pokoran,  po- 
koriti.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  ko- 
rimo,  korite,  u  aor.  2  *  3  sing,  kori,  u  part, 
praet.  pass,  koren.  — •  Mijecje  praslavenska,  ispo- 
redi  stslov.  koriti,  rus.  KopHxt,  ces.  koriti,  po^. 
korzyc.  u  staroslovenskom,  ceskom,  pofskom  jeziku 
(u  ova  je  dva  jezika  dosta  rijedak  aktivni  ohlik) 
znaeene  je:  punizivati;  u  riiskom  je  od  prilike 
kao  sad  u  nasemu.  —  Izmeda  rjecnika  u  Mika- 
(inu  (koriti,  pokoriti  ,6xprobro,  objicio,  opprobi-io 
afficio'),  u  Belinu  (jbiasimare  o  riprendere,  il  con- 
trario  di  lodare'  ,vitupero'  140b;  ,tassare  per 
tacciare  o  biasimare'  ,taxo'  7231>),  ii  Bjelostjen- 
ievu  (korim  ,exprobro'),  u  Vidligijinu  (,rimpro- 
verare,  riniacciare,  biasimare'  ,vorw6rfeu,  ta- 
delri'),  H  Stuiicevii  (,exprobrare,  objioere'),  u  Vu- 
koou  (koga  ,einem  vorwiiife  macheu'  ,exprobro'). 
1.  aktivno. 
a.  accusare,  objurgare,  vituperare,  ohjekat 
je  cejade. 

n)  uopce.  Tim  Alija  verni  aga  zamaui 
ih  kori  i  kara  (vojnike).  I.  Grunduli6  324.  I  vas 
istijeh  bez  nescjene  zajedno  sa  mnom  psuje  i 
kori.  a.  Palmoti6  1,  221.  Kad  pocne  u  svom 
gnevu  karati  nas  i  koriti.  B.  Zuzeri  105.  S.  Isaija 
zaleci  ga,  il'  da  recem  maskareci  se  liim  i  ko- 
reci  ga,  veli;  ,Kako  spade  s  nebesa,  Lucifere?' 
F.  Lastric,  ned.  327.,  Izrodna  siua  kore6i.  A. 
Kaiiizlic,  kam.  18.  Nemu  cine  to  ne  ori,  jer  ga 
uejiua  tko  da  kori.  V.  Dosen  Si^.  Dosad  koxi(li) 
lince  proste.  213a.  Kako  kleti  kore  Srbe  Turoi 
od  zalosna  boja  kosovskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  72. 
,()n  mu  prebacuje'  srpski  se  kaze:  ,kori'  ga  (a 
ne  jkore'J.    Vuk,  pism.  31. 

h)  izrice  se  nacin  kojijem  se  kori  (in- 
strumentalom).  Istimi  ga  riomi  korase  u  oci  i 
pogrdijevase.  B.  KaSic,  is.  130.  A  pedepsam  i 
osvetam  uzet  korit  jace  od  sebe,  nije  drugo  nego 
stetam  sramotit  se  bez  potrebe.  I.  Grundulic  504. 
Bre!  kojom  grdobom  slave  nase  koris  V  I.  T. 
Mrnavic,  osm.  36.  —  Uz  instritmeittal  ima  i  pri- 
jedlog  s,  ali  to  nije  dobro.  Sa  svakim  to  rugom 
kori.  V.  Doseu  361'.  \y  ric  jednu  da  govori, 
s  kojom  svoju  pricu  kori.    181  b. 

<•)  nije  izrecen  objekat.  Svekrve  vazda 
kore,  vazda  karaju.  M.  Dr^ic  189.  Ovde  prija 
korit  svrsi.  V.  I)osen  168i.  Ako  kore,  ne  more. 
Nar.  posl.  vuk.  5. 

(I)  uzrok  se  korena  izrice  supstanliooin 
koji  maze  stajati: 

tui)  u  instrumentala.  Ovoga  svijeta 
voliki  i  mali  Ijepost  moju  svaki  livali;  a  on  jeduu 
li  govori,  gruboco(?«^  me  kruto  kori.  M.  Div- 
koyi6,  kat.  132.  Misled  da  svijet  vas  okolo  tu- 
dom  hvalom  liega  kori.  I.  Gundulio  287.  Ne 
imaju  me  cijem  koriti.  V.  Andrijasevio,  put.  349. 
Jos  mi  je  zalost  gdi  govoris,  kucom,  blagom 
mene  koris.  S.  Margitii,  isp.  253.  Nu  nije  zaman: 
korit  hocu  mojim  zivotom  sebe  sama;  bez  srama 
(iu  pronijet  zloiu  u  ku  padoh  jur  bez  srama;  i 
moj  svaki  grijeh  skroviti  na  moj  6u  isti  sud  do- 
niti.  I.  £)ordi6,  uzd.  18.  Korase  ih  liihovijem 
uevjerovanem.  S.  Kosa  92''.  Kako  bi  vas  korili 
vasom  vjerom.  D.  Basi6  120.  Ivoris  me  mojijem 
uevjerstvima.  I.  M.  Mattei  58.  Zamani  kore  me 
prikomjernom  mojom  mekodusnosti.  291.  Kad 
to  cuo  beze  gospodine,  da  ga  kori  svqja  stara 
majka,  da  ga  kori  begovioom  mladom  .  .  .  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  611.  Kako  oni  vazda  Srbje  koro  a 
uesrecom  boja  Kosovskoga.   Ogled,  sr.  224.    Kad 


9  1.  KORITI,  1,>. 

ko  koga  kori  cim,  6im  bi  va|alo  da  onaj  uega 
kori.  Vuk,  poslov.  271.  Da  me  korite  mojom 
sramotom.  i>.  Dauicid,  jov.  19,  5.  Opomeni  se, 
(iospode,  pi-ijekora  .  .  .  kojim  kore  neprijateji 
tvoji,  Gospode,  kojim  kore  trag  pomazanika 
tvojega.  psal.  89,  50 — 51.  —  s  instrumentalom 
ima  i  prijedlog  s,  sto  nije  dobro.  Da  kad  zenu 
s  dilom  kori,  to  i  sebi  prigovori,  kan'  da  b'  tava 
svitla  bila  sto  se  kotlu  pridruzUa.  V.  Dosen  92-'-. 
Kori  Boga  s  providjenem  (prozdor).  ISS'i-.  Nedu 
duje  s  tim  nikoga  korit.  J.  S.  E,e[kovic  51.  Ko- 
riio  me  s  tijem  Grnogorci.    Ogled,  sr.  499. 

M>)  u  genetivu  s  prijedlogom  radi.  Da 
bi  lince  ne  korio  rad  linosti.  V.  Dosen  211*.  On 
sam  ide  do  cesara,  te  ga  kori  rad  tog  dara.   212!i. 

cc)  u  genetivu  s  prijedlogom  s.  Prosti, 
rekoh,  s  dvi  taStine  ko  te  korim.  J.  Kavanin  1G31>. 

fid)  u  genetivu  s  prijedlogom  vrhu, 
svrhu.  Gdi  koreci  puk  svoj  svrhu  mlogi  dobro- 
cinstva.  V.  Lastri6,  test.  23''.  Jako  ga  pokarati 
i  koriti  vrhu  tajana  od  griha.    Ant.  Kadcii  210. 

ee)  II  akuzativu  s  prijedlogom  za.  A 
oni  ga  korili  za  zulum.  Vuk,  dan.  3,  161.  Iroda 
korase  Jovau  za  Irodijadu,  zeuu  brata  liegova. 
Vuk,  Ink.  3,  19. 

ff)  u  lokativu  s  prijedlogom  u.  Sebi 
se  vazda  boj  u  6em  koris  nega.  M.  Marulic  121. 
tf)  uzrok  se  karanu  izrice  podloznom  re- 
cenicom  u  kojoj  moze  biti:  ua)  da.  Svit  cigano 
vrlo  kori,  od  svi  judi  da  su  gori.  V.  DoSen  211''. 
Kore  mene  daci  namastirski,  da  se  ne  zna,  od 
roda  kakva  sam.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  65.  —  Ol>) J,to. 
Kori  druge,  sto  ovaki  stvari  nisu  ucinili.  F. 
Lastric,  ned.  162.  —  ec)  zaito.  I  stane  koriti 
sina  zasto  je  vjencao  devojku.  Nar.  prip.  vuk.^ 
233.  —  (Ifl)  gdje.  Korice  te  jutrom  i  vefierom 
de  si  bila  sa  mnom  pod  6adorom.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  284.  —  ee)  amo  mogu  pripadati  i  ovi  pri- 
mjeri  a  kojima  se  ne  dodaje  nikakva  konjunkcija 
podloznoj  recenici,  nego  sa  ti  ovoj  rijeci  kojima 
se  kori,  ali  ne  aprav  onako  kako  su  izrecene 
(oratio  obliqua).  Musu  tisi,  za  zdravje  ga  pita, 
a  ne  kori  kuda  se  je  skita'.  And.  Kaci6,  razg. 
123''.  Jer  me  kore  moje  snahe  mlade,  da  sam 
dobra,  ja  bih  doraa  bila.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  525. 
/)  izricH  se  rijeci  kojima  se  ko  kori: 
ati)  dodajuci  gertmdij  jednoya  ylagola  sto  znaci 
govorene  (u  ovom  primjerti  vikati).  Cijem  pro- 
tivnik  zli  me  kori  vikaju6i  bez  pokoja :  ,Kamo 
tvoj  Bog,  pomoc  tvojal"  I.  Dordid,  salt.  137.  — 
hhj  ne  dodaje  se  niHa,  nego  se  samo  koriti  shvaca 
kao  glagol  sto  znaci:  govoriti.  Stoji  Dilaver  i 
vapije  krajevioa  koreo  priko :  ,Vazmi  }ubu ;  evo 
ti  je!  gdi  je  junastvo  tve  veliko'i"  I.  Gundulic 
540.  Kad  izjeden  svoj  puk  kori:  ,Sv6  sto  imam, 
to  potrose'.  V.  Doseu  .59b.  Nu  mi  kore  mlogo 
jetrvice:  ,Kucko  jedna,  nasa  jetrvice!  .  .  .'  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  39.  Pak  Dordiju  kori  gospodara: 
,0  Dordije,  veseje  ti  cruo!  tebe  Turci  sestru  od- 
vedose'.  4,  159.  Korila  je  Janu  svekrvioa:  ,Kucko 
jedna,  mila  snaho  moja!  da  si  mila  tvome  rodu 
bila,  rod  bi  tebe  jednom  polazio'.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  93. 

b.  exprobrare,  opprobrare,  objicere,  crimini 
dare,  objekat  nije  ce\ade  nego  djelo  Hi  osobina 
sto  je  uzrok  korenu.  Kori  tvoje  milosrdje,  o  di- 
vico.  B.  Kasic,  is.  114.  Tesko  se  ima  pokajati 
ko  ne  i  nasu  kori  diku.  G.  Palmotid  1,  333.  L 
da  tamno  dilo  korim,  kad  se  cini  cast  rad  toga, 
da  se  zdere  bez  razloga.  V.  Dosen  152b.  L)ok 
slipodu  linu  koTi(li).  2()6''.  Kudi  i  kori  staro  no- 
vajale  i  Skodjive  obicajo.  M.  A.  Re|kovid,  sat. 
A8".  Kada  bi  mahne  svoga  vilajota  kudili  i  u 
kiiigah  korili.    A8". 


1.  KOEITI,  1,  c.  8 

P.  «  ovom  je  primjeru  objekat  plug,  daklc 
tjclexna  stvar.  trcba  ga  shvaliti  metaforiiki  kao 
ce(ade  Sto  se  kori.  Ali  jednim  iiaSog  I'lugii  ko- 
rim.    .1.  S.  JJelkovii  18. 

d.  subjekat  nije  celade  iif.ijo  Ho  ditiyo,  Hi 
tjcle^nn  iti  duSevno.  nijc  jasno,  treba  li  xhvatiti 
siibjclcdt  u  metaforidkom  amislii  kao  ieladf.,  Hi 
illaifol  u  drugom  znaiena :  pedepsati,  kazniti  (ispo- 
ledi  1.  karati,  1,  e),  Hi  muiiii,  moriti.  maze  biti 
da  nije  jednaki  smisao  u  svijem  primijerima.  Na- 
pasti  je  (duSu)  koro  i  more.  V.  Andrijasevi6, 
put.  392.  Ali  ako  bogatajo,  blago  i  zlato  lio  to 
kore.  J.  Kavaiiin  46'>.  Sto  vam  do  sad  izgo- 
vori(h),  to  vas  i  sad  sve  joS  kori  ...  V.  Doson 
269b.  Moje  me  sroe  kori,  obada  me.  I.  M.  Mattei 
318. 

2.  pasivno.  Ovd'  (zelim)  bit  raiien,  paren, 
koren  za  u  vijeke  ue  bit  goren.  J.  Kavaiun  .52'i. 
,Ja  jos  za  niSta  u  mom  zivotu  nigda  od  nikog 
koreu  nijesam  bio'.  ,Niti  sam  od  koga  kade  ko- 
rena  ni  prekorena  bila'.    J.  Bogdanovi6. 

'i.  sa  se. 

a.  rejleksivno. 

a)  znaiene  je  prema  1,  a.  Imamo  se 
koriti  i  2alovati  svrhu  jozika  naSih  bosanskih 
pjesama  sto  su  one  prepuneno  turskijem  rijecima. 
G.  Marti6  ?t  Nar.  pjes.  juk.  xii. 

b)  znaii  Ho  i  kajati  se.  —  znaiene  je 
ovo  po  analogiji  prema  pokora.  Koji  je  dosao 
gresnike  sahraniti,  koji  se  kaju  i  kore.  M.  Div- 
kovii,  bos.  79*.  Tko  se  ne  kori  i  ne  kaje,  po- 
kora mu  ne  vaja.  nauk.  2G7-'>.  Pod'mo  dakle  sad 
k  <momu  pustinaku  pokoriiomu,  koji  odavna  na 
onoj  gori  za  grijehe  se  svo'e  kori.  kat.  116.  Obi- 
caju  tako  zlo  liegovo  milosrdje,  da  se  ne  kore  od 
nihovije  grijeha.  M.  Radnic  376'i'.  Ako  se  doisto 
kore,  s  pravora  odlukom,  od  svoga  huda  zivota. 
Ant.  Kadci6  153.  Ne6e  da  se  kori  od  svoje  opa- 
6in6.    154.     Ako  se   grisnik  pravo  ne  kori.    191. 

b.  pasivno. 

a)  prema  1,  a.  Skripje,  rezi,  pjeni  priki 
(Daut)  cim  se  cuje  bit  i  korit.  I.  Gundulic  528. 
Nije  tribe  da  se  vise  pram  holitoj  glavi  pise, 
niti  da  se  da)e  kori,  jer  se  bisno  peiie  gori.  V. 
Dosen  13''.  A  kom  glava  nisko  stoji,  med  koiie 
se  i  ne  broji,  dal'  se  takvi  cesto  kori,  od  ma- 
garca  da  je  gori.  179a-.  Jiad  se  kome  Sto  go- 
vori  i  za  zlo6u  kad  se  kori,  u  glavu  se  tad  od- 
mira,  a  doiii  se  kraj  ne  dira.    253t>. 

b)  prema  1,  b.  Dal'  se  onda  mita  kore, 
kad  se  sudac  kupit  more.  V.  Dosen  62''.  Mnogi 
kad  se  grisi  kore,  branedi  se  odgovore :  ,Kolina 
smo  Adamova,  grisit  nije  vec  stvar  nova'.  215*. 
Kako  bi  mu  zao  bilo,  sto  se  kori  tamno  dilo  ?  250a. 

c.  reciprocno.  —  Izmedii  rjecnika  u  Vit- 
knvu  (,6inander  vorwiirfe  machen'  ,exprobrare 
sibi  invicem').  A  vase  Ijeposti,  kijemi  se  korite, 
po  visiioj  krjeposti  jednako  g6jite  (Merkurio  go- 
vori  Junoni,  Paladi,  Veneri).  M.  Vetranid  2,  154. 
Da  nevjeste  ne  zaticu  zava,  da  s'  ne  kore  i  u 
dvorim  bore.  Nar.  pjes.  juk.  235.  Nemojte  se 
koriti   putem.    D.  Danifiic,  Imojs.  45,  24. 

2.  KORITI,  vidi  korjeti. 

3.  KORITI,  m.  pi.  imc  selo  na  ostrvu  M(etu  u 
kotaru  dubrovaikom  u  Dalmaciji.  Report,  dalm. 
1872.  24. 

KORITINA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  zagrebaikoj.   Razdijej.  75. 

KORITIStR,  n.  mjesno  ime  u  Srhiji  n  okrugu 
pirofskom.  ,Koriti§te'  zove  so  ona  velika  puko- 
tina  isi)od  PIe.sa.    M.  D.  Milicevi(S,  kraj.  srb.  173. 

KORITNA,  /.  ime  selu  u  Shiinniiji  u  zupaniji 
virovitiikoj.    Jiazdijoj.  132. 


.0  KORITO,  b. 

KOltlTNICA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu 
/lirolxkiim.  n)  rjecica.  M.  D.  Milicovic,  kra|.  srb. 
171.  —  h)  dia  srla:  (iori'ia  /  Doi'ia  Koritiiii'a. 
234. 

KOIilTiVUC,  III.  mjesno  ime. 

a.  H  Bosni  u  okrugu  sarajemkoin  drni  seta. 
Statist,  bosn.  23.  '29. 

b.  zaselak  u  Srbiji  u  okrugu  uziikom.  K. 
,Tovanovi6  154. 

KORITNO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji bjelovarskokrizevaikoj.    Razdije).  114. 

KORITNA6a,  /.  vidi  kornaca.  —  Samo  u 
Bjelostjen6evu  rjeiniku:  v.  i'.elva.  —  I  u  Sluli- 
ieoti  rjeiniku  ima  koriti'iafia,  v.  gaj  «  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  Bjelosljenieoa.  do  znaiena  gaj 
dosao  je  Stulli,  jer  je  zlo  proiitao  rijec  zelva 
(po  Bjelostjencevoj  ortoyrajiji  selva),  pa  je  po- 
mislio  na  lal.  silva,  dapaie  na  tal.  selva,  Suma. 

KCMilTNAK,  m.  mjesno  ime. 

a.  zaselak  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  modrusko 
rijeikoj.    Razdijej.  57. 

b.  seoce  u  Srbiji  u  okrugu  niskom.  M.  D. 
Milicevii,  kral.  srb.  126. 

KORITO,  n.  alveus,  sud  naciiien  od  jednoga 
komada  droa,  naj  iesce  od  jedne  pole  pana  ra- 
sjeiena  u  dufinu,  koja  se  izdube  s  ravne  strane 
(gcl'je  je  presjecena).  —  -i-  stoji  mj.  negdasnegn 
y.  — •  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  korita.  —  Rijei 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.,  c«.s.,  pof.  koryto, 
rus.  Kopuro.  —  Postane  nije  jasno;  mL<ilim  da, 
je  i  ova  rijec  srodna  s  1.  kora.  Miklosii  spominc 
da  neki  misle  na  korijen  ry  (u  glagola  riti).  — 
Izinedu  rjecnika  u  Vraniiievu  (,aqualiculus'),  u 
Mikajinii  (,alveus,  linter';  korito  za  prasce  ,aqua- 
liculus'),  II  Belinu  (.abbeveratojo  delle  bestie' 
, aquarium'  4''),  u  Bjelostjenievu  (, linter'.  2.  ko- 
rito mesitje,  naive  ,artopta,  mactra,  magidis,  lin- 
ter pro  pane  pinsendo  1.  potius  farina  subigenda'. 
3.  korito  vu  kojem  se  posuda  pere  ,colluviarium'), 
«  Jambresiceou  {,\\uteT' ;  korito  za  testo  , mactra'; 
korito  ali  beden  v  koga  most  z  prese  tece  ,lacu3'), 
u  Voltigijinu  (,abb6veratojo'  ,trog'),  ?e  Stulicevu 
(.alveus,  linter'),  u  Viikovu  (,der  trog'  , alveus'), 
u  Danicirevu  (vidi  kod  g,  b)  gg)  aaa). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome. 

)i)  uopie.  Sipajuci  korito  po  korito  pr- 
zine.  1.  J.  P.  Luci6.,  razg.  59.  Zdubite  jedno 
korito  od  jelovino.    Nar.  prip.  mikul.  63. 

b)  naj  iesce  sud  u  kojemu  se  diije  hrana 
doinacijem  iivotinama,  osobito  soinama.  Tad  la- 
can  korito  prasac  ostavjase.  M.  Marulic  15. 
(Svina)  hvata  iz  korita.  43.  Sito  prase  korito 
pokrene.  (D).  Poslov.  danio.  O  srtavci  od  tudih 
korita,  kojino  vam  jo  kuoni  smok  omrzao,  ter 
idete  srtati  po  tudih  koritih  kao  psi  laskati  krv 
po  bikarskih  paninah.  J.  Banovac,  pripov.  184. 
Znade  svina,  kad  je  sita,  meiu  iztrest  iz  korita. 
V.  Dosen  172''.  Pasce  i  prase  jidu  iz  istog  ko- 
rita. N.  Paliku6a  26.  Podala  noj  zglavje  to 
prasce  korito.  Nar.  pjes.  mikul.  144.  Kad  so 
prase  naije,  ono  korito  prevail.  Nar.  posl.  vuk. 
120.     Svako  pseto  na  svom  koritu  jace.    278. 

f)  vidi  naive  (ne  samo  za  mije^ene,  ncgo 
i  za  prune).  —  U  Bjelostjenievu  i  u  Jambresi- 
cevu  rjeiniku.  —  Ne  znam,  mogu  li  se  nacre 
zvati  ovako,  ako  nijesu  od  jednoga  komada. 

fl)  vidi  kaca,  a.  —  U  Jambresicevu  rjei- 
niku. —  Ne  znam  i  ovdje  maze  li  se  ka.-ati  ko- 
rito, ako  nije  od  jednoga  komada. 

b.  izdubeno  je  kao  u  prvom  znaienu,  ali  ne 
u  drvii  nego  u  kamenu,  vidi  1.  kamenica.  Vo- 
doiu)  korito  jo§  mnozi  tuj  scijene,  sto  je  koi'isko 
kopito    izbilo    iz    stijene.     M.    Vetranid    1,    206. 


KOKITO,  Ij.  3J 

Viduli  tu  kurita  kauiejia  oko  buiiara.  (ilasnik. 
81,  298.  (1704).  Na  vodici  karaeno  korito.  Nar. 
|ijos.  petr.  3,  428.  Privuku  stoku  na  naSe  izvore 
i  korita,  da  je  poje.    S.  ^lubisa,  prip.  159. 

c.  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka  kao  da  znaci 
(n  metaforiekom  smislu?)  skofku.  —  isporedi%. 
kamenica.  Tako  lijepa,  draga  i  mila  nije  bozica 
vik  luvena  more  Egeo  prije  brodila  vrh  korita 
liozlacena.    B.  Betera,  or.  13. 

(1.  II  prenescnom  smislu,  ohlik  a  lade;  lada 
kad  se  yradi  i  postavfena  su  joj  istom  ^  rebra. 
Kad  vidite  jedno  debelo  i  siroko  korito,  vi  dobro 
Kovorite  da  po  debelini  ovega  korita  ima  biti 
veliko  drijevo,  velicka  plav.  V.  M.  G-ucetid  10.5. 
Unutrasi'iu  formu  lade  t.  j.  sirinu  i  dubiuu  na- 
zivlu  ,korito';  ako  je  nespretno  ustrojena,  zovu: 
, korito  joj  ne  vaja'.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  227. 
Korito,  mere.  ,schitf3k6rper',  tal.  ,corpo,  scafo', 
tVanc.  ,eoque  d'  un  vaisseau',  egl.  ,hull  of  a  ship'. 
B.  Sulek,  rjeon.  znanstv.  naz. 

e.  kiid  tece  rijeka  Hi  potuk.  —  Ovo  se  zna- 
ii'i'ie  «  nasemti  jeziku,  jav(a  istom  u  nase  doba, 
iili  iiKiie  hiii  praslavensko,  jcr  se  nalazi  i  u  ceskoin 
i  It  jiulskom  jeziku.  Korito  u  vodo  ,'wa3S6rb6tt 
oiiios  liusses'.    Jur.  pol.  terminol.  631. 

1'.  u  prenesenom  smislu,  kosli  u  donem  dijelu 
curjccjeija  trupa  (gdje  je  frbuh)., Korito  , pelvis', 
i'loin.  ,bocken'.  na  Braou.    V.  Torair. 
!?.  kdo  mjesno  ime. 
(i)  II  jednini,  korito. 

tm)  a  Bo!<)ii.  (Kitt)  sclo  u  okrugu  sara- 
jroskam.  Statist,  bosn.  27.  —  hM>)  opiina  i  selo 
II  iikriaju   traoniikom.    76. 

hb)  u  Herceyui'ini  seoce.  Statist,  bosn. 
los. 

<■<■)  u  lirvalskoj,  Kestonovo  Korito,  seoce 
H.  znpaniji  iicko-krbavskoj.    llazdije].  41. 

<f(f)  u  Srhiji.  (taa)  rjecica  u  okrugu 
kticzcvaikom.  Glasnik.  19,  289.  —  bbh)  mjesto  u 
okriiyu  jngodinskoiH.  Niva  u  Koritu.  Sr.  nov. 
1808.  447. 

b)  u  mnozini,  Korita,   dosta  cesto,  n.  p. : 

(Hi)  u  Tiosni,  selo  u  okrugu  travnickom. 
Statist,  bosn.  71. 

bb)  M  Balmaciji,  seoce  na  ostrvu  Visu 
II  kuUini  hvarskom.    Report,  dalm.  1872.  18. 

rr)  u  Hercegovini.  (hm)  suma.  —  izmedu 
rjeiiiika  u  Vukovu  (,wald  iu  der  Herzegowina' 
,saltus  in  Hercegovina').  Tajom  luene  kroz  Ko- 
rita prodi, . . .  znas  koja  je  u  Koritim'  guja.  Nar. 
pjos.  vuk.  3,  45-5.  Udarismo  kroz  Korita  ravna. 
3,  457.  Kad  su  bili  na  izmak  Korita.  .3,  458. 
.lodan  inejdan  u  krsnim  Korit'ma.  3,  465.  Ceta 
podo  niz  Korita  zupna.  4,  53.  —  bbb)  opcina  i 
selo.    Statist,  bosn.  107. 

<1<I)  u  Hrvatskdj.  mm)  dva  seoca  ii  zu- 
paniji  Iicko-krbavskoj.  liazdijoj.  33.  34.  —  bbb) 
sclo  u  zupiiniji  modrasko-rijrckoj .    54. 

(■v)  u  Slavoniji,  selo  u  zupaniji  poidkoj. 
Kaz(lijo|.  127. 

ff)  u  Srbiji.  tttKi)  smrdjiva  voda  u 
okrugu  podrinskom.  M.  B.  Milicevic,  srb.  522. 
-  l>(tb)  brdo  pokriveno  sumom  u  okrugu  uziikom. 
\,.  Stojnnovid. 

{/{/)  mjesna  imena  prije  nasega  vremena. 
mill)  XIV  vijeka.  —  u  Danicicevu  rjecniku:  Ko- 
ryta,  Mala,  mjesto  na  koje  je  isla  meda  selu 
.Vlbciju'  crkve  treskavacke:  ,<ubladajuste  Mala 
Korvta'.  G(lasnik).  11,  135.  ,do  Ma(lyhb)  Korytb'. 
13,  372.  —  bbb)  Korita.  Spom.  stojan.  18-1. 
KOKITOVIC.,  m.  prezime.  Bos.  vila.  1892.  40. 
KumV,  itdj.  vituperandus,  koji  treba  koriti, 
koji  saslusuje  da  se  kori.   —  Na  jediiom  mjestu 


I  KOKIZMA 

xvui  vijeka.  O  grisni  covice!  kako  ce  tebi  biti, 
kada  ti  na  smrtnoj  poste}i  budes  viditi  one 
grihe, .  .  .  one  korive  Kamate  .  . .  ?    D.  Eapic  109. 

KORIVO,  «.  vidi  niSeste,  skrob.  —  U  Sule- 
kovu  rjecniku:  ,stark6mehl'.  —  Nije  mi  poznato 
postcme  (od  kora?  korjeti'?). 

KOEIZMA,  /.  quadragesima,  u  katolika,  veliki 
post  pred  uskrsom,  Uo  traje  40  dana  (u  pravo- 
slavnijeh  casni  post  Hi  casui  posti,  ali  se  gdjegdje 
i  u  nih  euje  ova  rijec,  vidi:  U  goruim  kraje- 
vima  Srbije  oko  Uzica,  na  priliku,  ovaj  se  post 
(casni  posti)  zove  i  ,korizma'.  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.^  93.  vidi  i  f)).  —  Postaje  od  latinske 
rijeci,  Hi  uprao  od  rom,anske  carisma  (Ducange) 
sto  je  od  one  postala.  —  Sto  se  u  tri  primjcra 
nalazi  s  mj.  z:  korismu.  M.  Radni6  309^^;  ko- 
risme.  I.  Grlicic  80.  J.  Matovic  xx*,  to  je  po 
svoj  prilici  slamparska  Hi  pisarska  pogreska.  — 
Samo  u.  nasemu  jeziku  (od  xv  vijeka,  vidi  c)  i 
korizmen)  i  u  novoslovenskome,^  a  u  svijem  rjec- 
nicima,  osim  Vranciceva  i  Daniiiceva :  u  BcUna : 
,quaresima,  digiuno  di  quaranta  giorni'  , quadra- 
gesima' GOO'S  "  Vukovu  ima  dodatak  da  se  go- 
vori  u  primorjii.  ii)  uopce,  naj  ceSce  vrijeme  sto 
traje  post.  Eekoh  trbuhu:  ,Korizma  ti,  veie  od 
sela  ijosti'.  M.  Drzic  334.  Zapovida  sedam  tje- 
dnov  prvo  vazma  postiti,  i  t.  j.  korizma.  F.  Gla- 
vinic,  svit.  4'i.  Korizma  jest  broj  dan  40  .  .  . 
60a.  Od  trece  nedjeje  prije  korizme  do  uskr- 
sena.  I.  Akvilini  130.  Razmi  korizme  i  svetoga 
pridosastja.  J.  Kavaniu  179b.  Razgovori  du- 
hovni  pastira  s  otara  u  svetkovine  dosastja  Go- 
spodinova  i  korizme.  J.  Banovac,  razg.  i.  Ko- 
rabfa  zlamenovase  svetu  korizmu.  F.  Lastric, 
test.  207b.  U  nedje}u  koja  dohodi  prije  korizme 
sedamnes  dana.  D.  Basii  21.  Posti  detrdesnice 
iliti  korizme.  J.  Matovid  318.  —  h)  korizma  do- 
lazi,  prolazi  itd.  Kada  dode  kaurska  korizma. 
Nar.  pjes.  bog.  247.  —  Kako  projde  korizma.  S. 
Margitic,  isp.  113.  —  Fala  Bogu,  evo  svrsi  _i  ko- 
rizma. J.  Banovac,  pripov.  122.  —  i:)  kao  vrijeme, 
korizma  ima  svujc  djelove,  n.  p. :  Na  po  korizme 
pride  velik  febar  na  n.  Ziv.  jer.  star.  1,  226. 
Po  korizme  ,1a  meta  di  quaresima'  .medietas 
quadragesimae'.  A.  d.  Bella,  rjedn.  600*.  —  U 
pocetak  korizme.  P.  Radovcic,  na6.  22.  U  po- 
cetku  korisme.  I.  Grlicic  80.  Prvi  dan  korizme 
,solennita  delle  coneri,  quolla  die  si  celebra  il 
primo  giorno  di  quaresima'  ,cineralia'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  184*.  Od  prvog  dneva  korizme.  S.  Badric, 
prav.  nac.  21.  Nedjeja  druga  korismo.  J.  Ma- 
tovic xxa.  —  il)  kao  vrijeme  u  koje  se  nesto  do- 
gada,  korizma  moze  biti:  nil)  u  ace.  (.<<amo  za 
nesto  sto  traje).  Da,  slatki  romoii  bude  minuti 
advenat  i  korizmu  svojijema  usima  slusati.  R. 
Gamanic  A2b.  —  bb)  u  genetivu.  Se  korizme  ti 
si  prisal.  Korizm.  60b.  Misnik  jedue  korizme 
sidaSe  u  ispovidnici.  M.  Zoridid,  zrc.  122.  Ne 
znam,  gdje  ces  tijelom  bit  ove  korizme.  I.  M. 
Mattei  184.  —  vc)  u  akuzativu  s  prijedlogom  u. 
Koji  jos  u  korizmu  mucno  se  ispovijedase.  I. 
Drzid  189.  Da  se  izpovide  u  korismu.  M.  Radnid 
309*.  —  <l<})  u  ace.  s  prijedlogom  uz.  Crkva  uz 
korizmu  predikam  zaziva.  S.  Margitic,  fal.  166. 
Zabranuje  se  jesti  meso  uz  korizmu.  A.  Badic 
181.  Ispovidi  se  us  korizmu.  F.  Lastric,  od'  60. 
Ispovidajudi  jedan  misnik  uz  korizmu.  ned.  48. 
Propovijedao  nekakav  dumo :  ,Znadite,  moji  Kr- 
scani,  da  se  smilovao  na§  preosveceni  biskup  da 
uz  ovu  korizmu,  koji  nema  5to  drugo  .  .  .  moze  se 
po  jednom  omrsiti  ua  dan  osim  petka'.  Nar.  prip. 
vrc.  93.  —  e)  0  koriziiii  se  kaze  da  se  cini.  Ko- 
rizmu cinit  na  poklade.  (D).  Poslov.  danic.  — 
drzi.     Zasto    u   protolitju   korizmu    drzimo?    F. 


KOKIZMA  3 

GlaviniA,  cvit.  62''.  —  opsluSuJr.  fjotrdosoliuH 
|)ost«  iliti  korizmu  orkva  obsluzuje.  I.  Volika- 
novic,  uput.  1,  139.  —  posit  (naj  icSce).  Pos6ii5e 
advBnat  i  korizmu.  B.  KaSid,  per.  126.  Narodi 
no  samo  korizmu  poScahu.  F.  Glavinic,  cvit.  lid". 
Buduc^i  on  korizmu  postio.  A.  Ba6i6  184.  Postit 
korizmu  uskrsa.  P.  Filipovi6  38.  Posti  korizmu 
i  osUIe  postove.  V.  Lastric,  od'  84.  Postedi  6q- 
trdosniou  ili  ti  korizmu.  ned.  135.  Postiti  ko- 
rizmu. I.  A.  NenadiA,  nauk.  29.  And.  Kafiii,  kor. 
394.  T.  Ivanovic  7.  Nijo  postio  koriziuo  ni  dru:?i 
postova.  M.  Dobroti(^  109.  —  f)  baba  korizma, 
vidi  1.  baba,  6,  d).  Sedam  stapova  babe  knrizme 
znaCe  sodam  nedjela  Casnoffa  posta,  za  to  kad 
jediia  nedjela  prode,  ffovori  se :  ,Bacila  baba  ko- 
rizma jedan  stap',  ili:  ,l3pade  babi  zuV.  tako  i 
kad  prode  druga  nedjeja,  itd.  Vuk,  rje5n.  kod 
baba  korizma. 

KORIZMEN,  adj.  koji  pripada  korizmi.  —  Od 
XV  rijeka,  a  ismedu  rjeinika  u  lielinu  (korizraeni 
,4Uadragesimale,  asg.  di  quaresima'  .quadragesi- 
malis'  ()00»),  u  Bjelostjenlevu  (korizmeni  ,qua- 
draKesimalis'),  u  Voltifjijinu  (,quaresimale'  ,fasten- 
miissig"),  u  Stulicevu.  V  sluzbi  korizmenoj.  Moii. 
Croat.  108.  (1470).  Sih  dan  korizmenih.  M.  Ma- 
ruli6  3.  Post  fiotrdesetni  ili  korezmeni.  §.  Bu- 
dinic,  sum.  45l>.  Po  prvoj  nedi(i  korizmenoj  u 
sridu  ...  P.  Glavinic,  cvit.  65b.  u  korizmeno 
vrime.  P.  Radovcii,  nao.  196.  Post  korizmeni. 
S.  Margitid,  fal.  167.  U  pocelo  korizmena  sveta 
posta.  J.  Kavaiiin  389*.  Post  korizmeni.  A. 
Ba6i6  184.  Predike  vrhu  svetkovina  korizmeni. 
J.  Banovac,  pred.  viii.  Uz  ove  s.  dneve  koriz- 
mene.  F.  Lastri6,  svet.  19^.  Prve  uedi}e  koriz- 
mene.  A.  Kanizli6,  kam.  17.  U  petu  nediju  ko- 
rizmenu  iliti  gluSnicu.  bogojubn.  287.  U  cetvera 
vrimena  korizmena.  Ant.  Kadfiic  198.  U  vrime 
korizmeno  (Hamparskom  grijeskom  korizemno). 
A.  d.  Costa  1,  125.  Sjutra  je  srijeda  pepelna, 
pocetak  vrjemena  korizmenoga.  I.  M.  Mattei  337. 
U  vrime  korizmeno.  I.  J.  P.  Lucie,  nar.  19. 
Predike  nedijne  zajedno  s  korizmenima  svima 
duhovnim  pastirom  veoma  koristne.  D.  Rapic  i. 
,Mi  smo  pogodili,  da  ti  meni  dug  vratis  na  ko- 
rizmeno poklade.'    J.  BogdanoviA. 

KORIZMEMK,  m.  wif^t  korizmenak.  —  U  Sta- 
Ucevti  rjeiniku:  ,quaresimale'  (.dicuntur  sacrae 
conciones  quae  tempore  supra  indicato  habentur'). 

KORIZMENAK,  m.  propovijedi  Uo  se  drze  u 
katolickijem  crkvama  preko  korizme ;  kniga  u  kojoj 
su  takove  propovijedi.  —  U  knizi  glagofskoj  xvi 
vijeka.  Svrsen  korizmeiiak  fratra  Ruberta.  Ko- 
rizm.  104b. 

KORIZMIN,  adj.  koji  irripada  korizmi.  —  Na 
jednom  mjestti  xvi  vijeka.  Bob  i  leia  korizmina 
hrana  jes.    M.  Driid  362. 

KOEJE,  n.  cull.  1.  kora.  —  Od  xvi  vijeka.  Ki 
cime  k  nebu  tja  tej  rijefii  vejase,  u  korje  od 
dubja  no?,  ih  moj  rjezase.  D.  Ranina  1.34b.  Koji 
bi  se  i  drugi  put  do  sitosti  najeo  suhoga  kruha, 
korja  all  korenja,  bi  zagrijesio.  Pisanica.  32.  Br2e 
vilajot  nakupi  suha  grana  i  korja.  M.  A.  Rej- 
kovi6,  sabr.  54. 

KOR.JENAST,  adj.  na  kojemu  ima  mnogo  ko- 
rijena.  —  Madi  -je-  vidi  korjenoic.  —  U  Jam- 
hresicevu  rjeiniku :  korenast  ,radicosus',  i  u  Stu- 
licevu: korjenast  ,radicosus'. 

KORJENATA,  /.  ime  nijestu  u  Srhiji  u  okrugu 
hiogradskom.  —  Olasi  Kor&nata;  radi  -je-  vidi 
korjen6i6.  —  Po  svoj  prilici  postaje  od  koron 
(vidi  korijen).  Niva  u  Koronati.  Sr.  nov.  1874. 
420. 


2  2.  KORXENIOA,  a. 

KOU.IKNATAC,  Korjenaca,  ?n.  (Koronatac,  Ko- 
renaoa)  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu  kruievackum. 
M.  D.  Mili6ovi6,  srb.  723.  —  Radi  -je-  vidi  ko- 
rjonfiic. 

KOR.lfcNATAST,  adj.  vidi  korjenast.  —  V 
jednoga  pisca  Slavonca  xvni  vijeka.  U  kuliinskoj 
baSfii  se  fietverostruke  vrste  sadi  nahode:  prve 
vrste  sad  jest  listjast;  .  .  .  tretjo  korjenatast  ili 
Xilatast.    I.  .Tablanci  183. 

KORJENAV,  adj.  vidi  korjenast.  —  TI  Stuli- 
ievit,  rjeiniku:  ,radico3U8'. 

KOR.TKNCE,  n.  uprav  je  dem.  korijen,  ali  .w 
nalazi  namn  s  pridjeviina  i  znaci  neke  hilkr.  Ko- 
rjence   .slatko,   Polypodium  vulgare  L.   (Vujicic). 

—  Korjenco  srcano,  Korijoiie  .sr6ano  (Piz/.elli), 
tormentilla  (Pizzelli),  Tormontilla  orecta  L.  (Vo- 
dopi6).    B.  Sulek,  im.  160. 

KORJENCAC,    korjenfica,    >n.    dem.   korijenak. 

—  U  Stulicevu  rjeiniku:  v.  korijenac.  —  nepo- 
uzdano. 

K0R.TEN6aNI,  ?n.  pi.  ime  selu  u  Slavoniji  u 
zupaniji  pozeihoj.    Razdijej.  122. 

KORjftNCIC,  m.  dem.  korijenak.  —  -jo-  stoji 
po  ,ju£nom  qovoru  (vidi  kod  korijen)  kao  Ho  je 
It  Vukovu  rjeiniku ;  ali  i  u  ovoj  rijeii  i  ii  svijem 
drugijem  Ho  postaju  od  korijen,  kad  je  u  nima 
-rje-  kratko,  moze  j  ispasti;  ja  sam  sve  ovake 
rijeci  napisao  s  j ,  premda  se  u  nekijem  ovo 
mozebiti  nigda  ne  izgovara,  jer  su  mjesna  imena 
II  istolnijem  krajevima,  ili  jer  postaju  od  stare 
osnove  koren.  —  -rje-  je  u  Vuka  kao  stn  smo 
kazali,  ali  po  naiinu  kako  pisu  ovu  rijei  Della- 
bella  i  Stulli  vidi  se  da  su  izgovarali  s  -rije-: 
korijencid.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Belinu  (.koriSnfiic'  ,radioe  picciola'  ,radicula' 
fi03b)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjeninvu 
(korenoic  kod  korenac),  ti  Voltigijinu  (korencic 
kod  korenak),  u  Stulicevu  (,korjencic',  v.  korije- 
nac), u  Vukovu  (korjencic,  dim.  v.  korijen).  I  ova 
zemja  se  onako  jako  korjenoioama  (grijeskom  mj. 
-cima)  prilijepi.    I.  Jablanci  17. 

KORJENCIKA.  /.  (Korencika)  ime  gori.  u  oko- 
lici  Daruvara.  D.  Hire.  —  radi  -je-  vidi  korjenfiic. 

KORJENI,  adj.  koji  pripada  korijenu.  —  Po- 
staje od  koren  nastavkom  bn  (korentm.),  pa  i. 
ispada  izmedu  dva  n,  i  od  ovijeh  se  izgovara 
samo  jedno,  ako  se  i  pisu  dva.  —  Radi  -je-  vidi  ko- 
rjencic. —  Od  XVI  vijeka.  Vina  korennoga  (vidi 
2.  korijenak).  Korizm.  3*.  Sve  rijeci  u  jeziku 
mogu  se  razdijeliti  na  korene,  proizvodne  i  slo- 
zene.  Vuk,  dan.  3,  2.  Svako  se  kiselo  tijelo  sa- 
stoji  iz  korene  ili  osnovne  castice,  kislorod  na- 
zvane.    P.  Boli6,  vinod.  2,  18. 

1.  KORJI^NICA,  /.  dem.  1.  korijen.  —  Radi 
-je-  vidi  korjenoic.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  vidi  1.  korijen,  1.  Da  nizje  zem]e  koro- 
nice  u  dubre  ne  idu,  jer  se  sazgu  i  sanu.  J.  S. 
Rejkovic  44.  Luk  i  mrkva  jos  se  sijat  more, 
premda  kasno  prispiju  i  fale,  zami6u6i  korenice 
male.    217. 

1).  vidi  1.  korijen,  2.  Korenica,  trtor  od  ku- 
pusa.    M.  Pavlinovi6. 

C.  neka  hifkn.  Korenica,  Korenika,  Galium 
Aparine  L.  (Ilija  Sablar).    B.  §ulek,  im.  159. 

2.  KORJENICA,  /.  mjesno  ime.  —  Radi  -je- 
vidi  korjencii';. 

a.  Korenica,  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
liiko-krbavskoj.  RazdijeJ.  34.  —  Pomine  se  od 
XVI  vijeka.  Vidasu  §teaini6u  s  Korenice.  Mon. 
Croat.  183.  (1501).  Pod  Korenicom  boj  bijuci. 
P.   Vitezovic,    kron.   136.     Nemila   smrt   zateCe 


2.  KOKJENICA,  a. 


koejenaCki 


baiia  Petra  Borislavica  u  bioi  kod  Koreuice.  M. 
Pavliiiovic,  razg.  40. 

b.  .s  istijem  se  imenom  pomine  mjesto  prije 
naseya    vremena.     Korenica.     Spom.  stojan.  184. 

c.  ime  nekakvoj  gori.  —  U  narodnoj  pjesmi 
nasf.ga  vremena.  Priko  gore  oarne,  Korenice. 
Nai'.  pjes.  vuk.  1,  580. 

KOK.IENICANIN,  m.  covjek  iz  sela  Korjeniee. 

—  Miiozina  :  Korjtnicani.  —  Korjenicanin.  J. 
Bogdanovic.     Korenicanin.    V.  Arsonijevic. 

KOEJENICANKA,  /.  vidi  Korjenickina.  — 
den.  pi. :  Korj^nifanaka.  Korjenicanka.  J.  Bog- 
daiiovii. 

KORJfiNI^KI,  adj.  koji  pripada  sela  Korje- 
nici.  Korjinioki.  J.  Bogdanovi6.  Korinioki.  V. 
.\r.senijevi6. 

KORJENICKINA,  /.  zensko  cejade  iz  sela 
Korjeniee.  —  isporedi  Korjenicanka.  —  Korje- 
nickina. .J.  Bogdanovii.  Kor&nifikina.  V.  Arse- 
nijevic. 

1.  KORJENIC,  m.  dem.  korijen.  —  Badi  -je- 
vidi  korjenoid.  —  U  Bjelostjenievu  rjeiniku,:  u 
innoziui  (po  svoj  prilici  grijeskom)  koreniie,  zi- 
lice,  lasi  ili  mustaci  trsa  i  dreva  v.sakojackoga, 
trave  etc.  ,fibrae,  fibrae  radicum',  i  u  Stulinevii : 
,korjenlc',  v.  korijenac. 

2.  KORJENIC,  m.  prezime.  —  Badi  -je-  vidi 
kurjoiicic.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Daniciccvti  (Korenici.).  Tuze  na  Bogcina  Kore- 
nica. Spom.  sr.  1,  23.  (1399).  I'o  Bogoinu  Ko- 
renicu.  1,  97.  (1409).  Po  Borfiinu  Korenidu. 
1,  114.  (1412).  Korjenic.  And.  Kacic,  kor.  453. 
Koranic.  Schem.  segn.  1871.  111.  Schem.  zagr. 
1875.  211.  224. 

3.  KORJENIC,  III.  mjesno  ime.  —  Badi  -jo- 
vidi  korjencic. 

a.  Korenid,  selu  u  Bosni  u  okrugu  travnickom. 
Stat.  bosn.  72. 

I).  Korjenic,  u  Crnoj  Gori,  vidi  Korjenidi. 
Korjenid.  u  Pjev.  crn.  283l<.  Al'  ne  vidi§  Klo- 
buka  ubojna,  a  nekmoli  Korjenida  tvrda?  Osvetn. 
7,  91. 

('..  Koronid-Brdo,  sclo  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  modr u.iko-rijeckoj .    Razdije}.  Gl. 

KORJENI6aST,  adj.  na  kojemu  su  korjenici, 
isporedi  korjenast.  —  Samo  u  Bjelostjencevu  rjec- 
niku:  (kod  korenice)  korenidast  ,fibratus,  ut  fi- 
brata  radix  caeparum  luodo'. 

KORJ  lONICI,  m.  pi.  knezina  (uprav  narod  Sto 
H  noj  zivi)  sad  u  Crnoj  Gori.  —  isporedi  3. 
Korjenic,  b.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedii  rjec- 
nika u  Vukovu  (u  Hercegovini,  u  niksidkom  ka- 
diluku,  kao  knezina  u  kojoj  ima  i  Hrifidana  i 
Turaka.  u  Korjenidima  je  na  stijeni  gradic  ,Klo- 
buk').  Pa  skocise  Turci  Korjenidi.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  59.  Da  je  dvadest  aga  poginulo  od  Nik- 
aida  i  od  Korjenida.  4,  99.  I  Sehovic  aga  s  Ko- 
rjenida. 4,  434.  Od  Klobuka  i  od  Korjenida. 
4,  443.  Evo  ti  sviju  Korjenida.  V.  Vrdevid,  niz. 
prip.  192. 

KORJENKiKI,  adj.  koji  ixripada  Korjenicima. 

—  Izmedii  rjecnika  u  Vukovu  (v.  Korjenidi).  Pre- 
ledeso  zupu  korjenidku.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  6. 
Trijesfy  aga  sve  od  Korjenida.  4,  504.  Da  im 
pusto  korjenidke  Turke.  4,  517.  U  pitomoj  zupi 
korjonickoj.    Pjev.  crn.  283b. 

KORJfcNIKA,  /.  znaci  sto  i  1.  korijen,  ali 
ima  i  koje  osobito  znacem.  —  Badi  -jo-  vidi  ko- 
rjendid. 

!i.  vidi  1.  korijen,  1,  a,  i  1.  korijen,  1,  o,  h). 

—  TJ  nase   vrijeme   ii   Istri.     Korenika    , radix; 


truncus   dentis'.     D.   Nemanid,    dak.   kroat.  stud. 
iftsg.  59. 

b.  vidi  1.  korijen,  1,  g.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecnika  (vidi  kod  koren). 

e.  u  prenesenom  siiiislu.  Temejni  imetak  za- 
druzni  zovu  , korenika'  kao  sve  tim  imenom  na- 
ziv|u  Ito  god  komu  pripada  naj  vedim  pravom 
(u  stiibickoj  zapi  i  hrvatskom  zagorju).  V.  Bo- 
gisid,  zborn.  22. 

(1.  neka  bipca,  vidi  1.  korjenica,  c. 
KOEJENIT,    adj.    postaje    od    1.    korjou    na- 
siavkom  it. 

a.  na  kojemu  su  korijeni.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (korenit,  zilav 
,radicosus')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Sttili- 
cevu  (korjenit,  v.  korjenast  s  dodatkom  da  jc 
uzeto  iz  Bjelostjenieva).  Korenito  i  listato  po- 
vrtaje  ...    J.  S.  Ee}kovid  330. 

b.  koji  se  (6vrsto)  drzi  korijena,  koji  ima 
duboko  korijen,  samo  u  pjrenesenom  smislii :  cvrst, 
jak,  postojan,  koji  se  ne  mijena,  koji  je  svagda 
bio  isti.  —  Od  xvii  vijeka  (vidi  b)). 

a)  adj.  —  Izmedu  rjecnika  a  VoUigijina 
(,radicale'  ,von  der  wurzel,  urspriinglicli').  Ru- 
muiike  koje  u  kudam  srpskim  radaju  korenito 
Rumune.  M.  Pavlinovid,  razgov.  55.  Tek  ne 
znam  dali  je  sama  ova  izmena  jelovnika  mera 
toliko  korenita?    M.  D.  Milidevid,  medudnev.  12. 

b)  adv.  korjenito.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Bjelostjencevu  (korenito,  tja  do  korena  ,radicitU3, 
transl.  veli  se  prekorubce  i  zevsema  ,peuitus  et 
omnino  radicitus')  i  u  Voltigijinu  (korenito  ,radi- 
calmente,  da  fondo'  ,angebohrner  weise').  Stogodi 
dobit  triba  korenito.    A.  Georgiceo,  nasi.  250. 

e.  koji  pripada  korijenu.  —  Na  jednoin 
iiijestu  XVII  vijeka  (u  metaforickom  smislu).  Grv 
nihove  zle  duse  ususuje  sve  nihove  dragosti  i 
vrudinu  naravnu,  skondava  vlagu  korjenitu  koja 
uzdrzi  zivot.    M.  Radnid  201a. 

KORJENITA,  /.  mjesno  ime.  —  Badi  -je-  vidi 
korjendid. 

a.  Korenita,  selo  u  Bosni  u  okrugu  iJonc 
Tuzle.    Statist,  bosn.  85. 

b.  Korenita,  voda  i  selo  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  —  U  Vukovu  rjecniku :  Korduita 
,fluss  und  dorf  im  Jadar'  (cf.  Gradara).  —  Ko- 
renita, selo.    K.  Jovanovid  136. 

e.  pomine  se  prije  nasega  vremena  mjesto 
s  ovakijem  imenom.  Korenita.  S.  Novakovid, 
pom.  135. 

KORJENITSKI,  adj.  koji  pripada  Korjcniti 
(vidi  Korjenita,  b).  Korenitska  (opitina).  K. 
Jovanovid  13(5.  —  Ima  i  po|e  korenitsko  u  okrugu 
podrinskom.    Sr.  nov.  1864.  78. 

KOEJENIV,  adj.  vidi  korjenit,  b.  —  Samo  a 
Stuliievu  rjeiniku:  ,radicaie,  che  deriva  dalle  ra- 
diei'  ,ex  radicibua,  ad  radices  spectans'. 

KfJRJENOV,  adj.  koji  pripada  korijenu.  Ko- 
ren se  gdesto  moze  razlikovati  u  glavni  koron 
i  korenove  grane.    J.  Pandid,  bot.  46. 

KORJENOVO,  n.  ime  dvjema  selima  u  Hr- 
natskoj  a  zapaniji  bjelovarsko-kriievackoj.  Ko- 
renovo  malo  i  veliko.  Razdijej.  106.  —  Badi  -je- 
vidi  korjencid. 

KORJENACA,  /.  nekakva  g(iva.  —  Badi  -je- 
vidi  korjendid.  Korenade,  vrst  g]ive  (u  Karlovcu). 
B.  Sulek,  im.  160. 

KORJENACKI,  adj.  koji  pripada  korjenacima 
(vidi  1.  korjenak).  — •  U  istoga  pisca  (s  oblikom 
korouadki)  u  kojega  ima  i  korenak.  Skupnovlada 
koreiiacka  —  ta  bi  se  brzo  .sasraa  zadavila.  M. 
Pavlinovid,  razl.  spisi.  88. 


KOltJKNAK 


KORMANOREV 


1.  JvOKJ  KNAK,  kDiJGi'iilka,  in.  invjek  Icoji  je 
(Ado  nesto)  korjenit  (vidi  korjonit,  b);  vidi  ko- 
rjei^aS.  —  Rndi  -je-  vidi  korjon6i6.  —  Naiiiicno 
II  Majitf  vrijeme.  Togft  Hrvata  korei'iaka  spopa- 
iloso.  M.  Pavlinovii,  razl.  spisi.  30.  —  A  neki 
na  n  mize  jor  uza  A  stojo  koreAaci.  51.  I  bez- 
vjerski  koreiiaci  ti  su  ti  pravo  strasilo.    88. 

2.  KOliJENAK,  VI.  ime  .selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  varaidinskoj.  Koreiiak.  Kazdije|.  92.  — 
liadi  -je-  vidi  korjenfid. 

KOJJ.IENAST,  adj.  vidi  koijenast.  —  Kadi  -je- 
ridi  korjenCic.  —  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii 
vijeka.     Koji  su  korei\asti.    I.  Jablanci  209. 

KOK.IKNAS,  korjei'idsa,  m.  lal.  radicale, /ro»c. 
(i  I'lvm.)  radical,  (u  znanosti,  a  naj  ieSce  u  poli- 
tici)  covjek  koji  nijc  ni  po  slo  zadovo]an  stanem 
iega  kakvo  je  u  negovo  doba,  te  hoce  da  se  sve 
promijeni  i  prevrati  (iz  korijena).  —  isporedi 
korjenak.  —  liadi  -je-  vidi  korjeufiic.  —  Naci- 
I'teno  II  imSe  doba  prema  gornijem  tudijem  rije- 
ciina.  Hajde  nek  ido  sve,  ali  5to  vi  koreiiaSi 
bar  no  pisete?  M.  I'avlinovid,  razg.  76.  Pa  da 
ce  krmilo  prihvatiti  korenaSi.    razl.  spisi.  89. 

KORJKNASkA,  /.  neka  bifka.  —  h'adi  -je- 
oidi  korjenfiio.  —  U  nase  vrijeme  na  Koriuli. 
Koremlska  ,Leontodon  tuberosum'.  Slovinao.  1881. 
■118. 

KOIiJEl!rA§TVO,  n.  osobina  onoija  koji  je  ko- 
rjenak. —  -§-  stoji  mj.  6  pred  t.  —  U  istoga 
pisca  nasega  vremena  u  kojega  ima  i  korenak 
(da  je  pisac  na  ovu  rijec  mislio  a  ne  na  korenas, 
vidi  se  po  tome  sto  on  pise  s  c).  Tu  ce  mozda 
koreiiastvo  (,korenja6tvo')  slijediti  izglede  prve 
francuske  skupnovlade.  M.  Pavlinovic ,  razl. 
spisi.  89. 

KORJETI,  k6rim,  impf.  pokrivati  se  korom, 
dobivati  koru  (n.  p.  o  drvetu,  o  rani).  —  Nalazi 
se  samo  sa  zapadnijem  oblikom  k6riti:  po  juz- 
nome  bi  moglo  glasiti  i  k6reti  (isporedi  okoreti) 
kao  u  istoinom.  —  U  Mikalinu  rjeenikit:  koriti, 
okoriti  ,inorustare,  far  crosta'  ,incrusto',  i  u  Stu- 
licevu :  ,crustas  ac  margines  agere  (dicitur  de 
ulceribus);  cortice  operiri  (de  plantis)'. 

KORKA,  /.  detn.  1.  kora. 

a.  u  osobitom  znacenu.  Korka,  borova  kora. 
Slovinac.  1880.  389. 

b.  na  jednom  mjestu  u  knizi  xviii  vijeka 
hroji  se  kao  jelo  (zar  kakva  sko(ka  ?).  nepouzdano 
je,  jer  je  kniga  vrlo  zlo  naHampana.  Kuoice  su 
i  prstaci,  oaske  i  korke  plemenite  ...  J.  Kava- 
nin  21a. 

KORKODIL,  m.  vidi  krokodil.  —  U  prici  o 
Aleksandrii  Velikome  (ne  u  svijem  rukopisima, 
ali  vidi  korkodilov).  Korbkodila  zijaju.sta  vb  je- 
zere  tomt  vide.    Aleks.  novak.  112. 

KORKODILOV,  adj.  koji  pripada  korkodilu. 
—  U  priii  o  Aleksandru  Velikome  mozebiti  u 
svijem  rukopisima.  U  korkodilovih  kozah.  Aleks. 
jag.  star.  3,  235.  Korkodilove  koze.  251.  Otb 
korbkodilovolib  kozbb.    Aleks.  nov.  21. 

KORKOMAN,  m.  u  narodnoj  zagoneci.  V  mo- 
jega  korkomana  krvav  curak  i  dolama.  odgo- 
netlaj:  plamon.    JSTar.  zag.  nov.  169. 

KORLACI,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  ii  okrugii 
krusevackom.   K.  Jovanovio  132. 

KORLAET,  m.  preiime.  —  U  nase  vrijeme  u 
Dalmaciji. 

KORLAT,  m.  u  Mik(i(inu  rjecniku :  korlat,  tor 
yolujski  jbubile,  bovilo'  788*.  —  Jamacno  je  ma- 
garska  rijec  korlat,  ograda.  —  Ima  i  u  drugom 
znacenu  u  nase  doba,  ali  ne  znam,  kako  je  ovo 


ziiitirilc  u  svi.'si  s  piedasnijcm.  Korlat,  imo  si- 
rokoj  cijevi  Uuila  .so  sijono  u  staju  spusta.  u  I'o- 
savini.  F.  Hol'olo.  —  /  kao  ime  sela  it  Dalma- 
ciji u  kotani  bcitkovat'kom.   Report,  dalm.  1872.  .">. 

KORlAtINE,  /.  pi.  iiima  it  Srbiji  it  okruyu 
biogradskom.    ^.  Stojanovi6. 

KORIjATOVIC,  m.  prezime.  —  xv  i  xvi  vijeka. 
,luraj  Korlatovid.  Mon.  croat.  173.  (Id99).  Kor- 
lutovi6.    22.t.  (1527). 

ICORLl.JAN,  m.  ime  musko,  vidi  Koriolau  od 
iega  je  postalo.  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka. 
Sbor  i  vijeie  Korioldna  .  .  .  ICorlijan,  otao  oiiili 
gdi  je?  .J.  KavaAin  112".  U  crkvici  Korlijana. 
327a. 

KORMA,/.  ime  kravi.  E.  Kurelac,  doiu.  ziv.  26. 

1.  KORMA  N,  kormana,  m.  vidi  krmilo.  —  Od 
mag.  kormdny,  Ho  je  opet  uzeto  iz  slaeenskoga 
jezika  (vidi  krma).  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing., 
onaki  je  it  ostalijem  padezima,  osim  nom.  i  ace. 
sing ,  i  voc.  :  kormane,  kormani.  —  Od  xvm 
vijeka  po  sjevcrnijem  krajevima,  a  izmedii  rjei- 
nika  u  Bjelostjencevu  (kormau,  timun,  dunien 
jgubernaculuin  navis,  clavus,  tomo  uavalis  1.  nau- 
ticus')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu 
(,timone'  ,steuerruder'),  u  Stuliievu  (,guberna- 
culum'  iz  Habdeliceva),  u  Vukovu  (,das  steuer- 
ruder'  ,gubernaculum'.  cf.  krma).  Tuzna  jadna, 
da  sara  voda  ladna!  ja  bi  znala  gdi  bi  izvirala: 
ukraj  Save,  ukraj  vode  ladne,  kud  jirolaze  Xita- 
rice  lade,  da  ja  vidim  moje  mile  drago,  cvati  li 
mu  ruza  na  kormanu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  263. 
Kao  lada  bez  kormana.  (Kad  sto  noma  upravi- 
te)a,  u.  p.  kakva  kuca.  U  vojvodstvu).  Nar.  posl. 
vuk.  131.  Neki  veslo  za  spasene  rabi,  liokora 
kormau  za  plivane  pade.    Osvetn.  4,  35. 

2.  KORMAN,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  a)  selo 
It  okruyu  aleksinackom.  K.  .Tovanovic  94.  — 
h)  selo  u  okragu  kragujevackom.  116.  —  rj  sclo 
u  okrugii  iabackom.  176.  —  rl)  mjesto  u  okragu 
vajevskom.  Livade  u  Kormanu.  Sr.  nov.  1873. 
379. 

KORMANIK,  TO.  vidi  kormanos.  —  U  Bjelo- 
stjencevu rjecniku :  kormanik,  dumenar  jguber- 
nator  navis',  i  u  Voltigijinu:  ,pilota,  timoniere' 
,steuermann'. 

KORMANITI,   k6rm§.nim,    impf.    vidi    krmiti. 

—  Postaje  od  korman.  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  k6rmanah  i  u  part,  praet.  pass. 
k6rmanen ;  a  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je 
u  inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  kormanu  —  Od  xvm 
vijeka  po  sjevcrnijem  krajevima,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Bjelostjencevu  (kormanim  ,gub6rno  clavum, 
clavum  teneo,  temonem  rego,  temonem  dirigo') 
gdje  .se  naj  prije  nahodi,  a  Voltigijinu  (,timo- 
neggiare'  ,das  steuerruder  fiihren'),  u  Stuliievu 
(,gubernaculum  regere'  iz  Bjelostjenceva),  u  Vu- 
kovu (,steuern'  ,guberno'.  cf.  krmiti).  Lasno  je 
na  dobrom  vremenu  kormaniti.  (U  vojvodstvu). 
Nar.  posl.  vuk.  166.  Kormaniti  ladu.  Zbornik 
zak.  2,  695.  —  U  prenesenom  smislii.  Grab}a  koja 
imade  drzalo  s  kojim  6ovik  i  va}a  i  ovu  grab]u 
kormaniti  moze.    I.  .Jablanci  56. 

KORMANO§,  m.  vidi  krmar.  —  Od  mag.  kor- 
manyos  (vidi  kod  korman).  —  U  na§e  vrijeme 
po  sjevernijem  krajevima,  a  izmedu  rjeenika  it 
Vukovu  (ider  steuermann'  ,gubernator'.  cf.  krmar). 
Poslusa  korraanosa.  Vnk,  djel.  ap.  27,  11.  Uhvatio 
mosto  za  jodnim  astalom  blizu  kormanosa  .  .  . 
Srp.  zora.  god.  2,  sv.  7,  str.  150. 

KORMANO.^EV,  adj.  koji  pripada  kormanoSu. 

—  U  Vukovu  rjecniku :  ,des  steuermanns'  ,gub6r- 
uatoris'. 


KOEMANOVAC 


KOEOMAC 


KORMANOVAO,  Kormauovca,  m.  ime  injrstu 
a  Sriiiji  a  olcruijit  ali-kninackiim.  —  isjiorcdi  2. 
Korinai],  a.    Niva  u  Kormaiiuvcu.  Sr.  iiov.  1868.  5. 

iCORMANOVICA,  /.  mjesnii  ime  u  Srbiji  u 
iikriKja  aleksinaikom.  —  ispuredi  Kornianovac. 
Nivu  Kormanovicu.    Sr.  nov.  1875.  775. 

KOKMANSKI,  adj.  koji  pripada  Kurmanu, 
(nidi  2.  Kormaii).  Kormanska  (opstina).  K.  Ju- 
vaiiovic  94. 

KOKMANENE,  n.  djelo  kiijijcm  sc  kormani. 
--   U  Vukovii  rjecnikw. 

KOKMATA, ,/.  ime  mjcstii  ii  SrI/iji  u  okriuju 
kiiezcvackijtn.  Niva  na  Kormati.  Sr.  nov.  1871. 
syfi. 

KOKMATURA,  /.  ime  mjcstu  u  Srhiji  u  okrufyu 
jiozarcvackoiu.  Niva  u  Xormaturi.  Sr.  iiov.  1873. 
l:il. 

KORMILAC,  m.  a  Stuiiccvu  rjecniku:  v.  ar- 
^'utla  .s  dodatkom  dii  jc  uzeto  iz  brevijara.  —  ne- 
(ivuzdatio. 

KORMILAN,  kormioua,  adj.  koji  pripada  kor- 
iiiilii.  —  U  Stuiiccvu  rjccniku:  ,ad  gubornaciiluui 
.spoctaiis'.  —  nepoitzdaiio. 

KORMILCE,  n.  dem.  kormilo.  —  U  Stuiiccvu 
rjccniku :  ,gubernaculum'  .s  dodatkom  da  je  uzcto 
iz  lirrrijara.  —  ncpouzdano. 

KORMILO,  n.  vidi  krmilo.  —  tj  Stuiiccvu 
rjccniku:  ,gubeniaculum'  .s  dodatkom  da  je  uzeto 
iz  hreinjara.  —  ncpouzdano. 

KORMOS,  m.  u  Vukoini  rjccniku :  (u  Baokoj) 
iiekaka  buba  (s  primjcrom:)  Muti  kao  kormos 
[10  sirku.  (Va[a  da  je  , kormos'  nekakva  buba?  U 
vojvodstvu).  Nar.  posl.  vuk.  18-1.  —  Drugo  ne 
znam.  maij.  kormos  adjcktiv  je  i  znaci:  cadav ; 
kao  sup.stantiv  znaci  i-rKtu  jabukc  (nem.  reinetten- 
apfol). 

KORMOSA,  m.  ime  coin.  Bastaja.  Daruvar.  D. 
Hire. 

KORNELI.I,  KORNELIO,  m.  Cornelius,  ime 
musko.  Kornolij.  Korizm.  32''.  Kornelio  papa. 
F.  Glavinic,  cvit.  xxv.  §to  tomaceci  Kornelio  a 
Lapide  rece  ...  J.  Banovac,  razg.  85.  Kornelija 
I'ape.  ,1.  Matovie  347.  §to  vidimo  potvrdono 
s  izgledom  Kornelia  stotinika.    435. 

KORNICA,  /.  ime  nelu  u  Bosni  u  okrurju  Done 
Tvzle.    Stat.  bosn.  88. 

KORNILIJE,  m.  Cornelius,  ime  muiko.  —  ispo- 
rcdi  Kornelij.  —  Po  grc.  KuQvi]).ioi.  —  Od  xiv 
vijcka,  a  izmcdu  rjehiika  u  Daniciccvu :  Korbni- 
liJB  , Cornelius':  igumau  mauastira^Vatopeda,Korb- 
nilije'  1347.  M(on.  serb).  127.  —  Covjek  po  imenu 
Kornilijo,  kapetan  cete.    Vuk,  djel.  ap.  10,  1. 

KORNIZ,  m.  tal.  cornice,  mlet.  cornise,  okvir. 

—  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Vide!  lijepa  korniza 
oko  one  vigure'.  ,Korniz'  zovu  i  ouu  ogradu  vrh 
ormara'.  J.  Bogdanovid.  i  u  Dubrocniku.  P.  Bud- 
mani.  —  i  n  drugom  znaienu.  Korniz,  stolarsko 
i  drvodjelsko  orude  kojim  saraju  rubovo  od  stvari 
koje  jirave.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KORNOVA^A,  /.  tal.  Cornovaglia,  mki  kraj 
u  F.nglc^kitj  (engl.  Goruwallis,  lat.  Coruubia).  — 
n  jedtiiiga  pisca  xvii  vijeka  koji  upotrebjava  i 
latiiisku  rijec  u  inlom  primjeru.  JJioneto  kra}  od 
Kornova]e  ali  Kornubije.  B.  Kasic,  per.  142. 
,  KORNUBI.TA,  /.  vidi  Kornovafa. 

KORNAC,  adj.  u  Stulicevu  rjccniku  uz  koriiast. 

—  Kao  adjcktiv  nijc  pouzdano,  ali  vidi  korhaca. 
KORNACA,  /.  zioutina  pokrivena  eorstom  ko- 

rom  straga  i  sprijcda;   ima  ih  mnogo  vrsta  koje 


sai'iitaoaju  jedan  razred  u  rcdu  zivotina  sto  sad 
zovu  ,gmazovi'  Hi  ,gmizavci'.  ncke  vrste  zioe  na 
suhu,  ncke  u  nodi  (i  u  moru).  —  is/torcdi  caii- 
cara.  —  Stoji  cesto  kao  pridjeo  uz  Xaba  (vidi). 
—  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjccnika  u  Vukovu 
(.die  schildkrote'  ,testudo'). 

il.  uopiii.  Kornaca  stoji  pokrivena  svojom 
korom.  M.  Radnic  436b.  Kuvaj  zabo  kornace. 
.1.  Vladmirovic  27.  Da  Bog  da  prometnula  mi 
36  leturdija  zabom  kornacom  i  po  kuci  mi  pro- 
skakala!  (inozc  biti  da  ovdje  znaci  zabu  krasta- 
vicu,  vidi  b).  Nar.  posl.  vuk.  48.  Srbji  pripo- 
vijodaju  da  je  covjek  (prije  nego  je  kornaca  na 
svijetu  bila)  umijesio  pogacu  i  ispekao  kokos,  pa 
sjeo  da  jede,  a  u  taj  cas  rupi  kum  negov  na 
vrata,  a  on  onda  brze  boje  metue  kokos  na  po- 
gacu pa  poklopi  cankom,  i  tako  sakrijo  od  kuma. 
kad  kum  otido,  a  on  ustane  opet  da  dohvati  kokos 
i  pogacu  da  jede,  ali  se  ono  sve  (kokos,  pogaca 
i  canak)  pretvorilo  u  kornacu  (sto  jo  sakrio  od 
svoga  kuma).  i  tako  jiostane  kornaca.  Vuk,  rjooii. 
kod  kornaca.  Recna  kornaca.  K.  Cruogorac, 
zool.  106.  Zemna  korhaca  (Testudo  graeca  L.). 
107.  Kornaca  morska,  Cholunia  imbricata.  J. 
Pancic,  zoolog.  218. 

b.  Bufo  vulgaris,  (zaha)  krastavica.  u  Blunu. 
D.   Hire. 

c.  vrsta  glive.  Oblaj.    D.  Hire. 
KORlilACAREVlfi,    m.  bilo   do  skora  prozime 

u  Binguli  u  Srijemu.    M.  Medio. 

k6rNa6iCA,  /.  dem.  kiriiaca.  —  U  Vukovu 
rjccniku. 

KORNACIN,  adj.  koji  pripada  koritaci.  —  U 
Vukovu  rjccniku:  ,der  schildkrote'  ,testudiuis'.  — 
I  kod  imena  bi\ke  :  Kdrnacina  trava,  u  Vukovu 
rjccniku.:  ,art  i)flanzo'  ,herbae  genus',  odatle  i  u 
B.  Sulok,  im.  160. 

KORNAK,  m.  covjek  koji  pjeva  u  koru  (nidi 
1.  kor,  d).  —  Na  jednom  mjcstu  xviii  vijeka. 
Zabrania  je  ovi  sveti  skup  misniku  pivajucemu 
misu  po  dospitku  virovanja  napridovati  dokle 
pivci  u  koru  ne  dospiju  recono  (virovatijc),  po 
torn  ima  (jjzroci  ,Gospodin  s  vami',  a  no  u  vrimn 
dokle  koriaci  (stamparskom  yrijeskom  horriaci) 
pivaju.    I.  Kra|ic  82. 

KORNAST,  adj.  na  kojemu  je  kora.  —  Sami> 
u  Stulicevu  rjccniku:  ,crustosus,  crustatus'. 

KORNAV,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjccniku  uz 
kornast. 

KOROBAC,  korobaca,  m.  vidi  korbac.  —  f 
na.se  vrijeme  u  Istri.  Korobac  ,.sciitica'.  D.  No- 
manic,   cak.  kroat.  stud.  63. 

KOROC-,  vidi  korac-. —  (I  Stuiiccvu  rjecmku: 
korocaj  etc.,  vidi  koi'acaj  etc  —  I'osvc  nej>ou.j- 
dano. 

KOROD,  m.  ime  ■•iclu  u  Slavoniji  u  zupiiniji 
srijeiiiskoj.    Razdije|.  150. 

KOROGLAS,  m.  ime  sclu  u  Srbiji  «■  okrug u 
krajinskom.    K.  Jovanovic  122. 

KOROGLASKI,  adj.  koji  pripada  Korogliisu. 
Koroglaska  Reka.  M.  £).  Milicevic,  srb.  'J41. 
KornglaSka  (opHina).    K.  Jovanovic  122. 

KOROLOGA,  /.  ime  ovci.  Korologa,  ovca  sto 
u  korov  lijega.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  33. 

KOROMAC,  koromca  (?),  m.  vidi  koromac.  — 
ispuredi  koromac.  —  U  Bjclostjencevu  rjccniku: 
koromac,  komorac,  raorao,  v.  slatki  janus. 

KOROMAC,  koromaca,  tn.  vidi  komorac.  — 
Mishm  da  postaje  od  komorac  premjestanem 
slova,  prcmda  se  komorac   nalazi  docnijc  u  ki'ti- 


KOROMA? 


316 


KOKOTOVATI 


(/ii»i(i  (cci.  koioiiiiic  Uiclu  jc  i>  ««.«■//((  jczika).  — 
Oil  XV  I'ijt'ka  (ii  mletnikom  rukojiiau,  nidi  pri- 
iiijcre  is  ,^iikkin>a  iiitenika),  a  izmcdii  rjcinika 
II  I\lik<i(inii  (koi'omaiS,  iuora6  ,t'aoni(:ulum,  ma- 
riiUmiii,  inanithrtim'),  a  Belinu  (,finocohio,  herba 
luiUi'  ,fnoiiiculum'  317''),  !(  JamhrcHcevu  (,ma- 
riUliruiu'),  a  Voliifjijinii  (.fmocohio'  jfenohol'),  u 
Stiilii'ceH  (,fooniculum,  marathrura'  iz  Mikafina). 
Arti6o(;i  i  sj)arjo;;6,  koromaci  i  maslene  visne. 
.1.  Kavanin  21a.  Koroma6  ,silaus'.  D.  Nemanid, 
Oak.  kroat.  stud.  63.  Koromafi,  vrsta  bija.  sjo- 
luoi'iom  roili  so  kruh  i  nafiiria  se  rakija,  ital.  ,fi- 
noccliio',  lat.  ,Anothuin  fonioulum'.  M.  Pavli- 
iiovicS.  Koromac  (coromaiji.-  u  iiiletackom  ruko- 
[lisii),  COS.  koromafi  (silaiis),  feniculus,  marathrum 
(11  mletackoiu  riikopisu,  Mikala),  Foeniculum  offi- 
rinala  All.  (Pottor,  Lambl,  na  Crosu),  v.  Koromac 
/'itiiici  ./os  sti)  i  motar,  vidi  u  rjecnicima).  B. 
Sulok,  im.  101.  —  S  nckvjem  pridjevima  znaii  i 
drnijc  hi{ki;.  Koi-omaS  divji,  1.  Athamanta  vor- 
tiuillata  Portonschl.  (Pettor);  2.  Ferula  glaaca 
|j.  (Potior);  3.  Opopauax  chironium  Koch  (Vi- 
siani) ;  1.  Poucodanum  (officinale)  L.  (Danilo).  — 
Korouiafi  gorski  (coromav  gorschi  u  mletiickom 
niko|iisu),  amoos  (u  ml.  rukp.),  athanasia  amiui 
iHartulovic),  1.  Amini  majus  L. ;  2.  Ferula  syl- 
vatica  Bess.  (Visiani).  —  Koromac  slatki  (ooro- 
ma^-  slatchi),  anisum,  foniculura  romanum  (u  inle- 
tackom  ruko|iisu),  Anisum  vulgare  G-rntn.  B. 
Sulok,  im.  161 

KOROMACKi,  »(.  dem.  koromac.  —  Kao  ime 
ilriii/ijcm  bi(kamtt.  Koromaoic,  Achillea  millefo- 
lium L.  (u  Istri).  —  Koromacic  zimski,  Matri- 
caria charaomilla  L.  (u  Istri).   B.  Sulek,  im.  161. 

KOEOMACINA,  /.  aiirjin.  koromac. 

ii.  kao  ime  drugoj  bilci.  Koromafiina  gorska, 
saxifraga  (Lambl).  Pimpinella  saxifraga  L.  B. 
Sulek,  im.  161. 

b.  ime  seocu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  licko- 
krbauskoj.    Razdijej.  30. 

KOROMACiNAC,  koromicinca,  m.  vidi:  Ko- 
romacinac  (koromacina?),  Portenschlagia  ramo- 
sissima  ("Visiani).    B.  Sulek,  im.  161. 

KOROMACNICA,  J.  ime  bipcnma.  —  isporedi 
koromac. 

a.  Koromacuica,  Ferula  communis  L.  (u  Istri). 
Ii.  Sulek,  im.  161. 

b.  Koromacuice,  vrst  gjive  (u  Istri).  B.  §ulek, 
im.  161. 

1.  KOliONA,  /.  u  spomeyuku  xiii  vijeka  kao 
da  znaci:  gora  Hi  bo[e  brezu(ak.  —  Zar  je  tal. 
corona,  kruna?  Na  jednu  dolinicu  od  ke  pocirie 
korona,  i  na  glavi  te  koroni  jest  jedau  velik 
mnol  (?)  i  cer  .  .  .  i  prek  te  koroni  put  voliki . .  . 
Mon.  Croat.  20—21.  (1275  prepis.  1546). 

2.  KORONA,  /.  mjesno  ime.  —  Va]a  da  nije 
ista  rijec  ito  1.  korona.  —  U  Vukovu  rjeeniku: 
uvrh  Ovcara  vise  namastira  Sretenija  jedna  do- 
liiia  zovo  so  ,mala  Korona',  a  vise  ove  dolino 
Jodan  zatavanak,  na  kome  ima  i  mali  izvor  ,ve- 
lika  Korona',  a  ispod  liih  zovo  se  ,Korun3ki  do'. 
l)ripovijoda  se  da  su  u  stara  vremena,  kad  su 
ovi  namastir  naj  prije  htjeli  graditi,  bacali  ,kruuu' 
u  nobo,  da  gledaju  na  kome  ce  se  mjestu  usta- 
viti,  pa  ondjo  da  grade  crkvu;  i  od  toga  ostalo 
ime  , Korona'. 

KORONIKA,  /.  vidi  kronika.  —  Viie  se  puta 
iialazi  u  kniijama  j/lagolskijem  xvi  vijeka,  te  ne 
mozc  biti  Uamparska  /)Ofireska._  (Slozi)  korouiku 
od  vsake  i.storije.  Transit.  9.  Cto  se  v  nikoj  ko- 
roniki.  Mirakuli.  19.  Sv.  Jerolim  v  koronikah 
(govori).   Korizm.  49''. 


KOKOlMNCUli,  m.  iirkakim  bijka.  Kuropincul, 
Scaligeria    erotica    (Visiani).     H.   §ulok,    im.    161. 

—  Miizr  biti  <id  till,  corbozzolo,  planika. 
KOROSANTE,  kor63anata, /.  [d.  tijelovo  (blag- 

dan).  —  Od  lat.  corpus  sanctum  Hi  od  tal.  corpo 
santo,  svcto  lijelo.  —  II  Dubrovniku  od  xvin 
vijeka.  —  Gdjeko  rece  i  kr63ante.  Na  zaglavu 
osmine  korosanata  aliti  slavnoga  blagdana  bra- 
5an6eva.  I.  M.  Mattel  27.  Blagdan  korosanata 
aliti  Hristova  tijela.  28.  U  ])rvi  i)etak  po  osniinl 
korosanata  aliti  tijela  Gospodinova.  249.  Bozic, 
uskrs,  korosante.    Misli.  Bl. 

KOROT,  m.  tal.  corrotto,  zalost  za  mrtvijem, 
i  osohito  crno  odijelo  Ho  se  u  takovome  slucajii 
nosi.  —  isporedi  korota.  —  Akc.  se  mijcna  u 
gen.  pi.  korota.  —  Od  xvi  vijeka  it  Dubrnoniku, 
a  izmcdii  rjeinika  u  Mikafinu  (korot,  odiia  crna 
ipraetesta  puUa')  i  n  Vakovii  (gdje  je  zlo  zahi- 
^ezcn  akc.) :  kirot,  vide  korota  s  dodatkom  da  sv 
govori  u  Dubrovniku.  Povodose  Suzanu,  i  za 
liom  hodi  mux  lie  Joakiu  i  siuovi  i  kcori  i  ostali 
od  kuie  kako  se  ])ristqji  u  korotu.  M.  Votranic 
2,  362.  I  premda  bude  negovo  tijelo  sa  svom 
casti  i  sa  svijem  korotim  iikopano,  od  duSe  sto 
mu  CO  se  prigoditi?  B.  Zuzeri  111.  A  i  sveti 
prorok  Joel  smrt  inako  ne  izgovara,  nego  ko 
dan  vas  odjeven  na  crnilo  i  na  korot  slijope 
magle.    191. 

KOROX-,  vidi  korut-. 

KOROTA,  /.  vidi  korot.  —  U  nase  vrijeme  a 
Crnoj  Gori,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  (u 
Crnoj  Gori)  zalost  za  mrtvim  ,die  trauor'  ,luctus' 
s  primjcrom:  U  koroti  smo.  cf.  zalost.  —  Vas 
grad  u  korotu  stavio  za  smrt  svoje  jubaznice. 
Nar.  prip.  vuk.-  261.  U  Lustici  za  korotu  posju 
zenu  odmah  kad  joj  muz  umre  u  pasu  za  stokom 
za  jednu  godinu.    Vuk,  ziv.  197. 

KOROTAJ,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u 
Hrvatskoj.    Schem.  zagr.  1875.  207. 

KOROTAN,  k6rotna,  adj.  koji  pripada  korota. 
Korotnijem  ruhom  od  Bozijo  nemilosti  prikriveu. 
V.  Andrijasevic,  prav.  48.  U  ha|inah  korotnijoh. 
B.  Zuzeri  302. 

KOROTNIK,  m.  ce\ade  kojc  jc  u  korotu.  —  If 
Dubrovniku  od  xviii  vijeka.  Ako  razgledamo 
korotnike,  kad  dva  i  dva  izlaze  zajodno  iz  kuce . . . 
B.  Zuzeri  212.  —  I  ce\ade  koje  polazi  svojtc 
inrtvoga  radi  saza^ena.  Iza  toga  nastoje,  iz  kuco, 
sto  prije  mogu,  iztiskat  ga  (mrtvoga),  da  ne  smrdi, 
da  cejad  ne  stra§i;  posjedi  za  koji  dan,  korotnici, 
paka  svak  na  svoje  posle.    B.  Zuzeri  252. 

KOROTOVAlSfE,  n.  djelo  kojijem  se  korotujc. 

—  U  Vukovu  rjeeniku. 

KOROTOVATI,  korotujGm,  impf.  zaliti  (oso- 
bito  noseci  crno  odijelo)  za  mrtvijem  (objektom). 

—  Fostaje  od  korot.  —  Akc.  se  mijena  u  aor. 
2  i  3  sing,  korotova.  —  Od  xviu  vijeka  pojugo- 
zapadnijem  krajevima,  a  izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu :  (po  jugozapadnijem  krajevima)  ,trauern' 
,luger6',  cf.  zaliti.  —  Kad  on  iz  svijeta  ovoga 
odijeli  se,  tad  ga  vi  ne  korotujete.  B.  Zuzeri  161. 
Rimski  Kraso  imase  u  svom  ribnaku  jednu  mu- 
rinu  veoma  lijepu  koju,  kad  mu  je  sopisala,  plako 
je  i  u  crnu  obuoen  htio  je  je  korotovat.  smijeto 
se  na  ovo  djetinsko  zaludjeiie,  i  smijali  bisto  so 
vele  voie,  kad  bi  se  bilo  dogodilo  da  on  isti  ne 
bi  paka  bio  ni  svoga  oca  iii  svoju  djecu  porao- 
renu  korotovo.  316.  Korotuj  ga  i  mlado  i  staro. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  53.  Zena  muza  korotuje  toliko 
koliko  vri  zemlana  piiiata  kad  se  s  ogiia  digne. 
(U  Boci).  Nar.  posl.  vuk.  80.  Mu2  zenu  koro- 
tuje od   doma  do   groba,   pa  od   groba  do  doma. 


KOKOTOVATI  3 

184.  §to  ue  korotova  siuovca.  V.  Vr6evi6,  niz. 
59.  Da  sa  za  godinu  u  ci-niUi  ne  korotuje.  V. 
Bof^isic,  zborn.   139. 

1.  KOROV,  III.  travurina,  mag.  koro,  badrlica. 
—  (>d  XVI 11  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Vukoim 
{,(las  unkraut'  ,herba  inutills').  Svakojakog  ne- 
potrebnog  korova.  I).  Obradovic,  basn.  103.  Da 
mil  korov  na  ogiiistu  narasti.  sav.  7.  Sokaci 
.s  travurinora,  .s  koprivama  i  s  korovoin  pokriveni. 
A.  Tomikovid,  gov.  285.  Nema  ga  ni  od  ko- 
rova. (Kad  koga  ne  mogu  da  nadu.  ,Ni  od  ko- 
rova', kao  pseto  kad  so  vabi,  pa  izide  otkud  iz 
korova).  Nar.  posl.  vuk.  202.  Zasto  jo  ovdje 
I'liva  zarasla  u  korov.  Vuk,  pism.  73.  S  korovom 
(iiaj  obilnijim  zojem  bar  u  mojoj  basti) . .  .  M.  D. 
Milicevic,  zim.  veo.  330.  Kad  preko  leta  zapece 
susa,  onda  se  kojo  musko  obuoe  u  zeiisko  haline 
i  jos  se  nakiti  korovom  i  drugom  travom.  ziv. 
srb.  2,  1-4.  Dokle  se  i  ou  u  giistoiuo  korovu  nije 
izgubio.    Srp.  zora.  god.  1,  sv.  6,  str.  127. 

2.  KOROV,  III.  iine  mjestu  w  Srbiji  u  okrutjii, 
iiihackom.  —  3Iozc  biti  ista  rijec  Ho  1.  korov. 
Niva  u  Korovu.    Sr.  uov.  186(5.  30G. 

KOROVAJTA,  /.  vigilos  nocturui,  vidi  patrola, 
oplioda.  —  iVa/iici  II  jednoin  priiiijeru  pisca  Dii- 
hroveanina  xvu  vijeka,  gdje  je  jainaino  ovako 
znaieiie.  —  I'o  svoj  prilici  od  srlat.  corvata  (franc. 
corv(5o),  tlaka,  robija.  Barabanti  i  oafi  grijese 
smrtno  .  .  .  ako,  kada  idu  s  korovajtom  u  noci, 
Sine  tresku  i  skandao  navlas  za  vadit  mjedi.  I. 
Drzio  307. 

KOROVI,  m.  pi.  mjesno  ime,  ispuredi  2.  korov. 
ii.  selo  u  Bosni  u  (ikrugu  banoluikom.  Statist. 
bosu.  39. 

b.  iiijesto  u  Srbiji  u  okrugu  va(etvk(im.    Niva 
u  Korovima.    Sr.  nov.  1866.  475. 

KOROV^iE,  n.  coll.  1.  korov.  —  U  jediwga 
pistM  naseya  uremcna.  I  tko  izda  u  nevo}!  druga, 
u  domu  mu  codo  no  plakalo,  no  korovje  radalo 
mu  true.  O.svetn.  1,  51.  A  Lukova  podvornica 
oriia,  po  lioj  klije  true  i  korovje.    2,  29. 

KORP.\,  /.  kotarica.  —  Od  nem.  korb.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmcdii  rjeinika  u  Bjelosljencevu 
(v.  koSara)  gdje  se  iiaj  prije  iiahodi,  u  Stulicevii 
(is  lijelostjencevu),  ii  Viikovii  (vide  kotarica  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  vojvodstou  po  varosima). 
Sluge  tovarahu  na  kola  sanducice,  velike  torbe 
i  korpe  od  sumskog  sibja.  Sr.  zora,  god.  1,  sv. 
2,  str.  26. 

KORPICA,  /.  dem.  korjia.  —  U  nase  vrijeme. 
II  korpici  za  rucui  rad.    Bos.  vila.  1886.  82. 

KORPORACIJA,  /.  nem.  corporation,  drusloo, 
zbor.  —  U  pisaca  iiasega  vremena.  Ako  su  i 
privatne  osobe  ili  korjioracijo  vec  od  prije.  Zbirka 
zak.  1,  239.  Ter  redene  zakonodavne  korpora- 
cije  dadu  privojene.    1871.  266. 

KORPORA'J,  korporala,  m.  lat.  i  tal.  corpo- 
rale,  oidi  tjelesnik,  prostirka.  —  Od  xvi  vijeka. 
S  korporali  cistimi.  Nared.  modr.  ark.  2,  86. 
Purifikaturi  i  korporali.  87.  Korporali  zlame- 
nuju  platno  u  koje  zavitie  tijelo  Isusovo  kada  ga 
stavise  u  grob.  M.  Divkovic,  nauk.  161*.  Vrh 
korporala,  telesiiika  Ii,  postavivsi  ga  (tijelo  (io- 
spodinovo),  odkrije  ga.  B.  Ka§ic,  rit.  62.  Pre- 
dise  preje  za  korporale.  per.  127.  Zapovida 
(papa),  da  zen.ska  glava  nima  korporalov  tikati. 
F.  Grlavinic,  cvit.  96^.  (Klara)  crikvi  svojoj 
rubce  ter  korporale  rukami  predige  svojimi.  275''. 
Neka  misnik  korporalom  oci  otare  tvoje.  376'>. 
Da  korporali  od  platna  imaju  biti.  432.  Savi 
partikule  u  korporao.  I.  Drzio  213.  Vrati  svrhu 
korporala  tri  ostije.    P.  Eadovcic,  nac.  511.    I'o- 


7  KORTA,  a. 

kriva  misnik  pateim  pod  korporao  to  jest  posfcav. 
I.  Ancic,  svit.  136.  Postavi  sakramonat  na  kor- 
porale. 223.  Hocemo  da  se  shrani  u  pisidu,  po- 
krivenu  s  pokrovom,  ali  s  velom  od  svilo,  po- 
stavlenu  vise  korporala.  M.  Bijaukovic  36.  Kor- 
porali i  purifikatoriji  da  su  cisti.  46.  Neka  se 
sluze  svetorn  pratezju  cistom,  navlastito  purifi- 
katorijera,  i  paletom,  i  korporalom.  108.  Kor- 
poral  va)a  da  je  od  lanena  beza.  A.  Bacic  3.58. 
Kakviiu  so  ne  stide  sluziti  korporalom.  F.  Lastri6, 
od'  6.  Korporal  iliti  prostirka.  A.  Kanizlic,  bo- 
gojubn.  64.  Pokrive  case  koji  se  ,pal6'  zovu,  i 
tilesnike,  to  jest  korjiorale,  prati.  I.  Volikanovic, 
uput.  3,  182.  Korporale,  plike  i  cisiiake,  oliti 
purifikaturo,  prati.  M.  Dobretic  275.  Na  korpo- 
rala oliti  tilesniku.    348. 

KORPilUAO,  korpurala,  m.  vidi  korporao.  — 
XV  vijeka.  Misalic,  korijurali,  naglavnik  i  pro- 
oaja.    Mon.  croat.  112.  (1473). 

KORSEM,  adv.  vidi  toboze,  tokorso.  —  U  nasc 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  ii  Vukovii  (vidn  to- 
korso). Korsem  da  se  kola  no  preturo.  lios.  vila. 
1889.  18. 

KOUSIKA,  /.  Corsica,  ostruo  blizii  Italije.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(ina. 
Otoko  Sardinije  i  Korsike.    S.  Budinic,  ispr.  133. 

KOKSOL,  vidi  korsol. 

KORSATI  DIO,  III.  ime  mjestu  a  Srbiji  u  okrugu 
knezevaikom.  Niva  na  Korsati  Del.  Sr.  nov.  1868. 
267. 

KORSIK,  III.  ^  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskoin.  Niva  u  Korsiku.  Sr.  uov.  1863. 
5.82. 

KORSoL,  III.  vidi  kor§ov.  —  U  Bjelosljencevu 
rjecniku:  korsol,  u  kojem  se  na  stol  vino  nosi 
,cy.T.tus'.  V.  vrc  i  ostala.  —  Ima  u  Stulicevu: 
korsol  ,urceus'  .<  dodatkoin  da  je  uzeto  iz  Hub- 
delic.eva,  i  korzol,  v.  vrc,  ali  je  jedno  i  driigo 
saina  rijec.  korsol  ito  je  Stulli  zlo  prepisao. 

KORSOLI6,  m.  dem.  korsol.  —  U  Bjelosljen- 
cevu rjecniku:  ,urc6olus'.  V.  vrcek. 

KORSOV,  kors6va,  m.  vidi  krcag.  —  isporedi 
korsol.  —  Od  mag.  kors6.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  noiii.  i 
ace.  sing.,  i  voc:  korsove,  korsovi,  (gen.  i)l.  kor- 
s6va).  —  Od  xviii  vijeka  po  sjevernijem  krajc- 
vima,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  krcag 
s  dodatkom  da  se  govori  u  vojvodstvu).  Natoco 
mi  [lo  pun  korsov  vina.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
D3'i.  Vrc,  slavon.  bukara,  korsov,  merica.  A.  T. 
Blagojevic,  khiu.  37.  Tako  se  i  jedan  korsovar 
u  svorau  zanatu  vlada,  jere  korsovo,  kako  kojo 
hoce,  onako  nacina.  D.  Rapic  108.  Korsove  su 
porazbili.  .Tacke.  137.  Korsov  (,plutzer').  Zbornik 
zak.  1853.  1060. 

KORSOVAR,  korsovdra,  in.  coojek  koji  po  svome 
zanatu  gradi  korsove.  —  Na  jednom  mje.'itu  xvin 
vijeka.  Tako  se  i  jedan  korsovar  u  svomu  za- 
natu vlada,  jere  korsove,  kako  kojo  hoce,  onako 
nacina.    D.  Rapic  108. 

KORTA,  /.  tal.  corte,  dvor  (vidi  dvor,  a  i  b); 
ima  dva  znacena.  —  Akc.  se  mijena  u  grii.  pi. 
korata. 

a.  prvo  injesto  (doornica,  soba,  prohodisle  ild.) 
u  koje  se  stupa,  kad  se  ulazi  kroz  vrata  u  kuca. 
—  Ovako  je  znacene  u  Dubrovniku  od  xvi  vijeka. 
Da  kuda  prohodi?  Korta  se  zatvora.  N.  Na)os- 
kovic  1,  277.  ,1a  kortu  zaklapam.  1,  279.  Korta 
so  otvori.  1,  284.  Maska  je  n  korti.  (Z).  Masku 
u  korti  pruoem  ziri.  (Z).  Poslov.  dauic.  ovako  je 
i  snd  u   Dubrovniku.     , Vrata  od    korte ;  kjuc  od 


KOKTA,  n. 


KORUNATI 


koito  (od  knee),  (ilviiri  koitu'.  ild.  Ivorla  prouia 
koiLi  (kill)  /Kislupiai,  kad  se  dnujc  vjen&i  od  Je- 
UiKiko  plemenita  roda).    P.  Budmani. 

I».  vidi  (Ivor,  b.  —  Od  xvu  oijeka.  Palaci  i 
korto  oil  krajova  iiuaju  bit  skule  od  svake  kre- 
posti.  I.  i)v/,ii.  2()7.  Todau  u  korti  dvorefe  onoga 
svoffa  fiospodara .  .  .  J.  Baiiovao,  pred.  58.  Kad 
jo  dosla  u  kortu  c-arovii,  sva  joj  se  je  poklonila 
korta.  Nar.  pjos.  istr.  1,  11.  I'ok  jo  moja  (ca- 
re.vii)  korta  sasifi-adeua  ...  1,  11.  Ona  ide  u  pa- 
siiiii  kortu.    1,  59. 

KOItTE.IAN,  m.  prezime.  —  Moie  hiti  od  tal. 
oorlo^iano,  dvoranin.  —  xiii  vijeka.  Mikula  Kor- 
tojaii.    Men.  croat.  317.  (1230). 

KOKTESiCA,  /.  imo  Hvadi.  Vinioa  kod  Va- 
liizditia.    D.  Hire. 

KOKTINA,  /.  tal.  cortina,  zavjes.  —  Od  xvi 
oijeka.  Dode  kada  spahu,  i  kortinu  bjese  svu 
razdro.  Zborn.  59''.  Koprona  i  kortina  od  templa 
razdira  so.  I.  Driic  105.  Odkrijem  kortinu  i 
pokrovao  ...  V.  Andrijasovic,  prav.  29.  Zapo- 
vida  s  ])ritnom,  da  se  digue  ono  pismo,  zasto  6u 
podorati  (veli)  na  komade  ove  kortine.  D.  Hapic 
iJl.    Nut  opet  kortinu  iliti  zastor  navuoimo.    220. 

KOKTOVKJ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Filip 
Kortovic.    Mon.  croat.  323.  (1550). 

IvUKTUZA, /.  ime  bi(ci  (talijanska  rijec).  Kor- 
tuza,  curtusa  (u  .siiiskoin  rukopisu),  Cortusa  Mat- 
Ihioli  L.   B.  Sulek,  im.  161. 

KOEUBANE,  w.  djelo  kojijem  se  koruha.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KOEUBATI,  koriibam,  impf.  u  Vukovu  rjec- 
niku: juStiti  kukuruz  ,ausl6seu  (den  kukuruz)' 
jSolvo  cortice'.  of.  komiti,  suzbati  s  dodatkom  da 
SB  yovori  po  jugozapadnijem  krajevima.  —  Akc. 
se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  korubdmo,  koru- 
bate,  u  aor.  2  i  3  sing,  koruba,  «  2>irt.  praet. 
act.  kijrubao,  korubala,  u  part,  praet.  pass,  ko- 
ruban.  —  Maze  hiti  srodno  s  1.  kora. 

KOEUBINA,,/.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
knezevackom.    Niva  u  Korubini.  Sr.  nov.  1872. 18. 

1.  KOKUQA,  /.  vidi:  Koruge  se  prave  od  dr- 
veta  poput  gobeje,  i  mecu  se  oko  mlina,  da  brasno 
lie  odlazi  okolo  na  okolo  u  rasap  ili  okoUs.  u 
Lid.  J.  Bogdanovic.  Kad  se  od  pefiene  ili  ku- 
hane  ,crne  bundeve'  iiojede  salo,  onda  ono  §to 
ostane  zove  se  ,koruga'.  djeca  se  igraju  nome, 
11.  pr.  vezu  kanap  za  I'lu  pa  je  vuku  kao  kola. 
u  Srijemu.    M.  Medic. 

2.  KORUGA,  vidi  korugva. 

KORUGVA,  /.  vidi  horugva.  —  Od  xv  do  xviii 
vijeka,  a  izmedti  rjecnika  u  Stuliievu  (gdje  je  zlo 
tumaceno:  ,navis',  va^a  da  je  Stiilli  pomislio  na 
korab|a,  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara)  i 
ic  Danicicevu  (korugbva  .vexillum'}.  Ukazase  se 
otvoreno  jerb  su  noprijatejbje,  i  nacese  sb  ko- 
rugvouib  rubiti,  pleniti  i  zeci.  Spom.  sr.  1,  149. 
(1420).  Kon  liega  usajena  korugva  (ovako  je  u 
starome  izdaim;  u  akademijskom  je  popravleno 
liorugva,  vidi  kod  horugva)  cuhtase.  M.  Marulii 
13.  Kopja  s  korugvami.  23.  Bojna  se  hvala 
sva  meni  svira  prikrati,  moja  se  korugva  gori 
(iiioiu  obrati.  D.  Rai'iina  130".  Korugva  im  (ko- 
nikom)  muoz  razlika  vrhu  kopja  trepti  uvitih 
(gen.  pi.  korugva  mozehiti  stoji  w  ovom  obliku 
samo  radi  stiha;  dodati  treha,  da  je  u  jednom 
rukojnsu  koruga,  a  u  drugijem  koruna,  pisano 
korugna,  jamacno  jer  su  prepisaoci  pomije^ali  n 
.s'  u  =  v).  I.  Grundulid  42.5.  Pokle  vidis  korugvu 
od  pravde  trepo6u6i.    M.  .forkovic  63. 

1.  KOKUN,  m.  vidi   krtola,    krompir.     Korun, 


Sobmum  luborosuiu  Iv.  (Vujicii;).  B.  .Sulok,  im. 
llil.  —  il/oic  hiti  od  nem.  (u  dijalektu)  karunkol. 
(A.  Matzeiiauor). 

2.  KORUN,  m.  ime  musko  (titr.iko?).  ,Jol'  na 
dvoru    Korun    kcso^jijay     Nar.  pjes.  stojad.  2,  5." 

1.  KORUNA,  /.  kruna;  vijenac.  —  Akc.  sc 
mijena  u  gen.  pi.  koruna.  —  Radi  postaifia  vidi 
kruna.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  ii 
Bjelostjenievu  (koruna,  kruna  .corona,  stophanus'), 
rt  .Tambresicevu  (, corona'),  u  Voltigijinu  (v.  kruna), 
u  Vukovu  (vide  kruna  .s  primjerom  iz  narodm; 
pjesme :  Na  glavi  joj  kruna  i  koruna),  u  Dani- 
iiievu  (, corona').  Koji  mi  posluXi  svetoj  korun  i 
re6onoga  krajevstva  nasoga  ugarskoga.  Mon.  sorb. 
494.  (1165).  Koruna  jedna  srobnia  u  13  po6» 
s  kamonbjemi.  s  koutrafatijomb.  49.S.  (1460).  Svi- 
jaSe  ot  cvetja  korunu.  Pril.  jag.  ark.  9.  122. 
(1468).  Opasao  ih  je  korunom  od  pravdn.  N. 
Ranina  170'>.  ecclesiast.  4-5,  9.  No  atavi  koruno 
od  pravde.  178*.  paul.  2tim.  4,  8.  Pravedni  uzeti 
6e  ]ira|evstvo  od  Ijeposti  i  korunu  vi^oku  od  ruko 
Bozije.  210b.  sap.  5,  17.  Sveta  koruno.  Zborn. 
43:i.  Imati  od  dobitja  korunu.  75|>.  Moci  cos 
primiti  andeosku  korunu.  124*.  Sto  Ii  ti  na 
glavu  stavise  od  drace  korunu  krvavu?  N.  Na- 
}o§kovic  1,  110.  Svila  bih  sad  bogu  korunu  od 
cvitja.  1,  203.  Sto  hoce  tej  roci  korune  boz 
broja  o  dubju  visoci?  1,  317.  Ter  ti  se  ja  kunu, 
kom  si  se  I'odio,  izvi-snu  korunu  da  t'  svila  jos 
Klio  ...  1,  327.  Krajica  je  tuj  poznana  u  ko- 
runi  pozlaoeni.  I.  Gundulic  91.  Bi  okrunen  ko- 
runom muconika.  F.  Glavinic,  cvit.  96".  Zaradi 
korune  ugrsko.  P.  Vitezovic,  kron.  124.  Noga 
zeleznom  korunom  korunise.  162.  Hocu  1'  caru 
ugrabit  korunu  ?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  82.  Pa  ugrabi 
od  zlata  korunu.  2,  83.  Parta  moja  parta,  ti 
lipa  koruna !    Jacko.  32. 

2.  KORUNA,  /.  mjesto  gdje  se  volovi  kod  urana 
okrecu.  —  3Ioze  biti  ista  rijec  sto  1.  koruna.  — 
U  nase  vrijeme  u  Istri.  Koriina  ,agri  extromi 
ea  pai'S,  qua  boves  in  arando  revertuntur'.  D. 
Neraanic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  39. 

3.  KORUNA,  /.  Aekakva  zmija.  —  Mozt:  biti 
da  je  ista  rijec  sto  1.  koruna,  jer  narod  misli  da 
u  nekijeh  zmija  ima  krunica  na^glavi.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  na.hga  vremena.  Sta  Ii  so  boli  u 
mora?  ili  je  pena  od  mora,  ili  je  riba  moruiia, 
ili  je   zmija   koruna?     Nar.    pjes.  vil.  1863.  375. 

4.  KORUNA,  /.  ime  rijeci,  jamacno  se  misli 
na  Koranu.  —  U  narodnijem  pjesmanm  nasega 
vremena,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,namo 
eines  fiusses'  ,nomen  fluvii'  s  primjerom  iz  na- 
rodne  pjesme :  Da  pocuva  eardak  na  Koruni  da 
ne  prode  od  Karlovca  bane).  A  poloco  pojoin 
kotai"skijem,  lako  6era  i  stize  ga  brzo,  sustizo  ga 
na  vodu  Korunu.    Pjev.  crn.  110b. 

5.  KORUNA,  /.  ime  zensko.  —  Prijc  nasega 
vremena.    S.  Novakovic,  pom.  71. 

6.  KORUNA,  m.  ime  musko.  —  isporedi  2. 
Korun.  —  U  narodnoj  pjesmi  istarskoj  nasega 
vremena.  Ne  hodi  mi  za  gorom  po  vodu,  za 
gorom  je  Korima  vojvoda,  nis  ne  dila  nog  robi 
divojke.    Nar.  pjes.  istr.  1,  00. 

KORUNATI,  korunam,  impf.  sortis  rodimiio, 
vijencima  kititi,  ovjencavati.  —  Vn(a  da  nije  po- 
stalo  uprav  od  koruna  neyo  od  okorunati.  —  U 
di>a  pisca  Dubrovcanina  xvu  vijeka  (u  metafu- 
riikom  ili  prenesenom  smislu).  Od  masline  ko 
mladice,  oko  tebo  djeca  stat  ce,  i  veselo  od  I'lih 
lice  tvu  trpezu  korunat  ce.  I.  Akvilini  85.  psal. 
127,  3.  (Neprijate^  pak(eni)  na  to  naj  ve6e  ua- 
stpji,  da  ti  6iui  na  ispovijesti  grijehe  velike  rije- 


KORUNATI 


KOPJITAN 


6ima  korunati  i  za  raals  ih  jiriproilavati.    V.  An- 
di'ijasevic,  put.  53. 

KOKUNIOA,  /.  dcm.  koruua.  —  Od  xv  oijcka. 
it.  u  praoom  sinislu.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Bjelostjencevu  (koruuica,  krutiica  ,coroUa')  i  u 
DaHicicevii  (, corolla').  Klobukb  jedaiib  civona 
jjrimiza  .sa  biseriomb  i  sa  jeilnijemb  vi'naccem 
(odb  bisera  i  sa  prstenkuimb  rubinicomb  i  sb  ko- 
niiiiciomb.    Mon.  sorb.  498.  (14H6). 

1).  ooako  se  zovc  neki  hroj  mulitava  (ocenma, 
zdravijch  marija)  stu  se  u  nekam  redu,  (/onore 
hrujeci  ih  po  bfojeiiicama,  kralijesii.  —  obo  je  po 
(ii)lat.  i  tal.  corona  i  tal.  ikiii.  coronciiia.  — 
isporedi  krmiica. 

a)  naj  cesce  znaii  sto  i  rozarij,  rozario, 
idi  moie  znaciti  i  neke  drioje  nize  molitava.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenceeu  (koruuica,  6islo 
(1.  Marije,  brojenice  ,corona  B.  V.  M.,  rosa- 
rium'). Tko  buds  ispuniti  reksi  svu  koliku  ko- 
ruiiiou  rozarija  ...  A.  Gucetic,  roz.  mar.  49. 
Dostoj  se  primiti  ovu  korunicu  svetoga  rozarija. 
I.  A.  Nenadic,  nauk.  245.  —  V(i}a  da  je  isto  zna- 
eeiie  i  u  ooijem  primjerima:  Blazenici  se  pripo- 
rufiujem,  korunicu  govorim.  M.  L)rzi6  134.  Tebi 
hvala,  (Marija),  korunicu  vece  da  t'  pojem  za- 
vjetujem  se.  '28'j.  Molitve  ine,  kakono  korunica, 
saltir  ...  B.  Kasic,  zrc.  53.  Itijeti  cu  poslije 
korunicu,  pokajacu  se.  M.  Orbin  4G.  O  djevice 
prisveta,  ti  znas  ...  da  sam  ti  svaki  dan  govorio 
korunicu.  I.  Drzic  93.  Upisani  smo  u  rozario, 
u  korunicu.  B.  Zuzeri  206.  ilolis  Gospi  koru- 
nicu. 346.  Korunicu  Blazeue  Gospe.  D.  Basic 
252.  —  Obicaju  se  govoriti  sesot  i  tri  zdrave 
marije,  uvrzene  sedam  ooonasa,  koji  nacin  od 
molitve  zovu  korunicu  djevice.  A.  Gucetic,  roz. 
jez.  318.  —  Bilo  bi  dobro  da  se  nauce  govoriti 
jednu  korunicu  Gospodinovu  od  tridesti  i  tri  oce- 
nasa  s  pet  zdravijeh  marija.  318.  lli  rozario 
govoreci  ili  korunicu  Jezukrstovu.  I.  A.  Nenadic, 
nauk.  196.  Poklou  i  preporuka  korunice  (ista  se 
zove  na  str.  '250:  krunica  Gospodinova  od  tri- 
doset  i  tri  ocenasa,  pet  zdravijeh  marija)  pri- 
svotoj  i  prizalostnoj  majci.  2-56.  —  Preko  mise 
razlike  molitve  i  korunice  govoriti.    233. 

h)  sam  kralijes  ili  brojenice.  BlagosovivJi 
mu  kralijes  aliti  korunicu.  A.  Gucetic,  roz. 
mar.  24. 

e)  jedan  insac  Dabroeianin  oimko  zove 
sKiije  besjede  (prcdike,  propovijedi)  koje  je  ni'kijem 
iisobitijem  redom  drzao.  Cujuci  u  prosastoj  ko- 
runici  strah  i  pripas  svetoga  ,foba .  .  .  B.  Zuzeri 
}0.).  Jedna  pripo vijes  Filipa  drugoga  kra|a  od 
Spai'ie  dovrsila  je  naj  poslednu  korunicu,  a  druga 
noka  pocne  ovu  danasnu.  105.  Oce,  jur  je  proso 
mjosoc  i  po  odkad  si  poceo  korunice  i  pot  si  ih 
viSe  ovega  i  ouega  u6inio.    150. 

e.  vidi  kauka.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku : 
korunica  cirkvena,  krunica  crkovuaca,  kavka  , ton- 
sura  clericalis'. 

KORUNINA,  /.  nekakvo  stablo  (Sabjar,  Varaz- 
dinske  Toplice).    B.  Sulek,  im.  161. 

KOEUNITI,  k6runim,  impf.  ili  jif.  r'  vidi  kru- 
niti.  —  Postaje  od  koruna  kao  kruniti  od  kruna. 
—  Od  XVII  vijeka  po  sjeverozapadnijem  kraje- 
vima,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (koru- 
nim,  ki'unim  ,corono,  redimio  1.  diadoma  impono 
alieujus  capiti'),  u  Jambresicevu  (korunim  ,co- 
rono'),  !<  StuUcevu  (v.  kruniti  iz  Habdeliceva). 
Salamona  uciui  koruniti  na  krajestvn.  P.  Vite- 
zovic,  kron.  75.  Ugri  Vladislava  koruiiiso.  119. 
Nega  zoleznom  korunom  korunise.    161. 

KORUNOVK!,  m.  in-ezime.  —  V  nnse  nrijeme. 
Mileta  Korunovid.    Rat.  92. 


KORUNSKI  DO,  K6runskoga  Dola,  m.  mjesno 
iinc,  vidi  kod  Korona.  ^  U  Vukovu  rjexniku:  cf. 
Korona. 

KORUNA,  vidi  kod  korugva. 

KORUNENE,  n.  djclo  kojijem  se  koruni.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku:  (kajkavski)  koruneiie,  / 
u  Jambresicevu  (koruneno). 

KORUP,  m.  vidi  skorup.  —  Ujednom  primjeru 
XVII  vijeka.  Kadno  magle  tira  s  korupa  mor- 
skoga.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  481.  —  nije  dosta  po- 
uzdano  jcr  moze  biti  da  bi  trebalo  citati:  s  sko- 
rupa.  i  u  F.  Miklosic,  iiber  den  ursprung  dor 
worte  von  dor  form  aslov.  trut  u.  trat  ima :  ko- 
rupa morskoga  -s  dodatkom  da  se  nalazi  u  pisca 
Budiaica,  ali  ne  znam  gdje. 

KORUS,  m.  vidi  1.  kor.  —  U  Bjelostjenievu 
rje.eniku:  korus,  kor  , chorus'.  2.  korus  angelski, 
ali  red  , chorus  angelorum  1.  angelicus'. 

1.  KORUSAC,  Kirusca,  m.  Carantanus,  Garin- 
thianus,  covjek  iz  Koruske,  novslov.  Korosec. 
—  -u-  stoji  mj.  negdasnega  ij.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecniku  (kajkavski  Korusec,  vidi  kod  Koru- 
tanac).  —  lu  Sulekoou  rjecniku:  ,Ka.rnthner'.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka  s  -o-  po  nslovenskom 
obliku.  Prisili  Krai'ice  i  Korosce...  P.  Vitezovic, 
kron.  62. 

2.  KORUSAC,  Korusca,  m.  ime  mjestu  u  Sr- 
biji  u  okruqu  kragujevackom.  Niva  u  Koriiscu. 
Sr.  nov.  1867.  248. 

KORUSATI,  konisam,  impf.  skidati  koru  (s  ob- 
jekta).  —  Saino  u  StuUcevu  rjecniku:  ,docorti- 
care,  corticem  detrahere'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KORUSAV,  adj.  vidi  grintav  (o  kosi  i  o  crja- 
detii).  —  U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,Odmakni  so 
tamo,  gads  korusavi !'    J.  Bogdanovi6. 

KORUSAVAC,  koriisavca,  m.  naziv  za  musko 
koje  je  korusavije  kosa.  —  U  nase  vrijeme  u 
Lici.  ,Ma  da  me  cojk  ruzi,  ne  bi  ni  /.alio,  van 
onaj  gadni  korusavac!'    .1.  Bogdanovic. 

KORU.SAVICA,  /.  korusavo  zensko  celade.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,Trazi  i  uzmi  pravu  cum, 
■sta  ce  ti  ona  koruSavica  ?'    J.  Bogdanovic. 

KORUSfilC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Milisav  Koruscic  iz  Rujcica.  M.  D.  Milicovir, 
srb.  347. 

KORUSe,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  nkrugn 
■ipletskom:    Report,  dalm.  1872.  41. 

KORUSICA,  /.  dem.  1.  kora.  —  U  Stulirevu 
rjecniku:  ,corticula'.  —  nepouzdano. 

1.  KORUSKA,  /.  vidi  korusa.  —  II  Stulirevu 
rjecniku:  v.  kora.  —  nepouzdano. 

2.  KORUSKA,  /.  Carinthia,  zemla  n  au.^trij- 
skom  cesarstvu.  —  Uprav  je  adjektiv  (vidi  ko- 
ruski)  i  misli  se:  k.  zomja.  —  Oblik  je  novoslo- 
venski  Koroska.  po  ooome  je  u  jednoga  pisca 
XVII  vijeka:  Nimci  u  Krausku  i  Koro.sku  doj- 
dose.  P.  VitezoviA,  kron.  62.  —  IJ  Sulekovu  rjec- 
niku: Koruska  (zem|a)  ,Karnthan'. 

3.  KORUSKA,  /.  vidi  KoruSkiria. 
KORUSKI,    adj.    koji   pripada   Korutanciina, 

Koruscima,  jja  i  zemli  (Koruskoj).  —  -u-  stoji 
mj.  negdasnega  ij.  —  Radi  postana  vidi  kod  Ko- 
rutanac.  —  Oblik  je  noooslov.  koroski.  —  U  I'rj/- 
tigijinu  rjecniku  (vidi  kod  korutanski);  u  nii<r 
vrijeme  u  Sulekovu:  ,karthneriscli'. 

KORUSkINA,  /.  zensko  cejade  iz  Koruske.  — 
U  Sulekovu  rjecniku  :  Koruska,  Knruskina  ,Karn- 
thnerin'. 

KORUTAN,  /.  (0  vidi  2.  Koruska.  —  Sumo  u 


KORTTTAN 


1.  KOSA 


Itjilusljcncii'U  ijtciiikii:  ,Uiiriiitliiii'.  Korolaii  (o 
po  nslovcnskom). 

JvOKUTANA(',  Korutilnca,  m.  oidi  ICorusac. 
—  -u-  stoji  mj.  I'legdaSnega  t\.  —  Postaje  od  stare 
rijeii  Korijtb  (nana  joj  druge.  potorde  nego  u 
mag.  Koront,  Koru.^ka;  i\  se  potvrdujc  i  novo- 
nlonemtkijem  o),  Hi  mozebiti  iiprao  od  lat.  Caran- 
tanus,  covjek  iz  narnda  (kfltukoga)  koji  je  zivio 
n  KoruHkoj.  —  U  Bjelustjenceon  rjecnikit:  kaj- 
kavski  (s  o  po  nsl.)  Korotaiioc,  KoruSoc  ,Cai-in- 
thus',  »  ii  Vi)lti(jijinu :  Korotanao  ,Carintiano' 
.Karntner'. 

KORUTANSKI,  adj.  koji  pripada  Korutan- 
ciiiia  (vidi  Koiutanac).  —  U  Bjelostjenceoii  rjci- 
niku:  korotanski  ,cai'iijtliiacu3,  ydjc  iina  i  adv.: 
koi-otanski,  po  korotanski  ,oarinthiac6' ;  i  ti  Vol- 
tigijinu:  korotaiiska  i  koruSka  zemja  ,(Jarintia' 
.Kaniton'. 

KORIJTINA,  /.  «  nase  vrijeme  u  jugoistocnoj 
Srhiji,  vidi  radi  znaiena :  ,Korutina'  je  preileo 
modu  planinama;  ono  sto  neki  zovu  karlica  ili 
basen.  Re6  ,korutinu'  cuo  sam  od  }ndi  u-$'uko- 
viku.  M.  D.  Milifiovic,  kral.  srb.  175.  —  Izraedu 
Suvo  Planine,  Krusevico,  Babicko-Jasunske  pla- 
nine  i  Seliftovice  ona  jo  korutina,  koja  se  zove 
Zaplai'ie.  3.  —  isporedi  tiir.  qoru,  zabran,  zvje- 
rinak. 

KORVAN,  m.  vidi  kaivaii.  —  U  narodnoj 
pjesmi  bosanskoj  nasega  vremena.  Kud  na  kor- 
vau  idu  kirigije.    Nar.  pjes.  petr.  2,  111. 

KORVIN,  m.  Corvinus,  latinski  nadimak  ngar- 
skoga  krala  Matijasa.  Erdejani,  Maurovlasi,  cnii 
i  crjeni  Latini,  gdi  'e  vojvoda  nih  Unija  Kor- 
vin  ?  .  .  .    J.  Kavaniu  238b. 

KORVINGRAD,  m.  vidi  Kmvingrad. 

KORZOL,  vidi  korsol. 

1.  KOS,  adj.  obliquus,  koji  prema  ce.mu  tako 
.stoji  Hi  se  mice  da  se  nagible  vise  na  jedim  nego 
na  drugu  stranu  (matematicki:  kad  prava  Unija 
stoji  prema  drugoj  tako  da  s  jedne  strane  po- 
staje  ugao  mani  od  pravoga,  a  s  druge  veci).  — 
suprolno  je  prav  (ne  u  moralnom  smislu).  —  Rijec 
je  praslavenska,  isporedi  (stslov.  kosveni.),  rus. 
Kocort,  ces.  kosy,  po{.  kosy.  —  Jamaino  je  srodno 
s  1.  kosa,  all  ne  znam,  koja  bi  rijec  bila  starija 
(kriv  kao  kosa,  Hi  se  kosa  zato  ovako  zove  jer  je 
kriva?). 

a.  kao  adjektiv  maze  biti  da  nije  narodna 
rijec,  alt  se  nalazi  ii  pisaca  nasega  vremena.  l^fih 
obojieu  Turci,  u  kosom  povratku  od  §anca,  kroz 
inazg-ale  plotunima  docekaju.  M.  B.  Milieevic, 
jiom.  3,  413.  a  matemntici  se  upotreblava  i  za 
ugao  koji  nije  prav.  Kos,  arch.  teob.  math, 
lat.  , obliquus',  frc,  ogl.  ,obliquo'  ,sohief',  tal. 
,sghembo,  sbieco';  kosa  crta,  mech.  ,3chiefe  linie', 
tal.  ,liuca  obbliqua,  sbieco' ;  kos  kut,  ugao  ,sehiefer 
wiiikel',  tal.  ,angolo  obbliquo'.  B.  Sulek,  x-jecn. 
/.nanstv.  naz. 

b.  adv.  koso.  —  isporedi  kosimice.  —  Ismcdu 
rjecnika  u  Vukovu  (,schief'  ,obliijue').  Koso,  adv. 
,schief,  sohrag',  tal.  ,sghembo,  obliquamente'.  B. 
Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz.  kod  kos. 

2.  KOS,  m.  Turdus  merula  L.,  neka  ptica.  — 
isporedi  kosovac,  kosovica,  kosovic.  —  Rijec  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  kost,  rus.  koct,,  ces., 
pof.  kos.  —  Nepoznata  postana.  —  U  mnozini 
se  obicHo  umece  ov  (oblika  bez  ov  nijesam  cuo), 
te  se  onda  mijena  akc. :  kosovi,  kosiva,  kos6viina, 
kosove.  —  Od  ovake  je  mnozinc  postao  i  oblik 
kosov  (vidi)  za  jedninu.  —  Iztncdu  rjcenika  u 
Vraniiievu  (,koosz'  ,raoriila'),  u  Mikajinu  (kos, 
kosoviiS,    ptica    , merula'),    ii    Bclimi    (,merla,    o 


morlo,  uci-ollo  nolo'  , morula'  483"),  u  Bjelo- 
stjenicvu  (kos,  kosovic  , morula'),  u  Voltigijinu 
(,koos'  ,moilo'  ,amsol'),  u  Stulicevu  (.morula'),  u 
Vukovu  (,dio  amsol' .morula').  Kos  ziraijost  pritio. 
M.  lladuic  297'>.  Ne  porodi  .  .  .  kos  labra  ni  or- 
lica.  1'.  Knozovi6,  ?.iv.  63.  Svako  se  tu  srdi,  kos 
6okcu6  (sic).  A.  KaniXliA,  roz.  6.  Kos  zafioki^o.  .">. 
De  kosovi  sudo.  (U  §umi  do  noma  nikakva  suda). 
Nar.  posl.  vuk.  7.i.  Gdjo  kosovi  sudo,  tamo  noka 
sudi  (t.  j.  a  gori  gdje  nikoga  nema,  jer  ne  zna 
suditi).  nijesam  iuo  nigda  ove  poslovice  u  ovoin 
smislu,  nego  naj  iescc  u  prijetni,  n.  p. :  ,Na6i  6u 
ja  tobe  gdjo  kosovi  sude',  t.  j.  gdje  nema  dm- 
goga  suca  ni  svjedoka  nego  ja  i  ti.  PravdonoSa. 
1852,  14.  Kos  ili  Ko3ovi6  , Turdus  morula'  ,die 
sehwarzdrossel  odor  amsel'.  J.  Ettiuger  118. 
Genus  Morula  Leach.  Rod  Kos.  —  Morula  me- 
rula (L.).  Kos  crni.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp. 
(nastavak).  37".  —  Stoji  s  nekijem  pridjevima  u 
osobitnm  smislu.  ili  znaei  drugu  vrstu:  Kos  6a- 
davac  , Turdus  iliaous'.  Slovinac.  1880.  .30'';  ali 
vidi :  ,(5adavac'  jo  ime  saraice  i  mlade  ptice,  a 
no  pripada,  kako  Vodopic  misli,  vrsti  .Turdus 
iliacus'.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  (nastavak). 
37''.  U  rjecnicima  Belinom  i  Stulicevu  nalazi  se 
ime  ,cadavac'  sto  je  Vodopic  pugrjesno  mislio, 
da  ga  treba  prosiriti  na  ovu  vrstu  (,Turdus  iliacus 
L.'),  dok  medu  tijem  spada  na  , Merula  nigra',  i 
tako  jo  zalibog  doslo  u  akademijskom  rjefiniku 
ime  .cadavac'  za  ,T.  iliacus',  dok  su  prava  imona 
za  ovu  vrstu :  po  Doderlein-u  ,gitkavac',  po  Ko- 
sidu  , kosovic  bijeli  mali,  kosovid  crjena  potkrila' 
i  .cike}  mali'.  naj  boje  je  dakle  ime  sto  ga  je 
zabi(ezio  Doderlein.  40a.  —  kos  grivasti  .Mo- 
rula torquata'.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  37''. 
Sulok,  Vukasovic  i  drugi  pisali  su  ,kos  grivasti'. 
38<i.  —  kos  morski,  vidi  modrokos.  u  Mikalinu 
rjecniku:  kos  morski,  modrokos  , passer  solita- 
rius',  u  Bjelostjencevu :  kos  morski  ,pass6r  soli- 
tarius',  modrokos.  —  to  isto  znaii  u  jednoga 
pisca  naiega  vremena  kos  samotnik,  ali  jamacno 
nije  narodna  rijec,  nego  je  nacineno  po  lat.  passer 
solitarius  '■  tal.  passero  solitario.  Poput  kosa  sa- 
motnika  u  mutnom  gluharu.  M.  Pavlinovio,  razl. 
spisi.  63.  —  vodeni  kos  (Cinclus  aquaticus  Biss.). 
K.  Crnogorac,  zool.  91.  —  Kos  vodenak  , Cinclus 
aquaticus'  ,die  wasseramsel'.  J.  Ettinger  119. 
Vodeni  kos  , Cinclus  aquaticus'.  Borci  kod  Daru- 
vara.  D.  Hire.  Vrti  g....om  kao  vodeni  kos.  (Kad 
ko  nemirno  sjedi  ili  ide).  Nar.  posl.  vuk.  40.  Mi 
smo  nacelno  odbacili  onakva  imena,  koja  makar 
da  su  narodna,  sadrze  u  sebi  zoolosku  zabunu, 
kao  §to  je  ovdje  (kod  roda  Cinclus)  slucaj,  jer 
,kos  vodenak'  nije  nikakav  kos  u  zooloskom  smi.slu. 
mnogi  su,  istina,  hrvatski  i  srpski  pisci  prihva- 
tili  to  ime,  a  i  liemacki  se  zove  ,wasseramsel', 
talijanski  .merlo  aquaiolo',  rus.  Bo,viHoi4  /ipc^j^-b, 
po[ski  ipluszc  woduokos'  itd.  ali  nam  to  ne  smijo 
smetati,  jer  osjem  navedenoga  razloga,  imamo 
jos  i  drugi,  a  to  je,  prihvativsi  ime  .kos  vodenak', 
morali  bismo  dosjedno  upotrebiti  trinomium,  jer 
ima  vise  oblika  kosa  vodeiiaka.  s  toga  iemo  mi 
prihvatiti  ime  ,brlak'  po  predlogu  prof.  M.  Mo- 
dica  (Letopis  matice  srpske,  kii.  159,  str.  1'28),  i 
ako  je  ova  rije6  isto  sto  je  i  fivorak,  skvrl  itd. 
S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  55''. 

3.  KOS,  m.  prezime.  —  Jamacno  je  ista  rijec 
sto  2.  kos.  —  Od  XV  vijeka.  Matej  Kos.  Statut. 
kastav.  (1490).  204.  Kos.  Schem.  zagr.  1875. 
204. 

4.  KOS,  m.^ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrug u  ja- 
godinskom.     Niva   na    Kosu.    Sr.  nov.  18(>1.  364. 

1.  k6.SA,  /.  falx  fonaria,  orude  (kao  veliki  nos 


1.  KOSA 


2.  KOSA,   1, 


a). 


Hakriv{);ni  ita  dtujoj  nuiiki)  kojijem  se  Irava  i  xijcno 
rczc  (kusi).  —  Akc.  se  mijena:  (mozcbiii  «  dat. 
sing,  k(')si),  a  ace.  .ling,  kosu,  ti  voc.  sinij.  koso, 
u  nom.,  ace,  voc.  pi.  koso.  — ■  liijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.,  ies.,  po^.  kosa,  rus.  Koca. 

—  Postane  nije  dosta  jasno,  i.'iporcdi  1.  kos  i  2. 
kosa.  —  Izmedii  rjecnika  u  Vrancicevu  (,falx'), 
»  Mikafina  (kosa  za  sijeiio  ,falx  foeuaria,  foeui- 
seca  jjratensis'),  ii  Belinu  (,falc;e,  stioinento  iioto 
da  segar  1'  herbe  e  biade'  ,falx';  ,falc6  da  fieno' 
,falx  foenaria'  300"),  u  lijelostjeiiceou  (,falx,  falx 
foenaria,  falx  pratensis,  falx  foeuisoca'),  ii  Jam- 
bresiceou  (,falx'),  ic  VoUigijina  (,faloe,  tioiiaja' 
jsichel'),  u  Stuticcvu  (,falx  foenaria'),  a  V^ukoou 
(1.  ,die  sense'  ,falx  foeuaria'.  —  2.  curcijnska 
kosa  ,das  abzieheisen'). 

a.  M  pravum  smislii.  Z  luga  kose  nosec  prid 
grad  ih  staviJe.  B.  Krnarutic  30.  Prisice  zmiju 
kosom.  J.  Banovac,  pred.  15.  J^ute  kose  kosci 
douesose,  ter  po  poll  Tui'ke  izkosiSe.  And.  Kacic, 
razg.  '284^.  Sad  j'  udrila  kosa  u  sijeno,  kose 
Turci  siroke  livade.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  51.  Dok 
udari  kosa  u  sijeuo.  Ogled,  sr.  185.  Junak  ko- 
som, a  devojka  srpom  (povalise  travu).  Nar.  pjes. 
istr.  '2,  3(3.  Doc'  ce  kosa  do  brusa.  (Mjesto  ,do 
brusa'  govori  se  i  ,do  kamena').  Nar.  posl.  vuk. 
|>"J.  Namjerila  se  kosa  na  bru.s.  189.  Zame  on 
kosu,  grabji  i  vili.    Nar.  prip.  mikul.  89. 

b.  II  metaforickom  smislu. 

u)  smrt  se  sUka  s  kosom  kojom  kosi  fade. 

—  vrlo  cesto  u  pisaca.  Smrt  nosi  ostru  kosu, 
otpasti  je  s  lica  nosu.  Pril.  jag.  ark.  9,  79.  (1.5'20). 
I  kada  privrlu  i  britku  lie  (smrti)  kosu  ugledaui 
na  grlu.  N.  Dimitrovic  48.  Pravo  se  jur  pise, 
da  tvoja  (smrti}  kosa  taj  sve  vrhe  naj  vise  rezat 
gre  na  svit  saj.  D.  Eanina  126 — 127.  Smrt  ne 
prasta  ni  plemenu  muskomu  ui  zenskomu,  nego 
jodnako  nosi  svrhu  svije  svoju  nemilostivu  kosu. 
P.  Posilovic,  nasi.  IB*.  Poginuse  liih  djetiii  ne- 
smotrne  smrtne  od  kose.  ,1.  Kavaiiin  120"'.  Kosa 
od  smrti  svijeh  nas  do  cigloga  poziieti  6e.  B. 
Zuzeri  12.  Smrt  bez  obzira  mahala  jo  svojom 
kosom.  102.  Smrt  kosu  nosi  na  ramenu.  V. 
Uosen  VII.  Sto  god  svrhu  zemje  dubi,  to  sve 
smrtna  kosa  gubi.  49^'.  To  je  smrti  kosu  dalo. 
1741).  Jednom  kosom  smrt  poseca.  J.  Kajio,  pouc. 
1,  143.  Baba  crna  (smrt)  kosu  nosi  o  ramenu 
svome.    Osvetn.  2,  173. 

h)  metaforiiki,  o  zlom  jeziku.  Pak  neka 
so  (snak)  drcucS  cudi  nenavidnif/(j  dilu  Judi,  ne- 
navidno  koji  zinu,  da  svit  sruse  i  ukinu  ;  pak  na 
svitu  kad  pokose,  i  pram  uebu  kosu  noso,  od  je- 
zika  kosu  nose  da  i  Boga  liom  pokose.  V.  Dosen 
ItK 

rj  u  jednom  primjem  takoder  metaforiiki 
0  snini  (sto  pase  travu  kao  da  ima  kosa  a  ritje 
kito  da  ima  motiku).  Sviiia  nosi  dvoje  oruzje: 
kosu  i  motiku.    Stat.  po}.  ark.  5,  268. 

c.  mje.ra  za  livade,  vaja  da  je  koliko  jcdan 
ko.^ac  maze  pokositi  u  jedan  dan.  Livada  oil  20 
kcsa  travG.  S.  Magazinovi6  u  M.  D.  Milicevic, 
srl>.  483.  —  isporedi  kosac,  b,  a). 

A.  u  prenesenom  smislu,  dva  naj  diila  pera 
na  repu  u  pijetla,  koja  sa  zaviniita  kao  kosa  (ih 
ho(e  kao  srp).  u  Bozjakovini.   D.  Hire. 

c.  u  prenesenom  smislu,  nekakvo  orudc  a 
turcijc.  —  vidi  u  Vukovti  rjecniku. 

f.  vidi  2.  kose. 
2.  KOSA,  /.  capillus,  capilli,  coma,  dlake  na 
glavi  (ne  na  lieu)  u  celadeta.  —  isporedi  vlasi 
{kod  vlas).  —  Akc.  je  kao  kod  1.  kosa.  —  liijec 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.,  po\.  kosa,  rits. 
Koca,  (i  stslov.  kosm'L,  ces.,  po^.  kosm,  riis.  KDiwa); 


kao  da  je  stiirije  znacene  hilo  pletenica  Ui  vitica 
(vlasna),  oidi  i  lit.  kasa  (pletenica).  —  I'o  suoj 
je  prilici  isti  korijen  sto  u  cosati,  t.  j.  kos.  vidi 
i  lit.  kasyti,  iesati.  —  Tesko  je  kazati,  jeli  srodno 
s  1.  kosa  (nakriv(eno  oblige  u  ooe  i  u  vitice'^ 
isporedi  i  1.  kos;  Hi  je  korijen  kos,  kao  lit.  kasti, 
znacio  isproa  kopati,  iskopavati,  pa  od  toga  po- 
stalo  1.  kosa,  a  poslije  ostalo  samo  preneseno 
znacene:  iesati?  jeli  kosmi.  postalo  nastavkom 
part,  praes.   pass,  od  korijena  kosV  I'idi  kositi). 

—  Nejasno  je  i  indoevropsko  postane:  ima  sjedne 
strane  snskrt.  kosa  (capillus),  s  druge  snskrt.  ke- 
sara  (naj  icsie  grioa)  i  lat.  caesaries;  ali  ni  u 
jednom  ni  ii  dritgom  vokal  ne  odgovara  slavenskom. 

—  S  istijem  znaienem  kao  kosa  nahodi  se  mno- 
Una  koso,  ali  ne  tako  da  hi  se  onda  upotreh(a- 
vala  jednina  kosa  za  jednit  dlaku;  tako  u  JJn- 
brocniku  ydje  se  govori  u  innozini,  rijetko  ce  ko 
kazati  kosa  za  dlaku,  a  ko  dobro  govori  reie 
svagda  dlaka  k6sa.  vidi  i:  Od  svuda  su  vrhu 
lica  vlase  od  kosa  raspustile.  I.  Guudulid  385. 
samo  u  ovom  primjeru :  Udaralo  u  tamburu  dace : 
tambura  mu  od  suvoga  zlata,  zice  su  mu  kose 
devojacke.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  451,  stoji  koso  kao 
praua  mnozina  (svaka  je  zica  jedna  dlaka  >)  ali 
je  i  to  drukcije  ovdje:  Kod  buuara  crni  Ara- 
pine,  u  ruci  mu  od  zlata  tambura  i  na  noj  jo 
kosa  devojacka  (ne  jedna  dlaka).  Nar.  pjes.  kras. 
1,  119.  —  premda  je  jednina  starija,  mnozina  se 
nalazi  orlo  iesto  i  proslijeh  vjekova  cesie  nego 
jednina :  naj  stariji  je  primjer  za  mnozina  a 
Aleks.  novak.  149.  mnozina  se  ti2)otreb(aoa  oso- 
blto  na  zapada  i  na  sjeoeru,  te  se  nalazi  sinigda 
u  Dahrociana  (kosa  u  N.  Na(e§kovic  1,  314),  u 
Dalmatinaca  (gen.  sing,  kose,  mozebiti  radi  slika. 
H.  Lucie  246 ;  nom.  sing.  kosa.  And.  Kacic,  kor. 
139),  u  Slaoonaca  (kosa.  A.  J.  Knezovic  205),  a 
Bokeja,  Crnogoraca.  u  Liianina  Dosena  ima 
jedan  put  jednina  kosa  (44''),  a  dva  puta  kose 
(lO'i.  35'')  sto  je  mnozina  prema  kosa  (coma).  Jt 
narodnijem  pjesmama  cesie  je  kosa  nego  kose, 
ali  se  i  ovo  nalazi  dosta  cesto,  i  to  gdjegdje,  ali 
rijetko,  i  u  istoinijem  pjesmama  (vidi  sprijeda 
primjer  iz  Nar.  pjes.  vuk.  1,  451).  Vuk  soagda 
pise  kosa  (kao  i  u  rjeiniku).  —  U  pisaca  dubro- 
vaikijeh  i  dalmatinskijeh  nalaze  se  i  oldici  za 
nom.,  ace,  voc.  pi.  kosi,  za  gen.  pi.  k6sl,  i  to  a 
poeziji,  ali  ne  svagda  radi  slika.  ove  su  oblike 
jamaino  naiinili  sami  pisci,  onako  kao  n.  p.  vil, 
stril  od  Vila,  strila,  ali  ih  nema  nigda  ujednini. 
(drugo  je  u  ovom  primjeru  gdjeje  kosi  po  onom 
govoru  isto  sto  kose:  Kosi  hin  zlatno  sjiravi  pod 
klobucici.  Nar.  prip.  mikul.  30j.  —  Izmedu  rjec- 
nika :  kosa  u  Vraniiievu  (,coma'),  u  Bjelostjen- 
ievu  (v.  percin),  u  Voltigijinu  (,cliioma,  capoUa- 
tura'  ,aufg6SGhlagenes  haar'),  u  Vukonii  (,di6  Uaaro' 
,capilli');  —  kose  u  Mika(inu  (kose,  vlasi  , ca- 
pillus, capillitium,  caesarios,  crinis'),  u  Belinu 
(jCapellamento,  capellatura,  tutti  i  capoUi  del 
capo'  ,capillamentum'  168^;  ,zazzera,  capigliora' 
,coma'  783=1),  u  Bjelostjencevu  (v.  lasi),  u  tiluli- 
ievu  (,capilli,  coma'). 

1.  u  pravom  smislu. 
a.  uopie. 

n)  kosa.  Neg  ona  da  gubi  jedan  vlas 
iz  kose.  H.  Lucie  246.  No  znade,  na  glavi  jel' 
liegova  kosa.  A.  J.  Knezovic  '205.  Noj  su  (pla- 
nini)  kose  i  kalpaci  tavno  maglo  i  oblaci.  V. 
Do.sen  16a.  2a  kosom  joj  suiica  donosito.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  16.  Kosa  joj  je  kita  ibrisima.  1,  157. 
Ko  ti  dade  mlade  voke . . .  i  bic  kosu  devojacku.-" 
1,  161.  A  jos  vo6ma  zamirisa  kosa,  cini  mi  se, 
mog  milog  Omera.  1,  258.  Pa  govori  hozur  <:vot: 
,Oj   ti    ruzo    rumena,    da   jo    moni    tvoj   luiris,  na 


2.  KOSA,  1,  a,  n).  8 

iiilo^o  bi  (lospoo:  Juniifima  xn  kalpak,  (lovojkama 
zii  kosu'.  1,  278.  Ufatito  luUulu  momu,  lujorito 
joj  ko8ii  a  rnacoiu.  1,  li'iil.  Soja  ilailo  kosu 
s  ujileti^akom.  1,  130.  U  Bo^dana  lopu  soju 
kazu,  Sto  jo  lopa,  kosa  joj  jos  lopsa.  1,  5'M.  I 
Kori  Joj  kosa  iiavrh  glavo.  2,  18.  Kosa  mu  je 
do  zera|ice  crno,  polu  steio,  poloin  so  pokriva. 
2,  103.  Lepa  ti  si  seko !  lulada  bila !  al'  to,  soko, 
kosa  pokvarila;  jor  si  tako,  seko,  osodilaV  2,  418. 
A  vama  je  i  kosa  na  glavi  sva  izbrojoiia.  Vuk, 
mat.  10,  30.  Kosa  ralada  na  grobjo  junaftko  .sipje 
li  se  bulali  ka'  Srpkinahy  I'.  Petrovii,  gov.  vijoii.  37. 

It)  kose.  Suzami  pofte  umivati  iioge  iVegove 
i  kosami  od  glave  svoje  otirati.  N.  Kai'iina  8.5". 
luc.  7,  38.  .Jakost  koju  iraaso  u  kosah.  Zborn. 
d-K  Uzdahe  ti  nose  tvoji  druzbonici,  ralade  inomo 
koso,  a  pisni  kniznici.  P.  Hektorovii  G2.  Po- 
zrite  na  lica  s  krvavijera  kosami.  N.  Na|eskovic 
1,  11.3.  Jaoh  meni!  tko  me  ce  vezati  kosami, 
ke  moje  nesre6e  staviso  pod  kamiV  2,  109.  Ako 
bill  bradu  ostrugao,  ali  kose  no  tajo.  M.  Drzic 
109.  TecijaSe  krv  Bozja  s  glave  po  kosah.  B. 
Kasic,  is.  65.  ^J^di  s  glavora  crnijeh  pasa,  zeno, 
od  zraija  kijem  su  kose ...  I.  Grundulic  473.  Da 
mrtvu  nemu  od  mono  budu  _  prahom  izmrjane 
kose.  G.  Palmotid  2,  121.  Negova  sva  jakost 
bijase  mn  u  negovi  kosa.  P.  Posilovic,  cvijot. 
138.  Suze  pofie  prolijevati,  i  noge  mu  umivati, 
i  cistijaSe  obadvije  jiramim  kosa  glave  svoje.  I. 
Akvilini  108.  Na  tanfiace  tu  lepecu,  plescu  im 
ruke,  blisAu  im  kose.  J.  Kavauin  iQd^.  Kako 
se  zgodi  Absalonu  komu  kose  zadjele  se  za  gi-anu 
hrastovu  donijese  poraz.  I.  Dordi6,  salt.  208.  Kad 
me  za  kose  vada§e  Mauro  .  .  .  ben.  127.  Kose 
na  glavi.  A.  Badid  469.  Bi  za  kose  potezan.  J. 
Filipovii  1,  87*.  Kada  se  probudi,  ostase  mu 
kose  kao  u  jednoga  staroa  od  100  godina.  F. 
Lastric,  od'  137.  Noge  negove  kosama  glave 
svoje  tarijaso.  F.  Lastric,  test.  ad.  37'>.  Tesko 
bi  bilo  ne  kosama  i  ledim,  kad  bi  je  se  ti  do- 
kapao.  ned.  224.  Imadijau  kose  prilicne  kosama 
zenskima.  E.  Pavi6,  ogl.  67.5.  Nosi  jiamet  za 
kosami.  (Z).  Poslov.  danic.  Uze  ga  aiigeo  za 
kose.  E.  Pavic,  ogl.  419.  Nego  ih  drmaju  za 
usi,  nego  ih  potezu  za  kose.  D.  Basic  320.  I 
ako  te  za  kose  popauem.  M.  A.  Kejkovii,  sat. 
Ct11>.  Za  ran'  nama  snahu  dovedite,  u  kosam' 
joj  sunce  donesite.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  16.  Za- 
boravi  sagbag  u  kosama.  1,  479.  Kad  je  meni 
snaha  Vidosava  savezala  kose  za  dix-eke.  2,  112. 
Kose  joj  (Jugoslaviji)  spleo  oko  svoje  ruke  Ma- 
dar.    M.  Pavlinovic,  razg.  14. 

f)  kosi.  Jer  slavi  ne  obraz  i  kosi.  S.  Men- 
ceti6  7.  A  koga  ne  kosi  ne  bi  jos  zauile.  24.  Ne 
prami  od  kosi.  M.  Drzic  5.  Ne  kosi  zaisto  take 
su  prigode  ...  D.  Eaiiina  2''.  Od  kosi  dva  prama, 
kora}ne  dvi  usti,  iz  kih  se  befs^  srama  slatka 
ric  izusti.  46*.  O  usti,  o  kosi,  o  slatki  pogledu, 
za  kime  me  misli  u  slasti  sve  gredu.  84*.  On 
se  (Kupido)  od  mene  (Venere)  cesto  ukrada,  ter 
se  u  vaJe  krije  kosi.  S.  Bobajevid  228.  Na  grobu 
od  zgora  pram  kosi  lezase.  I).  Zlatarid  21*.  Cim 
lie  vlazni  pram  od  kosi  tiho  prsi  s  hlatka  blaga, 
iz  zlata  joj  biser  rosi.  I.  Gundulic  406.  Kip  jo 
za  ovijom,  komu  od  kosi  vrh  pleci  se  vlas  prostira. 
428.  Tac  lijepe  tve  su  kosi,  Ijppse  prame  da  ne 
nosi  slavna  zora  vrhu  cela.  Gr.  Palmotic  2,  2.5. 
Izgubide  krunu  s  kosi.  P.  Kanavelic,  iv.  472. 
A  nakitnijoh  vrhu  koai  tropte  cvatni  perivoji.  J. 
Kavai'iin  37a.  Krunu  .  .  .  svu  kameiia  draga 
punu  vrhu  kosi  za  ures  mu  stavio  si.  I.  Dordic, 
salt.  60. 

b.  pridjevimn  (i  partwipimn,  vidi  r.)  haze 
se  kdkva  je  kosa. 


2  2.  KOSA.  1,  b,  b). 

tl)  jiii  bnji.  (la)  crna,  mrka,  tairina  ild. 
nciiMin  nijcdniKja  primjera.  —  hh)  rusa,  plava, 
zuta,  zlattia  (zlata,  zladona,  pozladona)  ild.  Oiia 
rusu  kosu  kunijaso:  .Bog  t'  ubiu,  moja  koso  rusa  I' 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  338.  A  I'loj  rusu  kosu  zapa- 
lise.  2,  179.  Onu  vil  ka  mo  zaplete  rusijoma 
kosami,  niz  bil  vrat  ke  lote.  N.  NajeSkovift  2,  19. 
Gospojo  koja  rae  .savoza  rusijomi  kosami.  2,  69. 
Kane  mu  kosami  rusima  svo  trase.  D.  Raiiina 
23''.  Ruse  kose  ,capelli  rossi'  ,capilli  rufi'.  A. 
d.  Bolla,  rjoon.  168''.  Ne  fiariie  oci,  ne  ruse  kosi. 
M.  Drzic  173.    Imah  ruse  kosi.    D.  Zlatarid  39l>. 

—  Zlatni  prami  dugafekijoh  plavijoh  kosa.  B.  Zu- 
zeri  .52.     Na   tobi  su  inostratie  plave   kose.    232. 

—  Opuznito  silom  zute  kose.  P.  Vitezovid,  odil. 
.5").  Zuto  kose  .capelli  biondi'  .crines  flavi'.  A. 
(1.  Bolla,  rjocn.  168*.  Bila  je  (dioica)  kano  pse- 
nica  zutih  k.jsa.  A.  Kaui/.lid,  utoc.  603.  Brzo 
ti  mu  oplote  zute  koso  djovojacko.  Nar.  pjes. 
bog.  137.  Kamo  ce  mi  zuto  kose  tvojeV  Nar. 
pjos.  istr.  1,  10.  Niz  koju  (koiil\it)  svud  zlatna 
letijoso  kosa  I'loj.  N.  Naje.skovie-  1,  314.  liodi 
mu  .sina  zlatuo  kose  i  zlatuijeh  ruku.  Vuk,  nar. 
pjes.  2,  61.  A  zlatne  tve  kose  svijotlom  .se  sa- 
tvore.  N.  Nafoskovid  2,  35.  Svaka  (oila)  ima 
zlatno  kose.  G.  Palmotid  2,  16.  Zlatne  kose  ,ca- 
l)elU  biondi'  , crines  flavi'.  A.  d.  Bella,  rjoon. 
168*.  Zlatno  cvijotjo  zlatom  svito  zlatnijem  tropti 
nad  kosama.  I.  DorJid,  uzd.  41.  Rodidu  ti  sina 
do  godino  zlatnih  ruku  i  zlatnijeh  kosa.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  566.  Krilata  doeka  zlatnijeh  kosa 
dugijeh  do  peta.  Nar.  prip.  vuk.  192.  Jak  na 
nebu  zrak  suncani  sjaju  vase  zlatno  kosi.  S.  Bo- 
ba|evid  230.  Nu  sto  demo  cvilit  prije  u  tvoj 
smrti,  lijepa  vilo,  ali  zlatne  prame  od  kosi,  ali 
ostalo  tve  Ijoposti?  I.  Gundulid  265-266.  Grne 
oci,  zlatno  kosi,  a  rumeno  lice  ima.  299.  Cisti 
zlatni  pram  od  kosi  na  vjetric  je  tih  razplela. 
380.  Zamjerna  je  Ijepos  mila,  suncan  poglod, 
zlatne  kosi.  (i.  Palmotid  1,  33.  .Jedne  (nile) 
podsmijoh  blazni  draze,  zlatni  drugo  pram  od 
kosi.  P.  Sorkocevid  575*'.  —  Kad  naj  prija  tvoje 
vidih  zlate  koso.  H.  Lucid  '209.  A  ne  zlatim 
pramim  kosi  vjetric  maha.  A.  Sasin  183''.  Ter 
posjosti  drugoj  bude  zlate  kosi  i  ohole.  S.  Bo- 
bajevid  231.  —  Bijele  vile,  node  vam  se  liSoe 
sjouovati,  ni  zladene  kose  prolijevati.  Osvetn.  2,  3. 
Kosi  zlacone.  F.  Lukarevid  109.  Uviti  od  zla- 
denijeh  svojijeh  kosi.  L  V.  Bunid,  mand.  16.  — 
Pozladene  kose  i  perdina.  Nar.  pjes.  juk.  117. 
(po  smislu  pripadnjii  amo  i  ovi  primjeri:  Svjet(e 
su  nih  kose  neg   zica  taj  zlatna.    N.  Na|e§kovid 

1,  202.  Al'  ne  znai,  tve  kosi,  ke  sjaju  zlatom 
sad  .  .  .  y  H.  Lucid  213.  .Veruj  mi  do  tvoje  kosi 
prisivati  disto  zlato.  A.  Gubranovid  147.  M.  Po- 
legrinovid  192.  Zeli  zlato,  bisor  zeli,  nu  jos  zeli 
blago  draze,  zlato  od  kosi,  biser  bijoli,  sred  ne 
usti  ki  se  kaze.  I.  Gundulid  461.  Ugjen  oci, 
zlato  kosi,  snijeg  i  koraj  lice  ima.  P.  Kana- 
velic, iv.  29).  —  <■<:)  crjena  (za  rida  kosa  nemam 
primjera).  Crjene  kose  , capelli  rossi'  ,capiUi  rufi'. 
A.  d.  Bella,  rjedn.  168b.  Imadise  kose  crjen- 
kasto.  And.  Kadic,  kor.  160.  —  tftf)  sijeda,  bijela. 
Vo|ola   bih   s'jedu   kosu   plesti.     Nar.    pjes.    vuk. 

2,  238.  Tako  sijodu  kosu  ne  plela  na  odino 
ogi'iiste  (ili  ,prijeklad)!  (devojacka).  Nar.  posl. 
vuk.  310.  Ki  su  sijedijoma  kosama  obujmil'  zivot 
moj.  N.  Dimitrovid  56 — 57.  Sijede  kose  , capelli 
canuti'  ,cani'.  A.  d.  Bella,  rjocn.  168'>.  —  Bijole 
kose  , capelli  bianchi'  ,capilli  albi'.    168*. 

b)  drukcija,  n.  p.  kaze  se  da  je  kosa  ruda. 
Kose  mu  su  zarudjeno,  erne  o6i,  vodra  slika,  G. 
Palmotid  1,  96.  Kudo  koso  ,c,apolli  crospi  e  ina- 
nellati"   ,capiUi   crispi'.    A.  d.  Bella,  rjedn.   168''* 


2.  KOSA,  1,  b,  b). 


353 


2.  KOSA,  1,  c,  d). 


Njeka  za  pram  rudi  od  kosi,  za  ruku  onu  ova 
nosi.  I.  Guiidulic  401.  Joster  dobro  nijesi  oplela 
tvoje  zlatne  rude  kosi.  G.  Palmotid  2,  8.  Nuti 
prama  rudijeh  kosi,  ke  oiia  plete  svjet|e  od  zlata. 
2,  426.  Zlatne  rude  kosi.  P.  Kanavelic,  iv.  420. 
(moze  biti  da  obao  ziiaii  ovdje  sto  i  rud:  Sesti 
re6e :  ,Kako  ti  ima.s  oble  kose  r"  A  on  odgo- 
vori:  ,Umjeteostvo  ne  stoji  u  kosah  ma  u  srcu'. 
Pril.  jag.  ark.  9,  75.  (1.520).).  —  duga.  U  zene  je 
duga  kosa,  a  kratka  pamefc.  Nar.  posl.  vuk.  329. 
(v'ldi  i :  Kog'  su  Jube  dosle  sjetovale  s  dugom 
kosom,  a  pamecu  kratkom  ?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  532). 
Duge  kose  ,capelli  lunghi'  ,capillus  promissus'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  168b.  Bio  je  star,  sid,  velike 
brade  i  dugih  kosa.  A.  Kanizli6,  utoc.  533.  Vidi 
da  mu  je  koza  tvrda, .  . .  kose  duge.  M.  Zoricic, 
zrc.  60.  Bjezeei  zanosase  mu  vjetar  duge  kose. 
D.  Basic  14.  Svemu  mi  je  rodu  omijela :  .  .  . 
mojoj  braii  scasom  i  uzrastom,  mojim  sekam' 
dugijem  kosama.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  371 — 372.  — 
sitna.  Moja  sitna  kosa.  Nar.  ijes.  vuk.  1,  171. 
—  gusta.  Kamo  s  glave  kosa  gusta?  V.  Dosen 
44b.  —  vlasataC?).  Oni  mili  zapadnik  s  mojima 
vlasatima  poigraje  kosama.  G.  Pestalic  167.  — 
uskuStrata.  Kose  uzkustrate  i  rasute.  B.  Lea- 
kovic,  nauk.  247.  —  rastrkana.  Kose  rastrkane 
jCapelli  sparsi'  ,fusi  crines'.  A.  d.  Bella,  rjeftn. 
168*.  —  Puzne  kose,  opuz|ive  kose  .capelli  che 
cadono'  ,capilli  Huentes'.    168*. 

c)  amo  mogu  pripadati  i  prlmjeri  u  ko- 
jima  se  govori  0  home  sto  nosi  na  glavi  ne  svoja 
kosu  (vidi  vlasuja).  Pristavio  sam  tude  kose,  i 
opleo  u  cklo  prame.  I.  Gundulic  156.  Na  tebi 
su  iuostrane  plave  kose.  B.  Zuzeri  232.  Lazive 
kose,  mrtve  kose  ,pellucca,  capelli  posticci'  ,men- 
titi  capilli'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  551*.  Kose  pri- 
stavjene,  lazive  kose  ,capelli  posticci'  ,coma  ad- 
soiticia'.  168*.  Pristavjenih  vrhu  kosi  trepte  od 
cvitja  perivoji.  I.  Gundulic  221.  —  suprotno 
prema  predasnemu.  Gn  mi  kaze  da  su  ono  I'le- 
zine  prirodne  kose.  G.  Zelii  242. 
c.  ladne  oko  kose. 
<(.)  kosa  se  moze  uopce  gojiti,  hraniti. 
Tko  je  liojzi  kosu  odgojio?  Bos.  prijat.  1,  34. 
Gojte  kose,  divojke!  Nar.  pjes.  istr.  2,  162.  — 
Hraniti  kose  .portar  la  zazzera' ;  ,comam  nutrire'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  783-i.  —  slicno  je  i  nositi.  Da 
ue  nosite  duge  kose.    D.  Basi6  260. 

h)  mnogo  se  radi  oko  kose  kao  nakit 
(naj  ceice  se  radi  oko  svoje  kose,  ali  se  moze  i 
oko  tude),  n.  p.  moze  se  kosa:  tiu)  6es(ati.  Do 
korizme  nikada  kosa  ne  is6e§|aj.  F.  Lastric,  ned. 
197.  I  o6e§|aj  svoju  rusu  kosu.  Nar.  |)J6s.  vuk. 
1,  60.  Sedila  Kosana,  te  kosu  cesjala.  1.  109. 
Dvor  pomela,  kose  o6e§)ala.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
196.  Da  (siinaSce)  ogleda  svoje  Usee  o  vrhove 
Durmitora,  jesu  li  mu  obrve  ubraue  i  zlaiene 
kose  ucesjane.  Osvet.  2,  111. — gladiti.  (Divojka) 
pokraj  puta  zutu  kosu  gladi.  Nar.  pjes.  istr.  1,  16. 
—  hb)  plesti  uopce  Hi  na  razlicne  nacine.  Kose 
spletene  , capelli  intrecciati'  ,eapilli  intexti'.  A. 
d.  Bella,  rjecn.  168*.  Ne  plet'  na  mac  kose.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  104.  Ni  sam  suneu  koso  plela,  nit' 
mjesecu  dvore  mela.  1,  161.  Te  plete  kosu  siroko. 
1,  359.  A  oplela  kose  na  osmoro.  Nar.  pjes. 
here.  vuk.  164.  — ■  Za  toj  splitaj  zlatom  kosi.  N. 
Pelegrinovic  183.  —  Prodijeliti,  razdijeliti  kose; 
zagladiti  kose  u  prodio  ,partire  i  capelli  per 
mezzo'  ,capillos  distinguere'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
168'^.  —  re)  sviti,  saviti,  zaoiti,  soezati,  skupiti 
itd.  Onaj  vila,  ka  bisernijem  trakom  kosi  bise 
lipo  svila.  D.  Raiiina  106*.  Prosuse  sve  kosi  u 
vjenfiae  savite.  S.  Gucetic  279.  Savi  kosu,  metnu 
kaljiak  na  uu.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  594.   —  Kojom 

V 


bjeh  ja  Ista  ne  kosi  zavila.  D.  Zlataric  64'J.  — 
Jedan  dio  zlatnijeh  kosi  sveza.  I.  V.  Buni6,  mand. 
5.  —  Ti  skupi  kosu  na  rame,  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  310.  —  ilii)  riiditi.  Zlatni  pram  od  kosi,  till 
vjetric  ki  svudi  uiz  bio  vrat  raznosi,  tudijem  se 
ne  rudi.  I.  Gunduli6  145.  Svilu  oblafiim,  cvijetak 
nosim,  resim  lice,  kose  rudim.  222.  Jedan  dio 
zlatnijeh  kosi  sveza,  srudi.  I.  V.  Bunii,  mand. 
5.  Na  tebi  su  inostrane  plave  kose  narudjene. 
B.  Zuzeri  232.  —  Ogleda  se  i  pak  kose  trudi, 
s  vrucim  gvozdem,  da  zori  naudi.  .1.  Krmpotii, 
mal.  22.  —  ee)  prahati.  Kose  naprabane.  B. 
Zuzeri  232.  Jer  potrusi  s  nime  (s  praskom)  kose 
svitle.  J.  Krmpotifi,  mal.  23.  —  ff)  mastiti,  mr- 
citi  itd.  Ako  si  mastila  kose  ...  B.  Kasic,  zrc. 
66.  Mrci  kose.  J.  Kavanin  11».  —  (/tj)  pozla- 
titi  II  ovom  primjeru  stoji  11  metaforickom  smislii 
(0  hogatom  darn).  Te  mu  Mijo  fiedo  okumio, 
kose  mu  je  zlatom  pozlatio.  Nar.  pjes.  juk.  609. 
<•)  suprotno  prema  znacenu  kod  b)  (oso- 
bito  kod  b)  bh))  kaze  se  da  se  kosa  rasplece,  raz- 
oija,  prosiple,  pusta  (drugo  je  kod  e)),  raspuHa, 
raskosava  itd.  Kose  raspletene  , capelli  streceiati' 
, sparsi  crines'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  168*.  Stase 
krajica  nad  onom  prilikom  sva  placna  i  zalosna, 
u  erno  obufiena,  kosam  razpletenim.  J.  Banovac, 
razg.  163.  Vidjele  bi  se  mladice  s  kosama  raz- 
pletenijem.  D.  Basi6  174.  Rasplitacu  zute  kose 
moje.  And.  KaCic,  razg.  36*.  Rasplela  sam  rusu 
kosu,  rusu  kosu  do  pojasa.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  350. 
Gologlava,  kose  raspletene.  1,  425.  —  Ove  duiie 
i  jabuke,  ke  sam  brala  o  ponoiSi  sama,  uza  me 
da  nije  duha,  ni  od  vitra  cuti  cuha,  razviv  kose 
sve  do  pasa.  S.  Boba}evic  208 — 209.  —  Diviea 
Marija  prosuvsi  kose  svoje  .  .  .  M.  Divkovic,  bes. 
389b.  Pogljedah  na  kosi,  prosute  po  pleci.  D. 
Barakovic,  vil.  27.  S  lijevom  nogom  stane  izu- 
tom,  raspasanoj  u  hajini,  prospe  kose  ...  I.  Gun- 
dulic 300.  Prosuti  kose  ,scioglier6  o  strecciare 
i  capelli'  , crines  spargere'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
1681'.  —  Pusta  dva  prama  od  kosi  uiz  li6ca  go- 
ruSta.  S.  Mencetic  18.  Rusu  sam  kosu  pustala, 
a   drobni  biser   jirosula.     Nar.    pjes.  vuk.  1,  309. 

—  Kose   do   zemje    raspusti.    Aleks.  novak.  149. 

—  Zlatni  bjese  pram  od  kosi  niz  vrat  razkosala. 
P.  Kanaveli6,  dubrovn.  6.  —  moze  amo  pripa- 
dati i  ovaj  primjer  u  kojemu  .le  govori  da  se 
sama  kosa  prosipje:  Kose  mu  se  prosuSe  uiz  lie- 
govo  b'jelo  celo.  Nar.  pjes.  bog.  219.  i  ovaj  11 
kome  se  ka^e  da  kosa  pada:  A  za  liime  Sdepa- 
novid-Vufie  na  liegcva  kosmata  vraufiica,  pala 
mu  je  kosa  do  kopita.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  391. 

d)  kosa  se  skracuje  (nozicama)  Hi  se 
posve  snima  s  glave  (britvom),  po  tome  se  moze 
kosa :  tin)  strict,  rezati.  BivSi  ostrigo  plave  koso. 
B.  Zuzeri  106.  Kose  ostrizene  opet  restu.  J.  Ba- 
novac, pred.  13.  Robje  bi  islo  ostrizeni('/(J  per- 
cina  i  kosa.  F.  Lastric,  test.  223*.  Za  pogrdu 
vire  krstjanske  (svetome  Petru)  bradu  obrijase, 
kose  oko  glave  ostrigose.  A.  Kanizlii,  kam.  224. 
Kad  mu  ostrize  kose  s  glave.  I).  Basic  151.  Ra- 
zumivsi  Job  te  glase  zalosne,  razdri  svite  svoje, 
ostriie  percin  aliti  kose.  And.  Ka6i6,  kor.  57. 
Kada  se  posvetivaju  Bogu  ostrizuci  kose.  J.  Ma- 
tovic  291.  Striguci  vlastite  kose  onomu  koji 
prima  tonsuru.  M.  Dobretic  285.  —  S  kosama 
svoje  glave  odrizanima.  I.  VelikanoviA,  prik.  75. 
Za  Durdem  je  kosu  odrezala,  za  deverom  lice  izgr- 
dila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  217.  Ko-iu  reze  ostarila 
majka,  kosu  reze,  pa  vinograd  veze.  3,  169.  — 
Jtli)  brijati.  Buduci  (Sarnsun)  zaspao  na  krilu 
Dalile,  6ini  mu  ona  obriti  koso.  And.  Kacio,  kor. 
139.  Jedni  miju,  drugi  kosu  briju.  Nar.  pjes. 
vuk.  2.  254.      Te    se    omi  i  kosu    obrija.     3,   MO. 

23 


2.  KOSA,  1,  c,  d).  S 

Te  joj  rusu  kosu  obritvio.  3,  350.  TT  Ilorcogo- 
vini  i  Xenskoj  Jeoi  briju  kosu.     Vuk,  poslov.  86. 

—  It  jednoin  primjera  ostiugati.  (Macem)  piu- 
vrbhb  glave  udaii  i  vasb  vrbhi.  iielbma  (udsijefie 
i  kwse  z  glave  negwve  kakw  britva  tostruga. 
Aleks.  jag.  star.  3,  2(>5  (na  dno  strane).  —  i 
uopie  dignuti.  §to  6iui  britva  ostraV  Digne  kose 
i  ofcisti  glavu.    F.  Lastrii,  ned.  71. 

e)  u  suprotnom  snaicnu  prenui  d)  kale 
se  da  se  kosa  pusta,  p(ij)ii§to,  nsttw^a  itd.  Mlada 
sestra  ne  smijo  pustiti  koso  dok  se  st.arija  no  is- 
prosi.  Vuk,  poslov.  86.  Za  koga  je  dika  kosu 
popustala?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  630.  Noka  ostavja 
kosu  na  glavi  svojoj.    D.  Danifii,  4moJ3.  6,  5. 

f)  gdjeydje  se  kosa  (uaj  iesce  od  zalosti) 
skube,  trga,  giili,  6iipa  itd.  Pofinu  koso  skubsti, 
plakat.  B.  Zuzeri  377.  Skube  kose  od  velike 
ialosti.  D.  Basi6  5.  —  TrgaSe  kose  lijepe.  Zborn. 
108''.  Trgati  kose  ,svellere  i  capelli'  (evellere 
crines'.  A.  d.  Bella,  rjefiu.  716«.  —  Pofie  plakati 
kosG  guleci.  F.  Lastric,  ned.  107.  Mnogo  ti 
tuzne    bule  oini   koso  da  pogule.    V.  Do§en  35'>. 

—  Ne  znade  Sto  ima  poceti  neg  vlastite  kose 
Gupati.  A.  J.  Knezovic  110.  l^judi  ih  drze  da  se 
ne  grebu  i  ne  biju,  i  da  kose  ne  cupaju  i  no 
strizu.  Vuk(?),  ziv.  194—195.  —  /  drugome  za 
mukii  i  rug.  Njeki  (Isusu)  kose  i  bradu  skubi- 
jahu  i  gulahu.    M.  Divkovic,  bes.  369b. 

d.  ko  ne  pokriva  obicno  glavu  ni  izvan 
ktice,  kao  Ho  biva  kod  djevojaka  u  nekijem  mje- 
stima,  kaze  se  da  je  (Hi  da  ide)  pod  kosom,  u 
kosi.  1  Ivicu  pod  kosom  djevojku  .  .  .  Nar.  pjes. 
juk.  413.  Dokle  Scerca  s  majkom  stoji,  pod  ko- 
sama  jezik  goji;  a  kada  se  s  muzem  zdruzi,  od 
arsina  jezik  pruzi.  (U  Kotoru).  Nar.  posl.  vuk. 
65.  Devojke  idu  u  kosi,  to  jest  ne  vezu  ni6im 
glavu.  (u  Banatu).    V.  Bogisic,  zborn.  131. 

e.  kosa  raste,  a  moze  i  otpadati  (gubiti 
se  itd.).  Narastose  mu  kose.  S.  Margitid,  fal.  40. 
Kose  ostrizene  opet  restu.  J.  Banovac,  pred.  13. 
Da  mu  je  kosa  naresla.  And.  Kaoic,  kor.  139. 
Kosu  reze,  kosa  ojjet  raste.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  217. 
Dok  joj  i  ne  naraste  kosa.  Vuk,  poslov.  86.  — 
Kose  komu  opadaju.  J.  Vladmirovic  20.  Kosam 
lik  koje  su  opale.  22.  —  Zato  jest  izgubio  zube 
i  kose.    P.  Macukat  20. 

f.  od  straha  Hi  od  kojega  drugoga  jakoga 
duievnoga  osjecaja  moze  se  kosa  kostrijesiti  (Ho 
se  kaze  na  razliine  nacine).  isporedi  jeiiti  so. 
Poli  ga  znoj,  naje^e  se  kose,  ne  more  ni  rici  pro- 
govoriti.  A.  Kanizlic,  utoc.  70.  Vala  da  ti  se 
od  stra  kose  uzdignu.  M.  Zoricic,  osm.  21.  Sad 
bi  mi  se  kose  nasrsile.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  511. 
Krenu  mi  se  kose  naopako.    5,  520. 

2.  M  prenesenom  smislu. 

a.  kosa,  osnutak  predo  kada  se  sa  suovaco 
izvadi.  u  Liei.    F.  Hefele. 

b.  kosa,  vlasi  na  klipu  kuruze.  Govede 
poje  kod  Daruvara.    D.  Hire. 

e.  kao  ime  bilkama,  s  pridjevima  i  bez  I'lih. 

a)  Kosa,  Vaccinium  uliginosum  L.  (Vu- 
kasovic).    B.  Sulok,  im.  161. 

b)  Kose,  Cuscuta  L.  (Stulli,  Durante). 
Ko.se  vrh  pelina  i  bosioka,  Cuscuta  L.  (Pizzelli). 
B.  Sulek,  im.  161.  i  ii  Stulicevu  rjecniku:  kose 
vrhu  bosioka,  kose  vrhu  pelina  , cuscuta,  sorta  di 
pianta'  ,plantaa  species  cujus  radices  arboribus 
adhaorent'.  —  isporedi  e)  i  f). 

r)  Rabina  kosa,  Stipa  capillata  L.  (u 
Skradinu).    B.  Sulek,  im.  6. 

tl)  Kosa-ledanica,  numolaria  (Aquila — 
Bui);  Lysimaohia  nummularia  L.  B.  Sulek,  im. 
161. 


4  3.  KOSA 

f)  kosa  pelinova,  kose  ))olinove,  tndi  b). 
Kosa  pelinova,  Cuscnita  L.  (Piz/.olliV  Kose  poli- 
novo,  Cuscuta  L.  (Pizzelli,  Kuzmic,  Skurla).  B. 
&ul6k,  im.  161.  —  Od  xvi  vijcka.  KokoSiee  nose 
u  k|unku  polinove  koso.    M.  Vetrani6  2,  272. 

f)  s  pridjevom  vilina  Hi  vilii'ia,   vidi  b). 

—  Izmedii  rjccnika  u  Vukovu:  viHna  k6sa  .tlaehs- 
.seide'  , Cuscuta  europaea  L.'  Kosa  vilina,  Kosa 
viliiia  (u  sinskom  rnkopisu),  Cuscuta  europaea 
L.  (Vuk).  Koso  viliAe,  Cuscuta  L.  (Durante).  B. 
Sulek,  im.  161. 

3.  KOSA.  /.  dorsum  raontis,  vrh  dagulaste  gore 
(koji  se  nakrlvluje  kao  1.  kosa?)  i  takoi'a  snma 
gora.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  kosa  (a  moze  Inti  da 
je  ista  rijec).  —  Od  xiii  Hi  xiv  vijeka,  a  izmedii 
rjeinika  u  Vukovu  (,einG  art  borge'  ,montis  gonus' 
s  primjerom:  otisao  uz  kosu,  kosom)  i  u  Danici- 
6eou  (,clivus'). 

a.  uop6e.  (Meda  ide)  kosomt  kako  kami 
vali .  . .  Mon.  sorb.  73.  (1275—1321).  Kako  viju 
po  kosama  vuci.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  312.  Pa 
Turci  dovukli  topove,  to  jo  (kitlu)  ispreko  Mo- 
rave  s  jedne  kose  oborili.  Vuk,  dan.  1,  19.  Na 
duu  jedne  kose,  koja  se  spusta  s  Ovcara.  1,  34. 
Jelica  koja  so  oko  Cacka  svrsujo  kosama  i  brde|- 
cima.  2.  30.  Kao  volika  kosa  iz  kojo  su  mane 
kosanioe  otisle  na  stranu  ,art  bergkette'  ,montos 
continui'.  Vuk,  rjecn.  kod  bilo.  Sola  su  prosuta 
kosom  planina.  S.  ^ubisa,  prip.  5.  Planina  pa- 
§trovska  lezi  kao  kopana  medu  dvije  kose  bre- 
gova.  29.  BijaSe  prekrila  magla  (Sitavu  kosu 
visokijeh  planina.  90.  Smutan  coban  po  kosami 
vrja.  Osvetn.  1,  34.  Bolan  zdrava  uosa  preko 
devet  kosa.  Bos.  vila.  1892.  364.  —  U  danasnijeh 
pisaca  znaci  sto  i  bilo,  1.  Gorska  kosa,  ggr. 
,gebirg3kette,  gebirgszug,  bergkette,  bergreihe', 
tal. , catena  di  montagne'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz.  kod  kosa. 

1).  kao  mjesHO  ime  vrlo  cesto,  n.  p. : 

(i)  u  Bosni  seoce  u  okrugu  travniikom. 
Stat.  bosn.  67. 

h)  u  Hrvatskoj  samo  i  s  pridjevima.  aa)  u 
zupaniji  Ucko-krhavskoj  tri  zaseoka.  Kazdijej. 
33.  34.  38.  Pod  Kosom,  zaselak.  31.  —  bh)  u 
zupaniji  modrusko-rijeckoj :  selo.Q2;  zaselak.  46; 
Mala  Kosa,  selo.  59 ;  Policka  Kosa,  zaselak.  62.  — 
fc)  u  zupaniji  zagrebackoj  MaleSova  Kosa,  za- 
selak. 66. 

c)  mjesta  u.  Srhiji.  (id)  smna  u  okrugu 
biogradskom.  I^.  Stojanovic.  —  bb)  mjesto  u 
okrugu  jagodinskom.     Niva    na   Kosi.     Sr.    nov. 

1874.  420.  —  rr)  u  okrugu  kragujevackom.  Niva 
u  Kosi.  1864.  88.  —  ifif)  u  okrugu  smedercvskom. 
Niva  u  mestu  Kosi.  1875.  619.  —  er)  u  okrugu 
uzickom.  Livada  u  Kosi.  1872.  53.  —  f'fj  u 
okrugu  valevskom.  Niva  u  Kosi.  1861.  363. 
Niva  za  Kosom.  1866.  11.  —  iff/)  Bukova  Kosa. 
u    okrugu    uziikom.      Zabran    u    Bukovoj    Kosi. 

1875.  174.  —  hli)  Radina,  Ravna,  Rodna  Kosa, 
u  okrugu  kragujevackom.  Livada  u  Radinoj  Kosi. 
Sr.  nov.  1875.  1087.  l^Jiva  u  Ravnoj  Kosi.  1875. 
415.  Livada  u  Rodnoj  Kosi.  1875.  891.  — ,  ii) 
Stojimii-ova  Kosa,  u  okrugu  kragujevaikom.  Niva 
pod  Stojimirovom  Kosom.  1875.  869.  —  hh)  Svap- 
ska  Kosa,  u  okrugu  kragujevackom.  Livada  u 
Svapskoj  Kosi.  1869.  243.  —  //;  Tanka  Kosa,  « 
okrugu  jagodinskom.  liiva  u  Tankoj  Kosi.  1875. 
1425.  —  iiliii)  Kosa  Tresiievioka,  u  okrugu  rud- 
nickom.     Niva   u  Kosi  Tresiievickoj.     1869.  328. 

—  nn)  Velika  Kosa,  u  okrugu  kragujeuackom. 
Isfiva  u  Velikoj  Kosi.  1872.  .596.  —  oo)  Vuciceva 
Kosa,  u  okrugu  kragujevaikom.  Livada  u  Vuci- 
ievoj  Kosi.    1869.  24.3. 


4.  KOSA 


355 


1.  KOSAN 


4.  KOSA,  /.  tendo,  tetiva  (u  zivinskom  tijelii), 
zila.  —  Ake.  je  kao  kod  1.  kosa.  —  Ne  znam, 
jeli  ista  rijeS  sto  1.  Hi  2.  kosa.  —  U  naie  vrijeme 
ti  Dubrovniku.    P.  Rudmani. 

5.  KOSA,  /.  hi/p.  Kosana.  —  Akc.  se  inijena 
u  voc.  Koso.  —  0(1  piije  nasega  vremena,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Vukovu  (hyp.  v.  Kosana).  Kosa. 
S.  Novakovii,  pom.  71.  Al'  kakva  je  Kosa  Siui- 
|anica!  .  .  .  Sad  je  Kosi  dvanaest  godina.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  147.  I  vjenfiaSe  Kosu  za  Todora. 
3,  167.  Seko  Koso,  do  si  jutros  bila?  Nai-.  pjes. 
petr.  1,  44.  Ne  ostav'te  Kosu  u  kavure.  P.  Pe- 
trovic,  gor.  vijen.  72.  —  U  jedrwj  je  pjesmi  hfip- 
Kosija.  Jesam  6uo  u  vlaskoj  Indiji  Hjepu  Kosu 
bana  od  Indije;  izvedi  mi  Kosiju  Vlahii'iu.  Nai-. 
pjes.  juk.  489. 

6.  KOSA,  /.  ime  ovci.  Bruvno.    D.  Hire. 
KOSABASa,   m.  u  kosaca   conjek  koji  je  kao 

starjesina.  —  Slozeno  ud  1.  kosa  i  turske  rijeii 
basy.  —  U  narodnoj  pjesmi  busanskoj  naSega 
vremena.  Dvije  stotine  mladih  kosioca,  a  pred 
I'lima  hitrog  kosabasu.    Nar.  pjes.  juk.  5.56. 

KOSAC,  k63ca,  m.  ionjek  koji  kosi  (travu,  sijeno, 
livadu  itd.J.  —  isporedi  kosac,  kosilac.  —  Ake. 
se  mijena  a  gen.  pi.  kosaca.  —  Moze  hiti  rijei 
praslauenaka,  isporedi  riis.  Koceni.,  ceS.  kosec.  — 
U  nasemu  se  jeziku  jaofa  od  xvii  vijeka,  a  izmedti 
rjecnika  u  Belinu  (,falciatoro'  ,messor'  300''),  u. 
Bjelostjencevu  (kajkavski  kosec  ,foeniseca,  foeni- 
sox,  foenisector,  falcator'),  u  Jambresiceuu,  (kosec 
,falcator'),  u  Voltigijinu  (,faIcatore,  falciatore' 
jschnitter'),  a  Stulicei'ti  (.me.ssor'),  u  Viikooii  (.der 
maher,  mitder'  jfoeniseca'). 

a.  u  pravom  smislu.  Kosac  kada  kosi  .  .  . 
M.  JJivkovic,  bes.  333*.  Ni  kosac  ni  ora6  .  .  . 
D.  Barakovic,  vil.  77.  Jedau  od  kosaca,  cuvsi 
gdi  ve6erua  zazvoui,  ne  ti  vece  kositi.  .J.  Ba- 
novac,  pripov.  139.  Trava  koju  kosac  kosom 
pokosi.  D.  Kapic  289.  Sto  kosaca,  dvjesta  ku- 
pioca.  Pjev.  cm.  94''.  Svi  se  kosci  rano  isku- 
pili.    Nar.  pjes.  juk.  556. 

b.  II  prenesenom  smislu. 

n)  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Srijemu)  onoliko 
livade  kuliko  jedan  kosac  za  dan  moze  pokositi 
,mahd'  ,falcastrum'. 

l>)  plasilo.  —  U  nase  vrijeme  u  Stonu: 
,Pobio  se  je  s  koscem'.    M..  Milas. 

<•)  I'leki  pauk.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,eine 
art  insekt'  ,insecti  genus'  [Phalangium  opilio  L.]. 

)t)  neka  ptica.  Rallus  crex.  Oblaj.  D.  Hire. 
KOSAC,  kosdfia,  m.  vidi  kosac.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  sing.,  i  voc. :  kosacu,  kosaSi.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmeiu  rjecnika  u  Mika{inu  (kosac  od 
sijona  ,tagliafieno'  ,foeni3eca')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  i  u   Vukovu  (vide  kosac). 

a.  u  pravom  smislu.  Kosafii,  zetaoci  i  ostali 
pojski  rabotnici.  D.  Obradovid,  basn.  223.  Ne- 
mojte  me,  )udi,  evo  vam  koSule,  a  pomozite  mi 
da  ovoj  trojici  kosac.ima  svucemo  nihove.  Nar. 
prip.  vro.  102.  Sa  zeteocima  i  kosacima.  M.  P.  Sap- 
6anin  1,  138.  U  livadi  Vujdica  mnogi  su  ko- 
sa6i.  M.  D.  Mili6evi6,  zim.  ve6.  312.  Orac  ide 
da  te  izore,  kopac  ide  da  te  iskopa,  brisajka  ide 
da  te  izbrise,  kosaC  ide  da  te  iskosi.  ziv.  srb. 
2,  45. 

I),  u  prenesenom  smislu,  neka  riba.  Pelecus 
cultratus  Agas.    J.  Panfiio,  ribe  u  srb.  94. 

1.  KOSACA,  /._  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
poiarevackom.  Niva  u  Kosaci.  Sr.  nov.  1864. 
482. 

2.  KOSACA,    m.   prezime.    —    xv  tnjeka,  a   iz- 


medu  rjeinika  u  Danicicevu  (nadimak  porodici 
od  koje  je  bio  i  herceg  Stjepan,  dolazi  samo  dva 
puta).  .la  Radosavb  Dragisicb  Kosaca  dojdohb 
u  Dubrovnikb  .  .  .  za  moj  diw  poklada  sto  uamb 
(ostavi  . .  .  gospodinb  mi  Sandajb.  Mon.  serb.  391. 
(1438).  Testaraenatb  hercega  Stepana  Kosafie. 
Spom.  sr.  2,  124.  (1465).  —  Po  M.  Orbini,  regno 
degli  Slavi.  382,  prvi  hi  se  ovako  proznao  herceg 
Stjepan  (vidi  herceg,  b))  od  kuce  Hraniua ;  ali 
se  po  proom  primjeru  vidi  da  se  tako  zvao  i  Ra- 
dosav  Dragisic  (jamacno  jedan  od  sinova  Dra- 
gise  Gqisajica  sto  se  spomine  u  Mon.  serb.  395) 
koji  vaja  da  je  bio  u  rodu  s  Hranicima. 

K(JSa6e,  Kosafia,  /.  pi.  ime  seocu  u  Hereego- 
vini.    Statist,  bosn.  113. 

KOSACIC,  m.  prezime.  —  U  Danicicevu  rjec 
niku:  Kosa6i6b,  vlastelin  Durda  Bal§i6a  DragaSi. 
Kosacicb  1373—1374.  M(on.  serb).  184.  (Spom.  sr. 
2,)  27.  ^   Vaja  da  nije  u  svezi  s  2.  Kosaca. 

KOSACKI,  adj.  koji  pripada  koscima.  Tako 
ima  i  kosafika  pjesma,  koja  nije  lijepa.    M.  Medic. 

KOSAJCIC,  vidi  Kosanoii. 

1.  KOSAJNIGA,  /.  pridjev  livadi  (jer  se  kosi). 
—  V  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Ne  grad' 
grada,  mlado  mom6e,  tiite  gradu  nema  zgode, 
nema  zgode,  nema  vode,  nema  luke  oranice,  nit' 
livade  kosajnice,  ni  tvom  konu  napojista.  A. 
Ostojio.  vidi  i  kosanica. 

2.  KOSAJNICA,  /.  vidi  Kosanica,  a). 

1.  KOSAK,  koska,  adj.  koji  se  tako  kosi  (vidi 
1.  kositi).  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ovo  e  go- 
dine  trava,  vala  Bogu,  koska'.  ,E,  kad  je  livada 
koska  samo,  a  nije  tvrdokosna,  lako  e  onda'.  J. 
Bogdanovic. 

2.  KOSAK,  m.  orude  kojim  se  tre  ili  obara 
n.  pr.  trska.    Bingnla.    M.  Medic. 

KOSALISTE,  n.  buniste.  —  Va]a  da  je  aug- 
mentatin  od  kosao  {vidi).  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku:  ,sterquiUnium,  cloaca'. 

KOSALISTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  ko- 
saliste.  —  sasma  nepouzdano. 

KOSALNICA,  vidi  kosaonica. 

KOSALNOSA,  m.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  br- 
jogonosa.  —  sasma  nepouzdano. 

1.  KOSA^J,  m.  vidi  kosac,  b.  Kosal,  Pelecus 
cultratus  Agas.  J.  Pancid,  ribe  u  srb.  94.  — 
Kosa)  ,der  spitzer'  ,Cyprinus  idus'.    G.  Lazic  .80. 

2.  KOSAJfi,  m.  pridjev  konu.  Kosa|,  kon  (koji  se 
kosi  ,sabelfus3ig'  kosonog,  slukonog.).  F.  Kure- 
lac,  dom.  ziv.  10. 

KOSAMC16,   m.   mjesno   ime.   —    U  rukojnsu 
XIV   vijeka   i   otale  u  Daniiicevu  rjecniku    (Ko-  "^  >^^,tja..i 
smbciib).     Na  gaj   Kosambciib.    Mon.  serb.  199.    '  "^  tP-Xr    ' 
(1381).  —  isporedi  Kosamfii  Lazi.  ,'" 

KOSAMCI  LAZI,  Hi.  pi.  mjesno  ime  u  spome-        / 
niku  XIV  vijeka  (pisano  Kosmboi  Lazi),  a  izmedu     ,' c^,- , 
rjecnika  u  Danicicevu  (Kosmb6i  Lazi).    Na  Ko- 
smbce   Laze.    Mon.  serb.   92.   (13.30).    Medu   Ko- 
smbco  Laze.    De6.  hris.  9. 

1.  KOSAN,  k6sua,  adj.  koji  pripada  kosi  (vidi 
1.  kosa).  —  Od  XVIII  vijeka  (gotovo  samo  u  slo- 
zenom  ohliku  k6sni),  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelo- 
stjencevu (kosni  jfalcarius,  ut ;  falcariae  cotos, 
falcaria  aqua  etc.')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u 
Vukovu  (k6sni,  n.  p.  kov,  gladilica  ,senseu-'  ,fal- 
cis  messoriae').  —  U  ovijein  primjerima  znaci 
uprav:  koji  pripada  kosenu,  kosidhi.  Za  pridat 
se  kosnom  srpu.  A.  Kalii  73.  Kosni  .metendus'. 
D.  Nemanic,  cak.-kroat..  stud,   iiftsg.  27. 


2.  KOSAN  a 

2.  K^SAN,  k6,siia,  atij.  koji  pripada  kosi  Hi 
kosama  (vidi  2.  kosa).  —  Samo  u  Stalicevit  rjel- 
tiiku:  V.  praman. 

3.  KOSAN,  kosua,  adj.  o  hrdii^  va((i  da  snaii : 
strm,  a  isporedi  i  3.  kosa.  —  U  jednom  priinjeru 
XVII  vijoka.  Ako  uzlazeii  jedan  naprcen  uzfjor 
jednijem  brdom  veoma  ostrijom  i  kosnijem,  uzino 
na  sebe   drugo   voce   brimo...    M.  Jiadnii    llOli. 

—  Bice  ista  rijei  kod  inji'itnoija  imena  u  naSe 
vrijeme:  Kosnogrlo  u  Srbiji  ti  okriKjwkrajinskinn. 

—  Polovina  livado  u  Knsnom  Grlu.  Sr.  nov.  1872. 
428. 

4.  KOSAN,  kosna,  ad^).  vidi  5.  kosan. 

5.  KOSAN,  adj.  koji  pripada  kosanu  (vidi  7. 
kosan).  —  U  Stuliceint  rjeiniku:  kosan,  kosani 
,junoinus,  junceus,  scirpeus'.  —  nepouzdano.  — 
U  istom  rjeiniku,  ima  sa  isto  znaiene  i  kosan, 
kosni,  sto  je  juS  mane  pouzdano. 

6.  KOSAN,  kosna,  m.  vidi  7.  kosan. 

7.  KOSAN,  in.  ime  nekijem  bilkama.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu :  ,ko34n,  kosina',  i  kosan, 
kosua,  trava  ,juncus,  cyporus'.  od  ova  doa  oblika 
ne  znam,  je.su  li  oba  dolira,  Hi  koji  je  bo\i.  Kosan, 
cipero,  giuueo  (Ansolmo  da  Oanali),  cyperus,  jun- 
cus  (StuUi),  1.  Juncus  acutus  L.  (Visiaiii);  2.  Jnn- 
cus  m.iritimus  L.  (Visiani) ;  .S.  G-ladioliis  com- 
munis L.  (Visiani);  4.  Cyperus  olivaris  Targion. 
(Vodopic).    B.  Sulek,  im.  161. 

8.  KOSAN,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Kosana. 

—  Prije  nasega  vremena.  Kosanb.  S.  Novakovic, 
pom.  71. 

KOSANA,  /.  ime  iensko.  —  isporedi  8.  Kosan. 

—  U  nase  vrijeme.  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(.fraueuuame'  ,nomeii  femiuae').  Sedila  Kosana, 
te  kosu  ce§|ala.    Nar.  pjos.  vuk.  1,  109. 

KOSANAC,  kosanoa,  m.  vidi  2.  kos.  Gregu- 
revci  u  Srijemu.    D.  Hire. 

KOSANCIO,  m.  prezime.  —  Ivan  je  Kosaniic 
jedan  od  jiinaka  u  pjesmama  o  kosovskoj  bici,  i 
spomine  se  yotovo  svagda  zajedno  s  MiloSem 
Obilicem  i  s  Milanom  Toplicom.  —  Va^a  da  pre- 
zime postaje  od  mjesnoga  ime  Kosajnica  (vidi 
Kosanica,  a)),  jer  je  u  svezi  s  Toplicom,  a  vidi  i : 
Na  desnoj  strani  Velike  Kosanice,  jedno  pet  ca- 
sova  od  I'leuoga  usoa  u  Toplicu,  ima  stari  gradi6 
koji  su  Arnauti  zvali  ,Ivan-ku!a',  Turci  prosto 
,Kulasi',  a  Srbi  ,Ivanova  kula'  ili  i  oni  ,lvan-kula'. 
M.  D.  Milicfivic,  kraj.  srb.  353.  —  Tri  vojvode 
srpske  uvatio ;  jedno  jeste  Milos  od  Pocerja, 
drugo  jeste  Toplica  Milane,  a  trede  je  Kosanfiic- 
Ivane.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  245.  Ako  cu  je  napit 
po  |epoti,  napicu  je  Kosancic-Ivanu.  2,  310 — 311. 

—  U  jednoj  pjesmi  (i  otale  ii  Vukovu  rjecniku: 
cf.  Kosajnica)  olilik  je  Kosajnic,  a  mjesno  ime 
Kosajnica.  Na  Toplici  na  vodi  studeaoj,  onde 
bjese  Toplica  Milane ;  a  na  onoj  ravnoj  Kosaj- 
nici,  onde  bjese  Ko3ajc.i6-Ivane.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  54.  i  u  drugoj  pjesmi  ima  ovaj  oblik :  Mitar 
gleda  Kosajcii-Ivana,  Ivan  glednu  Toplican-Mi- 
lana.  Pjov.  crn.  128b,  ali  nije  dusta  pouzdan, 
jer  malo  prije  toga  na  istoj  strani  u  iatoj  pjesmi 
ima:  Dmitar  gleda  Kosan6i6 - Ivana,  Ivan  gleda 
Toplicu  Milana.  128a. 

KOSANICA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji.  a)  dvije 
vode:  Velika  i  Mala  Kosanica  u  okrugu  toplic- 
kom.  M.  D.  Milidovid,  kra).  srb.  346—347.  — 
iiptrav  se  zove  Kosaonica  (vidi).  —  ima  u  na- 
rodnoj  pjesmi  i  oblik  Kosajnica  i  otale  u  Vukovu 
rjeiniku  ydje  su  dodana  dva  stiha  iz  narodne 
pjesmi,  vidi  kod  Kosanfiid.  —  b)  zemja  u  okrugu 
sabaikom.  Sr.  nov.  1875.  1030. 


6  I.  KOSARA 

k6sANH'',  m.  prezime  (po  ocii  Kosanu).  — 
Od  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Daniiirevu: 
KosaniAb,  Kamijevu  je  i§la  ineda  ,nadb  Kosa- 
no6a  vinogradb'.  M(on.  sorb).  li>9.  S(r).  I(etop). 
1487.  4,  53.  (1381).  va|a  da  pisarskora  grijeSkom 
stoji  ,-o6b'  mjeato  ,i6b'.  —  vidi  jos:  Iwan  Kosa- 
ni6.  Glasnik.  2,  22G  (iz  rukopisa  xviii  vijeka). 
Za,  Marka  Kosani6a.  ii,  1,  110.  (1808).  Kosanii^. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  583.  584  (medu  prenuineran- 
tima).    D.  Avraraovi6  253. 

KOSANOV,  adj.  koji  pripada  Kosanu.  —  U 
narodnoj  pjesmi  naSega  vremena  (Kosanov  sin). 
Po  imenu  Kosanov  MiloSu.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
523. 

KOSANOV  AG,  Kosanovca,  m.  mjesno  ime. 

a.  gradic  u  Srbiji  u  okrugu  podrinskom.  M. 
D.  MiU(ievi6,  srb.  526. 

b.  vrelo  u  Kunidu.    V.  Arsenijevio. 
KOSANOV16,   m.  prezime   (po    oca    Kosanu). 

—  U  nase  vrijeme.  Sem.  prav.  1878.  60.  Rat. 
325. 

KOSANOVI6-BRDO,  n.  ime  seocu  u  Urvatskoj 
u  lupaniji  modrusko-rijeikoj.    Eazdijej.  50. 

KOSANAK,  Kosanka,  m.  ime  seocu  u  Urvatskoj 
u  zupaniji  liiko-krbavskoj.    Razdije).  37. 

KOSliiriCA,  /.  dem.  3.  kosa.  —  U  Vukovu 
rjeiniku. 

1.  KOSAO,  kosdla,  m.  tal.  casale,  seoce,  za- 
selak,  koliba,  kucerina  (moze  biti  rijei  ne  uprav 
iz  talijanskoga  nego  iz  romanskoga  dalmatskoga 
jezika,  vidi  kod  kelomua).  —  Od  xvi  vijeka  (oso- 
bito  u  Dubrovniku)  a  izmedu  rjeinika  u  Mika- 
finu  (kosd,  kuca  razorena  ,domus  diruta')  i  u 
Stulicevu  (kosal,  v.  koso ;  kosao,  v.  koso ;  koso, 
kosala  ,domus  diruta,  domus  immunditiis  plena'). 

it.  seoce.  I  ti  si  iz  kogagodi  kosala  iz  Ka- 
labrije.    M.  Drzid  407. 

b.  razvajena  kuca,  kuiistina,  vidi  u  rjeini- 
eima. 

c.  od  predasnega  je  znaiena  preslo  na  zna- 
iene :  gomila  u  opce  i  u  osobitom  smislu  (vidi 
gomila,  a)  dd)),  te  po  tome  moze  znaciti  sto  i 
buniste.  Gnilu  kapulu  il'  u  dolac  il'  na  koso.  (Z). 
Narauoa  izazeta  na  koso  se  mece.  (Z).  Poslov. 
danifi . 

2.  KOSAO,  kosla,  m.  vidi  2.  kos.  —  U  Stuli- 
cevu rjeiniku:  koso,  kosla,  ptica  ,merula'.  —  ne- 
pouzdano. 

KOSAONICA,  /.  vidi  Kosanica,  a).  —  Dolazi 
sa  starijem  ohlikom  kosbUnica  xiii  vijeka,  a  poz- 
nije  s  d,rugijem  oblicima.  —  U  Daniciievu  rjei- 
niku: Kosblbnica,  rijeka  u  Toplici,  Stefan  je  Ne- 
mana  sazidao  crkvu  bogorodici  ,na  usti  reky 
Kosblbnice'.  S(tefau,  sim.  pam.  saf).  3.  Jetopisei 
potvrdujuci  to  pi§u  jedan:  ,pri  rSke  Kosbnice'. 
(Okdz.  pam.  §af.)  58.  drugi:  ,prema  Kosnici'.  68. 
treii:  ,Kosanice'.  68.  —  I  u  naSe  se  doba  zove 
Kosaonica,  vidi:  (Hahn,  reise  von  Belgrad.  23) 
nastavja:  ,Po  svoj  prilici  pruzala  se  stara  varos 
do  na  blisko  usee  Kostajuice . . .'  .Ta  ne  sumi'iam 
da  je  Kostajnica  .Kosblbnica'  tim  pre.  sto  na 
Kipertovoj  karti  Turske  (izdane  od  1870)  stoji 
, Kosaonica'  (taman  ouako  kako  treba  po  danasnim 
glasovnim  zakouima  da  glasi  , Kosblbnica'),  ma 
da  Han  pise  , Kostajnica'  kqje  je  posledi'ie  usio  i 
u  austr.  den.  kartu.  S.  Novakovi6,  zemj.  28. 
Izmedu  Baiiske  i  reke  Kosaonice.  Rat.  101.  Iz- 
medu recioa  Grabovnico  i  Kosaonice.  162.  Reci 
(Kostajnici)  Kosaonici.  192. 

1.  KOSARA,  /.  u  jednoga  pisca  Dubrovianina 
XVIII   rijeka,    vn(a   da   znaci:   korov.  —   isporedi 


1.  KOSARA 


3r, 


KOSICA,  c,  c). 


7.  kosau.  Kosaiu  ti  liiva  plodi,  u  iiista  ti  Ijeto 
odhodi.    I.  Dordic,  pjesn.  344. 

2.  KO.SARA,  /.  zensko  ime.  —  Ovako  se  zove 
11  Dukfaninovoj  knizi  (latinskoj)  kit  krafa  Ini- 
garskoga  Samuila,  pa  odande  su  primili  i  driigi 
pisci.  ,Imperatori3  Samuelis  filia,  Cossara  no- 
mine'. Duk]anin  42.  Od  Vladmira  i  Kosare.  J. 
Kavaiiin  2.'J0».  Al'  mu  lijepa  hcer  Kosara  .  .  . 
252».  Cini  jadan  (Vladimir)  da  ne  cuje  niko, 
al'  to  cuje  Kosara  divojka,  lipa  ierca  kra|a  bul- 
gai'skoga.    And.  Ka6ic,  razg.  35''. 

KOSAEIC,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
Kosaric,  knezovi  od  Hercegovine.  bi  od  ovoga 
plemena  orceg  Stipan,  ban  od  sve  Hercegovine 
(isporedi  Kosaca).  pd  istoga  plemena  izode  gos- 
poda  Kosiri6i  u  Sibeniku,  a  imadu  Kosaridi 
Tui'ci  u  J^ubuskomu.  And.  Kacic,  razg.  187. 
kor.  4.53. 

KOSAEIN,  adj.  koji  pripada  Kosari.  Brat 
Kosarin  .  . .     Muz   Kosarin  ...    J.  Kavaiiin   2.54a. 

KOSAST,  adj.  vidi  kosat.  —  U  Mika{inu 
rjeinikti:  kosast,  s  velikimi  kosami  ,crinitus,  ca- 
pillatus,  acersecomes' ;  u  Belinu:  ,chi  ha  capelli' 
jCapillatus'  IGSb ;  ,zazzeruto'  ,comatus'  783*; 
«  Bjelostjenievu:  v.  lasast;  u  Voltigijinu:  ,ca- 
pelluto'  ,haaricht';    ii  Stulicevu:  ,bene  comatus'. 

KOSAT,  adj.  u  kojega  su  duge  i  guste  kose.  — 
Od  -Kviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Stulicevu 
(uz  kosa.st)   i  u   Vukova  (,langhaarig'  ,comatus'). 

a.  0  celadetu.  u  oba  dva  primjera  znaci  isto 
.ito  runav,  riitav.  Ovi  kosat  ne  bise,  komu  Ja- 
kov  bi  po3tav]eno  ime.  And.  Kacic,  kor.  26. 
Esaun  budu6i  kosat  i  vas  runav.    27. 

b.  o  koiiu,  (esto  u  pjesmama.  mislim  da  nije 
xmisao  o  dugijem  dlakama  ii  opce,  nego  o  ve- 
likoj  grivi.  Na  vranoicu  koiiu  kosatome.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  26.  I  podaj  mu  vranca  kosatoga. 
3,  417.  I  posjede  kosata  gavrana.  Nar.  pjes. 
petr.  3,  535.  Lipa  m'  dade  kosata  alata.  Nar. 
pjes.  maij.  172.  Pa  kosata  odjahah  dorata.  Nar. 
pjes.  horm.  2,  594. 

C.  0  drugom  cemu.  Duga  kita  kosata  u  sre- 
dini  mesata  sama  sobom  kucu  bije.  odgonetlaj : 
rep  (konski  ili  volovski).    Nar.  zag.  nov.   192. 

KOSATI,  kosem,  impf.  u  Bjelostjenievu  rjei- 
iiiku:  kosem,  kosati  ,concido,  simul  et  miuutim 
caedo'.  —  vidi  novoslov.  kosati,  drobiti.  —  ispo- 
redi i  1.  i  2.  kositi. 

KOSATICA,  /.  ime  vodi.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjelnika  u  Vukovu  (u  treiem  izdai'iu  pu 
Vukovijem  bi(eSkama) :  voda  nedaleko  manastira 
Mi|e§eve,  i  u  Danicicevu:  voda  kod  Mileseve. 
—  Vi.  leto  7tisustno  131  (162.3)  bystb  vb  mona- 
stiriji  MileSevi  velika  skrbb'b:  dojdii  voda  Ko- 
satica  velbmi  silna  i  strasna.  a  Vuk,  dan.  1, 
32 — 33.  Na  onomo  lomnu  Zlatiboru,  Murtenici 
i  na  Kosatici.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  528. 

KOSATIK,  m.  neka  bi(ka.  Kosatik,  rus.  Koea- 
THKi.  (Acorus  cal..  Iris),  ces.  kosatec  (Iris),  poj. 
kosatki  (Acorus),  kosaciec  Jlris),  Anthericum  li- 
liago  L.  (Alschinger).    B.  Sulek,  im  161. 

KOSAV,  adj.  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  kosast. 

KOSAVOIC,  m.^  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kraqujevaikom.  Niva  u  Kosav6icu.  Sr.  nov.  1867. 
428'. 

KOSAVIN,  m.  ime  selu  u  Hrimt.'<kuj  n  iupa- 
niji  modrasko-rijeckoj.    Eazdije|.  47. 

KOSAV.SKI  POTOK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  krusevaikom.  Niva  u  Kosavskom  po- 
toku.    Sr.  nov.   1873.  87. 


K(JSCA,  /.  dem.  kost.  —  Uprav  kostca,  ali  se 
t  ne  iiije.  —  f/  rukopisu  pisanome  crkvenijem 
jezikom  (kosttca)  u  osobitom  znacenju:  kosiica  u 
voia.  Finikova  kostbca  imatb  jakoze  cipu.  Sre- 
dovjein.  lijek.  jag.  star.  10,  106. 

KOSGI,  Kosaca,  m,.  pi.  ime  seocu  u  Bosni  u 
okrugu  Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  83. 

1.  KOSE,  k(5sa,  /.  pi.  vidi  2.  kosa. 

2.  KOSE,  kisa,  /.  pi.  u  jednnga  pisca  xviii 
vijeka  ime  je  nekakvu  skupu  zvijezda,  moze  se 
pomisliti  na  ,Berenicinu  kosu',  ali  va^a  da  je 
jOrion',  jer  se  ovaj  u  ieskom  i  u  pu(skom  jeziku 
zove  kosa  i  jos  lesie  pi.  kosy,  s  toga  sto  se  misli 
da  se  na  nemu  vide  kao  tri  kose  (vidi  1.  kosa). 
Gdi  prije  neg  svane  zakosiiak  problidi  i  svitit 
se  stane?  kud  on  kose  slidi?  kad  se  prid  nim 
jasne  kose  gore  dizu?    A.  Kanizlid,   roz.  14 — 15. 

KOSENICA,  vidi  Kosjenioa. 

KOSENAVO,  ».  ime  mjestu  u  Sriiiji  it  okrugu 
uziikom.  Niva  u  mestu  Koseiiavu.  Sr.  nov. 
1873.  1003. 

KOSETIGA,  /.  u  Bjelostjenievu  rjeiniku  kod 
cejust.  —  isporedi  kosijer,  d. 

KOSfeTINE,  /.  pi.  augm.  kose  {vidi  2.  kosa). 
—    U  StuUievu   rjeiniku:   ,vile    capiUaraentum'. 

KOSI,  m.  pi.  ime  zaseoku  kod  /.unaca  u  Hr- 
vatskoj  uzupaniji  bjelovarsko-krizevackoj.  Schem. 
zagr.  1875.  179. 

1.  KOSICA,  /.  dem.  1.  kosa.  —  Akc.  sc  mi- 
jena  a  gen.  pi.  kosica.  —  Od  xvni  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Jambresicevu  (,falcicula')  gdjc 
se  naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu  (,falcula,  falci- 
oula'),  u  Vukovu  (dim.  v.  kosa).  ,Ova  tvoja  ko- 
sica spretna  i  lagana'.  ,Lagasne  i  spretno  kosice 
po  Bogu  brate !'.  J.  Bogdanovic.  —  I  u  osobitom 
znaienu.  Kosica,  srp  bez  zuba.  Levanska  va- 
ros.    D.  Hire. 

2.  KOSICA,  /.  dem.  2.  kosa.  —  .ike.  je  kao 
kod  1.  kosica.  —  Od  .xvi  vijeka. 

ii.  uopce.  —  iesto  «  mnozini,  vidi  kod  2. 
kosa.  (f)  kosica.  Vrhu  I'leje  vedra  cela  vridna 
ti  se  kruna  vidi  od  kosice  ku  je  splela.  H.  Lu- 
cie 210.  —  b)  kosice.  —  izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu (,parvi  capilli').  Niz  bijelo  ter  grlo  kosice 
sve  prosu.  §.  Mencetic  4.  Zlatom  oprede  kosice 
na  glavi.  17.  Jer  da  bi  u  prvi  pocetak  zacela 
(pisan  moja)  od  tancih  obrvi,  od  kosic,  od  cela . . . 
H.  Luci6  206.  Naj  li§e  prosute  kad  sgleda  ko- 
sice i  suze  prijute  ke  ronis  niz  lice ...  N.  Na- 
}eskovi6  2,  3.  Zlate  kosice  resio  ti  cvitkom  od 
ruzice.  M.  Driic  80.  Imase  izredit  kosice  po 
celii.  U.  Zlataric  53*.  U  devojcice  erne  ocice, 
a   u  junaka  erne  kosice.    Nar.  pjes.  vuk.   1,  355. 

b.  znaci  gdjegdje  sto  i  pletenica,  sto  moie 
hiti  vrlo  staro  znaiene,  vidi  kod  3.  kosa,  a  ispo- 
redi kod  c.  Svakoj  samo  dvi  kosice  od  pridiiih 
vlas  spletene.  P.  Zoranii  31*.  Z  crnih  vlasi 
vasih  pletite  kosice.    Jacke.  30. 

c.  M  prenescnom  smislu;  moze  biti  da  su  sva 
ova  znaiena  prenesena  sa  znaiena  kod  b. 

(>)  u  Vukovu  rjeiniku:  ona  uzifiica  ko- 
jom  je  bic  za  drzaje  privezan  ,kleine  schnur 
mittelst  welcher  die  peitsche  an  den  stiel  ange- 
buuden  wird'  ,resticula  souticam  cum  manubrio 
conjungens'. 

h)  povezano  snople  zeteoci  nauesu  na 
jedan  slog  u  dvije  linije,  i  to  zovu  ,sanijeti 
snopje  u  kosice';  iz  tijeh  kosica  dede  se  snopje 
u  koje  ili  kladan.  m  Lid.    J.  Bogdanovic. 

(■J  kod  pletena  i  sivena  kad  se  svaki  put 
zica  provlari  kroz  petfu.  tui)  kod  plrtena,  nem. 


2.  KOSIOA,  c,  c). 


358 


KOSIJER,  c,  a). 


anschlagmasche.  it  Diihrovniku.   P.  Budmaui.  — 
M>)  kod  siveAa,  liem.  kettenstich.  u  Bariloviiu.  F. 

Hofelp. 

tl)  0  krtitovu  due  pre  nokoliko  godina 
u  ZttjCaru  je  bio  ovaki  obiCaj :  Kad  pop  ide  po 
kiii^^vraa  3  vodii^om,  negov  dak  nosi  dva  vlosa 
vune,  jedan  ,bel6',  a  drugi  ,aleue'.  poSto  pop 
o6ita  vodicu,  dak  odvoji  po  prameri  i  od  jedno 
i  od  druge  vune,  i  da  devojkama.  na  bogojav|eiio, 
rano  u  jutru  devojka  ili  naj  mlada  zana  ode  na 
vodu  te  oprede  one  obo  vuuo  i  belu  i  aleiiu,  ali 
tako  da  so  vroteuo  u  vodi  obrce,  i  od  ta  dva 
kouca  usu6e  uzicu  sarenu  —  .beloalenu'.  od  te 
uzice  odvoji  se  svakom  Xouskom  u  ku6i  .upletiiik', 
te  liira  ko3u  steze.  To  se  kaXo:  ,presti  kosiou'. 
M.  D.  Milicevid,  ziv.  srb.-  178—179. 

e)  kao  ime  bi\kania,  kosica  (cosira),  pes 
locuste,  rampuuculus  (u  mletafikom  rukopisu),  1. 
Pliy  teum  spicatum  L. ;  2.  Ouscuta  L.  (Bartulovi6). 
B.  §ulek,  im.  162. 

3.  KOSICA,  /.  mjesno  ime.  —  Va(,a  da  je  dem. 
3.  ko3a. 

a.  vrh  u  gorskom  kofcaru  ii  Hrvatskoj. 
D.  Hire. 

b.  u  Srbiji.  a)  planinski  vis  u  okrugu  cr- 
norijeckom.  M.  D.  Milicevi6,  srb.  873.  —  b) 
mjetto  u  okrugu  kragujevackom.  Zemja  ua  Ko- 
sici.  Sr.  nov.  1873.  919.  —  r)  mjesto  u  okrugu 
polarevackom.    Niva  u  Kosici.   Sr.  nov.  1867.  546. 

4.  k6sICA,  /.  zensko  cejade  sto  kosi.  —  is- 
poredi  kosac.  —  Badi  akcenta  vidi  1.  kosica.  — 
Samo  u  Stuliievu  rjeiniku:  ,quae  faloe  seoat'. 

KOSICKI,  adj.  koji  pripada  Kosici  (vidi  3. 
Kosica).  —  U  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena. 
—  Trehalo  bi  da  glasi  kSsifiki,  ali  ne  znam,  jeli 
stamparska  pogreska.  A  planduju  brodu  kosic- 
kome.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  85. 

KOSICKI,  vidi  kosicki. 

1.  k6si6,  m.  vidi  2.  kos  (uprav  je  demi- 
nutiv,  ali  se  u  snaienu  ne  razlikuje  od  kos).  — 
Od  xvm  vijeka.  Dron,  ovrjuge,  kosii,  bene  .  .  . 
J.  KavaAin  22a.  Grlica  kad  tuzi,  kad  li  kosic 
fiduka.  M.  Katan6i6  40.  Kosi6  je  donesal  kotlic, 
kobac  je  donesal  drobao,  soja  je  donesla  loja. 
Nar.  pjes.  istr.  4,  3. 

2.  k6si6,  m.  prezime.  —  Va^a  da  je  ista 
rijec  sto  1.  kosie.  —  Od  xv  vijeka.  Plemeniti 
}udi  po  imenu  Kosidi.  Mon.  croat.  167.  (1497). 
Anton  Kosic.  182.  (1501).  Grgur  Kosic.  210. 
(1.521).  Kosi6.  Schem.  diac.  1877.  64.  —  J  M 
nase  vrijeme  u  Dubrovniku.   P.  Budmani. 

3.  KOSIC,  VI.  mjesno  ime.  —  Moze  biti  isto 
sto  2.  Kosic. 

a.  selo  u  Crnoj  Gori  (?).  —  V  pjesmi  cr- 
nogorskoj nasega  vremena.  S  nom  obrnu  put 
sela  Kosica.    Ogled,  sr.  468. 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskom. 
Zem|a  pod  vinogradom  u  Kosidu.  Sr.  nov.  1872. 
394. 

KOSICEVI6,  TO.  prezime.  —  xv  vijeka.  Ja- 
kova  Kosi6evi6a.    Mon.  croat.  51.  (1422). 

KOSIDBA,  /.  koSene  sijena,  trave.  —  Uprav 
kositba  (od  kositi  nastavkom  ba),  ali  se  t  ispred 
b  mijena  na  d.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjef.nika  u  Mika\inii  (kosidba,  sjenokosje  ,foeni- 
seciiim,  foenisicia,  foenicularium')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Belinu  (,raccolta  di  fieno'  ,foe- 
nisecium'  314*),  u  lijelostjencevu  (v.  kositva), 
u  Voltigijinu  (,raccolta  di  fieno,  falcatura'  ,heu- 
erndte'),  u  Stuliievu  (,foenisicium,  foenisecium'), 
u  Vukovu  (,die  mahd'  .foenisectio').     ^utu  kosu 


na  kosidbu  izneSenu.  V.  DoSen  49''.  Ua  se 
zem|a  za  kosidbu  izjednaii.  I.  Jablanci  102.  Sva 
kositbi  gotovi  se  sprava.  .1.  S.  Rejkovid  256. 
Na  ietvi  i  kosidbi.  B.  Leakovi6,  nauk.  302. 
Vrijeme  je  ve6  od  kosidbe.  Nar.  prip.  bos.  1, 
1 15.  Po  carevoj  kosidbi.  D.  DaniSid,  anios.  7,  1. 
Jednoga  dana  besmo  siSIi  u  Smederevo  rad  ko- 
sidbe.   M.  B.  Milidevid,    pomenik.  2,  '266. 

KOSIJA,  /.  ime  zensko.  —  isporcdi  Kosana  t 
5.  Kosa.  —  U  narodnoj  pjesmi  bosanskoj  nasega 
vremena.  Ve6  sam  6uo  u  vlaSkoj  Indiji  kder 
Kosiju  indijskoga  bana.    Nar.  pjes.  juk.  488. 

KOSIJEH,  kosij^ra,  m.  falx  arborea,  falx  vi- 
nitoria,  orutte  kojijem  se  opsijeca,  hastri,  obre- 
zuje  dncce,  naj  ie&ce  lozje;  oblik  je  stiian  maloj 
kosi  s  malijem  drvenijem  drSkom,  a  gvozde  se 
produluje  sa  strane  drska  tako  da  je  spo{a  kao 
pravi  ugao,  a  unutrasna  je  oHra  strana  nakri- 
vlena  ne  na  ugao  nego  je  zaoh(ena.  —  Ace.  kaki 
je  u  gen.  sing.,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc:  kosijeru,  kosijeri. 
—  Postaje  od  iste  osnove  Sto  je  u  1.  kos  i  u  1. 
kosa  i  u  1.  kositi,  ali  .se  ne  zna  od  koje  uprav 
od  one  tri  rijeci  dolazi.  —  Nastavak  je  erb  (is- 
porcdi kajkavski  kosor,  cei.  kosif,  moiebiti  i  po]. 
kosior)  t  yrb  (isporedi  rus.  Kocupt);  prema  pr- 
vome  glasi  kosijer  ujuznome  govoru,  prema  dru- 
gome  kbsir  u  istocnome,  prema  jednom  ili  dru- 
gome  kdsir  ti,  zapadnome.  —  Kako  je  kazano,  rijec 
je  praslavenska.  —  lemedu  rjecnika  u  Belinu 
(,falce  da  potare'  ,t'alx  potatoria'  300";  ,ronchetto 
da  potare'  ,falx  putatoria'  632"),  u  Bjelostjencevu 
(koser,  vinak  kem  se  vinograd  reze  ,i'alx  |iuta- 
toria,  falx  sylvatica,  scirpicula,  sarparia  fal.x, 
falx  arboraria,  sarpa'),  u  Jambresiceou  (koser, 
vinak  ,scirpicula'),  u  Voltigijinu  (kosir  ,ronca, 
ronco,  falce  da  potare'  ,rebenme3ser'),  u  Stuli- 
ievu (koser,  v.  kosijer  iz  Ilabdeliieva ;  kosir,  v. 
kosijer;  kosijer,  falx,  sparum'),  u  Vukovu:  ko- 
sijer [po  juznom  govoru]  ,das  rebenmesser',  falx 
vinitoria;  kosir  (po  [istocnom  i]  zapadnom),  vide 
kosijer. 

a.  M  pravom  smislu.  fiovjek,  koji  ne  uzdrzi 
jezika  svoga,  jest  kako  vinograd  bez  kosijera. 
Zborn.  2l'>.  Imijase  ostar  kosir...  Udri  ostrim 
kosirom.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  195.  (apoc. 
14,  17.  18).  Kosijer  mokar,  bafiva  puna  {loza 
obrezana  bofe  raia).  (D).  Poslov.  danic.  Gvozdje 
od  kosijera  omaknu  se  s  drzala.  I.  Dordid,  ben. 
113.  Zato  ili  kosirom  se  rizu  (loze).  J.  S.  Kej- 
kovid  258.  Pokova  im  krive  kosijere  i  dade  im 
lagane  motike.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  370.  Pa  sobom 
uzeo  kosijer,  da  ubere  malo  drva.  Nar.  prip. 
vrd.  153.  Imase  i  on  kosijer  ostar.  Vuk,  otkr. 
jov.  14,  17.  Kosir  je  za  rezane  loza  kao  i  vrtni 
noz.  P.  Bolid,  vinod.  1,  182.  Okresace  odvode 
kosijerom.  D.  Danicid,  isai.  18,  5.  Kosir  ,falx 
putatoria',  gen.  gen.  kosira.  D.  Nemanic,  6ak.- 
kroat.  stud.  46. 

b.  M  jednom  primjeru  xvi  vijeka  kao  da 
znaci  ostrice  na  oruzju.  Abram:  Nu  podi  ti, 
Sara,  ter  iznes'  mahijer  moj,  tuj  visi  odzgara  o 
sosi  o  stropnoj.  Sara  s  mahijerom:  Sto  je  toj 
za  Boga?  eto  ti  mahijera;  njesto  sam  neboga 
sva  puna  nemira.  Abram:  Ne  va|a  jedan  kus, 
tvrdo  ti  'e  zavraden,  dodaj  to,  Sare,  brus,  tko  li 
de  bit  pladen?  kosijera  brze  nije,  sto  su  nim 
mestrili?  tko  li  u  u  tegnut  smije?  Sto  ga  su 
stetili?    M.  Drzid  461. 

C.  u  inetaforickom  smislu. 

a)  uopce.  Da  brezobrastvo  mladeii  vase 
odkine  kosirom  od  pom|iva  nauka.  F.  Lastrid, 
test.  398l>.  svet.   124b. 


KOSIJEE,  c,  b).  3 

h)  nahadi  se  u  pisaca  u  zitacenu  Sto  ima 
2.  kosa  ijod  b,  a).  Smrtni  je  kosijer  ruka  svqja. 
I.  Gundiilic  540.  I  mnokrat  joj  (smrti)  posta- 
vimo  ostri  kosijer  mi  u  ruko.  P.  Kanavelic,  iv. 
154.  Kako  danas  da  cokate  vrh  vas  kosijer 
smrti  vrle.  510.  Smrtni  a  kosir  cvijet  Ijeposti 
(hara)  ...  J.  Kavanin  130*.  •  Srart  uemila  k6 
svakoga  hoce  kosit  svojim  kosirom.  464''.  Pa 
ga  (smrt)  zucju  i  cemerom  davi  i  kosijerom  oko 
vrata  giiavi.  Osvetn.  2,  174. 

(1.  u  prenesenom  sinislu,  kosti  na  lieu  u  ko- 
jima  su  zubi,  vilice,  ce}ust,  jamacno  s  toga  Ho 
je  u  donoj  vilici  kost  slicna  pravom  kosijeni,  all 
se  kaze  i  o  gornoj  vilici  pa  i  o  lieu  uopie  (vidi 
primjere  I.  (rundulica  i  S.  Rose).  —  Od  xvii 
uijeka  po  zapadnijem  krajeoima,  a  izmedii  rjec- 
nika  u  Mikdfinu  (kosiri  od  usta,  zvatalice  ,ma- 
.\illa,  mala'),  u  Belinu  (,Diasoella,  e  ganasoia, 
Tosso  dove  sono  attaccati  i  denti'  .maxilla'  464''), 
II  Bjelostjencevu  (kod  oejust),  u  VoUigijinu  (,ma- 
scella,  ganascia'  ,kiniibacke'),  u  Stidieevu  (, ma- 
xilla, mala').  Iz  kosijera  slike  grube  nos  uez- 
gromiii  na  kjun  pada,  celupine  jazne  trube.  I. 
Gundulic  474.  Doiii  kosir  s  uic  zubaca  Apolo- 
nije.  J.  Kavania  315''.  Kazlike  im  o  kosiri' 
brads  visu  strahovito.  410ii.  Ako  tko  zamlati 
te  na  desni  kosijer.  S.  Kusa  74''.  Nagrespanijeh 
iz  kosijera  kosmurata  brada  sijeva.    N.  Marci  60. 

—  I  u  zivotine,  n.  p.  u  vepra.  Hroce  i  puha 
vepar  divi,  u  kosijeru  strasna  zuba  i  krvava  oka 
ogaii  zivi  prijeti,  smrtna  da  je  poguba.  I.  Grun- 
diilic  554.  —  u  kona,  mazye;  magarea.  Nemojte 
se  uciuiti  kakono  kon  i  mazga  koji  ne  imaju 
razuma.  U  oglavi  i  uzdi  kosire  ust  liiovi  stisni. 
h.  Terzic  91.  psal.  31,  9.  To  su  cuda  veomi 
veca,  ueg'  da  .  .  .  kosir  (t.  j.  magareci,  vidi  jud. 
15,  19  u  grckom  i  latinskom  prijeoodu)  provra 
vode  sine.    J.  Kavaiiin  520='. 

«.  u  prenesenotn  smislu,  Cypselus  apus  L., 
vidi  ciopa  (s  toga  sto  joj  je  krilo  kao  goozde  u 
kosej;  Kosir  grlas,  Cypselus  melba.  Gr.  Kolom- 
batovic.  progr.  spal.  1880.  17. 

f.  u  prenesenom  smislu,  Myliobatis  aijuila, 
rieka  riba.    G.  Kolombatovic.  pesci.  27. 

1.  KOSIJERAC,  kosijerca,  m.  dem.  kosijer.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  kosijerac,  mali  ko- 
sijer ,falcula'. 

2.  KOSIJERAC,  Kosijerca,  in.  covjek  iz  sela 
Kosjerica.    1^.  Stojanovic. 

KOSIJERAK,  kosij^rka,  m.  dem.  kosijer.  — 
Samo  II  Stulicevu  rjeinikii  uz  kosijerac. 

KOSIJICREV,  adj.  koji  pripada  kosijera.  i5aku- 
6asta  nosa,  kosijereva  oblika.    S.  J^ubiSa,  pric.  63. 

KOSIjfcKEVO,  n.  mjesno  ime.  —  Is  ohlikom 
Kosirevo,  vidi  kosijer. 

a.  manastir  (sad  u  ( 'rnoj  (i-ori).  —  <)d  prije 
nasega  vretnena.  Kosijerevo.  Spom.  stojan.  184. 
Neka  ide  manastiru  u  Kosijerevo.  Nar.  prip. 
vrc.  86.  Kad  ta  sela  ostavili  pusta,  makose  se 
Kosijerevu  crkvi.  Osveta.  3,  53.  Kosijerevo,  ma- 
nastir u  niksicskom  okrugu.  L.  Stojanovic.  — 
Kosirevo  (mon.  Heroegovina).  S.  Jfovakovic, 
I'om.  135. 

1».  Kosirevo,  selo  u  Bosni  u  okrugu  bano- 
liiikom.    Stat.  bosn.  31. 

KOSIJERI,  Kosijtu-a,  m.  pi.  ime  pie  menu  i 
bratstvu  i  selu  u   Crnoj   (iori.    Glasnik.   40,    19. 

—  Uprav  je  pi.  kosijer. 

KOiSIJERITI,  kosijerim,  iinpf.  rezati  kosijerom. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,secar6'.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

KOSIJERITl    SE,    kosijerim   se,    impf.    popri- 


9  2.  Kosrnii 

jeko  gledati  ua  koga.  M.  Ruzicid.  Kosiriti  se, 
u  odu  sa  uzdiguutom  glavom  isprseno  uvijati 
se.  Podunavka.  1848.  58.  —  Postaje  od  kosijer 
Hi  od  1.  kos. 

KOSIJERSKO  SELO,  n.  selo  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  modrusko  -  rijeckoj.  Sem.  prav.  1878. 
67.  ■ —  frovori  se  i  Kosirsko  Selo  (vidi  kosijer). 
Razdije].  58. 

KOSIJI,  adj.  koji  pripada  kosi  Hi  kosama 
(vidi  2.  kosa).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,capil- 
lorum,    ex    capillis';    kosiji    pram    ,unus    pilus'. 

KOSILAG,  k6sioca,  m.  vidi  kosac.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u  Stulicevu  (kosilac 
i  grijeskom  kosioc  ,foeuiseca,  foenisex,  foeni- 
sector').  I  ugleda  trista  kosilaca . . .  Dokle  trista 
kosilaca  uade  . . .  Nar.  pjes.  vuk.  4,  54.  Kopac, 
orac,  kosilac ...    V.  Vrcevic,  igro.  8. 

KOSILO,  n.  orude  za  kosene.  — •  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Zitne  merice ,  lopate, 
vile,  kosila  ...    M.  D.  Milicovi6,  s  duu.  19. 

KOSILIGA,  /.  zensko  ce}ade  sto  kosi  kao  ko- 
silac. —  Samo  II  Stulicevu  rjecniku:  ,quae  falce 
secat'. 

KOSIMICE,  adv.  vidi  1.  kos,  h.  —  U  nase 
vrijeme.  .Jedan  preko  drugoga  lezase  kosimice. 
V.  Vrcevio,  niz.  237.  Kosimice  udariti  prak- 
}acom.  u  Lici.  V.  Arsenijevic.  Kosimice,  tal. 
.sbieco,  sghembo'.  B.  Sulek,  rjecu.  znanstv.  naz. 
kod  kos. 

KOSIN,  adj.  koji  ijripada  Kosi  (vidi  5.  Kosa). 
Hoce  do6i  Kosini  svatovi.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  147. 

KOSINO  VOt'E,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  ii 
okrugu  pozarevaekom.  Niva  kod  Kosinog  voca. 
Sr.  nov.  1868.  93. 

KOSIN,  Kosina,  m.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  licko - krbavskoj .  Kosii'i  doili  i  gorui. 
Razdijej.  37.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nam.  i  ace.  sing.,  i  voc. 
Kosmu.  —  I'omine  se  od  xv  vijeka.  Grad  Kosiii. 
Mon.  Croat.  137.  (1489).  Za  plovana  u  Kosinu 
doliiega  sela.  M.  Kuhacevic  40.  U  Kosiii,  Briii, 
Sin.  40. 

KOSINANIN,  m.  covjek  iz  Kosina.  V.  Arse- 
nijevic.   J.   Bogdanovic.  —  Mnozina:    Kosinani. 

KOSINKINA,  /.  zensko  ce(ade  iz  Kosina.  J. 
Bogdanovic. 

KOSINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kosinu. 
V.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovic.  —  Od  xv  vijeka 
(i  kao  prezime).  Juraj  Kosinski.  Mon.  croat. 
130.  (1487).  Staste  za  pastira  kosinskomu  stadu. 
M.  Kuhacevic  40. 

1.  KOSIR,  m.  mjesno  ime.  —  Moze  bill  da  bi 
glasilo  i  Kosijer.  —  Prije  nasega  vremena.  Ko- 
sirb.    S.  Novakovii,  pom.  135. 

2.  KOSIR,  m.  ime  musko.  —  xvii  vijeka.  Ovo 
razumismo  po  nasemii  tuznu  Kosiru,  Stariue.  11, 
97.  (oko  1655).  —  I  prezime  (isporedi  Kosiric). 
Kosir,    Siigor,   Zavorovic  .  .  .     J.   Kavanin   125a. 

KOSIR,  KOSIR-,  vidi  kosijer,  kosijer-. 

1.  KOSIRIC,  m.  lyrezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
Knezu  d.  Josipu  Kosiriou  kanoniku  stolne  crkve 
sibenicke  i  opatu  svetoga  Lovre  u  Morina.  J. 
Banovac,  razg.  i.  Koji  kazu  da  slavni  prezi- 
menak  stari  Kosarica  bi  promiiieno  u  Kosirica. 
yi.  Stari  Kosirici,  Stipan  i  Mijo,  plemici  grada 
Sibenika,  vitezovi  u  stara  vrimena  glasoviti,  od 
kolina  Kosarica  aliti  ercega  Stipana.  And.  Kaci6, 
kor.  486.  vidi  i  Kosaric. 

2.  KOSIRIC,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu, 
biogradskom.    Sr.  nov.   1866.  200. 


KOSIKICI 


1.  KOSITI.  1,  a. 


KOSlKll'l,  HI.  pi.  mjesno  ime.  —  I'rije  uaseija 
t'remena.  S.  Novakovi6,  pom.  135.  —  isporedi 
Kosjeri6i. 

KOstRl^TAK,  kosirAAka,  /».  zacrtnik,  klin  sto 
se  pored  crtala  udara  (u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskom).    \i.  Stojanovic. 

1.  K().si§TE,  n.  drzalo  u  kose.  —  Od  xvm 
tijekn,  a  izmedu  rjeinika  u  Viikovu  (,der  sensen- 
stiol'  , manubrium  falcis').  ViSe  va|a  da  ima$  ko- 
sista,  brez  liih  kosa  jer  ne  more  niSta:  kada 
jedno  pribijeS,  na  drugo  sadi  kosu,  ne  dangubo6 
dugo.  J.  S.  Be|kovi6  256.  —  cakavuki  kosisio. 
Nasadil    sam  kosu  na  novo  kosiSde.     Ja6ke.  85. 

2.  KOSIStE,  n.  (kajkavski  kosiSce),  put,  kqjim 
kosac  stupa,  kad  je  travu  pokosio.  Konoba  u 
Zagorju.    D.  Hire. 

KOSITAii,  kisitra,  m.  vidi  kositer.  —  Po  sje- 
verozapadnijem  krajevima  od  xvm  vijeka,  a  iz- 
medu rjednika  u  Bjelcstjen6evii  {kajkavski  kositer, 
oiii,  kalaj  ,stannura,  plumbum  candidum,  plum- 
bum album,  plumbum  aigentarium';  kositra  cvet 
jplegma,  flos  aoris')  i  u  Jambresicevu  (kositer 
,stannum').  Pak  potraze  zdile  il'  od  bakra  il' 
kositra  bile.    J.  S.  llejkovid  291. 

KOSITE^^jAN,  kosite|na,  adj.  hoji  se  maze  ko- 
siti,  koji  je  prispio  da  se  kosi.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  ,f'alce  maturus'.  —  slabo  pouzdano. 

KOSITER,  m.  plumbum  album,  stannum,  ko- 
vina  bijela  kao  srebro  ali  sto  mnoyo  mane  vri- 
jedi,  grc.  xaaaCrtQos.  —  isporedi  kositar,  kalaj, 
cin.  —  Od  XV  vijeka  (vidi  F.  Miklosic,  lex.  pa- 
laeoslov.^  kod  kositeri.),  a  izmedu  rjeinika  u  Vran- 
cicevii  (,stannum'),  u  Mikafinu  (,stamnum,  plum- 
bum candidum,  argentarium'),  u  Belinu  (,stagno, 
metallo  noto'  ,stan!mm'  705''),  u  Voltigijinu 
(jstagno,  peltro'  ,zinn'),  ii  Stulicevu  (,stannum'); 
u  Vukovu:  (xaaahtQOi)  ,das  zinn'  ,stannum'.  Od 
zlata  i  od  srebra  ali  od  kositera  Qjisano  je  ko- 
sitra, ali  je  sva  prilika  da  treba  citati  kositera). 
Narucn.  26'>.  Kako  zelezo  i  kositer.  Korizm. 
241".  S  drzalom  zaku6astiin  od  oista  kositera 
slitim.  P.  Zorani6  -ISa.  Da  se  imaju  sudci  mani 
od  srebra,  ako  se  moze,  ili  od  kositera.  B.  Kasi6, 
rit.  8.  Olovo  i  kositer.  I.  Anci6,  vrat.  159.  Nikijem 
lioumjercom  dvostrukijem  veli  Bog  po  proroku  Eze- 
kijelu,  da  su  tu6  i  kositer.  M.  Radnic  265—266. 
Da  prodades  kositer  na  misto  srebra.  A.  Bacic 
126.  Zlato,  srebro,  kositer,  mjed . . .  S.  Rosa  77a. 
Gvozdje,  zice  gvozdene,  kositer,  maziju,  olovo  i 
svaku  vrstu  rude.  Ant.  Kadcic  284.  Od  kosi- 
tera oli  od  fiistoga  midja.  M.  Dobretic  395.  Pri- 
vezavsi  na  svaku  (kesicu)  po  jedan  komadak 
olova  ili  kositera.  Z.  Orfelin,  podr.  246.  Gradi 
crkvu . . .  od  mermera  i  od  kositera.  Nar.  pjesm. 
horm.  2,  57.  S  kositerom  i  s  olovom  dolazahu 
na  sajme  tvoje.    D.  Danicii,  jezek.  27,  12. 

KOSITERAN,  k6siterna,  adj.  koji  pripada  ko- 
siteru,  koji  je  naiinen  od  kositera.  —  Od  xvii 
vijeka  (ali  vidi  i  kositm),  a  izmedu  rjeinika  u 
Mika(inu  (kositerni,  od  kositera  ,stamn6us'),  u 
Belinu  (,di  stagno'  ,stann6us'  706*),  a  Stulicevu 
(,stann6Us'),  u  Vukovu  (,zinnern'  , stannous'  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme:  Sakuj  uama  sajku  ko- 
siternu).  Sudove  zlatne,  srebrne,  mjedene  i  ko- 
siterne.  M.  Divkovii,  bes.  556».  Misnik  u  zlatnu 
ali  srebrnu  samo,  ali  barem  kositernu  to  jest 
kalajnu  kalezu  nek  posveiuje.  I.  An6i6,  vrat.  210. 
.ledan  sud  kositerni.  Blago  turl.  2,  93.  TJ  sudih 
drvenih  i  kositernih.  Ant.  Kadfiic  88.  Od  6a§a 
drvenih  i  staklenih  i  roznih  i  kositernih  ...  I. 
Velikanovid,  uput.  3,  362.  U  velikijem  kositer- 
nijem  Jdelama.     .S.   ^ubiSa,   prip.  27-1.   —   I  kod 


imenti  bi(kc.  Kositerna  trava,  oquiseto  (Anselmo 
da  f'anali),  Eiiuisetum  L.  (Vujiftii).  B.  Sulek,  im. 
162.  —  isporedi  kositerka,  kositeniak.  —  Po  nem. 
zinnkraut. 

KOSITERE, /.  pi.  u  iwrndnoj  zagoneci  naiega 
vremena.  Kositere  litere  ni  pe6one  ni  vareno 
sav  svijet  othranile.  odgonetfaj:  sise.  Nar.  zag. 
nov.  207. 

KOSITERFINE,  n.  djelo  kojijem  se  kositeri.  — 
U  Belinu  rjeiniku :  ,3tagnamento,  lo  stagnaro, 
il  coprir  di  stagno'    '3.581),  j  u  Stuliievu. 

KOSITERITE^,,  m.  iovjek  koji  kositeri  (po 
svome    zanatu),   vidi    kalajgija    (pod   a),    Ualajis. 

—  U  Belinu  rjeiniku:  ,stagnaro'  ,faber  stanna- 
rius'    705'),  i  u  Stulicevu:  ,stauni  faber'. 

KOSITERITI,  k6siterim,  impf.  vidi  kalaj isati. 

—  U Belinu  rjeiniku:  ,stagnare,  coprir  di  stagno 
la  superficie  de'  metalli'  ,stannum  illinire  alicui 
rei'  7051";  u  Voltigijinu:  ,stagnare,  impeltrare' 
,verzinnen';  u  Stulicevu:  ,stanno  obducere'. 

KOSITERKA,  /.  bi(ka,  vidi  kositerau  jjn 
kraju.  Kositerka,  Equisetum  hiemale  L.  (Prauns- 
perger).    B.  Sulek,  im.  162. 

KOSITERNICA,/.  hijka.  Kositernica,  Ephedra 
L.  (Alschinger).  B.  Sulek,  im.  162.  —  isporedi 
kositeran  j^i'i  kraju. 

KOSITERNAK,  m.  bilka,  vidi  kositeran  pri 
kraju.  Kositernak,  Equisetum  hiemale  L.  (Sa- 
b|ar).    B.  Sulek,  im.  162. 

KOSITEROVIC,  VI.  prezime.  —  Pomine  sc  od 
xvm  vijeka.  Kositerovic  od  Livna.  And.  Kacic, 
kor.  452.  U  ovoj  nahiji  (skopajskoj)  ima  naj 
vise  begova  (blagorodnih  poturica) :  .  .  .  Kosite- 
rovidi ...    T.  Kovafievic,  bosu.  32 — 33. 

1.  KO.SITI,  kosim,  imp/,  kosom  (vidi  1.  kosa) 
rezati  (travu,  sijeno).  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  kosah,  u  aor.  2  »  3  sing,  kosi, 
u  ger.  praes.  koseoi,   ((  part,  praet.  pass,  kosen. 

—  Postaje  od  osnove  rijeii  1.  kosa  nastavkom  i, 

—  Rijei  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  i  ces. 
kositi,  rus.  KocHTb,  pol-  kosic.  —  U  svijem  je 
rjeenicima:  ii  Vraniicevu  ,falcare';  it  Mikafinu 
kositi.  pokositi  trrie  ,erunco';  kositi  sijeno  ,se- 
care  foenum';  u  Belinu  .falciare,  tagliar  con  falce' 
,falc6  secare'  300*;  ,pr6cidere,  tagliare'  ,prae- 
cido'  579*;  kositi  trave  , tagliar  1'  erbe'  ,herbas 
resecare'  721*;  u  Bjelostjeuievu  kosim  ,falco,  de- 
falco,  foenum,  pratum  seco  1.  reseco,  gramen 
arescens  falce  subseco' ;  u  Jambresicevu  kosim 
.falco';  u  Voltigijinu  .falciare,  sfalzare.  tagliar 
erba'  ,mahen,  abmahen';  u  Stulicevu  ,runcare, 
eruncare';  kositi  sijeno  , foenum  secare';  u  Vu- 
kovu .mahen^  ,meto,  foenum  seco';  a  Danicicevu 
, secare'. 

1.  aktivno,  moze  se  svagda  shvatiti  kao  pre- 
lazni  glagol,  jer  ako  i  nije  izreien  objekat,  moze 
.se  imati  u  misli. 

a.  u  pravom  smislu.  objekat,  ako  je  iz- 
reien, moze  biti  trava,  sijeno  itd.,  livada,  po\e 
itd.;  suhjekat  je  iejade  (kosac),  a  mogla  bi  biti 
i  kosa  (ali  toga  nema  u  nijednom  primjeru). 
.Seno  da  kose.  Mon.  serb.  98.  (1330).  Da  mu 
kosi  sena  dtnb  jedinb.  Zak.  dus.  pam.  saf. 
34.  Neka  vsaki  svoj  del  kosi.  Mon.  croat.  259. 
(1556).  Kosac  kada  kosi,  kosa  ni  prasta  ni 
ostaja  suhe  trave  zelene,  ni  cvijeta  ni  lista.  M. 
Divkovic,  bes.  333*.  Za  livadu  kosit  boje,  vecim 
stablom  slama'u  vrhe.  J.  Kavanin  360*.  Bija§e 
mu  naredio  kosit  trne  po  ravnici.  I.  Dordid, 
ben.  11,3.  Jedan  covik,  kosedi  seno,  prisi6e  zmiju 
kosom.  J.  Banovac,  pred.  15.  8azva  mnoge  kosce, 
da  mu  sino  kose.    pripov.  139.     Nu  slide,  ne  kosit, 


1.  KOSITI,  a. 


3H1 


2.  KOSITI,  d. 


kopat  iiaiiceni  kmeti.  A.  Kanizlic,  roz.  76.  Koji 
po|e  orfi,  sije  i  kosi.  M.  A.  Ke|kovic,  sat.  L3'J. 
Sada  sino  ko.si.  L5b.  Nije  moni  ozebao  vojno: 
kad  god  kosi,  rukavice  nosi.  Nar.  pjes.  vuk.  1, 
•528.  Petar  kosi  pored  Save  trave.  1,  616.  Du- 
rad  kosi  po  pobrdu.  1,  198.  Kad  zabranis  u 
poju  livadu,  jal'  je  kosi,  jal'  drugome  daji.  2, 
531.  Sad  j'  udrila  kosa  u  sijeno,  kose  Turci  si- 
roke  livade.  4,  51.  —  Aino  mogu  pripadati  i 
ovakvi  primjeri:  Rjezac  kosi  trsje  cilo.  J.  Ka- 
vaiiin  539b.  Jjit'  mu  koren  niti  lista  kosi.  J.  S. 
Re|kovi6  379. 

I».  u  metaforickom  smislu. 
u)  suhjekat  je  sinrt  (Hi  nena  kosa),  vidi 
1.  kosa,  b,  (I),  iiu)  objekat  su  {udi,  zivot  itd. 
Siiirt  kosi  kraje  i  cesare,  kosi  pjeSce  i  koiiike, 
kosi  mlade,  kosi  stare.  M.  Veti-ani(!:  1,  28—29.  Ni 
trudna  smrt  kosit.  D.  Barakovic,  vil.  347.  Tad 
zivote  tuznijeh  |udi  smrt  nemila  kosit  poSe.  (i. 
Palmoti6  3,  121''.  ;^uta  smrt  me  kosi.  A.  Vi- 
ta]i6,  ist.  548b.  Zivot  teska  smrt  i  ruzna  ruino 
kosi  kralu  od  nebi.  ost.  172.  Ter  (smrt)  na 
krila  leti,  i  kosi  veoma  vrlo.  J.  Kavanin  25b. 
Vrijeme  glode,  a  smrt  kosi.  l.SG-''.  U  svako 
doba  mira  smrt  nas  kosi  bez  ozira.  475b.  (Smrt) 
kosi  kra|a  i  cesara,  kosi  ralada,  kosi  stara.  V. 
Dosen  49b.  jjal'  o  vratu  svaki  nosi  smrtnu 
kosu  koja  kosi,  i  iz  iiaseg  trulog  tila  strasne 
smrti  kosa  biva,  koja  kosi  svakog'  ziva.  50b. 
Onoga  smrt  kosi,  koji  iznova  razbaja  se.  I.  J. 
P.  Luci(S,  razg.  127.  —  hh)  objekat  je  u  ovom 
primjcrit  stablo  po  biblijskom  jesiku.  Pripovidao 
je  s.  Ivan  jednomu  miostvu  puka  i  vapio :  ,Jam 
securis  ad  i-adicem  arboris  posita  est':  ,puco 
raoj'  govorio  je  on  ,dragi  puce  moj !  smit  hoda 
na  blizu,  i  vece  ju  vidira  gdi  kosi  i  sice  svako 
stablo'.    A.  Tomikovic,  gov.  15. 

h)  znaci  uopce  sto  i  unistavati,  tama- 
iiiti  (ii  ovom  je  primjeru  posve  jasna  metafora: 
(Sobjeski)  kosi  vojsku  ko  livade.  J.  Kavanin 
265a).  tesko  jr  razlikonati  kod  innogijeh  primjera, 
pripadaju  li  amo  Hi  pod  2.  kositi.  Zasto  nije 
ni  pravo,  lakomos  da  nosi  oruzje  krvavo,  da  vas 
svijet  liim  kosi.  M.  Vetranic  1,  167.  Da  drug 
druga  svoga  kakono  zvir  kosi.  M.  Drzic  90. 
Lipos,  koj  sve  vrime  vrijednu  cas  odnosi,  jak 
vihar  sred  zirae  kad  zelen  gdi  kosi.  D.  Eanina 
33b.  Istinu  time  kose.  M.  Gazarovic  53.  Mac 
ki  pamet  sijece  i  kosi.  P.  Kanavelio,  iv.  58.  I 
s  pogledom  samijem  kosi  (medved).  J.  Kavanin 
292b.  I  kositi  sirom  stane  (bisna  zvir).  V.  Do- 
sen 95b.  Puk  nemilo  da  ne  kosi  (poglavar). 
217».  Kamol'  kripost  ili  sila  da  bi  (vojskn)  trbi 
il'  kosila?  228b.  Koji  (crv)  duhanske  rad  mla- 
dice  kosi.  J.  S.  Rejkovic  '219.  Te  ih  je  sune- 
civao,  ili  sab[om  kosio.  M.  Pavlinovic,  razg.  95. 
(Giiba)  dusu  i  napredak  kosi.  Nar.  pjes.  mag. 
1864.  SO. 

c.  amo  pripada  po  svoj  prilici  i  ovaj  pri- 
mjer,  11  kojemu  se  cini  da  kositi,  kao  neprelazni 
tjlagiil,  znaci  krivu  micane  nogii  u  hodu.  I  si- 
roko  noge  nosi  (divojka)  i  [lopriko  nima  kosi. 
V.  Dosen  119b.  —  isporedi  3,  b. 

2.  pasivno.  Koseno  je,  strizono  je.  (Z).  Po- 
slov.  danic.  Koseno,  strizeno.  (Pripovijeda  se 
kako  je  coek  sa  zlom  zenom  isao  preko  poko- 
sene  livade,  pa  coek  kazao  da  je  livada  lijepo 
pokosena,  a  zena  kazala  da  je  strizena  itd.  vidi 
Nar.  prip.  vuk.  181).  Nar.  posl.  vuk.  1.59.  Nije 
koSeno  ve6  strizeno.  215. 

3.  sa  se. 

a.  pasivno. 

ti)  sa  sitbjektom.    Goriie    trsji"  kr>je  brdo 


nosi  rizuc  nok  se  drugacije  kosi.  J.  S.  Eejkovic 
178.  Jer  se  prolia  u  nas  obicno  kosi,  a  ne  zi'io 
se.    Vuk,  poslov.  290. 

It)  bez  subjekta.    Kude  se  ni  wre  ni  kosi, 
tozi  planina.    Mon.  serb.  95.  (1330). 

b.  refleksivno,  samo  u  osobitom  znacenu, 
isporedi  1,  c.  Kon  se  kosi,  kad  u  hodu  udara 
kopitom  u  gjezno.    M.  Pavlinovic. 

2.  KOSITI,  k6srm,  impf.  lacerare,  vellere,  ki- 
dati  (vidi  kidati,  1,  b)  tkane  Hi  predu  tako  da 
na  kraju  gdje  je  prekinuto  ostaju.  poduje  zicc 
ili  vlakanea;  moze  znaiiti  i  (bez  kidana)  izola- 
citi  iz  tkana  zice  od  utke  tako  da  ostane  sama 
osnova  (svaka  zica  za  se),  pa  i  uopce  i  s  dru- 
gijem  ohjektom  (n.  p.  s  konopcem,  s  korom  dr- 
vecom)  raditi  tako  da  niti  i  vlakanea  ostaju 
razdije]ena  jedno  od  drugoga.  —  isporedi  oin- 
kati.  —  Lako  je  piomijesati  (osobito  kad  nije  a 
pravom  smislu)  ovaj  glagol  s  1.  kositi;  ali  mi- 
slim  da  je  posve  drvga  rijec  te  da  postaje  od 
2.  kosa.  —  Akcenat  sam  zabi(eiio  onako  kako 
sam  ga  sam  cuo,  i  mijena  se  u  praes.  1  i  2  pi.: 
kosimo,  kosite,  11  aor.  2  i  3  sing,  kosf,  u  ger. 
praes.  koseii,  u  part,  praet.  pass,  kosen.  u  Vitka 
je  (vidi  kod  2)  isti  akc.  kao  kod  1.  kositi.  —  Od 
XVI  vijeka  (vidi  1,  d,  i  2,  b);  radi  rjeinika  vidi 
da\e. 

1.  aktivno. 

a.  a  pravom  smislu.  Kosi  mani  s  mrkijou- 
tam  gumine.  (Z).  Poslov.  danic.  amo  mogu  pri- 
padati i  ova  dva  primjera:  Posvocene  i  na  skr- 
late  pada  griska,  ter  ih  kosi.  J.  Kavanin  380''. 
Ugleda  oko  zila  onoga  dubka  jodnoga  crna  misa, 
drugoga  bijela,  koji  ga  grizu  i  kose  bez  pri- 
stanka.  B.  Zuzeri  204.  —  Drugijeli  primjera  nc- 
mam,  ali  se  u  Dabrovniku  nerijetkn  govori,  n.  p. 
kositi  postav,  kositi  vunu,  kositi  konop;  pia  moze 
biti  objekat  i  ono  sto  postaje  kosenem,  n.  p.  ko- 
siti svilace.    P.  Budmani. 

1).  u  prenesenom  smislu,  zuhom  Hi  zuliima 
raskidati  (meso),  mrcvariti.  Gdje  (zmaji  i  dro- 
kuni)  djecu  iznose  tebansku  u  zubijeh  kim  kose. 
M.  Bunic  55.  Uzmi  od  sviiie  neskopjeno  zub 
kojim  kosi.  J.  Vladmirovic  39.  —  Amo  bi  moglo 
pripadati  i  ovo:  Stipac  stojec  u  listopadu  Stipa- 
lima  (utmi  kosi.    J.  Kavanin  47.3b. 

e.  metaforicki  (prema  b),  (jezikom)  kositi 
koga  Hi  ciju  cast  itd.  znaci:  zlo  govoriti  0  kome 
itd.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (kositi  tkoga 
jozikom  ,dir  male  d'  alouuo'  ,maledice  de  aliquo 
dicere'  ■260*)  i  u  Stulicevu  (kositi  koga  jezikom 
.detrahere  de  aliquo').  Za  salu  i  Igru  kose  tudu 
cast.  A.  d.  Bella,  razgov.  147.  —  Moglo  bi  biti 
da  i  ovaj  primjer  amo  pripada :  Drugi  sgrijnsi, 
bode,  kosi,  a  ti  od  grijeha  pedips  nosi.  J.  Ka- 
vaAin  290*. 

d.  metaforicki,  muiiti  (u  dusevnom  smislu), 
uznemirivati.  Misli  su  jos  njeke  ke  mene  ta6 
kose,  jak  da  me  sve  rijeke  u  ponor  zanose.  M. 
Vetranic  2,  211.  Tolika  ju  boles  kosi,  da  no 
pozna  puna  jada,  er  ujedno  s  molbom  sada  uz- 
dahe  joj  vjetar  nosi.  I.  Qundulic  46.  Ob  vlasti 
misleci  smrtno  sebe  kose.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  137. 
Da  mi  srce  jad  ne  kosi.  J.  Palmotic  397.  Zlo 
mu  srce  tuce,  smrtni  ga  zuoj  kosi.  B.  Krna- 
rutii  35.  Ter  te  unutrni  crv  kosi  i  muci.  V. 
Andrijasevic,  put.  54.  Ti  me  strah  veoma  kosi. 
359.  Grijesi  je  (dusu)  kose.  .392.  Ovu  u  srcu 
cujah  pravu  rijec  i  danas  ka  me  kosi.  P.  Kana- 
velic,  iv.  227.  I  ka  necast  liega  kosi  mou  ovimi 
razbojuici.  A  Vitajii,  ost.  197.  A  omraze  i  za- 
vade  neumrle  liih  me  kose.  J.  Kavanin  407b. 
To  SVC   vpdma  dusu   nam  gorci,    sico  nam   kosi   i 


:.'.  KOSITI  d.  .( 

piobada.    Stit.  li).     §to  g&  je  grizlo  i  koailoV    A. 
Kalic  158. 

e.  kao  jediti,  |utiti  (ali  s  mai'iom  silom), 
maze  hiti  da  postnje  od  predaSnega  znaiena,  oidi 
•1,  a,  c).  —  U  nnfe  vrijeme.  ii  Dubrovniku.  ,No- 
uioj  me  kosit,  ostavi  rae  u  rairu'.  ,bto  ga  3vo 
kosiS?  pusti  ga  stfit'.    P.  Budmani. 

f.  M  jednom  priwjrru  xviii  vijeka  s  objek- 
tout  liiva  stoji  o  orantt.  Voli  plugom  I'live  kose. 
.1.  Kavanin  H^. 

2.  sa  se. 

a.  rejleksivno. 

(I)  u  pravom  smislii,  o  tkanu  Ho  se  dere 
iiusiiom  Hi  drukcije.  —  Isinedu  rjeinika  u  Vu- 
kovii  (k6siti  so,  kostm  so,  n.  p.  sukiio  ,8ich  ab- 
reiben'  .deteri').  Svita  so  kosi,  ital.  ,si  spozza'. 
M.  Pavlinovic. 

b)  miiiiti  se  (u  sebi,  u  diisi),  uzneiniri- 
vati  se,  vidi  1,  d.  —  Izmedtt  rjeinika  u  Stuli- 
ecvu,  (,aiigi').  Rane  kad  se  li<Se,  nitkor  se  no 
kosi,  ve6  ako  lik  sice.  I.  Ivanisevic  306.  Kosis 
se,  suSis  i  venes  za  blago  uzmnoziti.  V.  Andri- 
jasevic,  put.  229.  Neka  se  kosis  i  bolis  zaludu 
od  svega  tvoga  zivota.  31JI.  Sve  zlu  kim  se  tu- 
zan  kosim.  I.  Akvilini  290.  Savisi'iijem  isku- 
Sai'iiin  u  sreu  se  trgaju  i  kose.  B.  Zuzeri  121. 
Da  je  ko  u  vocoj  cjeni  od  vas  grizete  se,  kosite 
se  i  nejmate  mira  ni  pokoja.  D.  Basi6  2r)9. 
Kosi  se,  ter  govori  vooma  razajen.  266.  Kosili 
su  se  za  grijehe  ufiiiiene  razlicni  pokoruici.  ;i04. 
Veco  bi  se  kosio  za  izgubjeiie  od  truda,  nogo  za 
iste  trude.  305.  Ne  brinite  se,  ne  kosite  se, 
opaci !  A.  Kalic  1.53.  Neka  rece  osvetnik,  ko- 
liko  se  jedi,  kosi,  trga  i  muci,  dokle  neprijateju 
odvrati.  168.  Koji  se  nemo6an,  bolestan,  trga 
i  kosi.  415.  Inafee  kosicemo  se  u  svojoj  dusi. 
M.  Pavlinovic,  lazl.  spisi.  281.  —  U  jednom  pri- 
mjeru  xviii  vijeka  ima  osobito  znacene:  hiti  ne- 
miran  s  toga  sto  se  Ho  ne  moze  Hi  ne  sniije 
ueiniii.  u  istum  je  primjerii  na  cudan  nacin  raz- 
dijelena  u  dva  dijela  rijei  kosijase  enklitikom  bo. 
Ova  odluka  Joakima  i  Ane  promuti  ne  malo 
srce  u  Mariji:  kosija-  bo  -se  se  ona  oprijet  so 
voji  otfiinoj  i  materinoj  ...    S.  Rosa  176*. 

(•)  od  predasnega  znacena  (Hi  moze  hiti 
imperfektivni  glagol  preina  okositi  se  Hi  uskositi 
s&)  postaje  i  drugn:  (utiti  se,  jediti  se  (ali  s  ma- 
num  silom,  kad  Jutina  nije  velika  i  ne  traje  dago, 
ali  se  moze  i  cesto  ponatJ^ati).  —  U  Dubrovniku 
od  XVI  vijeka.  Jer  se  s  nome  svakcas  kosi,  i 
ne  moze  da  ju  vidi.  S.  Bobajevic  207.  Kdsiti 
se,  k6sim  se,  jediti  se.  u  nase  vrijeme  u  Stonu: 
,Ne  kosi  se,  covjece!'  ,Sve  se  kosim  u  sebi'.  M. 
Milas. 

</J  ne  slagati  se  s  ciin  Hi  s  kim,  proti- 
viti  se  koine  Hi  cemu  (i  kositi  se  o  ito).  va^a  da 
je  isto  znacene  Ho  i  kod  h,  ali  u  prenesenom 
smishi.  —  U  nase  vrijeme.  Moze  biti  da  se  je 
ova  osobina  liogova  temperamenta  kosila  s  na- 
ravi  Karadordevom.  M.  D.  Milicevic,  pomenik. 
1,  141.  Sto  bi  .so  o  duznosti  kosilo.  Bos.  vila. 
1892.  178. 

b.  reciproino,  o  zvijerima  Ho  jedna  druga 
kose  zubima,  vidi  1,  6.  Ar  vuci  i  lavi  i  zvijeri 
ostale  ...  no  bi  ta6  u  boju  zlosrdo  stojeii,  pro- 
lile  krv  svoju,  zubi  se  koseci.  M.  Vetranic  1, 
55.  —  U  nase  vrijeme,  o  nekijem  osobitijem  zi- 
votinama,  ziiaci  uopce:  tuii  se,  klati  se.  —  iz- 
medu  rjeinika  u  Vukovu:  kose  se  neiastovi,  cele, 
,raufen  (von  ebern  und  bienen)'  .rixari'.  Nade 
dva  bravca  a  oni  se  jodnako  kose.  Nar.  prip. 
Tuk.  112.  Kose  se  p6ele  ,raufen:  von  bienon'. 
J.  Zivanovid.  javor.  1879.  338. 


2  2.  kosjeraCa 

3.  KOSIT f,  kosim,  iinpf.  u  jednom  primjerii 
XVI  vijeka:  Na  zlatu  jabuku  (kao  na  ladu)  slu- 
pih  i  s  I'lom  se  odpravih  za  sobom  Sibenik  grad 
ostavif.  Idosiuo  malne  u  zapadi'ie  straiie,  uprav 
desnom  stranom  stanovitu  zera|u  a  livora  razlike 
Skole  kosefti.  P.  Zorani6  71l>.  kao  da  je  pisac 
hotio  pokaznti  koso  pomicaAe  lade  (jabuke)  prema 
jednomc  i  drugome  kraju,  medu  kojima  se  vozio, 
premda  je  uprav  ovakovo  tnicane  poredno. 

KOSITI  SE,  kosim  se,  impf.  doticati  se.  —  U 
pisaca  naSega  vremena;  mislim  da  niji  narodna 
rijei  nego  je  nacinena  po  ruskoj  KociiyTi.cJi 
(impf.:  Kae.iTi.oHi.  Ostrvioo  skoro  jedna  drugu 
laktom  kosi.  S.  :^ubi5a,  prip.  1.  Ni  da  mi  so 
s  puta  uklaiia,  nego  se  laktima  kosimo.  Srp. 
zora.  god.  2,  sv.  2,  str.  27. 

KOSITL.\R,  m.  vidi  kalajis  i  kositoritoj.  — 
Saino  u  Jambresiceou  rjecniku:  ,stannarius',  t  u 
Stuliievu:  v.  kositeritej,  kalajis. 

KOSITREN,  adj.  koji  pripada  kositru;  vidi 
kositeran;  ali  je  uprav  part.  perf.  pass,  od  ko- 
sitriti,  te  i  prema  tome  ima  znacene.  —  U  Bje- 
lo.ttjenievu,  rjeinika:  ,stauii6us'.  2.  kositren,  po- 
kositren,  pokalaisan  ,stanno  illitiis'.  v.  pociiian; 
M  Jambresiievu:  ,stanneus';  ti  Stuliievu:  v.  ko- 
siteran iz  Habdeliieva. 

KOSITRENE,  n.  djelo  kojijem  se  koxitri.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku. 

K6SITRITE^J,  m.  vidi  kositeritel.  —  (I  lije- 
lostjtncevu  rjeiniku:  kositrite),  cingesar,  kalajisar 
,stannarius,  stannifex'. 

KOSITRITI,  kositrira,  impf.  vidi  kositeriti. 
—  Postaje  od  oblika  kositar.  —  V  Bjelostjen- 
cevu rjecniku:  kositrim,  cinam,  kalajisam  ,3tan- 
num  illinio  alicui  rei,  1.  stanno  illinio  aliquam 
rem',  v.  pociiiavam;  it  Voltigijinu:  v.  kositeriti; 
u  Stuliievu:  v.  kositeriti 

KOSITRN,  adj.  vidi  kositeran.  —  Od  oblika 
kositar.  —  Na  dva  mjesta  xvi  i  xvii  vijeka, 
ali  nije  ni  jednu  ni  drugo  pouzdano:  na  prvome 
moze  biti  izostav^eno  e  radi  skraiivana  pisma, 
a  na  drugome  moze  biti  pisarska  Hi  Hamparska 
pogreska,  jer  je  u  istoga  pisca  svagda  oblik  ko- 
siter  a  ne  kositar.  Srebrnom  ili  kositrnom.  S. 
Kozici6  7a.  U  sudcih  srebrnih  ili  kositrnih.  B. 
Kasic,  rit.  8. 

KOSITVA,  /.  vidi  kositba.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecniku:  kositva,  kosidba  ,falcatura,  fal- 
catio,  foenisecium,  foeuicularium,  t'alcularia,  foeni 
sectio,  foeni  messis,  foenisecia',  i  u  Stuliievu:  v. 
kosidba. 

KOSIVO,  n.  vidi  kosidba.  —  U  nase  vrijeme. 
Kad  je  kosivo  livada.    V.  Bogisic,  zboru.  481. 

KOSJENICA,  /.  mjesno  ime.  —  Ovaki  je  oblik 
po  jiiznom  govoru,  ali  na  jedinom  mjestu  gdje 
se  nalazi  stoji  po  istocnom  govoru  Kosenica.  — 
U  Daniciievu  rjecniku:  Kosenica,  manastir.  ,Ko- 
senicu'  sazida  kra(  Milutin.  (Okaz.  pam.  saf.)  60. 
eamo  tu. 

1.  KOSJERACA,  /.  augm.  kosijer  (radi  roda 
isporedi  kosjerica). 

a.  na  jednom  mjestu  (s  i  po  zapadnom  go- 
voru) XVII  vijeka  znaii  Ho  i  1.  kosa,  ili  oruzje 
nalik  na  kosu.  Oruzje  imihu  od  svitla  zeloza, 
ca  bise  doveza',  krive  kosirace . . .  Nike  6epr|ace 
fiinase  nositi,  kako  da  6e  draco  primorjera  ko- 
siti.   D.  Barakovii^,  vil.  51. 

b.  britva  zavrnuta  poput  srpa.  —  U  nase 
vrijeme  u  Stonu :  ,Daj  mi  tu  kosjera6u !'   M.  Milas. 

2.  KOSJERACA,  /.  2eusko  celade  silovito  koje 
na  svakoga  udara  o§trijem  rijecima.  —   U  naSe 


2.  K0SJERA(5a 


1.  KOSMAC 


vrijeme  u  Stouu :  ,Pogledaj  ti  one  kosjerace!' 
M.  Milas.  —  Vaja  da  jjostajc  od  kositi  se,  vidi 
2.  kositi,  2,  a,  c)  i  b. 

KOSJERACICA,  /.  dem.  1.  kosjera6a.  U  iiaSe 
vrijeme  u  Stonu :  ,0tkiiiu6u  kosjerafiicom'.  M. 
Milas. 

KOSJERCAC,  kosjercca,  m.  dem.  kosijerak.  — 
U  Stulicevu  rjeinik'i  uz  koaijei-ac.  —  nepouzdano. 

KOSJERCic,  m.  dem.  kosijerak.  —  Samo  a 
Stulicevu  rjecniku  uz  kosijerac. 

KOSJERICA,  /.  dem.  kosijer,  va(a  da  je  ien- 
skoga  roda,  jer  se  uz  kosijer  misli  i  na  1.  kosa. 
—  Samo  u  osohitijem  znacenima.  —  Od  xviii 
Vijeka  (vidi  b). 

a.  koserica,  koser,  koji  se  zatvoiiti  dade.  na 
Rijeci.    F.  Pilepic. 

b.  vnj  iesie  znaci  Ho  i  kosijer  pod  d.  — 
Izmedu  ijecnika  u  B'linu  (,mascella,  e  ganascia, 
r  osso  dove  sono  attaccati  i  denti'  , maxilla'  4641') 
(jdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (,maxilla, 
mala').  Sansom  pridobi  i  porazi  Filistoje  s  jed- 
nora  kosiricom  od  zivinceta.  J.  Banovac,  pred.  34. 
Sanson  kosiricom  jednoga  zivinceta  smace  ijadu 
svoji  protivnika.  J.  Filipovic  1,  174'>.  Nami- 
rivsi  so  na  kosiricu  magarecu  ...  Iz  zuba  ko- 
sirice  udari  voda.  .\nd.  ICacic,  kor.  38.  Moska 
iz  kosirica  prasetji.  J.  Vladmirovic  6.  Kako 
Bog  cini  izac  vodu  iz  kamena,  i  Sansunu  iz  suhe 
kosirice  magaretje.  L.  Vladmirovic  26.  Sansun 
posice  ijadu  Filistea  s  magaredom  kosiricom.  I. 
J.  P.  Lucie,  razg.  69.  U  glavi  mu  zuba  davo- 
|6ga,  sve  mu  klapcu  kosjei-ice  prazne.  Smailag. 
meh.  125.  Kosirica,  kosirice,  , maxilla  interior', 
hem.  ,unterkiefer'.  na  Bra6u.  A.  Ostojie.  —  Va(a 
da  je  i  ovdje  isto  znacene  (na  grbu).  Dade  mu 
krilo  od  tice  nike  modra  kolura  i  vilicu  aliti 
kosiricu  od  zlata  kojizif/tj  prilika  gleda  se  na 
kapi  vojni§koj  aliti  elmu  u  negovoj  armi.  And. 
Kaftic,  razg.  202. 

c.  ime  rib|oj   hrpteiiaci.   u   Lici.    F.   Het'ele. 
<1.  znaci  iieke  zivotine. 

a)  vrsta  ptice,  vidi  pi[ak.  Kosirica,  Che- 
lidun  urbica.  G.  Kolombatovic,  progr.  spal. 
1880.  17. 

bj  dvije  vrste  ribe.  (ta)  Crenilabrus  Kois- 
sali.  a.  Kolombatovic,  pesci.  16.  —  hit)  Kosje- 
rica,  Carassius  gibelio  Nilss.  Jasenovac    D.  Hire. 

KOSJERICAN,  kosjfericna,  ndj.  koji  pripada 
kosjerici.    —    U  Stulicevu   rjecniku:   ,maxillaris'. 

KOSJKRIC,  m.  dem.  kosijer,  alt  moze  znaciti 
isto  sto  i  kosijer.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Mika}inu  (kosiric,  kojim  se  loze  rizu 
,falx  vineatica,  sirpicula')  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi, u  Beliiiu  (,falce  da  potare'  ,falx  potatoria' 
300";  ,ronchetto  da  potare'  ,falx  putatoria'  632*), 
u  Stulicevu  (v.  kosijerac). 

ii.  u  pravom  smislu.  u  svijem  je  primjerima 
isto  sto  kosijer.  Premda  si  s  kosjericem  sved  u 
rukah,  jos  jedno  nijesi  dobro  ohastrio,  eto  drugo 
proniklo  je.  B.  Zuzeri  167.  Kosjeriiem  nacijepa 
(vrtlar)  divji  stabar.  V.  M.  Gucetic  16.  Kosjeri6 
rezo,  a  motika  kopa.  (Z).  Poslov.  daniC.  Pod 
bjela6u  kordu  pripaSite,  a  u  ruke  ostre  kosje- 
rice.    Nar.  pjos.  bog.  235. 

b.  u  prenesenom  smislu  nekakav  oez  (oaja 
da  postane  nesto  nalik  na  kosjeric).  —  U  nase 
vrijeme  u  Boci  kotorskoj.  Posku6e  vezeno  na 
lebrice,  okanca  i  kosjerice  (oblici  veza).  S.  l^ju- 
bisa,  pric.  124. 

c.  u  prenesenom  smislu  (Hi  mozebiti  po  pre- 
zimenu),  mjesno  ime.     Kosjeric,  na  Cruokosi,  iz- 


nad  sela  Kosjertca,  stari  grad.  M.  D.  Milicevic, 
srb.  586.  —  isporedi  Kosjorici. 

KOSJEKICAK,   kosjeriika,   m.   dem.   kosjeric. 

—  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku,  gdje  znaci 
mali  kosijer  zaobfen  kojijem  sc  n.  pr.  here  grozde. 
P.  Budmani. 

KOSJERICI,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Grnoj  Gori.   Glasnik.  40,  22. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugii  iizickoin.  K.  Jo- 
vanovii  161. 

KOSJERSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kosjeri- 
cima  u  Srhiji.  Kosjerska  (opstina).  K.  Jova- 
novic  161. 

KOSJI,  adj.  koji  pripada  kosovima  (vidi  2. 
kos).  Kosji  ,m6rularum'.  D.  Nemanio,  cak.- 
kroat.  stud,  iiftsg.  12. 

1.  KOtSKA,  /.  dem.  kost.  —  Uprav  kostka 
(kostbka),  ali  t  ispada  izmedu  s  i  k.  —  Eijei  je 
praslavenska,  vidi  kod  kocka. 

a.  u  pravom  znacenu.  —  Za  ooo  nemam  ni- 
jednoga  primjera,  samo  u  narodnoj  zagoneci  ima 
kao  dem.  kost,  a  ovo  kao  da  naznacuje  jaje. 
Ozdrebi  kobila  kosku,  a  koska  zdrebe.  Zdrebo 
ne  kte  za  kos(!^u — majkom,  nego  ode  za  ko- 
bilom — babom.  odgonet(aj:  kokos,  jaje,  pile.  Nar. 
zag.  nov.  94. 

b.  vidi  kocka.  —  U  Vrancicevu  rjecniku: 
kostka  ,alea',  i  u  Stulicevu:  kostka  ,taxillus,  tes- 
sera' s  dodatkom  da  je  rijei  ruska. 

c.  u  prene-fenom  smislu,  kao  ime  nekakvoj 
rilii.  —  U  Mikajinu  rjecniku :  kostka,  ribica 
,squaglio,  pesce'  ,qualus'  (sic),  i  u  Stulicevu  : 
kostka,  riba  ,squalus'  i.^   Mikajina. 

2.  KOSKA,  /.  nekakva  vrsta  raka  Hi  jastoga. 

—  isporedi  kod  kuzica.  —  -s-  stoji  ispred  k  mj. 
z,  kako  se  vidi  po   rijeii   kozica  istoga  znacena. 

—  U  Mika(inu  rjeiniku :  koska,  kozica,  riba 
,gambaro'  ,astacus,  cammarus,  locusta,  chelae', 
i  u  Stulicevu:  koska,  riba  ,gambaro'  ,astacus'  iz 
Mikalina. 

3.  KOSKA,  /.  ime  kravi.  ,Kozka'.  F.  Kurolac, 
dom.  ziv.  24.  —  isporedi  2.  koska. 

KOSKAR,  m.  prezime.  —  xvii  vijeka.  Petar 
Koskar.    Starine.  11,  135.  (oko  1679)'. 

KOSKAREV,  adj.  koji  pripada  Koskaru.  Kos- 
karevo  dugovanje.    .Starine.    11,  122.  (1678). 

KOSKAV,  adj.  kojije  nalik  na  kosku  (kocku), 
vidi  kockast.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  kostkav 
jScaccato,  fatto  a  scacchi'  ,tes36latus';  gdje  ima 
i  adv.  kostkavo  ,a  scacchi'  ,vermiculate'. 

KOSKAVICA,  /.  daska  za  (igru)  Skak,  skak- 
nica.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  kostkavica 
jScacchiere'  ,alveus  lusorius'.  —  isporedi  koskav. 

KOSKIC,  m.  prezime.  —  U  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  naiega  vremena.  Khigu  pise  Kos- 
kijc  Ahmet-bego.    Pjev.  crn.  29". 

KOSLATA, /.  samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,kos- 
latta'  , foramen  dolii  in  superiori  parte',  znaci 
dakle  rupu  na  gorriem  dijelu  u  bacve.  —  Ne  znam 
odakle  je. 

KOSMA,  /.  vidi  2.  kosa.  —  U  knigama  ptsa- 
nima  crkvenijem  Hi  mijesanijem  jezikom.  Kosmy 
otb  glavy  onogo.  Sredovjecn.  lijok.  jag.  star.  10, 
106.  Jegda  kosmy  padajutb  glavny.  108.  U 
kosme  moje  jako  cifibkt  uvi  se.  Aleks.  novak. 
103. 

1.  KOSMAC,  kosmaca,  m.  u  kojega  se  duge 
dlake  (ce]ade,  zivotina,  tkane),  runav,  rutav.  — 
Postaje  od  kosma.  —  Od  xvi  vijeka.  Nek  posje 
dvije   lakti  postava  njekoga   kosmaca.    M.  Drzic 


1.  kosmaC  h 

111.  KosinaS  ,pil<wiis  (liomo,  aiiiiii<al)'.  l>.  Ne- 
uiniiio,  iak.-kroat.  stud.  ix. 

2.  KOSMAC,  «i.  mjesno  imc.  —  U  pjesmi  cr- 
iioiiur.^koj  iiaiiega  crcmena.  A  to  gleda  iz  Kos- 
iua6a  vila.    Nar.  pjos.  vuk.  5,  342. 

KOSMaCa,  /.  imc  selu  u  Srhiji  u  nkrugu  to- 
liHikom.    M.  D.  MiliAevic,  kra|.  srb.  391. 

1.  KOSMAJ,  hi.  suvrst  vinove  loze  bijela 
jjrozda  (na  Cresu).    B.  §ulek,  im.  162. 

2.  KOSM.\.T,  K6smaja,  i».  imc  vrhu  u  Srhiji  u 
okriiyu  biogradskom.  M.  D.  Mili6evic,  srb.  .59. 
—  Akc.  kaki  je  u  gen.  taki  je  u  ostalijem  pade- 
zima,  osim  noin.  %  ace.  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
me(tu  rjecnika  i<  Vukovn:  ,berg  in  der  belgrador 
nahija' »\;)riHye)i»irt  iz  narodnijch  pjesama:  Pala 
inagta  po  golora  Kosmaju,  sa  Kosmaja  na  Jan- 
kovo  dvore.  —  Od  Kosmaja  gnjezda  sokolova. 
(Nar.  pjes.  vuk.  '1,  178).  ^  Na§o  skole  i  skoliSta 
noma  grde  koliko  no.<ii  odavde  do  Kosmaja!  M. 
P.  Sapcanin  1,  82. 

KOsMA.II,  m.  pi.  imc  seovu  ii  liosni  u  okrugii 
'sarajcvskom.    Statist,  bosn.  21. 

KOSMA.TSKI,  adj.  koji  pripada  Kosmaja 
(t'idi  2.  Kosmaj).  U  srezu  kosmajskom.  K.  Jo- 
vanovic  90. 

JvOSMAJST,  m.  imc  scocu  u  Hercegovini.  Statist, 
bosu.  109. 

KOSMAiST,  adj.  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  kosmat. 

KOSMAT,  adj.  na  kojemu  su  duge  i  guste  (a 
cesto  se  misli  i  nakostrijeSene)  dlake.  —  Rijec  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  kosmati,,  rus.  koc- 
siaTbiii,  ces.  kosmaty,  j>o(.  kosmaty.  —  Postaje  od 
kosma.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vranciievu  (,hir- 
sutus'),  u  Mikafinu  (kosmat,  runav  ,villosus,  pi- 
losus,  hirsutus'),  u  Belinu  (,hirsuto,  cioe  aspro 
di  pelo'  ,hirsutu3'  309''' ;  ,peloso'  ,hirtu3'  551a), 
n  Bjelostjencevu  (kosmat,  dlakav,  dlakast,  runav 
,pilosus,  villosus,  hirsutus,  hirtus,  hispidus,  his- 
pidosus,  setosus'),  u  Jambresicevii  (.pilosus,  vil- 
losus'), u  Voltigijinu  (,peloso'  ,haaricht,  woUioht'), 
u  Stulicevu  (,pilosus,  hirsutus,  hispidus,  setosus, 
setis  obsitus'),  u  Vukuvu  (,haarig'  , pilosus').  — 
Komparativ:  kosmatiji.  u  Belinu  rjecnika:  ,piu 
hirsute'  ,magis  hirsutus'  369*;  ,piu  peloso'  ,pilo- 
sior'  5.51*. 

il.  0  eefadetu.  Zuas  li  da  Ezau  brat  moj 
clovik  kosmat  jest,  a  ja  sam  gladak?  Bernardin 
40.  gen.  27,  11.  Ako  vidis  (a  smt)  da  si  kosmat, 
prilikuje  veselje.  Zborn.  137*.  Zene  divje  naj- 
doso,  vse  kosmate  kako  sviria.  Aleks.  jag.  star. 
3,  277.  Po  lieu  je  sva  kosmata.  G.  Palmotic  2,  60. 
Ezau  kosmat  bijaso.  A.  Kanizlic,  utoc.  102.  Bjese 
sav  kosmat.  D.  Danicic,  2car.  1,  8.  —  U  ovom 
primjcru  (ako  nema  kakve  pisarske  Hi  stamparske 
pogreske)  znaci  jamacno:  na  kojega  sa  napale  i 
na  nem  strSe  vunene  dlake :  Gdi  jesu  dilavci  od 
vune  kosmati?    F.  Glavinic,  posl.  8. 

I>.  o  zivotinama.  A  navlas  repati  kad  budu 
orvi  prit,  i  cesji  kosmati,  bez  broja  ki  de  bit 
(vidi  1.  ceSaj,  c) ;  6esa|  je  uprav  Scolopendra, 
premda  to  nije  u  ovom  primjcru,  jer  je  gladak). 
M.  Vetranic  1,  273.  —  Pas  kosmat  ,canis  hir- 
sutus'. J.  Stulli,  rje6n.  kod  kosmat.  —  Na  I'le- 
gova  kosmata  vrancica.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  391. 
Na  svojega  vranca  kosmatoga.    Tj,  278. 

c.  o  \udskijem  Hi  zivinskijvni  udima  Hi  uopce 
0  dijelovima  tijela.  Kosmate  ruke  priliku  stari- 
jega  brata  skazovahu.  Beruardin  41.  gen.  27,  23. 
Imam  stegna  kosmata  tgovori  satir).  D.  Zlataric 
.51*.  Starijemu  biso  vrat  i  ruke  kosmate.  D.  Ba- 
rakovic,  jar.  42.  Kroz  kosmate  gorne  trepavice. 
Nar.  pjes.  u  Vivk,  rjocn.  kod  kosmat. 


1  KOSMURA 

d.  o  cemu  Ho  se  sastoji  iz  samijeh  dlaka. 
Kail  u  moru  kami  stanovit  pribiva,  I'lega  kosmat 
prami  po  svomu  odiva.  D.  Barakovi6,  vil.  16.">. 
Oni  Sirokijeh  pleca,  debela  vrata,  a  kosmatih 
brka.  Nar.  prip.  vr6.  212.  —  /  ii  ncHo  prcnc- 
senom  smislu,  o  travi.  Kad  travom  kosmatum 
po|o  se  povije.    I.  T.  Mrnavi6,  osm.  1G9. 

C.  uopce.  Ako  me  si  privario  u  golu,  nodes 
u  kosraatu.  (D).    Poslov.  danift. 

KOSMATAC,  Kosmaca,  m.  ime  mu.iko.  —  Ja- 
macno postaje  od  kosmat.  —  xiv  vijeka  Syni. 
mu  KosmatbCb.    Dec.  hris.  12.  79. 

KOSMATI,  kosmam,  impf.  ra§CHpavali.  —  U 
nasc  vrijeme  a  Stonu.  , Kosmam  so  svaki  dan 
dva  puta,  pa  mi  se  vaja  deSjati'.  ,ZaSto  me  kos- 
maSV  M.  Milas.  I  na  Bijeci.  Kosmati  vunu 
(oiniti  ju  rahlom).    F.  Pilepic. 

k6sMATICA,  /.  a  narodnoj  zayoneci  nascga 
vremena,  i  otale  a  Vakovu  rjecnika  (u  zagoneoi, 
cf.  visjelica).  Visjela  je  visjelica,  pod  nom  sjedi 
kosmatica,  Boga  moli  kosmatica,  da  joj  padne 
visjelica.  (odgonetlaj  :  djevenica  i  mafika).  Vuk, 
rje6n.  kod  visjelica. 

KOSMATJETI,  kosmatim,  impf.  postajati 
kosmat.  —  U  Stulicevu  rjecnika:  (po  zapadnom 
govoru)  kosmatiti  ,hirsutum  fieri',  a  dodaje  sam 
da  je  ruski  kosmatjeti  (t.  j.  KocMarhTn). 

KOSMATKA,  /.  ime  bi\kama. 

a.  Eragrostis  Beauv.    Flora  croat.  1239. 

b.  Kosmatka,  suvrst  jabuke  (Jaska).  B.  Sulok, 
im.  162. 

KOSMATOST,  /.  osobina  onoga  sto  je  kos- 
mato.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,pilorum  abun- 
dantia,  hirsutum  esse'. 

KOSMAV,  adj.  u  Stulicevu  rjecnika:  v.  kosmat. 

KOSMEC,  kosmeca,  m.  vidi  1.  kosme).  —  Mcni 
se  cini  da  sam  cao  k6sme6.    P.  Budmani. 

KOSMEC,  kosmeca,  m.  vidi  kosmec. 

1.  KOSMEHj,  kosmeja,  m.  Maja  (?),  neka  vrsta 
kosmatoga  morskoga  raka  (rakovice,  morskoga 
paaka).  —  Akc.  kaki  je  a  gen.  rfing.  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc. :  ko- 
smSju,  kosmcji.  (Bad  su):..  kosme)  ili  kosmec... 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  342.  K63me|,  kosmdja,  neki 
rak.  —  u  nase  vrijeme  u  Stonu:  ,Uhitio  sam 
dva  kosme)a'.    M.  Milas. 

2.  KOSMElpi,  m.  neka  bilka.  Kosme|._  Borrago 
officinalis  L.  (Sab|ar),  v.  kozme).  B.  Sulek,  im. 
162. 

KOSMK^AV,  adj.  vidi  kosmurav.  —  U  nase 
vrijeme.  Ostace  krmejavo,  cendrjavo,  kosme|avo. 
M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  12. 

KOSMINA,  adj.  vidi  kosmura,  a.  —  Akc.  se 
mijena  a  gen.  pi.  kosmina.  —  U  jednoga  pisea 
nasega  vremena.  Srio  veliku  zenetinu  rudijema 
kosminama  do  vise  ko)ona.    S.  ^jubisa,  prip.  263. 

KOSMOV,  kosm6va,  m.  ime  (kosmata)  psa.  — 
U  Vukovu  rjecnika:  ime  psetu. 

KOSMOVAC,  Kosmovca,  m.  mjesno  ime  a  Sr- 
biji.  a)  vrh  u  okrugu  niskom.  M.  D.  Milicovic, 
kraj.  srb.  2.  —  b)  selo  u  okrugu  pirotskom.hiLj 
*  KOSMUR,  m.  vidi  kosmura,  a.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  v.  kosmura.  —  I  u  nase  vrijeme  u  Da- 
brovniku.    P.  Budmani. 

KOSMURA,  /.  augm.  kosma  (premda  ove  ri- 
jeii  nema  a  narodu).  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  kosmura.  —  Od  xvui  vijeka,  a  izmeda  rjec- 
nika u  Belinu  (,pelo'  ,pilus'  551)  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Bjelostjenievu  (,pilu»'),  u    Volti- 


7 


x.--<:' 


(/, 


/ 


4-1 


oh 


/. 


KO^^MIIRA  3 

(jijinii  Cpelosita'  ,haarichto'),  «  SUdicevu,  (1.  ,seta'. 
2.  ,pili  barbae  atrophia  laborantium'). 

a.  M  pravam  .■naieitu,  diiga,  ali  nelijepa  ne- 
oces(ana  zamrsena  kosa,  pa  i  dlaka  (dlacurina). 
Kose  u  priliku  veparskijeh  kosmura  uz  gori  tr- 
cahu.  I.  Dordii,  ben.  190.  U  kosmurah  vas  je 
obrasto.  P.  Sorkocevic  580<i.  —  Amu  pripada  i  ii 
StuUceou  rjecnika:  kosmure,  pi.  uz  kosmuravost. 
1».  znmrsak.  ,Ko  ce  fvu  tvoju  kosmuru  raz- 
mrsiti?'  J.  Bogdanovic.  —  Unase  vrijeme  ii  Lici. 
c.  M  prenesenom  sinislii,  neka  bifka.  —  Iz- 
medii  rjecnika  u  Stulicevu  (ko-;mura,  trava,  v. 
bradica  ovcija)  i  u  Vukorit  ('nekaka  trava  ,art 
pdanze'  ,herbae  genus'  .5  dodatkom  da  se  govori 
II  Dnbrovniku).  Kosmura,  ce§.  kosmacek,  po|. 
kosmaczek:  pilosella  (Aquila  -  Buc,  Stulli,  Vuk), 
Hieraoium  pilosella  L.    B.  Sulek,  im.  162. 

(I.  kosiHuravo  zetisko  ce(ade.  U  nase  vrijeme 
u  Stonu:  ,Ti  si  prava  kosmura'.    M.  Milas. 

KOSMURACA,  /.  atigm.  kosmura.  —  U  nase 
vrijeme  u  Stouu:  .Krsti  me  se,  kosmuraco!'  M. 
Milas. 

KOSMUKAN,  m.  covjek  kosmurav.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku  uz  kosmurav. 

KOSMUKANE,  n.  djelo  kojijeiii  hk  kosmura. 
J.  Bogdanovic. 

KOSMURAST.  adj.  u  Stulicevu  rjecniku  uz 
kosmurav. 

KOSMURAT,  adj.  vidi  kosmurav.  —  Od  xvri 
oijeka  u  Dubrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Be- 
liiiu  (,liirsuto,  cioe  aspro  di  pelo'  ,liirsutus'  309*; 
,lieloso'  ,hirtus'  -Dola.)  i  u  StuUceou  (uz  kosmurav). 
Kosmurati  jo  kip  uplesan,  tmasta  iz  oci  muna 
udara.  I.  Gundulio  Hi.  Kosmiirato  i  runave 
brke  za  usi  zadijevaju.  P.  Kanavelic,  iv.  340. 
Ta6  me  ogi'ieue  kosmuratijem  pod  obrvam  oci 
sjaju.  I.  Dordic,  pjesn.  109.  NagreSpanijeh  iz 
kosijera   kosmurata  brada  sijeva.    N.  Mar6i  60. 

KOSMURATI.  kosmuram,  impf.  mrsiti  (konce). 
—  isporedi  kosmura,  b.  —  II  nase  vrijeme  u 
Lici.  ,Ne  znam,  ci'  je  ovo  posa'  bio,  ovako  mi 
predu  kosmurati'.  ,Da  mi  ga  e  uvatiti  bilo,  kad 
je  ovu  jiredu  kosmura',  vala  bi  upazio  bio'.  J. 
Bogdauovid. 

KOSMURAV,  adj.  pun  kusmura  (o  ce(adetu, 
pa  i  0  zivotini).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,hirtu3, 
hirsutus,  setosus,  pilosus'.  —  I  u  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KOSMURAVJETI,  kosmuravim,  impf.  posta- 
jati  kosmurav.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku  ydje 
stoji  po  zapadnom  goooru  kosmuraviti. 

KOSMURAVOST,  /.  osubina  onoga  koji  je 
kosmurav.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku  gdje 
ima  drugo  znacene  (sto  ne  znam  gdje  je  mogao 
naci,  ali  vidi  kod  kosmura) :  ,caehessia'  ,morbi 
species  ex  quo  summa  macies,   graece  atrophia'. 

KOSMURAVSTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku  uz 
kosmuravost  (vidi). 

KOSMURICA,  /.  nekakva  bi(ka,  uprav  dem. 
kosmura.  Kosmurica,  Hieracium  stuppeum  Vis. 
(Vodopic).    B.  Sulek,  im.  162. 

KOSMURINA,  /.  augm.  kosmura.  Rascupane 
mu  kosmuriue  pokrile  celo.  S.  ^lUbiSa,  prip.  90. 
Nastoze  hrpu  kosmurina.    pric.  127. 

KOSMUR^ilV,  adj.  vidi  kosmurav.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku :  v.  kosmuran. 

KOSMUSAT,  adj.  samo  u  Voltiijijinu  rjei- 
niku:  V.  kosmat. 

KOSNA,  /.  ime  selu  u  Ilrvatskoj  u  zupaniji 
zagrelidcktij.    Razdije|.  77. 


5  KOSOGLAV 

KOSNAT,  adj.  vidi  kosmat.  —  U  nase  vri- 
jeme, a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,langhaarig' 
, pilosus',  cf.  kosmat).  Jasi,  brate,  kosnata  dorata. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  599.  I  tvojega  kosuata  mr- 
kova.  3,  294.  Pa  okrenu  kona  kosnatoga.  3, 
297. 

KOSNICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Hrvatskoj  selo  u  zupnniji  zagrebackoj. 
RazdijeJ.  68.  —  Ya]a  da  jc  isto  sto  se  pomine 
XVI  vijeka.  Ivan  Saronid  de  Kosnica.  Mon.  croat. 
252.  (1552).  —  U  latinskijcm  se  spomenicima  xiii 
vijcka  ovako  (s  t  medu  s  i  n)  zove  nekakva  voda. 
,Iu  rivum  Coztnica'.  Mon.  ep.  zagr.  tkalc.  1,  37. 
(1217).  , Terra  iuxta  aquam  Coztnicha'.  134. 
(1266). 

b.  mjesto  u  Srbiji  «  okrugu  va^evskom.  Sr. 
nov.  1875.  285. 

c.  u  spom.eniku  xv  Hi  xvi  oijeka.  Premo 
Kosnici  hramt  preciste.    Spom.  stoj.  130. 

KOSNIK,  kosnika,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  direk 
(u  kuce  od  pletera),  koji  u  duvaru  koso  stoji.  — 
Postaje  od  1.  kos.  —  Akc.  kaki  jc  u  gen.  sing., 
taki  je  u  ostalijem  padeiima,  osim  nnm.  i  ace. 
sing.,  i  voc:  kosiuce,  kosnici. 

KOSNOVATI,  kosnujem,  impf.  ticati.  —  vidi 
2.  kosnnti.  —  Na  jednom  mjestu  u  pisca  cakavca 
XVI  vijeka  Kosnujuci  i  tecaju6i  Bog  srdce  clo- 
veoasko.    §.  Budinic,  sum.   185ii. 

1.  KOSNUTI,  kosnSm,  pf.  malo  pokositi.  —  U 
nase  vrijeme.  I  ornioe  senicom  posute,  i  livado 
bujue  nekosnute.  Osvetn.  5,  76.  ,Uzrai  do  kiisu, 
pa  teocima  u  sjivaru  malo  kosni  travo'.  («  Ijici). 
J.  Bogdanovic. 

2.  KOSNUTI,  kosiiem,  pf.  dirnuti.  —  Po  svoj 
prilici  nije  narodna  rijec  nego  uzeta  iz  crkvenoga 
Hi  ruskoga  jezika,  isporedi  stslov.  kosnnti,  kosni-jti 
se,  rus.  KocByTbCH. 

a.  aktiono. 

(i)  kao  neprelazni  glagol  s  prijedlogom  a 
i  lokativom,  i  s  prijedlogom  u  (vt.)  i  akuzativom. 

—  V  knizi  pisanoj  erkvenijem  jezikom  xiv  vijeka. 
Prekrbstivb  i  rukoju  i  toju  kosnuvb  i  o  rane  (u 
druyom  rukopisu  vb  ranu)  jego.    Danilo  310. 

h)  prelazno.  —  U  pripooijeci  bosanskoj 
nasega  oremena.  Bas  te  je  ispovijed  danasna 
kosnula  u  srce.    Nar.  prip.  bos.  1,  87. 

b.  sa  so. 

(i)  refieksiono,  dotaknuti  se.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Daniciceou  (.tangere').  (iii)  u  slarije 
doba  (u  crkuenom  jeziku)  s  datioom  Hi  s  prijed- 
logom k.  Kb  mne  kosnuvsi  se.  Domentijanl'  7. 
Da  ne  kosnetb  se  imb  zvert  |utyj.  Danilo  131. 
Da  ne  vbsegubitejb  zverb  lukav3'  kosnetb  se 
jemu.    302.     Kosnuti  se  drevu.    Glasnik.  11,  49. 

—  bh)  poznije  s  genetioom  kao  i  dotaknuti  se. 
Za6  gniva  Bozja  kosnuti  se  hoieS?  Aleks.  jag. 
star.  3,  286.  Nemu  osta  nesto  na  i§tahu,  da  se 
kosno  i  nasijeh  brda.    Osvetn.  .3,  68. 

b)  reciprocno,  dirnuti  se.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  oremena.  Neina  pogibeji  da  se 
kosnu  u  zavidnoj  takmi.  M.  Pavlinovic,  razg. 
111. 

KOSO,  n.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru  kor- 
culanskom  (u  Ratu).    Report,  dalra.  1872.  12. 

KOSOGLAV,  adj.  samo  u  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena.  va(a  da  je  znacene ;  u  koga  je 
kosa  (kriva)  glava,  ali  se  ne  zna,  misli  Ii  se  na 
to  u  pjesmi  gdje  je  po  svoj  prilici  ovu  rijei  pri- 
vukla  za  sobom  rijec  zlatokos  sto  prije  tie  stoji. 

—  Ima  i  u  Vukovu  rjecniku  po  samoj  ovoj  pjesmi, 
ali  bez  znaceua.     U  men'   ima  puno  djei'e :  .  . .  i 


KOSOdLAV 


K0S0VA6 


dva   zlatokosa,   i   <lva   kosoglava  .  .  .     Nar.    pjes. 
vuk.  1,  514. 

KOSOMACA,  /.  vidi  gusomafia.  Ko3oma6a, 
nasturcium  (u  mlotaftkom  rukopisu),  borsa  del 
postore  (Anselmo  da  Canali),  Cap-sella  bursa  pa- 
storis  Much.,   v.  Oinomafia.     B.   Sulek,   iin.    162. 

KOSONOS,  adj.  koji  nosi  kosu  (vidi  1.  kosa). 

—  U  Jamhreiicevu  rjeiniku:  ,falcifer'. 

KOsONOSAO,  ko36nosca,  m.  iovjek  koji  nosi 
kosu  (vidi  1.  kosa).  —  isporedi  kosonos.  —  II 
Jielinu  rjeiniku:  ,chi  porta  la  falce'  ,t'alcifer' 
300»;  u  Bjelostjenieim:  kajkavski  kosonosec,  koji 
kosu  nosi  na  boj  ,falcarius'  (,ut  milites  falcarii' 
kosoaosci  ,falciferi');  u  Stuliicoii:  ,falcifer'. 

KOSOOK,  adj.  u  Stuliievu  rjeiniku:  v.  gverok 
.v  dodatkom  da  je  rijec  ruska. 

KOSOPAUAVICA,  /.  Aeko  radi  iega  otpa- 
daju  kose. 

a.  neka  hijka,  dehela  tikva,  divla  tikva.^  Ko- 
sopadavica,  Bryonia  alba  L.  (Vuji6i6).  B.  Sulek, 
im.  162. 

b.  nekakva  mast,  kojum  bi  se  zene  mazale 
po  lieu,  da  im  otpadnu  dlake.  —  U  Stuliievu 
rjeiniku:  ,merdocco'  (po  talijanskom  je  znaienu 
mast  ito  i  sad  upotrehlavaju  neki  Izraeliiani 
koji  neie  da  se  britvom  hriju)  ,p3ilotrum  (id  est 
unguentum  pilis  evellendis,  quo  maxime  mulieres 
utebantur   ac   fortassis   adhuc   alicubi   utuntur)'. 

—  nije  dosta  pouzdano. 

1.  KOSOR,  m.  vidi  ko.sijer  s  iim  je  istoga  po- 
stana;  radi  razlike  u  znaienu  vidi  u  Vukovu 
rjeiniku,  ali  iesto  znaii  §to  i  kosijer.  —  Moze 
liiti  stara  rijei,  isporedi  stslov.  kosort.  —  U  na- 
semu  se  jeziku  jav(a  od  xvi  vijeka.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Mika(iHU  (,truncina,  runcina,  falx  ar- 
boraria  vel  sylvatioa'),  u  Belinu  (,falce  d'  al- 
bori'  ,falx  arboraria'  300a ;  ,marra,  stromento  da 
villano  per  tagliare  erbe'  ,marra'  464*;  ,ronca, 
stromento  vlllesco,  col  quale  si  tagliano  le  spine 
o  altre  cose'  ,runcina'  632*),  u  Stuliievu  (,sparus, 
sparuiu,  runcina,  runco'),  u  Vukovu  (na  velikoj 
moci  kao  kosijer,  cime  se  draca  sijefie  ,art  messer 
dorn  zu  sohueiden'  ,culter  secandis  vepribus'  s 
dodatkom  da  se  govori  u  Dalmaciji). 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome  (kosijer 
pod  a.  Hi  orude  sliino  kosijeru).  Kada  mi  vas 
liihoT  zbor  obratimo  pod  mac,  zadit  6e  nas  kosor 
i  tebe  u  rubotac.  M.  Maruli6  25 — 26.  Na  svl- 
jeti  ne  bjese  rodil  se  jos  nitkor,  skovati  da 
umijese  motiku  ni  kosor.  M.  Vetranic  1,  7.  Ostre 
se  kosori,  oStre  se  ze|eza,  da  sijeku  po  gori  po- 
trebe  od  lijesa.  2,  292.  Kad  se  zena  smuti,  ni 
zeua  neg  osor,  a  kad  se  razjuti,  vei  rize  ner 
kosor.  B.  Barakovic,  vil.  32.  Izfiesjah  se  granom 
drace  i  kosorom  srezah  bradu.  I.  Dordii,  pjesn. 
109.  Druga  bise  srca  junaskoga  .  .  .  jednoga  je 
(Turiina)  s  kosorom  posikla.  And.  Kacic,  razg. 
280l>.    Kosor,  isto  Uo  kosijer.   Slovinac.  1882.  187. 

b.  vidi  kosijer,  c,  h).  Sto  li  vajmeh!  smrti 
opaka,  kroz  tvoj  kosor  prisrditi  prije  ne  htje  me 
poraziti?  A.  Gledevic  301b.  Vidih  zatim  zenu 
grubu  gdi  nabrusen  kosor  nosi ;  nistar  osta  pri 
no  zubu.  D.  Barakovi6,  vil.  216.  Da  visi  po  sve 
dni,  jur  mozeS  postavit  tvoj  kosor  u  zavit,  da 
smrti  vede  nt.    354. 

C.  vidi  kosijer,  d.  U  nase  vrijeme  u  Stonu : 
,NeSto  me  boli   na  jednomu  kosoru'.    M.  Milas. 

2.  KOSOE,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  106. 

b.  ne  znam,  jeli  isto  mjesto  ito  se  pomine  u 
pjesmama  crnogorskijem  naSega  vremena.    Sa  Ko- 


sora  iz  Drekaloviia.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  138.  Haj'te 
8  voj.skoiu  na  solo  Kosora.    5,  261. 

3.  KOSOR,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii  vi- 
jeka, Kavalir  Kosor  od  Zadvarja.  And.  Ka6i6, 
kor.  487. 

KOSORAOA,  /.  sira  je  od  kosora,  oStra  za  6e- 
tiri  prsta  i  na  teliitu.  na  Braftu.    A.  OstojiA. 

KOSOR.\N.  kosorna,  adj.  nalik  na  kosor.  — 
Samo  u  Stuliievu  rjeiniku:  .falcato,  fatto  a  guisa 
di  falce'  .falcatus'. 

KOSORCI,  Kosoraca,  m.  pi.  ime  seocu  u  Urvat- 
skoj  u  zupaniji  modruiko-rijeikoj.    Razdijej.  55. 

KOSORE,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  ko- 
taru  sinskoHi.    Repert.  dalm.  1872.  41. 

1.  KOSORIC  kosorida,  »i.  iefust,  vidi  1.  kosor. 
c;  uprav  je  dem.  I.  kosor.  —  U  naSe  vrijeme  u 
Stonu.  ,Kako  ga  je  udrio,  odmah  mu  je  razbio 
kosorii".    M.  Milas. 

2.  KOSORIC,  m.  mjesno  ime,  vidi  Kosori6i. 

3.  KOSORIC,  m.  prezime.  —  xvii  vijeka.  Iliji 
Tomicu  i  Kosoridu.    Starine.  10,  20. 

KOSORICI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  U  DaniH- 
ievu  rjeiniku:  u  Hvosnu  selo  koje  je  car  Stefan 
dao  deliji  sv.  Save  u  Kareji:  ,Kosori6e'.  M(on. 
Serb).  138.  (1348).  u  istom  se  spomeniku  pise  i 
,Ko3ori6b'. 

K0S0Rl6sKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kosori- 
cima.  —  U  jednom  primjeru  xiv  vijeka,  i  otale 
u  Daniiiieeu  rjeiniku  (kosoridbskyj).  Sb  pe- 
rituromb  kosoritbskymb.    Mon.  serb.   138.  (1348). 

1.  KOSOV,  adj.  merularum.  koji  pripada  ko- 
sovima  (vidi  2.  kos).  —  Kod  mjesnijeh  imena. 
Pala  tama  Kosovijem  lugom.  Ogled,  sr.  470. 
Kosovo  brodiste,  Demerje,   Brezovica.     D.  Hire. 

—  vidi  Kosovo  i  Kosovo  po)e. 

2.  KOSOV,  kosova,  m.  vidi  2.  kos.  —  U  nase 
vrijeme.  Piju6  hladno  pod  Omarom  pivo,  gdjeno 
kosov  zulumcaru  sudi.  Osvetn.  2.  12.  Pa  ko- 
sovu  haramija  prijeti.    2.  34. 

3.  KOSOV,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  I  kneza 
Ivana . . .  i  Mat.  Kosova.    Mon.  croat.  288.  (1587). 

KOSOVA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  banc- 
luikom.    Statist,  bosn,  42. 

1.  KOSOVAC,  Kosovca,  »«.  mjesno  ime. 

a.  selo    u    Slavoniji    u    zupaniji    poze§koj. 
Razdije}.  125. 

b.  mjesto   u  Srbiji  u  okrugu  aleksinaikom. 
Niva  spram  Kosovca.    Sr.  nov.  1870.  694. 

c.  pomine   se  prije   nasega    vremena    mjesto 
s  istijem  imenom.     Kosovcb.    Spom.  stoj.  185. 

2.  KOSOVAC,   Kosovca,   m.   iovjek  iz  Kosova. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(Kosovac,  Kosovca).  Kako  j'  proklet  Arap  isekao 
sedamdeset  i  sedam  junaka  Kosovaca,  tuzniCA.^ 
duvegija.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  420 — 421. 

3.  KOSOVAC,  Kosovca,  m.  prezime.  —  Ista  je 
rijei  Hi  Sto  2.  Kosovac  Hi  sto  4.  kosovac.  S  po- 
bratimom  Kosovac  -  Ivanom.  Pjev.  crn.  284b. 
Medu  hima  Kosovac -I  vane.  Nar.  pjes.  petr.  3, 
225.  Svetozar  Kosovac.  Rat.  90.  Aleksije  Ko- 
sovac.   182. 

4.  KOSOVAC,  kosovca,  m.  vidi  2.  kos.  —  D 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (ko- 
sovac, kosovca  s  dodatkom  da  se  govori  u  Boci). 
Ode  kosovci  sude,  mu6no  je  zivjeti.  Nar.  bl. 
mehm.  beg  kapet.  62.  U  pustiiii  kosovci  sude. 
273.  Modre  boje  koliko  kosovac.  V.  Vrfievid, 
igre.  5. 

KOSOVAC,  m.  vidi  2.  kos.    D.  Hire. 


KOSOVACA  3 

KOSOVACA,  /.  ime  selu  u  Hercegovini.  Stat. 
bosn.  119. 

KOSOVACKO,  vidi  Kosovefiko. 

KOSOVAN,  kosovna,  adj.  ozlojeden,_lutit,  n.  p. 
Kosovan   ko   da  je  na   Kosovu  bio.    Z.  Radonic. 

—  Vaja  da  postaje  od  Kosovo,  ali  vidi  i  2.  ko- 
siti,  2,  a,  c). 

1.  KOSOVCIC,  m.  prezime.  —  U  pjesmi  xviii 
rijcka.     Nikolu  Kosovei6a.    Nar.  pjes.  bog.  7. 

2.  KOSOVCK',  m,  ime.  mjestu  n  Srhiji  ii  okrui/a 
kragujevaikom.  Cair  u  Kosovci6u.  Sr.  no  v.  1875. 
347. 

KOSOVECKO,  n.  ime  selu  u  Hroatuknj  u  zu- 
paniji  varazdinskoj.  Eazdije|.  104.  —  Mislim  da 
je  oblik  kajkavski,  i  da  Id  po  stokavskom  govora 
gliisilo  Kosovacko. 

1.  KOSUVICA,  /.  oidi  2.  kos  (kaze  se  i  o 
viaskom  i  o  zenskom,  kao  i  kcs).  —  Od  xviii 
vijeka,  a  isiwda  rjeinika  ii  Viikovii  (vide  kos 
s  dodatkom  da  se  govori  ii  llnmtskiij).  U  lov 
kosovica.  I.  Volikanovio,  prik.  i-i.  Kos  u  ka- 
vezu  .  . .  jDobra  kosovieo'  rekii  joj  . . .  D.  Obra- 
dovic,  basn.  143.  Gdjeuo  sude  gorsko  kosovice. 
Nar.  pjes.  juk.  60.5. 

2.  KOSOVICA,  /.  ime  ovci  u  goriioj  krajini. 
V.  Arsenijavic. 

3.  KOSOVICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  vidi  II  Vukonu  rjecnikit:  Kosovica,  rijeka 
(ili  potok)  u  Dalmaciji,  koja  izvire  pod  planinom 
Kozjakom  i  vise  Kniua  utjece  u  Krku. 

b.  «  Srbiji.  a)  voda  u  okrugu  krajinskom. 
Kosovica,  recioa,  koja  izvire  vise  sela  Sipa  u 
planinama,  pa  se  kod  Doheg  Derdapa  uliva  u 
Dunavo.  M.  £).  Milicevic,  srb.  943.  —  b)  za- 
selak  u  okrugu  iczickom.    K.  Jovanovic  155. 

c.  dolina  blizu  Kosooa.  —  Pomine  se  samo 
u  latinskoj  knizi  xvi  vijeka.  ,Ako  se  malo  ua 
lijevo  pusti  put'  veli  putopisao  (Petancic,  lat. 
yPetancius')  ,sto  vodi  u  Prokup|e  (,Procopia')  i 
Ni§  (,Nisum'),  nedaleko  pruza  se  Kosovica  (,Co9- 
sovica')  dolina  koju  sredinom  protiCe  rijeka  Lab'.. 
Kojemu  imenu,  naime  Kosovici,  ne  ima  u  drugili 
starijih  i  suvremenih  pisaca  spomena.  P.  Mat- 
kovic.  rad.  49,  132. 

(1.  iHJesto  se  istoga  imena  pomine  jus  gdje 
prije  nasega  vremena.    Spom.  stoj.  185. 

KOS(3VI(!)KI,   adj.  koji  pripada  (3.)  Kosovici. 

—  Kod  mjesnijeh  imena.    Na  Kosovifekoin  i  Sea- 
nickom  visu.    Rat.  114.     Kosovidki  vis.   115. 

1.  KOSOVIU,  m.  dem.  2.  kos  (iiprav  dem.  kosov), 
te  hi  znacilo:  mladi  ili  mali  kos.  ovako  je  u 
Vukovu  rjecniku,  ali  u  nekoliko  mjesta  znaci  sto 
i  kos  uopce.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Mika^nu  (kod  kos),  u  Belinu  (,morla  o 
merlo.  uccello  nuto'  ,merula'  483^),  u  Stuliceou 
(,iuerula'),  u  Vukovu  (,das  junge  der  amsel'  ,pul- 
lus  merulae').  —  U  svijem  ovijem  primjerima 
znaci  sto  i  kos :  Na  krajijeh  od  plitice  nakitili 
bjehii  kosovica  dvazijah.  NL.  Drzic  271.  Za  tijem 
pak  (nose)  mesa,  kosdvicia..  A.  Sasin  102.  S  po|a 
kosovida  (vidi  Kosovo,  a)  ma  je  kuca  stara.  I. 
T.  Mrnavic,  osm.  141.  Nade  jednoga  kosovica 
tako  crnijeh  pera ...  I.  Dordid,  ben.  25.  Sad  u 
riu  smira  zuna,  sad  kosovic.  A.  Kanizli6,  roz.  7. 
I  kosovic  sa  lisca  na  grauu.  Osvetn.  2,  33. 
Kosovic,  Tardus  merula.  Lipovci  kod  Dakova. 
D.  Hire.  —  U  Dubrovniku  se  cesto  ovijem  ime- 
nom  zove  i  druga  sliina  ptica,  drozak:  vidi: 
Turdus  musicus  L  .  .  .  .  Po  Doderleinu  u  Du- 
brovniku , kosovic',  po  Kosidu  ,kosovi6  bijeli'. 
S.    Brusina,    ptice    hrv.  -  srp.    (nastavak)     40'i— b. 


7  KOSOVO,  a. 

Turdus  iliacus  L .  .  .  .  Po  Kosidu  ,kosovi6  bijeli 
mali,  kosovii  cr|ena  potkrila'.  40*.  pa  i  sam 
kos:  Merula  raerula  (L.)  ...  Po  Kosi6u  dubro- 
vacko  je  ime  ,crni  kosovid'.  37''.  Merula  tor- 
quata  L  .  .  .  .  Kosi6  mi  pise  da  mu  je  dubro- 
vacko  ime  ,kosovi6  bijelih  prsi'.   371'— 38-''. 

2.  KOSOVIC,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka. 
S  onom  zem]um  ku  je  drzal  Kosovic.  Moii. 
Croat.  270.  (1572).  Duro  Toma  Kosovica.  I.  A. 
Nenadic,  samb.  21.  Kosovic,  knezovi  od  Cetine. 
And.  Kacic,  kor.  452.  Markis  Kosovi6  od  mista 
Dobrote.  490.  Martin  Kosovic.  Norini  55.  Veli 
nemu  KosoviA-Drekale.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  391. 
Sa  rodakom  Drekom  Kosovicem.  4,  51.  Al'  eto 
ti  Kosovii-Andrije.    Ogled,  sr.  .391. 

3.  KOSOVIC,  m.  seoce  u  Bosni  u  okrugu  sa- 
rajevskom.    Statist,  bosn.  13. 

1.  KOSOVINA,  /.  augm.  kosov  ili  2.  kos.  — 
U  Stitlicevu  rjecniku:  ,ingens  merula'.  —  nije 
dost.a  pouzdano. 

2.  KOSOVINA,  /.  ime  nekijeh  vrsta  loze  i 
grozda.     Kosovina,   suvrst   vinove   loze    (Sulek). 

—  Kosovina  crna,  blaue  zimmettraube  (Kalnik). 

—  Kosovina  situa,  blaue  vogeltraube  (KriXevci). 
B.  Sulek,  im.  162. 

KOSOVITI  SE,  kosovim  so,  impf.  kostresiti 
se,  n.  pr. :  ,Sta  se  kosoviS  na  mene,  nisam  ti 
oca  ubio'.    Z.  Radonid.  —  isporedi  kosovan. 

1.  KOSOVKA,  /.  zensko  cejade  iz  Kosooa.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Kosovaka.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,6in  frauon- 
zimmer  von  Kosovo').  Uranila  Kosovka  devojka. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  315.  Bozja  pomoc,  Kosovko 
devojko!    2.  417. 

2.  KOSOVKA,  /.  ime  kozi.  Orahovac,  Bosna. 
D.  Hire. 

3.  KOSOVKA,  /.  suvrst  slatke  pisane  jabuke 
(Zagorje).    B.  Sulek,  im.  162. 

KOSOV^iANIN,  TO.  vidi  2.  Kosovac.  —  Mno- 
zina:  Kosovjani.  —  Od  xviii  vijeka.  Durad  Slav- 
kovic  Kosov|anin.  Glasnik.  ii,  3,  (.itr.  ?).  I  po- 
vedi  pet  stotin  junaka,  pobratimo,  tvojih  Koso- 
vjana.  Nar.  pjes.  stojad.  1,  42.  —  /  kao  prezime 
,Iova  Kosovjanin.    Sr.  nov.  1S68.  550. 

KOSOV^ANKA, /.  ovako  zove  jedan  pisac  na- 
sega vremena  kapu  karikliju,  jer  se  misli  da  je 
erno  na  noj  znak  zalosti  s  kosovske  bitke.  E  su 
vlasi  bili  u  Cetiiiu  i  ustakli  kape  kosovjanke. 
Osvetn.  5,  26.  Nad  oci  mu  savka  kosovjanka. 
5,  74.  Al'  su  s  iiime  nebrojeno  fiavke,  kape 
savke  mrke  kosov|anke.    5,   128. 

KOSOV^I,  adj.  koji  pripada  kosovima.  —  IJ 
Vukovu  rjeinika:  ,am3el-'  , merulae'. 

KOSOVNICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  XV  vijeka  na  ostrvu  Krku.  Loze . . .  v  Stu- 
picah,  Kosovnice.    Stat.  krc.  ark.  2,  295.  (1443). 

b.  vidi  Kosaonica.  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovianina  xvn  vijeka.  Prigazise  u  dolini  Ko- 
sovnicu,  ka  je  plaha,  kad  joj  vale  dazd  ufiini ; 
Bijele  u  Orkve  dojezdi§e,  pa  kroz  rijeku  kroz  To- 
plicu  na  kraj  drugi  prigaziSe.    .T.  Palmotic   178. 

KOSOVO,  n.  mjesno  ime.  —  Uprav  je  adj. 
kosov  (vidi)  u  srcdnem  rodu. 

a.  Kosovo  ili  po|e  Kosovo  ili  Kosovo  poje, 
kraj  Ho  graniii  s  juznom  Srbijom,  osobito  gla- 
sovit  s  bitaka  s  Turcima,  a  najvece  radi  nesrecne 
bitke  na  Vidov  dan  1389.  —  Nemam  pri  ruci 
nijednoga  primjera  starijega  od  xv  vijeka  (u 
laznom  latinskom  spomeniku  toboze  g.  1076 — 1087 
ima   Kosovo   po)e,  vidi  Doc.  hist.  rack.   146).   — 


KOSOVO,  a.  f 

himUtu  rjfciiikd  u  Vukovu:  ,(iiiit  umt  oliiio  po|o) 
das  AmseU'oUl  (boriiliint  duroli  dio  nolilacht  die 
anno  li!89  ua  Vidov  dan  (15  jiini)  Soi-biens 
schicksal  entschiod)'  , Campus  raenilarum'.  ,in 
oinem  liode  adjektivisch':  Nije,  pobro,  daXdic 
Kosovijem;  t  ii  Daniciienu:  po|e  blizii  PriStino. 
tl)  K030V0.  Knozb  Lazarb  si.  Muratoms  caromi. 
brav  so  na  Kosovu.  Okdz.  paiu.  saf.  G2.  Pogyhc'i 
knezi.  Lazarb  na  Komivh.  71.  Jta/.bi  Miiratb 
.lankula  na  Kosovii.  78.  I  kivi  juna6koiD  Ko- 
sovo politi  (0  bid  u  kojoj  I'urci  potakose  Sibi- 
nanin-.Janka).  M.  Vetranic  1,  54.  Da  Turci  ro- 
bise  Kosovo  do  kraja.  D.  Barakovic,  vil.  322. 
U  I'lih  (bugarkinah)  iive  slava  obilna,  ku  Ko- 
bili6  sto66  mudri,  kad  liangarom  cara  silna  na 
Kosovu  smrtno  udri.  I.  Guudulic  313.  Aga  i 
ostala  druzba  svoja  ua  Kosovo  dode  .  .  .  glaso- 
vito  pojo  od  boja.  373.  Pokle  Lazar  tijera  silovo 
bjese  i  umri  na  Kosovo.  J.  Kavanin  185».  Znati 
ini  so,  jubovco,  sa  Kosova  no  vratiti !  Nar.  pjos. 
mikl.  boitr.  1,  20.  Kad  jo  dosa'  na  Kosovo  bojno 
(Sibinanin  Janko).  .-Vud.  Ka6i6,  razg.  liS^i.  Kon 
junaka  ostavlo  na  zlu  mestu  u  Kosovu.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  453.  Pa  otide  s  nima  niz  Kosovo. 
2,  36.  Da  se  prifia  i  pripovijeda  dok  je  |udi  i 
dok  jo  Kosova.  2,  295.  ,7a  cu  otic  sutra  u  Ko- 
sovo, i  zaklacu  turskog  car-Murata.  2,  312.  Ona 
ide  na  Kosovo  ravno.  2,  315.  Kadno  bjesmo  na 
Kosovu  bojnom.  2,  327.  Kada  Murat  na  Ko- 
sovo dodo.  Nar.  pjes.  petr.  2,  271.  Bio  rvat  na 
Kosovo.  (Race  —  u  Podgorioi  —  Turcin  Srbinu, 
kad  ga  6ujo  do  se  tuzi  na  tezak  zivot;  a  on  mu 
k.asto  —  ako  nije  Turcin  kakav  voliki  gospodar 

—  rece:  .Kad  smo  rvali  na  Kosovo,  onda  smo 
jedno  bill').  Nar.  posl.  vuk.  13 — 14.  Da  je  mens 
colo  dobro  biti,  no  bi  Lazo  na  Kosovu  (ni)  po- 
ginuo.  50.  Jao  ti  je  jos  kako  je  Lazo  na  Ko- 
sovu poginuo.  109.  —  Gdjegdje  se  izgovara  K6- 
sov5,  te  ima  padeze  po  slozenoj  deklinaeiji.  tako 
je.  u  nekijem  pjesmaina  iz  Crne  Gore.  Pa  izidi 
nasred  Kosovoga.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  221.  On 
nagoni  Kosovijem  vranca.  3,  218.  Kadek  dode 
na  breg  Kosovoga.  Pjev.  ci-n.  182a.  —  /  saina 
se  rijec  Kosovo  uzim^e  gdjegdje  kao  da  znaci 
kosovsku  bitku.  Ovakoga  sivoga  sokola  jos  Srp- 
kiiia  porodila  nije  od  Kosova  nl  pride  Kosova. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  12.  Tu  moje  pleme  od  Ko- 
sova klica.  S.  ^jubisa,  prip.  175.  A  nudor  se 
spomoni  Kosova!  Osvetn.  3,  85.  i  za  bitku  uopi'e, 
i  iperboliiki  za  kaogu,  svada.  Necu  ja  danaske 
vise  toga  Kosovo  vodit.  A.  Kalic  34.  —  h)  pojo 
Kosovo.  Na  polu  Kosovu.  Okdz.  pam.  saf.  72. 
Dofiokah  prigodu  na  poju  Kosovu,  da  Jauka  voj- 
vodu  nevirnim  prozovu.  D.  Barakovic,  vil.  322. 
Kad  su  bill  kroz  poje  Kosovo.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  154.  Uvaticu  Vuka  Brankovica,  vozacu  ga  uz 
to  bqjno  kopje,  kao  /.eua  kudej'  uz  preslicu,  no- 
sicu  ga  u  po|e  Kosovo.  2,  312.  I  grad  Prilip  u 
poJu  Kosovu.  2,  390.  Na  Srbiju  i  po}e  Kosovo. 
Nar.  pjes.  petr.  2,  271.  Na  pofu  Kosovu  zavrsi 
srpsko    samodrzavno    carstvo.     Vuk,  dau.   2,    76. 

—  vidi  kod  a).  I  pogleda  polem  Kosovijem. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  219.  Od  zalosna  poja  Koso- 
voga. 4,  81.  —  r)  Kosovo  poje,  dosta  rijetko:  11 
narodnijem  pjesmama  nasega  vremena  imaju,  samo 
nekolika  primjera,  medii  koje  ne  moze  spadati  ni 
ovaki:  Na  Kosovu,  poju  Sirokome.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  193.  —  Jer  su  vamb  pogibli  2  bratuceda 
na  Kosovu  po[u.  Spoin.  sr.  1,  47.  (1403).  I  u 
Kosovo  po)e  ujaha.  I.  Gundulio  566.  Na  Ko- 
sovu poju.  A.  Kanizlic,  kam.  643.  Ovi  se  boj 
ucini  na  Kosovu  po)u  godista  Gosp.  1389.  And. 
Ka£i6,  razg.  57.  U  Kosovo  poje  iskupio.  Nar. 
pjes.  vuk.   2,  2(>5.     U  Kosovu  polu   zadobio.    4, 


!8  KO.ST,   I,  a.  a). 

239.     Kosovo  poje  iliti  naliija  Vu6itriiska.    1"'.  ,lu- 
ki(S,   zom|.   bosn.   1. 

h.  seoce  u  Bosni  u  okrugu  sarajeoskom. 
Statist,  bosn.  21. 

('.  It  Dalmaciji,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  u 
Dalmaoiji  dolina  opkojena  karaenitijera  plani- 
nama  u  kojoj  jo  devet  sola.  —  Gospodari  od 
Klobuka,  ^jubuskoga  i  Kosova.  J.  Kavaiiin  231''. 
Iz  Kosova  prodom  u  manastir  Dragovic.  D.  Ob- 
radovio,  basn.  330.  U  Dalmaciji  u  Kosovu.  Vuk. 
Ziv.  248. 

d.  Mirkovo  Kosovo,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskom.      Livada   u   Mirkovo    Kosovo.     Sr. 
nov.  1878.  1417. 
KOSOVO  PO^E,  n.  mjemo  ime. 

a.  vidi  Kosovo,  a. 

b.  seoce  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Sta- 
tist, bosn.  29. 

KOSOVSKI,  adj.  koji  pripada  Kosovu. 

a.  vidi  Kosovo,  a.  —  Izinedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu: ,von  Kosovo'  ,Cossovinus'.  Poklo  se  3  raz- 
boja  kosovskoga  shrani.  I.  T.  Mrnavid,  osm.  12. 
Od  zalosna  boja  kosovskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
72.  —  Moze  znaciti  i:  koji  prijmda  boju  kosov- 
skome.  Komadi  od  razlifinijeli  kosovskijeh  pje- 
sama.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  309.  sliino  je  i  ovdje: 
Nodemo  se  vladat  na  kosovsku,  nit'  ponavjat 
Brankovica  dada.  Osvetn.  3,  85.  —  i  u  prene- 
senom  (iperboliikom)  sinislti :  koji  je  jos  od  boja 
kosovskoga.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,alt,  noeh 
von  den  zeiten  der  Kossovo-schlacbt'  ,Go33ovinu3 
(marathonius)'.  Kosovski  (n.  pr.  on  je,  star  je 
kao  da  je  jos  od  boja  kosovskoga).  Nar.  posl. 
vuk.  156. 

b.  vidi  Kosovo,  b.  Paroh  kosovski.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  579  (rnedu  prenumerantima). 

c.  kod  mjesnoga  imena  u  Srbiji  u  okrugu 
kru§eoackom.  Niva  u  Kosovskom  potoku.  Sr. 
nov.  1872.   164. 

KOSPEEDA,  /.  mac.  —  U  Voltigijinu  rjei- 
niku: ,spada'  ,degen'.  —  nepouzdano. 

KOST,  kosti,  /.  OS  (ossis),  jedan  od  tordijeh 
dijelova  a  tijelu  [udskoin  Hi  u  vecine  visijeh  ii- 
volina.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nam.  i  ace.  sing.,  instr. 
sing.  ko§cu  (ali  kosti),  loc.  sing,  kisti,  gen.  pi. 
k6sti  t  kdstijfi,  dat.,  instr.,  loc.  pi.  kojtima.  — 
Rijed  je  praslaoenska,  isporedi  stslov.  kostb,  rus. 
KocTb,  ies.  ko3t',  po(.  ko<c.  —  Moze  biti  da  je 
osnova  srodna  s  kit.  costa ;  na  drugu  indo- 
evropsku  osnovu  bez  k  (isporedi  snsk.  asthi,  grd. 
oaiiov.  lat.  os)  ne  treba  misliti  (ali  vidi  i  koza). 
—  Kao  genetio  mnozine,  osim  kdsti,  upolreb\ava 
se  i  genetiv  doojine  k6stiju,  jainacno  premi  o6iju, 
usiju,  prsiju,  pleciju.  nasao  sam  kostiju  samo  n 
dva  primjera  prosloga  vijeka  (L.  Terzic  271 ;  And. 
Kacic,  kor.  265),  ali  je  u  nase  vrijeme  vrlo  obiino 
(Vuk  pi§e  samo  kostiju).  —  u  nekijeh  iakavaca 
ima  i  gen.  pi.  kost.  P.  Zorauic  14";  Nar.  prip. 
mikul.  88.  —  U  svijem  je  rjecnicima  (u  Daniii- 
cevu  kostb). 

1.  u  pravom  smislu. 
a.  u  (udskom  Hi  zivinskom  tijelu  dok  je 
zivo. 

11)  uopce.  Smami  ti  put  i  kost  tva  mali- 
nita  2e)a.  M.  Marulid  90.  Kosti  razbijajudi  Go- 
spodinu.  Korizm.  83*.  Videci,  u  odru  da  starci 
lezedi  do  k6str  put  odru  po  svakcas  trudedi.  N. 
Najeskovic  1,  342.  Naj  prije  skrovena  taj  narav 
odsgori  od  tvrda  kamena  mu  vilu  satvori ;  pak 
kako  se  prima  svim  lipim  vilami,  putim  i  ko- 
stima  urosi  taj  kami.  S.  Gudetid  1^.  Jer  se  kos 
od  kosti  u  meni  raspada.    S.  Guoetid   2.5G.     Svile 


KOST,  1,  a,  a).  3 

mu  se  kosti  od  bolesti!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  266. 
Koju  mi  dede  za  loda  moce,  oua  dovojka  majci 
poruci:  ,Bodu  me  majko,  dedove  kosti'.  1,  '2!)7- 
Kad  je  razumje  mlada  uevjesta,  dovati  osti,  slomi 
joj  kosti.  1,  519.  Od  kosti  mu  meso  otpadalo, 
a  kroz  kosti  trava  pronicala.  1,  593.  Take  mi  .so 
ne  delilo  meso  za  zivota  od  moji  kostiju!  2,  161. 
Staru  majku  tvoju  ojadio,  sa  konem  joj  kosti  iz- 
lomio.  2,  266.  Mene  'vode  kosti  istrunuse  u  tam- 
uici  Azackoj  pi-okletoj.  2,  382.  Utegni  me,  sele, 
od  bedara,  od  bedara  do  vitih  rebara,  da  se  moje 
kosti  ue  razrainu,  ne  razminu  kosti  mimo  kosti. 
2,  465.  Tu  bi  (u  tavnici)  stoja'  tri  godiiie  dauah, 
dokle  bi  ti  kosti  okapale.  3,  222.  Pusku  cu  ti 
u  prsi  sasuti,  sve  cu  tvoje  kosti  izloiuiti.  3,  303. 
Evo  grebu  maoi  gi-ebestaci,  ev'  .skrgucu  kosti 
od  junaka.    4,  258. 

I>j  razlicne  se  kosti  u  znanusti  (anaio- 
miji)  nazivfu  nekijeni  pridjevima,  koju  sii  naii- 
nili  pisci  u  nase  doha.  ovdje  cu  ealnleziti  ncke 
ovakove  pridjeve  iz  J.  Paucic,  zool.  *  B.  Sulek, 
rjecn.  zuanstv.  naz.  (bi^ezim  P  i  S),  re.  pr.  kosti 
butne  ,f6mur'.  P  98.  —  kost  6eona  ,os  frontale'. 
P  92  i  S.  —  kost  cetvrtasta  ,os  ouboideum'.  P 
99.  —  kost  cunkasta  ,os  scaphoideum'.  P  99  i 
S.  —  glavata  .kost  ,os  capitatum'.  S.  —  kost 
glavicasta  ,os  capitatum'.  P  97.  —  kost  gras- 
kasta  ,os  pisiforme'.  P  97.  —  kost  grudna 
,sternum'.  P  38  i  §.  —  kcsti  jabufine  ,ossa  zi- 
gomatica'.  P  93.  —  kost  jezicna  ,os  hyoideum'. 
P  94  i  S.  —  kost  klinasta  ,os  sphoonoideum'. 
P  92  i  ^§.  —  kosti  kliuaste  ,ossa  cuneiformia'. 
P  99  j  S.  —  kosti  kjucne  ,clavicula'.  P.  96.  — 
kost  kockasta  , talus'.  P  99.  —  kockasta  kost 
,os  cuboideum'.  S.  —  kost  koritasta  ,os  lunatura'. 
P  97.  —  kost  kukasta  ,os  hamatum'.  P  97.  — 
kosti  lakatne  .ulna'.  P  97.  —  kost  meduvilicna 
,os  intermaxillare'.  P  94  i  S.  —  kost  misicna 
ili  ramenaca  ,os  humeri'.  P  96.  —  kosti  nep- 
fiane  ,ossa  palatina'.  P  93  i  S.  —  kosti  nosiio 
,ossa  nasalia'.  P  93.  —  kost  petna  ,caloar'.  P 
99  i  S.  —  kost  poti|na  ,03  ocoipitale'.    P  92  i  S. 

—  prsna  kost  S,  vidi  kost  grudna.  —  kost  si- 
tasta  ,os  ethmoideum'.  P  92  i  S.  —  kosti  slo- 
po6ne  ,ossa  temporalia'.  P^92.  —  kosti  suzne 
,ossa  lacrymalia'.  P  93  i  S.  —  tauka  kost  ,os 
isohii'  S.  (u  Diibronniku  ti  vola  po  mcsarskom 
jeziku.  P.  Budmani).  —  kosti  temenn  ,ossa  pa- 
rietalia'.    P    92.    tjemena   kost   ,os   parietalo'.    S. 

—  trticna  kost  ,os  coocygis'.  S.  —  vratua  kost, 
vratne  kosti  govori  i  narod.  Na  kost  vratnu 
dok  izriga  ono  cim  ga  ne  bi  briga.  V.  Uosen 
248''.  Vratne  mu  je  kosti  .salomio.  Nar.  pjes. 
vuk.  .8,  310. 

c)  u  I'mkijitin  /lo.slovicama  i  recenicaina 
upotreblaoa  se  kost  doisla  ii  pravom  snaietm,  all 
isticuci  koju  osobinu,  n.  pr. : 

<i<i)  istice  se  kao  unutrni  dio  tijela  u 
ovakovijem  recenicama :  Sva  trepts  ma  uda  i 
zglobi  i  kosti;  vas  treptim  u  kosteli,  i  javi  i  u 
sau.  M.  Votranic  1,  263.  Protrnuh  do  kosti. 
D.  Barakovic,  vil.  286.  —  Za6  mi  zlod  u  kosti 
stojase  nikoja.  S.  Mencetic  211.  Zac  kad  bi 
podhibnos  u  meni  taj  bila,  ne  l)i  rai  svaku  kos 
luvezan  sprazila?  N.  Najeskovic  2,  116.  Jer  mi 
je  u  srid  kost  uzgan  plami  jubven.  P.  Zoranic 
14a.  Nerazborna  o  mladosti,  kad  se  luven  plam 
usjekne  u  nejake  tvoje  kosti ...  G.  Palmotic  '2, 
28.  —  Er  kao  dab  joj  sve  me  blago  i  vece  ona 
vidje  u  plati,  da  ubostvo  moje  nago  ne  imase 
joj  cesa  dati,  i  da  mi  je  kosti  izola,  krv  izpila, 
meso  izjela,  ter  da  sam  se  ogolio  i  bez  zdravja 
i  bez  cast!  ...  I.  Gundul[c  227.  —  .fakiao  kad 
s  kostiju  dusa  se  rastaje.    S.  Mencetic   112.     Dali 

V 


)  KOST,  1,  b,  a). 

ce  rastavit  dusa  se  od  kosti  u  prvi  moje  cvit 
uezrele  mladosti?  D.  Ranina  141a.  Jedva  nosim 
u  kostima  dusu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  447.  inoze 
biti  da  ove  zadne  primjere  treba  shvatiti  u  ne- 
kome  osobitom  smislu,  ispuredi:  Duh  mu  se  u 
kosti  zabio  (vidi  duh,  1,  b,  a)  na  kraju). 

bh)  kad  je  vrlo  nirsavo  ce(ade  (a  i  zi- 
vinie),  kale  se  da  je  sama  kost  i  koza  ili  koza 
i  kost,  pa  i  na  druye  nacine  isticuci  kosti,  n.  p. : 
Pacegaje  na  toj  dojti  jur  cinila,  i  ni'  joj  dosti, 
da  ga  ni'  vec  koza  i  kosti,  i  tej  hoie  skori  ojti. 
M.  Pelegrinovici  193.  Nimahu  drugo  nego  kost 
i  kozu.  P.  Iladovci6,  nac.  90.  Kost  i  koza  ,al- 
lampanato,  magro  in  sommo  grado'  ,os  et  pellis 
est'.  J.  Stulli,  rjeon.  kod  kost.  Koza  i  kosti. 
Nar.  posl.  vuk.  138.  —  Ah  jaoh,  z  glasa  moga 
cvila,  k  mojoj  puti  kos  je  moja  zestoko  se  pri- 
lepila  (bibliiki).  I.  Gundulic  203.  Pusti,  care, 
kosti  iz  tavuice.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  320.  A  da- 
leko  kosti  zanijeti,  2,  539.  ,Iodva  mu  koza  kosti 
drii  (mrsav,  gotovo  umi'o).  Nar.  posl.  vuk.  111. 
Loj  kosti  izmece,  ili:  Loj  kosti  iscorao  na  po|e. 
(Kaze  se  za  mrsavo  marviiice).  170.  Ni  tri  lakta 
u  visinu  stasa,  suhe  kosti  u  mijehu  pakosti. 
Osvetn.  4,  11.  —  Slivno  je  i  u  ovom  primjeru 
gdje  se  kosti  uzimju  za  cijelo  ce(ade,  jer  jjasti 
kome  na  kosti  znaci:  pasti  mu  na  teret,  te  se 
istice  da  je  cejade  i  onako  brizno  i  nevofno  (inr- 
iaoo  od  brige).  Tesko  druzi,  koja  pane  bratu  na 
kosti.    V.  Bogisic,  zborn.  139. 

fc)  u  biblickom  se  jeziku  cesto  upo- 
treblava  kosti  za  samo  ce[ade,  isticuci  tijem  da 
je  mrsavo  radi  nevoje  ili  kajai'ia.  (Bog)  kosti  tvoje 
oslobodi.  N.  Raiiiaa  40^.  isai.  58,  11.  Jaoh!  a 
zasto  pun  tamnosti  muco  ja  sam  grijeh  moj 
hudiV  vapijudi  vas  dan  svudi  sharase  se  moje 
kosti.  I.  Gundulic  195.  U  kostijeh  tuznu  meni 
dusa  raira  cas  ne  ima.  197.  Ciivonju  ce5  momu 
dati  mir,  veselja  i  radosti,  ponizene  ter  6e  kosti 
milo  i  drago  uzigrati.    200. 

<((/)  takoder  je  po  biblickom  jeziku 
kost  od  kosti  (kad  ko  od  koga  poslaje  kao  po- 
toinak  Hi  drukcije,  kao  prna  zena  od  prvoga 
iovjcka).  Ovo,  rece,  kost  od  kosti  moje.  M.  A. 
Kejkovic,  sat.  F4''.  Jer  amo  udi  tijela  negova, 
od  mo.sa  nogova,  i  od  kostiju  I'lOgovijeh.  Vuk, 
pavl.  of.  5,  30.  A  Adam  roco:  ,Sada  eto  kost  od 
mojili  kosti  i  tijelo  od  mojoga  tijela'.  D.  Ua- 
nicic,  Imojs.  2,  23. 

cc)  metaforicki.  mm)  gristi  komo 
kosti  znaci :  klevetati  Hi  uopce  govoriti  zlo  o 
nema.  A  meni  jur  kosti  prigrizat,  cuj,  nemoj. 
S.  Mencetic  3.  Dal'  i  mrtvim  grize  kosti  (bakaj. 
V.  Dosen  129*.  Kosti  komu  gristi,  prigrizati 
,famam  alicujus  detrahere'.  J.  Stulli,  rjecn.  kod 
kost.  —  bhh)  usjeci  se  kome  u  kosti  ic  jednoga 
pisca  cakavca  xvii  vijeka  znaci  od  prilike  sto  i 
omraziti  se.  Svi  smo  se  Osmanu  usikli  u  kosti, 
ako  nam  zlo  svanu,  ikomur  ne  prosti.  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.  129.  —  u  istoga  pisca  ucijepjon  u 
kosti  znaci:  mrzak.  Jer  premda  (Osman)  u  kosti 
svim  ucipjen  stase,  cvit  nega  mladosti  u  svih 
smucevaSe.  178.  —  rcc)  amo  pripada  i  ovaj 
primj.-r :  Neslani  zlotvore,  pun  svake  ludosti, 
komu  moz'  nenavis  sve  pije  iz  kosti.  D.  Ka- 
nina   119*". 

ll.   u  mrtva  ieladeta  ili  zivinceta. 

<()  uopce.  Nade  jednu  glavu,  to  jest, 
kost  od  glave  iliti  tikvu  mrtva  covika.  F.  La- 
stric,  rad.  381.  Bi  nasasta  prilika  s.  kriza  u 
kostima  od  prsiju  jednoga  redovnika.  M.  Zo- 
ricic,  zrc.  18.  Ovde  ima  coecja  kost.  Nar.  prip. 
vuk.^  198.  —  Mnozina  kosti  cesto  znaci  mrleo 
tijelo  ili  mrtva  tjelcsa,  gdjegdje  bez  obzira  na  to, 

24 


KOST,  1,  b,  a).  8' 

jeli  meso  otpalo  s  kosti.  Sbhranitb  vbse  kfusti 
ilib.  Sava,  aim.  pam.  $af.  13.  Na  jodnoj  po|ani 
koja  bjeSe  puna  ko3ti.  'N.  RaiVina  li)71>.  osoch. 
37,  1.  Kosti  kqje  budu  u  fjrobovijoh.  Zborn.  o3^. 
No  raz<iii'aj  kosti  nebosku  Marcolu.  V.  Zoranii 
851>.  A  zemja  na  svit  saj  laka  ti  kostom  bil' ! 
D.  Kaiiiiia  Gl''.  Pa6o,  avo  sto  naprijed  jaso,  hutta 
zalos  svod  s;a  trudi,  kosti  golo  cim  ploaaso  od 
pobjenijeh  turskijeh  |udi.  [.  Gunduli6  320.  Ob- 
ziriK'  so  iia  goiuilo  kosti  ko  svud  lozo  .  .  .  322. 
Gtoda'  okolo,  oda  svudi,  sto  oko  vidi  svom  kri- 
poati,  3V6  bi  puno  bojuijeh  [udi,  svo  jo  sad  puuo 
susijeh  kosti.  33.i.  Proz  goraile  turskijoh  kosti 
jaJo  pasa.  H3o.  Stjepaua  ima  goapodara,  zaedrio 
pape  i  iiiutoiiika  svetijoli  kostijeh  (!).  J.  Ka- 
vaiiin  318''.  Kosti  ,car<;arao,  scheletro,  ossatura 
d'animal  raorto  tenuto  insiemo  da  norvi  senza 
earne'  ,coi-pus  arofactum'.  A.  d.  Bella,  rjoon.  177''. 
U  lis  tilo  uBgovo  metnuSe  i  kreSoiii  pokriSo,  da 
bi  posli  gole  kosti  lasnijo  prinosli.  A.  Kanizlid, 
fran.  7-t.  On  mrtva6ki('/(J  hrpu  kosti  stade  motrit. 
V.  Doseu  44i'.  Macedonsku  koji  krunn  nosi,  sad 
mil  kosti  trunu.  4:4}'.  ZemHca  ti  kosti  izino6ala! 
And.  Ka6i6,  razg.  28^1.  (Vitrei)  izpitaso  gdi  so 
naodi  greb  Skoaderbegov,  koga  nasavSi  otvoriSo, 
[jak  razjagmiSe  liogovo  kosti.  143.  Ako  li  mi 
virovati  nece.s,  iizpeui  so  na  Mosor  planinu,  ter 
cos  vidit  kosti  od  Turaka.  279'*''.  Kako  so  mrtao 
dodi  kostiju  Eliseovih,  uskrsnu.  kor.  265.  Pocat 
koji  zatvora  grobi6  od  svetih  kosti.  Ant.  Kadcic 
00.  Svetih  ostauci  iliti  modi,  to  jest  kosti.  I. 
Velikanovic,  u|>ut.  3,  360.  Relikvija,  to  jest  kosti 
iiihovijeh.  J.  Matovi6  331.  Kladamo  so  kostim 
svotijem  mucenika.  I.  M.  Mattel  138.  Posmo- 
trite  kosti  rodite|a  vasili.  J.  Eajid,  pouc.  1,  21. 
Prosti  narod  node  da  ostane  bos  mostiju  i  kostiju. 
D.  Obradovid,  2iv.  125.  Pa  jo  voda  udarila  mutna, 
pa  je  nine  kosti  6erdosala.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  129. 
Bacio  ih  na  dno  u  tamnicu,  deno  lezi  voda  do 
kojena,  a  junacke  kosti  do  ramena.  2,  245.  I 
kosti  su  liemu  istrunule.  2,  403.  Kosti  c.e  ti 
tvoje  ostanuti,  kosti  tvoje  u  tamnici  mojoj.  3,  345. 
More,  sluge!  tamo  pasfie  bac'te,  de  mu  gavran 
kosti  naii  uece.  4,  139.  Van  da  de  mu  kosti  iz- 
baciti.  Nar.  pjes.  juk.  100.  Kuca  od  samoh 
covjecjeh  kost  zagrajena.  Nar.  prip.  mikul.  88. 
Unutra  su  puni  kostiju  rartvackijeh.  Vuk,  mat. 
23,  27.  Mrtvu  mu  zemla  kosti  izmetala!  S.  !^u- 
bi§a,  prip.  242.  Da  vi  ku6ne  ce|ace  ne  smuti, 
roditejske  kosti  ne  pokruti.  Osvetn.  3,  151.  — 
Amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  kojemu  kosti  znaee 
u,  metaforickom  smislu  mrtvo  cefade:  Ve6  bi  prijo 
pregorio  moju  glavu,  nego  da  me  mrtvoga  oca 
kosti  kunu.    Pravdonosa.  1852.  31. 

b)  upotrebjava  se  u  osobitom  smislu  u 
nekijem  recenicama.  aa)  ostaviti  gdje  kosti  znaci: 
umrijeti  u  nekom  mjesiu.  Ja  cu  ovdi  kosti  osta- 
viti. Nar.  pjes.  juk.  369.  Di  je  pala  tu  jo  i 
ostala,  tu  je  stare  kosti  ostavila.  Nar.  pjes. 
srem.  79.  Gdje  su  hceli  da  junastvo  kaXu,  tu- 
dije  kosti  ostavise  puste.  Osvetn.  3,  133.  Osta- 
vije  svoje  kosti  na  sevastopojskom  zalu.  M.  Pa- 
vlinovic,  rad.  16.  —  Slicno  je  i  u  ovijem  pri- 
mjerima :  I  mnozi  ne  liaju  izgubit  zivot  svoj, 
ofiito  kad  znaju,  da  ce  nad,  zlato  toj,  naj  lise  ki 
hode  u  Novu  Indiju  i  kosti  zavodo  u  Etijopiju 
(nema  se  pomisliti  na  ,bijelu  kost,  vidi  4).  M. 
Vetranid  1,  160.  Petar  bise  male  prija  posrid 
Korfa  pusti'  kosti,  sluXed  duza  od  mladosti.  D. 
Barakovid,  vil.  205.  Dok  no  prida  zemji  kosti. 
V.  Do6en  25a.  —  bhj  o  smrti  se  misli  i  u  ovom 
slucaju:  Moja  nesredna  mlados  ide  u  zalos,  u 
koj  de  stojati,  dokli  se  bude  kos  od  kosti  rastati. 
N.  Na)e5kovid  2,  80.  —   ali  se  6esto  ovake  reie- 


0  KOST,  1,  b,  i). 

nice  upotreblavaju  za  osobitu  nasilnu  sinrt.  Ako 
mu  dodom  node  mu  ni  kost  s  koSdu  ostati.  Nar. 
prip.  vuk.  43.  Na  nekim  rajestiraa  samo  da  fiovok 
posrno,  no  bi  mu  ni  kost  s  koSdu  do  Moravo 
dosla.    Vuk,  dan.  1,  3. 

rj  I)  knstima  zioolinskijem  uopce.  Kosti 
no  shrustito  od  I'loga.  N.  Hai'iina  111'',  joann. 
19,  36.  Od  kostiju  rartvi  Xivin.  L.  Torzid  271. 
Nasao  bi  konskif/t^  kosti  dosti.  V.  DoSon  228''. 
Svega  ga  (magarea)  razbije  niz  nokakvo  stijono, 
da  mu  ni  kost  a  kosdu  zajodno  ne  ostano  (ispii- 
redi  b)  bb)).    Vuk,  poslov.  47. 

</,)  iesto  se  u  recenicama  i  poslovicaina 
pominii  kosti  kao  pasja  hrana.  A  on  ih  (Juda 
dinnre)  popado  kako  kos  gladan  pas.  N.  Najes- 
kovid  1,  128.  Zoilo  psi,  ako  kos  tuj  ne  raoz' 
proXdrijoti,  uzmi  ovu  ter  zdori,  ku  du  t'  sad  pri- 
nijoti.  D.  Ranina  121a.  ZnaS,  golu  kos  ni  pas. 
node  da  oglode.  I.  Gundulid  151.  Otimajudi  se 
kakono  psi  o  kosti.  F.  Lastrid,  od'  374.  Bacio 
kost  modu  nih.  (Zavadio  ih,  kao  kad  coek  baci 
kost  modu  pse).  Nar.  posl.  vuk.  11.  Ne  bacaj 
kost,  da  se  pokoju  kao  psi.  Nar.  posl.  magaz. 
1869.  122.  Ni  pas  gole  kosti  no  glode.  Nar. 
posl.  vuk.  222.  —  Prema  ooome-  kost  se  shvaca 
uopce  kao  slaba  i  neva\ala  hrana.  Vod  inii  nosi 
kosti  oglojane.  Nar.  pjes.  juk.  55.  Jer  vara  rauke 
judske  uzmu  ruke,  ter  nosito  trbusino  hrane,  a 
vas  kosmi  od  skapana  brane.    Osvetn.  4,  21. 

<')  prema  d)  (jdjegdje  gola  kost  Hi  samo 
kost  znaci  stvar  male  Hi  nikakve  vrijednosti. 
Narodnost  bez  narodne  drzave  gola  je  kost.  M. 
Pavlinovid,  rad.  117.  Ko  izije  moso,  vaja  i  kosti 
da  glode.  (Kad  ko  prijatoje  zove  od  rudka  na 
veceru,  ili  od  vedere  na  rucak,  da  pojodu  ono 
sto  ostane).  Nar.  posl.  vuk.  1.39.  ista  se  poslo- 
vica,  kao  i  ona  Ho  sad  dolazi,  upotrebfaoa  i  u 
dragom  smislu,  t.  j.  da  muz  koji  je  uzivao  zenu 
za  nezine  mladosti  i  (epote,  treba  da  se  nom  za- 
dovo]i  i  kad  izgubi  jedno  i  drugo.  Ko  u  mla- 
dosti meso  (t.  j.  jede)  neka  u  starosti  kosti  (t.  j. 
glode).    V.  BogiSid,  zborn.  284. 

f)  kost  se  upotrebjava  za  dje(ane  i  ki- 
pareiie  kao  i  droo  i  kamen.  Imati  smrt  udubenu 
u  kosti  aliti  u  drvu.    P.  Posilovid,  nasi.  39*. 

!l)  V,  familijarnom  govoru  rece  se  gdje- 
gdje  pasja  kost,  ili  u  zlom  smislu  da  se  ne  rece 
pasja  vjera  ili  pasja  para  ili  u  §ali.  Netom 
ozdravi,  Sto  pasja  kost  udini?  Uspne  se  na  isto 
stablo.    M.  Pavlinovid,  rad.  43. 

Ji)  kost  u  grlu  metaforicki  znaii  neito 
Sto  smeta  i  muci  (i  u  duseonom  smislu),  jer  je 
vrlo  neugodno  i  opasno  kad  kome  kod  jedena 
mesa  zapne  kakva  kost  ili  komadic  kosti  u  jed- 
naku.  Kost  u  grlu.  Nar.  posl.  vuk.  156.  To 
mu  je  kost  u  grlu.  (To  ga  vrlo  mrzi  i  mudi). 
319.  De  dvoje  govori,  tu  jo  tredi  kost  u  grlu.  73. 
Bio  sam  im  kost  u  grlu.  S.  Tekelija.  letop.  mat. 
sr.  120,  16. 

C.  u  vecine  su  riba  kosti  kao  u  drugijeh 
iivotina,  ali  posto  obicno  imaju  drukciji  (Hjasti, 
ostri)  oblik  (isporedi  1.  drada,  c,  c)  aa)),  dono- 
simo  ove  primjere  napose.  vidi  i  u  Belinu  rjee- 
niku:  kost  ,spina,  inteso  di  pesce'  , spina'  700"; 
u  Stuliieeu:  kost  ,osso  e  anche  spina  di  pesce' 
,os,  spina  (utrumque  enim  illyrica  vox  signi- 
ficat)';  u  Vukovu:  (kost)  od  ribo  ,di6  grate' , spina 
piscis'  kod  kost.  Kosti  ribije.  Stefanit  i  Ihnilat. 
star.  2,  273.  On  ki  jih  (mrize)  dosize  gdi  cid 
ribne  kosti  s  strahom  jih  podvizo,  bojed  se  na- 
bosti  ...  P.  Hektorovid  33.  Ke  sin  umirase,  a 
to  da  kost  ribe  u  grlu  zapridi  mu  se . . .  F.  Gla- 
vinid,  cvit.  46*.  Bududi  ribija  kost  u  grlu  za- 
prla  jednomu   mladidu  ...    F.  Lastrid,   od'   305. 


KOST,  2. 


371 


kostajniCki 


2.  u  usubUom  smislu,  luoie  znacUi,  sto  i  re- 
bro.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika(inH  (kost,  rebro 
,costa'),  M  Bjelostjenievu  (kost,  rebro  ,costa'),  u 
Jambresicevu  (kost,  rebro  ,costa'),  u  Vukoeu  (uhva- 
titi  se  ili  porvati  se  s  kime  u  kosti,  t.  j.  obu- 
livatiti  jodau  drugoga  rukama,  pa  glodati  ko  ce 
koga  oboriti).  Scepase  se  u  kosti  junacke.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  408.  Naj  potje  se  s  Mujom  utatio, 
ut'atio  u  kosti  junacko.  3,  1611.  Sa  Stevom  se  u 
kosti  fatio.  Nar.  pjes.  stojad.  1,  63.  U  kosti  se 
oba  prihvatise.  Nar.  pjes.  horm.  2,  03.  11'  66 
nome  (desnicom)  va)ati  kamene,  il'  lomiti  kosti 
ria  rvacu.  Osvetn.  2,  72.  Rvane  biva  na  dva 
nacina:  u  pojas  i  u  kosti.  M.  D.  Milicevic,  ziv. 
srb.  3,  31. 

3.  u  metaforiekom  smislu,  u  dm  primjera, 
(jovori  se  o  kostima  kakva  grada. 

il.  ^l  jednom  primjeru  ne  znam,  odyovara 
li  metaforiekom  snaeenu  sto  je  pod  1,  a,  o)  aa) 
Hi  sto  je  pod  2.  Zatim  paka  ogaii  vrli,  ki  se 
usjoknu  gradu  u  kosti,  .sve  pozeze  i  opali.  P. 
Kanavelic,  dubrovn.   11. 

b.  u  drugom  primjeru  znaci  sto  i  razva- 
line  i  odyovara  metaforiiki  znaienu  pod  1,  b,  (i). 
Gdi  grada  plemenita  dosti  samo  leze  sada  raz- 
trkane  kosti.    H.  Luci6  264. 

4.  bijela  kost,  slonova  kost  itd.,  obur,  saiiio  u 
prenesenom  smislu,  jer  nije  kost,  nego  vdiki  slonoo 
zub  (isporedi  bjelokost;  nema  kod  bio).  Gdi  bi 
zelen  venfiac  vili,  ali  kruiui  od  vridiiosti,  koga 
ne  bi  prihinili,  od  lofani'e  da  su  kosti  V  H.  Lucie 
211.  Uah  joj  za  platu  oni  moj  lijepi  rog  od 
kosti  slonovne  zlatom  vas  narosen.  D.  Zlataric 
451'.  Prestol  biso  ukrasen  zlatom  i  slonovimi 
kosti.  Aloks.  jag.  star.  3,  236.  I  od  bijele  kaono 
kosti  naj  crnija  mast  izhodi.  J.  Kavaiiin  172". 
Kost  slonovna  ,avorio,  dente  di  leol'ante'  ,ebur'. 
A.  d.  Bella,  rjefin.  12(ia. 

5.  nije  prava  kost  u  sipe,  premda  se  tako 
zove,  a  i  u  oligna.  vidi  u  Mikalinu  rjecnikii: 
kost  od  sipe  ,sepium,  te.stum,  colum'. 

(>.  u  prenesenom  smislu,  u  plodu  kohiica  (vidi). 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  vide  koScica  (n.  p. 
od  sjive)  s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku. 
VT-zmi  kosti  cresnany.  Sredovjofin.  lijek.  jag. 
star.  10,  110.  Jezgru  koja  jo§  ii  kosti  krije.  J. 
S.  Ke|kovic  46. 

1.  KOSTA,  m.  skraceno  ime  od  Kostantin  ili 
Kostadin.  —  Voc.  je  jednak  s  nominativom.  — 
Nalazi  se  od  xiv  vijeka,  ali  se  ne  zna  treha  li 
iitati  Kosta  ili  K6sta  (vidi).  —  Izmedu  rjecnika 
u  Vukovu:  (contr.)  ,Konstantin'  ,Constantinus',  i 
H  Dnnicirevu  (Kosta  ,<-'onstantinus  hyp.').  Kosta 
z  detiju.  Svetostef.  hris.  31.  Kujevicb  Kosta... 
Kosta  Gwnbsinb  zetb.  Glasnik.  15,  309.  (1348  y). 
Veli  Kosta,  mat"  Jeljena  ...  .T.  Kavaiiin  2118b. 
Zlamen  ko'ega  u  visini  hti  se  Kosti  prikazati. 
299a.  Neg  pol  rifa  jos  posaje  Kosta.  M.  A.  Rel- 
kovic,  sat.  Ell'.  Bogom  brate,  Kosta  ciganine ! 
(ovdje  je  Kosta,  jer  hi  voc.  od  K6sta  bio  Kosto). 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  213. 

2.  KUSTA,  m.  vidi  Kosto.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Kosto.  —  vidi  1.  Kosta.  —  U  Vukovu 
rjecniku :  vide  Kosto  s  dodatkom  da  je  po  istoc- 
nom  govoru. 

KOSTAG,  m.  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka 
ima  gen.  sing.  Kostaca  sto  je  po  svoj  prilici  isto 
sto  Kostanca.  Gnat  Kostaca  i  Klarica.  J.  Ka- 
vaniu  3311). 

KOSTACEVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Jovan  Kostacevic.    Eat.  38. 

KOSTADIJE,  m.  vidi  Konstantije,  isporedi 
Kostadin.  —  U  pisca  xiu  vijeka.     Sb  mitropoli- 


tomfa  svojimb  ICostadijemb.  Domentijan"  191.  Sb 
cbstbnyimb  Kostadijemb.    226. 

KOSTADIN,  III.  vidi  Konstantin.  —  Od  xiii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnikii  u  Vukovu  (, Konstantin' 
,Constantinus')  i  u  Danicicevu  (Ko.stadinb,  gledaj 
Konbstanbtinb).  Kosfcidinb.  Dec.  hris.  19.  24  i 
jus  na  nekoliko  mjesta.  Ja  carica  .levdokija  sb 
sinomb  carbstva  mi  Kostadinom  .  .  .  Mon.  serb. 
190.  (1379).  Ja  gospodinb  Kiostadinb  .  .  .  228. 
(1395).  Gospodina  Kostadina.  Spom.  sr.  1,  1. 
(1395).  ^jubila  bi  cobanina,  cobanina  Kostadina. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  336.  Vino  pije  care  Kosta- 
dine  u  lijepu  mostu  darigradu.  2,  85.  Kone 
jasu  do  dva  pobratima,  beg  Kostadin  i  Krajevid 
Marko.  2,  355.  Kad  je  vide  care  Kostadine. 
Pjev.  crn.  251''.  Udrzacu  cara  Kostadina.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  271.  Devet  careva  od  Duklana  do 
Kostadina.  S.  ^;ubisa,  prip.  16.  —  /  kao  ime 
planini  u  Crnoj  Gori.    Glasnik.  40,  27. 

KOSTADINA,  /.  zensko  ime  prema  muikome 
Kostadin.  —  U  nase  vrijeme.    Sr.  nov.  1863.  70. 

KOSTADINK'-,  m.  prezime.  —  isporedi  Kosta- 
dinovic.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Danicicevu  (Kostadinicb).  Ozroje  Kostadinioi.. 
Dec.  hris.  12.  79.  Vlbkota  Kostadinidb.  Spom. 
sr.  1,  79.  (1406).  Hrbnakb  Kostadinidb.  Mon. 
serb.  281.  (1418). 

KOSTADINI61,  m.  pi.  mjesno  ime  jirije  na- 
sega  vremena.  —  isporedi  Kostadinic.  Kostadi- 
nioi (selo).    S.  Novakovi6,  pom.  135. 

KOSTAdINOVAC,  Kostadinovca,  m.  ime  mje- 
stu  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskom.  Niva  u 
Kostadinovcu.    Sr.  nov.  1864.  600. 

KOSTADINOVCI,  Kostadinovaca,  m.  pi.  ime 
selu  u  Srbiji  u  okrugu  toplickom.  M.  D.  Mili- 
devic,  kra).  srb.  384.  —  xni  vijeka  pominu  se 
Vlasi  Kostadinovbci.    Dec.  hris.  62. 

KOSTADINOVIC!,  m.  prezime  (po  ocu  Kosta- 
dinu).  —  isporedi  Kostadiuid.  —  Na  jednom 
mjestu  XIV  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjecniku 
(Kostadinovidb).  U§akb  Kostadinovidb.  Glasnik. 
15,  299.  (1348  V). 

K0STADIN0Vi6i,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  bjelovarsko-krizevackoj.  Raz- 
dije].  118.  —  isporedi  Kostadinovid. 

1.  KOSTAJNIOA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni.  it)  trgoviste  u  okrugu  hiliackom. 
Statist,  bosn.  49.  —  h)  selo  u  okrugu  Done  'I'u- 
zle.    87. 

b.  u  Hereegovini  selo.    Statist,   bosn.  116. 

e.  It  Hrvatskoj  grad  u  okrugu  zagrebackom. 
Razdijej.  90.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  va- 
ros  u  Hrvatskoj  (kod  vode  Une). 

Vec  se  od  xvi  vijeka  pomine  ovo  mjesno  ime, 
vidi  n.  p. :  Kapetanu  Kostajnice.  Mon.  croat. 
235.  (1530).     Kostajnioa.    S.  Novakovid,  pom.  135. 

d.  vidi  Kosaonica. 

2.  KOSTAJNIOA,  /.  dodaje  se  u  narodnijem 
pjesmama  kao  atribut  rijeii  kojjje.  —  Va{a  da 
je  postalo  od  kostan  (od  kostaiieva  drva).  I  daje 
im  kopja  kostajnicu.  Nar.  pjes.  juk.  413.  Pod 
nime  je  sura  bedevija,  a  u  ruci  kop|e  kostajnica. 
Osvetn.  3,  141. 

KOSTAJNICANIN,  Kdstajnidanina,  m.  covjek 
iz  Kostajnice.  —  Mnozina:  Kostajnicani.  —  Od 
xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,ein6r 
von  Kostajnica').  Zemje  su  turske  Kostajnidana 
koji  su  sada  u  BanoO^luci.  Starine.  12,  24  (oko 
1696 — 1703.)  Dojde  Kostajnicanom  u  pomod.  P. 
Vitezovid,   krou.  178.     Razbi   Kostajnicane.    187. 

1.  KOSTAJNICKI,  adj.  koji  pripada  Kostaj- 


1.  KOSTAJNICKI 


372 


KOS'L'AlsTAR 


jiiei.  —  Od  XVII  vijcka,  a  izmeda  rjeinika  u  Vii- 
kovu  (,von  ICosttijnica').  Od  meno  Jiisul'-vojvode 
kosta(^>i6koga.  Starine.  11,  78.  (oku  15(i7).  Od 
iins  Hasan-ago  dazdara  kostajtiitUoga.  78.  (<iko 
1(500—1602.).  Kostajnifcliouie  koinendantu.  12, 
8.  (1699). 

2.  KOSTAJNICkI,  adj.  koji  pripada  Kostnj- 
niku.     Kostajnifika  (opHina).    K.  Jovanovi6  i;).j. 

KOSTAJNICKII^A,  /.  zensko  ce\ade  iz  Ko- 
sldjiiicc.    V.  .\rsoiiijovi6. 

KOSTAJNIK,  m.  ime  selu  u  Srbiji  it  okrugu 
pudrinskom.    K.  Jovanovic  13a. 

KOSTA.INOVIGA,  /.  ime  vrhu  kod  Fuzina. 
D.  Hire. 

KOSTAM,  Mi.  iiuo  rijoci  kod  Krizevana.  B. 
Hive. 

KOSTAMONIT,  m.  vidi  Kastamonit.  —  U 
Danicicevit  rjecniku:  ICostaraonitb,  gledaj  Kasta- 
monitb:  ,KostamonitiU  igumoiib'.  M(<)ii.  sorb").  132. 
(1348). 

1.  KOSTAN,  kosna,  adj.  osseus,  koji  pripada 
kosti;  koji  je  od  kosti;  koji  je  nalik  na  kosl.  — 
-t-  ispada  izmedu  s  i  d.  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Belinii  (kostiii  ,di  osso,  overo 
simile  all'  osso'  ,oss6us'  531b),  u  Vollipijinu 
(kostni,  V.  kostast),  u  Stulicevu  (osseus').  Tva  svis 
znavsi  dobro  uprav,  er  volovnom'  torn'  narodu 
kostne  poda  roge  narav,  kime  bodu.  D.  Ranina 
114".  —  U  Stulicevu  rjecniku  iina  i  adv.  kosno, 
ali  n  nepouzdanijem  znacenem,  vidi:  kostno  ,osso 
per  osso,  alia  minuta'  ,p8r  ossa,  singillatim'. 

2.  KOSTAN,  Hi.  vrst  trave  (Sabjar,  Trsat),  v. 
Koscan.    B.  Sulek,  im.  162. 

KOSTANCANIN,  »n.  »(i/a  da  je  covjek  iz  Ko- 
stajnice.  —  isporedi  Kostancka.  —  Mnozina: 
Kostanoaiii.  —  U  narodnoj  pjesmi  naseya  vre- 
mena.  Sobom  vodi  mlade  Kostancane.  Nar.  pjes. 
vil.  1868.  729. 

KOSTANDIJE,  m.  vidi  Konstautije.  —  Badi 
oblika  vidi  Konstantin.  —  isporedi  i  Kostadije. 
—  U  jednom  primjcru  xiii  vijcka  i  otale  u  iJa- 
nicicevu  rjecniku  (Kostanbdije  ,Oou.stantius').  Mi- 
tropolitu  Kostandiju.    Domentijanb  77. 

KOSTANDUSr,  m.  vidi  Konstantin.  —  Ud  xiv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Ko- 
stanbdiub,  gledaj  Konbstanbtiiib).  Carice  srb|ib- 
skije  k^jra  Jevdokije  i  gospodina  Kostanbdiiia. 
Mon.  serb.  193.  (1379).  Kostanbdinb  Sevusto- 
kratorovidb.    Glasnik.  11,  136. 

KOSTANICA,  /.  vidi  Kostajnica.  —  Od  xv 
vijeka.  Gradi :  Komugojnu  i  Kostanicu.  Mon. 
Croat.  82.  (1445).  Ocete  da  izgubimo  Kostanicu 
i  Biacb.  Starine.  10,  18.  (1652).  Beg  projde  na 
Kostanicu.    P.  Vitezovic,  kron.  148. 

KOSTANI6,  m.  prezime.  Kostanic,  knezovi 
od  Drvenika  u  goriiemu  primorju.  And.  Kaoic, 
kor.  453.  U  diplomi  kneza  Kostanica  iz  gor- 
liega  primorja,  koju  od  kra]a  Tvrdka  imade  na 
1398.    459. 

KOSTANOVICA,  /.  /«/e6  naeinen  od  keslenova 
braSna.  —  II  Stulicevu  rjecniku:  ,panis  ex  ca- 
staneis'.  —  iiije  dosta  pouzdano. 

KOSTANOVINA,  /.  vidi  kestenovina.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,lignum  e  castanea'.  —  nije 
dosta  pouzdano. 

KOSTANSKI,  adj.  u  Danicicevu  rjecniku: 
kostanbskyj,  ,reka  kostanbska'  blizu  gligorovske  i 
blizu  ,Preslopa'.  a(lasnik).  11,  1.32.  13,  375.  ef. 
Kostenbfie. 

KOSTANT-GRAD,   m.  vidi  Konstant-grad.  — 


U  isUxja  piscn  u  kojeija  ima  i  ova  rijed.  Od- 
vJGlnica  Kostanl-grada.    J.  Kavanin  270i'. 

KOSTANTIJA,  vidi  Konstantija.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Daniiicevu  (Kostanbtija,  gledaj  Konb- 
stanbtija). 

KOSTANTIN,  )».  vidi  Konstantin.  —  Od  xiii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukova  (vide  Ko- 
stadin)  *  u  Danicicivu  (Kostanbtinb,  gledaj  Konb- 
stanbtinb).  Kostanbtinb.  Stefan,  sim.  pam.  sal'. 
16.  Kostantina  cara.  Mon.  serb.  134.  (1348).  Hi 
uSinou  ecsarom  Kostantin.  S.  Badri6,  iikaz.  'J2. 
Slavu  slavi  care  Kostantino.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  89. 
Videli  smo  Agi-Kostautina,  Kostantina,  slavna 
igumana.    4,  166. 

KOSTANTINOV,  adj.  koji  pripada  Kostan- 
tinu.  Koga  Eraklij  na  sebi  odni  u  grad  Ko- 
stantinov.    J.  Kavanin  299a. 

KOSTANTINOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Ko- 
stantina). —  U  nase  vrijeme.  Stanica  Petra 
Kostantinovica  zona.    Glasnik.   11,    1,   62.    (1808). 

KOSTAnTIN,  adj.  koji  pripada  Kostantinu, 
vidi  Kostantin  grad. 

KOSTANTIN  GRAD,  m.  vidi  Konstantin  grad. 
—  U  slarijim  spomenicima,  a  izmedu  rjecnika  u 
Danicicevu  (Kostanbtinb  grad  ,Constantinopoli3'). 
Kostanbtina  grada.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  3.  Vb 
Kostanbtini  grade.  8.  Vb  Kostanbtine  grade.  10. 
Mou.  serb.  90.  (1330). 

1.  KOSTAN,  m.  vidi  kesten.  —  Od  tal.  ca- 
stagno  (drvo).  —  isporedi  kostana.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  kostana.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vrancicsvu  (,castanea'),  u  Be- 
linii (,castagna,  frutto  noto'  , castanea'  176*),  u 
Bjelostjencevu  (kostan,  kesten,  drevo  ,eastanea, 
sardianus,  balanns'),  u  Jambresicevu  (,castanea'), 
u  Voltigijinu  (,castagna'  ,kastanie,  kaste'),  u  Stu- 
licevu (kostan,  dub  , castanea';  kostan,  voce  , ca- 
stanea'), u  Vukovu  (vide  kesten  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Bod). 

a.  drvo.  Kostaiii,  c.icimci  joste  se  tuj  plode. 
M.  Vetranic  2,  273.  Ni  jela  ni  kostan  ...  S. 
Barakovii,  vil.  57.  Bregovi  okiceni  kostaiiom  u 
osoju.  S.  !^ubisa,  prip.  3.  Kostan  (drieuo  od 
costagna,  u  mletackom  rukopisu),  rus.  Kain-rani., 
cos.  kastan,  poj.  kasztan:  castanea  (mletacki  ru- 
kopis),  castagnie  (Pizzelli,  Kuzmid,  Aquila — Buc), 
Castanea  vesca  Grtn.  (Vodopic),  v.  kesten.  B. 
Siilok,  im.  162.  —  Ima  i  drugo  drvo:  kostan 
div|i,  vidi  kod  kesten.  Kostan  divji,  ces.  divoky 
kastan,  Aesculus  hippocastanum  L.  (Zagreb).  B. 
Sulok,  im.  163. 

b.  plod.  Izvan  bode  kostan  jako,  zuutar  se 
ji  kostan  pako.    P.  Vitezovic,  cvit.  39. 

2.  KOSTAN,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  hjelovarsko-krizevackoj .    Razdijej.  114. 

KOSTANA,  /.  vidi  1.  kostan.  —  Od  tal.  ca- 
stagna  (plod).  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  ko- 
stana. —  U  Mika]inu  rjecniku:  kostana,  dub, 
jCastanea';  kostana,  vo6e  , castanea'. 

KOSTANAC,  kostanea,  m.  dem.  kostan.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  v.  kostancao.  —  slabo  pouz- 
dano. 

KOSTANAK,  Kostanka,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  zagrebaikoj.  (kajkavski)  Ko- 
stanek.    Razdijej.  89. 

KOSTANAR,  kosta^dra,  in.  covjek  sto  prodaje 
peicne  kostane.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,caldaro- 
stajo,  venditor  di  caldaroste'  ,eastanearum  assarum 
venditor'  159*;  u  Bjelostjencevu:  kostaiiar,  ke- 
stenar  ,castanearum  venditor';  u  Stulicevu:  ,ca- 
stanearum  assarum  venditor'. 


KOSTANCAC  a 

KOSTANCAC,    kostancca,    m.    dent,   kostanac. 

—  U  Stulieevu  rjecniku  uz  kostanic.  —  nepo- 
mdano. 

KOSTANCK'',  m.  dem.  kostanac.  —  U  Stuli- 
eevu   rjecniku   uz   kostaAid.    —   slabo  puuzdano. 

KOSTANCKA,  /.  «  istoj  narodnoj  pjcsmi  u 
kojoj  ima  Kostancanin,  kaze  se  Kostaiicka  za 
zensko.  moze  biti  i  da  je  adj.  (kostanoki).  Mole 
mu  se  Kostaricke  devojke.  Nar.  pjes.  vil.  1868. 
729. 

KOSTANE,  /.  pi.  iiiie  se.lu  u  Didmaciji  u  ko- 
laru  spletskom.    Keperfc.  dalm.  1872.  .SO. 

KOSTANEV,  adj.  koji  pripada  kti.itanu:  koji 
je  nnciiien  od  kesteiwvine  (drva).  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelontjencei'u  (ko- 
staiiev,  kestenov  ,castaneus')  i  u  Vultirjijinu  (ca- 
stagnoso'  ,von  kastanien-holz').  Dones'te  mi, 
slugo  moje,  kostanevo  dobro  kopje.  Nar.  pjes. 
mikl.  beitr.  1,  .56. 

KOSTANEVAC,  kostanevca,  m.  mjesto  pn.-ia- 
deno  kosianima,  isporedi  kestone.  —  U  ovakonoin 
itpiem  znacenu  snino  u  Bjelnstjencevu  rjecniku: 
kajkavski  kostauevee,  kostauevje,  kesteiio,  ,<'asta- 
netum,  .sylva  castaiiearia'.  —  /  kao  iine  seiinm  u 
Hrvatskoj.  a)  u  zupaniji  zat/rebackoj.  Kazdijo). 
71.  —  h)  kajkavski  Kostanevec  u  zupaniji  ^agre- 
bnc.koj.  81.  —  r)  kajkavski  Kostanevec  u  zupa- 
niji varazdinskoj.  99.  —  tO  u  zupaniji  bjelo- 
varsko-krizevackoj.  109.  —  Mjesto  se  s  ovijem 
iinenom  pomine  vec  xiii  vijeka  a  latinskoj  knizi. 
,Porcionem  terre  Coztanench  vocate'.  Mon.  op. 
zagr.  tkalc.  1,  242.  (1299). 

KOSTANEVJr/E,    n.   vidi   kostauovac.   kestoiie. 

—  U  Bjelostjencevii  rjecniku:  (kafkavski)  kusta- 
ne.vje  kod  kostanevec,  i  u  .Jainbresiievu:  kosta- 
lievje  jCastanetum'. 

KOSTAiNIICA,  /.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  ko- 
taru  kotorskom.  Report,  dalm.  1872.  1 1.  —  Po- 
mine se  od  XVI II  vijeka.  Podize  so  cota  Turaka 
od  Ris7ia  maloga  mjosta,  i  oni  ti  podose  u  ze- 
lenu  Kostaiiicu.    Nar.  pjes.  bog.  188. 

K0STANICK.4,  /'.  zensko  cefade  iz  Kostmiice. 

—  U  narodnoj  pjesmi  xviu  vijeka.  Tor  Tiir- 
cima  rakiju  u  vino  prilivase  vrla  Kostai'iicka. 
Nar.  pjes.  bog.    189. 

KOSTANICKI,    adj.    koji   pripada    Koslaiiici. 

—  IJ  narodnoj  jijesmi  xviii  vijeka.  Tore  s  I'lima 
otide  na  verige  kostanicke.    Nar.  pjos.   bog.  189. 

k6sTANi6,  Hi.  dem.  kostaii.  —  (!  Slnlicevu 
rjecniku:  ,parva  castauea'. 

KOSTANISTE,  n.  vidi  kestenik.  —  isporedi 
kostanevae,  kostaiiievje.  —  U  Mikalinu  rjecniku: 
■  castauetum',  i  u  Stulieevu:  ,castanotiiia'. 

K0STANUL.4, /.  vidi  kostjela.  Ko.staiiiila,  por- 
laro,  loto,  bagolaro  (Aquila — Bu6),  Geltis  australis 
L.,  V.  Kastaiiuolo.    B.  Sulek,  im.  163. 

KOSTARIOA,  /.  vidi  gostarioa.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Pruzi  mu  prazne  kostarice 
govoreci :  ,Uzmi  kostarice  za  priuiti  vino  i  vodu'. 
R.  Loakovic,  nauk.  227. 

KOSTAST,  adj.  koji  je  pun.  kosli ;  a  kojega 
sa  velike  kosti.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,ossuto, 
ossoso'  ,ossosus'  .SSlb;  u  Voltigijinu :  ,ossuto,  os- 
soso'  ,knochicht';  u  Stulieevu:  ,ossibus  constans, 
magnis  ossibus  constans'. 

KOSTATI,  kistam,  inq)/.  stare,  coustare,  sta- 
jati  (santo  o  cijeni).  —  U  Dubrovniku  od  xvi 
vijeka.  Koliko  te  grijeb  moj  kosta.  Zborn.  96;'. 
Sve  ovo  kosta  trista  dukata.  M.  Drzic  256.  Milos, 
koju  ti  je  (Boy)  dao  u  ovoj  izpovije.sti,  kostala  je 


3  koste:^.ski 

Jezusa  Isukrsta  velicijeh  truda.  I.  Drzic  246.  Ne 
kostavsi  nas  drugo  nego  li  primit  ga.  .381.  — 
vidi  i  1.  kostati. 

KOSTA  TIN,  ni.  vidi  Konstantin.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  n.  p.  car  Kostatin  (u  pripovijetkama), 
vide  Kostadin. 

KOSTA V,  adj.  vidi  kostast.  —  U  Belinu  rjec- 
niku: ,otisato,  ossoso' ,ossosus'  .531'';  u  BJelostjen- 
ccvu:  V.  koscast;  it  Stulieevu  uz  kostast.  —  /  sa 
znacenem:  od  kosti.  u  Bjelostjencevu  rjecniku: 
kostav,  koscon  ,oss6us'. 

KOSTEL,  m.  grad,  gradac,  lat.  castellum.  — 
Rijec  se  davno  nalazi  u  slavenskijein  jezicima, 
ispori'di  stslov.  kostelh,  (rus.  koctcii.,  katolicka 
crkva,  va(a  da  je  vzeto  iz  po^skoga  jezika),  des. 
kostol  (crkva),  j)o(.  kosciol  (crkva).  —  U  opcem 
znacenu  sanm  na  jednom  mjestu  xiii  vijeka,  i 
otale  u  Danicicevu  rjecniku  (kostelb  .castellum'). 
."Vko  nam  Bogb  da  pomoc  prijeti  vbse  grade  ili 
kostele . .  .  Mon.  serb.  36.  (1253).  —  Drukcije  se 
nalazi  kao  mjesno  ime  i  to:  kao  selo  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  zagrebackoj.  Eazdije}.  70.  —  kao  mje- 
sto  u  Tstri.  Meju  Blzetom  i  Kostelom.  Mon. 
Croat.  3.  (1275  prepis.  1546).   —    isporedi   kustio. 

KOSTELA,  vidi  kostjela. 

KOSTELAC,  Kostelca,  m.  prezime.  —  U  nasc 
vrijeme.    Scliem.  zagr.  1875.  264. 

KOSTELCEVO  SELO,  n.  ime  seocu  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  licko-krbavskoj.    Bazdije|.  35. 

1.  KOSTEIilG,  »i.  u  narodnoj  zagoneei.  Ulaza 
vino  toci  iz  jolica  kosteliia  (misli  se  dete  kad 
sisa).    Nar.  zag.   no  v.  xviir. 

2.  KOSTELIC,  HI.  prezime.  —  Od  xiii  vijeka. 
Prod  sudcem  Miku  Kostelicom.  Mon.  croat.  127. 
(1697).     Kostelic.    Schom.  segn.  1871.  96. 

1.  KOSTElji,  kost('|a,  m.  uopce  nesto  sto  je 
piino  kosti.  u.jiolreO(ava  se  a  osobitijem  znace- 
liima.  —    U  nase  vrijeme. 

il.  uopce.  —  Samo  u  Stulieevu  rjecniku:  (adj.!) 
jussibus  constans'. 

It.  covjek  Ivrd,  skup,  tvrdoglav.  —  Samo  « 
Stulieevu  rjecniku:  covjek  kostej  ,homo  durus, 
avariis,   tenax,  indole  rudis'. 

c.  kokotic  s  dvostrukijeiii  kuhorom.  —  Ne 
..nam  u  kakvoj  je  svezi  s  opcijem  znacenem.  — 
Samo  u  Stulieevu  rjecniku:  kokotic  kostej  ,pul- 
lus  gallinaceus  cum  duplici  crista'  (kod  kokotic). 

(I.  orali  (voce)  u  kojemn  }<■  ji.ijra  kao  nao- 
kolo  omolana  tankijem  alt  Irnhii'm  drvom  (osim 
kore),  te  ju  je  tesko  ir^vadili  r:  knre  i  kad  se 
razbije.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku,  a  i 
iiinedu  rjcenika  u  Stulieevu  (gdje  nije  dobro 
tuinaceno) :  orah  kostej  ,nux_  gracilis'.  Kostej 
(orah),  (Stulli),  steinnuss.  B.  Sulek,  im.  16;-{.  — 
Misliin,  da  se  kaze  i  o  drugom  vocu,  n.  p.  a  ke- 
stenu. 

e.  Acanthias  vulgaris  i  Acanthias  BlainviUii, 
neke  ribe.    G.  Kolombatovic,  pesci.  25. 

2.  KOSTE.^,  III.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  o) 
sell)  u  zupaniji  modrusko-rijeckoj.  Razdijej.  48. 
—  I>)  selo  u  zupaniji  varazdinskiij.    101. 

KOSTElfiAC,  m.  vidi  kostej.  —  Samo  u  Stu- 
lieevu rjecniku:  ,res  ossibus  constans'. 

KOSTEJ^ACA,  /.  vidi  kostej  i  kostejac.  —  /' 
Stulieevu  rjecniku  uz  kostejac.  —  .S'  drugijem 
znacenem  (vidi  hrustavica,  a))  ii  Bjelostjencevu 
rjecniku:  cresna  kostejaca  ,cerasum  duraciunm' 
kod  cresna,  i  otale  u  B.  Sulek,  im.  163. 

KOSTE^SKI,  adj.  koji  pripada  kostelu.  — 
Samo  kod  mjesnijeh  imena  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji varazdinskoj.  a)  (kajkavski)  Bregi  kostejski. 


KnsTi!;i,.sKi 


374 


KOSTJRLA 


sold.  Razdije].  101.  —  isporedi  brijeg,  3,  f<)  c) 
cc).  —  h)  a  urednem  rodii  Kostelsko  (kao  sup- 
stnntir),  selo.    101. 

KOSTEN,   adj.  koji  je  naiinen   od  kosti.   — 

—  Nastavak  on  liio  je  'Aegda  en.  —  Kijei  je 
praslavetiska,  isporedi  ststuv.  koston-b,  (rus.  ko 
criiiioii),  ceS.  ko.stt'ny,  po].  kosciany.  —  Izmedii 
rjecnika  u  Voltigijinu  (,di  osso,  osseo'  ,beinern'). 
It  Slulicevu  (v.  kostan),  u  Danicicevu  (kostSnb 
,o3S6us').  NoXa  10  s  cronomb  kostenijem  u  dve 
noznice.  Mon.  serb.  498.  (14()6).  luorogb  jestb 
zverb,  .  .  .     iinat  nosb  kostonh.    Starine.  11,  19G. 

—  Ne  posve  ii  istom  smislu  (o  ribi  u  kojoj  su, 
kosti).     Kostena  riba.    Stat,  kr6.  ark.  2,  289. 

1.  KOSTl^NK^A,  /.  mjestc,  (Mono  na  (/rubju) 
(jdje  se  hrane  gole  kosti  mrtvijeh.  —  U  hehiiii 
rjecniku:  ,ossaja,  luogo  da  riporvi  I'ossa'  ,ossu)- 
(Jiium'  531a;  «  Bjelostjenievu:  kostenica  vu  ciu- 
toi'omu  ,polyandi'uui,  ossuaria,  ossiochium' ;  « 
Stulicevu:  , locus  ossibus  projioiendis'. 

2.  KOSTENICA,  /.  ncka  hi]ka.  Kostenica,  rus. 
KocTJiHiiKa,  i.ocTSHiina  (Rubus  saxatilis),  po\.  ko^^- 
eieniec  (Gerastium),  stratiotes,  millefolium  (Du- 
rante, sii'iski  rukopis),  millefoglio  (Bartulovic), 
Achillea  millefolium  L.  iPetter,  Visiani).  B.  bu- 
lek,  im.  163. 

3.  KOSTENICA,  /.  seoce  a  Srbiji  u  okrugit 
toplickom.  M.  D.  Milidevic,  kra).  srb.  384.  —  II 
spomeniku  xvm  vijeka  kao  da  se  pomiAe  isto 
mjesto.  Ot  Kostenice  Vukanb.  Glasnik.  49,  12. 
(1734). 

KOSTENIK,  m.  ime  selu  it  Bosni  n  ukruijii 
sarajevskom.    Statist,  bosn.   17. 

KOSTENOV,  adj.  kaze  se  o  kup^u,  vidi  ko- 
staiiev.  —  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega 
vremena.  Neg  mu  nosi  ko])je  kostenovo.  Pjev. 
crn.  267a. 

KOSTENUSCICA,  /.  dem.  kostenuSka.  —  U 
Stuliietm  rjecniku :  ,parva  testudo'.  —  nepouz- 
dano. 

_  KOSTENUSKA,  /.  vidi  koriiaca.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,testudo'.  —  nepouzdano. 

KOSTENACA,  /.  neka  bi^ka.  Ko.steiiaca,  Grlau- 
cium  luteum  Tourn.  (Vi-siani).    B.  Sulek,  im.  163. 

KOSTENAK,  m.  vidi  1.  kosfcej,  d.  Gianizzi 
(IvancicV)  Dalmatin  pi§e:  Orihe  malusne  pro- 
zvane  kostei'iaci.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  57. 

KOSTER,  in.  vidi  kositor.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici   (uz   kositer).    J.  Bogdanovio.    M.   Medic. 

KOSTERAN,  k6><terna,  adj.  koji  pripada  ko- 
sleru  (kositcru).  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Oni 
kosternijem  zlioami  jedu'.  ,Dovati  amo  preda  n 
kosterni  pladan'.  ,U  nega  e  sve  posude  kosterno'. 
J.   Bogdanovic. 

KOSTES,  in.  vidi  kostel,  d.  —  Stenevac.  D. 
Hire. 

KOSTIU,  m.  ime  muiko.  —  xiv  vijeka.  —  Da- 
mijanb  a  bratb  mu  Kosticb.    Dec.  hris.  5.  71. 

1.  KOSTICA,  /.  dem.  kost,  vidi  koStica  i  ko- 
scica.  —  Samo  u  Belinu  rjecnika:  ,ossetto^  , ossi- 
culum' 5311j;  '(  Voltigijinu:  ,ossetto'  ,beinchen'; 
u  Stulicevu:  .ossiculum'. 

2.  KOSTICA,  m.  ime  musko,  isporedi  Kostic. 
—  XIV  vijeka.  Okoje  a  bratb  mu  Kostica.  De6. 
hris.  49. 

KOSTICAR,  m.  eovjek  koji  radi  sto  iz  kosti, 
koji  djela  kosti  itd.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,qui 
opera  ossea  efficit'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

1.  KOSTK,',  m.  prczime  (po  ocu  Kosti).  —  Od 
XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Ko- 


stiAb).  Marbko  KostiAb.  Mon.  serb.  96.  (1330). 
No  da  vidis  Acima  KostiAa!  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
411.  Do  saraja  KostiA- Ahmet -bega.  Ogled,  sr. 
247.     DoSo  k  gudu  Stevan  Kostid...    Glasnik.   ii, 

I,  162.  (1808).  Kostii.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  664 
(mcdu  prenumerantima). 

2.  KOSTIC,  »n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
va\evskom.     Niva  u  Kostidu.    Sr.  nov.  1865.  380. 
KOSTI61,  TO.  mjesno  ime. 

a.  selu  u  Bosni  u  okrugu  travniikom.    Sta- 
tist, bosn.  68. 

b.  bratstvo  u  Crnoj  Gori.    Glasnik.  40,  19. 

c.  zaselak  u  Srbiji  u  okrugu   ulickom.    \i. 
Stojanovi6. 

KOSTILI,  m.  pi.  vrst  gjive  (u  Istri).  B.  Sulek, 
im.   163. 

1.  KOSTILO,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka. 
Dobromirb  i  Kostilo.    Dec.  hris.  49. 

2.  KOSTILO,  n.  neko  orude  xi  uzdara,  vidi 
sikalo.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,ein  werkzeug 
der  riemer'  ,instrumentum'. 

KOSTIl^A,  /.  vidi  kostjela.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: vide  kosdela  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Boci.  —  Otale  i  u  B.  Sulek,  im.  163. 

KOSTIN,  adj.  koji  pripada  Kosti,  vidi  Ko- 
stino  i  Kostin  potok. 

KOSTINO,  n.  mjesno  ime.  —  vidi  u  Danici- 
devu  rjecnika :  Kostino,  crkva  je  treskavafika 
imala  ,seliste  Kostino  sto  prilozi  Kostanbdinb 
Revastokratoroviib'.    G(lasnik).   11,   136.   13,  372. 

—  Jamacno  je  sredni  rod  od  adj.  Kostin,  koji 
pripada  Kosti. 

KOSTIN  POTOK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  rudnickom.    Sr.  nov.  1861.  50.  / 

KOSTIO,  k6stjela,  m.  vidi  kostel.  —  Uz  oblik 
kostel-b  bio  je  i  oblik  kostelt,  od  kojega  ova 
rijec  polazi  u  juznom  govoru.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka.  Od  kostjela  Ma- 
rije  i  Marte.  N.  Raiiina  77a.  joann.  11,  1.  Ne 
bise  joste  tadaj  dosao  Isus  u  kostio.    78*.  joann. 

II,  29.  Hodahu  po  kostjelijeh  prjepovijedajuie. 
142a.  luc.  9,  6. 

KOSTIONIK,  m.  ime  planini  u  Bosni.  Glas- 
nik. 20,  271.  21,  293.  22,  56. 

KOSTiS,  kostisa,   m.   vidi   koste},   d  t  koste5. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri  i  u  Hrvatskoj.  Ko- 
stis  ,nux  dura',  gen.  kostiSa.  D.  Nemani6,  6ak. 
kroat.  stud.  48^  Kostis,  suvrst  oraha  (Va)avac), 
steinnuss.    B.  Sulek,  im.  163. 

KOSTISTE,  n.  vidi  1.   kostenica.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku:  ,cimiterio'  ,sepulcr6tum'. 
KOSTITI  SE,  k6stim  se,  impf.  postajati  kost. 

—  Samo  ti  Bjelostjencevu  rjecniku:  kostim  se, 
okosiujem  ,ossesoo'  i  u  Stulicevu:  v.  okostiti  se 
iz  Bjelostjenceva. 

KOSTJELA,  /.  Oeltia  australis  L.  (arbor  et 
fructus),  neka  bi]ka  i  nezin  plod.  —  -je-  sto.ji 
mj.  negdasnega  e,  te  se  nalaze  i  oblici  kostela  i 
kostila  (kosti|a) ;  po  hercegovaikom  govoru  glasi 
k6scela.   —  Akc.   se   mijena    u  gen.  pi.   kostjela. 

—  Po  svoj  prilici  postaje  od  kost,  jer  je  u  plodu 
(koji  je  sladak  i  jede  se)  ko§iica  malo  mana  od 
svega  ploda.  —  Nalazi  se  od  xviii  vijeka,  ali 
maze  biti  nekoliko  starija  rijec;  izmedu  rjeinika 
u  Stulicevu:  ,carpinus'  (zlo  tumaieno),  i  u  Vu- 
kovu: koscola,  nekako  drvo  i  rod  ,art  baum  und 
fruoht  davon'  ,arbori9  genus'  [Celtis  australis  L. ; 
cf.  kostija].  Svi  se  svati  gorom  razbjegose,  vra- 
bac  tica  mala  u  kostjelu.  Nar.  pjes.  bog.  341. 
Murve  ocvjetale,  i  kostile  opruiile  grane.  Osvetn. 


KOSTJELA 


KOSTOLOMAN 


2,  18.  Kostela,  Celtis  australis  L.  (Danilo),  v. 
Koscela.  Kostija  (vidi).  Kostjela,  perlaro,  loto, 
bagolaro  (Kuzmic,  Aquila— Buo),  cjvrpino  (Stulli), 
Celtis  australis  L.  (Vodopii).  B.  Sulek,  im.  1(53. 
KoScela,  Coltis  australis  L.  (PanfiiA,  Crna  Gora), 
V.  Kostjela.  164  —  Kostjela  se  zove  ijfdtio  seoce 
II  Hercegovini.    Schem.  ragus.  1876.  58. 

KOSTJELAN,  kostjelna  (?),  adj.  koji  pripnda 
kostjeli.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,carpineus'  (radi 
tumacena  vidi  Jcod  kostjela).  —  nepouzdano. 

KOSTJELE,  f.  pi.  vidi  ostjele.  —  Sumo  u  Mi- 
ka}inu  rjecniku:  kostile,  osfcruge,  strgotine  ,as- 
sulae,  segmenta,  ramentum';  i  u  Stidiccnii:  .as- 
sulao,  segmenta,  ramentum'  iz  Mikajind  —  Ja- 
macno  je  iata  rijec  sto  ostjele,  te  im^d  da  je 
Mikala  pomijeiao  jednii  s  driigom. 

KOSTJELICA,  /.  dem.  kostjela. 

a.  u  pravom  smiilu.  —  li  Vukovii  rjecniku : 
k6.s<!'.elica,  dim.  v.  kos6ela. 

b.  moze  znaniti  i  drii.c/e  bilke.  Kostjelica,  1. 
Gorchorus  japonica  Thunb.  (VoJopic) ;  2.  (kri- 
jesva  — )  cerasa  duracina  (Stulli),  knorpelhischo. 
B.  Sulek,  im.  163. 

c.  kao  mjesno  ime.  —  U  Vukovii  rjecniku: 
Ko§6etica,  glavica  vise  Ornojevifa  rijoke,  gdje 
su  dvije  velike  koscele  ,6in  berg  in  Montenegro' 
,montis  nomen'.  Ne  bi  znali  na§e  Koscelice. 
Nar.  pjes.  vuk.  i,  73.  Ne  bi  znao  de  su  KoSce- 
liee.    4,  82. 

KOSTJELKTE,  n.  mjesto  gdje  rastc  innogo 
kostjela.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  , locus 
carpinis  abundans'. 

KOSTJELOVINA,  /.  drvo  «d  kostjek:  —  .Samo 
u  Stulicevu  rjecniku  :  , lignum  carpiueum'. 

KOSTJENCE  (Hi  Kostijence),  gen.  -ca  ?  Hi 
-ceta?  n.  mjesno  ime.  —  U  Danicicevu  rjecniku: 
Kostenfie,  crkva  je  treskavacka  imala  .seliste 
Kostence',  bilo  je  blizu  ,Be|eva'  i  ,Preslo|ia'. 
Gr(lasnik).  13,  370.  11,  130.  na  posjediiem  mjestu 
nije  mu  se  saouvalo  ime  cijelo. 

KOSTO,  m.  hyp.  Kostadin.  —  isporedi  Kc'ista. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc.  Kosto.  —  U  Vukovu 
rjeiniku :  (juzno)  hyp.  v.  Kosta. 

KOSTOBOLAN,  kost6boIna  (kost6bona),  adj. 
koji  holuje  od  kostoho(e.  —  1^  Stulicevu  rjec- 
niku :  ,arthriticus'. 

KOSTOBOLNICA,  /.  zenshi  ce(ade  sta  holuje 
od.  kostobo(e.  —  U  Stulicevu  rjecniku  «j  kosto- 
bolan. 

KOSTOBOLNIK,  m.  corjek  sto  boluje  od  ko- 
stobo(e.   —   U  Stulicevu   rjecniku   uz  kostobolan. 

KOSTOBOl^A,  /.  Arthritis  chronica,  holest 
s  koje  bole  zglobovi  medu  kostima.  po  Vukovu  i 
Milicevicevu  tumaienu  kostoboja  i  ulozi  bila  bi 
jedno  te  isio;  u  nase  doba  pisei  zovu  ,ulozima' 
osobitu  vrstu  bolesti:  .Arthritis  urica'.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecniku  u  Stulicevu  (',rheuma- 
tismus,  arthritis,  morbus  articularis')  i  u  Vukovu 
(,chronische  gicht'  , arthritis').  Gorkaja  kosto- 
bo]a.  Glasnik.  20,  18.  (u  rukopisu  xviii  vijeka 
pisanoine  crkvenijem  jezikom).  Zuboboja  i  ko- 
stoboja.  D.  Rapid  186.  Zastarale  iznemoglice 
napadnute  kostobojom,  sipnom.  S.  ^ubisa,  prip. 
91.  Ulozi  ili  kostoboja.  —  , Ulozi'  se  zovu  kad 
coveka  svud  po  kostima  u  telu,  cas  na  jednom, 
cas  na  drugpm  mestu  boli.  M.  D.  Milicevic,  ziv. 
srb.^  .306.  Cuvao  te  Bog  muke  kostobole.  (u  Dal- 
maciji).  D.  Surrain.  —  Trava  od  kostoboje,  Gon- 
vallaria  multiflora  L.,  pijetlovo  perje,  saragika, 
pokosnica.   i   Convallaria   Polygonatum  L.,  zaliz, 


pijetlovo  perje,  pokosnica.  u  sabackom  okrugu. 
\.  M.  Jovanovi6.  javor.  1878.   1391. 

KOSTOGOL,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Na  Kostogolb  na  vrbhi,.   Glasnik.  24,  268.  (1388). 

KO.STOGRIZIGA,  /.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v. 
kostolomka.  —  sasma  nepouzdano. 

KOSTOJEDA,  /.  u  Stulicevu  rjecniku:  (po  za- 
])adnom  goiwru)  kostojida,  v.  kostolomka.  —  slabo 
pouzdano. 

KOSTOJEVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Ko- 
stojevicu.  Kostojevaoka  (opstina).  K.  Jovanovi6 
163. 

1.  KOSTOJEVIC,  m.  prezimc.  —  Od  xvi  vi- 
jeka. Matij  Kostojevic.  Men.  Croat.  229.  (1527). 
Sordar  Kostojevii.    And.  Ka6i6,  kor.  487. 

2.  KOSTOJEVIi ',  m.  ime  selu  u  Srhiji  u  okrugu 
uzickom.    K.  Jovanovid  163. 

KOSTOKAMENIK,  m.  covjek  vrlo  zdrav  i  cvrst 
(kojemu  su  kosti  kao  kamen).  —  Ujednoga  pisca 
XVI  vijeka,  koji  je  po  svoj  prilici  sam  ovu  rijec 
nacinio.  Ti  s'  kostokamonik,  i  neka  znas  ovo, 
vece  des  imat  vik  neg  drvo  tisovo.  N.  Dimitrovid 
102. 

KOSTOL,  m.  ime  selu  u  Srhiji  u  okrugu  kra- 
jinskom.    K.  Jovanovic  124. 

KOSTOLAC,  Kost6ca,  m.  ime  mjestu  Csad  selu) 
u  Srhiji  u  okrugu  pozarevaekom.  K.  Jovanovid 
138.  —  Akc.  se  mijena  u  voc.  KSstoce.  —  Od  xiv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (zidine  od 
staroga  grada  na  desnoj  strani  Mlave  gdje  ona 
utjece  u  Duiiavo)  i  u  Danicicevu  (Kostolbcb  .  .  . 
to  je  sadasiii  Kostolac  na  utoku  Mlave  u  Du- 
navo).     KostolbOb.    Mon.  serb.  194.  (1380). 

KOSTOLACKI,  adj.  koji  pripada  Kostocu. 
Kostolacka  (opstina).    K.  .Jovanovid  138. 

1.  KO.STOLOM,  adj.  koji  lomi  kosti,  vidi  2. 
kostolom,  a.  —  U  narodnoj  pjesmi  xviii  vijeka. 
Da  izide  kostolomi  orle,  bismo  li  se  s  nime  po- 
cerali,  kume  ?    Nar.  pjes.  bog.  341. 

2.  ICOSTOLOM,  m.  ne.sto  sto  lomi  kosti. 

a.  I'leka  plica.  —  Tzmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu (jOssifragus')  vidi  i  kostolomka.  Bradati  ja- 
streb  ili  kostolom  ,gypaotos  barbatus,  ,der  bar- 
tige  geieradler,  oder  liimmergeier'.  J.  Ettiuger 
60.  Rijec  , kostolom'  (za  gypaetus  barbatus  Dress.) 
moze  biti  narodna,  ali  mi  nije  bila  pouzdana,  jer 
su  je  nasi  stariji  pisoi  upotrebjavali  za  razne 
vede  grabjivice,  koje  su  strani  prirodopisci  u 
opJte  nazivali  ,Falco  ossifragus'.  S.  Brusina, 
ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  98i'. 

b.  ime  nekakvoj  travi  Ho  Vuk  misli  da  je 
izmisjena,  a  Sulek  opet  po  ceSkom  jeziku  misli 
da  nije.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,eiu6  erdichtete 
ptlauze  (w()rtl.  beiubreoher)'  ,herba  ficta  (q.  d. 
ossifragus)'  s  primjerom  (iz  iste  narodne  pjesme 
iz  koje  je  i  drugi  primjer):  Kad  nabrala  kosto- 
loma,  kostoloma,  vratoloma.  —  Ode  baba  u  br- 
dine,  u  brdine,  u  doline,  da  nabere  kostoloma, 
kostoloma,  vratoloma.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  349 — 350. 
Kostolom  (Vuk),  ces.  kostilomka,  Anthericum  os- 
sifragum  L.    B.  Sulek,  im.  163. 

3.  KOSTOLOM,  m.  lamane  kijsti.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku:  ,ossium  fractio'. 

KOSTOLOMAN,  kost61omna,  adj.  o  kop{u,  kao 
0  onome  sto  lomi  kosti;  ali  je  po  svoj  prilici  po- 
stalo  od  rijeci  kostanev,  kostaiiica  ild.  po  puckoj 
etimologiji.  —  U  narodnijem  pjesmama  bosan- 
skijem  na§ega  vremena.  Na  rameuu  gida  kosto- 
lomna.  Nar.  pjes.  horm.  1,  428.  Ja  kakvo  je 
kop}e  kostolomno !    1,  475. 


KOSTOLOMCI  a 

KOSTOLOMCI,  Kostolomaoa,  m.  pi.  ime.  selit 
u  Bo:iiii  II  oknijlii  Done  Tuile.   Statist,  bosn.  94. 

KOSTULOMITI,  kostilomira,  impf.  iiprav  lo- 
iiiili  kome  (ohjektu)  kosti,  ali  ne  upotreb(ava  samo 
It  ipirholidkom  smi.ilii,  kad  se  koine  zadaje  mnogo 
pitsi.a  i  tnitke.  —  U  naSe  vrijeme  a  izmedu  rjei- 
iiika  u  Viikoim:  .platen,  maltraitiren'  ,vexaro'. 
cf.  rauCiti  (n.  p.  kakijom  poslom).  Kostolomiti, 
zaptiti,  pokoravati  stej^jom.  .Kostolomim  ga,  al' 
zaiudu,  §to  opako  opako'.  M.  Pavlinovi6.  —  U 
ovnin  primjeru  sa  se,  refleksivnu.  Ne  tri  tikve, 
no  kostolomi  se.    Osvetn.  3,  22. 

KOSTOLOMJE.ISKI,  vidi  katalinski. 

KOSTOLOMKA,  /.  vidi  2.  kostolom.  —  Samo 
It  Stulicevu  rjeiniku:  kostolomka,  ptica  ii  sjo- 
vernijeh  strana  ,o.ssifragus'. 

KOSTOLOMl^ElSlE,  n.  djeto  kojijem  se  kosto- 
lomi. —   U  Vitkont  rjuhiikii. 

KOSTOLOVKA, ./'.  kaze  se  u  narodnijem  pjes- 
mama  o  kopftt,  vidi  .Uoje  kazano  kod  kostolomaii. 
Pa  poteio  kop|e  kostolovku.  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
115. 

KOSTOLOV  KAMEN,  m.  ime  visit  u  Srbiji  u 
knezevaikom  okrugii.    Glasuik.  19,  299. 

KOSTOMLATICA,/.  iimselu,  u  Srbiji  u  okrmjn 
vrari,skom.    M.  D.  Milicovic,  kra|.  srb.  303. 

KOSTOMRAZICA,  /.  suh  led  od  kojaga  se 
mrzne  i  2ivu  vodni  mozak.    M.  Pavlinovic. 

KOSTONAST,  adj.  nalik  na  kost.  —  U  Stuli- 
cevu rjeiniku:  .ossi  sirailis'.  —  nepouzdano. 

KOSTOVATI,  kostujem,  impf.  stajati  (o  cijeni), 
isporedi  kostati.  Palate  koje  kostuju  do  100  hi- 
]ada.    Le topis  mat.  sr.  119,  4.5. 

KOSTOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Kosla).  — 
U  nase  vrijeme.  Potar  Kostovic.  Rat.  31.  Ko- 
stovi6.    Sem.  prav.   1878.  39. 

KOSTOVO,  n.  u  Vukovii  rjeiniku:  uekako 
mjesto  u  Kosovu  s  primjerom  iz  narodne  pjcsme: 
U  plauinu  na  Kostovo  raviio. 

KOSTOZDER,  in.  vultur,  jastreh.  —  Stariji 
je  oblik  kostozer  (vidi),  jer  je  slozeno  od  osnooa 
rijeii  kost  i  zreti  (sad  -zdrijefci).  —  Od  xvii  vi- 
jeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,avoltojo,  uc- 
cello  di  rapina'  , vultur'  120*)  i  u  Stulicevu  (.vul- 
tur'). Kostozderi  i  gavrauovi  ne  orarsavaju  tje- 
lesa  ziva.  M.  Radnic  382l>.  Moze  se  prilikovati 
zloca  od  prozdrstva  kostoXderu.  K.  Magai'ovic 
95.  Ni.su  orli  za  lipu  svitlos  suncanu  gledati, 
ne^o  kostozderi.  A.  d.  Bella,  razgov.  148.  Ne 
dopusti  da  negovo  tijelo  bude  slozeno  u  grob 
svojijeh  djeda,  nog  hotijase  da  ga  raduju  kosto- 
zderi i  vukovi.  D.  Basic  20.  Ove  ce  muke  uuu- 
triio  biti  oni  kostozderi  koji  cegristitbez  pristana 
dusu  jfidiioga  pakjenika.  156.  tjbijene  posteno  je 
ukopavao,  da  no  ostanu  niova  tilesa  razdiraiiu 
kostozdera  i  gavranova.    A.  Tomikovic,  gov.  244. 

KOSTOZDERAC,  kostozderca,  m.  samo  u  Stu- 
licevu rjeiniku:  .pullus  vulturinus',  gdje  je  shva- 
ceiio  kao  da  je  dem.  kostozder. 

KOSTOZDERAN,  kost6zd5rna,  adj.  koji  pri- 
piida  kostozdera  Hi  kostozderima.  —  U  Belinu 
rjeiniku  :  kostozderni  ,di  avoltojo'  , vulturinus' 
120«,  i  u  Stulicevu:  .vulturinus'. 

KOSTOZDERCAC,  kostozdercca,  m.  dem.  ko- 
stoXdor.  —  U  Stulicevu  rjeiniku  uz  kostozderac. 
—  nepouzdano. 

KOSTOZDERCk"',  Hi.  dem.  kostozder  (uprav 
dem.  kostozdorac).  —  U  Belinu  rjeiniku:  avol- 
tojatto,  il  figliuolo  dell'  avoltojo'  , pullus  vultu- 
rinus'   1208,  i  u  Stulicevu  uz  kostozderac. 


6  kostreCan 

KOST(')ZDERI<'",  TO.  dem.  kostoXder.  —  U  Stu- 
licevu rjeiniku  uz  kostoXderac. 

KOSTOi^ER,  m.  vidi  ko3to?>der.  —  U  Mika(inH 
rjeiniku:  ko.'ttozer,  ptica  .vultur';  u  Belinu  .avol- 
tojo, ucello  di  rapina'  ,vultur'  120»;  u  Voltiiji- 
jinii:  .avoltojo'  .goyer';  u  Stulicevu:  v.  kostozder. 

KOSTcV.ERAN,  kostozerna,  adj.  koji  pripada 
kostozerit  Hi  kostoicrima.  —  U  Belinu  rjeiniku : 
kostozorni  ,di  avoltojo'  .vulturinus'    120». 

KOSTRACa.  /.  ime  selu  u  Bosni  ti  okrugu 
Bone  Tuzle.    Statist,  bosn.  96. 

KOSTRAVA.  /.  vidi  kostrava  i  kostrba.  — 
Na  jednom  mjestu  xvi  vijeka  (moze  biti  i  ovdje 
da  Ireba  iitati  koStrava).  —  vidi  i:  Kostrava 
(Sabjar  po  Vetranicu.  ali  je  u  Vetranica  u  svi- 
jein  primjeriina  kostrava),  v.  Kostrba.  B.  Sulek. 
ira.  163.  S  riih.  kako  s  kostrave  gdi  gine  vi- 
nograd  ...  §.  Mon6eti6  337.  —  kostrava  je  .sta- 
riji  oblik  nego  kostrava.  premda  se  mozebiti  sa- 
svijcm  i^gubio  u  nasem  jeziku,  isporedi  ies.  ko- 
strava. gornoluz.  kos6erva,  kostrava,  donoluz. 
kostrova,  po^.  kostrzewa,  rus.  KOcTepi.,  KocTepii. 
—  gdjegdje  je  b  zamijenilo  v,  vidi  kostrba.  — 
Od  iste  su  osnove,  osim  kostrava  i  kostrba.  i 
kostrika  i  koStrika,  a  mozebiti  i  kostret.  —  Os- 
nova  kostbr'B  Hi  kostbrva  va]a  da  znaci:  osje 
Hi  pozder. 

KOSTRB.A.  /.  vidi  kostrava.  Kostrba  (kostrva, 
koStrava),  ie.s.  kostrava  (Festuca),  jjo}.  kostrzeba 
(Bromus  secalinus),  kostrzewa  (Festuca  elatior), 
luz.  kostrova  (Festuca),  rus.  KocTep-i.,  KocTtipL 
(Bromus  secalinus),  kostra  (Apera  spica  venti), 
Setaria  verticillata  Beauv.  (u  Bozjakovini).  B. 
Sulek,  im.  163. 

KOSTRC,  Hi,  injesno  ime.  —  Pomine  se  od  xiii 
rijekn,  vidi  u  Daniiicevu  rjeiniku :  Kostrbct, 
■Stefan  je  Nemana  osvojio  od  Grka  ,KostrbCb'. 
Sa(va,  sim.  paiu.  saf).  1.  selima  Slamodra2i,  Do- 
brodojanima,  Neprobistima,  Momusi  i  Bijeloj 
Orkvi,  koja  je  kra)  Stefan  Decanski  dao  Hilan- 
daru,  isla  je  meda  ,otb  Kwstrbca  uz  delb'.  M(on. 
serb).  87.  (1.927).  zemfa  u  Suhogrlu  koju  je  Ste- 
fan Dusan  dao  MilaTidaru  bjese  ,pod  putemb  koji 
gi-ede  wdb  Bane  u  KostrbCb'.  M(on.  serb).  123. 
(1336 — 1347).  katun  istoga  imena  dade  car  Ste- 
fan crkvi  arliaudolovoj  u  Prizrenu,  i  tada  bjese 
,Ko3t.rbcu'  meda  ,™tb  Semetistb  na  Nekatu  i  (utb 
ParaguSe  na  Praskovo'.  G(lasnik).  15,  295.  — 
vidi  dale:  Selo  KostrbCb.  Svetostef.  hris.  11.  i: 
.KostrbOb'  sacuvao  nam  se  i  do  danas.  to  nije 
predeo  nego  grad.  S.  Novakovic,  zem|.  64.  sli- 
jedi  0  tome  da^e  na  istoj  strani  i  na  str.  65 — 67. 
Joii  jednu  potvrdu  svemu  tome  mogu  navesti  i 
u  imenu  .Kostrc'.  ono  je  slovenski  dirainutiv  od 
rimskoga  ,castrum',  tako  pravilan,  kako  samo 
moze  biti.    67. 

KOSTRC,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  Done 
Tuzle.    Statist,  bosn.  92. 

KOSTRCANIN,  m.  vidi  u  Daniiicevu  rjeiniku: 
Kostrbcaninb,  6ovjek  iz  Kostrca:  car  je  Stefan 
dao  crkvi  arhaudelovoj  u  Prizrenu  ,katunb  Ko- 
strbcaub'.  G(la3nik).  15.  294.  taj  se  katun  naziva 
i  , KostrbCb'  koji  vidi.  —  Mnozina  je  Kostrcani 
(starije  Kostrcane). 

KOSTRCKI,  adj.  koji  pripada  Kostrcu.  vidi 
u  Daniiicevu  rjeiniku:  kostrbcbkyj,  sto  pripada 
Kostrcu;  ,u  vrbhb  graba  kostrbSkoga'.  G(la3nik). 
15,  295. 

KOSTREC,  m.  vidi  kostrijefi. 

KOSTRECAN,  kostreona,  adj.  vidi  kostretan, 
isporedi  kostrijec.   —    Na  jednom    mjestu  xvin 


KOSTRECAN 


Cilicija    oliti    kostrecne   a)ine.     M. 
2-18. 


Do- 


vljcka. 
bretic 

KOSTRECIC,  III.  deiii.  kostreo  Hi  kostrijec.  — 
Kao  ime  bijei  u  zapadnom  obliku.  Kostricid,  Se- 
necio  vulgaris  L.  (Novak).    B.  Sulek,  iiu.  164. 

KOSTRECITI  SE,  k6sfcrecim  se,  impf.  nako- 
strecifci  se.  —  Na  jednom  injestu,  xvii  vijeka. 
Vas  kostre6i,  vas  se  jezi,  ostrec  fiapju  na  pan 
bora.    I.  Gundulid  554. 

KOSTKEN,  adj.  nidi  kostretau.  —  Od  xviii 
vijeka,  II.  izmedu  rjecnika  u  Bdinu  (kostreni  ,di 
cilioio'  .hispidus'  19311)  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
i  u  StuUcevu  (,ex  cilicio').  Drazji  pojas  je  ko- 
streni.   A.  Kanizlii,  uzr.  232. 

KOSTRENA,  /.  ime  dvjema  selima  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  modrusko-rijeckoj.  Kosfcrena  sveta 
Barbara  (  Kostrena  sveta   Lucija.    Razdije}.  57. 

KOSTRENCK!,  to.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  sega.  1871.  111. 

KOSTRENA,  /.  va{a  da  je  isto  Hn  Kostrena. 

—  V  narodiwj  pjesini  istarskoj  (is  Veprinca)  n 
kojoj  se  mijena  kao  adjektiv.  Nisara  mogal  najti 
takovoga  cveta,  kako  u  Kostreiioj  inladjahnu  do- 
vojku.    Nar.  pjes.  istr.  2,  31. 

KOSTRENCICA,  /.  dcm.  Kostrefika.  —  //  isUij 
pjesmi  u  kojoj  iina  i  Kostrei'ia  (tndi).  Kostrei'i- 
cice  mlade,  nos'te  se  oholo.    Nar.  pjes.  Istr.  2,  31. 

KOSTEElSfKA,  /.  ietisko  (:i'(ade  iz  Knstrenc 
(Kostrene).     Lije|ie  Kostrenke   n   Nar.   jijes.  istr. 

2,  31. 

KOSTRESTAN,  kostrosna,  adj.  ii.  Sliilicevii. 
rjecniku:  kustrestan,  kostresttii,  v.  kostrotan.  — 
nepouzdano. 

1.  KOSTRES,  Hi.  ime  za  jedim  Hi  vise  vrsla 
ribe.  —  Izmedn  rjecnika  u  Still iceoii  (kosfcres, 
riba,  v.  okun)  i  ii  Vtikouu  (iiekaka  riba,  mof.e 
biti  pes)  s  dudatkom  da  se  goi'ori  it  Hrvatskoj 
(kod  bijejka  Vuk  dodnje  cf.  kostres).  Kostres, 
Lucioperca  sandra.  Nova  GradiSka.    D.  Hire. 

2.  KOSTRES,  III.  (Hi  f.O,  neka  bifka.  Ko- 
stres, falaride  (u^  siiiskom  rukopisu),  Setaria  vi- 
ridis  Beauv.    B.  Sulek,  im.  163. 

3.  KOSTRES,  m.  ime  muslco.  —  Maze  biti 
dosta  staru,  vidi  Kostresevic.  —  Izmedu  rjecnika 
It  Vukovii  (ime  uekakoga  hajduka  koji  se  u  pjes- 
mama  spomine:  Kostres  harambasa).  Na  nekaka 
Kostres-harambasu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  328.  A 
ja,  slugo,  za  Kostresa  ne  znara.  3,  329.  Sestrii- 
mio  Kostresa  hajduka.  Pjev.  crn.  156'i.  A  Ko- 
stres je  meui  dodijao.    Nar.  pjos.  juk.  53(i. 

4.  KOSTRES,  III.  mjesHu  ime. 

a.  selo  u  Bosni   it  iikrntju  barioliiekom.    Sta- 
tist, bosn.  89. 

I),   brdo   pokriveno   suuiom    u   Zaoviuama   (u 
Srbiji  u  okrugu  uzickom).    l^j.  Stojanovic. 

KOSTEESeV,  adj.  koji  pripada  Kostresa  (vidi 

3.  Kostres).  Ne  bi  1'  nasli  kulu  Kostresevu.  Nar. 
pjes.  vuk.  8,  329.  Pa  kad  pukla  puska  Kostre- 
seva.    3,  331. 

KOSTRESEVIC,  iii.  pn.ziiiii'  po  oou  Kostresa. 

—  XIV  vijeka.  PribbCb  Kostresevicb.  Dec.  hris.  45. 
KOSTRESl,  m.  ])l.  ime  sel  11  u   Hrvatskoj  ii  zn- 

paniji  zagrebackoj.  Razdije|.  78.  —  Na  drugoiii 
je  nijestu  (jamacnu  po  juznoiii  govorii)  pisano 
Kostrijosi.    §em.  prav.  1878.  73. 

KOSTRESICA,  /.  neka  bi^ka  (aprav.  dem.  ko- 
stres). Kostresica,  stratiotes,  millefolium  (Du- 
i-ante),  Achillea  millefolium  L,.,  v.  Kostonica.  B. 
§ulek,  im.  163. 

KOSTKeSiTI,  vidi  kostrijesiti. 


7  1.  KOSTRET,  b. 

KOSTRE^KA,  /.  ime  svini.  Orozovid.  D.  HiiC 
1.  KOSTRET,  /.  vrlo  ostra  dlaka  (viina),  naj 
cesi'x  kozja,  pa  i  druga,  kao  struna  u  kona,  ko- 
cet  a  soiiie,  dlaka  u  kainile;  tkane  sto  se  od  ovake 
vane  nacinn.  —  Radi  postana  isporedi  kostrava. 
—  Pravi  je  oblik  kostret  u  sva  tri  govora  (vafa 
da  jc  od  starijega  kostrctb),  ali  Vuk  pise  svagda 
kostrijpt  po  juznoiii  govora,  isporedi  jastreb,  za- 
novet  ltd.  —  Od  xvi  vijeka.  a  izmedu  rjecnika 
u  Mikalinu  (.cilicium,  ciliceum'),  u  Belinu  (,ci- 
licio,  veste  fatta  di  crini  di  cavallo'  , cilicium' 
193tJ;  kostret  kozja  ,lana  di  capra'  ,laua  caprina' 
424''),  «  Stiilidevii  (.cilicium' ;  kostret  kozija  ,lan.i 
caprina'),  u  Vukovil:  (ist.)  vide  kostrijet;  kostrijet 
(juzn.)  ,ziegenwolle'  ,lana  caprina';  kostrit  (zap.) 
vide  kostrijet. 

il.  dlaka,  viina.  Ova  ti  praca  na  poklon, 
koja  je  pletena  od  kostreti.  M.  Drzic  416.  Stras- 
nijcma  kostreti  bjese  mu  sred  stita  od  prasoa 
vidjeti  divjega  koza  ta.  M.  Bunic  55.  Nosisjedan 
kordun  od  kostreti  opasan.  I.  Drzic  245.  Oblaci 
kosu]u  od  bodez[ivijeh  kostreti.  V.  M.  G-uoetic 
210.  S  gajtauom  se  razgovara :  . .  .  ,A  da  zua- 
dem,  moj  zlatane,  da  ce  tebe  star  derati,  likom 
bih  ti  osnov  prela,  a  s  kostreti  potkitila'.  Nar. 
pjes.  hero.  vuk.  264 — 265.  Jam'te  mlijeko  i  ko- 
stret sa  koza.  Osvetn.  4,  14.  Kozija  dlaka  je  i 
sama  za  sebe  trgovacka  roba,  a  ka2e  se :  kozina, 
kozjfivina,  kostret  i  kocet.  D.  Popovic,  poznav. 
robe.  396.  —  Stara  koza  slabo  daje  mlijeko  i 
kostrijet.  Vuk,  poslov.  124.  Kostrijet  ,kam6l- 
haare'.    Zbornik  zak.  3,  451. 

b.  tkane  i  odijelo.  cestn  a  primjerima  oHro 
iidijelo  sto  nose  pokornici  na  mesu.  —  za  neke 
jirimjerc  nije  jasno,  pripadaju  Ii  amo  Hi  pod 
a.  Kostreti  vrhu  gola  tijela  noseci.  A.  G-u6etic, 
ri)z.  jez.  299.  Odijevase  se  halinicami  od  ko- 
streti kamilijoh  dlaka.  M.  Divkovii,  bes.  56^. 
Obuce  se  u  tvrdu  vrecu  i  kostreti.  B.  Kasi6, 
per.  6.  Pokori  tijelo  kostretima  ostrimi.  10.  A 
konopom  opaso  se  po  ostrom  ruhu  od  kostreti. 
t.  Gundulic  436.  Kada  ostroj  u  kostreti  iz  istocne 
dode  strano.  H.  Palraotic  1,  24.  U  kostretim 
obucen.  V.  Andrijasovic,  put.  283.  Na  dosasoe 
starca  sveta  Dubrovnik  se  razveseli,  snizeno  ga 
svak  susreta,  tognut  kostret  svak  mu  zeli.  J. 
Palmotio  84.  Moja  odjeea  bila  je  kostret.  M. 
Radnio  73''.  .ludita  se  oblacase  kostretju.  363'i. 
Pokriveno  vricami  od  kostreti.  490*.  Za  vunu 
kostreti.  (D).  Poslov.  danic.  Kakono  naj  ostrija 
ajina,  ako  ce  biti  od  kostreti  ...  S.  Margitic, 
fal.  264.  Metnu  je  svi-hu  svoje  kostreti.  P.  Ma- 
cukat  22.  Spasitejno  je  kostreti  vrhu  puti  nam 
nositi.  J.  Kavanin  G^K  Svet  pokornik  nosec 
harar  od  kostreti.  97".  Odmetnuvsi  zlato  i  gri- 
miz,  obuko  se  kostreti.  A.  d.  Bella,  razgov.  50. 
Obucito  me  u  kostret.  93.  Stavjah  bodez}ivu 
kostret  na  se.  I.  Dordic,  salt.  109.  Ostru  obu- 
koh  kostret  na  se.  226.  Muci  tijelo  svoje  ko- 
stretima bodezjivijem.  B.  Zuzeri  6.  Umire  ko- 
streti pokriven  i  pepelom.  331.  Odijevajuii  se 
kostreq'u.  F.  Lastric,  od'  162.  Negova  odica 
bijase  od  kostreti.  341.  Nosila  je  ostru  kostret 
tilo  bodecu.  A.  Kanizlic,  utoc.  879.  Ne  more 
se  svita  reci,  neg  je  kostret,  muka  tila.  uzr.  229. 
Nojma  luka,  niti  strila,  nego  pojas  od  kosti-eti. 
230.  Odjeven  kostretim  stucenom  od  koceti.  S. 
Rosa  441*.  U  kostreti  i  u  pepelu  pokajani  .  .  . 
92'''-.  Mozete  Ii  ukazat  kostreti  s  kojijem  je  on 
paso  staro  tijelo?  D.  Basic  41.  Ona  zadusbina, 
oni  pos,  one  kostreti,  oni  bici  .  .  .  50.  Sve  sto 
stece  oni  KrStjanin  s  gorucom  molitvom,  s  teX- 
cijem  bicima,  s  ostrijem  kostretima,  sve  jo  iz- 
gubio.    50.     Redovnici  obuceni  u  hajiuah  od  ko- 


1.  KOSTRRT,  b.  3 

streti.  174.  Zainini  ^rimiz  s  odi6om  od  kostroti. 
Blago  turl.  2,  7.  Pokriven  s  kostrotju.  A.  d. 
Costa  1,  -10.  Suhi  post,  bifti,  kostreti  na  Koloj 
initi.  Ant.  Kad6i6  371.  Negjova  bila  jo  odida 
kako  kostret,  od  dlaka  devskih.  I.  Velikaiiovii, 
upiit.  1,  13G.  ImajuAi  svrliu  bokova  svojih  ko- 
stret. 3,  236.  llavno  u  kostroti  i  u  popelu  po- 
koru  bi  bill  ufiinili.  ,J.  Matovi6  244.  Mladi6  s 
nisto  debele  kostreti  zaogniut.  I.  J.  P.  Lu6i6, 
razg.  24.  Pravodno  jo,  da  me  oStra  kostrot  za- 
odije.  32.  Bifii,  vorige,  kostreti  ...  A.  Kalid 
.532.  U  vro6i  od  kostreti  utopo  je  u  more.  S. 
^jubi§a,  prip.  243. 

c.  u  prenenenum  sinislu,  ime  nckoj  bifci.  Ko- 
stret (VujiCid),  cf.  Kostretica.    B.  Sulek,  im.  164. 

2.  KOSTRET,  m.  vidi  1.  kostret.  —  U  dva 
primjera  xvii  i  xviii  vijcka.  Pafiek  kostrot  o§tri 
i  juti.  P.  Kanavelic,  iv.  26.  S.  TeroXija,  koja 
tilo  svoje  priostrim  kosiretom  i  bicima  pedepsa- 
ju6i...    A.  Kanizlii,  uzr.  138. 

KOSTRETA,  /.  vidi  1.  kostret.  —  Na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka  (mute  biti  i  stamparska  po- 
gre&ka).  NoSaSe  jednu  kostretu  ili  cilicio  od 
dlaka  koilskijeh.    B.  KaSi6,  per.  12-5. 

KOSTRETAN,  kSstrotna,  adj.  koji  pripada 
kostreti;  koji  je  naiiiien  od  kostreti.  —  Od  xvii 
vijeka  (vidi  na  kraju),  a  izmedu  rjeinika  u  Be- 
linit  (kostretni  ,hirsuto  ciofe  aspro  di  polo'  ,hir- 
sutus'  369"),  u  Voltigijinu,  (kostretni  ,peloso, 
irsuto'  ,haaricht'),  u  Stulicevu  (,hirsutus').  Kano 
vrica  kostretua.  I.  Zanotti,  ined.  pris.  14.  Obu- 
cen  u  kostretnoi  sukiii.  B.  Zuzeri  106.  Kostrotne 
kosuje  oblaoiti.  A.  d.  Costa  1,  105.  Oblacen  jed- 
nom kostretnom  vrioom.  1,  140.  Odica  bijase  od 
dlake  devine,  to  jost  kostretna  odica.  I.  Velika- 
novio,  uput.  1,  .514.  Zaogrnuti  s  kostretnom 
ajinom.  I.  J.  P.  Lucii,  razg.  26.  Kostretnom 
ajinom  zaodivena.  G.  Pestalic  71.  Po  crvenoj 
kapi  ostru}ici,  i  po  struci  kita  kostretnijeh.  Os- 
vetn.  2,  6.  —  fJ  naj  starijem  primjeru  kaze  se  o 
kozlicima,  jer  su  na  nima  kostreti.  S  mnogom 
pomnom  razdije|ene  mirne  ovcico  od  kozlida  u 
ravnine  §|e  zelene,  gdi  je  podobna  liimi  pi6a,  a 
kostretno  plaho  imanje,  ke  se  u  stetu  it  ne  ustavja, 
na  prilicno  plandovanje  u  kamene  gore  odpravja. 
G.  Palmotic  3,  154. 

KOSTRETAR,  kostretira,  m.  covjek  koji  ce 
sto  (pokrovce,  vrece  itd.)  od  kostreti,  isporedi 
mutavgija.  —  Nemam  nigdje  zabi(ezene  ove  ri- 
jeci.  ali  medu  bijeskama  Danicica  i  nekoga  dru- 
ijoga  (ne  znam  inu  imena)  na^ao  sam  zabifezeno 
kostretarski  (jezik). 

KOSTRETARSKI,  adj.  koji  pripada  kostre- 
tarima,  vidi  kod  kostretar. 

KOSTRETICA,/.  neka  bifka.  Kostretica,  mil- 
lefoglio  (u  sinskom  rukopisu),  Achillea  millefo- 
lium L.    B.  §ulek,  im.  164. 

KOSTRETINA,  /.  augm.  kostret,  a  maze  zna- 
citi  sto  i  kostret.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (,pili  caprarum  et  camelorum 
hispidiores').  Priostri  odar  od  kostretin.  B.  Ka- 
sic,  per.  .59.  Da  mi  das  tvoju  kostretinu.  P. 
Macukat  42.  Srjed  svojih  kostretina  velom  Bogu 
ruke  otvara.  .T.  Kavanin  523*'.  Kano  na  jiriliku, 
postiti  se,  pasice  nositi  ili  kostretine.  A.  Kani- 
zlic,  uzr.  217. 

KOSTRETLI,  adj.  vidi  kostretan.  —  Postaje 
od  kostret  turskijem  nastavkom  li.  —  Ne  mijena 
se  po  padezima.  —  U  Vukova  rjeinika:  od  ko- 
strijeti  ,von  ziegenwoUe'  ,e  lana  caprina'  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesmc:  O  ramenu  kostretli 
torbicu. 


S  1.  KOSTRlS 

KOSTRET^iAV,  adj.  vidi  kostretan.  —  U  Stu- 
liievu  rjeinika  uz  kostr6t|iv.  —  nepouzdano. 

KO.STRR  r^ilV,  adj.  vidi  kostretan.  —  U  Stn- 
licevit  rjeinika:  ,hispidus,  ox  pilis  caprarum  et 
caiqelorum  confectns'.  —  slabo  pouzdano. 

KOSTREVA,  m.  ime  maSko  (po  svoj  prilici 
nije  zensko).  —  Na  jednom  mjestu  xiv  vijeka. 
Kostrava  i  x  bratijwmb  i  zb  datiju.    De6.  hris.  57. 

KOS'I'RI,!,  m.  mjesno  ime  (od  lat.  oastrurai') 
-  U  narodnoj  pjesmi  istarskoj  na§ega  vremena. 
Kostrij  je  (izdavalac  dodaje:  rt  vrhu  vrbnicke 
drago  u  Istri)  va  moru.    Nar.  pjes.  istr.  58. 

K0STRI,TE6,  »).  ime  bi\kama.  —  liadi  postana 
vidi  kostrava.  —  -ijo-  stoji  po  juznom  govoru; 
u  zapadnnm  glasi  kostri6.  za  istoini  oblik  ko- 
strec  nemam  potvrde.  —  Izmedu,  rjeinika  u  Be- 
linu  (.crospigno,  horba  d'insalata'  .sonchus'  2371)) 
gdjc  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (,sonchus). 
Kostri5,  trava  ovelika  ostra  lista  5to  se  kuva  u 
gladno  vrijomo.  M.  Pavlinovii.  Kostrifi,  sonclio 
(Bartulovii),  v.  Kostrijoo.  Kostrio  ze6ji,  Senecio 
vulgaris  L.  (Lambl).  Kostrijoft,  1.  Chondiilla  jun- 
coa  L.  (Potter);  2.  Sonehus  L.  (Vodopic).  B. 
Sulek,  im.  164. 

KOSTRIJECaN,  kostrijocna,  adj.  koji  pripada 
kostrijeiu.  —  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,qui  ex  soncho 
est'. 

KOSTRIJE&TI  SE,  k6strijecim  se,  impf.yidi 
kostrijeSiti  so  i  kostreciti  se.  —  U  nase  vrijeme 
H  Stonu  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,horrere'). 
Kostrijeciti  se,  k6itrij6clm  se,  po  lizati  diaku.  u 
naso  vrijeme  u  Stonu:  ,No  mogu  vidjeti  macku 
kad  se  ono  ko.strijeci'.    M.  Milas. 

KOSTRIJES,  m.  vidi  kostris. 

KOSTRIJE§ENE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  ku- 
strijesi.  —   U  Vukovu  rjeiniku. 

KOSTRIJESr,  m.  pi.  vidi  KostroSi. 

KOSTRIJf:§ITI  SE,  kostrijesira  se,  impf.  je- 
Hti  se,  remeziti  se.  —  -ije-  stoji  po  juznom  go- 
voru ;  u  istoinom  glasi  kostresiti  se,  u  zapadnom 
kostrisiti  se.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kostrijesah,  i  u  part,  praes.  pass.  k6stri- 
jesen ;  a  ostalijem  je  oblieima  onaki  kaki  je  u 
inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  kostrijesi.  —  Radi  po- 
stana isporedi  kostrijes  i  kostrava.  —  U  Vukoou 
rjeiniku :  (sa  sva  tri  obliica)  ,das  haar  straubon' 
,arrigo  comam'. 

KOSTRLJET,  vidi  1.  kostret. 

KOSTRIKA,  /.  neka  hi^ka,  isporedi  kostrika. 
—  liadi  postana  vidi  kostrava.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Mika(inu  (kostrika,  glogovina  ,oxiacanta'), 
u  Stulicevu  (v.  kostrika  iz  Mikafina),  u  Vukova: 
nekaka  trava  [Ruscus  aculeatus  L]  .s  dodatkom 
da  se  govori  a  Crnoj  Gori.  Kostrika,  pungitopi, 
oxyacautha  (Kuzmic),  Ruscus  aculeatus^  L.  (Vuk, 
Crna  Gora;  VodopiA),  v.  Kostrika.  B.  Sulek,  im. 
164. 

KOSTRIKOVICA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku:  nia- 
nastir  u  Rovcima. 

KOSTRI^j,  m.  mjesno  ime  na  Krku.  —  xv  vi- 
jeka. Kostril  (iza  brdi)  v  Neprinovica.  Stat.  kro. 
ark.  2,  295.  (1443). 

KOSTRINA,  /.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  a) 
selo  u  zupaniji  hjelovarskokrizevaiknj .  Razdijej. 
115.  —  h)  pusta  u  zupaniji  zagrebaikoj.   84. 

KOSTRIREVO,  «.  inn:  dvjema  selima  u  Bosni 
u  okrugu  Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  94. 

1.  KOSTRIS,  m.  ime  liekojim  bifkama.  —  Vaja 
da  je  -i-  j'O  zapadnom  govoru,  a  da  bi  po  juz- 
nom glasilo  kostrijes  (isporedi  kostrijec),    ali  za 


1.  KOSTEIS 


370 


KOSTURNICA 


ovaj  ohiik  nemam  potvrde.  —  Izinedii  rjecnika  u 
Btikafinu  (kostris,  mlicac,  ftepfieg  .souchus').  Ko- 
stris,  soncho  liscio  (Kuzmic),  soncho  aspero  (An- 
selmo  di  Canali,  S.  Budmani),  sonco  (u  sinskom 
rukopisii),  Souchus  asper  L.  (Bjelostjenac,  Vi- 
siani).  v.  Kostrijec.  B.  Sulek,  im.  164.  —  I 
s  nekijem  pridjevima.  —  Kostris  glatki,  Sonchus 
laevis  Vill.  (Duraate).  —  Kostris  mali,  senecio 
minor,  Senecio  vulgaris  L.  (Durante).  —  Kostris 
ostri,  Sonchus  asper  Vill.  (Durante).  —  Kostris 
veliki,  senecio  major  (Durante),  Senecio  jacobaea 
L.    B.  Sulek,  im.'lM. 

2.  KOSTRIS,  m.  vidi  1.  kostres.  Kostris,  Lu- 
cioperca  sandra.    Oko  Cazme.    D.  Hire. 

KOSTRIZ,  m.  vidi  kostriS.  —  Ujednoga  pisca 
Dalmatinca  .^cviii  iHJe.ka,  koji  tumaci  svinak  i 
svinac.  S  vodom  u  kojoj  je  bio  obaren  kostriz. 
.1.  Vladimirovic  2G.  Svinaka  oliti  kostriza.  3."). 
List  od  metvice,  bokvice,  kostriza.  40.  More  se 
metnuti  sviiiaca  oliti  kostriza.    42. 

KOSTRJECK!;,  »«.  vidl  kostrecic.  —  Za  oblik 
kostrjecic  nema  putorde,  all  nidi  kostrjecina. 

KOSTRJECINA,  /.  auijin.  kostrijec.  —  Sami) 
u  Stulieeou  rjecnikii:  ,maUis  sonchus'. 

KOSTRNICA.  /.  neka  hi^ka.  —  Radi  postai'in 
isporedi  kostrava.  Kostrnica,  Dianthus  saxifraga 
L.  (Visiani).    B.  Sulek,  im.   164. 

KOSTRO,  m.  vidi  Kosto.  —  U  narudnoj  pu- 
sluvici  nasega  vremena  nacinenoj  po  nckome  do- 
gadaju,  vidi  Nar.  posl.  vuk.  4.j  i  Nar.  prip.  vrc. 
42.  u  zadnoj  knizi  stoji:  (Jotovinu  kao  pop  Ko- 
stro;  a  u  Nar.  posl.  vuk.;  Gotovinu,  kao  i  pop 
Kosto  (n.  p.  hoce,  isto);  ali  malo  rcdaka  nize 
Vuk  kaze:  Nekakav  pop  Kosto,  ili  kao  sto  ga 
Turci  zovu,  Kostro. 

KOSTROMaS,  ./'.  Bcliln  i  jaki  mraz.  —  Nepo- 
znata  postana.  —  U  nase  vrijeme  u  JAci.  ,Jutros 
je  velika  kostromas  osvanula".  ,Ova  kostromas 
sto  svako  jutro  osvice  nije  za  ozimice  dobra'. 
,Ova  kostromaS  svu  ozimicu  izbaci  van'.  .1.  Bog- 
dancjvic. 

KOSTEUSlTI  SE,  kistruStm  se,  iiitpf.  vidi 
kostrijeSiti  se.  —  Od  xvii  vijeka  (nidi  (jazaro- 
viiev  primjer).  I  zube  izciriva  (vrug),  kostrusi 
se,  na  nas  jezi.  .T.  Kavanin  409*.  Na  pastu|u 
samo  se  kostrusi  (dlaka).  J.  S.  Rejkovid  277. 
Kostruse  se  po  Pazaru  Turci,  kostruse  se,  a  pasu 
prokliuu:  ,Crn  mu  obraz  na  obadva  svijeta !  jer 
on  dado  vjeru  za  nevjeru'.  Nar.  pjiw.  juk.  33(). 
—  Nalazi  se  i  tiktivno  s  ohjektom  dlaka,  perjo  itd. 
Ki  dlaku  kostruse.  M.  Gazarovio,  1'221).  Pusti 
krila  il'  kostrusi  perje  (kokos:).  .1.  S.  Rejkovic 
279. 

KOSTRVA,  /.  vidi  kostrba.  Kostrva,  v.  Ko- 
strba,  Kostrava.    B.  Sulek,  im.  104. 

KOSTUGACKA  CUKA,  /.  ime  mjestu  a  Sr- 
liiji  u  nkruga  pozarevaikom.  Niva  vise  Kostu- 
gacke  Cuke.    Sr.  nov.  I8G3.  286. 

KOSTUKO^iUNE,  /.  pi.  (^)  ime  mjestu  ti  Sr- 
hiji  u  okrugii  pazarevackom.  Niva  u  mestu  ta- 
kozvanom  ,Kostuko)une'.    Sr.  nov.  1875.  319. 

KOSTULA,  /.  jamacno  tal.  cdstola,  rehro.  — 
V  dvije  poslovicc  dubrovacke  xvii  vijeka  (smisac 
nije  dostit  jasan,  osobito  u  pirvoj).  Ealila  ti  je 
kostula.  (D).    Zapiiiat  kostule.  (D).   Poslov.  danic. 

KOSTUJ^A,  vidi  kostjela.    A.  Ostojic. 

KUSTUMI,  k6stuma., »».  2)1.  mores,  tal.  costumi, 
vidi  podnoseiio,  ponasane.  —  U  pisaca  diibro- 
vaikijeh.  xvi  i  xvii  vijeka.  Imati  lijepe  kosrume. 
Zborn.   19^.     Lijepi   kostumi  umjeteoni  staro  je 


bogatctvo.  19b.  Da  bude  mlados  alevana  i  podvi- 
gnuta  u  dobrijeh  kostumijeh.  I.  Drzic  268.  Sto 
raoze  naudit  dobrijem  kostumom.    281. 

KOSTUI^AV,  adj.  vidi  kostuhav.  —  U  jednoga 
pisca  ovoga  vijeka.  Ludi  dosta  visoki  do  10  cola 
preko  .5  stopa,  kosfcunavi,  krupui.  S.  Tekelija. 
letop.  mat.  sr.   119,  66. 

1.  KOSTUR,  kostiira,  m.  kosti  u  mrtooga  (ud- 
skoga  ili  iivinskoga  tijela,  ako  ostaju  poredene 
jedna  uz  drugu,  kao  sto  je  bilo  u  zivotu  (tal. 
sch(Uetro,  liem.  skelett,  gerippe).  —  Radi  akcenta 
vidi  kod  b.  —  IT  ovom  znacetiu  11  pisaca  nasega 
vremena,  ali  vaja  da  je  narodna  rijec,  vidi  b. 

a.  u  pravom  smislu.  Ture  nad  nega  reSeto  i 
u  roseto  icosfcur  od  lisifije  glave.  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.  2,  40.  Protivnici  radikalue  reforme. 
kakvi  su  pakosni,  mogu  na  to  reci :  ,da  je  to 
samo  kostur  od  skole  boz  mesa,  bez  dulia'.  me- 
dudnev.  .39.  Kostur  ili  skelet.  .1.  Pancic,  zoolog, 
92.  i  It  fiulekovu  rjecnikii:  , skelett'. 

b.  mjesto  u  yiiipi  blizit  Dubrovnika.  Schem. 
ragus.  1876.  28  —  Uprav  je  brezufak  sto  se  pruza 
u  more  ili  rat,  i  nalik  je   na  zivotinski  ko.itur. 

—  Po  ovome  mjesnom  imenu  zabifezen  je  akc. 
(driikcije  nego  kod  2.  Kostur);  u  loc.  se  mijena: 
Kosturu. 

2.  KOSTUR,  Kostura,  »(.  mjesno  ime  (vala  da 
nije  ista  rijec  sto  1.  Icostur).  —  Akc.  kaki  je  u 
ostalijem  padeziina,  nxim   num.  i  acc.  sing. 

a.  grad  11  J\I<i';-ih>iiiji  '  Kastoria,  tur.  Kesrie). 

—  Od  XIV  vijeka,  a  i:mrda  rjeinika  u  Vnkovu 
(,uom.  propr.  einer  stailt  in  Mazedonijen')  i  u 
Danieicenii  (Kosturb,  u  Macedoniji  na  jezeru  ko- 
sturskom,  piSu  ga  , Kastoria').  Gradb  slavbnyj 
Kosturb.  Danilo  226.  Da  ja  podem  put  Kostura 
grada.  Nar.  pjes.  bog.  240.  Od  Kostura  grada 
bijeloga.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  364.  Kad  dodete 
ka  Kosturu  gradu,  vama  ce  se  Grci  radovati. 
2,  370.     Pita  nega  Mina  od  Kostura.    2,  371. 

1).  razoaline  na  gori  Klicevcu.  —  TJ  Vukovii 
rjecniku:  ,ruin6n  am  berge  Klicevac'  (na  lijevoj 
straui  Drine  nize  Zvoruika)  s  primjerom  iz  na- 
rodne   pjesme:    Sa   Kli6evca    od   grada   Kostura. 

c.  selo  u  Srbiji  u  okrugii  pirotskom.  M.  D. 
Milicevic,  kra|.  srb.  '238. 

3.  KOSTUR,  m.  prezime.  Rista  Kostur.  Rat. 
141. 

KOSTURANIN,  m.  iovjek  iz  Kostura  (vidi  2. 
Kostur,  a).  —  Mnozina:  Kosturani.  —  U  narod- 
nijem  pjesmama  xvin  vijeka.  Ere  mi  je  Mina 
Kosturanin  bijele  dvoro  porobio.  Nar.  pjes.  bog. 
22.  Jeli  u  dvoru  Kosturanin  Miiia?  240.  —  /  sa 
s  mj.  s.  Druga  mu  je  (kniga)  Kosturanin-Mibne. 
2.3.3.  Porobi  me  Kosturanin  Mina.  239.  ali  je 
u  istijem  pjesmama  ime  gradu  Kostur. 

KOSTUltAST,  adj.  u  kojega  je  velika  kost 
(koscica,  0  plodu).  —  U  jednoga  pisca  Dubrovca- 
nina  xviii  vijeka.  Maslinice  kosturaste,  mledne, 
prazne.    V.  M.  Gucetic  16. 

KOSTURINA,  /.  dem.  kost.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmsdu  rjecnika  u  Stulieeou  (,vile  os').  Sto  ce 
znati  mrtve  kosturine,  kako  ce  se  kome  dogoditiV 
P.  Petrovic,  gor.  vijen.  67. 

KOSTUR^^AST,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku:  v. 
kostast. 

KOSTUR^jAV,  adj.  n  Stulieeou  rjecniku:  v. 
kostast. 

KOSTURNICA,  /.  mjesto  gdje  se  hrane  knsti 
mrtvijeh,  isporedi  kosturnica.  —  U  nase  vrijfiiie. 
Da  se  potom  u  krajevskoj  kosturnioi  sarani.  Nov. 
sr.  1834.  180.     (Sunce)  na  ta  mesta  straovito  ko- 


KOSTl'RNrCA  !) 

s>tU!iii(U  obasjava.  B.  RadiSoviA  (1880).  809.  t  M 
Sulekoi'ii  rjfinikii:  ,boinhau3'. 

KOS'l'UKSKI,  adj.  Jcoji  pripada  Kosluru  (vidi 
2.  Kostur,  a).  —  Ismedii  rjednika  u  Viikoim:  von 
Kostur  .s  primjerom  (vidi  da^e)  :  Oka|ao  se  da  ga 
ni  kosturako  jozero  oprati  ne  raoXe.  Kada  bio 
u  poje  kostursko.  Nar.  pjes.  juk.  64.  Onako  se 
okajao,  da  ga  ni  kostursko  jezoro  oprati  iie  mo2e. 
(0v6  poslovice  ja  nikad  cuo  uijesam,  nego  sam 
je  uzeo  iz  Muskatirovicevih ;  i  po  svoj  prilici  su 
je  Srbi  jo§  s  patrijarom  Carnojovicem  doiiijeli  u 
vojvodstvo.  Vuk).    Nar.  posl.  vuk.  239. 

KOSTU§EVlL',  m.  prezime.  —  Najednom  mje- 
stii  XIV  vijeka,  i  otale  u  Daniiiievu  rjeiniku 
(Kostusevidb).  Smilb  z  brat.ij<umb  KostuSevi6i. 
Glasuik.  15,  294.  (1348  V). 

KOSU^E,  /.  pi.  ime  livadama  na  jednom  visu 
II  hataru  belusicskom.    L.  Dordevii. 

1.  KOSUE,  >n.  ime  prascu.  F.  Kurolac,  dom. 
z.iv.  41. 

2.  KOSUK,  vidi  kusur.  ,Mi  smo  kosur  (naSo 
raciine  smirili)'.    M.  PaTlinovi6. 

KOSUllAK,  kosurka,  ?«.  sanio  u  Stuiicevu  rjei- 
niku: V.  kosijerak. 

KOSUKICA,  /.  mjesno  ime.  ICosurica  mala  i 
velika,  dvijo  sume.  —  Terezovai-,  Viro\-itiea.  D. 
Hire. 

KOSUKIC,  m.  ime  prascu  (dem.  kosur).  F.  Ku- 
relac,  dom.  ziv.  41. 

KOSUBICI,  HI.  pi.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
caianskom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  6.57. 

KOSIJRINA,  /.  augm.  1.  kosa.  —  U  naSe  vri- 
jeme  u  Lici.  ,Uzmi  onu  staru  kosurinu,  pa  e 
odnesi  ciganinu,  da  ti  od  lie  zujacu  za  guvno 
napravi'.    J.  Bogdanovic. 

KOStfRINE,  /.  pi.  augm.  kose  (vidi  2.  kosa). 
—  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Kolike  su  mu  ko- 
surine  naraslo!'    J.  Bogdanovic. 

KOSUTA,  vidi  kosuta. 

KOS,  k6sa,  m.  u  naj  iirem  smislu,  nesto  sple- 
teno  od  pruca  u  cemu  se  Mo  hrani  Hi  nosi.  do- 
lazi  u  osobitijem  znacenima.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  iaki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
i  ace.  sing.,  i  voc:  kosu,  koii  (k6sevi).  —  Rijec 
je  praslavenska,  isporedi  sfslov  kosb,  rus.  Kom-B, 
ces.  kos  i  kfis,  pol.  kosz.  —  Nije  mi  poznato  po- 
stane.  —  U  mnozini  se  moze  umetnnti  ev:  k6- 
sevi,  kdseva  itd.  (nije  dobro  umetnuti  ov,  premda 
ima  primjera  nd  xvm  vijeka).  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Vranciievu  (.calatlius ;  cauistrum;  cista; 
corbis;  fiscus;  qualus'),  u  Mika^inu  (kos,  krosiia 
, cauistrum,  pauarium,  cista,  sporta';  kos  u  kom 
se  gneci  grozdje  , qualus'),  u  Belina  (,canestro 
over  paniere'  ,canistrum'  165^ ;  , casta'  , cista' 
187b ;  ,panaro,  canestro'  ,panarium'  537t>),  u  Bje- 
lostjencevu  (kos,  korto,  kartil,  kro.sna  .corbis,  iis- 
cus,  scirpioulum,  fiscina'.  2.  kos  cez  kojega  se 
most  cedi,  v.  cedilo.  3.  kos  vu  kojem  so  zitek 
drzi  ,cumera'.  4.  ko5  z  prutja  zpleten  iia  obrambu 
vojske,  za  kemi  se  junaki  proti  puskam  zakri- 
vaju  ,gerae'.  5.  kos  poelni,  v.  kosic),  a  Jamhre- 
iiievu  (,corbis';  kos  iz  prutja  spleten  za  obranbu 
jnnakov  ,gerrae';  ko§,  vu  kom  se  zitek  sprav|a 
,cumera';  ko§,  ces  koga  se  most  cedi  .cjualns'), 
u  Voltigijinu  (.canestro,  paniere,  cesta'  ,korb'), 
u  Stuiicevu  (,canistrura,  qualus,  qualum,  cophi- 
nus,  sporta'),  u  Vukovii :  1.  za  kukuruze  ,art 
scheuer  von  flechtwerk  fur  kukuruz'  ,liorrei  ge- 
nus', ovaki  se  koSevi  pletu  od  jeskova  pruAa 
okrugli,  i  u  duu  su  u2i  nego  u  vrhu,  i  visoki 
su  oko  dva  fiovjedija  boja,  odozgo  se  pokriju  si- 


0  K0^^,  c. 

jonom  ili  papracu,  kad  se  kukuruzi  fu  klipo- 
vima)  iz  liili  stanu  vaditi,  onda  so  (lo|e  prosijeku. 

—  2.  n.  p.  za  pasuj,  za  ejdu  ili  za  obijene  ku- 
kuruze ,art  korb'  , corbis  gonus'.  ovaki  su  kosevi 
po  naj  vise  od  bijole  lozo  ili  od  rakitova  pru- 
6ica,  pak  se  ulijopo  balegom  govedom,  i  mogu 
se  promjoStati.  —  3.  za  ribu  ,art  korb  fische  zu 
I'angen'  ,nassao  genus',  i  ovi  su  koSevi  od  bijole 
loze  ili  rakitovine.  —  4.  u  karuca  ostrag  gdje 
so   prtjag  sprema  ,die   scho.sskelle'.    cf.    zakoSak. 

—  5.  (u  Srbiji)  ono  gdje  se  2ito  zasipa  kad  so 
mole,  ovaj  je  koS  od  dasaka  i  gore  je  vrlo  sirok 
a  dojo  uzak.  odozgo  je  privozano  ili  namjesteno 
kao  malo  korice,  koje  se  u  .Jadru  zove  fianak, 
pa  zito  iz  kosa  samo  ide  u  canak,  a  iz  cauka 
ga  cekalo  izgoni  u  kamen.  —  6.  (u  Dubrovniku) 
dar  3prav|onici  od  gospodina  roda.  cf.  sprava. 

a.  vidi  kotarica.  —  ovo  znaiene  nije  moze- 
biti  jJoziKitii  Jill  istocnijem  krajevima,  ali  jest  po 
zapadnijcm,  i  moze  hiti  da  je  naj  starije.  (a 
Dubrovniku  se  upotreb(ava  uopce  u  sirem  zna- 
ccna,  ali  se  svagda  misli  na  nesto  vise  nego  je 
kosic  i  osobito  kosicic;  u  uzem  .znaicAu  znaii 
kotaricu  bez  pokriva  poSiru  a  ne  vele  visoku  s 
dvije  rui'ice  na  stranama,  u  kojoj  se  nosi  hfeb 
(onda  je  od  bijeloga  pruca)  pa  i  drugo,  n.  p. 
voce;  itkii  Jr  ml  tamnoga  pruca,  nosi  se  u  nemu 
grozdi'  l;i:d  hrrln'.  i  zove  se  kos  jemacki).  —  u 
sviji'iii  i-ji'i-incinui  ima  ovo  znacene,  osim  Vukova 
gdje  sa  kod  2  i  3  nabrojene  osobite  dvije  vrste 
kotarica,  ali  je  i  kod  6  uprav  ovako  znacene, 
jer  spravlcnica  kapi  darove  u  kos  (hfebni)  i  nosi 
ga  poslije  na  glaoi.  Jucer  je  tu  ostao  u  kosu 
nad  vrati.  M.  Vetranic  2,  239.  Dvanajste  kosa 
i  voce  osta  im.  Zborn.  71-'.  S  punijeme  kosem 
cvijotja.  tr.  Palmotic  1,  172.  Drobnijem  mr- 
vam  po  tie  palijom  napunise  dvanaes  kosa.  3, 
1321'.  j)e  ti  kazu  uinogo,  mali  kos  nosi.  Nar. 
posl.  vuk.  78.  Orane  je  setaiie:  sij,  vij,  pa  u 
kos;  ali  je  mucno  cuvalduze  tegliti.  (Kazao  ci- 
ganin  sojaku).  241.  Sve  delije  u  demije  a  u 
koso  zita  nije.  (U  Crnoj  Gori).  280.  Tako  se 
ne  zgrcio  kao  i  car  Aron  pod  kos.  309.  Imali 
Skadrani  mnoz  veliku  kosa,  opletenijeh  prucem 
a  omazatijeh  pakjenicom.  S.  Lubisa,  prip.  63. 
Pekna  mi  izjela  sedara  kosa  zita,  a  deset  zeluda. 
204.  Kos  za  artiju  .papierkorb'.  Hajdenak,  na- 
ziv.  30.  Kos,  u  cem  voze  na  kolima  kukuruz, 
snopovo,  krompir  itd.  Dubasnica  na  Krku.  I. 
Milcetic. 

b.  mjesto  ogradeno  pleterom  gdje  se  hrani 
letina,  osobito  kukuruz  (vidi  u  Vukovu  rjecniku 
kod  1).  Moje  su  mi  zitnice  i  kosevi  tisni.  E. 
Pavic,  ogl.  574.  Moje  kosove  i  hambare  hocu 
pokvariti.  B.  Rapic  240.  Kada  ti  zitom  ham- 
bare,  kosove  i  jame,  a  podrume  vinom  napuni? 
431.  Kos  je  prazan  i  ceka  raladinu.  J.  S.  Re)- 
kovic  165.  Ja  cu  provaliti  kos  i  ukrasdu  sjeme. 
Nar.  prip.  vuk.  221.  U  nekim  selima  imali  su 
JQs  odavna  kosevi  u  koje  se  zbirala  hrana  kao 
ostava  za  gladne  godine.  M.  D.  Milidevic,  opst. 
36.  Okolo  su  ambari,  kosevi,  koriusnice  i  drugo 
staje.  omer.  62.  Nihova  ku6a  sa  svojim  amba- 
rima,  vajatima,  mlekarima,  stajama,  kosevima, 
kacarama . .  .  zlosol.  276.  Koji  ce  (knez)  sa  se- 
lom  ograditi  kosove  i  ambare  za  dosetke.  po- 
menik.  1,  116.  Pa  vajati,  kosevi  i  vratnice.  M. 
P.  Sapcaniu  1,  81.  Kos  so  oplete  od  jeskovijeh 
grana,  pa  i  od  vrbovijeh,  ili  od  Jeskovijeh  obruca 
sreze  se  toliko  visok  i  sirok,  koliko  u  n  stati 
moze  sijena  za  jedan  obrok  petero  do  sestero  go- 
voda.  u  TAci.    J.  Bogdanovic. 

c.  vidi  zakogak.  —  vidi  u  Vukovu  rjeiniku 
kod  4. 


KOS,  d.  3 

d.  vidi  kosnica.  —  U  Bjelostjenievu  i  u  Jam- 
hresiievu  rjeciiiku,  vidi  i  J.  Zivanovio.  javor. 
1879.  338. 

e.  u  nvom  primjeru  kao  da  znaii  kafez. 
Deinir  lEam  (Bajazeta)  .  .  .  v  zeloznom  kosu  so- 
bom  je  polal.    P.   Vitezovic,   kron.   113. 

f.  vidi  ojcdilo  (samo  nko  je  splete.no  od  pruca). 

—  11   lijeliistjencepn  i  u  JamhresicevH  rjeiniku. 

v^.  naaiip  utvrden  pletcrum.  —  IJ  Bjelostjen- 
ccvii  i  u  Jamhresiievii  rjeenikn. 

h.  vidi  srot.  —  //  Viikovn  rjccniku  kod  o. 
Mlin  izmece  brasno  onako  kakovo  jo  /.ito  kojo 
se  stav|a  u  koS.  M.  Radnii;  440''.  A  tobo  cu  u 
kos  u  psonicii.  Nar.  pjos.  stojad.  2,  128.  Neco 
bit  do  kosa,  ako  ne  bude  do  zita.  Nar.  blag. 
Tuehm.  beg  kap.  139. 

i.  u  prnklestvii  (w  znain,  jcli  zbi(ii  Hi  i: 
sale).  —  A  ne  znam,  ni   koje  Je  pninit   znaceiie. 

—  U  di'a  pisca  DuhroDcanina  xvi  rijeka.  Tamo 
ga,  ubio  koS!  N.  Diiiiitrovu'.  99.  Kamo  so?  os ! 
os!  OS !  Nijo  ga  vragu  t'  kus;  dii  bi  ga  ubio 
kos!   ovo   ga,    ostao    pus!     N.    Najoskovir.    1,   180. 

k.  kno  mjesno  imr. 

ti)  poinine  .se  xiii  nijekn.  Ot  Kosa.  Svp- 
l,ostof.   liris.   12. 

h)  pomine  sc  prije  naseija  oremena.  Kosb. 
S.  Novakovic,  pom.  135. 

<■)  mjesto  u  Srbiji  u  okrufin  hioiji-ddskdin. 
Ijivada  na  Kos.    Sr.  no  v.  1874.  42(!. 

<l)  mjesto  u  Srbiji  u  okrupu  jioziireiuirkoin. 
Niva  11   Koi    Sr.  nov.   1872.  440. 

1.  KOSA,  /.  hi/j).  kosiija.  —  .Ike.  .sr  mijeiia 
u.  voc.  koso.  —  U  nase  vrijeine,  a  iziitcda  rjei- 
nikn  u  Viikoini.  A  ni  tkano  ni  prodeno  koso. 
Nar.  pjos.  juk.  601.  Treco  vbU:  ,Srez'  mi  ko§u, 
majko'.  Nar.  pjes.  petr.  1,  28.  Da  ja  vidim,  jol' 
mu  kosa  duga.  1,  290.  Uzgrnito  koso  povi.snko. 
Nar.  pjes.  inarj.  114.  U  po.so  ni  koso.  (posloviea). 
It  hrvatskoj  krnjini.    V.  Arsenijevic. 

2.  KOSA,  it  trecem  izdanti  Vakurn  rjei'iiika 
ima  kod  ove  ri/jeii:  hyp.  von  kokos,  vidi  s.  v. 
varioa.  ali  kod  rijeci  varica  Vuk  pi.se:  (U  Boci) 
pospu  nome  (varicom)  po  kuiii  govorooi :  ,Ovo- 
liko  }udi,  volova,  brodova,  koi'ia,  ulisfca,  pila,  kosa, 
da  se  jdodi  plod  i  rod!'  Oodje  jainncno  je  kosa 
gen.  pi.  kos  (kotarica),  kao  sto  je  i  pila  ijen.  pi. 
pilo  za  ii\e  (vidi  ii  Viikonii  rjecnikii  pilo  pod  2), 
te  kako  se  misli  na  pila  puna  ii{ii,  tako  .se  iiii.^li 
i  na  kose  pane  voai,  usobito  yriKuta:  ziidnijnn 
se  dakle  rijeciiiia  pomine  s!o  .sc  ii  Boei  osohilo 
goji  i  rada.  (ne  znam  rijec  kona  treba.  Ii  shva 
titi  u  pravom  smishi;  nuxjlo  hi  bill,  .s  toga  Ho 
stoji  inedu  brodova  i  ulista,  da  je  preneaeno  zna- 
e.ene  kao  kod  1.  koii,  2,  b,  fc  bi  se  tijeni  inislilo 
iisubito  na  zito,  ali  ne  znam,  ima  Ii  opo  znaiene 
u  Boci). 

3.  KOSA,  /.  ime  krnei.  V.  Kiirnlac,  dom.  ziv. 
24.  —  Jamacno  je  ligp.  ko.suta. 

4.  KOSA,  /.  zensko  ime.  Kosa,  li,\  p.  od  Kosuta. 
S.  Novakovio,  pom.  71. 

KOSAC,  Kosca,  w.  ime  selii  ii  Hrratskoj  u  .iit- 
paniji  modrusko-rijeckoj.    Razdije].  i>2. 

KOSAK,  koska,  m.  n  Vukovii  rjeiniku:  vido 
zakogak  s  dodatkom  da  se  gooori  a  Barani. 

KOSAN,  kosna,  adj.  na  jednom  mjestii  xvii 
vijeka,  gdje  niislim  da  treba  citati  z  mj.  s  (ako 
su  bjofivice  kozane  doko^eiiice,  sto  bi  moglo  biti). 
Da  bjeovico  i  tiiike  i  sve  sto  kosno  nahodahu, 
blagovahu  od  tolikoga  glada.  M.  Divkovic,  Vios. 
699  h. 

KOSANR,  /.  (?)  pi.  ime  nekakvii  sela.  -  U 
spiomenikn  xiv  vijeka.  —  Moze  biti  da  je  prari 


1  KO§ABA,  b. 

oblik  Kosaui  i  da  je  miiskoga  roda.  .Selo  Ko- 
sane  i  selo  Draze|a  .  .  .  Glasiiiik.  2?>,  25.5.  (oko 
1380). 

KOSANICA,  /.  lii'ada,  isporedi  kosevina.  — 
IT  nase  vrijeme  u  Bosni  i  u  Lici.  Komad  ora- 
uieo  ili  koSanice  .  .  .  V.  Bogisic,  zborn.  440.  ,On 
ima  lijepu  oranicu  i  kosaiiicu'.  ,Ko  nema  kosa- 
nico  nije  mu  vajdo  ni  od  oranico'.  ,Da  mu  e  jos 
kosanica,  kakvu  ima  oraniou  on  bi  onda  ka'  i 
spaija  zivio,  tako  se  muci  vavije  za  krmu'.  .1. 
Bogdanovic.  Sa  kosanicom  livadom  zaokruzon.n,. 
Bos.  Vila.  1886.  105. 

KOSANIN,  ni.  prezime.  —  /'  na.ie  vrijeme. 
Gligorije  Kosanin.  Rat.  234.  Paiin  Kosanin. 
356'; 

1.  KOSAR,  m.  vidi  ko5,  kosara. 

a.  kotarica  uopce.  —  U  jednoga  pisca  Sla.- 
vonca  xviii  vijeka.  Na  glavi  nosase  tri  kosara 
brasna.  E.  Pavic,  ogl.  S3.  Povali  ditosee  u  ko- 
sar.  9S.  Niti  ce  brasno  u  kosaru  pomaiikati. 
304.  Spustise  obnoc  u  kosaru  doli  niz  varoski 
zid.    ()52. 

I),  metaforicki,  vidi  koSarica,  b,  c).  —  U  nase 
urijeme  u  Bosni (:').  Sad  sam  dobio  kosar.  Bos. 
Vila.  1892.  27.5. 

c.  vrsta  vrse.  —  U  titulieecn  rjeiniku:  v. 
vr.sa.  i  u  VukoBii:  ,eiii  kos  zum  fisclifango'  ,nassao 
majoris  genus'. 

2.  KOSAR,  kosara,  m.  I'ovjek  koji  plete  koSe 
(kotarice).  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,chi  fa  canestri' 
,canistrorum  factor'  165",  i  u  Stulicevu:  v.  ko- 
sicar. 

KOSARA,  /.  mjesto  ogradeno  plelerom  gdje  se 
hrane  domace  zivotine;  ovo  je  starije  znaiene.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  ki'isara.  —  Postaje  od 
kos  nastaukom  ara  Hi  arja.  —  Bijei  je  prasla- 
venska  (u  starijemu  znaienu),  isporedi  stslop.  ko- 
sara i  kosarja,  riis.  Kouja|iji,  (ies.  kosdr),  pof.  ko- 
szara. 

a.  «  znaienu  sprijeda  kazanome.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  {,bovilo')  i  u  Vukovu  (n.  p. 
koi'iska,  goveda,  ovoija  ,stall  vou  Hechtwork'  ,sta- 
bulum  vimineum').  Ko  vukovi  kad  nomili  iz 
divjacne  goro  udare,  blage  ovce  da  po  sili  sve 
poko|u  sred  kosare.  J.  PalmotiA  189.  I  u  ko- 
saru kratku  i  tijosnu,  zirna  stada  gdjo  boravo, 
uvode  me.  P.  Kanavelic,  iv.  416.  To  bi  1'  vam 
SB  postono  vidilo,  da  imajuci  primiti  na  konak 
jiiduoga  gospodina,  da  ga  metnete  u  jednu  ko- 
saru? F.  Lastric,  od'  223.  Metne  zdrijebo  u  ko- 
saru i  stano  ga  timariti.  Nar.  prip.  vuk.  224. 
odredi  zapalit  svoju  kosaru.  Nar.  prip.  bos.  1,  81. 
Bravo  iscera,  a  kosaru  potuce.  Magaz.  1864.  103. 
Jos  mu  je  zapalio  senak  i  kosaru.  M.  D.  Mili- 
cevic,  zim.  voc.  315.  Okolo  su  ambari,  kosevi, 
koiiusnice,  kosare  i  druge  staje.  omer.  62.  Selo 
Bozevao  da  sa  spali  svo;  jedna  kosara,  da  ne 
ostano  uspravo !  pomonik.  5,  683.  Paripa  odvedem 
u  kosaru.  Srp.  zora.  god.  1,  svez.  .3,  str.  59.  — 
U  Dubrovniku  i  u  okolini  zove  se  kosara  mjesto 
gdje  se  hrane  svihe  i  kad  je  sagradeno  od  ka- 
inenn.    P.  Budmani. 

h.  vidi  kos  (kotarica).  —  Od  xvi  vijeka  po 
sjeveniijem  krajevima  (ima  i  u  Belinu  i  u  Stuli- 
cevu rjeiniku,  ali  ne  miigu  vjerovati  da  su  ovo 
znaiene  iuli  u  Dubrovniku).  —  Izmedu  rjecnika 
u  Vraniiievu  (,fiscolla')  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
u  Belinu  (,corba,  cesto  cosi  detio'  ,oorbis'  228h), 
u  Bjelostjenievu  (kosara,  korpa,  krosna,  kratil, 
korba  ,corbis,  sporta,  cophinus,  ero  1.  aero),  « 
■fambresiievu  (,corbis'),  u.  Voltigijinu  (,ceston6, 
canestrone'  ,6in  grosser  korb'),  u  Stulicevu  f.cor- 
liis').    A  za  nasad  u  kosaru  mece  (juja),  iV  uborak 


KO§ARA,  b.  9 

pod  postoju  krece,  da  so  kako  dica  ne  priknfio. 
J.  S.  lle|kovi6  i)9.  Kosaro  se  plota  ili  od  mlado 
rakite,  ili  slarae,  ili  udejano  Joskovino.  ii  [Aci. 
,1.  Bogdanovi6. 

e.  ne  znam,  jeli  nacin  jAetena  kose  ili  kapa. 
To  so  ovo  (djevojie  u  petnaestoj  godini)  ozna- 
L'lijo...  plotoi^om  kose  u  ,kiku',  jor  dotle  ili  noso 
,kosaru'  ili  ,kiku',  saiuo  u/.ju.  (iiko  (!radi>ike  i 
Jiroda).  V.  IBogisii,  zborn.  294. 
d.  mjesno  ime. 

a)  idanina  u  tlercegovini. 
h)  mjesto  u  Srbiji  u  okrugii  biotjradskdin. 
Livada  kod  Kosare.    Sr.  nov.  1875.  7'2y.  —  ispn- 
redi  ICosare. 

KOSAKAC,  KoSarca,  in.  u  spumcniku,  xviii 
vijeka  stoji  samo  za  sehc  kau  da  je  musko  ime, 
all  moze  hiti  da  je  prezime  ili  nadimak;  praoo 
hi  znacene  bilo :  iovjek  koji  napravla  kokire. 
Grujo  Kozar.  Kosarac.  Krsta  i  Jurisa...  Cilasnik. 
II,  3,  75.  (1706—1707). 

KOSARANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  na- 
segii  rn'meiui.    Spom.  stoj.  185. 

KOSARE,  Kosara,/.  mjesno  ime  u  Srhiji  (iiprav 
plur.  kosara).  (i)  mjesto  u  okruiju  kragiijevackom. 
JS'iva  u  KoSarama.  Sr.  nov.  18l>:^.  44li.  —  f>)  ka- 
raula  u  okrugii  krusevaikom.  M.  D.  Mili6ovi6, 
srb.  725. 

KO^ARKTINA,  /.  augm.  kosara  (pod  b).  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.   J.  Bogdanovid. 

KOSAREVAO,  Koiarevca,  m.  ime  mjestu  u  Sr- 
biji  u  okrugu  smederevskom.  Niva  u  Kosarevcu. 
Sr.  nov.  187,S.  1077. 

KOSABICA,  /.  dem.  kosara.  —  Od  xvi  vijeka 
(oidi  kod  h). 

a.  tndi  kosara,  a.  Kod  ne  zgradi  kucericu 
kolik  jodnu  kosaricu.  P.  Knozevic,  pism.  4.  U 
planini  blizu  svoga  stana  ili  svoje  kosarico  pazi 
i  prisvoji  se  komad  sume.  V.  Rogisio,  zborn. 
400. 

b.  vidi  kosara,  b.  —  Izmedii  rjecnika  u  Bje- 
lostjencevu  (kosarica,  korpioa,  korbica,  kartilac, 
procanioa  ,corbiculus,  sportula,  qualiculus,  cala- 
thiscus,  canisteUum'),  u  Voltigijinu  (,caDestrino, 
canestruccio'  ,k6rbchen') ,  u  StuHcevu  (,pai"va 
corbis').  (t)  uopie.  Vazme  u  jodnoj  kosarici  malo 
smokav.  F.  Vran6i6,  2iv.  109.  Oplete  kosaricu 
od  rogoze.  E.  Pavic,  ogl.  98.  Gedeom  meso  po- 
stavi  u  kosaricu.  184.  ISToseci  u  jednoj  kosarici 
cvide.  A.  T.  Blagojovic,  khin.  78.  ,Ajde  samo 
onu  malu  kosaricu  nakopaj  kumpjera.'.  u  Lici. 
J.  Bogdanovic.  —  h)  u  oxobitijem  znacenima. 
<i.a)  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  kosarica  vu  koje 
zone  vretena  i  potake  polazu  ,calathu3'.  —  hl>) 
sivaca  kosarica  ,nahkorbchon'.    B.   Sulek,  rjecn. 

—  fc)  radna  kosarica  ,arbeitskorb'.  B.  Sulek, 
rjecn.  —  r)  u  metaforickom  smislu,  ii  Hrvatskoj. 
vidi  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  z  kosarico  opasti 
,excidere  virgine',  v.  excido,  a  kod  ove  rijcci  ima 
,excidere  virgine'  kosaricu  od  divojke  dobiti,  ili 
z  kosarice  opasti.  —  kaze  se  dakle:  pasti  s  ko- 
sarice,  Hi  dobiti  kosaricu  o  momku  koji  jrrosi 
djevojku,  a  ona  ga  nece  (zadne  vrlo  cesto  u  naie 
doba  u  Hrvatskoj,  i  u  sirem  smislu).  prevedeno 
je  s  nemackoga  durchfallen,  oinon  korb  bokommen. 
(srednega  bi  vijeka  u  Nemaikoj  djevojka  svome 
momku  koji  bi  obnoc  pod  ncnijem  prozorom  iekao 
spustila  veliku  kotaricu  i  u  noj  bi  ga  k  sebi  po- 
vukla;  ali,  ako  ga  nijc  htjcla,  spustila  bi  gdje- 
gdje  kotaricu  sa  slabijem  dnom  kroz  koje  bi  on 
propao.  poznije  se  slala  mala  kotarica  beza  dna 
kao  znak  da  ga  djevojka  nece.  S.  Tropsoh). 

c.  u  prenesenom  smislu  po  znacenu  kod  h. 

—  U  Bjelostjendevu   rjecniku :    kosarica,    ka   so 


2  I.  KOSaVA 

koViem  na  vusta  polazo  ,po3tomis',  i  u  Jambresi- 
cevu:  koSarica  zolozna,  ka  so  konem  za  vkrotono 
na  vusta  postav|a  ,po3torais'. 

(1.  ime  mjestu  u  Hcrcegovini. 

K0!~!ARI(5AR,  m.  vrsta  donara  (vidi  Aenar,  b). 
I.  Krsnavi,  list.  48. 

KOSARIC,  m.  jwezime.  —  isporedi  Kosarii.  — 
Od  xviii  vijeka.  Koji  kazu,  da  slavni  prizimonak 
stari  Ko5ari6a  bi  promihono  u  Kosiri6a.  J.  Ba- 
novac,  razg.  vi.  ,Kosari(i  vol  Kossaric'.  Sclioni. 
liercog.  1873.  11.  I  od  mlada  Stijopo  Kosarida. 
J.  Krrapotid,  pjosra.  8. 

KOSARINA,  /.  augm.  kosara.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  ,vilo  stabulum,  vilis  corbis'.  —  /  kao 
mjesno  ime  u  Srbiji:  u  okrugu  kragujevaikom. 
IsTiva  u  KoJarini.  Sr.  nov.  1875.  23.  i  u  pozare- 
vaikom.  Livada  u  Kosarini.    737. 

KOSARINAC,  Kosarinca,  m.  vrh  u  lirvatskoin 
primorju.    I).  Hire. 

KOSARISTA,  M.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji  (uj/rav 
pi.  kosariste).  a)  u  okrugu  biogradskom.  Nivu 
u  KoSariStima.  Sr.  nov.  1875.  415.  —  b)  u  okrugu 
va\evskom:     Niva  u  Kosaristiina.    1868.  141. 

KOSARISTE,  n.  vidi  koSara.  —  Ujirav  augm. 
kosara,  ili  mjesto  gdje  su  kosare.  —  xiv  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (,caulae').  Solo 
Pakisa  i  s  koSaristi.  Glasnik.  15,  281.  (1348?). 
Niz  reku  na  Milceva  kosariSta.  282.  —  U  nase 
vrijeme  kao^  mjesno  ime  u  Srbiji:  u  okrugu  bio- 
gradskom. Niva  u  Kosaristu.  Sr.  nov.  1867.  363. 
(isporedi  KoSarista).  i  u  cacanskom.  Basta  u 
mestu  Kosaristu.    1871.  290. 

KOSARLI.JA,  /.  suma  u  okrugu  biogradskom. 
^.  Stojanovic. 

KOSARNA,  /.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Kosarbna,  selu 
je  ,Osblbnici'  crkve  bogorodicine  u  Zdrijelu  bra- 
nif.ovskom  isla  meda  ,iuti.  Kosarue  sb  Haldujemb'. 
M(on.  sorb).  194.  (1.380). 

b.  sad  ima  mjesto  s  tijem  imenom  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujevaikom.  Vinograd  u  KoSarni. 
Sr.  nov.  1875'.  3. 

KOSARNI  DO,  K6sarn6ga  Dola,  m.  ime  scocu 
na  liatu  u  Dalmaciji  u  kotaru  korculanskom. 
Schem.  ragus.  1876.  43. 

KOSARNIK, ,  J«.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  Niva  u  KoSarniku.  Sr.  nov.  1867. 
228. 

KOSARNA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskom.  Livada  u  Kosarni.  Sr.  nov.  1871. 
121.  —  Vuk  (dan.  2,  70)  pomine  s  ovijem  imenom 
selo  u  nahiji  smederevskoj,  vidi  i  M.  D.  Milidevic, 
srb.  166. 

KOSaROVIC,  to.  prezime.  —  Ovoga  vijeka. 
Gaja  Kosarovic  kraet  u  Salasu.  Glasnik.  2,  1, 
161.  (1808). 

KOSARSKO  BRDO,  n.  ime  planini  u  Bosni. 
Glasnik.  21,  340. 

KOSARU.SC16,  m.  prezime.  —  xviii  vijeka. 
Stevan  Kosarus6i6.  Glasnik.  11,  3,  237.  (1710— 
1720). 

1.  k6sAVA,  /.  ovako  se  zove  neki  vjetar  u  Sr- 
biji. —  Nepoznata  postana  (ne  mislim  da  je 
srodno  s  tur.  qusluq,  jutro,  kao  istocni  vjetar). 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(u  Srbiji  oko  4)unava  vjetar  neki  koji  odozdo  uz 
IJunavo  duse).  Jer  ko  bi  smeo  izaci  na  toci|ajku 
kad  kosava  duseV  M.  P.  Sapfianin  1,  50.  Ko- 
sava  je  od  sviju  vetrova  naj  ja6a.  Javor.  god. 
16,  br.  36,  str.  570. 


2.  koSava 


383 


KOS('iITAST 


2.  KOSAVA,  ime  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  2iv. 
24.  —  isporedi  kosuta. 

KOSaVK!,  m.  prezime.  —  xv  *  xvi  vijeka.  Vid 
Kosavii.  Mon.  ci-oat.  106.  (1470).  Pavia  Kosa- 
vi6a.    210.  (1521). 

KOSAVICEV,  adj.  koji  pripada  Kosnvicii. 
Moj  Lipami  Kosaviievimi.  Mon.  croafc.  26.^. 
(1.5H9).^  _ 

KOSCAN,  ftdj.  koji  je  od  kosti.  —  Pustaje  od 
koska,  isporedi  kosoica.  —  U  jednoya  pisca  na- 
sega  vremcna.  Ozgo  i  ozdo  imaju  (kornnce)  dve 
jako  koscano  ploco.    K.  Crnogorac,  zool.  106. 

KOSCAT,  adj.  u  kojega  su  velike  kosti.  --  U 
nase  vrijrme.  To  je  covjek  visoka  rasta,  suv, 
kiiscat,  smed.    M.  D.  Milidovic,  omer.  121. 

KOSdilA, /.  dem.  kost,  alt  iiprav  dem.  koska. 

—  isporedi  kostica.  —  Akc.  se  mijena  u  yen.  pi. 
k656ica.  —  Od  xviii  vijeka  (vidi  kod  h). 

a.  u  pravom  smislu.  —  Izmedii  rjecnika  ii 
Vukovu  (1.  ,das  boinchen'  ,ossiculuiii').  Kosfiice 
slusno  jOssicula  auditus'.  J.  Pancic,  zoo!.  71  —  75. 
KoSciea  Silvijova  .Ossiculum  lonticulare  Sylvii'. 
75.  Dlan  sastavjen  je  iz  5  poduzih  koscica.  K. 
Crnogorac,  zool.  8. 

b.  ic  uoe.u  tvrdo  irno  u  kojemn  je  sjeme.  — 
Izmedti  rjecnika  u  Vukovu :  ,der  korn  (in  dor 
ptlaiimo  u.  drgl.)'  , nucleus'.  Uzmi  koscica  mu§- 
raulovih.  'A.  Orfelin,  podr.  229.  Uzmi  visaiia, 
izvadi  iz  nili  koscice.  380.  Nijo  dobro  s  velikom 
gospodom  iz  jednoga  Canka  treSne  jesti  (no  znam 
zaSto,  ako  nijo  za  to  sto  co  kao  igrajuci  so  ko- 
scicama  siromaha  u  ooi  tucii.  Nar.  posl.  vuk. 
214. 

KOSOINA,  /.  auym.   koska,    isporedi   koscica. 

—  U  nase  vrijeme.  Pa  udari  s  nime  (Talom)  o 
kaldrrau;  stade  praska  u  Talu  kosoina.  Nar.  pjes. 
vuk.  .'i,  261.  ,Na  golu  kos6inn  ni  pasce  no  gleda'. 
.1.  Bogdanovic. 

KOSCINE,  /.  pi.  planina  ii  Srbiji  ii  okruyu 
nzickum.    ^.  Stojanovic. 

KOSCUEINA,  /.  augm.  koska,  isporedi  koscica. 

—  If  na.se  vrijeme.  Pa  zviznu  na  jednu  koscu- 
rinu.  Bos.  vila.  ls!)2.  157.  ,Baci  to  kogcurino 
prod  psa'.    J.  Bogdanovic. 

KOSGADAN,  kosiadna,  adj.  koscadna  zemla, 
sijanica  kamenita.  M.  Pavlinovic.  —  Vaja  da 
postaje  od  kost. 

KOSCAK,  )H.  koHun,  kostunavae.  Grobnioani 
orahe  razlikuju ;  koScuh  i  mekes;  cim  liihovi  su- 
sjedi,  Kastavci,  toga  koscuha  po  svoju  koscakom 
nazivju.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  57.  Koscak  (orah). 
Strmec  kod  KlaAca.  D.  Hire.  —  1  kao  ime  bi(ci. 
Kosdak  ,Polygonatum  verticillatum'.  Grobnik.  D. 
Hire. 

KOSCAN,  in.  vidi  kostaii  i  kostan.  —  U  nase 
vrijeme  u  Bosni.  I  majmuni  macju  sapu  vukli, 
da  koscano  liom  iz  prpe  vlace.  Osvetn.  6,  84.  — 
I  kao  ime  druyijem  bi(kama  (u  Slavoniji).  Koscan, 
vrst  trave  (Sabjar,  u  Zrinu),  1.  Panicum  glaucum 
L.  (Pavic);  2.  Setaria  viridis  Beauv.  (Pavic),  v. 
Kostan.    B.  Sulek,  im.  164. 

KOSCANI,  m.  pi.  ime  sela  u  Bosni  n  okritgu 
travnickom.    Statist,  bosn.  73. 

KOSCAST,  adj.  u  kojega  su  oelike  kosti.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku:  ,o.ssatus',  i  u  Stulicevu: 
V.  kostast  iz  Bjelostjenceva. 

KOSCAT,  adj.  a)  koji  muogo  kosti  ima.  — 
b)  koji  malo  mesa  ima  (mrsav).  na  Eijeci.  F. 
Pilepic. 

KOSCE,  «.  coll.  kost.  —  Na  dva  mjesta  xvm 


i  ovoga  vijeka  (sa  starijim  oblikom  kostje).  Da 
'o  svet-BaXilija  zakopano  kostje  .s  tilom.  .T.  Ka- 
vanin  317h.  Zona  moso  pozerala,  a  muzu  je 
kostje  dala.    Ja6ke.  267. 

k6S('!ELA,  k6s(';ELICA,  vidi  kostjela,  kostjo- 
lica. 

KoSC'ELOV,  adj.  koji  je  od  droa  od  ko.iccle 
(kostjele),  ali  vidi  i  kostunica.  —  U  narodnoj 
pjesmi  bosanskoj  naseya  vremena.  Pa  uzose  kop|a 
ko-sielova.    Bos.  vila."  1.S88.  222. 

KOSliEN,  adj.  oaseus,  od  kosti.  —  U  narodnoj 
pripovijeci  bosanskoj  nasega  vremena,  a  izmedu 
rjecnika  u  Jambresicevu  (,ossous'),  u  VoUigijinu 
(jOssoso,  di  osso,  ossuto'  ,knochicht,  von  bein'),  n 
Stulicevu  (v.  kostan  iz  Habdeliceva).  Nemu  dajo 
kosceue  (zube)  .  .  .  Ja  cu  tebi  dati  negove  ko- 
Kcene  zube.    Nar.  prip.  bos.  1,  111. 

KOSCENIGA,  /.  voce  (n.  p.  breskva  Hi  Aliva) 
u  kojega  se  meso  drzi  cvrsto  koStice.  —  isporedi 
gloca.  —  U  nase  vrijeme  u  sjevernijeh  cakavaca. 
Kosdenica  ,o3.satus  (prunu-n,  pomum  etc.)'.  1). 
Nomani6,  oak.  kroat.  stud,  iftsg.  Gl.  A  i  pri- 
morci  neko  praskve  (kojo  so  uz  koscice  prilijo- 
pile)  zovu  ,kos6enice'.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  57. 

KOSCENAK,  kosceiiaka,  m.  nekakav  raorski 
rak;  ve6i  jo  malko  i  tvrdi  od  vr^ic(i.  na  Bracu. 
A.  Ostojic. 

KOSOESINA,  /.  ime  kravi.  Kuku}aiiovo.  1). 
Hire. 

K(JSCIGA,  /.  vidi  kostica.  — ■  Od  xvii  vijeka 
(vidi  a,  b)  aa)). 

a.  dem.  kost  (ii  cefadeta  Hi  u  zivotine).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kosdioa,  koStica 
,03siculum'),  u  Voltigijinu  (,os3etto,  ossicello,  ossi- 
cino,  ossolino'  ,beinclien'),  u  Stulicevu  (v.  kostica 
iz  Bjelostjenieva). 

a)  uopce.  Na  tvrdoj  se  postejici  izpite  od 
nemo6i  kostcice  prinemazu.  A.  Kanizlid,  utoc. 
38.  Koscice  od  svotih.  Ant.  Kadcid  16'J.  Da 
joj  ja  satarem  nezine  koscice.  Nar.  pjes.  istr. 
6,  20.  Koliko  v  jaiicu  kosdic,  toliko  v  dvoru 
ovcic.  6,  43.  Katine  ko^dice  na  vetar  bitite. 
Nar.  pjes.  mikul.  140.  Probirajud  pilecije  ko- 
scice.   Nar.  prip.  bos.  1,  78. 

ft)  u  osobitom  znacenu.  (i.a)  zglob  na  riici 
gdje  je  b'ilo.  Kriz  se  ima  ciniti  rukom  svrhu  sto 
se  blagosiv|a  koliko  more  se  pruziti  od  kosdice 
ruka:  jedna  potega  uprav  a  druga  upriko  priko 
prve  uprav,  i  no  ima  nadac  mire  od  podja...  Cini 
se  rukom  prignntom  u  kogdici,  a  no  upravnom, 
kano  so  cini,  kad  muhe  odgonimo.  I.  Ancid,  .svit. 
192.  —  hhj  glezaii,  clannk  na  nozi.  Koscica 
,regio  malloolaris',  nom.  ,malloolargogond'.  na 
Bracu.    A.  Ostojid. 

1).  u  vuiu.  —  IJ  Bjelostjencevu  rjecniku:  ko- 
sdica  od  oliko  ,sarapsa,  sana' ;  koscica  slivna 
,ameja' ;  kosdica  cresneva  i  ostaloga  sada  ,py- 
renos,  os'. 

K0s6lCE,  /.  pi.  ime  selu.  —  xv  vijeka.  (Selo) 
ko  so  zove  Koscice.  Mon.  croat.  151.  (1493).  27. 
K  selu  Koscicam.    151. 

KOSCINA,  /.  vidi  koscina  i  kostina.  —  U 
jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Slava,  krv,  vlas, 
srece  ine  sad  su  smrad,  prah  i  koscino.  .T.  Ka- 
vaiiin  29''. 

KOSOITAST,  adj.  o  vocu  (vidi  primjer).  —  U 
jednoga  pisca  Slavonea  xvm  vijeka.  Vode  kosdi- 
tasto  ono  se  imenujo,  od  kojega  se  samo  srce 
uutnie  ili  jezgra  od  koscice  i  drngo  nista  jisti 
ne  moze;  od  ovakve  vrste  voda  jesu  orasi,  lisnaci, 
bademi  ili  mijendoli,  kesteni  etc.  etc.  I.  Jablaiici 
186. 


KO§6uH 


384 


•2.  K0Sl(^. 


KOSOUH,  III.  vidi  ko56ak. 

K0s6UNAC,  ko§6unoa,  in.  nidi  koStm'iavac. 
Gradac  u  Slavoniji.    D.  Hire. 

KOSrUEA,  ridi  kostura. 

KOSCIJRINA, /.  auym.  kost. —  U  naie  vrijeme. 
Slusala  saru,  sto  prorides  iz  mrtve  koSiurine.  S. 
^ubisa,  prip.  27. 

KOSKNICA,  /.  Uvada,  isporedi  kosevina.  — 
U  na^e  vrijeme.  IT  tu  zomju  spadaju  oraiiice, 
kosonieo,  pasiiaci.  V.  Bogisii,  zborn.  22.  KoSe- 
nica,  livada,  sjenokosa.  u  Ogulinu.  —  U  trei.em 
izdaiUi  Vukova  rjcinika  ima:  [kosenioa,  f.  vide 
livada ;  vidi  s.  v.  podotaviti  se] ;  ali  kod  podota- 
viti  se  nije  Vuk  napisao  po  kosenici  (kaku  jc 
nastampano  u  ovom  izdanu)  nego  po  kojovini  (u 
dodatku  kod  drugoya  izdana). 

KOSENINE,  /.  pi.  ime  seoeu  u  Hrvatskoj  u 
ziipaniji  varaidinskoj.   Bazdije).  100. 

KOSENAK,  m.  vrsta  jeima.  —  U  nase  vrijeme. 
U  skopa|skoiu,  lijevanskom  i  glamofikom  po|u 
rada  tako  zvani  .kosei'iak'  jecam,  od  koga  je  lebac 
beo  ,kao  kriiga'  i  tako  sladak  da  ga  so  covek 
dosta  najesti  ne  moze.    X.  Kovacevic  119. 

1.  KOSENE,  n.  djelo  kojijem  se  kosi  (vidi  1. 
kositi).  —  Stariji  su  oblici  kosenijo  i  kosenje. 
—  U  iiekijeh  pisaca  ima  grijeskoin  s  mj.  s,  a 
moze  biti  da  ko  tako  i  govori.  —  Izmedu  rjci- 
nika a  Belinu  (ko.senje  ,il  falciare'  300a;  ,il  ta- 
Sliar  r  ei'be'  ,)jorbas  reseoare'  721"),  »  Stulicevu, 
It  Vukovu,  u  Daniciievii  (kosenije,  sena  —  ,foe- 
nisicium').  Ni  vrbsitbo  ui  sena  kosenija.  Mon. 
serb.  192.  (1379).  Daje  bo)e  godini  koseiie.  J. 
S.  Eejkovid  305.  Da  i  posli  kosena  livade  .  .  . 
349. 

2.  KOSENE,  n.  djelo  kojijem  se  kosi  (vidi  2. 
kositi).  Suproc  naskakanu  i  koseiiu  pristupnika. 
■S.  Rosa  19-1. 

KOSEPAL, »».  ime  musko.  —  Na  jednoin  mjeslu 
Kiv  vijeka.     iitbcb  imb  Kosepalb.    Dec.  hris.  7.5. 

KOSEVA,  /.  ime  potokit  u  Bosni.  Glasnik.  20, 
354.  21,  340.  22,  56.  —  Gdje  peseta  na  Kosovu 
mutnu.    Osvetn.  6,  53. 

KOSEVI,  m.  pi.  mjesno  ime  u  Srhiji.  u)  u 
oknigu  biogradskom.  Glasnik.  19,  175.  —  b)  bilo 
je  ime  sclti  u  okrugu  cuprij-<ikom.  Vuk,  dan.  3, 
227  (u  nahiji  paracinskoj).  vidi:  U  ,Dauici'  za 
1828  godinu  Vuk  je  izmedu  ostalog  pobrojao  i 
sola  nahije  paracinske,  a  kad  ta  sola  poredimo 
s  nasim  spiskom,  ouda  nalazimo  da  danas  nema 
same  sola  ,Koseva',  za  koje  g.  iv.  Jovanovic  u 
svoiu  refiniku  (oidi  Kosevo  Solo)  veli  da  je  pre- 
stalo,  jer  je  sa  Sikiricom  spojeno.  M.  D.  Mili- 
cevic,  srb.  1134.  —  i-)  a  okrugu  kragujevackom. 
Livada  u  Kosevima.  Sr.  nov.  1861.  798.  —  d)  u 
okrugu  smederevskom.  Livada  u  Ko.sevima.  Sr. 
nov.  1873.  1055. 

KOSEVINA,  /.  livada  istom  pokosena.  —  I! 
Vukova  rjecnikii:  ,eine  ebon  abgomahto  wiese' 
,pratum  recens  desectum'.     —   isporedi  kosenioa. 

KOSEVO,  n.  ime  selu.  u  Bosni  u  okrugu  sara- 
jevskom.    Statist,  bosn.  10. 

KOSEVO  SELO,  n.  hilo  je  ime  selu  u  Srbiji, 
jamaeno  isto  sto  KoSevi  (vidi  Kosevi,  hi).  Ko- 
sevo  Selo,  koje  je  bilo  u  srezu  paracinskom, 
prestalo  je,  jer  je  spojeno  sa  selom  Sikiricom. 
K.  Jovanovic  88. 

KOSI(!!,  III.  deni.  kos.  —  Akc.  se  mijena  u  toe. 
sing,  kosicu,  u  gen.  pi.  kosica,  u  dat.,  inslr.,  loc. 
pi.  kosicima  (u  Vukovu  je  rjenniku  drukcije  za- 
bifezen   akc).  —  Od   xvi   vijeka  po  zapadnijem 


krajevima,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kod 
ko5ici6),  u  Belinu  (,cauestriiio,  canestro  piccolo' 
,corbula'  165"),  u  Bjelostjenievu  (koSic,  kortolac 
jiiscina,  corbula,  cistula,  cistella,  oistellula'),  ii 
Stulicevu  (v.  koS),  u  Vukovu:  kistc,  kosica  (u 
Boci)  dim.  v.  ko5  (koje  onamo  znafii  i  ,kotarica'). 

a.  itopic.  Napuoniso  dvanaost  kosica  mrva 
od  pet  kruha  jefimonijeh.  N.  Banina  70b.  joaiin. 
G,  13.  Uzese  sto  osta  ulomak  od  kruha  sedam 
kosica  punijoh.  lol^.  marc.  8,  8.  Kosic  pun 
jaja  je  razbila.  M.  Vetranii  2,  .331.  S  ko.siceni 
na  glavi.  M.  Drzii  152.  Donese  noj  u  kosicu 
tri  lijepo  jabuke.  B.  Kasic,  per.  51.  Koliko  ga 
se  (kruha,)  vece  davai5e  ubozijem,  toliko  ga  se 
ve6  u  kosicu  umnaZase.  86.  Kosic  se  kre6e,  a 
u  kosicu  opurka  nije.  (D).  Poslov.  danic.  Kad 
bi  stado  paslo,  pleo  sam  kosice  od  zuke.  D.  Basic 
5.  Nek  se  nau6i  i  vunu  einit,  drzat  kudi}u,  po- 
stavjat  11  krilo  kosic,  vrtit  vreteno,  zice  prstima 
potezat.  Blago  turl.  2,  158.  (Nasi)  kosic  jaja. 
V.  Vrcevii,  niz.  328. 

b.  u  osobitom  znacehu,  vidi  cjodilo  pod  1,  d). 
e.  vidi  kafez.   —   Samo   u  Vranciievu  rjec- 
nika: ,cauea'  ,vogelhaus'. 

d.  kosnica.  —  V  Bjelostjenievu  rjecnika : 
kosic  za  pcele,  krosnica  ,alvearium,  alveare,  api- 
arium,  cella  apum,  loculamentum'. 

KO&ICE,  n.  maiia  planina  u  Drobi'iaku.  — 
Va]a  da  je  ista  rijec  sto  Kosici. 

KOSICI,  KOSICA,  m.  pi.  ime  planirii  (sad)  u 
Crnoj  Gori.  —  isporedi  Kosice.  —  U  nase  vrijeme. 
Da  on  ceka  indat  niz  Kosice.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  85.     No  ga  srete  vojska  od  Kosicah.    4,  87. 

KOSICAC,  kosicca,  m.  dem.  kosic.  —  U  Stu- 
licevu rjecnika:  v.  kosioid.  —  nepouzdano. 

KOSICAB,  m.  covjek  koji  plete  kosice.  —  U  Mi- 
ka^inu  rjecniku:  kosicar,  koji  plete  kose  ,cisler' ; 
u  Belinu:  ,chi  fa  canestri'  ,canistrorum  factor' 
165«-;  jcestaro,  chi  fa  cesti'  ,cistarius'  1871';  u 
Bjelostjenievu:  kosicar,  kosoplet,  kosopletec,  kor- 
tolar   ,cistarius';   u   Stulicevu:  ,ciatarum  opifex'. 

KOSiCiC,  m.  dem.  kosic.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (kosicic,  kosic,  kr- 
toIi6  ,panariolum,  quasillus,  qualus,  calatus,  spor- 
tula,  cistella,  cistellula,  corbs'),  u  Belinu  (,cane- 
strino,  canestro  piccolo'  , corbula'  165a;  ,c6stella' 
,fiscina'  187b),  u  Stulicevu  (,cistula,  cistellula,  ci- 
stella etc.').  I  ovi  kosicic  pun  krijesa  medu 
inijem  darovi  od  mene  izmijesa'.  I.  Gundulii 
178.  Boden  Mojze  i  stavjon  u  jedan  kosicic.  K. 
Magarovic  74.  Na  dugu  uzu  privezivase  jedan 
kosicic.  I.  Dordic,  ben.  23.  Splela  mu  je  od 
tanka  pruca  i  prigibjiva  ko  kolijevku  jedan  ko- 
Sicic.  B.  Zuzeri  226.  Blaguje  male  brasna,  koga 
mu  u  kosioicu  spustuje  Boman.  V.  M.  Gucotic 
210.  Za  kosicic  beskotina.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
•243. 

1.  KOSIC,  HI.  dem.  kos.  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  koSioa.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Belinu  (,canestriuo,  canestro  piccolo'  , corbula' 
16.5a;  ,oestelIa'  ,fiscina'  187b),  u  Voltigijinu 
(grijeskom  kosic  ,c6stella,  canestrino'  .korbchen'), 
u  Vukovu:  1.  dim.  v.  kos.  —  2.  (u  Dubrovniku) 
maiii  dar  sto  donese  ,da|i'  rod  gospodin  spravje- 
nici.  cf.  kos  (vidi  kod  sprava).  Ter  mu  u  jednom 
kosicu  tri  rozico  poda.  F.  Glavinic,  cvit.  50". 
Napise  jedan  listic,  klade  ga  va  kosic.  Nar.  prip. 
mikul.  71.  jAjde  u  onaj  mali  kosid  uguli  teo- 
cima  sijena'.    .T.  Bogdanovid. 

2.  KOSk;,  m.  neka  gfiva.  Kosid,  Nidularia  cru- 
cibulum  L.  Kad  kosida  ima  dosta  po  sumi,  onda 
je  dobar  bericet.  —  U  Srbiji  u  selu  Strmostenu 


2.  K0§l6 


1.  KOSNICA 


u  iupiijskom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovic..  vidi 
Javor.  1881.  151. 

KOSI'iAK  i  KOSiliAK,  koiicka  i  kosicka,  »». 
dem.  kosic.  —  U  na^e  vrijeme.  Va  pletenih  ko- 
Sickih.    Jacke.  264. 

KCJSIJA,  /.  tur.  qosy,  curriculum  equorum, 
trka  (konska,  kad  se  gleda  ko  ce  ostale  predobiti 
u  trcanu) ;  snaii  iesto  i  nagradii  Sto  ide  onoga 
kuji  dohije.  —  Akc.  se  mijcna  u  gen.  pi.  ko.sija. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  tjecnika  u  Vukoiui 
(vide  tx'ka).  Bad  bih  bio  ogledati  dora,  oglodati 
na  tvojoj  kosiji,  more  li  mi  uzimat  kosije.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  231.  Ko  god  ima  kona  od  mejdana 
neka  vodi  niz  polo  siroko ;  metnuta  je  na  po|u 
kosija,  na  kosiji  lijepa  devojka:  ko  god  uzme 
na  po|u  kosiju,  na  cast  iiemu  lijopa  devojka. 
3,  240.  Senluk  cini  od  Varada  bane,  sina  zeui, 
milu  6er  udaje,  cudan  Siiiar  na  kosiju  tura.  3,  279. 
Tek  izisli  kohi  na  kosiju,  a  udriso  Turci  Udbi- 
I'lani,  te  otese  u  po|u  kosiju.  3,  280.  Da  on 
puSti  vranca  na  kosiju.  .3,  281.  Istrcase  kone 
na  kosiju.  Pjev.  crn.  12.5a..  Dovojke  mece  na 
ko.siju.  273b.  Imades  li  koiia  za  kosije?  kosija 
je,  sine,  djevojacka,  na  kosiju  hiladu  dukata  i 
Turkiiia  Hanka  Bojagica.  Nar.  I'jes.  juk.  515. 
I  robihu  mece  na  kosiju.  521.  On  bi  junak  ko- 
siju odnio.  Nar.  pjes.  petr.  2,  208.  Sutra  hoce 
kosija  da  bude.  2,  208.  Ho6e  koi'ie  treat  na  ko- 
sije. Nar.  pjes.  htirm.  1,  356.  Metla  ona  golemu 
kosiju,  metnula  je  tri  tovara  blaga.  2,  26.  Veo 
sam  curu  vrgo  na  kosiju.  2.  238.  Metnuo  je 
kosiju  i  na  vrh  kosije  zlatne  tri  jabuke  .  .  .  Tada 
su  se  mnogi  spremali  na  kosiju.  Nar.  prip.  bos. 
1,  13.  l-'ar  mece  tri  tovara  dukata  na  kosiju. 
Bos.  Vila.  1886.  43.  Pa  veliku  istura  koSiju. 
1892.  204.  Kosija,  oklad,  sto  je  na  oklad  met- 
nuto  (lat.  ,bravium').  u  Nar.  pjes.  juk.  620.  Sva- 
tovi  su  trcali  kosiju.  M.  D.  Miliievid,  zim.  vec. 
356. 

k6§INA,  /.  aagiu.  kos.  —  Akc.  .se  mijena  u 
gen.  pi.  kosina.  —  U  Belinu  rjecnikii:  ,can6strone 
grande'  ,corbis  magna'  leS";  a  VoUigijinu:  ,ca- 
nestrone'  ,grosser  korb';  u  Stulicniui:  ,vile  ca- 
nistrum' ;  u   Vukovu :  augm.  v.  kos. 

KOSINCIt',  m.  vidi  kosicic.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku:  vide  kotarica  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Dubrovniku,  ali  ja  ne  znain  da  sam  igda  ciin  te 
rijeci  u  Dubrovniku,  nego  svagda  kosici6. 

K0§INO,  n.  ime  sclu  u  Dalmaciji  u  kntaru 
sadarskum.  Kepert.  dalm.  1872.  41. 

1.  KOSKA,  /.  «  Stulicevu  rjecniku:  v.  miso- 
lovka  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mika\ina,  ali  u 
ovome  nema  te  rijeci,  te  se  ne  zna,  gdje  ju  je 
Stalli  (jamaino  krivo)  procitao. 

2.  KO§KA,  /.  ime  selii  u  Slavoniji  u  iupaniji 
virovitickoj .    Razdijej.  134. 

1.  K<-)§KANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  koska 
(vidi  1.  koskati).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu. 
No  naj  posle  bude  mjeseca  januarija  u  meani 
sela  Karbaula  uvaden  od  samoga  pomjescika  istoga 
sela,  no  po  dugom  koskanu  i  rvanu.  Sr.  nov. 
1835.  87. 

2.  KoSkANE,  n.  (igra)  djelo  kojijem  se  ko 
koska  (vidi  2.  koskati  se). 

1.  KOSKATI  SE,  koskam  se,  imj)/.  karati  se, 
a  i  rvati  se  (vidi  primjer  kod  1.  koskaiie).  — 
Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  koska).  — 
Maze  biti  da  je  dem.  2.  kositi.  —  U  Vukovu 
rjecniku:   ,sich    zanken,  wortwechseln'   ,altercor'. 

—  U  jednoga  pisca  nasega  vremena  ima  i  aktiviii 
ohlik  (koskati  vola ;  t.  j.  goniti  ga,  ali  ne  znam, 


jeli  rijecima  Hi  bockajuci  ga  Hi  bijuci  ga).  A 
snazna  vola  koska,  da  mu  ore.  M.  D.  Milidevic, 
5kol.  74. 

2.  K(!)SKATI  SE,  koskam  se,  impf.  igrati  se 
neke  igre  (koskana)  u  kojoj  se  cesto  govori  rijec 
kos.  —  U  na.se  vrijeme  u  Lici.  Koskaiie  je  neka 
djetina  igra,  u  kojoj  se  vjezbaju  u  mucaiiu  i 
ovako  govore:  ,Kos  mravi,  kos  crva,  kos  buva, 
kos  g..ana,  kos  svasta,  koji  naj  prije  prodivani, 
taj  sve  promejavi'.    J.  Bogdanovic. 

KOSKOVAC,  Koskovca,  m.  ime  sela  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  varazdinskoj.  (kajkanski)  Kos- 
kovec.    Razdije).  92. 

KOS^ANSKI,  adj.  koji  pripada  tnje.stu  Kos- 
\ama.  —  Kod  mjesnoga  imena :  Kosjansko  Stijeno 
u  Srbiji  u  okrugu  podrinskom.  Na  Kosjanskim 
Stenama  .  .  .  imaju  zidine.  M.  D.  Milicevic,  srb. 
526. 

1.  KOS^iE,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  <i.)  (Ravne)  Kosle,  visoravaA.  Koji 
se  visovi  vezuju  s  Ravnim  Kos|ama.  M.  £).  Mi- 
licevic, srb.  519.  Ispod  visoraviia  Kosala.  520. 
Ima  vise  visoravaiia  .  .  .  takvi  su  ;  ...  Ravne 
Kos}e  .  .  .  522.  —  h)  dca  sela.  Done  i  Goriie 
KoSJe.  K.  Jovanovio  133  —  134.  —  Ouakovo  se 
mjesno  ime  pomine  i  prije  nasega  vremena.  S. 
Novakovic,  pom.  135. 

2.  KO§^E,  n.  ono  sto  se  kosijerom  s  drveta 
sasijece.  —  XJ  Vukovu  rjecniku:  vide  plotina 
s  dodatkom  da  se  govori  u  liisnu. 

1.  KOS^jIV,  adj.  kaze  se  o  ribi  n  kojoj  ima 
sitnijeh  kosti  Hi  dlaka  (vidi  u  Vukovu  rjecniku). 

—  Ne  znam,  postaje  li  od  kost  Hi  od  2.  kosa 
(jer  bi  .se  doista  mogla  lanka  rilifa  kost  zvati  u 
prenesenom  smislu  i  kosa,  ali  kod  oik  rijeci 
nijesam  nasao  takovoga  znacena).  —  U  Vukovu 
rjecniku:  n.  p.  riba,  (u  Hercegovini)  u  kojoj  ima 
kostiju  osim  rtenice,  n.  p.  jeguja  i  pastrma  nijesu 
kos}ive,  a  sarani  su  kosHvi.  Kosjiva  se  riba  ondje 
dijeli  na  koslivu  (u  kojoj  nema  dlaka)  i  na  dla- 
kavu. 

2.  KOS^IV,  adj.  u  Dubrovniku  se  rece  0  ce(a- 
detu  koje  se  cesto  kosi  (vidi  2.  kositi,  2,  a,  c)). 
P.  Budmani.  —  U  Stulicevu  rjecniku  ima  drugo 
znacene  (kao  mucen):  ,vexatus,  male  habitus',  pa 
i  adv.  kosjivo  ,inclement6r,  dure,  aspore' ;  ali  je 
sve  to  nepouzdano.  —  U  Vukovu  rjecniku  ima 
da  se  govori  u  Dubrovniku:  kos(ivo  vrijeme 
.finster,  triibe'  ,nubilus',  dakle  naoblaceno,  su- 
morno  vrijeme.  —  moze  biti  da  se  tako  govori  u 
Dubrovniku,  ali  se  ne  sjecam  da  sam  cuo ;  onda 
bi  bilo  znacene  aktivno :  koji  kosi  (vidi  2.  kositi, 
1,  e). 

KO§^IVITI,  kosjivim,  impf.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: jVexare,  male  habere'.  —  nepouzdano  (ispo- 
redi  ko.s}iv). 

KOS^jUN,  ni.  ime  otociiu  blizu  grada  Krka. 
I.  Milcetic.  —  Pomine  se  od  xiii  vijeka.  Gospodin 
Rodreg  od  Negrinana  i  Kosjuna.  Mon.  croat. 
36.  (1275).  Usrjed  morskog  zatona  bijeli  se  otocic 
Kos}uu.  u  Nar.  pjes.  istr.  2,  136. 

KOSMURA,  /.  stogod  zamrseno,  skosmui-ano, 
n.  pr.  konci  kakvi,  pletivo.  u  Dobroselu.  M. 
Medic.  —  vidi  kosmura,  b. 

KOSMURATI,  kosmuram,  impf.  mrsiti,  uspre- 
bacivati  .sto.  ,Sfca  mi  kosmuras  po  kovcegu?' 
u  Dobroselu.    M.  Medic.  —  vidi  kosmurati. 

1.  KOSNICA,  /.  u  starije  je  doha  znacilo  slo 
i  kos  (kotarica) ;  poznije  je  dobilo  drugo  znacene. 

—  mjec  je  stara,  isporedi  stslov.  kosbnica,  rus. 
KoiiiHiina,    oboje    u   starijem    znacena;  u   ceskoitie 


1.  koSnica 


88G 


koStanica 


ima  kosnieo  ii  mlattem  znaHenu,  ali  ne  znam,jeli 
narodna  rijei. 

a.  u  starijem  snacenu  (do  xvi  vijeka).  Dva- 
dosotb  kosniob  soli,  (ilasnik.  24,  233.  237.  (1319). 
I  jiJo  i  nasiceni  jesii,  i  oduosojo  §to  prebilo  bii^e 
od  mrv  sedam  kosnic.  Postila.  tl-'.  Dvanadeste 
kosnio  punih.  Anton  Dalm.,  nov.  tost.  21'>.  matth. 
I'l,  20. 

h.  uliste,  alio  je  spleteno  od  pruca  (vidi  ko5). 
—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedii  rjcdnika  u  Mikalinu 
(kosuica,  ulisto  ,alvoare,  apiarium'),  it  Stuliieou 
(v.  uliJte),  M  Vukoim  (,der  bienoukorb'  ,alvearo'. 
Kosnice  su  n  Srbiji  opletone  oil  bijele  loze,  a 
s  po|a  ulijeplene  govodom  balejfom.  cf.  uliste). 
Lete6i  kosuici  6ino  (pcelice)  sva  doneti.  A.  J. 
Knozovic  63.  Ugleda  meda  koga  pfielo  kauo  u 
kosnici  zametnuse.  E.  Pavic,  ogl.  198.  Pak  po- 
gledaj  u  kosnici  pSele.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  Kl*. 
Medved  dode  k  jednoj  kosnici.  D.  Obradovid, 
basn.  130.  Imadijasmo  mnogo  kosnica.  Nar. 
prip.  vuk.  202.  Sto  je  punija  koSnica  cela,  sve 
je  teza  (poslovica).  V.  BogiSic,  zboru.  5.  Jer  se 
u  nu  (glavnicu)  desto  rafiuni  i  desetak  koje  oda 
sta,  n.  pr.  od  vlna,  od  kosnioa  itd.  Vuk,  dan. 
2,  79.  Od  onoga  (meda)  sto  jo  bio  ostavio,  da 
hrani  kosnice  preko  zime.  poslov.  73.  ;^udi  u 
Krajini  davali  su  na  kosnicu  5  para,  rjecn.  predg. 
III.  —  Kosnice  Hi  cele  ime  je  nekoj  djecijoj  igri 
It  Srbiji,  vidi  M.  D.  iMilicevic,  ziv.  srb.^  231. 

2.  KOSNICA,  /.  M  narodnoj  pjesmi  istarskoj 
nascga  vremena  kao  da  je  bi(ka  tii  voce  (moze- 
hiti  kostjela).  Moscenice  gradu,  spred  vama  j' 
kosnica.  Nar.  pjes.  istr.  2,  88.  u  istoj  se  pjesmi 
na  isti  naciii  pontine  broskva,  oreh,  sliva,  murva, 
cresna,  krusva. 

3.  KoSNICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  selo  It  Hrvatskoj  u  zupaniji  varazdinskoj. 
Eazdije|.  100. 

b.  u  Srbiji.  a,)  mjesto  u  okrugu  biogradskom. 
Niva  u  Kosnici.  Sr.  nov.  1867.  283.  —  b)  u 
okrugu  smederevskom.  Livada  u  Kosnici.  Sr.  nov. 
1875.  (;21. 

KOSNICISTE,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji.  a)  mjesto 
u  okrugu  biogradskom.  Glasnik.  19,  176.  —  b) 
mjesto  u  okrugu  podrinskom.  Zemja  u  Ko§ni- 
cistu.    Sr.  nov.  1871.  428. 

KOSNICKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Kosnici 
(vidi  Kosnica,  a).  —  Kod  mjesnijeh  iinena.  Gora 
Kosnicka  i  Ivauic  Kosnicki,  doa  seta  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  varazdinskoj.   Eazdijo}.  100. 

1.  K0§NA,  /.  (Hi  kosiii,  adj.)  stoji  itz  kuca, 
te  koSiia  kuca  znaii  sto  kuhiua,  ali  samo  u  Mi- 
kalinu rjecniku:  kosiia  kuca,  kuhina  ,culina,  co- 
quina,  popina,  tliermopolium',  i  kod  kuhina;  u 
Stulicevu  rjecniku  ima  kosna  ,culiua'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  Mikalina,  ali  bez  kuca  nije  ^youz- 
dano.  —  Nepoznata  postana. 

2.  KOSNA,  /.  vidi  kosidba.  —  U  nase  vrijeme 
po  sjeverozapadnijem  krajevima.  Va  kosnu  gres 
preko  kunfina?  Nasa  sloga.  god.  12,  br.  13,  str. 
.51.  Ako  u  kolo,  kolovoda,  ako  u  kosiiu,  on  koz- 
basa.  Nar.  posl.  stojau.  107.  jUprla  kosna  na 
sve  strane,  pa  ne  mos  kosca  za  lijek  naci'.  it 
JAci.  J.  Bogdanovid. 

3.  KoSnA,  /.  dusevno  stane  it  cefadeta  Uo  se 
kosi  (vidi  2.  kositi,  2,  a,  b)  i  c)).  —  Od  xviii 
vijeka  u  Dubrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu (,poona,  molestia,  tormontum').  Kosne  i 
grizne  unutriie.  B.  Zuzori  168.  Kosiio  od  srca 
i  predaiia.  177.  Iza  moreila,  iza  misli,  iza  kosAa 
unutrnijeh.  268.  Dni  kosiia  puni.  380.  Koshom 
unutriiom  sraagne   stogod  osvqjiti.    S.  Rosa  77'". 


Smrtnom  kosnom  moren.  1.'52"-.  Marlja  domis|aSe 
se  .lozpfovijoiu  sumiiami,  kosiiaini  i  miSjohim. 
182l>.  Sto  si  ti  tad  u  tobi  kiisala?  Pako,  ko.siio, 
nemira,  straha,  zalosti.  A.  Kalid  136.  Muku, 
kosiiu,  trgaiio,  trud  i  tegotu  .  .  .  33.5.  Misli, 
govor,  pozude,  nestavnos,  koSiia,  nemir  .  .  .  344. 
4.  KO§NA,  /.  koS,  kotarica.  -  Nalazi  se  ne- 
koliko  puln  It  jcdnoga  pisca  Diihrovcanina  xvm 
vijeka,  ali  moze  biti  da  treba  6itati  kros-  (khiga 
je  tiopce  nagrdena  stampar.ikijem  pogreikama). 
0.statak  bihu  nakupjono  sedam  koSaii.  S.  Kosa 
97'>.  Koliko  koSiia  uloraaka...  nakupili  ste?... 
Dvanes  kosaii.    98*. 

1.  KOSNAK,  m.  vidi^  koStuhavac.  Kosiiak, 
steinnuss  (Vajavac).    B.  Sulok,  im.  164. 

2.  KOSNAK,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u 
Hrvatskoj.  Schem.  zagr.  1875.  228.  —  Moze  biti 
da  je  ista  rijei;  sto  1.  koSnak. 

KOSl^ENE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kosne  (vidi 
2.  kosnuti,  b).  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka 
(s  oblikom  kosnenje).  Nasladjonja  koja  se  onto 
u  jadenju  i  pijenju  i  u  kosnouju  ili  ticanju  pul- 
tenomu.    S.  Budinii,  sum.  160''. 

KOSNI,  adj.  vidi  1.  kosiia. 

KOSONOSAC,  kos6nosca,  »/!.  covjek  koji  nosi 
kos  ili  ko.se.  —  U  BjelostjenSevu  rjecniku:  kaj- 
kavski  koSonosec,  krosnonoSna  ,cistifer'. 

KOSONOSA,  m.  vidi  kosonosac.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,cistiger'. 

K0§6pLET,  m.  covjek  koji  plete  kose.  —  U 
Bjelosljencevu,  rjecniku  kod  kosicar. 

KOSOPLETAO,  kos6pleca,  m.  vidi  kosoplet. 
—  U  Bjelostjencevu,  rjecniku :  kajkavski  koso- 
pletec  kod  ko§icar. 

KOSTAC,  m.  kao  da  znaci:  rebra  (vidi  kost, 
2).  kaze  se  samo  u  recenici:  uhvatiti  se  u  kostac, 
kad  se  dvojica  rvu  ili  jace  (moze  biti  i  u  meta- 
forickom  smislu).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu:  ,in  dor  redensart':  uhvatiti 
se  u  kostac,  t.  j.  u  kosti  (kad  se  rvu).  Uhvatili 
se  u  kostac.  (Nose  se,  ceraju  se).  Nar.  posl.  vuk. 
838.  Te  se  uhvate  u  kostac,  pa  se  poussi.  Nar. 
prip.  vuk.  37.  Pa  se  tu  Priiuorci  s  Gracanim 
hvatali  u  kostac.    M.  Pavlinovic,  razl.  spis.  384. 

2.  KOSTAC,  K6sca,  m.  mjesno  ime  (vidi  u  Vu- 
kovu rjecniku).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (planina  blizu  Crne  Gore).  Cesto 
gleda  na  Kostac  plauinu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  26. 
Pa  odose  niz  Kostac  planinu.    4,  29. 

KOSTAK,  m.  vidi  kostobo|a.  —  U  nase  vrijeme 
u  Bosni.    ,Tako  te  ne  lomio  kostaki'  f).  Surmin. 

1.  KOSTAN,  adj.  koji  je  od  kosti.  —  isporedi 
kosten.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (,boinern'  ,osseus').  Na  ti,  vrana,  kostaii 
zub,  daj  ti  mone  gvozden  zub.  (Kad  malom  de- 
tetu  izvade  koji  zub,  vaja  da  ga  prebaci  preko 
ku6e  govoreci  ovo).    Nar.  posl.  vuk.  191. 

2.  KOSTAN,  m.  ime  bifkama.  —  vidi  kostaii 
i  kos6an.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,eine 
pflanze'  ,herbae  genus'  [Sorghum  halepense  Pers. ; 
cf.  6es|ikJ.  Kosban,  1.  Castanea  vesca  Grtn.  2. 
Sorghum  halepenso  Pers.  (Pancid),  v.  Kosdan.  B. 
Sulek,  im.   164. 

3.  KOSTAN,  m.  ime  zaseoku  u  Mratinu  (Piva). 
KOSTANI,  m.  mjesno  ime.  —  vidi  it  Danici- 

cevu  rjecniku:  gleda,}  Kostaiiani:  jednom  zaseoku 
sela  Sikje  bjeSe  meda  ,nizi.  dolb  na  Kostane'. 
G(lasnik).  15,  286.  (1348?). 

KOStANICA,  /.  samo  o  kop(u,  t.  j.  od  koita- 
nova  {kestenova)  drva.  —  isporedi  kostunica.  — 


KOSTANICA  31 

U  narodnijem  pjesiiiiiina  hosanakijciii  naseija  vrc- 
mena.  Pa  poteze  kopje  kostaaieu.  Nar.  pjes. 
petr.  2,  H.     I  ponese  gidu  kostanicu.    9,  414. 

KOSTANOV,  adj.  koji  pripada  kostanu  (ke- 
stenu),  0  drcu.  —  ispuredi  koStanica.  —  U  pjes- 
mama  xviii  vijeka  samo  o  koplti.  I  donesi  kopje 
kostauovo.  Nar.  pjes.  bog.  '243.  Daj  mi  bojno 
kopje  kostanovo.    271. 

KOSTANSKO  BRDO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugii  sinedereoskom.  —  isporedi  Kostavsko 
Bvdo.  Viuograd  u  Kostanskom  Brdu.  Sr.  nov. 
1875.  571. 

KOSTANTIN,  m.  vidi  Kostantin.  —  {'  pisaca 
Dabnatinaca  xvm  vijeka.  Velikom  Kostantinu. 
S.  Badrio,  ukaz.  17.  Oni  veliki  Kostantin  i  mi- 
lostivi  cesar  ...  J.  Banovac,  razg.  188.  Docim 
svanu  mir  povraceu  crkvi  od  velikoga  Kostan- 
tina.    Grgur  iz  Varesa  79. 

KOSTAN,  m.  ime  bilkama. 

a.  u  Vukovu  rjecnikii:  (u  Baraiii)  nekakva 
trava  ,art  pflanze'  ,herba  quaedam'.  Od  zile  ove 
trave  djeca  prave  lule  te  puse. 

1).  vidi  kostaii,  kesten.  —  Od  xii  vijeka. 
Travu  sbbrati  ili  kostaiie.  (U  Danicica  ove  rijeci 
nema.  znaci  pak  kestsn.  jer  ja  znam  da  u  Kra- 
gujevcu  i  danas  kesten  zovu:  kostaii.  S.  Nova- 
kovic).    Glasnik.  2.5,  309.  (1193). 

KOSTANANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  xiv  t)ijeka, 
vidi  u  Daniiiceini  rjecniku :  Kostanani,  .selo  koje 
je  bilo  blizu  Prizrena:  selu  je  §ik|i  bila  moda 
,kako  upada  Suha  Eeka  u  Drimb,  i  prezb  Drimb 
uzb  Suhu  Eeku  do  krbsta  koji  stoji  medu  Ko- 
stanani i  medu  Krbstbcani'.  G(Ia3nik).  15,  286. 
(1348V).  Gadimli  je  bila  meda  ,gde  se  staju  dva 
potoka,  jedinb  wtb  Kragujevca  a  drugyj  lytb  Ko- 
staianb'  i  ,uzb  delb  kako  se  vali  kamenb  Kosta- 
nanomb  i  Gadim}i'.  M(on.  serb).  182.  (1370).  of. 
Kostani. 

KOSTANSKI,  adj.  koji  pripada  Kostananima. 
—  lemedu  rjecnika  u  Daniiicevu  (kostanbskyj, 
sto  pripada  Kostaiianima).  —  Putb  kostaiisky. 
Mon.  serb.  181.  (1371). 

KOSTAST,  adj.  s  velikijem  kustima.  —  (I  jcd- 
noga  pisca  Dubruvianina  xvi  vijeka.  Imam  ruke 
zilave  kostaste.    D.  Zlataric  51^1. 

KOSTAT,  adj.  velikijeh  kostiju,  ispuredi  ko- 
Stast.  —  U  nase  vrijeme.  Grdna,  visoka,  kostata 
juda  .  .  .  Srp.  zora.  god.  2,  sv.  7,  str.  100.  — 
Moze  znaiiti  i:  mrsav.  Kostat,  koitatan,  suh. 
J.  Grupkovic. 

K6sTATAN,  kostatna,  adj.  vidi  kostat  na 
kraju. 

1.  KOSTATI,  k6stam,  impf.  vidi  kostati.  — 
Od  xvm  vijeka.  Makar  koliko  kostala.  M.  A. 
Kejkovic,  sabr.  20.  Razbili  mi  tri  kondira  zlatna, 
svaki  kosta  tri  stotin  dukata.  Nar.  pjes.  srera. 
105.  Ovca  ruuata  kosta  dukata.  odgonet^aj:  ikoria. 
Nar.  zag.  nov.  71.  Ta  bi  kostala  deset  dukata. 
Bos.  Vila.  1889.  90.  —  Obicno  stoji  a  doa  akic- 
zativa  (eijene  i  ce^adeta).  Ovo  ga  Je  naj  maiie 
kostalo.  A.  T.  Blagojevid,  khin.  11.  State  kosta? 
evo  da  ti  platim!  Nar.  pjes.  srem.  89.  ,Kostace 
tebe  taj  proces  po  vraziju'.  ,Usa  sam  u  veliki 
posa,  pa  ie  me  sila  bozija  kostati'.  J.  Bogda- 
novii.  —  Rijetko  je  cejade  a  dativu.  U  munioi- 
june,  koje  mi  kostaju  pet  stotinah  cekinah,  Sta- 
rine.  10,  35.  (1770  a  Crnoj  GoriJ.  Vridnost  dila 
da  ti  cine  ko§tal  J.  S.  Eejkovic  6.  —  I  u  metafo- 
rickom  smisla  (u  svijem  primjerima  s  dva  aku- 
zativa).  Koji  ima  taj  pogrdni  nauk,  neka  ga 
odmah  ostavi.  jere  produjivaiie  mlogo  ce  ga  ko- 


7  koStice 

stati.  D.  Kapii  122.  Ovo  je  jedan  posao  s  kojim 
va]a  da  kupimo  ono  kra]estvo  koje  je  nasega  od- 
kupito^a  kostalo  toliki  trud.  A.  Tomikovi6,  gov. 
12.  Koja  (mati)  ne  bi  prije  volila  i  odabrala 
ziviti  neplodna,  nego  iraati  jedan  ovaki  plod  koji 
bi  ju  kostao  ovoliku  zalost  i  sramotu?  24.  Mlogo 
je  kostalo  Isusa  sto  nas  je  |ubio.  69.  U  niko- 
liko  puta  na  juris  udario  koji  ga  je  mlogo  ko- 
stao. ziv.  132.  Malo  je  mankalo,  da  ova  negova 
neuztrp|ivo3t  nije  ga  kostala  zivot.  180.  Sto  bi 
te  kostalo  velikog  truda.    B.  Leakovic,  gov.  195. 

2.  KOSTATI,  kostam,  impf.  nem.  kosten,  kii- 
sati.  —  U  dva  pisca  Slavonca  xvm  vijeka,  a 
izmedii  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kostam,  v.  ku- 
Sam)  i  u  Jambresicevu  (kostam  , gusto').  Bog  mu 
veli :  ,Nisi  li  kostao  od  'nog  stabla,  sto  sam  za- 
branio?'  M.  A.  Re}kovi6,  sat.  Fo'i.  Jerbo  pcela 
ve6  7iaodi  stosta,  zuti  jaglac  ispod  grma  kosta. 
,T.  S.  Re}kovic  197. 

KOSTAVSKO  BRDO,  n.  ime  mjesUi  u  Srbiji 
u  okrugti  smederevskom.  —  isporedi  Kostansko 
Brdo.  Vinograd  u  KoStavskom  Brdu.  Sr.  nov. 
1875.  108. 

KOSTE^iKA,  /.  svaka  .skojka.  u  niskom  okrugu. 
S.  I.  Pelivanovic. 

KOSTENICA,  /.  neka  bi^ka  (Achillea  millefo- 
lium L.);  vrsta  breskve.  —  Od  xvm  vijeka.  Uzmi 
trave  kostenice.  J.  Vladmirovic  34.  Kostenica, 
1.  Achillea  millefolium  L.  (Lambl,  Sab}ar,  Petter), 
V.  Kostenica;  2.  hiirtling  (pfirsich)  (Vukasovio). 
B.  Sulok,  im.^  164. 

KOSTENIC,  m.  ime  mjesno.  On  be  rodenb  u 
Kostenicb  (sic).    Glasnik.  25,  79.  (u  nase  vrijeme). 

KO§TENAK,  m.  vidi  kostuiiavac.  Kosteiiaci 
(orasi).  Krajska  ves  kod  Klaiici.    D.  Hire. 

1.  KOSTICA,  /.  dem.  kost.  —  Moze  biti  da  je 
istn  sto  kosoiea,  ali  bi  prema  ovome  bio  stariji 
oblik.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  it- 
Mika(inu  (koStica,  mala  kost  , ossiculum')  gdje  se 
naj  prije  naliodi,  n  Belinti  (,os3etto'  , ossiculum' 
SSlb),  M  Bjelostjencevu  (kod  kosfiica),  u  Stulicevu 
(v.  kostica),  «  Vukovit  (vidi  kod  c). 

a.  It  pravom  smislii.  Noka  promotre  psoto, 
koliko  je  hariio  dobrociniocu  svomu,  koji  mu  ko- 
stice  baca  i  komadice  od  trpezo.  F.  Lastrio,  ned. 
388.  Misjase  bo  da  jurvo  ni  ko.stice  od  lioga  ne 
nahodi  se.  E.  Pavic,  ogl.  419.  I  mrtve  glave, 
kruto  i  jako  drzedi,  niti  naj  maiia  kosticu  iz 
ruku  dajuci.  D.  Rapic  289.  Otpirajto  te  skure 
tainaice,  ter   hitite   Katino  koscico.     Jacke.   148. 

b.  vidi  kocka.  —  Izmi'dii  rjecnika  u  Mika- 
(ina  (kostice,  care  , tessera,  talus,  taxillus')  i  it 
Stulicevu  (kostice  .talus,  taxilhn').  Xece  igrati 
na  karte  ni  na  kostice  niti  ce  gledati  gdi  drugi 
igraju.  I.  J.  P.  Lucie  (rjdjf?)  19.  Ili  s  rukam 
karte  primece  i  kostice  vrti.  20.  —  moze  biti  da 
amn  pripada  i  ovaj  primjer :  Kako  kostica  u 
rajesto  od  ouiia.    (D).  Poslov.  dariic. 

c.  It  vocu.  —  Ismedn  rjecnika  u  Blikulinn 
(kostica  od  masline  ,san3a,  sampsa')  i  u  Vukovit 
(vidi  koscica  2).  Kosticu  od  voca.  M.  Dobretic 
393.  Jos  razlicne  od  voca  kostice.  J.  S.  Rej- 
kovio  46. 

2.  KOSTICA,  /.  dio  varo.si  Uzica  (u  Srbiji). 
]^.  Stojanovic. 

KOSTICE,  adv.  brzo,  hitro,  o  hodu  u  kona,  pa 
i  u  ce^adeta.  —  Nepoznata  postana  (zar  s  toga 
sto  se  kon  udara  ostrogama  u  kosti,  t.  j.  rebra  ?). 
—  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  ,Uzja  na  paripa,  pa 
sve  kostice  (,in  galopp')  odleti'.  Rece  covjek  za 
se :  ,Sve  sam  kostice  letio,  kako  mi  jo  presa  bila'. 
J.  Bogdanovio. 


koStiCat  fl 

KOSTICaT,  adj.  (o  noitt)  u  kojemit  je  koitica 
(o  i(ii)i,  breskoi  Ud.).  —  U  jednoga  pisca  Sin- 
vonca  xvin  vijeka.  Sad  jos :  il'  6o5  kostiCato 
vo6e,  il'  tko  sijat  i  zrnato  ho6o:  prvo,  to  jo's! 
koitiJato,  kojo  slasti  nudi  iia  kostici  svojo,  kano 
briska,  kajsija  i  trisi'm...   J.  S.  Ke|kovi6  85—80. 

KOSTI6aV,  adj.  vidi  kosticat.  —  U  jednoga 
pisea  nalega  vremena.  Naj  pro  so  kalami  ko§ti- 
6avo  vo6e.    K.  Cmogorac,  bot.  66. 

k6§TINA,  /.  aiigin.  kost.  —  U  naSe  vrijeme. 
Nau6io  so  iskati,  ko  pas  kostinu  glodati.  B03. 
Vila.  1888.  1.55.  —  I  u  prenescnom  sinislu.  ,ICo- 
stinom'  zovu  kropalu  mrcinu,  k[u30.  ,Va(da  o 
node  u  po)u  kostiiia,  kad  noma  pasa  kod  kuco'. 
u  Lici.    3.  Bogdanovii. 

KOSTITI,  koStim,  impf.  u  Stuliievii  rjecnikii: 
V.  mrsaviti.  —  nepouzdano. 

KOStOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  koHiije  (vidi 
2.  kostovati).  O  kostovanu  vina.  Z.  Orfelin, 
podr.  93. 

1.  KOSTOVATI,  k6stujem,  impf.  vidi  koStati 
t  1.  koStati.  —  Od  xviii  vijeka.  To  kostova  za- 
uzet  O/.akova  grada.  J.  Eajic,  boj.  40.  Toron  i 
zvona  kojtovala  su  22  hij.  u  valuti.  S.  Tokelija. 
letop.  mat.  sr.  120,  59.  Dobra  rijoc  ne  kostuje 
novaea.  (U  vojvodstvu).    Nar.  posl.  vuk.  60. 

2.  KOSTOVATI,  kostujom,^iHi/)/.  vidi  2.  ko- 
itati.  —  U  nase  vrijeme.  Sta  vraga,  kostova 
peceiie,  ono  zaista  ueslano.  S.  Tokelija.  letop. 
mat.  sr.  119,  38. 

KOSTRAdINA,  /.  vidi  kastradina.  —  U  nase 
vrijeme  n  Lici,  alt  u  prenescnom  smisla:  mrsaco 
meso.  1.  mrsavo  meso  zovu  ,kostradiaom'.  ,Sto 
mi  nijo  pravog  mesa  opravio,  sto  mi  je  slao  ovu 
kostradiuu '?'  —  2.  sajiv  naziv  za  mrsavo,  tanko 
i  ovisoko  zonsko.  ,Ne  bi  je  one  kostradine  uz'o, 
pa  se  nikad  neozenio !'    .J.  Bogdauovio. 

KOSTEAVA,  /.  neka  bi(ka.    —   vidi  kostrava. 

—  Od  svi  vijeka.  Dracje  mi  je  za  ruzicu,  a  ko- 
strava za  tratorak.  M.  Vetranio  1,  15.  Svuda 
je  kostrava  s  troskotom  pronikla.  1,  467.  Po- 
treba  je  da  uaj  prije  ulo^i  se  muoga  muka,  i 
kostrava  sva  izrije,  da  ne  ostane  nigdje  struka. 
A.  Sasin  198-'.  Kostrava,  ces.  kostiava,  poj.  ko- 
strzeiva  (Festuca),  Sorghum  halepense  Pers.  (Po- 
slovica:  Od  trave  kostrave  i  od  zone  jezione  oslo- 
bodi  uas,  Gospqdino  [kazu  u  Gruzu].  Vodopic), 
v.  Kostrba.  B.  Sulok,  im.  164.  —  Neki  pisei  Da- 
hrovcani  xvi  vijeka  pominu  ovu  traoa  (Hi  nezin 
korijen)  kao  utrov  sto  mami  i  kao  ^libaviii  na- 
pitak;  va(a  da  je  za  iiih  kostrava  iito  sto  vrat 
Hi  }ul  (Lolium  temulentum  L.).  Kostrava  i  bilja 
ostala  otrovna  narava.  M.  Vetranio  1,  191.  I 
pjesance  I'lih  gizdave,  kojo  toli  slatke  bise.  kako 
korijen  od  kostrave,  srdacce  nam  zatraviSo.  1, 
233—234.  Podsioua  sto  je  vlas  kostrave  Juvone. 
2,  381.  Ali  mo  kostravom  juvenom  opoji.  M. 
Dr/.ic  449.  Nastoje  ovu  kostravu  i  jedovitu  travu 
sasma  iskorijepit.    B.  Gradic,  djev.  138. 

KOSTEEBA, /.  u  Vukovii  rjeinika:  (u  pozeskoj 
nahiji)  nokaka  riba  (smudV). 

KOSTEENE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugii 
smederevskom.  Niva  na  Kostretm.  Sr.  nov.  1871. 
765. 

KOSTRKTINA,  /.  vidi  kostrotina.  —  U  jednoga 
pisca  xviii  vijeka.  Kostretino  vuco  i  tree  11a 
sAotine.    J.  Kavaiiin  410''. 

KoStkIKA,/.  neka  hi^ka.  —  isporedi  kostrika. 

—  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  k6strika.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Stiilicevu  (kostrika,  trava  ,oxyacantlia, 
tribulus'),  j  ti   Viikovu:  kostriko  (u  Kotoru),  ue- 


8  KOSTUl^AV 

kaka  trava  sto  so  jode  kao  u  Dubrovniku  kuke 
,art  pHanzo'  ,lierba  quaodam  [asparagus  L. V|'.  i  u 
Duhrovnikii  se  jedn  kostrike,  ali  nijesit  isto  itii 
(divfe)  sparoge,  nego  su  mane  cijenene  i  od  spa- 
roga  i  od  kaka.  P.  Budraani.  Kostrika,  rusco 
(Pizzelli,  Kuzmio),  pungitopo  (Aquila — Buc, 
Skurla),  bruscos  (StuUi,  Kuzmic,  Aquila— Bud), 
Euauus  aculoatus  L.  (Vodopi6),  v.  Kostrika.  B. 
Sulok,  im.  164. 

KOSTRUSaTI  se,  kostrusam  so,  impf.  vidi 
kostrijesiti  se.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka. 
Da  mu  so  kostrusau  kose.  P.  Posilovic,  cvijot. 
197. 

KOSTUJNICA,  /.  vidi  koStunica.  —  U  pjesmi 
crnogorskoj  nascga  vremena.  Pak  on  uze  kopjo 
kostujnicu.    Pjov.  crn.  116b. 

KOSTULA,  /.  ime  nekakvoj  bijci,  ne  zna  se 
kojoj.  —  Po  bifesci  xvui  vijeka.  Kostula,  ossea 
(Durante).     B.  Sulek,  im.  164. 

1.  KOSTUN,  m.  mjesno  ime.  —  U  narodnoj 
pjesmi  bosansko)  nasega  vremena.  Od  Kosfcuna 
grada  bijeloga.    Nar.  pjos.  potr.  3,  624. 

2.  KOSTUN,  adj.?  Hi  KOSTUNA,  f?  ima 
samo  oblik  kostuuo  (nom.  pi.)  u  knizi  xvi  vijeka 
s  nepoznatijem  znacenem,  ali  je  jamaino  u  ne- 
dobrom  smislu.  Kostuno  vik  bilo!  (govori  go- 
spoda  sluskinama  kao  proklinuci  ih).  N.  Na)fls- 
kovic  1,  243. 

KOSTUNAC,  kostunca,  m.  vidi  kostunavac. 
Kostunac,  orah  tvrde  lupine.  Pasjan  u  Hrvatskoj. 
D.  Hire. 

KOSTUNAVAC,  kostunavca,  m.  vidi  kostu- 
navac. Kostunavci,  orasi.  Bastaj,  Daruvar.  D. 
Hire. 

KOST  UNI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Pomine  se 
xviii  vijeka.  Iz  Vrane  dojdosmo  na  12  konak  u 
Ko.stuno.    Glasnik.  31,  298.  (1704). 

KOSTUNICA,  /.  kaze  se  u  narodnijem  pjes- 
mama  0  kop^u  kao  i  2.  kostajnica:  jamacno  je 
ista  rijec,  ali  je  narod  zaboravio  znacene,  i  za- 
mjeniije  i  drugijem  rijecima,  po  svoj  prilici  mi- 
sleci  na  kost  i  mozebiti  na  kostjelu.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (ko.stunioa  kop|e  s  dodatkom 
da  je  stajaia  rijec  i  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme:  Zaiska  mu  kopje  kostunicu).  A  causu 
kopje  kostunicu.    Nar.  pjos.  vuk.  2,  517. 

KOSTUNICANIN,  m.  iovjek  iz  Kostunica.  — 
Mnozina:  Ko.stunicam.  —  U  nase  vrijeme.  Ne 
samo  no  ide  na  vqjsku,  nego  i  sve  Kostuuicane 
odgovara.    Djelovod.  prot.  219. 

KOSTUNICI,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okragii 
rudnickom.  K.  Jovauovid  147.  Pisato  Stojanu 
Mirovicu  u  Kostunice.    Djelovod.  prot.  219. 

KOSTUN,  m.  vidi  kostunavac.  —  U  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena,  a  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu: kostuii  (orah),  vide  kostunavac  s  dodatkom 
da  je  stajaia  rijec  i  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme :  Vis'  kudo  mu  kostun  ora,  to  sam  zube 
polomila. 

KOST  UN  AK,  ko.stunka,  m.  u  Vukovu  rjciniku: 
(orah)  vide  kostunavac. 

KOSTUNARA,  /.  vidi  kostunavac  (orah).  — 
U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  A  prod 
kudom  kostuiiara  (,orah  kostuiiav'),  te  sam  zube 
polomila.    Nar.  pjes.  vil.  1866.  275. 

KoStUNAV,  adj.  u  kojemn  se  velike,  mnoge, 
tvrde  kosti;  ovo  je  opce  znacene,  ali  se  nahodi  u 
osobitijem  znaienima.  —  U  na§e  vrijeme,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu:  ,hart  (z.  b.  die  nuss, 
abor  audi  dor  monsch)'  ,durus'. 


KOSTUNAV,  a.  3 

a.  0  ce(adetii  (maze  znaciti  ito  i  mrsav). 
Covek  kostunav.  P.  Bolic,  vinodjel.  2,  46.  ,Sta 
ce  mi  ona  kostunava  kukavioa?'  u  Lici.  J.  Bog- 
danovic. 

b.  JJ  dijelu  judskoga  tijela.  Kostunava  lica. 
M.  P.  Sapcanin  1,  77.  Kostunavom  rukom.  Bos. 
Vila.  1888.  98. 

c.  0  orahu  (vidi  koste)),  pa  i  o  druyoin  vocu. 
U  onoj  kostuiiavoj  jusci  moze  se  badem  duze 
drzati.    D.  Popovi6,  poznav.  robo.  306. 

KOSTUNAVAC,  kostiinavca,  adj.  kostunav 
orah,  kostunav  covjek.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osiin  nom.  i 
ace.  sing.,  i  gen.  pi.  kostiinavaca. 

a.  orah.  —  U  Vukovu  rjecnikii:  t.  j.  orah 
,harte  nuss'  ,nus  dura'. 

b.  sajiv  naziv  za  mrSava  covjeka.  ,De  e  ono 
cojk!   onaj  kukavi   kostunavac !'    J.  Bogdauovic. 

KOSTUNAVICA,  /.  kostimaoo  zensko  I'efade 
(a  salt).  —  isporedi  kostunavac,  b.  —  U  nasc 
vrijcme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KOSTUE,  m.  vidi  2.  Kostur,  a.  —  U  jediwj 
pjesmi  XVII t  vijeka  u  kojoj  na  drugijem  mjestima 
stoji  Kostur.  A  u  Kosturu  nije  kaludera.  Nar. 
pjes.  bog.  236. 

KoStURA,  /.  augm.  kosl.  —  I  sa  s6:  k6sAura. 

—  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kostura.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izinedii  rjecnika  u  Stiiliceeu  (gdje  ima 
osohito  znacene :  rib^a  kost) :  .spina  del  posce' 
,spina'.  Posto  virnu  u  koscuru  gladnu.  Osvetn. 
1,  65.     Kosture  mu  sa  rudinom  skrpi.    4,  69. 

KOSTURAST,  adj.  a  StiiHccoit  rjecnikii  iiz 
kosturav. 

KOSTURA V,  adj.  velikijeh,  dcbelijeh  koslija, 
pa  i  mrsav.  isporedi   koStuiiav.  —   Od    xviii 

vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Stulicevit  (,raagnis 
ossibus  constans,  maoer,  macilontus')'  Govori 
joj  kosturavi  orle  (ali  nekoUko  stihova  prije:  k.i- 
stolomi  orle,  vidi  1.  kostolom).  Nar.  pjes.  bog. 
341.  Kosturav  ,ossosus,  durus,  macilentus'  koji 
ima  jake  kosti,  ali  se  kazs  i  o  mrsavu  covjeku. 
V.  Bogisic  u  Nar.  pjes.  bog.  370. 

KOSTURINA,  /.  augm.  kost  (uprav  augm.  ko- 
stura). —  U  nase  vrijeme  u  Duhrormiku.  P.  Bud- 
man  i. 

KOSTUR^AV,  adj.  vidi  kosturav.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku.   P.  Budmaui. 

KOSTURNICA,  /.  mjesto  gdje  je  sakupjeno 
mnogo  (osobito  (udskijeh)  kostiju,  Hi  navlai,  n.  p. 
na  groh{u.  Hi  slueajno,  n.  p.  na  bojislu.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  «  Vukoru  (,das 
beinhaus'  ,os3arium').  I  danasko  stoji  kosturnioa 
od  Srbaja  i  jos  od  Turaka  vis'  Vraaevca  duboka 
potoka  na  visoku  brdu  goletiiomo.  Nar.  pjos. 
vuk.  4,  17-5.  Znati  6e  se  turska  kosfcurnica,  dokle 
tefie  sunoa  i  SalaSa.  4,  193.  Dosavsi  na  mjesto 
koje  se  zove  Golgota,  to  jest  kosturnica.  Vuk, 
mat.  27,  33.  Moz'  i  danas  videt  kosturnicu.  P. 
Petrovii,  gor.  vijen.  47.  Jal'  prebrajati  grdne 
kosturnice  bojnih  po]ana.  M.  PavIiuovi6,  razl. 
spis.   161. 

KOSUCA,  /'.  mjesno  ime.  —  I'rije  nasega  vre- 
mena.    S.  Novakovic,  pom.  13o. 

KOSUCAK,  »J.  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Niva  u  Kosuoaku.  Sr.  nov.  1874. 
179. 

KOSUCE,  n.  mjesno  ime.  Gorjani.  Vurin.  D. 
Hire. 

KOSUii,  adj.  koji  pripada  kosuti,  koiiitama. 

—  Kod  imena  hi(aka  i  mjrsta. 


9  KOSU^iA,  a,  a). 

a.  Kosuoe  uUo  (kosute  udo),  cruciata  o  gen- 
tianella  (Kuzmic),  Geutiana  cruciata  L.  (Sabjar, 
Visiani).    B.  Sulek,  im.  165. 

b.  mjesna  imena. 

a)  Kosuoa   Lokva.    —    TJ  spomeniku    xiv 
vijeka.     U   Kosucu   Lokvu.    Svetostof.   hris.    18. 

b)  Kosuca  Luka.  —  Prije  nasega  vremena. 
Spom.  stoj.  185. 

r)  Kosu6a   Stopa,    vis    u   Srbiji    u  okrugu 
podrinskom.    M.  D.  Mili6evic,  srb.  519. 

KOSUJVRH,  m.  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskom.  Livadu  u  Kosujvi-u.  Sr.  nov. 
1875.  347. 

KOSULA,  /.  hajetak,  naj  ccsce  prteiii,  sto  se 
nosi  na  mesu  ispod  ostaloga  odijela.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  koSuJa.  —  Rijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  kosuja,  rus.  Konif.ui,  ceii. 
kosile,  pol-  koszula.  —  Po  svoj  priiici  postnje  od 
nizega  lat.  casula,  i  mozebiti  (kako  se  cini  po 
akcentu  u  nasemu  i  u  ruskom  jeziku)  od  nekoga 
starijega  oblika,  isporedi  franc,  chasuble,  span. 
casuUa  (sve  tri  rijeci  znace  svecenieko  odijelo). 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,indu3ium;  iu- 
terula;  subucula'),  a  Mikajinu  (.indnsium,  su- 
bucula,  interula,  supparus'),  u  Belinu  (,camicia 
0  camiscia,  veste  di  lino  cho  si  porta  in  sulle 
carui'  ,subucula'  162-'^),  M  Bjelostjencevu  (v.  ru- 
baca),  u  Voltigijinu  (,camiscia  o  camicia'  ,hemd'), 
u  Stuliccvu  (.camicia'  ,indusium'),  a  Vukovu  (I. 
,das  hemd'  ,indusium'). 
a.  u  pravom  smislii. 
a)  uopce.  kad  se  ne  kaze  drago,  tkat'ie  je 
II  kosule  prteno,  kosu}a  pocine  od  vrata  Hi  daj- 
budi  od  ramena  (n.  p.  gdjegdje  u  zenskijeh),  te 
inoze  biti  duga  do  scml,e,  ali  je  cesto  kraca  (od 
prilike  do  kolena),  a  jednoga  dijela  nasega  na- 
roda  samo  do  2^ojnsa.  Da  mu  se  podajetb  rasa 
i  kosule.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  210.  Nyiia 
Rusi  kosuju  sorooku  glago|utb.  Konstantiu  filos. 
star.  1,  14.  Da'  gospodi  kosulu,  da  se  promijeni. 
M.  Drzic  134.  Daj  mu  s  kosulom  ubrusac,  dva 
sira  i  kravaj.  477.  Cistoca  je  kako  kosu}a,  koja 
tijela  naj  blize  stoji.  M.  Divkovic,  bes.  596a. 
Kosu}a  ga  bila  do  glezan  odije.  I.  T.  Mrnavic, 
osm.  32.  Dva  testemoja  i  dvi  kosule  .  .  .  Sta- 
rine.  10,  12.  (1.558).  Bise  dolamu  obukal  vrh  ko- 
sule. B.  Krnarutic,  vaz.  10.  Veoma  su  puna 
triia  srca  koja  poglavice  drze  pokrivena  kosu- 
}ami  pritankijem  i  dragocjenijam  hajinami.  M. 
Radnic  170a.  Svuce  kosuju  nocistu.  334*.  Tko 
vele  prede,  u  sirokoj  kosuji  grede.  (D).  Poslov. 
danic.  Zena  ga  otrova  kosujom.  Oliva.  34.  Niki 
se  uvezao  po  tijelu  na  misto  kosule  singirom. 
S.  Margitic,  fal.  21.  Da  obuces  moju  kosuju. 
P.  Maoukat  43.  Kus  kosule  Inacija.  J.  Kavanin 
323l>.  Sijuoi  u  svetac  kosuju.  J.  Banovac,  prip. 
143.  Kakouo  kosuja  zena  krvotocne.  F.  Lastric, 
ned.  27.  Negovu  (Isusovu)  djovionu  kosulu  ne 
razdijolise.  V.  M.  GucetiA  114.  I  bjese  otkrio 
bijelo  rams  do  kosuje.  Nar.  pjes.  bog.  109.  Imam 
ja  doma  dragu  Jelu  }ubi  moju;  kosulu  mi  je  sa- 
sila  od  vecera  do  svijeta.  139.  Jel'  kosuju  cesto 
pere  (linac)?  V.  Dosen  205b.  A  bijase  ostao 
nadkozujak  (tako  recen,  erbo  Jezus  nosijase  ga 
na  kozi  oliti  na_golu,  mi  bismo  rekli:  kosuja)... 
S.  Rosa  160'*.  Negove  kosuje  ostajahu  u  lioj  (u 
krvi)  omasteue.  D.  Basic  216.  Ne  mozete  nosit 
kosulu  malo  debju.  281.  Nag  neka  ti  douese 
kosuje.  M.  A.  Rejkovii,  sat.  Fla.  Usi  u  kosuji. 
N.  Palikuca  7.  Mucuije  dojsto  pere  se  kosuja 
koju  smo  nosili  misec  dana.  I.  J.  P.  Lu6i6,  doot. 
7.  Krpi  gace  i  kosuju.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  301. 
Draga  mi  je  i  kosuja   tvoja,    i   kosuja  i   ti   u  ko- 


KOSUl^A,  a,  a).  8! 

Su|i  §toiio  si  je  pod  oraom  vezla.  1,  322.  Na 
pledi  mu  udara  (ohlaii)  koSulu.  3,  6.  Va  obufie 
pamukli  kosu|u.  3,  330.  Od  kosuje  rukav  odda- 
drla.  Nar.  pjes.  juk.  135.  Scepan  po  triput  iio- 
dje|om  mijoiia  kosu|u.    S.  ^<ubisa,  prip.  97. 

It)  II  pjesmi  se  dudaju  rijeci  ko.sula  neki 
pridjevi,  i  hee  ohzira  kakva  je  koSula,  naj  desce  : 
na)  tanak,  tanahan  (tanan).  Na  dJQvojci  tanka 
ko5u|a.  §.  Menfietii — Gr.  Drzic  508.  U  ko5u[i 
tankoj.  M.  Vetranid  2,  105.  I  bafienke  po  tankim 
ko.sulama.  J.  Krmpoti6,  malen.  20.  Oj  devojko 
u  kosuli  tankoj!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  322.  —  Pa 
je  udri  podobro  po  tananoj  kosuji,  po  debeloj 
stramici.     1,   516.      Obukli   joj    tauanu    kosuju. 

2,  38.  —  bit)  bio.  Skroj  mi.  majko,  bijelu  ko- 
Su)u.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  14. 

r)  izriie  se  da  je  ko§ula  od  iega  drugoga 
napravfena,  a  ne  od  lana  Hi  pamiika.  att)  vrlo 
se  cesto  it  pjesmama pominii  kosuje  od  svile,  n.  p.: 
Ja  bih  posla  i  dar  ponijela :  svekru  babi  od  svile 
kosuju.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  2(36.  Braii  reze  svi- 
leue  kosuje.  2,  41.  —  Amo  pripadajii  i  ovi  pri- 
mjeri :  Pod  deiermora  od  erira  (stamparskom 
grije^kom  erica)  kosula.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  153. 
Po  ga6ama  od  erira  kosuja.  1,  251.  vidi  berir. 
—  Da  ne  mete  buruuguk-kosuje.  1,  262.  Po  ga- 
cama  burun^'ukli  kosuja.  1,  359.  vidi  burunguk 
i  burungukli.  —  bb)  u  nekijem  krajevima  na- 
sega  naroda  kosuje  su  tnuSke  Hi  zenske  cesto  iz- 
vezene,  osohito  na  dijelima  od  kosuja  Sto  se  vide, 
kao  Ho  su  prsi  i  rukavi,  vidi  n.  p.:  I  vezenu 
koSuju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  439.  veze  se  vunoin  Hi 
svilom,  a  gdjegdje  i  zlatom  Hi  srehrom,  zato  se 
cesto  u  pjesmama  kaze  o  kosuji  da  je  zlatom  ve- 
zena:  I  kosuje  zlatom  navezene.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  498.  a  i  zlatom  tkana:  Dva  fermena  zlatom 
izvezena  i  kosuju  suhim  zlatom  tkanu.    Osvetn. 

3,  139.  pa  i  da  je  od  zlata:  Don'jece  mi  od  zlata 
kosuju.  Nar.  pjes.  vuk.  1.  610.  Na  lieg  mece 
tananu  kosuju,  do  pojasa  od  oistoga  zlata,  od  po- 
jasa  od  bijele  svile.  2,  138.  Kumu  dade  od  zlata 
siniju,  a  deveru  od  zlata  kosuju.  2,  334.  Ona 
nosi  od  zlata  kosuju,  koja  nije  kroz  prsta  pre- 
dena,  ni  u  situo  brdo  uvodena,  ni  na  razboj  ona 
udarana,  no  kosuja  ua  prste  pletena.  2,  550.  sa 
zlatom:  Pokazi  der  sa  zlatom  kosuju  koju  ti  je 
dala  sultanija.  And.  Kacii,  razg.  1261".  zlatali: 
Pa  ga  pokri  zlatali  kosujom.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  496.  srmali :  Pa  ga  pokri  srmali  kosujom. 
3,  495.  —  cc)  u  narodnijem  se  pjesmama  pomine 
kosuja  od  maka,  t.  j.  od  platna  onako  tanka  kao 
sto  su  listici  na  maku  (cvijetu),  isporedi  mako- 
vina.  Dok  mi  ne  sakrojis  od  maka  kosuju,  od 
svile  rukave.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  110.  Tvojoj 
majki  od  maka  kosuja.  3,  505.  —  >Ul)  pisci  go- 
vore  i  o  kostretnijem  kosujama,  sto  se  nose  za 
pokoru.  Kostretne  kosule  oblaoiti.  A.  d.  Costa 
1,  105. 

(I)  razlikuje  se  kosuja  muska,  zenska,  spa- 
vada  itd. 

e)  osim  krojeAa,  sivena,  vezena  itd.,  kaze 
se  gdjegdje  u  pjesmama  da  se  kosuja  prede,  t.  j. 
da  se  Ian  prede  za  koiuju:  Opred'  sebi  tananu 
kosuju.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  166. 

f)  iesto  zenske  darivaju,  osobito  kod  vjen- 
cana  svatovima,  koiuje  sto  su  same  prele,  krojile, 
sile,  vezle.  Mladom  barjaktaru  svilenu  kosuju. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  104.  Obukli  mu  tananu  ko- 
suju sto  j'  Mejrima  u  milosti  dala.  1,  257.  Po 
torn  nevjesta,  kad  ustane  i  izide,  daruje  sve  (ne- 
koga  od  kuiana  kosujom,  nekoga  6im  drugim . . .). 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  73.  —  Kod  vjencana  i  muski 
daruju  svatove  koHujama.  I  cudno  ih  darom  da- 
rivao:  svakom  svatu  od  svile  kosuju.   Nar.  pjes. 


D  KOSU^A,  c. 

vuk.  2,  57.  Lepo  Stojan  svatn  darovao :  kora 
maramu,  kom  kosuju  tanku.    3,   172. 

f/)  kaze  se  da  je  cejade  u  kosuji,  kad  nema 
drugoga  odijela  na  sehi  nego  samu  kosuju.  I  ne 
b3  PariXu  drago  suditi,  i  re6e:  ,Pred  mo  jiridete 
nage  svlokSo  so'.  A  one  pridose  u  kosujali.  Pril. 
jag.  ark.  9,  123.  (1468).  Sretoh  moju  slavnu  vilu 
u  ko.suji  jak  snig  bilu.  A.  Sasin  192l>.  U  samoj 
kosuji  iz  odra  on  skafie.  A.  d.  Bella,  razgov.  U3. 
Noobufion  nego  u  tankoj  ko.suji.  D.  Basii  214. 
U  kosuji  bosonoga  preigraou  preko  poja.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  191.  Odnesose  te  hajine,  osta  rda 
u  kosuji.  1,  374.  Sama  gola,  u  kosuji  tankoj. 
1,  475.  Daj  ti  meni  dvanaest  vojvoda,  gole,  boso, 
u  ko.su I i  tankoj.    2,  486. 

h)  sliino  je  prema  g)  znaiene  i  u  ovako- 
vijem  primjerima  u  kojima  se  istiie  da  je  koSuja 
dio  od  odijela  koji  se  naj  potoni  solaci.  Da  (vilu) 
zagrli  bez  kosuje  uagu.  M.  Vetranid  2.  118.  Koje 
on  iz  sebo  svufie  do  kosuje.  B.  Kasid,  in.  12. 
S  nas  skido.se  i'  kosuje.   Glasuik.  31,  308.  (1704). 

i)  u  nekijem  poslovicama  i  u  drugijem  re- 
cenicama  sto  se  cesto  upotrebjavaju,  pomine  se 
kosuja,  n.  p.:  <i(f)  Bliza  je  kosuja  nego  hajina 
(t.  j.  blizije  rod  nego  su  tuda  iejad,  Hi  ii  drugom 
smislu:  eovjek  je  sam  sebi  naj  blizi).  Nar.  posl. 
vuk.  16.  —  bb)  Pa  ih  tuce  pletenom  kangijom, 
uderiva   u   koSuju   meso.     Nar.   pjos.  vuk.  4,  54. 

—  re)  Zaviridemo  i  mi  nemu  pod  kosuju.  (Po- 
kazade  se  i  negovi  tragovi).    Nar.  posl.  vuk.  82. 

—  d<l)  Kroz  prsteu  bi  prosla.  (Kaze  se  za  tanku 
kosuju).  Nar.  posl.  vuk.  161.  —  ee)  jer  je  ko- 
Siija  naj  potrebnije  odijelo,  ne  imati  kosuje,  Hi 
ih  malo  imati.  Hi  da  nije  kosuja  6ista,  znakovi 
su  Hi  velikoga  siromastva  Hi  nereda.  Tko  jednu 
kosuju  ima,  zlu  subotu  ceka.  (D).  Poslov.  danic. 
S  lipim  koretom,  a  bez  kosuja.  A.  d.  Bella,  razgov. 
26.  Na  nemu  je  cudno  odijelo :  kroz  caksire 
propala  kojena,  kroz  rukave  propali  laktovi, .  . . 
a  na  nemu  ni  kosuje  nema.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  94. 
Zena  muza  nosi  na  lieu,  a  muz  zenu  na  ko.suji. 
(Ako  je  muz  zeui  dobar,  ona  je  zdrava  i  vesela, 
a  ako  je  zena  vrijedua,  muz  lijepu  i  oistu  ko- 
suju nosi).  Nar.  posl.  vuk.  80.  —  //)  krvava  je 
kosuja  znak  junastoa.  Kninu  grade,  gaizdo  so- 
kolovo,  na  krajini  krvava  kosulo,  mnoge  ti  si 
razcvilio  majke  i  sestrice  u  crno  zavio!  And. 
Kadid,  razg.  264ii.  ,Kad  se  u  Dobroti  nije  prala 
krvava  koSuja?'  kazao  je  (pocetkom  ovoga  vijeka) 
neki  pomorski  kapetan  iz  Dobrote,  kad  srete  gu- 
sare,  a  dragovi  ga  svjetovahu  da  bjezi  s  brodom. 
P.  Budmani.  —  f/f/)  On  (ban)  Turke  s  naoinom 
izagna  iz  Pule,  bivsi  jur  Latinom  smoklo  do  ko- 
suje (od  straha).  H.  Lucid  257.  —  hli)  Ma  ko- 
suja, kad  bih  znao  da  iste  moj  svjet,  bihjuraz- 
drao.    J.  Kavaiiin  357'''. 

b.  mnozina  kosuje  moze  znaciti  sve  sto  je 
prteno  te  se  pere  Zajedno  s  kosujama,  rubje,  pr- 
tenina.  —  U  Vukovu  rjecniku:  pi.  koJuje  ,die 
wasche'  ,albae  vestes'  [vide  rubje] :  juce  smo  prali 
koSuje  (t.  j.  i  kosuje  i  gade  i  skute  i  opledke, 
pregace  i  peskire  i  carsave).  —  Moze  biti  da  je 
isto  znacene  i  u  ovom  primjeru:  Uze  Sima  knige 
i  koSujo.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  72. 

C.  alba  vestis,  alba,  dugo  i  siroko  odijelo  od 
bijeloga  platna  s  rukavima  sto  katolicki  misnici 
nose  pod  sveeanijem  odijelom  kod  mise  (u  Sule- 
kovu  rjecniku  ima :  kosuja  [misnickaj  , easel' ;  ali 
nemacka  rijei  drugo  znaci:  naj  gorne  odijelo  kod 
mise,  planitu).  —  isporedi  tal.  cimice  u  ovom 
znacenu,  a  camicia  je  obicna  kosuja.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Mikajinu  (kosuja  od 
mise  ,alba|  podero'),  u  Belinu  (kosuja  redovnidka 
,caraice,  veste  di  lino  bianca,  c.ho  portano  i  preti 


ko§it;.a,  c.  a 

nel  sagrificare'  ,alba'  162i),  u  Stiilicemi,  (kosu|a 
misnicka  ,alba,  tunica  sacerdotalis').  Svita,  ka  ae 
(prije  mise)  iiaj  prvo  oblaci,  zove  se  kosuja  ali 
kota.  Nanicii.  30*.  Kodovnik  oblaci  .  .  .  na- 
glavnik,  kosu}u,  pas...  M.  Divkovic,  nauk.  ISO'i. 
Misnik  sedam  vrst  od  svit  obuce,  t.  j.  kotu  .  .  . 
kosuju  ...  F.  G-laviuic,  cvit.  170*.  Odovde  na 
masne  kosu|e  kraj  rukavov  zlatom  ili  svilom 
uzehu  obicaj  poplitatl.  3G9'i.  Kad  se  oblaci  ko- 
Sulom  (misnik) ...  I.  Ancic,  ogl.  187.  Na»lavnik, 
kosuja,  ubrusi ...  da  su  cisti.  M.  Bijankovic  46. 
Naglavnik,  kosuja,  pojas,  manipuo,  stola  ...  A. 
Baci6  358.  Kosuja  zlamenujo  bilu  svita  ...  A. 
Kanizlic,  bogojubn.  63.  Kosiija  zlamenuje  onu 
odicu  bilu  kojom  Erode  obu6e  Gospodina  za  po- 
ruKanje.  Blago  tui-1.  2,  255.  Naglavnik,  kosuja, 
pas,  naruonik,  navratnik  oliti  stola.  planita.  Ant. 
Kadcio  85.  Odica  misnicka  jest  ova:  naglavnik, 
koSula  od  postava ...  M.  Dobretio  395.  Kosu}a 
zlameiie  jest  biloce  ...  I.  Velikanovic,  uput. 
3,  364.  —  U  nvom  priwjeru  o  izrailskijem  sne- 
cenicima:  Svi  misnici  oblacise  dugaoku  lanenu 
kosuju.    E.  Pavic,  ogl.  145. 

(1.  u  ovom  priwjerii  mose  hiti  da  znnci  odijelo 
■ttopce.  Tako  dvi  lampade  od  srebra,  tako  kosuju 
od  srebra  uciniste  istoj  blazenoj  divici  Mariji. 
L.  Vladmirovic  7. 

e.  oklop  slican  kusuji,  ali  spleten  od  gvoz- 
dene  zice  Hi  napranlc.n  od  gvozdenijeh  hiliitiia. 
ispuredi  nem.  panzorhemd.  —  Od  kvu  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  uBelinu  (gvozdsna  kosuja  ,giacco, 
camicia  di  maglia'  ,lorica'  343*)  i  u  StiiUcevu 
(kosuja  gvozdena  ,lorica').  A  u  kosujah  kiovski 
puci  od  gvozdene  pak  su  zice.  I.  Gundulic  440. 
Na  liemu  je  pancijer-kosuja.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  244.  Kosuju  su  kujo  Eegi  dale  od  pancijera 
i  celika  tvrda.  Osvetn.  2,  144.  i  ii  Sulekovu  rjec- 
niku:  gvozdena  kosuja  ,panzei'hemd'.  —  Nc  znam, 
koje  je  znacene  ti  ova  dva  primjera  (po  druyoinc 
hi  mogao  hiti  hafetak  sto  se  nosio  nad  oklopoin). 
Od  mejdana  kosuju  nosase,  na  liem  zlato  krilo 
trepecaSe.  And.  Kadic,  razg.  248''-.  Kada  Radnic 
idase  na  vojsku,  na  liem  zlatno  trepecase  krilo. 
vijaSe  se  mejdangi  kosuja,  sva  od  zute  svilo  sa- 
krojena.    266'i. 

f.  solak  (od  zinije).  —  Izmedti  rjecnika  u 
Mika(inii  (ko.5uJa  od  zmijo  ,anguis  senecta,  ver- 
natio,  exuviae  anguis'),  ii  Belinu  (koSuJa  od  zmije 
ipelle  di  serpo'  ,pellis  anguinea'  5.501);  ko§uJa 
zmijina  ,scoglia,  la  pelle,  die  la  serpe  ogn'  anno 
getta'  ,serpentis  exuviae'  655b),  u  Stitliccvii  (ko- 
suja od  zmije  ,spolium').  Kosuju  kad  promiui 
(zmijal.  I.  Zanotti,  en.  32.  Gujiiia  kosuja.  F. 
Lastric,  ned.  354.  Na  jastuku  od  zmije  kosuja. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  59.  Izide  iz  zmijine  kosuje. 
Nar.  prip.  vuk.  67.  On  svuce  sa  sobe  onu  zmi- 
jinu  kosuju,  te  izide  momak.  69.  Okadi  sinovju 
kolijevku  suhom  kosujom  poganice.  S.  l^iubi.sa, 
prip.  202.  Kosuja,  zmijska  koza,  kad  se  pre- 
svuce.  u  Lici.    D.  Trsteiiak. 

S'.  vidi  kosujica,  c.  S  kosujom  ih  zar  ro- 
dile  majke?  Osvetn.  2,  140.  S  to  nedaie  na- 
breknuo  Paso  i  rodene  gatavice  naso,  da  ga  legla 
u  kosuji  majka.    4,  39. 

li.  kozica  pod  lupinkom  jajeta.  Lasiiia.  D. 
Hire. 

i.  nije  dosta  jasno  znacene  «.  ovom  primjera: 
Pooe  se  odkrivat  sva  brodu  (u  akademiikom  iz- 
danu  grijeskom  broda)  kosuja;  val  brodom  zi- 
buja,  podbija,  leluje.  D.  Barakovic,  vil.  279^  (ti 
akadeinickom  izdaiiu  280*  na  str.  174). 

KOSU^AC,  kosvilca,  »)?..  dem.  kosuja;  upotre- 
h^ava  se  u  osohitijem  znacenima.  —  Akc.  se  mijena 
a  one. :  kosulca,   kosujoi,  *    ii   gen.    pi.   kisujaca. 


il  KOSUJ^ICA,  e. 

—  U  Vukovu  rjecnika :  (u  Srijemu)  1.  zenska 
kratka  kosuja  po  kojoj  se  skuti  pripasuju  [cf. 
opleiak  2,  opleie,  skablica].  —  2.  muika  kratka 
kosuja,  koju  tezaci,  n.  p.  kad  zanu,  oblace  svrh 
ostaloga  odijela   ,der  kittel'   .amiculum  linteum'. 

—  Zenski  je  kosujao  od  Jepsega  platna  nego 
skuti,  a  muski  je  od  debeloga. 

KOSU^AK,  kosujka,  »i.  ridi  kosujac  pod  1. 
(a  Vakova  rjecnika).    M.  JVEedic. 

KOSUlriAN,  kosujna,  adj.  u  jednom  primjeru 
XVII  vijeka  kao  da  znaii:  koji  je  s  kosiilom,  ali 
u  prenesennm  smislii:  o  grahu  a  mahuni  (nije 
dosta  jasno,  a  i  mj.  1  stampano  je  1).  Teski  su 
se  klasi  mlikom  umlicili,  kosulni  ograsi  zrnom 
ugrasili.    I.  T.  Mrnavio,  osm.  126. 

KOSU^AR,  m.  covjek  koji  pravi  Hi  prodaje 
kosuje  (po  svome  zanatu).  —  Samo  u  Belinu  rjec- 
nika: ,camiciaro,  clie  fa  o  vende  camisole'  ,indu- 
siarius'  162*,  i  u  Stuliceva:  .indusiarius'. 

KOSU^ARICA,  /.  zensko  eelade  koje  pravi  ko- 
suje. —  U  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xviii 
vijeka,  a  izmedii  rjecnika  a  Stuliceva  (,quae  in- 
dusia  suit').  Sveti  Epifanio  pise  da  (Marija)  ci- 
nase  kosuje,  i  nazivje  ju  kosujaricom.  S.  Rosa 
190*. 

KOSU^ETINA,  /.  augm.  kosuja.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  Al'  evo  ti 
jedan  ugjar  nosi  svoje  kosujetine,  koe  je  oko 
ugja  jjo  po  godine  na  sebi  drzao,  te  su  puna 
praha,  znoja  ...    F.  LastriA,  ned.  198. 

K6sU^JICA,  /.  dem.  kosuja.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Stuliievu  (,parvum  indusium')  i  u  Vukovu 
(,das  hemdchon'  ,indusiolum'). 

a.  u  pravom  smisiu.  Kosujice  bile  svilom 
priplitane.  M.  Marulic  118.  Svi  goli,  i  da  recet 
od  sto  Judi  da  ima  kosujicu.  Glasnik.  31,  304. 
(1704).  Opravica  koju  je  nosila,  pojas,  koSuJica.. . 
A.  Kanizlid,  utoc.  624.  Samom  kosujicom  odiven. 
uzr.  218.  Rumenile  su  se  ko.sujice  i  podnice 
krvcom  polivene.  bogojubn.  451.  Da  mi  060 
svekar  biti,  dala  bi  mu  kosujicu,  da  je  dere  za 
zivota.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  353.  Na  devojci  ko- 
sujica. Nar.  pjes.  here.  vuk.  235.  Ovuda  ga  pro- 
vedose  u  crjenoj  dolamici,  u  krvavoj  kosujici. 
330.  Na  nem  mi  se  kosujica  bill.  Nar.  pjes.  istr. 
1,  44. 

1».  zabla  koza,  u  pripovijeci  nasega  vremena. 

—  isporedi  kosuja,  f.  Izvuce  se  iz  one  koSuJice 
pa  je  onda  devojka.    Nar.  prip.  vuk.-  208. 

c.  kao  opnica  Hi  tanka  kozica  u  kojoj  je  za- 
tvoreno  dijete  prije  nego  se  rodi,  pa  katkad  kod 
radana  izide  dijete  u  noj  omotano.  —  isporedi 
kosuja,  g,  a  i  h.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(,seconda  o  secondana,  membrana  dove  sta  in- 
volto  il  parto  nel  ventre'  ,secuudae'  6631'),  «  Stu- 
liceva (,secundae'),  «  Vukovu:  ,das  schafhautchen 
(beim  foetus)'  .amnion',  cf.  vodoiiak.  Koje  se 
dijete  rodi  u  kosujici,  za  ono  se  misli  da  je  vi- 
dovito.  cf.  vjedogoiia.  (u  Duhrovniku  se  misli  da 
je  srecno.  P.  Budmani).  Da  se  ditesce  rodi  u 
odilu  oliti  kosujici  kako  reku.  Ant.  Kadcic  129. 
Da  se  jedan  krsti  u  kosujici,  u  kojoj  se  rodi.  M. 
Dobretio  26.  Rodi  siua  u  krvavoj  kosujici.  Nar. 
prip.  vuk.-  213.  Repac  se  zove  u  Boci  covjek 
koji  se  rodi  u  krvavoj  kosujici  i  s  malijem  repom. 
Vuk,  ziv.  221. 

d.  nekakva  opna  u  kokosjem  zelucu.  —  U 
jednoga  pisca  xviri  vijeka.  Uzmi  onu  kosujicu 
§tono  stoji  u  zejuou  pulastru.   J.  Vladmirovii  22. 

e.  kao  kozica  na  zitu,  na  orahu  ltd.  N.  p.  u 
ovom  Xitu  ima  mnogo  kosujice,  ili  ovo  je  zito 
mnogo  u  kosujici   t.  j.  nijesejos  ojustila  s  liega 


KOSU;.ICA,  e. 


392 


2.  KOSUTICA,  c. 


pleva.   ^j.  Stojanovii.    Kosu|ica,  koXica  na  jedrki 
oraha.  Grubiino  po|e.    D.  Hire. 

1".  ima  i  drugijeh  sivari  lankijeli  u  koje  se 
sto  uolaii,  .Ho  se  zovu  kosujica,  w.  p.  zavitak 
pisma,  i  driigo  neito  nnciiieno  od  tanke  opne,  ito 
neiu  da(e  ttimaciti.  P.  Budmani. 

g.  ona  cig|a  kojom  je  gomila  za  pocivo  slo- 
zene  ci;»|6  spoja  obloXoim.  Kosiilica  jo  nepefie- 
nija  od  ostale  cigje,  po  torn  meksa,  jeftinija  je, 
i  uziniju  je  za  svoje  gradevinske  potrebe  siro- 
rnasi  |udi.    S.  Novakovi6. 

KOSU^jINA,  /.  aagm.  kosu|a.  —  U  Stulicevu 
rjecniku:  ,lougum  indusium'. 

KO^LHilTI,  kosujiui,  impf.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: kosujiti,  kosiije  uapraviti  ,indusia  efficere'. 

—  sasma  nepouzdano. 

KOSUN,  kofiuna,  m.  augm.  kos.  —  Postaje  od 
kos  nastavkom  uii  (tal.  -one).  —  V  Stulicevu 
rjecniku:   koSun,   veliki   kos   ,ingens  canistrum'. 

—  I  sad  ce  ko  take  reci  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

KOSUNEL,  Hi.  uiglavfe,  uzglavnica.  —  Vaja 
da  je  od  tal.  cusciiiello,  dem.  cuscino,  hlazina, 
jastuk.  —  U  naSe  vrijeme  u  lAci.  Kosunel  ,das 
kopfki.sson'.  ovo  je  vise  gradska  I'ijec,  negoli  na- 
rodna.  narod  rece  ,uzglavtiioa'.    J.  BogdanoviA. 

KOSIINEL16,  m.  dem.  kcsunel.  J.  Bogdanovic. 

KOSUNKLNICA,  /.  vidi  koSunel.  J.  Bogda- 
uovii. 

KO§UT,  m.  jelen?  lane?  —  V  narodnoj pjeumi 
nasega  vremena ;  ali  mole  biti  da  je  stamparska 
pogreska  i  da  mj.  kosuta  treha  citati  kosute.  A 
iz  gore  tri  ko.suta  ricu.    Nar.  pjes.  kras.  1,  125. 

1.  KOSUTA,  /.  zensko  od  jelena.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  kosuta.  —  Rijec  je  stara  medu 
juznijem  Slavenima,  isporedi  stslov.,  bug.,  novo- 
slov.  kosuta ;  a  osnova  moze  biti  i  praslavenska, 
isporedi  ces.  kosut,  jarac.  —  Postane  je  nejasno ; 
moglo  bi  biti  u  nekakvoj  svezi  s  adj.  sut  (vidi)  : 
poznato  je  da  kosuta  nema  roga,  a  i  arbanaski 
je  kosuta  sute.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu 
(,cerva'),  u  Belinu  (,cerva  e  cervia'  ,c6rva'  186b), 
u  Bjelostjencevu  (kosuta,  jelonica  ,cerva'),  u  Vol- 
tigijinu  (,oerva'  ,hirschkuh'),  u  Stulicevu  (,cerva'), 
M  Vukovu  (,die  hirschkuh,  hiindiu'  ,cerva').  —  U 
Stulicevu  rjecniku  ima  i  oblik  kosuta  s  dodatkom 
da  ga  je  Stulli  nasao  u  pisca  Babica;  ali  ako 
u  ovoga  i  ima  ova  rijei,  jamacno  je  stamparska 
pugreska. 

a.  u  pravom  znacenu.  Tu  bese  kosuta  Pe- 
le.se  goapoje  i  ubise  ju  vitezi.  Pril.  jag.  ark. 
9,  126.  (1468).  Kosuta  jos  plalia  po  po}u  opcenu 
pase.  G.  Drzic  361.  Lovac  za  kosutom.  M.  Drzic 
37.  Jelina  slideci  kosutu  ]iriprehtah.  P.  Zo- 
ranic  11*.  Plaha  kosuta  proteco  iz  luga.  D.  Ra- 
uina  19''.  Ostavi  (strah)  kosutam  plasima  u  ovoj 
dubravi.  I.  Gundulic  132.  Kosuta  ga  (jelena) 
slidom  slidi.  554.  Mlikom  od  kosute  zitak  pe- 
|ase  svoj.  F.  Glavini6,  cvit.  301l>.  Bi  zadojen 
mlikom  od  jedne  kosute.  S.  Margitic,  fal.  69. 
Prid  lovcim  kosuta  zahranu  iste.  I.  fiordio,  uzd. 
149.  Narav  poda  kosuti  tijek.  ben.  25.  Za  ufa- 
titi  jednog  jelina,  kosutu  ...  F.  Lastri6,  ned. 
374.  No  brli  tako  zedna  kosuta  na  svoj  kla- 
denac.  V.  M.  Gu6eti6  120.  I  kosute  iz  planine. 
v.  Dosen  72^.  I§te  jelin  i  kosuta  vrilo.  178b. 
Ali  cvili  u  gori  jelince  za  kosutom  svojizim  ja- 
ranom?  And.  Kafiic,  razg.  830a.  Tu  sarenu  ko- 
sutu, bijelo  kovije  gleda§.  M.  Katancic  42.  Ulovio 
srnu  i  ko.sutu.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  319.  Gdi  jo- 
leni  s  koSutama  planduju.  1,  351.  Kod  kosute 
zivo  lane.    I,  614.     Ni  jelena  ni    koSute   mudre. 


2,  155.  Ni  jelena  ni  kosute  brze.  2,  481.  Tamo 
ima   gora   Komanija,    i    u   liojzi   kosut   i  jelena. 

3,  8.  Itiknu  jelen,  a  riknu  kosuta.  3,  9.  Na 
mutnom  Dunajo  kosuta  se  pere.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  52. 

li.  metaforicki,  0  djevojci,  kao  pohvala  radi 
jepote.  Kad  divojku  (baka)  vidi  lipu  u  obrazu  i 
u  kipu,  tad  sapcaiio  poostavi,  i  nu  na  sva  nsta 
slavi:  , Kosuta  je  ovo  glavna,  i  mod  pukom  vrlo 
slavna  .  .  .'    V.  Dosen  119!'. 

c.  kao  ime  domaiijem  zivotinama.  a)  kravi. 
—  u  Vukovu  rjeiniku :  ,ein  kuhname'  ,nomen 
vaccae'.  —  b)  kozi.  u  Bosni.    D.  Hire. 

d.  neka  bi(ka.  Kosuta  (Sabjar),  v.  Kosutica 
divja.    B.  Sulek,  im.  165. 

2.  KoSUTA,  /.  zensko  ime.  —  Bice  ista  rijec 
Sto  1.  kosuta,  isporedi  1.  kosuta,  b.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,frau6nnam6'  ,nomen  feminae'. 

3.  KoSU'i'A,  /.  mjesno  ime.  —  /  ovo  bi  moglo 
biti  ista  rijec  sto  1.  kosuta. 

a.  vidi  u  Daniciceou  rjecniku:  Komstici  jo 
i£la  moda  ,kako  putt  grede  uzb  goru  u  Kosutu'. 
M(on.  sorb).  96.  (1330).  va|a  da  je  ime  planini. 
vidi  i  Dec.  hris.  58. 

b.  seoce  u  Hercegovini.    Stat.  bosn.  121. 

c.  ime  mjestima  u  Srbiji.  a)  mjesto  ti  okrugu 
crnorijeckom.  Isliva  u  Kosuti.  Sr.  nov.  1870.  318. 
Livada  na  Kosuti.  1872.  558.  —  h)  planina  u 
okrugu  uzickom.  M.  D.  Mili6evic,  srb.  577.  vidi 
i:  Zemja  u  Kosuti.    Sr.  nov.  1873.  1003. 

KOSUTAJ,  Mi.  vidi  Kosutar. 

KOSUTAR,  m.  ime  iiijestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederepskom.  Livada  u  Kosutaru.  Sr.  nov.  1873. 
691.  1875.  571.  1875.  730.  —  U  jednom  primjeru 
ima  Kosutaj,  sto  maze  biti  stamparska  pogreska. 
Livada  u  Kosutaju.    Sr.  nov.  1875.  667. 

KOSUT AEICA,  /.  ime  selu  u  Slavoniji  u  okrugu 
pozeskom.    Eazdijej.  126.  —  i  ime  potoku. 

KOSUTE,  Kosuta,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaciji 
u  kotaru  sinskom.    Report,  dalm.  1872.  28. 

1.  KOSUTICA,  /.  dem.  1.  kosuta.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovu. 

a.  u  pravom  smislu.  Doteoe  mi  u  skut  mlada 
kosutica  bijela.  M.  Vetranic  2,  402.  Kosuticu 
jes  ubio.  G.  Palmotic  2,  81.  Tjerat  stopim  mlo- 
havima  kosuticu  hitra  bijega.  J.  Kavanin  6*. 
Jelenak  mi  goru  lomi,  putak  da  mu  je;  za  riim 
ide  kosutica,  tek  drug  da  mu  je.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  58 — 59.  Imadijah  jednu  kosuticu,  sino6  mi  je 
lovci  ufati.se.  1,  273.  Kosutice,  rosna  ti  si !  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  261.  Kosutice  vodu  pile.  Nar. 
pjes.  vil.  1866.  385.  Jedno  zvirje  kosutica  mala. 
Nar.  pjes.  istr.  1,  16.  Rosna  rosna  kosutice,  kadi 
si  se  narosila?    2,  107. 

b.  kaze  se  od  mila  mladome  zenskom  cefa- 
detu  (u  prvom  primjeru  mozebiti  metaforicki). 
Omakala:  Smijem  li?  —  Grizula:  Uljezi,  kosu- 
tice, da  mi  te  orlak  ne  ugrabi.  M.  Drzic  135. 
Svekar  uci  i  sjetuje:  ,0  snasice,  kosutice!...' 
Nar.  pjes.  vil.  1868.  624. 

e.  ime  bi^kama.  a)  u  Vukovu  rjecniku:  ,eine 
pflanzenart'  ,genus  plantae  [Fritillaria  meleagris 
L.]'.  —  h)  vidi  2.  konatica.    M.  Pavlinovi6. 

2.  KOSUTICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  pomiirte  se  xiv  vijeka.  Kosutica.  De6. 
hris.  56. 

b.  selo  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Statist, 
bosn.  20. 

c.  planina  u  Dalmaciji.  —  TJ  Vukovu  rjei- 
niku: planina  u  Dalmaciji  s  lijeve  strane  Cetine 
iznad    manastira   Dragovica  s  primjerom    iz   na- 


2.  KO&UTICA,  c.  31 

rodrte  pjesme:  S  KoSutioe  visoke  planine.  (Nai-. 
pjes.  vuk.  4,  122). 

d.  l/rdo  u  Srbiji  u  oliruyii  hiof/radskom.  M. 
D.  Mili(!:ovi6,  srb.  59. 

KO&UTIN,  adj.  koji  pripada  kosuti.  —  Kod 
imena  bi{aka  i  mjesta. 

a.  kosutina  brada,  Gentiana  lutea  L.,  neka 
bifka.  —  [/  Viikova  rjccnika:  vide  srcanik  1.  i 
otale  u  B.  Siilek,  im.  165. 

1).  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Kosutina  Lokva,  vuda  u  Srhiji  it  okrugu 
cacanskum.    M.  D.  Milicevic,  srb.  G46. 

b)  Kosutin  Kameii,  mjesto  it  Srbiji  tc 
okruijii  aleksinaikom.  Zabran  u  Kosutinom  Ka- 
meuu.    Sr.  uov.  18G3.  450. 

KOSUTKA,  /.  dem.  1.  kosuta.  —  U  dea  pisca 
xvni  vijeka.  Dvi  kosiitke  dvojko  zivp.  J.  Ka- 
vanin  305b.  Rosna,  bosa  oj  kosiitko,  kud  si  rosom 
putovalaV    M.  Katancic  G3. 

IvOSUTNICA,  /.  nekakra  bi(k(i,  ne.  sua  si^kuja. 
Kosutnioa  i,Slav.)  (?  i  driKjo  ii'iiin).  B.  Siilek, 
im.  165. 

KOSUTNIK,  in.  iiijrsno  irne.  —  I'omiit';  sc  xiv 
vijeka.     Na  KoSutniki..    Spoin.  stqj.  25.  (1327). 

k6§UTNAK,  in.  vidi  h  Vukova  rjecnikii:  mjosto 
(zaj^radoiio)  gdjo  kosute  i  joloni  stoje  ,dor  hirscb- 
garten'  , vivarium  corvorum'.  —  /  kao  vijesno 
irne  II  Srbiji:  a)  ic  Topcidern  u  Bior/radu.  Tu 
(u  Topiidcra)  u  Kosutnaku.  pade  od  krvnicke 
ruke  29  maja  1868  god.  knez  Mihailo  M.  Obre- 
novic  III.  M.  D.  Militevic,  srb.  41.  —  h)  n  okrur/u 
krngiijevackom.  Brdo  za  popasu  kod  Kosutiiaka. 
Sr.'nov.  1867.  342. 

KOSuTOVINA,  /.  neka  bi(ka.  Kosutpvina, 
Erytbronium  dens  tanis  L.  (Pavic).  B.  Sulek, 
im.  165. 

KOSUTOVO,  n.  irne  .se?i«.  —  If  .ytomenikii  xiv 
vijeka.  Selo  Kosutovo.  Svetostof.  bris.  6.  Ot 
Kosutova.    6. 

1.  KOT,  adv.  kako  (reh),  kaonoti.  —  llijec  je 
.sloven.skn,  ali  se  nalazi  i  n  kajkaoaca  i  ii  sjeoer- 
nijeh  i'akavaca  nd  xv  vijeka.  —  Jamacno  je  okr- 
neno  koti,  a  ovo  ic  hiti  sazeto  kako  ti.  Kot  rika, 
ne  staje  vrime  brzo  tekuc.  M.  Marulio.  223.  Ki 
god  mladi  ne  jubi  jest  kot  proz  voca  dubi.  P. 
Zoranic  44^1.  Od  pusak  grmilo,  kot  da  nebo  pada. 
P.  Vitezovic,  odil.  4.  Vidis  da  kot  mravi  od  svih 
stran  nastoje  ttirski  na  nas  lavi.  18.  Ki  si 
vazdar  branil  susedstvo  kot  dom  svoj.  36.  Kad 
vasi  kpt  lavi  na  grad  uavalise.  M.  Kuhacevic 
140.  Crne  oci  kot  truula.  Jacke.  5.  Bela  lica 
kot  manduja.  5.  Ja  ti  kupim  lipu  kapu,  kot  ju 
imam  sam.  11.  Neg  zeni  se,  mili,  s  kralevoga 
dvora,  a  ja  cu  se  roza,  kot  se  budera  mogla.  96. 
Svekrvice    kot    mila    majcico.     Nar.    pjes.    istr. 

1,  33.      Znutri   je    moj    dragi    kot  jedna   jelvica. 

2,  88.  Kot  ,velut'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud, 
iiftsg.  61. 

2.  KOT,  m.  maeak.  —  Bijec  je  jints/iireii-ika, 
isporedi   stslov.  kott,   ras.  icor-h.    irk    i    /lol.   k.it. 

—  Xs'te  je  osnova  i  u  drnyijem  iiiiliifri-npskijein 
jezicima  u  Evropi,  isporedi  lit.  kate,  macka, 
stprus.  catto,  stgornem.  chazza,  macka,  novogor- 
iiem.  kater,  katze,  engl.  cat,  lat  catus.  (novugrc. 
xaiH  i  ydir.  jamacno  je  iz  talijanskoga  jezika). 

—  Sanio  u  rukopisii  xvi  vijeka  pisanoitie  crkve- 
nijem  jezikoiii.  I  medvedt  pojetb  sebe  vb  sluzbu 
kota . . .  I  kotb  (rece):  ,...Azb  ze  hranu  se  mys- 
kami  i  malimy  pticami'.  Starine.  4,  71. 

3.  KOT.  kola,  in.  ono  Hlo  se  iikoti,  I.  j.  porod  ti 
zivotina,  pa  ne  aa  preziranem  kaze  i  ii  ci'ladi.  — 


8  1.  KOTAC 

isporedi  skot.  —  Akc.  je  zabilehn  po  Vtikii,  a.U 
iHoze  bid  daje  isti  kao  u  skot.  —  Nijc  ista  rijec 
.Ho  2.  kot  (preinda  je  od  istoga  korijcna),  nego 
postaje  od  glayola  kotiti.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu.  rjecnika  u  Vukovii,  (,die  brut'  ,progoiiies', 
cf.  skot,  podsad,  vrije/.a,  nakot  »•  dodatkom  da  se 
gooori  u  Crnoj  (rorij.  iina  i  n  Stuliieou  rjecnika: 
, partus  fde  brutis)',  te  nije  ista  rijec,  jer  znaci 
koceiie,  i  sam  StiiUi  hijezi  da  je  rijec  ruska. 
Vid'te  zyijeri  od  planine  zajedno  s  kotom  letusti- 
jeme.  G.  Palmotic  ,3,  151i^.  Izbode  obotnicu  i 
kot  joj.  S.  !^ubisa,  pric.  55.  — Zanimjata  pro- 
klptoga  kota.  P.  Petrovic,  gor.  vijeii.  1.  No  bojim 
se  od  vrazjega  kota.    20. 

4.  KOT,  kota,  m.  vidi  1.  kotac.  —  IJ  Vukovii 
rjecnikii  s  dodatkom  da  se  govori  u  (liijckiL 

5.  KOT,  glas  kojijem  se  tjeraju  gnskc.  —  U 
Vuhovii  rjecnikii:  ,oin  wort  giiuso  zu  troiben' 
,vox  pellontis  anseres'  |vido  gusj. 

G.  KOT,  kad  mati  ili  ma  ko  drugi  obkici  dete, 
govori  mu:  ,k6t  I  kot  I'  da  pni/,i  ruko.  Pop  Zi- 
vojiu  iz  Srbije. 

1.  KOTA,/.  bijelo  odijclo  od  platna  diigo  do  pasa 
s  rukaoiina,  .Ho  no.ie  katoliiki  misnitl  ii  crkoi 
kad  nijesii  u  svcianom  odijelu,  pa  i  dtikoni  i  klc- 
riei  i  prisluznici.  —  I'al.  cotta.  —  isporedi  svrh- 
koznica,  vrhkoznica.  —  Od  xiv  vijeka  po  zapad- 
nijein  krajevima.  —  Nije  isto  sto  ko.sii|a  pud  o, 
preinda  se  gdjegdje  oce  dvije  rijeii  poinijcsaju, 
vidi  na  pr.  it  driigom  priinjerit.  Ima  stati  u  kori 
s  kotu .  . .  Ne  unidi  u  kor  prez  kote.  Kapt.  sou. 
ark.  2,  80.  Svita,  ka  se  (prije  mise)  naj  jjrvo 
nblaci  zovo  se  kosu|a  ali  kota.  Narucn.  30*. 
Budi  obufien  u  koti.  B.  Kasic,  rit.  2.  Misuik  .  . 
.sedam  vrst  od  svit  obtjce,  t.  j.  kotu,  .  .  .  naglav- 
nik,  .  .  .  kosuju  ...  F.  Glavinic,  cvit.  170''.  Re- 
dovnik  obucen  u  koti.  M.  Bijankovio  25.  Slu- 
ziti  ispovid  brez  dugo  ha)inu,  brez  koto.  53. 
Djakora  obuccnim  u  kotu.  L.  Terzic  176.  Paka 
ga  cinise  obuci  u  kotu  i  stoUi.  J.  Banovac,  pred. 
31.  Ima  nositi  svrhkoXniou  iliti  kangu  oli  kotu. 
Ant.  Kadcic  32.  Imajuoi  dacku  kosu|u  (svrhu- 
koznicu  aliti  kotu)  na  raisici  live  ruke.  I.  Veli- 
kanovic,  uput.  3,  161.  Sveceuik  polozit  co  na 
nu  (trpezu)  u|o  sveto.  obur  co  kotu  i  stolu.  T. 
Ivanovic  125.  Zasto  se  kota  zove  vrhkoznica? 
M.  Dragicevic  62. 

2.  KOTA,  /.  u  narodnoj  zagoncci  nasega  vre- 
mena:  Zakokota  kota  sa  visoka  plota  .  .  .  odgo- 
netfaj :  grm^avina.  Nar.  zag.  nov.  34.  isporedi 
klota. 

1.  KOTAC,  koca,  m.  mjesto  (jamacno  isprva 
samo  opleteno  naokolo  prucem)  ii  kojemti  se  hrane 
doinaie  zivotiiie.  nije  svuda  posve  isto  znacene: 
po  Vuku  je  mala  kosara  za  jagnad  i  jarnd ; 
drugdje  je  mjesto  za  zivad  ili  za  svine  (vidi  « 
rjecnicima  i  ii  prlmjerima).  —  Rijec  je  prasla- 
venska  (kottcb,  jm  smj  /iriliri  dein.  kot,  isporedi 
4.  kot,  ces.  kot),  ixpnr.ili  slslnn.  kotbcb,  ces.  koteo, 
kosara,  po^.  kociec,  kiiko.iinak.  —  Miklosic  ispo- 
reduje  srlat.  cotta  i  stgornem.  chutti.  —  Po  pri- 
mjerima  u  kojima  se  govori  o  pletenu,  i  po  rijeci 
kotarica,  kao  da  se  kod  korijena  kot  misli  na 
pletene.  isporedi  kos  i  kosara.  —  Izmedu  rjeS- 
nika  ii  Mikajjitiu  (kotac,  kokosnak  ,gallinarium, 
pullaris,  cors'),  u  Belinu  (kotac  prasci  .poroile, 
luogo  dove  si  tengono  i  poroi'  ,suile'  573:i-),  ii 
Bjelostjenievu  (kajkavski  kotec  svinski  ,suile, 
hara'.  2.  kotec  za  pitaiie  zivadi  ,saginarium'),  u 
Jambresicevu  (kotec  ,bara'),  u  Voltigijiiiii  (.por- 
cile'  ,saustall'),  «  Stiilicevw  (.gallinarinm'  ;'."  Mi- 
knlina),  ii  Vtiknrii  (.cin  Ideinor  si  ill,  z.  b.  I'lir 
l.iuimer,   zieglein   u.  dgl.'  .stabiilniu   [Mrvuia'!. 


t.  KOTAC,  a. 


894 


KOTAO,  a. 


a.  «  pravom  znaieiiu.  A  sada  na  konac  sve 
zbise  didije,  kako  inlad  u  kotac,  tuia6k6  delije. 
D.  Barakovii',  vil.  76.  Nokojo  knkti  nome  sivari 
V  kose  i  kotce  zapirati  ...  P.  Vitezovic,  kron. 
32.  Pleti  kotae  kako  ti  i  ot.ao.  (D).  Poslov.  danifi. 
Kano  2ivina,  zatvoren  u  jedan  kotac.  S.  Mar- 
git.ic,  fal.  194.  Da  u  kotac  tko  zaviri,  gdi  sto 
sviiia  obno6  iiiiiri  ...  V.  Doseii  20'Ja.  Nevjerni 
kotac.  (Mnogo  66|adi  u  kuAi,  osobito  sitno  ctece). 
Nar.  posl.  vuk.  196.  Pleti  kotic  de  ti  i  otac. 
ill :  Ploti  kotac  kao  ti  i  otac.  (Kadi  i  zivi  onako 
kao  .sto  ti  je  i  otac).  249.  ,Kocem'  zovu,  do 
sviiSe  loXe,  i  do  se  svine  sasrone;  deko  re6G  i 
jSvinodak'.  u  Lici.  J.  Bogdanovio.  Kotac,  sviAska 
stnja.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  41. 

b.  metaforiiki,  o  tainnici.  Da  slidim  liegov 
svet,  ki  mi  j'  vedkiat  daval  no  bi  se  vikovnoiu 
sad  u  kocu  ka|al.    M.  Kuha6evi6  77. 

«'.  villi  u  Vukovit  rjecniku:  (u  Srijomu')  u 
barama  zagrada  u  koju  se  riba  livata  ,art  iisch- 
fang'  , piscina'. 

d.  mjesto  u  vaiiskom  mlinskom  kotacu  gdje 
so  kriXi  sastaju.  U  Posavini.    F.  Hefelo. 

e.  Kotilc  (koca)  mjesto  u  liivi  medu  dvije 
hridi.    Slovinac.   1880.  87. 

f.  mjcano  ime.  —  xiv  nijcka.  U  vojevodinb 
Kolbcb.    Svetostof.  hris.  12. 

2.  KOTAC,  koca,  m.  pastiih.  —  U  Stuliievii 
rjecniku:  ,copritore,  Stallone'  ,admi3sarius'.  —  ne- 
pouzdano. 

KOTAC,  kotaca,  iii.  kuto,  tocak  (osobito  ako 
nije  velikj ;  zvrk,  cigra,  radis.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  fakije  u  ostalijein  padezima,  osirn  nam. 
i  ace.  sing.,  i  voc. :  kotacu,  kotaci.  —  liijec  je 
slovenska,  a  upotreb(ava  se  u  Hrvatskoj  i  moze- 
hiti  u  Bosni  (vidi  kotacina).  —  Korijen  je  kot, 
isporedi  novoslov.  kotati,  valati,  ras.  KiiTHTt,  (moze 
biti  da  bi  trebalo  pisati  o),  ces.  kotiti,  oba}ivati, 
obarati,  vidi  i  kotrjati,  koturati  itd. 

a.  u  pravom  znacenu.  —  U  Jambresiceou 
rjecniku:  ,rotella'  ,radolien',  j  u  Vukovu:  vide 
tocak  .s  dodatkom  da  se  govori  a  Hroatskoj. 

b.  u  drugom  znacenu.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecniku:  kotac,  cvrk,  kotur  z  kojem  se  detca 
igraju  ,trochu3',  i  u  Stulieevu:  v.  zvrk  iz  Bjelo- 
stjenieva. 

KOtAcIC,  m.  dem.  kota6.  —  U  Bjelostjenceoii 
rjecniku:  kotafiic,  koturak  ,rotula'.  2.  kotacic  sta- 
bloni  ,taxillus',  v.  stabla.  Drugo  znacenc  ne  znain 
sto  je;  ne  moze  biti  korka;  va(a  da  je  sto  slicno 
zvrku  (isporedi  .sadasnu  poznatu  igru,  franc,  rou- 
lette). 

KOTlCINA,  /.  glavina  kod  kotaca.  Nar.  bl. 
mehm.  beg  kap.  192. 

KOTACITI  SE,  kotacim  se,  impf.  valati  se, 
koturati  se.  —  Samo  u  Voltigijinu  rjecniku:  ,ro- 
teggiare,  rotolare,  voltolarsi'  ,rolleu,  walzen,  sich 
hei-umdrohen'. 

KOTAKATI  SE,  kotafiem  se,  impf.  igrati  se 
kotacem  (svrkom).  —  Samo  u  Bjelostjenceou  rjec- 
niku: kota6em  se,  koturam  se  ,ludo  trocho'. 

1.  KOTALAC,  kotalca  i  k6taoca,  m.  kao  mala 
jama  pod  grlom  izmedu  k]ucnijeh  kosti.  —  ispo- 
redi kotlac.  —  -1-  moze  ostati  na  kraju  sloga  Hi 
se  pretvoriti  na  o:  u  prvom  slucaju  akc.  je  u 
svijem  padezima  onaki  kaki  je  u  nom.  sing.,  osim 
voc. :  k6talce,  k6talci  (V),  i  gen.  pi.  kdtalaca ;  w 
drugome  se  slucaju  mijena  akc.  u  gen.  sing,  i 
ostaje  ovaki  u  svijem  padezima,  osim  nom.  i  ace. 
sing.  —  MikloHc  (etyraol.  worterb.  1.35  kod  kota-) 
misli  da  je  od  iste  osnone  od  koje  je  i  kotafi ;  all 
se  1)0  samome  znaienu  vidi  da  je  dem.  kotao.  — 


U  naiie  vrijemc,  a  izmedu  rjeinika  it  Vukovu  l,die 
liiililung  dos  schliisselbeins'  .jiigiilura').  Kada  pijo 
vodu  u  mastrati,  vidi  joj  so  niz  bijolo  grico,  dok 
joj  voda  u  kotalac  sade.  Nar.  pjes.  liorm.  1,  95. 
Nigda  tebe  prokazati  necu,  dok  mi  kuca  u  ko- 
talcu  dusa.  1,  272.  Sfiopa  onaj  Svabin  laJ-aii 
s  6evapora,  pa  ga  obodo  Svabi  u  kotalac.  M.  D. 
Milicevic,  pomenik.  1,  77. 

2.  KOTALAC,  kotalca  i  kotaoca,  m.  na  raz- 
hoju,  vidi  dale.  —  isporedi  kotlac.  —  Oblici  i 
akc.  kao  kod  I.  kotalac.  —  U  na.ie  vrijeme,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu  (u  nitiraa,  t.  j.  '/.v-a  u 
srijodi  za  drugu  zakopcana  sto  se  oko  d.a.sko 
omota,  i  na  ftuvalduzii  namakne,  i  obrkva  nafeini). 
Kotilac,  kotalca,  na  nitima  ono  izmedu  konaca 
od  niti  kroz  koje  se  provlafti  osnova.  U  nase 
vrijeme  u  Stonii:  ,Uvela  si  mi  2icu  kroz  niti  ali 
nijesi  kroz  kotalac'.    M.  Milas. 

3.  KOTAIj.^C,  Kotalca  (Hi  Kotaoca),  m.  injesno 
ime.  —  I'o  svoj  prilici  postaje  kao  1.  kotalac.  — 
xiv  vijeka.  Uzb  Ibrb  do  KotblMa.  Svetostof. 
hris._  8. 

KOTALI,  m.  pi  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u 
Boci)  kameno  plooe  koje  so  mecu  povrh  zida,  da 
bi  od   liega   odbijale  vodu  koja    kapje  sa  streha. 

—  ncpoznata  postana. 

KOTAN,  kotna,  adj.  postaje  od  kotiti. 

a.  vidi  skotan.  —  U  jednoga  pisca  Dubrov- 
canina  xvii  vijeka.  Zem]a  kotna  zlijeh  nakazni. 
G.  Palmotic  1,  3. 

b.  plodan.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Kotan 
,fecundus\  D.  Nomani6,  oak.  kroat.  stud,  uftsg.  20. 

KOTAO,  k6tla,  Hi.  veliki  mjedeni  (u  na§c  vrijeme 
i  gvozdeni)  sud,  u  kojemu  se  voda  grije  Hi  se  Sto 
kuha  i  vari  (u  osobitom  znacenu:  sud  za  pecene 
rakije).  —  -o  stoji  mj.  fiegdasnega  \,  te  se  jos  u 
cakavaca  govori  kotal,  a  u  kajkavaca  kotel.  — 
Akc.  se  mijena  u  voc:  kotle,  kotli  (ali  k6t.lovi), 
i  u  gen.  pi.  kotala,  a,  ako  se  iimcce  ov,  kotlova. 

—  liijec  je  praslavenska  (kotblt),  isporedi  stslov. 
kotbl-b,  rus.  KoTe.ib,  ces.  kotel,  po^.  koeiel,  a  i 
lit.  katilas.  —  Jamacno  je  rijtc  uzeta  iz  kojega 
germanskoga  jezika,  isporedi  got.  katils,  stgrnem. 
chezzil,  ngrnem.  kessel.  —  Izmidu  rjecnika  u 
Vraneicevu  (,aenum;  cacabus;  lebes'),  u  Mikajinu 
(koto,  kotal  ,ali0num,  aenum,  cacabus,  lebes'),  u 
Belinu  (koto  ,caldaro,  caldaia,  vaso  grande  di 
rarae  da  scaldar  acqua  o  altro'  ,ahenum'  159^1), 
u  Bjelostjencevu  (kajkavski  kotel,  kotov,  bakrae 
,alionum,  lebes,  aenus  1.  aenum,  cucuma,  cacabus'), 
u  -Jambresicevu  (kotel  , lebes,  ahenum'),  u  Volti- 
gijinu (kotel  i  kotao  ,caldaja'  , kessel'),  u  Stuli- 
eevu (kotao  i  kotal  , ahenum,  cachabus,  caldarium, 
lebes'),  u  Vukovu:  1.  ,der  kessel'  ,cacabu3'.  —  2. 
(u  Crnoj  Gori)  rakijnski  kotao,  vide  kazan;  u 
Danicicevu  (kotblb  ,ahenum,  judicium  aquae  bol- 
lentis'). 

a.  uopce.  (Puscam  jej)  kotal  i  skrinu.  Mon. 
Croat.  102.  (1466).  I  kotal  na  tie  pal  zazvoni  jos 
boje.  M.  Marulic  '254.  Lisicu  uhvati  i  uictoze 
ne  (ytvrtzi  wtb  ne,  nt  celu  vblozi  vt.  kotblb. 
Sredovj.  lijek.  jag.  star.  10,  112.  Od  kojega 
(mida)  bo|e  se  kotli  cine.  F.  Vrancic,  ziv.  35. 
Jedan  dan  izlise  na  n  jedan  kotao  vode  gnusne. 
M.  Orbin  25.  Kotal  pun  uzdvignuvsi  velik  u}a. 
F.  Glavinic,  cvit.  1.30b.  Bi  osuden,  da  so  baci  u 
kotao  pun  vrilog  u|a.  E.  Pavio,  ogl.  470.  Bacil 
ga  Ti  kotao  vode  vrile.  M.  Pavisid  28.  Ali  covik 
sine  s  ovim  kao  lonac  med  kotlovim.  V.  DoSen 
34''.  Bit  stavjeni  u  jedan  koto  vrele  vode.  D. 
Basic  164.  A  kod  kude  kotao  nastavi.  M.  A. 
Rejkovid,  sat.  G5a.  Kotlovi  olovom  kipeoi.  .). 
Eajic,  pouc.  1,  32.    Kuvaj  oboje  u  velikom  kotlu 


KOTAO,  a. 


1.  KOTAE,  e,  a). 


vode.  Z.  Orfelin,  podr.  62.  Naj  bo|e  je  u  ko- 
tlovih  kuvat.  J.  S.  Re|kovic  60.  De  se  svekri 
kotlom  biju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  306.  Dadoso  ran 
kotle  grepsti.    1,  .522.     I  tri  kotla  urde  i  surutke. 

1,  528.  Svaka  baka  pod  svoj  kofcao  piiso.  Nar. 
jiosl.  vuk.  276.  Tako  ne  gorio  kao  kotao  na 
ogaii !  308.  Tosko  loncu,  kad  se  stane  s  kotlom 
igrati!-  315.  Uzvare  pun  kazan  (ill  voliki  kotao) 
vode.  Vuk,  ziv.  274.  I  zabadase  u  sud  ili  u 
kotao  ili  u  tavu  ili  u  lonac,  i  sto  se  god  uabode 
na  vijuske  uzimase  svestenik.    D.  Danicic,   Isam. 

2,  14.  Prije  nego  kotlovi  vasi  osjete  toplotu  od 
potpajena  drva.  psal.  58,  9.  Na  vatri  kjuka  ve- 
liki  kotao.  S.  !^ubisa,  prip.  274.  A  van  cejad 
jadna  nevesela  lonce  taru,  a  kotlove  grebu.  Osvetn. 
1,  19.  Kotlovi  spadaju  medu  robu  zejeznu.  Zbor- 
nik  zak.   1853.  1061. 

b.  za  pecene  rakije.  Kolao  rakijinski.  Nar. 
prip.  vuk.^  289.  vidi  i  it  Viikovu  rjecniku. 

('.  vidi  mazija.  —  U  starijiin  spomcnicima. 
Sudbbi  ine  da  nestb  za  kotbli.  ni  wprave  nikoje. 
Zak.  dus.  pam.  saf.  44.  Dvorauo  vlastelbscii,  ako 
ucini  koje  zlo  rotb  I'lihb,  kto  bade  pronijarovicb, 
da  ga  cjprave  ojcina  druzina  porotomi>.  ako  li 
jestb  sobbi'b,  da  hvati  u  kotblb.  44.  Kotla  ar- 
handc'loveinb  Judemb  da  nesth  sb  inf-uii  /.upjani, 
razve  medu  sobomb.  (flasnik.  15,  308.  —  Vala 
da  i  ovaj  primjer  amo  pripaila :  Osvobodi  go- 
spodstvo  mi  }udi  ludb  v.si-hb  rabotb  i  podanbkb... 
i  tudb  gradozidanija  i  wdb  kraf.de  i  radh  priselice 
i  wdb  kotla.    GlasniU.  24,  271.  (1388). 

1.  KOTAR,  kotdra,  //;.  naj  cescc  znaci:  zeiii{e. 
sto  su  oko  kakca  yraila  ili  scla  i  nnnii  pripa- 
daju,  pa  i  uopce  od  prilike  sto  i  zupa,  knezina. 
tie  to  ima  i  drugo  znaiene:  (jranica,  meda.  ne 
zna  se,  koje  je  znacenc  starije:  po  priiiijerima  hi 
hilo  prvo,  ali  po  lat.  fines,  po  nasijem  rijecima 
kraj,  krajina,  pokrajina,  mogto  hi  druyo  znaceue 
bili  starije.  —  Akc.  kaki  je  u  f/ett.  sing,  taki  je 
u  ostalijem  padeziiiui,  osim  noin.  i  are.  sing,  i 
I'OC:  kotare  (kotaru),  kotari.  —  I'd  smj  jt-  jtri- 
livi  tuda  rijei,  vidi  sto  je  kazano  I'nd  I,  Iminr 
{sto  je  jdmai'no  ista  rijec)  iemii  tn-hn  ilmhili  da 
ima  ces.  kotar  i  chotar.  —  Od  xiv  rijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,torritorium'),  u 
Mika(inu  (kotar,  hatar  .territoriura'),  u  Tielinu 
(.eontado,  propriamente  il  paesr  fuori  della  citta 
soggetto  al  dominio  d'essa'  ,ager'  221";  ,territorio, 
il  eontenuto  di  dominio'  ,torritorium'  729')),  )( 
Bjehistjencevu,  (kotar,  hatar,  drzava,  zupa  ,torvi- 
torium,  districtus,  universitas  rerum  inter  fines 
cujusque  oivitatis  1.  regni ;  fine.s,  limites'),  u  Jain- 
bresiievu  (,territorium'),  u  Voltigijinii  (,distretto, 
territorio'  ,gebiet,  distrikt'),  a  tHitlicevii  (,territo- 
rium,  status,  ager,  dominium'  iz  inisala ;  kotari 
jlimites'  iz  Uabdelice.va) ,  u  VukoDii  (nidi  kod  e), 
u  Danicicevu  (kotarb  ,regio'). 

a.  zemle  (sa  stanovnicima)  sto  su  okolo  kakva 
grada  Hi  sela  i  neittii  pripadajii.  Selo  Velijake 
sb  vsemi  kotari  i  mejami.  Mon.  serb.  225.  (1395). 
Sto  su  drbzali  u  kotaru  konavaoskomb  284.  (1419) 
fmoze  pripadati  i  pod  b).  Polb  zupe  Konavli 
sa  svemb  kotariumb.  .307.  (1420).  Tko  budu  posli 
u  Dubrovnikb  i  \i  liibb  vladanbe  ili  u  liihb  ko- 
tarb. .369.  (1432).  Zemje  kotara  nasega  na  kra- 
jiste  liihb  kotara.  445.  (1451).  \(z)  zemjo  ka  je 
u  kotari  poficki.  Stat.  po|.  ark.  5,  243.  Sela 
koja  imaju  kotare  svoje  oddiono  i  odtesite  po 
granicah  od  inih  seo.  5,  264.  U  vinodolskom 
kotari.  Mon.  croat.  55.  (1428).  V  nebjuskom  ko- 
tari. 69.  (1447).  Selo  sa  vsim  kotarom  i  ovodom. 
84.(1457).  Meje  i  kotar  recenoga  sela.  115.(1475). 
Mi  ocemo  uciniti  priti  nasega  kneza  na  kotare 
negovfi  ztMule.    Mirnkuli.    I:!s.     l/,o  riniski    kotar 


tarise.  S.  Kozioiu  171'.  y  Kanoso  grade  kotara 
rezanskago.  24".  Pogibe  Budim  tvoj  i  o.'stali 
kotar  vas.  M.  Votranic  1,  56.  Split  i  negov 
kotar  i  trogirsko  misto.  P.  Hektorovic  55.  U 
kotaru  grada  nasega  Itibnika.  Mon.  croat.  263. 
(1569).  Skupi  se  veliko  mnostvo  muzi  i  zena 
onoga  grada  i  kotara.  F.  Vrancic,  ziv.  58.  Kad 
s  tobom  kroz  kotar  sibenski  putova.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  291.  Ter  da  grad  i  kotar  k  meni  se 
obrati.  jar.  58.  I  gradi  i  kotar.  79.  Skupit 
ceJad  od  kotara.  P.  Kanavelic,  iv.  111.  Klis  i 
Mosor  ki  ti.skahu,  nasih  djeda  kotar  veli.  J.  Ka- 
vanin  2291".  S  gradoui  Rijekom  i  liezinim  ko- 
tai'om.    Zbornik  zak.  1,  20. 

b.  odio  u  koji  je  razdije(en  koji  kraj  radi 
politicke,  sudhene  itd.  iipraoe;  ovakovi  je  odio 
maai  nego  okrug,  okruzje,  zupanija  itd.,  te  odgo- 
vara  ,podzupaniji,  srezu'  itd.,  nem.  bezirk,  tal. 
distretto, /ra«c.  sous-prefecture.  —  U nase  vrijeme. 
Kotar  ,bezirk'  ,distretto'.  B.  Petrauovic,  rucn. 
kiiiga.  28.  Kotar  za  primane  u  vojuike  ,assen- 
tirungsbezirk'.  Jur.  pol.  terminol.  .35.  Kotar, 
podiiupanija  ,bezirk'.  95.  Naj  nizje  razdijejene 
zemje  u  politicko-upravnom  obziru  josu  kotari. 
Zbornik  zak.  1,  37.  Kolarska  oblast  ima,  ako 
su  vjei'ovnici  pripadnioi  istoga  kotara  .  .  .  1871. 
209. 

c.  gninica,  meda,  ridi  a  lijehistjniiepii  i  n 
Stuticeeii  rjeciiikii.  'I'oj  zeMi|i  jest  kotar  od 
Hrasta  vrhom  po  razliv  nize  prikrizija.  Mon. 
croat.  57.  (1433).  Kotare  polazem  ,finos  pono, 
terminos  constituo,  terminis  cireumscribo',  v. 
meja.    I.  Bjolostjenao,  rjecn.  kod  kotar. 

(I.  kotar  i  pi.  kotari,  svako  mjesto  golo  i 
prostrauo,  a  ravno  i  kamonito ;  Doisto  je  cudo  i 
golemo  da  bez  rose  moze  cvasti  cvijece  po  ko- 
taru i  kamenu  |utu  (Bos.  prijat.  2,  32?).  Vise 
takovili  seoskih  predjola  po  Dalmaoiji  zovu  se 
, kotari'.    M.  Pavlinovic. 

0.  kao  mjesno  iine  (u  jedniiii  i  it  mnozini). 
a)  Kotar  i  Kotari,  cesto  s  pridjevoin  ravni, 
kraj  blizii  Zadra  (itprao  zem^e  sto  sit  pripadale 
/adrii,  vidi  a).  —  Izineda  rjecnika  u  Vukovu 
(Kotar,  vide  Kotari:  u  pjesmama  so  Kotar  uzima 
i  kao  grad  kakav:  Bjezi  mlada  bijelu  Kotaru.  — 
Kotaru  se  vrata  otvorila,  iz  Kotara  izisli  sva- 
tovi;  —  Kotari  ,eine  gegond  in  Dalmatien  zwi- 
sohen  den  fiiisseu  Zrmai'ia  und  Krka,  dem  meere 
und  dem  gebiote  Bukovica'.  Kotari  od  sjevera 
granice  Zrmaiiom,  od  juga  Krkom,  od  istoka  Bu- 
kovicom  a  od  zapada  morem,  cf.  (Ravni  Kotar], 
Kotar).  I  Zadar  i  Kotar  nistare  odlaga.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  42.  Gdi  Zadar  i  Kotar  pristupa  medjasi. 
60.  Tijem  vlastoli  plemeniti  destitoga  Zadra  grada, 
kojijeb  vlasti  glasoviti  grad  sa  i  Kotar  vlada. 
P.  Kanavelic,  iv.  41.  Pak  porobi  rvatsku  drzavu, 
do  ^ub|ano  Liku  i  Krbavu,  do  Neretve  Zupu  i 
primorje,  vas  do  mora  Kotar  i  Zagorje.  And. 
Kacic,  razg.  203b.  Stojan  Jankovic  osvoji  vas 
Kotar.  Norini  83.  Pa  odose  u  ravne  Kotare. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  106.  Mene  vale  po  ravnu  Ko- 
taru. 3,  107.  Pod  Kunarom  u  poju  Kotaru. 
3,  108.  Pozdravi  mi  od  Kotara  Janka.  3,  109. 
,Iesi  r  cuo  latinsko  primorje,  kod  primorja  ris- 
canske  kotare?  3,  1'20.  Jasi  vranca,  bjezi  u  Ko- 
tare. 3,  127.  Bjezi  mlada  bijelu  Kotaru.  3,  128. 
Zaculo  se  u  srpske  Kotare.  3,  1.30.  U  primorju, 
u  vlaikom  Kotaru.  3,  147.  ,Ta  sam  bio  skoro  u 
primorju,  dolazio  u  vlaske  Kotare.  3,  147.  Sehir 
cinit  kamene  Kotare.  3,  153.  Okrenu  ga  ka- 
menu Kotaru.  3,  153.  Tz  primorja  iz  krsnih 
Kotara.  3,  476.  Tamo  do)o  u  Kotaru  ravnu. 
Nar.  pjes.  juk.  422.  U  miru  potpisanu  usreil  za- 
darskiii   Kotara  g.  1669.    M.   Pavliuovir,  lazg.  41. 


1.  KOTAB,  0,  //;.  3' 

h)  u  Hrvalskoj.  u<i)  Kotar,  selo  n  hipa- 
niji  varazdinskuj.  Ra/.dije|.  02.  —  0/t)  Kotari. 
atui)  selo  u  zupaniji  saijrebuikoj.    Kazdijo).  81. 

—  bbb)  pusta  ii  znpaniji  varazdinskoj.  Kaz- 
dijej.  99. 

2.  KOTAR,  m.  kao  plot  oko  stoga  (sljena)  za 
obrana  od  stada.  —  Po  akcentu  nije  ista  rijed 
Ho  1.  kotar,  premda  hi  se  moglo  pomisliti  na 
znaieiie  pod  c  «  ove  rijeci;  va(ti  da  je  u  svezi 
s  kctarica.  —  U  Viikovii  rjccniku:  ,der  zaun  um 
den  heiischober  (um  das  violi  abzuhalten)'  ,sepi- 
mentum  circa  metam  foeni". 

3.  KOTAE,  m.  mjcsto  ogradeno  pud  zemfum  za 
hranerie  povria  Hi  za  prchivane.  —  IJ  Bjdostjen- 
cevu  rjeinikii:  kotar,  ili  jaraa  pod  Z6m[ura  za  ob- 
Suvaiie  povrteja  cez  zimu  , fossa,  scrobs,  testudo 
subterranoa  pro  consorvandis  hortensibus,  caol- 
larium  rerum  horteiisium,  consorva  subtorranoa 
etc.';  kotar  na  spodobu  hizo  pod  zemlum  za  pro- 
bivalisco  ,catogoum'. 

KOTAEAC,  Kotiirca,  »i.  vidi  Kotaraniu.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (uz 
Kotaranin).  Jer  Kotarci  prije  toga  u  Zadar  se 
zatvorise.  P.  Kanavelie,  iv.  133.  Dostigose  Ko- 
tarce.  P.  Vitezovi6,  kron.  202.  Dalmatini  goriii 
udariso  na  Liburneze  Kotarce,  kojizim  grad 
Promin  osvojiSo.  And.  Kacid,  razg.  5.  Al'  no 
gleda  Kotarac-Jovane.  Nar.  pjos.  viik.  3,  287. 
S  treoe  strane  Kotarac-Jovane.    3,  290. 

KOTAEACA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecnika:  put 
kroz  koji  protjeSo  voda  iz  kakve  lokve  ,der  ab- 
fluss'  ,emis.sarium'  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Gi-bfu. 

KOTAKANA,  /.  vavojak  od  oraUove  lupine 
(zelene)  i  brasna,  cim  se  ribe  truju.  Calic  u  Sla- 
voniji.    D.  Hire. 

KOTAEANIN,  kotaranina,  m.  covjek  iz  kotara. 

—  Mnozina:  kotarani.  —  Od  xviii  vijeka  (vidi 
kod  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (covjek  iz 
Kotara). 

a.  vidi   1.  kotar,   a,  b.     Kotaranin   ,bozirks- 
insass'.    .Tur.  pol.  terminol.  96. 

1).  vidi   Kotar  i  Kotari   kod   1.   kotar,  o,  a). 

—  isporedi  Kotarac.  Tebo  stuju  Kotarani.  P. 
Kuezevic,  pism.  113.  I  sa  I'lime  dv'je  hijade 
vojske  Kotarana  na  glasu  junaka.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  112.     Za  Aim  idu  mladi  Kotarani.    3,  114. 

KOTAEANKA,  /.  zensko  cejade  iz  Kotara, 
isporedi  kotaranin,  b.  —  U  nase  vrijeme  a  Lici, 
gdje  se  govori  i  Kotarankina.    J.  Bogdanovic. 

KOTAEANKINA,  /.  vidi  Kotaranka. 

KOTAEESA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  u 
pripovijeci:  ,Sedi.  bako,  u  kotaresa,  da  te  vucem 
na  nebesa'.  —  Nacineno  za  salu  od  kotarica 
prema  nebesa. 

KOTAEI,  vidi  1.  kotar,  e,  a). 

KOTAEICA,  /.  nesto  splcteno  od  lozova  ili 
drugoga  pruea  kao  sud,  u  ceniu  se  nose  ili  hrane 
stvari  krupne  (n.  p.  voce,  h(eb,  riha  itd.  pa  i  ka- 
mene,  zemja,  pijesak).  moie  imati  razlicite  obUke 
i  velicine,  moze  biti  s  poklopcem,  s  jednijem  ili 
s  dva  drska  itd.  —  isporedi  ko§,  kosic,  kosara 
itd.  —  Nejasna  postana:  korijen  kot  mogao  bi 
znaiiti  plesti  (kao  i  kos),  isporedi  2.  kotar,  ali 
ne  znam,  kako  bi  doiao  do  toga  znacena;  Hi  je 
isti  korijen  kao  kod  kotur  itd.,  te  je  rijec  kota- 
rica postala  po  tome  sto  su  koseoi  naj  ccsce  obli? 

—  Od  xviu  vijeka  po  istocnijem  krajevima,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu  (,der  korb'  ,corbis'). 
•  irozdije  no.se  u  kotarica  na  magarci  ranogo. 
Glasnik.  31,  299.  (1704).     Jedau  put  uzamSi  ko- 


()  KOTAKSKI,  a. 

taricu  ozgor  zatvorenu  i  povezanu,  izajde  s  I'lome 
na  vaSar.  D.  EapiA  299.  Hvajeno  jagodo,  prazno 
kotarice.  Nar.  posl.  vuk.  341.  Pa  im  onda  pri- 
ve?.e  za  noge  veliku  kotaricu.  Nar.  prip.  vuk. 
200.  Koliko  kotarica  nakupi.ste?  Vuk,  mat.  16,  9. 
U  narodu  nasomu  svaki  cook  zna  kotaricu  oplesti. 
poslov.  174.  Kotaricu  prijesnijeh  hjebova.  D. 
Danicid,  3mojs.  8,  2.  Uzmi  stare  kotarice  od 
bele  loze.  P.  Bolic,  vinod.  1,  138.  Nosi  na  trg 
kotaricu  s  ribama.    Bos.  vila.  188G.  56. 

KOTARICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  hi- 
paniji  varazdinskoj.    Eazdije).  96. 

KOTAElClGA,  /.  dcin.  kotarica.  —  f/  Vukovu 
rjeiniku:  ,das  korbchen'  ,corbula'. 

1.  KOTAEINA,  /.  ogi-adeno  mjesto,  u  kome 
su  sadjevena  sijona.  u  Lici.  V.  Ar.senijevid.  .Ogra- 
deno mjesto  blizu  kuce  ili  stale,  gdje  )udi  dedu 
stogove  sijena,  slamo,  bujadi,  criiusino,  zovu  ,ko- 
tarinom'.  ,Do  je  kotariua,  tu  je  i  blago'.  ,U  koga 
e  kotarina  u  toga  o  i  ambar'.  ,De  bi  on  zivio, 
kad  ni  kotarine  nema'.  J.  Bogdanovic.  Svi  sto- 
govi  od  slame  i  sijena  zajedno  se  ograde  plotom 
i  to  se  zove  kotarina;  a  cini  mi  se,  da  se  tako 
zove  i  ona  ograda  mala,  u  koju  se  oko  sto^ino 
moce  pleva,  docim  se  ozgo  sadone  slama.  M. 
Medic.  Kotarina.  vijonac  ispod  kujia  sijena.  u 
Hercegovini.    F.  Hefele.  —  isporedi  2.  kotar. 

2.  KOTAEINA,  /.  nekakav  porez,  vidi  kotar- 
nica.  —  Ovoga  vijeka.  A  da  ne  daje  vise  ni 
araca  ni  cibuka  ni  zenidbine  ni  kotarine.  Nov. 
sr.  1835.  35. 

KOTAEITI  SE,  kotarim  se,  iwi^j/.  graniciti, 
mediti.  —  vidi  1.  kotar,  c.  —  xvi  vijeka.  Jedna 
ta  zemja  kotari  se  zemjum  Sebestijana  Zupanica. 
Mon.  Croat.  286.  (1556). 

1.  KOTAEKA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  kao 
ambar  ,art  scheuer'  ,horrei  genus'  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Banatu.  —  isporedi  2.  kotar. 

2.  KOTAEKA,  /.  zensko  cefade  iz  Kotara.  — 
isporedi  Kotaranka  i  Kotarankina.  —  Od  xviii 
vijeka.  Jer  jim  ne  da  robiti  Kotare  .  .  .  ni  ju- 
biti  Kotarke  divojke.  And.  Kacic,  razg.  27^. 
Tamo  ti  je  razabrati  stasitu  Podgorku  od  nadin- 
dereno   Kotarke.    M.  Pavlinovic,   razl.   spisi.  66. 

3.  KOTAEKA,/.  Melanocorypha  calandra  Boie, 
seva,  cevr]uga.  G.  Kolombatovic.  progr.  spal.  1880. 
vidi    S.  Brusina,    ptice  hrv.-srp.  (nastavak).   25b. 

KOTAEKINA,  /.  vidi  Kotarskina. 

1.  KOTAENICA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
(u  Srbiji)  novci  sto  su  .se  placali  spabijama  u 
ime  dosetka  od  sijena  ,der  heuzehnte'  ,decumae 
foeni'.  —  isporedi  2.  kotarina. 

2.  KOTAENICA,  /.  zensko  celade  iz  istoga  ko- 
tara. —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Er  ui- 
hova  kotarnica  sveta  Pavla  u  skrovisde  lezi 
grajsko  utocisce.    J.  Kavaiiiu  308''. 

KOTAESKI,  adj.  koji  pripada  kotaru  ili  ko- 
tarima  (vidi  1.  kotar).  —  Izmedu  rjecnika  u  Bje- 
lostjencevu  (kotarski,  granicni,  krajinski  ,limita- 
neus',  kakti  kotarski  ali  krajinski  junaki  ,milites 
limitanei'),  u  Voltigijinu  (territorialo,  distrettu- 
alo'  ,zum  gebieto  geborig'),  u  Stulicevu  (,ad  ter- 
ritorium  spectans'  is  Bjelostjenceva),  u  Daniel- 
cevu:  kotarbskyj  ,publicus  (ut  videtur)'.  —  Do- 
lazi  u  osobitijem  znacenima. 

a.  u  naj  starijem  primjeru,  o  pismu  za  dug, 
i  va]a  da  znaci  koji  je  nacinen  pred  cijclijem 
kotarom  ili  je  j)otvrden  od  kotara,  dakle  od  pri- 
like :  javni  (,publicu3',  ovako  misli  i  Daniiii). 
Pokazuje  knigu  kotarsku  na  MiltoSa,  jerb  mu  je 
dlbzaub.    Spom.  sr.  1,  136.  (1416). 


KOTARSKI,  b.  31 

b.  u  nase  vrijeme  cesto  prcma  1.  kotar,  b. 
Kotarski  nafelnik  .bezirks-cliof.  Jur.  pol.  tor- 
minol.  95.  Kotarska  oblast  .bezirka-behorde'.  95. 
Kotarski  sud  ,bezirks-g:ericht'.  96.  Kotarski  su- 
dac,  sudija  ,bozirks  rithter'.  Oli.  Kotarski  odbor 
.bezirksausschuss'.  96.  Kotarski  sud  ,b6zirks- 
gericht'  .giudizio  distrettualo'.  B.  Petraiiovid, 
rucn.  knig.  38. 

e.  )tije  mi  jasno  a  oiia  dva  primjera.  Jos 
kotarski  gdi  vitezi  Buc,  Bizanti  ...  J.  Kavaiiin 
1311.  Jero  na  cast  sijeda  kotarskoga  bi  uznesen. 
1321). 

d.  vidi  1.  kotar,  e,  a).  Spustise  se  u  po|e 
kotarsko.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  112.  Ni  od  nasili 
kotarskili  serdara.    8,  329. 

KOTAESKINA,  /.  vidi  2.  Kotarka.  —  Na  je- 
dnoin  mjestu  xviii  vijcka,  gdje  inoze  biti  da  s 
stoji  samo  grijeskom.  Robi  sela  i  varose  bile, 
tako  kaZu  Kotarskine  vile.  And.  Kacic,  razg. 
249a. 

KOTECOVIO,  in.  preiiiw.  —  U  naie  vrijeme. 
Sem.  prav.  1878.  50. 

KOTEGE,  /'.  pi.  ime  selii  u  Bosiii  u  okrug u 
Iravniikum.    Statist,  bosn.  7-t. 

KOTEL,  m.(?),  Hi  KOTELA,  f.fO,  ime  ne- 
kakvti  brdu,  Hi  moze  biti  Kote}e  Brdo,  iiijcsno 
ime.  —  Na  jednum  mji-stu  av  rijeka.  Ki  vinograd 
jest  u  Koteli  brdi.    Mon.  croat.  11-1.  (1475). 

KOTERI,  pron.  interrog.  i  relat.  vidi  koji.  — 
isparcdi  kotori. —  h'ijec  jc  praslavenska  :  koteryj 
i  kotoryj,  isporedi  stslov.  koteryj,  kotoryj,  rus. 
KOTopMi'i,  ce.9.  kter^',  pol-  ktory.  Jamacno  u  pra- 
slaveii.'rkom  jezikii  nije  znacilo  isproa  iatu  sto 
koji  (,quis')  ncgo :  koji  od  dvojice  (,utRr');  ali  je 
sad  u  svijem  davenskijem  juiicimu  (i)cc  i  u  stslo- 
venskoin),  osim  nah'ga  i  bugarakoga,  zamijenilo 
posve  koji  (vidi).  —  Hijec  je  indoeBrnpska  (qi'o- 
toros  li,  drugome,  starijemu  znacenu),  isporedi  lit. 
katras,  snskr.  katara,  grc.  xoffoo^-,  ndrfQOi;,  lat. 
uter,  got.  hvathar,  stgornem.  liwedar.  — •  Indo- 
ecropaki  nastavak  ter  u  davenskijem  jezicima 
moie  se  mijenati  i  na  tor,  isporedi  utorak  (pa  i 
cetvero,  cetvoro  itd.).  —  //  Hdsrmii  jr~ikii,  samo 
u  sjeoerozapadnijem  krajevinin,  i  //<>  mo/  prilici 
sad  rjede  nego  prije.  —  Izmrdu  rirrinka  u  Bje- 
lostjencevu  (,cjuis,  quae,  quod'),  u  VaUiijijinii  (,chi, 
quaUinquo,  il  quale'  ,wer,  wclcher'),  a  Stulicevu 
(,(juis,  quae,  quod'  iz  Uabdeliceva).  Tvoj  brat  kote- 
remu  si  obecal  cast  obresti.  Pril.  jag.  ark.  9,  126. 
(1468).  Delovaiija,  kotora  potrebno  jes  imiti.  S. 
Buditiic,  sum.  88'i-.  Uvredjeuja  kotora  nam  ucinio 
jest.  142".  I  prod  kotere  dojdo  ove  nas  list. 
Mon.  Croat.  290.  (1588).  XJ  onoj  dakle  toliko 
presvete  [ubavi  slatkosti,  kotorom  tada  po  vustih 
Bozjih  slozeni  jeste.  F.  Glavinic,  svitl.  133.  Ra- 
dovana  Mrksica  koteroga  sto  nam  dali  na  nasu 
viru.  Starine.  11,  85.  (a  Dubici).  (oko  1648).  Is 
koterih  listov  hocote  razumiti.  106.  (1662).  — 
Dodaje  se  i  god  itd.  —  izmedii  rjeinika  ii  Bje- 
lostjencevu  (koteri  godor,  kotera  god,  kotero  god 
,quicunque')  i  u  Stuliceou,  (koteri  goder  ,qui- 
cunque'  J2  Habdeliieea).  Koteri  god  ima  dio 
nauka.    S.  Budinic,  sum.  ol"'. 

KOTESICA,  /.  ime  selii  u  Srbiji  h  oknigii  ra- 
jepskom.    K.  Jovanovio  100. 

KOTEZI,  Kotega,  iii.  pi.  iiijesno  ime.  —  ispo- 
redi Kotoge. 

a.  seoce  u,  Dalmaciji  u  kotaru  diibroeackome. 
(pisano  Kotesi)  Schem.  ragus.  1876.  38.  —  Po- 
mine  se  od  xiv  vijcka,  vidi  ii  Danicicccit  rjcc- 
nikii:  Kotezi,  selo  koje  je  kraj  bosanski  Osioja 
dao   Dubrovcanima.    M(on.  serb).  231.  (1399). 


r  kotiSte 

1).  selo  u  Hercegooini  (ii  Popovu  pojii).  Sta- 
tist, bosn.  118. 

KOTI,  ado.  vidi  1.  kot.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Koti  ,velut'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud, 
iiftsg.   61. 

KOTICA,  /.  vidi  kotilica.  —  Samo  u  Stuliceva 
rjecniku:  ,animal  foetans',  gdje  nije  dobro  tiima- 
ceno. 

KOTIC,  m.  ime  planini.  —  U  pjesmama  crno- 
gor-ikijem  nasega  vremena.  Ajte  s  liima  u  Kotic- 
planinu.  I^ar.  pjes.  vuk.  5,  382.  Odasia  ih  Ko- 
tica  planini.    5,  248. 

KOTIC,  m.  prezime.  —  11  nase  vrijeme.  Niko- 
dije  Kotic.    Rat.  138. 

KOTIGA,  /.  nekahoo  odijelo  (jeli  svagda  od 
koze?).  —  -i-  stoji  mj.  negdasnega  y.  —  Od 
srlat.  cotuca,  a  ovo  je  po  simj  prilici  od  nepo- 
znale  germanske  rijeci,  isporedi  stgornem,.  cliozza 
(Miklosic).  —  U  stslovenskom  jeziku  i  jos  u  nase 
vrijeme  kod  cakavaca  u  Istri,  a  izmedu  rjecnika 
It  Danicicevu  (kotyga  ,vestis').  iitlozi  koznyje 
kotigy.  Glasnik.  11,  117.  Podsav  na  kotizi.  u 
Nar.  pjes.  istr.  4,  17.  vidi  kotizica.  K6tiga  (i 
dem. :  kotizica),  duga  dona  hajina  od  koze  (sic) 
od  grla  do  peta,  kao  kosuja.  preko  ne  se  oblaoe 
druge  hajine.  u  Fuzini.  F.  Racki.  (zabi^ezio  Da- 
nicir). 

KOTILICA,  /.  domaca  ziootiiia  koja  mnogo 
mladijeh  koti.  —  U  nase  vrijeme.  ,U  nega  e 
prasica  prave  pasmino,  a  kotilica  cemu  kraja 
nije'.   u  Lici.    J.  Bogdaiiovic.    —   (f  Dubrovniku 

0  macki.    P.  Budmani. 

KOTILO,  n.  mjesto  gdje  se  koja  zioiniad  kote. 

—  Od  XVI II  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
ceva (, locus  footandi')  i  u  Vukovu,  (vidi  na  kraju). 
Kotilo,  log  u  kom  se  ziviue  koto.    M.  Pavlinovid. 

—  U  prenesenom  smislu:  o  ce(adetu  s  preziranem. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  mjesto  gdje  se  ko  okotio 
,geburtsort  (schirapilich)'  , locus  uatalis'. 

KOTIL.A.,  /.  zensko  zivince  sto  je  nedavno  oko- 
tilo.  —  isporedi  rodija.  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega vremena.  Drskom  rukom  masa  se  mladoga 
meceta  ispod  razjarene  kotije.  M.  P.  Sapcanin 
1,  120. 

KOTi:^.A.TI,  kotl}am,  impf.  micati,  stresati,  po- 
tresati.  —  Va(a  da  je  srodiio  s  koturati  t  kotr- 
jati.  —  U  Stulieeru  rjecniku:  .quassare,  concu- 
tere,  agitare,  commovere'.  —  Sa  se,  rejleksiono, 
i  u  prenesenom  smislu:  muciti  se,  ne  imati  mira, 
naprezati  se.  —  U  Stuliceva  rjecniku:  .sose  agi- 
tare, multa  agere,  movere  multa  animo  et  cor- 
pore'.  —  Kao  rejleksivni  glagol  i  sad  se  cuje  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KOTI^KO,  TO.  ime  musko.  —  Mj.  -i-  prije  je 
bilo  y.  —  Na  jednom  mjestu  xiv  vijcka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu  (Kotyjbko).  Negoslavb, 
Dragosb,  Kotyjbko,  Rajko.    Mon.  sei-b.  97.  (1330). 

—  U  istom  spomeniku  ima  varijanta  Kotijkovic 
(Koti}kov  sin).  Negoslavb  i  Dragosb  Kotijbkoviib 
i  Rajko.    Dec.  hris.  60. 

KOTIJKOVIC,  m.  vidi  kod  Koti}ko. 

KOTIRIKATI,  kotiricem,  impf.  glas  u  jare- 
bica,  n.  p.  jarebice  kotii'icu.    J.  Grupkovio. 

KOTISINA,  /.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru 
makaranskom.  Report,  dalm.  1872.  19.  —  Poinii'ie 
se  od  XV  vijeka ;   izmedu  rjecnika  u  Danicicevu. 

1  selo  Kotisinu  .  .  .  i  selo  Makarb  ...  i  selo 
Bastb  .  .  .  Mon.  serb.  378.  (1434).  U  Kotisini. 
And.  Kacic,   kor.  469.     Iz    Kotisine.     Norini    77. 

KOTISTE,  n.  vidi  kotilo.  —  U  StuUcrvu  rjei- 


kotiSte 


KOTLAEOV 


nikit:  ,locus  foetaiuli'.  Kotisto  ili  kotilo  mafije. 
F.  Kurelac,  dom.  ?.iv.  .">(). 

IvO'ri§TINA,  /.  na  jediiom  mjislti  xvm  vijeka 
kao  da  je  isto  Ho  3.  kot  (o  ce{adi).  Neuinrl  je 
3  noba  silo  .  .  .  i  voseo  jo  na  smrl  iso,  da  ud  su- 
zanstva  djavolskoga  nas  izbavi,  i  Abralie  sinu 
iieka  slirani  kotijtinu  ...    J.  KavaAiii  1-lh. 

1.  KOTITI,  k6tiiii,  impf.  radati,  ali  samo  o 
maiki,  pa  ptiznijc  i  o  driitjijein  zicutinama  (nas 
xarud  ohicnu  kide  sumo  u  macki  i  o  kuiki,  kao 

0  nekoiisiujem  iiiotii'iama,  a  za  korisne  domacc 
iivotinc  uputreb(aca  osohite  rijcci,  vidi  teliti  se, 
jaiiiti  se  itd. ;  ali  se  uprt  ijdjcijdjc,  n.  j).  u  Du- 
hrorniku,  ti  samome  yradii,  kale  o  svakoj  iivo- 
tini).  —  Jiijec  je  proslavcnska  (u  relleksivnom 
oblikii),  pa  i  u  ostalijem  slavenskijem  jezicimn  ne 
upotrebjava  se  samo  za  mackit,  isporedi  rus.  ko- 
TiiTLcji,  ces.  kotiti  se,  po(.  kocic  sU;.  —  Fostaje 
od  2.  kot. 

1.  aktivno.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Belinu  (,partorire,  intoso  degl'  animali' 
,pario'  544"),  u  Stuliievu  ^  ,foetaro  (de  brutis'); 
It  Vukovu:  ,NverfGn  (von  der  hiindin,  katzo)'  ,pario'. 
Sto   hrtica   koti,   sve  zooe   tjera.     M.  Drzic   307. 

1  tolikrat  ovce  bijelo  jagancito  kofce  svojo.  ^  I. 
Gundulic  318.  Macka  ku6ke  ne  koti.  (Z).  Sto 
maSka  koti,  mise  lovi.  (Z).  Poslov.  dauic.  Sto 
ma6ka  koti,  sve  mise  lovi.  Nar.  posl.  viik.  337. 
—  U  metaforickom  smislu.  Po  nenavidosti  se 
daju  mlademu  zli  nagovori  suprot  starim  i  ro- 
diteji . . .  i  ostala  mloga  zla  koti  ova  prokleta  ma- 
tioa.  F.  Lastric,  ned.  110.  Zmija  ova  blago 
svita,   koju   kote   kriva  mita  ...    V.  Dosen  G3b. 

2.  sa  se. 

a.  refleksivno,  isto  je  znacene  kao  kod  1, 
ali  nije  prelazno.  —  U  Vukovu  rjecniku :  ,werfen' 
,pario'. 

b.  pasivno,  radati  se  (svagda  s  presiranem, 
i  ako  nije  o  iivotinama  rijec).  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Bjelostjencevu :  kotim  se,  v.  okotivam  so 
(ove  rijeii  nema),  i  u  Stulicevu:  v.  zakotiti  se. 

a)  u  pravom  smislu.  Sve  sto  pliva,  sve 
sto  plazi,  Sto  se  koti  od  gnilada.  J.  Kavanin 
21^.  U  dubravah  tih  kotu  se  (medvedi).  292l>. 
Da  se  toti  skot  od  zmija  trovnih  koti.  331a. 
Gdi  se  koto  carvi  prosti.    409^. 

b)  u  metaforickom  smislu.  Ovo  gnijezdo 
u  komu  se  kote  i  legu  nevoje,  tuge  ...  B.  Zu- 
zeri  167.  To  su  grijesi  duhovni,  u  duhu  se  kote, 
hrane.  A.  Kalic  107.  Nepravica,  sebiradnost 
kote  se  iz  zestoko  zede  za  dobicom.  M.  Pavli- 
novic,  rad.  11-5. 

c)  u  prenesenom  smislu,  o  travarini.  Ko 
ODO  uz  travii  pitomu,  slatku,  lijecnu,  koti  se 
trava  divja,  gika  ...    A.  Kalic  158. 

2.  KOTITI,  kotim,  impf.  gojiti,  hraniti.  —  U 
Voltigijinu  rjecniku  :  ,coltivare,  nodrire'  ,pflegon, 
nahren'.  —  Sasma  nepouzdano. 

KOTIZAE,  m.  vidi  kozuhar.  —  Postaje  od  ko- 
tiga.  • —  Samo  u  Vrancicevu  rjecniku :  ,pellio'. 

KOTIZIOA,  /.  dem.  kotiga.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Daj  ti  meni  kiticu,  ja  tebi  kotizicu. 
Nar.  pjes.  istr.  4,  17. 

KOTKA,  /.  macka.  —  Rijei  je  praslavenska 
(vidi  i  2.  kot),  isporedi  stslov.  kot-bka,  po}.  kotka 
(oblici  ceS.  ko6ka  i  rus.  Koiiiua  va^a  da  su  demi- 
nutivi).  —  Samo  u  knigama  pisanima  crkvenijem 
jezikom,  a  izmedu  rjednika  u  Stulicevu  (v.  macka). 
I  mySe  i  kotbke.  Zborn.  drag.  sref,.  17.  Vra- 
zdujet  se  jako/.e  i  misb  kodkoju  (sic).  Stefanit. 
star.  2,  290. 

KOTKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kotka.  Pop 
Zivojin  iz  Srbije. 


KOTKATI,  kotkam,  impf.  govoriti  koti  kot! 
Pop  ;^ivojin  iz  Srbije. 

1.  KdTl>.\,  /.  vidi  kotja.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: (u  gon'iom  primorjti)  kao  sto  je  u  pluga 
cimer,  tako  jo  u  rala  kotla :  samo  §to  jo  ona  od 
drvota,  i  nijo  odozdo  provufiena  kroz  lemes,  nego 
kroz  ralicu  prod  I'lira. 

2.  KUTIjA,  n.  pi.  mjesno  ime.  Otale  u  pokos 
na  JCotla.    S.  l^ubisa,  pri6.  133. 

1.  KOTLAC,  kotlaca,  m.  vidi  1.  kotalac.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
deiima,  usim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc:  kotla6e(?), 
kotlaci  (ovo  je  prema  slicnijem  rijelima  kozlao, 
loznac,  mrtvac;  u  Vuka  nije  zabijezen  za  gen. 
sing,  drugi  akc.  nego  je  u  nom.  sing.;  ali  i  Da- 
nicic  mece  ovu  rijec  medu  onake,  vidi  Glasnik. 
8,  20).  -  U  naUe  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukovu:  vide  (1.  i  2.)  kotalac.  —  Pa  opali  puSku 
i  Turcina  zgodi  posred  kotlaca.  M.  E>.  Miliievic, 
pomonik.  3,  375.  ,Od  velike  rauko  ve6  mi  je 
dusa  dosla  pod  kotlac'.  ,Eno  vidi  kako  mvi  u  ko- 
tlacu  bijo,  taj  no6o  dugo'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KU'l'LAC,  kotlaca,  m.  vidi  2.  kotalac.  — 
Hadl  nkcenta  vidi  1.  kotlac.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  ii  Vukovu  (vidi  kod  1.  kotlac). 
U  nitima  ono  mjosto  kroz  koje  zica  prolazi  zovu 
,kotlacem'.  J.  Bogdanovic.  , Kotlac  se  iskotlio, 
treba  ga  nakotliti'.  u  Dobroselu.  M.  Medici. 
Kotlac,  kiida  se  niti  provlace  u  tari,  kada  se 
uvla6i.  u  Lici.    F.  Hefele. 

KOTLA6a,  /.  kotao  od  gvozda.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  vide  gvozdenak  (kotao).  —  Moze  biti 
da  nije  dobro  zabi^ezen  akc.  i  da  treba  eitati  k6- 
tlaca. 

KOTLAJK!,  m.  prezime.  —  TJ  nase  vrijeme  u 
Uzicu  u  Srhiji.    1^.  Stojauovic. 

KOTLANICA,  /.  na  sto  se  nastavjaju  kotlovi 
nad  vatru  t.  j.  na  sosici  (kad  nema  veriga  ili  je 
vatra  na  poju). 

KOTLAR,  kotldra.  m..  covjek  koji  po  svom  za- 
natu  cini  kotlove,  pa,  u  sirem  smislu,  i  koji  uopce 
kuje  mjed.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je 
u  ostalijem  pade.Hma,  osim  nom.  sing.,  i  voc. : 
kiitlaru  (kotlare),  kotlari.  —  Moze  biti  rijei  pra- 
slavenska, isporedi  ces.  kotlaf,  po^.  kotlarz.  —  V 
nasemu  se.  jesiku  javfa  od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Mikalinu  (kotlar.  koji  kotle  cini  .faber 
aerarius')  gdje  se  naj  prije  nalwdi,  ii  Belinu 
(.caldaraio,  quolli  che  fa  caldaje  o  altri  vasi  di 
rame'  .aerarius'  159"),  u  Bjelostjenievu  (.ahena- 
riu3,  aerarius,  faber  cuprarius'),  u  Jambresicevu 
(,cuprarius.  faber'),  u  Voltigijinu  (.oalderajo'  .kes- 
selmaclier'),  u  Stuliicini  (, faber  aerarius'),  u  Vu- 
kovu (.dor  kesselsclimiod'  .ahenarius').  Boje  bi 
mi  bilo  poginuti  nego  dati  kcer  kotlaru.  S.  ^lU- 
bisa,  prip.  44.  Kotlar  .kupferschmiod'.  Zbornik 
zak.  2,  297. 

KOTLAREV,  adj.  koji  pripada  kotlaru.  — 
isporedi  kotlarov.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,de3 
kesslers'  ,ahonarii'. 

KOTLAREVAC,  Kotlarevca.  m.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  kragujevaikom.  iSriva  u  Kotla- 
revcu.    Sr.  nov.  1872.  596. 

KOTLARICA,  /.  zona  kotlareva.  ,Ako  srajeras 
kota'  u  prilici  uzeti,  s  kotlaricom  se  pogadaj,  a 
ne  s  kotlarom,  jer  je  on  tvrd  ka'  i  karaen'.  J. 
Bogdanovic. 

KOTLAEINA,  /.  vidi  ispek.  U  Lici  se  dava 
litra  rakije  od  kotla  rakijskcga  onomo  ciji  je 
kotao,  i  to  je  kotlarina.  u  Dobroselu.   M.  Modi6. 

KOTLAROV.  ailj.  vidi  kotlarov.  —  U  Vukovu 
rjeiniku. 


399 


KOTNA 


KOTLAVA,  /.  iine  kraoi.  Krupa,  Bosna.  D. 
Hire. 

1.  KOTLENICA,  /.  mali  kotao.  —  U  Belinu 
rjecnikii:  ,ealdarino  da  ouocere'  ,lebes',  i  ii  Vol- 
tigijinu :  .caldarino'  .eiti  kloinor  kossel'. 

2.  KOTLENICA,  /.  u  Noretvi  drvo  uad  vatrom 
o  koje  se  vjesaju  sudi  i  koje  se  moie  vrtjeti 
lijevo  i  desno.  isporedi  .cokrk'.  J.  Grupkovic.  — 
Kao  da  je  slicno  zaaceiie  i  it  StiiUcevu  rjecniku 
(v.  kotliiiiste),  ali  Stalli  pise  da  je  tako  nasao 
n  Belinu  rjecniku,  a  u  ovoine  je  drukiije  (vidi 
1.  kotlenica).  «'  tuya  je  nepouzdaiio. 

KOTLENICE,  /.  pi.  ime  sell*  u  Dabnaciji  u 
iikruiju  spletskoiii.    Report,  dalin.  1872.  32. 

KO'l'LENICICA,  /.  dem.  1.  kotlenica.  —  U  Be- 
linu rjecniku:  ,caldarinotto  piccolo'  ,lebes  parvus' 
l.")9^,  i  u,  Stuliieou  uz  kotlid. 

KOTLENIK,  Hi.  tv.di  u  Vukovu  rjecniku:  pla- 
niua  u  Srbiji  [u  okrugu  kra^ujevackom).  i  u  M. 
D.  Milicevic,   srb.  226. 

KOTLENKA,  /.  pro.stor  kamo  se  kotao  na- 
mjesiuje.  u  Sisku.    i\  Hefele. 

KOTLI,  Kotata,  in.  pi.  mjesno  ime.  Mi  smo 
s  Bozijom  pomocu  i  sa  g.  MiloSem  nima  put 
presekli  na  Drini  na  Kotlima.  Protokol.  pis.  ))r. 
M.  Nenadovida.  137. 

K(JTLIC,  m.  dem.  kotao.  —  Akc.  .te  mijeiia  ii 
gen.  pi.  kotlida.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu.  rjec- 
nika  u  Mikalinu  (kotlic,  mali  koto  ,lebes'),  ii  Be- 
linu, (,caldarino  da  cuocere-  ,lebes'  l.')9i'),  «  Bje- 
lostjencevu  (kotlic,  bakraSic,  tengorica  , lobes 
parvus'),  a  Stulicevu  (,exiguum  aheiuim'),  u  Vu- 
koou  (dim.  v.  kotao).  Supa[  kotlic  i  buklija  (po- 
slovica)  ,raassaritia  poco  buona'  ,vilis  suppellex'. 
A.  d.  Bella,  rjec.  465a.  Kosic  je  donesal  kotlic, 
kobac  je  donesal  drobac,  soja  je  donesla  loja. 
Nar.  pjes.  istr.  4,  3.  Nastavi  kotlic  na  vatru. 
Nar.  prip.  bos.  1,  113.  Nacinices  mu  lonce  za 
pepeo  i  lopatice  i  kotlice.  D.  Danioic,  2mojs. 
27,  3.  Bakarni  kotlici.  P.  Bolic,  vinodjel.  64. 
U  prenesenom.  smislu,  naj  dubje  mjosto  u  koritu 
vode.  Pasjan  u  Hrvatskoj.    D.  Hire. 

KOTTjINA,  /.  augm.  kotao.  —  Akc.  se  mijei'ia 
u  gen.  pi.  kotlina.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belitiii  (,ealdarone'  ,ahonum  ingons' 
l.'J9a),  u  Voltigijinii  (.calderono'  ,ein  grosser  kes- 
sol'),  u  tStidiccvu  (,ingens  ahonum'),  u  Vukoinc 
(augm.  V.  kotao). 

a.  u  pravom  smislu.  Zasto  mu  uiku  kotlinu 
ukova.    F.  Glavinic,  cvit.  271l>. 

J>.  u  prenesenom  smislu,  kao  dotina  Hi  dritk- 
cijc  mjesto,  koje  je  okoleno  sviida  planinama,  ako 
je  dubukij,  a  nije  vrlo  siroko.  —  isporedi  pouikva. 

—  U  nase  vrijeme.  Do  zdrela  mlavskog  cini  go- 
lemu  planiusku  kotlinu,  zatvorenu  od  sviju  strana 
neprolaznim  planinama.  Glasnik.  43,  270.  (Be{a- 
nica)  pada  sasvim  okomice  u  duboku  no  malenu 
kotlinu.   279.  i  u  Siilekocu  rjecniku:  ,borgkessel'. 

—  vidi  i  Kotline. 

KOTLINE,  /.  pi.  mjesno  ime,  vidi  kotlina,  b. 

a.  M  Slavoniji  ime  sumi.    D.  Hire. 

b.  It  iSrbiji.  Ima  narodnih  prica  kako  su 
Magari  zaptivali  vodu  Kotline  u  Maovi.  Nar. 
jjrip.  vil.  1868.  502.  —  mjesto  u  okrugu  vajevskoin. 
Niva  u  Kotlina.    Sr.  nov.   1861.  56. 

KOTLINISTE,  n.  u  Stulicevu  rjecniku :  ,luogo 
da  metter  caldaje  per  cuocere'  ,cortinale'.  (nije 
jednako  tumacene  u  talijanskom  kao  u,  latinskom 
jezikuj.  —  nepouzdano. 

KOTLISCE,  n.  mjesno  imi .  Livade  u  Vidovcu 
kod  Varazdina.    D.  Hire. 


KOTLITI,  kotlira,  impf.  prekinutu  zicu  opet 
u  kotlac  uvlaciti.  —  U  na.se  vrijeme  u  Lici.  ,Eno 
vidi!  ne  zna  i  no  umije  Jico  kotliti'.  ,Sto  ona 
zna  sto  e  to  kotlene  (yrijeskoin  mj.  kot(ene)  ka 
i  zaba  u  setiiu'.    J.  Bogdanovic. 

KOTLOKRP,  m.  covjek  koji  krpi  kotlove.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,der  kessolriicker'  ,alionorum  refector').  Friulski 
kotlokrpi.  M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  310.  (Kotao) 
na  poprav|ari6  kotlokrpu  odnijeti.  V.  Bogisic, 
zborn.  66. 

KOTLOKRPA,  m.  kotlokip.  u  Backoj.  V.  Ar- 
senijevii.     Kotlokrpa,  vidi  krpikotle.    M.  iVIodic. 

KOTLOKRPOV,  adj.  koji  pripada  kotlokrpu. 
—  U  narodnoj  zagoner.i  naSega  vremena  i  otale 
u  Vukovu  rjecniku :  ,k6sselrtickors-'  ,rofectoris 
ahenorum'  s  primjerom:  Nazimac  kus  kopa  bus 
pod  kotlokrpovora  kucom  (ovo  je  nekakva  zago- 
netka,  ali  ne  znam  §ta  znaoi).  U  Nar.  zag.  nov. 
ima  odijonetlaj  krtica  na  str.  105,  a  svilena  buba 
na  str.  201. 

KOTLONOSKI,  adj.  nejasna  rijec  (inoze  hili 
da  nije  dobro  nastampana)  na  jcdnom  mjestu 
.will  vijeka.  (Vjestice)  jase6  na  trsti  i  na  soske 
vec  ne  odlijeta'u  kroz  prozore  te  kopite  kotlo- 
noske  na  sumisca  gdi  se  sbore.   J.  Kavanin  451l>. 

KOTLONOSe,  kotl6nosa,  /.  pi.  u  Vukovu  rjec- 
niku :  prvo  ospice  koje  se  pojave  u  kakvome 
mjestu.  Kazu  da  se  kotlonose  lasno  prebolijevaju, 
i  slabo  ko  umire  od  nih.  ef.  potraguse. 

KOTLOVI,  m.  pi.  ime  zasroku  u  Srbiji  u  okrugu 
uzickome.    K.  Jovanovic  154. 

KOTLOVINA,  /.  0)10  (mjed,  bakar)  oda  .Ha  se 
cine  kotlovi.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Bjelostjenievu  (kotlovina,  bakar  , cuprum'), 
«  VoUigijinu  (,rame'  ,kupfer'),  u  Stulicevu  (,aes' 
iz  Habdeliieva).  Bakar  se  kaze  u  Dalmaciji  ko- 
tlovina. D.  Popovii,  poznav.  robe.  141.  ,U  mom 
je  sparketu  kota  od  kotlovine,  a  u  tvom  od  lima'. 
u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KOTLUJEVAC,  Kotlujevca, ,  to.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  crnorijeckom.  Niva  u  Kotlujevcu. 
Sr.  nov.  1869.  104. 

KOTLUi^A,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  (u 
Imoskome,  a  u  Siiui  ,bakra',  u  primorju  ,lopiza') 
zemjan  sud  koji  se  nastavja  na  vatru  kao  kotao 
,art  irdenes  geschirr'  ,vas  quoddam  fictile'.  — 
Akc.  sc  mijeiia  u  gen.  pi.  kotlusa.  —  U  nase 
vrijeme.  Ako  stijena  kotluSi,  jao  kotlu§i!  ako 
kotlusa  stijeni,  jao  kotlusi!  Nar.  posl.  vuk.  8. 
Svaka  baba  pod  svoju  kotlusu  potice.  Nar.  blag, 
mebm.  beg  kap.  223.  Ustakoh  mu  kotlusu.  Bos. 
Vila.  1887.  90. 

KOTljjA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  (u  Hr- 
vatskoj) od  drveta  sto  se  pred  cimerom  od  one 
daske  na  koju  se  natifte  lemeS  provuSe  gore  kroz 
gredej  (kao  i  cimer).  cf.  kotla. 

KOT^jENIK,  »«.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku: 
Kotblenikb,  planina  koja  se  i  sada  zove  Kotlenik 
u  Srbiji ;  Zioi  je  kra}  Stefan  Prvovjencani  dao 
pase  ,po  one  srene  Kotlenika'.  M(on.  serb).  12. 
(1222—1228).  —  Vafa  da  je  Kotlenik  po  istocnom 
govoru. 

KOTl^iENE,  n.  djelo  kojijem  se  kotli.  J.  Bog- 
danovic. — ■  vidi  kod  kotliti. 

KOTLINA,  /.  ime  mjestima  u  Srbiji.  ti)  u 
okrugu  uzickom.  Niva  u  Kotjini.  Sr.  nov.  1874. 
192.  —  It)  u  okrugu  vafevskom.  Zabran  u  Ko- 
tjini.    1871.  192. 

KOTNA,  /.  skotna  zivotina.  —  U  Stulit'rvu 
'  rjecniku:  ,bellua  pregnans'.  —   nepouzdano. 


KOTNIOA  4 

KoTNiCA,  /.  vidi  kotilica.  —  U  Stuliieou 
rjecnikii:  .animal  t'oocundiim'. 

KO'l'NO,  ridi  1.  kot  i  koti.  —  U  na.se  vrijeme 
u  Hjinr.ikijeh  Hrvata.  Stral,  cii  to  ostavit  kotno 
siroticu.    Jafiko.  14. 

KOTO,  Kotla(?^,  »i.  ime  ncocii  ii  Hcrccgovini. 
Statist,  bosn.  117.  —  Vaja  da  hi  ohlik  jx)  kni- 
zncvnom  jezikii  bio  K6tao. 

KOTOBAN,  m.  kotarica  ni/.na  u  knjoj  kokosi 
noso  jaja  (ii  okrugu  i-udni6koiii).  u  Vuka  ,koto- 
baiia'.    M.  Duiovic.  —  vidi  kotobaiia,  1. 

KOTOBANITr  SE,  kot6banim  se,  impf.  u  Vu- 
kovii  rjeinika:  (u  Crnoj  Gori)  vide  baniti  so. 

KOTOBANA,  /.  u  V'ukovtt  rjecniku:  1.  (u  Sr- 
biji)  ,dor  hiihnorkorb'  ,gallinarium  (ad  ova  po- 
nenda)'.  Takovo  se  kotobaiio  oplefcu  od  bijole  lozo, 
pa  se  objese  i.spod  stroho  (da  knkosi  u  nih  nose 
jaja).  —  2.  (u  Srijemu)  kukiinizni  kos  iiallk  na 
iardak  ,eino  art  cardak  zuin  kukuruz'  ,horrei 
genus'.  —  Kao  da  je  u  nekakvoj  snczi  s  kotarica. 

KOTOBANENE,  ra.  djelo  kojijeiii  se  ko  koto- 
baiii.  —  U  Vukovii  rjecniku  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Crnoj  Gori. 

KOTOGLOG,  vidi  kotolog. 

K(  )TOLA,  /.  vidi  kotula.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Kotola  ,der  kittel'.  D.  Nemanid,  cak.  kroat. 
stud,  ifortsg.  ,S2. 

KOTOLINI,  m.  pi.  ime  mjesno.   —  xv  vijeka. 

Vinograd   v  Kotolinih.    Mon.   oroat.  132.  (1487). 

KOTOLOG,  m.  hobovnik,  bohovnak,  neka  hi^ka. 

—  U  StuUievu  rjecniku:  kotolog,  trava  ,fava  in- 
versa,  fava  grassa,  fabario,  telefio'  ,telephium'. 
Kotolog,  (kotoglog  Anselrao  da  Canali),  Sedum 
telephium  L.  (StuUi).  B.  Sulek,  im.  165.  —  Ko- 
toglog ne  znam  treba  Ii  citati  kotoglog  Hi  ko- 
to}og;  ali  mislim  da  je  bo(i  oblik  kotolog  (mjesto 
gdje  kot  Iczi'f'). 

KOTOlfiAK,  m.  kolo,  kotac.   —  isporedi  kotr). 

—  Na  jednom  wjestu  xvii  vijeka.  Cetiri  koto)aka 
na  kojijeh  se  vrti  vrijeme.  M.  Divkovic,  bes. 
692>'. 

KOTOJ^OG,  vidi  kotolog. 

KOTOPAN,  m.  poglaviea,  starjesina.  —  Od 
srlat.  catapanus,  -"irgre.  xaT^naroi.  —  Ima  i  ii 
staroruskom  jeziku  KOTonain..  —  U  spomeniku 
XV  vijeka,  i  otale  u  Daniiicevu  rjecniku,:  koto- 
panb  ,magistratus  quidam'.  Po  Zovanu  kotopanu 
drevskomu.  Spom.  sr.  1,  90.  (1407).  Danicic  do- 
daje :  u  istom  spomeniku  stampanom  na  drugom 
mjestu  stoji  .potopanu'.  M(on.  serb).  251  (ispraoi 
250).  u  ovome  prijepisu  stoji  potopanu  davskomu 
ocito  grijeskom,  kao  i  pioslije  leto  1400  mj.  leto 
1400  i  7  leto  kao  sto  stoji  u  Spom.  sr. 

KOTOE,  m.  mjksno  ime. 
a.  grad  u  Dalmaciji,  lal.  Cattaro.  Eepert. 
dalm.  1872.  9.  —  Zove  se  lat.  i  Ascrivium,  jer 
je  za  vrijeme  Jiimjana  bio  na  onom  mjestu  grad 
s  ovijem  imenom.  Srednega  vijeka  zove  se  ra  .Ji- 
xuTiQu  (Konstantin  Porfir.  u  Documenta  hist.  rac. 
342.  344.  347.  403.  405).  Porjirogenet  pise  id  xuxui 
.lixurfQd  (dofti  Kotor)  i  to  xdaxQov  (grad)  tmv 
Jtxujtguiv:  ne  znam,  hoce  Ii  da  tijem  sto  razli- 
ku,ie;  u  drugoga  pisca  zove  se  Decadaron  (Anonym. 
Eavenn.  vidi  Doc.  hist.  rac.  354).  Ali  se  zvao  u 
isto  doba  i  Catarum,  Catharum  i  mozebiti  Eca- 
terum,  vidi  catharitana,  ecatereusis  ecclesia;  ca- 
tharitanus,  catariensis  episcopus.  Doc.  hist.  rac. 
191;  Catarini.  134.  —  Po  postanu  je  po  svoj  pri- 
lici  tuda  rijec,  premda  se  isporeduje  s  Kotorom 
u  Bosni  i  s  rijeci  kotar   (radi  puike    etimolo- 


0  KOTOEANIN 

gije  vidi  primjer  iz  Vukova  rjeinika).  —  U  na- 
Semu  se  jeziku  pomine  od  prvijeh  vremena,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Mika(inu  (Kotor,  grad  u  Dal- 
maciji  ,Asoriuum,  Ehinum'),  u  Belinu  (,Cattaro, 
citta  aiitichissima  in  Dalniatia'  , Ascrivium'  1771)), 
u  VoUigijinn  (,Uattaro,  cittA,  noUa  Dalmazia'  , Cat- 
taro, siadt'),  u  Stuliceou  (Kotor,  grad  stari  a 
Dalmaciji  , Catarum,  Cata,  Ascrivium'),  ti  Vukovu 
(,Cattaro'),  u  Danicicevu  (Kotari>,  grad  u  pri- 
morju).  (Stefan  Neinaiia  osvoji)  Kotorb,  utvri.- 
divi.  ij  i  vbzuGsb  dvorb  svoj  vb  nemb.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  S.  U  Jvotorb.  Mou.  sorb.  68. 
(1.305-1307).  Spom.  sr.  1,  '2.1  (13'JU).  113.  (1412). 
S  Kotoromb.  Mon.  serb.  109.  (1362).  Grada  Ko- 
tora.  Spom.  sr.  1,  176.  (1412).  Oh  vrli  Kotore  ! . . . 
S.  Moncoti6  336.  Sibenik  jos  i  Spljet  s  Kotorom 
svi  druzi  ...  N.  Na}e5kovi6  1,  335.  ^laiiskoga 
je  aprila  u  Kotoru  primiiiula  ...  B.  Gradic,  djev. 
155.  Kad  stro  Budvu,  Kotor,  Eisan  ...  J.  Ka- 
vaiiin  182'.  Ej  Kotnro  gnizdo  sokolovo !  And. 
Kacic,  razg.  316*.  Koliko  je  u  Kctoru  kulah... 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  6.  Dok  dodomo  do  Kotora 
grada.  4,70.  Eisiiani  pripovijedaju  da  jo  u  stara 
vremona  kad  je  Eisan  bio  glavno  mjesto  u  Boci 
bio  tor  ondje  gdjeje  sad  Kotor,  pa  poJto  Eisan 
propadno  u  more,  pocne  se  novi  grad  zidati  ,kod 
tora',  i  nazovu  ga  , Kotor' .  .  .  Ali  so  misli  da  su 
ime  ovo  ondje  donijeli  nokaki  Bosiiaoi  koji  su 
se  doselili  iz  mjesta  koje  so  zvalo  , Kotor'.  Vuk, 
rjecn.  kod  Kotor. 

b.  tri  mjesta  u  Bosni :  Kotor  katolicki,  Kotor 
turski,  dva  sela  u  okrugu  bnnoluikom.  Statist, 
bosn.  34.  selo  u  okrugu  travniekom.  69.  ovo  zadne 
Hi  razcaline  grada  s  istijem  imenom  na  rijeci 
Bosni  pomine  jos  Porjirogenet :  i6  Kiimja  (Doc. 
hist.  rac.  407),  vidi:  Bosanska  mesta  ih  Kiiiioa 
xcil  TO  Jinviix  P.  J.  Safarik  je  ovako  rasvet]a- 
vao:  ,KuTiQa]Q  danasiie  Kotorsko  na  reci  Bosni...' 
Fr.  Jukii  u  svome  Zem}opisu  Bosne  32,  prvi 
kaza  da  ima  u  sarajevskoj  nahiji  , Kotor,  negda 
slavan  grad,  sad  podor  na  obali  Bosne'.  U  pri- 
medbi  na  istoj  strani  pomine  se  da  je  , Sarajevo 
sagradeno  god.  1465  od  plemica  Sokolovica  i  Zla- 
tarovica,  koji  su  se  prvi  poturcili,  iz  razvalina 
Vrhbosne  i  Kotora'.  Ako  je  same  tacan  izvestaj 
Fr.  Jukica,  doista  bi  naj  prikladnije  bilo  staviti 
Porfirogenetov  KiiiiQc  u  Kotor  kod  Sarajeva.  I 
Fr.  Eacki  se  izjasnio  za  n  (vidi  Doc.  hist.  rafi. 
415).  Ako  Ii  je  mesto  neudesno  za  sredisto  i  noma 
ostanaka  od  starine,  bez  kojih  drzim  da  ne  moze 
biti,  onda  bih  ja  Porfirogenitov  KiiitQd  trazio  u 
Kotoru  na  Vrbani,  koji  s  Tosiiem  u  jednoj  liniji 
stoji.  Prema  tome  Kotoru  nalazi  se  na  dosnoj 
strani  Vrbaiio  i  selo  Kotoriste.  S.  Novakovic, 
obi.  1.38—139.  vidi  i  I.  Euvarac,  pril.  u  Glasniku 
49,  '29—31,  i  P.  Matkovic  u  Eadu  49,  14G. 

c.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  tnodrusko- 
rijeckoj.  Eazdije).  47.  —  Pomine  se  od  xv  vijeka. 
V  Kotori.  Mon.  croat.  76.  (1450).  Kotorom.  82. 
(1455).     S  Kotora.    238.  (1536). 

KOTOEA,  /.  selo  u  Kozari.    M.  Euzi6i6. 

KOTOEAC,  Kotorca,  m.  ime  selu  a  Bosni  u 
okrugu  sarajevskom.    Statist,  bosn.  9. 

KOTOEAOA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  Zemja  u  Kotoraci.  Sr.  nov.  1872. 
470. 

KOTOKAGKI,  Kotorackoga,  Hi.  prezime.  —  U 
nase  vrijeme.    Sem.  prav.  1878.  92. 

KOTOEAN,  m.  vidi  Kotoranin.  —  Na  jednom 
mjestu  xviit  vijeka  (radi  stiha).  Biskup  Drago, 
iiiv  Kotoran  ...    ,J.  Kavanin  94b. 

KOTOEANIN,  »».  covjek  iz  Kotora  (vidi  Kotor, 
a).  —  Mnozina :  Kotorani  (stariji  je  oblik  Koto- 


KOTORANIN 


KOTRIZAN,  a. 


rane).  —  Od  prvijeh  vremena,  a  izmedu  rjecnika 
u  Belinu  (.Cattarino'  177l>),  u  Vukovu  (,einer  von 
Cattaro'  ,Cattarensis'),  «  Danicicevic  (Kotoraniiib, 
covjek  iz  Kotora).  Zui'bg:b  Kotoranini..  Mon. 
sei-b.  7.  (xii  vijek).  Sto  su  bastine  kotorske  u 
Dubrovnikn,  da  iht  jiovrate  vse.hb  Kotoranomb. 
Mon.  serb.  170.  (1.S62).  Kotorane  prosili  su 
wruXbja.  Spom.  sr.  1,  114.  (1412).  Plod  triju 
brar-e  Kotorana.  J.  Kavaiiin  314a.  Dobrocaui 
Kovoro  .sa  svijem  drukcije  nego  Kotorani.  Vuk, 
kovc.  35. 

K()T01l.-\S,  m.  Kotoranin.  —  Najrdnom  mjr'itH 
xvin  vijeka.  Tri  ima  tijola  i  brajena,  inufienike 
Kotoraso.    .T.  Kavanin  316l>. 

KOTOKASKI,  adj.  kotorski.  —  U  istoga  pisca 
u  kiijega  ima  i  Kotoras.  Kotoraska  povrh  goro . . . 
.T.  Kavanin  15i>t'.  Julijan  i  Adam  kotoraski. 
3(19'). 

KOTOE.V^NIK,  III.  Kotoranin.  —  TJ  istoga 
pisca  ti  kojega  ima  i  Kotoras.  Niko  i  Crrsur 
Kotorasnik.    J.  Kavanin  30'Jl>. 

KOTOECIC,  m.  Kotoranin,  kao  deminutiv.  — 
U  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka.  Oni 
Kotov6i6  mail  smijesan  bjose.    M.  Drzic  398. 

1.  KOTORI,  j»'0».  koji,  vidi  koteri.  —  Samo 
It  knigama  pisanima  crkvcnijcin  jczikom,  i  po 
sjeverosapfidnijem  krajerimn  (cidi  koleri).  —  Iz- 
medu rjecnika  a  Danicicecu  (kotoryj  ,qui3'). 

a.  u  pitanu,  vidi  koji,  2,  a.  Kotorima  ustb- 
nama  prizovu  (utboa  .strasbnago?  Stefan,  sim. 
pam.  saf.  5.  Kotori  jezykb  izbglagol.otb  tujny 
tvoje'i'  2.5.  Pesti  se  m  dusi  svojoj,  vb  kotoroje 
cislo  vbcbtenb  budii.  Mon.  .serb.  4.  (1198 — 1199). 
Da  mi  kaze.^,  kotora  jssi  i  od  kuda.  F.  Vraucio, 
/.iv.   105. 

1).  vidi  koji,  2,  b.  Aste  li  kotori  obrestetb 
se.    Mon.  .sorb.  14.  (1222—1228). 

C.  relativno,  vidi  koji,  2,  c.  S  listi  kotore 
poslem.    Mon.  oroat.  261.  (1564). 

<l.  «•  gode  i  |ubi).  Xa  kotoni  gode  rabotu. 
Mon.  serb.  63.  (1293—1302).  Kotwrij  [ubo. 
Glasnik.  II,  79. 

2.  KOTORI,  »(.  pi.  vidi  Kotor,  a.  —  U  jednoga 
pisca  xvui  vijeka.  Po  muci  Kotorima  primi 
snagu  tijela  svoga  (sveti  Trifan).  .f.  Kavanin 
3141). 

KOTORIC,  m.  ime  selu  n  Hlnvoniji  a  zapa- 
niji  pozeskoj.    Razdije).  127. 

KOTORrNA,  /.  prepolica  na  otoku  Krku  i  ii 
krvatskom  primorju.  T>.  Hire.  —  Od  lal.  co- 
tonio,  coturnice,  ili  od  kit.  coturTiix. 

KOTORIStE,  n.  ima  scla  it  Bosni  it  okriigii 
haAoliickom.  (Kotorist'o).  Statist,  bosn.  34.  — 
vidi  i  kod  Kotor,  b. 

KOTORIZDO,  pron.  vidi  kojizdo.  —  U  kni- 
gama pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmedu 
rjecnika  a  iJanicicevu  (Icotoryjzdo  ,qaivis').  Ko- 
toraagozdo  kamene.    Glasnik.  11,  70. 

KOTORJE,  n.  u  StuUcevu  rjecniku:  v.  kotar 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara.  —  nepouz- 
dano. 

KOTORKA,  /.  sensko  celade  iz  Kotora  (vidi 
Kotor,  a).  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Kotoraka. 
—  U  Belinu  rjeiniku:  ,donna  Cattarina'  177'',  i 
u  ViikoVK :  ,oine  von  Cattaro'  ,C'attaro)isis  mulier'. 

KOTORKUNTA,  /.  vidi  Kotorka.  —  U  nasc 
urijcme.  Kata  Vlastelinovica  Kotorkina.  S.  ^iii- 
bisa,  prip.  277. 

KOTOROSKA,  /.  vidi  kostrika.  Kotoroska, 
Ruscus  aculeatus  L.  (Ores),  v.  Kataroska.  B. 
Sulek,  im.  165. 


KOTORSKI,  adj.  koji  pripada  Kotoru  (vidi 
Kotor,  a).  —  Od  prvijeh  vremena,  a  izmedu  rjec- 
nika It  Belinu  (,di  Cattaro'  177''),  u  Vukovu 
(,von  Cattaro'  ,oattarensis'),  u  Danicicevu  (ko- 
fcorbskyj,  sto  pripada  Kotoru).  Piskupb  kotorbsky 
Dumuiia.  Mon.  serb.  69.  (1305—1.307).  Da  ku- 
pimo  carinu  kotorbsku.  "246.  (xiv  vijek).  ilAh 
wpcine  kotorbske.  320.  (1423).  Knez  i  kapetan 
kotorski.  463.  (1454).  Dinari  kotorscijehb.  464. 
(1454).  Kanzilijer  lupcine  kotorske.  465.  (1454). 
Knezu  i  vlastelomb  kotorbscimb.  545.  (xv  vijek). 
Na  kotorskomb  vratu.  Spom.  sr.  1,  38.  (1402). 
Kotorske  plavi.  1,  58.  (1405).  Vlastelinu  kotor- 
skomu.  I.  Ivanisevic  258.  Biskupom;.  .  .  kotor- 
skomu  ...  A.  d.  Costa  2,  32.  Iz  Dobrote  drzavo 
kotorske.  J.  Matovic  i.  I  slavnu  kotorsku  kra- 
jiuu.  Pjev.  crn.  lOS*).  Ni  je  zime  ni  zimice  do 
kotorske  tripuiiice.  (U  Crnoj  Gori).  Nar.  posl. 
vuk.  215.  —  cesto  Boka  kotorska.  To  pobjeze  u 
Boku  kotorsku.    Pjev.  crn.  '20l>.  vidi  1.  Boka. 

KOTORSKO,  n.  ime  sclii  u  Bosni  u  okrugu 
hanoluckom.  Statist,  bosn.  39.  i  kraju.  F.  Juki6, 
zemj.  72.  Tko  6e  otic  u  Kotorsko  ravuo  .  .  . 
ufatiti  Grgu  od  Kotorskog.^  Nar.  pjes.  juk.  577. 
—  Mijena  se  i  kao  supstantin,  preinda  je  uprav 
adjekliv.  A  eno  ih  u  Kotorsku  ravuu.  Nar.  pjes. 
juk.  578. 

KOTRASKI,  adj.  koji  pripada  Kotrazi.  Ko- 
traska  (opstina).    K.  .Jovanovic  169. 

KOTR.AZA,  /.  ime  mjestima  u  Srhiji.  ii)  selo 
i  zasclak  u  okrugu  iacanskom.  K.  .lovanovic 
169.  173.  —  h)  .selo  u  okrugu  kragujevackom. 
119.  —  Mjcsto  se  s  ovijein  iinenom  poniine  xiii 
vijeka,  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Krajica  je 
Jelena  ,na  Kotrazi'  pisala  Dubrovcauima  potvrdu 
za  vinogrado  koje  su  prije  drzali.  M(on.  serb). 
50.  (1289).  nomiuativu  nema  potvrde. 

KOTRIG,  m.  vidi  olau  i  filanak.  —  Rijec  je 
novo.'slovenska  (kotrig  i  kotriga),  a  nalazi  se  u 
kajkavaca  i  u  sjevcrnijeh  cakavaca.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelosfjencevu  (kotrig, 
clank,  zglob,  olanak  .articulus';  kotrigi  ili  ko- 
lenca  prutja  ,artieuli  sarmentorum'),  ii  Jambre- 
sicevu  (,articulus'),  u  Voltigijinu  (,articolo'  ,gliad, 
golenk').  It  StuUcevu  (,articulns'  iz  Habdeliceva). 

it.  tt  pravom  smislu,  vidi  clan,  1,  a),  i  clanak, 
a).  Kad  mu  odsioo  ki  kotrig  ili  vud  od  zivota.' 
V.  Glaviuic,  svitl.  65. 

1».  vidi  61an,  1,  e)  i  Manak,  c).  —  Izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kotrig  vore  .articulus 
Udel' ;  kotrigi  vere  Bozje,  .sklani  od  veruvana 
,articuli  symboli,  capita  symboU').  Koji  simbol 
razdiliso  u  dvana_deste  c}ani  il'  kotrigi.  S.  Bu- 
dinie,  sum.  4='.  Clan  ili  kotrijeg.  C>K  &'.  Slo- 
ziSe  se  Grci  i  Latini  u  kotrigu  vera  krscauske. 
P.  Vitezovic,  kron.  119. 

C.  vidi  clan,  1,  g).  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kotrig,  zadiii  oas  smrtni  , articulus  vitae 
mortisque,   vitae  mortisquo  confinium'. 

d.  vidi  clanak,  e).  —  V  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kotrigi,  clanki  koji  zlamenuju  spol  i  po- 
stavjaju  se  pred  imenom,  kakti:  ov,  ova,  ovo 
,articuli,  ut:  hie,  haec,  hoc'. 

KOTRIV,  adj.  vidi  kotrizan.  —  U  Voltigijinu 
rjecniku:  ,articoloso'  ,gelonkig'.    —   ncpouzdaiio. 
KOTRIZAN,  kotrizna,    adj.    koji  pripada  ko- 
trigu, vidi  clanen,  clanovan. 

a.  adj.  —  U Bjelostjencevu  rjecniku:  kotri/.ni, 
zglobni  ,articularis' ;  u  Voltigijinu :  grijeskoiii 
kotrizni  ,artioulato,  aocentato'  ,deutUch,  wohl- 
vertheilt' ;  u  StuUcevu :  grijeskom  kotrisui  ,arti- 
cularis'    iz   Bjelostjenceva.    —    U   Voltigijinu  .je 

26 


KOTEI^AN,  a.  4 

rjeinikii  preneseno  znaiene:  razgovijelan  (o  go- 
voru,  isgovaraiiu),  prema  lat.  articulatus,  vidi  t  b. 
It.  adv.  kotriXno.  —  U  Bjelostjenievu  rjei- 
niku:  kotrizno,  po  kotrigeh,  po  filonkeh,  z;;lobno 
,articulatini'.  2.  kotrizno,  razborno  izffovivrjati, 
bistro  izgovarati  .articulatim,  i.  e.  plana  pro- 
nuntiaro',  i  u  StuHcevu:  grijeikom  kotrisno  ,ar- 
ticulate'. 

KOTKL^lSrAK,  m.  neka  hifka.  —  Postaje  od 
kotrig.  Kotriziiak  (prema^  ilem.  gliedkraut),  Si- 
deritis  L.  (I.  Sab|ar).    B.  Suiek,  im.  165. 

KOTIHi,  m.  nesto  naiineno  kao  kolo  Hi  kotai. 

—  ispondi  kolut,  kotur.  —  Od  iste  osnoee  od 
koje  je  kotrjati.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  cigra,  radii,  zvriak.  —  U  Mika(inu  rjei- 
nikii: ,trottolo,  ruzzula'  ,trochus',  i  u  StuHcevu: 
, turbo,  ti'ocbus'. 

b.  u  nekoj  drugoj  igri,  vidi:  Igrafti  nafeine 
od  kakvo  dasko  jedan  kolut,  ceperak  sirok  u 
precniku,  a  najvole  ouaj  kotur  od  lefeanika,  ili 
uzmu  kakvu  od  drveta  poveliku  okruglu  bu^u, 
i  to  im  je  , kolut'  ili  ,kotr}'  ...  M.  D.  Milicovid, 
ziv.  srb."  2'J:7.  Kao  sto  se  potezu  veseli  judi  ko- 
tr}em  u  belu  nedeju.    pomenik.  2,  149. 

C.  vidi  kotu(ac.  —  U  Mikafinu  rjecniku: 
kotrj,  oglavnik,  koji  Zene  stavjaju  na  glavu  za 
nositi  teske  stvari  ,spara,  toroello'  ,ce3ticillus', 
i  u  StuHcevu:  ,cesticillus'  iz  Mika^ina. 

KOTKl^AN,  m.  neka  hilka.  —  I:medu  rjecnika 
II  Vukovu  (,Jie  feldmannstreu'  ,Eryngium  cam- 
pestre  Linn.').  —  Kotr(an,  Eryngium  campestre 
L.  (Pancii),  v.  Kolotrk.    B.  Sulek,  im.  165. 

KOTR^ANE,  n.  djelo  kojijein  ko  kotrfa  ili  se 
kotrfa.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,das  roUen, 
kollern  (ein  spiel)'  ,volutio'.  U  ono  kotr)ane  is- 
pala  mu  je  kutijioa  iz  gepa.  S.  ^ubisa,  prip. 
276. 

KOTR^iATI,   kotrjam,   im<pf.   koturati,  valati. 

—  Ake.  ,s-e  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  kotrjdmo, 
kotrjate,  u  aor.  2  i  3  sing,  kotrja,  u  part,  praet. 
act.  kotrjao,  kotrjala,  u  part,  praet.  pass,  kotrjan. 

—  Od  xvn  vijeka  (vidi  2,  b). 

1.  aktivno.  —  Lf  StuHcevu  rjecniku:  .trochum 
circumagere,  trooho  ludere,  se  movere',  i  u  Vu- 
kovu: ,rollen'  ,voIvo'.  —  O.'iim  znacena  (u  Vu- 
kovu rjecniku)  Ho  se  reklo  sprijeda,  u  StuHcevu 
imadu  druga  dva  znacena,  kao  kod  2. 

2.  sa  se,  rejieksivno. 

a.  micane  se  (kotrlane)  vrsi  na  sainoine 
subjektu.  subjekat  moze  biti  ce^ade  iH  sto  nezivo 

—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,rollen  (spieleu)' 
,voIvo'.  Kotrja  se  Golotrbe  Ivo.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  101.  Niz  tocila  vajaju  se  trupi,  ter  u  crnu 
kotrjaju  rijeku.  Osvetn.  3,  155.  —  Hjeb  jecmen 
kotrjase  se  k  okolu.  D.  Dauicio,  sud.  7,  13.  Kri- 
juci  suze  sto  se  kotrjahu  niz  nezine  punacko 
obraze.  M.  P.  Sapcanin  1,  162.  Kolut  se  ko- 
trja kao  kolo  (vidi  kotrl,  b).  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.-  248.  i  metaforicki.  Djelo  iz  ruku  mu 
se  kotrja.    J.  Eaji6,  pouc.  3,  103. 

b.  igrati  se  kotrlem,  koturati  kotr}.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Wlikajinu  (kotrjati  se,  koturati 
se  ,lud6re  trocho')  gdje  se  naj  prije  nahodi.  Ili 
se  nome  (projom)  kotrjaju  kao  ono  kotrjem.  M. 
D.  Mili6evi6,  jur.  55. 

KOTIUjAVAC,  koti-Javca,  m.  covjek  koji  se  ko- 
trja (metaforicki:  nemiran).  —  Samo  u  StuHcevu 
rjecniku:  jimjuies,  inquietus'. 

KOTE^KA,  /.  nesto  Sto  se  kotrja,  ah  se  na- 
lazi  samo  u  dva  osobita  znacena. 

a.  u  jednoga  pisca  x-<ni  vijeka  u  nekakvoj 
igri,  te  moze  biti  da  znaci  Ho  cuii  ili  klip.    Ohi 


2  KOTRU^ICA 

koji  se  igraju  kotrjke  prominuju  boco  (vidi  kod 
boca,  1).    M.  Radnio  564l>. 

b.  zamotulak  novaca,  kao  vafak.  —  U  na.'ie 
vrijeme.  Gotov  se  novae  ima  u  kotrjke  zaviti. 
Zbornik  zak.   1870.  21. 

KOTliOMAO,  Kotromca,  m.  iine  livadi.  Ber- 
kasovo  u  Srijemu.    D.  Hire. 

KOTBOMAN,  ni.  ime  muSko  i  prezime.  — 
Ovako  se  zvao  naj  prvi  bosanski  ban  od  poro- 
dice  Kotromaniia:  po  M.  Orbinu  (regno  degli 
Slavi.  3.50)  bilo  mu  je  ovako  ime  i  bio  je  Nijemac 
(,Gotromanno  Tede.soo'),  po  drugima  bilo  mu  je 
prezime  :  A  kad  Xivit  ban  Kulin  pristade  .  .  . 
mlogo  vrimo  brez  vlado  stajaSo.  to  kad  docu 
kraj  zemje  magarske,  u  drzave  on  posla  bosanske 
Kotromana  Ivana  vojvodu.  Nadod.  202.  vidi  i: 
S  sinom  Stijepe  Kotromana.  J.  Kavariin  lOO*). 
— Jos  kao  ime  prije  nasega  vremena.  Kotromanb. 
S.  Novakovic,  pom.  71.  kao  prezime  u  nase  vrijeme. 
Scliem.  bosn.  1864.  xxii. 

KOTROMANAC,  kotromanca,  in.  vidi  lazaret. 

—  U  trecemu  izdanu  Vukova  rjecnika  dodano 
je :  [kotromanac,  m.  vide  lazaret],  ali  u  prvijem 
izdanima  nema  ove  rijeci,  nego  samo  u  drugome 
kod  lazaret:  cf.  kotromanac.  —  Va^a  da  postaje 
od  tal.  contrabbando.  —  Ovako  se  zove  nekakvo 
mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  aleksinaikom.  Livada 
u  Kotromanou.    Sr.  nov.  1875.  123. 

KOTROMANIC,  m.  prezime,  vidi  Kotroman  i 
Kotromanovii.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Daniiicevu  (Kotromani6b,  prezime  poro- 
dici  koja  je  vladala  u  Bosni).  Ovoj  mesto  jestb 
kuca  (udt  postanbja  Kotromanicb.  Spom.  sr.  1,  126. 
(1415).  Gospode  prisvetle  Kotromanicb.  1,  127. 
(1415). 

KOTEOMANOV,  adj.  koji pripada  Kotromanu. 

—  XIV  vijeka  kod  mjesnoga  imena,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Daniiicevu  (Kotromanovb).  Selo  Dubica, 
i  meda  kamenb  Kotromanovb.  Mon.  serb.  198. 
(1381). 

KOTROMANOV16,  m.  prezime  po  ocu  Kotro- 
manu, vidi  Kotroman,  isporedi  Kotromauic.  Bi 
odabran  za  bana  (u  Bosni)  Ivan  Kotromanovic. 
And.  Kacic,  kor.  419.  Kotromanovic  od  Mile- 
seva  iz  Bosue,  bani  i  krali  bosanski.  453.  —  / 
u  nase  vrijeme.  Schem.  bosn.  1864.  xiii. 

KOTRSA^^KA,  /.  lieko  izvijane  kad  se  igra 
kolo  u  Lici  na  Tromedi.  ,Ma  sve  to  nije  nista 
prema  strahu,  sto  ga  gdeko  pretrpi,  kad  je  ko- 
trsajka'.  (Poblize  u  Javoru  za  god.  1884.,  str. 
845).    M.  Medic. 

KOTRSKAl^TE,  n.  djelo  kojijem  se  kotrska.  — 
U  Vukovu  rjeiniku. 

KOTRSKATI  SE,  k6trskam  se,  impf.  vidi  u 
Vukovu  rjeiniku:  dim.  v.  kotrlati  se.  Djeca  se 
kotrskaju  o  vaskrseniju  polupanim  jajima  (u 
Srijemu).  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing. 
kotrska. 

KOTRULICA  (Hi  Kotrujica),  /.  mjesno  ime. 
— •  xiy  vijeka.  Obrete  pesteru  vb  kameni,  jaze 
zovetb  se  Kotvulica  blizb  reky  Bystrice.  Danilo 
269. 

KOTRU^j,  m.  vidi  Kotrujevic.  —  U  jednoga 
pisca  xvm  vijeka.  Bene  KotruJ,  Anton  Medo. 
J.  Kavanin  180*. 

KOTRUJ^EVIC,  m.  prezime  u  Duhrovniku,  tal. 
Cotrugli.  —  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Da- 
niiicevu (Kotrujevidb).  Rusko  KotruJevi6b.  Spom. 
sr.  1,  101.  (1411).  Jaksa  KotruJeviAb.  1,  103. 
(1411).  1,  107.  (1411). 

KOTEUJJiICA,  vidi  Kotrulica. 


KOTULA 


KOTULA,  /.  tal.  oottola,  gorna  mckna.  —  If 
nase-  vrijeme  po  zapadnijem  krajevima.  Stani  mi 
se  gori,  mlada  nevestice,  ter  mi  se  obuci  te  lepo 
kotule.  Nar.  pjes.  istr.  3,  9.  Kotula,  sukiia.  u 
Crnqj  gori.  V.  Arsenijevic.  In  Bubrovnikii  (dona 
se  sttlcna  zove  skutici).    P.  Budmani. 

KOTULICA,  /.  dem.  kotula.  Kotulica  ,der 
kittel'.  D.  Nemanic,  cat.  kroat.  stud.  iftg.  51. 
/  u  Duhroviiiku.    P.  Budmani. 

KOTIHiAC,  kotujdca,  m.  kao  guzva  od  krpe 
sto  se  mece  iia  glavu  kad  se  sto  uosi  na  glavi 
(ovaku  tumaci  Vuk  hod  spara).  savita  je  tako  da 
je  nnlik  na  pofjacu  Hi  na  kolut.  —  isporedi  ko- 
trj,  c.  —  Akc.  kaki  je  u  yen.  sing,  taki  je  u 
ostalijcm  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc: 
k(")tuja6u,  kotujaci.  —  U  Vitkovu  rjecniku:  vide 
spara  s  dodatkom  da  se  govori  u  Podgorici. 

KOTUN,  kotuna,  m.  sa)HO  u  Mikalinu  rjec- 
niku :  svita  s  dlakami,  kotun  ,panuo  cotonato' 
,pannus  villosus'  kod  svita.  —  Kao  da  znaci  sto 
■i  nem.  barchent  (porket).  — •  Od  tal.  cotone, 
pamuk. 

KOTUR,  m.  uopce  nesto  plosno  a  ublo,  vidi  i 
kolut;    uj)otrebfava   se  i  u  osohitijem  znaienima. 

—  Ista  je  osnova  Ho  je  i  kod  glngola  koturati. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelo- 
stjencevu  (v.  kotac)  gdje  .se  naj  prije  nahodi,  u 
Stulicevii  (v.  zvrk  iz  Bjelostjenceua),  n  Vukovii 
(vide  kolut). 

a.  uopce.  Na  daske  a  jedne  i  druge  strane 
koturi  postavjeni  bijau.  E.  Pavid,  ogl.  1.33.  Nije 
ostavio  izpitati  koturo  od  zrvaiia  za  uje.  A.  To- 
mikovid,  ziv.  90.  Na  jednomu  stolu  s  koturovi. 
274.  Nose  koturic  (peskir  savijen  u  kotur)  na 
pupku.  M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.  2,  44.  I  na 
liemu  spava  u  kotur  savijeiia  guja  prisojkiiia. 
omer.  192.  I  mogao  bi  covjek  na  miru  cokat, 
dok  ne  krsnu  kiiizevnici  boji,  da  se  koturi  ovoga 
svijeta  tako  ne  gone  i  no  trjaju.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  42.  Zene  nose  vitice  (od  vune  isple- 
tene  koture  oko  uveta).  V.  BogiSid,  zbnrn.  131. 
I  primetim,  da  mu  se  uzdigla  kosa  na  cehi  i  sa- 
vila  u  koture.    Srp.  zora,    god.  2,   sv.  5,  str.  98. 

b.  cigra,  radis,  zvrk.  —  U  Bjelostjendevu  i 
u  Stulicemi  rjecniku. 

c.  vosalt  se  za  prodaju  slije  kao  u  pogaiu 
Hi  u  kolut,  i  to  se  zove  kotur.  —  U  Vukumt  rjec- 
niku: ,der  wachsstock'  , glomus'.  —  /  od  loja. 
Centa  loja  topjena  u  koturima.   Nov.  sr.  1834.  .52. 

(I.  sprava,  na  kojoj  se  na  uskrs  i  okolo  uskrsa 
jaja  izigravaju.  kotur  se  napravi  od  daske,  sa- 
svijem  okrugao,  na  pet  sest  mjesta  u  naokrug 
iskopa  se  na  toj  okrugloj  dasci  mjesto  za  jaja; 
a  na  sred  srijede  kotura  usadi  se  zvrdak,  s  kojim 
se  zamahne  na  okretusku,  te  na  kom  jaju  stano, 
onoga  su  sva  jaja,  a  jedno  onoga,  za  ujam,  ciji 
je  kotur.  u  Lici.  J.  Bogdanovio. 

e.  koturai'te.  Otiso  je  poturom  ko  i  kami 
koturom.    (Z).  Poslov.  danic. 

r.  Kotur,  prezime.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  6.53 
intedu  prenumerantimn) .  Schem.  zagr.  1875.  228. 
Sem.  prav.  1878.  73. 

KOTUKAC,  koturca,  m.  dohricava  trava.  Ko- 
turac,  Glechoma  hederaceum  L.  (Zoricic,  Sabjar). 
B.  Sulek,  im.  165. 

1.  KOTUJiACA,  /.  vrsta  jabuka  povelikijeU  a 
okruglijeh.    M.  Ruzicic. 

2.  KOTURACA,  /.  mjesto  gdje  se  mlinsko  kolo 
okrede.  U  Kostajnici.    F.  Hefele. 

KOTURAK,  kotnrka,  /«.  dem.  kotur.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  ,rotula'  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  Bjelostjenceva  u  kojemu  ove  rijeci  nema. 


KOTURANOVIC,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme. 
Vukosav  Koturanovic.    Rat.  361. 

KOTURANE,  n.  djelo  kojijem  se  kotura.  —  U 
Dubrovniku  je  akc. :  koturaiie,  vidi  koturati.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KOTURASAN,  koturasna,  adj.  vidi  u  Vukovu 
rjecniku:  t.  j.  tocak  kad  se  glavcina  izjede  iz- 
iiutra,  pa  tocak  klamde  i  krivo  ide. 

KOTURATI,  koturam,  impf.  ciniti  da  se  nesto 
oblo  (katkad  i  ako  nije  oblo)  pomice  mijenajuei 
svoj  polozaj  prema  tlu,  tako  da  svaki  das  drit- 
gijem  svojijem  dijelom  tide  u  tie.  —  vidi  vdjati, 
isporedi  kobejati,  kotrjati,  kovr|ati.  —  Ako.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pL:  koturdmo,  koturate, 
u  aor.  2  J  3  sing,  kotura,  u  part,  praet.  act.  k6- 
turao,  koturala,  u  part,  praet.  pass,  koturan 
(ovako  je  po  Vuku  i  po  Danicicu;  drukciji  je 
akc.  u  Lici  [J.  Bogdanovic]  i  u  Dubrovniku  [P. 
Budmani] :  koturati,  kotiiram.  akc.  kaki  je  u  inf. 
taki  je  u  praes.  3  pi.  koturaju,  u  aor.  koti'trah, 
u  ger.  praes.  kotiirajudi,  u  ger.  prae.t.  koti'iravsi, 
«  part,  praet.  act.  koturao,  koturala;  u  osta- 
lijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1  sing.). 
—  Uadi  postana  vidi  kod  kotad.  —  Od  xvn 
vijeka  (naj  prije  u  Mikalinu  rjecniku). 

1.  aktivno. 

a.  prelazno.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(,rotolare,  spingere  una  cosa  per  terra  facendola 
girare'  ,in  orbem  volvere'  633^),  u  VoUigijinu 
(,rotolare,  voltolare'  ,walzen,  rolleu,  walzen'),  u 
Vukovu  (,rolleu'  ,volvo').  Munu  ogneni  grom 
kotura.    I.  Dordid,  pjesn.  133. 

b.  znacene  je  kao  kod  2,  b.  —  U  Mika- 
linu rjecniku:  vidi  kotr}ati  se,  i  u  Stulicevu: 
jgiuooare  al  trottolo,  ruzzolare,  rotolare'  ,circum- 
volvere,  in  orbem  subvolvore'. 

C.  znacene  je  kao  kod  2,  a.  Tko  bi  vidi' 
gladni  lavi  prem  pusdeni  iz  veruge  gdi  prid  ninii 
zviri  druge  koturaju  strmoglavi.  E).  Barakovid, 
drag.  375. 

(l.  kao  imperfektivni  glagol  prema  dokotu- 
rati,  b.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Edva  evo 
ziv  po  ovom  blatu  koturam'.  ,Izbolio  sam,  pa 
iza  ove  bole  edva  evo  ziv  po  putu  koturam'.  J. 
Bogdauovid. 

2.  sa  se,  refleksivno. 

a.  koturaiie.  vafane  vr.si  se  na  samome  suh- 
jektu.  —  Izmedu  rjej'nika  u  Belinu  drotolarsi, 
andar  per  terra  rotando'  ,in  orbem  volvi'  633n-) 
i  u  Stulicevu  (,in  orbem  volvi').  Vid'des  kako 
dol  se  koturaju.  I.  Zanicid  1.35.  Da  bi  se  lovta 
niz  onu  viiet  koturala  do  podno  brijega.  S.  l^ju- 
bisa,  pric.  60.  —  /  metaforicki.  Ova  viciiost 
jest  okrugla  bubla :  kad  se  pocme  jednom  kotu- 
rati, ue  more  se  nigdar  ustaviti.  L.  l^jubuski,  pism. 
55.  Pokladi,  proljede,  jesen  i  jemaiie  i  tako  go- 
dista,  cijem  se  mi  i  ne  stavjamo,  koturaju  se. 
B.  Zuzeri  204.  —  Bio  je  tako  blago  prikupio,  da 
zlato  i  srebro  po  dvoru  mu  se  ko  kamenje  ko- 
tiiralo.  177.  Novae  se  u  ruku  iz  ruke  kotui-a. 
A.  Kaui^lid,  roz.  75. 

b.  igrati  se  koturom.  —  U  Bjelostjenceva 
rjecniku:  koturam  se  kod  kotacem  se,  i  u  Vu- 
kovu: vide  kolutati  se. 

KOTtfRIO,  m.  dem.  kotur.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjeenika  u  Vukovu.  Da  se  na  cetiri 
doska  korabjioe  ucine  cotiri  okrugla  koturica. 
E.  Pavid,  osl.  135.  Neki  saviju  od  peskira  ko- 
turic pa  ga  uvek  nose  na  pupku.  M.  D.  Mili- 
devid,  ziv.  srb.^  287.  Skresa  (pisto])  i  zgodi  bas 
u  koturid.    pomenik.  1,  112.    —   vidi    i   koturiei. 

KOTUR161,  m.  pi.  u  Vukovu  rjecniku:  vide 
koloture. 


KOTUJBITI 


2.  KOVA 


KOTUKITI,  koturim,  impf.  I'idi  koturati.  — 
Samo  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Dok  (pi- 
jani)  koturi  i  posrne.    V.  Dosen  166". 

KOTUROVO,  «.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
bihaikom.    Ra!idijo|.  50. 

KOTl'SNICA,  f.  ime  tnjestit  ii  Srbiji  u  okrugu 
uziikom.  Zakos  u  Koiusuici.  Sr.  nov.  1875. 
1064. 

KOTVA,  /.  sidro.  —  lUjei  je  pradavenska, 
isporedi  stslov.  %  ce§.  kotva,  po/.  kot,  kotow,  kot- 
wia,  kotwica.  —  Poslaje  od  kot  (vidi  2.  kot), 
isporedi  noooslov.  mafika  s  aba  znacena,  pia  i  rus. 
KoiiiK.'i  i  nem.  kat,  katze.  —  U  nasega  naroda 
nema  vHe  ove  rijeci,  all  je  tipotrebfavaju  neki 
pisci  u  na§e  doba.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stuli- 
ievu  (v.  sidro  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  bukvara). 
Kotva,  mere.  stat.  (sidro)  ,anker',  Jal.  ,ancora', 
fro.  ,ancre,  far',  egl.  ,anclior'.  B.  Sulek,  ijefin. 
zuanstv.  naz. 

KOTVAEINA,  /.  novae  sto  se  plada  da  se 
smije  u  kojoj  tuci  spustiti  sidro  (kotvu).  —  Na- 
cineno  u  nase  vrijeme.  Kotvarina,^  stat.  mere. 
,ankergeld',  tal.  ,anooraggio'.  B.  Sulek,  rjefin. 
znanstv.  naz. 

KOTVEN,  adj.  koji  pripada  kotvi.  —  Nadi- 
neno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku: 
kotvena  kuka  ,ank6rarm'. 

KOTVICA,  /.  dein.  kotva.  —  Nacineno  u  nah 
vrijeme  fs  osobitijem  znacenem).  Kotvica,  phys. 
,anker  (bei  magneten)',  tal.  ,ancora'.  B.  Sulek, 
rjefin.  znanstv.  naz. 

KOTVISTE,  n.  mjesto  gdje  se  moze  brod  osi- 
drati.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Kotviste, 
stat.  ggr.  (sidriste)  ,ankerplatz,  ankergruud',  fre. 
,mouillage,  anorage',  engl.  ,anchoring-place,  soun- 
dings', tal.  ,aucoraggio'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz. 

KOTVOKAZA,  /.  vidi  gavitio.  —  Nacineno  u 
nase  vrijeme.  —  U  Stilekovu  rjecniku:  ,anker- 
boje'.  Vlada  providice  luke  kotvokazami.  Zbornik 
zak.  1871.  327. 

1.  KOV.  /.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  kov,  m.  — 
nepouzdano. 

2.  KOV,  kova,  m.  u  konkretnom  smislu,  ono 
sto  se  kuje;  u  apstraktom,  djelo  kojijem  se  kuje. 
Hi  nacin  kako  se  kuje.  upotrcb^ava  se  u  osobitijem 
znacenima.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je 
u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.  — 
Moze  biti  rijec  praslavenska,  isporedi  stslov.  kov-b, 
rus.  KoBT.,  ces.  kov. 

u.  nesto  kovano,  we  samo  od  gvozda. 

a)  uopie.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,opus 
metallioum'. 

b)  zlato  i  srebro  kovano.  (lu)  bogato  po- 
sude.  —  izmedu  rjeinika  u  Daniciccvu  (,kovb 
zlatb'  i  ,3rebrbnL'  ,aurum  et  argentum  factum'). 
Kovb  srbbrbni  devefcb  kondijeri.  Men.  serb.  407. 
Suma  kovu  srbbrbnomu.  408.  (,1441).  Kovb  zlaati 
i  srebrbui.  477.  (1457).  Vlastele  dase  kovb  zlati 
i  nekovb  i  kovb  srebrni  i  nekovb  i  dragoga  ka- 
menija.  Spom.  sr.  1,  129.  (1469).  Gdi  li  kupe 
ter  bacili  srebrnoga  kova  cili?  M.  Maruli6  315. 
—  hh)  vidi  ukovica.  —  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
koou  (zeuski,  vide  ukovica).  Kov  je  uakit  kape 
divojaka  otkad  se  isprose  dok  se  udadu;  kov  sa- 
stoji  se  od  nikoliko  nizova  uadivenih  jaspram, 
kamenem  itd.  J.  Orupkovic.  —  er)  vidi  okov, 
okoviea.  —  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,der  be- 
schlag  ,ornamentum')  s  primjerom :  Zlatni  kove 
i  srebrni,  da  I'jepo  ti  sjas !  (Nar.  pjes.  vuk.  1,  85). 

e)  gvozde  kovano.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Vukovu :    1.    konski   ,da3   gorath   zum    pferdebe- 


sihlagon'  .iustrumeuta  calceandis  equis'.  —  2. 
kosni  ,das  dengel/.eug'  ,instrumenta  fenisoeae  faici 
acuondae'.  [ef.  otkovj.  Cine  kako  i  koi'i  ukovan, 
kako  mu  taknos  u  kov,  tako  se  i  po6ne  metati. 
M.  Divkovid,  bes.  232l>.  Jazik  mu  spiriaso  ie- 
lozna  ?,vala  kov.    D.  Barakovid,  vil.  288. 

h.  metalluui,  uopie  Ho  se  kuje,  Hi  Ho  se 
moze  kovati,  vidi  kovina,  kovovina,  metal.  Do- 
brim  negaSouim  krofiom  ftisti  so  bakar,  tu6  i 
drugi  kovovi.  C  Popovi6,  poznav.  robe.  26.  — 
metaforiiki.  Ki  bozsvrSna  jesu  kova.  J.  Ka- 
vanin  439''. 

c.  djelo  kojijem  se  kuje,  kovane.  Vulkan : 
Ustav'te  se  s  vasijem  kovom,  moji  Jubjeni.  Gr. 
Palmoti6  2,  363. 

d.  naiin  kako  se  kuje,  kako  je  sto  kovano. 
a.)  u  pravom  smislu.      Prihitra   kova    pr- 

stenci.  £).  Barakovid,  vil.  14.  Trovane  dvi  strilo 
paklonoga  kova.  263.  A  o  pasu  mac  zlaceni 
agemskoga  kova  uosi.  P.  Kanavolid,  iv.  30.  Ka- 
eiga  tvrda  kova.  242.  A  pinuri,  noZi,  i_  zliee 
liitra  kova  zamjernoga.  J.  Kavaiiin  22''.  Gefor- 
dare  kova  mletaokoga,  ostre  6orde  kova  latin- 
skoga.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  319.  Kov  novca  ,ge- 
priige  der  miinze'.    Jur.  pol.  terminol.  240. 

bj  u  metaforiikom  smislu,  o  (udskoj  na- 
ravi.  aa)  covjek  staroga  kova:  aaa)  o  tjelesnoj 
naravi,  zdrav,  HI,  jak,  kao  sto  se  misli  da  su 
prijahii  (udi  bivali.  —  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu: covjek  staroga  kova  (t.  j.  jak  i  zdrav  kao 
sto  su  stari  }udi  bili)  ,schlag'  ,constitutio'.  Sta- 
roga jo  kova  (zdrav  kao  judi  predasni  §to  su 
bili).  Nar.  posl.  vuk.  294.  —  bbb)  i  o  dusevnoj 
naravi.  ^judi  staroga  kova.  M.  P.  Sapcauin 
1,  19.  Nema  vec  redovnika  staroga  kova.  S. 
^iubisa,  prip.  218.  —  bb)  o  dusevnoj  naravi, 
uopie.  Wellington  je  bio  6ovjek  osobitoga  kova. 
M.  Pavlinovid,  rad.  86. 

e.  vidi  .samokov  (?).  —  vidi  u  Daniiiievu  rjei- 
nika: kovb  ,metalla'  (,hammerw6rk'),  to  mislim 
da  je  na  onom  mjestu  gdje  se  kaze  da  su  Gra- 
cauici  isle  made  ,na  Skulanovo  vodeniciste  pravo 
u  reku  gradcansku  i  kovb  pravo  u  Majaslavje 
Todeuifii^to'.  M(on.  serb).  562 — 563.  (1322). 

f.  M  prenesenom  smislu,  insidiae,  spletke  (kad 
se  potajno  na  iiju  stetu  radi).  —  /  ovo  je  zna- 
iene  praslavensko,  jer  se  ne  samo  nalazi  u  stslo- 
venskom  i  ruskom  i  ieskom  jeziku,  nego  se  po- 
torduje  i  znaienem  glagola  kovati  u  ieskom  i 
kowao  u  polskom.  —  Samo  u  knigama  pisanima 
crkvenijcm  Hi  mijesanijem  jezikom,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Daniiiievu  (kovb  ,seditio').  Jaduste  hlebb 
jego  velicaahu  na  nb  kovb.  Danilo  143.  Vide 
gospodinb  moj  tb  kovb  ihb  zblyj.  352.  Jadusti 
hlebb  ihb  vbzdvigose  na  nihb  kcuvb  velikb.  Mou. 
serb.  244.  (okolo  1389—1399).  Pocese  kov  tvo- 
riti  na  Isusa,  kako  ubijut  ga.  Pril.  jag.  ark. 
9,  1(13.  (1468). 

3.  KOV,  kova,  m.  vidi  potkov.  —  U  nase  vrijeme 
u  Jlercegovini.  Nesreda  ti  pod  nogama  bila,  ko 
dorinu  pod  kopiti  kovi.  Smailag.  meh.  8.  Sreda 
liemu  pod  nogama  bila  ko  tvom  dori^  kovi  I'od 
kopiti.  Nar.  pjes.  u  Hercegovini.    D.  Surmin. 

1.  KOVA,  adv.  vidi  1.  kad,  B,  I,  4,  c,  a).  — 
vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku:  s  predlogom  ,(udb' 
,ex  quo  tempore':  ,Za  dbve  nedeje  wdb  kova  mi 
oujemo'.    M(,on.  serb).  36.  (1253). 

2.  KOVA,  /.  sud  za  crpene  vode.  —  Ne  po- 
staje  od  osnove  glagula  kovati.  u  treiem  izdanu 
Vukova  rjeinika  zabi(ezeno  je  zvjezdicom  kao  da 

je  turska  rijec;  ali  ne  znam  od  koje  turske  rijeii 
postaje  (va^a  da  nije  od  kiife,  kiivve,  kotarica, 
vidi  kofa).  —  V  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika 


2.  KOVA 


2.  kovaC 


u  Vukovii  (,der  schopfeimer'  ,urceus').  I  donese 
jednu  kovu  vina,  na  uzicu  spusti  u  tavnicu.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  122.  Ne  ima  na  bunaru  kove  da 
moze  vode  izvaditi.    Nar.  prip.  bos.  1,  11. 

KOVAO,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.     KovacB    (selo).    S.  Novakovic,   pom.  135. 

1.  KOVAC,  kovdca,  m.  eoi'jek  koji  pi)  svom  za- 
nata  kuje  gvozde  i  kovanem  od  nega  nesto  na- 
pravfa;  rjede  je  kovad  ko  kuje  sto  drugo,  n.  p. 
mjed,  zlato,  srebro  itd.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  noni. 
sing.,  i  voc. :  kovacu,  kovaoi.  —  Postaje  od  os- 
nove  glagola  kovati  nastavkom  acb.  —  Rijec  je 
stara,  isporedi  stslov.  kovacb ,  bug.  i  novoslov. 
kovac,  ruski  (u  dijalektima)  KonaMt.  —  U  si'ijem 
je  rjecnicima :  u  Vraniicevu  ,faber' ;  u  Mikalinu : 
jferrarius,  faber  ferrarius' ;  kova6  od  pjenezi  ,ar- 
geiiti  flator,  monetarius,  flaturarius' ;  u  Belinu : 
,ferraro  e  ferrajo'  , faber  ferrarius'  311ii;  kovac 
od  oruzja  ,armaiuolo,  colui  ehe  fa  1'  armi'  ,ar- 
mamentarius'  lOlh;  ,coniatore,  quello  die  conia 
o  impronta  monete'  ,cusor'  216*;  u  Bjetostjen- 
cevu:  , ferrarius,  ferramentarius,  faber  ferrarius 
et  sic  argentarius  etc..';  kovac  peneziii  , faber  mo- 
netarius, monetarius,  cusor  monetae,  flator  ar- 
genti';  it  Jambresicevu :  , faber';  a  Voltiijijinii: 
,ferraro,  ferrajo'  ,schmied';  u  Stulicevu:  , faber'; 
II  Viikovu:  ,der  schmied'  , faber';  u  Danicicevii: 
kovaob  , faber'. 

a.  u  praviim  smida. 

lO  «  n/ij  sirem  smislu,  iovjek  Ho  (po  svome 
zanatii)  kuje,  ill  u  osobitom,  stn  kuje  gvozde. 
Gerbgo  kovacb.  Mou.  sorb.  62.  Bratilo  kovacb. 
»>3.  (1298—1302).  Kovacije  i  zlatarije  i  sedbla- 
rije  i  sbvbci  i  strtgunije  i  vsi  majstorije  da  ra- 
botaju  i  (urju  jako  i  sokaliiici.  98.  (1330).  Duroje 
kovacb.  Dec.  hris.  '22.  Milogb  kovafb.  '24.  -Qdb 
Stanka  kovaca.  Glasnik.  24,  '269.  (1388).  Dejanb 
kovacb.  15,  294.  Oruznici  s  meci,  kovaci  s  mlati. 
Korizm.  21b.  Kovac  ucini  jedan  mlat.  102''. 
Pride  brod  kovacef  i  jakih  mlatacef.  £).  Bara- 
kovic,  vil.  56.  Ni  pastir,  ni  volar,  ni  putnik,  ni 
kovac.  76.  Tko  ima  za  bliznika  jednoga  ko- 
vaca, ne  dade  mu  izprvice  spavati  s  riegovijem 
lupariami.  M.  Eadnic  269"''.  Vulkanus  kovac 
glasovit  vu  to  vreme  jest  bil.  P.  Vitezovic,  kron. 
7.  Osvem  mnozijeh  kovaca  i  zlatara  i  bez  broja 
druzijeh  rukotvorac.  B.  Zuzeri  245.  Kujuci  ko- 
vaci izhodimo.  P.  Knezovic,  osm.  257.  Ceki6 
ne  more  vise  gvozdja  raspleskati  nego  oce  kovac. 
P.  Lastric,  ned.  214.  U  post  jisti  mogu  tezaci, 
kovaci . . .  F.  Matic  75.  Kovac  za  to  ima  klijefite 
da  ruke  ne  zeze.  Nar.  posl.  vuk.  135.  Kome 
Bog  sre6e  nije  dao,  onome  je  kovac  ne  moze 
skovati.  147.  Ne  moie  kovac  biti,  a  ne  omrciti 
se.  205.  U  kovaca  ni  strugaca.  332.  U  kovaca 
ne  ti6i,  u  .spicara  ne  lizi.  (poslovica  u  Dubrov- 
niku).  P.  Budmani.  Kovac  skuje  palicu  od  sto 
centi.  Nar.  prip.  mikul.  81.  Kovac  je  posteni 
zanat.  S.  l^ubija,  prip.  44.  Ter  boji  se  da  ne- 
stane  gvozda  i  kovaca  od  neg  bosanskijeh.  Osvetn. 
2,  101.  —  U  nasega  naroda  cesto  Gigani  rade 
kao  kovaci,  vidi  n.  p. :  Tripoe :  Pocu  od  zgar 
majic  donit,  da  obijemo  bravu.  Jedupka:  Gospo- 
dine,  nemoj  obijati  sada.  Da  ti  ja  kazem,  moj 
domaci  kovac  je.  M.  Drzic  169.  Ne  nadosmo  za 
pristojno  da  se  Cigauin  (kovac)  ukopa  .  .  .  Prav- 
donosa.  1851.  34.  zato  je  u  ovoj  poslovici  kovac 
isto  sto  Ciganin :  Od  popa  do  kovaca  (rijetko  ili 
razdaleko,  n.  p.  sto  sasiveno).  Nar.  posl.  vuk. 
235. 

b)  kovac  se  kaze  i  za  covjeka  koji  kovanem 
napravja  sto  od  gvozda  ili  nada,  pa  i  bravar,  i 


koji  napravla  oruzje,  vidi:  Po  zem}i  svojej  posla 
sve  kovace  i  scitare  skupiti,  i  oklope  kovati  re6e. 
Aleks.  jag.  star.  3,  234.  Pak  mu  daie  dva  maca 
jednaka,  oba  maca  jednoga  kovaca.  And.  Kacid, 
razg.  '241b.  Kovala  su  sab)u  dva  kovaca.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  283.  Od  pojasa  sabju  potegao,  iz- 
vadi  se,  ka'  nova  s  kovaca.  2,  3'23.  Pa  on  ide 
Novaku  kovacu :  ,Kuj  mi  sab}u,  Novace  kovacu !' 

2,  405.  Zar  ne  vidis  puske  preko  krila,  kojano 
je  u  Mleci  kovana,  tri  kovaca  tri  nedjeje  dana  ? 

3,  423.  Oba  maca  od  jednog  kovaCa.  3,  467. 
vidi  i  u  Belituc  rjecniku. 

c)  ko  kuje  mjed,  zlato,  srebro  itd.  Mideni 
kovac.   Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  115.  paul.  2tim. 

4,  14.  Te  izvadi  do  tri  burme  zlatne:  ,Na  ti 
ovo,  moje  nesudene !  te  sam  dare  za  to  sigurava', 
tri  kovaca  tri  godine  danah'.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  526.  vidi  i  u  Bjelostjencevu  rjecniku. 

(I)  ko  kuje  novce.  Jer  i  krivom  uovcu 
cine  kovaS  posve  ne  ukine.  V.  Dolen  136b.  uicH 
i  u  Mikalinu,  Belinu,  Bjelostjenievu  rjeinikti. 

b.  Kovac,  ime  musko  i  prezime  (isprva  na- 
dimak  po  zanatu).  a)  ime  musko.  —  xiv  i  xv 
vijeka.  Knezb  Kovacb  Dinicidb.  Mon.  serb.  234. 
(1399).  S  knezomb  Kovacemb  Dinicidemb.  237. 
(1399).  Vojevoda  Kovacb  Dinicicb.  283.  (1419). 
—  h)  prezime.  —  od  xv  vijeka.  Jandrij  Kovac. 
Mon.  Croat.  79.  (1451).  Tomasa  Kovaca.  158. 
(1495).  Petar  Kovac.  252.  (1.5.5'2).  Kova6.  Schem. 
zagr.  1875.  264. 

c.  Zeus  faber  L.,  neka  riba.  —  U  rjecnicima 
se  mijesa  s  drugom  ribom:  kokotom,  vidi  1.  kokot, 
c.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (kovac,  riba, 
kokot  ,gallus  marinus,  faber'),  u  Belinu  (,pesce 
s.  Pietro'  ,piscis  faber'  558b),  u  Bjelostjencevu 
(kovac,  kokot,  riba  morska  , faber,  gallus  marinus, 
Zeus'),  u  Stulicevu  (,ciroja,  sorta  di  pesce'  , gallus 
marinus'),  u  Vukovu  (nekaka  morska  riba  [,h6- 
ringskonig'  ,Zeus  faber  L.'J).  Kovac,  Zeus  faber 
L.  G.  Kolombatovic,  pesci.  10.  Kovac  (plosan 
a  sirok  i  uz  to  dracav)  , pesce  sanpiero'.  L.  Zore, 
rib.  ark.  10,  338. 

d.  ovako  se  zovu  razlicne  vrste  ptica  u  raz- 
licnijem  krajevima,  i  to  vee  od  xvi  vijeka  (ne 
znam  za  koju  vrstu):  Kovaca,  gusaka,  divijeh 
kokosica.  M.  Vetranic  2,  270,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu:  [Alcedo  ispida  L.J  vide  S|uka  [?]  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Sumadiji. 

(i)  Alcedo  ispida  L.  J.  Pan6i6,  ptice  u 
srb.  32.  u  Hercegovini.  S.  Brusina,  ptice  hrv.- 
srp.  (nastavak).  78^. 

/>)  Kovac  veliki,  Numenius  arcuatus  (stam- 
parskom  grijeikom  aduata)  Dress.  Slovinac.  1880. 
321.  u  Dabrovniku.  —  nopouzdano. 

v)  Pious  martius.  u  Vrbovskom.  D.  Hire. 
vidi  mravozub. 

(I)  Pratincola  rubetra  Sharpe  i  rubicola 
L.  Or.  Kolombatovii.  progr.  spal.  1880.  20.  vidi 
prdavac. 

e)  Strepsilas  interpres.  G.  Kolombatovic. 
progr.  spal.  1880.  37. 

2.  KOVAC,  Kovica,  in.  mjesno  ime.  —  I'o  svoj 
je  prilici  ista  rijec  sto  1.  kovac. 

a.  u  Bosni  seoce  u  okrugu  Done  Tuzle.  Sta- 
tist, bosn.  96.  i  gora  (Kovac  planina).  F.  Juki6, 
zemjop.  55.  Masio  se  Kovaca  planine.  Nar.  pjes. 
juk.  563. 

b.  nekakvo  mjesto  prije  nasega  vremena. 
Kovacb.    S.  Novakovic,  pom.  135. 

c.  vidi  Kovaci.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu. Pokupi  mi  po  ravnu  Kova6u  pet  stotina 
silnih  Kovafeana.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  109.  (prije 
toga  na  istoj  strani:  Te  je  5aje  u  Kovace  ravne). 


KOVACaN  4( 

KOVACAN,  kovafina,  adj.  u  Stuliievu  rjci- 
niku:  V.  kovafiki.  —  Jjye  dosta  pouzdano. 

KOVaCaNIN,  m.  iovjek  iz  Koviicd.  —  IHno- 
zina:  KovAfiani.  —  U  narodnijem  pjesmama  na- 
iega  vremena,  a  izmedu  rjecnika  ii  Viikova :  ,ein6r 
vou  Kovafii'  s  primjerom .  Pokupi  mi  po  ravnu 
Ivova6u  pet  stotina  silnih  Kovafiana  (vidi  2. 
ICovafi,  c).  Uajde  otlo  Kovacini  liamu  da  dovede 
trista  Kovafiauah.    Pjov.  cm.  157". 

KOVACEV,  adj.  koji  pripada  kovadu.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Mikalinu  (kod  kovaSki),  u  Be- 
linu  dappartonente  a  ferraro'  ,fabrilis'  311a),  « 
Voltigijinu  (,di  forraro'  ,doin  schmied  gehorig'), 
u  StaUcevu  (,ad  fabrum  spectaus'),  u  Vukovii 
(,des  schmiedes'  ,fabri'),  u  Daniiiievu  (kovaftevt 
,fabri'). 

ii.  uopce.  Crkva  je  treskavacka  imaln  nivu 
s  kovafievemb  dvoristemb.  Glasnik.  11,  131.  13, 
374.  Govorila  k6erca  kovaSeva.  Nar.  pjes.  juk. 
401.  Buzdovan  nesreiom  kovafievom  prsua.  Nar. 
prip.  vuk.  3. 

b.  kod  mjesnijeh  imena. 

tl)  Kovafieva  Bara,  selo  »  Srhiji  ii  okrugu 
niskoin.    M.  D.  Mili6evi6,  kra}.  srb.  il8. 

b)  Kovaoeva  Greda,  mjesto  u  Srhiji  u 
okrugu  vajevskom.  Sr.  nov.  1863.  117. 

o)  Kovafeova  Kruska,  mjesto  u  Srhiji  u 
okrugu  smederevskom.  Niva  u  Kovafievoj  Kruski. 
Sr.  nov.  18(J7.  546. 

<t)  Kovaceva  Obrsina.  Selu  je  Vojsa- 
novbcemb  isla  meda  na  Kovacevu  .!ibrbi5inu.  Moii. 
serb.  198.  (1381). 

e)  Kovafieva  planina,  »idi  2.  Kovac,  a. 
Kroz  planinu  Kovafievu  (Kovaceva  planina  ili 
KovaC  planina,  planine  preko  Drine.  Skurla.  194.) 
J.  Palmotid  174. 

/)  Kovacev  Laz.  —  dabicu  je  isla  meda 
podb  Kovacevb  Lazb.    Mon.  serb.  94.  (1330). 

!/)  KovaiSevi  Lazi.  Nad  Kovafieve  Laze. 
Svetostef.  hris.  11. 

h)  Kovafievo  Po}e,  selo  u  Bosni  u  okrugu 
travniekom.    Stat.  bosn.  72. 

KOVACEVAC,  Kovdcevca,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni  dva,  seoca.  a)  u  okrugu  sara- 
jevskom.  Stat.  bosn.  14.  —  h)  u  okrugu  trav- 
niikom.    67. 

b.  u  Hrvatskoj  dva  sela.  a)  u  zupaniji  za- 
grebaekoj.  Eazdije).  80.  —  h)  u  zupaniji  hjelo- 
varsko-krizevaikoj.   116. 

c.  u  Slavoniji  dva  sela  u  zupaniji  pozeSkoj. 
124.  127. 

d.  u  Srhiji.  a)  selo  a  okrugu  jagodinskom. 
K.  Jovanovid  107.  —  h)  mjesto  u  okrugu  po- 
drinskom.  Sr.  nov.  1864.  300.  —  c)  mjesto  u 
okrugu  pozarevaikom.  Niva  u  Kovacevcu.  Sr. 
nov.  1865.  270.  —  d)  selu  u  okrugu  smederevskom. 
K.  Jovanovid  150. 

e.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  KovacevbCb, 
zemji  koju  je  kraj  Milutin  dao  crkvi  sv.  Nikole 
u  Hvosnu  isla  je  meda  ,na  Kovacevacb  nadb 
Ziofiicu'.  M(on.  serb).  73.  (1275 — 1321  u  poznijem 
prijepisu).  a  selu  je  !^eskovcu  crkve  arhandelove 
u  JPrizrenu  isla  meda  ,us  potokb  us  KovafievbCb'. 
Glasnik.  15,  282. 

KOViCEVAfiKI,  adj.  koji  pripada  selu  Ko- 
vaievcu.  Kovacevafika  (opstina).  K.  Jovanovic 
150. 

KOVACEVCI,  HI.  pi.  ime  dvjema  selima  u 
Bosni:  a)  u  okrugu  hanojuckom.  Stat.  bosn.  39. 
—  b)  u  okrugu  travniikom.    64. 

K0VA6eVIC,  m.  prezime  (po  oca  kovaiu  ili 
Kovaeu).  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 


3  1.  KOVACi^,  b,  b). 

Daniiiievu  (Kovafievidb).  Dragbmilb  Kovafievicb. 
Do6.  hris.  23.  91.  Raja  Kovadevidb.  Glasnik. 
15,  280.  Vojovoda  Petarb  Kovafiovicb.  Mou.  serb. 
440.  (1446).'  Vqjevoda  Tvrbtko  Kovafievidb.  487. 
(1461j.  Savrh  po|a  Kovadovid-Andra.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  439.  Stefan  I.  KovaBevid.  2,  650  (medu 
prenumerantima).  —  isjwredi  Kovadina.  Mejdan 
Ivana  Sehanina  i  Rame  Kovadevida.  Norini  43. 
Al'  eto  ti  Kovadevid-Rama.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  151. 
Nu  polako,  Kovacevid-Ramo !  Nar.  pjes.  juk. 
430. 

KOVACEVICI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  modrusko-rijeckoj.    Razdije}.  50. 

KOVACEV^E,  n.  u  spomeniku  xiii  vijeka  ima 
dat.  Kovadevju,  te  ne  znam,  jeli  mjesno  ime  ili 
mozebiti  coll.  kovac.  Na  Sirakovycyhb  dahb  destb 
Konuhovju  i  Kovadevju  i  Vratbkovju.  Spom. 
stoj.  10.  (1254—1264). 

KOVACI,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni.  a)  dva  sela  u  okrugu  sarajevskom. 
Statist,  bosn.  9.  16.  —  b)  selo  u  okrugu  trav- 
niikom.  76.  —  c)  selo  u  okrugu  Done  tuzle.  83. 

b.  u  Dalmaeiji  selo  u  okrugu  kotorskom. 
Report,  dalm.  1872.  10. 

c.  seoce  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  108. 

d.  u  Srhiji  dva  sela :  a)  u  okrugu  cacanskom. 
K.  Jovanovid  170.  —  b)  u  okrugu  krulevaikom. 
131. 

e.  u  narodnijem  se  pjesmama  pomine  mjesto 
Kovaci,  moze  hiti  da  je  isto  sto  je  pod  a,  b).  — 
M  Vukovu  rjecniku  ima  ovo  mjesno  ime  samo 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Te  je  sa|e  u  Ko- 
vace  ravne.  isporedi  Kovacina  i  liovacevid  (pri 
kraju).  Moj  dai^a,  od  Kovaca  Ramo!  loti,  Ramo, 
na  svoje  Kovade.    Nar.  pjes.  juk.  138. 

1'.  nekakvo  mjesto  prije  nasega  vremena.  Ko- 
vadi  (seliste  pusto).    Stoj.  spom.  184. 

1.  KOVA-CICA,  /.  kovaceva  zena.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu{,ii&  schmiedin' 
,uxor  fabri'  s primjerom  iz  narodne  pjesme:  Kovac 
kuje,  kovacica  prede).  Magda  udova  kovacica. 
Mon.  Croat.  307.  (1598).  Kovacica.  Petar  s  nome. 
Glasnik.  2,  3,  72.  (1706-1707). 

2.  KOVACICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni  dva  seoca:  a)  u  okrugu  Done 
Tuzle.  Statist,  bosn.  84.  —  b)  u  okrugu  sara- 
jevskom. 22. 

b.  u  Hrvatskoj  tri  sela  Jt  zupaniji  bjelo- 
varsko-krizevackoj .  Kovacica  dona.  Kovadica  slo- 
vinska.    Razdije).  108.     Kovacica  gorna.    111. 

c.  u  Srbiji.  a)  mjesto  u  okrugu  biogradskom. 
Livada  u  Kovadici.  Sr.  nov.  1861.  692.  —  b)  mjesto 
u  okrugu  sabackom.  Niva  u  mestu  Kovadici. 
Sr.  nov.  1866.  306.  —  r)  zaselak  u  okrugu  uiiikom. 
K.  .Jovanovic  157.  —  d)  voda  u  okrugu  vajevskom. 
Do  vode  Kovadice.    Sr.  nov.  1867.  675. 

d.  isto  ime  dolazi  na  dva  mjesta  xiii  i  xiv 
tyijeka.  U  Kovacycu.  Spom.  stoj.  9.  (1254 — 1264). 
Niva  Kovacica.    Dec.  hris.  59. 

KOVACICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srhiji  u  okrugu 
vajevskom.   K.  Jovanovic  100. 

1.  KOA''A.CIC,  m.  dem.  kovad. 

a.  u  pravom  smislu.  —  U  Stuliievu  rjeiniku : 
,vilis  faber'. 

b.  u  prenesenom  .smislu,  ovako  se  zovu  tieke 
vrste  ptica. 

u)  Po  Kosidu  kovadic  veliki  jeste  pravo 
narodno  ime  za  ,Totanus  glottis',  kovacic  srediii 
za  ,T.  stagnatilis',  a  kovacid  mali  za  ,Actitis' 
t.  j.  jTringoides  hypoleucus'.  S.  Brusina,  ptice 
hrv.-srp.  (nastavak).  1491". 

b)  Tringa  subarcuata  Giildst.     Po  Kosidu 


i.  k;ova(5i6,  b,  b).  * 

u  Dubrovniku  ,kovafiic'.  S.  Brusina,  ptice  hrv.- 
srp.  (nastavak).  liGb.  —  Tringa  minuta  Leisl. 
Kosic  ftma)  ,naj  mani  kovafiid'.    147*. 

c)  .follica,  uccello  acquatico'  ,fulica'.   A.  d. 
Bella,  rjefin.  321t>. 

tl)  jNumenius   tenuirostris'   ,chiurlottello'. 
Slovinac.  1880.  32a.  —  nepouzdano. 

2.  KOVACIC,  m.  prezime,  isporedi  Kovacevic. 
—  Akcenat  nam  zahi{ezio  Icako  sum  ga  vrlo  cesto 
euo ;  (jdjegdje  sain  ciio  i  Kovacic ;  u  Dubrovniku 
se  govori  Kovacic  kao  1.  kovacid.  pretnda  mislim 
da  je  ovaj  zadni  akcenat  naj  bo}i,  jer  ova  rijec 
i  1.  kovacic  jamaino  je  jedna  ista,  ipak  sam 
ostavio  onako  kao  sto  sam  cuo  od  vecine.' —  Od 
XV  injeka. 

a.  uopce  kao  prezime.  Petar  Kovacic.  Mon. 
Croat.  134.  (1487).  Gi-ffur  Kova6i6.  140.  (1490). 
Vrane  Kovacic.  Stat.  po}.  ark.  5,  304.  Kovacic 
od  sela  Kovaciea  iz  Livna.  And.  Kacic,  kor. 
453.     Pavle  Kovacic.    D.  Avramovic  260. 

b.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru  kninskom. 
Repert.  dalm.  1872.  16.  —  Ono  va{a  da  je  isprva 
bilo  It  mnozini,  isporedi  Kovacidi,  a  opet  ovo 
zadne  mjesno  ime  moze.  hiti  da  se  govori  i  u  je- 
dnini:  Kovafiic. 

KOVACI61,  m.  pi.  ime  selima  u  Bosni.  — 
isporedi  2.  Kovafiic,  b  ^)rj  kraju.  ti)  tri  sela  u 
kotaru  sarajevskom.  Statist,  bosn.  9.  24.  2.5.  — 
h)  dva  sela  u  okrugu  travnickom.    61.  70. 

KOVACICIN,  »i.  prezime.  —  xvm  vijeka. 
Milo§  Kovacicin.   Glasnik.  11,  3,  80.  (1706—1707). 

KOVACIJA,  /.  kovacki  posao,  zanat;  mjesto 
ydje  kovac  radi,  kovainica.  —  Od  xvii  vijeka 
(vidi  a)  Hi  mozebiti  jus  od  xiv  (vidi  h),  a  izmedii 
rjeinika  u  Belinu  (.arte  di  ferraro'  ,ars  ferraria' 
311";  kovaoija  od  oruzja  .armaria,  bottega  dove 
si  fanno  I' armi'  ,armorum  officina'  101''),  u  Vol- 
tigijinii  (,fuciua,  ferraria'  ,schmiede'),  u  Stulieevu 
(,arte  de'  fabbri,  de'  metalli'  , ferraria,  officina 
ferraria'). 

a.  u  prvom  znacenu,  zanat.  Tubalkain  (zmisli) 
kovaciju.  P.  Vitezovii,  kron.  1.  Kakvim  je  po- 
slom,  ili  kovaoijom  ili  drvodilem  uastojao  za 
hranu?  A.  Kanizlic,  utoc.  551.  Tubalkain  smisli 
kovaciju.  And.  Kacii,  kor.  6.  Kovacija  ,schmid- 
gewerbe'.    Zbornik  zak.  3,  710. 

b.  u  drugom  znacenu,  wjesto.  Kovacije  (moze 
biti  i  plur.  od  kovac  kao  sto  je  u  trecem  primjeru 
kod  1.  kovac,  a,  a})  na  Korycahb.  Svetostef.  hris. 
16.  Kovacija  .officina  fabri  ferrarii'.  D.  Ne- 
manic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  61. 

1.  KOVACINA.  /.  vidi  kova6ija.  —  Od  xvii 
vijeka. 

a.  vidi  kovacija,  b.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikajinu  (,officina  ferraria')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  i  u  Stulieevu  (uz  kovacija  iz  Mikajina). 

b.  vidi  kovacija,  a.  Cetvrti  brat  kovafiinu 
znade.  M.  A.  Ile}kovic,  sat.  I3b.  ,Lijepo  ti  tu 
svoju  kovacinu  ostavi.  vidis  da  ti  no  ide'.  J. 
Bogdanovid. 

c.  Kovacina,  ime  seocu  u  Herceyovini.  Stat. 
123.  —  va(a  da  je  po  znacenu  kod  a. 

2.  KOVACINA,  /.  sto  otpada  kad  se  gvozde 
kuje  i  uopce  radi.  —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (,schiuma  di  ferro'  , scoria  ferri' 
311a;  ovdje  uprav  znaci  sto  i  troska)  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  i  u  Vukovu  (.die  eisenspane' 
.stricturae  ferri').  Troskom  ili  kovacinom  zovu 
se  one  (uscice  sto  otpadaju  kad  se  kuje  gvozde. 
D.  Popovic,  poznav.  robe.  61.  Kovacine  i  ku- 
cine,  te  od  toga  naciniti  tijesto.  Bos.  vila. 
1892.  95. 


7  kovaliSta 

3.  KOVAClNA,  m.  i  f.  augm.  1.  kovac.  —  U 
Vukovu  rjeiniku. 

4.  KOVACINA,  m.  nadimak  ili  prezime.  a)  Ko- 
vacina Eamo.  ovako  se  zove  neki  Turcin  u  na- 
rodnijem  pjesmama  naiega  vremena.  —  Shvaca 
se  kao  da  je  ista  rijec  .Ho  3.  kovaCina.  ali  se 
gdjegdje  dodaje  da  je  iz  mjesta  Koviicd,  ili  mu 
je  prezime  Kovacevic  (vidi  ovu  rijec  na  kraju). 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (Kovacina  Ramo) 
kod  kovacina.  Prvu  Turdin  knigu  nakitio,  te 
je  saje  u  Kovace  ravne  na  Turcina  Kovacinu 
Kama.  Nar.  pjes.  vuk.  3.  109.  Hajde  otle  Ko- 
vacini  Eamu,  da  dovede  trista  Kovafanali.  Pjev. 
crn.  157a.  A  za  nime  Kovacina  Ramo.  Nar. 
pjes.  juk.  170.  —  h)  prezime  u  na§e  vrijeme. 
Sohem.  zagr.  1875.  228. 

KOVACkI,  adj.  koji  pripada  kovaiima  (i  u 
sirem  smislu,  koji  pripada  kovanu).  —  Izmedu 
rjecnika  u  Mikn]inu  (kovafiki,  kovacev  ,fabrilis'), 
u  Belinu  (kovacka  djejaonica  .bottega  di  ferraro' 
.officina  ferraria'),  u  Bji'lostjencevu  (.fabrilis'),  u 
Voltigijinu  (,fabbrile'  .zum  schmied  gehorig').  u 
Stulieevu  (.fabrilis,  ad  fabros  pertinens'),  u  Vu- 
kovu (,der  schmiede'  ,fabrorum').  Otvrdnulo  je 
sree  niovo,^  kao  nakovan  kovacki.  J.  Banovac, 
razg.  60.  Ciniti  dilo  kovacko.  And.  Kacic,  kor. 
152.  Tu  je  uljego  ko  ulazi  gvozde  u  ogniste 
kovacko.  A.  Kalic  476.  Noj  u  vodu  daje  se  ko- 
vacki prah.  J.  S.  Eejkovic  236.  Prah  kovacki 
ili  pilotine  .  .  .  236.  Ma}  kovafiki.  D.  Danifiid, 
sud.  5,  26.  —  Kovacka  Maliala,  mjesto  u  varosi 
Vrani  u  Srhiji.  M.  D.  Milicevid.  kra}.  srb.  300. 
Kovacka  ulica  «  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KOVACNICA.  /.  mjesto  (kuca,  soba,  ducan) 
gdje  radi  kovac.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Belinu  (.bottega  di  ferraro'  .officina  fer- 
raria' 311"),  u  Bjelostjencevu  (.aedes  fabrilis,  do- 
mus  1.  officina  ferraria  1.  fabri  ferrarii'),  u  Jam- 
bresicevu  (,ferraria'),  u  Voltigijinu  (v.  kovacija), 
u  Stulieevu  (.officina  ferraria';  kovacnica  oru^na 
,armorum  officina'),  u  I'ukovii  (.die  schmiede' 
.fabriea  ferraria').  More  se  kovacu  samliti  ni- 
koliko  priko  reda.  zac  i  u  kovadnici  mlinskomu 
gvozdu  red  je  neto  dojde.  Stat.  po}.  ark.  5,  '297. 
Zmija  ude  nodu  u  jednu  kovadnicu.  D.  Obra- 
dovid,  basu.  138.  U  mom  selu  ima  mehana. 
dudan,  bojaginica  i  kovacnica.  M.  D.  Milicevid. 
zlosel.  220.  —  metaforicki.  Glava  dangubna  jest 
kovacnica  neprijateja  paklonoga.  M.  Pavlinovid. 
rad.  108. 

KOVAD,  m.  vidi  2.  kavad.  —  Najednom 
mjestu  XV  vijeka  (moze  biti  da  treba  citati  ka- 
vadih).  Svite,  u  kih  tebi  (Bogu)  sluzba  se  ci- 
nase,  raskrajati  sebi  u  kovadih  jase  (Turd).  M. 
Marulic  244. 

KOVAJA.  /.  mjesno  ime.  —  U  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  nasega  vremena.  Ved  sestrida  bega 
od  Kovaje.    Nar.  jijes.  vuk.  5,  81. 

KOVAK.  kovka,  adj.  koji  se  dade  kovati  (n.  p. 
0  gvozdu).  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Kovak, 
Kovan  (kovni),  min.  .schmiedbar,  hammerbar'. 
tal.  .malleabile',  frc.  ,malldable',  egl.  , malleable' ; 
kovko  ze}ezo,  mech.  ,schmiedeisen',  frc.  .fer',  egl. 
,soft  iron,  wrought  iron',  tal.  .ferro  malleabile'. 
B.  §ulek.  rjedn.  znaustv.  uaz. 

KOVALISTA.  n.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  hiogradskom.  Livada  u  Kovalistama.  Sr. 
nov.  1865.  408. 

KOVALNA.  /.  vidi  kovacnica.  —  U  Stulieevu 
rjeiniku,:  v.  kovacija.  —  Nepouzdano  (rus  ko- 
sa.itHa). 


KOVA^ICA  4( 

KOVALICA,  /.  goli  klip  kuruzo.  Slatina.  D. 
Hire. 

1.  KOVAN,  kovna,  adj.  koji  pripada  kovu,  ko- 
vaiia  (maze  znaiiti  Sto  i  k6vS,n).  —  U  naSe 
rrijcmc.  Onda  se  na  ovoin  kovriom  veStestvu 
noka  kozurica  vata.  P.  Bolic,  vinod.  2,  20.  Na 
kovuoj  iici.  2,  210.  Mrci  .<!U  ih  zavalili  brci,  pa 
proz  i^ih  im  kovue  toke  siju.  Osvetn.  2,  100. 
Kovan,  toch.  ,metall-  (in  ziis.)';  kovan  novae 
.metallffeld,  gopriigt/es  geld',  tal.  ,monQta  coniata, 
couiato  (danaro)';  kovni  trosak,  stat.  ,pra,gungs- 
kosten'.    B.  bulek,  im.  znaustv.  naz. 

2.  KOVAN,  )K.  iine  mulko.  —  J'rije  nasega 
rremena.     Kovanb.    S.  Novakovi6,  pom.  70. 

3.  KOVAN,  m.  ime  gori  u  JBosni.  Kovan-gora. 
Glasnik.  20,  276.  —  malo  nize:  sa  Kovane,  po 
cciini  bi  nom.  sing,  bio  Kovana. 

1.  KOVANA,  /.  ime  zehsko.  —  Od  prije  na- 
sega vremena,  a  izmedti  rjecnika  u  Vukovu.  Ko- 
vana.   S.  Novakovic,  pom.  70. 

2.  KOVANA,  /.  vidi  3.  Kovan. 
KOVANCINE,  /.  pi.   ime   ntjestu   n  Srbiji    u 

okrugu  Sabackom.  Zemja  u  Kovancinaraa.  Sr. 
nov.  1873.  548. 

KOVANDISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  iSfiva  u  KovandiStu.  Sr.  nov.  1873. 
U3. 

KOVANGrIJA,  Ih.  covjek  koji  cava  Hi  goji  peek, 
vidi  pcelar,  tnr.  qovangy.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedti  rjecnika  u.  Vukovu  (,der  bienenwiirtor' 
,apiarius').  Uzme  za  cele  kovan*iju.  Nar.  prip. 
viik.  90. 

KOVANGIJIC  (Kovangii),  m.  prezime  (po  ocu 
kovangiji).  —  U  nase  vrijeme.  Andrija  Kovangi6. 
Rat.  341. 

KOVANGIJIN,  adj.  koji  pripada  kovangiji. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  ,d6s  bienenwarters'  ,api- 
arii'. 

KOVANG-IJINKA,  /.  kovangijina  zena.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (ko- 
vangijuka  ,die  frau  des  bienenwarters'  ,uxor  api- 
arii'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Da  subase 
}ube  kovaugijnke,  a  angije  mlade  staiiarico). 

KOVANGIJSKI,  adj.  koji  pripada  kovangi- 
jama  (Hi  uopce  kovanluku).  —  U  nase  vrijeme. 
Povice  moj  kovan^ija:  ,Daj  noz  kovangiski'.  F. 
Dordevic,  pcelar.  5.  Kapa  kovangijska.  I.  Zi- 
vanovio,  rjec.  kov.  14. 

1.  KOVAnICA,  /.  vrsta  kose,  vidi:  Nasi  judi 
(u  Lici)  one  kose  koje  se  u  ducanima  uzimlu, 
zovu  ,tiglanicania',  a  ove  sto  ih  nasi  kovaci  kuju 
zovu  ,kovanicama'.  J.  Bogdanovic.  Kovanice 
grbave,  licke  kose.  Levanska  varos.    D.  Hire. 

2.  KOVANICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
cuprijskom.    K.  Jovanovi6  182. 

KOVANICISTE,  n.  ime  selu  «  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  Zemla  u  Kovaniciste.  Sr.  nov. 
1873.  807. 

KOVANICKI,  adj.  koji  pripada  Kovanici.  V 
opstini   kovanickoj.     M.  D.  Milicovic,  srb.  1001. 

KOVANIK,  m.  pojas  od  tri  prsta  sirok,  isaran 
zvezdicaraa  ili  fietvrtastim  plehaSim  plocama.  u 
uzickom  okrugu.    S.  I.  Pelivanovid. 

KOVANLUCINA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji.  ti) 
mjesto  u  okrugu  biogradskom.  Livada  u  mestu 
Kovanlufiini.  Sr.  nov.  1867.  576.  —  ft)  mjesto  u 
okrugu  kruhvackom.  Livada  u  Kovanluoinu.  Sr. 
nov.  1875.  100. 

KOVANLUCiSte,  n.  mjesto  u  Srhiji  a  okrugu 
biogradskom.    Qlasnik.  19,  174. 

J- 


3  KOVARto,  a. 

KOVANLUK  (kov^inluk),  m.  vidi  ujanik.  — 
Od  tur.  kovan,  uliSle,  s  turskijem  nastavkom  Ink. 

—  Od  XVI 11  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(vide  u|anik). 

II.  atopic.  Koji  nojraa  pun  svoj  podrum 
viua  .  .  .  i  kovanluk  pun  voska  i  meda.  M.  A. 
Re|kovi6,  sat.  D7».  I  optrazi  tursko  kovanluke. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  332.  Jesu  1'  hogo  iznil'  kovan- 
luke? Nar.  pjes.  juk.  576.  Pcelo  zujahu  oko 
kovinUlka.  M.  P.  f^apCanin  1,  64.  Naj  viSe  se 
jo  zadriavao  oko  svoga  kovanluka  i  svojo  ko- 
libe.  M.  D.  Milicevic,  pom.  1,  100.  Jedan  da 
jo  u  to  vreme  uvek  u  kovanluku.  F.  Dordevic, 
pcelar.  21.  I  da  Bog  da  se  rojili  po  kuci  kao 
6el6  u  kovanluku !  Srp.  zora,  god.  1,  svez.  6,  str. 
126. 

b.  kao  mjesno  ime. 
u)  II  Bosni  seoee   n  okrugu  Done  Tuzle. 
Stat.  bosn.  85. 

b)  u  Srbiji.  au)  mjeslo  u  okrugu  bio- 
gradskom.  Livada  u  Kovanluku.  Sr.  nov.  1872. 
928.  —  ftft^  selo  u  okrugu  iacanskom.  K.  Jovanovic 
170.  —  i:f)  mjestu  u  okrugu  kruieuaikom.  Zem)a 
pod  zabranom  u  Kovanluku.    Sr.  nov.  1870.  348. 

—  dil)  mjesto  u  okrugu  pozarevackom.  Zemla 
u  Kovanluku.  Sr.  nov.  1861.  606.  —  ee)  mjesto 
u  okrugu  smederevskom.  Niva  kod  Kovanluka. 
Sr.  nov.  1868.  412.  —  ff)  zaselak  u  okrugu  to- 
plickom.  M.  D.  Miliiovic,  kra(.  srb.  396.  — 
ffff)  Bandin  Kovanluk,  mjesto  u  okrugu  biograd- 
skom. Krcevina  u  Bandinom  Kovanluku.  Sr.  nov. 
1875.  878.  —  hh)  Stari  Kovanluk,  mjesto  u 
okrugu  kragujevackom.  Zabran  u  Starom  Kovan- 
luku.   Sr.  nov.  1875.  515. 

KOVANOVAC,  Kovanovca,  m.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  biogradskom.  Vinograd  u  Kova- 
novcu.    Sr.  nov.  1873.  843; 

1.  KOVAI^E,  n.  djelo  kojijem  se  kuje.  —  Sta- 
riji  su  oblici  kovanije  t  kovanje.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Belinu  (kovanje  ,il  battere  il  ferro'  ,cu- 
dere'  133*;  ,il  ferrare'  SlOt"),  u  Stulicevu,  u  Vu- 
kovu. Nacelo  kovanija  duhu.  Sava,  tip.  hil.  glasn. 
24,  203.  tip.  stud,  glasn.  40.  162.  Kovane  obi- 
cajnoga  novca.    Zbornik  zak.  god.  1871.  327. 

2.  KOVANE,  n.  Hi  f.  pl.(Ot  *'"«  s«'"  u  Bosni 
u  okrugu  sarajevskom.    Stat.  bosn.  21. 

KOVARA,  /.  neka  g}iva.  Kovara,  schuster- 
pilz,  Boletus  luridus  Schaft'.  (Janda).  B.  §ulek, 
im.  165. 

KOVARAN,  kovarna,  adj.  lukav.  —  Postaje 
od  osnove  glagola  kovati  (vidi  kovati,  5;  ispo- 
redi  2.  kov,  f).  po  svoj  je  prilici  od  kovati  postao 
supstantiv  kovarj-B  sa  znacenem:  kovac  uopce 
(isporedi  ces.  kovai-,  gornluz.  kovaf),  te  od  ove 
rijeci  uzete  u  prenesnnom  smislu  postalo  je  ko- 
varan,  kovarstvo  itd.  —  Mijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  kovarbm>,  rus.  icoB.ipHuii.  —  Mislim  da 
se  u  nalemu  narodu  rijetko  cuje,  pa  tako  i  ostalc 
rijeci  od  osnove  kovar.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (v.  vuhven  .s  dodatkom  da  je  rijee 
ruskaj,  i  u  Vukovu  (.falsch'  ,astutus',  cf.  lukav: 
mudar  i  kovaran  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Grnoj  Gori).  —  U  Lici  se  ne  shvaca  u  zlom 
smislu.  Kovaran,  ,l6bendig'  okretan.  , Kovaran 
cojk  cemu  kraja  nijo'.  J.  Bogdanovic.  —  U  Stu- 
licevu rjeiniku  ima  i  adv.  kovaruo,  v.  vuhveno. 

KOVARNIK,  m.  kovaran  covjek.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjeiniku:  v.  vuhvenik  s  dodatkom  da 
je  rijec  ruska. 

KOVARNE,  n.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Danieicevu  rjecniku:  Kovarbne  (po 
svoj  prilici  treba  iitati  Kovarbnje),  selo  koje  je 


KOVAENK,  a. 


409 


KOVATI,  1,  c,  h). 


car  Lazar  dao  manastiru  u  Zdrijelu  branicevskom : 
.Kovarne'.  M(on.  serb).  194.  (1380).  u  prijepisu 
koji  jo  mjosto  origlnala  stoji  ,Kovarne'. 

b.  Mjesto   u  Srbiji  u  okriigu  posarevackom. 
Niva  u  Kovarnii.    Sr.  nov.  1871.  562. 

KOVARSTVO,  n.  lukavHvo  (osobina  onoga  sto 
je  liikav  Hi  kovaran;  neUo  Ho  se  lukavo  ili  ko- 
■oariw  izmiuli  ili  izradi).  —  Vidi  sto  je  kasaiw 
kfld  kovaran.  —  liijec  jc  stara,  isporedi  st.y/oi'. 
ko\-arbstvo,  rus.  KoisapurBu  —  Iziuedii  rjccnika 
u  SiuliievH  (v.  vuhvenosfc  s  dodatkom  da  je  rijei 
ruska),  II  Viikuvu  (.die  sclilauheit'  ,astutia'.  cf. 
lukavstvo),  u  Danicicevii  (kovarbstvo  ,astutia'). 
Prel'bstnoje  kovar.slvo.  Gla.snik.  11,  48.  —  U  pi- 
saca  naieya  vreiaciia  u  osohitom  znaccnu  (inpit- 
redi  2.  kov,  f).  Kovar.stvo,  hist.  stil.  ,umtriobe, 
cabale  (geheimer  anschlag)'.  tal.  ,trame'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znaustv.  naz. 

KOVARSTVOVATI,  kovarstvujem,  impf.  biti 
kovaran;  izinislati,  raditi  korarstra.  —  liijec  je 
stara,  isporedi  stslov.  kovarbstvovati,  ma.  i;on;i|)- 
cTHoii.'iTb.  —  Samo  n  Stidiceni  rjccniku:  ,machi- 
nari,  vorautuin  esse'  x  dodatkom  da  jc  rijec  riiska. 

KOVASTVO,  n.  vidi  kovacija,  a.  —  IJ  Stali- 
ccoit-  rjecniku:  kovactvo,  v.  kovacija. 

KOVATI,  kiijdm  (k6vem),  iiii/jf.  oliradivati 
(/vozde  (naj  cexce,  a  mozc  liili  i  druyo,  kaii  zlato, 
srebro,  nijcd  itd.)  lularajuci  pu  I'lemti  (oaohito  kad 
je  vrnce)  cekicein,  i  taku  sto  iz  I'leya  iiaprarlati. 
—  Osnona  je  ku,  ali  se  u  iiijiiiitiru  i  it  proslijcin 
oblicima  umece  a  pred  kojijem  se  ku-  iiiijena  na 
kov-  (radi  infinitiva  kuti  ridi  ova  rijec);  a  sa- 
dasnem  se  vrcmena  nmcce  oliiino  j  inedu  ku  i 
nastavak;  ali  u  Vakova  rjecniku  ima  i  praes. 
kovcm  s  dodatkom  da  se  moze  cuti  po  islocnijeni 
krajevima  (i  bugarski  jc  i.-duAj);  pa  pu  tome  pise 
i  Danicic:  Glagol  ,kovati'  raoXe  i  u  onijom  obli- 
cima, u  kojiraa  je  osnova  bez  nastavka,  ukinuti 
zijevaiie  ua  isti  nacin,  ua  koji  sa  ukida  kad  ima 
u  sebi  uastavak,  t.  j.  pretvorivsi  ,u'  u  ,oV',  pa 
u.  p.  u  sad.  vr.  glasi  no  .saiiio  ,ku-j-6-iii'  nogo  i 
,ko-v-e-m'.  obl.'~  97.  Ali  sc  primjeri  u  kojiina  je 
praes.  kovem  nalase  samo  a  knifjama  pisanima. 
stslovenskijem  Hi  crkvenijem  jezikom,  vidi  V.  Mi- 
kloSic,  lex.  palaeoslov.'-' /iod  kovati,  i  ovtij  priinjer: 
Zlati  sbsudb  trudcumb  kovetb  se.  Stofaiiit.  star. 
-•2,  290.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  ki'ijom  (iiiozehiti 
nije  savisno  dodati  da  je  a  Dubrovnika  kujem), 
taki  je  u  impf.  kovali,  it.  aor.  2  i  3  sin;).  k6\a, 
u  ger.  praes.  kiijfici,  «  part,  praet.  act.  kovao, 
kovala,  ii  part,  praet.  pass,  kovan;  ((  oslaUjem 
je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  impt.  kfij, 
kfijmo,  kujto.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kovati,  kovM  i  kuja;  rus.  i.-imaTb.  i^yio;  ces. 
kouti,  'p>''''6>'-  l^^iji;  kovati,  praes.  kovam;  po^. 
kowa6,  kui,  praes.  kujt'  (pa  i  lit.  kauti,  praes. 
kauju,  horiti  se).  —  Uadi  korijena  Miklosie  ispo- 
rediije  stgornem.  bouwan,  ndnrali.  hifi.  novor/or- 
nem.  hauen ;  moze  biti  da  je  isli  l.-nrij^ii  i  ii  hit. 
cudo,  incus.  —  Izmedu  rjecniku  a  Miknlinu  (ko- 
vati gvozdje  ,ducere  vol  cudere  ferrum'),  u  Be- 
linu  (ibattere  il  ferro,  lavorai-e  il  forro'  ,cudo' 
133a;  ,lavorar  il  ferro'  ,cudo'  311'J;  ii  Bjelostjen- 
ievu  (kujem,  kovati  ,cudo,  cudo  forrum,  o.^tenuo, 
attenuo,  extoudo'),  ii  Jambresicevii  (kujem  ,cudo'), 
II  Voltiijijinii  (,fabbreggiare,  mazzicar  ferro,  la- 
vorar  ferro'  , Schmieden'),  it  Stiilicevu  (,ferrum 
ducerc,  cudero'),  u  Vakovii:  (po  istocnijem  ki-a- 
jevima  moze  biti  i  k6vem)  , Schmieden'  ,cudo' ;  n 
Danicicevu  (, cudere'). 
1.  It  pravom  smislit. 
a.  nije  izrecen  objekat  (moze  znaciti  i  iiopce 
raditi  kao  kovac).    Dosta  kovat  svaki  dan  imade. 


M.  A.  Ro)kovic,  sat.  I3b.  Hi  gradi  ili  djoja  ili 
kujo  ili  maze  ili  piso.  A.  Kalic  234.  Ods'jeco 
mu  ruku  do  ramena:  ,Eto  sada,  Novace  kovacu ! 
da  ne  kujes  ni  boje  ni  gore'.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  40G.  jodan  kujo,  drugi  [jozlaouje.  3,  103. 
Koji  klepjo  hrabrase  onoga  koji  kuje  na  nakovnu. 
D.  Danicic,  isai.  41,  7.  —  Sa  se,  pasivnn  bez  sii- 
bjekta.  Pod  satm-om,  gili  so  kujo.  V.  Doson 
2Uli. 

b.  obji'kiil  je  ono  (tjvozde  itd.)  pn  ceina  .te 
udara  kiijuci. 

a)  yunzde.  Ako  vidis  (a  sua)  da  gvozdjo 
kujes,  toj  prilikuje  nemuc.  Zborn.  130''.  —  Sa 
so,  pasiono.  Gvo/.do  se  kuje  dok  je  vruco.  Nai-. 
posl.  vuk.  41. 

h)  zlato,  srebro,  nijed  itd.  Ki  srebro  kuju. 
Bernardin  98.  baruch.  3,  18.  Kovati  mjed,  zlato, 
srebro  ,ooniai'e  o  battero  moiieta  dl  rame,  oro, 
argento'  ,a6s,  aurura  vol  argontum  cudero'  (po 
talijan.tkoin  tuinacei'ni  pripada  pod  d).  A.  d.  Bella, 
rjecn.  216''.  —  I'asivno.  Polak  oca  slavna  svoga 
sio  krajevic  slavni  bise  ua  sto  od  zlata  kova- 
noga.  I.  Giiudulic  44(j.  Boje  zlato  na  pola  de- 
rato,  nego  srobro  iznova  kovato.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  321.  Noio  zlato  srebro  svakojako  nego  hoco 
po  izbor'  kovato.  1.  4.51.  Boje  zlato  i  poizde- 
rato  nego  srebro  izuova  kovato.  Nar.  posl.  vuk. 
22.  —  Sa  so,  paslpno.  .Svo  u  Mloci  do  se  kuje 
zlato.    Nar.  pjos.  vuk.  3,  318. 

C.  objekat  je  ono  .sto  postaje  kovanem  (oblik 
sto  se  daje  yvozda  itd.). 

(t)  kuje  se  sto  od  yvozda.  Cavle  kuju 
zostoke.  M.  JJrzic  457.  —  lui  obruce  kovahu, 
inl  zgibahu  obruRO.    Pril.  jag.  ark.  9,  9G.  (1468). 

—  Da  do  kovat  k|u6e  gradu.  Nar.  pjes.  istr. 
3,  4.  —  I  od  pasa  dvije  puske  male  stono  ih  jo 
u  Mlotku  kovao.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  412.  —  Ko- 
vala su  sab|u  dva  kovaoa.  2,  283.  .Ta  sam  sabju 
za  sebo  kovao.  2,  502.  —  Ja  cu  kovat  nima  strile. 
6.  Palmotic  2,  3fi3.  —  Oklopo  kovati  rofe.  Aleks. 
jag.  star.  3,  234.  —  Koji  kuju  oruzja  i  Turkom 
ih  prodaju.  Ant.  Kadcic  284.  Te  kovao  svijetlo 
oruzje.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  280.  Pa  bi  kloo  oruzje 
krvavo  i  onoga  ki  ga  je  kovao.    Osvotn.  2,  17G. 

—  PasivHo.  Svitlo  puske  u  Bresi  kovauo.  And. 
Kai^ic,  razg.  322".  Nit'  kovato  (puske)  nit'  coki- 
oovato.  Nar.  pjosm.  hcirm.  1,  473.  Sjajne  puske 
i  nozo  kovana.'  Osvotn.  2,  171.  —  Oruzje  jc  u 
inetaforickom  smislit.  Giro  kra]  .  .  .  kako  s  dvije 
poglavite  vrsto  od  oruzja  opc.aso  pridobivati  .  .  . 
tako  ih  jos  s  velikom  pomnom  i  liitrosti  kovase . . . 
Oruzja  bijohu  jubav,  koju  svojijem  nosase,  i  vjecni 
strah,  u  komu  drzaSo  neprijatejo,  kovana  i  vla- 
dana  od  svakoasiioga  bdijeuja  duse  i  tijela  .  .  . 
D.  Zlataric  iii — iv.  I  za  poraz  ]udstva  svoga 
kova  oruzja  (pozudo).    J.  Kavaiiin  257''. 

b)  kuje  se  od  zlata,  srebra  itd.  Pehare 
kovase  od  kalezev  tvojih.  M.  Marulic  244.  Raz- 
kovacu  srobrne  ibrike,  a  kovacu  krize  i  kaleze. 
And.  Kacic,  razg.  116^.  —  Najde  zlat  i  hitro 
kovau  prstonak.  P.  Zoranic  31^1'.  Kovati  prsteno 
,faro  o  lavorare  auelli'  ,fabricar6  anulos'.  A.  d. 
Bella,  rjecu.  79^1.  A  za  trecu  prsteno  kovao.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  581.  —  ir  srebarca  (daj  mi),  ma 
ruzice,  u  sto  kuju  userezi  (,us6r6si'),  tako  srebro 
zlatom  vozi  po  svo  dauko,  ma  dusice !  A.  Cubra- 
novic  161.  —  Kadunama  kovati  dordane.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  201.  —  Bog  ubio  sahagijo  koji  kuju 
zlatne  sa'to.  1,  18(5.  —  Srebrene  puce  od  iiedara, 
sto  je  momak   kovo  za  vjeuoaiia.    Osvetu.  2,  26. 

—  Pasivno.  Kipovom  salivenim  i  kovanim  od 
srobra  ukazuju    posteiie.    A.  Kaniiilic,   kam.   5S0. 

—  Da  mu  su  stremeni  od  srebra  kovani.  M.  \'a- 
trauic  2,  167.    —    Ta   zlata  kovau  trak,  ta  biser 


KOVATI,  1,  c,  h).  a 

trguje.  D.  Barakovi6,  vil.  311.  —  (Mnze  hiti  rla 
je  u  ora  di'a  primjcra  kovati  imperfiK'tinni  (iltiiiiU 
prema  okovati)  Prehitro  kovan  pfis.  M.  Murulio, 
pjes.  38.  Kupi6u  ti  kovan  pojas  od  zlata.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  343.  —  Sa  so,  pasivno.  Ne6e  drug;! 
da  boguje  (hog),  neg'  od  zlata  5to  se  kuje.  V. 
Dogen  79a. 

r)  objekat  sit  trjeskoni  (po  grikoj  mito- 
logiji).  Posred  moga  kuju  dvora  po  naredbi  moj 
trjeskove.    I.  Gundulic  67. 

d.  i  0  novcima  se  kaze.  da  se  kuju,  jer  je 
kud  nnpravjana  novaca  glavno  udarac  kojijem 
im  se  da  oblik.  —  Ismedu  rjeinika  u  Mikal'mu 
(kovati  pjeiieze  ,oudore,  Haro,  monotam  cudere, 
sig«are  argentum'),  u  Belina  (kovati  pjoneze 
.battere  la  zecca'  ,argontum  signare'  133'>;  ,co- 
niare,  ciofe  battel-  moneta'  jiiummcs  cudere'  216'^; 
,iinprontar,  coniar  moneta'  ,signo'  SST*!),  u  Volll- 
gijinii  (kovati  pineze  , coniar,  batter  moneto' 
,miinzon,  priigen'),  u  Stulir.cvu  (pjenezi  kovati 
,argontum  signare'),  u  Vukovn  (novce  ,gold  priigen' 
,cudo').  Gde  je.stb  postavio  cart  dinare  kovati. 
Zak.  duS.  para.  saf.  49.  Ako  se  nado  zlatart  u 
gradu  kove  (part,  praes.  act.)  dinare  bezb  vo|e 
careve.  49.  Vrag  uzeo  dukate,  makar  i  tko  ili 
kuje.  M.  DrziA  295.  Privridni  dukati  ki  f-ini 
kovati.  E).  Barakovi6,  vil.  43.  Ako  bi  pinoze 
koval.  P.  Glavinid,  svitl.  67.  Ov  ki-a}  je  zacel 
peneze  kovati.  P.  Vitezovii,  kron.  76.  Koji  bi 
jaspre  kovao.  P.  Filipovic  11.  Iz  suda  crkve- 
noga  novce  kovati.  A.  Kanizlic,  kam.  820.  Koji 
kuje  novce  krive.  V.  DoSen  id&>.  Koji  kuju 
krivu  jaspru.  A.  d.  Costa  1,  181.  Ban  potvrduje 
saborske  odluke,  bauski  novae  kuje  ...  M.  Pa- 
vlinovid,  razg.  104.  —  Nesto  je  osobito  u  ovom 
primjeru.  Hotijase  svrhu  jasjiri  kovati  negovo 
ime.    J.  Banovac,  pripov.  2.35. 

e.  vidi  klepati,  c.  Kosaci  behu  posedali 
pod  rastic  da  kuju  kose.  M.  D.  Milicevic,  zim. 
vec.  312. 

f.  u  metaforicknm  smislu. 

a)  ohjekat  je  stvar  sto  se  uprav  kuje,  alt 
je  shmcena  u  metaforickom  smislu.  Kasti..  rasti, 
Vladislavs,  svi  narodi  tvoj  glas  cuju,  i  za  jedne 
tvoje  glave  sto  kruna  ti  od  sad  kuju.  I.  Gruu- 
dulii  316—317.  Od  slave  krune  im  kuje.  I. 
Dordic,  uzd.  46.  —  Verigu  sama  sebi  kujes.  V. 
Andrijasevic,  put.  287.  Kuje  sebi  verigu.  (Z). 
Poslov.  danic. 

h)  objekat  je  ne.sto  umno.  Ini  mafiem 
kuju  cas  do  vika.  I.  Bordic,  uzd.  155.  —  Nasi 
su  stari  kovali  poslovicu  sto  godina,  dok  se  ii 
puk  stanila.  S.  ^jubisa,  prip.  252.  —  Neke  sam 
reci  na  novo  kovao.  P.  Bolic,  vinod.  1,  xv.  — 
Sa  se,  pasivno.  Zakoni  se  kuju  i  propisi  kle- 
pute.  M.  Pavlinovic,  rad.  6.  Milos  popusti  i  u 
skupstini  godine  1835  ostavi  da  mu  se  kuje 
ustav.    razg.  88. 

2.  kao  imperfektivni  glagol  prema  potkovati, 
vidi  potkivati.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,fer- 
rare'  ,calceo'  3101'),  u  Vi'Jcovu  (kona  ,das  pferd 
beschlagen'  ,munio  pedes  equi  soleis  ferreis'  s  2)ri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme:  De  junaci  koiie  kuju). 
Svaki  (vitez)  zlatnoj  u  odjeii  srebrom  kova  konske 
stupe.  I.  Gundulic  334.  Mila  koiia  na  Bosni 
potkiva,  ne  kuje  ga  6im  se  koni  kuju.  vec  ga 
kuje  srebrom  i  olovom.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  15. 
Kona  kuje  mladi  Pavle.  1,  307.  Pejajte  ga  vrane 
kovat  kone.  Nar.  pjes.  istr.  1,  27.  —  Sa  se,  pa- 
.nvno.  Vid'la  zaba  de  se  korii  kuju,  pa  i  ona 
digla  nogu.    Nar.  posl.  \uk.  34. 

3.  kao  imperfektivni  glagol  prema  okovati 
(n.  p.  u  verige).  —  U  primjerima  samo  v,  meta- 
forickom smislu.    Knez  se  Mlo6i6ima  udvara,  da 


3  kovCeg 

nas  bo|e  kuju  i  ste^u.  S.  !^ubiSa,  prip.  199.  — 
Sa  so,  rejleksivno.  Tko  vojnikom  lak'  vjeruje 
bukalijam  sam  se  kuje.    J.  Kavaiiin  252". 

4.  kovati  koga  u  zvijezde,  vrlo  (i  preko  mjere) 
hvaliti  koga.  —  Vafa  da  je  imperfektivni  glagol 
prema  okovati  (n.  p.  u  zlato),  u  metaforickom 
smislu.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (kovati 
koga  u  zvijezde,  t.  j.  hvaliti).  Kovati  koga  u 
zvijezde.  (Hvaliti  ga).  Nar.  posl.  vuk.  135.  — 
Sa  se,  rejleksivno.  I  od  sebe  sam  govori§,  kada 
slavna  dila  tvori§  ...  te  .se  zato  uzviSujeS,  i  u 
sjajne  zvizde  kujes.    V.  Dosen  37''. 

5.  izmis^ati  ili  raditi  potajno  kome  na  Stetu. 
—  vidi  kod  2,  kov,  f.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stu- 
liievu  (zasjode  komu  kovati  ,insidias  alicui  stru- 
ero').  Na  hijade  lazi  kuje.  V.  Dosen  41".  Lazi 
kujuc  na  hijade.  56".  Srce  kojo  kuje  zle  misli. 
D.  Dani6i6,  pric.  6,  18.  —  /  hez  nbjekta.  Kovati 
i  misliti  suprot  iskriiemu.    S.  Matijevic  42. 

G.  unpce  raditi,  poslovati.  —  Samo  u  Mika- 
jinu  rjeinika:  kovati,  poslovati  ,tacio,  ago,  la- 
boro,  operor'. 

KOVC-,  vidi  kop6-. 

1.  KOVCA,  /.  sprava  naiinena  od  zice  za  spu- 
iaiie  hafina;  sastoji  se  iz  dvadijela:  iz  muskoga 
(sto  se  zove  i  kovcar,  kukac,  muzjak)  sto  je  kao 
kvaka,  i  iz  zenskoga  (Ho  se  zove  i  cupica,  pet|a, 
spona)  sto  je  kao  prsten.  kad  je  ujednini,  obiino 
znaci  samo  zenski  dio  (ali  vidi  i  kovcica),  a  u 
innozini  znaci  oha  dijela.  —  Vidi  1.  kopca  sto 
je  stariji  oblik ;  ondje  je  i  postane  od  tur.  qopca 
sto  znaci  oba  dijela  (muski  je  qopca  erkek,  a 
zenski  qopca  disi).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Mikalinu  (kovce,  kopce,  ombrete,  azu- 
lice  ,ansula,  phibia')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i 
u  Vukovu:  ,das  heftel  (eigentlich  das  ohr)'  ,fi- 
bula';  pi.  kovce  ,die  heftel'  , fibulae'.  Zape  meni 
kovca.  Bos.  vila.  1892.  360.  —  U  narodnijem 
pjesmama  vrlo  iesto  stoji  kovce  uz  caksire,  te 
jamaino  znaci  zlatne  ili  srebrne  kovie  na  doko- 
jenicama,  pa  po  tome  i  same  doko^enice.  Easpuci 
mi  kovce  na  caksire.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  447.  Na 
oaksii'am  od  srme  su  kov6e.  Nar.  pjesm.  horm. 
1,  473.  —  Zasjase  se  toke  na  prsima  i  zlacene 
kovce  na  nogama.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  150.  Na 
nogama  kovce  i  caksire,  zute  mu  se  noge  do  ko- 
}ena,  pobratime,  kako  u  sokola,  iz  kovci  su  sin- 
giri  od  zlata.  .3,  119.  A  na  noge  kovce  i  caksire, 
do  kojena  u  srmu  zalite,  od  kojena  izvezene 
zlatom.  ,3,  201.  Te  skinite  kovfie  i  dizluke. 
3,  295. 

2.  K0V6a,  m.  ime  musko.  —  Unarodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  nasega  vremena.  Za  Osmanom  Kovca 
barjaktare.    Pjev.  cm.  165''. 

KOVCALI,  a^.  s  kovcama,  nakicen  koviama 
(u  pjesmama  o  iaksirama),  tur.  qopfialy.  —  Ne 
mijena  se.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika 
u  Vukovu  (,mit  heftelu  geziert'  ,fibulatu3').  Na 
mededu  zelena  dolama,  na  pijevcu  kovcali  cak- 
sire. Nar.  pjes.  vuk.  1,  52'J.  Obukla  je  kovcali 
fiaksire.    3,  3.50. 

KOVCAR,  kovcira,  tn.  u  Vukovu  rjeiniku : 
muSka  kovca  ,der  haoken  (eines  heftels)'  ,fibula'. 
—  vidi  kod  1.  kov6a.  —  isporedi  2.  kopfar. 

KOVCEG,  m.  shrana  (spremica,  sud)  naiinen 
od  drva  (pa  i  od  gvozda  i  od  drugoga  iega), 
obiino  s  osam  pravijeh  uglova,  s  poklopcem.  — 
isporedi  sanduk,  skrina.  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  kovoega.  —  Sijei  je  stara,  isporedi  stslov. 
kovLcegTb,  bug.  kovceg,  rus.  KOBHiir-t.  —  Nepo- 
znata  postana ;  Miklosii  isporeduje  novogri.  xav- 
xCov,  drveni  pehar,  lat.  caubus,  iasa,  i  stslov.  kovt- 


KOVCEG 


411 


1.  KOVI^E 


kal-i.,  casa.  —  U  nekijeh  se  pisaca  nalazi  oblik 
kopoe^  (nidi).  —  Iznwitu  rjecnika  u  Vrancicevu 
(,arculus'),  a  Stidicevu  (yrijcskom  koucog-  i  kovceg 
,scrinium,  area,  capsa'),  u  VuJcovti:  (u  Hercego- 
vini)  ,die  kiste,  truhe'  ,arca,  cista';  u  Danicicevu 
(kovbce^b  ,arca'). 

a.  uopce.  Prikloni  kovceg-  ka  dvjema  noje- 
vicom.  Zborn.  Se^^.  Cemu  sluze  jaspre  u  kov- 
cegu?  M.  Eadnic  94"-.  Zaduzbiua  tjelesna  vadi 
se  iz  kovcega.  SW).  Bogatac  oko  sebe  vidi  puna 
kovcege  srebra,  zlata,  dragoga  kamei'ia.  J.  Fili- 
povie.  1,  265b.  Sakiije  gvozden  kovceg.  Nar. 
prip.  vuk.  199.  Svaka  zena,  gdjo  ih  jo  vise  a 
jeduoj  kuci,  drzi  .svoje  rulio  i  preoblacilo  u  svom 
kovcegu,  koji  je  pod  bravom,  da  ne  bi  ko  drugi 
mogao  premetati  po  nemu.  i  odrasle  djevojke 
imadu  svoje  kovcege.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  — 
kovceg  zavjeta,  area  foederis,  isporedi  korabja, 
c.  I  nacini  ^'eseleilo  kovceg  od  drva  sitima.  D. 
Danicic,  2mojs.  37,  1.  Da  donesemo  iz  Siloma 
kovceg  zavjeta  Gospodiiega.  Isam.  4,  3.  Da  je 
dosao  kovceg  Gospodni.  4,  6.  Kovceg  Bozji  bi 
otet.    4,  11. 

b.  ccsto  se  u  hoixegu  hrani  mrtvo  tijelo,  uso- 
bito  sveto.  Otikryvbse  grobb  prfiosvestenaago,  i 
sbtvorise  po  glagolu  jego,  i  vb  drbveue  kovoeze 
polozise.  Domentijan"  344.  Povelese  sbtvoriti 
kovbcegb  izbranb  i  vbzbmbse  telo  sego  hristoju- 
bivaago  uesose  je.  Danilo  100.  Pa  odose  u  bijelu 
crkvu  do  kovcega  vise  Petra  .svetog,  svetog  Petra 
kovceg  celivase.  Nar.  pjes.  4,  4(J.j.  Ja  6u  se  za- 
vjetovati  i^red  kovcogom  svetoga  Vasilije.  S.  ^u- 
bisa,  prip.  227. 

C.  area  Noe,  Nojeva  la(ta.  Kada  Noo  izide 
is  kovcega.  Pril.  jag.  ark.  9,  106.  (14t58).  Na 
zelenoj  kiti  masline  ku  prnese  golub  v  kovceg. 
Korizm.  61^.  I  ude  Noje  u  kovceg.  D.  Danicic, 
Imojs.  7,  7.  —  isporedi  korabja,  b. 

(1.  kovceg  morski  .Ostracion  turritum'.  ,T. 
Panoic,  zool.  238. 

KOVCEGA,  /'.  vidi  ko\ceg.  —  U  Stidicevu 
rjecniku:  (grijcskom)  koucega  uz  kouceg.  —  ne- 
pouzdano. 

KOVCEZAC,  k6vcesoa,  m.  dem.  kovceg.  — 
isporedi  kopcezac.  —  Od  x\-  vijeka,  a  izincdu 
rjecnika  u  Stiilicevu  (grijeskom  koucezac  ,parvum 
scrinium,  arcula,  capsula')  i  ii  Daniiiirou  (kovb- 
cezbcb  ,aroa').  U  jednomb  malu  kovfiesou  (sic). 
Mon.  serb.  387.  (1436). 

KOVCEZICA,  /.  dem.  kovcega.  —  U  Stidicevu 
rjecnikii:  (grijeskom)  koucezica  uz  koucezac.  — 
nejiouzdano. 

KOVCEZIC,  m.  dem.  kovceg.  —  Od  x\  ii  vijeka, 
a  izmedii  rjecnika  u  Stidicevu  (grijeskom  kou- 
cezic  uz  koucezac)  i  u  Vukovii  (dim.  v.  kovceg). 
Zatvoreno  u  jednomn  kov6ezicu  od  zlata.  M. 
Radnic  190*'.  Zatvori  ill  u  jedan  kovcezic.  Nar. 
prip.  vuk.^  234.  Imase  kovcezii,  i  nosase  sto  se 
metase  u  n.  Vuk,  jov.  12,  6.  Uze  kovcezic  od 
site,  i  obli  ga  smolom  i  pakliriom.  D.  Danicic, 
2mojs.  2,  3.  —  Vuk  je  (u  prenesenom  Hi  u  me- 
taforickom  smislu)  ovako  nazvno  svoju  knigu  u 
koju  je  sakupio   nekolika  svoja   knizevna  djela. 

KOVCEZINA,  /.  awjm.  kovceg.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  ii  Stulicevu  (grijeskom 
kouceziua  ,vilis  area').  ,Punu  kovcezinu  dpnijela 
svakovrsne  robetine'.  J.  Bogdaiiovic.  ,Cija  je 
ovo  kovcezina?'  u  Dobroselu.  M.  Modi6.  —  /  kao 
mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu  jagodinskom.  Za- 
bran  u  Kovcczini.    Sr.  nov.  1875.  911. 

1.  KOVCICA,  /.  dem.  1.  kovca.  —  isporedi 
kopcica.   —  U  Vukovu  rjecniku.   —   U  Dubrov- 


niku  znaci  u  nase  doba  §to  i  kovce  (muska  i 
zenska  kovca),  i  osobito  mui^ka  (zenska  je  petja 
Hi  oko).    P.  Budmani. 

2.  KOV&CA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  «  okrugu 
bioqradskom.  Livada  u  Kovcici.  Sr.  nov.  1S66. 
323. 

KOVCIC,  m.  prezime  i  mjesno  ime.  —  isporedi 
Kopcic. 

a.  prezime.  —  U  pjesmi  crnoqorskoj  nasega 
vremcna.  Nu  je  ovo  Kovcic  Murat  bego  od 
Lijevna.    Pjev.  crn.  254'. 

b.  selo  M  Bosni  u  okrugu  traunickom,  isto 
sto  Kopcic,  b  (driigo  selo).   Schein.  bosn.  1864.  51. 

KOVERTA,  /.  jjokrivac  (na  poste(i),  tal.  co- 
perta,  mlet.  coverta.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Zute  koso  na  kovertu  vise.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  127. 

k6vI(!!,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  S  Bo- 
gatica  Kovic-Mihaila.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  251. 
Ivana  Kovica  zeiia  tuzila  Pantolijii  Di'ezgica. 
Glasnik.  ii,  1,  31.  (1808).  Stevau  Kovic  iz  Zao- 
vina.    M.  D.  Milicovic,  srb.  608. 

KOVILIC,  m.  prezime.  —  U nase  vrijeme.  Pavle 
Kovilio.    Rat.  410. 

KOVILOVO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  it  okrugu 
krajinskom.  Livada  na  Kovilovu.  Sr.  nov. 
1861.  67. 

1.  KOVl^,  m.  iieka  bi^ka.^  Kovij  zuti,  Anthyllis 
aurea  Vis.  (Vodopic).  13.  hiulek,  im.  165.  Uz  nih 
vile  kolo  zaigrale,  kovi|-kite  za  kape  sabrale. 
Osvetn.  4,  30.  —  vidi   1.  kovije. 

2.  KOVIL,  m.  mjesno  ime  u  Backoj. 

a.  Gorni  i  Doni  Kovij,  dva  sela.  Sem.  prav. 
1878.  28. 

1).  manastir.  Sein.  prav.  1878.  145. 

KOVi^ACA,  /.  ime  mjcstima  u  Srbiji.  (t)  selo 
u  okrugu  podrinskom.  K.  Jovanovic  136.  i  u  Vu- 
kovu rjecniku:  selo  u  Jadru  (pod  Gucevom,  blizu 
Loznice)...  Srbi  onuda  pripovijedaju  da  su  nekad 
bile  dvije  sestre:  Vida  i  Kovi(ka;  pa  Vida  gra- 
dila  Vidojevicu,  a  Kovi)ka  taj  grad  Kovijacu... 
vidi  i  M.  D.  Milicevio,  srb.  521.  —  h)  mjesto  u 
okrugu  kragujevaikom.  Vinograd  u  Kovi|aci.  Sr. 
nov.  1873.  787.  —  r)  mjesto  n  okrugu  smederev- 
skom.     Niva  u  Kovijaci.    Sr.  nov.  1861.  502. 

KOVHjAK,  m.  zaselak  blizu  Bnjne  u  Hrvatskoj. 
Sem.  prav.  1878.  72. 

K0VI^ANl6,  m.  prezime.  —  .xvii  vijeka.  Po|i 
Ivan  Kovi|anic.    I.  Ivanisevic  11. 

KOVIlriARAC,  Kovi)arca,  wi.  ime  mjestu  u  Sr- 
biji. Medu  recicaiua  Crvoncem  i  covdinskom 
(glavica)  Kovijarac.  Dragasevic,  mlava.  glasn. 
43,  318; 

1.  k6vi:^E,  n.  Stijia  pennata  L.,  neka  bi(ka. 
—  isporedi  kovi|.  —  Osnova  je  stara,  isporedi 
rus.  KuBbi.ii.,  mozebiti  i  praslavenska,  ako  ces. 
kovyl  nije  uzeto  iz  ruskoga.  —  Miklosic  ispore- 
duje  rus.  KoBbMiiTi.,  hramati.  —  U  nascmu  se 
jeziku  javja  od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  ii 
Stulicevu  u  Icojemu  stoji  grijeskom  kouje  voliUi 
(sic),  trava  ,beca  lunga'  ,herbae  genus',  i  u  Vu- 
kovu (,das  pfriemeugras'  ,stipa  pennata  Linn.'). 
Pozlatno  kovije  se  tuj  nahodi.  M.  Vetranic  2,  2iw. 
Tote  ni  rumene  rozice,  ni  zija,  ni  grano  zelene, 
ni  bila  kovija.  D.  Barakovic,  vil.  156.  Tu  sa- 
renu  kosutu,  bijelo  kovije  gledas.  M.  Katancic 
42.  Kovijo  i  rano  bosije!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  lu. 
Lepa  Pava  u  koviju  spava,  noj  se  Eado  kroz  ko- 
vije krade.  1,  264.  Smije  i  kovijo  (n.  p.  t'^^jo- 
j  ovo  je ;  t.  j.  to  je  prema  drugome  zlu  nista).  Nar. 
I  posl.  vuk.   290.     Ej    bijele   stijene!   cvatilo   vam 


1.  KOVrVE  4 

smile  i  kovile!  Osvetii.  2,  99.  A  po  gori  zadrh- 
talo  Uiio  i  kovi(e  zatreptalo  ovijoio.  3,  147.  Ko- 
vije  (kou|e  Stulli),  rus.  Kom.i.ii.,  Koiiu.iii,  kohlukh, 
f^es.  kovil,  Stipa  pennata  L.  (Panfiic,  Vuk).  B. 
§ulek,  im.  165.  —  I  od  mila  se  ovaku  kaze  djc- 
tela.  I.  Pavlovi6. 

2.  KOVILE,  M.  mjesno  ime. 

a.  saselak   u   Srbiji   u  okruyii  uzickom.    K. 
Jovanovii  154. 

I),  vidi  ti  Vukovu  rjecniku :  iiamastir  u  Sta- 
I'ome  Vlahu  pod  planinom  Kobijom. 

KOVIlr.EVAC,  KoviJBvea,  m.  ime  mjestii  u  Sr- 
biji u  ukniiju  hiofiradskom.  Vinograd  u  Kovi- 
jevcu.    Sr.  nov.  1875.  759. 

KOVI^iKA,  /.  nacineno  od  bovijo. 

a.  ime  zensko.  —  U  \  iikovu  rjecniku:  .frauen- 
name'  ,noraen  feminae'.  —  vidi  kod  Kovi|a6a. 

b.  ime   ovci.    Bastaj,    Daruvar,    Bruvno.    D. 
Hire. 

KOVHjNO,  n.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka.  JSTa 
Kovijbno.    De6.  hris.  48.  101. 

KOVIN,  Kovina,  in.  mjesno  ime.  —  Vidi  u 
Danicicevu  rjeiniku:  Kovini,  grad  u  Ma^arskoj 
na  Dunavu:  ,primi  Lazarb  Kovinb  i  ine  gradove 
pobreJike'  1456.  (Okdz.  para,  saf.)  79.  u  drugoga 
jetopisca  ,Kovino'.  G(lasnik).  10,  27.3.  —  u  pro- 
topresviteratu  pancevaikom.  §ein.  prav.  1878.  54. 
varosica  u  Magarskoj  u  protnpresviteratu  hudim- 
skum.  36.  —  Koviub  (stari).  —  Kovinb  Martinb 
(ili  Martirib?).  S.  Novakovio,  pom.  135.  Na  Ko- 
viim  Dunar  prebrodio,  pa  se  masi  vlaske  zemje 
ravne.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  481.  —  isporedi  Ko- 
vino. 

1.  KOYI.XA,  /.  raetallum,  iiprav  Ho  se  moze 
kovati,  pa  se  ovom  rijeci  shvacn  ne  samo  gvozde, 
mjed,  zlato,  srehro  itd.  nego  i  dniga  tjelesa  koja, 
kao  ova,  svijeila  su  (kad  su  cista)  i  vode  dobro 
toplinu  i  munevinu  itd.,  i  ako  se  ne  dadu  knvnti. 
—  isporedi  2.  kov,  h,  kovovina,  metal.  —  Rijec 
sti  nacinili  u  nase  doha  pisci  od  osnove  kov  gla- 
gola  kovati  nastavkom  ina.  Kovine  mijesi  i 
udara  na  kalupe.  M.  Pavlino\'ic,  rad.  31.  Ko- 
vina, chem.  mill,  (metal),  lat.  ,metallum'  ,metaU'| 
tal.  ,metano',  t'rc.  , metal',  egl.  , metal';  dragocjene 
kovine  ,edle  metalle',  tal.  ,metalli  preziosi,  no- 
bili';  proste  kovine  ,unedle  metalle',  tal.  ,metalli 
ignobili' ;  lake  kovine  ,leichte  metalle' ;  teske  ko- 
vine ,schwere  metalle'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv. 
naz. 

2.  KOvInA,  /.  ime  zensko.    I.  Pavlovio. 

3.  KOVINA,  /_  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  '^iva  u  Kovini.  Sr.  nov.  1865. 
477. 

KOVINAC,  Kovinca,  m.  covjek  iz  Kovina  (u 
Banatu).  V.  Arsenijevic.  —  Od  xviii  vijeka. 
Milos  Kovinac.    Glasnik.  n,  3,  73.  (1706—1707). 

KOVINACKI,  ad!?',  koji  pripada  Kovinu  (u 
Banatu).    V.  Ar.senijevid. 

KOVINCI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prijc  nasega 
vremena.     Kovinbci.   S.  Novakovic,  pom.  135. 

1.  KOVINKA,  /.  ime  zensko.  —  Od  xviii  vijeka. 
Kovinka  Dmitrova.  Glasnik.  ii,  3,  75.  (1706 — 
1707).  Kovinbka.  S.  Novakovic,  pom.  70.  Ko- 
vinka, ime  zensko.    Zem|ak.  1871.  br.  2. 

2.  KOVINKA,  /.  zensko  cc\ade  iz  Kovina  (u 
Banatu).  V.  Arsenijevid. 

KOVINKIc!;,  m.  prezime.  —  I'rije  nasega  vre- 
mena. Kovinbkidb  (prezime).  S.  Novakovid, 
pom.  70. 

KOVINO,  n.  mjesno  ime,  vidi  Kovln.  Kovino. 
S.  Novakovic,  pom.  135. 


2  KOVNICA 

KOVINSKI,  adj.  koji  pripada  kovinama.  — 
Naiineno  u  nah  vrijeme.  Oznaka  koju  su  jira- 
viteji  kovinskoga  posuda  udarili . . .  Zbornik  zak. 
1866.  98.  Kovinski,  min.  ,m6talli3ch,  metall-  (in 
zus.)',  tal.  ,motallico,  metallino';  kovinska  svjo- 
tlost,  chem.  ,motallglanz',  tal.  ,lustro  motallico', 
frc.  ,dclat  metalliquo',  egl.  , metallic  lustre';  ko- 
vinska smjesa  ,metall-legirung',  tal.  .lega  metal- 
lica',  frc.  ,alliage  de  m^taux',  egl.  , alloy  of  me- 
tals'.  B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOVIOCI,  Kovilaoa,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okrugu  kriisevaikom.    K.  Jovanovii  125. 

KOVIONA,  /.  ime  vrhu  u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskom.  M.  D.  Milidevic,  srb.  59.  —  -o-  stoji 
mj.  1.  —  isporedi  kovije. 

KOVITLAC,  m.  vidi  kovrtan.  —  U  nase  vrijeme. 
(Br(  cini)  te  se  ovca  u  kovitlac  okreee.  K.  Grno- 
gorac,  zool.  181. 

KOVITLATI,  kovitlam,  impf.  vidi  kovr|ati. 
Bos.  Vila.  1889.  152. 

KOVIZLA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  top- 
lickom.    M.  D.  Milidevid,  kraj.  srb.  391. 

KOVJAN,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.    Koyjanb.    S.  Novakovid,  pom.  70. 

KOVJANA,  /.  ime  zensko.  —  Prije  naSega  vre- 
mena.    Kovjana.    S.  Novakovic,  pom.  71. 

KOVKA,  /.  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  kao 
da  znaci:  Uto  mu  drago  kovano  od  srebra.  Ni 
kovke  srebrne  ni  mod  nad  pri  moni  (5to  god  je 
od  srebra  pri  meni  bilo).  M.  Kuhaoevid  50.  — 
U  pisaca  nasega  vremena,  sprava  (kao  tijesak) 
za  kovane  novaca.  Kovka,  tecli.  ,pragstock,  prag- 
werk,  stosswerk',  frc.  ,balanei6r',  egl.  , fly-press, 
coining  press,  stamping  press',  tal.  ,torchio  da 
coniare'.   B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOVKOST,  /.  vidi  kovkoda. 

KOVLAISAV,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasega 
vremena.  Kovlaisavb  (bio  je  vojvoda).  S.  Nova- 
kovic, pom.  70. 

KOVlfiE,  n.  coll.  kovine,  m,etali.  —  U  jednoga 
pisca  cakavca  xvii  vijeka  (kovje).  Zivina,  sta- 
baja,  kamenja,  kovja .  .  .  I.  T.  Mruavic,  ist.  11. 
Priliko  .  .  .  od  kovja.    80. 

KOVNA,  /.  ime  zensko.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.    Kovbiia.    S.  Novakovic,  pom.  70. 

KOVNICA,  /.  postaje  od  1.  kovan. 

a.  u  doa  naj  starija  primjcra  (xv  vijeka)  po 
svuj  prilici  nije  isto  znaiene  kao  sto  je  kod  b, 
nego  va^a  da  znaci  (kao  .Ho  misli  i  Danicie) : 
rudnik.  Drbzalb  je  u  mene  carinu  i  kovnicu. 
Spom.  sr.  2,  61.  (1414).  Jerb  je  drzalb  nasu  ca- 
rinu i  kovnicu.  2,  80.  (1423).  —  Otale  u  Dani- 
cicevu rjecniku:  kovbnica  ,metalla  (fodina',  va|a 
da  je  to). 

b.  u  naie  vrijeme,  zgrada  gdje  se  kuje  novae. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,die  miiuze  (das 
miinzhaus)'  ,moiieta'.  Na  novcu  svake  vrsti  biti 
de  naznacena  kovnica  iz  kojeje  izisao.  Zbornik 
zak.  1869.  67.  Uprav)ao  je  kovnicom  novaca. 
M.  Pavlinovic,  rad.  104.  Kovnica,  arch.  stat. 
lat.  ,moneta'  ,miinze,  miinzgebaude,  miinzamt', 
fro. ^, hotel  de  mounaie',  egl.  ,mint',  tal.  ,z6cea'. 
B.  Sulek,  rjecn,  znanstv.  naz.  —  U  sirem  smislu. 
Nekakav  Vasin  dukunded  bio  je,  vele,  vrlo  vest 
rudar  u  kopaonickira  kovnicama.  M.  B.  Mili- 
devid,  kra).  srb.  412. 

c.  vidi  1.  kolajna,  b.  —  U  Belinu  rjecniku: 
,medaglia'  ,numisma'  467b;  u  Voltigijinu:  ,me- 
daglia'  ,mimze,  schaugeld';  u  Stuliieru:  ,nmi- 
misma'.  —  nije  dosta  pouzdano. 


KOVNICIOA 

_  KOVuSriCICA,  ./'.  dem.  kovuica,  c.  —  U  StuU- 
cevu  rjecniku:  ,parvum  niimmisma'.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

1.  KOVNIK,  in.  covjck  Ho  kuje,  osobito  novee, 
pa  i  uopce  kuvac;  u  StuHcevu  rjecniku  iina  i 
driigo  znacene  (nidi  kovarnik)  preina  kovati,  5. 
—  V Belinu  rjecniku:  ,coiiiatore,  quello  che  conia 
o  impronta  monete'  ,cusoi''  'ilO-i;  u  Vultiyijinu: 
jconiatore;  ferrajo'  .miiuzer;  schiniod';  ii  Stuli- 
cevu:  1.  jcusor'.  2.  ,tiiibator'  (s  dodatkom  da  je 
rijec  ruska). 

2.  KOVNIK,  m.  meda  vrlo  duga  sto  dijeli  zem]u 
od  zemje.    Sloviuac.   1880.  87. 

KOVNOST,  /.  osubina  onnga  sto  je  kouiio  Hi 
kiivko.  —  Nacinetio  u  nase  vrijcme.  Kovkoca, 
Kovnost,  tech.  .hammerbarkoit',  frc.  ,jiialleabi- 
liti5',  6s:l.  iinalleability',  tal.  ,malloabilita'.  B. 
.•^ulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOVOJ,  m.  opiinska  ili  drzaviia  sluzlia  koja 
se  boz  plate  cini:  ,Ove  mo  uedilo  red  na  kovoj'. 
jVaja  mi  ici  na  kra}ev  kovoj'.  M.  Pavlinovici.  — 
TJ  nase  vrijeme  u  sjevernoj  Dalinaciji.  Nece  bit 
sila  ni  na  kovoj  ni  na  knige.  M.  Pavlinovic, 
razl.  .spisi.  273.  —  Nejasna  rijec,  Pavlinoric  misli 
na  tal.  convoglio,  pratna. 

KO^'ON('?),  m.  line  inusko.  —  I'rije  nasega 
vremcna.  Kovonb  (Moze  biti  da  je  pogroska  mesto 
Kovanb).    S.  Novakovic,  pom.  70. 

KOVOVINA,  /.  vidi  kovina.  —  Nacineno  u 
nase  vrijeme.  Kovovina  ,raotalI'.  Zbornik  zak. 
3,  455.  f).  Popovic,  rjecn.  1,   liUb. 

KOVKCA,  /,  vidi  kovrcica.  Ali  u  bujnoj  kosi 
iz  kovrua  i  plotenica  ne  vidi  so  .  .  .  .lavor.  god. 
16,  br.  42,  str.  672. 

KOVRCAN,  m.  vidi  a  Vukovu  rj;'cnika :  O  j 
macaue  kovrcane  (rece  se  mafiku).  —  I'ostnje  od 
kovrca. 

KOVRCAST,  adj.  vidi  kudrav.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,kraus'  ,cnspus'. 

KOVRCENE,  n.  djelo  kojijem  se  kovrii.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

K(vVRCICA,  /.  vidi  zavojak,  uvojak  (na  kosi, 
hradi,  pa  uopce  od  dlaka).  —  Po  ubliku  kao  da 
je  deminutiv  (vidi  kovrca).  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  (u  Srijomu)  po  naj 
vise  se  govori  pi.  ,k6vrcice'  ,das  haarloelicheu' 
.cincinnulus'.  —  U  osohitom  znacenu.  Kovrcica, 
ouo  perje,  sto  na  trtici  ima  n.  pr.  patak,  a  po 
tom  se  raspoznaje  od  patke.  U  Srijomu.  A  to 
su  ,aufwart3  gekriimmte  seitliche  schwaiizdeck- 
foderu'.    M.  Medic. 

KOVRCITI,  k6vrcrm,  impf.  (s  objeklom  kosa, 
brada,  Hi  diake  uopce)  uvijati  tako  da  postanu 
kovrcice.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing. 
kovrci.  —  Osnova  je  kovrk  Hi  kovrc  (vidi  kovrk 
i  kovrca).  isporedi  kovrjati  i  zvrk.  F.  Miklosic 
i  iJ.  I'opovic  misle  da  je  od  tur.  qyvyi-gyq,  ko- 
vrcast  (isporedi  liovr^ati,  kovrgica).  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,kr;iuseln' 
jCrispo').  —  Sa  se,  refieksivno.  §to  {kosuj  covek 
vise  ceSja,  to  se  ona  vise  kovrci  i  zamrsaje.  Nov. 
sr.  1834.  102.  —  U  narodnoj  pripovijeci  bosanskoj 
kao  da  znaci  previjati  se  (o  cefadctu).  Ali  kad 
ga  je  negova  potreba  muciti  pocela,  preskakivao 
je  iz  jednoga  ki'aja  u  drugi,  i  kovicio  na  svaki 
nacin.    Nar.  prip.  bos.  1,  51 . 

KOVRDIJA  (i  kofrdija),  /.  nekakva  bifka.  Ko- 
yrdija,  nekakva  trava  (Istra),  v.  Kofidija.  B. 
Suiek,  im.  165.  Kofrdija  (Istra),  v.  Kovrdija. 
149. 


13  KOZA,  a,  a). 

KOVRDIN,  m.  u  narodnoj  pjesmi  na^ega  vre- 
mena  stoji  uz  mac,  i  ne  zna  se  znacene.  —  Moze 
biti  da  je  postalo  od  tur.  kiirda.  iiekakav  (kurdski) 
11(12.  £).  Popovic  i  za  nim  g.  Miklosic  misle  na 
srodnost  s  gevordan.  Kad  zacuse  devet  Jugo- 
vifia,  poskocise  na  iioge  lagano,  potegoSe  mace 
kovrdine,  da  pogubo  cara  n  stolici.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  185. 

KOVRG-AK,  m.  neka  otibi  kajia  Uto  muskarei 
nose  u  Bosni.  —  f).  Popovic  i  F.  Miklosic  misle 
da  postaje  od  tur.  qyvyrgyq  (vidi  kod  kovrciti). 
—  isporedi  kovrgik.  —  U  ]'ukiirii  rjecniku:  ,dio 
cylindrische  miitze  dor  manner  in  Bosnieu'  ,mitra 
lylindrica  virorum'. 

KOVRGATI,  k6vrgam,  impf.  vidi  kovrciti.  — 
U  nase  vrijeme  u  Srbiji.  Kaxu  da  se  nalazo 
cr:ie,  bele,  ride  (dlakc)  i  noke  so  od  ilih  svo  ko- 
vi-gaju.    M.  D.  Milicovic,  ziv.  srb.^  325. 

KOVRGICA,  /.  vidi  kovrcica.  —  U  nase  vrijeme 
u  Srbiji.  Kad  sam  hvatao  patka  da  mu  ocu|>am 
onii  sivu   kovrgicu.    M.  P.  §ap6anin  1,  48. 

KOVRG-IK,  m.  vidi  kovrgak.  —  U  Vukovu 
rjecniku  s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu. 

KOVRK,  m.  vidi  kovrcica.  Kosa  pala  preko 
cela  u  kovrcima.    Bos.  vila.  1886.  83. 

KOVRGAK,  kovr|aka,  m.  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: (u  Petrovu  po|u)  kao  guzva  od  crvena  i 
orna,  sto  zone  nose  na  glavi,  a  preko  toga  okrugu 
(jasmak-boscu)  ,art  kopfbedeckung'  ,vittae  ge- 
nus'. Zone  udate  ne  nose  kape  nego  mjesto  lie 
kovrjak  pokriven  okrugom  (u  Dalmaciji  u  dolini 
rijeke  Cetine).  V.  Bogisic,  zborn.  128.  —  Postaje 
od  osnove  glagola  kovr}ati  (isporedi  kotrj,  c). 

KOVKlfiANE,  n.  djelo  kojijem  se  kovrfa.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KOVRJATI,  kovi-jam,  impf,  vidi  kotr}ati  (i 
radi  akcenta).  —  Postane  nije  mi  jasno:  kao  da 
su  se  sastale  osnove  od  kotrjati  i  vrtjeti,  a  vidi 
i  kovrtac  (isporedi  i  kovrfiiti).  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: vide  kotrjati  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  tiori. 

KOVRLICA,  /.  goli  klip  kuruze.  Pozoga.  D. 
Hire. 

KO\'RTAC,  kovrtaca,  m.  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: onaj  kolutic  (od  gvozda  ili  pirinca)  sto  se 
liime  listovi  od  tijesta  sijoku  .osterr.  krapfen- 
rad'l'.  cf.  devermavis. 

KOVRTA^,  m.  zovu  so  ,kovi-ta}i'  oni  veliki 
oblaci  sto  se  motaju  nebom  prije  nog  ce  zapa- 
liti  silna  bura.  na  Bracu.    A.  Ostojic. 

KOVRTAN,  kovftna,  m.  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: savijeno  sto  u  kolo,  n.  p.  kosa  na  glavi 
jdie  runde'  ,orbis'.  —  iiiporedi  kovrtac  i  kovrcica. 

KOVTAO,  kovtala,  m.  vidi  koktao.  —  U  Stu- 
Hcevu rjecniku:  kovto,  v.  kokto. 

KOVTIC,  m.  presime.  —  U  nase  vrijeme.  Uija 
Kovtic.    Rat.  389. 

KOZA,  /.  Capra  liircus  L.  fem.,  posriala  do- 
maca  zivotina.  —  Akc.  se  mijena  u  dat.  sing. 
kozi,  u  ace.  sing,  kozu,  u  voc.  sing,  kozo,  u  nom., 
ace,  voc.  pi.  koze.  —  Rijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi stslov.,  ceL,  jioj  koza,  rus.  Koaa.  —  Nepo- 
znata  postana,  vala  da  nije  postalo  od  istoga 
korijena  od  kojega  je  lit.  ozys,  snskr.  aga,  grc. 
ai!;  (isporedi  kost).  —  U  svijem  je  rjecnicima 
(,capra'). 

a.  u  praoom  smislu,  zivotina. 
a)  domaca, 2)itoma.    Ili  wvce  ili  kozo.  Mon. 
sorb.  80.   (1302—1.321).     Tko  ukrede  kozu  ali  iui 
brav.    Stat.   poj.  ark.  .5,  282.     Ako  vidis   (u  .^nu) 


KOZA,  a,  a).  4 

da  kozo  supioc  tobi  boj  biju,  toj  prilikujo  srcbu. 
Zbcrn.  137'>.  Od  zla  duinika  i  koza  bez  kozlota. 
(D).  Poslov.  daniS.  Od  zla  du/.nika  i  kozu  bnz 
mlika.  A.  d.  Bella,  rjecn.  171^.  Kao  koza  kad 
so  peCe  ...  V.  Dosen  154".  Opremih  ga  za  ko- 
zama,  kad  u  ve6e  vo56  bilo,  sve  sii  koze  doma 
doslo,  moga  draga  jadiia  noma.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  526.  Sodam  hi|ad  bijelih  ovnca,  pot  hilada 
crvenijeh  koza.  4,  18().  Veka  stoji  koza  za  ja- 
ridi,  a  jarioa  dreka  za  kozama.  4,  187.  Koza 
lipsujo,  a  rep  ne  spusta.  Koza  ne  prska  dokle  no 
vidi  vuka.  Nar.  posl.  vuk.  138.  Od  zla  diiztiika 
i  kozu  bez  jareta  (vaja  uzoli.  Mjosto  .jarota'  go- 
vore  jedni  ,mlijeka',  a  i  , mlika').  Od  jedne  kozo 
dva  mijeha  no  mogu  biti.  23.3.  Cim  so  koza 
diftila  tim  so  ovca  sramila  (sto  jo  digla  rop).  347. 
vidi  i  brada,  kostret,  koziti  so,  veCati,  itd. 

b)  divja  koza  ne  znaii  svayda  istu  vrstu 
sto  i  domaea,  nego  druge  vrste  vise  Hi  mane 
sli6ne,  kao  divokozu,  srnu  itd.  vidi  u  Vraniieevu 
rjeiniku:  divja  koza  ,caprea';  u  Mikalinu:  koza 
divja  .pygarcus,  dama,  dorcas';  u  Belinu:  divja 
koza,  srna  ,capra  salvatica'  ,oapra  silvestris'  171b : 
u  Bjelostjenievu :  koza  divja  .pygargus ,  capra 
sylvestris,  dama,  dorchas,  eaproa';  u  Jambresi- 
cevu:  koza  divja  ,oaprea';  u  Stulicevu:  koza  divja, 
V.  srna.  —  Divja  koza  hitro  bjezi.  P.  Kanavelic, 
iv.  32.  Divja  koza  jdio  gemse'  ,Antilope  rupi- 
capra'.    G.  Lazic  37. 

<'^  M  Dalmaciji  se  rece  kao  psovka  ceja- 
detu,  osohito  kad  sto  dobro  ne  umije  da  uradi, 
Hi  kad  je  nemirno.  ,Sto  oinis  tu,  kozo  jednal" 
H  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

b.  Koza,  m.  prezime  Hi  muski  nadimak.  — 
XVIII  vijeka.  Stipan  Koza.  Glasnik.  ii,  3,  172. 
(1706— i707). 

c.  M  prenesenom  smislu,  cesto  u  mnozini,  nesto 
naiineno  od  drva.  a)  vidi  1.  kon,  2,  e.  Koza, 
arch,  (vjestao,  kon,  magarac,  koiiic),  fro.  tr^teau, 
chevalet',  egl.  , horse,  jack',  tal.  , capra'  ,geriist- 
bock,  riistbock'.  Koze  (pi.),  tech.  (nogace,  nogari, 
kriznice)  ,schrageu',  tal.  ,cavall6tto'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znaustv.  naz.  Koza,  upora  kojom  se  po- 
dupiro  zlijeb.  u  Samoboru.  Drzak  (upora)  ua  cem 
stoji  zlijeb  na  vodenici.  Bistrac.  P.  Hefele.  — 
h)  koze,  indi  skele,  lazila.  —  izmedii  rjecnika  u 
Vukovu  (pi.  koze  ,das  baugeriist'  ,machina  aedi- 
fioationis').  Tu  so  prave  lade  vojene  koje  kad 
se  pusto  s  koza,  to  one  udare  cak  u  breg.  S.  Te- 
kelija.  letopis  mat.  sr.  119,  48.  Onda  su  maj- 
stori  bas  u  Ilinu  plocu  ovrli  koze  (skele),  i  tako 
su  je  razlupali.  M.  D.  Milicevic,  pomenik.  1,  36. 
—  c)  (Treba)  imati  dve  drvene  koze,  jedan  iz 
dve  siroke  daske  dobro  sastavjen  i  spojen  oluk. 
Z.  Orfelin,  podr.  134.  —  d)  koza,  rasjasto  drvo 
kamo  se  duzica  upre,  kada  ju  raduik  izraduje. 
Kijec  medu  duzicarima.    F.  Hefele. 

d.  u  igri  ,kozice'.  Na  jedno  mesto  zabodu  u 
zemju  jedan  klincic  koliko  Cetvrtina  ili  polovina 
plajvaza,  i  to  zovu  ,jarac'.  a  svaki  uzme  po  jedan 
mani  klinCic,  i  zabodu  ih  oko  jarca  u  razdaleko 
onoliko  koliki  je  onaj  noz  kojim  6e  so  bacati.  ti 
se  kliniici  zovu  ,koze'.  M.  D.  Mili6evi6,  ziv. 
srb.2  248. 

e.  vidi  2.  koze. 

KOZAC,  m.  vidi  1.  kozar.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku.  —  slabo  pouzdano. 

KOZACINA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  Zem)a  kod  Kozafiine.  Sr.  nov.  1875. 
641. 

KOZACkI,  adj.  koji  pripada  Kozacima.  On 
se  u  gradu  Kamenici  bje§e  uzdrzo  vole  dana,  sto 
koza6ki  svud  vojuici  vriahu  se  sa  svijeh  strana. 


I  1.  KOZALAO,  a. 

I.  (iuudulio  422.  Ovo  su  kozacke  tioje  liara- 
mije.  I.  T.  Mrnavic.  oam.  41.  Hotio  je  vojevati 
protiva  I'lorau  na  kozacku.  A.  Toraikovi6.  ?,iv. 
191. 

KOZADRE,  /.  pi.  ime  seucu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  22. 

1.  k6zAK.  m.  vidi  Kazak.  —  Od  xvii  vijeka 
(u  svijcm  primjerima  n  mnozini),  a  izmectu  rjei- 
nika  u  Voltigijinu  (Kozaci  ,Cosacchi'  ,Kosacken'). 
A  Kozaci  srnu6  hrli  starijeli  steta  u  zamjenu. 
po?.egli  su  i  potrli.  pace  smakli  Varno  u  plijenu. 

1.  Grundulic  318.  Novo  raspo  stara  grada  mimo- 
hodoc  pasa  zali,  i  prod  voji  svojoj  tada  bojnijeh 
Kozak  vojske  hvali.  318.  Nu  opot,  vojska  od 
Kozaka.  pazi,  gdi  se  na  se  kupi.  444.  Zovu  se 
Kozaci.  I.  T.  Mi-navio,  osm.  39.  Imadijau  za  po- 
niocniko  Moskove,  Kozako.  A.  Kanizlid.  kam. 
882.  Kad  dodu  moji  Kozaci  s  Timoka.  Vuk, 
dan.  1,  83. 

2.  KOZAK,  m.  ime  konu.  Pozega.    D.  Hire. 
KOZAKOVI6,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 

Pavlo  Kozakovi6.    Rat.  79. 

KOZAL.  vidi  kozao. 

KOZALA,  /.  ime  podgradu  grada  liijeke. 
Schom.  segn.  1871.  80. 

1.  KOZALAC,  kozilca  (koza6ca),  to.  Arum  Jj.. 
neke  vrste  bijaka.  —  Stari  je  ohlik  bio  kozblbcb, 
isporedi  rus.  Ko3e.iei;'b,  oba  b  mogu  postati  a  ili 
ispasti.  —  Rijec  maze  biti  stara,  isporedi  ruski 
oblik,  a  osiiova  kozbl  moze  biti  i  praslavenska, 
vidi  u  Sulekovu  imeniku  ovdje  kod  a;  ali  treba 
dodati  da  u  svijein  drugijem  spomenicima  zna- 
cene  jest  bi(ka,  ali  ne  Arum. 

a.  kozalac,  prvo  h  postaje  a  u  svijem  padc- 
zima,  a  drugo  u  nom.  i  ace.  sing,  (i  u  gen.  pi. 
kozaUca,  ako  se  govori).  -1-  se  u  Dubrovniku 
mijena  na  o,  te  se  po  dubrovackom  govoru  ao 
sazimfe  u  o  dugo:  kozdca,  koz6cu,  itd.,  voc.  ko- 
zoce;  prema  ovome  bi  trehalo  da  je  akc.  koza6ca, 
kozaocu  itd.,  kozaooe.  ako  se  1  ne  mijena,  ostaje 
svuda  akc.  kao  u  nom.  sing.,  osim  voc.  k6zal6e 
(i  gen.  pi.).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Belinu  (,dragoncello,  herba'  ,dracuntium' 
280*')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu 'Qs.o- 
zalac  mali,  trava  ,draounculus  minor,  dracontium 
minus';  kozalac  zmijini,  trava  ,colum  draconis, 
dracunculus' ;  kozalac  vodeni,  trava  ,dracunculus 
aquatilis'),  u  Vukovu  (nekaka  trava  , Artemisia 
dracunculus  Linn.  [Arum  L.]'.  cf.  kozlac.  za- 
kozlik).  Travu  koja  se  kozalac  imenuje.  I.  Ja- 
blanci  148.  Tko  ju  (travu)  znade,  kozalac  se 
zovo.  J.  S.  Re}kovic  160.  Neki  opot  travu  ko- 
zalac piju    s  rakijom.    M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb. 

2,  50.  Kozalac  (kozlac),  ces.  kozlik,  po}.  kozielok, 
koziolek,  kozlek  (Valeriana),  rus.  K03e.iei(-b  (Soor- 
zonera),  Koae.iKii  (Pastinaca),  aroii  o  serpentaria 
(Pizzelli,  Aquila-Buc,  Anselmo  da  Canali,  Skurla), 
lufo  (Pizzelli,  Aquila— Buc),  dragoncello  (Delia 
Bella),  1.  Arum  maculatum  L.  (Panci6)_;  2.  Arum 
italicum  Mill.  (Visiani,  Lambl).  B.  Sulek,  im. 
165.  —  S  nekijem  se  pridjevima  naznacuju  oso- 
bite  vrste.  Kozalac  konski,  Arum  italicum  L. 
(Visiani).  —  Kozalac  mali,  gigaro  minora  (Aquila — 
Buc),  aro  minore  (Pizzelli,  Anselmo  da  (Janali), 
dragontea  minore  (u  rukopisu  xvi  vijeka),  Ari- 
saruni  vulgare  Targ.  —  Kozalac  veliki,  gigaro, 
dragontea,  (Pizzelli,  Aquila — Buc,  Skurla),  1. 
Arum  dracunculus  L. ;  2.  Arum  italicum  Lam. 
B.  §ulok,  im.  165.  —  Kozalac  vodeni,  dragontea 
aquatica  (Aquila — Buc,  StuUi),  Calla  palustris  L. 
—  Kozalac  zmijiii,  serpentina,  collum  draconis 
(Pizzelli,  Stulli),  Arum  dracunculus  L.  166. 


1.  KOZALAU,  b.  4 

b.  k6zlac,  kozlica,  prvo  b  ispada,  a  drugo 
ostaje  u  svijein  oblicima:  kozlica,  kozlacu  ltd.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ontalijem  obli- 
cima, osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  kozlace  (i  gen. 
pi.  kozlaca?)-  — ■  Od  xvii  vijeka,  a  izmectu  rjec- 
nika  u  Mikafinu  (kozlac,  trava  ,dragunouIus') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Belinit  (,dragoncello, 
herba'  .dracuntium'  2801)),  it  Bjelostjeyiceim  (kaj- 
kavski  kozlec,  trava  ,draciinculus,  dracintiou  1. 
draciutium,  colubrina,  v.  serpentaria'),  a  Stiili- 
cevK  (kozlec,  trava,  v.  kozlac  iz  BjelDStjintceca) 
II  Viikovu:  kozlac,  kozlaca  (kozalca),  vido  kozalac 
*■  dudatkoin  da  se  gooori  u  Srijeina.  Gr|ene  ba- 
turice  od  kozlaca.  J.  Vladmirovic  19.  Kolik 
bajam  kozlaca.  32.  Kozlac,  bilina,  kojoj  je  lisce 
sire  i  du(e  od  dlana,  s  pro}eca  ga  beru,  vare, 
s  braSnom  podmetaju  i  nime  sviiie  rane.  J.  Bog- 
danovic.  JKozlac,  dragontea,  aro  (u  sinskom  ru- 
kopisu,  Bartulovic),  lufo,  serpentaria  (Kuzmic), 
dragoncello  (Delia  Bella),  dragunculus  (Bjelo- 
stjenac),  1.  Arum  maculatum  L.  (Pa.ncic,  Sla- 
dovic,  G-ospic);  Arum  italicum  Mill.  (Visiani),  v. 
Kozalac.  B.  Sulek,  ira.  167.  —  S  nekijeni  pri- 
djevima  znaci  i  druge  bi(ke.  Kozlac  bjuvaci, 
bulbus  vomitorius  (Durante),  Muscari  moschatum 
Deaf.  —  Kozlac  lazni,  arisarum  falsum  (Durante). 
—  Kozlac  mail,  arisarum  (Durante),  Arisarum 
vulgare  Targ.  (Alschinger).  —  Kozlac  sriddi, 
arum  minus  (Durante).  Arum  maculatum  L.  B. 
Sulek,  im.  167.  —  Kozlac  veliki,  arou  maggiore 
(Durante,  Kuzmic),  arum,  arou,  canis  priapus 
(Durante),  Arum  italicum  Mill.    1G8. 

e.  koz61ac,  koziica,  u  nase  doba  u  Dubrov- 
nikii:  uprav  sii  vblici  koz6ca,  kozicu  itd.  kao 
kod  a,  a  po  niina  se  zlo  nacinio  nom.  sing.  —  Ko- 
zolao,  1.  Arum  italicum  Mill.;  2.  Arisarum  vul- 
gare Targ.  (Vodopic).  B.  Sulek,  im.  168.  —  / 
s pridjecima.  Kozolac  crni.  Arum  orientate  Bbrst. 
(Vodopic).  —  Kozolac  mali,  Arisarum  vulgare 
Targion.  (Vodopic).  —  Kozolac  zmijin.  Arum 
dracunculus  L.  (Vodopic).    B.  Sulek,  im.  168. 

2.  KOZALAC,  kozalca,  m.  vidi  u  Vukomi  rjec- 
nikii:  u  pluga  ona  gredica  sto  sastav|a  grede|  i 
plaz.  —  ispuredi  2.  kozlac. 

KOZALINA,  /.  vidi  a  Vukovu  rjeiniku:  vide 
kaluza  s  dodatkum  da  se  govori  u,  Risnu.  —  ispn- 
redi  2.  kozao. 

KOZAl^,  Kozja  (Koz[a),  m.  iine  ijradu  u  Sr- 
biji,  po  svoj  prilici  na  mjestu  gdje  je  sad  Ko/.eJ 
(oidi).  —  U  knizi  xiii  vijeka  pisanoj  erkvenijem 
jezikom  (sa  starijem  oblikom  Kozblb),  i  otale  u 
Danicicevu  rjeiniku  (Kozb}b,  grad  koji  je  osvojio 
Stefan  Nemana.  va|a  da  je  bio  blizu  Nisa  i  Svr- 
}iga,  jer  se  s  nima  pomine).  I  gradh  slavny 
Nysb  i  gradb  Svrbjigb  i  gradb  Ravbnyj  i  gradb 
Kozblb.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  8.  Oko  gradova 
Nis,  Svrjig,  Kavni,  Kozaj  (mislimdaje  bilo  Ko- 
za|  [Kozblb],  Kozja:  iz  ovoga  posjednega  je  pozno 
doba  razvilo  Kozej)  ne  treba  nam  se  baviti  .  .  . 
za  druga  tri  moze  se  sve  sto  treba  naci  u  Kuoz. 
Srbiji  M.  D.  Milicevica;  sva  tri  su  u  knazevac- 
kom  okrugu  i  mogu  se  vidoli  i  na  kartama.  S. 
Novakovic,  zem}.  57. 

KOZA^iKA,  /.  nekakva  igra  s  grahom.  —  ispo- 
redi  kozati  se.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danovic. 

KOZA^i-VEH,  m.  ime  selti  ii  Hrnatskoj  ii  zii- 
paniji  zagrebackoj.    Eazdije}.  73. 

KUZAN,  m.  vidi  1.  kozo. 

KUZANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kozu.  —  vidi 
kozati  se. 

1.  KOZAO,  kozla,  m.  jarac.   —  Stari  je  oblik 


5  3.  KOZAR,  a. 

bio  kozbl'b,  te  postaje  od  koza  nastavkom  bl-b.  — 
Bijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kozbH,  rus. 
K<i3o.i'b,  ies.  kozel,  po/.  koziel,  koziol.  —  Osim 
dva  primjera  pisaca  Bosnaka  (Margitiea  xviii 
vijeka,  i  pisca  Osvetnika  u  nase  vrijeme),  svi  su 
primjcri  iz  pisaca  cakavaca;  s  toga  ove  rijeci 
neina  u  stokavaca  Hi  je  vrlo  rijetka,  premda  su 
jo.i  zive  rijeci  sto  su  od  ne  postalc,  kao  kozle, 
kozlic  itd.  —  Oblik  kozao  pisem  pv  naj  zadiiem 
primjera  (u  kojeiiiu  je  ao  sazcto:  kozo).  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Bji-lostjencevu  (kajkiivski  kozcl. 
jarac  ,hircU3,  tragus'),  u  Jiimhresicevu  (kozel  , ca- 
per, hircus,  haedus'),  ((  Stulicevu  (kozel  .liircus' 
s  dodatkom  da  je  rijec  raska).  Meso  od  kozla 
mladoskopca.  Stat.  poj.  ark.  5,  2'J4.  jVi  od  po- 
tribe  ubijati  jaiiac  dobrih  ui  kozal.  Korizm.  61''. 
Krv   volov   i    kozlov.     Anton   Dalm.,   nov.    test. 

2,  149b.  paul.  hobr.  9,  13.  (U)  tri  [sest]  tisucno 
(lito)  ustati  ima  jeduorogi  kozal.  Aleksaudr.  jag. 
star.  3,  245.  Ako  brada  cini  jude,  naj  vridnijsi 
kozal  bude.  P.  Vitezovic.  cvit.  23.  Krvju  od 
kozla.  S.  Margitic,  fal.  162.  Kozle  odlucit  zmeju 
ovcadi.  J.  Kavaniu  12".  Ki  je  meni  pojal  mo- 
jega  kozla.  Nar.  pjos.  istr.  4,  16.  Pa  sto  kozo 
vjeruje  kurjaku?    Osvetn.  2,  181. 

2.  KOZAO,  kozdla,  >».  baniste.  —  Jamacno  je 
ista  rijec  sto  1.  kosao  (vidi  pod  c).  —  isporedi 
i  kozalina.  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,letamajo'  ,fi- 
metum'  434i*. 

KOZAPEROVICA,  /.  ime  selu  a  Hrvatskoj  u 
zapaniji  zagrebaikoj.    Razdije|.  65. 

1.  KOZAK,    kozara,   TO.  iovjek   sto   iuva  koze. 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc. :  kozaru  (ko- 
zare),  kozari.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vraniiievu  (,caprarius')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Mika(inu  (,caprarxus'),  u  Belinu  (,ca- 
praro,  guardiano  di  capre'  ,caprarius'  171l>),  u 
Bjelostjenievu  (,caprarius,  aogonomus,  aepolus, 
caprarum  ductor  I.  pastor'),  u  Jambresicevu  (,ca- 
pi'arius'),  u  Voltigijinu  {,ca,])Ta,jo,  caprario'  ,ziegon- 
hirte'),  u  Stuliievu  (, caprarum  custos'),  «  Vukovu 
(,dor  ziegenhirt'  .caprarius'). 

a.  uopce.  Kod  sviiiara  i  kozara ...  V.  Dosen 
lost".  Dolijanin  poce  se  kazivati  i  faliti  da  je 
brat  kraja  Vladislava,  premda  bise  sin  jednoga 
kozara.  And.  Kacic,  razg.  83.  Da  se  jedan  se- 
lanin  oli  kozar  boli  i  zalosti  da  uije  krajem.  M. 
Dobratic  208.  Podi,  kccri,  za  kozara,  dobro  ce 
ti  biti.  —  Necu,  majko,  za  kozara,  neie  dobro 
biti.  kozar  hodi  po  kameiiu,  vrat  ce  salomiti. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  378.  Nije  carstvo  za  mene 
kozara.  Nar.  pjes.  petr.  2,  133.  Uzme  .  .  .  za 
koze  kozara.    Nar.  prip.   vuk.   90. 

b.  Kozar,  kao  miiski  nadimak  Hi  p)rezime. 
Jovan  Kozar  Hera .  .  .  Grujo  Kozar.   Glasnik.  ii, 

3,  75.  (1706—1707).  Koga'tuzi  Jovan  Kozar  iz 
Salasa.    ii,  1,  97.  (1808). 

2.  KOZAR,  kozdra,   m.  vidi   varak,    klobodan. 

—  Nepoznata  postana.  —  Od  xvin  vijeka  a  Du- 
brovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  (u  Du- 
brovniku)  krut  varak  ,da3  knistergold'  ,aurum 
tremulum';  u  Belinu  ima  samo  slozena  rijei  zla- 
tokozar  ,orpello'  .bi'actea'  529^;  pa  iz  toga  i  u 
Stulicevu:  zlatokozar  ,bract6a  aerea'.  Zlato  od 
kozara,  tkoje  samo  zveci.  V.  M.  Gucetic  4.  Ve- 
lika  grana  masline  lijepo  nakicena  kozarom.  S. 
Skurla,   sv.  vlaho.  130. 

3.  KOZAR,  Kozara,  m.  mjesno  ime.  —  vidi  i 
Kozari. 

a.  pomine  se  xv  vijeka.  I  lozije  drugo  odb 
Kozara.    Spom.  stoj.  41. 


a.  KOZAR.  I).  I 

b.  vidi  u  Vnkovii  rjecniku:  planina  ii  Bosni 
s  primjeroni  is  narodne  pjcsme:  I  utofio  u  Knzar 
plftninu. 

c.  selo  na  KorcuUfi').  V  sooskom  injostH  od 
Kozara   ima   ikone   gospojiiio.    .T.  Kavanin  SlS'i. 

ICOZARA,  /.  posiaje  od  Icoza  Hi  ud  ko/.ar. 
ii.  iiijesto  ydje  se  koiii  kusc.  —  V  naiie  m-ijeme, 
a  ismedii  rjecnika  ii  Viikopit  (,doi'  platz  wo  die 
ziegen  geschlacbtet  werden'  .macellura  capra- 
rium').  Tu  se  nafiiui  i  kozara,  jedni  soku,  jodni 
mere  . . .  Nar.  prip.  vuk.  101.  Samo  so  govorilo 
o  Iqju  na  kozarama,  i  o  proliodAi  iia  pijanama. 
M.  D.  MilicGvio,  jur.  20.  Po  Srijerau  pravili  su 
kucice  gdje  su  se  iz  vinograda,  slivika  i  liatara 
slijevali  putovi,  pa  su  s  jeseni,  dok  trajo  kuku- 
ruzna  i  vinogradska  borba  (redovno  je  vino- 
gradska  berba  prijo)  klali  tu  kozo,  ovce,  a  i  janco, 
pa  su  prodavali  i  prijesuo  i  peoono  meso.  obiruo 
su  davali  meso  za  kukuruzo  i  za  k[uk  viuski,  pa 
take  su  te  kozare  mnogima  od  koi'isti  bile.  Danas 
ih  vise  noma.    M.  Medic. 

b.  vidi  1.  kozarioa.  —  U  Bjelostjenccvu  rjec- 
nikit  (knd  kozarnica),  u  Voltiijijinu  (,capi-aroocia, 
caprile'  ,ziegonstail').  —  Kozliva  jCaprile'.  T).  Ne- 
manic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  39. 

c.  Kozara,  tine  planini  u  Bosiii.  —  Igmedu 
rjecnika  u  Vtikovu  (planina  u  Bnsni  vise  Mo- 
taice).  Jedan  vije  s  pianino  Morine,  iznad  kobiia 
poja  Nevesiiia,  drugi  vije  iz  Kozaro  puste.  Osvotn. 
5,  31. 

d.  vrsta  gjive  ,parasolpilz'.  Pozega.   D.  Hire. 
KOZAKAC,  ICozarca,  m.  mjesno  iine. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugii  bihackom.  Statist, 
bosn.  53.  —  i  u  Vnkovn  rjecniku:  grad  u  Bosni 
pod  gox'om  Kozarom  na  rijcci  Kozarusi  koja 
utjece  u  Gomionicu  (Gomiouioa  u  Sanu,  a  Sana 
u  Uuu). 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  zagrehackoj. 
Razdijej.  87. 

KOZArATI  se,  koziram  se,  impf.  kaze  sa  u 
ukornom  smislu  o  djeci  koja  se  uvijek  hita  i 
nathitava  kamenem.  —  na  Bracu.  A.  Ostojic.  — 
Moze  biti  da  postaje  od  1.  kozar  i  da  uprav 
znaii:  igrati  se  kao  kozari. 

KOZARCI,  K6zaraca,  m.  pi.  ime  zasenkii.  u 
Bosni  u  okrugu  travniikom.  Sohom.  bosn.  1864.  85. 

KOZARCAD,  vidi  kod  kozaroo. 

XOZARCE,  kozarcota,  n.  dijete  koje  cuva  koze. 
u  Lici.  V.  Arsenijevic.  —  Uprav  je  dem.  1.  kozar. 
—  Mnozine  nema :  kad  bi  se  htjelo  kazati  ii  mno- 
zini,  trebalo  bi  upotrebiti  coll.  kozarcad,  za  koje 
neinam  potvrde.  Od  kozaroeta  Bracana  (isporedi 
kozarcic).  u  Pjev.  crn.  112l>. 

KOZAECIC,  m.  dem.  1.  kozar.  —  Radi  po- 
stana  ispjoredi  kozarcina.  —  U  nase  vrijeme.  Od 
maloga  Bracana  kozarfiica  (isporedi  kozarce).  ii 
Pjev.  crn.  49b. 

KOZARCINA,  >«.  augm.  1.  kozar  (uprav  od 
kozarce  Hi  od  nepotvrdenoga  oblika  kozarac).  u 
Lici.  J.  Bogdanovic.    M.  Medi6. 

KOZAEEV,  adj.  koji  pripada  kozaru  (vidi  1. 
kozar).  —   U  Vukovu  rjeinUcu :  vide  kozarov. 

KOZAREVAC,  Koz4rSvoa,  m.  ime  dvjenia  se- 
linia  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  bjelovarsko-krize- 
vackoj.    Razdijej.  108.  110. 

KOZAREVO,  n.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku 
XIV  vijeka  pisanome  crkvenijem  jezikom  (Koza- 
rjevo).     Selo  Kozarjevo.    Svetostef.  hris.  5. 

KOZARI,  m.  })l.  mjesno  ime.  —  isporedi  1. 
kozar,  b. 

a.  selo  u  Bosni.    Statist,  bosn.  89. 


(1  KOZARSKT,  b. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  niMom.  M.  D.  Mi- 
liiovic,  krn|.  srb.  118. 

KOZ.AR[C.  )H.  dem.  1.  kozar.  —  Samo  u  Bje- 
losljenievu  rjeiniku:  .pastorculus  caprarum'. 

1.  KOZA.RICA,  /.  zensko  ce(ade  sto  cava  koze 
(isporedi  1.  kozar).  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  n  Vukovu  (,die  ziegenUirtiu'  ,capraria'). 
Ku  Vihru  hoc  rijeti?  jeda  kozaricu?  F.  Luka- 
rovic  00.  MJG.ste  slicne  vjerenice  primaju  se  ko- 
zarice.    J.  Kavanin  205>'. 

2.  KOZA.RICA,  /.  .9tnja  za  koze.  —  U  Vukovu 
rjecniku :  ,dar  ziegonstall'  ,stabulum'. 

8.  KOZARICA,  /.  mjes)W  ime.  —  Va(a  da  po- 
staje od  znacena  kod  2.  kozarica. 

a.  selo  u  Slavoniji  u  iupaniji  pozeikoj. 
Razdije).  126. 

b  selo  u  Srbiji  u  okrugu  sabackom.  K.  .Jo- 
vanovid  177. 

KOZARI6,  m.  dem.  1.  kozar.  —  U  StuUeevu 
rjecniku. 

KOZARICI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.    Stati.st.  bosn.  10. 

KOZARIN,  m.  mjesno  ime  na  otoku  Krku.  — 
XV  vijeka.    Stat.  krfi.  ark.  2,  295.  (1443). 

KOZAriNA,  /.  Uo  se  plaea  kozaru  za  svaku 
kozju  glaini.  —  U  Vukovu  rjecniku:  .das  ziegen- 
gold  (fiir  den  hirten)'  ,pecunia  pro  capra  pas- 
cenda'. 

KOZ.VRINE,  /.  pi.  mjesno  ime.  Vijevo,  Mosla- 
vina.    I>.  Hire. 

KOZARISTE,  n.  vidi  2.  kozarioa.  —  U  Mi- 
kafinu  rjecniku:  kozariste,  mjesto  gdi  stoje  koze 
,capri!e';  u  Belinu:  ,caprareccia,  stalla  o  luogo 
dove  Stan  le  capre'  ,caprile'  171b;  )(  Stulicevu: 
,caprile'. 

KOZARNICA,  /.  vidi  2.  kozarica.  —  U  Be- 
linu rjecniku:  ,caprareccia,  stalla  o  luogo  dove 
Stan  lo  capre'  , caprile'  171b;  u  Bjelostjenccvu: 
kozarnica,  kozara  , caprile,  aegon';  u  Jambresi- 
cevu:  , caprile';  u  Stulicevu:  , caprile'. 

KOZARNIK,  m.  ime  granienoj  strazi  u  Srbiji 
u  okrugu  vranskom.  M.  D.  Milioevic,  kra|.  srb. 
272. 

KOZARNA,  /.  vidi  2.  kozarica.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku:  , caprile'. 

KOZAROA',  adj.  vidi  kozarev.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,des  ziogeuhirten'  ,caprarii'. 

KOZAROVINA,  /.  ime  selu  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  112. 

KOZARSKI,  adj.  koji  pripada  kozarima  (vidi 
1.  kozar). 

a.  adj.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,dei  caprari, 
dolle  capi-e'  .caprarius'  i  u  Vukovu:  ,der  ziegen- 
hirten'  ,caprariorum'.  —  lladi  kozarski  jezik 
vidi  b. 

b.  adv.  k6zarski,  osim  opcega  znaiena  (na 
kozarski  nacin,  kao  itu  kozari  rade),  ima  i  oso- 
hito :  govoriti  kozarski  znaci  neki  nacin  govora 
kojijem  dvoje  medu  sobom  govore,  hoteci  da  ih 
ko  treci  ne  razumije.  vidi  u  Vukovu  rjecnika: 
govori  kozarski  ,6ine  art  rotwalsch' :  krdokrdi 
krmekrni,  t.  j.  dodi  meni;  krdokrnekrsi  krvo- 
krde,  t.  j.  donesi  vode,  itd.  dakle  se  pred  svaki 
slog  mece  kr.  —  drukcije  je  u  Dubrovniku  i  u 
okolini,  gdje  se  za  svakijem  slogom  umece  p  s  isti- 
jem  vokalom  sto  je  u  slogu,  a  ako  se  slog  svrsuje 
konsonantom,  onda  ovaj  ne  ostaje  na  kraju  svoga 
sloga  nego  se  umece  za  drugijem  (s  p),  n.  p.  Vra- 
patipi  sepe  suputrapa  (vrati  se  sutra).  Hopoiepes 
lipi  dopod?  (ho6es  Ii  do6?).   rjede  se   umecu  dva 


KOZARSKI,  h.  4 

sloga  s  g  i  z,  ».  p.  Vragaza  tigizi  segeze  suguzu 
tragaza.  Hogozo  cegezes  ligizi  dogozo6?  —  i  ovo 
se  zove  jezik  kozarski.  —  isporcdi  gegavafeki,  po- 
slovicki. 

KOZARUSA,  /.  mjesno  ime  u  Bosni.  a)  selo 
II  ukrugii  bihackovi.  Statist,  bosn.  53.  —  h)  rijeka. 
—  u  Vukovu  rjecniku:  rijeka  u  Bo.sni  (vidi  i 
Kozarac,  a). 

KOZATI  SE,  kozam  se,  impf.  igrati  se  ko- 
::alke.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Daj  amo  ko- 
zalku  da  se  kozamo'.  ,03tav'te  se  kozaria,  man 
zupce  za  grabje  delajte'.  ,Odavno  se  ni  dva  i  ko- 
zaju,  vaj  koji  ce  komo  dokozati'.  Ovo  je  neka 
vrst  igre  sa  grahom.    J.   Bogdanoviii. 

KOZAVA,  /.  ime  krnvi.  F.  Kurelae,  dom.  ziv. 
•24.    D.  Tr.steriak. 

KOZBASA,  in.  vidi  ii  Vttkoini,  rjecniku :  (u 
Lici)  koji  naprijed  kosi  pred  koscima,  kozbaSi  se 
obifino  za  stolom  daje  od  bravfieta  rep  ,maher 
der  den  anderu  vorangeht'  ,f()eniseca  primus'.  — 
Slozeno  je  od  osnove  kos  glagola  kositi  i  od 
turske  rijeci  basa,  pa  se  s  ispred  b  izgovara  kai> 
z.  —  U  nase  vrijeme.  Ako  u  kolo,  kolovoda ; 
ako  u  kosiiu,  on  kozbasa.  Nar.  posl.  stojan.  107. 
Koji  se  odlikuju  u  kosidbi  i  zetvi,  velicaju  irae- 
nom  , kozbasa'.  V.  Bogisic,  zborn.  484.  Koji 
pred  vise  kosaca  kosi,  toga  zovu  ,kozbasom'  ili 
jkozbesom'.  Za  kozbasu  bira  so  naj  boji  kosac. 
J.  Bogdanovic.  Spomine  se  u  kosackoj  pjesmi: 
,Za  kozbasu  bandi  vandi  Juru  koji  nosi  tobolac 
u  turu'.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

KOZBESA,  )«.  vidi  kozbasa. 

1.  KOZE,  /.  pi.  vidi  koza,  c. 

2.  KOZE,  /.  pi.  vidi  ospice,  bogine,  sesve.  — 
vidi  i  2.  kozice.  —  U  Bjelostjencevu  i  u  Jam- 
bresicevu  rjecniku:  u  obadva  u  latinsknm  dijelu 
kod  variolae.  vidi  i:  ,Kozico'  (plur.,  govori  se  i 
,koze')  ospice.  T.  Maretic.  iiast.  vjesn.  4,  30.  — • 
Kod  bogine  Danicic  tumaci  postane,  ali  vidi  Ho 
piSe  T.  Maretic  (u  istom  djelu)  24. 

KOZEKOVICA,  /.  mjesno  ime.  Demerje,  Bre- 
novica.    D.  Hire. 

KOZELAC,  Kozelca,  m.  prezime.  —  11  nase 
vrijeme.    D.  Avramovic  22(J. 

KOZE^,  OT.  mjesno  ime  u  Srhiji.  a)  selii  u 
okrugu  rudnickom.  K.  Jovanovic  14.").  —  h)  za- 
selak  u  okrugu  uiickom.    1.51. 

KOZE^EVO,  n.  ime  selii  u  Srhiji  a  okrugu 
sahaikom.    K.  Jovanovic  177. 

KOZE^jICA,  /.  ime  rjecici  u  Srbiji  u  okrugu 
rudnickom.    M.  D.  Mili6evi6,  srb.  309. 

KOZETA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  va- 
(evskom.    Zemja  u  Kozeti.   Sr.  nov.  1863.  278. 

KOZETINA,  /.  ku,^ja  koza,  kozina.  —  Samn  u 
Stulicevu  rjecniku:  ,pellis  caprina'. 

KUZEVINA,  /.  kozje  mesa,  kozjevina.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  ,caro  caprina'. 

1.  KOZICA,  /.  dem.  koza.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kozica.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Mika^inu  (kozica,  mala  lioza  ,capella'),  u 
Belinu  (,capretta,  cajira  piccola'  ,capena'  171'J), 
u  Bjelostjencevu  (,capella'),  u  Voltigijinii  (,ca- 
pretta'  ,kleine  ziege'),  u  Stulicevu  (,capella'),  u 
Vukovu  (dim.  v.  koza). 

a.  u  pravom  smishi.  nije  potrebno  misliti 
samo  na  mladu  kozu  nego  samo  na  velicinu  i  u 
odrasle  zivotine  (vidi  prvi  primjer  kod  a)). 

(t)  domaca,  pitoma.  Jagiie  se  ovcice,  koze 
se  kozice.  M.  Drzic  428.  Kozicu  uhitit  u  zam- 
cicu.    (D).  Poslov.  danifi. 

V 


7  KOZINA 

h)  divja  kozica,  oidi  div|a  koza  kod  koza, 
a,  h).  —  U  Mika\inu  rjeiniku:  kozica  divja  ,da- 
mula' ;  u  Bjelostjencevu:  kozica  divja,  srna  ,ca- 
preola,  damula';  u  Stulicevu:  kozica  divja,  v.  sr- 
nica. 

b.  vidi  2.  koska.  —  U  Mikalinu.  rjecniku : 
kozica,  riba,  koska  .astacus,  oammarus,  loousta, 
chelae';  u  Bjelostjencevu:  kozica,  riba  morska, 
koska  ,astacus,  marus,  locusta,  chelae';  u  Stuli- 
cevu: kozica.  riba  .gambaro'  .astacus'  iz  Mika- 
(ina.  —  vidi  i  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  342. 

e.  nekakva  riba  od  slatke  vode.  L.  Zore,  rib. 
ark.  10,  339. 

(1.  zem]aHi  kotlic  (a  i  gvozdeni  u  Bjelostjen- 
cevu rjecniku)  s  tri  noge  kao  sagak.  —  U  Bjelo- 
.stjencevu  rjecniku:  kozica  zelezna  tremi  nogami, 
ali  zemfena  ,ch.ytropus,  chytra,  chytrou,  chytra- 
podia',  i  u  Vukovu:  (u  Hrvatskoj)  ,ein  irdoner 
dreifuss'  ,tripus  fictilis'. 

e.  pi.  kozice,  neka  igra,  vidi   koza,  d. 

2.  KOZICA,  /.  vidi  2.  kozice. 

3.  KOZICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni.  a)  sence  u  okrugu  sarajevskom. 
Statist,  bosn.  15.  —  h)  selo  u  okrugu  banotuckom. 
34.  —  r)  seoce  u  okrugu  travnickom.  75.  —  <l) 
rijeka.  F.  Jukio,  zem).  35.  36.  Kad  dognao  na 
Kozicu  rijeku.    Osvetn.  7,  32. 

1).  vidi  u  Danicicevu  rjecniku, :  Kozica,  selo 
koje  je  Juraj  vojvoda  Doiiih  Krajeva,  sinovac 
Hrvojev,  vratio  bradi  Jurjevicima.  M(on.  serb). 
378.  (1434).  to  6e  biti  sadasiie  selo  u  Dalmaciji 
blizu  Makarske  (ali  se  to  mjesto  u  Repert.  dalm. 
1872.  20  zove  Kozica). 

c.  u  Hrvatskoj  zaselak  u  zupaniji  modrusko- 
rijeckoj.    Razdijej.  49. 

1.  KOZICE,  /.  pi.  vidi  koza,  d. 

2.  KOZICE,  /.  pi.  vidi  '2.  koze.  —  U  Bjelo- 
stjencevu rjecniku:  kozice,  kozjace,  ospice  , vari- 
olae, pustulae,  acrocliordou,  acrocordones' ;  u  Jam- 
bresicevu:  ,variolae';  M  Voltigijinu :  (u  jednini) 
kozica  jVajuolo'  , blatter,  kinderpocken'  ;  u  Vu- 
kovu :  vide  ospice  s  dodatkom  da  .se  govori  u  Ba- 
rani.  —  I  u  Istri:  kozici  , variolae'.  I).  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud,  ifortsg.  43. 

3.  KOZICE,  /.  jjl.  mjesno  ime. 

a.  seoce  u  Hercegovini.  Schem.  ragus.  1876.  58. 

b.  selo  u  Slavoniji  ti  zupaniji  virovitickoj. 
Razdije].  139. 

KOZICA V,  adj.  bogiriav.  (u  Fuzini).  D.  Da- 
nicic. 

KOZIC!,  m.  prezime.  —  Od  xvn  vijeka.  Posli 
smo  k  svaku  Kozicu.  Arkiv.  2,  318.  (1613).  Ijuka 
Kozic.    Rat.  360. 

KOZICI,  m.  pi.  ime  seocu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  21. 

KOZIJAK,  m.  ime  selu  a  Bosni  u  okrugu  Done 
Tuzle.  Statist,  bosn.  86.  —  Ovakovo  se  mjesno 
ime  pomine  prije  nasega  vremena.  Kozijakt  (selo). 
S.  Novakovid,  pom.  135.  —  Isporedi  Kozjak. 

KOZIJI,  adj.  vidi  kozji. 

KOZIN,  adj.  koji  pripada  kozi.  —  IJ  jednom 
primjeru  xvi  vijeka  (kozin  rog,  vidi  kozorog). 
(Sunacce)  kozin  rog  i  raka  jednako  topleci  .  .  . 
M.  Vetranic  1,  7.  —  /  kod  imena  neke  bi(ke: 
kozino  grozde,  vidi  grozde,  d)  cc). 

KOZINA,  /.  a)  kozje  meso;  b)  kozja  vuna;  c) 
kozja  koza.  —  U  prvom  znacenu  na  jednom 
mjestu  XV  vijeka.  Statut.  kast.  (1490).  197.  —  U 
druga  dva  znacena  u  Vukovu  rjecniku:  1.  ,die 
ziegenwolle'  ,lana  caprina',  cf.  kostrijet,  kocet, 
kozjevina.  —  2.  ,ziegenfell'  ,pelli9  caprina'.  —  U 

27 


KOZINA 


■lis 


KOZJI 


ovom  :adnem  znaieAu :  Vrpcama  od  kozine  .  .  . 
prive/uju  ih  (opanke)  za  noRo.  M.  D.  Milicevid, 
kra].  srb.  247. 

1,  KOZINAC,  kozinca,  ni.  Astragalus  oiio- 
brycliis  L.,  r'leka  bi\ka.  J.  Pandid,  flora  okol. 
beogr.  1'20.  —  vidi  i  kozinCev.  —  i^pitredi  Uo- 
zlinao. 

2.  KOZINAC,  Kozinca,  m.  ime  dvjema  selima 
II  Hrvatskoj  u  lupnniji  modriiUko-rijeikuj.  Raz- 
dije).  58. 

KOZINCI,  m.  pi.  ime  seht  u  liosni  it  okriit/u 
lianoluikom.    Statist,  bosii.  38. 

KOZINCEV,  ad),  koji  pripada  kozineu.  Ko- 
zincev  koren.  dobiva  se  od  kozinca  bez  stabla. 
Astragalus  exscapus  L.  D.  Popovid,  poznav.  robe. 
227. 

KOZIISr^CAK,  m.  ime  selii  u  Hrvatskoj  u  iu- 
paniji  zagrebaikoj.    Razdijej.  64. 

KOZIR,  m.  prezime  (tursko).  —  U  narodnuj 
pjesmi  nasega  vremena.  Go.spodice  Kozir-bego- 
viee.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  165. 

KOZITI,  kozim,  impf.  radati  (o  kozi).  iiprai) 
je  imperfektivni  glagol  prema  okoziti.  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kozah,  u  aor.  2 
i  3  sing,  kozi,  u  ger.  praes.  k6ze6i,  u  part,  praet 
pass,  kozeii ;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki  knki 
je  u  inf.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  b). 

a.  aktivno,  u  prelaznom  sinisla,  s  objektom 
(koji  se  moze  imati  i  u  misli).  —  U  Vukoou  rjee- 
niku:  ,werfen  (von  der  ziege)'  ,pario'. 

b.  sa  se,  refleksivno,  radati,  nli  ne  prelazno. 
—  Jzmcdii  rjecnika  u  Stulicevu :  ,andar  fetaiido 
(riferito  alle  capre)'  ,foetari';  i  u  Vukovu:  ,wer- 
fen  (von  der  ziege)'  .pario'.  Koze  se  kozice.  M. 
Driic  428.  Koze  ti  se  ne  kozile !  Nar.  pjes.  mag. 
1866.  99.  Znas  li  vrijeme  kad  se  divokoze  koze? 
D.  Danicic,  jov.  39,  4. 

KOZJA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  ukrugii  pirot- 
skom.    M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  234. 

KOZJAC,  ?«.  neka  bijka,  vidi  1.  kalina.  Kozjac, 
Ligustrum  vulgare  L.  (VukasoviA).  B.  §ulek,  im. 
166. 

1.  K0ZJA6a,  /.  ime  hi\kama.  Kozjada,  rus. 
uoa.iflTHHKT.,  1.  Galega  officinalis  L.  (Sladovio) ; 
2.  Picridium  vulgare  Desf.  (Vodopic).  B.  Sulek, 
im.  166.  —  Kozjaca,  dugujasta  gliva  sto  se  u 
Srbiji  zove  ,kaluderka',  a  u  bosanskoj  Krajini 
zovu  je  tako  s  toga  sto  raste  naj  radije  na  kozjem 
dubretu.  \i.  Stojanovrc.  —  Kozjaca,  Cucurbita 
verrucosa.  Pakrac.  D.  Hire.  —  K6zjaca,  trava, 
kozja  brada.  oko  Stona.    M.  Milas. 

2.  KOZJACA,  f.  mjesno  ime. 

a.  potok  u  bosanskoj  Krajini  pod  Prosarom 
kraj  sela  Medede.    M.  Euzicic.  * 

b.  u  Hrvatskoj.  a)  u  zupaniji  lickokrbavskoj. 
ua)  zaselak.  Razdije).  41.  —  hh)  Kozjaca,  ime 
livadi  u  Divoselu.  ,1.  Bogdanovio.  —  >■<■)  kad  se 
iz  Dobrosela  ide  preko  Lipovace  u  Suvaju,  onda 
na  kraju  sela  s  desne  strane  puta  ostane  , Ko- 
zjaca'. To  je  brijeg,  a  pravije  plecina.  M.  Medic. 
—  b)  u  zupaniji  zagrebackoj  selo.    Eazdijej.  67. 

e.  H  Srbiji,  mjesto  u  okrugu  biogradskom. 
Glasnik.  19,  175. 

1.  KOZJACE,  /.  2^1.  vidi  2.  koze.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Mikafinu  (kozjace, 
ospice,  sese  ,pustulap,  variolae')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Bjelostjencevu  (kod  kozice),  «  Stuli- 
cevu (,morbilli'  s  dodatkom  da  je  useto  iz  Mi- 
ka(ina).  Iz  toga  pak  svrab  i  kozjafie  dolaze.  I. 
Jablanci   142. 

2.  KOZJACe,   kozjiicet-a,   n.   kozle.  —   U  nase 


vrijeme.  Te  so  jedno  kozja6e  izvu6e.  Bos.  vila. 
1891.  236.  .Raniin  i  ja  edno  kozjafio  za  boXic'. 
u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KOZJAl'I,  m.  (Hi  f.'O  pi.  kozja  marlui.  —  (len. 
pi. :  kozjaii.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  Sa  ku- 
pjeuom  .situom  marvom,  n.  p.  vui'iafii,  kozja6i  itd. 
V.  Bogisic,  zborn.  424.  ,Koliko  si  ti  kozjaftf  u 
zimu   upustio ':"    .1.  Bogdanovic. 

KOZ,JA(3xCA,  /.  ime  bilkama.  Kozjafiica,  1. 
Thymus  L.  (Krk,  Krajevica);  2.  Ligustrum  vul- 
gare li.  (Janda),  v.  Kozjac.    B.  Sulek,  im.  166. 

1.  KOZJAK,  m.  okjastreni  pro.  F.  Kurelac, 
dora.  ziv.   37. 

2.  KOZ.fAK.  m  ime  bilkama.  —  (Radi  prvoga 
primjera  vidi  u  Sulekovu  imeniku  pod  2).  Od 
lukova  vii5e  vrsti  ima:  arpagika  il'  kozjaka  vele.. . 
Kozjak  boji  poznaje  se  svima,  vise  tira  iz  ko- 
rena  klica,  jist  ga  mogu  i  malana  dica...  Kozjak 
jila  ugodno  zaciria,  i  luk  drugi  mlogo  boje  mina. 
J.  S.  lie|kovic  353.  Kozjak  (cosiach  u  mletackom 
rukopisu),  1.  saxifraga,  petrofindula,  tiraria  (u 
mlet.  ruk.),  Saxifraga  L. ;  2.  ascalonium  (Bjolo- 
stjenac),  Allium  ascalonicum  L.;  3.  Ligustrum 
vulgare  L.  (Sulek);  4.  geissdute  (Zagreb)  ;  5.  barba 
hircina  (Kuzmic).  Tragopogon  L.  B.  Sulek,  im. 
166.  —  Kozjak,  Atropa  belladonna.  Delnice.  i). 
Hire. 

3.  KOZ,IAK,  in.  mjesno  ime,  n.  p. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  planina  u  Dal- 
maciji  (u  Kosovu  blizu  Knina).  —  Mjesto  u  Dal- 
maciji  s  ovakijem  imenum  pomine  se  od  xv  vijeka. 
Uftinismo  zbor  na  Kozjaku.   Stat.  po).  ark.  5,  315. 

b.  «  Hrvatskoj,  selo  u  zupaniji  varazdinskoj. 
Eazdije).  96. 

c.  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  biogradskom.  K6zjak, 
suma  u  Begajici.  1^.  Stojanovic.  —  h)  selo  u 
okrugu  podrinskom.  K.  Jovanovic  136.  Zem|a  u 
Kozjaku.  Sr.  nov.  1872.  481.  —  r)  mjesto  u 
okrugu  sniederevskom.  Livada  na  Kozjaku.  Sr. 
nov.  1873.  39.  —  <l)  poruseni  grad  u  okrugu 
uzickom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  585. 

KOZJAKA,  /.  neka  bi^ka,  kozja  brada.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Stulicevu  (kozjaka,  trava  , barba 
di  becco,  erba'  ,herbae  species').  Kozjaka,  barba 
hircina,  tragopogono  (S.  Budmani,  Anselmo  da 
Canali,  StuUi),  Tragopogon  pratensis  L.  B.  Sulek, 
im.   167. 

KoZJAN,  in.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj  ii  zupa- 
niji lickokrbavskoj.  a)  selo.  Razdijoj.  33.  —  ispo- 
redi  Kozjani.  —  h)  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  pla,- 
niua  u  Hrvatskoj  u  otockoj  regementi. 

KOZJANCANIN,  m.  covjek  iz  Kozjana.  V. 
Arsenijevic.   —  Mnozina:  Kozjancani. 

KOZJANOANKA,  /.  zensko  ce^ade  iz  Kozjana. 
V.  Arsenijevic. 

KOZ.JANI,  m.  pi.  mjesno  ime,  va^a  da  je  isto 
sto  Kozjan,  a).  —  xv  vijeka.  Matij  s  Kozjan. 
Mon.  Croat.  133.  (1487). 

KOZJANIK,  m.  kozje  mlijeko.  u  Si'biji  u  niskom 
okrugu.    S.  Pelivanovi6. 

KOZJEVINA,  /.  a)  kozje  meso ;  b)  kozja  dlaka. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  1.  ,das  ziegenfleisch'  ,caro 
caprina'.  —  2.  .die  ziegeuwolle'  ,lana  caprina'. 
cf.  kozina. 

KOZJI,  adj.  koji  pripada  kozi,  kozama.  —  Ima 
i  drugi,  stariji,  oblik  koziji,  koji  se  i  sad  ui>o- 
treb^ava  u  Diibrovniku.  —  Rijcc  je  praslavenska 
(koziji),  isporedi  stslov.  kozij,  rus.  Kosiii,  ces.  kozi, 
po^.  kozi.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (kozja 
Stala  ,oaprile';  a  kozji  napose  nema),  a  Mika(inu 
(kozja  brada    ,barba  di  capra'  ,aruncus' ;  a   kozji 


KOZJI 


419 


4.  KOZLAC 


napose  nema),  u  Belinu  (.caprino'  ,caprinu3'  177^), 
M  Bjelostjencevii  (,caprinus,  liedinus,  hircinua'),  ic 
Voltigijinu  (.caprino,  di  capra'  ,7,iegenmassij?'),  « 
Stuliievu  (koziii  ,caprinus'),  ii  Vukovu  (.ziegen-' 
,caprinus'),  u  Danicicevu  (koziji  ,caprinus'  s  /jri- 
mjerom:  Plucu  koziju  polagaj  na  ranu.  Saf.  jahrb. 
bd.  53.  ani.  bl.  116). 

a.  uopcp.  Kozji  brav.  Stat.  po}.  ark  5,  268. 
Meso  kozje.  30.5.  Kozjega  mesa  librica.  Stat. 
krc.  ark.  2,  292.  Nijedna  kozja  trpela  iii  ovcja. 
294.  (1476).  Okrvaviso  svite  lioffove  kozjome 
krvju.  Zborn.  15b.  V  kozjih  kozah.  Antou  Dalm., 
nov.  test.  2,  154.  paul.  hebr.  11,  87.  Kozju  ako 
tu  bradu  razm  sat  ja  poceh,  poznaces,  ko  sfcadu 
tudem  te  nosi  grijoh.  I.  Gundulic  150.  Tvoju 
ukazat  kozju  bradu.  I.  Dordio,  pjesn.  130.  Al' 
Stan',  postoj,  kozja  glavo!  V.  Dosen  22".  Da 
nosite  koz)e  roge.  17,8!».  Pripasavsi  kozju  kozu. 
M.  A.  Kejkovic,  sat.  A5''.  Igra  koiia  komar 
momce  mlado  pokraj  coska  kozje  tJigsrice.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  531.  U  toga  cara  bile  su  usi  kozje. 
Nar.  prip.  vuk.  189.  Pisato  vojevodaraa  kru.se- 
vackim,  da  odvoje  dvadesetoga  brava  ovca  i  kozja. 
Djelovod.  prot.  23.  Te  klisure  ni  kozja  stopa  ne 
dopire.  S.  l^ubisa,  prip.  4.  Gorstaoi  podizu  marvu 
ovcu  i  kozju.    7. 

)».  kozji  rog,  vidi  kozorog. 

c.  kod  imena  bijaka. 
u)  kozja  brada.  —  Iiincdu  rjfijiiika  u  Mi- 
ka^inu  (kozja  brada,  trava  ,si:orza  nera'  ,barbula 
hiroi'),  u  Belinu  (kozja  brada  .scorzanera,  herba' 
jbarbula  hiroi'  6591'),  ii  Bjelostjencevii  (kozja 
brada,  trava  ,barbula  hirci'),  n  Stiilieevu  (kozja 
brada,  trava  ,barba  della  capra'  .herbae  species'), 
u  Vukovii  (,der  bocksbart'  ,Tragopogon  pratensis 
Linn.').  Nije  mofra  ni  moraca,  i  pogino  kozja 
brada.  M.  Vetranic  1,  15.   Krumpir,  kozja  brada. . . 

1.  Jablanci  183.  Brada  kozja  (cosia  brada  u  mle- 
ta6kom  rukopisu),  (prema  lat.),  po).  kozibrod; 
herba  lu(;'.a,  licia,  barba  de  priete  (u  inlet,  ruk.), 
alipo  (usinskomruk.),  scorzonei'a(Kuzmic.,  Skurla), 
barba  dl  becco  (Durante),  barba  hiroina  iPizzelli, 
Aquila — Buc),  tragopogoii  (Aquila — Bug,  Kuzmic, 
StuUi,  LambI),  1.  Tragopogon  pratensis  L.  (Lazii) ; 

2.  Geropogon  glaber  L.  (Lambl).  B.  §ulek,  im. 
'29.  Kozja  brada  (/pi<;0|,-  hircus,  7noyu)v  barba), 
po).  kozia  broda,  ces.  kozibrada,  barba  ircina 
(Bartulovi6),  barba  di  becco  (Kuzmic,  Aquila  — 
Buc),  scorpino  (Durante,  ...  2.  Tragopogon  major 
Jacq.  (Vodopic) ;  3.  Galasia  vlllosa  Cass.;  3.  (Je- 
ropogon  glabrum  L.  (Lambl).  166.  —  Brada  kozja 
gorka,  barbula  hirci  altera  (Durante),  Trago- 
pogon porrifol.  L.    29. 

b)  kozja  bradica,  Asphodeline  Cretica  Vis., 
zuti  sap.  11  Srbiji  u  niskoin  (ikrui/u.  S.  1.  Peli- 
vanovic.  javor.  1881.   123. 

<■)  kozja  krv,  Lonicera  caprifolium  L.  I'o 
utvrdenu  lis6e  moze  biti  srasteno  n.  pr.  u  kozje 
krvi  (Lonicera  caprifolium  L.).  K.  Crnogorac, 
bot.  51.  Kozja  krv,  periclymeuos  (Bjelostjenac), 
Lonicera  periclymenum  et  caprifolium  L.  B. 
Sulek,  im.  166. 

<l)  Kozja  metica,  Helichrysum  rjrientale 
Grtn.  (Krk),  v.  Magriz.    B.  Sulek,  im.  166. 

e)  kozja  ruta.  —  Izmedu  rjecnika  ii  Stii- 
licevu  (kozija  ruta,  trava  ,galega'  ,ruta  capraria'). 
Kozja  ruta,  acetosa'.  Z.  Orfelin,  podr.  491.  Kozja 
ruta  (prema  lat.  ruta  capraria),  Galega  officinalis 
L.  (Bartulovic).    B.   Sulek,  im.   166. 

f)  kozja  trava,  Spiraea  ulmaria  L.  —  U 
Bjelostjencevii  (latinskom)  rjecnikit:  ulmaria.  — 
isporedi  budite)ica,  b). 

ff)  kozje  grozde,  vidi  kalina.  Kozje  grozde, 
Ligustrum  vulgare  L.  (Janda).    B.  §ulek,  im.  167. 


h)  kozje  uho,  vidi  jezicak,  b.  Kozje  uho, 
Anchusa  italica  Ketz.  (Istra).    B.   Sulek,   im.  167. 

')  Kozji  jabueic,  Khamnus  saxatilis  L. 
Plod  jedu  rado  koze.  u  Bakru.  D.  Hire.  —  is/)o- 
redi  crni  trn  kod  trn. 

h')  Kozji  loj,  ces.  kozi  list  (Caprifolium), 
Lonicera  pallida  Host  (Istra).    B.  Sulek,  im.  167. 

I)  Kozji  rog  (prema  lat.),  po).  koziorog 
(Lycium),  aegoceros,  foenum  graecum  {I.  Sab)ar), 
Trigonella  foenum  graecum  L.  B.  Sulek,  im. 
167.  —  isporedi  boZja  travica  kod  bozji,  II, />  kk). 

Ill)  kozji  rogovi,  Bidens  tripartita  L.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovti  (.dreitheiliger  zwei- 
zahn'  , Bidens  tripartita').  Rogovi  kozji,  rus.  ko- 
ae.ibn  powpKii,  Bidens  tripartita  L.  (Lazi6).  B. 
Sulek,  im.  335. 

d.  kod  mjesnijcli  imena. 

a)  Kozja  Bara,  mjesto  ii  Srbiji  u  okrugii 
sahackom.    M.  D.  .Milicevic,  srb.  489. 

b)  Kozija  Cuprija,  iine  mostu  u  Bosni. 
Preko  prave  Milacke   ima   kameniti  most  na  po 

,  puta  izmedu  Starog  Grada  i  Sarajeva,  i  zove  so 
Kozija  Cuprija.    Glasnik.  20,  353. 

fj  Kozja  Glava.  (Hi)  hima  i  vrelo  u  Sla- 
voniji.  D.  Hire.  —  bb)  mjesto  it  Srbiji  u  okrugu 
poearevackom.  Vinograd  kod  Kozjo  Glave.  Sr. 
nov.  1868.  93. 

tf)  Kozja  Grbina,  vrh  na  granici  medii 
Srbijom  (u  okrugu  pirotskom)  i  Bugarskom.  M. 
D.  Milicevic,  kra).  srb.  165. 

e)  Kozja  Jama,  vidi  kod  koiiski,   1,  g,  a). 

f)  Kozja  Ravan,  selo  u  Bosni  it  okrugu 
Bone  Tuzle.    Statist,  bosn.  99. 

!l)  Kozja  Stijena,  ime  stijeni  ii  Srbiji  ii 
okrugu  uzickom.  i^.  Stojanovi6.  -^  Ortiko  se  ime 
pomine  xm  vijeka:  Nadb  Kozbju  St(enu).  Spom. 
stoj.  12.  (1276— 1'281). 

Ii)  Kozje  Grbine,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Niva  na  Kozije  Grbine.  Sr.  nov. 
1873.  439. 

i)  Kozji  Brod,  selu  u  Hrvatskoj  «  zupa- 
niji  zagrebackoj.    Razdije).  76. 

h)  Koziji  Hrbat,  mjesno  ime  sto  se  pomine 
XIII  vijeka.  Mede  su  Crnymb  Goramb  i  Vrmosi 
isle  konb  Kozijega  Hrbbbta.  Svetostef.  hris.  22. 
Mon.  Serb.  95.   (1330). 

/)  Kozji  (h)rid,  hrdn  u  Srbiji  u  okrugu 
uzickom,.     \i.  Stojanovic. 

Ill)  Kozji  Vrh,  selo  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  modrusko-rijeckoj .    Razdijel.  44. 

KOZJOBRAD,  m.  u  kojega  je  brada  kao  a 
koze.  —  Upotreb^ava  .se  kao  uvredna  rijec.  —  U 
Vukoint  rjecniku:  ,oin  schimpfwort'  ,convicium' 
s  primjerom:  Od  kad  mi  jo  u  dom  dosla,  sva- 
kome  je  ime  nasla:  svekra  zove:  ,Kozjobrade'. 
(Nar.  pies.  vuk.  1,  517 — 518). 

1.  KOZLA,  /.  ua  plugu  drvo  sto  so  ukopa  u 
plaz  i  u  grede).  —  isporedi  2.  kozalac  i  2.  kozlac. 

2.  KOZLA,  m.  ime  musko.  —  U  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  naSega  vremena.  Jos  desetog  Kozlu 
kapetana.    Pjev.  crn.  101a. 

3.  KOZLA,  /.  mjesno  ime.  -  U  spomeniku  xiv 
vijeka.  Svetago  Nikole  u  Kozli.  Spom.  stoj.  14. 
(1309—1316). 

1.  KOZLAC,  vidi   1.  kozalac. 

2.- KOZLAC,  m.  vidi  2.  kozalac.  Kozlac,  drvo 
u  pluga,  koje  je  probito  kroz  grede)  i  zboj.  Suiia. 
D.  Hire.  Kozlac,  komad  u  plugu.  u  Crnoj  gori. 
F.  Hefele. 

3.  KOZLAC,  m.  ime  zgradi  sto  stoji  u  bliziui 
kuce  za  susene  djeteline.  u  Prigorju.   F.   Hefele. 

4.  KOZLAC,  m.  ime  posudi  u  sto  pastiri  ja- 
gode  beru.  u  Prigorju.    F.  Hefele. 


KOZLACE 


420 


1.  K0ZLI(5 


KOZLACE,  ».  dem.  kozle.  —  U  Belinu  rjei- 
nikii:  kozlace,  gen.  kozlaca  (bole  hi  biln  kozlii- 
ceta)  ,caprettino,  oapretto  piccolo'  ,capeUa'  171''. 

KOZLAC,  m.  vidi  1.  kozalac.  —  U  jednoga 
pUca  xviii  vijeka,  a  izmeda  rjeinika  u  StitliSevu 
(kozlHc,  trava  ,draciinculus'  s  dodatkom  da  je 
uieto  iz  Belina  alt  u  ovome  stoji  kozlac).  Uzmi 
korena  od  kozlaSa  (maze  biti  i  stamparska  po- 
greska).    J.  Vladmirovii  6. 

KOZLACIOA,  /.  nekakva  hi^ka.  Kozla6ica,  rus. 
Koae.iniiiKt  (Tanacetuin  vulg.),  Thalicfcrum  L. 
(Durante).    B.  Sulek,  ira.  168. 

KO/LAD,  /.  coll.  vidi  kod  kozle.  —  U  nase 
wijeme.  Dvoje  jagAadi  i  dvoja  kozladi.  V.  Vr- 
6evi6,  niz.  337.  Guvati  prasad,  jagiiad  i  kozlad. 
V.  BogiSic,  zboni.  72. 

KOZLAN,  m.  jarac.  —  U  jednoga  pisca  xvni 
vijeka.  Andeli  6p  iia  dvije  .strane  od  ovaca  zle 
kozlano  zavrnuti.  J.  Kavanin  584'>.  —  Vidi  ko- 
zorog.     Eaka,  bijesna  al'  kozlana  .  .  .    472''. 

KOZLAfeCE,  kozlasceta,  n.  dem.  kozle.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku  kod  kozle,  i  u  Stuliceim: 
V.  kozlesce. 

KOZLATI,  kozlam,  impf.  bluvati.  u  Prigorju. 
1<\  Hefele. 

1.  KOZLE,  Kozala,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji 
II  okrugii  podrinskom.  —  Ovako  se  zove  jedan 
vis.  M.  D.  Milidevic,  srb.  519,  a  prije  se  ovako 
zvalo  selo  u  kojemu  sa  Turci  iivjeli.  Vuk,  dan. 
1828.  234.  K.  Jovanovic  88.  vidi  i:  Zemja  u  Ko- 
zlama.    Sr.  nov.  187,5.  543. 

2.  KOZLE,  kozleta,  n.  jure  (vidi  u  Vukovu 
rjecniku).  —  Nema  mnozine,  nego  se  za  mnozinu 
upotreb{ava  Hi  coll.  kozlad  (vidi)  Hi  plur.  kozlidi 
(vidi  kozlic).  ali  se  gdjegdje  (n.  p.  u  istarskijeh 
cakavaca)  cuje  i  mnozina  kozleta,  vidi:  Pojala 
je  nevestica  pet  koz  s  kozleti.  Nar.  pjes.  iatr. 
3,  10.  —  Negdasni  je  ohlik  bio  kozbli;  od  osnove 
kozbl^t.  Postaje  od  osnove  kozbli.  (vidi  1.  kozao) 
iiastavkom  t;t.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kozbl^,  rus.  kos.ih,  ies.  kozle,  kiizle,  pn(. 
kozlf.  —  Izinedu  rjeinika  ii  Vrancicevii  (,haedus'), 
u  Belinu  (,capretto'  ,haedus'  1711>),  w  Bjelostjen- 
cevu (,haedus'.  2.  kozle  malo,  kozlic,  kozlasce 
,haedulus,  capreolus,  haedillus,  haodiculus,  hir- 
cellus'),  u  Voltigijinu  (,capretto,  caprettino' 
.bockchen,  geiss'),  u  Stulicevu  (.haedulus,  haedus'), 
u  Vukovu:  (po  jugozapadnijem  krajevima)  vido 
jare  (u  Grnoj  Gori  dok  sisa  donde  je  , kozle',  a 
poslije  ,jare'  do  godine,  pa  onda  .dvize',  pa  ,trecak' 
a  zensko  ,uhotka,  uvotka').  Vlah  je  kozle  donio. 
M.  Drzic  47.  Jos  nije  koza  okozila,  a  kozle  igra 
po  po)u.  (D).  Kozle  tiho  svu  mater  sisa  i  svaku 
drugu,  a  plaho  ni  svoju  ni  tudu.  (D).  Od  zla 
duznika  i  koza  bez  kozleta.  (D).  Poslov.  danic. 
I  udavi  ga  kano  kozle.  S.  Margitic,  fal.  294. 
Scinis  ti  da  si  ovca,  a  moze  biti  da  si  kozle  prid 
Bogom.  P.  Knezevic,  osm.  150.  Eis  s  kozletom 
le^ati  ce.  F.  Lastric,  test.  207ti.  Pak  mi  nisi 
ni  kozleta  dao.  304i.  Kakono  jedno  kozle  ma- 
lahno.  And.  Kacic,  kor.  134.  Ako  mi  brat  kozle 
odnosi,  ono  mi  je  vuk ;  ako  mi  vuk  kozle  donosi, 
one  mi  je  brat.  A.  d.  Bella,  rjecn.  4471'  kod  lupo. 
.Jos  (se)  nije  koza  okozila,  a  kozle  igra  po  po[u. 
(gledaj :  Sad  jaja  kakocu  a  kokosi  cute).  Nar. 
posl.  vuk.  114.  Od  zla  duznika  i  kozu  bez  ko- 
zleta. 233.  Udar|iv  kao  kozle.  Nar.  blag.  mehm. 
beg  kap.  401. 

KOZLECE,  kozleceta,  dem.  kozle.  —  Uprav 
kozlet-ce,  ali  se  t  ispred  c  ne  cuje.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovianina  xvi  vijeka.  TrZak  sam  donio: 
kozlece,  grudicu.    M.  Drzii  49. 


KOZLEGI,  adj.  koji  pripada  kozletu  Hi  kozladi. 

—  Postaje  od  osnove  kozlet  rijeci  kozle  nastav- 
ktim  j,  te  se  /lo  staruin  pravilu  t  i  j  .taeimju  u 
6,  ali  se  nalazi  pisano  i  tj,  dapaie  i  ti  in/,  tji 
(u  lladnicevu  primjeru).  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izinedu  rjeinika  u  Mika\inu  (meso  kozlede  ,caro 
haedina'  250,  a  nema  napose).  Krv  kozletja  ali 
ti  junca.  M.  Divkovi6,  bes.  326h.  Ni  po  krvi 
kozle6oj  ali  teletjoj.  L  Bandulavic  (i9l).  paul. 
hebr.  9,  12.  Jakov  .  .  .  pokri  .  .  .  ruko  dlakarai 
kozletijem.  M.  Radnii  39'>'>.  Svuko.se  a|iuu  lie- 
govu  pak  ju  izkrvaviSe  u  krvi  kozletjoj.  S.  Mar- 
gitic, fal.  72.  Sazeo.i  vi  nami  meso  kozlece.  E. 
Pavic,  ogl,  185. 

KOZLKScE,  kozlesceta,  n.  dem.  kozle,  uprav 
dem.  kozlece.  te  bi  pravi  oblik  bio  kozlecce,  ali 
se  6  ispred  c  mijena  na  S.  —  U  jednoga  pisca 
Slaoonca  xviii  vijeka,  a  izmeda  rjeinika  u  Stu- 
licevu, (kozlesce,  malo  kozle  , haedulus').  Skuva 
kozleSce.    E.  Pavic,  ogl.  184. 

KOZLETAR,  m.  iovjek  koji  cava  kozlad,  vidi 
1.  kozar.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,haedorum 
custos,  pastor'.  —  nepouzdano. 

KOZLETINA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku:  koza  od 
kozleta  ,das  fell  von  einer  jungen  ziege'  ,pellis 
cajiellae  aut  capri  juvenis'.  —  U  drtigom  zna- 
ienu:  suho  meso.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  37. 

KOZLEVINA,  /.   kozje    meso,   vidi  kozjevina. 

—  isporedi  kozjevina.  —  TJ  nase  vrijeme  u  Lici. 
J.  Bogdanovic.   M.  Medic. 

KOZLI,  vidi  kod  kozHji. 

1.  KOZLICA,  /.  mlada  koza  (zenska).  —  ispo- 
redi kozle  i  kozlic.  —  U  jednoga  pisca  iakavca 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (.haedus 
lactans')  gdje  je  istn  Sto  kozls  Hi  kozlic.  Bisna 
(ce)  kozlica  i  jedn'ij  (majci)  dogrusti.  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.  115. 

2.  KOZLICA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
D.  Avramovic  239. 

3.  KOZLICA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu 
valevskom.     Niva  u  Kozlici.    Sr.  nov.   1872.  456. 

KOZLICEN,  adj.  koji  pripada  kozlici  (ako  c 
nije  grijeskom  nastampano).  —  Na  jednom  mjestu 
xviu  vijeka.  Zatim  varne  cetvrtice  od  telica 
mljekocnijeh,  kozlicene  zaoblice  ...  J.  Kavanin 
21a. 

KOZLICIC,  m.  ime  selu  a  Srbiji  u  okrugu  va- 
(ev.^koin.    K.  Jovanovic  100. 

KOZLICJI,  adj.  koji  pripada  kozlieima  (uprav 
kozlicama).  —  Samo  u  Belinu  rjeiniku :  ,di  ca- 
pretti'  ,haedinus'  171'>. 

1.  KOZLIC,  m.  dem.  kozao,  vidi  2.  kozle.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kozlica.  —  IHjei  je 
stara,  isporedi  stslov.  kozblistb.  —  Vecina  na- 
roda  (osobito  na  istocnoj  strani)  ima  samo  pi. 
kozli6i  i  upotreb^ava  ovo  kao  mnozinu  od  kozle 
(vidi  u  Vukovu  rjecniku).  —  U  knizi  pisanoj 
crkvenijem  jezikom  (vidi  naj  prvi  primjer  kod 
c))  stoji  stslov.  st  mj.  c  i  otale  i  u  Daniiiievu 
rjeiniku.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (.capret- 
tino, capretto  piccolo'  , haedulus'  ITli"),  u  Bjelo- 
stjencevu (kod  kozle),  u  Voltigijinu  (kod  kozle), 
u  Stulicevu  (v.  kozlesce),  u  Vukovu  (kozliii,  vide 
jari6i  s  dodatkom  da  se  govori  po  jugozapadnijem 
krajevima) ,  u  Daniiiievu  (kozblistb  , haedus'). 
(l)  u  jednini.  Za  vs(a)koga  janca  ali  kozl(i)6a . . . 
Statut  vrbanski.  150.  Ti  nigdare  meni  nisi  hotil 
dati  jednoga  kozlica,  da  bih  s  mojimi  prijateji 
poblagoval.  Bernardin  42.  luc.  15,  29.  Kozli(^ 
prnesen  na  bikariju  kri6i.  Korizm.  29*.  Nigda 
ne  da  menje  kozlida,  da   s  prijate|i  mojijemi  iz- 


KOZMA 


blaguju.  •  N.  Ranina  59*.  luc.  15,  29.  Kozlioa 
imaju,  prijesuac  i  procijepa.  N.  Na}e§kovic  1,  284. 
DonesavSi  kozlida.  A.  Baiii  118.  Kad  bi  misnik 
prikazao  na  posvefcilisfce  kozlica.  J.  Banovao, 
pripov.  115.  Skafie  kozlic  po  po}u,  a  jos  se  koza 
nije  okozila.  (Z).  Poslov.  danic.  —  h)  u  doojini. 
Donesi    mi  dva   kozlica  naj  boja.    Barnardin  40. 

1.  Baudulavic  47b.  gen.  27,  9.  Priuesi  menje 
dva  kozlica  naj  boja.  N.  Itanina  56').  gen.  27,  9. 
Dva  naj  bo)a  kozlica.  And.  Kaoic,  kor.  27.  — 
c)  u  mnozini.  St  kozlisti  sbcetanija.  Domeu- 
tijanl>  68.    Vluceni  janci  i  kozlici.   Stat.  krc.  ark. 

2,  291.  Kako  i  pastir  razlucuje  ovce  svoje  od 
kozlic.  Zadar.  lekc.  9.  matth.  25,  32.  Kako  pa- 
stir  razlucuje  ofce  od  kozlic.ef.  Bernardin  28. 
matth.  25,  32.  Postavi  ovce  o  desnoju  a  kozlioe 
o  livu.  Korizm.  16".  Kako  pastijer  razlu6i  ovce 
od  kozlic.  N.  Baiiina  42*).  matth.  25,  82.  Za6 
se  6e  prije  lav  s  kozlici  smiriti.  M.  Vetrani6 
1,229.  Od  kozlic  stado  prid  sobom  gonase.  2,139. 
Jagaioi  sad  ti  su  i  dobri  ko/.lici.  N.  Dimitrovic 
103.  Pa3tir  razdje}uje  kozli6e  i  jance.  M.  Div- 
kovi6,  nauk.  67".  Meu  kozlici  stat  ne  daj  mi. 
I.  Bandulavid  270».  Ouda  prikazivaf/jju  kozlice, 
jance,  golubove.  I.  Aucic,  vrat.  175.  Zlocesti 
prilikovani  su  k  kozliiem.  M.  Radiiii  311;'-.  Od 
kozlic  izbavi  me.  B.  Betera,  cut.  120.  Ako  mi 
vuk  kozlice  donosi,  on  mi  ie  brat;  ako  brat  ko- 
zli6e  odnosi,  on  mi  je  vuk.  (D).  Koze  ne  ima, 
a  kozlida  prodava.  (D).  Poslov.  danic.  Post.-iviti 
6e  nih  Gospodin  na  livu  stranu  s  kozlici.  A.  Vi- 
tajid,  ist.  458.  Od  male  iiivotine  kako :  jance, 
kozlide.  A.  Bacic  193.  Ovce  zlamenuju  |ude 
pravedne,  a  kozlici  zlamenuju  grisnike.  J.  Ba- 
novao, pripov.  126.  Komu  ostavi  koze  i  kozlice? 
A.  Kanizlid,  utoc.  473.  Broji  kozlice  iza  vuka. 
(Z).  Poslov.  danic.  Kazluciti  ce  Isukrst  jance 
od  kozlioa.  M.  Zoricic,  osm.  86.  Guske,  patke 
i  kozlide  ...  V.  Dosen  151a.  Tu  jelini  brzi,  ko- 
zlidi,  janci,  ptice.  M.  KataniSic  4H.  Ne  po  krvi 
kozlica  ali  teliia  nego  po  vlastitoj  krvi  uniso  je. 
I.  Velikanovid,  uput.  1,  197.  Ne  mogu  biti  i 
vuci  siti  i  ovce  na  broju.  (U  primorju  i  u  Crnoj 
Gori  govori  se  i  , kozlici'  mjesto  ,ovce').  Nar. 
posl.  vuk.  205.  Osam  koza  s  kozlidima.  V.  Vr- 
cevic,  igre.  38.  Da  je  bio  coban  od  kozlica. 
Osvetn.  6,  47. 

2.  KOZLIC,  m.  vidi  1.  kuzalac.  Kozjic.  Arum 
maculatum  L.  (Sladovie,  Sabjar).  B.  Sulok,  im. 
168. 

K0ZLi6aK,  kozlicka,  m.  dein.  kozlic.  —  U 
jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Prikazivase  puok  dva 
kozlidka  .  .  .  Onoga  kozlicka  ne  ubijase  nego  ga 
pustase ...  M.  Divkovic,  bes.  326^.  Bi  od  potrebe 
prikazati  dva  kozliika,  koji  kozlicci  zlamenuju 
Isukrsta  .  .  .  Kozlidak,  koga  ubijahu  .  .  .    826b. 

KOZLIGEV,  adj.  koji  prijiada  kozliru  Hi  ko- 
zlicima.  —  Izmedu  rjecnikii  it  Stuliievii  (,hae- 
dinus').  Kozice  kozliceve  obastri  rukam  negovim. 
T.  Bandulavic  47b.  ^en.  27,  16. 

KOZLICI,  adj.  vidi  kozliiiji. 

KOZLIGIJI,  adj.  koji  pripada  kozliiima.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,haedinus'.  —  Is  nastavkom 
j  (mj.  ij)  koji  ispada  iza  6:  kozlici.  —  Na  jednoin 
mjestu  XV  vijeka.  KoXicami  kozlicimi  obvi  ruke 
negove.    Bernardin  41.  gen.  27,  16. 

KOZLIJI,  adj.  vidi  koz}i.  —  IJ  Stulicevu  rjec- 
niku: V.  kozliciji.  —  U  riikopisu  xv  vijeka  ima 
cakavsko  ime  nekakve  bi^ke  kozli  jazik,  ydje  ja- 
iiiacno  kozli  stoji  iiij.  kozliji.  Kozli  jazik,  (prema 
lat.)  lingua  ircina,  meretricarja,  pes  columbinus 
(u  mletackom  rukopisu).    B.  Sulek,  im.  168. 


KOZLIKOVO  SELO,  n.  ime  sela  u  Hrvatskoj 
■u  zupaniji  zagrebackoj.    RazdijeJ.  70. 

KOZLIN,  kozlina,  m.  a)  kozle.  —  h)  mjesina 
od  jareta.    M.  Pavlinovic. 

KOZLINA,  /.  vidi  kozina.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku: ,p6llis  haedina',  i  u  Vukovu:  1.  vide  kostrijet. 
—  2.  (u  Crnoj  Gori  kozlina).  kozja  koza  ,zieg6n- 
fell'  ipellis  caprina'. 

KOZLINAC,  kozlinca,  m.  neka  bifka.  Kozlinac, 
Astragalus  tragacantha  L.  (Vujifiio).  B.  Sulek, 
im.  168. 

KOZLOGLASAN,  kozloglasna,  adj.  vidi:  ko- 
zbloglasbUT.  ,petulaus'.  F.  Miklosic,  lex.  palae- 
oslov.-  —  Radi  posiana  vidi  kod  kozloglasovane. 

KOZLOGLASITI,  kozloglasim,  impf.  vidi  ko- 
zloglasovati.  —  f/  rukopisu  xvii  vijeka  pisanome 
crkvenijem  jezikom  i  otale  u  F.  Miklosic,  lex. 
palaeoslov.^ :  kozbloglasiti,  kozbloglasa  ,comissari'. 

KOZLOGLASJE,  n.  vidi  kozloglasovane.  (Sa 
starijim  oblikom)  kozbloglasije  ,convivium  liilare'. 
P.  Miklosic,  lex.  palaeoslov.'- 

KOZLOGLASOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko- 
zloglasuje,  gozba,  pijanka.  —  Nacineno  po  grc. 
TonyoiiUci  —  U  knignma  xiv  vijeka  (sa  starijim 
oblikom  kozloglasovanije)  pisanima  crkvenijem 
jezikom,  i  otale  u  F.  MikloSic,  lex.  palaeoslov.- 
(kozbloglasovanije,  xninn;  ,comi3satio')  (  u  Dani- 
cicevu  (kozbloglasovanije  .comissatio').  Kozlogla- 
sovanija  ml-bcahu.    Glasnik.  11,  92. 

KOZLOGLASOVATI,  kozloglasujem,  impf.  go- 
stiti  se,  pijanievati.  — ■  isporedi  kozloglasiti.  — 
Postane  vidi  kod  kozloglasovane.  —  f/  F.  Mi- 
klolic,  lex.  palaeoslov.-  (kozbloglasovati,  kozblu- 
glasujij,  jcomissari')  iz  rukopisa  xiv  i  xvi  vijeka 
pisanijeh  crkvenijem  jezikom. 

KOZLOV,  adj.  koji  pripada  kozlu  Hi  kozlima 
(oidi  1.  kozao).  —  Izmedu  rjeinika  n  Bjelostjen- 
ceou  (,haedinus'),  u  Voltigijinu  (,caprino'  ,ziegen- 
artig,  ziegenmassig'),  u  Stulicevu  (v.  kozlidiji). 
Skroz  kozlovu  krv.  Anton  Dalm.,  nov.  teSt. 
2,  149b.  paul.  hebr.  9,  12.  A  siv  gunac  od  ko- 
zlovih  griva  niz  pleca  mu  do  kojena  siva.  Osvetn. 
6,  9.  —  /  kod  imena  bi(ke.  Kozlova  brada,  (Spi- 
raea) aruncus  L.  (Bjelostjenac).  B.  Sulek,  im. 
168. 

1.  KOZLOVAC,  Kozlovca,  m.  ime  selu  u  Dal- 
maciji  u  vkrugu  benkovackom.  Report,  dalm. 
1872.  5. 

2.  KOZLOVAC,  Kozlovca,  m.  prezime.  Boca  15. 
KOZLOVIG,  m.  prezime.  —  xvi  *  xvii  vijeka. 

Med  Ivanom  Kozlovicem.  Mon.  croat.  283.  (1.581). 
Sime  Kozlovic.    Arkiv.  2,  318.  (1613). 

KOZLOVINA,  /.  kozje  mesu,  vidi  kozjevina. 
F.  Kurelac,  dom.  ziv.  37. 

KOZLOV^iE,  n.  mjesno  ime.  —  Pomine  se  u 
jednoga  pisca  cakavca  xvn  vijeka  (sa  -vje).  Te- 
cinski  josce  grad  i  lipo  Kozlovje  ...  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.  41. 

KOZLUK,  m.  ime  dvjema  selima  u  Bosni.  ti)  u 
okrugu  travnickom.  Statist,  bosn.  65.  —  f>)  u 
okrugu  Done  Tuzle.    100. 

KOZ^iEVINA,  /.  vidi  kozlevina.  J.  Bogda- 
novic. 

KOZ^I,  adj.  vidi  kozji. 

KOZMA,  m.  Koofias,  Cosmas,  ime  musko,  ispo- 
redi Kuzma.  —  Izmedu  rjecnika  u  Uanicicevu : 
, Cosmas':  iguman  u  manastiru  Nikoji  na  Moravi 
jjod  Kablarom  i  Ovcarom  na  kraju  xvi  vijeka. 
V(uk),  dan.  1,  31.  —  Kozma  i  Damjan  mxi&(enici). 
F.  Glavinic,  cvit.  xxv. 


KOZMAT 


422 


KOZOMOR,  a. 


KO/.MAT,  (idj.  bijt'san  (o  jmu).  Kozmat  pas 
l^u  Kastoliina  kod  'L'rogira),  bijosan.  M.  Pavli- 
Dovic. 

KOZMELI?  (Hi  Kozme|iy),  m.  pi.  Hi  Kozinele? 
(Hi  Kozmele?)  /.  pi.  ime  mjestu  na  otokit  Krku. 
—  ('  spomeniku  xiv  vijeka.  Zom|e  ...  do  Ki- 
rinia  i  do  Kozinel  (Kozme)  'I).  Moti.  croat.  3. 
(1321). 

KOZME^j.  HI.  Borrago  ot'ficinalis  L.  (iSabJar, 
Rijekal,   v.   Kosraol.    B.  Sulok,  iin.   I(j8. 

KO/MIK.  m.  vidi  svjetovnak.  ^  Od  yrc.  xo- 
auixtii.  —  U  knizi  pisanoj  xiv  vijeka  crkoenijem 
jezikom,  i  otale  u  Danidicevu  rjecniku  (kozmikb, 
xoiTuixUf  .saecularis,  laicus').  Duhovuomu  dlbgu 
kozmici  da  ne  sudoth.  Zak.  das.  pam.  saf.  30. 
Kxarbsi  kozmici  da  ne  sutb.    .S2. 

KOZMIN,  adj.  kuji  pripada  Kozini.  —  Kod 
mjesnoga  imena  xiv  vijeka,  vidi  u  Daniciceuu 
rjecniku :  Kozmiiib  ,Cosmae'.  selu  Orahovcu  koje 
je  Grgur  sin  Vuka  Brankovica  dao  Hilandaru 
isla  je  meda  ,na  Kozminb  vinogradh'.  G(la3nik). 
11,  92. 

KOZMOR,  III.  vidi  kozomor.  —  U  Stidiievu 
rjecniku:  v.  sjever.  —  nije  dosta  poiizdano. 

KOZMOKAN,  kozmorna,  adj.  knji  pripada  ko- 
zinoru.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  sjeveran.  — 
nepouzdano. 

KOZNICA,  /.  mjesno  ime. 

St.  I'idi  II  Daniciceuu  rjecniku  :  Kozbnica,  sbIo 
jKoznica  kricjanovska'  koje  carica  Jevdokija 
s  crkvora  bogorodicinom  u  Arhijevici  dade  Hi- 
landaru.   M(on.  Serb).   IIJI.  (1379). 

b.  dua  sela  ti  Srbiji.  a)  ii  okrugu  krusevac- 
koin.  M.  D.  Milicevic,  srb.  737.  —  h)  u  ukragu 
rraii.ikijm.    M.  D.  Milicevic,  kra}.  srb.  302. 

KOZNICE,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ko- 
znioa.  —  xiv  vijeka.  Nad  Koznice  u  planiuu. 
Svetostef.  hris.  8. 

KOZNICaNIN,  m.  prezime  (uprav  coujek  iz 
Koznice).  —  U  na.se  nrijeine.  JVIilosav  Kozni- 
canin.    Rat.  173. 

K0ZNI(5kI,  adj.  koji  pripada  Koznici.  U  srezu 
koznickom.  K.  Jovanovic  125.  Koznicka  vada. 
M.  D.  Milicevic,  kra}.  srb.  282. 

KOZNIK,  m.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  zidine  nd  sta- 
roga  gradica  u  nahiji  krusevackoj  na  desnoj 
strani  Rasine  (ovako  je  u  trecem  izdanu  po  Vu- 
kovijem  bi^eskama ;  u  drujiome  je  Rasiie).  Pripo- 
vijeda  se  da  je  ovaj  gradic  zidala  Durdeva  Je- 
rina,  pa  zbog  velike  visine  i  vrleti  nije  se  ka- 
mene  moglo  nositi  drukcije  do  na  ,kozama'  i  za 
to  se  nazvao  .Koznik'.  vidi  i  M.  D,  Milicevid, 
srb.  712.    Vinograd  u  Kozniku.   Sr.  nov.  1875.  19. 

b.  vidi  u  Daniciievu  rjecniku :  Kozbnikb, 
pasistu  Labi6evu  koje  je  kra}  Milutin  dao  Hi- 
landaru isla  je  moda  ,kako  utice  Ribnikb  u  Drin 
i  pravo  U3  Koznikb  po  delu'.  M(on.  serb).  61. 
(1293 — 1302).  to  je  bez  sumne  planina  kraj  Ko- 
sova.  Hahn,  reise.  69.  Preko  planine  Koznika. 
Rat.  115. 

KOZNISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
cuprijskom.  Niva  u  Kozniste.  Sr.  nov.  1875. 
259. 

KOZNAK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vajevskom.  Vocriak  kod  Koznaka.  Sr.  nov.  1861. 
408. 

1.  KOZO,  in.  hyp.  kozao  Hi  kozle.  —  U  po- 
slovici  XVII  vijeka,  uz  kozan.  Kozo  kozane, 
nijesam  ja  tebi  dao,  neg  Crnoj  Gori  i  Ponikvami. 
(D).  Poslov.  danic. 


2.  KOZO,  m.  Hi  n.  'f  ime  razvalinama  -staroga 
grada  lilizu  Fojnice  u  Bosni  u  okrugu  .larajeo- 
skom.  F.  .lukii,  zeml.  36.  T.  Kovacevic,  bosn. 
48.  —  Oblik  je  nejaaan,  kao  da  bi  o  sazeto  bilo 
od  ao.  isporedi  kozao  i  kosao,  ali  se  cini  da  se 
ne  mijena  po  padezima,  vidi :  Iz  grada  Kozo.  T. 
Kovafievic,  bosn.  49. 

KOZ(JBRAD,  m.  kozja  brada  (u  pravom  smislu), 
brada  u  koze.  —  Samo  u  JambreHcevu  rjedniku : 
,arunpus'. 

K0ZODAR.\C,  m.  u  ovoj  pjesmioi,  koja  se 
djeci  govori:  ,Ja  sam  jarac,  kozodarac,  imam 
zube  ko  kolac,  pregriSdu  te  ko  konac'.  U  Srijemu. 
M.  Medic. 

K0Z6dER,  III.  onaj  sto  dere  koze. 

a.  covjek  koji  to  radi  kao  zanat.  —  Od  xiv 
vijeka  (u  naj  starijem  primjeru  iz  De6.  hris.  mole 
biti  nadimak  Hi  prezime),  a  izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (,scorticaoapre'  ,caprarum  excoriator' 
171''),  u  Bjelostjenievu  (,caprorum  excoriator'), 
u  Stulicevu  (,qui  capris  pellem  detrahit').  Dra- 
2bko  kozoderb.  Dec.  hris.  54.  —  I  kao  psovka. 
J.  Bogdanovid. 

b.  vidi  kozomor.  —  U  Bjvlostjencevu  rjec- 
niku kod  kozomor,  i  u  Vukovu:  vide  kozomor 
s  dodatkoin  da  se  govori  u  Dubrovniku(?).  — 
Amo  pripada  i  ovo :  Kozoder,  u  Kastavu  u  Istri 
tako  zovu  krupieu  (krupu)  a  kazu  i  soldan  (so\a). 
K.  Kulisic. 

KOZODERAC,  kozoderca,  m.  vidi  kozomor.  — 
IJ  Vukovu  rjecniku:  (u  Dalmaciji)  nekakav  vjetar 
od  koga  crkavaju  koze  (u  trecem  izdanu  gdje  je 
dodato  po    Vukovijein  bifeskama). 

KOZODERICA,  /.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Pod  Kozodericu.    Spom.  stoj.  31.  (1365?). 

KOZODOJ,  in.  Caprimulgus  europaeus  L.,  neka 
ptica,  legan.  —  Odgouara  latinskoj  rijeci,  a  ova 
grckoj  <ctyi.9rika^\  koja  je  po  svoj  prilici  postala 
od  ulyiitdXAi,  te  se  po  onome  obliku  rijeii  rasi- 
rila  predrasuda  (isporedi  i  nem.  ziegenmelker), 
kao  da  ova  ptica  koze  sisa.  vidi  i  S.  Brusina, 
ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  73*.  —  I  u  drugijem 
se  slauenskijem  jezicima  (po  latinskome  Hi  po  ne- 
mackom  jeziku)  nahodi,  isporedi  rus.  icoaortoii, 
ces.,  pol.  kozodoj.  —  Po  svoj  prilici  u  nasemu 
jeziku  nije  narodna  rijec.  —  U  Mikalinu  rjec- 
niku: kozodoj,  ptica  , caprimulgus' ;  u  Bjelostjen- 
cevu:  ,caprimulgus' ;  u  Jambresicevu:  , caprimul- 
gus'; u  Stulicei'u:  kozodoj,  ptica  ,capremungo, 
uccello'  jStrix'  .s  dodatkoin  da  je  uzeto  iz  raskoga. 

KOZOKRADICA,  m.  i  f.  ko  krade  koze.  —  U 
jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,caprarum  fur').  Ti  li  si 
toj,  Obrade.  zla  kozokradice  ?    M.  DrHc  64. 

KOZOL.\C,  koz6ca,  m.  vidi  1.  kozalac. 

KOZOMACA,  /.  vidi  gusomaca.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku:  kozomaca,  trava  , bursa  pastoris. 
sanguinalis  herba,  sanguinaria'.  Kozomaca,  Cap- 
sella  bursa  pastoris  Much.  i,Stullii,  v.  gusomaca. 
B.  Sulek,  im.   168. 

KOZOMOR,  III.  sto  mori  koze. 
a.  vrijeme  vlazno  i  vjetrovito,  kad  dusc  (u 
Dubrovniku)  jaki  vjetar  s  istoka  (vjetar  je  sa 
sjevera  hladniji,  ali  nije  tako  silan),  te  ujedno 
pada  kisa  Hi  krupa  Hi  snijeg.  —  isporedi  kozo- 
der, b,  kozoderac,  kozoder.  —  Od  xvi  vijeka  (naj 
vise  u  Dubrovniku),  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
linu (kozomor,  vjetar,  bura  .aquilo,  boreas'),  u 
Belinu  (,vulturno,  vento  detto  greco  da  marinari' 
,vulturiuis'  781''i,  u  Bjelostjencevu  (kozomor,  ko- 
zoder , boreas.  aquilo  ),  u  Voltigijinu  (jbora,  aqui- 
lone'  ,nordwind'),  u  Stulicevu  (,vuUurnus'),  u  Vu- 


KOZOMOK,  a. 


KOZA,  a,  a). 


k(Wii :  rdavo  vrijeme  (osobito  u  pro|eie)  kad  koze 
crkavaju.  cf.  kozoder.  Sjever  i  kozomor  prid 
liom  (Hmase.  M.  Vetranic  2,  82.  Za  slatkijem 
l.jetom  dode  i  gorka  zima,  i  ti  cvijet  od  Ijeposti, 
kojom  se  oholis,  mogao  bi  i  kozomor  jos  potlacit. 
M.  Drzic  255.  Kozomor  zao  je  zimi,  a  gori  Ijeti. 
(D).  Poslov.  dani6.  —  U  drugome  znacenu  koje 
mi  nije  poznato  (hladni  vjetrovi,  kao  sto  su  sje- 
rer  i  istocni,  slabo  pud'za  na  mora  valove  ii  Du- 
brovniku,  a  smorac  nije  hladan).  Kad  se  je  oluja 
priblizila  te  more  se  na  valove  diglo,  to  zovu 
, kozomor'  ili  ,smorac'.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  324. 
b.  Kozomor,  ime  planini  u  Srhiji  u  okrugu 
nzickom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  577. 

KOZOMORINA,  /.  augm.  kozomor.  —  U  nak 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KOZOMUZAC,  kozomusca,  to.  vidi  kozodoj.  — 
U  StuliieVii  rjecniku .  ,caprimulgus\  —  Po  svoj 
je  prilici  sam  Stulli  ovu  rijei  nacinio. 

KOZONOG,  adj.  a  kojega  sa  kozje  noge.  —  U 
jcdnoga  pisca  .win  vijeka,  a  izmedu  rjecriika  u 
Jamhresiievu  (,capripes')  i  u  Stulicevu  (,oapripes'). 
A  kozonog  tome  bog  nece  biti  ]irotivan.  M.  Ka- 
taneic  41. 

KOZONOZAC,  koz6iiosca,  tii.  kozonog  iovjrk 
(satir).  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniktt:  ,csipr\i)6s'. 

KOZUOCAN,  koz6o6na,  ddj.  u  kojega  au  kozje 
oci.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,caprinis  oculis 
intuens'. 

KOZOPASA,  m.  ioi^jek  koji   koze  pase,  ko::ar. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Viikovu 
(,d6r  ziegenhirt'  ,caprarius',  cf.  kozar  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Boci).  Kozopase  iiadmontaSe. 
(Oni  koji  su  bili  nista  [pasli  koze]  postadose  go- 
spodari  [nadvisise  nas].  u  Risnu).  Nar.  posl.  vuk. 
139. 

KOZOPEE,  m.  nekakva  bi(ka.  Kozoper,  Ca- 
prifoliumV  (I.  Sab(ar).    B.  Sulek,  im.  Ui8. 

KOZOK,  m.  ime  selu  u  protuprenviternta  ino- 
hackom.    §em.  prav.  1878.  41. 

KOZOEEP,  ;«.  sitna  vrst  morskoga  raka.  Bakar. 
D.  Hire. 

KOZOKOD,  adj.  vidi  kozurodan.  —  U  .fnm- 
bresiievu  rjecniku:  ,caprigenus'. 

KOZORODAN,  kozorodna,  adj.  od  koze  roden. 

—  isporedi  kozorod.  —  Nacineno  po  tat.  capri- 
genus.  —  U  Bclinu  rjecniku:  kozorodni  ,nato  di 
capra'  ,caprigenu.s'  171b;  a  Bjelostjencevu :  kozo- 
rodni ,caprigenus- ;  u  VoUigijinu:  kozorodni  ,L'a- 
prigno,    natu  di  capra'   ,was  von  ziegen  koramt'. 

KOZOEOG,  m.  nacineno  po  lat.  capricornus 
fyrc.  f!(';,  dxf  piu,),  divokoza,  ime  skupu  zvijezda  u 
zodijaku   (u  koji  ulazi  nuncc  mjeseca  decembra). 

—  U  Belinu  rjecniku :  ,capricorno,  segno  celeste' 
, capricornus'  17'2a;  u  Jambresiceva:  , capricornus'; 
M  VoUigijinu:  ,capricorno'  ,st6inbock';  u  Sttili- 
ievu:  .capricornus'.  —  U  dim  se  rukopisa  xvi 
vijeka  zove  kozi  (inj.  kozji)  rog.  Kozi  nogb.  Sro- 
dovjecn.  lijek.  jag.  119.  (1500 — 1501).  Kozi  rog. 
Zborn.  127*. 

KOZOROGA,  /.   ime  kozi.  Brnvno.    1).   Hire. 

KOZOROZAG,  kozorosca,  iii.  I'idi  kozorog.  — 
Samo  ti  Stulicevu  rjecniku  uz  kozorog. 

KOZOSTANIStE,  n.  vidi  2.  kozarica.  —  Samo 
u.  Bclinu  rjecniku:  ,caprareccia,  stalla  o  luogo 
dove  Stan  le  capre'  ,caprile'  171''. 

KOZOS,  m.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  matori 
kozos!  rece  se  staru  covjeku  .schimpfwort'  .con- 
vicinm'. 


KOZOV,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Kako  jo 
dozval  .  .  .  Mat.  Kozova.   Mon.  croat.  288.  (1.587). 

KOZOVINA,  /.  kozje  meso,  kozjevina.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v. 
kozevina).  Ja  imadem  kozovine  mesa,  (iz  nar. 
pJ6s.).    A.  Ostojic. 

KOZUJEVO,  II.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Niva  u  Kozujevu.  Sr.  nov.  1874. 
239.  —  I  ime  rjecici  u  Gruzi  blizu  Kragujevca, 
koja   se   zove  i  Kozujevacka  reka.     L.  Dordevic. 

KOJUZEVACKI,  adj.  koji  pripada  Kozujevu. 
Kozujevacka  rijeka,  vidi  kod  Kozujevo. 

KOZURINA,  /.  augm.  koza.  u  Lici.  J.  Bog- 
danovid.  V.  Arsenijevic.  M.  Medic,  i  u  Dubrov- 
niku (gdje  se  upotreblava  kao  psovka  za  ce\ade). 
P.  Budmani. 

KOZA,  /.  pellis,  cutis,  oorium,  oiio  cim  je 
pokriveno  i  kao  odjeveno  tijelo  u  (udi  i  u  vecine 
zivotina.  zove  se  ovako  kad  je  mekanu  i  gipko 
(drukcije  je  kora,  ovo  vidi  pod  e,  f,  g),  i  kad 
tako  stoji  na  tijelu,  da  se  od  nega  maze  odlije- 
piti.  u  nasemu  jeziku  nema  osobitijeh  rijeci  kao 
u  nekijem  drugima  za  tanu  i  deblu  kozu,  za  iici- 
nenu  itd.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
koza,  rus.  KOjKa.  ce.i.  kuze,  pal  koza.  —  Nejasno 
je  postane.  Miklosic  (vergl.  gramm.  1-,  66)  misli 
da  bi  moglo  postati  od  koza,  kao  da  bi  naj  sta- 
rije  znacene  bilo:  kozja  koza.  premda  sam  spo- 
znaje  da  mu  je  nejasno  kako  bi  od  koza  postalu 
koza.  Fick  (vergl.  worterb.  der  indogerm.  spra- 
ehen.  3',  58)  isporeduje  s  got.  hakulas,  anglos. 
liacele,  stgrnem.  hachul,  kabanica.  —  U  svijem 
je  rjecnicima :  u  Vrancicevu  (,corium ;  cutis ;  pel- 
lis; tergus'),  u  Mikalinu  (koza  od  debelih  ka- 
koti  od  vola  ,coi'ium,  tergus' ;  koza  od  tanih  ,  pellis'), 
u  Belinu  v,cuojo  e  pelle,  la  spoglia  dell'  animals' 
,corium'  '241*;  pelle,  spoglia  d'  animale'  .pellis' 
550b),  u  Bjelostjencevu  (, pellis,  cutis'.  2.  ,corium, 
tergus,  byrsa,  pellis'),  u  Jambresicevu  (, pellis, 
cutis'),  u  VoUigijinu  (, pelle;  cuojo'  ,haut;  fell'), 
«  Stulicevu  (, cutis,  cerium'),  u  Vukovu  (1.  ,di6 
haut'  .cutis'.  —  2.  ,das  fell'  , pellis'.  —  3.  ,das 
leder'  ,corium'),  u  Danicicevu  (.pellis;  corium'). 
a.  na  ce^adetu. 

II)  uopce.  Moja  koza  bise  crna.  Ziv.  jer. 
star.  1,  '229.  Koza  je  (u.  starca)  opora,  ka  grebe 
ne  marie  neg  macka  od  mora.  N.  NajeSkovio 
342.  I  hajinom  svijetlom,  sto  je  koze  u  meni, 
sve  sam  skrio.  I.  Gundulic  156.  Cini  Bartolo- 
meu  kozu  zvuci.  F.  Glavinii,  cvit.  291b.  Kosti 
samo,  ter  koza  crna  i  gola  na  riem  se  vijase. 
3'28'i.  Da  Arapin  promini  svqju  kozu  crnu.  P. 
Posilovic,  nasi.  3.Sb.  Da  ulije  vodu  na  taki  nacin, 
da  voda  dotegne  i  oplace  put  od  glave  i  kozu  od 
diteta.  M.  Bijankovic  30.  I  opet  se  obastrem 
kozom  mojom.  A.  Baci6  493.  I  s  riima  (ha^i- 
nama)  odadirase  se  koza,  koja  bise  prianula  za 
tilo.  J.  Banovac,  razg.  162.  Buduci  ga  ufatio, 
zivu  mu  kozu  sadrije.  F.  Lastric,  od'  139.  Sve 
one  kosti  porastose  zilama,  mesom  i  kozom.  ned. 
280.  Pak  oruzje  i  lia|ine  sve  do  gole  koze  skine. 
V.  Dosen  124'''.  A  bijase  ostao  nadkozujak  (tako 
recen,  erbo  Jezus  nosijase  ga  na  kozi,  oliti  na 
golu).  S.  Rosa  160'i.  Sad  je  gubava  moja  koza, 
gubava  moja  put.  fi.  Basic  61.  Da  ja  tebe 
uvaticA/  kozu  bi  ti  dorala.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  521. 
Prosjec'  cu  ti  svilenu  veregu,  i  pod  nome  ta- 
nanu  kosuju,  jos  cu  malo  koze  zahititi.  3,  437. 
I  plesnu  se  rukom  po  kojenu,  pod  kojenom  skerlet 
coba  puce  i  bijela  koza  na  kojenu.  4,  181.  Nega 
hocu  ziva  oderati,  kozu  cu  mu  caru  opraviti. 
4,  212.  Kao  da  mu  sto  sijaka  pod  kozu  ude 
(tako  je   nemiran).    Nar.   posl.  vuk.    130.     Koza 


KO;>,A,  a,  a).  4i 

nam  so  iie  dero,  me3o  nam  se  ne  ije,  ako  ne- 
mamo  obraza,  Sta  imamoV  138.  Putniku  ospico 
ko^.u  iiapisale.  S.  ^lUbiSa,  pi'ip.  90.  Mijatu  su 
na  obojko  koJSu  smicali.  228.  Smutna  Turad 
inu6e  mramorkome,  a  ko?.u  im  bjedilo  probija. 
Osvetn.   1.  66. 

h)  u  utiobitum  snacenu,  praeputium.  Ni 
obrizovanjo  ni  ko^a  obrizovana.  Bernardiu  162. 
Ni  obrjezovanje  ni  koi>.a  ohrjezovana.  N.  Kai'iina 
197".  paul.  gal.  6,   15. 

c)  u  iiekijem  obicnijcm  re.cenicama  i  puslo- 
eicama  upotreblava  se  koXa  kad  u  pravom  had  u 
prenesenom  smislu.  tm)  vidi  kost,  1,  a,  c)  bb).  — 
hbj  koea  se  jezi  od  straha,  od  cuda  itd.,  pa  i  od 
zitne.  Da  ti  se  od  stra  koae  uzdignu,  koza  na- 
jezi.  M.  Zori6i6,  osm.  21.  Koza  sb  sama  jeXi, 
jerbo  [uta  zima  re/.i.  V.  Doseu  2&>.  Koza  ti  se 
jeii  radi  onih  nosietnika.  M.  Pavliuovii,  rad. 
128.  —  cv)  iza6i,  iskociti  iz  koze  kaze  se  meta- 
foriiki  o  velikom  ganuf:u  (o  liitini,  o  ze.\i,  o  eudu 
itd.).  A  ti  ako  ti  malo  fali,  takija  hoAes  iz  koze 
da  izajdeS.  f).  Kapic  22.3.  .Ta  iskofiih  ziva  iz 
koze  da  prije  fiujem.  V.  Vrcevic,  niz.  .55.  Svi 
da  iskofie  2ivi  iz  koZe.  130.  —  <lf/)  sliinu  prema 
cc).  Iscerao  ga  iz  koze  (dosadio  mu).  Nar.  posl. 
vuk.  106.  —  re)  pod  kozom  (u  kozi)  znaii  unu- 
trne  (metafuricki  duhueno)  stane  u  cefadela.  I 
sva  mrem  u  kozi  misleoi  uaprijeda.  S.  Gu6eti6 
205.  Misli  da  mu  mlogo  kojesta  pod  kozom  lezi. 
D.  Obradovic,  basn  435.  Kad  im  pod  kozu  za- 
viris  .  .  .  55.  Ime  i  hajine  ne  mijenaju  sto  jo 
pod  kozom.  S.  !^ubiia,  prip.  2.52.  —  f'f)  sUini  su 
i  ovi  privijeri  predasnima,  all  se  u  nima  ne  misli 
samo  na  dusevno  stane,  neijo  iiopie  na  kakvu  ne- 
vu\u.  Iz  ore  koze  nikuda.  (D).  Poslov.  dauic. 
Iz  ove  koze  noma  se  kud.  (ili :)  Iz  ove  koze  nikud 
ni  kamo.  (ili :)  Iz  ove  koze  nikud  se  ne  moze. 
(Kad  je  cook  u  kakoj  uevoli  a  no  moze  da  se 
pomogne).  Nar.  posl.  vuk.  100.  —  ()ff)  gdjegdje 
sc  shvaca  metaforiiki  kao  cijclo  tijelo,  ili  jer  u 
kozi  tijelo  stoji  (continens  pro  contento),  ili  jer 
koza  naj  prije  osjeca  bol  (n.  p.  ud  udaraca).  Brzo 
6es  pusdati  duh  iz  gladne  koze.  I.  T.  Mrnavio, 
osm.  180.  Ne  dopusti  stare  koze  (starce)  na  trg 
da  idu  od  }ubavi.  J.  Kavariin  8b.  G-di  se  ko2om 
svom  razstavi.  259n.  I  ugada  truloj  kozi  (lino 
jato)  ...  V.  DoSen  21Gb.  Na  svu  kozu  kad  se 
pruXi  (lezorad)  .  .  .  220b.  —  /ih)  znacene  se  kod 
gg)  dale  siri,  i  moze  znaciti:  zivot.  Ne  vad' 
noza,  zla  ti  koza!  M.  Drzic  143.  U  vraga  ti 
koza!  jeli  me  cuo?  202.  Bojedi  se  sebi  i  svojoj 
kozi.  M.  Divkovic,  bes.  7341.  Kad  nestane  koze, 
sto  ce  korist  biti  y  I.  T.  Mrnavic,  osm.  162.  Koza, 
kad  nije  drugo,  placa.  V.  Dosen  v.  Voli  indi 
kozu  dati,  neg  se  kradam  ue  vladati.  210^1. 
Kesora  platit  tko  ne  moze,  pravda  mu  se  maSa 
ko?.e.  221b.  Jjasiie  bo  je  s  jeduim  novcicem  dug 
izplatiti,  nego,  stouo  govore,  kozom  vradati.  B. 
Leakovic,  gov.  86.  Boze,  Boze,  kud  6e  naSe 
koze?  (Re6o  se  u  sali).  Nar.  posl.  vuk.  20.  — 
anw  mogu  pripadati  i  ovaki  primjeri:  U  zloj 
se  kozi  nahodi.  Nar.  posl.  vuk.  331.  Nade  Mi- 
jata  u  zloj  kozi.  S.  ^ubisa,  prip.  234.  —  ii)  gu- 
liti,  derati  kozu,  metaforiiki.  Inace  kad  ne  moze 
siromahu  .sgulit  koze  ...  \.  Dosen  58».  Kome 
biti  moze  posadirat  liima  koze.  198b.  —  1,1,) 
uz  kozu,  metaforiiki,  vrlo  blizu.  Vam  jiokloni 
Omblu  i  Gravo^u,  velrai  dragu,  or  uz  kozu.  J. 
Kavariin  190b.  —  U)  moze  znaiiti  tjelesnu  (e- 
potii.  Evo  su  one,  ke  se  koJ.om  prij'  dicahu.  J. 
Kavariin  563*.  —  iiiiii)  metaforiiki,  kakvo  se  ie- 
(ade  pokazuje  zdvora,  dok  je  drukiije  u  dusi. 
Svuci  kozu  postaranu  ku  od  zmaja  nosim  na  se. 
J.  Kavariin  67*.     Oni  drakuni  u  kozi  juskoj.  P. 


i  ko;';av 

Lastrii,  svet.  29^1.  Ono  isti  vrag  bijaSe  u  6o- 
viCoj  koXi.  M.  A.  Re|kovi6,  aabr.  45.  Da  su  i 
sejani  svukli  s  aebo  onu  odidu  od  priprosti  i 
uvukli  .se  u  koXu  od  zlooe.  Ant.  Kad6i6  230. 
Dvaput  si  so  obuo  u  vrazju  ko?.u,  pak  iz  tebe 
rogati  laje.  S.  ^ubiSa,  prip.  227.  —  nil)  da  mu 
je  koza  ,tvrda  na  obrazu'  kaze  se  o  bezobraznom 
ie(adetu.  Koza  mu  je  na  obrazu  kao  don.  (ili;) 
Koza  mu  je  na  obrazu  tvrda  kao  u  vola.  Nar. 
posl.  vuk.  1.38.  —  tio)  Starija  mu  koia,  na  6elu. 
(Kad  se  za  koga  re66  da  je  stariji  i  da  je  u  ftemu 
pretezniji  od  drugijeh).  Nar.  posl.  vuk.  294.  — 
j>/>)  Pukla  mu  koZa  na  6elu.  (Otvorila  mu  se 
jHimet).    Nar.  posl.  vuk.  266. 

h.  na  zivinieta. 
fi)  uopce.  ilth  jeza  koiu  jeze  imatb  jako 
bodeXe  postavi  na  ugjevije  Xivo  i  kadi  lotb  iz- 
dola.  Sredovj.  lijek.  jag.  star.  10,  111.  Iznesose 
mu  s6it  kozom  aspidovom  popet.  Aleks.  jag. 
star.  3,  244.  Kad  zmija  iz  ko2e  svufie  se  na 
sviti .  .  .  D.  Rariina  99b.  Ko  bilje  jede  taj  zmija, 
ku  htjeh  riti,  za  staru  kozu  vri,  a  novu  stvo- 
riti?  120b.  Yunu  strize,  kozu  dere.  J.  Kavariin 
5oa.  Ovo  bo  su  oni  isti  vuci  razdirajuci,  obu- 
6eui  u  ovcju  kozu.  (isporedi  a,  c)  mm)).  F.  Laatric, 
ned.  300.  Ako  smo  vuuu  od  ovcica  nasije  pri- 
mali,  nismo  im  koze  sadirali.  369.  Po  noXicam 
ir  po  nozu  skinut  runo  ili  kozu  ...  V.  DoSen 
24a.  Puce  koza  koriu  po  sapima.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  559.  Kurjak  kozom  pla6a  (isporedi  a,  c)  hh)). 
Nar.  poal.  vuk.  164.  Izide  momak  iz  zmijirie 
koze.  Nar.  j^rip.  vuk.  67.  Ale  sad  se  gad  su6e 
svoje  kozi  i  posta  lip  mladi6.  Nar.  prip.  mikul. 
8.  !^udi  koji  ubiju  vuka  nabiju  mu  kozu  suhu 
jia  motku.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  501.  Jam'te  mlijeko 
i  kostret  sa  koza,  al'  sa  Zivih  ue  derite  koza. 
Osvetn.  4,  14.  Neki  stiza  za  rep  liju  krivu,  tor 
joj  dere  s  hrpta  kozu  zivu.    4,  25. 

I>)  i  kad  je  koza  ucinena,  u  naiemu  jeziku 
ne  mijena  ime.  Koze  govede.  Glasnik.  15,  308. 
(1348?).  Nasi  gradane  bili  su  poslali  po  jednomb 
dr6vu  bnetackomu  voska,  kozb  i  inoga  trbga. 
Spom.  sr.  1,  83.  (1406).  Takovi  trtgove  ne  do- 
stojetb  se  ni  mogu  placati  kozami,  voskomb  i  si- 
renbjemh.  1,  138.  (1417).  Pojasb  na  erbjeni  kozi. 
2,  49.  (1406).  Kova  srebrnwga  1570  litrb  mirece 
povraze  i  kozu.  Mon.  serb.  498.  (1466).  MeStri  Ale- 
ksandrovi  oruzavahu  fietira  sta  }udi  i  vsih  vitezi 
oklopi  na  lavovih  kozah  prestav|ahu.  Aleks.  jag. 
star.  3,  235.  I  vojvode  i  viteza  i  na  kopnu  i  sred 
mora  i  posteja  i  trpeza  bjese  koza  zvijeri  od  gora. 
I.  Gundulic  289.  Vucijem  kozam  su  oda  svudi 
sebe  i  korie  sve  prikrili.  439.  Pedeset  koza  go- 
vedi.  Starine.  11,  127.  (1679).  Tva  je  odida  koza 
kamilije.  A.  Vitajic,  ost.  404.  Ko2e  zvjerske  zimi 
obladi, ...  J.  Kavariin  171b.  Koza  strojena  ,pelle 
uoncia'  ,aluta'.  A.  d.  Bella,  rje6n.  550b.  Vede 
kozic  od  jagariaca  na  trg  se  nosi  nego  koza  od 
ovana.  B.  Zuzeri  204.  Koram  ol'  ti  koza  ufii- 
riena  ,corrame'.  M.  Zoridid,  aritm.  104.  Na  glave 
im  kape  od  tri  vuka,  na  ledima  koze  od  mededa. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  333.  U  bugaku  koza  bivo- 
)aca.  3,  438.  —  U  naie  se  vrijeme  upotrebfava 
i  a  osobitom  smislu,  vidi  kvijer,  pergamena,  per- 
gamenat. 

c.  Koza,  muiki  nadimak  ili  prezime.  —  xiv 
vijeka.  Bojeslavb  KoZa  z  detiju.  Svetostef.  hris. 
31—32. 

KOZAL  BRIJEG,  m.  ime  mjestu  u  Istri.  —  V 
spomeniku  xiii  vijeka  (Kozal  Breg).  Pridose  na 
Kozal  Breg.  Mon.  croat.  8.  Na  Kozal  Breg. 
15.  (1275  prepis.  1546). 

KOZAlfi,  Kozja,  m.  kosa  u  Staroj  Srbiji.  Nov. 


KOZA^ 


425 


1.  KOZICA,  a. 


sr.  1834.  35.    —  Pontine  se  siv  vijeka.     Na   Pb- 
siiii  pods  Kozjemb.    Glasnik.  24,  28.  (1353). 

1.  KOZAtiSKI,  adj.  koji  pripada  Kozlu.  —  xiv 
vijeka.  6efalija  skopbsky  ni  kozbjskyj  . . .  tflasnik. 
24,  247.  (1353). 

2.  KOZAlriSKI,  adj.  Icoji  pripada  Kuzlaku.  — 
XIV  i  XV  vijeka.  Ot  kozajske  strani.  Mon.  croat. 
46.  (1395).  Bivsi  s(()spodi)i\  koJ/rt)lski.  130. 
(1492). 

1.  KOZAN,  adj.  vidi  2.  ko/..au.  —  I'ostaje  od 
koza  nastavkom  en  (6  .se  poslije  z  moze  promije- 
niti  na  a),  isporedi  stslov.  kozam.,  buf/.  Ko-.Khiii., 
rus.  KOMcaBLifi.  —  U  Stuliievn  rjerniku:  kozani 
iiz  koXan,  kozni,  i  u  Vitkovii  (vidi  kod  2.  kozan). 

2.  KOZAN,  koziia,  adj.  knji  pripada  kozi  (ovo 
je  gnacene  samo  u  Belinii  rjeinikii) ;  koji  se  sa- 
stoji  iz  koze,  Hi  koji  je  nacineri  od  koze.  —  Po- 
staje  od  koza  nastavkom  bn.  —  Mijec,  je  stara, 
isporedi  stslov.  kozbnx,  rus.  i;(>-/Kii[.ii!  (koji  pripada 
kozi),  ces.  kozuy.  —  Izmedic  rjeciiika  ii.  Mikalirm 
(koXni,  od  koze  ,pelliceus'),  a  BeUtni  (kozui  ,di  pelle, 
cioe  attineate  a  pelle'  ,cuteus'  55011),  „  Bjelo- 
stjencevu  (kohn  zakel,  vreca  ,culeus'),  ti  Jambre- 
siievu  (kozni  2ake[  ,culeus'),  u  Voltigijinu,  (ko- 
zan i  kozni  ,di  pelle,  cuojo'  ,ledern';  kozni),  ii 
Stulicevu  (kozan,  kozni  i  kozan,  kozani  ,ex  pelle'), 
u  Vukovii:  kozan,  kozna  (kozana)  ,von  koza'  ,co- 
riaoous';  u  Danidiiemi  (kozbnb  ,e  corio  facfcus'). 
Sb  povrazaimb  kw/.nemb.  Spom.  sr.  2,  49.  (1406). 
Pohve  kozno  s  male  srebra.  Mon.  serb.  498. 
(1466).  Koznijem  se  pasom  opasovase.  M.  Div- 
kovid,  bes.  .52''.  Augustin  pasom  koznim  .  .  . 
opasa  se.  F.  Glavini6,  cvit.  293''.  Njeki  vode 
hrte  koznijem  ta'akom  ki'oz  obiocuh  od  ogrliua 
za  lasne  ih  ispustiti  zadrzane.  B.  Zuzori  268. 
Odioa  bila  od  robe  svitne  ili  vunijo  ili  kozne. 
P.  Pilipovio  31.  Kozna  vrica  puna  gnoja  (tijelo). 
V.  DoSen  175=i.  Okolo  vrata  uvezan  s  koznim 
kaisem.  I.  J.  P.  Luci6,  i-azg.  117.  Poslidni  jest 
prosinac  rutavi,  on  cud  kaze  u  koznoj  opravi. 
,T.  S.  Ko}kovic  8.  Pa  ga  mecu  u  kozne  tezgere. 
Nar.  pjes.  juk.  482.  Imase  pojas  kozan  oko  sebe. 
Vuk,  mar.  1,  6.  Donesi  mi  ki'iige,  a  osobito 
kozne.  paul.  2tim.  4,  13.  Eto  dukata  u  koznomu 
tobocu.  S.  ]^jubisa,  prip.  153.  Pripasa  kozni 
opreg.    M.  Pavlinovio,  rad.  74. 

KOZAB.  m.  covjek  koji  po  sroiii  zanalii  iini 
(stroji)  koze.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedii  rjec- 
nika  u  Belinii  (,cuojajo,  conciator  di  cuoi  o  pelli' 
,coriarius'  241^1),  u  Bjelostjeuceou  (kozar,  koznar, 
kuznar,  tabak  ,alutarius,  coriarius,  pellium  tenui- 
orum  aut  crassiorum  concinnator'),  ii  Jambresi- 
cevu  (,cerdo,  coriarius'),  u  Voltigijinu  (,cuojajo, 
conciapelle'  ,lod6rer'),  u  Stulicevu  (,(«)riarius'),  u 
Vukovu  (,der  gerber'  , coriarius').  Pri  Simunu 
kozaru.  Anton  Dalm.,  nov.  tost.  186.  act.  ap. 
9,  43.  Uljeze  u  kucu  recenoga  kozara.  M.  Div- 
kovic,  bes.  711b.  I  bojari,  kozari,  cizuiari.  M. 
A.  Eejkovic,  sat.  I8b.  Koga  kozari  za  svoj  zanat 
potribuju.  I.  .Jablanci  31.  Dva  zanagije:  jodan 
kozar,  a  drugi  tabakar.  A.  T.  Blagojevic,  khin. 
30.  Sticar,  kozar,  uzar  liemu  inatise  pravicu. 
49.  On  stoji  u  nekoga  Simona  kozara.  Vuk, 
djel.  apost.  10,  6. 

KOZAEA,  /.  ridi  kozarnica. 

KOZAEIJA,  /.  vidi  kozarstvo. 

KOZARKA,  /.  vrsta  kru.ike.  Kozarka,  ces.  ko- 
zarka  (Ooriaria),  lederbirn  (Veselic).  B.  §ulek, 
im.  168. 

KOZARNA,  /.  iine  tnjestu.  it  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.    Livada  u  Kozarni.  Sr.  nov.  1873. 


KOZARNICA,  /.  mjesto  gdje  radi  kozar,  gdje 
se  stroje  koze.  —  Naiineno  u  na^e  vrijeme.  Ko- 
zara, Kozarnica,  tech.  ,gerberei  (lokale),  lohger- 
berei',  frc.  ,tanuirie',  egl.  , tannery',  tal.  ,concia'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOZARSKI,  adj.  koji  pripada  kozarima.  P. 
Budmani. 

KOZARSTVO,  n.  kozarski  posao  (zanat).  — 
Naiineno  u  nase  vrijeme.  Kozarija,  Kozarstvo, 
tech.  strojbarstvo  ,gorberei  (als  handwork)',  tal. 
,con_ciatura  di  pelli',  frc.  , tannage',  egl.  , tanning'. 
B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KOZAST,  adj.  koji  je  nalik  na  kozu,  n.  p.  list 
na  drvetu.    J.  Panoic,  flor.  biogr.^  438. 

KOZE^j,  m.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  knezevac- 
kom.    K.  Jovanovic  114.  —  vidi  i  Koza|. 

KOZEl^SKI,  adj.  koji  pripada  Kozeju.  Ko- 
zejska  (opstina).    K.  Jovanovid  114. 

KOZEN,  adj.  vidi  1.  kof.an.  —  U  nase  vrijeme. 
Po  sredi  kozeno.    Bos.  vila.  1892.  127. 

KOZENE,  H.  djehi  kojijem  se  (koza)  kozi.  — 
U  Vukovu  rjerniku. 

KOZETIN,  m.  .selo  u  Srbiji  u  okrugu  kruse- 
rackom.  K.  .Jovanovic  126.  —  Od  1882  prozoan 
je  Aleksandrovac.    Sr.  nov.  1882.  855. 

KOZETINA,  /.  augm.  koza.  —  isporedi  ko2u- 
rina.  —  U  na.'ie  vrijeme,  a  izmeitu  rjeenika  n 
Stulicevu  (jcorium  pufcre')  i  u  Vukovu  (augm.  v. 
koza).  Ja  s'  ne  bojim  ni  Xiva  kurjaka,  a  kamo 
Ii  mrtvi  kozetina.  Nar.  prip.  vuk.  3,  392.  Od' 
otalen,  zabo  babo!  nit'  ti  va}a  kozetina,  nit'  ti 
va|a  mesetina.    Nar.  pjes.  marj.  203—204. 

KOZETINSKI,  adj.  koji  pripada  Kozetinu. 
Kozetinska  (opstina).  K.  Jovanovic  126.  —  Ko- 
zetinska  Roka,  ime  vidi.  M.  D.  Milicevid,  srb. 
706. 

KOZEVAO,  Ko/.evca,  in.  ime  mjeslu  u  Srbiji  u 
okruiju  rudnickiim.  Niva  u  Ko/.evcu.  Sr.  nov. 
1875.  339. 

KOZEVAN,  kozevua,  adj.  vidi  1.  i  2.  kozan. 
—  U  dva  pisca  xviii  vijeka.  Arka  Boga  izrael- 
skoga  nahodi  se  pod  satorim  kozevnijem.  B.  Zu- 
zeri  244.  Kio  bi  svezau  u  jednu  vriou  ko^evnu. 
A.  d.  Coita  2,  1.52. 

1.  k5zI(;A,  /.  dem.  koza.  —  Kao  deminutiv 
moze  znaciti  ne  samo  malu  nego  i  tanku  kozu, 
a  upotreblava  se  i  u  prenesenom  smislu  o  cemu 
Uo  je  nalik  na  pravu  kozu.  —  Bijec  je  stara, 
isporedi  stslov.  kozica,  rus.  Kc)Vi%-Hii,a.  —  Izmedu 
rjeenika  u  Mika(inu  (kozica,  mala  koza  , pelli- 
cula' ;  kozica  u  covjeka  ,outicula'),  u  Belinu  (kor- 
dovauska  kozica  ,oordovano'  ,p6llis  cordubensis' 
229^1-;  tanka  kozica  ,  pelle  sottile,  o  membrana'  ,pel- 
licula'  5.501'),  u  Bjelostjenievu  (, pellicula;  outi- 
cula ;  membrana'),  u  Jambresicevu  (,cuticula ; 
membrana'),  u  Voltigijinu  (,pellicola,  pellicella, 
membrana'  ,ha.utchen,  fellchen'),  «  Stulicevu  (,pel- 
licula'),  u    Vukovu  (dim.  v.  koza). 

a.  mala  koza  (n.  p.  iicinena  koza  nevelike 
zivotine),  gdjegdje  (kao  u  drugom  primjeru)  i 
koza  uopce.  KoXicami  kozlicimi  (od  kozlida. 
Ran.)  obvi  ruke  negove  Bernardin  41.  N.  Ra- 
nina  57'''.  gen.  27,  16.  Mnokrat  se  vuk  skrijo 
pod  msdvjedovu  kozicu.  Zborn.  4:i-.  Govore  li- 
sicu  da  je  znana  do  mjere,  uu  vec  zna,  kozicu 
koji  joj  odere.  N.  Dimitrovic  17.  U  mosni  od 
lanetje  sare  kozice.  P.  Zoranic  45*.  Ni  u  ku- 
nice,  ni  u  ostale  kozice  mehke  i  gizdave  .  .  .  M. 
Divkovic,  bes.  SO".  Kozice  kozliceve  obastri 
rukam  liegovim.  I.  Bandulavio  47l>.  gen.  27,  10. 
Izrezan  od  kozica  zvjerskijeh  zastav  mao  uzima. 


1.  KO^ICA,  a. 


KOZtJH 


I.  Gundulii  534.  Obufio  Bor  Adama  koXicami 
ziviiia  mrtvije.  M.  Radni6  328".  Ki  se  oblafie 
ko/.ioami  od  jaganca.  J.  Kavaiiin  :i77'>.  Vede 
koiic  od  jafraAaca  na  trg  se  nosi  nego  ko/.a  od 
ovana.  B.  Zuzeri  203.  S  koiicam  kozlida  obaatri 
ruke.  A.  Kaniili6,  uto6.  162.  Zaodi  ih  zivin- 
skiina  koXicama.  E.  Pavi6,  ogl.  9.  Sinotavsi  ko- 
zice  jarede.  246.  A|ine  od  kozioa  zivotiAski. 
And.  Ka6i6,  kor.  4.  .Tarec^im  koXicama  obloXi  mu 
ruke.    D.  Danifiii,  Imo.js.  27,  16. 

b.  tanka  koza  (oidi  i  a  rjecnicima).  Mlada 
koziea  la§ti  se  na  meni.    M.  l>^zi(^  51. 

c.  vidi  kvijer,  pergainena.  —  Tzmeda  rje6- 
nika  a  Belinu  (kriii^na  koXica  ,pergam6na,  carta 
pergamena'  ,membrana'  55.5a).  Vidi  za  otarorn 
vraga,  koji  na  velikoj  tankoj  kozici  pisase.  F. 
Lastric,  ned.  ;}I!1.  KAiga  na  starih  kozicali  pi- 
sana.  A.  Kanizlid,  kani.  9.  Slozio  je  kiiigu  na 
opnici  iliti  kozicah  za  pismo  obifcajnih.    370. 

d.  II  (udskum  i  zivotlnskom  tijelu  Ho  je  nalik 
na  tanku  kozu  a  ne  pokriua  s  pola  tijelo,  uima, 
membrana  (vidi  i  ii  rjecnicima).  Kozica  koja 
stoji  oko  srca  .hypocondria'.  J.  Mika|a,  rjefin. 
Da  se  u  zenskoj  glavi  divlcanstvo  uzdrzi  u  nikim 
kozicama  koje  stiskaju  i  ve/.u  uarav.  Ant.  Kadcid 
.530.  Jer  ,se  oni  dio  kozice  uzdrzi  zajedno  s  tilom 
ditetjim.    M.  Dragioevio  250. 

e.  u  prenesenom  smislu,  na  vocu  i  uupce  na 
kojem  dijelu  bi(ke.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(.scorza  dell'  iiva'  .foUiculus'  781b ;  kozica  od 
krijesve  ,scorza  di  cerasa'  ,cerasi  cutis'  659''). 
0)usti  gorAu  kozicu  (cveklinu).  Z.  Orfelin,  podr. 
224. 

f.  uopee  sto  nalik  na  kozu.  Plesuiva  ko2ica. 
P.  Boli<5,  vinodj.  2,  329. 

2.  KOZICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Dahnaciji  u  kotarii  makaranskom. 
Eepert.  dalm.  1872.  20.  —  isporedi  3.  Kozica,  b. 

b.  selo  11  Srbiji  u  okriigu  krusevackom.  K. 
.Tovanovid  127. 

3.  KOZICA,  m.  prezime.  —  V  nasc  vrijeme. 
Nikola  Kozica  iz  Jabukovca.  M.  D.  Milicevi6, 
srb.  991.     Jovan  Kozica.    Rat.  331. 

KOZICAN,  kozicna,  adj.  koji  je  kao  kozica 
(opna),  Hi  koji  se  sastuji  iz  kozica.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjeiniku:  ,membranac6us'. 

KOZICIC,  m.  prezime.  —  Simun  Kozicic  biskup 
modruski  pisao  je  glayolske  knige :  Oficij  rimski 
i  Zitija  itd.  naStampane  na  Bijeci  1530  i  1531. 
vidi  i   Archiv  fiir  slav.  philol.  2.  726. 

KOZICIN,  adj.  koji  pripada  Kozici  (i'  kao 
iensko  ime  Kozica  nije  poznato,  ali  kad  ima  pre- 
zime, vidi  2.  Kozica,  maze  biti  i  muski  nadimak). 
—  Kod  mjesnoga  imena,  vidi  u  Danicicevii  rjei- 
niku: Kozicinb,  selu  je  Zeravini  isia  meda  ,u)tb 
Drima  pravo  u  Kozicinb  krbstb'.  G(lasnik).  15, 
310.  (1348?). 

KOZIC,  »!.  prezime.  —  U  tiase  vrijeme.  Schem. 
zagr.^  1875.  264. 

KOZINA,  /.  augm.  koXa.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmeCtu  rjeinika  u  Voltigijinu  (.pellaccia'  ,ein6 
grobe  haut').  Suha  kozina.  M.  Drzic  35.  —  U 
nekijem  je  krajevima  isto  sto  koza.  vidi  u  Vu- 
kovu  rjeiniku:  vide  ko2a  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  krajini  Negotinskoj. 

KOZINCI,  Koiinaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji 
a  okrugu  topUikom.  M.  £).  Milidevic,  kra|.  srb. 
.387. 

KOZITI.  kozim,  impf.  postajati  kozom.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  ,pellem  fieri'.  —  nepouzdano. 

KOZLOVAC,  m.  kad  u  jesen  padne  veliko 
vrijeme,  pa  i  .s  projeca  kad  ufiestaju  kise,  rikne 


voda  ispod  KozjaSo  kod  Uobrosola  u  Lici,  pa 
tefio  nekolika  dana  i  malo  ))03lije  usahne.  ta- 
dasAi  potok  zove  se  Kozlovac.  a  i  livade  i  pa- 
snaci,  preko  kojih  Kozlovac  tece,  zovu  se  opet 
tako.  Progr.  zemun.  vel.  realke.  1883 — 84.  10. 
M.  Medii. 

KUZLOVACKI,  adj.  koji  pripada  Kozlovcu. 
,Kakvo  je  to  sijeno?'  ,KoXlova6ko'.  ,Ja  sam  mi- 
slio  da  jo  bujadniftko'  (s  Bajadnica  iznad  Dobi'o- 
sela).    M.  Medic. 

KOZlfiAK,  m.  ime  selu  u  Istri,  lat.  Cosilianum, 
tal.  Cosliaco.  V.  Sab|ar,  mjestop.  rjecn.  511.  — 
Od  .\iii  oijeka.  Termini  za  Kozjak.  Mon.  croat. 
8.  (1275  prepis.  1546).  V  Veksestane  ili  v  Ko- 
zlace.    46.  (1395). 

KOy^^E,  ».  zaselak  blizu  Sarajeva  u  Bosni. 
Schem.  bosn.  1864.  56. 

KOZ^I,  adj.  koji  pripada  kozlu.  —  Oblik  je 
stslov.  kozbjb,  vidi  i:  Krbviju  junbfteju  i  kozbjeju. 
Domentijana  319.  po.Ho  je  ispao  glas  b,  z  ispred 
I  mijena  se  na  H,.  —  U  pisaca  iakavaca  xvi 
vijeka.  Ne  krviju  telcu  ili  kozju.  Narufin.  24'>. 
Meso  ko^o  ali  ovne.  Transit.  130.  Krv  kozju. 
Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  1-50.  paul.  hebr.  9,  19. 

KOZNAR,  m.  u  Bjelostjenievu  rjeiniku  kod 
kozar. 

KOZNICA,  /.  kangija  od  koza.  Zemjak.  1871. 
br.  2. 

KOZNAT,  ad,j.  vidi  kozast.  —  Nacineno  u 
na§e  vrijeme.  Koznat,  bot.  (kozan),  lat.  ,coria- 
ceus'  ,lederartig,  lederig',  tal.  ,coriaceo'.  B.  Su- 
lek,  rjecn.  znaustv.  naz. 

KOZNACA,  /.  bolest  koze.  u  Sarajevu.  D. 
Surmin. 

KOZlil,  adj.  koji  je  nacinen  od  koze.  —  Od 
XVII  vijeka.  Ter  koznim  pasom  opasan.  F.  61a- 
vinic,  cvit.  .3.341'.  Kada  clovik  razastre  kozni 
Sator.  A.  Vitajic,  ist.  353.  Izvadi  svoju  koznu 
kesicu.    Javor.  god.  16,  br.  40,  str.  631. 

KOZODER,  adj.  onaj  koji  dere  (guli)  kozu. 
ii.    iovjek.    —    Samo    u   Stulicevu   rjeiniku: 
,pellem  detrahens'.  —  isporedi  kozoderac. 

b.  njetar,  vrijeme,  vidi  kozomor.  —  U  Vu- 
koou  rjeiniku:  kad  u  projece  udari  mecava.  te 
polipse  stoka  ,ein  schlechtes  dem  viehe  schad- 
liches  wetter'  ,tempestas  pecoribus  perniciosa', 
kozomor,  cf.  kozodor.  Kozoder,  studen  vjetric 
sto  puse  po  naj  vise  u  jutro  i  u  vecer  (brije, 
dere  kozu).  na  Bracu.    A.  Ostojic. 

c.  neka  hi(ka.  Kozoder  (prema  nem.  fellriss), 
malva  querna  (I.  Sab)ar),  Althaea  rosea  L.  B. 
Sulek,  im.  168. 

KOZUDERAG,  kozoderca,  m.  vidi  kozoder,  a. 
—  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  kozoder. 

KOZOKAR,  m.  ime  mjcstu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskom.  Livada  u  mestu  Kozokaru.  Sr.  nov. 
1874.  299. 

KOZUH,  m.  odijelo  naiineno  od  zivotinskijeh 
koza  uiinenijeh  sa  svijem.  dlakama.  —  isporedi 
kuntos,  curak,  bunta.  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  kozaiia.  —  liijei  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kozuh'b,  rtis.  KOJKyx-b.  ies.  kozioh,  pof.  ko- 
zuch.  —  Postaje  od  koza  nastavkom  uh-b.  —  Iz- 
medu  rjeinika  u  Mika(inu  (,pelliccione'  ,pellis, 
rheno'),  u  Belinu  (,pelliceia,  veste  foderata  con 
pelle'  ,vestis  pellita';  ,pelliccioue  di  pelle  grossa 
da  villano'  ,vestis  scortea'  oSOb),  u  Bjelostjen- 
ievu (kozuh  iz  ovcjeh  koz  , rheno'.  2.  suba,  men- 
ten  ,pellibeum,  pelliceum',  v.  kedmen),  u  Jam- 
breSicevu  (,rheno,  pelliceum'),  u  Voltigijinu  (,pel- 
liccia'  ,pelz'),   u   Vukovu  (,der  pelz'  jvestis  pelli- 


KOZUH 


ko/uSkovk^ 


cea,  pellis  villosa'),  u  Daniiiceuu  (kozuhb  .vestis 
pellicea').  Da  si  kozuhb  ne  iskvasisb.  Domen- 
tijan')  106.  10  gunb  i  10  kozuhb.  Mon.  serb. 
139.  (1348).  Trii  kozuhe  lisiee.  Glasn.  15,  309. 
(1348?).  Gospoje  nose  kozuh  ali  koret  od  toliko 
lakata.  M.  Drzic  134.  Ljefci  razdrijet  kozuh.  (D). 
Poslov.  danic.  Na  kaludera  zamjerila  taj  Mar- 
kovi  bijeli  kozuh.  Nar.  pjes.  bog.  23.  Dvorila 
kuna  vuka,  ter  izgubila  kozuhe.  (Z).  Poslov. 
danic.  Ne  biidi  mi  po  kozuhu  buha!  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  3.54.  Na  uemu  je  kozuh  od  mededa.  3,  31. 
Kad  izvrnem  kozuh  naopako.  (Kad  se  rasrdim). 
(isporedi:  (Marko  Kraleinc)  prigrnu  curak  na- 
opako. Nar.  pjes.  vuk.  2,  3.38).  Nar.  posl.  vuk. 
117. 

1.  KOZUHAR,  m.  covjek  htji  praoi  kozuhe  (a 
Duhrovniku  i:  kuji  trguje  kuzusima).  —  isporedi 
krznar.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmcdii  rjecnika  u 
Mikafinu  (,pellio'),  ii  Belinii  (.pelliuuiajo,  facitor 
di  pelliccie'  ,pellio'  5.5011),  ((  Bjeliixtje.ncevii  (v. 
krznar),  «  VoUigijinii  (,peni(nere,  pelliociajo' ,kur- 
schner,  pelzhandler'),  ii  Stiiliceim  (,pellio'),  u  Vu- 
kovii:  ,(iev  kiirschnor  (pelzer)'  ,peUio'.  Da  se 
svrati  u  kozuhara  za  onu  postavu  od  ijibilina.  M. 
Drzi6  306.  Ne  smiju  trzije,  a  preda  kozuhar,  ni 
majstor  ki  brije,  izajti  u  kotar.  D.  Barakovii^, 
vil.  76. 

2.  KOZUHAR.  m.  imr.  <selu  u  Srinji  ii  okrmju 
raje.vskom.     KoXuar.    K.  Jovanovio  105. 

KOZUHAREV,    adj.   koji    pripada    koziiharu. 

—  isporedi  kozuharov.  —  U  Stidicevu  rjecniku: 
,ad  pellionem  spectans',  i  it  Viikoou:  ,dos  pelzers' 
,pellionis'. 

KOZUHAROV,  adj.  eidi  kozuharov.  U  Stu- 
licevu  rjecniku  uz  kozuharev,  i  u  Vnkoint  iiz 
kozuharev. 

KOZUH ARSKI.  adj.  koji  pripada  kozuharima. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,ad  pellioiies  spoctans'. 
KOZUHGE,    kozuhcefca,   n.    dem.    kozuh.   —   U 

narodnoj  zagoneci  naiega  vremena.  Radoiiioa 
drdonica  u  drvenom  kozuhcetu.  (od{ionet(aj :  orah). 
Nar.  zag.  nov.  155. 

KOZUHE,  /.  (?)  pi.  ime  selu  u  liosni  u  okriigu 
Done  Tuzle.  Statist,  bosn.  87.  —  Od  xv  vijeka, 
nidi  n.  Daniciievu  rjecniku:  selo  koje  kraj  bo- 
sanski  Tomas  Ostojic  s  gradoiu  Kjucom  dade 
sinovima  vojvodo  Ivauisa  Dragisica.  M(on.  serb). 
439.  (1446).  nominativu  neiaa  potvrde,  moze  biti 
da  je  i  ,Kozusi'. 

KOZUL,  m.  prezime  u  Dalmaciji.  .1.  Bogda- 
novii. 

KOZUN,  koziina.  ni.  kozuh.  ii  Lici.  \'.  Arse- 
nijevii.  J.  Bogdanovic.  Licki  kozun  nema  ru- 
kava,  a  nacinen  je  po  naj  vise  od  kozjiVi  i  jarcjih 
mjesina.  koje  su  sami  ucinili  i  umerali.  obicno 
se  poledina  pravi  od  kocetjive  mjesine,  a  pre- 
dnaci  mogu  biti  i  sa  kracom  koceti.  s  jeduo  je 
strane  uaciiien  gep  od  kakvo  stare  g.irgase,  iz 
koje  su  igle  povadene,  jer  je  ta  koza  debela  i 
6vrsta.  kad  je  kisovito,  onda  okrenu  kozun  na 
dlaku.  ■ —  U  preneseiiom  smislu  zuaci  i  covjeka 
koji  kozun  nosi.  S  toga  se  cuje  vapaj  starih  gra- 
nicara,  kojima  se  novi  ustav  ne  svida,  gdje  go- 
vore:  .Sto  puta  je  boje  bilo,  dok  je  sab|a  sudila, 
a  lie  ovaj  usivi  kozun'.  M.  Medic.  —  In  Bosni. 
No  kozuni  se  na  zborove  ne  nose.  Bos.  vita. 
1892.  152. 

KOZUNAR,  kozunara,  m.  kozuhar.  u  Lici.  V. 
Arsenijevic.     Kizunar.    J.  Bogdanovic, 

KOZUNAREV,  adj.  koji  pripada  kozumiru. 
.J.  Bogdanovic. 


KOZUNARICA,  /.  zena  kozunareva.  J.  Bog- 
danovic. 

KOZUNARSKI,  adj.  koji  pripada  kozunarima. 
,Zuas  Ii  ti  kozunarski  zanat?'    J.  Bogdanovi6. 

KOZUNCIC,  m.  dem.  kozun.  ,Ako  budes  dobar, 
uzecu  ti  mali  kozuncic'.  .T.  Bogdanovic.  M.  Medic. 

KOZUNCiNA,  /.  au(/m.  kozun.  .Dovade  mi  tu 
kozuucinu  da  se  zagrnem'.  J.  Bogdanovic.  M. 
Medic. 

KOZUNEL,  koziiiiela,  m.  jasl.uk.  —  U  nase 
vrijeme    u   Lici.     D.  Trstenak.    —    vidi   kosunel. 

KOZURAK,  k6zflrka,  m.  svilena  cahura.  — 
isporedi  kozurica.  ^  U  nase  vrijeme  u  sjevernoj 
Dalmaciji.  Jvozurak,  cahura  od  svilenih  buba 
(u  Dalmaciji).  L.  Mrazovic.  Kozurak,  svileno 
gnijezdo  u  koje  se  vladika  savije.  M.  Pavli- 
novic. 

KOZURAST,  adj.  koji  je  nalik  na  kozuricu 
(tanku  kozu).  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
mena.    Materija  kozurasta.    J.  Pancid,  bot.  8. 

KOZURICA,  f.  iiprav  dem.  koza,  ali  stoji  ii 
osohitijem  znaceriima.  —   U  nase  nrijeme. 

a.  tanka  kozica  na  vocu.  U  semenimci  se 
jezgra  u  kozurici  zamotana  nalazi.  P.  Bolic, 
vinod.  1,  '26.  Kozurica  jagoda.  2,  38.  KJuk,  u 
kom  kozurice  plivaju.    2,  62. 

b.  kao  opna  Ho  postaje  na  nekijem  zitkijem 
(a  i  tvrdijem)  stvarima.  Onda  se  na  ovom  kov- 
nom  vestestvu  neka  ko?,urica  vata.  P.  Bolic, 
vinod.  2,  20.  Po  vrhu  steje  vidi  se  tanka  kozu- 
rica. 2,  25.  Kozurica,  plivafia  opna.  Gregurevci 
u  Srijemu.    D.  Hire. 

<■.  svilena  cahura,  isporedi  kozurak.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Vukovu:  ,die  puppe  des  seiden- 
wurms'  ,nympha  bomb,ycis',  cf.  caura  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Boci.  Crv  se  zavije  u  kozuricu, 
izleti  leptir.  S.  Ijjubisa,  prip.  7.  Sakrije  se  u 
kozuricu  kao  buba    kad  svila.    243. 

(l.  debela  i  tvrda  koza  kao  rozina  sto  po- 
staje od  trvena,  naj  ccSce  na  rukama  i  nogama 
(nvdjc  nije  deminutivno  znaieiie).  —  isporedi  zu(. 
—   U  Vukovu   rjecniku:    ,die    schwarte'  ,callum'. 

KOZURINA,  f.  augm.  koza.  —  U  Vukovu 
rjecniku :  vide  kozetina. 

KOZUSAK,  kozuska,  m.  dem.  kozuh.  —  Akc. 
se  mijena  a  gen.  pi.  k6zvisaka.  —  IJ  Vukovu  rjec- 
niku: ,h,yp.  V.  kozuh".  —  I  u  Sulekovu:  .pelz- 
jacke,  pelzjupe'. 

KOZUSCIO,  m.  dem.  kozusak.  —  U  nase  vri- 
jeme, a  izmcdii  rjecnika  u  Vukovu.  (dim.  v.  kozuh). 
Radojica,  grgujioa,  u  grgu}avom  kozuscidu,  u 
dubokom  potocicu.  (odgonetlaj :  orah).  Nar.  zag. 
nov.  155.  —  /  II.  Sulekovu  rjecniku:  .pelzjacke, 
pelzjupe'. 

KOZUSIG,  m.  dem.  kozuh.  —  Od  xviii  vijeka. 
Dohodl  razkos  David  pastijorce  bosonogo,  kalo- 
vito  u  kozusiiu  pokrpjenu.  B.  Zuzeri  207.  Po- 
rusen  ovi  koznsic  u  plas  grimizni  promijeiiit  ce 
se.    319. 

KOZUSINA,  ,/■.  augm.  kozuh.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  i.vmedu  rjecnika  u  Belinii  (,pelliccione  di  pelle 
grossa  da  villano'  , vestis  scortea'  550li)  gdje  se 
naj  prijc  nahodi,  it  Voltigijinii  (,pelliccioue'  ,wild- 
schur'),  II  Vukovu  (,augm.  v.  kozuh').  Dade  i  ko- 
zusinu  lavsku.  J.  Raji6,  boj.  61.  On  obuce  devet 
kozusina.  Nar.  pjes.  stojad.  1,  51.  U  naSega  de- 
dusine  trideset  i  dve  kozuSine,  jj'  opet  mu  se 
rebra  vide.  (odgonct{aj :  Ink).    Nar.  zag  nov.  122. 

KOZUSKOVIC,  m.  prezime.  —  U  nose  vrijeme. 
D.   Avramovic  199. 


/ 


KO^UTICA  4: 

KO^UTIOA,  /.  mahovina,  bi\ka.  -  U  Stiili- 
6evu  rjevniku :  koiutica,  trava  ,mu3cu3'.  Koiu- 
tica,  inuschio,  muscus  (Stulli).   B.  Sulok,  ira.  16R. 

K0^UT0Vl6,  m.  pregime.  —  xv  vijc.ka.  Qr^ur 
Koiutovid.    Moil,  croat.  78.  (1451). 

KRAAKATI,  kraafiem,  impf.  vidi  grakati.  — 
Mole  hiti  da  hi  iirai'i  ohlik  bio  krahakati,  jer 
jedini  pisau  u  kojega  sr  nahodi  oim  rijei  ne  po- 
znaje  glasa  h.  —  Bijei  je  onomatopeiska  kao 
grakati. —  U  jednoga  pisca  xviii  mji-ka.  (Vraii) 
pofine  iz  svega  grla  kraakati.  D.  Obradovii,  basii. 
293.  Ove  6e  (wane  i  svrake)  kraakati  i  kreke- 
tati.    297. 

KRABANOS,  adj.  vidi  krabonos.  —  U  Mika- 
]inu  rjeenikti:  krabanos,  maskaran  ,amascarato' 
ipersonatus,  larvatus',  i  u  Stitlicevii :  ,masoh6rato' 
,p6rsonatus'  j>  Mika(ino,. 

KRABANOSICA,  /.  vidi  obraziua.  —  isporedi 
krabonosica.  —  Pontaje  od  krabanos.  —  U  Mi- 
ka^inu  rjeinikii:  krabauosica,  maskara  , mascara' 
, persona,  larva';  n  Hilinu:  , mascara,  faccia  finta 
di  carta  pesta  o  altra  materia  per  coprirsi  il  viso' 
,larva'  46411;  ii  Sttiliictut:  ,maschera'  .persona, 
larva'  iz  3Iika(ina. 

KRABANOSILAC,  krabanosioca,  m.  vidi  kra- 
bonosica. —  Samo  u  Stulicevu  rjecnikii :  ,ma,sche- 
rato'  jpersonatus'. 

KRABANOSITI  SE,  krabanosim  se,  iinpf.  na- 
einiti  se  ciirida.  —  U  3Iikajinii  rjcinikii :  ,ama- 
scarar.si'  , personam  induere',  t  it  Stulicevti :  ,per- 
sonam  induere'  iz  Mika(ina. 

KRABANOSNICA,  /.  vidi  krabanosica.  —  U 
Mikalinii  rjccnikii  kud  maskara. 

KRABICA,  /.  dem.  krabija  (vidi).  —  TJprav 
krabijica  Hi  krabijca.  —  isporedi  skrabica,  5kra- 
bijica.  —  U knigama  pisanima  crkoenijem  jezikom, 
a  izmedu  rjecnika  it  Stulicevit :  v.  skrabica  s  do- 
datkom  daje  rijei  ruska  (itprav  stslovenska).  Oak 
velikyj  bogovidbcb  (Mojsej)  mladb  vb  krabici 
vbvrbXeub  bystb  vb  more  straha  radi  Faraoria. 
Domentijan"  319. 

KRABIJA,  /.  kovceg.  —  Osnova  je  prasln- 
venska,  isporedi  stsloo.  krabij,  rax.  Kopoo'i..  Kopo- 
obs,  cei.  krabice,  krabka,  po}.  krobia,  krobka. 
—  isporedi  §krabija.  —  Od  lat.  corbis,  po  seoj 
prilid  preko  stgrnem.  ohorb.  —  Samo  u  Sttili- 
cevu  rjecniku :  ,arca,  capsa'  s  dodatkom  da  je 
rijec  ruska  (iiprav  stslovenska). 

KRABIJINO,  n.  ime  mjesno.  —  xiv  vijeka. 
Mezdu  Krabijino  .  .  .    Svetostef.  hris.  6. 

KRABILICA,  /.  nekn  bi(kn.  Chaerophyllum. 
Flora  croat.  498. 

KRABITI,  krabim,  iiiipf.  raslapati.  —  oidi 
kraviti.  —  U  jednoga  pisca  Dalmatinca  nasega 
vremena,  a  izmedu  rjecnika  it  Belinu  (,lii_iu6far6' 
,liquo'  441ii),  (/  Bjelostjencevu  (krabim,  v.  raz- 
toplujem).  It  Voltigijinit  (,liquefare,  struggere' 
jschmelzen'),  u  Stulicevit  (.liquefacere'  iz  Belina). 
V  mladosti  je  krabio  vosak.  M.  Pavlinovi6,  rad. 
126. 

KRABONOS,  adj.  corjek  s  obrazinom  na  lieu, 
cuvida  (ovo  je  znaiene  ooc  rijeci  kau  ito  se  vidi 
po  primjerima  it  Vukonu  rjecniku).  —  U  spome- 
niku  latinskom  xiii  vijeka  gdje  je  pisano  crabo- 
nosius  (Uo  bi  moglo  odgovarati  i  obliku  krabo- 
nosa,  i  tad  bi  bio  siipstantiv).  —  Poslije  dolazi 
oblik  krabanos  (vidi)  s  drugima  sto  sii  od  nega 
postali,  all  je  svakako,  jer  je  jamacno  slozena 
rijei,  krabonos  bofi  oblik.  —  Vrni  je  dio  rijeci 
osnova  kraba,  te  vaja  da  je  ova  rijec  znacila  sto 
sad  obrazina  (vidi  krabu|a),  drugi  je  osnova  gla- 


^  2.  KRACICA 

gola  nositi  (neie  biti  supstantiva  nos).  ,Crabo- 
tiosius,  personatus'.  Statut.  ragus.  god.  1272.  O. 
Lucio,  memor.  di  Trau.  202. 

KRABONOSICA,  /.  vidi  krabanosica.  —  Va(a 
da  je  krabonosica  boji  oblik,  vidi  krabonos.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Dosti  straha  imah 
prodi  s  krabonosic  i  s  nakazna.   J.  KavaAin  404'^. 

ICRABORK!,  m.  ime  selu  it  Hercegovini.  Statist. 
bosn.  111. 

KHABU^A,  /.  persona,   larva,    vidi  obrazina. 

—  U  knizevnom  jezikii  naSega  vremena.  Krabuja 
,larve'.  B.  Sulek,  rjefin.  —  Ne  znain  odakle  je 
doUa  ova  rijei:  it  ugarskijeh  TJrvata  znaH  ko- 
tariat,  u  Slovenaca  iahiiru,  mahunu  u  kojii  se 
makar  koja  buba  (ne  samo  svilena)  savija:  Kra- 
buja  ,das   gehause   einer   larve'.    M.    PleterSnik. 

—  Postaje  jamacno  od  osnove  krab,  vidi  krabija, 
te  je  od  znaiena  ,kotarica'  preslo  na  osobito  zna- 
iene (nidi  ko§arica  pod  c),  a  od  ovoga  na  sa- 
daSne.  isto  se  dogodilo  kod  ceske  rijeci  kraboSka. 

—  7  kao  ime  ovci  (na  Orobniku).  F.  Kurelac, 
dom.  Ziv.   32. 

KRAC,  HI.  a^aka,  staka.  —  Maze  biti  od  tal. 
oroccia,  ali  je  nejasan  vokal  a.  —  V  naSe  vrijeme. 
Hode  moje  kosti  izlomiti,  pa  na  kra6u  hraniti 
me  majka.  Osvetn.  2,  20.  Dijete  drago,  sve  uz- 
dane  i  sve  milovaiie  roditeju  jur  na  kracu  svomu. 
Osvetn.  1,  .34.  Krafi,  obicno  u  mnoz.  krafii,  icule. 
,Da  je  on  na  kra6e,  pa  da  dade  raditi  z6m}u  na 
poll,  mogao  bi  2iviti'.  ,Pao  mi  otac  na  krace  (od 
stai'osti)'.  jimam  u  kuci  cetvero  6e|adi  na  krace'. 
M.  Pavlinovic. 

KRACa,  /.  plecka.  —  U  nase  vrijeme  u  Hr- 
vatskoj.  —  Postaje  od  krak.    F.  Ivekovid,  rjecn. 

KRACAK,  m.  neka  bifka,  krap]ak.  Kra6ak, 
Carlina   acaulis   L.    (Lambl,    Skurla).    B.    Sulek, 

ii,ta.-I68 . 

\  KRAf!AN,  m.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xvi 
vijeka.    Mon.  croat.  193.  (1510). 

KRAcANE,  n.  djelo  kojijem  se  kraia  (vidi  1. 
kraoati).  —  U  Vukoim  rjeiniku:  ,da3  kurz  werden' 
,111  brevem  fieri'. 

1.  KRACATI,  kraoam,  impf.  postajati  kratak. 

—  isporedi  kracati.  —  Akc.  se  mije'rta  u  praes. 
1  i  2  pi.:  kracamo,  kraeite,  ii  aor.  2  i  3  sing. 
kraca.  —  Po  svoj  je  prilici  postalo  u  naSem  je- 
zikii od  kratak  kao  kracati  od  kra6i  po  analo- 
giji  drugijeh  glagola  u  kojijeh  a  (uprav  ja)  stoji 
mjeste  negdasnega  e,  dakle  kratkjati,  kratcati, 
krafiati.  ne  treba  misliti  na  ces.  kratSeti  i  pof. 
kratszei,  kracati,  sto  postajit  od  osnove  kompa- 
ratitm  kratbS-.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,kurz 
werden'  ,br6vior'.  —  U  istome  znaienu  i  sa  se, 
rejleksivno.  ,PruziIa  se  zima  u  pro|eie,  pa  nam 
se  kra6a  vrijeme  za  orane'.    J.   Bogdauovid. 

2.  KRACATI,  krafiilm,  impf.  krakati,  koraiati. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuli- 
cevu  (,ambulare,  doambulare').  A  tko  se  je  desio 
odavna  pri  drzavi  cetiiiska  glavara,  da  ne  kra6a 
na  turska  krajista.  Osvetn.  1,  16.  Sto  1'  Mo- 
raca,  sto  krajina  vraca,  da  preko  ne  turski  kon 
ne  kraca?  1,  75.  Nego  6esar  niz  krajinu  krafia, 
da  uhodi  krajinom  palanke.    6,   15. 

KRACEVAC,  Krafievca,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  varazdinskoj.  (hajkavski)  Kra- 
fievec.    Razdije}.  99. 

1.  KRACICA,  /.  guzva  od  jeskovine  ili  udiko- 
vine  smotana,  drzi  plug  za  kure}  zapet  sa  koli- 
cima  orecima.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danovio. 

2.  KEaCiCA,  /.  upravo  je  dem.  od  ,kra6a';  al 


2.  KEACICA 


429 


KRA(^U§l!ri 


u  Baniji  govori  se  uop6e  za  ,kra6u'.  P.  Leber. 
F.  Ivekovic,  rjefin. 

3.  KEACICA,  /.  ime  vrelu  u  vrebackoj  stazi. 
II  Lid.    J.  Bogdanovic. 

KEACICI,  m.  pi.  ime  seoeu  u  Bosni  it  okriigu 
Hiirajevskom.    Statist,  bosn.  24-. 

1.  KEACINA,  /.  cidi  kratkoc.a.  —  Akc.  se 
inijenii  u  dat.  sing,  kracini,  u  ace.  sing,  kracinu, 
II  i^oc.  sing,  kracino,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  kra- 
cine.  —  Postaje  od  kratak  (t.  j.  od  osnove  kratk-) 
nastavkom  ina;  grleno  se  k  ispred  i  mijena  na 
6,  a  pred  ovijetn  se  t  ne  ciije,  alt  se  nalazi  pi- 
sano.  —  Od  xv  vijeka,  a  izm.edu  rjecnika  u  Mi- 
kajinu  (kratcina  kod  kratkost;  kratfiina  u  pismu 
,notae,  contraotio,  brovitas  literarum'),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kratcina  kod  kratkoAa),  ii  ]^iiltigijinii 
(kratcina  ,br6vita'  ,kiirz6'),  ii  Stnlicenii  (ki'atcina 
jcompendiaria  nota'). 

a.  uopce.  Od  kracine  zivota.  Nauk.  brn.  69*. 
U  besjedi  devetnestoj  vise  kratftine  od  zivota. 
B.  Zuzeri  27.  Kracina  od  vrimena  ne  dopusta 
mi  pobrajati  ...  F.  Lastric,  test.  ad.  18b.  Vidi- 
demo  s'  obiiajnom  kraCinom  Sto  je  lakomost. 
ned.  127.  Izvrsnitost  oye  molitve  sja  u  kracini 
govorenja.  229.  Za  vecu  krat6inu  napomenut 
cemo  nikoliko  od  potribitih.    Blago  turl.  2,  128. 

b.  skracena  rijec  ic  pismu,  (izoslavlancm  Hi 
sastav(anem  slova  itd.),  vidi  kratica,  skratica, 
titla.  —  U  Mikafinu,  it  Bjelostjencevii  (oidi  kod 
kratkoca),  ir  Stulicevu,  rjeinikn. 

2.  KEACINA,  /.  aiigm.  krak  (noga).  ,Sebi  te 
kracine,  sto  si  i(h)  toliko  ispruzio'.  J.  Bogda- 
novic. 

H.  KRACINA,  /.  slijepjeno  vino  na  baijvi 
s  dvor.a,  jal'  vodeni  talog  pri  sudu  jali  pri  lokvi 
poput  kore.  Kracina  od  vina  dcibra  je  priviti,  kad 
se  cejade  opari.    M.  Pavlinovic. 

KEACINA,  /.  ime  nivi.  Jaskovo  kod  Karlovca. 
D.  Hire. 

KEACITI,  kracim,  pf.  vidi  koraciti.  —  ispo- 
redi  krakati  i  2.  krafiati.  —  Sarno  impt.  krafii  u 
narodnoj  pjesmi  nasega  vremcna  u  kojoj  je  na- 
stampano  k'raci  kao  da  je  is:ostau(eno  o.  —  In- 
Jinitiv  bi  mogao  biti  i  kraoati  (vidi  2.  kracati). 
Oj  Ivane,  moje  milovane !  sad  hocemo  kroz  tursku 
KladuSn,  sitno  kraci,  ocima  prevlaci.  Nar.  pjes. 
stojad.   1,  67. 

KRACOLIN,  m.  dijele  sto  je  rano  pocelo  ho- 
diti.  —  Postaje  po  siuij  prilici  od  2.  kracati  Hi 
od  krak  ialijanskijem  nastapkom  oliiio.  —  IJ  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kra6olin  ,puer  cito  gradiens'. 
D.  Nemanio,  ftak.  kroat.  stud.  65. 

KEACU^i,  m.  nekakva  gfiva.  —  IJ  nase  vrijeme 
u  Istri.  Kracii[  ,lungorum  genus'.  D.  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud.  42.  4S.  —  isporedi  kracu|ac. 

KEACU^jAC,  kracujca,  m.  neka  bi{ka.  Kra- 
culae,  gingidiuin  (Durante),  Aiitliriscus  cerefo- 
lium  Hofm.   B.  Sulek,  im.  168.  —  isporedi  kracuj. 

1.  KRACUN,  kraciina,  m.  vidi  mandal,  zasov- 
nica  (gvozdena  i  drvena).  —  isporedi  krakun.  — 
Po  sjeverozapadnijem  krajevima  od  xv  vijeka. 
.fedna  velika,  mocna  medena  vrata  ka  biluj  z  moc- 
nimi  i  kripkimi  zeleznimi  kracuni  i  kjuftanicami 
zatvorena.  Postila.  il''.  Kracun  skuje  kovac  od 
obla  gvozda,  pet}ama  ga  pribije  za  vrata,  a  vi 
stupac  se  udari  ireca  pet|a  u  koju  kracun  ude 
kad  36  prevuce  preko  vrata.  no  da  ne  bi  svak 
mogao  i  iznutra  otvoriti  vrata,  natakiie  se  onaj 
dio  koji  se  u  ruci  di'zi  na  fietvrtu  petju,  pa  se 
katancem  zakjuca.  u  Dobroselu.  M.  Medid.  Si- 
romalne   kuoe,    koje   ne   mogu   kupiti   brave   na 


kudna  vrata,  pa  i  na  §tab],  nego  iznutra  na  ce- 
tvTt  otesanijem  podugackijem  bukovijem  ko- 
madom  zaprijece  vrata,  i  taku  spravu  zovu  ,kra- 
cunom'    ili    ,mandalom'.    ii  Lici.    J.  Bogdanovic. 

2.  KRACUN,  m.  ime  musko.  —  Mose  biti  da 
je  isto  sto  praslavenski  korcunt  (bozic?  badni 
dan?),  isporedi  bug.  KpanyH-h,  rns.  KoposyHi,,  ce,s. 
kracun.  —  U  nase  vrijeme.  Kladovski  knez 
Kracun.  M.  D.  Milidevid,  srb.  954.  Kracun  Ni- 
kolajevid.  Nov.  sr._1834.  61.  —  I  kao  prezime. 
G-eorgije  Kracun.    Sem.  prav.  1878.  46. 

KEACUNISTE,  n.  mjesno  ime.  —  Radi  po- 
stana  vidi  2.  Kracun.  —  xv  vijeka,  a  izmedu 
■rjecnika  u  Danicicevii.  Na  reku  u  goriie  celo 
Kracjunista.    Qlasnik.  15,  277.  (1348?). 

KEACAHAN,  kr.'idahna,  adj.  dein.  kratak.  — 
isporedi  kracasan.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,breviusculus').  Molitva  pri- 
kracahna  i  primalahna  ...  M.  Divkovid,  bes. 
500b.  Vele  je  kradahno  Sto  nasladuje,  ali  je 
vjeciie  sto  mudi.  583b.  Ako  bi  kradahno  vrijeme 
cknio.  S.  Matijevid  71.  —  Va(a  da  je  isto  i 
kracan  (u  krajevima  gdje  se  h  ne  izgovara).  Oil 
tratora  granatoga,  od  novena  kracanoga.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  283. 

KRACAN,  adj.  vidi  kradahan. 

KRACANE,  n.  djelo  kojijem  se  kraca.  —  U 
Viikovu  rjecnika. 

KRACASAN,  kracasna,  adj.  dem.  kratak.  — 
isporedi  kradahan.  —  U  na.ie  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (uz  kradahan).  Putnik  pri- 
pali  kradasnu  lulu  i  atane  kazivati.  S.  ^lubisa, 
pri  p.  91. 

KRACATI,  kradam,  iinpf.  postajati  kraci.  — 
isporedi  1.  kracati,  od  iega  se  kracati  razlikuje 
kao  komparativ  kradi  od  pozitiva  kratak,  ali  se 
jedan  glagol  cesto  maze  upotrebiti  mjeUe  dru- 
goga.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.  kra- 
dimo,  kraddte,  u  aor.  2  i  3  sing,  krada,  ii  part, 
praet.  2>ass.  kradan.  —  Postaje  od  komp.  kradi, 
i  nema  se  shvatiti  kao  impf.  kratiti.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (n.  p.  dan 
krada  ,kurzer  werden'  ,breviari').  Bez  pomodi 
ove  hrane,  duhovna  jakos  slabi,  krada,  dune  se, 
gine  ...    A.  Kalid  191. 

KEACENE,  n.  djelo  kojijem  se  krati.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Vukouu  (1.  ,das  kiirzen'  ,bre- 
viatio'.  —  2.  ,das  hindern'  ,imp6ditio').  Kradene 
.recusation'.  Jur.  pol.  terminol.  419.  Kradene 
,weigerung'.  636.  Prosto  je  medutim  svakomu 
vjerovniku,  koji  pravnih  dobrodinstva  nede  da 
dozvoli,  razloge  svoga  kraceha .  .  .  Zbornik  zak. 
1853.  578. 

KEACEVATI,  kradujem,  impf.  vidi  kratiti,  2 
(uprav  je  impf.  ukracevati,  ili  ukradivati).  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Kada  ovo  dilo 
bogojubno  (desetine,  prvi^cine  itd.)  pocelo  se  je 
kradevati  (stamparskom  grijeSkom  krasdevati) . . . 
A.  d.  Costa  1,  203. 

KRACUHAN,  kraduhna,  adj.  vidi  kradahan. 
—  isporedi  kracasan.  —  U  jednoga  pisca  cakavca 
XVII  vijeka.  TJ  molitvi  dobu  kraduhnu  vijahu. 
A.  Georgiceo,  nasi.  35.  Kako  mogu  u  vrime 
kraduhno  mene  pripraviti  ?    284. 

KRACtJSj\N,  kradusna,  adj.  vidi  kradasau.  — 
isporedi  kraduhan  i  kraduSni.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  , Borne  ti  je  majka  kradusan  a|inac  skro- 
jila'.    J.  Bogdanovic. 

KRAOUSNI,  adj.  vidi  kradusan.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Povijest  maiiuSnu  i  kra- 
dusnu  ...    M.  Pavlinovid,  razl.  spisi.  211. 


KKAD  4 

KRAD,  HI.  vidi  kradom. 

KKADA,  /.  I'idi  krada.  —  lUjetko  se  nahodi, 
i  Daiiidic  misli  da  pisnrskom  grijeskom  stnji  d. 
—  Od  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Daniii- 
cevu  (gledaj  , krada',  inoXe  biti  da  je  samo  giijeS- 
kom  napisana  tako  sa  ,d').  Gusarbstvo  ili  krada. 
Zak.  dus.  para.  §af.  46.  Rad  svoje  krade  iia  po- 
moc  idjaliu.  I.  T.  MrnaviA,  osm.  127.  Adam 
pao  iiij'  cije6  bluda,  cijec  uboXtva,  al'  cijeo.  krado. 
J.  Kavaiiin  363". 

KRADAC,  krdca,  m.  iovjck  koji  krade,  kra- 
d(ivac.  —  Ud  xviii  vijeka  (va\a  da  su  naiinili 
■sami  pisci).  U  koje  doVia  ima  doc  kradac.  S. 
Rosa  111').  Ima  se  .scijeiiit  da  -su  kradci.  123'i-. 
Kradac  ,steliler'.    .Tui\  pol.  tBrrainol.  479. 

KRADALAC,  kradaoca,  »«.  vidi  kradac,  kra- 
djivac.  —  U  jednoya  pisca  xviii  vijeka  koji  ce 
hiti  sam  ovu  rijec  naiinio,  a  izmedu  rjecnika  u 
StuHcevu :  (grijeskom)  kradaoc  .s  dodatkom  da  se 
nahodi  u  pisca  Lastrica(?).  Gdi  kradaoci  isko- 
pavajn.  S.  Rosa  76b.  Pokaza  pritcicu  kradaoca. 
123a. 

KRADATI,  kradam,  imp/,  niu'incno  kao  fre- 
kventativni  glagol  ad  kr.i-ii  inin-'liili  samo  radi 
sUka).  —  U  jednom  jinnw  ik  misega  vremena 
gdje  je  sa  se,  kau  rejleksivni  ijlagol,  a  smislii: 
dovlaciti  se  (metaforicki).  Ruznom  tiece,  lijepom 
se  krada,  da  hajduke  na  predaju  svlada.  Osvetn. 
4,  50.  ^ 

KRADBA,  /.  vidi  krada.  —  Bijec  je  stara, 
isporedi  stsluv.  kradbba,  rus.  Kpa,^b6a  (ces.  kradba 
nije  dosta  pouzdano).  —  Izmedu  rjeinika  u  Vol- 
tigijinu  (,furto,  ruberia,  ladroneccio'  ,di6bstabl') 
i  u  StuUceoii  (,furtum,  latrociuiuiu').  Nije  kradbba 
tbciju  delo  se,  nb  neverije  i  drbzostb.  Stefanit. 
star.  2,  308.  Koji  mu  je  uhitio  ki-adbu  u  rukah. 
K.  Magarovio  100.  Dijela  u  kradbi  ni  ce  bog 
ni  bogine.  (Z).  Poslov.  danic.  Sudili  bi  malalnip 
-stvari  ko  kradbe.  S.  Rosa  71''.  Iz  srca  ishode  . . . 
kradbe  .  .  .    97a. 

KRADENE.  n.  djelo  kojijem  se  krade.  Sta- 
riji  je  ohlik  kradenje.  —  Nalazi  se  i  s  Si  mj.  d, 
ali  je  to  pogreska,  vidi  kradene.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Bjelostjenievu.  Sluzite)  blagu,  zrlstvu  i 
kradeaju.  Korizm.  39a.  Od  skuposti  i  od  kra- 
denjajudina.  80t>.  Zato  jo  avako  kradenje  smrtni 
grijeh.  M.  Divkovic,  bes.  44fla.  Za  obicaj  koji 
imase  kradenja  ...    I.  T.  Mrnavic,  ist.  104. 

KRADEZ,  m.  i  f.  vidi  krada.  —  Moze  hiti 
praslavenska  rijec,  isporedi  ces.  kradez,  pa},  kra- 
dziez.  —  Samo  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Stuliievu  (kradez,  f.  v.  kradba 
s  dodatkom  da  je.  uzeto  iz  bukvara).  Od  kra- 
deza  cuvati.    Z.  Orfolin,  podr.  484. 

KRADIGACA,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
§em.  prav.  1878.  91.  —  Uprav  covjek  koji  krade 
gace. 

KRADIKESA,  m..  covjek  Ho  krade  kese,  kra- 
d^ivac,  lupez.  —  U  nase  vrijeme.  Tesko  nam  se 
diviti  hitrini  kakva  kradikese.  M.  Pavlinovic, 
rad.  171.  Kradikesa  ,ta3chendieb'.  .lur.  pol.  ter- 
minol.  499. 

KRADIKONIGA,  m.  vidi  konokradica.  —  U 
jednoga  pisca  nasega  vremena.  Tesko  nam  se 
diviti  vjestini  u  jahanu  kakva  kradikonice.  M. 
Pavlinovic,  rad.   171. 

KBADIKOZA,  m.  covjek  koji  krade  koze.  —  (/ 
Vukovu  rjeiniku:  ,ziegendieb'  ,qui  capras  furatur' 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

KRADILAC,  kridioca,  m.  vidi  kradjivac.  — 
Od   XVIII   vijeka,   a   izmedu   rjeinika    u    lielinu 


0  KEADHjIVAO 

(,ladro'  ,fur'  422")  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u 
Voltiijijinu  (.ladro,  rubatore'  .dieb'),  u  Stidiievu 
(,qiii  I'uratiu-).  Koji  svoga  kradioca  Jovana  La- 
zica  tuJiiti   ido.    Glasiiik.   ii,   1,   14.  (1808). 

KRAUILICA,  /.  vidi  krad|ivioa.  —  isporedi 
kradilac.  —  U  StuHcevu  rjeiniku:  ,quae  furatur'. 

KR.\DIMICE,  adv.  vidi  kradom.  —  isporedi 
kradomice,  kridimice.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu  (a  treiem  izdanu)  gdje 
stoji  po  Vukovijem  hile.ikatna :  kradimice,  [vide 
kriSom].  Nije  sumne,  da  se  ne  upuze  kradimice 
u  unutreno  srca.  Blago  turl.  2,  159.  Da  se  koja 
divica  postene  obitili  kradimice  napuni.  Ant. 
Kadciii  135.  Pa  u  veoer  pode  kradimice  te  mu 
ih  ponese.  Nar.  prip.  vrc.  73.  Te  mu  kradimice 
pruzi  ispod  ferege  oni  zavezaj.  110.  Mle6ici  ga 
otruju  kradimice  u  rakiji.  S.  l^ubisa,  prip.  116. 
Unesi  u  kuAu  kradimice.  205.  Mogao  sam  samo 
kradimice  uciti.  M.  Pavlinovic,  rad.  156.  Kra- 
dimice, kradom:  ,Uzmi  naocico,  a  we  kradimice'. 
M.  Pavlinovic. 

KRADIOCK;,  m.  dem.  kradilac.  —  Satno  u 
Stuliievu  rjeiniku :  ,furunculus,  latrunculus'. 

KRADIVATI,  kradujem  ili  kridivam,  impf. 
naiineno  kao  iterativni  glagol  prema  krasti.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Upita  ga  kra},  za 
koji  uzrok  kradivase  po  moru.  P.  Posilovid, 
cvijet.  69. 

KRADIVICA,  m.  kradjivac.  —  U  narodnoj 
pjcsmi  hosanskoj  nasega  vremena.  Ouda  veli 
Petre  Mrkoiiicu:  ,Abegzado,  srce  iz  liedara!  ovo 
moja  golema  sramota  odvest  tebe,  sestro,  iz  Tur- 
cije  ol'  brez  rane  ol'  brez  mrtve  glave  .  .  .  Da 
m'  je  znati,  kicena  djevojko,  da  se  mozes  dobro 
drzat  koiia,  potego  bib  svijetla  geverdana,  haber 
dao  na  cetiri  strane,  .  .  .  neka  idu  Turci  u  po- 
tjeru,  da  ne  reknu  da  sam  kradivioa.  Nar.  pjes. 
juk.  178. 

KRAD.^IV,  adj.  koji  krade.   —  Od  xv  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (,furtificus'), 
u   Stuliievu    (,furtivus,    rapax'),    u   Vukovu  (,die- 
bisch'  jfurax'). 
ii.  adj. 

a)  0  ie}adetu  sa  znaeenem  sprijeda  kaza- 
nijeni.  Ne  kupuj  raba  gizdava  ni  kradjiva,  da 
ti  imenja  ne  rastoci.  Pril.  jag.  ark.  9,  139.  (1468). 
U  tvrda  oca  kradjiva  deca.  Nar.  posl.  vuk.  337. 
Kradjiv  kao  vraua.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kapet. 
105.  386. 

b)  0  djelu  koje  se  radi  uz  kradu  ili  prije- 
varu.  Ajdusko  kradlivo  otimanje.  A.  d.  Costa 
2,  149.  Ispovid  bi  bila  kradjiva  i  izdajna.  M. 
Dobretic  157. 

b.  adv.  kradjivo,  kradom.  —  U  Bjelostjen- 
ievu rjeiniku :  krad}ivo  ili  otajno  skomce  kradem 
,furtim,  clam,  oculte,  latenter  et  oculte  furor',  i 
u  Voltigijinu :  ,furtivamente,  nascosamente'  ,v6r- 
stohlner  weise'. 

KRAD^ilVAC,  kridjivca,  m.  kradfiv  covjek, 
iovjek  koji  krade.  —  isporedi  lupez  (kod  kra- 
djivac istiie  se  da  mu  je  navada  krasti,  dakle  ne 
hi  trcbalo   upotrebiti  za  jedan  osohiti  dogadaj). 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  sing.,  i  gen.  pi.  kridjivaca. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Volti- 
gijinu (, ladro,  rubatore'  ,dieb')  i  u  Vukovu  (,die- 
bischer  monsch'  ,furax').  Kradjivci  ne  mogu 
spaseni  biti.  E.  Pavio,  jezgr.  100.  Ovako  biti 
6e  dosastje  sina  covicanskoga,  kako  kradjivac 
dojti  CO.  I.  Velikanovii,  uput.  1,  46.  Kradjivac 
u  kradi  ufatjen.  .3,  73.  Gdi  je  sigurnost  od  kra- 
djivaca?    J.  S.  Rejkovic  253.     Kamatnici  nepra- 


KRAD^ilVAC 


431 


KRABA 


vedni  jesu  pravi  kradjivci  dapace  grabioci.  B. 
Leakovic,  nauk.  343.  Zelis  da  se  ne  nazoves 
(grijeskom)  grabioc  i  kradjivac.  gov.  10.  Ne- 
kakav  krad}ivac  zaraotri  daiiu  u  coveka  slaninu 
na  tavanu.  Nar.  prip.  vuk.-  300.  Da  su  dosli 
k  tebi  krad|ivci  ili  lupezi  no6u.  D.  Danicic,  av- 
dije.  o.  Kradjivac,  lupez,  (tat)  ,dieb'  ,ladro'.  B. 
Petranovid,  men.  kiiig.  48. 

KRADJ^IVICA,  /.  sensko  cefade  koje  krade.  — 
vidi  kradjivac.  —  U  Vukovtt  rjecniku:  ,die  steh- 
lerin,  diebisches  waib'  ,fur,  femina  fiirax'. 

KKAD^iVKA,  /.  vidi  kradjiviea.  —  U  nase 
vrijeme.  Ja  hocu  da  samo  ispitam,  sta  mu  treba 
ova  kradjivka.    Javor.   god.  16,   br.  38,   str.  598. 

KRAD^iivSKI,  adj.'  koji  pripcida  kradlivcima. 

—  Nacineno  n  nase  rrijeme.  Kradjivski  zanat 
jdiebs-handwerk'.    .Jur.  pel.  terminol.   129. 

KRAD:^jiVSA,  in.  vidi  krad}ivac.  —  U  nase 
vrijeme  «  Lici.    J.  Bogdaiiovic. 

KRADNA  (kradna),  /.  vidi  krada.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedii  rjeinika  u  Stalicevu  {v.  kradba). 
Neka  brez  kradiie  i  himbe  mozemo  pribavjati 
zitak.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  .58.  Govori  se  da 
s  kradriom,  da  s  kamatom  stice  na  svu  ruku.  A. 
d.  Bella,  razguv.  109.  Kradnom  i  privarom  do- 
tjece  zitak  ubogomu  i  ukornomu  svomu  zivotu. 
Blago  turl.  2,  58.  Porad  sta  Bog  ktijui  ovdi 
zabranit  svako  dilo  nepravde,  sto  tice  dobra  vri- 
menita  nasega  iskriiega,  slaga  sva  ova  pod  imenom 
kradiie  boje  neg  otimanja,  premda  ovi  grih  veci 
jest  od  kradiie  y  2,  169.  Od  razlioih  vrsta  ne- 
pravde i  kradiia.  2,  172.  Po  kradni  i  lupestini. 
M.  Dobretir  37.  Da  zajedno  kradnu  cine.  132. 
Kradiia  jedne  jabuke,  jedne  igle,  jednoga  beca. 
214.  Povratit  posteiie  dignuto  oli  kradnu.  12. 
Kradiie  i  privaro  redova  sveti.  293.  Ako  6es  sa 
mnom  dilovat  kradiiu  i  lupestinu.  -528.  Za 
kradnu  stvari  male.  I.  J.  P.  Lucie,  razg.  25. 
Buduci  indi  Juda  .sam  grih  od  izdajstva  ispo- 
vidio,  a  od  kradiie  zatajao,  zato  je  osudon.  D. 
Rapid  43.  On  u  mrak  u  kradnu  .  .  .  Nar.  prip. 
bos.  1,  40.  Kradna  ,diebstalil'.  Zbornik  zak. 
1,  78. 

KRADNI,  adj.  vidi  krajiii,  od  ceya  jejamacno 
postalo  tijem  Ho  se  po  puckoj  etimologiji  mislilo 
na  kradene.  —  U  nase  orijeme.  Lisica  mu  (vitkit) 
odgovori:  ,Da  mi  ne  sinetaju  ti  prvi  (zubi),  lako 
bih  ti   te  kradiie  izbrojila'.    Nar.  prip.  vrc.   188. 

—  7  kod  mjesnijeh  iinena.  Udaride  na  kradiie 
Pipere.  Pjev.  crn.  75'>.  Kradiie  kameiie.  M.  D. 
Milicevid,  s  dun.  29. 

KRADOM,  adv.  kao  kradjivac,  kao  lupez.  — 
isporedi  kradomice,  kradimice.  —  Uprav  je  instr. 
sing,  od  supstnntiva  krad  (in.)  kojemu  nema  druge 
potvrde;  samo  ima  pod  kradom  s  istijem  zna- 
ceiiem  kao  kradom  w  ocoin  primjerit:  Podaj  kiiigu 
vladici  Maksimu,  al  pod  kradom  da  ne  vidi 
majka.  Nar.  pjes.  srem.  142.  ali  inoze  biti  da 
treba  citati  potkradom.  —  Na  jednom  mjestu 
ovoga  vijeka  ima  oblik  kradome  (vidi  Milicevicev 
primjer  kod  b).  —  Od  xvi  vijeka,  a  izinedu  rjei- 
nika u  Mika^inu  (,furtim,  clam,  occulte',  i  kod 
lupeski),  u  Beliiiu  (,furtivamente'  ,furtim'  SSS^i), 
II  Bjelostjenievu  (,furtim,  furtive,  furando'),  u 
Stuliceru  (,furtim,  clam'),  ii  Vukovu  (,heimlich' 
jOoculte'). 

a.  znaci  sto  i  kraduci  (uzim(uci  tude  tajno 
Hi  na  prijevaru).  kod  ovoga  se  znaiena  uzdrii 
posve  sinisao  instr umentala  (kradom,  lupestinom). 
Eto,  jur  kradom  i  nek  recem  silom,  isprosio  si 
dopustene.  P.  Knezevid,  osm.  240.  Radi  uzetih 
kradom  kniga.    A.  Kauiilid,  kam.  359.     Jer  ku- 


dani  tad  kradom  se  f/ijrane,  kradom  piju  i  kradom 
oblace.  J.  S.  Rejkovid  15.  Izjedose  prijevarke 
i  kradom  prasicu.  S.  ^jubisa,  prip.  208.  —  Moze 
biti  da  amo  pripadaja  i  ova  dva  primjera:  Nemu 
nije  poznano  bilo,  da  je  Raliaela  kradom  odnila. 
E.  Pavic,  ogl.  70.  Da  je  vama  sve  ouo  sada  u 
ruku  sto  su  zene  pijanice  kradom  za  vino  i  ra- 
kiju  dale  ...  D.  Rapid  268.  —  I  ovaj  primjer 
kao  da  pripada  amo,  u  kojemu  je  kradom  ii  me- 
taforickoin  .;naienu,  te  (kao  pravi  instr.)  ima  uza 
se  genetiv  (subjektivni) :  Ki  Ijeposti  puni  i  dike 
ne  mogu  se  uhoditi  oka  kradom.  J.  Kavanin 
497b. 

b.  kao  kraduci  se,  tajno,  krisom.  —  isporedi 
kridimice,  krimice.  Sturak  moj  kradom  se  iz- 
vuce  k  livadi.  M.  Vetranid  2,  290.  Premda  ga 
drug  liegov  sustavjaso,  on  kradom  otide.  A.  Ka- 
nizlid,  utoc.  69.  Puce  glas  da  kradom  odoh.  roz. 
27.  Nisi  ti  imao  kradom  otidi.  E.  Pavid,  ogl. 
70.  Koji  redove  prima  brez  dopustena  kradom 
uvlacedi  se,  I.  Velikanovic,  uput.  3,  156.  Bio 
sam  se  kradom  spremio  da  podem  s  jednim  igu- 
manom.  D.  Obradovid,  ziv.  27.  II'  po  strani 
kradom  giisko  kvari.  J.  S.  Re(kovid  1.59.  Jere 
bolest  privuce  se  kradom.  169.  Kradom  ode  iz 
bijela  Sena,  jos  za  nodi,  raoru  na  zakuke.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  211.  Al'  j'  u  brade  sestra  domi- 
sfata,  kradom  braci  koiie  izvodila.  3,  550.  Da 
idu  kradom  da  vide  sta  on  radi.  Nar.  prip.  vuk. 
59.  Kradom  bilo  bi  dosta  slugu  koji  bi  zejeli 
sa  mnom  podi.  G.  Zolid  261.  Ja  nisam  kradom 
kupovao.  S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.  120,  90. 
Da  sjutra  u  jutro  kradom  do  lie  dode.  Nar.  prip. 
vuk.  151  —  1.52.  Stevan  je  kradom  pobjegao  iz  ga- 
lije.  S.  ,^ubisa,  prip.  64.  Ali  davolani  kad  vide 
dosta  povesama  o  koiiu  pripale  kradome,  pa  jadni 
koiii  polete  ne  gledajudi  kuda.  M.  D.  Milicevid, 
ziv.  srb.  2,  18.  Kradom  uvesti  robu  u  zemju 
,waaren  verstohlener  weise  ins  land  briiigen'. 
.Jur.  pol.  terminol.  588.  —  Moze  se  kazati  i  kra- 
dom od  koga.  Sakupio  trideset  junaka,  a  sve 
kradom  od  sestrida  svoga.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  211. 
Jakov  otide  kradom  od  Labana.  D.  Danicid, 
Imojs.  31,  20. 

KR.IdOIVIIGE,  adv.  vidi  kradimice.  —  U  nase 
vrijeme.  Dode  Stevan  u  Mletke  kradomice.  S. 
Lubisa,   prip.  84. 

KRADOMICAN,  kradomicna,  adj.  koji  ■•ie  cini 
kradomice.  —  Nacineno  «  nase  vrijeme.  Krado- 
micno  uzimaiie  je  zlocin.  Zbornik  zak.  1863.  .336. 

KRADOSRCA,  /.  zensko  ce(ade  koje  krade  srca 
(vjeitica).  —  U  jednoga  pisca  Dabrovcanina  xvi 
vijeka  koji  moze  biti  da  je  ovu  rijec  nacinio. 
Kmecka  kderi,  kradosrca  i  kume  ti  malo  no  rijeh. 
M.  Drzic  202. 

KRADOVAN,  KRADOVNA,  adj.  koji  pripada 
kradetiii,  kradi,  koji  je  ukraden.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Trebaju  mu  tri  ulista, 
jedno  kupovno,  drugo  darovno,  a  trede  kradovno. 
S.  !^ubisa,  prip.  192.  -/ 

KRADIFKANE,    n.  djelo   kojijem   se   kradiika.      ' 

—  Samo  u  Stutieevw  rjeinikn. 
KRADUKATI,  kradiikam,    iinpf.    dem.    krasti. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku,:  .sutt'urari'. 

KRADA,  /.  apstraktno,  djelo  kojijem  se  krade ; 
konkretno,  ono  sto  se  krade  ili  sto  se  ukralo.  — 
Postaje  od  osnove  krad  glagola  krasti  nastavkom 
ja;  M  nasem  se  jeziku  dj  saziml,e  u  d  (j  u  caka- 
vaca  i  kajkavaca).  —  Rijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  kra^da  (istotn  a  knizi  nastampanoj  crkve- 
nijem.  jezikom  god.  1560,  vidi  F.  Miklosic.  lex. 
palaeoslov.-'    kod    krazda),    novoslov.    kraja,    rus. 


"Z" 


KEABA 


KRAGTJJAC 


Kpn>Kn.  —  Iimedu  rjeinika  ii  Mika^nu,  (kriida, 
lupestina  ,furtum,  latrociniurn'),  »  Betinu  (,Ia- 
drocinio'  , latrociniurn'  4'22'J;  ,robbaraento,  rub- 
beria'  ,fnrtum'  629''),  ti  Stiiliievu  (v.  kradba),  u 
Vukvvu  (,der  diebstahl'  ,furtum'),  ti  Daniiiievu 
(jfurtum'). 

a.  u  apstraktnom  smisln,  djelo  knjijem  se 
krade.  Aste  se  uhvati  u  kradi.  Zak.  du§.  pam. 
§af.  42.  Clovekb  vaSb  dojde  kradomb  i  samo- 
silbjeiub  i  pleni  selo  nase.  Spom.  sr.  1,  117. 
(1403).  Nesu  rai  ucinili  nedau  kradn.  2,  (>1. 
(1414).  Tko  jo  dionik  ali  potafinik  kradi.  Zborn. 
165».  Kada  ga  u  kradi  uitiso.  M.  Divkovic, 
zlam.  26.  Sto  se  zovo  kraja  i  lupestina?  B. 
KaSid,  zrc.  69.  Ni  mulijova  (ruka)  kradam  dana 
stit  nositi  podobna  je.  G.  Palraotid  1,  210.  Na-stoje 
na  krade  i  na  stvari  kucne,  P.  Posilovio,  nasi. 
Sb.  Po  lakomosti  mnogi  se  grijesi  cino:  krade, 
krive  zakletve  ...  S.  Margiti6,  ispov.  41.  U  to 
do  malo  buduc  naso  kradu  taj  koji  vrhu  spreine 
pomnu  imaSe,  pozudan  za  obaznati  lupeza ...  I. 
0ordi6,  ben.  187.  Krada  jest  skrovito  uzetje  ili 
uzdrzaiie  stvari  tudo  prutiva  voji  onoga  cija  je. 
A.  Baiid  110.  i>raKojafiije  sagrisuje  smrtnn,  ci- 
neci  kradu,  uzira[ui';i  sto  mu  po  pravdi  ne  ide. 
J.  Banovac,  razg.  23i).  Nesriine  krade  koje  opu- 
stise  siromahe.  pripov.  S.  Oni  je  prosastu  noi 
isao  s  lupezi  u  kradu.  F.  Lastric,  od'  292.  Pod- 
govara  na  kradu.  ned.  .3.  Kad  pruzis  desnicu 
na  kradu.  4.  Dva  razbojnika,  dva  grisnika  gla- 
sovita  jednako  a  kradi  i  zloci  svojoj.  46.  Bu- 
duAi  jedan  kradu  veliku  ucinio.  414.  Svi  lupezi 
za  to  znadu,  da  se  krada  stignut  moze.  V.  Dosen 
210*.  Nije  on  tu  kradu  ucinio.  M.  A.  Re}kovic, 
sabr.  61.  Zove  se  ,peculatus'  krada  jagpre  kra- 
leve.  J.  Matovie  39-7.  Kradjivac  u  kradi  ufatjen. 
I.  Velikanovic,  uput.  3,  73.  Krada  od  50  forinti 
jest  tezji  grih  nego  od  jedne  forinte.  B.  Lea- 
kovic,  nauk.  207.  Nikad  nas  ne  bi  hapsio  kad 
bismo  do  sto  ukrali,  nego  sto  nijesmo  umjeli 
kradu  sakriti.  Nar.  prip.  vrc.  31.  Evo  prva  noc 
dok  dode,  odmah  on  s  majstorom  u  kradu.  Nar. 
prip.  bos.  1,  40.  Krada  za  opkladu.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  484.  Krada  i  prekrada  zvona.  S.  l,ju- 
bisa,  prip.  188.  Domaoa  krada  je  zlobiva  i  ne- 
zlobiva.  V.  Bogisic,  zborn.  620.  Krada,  tadbina 
,diebstahl'   ,furto'.     B.  Petranovic,   ruon.  kn.  .36. 

b.  u  konkretnom  smislu,  ono  sto  se  krade  ili 
sto  je  ukradeno.  Takoder  ako  je  oovik  lupez,  i 
o6e  da  zena  sakriva  kradu  i  riegovu  druzinu.  J. 
Banovac,  razg.  267.  Imas  kradu  povratiti.  F. 
Lastric,  ned.  35.  Kod  (tolike  brace  i  kod)  to- 
like  krade  pa  na  bozid  bez  mesa.  Nar.  posl.  vuk. 
137. 

KRADAR,  III.  ime  mjeslu  a  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Livada  u  Kradaru.  Sr.  nov. 
1878.  935. 

KRADENE,  n.  vidi  kradeile.  Od  tulikoga  kra- 
dena  i  hrsuzluka  zacuvati.    I.  Jablanci  84. 

KRADICA,  m.  i  f.  samo  u  StuHcevu  rjecniku: 
V.  kradilac. 

KRAGA,  m.  ili  /. ?  ime  musko  ili  zensko?  — 
Prije   nahga   vremena.    S.  Novakovic,   pom.    71. 

KRAGIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Dorde 
Kragic.    M.  D.  Milicavic,  srb.  792. 

KRAGIN  DO,  m.  ime  livadi.  Potocani  kod  Ba- 
staja,   Uaruvar.    U.  ilirc. 

KRA.GOJEVAO,  Kragojuvca,  m.  oidi  Kragu- 
jevao.  —  U  na^e  vrijeme.  Ode  s  nome  varoS- 
Kragojevcu.  Pjev.  crn.  107h.  Zato  zapovedio 
(Milos)  bratu  svome  Jovanu  te  je  iz  Kragojevca 
skapio  koje   regularnu  koje  neregularnu  vojsku 


do  2000  [udi.  S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.  120,  84. 
Dano  i  potvrtteno  u  Kragojevca.  P.  M.  Nena- 
dovi(S,  mera.  364. 

1.  KRA.GIJ.1,  kraguja,  m.  Palco  Foldeggi  Sehleg., 
neka  ptica  grahilica  (vidi  u  Vukovu  rjeiniku  i 
na  krajii).  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc. :  kril- 
guju,  kriiguji.  —  MjeHe  kraguj  kaze  se  i  kragu| 
(vidi),  ali  je  oblik  s  j  slariji.  —  Po  svnj  prilici 
od  tar.  qaragu  i  qyrgu  (oidi  jos  F.  Miklosi6,  die 
tiirk.  elera.  1,  91).  —  llijec  je  (ili  dajbudi  osnova) 
praslavenska,  ali  se  ne  zna,  jeli  isprva  bilo  kra- 
ili  kor-,  isporedi  stslov.  kraguj,  rus.  icpaiyii,  &»•. 
krahuj,  ali  po^.  kroguleo.  po  oooj  nepostojanosti 
a  oblikii  potorduje  se  da  je  tiuta  rijei.  —  Iz- 
ineda  rjeinika  ii  StuHcevu  (kraguj,  ptica  ,aGci- 
piter'  s  dndatkom  da  je  rijec  ruska),  u  Vukovu 
(nekaka  tica  koja  se  pripitomi  pa  hvata  druge 
tica  kao  soko  [vrsta  sokola  ,wiirgfalk'  Falco  Fel- 
deggi  Schleg.],  cf.  akma^a,  zurica),  u  Daniiiievu 
(,accipiter':  ,Skoro§bstvbnyj  kraguj'.  Gilf(erding), 
bosn.  274).  Ki  kraguja  gladeo  na  ruoi  nose.  M. 
MaruliA  252.  Kako  grmusa  strepti  prid  kragujem. 
M.  Vetranic  2,  247.  Sva  gospoda  sokole  pustiSe, 
a  Dragija  malena  kraguja;  svaki  soko  ufcvu  uva- 
tio,  kraguj  ptica  utve  ne  uvati.  Nar.  pjes.  vuk. 
'2,  450.  Kraguj  vinu  kao  muua  brza.  Osvetn. 
1,  2.  Kraguj  ,Vultur  fulvus'.  J.  Pancii,  zoolog. 
'204.  Kragiij  ,.\star  palumbarius'.  D.  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud.  42.  Dr/.im  da  jo  naj  bo|e  uzeti 
za  , Falco  Feldeggi'  ime  , kraguj'.  Evo  razloga. 
Krasno  se  ovo  ime  nalazi  u  Vukovom  rjecniku  . . . 
Imo  , kraguj'  pripada  dakle  jedino  sokolu,  a  ni- 
kako  rodu  ,Gypaetus'  i  jVultur',  kako  je  Marin- 
kovic  uzeo  i  kako  sam  ja  predlozio  god.  1889 
(Glasnik  hrvat.  naravosl.  drustva.  god.  IV.  Za- 
greb 1889.  str.  225)...  U  rukopisu  za  koji  imam 
zahvaliti  odlicnome  zoologu  i  prijateju  Doder- 
lein-u  nasao  sam  za  ,F.  lanarius'  ime  .kragujac'. 
Vodopic  se  po  svoj  prilici  prevario,  kad  je  pisao 
da  je  kragufac  ime  za  ,Palco'  (t.  j.  ,Accipiter) 
iiisus';  Kosic  nam  daje  isto  ime  za  ,F.  subbuteo'. 
PrijateJ  Budmani  kaze  mi  da  su  , kraguj'  i  ,kra- 
gujac'  imena  za  sokolove  .sto  su  ill  stari  Du- 
brovcani  pripitomjavali  za  lovjene  ptica.  S.  Bru- 
sina,  ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  93". 

2.  KRAGUJ,  Kraguja,  m.  ime  musko.  —  /'" 
svoj  je  prilici  ista  rijei  sto  1.  kraguj.  —  Od  xiv 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,maQnsname' 
,nomeu  viri')  i  u  Daniiiievu  (ime  musko).  Po 
mojeiub  clovece  po  Kraguji.  Spom.  sr.  2,  22. 
(13.54—1362). 

3.  KRAGUJ,  m.  ime  selu  u  Slavoniji  u  htpa- 
niji  pozeskoj.    Razdije).  128. 

KRAGUJAC,  kragujca,  m.  dem.  1.  kraguj,  ali 
moze  znaiiti  isto  sto  kraguj.  —  Akc.  je  kao  u 
kragujak.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Stuliievu  (uz  kraguj).  Izide  loviti  .  .  .  vbzbmb 
kragujca  na  ruce  svojej.  Konstantin  filos.  glasn. 
42,  318.  Kragujci,  sokoli  .  .  .  Zborn.  53a.  Ako 
vidis  da  kragujoe  hitas,  toj  prilikuje  dobit.  138''. 
Lovac  loveci,  diklice,  s  kragujcem  drobne  pti- 
cice  ...  G.  Brzic  412.  Kragujce  gizdavi,  reci 
mi  Boga  rad,  u  koj  si  dubravi  loveci  ostao  sad? 
M.  Vetranic  2,  315.  Nemoj  se  od  mene  odije|at, 
da  kragujca  divjaka  iz  neba  doraamimo.  M.  JJrzic 
408.  Kakono  jedan  lovac,  kada  hoce  da  mu 
ve6ma  lovi  kragujac  aliti  hrt.  M.  Divkovic,  bes. 
4981>.  Zasto  je  ptica  neg  da  bjezi,  a  kragujac 
ueg  da  lovi?  (D).  Kragujac  je  da  lovi,  a  pre- 
pelica  da  bjeXi.  (D).  Kragujca  u  bjecvicah  bea 
putila  prodaje.  (Z).  Podi  vabi  kragujce.  (Z). 
Poslov.  dani6. 


KEAGUJAK 


I.  KRA.T 


KKAGUJAK,  kragiijka,  m.  vidi  kragujac.  — 
Akc.  se  mijena  u  voc:  kragujce.  kragiijci,  i  ii 
gen.  pi.  kragujaka.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovn  (hyp.  v.  kraguj)  s  primjeroin 
iz  narodne  pjesme:  O  ti  vuce,  moj  kragujce. 

KKAGUJAR,  kragujara,  m.  falconarius,  covjek 
koji  hrani  i  odgaja  (za  lov)  kraguje.  —  isporedi 
kragujac  i  sokolar.  —  U  rukopisit  xvii  vijeka. 
Kragujarb,  iilovivb  neky  dbnb  dve  soji  .  .  .  Ste- 
fanit.  star.  2,  287. 

KEAGUJCI,  Kragujaca  (ili  Kragujaka?),  m. 
pi.  tnjesno  ime.  —  xiv  vijeka,  vidi  u  Danicicevu 
rjecniku:  Kragujci,  crkva  jo  treskavaoka  imala 
vodenicu  ,vb  Kragujcehb'.  G(lasnik).  11,  136.  1,^, 
374. 

KEAGUJCIC',  m.  prezime.  —  isporedi  2.  Kra- 
guj, i  kragujac,  kragujak.  —  xiv  vijeka.  Rajko 
Kragujcidb.    Dec.  hris.   17.  86. 

KKAGUJEV,  adj.  koji  pripada  kraguj u  ili 
kragujima.  —  U  nase  vrijemt.  Te  staze  ne  zna 
ptica,  niti  je  vidje  oko  kragvijero.  D.  Danicic, 
jov.  28,  7.  Ter  napored  griijezda  kragujeva. 
Osvetn.  1,  o. 

KEAGUJEVAC,    Kragujevca,    m.    mjesno  ime. 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  a  ostnlijem 
jiadezima,  osim  noin  i  ace.  sing.  —  I'ostaje  ja- 
macno  ud  kraguj  (iiprav  od  kragujev). 

a.  M  Bosni,  seoce  ii  okrugn  sarajevskom. 
Stati.st.  bosn.  30. 

b.  II  Srbiii.  u)  varos  u  okruga  kraguje- 
vackom.  K.  Jovanovic  11.5.  —  izmedu  rjeinika 
a  Vukovu  (varos  u  Srbiji).  Dode  Dorde  ravnu 
Kraguje vcu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  221.  U  pitomoj 
zemli  Sumadiji  kod  lijepa  mjestu  Kragujevca. 
4,  528.  —  isporrdi  Kragujevac.  —  ft)  zaselak  u 
okruga  kriisevackvm    K.  .lovanovio  125. 

e.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Kragujevcb, 
mjesto  koje  je  bilo  blizu  Pristine:  Gadimji  je 
bila  meda  ,gde  se  staju  dva  potoka,  jedinb  lutb 
Kragujevca,  a  drugyj  wtb  Kostaiiaiib'.  M(on.  serb). 
182.  (1371). 

d.  isto  se  ime  pomine  prije  nasega  vremena 
i  na  drugijem  mjestima.  Kragujevcb.  Spom.  stoj. 
185.  Kragujevacb  (nahija,  mjesto).  S.  Novakovi6, 
pom.  135. 

KEAGUJEVACKI,  adj.  koji  pripada  Kragu- 
jevcu.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,von  Kra- 
gujevac').  Kragujevafeka  (opstinn).  K.  Jovanovic 
115. 

KEAGUJEVCANIN,  /n.  iovjek  iz  Kragujevca. 

—  Mnozina:  Kragujevcaui.  —  IJ  Vukovu  rjei- 
nika: ,6iuer  von  Kragujevac'.  —  vidi  i  kod  Kth- 
gujevfianka. 

KEAGUJEVCANKA,  /.  zensko  ie^ade  iz  Kra- 
ijujivca.  Kroz  carsiju  stujali  su  i  pozdravjali 
ki'iaza  Kragujevcaui  i  Kraguj  evcanke.  Nov.  sr. 
1834.   177a. 

KEAgUJEV(_'IO,  m.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaikom.  Zem]a  u  Kragujevcicu.  Sr.  nov. 
1867.  521. 

KRAGUJEVK':,    »!..   prezime  (vidi   2.   Kraguj). 

—  Od  XIV  vijeka.  Staverb  Kragujevicb.  Sveto- 
stef.  hris.  35.  Ivan  Kragujevic.  Stat.  poj.  ark. 
•">,  311.  Jovan  Kragujevic.  Sem.  prav.  1878. 
15.  39. 

KEAGUL,  kiagiija,  m.  vidi  1.  kraguj.  —  Od 
XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vraniicevu  (.nisus'), 
u Bjelostjencevu  (kragul,  kragujac,  crnovao, nisus'), 
((  Jambresicevu  (, nisus'),  «  Voltigijinu  (,spara- 
viere,  sparviere'  .sperber'),  u  Stulicevu  (uz  kraguj 
iz   Bjelostjenieva).     Kako    cini   kragujb   ki   ptio 

V 


je  zvaub  .  .  .  Starine.  23,  142.  (1496).  Vsaki  dan 
gredise  s  svojimi  tovarisi  s  kragujem  triumfa- 
juci.  Korizm.  21a.  Grobni  a  kraguj  kad  raz- 
makne  mrezna  oka  ...  J.  Kavaiiin  344*.  Kra- 
gulu  i  kosi  ni  triba  verovat.  Jacke.  128.  Mi 
demo  se  s  liu  igrat  kak  kragul  s  kokosicu.  Nar. 
pjes.  istr.  3,  20.  Opazi  medveda,  vuka  i  kra- 
gula.    Nar.  prip.  mikul.  39. 

KEAGUl^AC,  kragujca,  m.  dem.  kraguj,  vidi 
kragujac.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Mika(inu  (kragujac,  ptica  ,sparviero'  .acoipiter') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (.smeriglio, 
uccello  di  specie  di  sparaviere'  , nisus'  680b;  spa- 
raviere,  uccello  di  rapina'  ,accipitor'  695*),  u 
Bjelostjencevu  (kod  kraguj).  u  Voltigijinu  (sme- 
riglio' ,lerchentalk'),  /(  Stulicevu  (uz  kraguj). 
Iznades  i  za  lova  i  za  kragujca  i  za  igre  po  svu 
zimu  do  korizme.  B.  Zuzeri  217.  Sopisa  ali 
utece  mladu  loveu  kragujac.  346.  Vidi  u  Aqj 
sjenu  od  kragujca  ali  jastreba  grabezjiva.  D. 
Basic  215.  Kragujac,  Falco  nisus.  Slovinac. 
1880.  30".  -^  /  kao  prezime  a  naiSe  vrijeme.  Eados 
Kragujac.    Sem.  prav.  1878.  59. 

KRAGU^AN,  kragulna,  adj.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: V.  kragujski.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KRAGUJAK,  kragujara,  m.  vidi  kragujar.  — 
U  Stulicevu  rjecniku :  ,accipitrum  oustos'. 

KEAGUl^ARSTVO,  «.  zanat  u  kragufara.  — 
U  Stulicevu  rjeinikii:  ,ars  accipitres  instruendi'. 

KEAGU.^iARSTVOVATI,  kragularstvujem, 
impf.  raditi  kao  kragufar.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku :  ,artem  accipitres  instruendi  exercere'.  — 
nepou:dano. 

KRAGU^CAC,  kragujcca,  m.  u  Stulicevu  rjec- 
niku uz  kragujcic.  —   nepouzdano. 

KKAGLHjCI6,  m.  dem.  kragujac.  —  /'  Stuti- 
I'eru  rjeinika:  .puUus  accipitris'. 

KRAGU:tjCIN.\,  /.  augm.  kragujac.  —  U  Sti(- 
liievu  rjeinika :  ,magnus  accipiter'. 

KRAGUJEV,  adj.  koji  pripada  kraiiulu.  Fanat 
zel  kragujevu  moshu.  Nar.  prip.  mikul.  .39.  Kra- 
gujev ,nisi'.  D.  Nemanic,  oak.  kmat.  stud, 
iiftsg.    49. 

KRAGUJEVIC,  m.  prezime.  —  isporedi  Kra- 
gujevic. —  xvi  vijeka.  Pavun  Kragujevic.  Mon. 
Croat.  '280.  (1577). 

KRAGUJICA,  /.  ime  kokosi.  F.  Kurelac,  doni. 
ziv.  53. 

KRAGlHilC,  m.  vidi  kragujac.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (v.  kra- 
gujcic). KragujTc  , nisus'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud.  63.  Kragujic,  prnovac,  vjetrusak,  postolka, 
fitubinac,  kobac,  ostriz  .Falco  tinnunoulus'.  U. 
Trsteiiak. 

KRAGUJiSKI,  adj.  koji  pripada  kragu{ima. 
—   U  Stuliievu  rjeinika :  ,accipitrum'. 

KRAGUNIG,  m.  prezime.  —  Pomine  si-  xviii 
vijeka.    And.  Kacic,  kor.  454. 

KEAGUNAK,  m.  ime  livadi.  Bedna.   \J.  Hire. 

KRAHAKATI,  vidi  kraakati. 

KRA1-,  vidi  kraj-,  kraji-. 

1.  KRAJ,  kraja,  ni..  mai'go,  ora,  vala  da  je 
naj  starije  znacene :  u  necega  sto  se  prostire  a 
sirinu  onaj  dio  koji  je  naokolo  svega.  od  ovoga 
su  se  poslije  (ali  vei  u  praslavensko  doba)  razvila 
druga  znacena.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki 
je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing., 
i  loc.  sing,  kraju  (ovako  po  Daniiicu,  vidi  Glasnik. 
8,  13;  ali  sam  ja  iao  svagda  kraju;  ako  je  ocf) 

28 


1.  KRA.T 


434 


1.  KRA.T,  c,  h). 


pravi  akcennt,  onda  jc  a  u  nom.  sing,  samo  za 
to  diiijo,  jer  je  2a  nim  j,  iipni-edi  raj);  ii  mno- 
zini  lead  se  umeie  ov,  mijeiia  se  itkc.  ii  (jeii.  kra- 
jt^vS,,  i  u  dal.,  instr.,  loc.  kraj6viraa.  —  liijec  je 
praslavenska.  isporedi  stslov.,  ccii.,  pu{.  kraj,  rus. 
i,|i;iii.  —  Os)ivva  je  po  svoj  prilici  ista  sto  i  u 
ijlayola  krojiti.  —  Izmedu  rjednika  u  Vrnnfiicei'U 
(jOxtremitas.  ora,  raargo'),  n  Mik(i{inu  (kraj,  koiuic 
,extreraitas,  ova'),  u  Beliiin  (,margine,  estremiti'i, 
orlo'  jinargo'  4()3a;  .cstvomita'  ,extromitas'  290''; 
,capo,  cioe  estvemitii  d'uiia  cosa' ,summitus'  140"; 
,tormine,  cioe  fine'  , terminus'  729»),  u  Bjdoatjen- 
iei'u  (kraj,  konec  .oxtreuiitas,  ora,  ut:  ora  mari- 
tima,  extremitas  torrae'),  ((  JambreSiccvu  (kraj, 
kouoc  ,extreraitas,  raargo'),  u  Voltifjijinti  (,fine, 
tarmiue,  confino;  margine'  ,ondo;  rand'),  M  Stu- 
licfvu  (jtoriainus,  finis,  linios,  coniinium').  u  Vu- 
kovti  (,der  rand,  das  onde,  der  saum'  , finis,  mar^o, 
limes'),  II  Daiiicicecii  (,margo'). 

a.  sa  znnceneiii  sprijedii  knzanijmii. 
'(l)  uopcc.  Svi  junaci  Irtiko  lavi,  ila  cu- 
vaju  vojsci  ki'aja.  A.  Sasin  178".  Svitlo  zvizde 
miscc  odbigniile,  ter  su  krajn  neba  pribignule. 
And.  Kacic,  razg.  175".  Ko  ti  dade  tu  livadu 
oko  kraja  pokosenuV  Nar.  pjes.  vulc.  1,  302.  Ja 
sve  liodah  po  turskoj  ordiji,  i  no  nadoh  krnja  ni 
hesapa.  2,  312.  De  zvijezde  kraju  pribjegnule. 
3,  223.  Kad  ceraju  koi'ie  u  vrsaju,  onda  vicu: 
,IJ  kraj  na  .  .  .',  da  idu  prema  krajn  ffumna,  da 
je  konopac  zategnut.  u  Dobroselu.    JVI.  Medic. 

It)  istice  se  kao  nesto  osohito  u  hafiiie,  Hi 
II  koga  dijela  od  ha}ine,  Hi  uopcc  u  svite,  platna 
ild.  —  I  II  Mikalinu  rjccniku :  kraj  hajine,  ob- 
toka  ,instita,  limbus,  fimbria,  ora  vestimontorum, 
penniculamentum';  le  Belinu:  .falda  dello  vesti' 
, fimbria'  300'*;  ,lembo,  orlo  della  veste'  ,limbns' 
433";  ,orlo,  estremita  della  vesto'  .fimbria'  529"; 
»  BjelosfjeiiceOH:  kraj  haje  ,ora  vestis,  lirabus, 
fimbria,  penniculamentum' ;  n  Janihrcsiievu:  kraj 
hajo  ,ora';  u  Viiltigijinu :  ,leiubo  di  veste'  ,saum 
am  kleide';  ((  Stuiiccvii:  kraj  ud  ruha  ,lacinia'; 
, extremitas,  fimbria,  ora,  raargo';  it  \  ukonu:  kraj 
od  marame.  Tegnu  kraj  svite  liogove.  N.  Ka- 
liina  169".  matth.  9,  20.  Da  budem  dostojna 
kraj  od  skuta  od  no  hajino  tegnuti.  A.  Gucetic, 
roz.  jpz.  93.  Ti  jili  prijam  u  kraj  skuta.  D.  Ba- 
rakovic,  jar.  13G.  Da  bojnici  no  smiju  luti  tebi 
caru  pricesLitom  u  kraj  skut.a  dotegnuti.  I. 
Gundulic  501.  Tako  plesuc  kraj  mahrami  zubi 
i  iiokti  potezaso.  570.  Tegni  s  vjerom  kraj  od 
hajine  Isukrstovo.  I.  Drzic  373.  Kada  kraj  svite 
bogorodicne  u  more  umocise.  A.  Kanizlic,  kam. 
114.  Oiuce  da  ga  njeko  dotognu  u  kraj  doni 
hajine.  S.  Rosa  HSb.  Kada  bi  dotognula  kiaj 
halino  Isukrstove.    D.  Basic   171. 

c)  kao  usee  necega  duhoka.  —  Ismfdu  rjcc- 
nika  II  Belinu  (kraj  od  jame,  kraj  od  prokopa 
,orlo  della  fossa'  .fossae  labrum'  .327").  Pociiie 
vret  priko  kraja  od  rpf-ene  bacve.  I.  Dordic, 
ben.  83. 

(I)  It  prcnescnom  Hi  u  mctafurickoin  ■finiulu 
(mislim  da  ii  oha  primjera  ne  trcba  shvatiti  na 
kraj  kao  prijedlog).  Na  kraj  srca  (n.  p.  on  je). 
(Komo  za  naj  mane  sto  bade  zao  te  se  rasrdi). 
Nar.  posl.  vnk.  188.  To  mi  nijo  nikad  ni  na 
kraj  pameti  doslo.    M.  Pavlinovii,  rad.  50. 

e)  confinium,  (/  gcogratickom  siiiishi,  gra- 
nica,  meda.  Do  kraja  sri.bi.skyje  drtzavy.  Do- 
montijanl)  174.  Krajestva  smo  latinskoga  kraj 
zudjoni  uhitili.  G.  Palmotic  2,  84.  Postavi  kraj 
i  granicu,  koje  no  bi  mimosle  (vodc).  J.  Matovic  23. 
1>.  margines,  orae,  ii  istoiii  znaiciiu  kao  kod 
a,  shvaca  se  kao  da  se  sastoji  iz  vise  dijela,  te 
s  toga  maze  biti  a  mnozini. 


ii)  uopie.  Er  sumi'iiva  fiosto  riba  6im  se 
od  straha  uzprome^e,  kraje  okastoj  razdro  mrezi, 
tor  izlazi  tuda  i  bjezi.  I.  Gundulic  '20.  Lopta 
so  ustavja  na  svakomu  kraju.  M.  Radnic  204". 
Stavio  sam  u  nedilniku  na  polica  iliti  na  kraevi 
(margine)  u  kratko  sve,  sto  .se  zdrzi  pod  onim 
brojeni.  F.  Lastric,  ned.  iii.  On  mudro  prinoso 
dilovana  sabora  osmoga  iz  grckoga  jezika  na  la- 
tinski  nadostavivSi  na  krajih  bi)ezke.  A.  Ka- 
nizlic, kam.  342.  Vi  udrite  vojsci  po  krajiraa, 
ja  A'  udarit  vojsci  po  srijodi.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  111.  BoXe,  vijor  od  pianino  pusti,  da  razagna 
maglu  u  krajeve.  4,  378.  Ali  je  taj  krasni  komad 
(balkaiiski  polnotok)  pri  krajevih  zakidan.  M. 
Pavlinovic,  razg.  15. 

b)  vidi  a,  ti).  Kraji  su  skuta  ne  zlatni. 
B.  Gradic,  djev.  55.  Na  obtoci  i  krajevi  od  a|ino 
velikog  misuika.    M..  Zorioic,  osm.  134. 

!•)  vidi  a.  c).  Omazah  ti  medom  kraje 
ovej  case.  M.  Marulic  272.  (Kupica)  po  krajih 
zlafena,  srobia  izvrsnoga  ...  P.  Hektorovio  2(j. 
Na  krajijeh  od  plitice.    M.  Drzic  271. 

d)  vidi  a,  e).  Boloniju.  misto  na  krajih 
ili  konfinih  od  Romanijo  i  Lumbardije  ...  F. 
Glavinic,  cvit.  360h.  Suliman  car  ogi'ieni,  koga 
je  silu  silom  odbio  s  polskijeli  kraja  mraz  lo- 
doni.  I.  Gundulic  448.  Nu  i  silni  car  u  boju  ki 
dio  voci  svijeta  skupi,  silu  uzpregnu  vazda  svoju 
kad  na  vase  kraje  stupi.  449.  —  i  o  jednniii 
kraju.  Dojde  na  livi  kraj  Cilicije.  M.  Marulic  16. 
U  Galiciju  na  kraj  zomje  ovoga  dila  svita.  F. 
Lastric,  svot.  115".  Sa  sela  Duzi  koje  je  po  svoj 
prilici  na  drugome  kraju  Drobnaka  k  Turcima, 
kao  sto  je  Tusimiia  onamo  k  Moraci.  Vuk,  nar. 
pjes.  4,  460.  —  Amo  iiiogu  pripadati  i  ovi  pri- 
nijeri  u  kojitna  se  po  biblickom  jeziku  govori  o 
krajevima  svijeta,  ili  zema(skiina.  Bojali  se  I'lega 
sfi  kraji  od  zemje!  B.  Kasic,  rit.  222.  psal.  66,  8. 
Izhodeci  s  kraja,  svita...  J.  Kavanin  386".  Svi 
krajevi  zemje  poklouico  se  tebi.  F.  Lastric,  test. 
61''.  Od  kraja  svita  do  kraja.  ned.  101.  Po  svoj 
zemji  izade  glas  riiov  i  na  krajeve  okolisa  ze- 
majskoga  rici  niove.  342.  Po  svoj  zemji  izado 
zuk  niov  i  u  kra'evo  zemje  rici  niove.  380.  Po 
kojim  se  ista  razsiri  od  kraja  do  kraja  okolisa 
zemajskoga.  svet.  102'J.  Oni  covjek,  vapijuci 
s  krajah  zemjo  ...  J.  Matovic  91.  U  ruci  lie- 
govoj  jesu  svi  kraji  zemajski.  468.  Razglasujte 
do  krajeva  zemajskih.  D.  Danicic,  isai.  48,  '20. 
c.  latus,  po  predasnemu  snacenu,  jedan  dio 
cega  sto  lie  stoji  u  srijedi,  isporedi  strana. 

ii)  uupce.  Podi  na  kraj  te  livade.  M. 
Dr/.ic  400.  Mi  buduci  u  kraju  vrtla.  I.  Bandu- 
lavic  60".  dan.  13,  38.  Nu  da  pustos  hridna  i 
strma.  puna  zvijeri, . . .  kupjena  i  draca  oko  grma, 
koj'  so  plete  sa  svih  kraja,  jos  perivoj  bude  ugo- 
dan...  I.  Gundulic,  237—238.  Na  glavici,  vrli 
nas  ka  je,  satori  se  carski  obstrijese,  okolo  im 
na  sve  ki'aje  kapigija  straza  bjese.  323.  U  krvi 
i  ognu  svudije  judi.  vajaju  se  na  sve  kraje.  524. 
Vrata  imaju  na  sve  kraje.  531.  Varosac  od  svih 
kraj  otvoren.  F.  Glavinic,  cvit.  1391'.  Iscu6  svim 
zahodom  naj  skrovitiji  kraj.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
33.  S  cetr  kraja  ogaii  s  prva  tiho  u  sebi  zavrze 
se.  .1.  Palmotic  265.  Od  svijeh  kraja  ,da  ogni 
banda,  da  ogni  lato,  da  ogni  parte'  ,quoquoversus'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  128".  Razdrazeno  (kolo  zmija) 
ko  se  svija  sa  svih  kraja  da  ujede.  .T.  Kavanin 
413".  Na  cetire  grada  kraja  zestok  turan  obo 
uzhodi.  489".  Sko6i  raja  sa  cetiri  kraja.  Nar. 
pjos.  vuk.  1.  494.  Te  su  na  ni  svati  navalili, 
pobratime,  sa  cetiri  kraja.    .3,  472. 

b)  0  dijela  (udskoga  tijela  (vidi  debeo,  2, 
b,  d)  bb)).     Zomju  prid  nim  neka  jube,  dok  de- 


1.  KEA.T,  c,  b).  4 

beli  traj  izgube.  V.  Dosen  253''.  U  glavu  se 
tad  odraira,  a  doi'ii  se  kraj  ne  dira.  253l>.  Od- 
sice  kus  mesa  na  zadnen  svojeii  kraju.  iVar.  prip. 
mikul.  85.  —  Amo  bi  mogao  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Goruce  oklop|e  kolini  kraji  tre.  I).  Ba- 
rakovic,  vil.  319. 

(■-)  a  vekijem  pnjedlozima  upolreh^ava  se 
adverbijalno,  kao  i  straiia  (oidi).  Boje  ih  jo  za- 
mirati,  sto'eo  u  kutu  i  u  kraju.  J.  ICavaniu 
477l>.  —  Kadi  godir  s  kraja  da  nam  da  ulisti. 
D.  Barakovic,  jar.  122.  I  pristupit  muzu  ne  da, 
dali  neka  s  kraja  stoji.  V.  Dosen  lOtJb.  Ma  je 
kraje  s  kraja  gleda.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  342.  Sve 
popeli  po  poju  satore, .  .  .  Arap  sator  s  kraja  ra- 
zapeo.  4,  305.  —  Eto  ditic  jedan  .  .  .  zazva  ga 
na  kraj.  F.  Glavinic,  cvit.  50a.  —  Ali  Cincar  iz 
kraja  povika.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  207.  —  Na  kraju 
se  Carigrada  carski  saraj  prostran  vidi.  I.  Gun- 
dulic  531.  I  meu  vama  obrani  smo,  dobro  nam 
J8  i  na  kraju.  J.  Kavaiiin  504''.  —  Dva  se 
k  kraju  isturila  druga.    Osvetu.  2,  139. 

<l.  It  nekijem  se  slucajeviina  istiitt  osobito  ce- 
liri  kraja.  IJ  noci  po  zvizdah  burni  kraj  dr- 
zite.  D.  Barakovic,  vil.  338.  Sve  od  svijeta  cotir 
kraje.  P.  Kanavelic,  iv.  95.  —  Nav  ima  cetiri 
kraje,  prvi,  poslidni,  desni  i  livi.  F.  Glavinir,  cvit. 
443a.  —  U  cetirih  ki-ajih  kriza.  I.  T.  Mrnavic, 
ist.  20. 

e.  latus,  M  mjesnum  sinislu,  c<^stu  se  osohito 
isHcu  dva  kraja  (doije  strane)  kao  suprutna  jednn 
druyome. 

(l)  gorni  i  doiii.  U  dohii  kraj  siroka  (ko- 
rahla).  F.  Lastric,  svet.  IIO-'.  Ova  su  somena 
na  gornem  kraju  na  dva  sup)a  mestam-a  rasta- 
vjena.  P.  Bolic,  vinod.  1,  2G.  Prvi  kraj,  odkud 
pocimlu  bacat  (paranyao),  zove  se  ,gorni  kraj', 
a  drugi,  gdje  svr§e  ,doni'.  L.  Zore.  hrv.  lipa. 
189. 

b)  desni  i  lijevi.  Skender-pasa  s  Arba- 
nasi  s  lijevoga  mu  kraja  stoja.  I.  Gundulic  325. 
Devet  mjesta  od  kuhirie  pri  desnomu  pak  su 
kraju.  I.  Gundulic  532.  Mjesta  ovoga  k  lijevom 
kraju  vijecnica  je.    P.  Kanavelic,  iv.  6. 

c)  uopce,  isticuci  ydjegdje  krajeve  kao  sic- 
protne  srijedi.  Tuj  s  dva  kraja  vihra  brzi  suproc 
konu  koii  se  tiste.  I.  Gundulic  .345.  Da  na  ko- 
liijeli  strelovitijeh  sunuse  se  s  oba  kraja  dvije 
dubrave  kopja  vitijoh.  346.  Jos  srod  iista  juta 
zmaja,  i  nokata  bijesna  lava  oko  tebe  s  oba  kraja 
slovinska  je  sva  drzava.  390.  Eastupi  se  voda 
(u,  lokvi)  na  dva  kraja,  i  kako  zid  utvrdi  so.  P. 
Glavinic,  cvit.  46''.  Od  kraja  do  kraja  ,fix  parte 
ad  partem'.  J.  Mikala,  rjecu.  357'i.  Vjora  isti- 
nita  slavno  uzleti  od  jednoga  do  drugoga  kraja 
svita.  J.  Kavaiiin  224''.  Nek  ti  bude  gntova 
skatuja,  il'  okrugla,  il'  s  krajeva  duja.  .7.  S.  ReJ- 
kovic  200.  I  iznese  Jelena  ogoreo  kraj  leba. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  129.  Da  navezem  bratu  zaru- 
kavje;  oba  kraja  krila  paunova,  a  na  .sredi  oci 
sokolove.  1,  220.  Kolike  su  s  kraja  u  kraj 
Mletke!  P.  Petrovic,  gor.  vijeu.  59.  Obade 
MIetke  s  kraja  na  kraj.  S.  ^ubisa,  prip.  11.  Ci- 
tavi  trijem  kuco,  s  kraja  na  kraj,  bio  je  prestrt 
vinom,  ujem,  i-akijom.  92.  —  Kraj  od  svijeta 
,polo,  quel  due  punti  imaginarij  della  sfera,  in- 
torno  a'  quali  si  volgono  i  cieli'  ,cardo';  kraj  sje- 
verski  ,polo  artico'  ,cardo  coeli  summus' ;  kraj 
poludiii  ,polo  antartico,  australe'  ,polus  australis'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  570''. 

(I)  a  prenesenom  smislu,  o  stvari  netjeU'snoj,_ 
(ono  sto  je)  naj  krajne.  Svaka  stvar  dobro  ure- 
jena  ima  imati  dva  kraja,  izvan  kih  ima  biti 
stvar  posridna,  od  jednoga  i  drugoga  dil  ima- 
juca,  na  priliku:  stroj  ima  dva  kraja,  belo  i  crno, 


5  1.  KRAJ,  h,  a). 

med  kimi  jesu  drugi  stroji,  kako  ono  zeleno, 
modro  i  zuto,  od  beloga  i  crnoga  del  imajuci ; 
pica  ima  dva  kraja,  zuhko  i  slatko,  med  kimi 
jest  treto,  kako  ono  kiselo  ili  slano;  natura  ili 
narav  ima  dva  kraja,  vrucinu  i  zimu,  med  kimi 
jest  treto,  t.  j.  mlacnost,  i  tako  od  ostalih  .  .  . 
zato  med  dvimi  kraji,  ca  jest  krajestvo  nebesko 
i  pakal,  odiucil  je  purgatoriura.  F.  Glavinic,  cvit. 
10 — U.  Krepost  stoji  u  srijedi  a  krajevi  jesu 
zlooesti.    M.  Kadnic  50fil'. 

e)  0  mjesecnijeni  cctvrlima:  jirvi  i  posjediii 
kraj.  —  Zabi^ezeno  u  Novom  Pazarn  xviii  vijeka. 
Prvi  kraj  ,primo  quarto';  po.slodiii  kraj  , ultimo 
quarto'.    S.  Budmani  41fi''. 

f.  neHo  je  osobito  prema  e,  kud  je  rijei  o 
cemic  dugome,  te  se  dva  kraja  ne  shvacaju  kao 
fStrane'  nego  kao  ,vrsi'.  Kraja  i  srijede  ki  (piHi) 
ne  iniaju.  G.  PalmotiA  2,  415.  Kad  tko  liik  na- 
oini  svezavsi  konopcicem  krajeve.  F.  Lastric, 
test.  201a.  Pak  zvezavsi  jedan  kraj  (klupka)  za 
kriz  baci  klupko  jia  zem}u.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
A2''.  Jato  cavki  prate  ga  od  kraja  jednoga  od- 
rizane  brazde  do  drugoga.  h&>.  Takva  svitja 
nejednako  sviti,  pak  je  vrlo  i  gledati  ruzna,  nogo 
kad  jo  sva  jednako  pruzua  i  s  obadva  jos  kraja 
jednaka.  J.  S.  Kejkovic  392.  Dodaj  nama  kraj 
gajtana.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  115.  Batina  ima  dva 
kraja.  Nar.  posl.  vuk.  11.  Drugi  kraj  od  ve- 
riga.  Nar.  prip.  vuk.  199.  Hvataju  se  svako  po 
za  jedan  kraj  od  slamke.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  173. 
—  Amo  inuyu  pripadati  i  orakovi  primjeri:  Jedan 
kraj  koprene  razvi  se.  D.  Zlataric  69a.  Zastnr... 
razdri  se  na  dva  dila  od  kraja  do  kraja.  B.  Kasic, 
is.  74.  Baci  nemu  jedan  kraj  od  platna.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  340.  —  Metaforicki.  Luka  pocne 
da  brkove  suce,  pak  posto  jo  nekoliko  puta  vr- 
hovo  brone  preo,  nade  prodi  kraj  i  rece.  S.  ^u- 
bisa,  prip.  136.  —  Puhvatali  mu  se  krajevi  (od 
lazi).  Nar.  posl.  vuk.  257.  Mislis,  rdo,  da  ti 
nisam  pohvatala  krajeve?    M.  P.  Sapoanin  1,  90. 

g'.  od  mjesHoya  prenosi  se  na  vremeno  zna- 
cene,  te  se  zove  kraj  toliko  poietak  koliko  svr- 
setak  necega  sto  se  radi  Hi  uopce  traje. 

n)  uopce.  Ne  poslusa  svu  misu  od  kraja 
do  kraja.  I.  Grlicic  50.  Ovako  je  5ovjeku  na 
oba  kraja  tiegova  zivota.  A.  Kalic  350.  Dok 
svu  ovu  istoriju  od  kraja  do  kraja  ocita.  D.  Obra- 
dovic,  ziv.  34.  Dva  kraja  i  srijed?,.  (Odgovori 
se  u  sali  kad  ko  zapita  ima  li  jos  mnogo  neura- 
douo  od  kakva  posla).   Nar.  posl.  vuk.  56. 

b)  metaforicki.  Dal  ti  jo  (Boy)  razum  taj 
za  druga  tvojega  ki  ima  prvi  kraj  od  stralia  Bo- 
zjega.  P.  Hektorovic  56.  No  si  s  kraja  pooeo 
tanega.  P.  Petrovi6,  gor.  vijeu.  28.  Jedva  kraj 
s  krajem  sastavjam.  (Jedva  nabavlam  ono  sto  mi 
treba  za  zivjene).  Nar.  posl.  vuk.  111.  Da  sastavi 
ki-aj  s  krajem.    M.  D.  Milicevic,  des.  par.  65. 

c)  i  kao  poietak,  shvativ.U  kao  suprotno 
svrsetku  (koncu).  Vjokovistvo  bez  kraja  jo  i  brez 
srijede  i  brez  konca.  J.  Kavanin  43.51'.  W  od 
kraja  da  protresem,  i  u  kratko  sve  iznesem.  V. 
Dosen  143''.  Sve  mu  kaza  od  kraja  do  konca. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  .394.  Nema  ni  kraja  ni  konca 
(n.  p.  kakav  posao;  t.  j.  zamrseno  sa  svim).  Nar. 
posl.  vuk.  203.  Od  kraja  do  konca.  234.  Iz 
prva  kraja,  t.  j.  isprva  .anfangs'  .initio'.  Vuk, 
rjecn.  kod  kraj.  Pjosmi  ni  kraja  ni  konca.  poslov. 
238. 

h.  kraj  se  shvaca  sumo  kao  zadni,  kao  oiio 
sto  je  suprotiio  pocetku,  i  to  ne  saino  n  erememmi 
neyo  i  u  mjesnom  smislii. 

(i)  u  mjesnom  smislu.  Posa|i  Lazara,  da 
omoci  kraj  prsta  svoga  u  vodu.  Bornardin  39. 
luc.   16,   24.     Vse   jazike    prijav    do    kraja    zi>m|o 


I.  KRAJ,  h,  a). 


I.  KRAJ,  i. 


ilojilo  Aloksandar.  Aleks.  ja;;.  star.  1),  277.  Ta 
rika  111  kraja  nl  koiica  iiiraa.  297.  Bi6i  iia  kraju 
kih  olovo  visaje.  V.  Glaviiiic,  cvit.  27ii'>.  ICo- 
tore,  ki  na  kraju  naso  krajevino  miran  sjodiS. 
.1.  Kavaiiin  314".  Kraj  pisla  ,punta  iloUo  dita' 
.difjiti  extremi';  kraj  nosa  .piiiita  dol  naso'  ,iia- 
sus  extremns'.  A.  d.  Bella,  rjefiii.  .i'Jti".  Kraj  od 
usne  ,e3tremiti'i  del  labbro'  .labrum  siiminuiu'. 
I21l>.  Da  so  slovke  na  kraju  redaka  .sla/.u.  J. 
.'^.  Ko|kovi<''  xiii.  Na  kraj,  na  kraj,  moja  silna 
mobo,  na  kraju  je  voda  i  devojka.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  1G9.  Cooka  lualo  predre  krajera  stapa 
jiroki)  nogu.  Nar.  prip.  vuk.  li'.).  Bolo  so  i  od 
po  jnita  vratiti  nego  rdavim  (putein)  do  kraja 
iiH.  Nar.  posl.  vuk.  26.  Ona  dode  s  kraja  Z6m|e. 
Vuk,  mat.  12,  42.  Ovo  so  ,koledo'  dodajo  ovako 
u  srijedi  i  na  kraju  u  svakoj  vrsti  svake  ovo 
pjesuio.  nar.  pjes.  1,  114.  Hekao  bi  covjek  da 
je  odavdo  do  kraja  sve  uzoto  iz  svatovsko  pjosmo. 
1,  150.  Okine  kraj  od  opiite  s  lijeve  nogo.  S. 
^ubisa,  prip.  202.  Pomaze  kraj  desnoga  ulia. 
D.  J)ani6io,  3mojs.  14.   14. 

f>)  It  vrcmenuiu  sinislii  (konac,  svrsetak). 
On  iiivot  ki  nima  nigdare  kraja.  Transit.  121. 
Kratki  su  dni  61ovjecji,  broj  miseca  negovili  pri 
tebi  jest;  postavio  si  kraje  uegove  koji  se  node 
moci  pristupiti.  B.  Kasic,  rit.  203.  job.  14,  5. 
Da  no  izdahnes  zlo  na  kraju.  J.  Kavaiiin  SBO*. 
Nego  je  potribito  tistat  u  dobru  do  kraja  ili  ti 
do  svi'he  zivota.  F.  Lastric,  ned.  421.  Daleko  li 
put  cinimo,  dok  do  kraja  dotocimo.  V.  Do^oii 
47''.  Mremo  i  ginorao  dok  kraj  smrtni  dostig- 
nemo.  47''.  Da  so  na  liera  trpit  mora  od  po- 
cela  to  do  kraja.  200'<.  U  ovomu  misocu  na 
kraju.  J.  S.  Rejkovid  49.  Zai'iu  se  na  kraju  mi- 
seca koprive.  229.  Krcevine  u  rujnu  na  kraju. 
3.38.  Sva  se  narav  priblizaje  kraju.  373.  Vaz- 
dan  zesmo,  kraj  ne  vismo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  470. 
Sedmomu  letu  vec  na  kraju  dojdu  blizu  sola. 
Nar.  prip.  mikul.  (34.  Ono  so  cini  da  co  iz  po- 
cetka  biti  ladno  ...  a  na  kraju  vrucina.  Vuk, 
dan.  1.  kal.  Da  ukrasim  kraj  ovoga  pocetka 
moga.  1,  37.  Krajem  petnaestoga  vijoka.  S. 
Lubisa,  prip.  198.  Pri  kraju  dvanaestoga  vijeka. 
258.  Hodu  kraj  ukobit  zitku  mlohavomu.  Osvotn. 
3,  5. 

)•)  u  nekijem  se  reccnicaina  cesto  uttotre- 
h(ava  rijec  kraj ;  te  nije  svagda  jasno,  jeli  to  u 
rremenotn  ili  u  mjesnoin  smislu. 

<i(i)  u  ovakoi'ijevi  se  recenicnmn  kaze  da 
rtccemu  neina  kraja,  te  mose  hili  ujediio  u  ere- 
menoin  i  ii  mjesnom  smislu.  Trojstvu  se  hvala 
daj,  ka  ne  zna  svrhu  i  kraj.  N.  Dimitrovic  78. 
Bez  svrhe  i  kraja  plaho  su  i  taste,  biocim  od 
jaja  cola  se  liih  laste.  I.  (xundulic  144.  Muka 
jo  vjeSna,  lie  boljezni  bez  svrhe  su  i  boz  kraja. 
23().  U  ki  (dan)  bez  broja  i  bez  kraja  vojsku 
on  razbi.  397.  Tor  bez  broja  i  bez  kraja  silnoj 
vojsci  suncem  .sjase.  5(i2.  Ne  bi  toko  velicila 
moje  iiiuke  kira  nij'  kraja.  J.  Kavauin  400^.  Raj 
vavicna  nami  'e  staja  i  bez  konea  i  bez  kraja. 
487a.  Preveliki  (Bog)  kom'  nij'  kraja.  534*. 
Hvala  ka  ne  zna  svrhu  i  kraj.  I.  Dordic,  salt. 
174.  Sved  bez  svrhe,  mjore  i  kraja  (duse  svcti). 
290.  Vapi  bez  pristanka,  mjere  i  kraja.  uzd.  16. 
Nejma  svrhe,  mjere  i  kraja  tva  Ijepota.  103. 
Velicino  od  milosrdja  broz  kraja.  F.  Lastric,  tost. 
151".  Otvorio  usta  s\'oja  broz  kraja.  svot.  35''. 
Nit'  je  smradu  naci  kraja.,  sto  svat  zderuc  ne 
izlaja.  V.  Doson  160''.  Kojoj  (soetusti)  nije  naci 
kraja.  268a.  Nece  bit  kraja  uzrasteiiu  liegova 
carstva.  S.  Rosa  6'.  Pun  ufaria  u  tvoju  dobro- 
stivost  koja  ne  ima  kraja.  I.  M.  Mattel  145.  Ako 
bi  se  litjeli  milovati,   milovaiiu  ne  bi  kraja  bilo. 


Osvetn.  2,  121!.  Negova  je  ustrajnost  bila  bez 
kraja.  M.  Pavlinovi6,  rad.  27.  —  Aino  pripada 
i.  oi'aj  primjer:  Brz  jo  malin,  da  mu  kraja  noma. 
Nar.  jijos.   liiirm.   2.  2.32. 

hli)  do  kraja  znaci  Sto  i  posvo,  sasvijom. 
l>a  Tiirci  robiso  Kosovo  do  kraja.  D.  Barakovii, 
vil.  322.  BuduAi  mu  plod  utrobe  Marirle  do 
kraja  silu  slomio.  F.  Lastric,  svot.  176».  Da  mi 
vrati  onCas  svo  do  kraja.  D.  Ba5i6  15.  Mi  6omo 
do  kraja  izgiuuti.  S.  ^lUbiSa,  prip.  124.  IJ  cudi 
do  kraja  izopafion.  M.  Pavlinovic,  rad.  143.  — 
Driikcijc  je  ii  ooa  dva  primjera  u  kojiina  do 
kraja  stiiji  jjo  biblidkom  jeziku:  Bududi  railovao 
svoje,  do  kraja  lii  pomilova  (,cum  dilexisset  suos, 
in  finera  dilexit  oos'.  joann.  1.3,  1).  F.  Lastrid, 
avet.  28".  Razmislaj,  do  koga  to  kraja  ob|ubi 
srce  ,Iezu3ovo  prisladko.    I.  M.  Mattei  325. 

I'c)  II  nekijem  recenicama,  kao  sto  su  demu 
dodi,  stati  iia  kraj,  naci  kraj  itd.,  nije  svagda 
samo  pravo  znacene:  svrsiti,  nego  su  i  driiga  kao: 
svladati,  po  see  saznati.  add)  dodi  demu  na  kraj. 
Nit'  tezkodi  iia  kraj  dodi ...  'V.  Dosen  27''.  Ni 
nadeti  nije  modi  a  kamoli  na  kraj  dodi  crnoj  fali. 
270.  Za  dodi  stvari  boje  na  kraj.  M.  Zoricid, 
zrc.  90.  Zasto  joj  dolazimo  na  kraj  po  iztonia- 
ceiiu.  osm.  5.  Nigda  vragu  kraja  ne  dodosmo. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  72.  Ne  mogasmo  tome  kraja 
dodi.  5,  489.  —  hbb)  comu  stati  na  kraj,  tnoze 
znaiiti  uopce:  svrsiti  do  kraja  (u,  primjeru:  po- 
sve  prouciti).  Svrhu  zenidbo,  kqjoj  se  ne  more 
nikad  na  kraj  stati  zaiad  razlicitih  i  neizbroenih 
stvari  i  dogadaja  koji  se  mogu  u  rioj  dogoditi. 
M.  Dobretid  vi.  —  tako  stati  istini  na  kraj  znaci: 
obaznati  cijelu  istinu.  Dokle  god  ne  stane  istini 
na  kraj.  M.  Dobretid  539.  —  Hi  svladati.  Da 
sam  ja  odraa  nagnutju  naravi  moje  na  kraj  stao. 
G.  Postalid  142.  —  Cfc)  ima  i  naci  i  dosedi  u 
smislu  kao  kod  aaa)  i  bbb).  Pomamnoj  slobo- 
stini  .  .  .  cudu  nadi  kraj  ne  mogu.  V.  Dosen  5»-. 
Kraj  dosedi  lakomosti.  7Ha.  —  (Mil)  Ne  moze 
se  s  tobom  na  kraj  (doci  do  kraja,  svrsiti),  tvqja 
je  v.izda  zadiia.    S.   l^ubisa,  prip.  27. 

f/rl)  uopr.e  svrsiti.  Stvar  naj  mucniju 
pokusa  i  svedo  na  kraj.    M.  Pavlinovid,  rad.  125. 

f'f)  tjerati,  istjerivati  na  kraj  znaci: 
traziti,  htjeti  gotovo  preko  mjere,  isporedi  bb). 
Svasta  no  va)a  na  kraj  isderivati.  Nar.  posl.  vuk. 
279. 

ff)  kraj  je  cemu  kaze  se  kao  pasivno 
2)rema  svrsiti.  Radite  da  bi  kadgod  i  tome  kraj 
bio.    Glasnik.  ii,  .3,  159.  (1712). 

(/</)  izidi  na  kraj,  vidi  iziti,  B,  14  na 
kraju. 

tl)  finis,  propositum,  kao  i  u  drugijem  je- 
zicima  (isporedi  i  svrha),  od  vrem^noga  znacena 
prelazi  se  na  znacene:  ono  sto  .se  namjerava,  .sto 
se  Jioce  dobiti,  vidi  ci|,  b).  —  U  jednoga  piscu 
xviii  vijeka.  Nisi  mogao  tvoj  zudjeni  kraj  do- 
hititi.  J.  E.  Bogdanid  v.  Drustva  kraj  ne  moze 
drugi  biti,  nego  cest  cijeloga  .  .  .  Da  drustvo 
moze  svoj  kraj  dokuciti  .  .  .    xii. 

i.  mjesto  sulio  do  kojega  dolazi  voda  (more, 
rijeka,  jezero,  lokva  itd.),  obala,  brijeg.  razlikuje 
se  od  znacena  kod  a  tijem  sto  kraj  u  ovome  smislu 
nije  dio  od  vode,  nego  ono  sto  naokolo  okruzuje 
i  of/ranicuje  vodu.  —  maze  biti  i  u  mnozini  kao 
kod  b.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vraneieevu  (kraj 
vode  ,crepido,  riva';  kraj  ,litus;  ripa'),  u  Mika- 
^inu  (kraj  mora  ,littus';  kraj  od  rijeke  ,ripa,  ri- 
pula'),  u  Belinu  (,lido  e  lito,  terreno  contiguo 
al  mare'  ,littus'  439";  ,ripa,  riva'  ,ripa'  G23''; 
.spiaggia,  lido  o  riviera  del  mare'  ,littus'  699^), 
u  Bjelostjencevu  (kraj  morski  ,littus' ;  kraj  po- 
todni  ,ripa,  ripula,  crepido'),  u  Jambresiievu  (kraj 


I.  KRA.T,  i. 


1.  KKA.T,  i,  h). 


morski  ,litus' ;  kraj  potocnih  vod  ,ripa,  crepido'), 
a  Voltiijijinu  (,lido'  ,ufer'),  «  StuUcevii  (na  kraju 
jjuxta  ripam'). 

<i)  uopce.  <ni)  hod  mora.  Na  pucine  kraja 
ue  imusti.  Domentijana  196.  Kako  sablun  ki 
jest  po  kraju  mora.  N.  Ranina  84b.  dan.  3,  3(i. 
Kako  to  pijesak  kqji  je  o  kraju  mora.  117l>.  gen. 
■12,  17.  Tuj  si  podviicujui!-  (ribnri)  i  trisku  fii- 
neci,  kraj  morski  minujuc.  P.  Hektorovic  32. 
Ja  k  mora  kraju  idoh.  P.  Zoranic  6li.  Nu  ti  za 
me  malo  haja,  pokli  ovako  hotje  uteci,  ostavivsi 
mene  spedi  kod  jadovua  pusta  kraja.  S.  Boba- 
jevic  227.  Da  krfjom  pokapi  sve  njoro  do  kraja. 
D.  Barakovic,  vil.  68.  Ah !  od  koga  bjese  jada 
mekahnijem  ne  stupajim  ostro  i  tvrdo  stijenjo 
tada  pomorskijem  blizu  krajim!  I.  Gundulic  40. 
Sarao  sobom  obkruzeno  u  sebi  se  more  uzdrzi, 
te  u  svom  kraju  zatvoreno  u  pocetku  svom  se 
vrsi.  210.  Gdi  .se  k  morskom  stere  kraju  plodna 
i  pitna  svijem  Dobiuca.  .318.  Bez  kraja  more 
sine.  .J.  Kavanin  324^*.  U  jednom  moru  bez  dna 
i  kraja.  A.  d.  Bella,  lazgov.  33.  (Przina)  ka 
bez  mjere  po  kraju  se  morskom  stere.  I.  Dordic, 
uzd.  19.5.  Vladai'io  je  jedno  more,  kom  se  naci 
Icraj  ne  more.  V.  Doseu  27"-.  (Grdd)  bjeie^ogra- 
dio  pri  kraju  moiskomu.  S.  Kcjsa  52h.  Cas  je 
Bozije  majke  more  toliko  siroko  i  prostrano,  da 
se  ne  vidi  ni  liegovo  duo,  ni  liegov  kraj.  D. 
Basic  243.  Ovo  more  no  ima  ui  dna  ni  kraja. 
I.  M.  Mattel  210.  —  u  mnozini.  Morske  kraje 
svo  cuvajte.  G.  Palmotic  2,  58.  —  hh)  kod  rijeke. 
Zem}a  po  brigu  all  po  kraju  rike.  Stat.  po}.  ark. 
5,  283.  Neretve  na  kraju  wdb  drbva  su  gradb 
sbzidali.  Mon.  serb.  515.  (1471).  Pastivni  kraj 
Krisin.  D.  Zlataric  5b.  Jedan  i  drugi  kraj  od 
pocetka  do  svrhe  refiene  rike.  F.  Glavinic,  cvit. 
XVI.  Jos  ga  se  nahodi  toj  rici  pri  kraju.  D.  Ba- 
rakovic, vil.  88.  U  rijeku  se  mece  doli,  kraj  za- 
mniva  vas  okoli.  I.  Gundulic.  412.  I  gdje  s  druge 
strane  pazi,  da  se  od  rijeke  kraj  prigiba,  slijedi, 
i  nadvor  hria  izlazi.  413.  Na  rijeci  smo  onoj 
voce,  gdi  Karonte  glasoviti  na  kraj  drugi  duse 
izmece.  G.  Palmotic  2,  4.52.  Pa  kroz  rijeku  kroz 
Toplicu  na  kraj  drugi  prigazise.  J.  Palmotic  178. 
Ovaj  klobuk  blizu  kraja  bese,  ja  zagazi  u  vodu 
Sitnicu,  i  uvati  klobuk  svile  bele.  Nar.  pjes. 
vnk.  2,  303.  Na  torn  kraju  mutnoga  Dunaja. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  73.  —  vr)  kod  lokve.  Na  dol- 
nij  kraj  lokvo.    Glasnik.  15,  280.  (1348y). 

0)  ostaje  znacene  kao  kod  a),  ali  se  ajedmi 
istiie  da  je  kraj  nesto  suprotno  vodi  (moru,  rijeci 
ltd.),  te  se  od  toga  prelazi  na  znaieiie  knd  c). 
More  V  nicih  mesteh  izlija  se  na  kraj.  S.  Ko- 
iiicic  2.5a.  Gdj  ^e  more  s  krajem  svadi.  M.  Ye- 
trauic  1,  16.  Siroko  toj  more  nikako  raimo  svoj 
kraj  uzit  ne  more.  N.  Naleskovic  1,  112.  Sad 
s  krajem  tvori  mir  more,  ko  gnivno  bi.  D.  Ra- 
nina 3"-.  Zivot  nas  ni'  na  svit  ino,  nego  toj  more, 
u  miru  koje  bit'  s  krajem  vik  ne  more.  127a. 
Sto  cu  od  bliziiijeh  mora  rijeti,  ki  pitome  peru 
kraje?  G.  Palmotic  2,  4.  (More)  razpusteno 
preko  kraja  da  se  pruzi  povrh  zemje.  J.  Ka- 
vaiiin  71b.  More  srdito  kraj  zestokim  valim 
lupa.  87a.  gad  vitar  uzbuci  i  uzriiha  more, 
pocme  pinit  i  s  naglostju  o  kraj  udarati.  ,1.  Ba- 
novac,  pripov.  55.  Morski  bjehiu  vali  s  krajom 
cinit  boj  pristali.  N.  Marci  31.  —  Bura  se  po 
primorju  gdjesto  zove  i  vjetar  ,od  kraja'  (t.  j.  sa 
zem|e).  Vuk,  rjecn.  kod  bura.  vidi  2.  bura,  b). 
II  Diihroniikii  se  zove  vjetar  s  kraja  ne  saino 
bura  (sjeriroistiik)  neyo  i  druija  dva  vjetra,  sjcver 
i  istok,  stii  diisn  s  kraja;  a  ostali  su  vjetri  zdvora 
isporedi  zgorac  (  smorac.  P.  Budmani.  —  Zapo- 
videtb   Judemb   tudb   golija,   ako  bi  hiuteli  izlesti 


na  kraj,  da  stete  ne  budu  ciniti.  Spom.  sr.  1,  148. 
(1420).  Telo  prosvetoje  h  kraju  prineseno.  S. 
Kozicic  .ia.  Na  sub  kraj  riba  ga  (Ariona)  pri- 
plavi.  M.  Vetranic  1,  4.  Na  sub  kraj  zdravo  se 
priplavi.  2.  9.  Gdino  ga  (inornara)  pokrise  va- 
love  srditi  i  o  kraj  udrise.  P.  Hektorovic  65. 
Privezli  plavi  ka  kraju.  Anton  Dalm..  nov.  test. 
88b.  luc.  5.  11.  Plav  prista  ka  kraju.  140.  joann. 
6,  21.  Bi  li  se  cinit  moglo,  da  ribe  iziti  sve 
budu  na_  suh  kraj,  za  na  liem  ziviti?  D.  Ranina 
101b.  Nega  treti  dan  na  kraj  izvrze.  A.  Gu- 
cetic,  roz.  jez.  174.  Pristahu  na  kraj  gdje  idahu 
i  gdje  otijahu  pristati.  M.  Divkovic,  zlam.  72. 
Zazvavsi  ga  na  oni  kraj  na  koji  tko  jednom  izide 
nikadar  se  vece  ne  boji.  B.  KaSic,  fran.  50. 
Uhitivsi  kraj  blizu  njekoga  mjesta.  165.  Bne- 
tacko  (drivo)  razbi  se  na  kraju.  in.  29.  Kako  ' 
nogu  na  suh  kraj  postavi.  D.  Barakovic.  vil.  51. 
Prihitri  brodaru,  na  kraj  me  postavi.  266.  Pri- 
savsi  u  Laudiciju  od  Azije,  stupi  na  kraj.  F. 
Glavinic,  cvit.  223b.  Jeda  li  bi  ju  mogli  na  kraj 
pritegnuti.  311b.  More  te  na  kraj  vrze,  i  ziva 
te  na  kraj  stavi.  M.  Gazarovic  25.  Za  vihri 
kad  mnimo  da  smo  kraj  popali.  I.  T.  MrnaviA, 
osm.  I4(t.  Ter  kad  na  kraj  stavi  nogu.  G.  Pal- 
motic 2,  319.  Nas  na  suh  kraj  dovelo  je.  P. 
Kanavelic,  iv.  50.  Kano  na  kraj  bi  izvrzen.  S. 
Margitic,  fal.  277.  Ciui  sadar  da  ovo  drijevo 
kraj  ocuti.  B.  Zuzeri  292.  Naj  poslije  na  ki-aj 
izpliva.  ,321.  Dovede  ih  zdravih  na  kraj.  H. 
Bonacic  143.  Oni  zazvase  u  pomoc  s.  Jozipa, 
komu  bihu  devoti,  i  treci  dan  ukaza  im  se  i  6ini 
da  zdravi  na  kraj  izadu.  J.  Banovac,  pripov.  145. 
Plav  na  zejni  kraj  postavise.  blagosov.  308.  Iz- 
bacene  na  kraj  od  valova  Izraelicani  oplini.se. 
F.  Lastric,    svet.  34a.      .ledva   na  kraj  isplivase. 

1.  A.  NenadiC,  sambek.  21.  Inostranci  kavalijeri 
brzo  na  kraj  iskocise.  Nar.  pjes.  bog.  172.  .Jedva 
niova  tilesa  na  kraj  izvadise.  M.  Zorifiic,  zrc. 
204.  Plivajuci  muka  more,  a  do  kraja  doc  ne 
more.  V.  Dosen  lla,  Premda  recena  dobra  na- 
hode  izvrzena  na  ■  kraj.  Ant.  Kadcic  283.  Va- 
lovi  morski  po  srici  izbavise  kraja  na  kraj.  B. 
Leakovie,  nauk.  61.  Hej  more  mornaru,  priblizi 
30  kraju.  Nar.  pjes.  istr.  2,  7.  Kad  galija  vec 
stane  u  kraj,  onda  stanu  izlaziti  na  breg  svi 
redom.  Nar.  prip.  vuk.  88.  Kad  se  napuni 
(mrcia).  izvukose  je  na  kraj.  Vuk,  mat.  13,  48. 
Dohvati  se  galija  kraja  na  Izmirnu.  S.  ^ubisa, 
prip.  6.5.  Izvezu  se  na  suhi  kraj  dva  casnika. 
74.  Sam  Pecija  k  kraju  dogna  ladu.  Osvetn. 
5,  57.  —  Boje  je  pojamsi  vesla  kraj  otirat.  M. 
Marulic  147.  Odrinuvsi  se  od  kraja.  Anton 
Dalm.,  nov.  test.  95b.  luc.  8,  22.  Ulizsi  u  jednu 
plavcieu  koja  bise  Simunova,  moli  ga,  od  kraja 
odtisnuti  se  malo.  I.  Bandulavic  164b.  luc.  5,  3. 
Kraj  smo  odpustili,  pu6inu  brodimo.  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.  113.  Da  pomorci  ured  cine  sve  od- 
rijesit  s  kraja  plavi.  G.  Palmotic  1,  276.  K6 
plav  s  kraja  odsjecena  ...  1,  294.  Pomorci  su 
usi[eni  s  kraja  odsjekli  svekolike  vezo  cd  drijeva. 

2,  397.  Koji  hoee  jedriti  ne  izlaze  iz  kraja  do- 
klem  dode  vitar  prikladan.  M.  Kadnic  38a.  Zalo 
ostavjaju  i  kraj  s  hima.  B.  Bettera,  or.  10.  Nu 
s  ovoga  kraja  i  zala  jur  se  odtisni,  jur  odvezi. 
A.  Vitajic,  ost.  260.  Unide  u  jednu  ladicu  ri- 
barsku  i  cinivsi  da  so  malo  odmakne  od  kraja, 
proslidi  svoje  pripovidaiie.  F.  Lastric,  od'  240. 
Isus  unide  u  jednu  ladicu  i  zapovidi,  da  se  ona 
od  kraja  malo  otisne.  E.  Pavic.  ogl.  538.  Oti- 
snuvsi  .'ie  od  kraja  krcati  vina  i  kruha.  Blago 
turl.  2,  98.  Kad  se  brod  od  kraja  otisne.  S.  l^iU- 
bisa,  prip.  127.  —  Bise  plaf  nasrid  mora,  a  Isus 
bise   sam   na   kraju.    Bernardin  26.   mare.  6,  47. 


1.  KRA.T.  i,  h). 


438 


1.  KRA.T,  n,  a). 


Dosad  s6  umise  na  samo  rike  kraj.  P.  Hokto- 
rovic  11.  Kibari  koji  .  .  .  bi  ribali  s  kiajii.  B. 
Kasic,  fran.  170.  Tako  i  moro  u  tisini  s  kraja 
pomorca  u  plav  zove.  I.  Gundulic  232.  Di'akuu 
ki  u  vodi  i  na  kraju  [tide  i  zivinu  po?.irase.  F. 
Glavinic,  cvit.  2-14'i.  I  jutro  buduci  udii'iono,  st,a 
Isus  na  kraju.  L.  Terzii'  281.  Pejajte  ga  mutni 
plivat  Diinaj :  ko  jo  junak,  oa  ga  proplivati,  ko 
je  divojka,  na  kraju  oo  stati.  Nar.  pjss.  istr. 
1,  27.  —  Kamik  u  more  a  ne  vele  daleko  bi§e 
od  kraja.  Duk|anin  27.  Pod  mnoStvom  silnijeh 
driva  more  od  mora  sliku  ne  ima,  a  bliXtii  se 
vas  kraj  skriva  pod  neizbrqjnijem  satorima.  G. 
Palmoti6  1,  147.  A  ostali  uSenioi  pridose  s  plav- 
cicom,  (jere  ne  bihu  daleko  od  kraja,  da  nigdi 
dvisti  lakat)  potof.uoi  mrize  rib.  L.  Terzio  282. 
Naj  Ijepsa  je  sotiia  blizu  mora,  a  brodidba  blizu 
kraja.  (D).  Otvorio  je  jodra,  a  jos  je  za  kraj 
vezan.  (Z).  Poslov.  danic.  Na  daleko  kraj  ostajo. 
N.  Marci  34.  Vozoci  se  pored  kraja.  Vuk,  djel. 
ap.  27,  8.  —  Star  je  kraj,  ali  naj  tvrdo  drijevo 
razbije.  (D).  Poslov.  danio.  —  V  mnozini.  Gat 
i  nosi  uda  krna  tja  do  kraji  mora  criia.  .1.  Ka- 
vanin  230*.  Rijeka  brza  odnese  kia|nvn  i  \'it,lo. 
M.  Radnic  4Gb.  j  ovnki  primjeri  (I'ln,  pri imitiiju, 
u  kojima  se  guvori  o  Jednom'  krajn  kno  n  iHji'lu 
,(:iji'loga'.  I  krmi  i  vodi  na  ki  ti  drago  kraj.  D. 
Barakovic,  vil.  338.  Mornari,  ganuvsi  se  na  mi- 
losrde,  k  sebi  ga  uzese  i  metnuse  na  prvi  kraj 
od  Italije.    And.  Kacic,  razg.  27. 

<■)  predasne  znacene  jos  se  daje  siri,  te 
maze  snaciti  sto  i  kopno,  suho,  zemja  (suprotno 
ne  samo  mora  nego  i  ostrvima).  Plijene  otoke  i 
kraje  posusne.  M.  Vetranio  1,  223.  Na  otok  ovi 
s  kraja  umije  lav  i  medvjed  doplivati.  G.  Pal- 
motic  1,  137.  Hvali  more,  a  drzi  so  kraja.  (D). 
Poslov.  danic.  Kad  na  moru  i  na  kraju  s  Tur- 
cima  se  jasno  bise.  J.  Kavanin  HI"-.  Da  po- 
zovu  na  megdan  Novjane  ne  na__kraju  neg  na 
sinu  moru.  Nar.  pjes.  bog.  207.  Cije  more  tog 
je  kraj,  cije  po)e  tog  je  grad.  Nar.  posl.  vuk. 
347. 

k.  znaiene  kod  c  (strana)  siri  se  dale,  te 
kraj  znaci  dio  kojega  mjesta.  U  goriii  kraj  Like. 
D.  Rarakovic,  vil.  37.  Gdi  grada  maiii  kraj  na 
kopnu  ostaje.  105.  Prid  Varsovom  na  livadi, 
ka  je  u  svakom  ravna  kra.ju  ...  I.  Gundulic  424. 
Car  na  jednom  carstva  kraju  kad  oruzjem  na 
boj  skace,  straae  mu  ine  pocivaju.  4-53.  Dmitar 
uze  doni  kraj  od  grada,  Bogdan  uze  gorni  kraj 
od  grada.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  626.  Nasolilo  .<!6  u 
onaj  kraj  od  Morace  mnogo  uskoka.  Vuk,  nar. 
pjes.  4,  4G0-461. 

1.  moze  znaciti  i  uopce  sto  prijedio,  zemJa, 
Hi  po  predasnemu  znacenu  (kod  k),  Hi  po  zna- 
cenii  kod  a,  e)  Hi  b,  dj  (isporedi  lat.  fines).  — 
Izinedu  rjecnika  u  Vukovu  (,die  gegend'  ,regio': 
u  naSemu  kraju  toga  nenia).  U  Betlemu  i  u 
svijeh  krajijeh  riegovijeh.  N.  Raiiina  241>.  matth. 
2,  16.  Izljeze  Jezus  iz  kraja  od  Tira.  1.541). 
marc.  7,  31.  Pokle  sam  prisal  v  nase  kraje. 
Mon.  Croat.  219.  (1527).  Koga  u  tudem  kraju 
ns  ubi  nitkor.  D.  Zlataric  3b.  Koja  se  (erezija) 
bjose  razvrgla  po  sve  kraje  krajeystva  franac- 
koga.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  17.  Cujte,  izdan.a 
[ubovnica  (Arijadna)  u  pustome  sama  kraju  kako 
uzdise.  I.  Gundulic  5.  Zasve  da  otok  jubim  ovi 
pored  s  inojijem  rodnijem  krajim.  92.  Da  im 
od  svijeta  sa  svijeh  kraja  .samo  na  stan  zlato 
plovo.  280.  Dim  Gaspara  Milostica,  ki  u  lir- 
vatskom  roden  kraju,  jur  stolova  na  Dunaju. 
312.  Sokolovic  unuk  vozijera  Mahumeta,  kim 
jos  slove  kraj  ugarski  cije6  vazetja  od  Segeta. 
326.     Etc    lista,    ki    iznutra   doso    nam   jo   iz  sa- 


raja,  da  se  kani  do  dva  jutra  p>it  istofinijeb  di- 
gnut  kraja  (car).  485.  Za  naS  hrvacki  kraj.  F. 
Glavinii^,  svitl.  xxiii.  Od  svili  kraj  svita  ni  mo- 
gu6e  svim  narodom  k  crikvi  od  Porcijunkulo 
dojti.  F.  Glaviui6,  evit.  2.551'.  Pet  let  u  onih 
uzdrXa  se  krajih.  292'>.  §konder-pa§u  kraja  bo- 
sanskoga  odpravi  k  mejaSu.  I.  T.  MrnaviA,  osm. 
42.  Nije  doso  da  vara  kraj  porazi  ni  da  vam 
gospodi.  G.  Palmotic  1,  67.  Po  svijeh  krajijeh 
mjesta  ovoga.  1,  94.  U  kojo  bi  strane  i  kraje 
s  mjesta  ovoga  obratio  on  bjeguoe  svoje  stupaje  ? 
2,  10.  Ca6ka  tvoga  Branivoja  leti  kripos  po  sve 
kraje.  2,  273.  Na  svijetu  nij'  nijednoga  skrovna 
kraja,  mjesta  ofiita  ...  J.  Kavanin  7*.  Zapo- 
vjednik  da  tu  bude  za  pet  godin  svega  kraja. 
130'i.  U  krajove  pak  svjetovne  mnogo  uXiva  slo- 
boStine  liih  trgostvo.  192''.  Ti  mu  ostavi  sa 
svih  kraja  cistije  djeve  i  Ijeposti  silom  da  idu 
put  saraja.  238a.  \  glas  liegov  vec  prihita  sve- 
kolike  kraje  svita.  268'<'.  Slavni  sveti  predrii  gdi 
su  nasih  kra'eva  i  naroda?  295'i.  Ni  u  .leroso- 
limi  ni  u  svih  krajevih  ne  nahodau  se  kruhi  ki- 
seli.  A.  Kanizlic,  kam.  491.  Neg'  se  plafie  i 
jauce  po  .sve  kra.je  i  po  sve  strane.  Nar.  pjes. 
bog.  79.  Onda  navalo  iz  okolni  krajeva.  Vuk, 
dan.  3,  146.  Amo  ga  u  nasijem  krajeviraa  noma, 
nar.  pjes.  1,  x.  Po  juznijem  krajevima  naroda 
nasega.  1,  21.  Na  onijem  krajevima  on  se  spo- 
mine  i  u  poslovici.  3,  449.  Ako  se  koja  (rijec) 
u  osobitome  kraju  govori.  rjecn.  predg.  ii.  ^udi 
koji  na  te  kraje  prehodaju.  Osvetn.  1,  17.  Cr- 
nogorac  ne  da  kraja  svoga.  2,  187.  S  tijem  su 
iSli  pr'o  bijela  na  sve  kraje  svijeta.  3,  .32.  Kad 
knez  tanku  razumio  vilu,  na  sve  kraje  turi  pe- 
rjaniko.  3,  123.  Kraj  ,land-strich'.  Jur.  pol.  ter- 
minol.  311.  ,Lepo  je,  kad  gre  devicina  va  jedan 
kraj',  t.  j.  kad  se  uda.  na  Rijeci.    F.  Pilepic. 

III.  kao  mjesiio  ime  prema  znacenima  kod  k 
i  1.  —  moze  hiti  u  jednini,  u  mnozini,  samo  Hi 
s  pridjevom. 

a)  Kraj. 

<i(i)  selo  u  Hercegovini.   Stat.  bosn.  125. 

bb)  u  Hrvatskoj.  aaa)  selo  u  zupaniji 
modrusko-rijeckoj.  Razdije).  43.  —  bhb)  znselak 
u  zupaniji  licko-krbavskoj.    40. 

b)  Krajevi,  ime  mjestima  u  Srbiji.  au)  brdo 
u  Guberevcima  (u  okrugu  biogradskom).  \i.  Sto- 
janovic.  —  bb)  ii  okrugu,  uzickom.  Drzavno 
dobro:  Krajevi.    Sr.  nov.  1870.  319. 

(■)  s  pridjevima  (naj  cesce:   doiii  i  goriii). 

(Ui)  Doni  i  Gorni  Kraj,  dva  zaseoka  kod 
Vitafine  u  Dalmaciji  ii  kotaru,  dubrovackom. 
Schem.  ragus.  1876.  33. 

bb)  u  Hrvatskoj.  aaa)  Doni  i  Goriii 
Kraj,  u  zupaniji  zagrebackoj.  Razdijej.  88.  — 
hbb)  Mali  i  Veliki  Kraj,  dva  sela  u  zupaniji 
licko-krbavskoj.    29. 

re)  vidi  Doni  Kraj. 
II.  instr.  krajem  upotrebfava  se  cesto  kao 
prijedlog  s  genetivom  (drugo  je  kad  se  upotre- 
b(ava  kao  adverab,  osobito  prema  znacenu  kod  i, 
^:idi  n.  p.:  Zdravije  j'  voziti  krajem  brojec  stine 
neg  dalec  jidriti.  P.  Zoranic  52a'.  Stavih  brod 
krajem  plut.  D.  Barakovic,  vil.  339.  Necu  udi} 
ga  u  dubine,  ako  i  sladne,  utonuti,  kra'em  ga 
vodim.     J.   Kavanin    •509b.      Odluci   krajem  doci. 

1.  A.  Nonadic,  sambek.  6.  Zavezose  ki-ajem  pod 
primorje.    And.  Kacic,  razg.  222'').  —  isporedi  i 

2.  kraj.  —  Kod  toga  .se  znacene  rijeci  kraj  shvaca 
u  sirem  smi.'ilu,  Hi  u  uzemu  kao  kod  i;  ali  i  u 
prvom  .•ilucaju  ne  kao  dio  cijeloga  nego  kao  ono 
sto  je  naj  hlize  cijelome. 

a)  kao  mimo,  uz,  pokazaje  da  se  nesto  mi- 
cuci  se  ne  odaleiuje  od  onoga  Ho  je  u  genetivu. 


1.  KRAJ,  n,  n)  nn).  4 

fift)  u  sirem  znacenu.  (Sinur)  otb  tblii 
idetb  krajemb  morja  krajemb  morja  na  tri  brata 
sto  su  tri  kamene  u  moru  {poprai)leno  po  jtisii- 
nijem  hi{eikama  Baniciievijem).  Moii.  sarb.  130. 
(1348).  Iduci  putem  krajem  jedne  orkve.  J.  Ba- 
novac,  pred.  130.  Prohodeci  blazeni  Paskval 
krajem  nezine  kuce.  138.  Bivsi  pak  krajem  vi- 
sala  proslo  cejade.  M.  Zoricic,  zrc.  32.  Kad  bi 
godi  prolazio  krajem  crkve.  95.  Pa  pobjeze 
po|6m  sirokijera  krajem  vojske  Cuprilijc-vezira. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  606.  Da  jozdimo  drumom  jii- 
uackijem  krajem  dvora  crnog  Arapina.  3,  14—1-5. 
Polecese  krajem  poja  ravna.  4,  55.  De  se  Tiir- 
cin  krajem  luga  vuce.  4,  392.  Sunasce  se  krajem 
gore  krade.  Nar.  pjes.  vil.  1868.  623.  Uteoi 
krajem  gradine  kud  su  zita  posijana.  Vuk.  poslov. 
105. 

hb)  u  znaieim  kno  kud  i.  U  jata  idu 
k  badom  krajem  mora  tiha  mila.  J.  Kavai'iin 
801).  On  otide  krajem  vode  ladno  doklen  nade 
jednoga  ovfara  krajem  Zete  vode  valovite.  Nar. 
pjes.  Tuk.  4,  65.  Lov  lovio  Banovic  Sekule  pored 
Save  i  krajem  Dunava.    Pjev.  orn.  268'^. 

b)  pukazuje  da  ncito  biva  Hi  si:  radi  Hi 
stuji  sa  strane  iinoya  ito  je  u  ifenetivu. 

an)  u  sirem  smislu.  Krajem  puta  na 
stupu  od  jedne  crkve  bise  u  stini  utosana  pri- 
lika  B.  D.  Marije.  M.  Zoricic,  zrc.  79.  No  kti- 
juci  u  kucu  ulisti,  pado  krajem  vrata.  And. 
Kaoic,  kor.  118.  Ugleda  pogacu  krajem  glave. 
241.  Po  polu  je  bosije  sijala,  podno  poja  ranu 
maguranu,  krajem  poja  rumenu  ruzicu.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  39.  Osta  Mehmed  na  Budine  ravue, 
a  Murat  je  krajem  od  Brestica.  4,  520.  A  Mlo- 
cici  potitavise  vojsku  po  granici  krajem  Grore 
Crne.  Pjev.  crn.  24i.  Krajem  riega  zaspala  dje- 
vojka.  iSfar.  pjes.  juk.  .'J32.  Sto  ne  hvalis  sobe 
jal'  dorata,  jal'  kakvagod  krajem  sebe  drugaV 
Smailag.  meh.  2. 

bb)  a  znacenu  kan  kod  i.  Lipa  ti  jo 
Sava  voda  ladna,  jos  su  lipsi  bijeli  gradovi  krajem 
Save  kano  labutovi.  And.  Kacic,  razg.  245*1-. 
Kojo  krajem  Nila  vode  pasihu.  kor.  41.  U  travi 
krajem  rike.  63.  Bise  se  tada  puk  izraelski  uta- 
borio  krajem  mora  cr|enoga.  73.  Pala  magla  u 
primorje,  al'  .se  vidi  krajem  mora.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  191.  Brda  jece  krajem  mora  slana. 
5,  302.  Krajem  vode  noccu  zanocili.  Nar.  pjes. 
borm.  1,  215.  Dugacko  zalo  krajem  vode  zovu 
Bijela.    S.  ^jubisa,  prip.  2. 

<•)  u  nvom  je  primjeru  znaccne  kai>  kod  b), 
all  se  ono  sto  je  u  genetiou  xhvaca  kao  ri(  mi- 
canu.  Postavise  je  krajem  Dagona  idola.  And. 
Kacic,  kor.  144. 

2.  KE.AJ,  prne/t.  s  yenetivom,  juxta,  pokaziiji; 
blizinu;  ono  sto  je  u  genetivit,  trcbalo  bi  da  je 
nesto  veliko  Hi  bole  siroko,  jer  ima  srijedn  i  kraj ; 
ali  se  svagda  na  to  ne  pazi,  te  ima  i  primjera 
u  kojima  je  u  genetiou  celade.  Danicic  ovako  tu- 
maii  oiHij  prijedtog  (si:  sintaksa.  204) ;  S  ovim 
predlogom  rec  u  drugom  padezu  pokazuje  da  je 
mesto  gde  sto  biva  na  kraju  onoga  sto  znaci  ona 
sama,  i  to  na  kraju  sa  strane.  —  Ista  je  rijec 
Ho  1.  kraj,  i  va^a  da  je  ace.  sing.  —  isporedi 
krajem  kud  1.  kraj,  n.  —  Eijec  je  prokliticna, 
i  izgorara  se  s  rijeci  sto  je  za  nom  kao  da  je 
jedna  rijec,  n.  p.  kraj  puta,  kraj  sela  (krajputa, 
krajsela);  ati  ako  je  na  vnoj  rijeci  jaki  akccnat 
C  Hi  '),  ova  ga  gubi,  a  kraj  dobiva  akcenat  slabi 
Hi  jaki  (koliko  je  meni  puznato,  kraj  priinivsi 
akc,  postaje  dugu).  n.  p.  krajdruma,  krajgrada. 
—  Rijetko  stoji  kraj  puslije  genetiva,  vidi  Laci- 
ceve  primjere  kod  b,  a)  i  c.  —  Kraj  moze  bili 
postao  prijedlog  vei  u,  praslavensko  doba,  jer  se 


.'.)  2.  KRAJ,  b,  b). 

nat.azi  u  raskom  i  h  ceskoin  jcziku;  a  nasemu,  se 
jav^a  od  xvi  vijeka.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stu- 
liceva  (,prope,  juxta,  apud'),  u  Vukovu:  ,(mit 
gen.)  neben,  bei,  am'  ,ad' ;  u  Daniciceou  (stoji 
kao  predlog).  —  Kraj  maze  stajati  i  s  drugijein 
prijedlozima,  kao  do  kraj  (vidi  1,  do,  I,  11,  c), 
iskraj,  nakraj,  otkraj,  pokraj,  skraj,  ukraj,  uskraj, 
zakraj,  vidi  ove  rijeci  napose.  —  I  kod  prijedloga 
kr.aj  kao  kod  krajem  (vidi  1.  kraj,  n)  razlikiije 
se  uzc  znacene  (kod  1.  kraj,  i)  od  .iirega. 

a.  znaci  sto  krajem  kod  1.  kraj,  n,  a). 

<l)  u  sirem  sinisla.  Kraj  jednoga  tu  ve- 
lika  gusta  gaja  tece  Loto.  I.  Gundulii^-  115.  I 
toliko  je  grad  sricniji  koliko  veca  rika  kroz  ili 
ki-aj  liega  tece.  F.  Lastric,  ned.  252.  Koga  bijase 
obicaj  uljesti  u  svaku  crkvu,  kraj  koje  bi  pro- 
liodio.  I.  M.  Mattei  128.  Braca  moja  projdose 
kraj  mene  kano  trcuci  potok.   A.  Tomikovic,  gov. 

b)  u  iizem  znacenu.  Sve  ono,  sto  t'  pisu, 
cvileci  promisjam,  ter  srcem  uzdisu.  kraj  mora 
bode  sam.  N.  Najeskovic  2,  109.  Kraj  jezora 
Aleksandar  hojase.  Aleks.  jag.  star.  3,  286.  I 
od  krvi  druge  rike  kraj  Nostera  da  proteku.  I. 
Gundulic  293.  Tko  kraj  potoka  grode,  lasno  n 
potok  upade.    (D).  Poslov.  danifi. 

b.  pokazuje  stane  Hi  bav^ene,  isporedi  1.  kraj, 
n,  b).  _  - 

ti)  u  sirem  znacenu.  Kraj  livado  zeleu 
borak.  S.  Mencetic— (j.  Drzic  510.  I  od  svih 
razlican  (si,  Dubrovnice!),  koji  su  tebe  kraj.  H. 
Lucie  261.  Jutroska  mi  zorom  kraj  ove  livade 
stasmo  se  pod  gorom.  N.  Najeskovic  1,  217.  Ve- 
like  se  vojske  dvije  vrhu  ravna  kazu  po|a  kraj 
prostrane  IBogdanije  i  granica  od  Podo]a.  I.  Gun- 
dulic 434.  Gdje  prizida  kraj  saraja  tajase  se 
svim  skrovita.  551.  Uohodi  s  blizrie  strane  kraj 
ovezijeh  ribat  zala.  G.  Palmoti6  2,  62.  Kraj 
lijepoga  perivoja  vir  izvire  bistre  vode.  2,  416. 
Zato  ostavit  zvijezde  ce  se  sunca,  sto  kraj  rieg' 
svijote  ?  J.  Kavanin  3791).  Kraj  franackijeh 
strana  marsijska  se  pustos  vidi.  I.  Dordic,  uzd. 
2.     Sto  se  sija  kraj  gore  zelene?   Nar.  pjes.  vuk. 

1,  166.  Tuzno  tuzi  Alajbegovica  Alajbegu  kraj 
desna  ko}ena.  1,  210.  Devojka  je  kraj  gore  sta- 
jala.  1,  290.  Ja  posijah  bjelicu  senicu  dalok' 
sela,  blizu  puta,  kraj  luga  zelena.  1,  51  >2.  Bjese 
bane  u  malenoj  Banskoj,  u  malonoj  Bariskoj  kraj 
Kosova.  2,  262.  Lezi  Marko  kraj  druma  carova. 
.3,  328.  Sjedi  junak  kraj  druma  siroka.  2.  517. 
Na  vode  je  tridest  Udbinana,  kraj  svakoga  dvori 
po  devojka.  3,  188.  Na  danistu  bjese  kraj  Sa- 
lasa.  4,  189.  Kraj  sebe  mu  mjesto  naciuio.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  188.  I  sjedio  je  s  kucom  kraj  Ea- 
kovca.  Vuk,  nar.  pjes.  1824.  1,22.  Dva  su  sela: 
kraj  Kriiina  Bukovac  poznani.  Osyetn.  4,  1.  — 
U  prenesenom  smislu,  metaforiiki.  Steded  konsku 
glavu,   a  ,svoja   mu   ni    kraj    uma   nije.    Osvetn. 

2,  146.  Neko  haje  sto  kaluder  jirica,  a  liekomu 
ne  bi  ni  kraj  uha.  3,  82.  On  je  car,  za  vezira 
ni  kraj   uba  nema.    4,   13. 

ft)  u  uzem  smislu.  Ter  taj  kuf  pribijoli 
kraj  rijoke  studene  pojuci  procvijeli.  M.  Vetranic 
1,  3.  Ruzice  rumena,  .  .  .  gdino  si  kraj  rika  u 
vrime  prolitja,  sva  si  cas  i  dika  izbranoga  cvitja. 
M.  Drzic  13.  Kraj  rike  jedne  se  zvir  njeka  na- 
hodi.  D.  Ranina  109^.  Zadar  je  kraj  mora.  D. 
Barakovic,  vil.  104.  Vrh  Marice  rijeke,  koja 
mnokrat  brzi  tijek  ustavi,  kad  Ort'eo  kraj  lie 
poja,  ...  I.  Gundulic  312.  Odkad  dobi  kraj  Ne- 
stera  mlad  krajevic  cara  Osmana...  347.  I  tako 
kraj  mora  tu  skrinu  najdose.  Oliva.  19.  Bi- 
jahu  ostali  kraj  jezera.  D.  Basic  198.  Dje- 
vojka    sjedi    kraj    mora.     Nar.    pjes.   vuk.   1,   196. 


2.  KRAJ.  b,  /'). 


440 


KRA.TAN 


Tami)  dole  kraj  tija  Dunava.  1,  313.  IgnUi  ao 
vrani  koni  kraj  Morave  na  obali.  1,  430.  Mi- 
trovioa  kraj  Save  stolica.  1,  498.  Vino  pije  tri- 
dest  Cotiiiana  kraj  Cetiiie  liho  vode  ladne.  I,  .570. 
Osta  Turo  kraj  vode  plaiuoi.  1,  (iOO.  B'jelu  bih 
rail    nafiinio    kulu    na    livaJi    kraj    mora    siAoga. 

3,  145.  Do6eka  ga  Miloi  kraj  Morave.  4.  348. 
(Najti  hoceSj  kraj  Dunaja  vodarkinu  mladu.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  28.  Kraj  vode  je  Koruna  vojvoda. 
l',  fil. 

C.  pokazuje  primicane.  isporedi  I.  kraj,  n,  e). 
—  Ovako  je  znaiene  oiito  u  ovijem  primjerima : 
Kiaj  sela  ih  isprati.  M.  Vetranio  2,  252.  Nu 
ko  stupi  kraj  Podoja,  taj  cas  vidje  na  daleSo, 
«:dje  prod  Aemu  priko  po|a  jedan  vitez  koiia  te6e. 
I.  Gundulii  337.  Na  svoje  pristojo  kraj  sebe  ju 
stavi.  Oliva.  62.  Ukloni  .se  s  iom  kraj  brda.  I. 
Dordic,  ben.  49.  Er  te  nemoc  juto  obraiii  i  do- 
vede  kraj  Xivuta.  J.  Palmotic  159.  Metnimo 
Subu  tila  kraj  gube  srdca.  A.  Tomikovic,  gov. 
342.  Osman  mrtav  pade  kraj  Oraera.  Nar.  pjes. 
vuk.   4,    333.     Pa   ga   vrzo   kraj    liega   u    travu. 

4,  26.  —  Danii'ic  (sr.  sintaksa.  204  —  205)  kod  ova 
tri  prirnjera:  (Devojka  se  u  Drenovcu  kupa;) 
baci  sukiiu  u  zelenu  travu  a  kosuju  kraj  vode 
Drenova.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  380.  Sultan  care  u 
Kosovo  side  sa  svojili  sto  hijada  vojske,  i  on 
jiade  kraj  vode  Sitnice.  2,  344.  (Oj  devojko!  oj 
Milena!)  sedi  moni  kraj  kolena.  1,  419,  pise: 
Premda  se  mo2e  misliti  da  se  glagolska  radna 
priraice,  opet  se  samo  kaze  gde  to  biva.  Ali  mi- 
slim  da  je  II  prvom  primjerii  pravo  primicane 
kod  kraj  vode  Drenovca  kao  Ho  je  a  drugom 
stihu  kod  u  zelonu  travu;  jer  nije  smisao:  bad 
u  travu  kraj  Drenovca,  neyo:  djevojka  svlaceci 
se  prvo  baci  suknu  u  travu  (daje  od  rijeke)  pa 
se  prihliii  rijeci,  svuce  kosuju  i  had  je  na  kraj 
rijeke.  (pravo  je  primicane  i  u  ovom  primjerii 
sto  Danicic  mece  medu  one  u  kojima  je  rijei  o 
hivanu,  a  ne  o  primicai'iti :  Navrti  na  razan  i 
metne  kraj  ogna  da  se  pece.  Nar.  prip.  vuk. 
187).  U  drugom  primjeru  ima  posve  pravo  Da- 
nidc,  jer  se  sultan  ne  primice  vudi  Sitnici  pa- 
dajuci,  nego  je  vec  na  kraju  ne  bio  prije  nego 
je  pao.  Maze  imati  pravo  i  za  treci  primjer,  jer 
djevojka  kojoj  se  kaze  da  sjede  moze  vec  biti  blizu 
(ill  kraj)  onoga  sto  govori.  ovakovi  su  i  ovi  pri- 
mjerii Bude  r  mi  toj  biti,  da  sedu  tebe  kraj. 
H.  Lucie  221.  Onde  ti  posedu  kraj  krasnih  li- 
pica.    Nar.  pjes.  istr.  2,  139. 

1.  KRAJA,  /.  vidi  kijerna.  Kraja,  kirja  prava 
,Serranus  gigas'.    G.  Kolombatovic,  pesci.  5. 

2.  KRAJA,  /.  ime  zensko,  hi/p.  Krajislava, 
Krajisava.  —  [/  Viikovu  rjecniku:  ,frauenname' 
,noinen  feminae'. 

3.  KRAJA,  m.  ime  musko,  hyp.  Krajislav,  Kra- 
jisav.  —  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Kraja,  iz- 
medu  judi  koje  car  Stefan  dade  crkvi  Arhande- 
lovoj  u  Prizrenu  dvojici  bjese  ime  ,Kraja',  a  od 
riih  jednom  prezime  ,Drago3la}icb'.  G(lasnik). 
15,  290.  292.  (1348?). 

1.  KRAJAC,  krajca,  m.  dem.  1.  kraj  (nalazi  se 
u  osobitijem  znacenima).  —  vidi  i  krajak.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
dezima,  osim  nam.  i  ace.  sing.,  i  gen.  pi.  kra- 
jaca.  —  Od  xviii  vijeka  (naj  prije  u  Belinu  rjec- 
niku, vidi  kod  b). 

a.  vidi  1.  kraj,  e.  GraSka  vaja  poslije  zetve 
tako  u  rpe  sloziti  i  nastaviti,  da  gorni  krajci  od 
struka  na  dvoru  stoje.     I.  Jablanci  81. 

b.  vidi  1.  kraj,  i.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,ri- 
jietta,  ripa  piccola'  ,ripula'  b24'<',  i  u  Stuliievu: 
,ripula'. 


c.  vidi  ivica.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,das 
elide  (von  tuch)'  ,latus  panni'.  cf.  ivica. 

d.  «  ovom  primjeru  kao  da  znad  okrajke 
na  vratniku  i  na  rukavima  u  vojnidke  adore 
(aniforme,  miindira).  Spravjajto  so  simo,  vsi 
voriii  jiuiaki,  pri'io  vase  svlicte,  monduru  oblicte, 
monduru    oblicte  i  presvitle   krajce.    Jafike.  230. 

c.  Krajac,  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
drinskom.    Sr.   nov.  1870.  423. 

2.  KRAJAO,  krajca.  m.  covjek  roden  u  istoinom 
kraju.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,homo  in  orien- 
tali  plaga  natus'.  —  nepouzdano. 

1.  KRA.IAC,  krajdca,  m.  vidi  1.  krojafi.  —  Po- 
staje  od  imperfektivnoga  oblika  krajati  (od  kro- 
jiti).  —  Od  .\vi  vijeka  (kao  prezime  od  xv,  vidi 
kod  li',  "  I  iiii'ilii  rjeinika  u  Vra)i,ci(:evu  (,iia,rtor^), 
u  Milnijudi  .^aitor'),  u  Bjelostjenievu  (v.  sabol), 
u  .f(inil)rrsifi  ru  (, sartor'),  u  Voltigijinu  (,sarto' 
,schnoider'),  tc  Stulicevu  (v.  savac  iz  Habdeliceva). 

a.  aopce.  Krajaca,  da  se  plati,  dano  mu  je 
dva  talira.  Mon.  croat.  251.  (1550).  Drvodeje 
s  sikirami,  krajaci  s  skarami.  Korizm.  21^.  Od 
Grede  kraja6a.  Starine.  ll.9S.(oko  1655).  Svitar, 
jedni  zovu  terzija,  jedni  krajac.  A.  T.  Blago- 
jevi6,  khin.  25.  Nameri  se  na  jednoga  krajaca. 
Nar.  prip.  mikul.  131.  Krajac  ,sartor',  gen.  kra- 
jScii.    D.  Neraanic,  cak.  kroat.  stud.  48. 

I),  kao  prezime.  Frana  Krajaca.  Mon.  croat. 
114.  (1475).  Ilija  Krajac.  140.  (1490).  Krajac. 
Schera.  segn.   1871.   111. 

2  KRAJAC,  m.  orude  kojim  cizmar  kroji. 
Valpovo.    D.  Hire.  —  vidi  2.  krojao. 

KRAJACICA,  /.  zensko  ce]ade  sto  kroji,  vidi 
1.  krajac.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  sa- 
vacica. 

KRAJACiC,  tn.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka. 
Tomas  Krajacic.  Mon.  croat.  250.  (1550).  Mihal 
Kiajacic.  284.  (1581).  Mihail  Krajacic.  Sera, 
prav.  1878.  80. 

KRAJACKJI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Slavoniji 
u  zupaniji  pozeskoj.    Razdije(.  121. 

KRAJACIJA,  /.  posao,  zanat  u  krajaca  (vidi 
1.  krajac).  —  U  nase  vrijeme  u  sjevcrnijeh  ca- 
kavaca.  Primite  me  k  sebe  va  krajaciju.  Nar. 
prip.  mikul.  131.  Krajacija  ,ars  sartoria'.  D.  Ne- 
raanic, cak.  kroat.  stud,  iftsg.  61. 

KRAJACITI,  krajadim,  impf.  okrajaciti.  —  U 
Stulicevu  rjecniku :  v.  okrajaciti.  —  nepouzdano. 

KRAJACKI,  adj.  koji  pripada  krajacima.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  savaski. 

KRAJAK,  krajka,  m.  dem.  1.  kraj,  vidi  krajac. 
—  Od  xvn  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  3Iika(inu 
(krajci  od  odice  ,lacinia,  fimbria,  sinus  vestis') 
gdje  se  naj  prije  nahodi  (ako  nije  krajci  pi.  kra- 
jac, kao  sto  maze  biti  i  u  Bjelostjenievu),  u  Bje- 
lostjenievu (krajci  oprave  .lacinia,  sinus  vestis'), 
u  Voltigijinu  (,cimatura,  orlo  di  panno'  ,tuch- 
eude'),  u  Stulicevu  (,fimbria,  ora,  extremitas'). 
Odieza  mu  krajak  od  hajine.  I.  Dordio,  salt.  xi. 
Za  ne  dopustit  u  krajku  svijeta  malahno  mjesto 
nasemu  Bogu.  A.  Kalic  225.  Ako  ustedis  krajak 
ali  kusak,  sve  ti  vraca,  sve  odmece.  232.  Drz' 
se,  Osmo,  bjezanova  krajka,  jer  riegova  pjevajka 
je  majka.  Osvetn.  5,  81.  Krajak  ,tuch-ende'. 
Zbornik  zak.  18.53.  1034. 

KRA  JAN,  krajna,  adj.  kojije  na  kraju,  a  vidi 
i  krajrii.  —  O.nm  nominalnoga  nom.  i  ace.  sing, 
m.  (kad  je  jednak  s  nnininnliroin),  :i  jr  arnfidii 
dugo.  —  Nahodi  se  gnhim  xiuiui  -.lo-rm  uhlik 
krajni.  —  Od  xvii  vijeka  initi  /.<»/  ii,  n  i.:iiicttii 
rjecnika   u   \'rnniicevu  (krajni  ,fiiiitiiuus'),  u  Be- 


KEA.TAN 


441 


krajCin 


linu  (krajui  ,di  lido'  .litoralis'  439'^;  .ripario,  agg. 
di  ripa'  ,riparius'  623''),  u  Stulicevu  (Jitoreus, 
litoralis,  extremus,  ultimus'),  it  Vukovit  (krajui, 
vide  krajiii). 

a.  uopoe.  Bascovan  se  s  nozem  k  liemu  (ze- 
lent)  gane,  koji  brka  zakucifca  ima,  da  zgodnije 
krajne  zile  prima.  J.  S.  Re|kovic  263.  Zastav- 
iiica,  krajna  daska  u  kreveta  (prostoga).  Vuk, 
rjecn.  kod  zastavnica.  Krajnik,  u  kosnici  krajni 
sat.  kod  krajnik. 

b.  II  prenesenoiii  smislii,  od  prilike  kao  naj 
krajni.  Uz  krajno  siromastvo.  M.  Pavlinovic, 
rad.  92. 

c.  «  ovom  primjcru  stuji  (mozebiti  pisarskom 
Hi.  stamparskom  grijeskom)  naj  krajne  mj.  naj 
krajne:  U  strane  naj  krajne  od  zem|e.  B.  Kasic, 
fran.  77. 

d.  vidi  1.  kraj,  i.  Na  krajre  zale  meke  sa 
zlom  duSom  on  ispliva.  G.  Palmotic  2,  347.  Isred 
(ia.z,e  krajna  grada  neizbrnjeni  puk  ishodi.  3,  49l>. 
Krajne  zale  da  pokriju  i  prozderu.  P.  Ivauavelic, 
iv.  66.  vidi  i  u  Belinii  i  k  Stulicevu  rjecniku. 

e.  kod  mjesnoga  imeua.  Krajne  §ume,  u  Sr- 
hiji  a  okrugu  pozareoackoin.  Niva  kod  Krajni 
Siima.    Sr.  nov.  186.5.  266. 

KRAJANIN,  Hi.  covjek  s  kraja  Hi  iz  Krajine 
(izmedu,  Skadra  i  mora,  vidi  kod  krajina).  — 
Mnozina:  Krajani  (stariji  oblik  Krajane). 

a.  covjek  koji  zivi  na  krctju  mora.  —  U  Stu- 
licevu rjicniku:  ,riparius'. 

b.  covjek  iz  Krajine.  —  U  spomeniku  xiii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Kraja- 
ninb,  covjek  iz  Krajine,  cf.  Krajiiianinb).  Ako 
neki  Krajaniub  ima  pakostiti  Dubrovbcanomb, 
loubzi  Krajaninb  da  pride  u  Dubrovbnikb  i  cini 
pravinu.  Mon.  serb.  31.    Vbsi  Krajane.  31.  (1247). 

KRA.TANKA,  ./'.  ime  kozi.  Bruvno.    I>.  Hire. 

KRAJATI,  krajam,  impf.  I'idi  krojiti.  od  cega 
pontaje  kao  iinperfektivni  i/laiiiil  ml  perfektivnoi/a 
premda  je  i  krojiti  iinpf.,  iaparidi  i  krajac.  — 
Od  XVII  vijeka  u  sjevernijeh.  cakavaca,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (krajam,  krojim  ,sciiido 
pannum,  telam,  scindo  pro  veste'),  u  Voltigijinu 
(.cimare,  tagliare  panno'  ,tuch  schneiden'),  «  Stu- 
licevu (v.  krojiti).  Udi  se  pravda  s  meftem  kraja. 
P.  Vitezovic,  cvit.  162.  Ja  bin  od  mojili  kosiijic 
jadrasca  krajala.    Nar.  pjes.  istr.  2,  .59. 

KRA.TCAR,  m.  vidi  krajcara.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (,crueifer,  cru- 
ciger',  tri  cine  gros),  u  Jambresicevu  (,crugiger'), 
«  Voltigijinu  (,carantano,  bajocco'  ,kreutzer').  Da 
odsele  ne  imamo  dati  ni  jednoga  krajcara.  Ijlasnik. 
11,  3,  69.  (1707).  Netko  krajcar,  lietko  dva.  Nar. 
prip.  bos.   1,  86. 

KRAJCARA,  /.  nem.  kreuzer,  mjedeni  novae 
(po  GO  u  staroj  forinti),  isporedi  karantan,  a  u 
nase  doba  kaze  se  i  za  maiii  novae  (po  100  u 
novoj  forinti),  isporedi  novcic.  —  isporedi  i 
krajcar.  —  Od  xviii  vijeka  po  sjevernijem  kra- 
jevima,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,ein  kreuzer 
(osterreichisohe  miinze)'  ,numi  genus'.  Za  funt 
dobi  ceterest  krajcara.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  HSb. 
Za  koju  on  ui  krajcare  ne  da.  L6'i.  Ne  ima 
prebijene  krajcare.  sabr.  21.  Mi  nejmaino  ni  tri 
krajcare.  I>.  Obradovic,  ziv.  8(1.  Niti  bi  ja  dve 
krajcare  za  moj  zivot  dao.  basn.  366.  Nece  bas 
nijedne  krajcare  Ivanove.  I.  Velikanovic,  prik. 
63.  I  ne  bude  vis'  male  krajcare.  J.  S.  Re}- 
kovic  200.  Ove  bi  negove  hijade  u  frisko  po- 
mankale  tako,  da  bi  mogao  brez  krajcare  ostati. 
B.  Leakovic,  gov.  2.5.  Krajcara  je  malen  darak, 
al'  golema  zaduzbiua.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  138. 
Nije  pargal  cetrest  krajcara,  vec  je  pargal  cetiri 


forinta.  1,  631.  Dok  ne  reknem  , krajcara',  ne 
moz'  reci  , forinta'.  (U  vojvodstvu).  Nar.  posl. 
vuk.  65.  Ustani,  krajcara,  nek  sedne  grosic.  (Kad 
veci  dize  manega,  osobito  deca  kad  igraju.  U 
Srijemu).  336.  Da  je  nekakoiu  oooku  propala 
krajcara  u  grob.  Vuk,  poslov.  x.  Ne  primivsi 
za  trud  oko  lie  ni  g.  Grimm  ui  ja  ni  krajcare. 
odg.  na  utuk.  26.  Kako  prometuut  onu  kraj- 
caru  koju  bi  danom  stekao.  M.  Pavlinovic,  rad. 
91.  —  n  nase  vrijeme  ii  Lici  i  a  prenesenom 
smislu:  Krajcara,  sajiv  iiaziv  za  zensko,  koje  je 
prevec  sebicno  ili  sebro.  ,Kome  i  ona  krajcara 
sto  da,  neka  se  poveseli'.    J.  Bogdanovic. 

KRAJCARAK,  krajcarka,  m.  dem.  krajcar.  — 
U  na.ie  vrijeme  u  Lici.  ,Dajte,  udijel'te  kraj- 
carak,  krajcarak  jo  malen  darak'.  J.  Bogdanovic. 

KRAJCAEAS,  m.  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
koji  radi  sto  za  krajcaru  ,ein  kramer  der  kreu- 
zerweise  handelt'  ,caupo'. 

KRAJCARI,  m.  ph  neka  bilka.  —  Radi  imena 
isporedi  i  novoslov.  dnarici.  Krajcari,  rus.  ko- 
ii-i.HUHK-i.,  /(t'liesKHnK-h,  Rhinauthus  crista  ;;alli 
(L.).  u  Zagorju.    B.  Sulek,  im.  168. 

KRAJCARIC,  m.  dem.  krajcar.  .Udijelitc  mi 
jeda  krajcaric'.    J.  Bogdanovic. 

KRAJCARINA,  /.  augm.  krajcar.  .T.  Bogda- 
novic. 

KRAJCARUSA,  f.  rakijnska  casica,  na  koju 
se  prodavala  rakija  i  lo  puna  za  krajcar.  ,Popio 
sam  krajcarusu  rakije,  pa  mi  je  odmali  lakse 
bilo'.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  , Borne  si  se  ti 
nede  rakije  nasnokario'.  ,Vala  nijesam,  nego  ja 
i  Petar  svaki  samo  po  dvije  krajcaruSe  popio, 
pa  sta  e  to?'  ,Ma  kad  mi  vec,  gospodaru,  daes 
rakije,  nemoj  mi  u  krajcarusu  lijevati,  nego  ulij 
mi  u  malo  povecu  casu,  da  imam  sta  zdrknuti'. 
.T.  Bogdanovic. 

KRAJCA,  m.  Hi  f.('0  ime  musko  (Hi  zensko?). 

—  Prije  nasega  vremena.  S.  Novakovii,  pom. 
72.  —  isporedi  Krajcin. 

KRAJCAG,  krajcca,  m.  dem.  krajac  ili  krajak. 

—  U  Stulicevu  rjeiniku:  v.  krajcic.  —  nepouz- 
dano. 

KRAJCAR,  m.  duzicar  koji  duzice  krajca  ili 
kraji6a,  t.  j.  krajoaricom  (sjekirom)  otkrajica 
(odsijece)  mrijestovinu  ili  bijel  i  srco  od  du- 
zicne  zametice  da  bude  duzicom.  Rijec  medu  du- 
ziCarima.    F.  Hefele. 

KRAJCARICA,  /.  sjekira  kojom  krajcar  (du- 
zicar) radi  (.sprenghacke').  Rijec  medu  duzica- 
rima.    F.   Hefele. 

KRAJCATI,  kraj6am,  ((»/',/'.  od  duzicne  zame- 
tice odsijecati  bijel  i  srce,  da  bude  duzicom.  Rijec 
medu  duzidarima.  F.  Hefele.  —  isporedi  kraji- 
cati. 

KRAJCENICA,  /.  siroka  daska,  rabi  se  za 
pravjene  rartvackijeh  lesova.  u  Posavini.  F.  He- 
fele. 

KR.Aj6i6,  m.  dem.  krajak  Hi  krajac.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Stulicevu  (,orlieoio'  ,ora,  fimbria'). 

—  U  jednom  je  primjeru  nasega  vremena  zna- 
cene  prema  1.  kraj,  a,  b).  (Bajalica)  ostavi  onde 
krajcic  od  kakve  bolesnikove  ha|ine.  M.  D.  Mi- 
licevic,  ziv.  srb.-  329.  —  Po  ovome  moze  biti  da 
i  u  ovom  primjeru  xvii  vijeka  treba  cilati  kraj- 
cice  it  istom  smislu  (nastampano  je  krajcice) : 
Koji  mire  nemocnike  osicaju  krajcice,  da  im  je 
lasne.    I.  Ancic,  vrat.  27. 

KRAJCIN,  m.  ime  musko.  —  Od  prije  nasega 
vremena,  a  izmedu  rjecnika  u  Vuliuvn.  Krajfiirib. 
S.  Novakovic,  pom.  72. 


KRA.TfilNE 


KRAJICnIK,  b. 


KKA.TOINE,  /.  /)/.  mjesno  ime.  Vijovo.  Mosla- 
vina.    D.  Hire. 

KRAjfilNITI,  krajCinim,  impf.  u  StulUevu 
rjecniku :  v.  suaJBditi.  —  nepanzdano. 

KRAjClNOVICA,  /.  ime  karauli  ii  Srhiji  ii 
okniyii  kiusevaikow.    M.  D.  Miliievii,  srb.  724. 

KRAJCiNOVK",  m.  prezime  (po  ocu  Kraj- 
cinii).  —  ridi  ii  Daniviceou  rjecniku:  Krajdino- 
vicb,  vlastelin  i  komornik  hercega  Vlatka,  knez 
,Radoje  Krajdinovicb'  1460 — 1466.  M(on.  serb). 
483.  497.  505.  (Spom.  sr.  2,)  128.  na  posjednem 
mjestu  luozebiti  stamparskom  grijeskora  stoji 
,Kraniiiiovicb'. 

KRA.ICINOVIOI,  m.  ime  sclu  u  Bosni  u  okriinii 
Done  Tuzle.  Statist,  bosn.  97.  —  isporedi  Kraj- 
6inovic. 

KRAJCITI,  krajcim,  impf.  svrsivati  se,  pre- 
stajati.  —  IJ  jednoga  pisca  na^ega  vremena.  Jer 
vidjeli  da  im  krajfie  dani.  Osvetn.  6,  88.  —  Sa 
se,  refleksiimu,  ali  bez  pi'mjene  znaiena.  Nu 
posto  se  krajfii  divjafiei'ie  i  svijetu  hoce  pito- 
mjene,  nije  takom  jiinafionu  hora.    Osvetn.  5,  77. 

KRAJDA,  /.  vidi  kreda.  —  Nem.  kieide.  — 
iJ  jednoga  pisca  Slavonca  xviii  vijcka,  a  izmedu 
rjecnika  ii  Bjelostjenceou  (v.  kreda),  ((  Voltigi- 
jinit  (,creta'  ,kreidfe'),  ti  Stulicevu  (v.  guila  s  do- 
datkom  da  je  iizeto  iz  Bjelosijenceca).  Koja  se 
kreda  jali  krajda  imenuje.    I.  Jablaiici  17. 

KRAJEGRANESJE,  n.  pjesma  it  knjoj  prva 
sloi'a  svakoga  stiha  sacinaitaju  rijec  Hi  recenicu 
Hi  stih,  akrostih.  —  Nacineno  po  grckome  lixgu-- 
(ni/Jf  Hi  lixQoati/ov,  Ho  je  slozeno  od  ('ixgoi, 
krajni,  i  aiCxoi,  stih  (stslov.  gran-t  Hi  ffrano).  — 
U  rukopisu  XV  vijeka:  Krajegranese  semu:  ,Slovo 
lubbve'.  Slasnik.  11,  166;  ali  u  akrostihu  kijji 
za  ovijem  stoji  nijesu  pravi  stihovi;  otale  u  l)a- 
nicicevu  rjecniku  (ki-ajegranesjo  ,acrostichis'). 

KRAJEN,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka.  Kra- 
jenb  Gradojevi6b.    Dec.  hris.  100. 

KRAJETA,  m.  ime  musko.  —  U  rukopisu  iz 
konca  xiii  Hi  iz  poietka  xiv  vijeka,  i  otale  u 
Danicicevu  rjecniku.  Krajeta  sb  detijii.  Mon. 
serb.  60.  (1293—1302). 

KRAJEUGALAN,  krajeugaona,  adj.  koji  stoji 
na  kraju  ugla,  o  kamenu  koji  drzi  na  sebi 
ugao  od  kuce  Hi  druge  zgrade ;  metaforiiki,  po 
bihlickom  jeziku,  kao  sto  se  rece  i  terno),  o  Isusu 
Hristu.  —  Rijec  je  iz  crkvenoga  jezika  (kraje- 
uglbm.),  vidi  n.  p. :  Na  nesekomemb  krajeuglb- 
nemb  kameni  crhkovbnemb  Hriste.  Domentijani 
240.  Sustu  krajeuglbuu  kamenu  samomu  Iisu- 
Hristu.  Domentijanh  96.  po  zadnem  primjeru 
u  Danicicevu  rjecniku :  krajeugltnb  ,angiilari3' 
(uprav  .summus  annularis').  —  Nacineno  po  grc- 
kome uxQoyiufic'.log.  .Ho  je  slozeno  od  cixfjo.;,  krajni, 
i  yutvi'i'.,  ugao.  —  Vuk  je  upotrebio  ovu  rijec 
(davsi  joj  mladi  Mik  krajeugalan  umetanem  vo- 
kala  a  medu  g  i  \)  u  prijevodu  Novoga  Zavjeta. 
Evo  meoem  u  Sionu  kamen  krajeugalan  ().i\'>iiv 
uxQoyu>viiLtov  ,lapidem  summum  angularem'). 
Ipetr.  2,  6.  ii  predgovoru  (1847)  broji  ovu  rijei 
medu  one  koje  su  od  slavenskijeh  posrblene.  vi. 
—  I  drugi  je  pisac  nasega  vremena  upotrebio 
istu  rijec  u  metnfnrickom  (ali  ne  u  biblickom) 
smislu.  On  nam  pritvrdi  krajeugalni  kamen  nase 
nezavisnosti.    M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.   108. 

KRA.IEVIC,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Miku- 
lice  Kra.jevica.    Mon.  croat.  159.  (1495). 

KRA.IICAK,  krajicka,  m.  dem.  1.  kraj  (uprav 
dem.  krajik,  ali  ovome  neiiia  potvrde,  isporedi 
kamik   i   kamicak;  2><>    ce^-    krajik   i  po(.    kraik 


va(a  da  je  rijec  praslaoenska).  premda  je  po  ob- 
liku  deminutiv,  obiino  znaci  neito  vise  ncgo  kraj: 
naj  krajni  kraj.  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Vukovu  (dim.  v.  kraj  .iiusserstes  endo' 
ipars  oxtrema').  Na  kraj  krajicka  jodne  stene 
stane.  M.  Svetic  (J.  Ha^ic)  u  Vuk,  dan.  2,  146. 
O  bedrima  viSaSe  mu  sabja,  ali  joj  se  samo  kra- 
jifiak  vidase.  M.  P.  §ap6anin  1,  195.  U  kakvom 
odelitom,  samoui  za  se  ki'aji£ku  z6m|o.  M.  D. 
MiliAovic.  §kol.  62.  Na  krajifiak  sjedala.  Bos. 
Vila.  1892.  53. 

KRAJICAN.  krajifina,  adj.  koji  je  na  kraju, 
(u  snijem  primjerima)  koji  je  na  kmjnii  uim- 
nici).  —  Va^a  da  postaje  od  krajik  icidi  /im,/ 
krajiSak).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjrriiiku 
u  Stulicevu  (v.  krajan).  Opomiiiam  varoske  i 
krajiCne  castuike.  P.  Vitozovid,  kron.  ii.  Kra- 
jicnoj  sloicnosti  pazi  skrbezjivo.  odil.  20.  To 
nije  krajiCni  zakon.  Starine.  12,  10.  (oko  1700). 
Bas  od  Kfieva  mjesta  krajicnoga.  Pjev.  ern.  2.3". 
Korjenice,  krajiCne  junake.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  77. 
Pa  otolen  Spuzu  krajicnome.  5,  SO.  Na  kra- 
jicno  mjesto  crnogorsko.  Ogled,  sr.  132.  Iz  kra- 
jicnog  sela  Martinica.  433.  —  Maze  biti  i  pre- 
zime Hi  nadimak.  Tri  stotine  Grude  Krajicnoga. 
Ogled,  sr.  4.59. 

KRAJICANAC,  Krajicanca,  m.  widj  Krajioanin. 

—  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Spravise  se 
Krajicanci,  .  .  .  Kopajn  grad  od  Turak  zavzese. 
P.  Vitezovic,  kron.   169. 

KRAJICANIN,  m.  vidi  krajisnik.  —  Mnozina: 
krajicani.  —  U  Mikalinu  rjecniku:  krajioanin, 
susid  ,finitimus,  vicinus,  confinis,  propinquus' ;  u 
Belinu:  ,vicino  di  paese'  .finitimus'  765a;  u  Vol- 
tigijinu:  (grijeskom)  ki-ajcanin,  v.  krajincan;  u 
Stulicevu  :  krajcanin  , finitimus,  conterminus,  con- 
finis'.  —  U  osobitom  smislu.  u  Mikajinu  rjec- 
niku: Krajicani,  vojuici  na  Krajini  ,milites  limi- 
tanei',  i  u  Stulicevu:  (grijeskom)  Krajcani  ,mi- 
lites  limitanei'.   —  Radi  postana  vidi    krajican. 

KRAJICATI,  krajicam,  impf.  vidi  krajcati.  F. 
Hefele. 

KRAJICNIK,  m.  vidi  krajiSnik.  —  Od  xvi 
vijeka  (vidi  kod  a  na  kraju). 

a.  covjek  koji  stanuje  preko  granice,  ali  blizu 
ne.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,confinante' 
, conterminus'  214b;  ,vicino  di  paese'  ,finitimus' 
765')  i  u  Stulicevu  (.finitimus').  (Sveti  Metodio 
obrati)  Ugrovlahe  i  ostale  nase  slovinske  krajic- 
nike.  I.  Dordic,  ben.  5.  Pruzio  si  oruzje  nepri- 
dobitno  na  sve  tvoje  krajicnike.    B.  Zuzeri  HbO. 

—  Amo  pripada  po  sooj  prilici  i  ovaj  primjer: 
.\  ti,  krajicnice,    Orlandu  se  javi.    M.  Drzic  32. 

b.  covjek  koji  zivi  na  granici,  ali  s  ove  strane. 
naj  iesce  o  fudima  sto  su  u  negdasnoj  Krajini 
Hi  Granici  (o  granicarima),  i  Mo  su  na  grani- 
caina  Crne  Gore.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(uz  krajisnik  s  primjerom  iz  narodne  pjcsinc: 
Kako  brane  krajicnike  Turke).  Pod  klobucim 
kamilovcim  krajicnioi  za  fiim  jasu.  I.  Gundulic 
440.  S  ovom  (sablom)  Murat  stavi  uze  krajic- 
nicim  hrvatskimi.  567.  Nihovo  krajicnike  kaono 
puke  bojne  dike  (zvase).  ,1.  Kavaiiin  276*.  Ka- 
rajovan  zaigra  izpod  sebe  dobra  kona,  a  Turcin 
ga  cokasG  na  bi(egu  gospodskomu,  mlada  krajic- 
nika.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  .56.  Skupio  sam 
amo  krajicnike  od  ]^6 vista  sve  uskoke  li,stom. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  395.  Za  ostale  Turke  krajic- 
nike. 5,  123.  To  zacuse  .  .  .  i  ostali  mladi  kra- 
jicnici.  Pjev.  ci-n.  22''.  Ne  ostavi  krajifinike  lute. 
86».  No  cujte  me,  Turci  kraji6nici . . .  Nar.  pjes. 
magaz.  1867.  82.  Uz  put  uze  Zetske  krajicnike. 
Ogled,  sr.  196.    A  posijeci  brdske  krajicnike.  46-5. 


KRAJifiNIK,  b. 


443 


KRAJINA,  a,  h)  aa). 


Sledese  se  trista  krajicnika.  470.  Ozrinidi  nasi 
krajicnici.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  12.  —  I  o 
knnu.  I  dovedi  vranca  krajicnika.  Pjev.  crn. 
242b. 

1.  KRAJIC,  in.  jirezime.  —  Od  xviii  nijeka. 
Milos  Krajic.  Glasnik.  ii,  3,  74.  (170G— 1707). 
Tesa  Krajio.    Eat.  28.     Budimir  Krajic.    252. 

2.  KRAJIC,, «t.  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okriu/u 
cuprijskom.     Niva  u  Krajidu.    Sr.  no  v.  1872.  262. 

KRAJICI,  m.  pi.  mjesnu  ime,  vidi  u  Banici- 
ceini  rjecniku:  Krajici,  selo  koje  je  car  Lazar 
dao  Ravanioi,  bilo  je  izmedu  Morave  i  Kucajne. 
M(on.  serb).  197.  (1381). 

KRIJIKA,  /.  kraj  od  hjeba.  —  U  nrtse  vrijeme. 
Krajika  ,pars  extrema'  kaze  se  za  h}ebac.  (Ko 
je  napisao?).  Kiajika  hjeba,  koja  je  okolo  hieba, 
i  obi6no  je  pecenija,  pa  za  to  slada.  S.  Nova- 
kovic.  U  jang'iku  je  bila  krajika  od  proje.  M. 
D.  Mili6evic,  zim.  vec.  309. 

KRAJIMICE,  adv.  uz  kraj  (n.  [j.  iiuini,  kad  se 
ko  vuzi).  —  U  Stulicevii  rjecniku:  ,pro[ie  terrara, 
ad  littus'. 

KRAJIMIR,  Hi.  inif  iiiu^l:,i  inmze  hiti  da  treba 
citati  KraJQiir,  tako  i.  ii  nii'tnini  .it<i  od  ove  po- 
staju).  —  XIV  i  XV  vijrkii  (nfi  niti  i  Krajimiric), 
a  izmedu  rjer.nika  u  Danicicevu  (Krajimirb). 
Krajimirt.  Svetostef.  hris.  34.  Dec.  hris.  .51. 
Krajimirs  Bolinovicb.  Glasnik.  1.5,  289.  Kraji- 
mirb Hrbsovicb.  297.  (1348?).  Krajimirb.  Men. 
serb.  .014.  (1470).  S.  Novakovic,  pom.  72. 

KRAJIMIRIC,  m.  prezime  (po  ocu  Krajimiru?). 
—  Na  jednom  injestu,  xiii  vijeka,  a  otale  u  Da- 
nicicevu rjecniku  Krajimiridb).  Godenb  Kraji- 
miricb.    Men.  serb.  45.  (12.54). 

KRAJIMIROV,  adj.  koji  pripada  Krajimiru. 
Vodenica  Krajimirova.    Glasnik.  27,  292.   (1347). 

KRAJIN,  m.  ime  mmko  (maze  biti  da  bi  sad 
ijlasilo  Krajau,  isporedi  dostojan).  —  Prije  na- 
sega  vrcmena.     Krajinb.    S.  Novakovic,  pom.  72. 

KRAJINA,  /.  postaje  nastavkom  iiia  od  kraj, 
i  razlikuje  se  od  onoga  u  znaienu  uprav  tijem 
.Ho  znaci  svagda  posiri  dio,  a  ne  sam  kraj  kao 
liniju  bez  .Urine.  —  Rijec  je  praslam'n.tka,  ispo- 
redi stslov.  krajina  (pars  extrema;  littus  maris), 
ceL  krajina  (margo,  fines,  regio),  po].  kraiua  (pro- 
vinoia;  regio  coeli;  zona,  cingulus  terrae).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,confinium'),  ii 
Mikajinu  (krajina  od  zemje  , fines,  milites,  ora, 
confinium,  terminus'),  u  Belinu  (, confine'  , ter- 
minus'; ,confini,  luoghi  confinarii'  .fines'  214''; 
jfrontiera,  luogo  ne'  confini  a  fronte  d'  altro  stato' 
,confinii  frons'  332^1),  u  Bjrlostjenievu  (,confi- 
r.ium,  fines,  limites,  termini'),  ic  Jambresiceivi 
(, confine'),  u  Voltitjijinu  (,confine,  ,frontiera,  eo- 
stiera'  ,granze'),  u  StuUcevu  (v.  kraj  .s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara),  u  Vukuvu  (,die  grenze' 
, finis'  cf.  meda  s  primjerom  iz  narodne  pjesme : 
Kojino  je  bio  desno  krilo  c'jele  Bosne  i  nene 
krajine),  u  Danicicevu  (,regio  finitima').  —  U 
mnogijem  je  primjerima  te^ko  razabrati,  u  ko- 
jemu  se  od  ovdje  zabi(e£enijeh  znacena  treba 
shvatiti. 

a.  dio  koje  drzave  koji  je  na  granici,  te  su 
obicnn  u  nemu  namjesteni  vojnici  Hi  je  sam  narod 
oruzan  da  brani  granicii  (nem.  mark).  —  ispo- 
redi 1.  granica,  b).  —  ("'esto  se  upotrrblava  kao 
mjesno  ime. 

ft)  oodje  su  pomijesani  primjeri  jer  se  ne 
maze  svagda  znati,  upotreb^aoali  .sv  kao  opre  Hi 
mjesno  ime.  Dase  svitlost  kra)eva  kadikoli  uka/.e 
na  krajini  (maze  biti  da  je  znacene  kao  kod  c). 
Men.   Croat.    233.   (15'29).     Koji    (grad)    bise    na 


krajini  od  Asirije.  F.  Vrancic,  ziv.  53.  Dokle  . . . 
ne  ustanovite  se  mede  na  krajini.  Stat.  po).  ark. 
5,  315.  (1680).  Dwde  vezirb  pud  Beligradb,  a 
Hristijani  sto  bijahu  po  ouoj  krajini  (Hi  pripada 
pod  c)  dadwse  se  begstvu.  Okaz.  pam.  saf.  87. 
Daniel  Frankol  s  karlovaokom  i  senskom  kra- 
jinom  porobi  Krbavu.  P.  Vitezovic,  kron.  181. 
Jeduo  bise  Lovricu  Filipe  od  krajine  gizdave  i 
lipe.  And.  Kacic,  razg.  211-i.  Zupe  Dubovicke 
u  viteskoj  krajini  slavonskoj  brodskoj  dusevni 
upravite}  i  pastir.  V.  Doseu  i.  Komendanta  po- 
tiske  krajine.  S.  Tekelija.  letop.  mat.  119,  17. 
Dade  glase  poUraj  vode  Save,  pokraj  Save,  Sapcu 
na  krajinu.  Nar.  jjjes.  vuk.  1,  499.  Mostanicu 
u  krajini  )utoj,  2,  103.  Otidose  poreckoj  kra- 
jini... pa  odose  krajiiii  vidinskoj.  2,218.  Svetlu 
caru  cuvali  krajinu.  2,  362.  Magar-Janka  od 
ErdeJ-krajine.  2,  485.  Da  mu  cuvas  na  Be)acu 
strazu  brez  promene  dokle  je  krajine.  2,  489. 
Osta  zemla  pusta  na  krajini.  2,  539.  U  Udbiiii 
u  turskqj  krajini.  3,  129.  Od  Kotara  krvave 
krajine.  3,  142.  Nek  su  zive  sve  juiiacke  glave 
koje  dizu  cete  na  krajinu !  3,  192.  Dok  ugloda 
Sene  na  krajini.  3,  202.  Pak  ti  trci  Risnu  na 
krajini.  3,  347.  Kad  su  dosli  L'jevnu  na  kra- 
jini. 3,  478.  Sad  krajini  oblomismo  krila  kad 
prznoga  Tala  pogubismo.  3,  271.  Od  Udbine 
krvave  krajine.  3,  348.  U  krajini  a  u  Luci 
Bajnoj.  3,  533.  Pije  vino  Srbin  Tekelija  u  Aradu 
na  krajini  gradu.  3,  557.  Na  krvavo  Kcevo  na 
krajinu.  4,  49.  I  od  Bara  na  krajini  grada. 
4,  83.  Ja  cu  skupit  svu  pitomu  Zupu  i  Drob- 
nako  sve  do  gore  Tare,  svu  krajinu  od  Herce- 
govine.  4,  108.  Sad  to  doci  Brda  i  krajine. 
4,  114.  On  otide  Spuzu  na  krajinu.^  4,  128.  Mi 
smo  skoro  od  done  krajine  a  od  Sapca  grada 
bijeloga.  4,  205.  C'jele  Bosne  i  liene  krajine. 
4,  '209.  Dok  dodose  Skop)u  na  krajinu.  4,  841. 
6aja  paso,  od  krajine  krilo!  4,  353.  Od  sve 
Bosne  i  done  krajine  i  od  Stoca  i  grada  Mo- 
stara.  4,  443.  Od  Turakah  s  turskijeh  krajinah. 
Ogled,  sr.  83.  Pazuraju  careve  krajine.  84. 
Svaki  bratac  sebi  za  uzitak  a  krajini  sipak.  (Po- 
tiska  kad  je  Krajina  —  Granica  —  1751  godine 
ukinuta).  Nar.  posl.  vuk.  277. 
h)  kao  mjesno  ime: 

U<l)  kao  da  je  komad  zemje  izmedu 
Skadra  i  mora  koji  se  (po  novinama)  i  sada  tako 
zove,  jer  |udi  iz  te  Krajine  davase  vjeru  Du- 
brovcanima  da  ce  zivjeti  u  |ubavi  s  ,Ulbcifiatomb'. 
M(on.  serb).  31.  (1247).  pomiiie  se  i  u  latinskim 
spomenicima.  G(lasnik).  12,  290.  (1409).  D.  Da- 
nicic,  rjecn.  kod  krajina.  «  oDom  se  (latinskoin) 
spomeniku  ovako  pise:  .Qui  de  nostro  mandato 
iverunt  ad  dictam  dominam  Elenam,  ut  esset 
contenta,  quod  tota  Xabriana  remaneret  nostro 
dominio  cum  tota  rippa  Boianae  a  parte  sancti 
Nicolai  cum  suo  monasterio  sancti  Nicolai  usque 
Scutarum,  et  sancta  Maria  de  Roteco  et  fortili- 
cium  Celestrine  similiter  remaneret  nostro  do- 
minio, et  ob  hoc  nostra  dorainatio  daret  dicto 
Balsae  Buduam  ...  et  remaneat  sibi  Crayna'. 
Glasnik.  12,  290.  (1409).  bez  sitmne  Danicie  ima 
pravo  za  uvaj  spomenik.  za  proi  bi  .ie  koji  po- 
cine  rijecima:  Ja  i2dola,  sinb  Predenb,  isb  Kra- 
jina, moglo  misliti  po  rijecima:  Mi  Kraj  inane 
nikakore  da  damo  Albmisanomb  ni  svetb  ni  voku 
(vijecu?),  da  je  rijec  o  drugoj  Krajini  (vidi  bb)) 
ali  po  rijecima  (koje  pomine  i  Danicie) :  Sb  Ulb- 
cihatomb  hostemb  imeti  Jubevb  i  mirb,  vafa  da 
nije  tako,  .Ho  se  potcrduje  i  losijem  jezikom  ko- 
jijeni  je  pisan  cijeli  spomenik,  Ho  moze  dakle 
biti  pisan  u  Arbaniji  a  ne  u  Dalmaciji  oko 
Omisa. 


KRAJINA,  a,  b)  hhj  4. 

hO)  komad  se.mle  oko  Omisa  Hi  od  OmUa 
do  Ncretve  ii  Dalmaciji.  linniHc  ii  rjeiniku  kod 
krajina /)(wiy«;  ova  dvti  priiiijera:  Bystb  zadarska 
vojska  i  lie  polufciso  ni6tozo,  nb  ttfiju  poharase 
pomorsku  krajiiiu.  Okiiz.  pam.  sat'.  85.  Budi  ti 
milostb  ^pi5u  DubrovCani  kraju  bosauskom  Ostoji. 
DaniSic)  zapovidetb  i  wdb  vaSe  strane  postavitb 
strazu  da  se  fiejadiju  no  trbzi  i  da  se  kontro- 
baiidi  ne  6ine  <udb  soli,  a  navlaStb  po  krajini. 
Spom.  sr.  1,  31.  (14001,  /li^e:  na  pos|edna  dva 
mjesta  nioze  biti  da  jo  ime  zem|i  koja  so  i  u 
latinskom  spomeniku  pomine  tijem  iruenom. 
O(Iasnik).  12,  304.  (1410).  Daniiii  misli  na  ove 
rijeci:  ,Post  discordias  liabitas  per  ipsum  do- 
minura  Crevoyam  cum  sorenissimo  domino  roge 
Hutiffariae,  secuta  pace,  ipse  doniinus  rex  dedit 
et  donavit  sibi  et  lioredibus  suis  perpotuis  tem- 
poribus  .Spallotum  et  tros  insulas,  videlicet:  Cur- 
(jolain,  Faram  et  Braciam,  ac  etiam  castrum  Al- 
missii.  Nerentam  et  totam  Craynaiii'.  Glasnik. 
12,  305.  (1410). 

m;)  Krajina,  (negda^na)  Hrvatsko-sla- 
vonska  vojnifika  krajina.  V.  Sabjar,  mjestopis. 
199.  U  Hrvatskoj  vojnickoj  krajini.  Vuk,  kovr.  22. 

till)  vidi  u  Vukovu  rjeiniku :  Krajina 
Negotinska:  jedan  komad  zemje  izmedu  Timoka, 
Dunava,  KJuca  i  Poreokijeh   planina. 

ec)  vidi  u  Vukovu  rjecnikti:  Krajina  u 
Bosni  na  Hrvatskoj  grauici  ,Turkisch-Kroatien'. 
Krajina  bosanska.    F.  Jukic,  zem[.  4(1. 

ff)  vidi  u  Vukovu  rjeiniku :  u  Coci 
Novska  Krajina  kod  krajina. 

b.  vidi  1.  kraj,  i.  —  Samo  u  Belinu  rjei- 
niku :  ,lido  e  lito,  terreno  contiguo  al  mare'  ,lit- 
tus'  459a  j  ,maremma  e  raaritima,  pae.so  vicino  al 
mare'  ,ora  maritima'  463* ;  ,riviera'  ,ora'  629a. 
—  A  slicno  je  i  u  ova  dva  j)rimjera:  Na  kra- 
jinu  togo  (ijstrova  .  .  .  Zbornik.  drag.  sred.  10. 
Na  krajiue  sega  otoka  plav  je  dosla.  G-.  Pal- 
motic  2,  .367. 

C.  rogio,  provincia,  kao  1.  kraj  pod  I,  pa 
moze  znaiiti  Ho  i  drzava  i  dio  drzave  (vidi  po- 
krajina).  ovo  znaiene  moze  biti  i  praslavensko 
(isporedi  u  ceskovi  i  pofskom  jeziku).  Misto  na 
kojoj  godir  krajini  ili  gradu.  Starine  10,  12. 
(15.58).  Foci  u  koje  mu  drago  krajine.  B.  KasiA, 
iii.  75.  Vladajuci  Zudijom  Poncio  Pilat,  a  ce- 
tvrtim  diloiii  Galileje  Irud,  Filip  brat  liegov  ce- 
tvrtim  dilom  Iturije  i  Trakonitske  krajine.  I. 
Bandulavic  S-i.  Inc.  3,  1.  Vqjske  su  na  polu 
krajinu  sikuci,  i  robe  i  ko}u.  D.  Barakovic,  vil. 
36.  Gdi  mu  stase  vjerenica  od  krajina  na  obrani. 
I.  Gundulic  341.  Krajine  su  bez  bojnika.  517. 
Tri  kraji  .  .  .  od  persijanskih  i  kaldejskih  kra- 
jin  .  .  .  dilihu  se.  F.  Glavinic,  ovit.  5t>.  Hara  i 
plijeni  zupe  i  sola  sej  krajine.  G.  Palmotic  1,  22. 
Drzim  taoijeh  iz  krajina  lijepijeh  stvari  da  no- 
site.  1,  148.  Kad  bih  rodne  cas  krajine  mojom 
smrtim  osvetio.  1,  153.  S  kijem  nas  tvi'da  kletva 
sveza  u  trojansko  doc  krajino.  1,  206.  Stanili 
se  bismo  tade  sred  pustosne  mi  krajine.  1,  303. 
Sto  CO  ugrska  rijot  krajina?  1,  385.  Prije  nog 
se  u  krajine  vase  rodne  uputito.  2,  71.  Povede 
nas  u  krajine,  gdje  Pigmoji...  bojo  cine.  2,  198. 
Kojijeh  to,  sinko,  imam  iz  vrlijeh  krajina?  2,  475. 
Plav  dojedri  iz  .Jakina  dubrovacke  u  krajine.  J. 
Palmotic  '23.  Nemoj  hotiti  zvoniti  ni  pjevati 
izpraznostije  u  sadanoj  krajini  (babilunskoj).  M. 
Kadnic  121h.  Od  krajine  ova  i  od  sfih  kr.ajina 
krstjanskih.  L.  Terzio  .331.  U  ojipske  poc  kra- 
jine. P.  Vuletic  57.  Sve  liogove  krajiue  silne 
nek  tve  cuju  slave  obilne.  J.  Kavaiiin  201a. 
Ludmila,  i  ona  kraj'ne  tej  banica.  302*.  Ko  u 
teplini  svim  krajiuam  vru6  pogaja  (sunee).  474*. 


1  KRAJINAC 

Posla  edipsku  u  krajinu.  t.  Dordic,  salt.  356. 
'/m  brodjenjom  na  krajine  inostrane  bogastva 
nova  prikupjati.  B.  Zuzori  '204.  I  dodo  u  kra- 
jinu .lordansku.  J.  Banovac,  prod.  18.  I  sva  ga 
so  ona  krajina  bojaSe.  prip  pv.  121.  Grmjavinu 
ovu  od  krajino  ove,  da  bade  od.agnana  i  od  svih 
krajina  kr.stjanskih.  blagosov.  3'20.  Negove  kra- 
jino nijesii  velo  prostrane.  S.  Ro.sa  37h.  U  Be- 
tlomu  i  nogovijeli  krajinah.  37'>.  Tor  otide  u 
daleko  krajino.  D.  Basii  288.  Po  svijeh  kra- 
jinah Hristjanstva.  1.  M.  Mattel  37.  Koliko  ca- 
stiva  Margarita  torn  zojom  gorijaSe,  da  bi  cinila 
poznati  po  svoinu  svijetu  i  tja  u  svakoj  krajini 
razsadila  ovo  obvjotovanje '?  224.  Ah  cestiti, 
koji  su  iz  tmasta  zatvora  doprli  na  ove  krajino 
svjetlosti!  A.  Kali6  163.  Upravite  vase  zenice 
put  nobosko  rajske  krajine.  416.  U  njemackoj 
krajini.  498.  Sva  dubrovacka  krajina.  498. 
Ugarskijem  krajinam.  .500.  Bici  kojijeh  .safe 
Bog  poviSe  naroda,  drzava,  krajina  .  .  .  578. 
Pravo  imate,  o  nobosa,  sto  svetkujete  osobitim 
vesejem  i  radostjom  dan  danaSni  u  komu  ste 
primili  tamo  u  vase  krajino  vasu  priveliku  go- 
spoju.  A.  Tomikovic,  gov.  220.  Skendorinske 
od  krajine  bivsi  obaSli  svaki  dio.  P.  Sorkocevio 
575*.  —  Vuk  ne  /loinine  uvoga  znaiena  u  svom 
rjeiniku,  nli  je  ovakovo  bez  sumne  i  u  ovijem 
primjerima  iz  narodnijeh  pjesama.  Sedam  kra|a 
od  sodam  krajina.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  534.  Otkle 
Ii  si,  od  koje  1'  krajino?  3,  120.  Otkuda  si,  od 
koje  V  krajino?  3,  '204.  251.  Otkud  kiiiga,  od 
koje  1'  krajine?  3,  328.  Od  koje  si  zomje  i  kra- 
jine? 3,  332.  mozebiti  i  u  ovome  primjeru:  Nijoste 
Ii  od  done  krajine,  od  Ozije  ispod  Moskovije? 
3,  562. 

d.  po  tome  sto  cesto  na  krajini  (granici)  do- 
laze  do  borbe  susjedne  drzave  ili  sam  narod  koji 
ondje  zivi,  dobila  je  ova  rijec  znaiene:  rat,  boj. 
—  Od  poietka  xix  vijeka  (prilazem  naj  prije  tri 
primjera  iz  xvi  i  xvii  vijeka,  ali  je  veia  prilika 
da  je  u  nima  znaiene  kao  kod  a),  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Vukovu  ',der  krieg'  ,bellum'  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme :  Oj  krajino,  krvava  ajino! 
krvav  bio  ko  te  zavrgao!).  Cut  dobar  glas  ki 
voseli  tamo  dalek  od  krajine.  A.  Sasin  177b. 
Znas  da  ti  sam  obecala  donositi  dobro  glaso  od 
krajine.  179li.  Majke  ke  su  odpravile  na  kra- 
jinu sinko.  I.  Zanotti,  skaz.  24.  I  umiri  svo 
krajine  rodom.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  366.  Da  co 
on  dignuti  krajinu  na  nih.  Nar.  prip.  vuk.  89. 
Da  ce  dignuti  vojsku  i  zamotnuti  krajinu.  185. 
Seuo  popalise  u  krajini,  a  Baja  nije  dobio  za 
seno.  Glasnik.  ii,  1,  60.  (1808).  Pisato  vojvodi 
Milosu  Obrenovicu,  da  se  ni  o  cem  suditi  no 
moze,  sto  je  bilo  prijo  nase  krajine.  Djelovod. 
prot.  98.  U  pocetku  krajino  svi  su  bili  s  Krstom. 
Protokol  pis.  pr.  M.  Nenadovica.  24.  Narod  spre- 
mali  za  nemacku  krajinu.  M.  Nenadovic,  mom. 
6.  Onaj  rat  i  danasrii  dan  zove  so  ,Kocina  kra- 
jina'. Vuk,  grada.  3.  Po  vojsci,  za  Karadordovo 
i  Miloseve  krajine.    M.  D.  Milicevic,  zim.  voo.  6. 

e.  po  predasnem  znaienu  (kod  d)  postalo  je 
i  drugo:  vojska.  —  /  ovoga  nema  u  Vukovu  rjei- 
niku, ali  je  jamaino  ovakovo  u  ovijem  primje- 
rima: Ono  nije  kita  i  svatovi,  ve6  je  ono  sila  i 
krajina.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  '237.  Poja,(ha)  koiia, 
ode  u  krajinu  do  careve  sile  i  ordije.  .3,  '294. 
Zaklopila  ostala  krajina,  ne  dale  ira  puSke  na- 
puniti.  4,  401.  Pisato  mu  da  odpusti  krajinu. 
Djelovod.  prot.  110. 

KRAJINAC,  Kr.ajinca,  m.  covjek  iz  Krajine 
(negotinske),  vidi  krajina,  a,  b)  dd).  —  U  na^e 
vrijeme.  Narod  srpski  po  selima  Srbije  naj  iskre- 
nije  dijeli  veseje  komu   su  se  Krajinci  oni  daua 


KEA.TINAC  4 

predali.  Nov.  sr.  1834.  165.  Stara  istorija  Kra- 
jinaca  pokrivena  je  tamom  zaborava.  M.  D.  Mi- 
licevic,  srb.  958.  —  /  kao  nadimak  ili  presime. 
Milija  Krajinao  (bio  je  rodom  iz  Krajine).  M. 
D.  Milicevic,  srb.  1085. 

KEA.riNCE,  Krajinaca,  /.  (0,  ime  dvjema  se- 
lima  a  Srbiji  u  okrugu  niskom.  Gorne  i  Bone 
Krajince.     M.  D.  Miliievio,   kra}.   srb.    122.  12.9. 

—  Uprav  Krajinci  muskoga  roda,  nli  oblik  aku- 
zdtiva  presao  u  nominativ. 

KRAJINCANIN,  m.  vidi  krajiSnik.  —  Muo- 
zina:  krajincani.  —  Saino  u  Voltigijinu  rjec- 
nika:  (grijeskuin)  krajincan  ,confiniario,  confi- 
nante'  ,granzer'. 

KRA.TINCEVIt'',  m.  prezime.  —  U  naiie  doba. 
Scheiu.  segii.   1871.   111. 

KRAJINICA,  /.  dem.  krajina.  —  F  Stalicevu 
rjeiniku :  .jjarva  ora,  parva  regio'. 

KKAJINIC,  m.  prezime.  —  U  nase  orijeme  (i 
u  narodnoj  pjesini)  Zove  .Jano  Krajinica  Rada. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  27().  Krajinic.  D.  Avrainovir 
237. 

1.  KRAJINIK,  Hi.  Ktdi  krajisnik.  —  f'  narodnoj 
pjesini  .will  vijeka.  Ovdi  meiie  iijegde  kazu  vi- 
teza  Karajovana  mlada  krajiiiika.  Nar.  pjes.  bog. 
130. 

2.  KRA.TINIK,  iii.  ime  iniisku.  —  xiv  rijeka. 
Ded  mu  Krajinikb.    Dec.  hris.  7-1. 

KRAJINITI,  krajinim,  iinpf.  ratooati,  vujevati. 

—  Akc.  sc  mijetia  u  aor.  2  i  3  tiing.  krajini.  — 
I'ostajf.  od  krajina,  d.  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
ntedu  rjecnika  u  Viikocii  (,krieg  fiihreu'  ,bellum 
gero'  s  primjerom  iz  narodne  pjcsme:  I  krajevi 
s  carem    umirise,   te   se  nema   s  kime   krajiniti). 

—  Vise  tebi  krajiniti  nece.  Nar.  pjes.  vil.  18G7. 
455.  Naslo  mi  se  u  zla  vremeua  kad  sam  kra- 
jinio.    M.  P.  Sapcanin  1,  45. 

KR.AJINOVIC,  m.  prezime.  —  II  nn.if  nrijeme. 
Schem.  bosn.   1861.   i.  xxvii. 

KRjVJINSKI,  adj.  koji  pripada  krajini  (oso- 
bilo  negotinskiij  Krajini).  —  V  nase  vrijeme. 
Krajinski  je  kuez  sjedio  u  Negotinu.  Vuk,  rjecn. 
kiid  krajina.  Kako  god  sto  je  krajinski  narod 
sa  Simicem  voskliknuo.  Nov.  sr.  1834.  163.  Kra- 
jinski okrug.  M.  D.  Milicevic,  srb.  940.  —  U 
sirem  smislu.  Krajinska  straza,  straza  na  grani- 
cama  ,granzwache'.  Jur.  pol.  terrainol.  624. 
/  kod  mjesnijelt  imena: 
Krajinski  Do  (Dol),  j^usta  u  Stavoniji  u 
zupaniji  virovitiikoj .    Razdije).  1.32. 

Krajinsko  Brdo,  mjesto  it  Srbiji  u  okrugu 
eiiprijskoin.  Vinograd  n  Brdu  Krajinskom.  Sr. 
nov.   1875.  223. 

K1;A.IIXS(''AK,  in.  I'idi  kraji.snik.  —  U  Bje- 
liKtji  iirrrn    ifciiiku:  ,confinarius'. 

KRA.IIX.SCANIN,  m.  vidi  krajisnik.  —  U  Bje- 
lostjencevu  rjecnika:  pi.  krajinscani  ,milites  con- 
finiarii'. 

KRA.IINANIN,  m.  corjek  s  Krajine  (oidi  kra- 
jina, a,  b)  aa)).  —  iinozina:  Krajiriani  (ii  sta- 
rijein  obliku  Krajiiiano).  —  U  spomenikii  xin 
vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjecnika:  Krajiiianinb, 
covjek  iz  Krajine.  Da  Krajinane  ne  pakoste 
Dubrovbc.anomb  ...  Mi  Krajinane  nikakore  da 
damo  Albmisanomb  ni  svetb  ni  veku  (pccii?). 
Mon.   serb.  31.  (1247). 

KRAJINENE,  «.  djclo  kojijein  se  krajini.  — 
U   Viikovu  rjecnika. 

KRA. USA V,  III.  ime  masko.  —  vidi  Krajislav. 

—  V  Vukovii  rjeiniku :  Kraisav  ,mannsnamo' 
,nomen  viri'. 


5  KRA.TISnIK,  b,  a). 

KRAJISAVA,  /.  ime  zensku.  —  oidi  i  Kraji- 
slava.  —  IJ  Vukovu  rjeiniku:  Kraisava  .frauen- 
name'  .nomen  feminae'. 

KRAJISLA^IO,  in.  prezime  (po  oca  Kraji- 
slavu).  —  XIV  vijeka,  a  izinedu  rjecnika  a  Da- 
nicicevu (Krajisla|icb).  Radoslavb  Krajisla}i6b. 
Glasnik.  15,  209.  (1348?). 

KRA.TISLAV,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Kra- 
jisav.  —  Od  xiu  ili  od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  a  Danicicevu  (Krajislavb).  Krajislavb.  Mon. 
serb.  59.  (1293—1.902).  Svetostef.  hris.  32.  Deft, 
hris.  4.  6  i  jos  na  innogo  mjesta.  Glasnik.  15. 
289.  298.  299.  (1348  V). 

KRAJISLAVA,  /.  ime  zeiisko.  —  Nema  inii 
potnrde;  ali  vafa  da  je  takovo  ime  bilo  Hi  da 
jos  jest,  prema  Krajisava  i  Krajislav.  vidi  i  2. 
Kraja. 

KRAJIS-,  vidi  Krajs-. 

KRA.TISKI,  adj.  koji  pripada  krajini.  —  V(ij,a 
da  je  jKistato  od  krajicki  (a  oro  od  krajik),  vidi 
krajisnik.  —  Od  xvu  vijeka.  Lipi  pokloii  i  po- 
zdravjenje  kako  susedu  krajiskomu.  Starine.  11, 
82.  (oko  1648).  A  za  niine  serat  i  krajina,  pa 
ostale  svo  krajiske  guje.  Nar.  pjes.  juk.  170. 
Nadviri  se  nad  Derventu,  vilo,  nagledaj  se  tog 
krajiskog  grada.  Osvetn.  4,  9.  Uslijod  sjediiieiia 
krajiskih  pukovnija.  Zbirka  zak.  1,  49.  Od  pri- 
hoda  krajiskoga  imetka.    Zbornik  zak.  1871.  249. 

KRAJISNICKI,  adj.  koji  pripada  krajisnicima 
(pa  i  krajini).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika II  Vukovu:  ,den  (tiirkischen)  grenzeu  ge- 
horig'  jconfinis'.  Udri  na  se  ruho  krajisnicko. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  249.  Nu  vjera  ti  moja  kra- 
jiSnicka.  Osvetn.  6,  35.  A  kod  regimeuta  kra- 
jisnickih.  Zbornik  zak.  3,  780.  —  Ima  i  oblik 
s  n.  Pa  na  sebe  ruo  izmenuje,  sve  ubavo  ruo 
krajisiiicko.    Nar.  pjes.   vuk.  2,  490. 

KRA.IISNIK,  m.  iovjek  s  krajine  (staro  je  zna- 
cehe:  zapovjednik  na  krajini,  vidi  a).  —  Jamaino 
pustaje  od  krajiste  (uprav  od  krajistan),  te  bi 
pravi  oblik  bio  krajistnik,  ali  t  ispada  izmedu  s 
i  ri  (samii  ne  u  naj  starijem  primjeru).  ima  i 
oblik  krajiftuik  (vidi)  koji  bi  mogao  postati  od 
krajik  (vidi  kod  krajicak)  preko  krajican,  ali  moze 
biti  da  sa  katkad  narod  i  pisei  mislili  da  Sn 
postaje  od  on  /  litjeli  su  povratiti  stariji  oblik. 
—  Od  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,der  angrenzer'  ,confinis')  i  u  Daniiicevu  (kra- 
jistbnikb  ,praefectus  confinii'). 

a.  covjek  koji  zapovijeda  na  krajini,  uprav 
koji  je  namjesten  da  zapovijeda  na  krajini.  — 
XIV  i  XV  vijeka  i  otale  u  Daniiicevu.  rjeiniku. 
Aste  se  obretetb  husarb  osbdb  prezb  drbzavu  kra- 
jistuika,  i  plenitb  gdegode  i  opetb  se  vratitb 
sb  plenoinb,  da  placa  krajistnikb  samo  sedmo. 
Zak.  dus.  pam.  §af.  41.  Veziremb  i  krajisniku 
gospodarevu  koji  gode  bude  na  bosbnsko  kra- 
jiste.   Mon.  serb.  460.  (1453). 

b.  covjek  koji  zivi  na  granici  (krajini),  te  se 
cesto  bori  s  neprijatejima  koji  su  preko  granice, 
pa  moze  biti  i  redoviti  vojnik.  —  isporedi  gra- 
nicar,  seratlija. 

a)  uopce  ili  na  nekijein  osobitijem  krajl- 
nama  sto  nijesu  naznacene  kod  krajina,  a,  b).  Hi 
sto  ne  znam,  pripadajic  U  onamo.  Jegupbtbskbij 
krajistnikb.  Aleks.  novak.  3  (vidi  i  krajisiiak). 
Suprot  nini  se  postavise  krajisuici  Ugri.  P.  Vi- 
tezovic,  kron.  170.  Da  vec  kraj'snik  delija  ni- 
jedan  s  liim  se  rvat  ne  bi  vrijedan.  ,1.  Kavauin 
1021.  Neka  Solin  pride  inuoztvom  ureda  krA,- 
jisnikil.  117a.  U  to  doba  izidose  samovojni  Pe- 
rastani,  vrli  krajisuici.   Nar.  pjes.  bog.  172.    Kuez 


KKAJISnIK,  h,  a).  4- 

Jura  Vladmirovii  bi  ufiiilen  kapetanom  od  kra- 
jiJnika.  And.  Ka6i6,  kor.  464.  Gledajuci  ostali 
krajisiiici,  to  jost  Zagorci  i  Polroijojci  .  .  .  482. 
^uto  li  nam  plain  krajisnici!  Nar.  pjes.  vuk. 
5,  4G(j.  To  zaiuie  C'ev|ani  juiiaci  i  ostali  inladi 
krajiSuici.  Ogled,  sr.  04.  KrajiSiiici  koji  zive  na 
graniei  tudoga  plemena.  V.  Bogi5i6,  zborn.  1.'?. 
h)  vidi  krajina,  a,  h)  cc).  Pi'ije  toga  bi- 
jase  Slavonija  razdilita  u  krajijnike  i  u  komo- 
raSe,  a  krajisnici  u  tri  krajiiie.  M.  A.  Rejkovic, 
sat.  B21'.  I  ostali  joster  krajisnika  koji  slide  za- 
koua  grekoga.  J.  Krrapotic,  maleu.  8.  On  vla- 
daso  PosavCane  i  sve  krajisniko  koji  stoje  pokraj 
iste  rike.  Xadod.  (i2.  Svaki  krajisnik  moze  u 
budufe  iz  jedne  zadrugo  u  drugu  prestupiti. 
Zbirka  zak.   1,  92. 

rj  cidi  krajina,  a,  b)  ee).  I  Abdiju  kra- 
jisnika  smefti  u  jedno  zid  velika.  I.  Grunduli6 
.521.  Dok  dovedo  tu  ponosnu  Bostiu :  sedamdoset 
i  sedam  gradova,  dok  pokupi  silne  krajisnike, 
halovite  koiie  i  junake.  Nar.  pjes.  vuk.  .S,  .iL. 
Dofiekati  Hasan-agu  Kunu  i  negovih  tridest  kra- 
jisnika.  3,  288.  Vojsku  kupi  Kulin-kapetane, 
krajisnike  Turke  nevjernike.  4,  194.  dosta  ieslo  i 
drugdje  u  narodnijem  pjesmama. 

C.  plur.  Krajisnici,  ime  zaseoku  u  Srbiji  u 
okruyu  podrinskom.    K.  Jovanovic  133. 

KKAJISN-,  vidi  krajisn-. 

KRAJISNAK,  m.  vidi  krajisnik.  —  (I jednoin 
primjeru  xvi  vijeka.  I  liih  vide  ejipacki  kra- 
jisnak  imeiiem  Ververih.  Aleks.  jag.  star.  3,  221. 
(vidi  naj  prvi  primjer  knd  krajisnik,  b,  a)). 

KRAJIStAN,  krajisna,  adj.  koji  je  na  kra- 
jiMii  (krajini,  graniei),  Hi  iiopce  koji  pripada 
krajista.   —  Postaje   od  krajiste   nastavkom  bn. 

—  -t-  inpada  izmedu  sin;  i  obliku  krajistan 
(krajistbub)  nema  potvrde  iz  starijega  doba,  a  u 
mlade  se  jamacno  nalaze  samo  slozeni  oblici  krk- 
jisni,  krajisna  itd.  —  Kao  krajicnik  od  krajisnik, 
moze  biti  da  su  postali  i  oblici  krajicni,  krajicna, 
pa  po  riima  i  krajifian  (vidi)  u  Stuticcvu  rjecniku. 

—  Nalazi  se  i  oblik  krajisni.  Vitozu  krajisnemu. 
Starine.  12,  30.  (oko  1703).  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izincdu  rjeinika  u  Danicicevu  (krajistbnb  ,fini- 
timus').  Krajisnim  gradovomb.  Mon.  serb.  .5.33. 
(dva  puta,  prvi  put  pisarskom  yrijeskom  kra- 
snimb).  554.  (1537).  Krajisnoga  grada  naj  visi 
kapetan.  Mon.  ci-oat.  274.  (1575).  Ako  kada  obrana 
krajisna  koji  pokoj  ti  posudi.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 

4.  Vitezu  krajisnomu.    Starine.  11,  78.  (oko  1600 

—  1602).  Susedu  krajisnomu.  84.  (oko  1648). 
Krajisno  dugovanje.  148.  (1688).  Umi  uzdrzat 
na  beside  krajiSne  vlasti.  J.  Kavanin  IQ^^.  Od 
krajisne  vlade  ppglavai'om.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
Hb^.  Bas  od  Ceva  mjesta  krajisnoga.  Ogled. 
sr.  55. 

KRAJISTANIN,  m.  vidi  krajisnik.  —  Mno- 
zina:  krajiStani.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
mena.    Vec  sam  reko  mojim  krajistanom.  Osvetn. 

5,  42. 

KRAJISTE,  n.  vidi  krajina,  a.  —  Postaje  od 
kraj  nastavkom  iste.  —  U  jednoga  pisca  nasega 
vrnnena  ima  i  zapadni  oblik  krajisce  (drugdje  i 
u  istoga  pisca  krajiste).  Nije  V  bole  pre  nevoje 
|ute,  da  spanomo  zem|i  na  krajisca.  Osvetn.  3,  70. 
Krenu  Milan  k  svomu  zavicaju,  a  Novica  zemji 
na  krajisca.  3,  117.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Danicicevu  (,confinium'). 

it.  uopie.  Po  zupahb  i  po  krajisteh.  Zak. 
du§.  pam.  Saf.  43.  0  vlastelehb  koji  drbze  kra- 
jiSte  zemji.  43.  Nadb  krajijte  liatarb  na  Cela- 
tovb  Kamenb.  Mon.  serb.  199.  (1381).  Zemje 
kotara  nasega  nakraji§te  I'lihb  kotara.  445.  (1451). 


5  2.  KRAJNIK 

Krajisniku  gospodarevu  koji  gode  bude  na  bo- 
sbnbsko  krajiste.  460.  (1453).  Tvoja  li  krajista, 
o  slavni  Biogrado,  ostaSe  za  niStaV  M.  Vetranii 
1,  47.  Da  svoje  pofiase  krajiSte  prostirat.  II. 
Lucii  237.  Ma  posavi5i  od  priraorja  siAa,  amo 
gore  uz  naSa  krajiSta.  Osvetn.  1,  2.  A  tko  se 
je  desio  odavna  pri  drXavi  cetiiiska  glavara,  da 
ne  krafia  na  turska  krajista.  1,  16.  Dok  je  mnoga 
skru?.io  krajista.  3,  1.3.  No  i  carska  susjedna 
krajista  car  gledao,  al'  Xalio  juto.    (i,  18. 

b.  kao  ime  mjestima  u  Srbiji.  <i,)  u  okrugu 
cuprijskom.  M.  D.  Mili6eviA,  srb.  1091.  —  b)  u 
okrugu  knezevaikom.  Niva  u  KrajiStu.  Sr.  nov. 
1873.  635.  —  c)  u  okrugu  smederevskom.  Niva 
u  Krajistu.    Sr.  nov.  1875.  621. 

KRAJKA,  /.  vidi  1.  kraj.  —  Samo  u  Voltigi- 
jinu  rjeiniku:  ,margine'  ,rand'. 

KRAJKO,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Daniiicevu.  Krajko.  De6.  hris. 
57.  Mon.  serb.  123.  (1336—1347).  Glasnik.  13,  243. 

KRA.TKOV,  adj.  koji  pripada  Krajku. 
a.  Krajkov  sin  (kao  prezime).  u  Daniiicevu 
rjecniku:  Krajkovb,  ,.Jakovb  Krajkovb'  iz  Sofije 
koji  je  s  Jeronimom  Zagurovi6em  stampao  u 
Mlecima  psaltir  i  trebnik  1569 — 1576.  vidi  i: 
Azb  laakovb  Krajkovb  sinb  lot  mesta  naricajemi 
Sofija  sbpisahb  sbj  psaltirb  vb  leto  7077,  a  wt 
ro/.denija  Hristova  tisustb  i  petbsbtb  i  Sezdesetb 
9.  Voneffija.    Glasnik.  25,  88—89. 

1).  kod  mjesnoga  imena.  Krajkova  bara,  suma 
u  Bega|ici  (u  Srbiji  a  okrugu  biogradskom).  \i. 
Stojanovic. 

KRAJKOVACKI,  adj.  koji  pridada  Krajkov- 
cima.  —  Kod  imena  vode  u  Srbiji  u  okrugu  to- 
pliikoin.  Krajkovacka  reka.  M.  D.  Milicevi6, 
kra].  srb.  348. 

KRAJKOVCI,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
topliikom.    M.  £).  Milicevi6,  kra}.  srb.  384. 

1.  KRAJKOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Krajku). 
—  .XV  vijeka,  vidi  u  Daniiicevu  rjecniku:  Kraj- 
kovicb,  veliki  vojvoda  ,Dimitrb  Krajkovicb  konca 
se  1456'.  (Okaz.  pam.  saf.)  79.  kao  daje  isti  ko- 
jemu  drugi  [etopisac  pise  prezime  ,Radojevic'. 
'G(lasnik).  11,  152. 

KRAJ  KRAJOE,  kad  je  kraj  shvaceno  kao 
prijedlog,  moze  mu  se  dodati  krajce  radi  vece 
sile.  —  U  nase  vrijeme  u  Ltd.  .Negova  e  kuca 
na  kraj  krajce  sela'.    J.  Bogdanovic. 

KRAJNA,  /.  mjesno  ime.  —  Ne  znam  ima  li 
svagda  pridjevni  oblik  (vidi  b). 

a.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitiekoj. 
Razdijej.  135. 

1).  wjesto  u  Srbiji  u  okrugu  valevskom.  Li- 
vada  u  Krajnoj.    Sr.  nov.  1863.  862. 

1.  KR.\JNICA,  /.  desna  ili  lijeva  strana  u  ribe. 
Prknvci  kod  Cerne.    D.  Hire. 

2.  KRAJNICA,  /.  zensko  ce^ade  prema  2.  kraj- 
nik.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,quae  littus 
colit'. 

KRAJNICI,  krajnika,  m.  pi.  bolest  u  kojoj  oteku 
zausnici.  —  vidi  i  zausnaci.  —  //  Vukovu  rjec- 
niku: ,die  geschwulst  der  ohrdriisen'  , tumor  pa- 
rotidum'. 

KRAJNICAN,  krajnicna,  adj.  koji  pripada 
krajnicima  (vidi  2.  krajnik).  —  Samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku :  .limitaneus'. 

1.  KRA.INIK,  krajnika,  m.  uprav  onaj  koji  je 
na  kraju;  upotrebfava  se  u  osobitom  znacenu.  — 
II  Vukovu  rjecniku:  u  kosnici  krajni  sat.  —  Ima 
i  drugo  znacene  kod  mnozine  krajnici  (vidi). 

2.  KRAJNIK,    »i.    iovjek    koji    zivi    na    kraj 


2.  KRAJNIK 


1.  KEAK 


mora.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,qiii  litfcus 
c;olit'.  ^ 

KRAJNOST,  krajnosti,  /.  extremitas.  res  di- 
versissima,  osobina  onoga  Ho  je  krujiin ;  nli  tte 
ohicno  upotrehlava  u  konkretnom  ^ikh'i-hh  ikao 
tat.  extremitas) :  ono  Ho  je  krajnu,  i  tn  u^nliit,! 
u  dusevnom  Hi  moralnom  smislu,  kad  je  .Ho  do- 
tjerano  ili  pretjerano  do  kraja.  —  Ud  xviii 
vijeka  (u  pisaca,  a  ne  znam,  jeli  rijec  narodna ; 
Danicic  ii  prijevodu  s  ruskoga  upolreblavao  je 
prema  cms.  KpafiHoc-rs>),  a  izmedu  rjeinika  u  Stu- 
licevu (.terminus  loci')  M  kojemu  je  zlo  tuinacena. 
Ovo  su  krajnosti  od  koji  se  razuman  covek  uda- 
java.  D.  Obradovii,  basn.  442.  Stoji  na  reci  i 
gotova  je  svakoj  krajnosti.  Nov.  sr.  1834.  4.">. 
Ovo  napadenije  vo.spali  vojsku  do  krajnosti.  1834. 
7").  On  je  sobom  pokazao  zlu  krajnost  novog 
poretla.  D.  Danicic,  majkov.  83.  Uros  na  sebi 
osjeti  krajnost  novoga  reda  Dusanova.  131.  Iz- 
medu ove  dve  krajnosti,  izmedu  dobrodeteji  i 
poroka  ...  M.  D.  Milicevic,  skol.  il'2.  Nu  nema 
nuzde  dolaziti  u  krajnost.  .Favor.  so<l.  1''.  br. 
42,  str.  664. 

KEAJNOVIC,  wi.  prezime.  —  I'  iiaxe  vrijeme. 
Sem.  prav.   187.8.  79. 

KRAJNSKI,  adj.  vidi  kraiiski.  —  I  u  Hoka- 
I'aca  se  cesto  n  pred  konsonantom  promijeni  na 
jn.  —  Od  XVII  vijeka  (i  u  nase  vrijeme).  Ne- 
mojte  se  ouditi  da  negdi  cete  slovensku,  negdi 
majdacku,  negdi  posavsku,  negdi  podravsku,  uegdi 
pako  primorsku  a  negdi  i  krajnsku  reo  (naci), 
buduci  i  ja  take  pisane  nasel.   P.  Vitezovic,  kron. 

VII. 

KRAJNAK,  m.  vidi  1.  krajtiik.  —  U  nase 
vrijeme.  Od  jaoi  presada  izrezi  krajnake  sace. 
F.  Dordevic,  p6elar.  47. 

KRAJNE,  n.  mjesiio  imc.  —  xiv  vijeka.  Konb 
brda  u  Krajnu.  Svetostef.  hris.  13.  —  Jamacno 
je  sredni  rod  od  krajiii. 

KRA.fNI,  adj.  koji  je  na  kraja.  —  isporedi 
krajan.  —  Moze  postati  superlativom  primivii 
sprijeda  rijeccu  naj  (vidi  dva  naj  prva  primjera 
i  Vukoo  kod  1,  a,  a)),  jer  se  shvaca  kao  kompa- 
rativ  (,koji  je  vise  na  kraju'J  prema  ostalome. 
isporedi  prvi,  zadni  ltd.  —  Rijec  je  praslavenska, 
isporedi  stslnv.  krajrii.,  rus.  Kiiaiiiiiit.  ceS.  krajni, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vakovii  (,;i,UBserst'  ,extre- 
inus')  i    11  Daniciievu    (krajiib   .finitimus;   extre- 

lUUS'). 

1.  adj. 

a.  ({  mjesnom  znacenu. 

a)  uopie,  knji  je  na  krajii  kakva  mjesta. 
Od  naj  krajnijeh  strana.  B.  Kasic,  nasi.  87.  Naj 
krajne  gdi  vri  more.  I.  Dordic.  salt.  46.'j.  Kad 
to  cuse  tri  Ijepe  devojke,  obje  krajne  srediui 
pogledase.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  151.  Nevajauoga 
slugu  bacite  u  tamu  naj  krajnu.  Vuk,  mat.  1.5, 
.30.  Easpali  se  na  nih  ogaii  Gospodiii  i  sazeze 
krajne  u  okolu.  £>.  Danicic,  4mojs.  11,  1.  Rijeci 
.rnati'  i  ,kci',  kojima  su  osnove  , mater,  kcer',  ne 
samo  nemaju  nastavka  u  prvom  padezu  jednine, 
nego  im  se  jos  i  osnova  kriii  takn  da  ,r'  od 
osnove  otpada,  pa  se  onda  krajne  ,e'  pretvara  u 
,i'  (mogao  hi  ovaj  primjer  pripndati  i  pod  h,jer 
je  krajne  slovo  ono  koje  se  naj  potone  pise  i 
cita).  obi.''  22.  Celo  selo  prode,  pa  se  ustavi  kod 
jedne  krajne  kufe.  M.  D.  Milicevic,  pomenik. 
2,  223. 

h)  kiiji  je  na  granici  Hi  uprav  naj  blizi 
preko  granicc.  Dojde  krajiieje  vlasti  jego.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  16. 

b.  H    vremenom  znacenu,    od  prilike    kao 
zadiii,  potoni.     Izreci   rodockvrne  i  od  krajnega 


traka.  Ant.  Kadcid  211;  Do  cetvrtoga  kolina 
traka  krajnega.  423.  Nemu  vrime  dogodi  se 
krajne  na  Gospino  blago  prikazaiie.  Nadod.  102. 
Zidine  od  nekakve  zgrade,  za  koje  se  oudje  pri- 
povijeda  da  su  kraji'ii  ostatak  od  Gavanovijeh 
dvora.    Vuk,   nar.   pjes.   1,   1.32. 

c.  0  necemii  umnom  ili  dusevnom,  kad  se 
viisti  da  je  i  preko  mjere  veliko.  cesce  o  cemu  Ho 
nije  diibro.  Krajriago  smerenija.  DomentijanlJ  37. 
Kad  je  siromah  u  potrebi  krajiioj.  D.  Basic  10.5. 
Prezivili  su  u  krajriem  prijatejstvu.  D.  Obra- 
dovic,  basn.  343.  Srpski  narod  steiie  pod  jarmom 
varvarske  vlasti  u  naj  vecoj  i  krajiioj  sleposti. 
Gr.  Zelic  435.  Vec  se  prijavise  nekoliko  liih  koje 
je  gonila  krajna  oskudica.  M.  P.  Sapcanin  1,  154. 
To  je  vec  krajrii  nemar.  V.  BogiJ;i6,  zakon.  319. 
(I.  kiid  mjesnijeh  imena.  a)  Po  delu  u 
Krajnu  Stenu.  Glasnik.  15,  2,80.  (1348  V).  —  h) 
Krajni  gaj,  suma  u  Toma}u  (u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom).    \j.  Stqjanovic. 

2.  adv.  krajne  (prema  znacenu  kod  1,  c).  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  No  duh  je  u  arapskoj 
vojsci    krajne   nezadovojan.     Nov.   sr.  1834.  1.30. 

KRA.TO,  m.  ime  inusko  (hyp.  Krajimir  ili  Kra- 
jislav).  —  Od  XVIII  vijeka.  Krajo  starac.  Glasuik. 
II,  3,  74.  (1706  —  1707). 

KRAJOBER,  m.  covjek  koji  here  (zane)  po 
kraju.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukiivu  (,der  sclinitter  am  rande'  ,messor  ab  ex- 
treme latere').  Koja  vrsta  stratorova,  to  je  vrsta 
krajobera  (iz  narodne  pjesme).  Vuk,  rjefin.  kod 
stratorov. 

KRAJOBERA,  /.  zensko  eefade  kao  krajober. 
— ■  U  Vukovu  rjecniku:  ,die  schnitterin  am  rande' 
,mulier  metens  ab  extremo  latere'. 

KRAJOBRAZ,  m.  topograjicka  (mjestopisna) 
karta,  vidi  mapa,  zemjokaz,  zem|ovid.  —  Naci- 
neno  u  nase  vrijeme  (od  kraj  i  obraz).  Ispitanik 
ima  takoder  na  tabli  dokazati,  da  je  vjest  u  osni- 
vanu  krajobraza  iliti  mapa.  Zbornik  zak.  1833. 
379.     Krajobraz  linija  brzojava.    1863.  398. 

KRAJOLIK,  m.  slika  na  kojoj  je  naslikan 
kakav  kraj,  mjesto,  okolina  (franc,  paysage,  nem. 
landschaft).  —  Naiineno  a  nase  vrijeme.  —  U 
^ulekova  rjecniku:  , landschaft  (gemalde)'. 

KRAJOLIKAR,  m.  slikar  koji  cini  krajolike 
(franc,  paysagiste,  nem.  landschaftsmaler).  —  Na.- 
cineno  a  nase  vrijeme.  —  (I  Sulekovu  rjecniku: 
.landschaftsmaler'.  Lord  Tenterden  zakonoznauac 
i  Turner  krajolikar.    M.  Pavlinovic,  rad.  11. 

KRAJOLIKARSTVO,  n.  posao  (zanatl  a  kra- 
jolikara.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  11  Su- 
lekovu  rjecniku:  ,landschaftsmalerei'. 

KRAJPO-^jE,  «.  ime  selu  u  Hercegovini.  Statist, 
bosn.  118. 

KRAJSKA  VAS,  /.  ime  seiu  u  Hrvatskoj  a 
zupaniji  varazdinskoj.  (kajkavski)  Kr.ajska  Ves. 
RazdijeJ.  94. 

KRA.TSTVO,  n.  samo  u  Stulicevu  rjecniku:  v. 
krajnost. 

KRA.JSA,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka.  Sv.i- 
tostef.  hris.  .34.  Dec.  hris.  19.  22  {i  jus  na  I'lekii- 
lika  mjesta) . 

KRA.JSIC,  //(,  prezime  (po  ocu  Krajsi).  —  xvi 
vijeka.    Tomica  Krajsic.    Mon.  croat.  25U.  (1350). 

1.  KRAK,  m.  duga  noga  (dugi  golijen,  upirav 
Hoga  od  boka  do  tabana);  u  narodnoj  pjesmi 
noga  u  raka,  sto  bi  moglo  biti  praoo  znacene. 
—  Nejasno  je  postane.  jamacno  je  rijec  srodna 
s  korak  i  krok,  a  cini  se  da  joj  je  praslaven.'iki 
oblik  kork,    isporedi  novoslov.  i  bug.  krak,  ^ja.  i 


1.  KBAK  4 

ruski  oKopuKT,  (.jambon'  ,schinken' ;  vidi  i  novo- 
slov.  okrak,  predtia  noga  ii  svine),  u;ip;iu;rrHi;a 
(tmid  da  bi  trebalo  jnsati  Kopnu-),  hohotnicn,  vidi 
i  tit.  karka,  predna  noga  u  svii'ie;  mifica  (ruica 
od  ramena  do  lakta).  ncjasno  je  pof.  okiakiein 
.sperrbeinig'.  ccs.  i  pof.  krok,  kao  sto  se  vidi  po 
znnicnu,  ne  pripada  amo  nego  pod  krok.  — ■  fz- 
inedu  rjecnika  u  Vukovu :  ,ein  langes  beiii  (osterr. 
die  hacksen)'  ,crus  longum'. 

a.  noga  u  raka  (maze  biti  da  znaii  uopce 
dugu  i  tanku  nogii,  pa  ne  samo  u  raka,  nego  i 
n.  p.  u  pauka  Hi  u  kakva  kiikca).  I  od  raka 
dva  kraka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  179.  —  Po  ovome 
u  drugoj  narodnoj  pjesmi  i  sam  se  rak  zovc  krak, 
ali  maze  biti  samo  po  sHinosti  ylasa.  Od'  otalen, 
race  krafe!    Nar.  pjes.  niarj.  204. 

b.  noya  u  cefadeta  (od  boka  do  tabana) ;  ako 
je  kod  a  pravo  znacene,  u  prenesenom  smislu. 
Noias  su  mi  gace  ukradene,  da  bi  s  plota,  ne  bi 
ni  zalila,  veio  s  kraka,  zalosna  mi  majka!  Nar. 
pjes.  petr.  1,  305.  Odnijeli  je  kraci.  (Odgovori 
-se  u  sali  maloj  deoi,  kad  zapitaju  de  iin  je  mati, 
pa  ouda  mnogo  dijete,  ne  znajuci  da  su  kraci 
noge,  nego  misleci  da  su  nekakvi  bauci  ili  zvjerke, 
stane  plakati,  ili  govoriti  da  to  nije  istina).  Nar. 
posl.  vuk.  234.  Ne  mari  za  silu  koiisku,  niti  su 
mu  mili  kraci  covjeCiji.  D.  Danicic,  psal.  147,  10. 
Vec  se  crna  dolovio  mraka  i  muskijeh  dobavio 
kraka.  Osvetn.  3,  41.  Krak  , femur'.  D.  Nemani6, 
cak.  kroat.  stud.  12. 

c.  u  kona.  u  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
Vrnu  konske  uznatrage  krake.    Osvetn.  3,  ."51. 

(I.  u  prenesenom  smislu,  na  cemii  nezivu  nesto 
sliino  dugoj  i  tankoj  nozi  (n.  p.  u  sestarn  su 
,dva  kraka').  vidi:  Racvasto  male  drvo  koje  se 
zavuce  odozdo  u  kazansku  lulu,  te  niz  doiii  i 
duli  negov  krak  ide  rakija  u  postavu.  Vuk,  rjecn. 
kod  koiiic.  —  grana  na  rijeci.  Ot  banacke  strane 
bio  je  veliki  Moris  i  krak  jedan  iz  nega  istica- 
justi.  S.  Tekelija.  let.  119,  1.5.  I  Gospod  ce  pre- 
susiti  zaliv  mora  misirskoga,  i  mahnuce  rukom 
svojom  svrh  rijeke  sa  silnijem  vjetrom  svojim,  i 
udarico  je  po  sedam  krakova  da  se  moze  prela- 
ziti  u  obuci.  D.  Danicic,  isai.  11,  15.  —  vidi  i: 
Kraci  mozdani  , corpora  mamillaria'.  J.  Pancic, 
zool.  60. 

2.  KRAK,  H».  mjesno  ime.  —  Moze  biti  da  je 
ista  rijec  sto  1.  krak. 

a.  vidi  u  Daniciceou  rjecniku:  Krakb,  selu 
je  Eadesi  isla  meda  ,na  Curilovbct  putemb  na 
Krakb'.    Gdasnik).  15,  281.  (1348?). 

b.  ime  mjestima  u  Srbiji  u  nase  vrijetne. 
(t)  u  okrugu  kragujevackom.  Niva  u  Kraku.  Sr. 
noT.  1866.  111.  —  ft)  u  okrugu  krajinskom.  Zem)a 
u  mestu  zvanom  Kraku.  1874.  299.  —  r)  u 
okrugu  pozarevackom.  Zabran  u  Kraku._  1871. 
314.  —  d)  u  okrugu  smederevskom.  I^iva  u 
Kraku.    1875.  809. 

3.  KRAK,  m.  kreka  (u  zabaj,  kreketa-Ae.  — 
Isporedi  kraketati,  krakotati,  krakagutati,  2.  kra- 
kati.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Krak  ,voce3 
ranarum'.    D.  Nemanid,  cak.  kroat.  stud.  12. 

KRAK  AC,  krakaca,  m.  u  Vukovu  rjecniku: 
koji  dobro  krace  ,der  gut  schreiten  kann'  ,qui 
bene  graditur'  s  primjerom:  Kolik  je  on  krakafi! 
—  vidi  1.  krakati. 

KR.AKACA,  /.  za  zensko  znaci  sto  i  za  musko 
,krakan'.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogda- 
novic. 

KRAKAGUTATI,  krakagucera,  impf.  vidi  kra- 
ketati. —  U  nase  vrijeme  u  ugarskijeh  Hrvata. 
V  Stikaproni  krakagucu  /.abo  v  letno  vrime. 
Ja6ko.  244. 


R  KRAKETATI 

KRAkALO,  n.  prijelaz  na  vodi  gdje  se  pre- 
lazi  s  kaincna  na  kamen.  —  U  Vukovu  rjeiniku: 
vide  .skakalo  s"  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori. 

KRAKAX,  m.  sajiv  naziv  za  Sovjeka  dugafi- 
kijeh  nogu.  —  Isporedi  krakaft.  —  U  na§e  vrijeme 
u  Lici.  ,Ko  bi  sa  onijem  krakanora  iSa',  dok  on 
jednom  koraci,  ja  raoram  deset  puta'.  J.  Bogda- 
novic. 

1.  KRAKANE,  n.  djelo  kojijem  se  krade  (vidi 

1.  krakati).  —   U  Vukovu  rjedniku. 

2.  KRAKANE,  n.  djelo  kojijem  se  krace  (vidi 

2.  krakati).  —  U  Bjelostjenievu  i  u  JambreSicevu 
rjecniku. 

KRAKAR,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  tnodrusko-rijeckoj.  Razdije|.  47.  —  Pomine 
se  od  XV  vijeka.  Selo  Krakar.  Mon.  croat.  172. 
(1499). 

1.  KRAK  AT,  adj.  uopce  u  koje.ga  su  kraci, 
nahodi  se  u  osobitijem  znacenima. 

a.  (>  cemu  racvastu  ili  granatu,  u  cega  su 
dugi  kraci  (vidi  1.  krak,  d).  —  Na  jednom  mjestu 
XVI  u  vijeka.  Jelen  s  krakati  rogovi.  D.  Obra- 
dovic,  sav.  72. 

b.  0  celadetu  u  kojega  su  duge  noge.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,lang- 
beinig'  ,lougis  cruribus').  Krakat  kaze  se  za  co- 
vjeka  dugonoga,  koji  ima  krupne  korake.  S.  No- 
vakovic. 

C.  o  kroku.  Bedevija  vrana,  a  kroka  kra- 
kata.    M.  P.  Sapcanin  1,  195. 

2.  KRAKAT,  /.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  noga. 
—  nepouzdano. 

1.  KRAKATI,  kracem,  impf.  koracati,  ali  se 
kod  krakati  istice  da  su  veliki  ili  dugi  koraci  ko- 
jima  se  ide.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.,  taki  je  a 
impf.  krakab ;  u  ostaUjem  je  oblicima  onaki  kaki 
je  a  inf.  (nema  part,  praet.  pass).  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku  ima  u  praes.  i  oblik  krakam,  ali 
nije  pouzdan.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
)iika  u  Belinu  (krakati,  kracem  ,allungare  i  passi' 
jgradum  facere  grandiorem'  66a),  jj  Stulicevu 
(krakati,  kracem  Hi  krakam  ,ambulare,  deambu- 
lare,  incedere,  spatiari'),  u  Vukovu:  vide  koracati 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori  i  s  pri- 
mjerom  iz  narodnijeh  poslovica  (vidi  da]e)  i  iz 
narodne  pjesme:  Hitro  krace,  a  ocima  smatra. 
Tko  vece  krace  neg  moze,  cesto  se  ukida.  (D). 
Poslov.  danic.  Ko  krace  vise  nego  moze  dokro- 
citi,  prebice  gnatove.  (U  Crnoj  Gori).  Nar.  posl. 
vuk.  144.  Da  pjesac  ne  vidi  gdje  stopom  krace. 
S.  l^ubisa,  prip.  90.  A  za  liim  mazga  s  darovima 
sto  jedva  pod  breme  krace.    pric.  120. 

2.  KRAKATI,  kracem  (krakam),  impf.  vidi 
grakati.  —  isporedi  i  kraakati.  —  Postaje  od 
onomatopeje  kra,  kao  grakati  od  gra.  —  U  Bje- 
lostjenievu rjecniku:  krakam  ,crocito,  crocio'  gra- 
cem;  u  Jambresicevu:  krakam  ,crocito,  crocio'; 
u  Voltigijinu:  krakati,  kracem  ,gracchiare,  rau- 
nocchiare,  graccolare'  ,krali6n';  u  Stulicevu:  kra- 
kati, kracem,  krakam  ,crocitare'. 

KRAKATICA,  /.  hobotnica.  —  isporedi  rus. 
Kap:\K;iTima  (vidi  kod  1.  krak).  —  U  nase  vrijeme 
u  Podunavfu.  M.  D.  Milicevic. 

KRAKELICA,  /.  Garrulus  glandarius  Leach., 
lieka  ptica.    Slovinac.  1880.  30h. 

KRAKETANE,  n.  djelo  kojijem  se  krakece.  — 
U  Stulicevu  rjecniku  (krakedane). 

KRAKETATI,  krakecem,  impf.  vidi  krekotati. 
—  Samo  u  Belinu  rjecniku:  krakecati,  krakecom 
,far   la  voce   della   ranocchia'   ,coaxo'    606a;  i  u 


KRAKETATI 


449 


KnA\j 


Stulicevu :  krako6ati,  krakecera  ,coaxare' ;  u 
obadva  jc  6  j'^eslo  iz  praes.  u  inf. 

KEAKIC,  »J.  pre.zime.  —  U  nase  vrijeme.  Luka 
Krakic.    Rnt.  3G4. 

KRAK^AST,  adj.  koji  se  dijeli  u  krake  (vidi 
1.  krak,  d).  —  ('  jcdnoyi  pisca  nasega  vremena. 
(frozd  je  dui;acak  i  krakjast.  P.  Bolic,  vinoil. 
1,  3G. 

KEAKNICA,/.  mka  bi^ka.  Krakjiica,  Leonurus 
cardiaca  L.  (Visiani,  Lambl).    B.  Sulek,  im.  168. 

KEAKOEENE,  n.  djelo  kojijem  (kokos)  kra- 
kori.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku  (u  latinskom 
dijelu  kod  gallina):  ,gallinae  singultus'. 

KRAKORITI,  krakorim,  impf.  vidi  kakodakati. 

—  Eijec  je  onomatopejska  (a  isporedl  i  ces.  kra- 
korati,  pof.  krekorac).  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku :  krakorim,  kokocem  ,gracillo',  v.  kokodacem. 

KEAKOTALAC,  krakotaoca,  m.  covjek  koji 
(navlas)  krakoce  kao  zaba.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku: krakotalac  i  (jrijeskom  krakotaoc  ,ijui  ranae 
vocem  imitatur'.  —  nepuusdano. 

KEAKOTAl^E,  n.  djelo  kojijem  se  krakoce.  — 
U  Belinu  rjecniku:  krakocanje  ,il  far  la  voce 
della  raiiocchia'  .coaxatio'  606^,  i  u  Stulicevu: 
krakorane  kod  krakecarie. 

KEAKOTATI,  krakocem,  impf.  vidi  kreketati. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(po  prezentu  krakocati,  krakocem  ,t'ar  la  voce 
della  ranocchia'  ,coaxo'  606a),  u  Bjelostjencevu 
(krakocem,  v.  krecim),  u  Voltigijinu  (grijeskom 
krakocati,  krakofiem  uz  krakati),  u  Stulicevu 
(krakocati,  krakocem  .coaxare').  Viscu,  mucu  i 
krakoou.    J.  Kavanin  409^. 

KEAKOVA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Livada  s  branikom  u  Krakovu. 
Sr.  uov.  1865.  427. 

KEAKOVICA,  /.  ime  sumi  u  Srbiji  u  okrugu 
vranskom.    M.  D.  Milicevic,  kra).  srb.  281. 

KRAKUN,  krakiina,  m.  vidi  1.  krafiun  (ja- 
macno  sti  kracun  *  krakun  ista  rijee).  —  Nije 
mi poznato  postane :  jeli  tuda  rijec?  (po  nastavku 
uti  mogla  bi  biti  romanskoga  postana,  ali  ne 
znam  ovake  romanske  rijeci) ;  jeli  onomatopeja  '^ 
(glas  krak?);  jeli  poslalo  od  1.  krak,  d  ?  jeli  uzeto 
u  prenesenom  smislu  od  krakun,  gapran  (rus.  u 
dijalektima  KpaKyiit,  icapKyii-L)?  isporedi  tat.  cor- 
vus.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mi- 
ka(inu  (krakuu,  romazin  ,catenaccio'  ,pessulus, 
vecti.s,  obex,  repagulum')  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  u  Belinu  (,catenaccio,  chiavistello'  ,v6ctis' 
177a),  a  Bjelostjencevu  (v.  kvaka),  u  Voltigijinu 
(jCatenaccio,  chiavistello'  ,eiserner  riegel'),  u  Stu- 
licevu (.vectis,  pessulus').  Vrata  dobra  s  kra- 
kunom  i  kjucem  utvrdjena.  M.  Bijankovic  82. 
Kim  bi  (klucem)  mogal  razapriti  liem'  (zatvoru) 
krakune  tej  gvozdene.  A.  Vitajic,  ist.  6^'.  (jvozden 
krakuu  razbio  bise.    374*. 

KRAKUNATI,  krakunam,  impf.  zatvorati  kra- 
kunom.    —   U  Stulicevu   rjecniku:  v.   romazinati. 

—  nije  doata  ponzdano. 

KEAKUNCIC,  m.  dem.  krakun  (uprav  dem. 
krakunac  Hi  krakunak,  sto  bi  bilo  dem.  krakun, 
ali  ovome  deminutivu  nema  potvrde).  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku:  v.  romazincic. 

KEALIJES,  kralijesa,  m.  brojanice,  i  osobito 
one  na  kojima  katolici  mole  ,rozarij'  svetoga  Do- 
minika.  —  -ije-  stoji  po  juznom  govoru ;  u  istoc- 
nom  glasi  i:  kralis,  kralisa.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  noin. 
i  ace.  sing.,   i   vac:  kralijesu   (kralisu),  knllijesi 


(kralisi).  —  V  Mika^inu  rjecniku  ima  i  oblik 
kriilis  (uz  kralis);  radi  drugoga  oblika  vidi  kr- 
lijesi.  —  Misli  se  da  poslaje  od  kora)  (mozebiti 
preko  magarskoga  klaris,  vidi  klariS) ;  ali  je  veca 
prilika  da  postaje  od  xvqk  ik^ijaov,  isporedi  strus. 
kerblesb,  kerelesb,  ces.  krles.  MikloHc  je  u  etymol. 
worterb.  za  prvu  etimologiju  (kod  koraja),  ali 
mece  oblik  krlijesi  i  onamo  jiod  kerblesb.  radi 
sveze  u  smislu  dosta  ce  biti  napomenuti  da  se 
poslije  rozarija  obicno  govore  litanije;  ali  i  u 
ruskom  i  u  ceskom  jeziku  rijec  je  izgubila  svoje 
naj  starije  znacene.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Mika^nu  (kralis,  krunica,  patrice  ,rosa- 
rium,  corona';  krajis,  vidi  kralis),  u  Belinu  (,coi'ona 
da  far  oratione'  ,corona  precatoria'  230),  u  Stu- 
licevu (kralis,  v.  kralijes;  kralijes  ,globuU  filo 
trajecti  quibus  utimur  fundendis  precibus'),  tt 
Vukovu  (vide  brojenice  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Bubrovniku). 

a.  u  pravom  znacenu.  A  jutros  od  prjesa  a 
sada  od  buke  jos  nijesam  kralijesa  uzola  u  ruke. 
N.  Najeskovic  1,  255.  Djevojke  bes  kralijesa 
(grijeskom  kraljeza).  M.  Drzic  143.  Blagosovivsi 
mu  kralijes  aliti  korunicu.  A.  iJuoetic,  roz.  mar.  24. 
Sadruziti  sveti  procesijun,  iioseci  svi  u  ruci  kra- 
lijes. roz.  jez.  25.  Ako  bi  bile  grmjeliee  od  pro- 
steiija  ali  kralijes . . .  333.  Darova  mu  svetac  jodan 
kralis.  B.  Kasic,  fran.  145.  Ne  imase  kralijesa 
za  izpuniti  broj  od  svojijeh  molitava.  per.  117. 
Vidahu  se  }udi  i  zene  od  svake  vrste  nositi  ki-a- 
lijese  i  sotijere  na  grlu.  I.  Dordic,  beu.  73.  Oko 
velike  koje  svetkoviue  po  crkvali  s  kralijesem  se 
mnozi  vide  u  ruci.  B.  Zuzeri  84.  Ngsimo  ii 
spagu  i  na  vratu  kralijeS  sveti.  :365.  Sto  sam 
pak  kralijes  uzimo  u  ruke.  D.  Basic  5.  Posijaso 
kako  njegda  Eliseo  djeci,  sad  s  liegovijem  stapom. 
sad  s  negovijem  kralijesom,  da  ih  oni  ozdravlaju. 
233.  Pripovijeda  igrajuci  se  s  kralijesom  ali 
s  klobukom.  323.  NosiS  pri  sebi  kralijes.  A. 
Kalic  514.  Naslonivsi  se  na  trpezu,  izvadi  kra- 
lijes i  pocne  sama  sobom  moliti  rozarije.  M.  Vo- 
dopic,  tuzn.  jel.  dubr.  1868.  186.  Prinze  preki- 
nutu  molitvu  promicuci  zrnima  kralijesa  niza 
skuta  spustana.    187. 

b.  metaforicki.  Kupim  si  ih  u  kralijeS.  (D). 
Poslov.  danic.  —  radi  smisla  isporedi  rabos. 

c.  u  prenesenom  smislu,  kicmenica.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kralis, 
kost  niz  ple6a  , spina  dorsi')  i  u  Stulicevu  (,spinan 
crates,  spina  dorsi').  Bivsi  prilomila  jedno  rebro 
blizu  kralisa.    B.  Kasic,  in.  97. 

KRALIJESAN,  kralijesna,  adj.  od  kojega  sr 
cine  kralijesif/).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,da  far 
corone'  ,globulis  (praedictis)  conficiendis'.  —  ne- 
pouzdano. 

KEALIJESKI,  adj.  koji  pripada  kralijesima. 
—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,ad  globulos  supra  ox- 
positos  spectans'.  —  nepouzdano. 

KEALITAC,  m,  vrst  kamena  sto  se  lako  kreso. 
na  Bracu.    A.  Ostojic. 

KEALUPI,  m.  mjesno  ime. 

a.  zaselak  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskoiii. 
Statist,  bosn.  24. 

1).  selo  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  117. 
c.   s    istijein  imenom  pomine  se  mjesto   xiv 
vijeka.    Hi  cera  pravo  na  Kralupe.  Defi.  hris.  60. 

KRAL,  kra|a,  m.  rex,  drzavni  vladalac  koji 
(u  pravom  smislu)  nema  drugoga  nad  sobaiu,  ali 
je  u  dostojansteu  za  stepen  nize  nego  car  i  cesar. 
u  narodnijem  pripovijetkama  obicno  se  pripo- 
vijeda 0  ,carevima',  a  rijetko  o  ,kralevima'  (u 
Nar.  prip.  vuk.  1853  u  ne  mane  od  40  priponije- 
daka  rijec  je  o  ,caru,  carici,  carstou'  etc.,  a  .samo 

29 


TvRAL 


KRAI,.,  a,  c). 


II  iri  —  16,  26,  'Ifi  —  o  ,kra{evima',  i  ove  su  is 
Boke  kotorske),  po  tome  kan  da  je  u  vecinc  na- 
roda  car  naj  visi  vladalac  uopi'i'.  (villi  i  davolski 
car.  Nar.  prip.  vuk.  Hi)  a  ii  .iijinilnijrm  se  kra- 
jevima  (po  priinorju)  udimnirihi  njrc.  kra|  u 
istom  smislu;  )>remda  mozchili  i  onlji-  iiiji'  svagda 
tako  bilo,  jer  u  nakijem  stihucima  stu  se  u  Du- 
brovnikii  od  Sale  djeci  govore,  prema  kraj  je  slik 
star,  a  prema  krii|ic;a  sUrida,  po  6emu  moze  hiti 
da  se  prije  govorilo  car  i  carica.  s  drage  slrane 
opet  vidi  u  Viikoim  rjecniku:  fiesar,  t.  j.  )ieraa6ki 
ili  befiki  ,der  (deutsohe)  kaiser,  der  wiener  kaiser' 
, Caesar'  (,der  tiirkische  und  russisohe  sind'  ca- 
revi).  po  ovome,  govoreci  ne  uop6e  nego  o  osobi- 
tijem  vladaocima,  austrijski  bi  i  nemacki  bio 
cesar,  a  turski  i  ruski  car  (i  ovaj  se  zadni  zove 
,od  Moskovske  kra]'  u  Nar.  pjes.  vuk.  2,  480,  ali 
opet  ,car  moskovski'  it  jednoj  pjesmi  3,  78 — 83, 
sto  bi  mogla  biti  iz  mladega  doba).  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nam.  sing.,  i  voc:  krS,)u,  kra|i.  —  Postaje  jamaino 
od  neni.  Karl  (po  svoj  prilici  po  Karlu,  Velikome), 
te  se  nalazi  u  svijem  slavenskijem  jezicima,  ispo- 
rcdi  stslov.  krajb  (nema  ii  naj  starijim  knigama), 
rus.  Kopo.it,  ces.  kriil,  po}.  kr61  (kao  da  je  naj 
stariji  oblik  kor|).  —  Ne  moze  se  reel  da  je  rijec 
praslavcnska  vec  radi  doba  u  koje  se  primila,  pa 
i  s  toga  xto  n  naj  starijim  staroslovenskijem  kni- 
gama mjeste  krajb  ima  svagda  cesarb  (vidi  1.  ear), 
istina  da  se  grc.  liaadiiii  prevodi  cesarb  i  (ka- 
snije)  car.  —  U  narodnijem  se  pjesmama  nalazi 
dosta  cesto  oblik  krale  za  voc.  sing,  uz  pravilni 
krahi,  vidi  n.  p. :  Ma  je  kraje  s  kraja  gleda, 
kraje  banu  poSi(a5e.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  342.  Ne- 
fala  ti,  kraje,  nista!  1,  342.  —  U  knizi  pisanoj 
crkvenijem  jezikom  xiv  vijeka  ima  za  nom.  pi. 
oblik  kra}e:  U  planinahb  ne  ima  niktore  bastine 
razve  kraje  i  orbkbvi  kojimb  su  kraje  dali.  De6. 
hris.  56.  vidi  F.  Miklosic,  vergl.  gramm.  3'-.  18, 
gdje  ima  nekoliko  primjera  s  istijem  oblikom  u 
stslovenskom  za  supstantive  u  kojijeh  je  nastavak 
to)b,  ali  nema  za  krajb.  —  Oblici  s  I  mj.  j  ili  se 
nalaze  s  nepomne  u  pisanu,  ili  su  naiineni  radi 
slika,  vidi  n.  p.:  Poglavice,  cesar,  krali  za  svo'e 
pirke  su  ga  obrali.  J.  Kavanin  109a.  —  Oblici 
s  j  mj.  j  stoje  po  nekije.m  cakavskijem  govorima 
ili  radi  slika,  vidi  n.  p. :  Na  iglendiso  tijeh  iz- 
brane  nasmija  se  kraj  oholi.  J.  Kavanin  I'JBa. 
Lijepo  tac  zlamenovaui  vrve  na  boj  sa  svih  kraja, 
rajaju  se  oruzani,  ko  bojnici  Kadma  kraja.  385''. 
Gledam  riega  u  svjetlini  si  jed  polace  jakno  kraja, 
srca  od  svijeta  ko  u  teplini  svim  krajinam  vru6 
pogaja.  474a.  —  U  svijem  rjeinicima  (u  Dani- 
cicevu  krajb). 

a.  u  jiravom  smislu. 

n)  uopce.  Otb  blagoverbnago  i  hristojubi- 
vago  kraja.  Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  155.  Azb 
gresbni  Stefanb,  velij  krajb.  Men.  serb.  9.  (1222 
— 1228).  Praroditela  carbstva  mi  svetago  kraja 
(Milutina).  147.  (1349).  Svetyj  Simewnb  Ne- 
maiia  . . .  rodi  i  syiii  3,  Stefana  prtvovencannago 
kraja  .  .  .  Oknz.  pam.  saf.  51.  (1453).  Da  pod- 
lozim  prid  obrazora  negovim  narodo,  i  jakosti 
krajef  da  podvratim.  Bernardin  5.  isai.  45,  1. 
Kada  se  vrnu  Abraam  od  boja,  ki  ucini  s  fioti- 
rimi  kraji.  Korizm.  82a.  Mnozi  proroci  i  kraji 
hotjeli  su  vidjeti  sto  vi  vidite.  N.  Ranina  1551). 
luc.  10,  24.  I'er  ce  na  skup  siti  puci  i  ki-ajevi. 
N.  DimitroviA  74.  Hotijase  se  uciniti  kraj.  A. 
Komulovi6  65.  Samosilna  svud  se  cujes  (Ije- 
poto!),  istijem  krajim  ti  krajujes.  I.  Gundulic 
230.  Mo6  za  krajom  od  svijeh  veca.  <t.  Pal- 
motic  1,  309.  Onu  trst  ku  mu  dase  u  ruke  6i- 
neci  ga  kraja   od   ruga.    P.  Radovcii,  na6.  418. 


Prijat  bi  u  tijeh  kraja  dvoru.  ,f.  KavaiVin  129''. 
Nit'  si  vitoz  svijotla  kraja.  230''.  On  ostavsi 
samovlasni  kra|  bogati  raogud,  jasiii  .  .  .  245''. 
Cestiti  kraji  ini.  284".  S  o^talima  krajmi  bojo 
s  tebe  bihu.  287a.  Vedri  kraji  ruke  slavsko. 
299''.  Bog  krajove  zemji  odredi.  346".  No  iraaiuo 
kraja  nego  cesara.  F.  Lastrii,  test,  70''.  Koji 
naa  je,  kraju,  gori?  V.  Dosen  57''.  Kad  podlo- 
inik  vrida  svoga  jasnost  kraja  zemajskoga.  142''. 
Tu  novire  svoji  kraja.  .  ,  164''.  Trobiii-gvado, 
gnizdo  sokolovo,  u  tebi  su  stari  kraji  stali.  And. 
Ka6i6,  razg.  217".  Uja  3  kojim  so  kraji  poma- 
zuju.  kor.  159.  Pak  svaki  puk  seb'  kraja  na- 
dise.  M.  A.  Rejkovi6,  sat.  K8a.  Zato  spiva 
sveti  kraj  prorok.  Ant.  Kadcic  139.  Krajovima 
je  pak  podano  vladaiio  pukovah.  J.  Matovic  30. 
Zmaj  krajeve  zdprc  te  sn  hrani,  Pjev.  crn.  87a. 
Pa  se  vale  medu  sobora  kraji.  Nar.  pjes.  vila. 
1866.  1613.  U  jednoga  kraja  bila  dva  sina.  Nar. 
prip.  vuk.  106.  Sto  krajevi  misle.  138.  No- 
kakav  kraj  imao  jediui  kier.  206.  Kaludori  ga 
prozvali  svntim  krajem.  M.  Pavlinovid,  razg.  81. 
(Mjesec)  u  crjenu  plastu  ponositu,  ku  kraj  silan 
u  prestoju  svomu.  Osvetn.  1,  63.  Za  take  za- 
duzbine  osteduju  harni  borci  glavo  ko  za  svoje 
kraji  krune  drage.  2,  24.  Bi  roo  na  nih  sedam 
vrvi  kraja.  2,  73.  Al'  Ijepse  je  da  ukora  nema 
od  krajeva  nasem  gospodaru.    2,  112. 

h)  nalazi  se  uz  drage  rijeci  kojima  se  po- 
kazuje  drzavna  olast  (car,  cesai-,  kuez,  ban  itd.), 
kau  isticuci  da  nije  sve  isto.  Bogb  utvrdi  (irbke 
carbmi  a  Ugre  krajbrai.  Mon.  serb.  4.  (1198 — 
1199).  Cari,  kraji  i  knozi.  Korizm.  17''.  Bit  ces 
kraj,  bit  ces  car.  M.  Drzic  37.  Medu  carom  i 
nasime  krajom  zgode  sve  priviJi.  I.  Gundulic 
437.  Od  yecega  glasa  i  scijene  nije  drugoga  cara 
i  kraja.  It.  Palmotic  2,  225.  Znadu  robi,  kraji, 
cari.  A.  Kauizlic,  fran.  196.  Cari  i  kraji.  D. 
Obradovio,  ziv,  58.  Kraj  ga  kuue,  car  ga  bla- 
gosija.  Nar.  pjps.  vuk.  2,  197.  Na  poklon  ti  ko- 
lasta  azdija,  kojo  danas  u  svijetu  nije  u  nasega 
ni  jednoga  kraja,  ni  ce  biti  u  cara  turskoga. 
2,  552.  Ne  bnjte  se  kraja  ni  jednoga  kraj  na 
cara  udariti  ncie.  4,  135.  —  Gdi  su  toliki  kraji? 
Gdi  su  toliki  cesari?  P.  Posilovic,  nasi.  13a. 
§to  je  krajem  i  cesaru  po  grobovih  iskat  krjepos. 
J.  Kavanin  74''.  —  S  krajim,  duzdim,  knezim, 
s  bani.  217''.  —  Vodri  kraji,  svijetli  bani.  190". 
Sjedi  ko  kraj  vedri  meju  bani.    ,541''. 

r)  kad  uz  kraj  ima  i  kralevo  ime,  ovo  moze 
biti  sprijeda  ili  straga.  (la)  i-esce  stoji  kro.j  prije 
imcna.  Krajb  Vlbkasinb  i  synb  jego  krajb  Marko. 
Mon.  serb.  (1371—1395).  Kraj  David.  S.  Mar- 
gitid,  fal.  96.  J.  Kavanin  525''.  U  sinodu  tole- 
tanskomu  pod  krajem  Kekarodom.  A.  Kanizlic, 
kam.  778.  Karao  ga  kraj  Matijas  zemji  gospodar. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  456.  Kraj  Vukasin  vjeru  po- 
gazio.  2,  118.  Od  mojega  kraja  (riiskoga)  Niko- 
laja.  4,  464.  —  u  dva  pisca  xvii  i  xvni  vijeka 
stoji  kraj  i  nepromijeiieno  po  padezima  kao  da 
je  jedna  rijec  s  imenom.  Znam  tvoga  pradida 
kraj-Bele  u  dvoru ...  D.  Barakovic,  vil.  35.  Ve- 
soli  se,  kraj-Filipe.  J.  Kavanin  130''.  Kraj-Da- 
vida  sedam  pjesmi  od  pokore.  132".  Vlast  lipu 
pusti  i  ubize  kraj-Filipu.  138i.  S  kraj-Pipinom 
bored  rati.  210''.  Trikrat  ki  predobi  kral-Darija 
od  Persije.  242-''.  —  Mt)  ali  se  dosta  puta  na- 
lazi kraj  i  posUje  imena,  n.  p.:  Tezeo  kra|. 
I.  Gundulii  3.  6im  je  Karlo  kraj  zivio.  J.  Ka- 
vanin 129''.  Kserksana  kraja  razgovor.  V.  Do- 
sen VII.  Zelouka  kraja  pravda.  viii.  Dmitru 
kraju  svit  so  cudi.  85".  Danijel  nagovaraso  Na- 
bukodonozora  kraja.  ,T.  Matovic  .500.  Kad  to 
zacu   Vukasino    kraje.     Nar.    pjes.    vuk.    2,    110. 


KRA:^,  a,  a).  4 

.ledno  tabor  Vukasina  ki-aja.  2,  189.  Tesajskoga 
sin  Esona  kraja.    Osvetn.  2,  Gi. 

(I)  kad  se  kaze  drzava  Hi  narod  kojijem 
vlada  kra(,  ovo  stoji  uz  kra}:  <i<i)  u  genetivu, 
ako  uz  ime  drzave  ima  koji  dodatak.  Stefanb, 
po  BozijefX*  milosti  venbcani  prbvi  krajb  vbse 
srbpskyjo  zemjo,  Dijwklitije  i  Travunije  i  Dalb- 
macije  i  Zahlbmije.  Mou.  serb.  11.  (1222 — 1228). 
Kraja  uzvisna  zem}e  Raske.  J.  Kavaiiin  302b. 
Aleksaudro  to  svidoci,  kraj  veliki  svega  svita. 
And.  Kacic,  razg.  2a.  —  rijetko,  ako  nema  do- 
datka.  Mida,  lakomi  kra|  Frigije.  V.  Dosea  v. 
>fa  ne  (vracare)  Bog  se  i  kral  zemje  kara.  J.  S. 
Relkovic  372.  —  hh)  u  yenetivH  s  prijedloijom 
od  (vidi)  s  imenom  drzave.  viio  cesto.  Cir,  kra} 
od  Persije.  Korizm.  4.5b.  Aleksander  kra)  od 
svita.  V.  Dosen  .57b.  Od  Frigije  kraj.  V.  Dosen 
70b.  U  onoga  od  Trogira  kraja.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  400.  Vino  pije  kraju  od  Budima.  Nar.  pies, 
vuk.  1,  443.  Sedam  kra}a  od  sedam  krajina. 
1,  534.  Milu  sdercu  krala  od  Azaka.  2,  379. 
Ako  ne  das  cerku  za  Magara,  a  ti  pndaj  od  Mo- 
skovske  kraJu.  2,  480.  No  u  zeta  od  Udbine 
kraja.  Nai-.  pjes.  here.  vuk.  227.  anio  moze  pri- 
padati  i  ovo:  Bosli  su  ju  prosit  tri  kraji  od  svita. 
Nar.  pjes.  mikul.  139.  —  rijetko  s  imenom  na- 
roda:  Vedrih  ki-aja  od  Ilira.  J.  Kavaiiin  228b. 
vidi  i:  Kraj  si  od  kraja,  car  od  cara.  I.  Gun- 
dulic  305.  —  vf)  u  dativii,  rijetko,  i  samo  u 
starije  doba.  Kral  Srbjem,  Primoriju  i  hlmsci 
zemji.  Mon.  Croat.  66.  (1446).  —  dO)  it  adjektivu 
posesivnom  s  nastavkom  bsk  dosla  vesto.  <iua)  ~a 
drzavii.  Jutrom  rano  isetala  sestra  kraja  budim- 
skoga.  Nar.  pjes.  mikl.  buitr.  1,  31.  Od  onoga 
kraja  budimskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  362.  AI' 
eto  ti  dubrovackog  kraja.  2,  475.  U  mletaokog 
kraja  Mijaila.  2,  514.  Kremenskoga  kraja  po- 
gubili.  Nar.  pjes.  juk.  413.  —  /ihhj  za  narod. 
Ulas  od  mira  cekajuci  s  pojackijem  krajom  cuti. 

1.  Gundulic  338.  Koji  puke  od  Pomorja  le§kim 
krajom  uklonivsi.  .T.  Kavaniu  301a.  U  latinskog 
kraja  Mijaila.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  132.  Na  Mi- 
jajla  kraja  bugarskoga.  2,  168.  Zadtizbine  sve- 
toga    Stevana,    srpskog    kraja    prvovjonoanoga. 

2,  212.  Mila  cerca  krala  ai'apskoga.  2,  377. 
Ispod  kule  bugarskoga  kraja.  Nar.  pjes.  marj.  2. 
Rad  ukora  od  vlaskijch  kraja.  Osvetn.  2,  117. 
—  vidi  banski,  2.  i  1.  deeanski,  kod  kojijch  je 
druga  soeza  u  smislu.  —  ec)  imenom  name  na- 
rodnotrti.  rijetko.  Te  dobijem  kraja  Bugarina. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  170.  Da  udrise  na  Moskova 
kraja.    Osvetn.  2,  183. 

c)  jkrajima'  se  zovii  i  ,mudarei  od  intoka' 
(Vuk),  grc.  /.tdyoi.  linfi  livarnXCor.  tat.  magi  ab 
orionte  (matth.  2,  1),  vidi:  Ne  zna  se  po  van- 
dolju  da  roceni  vJBsci  bill  su  kraji,  pacek  vadi 
so  razlozito  iz  vandelja  da  kraji  nijesu  bili,  neg 
pacek  cojad  od  casnn  i  postene  ruke  .  .  .  Neg 
Toofilakt,  jedaneste  stotine  godista  po  porodu 
Gospodinovu  pisalac,  prvi  upLso  jc  da  vjesci  klana- 
oci  Jesusovi  bili  su  krajevi.  S.  Rosa  34b.  —  Irud 
vidoci  da  je  porugan  od  krajev  (kralef.  Bernardin). 
Zadar.  leko.  5.  Bernardin  12.  Irud  videci  jero 
porugan  bi  od  krajeva.  N.  Raiiina  24''.  matth. 
2,  10.  Ki-a|i  od  istoka  pridose  u  Jerusalnm. 
Zadar.  lekc.  8.  Bernai-diu  14.  Kralevi  od  istoka 
clodose  u  Jeruzalem.  N.  Raiiina  28b.  matth.  2,  1. 
Kad  Bogu  dase  dar  tri  kraji  istocni.  H.  Lucio 
278.  Tri  kraji  od  istoka  pohoditi  dojdohu  ga. 
F.  Glavinic,  cvit.  87b.  Kraji  mu  so  pokloniso 
kad  se  porodio.  I.  V.  Bunic,  mand.  34.  Zvijezda, 
krajem  ka  so  objavi.  J.  Kavanin  Gi^.  Zvizda 
vodi  kraje  od  istoka,  da  mu  so  poklonc  .1.  Ba- 
uovac,  razg.   48.     Buduci    kraj   Irud    razumio  od 


1  KRAV,  h. 

onizi  mudraca  iliti  kraja  od  istoka.  F.  Lastric, 
od'  390.  Od  dosastja  kraja  istocnijo.  test.  60b. 
Koga  krajevi  klanaSe.    .1.  Matovic  xvib. 

b.  i  0  Bogu  se  gouori  da  je  kra^.  Kraj  iie- 
beski  s  nebes  shodi.  Zborn.  28b.  Slavni  .Tezus 
kraj  od  nebi.  .T.  R.  Gucetic  9.  Boze,  kraju  od 
neba  i  zemje !  L.  Terzid  228.  Kih  ueboski  kraj 
razdili  u  devetan  ri*d  premili.  J.  Kavaiiin  ido": 
Sto  nebeski  sam  kraj  stvori.  111b.  (i  o  mitolo- 
giikom  bogu.  O  nebeski  kraju  Jove.  G,  Pal- 
motic  1,  280).  —  O  Boze,  kraj  si  audeoski.  M. 
Drzio  472.  —  Zaruonica  kraja  od  kraji.  F.  Vran- 
oio,  ziv.  79.  Ludmila  ucinena  zaruonica  kraja 
od  kralev.  J.  Kavanin  302^*.  Ime  kraja  od  kra- 
jeva. .T.  Matovic  342.  Ispovidamo  takoder  da  je 
on  (Isus)  misnik  svrhu  sviju  misnika.  kraj  svrhu 
.sviju  krala  ...  F.  Lastrii,  od'  122.  ^—  Svemo- 
guoi  i.  vikuvioni  kraju  i  oesare,  Boze  nebeski. 
M.  Jerkovii  12.  Kraju  vicnega  cesarstva.  .1. 
Banovac,  blagosov.  32.3.  Oblast  vi6iieg  kraja. 
V.  DoSen  2a.  Kada  s  krivom  kletvom  radi.  vio- 
lieg  kraja  da  osmradi.  142b.  —  Isukrste  kraju  od 
slave.  .J.  R.  Gucetic  12.  —  Sluzi  djavlu  nopri- 
jateju  svoga  istoga  kraja  Isukrsta.  P.  Posilovic, 
nasi.  4b.  Kraju  moj  i  Boze  mqj.  B.  Pavlovic  6. 
—  Na  boj  s  kralem  od  visino.  V.  Dosen  184b. 
Sluga  kraja  od  visina.    245'''. 

c.  ne  u  pravom  smislu  xiv  vijeka  upotre- 
b^ava  se  i  za  sina  krafeva  i  eareva  koji  ce  po 
ocevoj  smrti  posiati  vladaocem,  vidi  u  Danicicevu 
rjecniku  kod  krajb:  Dusan  se  za  zivota  ocina 
zvao  ,mladyj  krajb':  ,Svnu  mojemu  mladomu 
kralu'.  M(on.  serb).  91.  "(1330).  I  cara  se  Du- 
sana  sin  za  zivota  negova  zvao  , krajb'.  133. 
(1348).  Z(ak.  dus.  pam.  saf.  33.  40.  49). 

d.  moze  znaciti  sto  i  vladalac  uopce,.  n.  p. : 
((,)  o  beckom  cesaru.  Sedam  kraja  od  sedam  ze- 
maja,  sedmi  kraje  od  Beca  cesaro.  Nar.  pjos. 
juk.  127.  —  h)  0  vladici  crnogorskom.  Mi  nijosmo 
isli  na  Cetiiie  u  vladike,  crnogorskog  kraja.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  473.  Otisao  vrolu  i  Getinu  kod 
vladike,  ki'aja  cetihskoga.    4,  485. 

e.  u  prenesenom  smislu,  uopce  koji  je.,naj 
prvi,  zapovjednik,  vladalac.  po  Jovovoj  knizi 
41,  25  gdje  se  govori  o  levijatanu  kao  da  kra- 
juje  nad  oholijem  fzvijerima'^),  pa  pisci  kod  toga 
misle  na  davola  Hi  na  davolskoga  starjeiiinu.  n 
dva  pisca  sviii  vijeka.  u  jednom  primjeru  s  prije- 
dlogom  nad  (isporedi :  Car  ju  nad  svijera  zvijerjem. 
D.  Danicic,  jov.  41,  25),  u  drugome  s  prijedlogom 
svrhu.  Jao  oholosti  oniju  judi,  koji  uda  Anti- 
krsta  i  prihodnici  onoga  uciiioni,  koji  je  kraj 
nad  svima  sinovi  oholosti,  ne  pristaju  prosipati 
kokoj  usrid,  p§enico.  A.  Kaniiilio,  ,  kam.  450. 
K  privolikomu  neprijateju  koji  so  zove  ,pogla- 
vica,  vladavac  svijeta,  i  poglavica  tminah,  i  kraj 
svrhu  svijeh  sinovah  oholosti'.  J.  Matovic  497 — 
498. 

f.  II  prenesenom,  iperbolickom  smislu,  cuvjek 
srecan,  blazen.  Petre,  kraja  me  si  danas  uci- 
nila.    M.  Drzic  338. 

g.  u  prenesenom  smislu,  shvaca  se  nesto  umno 
kao  kralevstvo.  Cud  bez  varke  u  istiiii,  i  bla- 
goca  i  dobrota,  od  srea  te  krajom  cini.  I.  Gun- 
duli6  279.  Aristotil  ki  je  bio  kra)  naravske  od 
mudrosti.  I.  Ivanisevic  150.  Krajestvo  istem,  a 
ne  mogu  ki-a)  od  mojijeh  bit  pozuda.  G.  Pal- 
motic  1,  32. 

II.  negda  su  prigodom  koledvaiia  birali  o 
novoj  godini  pucani  krala,  i  to  na_  Krku,  Losiiiu, 
Silbi,  na  zadarskim' otocima  i  u  Sibeniku  (u  ko- 
liko  sam  ja  zabijezio),  koji  je  onda  bio'  stozor 
oijele  narodne  svecanosti,  a  torn  se  jo  prigodom 
plosalo,    pjevalo,    gostilo    itd.    Na    Silbi    so    feuva 


KRAl;., 


4ft2 


KHAT^EV,  a,  n). 


pozla<^ona  kriina  nekadaAeff  silbonskop:  kraja, 
koji  jo  za  vrijoiiio  svoga  vliiilai'ia  imao  neogra- 
ni^eiiu  vlast  na  otoku.  Taj  so  je  obitaj  saJiuvao 
ilo  lianas  jedino  ii  ]Juba.snici  na  Krku,  gilje  se 
biraju  kra|  i  krajica  (obojo  muskarci).  II  Omi5|u 
na  Krku  nosio  jo  takav  kra|  lovorovii  krunu. 
Koleda  postoji  joS  u  iunou;im  iiijostiuia,  ali  so 
kra|  vise  no  izabiro  radi  proveliko^  troSka,  sto 
Sa  takav  kra)  ima  to  niko  no6o  da  prima  to  6asti. 
1.  Mil6Gti6. 

i.  jedna  od  djevojaka  Uo  o  trojiiinu  due  idii 
od  kiiie  do  knee  te  igrajii  i  pjevaju  (vidi  kralico). 
Kia|  ima  na  fjlavi  klobuk  iskiion  cvijeooiu  i  u 
ruci  maC  .  .  .  Kra|  stnji  na  lijevom  kraju  kola,  a 
barjaktar  na  dosnom,  ali  se  oni  no  hvataju  za 
kolo,  neg:o  kra]  sam  za  sobe  jednako  igra  .  .  . 
Vuk,  rjofin.  kod  krajice.  —  Amo  pripada  i  uvaj 
primjer :  Kra|u,  svetli  kraju!  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  97. 

k.  prenosi  se  i  na  zvijeri  i  na  nezive  stvari, 
koje  stt  naj  viSe  Hi  naj  jace  Hi  naj  bole  itd.  iz- 
vitdii  ostalijeh. 

a)  0  zvijeriina.  Kra}  svijeh  zvijeri,  lav 
oholi  svakcas  zlatnom  grivom  stresa.  I.  Gun- 
dulid  555.  Kraj  od  zvijorja,  lav  krilati.  J.  Ka- 
vanin  216l>.  —  Ore,  kraj  od  ptica .  .  .    194". 

f>)  0  nezivijem  stvarima,  n.  p. :  (o  suncu). 
Kra|  od  dana;  kra}  od  zvizda  ,sole,  coll'  o  chiuso; 
pianeta  noto'  ,sol'.  A.  d.  Bella,  rjocn.  684*.  Gdi 
(danicaj  zvizdenog'  kra}a  vodi,  suuce.  V.  Dosen 
13.3b.  ^  Tako  'e  vidjet,  ki-a}  od  rijeka  (Danavo, 
NHY)  kad  se  nadme  izvan  mjere,  od  istijeh  gdje 
zaprjeka  zgrade  tvrde  ori  i  zdere.  P.  Kanavelic, 
iv.  9S.  —  Hrast  kao  po  sumi  kraj.  I.  Jablanci 
195.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovo:  Oruzje  je 
kraj  od  svijeta.    M.  Drzi6  364. 

I.  neke  se  zivotine  ovako  zovu,  ali  ne  kao 
hod  k,  a),  nego  se  imenom  kra}  razlikuju  od  drii- 
gijeh  iste  vrste,  ali  razlicnoga  spola,  Hi  istoga 
rnda,  ali  razliene  vrste. 

fl)  zenska  pcela,  vidi  matica.  Kra)  od  peel. 
F.  (ilavinid,  posl.  36.  Ako  nejma  svog  vlastitog 
kraja,  da  pcelama  uredno  uprav}a,  onaj  pcelac 
otide  po  steti.  M.  A.  Rejkovid,  sat.  Kl*.  Naprid 
leti  kra}  ili  matica.    J.  S.  Eejkovi6  237. 

it)  kra)  od  zmija  ili  zmijski  kra},  vidi  ba- 
zilisko,  bazilisko.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Jadoviti  kraj  od  zmija  koga  vidi,  tog'  ubija.  V. 
Dosen  93''.  Zmiskom  kraju  oko  sjaje,  al'  smrt 
priku  opet  daje.    103i. 

r.)  kraj  od  pinplica  ,Regulus  cristatus,  Re- 
gulus  ignicapillus'.  (t.  Kolombatovic.  progr.  spal. 
1883.  27.  —  vidi  krajic. 

d)  kra)  od  prepelica  ,Ortygometra  crex'. 
fl.  Kolombatovic.  progr.  spal.  1880.  40.  —  Po 
tal.  re  di  quaglie.  vidi  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp. 
(nastavak).  1361>  (kod  prdavac). 

m.  kod  nekijeh  igara,  kao  kod  ci'ind,  skaka, 
karata.  —  Nemam  primjera ;  u  Dubrovnikii  sam 
ino  kazati  kra}  od  cuiia  s  preziranem  u  prene- 
senom  smislu. 

II.  Zinnia,  nehi  cvijet.  Kraji,  Zinnia  elegans. 
B.  Sulek,  im.  169. 

0.  Kraj,  prezimc.  —  U  nasc  vrijeme.  Schem. 
segn.  1871.  112.  Schem.  zagr.  1875.  265. 

KRALA,  /.  hgp.  krajaca.  —  U  nase  vrijeme. 
u  Lici.  V.  Arsenijevid.  ,Donesi  mi  u  maloj  kraji 
vode'.    .T.  Bogdanovii. 

KEA]^A(3A,  f.  vidi  krav)aca.  —  Zahi(ezio  sain 
akcenat  po  Vukii  i  M.  Medicu ;  preina  ovonie 
akccntu  u  gen.  pi.  mijeAa  se:  kra}a.6a.  drugi  hi- 
jeze  drukcije  akcenat :  kra}a6a.  ^  U  nase  vrijeme 
u  Dalmaciji,  u  Ilercegovini,  u  Lici.  —  Izmedu 


rjeinika  u  Vukovit:  (u  trecem  izdanii  pn  Vitkn- 
nijem  tii(eskainaj  (u  Dalmaciji)  drven  sud  (kao 
naSa  kravjafia)  kojim  se  zalivata  i  vadi  voda  iz 
bunara  (a  naSa  kravjaca  i  muzlica  onamo  so  zovo 
kaba').  —  Kril}a6a,  drven  sud  u  Sto  se  mnzu  kravo 
i  ovco,  a  zove  80  i  krav}ara.  (u  Hercegovini). 
KiJljaSa,  krav}a6a.  muzlica.  u  Lici.  V.  Arsoni- 
jovii^i.  Kr<'i}a6a,  cf.  kravjaca  u  Vukovu  rjofiniku. 
krajaroni  grabe  vodu  iz  lokava,  a  navezavsi  na 
liu  (za  uho)  uzicu  kalaju  vodu  I'lome  i  iz  bunara. 
u  nu  poniuzu  i  ovce  i  kozo,  a  i  kravo.  .Danasko 
aam  namuzla  od  ovaca  punu  krajacu  vareniko'. 
u  Uobrosolu.    M.  Medio. 

KRAI^aCICA,  /.  dem.  krajaca.  u  Lici.  V.  Ar- 
senijevic. 

KRA^iAK,  krdjka,  m.  dein.  kraj.  —  Na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka.  Krajak  (lat.  regulus.  joann. 
4,  46 — 53)  u  bolosti  svoga  sina  zapita  Isukrsta... 
M.  Radni6  273*. 

KRA^AN,  kra}na,  adj.  vidi  krajovski.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Bnetackoga  krajna 
od  grada.    J.  Kavaiiiu  201*. 

KRA!^AVAC,  krajavca,  m.  bi(ka,  nidi  kra}ovac, 
krav}ak.  Krajavac,  Garlina  L.  (Kuzmic),  v.  Kra- 
jevac.    B.  Sulok,  im.  169. 

KRAlfiCA,  /.  krajiea.  —  Na  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka  gdje  je  rijec  ovako  okrnena  radi  stiha. 
Gospodi  nad  inima  krajca  pcela.   J.  Kavaiiin  80'>. 

KRA^jE,  n.?  ili  f.  (mj.  m.)  pi.?  ime  sclii  it 
Bosni  u  okriigu  bihackom.    Statist,  bosn.  47. 

KRA^iECA,  /.  vidi  krav}aca  i  kra}a6a.  -  U 
nase  vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KRAI^ECETINA,  /.  augm.  krajeSa.  J.  Bogda- 
novic. 

KRA^ESTV-,  vidi  kra}evstv-. 

KRA]fiE§AR,  kra}esara,  m.  covjek  koji  nacina 
kralijese.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,globu- 
lorum,  quos  suprafkod  kralijes)  memoravi,opifex'. 

KRAl^feSIC,  m.  dem.  kralijes.  —  U  Stidicevit 
rjecniku:  v.  kralijesac. 

KRAl^ESKI ,  adj.  kra(evski.  —  Na  jednom 
mjestu  XVIII  vijeka,  gdje  je  ovakovi  oblik  .^amo 
radi  slika.  Da  plemena  piit  kra}eska  u  dno  tamne 
jame  stoji  u  okovih  gvozda  teska.  J.  Kavanin 
2521'. 

KRA^EV,  adj.  regis,  koji  pripada  krafa.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Vranciceni  (,regius'),  "  Mi- 
ka(inu:  kra}evo  (sic),  od  krala  .regius';  krajova 
kruna  ,diadema,  apex-;  u  Belinu  (,reale,  agg.  da 
re'  ,rogius'  6091)),  u  Bjelostjencevu  (kod  krajevski), 
u  Jambresiievu  (kraleva  koruna  .diadema'),  u 
Voltigijinu  (,regio,  reale,  di  re'  .koiiiglich'),  ii 
Stulicevu  (,regi3,  ad  regem  spectans'),  u  Vukovu 
(,des  konigs'  , regis'),  u  Daniciceuu  (krajovb 
,regis'). 

a.  u  pravom  smislu. 

ii)  uopce.  Da  se  poziva  sb  kra}6vomb  po- 
6atiju.  Mon.  sorb.  15.  (1222—1228).  Da  ne  sedo 
na  prestole  kra}eve  nikbtore.  Dec.  hris.  63.  ,Hvala 
tobi'  rise,  , kraleva  svitlosti !'  M.  Marulid  10. 
Budi  ta  sva  sadi  kra}eve  svitline.  17.  Oni,  tko 
su  u  meke  svite  obuceni,  u  domovijeh  kra)evijoh 
jesu.  N.  Rahina  14a.  matth.  11,  8.  Mni  da  je 
krajeva  hci.  Naruen.  62b.  No  pusti  v  grad  kra- 
jove  judi.  §.  Kozicic  571).  U  koj  sam  ja  cini 
kra)evi  milosti.  H.  Lucid  242.  Kralovi  smo  bili 
vrimeua  velika,  i  nemu  smo  litili  bit  vorni  do 
vika.  D.  Barakovic,  vila.  42.  U  sadaiia  doba  u 
dici  dvor  mu  krajev  svjetlos  dava.  I.  Gundulic 
424.  Izajde  od  krajeva  roda.  P.  Radovcid,  nad. 
140.    Kra}evi  svitlosti  v  cem  sam  zgrisila.  Oliva. 


KKAVEV,  a,  it).  41 

38.  Jaauost  kra}evu  uvroditi.  V.  Dosen  iv.  Tko 
kra)eve  pazi  hazne.  180h.  Neka  dici  kra|6ve 
svatovo.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  18*.  Koji  ide  u 
ku6u  krajevu.  sabr.  23.  Nego  hvala  Krajevomo 
Marku  (vidi  krajevic).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  624. 
Kraleve  ga  docekase  sluge.  2,  113.  Veseli  se, 
ki-ajev  zafcocnice!  2,  145.  Bogom  sestro,  kra)eva 
devojko!  2,  379.  Sproe'  costita  lica  kra[ovoga. 
2,  483.  Izidose  dva  krajeva  sina.  3,  252.  Niti 
je  carev  iii  kra|ev.  Nar.  posl.  vuk.  223.  Dojde 
ona  pred  kralev  dvor.  Nar.  prip.  mikul.  25.  — 
U  nekijem  od  ovijeh  j>rimjera  mozc  hiti  da  znaii 
Ho  i  krajevski  (regius);  tako  je  jamacno  u  ovijcm 
jiriinjcrima:  Postav|ajuci  liu  na  krajevo  pristo|e 
ob  desnu.  J.  Matovic  370.  Koji  su  zvani  na 
kojegod  djelo  posobno  ali  krajevo.  397.  Kra]evi 
se  sunovrafcni  smecu  stola  krajeva.    403. 

t>)  kralev  dan  zoi'e  se  ii  crkvi  pniDudavnoj 
24  septembra.  U  Studenici  naj  veci  sahor  biva 
o  kra|evu  dne  (24  septembra).  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.'^  142. 

rj  krajevo  dijete,  nezakonito  dijete.  —  U 
nasc  vrijeme  u  KonavUma.  Ime  genericno  ne- 
zakonite  djece  jest  .spurjan,  tude  dijete,  krajovo 
dijete'  (jer  odgojite|ica  prima  za  a  platu  iz  dr- 
zavne  kase).    V.  BogiJic,  zborn.  318. 

b.  upotreh\aBa  se  kod  imena  nckijeh  •ieotina. 
(i)  kod  neke  pticc.    Krajeva    punica,   Pyr- 

rliula  europaea  Vieill.  Krajeva  punica  ,Pyrrhula 
rubricilla'.  Vijenac.  1.S81.  G23.  Rado  bill  upo- 
trebio  (za  Pi/rrli.  eiirop.)  lijepo  ime  .krajeva  pu- 
nica', kqjo  je  naveo  Hire  za  okolinu  Severina; 
ali  to  no  bi  bilo  uputno :  prvo  sto  po  Vodopicu 
upotrebjuju  Dubrovcani  imo  ,careva  punica'  za 
jEritliacus  rubecula',  drugo  sto  bismo  onda  pri- 
hvatili  trinomium.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp. 
(iiastavak).  17b.  ali  vidii:  Krajeva  punica  ,Frin- 
gilla  canabina'.  Lukovdol.    D.  Hire. 

h)  kod  vrstc  zabe,  Rana  viridis.  Krajeva 
zabica.  Kapela  kod  Belovara.  Krajeva  zabicka. 
Novi  Glog  u  Hrvatskoj.    D.  Hire. 

c.  kod  imena  bi(aka. 

(I.)  krajev  cvijet,  m.  Paeonia  ofticinalis  L., 
vidi  bozur,  1.  —  U  Stidiceini  rjecnikii:  krajev 
cvit  ,p6rpetrella,  fiore'  ,floris  genus'.  —  Krajev 
cvijet,  krajev  cvit  (Stulli),  (preraa  liem.  konigs- 
rosen),  Paeonia  officin.alis  L.  (Kellner).  B.  Sulek, 
ira.  168.  —  Treba  dodati  da  Stulli  po  SDoj  pri- 
lici  nije  znao  za  nemaiku  rijei. 

h)  krajevo  kopje,  Asphodelus  ramosus  L. 
Krajevo  kopje  (prema  lat.  hastula  regia),  ces. 
kralovske  kopicko,  rus.  naiioKne  Koiite,  asfodillo 
luaggiore  (Parci(5),  Asphodelus  ramosus  L.  B. 
i^ulek,  im.  169. 

(1.  kod  mjesnijeh  imena. 

<f)  Krajeva  Gora,  ime  planini  u  Bosni.  — 
U  Viiknvu  rjecnikii. 

h)  Krajeva  Gorica,  mjesno  ime  sto  .se  po- 
mine  xvi  vijeka.  U  Krajevi  Gorice.  Men.  croat. 
334.  (1579). 

<■)  Krajeva  Ku6a,  selo  u  Srbiji  u  okrut/u 
nranskom.    M.  D.  MiliceviA,  kraj.  srb.  286. 

il)  Krajevo  Poje. 

aa)  selo  a  Bosni  u  okrayti  Done  Titzle. 
Statist,  bosn.  97. 

bb)  po]e   a  Srbiji  u  okritgu  ruprijskom. 
M.  D.  Milicevic,  srb.  1128. 

<^)  Krajevo  Selo,  selo  u  Hrvatskoj  it  zii- 
paniji  modrusko  rijeckoj.    Razdijej.  61. 

f)  Kralev  Potok,  mjesto  a  Srbiji  u.  okrugit 
uzickom.  Zabran  u  Krajevom  Potoku.  Sr.  nov. 
1872.  428. 

I/)  Krajev  Sto,  vis  u  Srbiji  n  okrtigii 
uzickom.   M.  D.  Miliievic,  srb.  577. 


3  KRAVKVANE 

fi)  Krajev  Vrh,  tri  mjesta  u  Hrvatskoj. 
(ui)  selo  u  zupaniji  bjelovar.^ko-kriicoackoj.  Raz- 
dijej. 116.  —  bhj  selo  it  Zupaniji  zagrebackoj.  84. 

—  rr)  zasclak  u  zupaniji  modncsko-rijcckoj.    43. 
KRA^;EVAC,    krajevca,    m.   postaje  od   krajev 

nastavkom  tcb,  a  nalazi  se  u  razlidnijem  znacc- 
nima.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  osta- 
lijem  padezima,  osim  nom.  sing,  (i  ace.  kad  je 
jednak  s  nominativom),  i  gen.  pi.  krajevaca.  u 
Vukovii  je  rjecnikii  (kod  b)  drukiiji  akcenat. 

a.  covjek  koji  pripada  kralu.  —  Na  dva 
mjesta  xvii  i  xix  vijeka.  Turci  ki  se  krajevci 
zvahu.  P.  Vitezovic,  kron.  149.  .ler  uz  krajevce 
fiesto  tamo  glasuju  i  carevci.  M.  Pavliuovic,  razl. 
spisi.  39. 

b.  ime  nekijem  bi^kama.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Stuliievu  (krajevac,  cvit  ,osturzio,  fiore'  ,o3tur- 
tium'),  i  u  Viikovu^  po  Vukovijem  bi^e-skama:  kra- 
jevac, (u  Drobriacima)  trava  [Carlina  acaulis  L. ; 
cf.  kravjak]  u  koje  je  list  bodjikav  pa  u  .srijedi  iz- 
raste  kao  mala  glavicica  iz  koje,  kad  se  list  oceno, 
udari  mlijeko;  i  ova  je  glavicica  dobra  za  jelo. 
kad  ova  trava  sazri,  iz  glavicice  izraste  kao 
suncokret.  Krajevac  —  ostrutium.  Z.  Orfelin, 
podr.  491.  Krajevac,  1.  Centaurea  beiiedicta  L. 
(Vujicic);  2.  ostrutium  (Stulli,  koji  pise  ,ostiir- 
tiiim'),  Imperatoria  ostruthium  L.  (Orfelin,  Vu- 
jicic); 3.  Carlina  acaulis  L.  (Pancic).  B.  Sulok, 
im.  169. 

C.  Krajevac,  mjesno  ime. 

<i)  u  Hrvatskoj.  ii<i)  selo  ii  zn])aniji  bjc- 
lovarsko-krizevaekoj.  Razdijej.  116.  —  hh)  kaj- 
kavski  Krajevec,  doa  sela  ii  zupaniji  zagrebackoj. 
80.  89.  —  fp)  Krajevec,  cetiri  sela  u  zupaniji 
varazdinskoj.  93.  105.  Doiii  i  Gori'ii  Krajevec. 
104.  —  <lil)  ime  vrelu  u  Zbjegu.    V.  Arseiiijevic. 

b)  bara  izmedu  Mramorka  i  Bavanista  u 
Banatu.  Kazu,  da  se  s  toga  tako  zovo,  sto  su  so 
kraj  lie  jednom  krajico  iz  dva  sela  srele  i  iskr- 
vile.    Javor.  1880.  857. 

KRA^jEVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kra- 
jevcima.  V.  Arsenijevi6.  —  /  kod  mjesnijeh  imena. 
Krajevacke  nive,  liiva.  Valpovo.  D.  Hire.  — 
Krajevacko  Brdo,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  alek- 
sinaikom.  Vinograd  u  Krajevackom  Brdii.  Sr. 
nov.  1872.  925.  Vinograd  u  Brdu  Krajevackom. 
1873.  731. 

KRAl^EVALAC,  krajevaoca,  m.  covjek  koji 
krafiije.  —  U  Stuliievu  rjeeniku:  krajovalac  i 
grijeskom   krajevaoc    ,regnator'.    —   nepouzdano. 

KRA^^jEVALICA,  /.  zensko  ie^ade  sto  krafuje. 

—  U  Stulicevii  rjeiniku:  ,r6gnatrix'.  —  nepouz- 
dano. 

KRA^jEVAN,  knijevna,  adj.  krajevski.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Ovom  odicom  .  .  . 
hotili  su  uresiti  krajevno  redovnisko  bitje.  A.  d. 
Costa  1,  30.  Kaoka  zlamenuje  krajevno  posve- 
6enistvo.    1,  61. 

KRAlfiKVANE,  n.  djelo  kojijem  se  krajuje.  — 
Stariji  je  oblik  krajevanje.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Belinu  (krajevanje  ,il  regnare'  ,regnare'  610*), 
M  Stuliievu,  u  Vukovii.  David  potlaci  krajevanje. 
V.  Andrijasevic,  put.  283.  Al'  mu  prini  to  iz- 
danje  Ijepse  i  dugje  krajevanje.  J.  Kavanin  .801''. 
Za  krunu  dobit  od  rajskoga  krajevana.  B.  Zu- 
zeri  65.  Ova  crkva  poce  se  naciiiati  fietvrte  go- 
dine  krajevana  Salamunovoga.  E.  Pavic,  ogl. 
287.  Vajade  mu  krajevane  pridati  sinu.  338. 
Gospoda  i  plemici  bosanski  ucinise  vice  da  Ostoju 
bace  s  krajevana.  And.  Kaci6,  i-azg.  10.  Zaklad 
zivota  vjecnoga  i  rajskoga  krajevana.  Stit.  IH. 
Na  to  zbijni  rekose  mu  druzi :  ,Leze  Jakov,  pade 


KKAVl'lVANE 


454 


KRAl.KVA'l'I,  tl,  e). 


kralovai'ie'.  Osvot.  1,  69.  —  U  kojemu  od  pre- 
(tdifiijeh  prinyera  mozc  biti  da  znaii  slo  i  kra- 
[ovstvo  (driaoa);  tako  jc  jamaino  u  ovome:  Iz- 
vrsuo  da  6o  u  8vomu  vladafc  svojo  krajevanjo.  P. 
Kiinavelic,  iv.  476. 

KRAl^ibVAXI,  kj-i'ilujum,  impf.  rognare,  biti 
kra(,  raditi  (vladati)  kao  kraf.  —  Ake.  kaki  je 
u  praes.  taki  je  u  impf.  krijevah,  a  impt. :  kra- 
juj,  krajujiiio,  krajujto,  u  ger.  praes.  kri'ilujuci; 
a  ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  usim 
aor.  2  i  3  sing.  kra|ova  i  part,  prael.  act.  krii- 
Jovao,  krillevala  (i  part,  praet.  pass.  kra|evan, 
aku  ga  iiiia).  —  Od  xiv  vijeka  (ies.  kralovati  i 
pu\.  korolowac  ne  mog.u  biti  praslavenske  rijeii),. 
a  tl  svijem  je  rjecnicima. 

a.  uopce  (kaze  se  i  o  Bogu)..  NaJiehb  sb  Bo- 
goiub  krajovati  (govori  Stefan  Tortko  kra}  bo- 
sanski).  Mon.  serb.  187.  (1378).  Kralujui  kra- 
[eva  sva  lita  prvili  ilob.  D  Barakovid,  vil.  147. 
Ne  kra|ovati  iiaciuom  vrimeuitim.  P.  Kadovcio, 
nac.  184.  I  .s  lipim  vrimenom  u  svoj  grad  doj- 
dose  kra)  kastijski  skupa  i  z  difcicom  mati  Oliva 
V  krajostvo  svojo  krajevati.  Oliva.  64.  Cesto 
vara  tko  krajuje.  J.  Kavanin  2541'.  Sinko,  tako 
kra]aj  kako  so  neces  na  cas  smx'ti  kajat  da  si 
krajovao,  jer  slatko  je  ki'a]ovat,  ali  na  smrti  jest 
iniioso  gorko  ouo  sto  se  krajevalo  (refleksivno 
pasivno).  J.  Filipovic  1,  266''.  Koji  ima  misto 
tebo  kra)evati.  E.  Pavi6,  ogl.  257.  Ko  god  kra- 
)6va  prije  noga.  D.  Basi6  96.  Hoces,  da  ua  silu 
krajiijes.  And.  Kacic,  kor.  91.  Jere  sluziti  Bogu 
jest  krajevati.  Ant.  liadcic  30.  Poslije  Nabo- 
nasara  kra|ovase  Nadius.  D.  E.  Bogdanic  46. 
Neg'  sto  carskoj  na  visini  kralevat  ce  uzviseua. 
P.  Sorkocevic  589''.  Tu  6e  vrci  brata  Ibrahima, 
da  krajuje  i  da  gosppduje.  Nar.  pjas.  vuk.  4,  79. 
Te  krajeva  diigo  i  ?a  mnogo.  Nar.  pjes.  here.  vuli. 
66.  Da  on  mjesto  nega  kraluje.  Nar.  prip.  vuk. 
138.  Kasnec  mu  se  sinu  kra|evati.  M.  Pavli- 
novic,  razg.  81.  Propala  je  kra)ujuca  porodiea. 
111. 

b.  moee  se  izreci  ko  je  (eefade,  ce^ad,  narod) 
Hi  sto  je  (driava)  podlozno  krafu,  i  to : 

(i)  akuzativom.  samo  it  nekijeh  starijih  pi- 
aaca  (vidi  i  d,  b)).  Suliman  i  kopuo  i  more  kra- 
juje i  vlada.  M.  Vetrani6  1,  GO.  Ka  nebo  zvje- 
zdami  krajujes  i  vladas,  kralujes  i  svijet  saj  i 
ostali  svaki  stvor.  2,  36.  Ki  tamo  Arabe  kra- 
Juju  uaredno.  M.  Drzio  477.  Krajevat  oes  ti 
doskoro  slavne  grade  i  drzave.  G.  Palmotic  1,  84. 
amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Oni  ne  krajuje 
druzijeli  koji  je  podlozan  pod  grijeh  puteni.  Zborn. 
17b.  -_  Prema  tome  ima  i  pasivni  oblik  u  ovum 
pritnjeru:  Zemja  od  prije  krajevana  gorostasnijem 
gigantima.    (J.  Palmotic  H,  56''. 

b)  dativom.  Slatku  i  dragu  svjetlos  vrati 
suncanijem  tvijem  ocima,  s  muogom  srecom  kra- 
levati  narodim  ces  cestitima.  I.  Gundulio  16 — 17. 
Ko  lav  bojni  svom  jakosti  sve  nadhodi  zvijeri 
ostale  kijem  kraluje  smiono  dosti  ...  Gr.  Pal- 
moti6  3,  491'.  I  krajujes  svemu  stvoru.  3,  220''. 
Adam  prvo  griba  krajevase  zvirinu  i  pticam  i 
ribam.  S.  Margitio,  fal.  87.  Krajevati  svemu 
okolisu  zemajskomu.  P.  Lastric,  test.  64''.  Imao 
je  komu  krajevati.    And.  Kaeic,  kor.  11. 

<•)  instrumentalom  s  prijedlogom  nad.  Ki 
nad  zivimi  i  nad  mrtvimi  hoce  krajevati.  F.  Ula- 
vini6,  cvit.  264^'.  Lav  krajuje  nada  svima  riima. 
T.  Babio  47.  KrajevaSe  nad  Zudjelim  Jerud. 
S.  Kosa  35'<-.  Krajeva' je  ovo  vrime  nad  Krvatim 
Suring.  And.  Kadic,  razg.  5.  I  krajevat  nad 
Slavinci  stade.    M.  A.  Itejkovic,  sat.  BoK 

d)  genetivom  s  prijedlozima  svrhu,  vrhu, 
vrh,  vise.    Mi  nedemo  da  ti  krajujes  svrhu  uas. 


N.  Rai'iina  220''.  luc.  19,  14.  Uzo6o  ga  da  on 
svrhu  hi  krajuje.  ,T.  Pilipovid  1,  138''.  Krajo- 
va6o  Gospodin  svrhu  ni  na  pla7iini  sionskoj. 
1,  380».  Krajuje  ne  samo  svrhu  krajostva  odip- 
skoga.  F.  La3tri6,  test.  179".  Da  &e  Isukrst 
dvakrat  po6et  krajevati  svrhu  s.  crkve.  181''. 
On  ki'ajuje  i  gospodari  svrhu  nas.  B.  Leakovic, 
nauk.  418.  —  Krajeva6emo  vrhu  zomjo.  N.  Ka- 
liina  199'".  apoc.  5,  10.  Krajevat  vrhu  nas.  M. 
Vetraniii  1,  52.  Vrhu  mjosta  ki  ce  ovoga  mjeste 
mene  krajevati.  G.  Palmotic  1,  375.  —  Krajevat 
vrh  stvora  svakoga.  M.  Vetranid  2,  36.  Ki  (Hog) 
od  nista  svaka  stvori,  i  krajuje  vrh  liih  gori.  P. 
Hektorovic  132.  Vrh  Ungara  krajevati.  P.  Ka- 
navelic,  iv.  465.  —  Saul  vise  puka  izraelskoga 
kraJevaSe.    I.  Bordic,  salt.  ix. 

c.  jav}a  se  mjesto  gdje  hiva  krafevane: 

a)  prijedlogom  u  (va)  s  lokativom.  Izo 
(Odoakar)  13  let  krajeva  va  vlaskoj  zemji.  S. 
Kozifiid  12''.  Jozip  kraluje  onam'  u  Ediptu.  F. 
Lastric,  tost.  178ii.  Kad  je  Klodoveo  prvi  kra- 
Jevo  u  Franci.  N.  Maroi  9.  —  grijeskom  s  aku- 
zativom. Krajevati  bude  u  kudu  Jakobovu  u 
vijek.    N.  Eanina  179a.  luc.  1,  32. 

I>)  prijedlogom  na  s  lokativom.  Krajevali 
budemo  na  zemji.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  179''. 
apoc.  5,  10.  Kad  krajujud  na  krajini  dalma- 
tinskoj  to  ucini.  J.  Kavanin  314''.  Ah  dragi 
moj  Boze!  nije  ti  s  mirom  ni  na  nebesi  kraje- 
vati.   J.  Banovac,  prip.  55. 

c)  amo  mogu  pripadati  i  primjeri  u  ko- 
jima  imamo  prijedlog  medu  .5  instrumentalom  Hi 
sred  6'  genetivom.  On  krajuje  medu  svojim  |ira- 
vovirnim.  F.  Lastric,  test.  65^.  Slovinskoga  ja 
jezika  krajica  sam,  srjed  slavnoga  Dubrovnika 
ka  krajuje  i  gospodi.    P.  Kanavelio,  dubrovn.  7. 

(I)  mjesto  se  vioze  pokazati  i  mjesnijem 
adverbom,  vidi  d,  h). 

A.  II  prenesenome  Hi  u  metaforickume  smislii, 
kao  vladati,  gospodovati  u  naj  sirem  smislu. 

(i)  uopce.  Da  ne  krajuje  neumistvo.  J. 
Banovac,  pred.  viii. 

b)  s  akuzativom,  vidi  b,  a).  Koga  tac 
krajuje  lakomos  gospoja.  M.  Vetranic  1,  121. 
Lakomos  istok  i  zapad  i  sjever  krajuje.  1,  159. 
Eazum  daruje  Bog  nasoj  naravi,  da  zvijezdu  kra- 
juje s  kom  se  tko  objavi.  2,  143.  Krajuje  ga 
jer  nemilost.  M.  Gazarovic  117.  —  Po  svoj  pri- 
lici  ovaj  primjer  amo  ne  pripada,  jer  u  ncmu 
objekat  stoji  prema  drugijem  glagolima,  vsobito 
prema  naj  zadnem  vladati:  Upraviti  i  posvetili, 
krajevati  i  vladati  dostoj  se,  Gospodine  Bozo, 
srca  i  telesa  nasa.    L  A.  Neuadic,  nauk.  59. 

c)  s  dativom,  vidi  b,  b).  Samosilna  svud 
se  cujes,  istijem  krajim  ti  krajujes  (Ijepotol).  I. 
Gundulic  230.  Po  glasu  ona  slavnom  svomu 
krajevase  i  Vasiju.  ^  535.  Eajska  vilo  ka  kra- 
jujes bitju  momu.  G.  Palmotic  1,  32.  Zatravle- 
nom  srcu  momu  ti  ces  vazda  ki'ajevati.  1,  60. 
Ti  me  sree,  kraju,  osvoji  i  ti  ces  mu  krajevati. 
1,  85. 

d)  s  prijedlogom  vrhu,  vrh,  vidi  b,  d). 
Grijeh  6ini  smrt  vrhu  nas  krajevat.  M.  Vetranid 
1,  298.  Umijenstvo  vrhu  svih  krajuje  kreiwsti. 
N.  Dimitrovic  13.  —  Vrh  ponora  usloua  kruta 
tamnos  krajevase.    G.  Palmotid  3,  24'''. 

e)  s  prijedlogom  u  i  lokativom,  vidi  c,  a). 
U  tebi  jubav  zamjerna  i  razura  krajuje.  N.  Di- 
mitrovic 44.  Kad  pocnem  gledati  kon  tebe  gdi- 
god  stav  tve  lice,  u  komu  krajuje  sve  Jubav.  D. 
Banina  104*.  U  noj  sveti  mir  krajuje.  A.  Vi- 
tajid,  ist.  7*.  Ako  bi  ovi  sveti  strah  krajevao  u 
nasih  srci.  A.  d.  Bella,  razgov.  94.  Krajestvo 
milosti  Bo2je,  po  kojoj  Bog  krajuje  u  na§im  du- 


KEALEVATr,  d,  e).  d! 

5ama.  F.  Matic  13.  Krajuje  li  u  neiuu  ]iibav? 
D.  Basic  117.  A  kra|aje  sva  hrabreiiost  u  na- 
rodu  sloviuskomu.  And.  Kacic,  razg.  •2"-.  Ne 
bude  grijoh  kra}evati  u  vasemu  umrlomu  tijelu. 
J.  Matovic  42.5.  —  S  altuzativom,  vidi  c,  a)  na 
kruju.  Kazloga  s  kojijem  krajuje  u  svoje  vjerne. 
J.  Matovi6  xxvia. 

/)  s  prijedlogum  na  i  lokativom.  Kqji 
(grijeh)  dan  danasni  kra}uje  na  svijetu.  M.  Orbin 
168.  (Ogan)  ocisti6e  (svit)  od  bolosti,  od  lako- 
mosti,  od  bludnosti,  koje  necistoce  toliko  ijad 
godina  na  nemu  krajevase.    .1.  Banovac,  razg.  3. 

—  Grijeskom  s  akuzativom.  Ti  krajujes  na  .svijet 
samo  (Ijepoto!).    J.  Kavanin  42". 

(/)  s  prijedlozima  medu,  sred,  vidi  c,  c). 
U  svakom  od  .svetaca  jedna  osobita  krepos  raedu 
inijem  kra)evala  je.  I.  Dordic,  ben.  97.  Kad 
poco  medu  liima  danguba  krajevati,  tad  kriposti 
pomankase.  J.  Banovac,  pripov.  242.  Medu  naraa 
|iibav  bratinska  krajuje.  J.  Filipovic  1,  35!lb. 
Kad  bi  medu  bratjom  krajevala  srcba.  P.  Fili- 
povic 48.  —  Kruh  zivi,  koji  krajuje  srjed  nebesa. 
.1.  E.  (lucetid  21.  —  Amo  pripada  i  ovaj  pri- 
itijer:  Krajuj  po  sridi  srca  moga  krajestvom  pri- 
slatke  railosce.    P.  Radoveic,  nac.  280. 

Ii)  iiijesto  se  jav]a  vijeanijem  adcerhom.  Da 
se  mir  euje,  gdi  smeca  krajuje.  I.  Gundulii  114. 
TJ  dno  ledne  Grotlandije,  gdi  krajuju  mrazi  jaci. 
<).  Palmotic  2,  353.  Sva  ostala  mora  gore  u 
ogiiu  strasna  boja,  svud  krajuje  Marte  oholi.  2,  3. 
c.  triumphare,  takoder  u  jirenesonom  smislii, 
u  svccima  koji  uzivajtt  slacu  rajsku.  Sveti  kra- 
juju na  nebu.  Transit.  131.  Ufaju  prijati  kra- 
jestvo  nebesko  i  u  liemu  krajovati.  A.  Komu- 
lovic  11.  Krajevati  s  Isukrstom  na  nebu.  B. 
Kacic,  nasi.  54.  Prva  (crkra)  jest  krajuju6ili. 
F.  Glavinic,  cvit.  4381>.  Gdino  cemo  krajevati, 
i  u  vijeke  s  Bogom  stati.  .1.  Kavanin  478h.  Ne- 
c.emo  krajevati  s  I'lim  u  slavi  nebeskoj.  A.  Ba6ic 
84.  Ako  zelimo  krajevati  §  liime  (Isusom)  .  .  . 
.1.  lianovac,  razg.  37.  11'  kraju'e  na  visini  .  .  . 
V.  Dosen  222a. 

KRAl^EVA  VELIKA,  /.  ime  sdic  a  Slavuniji 
i(-  siipaiiiji  pozeskoj.    Eazdijej.   12fi. 

KEA^jEVGI,  Krajevaca,  in.  pi.  mji-snn  ime  u 
Slavoniji.  ii)  selo  u  zupaniji  srijemskuj.  KazdijeJ. 
145.  —  h)  pitsta  u  zupaniji  virovitickuj.  138.  — 
jiomii'ie  se  xviii  vijcka.  Po  Zviri'iaku,  Nartu,  Se- 
listu,  Krajevci.    M.  Katancic  53. 

KEA^EVCANI,  m.  ime  sehi  a  Hrralskoj  ii  zu- 
paniji :ayrehnckoj.    Eazdijej.  65. 

KRA^iEVCANIN,  m.  covjek  iz  Krajevaca  u 
Srijemu.  V.  Arsenijevic.  —  Mnozina:  Krajev- 
cani. 

1.  KEAlfiEVCICA,  /.  Eana  viridis,  vrata  zabe. 
Zaistovci  kod  Krizevca.    D.  Hire. 

2.  KRA^^EVCICA,  /.  ime  za  nehe  orate  kra- 
mka  i  jabuka. 

a.  kru§ke.  Krajevcica,  kruska.  Vinica.  S.  Pe- 
tar  kod  Ludbrega.  I).  Hire.  Krajevfiica,  ces. 
kralovna,  suvrst  malone  zute  kruske  dozrijeva- 
juco  o  krajevu    (Podravina).     B.    Siilek,   im.   169. 

b.  Krajevcica,  jabuka.  S.  Petar  kod  Lud- 
brega.   L).  Hire. 

1.  KEA^^EVICA,  /.  kra]eva  zena,  vidi  krajica. 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vrcmena,  a  izmedii 
rjecnika  u  Vukovii  (vide  krajica).  Kraje  banu 
posijase:  ,Podaj  mene  banovicu,  ja  cu  tebe  kra- 
Jevicu  i  dva  sina  krajevica'.  Nar.  pjes.  vuk.  1, 
342. 

2.  KRA]j;EVIGA,  /.  va(a  da  je  nekakav  pores 
Hi  kmetska  sliizba   krafu.   —  Na  jednom  mjestu 


>  KEA^EVIC,  b. 

XVI  vijeka.  Sa  vsimi  sluzbami  i  doliotki,  kimi 
su  duzni  sluziti  i  davati  kmeti,  koji  na  tih  re- 
cenih  selih  stoje,  gradu  nasemu  Ozju,  samo  iz- 
nimjuci  vauka  dizmu...  i  krajevicu.  Mon.  croat. 
274.  (1575). 

3.  KRA^jEVICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  dva  sela  u  Bosni.  a)  u  okrugu  travnickom. 
Statist,  bosn.  62.  —  h)  it  okrugu  Done  Tuzle. 
101. 

1».  trgoviste  a  Hrvatskoj  u  zupaniji  mo- 
drusko-rijeckoj,  lat.  Portus  regis,  Portus  regius, 
tal.  Portore.  RazdijeJ.  56.  vidi:  568.  Albuin  kraj, 
putujuci  iz  Srijema  u  latinsku  zemju,  zgradi 
Krajevicu  u  primorju  hrvatskomu  aliti  Vinodolu, 
ka  se  sada  stara  Krajevica  zove.  P.  Viteztivic, 
kron.  49. 

c.  brdo  u  Srbiji  u  okrugu  ernorijeckom.  Nad 
Zajecarom,  na  juznoj  mu  strani,  brdo  je  , Kraje- 
vica', na  koje  je,  po  prici,  iz  Kostoca  pobegla 
neka  krajica.  M.  D.  Mili6evic,  srb.  916. 
KRAI^jEVICKI,  vidi  krajevicski./'r 
KEAl^'EVICNA,  /.  krafeva  kii.  —  isporcdi  go- 
spodicna.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Slavske 
toke  zatofnice,  krajevicna  Captislava,  .  . .  . I.  Ka- 
vanin 2731). 

KRA^iEVIC,  m.  sin  krafev.  —  Od  xiv  vijeka 
(vidi  b),  a  izmedu  rjecnika  u  VoUigijinu  (grijes- 
kom krajevic  ,regolo,  re  piccolo'  ,k6niglein'),  u 
Stidicevu  (,regis  filius'),  u  Vukovu  (,der  konigs- 
sohn'  , filius  regis'),  u  Danicicevu  (Kralevicb).  — 
U  VoUigijinu  je  rjecniku  dem.  kraJ,  ali  drngdje 
nema  toga  znacena.  I  rits,  iciip(>.ni;n-i'i.,  i  ces. 
kralevic,  krilovic,  i  po(.  krolewic  znacc:  kra^ev 
sin. 

a.  uopce.  Vladislave,  polackoga  slavna  kraja 
slavni  sinu  !  .  .  .  krajevidu  glasoviti ! .  .  .  I.  Gun- 
dulic  286.  Lijepi  i  mladi  krajevi6i  na  negovijeh 
zracih  sjaju.  398.  Neka  uresen  s  liime  (oklopom) 
bude  ko  je  dostojno  krajevicu  (Akilu).  G.  Pal- 
motic 1,  181.  Koje  ce  (Lukrecije)  kriposti  kra- 
jevic zavidjet.  2,  495.  Amnon  naj  stariji  kra- 
|evi6.  I.  Doi'dic,  salt.  xv.  Krajevic  Jonata.  A. 
Kalic  512.  Kraje  banu  posiJaSe:  ,Podaj  mcne 
banovicu,  ja  cu  tebe  kra|<nicu  i  dva  sina  kraje- 
vica'. Nar.  pjes.  vuk.  1,  .342.  Kupi  vojsku  (ruski) 
krajevic  Mijajlo.  (U  ostalom  se  u  toj  pesmi  kra- 
jevic Mijailo  .javja  na  mestu  .lana  Sobjeskoga. 
S.  Novakovic,  oblacic  rade.  21).    3,  48. 

I».  naj  glasovitiji  je  jimak  u  narudnijcm 
pjesmama  Marko  Krajevic,  sin  kra(a  Vukasina. 
Vb  leto  6903  (=  1391)  Mirce  vojevoda  vlaski 
razbbi  cara  Bajazita  na  Rovinahb.  i  pogybe 
Marbko  Krajevicb  i  Kostadinb  i  Kragasb,  oktom- 
vrija  10.  Okaz.  pam.  saf.  74.  (oko  1554).  Pro- 
svijotlit  se  je  u  nih  (bugarkit'iah)  hujo  Svilojevic 
jos  Mihajo,  i  Krajevic  junak  Marko.  I.  Gun- 
dulic  313.  Krajevicu  kamo  Marko  V  J.  Kavanin 
233a.  Bio  je  i  on  s  Markom  Krajeviiem.  (Z). 
Poslov.  danic.  Da  jedno  mi  bise  vitez  Marko 
Krajovidu.  Nar.  pjes.  mikl.  bcitr.  1,  10.  Naliodi 
so  u  mojim  prosastim  kiiizicam  u  govorei'iu  od 
Krajevica  Marka  .  .  .  And.  Kacic,  razg.  164.  To 
je  uacin  svetac  posvetiti  ...  ali  nije  u  kolu  pi- 
vati,  Krajevica  ko  svetca  slaviti.  M.  A.  Rejkovic, 
.sat.  G7b.  No  idite  u  Prilipa  grada  do  dvorova 
Krajevica  Marka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  192.  „Dok 
je  glasa  Krajevica  Marka  i  negova  vidovita  Sarca 
i  negova  sestopera  zlatna.  2,  219.  Ja  sam  glavom 
Krajevicu  Marko.  2,  .393.  Kad  .je  vojsku  voje- 
vati,  onda  se  vice  :  ,Kamo  junak  Krajevicu 
Marko'?'  A  kad  je  sicar  dijeliti,  govore  mu:  ,Ot- 
kuda  si,  neznana  delijo'r"  Nar.  posl.  vuk.  117. 
Marko  Krajevic   i   vila.     'Vuk,  nar.    pjes.  2,  215. 


KRALEVK',  b. 


456 


rvRAI,,EV.SKI,  1,  a,  a;. 


—  Po  imcnu  Marlcu  Kraji'mca  zovu  xc  i  neka 
mjcsUi,  n.  p. :  N«  Vnniiini  steiie  visoko  do  obltik, 
i  tu  Je  prosoCon  kuiiion,  to  niiCii'ion  put,  zovr  90 
IJemii-kapija  Marka  Krajeviia.  Glasnik.  31,  300. 
(170'1).  Malo  pi(>il  (Helom)  Opaii<rima,  gotovo 
pioma  Mri'iavcovoj  ^radini,  imajn  u  ravni  dosta 
po  razdaloko  nokoliko  gomilo  kamoi'ia  za  kojo  se 
oiiiida  jfovori  da  su  bije^o  odakle  je  skakao  Marko 
Kiajovic  i  to  so  zovu  ,Kra|evi(a  skakala'.  Vuk, 
rjocn.  kod  MnWvfieva  gradina. 

c.  kao  prezime.  —  U  Dubrovniku  od  xviii 
cijcka.  Pjesni  razlike  Dominka  Sirauna  Zlata- 
rica  Dubrovcaniua  ispisiuie  u  Dubrovniku  1779 
po  Antunu  Krajevidu.  u  D.  Zlatari6  (akademicko 
izdaite,  Stari  pisci.  21)  xxxv.  —  xiv  vijeka  bio 
je  It  Dubrovniku  nekakav  Dmitar  (Mitar)  Kra- 
|evi6,  te  hi  mu  ovo  moglo  biti  jjrezime.  livde  se 
nameri  Dmitarb  Krajevicb  i  tbdi  se  prigodiSe  posli 
turadbki  u  nasomb  gradu  da  minu  preko  mora, 
dojde  k  nauib  Mitarb  molo  da  ihb  ne  propustimu. 
Spora.  sr.  1,  28.  (1400).  vitfa  da  to  nije  bio  sin 
VukasinoB  i  brat  Markov,  vidi:  (Kraj  VukaHn) 
rodi  .S.'iynove:  Murka,  Umitra,  AndrejaSa.  Okaz. 
pam.  saf.  (iS. 

KliA^iEVICSKI,  adv.  onako  kao  Ho  Krafcvic 
(Marko)  radi.  —  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj 
nasega  vremena  (11  Ire.cemu  je  stihu  ohlik  krale- 
vi6ki.  Ho  ce  biti  pisarska  Hi  stamparska  pogreska). 
A  med'  liima  Hazdaja  Stevane,  kra|evicski  stono 
pije  vino,  krajevifiki  stono  sijece  sabjom.  Pjev. 
crn.  106b. 

1.  KEA^^EVINA,  /.  zemla,  drzava  nad  kojom 
vlnda  kral  (ivta  drugo  znacene  pod  c).  —  Od  xv 
vijeka  (vidi  kod  c),  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
\inu  (vidi  krajovstvo),  «  Bclinu  (,paese,  terra  o 
regione'  ,rogio'  535»),  u  Voltigijirm  (.reggenza; 
regno'  ,regi6rung;  reich'),  u  Stulicemi  (,regnuni, 
imperium'),  u  Vukovu  (,des  konigs  land,  das  ko- 
nigreich'  ,regnum'),  u  Danicicevu  (,regnum'). 

a.  zemfa,  drzava  u  pravom  smislu.  Mnoge 
crnoe  tim  sjedini,  da  podu  iskat  Ijepos  novu  po 
bosanskoj  krajevini.  I.  Gundulio  373.  Drag  je 
svemu  puku  svomu  i  bosanskoj  kra|evini.  G-. 
Palmotic  1,  315.  Iz  franafike  ki-ajevine.  2,  48. 
Po  nase  kra[evine.  2,  105.  Ki  pojacku  kraje- 
vinu  gospoduje.  2,  300.  Pomankane  pravde  raz- 
djejuje  krajevine.  M.  Radnid  244''.  Pada'u  gradi 
i  krajevine.  J.  Kavaiiin  214^.  Zapo|ski,  kraje- 
vinu  ki  ugarsku  stiSta  silom.  238b.  Satira  gra- 
dovo  i  krajevine  za  pedepsu  oholnika.  A.  d.  Bella, 
razgov.  145.  Okrunena  tri  putnika  .  .  .  podizu 
se  iz  iztocnijeh  kralevina.  B.  Zuzeri  28.  Kako 
je  obicaj  opceni  u  mistu,  iliti  kra}evini.  P.  Fili- 
povic  39.  Koji  se  u  kra|evini  Asverinoj  nahode. 
E.  Pavic,  ogl.  379.  Osta  jadna  Vojsava  krajica 
i  brez  kraja  i  brez  krajevine.  And.  Kacic,  razg. 
88a.  Svud  po  franackoj  krajevini.  I.  M.  Mattel 
226.  U  Ingliteri,  u  Italiji,  u  Poloniji  i  u  to- 
likim  drugim  krajevinama.  I.  .J.  P.  Lucie,  bit. 
67.  Dok  ne  pridu  u  drzave  od  pojacke  kra|e- 
vine.  P.  Sorkocevic  593b.  Zadrma  se  turska 
carevina,  zaoudi  se  sedam  kra|evina.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  499.  A  moj  babo,  Vukasine  kraju!  malo 
1'  ti  jo  tvoje  kra}evine  ?  2,  196.  I  vlaSkijeh 
.sedam  kra|evina.  2,  233.  Prosao  sam  devet  kra- 
jevina  i  dcsetu  tuf-sku  carevinu.  2,  330.  U  svoj 
zemji,  u  svoj  krajevini.  2,  539.  Trojedna  kra|e- 
vina  puna  puncata  Srba.  M.  Pavlinovid,  razg.  20. 
ll.  (nebeska)  kra|evina,  metaforicki :  raj.  Da 
se  tebi  tote  otvori  slavna  rajska  kra|evina.  A. 
Vita)i6,  ost.  137.  I  u  I'lem  (Uristu)  da  su  pravi 
puti  od  nebeskijeh  krajovina.  J.  Kavanin  2b.  Ti 
su  ki  su  prem  ob.sjeli  krajevinu  od  nebesa.   366*. 


Niti  jo  mogo  jude  od  izkvaroi'ia  osloboditi,  niti 
u  krajovinu  nobeskii  uvesti.  I.  Volikanovic,  uput. 
1,  82. 

I'.  kr(i(i'r<ini\  kni(cBa  cast,  vidi  i  ki'a|nvstv(j. 

—  Ovo  r>jril;ii  yiiiii'i'iie  va{a  da  je  11  ovijem  pri- 
mjcrima:  (Cur  Siili.iiian)  dado  krajevinu  u  Bu- 
dimu  .Janusu,  vojvodi  hordejskomu.  Okaz.  pam. 
Saf.  83.  (oko  1554).  Zaludu  ti,  moj  brato,  u  Bu- 
dimu  krajovina.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  36. 
Komu  kruna  i  sreca  dopaue  na  rusu  glavu,  da 
se  broji  I'logova  u  Budimu  krajovina.  Nar.  pjes. 
bog.  82.  A  krasnu  jo  pesmu  zapofioo  od  svi  nasi 
boji  i  stariji,  kako  j'  koji  dr/.'o  ktajevinu  po  co- 
stitoj  po  Madedoniji.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  216. 

2.  KRALEVINA,  /.  ime  nekijem  bi\kama. 

a.  vrsta  vinove  loze  i  grozda  i  vina.  Krajo- 
vina, rothor  Portugioser  (Zagreb,  KriXovci).  B. 
Sulok,  im.  169.  —  isporedi  dinka. 

b.  vrsta  jabuke  u  Zagrebu.  B.  Sulek,  im. 
169. 

3.  KRAj^EVINA,  to.  u  narodnoj  pjesmi  crno- 
gorskoj naSega  vremena  ima  Marko  Krajevina 
mj.  M.  Krajevic  (u  istoj  pjesmi  na  drugijem  mje- 
stima  stoji  Krajevid  i  Ki-a}ic).  Mio  zete,  Marko 
Krajovino!    Pjev.  crn.  215b. 

KRAi^EVINE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Herceiiovini. 

Schora.  hercog.    1873.  79.   S.  Novakovid,  obi.  12. 

KRAlfiEVINSKI,  adj.  koji  pripada  krajevini. 

—  U  jednoga  2^isca  nasega  vremena.  Zivotarili 
su  od  milostii'io  krajevinske  blagajne.  M.  Pavli- 
novid,  rad.  180.  Hrvatska  saje  krajevinska  dva 
poslanika.    razg.  104. 

1.  KRA:^EVKA,  /.  u  Vukovu  rjeeniku:  (u  Su- 
madiji)  ovca  u  koje  se  nadu  cetiri  bubrega. 

2.  KRAl^EVKA,  /.  ime  bilkama.  Krajevka, 
ces.  kralovka  (suvrst  kruske),  1.  suvrst  krupne 
jabuke  dozrijevajude  o  krajevu  (Vajavac) ;  2.  su- 
vrst kruSke  (Zelina) ;  3.  kouigspilz,  Boletus  re- 
gius  Krombli.  (Janda).    B.  Sulek,  im.  169. 

KRA^^EVKINA,  /.  zensko  cefade  iz  Kra\evaca. 
V.  Arsenijevid. 

KRA^EVl^E,  n.  u  Stulicevu  rjeeniku  uz  kra- 
jevina. —  nepouzdano. 

KRA^^EVO,  n.  mjesno  ime. 

il.  vidi  u  Vukovu  rjecnikn:  varos  u  Kara- 
vlaskoj  (,Krajowa'). 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  aleksinackom.  K. 
Jovanovic  91. 

KRA^^EVSKI,  adj.  koji  jwipada  kra}u  (icopee) 
Hi  kralevima.  —  Od  xiu  vijeka  (vidi  kod  1,  b), 
ali  se  nalazi  i  u  drugijem  slavenskijem  jezieima, 
isporedi  rus.  Kopo.ieBcKiii.  ces.  kralovsk^'',  po\. 
kr61ewski.  —  Izmedu  rjecnika  (u  Mikafinu  samo 
adverah,  vidi  kod  2),  u  Belinu  (.reale,  agg.  da  re' 
,regius'  609"),  u  Bjetostjencevti  (krajevski,  krajev 
,r6gius,  rogificus'),  it  Jambresicevu  (,regius'),  u 
Voltigijinu  (,regio,  reale,  regale'  ,koniglich'),  a 
Stulicevu  (.regius,  regalis'),  u  Vukovu  (,kouiglich' 
,r6gius,  regalis'),  u  Danicicevu  (krajevbskyj  , re- 
gius'). 

1.  adj. 
a.  koji  pripada  koine  mu  drago  kra(u  Hi 
kralevima  uopee. 

a)  uopce.  Smrt  ne  gleda  nicije  lice,  je- 
dnako  se  od  lie  tlade  siromaske  kudarice  i  kra- 
jevske  tej  polade.  I.  Gundulic  233.  ,  I  u  nega 
svjete  prosi  od  zivjei'ia  ki-ajevskoga.  (i.  Palmotic 
2,  153.  Kod  tolikijeh  drugijeh  carskijeh  i  kra- 
jevskijeh  kderi.  Nar.  prip.  vuk.  219.  —  Amo  pri- 
padaju  i  ovaki  primjeri:  Ku  (krunu)  s  imenom 
krajevskime    prvi    on   primi   od  cesara.    I.  Gun- 


KEALEVSKI,   I,  a,  a).  4 

dulic  428.  Da  kralevsku  noj  novjestu  i  junaka 
cestitite.  <!.  Palmotic  1,  182.  Od  ne  mane  dike 
i  .slave  krajevsku  ces  naci  }ubi.  2,  242.  —  Kra- 
]evski  prorok  (David).  F.  Lastric,  test.  45*.  6.SI'. 
svot.  4I1. 

h)  koji  je  onaki  kao  Ho  hiva  u  kraleva, 
koji  se  pristoji  krapi.  Ako  uzmnoznos,  s  kom 
uzrasti,  i  kra[6Tsko  srce  tvoje  u  poiudah  sada 
stoje  od  uresa  vedre  6asti.  I.  Gunduli6  2.9.  Da 
Krunoslav  kra}  no  stoji  na  krajevskoj  svojoj  rici. 
Gr.  Palmotic  2,  235.  On,  kra(6vske  ki  je  rijefii, 
sj"ca  u  svem  plemonita.  2,  265.  Uresi  su  ti  vo- 
lic'i  i  kra[evske  sasma  sprave.  2,  .S24.  Pun  kra- 
|ov.skog  blagodarstva  kaSteo  Brenski  vam  po- 
kloni.  J.  Kavanin  190b.  —  Na  krajovsku  stoji 
adverbijalno,  isporedi  2.  Na  kra|evsku  ,ioal- 
meute,  da  re'  ,reffie'.  A.  d.  Bella,  rjocn.  60H'"'. 
Uresima  i  napravam  na  krajevsku  naciiia  je.  B. 
Zuzeri  98. 

b.  koji  pripada  kralu  home  mu  drago  Hi 
kra^evima,  ali  jedne  drzave.  Vlasi  vsi  sije  kra- 
|ovske  drbzave.  Mon.  serb.  13.  4  namastiri  kni- 
jovsci.  14.  (1222 — 1228).  Potvrjenje  krajevskim 
listom.  Mon.  croat.  116.  (1476).  Ido5e  k  sudcu 
krajev.skomu.  Mirakuli.  1.31.  Knige  kra|evske 
(libri  Regum  u  sv.  pismu).  Korizm.  .58*.  Koje 
mjesto  bjese  grad  redovnicki  i  krajevski.  M.  Div- 
kovic,  bes.  53*.  Od  hrabrena  i  slobodna  srca, 
kojo  smrt  pogrduje,  rijeci  uzmnozne  svijes  ma 
cuje,  o  krajevska  kcerce  ugodna!  I.  GunduliA 
48.  Poklisar  se  carski  upravi  kra|ev3kijeh  put 
dvorova.  426.  Krajevsku  ko  da  vlas  nesrecau 
dobudem  ?  G.  Palmotii  1,  58.  Sred  Budima 
kra)evskoga.  P.  Kanavelic,  iv.  5.  TJ  parisinsknj 
kra|evskoi  kiiigaonici.  A.  Kanizlic,  kam.  6.  On 
jo  od  svifcle  krajevske  krvi.  371.  Da  im  se  sva 
iz  dolaska  kra)evskog  u  pomoii  dadu.  E.  Pavic, 
ogl.  357.  Krajevski  grad.  Nar.  prip.  mikul.  10. 
Kra|evska  naredba  ,intimat  (regierungs-erlass  in 
Ungarn,  ordonnanz)'.  Jur.  pel.  terminol.  291.  Kra- 
jevska parnica,  causa  regalis.  Zbornik.  zak.  2,  511. 
Dohodak  dosadasnih  pravica  zemajske  gospode 
dolazedih  pod  imenom  ,kra)evskih  dobrocinstva'. 
3,  95. 

e.  kod  mjesnijeh  imend  u  Bosni.  Krajevska 
gora.  Glasnik.  20,  275.  21,  316.  317.  —  Krajevska 
planina.  20,  274.  21,  316.  317.  22,  31.  —  Kra- 
(evski  Stan,  zidine.  22,  5. 

<1.  kod  imena  bifaka. 

«f)  krajevsko  srce,  Verbascum  L.  —  U 
Bjelostjendevii  rjecniku  (u  latinskom  dijelu  kod 
verbascum)  i  otale  u  Sulekovii  imeniku.    169. 

f>}  krajevska  salata,  11  uijarskijeh  Hrvata. 
Krajevska  salata,  bodjav  korov  rastu6i  po  liivah 
i  livadah  (Brlakoviii),  Ononis  spinosa?  B.  §ulek, 
im.  486. 

(■)  krajevska  svijeca,  u  ugarskijeh  Hr- 
i.'iita  (po  sapadnom  govoru  svica).  Krajevska 
svida  (prema  nem.  kouigskerze),  Verbascum  thap- 
sus  L.  (Brlakovic).    B.   Sulek,  im.  486. 

2.  adv.  krajevski,  onako  kao  sto  u  krafeua 
hiva,  kao  sto  krafevi  rade,  vidi  1,  b.  —  Izmedii 
rjecnika  u  Mikalinu  (krajevski,  kako  kraj  .regie, 
regifice'),  m  Belinu  (.realmente,  da  re'  .regie'  609^'), 
II  Bjelostjencevu  (krajevski,  po  krajevsko  .regie, 
regaliter,  regilice,  regum  more'),  u  Stulicevu  (kra- 
jevski, na  krajevsku  , regie,  regaliter.  regio  appa- 
ratu').  Od  krajevske  vaSe  dike  tac  .krajevski' 
docekani.    G.  Palmoti6  2,  315. 

KKAl^EVSTVO,  n.  kra[evska  vlast,  kralevska 
cast;  krajevska  drzava,  vidi  krajevina.  —  Moze 
ispasti  prvo  v  (krajestvo),  to  se  naj  prije  naJnzi 
u  bosanskijem  spomenicima  xiv  vijeka  (Mon.  serb. 
231  god.  1398.  234  510^.  1399).  —  Od  xiv  vijeka, 


T  KEAI,-EVSTVO,  a.  c)  na). 

ali  se  nalazi  i  a  drugijem  slavenskijem  jezicima, 
isporedi  rus.  icopo.icKcriin,  ces.  krdlovstvi,  7*0/. 
krcSlestwo.  —  Izmedu  rjecnika  krajevstvo  ima  u 
Belinu  (,reame,  regno'  ,r6gnum'  609 '),  u  Stuli- 
cevii  (v.  krajevina),  «  Viikovu:  1.  ,das  konigthum 
(wiirde  des  konigs)'.  —  2.  ,das  konigreich'  ,reg- 
num' ;  m  Danicu'euM  (krajevbstvo  .regnum'  vlast; 
drzava) ;  krajestvo  it  Mika(inii  (krajestvo.  kraje- 
vina .regnum'  i  kod  drzava),  u  Belinu  (vidi  kod 
b,  b)  aa)),  u  Bjelostjenceva  (krajestvo,  krajevina 
,regnum,  regio'),  u  Jambresicevii  (,regnura'),  u 
Voltiijijinu  (.regno,  impero'  .konigthum,  roicli'), 
u   Danicicevu,  (gledaj  krajevbstvo). 

a.  krajevska  vlast,  krafevska  cast,  kral,enane. 

—  (tvo   znaiene  cesto  se   nahodi  11  starije  doba. 

(l)  uopce.  krajevstvo.  Jako  da  voncajetb 
brata  svojego  na  krajevbstvo.  Domentijani'  246. 
Krajevstvomb  vencavb.  Domentijanb  166.  Vencanb 
byhb  na  krajevbstvo.  Mon.  serb.  90.  (13o0).  Vbzla- 
gajetb  na  se  vonbcb  krajevbstva  srbbskago.  Okaz. 
pam.  saf.  54.  Prut  od  krajefstva  tvoga.  Ber- 
nardin  9.  paul.  hebr.  1.  8.  BiSe  prestavjeno  ce- 
sarastvo  rimsko  krajevstvu  franafikomu.  Mira- 
kuli. 19.  Po  krajevstvu  vrimennomu.  Korizm. 
1^.  Tako  dokona  gotskoje  krajevstvo  va  Italiji. 
S.  Kozicic  14^'.  U  vrime  negova  krajevstva  prista 
u  veselju  sva  zemja.  Dukjanin  24.  Krajevstvo 
svakako  hranim  ti  za  pokoj,  neprijatej  nikako 
negoli  sluga  tvoj.  I.  Gundulic  189.  Na  krajevstvo 
od  koljena  od  sto  krala  kraj  te  rodi.  316.  Tko 
bi  reko  kraj-Pilipu  i  Lesandru  da  ima  do6i  nih 
krajevstvo  na  tac  slipu  i  posluhu  i  nemo6i?  J. 
Kavanin  289''.  —  krajestvo.  Prut  od  krajestva 
tvoga.  Zadar.  lekc.  3.  paul.  hebr.  1,  8.  Sibika  kra- 
jestva. to  je  sibika  pravde.  N.  Kanina  22'^.  paul. 
bebr.  1.  8.  Gdje  krajestvo  drzi  svoje  Menolao. 
G.  Palmotid  1,  2.34.  Ostoju  Bosnaki  z  krajestva 
zvrgose.  P.  Vitezovic,  kron.  117.  Ne  vidahu 
pri  I'lemu  ikakva  biliga  krajestva.  A.  d.  Bella, 
razg.  10.  Posli  koga  stupi  na  krajestvo  riegov 
sin.  And.  Kacic,  kor.  235.  Stipan  kraj  baci  kra- 
jestvo i  fratar  se  uciui.  421.  Da  ce  lioj  i  za- 
rucniku  nejemu  krajestvo  pustili.  Nar.  prip. 
mikul.  16. 

b)  0  samu  se  kra^u  u  starijim  knigama 
kaze:  (Aegovo)  krajevstvo.  du)  krajevstvo.  Mo- 
limb  so  prevysokomu  ti  krajevbstvu.  Danilo  195. 
il  postavjeni^/ij  igumenbskomb,  jegoze  po  pravde 
izvoli    krajevbstvo.    Mon.  serb.  14.  (1222 — 1228). 

—  u  povelama  vrlo  cesto  kra}  0  sebi  kaze:  kra- 
jevstvo mi.  Milostb  stvori  krajevbstvo  mi  vla- 
stelicicemb  dubrovbcbkimb.  Mon.  serb.  16.  (1222 
— 1228).  Podbpisahb  rukoju  krajevbstva  mi.  20. 
(1234).  Eoditeji  krajevbstva  mi.  58.  (1293-1302). 
Jegoze  Bogb  izvolii  po  krajevbstve  mi  gospodb- 
stvovati  srbbskimb  krajevhstvomb.  81.  (1302 — 
1321).  —  hh)  krajestvo.  Dojdose  velicbstvu  kra- 
jestva mi  wdb  slavnoga  grada  Dubrovneka  plo- 
meniti  vlastele  i  poklisarije.  Mon.  serb.  231. 
(1398).  Krajestvo  mi  preseze  i  roti  se.  234.  (1399). 
Na  krajestvo  mi  jakoze  i  na  prvihb  mojib  prii'O- 
ditej  gospodb  krajevb  bosanbscihb.  304.  (1420). 
Sto  bi  V  rukah  krajestva  naSega.  Mon.  oroat. 
66.  (1446). 

r)  kao  vlast  Hi  cost  uopce;  ceslo  u  oso- 
bitom  (biblickom)  znacenu. 

flu)  uopce.  krajevstvo.  Ti  si  nih  (oci 
mojih)  blazenstvo,  i  drag  mir  u  trude  van  koga 
krajevstvo  ino  vik  ne  zude.  D.  Eaiiina  34*.  I 
uboztvo  blazeno  je,  er  krajevstvo  negovo  je  .  .  . 
J.  Kavanin  75b.  —  krajestvo.  (Venere  govori 
Knpidii:)  Krajestvo  ako  tve  ne  budes  svetiti... 
a  Kupido  odgovara:  Tvojome  liposti  stoji  me 
krajestvo.    M.  Drzid  37 — .38.    Krajuj  po  sridi  srca 


KRAlf.EVSTVO,  a,  v)  aa).  4 

moga  krajestvom  prislatke  milosio.   P.  Kadov6i6, 
nafi.  286. 

hh)  Bozjo  kra|evstvo,  a  bibliikom  smislu: 
mcsijino  kralevstcu,  Isusuva  crkva.  kra)6vstvo. 
Niraa  didino  v  kra|efstvi  Isukrstovi  ni  Bo/.jem. 
Bornai'din  43.  paul.  ephes.  5,  .'5.  Jero  on  sam 
i>6kaso  kiajevstvo  Boije.  84.  hie.  23,  51.  I  posla 
liih  pripovidati  (pripovijedati.  Ranina)  krajovstvo 
Bo2iJ6.  Beriiardin  118.  N.  Kaiiina  142a.  Juc.  9,  2. 
Negova  kra|evstva  neie  biti  koiiac.  M.  Maiuli6 
11)7.  Govoreci:  ,Pokoru  fiin'te,  pribliza  so  cav3t\  o 
nebesko',  —  gdi  daje  razumiti,  da  je  krajovstvo 
nebesko  pokora.  Narucn.  4i>'>.  I  kra(Gv.stvu  ne- 
govu  ne  bude  koiica  (svrhe.  Bandulavic).  N.  Ba- 
Siiia  170».  I.  Handulavic  41).  luc.  1,  .iiJ.  —  kia- 
jestvo.  Ki  cekase  i  sam  kiajestvo  Bozje.  Zadar. 
lekc.  25.  luc.  2;!,  51.  I  kra|estvu  lieKOVu  ne  bude 
konca.  39.  luc.  1,  33.  Koji  cekase  i  on  krajostvo 
Bozije.  N.  Eaiiina  106*.  luc.  23,  51.  Pridi  kra- 
jestvo  tvojo.  Katuh.  1561.  Bl".  F.  Vranfiic,  rje6n. 
127.  I.  T.  Mrnavii,  nauk  (1702).  10.  I.  A.  Ne- 
nadic,  nauk.  2(!.  Nogovo  kra|estvo  jest  osobito 
krajestvo  duhovno.  J.  Filipovid  1,  71''.  Zasto 
Jesukrst  nije  ktio  postaviti  svoje  kra|estvo  na 
zemjiV    J.  Matovic  65. 

<•<•)  (nebesko)  krajevstvo  moze  znaciti: 
uzivane  rajsJce  slave,  nidi  kra|evati,  e  (drugo  je 
ovdje  kod  b,  b)  an)),  krajestvo.  Ufaju  i>o  mi- 
losti  Bozjoj  prijati  krajestvo  nebesko.  A.  Komu- 
lovic  11.  Dojite,  blazeni,  od  oca  moga  uzmite 
krajestvo.  M.  Orbiu  249.  Budalast  je  oni  tr- 
govac  koji  krajestvo  nebesko  prodaje.  S.  Mar- 
gitic,  ispov.  41.  Eajsku  slavu  i  kralestvo  s  nime 
uzivaju.  J.  Kavanin  518*.  Imacemo  krajestvo 
nebesko.    F.  Matic  8. 

b.  u  konkretnom  smislu,  drzava  nad  kujom 
kra(  vlada,  gdjegdje  i  uopce  drzava,  pokrajina. 
vidi  krajevina,  a. 

(>)  iwpce.  krajevstvo.  Bise  smutiia  v  ugr- 
skom  krajevstvi  velika.  Mon.  croat.  318.  (1.387). 
Vojevoda  veliki  kralevbstva  bosansskoga.  Mon. 
serb.  318.  (1421).  440.  (1446).  Bi  izignan  iz  kra- 
jevstva  svoga.  Korizm.  lO^.  Kraji  ki  su  svoja 
ostavili  sva  krajevstva  druzim  u  vlas.  D.  Ra- 
nina 521".  Svekoliko  krajevstvo  riegovo.  M. 
Divkovic,  bes.  7*.  Rodno  mjesto  ka  ostavi  i  kra- 
jevstvo slavno  svoje.  I.  Gundulii  45.  Mru  kra- 
levstva,  mru  gradovi,  i  nih  plemstvo  trava  krije. 
234.  Sto  krajevstva  gdi  se  cuje  slovinsko  ime 
slovit  sada.  27G.  Od  Persije  silna  kraja  naj 
prije  dobit  odluouje,  i  krajevstva  sva  ostala.  359. 
Podize  se  plaho  dijete,  mlad  car  Osman  s  Cari- 
grada,  da  cestitu  krunu  lesku  sabjom  smakne  i 
potlaci,  i  pod  tursku  silu  tesku  lie  krajevstvo 
uharaoi.  416.  Mnoz  krajevstva,  mnoz  otoka  drzi 
i  casti  za  proroka  Mahumeta.  477.  Filisteji  su- 
sjedi  izraelskoga  krajevstva.  I.  Dordic,  salt.  ix. 
Sta  krajestva  sad  svit  broji.  V.  Dosen  125*.  Go- 
spoduju  vise  svijeh  naroda  krajevstva  svoga.  L. 
Radio  89.  Kraj  na  cara  udariti  nece,  niti  moze 
krajevstvo  na  carstvo.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  135. 
Dade  mu  pola  krajevstva.  Nar.  prip.  vuk.  108. 
—  krajestvo.  Ne  nabodi  se  nijedno  krajestvo 
gdi  so  ne  stuje  ime  Jezusovo.  A.  Gucetic,  roz. 
jez.  2.  Mora  vrla,  ki  (sic)  gradove  i  krajestva 
cijela  Zdere.  I.  Gundulic  363.  Ide  u  krajestvo 
od  Sicilije.  F.  Glavinic,  cvit.  72a.  U  rukah  koga 
jesu  svi  zakoni  krajestvi.  F.  Glavinic,  cvit.  149b. 
Krunoslave,  kraju  znaui,  ki  krajestvo  razpro- 
strani.  G.  Palmotic  2,  275.  Raz§irio  po  razliki 
krajestvi.  S.  Margifcic,  ispov.  iij.  Svira  mudracera 
negova  krajestva.  P.  Macukat  (i.  Kraji,  bani  i 
gospari  nasijeh  od  krajestva.  J.  Kavanin  2701>. 
Hoti   Kalifo,   kraj   Tatarski,    Krstjane    iz    svoga 


8  KRAI,;KV.S'rVOVATI 

krajestva  i/.kurenut.  .J.  liaiiovac,  razg.  18  — 19. 
Kraj  cd  .Vrimo  odrodi  mucit  Krstjano,  koji  so 
u  liegovu  krajestvu  nahodjahu.  68.  Po  mnogih 
mistih  i  kiajestvih.  .1.  Filipovic  1,  iv.  Vidismo 
izgubjeno  toliki  gradova,  krajestva,  cesai-stva  kr- 
stjanski.  1,  212''.  Kako  obifiaju  u  Italiji  i  u 
drugih  krajestvih.  P.  Filipovic  39.  Oloferno 
podlozivSi  tolika  krajestva.  F.  Lastric,  test.  19''. 
Vas  puk  oniih)  krajestvi  bio  dosao.  ()2''.  Glad 
bijase  strasan  po  svemu  krajestvu.  24*)''.  Odtud 
dakle  povrati  so  u  krajestvo  gdi  se  rodi.  P.  Kno- 
zevi6,  ziv.  42.  Da  gradove  sruse  tvrde  i  kraje- 
stvo da  nagrde.  V.  Dosen  264b.  Potegnuvsi  .svo 
svoje  krajestvo  za  sobora.  And.  Kaftic,  kor.  286. 
Jer  on  veli  da  jedno  krajestvo  ...  il'  grad  koji 
ili  varos  budi  ...  M.  A.  Rejkovio,  sat.  K3''. 
h)  u  Hrctnu  i  metaforickome  smislu. 

iia)  nebesko  krajevstvo,  raj.  krajovstvo. 
Primi  tebe  Isukrst  u  krajevstvo  nebesko.  Sta- 
rine.  1,  225.  Imam  priti  v  nebesko  krajevstvo. 
Transit.  20.  Pribivajte  u  krajevstvu  nobeskomu. 
Zborn.  125b.  J^a  onomu  svijetu  u  krajevstvu 
nobeskomu.  M.  Divkovic,  bes.  7b.  —  amo  pri- 
pada  i  nvo:  Hodu  te  u  moje  krajovstvo  primiti. 
A.  Gucetic,  roz.  jez.  12.  —  krajestvo.  Svih  ve- 
rujudih  u  nega  na  neboska  krajestva  dovol  jest. 
Zivot  kat.  star.  1,  219.  Krajestvo  nebesko  ,pa- 
radisus,  reguum  caelorum'.  ,T.  Mikaja,  rjecn.  No 
moze  se  ulisti  u  krajestvo  nebesko.  S.  Margitic, 
fal.  246.  Krajestvo  nebesko  , paradise,  luogo  de' 
beati  nel  cielo'  ,rognum  coelesto'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  539*.  Da  u  krajestvo  ides  s  liime  (s  Bo- 
gum).  J.  Kavanin  13*.  Pode  u  nebesko  krajestvo. 
A.  Kanizlid,  kam.  91.  Neces  krajestva  nebes- 
koga  nikad  viditi.    M.  Dobretic  79. 

bh)  krajevstvo  zemajsko,  prema  predas- 
nemu  znacenu,  moze  biti  gdjegdje  isto  sto  raj  ze- 
majski.  —  krajestvo.  Krajestvo  zemajsko  ,para- 
disus  terrestris'.  J.  Mikaja,  rjecn.  kod  krajestvo. 
Krajestvo  zemajsko  ,paradisus  terrestris'.  I.  Bje- 
lostjenac,  rjecn.  kod  kraje.stvo.  Od  svakoga  voca 
krajestva  blaguj.  J.  Matovic  26.  (Djavao)  ua- 
skoci  prvp  Judi   u  krajestvu.    509. 

cf)  kao  da  je  metaforiiki  smisau  moze 
se  shvatiti  i  u  ovakijem  primjerima:  V  duhov- 
nora  krajevstvu  i  guvernu.   Anton  Dalm.,  ap.  h2a. 

—  Poglavica  paklenoga  krajestva.  P.  Zoranic 
9'J.  —  Svrhu  sviju  krajestvi  nebeski,  zemajski . . . 
F.  Lastric,  test.  179*. 

r)  kao  prijediu  ii  naj  sirem  smislu  (ii  uviiin 
primjeru:  more).  Trozubje  ako  vrlovito  silnijeli 
osti  cijevi  erne  u  kolovrat  ne  obrne  sve  kra- 
jevstvo valovito.    I.  Gundulic  37. 

tl)  metaforiiki,  o  onome  sto  je  koine  naj 
draze,  sto  mu  naj  vece  vrijedi.  Pokli  se  ja  na- 
hodu  uz  krajevstvo  moje  drago,  uz  zudjenu  mu 
gospoju.    G.  Palmotid  2,  303. 

KRAI^iEVSTVOVATI,  kraJevstvujGm ,  impf. 
kra(evati.  —  Postaje  od  krajevstvo,  te  v  moze 
ispasti  kao  i  u  ovoj  rijeii.  —  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Daniiiievu  (krajevbstvovati  ,ro- 
gnare';  krajestvovati,  gledaj  krajevbstvovati).  Da 
ne  ima  vlasti  ni  sarab  krajevbstvujej  vbzeti  cto. 
Mon.  serb.  75.  (1302 — 1321).  Da  primetb  naka- 
zanyje  wtb  krajevbstvujustago.   114.  (,1321 — 1836). 

—  Moze  imati  iiza  .se  instrumental  kojijem  se 
pokazuje  drzava  kra(eva.  Jegoze  izvolii  Bogb  po 
mne  krajevbstvovati  srbbbskqju  zemjeju.  Mon. 
serb.  75.  (1302—1321).  —  Drzava  moze  biti  i  u 
loc.  s  prijedlogom  u  (vb),  vidi  krajevati,  c,  a). 
Jegoze  Bogb  izvoli  krajevbstvovati  po  mne  vb  bo- 
godarovanbnemb  otbfibstve  nasemb.  Dec.  hris.  66. 

—  Bez  v.    .Spodobenb  behb  krajestvovati  va  ze- 


KRA^^EVSTVOVATI 


459 


1.  KEALICA,  0, 


m}ahb  roditejb  i  praroditejb  uasihb.  Mon.  sorb. 
235.  (1:j99). 

KKA^jEVSICA,  /.  suvrst  krupne  jabuke  do- 
zrijevajuce  o  kra|evu  (Vajavac).  B.  Sulek,  im. 
169. 

KEA^jEVSTINA,  /.  jus  regale,  novcani  do- 
hudak  sto  ])ripad<i  kraju  Hi  drzavi,  kao  n.  p.  ud 
kraletnjeh  dobara.  Hi  ud  prodaje  diihana  Hi  soli, 
ud  ruda  ltd.  —  Nacinenu  u  nase  vrijeme.  Kra- 
jovstina,  stat.  frc.  ,domaine'  ,domane,  krongut', 
tal.  ,demanio';^lat.  jus  regale'  .hoheitsrecht',  tal. 
.vegalla'.  B.  Sulek,  rjecn.  ziianstv.  naz.  Kra- 
](>vstiua  od  rakije  ,brautweinregal'.  Jur.  pol. 
termiuol.  101.  Krajovstina  lova  ,jagd-regal  (laii- 
desfiir-stl.)'.  293.  Zakoni  i  naiedbe  postojeoe  na 
obranu  krajevstine  postauske.  Zbornik  zak. 
1866.  19. 

KEA^jI,  m.  pi.  mjesnu  ime  (uprav  piur.  kraj). 

a.  u  Crnoj  (fori  kapetanija.  Glasnik.  40,  21. 

b.  zaselak  u  Srbiji  u  ukruiju  cacanskom.  K. 
.Jovauovic  171. 

KEA^JIC,  in.  dem.  kra|,  vidi  1.  kra(ic.  —  Od 
XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  ii  Bjelostjenie.im 
(,regulus')  i  u  Jambresicevu  (,regulus'). 

a.  vidi  1.  kra|ic:':,  b.  Bjese  njeki  krajic  koinu 
so  sin  razbajase  u  Kafarnau.  (joann.  4,  4ii)'  M. 
Divkovio,  bes.  832'i. 

h.  vidi  1.  krajic,  c.  —  U  Bjelostjencevii  rjec- 
niki-i:  krajic  ptica  .regulus,  regaliolus,  re.x  avium, 
trouhillos  1.  trocliilus,  troglodites  passer',  i  ii 
.lambrefiiceitu:  kra|ic,  pticica  , regulus'. 

1.  KEAl^ICA,  /.  rogina.  —  Akc.  sc  mijena  u 
ijen.  pi.  kra}ica.  —  Od  prvijeh  vremena,  a  u 
scijcm  i-jcciiieim<(. 

a.  zcnaku  iejade  Ho  vlada  kao  krnl,  sto  kra- 
{iije. 

(>')  uopce.  Jelena  krajica  (iena  kra{a 
Uro-ki  I).  Mon.  serb.  56.  (1289).  vidi:  Po  prcj- 
stavjeniji  muza  jeje  prijembsi  otb  syna  svojego 
dostojnuju  cestb  drbzavj^  zem}b  mnogyihb  .  .  . 
Danilo  58,  Hvot  kralice  Jelene.  Ona  kra|ica 
Sabska.  Transit.  26.  Dvoranin  moguci  Kan- 
dace,  kra|ice  od  Etijopije.  N.  Eanina  127''.  act. 
ap.  8,  27.  Katarina  bijuc  kralica  njegda  od 
Cipra.  J.  Kavanin  214".  Jer  cemo  je  postaviti 
krajicome  nada  svjema,  planinkiiiu  vilu.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  30.  Bihu  poslani  rimski  po- 
klisari  kra|ici  Teuti.  And.  Kacio,  razg.  4.  Kra- 
ji(-a  Saba  od  zemje  Arapske.  kor.  228.  (Atalija) 
ucini  se  kra]icom  zudinskom.  261.  (jleda  nega 
Budimska  kra(ica  (u  cijeloj  se  pjesmi  ne  govori 
u  krafu).  Nar.  pjes.  vnk.  2,  66.  A  kad  vid'la 
moskovska  kra|ica,  po  imenu  gospa  .lelisavka. .. 
3,  564.  Do  tri  poklisara  od  tri  vela  kraja,  fra- 
nackoga  a  i  rusiuskoga,  a  treci  je  ki'a)ice  in- 
gleske.    Osvetn.  3.  57. 

h)  bogorodica  se  zove  krajica,  ispore.di 
kra|,  b.  Zdrava,  krajico,  majko  od  milnsrdja! 
I.  Grlicii  285.  Zdravo,  kra|ice  majko!  F.  Parcic 
95.  —  Blazenoj  krajici  nebeskoj.  Mon.  croat. 
149.(1492).  Krajico  nebeska,  raduj  se!  F.  Lastric, 
test.  185''.  Nebeska  kralico!  Stit.  '20.  0  Ma- 
rije,  kra|ice  uobos.  Korizm.  2811.  Kralice  od 
nebes.  N.  Dimitrovic  48.  N.  Najeskovic  1, 113.  Svu 
krajiju  od  uebesa  i  krajicu  )udi  slavu.  .1.  Ka- 
vanin 317''.  Bogorodna  krajica  od  nebesa  , ma- 
donna, assolutamente,  signiflca  la  madre  di  Dio' 
,virgo  mator'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  450<i.  —  O  kra- 
jice  nijska!  Korizm.  68''.  —  Bogo|ubnost  prama 
majci  nasoj,  andeoskoj  krajici.  A.  Kauizlic,  fran. 
141.     Kra}ice  andeoska!   F.  Matic  103. 

r)  u  zenskom  ce^adetn  ne  samo,  negu  i  u 
nezivijem  stvarima,  aku  se  naznacuju  supstanti- 


vima  zenskoga  ruda,  govori  se  metafuriiki  kra- 
jica, istieuei  da  daleko  nadimisiijii  (ii.  p.  u  (e- 
puti,  u  dobroti)  sve  ostalo  iste  vrste. 

<ta)  0  Veneri  prema  ustalijem  ienama. 
Krajice  svih  gospoj.    M.  Drzic   36. 

hh)  0  razi  prema.  ostalome  cvijecu.  O 
krajico  svega  cvijetja,  lijepo  ruso  i  cestito !  (1. 
Palmotio  1,  131.  Vid  krajicu  cvijetja  ruzu.  J. 
Kavanin  43a.  Sluzi  za  strazu  i  obraiioho  plo- 
monite  kraj  ice  od  cvitova,  ruzic«.  F.  Lastric, 
od'  '221. 

cc)  0  danici  prema  drugijem  zvjezdama. 
Danica,  svijem  zvijezdam  krajica.  M.  Votranic 
2,  12.  lijoposti  tvojp  zvijezda  krajicu  stizU-  da- 
nicu.  (i.  Palmotic  1,  313.  Kad  krajicu  svoju 
vidii  (zvizde).    V.  Dosen  133''. 

fill)  0  kakvu  gradu  prema  drugijem  gra- 
dovima  i  drzavama.  I  krajica  j'e  od  Azijo  slavna 
Troja.  P.  Kanavelic,  iv.  521.  Nu  krajicu,  tva 
vedrina  namagnuti  nam  ne  Stodi  (govori  Mle- 
cima,  tal.  Venezia).    J.  Kavanin  2'20ii. 

ce)  0  cemu  amnome.  Voja  je  krajica  i 
mestar  v  kralovstvi  od  duse.  Korizm.  o^.  Tako 
je  umijenstvo  (lat.  humilitas,  tal.  umilta)  kra- 
jica od  svijoh  kolicijeh  dobrota.  Zborn.  14'^  Ova 
krepos  krajica  od  ostalijeh.  I.  Drzic  153.  Zasto 
jo  voja  u  coviku  krajica  od  moci,  uda  i  oiuceiia 
nogovije.    F.  Lastric,  nod.  304. 

b.  krafeva  zenn.  , 

ii)  uopce.  Krajica  Vladislavbja  (udovica 
Vladislavova).  Mon.  serb.  30.  (1243).  Trista 
krajic  imao  je  (Salamun).  J.  Kavanin  43''.  Nijo 
ono  misec  ni  danica,  nit'  je  suuce  uit'  ja  pri- 
odnica,  vec  jo  ono  slovinska  krajica,  po  imenu 
Jelina  gospoja,  lipa  corca  kraja  franceskoga  a 
Jubovca  Nemanic-Stipana;  prid  Stipana  cesto  do- 
lazase  .  . .  And.  Kacic,  razgov.  49:'''  (isporedi  naj 
proi  primjer  kod  a,  a).  Vino  pijo  kraju  od  Bu- 
dima  a  s  krajicom  svojom  gospojicom.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  443.  (Krai)  krilo  nosi  gospodi  krajici... 
Tad  otrfia  krajica  gospoda.  2,  53.  Uzecu  te  za 
vjernu  jubovcu,  pa  ce§  biti  gospoda  krajica. 
2,  105.  Krajica  svoga  muza  necim  opoji.  Vuk, 
nar.  pjes.  2,  61.  Kad  u  bari  kraja  pregaziso  i 
krajicu  u  crno  zaviso.    Osvotn.  4,  40. 

h)  kod  osobitoga  znacena  rijeci  kraj,  vidi 
kraj,  c.  —  XIV  vijeka.  Zene  da  ne  wblezu  u 
crbkvi,  razbve  gospodina  i  krajica.  Zak.  dus. 
pam.  saf.  50.  otale  u  Danicieevu  rjeinika:  kra- 
jica, zena  mladoga  kraja. 

c.  u  ovijem  primjerima  znaci:  kra(cva  kci. 
(Govori  Kora(ka  Arijadni:)  Ter  vid  blaga  i  po- 
kojna,  prikoj  smrti  poc  u  krilo  od  krajice  jeli 
dilo  i  odluka  toj  dostojua.  (Arijadna  odgovara:) 
Svijetla  sam  se  ja  rodila,  krunom  pram  se  moj 
resio  ...  L  (jundulic  49.  A  rodica  tva  oestita, 
koje  plemstvu  slike  nije,  krajica  je  glasovita  od 
cesarske  Austrije.  278.  Na  svijetu  je  krajic  vele 
ke  se  nijesu  jos  vjerile.    G.  Palmotio  1,  243. 

d.  upotreblava  se  i  kod  nekijeh  igara,  kao 
n.  p.  kod  sknka,  karata,  ova  rijec,  kao  i  kraj 
(vidi  kraj,  m). 

e.  vidi  u  Vukova  rjeiniku:  Krajice,  desot  do 
petnaest,  lijepo  obucenijeh  i  nakicenijeh  djevo- 
jaka  koje  idu  o  trojicinu  dne  od  kuco  do  kuco 
te  igraju  i  pjevaju.  jedna  se  djovojka  (koja  vaja 
da  je  lijepa  i  srediiega  rasta)  medu  nima  zove 
, krajica',  druga  ,kraj',  treca  .barjaktar',  a  cetvrta 
,dvorkina'.  krajica  se  pokrije  bijelim  peskirom 
po  glavi  i  po  lieu  itd.  .  .  .  Krajice  igraju  u  da- 
nasne  vrijeme  po  Srbiji  od  Cera  i  od  Mededuika 
do  Timoka,  i  po  Slavoniji  kod  Srba  rimskoga 
zakona;  po  Srijemu,  po  Backoj  i  pi>  Banatu  igrale 
su   do  skora,    pa   su   novi   svestenici   zabranili  i 


1.  KKAI,.I(;A,  e.  4i 

iskorijeiiili.  —  vidi  i:  Krajico  ilanas  iffiajii  miino 
|)o  nokira  uiia|eiiim  od  Boofjiada  seliiiia.  I'lili  je 
vlast  zabranila.  godinp  lS6t  video  sara  ih  «  Sla- 
tini,  Crnoj  Eeci.  M.  D.  Miliiovii,  ziv.  srb.'-'  12(). 
tidi  I  srb.  515.  —  Kako  se  vidi,  sve  se  one  dje- 
I'ojkc  Zajedno  zovu  kra|ic(>.  Ustan',  raila  majico, 
to  daruj  kra|ice.  Nai-.  pjos.  vuk.  1,  101.  a  jedna 
pak  meilu  nima  kralica  osobito.  Kra|u,  svotli 
kra|ul  kra|icu,  banice!    1,  07. 

f.  vidi  opornak.  —  Kako  je  do  ovoya  zna- 
cena  doUa  omi  rijcc,  ne  inogti  kazati.  —  IT  nah 
vrijcnii',  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  u  biav- 
6eta  ono  iz  kaga,  se  crijeva  izvuku.  cf.  opornak 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Samadiji.  U  §uma- 
diji  u  selu  Bukoviku  slusao  sain  gdje  sojaci  ja- 
sAe6i  oporiiak  zovu  .kra)ica'.  Vuk,  pism.  26. 
U  Coveka  su  creva  7  puta  du2a  od  tela,  t.  j.  iiO 
stopa,  a  omotana  su  maramieom  (kra]icoui,  opor- 
I'lakom).    K.  Crnogorac,  zool.  24. 

fir.  preneseno  je  na  neke  zivotine. 

(i)  neka  riba.  Krajica,  Blennius  Kouxi. 
G.  Kolorabatovid,  pesci.  13. 

h)  neka  vrsta  zahe.  Krajica,  Eana  viridis. 
Bolovar.    D.  Hire. 

r)  ime  kravi.    V.  Kurelac,  dom.  ziv.  24. 

h.  preneseno  je  na  neke  hi(ke.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  (u  uXickoj  nahiji)  ,art  apfel'  ,pomi  ge- 
nus [Pirus  malus  L.  var.]'.  —  Krajica,  1.  meo 
(u  sinskom  rukopisu),  Meum  athamanticum  .Tacq. ; 
2.  suvr.st  kruske  (Va)avac,  Zagreb).  B.  Sulek, 
im.  169. 

i.  preneseno,  kao  ime  planini  u  Bosni.  Glas- 
nik.  20,  279. 

2.  KRAl^ICA,  /.  dem.  krajefia.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,Dac6  nemu  majka  iz  male  krajice  vode'. 
.1.  Bogdanovii. 

KEA^jICE,  /.  pL,  vidi  krajica,  e. 

KEA^jICAC,  krajiCca,  m.  dem.  kralic.  —  U 
narodnoj  pjesmi  ugarskijeh  Hrvata  u  nase  vrijeme. 
Nu  mi  gleda  mlad  krajicac.    .Tacke.  188. 

KEAl^ICAK,  krajicka,  m.  dem.  krajic,  b.  —  U 
nase  vrijeme.  Krajicak  mali.  Troglodytes  euro- 
paeus.  Lukovdol.    D.  Hire. 

KEA^IGEV,  adj.  koji  pripada  kra\icu  (vidi 
krajic,  a).  —  U  jednoga  pisca  xvin  vijeka. 
Ozdravio  jesi  slugu  krajiceva.  A.  Kauizli6,  bo- 
gojubn.  111.  tnoze  biti  da  treba  citati  krajiieva. 

KEA^ICICA,  /.  ime  livadi.  Vinica  kod  Va- 
razdina.    D.  Hire. 

KEA^iICIN,  adj.  koji  pripada  kra}ici.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Stulicevu  (,reginae,  ad  reginam 
speetans')   i    u   Vukovu   (,der  konigin'   ,reginae'). 

a.  uopce.  Oblcena  svitami  krajicinimi.  Na- 
ruon.  30'i.  V  krajicini  vojenji  je  stati  ili  otiti. 
S.  Kozici6  16a.  Jerina,  sluzbenica  krajifiina.  IJ. 
Palmotic  1,  288.  Krajicinu  smrt  cvilimo.  1,  374. 
Slava  keeri  krajifiine.  M.  Eadnic  38b.  Pade  na 
krajifiinu  posteju.  F.  Lastric,  ned.  320.  Ivan  Ne- 
pomuk,  krajicin  izpovidnik.  A.  J.  Knezovic  243. 
Spremnica  odredeua  u  stan  krajicin.  A.  T.  Bla- 
gojevic,  khin.  55. 

b.  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Krajicina  Vrata,  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: na  Velebitu  izmedu  kameiia  tijesno  mjesto 
kroz  koje  se  prolazi  iz  Hrvatske  u  Dalmaciju  i 
odakle  se  vide  Kotari  i  ostalo  primorje. 

//)  jKrajioino  poje'  zove  se  jedno  pojo  u 
Bijejinskoj  posav  Drini.  Pripovijeda  se  da  su  se 
tu  srele  krajice  (vidi  1.  ki-a)ica,  e)  i  sjekle  se 
jataganiraa.    M.  EuXicii. 

r)  Krajicin  Put,  stari  put  u  Srbiji  u  okrugu 
vranskom.    M.  D.  Mili6evi6,  kraj.  srb.  284. 


I  2.  KKAI,-I('.' 

<f)  Vciila  lvra|i6iaa,  mjesto  u  liosni.  ^jchom. 
bosn.    ISIM.    7H. 

KEAVICINSKI,  adj.  koji  pripada  kra(icama. 

—  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,regiiiai'um,  ad  reginas 
speetans'.  —  nepouzdano. 

KEA^ICKI,  adj.  koji  pripada  kraficama  (u 
svijem  primjcrima  prema  znaienu  kod  1.  krajica, 
o).  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (n.  p.  pjosnie 
,der  kfiniginen'  ,reginarum').  Ovako  se  sve  kra- 
Jifike  pjosmo  pjevaju.  Vuk,  nar.  pjos.  1,  98.  Jo- 
dina  krajicka  pjosraa  kqju  sani  do  sad  ftuo  od 
f'otiri  trohejsko  stope.    1,   100. 

KEAIfilUNA,  f.  kra(eva  kci.  —  xv  i  xvu  vijeka. 
Chte  se  od  jedi.no  krajicbni  .  .  .  Starino.  23,  75. 
(1490).  Konstaca  kraji&na,  kci  Konstantina  co- 
sara.  F.  (Havinic,  evit.  40'>.  (S.  Juraj)  krajifinu 
i  grajane  od  pogiboli  oslobodi.    101". 

1.  KRA^IO,  m.  dem.  kraj  (u  osobitijem  zna- 
c.enima).  —  Od  xvi  vijeka. 

a.  musko  dijete  sto  je  kra\.  ^lUvono  pozdra- 
vite  krajica  (Isusa)  od  svijeta.  JM.  Drzic  417. 
Usudi  se  ocitovati  im  i  ukazati  maloga  krajica, 
dite  od  sodam  godi§ta.  And.  Kacic,  kor.  162. 
(Nabukodonosor)  postavivsi  na  pristoje  .Teruzo- 
limsko  .Foakima,  dite  od  osam  godina,  povrati  so 
nazad  u  krajestvo  svoje;  ma  do  main  vrimena 
bojeci  se  Nabukodonosor  da  mu  mali  krajio  ,To- 
akim  neAe  viran  biti  .  .  .  286.  —  I  mladahan 
kral,  ako  i  nije  dijete.  Ovi  pak  mladi  i  neraz- 
govetni  krajic  poslusa  krivo  i  opako  vice  svojili 
vicnika.  E.  Pavic,  ogl.  264.  Ali  ovi  mladi  krajic 
pogrdivsi  razlozeria  stari  vidnika  .  .  .    297. 

1).  kra(  u  kojegaje  maleno  krafevstvo  ;  obicno 
katoliiki  pisci  prevode  ovako  lat.  regulus.  joann. 
4,  46.  49  (u  Vukovu  je  prijevodu  carev  covjek 
po  grc.  ^iaaikixdi).  —  isporedi  krajic,  a.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Vraneicevu  (.regulus'),  u  Belinu 
(,re  piceiolo'  , regulus'  609a),  «  Vukovu  (dim.  v. 
kraj  ikoniglein'  .regulus').  Po  komu  krajici  kra- 
Juju  (prov.  8,  15).  P.  Radovcic,  ist.  160.  Karan 
raztiravsi  krajice  aliti  bane.  P.  Vitezovic,  kron. 
14.  I  ovi  kraji6  da  mu  sin  7ie  bijaSe  ...  S. 
Margitic,  fal.  279.  Bijase  niki  krajic  koga  sin 
bijase  uemodan.  A.  d.  Bella,  razgov.  116.  Kra- 
jic niki  Saveriju  mojase.  A.  Kanizlic,  fran.  60. 
Koji  je  Damaskom  kanoti  krajic  vladao.  utoc. 
45.  Koji  od  malakua  krajica  veci  se  od  svih 
ucini.  And.  Kadcid,  kor.  295.  U  Kani  sina  kra- 
}i6a  od  ognice,  to  jest,  groznice  ozdravio  (je). 
I.  Velikanovid,  uput.  1,  141.  Ovi  krajic  imade 
sina.    B.  Leakovid,  gov.  236. 

c.  krajevic,  krajev  sin   (drugo  je  2.  Krajid). 

—  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (v.  krajevic)  i  u 
Vukovu  (,d6r  konigssohn'  , regis  filius',  cf.  kra- 
jevid).  Tebi  je  hoditi,  s  mladim  krajicem  gdi  de 
se  dojiti.  Oliva.  14.  Krajicu  s  krajicem  sazgat 
zapovida.  36.  Nefala  ti,  kraje,  nista!  krajica  ti 
udovica!  a  krajici  siracidi!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  342. 
I  pritrci  krajicu  na  dvore.    Nar.  pjes.  istr.  1,  46. 

d.  Krajid,  prezime  (isporedi  2  Krajic).  — 
xviii  vijeka.  (talijanski  pisano)  ,Don  Nicolo 
Kralich'.  (1772).    Mon.  croat.  52. 

e.  Eegulus  Cuv.,  neka  ptica.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Mika(itiu  (krajid,  orasac,  ptica  ,regulus, 
trocliilus,  regaliolus,  truglodites  passer'  i  kod 
oraSac  i  stris,  vidi  strijez).  Pticak  krajid  ptica 
sviju,  i  slava  slavidak.  A.  Kanizlic,  roz.  58. 
Treba  uzeti  za  , Regulus'  krajic  §to  je  narodno... 
, Krajic'  sam  duo  oko  Zadra,  oko  Spjeta  po  Ko- 
lombatovidu,  u  Dubrovniku  po  Vodopidu  i  Do- 
derleinu.  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  (nastavak). 
57*. 

2.  KEA^ilC,  m.  u  pjesmama  gdjegdje  radi  stiha 


2.  KRA];.I(^.  4( 

mjeSte  Ki-a|ovic  (Marko).  —  Nije  isto  Ho  1.  krajic, 
c,  jer  nije  shvaceno  kao  deminutiv,  nego  je  sazeta 
rijec  Kra|evii.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovu:  Kralic  (Marko),  vide  Kra|evi6 
,s'  dudatkom  da  je  stajaca  rijec.  —  Kad  udari 
juiiak  na  juiiaka,  crni  Arap  na  Kra}i6a  Marka. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  39;).  Deli  Musa  na  Krajiia 
Marka.  2,  408.  Svi  budito  ^rca,  Krajic-Marka. 
Ogled,  sr.  22ri.  I  Krajica  od  Prilipa  Marka. 
Nar.  pjes.  petr.  .S,  4,20.  To  jo  bio  Krajic  Marko. 
H  Vuk,  kovc.  89. 

KEA^iI6aK,  krajicka,  m.  dem.  krajic  (vidi 
krajic,  b).  —  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Kra- 
|i(^ak  ucini  iziskane  niedu  svojijema  za  znati  jell 
Isukrst   bio   pocelac    od    cuda.    M.  Radnic  284l>. 

KRA^IUEV,  adj.  koji  pripada  kralicu.  U  Kani 
ucini  sin6i6a  krajiceva  ozdraviti.  E.  Pavic,  ogl. 
.■.1.-.. 

KRAJ^IJA,  /.  krafevstvo,  kra(evi}m.  —  Na- 
stavak  ija  vaja  da  je  po  taiijanskom  jezikit.  — 
U  doa  pisca  xvii  i  xviii  vijeka  (u  jednom  pri- 
mjeru  xvi  vijeka  pisanome  glagolicom :  Ote 
h  krajiju  [,kralidu']  pojti  i  sudca  prositi.  Men. 
Croat.  '223  yod.  1.527,  va^a  da  treba  iitati:  U  kraju). 
Dobra,  ]udi  i  kra|ije  nisu  kako  biliu  prije.  P. 
Vitezovic,  evit.  611.  Bneske  jude  inoplemci  i  kra- 
|ije  da  odbiru.  J.  Kavanin  2171'.  Koga  Fedrig 
cesar  htijuc.  da  iztjera  iz  krajije.  262^1.  Tom  po- 
raoci  pova}ije  i  cesarstva  i  krajije.    3.")9''. 

KRA^jITI,  kra|im,  imp/,  u  Stulicevu  rjecniku: 
V.  kra[evati.  —  nepouzdano. 

KRAl^iNIK,  m.  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka 
maze  biti  da  znaii :  kraf.  Tvoji  vijecnici  i  svje- 
tnici  ko  bani  su  i  krajnici.  J.  Kavanin  217a-.  Da 
mogu  sva  zla  ina  oprostit  se  od  krajnika.  263=W 
Sva  gospostva,  svi  krajnici,  koji  bjese,  ki  su  i 
sade,  zivu  Bogu  podloznici;  jesu  i  krune  koje  im 
(iade,  more  im  uzet  ko  i  zivote.    539''. 

KRA^iOMORAU,  kra)omorca,  m.  covjek  -Ho  je 
ubio  (umorio)  kra(a.  —  U  jednoga  pisca  xvii 
vijeka.  Ivan  ban  6ini  umoriti  Forga§a  kra|o- 
morca.  P.  Vitezovic,  kron.  109.  Kra]omorei  kra- 
|estvo  med  sobom  razdilise.    125. 

KRAl^SKI,  adj.  vidi  krajevski.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,reale,  agg. 
da  re'  ,r6gius'  609a)  i  u  Stulirevu  (v.  krajevski). 
Medea  krajska  kci.  D.  Ranina  11'^.  Nego  je  ovi 
put  krajski.  B.  Kasic,  nasi.  91.  Na  svojoj  kra}- 
skqj  trpezi.  I.  Ancic,  ogl.  3lj.  Krajsko  dosto- 
janstvo.  191.  Vira  je  kano  zlamenje  krajsko, 
da  ga  mogu  poznavati  krajski  vojnici.  vrat.  195. 
Krajski  prorok  veli  ...  M.  Radnic  536:'-.  Dar 
svoj  krajski...  J.  Kavanin  329-'.  Krajske  udove, 
stotnijeh  sine  nij'  li  s  tvrde  vjere  uzkrisio?  337>'-. 
I  da  krajske  zapovidi  obsluze  se.  503*.  Na  kraj- 
skom  pristoju.  J.  Banovac,  pi'ipov.  149.  Krune 
krajske.  P.  Knezevic,  osm.  74.  Red  krajski  put 
jest  za  poci  na  nebo.  177.  Obifiajan  bijase  zvat 
ih :  grizlice  i  mise  dvora  krajskih.  Blago  turl. 
2,  193.  Obucena  odicom  krajskom.  2,  306.  Od 
krune  i  sipke  ki-ajske.  And.  Kacic,  kor.  43.  U6i- 
nio  sobet  krajski.  222.  Uzdajuci  se  brez  sumje 
u  krajsko  dopuSteiie.  307.  Pak  mu  pridade 
krunu,  prsten  s  ruke  i  krajsku  kabanicu.  331. 
Odluci  upet  se  krajskoj  osilnosti.  M.  Kuhacevic 
118.  Ne  imadu  se  podlagati  krajskim  slugam. 
I.  .r.  P.  Lucie,  nar.  58.  Ako  bi  s  dostojanstvom 
krajskim  sjao.  131.  Razadire  krajsku  svoju  odicu. 
razg.  129.  Kako  se  podpuno  vidi  u  slideoim 
krajskim  dekreti.  Norini  11.  Sad  evo  krajska 
imena.  Grgur  iz  Varesa  20.  .Ter  se  krajska  ne 
preporijece.     Nar.    pjes.    petr.   2,    33.      Balabane 


I  1.  KRAM,  b,  a). 

krajski  zatoonifie!  2,  238.  Sto  si  krajsko  pri- 
hvatio  blago.  2,  238.  Krajske  sluge  na  noge 
skocise.  3,  77.  Krajsko  cedo  noge  do  kolena! 
(Nar.  pjes.  u  Srbiji  u  okriigu  topliikom).  M.  D. 
Milicevic,  kraj.  srb.  406.  Kol'ko  ima  na  Orlovu 
vojske  i  krajskijeh  bajemez-topova.  Nar.  pjes. 
liorm.  1,  35.  Pa  on  vice  n  ordiju  krajsku.  1,  191. 
Nudali  mu  mjesto  prvoga  slikara  krajskoga.  M. 
Pavliuovic,  rad.  66.  Dopusti  mu  da  se  okruni 
naslovom  krajskim.  M.  Pavlinovii?,  razg.  36.  Na- 
rodni  blazniteji  gori  su  od  krajskih.  razl.  spisi. 
190. 

KRA^;STVO,  n.  vidi  krajevstvo.  —  Od  xiii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (krajb- 
stvo,  gledaj  krajevbstvo).  .Qtbcb  synu  krajbstvo 
predajuste.  Domentijanh  216.  Surodniku  krajb- 
stva  mi.  Spom.  sr.  2,  2.  (1313).  48.  (1340).  Vla- 
stele  krajbstva  bosanbskoga.  Mon.  serb.  254. 
(1405).  3  leta  krajbstva  svojego.  Glasnik.  11,  161. 
Obrao  je  Bog  misnike  za  svoje  krajstvo.  I.  An6ic, 
ogl.  29.  Olovo  je  misto  krajstva  bosanskoga. 
RadoJAvic  62.  Da  pako  mu  i  ostavi  Cipra  kraj- 
stvo prjekoplodno.  J.  Kavanin  112b.  Ti  si  sila 
koja  hrabris  krajstvo  od  nebesa.  130''.  Cim  je 
u  krajstvo  svo'e  odjalio.  19I'^.  Za  krajstva  ka  ti 
uzima  ista  krajstva  nemu  otima.  213*.  Krajstva 
vazam  pograbjena  crna  od  mora  do  crjena.  223". 
Potar  Pazman  bramba  krajstva  prevelika.  261''. 
Gradom,  krajstvim,  pak  ozacim.  277*.  Kad  smo 
u  krajstvu  mi  Bozjemu.  501''.  Bog  mu  prosti  i 
povrati  krajstvo.    J.   Banovac,   pripov.   70. 

KRA^STICA,  f.  iinc  vodi  u  Crnoj  Gori.  Glas- 
nik. 40,  36. 

KRA.]jiU§T,  /.  vidi  krjust.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovti  (vide  krjust).  Od 
sarana  krajust.    Nar.  prip.   vuk.  86. 

1.  KRAM,  m.  jamacno  je  ista  rijec  sto  i  hram 
(vidi),  ako  se  i  ne  upotrebfava  svagda  u  istijem 
znacenima  sto  i  ona.  —  Mislim  da  nije  isto 
sto  ceL  kram  i  po(.  kram,  ducati  (od  srgnem. 
kram).  —  Nalazi  se  samo  u  pisaca  dubrovac- 
kijeh  (u  Voltigijinu  je  rjeiniku  doSlo  bez  sumne 
iz  Belina),  te  va^a  da  k  stoji  samo  grijeskom 
■mj.  h  (sar  se  mislilo  na  tal.  camera?).  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (.ca- 
mera, cioe  stanza  da  dormire'  ,cubiculum'  161'' ; 
, stanza ,  cioe  camera'  ,cubiculum'  706'' ;  ,pa- 
lazzo  e  palagio'  ,palatium'  536"'),  u  Voltigijinu 
(jStanza,  camera'  ,kammer'),  M  Stulicevu :  ,cu- 
pola'  , fornix ,  testudo  (pp.  e.  in  recentioribus 
templis  ea  pars  quae  in  rotundis  fornicis  instar 
maxima  eminet)';  kram,  to  jest  stan  , camera'  ,cu- 
biculum'. 

a.  u  naj  starijim  primjerima  znaci  Ho  i  soba 
(vidi  i  u  rjecnicima)'.  Naj  lise  ti  prami  kada 
t'  se  rastrese,  tadaj  se  tvoj'  krami  svitlostju  na- 
rese.  §.  Menceti6  89.  Kad  bih  u  lie  kram.  239. 
Namislih  u  ne  kram  da  pridem  na  silos.  252.  — 
tako  ce  znaiene  biti  i  u  ovom  primjeru :  Toliko 
je  od  krama  do  celije,  koliko  od  celije  do  krama. 
(Z).  Poslov.  danic. 

b.  dvor,  polaca. 

<i)  u  pravom  smislu.  Neg  cin'te  (bo- 
govi!)  da  prijam  bogactvo  6ackovo,  i  vladam 
negov  kram  (u  akademickom  izdanu  stoji  mojom 
grijeskom  hram)  i  carstvo  negovo.  D.  Zlataric  3'i. 
Sred  nib  (perivoja)  carski  pribogati  i  prisvijetli 
kram  se  kaze.  I.  Gundulic  533.  Mjeste  krama 
gdi  raskosna,  mrazna  spila  bjehu  dvori  ...  G. 
Palmotic  3,  101''.  Ona  (desnica  Bozja)  uzvisi 
mene  (Davida)  i  stavi  krajevskoga  posred  krama. 
I.  Dordic,  salt.  402.  —  vaja  da  amo  pripada  i 
ovaj  primjer:  Gar,  rijec  koga  jedna  sama  za  za- 


1.  KRAM,  b,  a).  4 

kon  je  svemu  istoku,  sred  raskoSnijoh  vedrijoh 
krama  ki  ato  svijoin  je  na  visoku  ...  I.  (iun- 
dulid  563. 

h)  II  prenese.nom  smislu.  an)  iwp^e.  .Tur 
u  pojijoh  punijeh  gizdo,  sred  kijeh  sunco  Icrain 
svoj  irna,  vidu  medu  svjetlostima  /.lataii  vijenac 
ciuit  zvizde.  I.  Gundulid  11.  —  bh)  ce.sto  maci: 
rnj,  neho.  Ki  6ini  tebe  (Isuna)  o6,  uebeski  dvor 
i  kram.  S.  Moiiftetii''.  .139.  Da  mogu  poznat  ja 
niii  kram  i  vidjot,  gdi  drugo  sunoe  sja  vise  nas 
na  on  svijet.  M.  Votranid  1,  6.  (jdi  je  tamo 
visi'ii  kram  u  slavnoj  dr/.avi.  1,  120.  A  nijedan 
Boii  stvor  ne  moze  na  svijeti  taj  rajski  kram  i 
dvor  jozikom  izrijoti.  1,  146.  Poslan  bi  na  saj 
svijet  iz  krama  lajskoga.  1,  303.  Hoco  li  visrii 
kram  tamo  me  prijati.  2,  48.  Tvoj  otac  (Bog) 
svoj  kram  stvori.  2,  213.  BoXi  kram  tko  lioce 
iskati.  2,  277.  Neka  tvoj  visui  kram  budemo 
iskati.  N.  Dimitrovid  86.  O  Boze,  cin'  otvorit 
visi'ii  kram.  M.  Urzic  418.  Isus  ostavi  viciii 
kram,  da  shrani  clovika.  456.  Ere  se  gorni  kram 
nebeski  otvori.  473.  Trijeba  je  podniti  velike 
muke  nam,  hoteci  dobiti  taj  visui  dvor  i  kram. 
U.  Kanina  l.'ila.  I  razlog  s  liim  side  i  pravda 
s  neba  k  nam,  i  s  liime  uzide  u  visui  opet  kram 
(u  akadeiniikom  izdanu  mojom  r/rijeskom  stuji 
hram).  D.  Zlataric  97a.  Od  audela  druzbe  uresne 
prid  visi'iega  kram  kupe  se.  G-.  Palmotio  3,  90''. 
Trig  svijetloga  krama  okolo,  gdi  uebeski  cao.ko 
sjedi,  costita  se  vojska  nbredi.  3,  217«.  Pribivas 
11  sjajnom  krama  kraja  blazonstva.   L.  Radio  110. 

—  <:c)  pakau.  Zasto  je  tuj  za  vas  pakjeui  kram 
1  dvor.  M.  Vetrauic  1,  381.  Ovi  dolni  kram 
(pakao).    2,  204. 

C.  sood,  kube  (vidi  u  Stulicevu  rjecniku). 
Kram  neboski  i  dvorovi  vrhu  zvijezda  tebi  stoje. 
i;.  Palmotic  2,  511.  Kram  stanoviti  nad  ne- 
besim  ,fermamento,  il  cielo  stellato'  ,firmamen- 
tum'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  3011''.  Nad  suncem, 
zvijezdam  pobjen  kram  veseli.  I.  Dordic,  salt. 
53.  Vrhneboski  j>od  kram  sjedo.  uzd.  133.  Pod 
jednijem  kramom  leze.    (Z).  Poslov.  danic. 

2.  KRAM,  m.  ime.  proslopu  na  Vlasica  a  Sr- 
biji  a  okriigu  iabaikom.  M.  D.  Milicovic,  srb. 
-1 19. 

1.  KRAMA,  /.  sitna  trgovina,  nem.  kram.  — 
U  jednoga  pisca  cakavca  xvi  vijeka,  i  u  nase 
vrijeme  u  Istri,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
eevu  (,merx,  mercimonium'.  v.  trgovina),  u  Jam- 
bresicevu  (.mer.x'),  a  Voltigijinu  (.mercanzia,  mer- 
catanzia'  ,handel,  kaufmannswaare'),  u  Stulicevu,: 
v.  trgovac(!)  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Habde- 
liceva(?).  Razlike  plavi  s  razlikimi  kramami 
gledajuci.  P.  Zoranid  42-'».  Krama  , mercimonium; 
res  variae  sine  ordine  commixtae'.  D.  Nemanid, 
cak.  kroat.  stud,  iftsg.  19. 

2.  KRAMA,  /.  koliba.  —  Va^a  da  nije  srodnu 
.s  1.  kram.  —  U  jednoga  pisca  Bosnaka  nasega 
vreinena.  Malo  vrijemo  vr|ali  po  sami  dariu 
^oi-om,  a  nodu  po  krami  (tumaceno  na  dno  strane: 
koliba  u  sumi  drvarska,  ugjarska).   Osvetn.  4,  6. 

—  Ima  i  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  ova 
rijec,  i  po  svoj  prilici  znaci  sobu:  Pripovida  Plu- 
tarko  da  u  Ateni  biuii  s  poda  od  krame  po  jedan 
mis  mrtav,  sin  sunu  se  s  golim  malim  madem 
u  ruoi  suprod  ocu  koji  bijase  od  glada  pritrco  za 
zgrabit  ga.  A.  d.  Bella,  razgov.  171.  ali  je  kniga 
nagrdenii  stamparskijem  i  drugijem  pogre§kama, 
ie  maze  biti  da  treha  iitati:  od  krama  (vidi  1. 
kram,  a). 

KRAMAL,  m.  ime  nekakvome  gradu  (samo  u 
narodnoj  pjesmi  ho.iatitikiij  xix  vijeka).  Otkako 
je    postala   krajin.a,    nijo    jev.sa    postala    vlaliina 


2  KRAMARSTVO 

nogo  i5to  je,  vesela  druicina,  mila  (?  ,mili')  dorca 
od  Krama|a  kra|a.  Nar.  pjes.  stojad.  2,  .35.  Pa 
odoso  bijelu  Kramalu,  te  ih  vido  od  Kramala 
kra|u.    36. 

KRAMA^jSKI,  adj.  koji  pripada  Kramalu. 
Neka  hiti  polu  kramalskome.  Nar.  pjes.  stojad. 
2,  39. 

1.  KRAMAR,  kramdra,  m.  od  srnem.  kram.ir, 
iovjek  koji  trzari,  ali  u  naiem  jeziku  ima  i  driign 
znaceiie.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc:  krii- 
mfi.ru  (kramare),  kriimari.  —  Od  xvi  vijeka  (na- 
lazi  se  i  xm  vijeka,  ali  kao  ime  musko,  vidi  o), 
premda  se  ne  zna  pravo  znacene:  Jaz  Mateas, 
Benedika  kramara  sin...   Mon.  croat.  310.  (1599). 

a.  covjek  koji  trzari,  pa  i  u  osobitom  zna- 
cenu:  koji  prodaje  (na  sitno)  mirodije  (vidi  u 
Mikalinu  i  u  Bjelostjencevu  rjecniku).  —  Izmedu 
rjecnika  u  3lika\inii  (kramar,  spicar,  koji  pro- 
dava  slatka  koronja  ,aromatarius'),  u  Bjelostjen- 
cevu (,mercator,  institor,  negotiator'.  2.  kramar 
zadimbe  ,aromatarius'),  u  Jambresitevu  (,mer- 
cator'),  u  Voltigijinu  (,mercante,  mercatantuocio' 
jhandelsmaun,  kaufmann'),  ti  Stulicevu  (grijeskom 
v.  trgovina  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Habdeli- 
ceva,  isporedi  kod  1.  krama).  Kramar  ,kleinver- 
schleisser'.    Zbornik  zak.  1853.  150. 

b.  koji  je  kao  starjesina  medu  kirigijama  i 
kao  takovi  pogada  se  s  musterijama  i  za  sebr.  i 
za  nih.  a  Belinu  je  rjecniku  mala  drukcije  zna- 
cene. —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,bagaglione, 
colui,  che  conduce  le  bagaglie  dell'  esercito'  ,calo' 
124b;  ,mulattiere,  colui  che  guida  i  muli'  ,mulio'' 
502*),  u  Stulicevu  (,mulio,  calo'),  u  Vukovu  (,der 
hauptfrachter,  der  die  fracht  fiir  sich  und  seine 
gesellschafter  bedingt'  ,vecturarius  primarius'). 
I  ko  dovjek  od  velicijeh  medajica  i  kramara,  u 
pameti  vede  od  prioijeh  varak  nacin  misli  i  stvara 
(nije  mi  posve  jasan  smisao.  ali  u  Belinu  i  u 
Stulicevu  rjecniku  stoji  kao  primjer  kod  same 
rijeii).  I.  Gundulid  470.  Skupise  se  svi  dvorani 
za'edno  s  bojnim  janicari  i  dragoman  vrijedni  i 
znani  s  redovnikom  i  kramari,  tere  s  muostvom 
od  putnika  .  .  .  otidose  svikolici.  J.  Palmotic 
164  — 165.  Kramar,  isto  kao  pratilac,  kirigija. 
(Skurla).  168.  A  za  put  im  rasladiti,  da  ira 
dobra  kob  naride,  Stojan  kramar  glasoviti  po- 
pijevati  prid  liim  klice.  170.  Vasem  gospostvu 
dajem  na  znanje  da  mi  je  bio  kramar  otisao,  bio 
u  partigu  i  jest  dosao.  Starine.  11,  112.  (oko 
1664).  Bo}e  je  biti  i  kramar,  nego  kirigija.  Nar. 
blag,  mehmed  beg  kapet.  25. 

c.  ime  musko.  Sudac  Kramar.  Mon.  croat. 
24.  (1275,  prepis.  1546). 

2.  KRAMAR,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.     Kramarb.    S.  Novakovid,  pom.  1.35. 

KRAMARI,  m.  pi.  ime  seocu  u  Hcrcegovini. 
Statist,  bosn.  117. 

KRAMARIC,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka. 
Mihovil  Kramarid.  Mon.  croat.  202.  (1512).  Kra- 
marid.    Schem.  zagr.  1875.  265. 

KRAMARITI,  kramarim,  impf.  trzariti,  ra- 
diti  kao  kramar.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku : 
kramarim  ,nundino,  mercor,  mercimonium  exer- 
ceo'.  V.  mmdino;  u  Jambresicevu :  kramarim 
, mercor' ;  u  Voltigijinu:  ,mercanteggiare,  mer- 
cantare'  ,handoln';  u.  Stulicevu:  v.  ti'govati. 

KRAMARSKI,  adj.  koji  pripada  kramarima. 
—  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  v,  trgovecki,  i  u 
Voltigijinu:  ,commerciale,  negoziatorio'  ,kauf- 
miinnisoh'. 

KRAMARSTVO,  n.  posao  onoga  stoje  kramar. 


KEAMAESTVO  4i 

—  U  Stiilicevu   rjeiniku:  ,uffizio  di   bagagliono' 
,caculatus'. 

KRAMATI,  kramara,  impf.  zveketali_  (o  veri- 
gama).  —  U  nase  vrijcme  u  sjevernijeh  cakavaca. 
Sad  se  pocelo  od  sell  stran  strasuo  rusit,  z  lanci 
kramat,  skripat.  Nar.  prip.  mikul.  12.  Cuje, 
kako  lanci  kramaju.    48. 

KE.AMCIC,  tn.  dem.  1.  kram  (iiprav  dem.  kni- 
mak.  alt  ovoj  zadnoj  rijeci  nema  potvrde).  — 
Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  1.  ,piceola  cupola' 
, parvus  fornix'.  2.  v.  stancic. 

KRAMCICI,  III.  111.  iiiie  seocu  u  Bosni.  Schem. 
bosn.   1864.  47. 

KRAMER-SELO,  n.  ime  selii  u  Bosni  u  okriigu 
siirnjevskom.    Statist,  bosn.  22. 

KRAMNIK,  m.  u  Stulicevu  rjeiniku :  v.  loznicar. 

—  Vaja  da  je  sain  pisac  ovit  rijei  naiinio. 
KRAMOL,  m.  tine  musko.  —  xiv  vijeka.    Dedb 

imb  Kramolb.    Dec.  hris.  2(i.  9-5. 

KRAMOLA,  /.  huka,  buna,  smutna,  neinir.  — 
Od  srlat.  carmula  (seditio)  sto  hi  hila  rijec  uzeta 
ig  starohavarskoga  jrzika.  —  Bijec  je  stara  (isprva 
kormola),  isporedi  stsliw.  kramola  i  bug.  krainola, 
malorus.  koromoly  (i>lar.).  —  Nalazi  se  do  xiv 
vijeka,  pa  opet  a  nase  vrijeine  u  pisaca.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  nabuna  s  dodatkom 
da  je  rijei  ruska)  i  u  Daniiiievu  (,seditio ;  tu- 
multus;  rixa').  Kramolu  vbzdvizo  na  me.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  23.  Bezb  kramoli  mozesi  me  osta- 
viti.  Domentijan''  14.  Ako  se  koja  kramola  ucini 
medu  nami,  da  se  sudomb  ispravja.  Mon.  serb. 
2:i.  (1234 — 1240).  Ne  ustrasi  se  kramoly  jego  ni 
lajanija.  Dauilo  85.  Progna  vbse  meteze  tvore- 
steje  i  kramoly.  109.  Kramola  ,cravall'.  Jur. 
pol.  terminol.   121. 

KRAMOLITI,  kramolim,  iinpf.  bnniti  (ciniti 
kramolu).  —  Uijei  je  starosloeenska,  i  nalazi  se 
u  knigama  pisanima  crkeenijem  jezikoin  (oidi  P. 
Miklosic,  lex.  palaeoslov.-  kod  kramoliti),  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Daniiiievu  (.turbare').  iini  ze 
kramo[aliu  mnihi.    Glasnik.   10,  257. 

KRAMOLNIK,  m.  iovjek  koji  kramoli.  —  Rijei 
je  staroslovenska,  i  nahodi  se  samo  u  knigama 
pisanima  crkeenijem  jezikom.  Sego  kramolbnika 
vodeste  sb  soboju.  Dauilo  346.  vidi  i  F.  Mi- 
kloSic,  lex.  palaeoslov.-  kod  kramolbnik-b. 

KRAMP,  m.  neko  orude  za  kopaiie  2ein(e  (oidi 
Bogdanoviievn  tumaiene),  nein.  krampe.  —  ispo- 
redi objeteliea.  —  Od  xviii  vijeka  po  sjeucroza- 
padnijem  krajevima,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelo- 
stjenievii  (kramp,  motika  dvoratica,  zubaca  ,bi- 
palium,  bidens,  rutrum'.  2.  krarap  tremi  zubmi, 
trojzubje  ,tridens'.  3.  kramp  za  kopaiie  kamena, 
ramper  ,harpago'),  u  Jambresiieva  (,bipalium,  bi- 
dens'), u  Voltigijinu  (,zappa'  ,haue'),  u  Stulicevu 
(v.  motika  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjen- 
ceva).  Ovo  ti  je  kramp  i  motika.  Nar.  prip. 
inikul.  55.  Kramp,  orude  nalik  na  budak,  s  jedne 
strane  nalik  na  budak,  a  s  druge  strane  silast 
za  kameiie  kretati  i  vaditi.  J.  Bogdanovic.  Kramp 
,ra3trum'.    D.  Nemanio,  cak.  kroat.  stud.  12. 

KRAMPA^j,  krampja,  m.  nokat  (panga?).  — 
U  nase  vrijeine  u  Istri  (novoslov.  krampa|). 
Krampa[  , unguis',  gen.  krampja.  D.  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud.  21. 

KRAMPIOAK,  krampicka,  m.  dem.  kramp.  — 
n  nase  vrijeine  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KRAMPINA,/.  augin.  kramp.  —  U nase  vrijeine 
u  Ijici.  jDovade  mi  krampinu,  da  ovaj  kamen 
izvalim'.    J.  Bogdanovic. 

KRAMPLAC,   krampjiica,    m.    onaj  (iovjek  Hi 


3  2.  KRANAC 

zvijer)  u  kojcga  s((  krdinpji.  —  U  na^e  vrijeine  u 
Istri.  Kramp]ac  ,uugulatus  (homo,  animal)',  gen. 
krampjaca.     D.  Nemanid,  cak.  kroat.   stud.  48. 

KRAMPl^IO.  HI.  dem.  krampaj.  —  U  nasr 
vrijeine  u  Istri.  Kramplic  ,unguiculus',  gen.  kram- 
pl'ida.    D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  38. 

KRAMUSKA,  /.  suvrst  krusko  (Vajavac).  B. 
Sulek,  im.  169. 

KRANCA,  /.  u  dva  primjera  iz  Bosne :  u  dru- 
goine  znaii  ohalu  na  rijeci  Hi  mozebiti  nasap ; 
po  tome  kao  da  u  prvome  ziiaci  zidove  na  pa- 
lubi  a  lade.  Kake  su  im  na  brodov'ma  krance. 
Nar.  pjes.  petr.  3,  532.  Al'  Bojana  ne  dala  joj 
gaza,  mosti  pali,  poroiiene  krance.   Osvetii.  5,  134. 

KRANClO,  m.  nejasna  rijei  (lonac?)  na  jednoin 
injestu  XVI  vijeka.  Uzmi  brzo  krancid  jedan,  u 
kom  prije  nije  bil'  nista,  ter  ga  vina  od  godista 
napun',  i  ostav'  u  I'l  kus  medan  a  pak  u  torn  sve 
jedino  stavi  varit  sve  to  duue.    S.  Bobajevic  209. 

KRANCIC,  MS.  prezime.  —  Poinine  se  xvii 
vijeka.  ,Ivanus  Mouoslovi'  ki  se  imenuje  pri- 
devkom  Krancic.    P.  Vitezovio,  kron.  163. 

KRANEVIC,  »t.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okruyu 
knezevaikom.  Niva  u  Kranevicu.  Sr.  iiov.  1872. 
970. 

KRANOVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeine. 
Schem.  segn.  1871.  95. 

1.  KRANAC,  Kraiica,  m.  iovjek  rodoin  is 
Kranske.  —  Akc.  kaki  je  u  noin.  sing,  taki  .je  u 
ostalijem  padeziina,  osim  voc. :  Kraiide,  Kranci, 
i  gen.  pi.  Kraiiaca.  —  Daniiii  inisii  da  je  osnova 
kran  postala  od  krajin,  vidi:  ,Kraiiac'  mjesto 
,Krajinac'.  osn.  341,  i  doista  je  Kraiiska  hila 
krajina  medu  Slavenima  i  Nijemcima ;  ali  po 
svoj  prilici  Miklosic  ima  pravo,  koji  tvrdi  daje 
osnova  uzeta  od  narodnoga  iinena  Garni  (ovo  je 
pleme  keltsko  sto  je  u  rimsko  doba  stanovalo  u 
Kranskoj).  doista  hi  se  prva  etimologija  potvr- 
dila  neinackijem  imenoin  Kraiu,  ali  i  ovo  maze 
postati  od  slovenskoga  Kraii.  —  (M  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (.Craner'  ,Japodes 
vel  Jappes'),  u  Bjelostjenievii  (kajkavski  Krai'iec 
jCarniolus'),  u  Jambresiievu  (Kranci  , Garni'),  u 
Voltigijinu  (,Craguolino'  ,Krainer'|,  u  Stulicevu 
(Kraiiec  ,Carniolus'  iz  Uahdeliceva),  u  Vukonu 
(,der  Krainer'  ,Garniolanus). 

a.  M  pravoin  znaieim,  uopce.  Jedan  hrvat- 
skoga  jazika  clovik  u  potrebi  more  jednoga 
Kraiica  razumeti.  Anton  Dalm.,  nov.  test,  pred- 
govor.  Prisili  Kraiice.  P.  Vitezovic,  kron.  62. 
Trsatjanin,  ne  Kraiiac.  42.  Dosao  je  Kraiiac 
s  Kraricidi,  pojia  j'  lava  s  lavidi.  Dosal  je  Hrvat 
s  Hrvati,  pojia  je  Kranca  s  Kran6iri.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  150.  Kraiici  Bee  zovu  Dunaj.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  154. 

b.  kao  sto  iesto  biva  i  kod  drugijeh  narod- 
nijeh  iinena  (isporedi  Hero),  susjedni  narod 
gdjegdje  upotrebjava  ovo  ime,  ako  i  u  pravoin 
smislu,  s  preziranein  i  kao  uvredu.  Grsti  vam 
se  na  onu  cejad  koja  su  od  va.s  niza,  ter  ji  po- 
grdujete  govoreii  jim:  ,Ti  si  Vlah,  Boduo,  Kraiiac' 
i  drugacije.  J.  Banovac,  pred.  98.  s  toga  po  sje- 
verozapadnijem  krajevima  pravoslavni  Hriscani 
zovu  ovako  Katolike  i  uopce  (ude  sto  nose  za- 
padiio  odijelo.  Sve  izlaze  Kranci  pod  skrjaci. 
Nar.  pjes.  hiJrm.  2,  281.  Izvadio  spanursko  odilo 
sto  ga  nose  Kraiici  po  Kotarih.  Hrv.  nar.  pjes. 
3,  417.  Sto  su  glasi  sisli  do  Gospicia,  da  su  te 
Kranci  u  more  bacili.    4,  303. 

2.  KRANAC,  kniiica,  m.  grab  ilug  i  ^;u■cll. 
Bozjakovina.  D.  Hire.  —  Ista  je  rijei  sto  1. 
Kraiiac. 


KRAI^ADI.TA 


2.  KRAPAN 


KRANADIJA,  /.  coll.  kao  pliir.  ICraiWe  (vidi 
1.  KraAau,  b).  —  isporedi  KranCadija.  —  U  nase 
vrijeine.  Ja  liisca  nagojila  uisain,  da  ga  zuta  jubi 
Krai'iadija.    Ilrv.  nar.  pjes.  3,  217. 

KEANCI,  Kraiiaoa,  m.  pi.  ime  selu  u  Hroatskoj 
u  supaniji  modrusko-rije.ikoj.  Razdije).  44.  — 
Mnozina  ud  Kraiiac. 

KRANCADIJA,  /.  cnll.  kao  pi.  KraAac  t7t 
Krante.  —  isporedi  Krai'iadija.  —  U  nase  vrijeme 
n  Lici.    ,T.  Hoa:danovi6. 

KRANCAN,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.   1875.  228. 

KRANCE,  Krdnfieta,  n.  d>'m.  Krai'iac  (govori 
.ie  s  preziranem,  vidi  Kranac,  b).  —  V  naSe 
nrijeine  u  Lici.  ,Provari6o  le  Kraiice  na  oci'. 
J.   BogJaiiDvic. 

KRANCICA,  f.  imo  livaiii.  Kupcina  dona.  D. 
Hire. 

1.  KRANCIt',  m.  dem.  Kraiiac  (mladi  Hi  mali 
Kranac).  —  U  nase  vrijeme.  DoSao  je  Kranac 
s  Krai'iCidi.  Nar.  pjes.  istr.  2,  1-50.  KraAcic,  dem. 
od  Kranac.    J.  Bogdanovid. 

2.  KRANCIC,  m.  ime  nivi.  Virje  kod  Vinice. 
D.  Hire. 

KRANCICI,  »».  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travnickom.    Statist,  bosn.  72. 

KRANCINA,  m.  augm.  Kranac.  —  U  naSe 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KRANEVINA,  /.  vidi :  ,Lako  ti  je  svakog 
Kraiica  poznati,  jer  svaki  Kranac  zaudara  kra- 
nevinom.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogda- 
novii. 

1.  KRANICA,  /.  zensko  ce]ade  iz  Kranske 
(zensko  pretna  1.  Kraiiac).  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  Kranica.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmeiu. 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (.Carniola')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Voltigijinii  (,Cragnolina'  ,Krai- 
iierinn'),  u  Stulicevu  (,mulier  Carniola'),  u  Vu- 
kovu  (,die  Krainerin'  ,Carniolana').  —  Moze  zna- 
ciii  sto  i  Krscanka  (katulicke  ruke),  vidi  1.  Kra- 
nac, b.  Da  se  junak  ja  zeniti  necu,  ja  zeniti 
s  krscenom  divojkom,  ni  s  Vlahiuora  ni  s  lipom 
Kranioom,  nego  junak  Turkinom  divojkom.  Nar. 
pjes.  marj.  65.  Nek  se  kupe  lijepe  djevojke,  lipe 
bulo  i  lipe  Vlahine  i  ostalo  jostere  Kranice.    113. 

2.  KRANICA,  /.  nekakva  sjekira.  —  Vala  da 
je  ista  rijec  sto  1.  Kranica.  —  U  nase  vrijeme. 
Kranica,  sjekira  rusava,  koja  hrastovo  rusi  (sijece). 
Rijec  medu  duzifiarima.  F.  Hefele.  Kranica,  vrst 
siroke  sjekire.  Zdralovo  kod  Belovara.  D.  Hire. 
Kranica,  mala  sjekira  u  dugara.  Vrbovsko.  D. 
Hire. 

3.  KRaNICA,  /.  ime  dvjema  pustama  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  bjelovarsko-krizevackoj .  Raz- 
dije).  110.  —  Bice  ista  rijec  sto  1.  Kranica. 

KRANICETINA,  /.  augm.  Kranica.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

KRANIJA,  /.  coll.  Krat'ici.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Kranija  collect.  ,Carniolani'.  D.  No- 
manic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  43. 

KRANSKA,  /.  Carniola,  pokrajina  u  Avstriji, 
uprav  kraiiska  zemja,  vidi  kraiiski,  a,  b).  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,Krain, 
Krainland'  ,Carniolia,  Carnia').  Imena  slavjan- 
skoga  jedva  je  naci  u  bijednoj  Kranskoj.  M. 
Pavlinovic,  razg.  7. 

KJiANSKI,  adj.  kaji  pripada  Krancima  i  zem^i 
u  kojoj  oni  zive,  uprav  knji  pripada  Kranu,  ali 
se  Krai'i  sad  zove  u  .flovcHskom  jeziku  samo  neki 
grad  (nem.  Krainburg).  —  Madi  postana  vidi  1. 


Kranao.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rje6nika  u 
Mika(inu  (vidi  kod  a,  b)),  u  Bjelostjencevu  (,car- 
niolicus'),  u  Voltigijinu  dcragnolino,  carniolico' 
,krajnoriscli'),  u  Vukovu  (,krainisch'  ,carniolanu^'). 
U.  adj. 

a)  uopie.  Do  doZelo  kranske.  Mon.  croat. 
15.5.  (1493).  Iz  kraiiskoga  tlraaSenja.  Anton 
Dalm.,  nov.  teSt.  1,  predgovor.  ^Avo  i  krai'isko 
puke  uzgane  gasi.  .1.  Kavanin  262«.  Hrvati  u 
varmodi  zagrepskoj,  varazdinskoj  i  krizovaftkoj, 
kojijeli  je  jezik  kao  prijelaz  iz  kraAskoga  ii 
srpski.    Vuk,  kov6.  23. 

h)  pokrajina  se  zove  ki-anska  zemla,  ali  ,ie 
u  nase  doha  cesce  izostavja  zom|a.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Mikafinu  (kranska  zemja  .Carniola'), 
u  Bjelostjencevu  (kraiiska  Z6m|a  .Carniolia'),  u 
Voltigijinu  (kraiiska  zem(a  ,Cragno'  ,Krain').  So- 
lenje  kranske  zom|6.  P.  Vitezovift,  kron.  .'$8.  U 
kraiVskoj  zemji  u  staro  vrime  jest  bio  obifiaj, 
kada  bi  novoga  priucipa  po3tav|ali,  onda  onaj 
princip  prid  svim  pukom  bi  od  jednoga  paras- 
nika  morao  zdravu  zausnicu  primiti.  D.  Rapic 
177. 

r)  moze  znaciti  i:  koji  pripada  Katolicima, 
vidi  1.  Kranac,  b.  Kraiisko  zvono  i  arbanaska 
zena  i  gradsko  magare,  to  su  naj  vedi  mucen-ci 
na  ovome  svijetu.  (,Kran3ko'  ovdje  znaoi  upravo 
jkrscansko',  jer  Krscani  zvone  vise  nego  Hri- 
scani.  u  Hrvatskoj).    Nar.  posl.  vuk.  160. 

b.  adv.  kranski,  n.  p.  o  jeziku:  govoriti 
kraiiski.  —  U  Bjelostjencevu  rjeiniku :  po  kraiiski 
,carniolice'. 

KRANSKO  SELO,  n.  ime  pusti  a  Hrvatskoj 
u  zupaniji  licko-krbavskoj.    RazdijeJ.  36. 

KRAOS,  m  vidi  kravosac.  —  U  jednoga  pisca 
Dalmatinca  xix  vijeka.  Kraosi  o6i  ispijaju.  M. 
Pavlinovic,  rad.  18. 

KRAOSICA,  /.  vidi  kravosica.  —  U  pjesmi 
na.iega  vremena,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (u 
pjesmi  ,art  schlange'  , serpens  quidem').  Ona  ima 
zlatoruka  sina,  a  banica  zmiju  kraosicu.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  G2.  Nije  ovo  zmija  kraosica,  no  je 
ovo  ogiianiti  zmaju.    2,  63. 

KR.4.P,  m.  ovako  se  zovu  neke  vrste  ribe.  — 
Rijec  je  stara  (korpi.),  isporedi  rus.  Kopoiii.  — 
Od  lat.  carpo  Hi  od  stgnem.  charpho.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (krap,  riba  ,carpio,  car- 
pius,  cyprinus'),  u  .lambresicevu  (,carpio'),  it  Vol- 
tigijinu (,carpione,  pesce'  .karpfen'),  u  Stulicevu 
(krap,  riba  ,cheppia,  pesce  di  mare'  ,clupea,  thryssa, 
alosa'),  u  Vukovu:  (po  jugozapadnijem  krajevima) 
vide  saran. 

a.  vidi  saran.  Krapi  spadaju  medu  ribe  kojo 
36  u  prometu  imaju  ocarinati.  Zbornik  zak.  god. 
1853.  998.  Krap  (riba  od  vode  u  Crnoj  Gori). 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  339.  Bijeli  krap,  Leuciscus 
virgo  Heck.  A.  E.  .lurinac.  progr.  varaz.  gimn. 
1880.  4. 

b.  neka  morska  riba.  Vepar  po  mora,  a  krap 
uz  goru.  (Z).  Poslov.  danic.  Krap,  Corvina  nigra 
Cuv.  Glasnik  hrv.  naravosl.  drustva.  281.  —  U 
Dubrovniku. 

KRAPAC,  Krapca,  m.  prezime.  —  U  nase 
vrijeme.    Schem.  zagr.  1875.  265. 

KRAPAK(?i,  Krapka,  m.  kao  da  je  ime  go- 
rama,  lat.  Montes  Sarmatioi,  nem.  Karpaten.  — 
Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Ugri  gdi  se  goriii 
Krapkom   razstav|aju.     I.   T.    Mrnavic,   osm.   :i8. 

1.  KRAPAN,  m.  nadimak.  u  hrvatskoj  krajini. 
V.  Arsenijevie. 

2.  KRAPAN,  m.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  ko- 
taru  sibenskom.    Report,  dalm.  1872.  27. 


KEAPATI  4 

KRAPATI,  krapam  fiti  krapjem?),  impf.  vidi 
kropiti  prcma  cemii  Je  krapati  kao  iterativni 
fjlagol.  —  Moze  biti  i  prastavenska  rijec,  ispo- 
redi  rus.  icpanarb,  ces.  krApati.  —  Na  dva  mjesta 
XVI  vijeka. 

•A.  neprelaziw,  kapati.  Odzgara  krapaie  pri- 
ll robna  rosioa.    M.  Vetrani6  2,   190. 

I>.  prelazno,  s  ohjektom  vodu,  strapati.  Vodu 
na  ne  obraz  krapase.    F.  Vraucic,  ziv.  89. 

KRAPATUR,  krapatilra,  m.  vidi  krpatur.  — 
U  nase  vrijeme  it  Lici.  Gradani  svoj  bijac  ma 
lie  od  vnne,  nego  od  u§vona  pamuka  zovu  ,kra- 
paturem'.  .T.  Bogdanovic.  Krapatur,  krapati'ira, 
jorgan.    V.  Arsenijevic. 

KRAPATURIC,  m.  dem.  krapatur.  J.  Bogda- 
novic. 

KRAPATUBINA,  /.  angm.  krapatur.  J.  Bog- 
danovi<^.. 

KRAPINA,  /.  mjesno  ime.  u  Hrvatskoj.  <i)  tr- 
yoviite  i  selo  u  ziipaniji  varazdinskoj.  Razdijej. 
9.5.  104.  jedno  se  od  nih  (jamacno  prvo)  pomine 
od  XH  vijeka  u  latinskije.m  kniyama.  ,Ex  diversis 
locis,  scilicet:  Krapina,  . . .'  Mon.  ep.  zagr.  tkalc. 
1,  3.  (1181).  —  drugo  se  zove  i:  Krapina-selo  i 
Krapinsko.  V.  Sabjar,  mjestopis.  203.  —  I>)  rje- 
cica.  Regulacija  save.  5.  pomine  se  od  xiii  vijeka. 
,Aqua  Crapina'.  Mon.  op.  zagr.  tkalc.  1,  221. 
(1287). 

KRAPINICA,  /.  selo  u  Hrvatskoj  it  zupaniji 
varazdinskoj .  Razdijej.  104.  —  Uprav  je  dem. 
Krapina. 

KRAPINSKE  TOPLICE,  /.  pi.  .selo  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  varazdinskoj.  Razdijej.  UH. 
—  isporedi  Krapina. 

KRAP^jA,  /.  oidi  kapja.  —  Na  jednom  mjestu 
xviii  vijeka.  po  sooj  je  prilici  stamparska  po- 
greska,  ali  bi  moglo  biti  da  se  nacinilo  prema 
krapati  i  kropiti.  Ako  sad  ocutis  krapju  inedeiie 
■slasti.    B.  Basic  72. 

KRAP^ANIGA,  /.  vrst  viuove  loze  crna  gro/.da 
(Dalmacija,  Danilo).    B.  Sulek,  im.  109. 

KRAP^E,  n.  ime  selii  u  Slavoniji  u  zupaniji 
pozeskoj.     Krapjo.    Razdijej.  126. 

KKAPUJ,  m.  ime  masko.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.    S.  Novakovic,  pom.  72. 

1.  KRAS,  m.  krasota.  -  Na  jednom  mjestu 
xvi  vijeka,  i  u  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena. 
A  tomuj  uzrok  je  tva  lipus  gizdava  koje  ki'as  i 
uros  do  zvizda  prosjava.  3.  Meucetic  169.  .Sve 
je  kolo  glavom  nadvisila  i  divnijem  kra.som  po- 
krasila.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  15.5. 

2.  KRAS,  m.  vidi  krijes  (vatra  .sto  se  lozi  iioci 
Ivana  dne).  —  U  nase  vrijeme  u  ugarskijeh  Hr- 
oata,  ali  rijec  nije  dosta  pouzdana.  Na  krasu 
zgoriti.  (.Teli  mi  se  priculo  ili  sam  odista  cuo 
izgovarat  ne  kres  nego  kras?  bar  sam  dva  puta 
tako  napisao.  F.  Kurelac).  Jacke.  203.  Ne6ete 
vi  mene  na  krasu  zgoriti.    204. 

3.  KRAS,  m.  mjesno  ime. 

a.  gore  na  jugu  od  Kranske  i  na  sjeoeni  od 
Jstre,  lat.  (.".arusavius,  tal.  (Jarso,  nem.  Karst.  — 
I'ostaje  od  talijanske  (ili  svakako  od  romanske.) 
rijeci  premjestanem  glasova  a  i  r.  to  se  potvr- 
duje  latinskijem  imenom,  a  druga  etimologija 
(kao  sto  se  misli,  od  krS)  ne  vrijedi.  —  Od  xvii 
vijeka.  Veliki  kuzni  pomor  po  Istriji  i  Krasu. 
P.  Vitezovic,  kron.  148.  Kras  ili  kr§.  .J.  Wes- 
soly,  kras  hrv.  kraj.  2.  —  Po  naravi  i  obliku 
onijeh  gora  doslo  je  do  opcega  znaiena :  greben 
ltd.,  ali  mislim  da  je  to  samo  u  pisaca,  oidi  a 
lijelostjenievu  rjecnikii :  kras,  v.  greben.  —  Kras, 

V 


5  KRASAN,  1. 

sl(ovenski,  ali  u  PleterSnikovu  rjeeniku  nema  ove 
rijeci),  ggr.  ,durr6r  boden'.  B.  Sulek,  rjer.n. 
znaiistv.   naz. 

I),  mjesto  na  ostrvii  Krku.  —  Od  xv  vijeka. 
U  kunfini  od  receuoga  Ka§telmu.s6a  na  Kras. 
Mon.  Croat.  97.  (1465).  —  isporedi  4.  Krasa,  a. 

1.  KRASA,  /.  vidi  a  Vukoini  rjeeniku:  Srbi 
pripovijedaju  da  se  zmija  zvala  , krasa'  dok  nije 
bila  Jevu  prevarila.  —  Moze  biti  da  je  krasa 
znacilo:  sarena,  sarovita  (vidi  kod  krasau). 

2.  KRASA,  /.  zem(a  kamenita.  —  isporedi  3. 
kras,  a.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Krilsa  , terra 
lapidosa'.   D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  19. 

3.  KRASA,  /.  ime  ovci.  Bastaj,  Daruvar.  I>. 
Hire. 

4.  KRASA,  /.  mjesno  ime. 

a.  hekakoo  mjesto  na  Krku,  isporedi  3.  Kras, 
b.  —  Pomine  se  od  xiii  vijeka.  Od  bure  Krasa 
(kao  granica).  Mon.  eroat.  316.  (1230,  prepis. 
1724).' 

h.  predijrade  kod  i/rada  liijeke.  Solmni.  se,L;-ii. 
1871.  80.      ' 

5.  KRASA,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka.  ICrasa 
a  sinb  mu  Beroje.    llec.  hris.  21. 

KRAS.\C,  Krasca,  m.  ime  musko.  —  xv  vijeka. 
Na  to  bista  dana  pristava  Krasac  i  Stancul.  Mon. 
Croat.  49.  (1419). 

KRASAHAN,  krasahua,  adj.  dem.  krasan.  — 
Samo  a  Stulicevu  rjeeniku:  ,bellulu3'. 

KHASAN  (krasan),  krdsna  (krasna),  adj.  vidi 
lijep,  od  cega  se  razlikuje  u  nase  vrijeme  tijem 
sto  je  u  krasan  jos  silnije  znacene  nego  u  lijep 
(vidi:  Krasan,  phil.  stil.  ,asthetisch',  tal.  ,este- 
tico';  art.  ,prachtig,  sehr  schon',  tal.  ,magnifico, 
eccellente'.  B.  Sulok,  rjecn.  znanstv.  naz.).  prije 
vafa  da  tako  nije  bilo  (kako  se  cini  po  rjecni- 
cima),  nego  kao  da  je  krasan  znacilo :  ugodan  za 
gledane  (pa  i  za  cuvene  i  za  druga  osjecana)  bez 
osobitoga  div^ena,  od  prilike  onako  kao  lat.  bollus, 
lepidus,  franc,  joli,  nem,.  hiibsch,  engl.  pretty. 
treba  dodati  da  je  i  Danicic  upotrebio  oou  rijec 
kao  mane  silnu  nego  lijep  (vidi  kod  1,  a,  a)). 
—  Akc.  kod  svijeh  nominalnijeh  oblika  ne  mijena 
se:  krasan,  krdsna,  krasnu  itd.  ili  krasan,  krasna, 
krasuu  itd. ;  u  slozenijem  je  oblicima  svagda  jaki : 
krasni,  krasna,  krasno,  krasnoga  itd. ;  takoder  ii 
adverbu.  —  U  obliku  krasbn-b  rijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  krasbni.,  rus.  icpaeiiF.u'i 
(obicno  znaci:  erven,  a  KpacuBF.iii  odgovara  na- 
seinii  krasau),  ceS.  krasnv,  j>o(.  krasny  (iijej)  i 
erven).  —  Postaje  nastavkom  bn  od  krasa,  lepota, 
krasota,  koje  rijeci  nemamo  u  nasem  jeziku  (ali 
vidi  1.  kras),  a  bila  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  krasa,  rus.  Kpaca.  ces.  krasa,  po(.  krasa. 
ovoj  rijeci  moze  biti  daje  prvo  znacene  bilo  boja, 
sara,  osobito  crvena.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vran- 
iicevH  (,eoncinnus;  lepidus;  venustus'),  u  Mika- 
linu  (krasni,  lijepi,  ujudan ,  pristali  ,elegan3, 
speciosus,  formosus,  pulcher,  bellus,  elegantis 
formao'),  u  Belinu  (krasan  ,aggratiato,  che  ha 
gratia'  , venustus'  SI'';  ,bello,  vistoso'  , formosus' 
136a  j  .galante,  garbato'  ,concinnus'  336a ;  ,leg- 
giadro'  ,venustus'  432*;  ,vago,  grazioso,  leggiadro' 
,el6gans'  750'' ;  krasni  , elegante,  ben  disposto, 
ornatn  e  puUito'  ,elegans'  285a),  u  Bjelostjen- 
cevu  (v.  lep),  u  Voltigijinu  (,galante,  bello,  adorno' 
,sch6n,  gesohickt'),  u  Stulicevu  (.pulcher,  venu- 
stus, formosus,  decorus,  honorificus') ;  u  Vukovu  : 
krasan  (krasan)  , schon'  , pulcher'.  cf.  lijep;  u  Dn- 
nicicevu  (krastnb  ,jucun(fu3;   venustus'). 

1.  adj.  —  Komp.:  krasniji.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  6.38,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,piu  elogauti^' 

30 


KRASAN,   1.  4 

.elegantior'  285'' ;  ,piu  loggiadro'  ,vonustior'  ■4:i2'>) 
i  II  Stulidevu. 

a.  0  celadetti. 

(l)  II  prauoin  smishi,  o  tjeloanuj  (epoti. 
UroSh  krasub  i  dostodivni.  videnijoiiib.  Okaz. 
pam.  £af.  54.  Danas  Jo  lijpp  i  krasaii,  a  sjutra 
straSan  i  pita  crvi.  M.  Kadni6  357''.  Ja  sam 
crna,  ali  sam  kra.'sna.  D.  Ba5i6  12!).  Poglodati 
na  krasnu  zenu.  Ant.  Kad6ic  250.  Dogodilo  se 
jo  voco  krat  da  so  jo  koja  liuda  zonctina  u/.jfala 
u  jiiliavi  kojoga  krasna  i  pristala  misnika.'  i539. 
()!  pivaj  krasnu,  Talijo,  divojkn.  M.  Kataiicii  59. 
&to  je  Maksim  krasan  duvoglija.  Nar.  j'jos.  vuk. 
2,  544.  Jo5  je  (op§i  Erdo|  od  Budima,  a  krasniji 
od  Jovana  bane.  2,  038.  Na  6ast,  braeo,  svakoin 
]<o  devojka,  mono  krasna  .Taiiuckina  Jana.  2,  641. 
Kukva  j'  krasna  gospoda  nevesta,  lepoto  joj  na 
krajiui  noma.  .3,  38.  AT  da  vidis  vojvodinu 
,lelu,  koliko  je  krasna  i  nglednal  4,  155.  Krasno 
momfe  ka"  balavo  som6e.  Nar.  posl.  vuk.  160. 
Lijepa  si,  draga  moja,  kao  Tersa,  krasna  si  kao 
■lerusalim  (Later:  schon  i  lieblich;  Ostervnld: 
bolle  i  agr(5ab!o).  D.  Danifiic,  pjosm.  6,  3.  — 
Onaj  prinijer  moie  ami)  pripiidati  a  i  pod  h) 
r.c) :  Kad  se  seta  vojvoda  Milosu,  krasan  junak 
na  ovoDie  svetu.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  317. 

b)  u  prenesenoin  smislu,  Hi  o  dobruti, 
viijanosti,  Hi  se  knie  od  mila.  uu)  iesto  se  kaze: 
krasan  prijatej,  krasan  brat,  kao  pohialna  rijec 
prijatelu  Hi  bratu.  Uobri  i  krasni  prijatejb.  Mon. 
sorb.  324.  (l-i23).  A  Leka  je  krasan  prijateju. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  224.  S  tobom  da  smo  krasni 
pi'ijateji.     2,   235.      Nit'  imamo  krasna  prijateja. 

2,  539.  —  Vidite  li,  inoja  brado  krasna?  2,  184. 
Rad  hatara  nase  brace  krasne.  2,  556.  —  bh) 
moze  se  kazati  od  mila.  Krasni  catioce.  I.  Za- 
nicio  XIII.  Kra|u  Durdu,  rodite)u  krasni!  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  4S4.    Krasni  babo,  Novakovic-Grujo  ! 

3,  37.  Krasno  cedo,  samouco  dace !  3,  72.  vidi 
i  u  Vukovii  rjecniku:  krasni  (u  Kotaru)  zovu 
/one  djevera,  cf.  zlatoje.  —  <•<•;  kao  vrijedan, 
va|an,  dobar.  Krasna  pijovea  dusevnoga  Ivana 
don  I'razica.  .1.  Kavariin  99''.  itazapo  so  cador 
do  cadora,  pod  cadore  krasno  poglavico.  Nar. 
pjos.  vuk.  2,  537.  Kade  pade  krasna  poglavica. 
2,  561.  —  (Casni  krsti)  sjali  krasnom  narodu  ri- 
sianskom.  —  Moze  biti  da  amo  pripada  i  ovaj 
primjer  (ako  nije  krasnihb  srednega  ruda,  i  znaci : 
krasne  stvari,  isporedi  c,  k)).  Vb  krasnihb  mira 
sego  vbspital  so  jesi.  Mon.  sorb.  243.  (1389  —  1399). 

c)  u  ova  dva  primjera  kao  da  znaci: 
miran  (t.  j.  koji  je  u  krasnom  stanu).  Tako  vi 
zivuci  krasni  prez  nevoje.  D.  Barakovii,  vil,  44. 
Mi  ke  smo  sad  vile  krasne  i   pokqjne.    122. 

b.  0  iivotini.  —  U jedinum piimjeru  znaci: 
dobar,  koristan.  AV  prolitjem  samo  koze  vride, 
kad  bo  svaka  u  mliku  jo  krasna.  .J.  S.  Re|kovi6 
360. 

0,.  0  cemu  nezivu. 

n)  o  dijclii  tijela  (udskoga  (a  jedinom 
primjeru  u  obrazitj.  Krasan  obraz  tvoj.  S.  Men- 
oetic  62. 

b)  0  cemu  sto  zemfa  rada,  kao  o  bijkama 
i  o  mhovijem  dijclima.  u  jedina  dva  primjera 
ima  procvijet  {pro(:vit,  u  jirenesenom  smislu)  i 
korono).  Tako  krasan  procvit  (divojka).  P.  Zo- 
ranio  11".  I  bude  li  bag  korono  krasno.  ,[.  S. 
Ro)kovic  3.54. 

n)  o  mjestu.  Na  paziti  krasm'-j.  Sava, 
sim.  pam.  saf.  9.  Mesto  krasbno  i  podobno  na 
sbzdanijo  domu  Bozija.  Mon.  serb.  91.  (1.3.30). 
Posred  raja  krasuoga.  B.  Kasie,  rit.  12(1.  Proko 
krasna  Mirofia  planine.  Nar.  pjes.  vnk.  2,  215. 
Na  Kosovu  krasnom  poju  ravnoni.    2,  .302.     Bag 


fi  KRASAN,  2. 

u  tvoju  krasnu  kra|evinu.   2,  540.    Krasnu  zemju 
sto  jo  |epSo  noma.    2,  567. 

<l)  0  vremenu.  Kad  ce  one  krasno  vremo 
doi'i  i  momoi  se  progavati  modi?  Nar.  pjes.  vuk. 

1,  311.    —    Moglo  hi   amo  pripadati  i  ovo:     Ua 
proslavi  krsno  ime  krasno.   Nar.  pjos.  vuk.  2,  433. 

<■)  0  rijecima,  o  pismu,  o  pjesmi  itd.  Ti 
slugami  krasno  ujudno  cinig  skladat  govorenjo. 
D.  Zlatari6  59*.  Iz  svitlosti  on  oduti  jasno  ovo 
ri6i  sob'  roCene  krasne.  Nadod.  87.  —  Zahvaju- 
jemo  gospodbstvii  ti  na  krasnonib  upisaniju.  Spora. 
sr.  1,  32.  (IKX)).  Po  uihb  krasnihb  listihb.  Mon. 
sorb.  288.  (1419).  —  Cuvsi  Orfeja  pjotko  krasno. 
.1.  Kavanin  195*.  A  krasnu  jo  posmu  zapoceo. 
Nar.  i>jos.  vuk.  2,  216.  —  Amo  mogu  pripadati 
i  ovaki  primjcri:  Casnog  krsta  i  krasnog  zakona. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  7.  Te  napija  krasnu  slavu 
Bozju.    2.  301. 

/}  0  deiiiii  sto  su  (iidske  ruke  nacinile. 
tui)  0  cemu  sto  je  zidano.  ila  zidi  ucine  se 
krasni.  Transit.  79.  A  u  krasnoj  Vilendari  crkvi. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  75.  B'jol  Vilindar  nasred  gore 
Svete,  krasnu  slavnu  sebe  zaduzbinu.  2,  101.  U 
svom  krasnom  dvoru  gospodskome.  2,  298.  A 
u  svoju  krasnu  Ravanicu.  2,  326.  Preko  krasna 
mosta  Carigrada.  2,  357.  Krasni  dvori  ^ubovic- 
spahije.  3,  434.  —  bb)  o  drugoj  (udskoj  radni. 
Ikono  krasbne.  Dec.  hris.  3.  Krasbnymi  rizami. 
3.  Na  glavi  mu  krasan  samur-kalpak.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  98.  Kano  krasnu  od  zlata  jabuku.  2,  194. 
Krasne  srpske  bijele  klobuke.  2,  303.  Ne  va)a 
skrina  krasna,  ako  je  prazna.  V.  Bogigic,  zborn. 
214. 

ff)  0  dobru  (u  materijalnom  smislu),  o 
ubilu,  0  sicaru  itd.  Kupuje  dobra  krasna  za 
nulla.  M.  Radnic  36611.  Ki'asna  pratez.  I.  Za- 
notti,  en.  33.  Krasan  gicar  bas  za  nas  hajduke! 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  301. 

h)  0  (epoti,  ure.su  u  sirem  smislu,  u 
iizi'MU  0  stasu  i  uzrastii,  kipu  itd.  Da  se  jarka 
sunra  nagrejemo  i  lepote  krasne  nagledamo,  kako 
jozde  kiconi  svatovi.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  12.  Kruna 
krasnoga  uresa.  M.  Vetranic  1,  63.  —  Razgloda 
krasan  kip.  D.  Barakovic,  vil.  132.  Bise  krasna 
stvcra.  J.  Armolugid  vii.  Lepa  ti  si,  seko,  mlada 
bila!  ki-asna  ti  si  stasa  i  uzrasta!  Nar.  pjes.  vuk. 

2.  418. 

i)  0  cemu  umnom,  n.  p.  o  }ubavi,  uspo- 
viini.  Da  bi  se  ne  ukratila  krasna  |ubavb.  Mon. 
sorb.  232.  (1398).  Onu  krasnu  uzpomenu.  J.  Ga- 
raiiin  20. 

/<•)  0  iemu  sto  nije  izrijekom  kazano. 
Nisto  ti  (u  Boga)  krasnije  (ili  Jepse,  t.  j.  vrlo 
lijepo).    Nar.  posl.  vuk.  225. 

d.  ti  osobitome  znaienu,  cist.  —  U  jednom 
primjeru  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mika- 
[inu  (krasan  kod  fiist)  i  u  Belinu  (,pDUto'  ,mun- 
dus' ;  ki-asniji  ,piu  polito'  ,mundior'  570^^).  Da 
sudi  od  sluzbe  uzbudu  cili,  krasni  i  cisti.  B. 
Kasic,  rit.  2. 

2.  adv.  krasno.  —  Komp. :  krisnije  (M.  Ma- 
rulid  44  i  M  Stulicevu  rjeiniku).  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Mikafinu  (krasno,  ujudno  .pulcro,  ole- 
ganter'),  u  Belinu  (,acconciamente,  aggraziata- 
mente'  .eleganter'  19a;  ,aggratiatamonte,  con 
garbo'  ,lepido,  vonuste'  51a;  ,attillatamonte,  accon- 
ciamente'  ,concinne'  117*;  ,elegantemento'  ,ele- 
ganter'  285'';  ,galantemente  o  garbatamente'  ,con- 
cinne'  SSO^'' ;  ,leggiadramonte'  , vonuste'  432*; 
.ornatamente'  ,ornate'  52U-'-;  ,vagamente,  grazio- 
samonte'  ,eleganter'  7.50*),  u  Stuliccim  (,bone, 
recto,  optime,  belle,  pnlchre,  egregio').  Kolh 
dobro  i  kolb  krasno  jako  ziti  brati  vb  kupf. 
Sava,   tip.  stud,    glasu.    40,  168.      Sa  vsakoju   ju- 


KEASAN,  2. 


467 


KEASNELIN 


bovju  nasb  iskase  i  krasno  luprajase  i  za  vsake 
uvete.  Mou.  serb.  235.  (1399).  Lipost  u  kuj  kraa- 
nije  procvita.  M.  Maruli6  44.  Opritiliti  ce  krasno 
oci  pustine.  B.  Kasic,  rit.  220.  Zivlahu  toliko 
ki-asno  u  jednoj  zein}i  toliko  nasladenoj.  M. 
Radnid  lU^.  Od  ke  Jakov  refie  krasno,  neboje 
uljez.  J.  Kavaiiin  367^'.  Krasno  tl  ie  odivena! 
V.  Dosen  118b.  Ona  je  (kniga)  vitezove  na  svi- 
tlost  donila  i  s  pismicom  krasno  iskitila.  Nadod. 
■">.  Oui  ovo  cudo  jasno  razglasise  Hvima  Judma 
krasno.  28.  Bi  1'  ovakog  brata  istetio,  koji  nas 
JB  krasno  docekaoV  Nar.  pjes.  vuk.  2,  240.  A 
kiiaz  nemu  krasno  zafa|iva.    5,  282. 

KRASANOVI6,  in.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Done  TuzU.    Statist,  bosn.  93. 

KRASASAN,  krasasna,  adj.  samo  11  Stidiccvn 
rjeiniku:  v.  krasahan. 

KEASAVA,  /.  imr.  selu  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
drinskom.    K.  jovanoviA  13-5. 

KRASAVAC,  Krasavca,  m.  imp,  mjestu  u  Sr- 
l/iji  u  okrugu  knezevdckom.  Livada  u  Krasavcu. 
Sr.  nov.  1866.  1.5. 

KRASAVICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
jiodrinskom.  Zemja  u  Krasavici.  Sr.  nov.  1871. 
428. 

KRASAV16,  m.  prezime.  —  U  rukopisu  kv 
vijeka:  Radb  Krasavistb.  Glasnik.  15,  270.  (1348?), 
(■  otalc  u  DanicieeoH  rjeiniku :  Krasavistb.  mislim 
da  treba  citati  it  kao  a  jer  se  na  istoj  strani 
nalazi  pisano  pomosti,  premda  se  cesce  za  gla.'i  t 
pise  k,  tako  na  istoj  strani  ima  Vladojevica  (-kja), 
vece  (-kje). 

KRASAVIST,  vidi  Krasavic. 

KEASAVSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Krasaiu. 
Krasavska  (opstina).    K.  Jovanovic  135. 

KRASICA,  /.  ime  selu  u  Hruitskoj  u  zupa- 
niji  modrusko-rijcikoj .  Razdije|.  57.  —  JJijeli  se 
i  u  doa  sola.  Krasica  doiia  i  gorna.  Schem. 
sogn.  1871.  60. 

K}i.k%lb,  m.  prezime.  —  U niise  orijeme.  Seliern. 
jaderfc.  1876.  53.     Ilija  Krasic.    Rat.  97. 

KRASILOVIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka. 
Stanbko  Radoslavb  Krasilovicb.    Dec.  hris.  47. 

KRASIMIR,  m.  ime  muska,  vidi  u  Danicicevu 
rjeiniku:  Krasimirb,  jednoni  od  Judi  koje  kraj 
Stefan  Prvovjencani  dade  Zifti  tako  bjese  imii. 
M(on.  serb).  12.  (1222—1228)  (po  Okaz.  pam.  saf. 
7).  drugi  je  na  torn  mjestu  procitao  Krajimirb 
(U  Safarika  stoji  nastampano  .  .  .  Krasimirb,  a 
na  zidu  je  [u  ZiiiJ  .  .  .  Krajimirb.  A.  Vukoma- 
novic).  rT(lasnik).  11,  158.  —  Ako  i  nije  na  onom 
mjestu  000  ime,  potvrduje  se  kao  narodno  pre- 
zimcnom  Krasimirio  (vidi). 

KEASIMIEIC,  m.  prezime  (po  ncu  Krasimiru). 

—  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  a  Daniiicevu 
(Krasimiridb).  Krasimiricb  Dojakb.  De6.  hris.- 
17.  Dojakb  Krasimiricb.  85.  Bogdanu  Krasi- 
miricu.    Spom.  sr.  1,  6.  (1396). 

KRASIlSfA,  /.  ime  mjestu  na  ostrvu   Krka.  — 

—  XV  vijeka.    Na  Krasini.    Stat.  krc.  ark.  2,  295. 
KRASINO  BRDO,  n.   ime  zaseoku  u  Srbiji  u 

iikrugu  iaianskom.    K.  Jovanovic  172. 

KRASINOVIO,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xvin 
vijeka.    And.  Kacic,  kor.  453. 

KRASISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  a  okrugu 
smederevskom.  Niva  u  Krasistu.  Sr.  nov.  1872. 
S2. 

KEASITE^,  m.  ioejek  koji  krasi.  —  U  knizi 
pisanoj  crkvenijem  jezikom  xiii  vijeka,  i  ujedmiga 


pisca  nasega  vremena.  Bogoglase  Simeone,  pre- 
dobryj  rafiiteju  Hristovb  i  krasite|u  crbkovbnyj. 
Domentijan"  37.  Novi  krasiteji  crkve  digli  su 
grobne  ploce.  M.  D.  Milicevic,  pomenik.  5,  781. 
KRASITI,  krasim,  impf.  resiti,  kititi  (ciniti  da 
objekat  bude  kra^an).  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  krasah,  u  aor.  2  i  3  sing,  krasi, 
u  part,  praet.  pass,  krasen;  u  ostalijem  je  obli- 
cima  onaki  kaki  je  u  inf.  —  Postaje  od  osnove 
kras  Hi  adjektiva  krasan  Hi  supstantiva  krasa 
(vidi  kod  krasan).  —  Bijei  je  praslavenska,  ispo- 
redi  stslov.  krasiti,  rus.  KpaciiTi.,  ies.  krasiti,  po}. 
krasic.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikajinu  (krasiti, 
uresivati  ,oruo,  exorno'),  u  Belinu  (,ornare,  ador- 
nare'  ,orno'  529*),  u  Bjelostjenievu  (krasim,  v. 
kincim),  u  Voltigijinu  (.adornare,  abbellire'  ,aus- 
zieren'),  u  StuUcevu  (,ornare,  exornare'),  u  Vu- 
kovu  (,schmiicken  ,orno'),  u  Daniiicevu  (,ornar6'). 

1.  aktivno. 

a.  u  znaceiiu  sprijeda  kazanome.  Hofceje 
krasiti  starii  |ubavb.  Mon.  serb.  260.  (1405).  Sto 
bude  u  crkvu  za  potribu  crkvu  krasiti.  Glasnik. 
II.  3,  131.  (1709).  Krasite  rake  pravednika.  Vuk, 
mat.  23,  29.  Krasis  i  pokrijevas  svoju  crkvu. 
S.  Lubisa,  prlp.  265.  A  vas  slava  od  pobjede 
krasi.    Osvetn.  2,  178. 

b.  u  jednom  primjeru  znaii  sto  i  mastiti 
(bojadisati)  crvenom  bojom,  vidi  kod  krasan.  Nek 
tvoj  stupaj  omaka  se  vas  u  krvi,  puce  verni,  i  nom 
tvoji  psi  cemorni  zedan  jezik  maste  i  krase.  I. 
Dordic,  salt.  219. 

2.  sa  se. 

il.  rejieksivno. 

a)  prema  znaceiiu  kod  1,  a.  Uresivati 
se  ill  krasiti  se,  grijeh  jest.  S.  Matijovic  67. 
Koja  se  je  svu  noc  krasila.  D.  Obi'adovic,  ziv. 
75.  Zaludu  so  krasis,  preziru  te  milosnici.  D. 
Danicic,  jer.  4,  30.  Za  svakoga  tko  so  krstom 
krasi.    Osvetn.  6,  68. 

b)  gostiti  .s'e,  blagovati  (isporedi  nakititi 
se).  —  Ovako  je  znacene  bez  sumne  u  prva  dva 
primjera,  a  inozebili  i  u  ostala  tri.  I  zato  kra- 
simo  se  (,epulemur')  ne  kvasom  starim  ni  kvasom 
od  propastva  ni  od  zledi.  Zadar.  lekc.  25.  I  zatoj 
krasimo  se  ne  u  kvasu  starom  ni  u  kvasu  od 
zlobe  ni  od  zledi.  N.  Ranina  123t>.  paul.  1.  cor. 
5,  8.  Ki  so  je  opil  bozastvene  jubve,  on  se  krasi, 
veseli  v  protivsiinah.  Korizm.  (iSh.  A  niki  sn 
krasi  onim  ca  ukrede.  D.  Barakovic,  vil.  56. 
Tijem  krasuc  se  (grijeskoni  mj.  krasec  se)  on  sva 
lita  u  veselju  i  u  sitosti.    J.  Kavanin  35-'. 

b.  pasivno.  —  znaiene  je  prema  1,  a. 
Kt)ftre  carbsci  po  vsej  vaselennoj  utvrbzdajutb 
se  i  kraseste  se  slavetb  Boga.  i^on.  serb.  221. 
(1392).  Skipetri  carski  utirjuoe  so  i  krasece  sr-,. 
Mon.  Croat.  66.  (1446).  Drugi  6eraer  nek  se  crkve 
krase.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  443.  Da  se  ima  (nov- 
cima)  popravjaju  i  krase  crkve.  Vuk,  dan.  1,  30. 
Nijesam  cuo  da  se  kradom  crkve  krase.  S.  .lu- 
bisa. prip.  192. 

KRASKA,  /.  ime  bUkama.  Kraska,  1.  Pieris 
hieracioides  L.  (Lambl);^  2.  Borrago  officinalis 
L.  (Visiani,  Lambl).    B.  Sulek,  im.  1()9. 

1.  KRASNA,  /.  objetelica.  U  nase  vrijome  u 
Hercegovini.  ,Dva  puta  je  udario  krasnom  u 
zem|u.  M.  Milas.  Krasna,  vidi  masklin  (,kram- 
pen').  na  Visu.   F.  Hefele. 

2.  KRASNA,  /.  ime  zeiisko.  —  Prije  nasega 
vremena.     Krasbna.    S.  Novakovic,  pom.  72. 

3.  KRASNA,  /'.  ime  kokosi.  liastaj,  Danivar. 
D.  Hire. 

KRASNELIN,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka. 
Eada,  hci  Krasnelina.    Mon.  croat.  4:i.  (1375). 


KRASNT  4 

KRASnT,  «i.  vidi  krasna,  1,  a,  h)  hh)  pri  krtiju. 

1.  KRASNICA,  /.  nie  se  zrnskoiii  ijrietit.  nd 
miln.  —  U  na.se  vrijime  u  Lici.  ,Kia3niua  moja, 
iioraoj   lui  so  jutiti'.    .1.   Bogdanovic. 

2.  KRASNICA,  /.  ime  selu  u  llroatskoj  n  zu- 
jxtniji  moilrttsko-rijeikoj.    Razdijej.  50. 

KKASNId,  III.  rofie  raajka  djetetti  tepajuoi  mu: 
jKrusiiicii  iiioj'.  —  I!  nase  vrijf.inr  u  TAci.  J. 
Bogdaiiovir. 

KKASNIK,  krasnika,  wi.  kriisan  ciivjek.  —  Akc. 
kiiki  je  u  gen.  sing,  taki  .je  a  nslalijeiii  jiadezima, 
osim  nom.  sing.,  i  voc. :  krasniSe,  krasnici.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  a  Vukovii  (lijop 
ftovjok  ,ein  schonor  inaQii'  ,vir  venustus'  s  jiri- 
ra./o'om :  Po^iboso  oiiaka  dva  krasiiika).  Itidaj, 
jolo,  jer  pade  kcdar,  jer  krasaici  propadoSo.  D. 
DaniCic,  zah.  U,  2.  —  I  kao  jirezirne.  Schera.  diac. 
1877.  (!8. 

1.  KRASNO,  n.  gvozdeno  ratilo  kao  pala  od 
ransklina  kojim  se  potkopavaju  zile  od  gore, 
kiasno  je  ostrije  od  petice  od  maskliiia.  M.  Pa- 
vlinovii. 

2.  KRASNO,  n.  mjfsn<i  imr. 

a.  kraj  u  Hercegnoini.  T.  Kovacevir,  bosn,  ss. 

b.  seto  II  llroatskoj  u  ziijinniji  licko  krhnitskoj. 
Razdije).  4i).  —  Pominc  sr  nd  xv  vijrkd.  Moii. 
cioat.'  153.  (U93). 

KRASN01{ES.lEl)ITE^iSTVO,  ii.  ridi  krasno- 
rjodje.  —  U  Sttiliccvu  rjecnikn :  v.  sputtiobesje- 
ditojstvo.  —  ni'iiouzdanu. 

KRASNOCV.IET,  adj.  u  kojega  je  krasna 
cvijere.  —  U  jrdnogii  pisca  xvi  vijfkn.  .lole 
uzorite,  jele  krasuocvite  (ti  akadrinirknm  izdanu 
slnmjiarskiim  grijcskitm  kvasnovito).  P.  Zoraaic 
2.Sb. 

KRASNOCA,  f.  nidi  krasota.  —  U  Stuliccou 
rjecniku:  v.  krasoca. 

KR.ASNODUS.IE,  n.  m^tgnanimitas,  sad  sf 
obiimii  jiisi' :  velikodusje,  velikodusnost  fvidi).  — 
SUizcnn  od  osnnva  rijeci  krasan  /  dusa.  —  (Sa 
starijim  nblikom  krasnodusije)  n  jednoga  pisca 
xviii  vijeka.  Od  krasnoduSija  ozidavam.  U.  Ubva- 
dovid,  sav.  vi. 

KRASNOLICAN,  krasnolicna,  adj.  u  kaji'ga 
je  krasno  lice.  —  Va\a  da  je  po  raskom  upaiHo 
.iiiiHi.iii  (ne  znam  Jcli  narodnn  rijei,  kao  ni  crs. 
krasnolicn^').  —  U  jednoga  pisca  xvni  vijrka,  a 
izmedu  rjeinika  u  StuUceou  (,facio  pulchra,  ab 
ore  veimstus').  Krasnolican  covek.  D.  Obradovic, 
ziv.  (j8. 

KRASNONARAVAN ,  krasnonaravna ,  adj. 
krasne  naravi.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Svi  narodi  krasnonaravni  ...  D.  Obradovic,  ziv. 
'td.  Medu  krasnonaravnim  i  prosvesteuim  judma 
jos  nekolko  dana  svojega  zivota  provesti.   sav.  3S. 

KRASNOPIS,  m  vidi  krasopis.  —  U  pisaca 
tiaiega  vreme.na.  Po6eo  je  uciti  krasnopis.  M. 
Pavlinovid,  rad.  34.  Krasnopis  i  crtaiie  uci  se 
u  srpskoj  uarodnoj  §koli.   Zbornik  zak.  1«73.  115. 

KR.\SNOPISAN, ,  krasnopisna,  adj.  koji  pri- 
pada  krasnopisii.  Negovi  krasnopisni  uro.si.  M. 
Pavlinovii,  rad.  64. 

KRASNO  POl^E,  n.  ime  sdu  u  Bosni  u  nkriigu 
Done  Tuzlc.    Statist,  bosn.  92. 

KRASNOR.IEOiV,  adj.  facundus,  elo.juona, 
koji  umi/je  krasno  govoriti.  —  Radi  postana  vidi 
krasnorjeije.  —  Po  rus.  Kpa(Hoi)e>iin!i.iii.  —  Od 
XVIII  vijeka  u  pisaca.  Ko  je  god  krasnoreciv, 
ako  ou  svojo  kra»noro6ij(!  zloupotrebjava  .  .  .  sve 
hegovo  krasnoreCijo  krajrioga  pohuXdenija  i  otvra- 


R  KRASOKA 

Stenija  dostojno.  D.  Obradovic,  basn.  181 — 182. 
Stvar  sama  po  sobi  govori  jasnijo  i  krasnorje&i- 
viJG  nogo  naj  slavnija  slova  pohvalitejna.  Nov. 
sr.   IH'il.   10.3. 

KJi.\SN0R.TE6.TE,  n.  facundia,  eloquentia,  oso- 
hina  oiioga  koji  je  krasnorjeiiv.  —  Postajn  od 
osniiva  rijeii  krasan  i  rijec.  —  Po  ruskome  icpa 
ciiopo'iii'.  —  Od  xviii  vijeka  fvidi  kod  kra.-<no- 
rJGciv)  It  pisaca,  naj  ieSce  sa  starijim  nblikom  na 
ijo  i  s  0  mj.  je  (o)  prema  ruskoin  nhliku.  U  torn 
jo  I'logov  kum  Alladon  sa  svojim  krasnorefiijoni 
malo  po  malo  vec  bio  postao  prvi.  Vuk,  dan. 
4,  21.  Medom  krasnoreoja  kapnu  usta  tvoja.  L. 
Milovanov  102.  I  ja  sara  upotrebio  svo  svojo 
kr.isnorecijo  privoleti  ga,  da  primi  orden.  M.  D. 
Milicevio,  pomenik.  1,  80.  Ne  zali  krasnorjecijo. 
lio.-f.  Vila.  1892.  298. 

KRASNOST,  /.  osobina  onoga  koji  je  krasan, 
vidi  krasota.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi 
ci'S.  krasnost,  po}.  krasnoso.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Mikalinu  (krasnost,  Ijepota  ,pulcritudo,  ele- 
gantia,  formositas,  speciositas',  i  kod  Gistoca),  a 
Belinu  (krasnos  ,attillatezza,  attillatura'  ,oon- 
cinnitas'  117-*;  ,bollezza,  belta,  I'aatratto  di  bello' 
,pulcritudo'  ISb^ ;  .eleganza'  ,elegantia'  28()'' ; 
,gi'atia,  garbo,  leggiadria'  356'> ;  ,leggiadria,  garbo' 
,venustas'  432i>'),  u  Bjelostjenievu  (v.  lepota),  u 
Voltigijinu  (,bellezza,  eleganza,  galantoria,  ci- 
vilta'  ,schonheit,  hoflichkeit'),  u  Stiilicevii  (v. 
krasoca).  Krasnost govorenja.  Anton  Dalm,  nov. 
test.  1.  pi-edgovor.  Krasnost  u  oblicju  nad  svimi 
sinovi  clovicjimi.  B.  Kasic,  is.  56.  Pridicna  jost 
krasnost  i  lipota  tvoja.  87.  Cvijetje  zene  i  op.ada, 
HOC  na  bio  dan  tmasta  dode,  svijeta  krasnos  6a- 
som  prode.  I.  Gundulii  73.  Izgubilo  bi  nreda 
svu  svoju  lipotu  i  krasnos.  A.  d.  Bella,  razgov. 
68.  Er  prvijem  samo  zapazehom  nije  uacina  da 
mozemo  krasnos  svaku  i  svako  oncas  hitrotvor- 
stvo  prigleda  oudna  u  sebi  i  razlika  dohititi. 
185.  Grabi  krasnos  i  Ijepotu.  B.  Zuzeri  80.  Neka 
ponuka  usta  gadezjiva  ista  krasnos  lijepa  suda. 
332.  Tvoju  krasnost  i  lipotu  tko  ce  modi  izka- 
zati  ?  P.  Knezevid,  pism.  100.  Grade  svete  veli- 
oanstvo,  krasnost,  ishitreiie  ...  S.  Rosa  1.36'i. 
Hvali  ne  lipotu,  krasnost  i  prilicna.  Ant.  Kadfiid 
335.  Ter  izgubjen  ures  s  fiima  (pomastiina) 
prodiiu  mu  krasnos  poda.  P.  Sorkocevid  590'>. 
Svak    ti    dajo    krasnost  novu.     L.  Milovanov  39. 

KR.\SNOVATI,  krasnujem,  impf.  vidi  krasiti. 

—  U  Icnizi  pisanoj  xiv  vijeka  crkvenijem  jezikom, 
i  otale  u  Daniiicevu  rjecniku  (krasbnovati  ,or- 
nare').  Ne  toliko  Solomonb  krasnujase  se.  Glas- 
nik.   11,   76. 

KRASOCA,  /.  vidi  krasota.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu  rjecniku  uz  krasota  s  dodatkom  daje  uzeto 
iz  brevijara. 

KRASOJE,  m.  ime  musko.  —  Od  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,mannsname'  ,nomeTi 
viri')  i  u  Daniiicevu.  Krasoje  Ivanovidb.  Mon. 
Serb.  281.  (1418). 

KRASOJEVACKI,  adj.  koji  pripada  Kraso- 
jeveima.  U  strani  prema  krasojevackoj  reci  bile 
su  stare  kovine.    S.  Novakovic,  oblad.  rad.  39. 

KRASOJEVCI,  Krasojevaca,  m.  pi.  ime  zase- 
oku  u  Srbiji  u  okrugu  rudnickom.  M.  R.  Mili- 
devie,  srb.  314.  —  vidi  i  Krasovac. 

KRASOJEVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Krasoju). 

—  U  naSe  vrijeme.  Vladimir  Krasojevic.  Jiat. 
82.     Vasilije  Krasojevic.    361. 

KRASOKA,  /.  ime  kozi.  Bastaja,  Daruvar.  D. 
Hire. 


1.  KRASOlifA 


4(!9 


KRAST 


1.  KRASONA,  m.  ime  miisko.  —  xiv  vijeka. 
Krasoria  (.Krasona')  Prvad.  Mon.  croafc.  42. 
(1375). 

2.  KRASONA,  in.  ime  volit.  V.  Kurelac,  dom. 
ziv.  24. 

KRASOPIS,  m.  vidi  kiasopisje.  —  Nacineno 
11  nase  vrijeme.  —  U  Sulekonu  rjecniku:  ,kalli- 
graphie'. 

KRASOPiSAC,  krasopisca,  in.  calligraphus, 
covjek  koji  uinije  krasno  pisati.  —  Nacineno  u 
nase  vrijeme.  Ovako  priredenu  dascicu  odneso 
krasopiscu  koji  na  liu  iiapise  tusom.  B.  Sulek, 
graf.  umjet.  199.  —  i  u  Salehnm  rjecniku .  .kal- 
ligraph'. 

KRASOPISAN,  krasopisna,  adj.  calligraphicus, 
koji  pripada  krasopisjii.  —  Nacineno  u  nase 
vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku:  ,kalligraphisch'. 

KRASOPISJE,  n.  calligraphia,  krasno  pismo, 
osohina  onoga  koji  uinije  krasno  pisati.  —  ispo- 
redi  krasopis.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
mena.  On  pode  na  nauk  u  uciteja  krasopisja. 
M.  Pavlinovid,  rad.  107. 

KRASOST,  /.  vidi  krasota.  —  U  dva  pisca 
cakavca  xv  i  xvi  vijeka.  Prid  oci  vase  ponessi 
sve  lipote,  krasosti,  kriposti.  M.  Marulic  4.  Da- 
rovase  joj  6asnu  cast  i  krasost.  P.  Zoranic  18^. 
Semogudi  trine  gospode  krasosti.    50''. 

KRASOSa,  /.  ime  krmaci.  Bastaja,  Dariivar. 
D.  Hire. 

1.  KRASOTA,  /.  osobina  onoga  sto  je  krasno, 
vidi  i  jepota.  —  Akc.  se  mijena  u  dat.  sing. 
krasoti,  u  ace.  sing,  krasotu,  u  voc.  sing,  kra- 
soto,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  krasote.  —  Rijec  je 
stara,  isporedi  stslov.  krasota,  rus.  Kjiacora  (ne 
ziiaiii  jeli  2>ouzdano  ces.  krisota).  —  Postaje  od 
korijena  kras  adjektiva  krasan.  —  Izmedu  rjec- 
nika  it  Stulicevti  (,pulchritudo,  docor,  species, 
forma,  veuustas,  delectatio,  voluptas'),  «  VitkoiHi 
(,die  schonheit'  ,pulcritudo'.  cf.  jepota),  «  Dani- 
cicevu  (.jucunditas  ;  ornatus'). 

a.  tjelesna  (materijalna)  {epota.  Ne  gledaj 
na  lipotu  ni  na  krasotu  zensku.  Pril.  jag.  ark. 
9,  138.  (1468).  Vidi  veliku  krasotu  zone  negove. 
Aleks.  jag.  star.  3,  300.  Krasota  cveea.  J.  Rajii, 
pouc.  1,  1.  Krasota  tela.  1,  7.  A  krasotora  lice 
zacinila.  Nar.  pjes.  petr.  3,  27.  Kad  dode  na 
onu  cuprijn,  zacudi  se  nenoj  krasoti.  Nar.  prip. 
vuk.  111.  A  rumenila  i  krasote  ni  vila  taka  nije. 
Nar.  prip.  vrc.  142.  Eaztocice  se  kao  od  luojaca 
krasota  negova.  D.  Danicic,  psal.  39,  11.  Oko- 
lica  plijeni  svojom  prirodnom  krasotom  motrioca. 
S.  ^iubisa,  prip.  96.  Naslika  sliku  vanredne  kra- 
sote.   M.  Pavlinovic,  rad.  71. 

1).  iiopie  sto  je  ugodno.  St  lotbvrbzenijemb 
mira  sego  krasotb.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  10. 
Krasota  zizni  seje  jako  i  dymb  mu  vidima  bystb. 
Sava,  sim.  pam.  saf.  3.  Vbsu  krasotu  zitija  sego. 
Mon.  serb.  5.  (1198—1199). 

c.  u  dusevnom  smislu,  dohrota  (a  i  u]iidiiost). 
—  isporedi  krasan,  a,  h)  na).  Da,  smo  harbni 
velikoj  krasoto  dubrovbf.koj.  Mon.  serb.  242. 
(1399).  Razumevse  veliku  milostb  i  krasotu  go- 
spodina  kra(a.    295.  (1420). 

(1.  tiakit,  ures.  XJkrasilb  krasotami  crbkv- 
nymi.  Mon.  serb.  62.  (1293—1302).  Sbzdavb 
(crkiHi)  ukrasihb  vsakymi  krasotami  vbnutrbiiimi 
i  vbni'Sbnimi.  Dec.  hris.  3.  Kriposti  sila  i  kra- 
.sota.  Transit.  82.  Krasotami  od  slave  odjet  dusu 
tvoju.    F.  Grlavinic,  cvit.  142''. 

2.  KRASOTA,  in.  ime  voiu.  Bastaja,  Daruvar. 
U.  Hire. 


KRASOTAN,  krasotna,  adj.  pun  krasote,  kra- 
san. —  //  knizi  pisanoj  crkvenijem  jezikom  xm 
vijeka,  i  a  jednoga  pisca  cakavca  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecniku  ii  Stulicevii  (v.  krasan)  t  u  Da- 
niciceou  (krasotbnb  ,jucundus').  Krasotny  vidb. 
Domentijan''  12.  Od  mramora  spodobuu  i  kra- 
sotnu  uoinivsi  skrinu.  F.  Glavinic,  cvit.  311*. 
Ki  jednu  krasotnu  koer  ima.se.  345''.  I  videci 
ju  u  oblicju  krasotnu.  384li.  Molitva  ako  bude 
cista,  ako  krasotna  .  .  .    445''. 

KRASUTITI,  krasotim,  impf.  ciniti  da  .Ho 
hudf  krasno,  resiti,  kititi,  vidi  krasiti.  —  Postaje 
od  1.  krasota  nastavkom  i.  —  U  jednoga  pisca 
cakavca  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Stuli- 
eevu  (,pulchrum  reddere').  Kripost  ka  dusu  kra- 
soti nasu.  F.  Glavinic,  cvit.  xx.  Kako  dragi 
kamik  veseli,  biser  kras6ti.  115*.  Molitva  pamet 
nasu  bogati,  sporaenutje  krasoti.  US').  Umi- 
jenstvo  dusu  milosiom  Bozjom  krasoti  nasu.  281''. 
Kako  cvit  drivo,  na  kom  jest,  krasoti.  3931'. 
Ki-asotiti  beside  na  zlu  svrhu.    svitl.  21. 

KRASOVAC,  Krasovca,  m.  ime  selu  sto  je  hilo 
negda  it  Srbiji  u  okrugu  kragujevackom.  —  xv 
vijeka.  Selo  Vracevsticu  goriiu  i  solo  Vradev- 
Iticu  doliiu  i  selo  Krasovacb  .  .  .  Glasnik.  21,  32. 
(1431  prepis.  1737),  vidi  S.  Novakovic,  oblac.  rad. 
37,  gdje  na  strani  .39  ima  jos :  U  vracevackoj 
hrisovuji  spomiiie  se  kao  po  starini  Radifeevo 
selo  ,Krasovac'  u  kojom  su  bez  sumiie  prepi- 
sackom  rukom  iskvareni  sadasiii  ,Krasojevci'. 

KRASOVAN,  krasovna,  adj.  saino  u  Stulicevu 
rjecniku:  v.  krasan. 

KRASOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  krasuje 
(maze  znaciti  i:  ures,  nakit).  —  Stari  je  ohlik 
krasovanije.  —  Izmedu  rjeenika  u  Danicicevii 
(krasovanije  ,venustas').  Krasovanije  podajetb 
lieu.    Glasnik.  11,  69. 

KRASOVATI,  krasujem,  imp/,  vidi  krasiti.  — 
Rijei  je  stara,  isporedi  stslov.  krasovati  *  ras. 
(refl)  upacoBaTbca  (biti  krasan).  —  Satno  u  kni- 
gama  pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmedu  rjee- 
nika u  Baniiicevu  (,ornar6').  —  U  svijem  je  prj- 
injeriina  sa  se,  refleksivno,  i  u  nekijem  moze  biti 
znacene:  veseliti  se.  Ne  vb  mekyilib  krasovati  se. 
Domentijanl*  8.  Krasovaahu  so  naucajemi  i 
utvrbzdajemi  glagoly  jego.  Uanilo  23.  Vb  vese- 
liji  srbdbca  krasovaase  se  glagojusti  .  .  .  77. 
Crbkvy  jako  bagreniceju  carbskoju  (ud<'javse  sn 
krbvyju  vladiCneju  radujusti  se  krasujet  se.  Mun. 
serb.  262.  (1389  —  1405).  I  jaki  zeny  krasujiitb 
se.    Zborn.  drag.  srec.  17. 

KRASOVIG,  m.  preziiiu:  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  segn.  1871.  91. 

KRASOVKA,  f.  ime  ovci.  Bastaj,  Daruvar.  1). 
Hire. 

KRASOVOlf.,  m.  casa  vina  (neke  odredene  ve- 
liiine  kao  mjera)  kojom  se  dijelilo  vino  u  mana- 
stirima  pravoslavnijem,  novogrc.  xQc<aoli6).i,  iasa 
vina.  —  U  naj  prva  vremena,  isporedi  i  stslov. 
krasovolij,  krasovojb,  rus.  KpacnBy.ib,  Kpacov.in, 
po^.  krasowola.  Pitije  ze  obicnimb  krasovo|emb 
po  zakonu  da  podastb  se.  Sava,  tip.  stud,  glasn. 
40,  151.  Uavati  ze  i  ne  pitije  velikimb  obycnymb 
krasovo|emb  na  obede.  152.  I  polb  velijega  kra- 
sovo|a.    1.52. 

KRASOVOZAC,  krasovosca,  m.  u  Stulicevu 
rjecniku:  v.  zmija.  —  nepouzdano  (vidi  kravosae). 

KRASPIK,  III.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackom.  Niva  u  Kraspik.  Sr.  nov.  1869. 
298. 

KRAST,  krasta,  m.  vidi  lirast.  —  //  jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvii  vijeka  (moze  biti  i  pi- 


KRAST 


KRASTAV 


sarska  Hi  Stamparska  pogre^ka).  .lolie,  jole,  bori, 
krasti.    (j.  Palmotic  3,   l(i9». 

1.  KRASTA,  /.  crusta  (vuluoris,  ulcoris),  naj 
sire  je  znniene:  kao  kora  .itn  poslnne  ad  omdene 
krvi  Hi  od  osuSena  gnoja  na  rani  (knjn  /m.-itaje 
od  iidarca,  lat.  vulnus,  Hi  od  nekijfh  Ixjlrnti,  ul- 
cus), pa  i  od  nsuSene  koie  nad  prislom.  —  Rijei 
je  praslavennka  (korsta),  ispurcdi  stslov.  krasta 
(scabies),  rits.  uopocra  (kratze,  gfrind),  (ceS.  chrdsta 
,Krin(l,  raude'),  poj.  krosta  (oine  blatter,  kruste). 

—  Fick  isporeduje  s  lat.  crusta,  s  yrc.  xfjvnit'Jrm, 
mrznuti  se,   xovautXhi;,  led;    vidi  i   krsiti,  kruh. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Vraniicevti  (,scabies'),  u 
Mikalinu  (,vulneris  crusta'),  «  Belinu  (,crosta, 
cioe  coperta  che  naturalmente  si  fa  dove  k  rotta 
la  pelle'  ,crustula'  239a),  u  Bjelostjencevu  (.crusta 
ulceris  1.  vulneris'.  2.  krasta  na  vusteh  clove- 
Sauskeh  ,aphta6'.  3.  kraste  na  vusteh  kozlicev  i 
ostale  marho  .raentigo'.  i.  krasta,  v.  gubav),  u 
Jaiiibresicevu  (krasta  bola,  guba  ,lepra'),  u  Volti- 
gijitiii  (,crosta'  ,grind'),  a  Stulicevu  (,pruritus' 
,s  dodatkum  da  je  rijcc  ruska ;  ,vulneris  crusta' 
iz  Mika(ina ;  kraste  ,ulcera  capitis  tenui  humore 
manantia  quae  pueros  maxime  infestant,  Graeci 
at'hores  dixere'),  u  Vukovu:  1.  ,die  blatter'  ,pu- 
stula.  cf.  kraste.  —  2.  ,der  grind'  , crusta' ;  (kraste) 
velike  i  male  ,pocken,  blattern'  ,variolae'.  cf. 
ospice,  bogiiie. 

a.  u  opiem,  naj  Hrem  znacenii,  kao  sprijeda. 
Kraste  i  lisaji.  Zborn.  ISlb.  Vas  je  u  krastu 
pogrdnu  u6inen.  I.  AnCio,  vrat.  168.  Pogane 
sese  sve  zajedno  u  tvrdu  krastu  ko  drvenu  za- 
rastjese.  B.  Zuzeri  143.  Sve  niu  se  (is.  John) 
tilo  u  jednu  krastu  ucini,  da  ga  crvi  tocahu.  J. 
Banovac,  razg.  110.  Osta§e  kraste  pri  ajinah  a 
on  kao  odrt  osta.  pripov.  86.  On  od  glave  do 
pete  ucini  se  u  krastu.  102.  Odadiravase  se 
kraste.  prisv.  obit.  35.  One  prigrstjive  kraste 
s  tijela  liegova  odpadose.  F.  Lastric,  od'  393.  U 
jednu  se  krastu  okrenu.  And.  Kacic,  kor.  58.  U 
jednoj  krasti  svekoliko  tilo  vidise,  usupnise  i 
okamenise  se.  D.  Rapii  2'28.  6ovjek  u  kojoga 
bi  na  kozi  tijela  negova  bio  otok  ili  krasta  ili 
bubu)ica  .  .  .    D.  Danicid,  3niojs.  13,  2. 

1).  neke  osobite  holesti,  kod  kojijeh  se  cine 
krasle  po  kozi,  n.  p. 

a)  lepra,  guba.  vidi  u  Bjelostjencevu  rjec- 
mku  (4)  i  u  Jambre§icevu.  <i(i)  u  jednini  (moze 
bili,  prcmda  se  u  ovijem  primjerima  ocito  govori 
V  gubi,  da  je  Sire  znacene  kao  kod  a).  Izade 
prid  nega  jedan  gubavac  i  rece  mu  :  ,Gospodine, 
ako  oces,  more§  mene  ocistiti  i  skinuti  s  mene 
ovu  grdnu  krastu  i  nemoc'.  F.  Lastrii,  od'  175. 
Nesta  udij  sve  kraste  na  nemu.  175.  Ostase  cisti 
i  ozdrav|eni  lipo  od  pogrdne  one  kraste  i  bolesti. 
264.  Ukaza  se  guba  na  nenau,  iliti  pogrdna 
krasta  kako  snig.  ned.  415.  Razgovori  se,  gu- 
bavoe,  slatka  ti  je  krasta  (isporedi  f)).  (Z).  Po- 
slov.  danic.  —  hb)  «  mnuzini  (metaforicki,  ispo- 
redi d,  a)).  Sijihb  povelevaase  izb  otbotstva  iz- 
gnati,  da  ne  i  profiijimb,  rece,  svoje  krasty  po- 
dadutb.    Starine.  10,  54.  (xv  vijek). 

b)  samo  u  mnozini,  variolas,  vidi  bogiiie, 
ospice,  sesve  itd.  —  Razlikuju  se  velike  (vari- 
olae)  i  male  kraste  (variolois?  varicellas?).  — 
vidi  u  Vtiknvu  rjecniku.  —  U  nase  vrijeme.  Iza 
nega  bolesi,  udarila  u  ^abjaka  u  postojbinu  mu, 
mucna  bolest,  one  kraste  vele,  na  Maksima  kraste 
napanule,  te  mu  b'jelo  lice  nasarale,  iza  krasta 
lice  pocriielo,  pocrnelo  i  odrpavilo.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  o28.  Ako  su  ga  kraste  istetile.  2,  532. 
Al'  su  nega  kraste  nagrdile.  2,  545.  Na  Mak- 
sima kraste  izlazile.  Pjev.  crn.  119*.  Kraste  joj 
lice  namritile  joSt  u  djetinstvu.   S.  ^ubiSa,  prip. 


38.  Osulo  Mijata  kraste  kao  kora  dubova.  23J. 
ProkuXio  je  6umu,  kraste,  zuticu,  srabi  i  petico. 
253.  Od  malih  bogiiia  (krasta).  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.  se|.  glasn.  37,  146.  Od  vel.  bogii'ia 
(krasta).    147. 

r)  scabies,  Suga,  svrabi.  —  vidi  u  Vranii- 
6evu  rjeiniku  i  u  Stuliievu.  MaKi  krasty  ili  Sugy. 
Sredovjofin.  lijek.  jag.  star.  10,  104.  Udarido  to 
Gospod  priStevima  misirskim  i  Sulovima  i  Sugora 
i  krastama.    F).  Danicid,  Smojs.  28,  27. 

d)  u  mnozini  porrigo  (ekzema  impotigi- 
nosum),  bolest  u  kojoj  se  iine  kraste  po  glavi 
medu  kosoin,  naj  f.esie  u  djece.  vidi  u  Stulicevu 
rjecniku.  Da  b'  joj  vidi'  kraste  od  glavo.  I. 
Ivanisevic  176. 

e)  na  ustima  u  iefadi  i  u  zivotina.  u  Bje- 
lostjonievu  rjeiniku  (2  i  3). 

f)  u  Dubrovniku  se  zovu  slatke  kraste, 
neke  Sto  postanu  u  male  djece  po  lieu,  te  su 
gadne  vidjeti,  alt  malo  traju  i  ne  ostavfaju  ni- 
kakva  traga  na  koii.    P.  Budmani. 

c.  M  prenesenom  smislu,  krasta,  li§aj  po  dr- 
vecu.  Bo§haci  u  Slavoniji.    D.  Hire. 

(I.  u  metaforiikom  smislu. 

a)  moralno  zlo.  I  svrhu  ove  kraste  svaki 
dan  nove  rastu  kraste  griha  smrtni.  D.  Rapio  67. 
ft)  materijalno  zlo,  neprilika,  nesreca.  — 
TJ  ovom  primjeru  lijefiiti  kraste  znaci:  iiniti  da 
nestane  nekoga  zla.  Neg  (Tisimira)  okrunit  joster 
u  bosioi  bi  povo]no  recenoj  kralici.  to  krunene 
kad  bani  docuSe,  seb'  u  glavu  svi  slozno  motnu§e 
da  diteice  ne  drze  za  kra}a  .  .  .  Nim  krajica  ne 
kti  protiv  stati,  ustrpjivo  vec  hoti  Sokati,  dokle 
dite  veliko  odraste,  pak  za  time  da  te  lifii  kraste. 
Nadod.  154—155.  primjer  je  nacinen  po  ovome 
(u  kome  nije  govora  o  bolesti):  Posli  smrti  Pa- 
vlimira  krajica  zena  negova  porodi  sina  imenom 
Tjesimira  koga  jos  u  zibci  za  kraja  okruni,  ali 
zaludu,  zasto  bani  .  .  .  za  kraja  ga  poznati  ne 
ktise  .  .  .  Vidivsi  dakle  krajica  da  na  silu  no 
more  uciniti  nista,  imade  veliko  ustrpjene  dok 
ne  uzdize  Tjesimira  itd.  And.  Kacid,  razg.  30. 
2.  KRASTA,  /.  ime  kravi?  F.  Kurelac,  dom. 
Ziv.  '24. 

1.  KRA-STACA,  /.  krastava  iaba.  —  Akc.  se 
niijena  u   gen.  pi.  krastaca.   —   U  nase  vrijeme. 

—  U  Sulekovu  rjecniku :  ,krot6'  (,Bufo') ;  sina 
krastaca  ,die  graue  krote'  (,B.  cinereus');  zolena 
krastaca  ,di6  veranderliche  krote'. 

^  2.  KRASTaCa, /.  suvrst  jabuke  (Vajavac).  B. 
Sulek,  im.  169. 

KRASTAl^E,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kraMa.  — 
U  Vukovu  rjecniku:  ,den  grind  bekommen'  ,in- 
fectio  crustarum'. 

KRASTATI,  krastam,  impf.  iiniti  da  ko  (obje- 
kat)  bade  krastav,  kuliti  krastama.  —  Akc.  se 
ne  mijena  (anr.  2  i  3  sing,  krasta).  —  u  Vukovu 
rjecniku :  ,mit   grind   anstecken'   ,soabie    inficio'. 

—  Sa  so,  refleksivno.  dobivati  kraste,  postajati 
krastav.  —  u  Vukovu  rjeiniku:  ,den  kopfgrind 
bekommen'  ,porrigine  corripi'. 

KEASTATICA,  /.  kadu]a,  bijka.  Krastatica, 
Salvia  officinalis  et  auriculata  L.  (Visiani,  Lambl). 
B.  Sulek,  im.  169. 

KRASTAV,  adj.  na  kojemu  su  kraste  (kao 
bolest,  vidi  1.  krasta,  b),  pun  krasta.  —  Rijei  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  krastavb,  (rus.  ko- 
pocToBi.iii,  iei^.  chrastavy),  poj.  krostawy.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  JambreUcevu  (,leprosu3'),  «  Vol- 
tigijinu  (,tignoso'  ,grindig,  kratzig'),  u  Stulicevu 
(,ohe  k  la  testa  plena  di  lattime'  .cujus  caput 
ulceribus  iufradictis  scatet'),  u  Vukovu  (,grindig' 
,porrigino3Us'). 


KRASTAV,  1. 


471 


KRASTI 


1.  u  pratmrn  znnie'Aii  Tcao  Ho  je  sprijeda  ka- 
3(ino.  »)  0  iefadetu.  Dojde  jedan  ubog:i  usjiv, 
krasfcav,  sakat  ...  J.  Filipovic  3,  331''.  Jadno 
roble  krastavo  i  bono.  Osvotn.  2,  181.  —  I')  o 
dijelu  tijela.  Obe  moje  noge  nahodaju  se  kra- 
stave.    I.  J.  P.  Lucie,  izk.  .37. 

2.  metaforiiki,  o  dmi  (misli  se  na  moralno 
sli>).  Ako  zelimo  da  duse  ua§o  prid  ocima  Bozim 
lie  budu  krastave  i  grst|ive,  imajmo  naj  ve6u 
pomlu  drzati  ih  oiste.    F.  Lastrid,  od'  393. 

3.  li  prenisenome  smisltt,  hrapav  kao  krusta 
Hi  kao  tijelo  ]udsko  posiito  krastama. 

a.  0  zivotinama. 

(t)  gnsterioa  krastava,  vidi  gusterica, 
b)  aa). 

b)  krastava  zaba,  Bufo  vulgaris  Laur.  t 
druge  vrste  istoga  roda.  —  isporedi  1.  krastaCa; 
krastavica,  b;  gubav,  e)  ;  1.  gubavica,  c).  —  fo- 
inedu  rjecnikii  u  Vukovu  (,die  krote'  ,Rana  bufo', 
cf.  gubavica  .s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu). 
Zaba  krastava.  D.  Rapid  360.  Zaba  krastava 
kad  svoj  jid  izbacuje  ne  izbaouje  ga  svega.  B. 
Leakovic,  nauk.  337. 

c)  krastav  volak,  vrsta  spuza.  —  U  Su- 
Mcova  rjecniku :  ,krote'  (,Murex  bufonius'). 

b.  0  kori  na  drvetit  Hi  na  vocti  (n.  p.  na 
dini).  Ima  diiia  od  krastave  kore.  J.  S.  Re[- 
kovi6  309.  Uzmi  kore  bristove  one  done,  a  kra- 
.■itavu  baci.    J.  Vladmirovic,  lik.  29. 

KRASTAVA,  /.  vidi  krastavica,  b,  a).  Kra- 
stava, Borrago  officinalis  L.  (Bartulovic).  B. 
Sulek,„im.  169. 

KRASTAVAC,  krastavoa,  m.  onaj  koji  je 
krastav;  maze  se  kazati  o  ci'(adetu,  a  ccsie  se 
kaze  0  cemu  drugomc.  —  Akc.  kaki  je  u  gen 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  noin.  i 
ace.  sing,  (kad  je  isti  kao  nam.  sing.),  i  gen.  pi. 
krastavacii.  —  Od  xiv  vijeka  (vidi  kod  e,  a)). 

a.  krastav  covjek.  —  U  Stulicevu  rjecniku 
iiz  krastav. 

b.  ovako  se  zovu  neke  hifke,  vidi :  Krastavac, 
rus.  K(>[i(n-T.i,  Kopocr/iBHiiKt  (Scabiosa),  buglossum, 
borago  (Durante),  1.  Echium  vulgare  L.  (Lambl) ; 
2.  Borrago  officinalis  L.  (Lambl);  3.  Cucumis 
sativus  L.  (Vuk,  Sabjar).  B.  Sulek,  im.  169.  — 
Naj  obicnije  je  trece  znaeene.  —  izmedu  rjecnika 
II  Bjelostjcncevii  (kajkavski  krastavec,  v.  vugorek), 
u  Voltiijijinu  (,melone'  ,gurke'),  ti  Vukovu:  ,die 
gurke'  , cucumis  [sativus  L.;  cf.  krastavica,  kuku- 
mar].  Lubenice,  krastavce  i  dine  sijat  vaja.  J. 
S.  Rejkovic  181.  Bostangiji  krastavce  proda- 
vati.  (Kazivati  sto  onome  koji  ono  bo|e  zna). 
Nar.  posl.  vuk.  28.  Veliki  je  kao  bure  od  kra- 
stavaca.  (Mali).  33.  Crven  kao  krastavac  (t.  j. 
zut).  344.  Opomenusmo  se  riba  sto  jodasmo  u 
Misiru  za  badava,  i  krastavaca  i  dina  i  luka  cr- 
noga  i  bijeloga.  D.  Dauicic,  4mojs.  11,  5.  — 
S  pridjeoom  divji  dobiva  osohito  znaeene  (vidi 
strkaj,  strkaj).  Krastavac  divji,  cucumis  syl- 
vestris  (Durante),  Ecballium  elaterium  Rich.  (Vi- 
siani).    B.  Sulek,  im.   169. 

e.  Holothuria  tubulosa  Gm.,  neka  iiiorska 
zivotina  slicna  krastavcu  (Cucumis  sativus  kod  b). 
J.  Panci6,  zool.  297.  K.  Crnogorac,  zool.  194. 

d.  na  jednom  mjestu  xvi  vijeka,  o  zmulu 
(casi)  na  kojemii  je  staklo  zdoora  tako  kao  da 
sii  kraste  po  nemu.  I  krastavci  zmuli  kablic  bi 
suzeli.    M.  Drzic  729.  —  isporedi  krastovac. 

e.  mjesno  ime. 

a)  s  oblikom  Krastavtcb  puinim  .se  xiv 
vijeka.    Preko  u  KrastavbCb.    Svetostef.  hris.  37. 

ft)  mji-sto  u  Srbiji  u  okrugu  va\evskom. 
Livada  u  Krastavcu.  Sr.  nov.  1868.  179.  —  ispo- 
redi Krastavci. 


KRASTAVACKI,  adj.  koji  pripada  krastav- 
cima  (Cucumis  sativus,  vidi  krastavac,  b).  —  U 
jednom  primjera  xviii  vijeka,  u  kojemii  je  izo- 
starfcno  trece  a.  Kada  so  sime  diiisko,  krastavcko 
i  lubenicno  izminuje.    .1.  S.   Re|kovic   181. 

KR.ISTAVCI,  Krastavaca,  m.  pi.  line  mjfStu 
u  Srbiji  u  okrugu  valevskum.  Zem|a  u  Kra- 
stavci.   Sr.  nov.  1861.  468. 

KRASTAVCARA,  /.  posuda  u  kojuj  se  kisele 
i  drze  krastavci.  u  Srijemu. 

KRASTAVCE,  (Krastav6etaV,  n.^),  ime  .-ielu  a 
okrugu  niskom.    M.  D.  Milioevii,  kra].    srb.  121. 

KRASTAVCkI,  vidi  krastavafki. 

KR.ASTAVICA,  /.  ona  .ito  je  krastava,  moze 
se  kazati  o  zenskom  ce(adetu  ali  se  eesce  kaze  o 
cemu  drugoine.  —  isporedi  krastavac. 

a.  zcnsko  celade  krastavo.  —  U  Stulicevu 
rjecniku  uz  krastav. 

b.  neke  bijke,  vidi  drugo  i  trece  znaeene  kod 
krastavac,  b.  Krastavica,  borago  (Pizzelli,  Bje- 
lostjenac,  Delia  Bella),  buglossum  (Durante,  Bje- 
lostjenac),  1.  Borrago  officinalis  L.  (Lambl);  2. 
(krastavac),  cedrolo  (Delia  Bella),  Cucumis  .sa- 
tivus L.  (Vuk).    B.  Sulek,  im.  170. 

u)  Borrago  officinalis  L.  — •  Izmedu  rjec- 
nika u  Mikafinu  (krastuvica,  trava,  boragina 
, borago,  corrago,  buglossa't,  u  Belinu  (,borana  o 
boragine,  herba  nota'  , buglossum'  14")'^),  u  Bjelo- 
stjencevu  (krastavica  trava  ,boragina'.  v.  boraga), 
H.  Voltigijinu  (,borrana,  borragine,  erba'  ,bor- 
ratsch,  salat  in  Italien'),  u  Stulicevu  (krastavica, 
trava,  v.  volucak). 

hj  Cucumis  sativus  L.,  krastavac.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Mika(inu  (krastavica,  ugorka 
,cucumer,  cucumis'),  u  Belinu  (, cedrolo  o  cedri- 
uolo,  frutto  simile  alle  zucche,  ma  minore,  di 
frutto  verde'  ,citrulus'  182''),  u  Voltigijinu  (, ce- 
drolo, cedrivolo'  ,zoder',  sic  I),  u  Stulicevu  (,cu- 
cumero'   ,cucumis'),    u   Vukovu   (vide    krastavac). 

—  Po  ovome  znacenu  ima  i  siicno:  suvrst  tikve 
krastave  poput  krastavca.  na   Bracu.   A.  Ostojie. 

—  Pomine  se  u  rukopisu  xv  vijeka  divja  krasta- 
vica, Ho  ce  biti  isto  Ho  div|i  krastavac,  vidi  kra- 
stavac, b  na  kraju.  Nadi  divbje  krastavice  sto 
se  rode  pri  moru  terb  listbje  ludb  liilib  svari. 
Srodovjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  92. 

c.  zaba  krastavica,  Bufo  L.,  vidi  krastav,  2, 
a,  b).  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (krastavica  iaba  .rospo,  botta, 
auimale  noto'  .bufo'  632'>).  Sesta  (tjlavn.)  od  kra- 
stavice zabe.    P.   Zoranio  7*. 

KRASTAVK.A,  /.  ime  bilkama.  Krastavka,  1. 
suvrst  jabuke  (u  Podravini  hrvatskoj);  2.  (kro- 
atovka),  Agaricus  rubescens  L.  (Visiani,  Panoid). 
B.  Sulek,  im.  170. 

KRASTAVlfiANI,  m.  pf.  ime  selu.  —  xiv  vijeka 
(sa  starijim  oblikom  Krastavjane).  Selo  Krasta- 
vjane.    Dec.  hris.  36. 

KRASTETINA,  /.  augm.  krasta.  ,Vavije  se 
nekakve  krastetine  po  nom  vuku'.  J.  Bogdanovic. 

KRASTI,  krddem,  impf.  uzimati  Ho  tude  zlom 
namjerom  da  ono  ostane  kod  onoga  Ho  krade 
kao  negova  stvar,  ali  obiino  se  misli  kod  ovoga 
glagola  da  se  ono  cini  u  potaji  i  lukavstvom 
drukcije  nego  je  n.  p.  kod  grabiti  i  otimati.  — 
Akc.  kaki  je  u  praes.  (dodacu  da  je  u  nekijem 
krajevima  e  u  nastavcima  prezenta  kratko,  dakle 
krddem,  krades  itd.,  ali  svuda  kradu,  isporedi 
akcenat  glagola  tresem  u  Vukuvoj  gramatici  pred 
rjecnikom^J,  taki  je  u  impf.  kradijah  (kradah'/), 
u  impt.  kradi,  u  ger.  praes.  kradfici,  u  ger.  praet. 
krddavSi;    u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je 


KKASTI 


KKASTl,   1.  c. 


i<  »»i/.,  osim  nor.  2  i  3  sing,  krade.  —  Rijed  je 
}>r(islaven.<kii,  isporedi  .it.ilov.  krasti,  kradi^,  rits. 
ic|>«cib,  KpiMy,  6ei.  krasti,  kradn,  i>(i(.  krasf, 
kradnt;.  —  Korijenu  krad  ne  dm  sr  /inalin'if. 
vrijedno  je  znati  da  u  ovome  korijoni  h  iii-l;iji'It 
cakavaca  (mozehiti  i  ii  nekijeh  zajxnhiijih  shilca- 
vaca)  mj.  ra  ima  re,  n.  p.:  praes.  3  sinii.  kiodo. 
D.  Barakovid,  vil.  262.  I.  Ivanisevic  174.  P.  Ka- 
dov6i6,  naf.  349;  3  pi.  kredu.  §.  Budinid,  sum. 
4Sl>;  impt.  2  ^ing.  kredi.  Bernardin  18.  Katoh. 
l.iGl.  7;  ger.  praes.  kreduii.  I.  T.  Mrnavii,  osrn. 
.j3.  A.  d.  Costa  1,  181;  part,  praet.  act.  nnm. 
sing.  m.  kreo.  Stat.  po).  ark.  .5,  254.  281 ;  nom. 
pi.  m.  kreli.  Tondal.  star.  4,  113.  razing  ovome 
ne  znam,  isporedi  i  rasti.  —  Tzmedu  rjecnika  it 
Mikafiitu  (krasti,  ukrasti  ,furor,  furtuiu  faoio, 
surripio,  oripio'),  ii  Belinu  (.robara,  rubaro'  , furor' 
630").  M  Bjclostjenievu  (kradera,  lupezim  ,furor, 
clam  alionum  aufero,  surripio,  manuor,  evolo, 
furtum  facio'),  u  Jamhresiievu  (kradem  .furor, 
clepo') ,  u  Voltigijinu  (,rubar6 ,  rubacchiare' 
,stehIon'),  u  Stulicevu  (grijeiknm  kradsti  i  krasti 
,furari,  rapere,  diripere,  latrocinari,  latrocinia 
agere'),  u  Vukovii  (,stehlen'  , furor'),  ii  Daniii- 
cevii  (krasti,  kradu  ,furari;  exspoliare'). 
1.  aktivno. 

a.  znacene  je  kao  Sto  je  sprijeda  kiizano, 
ohjekat  je  ono  sto  se  u  drugoga  uzimfe.  —  perf. : 
ukrasti. 

(i)   ne    izrice   se   na    ciju   se   stetu    ono 
uzimle. 

(HI)  u  pravom  smislu.  lie  odb  sihb 
budetb  krade  ufisto.  Sava,  tip.  stud,  glasn.  40, 
170.  Oni  su  kreli  rici  crikvene  ke  su  bili  po- 
svecene.  Tondal.  star.  4,  113.  Umiju  Sto  mogu 
krasti.  M.  Drzic  34.  Dobra  erkvena  kraduii, 
uzimajuci,  otimajuii.  A.  Bacic  65.  Jedan  je  co- 
vik  2  puta  sagriSio  smrtno  kradudi  tude.  F. 
Lastric,  ned.  54.  On  jabuke  pode  krastit.  V.  M. 
Gucetio  222.  Brasno  kradu  i  govedske  masti. 
M.  A.  Eejkovio,  sat.  Ci^.  Lupeza  koji  kradise 
ure.se  crkvene.  Ant.  Xad6i6  550.  G-di  sto  mo- 
<jas6  kradase.  D.  Obradovic,  basn.  99.  Vac  ti 
kradi  kjuce  od  riznica,  ja  6u  krasti  kjuce  od 
arova.    Nar.  p.jes.  vuk.  3,  168. 

hf>)  u  nvijem  primjerimajamacno  znaci 
sto  i  otimati,  grabiti.  Veo  Nikola  tude  koze 
krade.  Nar.  pjes.  juk.  237.  Bila  je  ku6a  Pesi- 
kanova  silna  i  bijesna  ...  pa  je  cesto  brave 
krala  i  na  sramotu  otimala.    Vuk,  nar.  pjes.  4,  93. 

cr)  u  prenesenom  Hi  u  metaforickom 
smislu,  kad  je  subjekat  Hi  ohjekat  Hi  oboje  nesto 
amno,  n.  ji. :  Vrijeme  s  nebesi  krade  nas  bez- 
redno  i  sobom  zanosi.  M.  Vetranic  1,  269.  Ne 
dostojaju  imena  crkvenoga  pace  Ii  ga  krevo  i 
nepodobno  kredu  i  posvojuju  vsi  ereteci.  S.  Bu- 
dinic,  sum.  48li.  Jar  kakoj  bi  malo  naprid  po- 
stupili,  tudjo  bi  se  hrlo  na  trag  izvratili,  snazno 
odbijuci  tursko  nasrtanje,  a  hitro  kreduci  svoje 
odskakanje  (krasti  ovdje  znaci:  tajno  vrsiti,  ispo- 
ndi  3,  b).  I.  T.  Mrnavic,  osm.  53.  Kriposna  su 
I'ridna  dila  ka  zio  vrijeme  vik  ne  krade.  Gr.  Pal- 
motic  1,  164.  (Hocu)  viditi  jeda  koja  }ubav  dr2i 
mo  toliko  vezana  da  bi  mi  mufino  bilo  odkinuti 
se  od  ne,  ali  me  stavja  u  sumnu  i  na  pogibil  da 
izgubim  veliko  dobro,  ali  mi  krede  zelinje  di- 
dinstva  nebeskoga.  P.  Radovcic,  nao.  349.  I  vri- 
raena  zaludu  ne  kradi  (ne  gubi  ne  cuoajuci  jer 
se  malo  mari  za  stvari  ukradene).  M.  A.  Re}- 
kovid,  sat.  H6a.  —  Amo  maze  pripadati  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  je  subjekat  nesto  neiivo:  Gdi 
skrovita  shrana  ukrivena  (Osmana)  krade  (sa- 
kriva).    I.  T.  Mrnavid,  osm.  169. 

b)  izriie  se,  na  iiju  se  stetu  sto  uzim(e,  i  to : 


tui)  dalioom.  ait(i)  u  pravom  smislu. 
.Todna  (jarebica)  drugoj  jajca  krade.  Zborn.  t''. 
Zaft  se  zove  put  kim  jo  kum  kumu  .slamu  kral. 
P.  Zorani6  65l>.  Sin  krade  deset  dukata  ocu.  B. 
IvaSiA,  zro.  71.  A  to  i  ja  u  naprijoda  neka  budem 
tvojora  vlasti  sira,  masla,  mlijeka  i  meda  slobod- 
nije  majci  krasti.  I.  Gunduli6  178.  Stojan  vrlo 
bogatu  gospodinu  svaki  dan  krade  po  jedan  boc. 
M.  Dobretic  234.  Kohu  koiiusar  zob  kradaSe. 
D.  Obradovid,  basn.  74.  —  hbh)  u  ovom  primjeru 
vala  da  znadi  Ho  i  grabiti.  Lave  i  medvide 
koji  mu  ovfice  kradijahu.  Ant.  Kad6i6  37.  — 
rrr)  u  metaforiikom  smislu.  Ka  mi  okom  srce 
krade.  M.  Drzi6  144.  U  ovem  slavnu  gradu, 
gdi  Latinke  lipe  mile  kroz  skrovene  druge  silo 
svim  juvenim  srca  kradu.  D.  Ranina  531).  Ta- 
kovu  straSnu  smat  koja  mu  svist  krade.  D.  Ba- 
rakovio,  vil.  60.  Stranikom  srca  kradu  kroz  nje- 
kakvo  skrovne  sile.  J.  Kavanin  200*.  Kojim 
(mladicam)  sotona  krade  u  sagriSoiu  stid  i  sram. 
Ant.  Kadcic  246. 

bh)  genetivom  s  prijedlogom  od.  (Jc- 
rebica)  kradetb  otb  inijebb  jerebice  jajca.  Physiol, 
novak.  star.  11,  199.  Kojom  (kradom)  sin  od 
otca  ili  zena  od  muza  ili  sluga  od  gospodara 
Stogod  krade.  I.  Grlioii  62.  Kada  krades  sto 
od  (udi.  V.  Dosen  71*.  Niti  ona  sto  od  kuce 
krade.  M.  A.  Relkovic,  sat.  C41>.  Koji  od  otaca 
i  od  muXeva  kradu  dinare.  J.  Matovic  400.  — 
Metaforiiki.  Kradu  nesricne  duse  od  Boga.  I. 
Anfiic,  ogl.  109.  Ali  da  se  vistije  uradi,  zanat 
okom  od  drugoga  kradi.    J.  S.  Relkovic  273. 

cc)  genetivom  s  prijedlogom  u ;  nemam 
nijednoga  primjera,  ali  vidi  kod  ukrasti. 

b.  ohjekat  je  ce^ade,  kojemu  se  sto  potajno 
(gdjegdje  i  ocito)  uzimle;  mjeste  celadcta  moze 
biti  i  ime  kolektivno,  kao  narod,  kuea,  pa  i  po- 
krajina,  crkva  itd.  —  perf. :  pokrasti.  Krade  do- 
mare.  J.  S.  Ra|kovic  72.  Ko  krade  oca  svojega 
i  mater  svoju,  i  govori :  nije  grijeh,  on  je  drug 
krvniku.  D.  Danioic,  pric.  28,  24.  Caru  lavu 
dvorani  oblagase  druga  svoga  da  ga  krade.  (stef. 
i  ihnil.)  star.  2,  306.  Mene  naj  cesce  krattase. 
V.  Vr6evi6,  niz.  51.  —  Lav  koji  ki'adise  i  pli- 
nase  narode.  M.  Lekusii  154.  —  Kucu  krede, 
mu6e  trati.  I.  Ivanisevic  174.  Kucu  kra.'^ti  da 
mu  zene  neoe.  J.  S.  Re|kovic  412.  —  Tesko  su 
mi  Turci  dodijali,  jer  sam,  braco,  na  krajini  lutoj, 
ukraj  Drine,  ukraj  vode  ladne,  pak  mi  Macvu  iz 
prevare  kradu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  179.  —  Koji 
krada  crbkvb.    Mon.  serb.  565.  (1322). 

c.  nema  objekta,  te  moze  znaciti  uopce :  ra- 
diti  ili  zivjeti  kao  lupez,  ali  se  moze  gdjegdje 
imati  u  misli  objekat  kao  kod  a.  Ki  bi  kreo. 
St.  po).  ark.  5,  281.  Ne  kredi,  ne  reci  krivo  svi- 
dofiaustvo.  Bernardin  18.  piul.  rom.  13,  9.  Kateh. 
1561.  7.  Ni  lupez  ki  krede,  toliko  na  pi-eda.  R. 
Barakovic,  vil.  262.  Tlacih  zakon,  neprav  zivih, 
tlapih,  mamih,  grabih,  kradoh.  I.  Gundulic  224. 
Ne  kradi.  F.  Glavinic,  svitl.  67.  Za  koji  uzrok 
kradijase  po  moru.  K.  Magarovic  37.  Hinih, 
grabih,  kradoh,  ruzih.  J.  Kavaiiin  45".  Lupez, 
liraduii,  razrusuje  ovu  naredbu  Bozju.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  171.  Bi  mu  potriba  prose6i  ili 
kraduci  ziviti,  F.  Lastric,  ned.  313.  Kraduc, 
istom  da  smo  2ivi.  V.  Dosen  57b.  Jos  dok  vara 
i  dok  krade.  121'>.  I  nauci  krasti  jos  iz  mala. 
M.  A.  Rejkovic,  sat.  03^.  Ja  cu  kazat  sve  kako 
se  mu6a:  zensko  presti  a  muXko  tamburat,  obo- 
dvqje  krast  i  asikovat.  04''.  Gradu  po  kuca' 
kreduci.  A.  d.  Oosta  1,  181.  Koji  kradijase  jurve 
naka  ne  krade.  ,T.  Matovic  273.  paul.  ephes.  4,  28. 
Iz  ociju  krasti  (sa  osobitom  vjestinom).  Nar. 
posl.  vuk.  100.     Ko  rad  laze,  rad  i  krade.    152. 


KRASTI,  1,  c. 


473 


kraSk'i 


Kqji  ,je  krao  vise  da  ne  krade.  Vuk,  pavl.  af. 
4,  28.  —  Maze  se  izreii  na  ciju  se  stetii  sto 
uziin(e  kao  kod  a,  b).  Kraduci  istomu  i  u  jedan 
put.  M.  Dobretic  154.  —  Odb  manastyrja  kra- 
dusta.  Sava,  tip.  .^stud.  glasn.  40,  158.  Da  ne 
kradu  jedan  od  drugosa.    Vuk,  dan.  4,  5. 

2.  pasivno.  Nasladimb  se  ne  kradoinago  bo- 
gatbstva.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  10.  Ne  znajudi 
da  je  kradena.  A.  Baoic  113.  Ni  dotaknut  se 
kradena.  118.  Nema  sladeg  mesa  od  kradenog. 
Nar.  posl.  vuk.  204. 

;i.  sa  se. 

a.  pasivno.  —  Izmeda  rjecnika  u  Belina 
(,audar  a  ruba,  dicesi  di  cosa  che  si  ruba'  ,furto 
auferri'  6341)).  Va(a  gledati  stano  onoga  od  koga 
se  krade.  A.  Bacic  111.  Ne  dopade  joj  se  grad 
u  komu  se  devojkam  krade.  A.  T.  Blagojevie, 
khin.  54.  Tu  se  tikve,  tu  se  voce  krade.  Osvetn. 
4,  3. 

b.  reciprocno,  krasti  jedan  druyome.  Nit' 
se  kradu,  nit'  med  sobom  krive.  J.  S.  Rejkovic  69. 

e.  refleksiono,  s  osobitijein  znacenem :  tiho 
i  potajno  se  provlaiiti.  —  Izmedii  rjecnika  u 
Vukovu  (.heranschleichen'  ,arrepo'). 

(l)  snhjekat  je  ce^ade  Hi  ziootina.  Za 
otit  krade  se.  M.  Vetranic  2,  4G1.  Imas  vojna 
uzovita,  od  tebe  se  nocno  krade,  kad  se  s  kojom 
drugom  roci.  A.  Cubranovic  145.  Iz  ovo  se 
zem]e  (neprijate()  krade  put  latinskijeh  bjezei 
kraja.  (J.  Palmotic  1,  78.  Sad  prihvaca  tude 
lade,  sad  bozice  visne  tjera,  za  vilatni  sad  se 
krade.  2,  81.  Lepa  Pava  u  kovi|u  spava,  I'loj 
se  Kade  kroz  kovije  krade.  Nar.  pjes.  vuk.  I,  2(54. 
Tad  so  krade  krajica  gospoda,  ona  s'  krade  od 
poda  do  poda.  2,  59.  Te  se  krade  od  jele  do 
jele.  3,  188.  —  Sad  rovom  sad  brigom  siidniku 
se  krade  (zvir).    I.  T.  Mraavic,  osm.  48. 

h)  subjekat  je  sto  nezivo.  Maglica  se 
brijegom  krade.  S.  Mencetic— G.  Drii6  505.  Ona 
rika  ka  se  brijegom  tiho  krade  priko  po}a  niz 
livade.  G.  Palmotic  2,  477.  Ruzica  se  iz  triia 
procvatena  krade.  A.  J.  Knezovic  123.  Sto  se 
suni;e  pokraj  gore  krade?   Nar.  pjos.  vuk.  1,  578. 

f)  subjekat  je  sto  iiinno.  —  u  svijem  pri- 
mjerima  znaci  sto  bjozati,  nestajati  itd.  Kako 
sjenca  svijem  vrijeme  se  ukrada,  krade  se  i  bjezi. 
M.  Vetranic  1,  107.  _  Moja  svijes  mala  krade  se 
u  zanovet.  1,  126.  Cijera  mi  krvno  stinu  odluke, 
ma  vrliiia  cira  se  krade.  G.  Palmotii''  1,  74.  Tako 
u  brzo  poharana  Ijepota  se  vasa  krade.  1,  132. 
KRASTICA,  /.  dem.  1.  krasta.  —  U  Stulicevu 
rjecnika:  ,parva  vulneris  crusfci',  i  u  Vukovu: 
dim.   V.  krasta. 

KRASTIC,  m.  preziiae.  —  V  nase  vrijeme. 
Luba  Krastic.    Rat.   145. 

KRASTIJE^,  (Hi  krastj6|,  krasta]  V),  /.  prepe- 
lica.  —  Ohlik  i  rod  napisani  sii  prema  stsloven- 
skoine  (|  po  rum.  cristeiu,  carsteiu,  Rallus  crox 
L.);  u  druf/ijern  je  slavenskijem  jezicima  dnikciji. 
—  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stsloo.  krastajt, 
krastejb,  /.  prepeliea,  rus.  Kip|H)cre.ii.,  ces.  kHstal, 
khistel,  kfistel,  chrastal,  ohi'iistel,  christel,  po(. 
chrosciel,  chrusciel  (u  sva  ova  tri  jezika:  in., 
Rallus  crox  L.).  —  Saino  ii  kniijnma  pisaniina 
crkvenijem  jezikoiii.  Oni  mesb  prosise,  i  kraste[i 
imb  otb  mora  izvede  (oidi  num.  11,  31).  Domen- 
tijanii  328.  —  vidi  i  F.  Miklosic,  lex.  palaeoslov.- 
kod  krastejb. 

KRASTONA,  in.  cuvjek  pun  krasta,  oidi  1. 
krasta,  b,  d).  —  U  Vukova  rjecnika :  ,dor  griu- 
dige'  ipurriginosus'. 

1.  KRASTOVAC,  krastovca,  iit.  vidi  krastavac, 


d.  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka.  Viuca  bijola 
krastovac  natocih.    M.  Vetranic  2,  ,324. 

2.  KRASTOVAC,  Krastovca,  m.  iine  injestii  a 
Srbiji  u  okrucju  valevskoiii.  Livada  u  ICrastovcu. 
Sr.  nov.   1867.  008. 

KRASULA,  /.  iiiie  kravi.  liastaja,  Daruvar.  ij. 
Hire. 

KRASU^AC,  Krasujca,  Hi.  prezime.  —  I'  nase 
doba.    Rat.  2-50. 

KRASUI^AK,  krasu|ka,  in.  iiiie  nekijeiii  l)i(- 
kaina.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmeda  rjecnika  a 
Stulicevii  (krasujak  maiii,  cvit  ,bellis  silvestris 
minor').  Krasujak  mali,  Bellis  sylvostris  minoi'. 
Z.  Orfelin,  podr.  491.  Krasujak,  rus.  i;|i.iii).t.;i 
(Tropaeolum),  bellide  (Kuzmic),  Bellis  poreniiis 
L.  (Visiani,  Pancic).  Krasu|ak  maiii,  BelUs  sil- 
vestris  Cyrill.  (Petter,  Visiani,  Stulli).  B.  Sulek, 
im.   170. 

KRASU^^E,  /.  pt.  ime  selu  a  Bosni.  Statist, 
bosn.  48.  —  isporedi  Krasujirio. 

KRASU^jINO,  «.  ime  sela  a  Bosni,  jaiiiacnn 
sadasne  Krasule.  —  Uprav  selo  Krasu)ino,  te  ova 
rijec  va(a  da  je  adjektio  posesivni.  —  xv  vijeka, 
a  izmeda  rjeenika  a  Danicicevu.  Selo  Piscoruca 
i  selo  Krasu|ino.    Mon.  serb.  439.   (1446). 

KRASVICA,  f.  vihla  a  Bosni.  Zem(ak.  1871. 
br.  2. 

1.  KRASAN,  adj.  hyp.  krasan ;  govori  se  od 
inila.  —  Od  xvm  vijeka  u  Lici  (ne  znam,  ijo- 
vori  li  Licanin  Hi  Dalmatinae  u  naj  prooin  pri- 
mjeru),  a  izmeda  rjecnika  a  Vukova  (dim.  v. 
krasan  s  dodatkom  da  se  govori  u  Lici).  U  Ko- 
tari  negde  oko  Nadina  namjera  me  nameri  na 
nokog  Spiridona  Torbiou  Dragovicanina;  ,Ajde, 
krasani',  i-oce  mi  .  .  .  D.  Obradovic,  basn.  360. 
,Hajde  mi,  krasani  moj,  skokni  bremicu  vodo, 
dacu  ti  mlijeka  i  palento'.  u  Dobroselu.  M.  Modii'. 

2.  KRASAN,  in.(?),  injesno  ime  prijc  nasega 
vremena.  Krasaub.  (Moglo  bi  so  citati  .Krasua'i 
S.  Novakovic,  pom.   135. 

KRA§C1C,  m.  prrzime.  —  xv  vijeka.  I'md 
satiiikom  Bartulom  Krascicom.  Mon.  croat.  74. 
(1450).     Jaksa  Krascic.    140.  (1490). 

KRASCICI,  hi.  /)/.  mjesno  ime.  —  xvi  (  xvn 
vijeka.  V  Krascicih.  Mou.  croat.  283.  (15sl). 
V  Krasoice.    Arh.  2,  318.  (1613). 

KRASCICKI,  adj.  koji  jiripada  Krascirima. 
Pii  zakonu  ki-as6ickom  .  .  .  Sudca  kra.scickoga  .  . . 
Mon.  croat.  284.  (1581). 

KRASEN,  adj.  vidi  1.  krasan.  —  l^  na.^e 
vrijeme  u  Lici.  ,Krasena  moja,  amo  da  te  |>. p- 
milujom'.    J.  Bogdanovic. 

KRASENE,  n.  djelo  kojijem  se  krasi.  —  U 
Stalicevu  i  u    Vukova  rjecnika. 

KRASEVAC,  Krasevca,  m.  ime  seta  a  Ilr- 
vatskoj  a  zupaniji  varazdinskoj .  (kajkavski)  Kra- 
sevec.  Razdije|.  92.  —  Govori  se  i  Krasovac, 
(kajkavski  Krasovec).    V.  Sabjar,  mjestopis.  204. 

KRASEVO,  n.  ime  selu  a  Bosni  a  okragn.  Iia- 
noluckom.    Statist,  bosn.  42. 

KRASICKI  (krascirki  y),  adj.  koji  pripu'lu. 
mjestu  Krascicima  (V).  —  xvn  vijeka.  Sudca  kra- 
sickoga.    Arkiv.  2,  318.  (1613).' 

KRASIG,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  a  Dalmaciji  u  kolara  kolorskom. 
Repert.  dalm.  1872.  9. 

1».  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  zagrebaekoj 
(jeli  isto  sto  Krasciriy  isporedi  i  krasii'ki).  Kaz- 
dijej.  69. 


KRASltEVICA  4 

KRA^ICEVICA,  /.  iine  trima  zaseodma  u  Hr- 
rtitskoj  11  zupaniji  modntHkn-rijcikoj .  KraSic'^e- 
vicii  doi'm  (  gorna  i  siodna.    iiazdijoj.  43. 

KEASkOVIC,  ?».  selo  u  Slnvoniji  ii  ziijinniji 
virovitickoj.    Kazdijp|.  139. 

KKASOV.AC,  Krasovca,  in.  ludi  Kra§ova<\ 

1.  KRAT,  /.  ridi  2.  knit.  —  [J  iiisaca  Duhnw- 
cana  unmo  u  instr.  ting,  (krati)  od  xvii  vijeka. 
Ja  sam  jodnom  krati  Aomu  zivot  sahranila.  (i. 
Palmotic  2,  199.  Ne  su  hrana  divja  ze|a,  i  to 
na  dan  jodiioni  krati.  N.  Marci  84.  Jednom 
krati.  91.  Pogloda  i  drugom  krati.  M.  Vodopi6, 
tuzn.  jel.  dubrovn.  18G8.  193.  Sreca  BoXija  da 
staroj  ovora  krati  no  prisije.    231. 

2.  KRAT,  m.  stnji  gotovo  samo  s  brojevimn  i 
s  rijecima  Ho  znaie  mnoHvo,  te  je  isto  Ho  put, 
n.  p.  jedaii  krat  (jedan  put,  semel),  dva  krata 
Hi  dvakrat  (dva  piita,  dviiput,  bis)  ild.  —  ispo- 
rcdi  i  trat.  —  Rijei  ,jr.  pranlaeciixka  (kort  t,  -h  je 
po  svoj  prilici  postalo  od  u,  ali  je  gdjegdje  ka- 
snije  b  zamijenilo  t.),  isporedi  stslov.  krati.,  rw*. 
K|>;rn.  (/^iiaKp;iTbi,  rpHKpaTi.i,  cko.ii.ko  Kpaxi)  Ho 
je  ohlik  sMovenski,  ces.  knit,  pol.  kroo.  —  Ista 
je  osnovn  u  lit.  kartas,  put,  krat,  u  sn.skrt.  sa-krt, 
jedan  put,  krtsvas,  put,  krat  (.Ho  je  jamaino  ace. 
pi.  od  osnove  krtu  koja  se  ne  nalazi  ii  dnigijein 
padeziiiia),  avest.  ha-kere<,  jedan  put.  —  6eHo  sc 
naliodi  II.  pisnr.a;  n  na^e  vrijeme,  dajbudi  u  Ho- 
knracfi,  jamaino  nije  narodna  rijec.  —  Izinedu 
rjcrnika  u  Mikalitiu  (ima  samo  s  drugijem  rije- 
cima, kao  cetiri  pnta,  cotirikrat  ,quater';  koliko 
krat,  koliko  pnta  .quoties';  toliko  krat,  toliko 
piita  ,toties';  vidi  i  drakrat,  trikrat),  u  Belinu 
(jedan  krat  ,una  volta'  , semel'  llT^ ;  vidi  dale), 
H  BjeloKtjencevu  (dvakrat;  trikrat;  cetirikrat),  u 
JambrcHcevu  (dvakrat;  trikrat),  u  Voltigijinu 
(,voUa'  ,einmahl'),  ti  Stulicevu  (krat:  si  krat  ,hao 
vice';  ti  krat  ,ea  vice';  trikrat,  v.  tris;  cetiri- 
krat, v.  cetiris),  u  Danicicevu  (kratb,  dva  — , 
tri  —  ,bis,  ter,  etc.').  —  Na  nekijem  je  mjestima 
zenskoga  roda,  vidi  1.  krat.  —  Nema  se  nista 
osobito  kazati  a  znaccnu,  ali  treba  govoriti  o 
oblicima.  S  toga  Ho  se  orn  rijrc  Hiiotnhlni'a 
,'<amo  adverbijalno,  od  nezinijdi  nhlik'i  iiahi.i  se 
samo  ace.  u  jednini  i  dvojini,  njclkn  ii  mno.iini, 
a  u  ovnm  hroju,  jer  svagda  stoji  uz  rijec  koja 
znaci  broj  (veei  od  4)  Hi  mnoHvo,  dolazi  naj 
cesie  genctiv,  i  to  stari  ohlik  krat  Hi  krdti  (Ho 
nije  potrebno  da  je  zenskoga  roda).  ali  se  oblik 
krat  nalazi  i  s  brojevima  dva,  tri,  cotiri,  te  je 
ocito  da  onda  nije  gen.  pi.  kao  kod  pet,  sesi  itd., 
i  treba  shoatiti  dvakrat,  trikrat,  cetirikrat  kau 
.sastai;(ene  rijeci,  isto  kao  .Ho  su  slozcne  jedriokrat 
i  drugokrat.  po  tome  pisein  napo.se  krat  samo 
kad  Moze  hiti  gen.  ph.,  a  ne  kad  je  dio  sasta- 
v^ene  Hi  slozene  rijeci.  isporedi  i  put. 

1.  nije  slozeno. 
a.  u  ace.  sing,   (koji  je  jednak  .<  nomina- 
tivom). 

a)  s  brojem  jedan.  Svak  jedan  krat  mre 
na  sviti.  J.  Kavanin  2b.  —  I  ovaj  primjer  kao 
da  pripada  amo;  u  nemu  stoji  krat  bez  jodaa: 
Zato  krat  nisam  .se  maril  pitat  te,  da  s  pogjla- 
vistvom  od  pisma  ti  bi  mi  imil  ukazati  ono  6a 
si  rekal.    Starine.  17,  240.  (15.5.5). 

h)  s  rednijem  brojevima :  prvi,  drugi  itd. 
Sad  stoprv  za  prvi  krat  na  svjetlos  izlazi.  I. 
Dordic,  ben.  vii.  Da  drugi  krat  on  urije  noj 
jizbinu  tako  dragu.  A.  Vitajid,  ost.  57.  Cetvrti 
krat  svjedo6e6i.  S.  Rosa  So*.  Prema  da  tisuci 
krat  padeSi  ...    S.  Budinid,  ispr.  99. 

c)  sa  zamjenicatna  Hi  adjektivima  ko- 
jijem   se  krat  istiie,  kao   n.  j'-  ovaj,  onaj  krat: 


i  2.   KR.\T,   1,  d,  a). 

Ali  je  ovi  sara  krat  Bog  posluSo  VinftencaV  A. 
Kalid  557.  (nemam  drngijeh  primjcra,  ali  nidi  u 
Stulicevu  rjednikii,  i  oca  dva  primjera  u  kojima 
.set  va^a  da  je  isto  Ho  saj :  Sot  krat  su  zaraslo 
stazice  i  puti.  Ja6ke.  75.  Lipi  beli  danak  set 
krat  nam  prohaja.  77),  svaki  ild.  Dake  svaki 
krat,  kad  se  fini  posvetiliSte  ...  A.  Kalid  303. 
U  istinu  kad  god  so  pomolila  Bogu  i  Djevici 
dru^ba  od  rozarija,  svaki  krat  dobrosrecno,  sla- 
vofiosno  udrise  se  stijezi.    511. 

b.  u  ace.  dvojinc  s  brojevima  dva,  tri,  co- 
tiri i  to  ■ 

ti)  sa  starijim  oblikom  krati.  Bih  kriva 
dva  krati.  I.  Dordic,  uzd.  101.  Saul  dva  krati 
upado  u  ruke  Davidovo.  18.  A  krv  ova  od  gu- 
stera  sva  nomoci  goni  iznutra,  tko  so  maze  nomo 
iz  jutra  do  tri  krati.  .ledupka  nezu.  pjesn.  238. 
Svako  Ijeto  tu  tri  krati  vas  Israel  dohodijase. 
Gr.  Palmotic  3,  18b.  On  mirisnijem  tris  tamja- 
nom  plarae  omrsi,  i  tri  krati  svjetlostim  se  no- 
cekanom  prosut  ogan  vidje  sjati.    3,   1051". 

b)  s  mladijem  oblikom  krata.  Kako  dva 
krata  bi  vrzena  u  more.  Oliva.  62.  Vjerovo  jo 
sva  tri  krata.    V.  M.  Gufietid  156. 

c.  u  ace.  pi.  (krate).  —  Potvrdeno  je  samo 
u  jednom  primjeru  gdje  stoji  uz  mnoge.  Koji  vara 
vas   brezsrdcno   mnoge  krate.     I.  Zanotti,  en.  7. 

d.  u  gen.  pi. :  krat  i  krati. 

<t)  s  ohiinijem  brojem  veiijem  od  4.  ki'at. 
U  kanonu  se  moli  pet  krat.  I.  Ancic,  svit.  170. 
Do  sodam  krat  na  dan.  A.  Vitajic,  ist.  437ii.  Za 
tuj  rabotu  (udb  tebe  upvamo  se  i  devetb  krati> 
ako  bi  veda.  Spom.  sr.  1,  45.  (1403).  Doset  krat 
bi  te  prodao  i  od  kapare  piti  dao,  a  ti  ne  bi  ni 
znao.  (Z).  Poslov.  danic.  Da  se  petnaos  krat 
(ime  Jezusovo)  ima  govoriti.  A.  Gucetid,  roz.  joz. 
17.  Sto  krat  vedo  prijati  bode.  Ziv.  kat.  star. 
1,  220.  Boje  je  sto  krat  zacrlenit  negli  jednom 
ublijediti.  (D).  Igri  sagrijesi  jednom,  a  ona  ce 
tebi  sto  krat.  (D).  Poslov.  danic.  I  primit  demo 
plod  sto  krat  vedi.  S.  Margitid,  fal.  296.  Ce- 
trsta  krat.  M.  Marulid  63.  Hijadii  krat  zdrava 
Marijo.  P.  Knozevid,  osm.  346.  —  krati.  Okro- 
pio  bjeSe  vede  sedam  krati  liom  voseo  otar  svoti. 
Cr.  Palmotic  3,  105a.  Sadam  krati  ocistjena.  I. 
Dordic,  salt.  31.  Jeli  do  sedam  krati?  S_.  Rosa 
103*.  Nas  brojem  dobivahu  deset  krati.  G.  Pal- 
motic 1,  .302.  .Sto  krati  ga  govoriti  cusmo. 
3,  114*.  J^a  dan  mrem  sto  krati.  I.  Sordid,  salt. 
82.  —  Broj  tisuda  dolazi  u  oblicima  tisud  i  ti- 
suda,  te  bi  se  moglo  shvatiti  da  je  slozeno  s  krat 
Hi  s  krati.  krat.  Ueino  me  luda  i  hinca  tisud 
krat.  M.  Marulid  176.  Bole  bi  tisud  krat.  M. 
Drzid  84.  Da  vam  de  toj  tisud  krat  vede  vajati. 
B.  Gradid,  djov.  166.  Noka  s' . . .  tisud  krat  tisud 
taSdom  hvalom  davi.  A.  Georgiceo,  nasi.  245. 
6a  jur  nisi  tisud  krat  se  izgubila.  I.  Ivanisevid 
77.  Tisud  krat  jili  ponav}aju,  tisud  krat  jih 
glasom  dvizu.  \.  Vitajid,  ist.  7".  Za  onu  svetu 
viru  pripravan  sam  dati  tisud  krat  moj  zivot. 
L.  Terzid  63.  Pozdrav|am  te  hijadu  i  tisud  krat. 
P.  Knezevid,  osm.  27.  —  Vapit  ne  pristajom  ti- 
suda krat  drago  ime.  I.  Zanotti,  on.  50.  Pri- 
pravan sam  uinriti  tisuda  krat.  L.  Terzid  64.  — 
Jnr^bi  ganul  tisud  krati  jednu  stinu  stanovitu. 
A.  Cubranovic  15().  Ah!  boje  je  tisud  krati  da 
te  gorka  smrt  prikrati,  neg  dopade  zena  huda. 
J.  Palmotic  123.  Za  mod  na  dan  tisud  krati  liili 
kosira  okusati.  J.  Kavanin  453b.  A  jos  trudne 
tisud  krati.  I.  Dordid,  uzd.  27.  Pitajudi  tisud 
krati  prosteiie.  L.  Radid  23.  O  tisudu  tisud 
krati  dobrosredni  lubovnici !  P.  Sorkocevid  .592*. 
—  U  jednom  primjeru  ima  tisudu  krati.  Ne 
jednokrat  nego  tisudu  krati.    D.  BaSid  314. 


2.  KRAT,  1,  a,  h),  4' 

1>)  s  brojnijem  supstnntivima  srednetja 
roda  dvoje,  troje,  cetvero  (ii  svijem  je  primjc- 
riina  krat).  i  ovo  bi  moglo  biti  slozeno.  Ako  bl 
dvoje  krat  ozeiien  bil.  §.  Budinid,  ispr.  160. 
Dvoje  krat  pet  danak  Kalkant  taja  bogov  odgo- 
vore.  I.  Zanotti,  en.  12.  Cetvero  krat  na  laz 
grada  prista.    18. 

«■)  s  rijeiima  Ho  gnace  vece  Hi  inane 
mnustvo,  n.  p.  koliko,  toliko,  nekoliko,  ranogo, 
vele,  vece,  vise,  malo,  raano,  dosta,  dovo|e.  — 
pisci  su  cesto  shtmcali  kau  da  sti  uoe  rijeii  slo- 
zene  s  krat  iU  s  krati.  ati)  krat.  U  koliko  bi 
kratb  ratb  trbpila.  Mon.  serb.  286.  (1419).  Ko- 
liko krat  ga  je  psoval.  Narucn.  88".  Koliko 
krat  si  krivo  prisegal.  Korizm.  29^1.  Koliko 
krat  i  vazda  kad  zgajase  se  takov  grih.  b.  Bu- 
dinic,  ispr.  41.  Koliko  krat  su  liega  rasrdili. 
A.  Vitajic.  ist.  2471).  Koliko  krat  bi  povratio 
razlucno  te  zle  odluke.  Ant.  Kadcic  41.  —  Ko- 
liko godi  krat  budete  piti.  Katoh.  1561.  11.  Ko- 
liko godi  krat  se  spominaju  od  vlasti,  tolikrat 
opet  umiraju.  I.  T.  Mrnavio,  osm.  137.  Koliko 
god  Ivrat  u  prostni  grih  upadaS,  toliko  puta  Isu- 
krsta  po  obrazu  udaras.  P.  Knezevio,  osm.  107. 
—  Prisezi  on  sara  toliko  krat.  Zak.  vinod.  79. 
Ta  pokora  more  se  dati  toliko  krat,  koliko  krat 
se  grisnik  vrati  na  grih.  Narucn.  481".  Djaval 
toliko  krat  biva  premozite}.  Transit.  81.  Bu- 
duci  on  toliko  i  toliko  krat  smiloval  se.  A.  Vi- 
tajic,  ist.  363.  —  Ne  samo  sara  ofiitao  nekoliko 
krat.  D.  Obradovic,  ziv.  105.  —  Sto  si  ti  ranogo 
kratb  uciniiu.  Mon.  serb.  .500.  (1467—1500).  Iraa 
innogo  krat  re6i.  Narucn.  54'^.  Prido  ka  mni 
mnogo  krat.  Korizm.  9''.  Mnogo  krat  s  sobom 
^am  misleci  vrh  tebe  bude  me  stid  i  srara  sa- 
moga  od  .sebfi.  H.  Lucie  206.  Mi  smo  mnogo 
krat  ubozi.  Kateh.  1561.  77.  Mnogo  se  krat 
kaje.  D.  Barakovic,  vil.  68.  Vnogim  vnogo  krat 
duse  .  .  .  jesu  se  kazale.  F.  Glavinic,  cvit.  16*. 
Mnogo  krat  ova  podnosimo.  J.  Filipovic  1,  229''. 
Mnogo  krat  bo}e  jo  zamuknuti,  ako  i  imaS  razlog. 
M.  Zoricic,  osm.  42.  Mnogo  bi  rai  ga  krat  kod 
kuco  oteo.  D.  Obradovic,  ziv.  21.  Ovi  (zem(o- 
di'lac)  iz  nekakva  sujevjerija  ranogo  krat  rao- 
guci  ne  hotjase  je  ubiti.  basn.  91.  —  Koji  u 
razlicna  vremena  vele  krath  jo  biiu  pred  nasimb 
gospoctvomb.  Mon.  serb.  327.  (1423).  Ba  je 
hodil  vele  krat.  Mon.  croat.  72.  (1448).  Clovik 
more  vele  krat  na  semrt  lezati.  Narufin.  58^. 
Bise  vele  krat  toliko  napastovan.  Transit.  30. 
Matore  vele  krat  jise  svoju  ditcu.  Korizm.  10*. 
Cineoi  vele  krat  protiva  vo|i  vasoj.  L.  Terzic 
64.  Vele  krat  brez  razloga  srdimo  se.  J.  Fili- 
povic 1,  344*.  Zato  oce  velekrat  isti  kra|  .  .  . 
1j.  Vladmirovic.  69.  —  Po  vece  krat  jest  liirn 
otel.  Mon.  croat.  23.  (1275).  Da  samb  jaa  uzew 
iiidb  refienoga  pokla,da  u  dnkatihb  zlatihb  u  ve(Se 
kratb  dva  deseti  i  devetb  tisucb  dukatb.  Mon. 
serb.  503.  (1467—1470).  More  Bog  ve6  krat  pro- 
stiti  nego  clovik  sagriSiti.  Narufin.  51''.  Vece 
krat  sam  vazigal  kucu.  Korizm.  32''.  Koja  vece 
krat  zastupi.  §.  Budinic,  sum.  26*.  Dara  tac 
visoka  vec  mu  krat  obita.  D.  Barakovic,  jar. 
.39.  Cause  vec  krat  car  u  Lehe  odpravi.  I.  T. 
Mrnavic,  osm.  40.  Isti  Isukrst  vec  krat  odi  u 
prijateja  dode  svoga.  (1.  Palinotic  3,  6''.  Voce 
krat  nam  se  je  prigodilo.  R.  Gamai'iic  2''.  Voce 
krat  ,piu  volte'  .compluries'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
778*.  Kriva  rijeka  ve6e  krat  se  prigazi.  (D). 
Poslov.  danic.  Ovo  sve  mogucstvo  Bozije  vidilo 
se  vece  krat  u  riegovim  slugami.  J-  Banovac, 
razg.  25.  Prija  smrti  vece  ga  (ifikrsniitje)  puta 
navisciva,  posli  uskrsnutja  vele  krat  mnogim 
36   ukaza.    J.  Filipovic   1,  111''.      Ova   im  mala 


5  2.  KRAT,   I,  d,  fl). 

pomna  ve6e  krat  bude  uzrok  od  grijeha.  D. 
Basic  14.  I  ja  ve6a  krat  psujem.  I.  J.  P.  Lucie, 
razg.  114.  —  Koje  smo  vise  krat  naporainali. 
D.  Obradovic,  basn.  266.  —  Joste  se  ludi  vazda 
smije,  a  mudri  malo  krat.  Zborn.  l'>.  Malo  krat 
u  skladu  sobom  se  skladaju.  M.  Vetranic  2,  161. 
Malo  ce  krat  zabhist.  D.  Barakovic,  vil.  363. 
Ako  ga  uzpriimarao  malo  krat.  I.  Drzic,  nauk. 
317.  Malo  krat  je  kad  ne  vara.  Gr.  Palmotic 
3,  119*.  Malo  krat  je  dim  bez  ogiia.  (D).  Poslov. 
danic.  Malo  krat  ,poeh6  volte'  ,paucies'.  A.  d. 
Bella,  rjecn.  778*.  Malo  krat  stece  tko  no  trpi. 
I.  Dordio,  salt.  83.  —  Maiie  krat.  H.  Bonacic 
123.  —  Sto  ja  dosta  krat  skusih.  A.  Georgiceo, 
nasi.  IV.  — •  Slise(S  dovoje  krat,  da  kmeti  ne 
znaliu.  Mon.  croat.  46.  (1395).  Ja  dovo(6  krat 
lacan  beh.  93.  (1463).  Dovo]e  krat  so  zgoda. 
Korizm.  39''.  —  hl>)  krati.  Koliko  krati  budos 
uzranio  srce  miloga  {ubovnika  tvoje  duse.  toli- 
krati  sunut  co  se  na  tebe  novo  strijele  ogriene 
Bozije  dragosti.  I.  M.  Mattel  153.  —  Ja  sam 
ranogo  krati  molila.  Mon.  croat.  212.  (1543).  Tad 
uzdahnu  mnogo  krati.  I.  Zanotti,  en.  21.  —  Vole 
krati  ,molte  volte'  .multoties'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
777''.  Ukaza  vele  krati  svoju  sna.gu.  I.  Dordic, 
salt.  IX.  Svadah  se  vele  krati.  uzd.  31.  — 
Uprasah  jih  vece  krati,  tomu  osudu  jel'  nacinoV 
M.  Pelegrinovic  193.  Pace  mi  jo  doliodilo  joster 
na  um  voce  krati.  (.}.  Palmotic  1,  34.  .la  ti 
rekoh  vece  krati.  1,  42.  Neprijatel  vece  krati 
neprijate|a  svoga  prima.  2,  435.  Prikaza  se  veco 
krati  i  meni  Isus.  J.  Kavar'iin  31''.  Hrid  pod 
vodora  sakrivena  vece  krati  hini.  258'.  Vein 
krati  ,molte  volte'  , multoties'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
777''.  Ne  jednom,  nego  vece  krati.  razgov.  212. 
U  cvijecu  od  znaiia  voce  krati  krije  se  zmaj  od 
oholasti.  I.  Dordic.  bon.  13.  Za  sve  da  je  vern 
krati  ucinio  ispovijes  od  svoga  zivota.  D.  Hasic 
268.  ^iubav  vece  krati  nejma  mjore.  L.  Radic 
101.  Razmis(o  sam  vo(?e  krati.  N.  Marci  3.  — 
Kad  se  zgaja  malo  krati,  zli  bor  dobar  plod  da 
vrati.    J.  Kavaiiin  124''. 

>l.)  sliciio  kao  i  rijcri  ktid  c)  i<iiiilrrli((i 
vnju  se  dritge  kuje  iiprav  iiaznacaju  nriji-mr.  htm 
cesto  (i  gusto,  vidl  gustokrat),  rijetko  (sitiim  kmii- 
paratiu  it  jednniii  priiiijrrii).  vazda,  ii  jcdiiniii 
priiiijcrii  kad  (kad  krati,  ijdjekoji  put},  iiiij  krat 
Anjel  zali  cesto  krat  so  proobrazi.  Narucn.  '20*. 
Ki  cesto  krat  spominaso  se.  Mirakuli.  14.  Cesto 
mu  krat  bise  va  usteh.  S.  Kozicic  36''.  Kojo 
(pnimene)  bih  ja  vila  cesto  krat  do  pasa.  M. 
Vetranic  2,  182.  Ne  bojmo  se  cesto  krat  roAi... 
S.  Budinic,  sum  8*.  Vele  krat,  cesto  krat  ,1. 
Mikaja,  rjecn.  kod  vele.  Marijo  koia  sInn  si  so 
tvomu  cesto  krat  priponizuo  poklonila.  P.  Posi- 
lovic,  nasi.  182''.  Jere  cesto  krat  Isus  priho- 
djase  ondi  s  ucenici  svojimi.  L.  Torzic  25  I^iidi 
cesto  krat  sebi  sami  protivorefie.  D.  Obr.idovir, 
ziv.  53.  —  Pocetak  je  i  uzrok  primoguci  za  do- 
brovolno  primit  lijeke  cesce  krat  od  iste  neraoci. 
B.  Zuzeri  6.  Mi  isti  ne  govoriino  li  oesce  krat 
medu  uami :  ,§to  sara  cinio  u  djetiustvo  cini  mi 
se  da  je  bilo  juoer'?  15(i.  —  Koji  redije  krat 
ispovidajut  se.  §.  Budinic,  ispr.  35.  —  Ufaje  od 
moje  vazda  krat  mladosti . . .  (i.  Drzic  438.  Koje 
je  vazda  krat  pripravno.  M.  Vetranic  1,  460 
Kako  sam  zelio  vasda  krat.  P.  Hektirovir  55, 
Da  iraa  vazda  krat  prvi  grijeh  prid  svojim  ocima. 
N.  Najeskovic  1,  118.  Htil  bih  vazda  krat  voder 
me  slatke  dni  pri  ogiiu  zimi  stat  a  Ijeti  u  sjeni. 
F.  Lukarevic  6.  Turska  prohira  vazda  krat  zlo- 
tvorna.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  47.  —  I'h)  krati. 
Zmaj  te  ujede  cesto  krati.  .1.  Kavai'iiu  U''.  Cesto 
krati   ,spe.9se  volte'  ,saepe  nuuiero'.    X.  d.  Bella, 


2.  KRAT,  1,  d,  d). 


476 


KRATAK,  1,  a,  c). 


rjefin.  777''.  Cesto  krati  nazivje  ga.  I.  Dordii, 
salt.  59.  Costo  krati  Iraiiin  izkrivice  moju  po- 
livalii.  I.  M.  Mattel  It.  —  Samoi^a  je  koja  .stjece 
nebu  duJe  cesi'o  krati.  N.  Marci  7'1.  —  V  noia 
cu  to  dofekati  i  vecoras  i  u  naprijod  vazda  krati, 
kad  mi  poda  sret'a  blaga.  (1.  Palmolic  1,  325. 
On  ce  se  vazda  krati  potrubniku  ainilovati.  I. 
Dordic,  salt.  2.^8.  —  Ako  iiijo  kad  krati  ku§o 
jad  i  nemir.  N.  Dimitrovii  li). 
2.  sastavjeno  Hi  slogeno. 

a.  jednokrat  (vidi),  rijec  je  duzena. 

b.  nalazi  se  dnzeno  i  s  rednijem  hrojem 
drugi:  druff6krat  («  jednom  primjeru) :  §to  je 
postaviio  bi(o  u  komunh  dubrovacki  u  dvakratb: 
u  jednokratb  sestb  ti-sut^b  dukatb;  u  drugokratt 
drugo  Sostb  tisucb  dukatb.    Mon.  serb.  510.  (1470). 

c.  s  dva,  tri,  fietiri,  maze  se  krat  sastaviti 
u  jednu  rijec,  kod  cega  brojevi  ostaju  pri  soom 
obliku,  vidi  dvakrat,  trikrar. ;  radi  cotiri  vidi: 
Cetirikrat  na  godisce  postiti.  ^  F.  Glavini6,  ovit. 
63'\  cetiri  se  maze  iokri'iili:  Cetirkrat  sto  hi  jad. 
I.  T.  Mrnavio,  osm.  44.  —  Bjedi  su  pravi  slu- 
zeni  ohlici,  kao  dvokrat  (vidi). 

d.  za  slagane  s  viSijem  brujeoima  od  4 
ima  samo  sedmokrat  u  jednom  primjeru  xviii 
vijeka.  Kriz  ce  ii  svojoj  svitlosti  nadaci  sedmo- 
krat sadasnu  svitIo.st  sunca.    J.  Filipovic  1,  143''. 

e.  s  rijecima  koliko,  toliko,  nekoliko,  miiogo, 
sastavfa  se  Hi  se  slaze  krat  i  krati,  kad  se  prva 
rijec  vkrrii,  vidi  kolikrat,  tolikrat,  nekolikrat, 
mnokrat  i  kolikrati  itd. 

3.  KRAT,  m.  vidi  zolenko  (kon).  —  Od  tur. 
cjyr-at ;  qyr  znaci :  siv,  sivast ;  at  vidi.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukoou  (,art  ara- 
bischen  pferdes'  ,equi  arabis  genus').  I  krata 
koiia  u  kopito.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  466.  Kud  god 
ide  SVG  krata  jase.    4,  1.39. 

KRATA,  /.  [esa;  rostij,  —  Bijee  romanska  od 
hit.  cratis,  isporedi  i  1.  grata.  —  U  Mikafinu 
rjecniku:  krata,  grata,  lisa  ,grata,  graticcio'  .cra- 
tes', i  kod  ros. 

KRATAilAN,  kratalina,  adj.  vidi  krataSan. 
—  U  dva  pisca  xvii  (  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevit  (v.  kracahan).  One  su  kra- 
lahne  (rijeci).  P.  Baksic  143.  Velo  a  dobro 
ostavjaju  cic  kratahna  uzivanja.  J.  Kavanin 
480h. 

KRATAK,  krdtka,  adj.  kad  se  sto  mjeri  pa 
naj  vecem  smjtru  (dufini)  i  nahodi  se  da  je  ma- 
Icno  (prema  drugijem  stvarima,  ne  prema  druga 
doa  smjera).  suprotno  dug  (vidi  1.  dug).  —  go- 
vori  se  0  mjestu  i  o  vremenu.  —  Akc.  se  mijena 
u  slozenoj  deklinaciji :  kratki,  kratka,  kratko, 
kratkoga,  kratke,  kratkome,  kratkoj  (ali  ne, 
kad  slozeni  oblici  zamjenuju  nominalne:  krdtke, 
kratkoj  itd.).  u  Dubrovniku  je  u  nominalnoj  de- 
klinaciji drukciji  akc.  u  nom.  sing.  m.  kratak  i 
n.  kratko,  u  gen.  sing.  m.  i  n.  kratka,  u  dat.  i 
loc.  sing.  m.  i  n.  kratku,  u  ace.  sing,  kratak 
(kratka),  kratku,  kratko,  u  nom.  pi.  m.  kratki, 
f.  kratko,  u  ace.  pi.  m.  i  f.  kratke  (vidi  M.  Re- 
setar,  die  sorbokroat.  betonung.  115.  121).  — 
Rijec  je  praslavenska  (korttki.),  isporedi  stslov. 
krafbk'f.,  rus.  KopoTKii'i,  ces.  kratk^f,  po^.  kr6tki. 
—  Isporedi  i  lat.  curtus  (stgnem.  churz  *  novgnem. 
kurz  uzeto  je  iz  latinskoga) ;  misli  se  na  postaiie 
od  korijena  krt,  isporedi  lit.  kirsti  (praes.  kertu), 
sjeci,  snskrt.  ki-ntati,  sijece.  —  U  svijem  je  rjec- 
nicima:  u  Voltigijinu  ,brevis;  curtus';  u  Mika- 
(inu  kratak,  malahan  ,brevis.  concisus,  contractus, 
pusillus,  parvus';  a  Betinu  , breve  e  brieve,  ciou 
corto'  ,brevis'  148^*;  ,anguslo,  parlandosi  di  tempo' 
,angustus'     81";     u    lijelostjencevu    (kajkavski) 


kratek  ,brevis,  curtus' ;  u  JambreHicevu  kratok 
,brovis';  «  Voltigijinu  , corto,  brieve,  ristretto' 
,kurz';  u  tStuliceou  ,brevis.  curtus,  contractus, 
corapendiarius';  u  Vukovu  ,kurz'  ,br6vis';  u  Da- 
niiicevu  kratbkb  ,brevis'. 

1.  adj.  —  Komparatio  postaje  od  osnove 
krat  (bez  nastavka  'i.k)  nastavkom  j  *•  kojijem  se 
t  sazimfe  u  c  (kriioij;  laj  ublik  postaje  od  pra- 
slavenskoga  nom.  sing,  m.,  isporedi  stslov.  kraStij. 

—  na  jednom  mjestu  x.vin  vijeka  ima  oblik  za 
nom.  sing.  f.  kratseja  (kratfiejaV).   I.  Jablanci  24. 

—  nije  dobro  kratkiji.    S.  Budinic,  ispr.  51. 

a.  0  mjestu,  prostiira  kojijem  se  pruza  ono 
itd  se  mjeri. 

(i)  uopce.  Urzavo  one,  gdje  njekada  vlas 
desposUa  sterala  se,  kratka  mu  jo  sad  livada.  I. 
Guudulic  376.  Zajubjene.  sjodinene  (muza  i  zenii) 
posleja  ih  kratka  prima,  zavadjenijein  i  smete- 
nijem  vas  saj  svijet  je  tijesan  liima.  tr.  Palmotic 
2,  126.  Rep  (konu)  kratak,  a  tauak.  B.  Krna- 
rutic  7.  Vrico  i  kratke  i  dugo.  34.  Kiatke  ko- 
rake  ciniti.  E.  Pavic,  ogl.  73.  Bijase  bo  kratka 
uzrasta.  S.  Rosa  128>'.  Na  noj  kratka  kabanica. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  431.  Kratke  glaviie  gotovi 
ugarci,  pozna  deca  gotove  siroto.  Kratkim  stapora 
u  duboku  vodu  odupirati  so.    Nar.  posl.  vuk.  160. 

—  Metaforicki.  Laz  kratko  noge  ima.  (D).  Po- 
slov.  danic.  Lazi  kratkih  nozica.  A.  Kanizlic, 
kam.  263.  U  lazi  su  kratke  noge.  Nar.  posl. 
vuk.  332.  —  Ruke  su  mu  kratke  bile,  da  sto 
komu  no  podile.  P.  Posilovic,  nasi.  201*.  vidi  1. 
dug,  I,  2.  a,  b)  bb).  —  Amo  bi  mogao  pripadati 
i  ovaj  primjer,  premda  se  u  nemu  govori  o  krugu, 
u  kojega  je  svaki  smjer  jednak,  ali  se  rijecju 
kratak  istice  da  se  ne  pruza  na  daleko  (isporedi 
c)).  U  ocean  smionom  plavi  srce  uljesti  liemu 
(Erkolu)  ne  da,  tim  bi|ege  moru  stavi,  da  so  ne 
smijo  proc  naprijeda;  nu  hrabrenoj  volicini  naso 
svijesti,  ka  jo  svijeh  visa,  sasjna  kratak  krug  se 
cini  tijesna   ovega    okolisa.    Gr.  Palmotic  2,  526. 

h)  kad  se  kaze  o  eeladelu,  shvaca  se  na 
vise  nacina. 

(in)  u  pravom  smislu.  o  covjeku  malena 
rasta.  suprotno  vi^ok.  Mnoz  kratke  i  drobne  tej 
cejadi  (Pigmeja).  G.  Palmotic  2,  198.  Bjese  Usn 
i  uzak  i  kratak.  4,  431.  —  U  ova  dva  primjeru 
(uprav  su  obadoa  poslovice)  kratak  ostaje  u  ooom 
znacei'iu,  ali  se  shvaca  u  metaforickon  smislu, 
kao  slaba  razuma  Hi  malena  znana,  isporedi  bb) 
i  d)  pri  kraju.  Kraci  Judi  visako  ne  dohitaju. 
M.  Drzic  243.  Kratak  covjek  visoko  dokucit  ne 
raozo.    (Z).  Poslov.  danio. 

bh)  s  imenom  apstraktnijem  (u  primjerima 
ima  samo  broj,  snaga,  znaiie)  u  loc.  s  prijedlogom 
u,  moze  znaciti:  malen,  slab,  ali  tako  da  se  hoc 
osobine  misle  uprav  o  onome  sto  je  u  lokativu, 
te  kratki  u  broju  znaci:  koji  su  malenoga  broja, 
kojijeh  je  malo;  kratak  u  snazi  znaci:  koji  je 
male  snagc,  slab;  kratak  u  znanu  znaci:  koji  je 
malena,  slaba  znana,  koji  malo,  slabo  zna.  Od 
pocetka  malo  ih  biso:  mali  u  broju  bihu  i  kratci 
kad  so  u  zemji  toj  stanise,  u  koj  st3.hu  kao  pri- 
slatci.  (,Gum  ossent  numero  brevi,  paucissimi  et 
incolae  ejus',  psal.  104,  8).    A.  Vita|ic,  ist.  357». 

—  Nasi  oci  bjohu  kratci  u  snazi,  mali  u  broju. 
I.  Dordic,  salt;.  356.  —  Vrati  so  s  ucione  kratak 
u  znaiiu.    M.  Pavlinovio,  rad.  158. 

<•)  sa  supstantivom  vid  (u  prvom  primjeru 
gled)  znaci:  koji  ne  dosize  na  daleko,  isporedi 
kratkovid.  —  u  pravom  i  mctaforiekom  smislu. 
Sile  od  tmaste  vjecne  noci  kratak  moj  gled  ne 
dohita.  J.  Kavaiiin  .391a.  Ko  je  kratka  vida. 
A.  Kalic  567.  Buduoi  od  mladosti  kratkog  vida. 
D.  Obradovid,  basn.  338. 


KEATAK,  1,  a,  d).  4 

(I)  had  se  govori  o  cemu  umnoine  Hi  du- 
Sevnome,  moze  znaiiti :  malen,  Hi  kojega  je  malo. 
gdjegdje  -ftoji  jer  se  istice  kao  suprotno  prema 
1.  dug.  Dug  jezik,  a  Icratko  srce.  M.  Drzic  173. 
—  Ako  jo  vjerna  druzha  tvoja  vele  mana  nego 
od  I'rijn,  prikraiena  radi  broja,  nasa  kropos  kraca 
nije.  G.  Palmotic  1,  16.  —  Duga  pjesan  kratku 
znanju  ni  prilici,  ni  dotjece.  I.  Gundulic  282. 
Ukazaoe  tad  pravedno,  stat  sred  ,  kratka  da  se 
znana  ne  miruje  srce  vrijedno.  G.  Palmotic  2, 
418.  —  Kratko  vrime  ,krace'  cini  tezko  brime. 
V.  Dosen  51a.  _  Sile  ti  kratke !  (Kao  kletva.  U 
Vojvodstvu).  Nar.  posl.  vuk.  284.  §to  su  covoku 
sile  kratke.  M.  D.  Milicevi6,  zlosel.  295.  —  Naj 
cesce  0  pnmcti.  Komu  je  prazna  glava  i  pamet 
kratka.  A.  Kanizlic,  kam.  229.  Zene  su  dugih 
vlasi  a  kratke  pameti.  M.  A.  Rejkovic'-,  sabr. 
Hl'i.  Vece  se  prilaga  k  nasemu  mlohavstvu  i 
kratkoj  pameti.  Aiit.  Kadcic  103.  Kog'  su  jubo 
dosle  sjetovale,  s  dugom  kosom  a  pamecu  krat- 
kom?  Nar.  pjos.  vuk.  2,  532.  U  zene  je  duga 
kosa,  a  kratka  pamet.  Nar.  posl.  vuk.  329.  Da 
iiijesam  svaku  bi|ezio,  po  mojoj  kratkoj  pameti 
ja  bill  bio  ostao  nistica.  M.  Pavlinovi6,  rad.  57. 
Soraskijer  nadute  iiaravi,  a  kratke  pameti.  S. 
l^ubisa,  prip.  120. 

b.  0  vremenu. 

fl)  u  sainoni  vrcmoiu  lii  o  I'legnvijein 
dijelima,  isporedi  1.  dug,  I,  2,  b,  a).  V  takovu 
kratku  vrimonu.  Transit.  124.  Brijeme  jes  kratko 
i  bjega  ova  no<'-.  M.  Drzic  449.  I  u  kratko  pro- 
strijet  vrijeme  s  istoka  so  do  zapada.  I.  Guu- 
dulir  295.  U  kratko  se  tako  vrijeme  sto  zu- 
djosmo  nam  objavi.  G.  Palmotic  1,  172.  Ilario 
II  kratko  vrimo  razboran  besiduik  ufiini  so.  1''. 
Glavinic,  cvit.  7''>.  U  kratku  vrimenu,  u  kriigi, 
u  oruzju  slavan  ucini  se.^  24a.  (j(Ji  na  kratkim 
i  umri  vrimenu.  192a.  gto  bi  u  kratko  vrime 
Kugijeru  se  dogodilo.  G.  Palmotic  2,  41.  Ere 
vrijeme  bjezi  kratko.  .T.  Kavai'iin  41'i-.  U  kratkom 
vrimenu  ova  imam  raznati.  A.  .1.  Knezovic  99. 
Tom  u  kratkom  jos  vrimenu  svit  zabaci  uspo- 
menu.  V.  Doseii  227''.  Ne  bijau  se  raogli  sku- 
jiiti  n  ovo  kratko  vrime.  X.  Kanizlie,  kam.  476. 
Da  ovo  vele  kratko  Xivota  moga  vrime  u  sluzbi 
Bnzjoj  provedem.  utoc.  731.  Tako  liui  staresine 
kratko  vrime  sebi  cine.  V.  Dosen  249''.  Ako  bi 
paka  vrime  bilo  kratko.  Ant.  Kadcic  130.  Izaci 
iz  manastira  za  kratko  vrime.  I.  ,J.  P.  Luftic, 
nar.  125.  I  u  kratko  vrijeme  otpuste  ga.  Prav- 
donosa.  1852.  8.  —  I  zamerne  cjec  lipote  kratka 
casa  bez  lie  nije.  I.  Gundulic  3.30.  A  cas  kratak 
grusti  klecat.  J.  Kavariin  201-.  Da  vidi  Bozju 
■slavu  casom  kratkim.  493*'.  —  Tisuc  stupa.  tisuc 
kipa,  ki  sprav  nijesu  kratka  hipa.  117'>.  —  Opet 
do  kratka  roka  u  nit  i  red  najti  .se  dasmo.  P.  Zo- 
ranic  6'i.  Kad  se  broji,  i  dug  placa,  rok  je  kraci. 
V.  DoSen  58'k  —  (u  ovijein  je  primjerima  vijek 
islo  sto  zivot,  vidi  1.  dug,  I,  2,  b,  a)  bh)).  I  bi- 
vaju  kratka  vika.  V.  Dosen  88a.  vik  prolazi 
kratki  nami.  45''.  Nasega  je  kratkog  vika  blago 
ovo  slika.  46a.  —  Kratci  dni  (vidi  1.  dug,  I,  1, 
b,  a)  cc))  jesu  zivota  nasega.  Transit.  89.  Kratki 
danci,  daleki  konaci.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  239.  — 
A  vaj  !  kratke  noci!  1,  208.  —  Kratak  je  dan, 
ali  je  dugo  godisto.  (D).  Poslov.  danic.  Godine 
kratke.    J.  Rajic,   pouc.   1,  2. 

h)  0  fitanii  i  o  radi'ii,  I'idi  1.  dug,  I,  1, 
b,  bl. 

tut)  1)  iivotu.  Kratak  zivot  na  sem 
sveti.  .Mon.  croat.  45.  (1381).  Od  lie  kratka  zi- 
vota vikuvicne  spomenutje  mojim  pismora  hocu 
uciniti.  Ziv.  jer.  star.  1,  227.  Pomisli  na  kratki 
zivot  clovicaski.    Narucn.  89b.     Qd    ovoga  krat- 


7  KEATAK,  1,  b,  b)  dd). 

koga  i  teskoga  zivota.  Korizm.  l^.  U  ovomu 
zivotu  tko  kratkom  na  sviti  mni  miran  moc  biti. 
D.  Kaiiina  150a.  Radi  koje  stvari  zivot  [udski 
kraci  se  cini.  M.  Orbin  48.  Kratki  'e  zivot, 
nauka  duga.  J.  Kavaiiin  llS'i.  j^udski  zivot  jest 
kratak.  V.  M.  Gucetic  209.  —  Malo  jo  ziv|onjo 
nase  i  kratko.    Korizm.  28a. 

bh)  0  govoru,  rijei'ima  ;  o  pixinu,  knizi  ; 
pa  i  0  mis(enii,  vidi  1.  dug,  I,  2,  b,  b)  bb)  i  cc). 
Kratka  molitva  prohaja  nebe.sa.  Narucn.  106l>. 
Ocemo  viditi  jednu  kratku  lokciju  od  vskrese- 
nija.  Korizm.  101*.  U  kratke  mu  odgovore 
skaza  ovake  sve  odluko.  I.  Gundulic  493.  U 
besjedah  aga  kratcijeh  odgovori  smjerno  tade. 
558.  Na  pitaiie  kratak  odgovor  davase.  A.  J. 
Knezovic  150.  (Knez  Lazar)  ucinivsi  prediku 
kratku  ma  placnu,  udari  na  Turke.  And.  Kacic, 
razg.  57.  Hrlo  zalijotajuoi  se  costo  kratcijem  i 
gorucijem  molitvam  i  uzdasinia.  I.  M.  Mattei 
302.  —  Slis'  me  dobro  ca  ti  roku,  dal'  u  kratke 
rici  skazu  ...  D.  Barakovic,  vil.  173.  Da  toliko 
kratki  rici  liuoa  izlici.  V.  Dosen  242*.  Ovo  rici 
imaju  biti  muske  a  ne  zensko,  kratke  i  tvrde 
spametuo.  Ant.  Kadcic  244.  —  Ovdi  pasa  dobe- 
sjedi,  i  na  govor  svoj  naredan  medu  svijetlim 
banim  slijedi  lak  i  ki-atak  zamor  jedan.  I.  Gun- 
dulic 454.  Na  kom  (stitu)  kratko  soj  pisaiie  u 
zlatna  se  slova  iznosi.  G.  Palmotic  1,  389.  Lijepo 
dijete  upazismo  i  pri  liemu  kratko  pismo.    1,  172. 

—  Oteci  pisati  jednu  kratku  epistoliju.  Transit. 
166.  —  Eazumiti  oce  v  kratku  slozenju  zivot 
sv.  Jerolima.  1.  —  Ako  so  onomu,  koji  recenu 
svetu  molitvu  bude  govoriti,  uzvido  kojegodi 
otajnosti  kratke,  a  kojegodi  dugo,  tada  do  receiia 
dusa  bogojubna  izabrati  od  tijeh  otajnosti  .  .  . 
di}e  ili  krace.  A.  Gu6eti6,  roz.  jez.  22.  —  Pri- 
lozio  sam  jedno  kratko  iskusenje  od  konsijen- 
cije.  A.  Koraulovic  .3.  Kratke  ovo  poslove  moje 
(azdaju  sedinoglavu)  Bogu  volikom  ze[no|ubno 
poklanam.  V.  Dosen  x.  Slidi  kratko  ukazaiie  od 
stari  kra(a  slovinski.  And.  Kacid,  razg.  4.  — 
Tri  kratka  misjonja.    Korizm.  8'2a. 

ff)  (I  kojemii  mu  drago  stanu  ili  radiii. 
O  slasti  bjeguea,  o  kratka  radosti,  malo  ti  sto- 
juca  bi  3  mojom  mladosti.  D.  Ranina  142a.  p 
radosti  od  Jubavi,  kratke  ti  ste  vi  na  sviti  I  G. 
Palmotic  2,  22.  O  kratko  radosti  i  velike  za- 
losti !  A.  Kanizlie,  kam.  809.  Veliko,  ali  kratko 
veseje.  820.  —  Jer  promda  slast  kratku  stigne... 
V.  Dosen  103b.  —  Koji  Rugijerovo  slijedi  kratko 
plahovaiie.  G.  Palmotic  2,  7.  Smamnos  kratka 
al'  velika.  J.  Kavaiiin  57a.  —  Nemoci  jesu  nike 
kratke.  Narucn.  58a.  iza  kratko  bolesti.  G.  Pal- 
motic 2,  70.  Providila  je  narav  da  je  bol  kratka. 
A.  Kanizlie,  utoc.  322.  —  Smrt  duga  od  kratke 
gora.  V.  Dosen  vii.  —  Donijet  bo  je  sva  odluka 
dugo   zdravjo   s  kracih   muka.    I.  Gundulic  218. 

—  Ako  svojo  kratke  smoce  sreta  ufanjem  duga 
mira.  .354.  —  Donijet  tuzbe  duge  ne  mogu  mi 
kratka  ufanja.  354. ,  —  Srgbo  kleta,  kratka  ne- 
svijes  ti  si  zvana.  G.  Palmotic  1,  229.  —  Koja 
je  stvar  kraca  nego  ova  lipotaV    M.  Radnic  71b. 

—  Kratak  objed  iza  duga  cokanja  ni  hvali  gosta 
ni  gozbnika.  (Z).  Poslov.  danic.  —  I  pokora  da 
mi  je  kratka.  ,T.  Kavanin  88b.  —  Kratak  uzdah 
smrt  je  od  svita;  smrt  je  od  duse  vjekovita.  I. 
Gundulic  235.  —  Kratko  pocitanje  tih  izo  go- 
spodovali  sut  v  Rimi.  S.  Kozicic  41a.  —  Kratki 
postupak  ,summarisches  verfahren'.  Zbornik  zak. 
3,  183.  —  Kratkoj  zastari  po  pravilu  cl.  523.  V. 
Bogisic,  zakon.  315. 

tltl)  amo  muze  pripadati  i  ovnj  priinjer 
a  kojeinii  se  kratak  govori  o  pomoci,  le.  je  znit- 
cene:  ili  koja  ne  treba  da  dugo  traje,  ili  do  koje 


KRATAK,  1,  b,  h)  dd).  4 

se  moie  u  kratko  vrijeme  doii.  .ledina,  naj  si- 
gurneja,  uaj  kratseja  jest  pomoo  s  kojom  se 
pusto  rdavo  .  .  .  po)e  izlije&iti  .  .  .  mo/e  ...  I. 
.Fnblaiici  24. 

e)  knee  se  ydjeijdje  u  stvari  tjdesnoj 
(materijalnoj),  te  se  kud  toga  misli  na  neno  tra- 
June ;  tako  se  govori  n  ova  dra  primjcrn  o  svijetu 
i  0  ognu.  Znajuci  da  je  ovi  svit  vele  kratak 
kako  rosa  jiitrha.  Mon.  croat.  171.  (1498).  I  §to 
voci,  to  je  kvaii  (ogan).    J.  JCavanin  .3il7''. 

fl)  sa  supstantioima  red,  zakon  it  instru- 
mentalu  znaci  sto  i  u  kratko  (vidi  d,  e),  osohito 
/H'd  cc)J.  —  U  pisaca  cakavaca  .\vi  tujeka.  Vsa 
(ka  su  pisana)  kratkiin  ledom  ali  govorenjem 
objim|e.  Naracu.  93i'.  —  Ocemo  viditi  kratkim 
zakonom.  Korizin.  36*.  I  kratkim  zakoiiom  vse 
ono  zlo  ko  so  iialiodi  ufiiiien  je  gi'ib  (vidi  d,  c) 
ee)).  56''.  —  Va^a  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer 
(nijesam  ya  mogao  potpuniti).  Kratkim  nafiinom. 
J.  Eajic,  pouc.  1,  IV.  —  nidi  i  o. 

e)  0  ieladetu,  koje  brzo  Hi  u  malo  vre- 
mena  ntHo  govori  Hi  radi  (suprotno  je  znacene 
kod  1.  dug,  I,  2.  b,  c)).  Neka  u  govorenju  krat- 
kiji  budemo.  §.  Budinic,  ispr.  51.  Ako  vele  brz 
i  kratak  bil  jest  u  slisatiju  od  ispovidanji.  8(i. 
U  ovomu  sadaiiemu  odgovoru  biti  cu  kratak. 
M.  Orbin  14. 

/)  0  vokalu  (sairioglasu),  o  sloga  (sluiici), 
u  akccntii  (naglasku)  sto  mane  iraji:  kod  izgova- 
rana  nego  drugo  sto  iste  vrstc.  —  U  gramatici 
i  0  nauci  o  prozodiji.  Nije  nigdje  j^okazao,  ii.  p. 
u  rijeci  kremen  koji  je  slog;  dug  koji  li  je  kratak. 
Vuk.  slavische  bibliothek.  2,  233.  Da  bi  se  mogla 
odrediti  pravila,  u  kojijoh  je  glagola  ovo  ,a'  du- 
ga6ko,  u  kojijeh  li  je  kratko.  235.  Od  ova  6e- 
tiri  akcciita  prva  su  dva  dugacka  a  druga  dva 
kratka.    D.  Danifiic.  slav.  bibl.  1,  97. 

e.  0  putu  (vrijeme  Hi  trajane,  mjesto  Hi 
du(inaj,  isporedi  1.  dug,  I,  2,  c.  Putb  krathkb 
jestb,  imze  teeemb.  Sava,  sim.  pam.  saf.  3.  — 
U  instrumentalu  je  znacene  kiui  i  kod  b,  d). 
Dicu  kratkim  putem  spovidati  se  uciti  imaju. 
Kateh.  1561.  35. 

d.  n.  kratko  (vrlo  rijetko  u  slozenom  ohliku, 
vidi  d))  s  nekijem  prijedlozima  zamjcnuje  adv. 
kratko,  gotovo  svagda  o  vremcnu,  o  mjestu  samo 
pod  b)  dd),  e)  dd)  (metnforicki  o  vremenu),  f) 
aa).  —  isporedi  1.  dug,  I,  2,  e. 

u)  u  jednom  primjeru  xvm  vijeka  stoji 
kratko  nepromijeneno  s  prijedlogom  do.  kao  dd 
je  znacene:  za  malo  vremena.  (Zambeli)  u  zi- 
votu  prem  je  vrijedan,  do  kratko  grad  prosvje- 
t|iva  s  uinogim  blagom  i  milostju.  J.  Kavaiiin 
149a. 

l>)  u   ace.   s  prijedlogom  na:  na  kratko. 

ail)  0  stai'iu  Hi  radni   uopce.     Primi 

radi   Isusa    to   na   kratko  trp|enje.    F.   G-Iavini6, 

ovit.  1  IQb.      Zivot   nas   na   kratko    trpecim    pri- 

klada  se  stvaram.    posl.  8. 

bb)  0  govorenit,  pisanu,  citanu,  kad 
se  nesto  jav^a  u  malo  rijeci,  vidi  e)  cc).  Istorija 
sva  na  kratko.  M.  Marulic  5.  Ku  stvar  na 
kratko  hocu  reci.  Narucn.  45a.  Na  kratko  spisah. 
44''.  Na  kratko  govoredi.  Transit.  72.  Ocu  ti 
skazati  na  krace  koliko  budu  nioci.  254.  Mo- 
limo  na  kratko.  Kateh.  1561.  30.  Pisah  vam 
na  kratko.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  127.  Ipetr. 
5,  12.  Med  tim  ov  raoj  trud  na  kratko  u6inen 
primi.  ¥.  Glavinic,  cvit.  .\i.\.  Od  kih  (mist)  na 
kratko  hocemo  progovoriti.  5b.  Zato  postavjamo 
ovdi  naoin  na  kratko.  P.  Posilovic,  nasi.  91*. 
Na  kratko  mu  falu  dade.  V.  Dosen  2041'.  I  na 
kratko  pokazana  (ovafala)...  270b.  Na  kratko 
mi  povej.  Nar.  prip.  mikiil.  19.    Stihotvorao  nam 


8  KRATAK,  1,  d,  e)  cc). 

znao  je  udesno  i  na  kratko  splesti  vijenac  knazu 
Milo^u.  Nov.  sr.  1034.  167.  —  Amo  pripada  i 
ovaj  primjer:  Gdi  cemo  na  kratko  viditi  kako 
se  sagriSuje.    P.  Posilovii,  nasi.  107". 

cc)  vidi  e)  ee).  Na  kratko.  Bog  nam 
je  obe6al.    Kateh.  1561.  77. 

(Itl)  prioi  na  kraio,  kao  doci  na  mane, 
propasti.  —  u  jednom  primjeru  xvii  vijeka.  Ce- 
tvera  stanisia  u  Zadru  te  brace,  ka  po  .sva  go- 
di§6a  nete  prit  na  krade.  D.  Barakovic,  vil.  117. 
e)  u  lac.  (nominalnum)  s  prijedlogom 
na:  na  kratku. 

ua)  vidi  b)  bb).  Na  kratku  govoreci. 
M.  Divkovic,  bes.  58i'.  Ovdi  se  ima  na  kratku 
rijeti  od  pokore.  274*.  Na  kratku  imamo  go- 
voriti.  nauk.  81*.  Odgovori  svomu  iski"nemu  ua 
kratku.    P.  Posilovic,  cvijet.  209. 

bh)  jednom  rijeci,  u  malo  rijeii,  vidi 

e)  ee).  Na  kratku,  ako  sam  .  .  .  Mon.  croat.  220. 
(1527).  I  na  kratku  svi  oni,  koji  promitj[aju  li 
smrt  pametju  od  razloga,  svi  fajahu  vece  srart 
od  zivota.  P.  Posilovid,  nasi.  43b.  I  na  kratku 
u  kolika  zabranenja  i  kolike  misli  oudne  djavao 
more  poslati  nemocniku.    86". 

tl)  u  loc.  (slozenom)  s  prijedlogom  na: 
na  kratkom.  —  U  dva  pisca  cakavca  xvi  i  xvii 
vijeka. 

aa)  u  malo,  do  malo  (vremena).  Gdi 
s.  otac  na  kratkom  i  od  glada  i  od  zime  zaspa 
u  Gospodeve.    F.  Glavinic,  cvjt.  371b. 

bh)  vidi  b)  bb).  Ca  govori  Bog  na 
kratkom  od  ovih  deset  zapovedi?  Kateh.  1561. 
18.  Danasne  na  kratkom  ho6u  nazvistiti  uka- 
zanje.  F.  Glavinic,  cvit.  134*.  A  sad  na  kratkom 
poslulaj  istoriju.    356*. 

e)  u  acc.  s  prijedlogom  u:  ii  kratko. 

att)  u  malo  (vremena) ,  0  trajanu 
uopce.  vidi  i  bb).  Er  se  duh  od  tijela  u  kratko 
razdvoji,  a  muka  nije  cijela  ka  dugo  ne  stoji. 
N.  Naleskovic  2,  81.  Ali  opeta  u  kratko  dva- 
krat  razbolivsi  se.  B.  Kasic,  in.  20.  Neka  tako 
u  kratko  plati  ca  bi  jemal  trpiti  u  purgatoriju. 
P.  Eadovcid,  nad.  217.  _  U  kratko  otok  ovi  ud 
lijepa  se  grub  ucini.  G.  Palmotic  2,  75.  Gdjo 
u  kratko  kad  dojaha.    P.  Kanavelic,  iv.  44. 

bb)  nakom  malo  (vremena),  do  malo. 
—  nije  lako  svagda  razlikovati  ovo  znacene  od 
predasnega.  U  kratko  skonfia  zivot  svoj.  P.  Zo- 
ranic  33b.  Sto  cu  t'  ino  jur  ved  riti,  ner  ako 
mu  u  kratko  reda  ne  das  ...  A.  Cubranovid 
156.  Ludovik  Beltram  kojega  u  kratko  u  broj 
od  svetijeh  ufamo  upisati.  A.  Gucetic,  roz.  jez. 
68.  Malost  mojije  dana  svrSide  se  u  kratko.  P. 
Posilovic,  nasi.  44b. 

cc)  0  govoru  i  0  pismu,  kad  se  sto 
haze  u  malo  rijeci,  isporedi  b)  bb),  c)  aa),  d)  bb), 

f)  cc).  —  vrlo  cesto.  U  kratko  s  tvojijemi  pri- 
jat6|im  govori.  N.  Dimitrovid  20.  Hotjejte  sli- 
sati  §to  vam  du  ovi  cas  u  kratko  kazati.  N.  Na- 
Jeskovic  1,  223.  Istom  se  potezi,  u  kratko  be- 
sjedi.  1,  285.  U  kratko.  gospoje,  rekla  si  do 
voje.  1,  232.  U  kratko  mi  spovidje  kao  je  ra- 
bota  posla.  M.  Drzid  290.  Koji  saotijer  naj  prvo 
se  da  na  svitlos  u  Valenci,  ma  toliko  u  kratko, 
da  bi  jedva  mogao  zadovojnu  bogolubnost  u 
srce  tvoje  usaditi.  A.  Gudetic,  roz.  jez.  70.  TJ 
kratko  recimo.  B.  Kasid,  fran.  60.  Po  nadinu 
mnogo  zbroji,  ter  u  kratko  rece  dosti  slave,  casti, 
mod,  svitlosti  od  kih  mu  se  celo  znoji.  D.  Bara- 
kovid,  vil.  186.  Pak  u  kratko  bes  krsmanja  kaze 
glase  ke  joj  nosi.  I.  Gundulic  414.  Iteci  u 
kratko.  G.  Palmotid  2,  52.  Ako  u  kratko  tako 
t'  pravih.  J.  Kavaiiin  401*.  IT  kratko  ,breve- 
mente,  con  brevita'  ,breviter'.    A.  d.  Bella,  rjedn. 


KRATAK,  1,  d,  e)  cc). 


479 


1.  KRATE^. 


148";  ,sommariamente'  ,summatim'.  686^^.  Odlucio 
sam  koliko  uzmogii  u  kracG  prikazati.  I.  Dordic, 
beii.  29.  Razgovori  duhovni  u  svetkovine  do- 
sastja  Gospodinova  u  kratko  slozeni.  J.  Banovac, 
razg.  !.  Prividivsi  sva  ozgor  premda  u  kratko 
recena,  vidimo.  224.  _  Danaska  cu  vam  u  kratko 
govoriti.  pred.  121.  Sto  se  u  kratko  ka/.e,  lasiie 
je  u  paiiioti  drzat.  J.  Filipovio  1,  166^.  To  je 
DUO  sto  cu  vam  ukazat  u  kratko.  V.  Lastric, 
lied.  37ij.  Da  djeca  u  kratko  odgovaraju.  I.  A. 
Nenadic,  nauk.  7.  Bog  u  kratko  rece  u  svetomu 
pismu.  V.  M.  Gucetic  15.5.  Jodni  sii  obilatije, 
a  drugi  u  krace  pisali.  A.  Kanizlic,  kam.  51. 
Nastojacu  u  kratko  ispisati  ovi  sabor.  fJ.io.  Al' 
u  kratko  sve  cu  roci.  V.  Dosen  245'>.  U  kratko 
i  ozeto  govorili  ^ran.  S.  Rosa  li)5-'.  Talijanski 
ko  razumi  neka  stijo  Sagreda, .  .  .  iz  kojizih  sam 
u  kratko  ovo  izvadio.  And.  Kacic,  razg.  144. 
Koje  sveto  pismo  imonuje  i  u  kratko  nihova  ju- 
nastva  kaze.  kor.  214.  U  kratko  sam  obodvo- 
jici  odgovoriu.  M.  A.  Eejkovii,  sat.  .\4''.  Go- 
vori  (kr'iizica)  u  kratko  od  razlicitih  stvari.  sabr. 
HI.  U  kratko  cemo  istumafiiti.  Ant.  Kadcic  107. 
Ua  bi  se  u  kratko  i  bistro  istoinacilo  one  stvari. 
J.  Matovic  117.  U  kratko  Jeromija  liih  izbroji. 
346.  06ituj  mi  u  kratko,  zasto  ne  mores.  I.  J. 
P.  Lucie,  rnzg.  38.  Alberto  u  kratje  tomaci  ove 
ure.  B.  Lpakovic.  gov.  .i7.  —  Aino  pripadiiju  i 
ovi  primjeri:  V  cemu  u  kratko  stoji  nauk  kri- 
stjanskiy  S.  Budinic,  sum.  2''.  U  kratko  moze 
se  vidjeti.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  fi.  Vas  poeetak 
me  Jubavi  cuj  u  kratko.  G.  Palmotic  1,  301. 
Cuj  me  u  kratko.  I.  Dordic,  uzd.  24.  Za  ra- 
zumit  kolikogod  po  nasoj  slaboj  pamoti  mnostvo 
darova,  imamo  u  kratko  znati,  da  mi  svokolike 
darove,  ili  od  uaravi  ili  od  milosti  ili  od  slave, 
od  nega  primismo.  A.  Kanizlic,  uzr.  4-5.  Ista 
('■uljenstva  u  kratce  i  drugacije.    I.  M.  Mattei  10. 

<lil)  u  nekijeiH  se  primjerima  nalazi: 
pokupiti,  skupiti,  stisnuti,  staviti  sto  u  kratko, 
te  m:  kaze  o  govoru  Hi  pismu  (ohje''nt  je  ono  o 
cent  se  ijovori  ili  pise),  i  znacene  je  ud  prilike 
kao  kod  cc),  ali  s  torn  razlikom  da  je  s  uvijem 
()lagolima  znaieiie  uprno  o  mjestii,  pa  se  mcta- 
furicki  prennsi  na  vrijciiic.  Eto  u  kratko  poku- 
pismo  muku  Isukrstovu.  B  Kasic,  is.  71.  — 
ICoji  uaoin  u  kratko  skupivsi  prikazase  mil.  in. 
04.  Sudjenje  bilo  bi  u  kratko  skupjeno.  .-V.  d. 
Costa  2,  .35.  —  Ovo  je  tvoj  razlog  u  kratko  sti- 
snuti. A.  Kanizlic,  kam.  081.  U  kratko  como 
stisnuti  nauke  potribno.  Ant.  Kadcic  389.  — 
Nastojeci  u  krace  staviti  ovi  naoin  od  pisanja. 
R.  Gamaiiic  3''. 

ee)  ut  paucis  dicam,  quid  multaV  ne 
multa !  znacene  je  kao  kod  cc),  ali  u  kratko  stoji 
za  se  ispred  drugijeh  rijeci  ili  je  uinetniito  iiiedii 
nih,  te  i  ako  stoji  uz  glagol,  nije  s  Aim  u  svezi, 
nego  se  ima  u  paineti:  da  recem  u  kratko  (ispo- 
rcdi:  Za  rijeti  u  kratko,  nije  krjeposti  koja  se 
podpuno  ne  zdrzi  u  ovomu  prisvetomu  rozariju. 
A.  Gucetic,  roz.  jez.  10.  Za  rijet  u  kratko,  zli 
su  i  opaci.  M.  Orbin  7).  naj  iesce  se  apotrehjaoa, 
kao  jednom  rijeci,  u  jednu  rijeft  {vidi  1.  jedan, 
1,  c),  u  malo  rijeci,  kad  se  o  cemu  u  dule  govo- 
rilo,  te  se  hoce  opet  ono  see  izkazati,  ali  u  malo 
rijeci.  —  isporedi  b)  cc),  c)  bb).  Bila  je,  u  kratko, 
Zadarka  ma  mati  ...  D.  Barakovic,  vii.  32.  U 
kratko  ,con  pocbe  parole'  , paucis'.  A-  d.  Bella, 
rjecn.  542'';  ,in  somma,  in  sostanza'  ,in  summa'. 
fi86a.  U  kratko:  kad  bi  tako  bilo.  .  .  I.  Dordic, 
uzd.  VI.  On  jistbine  liim  spravjase,  on  sterase, 
on  perase,  ^on  u  kratko  sve  ciriase.  P.  Knezevic, 
ziv.  43.  Negovo  je  jilo  sve  u  kratko  priprost 
jegek,  al'  ga  jide  slatko.  M.  A.  Relkovid,  sat.  L2a. 


/■)  II  loc.  s  prijedlogom  u :  ii  kratku. 

<i<i)  0  mjestu  (dulini),  samo  u  onom 
primjcru:  Cista  svila  do  zem|e  spuscena,  a  ka- 
dif'a  u  kracera   skrojena.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  107. 

bf>)  0  oremenii  uopce,  vidi  e)  aa)  i 
bb).  Vrime  ooe  priti  v  kratku.  Transit.  80.  To 
budi  zadovojno  danas  v  kratci.  Korizm.  83t.  Sve 
prohodi  toliko  u  kratku.  M.  Radnic  41''.  Uspo- 
mena  zlijo  u  kratku  izgubi  se.  60t>.  Sve  u  kratku 
zgubi  se.  107'^  Cekajuci  u  kratku  da  ce  biti 
prozdrt  od  riba.  P.  Posilovic,  nasi.  52a.  Jfije 
Francesko  muke  svoje  u  kratku  svrsio.  F.  Lastric, 
tost.   ad.  03a. 

er)  vidi  e)  cc).  Vb  kratce  ispovemh. 
Sava,  siin.  p.am.  saf.  3.  Zato  tebi  tvoju  srecu 
pravo  i  smino  hocu  reci,  a  u  kratku,  neka  t' 
veci  ne  dam  poraz  i  bol  vecu.  M.  Pelegrinovic 
173.  Nauk  krstjanski  u  kratku  obilato  i  razbo- 
rito  istomacon.  I.  Grlicic  i.  Dostoj no  je  u  kratku 
govoriti  od  suda.  A.  Bacic  492.  Razgovoricemo 
so  u  kratku  svrliu  otajstvi.  F.  Lastric,  test.  200'J. 
Ovo  cu  vam  ukazati  u  kratku.  ned.  208-  Po- 
brojicu  vam  u  kratku  sve  zaoine  s  kojim  se  ima 
molitva  zafiinati.  244.  Sada  como  samo  nikoliko 
rioi  u  kratku  reci  od  ubojstva  tilesnoga.  287. 
Ako  cemo  u  kratku  ispLsati  za  upamtiti  laste. 
358.  Kaza  mu  u  kratku  cudosa.  .\.  Kanizlic, 
fran.  84.  —  Zlamenja  .  .  .  mogu  se  u  kratku  vi- 
djeti. I.  Grlicic  2.35.  To  cemo  promotrit  u 
kratku.  F.  Lastric,  svot.  3^'.  Za  znati  u  kratku, 
sto  jo  ispovidnik.    M.  Dobreti6  72. 

(l(/)  vidi  e)  ee).  Da  sam  te  Ja,  moj 
Gospodiue  i  spasiteju,  pravo  [ubio,  ne  bi  se  ritko 

tako  i  raztrkanora  pametju  od  tebo  spouiinao 

U  kratku :  Kad  ja  prosastoga  zivota  vrime,  mista, 
dilovana  protresam,  nahoilim  itd.  A.  Kanizlic, 
uzr.  31. 

3.  ado.  kratko,  komp. :  krlice.  —  svaijda  o 
vremenu.  —  Izmeda  rjecnika  u  Mika{iiiu  (kratko, 
u  kratko  ,breviter,  sumraafciin,  strictim,  paucis, 
brevissime'),  u  Belinu  (,abbr6viatamente'  ,bro- 
viter'  8b),  a  Bjelostjenceva  (kratko,  na  kratkom 
,brevit6r,  cum  brevitate,  suramatim,  paucis  ver- 
bis, succincte,  cesuratim,  presso,  compresse,  exi- 
liter,  tenuiter,  jiarce  et  tenuiter'),  u  Voltigijinu 
(,brievera6nte,  alia  corta'  ,kurz'),  u  Stulicevu  (,bre- 
viter,  brevi,  strictim,  circumscripta,  compondiario, 
suramatim'). 

a.  za  malo  vremena,  ti  malo  vremena.  Koja 
li  (je)  to  pravda,  vjekuvjecnijem  mukam  grijeh 
smrtni  pedepsati,  a  ne  za  toliko  bremena,  krace 
i  di|e,  kako  je  grijeh  veci  i  teziV  V.  Andrija- 
sevic,  put.  274.  Koliko  imam  odluku  krace  zadr- 
zati  vas  ...    F.   Lastric,  svet.   181a-. 

b.  0  govoru,  vidi  u  kratko  kod  1,  d,  e)  cc). 
Kratko  govorec  . . .  Anton  Dalm.,  ap.  aS^i.  Kateli. 
1501.  100.  Reti  cu  ti  naj  krace  sto  uzmozom. 
I.  T.  Mrnavic,  ist.  132.  §to  budem  moci  krace 
,con  la  brevita  che  potr6'  ,quam  brevi  potero'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.   148a. 

KRATASAN,  kratasna,  adj.  dem.  kratak.  — 
isporedi  kratahan,  kracasan,  kraiahan.  —  U  nasi' 
vrijeme.  Zezijahu  kratasno  maskule.  Pjev.  crn. 
18b.  Ogled,  sr.  22.  Bilo  im  drv|e  krataino.  S. 
^Jubisa,  prip.  243.  Kosuju  nosah  kratasriu.  pric. 
10.  KrataSne  crvene  bjecve.  125.  Dopetnu  ilo- 
lamu  uz  kratasni  koporan.  M.  Pavlinovic,  razl. 
spisi.  122. 

KR.A.TECKO,  n.  ime  selu  u  Ilrvatskoj  u  zii- 
paniji  zagrebackoj.    RazdijeJ.  84. 

1.  KRATE^,  m.  po  narodnome  vjerovai'iii  i 
pripovijedanu,  nekakoa  bolesl  gora  od  kiige,  .ilo 
covjeka  u  jednu  noe  mori,  a  u  mrtvaca  je  jedna 


1.  KT?ATE1^  4 

noga  kraia  od  druge  (dakle  rijcl  poataje  od 
kratak).  —  IJ  nale  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika 
u  Viikovii:  nekaka  bolest  X""*^''  ^S'"  tradition) 
Gino  kiaiikheit,  iii-gor  als  die  post,  dio  in  oinor 
nacht  todtet.  dor  todto  hat  einon  fuss  kiirzor  als 
den  andern  (dahcr  dcr  namo,  vou  , kratak'  kurz)'. 

—  Moja  familija  u  Ripnu  zavetovala  so  te  post! 
laj  po^t  (arandidovicit)  od  noke  bolesti  jkrateja'! 
,Krate|'  je  bolost  koja  mori  |udo.  kazu  da  je  60- 
voku  koga  umori  ,krate|'  jedna  noga  ,kra6a'  od 
drufje.  (u  Sumadiji).  M.  £).  Mili6ovi6,  Xiv.  srb.^ 
145 — 14G.  —  XIX  vijeka  nndjelo  se  nvu  ime  strasnoj 
kitinoj  (zaraznoj)  bolesti  .Cholera  asiatica',  vidi 
kolera,  b.  Kako  se  kolora  sad  u  nasijem  ze- 
inlama  pojavila,  nrnoRi  je  judi  zovu  ,knUe|'  (s  drii- 
(jijem  akcentom  '^).  Vuk,  rjeon.  kod  krate}.  Noki 
vele  da  je  ,kratoj'  i  , kolera'  jedno  isto.  M.  B. 
MilicSevir,  ziv.  srb'-'.  146.  Sihia  so  nakotila  raja, 
a  kuo;e  joj  ni  kratcla  nema.  Osvetn.  2,  74.  u 
Siilekovu  rjeiiiikii :  .orientalische  cholera'  kod 
.cholera'. 

2.  KRATEl^i,  in.  pokrnca  niva  (oidi  dale  op- 
sirnije  znacene).  —  Postaje  od  kratak  kao  i  1. 
krate].  —  U  nase  vrijeme.  Kratel.  dugacku  liivu 
(oranicu)  koja  u  sirinu  na  okrug  svrsava,  te  one 
kratko  sloffove  zovu  ,krate|ima'.  ,Este  li  sve  uzo- 
rali  i  smirili?'  ,Esmo  dobro,  samo  nam  ote  mrak 
nekolika  ona  kratpja'.  u  Lid.  .T.  Bogdanovic. 
Krate),  krate[a,  u  Srijemu  liiva  koja  nema  pro- 
pisann  duzinu  ali  je  ipak  poti^uno  jiitro,  dakle 
jutro  zem)e  krace  nego  sto  treba.  P.  Markovii^. 
Lanac  zeinje  koji  lezi  odmah  do  okliska  (oklizak), 
dakle  mu  jo  jedna  strana  kraca  od  drugo.  (u 
Backoj).  cf.  oklizak.  D.  Banicir.  Krate),  kraca 
I'liva  od  one  I'live  koja  se  pored  no  pruZila.  Z. 
Radoiiic.  —  /  kao  mjesno  ime  it  Srbiji  ti  uknigit 
krayujevaikom .  ^ivada  u  Kratohi.  Sr.  nov.  1872. 
3.50.  —  M  okrugu  sahackom.  lifiva  u  mestu  Krate). 
Sr.  nov.  187.5.  788.  —  u  okrtigu  oafevskom.  Niva 
Krate).    Sr.  nov.  1871.  252. 

KRATE^iIC,  ni.  dem.  od  krate).  ,Ajmo  naj 
prije  one  kratejice  uzorati  i  smiriti,  pa  demo 
onda  prijeci  u  drugu  hivu'.    J.  Bogdanovic. 

KRATEZ,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
xmedcrevskom.  —  isporedi  2.  krate).  Niva  u  Kra- 
tezu.    Sr.  nov.  1874.  74. 

KRATICA,  /.  skracena  rijec  u  pismu  (izosta- 
ulariem  Hi  sastavlanem  slo'oa),  vidi  titla,  skratica. 

—  II  Siulicevn  rjecniku:  v.  kratcina.  —  I  u  pi- 
xaca  nasega  vremenn :  u  Sulekoeu  rjecniku  ,ab- 
kiirzung'. 

KRATIGUZ,  m.  (moze  hiti  da  je  adj.)  ovako 
zovu  coveka  koji  je  onizak.    Z.  Radonic. 

KRATIKULA,  /.  rostil,  vidi  gradikule.  —  U 
Mikolinu  rjecniku:  kratikula,  rosti),  lisa  za  peii 
ribu  ,craticula,  crates'. 

KRATINE,  /.  2^1-  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  travnickom.  Statist, 
bosn.  60. 

b.  mjesto   u   Srbiji   u   okrugu    biogradskom. 
Livada  u  Kratinama.    Sr.  nov.  1875.  ii07. 

KRATINA,  /.  ime  mjestima  u  Srbiji.  a)  u 
okrugu  sabackom.  Zemja  u  Kratihi.  Sr.  uov. 
1875.  486.  —  h)  u  okrugu  vajevskom.  Niva  u 
Kratiiii.    Sr.  nov.  1857.  59. 

KRATINE,  n.  ime  mjestu  u  okrugu  pozare- 
vackorn.     Niva   na   Kratinu.    Sr.  nov.  1874.  161. 

KRATITE^,  m.  iovjek  koji  krati.  —  U  Belinu 
rjecniku:  ,abbreviatore,  colui  che  abbrevia'  ,cor- 
roptor'  81),  i  u  Stulicevu:  ,qui  abbreviat'. 

KRATITE^ICA,  /.  zensko  decade  koje  krati. 

—  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,qua6  abbreviat'. 


3  KRATITT,  1,  b,  a). 

Q  -.^ 
KR.\TITI,  krattm.  irnpf.  iiniti  da  Sto  (objekat) 
bade  kratko  (j>f.:  skratiti,  ])okratiti).  ieSce  se  na- 
hodi  u  preiicsenom  znacenii  (nidi  1,  b — e).  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  imp/.  kra6ah,  u  aor. 
2  J  3  sing,  krati,  11  part,  praet.  pass,  kracon ;  u 
ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.  —  Po- 
staje od  osnove  krat  adjektiva  kratak  nastavkoin 
i.  —  Rijei  je  praslavenska  (kortiti),  isporedi 
stslov.  kratiti  (samo  slozeno,  n.  ;).  shkratiti),  riis. 
KopoTiiTi ,  des.  krdtiti,  jioj.  krocii  (u  svijem  oviji'.m 
jezicima  samo  u  pravom  znai'enu).  —  Izmeitii 
rjeinika  u  Mika^inu  (kratiti,  okratiti  ,brevio, 
imminuo,  rainuo,  abbrevio,  decurto,  curto'),  u 
Belinu  (.risparmiare'  ,parco'  626a ;  ,prohibire, 
vietare' .prohibeo'  589b),  u  Bjeiostjencevu  (kv!!i,t\m, 
no  dopuScam  , prohibeo.  inhibeo'.  v.  procim.  2. 
V.  skracujem),  u  Jambresiievu  (kratim  ,nego,  im- 
pedio;  abbrevio'),  u  Voltiijijinu  (,negare,  impo- 
dire,  proibiro'  .zuriickhalten,  liomraen,  vorbieton'), 
u  Stulicevu  (,docurtar6,  contrahore,  imminuore, 
diminuere,  porstringore,  negare'),  u  Vukovu  (1. 
,kiirzen'  .brevio'.  — •  2.  ja  no  kratim  ,ich  habo 
nichts  dawider'  ,per  mo  licet'). 
I.  aktivno. 

a.  u  pravom  smislu  (ali  vidi  kod  b)). 

a)  0  vremenu,  vidi  skraiivati,  pokraoi- 
vati.  Ckninjo  krati  na  pospih  sve  inoje  zivinjo. 
G.  Drzic  411.  Ki  (jad)  nebog  sad  patim  boz 
moga  uzroka,  tor  zivot  moj  kratim  nosrecni  prijo 
roka.  N.  Na)eskovic  2,  120.  Neg  u  toj  or 
zgodi  ka  zivot  moj  krati  no  moz'  mi  od  jodne 
voc  smrti  zadati.  D.  Raiiina  109b.  Tim,  ki  su 
sve  zdravi,  potreban  ni'  Ijekar,  nog  onim  ki 
budu  n  tuzi  imati  ku  nomo6  zlu  hudu,  kom 
zivot  rok  krati.  D.  Ranina  147b.  Toj  gospostvo 
drugi  zelje.  za  bogastvom  drugi  ginu,  ter  imase 
tuge  velje  i  noizmjornu  pak  gorcinu  sve  dni 
krativ  jadovito.  M.  Bunic  17.  Lijepa  smrt  bo 
lijepo  zlati,  vas  nas  zivot  premda  krati.  J.  Ka- 
vaiiin  359b.  Da  nejmas  kratiti  ni  stiskati  tvoje 
misli  u  posvecenu.    Ant.  Kadcic  55. 

ft)  kad  rijec  nije  0  vremenu,  kratak 
shvaca  se  obicno  ne  u  pravom  smislu,  nego  u  si- 
reiiiu,  kao  malen.  Krati  svoju  neizmirnost,  .  .  . 
zaklapa  u  ditinska  uda  svoje  nedof/t^itivo  veli- 
canstvo.  A.  d.  Bella,  razgov.  221,  —  obicno  je 
znacei'ie  (cesto  i  kod  cega  umnoga) :  iiniti  da 
nesto  postaje  mane,  smana  se,  pa  i  da  posve  gine. 
Koja  mi  um  krati.  S.  Mencetic  16.  U  liem  so 
(tvojem  kra(evstvu)  dinari  ne  zude  imati,  ni  koje 
satvari  dan  i  noc  ke  krati.  N.  Dimitrovic  85. 
Ognono  tve  ((ubavi!)  strile  zaman  su,  ke  tratis; 
njegda  su  ranile,  slavu  istora  sad  kratis.  M. 
Drzic  16.  Tuj  ga  (cvit)  zdrzati  ni  voda  ne  ima 
moc,  da  svu  ces  ne  krati  po  vas  dan  i  svu  noc. 
D.  Ranina  33b.  Er  sve  ono  sto  oci  zelo,  sve  na- 
pokon  vrime  krati.  150*b.  Vrijeme  je  na  svijetu 
koje  krati  napokon  i  tlaci  )ubav  tu.  F.  Luka- 
revi6  83.  &to  nfane  moje  krati,  ni  Kora)ke  josto 
nije.  G.  Palmotic  2,  48.  Nu  cjec  zenske  jedne 
glave,  ke  )epotu  vrime  krati.  2,  128.  Vrijeme 
krati  i  satira  grob)e  i  svaku  inu  diku.  J.  Pal- 
motic 178.  Ka  videci  u  vrlini  je  )uta  zalost 
krati  .  .  .  898.  Ali  zaman  glaso  sterem,  mojo 
rijeci  vjetar  krati.    A.  Gledevic  13'2b. 

b.  s  toga  Sto  bi  ko  drugi  (Hi  Sto  drugo) 
mogao  imati  ono  Sto  subjekat  cini  da  je  kratko, 
pa  obzirom  na  znacene  kod  a,  b),  po  cemu  bi  tad 
kratiti  moglo  znaciti:  iiniti  da  ko  Hi  sto  nema 
niSta  od  onoga  objekta,  postaju  neka  osobita  zna- 
cena  u  prenesenom  smislu.  —  isporedi  pcrf.  za- 
kratiti,  prekratiti. 

ti)  negare,  denegare,  ne  dati,  ne  ktjeti 
dati,   (gdjegdje  moze  znaiiti:   ne  dopustati,  za- 


KEATITI,  1,  b,  a)  4 

braiMvatiJ.  objekat  se  izriie  supstantivom  Hi  cim 
sto  zamjenuje  supstantiv,  kao  n.  p.  samjenica, 
relativna  recenica  itd.  cesto  je  objakat  Ho  uiiino. 
ua)  kad  je  izreieno  ce^adc  (Hi  uopce 
ono)  kojemu  se  ne  da,  stoji  u  dat.  Dara  ne  krati 
tomu  ki  t"  ima  har.  M.  Marulic  130.  Pokoni 
darov  taj  sinku  tvom  ne  krati.  F.  Lukarevic 
267.  Ne  kratite  mi  ovi  dar.  P.  Eadovfiic,  iiao. 
559.  Prosim  dara  da  tvojega  osobite  od  poinoci 
meni  slugri  tvom'  ne  kratis.  J.  Kavanin  SiS-"'-. 
Dostojau  jo  da  mu  krati  svoje  darovc.  B.  Zu- 
zeri  123.  —  Jer  mrvu  bijednom'  krati.  J.  Ka- 
vanin 387b.  Kad  kratio  sam  jednu  mrvu  u  mo'e 
dobi  Lazaru.  399^1.  —  (Rnja)  h.  ice  nami  da  tre- 
tinu  krati.  Osvetn.  2,  75.  —  Kratis  placu  siro- 
masima.  A.  d.  Bella,  razgov.  186.  —  Hranu  nam 
krati  tjelesnu.  Stit.  IG.  —  Moja  mati  i  moj  otac, 
oni  meni  milu  kratu.  .facke.  6.  —  I  za  sve  ako 
vijek  ne  krati  od  prije  stvari  nijedne  nemu.  B. 
Bettera,  dubrovn.  22.  Zejne  stvari  i  Ipokrat 
groznicavim  krati  mnokrat.  J.  Kavaiiin  55'i.  — 
Prija  nego  se  kra|  na  vojsku  odpravi,  baruca 
jednoga  razumna  ostavi,  ki  bude  za  liega  kra- 
|ev3tvo  vladati,  i  pravdu  6initi  i  grade  drzati, 
komu  priporuci  gospodstvo  i  stanje  i  mladu  kra- 
}icu  i  svoje  imanje,  dooim  se  iz  vojske  doma 
opet  vrati  da  rioi  ni  jedne  kra}ici  ne  krati.  Oliva. 
28.  —  Bogu  i  dusi  dan  jedini  pak  kratimoV  J. 
Kavanin  -102".  —  Od  svjetlosti  svoje  zdrako  da 
nam  tuznijem  on  ne  krati.  A.  Vitafic,  ostati.  294:. 
Sunce  kratilo  bi  ludem  svoju  svitlost,  bilo  bi 
kako  da  ga  nije.  I.  P.  Marki  18.  —  Hajde,  Luka, 
ognilo  ti  ne  kratilo  zara !  Osvetn.  2,  12.  —  Nemoj 
mi  kratiti  plod  i  korist  tolicih  nevo[.  P.  Ra- 
dovcic,  nacin.  284.  —  Sam  odgnvor  kad  kratih 
mu  i  u  obraz  vrata  zatvorih  mu.  J.  Kavanin 
32^1.  —  Priprostih  ufieci,  bludnih  upravjajuc,  svita 
ne  krateci,  neumicim  dajuc.  P.  Hektorovio  46 — 
47.  —  Ne  htij  mi  kratiti  u  torn  puiio  milost.  M. 
Marulic  7.  Ja  ne  mogu  kratiti  milosti  grisnikom. 
Mirakuli.  17.  Kako  ona  ka  prosecim  milosti  ne 
krati.  P.  Zoranid  29l>.  Ere  tomu,  ki  se  kaje, 
vijek  mu  milos  Bog  ne  krati.  D.  Kanina  144''. 
Slugi  tvom  virnome  milost  ne  krati.  A.  .J.  Kne- 
zovic  185.  —  Ali  prava  nemamo,  da  braci  slo- 
bodu  kratimo.  M.  Pavlinovi6,  razg.  103.  —  Ne- 
mozim  pomoc  ne  kratit.  M.  Marulic  61.  Ne 
krati  mi  pomoc  tvoju.  G.  Palmotic  1,  295.  Tvoju 
pomoc  nam  ne  krati.  P.  Kanavelic,  iv.  100. 
Spasite}u,  pomoc  mi  tvu  ne  krati.  J.  Kavaiiin 
3121'.  X  Bog  krati  mu  one  vece  pomoci.  A.  d. 
Bella,  razgov.  51.  Dalj  on  komu  krati  i  uztezo 
pomoc  ?  A.  Kalic  33.  Sto  kom  moglo  od  desnice 
poci,  te  im  nitko  ne  ki"ati  pomoci.   Osvetn.  2,  30. 

—  Tot  Isukrst  Krstjanima  svoj  lijek  krati  i  uz- 
teze?  V.  M.  Gucetic  12.  —  Da  nam  ne  krati 
proscenja.  Kateh.  1501.  29.  —  Ne  moze  mu  kra- 
titi odri§enje.  S.  Budinic,  ispr.  14.  —  Tvoje  }u- 
bavi  narodu  ne  krati.  D.  Barakovic,  jai\  47. 
Mlogo  pi'emda  krivim  }ubavi  ne  krati.  A.  Ka- 
nizlic,  roz.  88.  Cim  vidi  toliko  dusa  koje  mu 
fubav  svoju  krate  i  nijekaju.    I.  M.  Mattei  220. 

—  Celov  bratu  brat  ne  krati.  D.  Barakovic, 
drag.  346.  —  Kad  Osmanu  poslulia  kratimo.  I. 
T.  Mrnavic,  osm.  130.  —  Jeli  ikad  Bog  pedipsao 
tko  krati  dostojno  postenje  mistima  svetim  ? 
Blago  turl.  2,  76.  —  Ter  taj  cvijetak  ne  mirise 
zac  mu  sunce  lipos  krati.  M.  Vetranic  1,  33.  — 
Jos  jim  same  ne  krati  cistoce.  J.  S.  Ke|kovi6 
96.  —  Tko  nai  krije,  tko  mi  krati,  tko  mi  uzdrzi 
me  veseje.  G.  Palmotic  2,  55.  —  Kratice  tijelu 
ugodnosti.  A.  Kalic  41.  —  Svomu  duhu  krati 
odahnuce,  tijelu  pocivane.  166.  —  I  da  zalostan 
car  Turkom  boja  krati  i  cini  nas  svagdar  u  ta- 

V 


1  KEATITI,  1,  c.  a). 

boru  stati.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  61.  —  Kratiti 
djelo  od  matrimonija  jedan  drugomu  bez  raz- 
loga  grijeh  jest.  S.  Matijevic  85.  —  Pa  }6pota 
mah  jepoti  krati.  Osvetn.  2,  104.  —  Neka  za 
naj  maiie  i  ovo  male  ne  krati  Bogu.  B.  Zuzeri 
119.  Pokli  .  .  .  ucinio  si  vece,  nemoj  nam  sad 
kratiti  mane.  Cestitosti.  46.  —  Sto  da^ki'atim 
tvoj  dobroti?  G.  Palmoti6  2.  150.  —  Sto  mu 
krate  tolici  neharnici.  I.  M.  Mattei  28.  —  Do- 
vedi  ga,  sinko,  k  meni,  to  ti  nece,  mnim,  kratiti. 
G.  Palmotic  2,  255.  —  Kad  mu  krati  ca  mu  jest 
tribi.  F.  Glavinic,  svitl.  19.  Jeda  ne  bi  tko  bez- 
zakon  .  .  .  dostojanstvu  kratio  tvomu  sto  u  imeuu 
nosis  svomu.    J.   Kavaiiin   162*. 

hb)  nije  izreieno  celade  kojemu  se  ne 
da,  ali  se  obicno  ima  u  misU  (druyo  je  kod  e)). 
Posluha  ne  krati.  D.  Barakovic,  jar.  21.  Ca  pita, 
molim  te,  ne  krati.  80.  Daje  Bog  costo  krat  u 
mali  6asa  dil  sto  je  on  naprida  dugo  vrime  kratil. 
A.  Georgiceo,  nasi.  335.  Pravdu  ku  car  krati 
sami  ju  sudimo.    I.  T.  Mrnavi6,  osm.   125. 

b)  prohibere,  .s  toga  sto  znaci:  ne  dati, 
mose  znaciti  i:  zabranivati,  t.  j.  rijecima  Hi  za- 
povijedu  ne  dopustati  da  se  sto  uiini  (vidi  dati, 
III,  B,  b).  —  Ono  sto  se  zabranuje  maze  biti  u 
podloznoj  recenici  s  da.  Da  ne  drzim  strazu  nad 
nimi,  ui  kratim  da  se  van  poka/.u.  H.  Lucie  277. 
Nu  ne  krati  da  ih  berem  u  tvoj  dubravi.  J.  Ka- 
vanin 1751'.  J^is  ne  mare,  nis  ne  krate  da  se 
napijemo.  Nar.  pjes.  istr.  3,  14.  —  U  ova  dva 
primjera  nije  izreieno  sto  se  zabranuje :  u  prvome 
se  ima  a  misli  po  onome  sto  se  prije  kazalo;  u 
driiyoine  stoji  kratiti  apsolutno  (zabranivati  sto 
mu  drago).  Vsaki  kmet  ki  bi  hotel  pi-iti,  da  mu 
nece  kratiti.  Mon.  croat.  71.  (1448).  Koliko  ve6e 
on  zapoveda  i  krati,  toliko  ga  vece  skvarena  ua- 
tura  nenavidi.    Anton  Dalm.,  ap.  g3a. 

c)  impedire,  w  sirem  smislu  neyo  kod  b). 
smetati,  prijeiiti,  zapreiivati,  t.  j.  ne  pustati  da 
se  sto  uiini,  ali  ne.  samo  rijeiima.  —  U  primje- 
rima  ono  sto  se  smeta  izrice  se: 

ua)  objektom  u  aec.  Ka  krato  i  raz- 
vajuju  matrimouij.  Narucn.  62''.  Prijazan  krvua 
krati  matrimonij.  64a.  Obecaiie  Bogu  uciiieno 
u  stvari  ne  ziom  koja  se  moze  izvrsiti,  ter  no 
krati  koju  stvar  drugu  b'lju  od  sebe.  T.  Iva- 
novic  55. 

bb)  glagolom  a  inf.  ^  Zavet  krati  ci- 
niti  matrimonij.  Narucn.  GS''.  Sto  ti  doci  krati? 
A.  Kanizlic,  roz.  .32.  Sto  mo  slipi  i  gledat  vas 
krati.  116.  —  u  jednom  je  primjeru  subjekat  in- 
linitiva  u  akuzativu  (prema  latinskom  jeziku). 
Zato  nejmam  brige,  da  te  krati  stiti  peoat  cuvar 
knige.    A.  Kanizlic,  roz.  5. 

cc)  ne  izriie  se,  jer  se  ima  a  misli  po 
onome  sto  je  prije  kazano.  Imao  bi  jos  obilatijo 
istinu  ovu  ukazati  i  naresiti;  ali  mi  s  jedne  strane 
krati  slabost  pera  moga.  A.  Kanizlic,  fran.  12. 
e.  recusare,  nolle,  kad  mjeste  objekta  ima 
glagol  (u  injinitivu)  Hi  rije.c  koja  je  mj.  glagola 
(verbalni  supstantio),  w  prenesenom  smislu,  od 
znaieua:  ne  dati  (kod  b),  prelazi  na  znaicnc:  ne 
lUjeti.  naj  iesie  je  negativno:  ne  kratiti,  dakle 
htjeti,  a  onda  u  kojem  primjeru  moze  .le  kratiti 
zamijeniti  s  oklijevati.  —  vidi  i  3,  b. 

t()  s  injinitivom.  Prevrara  i)lk  nas  i 
krati  dati  dohodak  cesaru.  Korizm.  94''.  Kad 
koje  od  nih  jedno  drugomu  brez  uzroka  krati 
dug  zenidbeni  povratiti.  B.  Leakovic,  nauk.  255. 
—  Zato  ugoditi  nam  ne  krati  sobom.  M.  Ma- 
rulic 81.  Tve  ,sr06  prikruto  priklonit  ne  krati. 
S.  Mencetic— G.  Drzic  500.  U  kojoj  (pisaneij 
sa  svu  moo  slaviti  ne  kratih  bozicnu  ovu  noc. 
H.  Lucie  278.     Neka  se  moze  rijet,  er  za  lie  ja 

31 


KRATtTI,  1,  c,  a).  4 

jubav  no  kratih  jos  umrijet,  bivsi  joj  u  svem 
prav.  N.  Na|eSkovic''  2,  37.  Nu  kratit  nede  Bog 
poslat  na  I'l  skoro  gAiv.  S.  Gutotic'  Bend6vi§ovi6 
310.  No  kratimo  stratit  blajja  za  poStenja  ka 
nam  prude.  D.  Barakovi(5,  drag;.  ."iSS.  I  za  to 
Stat,  nijedno  priko  djelo  izvrsit  vik  ne  krati.  I. 
(jiiudulii  302.  Ah,  josi  li  ti,  o  slavna  grfika 
zemjo,  ona  mati,  plod  6e3tili  ka  odavna  od  ra- 
zuraa  dat  ne  krati?  369.  Umoti  se  da  opet 
liega  pomiluje  car  Cestiti  ki  rumskoga  bogler- 
bega  ne  krati  ga  ufiiniti.  •'iOO.  Ako  one  /.elite, 
ovo  prijati  kratiti  se  nimajte.  F.  GlaviniA,  cvit. 
25''.  Kakove  a;odir  mores  se  domisliti  muke,  ne 
krati  mi  ih  podati.  ,^86".  Ne  krati  se  nami  od- 
kriti.  G.  Palmoti6  1,  .'!7.  Daj  mi  ruku,  i  no 
krati  pustit  obraz  celivati.  2,  476.  On  svin  za- 
jimaSe  i  ne  kracase  dat.  J.  ArmoluSic  vi.  Na 
ovu  vodu  doi^,  ne  krati.  P.  Kanavelir,  iv.  130. 
Milost  mu  dat  ne  kratis.  .515.  No  kratimo  Jim 
pomo6  dati  sada.  B.  Bettora,  dubrovn.  23.  Tijem 
se  bolim  i  ne  kratim  groznijeh  suza  lijevat  vrilo. 
A.  Vita|ic,  ostan.  149.  Cemu  mene  lo^e  rani  (li) 
kad  mi  kratis  lijek  podati  ?  J.  Kavaiiin  39'i.  Er 
na  Cast  ne  nij'  kratiti  isti  zivot  izgubiti.  337". 
Ti  me  smirit  vik  ne  krati.  I.  Dordid,  salt.  1.89. 
Korevski  ban,  no  krati  (care.)  zapovidjet,  da  se 
izbavi.    P.  Sorkofievic  586^^. 

h)  u  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvii 
vijeka  pred  inf.  ima  za,  ito  nije  dobro.  Za  pri- 
mit  nas  ti  ne  krati.    I.  Akvilini  16. 

r)  6-  verbalnijem  supstantivom.  Hoc  li, 
n  niStor  da  se  obratim  ?  Unisteiie  mo  ne  kratim. 
I.  Dordic,  uzd.  !I9. 

«l)  glagol  se  ima  u  misli  po  onome  sto 
se  kaze  dale.  Gospoje,  vec  ne  krat',  zadaj  mi 
smrt  priku.    N.  Najfiskovic  2,  6. 

d.  parcere,  od  ne  dati  postaje  znacene:  ne 
trositi,  pa  od  toga :  stedjeti  (ne  samu  ne  trositi 
preko  mjere,  nego  ne  trositi  ni  po  Ho),  objekat 
je  supstantiv  Hi  sto  gamjenuje  siipstantiv.  Kratil 
nijosam  ruke,  srce,  pamet,  htjenje,  mi.'ial  za  u 
sklad  stavit  ove  pjesni.  S.  Bobajevic  217.  Nu 
pogodit  mojim  drazim  prijatejom,  dusu  i  tilo  ne 
bih,  da  se  ne  omrazim,  kratil,  kamo  jedno  dilo? 
217.  Tko  prospe  na  vrime,  tor  pinez  ne  krati. 
D.  Barakovid,  vil.  72.  On  snage  no  krati  da 
blago  mece  \a  n.  80.  Ne  kratite  vase  trude,  da 
ae  druzba  izgubjena  s  mnogom  pomnom  iskat 
bude.  G.  Palmotic  1,  17.  (U  bojii)  srce  i  snagu 
ne  kratismo.  1,  .302.  Kako  tvoja  biti  neru,  k6 
ti  vjeru  mu  ne  dati,  ako  za  me  stvar  naj  voou, 
zivot  isti  tvoj  ne  krati?  1,  316.  Ti  sam  na  boj 
verni,  opceui  kratis  snazno  tvoje  silo.    2,  430. 

e.  retrahere,  occulero,  ii  jednoga  pisca  Du- 
brovcanina kratiti  sto  od  koga  snaci:  drzati  sto 
tako  da  ko  do  onoga  ne  moze  doci,  ne  moze  za 
ono  znati,  ne  moze  vidjeti,  cuti,  uzivati  itd.  I 
svaki  razgovor  od  mono  ne  krati.  S.  Mencotic 
263.     Me   licce  i  pozor  od   tebe  ne  kratih.    270. 

2.  sa  se. 
ii.  pasivno. 

ft)  vidi  1,  a,  a).  A  mat'  i  otac  (Hua  i 
Adam)  bijuc  cinili  godin  devet  sat  pokoru,  Bog 
dobrostiv  nim  se  smili  i  primi  ih  ovde  goru ;  nu 
a  pokore  sad  se  krate.  Misli  o  tomu,  jadni  brate  I 
J.  Kavanin  517b. 

b)  vidi  1,  a,  b).  Tuj  se  krate  nase  sile. 
N.  Najeskovic  1,  155.  U  strasivoj  sve  je  slici, 
sve  se  stira,  sve  se  krati,  padaju  koni  i  konici 
2ivi,  mrtvi  i  duhati.  I.  Gundulir  445.  Nu  se 
ufano  tve  ne  krati,  jeda  visni  podat  bude,  da  se 
on  k  tebi  brzo  vrati.    G.  Palmotid  1,  62. 

r)  vidi  1,  b.  Da  pokli  sad  krati  meni 
se   put   svaki.    H.   Lucie    194.     Jere   se   noj   ne 


2  KKA'PITt.  2.  b,  b)  dd). 

krati  nikadar  niSta.  B.  Kasid,  is.  118.  Momu  ze- 
Ijenju  lik  vaskolik  se  krati.  P.  Vitezovic,  odil. 
55.  I  da  ira  so  vijek  ne  krati  vid  svim  ftestit  i 
bogati.  J.  Kavanin  499'i.  Da  budu  dilnici  s.  eu- 
karistije  tkoja  se  krati  onizim  sto  su  pomamni. 
Blago  turl.  2,  316.  Izporavit  mu  fiasti  kojo  mu 
so  krate.  I.  M.  Mattei  312.  No  bi  se  to  kratilo 
ni  mrzocemu  neprijatoju.  330.  —  Da  so  rece- 
nomu  gospodinu  Jerolimu  ne  krati  kupiti  kruha. 
Mon.  Croat.  208.  (1.521).  —  1J  ovom  primjeru  stoji 
subjekat  pasivnoga  glagola  kao  da  je  kod  1,  b, 
b)  objekat  ie^ade  kujemu  se  sto  zabranuje  (ispo- 
redi  1,  b,  c)  bb)  na  kraju).  I  no  dadu  so  kra- 
titi nijednoj  vlasti,  ni  ki'a)em,  ni  cosarom  da  no 
pripovidaju  ri6  Bozju.  Postila.  T4ii. 
b.  rejieksiono. 
(t)  II  praoom  znaienu,  prema  1,  a,  po- 
stajati  kratak  Hi  malen,  smanati  se,  nestajati.  — 
U  Mika^iriii  rjecniku:  kratiti  se,  pomankati  ,de- 
.sura';  u  lielinu:  ,mancare,  calare,  scomare'  ,de- 
crosco'  456";  u  Voltigijinu:  ,dicre3C6re,  soemare. 
aocorciarsi'  ,abnehmen';  u  Stulicevu:  ,deficere'. 
h)  u  prenesenom  smislu,  isprva,  prema 
1,  b,  znaii:  ne  dati  se,  uzdrzavati  se  (isporedi  i 
1,  e),  jia  i  stedjeti  se  (isporedi  1,  d),  otale  i 
uopce  ne  htjeti  (gotovo  s  istijem  znaienem  kao 
kod  aktivnoga  glagola  pod  1,  e).  tane  razlike  u 
znacei'iu  ne  mogu  se  ni  opredijeliti.  —  Izniedu, 
rjecnika  u  Belinu  (,astou6rsi,  contenersi'  ,absti- 
neo'  113'';  ,risparmiarsi'  ,sibi  parcere'  626a;  ,ne- 
gare  di  far  o  dir  qualcho  cosa'  ,denego'  508''; 
,recusaro'  , recuse'  60!)'';  ,ricusare'  ,recuso'  618a), 
u  Voltigijinu  (,ricusare'  ,ab3chlagen'),  u  Stuli- 
cevu (,se  abstinero,  se  continere'). 

tni)  s  genetivum  bez  prijedloga  Hi 
s  prijedlogom  od,  kao  odricati  se,  ustruCavati  se. 
Gospodine,  ako  sam  puku  tvomu  jos  potriban, 
ne  kratim  se  truda.  F.  Glavinie,  cvit.  370*.  Ne 
kracase  se  od  ovoga.    24'^. 

hb)  u  jednom  primjeru  xvi  vijeka 
s  prijedlogom  na  sfoji  akuzativ  kojijem  se  kaze 
/losao,  na  koji  nece  subjekat  da  pristupi.  Znamo 
da  sp  nesto  nigdar  kratili  na  sluzbu.  Mon.  croat. 
298.  (1592). 

cc)  s  podloznom  recenicom  u  kojoj  je 
da.  znacene  je  kao  kod  dd).  Tor  se  ti  ne  kratil, 
o  Eko,  u  taj  das  tutako  da  odvratil  opeta  isti 
glas.  M.  Vetranic  2,  35.  Ja  biljoge  vided  ove, 
ne  stodim  se  i  ne  kratim  u  razlike  noj  darove 
pjonoz  vec'i  da  potratim  ...  I.  Gundulic  223.  Ne 
sted'mo  se  ni  kratimo,  da  .  .  .  smrtnu  slavu  pri- 
pravimo.  G.  Palmotic  1,  54.  Krati  se  Ivan  Kr- 
stiti'l  da  poglavice  Jeru.solimske  ili  mu  se  po- 
klone,  ili  ga  stuju.    A.  d.  Bella,  razgov.  141. 

iM)  s  infinitivom.  znacene  je :  ne  htjeti 
ili  oklijevati,  od  prilike  kao  kod  1,  c.  —  dosta 
cesto.  Nit'  cu  .se  kratiti  podnosit  svaki  trud.  M. 
Votranic  2,  171.  Koji  ...  no  krati  se  od  Boga 
covjek  bit.  N.  Dimitrovic  90.  Zemjo,  nemoj  se 
kratiti  otvorit  livade.  M.  Drzic  417.  Ne  krati 
se  tokoje  i  Ruza  zlatonite  kose  Jagidino  skusti. 
P.  Zoranic  29-1.  Kojo  so  ti  nedes  kratiti  kriposti 
tvojom  uzdrzati  kako  .so  nedu  ni  ja  kratiti  vrijod- 
nosti  tvqje  pripovijedati.  F.  Lukarevid  3.  Nedu 
se  ja  kratit  negovu  svu  boles  u  rados  obratit.  31. 
Kroz  toj  milos  vasu  mo)u,  moni  pisat  no  krati 
se.  M.  Pelegrinovid  195.  Pristupimo  k  nemu, 
jiitajmo  prostenje  za  grijehe  naso,  koji  se  nece 
kratiti  prostit  nam  ih.  A.  Gucotid,  roz.  jez.  151. 
Klasti  ga  na  ogaii  no  bi  se  kratili.  33.  Bara- 
kovid, vil.  147.  Nu  se  uzdaj,  er  kratit  nedu  so 
hrlo  pod  Dubravku  obratit  na  |ubav  tvoju  mod. 
I.  Gundulic  155.  Na  progiiu  ke  ne  krati  se  Isus 
dojti.  F.  Glavinie,  cvit.  178-i.    Izgubiti  rusu  glavu 


KRATITI.  2,  b,  h)  dd).  4 

ne  krati  se  i  ne  boja.  G.  Palmotic  1,  70.  Ne 
kratim  se  tebi,  ako  ces,  po  kralestva  podat  moga. 

1,  397.  Mnokrat  se  blag  ne  stodje  i  ne  krati 
na  pirovijeh  blagovati.  3,  ISOh.  Nedu  se  kra- 
titi  t(voju)  in(ilust)  sluziti  sto  jaki  budem.  Sta- 
rine.  11,  101.  (oko  1655).  Jere  tako  draga  svoga 
toj  pomaga  u  potrebi,  u  radosti  radi  koga  kra- 
tila  se  umrijet  ne  bi.  J.  Palmotid  399.  U  nemu 
se  ne  krati  ce§6e  k  Bogu  s  pametim  pristupiti. 
V.  Andrijasevic,  put.  8.  Od  riega  se  naucimo  i 
na  negovu  Jubav  srcanom  }ubavi  odvratimo,  no 
krateiM  se,  ako  ne  drugo,  svr-  prije  patit  i  pod- 
nijet,  nego  ga  igda  uvrijediti.  B.  Zuzeri  260. 
Ne  kratis  se  s  tvoje  strane  meni  istu  smrt  po- 
dati.  A.  Boskoviceva  u  I.  M.  Mattei  350.  Bog 
otac  ne  krati  se  ispuniti  riegove  molbe.  V.  M. 
Gucetic  198.  S  kojijem  on  ne  kratijase  se  jestit 
i  piti.  S.  Rosa  llob.  Kad  bi  mi  bilo  dopusteno, 
ue  bih  se  kratio  upitat  te.  D.  Basic  71.  Ne  bi 
se  kratio  darovat  pravedniku  vasaj  svijet.  169. 
Mi  u  kojijeh  dusu  nije  se  kratio  ni  mrzio  ujesti. 
,T.  Matovic  218.  On  nas  ne  zaboravja,  ne  krati 
se  u  doba  ono  tuzno  k  nam  priti.  I.  M.  Mattei 
180.  Koji  nijesi  se  kratio  za  ove  duse  pri|utu 
smrt  i  prisramotnu  dragovo|no  zagrliti.  389.  Ja 
se  necu  kratit  rijet  da  je  svaki  od  vas  bog  onijeh 
dusa.  A.  Kalic  298.  Ne  kratimo  se  ni  mi  Bogu 
zahvajivat.  416.  Nego  ako  bi  koja  od  pome- 
nutih  osoba  kratila  se  dooi  pred  vlast  gradansku. 
Zbornik  zak.  1853.  657. 

ee)  inia  se  u  misli  injinitiv,  naj  iesie 
po  onome  sto  se  jjrije  kazalo.  Svaki  dan  u  potio 
nitkor  se  ne  krati.  f).  Barakovic,  vil.  78.  Da  mi 
si  narav  jacu  i  izvrsniju  ti  dopustio,  ne  bih  se 
mozebiti  kratila  ni  ustrucala.  V.  Andrijasevic, 
put.  321.  Sto  mogu  uciniti  ne  kratim  se  ni  cu 
se  krati  ti.  339.  Tko  su  oni,  tkoji  pristupaju  ob- 
ceno  oli  se  krate  ovizim   kripostima?   Blago  turl. 

2,  27.  U  slucaju  ako  bi  se  svjedoci  kratili  te 
ne  bi  hotjeli  doci  .  .  .    Zbornik  zak.  1863.  141. 

KRATJETI,  kratim,  impf.  vidi  1.  kracati.  — 
Postaje  od  osnove  krat  adjektiva  kratak  nastavkom 
je.  —  Samo  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  S  vri- 
menom  uoc  i  dan  i  restn  i  krati.  D.  Barakovic, 
jar.  75. 

KRATKA,  /.  mjesno  iiiie.  —  U  latinskom 
spomeniku  xiii  vijeka.  .Nomina  possessionum : 
Crathka  ultra  Sawam'  .  .  .    Mon.  ep.  zagr.  tkal6. 

1,  79.  (1242). 

KRATKI  DOL,  Kratkoga  Dola,  m.  mjesno  ime. 

—  U  latinskijem  spomenicima  od  xin  vijeka. 
,Quandam  particulam  terre,  Crathydol  vocatam'. 
Mon.  cp.  zagr.  tkalc.  1,  22'2.  (1288).  ,Ad  vineam 
Heremitarum  in  Cratkidol'.    2,  117. 

KRATKI  HRT,  m.  ime  hrijegu  u  Srbiji  u 
okrugti  knezevackom.    Glasnik.  19,  298. 

KKATKOCA,  /.  osobina  onoga  sto  je  kratko. 

—  isporedi  1.  kracina,  kratkost.  —  Akc.  se  mijena 
u  dat.  sing,  kratkoci,  u  ace.  sing,  kriitkocu,  u 
voc.  sing,  kratkoco,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  krat- 
koce.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedti  rjecnika  u  Be- 
linu  (,brevita'  ,brevitas'  148a),  u  Bjelostjencevu, 
(kratkoca,  kratcina,  kratkost  ,brevitas,  exiguitaa'. 

2.  kratkoca  vremena  ,brevitas  temporis'.  3.  krat- 
koca vu  pismu  ,notae  contractio  1.  brevitas  lit- 
terarum'),  u  Jambresicevu  (.brevitas'),  u  Voltigi- 
jinu  (grijeskom  kratkoca  ,accorciamento,  cortezza' 
jkiirze'),  u  Stulicevu  (kratkoca  .brevitas,  compen- 
dium, parvitas'),  u  Vukovii  (,die  kiirze'  , brevitas'). 

a.  Hopce.  Ako  promislis  kratkocu  ovoga  zi- 
vota  .  .  .  M.  Raduio  168'i.  Za  kratkocu  pristavio 
sam  psalme.  I.  Kralic  4.  Mogli  bi  pokazati,  da  bi 
nam   dopustila   kratkoca   vrimena.    A.   Kanizlic, 


3  KRATKOGOVORAC 

kam.  864.  Sazida6e  se  trgoviJte  i  zidovi  u  ki'at- 
koAi  vrim4na.  I.  Velikanovir,  uput.  1,  174.  Ona  sva 
crkvena  odredena  i  druga  mloga.  koja  radi  krat- 
koce  ostavlamo,  viditi  se  mogu  u  knigah  zakona 
crkvenoga.  1,  453.  Bog  gleda  na  uzgaiie  i  viru 
u  uslisaiiu  molitva  a  ne  na  kratkocu  ili  dujinu. 
3,  269. 

b.  vidi  1.  kracina,  b,  kratioa,  skratica,  titla. 

—  U  Bjelostjencevu  rjeiniku. 

KRATKO-,  kao  sto  hiva  i  kod  mnogijeh  dru- 
gijeh  adjektiva,  mogu  se  naiinati  slozeni  adjek- 
tivi,  uzimjuci  za  prvi  dio  kratko-  a  za  drugi 
osnova  kojega  supstantiva,  te  tako  postaju  slo- 
zeni pose.fivni  adjektivi  kojima  se  kaze  da  je  u 
koga  kratko  ono  sto  .:naei  rijec,  koje  osnova  po- 
staje drugi  dio  slozene  rijeci.  ovako  stvarane 
rijeci  posve  je  slobodno,  osobito  ako  u  dragome 
dijelu  ne  bade  vise  od  jednoga  sloga  (moze  se 
drzati  da  je  jednoslozna  osnova  i  kad  ima  it 
drugoj  slovci  nom.  sing.  m.  a  koje  ispada  u  dru- 
gijem  oblicima,  te  bi  se  moglo  kazati  i  kratk6- 
nokat,  vidi  dugonokat).  covjek  ce  iz  nasega  na- 
roda  pri  potrebi  naiiniti  rijeci,  kao  kratk6brk 
(o  coojeku  s  kratkijem  brcima),  kratkorog  (n.  p. 
0  volu),  kratk6k}un  itd.  iiz  ovake  adjektive  bez 
nastavka  (uprav  je  u  m.  i  n.  nastavak  o,  a  m  /. 
a)  nacina  i  druge,  kao  kratkorozan,  kratk6k}u- 
nast,  ili  supstantive,  kao  kratk6rozac,  kratk6- 
kjunac,  ili  kratkorozica  {n.  p.  krava),  kratkobr- 
koiia  itd.  pa  i  sam  adjektiv  bez  sujiksa  moze  se 
shvatiti  kao  supstantiv,  n.  p.  Gdje  si,  kratkobrce? 
ritdi  svega  toga  ovdje  su  zabi(ezene  samo  slozene 
rijeci  koje  se  u  knigama  nalaze,  i  to  ne  svagda 
ako  su  samo  tehniike.  —  Kako  mi  se  cini,  u  ova- 
kovijeh  je  rijeci  akcenat  slabi  kratki  na  o  a  vokal 
je  u  drugom  dijelu  kratak. 

KRATKOCESTIT,  adj.  cestit  za  kratko  vrijeme. 

—  U  Stulicevu   rjecniku:   ,brevi  tempore   felix'. 

—  nepouzdano. 

KRATKODNEVAN,  kratk6dn^vna,  adj.  u  ko- 
jega su  kratki  dnevi,  t.  j.  koji  je  kratka  zivota. 

—  U  Stulicevu  rjecniku :  .vitae  brevis'. 

KRATKODNEVl^E.  n.  kratki  dnevi,  kratak 
zivot.  —  U  Stulicevu  rjecniku  :  kratkodnevje 
, brevis  aetas,  vita  etc.'. 

KRATKODNEVOVATI,  kratkodnevujem,  imp/, 
zivjeti  kratko  vrijeme.  —  U  Stulicevu  rjecniku : 
,vitam  brevem  ducere'.  —  nepouzdiino. 

KRATKODNEVSTVOVATI,  kratkodnevstvu- 
JBm.  impf.  vidi  kratkodnevovati.  —  U  Stulicevu 
rjecniku  uz  kratkodne\-ovati  »■  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  brevijara. 

KRATKODOBAN,  kratk6dobna,  adj.  koji  ce 
biti  do  kratko  doba.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Da  se  stvar  istrazi  i  prosudi,  narediti  kratko- 
dobno  roSiste,  a  duzniku  naloziti  .  .  .  Zbornik 
zak.  1853.  546.  — -  isporedi  ces.  kriitkodoby.  — 
Ima  i  komp. :  kratkodobniji.  Odredico  se  ro6i§te 
cim  kratkodobnije.    Zbornik  zak.   1853.  '2,  30. 

KRATKODUH,  iidj.  u  kojega  je  kratak  dah 
(kratko,  tesko  disane).  —  U  Stulicfvu  rjecniku: 
,asthmate  laborans'.  — ■  isporedi  ces.  krdtkoduchy. 

KRATKOGOVOR,  m.  kratak  govor,  govorene 
u  kratko.  —  isporedi  kratkogovorene.  —  U  je- 
dnoga pisca  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (v.  kratkogovorene).  Ivan  bogoslovac 
u  kratkogovoru  pokazavsi  recena  poce  odgova- 
rati.  A.  Kanizlic,  kam.  747.  —  nije  dosta  pouz- 
dano. 

KRATKOGOVORAC,  kratkog6v6rca,  m.  iovji:k 
koji  govori  u  kratko.  —  U Belinii  rjecniku:  ,brevp 


KRATKOOOVORAC  4 

nel  parlare'  .breviloquens'  148n ;  u  lijelostjen- 
ceuit:  (kajknvski)  kratkogovoreo  .breviloquens'; 
11  Voltigijiitu:  ,laooiiioo,  broviloquonte'  ,d6r  sicli 
kurz  ausdriickt';   ti  Stulicevu:  , breviloquens'. 

KRATKOGWVORAN,  kiatkog6v6rna,  adj.  koji 
u  krutko  yovori.  —  U  Stulicevu  rjecniku  us 
knit.kogovorac. 

KRATKOGOVORENE,  n.  djclo  koiijem  se  go- 
vori  u  kratko.  —  U  Belinii  rjciniku :  (sa  starijim 
ohlikom)  kratkogovoronjo  ,brovita  nel  parlare' 
,breviIoquentia'  148";  it  Bjelostjenieru:  ,brovilo- 
quentia';  ii  VoUiijijinu:  ,laconismo,  coiiipendio' 
,kurzer,  gedrangtcr  ausdruck';  u  Stulidevu :  ,brp- 
viloquentia,  laoonismus'.  —  Nije  pouzdana  rijec, 
jer  bi  trebalo  da  je  verhalni  supatantiv  od  kratko- 
govoriti  sto  je.  svakako  nepouzdano  i  ne  nalazi 
se  u  prva  tri  rjecnika,  a  opet  kad  se  rastavi  u 
kratko  govorene  nema  prave  razlike  u  znaieiku. 

KRATKOGOVORITI,  kratkogovorim,  impf. 
govoriti  u  kratko.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  praes. 
kratkogovorim  (vidi  kod  kratkoroci).  —  nepouz- 
dano. 

KKATKOGRIV.  adj.  u  kojcgu  je  kratka  griva. 

—  U  Sulekovu  rjecniku:  ,kurzmahnig'.  —  ispo- 
redi  rus.  KupuTKin  pnBoir  i  poj.  krdtkogrzj'wy. 

KRATKOGUZ,  KRATKOGUZAST,  adj.  vidi 
kratiguz.    '/,.  Radonio. 

KRITKOK,  adj.  vidi  kratkook.  —  U  Mika- 
linu  rjecniku:  kratkok,  kratka  vida  ,qui  brevem 
habet  ooulorum  aciem'. 

KRATKOKOS,  adj.  u  kojega  je  kratka  koaa. 

—  U  Sulekovu  rjecniku:  ,kurzhaarig  (von  men- 
schon)'. 

KRATKOKEILAC,  kratkokrioea,  m.  sivotina 
(u  osobitom  smialu  kukac)  u  koje  su  kratka  krila. 
Kratkokrioci,^  (pl-)>  zool.  ]at.  .brachyptera'  ,kurz- 
fliigler'.    B.    Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KEATKOLICAN,  kratkolicjia,  adj.  u  kojega 
je  kratko  lice.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  .exigua 
facie  praeditus'. 

KRATKOLICAST,  adj.  vidi  kratkolicaii.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  uz  kratkolican. 

KRATk6;.ETAN,  kratk6[etiia,  adj.  u  kojega 
su  kratka  [eta  (godine,  dakle  zivot).  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku:  v.  kratkodnevan  S  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  brevijara. 

KRATKO^jETSTVO,  n.  osobina  onoga  Ho  je 
kratkoletan,  kratak  zivot.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku :  V.  kratkodnevje. 

KRATKONOG,  adj.  u  kojega  su  kratkc  noge. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,brevibus  podibus  prae- 
ditus', i  u  Sulekovu :  ,kurzbeinig'.  —  isporedi 
rus.  KopoTKOHoriii,  ces.  krdtkouoliy,  po^.  kr6tko- 
nogi. 

KRATKONOS,  adj.   u   kojega  je  kratak  nos. 

—  U  Sulekovu  rjecniku:  .kurznasig'.  —  isporedi 
po(.  kritkonosy. 

1.  KRATKONOSKA,  /.  zensko  eejade  Hi  zivo- 
tina  kratkijeh  nogu.  —  isporedi  2.  kratkonoska. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  kratkonozka,  f.  uz 
kratkonog. 

2.  KRATKONOSKA,  in.  Hi  f.  hesto  sto  je  krat- 
kijeh nogu.  —  isporedi  1.  kratkonoska.  —  U  Su- 
lekovu rjedniku :  ,kurzb6in',  n.  —  isporedi  rus.  ko- 
|)OTKOHoa^■Ka  (0  muskome). 

KRATKONOZAC,  kratk6nosca,  m.  covjek  Hi 
(muiko)  zivince  kratkijeh  nogu.  —  U  Stulicevu 
rjecniku :  uz  kratkonog,  i  u  Sulekovu :  ,kurz- 
bein',  m. 


!4  KRATKOSE?>AN 

KRATKONOZAN,  adj.  vidi  kratkonog.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  uz  kratkonog. 

KRATKOOCAC,  kratkooCca,  m.  kratkook  iovjek. 

—  U  Stulicevu  rjecniku  uz  kratkook.  —  nije 
dosta  pouzdano. 

KRATKOOK,  adj.  vidi  kratkovid.  —  isporedi 
kratkok.  —  V  Stulircru  rjecniku  (gdjc  nije  dobro 
tumaceno  i  ima  hijcska  m.  kao  da  je  supstantiv): 
jluscinus,  lusciosus'.  —  isporedi  ieS.  krdtkook;^ 
i  po(.  krdtkooki. 

KRATKOPIS,  m.  nesto  (n.  p.  kriiga)  pisano  o 
necemu  u  kratko.  —  Ujednoga  pisca  xviii  vijeka 
(nekoliko  puta),  a  izmedu  rjecnika  u  Voltigijinu 
(.compendio,  epitome'  ,kurzer  begrift',  inhalt')  i  u 
Stulicevu  (.compendium').  Iz  razlicitih  kiiiga  iz- 
vadon  kratkopis  zivota  .svetoga  Saverije.  A.  Ka- 
nizlic,  fran.  15.  Kratkopis  sinoda  osmoga.  kam. 
•15.  S  liegovim  kratkopisom  ovo  poglavje  za- 
glav}ujom.  66.  Ovo  je  jedan  kratkopis  papine 
knige.    369.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KRATKOPISJE,  n.  vidi  kratkopis.  —  U  istoga 
pisca  u  kojega  ima  i  kratkopis.  Eocija  sabore 
u  kratkopisje  slozi.  A.  Kanizli6,  kam.  13.  —  ni 
ovo  nije  pouzdano. 

KRATKORECAN,  kratk6r6cna,  adj.  koji  rece 
u  kratko.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  kratkogo- 
voran.  —  isporedi  ces.  kratkorecny.  —  U jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvii  vijeka  znaci:  koji  se 
rece  u  kratko,  i  pise  se  o  rijecima  u  kojima  je 
kratak  slog  na  kojemu  je  akcenat.  vidi  i  dijno- 
recan.  Istina  je  da  rijeci  kratkorecne  imaju  se 
pisati  s  dvjema  ,c',  za  ukazati  da  se  ona  rijec 
nema  prodijeno  izrijeti,  kako  to  ,sreccha,  vreccha, 
leccbi,  nocchi'.  R.  Gamanic  Bib.  Ako  ta  rijec 
jest  kratkorecna,  to  jest,  ako  se  u  kratko  izrica, 
ima  se  upisati  bez  nijednoga  inoga  biljega,  nego 
onako,  kako  slova  idu,  kako  to  ove  rije6i :  grad 
(griid),  cas,  pas  (piisj,  svak  (svi'ik)  i  ovake.    C6a. 

KRATKORE(^I,  kratkorecem,  pf.  reci  u  kratko. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  kratkorijeti,  kratkogo- 
vorim ,in  pauca  conferre'.  —  nepouzdano. 

KRATKOREP,  adj.  u  kojega  je  kratak  rep. 
Troci  jo  (at)  vran,  kratkorep.  Milos  Obrenovii 
u  M.  h.  Miiic-evic,  knez  milos.  310.  —  I  u  Su- 
lekovu rjecniku:  ,kurzgescbwanzt'. 

KRATKOREPAC,  kratkorepca,  /«.  onaj  (n.  p. 
muskii  zivince)  u  kojega  je  kratak  rep.  —  U  Su- 
lekovu rjecniku:  ,kui-zschwanz'. 

KRATKORIJETI,  vidi  kratkore6i. 

KRATKORJEC.IE,  n.  na  jednom  mjestu  xviii 
vijeka  (u  zapadnom  obliku  kratkoricje)  kao  da 
znaci  istii  sto  i  kratica,  skratica.  Nije  mogu6e 
s  jednim  imenom  i  nazivanem,  kanoti  i  kratko- 
ricju,  tolike  liezine  izvrsnosti  okupjene  ukazati. 
A.  Kanizlic,  utoc.  743. 

KRATKOROCAN,  kratk6rocna,  adj.  koji  uspi- 
jeva  (n.  p.  mjenica)  u  kratak  rok.  —  U  Sulekovu 
rjecniku:  ,ein  kurzsichtiger  weobsel'  kod  ,kurz- 
sichtig'. 

KRATKORUCAC,  kratkdrucea,  m.  kratkoruk 
covjek.  —  U  Stulicevu  rjecniku  uz  kratkoruk,  i  u 
Sulekovu :  ,kurzarm'.  —  nije  sasma  pouzdano. 

KRATK(JRUK,  adj.  u  kojega  su  kratke  ruke. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,exiguis  manibus  prae- 
ditus', i  u  Sulekovu :  ,kurzarmig'.  —  isporedi  ces. 
kratkoruky  i  po}.  kritkoreki. 

KRATKOSEZAN,  kratkosezna,  adj.  koji  ne 
daleko  (kratko)  seze  (dosize).  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  Ma  sto  su  im  umi  kratkosezni. 
Osvetn.  '2,  31. 


KRATKOS.TEN 


KKATKOV.tr  K 


KKATKOSJEN,  adj.  u  kojega  je  hratka  sjena 
(vidi  kratkosjenac).  —  U  ^iilehovu  rjecniku : 
jkurzschattig'. 

KRATKOSJENAC,  kratk6sjenca,  m.,  plitr. : 
kratkosjenci,  }iidi  koji  zive  medic  tropicima 
(obratnicima)  jer  je  ondje  kratka  sjena  suncann. 

—  U  Sulekovu  rjecniku :  kratkosjenci  .kurzschat- 
tige  volker'. 

KRATk6sKUT,  adj.  u  kojena  je  kratak  .ikiU. 

—  n  jednoga  pisca  xvin  vijeka.  A  Slavonci 
tad  su  besidili  kratkoskutog  Prusa  kad  vidili: 
,Udri,  brate!'  I.  Zanici6  34.  Vjera  moja,  fele 
kratkoskute,  nit'  bjezite,  nit'  kupite  skute.    179. 

KRATKOSLAVAN,  kratkislavna,  adj.  ii  ko- 
jega  je  kratka  slava,  kojemu  slava  dugo  ne  traje. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,brevi  tempore 
gloriosus'. 

KRATKOSLOV,  adj.  knji  govori  u  kratko 
(slovo  je  negda  znaiilo  sto  .tad  rij'eo).  —  [I  Slu- 
licevu  rjecniku :  v.  kratkogovoran  .9  dodatkom  da 
je  rijec  ruska. 

KRATKOSLOVAN,  kratk6sl6vna,  adj.  vidi 
kratkoslov.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  krat.ko- 
govoran  .5  dodatkom  da  je  rijec  ruska.  —  Nn- 
lazi  se  i  u  crkvetwin  jeziku  prije  naiega  vremena, 
vidi:  krat-tkoslovbn-i.  ,breviloquus'.  F  Miklosic'^, 
lex.  palaRoslov.-  —  isporedi  i  ces.  kratkoslovn_<' 
i  pol.  kriitkoslowny.  —  Tf  pisaca  naiega  vremena 
ima  i  adv.  kratkislovno,  u  kratko.  Kratkoslovno, 
nakratko  ,summarisc.h'  ,sommariamonte'.  B.  Pe- 
'ranovi(^.,  rucn.  kiiig.  81. 

KRATKOSLOVITI,  kratkoslovim,  im}{f.  govo- 
riti  u  kratko.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  kratko- 
rijeti.  —  nije  dosta  pouzdnno. 

KRATKOSLOV^jE,  n.  kratak  govor,  govor  u 
kratko.  —  xv  vijeka  u  knizi  pi.ianoj  crkvenijem 
jezikom,  vidi:  krati.koslovije  .breviloquentia'.  P. 
Miklosic,  lex.  palaeoslov.-  —  Poznije  u  Stulieenu 
rjecniku:  kratkoslovje,  v.  kratkosfovnreiie  .<  do- 
datkom da  je  rijec  ruska. 

KRATK6sRe6aN,  kratkosrHcua,  iidj.  a  ko- 
jcga  je  kratka  sreca,  koji  je  sreean  za  kratko 
vrijeme.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,brevi  tempore 
felix'. 

KRATKOST,  kratkosti,  /.  ridi  kratkoAa.  — 
Rijec  je  praslavenska,  iaporedi  run.  Kopd-rKocrr., 
ces.  krdtkost,  pol.  ki'otkosc.  —  Tzmettu  rjecnika  u 
Mikalinu  (krafckost,  kratcina  .brovitas,  contractio, 
exiguitas'),  u  Belinu  (kratko-;  ,brevita'  .brevitas' 
148^;  kratkost  ,abbreviamento,  I'abbreviare'  .con- 
tractio' 8'>),  u  Bjelostjencevu  (kod  kratkoca),  u 
Voltigijinu  (v.  kratkoca),  u  Stulicevu  (v.  krat- 
koca), u  Vukovu  (uz  kratkoca).  —  \]  Sivijem  pri- 
mjerima  o  vremenu.  Kratkost  Zitja  telesuoga. 
Mon.  Croat.  1,52.  (149.3).  Navijesti  meni  sad 
kratkos  mojii'eh  dana.  N.  Dimitrovii  74.  ,Teda  li 
kratkost  dan  mojih  ne  dosvrsit  se  u  brzo.  M. 
Albert!  281.  Ah  maline  i  kratkosti  mojijeh  mi 
dni  navijesti.  I.  GunduliA  20.5.  Od  kojo  kuce 
gosposke  toliki  sinovi  u  kripostima  i  izvrstitir/'J 
skalinif/ij  vladana  bise,  koje  kratkost  no  dopusta 
izbrojiti.  J.  Banovac,  razg.  vi.  Nastojmo  pom- 
niv.:)  kratkost  zivota  nasega  nadomistiti  mlostvom 
i  izvrsnostju  dobrih  dila.  A.  Kanizlic.  fran.  258. 
Nastoj  prosastoga  vrimena  stetu  i  dosastoga 
kratkost  nadomistiti.  259.  Niti  bi  kratkost  vri- 
mena dopustila.  Ant.  Kadcic  79.  Oica  kratkosti 
zivota  covicanskoga.  375.  Ostavjam  radi  krat- 
kosti. Norini  11.  Govoreci  o  duzini  i  kratkosti 
slogova  u  nasemu  jeziku.  Vuk.  slav.  biblioth. 
2,  233.  Ovdje  se  peva  ,Jabucilo',  i  kratkosti 
radi  ,Cilas'  i  ,Cile'.    nar.  pjes.  2,  106. 


KRATKOSTASAN,  kratk6stasna,  adj.  koji  je 
kratka  stasa.  —  If  Stulicevu  rjecniku:  .statura 
pusillus'. 

KRATKOSIJAST,  adj.  u  kojegaje  kratka  sija. 
—   U  Stulicevu  rjecniku:  .colli  brevis'. 

KRATKOTJELESAN,  kratkotjplesna,  adj.  koji 
je  kratka  tijela.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  kratko- 
telosan   ,corpore   brevi'.  —  nije  dosta  /louzdano. 

KRATKOUM,  adj.  koji  je  kratka  (malena, 
slaha)  uma.  —  Ismettu  rjecnika  u  Stulicevu  (,non 
ingenio  praeditus.  obtusi  ingenii').  ,Ta  sam  zenska 
glava,  dugokosa  kratkouma.    S.  Lubisa,  pric.  76. 

KRATKtiUMAC,  kratk6iimca,  m.  kratkoum 
covjek.  SveStet  zastran  budi  kratkoumcu.  S.  Mi- 
lutinovic  u  Pjev.  crn.  .329''. 

KRATKOUM  AN,  kratkoumna,  adj.  vidi  kratko- 
um. —  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (uz  kratko- 
um), u  Vukovu  :  ,kurzsiohtig  (wonig  einsichl. 
habend)'  ,stnltus'  (s  primjerom  is  narodne  pjesme : 
Kratkoumna  dugokosa  bila).  —  Koinp.:  kratko- 
umuiji  (vidi  da]e  Vukov  primjer).  Dugokosau 
kratkoumau  je.  (Z).  Poslov.  dauio.  Mora  kazati 
da  jo  muza  kratkoumnija  i  bezobraznija  od  svog 
lubimca.  Vuk,  odg.  na  sitn.  12.  Zena  je  svaka 
dugokosa   a    kratkoumna.    Pravdonosa.    1852.    1. 

1.  KRATKt)VID,  adj.  myops,  cujus  oculi  non 
louge  conspectum  ferunt,  ii  kojega  je  kratak  vid, 
koji  ne  vidi  na  daleko.  —  isporedi  ces.  kratko- 
vid  i  po{.  kritkowidz,  krotkowid;  «  ohadva  je 
jezika  supstantiv  musknga  roda. 

a.  u.  pravom  smi.tlu.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
.supradioto  (vidi  2.  kratkovid)  ooulorum  vitio  la- 
borans',  i  u  Sulekovu:  ,kurzsiclitig'. 

b.  H  metaforiikom  smislu,  koji  umoin,  pa- 
mccii  ne  vidi  daleko,  isporedi  kratkoum.  Svetie 
je  i  tu  tako  kratkovid  da  no  vidi  ni  kako  sam 
protiv  sebe  govori.  T>.  Danicic,  o  svetie.  ogled. 
27.  Pod  slabijem  i  kratkovidim  UroSem  oblasni 
namjesnici  otpadose  od  sredine.    majkov.   79. 

2.  KRATKOVID,  »«..  osobirta  onoga  u  kojega 
je  kratak  vid  (vidi  1.  kratkovid).  —  U  Belinu 
rjecniku  :  ,loscagine,  loschezza,  vizio  di  corta  vista' 
,tuscitio'  443b;  ;/,  Bjelostjencevu:  kratkovid,  na- 
skijavane  ,luscitio';  u  Voltigijinu:  .lo.'jchezza,  los- 
cagine,  corta  vista'  ,kurz6s  gesicht';  u  Stulicevu: 
,oculorum  vitium  quo  distantes  res  baud  disrer- 
nimus'  iz  Belina  (nije  svud  dohro  prcvedenii).  — 
nepouzdano 

^  KRATKOVIDA,  m.  ridi  kratkovidac.  —  [f 
Sulekovu  rjecniku:  ,kurzsichtige',  in. 

KRATKOVIDAC,  kratk6vica,  »(.  kratkovid 
covjek.  —  U  Stulicevu  rjecniku  uz  kratkovid,  i  u 
Sulekovu:  ,kurzsichtigo',  m. 

KRATKOVIDAN,  kratk6vidna,  adj.  vidi  1. 
kratkovid.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  uz  kratkovid. 
—  isporedi  ces.  kratkoviduf  i  po^.  kr/jtkowidny. 

KRATKOVIDNOST,  /.  o.sohina  onoga  koji  .je 
kratkovidan.  Ne  daj  meni  s  Aima  gledat  na  da- 
leko, da  ne  kratkovidnost  od  I'li  budem  steko. 
L.  Milovanov  115. 

KRATKO VIJEKE,  vidi  kratkovjeko. 

KRATKO  V.JECAN,  kratkovjeona,  adj.  vidi 
kratkovjek.  —  T}  Stulicevu  rjecniku :  v.  kratko- 
dnevau. 

KRATKOVJEK,  adj.  u  kojega  je  kratak  vijrk 
(zivot).  —  isporedi  ces.  kratkovtky  i  pol.  krotko- 
wieki.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (uz  kratko- 
vjecan).  Dobro  svekoliko  .  .  .  svo  je  kratkoviko. 
I.  T.  Mrnavic,  nsm.  139.  Bludni'ci  kratkovlki. 
V.  Dosen  iii. 


KRATKOVJEKE  41 

KKATKOVJEKE  (kratkovijekeV),  f.  pL?  ime 
bijci.  ,Kratkovioko',  Myosotis  silvatica  Ehrh.  (u 
Gospicu).    B.  Sulek,  im.  170. 

KRATKOVJEKOST,  /.  osobina  unoga  koji  je 
kratkovjek,  kratak  Hvot.  —  U  Stitliievu  rjeiniku: 
V.  kratkodnevje. 

KRATK6vLAS,  adj.  u  kojega  sit  kratke  vlasi. 

—  U  Sulekovu  rjeiniku:  .kurzbaarig'. 
KRATKOVKAT,  adj.  ukijeya  jr  kratak  vrat. 

—  [1  Stulicevu  rjeiniku:  v.  kratkoSijast,  i  u  Su- 
lekovu :  ,kurzhalsig'. 

KRATk6VRATAN,  kratk6vratna,  adj.  u  Stu- 
licevu rjeiniku  uz  kratkovrat. 
KRATKOZIV,  adj.  koji  kratko  (vrijeme)  zivi. 

—  U  Stulicevu  rjeiniku :  v.  kratkodnevan.  — 
nepousdano. 

KRATKOZIVAC,  kratkoiivca,  m.  kratkoeiv 
iovjek.  —  U  Stulicevu  rjeiniku :  v.  kratkodnevan. 

—  nepouzdano. 

KRATONA,  m.  prezime.  —  U  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena,  gdje  stoji  mj.  Kratovao  (uz  Ea- 
doiia).  Vino  pije  Kratofia  Radona.  Nar.  pjes. 
srem.  114. 

KRATO§A,  /.  ime  svitii.   Orozovi6.    D.  Hire. 

KRATOSIJA,  /.  vidi  znacene  u  Vukovu  rjei- 
niku. —  Rijei  je  sloiena  od  osnove  krat  (od 
kratak)  i  od  sija,  ali  ne  znam,  koja  je  sveza  medu 
postanem  i  znacenem.  —  U  nase  vrijeme  u  Crnoj 
Gori,  a  izmedu  rjeiniku  u  Vukovu:  (u  Crnoj 
Gori)  nekakvo  crno  groXde,  i  od  hega  vino  ,art 
rebe  und  wein'  ,viti3  et  vini  genus'.  —  Ti  ne 
pijes  mlaienicu  mlatom  bivenu,  nego  vino  kra- 
toSiju  kukom  trap}enu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  31. 
Pijte  vino,  gosti  nasi,  nije  voda  to,  nije  voda  to, 
nego  vino  kratosija  koje  preme6e,  koje  premede. 
1,  61. 

KRATOVA,  /.  vidi  Kratovo.  —  Prije  nasega 
vremena.    S.  Novakovid,  pom.  135. 

KRATOVAC,  Kratovca,  m.  iovjek  iz  Kratova. 

—  Od  XVI  vijeka  (?  Dorde  Kratovac),  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,einer  von  Kratovo').  Na 
Kratovu  gradu  bijelome,  onde  bjese  Kratovao 
Kadona  (isjioredi  Kratona,  vidi  i  kod  Kratovo). 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  56.  Junak  nam  jo  Kratovao 
Alija.  Nar.  pjes.  petr.  3,  409.  Svefci  Dorde  Kra- 
tovac o  kome  nameravamo  govoriti.  M.  D.  Mi- 
lidevic,  dorde  krat.  6. 

KRATOVO,  n.  mjesno  ime  (vidi  u  rjeinicima 
i  u  primjerima  Kovakovica  i  Miliceviia).  —  Od 
XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  [varos  u 
Staroj  Srbiji]  i  u  Daniciievu  (mjesto  ne  daleko 
od  Kumanova  na  istok).  Kakono  je  zakonb  u 
Jendronopoju  i  u  Filipopo|u  i  u  Kratove.  Mon. 
serb.  410.  (1442).  U  Drenopolu,  Plovbdinu  i  u 
Kratovu.  525.  (1451—1481).  U  Drenopole  i  u 
Plovdinb  i  u  Kratovo.  527.  (1481).  Kratovo 
(gradb).  S.  Novakovid,  pom.  135.  Na  Kratovu 
gradu  bijelome,  onde  bjese  Kratovac  Radona. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  56.  A  desetu  knigu  o'iremio 
u  Kratovo  grada  bijeloga.  4,  215.  Nu  u'i  saje 
bijelu  Kratovu.  Pjev.  crn.  104^.  Vec  ti  pitaj 
naseg  gospodara,  gospodara  od  Kratova  Rada. 
Nar.  pjes.  srem.  114.  Koiia  igra  od  Kratova 
Itade.  Nar.  pjes.  u  M.  D.  Milicevic,  dorde  krat. 
19.  Pod  kratovskim  san^akatom  va|a  razume- 
vati  zapadni  deo  paSaluka  novopazarskog  ili  ras- 
koga,  kojega  srediste  Kratovo  (vise  man.  Bane 
na  Limu)  na  reel  istoga  imena  i  sad  stoji  u  Po- 
limlu.  S.  NovakoviA,  obi.  133.  Kratovo  je  na 
istok  od  Skopja  14,  a  od  Kumanova  8  fiasova 
hoda.    M.  D.  Milidovid,  dorde  krat.  7. 


'i  1.  KRAVA,  b,  b). 

KRATOVSKI,  adj.  koji  pripada  Kratovu.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Daniiiievu  (kratovbskyj,  §to 
pripada  Kratovu).  Kupihb  siju  knigu  uttb  Ma- 
karija  Kralovskoga.  Glasnik.  11,  173.  (1619). 
Ki-atovska  Jiahija.  S.  Novakovic,  pom.  135.  Sr- 
bija  je  pod  Turcima  negda  bila  razdijejena  na 
fietiri  sangakata,  t.  j.  na  biogradski,  smederevski, 
kratovski  i  novopazarski.  Vuk,  dan.  2,  54.  Kra- 
tovski  manastir.    M.  D.  Milidovid,  dorde  krat.  it. 

KRATUNA,  /.  tikva  za  vodu  ili  vino.  —  Samo 
It  Stulicevu  rjeiniku:  ,cucurbita  vacua  instar  la- 
genao  vino  deferondo'. 

1.  KRAVA,  /.  vacca,  bos,  /.  (Bos  taurus  fern. 
Li.),  iensko  od  vola  kad  je.  odraslo,  poznata  do  ■ 
maca  zivotina.  —  Rijei  je  praslavenska  (korva), 
isporedi  stslov.  krava,  rus.  Kopoaa,  ie§.  krdva, 
po^.  krowa;  ima  ista  osnova  i  u  baltiikijem  je- 
zicima,  isporedi  lit.  karvc,  stprus.  curwis,  ace. 
kurwan,  vo.  —  Mo;e  biti  da  je  srodno  s  lot. 
cervus,  i  s  gri.  x((>a6i  (xi^aFog),  rogat.  —  U 
svijem  je  rjeinicima,  osim  Daniiiceva. 
a.  u  pravom  smislu. 

u)  uopce.  Kapitul  za  junoa  i  kravu.  Stat. 
krfi.  ark.  2,  282.  Imam  tri  krave.  Mon.  croat. 
326.  (1555).  Krava,  koja  s  volovi  ne  ije,  ali  je 
jela  prije,  ali  ce  jesti  poslije.  (D).  Poslov.  danic. 
Sedam  krava  priko  nadina  pritilib.  And.  Kaoic, 
kor.  41.  Al'  je  kasno  kad  utece  krava,  da  na 
vratih  zak[uca  se  brava.  J.  S.  Re)kovi6  67. 
(Devojke)  koje  stoje  kod  kola  kao  krave  kod 
tora.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  175.  Moja  krava,  dakle 
moje  i  tele.  Nar.  posl.  vuk.  181.  Nije  ti  krava 
na  nogu  stala.  (Sto  si  navalio?).  218.  —  Krava 
teletna,  teska  ,forda,  bos  foeta,  horda,  bos  horda 
vel  forda  sive  praegnans'.  J.  Mikaja,  rjedn. 
Krava  steona,  skotna  (vidi  skotan)  , vacca  pregna' 
, vacca  praegnans'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  749''.  — 
Kao  da  bi  lina  krava  otelila  vola.  V.  Dosen 
38b.  Kan'  da  ga  je  krava  otelila.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  523.  Krave  ti  se  istelile!  1,  114.  De  god  se 
krava  vodi,  doma  se  teli.  (U  Krivosijama).  Nar. 
posl.  vuk.  73.  Otolila  krava  vola,  da  vozi  u 
jarmu  kola.  242.  —  Kano  krave  kad  su  smlicne. 
V.  Dosen  104b.  Krava,  jerbo  mliko  dade  .  .  . 
204!''.  Tko  za  kucu  dojne  drzi  krave.  J.  S.  Re|- 
kovid  403.  Oj  ti  kravo,  muzo  moja !  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  508.  Tri  hijade  krava  muzovnijeh.  4,  186. 
Koja  je  korist  od  one  krave  koja  da  punu  mu- 
zlicu  mlijeka,  a  potegne  nogom  te  prospe?  (Rece 
se  za  dejade  koje  je  vrsno,  ali  s  druge  strane 
dini  sto  nepovojno).  Nar.  posl.  vuk.  140.  Ka- 
matnioi  za  priuze  vlace  jarmne  vole,  krave  mu- 
zarace.  Osvetn.  4,  9.  —  Stoji  rika  krava  za  te- 
ladma.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  187.  —  Oderao  krave 
i  volove.  4,  193.  Ne  goni  li  macvanskijeh  krava? 
4,  204.  Dogonase  krave  i  volove.  4,  496.  De 
god  se  krava  dera,  doma  se  teli.  V.  Bogisid, 
zborn.  83.  —  Ni  stari  ti  detovali  nisu.  ved  cu- 
vali    krave   po   Srijemu.     Nar.  pjes.  vuk.  4,  168. 

b)  metaforiiki,  kao  psovka  zeni  zla  zivota. 
Pak  jos  kravu  tako  staru  bludni  baci  i  sad  taru. 
V.  Dosen  119*. 

(■)  neka  narodna  igra.  Prodavati  kravu . . . 
,Probode  mi  vo  galona  kravu  mrkuju'  ...  V. 
Vrcevid,  igre.  20. 

1).  prenexeno  na  neke  vodene  zivotine. 

u)  ni'kakva  riba.  —  U  Mika\inu  rjeiniku  : 
krava,  riba  ,bo.s,  oxyriuchus,  raja  ievis,  mucosa, 
bavosa,  i  u  Bjelostjenievu :  krava,  riba  morska 
,bos,  oxirrhinchus,  raja  Ievis,  mucusa,  bavosa, 
Nilo  peculiaris'. 

h)  morska  krava  ,dio  seekuh'  ,Trichecus 
manatus'.    (Jr.  Lazid  44. 


1.  KEAVA,  b,  c). 


c)    morska    krava,    u    Sulekovu    rj 
.seekuh'  (.Halicoro  dugong'). 

2.  KRAVA,  hyp.  1.  krava.  —  Akc.  se  mijena 
a  voc. :  kravo,  kVave.  —  U  Duhrnvnikii  je  nom. 
sinf).  krdve,  voc.  sing,  krave.  —  U  nnse  vriji-me, 
a  izmedu  rjecnika  ti  Vtikovu.  ,Dede  bole  potka- 
sajte  travu,  imacete  za  uzinu  krdvu'.  Mala  krava, 
a  i  tele  zenskoga  roda.  ,Sta  je  otelila  kriiva?' 
,Krdvu',  a  vele  za  musko  tele  .vulu'.  u  Dobro- 
selu.    M.  Medic. 

KRAVACA,  /.  vrsta  veliUe  pijavice.  M.  Pa- 
vlinovic. 

KRAVA-CAC.  kravacca,  m.  iine  nekijem  hi{- 
kama.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stulirevit :  ,acan- 
thium',  '('  it  Kxfcoivt ;  (u  Dubrovniku)  ,art  pflanze' 
,herba  quaedam  [Carlina  acaulis  L.  (?)';  cf.  kra- 
vjak(?)].  Kravaeac  (kravaj,  kravojae),  rus.  ko- 
poBKii,  KopoBKHK't.  Kopoiiii iiiHH K-b  (Angelica),  ca- 
maleone  (Skurla,  Delia  Bella),  acanthium  (Stiilli), 
1.  Carlina  acaulis  L.;  2.  Oimpordon  illyricum  L. 
(Alschinger);  3.  Angelica  L.  (liainbl).  B.  Snlek, 
im.   170. 

KRAVAGEL,  vidi  2.  krava|. 

KRAVAJ,  kravaja,  m.  iiekiikva  pogaca  Hi  kolac 
(all  vidi  i  naj  zadhi  primjer).  —  ispnredi  krava}. 
—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostaHjem 
padezima,  usim  nam.  i  ace.  sing.,  i  vac :  kravaju, 
kravaji.  —  Rijec  je  starn  (korvaj),  ispuredi  bug. 
i  nslov.  kravaj,  rtis.  icuponaii.  Spravite  kravaja 
i  bilih  pogaca.  M.  Vetranii  2,  2.")1.  Pak  mu 
daj  dva  sira  i  kravaj.  2,  327.  Ona  ti  kravaja 
ne  umijo  zamijosit.  N.  Najeskovio  1,  184.  Daj 
mu  dva  sira  i  kravaj  i  crjen  klobufiac.  M.  Drzic 
477.  Komu  baj,  tomu  vaj.  bajalici  bio  kravaj. 
(D).  Poslov.  danic.  Lele  baba.  vruc  kravaju! 
Bos.  vila.  1892.  126.  "^-Kravaj,  kola6i  od  tijesta. 
V.  Ilic  iz  Srbije.  Kravaj,  pogaca,  kolac;  poga- 
6ica,  kolacic.  No  u  Leskovcu  zovu  cesto  , kravaj' 
i  sve  ono  .sto  se  porodiji  nosi:  babiuo,  ali  je 
pravo  znafiede  ono  goriie.    M.  Durovic. 

1.  KKAVAJAG,  kraviijca,  m.  dem.  kravaj.  — 
XVI  vijeka.  Buduci  mlijecca  umuzao  kravajca 
ugrizah.  M.  Drzic  r2R.  Dva  dobra  kravajca. 
441.  Dav  mi  kravajac  i  variiicu  vincu  za  bra§no. 
P.  Zorauic  r>r>^. 

2.  KRAVAJAC,  kravajca,  m.  iteka  hilka.  Kra- 
vajac, ces.  kravajec  (Prangos  pabularia).  Arcliau- 
gelica  officinalis  Hofm,  (Skurla,  S.  Budmani),  v. 
Kravojae.    B.  Sulek,  im.  170. 

KRAVAJCE,  kravajceta,  n.  dem.  kravaj.  —  U 
Dubrovniku  xvin  vijeka.  Jajce  na  kravajce,  a 
ribicu  na  iglicu  (jusicii ':'  vidi  knd  tigance).  (D). 
Igra  li  se  s  babom  mamino  drago,  daj  mu  jajce 
na  kravajce.  (Z).  Poslov.  danic.  Xe  da  stisnem 
usta,  i  jajce  liznem  samo  na  kravajce.  I.  Dordir, 
pjesn.  91. 

KRAVAJCE,  kravajceta.  n.  vidi  kravaj  (nprav 
je  dem.)  ,Um6sila  mi  majka  kravajce'.  M.  Du- 
rovi6. 

KRAVAJCIC,  in.  dem.  kravaj  (kolaci  od  tijesta). 
V.  Ilic  iz  Srbije. 

KRAVAJICA,  /'.  ime  kruhu.  vidi  potrpac.  u 
Zagorju.    F.  Hefele.  —  vidi  kravaj. 

KRAVAJNOSA,  /,  a  Vukuim  rjeiniku:  ona 
koja  krava|  iznosi  s  dodatkom  dit  se  rjovori  ii 
Backoj  i  s  primjerom:  Darujdete  vasu  kravaj- 
nosu.    (Nar.  pjes.  vuk.  2,  437). 

KRAVAK,  kravaka,  («.  neka  bifka.  Kravak, 
ces.  kravak  (Datura  stramonium),  cassia  solutiva 
(Anselmo  da  Canali).  Cassia  fistula  L.  iVujicic;. 
B.  Sulek,  im.  170. 


487  KRAVARLTK 

1.  KRAVAlji,  kravaja,  m.  vidi  kravaj  (u  osu- 
bitom  sinislu,  isporedi  naj  zadni  primjer  kod 
kravaj).  —  U  Viikoou  rjecnika:  (u  Srijemu  i  u 
Bafikqj)  6ast  §to  svatovi  i  zvanice  nose  na  svadbu. 

2.  KRAVA^j,  m.  neka  bijka,  vidi  kravafiac  ( 
kravjak.  —  U  Stalicevii  rjeiniku  n  kojemu  stoji : 
kravagel,  trava  .angelica,  chamaeleon'.  oblik  je 
kravagel  cudnoeat,  jamacno  je  gdje  Stulli  zlo 
prucitao  rijec  kravagl  (t.  j.  krava}) ;  nije  stam- 
parskn  pogreska,  jer  je  kravagel  i^  u  latinskom  i 
II  tiilijanskom  dijelu  rjecnika.  i  Sulek  inisli  da 
trcba  citati  krava},  vidi:  Krava}  (kravagel) (Stulli), 
V.  Kra}evac  (jamacno  grijeskom  mj.  Kravaeac). 
B.  §ulek,  im.  170. 

KRAVAEAC,  Krava)ca,  m.  ime  mjestii  u  Sr- 
biji  u  okrugu  vn\evskoin.  Niva  u  Krava}cu.  Sr. 
nov.  187.^.  77.1. 

KRAVAlfiNOSA,  /".  vidi  kravajnosa.  Podu- 
navka.  1848.  58. 

1.  KRAVAR,  kriivara,  m.  covjek  koji  cava  krave. 
—  U  Mikalinii  rjeiniku :  kravar,  koji  cuva  krave 
,bubulcu3,  armentarius';  u  Belinu:  ,vaccajo,  guar- 
diano  di  vacclie'  ,bubulcus'  749'>;  u  Bjelostjrn- 
cevu:  ,vaccarius';  u  Vtiltigijinu :  ,vaccaro,  vac- 
cajo'  .kuhhirte';  M  Stuliceou:  kravar,  koji  6uva 
krave  ,bubulcus';  u  Viikovu:  koji  ouva  krave 
,der  kuhhirt'  ,bubulcus'. 

2.  KRAVAR,  Hi.  vo  koji  se  kod  kuce  medu 
kravami  othranio.   u  Topolovu.    P.   Brantner. 

KRAVARA,  /.  zmija  koja  rado  krave  sisa.  Z. 
Radonic.   —  isporedi  kravosac. 

KRAVARCENE,  n.  kao  da  je  coll.  1.  kravar, 
i  upotreb(ava  se  s  preziranem  kao  psovka.  —  U 
narodnoj  pjesmi  bosanskoj  naiega  vremena.  AV 
so  junak  pomolio  biSe  na  doratu  koiiu  od  raz- 
boja  ...  al'  to  bise  guja  sarovita,  od  Kamena 
Poprzenoviiu ;  dok  dotjera,  turski  selam  vice : 
,Selam  alec,  jedno  kravarcene!'  AT  mu  vele  age 
od  Udbine:  ,.  .  .  Ovo  nije  jedno  kravardene,  vec 
su  ovo  age  od  Udbine'.    Nar.  pjes.  juk.  248. 

KRAVAREVO,  n.  ime  .seocii  n  Hercegovini. 
Statist,  bosn.   114. 

KRAVARI,  m.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
topliikom.  M.  D.  MiliieviA,  kra}.  srb.  39.  — 
Isto  se  mjesno  ime  nalazi  i  prije  nasega  vremena. 
Spom.  stoj.  18.5. 

1.  KRAVARICA,  /.  zensko  ce{ade  sto  cava 
krave.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovic. 

2.  KRAVARICA,  /.   ime   nekijem   zivotinama. 
a.  Motacilla   alba   L.,    ptica    (plitka   bijela). 

Gore  kod  Siska.    D.  Hire. 

I).  Sitta  syriaca  Ehronb.,  ptica.  (t.  Kolom- 
batovic.  progr.  spal.  1883.  14.  —  Uprav  Sitta 
Neumayeri  Michach.  (brglijez  dubrovacki),  vidi 
S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  64*. 

e.  neka  vrsta  neotrovne  zmije.  Tropidonotus 
tesselatus.  Bolovar.    D.  Hire. 

3.  KRAVARICA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji.  <i) 
voda  u  okrugu  caianskom.  M.  D.  Milicevic,  srb. 
647.  —  h)  dva  se.la:  Kravarica  gorria  i  doiia  u 
okrugu  caianskom.  K.  Jovanovii  169.  —  f)  mjealo 
II  okrugu  vnjevskom.  Zemja  u  Kravarici.  Sr. 
nov.   1869.  262. 

KRAVARINAC,  kravarinca,  »J.  djecarac  koji 
pase  krave.  Jelsa  kod  Karlovca.    D.  Trstenak. 

KRAVARITI,  kravarim,  impf.  biti  kravar,  ra- 
diti  kao  kravar.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,bu- 
bulcitari'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KRAVARLIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  a  okrugu 
urnorijeikoin.    Niva  u  Kravarliku.   Sr.  nov.  Ib7-j. 


ICRAVARLIK 


S90  —  Moie  biti  Stamparska  poyrekka,  isporedi 
Kravarnik. 

KRAVARNIK,  in.  ime  visu  11  Srhiji  u  okrugii 
cniorijedkoni.  M.  D.  Milidevii,  srb.  873.  Niva 
u  KravarniUu.    Sr.  nov.  1874.  409. 

KRAVAESKO,  n.  ime  selii  u  Hrvatskoj  u  zii- 
paniji  zagrebaikoj.  Eazdije].  67.  —  Moie  biti 
isfo  Sto  se  iialazi  u  spomenieima  latinskijem  od 
xiii  vijeka.  ,Ab  eo  loco  . . .  Crauazea'.  Mon.  ep. 
zagr.  tkal6.  1,  26.  (1209).  ,Ecclesie  ...  do  Cra- 
uarzka'.    2,  89. 

KEAVjfcXINA,  /.  aufim.  krava.  —  U  naSe 
vrijeine,  a  izmedii  rjednika  u  Vukovu  (augin.  v. 
kraval.  Kad  su  Turei  Marka  opojili,  izvali  se 
kao  kravetiina.    Hrv.  nar.  pjes.  2,  31. 

KRAVICA,  /.  dem.  krava.  —  Tzmedu  rjecnika 
II  Vraniiievii  (,vitula'),  u  Mikalinu  (kravica, 
mala  krava  ,vaccula'),  u  Belinii  (,vaccar6Ua,  vac- 
chetta'  .vaccula'  749''),  u  Bjelostjenievu  (,vaccula'), 
((  Jambrehievu  (,vaccula'),  u  VoUigijinu  (,vitella, 
vaccarella,  vacchBtta'  ,eiiie  junge  kuh'),  u  Stiili- 
cevu  (v.  kravka  ,juvenca,  bucula'),  u  Vukovu 
(dim.  V.  krava). 

a.  u  pravom  smislu.  —  uprav  mala  krava, 
pa  po  tome  mose  znaciti  i  mlada  krava  (yidi  u 
rjeenieiina) ;  ali  narod  iipotrebjava  ovu  rijec  kao 
od  mila,  pa  i  uopce  mose  znaciti  sto  i  krava 
(ovako  je  u  svijem  primjerima).  TJdovica  nika 
dvi  kravice  imajnci.  F.  Glavini6,  cvit.  3111'.  Xo- 
liko  trci  kravica,  koliko  .je  konopca.  (D).  Poslov. 
danic.  Ne  (h)rane  li  kravica  naSije  koje  nam  tele 
volove?  F.  Lastric,  test.  397a.  Vode  vola,  iV 
kravicu.  V.  Dosen  64ii.  Podajte  mu  (miku)  sla- 
mice,  da  ne  davi  kravice.  Nar.  pjes.  srem.  49. 
Ko  se  drii  pravice,  taj  ne  muze  kravice.  Nar. 
posl.  vuk.  153.  Imel  jednog  sina  i  tri  kravice. 
Nar.  prip.  mikul.  109. 

b.  u  prenesenom  smislu  zovu  se  ovako  neke 
druge  zivotine.. 

a)  Coccinella  septempunctata  L.,  buba 
mara.  u  Bakru.    D.  Hire. 

h)  nekakva  skofka.  Kravica  (u  Vranicu. 
Vrh  joj  je  du}i  nego  u  volka).  L.  Zore,  rib.  ark. 
10,  343. 

c.  tieka  bijka,  vidi  turica,  turika.  ^  Kravica, 
Agrimonia  eupatoria  L.  (Vodopic).  B.  Sulek,  im. 
170. 

d.  kao  injesno  ime. 
a)  planina  u  Crnoj  Gori.   Glasnik.  40,  27. 
h)  selo  u  Slavoniji  u  iupaniji  virovitickoj . 

Eazdije].  137. 

KRAVICICA,  /.  dem.  kravica.  —  U  jedinom 
je  primjeru  znacene  kao  u  primjerima  kod  kra- 
vica, a.  Kravifica,  ito  iza  ne  ostade  ziva,  od- 
vodi  se  i  oteli  junicom.    S.  Lubisa,  pric.  102. 

KRAVIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Pleme- 
nitim  Judem  :  Kravicem  .  .  .  Mon.  croat.  318. 
(1387).  —  I  u  nase  vrijeme  u  Bubrovniku:  Kri- 
vic;  po  akcentu  kao  da  bi  trebalo  uprav  govo- 
riti  i  pisati  Kravijid,  te  va}a  da  ne  postaje  od 
krava.    P.  Budmani. 

KRAVIDA,  /.  zensko  ime.  —  isporedi  1.  Ka- 
ravida.  —  Frije  naSega  vremena.  S.  Novakovi6, 
pom.  71. 

KRAVUi,  vidi  kravji. 

KRAVI.II  CrROB,  m.  ime  sumi.  —  Zabijezio 
Nedo  Malesic  Rosiiak.    V>.  Hire. 

KRAVIN,  adj.  koji  pripada  kravi.  — ■  U  Vu- 
kovu rjeeniku:  ,der  kuh'  ,vacoae'. 

1.  KRAVENA,  /.  augm.  krava.  —  U  jednom 
primjeru  xvi  vijeka.  (Godiinice)  kako  kravine 
vazda  su  jalove.    M.  Drzic  34. 


■18H  KRAVI,iI,  a. 

2.  KRAVIN.A,  /.  kravla  koza.  —  U  Vukovu 
rjci'niku:  ,die  kuhhaut'  ,corium  vaccae'. 

KRAVINAC,  kravinoa,  m.  neka  bi}ka,  vidi 
kravafao,  krav|ak.  Kravinac,  oamaleon  (Vuji6i6), 
Carlina  acaulis  L.    B.  Sulek,  im.  170. 

KRAVITI,  kravim ,  impf.  rastapati .  topiti 
(snijeg,  led).  —  Akc.  kaki  je  11  praes.,  taki  je  u 
impf.  kravjah,  u  aor.  2  J  3  sing,  kravi,  u  part, 
praet.  pass,  kravjen;  u  ostalijem  je  oblicima 
onaki  kaki  je  u  inf.  —  Osnova  je  stara  (korv), 
isporedi  rus.  oTKopoB-feTt,  rastopiti  se  (jamaino 
nije  srodno  s  rus.  kra  sto  moze  znaiiti  i  santu 
leda).  —  Nepoznata  postana,  ali  isporedi  stslov. 
okrijati,  osvijestiti  se,  povratiti  se  (od  iiesvijesti), 
krevati,  negovati,  grijati,  bug.  nakravjara,  oja- 
cavam  se,   kraven,   debeo,  ces.  kfdti,    ozdravlati. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(,aufthau6n'  ,regelo'). 

a.  aktivno.  Ko  kad  sunce  santu  leda  kravi. 
Osvetn.  2,  26.  Kraviti  sto  smrznuto,  zaledeno, 
da  se  odgreva,  otopi,  metati  ili  drXati.  Podu- 
navka.  1848.  .58. 

b.  sa   se,  refleksivno,   rastapati  se,   topiti  se. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,aufthauen' ,  ,re- 
gelari'  s  primjerom:  Kravi  se  na  po}u).  U  pro- 
}e6e,  kad  se  sAegovi  krave,  peo  mora  da  je  sva 
u  vodi.    M.  D.  Milicevic,  omer.  160. 

KRAVITI  SE,  kravim  se,  impf.  lezati  u  bes- 
posliei  (kao  krava).  na  Eijeci.  F.  Pilepid.  — 
isporedi  nslov.  kraviti  s  istijem  znaienem. 

1.  KRAVIriACA,  /.  vidi  muzlica.  —  Postaje 
jamacno  od  krava.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (,die  gelte,  der  melkkiibel' 
,mulcta'.  cf.  muzlica).  Nije  ni  onde  krave  koja 
da  kravjacu  mlijeka,  pa  potegne  nogom  te  prospo. 
Nar.  posl.  vuk.  216.  Prolije  iz  kravjace  onu  va- 
reniku.    Bos.  vila.  1888.  166. 

2.  KRA.V;^A(5a,  /.  nekakva  g^iva.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kravjaca  .fungorum  genus'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  ifstg.  43. 

1.  KRAVl^AK,  111.  neka  bi^ka.  —  Nalazi  se 
pisano  i  kravjak.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu: 
(u  Dubrovniku)  ,eb6rwurz'  ,chamaeleou'  [Carlina 
acaulis  L. ;  cf.  kravacac  ('?),  krajevac].  Kravjak 
(kravjak,  kravinac),  rus.  KopoBbHKi,  (Verbascum), 
camaleonta  alba  (u  mletackom  rukopisu),  came- 
leone  (Kuzmic),  carlina,  angelica  (Aquila — Buc), 
Carlina  acaulis  L.  (Visiani,  Lambl),  v.  Kravjak. 
Kravjak,  chameleon  (u  Dubrovniku,  Vuk),  Car- 
lina L.  Kravjak  veliki,  Carlina  acaulis  L.  (Vu- 
jicic).    B._  Sulek,  im.  170. 

2.  KR.AVLAK,  m.  pogan  goveda.  F.  Kurelao, 
dom.  Xiv.  23. 

3.  KEAV:^AK,  III.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  £u- 
paniji  zagrebackoj.    Eazdijej.  69. 

KRAV^E,  n.  ime  selu  a  Srbiji  u  okritgu  niskoin. 
M.  D.  Miliievic,  kraj.  srb.  126. 

KRAVLENE,  n.  djelo  kojijem  sto  kravi  ili  ko- 
jijem  se  sto  kravi.  —  U  Vukovu  rjeeniku:  ,das 
aufthauen'  ,r6gelatio'. 

KRAVl^ii,   adj.  koji  pripada  kravi,  kravama. 

—  Postaje  od  o.inove  rijeci  krava  nastavkom  ij, 
te  je  naj  stariji  oblik  kraviji  (koji  joi  iivi) ;  ka- 
snije  je  ispalo  i,  te  je  postao  oblik  kravji,  a  j  se 
iza  V  promijenilo  na  J :  kravji.  —  Bijec  je  pra- 
slavenska  (u  naj  starijem  obliku  kravij),  isporedi 
■stslov.  kravij,  rus.  KopoBiiS,  ces.  kravi,  po^.  krowi. 

—  Nalazi  se  i  kod  bifskijeh  imena,  vidi  kod  sisa 
i  trava,  i  kod  mjesnijeh  imena,  vidi  Kravji  Do 
i  Kraviji  (xrob. 

a.  kraviji  (vidi  i  kod  b  naj  prvi  primjer). 

—  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (, vaccinas').    Bo- 


KEAVLI,  a. 


KRAVSKI 


<jine  ne  bi  dosle  na  mjekarice  koje  bi  jednom 
uhvatilo  kravije  ospice.    M.  Pavlinovic,   rad.  58. 

b.  kravji.  —  Izmitdii  rjelnika  u  Belinu  (,vac- 
cino,  ag:g.  di  vacca'  .bubulus'  749b),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kravji,  kravski  , vaccinas,  bubulus'),  u 
Jambresicevii  (,vaccinus'),  u  Voltigijinu  (kravji, 
kravji,  kravski  , vaccine,  di  vacca'  ,was  von  dor 
kuh  ist').  Oziince  kravje  (maze  $e  citati  i  kra- 
vijo).  Stat.  krc.  ark.  2,  282.  Necu  kravje  zivuce 
ni  skot  kozji.  I.  Dordic,  salt.  161.  Pak  je  pokrii 
iz  krayje»a  tora  zrilim  Knojem.  J.  S.  Rejkovic 
261.     U  mliku  kravjemii.    ,T.  Vladmirovii  30. 

e.  kravji.  —  Izmedu  rjec.nika  ti  Voltiijijinu 
(vidi  kod  b)  i  u  Viiknvu  (,kuh-'  .vaccarum').  Na- 
mazi  vranevu  jamu  s  kravjom  balogom.  Z.  Or- 
felin,  podr.  11.5.  .Tednu  olbu  kravleg  cistog 
mleka.  11-5.  Sira  kravjega.  D.  Uauicic,  2sam. 
17,  29.  Privijaju  jovovo  lisce  na  kravjem  mleku 
kuvano.    M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.  1,  33. 

KRAVJI  DO,  Kravjega  Dola,  in.  iine  nelii  u 
Srbiji  u  okrugu  pozarevackom.  Kravji  Dol.  K. 
Jovanovic  138. 

KRAV^ODOLSKI,  adj.  koji  jiripuda  sH.u 
Kravfemu  Dohi.  Kravjodolska  ((ipxHna).  K.  .To- 
vauovic  138. 

KRAVOCAC,  kravocca  V  Hi  kravocaca  V,  m. 
>ieka  bilka.  —  isporedi  krajevac.  Kravocac,  an- 
gelica (Kuzmic,  A'juila — Buc),  imperatoria  (Du- 
rante), Imperatoria  nstruthium  L.,  v.  Kravojac. 
B.  Sulok,   im.   170. 

KR.A.VODER,  m.  Sajiv  naziv  za  covjeka  koji 
tude  krave  krade  i  dere.  —  U  wisr  vrijenie  u 
Lici.  ,Muci,  lopove,  muci,  kravodere!  sta  si  samo 
tudije  krava  ukra  i  odro."    J.  Bogdanovic. 

KRAVOGON,  m.  nekakva  hi{ka.  Kravogon, 
Pilipaea  ramosa  C.  A.  May  (u  Istri).  B.  Sulek, 
im.  170. 

KRAVOJAC,  kravojca,  m  inmko  se  zovu  n<'ke 
fiilke.  —  ispnredi  kravojac.  —  Izmedu  rjeciUka 
II  Stulicevu  (v.  kravagel).  Kravojac,  angelica 
domestica  (Pizzelli,  Aquila— BiiA),  chamalaeou 
(Stulli),  1.  Imperatoria  ostrutliiiim  L.  (Lambl); 
2.  Carlina  acaulis  L. 

KRAVOJ^AC,  kravojca,  in.  vidi  kravojac.  Kra- 
vojac (sinski  rukopis,  Durante),  v.  Kravojac.  B. 
Suiek,  im.  171. 

KRAVOMUZ,  m.  oovjek  koji  uiuze  krave.  go- 
vori  se  za  pogrdu.  u  Lici.  V.  Arseuijevic.  — 
isporedi  muzikrava. 

KRAVOMUZAC,  kraviimusca,  m.  pidi  kravo- 
muz.  —  U  Belinu  rjecniku :  ,mugnitore  di  vacche' 
.502a,  i  u  Stulicevu :  .qui  vaccas  mulget'. 

KRAVOSAC,  kravosca,  m.  ovako  narod  zove 
nekakvu  zmiju  jer  misli  da  sisa  mlijeko  «  krava; 
koju  to  zmiju  misli,  ne  maze  se  znati,  jer  ne  samo 
u  razUcnijem  mjestima  nego  i  u  istom  mjestu 
razlicna  lien  opisuju  cesto  svako  na  svoj  nacin 
ovaku  zmiju,.  cesto  se  kaze  da  je  vclika  zmija  i 
neki  tvrdc  da  je  naj  veca  ii  nasijein  krajevima. 
u  pisaca  moze  znaciti  sto  i  zmaj.  —  isporedi 
kravosa.s,  kravosis,  kravosica,  kraosica.  —  Rijec 
je  slozena :  u  prvom  je  dijelu  osnova  rijeci  krava, 
drugi  dio  postaje  jainacno  od  sT,sacb,  koji  sisa 
(vidi  sati).  —  isporedi  ces.  kravodoj,  kravodojec, 
pi)(.  krowosj's  (u  ohajeiika  ,boa'  ,riesenschlange'). 
—  Od  XVI  vijelcn,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inii 
(kravosac,  zmija  ,anguis,  coluber,  serpens,  boa'), 
II  Belinu  (,sevpe  bova  cosi  detto  perche  .si  nu- 
trisce  di  latte  bovino'  , serpens  bova'  Ii70a),  u 
Stulicevu  (kravosac,  vrsta  od  zmije  ,s6rpe  bove, 
cosi   detto,   perchfe   si   uutrisce  di   latte  vaccino' 


,serpens  bos').  Najdu  .  .  .  arpije  i  orle,  kravosce 
i  tire.  M.  Vetranic  1,  160.  A  svoj  se  zlati  bat 
satvori  u  taj  krat  kravosac  krvavi.  2,  103.  Od 
krilatijeh  kravosaca,  iz  kijeh  kuzni  ogni  piste, 
u  stog  mu  se  visok  zbaca  grunje  otrovno  za  sje- 
disfce.  I.  Gundulid  474.  Od  kravosaca  i  zmija 
koji  se  oko  grla,  oko  ruka  i  noga  nih  ovljaju  (u 
paklii).  Y.  Andrijasevic,  put.  376.  Drakuni  bize, 
kravosci  zamuknu.  L.  Terzic  227.  Iz  nosa  im 
sve  kravosac  puse.  T.  Babic  26.  Kravosac  ,Ela- 
phis  cervone'.  G.  Kolombatovie,  pesci.  28.  Kra- 
vosac , serpens  quidam',  gen.  kravosaca.  D.  Ne- 
manic,  cak.  kroat.  stud.  63. 

KRAVOSAS,  m.  vidi  kravosac.  —  Drugi  je 
dio  postao  od  sT.sb  (sliino  je  i  kod  slngana  rijeci 
kraos  gdje  je  -/.  ispalo,  a  od  dva  s  ostalo  je  jedno. 
radi  ispadana  glasa  v  isporedi  kraosica  i  kra- 
vosica). —  U  nase  vrijeme  u  Omis^u  na  Krku 
(po  onome  govoru) :  Kravoses  (kravosas)  neka 
vrst  zmije  o  kojoj  vele  da  sise  kravo.  I.  Mil- 
cetic. 

KRAVOSICA,  /.  vidi  kravosac.  —  Akc.  je  za- 
hijezen  po  Vukovu  rjecniku,  ali  prema  kraosica 
trebalo  hi  da  je  kravosica.  —  Drugi  je  dio  rijeci 
postao  od  si,sica.  —  Mole  ispasti  v  (kao  da  se 
zahoravilo  postane),  te  se  kaze  i  kraosica  (vidi). 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(vide  kraosica  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori).  Na  nemu  zmija  kravosica.  Pjev.  crn. 
2641). 

KR.-VVOSIS,  m.  vidi  kravosac.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  neka  vrst  zmije.  .Ja  sam  kravo- 
sisa  vidio :  nije  duji  od  jodne  noge,  repa  nema, 
tubast  je,  debji  je  od  obicne  zmije,  boje  zuto- 
crae,  cobani  vele,  da  se  kravi  uz  nogu  uspuze 
do  sisa,  i  da  je  pose  svedno  kao  i  tele,  i  ako  bi 
krava  htjela  uteci,  da  joj  ukoci  nogu.  Desi  se  da 
muzija  iz  koje  ki'avije  sise  sukrvnu  vareniku 
umuze,  te  na  to  i-efie:  ,Vaja  da  o  node  kravosis 
ovu  kravu  sa,  kad  ja  krvava  varenika'.  J.  Bog- 
danovic. 

1.  KRAVOS,  m.  vidi  kravosac  i  kravosac.  — 
Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  U  lie  kose  sve 
kolike  jedoviti  kravosi  su.  .1.  Palmotic  33.5.  — 
Nije  poiizdano,  jer  moze  biti  da  treha  citati  kra- 
vosci. 

2.  KR.WOS,  m.  ime  musko.  —  Na  jednom 
mjestu  XII  Hi  xiii  vijeka.  Kravosb  jedinb,  Li- 
homirfa  dolbcb  jedinb.  Starine.  18.  '207.  (1185 
pre  pis.  12.50). 

KRAVOSAC,  kravosca,  ;«.  vidi  kravo.sac.  — 
IJ  Dubrovniku  od  xvii  vijeka.  Od  krilatijeh 
kravosaca  (u  drugijem  rukopisiina  kravosaca,  vidi 
kod  kravosac)  u  stog  mu  se  visok  zbaca  grunje 
otrovno  za  sjodiste.  I.  Gundulic  474.  Iz  usta 
im  (vragoviina)  cemer  kapje,  sto  kravosce  svaki 
stvara.  J.  Palmotid  53.  Ko  ki'avosac  njeko  skace. 
54.  U  grumenijeh  vajaju  se  (nemani)  u  prilici 
kravosaca.  411.  Gdje  kravosci  puni  jeda  ranaju 
ga  i  pecaju.  413.  Kravosaca  od  krilatih  u  stog 
jedan  za  sjedilo  sebi  sbuba..  J.  Kavanin  414b. 
Kravosac  krug  mu  izvija  priko  oci,  niz  obraze. 
N.  Marci   59. 

KRAVOVOD,  m.  neka  hi(ka.  Krav.jvod,  oro- 
bancho  (Kuzmic),  coda  di  leone  (Anselino  da  Ca- 
nali),  Orobanche  L.,  v.  Volovod.  B.  Siilek.  im. 
171. 

KRAVSKI,  adj.  vidi  kravji.  —  U  Bjrhstjen- 
cevu  rjecniku  kod  kravji  /  u  Voltigijinu  kod 
kravji.  —  Kod  iinena  bifkr.  Kravski  koren 
(prema  nem.  kuhwurz).  Inula  helenium  L.  (Ilija 
Sabjar).    B.   Sulek,  im.  171.    —  (/   nase   vrijeme 


KRAVSKI  I! 

ima  i  ndv.  kriivaki.  .Jedera  jelo  lavski,  ido  raleko 
kravski'.    M.  D.  Miliievif..  >,iv.  srh.  1,  85. 

KRAVtiJfiAC,  kravu|oa,  m.  vidi  krafi;u|ac.  Kra- 
vu|ac  .Astur  palumlmrius'.  Vinodol.    D.  Hire. 

KRAVOrINA,  /.  auym.  krava.  —  V  Viikovu 
rjecniku :  vide  kravotina. 

1.  KRBA.  /  Slid  od  stare  mjeSine  kojim  se 
bravi  iz  lokve  pojo.  M.  PavlinoviA.  —  arap.  tur. 
qyrba. 

2.  KRBA,  /.  >ia  jediiom  injestu  u  piscti  Dii- 
hrovianina  xviii  vijeka  ima  krbara  (,k:i'rbam') 
kao  instr.  pi.  —  znaiene  nije  jasno :  kao  krbafi 
ne  odgnvara  dosta  smislu;  i  ako  je  stamparska 
pogreSka  te  treba  ditati  karbam,  nc  piistoji  se 
dohro  pridjev  usijanijem.  Piika  domae.efra  vla- 
lianje  komu  na  svaku  stranu  rod  davas  nopri- 
stano  izgledom  tvojijem  vece  nego  li  prijotiiam 
ali  krbam  usijanijem  (piUf  jednoj  yospodi).  I. 
M.  Mattei  viii. 

KKBAC,  krbaca,  m.  I'idi  korbac.  —  (hi  xvn 
vijeka,  a  izmedu  rjicnika  u  Mika^inu  (kerbaf, 
krbafi,  bi6  .ftagrum,  verba,  virga,  lorum')  (jdje  se 
naj  prijc  nnhodi,  i  it  Slidicevu,  iiU  samo  u  tii- 
lijanskoin  ilijehi  kiid  frusta,  druydje  karba?.  (nidi) 
i  u  talijanskom  dijetii  kud  flagello.  A  krbaci  od 
zelene  svile.    Bos.  vila.  1890.  365. 

KRBACITI,  krbacim,  impf.  biti  krbaiem.  — 
U  Stuliceuu  rjecniku:  samu  a  talijanskom  liijelu 
kod  frustare,  driigdje  karbafiiti  (vidi),  tiiko  je  i 
a  talijanskom  dijelu  kod  fiagellare. 

KRBAN,  krbana,  m.  tikva  u  dnu  siroka  s  liin- 
kijem  i  jednnkijem  drskom.  Ho  je  probiisena  sa 
strane  da  se  maze  nom  zahoatati  i  piti  voda,  a 
kasto  i  vino  (vidi  tikva  it  Vukovu  rjecniku).  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
dezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  woe;  kibai'iu, 
krbani.  —  Misli  se  na  postane  od  arap.  tur. 
qyrba,  mjesina  za  vndu  (D.  Popovic,  tui.  re6. 
glasn.  59,  128;  F.  Miklosic,  dirk.  eli>m.  nachtrag. 
1,  62.  2,  148);  ali  je  jamaino  ista  osnova  sto  je 
u  ces.  krb  i  a  jio(.  karb  (u  nbadva  jezika  kao 
da  je  naj  prvo  znaiene:  nesto  izdubeno),  te  do- 
lazi  od  lat.  corbis  prrko  nem.  kerb,  isporedi  i 
krbao.  —  V  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (vide  vrg.  cf.  tikva).  Uze  krban  i  krcag, 
pa  ode  da  zahiti  vode  na  izvorn.  M.  P.  Sapcanin 
1,  44. 

KRBAlillC.  m.  dem.  krban.  —  IJ  Vukovu  rjec- 
niku. 

KRBANINA,  /.  augm.  krban.  —  U  Vukovu 
rjecniku. 

KRBAO,  krbia,  m.  (Hi  krbla,  f.'O,  nekakva 
mjera  za  vino.  —  ispore<li  krban.  —  Ima  samo 
ace.  pi.  krbble  ii  spomeniku  xv  vijeka,  i  otale  a 
Danicicevu  rjecniku:  krbblb  ,vas  vinarium'.  no- 
minativu  noma  potvrde.  —  Da  daju  erbkvy  svaka 
ku6a   po  3  krbble  vina.    Men.  serb.  531.   (1485). 

KRBAVA,  /.  prijedio  u  Ilnuitshij  na  istok 
od  Like,  .Ho  je  sad  dio  zupnnijr  liiku  kriinvske, 
i  voda  u  istom  prijedjeht  (riih  u  \'iiknrii,  rjec- 
niku), od  koje  vafa  da  cijeli  prijrdui  ilnhira  ime. 

—  Pomine  se  od  x  vijeka  (u  J'urjirogeneta),  ali' 
ne  posve  s  istijem  oblikom:  Tlji'  k()iiii:aay.  Doc. 
hist.  rac.  400,  te,  ako  stoji  n  grijeskom  mj.  v, 
kako  liaeki  misli  (413),  i  ondasni  bi  oblik  bio 
kao  i  danasni.  —  Latinsku  je  ime  Corbavia, 
vidi:  Desimiri  Corbavistici  (iupuni).  Doc.  hist. 
rac.  117.  (1078.)  .lohannis  comitis  Corbaviae. 
Starine.  5,  153.  (1512).  —  Ne  znam  za   jiostane. 

—  U  naiem  se  jeziku  nahodi  od  xii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika   u   Vukovu   (1.   voda    koja    tefie 


^-^^ 


1  KRBUl^A 

ispod  TIdbine,  |eti  vrlo  oslabi.  —  2.  zemja  od 
Like  k  istoku,  u  kojoj  jo  glavno  injesto  Udbina 
.die  Korbawa'  , Corbavia').  ^upam.  Desila  Kn>- 
bave.  Doc.  hist.  raft.  488.  (UOO).  Re6e  go.spodin 
vikar:  ,Ni  doma  biskupa  fra  Antona,  v  Krbavi 
je'.  Mon.  oroat.  122.  (1484.)  A  sad  nije  Kosova, 
a  sad  ni  Krbavo.  M.  Vetranii  1,  55.  Pa6e  nije 
nigdi  nitko,  komu  dala  nis'  zabave,  kako  da  je 
Vlah  s  Krhave,  grdeti  ga  jadno  i  britko.  M. 
Pelogririovic  190.  Turci  porobiso  Krbavu.  P. 
Vitezovio,  kron.  126.  Gdi  GusiAi,  tolikojer  od 
Krbavo?  J.  Kavanin  231''.  Vije6e  (viie)  na  te 
Lijoka  (Lika)  i  Krbava.  And.  Ka6i6,  razg.  l'>. 
Put  Like  i  Krbave.  D.  ObradoviA,  basn.  326. 
Te  jo  sa|o  Liki  i  Krbavi.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  149. 
Beg  pogloda  na  srcu  pen^era  niz  Krbavu  on  Bu- 
nicu  bilu.    Nar.  pjos.  marj.  60. 

KRBA  VAC,  Krbavca,  m.  uprav  iovjek  iz  Kr- 
bave. —  U  spomeniku  xvi  vijeka  gdje  moze  biti 
i  prezime  i  nadimak.  Vid  Krbavac.  Mon.  croat. 
327.(1555).  —  U  naie  vrijeme,  vrsta  jecma.  Jecam 
krbavac,  koji  raste  po  Krbavi,  krupna  je  zrna  i 
vooma  dobar  za  pravjeiio  piva.    M.  Medic. 

KRBAVACKI,  adj.  koji  pripada  Krhaviei.  V. 
Arsenijovio.. 

KRBAVCaNIN,  m.  u  primjeru  xviii  vijeka 
covjek  iz  Krbave,  u  naSe  vrijeme  iovjek  iz  Kr- 
bavice.  —  Mnosina :  Krbavcani.  Ostav'Se  ga 
svi  slozno  Licani,  k  torn  Kotorci  a  i  Krbavfiani. 
Nadod.  145.  Ki'bavcanin,  covjek  iz  Krbavice. 
V.  .Arsenijevic. 

KRBAV6i6,  m.  prezime.  —  isporedi  Krbavac. 
—  XVI  vijeka.  Matij  Krbavcii.  Mon.  croat.  202. 
(1512). 

KKB.AVICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  licko-krbdvskoj.  —  isporedi  Krbava  (prema 
cemu  je  dem.).    Razdije}.  33. 

KRBAVICANIN,  m.  covjek  iz  Krhavice.  J. 
nogdanovii.  —  Mnozina:  Krbavicani. 

KRBAVICANKA,  /.  zensko  ce]ade  iz  Krbavice. 
J.  Bogdanovic. 

KRBAVICKI,  adj.  koji  pripada  Krhaviei.  J. 
Bogdanovic. 

KRBAVIGKINA,  /.  zensko  ce^ade  iz  Krbavice. 
J.  Bogdanovic.  V.  Arsenijevic. 

KRBAVSKI,  adj.  koji  pripada  Krbavi.  Kr- 
bavski,  licki  i  procaja  knezi.  Mon.  croat.  45. 
(1393).  Bise  scit  krbafski  i  straza  svoj  Lici.  D. 
Barakovic,  vil.  36.  Na  ke  udri  ban  Derenoin 
s  Karlom  krbavskim.  P.  Vitezovi6,  kron.  ISO, 
Knez  licki  i  krbavski.    137.  ,'       ,:■ -,  t  '^.    C'^' 

KRBLA,  /.  vidi  krbao.  ^  'x;     •'.  -'— jC-  /Ty^" 

KRBOC,  m.  vidi  krbaii.  —  U  narodnoj  pjeSmi   fi 
hercegovackoj   nasega   vremena.      Doceka    ga   na 
selamu  Mujo,  a  Tale  mu   turski  selam  viknu,  a 
dade  mu  u  krbocu  pivo.    Smailag.  meh.  41. 

KliBODJEU,  m.  Upupa  epops  L.  Strizivojna. 
D.  Hire.  —  vidi  pupavac. 

KRBOHOC,  m.  po  svoj  prilici  naci'neno  od  tal. 
carbonchio  (lat.  carbunculus),  neki  crveni  dragi 
kamen  (ne  rubin).  —  U  jednoga  pisca  xviu  vijeka. 
Navlas  dijamant  i  krbohoc  ...    J.  Kavanin  484». 

KRBOTUN,  m.  ime  mjestu  u  Istri.  —  U  spo- 
meniku XIII  vijeka.  (Komun)  od  Krbotuna.  Mon. 
croat.  33.  (1275  prepis.  1540). 

KRBOVAC,  Krbovca,  hi.  prezime.  -—  xv  vijeka. 
Tomi  Krbovcu  .  .  .  Toma  Krbovac.  Mon.  croat. 
108.  _(1471). 

KRBUJriA,  /.  radi  znacena  vidi  u  Vukovu  rjei- 
niku;  radi  postana   isporedi   krbaii.    —  Akc.   se 


^C..^. 


KRBU^.A 


491 


KRCAT,  b,  b). 


mijena  u  gen.  pi.  ki-buja.  —  U  na§e  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  kao  kotarica  od  si- 
rove  kore  s  mlada  drveta  (n.  p.  jovova,  lipova). 
[cf.  lubura].  ki-buje  po  naj  vise  grade  djoca  za 
jagode.  —  Gde  naj  vise  jagoda  ka2u,  onamo  naj 
maiiu  krbuju  ponesi.  Nar.  blag.  mehm.  beg 
kapet.  62. 

1.  KEBUN,  krbiina,  m.  itijal,  uijfen,  cumur, 
tal.  carbone.  —  Od  xvii  vijeka  ii  cakavaca.  Bici 
puni  jitka  gvozdja  i  krbuni.  P.  Hektorovic(?) 
133. 

2.  KRBUN,  m.  vidi   Krbuni. 

KKBUNAC,    Krbunca,    m.    coujek    iz    Krbuna. 

—  XIII  vijeka.  Meju  Gologoricani  i  Krbunoi... 
Prez  dopuscenja  Krbunac.  Mon.  Croat.  9.  (1265 
prepis.  1.546). 

KRBUNI,  Hi.  pi.  ime  selu  u  Istri.  —  U  spo- 
menikn  xiii  vijeka.  Misto  gospode  benetacke  go- 
spodin  Menarf.  Sovinski  i  Vrha  i  SemiSc  i  Gole 
Gorice  i  Krbun  (imena  mjesta  ii  ge.netivu  sto  su 
kao  plemiiko  prezime).  Mon.  croat.  3.  Termini 
od  kunfini  Gole  Gorice  i  Krbun.  8.  .Takov  Kou- 
sic  s  Krbun.  9.  (1275  prepis.  1.546).  —  //  nase 
vrijeme  u  jednini :  Krbun.  Krbun  ,nom.  propr. 
loci',  gen.  Krbiina.  D.  Nomanif,  cak.  kroat.  stud. 
41. 

KRBIJNSKI,  adj.  koji  pripada  Krhunima. 
Vas  komun  krbunski.  Mon.  croat.  8.  (1275  prepis. 
1546). 

1.  KECA,  /.  naziv  za  zensko  velika  trbuha. 
,>fosi  tamo  ti,  krco,  svoe  krcije'.  —  U  niise 
vrijeme  ii  Lici.    .1.  Bogdanovic.  —  vidi  krcija. 

2.  KECA,  III.  vidi  2.  Krco.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Krco.  —  U  Vukovu  rjecniku:  Kfca,  lu 
Crnoj  Gori)  nadimak,  gdje  je  zahi{ezen  akcenat 
po  crnogorskom  govorii. 

KECALISTE,  n.  mjesto  gdje  se  krca  (ukrcava) 
trgovina.  —  Naiineno  a  nase  vrijeme.  Eoba  ku- 
p|ena  u  krcalistu  ili  u  mjestu  od  izvoza.  Zbornik 
zak.  1863.  467. 

KRCAN,  Hi.  vidi  u  Vukovu  rjerniku :  (u  Srijerau) 
svat  koji  od  mladozene  djevqjaftkoj  kuci  nosi 
uo6i  svadbe  meso  i  drugo  kojeSta  za  jolo.  on 
va]a  da  je  sa|iv  i  smijesan,  i  jedva  ga  ftekaju 
da  se  vrati  od  djevojacke  kuce  da  kaze,  nadaju 
Ii  se  svatovima,  jeli  zdrava  i  vesela  djevojka  itd. 
cf.  varimeso,  krtan,  krtoprda,  kukalo,  sukalo,  de- 
beli  svat.    —  Akc.    se    mijena  u  gen.  pi.  krcana. 

—  Osnova  maze  hiti  ista  Ho  u  glagola  (2.)  ki'cati. 

1.  KRCANE,  n.  djelo  kojijem  .se  krca  (vidi  1. 
krcati).  —   U  Vukovu  rjecniku. 

2.  KKCANE,  n.  djelo  kojijem  se  krca  (vidi  2. 
krcati).  —    U  Vukovu  rjecniku. 

3.  KRCANE,  n.  djelo  kojijem  se  krca  (vidi  3. 
krcati).    J.  Bogdanovic. 

KRCAST,  adj.  trhusast.  —  Postaje  od  osnove 
rijeci  krcije.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Cuti  ti, 
krcasti  gade!"    .1.  Bogdanovic. 

KRCAT,  adj.  nakrcan,  napunen,  pun,  cesto 
s  vecom  silom  u  znacenu,  kao  prepun,  puncat.  — 
Vuk  bijezi  drukcije  akcenat:  ki-cat.  ne  znam  go- 
vori  Ii  se  tako  u  Srijemu,  u  Dubrovniku  sam  duo 
same  krcat.  maze  biti  da  je  postalo  ki-cat  prema 
puncat  (treba  dodati  da  se  u  Dubrovniku  govori 
puncat).  —  Postaje  od  osnove  glagola  (1.)  krcati, 
ali  nije  part,  praet.  pass.,  kao  stoje  Vuk  mislio, 
jer  hi  onda  imao  drugi  akcenat:  ki'cat.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kar- 
cato,  drijevo,  krcato  ,onustus,  oneratus'),  u  Stu- 
licevu    (jplenus,    onustus') ;    u   Vukovu :    1.    part. 


pass.  V.  krcati.  —  2.  (u  Boci  i  u  Srijemu)  puno 
krcato,  t.  j.  uvrsno,  nabijeno  ,vollauf  ,affatim' ; 
u  Boci  se  kaze  i:  krcata  kuca  zena.  —  Kad  se 
izrice  iim  je  sto  napuneno,  obicno  stoji  u  gen., 
rijetko  u  instv.  (vidi  kod  a,  a)  aa)  ccc)  i  h)). 
•A.  u  pravom  smislu. 

(i)  0  sudu  ili  uopcc  o  cemu  gdje  se  sto 
nosi  ili  vozi  ili  hrani.  (Ui)  naj  cesce  o  brodu, 
ladi.  ana)  ne  izrice  se  cega  je  napuneno.  Moja 
plav  krcata  neka  se  ne  izvrati.  M.  Vetranii 
1,  173.  A  val,  ki  prolijeva  po  morskoj  puciui, 
krcata  jur  drijeva  razbijat  sve  cini.  D.  Ranina 
43*.  Digose  se  s  liimi  mnoga  druga  drijeva  kr- 
cata. B.  Kasic,  per.  143.  Videc  ulazit  u  luku 
dva  broda  krcata.  A.  Kalii  554.  —  u  ovom  pri- 
mjeru  dopunuje  smisao  kod  napunise,  i  dava  mu 
znacene  kao  prepunise :  Plav  krcatu  napunise.  I. 
A.  Nenadic,  samb.  25.  —  bh/>)  s  genetivom.  Gdi 
t'  je  plav  krcata  razlikoga  blaga?  M.  Vetranic 
1,  84.  Kada  (plavi)  gredu  iz  Tarsa  pune  i  kr- 
cate  zlata  i  blaga  svakega.  A.  Vitajii,  ist.  146. 
Stase  i  drijevo  tu  franacko  trgovinah  ved  krcato. 
I.  A.  Nenadid,  samb.  25.  Korabja  spanolska  kr- 
cata zlata.  M.  Pavlinovic.  rad.  78.  —  metafo- 
ricki.  Ja  sam  tuzna  plav  svijeh  zledi  krcata. 
M.  Vetranic  1,  409.  Neptune,  za  jubav  cin'  da 
se  od  kraja  odrijesi  moja  plav  bez  tuge  i  vaja, 
ka  je  jur  krcata  od  vise  razloga,  ne  srebra  ni 
zlata,  ner  truda  svakoga.  2,  19.  —  rrr)  s  instru- 
mentalom.  Navi  i  driva  brimenimi  priteskimi 
krcate.  P.  Radovcic,  ist.  161.  —  hb)  o  kolima. 
Mogase  sam  krcatirai  koli  ganuti.  b.  Kozicic 
371).  —  cr)  o  hisaku,  tohocu  itd.  Krcate  sve 
prosa  bisake  nosase.  M.  Vetranic  2,  91.  Krcate 
nosase  bisake  vrb  pleci.  2,  157.  Vratio  se  u 
Inglesku  krcatim  tobolcem.  M.  Pavlinovic,  rad. 
47.  —  <h/)  uoj)ce  (misli  se  no.  zitnice  i  tjeskove). 
Ako  tasti  Boga,  bit  ce  mu  sve  puno  i  krcato 
(prov.  3,  9—10).  A.  Kalic  268.  —  ee)  u  ovom 
primjeru  o  snopu ;  ali  je  u  metaforickom  smislu, 
i  znaci :  prepun.  Prikupiti  krcate  snope  svetijeh 
djela.    B.  Zuzeri  26. 

b)  0  lumhardi,  topa  itd.  Uokle  kako  kr- 
cata lumbarda  iskroin  rajskom  tegnut  no  bi.  V. 
Andrijasevic,  pi'av.  24.  Srobrnijeh  pjeneza  torbu 
u  lumbardu  krcatu  prahom  usuo  je.  B.  Zuzeri 
871.  Volio  bi  udariti  na  krcat  top.  M.  Pavli- 
novic,  rad.  34. 

!•)  0  zivmcetu  lu  jedinom  primjeru  o  pceli)  : 
muze  znaiiti :  nalovaren.  Da  (pcelice)  krcate 
slasti  lijepo,  kad  odhode,  opet  hrijepe.  .T.  Ka- 
vanin  oil^. 

(I)  0  mjestu.  —  Istice  se  sila  znacena,  kao 
prepun,  puncat.  zato  se  moze  dodati  i  pun  (pun 
i  krcat).  —  N.  p.:  aa)  o  kuci  (punoj  djece,  u 
iperbolickoin  smislu).  Jeli  koji  otac  krcatom  ku- 
com  djece.  B.  Zuzeri  229.  Imajuii  krcatu  djece 
kucu.  357.  vidi  primjer  u  Vukovu  rjecniku.  — 
bb)  0  po^ani.  Prode  na  pojanu,  punu  i  krcaiu 
svakoga  cvijeca.  V.  M.  GufetiA  139. 
b.  o  celfUdetu. 

<i)  iperholicki,  o  cefadetu  situ  ili  pijanu. 
Krcat  je  do  vise  oci.    (Z).  Poslov.  danic. 

b)  natovaren.  —  tako  se  moze  kazati  i  u 
pravom  i  u  metaforickom  smislu:  krcat  novaca, 
krcat  blaga  (u  pravom  smislu:  koji  nosi  na  sehi 
novce  ili  blago,  u  metaforickom:  vrlo  bogat).  Po- 
ginulo  od  nasijeh  samo  pet  judi,  vracajuci  so  sH 
ostali  zdravi,  veseli,  krcati  grabse,  plijena  i  casti 
(i  ovdje  ino^e  biti  znacene  kao  kod  c),  jer  se  go- 
vori. o  pomorskoj  vojsci).  B.  Kasic,  frau.  135. 
Ceko  bi  ih  paka  cesar,  da  sa  svom  svojom  vlasti 
u  Rim  grad  krcati  i  obilni  povrate  sc.  f!.  Zu- 
zeri 12.    On  u  cvijetu  od  mladosti,  zdrav  u  tijolu. 


KECAT,  b,  ft;.  4 

dobro    gledan    od    svakoj^a,    krcat    mjedi   i   bo- 
Sastvfi.    15. 

r)  od  hrodn  se  prenosi  na  (ude  Uo  sit  na 
lieiiiu.  Mornarima  koji  otisnuvSi  se  od  kraja 
krcati  viua  i  kruha  .  .  .  Blago  turl.  2,  98. 
vidi  i  b). 

<l)  kroat  )eta  (godina)  znaii:  star.  Zasve 
da  sam  krcat  [eta  i  zgreSpana  sasma  lioa.  A. 
Grledevii?  2651). 

<•)  krcat  spotica  (oidi  Spotica),  metnforiiki : 
Sajiv,  dosjetliv.  Krcat  je  spotica  ko  Pustijerna 
botica.    (Z).  Poslov.  danifi. 

f)  krcat  Rrijelia  itd.,  metnforicki.  Kada 
su  dobro  otvrdnuli  i  krcati  grijeha.  I.  T)rXi6 
217.  GriSniku  kroatu  ^rdobnih  griliov.  P.  Ra- 
dov6i6,  na8.  168.  U  sebi  bjehu  krcati  t|;rabsa  i 
gnusoba.    S.  Rosa  136". 

(/)  kako  se  kaze.  u  jirenesenom  .tmislu  pun 
sebe,  tako  je  krcat  sebe  «  jaiem  smislu  u  ova 
dim  primjera:  Toliko  krcat  sebe  istoga,  koliko 
prazan  Boga.  P).  Zuzeri  35.  Da  je  toliko  krcat 
sebe,  koliko  je  Boga  prazan.    312. 

V.  0  dijelii  tijiia  (udskoga.  —  U  ohadva  pri- 
mjera metafnriiki.  Unutrria  vasa  krcata  su  gnu- 
s6ba.  S.  Rosa  110*.  Izlaze  iz  uciona  krcatora 
glavom  nauke.    M.  Pavlinovic,  rad.   135. 

d.  H  metaforicknm  amidu,  o  vreinenu  preko 
kojega  mnor/r)  cef/a  hiva.  Oodista  prazna  dobrijeh 
djela.  krcata  uvrijedjeiia  Rozijega.  B.  Zuzeri  4. 
1.  KRCATI,  krcam,  impf.  onerare  (navem), 
imponere  (in  navem),  tovariti  (napunati  Hi  me- 
tati  mnoHvo  6ega  u  sto  da  se  owo  napiini.  naj 
eesce  u  hrod).  —  Akc.  se  mijena  a  praes.  1  i  2 
pi. :  kroamo,  krcdte,  u  aor.  2  i  3  sing,  krca,  u 
part,  praet.  pass,  kf  can  Hi  krcat  (drugo  je  krcat). 
—  Mijec  je  romanska  od  srlat.  carricare,  isporedi 
tal.  carioare,  franc,  charger  itd. ;  ne  zna  se  kako 
bi  postala  od  tal.  caricare,  nego  vala  da  je  rijec 
dalmatiikoga  jezika  (vidi  kod  kelomna).  —  Od 
XV  vijeka  (vidi  1,  b  i  2)  po  primorju. 

1.  aktivno. 

a.  onerare,  prema  perf.  nakrcati,  ohjekat 
je  ono  u  Ho  se  sto  mece  Hi  slaze. 

a)  u  pravom  smislu  samo  o  hrodu.  — 
U  Mikalinu  rjecniku :  karcati,  nakrcati  , caricare 
la  nave'  ,onero' ;  u  Volticjijinu :  karcati  , caricare, 
imbarcare,  aggravare'  ,aufladen,  beladen';  u  Stu- 
iicevu:  .onerare';  u  Vukovu:  u.  p.  ladu,  vide  to- 
variti (.italien.'  , caricare')  s  dndatkom  da  .•<e  go- 
vori  u  primorju. 

h)  kad  je  objekat  piiska,  top  itd.,  nabi- 
jati,  napunati,  isporedi  tal.  caricare,  nem.  laden 
u  istom  znaienu.  Lumbarde  sve  krcajte.  I.  Za- 
notti,  skaz.  5. 

b.  imponere  in  navem,  prema  perf.  ukrcati, 
objekat  je  ono  sto  se  mece  Hi  slaze  n  ladu  da  se 
napuni,  a  raziimije  se  da  su  subjekat  (udi  koji 
to  rade.  Ki  bi  ondi  ca  krcal  svoga  blaga.  Mon. 
Croat.  .55.  (1428).  Sva  imana  u  brodove  krcaju. 
And.  Kacic,  kor.  410.  —  Objekat  moiju  hiti  i 
ie}ad.  Da  nas  u  sup]u  krca  plav.  M.  Vetranid 
1,  109.  Predase  se  Novjani  junaci,  krcase  ih  u 
peraske  brode,  Perastani  im  biie  pratiooi.  Nar. 
pjes.  bog.  180. 

c.  objekat  je  kao  kod  b,  ali  je  subjekat 
sama  lada  (koja  tako  prima  u  se,  napuna  se), 
pf. :  ukrcati.  Ako  vidil  (u  snu)  drijeva  krca- 
ju6i,  toj  prilikuje  dobro  vrijeme.  Zborn.  134b. 
Ter  blago  zaman  rijoh  plav  moja  sve  krca.  M. 
Vetranic  1,  453  Stavimo  da  koji  brodac  od- 
redjen  krcat  przinu  porad  grada  na  ova  zlatna 
zrna  namjeri  se  .  .  .    B.  Zuzeri  26. 

2.  sa  se. 

a.  pasivno,  u  jedinom  2'rimjeru  prema  1,  b. 


2  KRCtlNOVIC 

Ca    se    ondi    krca    na    morju.      Mon.    Croat.    55. 

(1428). 

b.  retleksiono,  prema  1,  b  (perf.  ukrcati  se). 
Da  vidimo.  kada  se  (beg)  more  spraviti,  jer  je 
gotov,  veco  fieka  od  v(aie)  xa(ilosti),  kada  se 
more  krcati.    Starine.  10,  9.  (1558). 

2.  KRCATI,  kVcam,  impf.  hrskati  (orahe).  — 
Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  4  3  sing.  ki^cS,).  — 
Kijei^  je   onomatopejska   (od  glasa   krk  Hi  krc). 

—  U  Vukovu  rjecniku:  ,knacken  (z.  b.  niisse)' 
,dentibus  frango'. 

3.  KRCATI,  krcam,  impf.  (o  (udima,  narodii, 
mozebiti  i  o  iivotinama)  sijecati  se,  striavati  -le ; 
(u  cemu  zitkom)  vidi  1.  frcati. —  U  nase  vrijeme 
11  Lici.  ,A1'  ga  narod  krca  na  sajam'.  ,A1'  mu 
krca  gnoj  iz  rane'.    ,1.  Bogdanovii. 

KRCA  VAC,  Krcavca,  m._  ime  mjestu  u  Srhiji 
u  okrugu  knezevaikom.  Niva  u  Krcavcu.  Sr. 
nov.  1875.  675. 

KRCETA,  m.  dem.  1.  Krco.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku:  (u  Crnoj  CJori)  nadimak  muSki. 

KRCIJE,  /.  pi.  trbu.Hna,  kao  u  rugu  Hi  za 
pngrdu.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  k'rcijS..  — 
Nepoznata  postana;  moiebiti  srodno  s  1.  krcati. 

—  IJ  nase  vrijeme  u  Jiosni  i  u  Lici.  Ti§te  na 
kohica,  jatagan  mu  u  krcije  sjuri.  Osvetn.  2,  146. 
Krcije,  pogrdno  za  trbusinu.  ,Odmakni  de  ta 
tvoje  krcije'.  u  Dobroselu.  M.  Medi6.  ,Ne  moze 
od  krcija  da  makne'.  ,Ti  da  se  s  tvojijem  krci- 
jami  pregues'.    J.  Bogdanovic. 

KRGINA, /.  augm.  krcije;  (m.'^)  nadimak  ce- 
fadetu  trbuiastu.  M.  Pavlinovic.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  ki'-cina. 

KRCKALO,  m.  vidi  krcan.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Srijemu,  Od  momafike  ku6e  toga  ve- 
cora  dode  jedan  poslanik  na  kolima,  koji  se  zove 
,krckalo'.  krckalo  donese  devojci  sanduk  u  sto 
ce  svoje  stvari  ponijeti,  i  donese  zivoga  6urka 
za  pecenicu.  ki-ckala  zovu  i  ,ranim  gostom'. 
Vuk(?),  ziv.  306. 

KRCKATI,  ki-ckam,  impf.  puckati.  —  Rijec  je 
onomatojjejska  kao  i  2.  krcati.  —  U  nase  vrijeme. 
Pod  nogama  susti  vara  opalo  lisce,  a  krekaju 
suve  grancice.   Glasnik.  43,  322. 

1.  KRCO,  m.  hijp.  krcona.  J.  Bogdanovic.  — 
Akc.  se  mijena  u  voc.  kfco. 

2.  KRCO,  m.  ime  miisko.  —  isporedi  Krca,  Kr- 
ceta,  Krcun.  —  Akc.  se  mijeAa  u  voc.  sing.  Kfco. 

—  Bice  isto  sto  Krsto.  —  U  nase  vrijeme  u  Crnoj 
Gori.  Pored  liega  Petrovidu  Krco.  Nar.  pjes. 
vuk.  5,  118. 

KRCONA,  m.  naziv  za  kroasta  covjeka.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lici.  ,Nosi  se  tamo,  krcona !'  J. 
Bogdanovid. 

KRCUL,  m.  prezime  Hi  muski  nadimak.  — 
isporedi  1.  Krco  i  Krcun.  —  U  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena.  A  sa  I'lime  Krcule  Jovane.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  294. 

KRCUN,  m.  ime   musko.    —  isporedi  2.  Krco. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmcdu  rjecnika  u  Vukovu 
(u  Crnoj  Gori)  nadimak  muski,  ali  to  nije  nego 
ime:  jamacno  je  Vuk  zlo  cuo  ovaj  stih:  Krcun 
Savo  od  mjesta  Bjolica.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  78, 
gdje  treba  popraviti  Savov,  vidi:  Krcun  Savov 
od  mjesta  Bjelicah.  Pjev.  crn.  310".  Ogled,  sr. 
220.  —  Sa  sokolom  Jankovio-Krcunom.  Ogled, 
sr.  482. 

KRCtjNOVIC,    Hi.  prezime   (po   ocu  Krcunu). 

—  U  narodnoj  pjesmi  naSega   vremena  iz  Crne 


KECUNOVir 


493 


KRCAVA 


Gore.  I  negovu  seku  zarobio,  isto  }ubu  Krcu- 
uovic-Pera.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  276.  Pred  nome 
je  Krcunovii  Pero.    3,  277. 

1.  KiiC,  ki-ca,  m.  vidi  1.  grc.  —  U  Bjelostjen- 
cevii  rjecniku:  krS,  ceznutje  .spasmus';  u  Jam- 
bresicevii:  .spasmus';  u  VoUitjijinu:  karc  ,gran- 
chio'  jkrampf.  Krc  .spasmus',  gen.  krca.  D.  Ne- 
manic.  cak.-kroat.  stud.  9. 

2.  KKC,  m.  vidi  krcevina.  —  Od  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Bjdostjencevu  (krc,  izkrcone 
.extirpatura,  stirpatura,  extirpatio,  rudetum'). 

a.  uopce.  Za  krce  ke  krcise  na  izpasiscih. 
Mon.  Croat.  57.  (1433).  Nema  umjetniku  stalne 
zetve  do  na  krcu  i  na  usjevu  postojanoga  truda. 
M.  Pavlinovic,  rad.  62.  Krc,  lodina  iskrcona, 
krcevina.    D.  Danicic. 

b.  M  osobitum  znaienu:  (u  Bosui)  put  pro- 
krcen:  moze  so  sve  putem  otic  do  .  .  .  D.  Da- 
nicic. 

c.  kao  mjesno  ime  u  Hrpatskoj.  ii)  zasdak 
II  ziipaniji  licko-krbav-ikuj.  zove  se  i  Iveti6i. 
Razdijel.  40.  —  h)  self)  u  zupaniji  modrusko- 
rijeekoj.  61.  —  >•)  selo  u  zupaniji  varazdinskuj. 
98.  —  il)  Ore}ev  Krc,  zaselak  'u  zupaniji  licko- 
krhavskoj.    41. 

3.  KEC,  m.  sredina  lade  zitarice.  U  krcu  so 
pocne  krcit  lada.  —  U  Posavini.    F.  Hefele. 

KECA,  /.  ime  selu  u  Hosni  u  okruyu  bihaikom. 
Statist,  bosn.  .55. 

KECADINAC,  Krcadinca,  m.  preziine.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  584  (medu  preiiumrraiitiinai.  Sem. 
prav.  1878.  44. 

KRCAG,  kroaga,  m.  zem^ani  nud  v  drskom  (zn 
vodu  i  drugo).  —  JRijei  je prashwetiska  (khrcag-i.), 
isporedi  stslov.  kr-bcag-t,  rus.  KopnaTT.,  slooacki 
krcah.  —  Korijen  k'i,rk  maze  biti  isli  knn  kod 
kroma;  Danicic  misli  da  je  ista  oHnupa  kao  ii 
ntslov.  krhcb  Hi  krxoij,  hivac.  Miklosic  ispore- 
ditje  6-a  stnord.  krukka,  urceus  (iiber  den  urspr. 
der  worte  v.  d.  form  aslov.  tri.t.  18).  —  nantaoak 
je  uprav  eg-b  sto  se  potvrduje  bu/jarskijem  oblikom 
Kp'tH-tiT.  i  jos  bole  rijeija  krci/.ae  (vidi).  —  Iz- 
medii  rjecnika  a  Mika(inu  (karcag,  krcag,  te- 
stija  .lagena,  amphora'),  ((  Stulicevu:  krcag,  gen. 
krcga  (sic)  ,lagena,  amphora'  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  Mikafina;  u  Vukova  (,der  krug'  , urceus'). 
Jutros  mi  je  nov  krcag  razbio.  D.  Obradovic, 
ziv.  38.  Da  se  napijem  maio  vode  iz  krcaga 
tvojega.  B.  Danicic.  Imojs.  24.  17.  Uze  krbaii 
i^  krcag,  pa  ode  da  zahiti  vode  na  izvoru.  M.  P. 
SapCaniu  1.  44.  I  tamnifiar  uturi  uuutra  krcag 
vode.  M.  D.  Milicevic,  omer.  171.  A  sta  rade 
boce  i  krcazi';"  Bos.  vila.  1886.  51.  —  I  kao  ime 
mjestu  H  Srbiji  u  okrugu  krajinskom.  Zeraja  u 
Krcagu.    Sr.  nov.   1869."  95. 

KRCAGOVO,  n.  po^e  i  selo  n  Srhiji  u  nkniiiii 
uzickom.  a)  po\e.  —  izmedu  rjecnika  a  Vukovii: 
po|e  kod  Uzica  (dodato  u  trecciii  izdanu  po  Vu- 
kovijem  bi(eskama).  Be  Uzice  tama  popanuUi, 
Krcagovo  ruzom  procavtilo.  Nar.  |ije-s.  vuk.  4,  176. 
—  b)  selo.    K.  Jovanovic  161. 

KRCALE,  /.  pi.  vidi  krpele  i  krcele.  —  ispo- 
redi krcalo.  —  Akc.  se  inijena  «  gen.  kfcala.  — 
U  StuUcevu  rjecniku:  ,chiodo,  attaccagnolo,  appi- 
cagnolo'  , uncus,  clavus'  (f/dje  je  drugo  znacei'ie 
koje  moze  biti  u  soesi  s  krcalo :  klinae  Hi  kvaka, 
na  sto  se  moze  sto  objesiti.  ne  znam,  jeli  pouz- 
dano),  i  u  Vukovu :  vide  krcele  s  priinjerom : 
Razvalio  vilice  kao  krcale  (kad  ko  mnogo  go- 
vori)  dodato  u  trecem  izdanu  po  Vukovijem  bi- 
jeskama. 

KRCALO,  n.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  kao  pa- 


lica  ili  zavoran,  za  koji  se  uhvati  kad  se  plug 
otiskuje  ili  privlafii  ,am  pttuge  ein  holzerner  ver- 
binduiigsnagel'  , clavus  ligneus  aratri'  s  priinjerom 
iz    narodne   pjesme:  Uze  Marko   ralo    za  krcalo. 

—  Nepoznata  postana,  isporedi  slovai.  krfiula 
,schrotleiter'    palije    (odakle  je   mag.   korcsolya). 

—  U  nase  vrijeme.  G-usle,  moje  ralo  i  krcalo ! 
Smailag.  meh.  70.  Krcalo,  vrh  rude  u  pluga  oko 
kojega  se  blago  krede.  Suna.    D.  Hire. 

1.  KRCANA.  /.  komad  sijasta  drva  kojim  se 
probija  zem(a  kad  se  sadi  bob  i  neko  povroe.  — 
Na  Bracu.    A.  Ostojic. 

2.  KRCANA.  /.  ime  zaseoku  u  Hruatskoj  u 
zupaniji  inodrusko-rijeckoj.    Razdije|.  42. 

KRCANIK.  krcanika,  m.  vidi  u  Vukoou  rjec- 
niku: (u  Srbiji)  put  koji  jo  krceiiem  uaijiiien  ,ein 
durch  rodung  der  baume  u.  s.  w.  gemachtor  weg, 
der  rodeweg'  ,via  silvis  liberata'.  —  Akc.  kaki 
je  11  gen.  sing,  takije  u  ostalijem  padezima,  osiiii 
nom.  i  ace.  sing.,  i  voc:  ki'cantce,  krcanici. 

1.  KRCANIN,  m.  covjek  s  otoka  Krka.  — 
Mnozina:  Krcani  (stariji  je  oblik  Krcane).  — 
Od  XIV  vijeka.  Ako  bi  Krcanin  kogakoli  otoca- 
nina  zavrnul  v  svojem  dobitce  .  .  .  Stat.  krc.  ark. 
2.  286.     Tako  Krcane  kako  otocane.    283. 

2.  KRCANIN.   m.   covjek   iz   manaslira   Erke. 

—  Mnozina :  Ki'-cani.  —   U  Vukovu  rjecniku. 
KRCANAK.   m.    ime   sumi.    Virje    kod    Krize- 

v|ana.    D.  Hire. 

KRCANE.  «.  djrlo  kojijem.  se  krii  (vidi  krcati). 

—  U  Vukovu  rjecniku.  —  Ne  znam,  pripada  Ii 
aino  ovaj  primjcr  iz  xvi  vijeka  (sa  starijiiu 
oblikom  krfeanje):  Oui  su  (crvi  u  paklu)  mnogo 
grda  uzora  i  vele  strasna  krcaiija.    Zborn.  IdV-. 

KRCATI.  krcim.  impf.  uj>rav  ispustati  iz  sebe 
glas  kao  krk  (isporedi  krknuti);  ali  se  upotre- 
bfava  za  neke  osnhite  ghismie  ili  bake.  —  Akc.  se 
ne  mijena.  —  V  )i<ise  rrijrme  (ali  vidi  i  krcane). 
a  izmedu  rjecniku  a  Stiilicevu  (vidi  kod  a  i  h), 
i  u  Vukoou:  1.  .summen  (von  violen  redenden)' 
.susurrare'  s  primjerima :  Krci  vojska  u  poju. 
Puna  mehana.  krci.  —  2.  n.  p.  krfie  mu  crijeva 
od  gladi  .kuurren'  .crepo'.  —  3.  krci  n.  p.  prase 
kad  se  dobro  ne  zakoje  .rdcheln'  .spiritum  inter- 
clusum  ducere'. 

il.  fervere.  o  loncu  kad  vri,  uprav  o  vodi  ili 
drugome  cemu  sto  je  u  loncu.  —  isporedi  krk}ati, 
krk'tati.  Loncic  krci,  momak  trci.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  3.50.  Pored  vatre  krce  sveoarski  lonci. 
M.  D.  Milicevi6,  slave.  33.  —  U  StuUcevu  rjec- 
niku ima:  ,decoqui  (h.  e.  coquendo  absumi,  dr. 
de  liquoribus)',  dakle  uvirati.  moze  biti  da  je 
Stulli  htio  zabileziti  ono  isto  znacene. 

b.  0  crijevima  u  trbuhu,  kad  mrste  n.  p.  od 
gladi  (vidi  u  Vukovu  rjecniku  pod  2).  Kad  kome 
kr6e  crijeva  u  trbuhu.    Vuk,  poslov.  133. 

C.  strepore.  o  kolima.  Kako  krce  spora  to- 
varna  kola.    M.  I).   Milicevic,  zim.  vec.  '289. 

d.  kad  ielade  (ili  zivotina)  pri  umoru  tesko 
disc  i  biicno,  osobito  ako  je  zaklano  (vidi  u  Vu- 
kovu rjecniku  pod  3).  —  isporedi  hropiti.  No 
po  polu  krce  raiienici.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  562. 
A  ueki  (jadnici)  jos  krce  i  steiiu  n  mukama. 
M.  D.  Milicovid,  pomenik.   1,  vi. 

e.  0  buci  sto  postaje  gdje  je  mnogo  ludi  Za- 
jedno sto  medu  sobom  govore,  osobito  ako  se  cuje 
iz  dajega.  vidi  u   Vukovu  rjecniku  pod  1. 

KrCaVA.  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  varos  a 
skopajskom  pasaluku,  u  kojoj  je  oko  jodne  tre- 
cine  Hriscana,  a  ostali  su  turskoga  zakoua,  ali 
svi  govore  srpski,  istina  zanoseci  malo  ua  bu- 
garski,  ali  ih  pravi  Bugari  opet  ne  razumiju. 


KR(^AVINA  4 

KRCaVINA,  /.  mjesno  ime.  Gradac  kod  Po- 
iege.    D.  Hire. 

KRCA^l6,  m.  dem.  krfiag.  —  U  Mika(inu 
rjeiniku:  kr6aXi6  .laguncula',  i  u  Vukovii  (do- 
data  je  u  treiem  izdaAu  hez  akcenta,  jer  je  Vuk 
zahoravio  ovit  rijei  u  prva  dva  izdana,  a  hid 
Cmulica  ima  cf.  kr6a2i6). 

KRCf;DIN,  Krfediiia,  m.  ime  selu  u  Slavoniji 
u  zupaniji  srijemskoj.  Razdije}.  1^17.  —  Pomirte 
se  od  XV  vijeka,  vidi  a  Danicicevu  rjeiniku: 
Kn.6edinh,  selo  u  Srijomu  koje  je  Jovan  despot 
dao  Krusedolu:  .Krvcedini.'  (pogijeSka  60  biti  u 
propisivanu).  M(on.  serb).  541.  (1496).  ,Krb6e- 
diiib'.  (Sr.  letopis.)  1847.  4,  48.  (§to  je  driigi 
prije2>is  istoga  spomenika).  ima  i  sada. 

KRCEDINAC,  Krfiedinca,  »i.  cuvjek  iz  Krce- 
dina.  V.  Arsenijevi6.  —  /  kau  prezime.  Jakov 
Krcedinac.    D.  Avramovii  192. 

KRCkDINKA,  /.  zensku  ic{ade  iz  Kriedina. 
V.  Arsenijevi6. 

KRCEDINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Krce- 
dinu.    V.  Arsenijevii 

KRCEL,  m.  vidi  krfialo.  Krcel  (cakavski),  klin 
na  jarmu,  koji  ga  spaja  s  ojama.  Dubasnica  na 
Krku.  _  I.  Milcetid. 

KECELE,  krfiela,  /.  pi.  u  Vukovu  rjecniku : 
vide  krpele.  —  Va(a  da  je  postane  kao  kod  na- 
krkace. 

KRCELI(i,  »i.  prezime.  —  Od  xv  vijeka.  Paval 
i  Ivanis  Krcelidi.  Mon.  croat.  72.  (1448).  Fred 
Miklousem  Krcelidem.  268.  (1572).  Krcelic  (,Ker- 
cselics').  B.  Leakovic,  gov.  :v.  Krcelic.  Schem. 
diac.  1877.  10. 

KRCELIJ,  KRCELIJEJ,  vidi  krcejej. 

KRCELO,  n.  kolcid  koji  drzi  u  savezu  zagre 
(krpelce)  sa  ornicami.  u  Lici.  F.  Hefele.  —  vidi 
krdalo. 

KRCeLOVIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Luka 
Kroelovid.    Mon.  croat.  237.  (1535). 

KRCE^jEJ  (Hi  krcelijoj,  krcelij  ?),  m.  kovac  ? 
II  spomeniku  xiv  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu 
rjecniku:  krbfielej  ,faber  aerarius' (moze  biti  to) : 
medu  ludma  koje  je  kra}  Stefan  Uefianski  pisao 
Decanima  da  budu  madupci  bio  je  u  IComara- 
nima  ,Bogdanb  krbcolej'.  M(on.  serb).  97.  (1330). 
ima  jos  Bogdanb  krbcelej.  Dec.  hris.  61.  Rado- 
slavfa  krbfielej.  40.  —  isporedi  stslov.  krbcb,  krboij, 
kovac. 

KRCENIK,  Mi.  ncsto  sto  se  iskrci  Hi  prokrci. 

a.  vidi  krfievina.  —  U  jednoga  pisca  Sla- 
vonca  xviii  vijeka.  Ovakve  mekote,  koje  se  iz 
pustara  naoiiiaju,  imenuju  se  krceniki,  jali  novo 
zemje.    I.  Jablanci  43. 

b.  vidi  krcanik.  —  U  nase  vrijeme  u  Srbiji. 
Prvi  putovi,  koje  je  knez  Milos  ,prokrcivao'  kroz 
Srbiju,  zvali  su  so  ,krfenici'.  M.  D.  Milicevic, 
srb.  128.  Te  je  putove  vajalo  provoditi  kroz 
goru  koja  se  morala  ,krciti'.  zato  su  ti  putovi 
nazvani  ,krcenici'.  zim.  vefi.  290.  Gotova  sva 
Srbija  boja§e  i.spresecana  nasipima,  koji  su  me- 
.stimice  bili  divotni  a!i  svud  boH  od  prvili  krce- 
nika.  292.  —  /  kao  mjesno  ime  u  okrugu  bio- 
gradskom.    Niva  u  Krfieniku.   Sr.  nov.  1870.  305. 

Kr6eNE,  n.  djelo  kojijem  se  krci  (vidi  1.  kr- 
6iti).  —  Stariji  je  oblik  krcenje.  —  Izmedu  rjec- 
tiika  u  Mika{inu  (kroenjo,  raskrfienjo  ,extirpatii), 
eradicatio'),  it  lielinu  (krcenje  ,sterpamento, 
r  estirparo'  ,extirpatio'  708b),  u  Vukovu  (.das 
roden'  ,silvae  caesio').  U  krceiu  istih  (driimova). 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  H4«.  Mjesto  gdje  je  mnogo 
sums  isje6eno   (n.  p.   krSeiia  radi).    Vuk,  rjeCn. 


i  KR(5lN 

kod  laz.    KrfieAa  cesfca.   M.  Pavlinovii,  razl.  spisi. 
362. 

KRCeTAK,  Krfietka,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  sabackom.  Niva  zovoma  KrJetak.  Sr. 
nov.  1873.  511. 

KR6EVA,  /.  vidi  Krcevo. 

K  liCEVAN,  kff (Ivna,  adj.  koji  pripada  krdenu, 
kricvini.  —  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Krfievni 
trosak  .rottungskosten'.    Zbornik  zak.  1853.  173. 

KJvCEVINA,  /.  mjesto  gdje  se  suma  iskriila 
(obiino  za  to,  da  se  zem\a  maze  raditi).  —  ispo- 
redi trebe^ina.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izinedu  rjei- 
nika  u  Vukovu  (,das  rodeland'  , terra  silvis  libo- 
rata,  novalo'). 

11.  uopce.  Ne  da  mu  nista  ot  negova  siro- 
maStva  prodati,  ni  ku6e  ni  krfievine  ni  iita  ni 
trsja.  Starine.  12,  35.  (1712).  II'  so6ivu  ho6e6 
krievine.  J.  S.  Rejkovic  133.  Drugi  sime  krce- 
vinom  kriju.  182.  Noma  ofievine  bez  krfievine. 
Nar.  posl.  vuk.  204.  Krfievina  hambar  puni. 
Nar.  bl.  mohm.  bog  kapet.  105.  Brez  krfievine 
nema  stecovine.  Bos.  vila.  1886.  27.  Orite  sebi 
krcevinu,  i  ne  sijte  u  triie.  D.  Danicifi,  jer.  4,  3. 
1).  kao  mjesno  ime.  —  isporedi  i  Krcevine. 
—   Vrlo  se  mnogo  mjesta  ovako  zove,  n.  p. : 

u)  u  Bosni.  ua)  tri  sela  u  okrugu  sara- 
jevskom.  Statist,  bosn.  14.  15.  26  (zadi'ie  se  zove 
i  Krcevine.  Schem.  bosn.  1864.  22).  —  bb)  tri 
sela  u  okrugu  travnickom.  60.  62  (ovo  se  zove  i 
Krcevine.  Schem.  bosn.  1864.  84).  68.  —  cc)  dva 
sela  It  okrugu  Done  Tuzle.    89. 

h)  u  Hrvatskoj  zaselak  u  zupaniji  licko- 
krbavskoj.    Razdije}.  29. 

<■)  u  Srbiji  nekoliko  mjesta,  n.  p. :  ua)  u 
okrugu  jagodinskom.  Livada  u  Krcevini.  Sr.  nov. 
1874.  420.  —  bb)  u  okrugu  kragujecackom.  Niva 
u  Krcevini.  1870.  .50.  —  cc)  u  okrugu  smede- 
revskom.  Livada  u  Krfievini.  1874.  133.  —  tltl)  u 
okrugu  uzickom.  Zemja  u  Krcevini.  1861.  95,  itd. 

KRCEVINE,  /.  pi.  (od  krcevina).  —  Oesto  se 
nahodi  kao  mjesno  ime,  n.  p. : 

a.  u  Bosni,  vidi  krcevina,  b,  a)  aa)  i  bb). 
h.  u  Hrvatskoj.  D.  Hire, 
c.  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  biogradskom.  Li- 
vada u  Kroevinama.  Sr.  nov.  1863.  484.  h)  u 
okrugu  podrinskom.  Zemja  u  mestu  Krcevi- 
nama.  1866.  316.  —  c)  u  okrugu  uzickom ,  (ne 
znam  jeli  isto  §to  Krfievina  pod  b,  e)  dd)).  Niva 
u  Krcevinama.  1865.  359.  —  (I)  u  okrugu  va- 
(evskom.     Zem|e  u  Krcevinama.    1865.  322. 

KRCeVINKA,  /.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  D. 
Hire. 

KRCEVO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
zagrebackoj.  Razdije).  77.  —  Na  drugom  se  mjestu 
zove  Krfieva.    Sem.  prav.  1878.  73. 

KRCI,  OT.  (?)  pi.  ime  mjestima  u  Hrvatskoj. 
D.  Hire. 

KRCIC,  m.  ime  lioadi.  Gracanica  u  Moslavini. 
D.  Hire. 

KRI'IDBA,  /.  vidi  krfiene  (djelo  i  vrijeme  kad 
se  krri).  —  U  Vukovu  rjecniku :  ,da3  roden'  ,erutio 
silvae'  s  primjerom:  Hajdemo  na  krcidbu. 

KRCIG,  vidi  kod  krcizac. 

KRt'ILAC,  ki-cioca,  m.  iovjek  koji  krci  (vidi 
1.  krciti).  —  V  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (,der  roder'  ,qui  silvam  caedit').  Pi- 
sato  knezu  Vicentiju  da  pos|e  plugove  i  20  krfii- 
oca  o  budacima.    Djelovod.  prot.  110. 

KRCIN,  m.  ime  dvjema  selima  u  Srbiji  u 
okrugu  jagodinskom.  Doiii  i  Goriii'  Krfiin.  K. 
Jovanovifi  109. 


KECTNSKI 


KRCMA,  a,  a). 


KRi  :INSKI,  adj.  kuji  pripada  Kriinu.  D(ono)- 
krf'inska  (opUina).    K.  Jovanovi6  109. 

KRC'IPE,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.     Krbfiipe.    Spom.  stoj.  185. 

KRciSTE,  n.  hilo  bi  isto  sto  krcevina,  ali 
nemam  primjera  nego  samu  za  nom.  pi.  kao 
mjesno  ime  prije  nasega  vremena.  Krbcista  goriia. 
Spom.  stoj.  185. 

1.  KRCITI,  kfcim,  impf.  iskorenivati  i  uopce 
unistavati  sumu,  naj  cesce  namjerom  da  se  poslije 
toga  moze  izraditi  zem(a;  uputreblava  se  u  sirem 
smislu,  ne  same  o  siimi  nego  o  zem\i  ne  izra- 
denoj,  ledini.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kfdah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kfci,  u  part, 
praet.  pass,  kfcen;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  ii  inf.  ■ —  U  nasenui  se  jeziku  jav(a  od 
XV  vijeka  (oidi  1,  c,  a)),  ali  moze  biti  i  prasla- 
venska  rijec,  isporedi  pnl-  kantzouac,  korczowao, 
i  ces.  kr6,  po}.  karcz,  jiui'i  (i~iii<(eii).  —  Po  svoj 
je  prilici  rijec  onomatopijaka  i  jiostcije  od  glasa 
krk,  mozebiti  jer  se  od  pritikc  iivaki  glas  cujc 
kad  se  lome  grane.  —  Izmeda  rjecnika  u  Mika- 
(inu  (krciti,  raskr6iti  ,extirpare  .sylvain'),  ii  Bje- 
lostjencevu  (krfiim,  izkoreiiivam,  korepim  jOxtirpo, 
eradico'),  u  Jambresicetui  (krcim  ,oxtirpo'),  u  Vol- 
tigijinu  (jSterpare,  sradicare,  distaccaro'  ,heraus- 
reissen'),  u  Stulicevii  (1.  v.  skriiti ;  2.  v.  guliti), 
«  Vukovu  (,roden'  ,oruo,  cjiedo  silvaiu"). 
1.  aktivno. 

a.  nije  izrecen  ohjekat,  a  ima  .se  u  misli 
kao  kod  b  Hi  c  (sumu  Hi  zem^u).  I  sikare  dosta 
gU9te  (ima) ;  jer  se  indi  lin  no  sgrci  Y  te  ne  kopa 
i  ne  krci?  V.  Dosen  213*.  I  stane  opet  ouako 
rom  i  star  na  novo  krciti  i  orati  i  kopati.  Vuk, 
dan.  4,  20.  —  I  metaforicki.  Kroi  na  poju  cu- 
doreda  i  prosvjete.    M.  Pavlinovio.,  rad.  92. 

b.  objekat  je  ono  Ho  ■■ie  krcenem  unistava 
Hi  dajbudi  mijena  Hi  pomjeraoa. 

a)  s  objcktiim  suma  i  sa  slicnijem  objek- 
tima  nemam  nijcdmtya  primjera. 

h)  objekat  je  zomja,  niva,  livada  itd. 
krfiiti  onda  znaci:  uopce  priprai.'(ati  zcm(a  za 
sijane  Hi  sadene,  iskorjcnujaci  traini  i  dracu,  da- 
boko  kopajuci  itd.  Da  ju  (zem(u)  krci,  privraca 
i  sadi.  J.  S.  Ke|kovic  3.  Mogao  je  naciniti  kucu 
po  pustoj  zem|i  gdje  mu  je  drago  bilo  i  sebi  kr- 
6iti  nive  i  livade.  Vuk,  ziv.  248.  Poena  uz  kucu 
,trapiti'  (u  Boki,  a  u  Crnoj  (jori  i  Hercegovini 
, krciti')  zemju.    V.  Bogisic,  zborn.  402. 

c)  u  jednom  je  primjeru  xviii  oijeka 
objekat  kameiie,  te  krciti  znaii :  razbijati  (cu- 
skijom).  Volio  bi  u  manastiru  Krupi  s  cuskijom 
kamene  krciti.    D.  ObradoviA,  basn.   123. 

til  H  jednom  je  primjeru  xviii  vijeka 
objekat  cejade,  i  smisao  je  metaforicki.  krciti 
znaci  od  prilike  isto  sto  muciti  Hi  mozebiti  uni- 
stavati, ubijati.  Zoja  bo  mo  jadna  krcuc,  u 
Abramovu  vidili  krilu  lijepu  dusu  ...  .1.  Ka- 
vaiiin  3981). 

e.  objekat  je  ono  .ito  postaje  krcenem,  n.  p.: 

ii)  krc.  Za  krce  ke  krcise  na  izpasisoih. 
Men.  Croat.  07.   (1433). 

h)  put,  drum  itd.  oodje  je  krciti  kao 
imperfektivni  glagol  prema  prukrciti.  ntl)  u  pra- 
vom  smislu.  Poce  prvi  krciti  sirjo  putove.  M. 
A.  Re|kovic,  sat.  Bo'i.  —  U  pjesmi,  iperbolicki, 
o  junaku  koji  prokrcuje  put  kroz  neprijatefe  sije- 
kuci  svakoga  koji  mu  je  na  putu.  Da  je  kome 
poglodati  bilo,  kako  s'jeco  vojvoda  Momciio,  kako 
krci  druma  niz  planinu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  111. 
—  hh)  u  mefaforickom  smislu.  Dobrim  dili  put 
Gospodiuov  pripravjati  i  pokorama  krcit.  F. 
Lastrio,  ned.  21.  Nove  pute  krce  obrtu.  M.  Pa- 
vlinovio,  rad.  110. 


U.  sa  se. 

a.  pasivno  (vidi  1,  c,  b)).  S  kolikim  bi  se 
nastojanem  puti  kroili  i  rastribjivali !  F.  Lastric, 
ned.  33.  .Tedino  samostalnim  radom  krce  se  staze 
buducnosti.    M.  Pavlinovio,   razg.   111. 

b.  rejteksivno.  Gdi  dubja  cvatihu  pod  vocem 
se  krcec.  P.  Zoranic  57".  (metaforicki,  vidi  1,  b, 
d)).  Gdi  clovik  .  .  .  krci  se  raskosom.  A.  Geor- 
giceo,  nasi.  237. 

2.  KRCITI,  krfiim,  impf.  vidi  krcmiti.  —  Samo 
na  jednom  mjestu  u  narudnoj  pjesmi  nasega  vre- 
mena. U  gori  je  krcmarica  Mara  koja  krci  vinom 
i  rakijom.    Nar.  pjes.  marj.  32. 

KR('ITI  SE,  ki'-cim  se,  impf.  vidi  1.  grciti,  b. 

—  liijei  je  praslavenska  (k-brftiti),  isporedi  stslov. 
krtciti,   rus.  KopHHTb,    ces.    krciti,   po^.    kurczyc. 

—  isporedi  i  1.  grc.  —  U  kajkavaca,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (krcim  se,  vzimjem  se, 
zvijam  se,  zkracujem  se  etc.  ,contrahor')  i  u 
Voltigijinu  (,contrarsi,  rannicchiarsi'  ,sicli  zu- 
sammenschmiegen,  sich  zusammenwinden'). 

KR*'IZAC,  kr6i§ca,  m.  dem.  krcig  sto  je  za- 
padni  oblik  za  krceg,  vidi  krcag.  —  Na  jednom 
mjestu  XV  vijeka.  Popel  vsipjite  v  jedan  krcizbc 
zlat.    Pril.  jag.  ark.  9,  132.  (1468). 

1.  KRi  KI,  adj.  koji  pripada  otoku  Hi  gradu 
Krku.  —  Od  xiii  oijeka.  Gospode  Fedriga, 
Ivana .  .  .  Krckih,  Vinodolskih  i  Modruskih  knezi. 
Zak.  viiiod.  53.  Otok  Krcki.  Stat.  krc.  ark. 
2,  281.  Mi  Frankapau  Krcki.  Men.  croat.  272. 
(1578).  Knezija  Senska,  Krrka  i  ModruSka.  F. 
(jlavinic,  cvit.  139". 

2.  KRCKI,  adj.  koji  pripada  manastiru  Krci 
(Krki).  —  IJ  nase  crijeme.  .Takov  Bjedov,  jero- 
m(onah)  krcki.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  579  (medu 
prenmneran  tima) . 

KRCMA,  /.  kuca  ili  ducaii  gdje  se  prodaje 
vino  (i  rakija,  pivo  itd.)  na  malo,  i  to  obiino  da 
se  na  mjestu  pije.  uz  pice  se  moze  prodavati  i 
jelo,  a  gdjegdje  se  moie  i  prenociti.  u  nase  se 
doba  shvaca  i  kao  gora  gostionica  (vidi  gosti- 
onica,  a,  a)).  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kf- 
ftama.  —  Moze  biti  srodno  s  kr6ag.  —  Rijec  je 
praslavenska  (k-brcbma),  isporedi  stslov.  kr-bCbma 
(sto  moze  znai-iti  i  opojno  pice,  vidi  i  c),  rus. 
kii|i'im;i,  ces.  krcma,  po}.  karczma.  —  U  svijem 
je  rjecnicima:  u  Vrancicevu  ,taberna';  u  Mika- 
l,inu  karcma,  kerfima,  kr6ma  ,taberna  viuaria, 
caupona,  stabulum  meritorium,  oenopolium' ;  u 
Belinu  ,bettola,  luogo  dove  si  vende  il  vino' 
,oenopolium'  139b;  ,taverna,  dove  si  vende  il 
vino'  ,taberna  viuaria'  723'i;  u  Bjelostjenievu 
,educillum,  taberna  vinaria,  popina,  caupona, 
oenopolium,  ganea ,  stabulura  meritorium';  u 
Jambresicevu  , caupona,  oenopolium,  taberna';  u 
Voltigijinu  karoma,  krcma  ,osteria,  betola,  ta- 
verna'  ,wirthshaus.  schenke' ;  u  Stulicevu  , ta- 
berna vinaria,  caupona';  u  Vukovu  ,die  schenke' 
, caupona';  u  Daniciceou  fvidi  kod  c). 
a.  sa  znaccnem  sprijeda  kazanijem. 

u)  uopce.  U  varos  na  kromu.  Mon.  croat. 
212.  (1543).  Kjuce  mi  da'  od  krcme.  M.  Drzic 
26.  Pise  so  od  jednoga  covjeka  koji  hodaSe  i 
skitase  se  po  kromali.  M.  Divkovic,  bes.  110. 
Kada  godi  se  iz  krcme  pijan  kuci  vracaso.  zlam. 
31.  Zabraiiuju  im  se  meane  al'ti  ostarije  i  kr6rae. 
X.  Ancic,  svit.  73.  Niki  sidi  kano  u  krcmi.  S. 
Margitic,  fal.  144.  Sad  je  potribitije  rasirivat 
krcmo  gdi  se  vino  prodaje.  .1.  Banovac,  pripov. 
142.  Izmet  puka  u  kri,ma.(h).  A.  Kanizlic,  kam. 
816.  Ovako  smucen  odo  u  krcmu.  fran.  81.  Oli 
u  kakvoj  krcmi  aliti  mejani  blaguje.  And.  Kacic, 
kor.  240.     Odide  u  naj  blizu  krcmu.    M.  A.  Re)- 


KRf  MA,  a,  a). 


krCmarica 


kovic,  sabr.  27.  Da  no  ide  u  krfimu  i  da  se  u 
lioj  ne  opije.  Ant.  Kiidftio.  .511.  Ustegnuti  ia  sg 
od  krfiama  i  igraiW.  I.  .1.  P.  Lu6i6,  nar.  11.5. 
Vole  u  mehanu  iliti  krimu  i(!^i  nogo  na  veCen'iu. 
B.  Leokovii,  nauk.  .S03.  Josi  1'  i§o  kad  u  krftmu? 
jes'  video  riijno  vino?  Nar.  pjo3.  vuk.  1,  325. 
Kad  luuz  ide  na  oraiie,  zona  u  krdmu.  1,  512. 
Ali  Marko  ne  trazi  ei^ima,  voc  on  ide  iz  kr6me 
u  krcmu,  to  on  trazi  do  je  bo|o  vino.  2,  368. 
Vino  pijo  Musa  .-Vrbanasa  u  Stambolu  u  krfimi 
bijeloj.  2,  -101.  Koji  pijo  a  ne  pla6a,  ta  se  u 
krcmu  no  povraca.  (U  Cruoj  Uoril.  Nar.  posl. 
vuk.  1'13.  Imajuci  kr6mu,  pivaru  i  palikaru  .  . . 
S.  Tekelija.  lot.  llli,  Ki.  Krcine  su  so  u  Srbiji, 
u  Bosui  i  u  Hercogovini  do  skora  gotovo  sarao 
u  pjesmaraa  spomiiiale,  a  onako  ih  nijo  bilo 
nigdje  u  zemji  osim  gdjesto  po  varosima  (kao 
n.  p.  u  Sarajovu)  i  u  Srbiji  pored  Save  i  pored 
Dunava,  ili  po  planinama  kud  nema  sola.  Vuk, 
rje6n.  kod  krcma.  Otide  u  krcmu  na  konak. 
dan.  -1,  7.  Kad  trgovac  u  krcmi  kod  zelenoga 
drveta  pripovodi  ovaj  dogadaj  ...  4,  35.  Po- 
temkin  mu  jo  dao  nemalu  sumu  novaca,  da  plati 
u  krcmu  fit  do  su  stajale  iste  kriige.  G-.  Zelic 
250. 

h)  It  metaforiikom  smislu.  Troimo  dakle 
i  potoiimo  so  u  krfimu  nebeskoga  pijora.  M. 
Divkovio,  bes.  ItiS'J. 

v)  na  nomu  je  ostala  krcma  ,er  hat  das 
lotzte  glas  ausgetrunken  und  muss  dahor  frischen 
wein  nachholen  lasson'.  Vuk,  rjecn.  kod  krcma, 
t.  j.  ko  je  ispio  posjednu  casu  u  krcmi,  na  nemu 
je  red  da  trazi  opet  vina  za  se  i  za  druzinu  i 
da  ga  plati. 

b.  0  prodaji  ne  samo  vina  negn  cega  mu, 
drago  kad  se  prodaje  na  malo.  Prodaje  na 
krcmu  (n.  p.  jabuke)  ,kleinweise'  ,en  detail'  ,ven- 
ditio  minuta'.  Vuk,  rjecn.  kod  krcma.  —  iapo- 
redi  krcmi. 

C.  vino  ili  drugo  pice  kojijem  se  ce]adc  moze 
opiti.  ovako  znacene  va^a  da  je  na  jediioiii  mjestii 
xiii  vijeka.  vidi  sto  o  tome  Danicic  pise  u  svome 
rjecniku:  krhcbma,  kra}  je  Stefan  Prvovjoncani 
dopustio  u  svojoj  zemji  Dubrovcanima  ,krbcbmu 
da  nose'.  M(on.  sorb).  16.  (1222—1228).  samo  tu. 
da  su  jpotulenta',  moze  se  dosta  ijouzdano  mi- 
sliti  po  torn  sto  je  u  drugom  spomeniku  isti  kraj 
dopustio  Dubrovcanima  da  prodaju  ,vino  bezb 
vode'  u  Brskovu.  M(on.  sorb).  16.  a  da  su  ,merces 
minutae'  no  moze  se  uzeti  za  to  sto  se  u  spome- 
nicima  cesto  razlikuje  ,velika'  i  ,mala  kitp|a'  ili 
,trbgb'  (cf.  ,kup|a,  trbgb'),  a  ovdje  se  naj  prije 
kaze:  ,da  gredu  sb  trbgomb',  dakle  i  s  velikim 
i  malim,  pa  se  onda  dodaje  ono  za  ,krbcfamu'.  — 
vidi  i  znacene  u  stslovenskom  jeziku. 

1.  KRCMAE,  krcmilra,  m.  gospodar  od  krime, 
covjek  koji  drzi  krcmu,  koji  prodaje  vino  itd.  u 
krcmi.  —  Akc.  kaki  jc  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padczima,  osim  voc:  krcmaru  ili  k'rc- 
mare,  krcmari.  —  Mijee  je  praslavenska,  isporedi 
rus.  KopM.Maph,  ces.  krcmar,  po^.  karczmarz.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,caupo'),  i<  Mikd- 
(inu  (karfimar,  koji  cini  krcmu  ,tabularius,  ta- 
bernarius';  krcmar,  koji  vino  prodaje  ,tabonia- 
rius,  oenopola,  vinarius"),  u  Belinu  (,tavernaro, 
chi  vonde  il  vino'  ,onopola'  724a),  «  Bjelostjen- 
cevit  (,tabernarius,  oenopola,  venditor  vini,  caupo'), 
u  Jambresicevii  (,oenopola,  tabernarius'),  u  Volti- 
gijinu  (kar6mar  ,oste,  taverniere'  ,wirth'),  u  Stu- 
licevu  (, caupo,  tabernarius'),  u  Vukovu  (,der  wirth' 
, caupo'). 

a.  u  znncenu  gore  kazanome.  Naseli  u  go- 
stionieu  prvog  uimafikog  krf.mara.  M.  A.  ReJ- 
kovi6,  sat.  B5*.     ,Volim   ici  ja  u  krcmu,    pa   se 


stvorit  zlatnom  casom,  uego  tvoja  |uba  biti'.  ,A 
ja  junak  raladi  krdmar,  pa  ceS  opot  moja  biti'. 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  434.  Krcmar  misli  jedno,  a 
krftraarica  drugo.  Nar.  posl.  vuk.  162.  Nahodimo 
Keplera,  sina  krfimara  AemaSkoga.  M.  Pavli- 
novi6,  rad.   11. 

b.  u  sali,  Krcmar  Rakic  znaii  rakiju.  \iu- 
beci  Vinka  Lozioa  i  Krfimara  Rakida.  D.  Rapic 
268. 

(•.  ionjek  koji  po  sajmovima  prodaje  vino  i 
drugn  pica.  Kod  gdjokojijoh  namastira  skupi  se 
o  blagovijesti,  o  cvijetima,  o  preobrazenu  i  o 
gospodama  po  nekolike  hijade  ,sabora'.  tu  pro- 
daju trgovci  razlionu  rubu;  krcmari  krfimo  vino, 
rakiju  i  jabukovafiu; . .  .  Vuk,  rjefin.  (kod  nama- 
stir)  395a. 

(1.  vidi  margetan  (vojni  zivezar).  —  Ovako 
je  znacene  u  ovom  primjeru:  Krfimari  odma  stanu 
tovariti  svoje  mjesine  s  picem.  Vuk,  dan.  3, 
197—198. 

e.  covjek  koji  nadgleda  pivnicu,  ili  uprav 
koji  nadgleda  kako  se  vino  daje  i  dijeli  kod  stola. 

—  U  jednom  primjeru  xvin  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (ku6ni  kr6raar  ,bottiglier0, 
colui  che  tieno  cura  del  vino  clie  si  da  a  tavola' 
,vini  epularis  curator'  146a).  Nodosta  jednom 
vino  u  manastijeru  Kazinskomu  .  .  .  Nastojnik 
aliti  krcmar  pristupi  k  opatu  od  manastijera  i 
prikaza  mu  svekoliko.    I.  Bordic,  ben.  184. 

2.  KRCMAR,  Krcmilra,  m.  mjcsno  ime.  —  Akc. 
je  kao  kod  1.  krcmar  (ace.  sing,  kao  nom.).  — 
Bice  ista  rijec  sto  1.  krcmar. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  brdo  u  Lici  kod 
Gospiia  vise  Smijana;  navrh  nega  su  zidine  od 
negdasiiega  gradica. 

b.  seld  u  Srhiji  u  okrtigu  vafevskom.  K.  Jo- 
vanovic  102. 

KKOMAHA,  /.  ime  vodi  u  Srbiji  u  okrug n 
kragiijevackom.  —  isporedi  Krcmare  i  Krcmari, 
a).    Niva  u  reki  Krcmari.    Sr.  nov.  1867.  494. 

KRCMARE,/.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okruga 
kragujevaikom.  —  isporedi  Krcmara  i  Krcmari, 
a).     Livada   u    Krcmarama.     Sr.  nov.   1872.  398. 

KRCMARENE,   n.   djelo  kojijem  se    krcmari. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (sa  starijim  oblikom 
krcmaronje  ,il  toner  la  tavorna'  ,agere  taberna- 
rium'  724")  i  n  Stulicevu.  Krcmarene,  vidi  krc- 
mjeiie.     ,To  mu  krcmarene'.    J.  Bogdanovid. 

KRCMAREV,  adj.  koji  pripada  krcmaru.  — 
isporedi  krcmarov.  —   U  Vukovu  rjecniku. 

KRCMARI,  m.  pi.  ime  selima  u  Srbiji.  a)  Mali 
i  Veliki  Krcmari  u  okrugu  kragujevaikom.  K. 
Jovanovic  120.  —  h)  Goriii  i  Doiii  Krcmari  it 
okrugu  toplickom.  M.  I).  Milicevid,  kraj.  srb. 
390. 

KRCMARICA,  /.  zensko  celade  sto  drzi  krcmu 
kao  krcmar;  krcmareva  zena.  u  mnogijem  se  pri- 
mjerima  ne  zna  jeli  prvo  ili  drugo  znacene,  a 
mogu  biti  obadva  ujedno.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (karcmarica,  krcma- 
rica  .tabernaria'),  to  Belinu  (,taverniera'  ,taber- 
naria'  724a),  ((,  Bjelnstjencevu  (,tabernaria,  edu- 
cillatrix,  venditrix  vini'),  u  Voltigijinu  (karfima- 
rica  ,\virthin'),  u  Stulicevu  (,cauponis  uxor'),  u 
Vukovu  (,die  wirthin'  ,uxor  cauponis').  Ovdi  jo 
jedna  krcmarica,  vostariju  drzi.  M.  Drzic  407. 
Pitat  krcmaricu  ima  li  dobra  vina.  (D).  Jednu 
mislila  pjanica  a  drugu  krcmarica.  (Z).  Poslov. 
danifi.  Naodase  se  u  onomu  mistu  jedna  zenska 
glava  krcmarica.  F.  Lastric,  nod.  345.  U  to  doba 
pali  pred  mehanu,  a  ispado  krcmarica  Jaiia.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  415.     Zaludu   ti   vino  i  rakija,  kad 


krCmabica 


497 


ne  imas  krcmarice  mlade,  da  nam  sluzi  vino  i 
rakiju.  2,  587.  Al'  ne  mogu  medovine  naci  do 
u  neke  krcmarice  Mare.  3,  39.  Zimi  aga  ide  u 
mehane,  te  on  }ubi  krcmarice  mlade.  3,  200.  Krc- 
mar  misli  jedno,  a  krcmarica  drugo.  Nar.  po.sl. 
vuk.  102. 

KE.CMAEICIN,    adj.   kaji  pripada  krcmarici. 

—  IJ  Vukoi'u  rjeiniku. 

KEOMARIO,  m.  itprav  je  dcm.  1.  krcmar,  ali 
se  nalazi  u  istume  znacenu  kao  krcmar,  i  mozc 
se  shvatUi  kao  prezime.  —  O  narodnnj  pjesmi 
naseya  iiremena.  Vinn  sluzi  Krcmarii'-u  Luka. 
Nar.  pjes.  marj.  ()9. 

KRCMARITI,  ki-cmarim,  iinpf.  riiditi  kao 
krimar,  vidi  krcmiti.  —  Akc.  kaki  je  it  praes. 
taki  je  u  impf.  ki-fimarah  i  u  part,  praet.  pass. 
krcmaren;  u  ostalijem  je  oblieima  onaki  kaki  je 
II  inf.,  n.iim  a  or.  2  i  3  sing,  krfimari.  —  Moze 
biti  praslavenska  rijei,  isporedi  ies.  kromafiti, 
po}.  karczmarzyc.  —  U  Belinii  rjecnikit :  .t.enore 
la  taverna'  ,agore  tabernarium'  724'';  ii  Bjelo- 
stjenievu:  krcmarim  .educillo,  vinum  vendo',  v. 
ostarijasim;  u  Voltiijijinii:  karcmariti,  krcmariti 
itavernare,  toner  osteria,  far  ostiere'  ,wirttishaus 
halton,  einen  wirtli  macheu',  u  Stulicci'u:  ,cau- 
ponom  agere'.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Poc'o 
i  time  pnnosto  krcmariti'.    J.  Bogdanovii. 

KRCMAB.NICA,  /'.  vidi  krciua.  —  Samo  ii 
Bjetostjencevu  rjecniku:  ,idora  ijnod'  krftma,  i  a 
Stulieevu:  v.  krcma. 

KKCMAROV,  adj.  vidi  krcmarev.  —  Jzincdu 
rjecnika  u  Vukovu.  Metnu  vricu  u  krcrnarovu 
robu.    M.  A.  Ro|kovic,  sabr,  40. 

1.  KECMARSKI,  adj.  koji  pripada  krcmarima, 
pa  i  uopce  krcmaina,  Hi  krcmi.  —  U  nase  vrijeini-, 
a  izmedti  rjecnika  ii  Stulicc.Du  (,ad  cauponam 
spectans')  i  u  Vukuim  (,der  wirtlio'  .caiiponura'). 
Nahodimo  krcmarskoga  djotica.  M.  Pavlinovic, 
rad.  11. 

2.  KRCMARSKI,  adj.  koji  pripada  Krcma- 
rima (vidi  Kromari,  a)).  Vf'e/ifcoJ-lCrcmarska 
(opstina).    K.  Jovanovii  120. 

KRCMARSTVO,  n.  krcmarev  jiosao,  krcm{er\e. 

—  U  Belinu  rjecniku:  ,11  toner  la  taverna'  .agere 
tabernarium'  724*  gdje  ■•^e  naj  prije  nahiidi.  i  u 
Stulieevu:  v.  krcmarerie. 

KRCMARSTVOVATI,  krf.ra^lrstvuji'^m,  impf. 
samo  u  Stulieevu  rjecniku:  v.  krcmariti. 

KRCMEN,  adj.  koji  pripada  krcmi.  —  Santo 
u  Stulieevu,  rjecniku:  ,cauponius,  tabornarius'. 

KRCMENIOA,  /.  u  Stulieevu  rjecniku:  v.  krc- 
marica. —  nepouzdano. 

KRCMENIK,  m.  u  Stulieevu  rjecniku:  v.  krc- 
mar. —  nepouzdano. 

KRCMI,  adj.  sitan,  druban  (vidi  drugi  pri- 
mjer).  —  Ne  mijena  se  po  padezima.  —  Kao  da 
je  oblik  turski,  ali  ne  znam  za  ovakovu  tursku 
rijec;  va(a  da  je  nacineno  od  krcma  prema  zna- 
ienu  pod  b.  —  (/  nase  vrijeme  u  Bosni.  Jedno 
grlo,  a  cetir  derdana:  jedan  bise  od  krcmi  mer- 
gana,  .  .  .  Nar.  pjes.  juk.  141.  Ivrcrai,  sitan, 
droban.    619. 

KRCMIR,  m.  ime  dvjema  selima  u  Srhi.ji  u 
okrugu  niskom.  Veliki  Krcrair.  M.  t).  Milicevic, 
kral.  srb.  1'20.     Mali  Krcmir.    121. 

KRCMITI,  kifcmim,  imp)f.  prodavati  vino,  ra- 
kiju itd.  u  krcmi  Hi  uopce  kao  krcmar,  dakle  nu 
malo;  ima  i  sire  znacene  kod  b.  —  Akc.  se  ne 
mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kfcmi).  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika   u  Mikajinu  (prodavati  vino, 

V 


KRD 

krcmiti  ,caupouor,  vendere  vinum  iu  taberna' 
5121)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  StuKievu  (v. 
krcmariti),  u  V^wfcodM  (1.  ,ausschenken' ,3ingulatim 
vendo  vinum'.  —  2.  n.  p.  jabuke  ,kleinweise  vor- 
kaufeu'  ,minutim  vendo  poma')). 

a.  so  znacenem  sprijeda  kazanijem.  Kromari 
krcme  vino,  rakiju  i  jabukovacu.  Vuk,  iciv.  86. 
Se|aci  krcmise  vino  i  rakiju.  M.  P.  Sapcanin 
1,  66.  Rad  sam,  gospodine,  moliti  g.  ministra 
da  mi  odobri,  da  mogu  krcmiti  pi6e  u  kafiari 
mojoj.    M.  D.  Milidevic,  medudnev.  319. 

b.  prodavati  na  malo  (sto  mu  drago).  vidi 
u  Vukovu  rjecniku.  —  isporedi  krcma,  b.  Jer 
muz  zeni  pusta  dilo,  u  kom  krcmi  svoje  tilo? 
V.  Dosen  106*.  Svud  krcmio  robu  svakojaku. 
Osvetn.  3,  13. 

KRCMLENE,  n.  djelo  kojijem  se  krcmi.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu.  Sve  arende  za  kr6- 
mlei'ie  govedega,  ovcijega,  kozijega,  jagAecega  i 
jarecega  mesa.    Nov.  sr.  183.5.  61. 

KRCMOVATI,  kromujem,    impf.  vidi  krcmiti. 

—  Ujednoga  pisea  nasega  vremena.  Progoni  ih 
kud  je  hemu  drago  i  krfimuje  po  jeftino  blago. 
Osvetn.  6,  13. 

KRGOGr, _m.  ime  mjestu  u  Srbiji  a  okrugu  kra- 
jinskom.  Niva  na  mestu  Krfiog.  Sr.  no  v.  1869. 
629. 

KRCO^E,  n.  jme  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijeckom.  Niva  u  mestu  Krcoju.  Sr.  nov. 
1871.  148. 

KRCUIil,  m.  pi.  vr-st  gjive  (u  Istri).  B.  Sulek, 
im.  171. 

KRCuMANE,  n.   djelo   kojijem  se  ko  krcuma. 

—  U  Vukovu  rjecniku. 

KRCUMATI  SE,  krciimam  se,  impf.  vidi  u 
Vukovu  rjecniku:  kao  otimati  se  oda  sta,  ili  cu- 
pati  se  s  kime  ,sich  straubeu'  ,renitor'.  —  Akc. 
se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  krcumamo,  krcu- 
milte,  a  aor.  2  i  3  sing,  ki-cuma,  u  part,  praet. 
act.  ki'-cumao,  kifcumala,  u  part,  praet.  pass,  (ako 
ga  ima)  ki'ouman.  —  Nepoznata  postana. 

KI\'.(/ATI,  kfdam,  impf.  vidi  krtiti  prema  ko- 
jemu  je  ovaj  glagol  iterativan.  —  U  Stulieevu 
rjecniku:  ,morari,  cunctari,  immorari,  inoram  tra- 
lioro'  .s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Palmotica('^). 

KRi'F.NE,  n.  djelo  kojijem  se  krti.  —  Stariji 
je  oblik  krAonje.  Kada  se  pamet  probudi  od  kr- 
I'unja  misli  svoje.  Nauk.  brn.  &>.  Jezusov  izgled 
u6i  me  vrsiti  sve  sto  G-.  Bog  od  mene  ho6e  i  to 
boz  Ijenosti  i  krtjenja.    I.  M.  Mattel  62. 

KRCEVAC,  Krcevca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujcvackom.  Niva  u  Krdeveu.  Sr. 
nov.  1865.  503. 

ICRCEVACKI,  adj.  koji  pripada  Krcevcu.  — 
Kod  mjesnijeh  imena  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  kra- 
gujcvackom: Krcevacka  Jaruga.  Zemja  do  Kr6e- 
vacke  Jaruge  ili  Bugarske  Vode.  Sr.  nov.  1868. 
488.  —  />)  u  okrugu  smedercvskom :  Krdevaoki 
potok.  Niva  u  potoku  Krdevackom.  Sr.  nov. 
1863.  366. 

KRD,  (kfd),  m.  mnostvo  (osobito  domacijeh) 
zivotina,  stado  (jamacno  isprva  samo  svina).  — 
Moze  biti  rijec  praslavenska  (ktrd-t),  isporedi 
malorus.  i;bip/ib,  rum.  card,  lit.  kerdzius  (pastir), 
vidi  i  krdelo.  —  Nepoznata  postana ;  moze  biti 
srodno  s  praslavenskijem  croda  (vidi  crijeda),  ali 
je  cudnovat  nastavak  kod  krdelo.  Miklosic  ispo- 
reduje  (s  creda  i  k-trdi.)  got.  hairda,  stgnem. 
herta  (iiber  den  urspr.  d.  worte  v.  d.  form  aslov. 
tret  und  trat.  8),  poslije  (u  etyraol.  worterb.  kod 
kurd)   sa   stgnem.   chortar,    kortar,    ali   kaojude 

32 


KKD 


KREOAV 


iiitsjciir.  —  Ima  i  ohlik  kV'do  srednega  rnda 
.1  ixtiji-Di  znaiei'ieni;  nnlnzi  .sr  od  .win  i7i  moze- 
liili  (III  XVII  vijeka  (vidi  prediadAi  primjcr  kod  a). 

a.  we  ina  se  jeli  krd  Hi  krdo.  Ako  inene 
harnC  poslnt  no6o5,  .  .  .  joS  od  krda  oraiia  pro- 
rodiioga.  Pjev.  cm.  33'^  Kad  videSo  tri  krda 
ovaoa.  Ogled,  sr.  388.  (ii  obje  ove  dvije  knirjc 
hint  ohlika  od  krd).  Dvanaest  voprova  u  jedaorae 
krdu  Igzc  se;  nijedan  s  kraja  nije.  od(jonel{aj: 
iiaplaci  (u  toCkova).  Nar.  zas;.  nov.  141.  Od  svo": 
krda  ovaca.  V.  VrfiGviii,  iiiz.  330.  I  za  raiia 
pronooiita  trazi  sobi,  momo,  i  svom  krdu  bijohi. 
Osvotn.  1,  57.  —  (a  prcnesenom  sinisla)  Od  krda 
djavaoskoga.  M.  Radnic  17".  Ti  si  na  krdu 
djeco  i  u  di'igu  do  usiju.  S.  ^ubiSa,  prip.  2(i.5. 
(u  intixja  pisca  ima  noin.  Hi  ace.  sing.  krdo). 

b.  krd.  —  Isniedit  r.jecnika  u  Vukovii  (.die 
lieerdo'  ,grex'  s  dodntkom  da  se  gooori  a  Crnnj 
Gori  i  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Tu  na- 
doso  jedan  krd  ovaoa).  Doklo  iiade  jedau  krd 
ovacali.  Pjev.  cm.  27l>.  Jer  sam  jedan  si^ar 
uhodio,  u  (rrahovo  trideset  krdovah.  36^1.  Ba5 
ovac.ah  tride.set  krdovah.  Ogled,  sr.  7.5.  Krd 
ovaca.  V.  Bogisic,  zborn.  .540.  Lijep  krd  ovaca. 
Bos.  vila.  1887.  1-40.  —  Krd  volova  s  teoc.ima. 
£).  Daiufti6,  psal.  (58.  30.  Krd  govedi.  Bos.  vila. 
1887.  333.  —  Daleko  od  liili  pasijaiie  veliki  krd 
sviiia.    Vuk,  mat.  8,  .30. 

e.  krdo.  —  Izmettu  rjecnika  u  StuUeemi  gdje 
piscevom  gri.jeskoiii  stnji  kardo  (nije  stamparska 
poyrcska,  jcr  je  i  a  talijanskom  dijelit  kardo  kod 
raandra)  .maguus  grex  pecorum'.  Ctoiioc  krdo 
ovaca.  Nar.  prip.  bos.  1,  83.,  Svako  krdo  sitae 
marvo.  S.  Lubisa,  pric.  17.  Cuva  krdo  i  leii  i;a 
torn.  84.  —  (u  prenesenom  smislu)  Ki  pasose 
vijenia  krda.    J.  Kavai'iin  304l>. 

KliU.iR,  krdara,  m.  covjek  Uo  cuva  krd  (ubicno 
se  misli:  krd  suina,  isporedi  sviiiar ;  u  Crnoj 
Gori  moze  biti  da  znaci:  ovcar).  —  Akc.  kaki  je 
u  gen.  sing,  taki  je  ii  ostalijem  padezima,  osiin 
nom.  sing,  i  vac. :  ki'daru  Hi  kfdaro,  kfdari.  — 
U   Vtikovii   rjecniku:   ,sch\veintroiber'  ,subulcu3'. 

KRDARIC.-V,  /.  cuvarica  ovaca.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  31.  —  isporedi  krdar. 

1CRU.A.SCE,  n.  dem.  krdo.  —  U  jednoga  pisca 
nasegu  rremena.  Krdasca  sitne  i  krupne  stoke. 
S.  Matavu],  novo  oruzje.    194. 

KRDASENE,  n.  djelo  kojijem  se  krdasi.  J. 
Bogdanovio. 

KRU.ASITI,  krdisim  (Hi  krdasim?),  impf.  2>sn- 
rati.  ktcii.  —  Li  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Nista  i 
ne  radi,  nego  vavije  ka  i  bencina  zja,  i  sa  onom 
jezicinym  vavije  krdasi  Boga,  krst,  zakon  i  svece'. 
.J.  Bogdanovic. 

KRDELO,  n.  vidi  krd.  —  Rijee  je  stara,  ispo- 
redi n4of.  krdelo,  mnlorus.  icLipfli-ii.,  Kep/^e..lb, 
slotaiki  krdel.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku : 
,grox  porcoruiu',  v.  jato. 

KKUENCa,  /.  vjera,  veresija,  tal.  credenza.  — 
Po  c  va(a  da  je  dalinaticka  rijec,  vidi  kod  ke- 
lomna,  isporedi  racun,  nepuca  itd.  —  U  spome- 
nihil  XIII  vijr:ka.  Nijedan  tovernar  ni  verovan 
proz  svodocastva  od  nijedne  krdenco  ku  bi  on 
ncinil  od  svoga  viiia  navlasnoga.  Zak.  vinod.  ()9. 

KRIDISATI,  krdiSem,  pf.  vnisliti,  isjcci  (cojsku 
Hi  uopce  mnosfvo  <'v{adi).  —  Akc.  se  ne  mijena, 
osiin  aor.  2  i  3  sing.  kiMisa.  —  Od  tur.  ^yrmaq^ 
perf.  qyrdym.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedti  rjec- 
nika u   Vukovu  (.vernichten'  ,perdo'). 

a.  aklivno.  Koje  ono  bjehu  tri  vqjvode  stono 
moju  krdisaSe  vajsku?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  321. 
I  tvoju  Ce  otkinuti  glavu  i  sve  tvoje  Turke  kr- 


disati.  4,499.  Gudno  nas  jo  sila  krdisala.  Smailag. 
meh.  .50. 

b.  sa  se. 
u)  pasiono.     Krajeva  so  vojska   krdisala. 
Pjov.  crn.   121''. 

h)  reciprocno.  Modu  se  (ce)  se  Vlasi  kr- 
disati,  sve  udarat  jedan  na  drugoga.  Nar.  pjes. 
liorm.  1,  ti3. 

KRDITX,  krdim,  pf.  pocuvati  Hi  popasti  krd. 

—  U  Crnoj  Gori  u  nase  vrijeme.  Da  se  silnu 
cam  prodadomo,  da  turimo  6ete  i  bojevo,  da  kr- 
dimo  ovco  u  Rudine.    Ogled,  sr.  127. 

KRDNICA,  /.  postaje  od  krd. 

a.  krmaca.  —  U  knizi  xiv  vijeka.  Ako  Ii  jo 
krdnica  s  pras6i6i,  ali  ako  Ii  je  jato  svin,  nije 
fovik  vojan  ubiti  naj  bojoga  ali  krdnice,  nego 
iuo  hujo  ali  niaAe.    Stat.  poj.  ark.  5,  268. 

h.  vise  svina  na  okupu.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  41. 

KRUO,  H.  vidi  krd. 

KKDEVAC,  Krdovca,  i;j.  ime  injestiina  u  Srbiji. 
(1)  H  okrngii  krngnjevaikom.  Niva  u  Krdevac.  Sr. 
jiov.  ISfii.  30.  —  b)  u  okrugu  smederevskom. 
Niva  u  Krdevcu.    Sr.  uov.  1875.  571. 

KRE.4N,  adj.  (uprav  part,  praet.  pass,  od  gla- 
gola  kreati  kojemu  neina  potvrde,  tal.  creare  .sto 
je  fiegda  znacilo  i  odgajati)  ima  samo  u  jednogn 
pisca  Diibrovcanina  xvii  vijeka  dobro  i  zlo  krean 
preina  tal.  bencroato,  dobro  odgojen,  dakle  koji 
se  prisiojni)  i  ii(udno  podnon  u  opcenu  s  dru- 
gijein  \udimii,  i  raalcreato  sto  ima  suprotno  zna- 
r.cne.  —  isporedi  kreanca.  (Mladci)  imaju  bit 
dobro  kreaui  sa  svjema,  navlastito  s  starei,  ubo- 
gai-i,  ...  1.  Urzi6  294.  (SinoriJ  grijose,  ako  su 
iioposlusni,  zlo  kreani  prima  svomu  ocu  i  ma- 
tori,  .  .  .    314. 

KREANC.-V,  /.  tal.  creanza,  debar  odgoj  u  ce- 
(adeta,  i  po  tome  u^udno  %  pristojno  ponasane. 

—  isporedi  krean.  —  U  Diibrovniku  od  xvii 
vijeka.  (Liidi  ozencni)  imaju  jjodvignut  i  alevat 
svoju  djocu  u  strahu  Bozijemu,  uceci  ih  kre- 
ancu,  ...  I.  Drzio  284.  (Grijch  je)  ne  ucit  ill 
(djecu)  nauk  krstjanski,  dobru  kreancu, .  .  .  313. 
Smovi  imaju  mnogo  castit  svoje  oce  i  matore... 
dvoreci   ill    s   volikom    kreancom,  .  .  .    291 — 292. 

KREBEDEDA,  /.  Upupa  epops.  Prkovci  kod 
A'^inkovaea.    D.  Hire.  —  vidi  pupavac. 

KREBlfA,  /.  kriva  lopatioa  za  poo.  u  Fuzini. 
I).  Danicic. 

KREB^j.AST,  adj.  kao  male  hrom,  koji  se  krivi, 
iskrivjonih  iiogu  (kao  krebja).  u  Fuzini.  D.  Da- 
nicic. 

KREB^AV,  adj.  vidi  krebjast.  u  Fuzini.  D. 
Danicic. 

KREBIiAVAC,  krebjavca,  m.  krebfav  covjek. 
(za  porugu).  u  Fuzini.    D.  Danicid. 

KRECA,  /.  sa}iv  naziv  za  zensko  koje  kada 
ido,  kreta  ka  i  guska.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
J.  Bogdanovii. 

KRECAC,  HI.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskoin.  Niva  u  Krecacu.  Sr.  uov.  1875. 
159. 

KRECAIjICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackom.  Vinograd  u  Krocalici.  Sr.  nov. 
1872.  54G. 

KRECANE,  KRECATI,  vidi  krecaiie,  krecati. 

KRECAA',  adj.  kovrcasl  (vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku). —  Moze  biti  da  je  od  istoga  korijena  od 
kojega  je  krenuti  i  kretati  (isporedi  okrenuti, 
okretati),  te  bi  bilo  tad  od  osnove  kretbc,  gdje  bi 


KEKCAV 


499 


KREC16 


1.0  biu  kao  znak  deminutiva.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Viikovu :  (u  Vr§cu)  n.  p. 
kosa  (cf.  kovrSast),  list  a  ke]a  ,kraus'  ,orispus'. 
—  Ostaje  samo  6  rijeci  (t.  j.  ,krecav,  salutak, ...') 
za  koje  ne  znam,  dali  se  govore  joste  gdje  osim 
Vrsca.  Vuk,  jiism.  77.  Pa  ta  vatrenih  ociju, 
krecava,  opa]ena  tepota  .  .  .  Srp.  zora,  god.  1, 
sv.  2,  str.  37. 

KRfiCEl^,  m.  nekakva  vrsla  lllka.  —  Moze  biti 
si-odno  s  krecav.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  It  znacenu  sprijeda  kazanom.  Luka  kre- 
ce}a.  J.  Vladmirovic  42.  KreceJ,  div|i  luk  kao 
cesnati.  M.  Pavlinovic.  Krece},  luk  sto  nikne 
druge  godine  a  ne  0110  kad  je  posijau.  1^.  Sto- 
janovic. 

b.  vidi  jediiiak,  b. 

KRECNUTI,  krecnpin,  jif.  dem.  krenuti.  —  U 
nase  vrijeme  11  Srbiji.  Take  je  oslabio  da  se  ne 
moze  ni  kreciiuti.    V.  II ic. 

1.  KRECO,  m.  0  iiiiiski)me  .ilo  i  kroca  o  icnskoj. 
■h  Bogdanovic. 

2.  KRECO,  m.  preziiiie  u  nase  vrijeme  u  Bosiii. 
J.  Bogdanovic.  Nikola  Kreco.  Nar.  pjes.  petr. 
1,  ;}53  (medu  predbrojnicimaj. 

KREGUL,  m.  ime  miisko.  —  U  jednom.  spo- 
meniku  xiv  vijeka.  Uratb  inn  KrecuU.  l>ec. 
hris.  50. 

1.  KREC,  kroca,  111.  iur.  kirec,  kireg,  napno, 
klak.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  taki  je  11  ostalijem 
padeziina,  osim  num.,  i  voc.  krfiou.  —  Od  xvin 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Bjelostjew'xou  (v. 
vapno),  u  Vuttifjijinu  (,calcina'  ,kalk'),  ti  l^ukovu 
(,der  kalk'  .calx',  cf.  vapno,  klak).  To  sn  (nn 
duvaru)  Turci  mnogo  puta  .strugali  i  zamazivali 
krecem.  Glasnik.  31,  302.  (1704).  Od  lie  imamo 
kamenje,  krec,  pijesak,  ...  S.  Margitio,  fal.  IfiS. 
Misano  je  braiinom  s  krecom  iliti  s  japnom.  A. 
Kanizli6,  kam.  .i90.  Ukopan  je  u  /.ivi  krec.  bo- 
gojubii.  396.  U  lis  tilo  liegovo  metnnse  i  zivim 
krecom  pokriso,  dapaco  uiti  odici  krec  ne  nandi. 
fran.  74.  Jedan  iste  da  mu  kreca  dadn.  M.  A. 
Re|kovic,  sat.  K7-i.  S  vodom,  .  .  .  klakora  iliti 
vapnom,  to  jest  krecom,  i  s  piskoin  iiciui  maltu. 
I.  Velikanovic,  uput.  3.  486.  Uzmi  dve  sake  ne- 
gasena  kreca.  Z.  Orlelin,  podr.  2-50.  Gradi,  care, 
sto  god  |epSe  mozes  od  studena  kroca  i  kamena. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  20-'>.  Bise  Maltu  trideset  go- 
diua,  ni  odbise  kreca  ni  kamena.  3,  87.  Zaga- 
siti  krec.  Vuk,  rjecn.  kod  zagasiti.  Krecar,  koji 
krec  pefie  ili  prodajo.  kod  krecar.  Podigni  sebi 
veliko  kamerie  i  namazi  ga  krecem.  D.  Danicic, 
omojs.  27,  2.  Sa/.eze  kosti  cara  Edomskoga  u 
krec.    amos.  2,   1. 

2.  KREC,  JK, 
—  nepoHzdano 

3.  KREC,  m. 
bosu.  111. 

4.  KREC,  III.  ime  mush).  —  U  spumenikn  xrv 
vijeka.     Krecb  z  detiju.    Dec.  hris.  'm. 

KRECA,  Hi.  muski  nadimak.  u  hrvatxkiij  km- 
jini.    V.  Arsenijevic. 

KRECAK,  krecka,  m.  dem.  2.  krek.  —  U  nase 
vrijeme  u  Stonu.  ,'Ukrf.ili  smo  liekoliko  krecaka', 
M.  Milas. 

1.  KRECAN,  krefina,  adj.  koji  pripada  krecu, 
koji  se  sastoji  iz  kreca.  —  isporedi  2.  krecan.  — 
Upotreb^ava  se  mozebiti  samo  u  slozenom  obliku: 
(s  drugijem  akcentom)  krecni.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedti  rjecnika  u  Vukovu  (krfe6m,  n.  p.  kamen 
,der  kalkstein'  ,calcarius').  (Kasavska  i  miskohka 
vina)  jesu   kreCna.     Z.   Orfelin,    podr.  .55.     Raz- 


u   Stulicevu   rjccniku:    v.  korac. 
■ime  sell!   n   Ilercegovini.    Statist. 


drobjeuo  krecno  kameiie.  ±>.  Danicic,  isai.  27,  9. 
Feci  krecne.    33,  12. 

2.  KRfcfiAN,  adj.  vidi  1.  krecan.  —  U  jednoga 
jiisea  XVIII  vijeka.  Prosuvsi  tu  krecanu  vodu, 
usuti  posle  drugu.    Z.  Orfelin,  podr.  59. 

KRECANA,  /.  pec  za  pecene  kreca.  —  Postaje 
od  krefi  (vidi)  i  od  pers.  chaue,  liir.  hane  (kuca), 
ali  vn^a  da  je  naciiieno  u  nasem  jeziku  kao  i 
ciglana,  jer  u  turskome  (koliko  znam)  za  ovo 
znacene  nema  kreg-bane,  nego  kreg-ogagy  i  kreg- 
furunn.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (,der  kalkofen,  die  kalkhiitte'  ,calcaria'. 
cf.  klacina). 

a.  iiiipte.  Stavla  ga  u  pee  iliti  krecanu  go- 
rucu.    E.  Lastri6,  svet.  ol'i. 

b.  kao  mjesno  ime  u  Srbiji.  u)  u  Jednini, 
Krecana.  aa)  u  okrugu  biogradskom.  Niva  ua 
Krecani.  Sr.  nov.  1874.  .381.  Niva  u  Krecani. 
18fi7.  7()C>.  —  hh)  u  okrugu  sabackom.  Niva  na- 
zvana  Krecana.  Sr.  ^nov.  1872.  558.  —  cc)  u 
okrugu  valevskom.  Niva  kod  Krecane.  Sr.  nov. 
1872.  82.  —  h)  u  mnozini,  Krecane,  u  okmau 
vraiarskom.  Krecane.  M.  D.  Milicevic,  srb.  75. 
aiasnik.  19,   176.  177. 

IvR  l';CA]SIE,  n.  djelo  kojijem  -v.  kreci.  —  I J 
Bjelostjencevu  rjecniku,  u  Jambre.iicevu,  u  Stuli- 
cevu: krecane  (vidi  kod  krecati)  s  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  Habdeliceva,  u  Vukovu  (,das  kre- 
schreien  der  henne'  ,clanfforis  genus'). 

KRKCAR,  krecAra,  m.  vidi  u  Vukovu  rjecniku. 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
padezima,  osim  nam.  sing.,  i  voc:  krocaru  Hi 
krecare,  krocari.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (koji  krec  pecie  ili  prodaje 
,dor  kalkbreiiner  oder  vorkaufer'  ,calcarius'). 
Drvodilci,  kreftari,  ciglari.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
K8l>. 

KR]':;CAREV1C,  m.   prezime  (po  ocu  krecar u). 

—  isporedi  Krecarovic.  —  U  nase  vrijeme.  Sera, 
prav.  1878.  6. 

KREi!iAR0Vl6,  m.  prezime.  —  isporedi  Kre- 
carevic.    —    U  nase  vrijeme.   D.  Avramovic  274. 

KRI'';i3aTI,  kr^cim,  impf.  vikati  kro  kre,  km 
kokos,  ili  knja  plica,  n.  p.  krestelica,  svraka,  ill 
kao  zaha  (u  Bjelostjencevu  i  u  Jambresiieou  rjec- 
niku, i  u  ovom  primjeru :  Jer  sto  vole  takve  babe, 
i  sto  krece  blatne  zabe  ...  V.  Dosen  131^  vidi 
i  kod  2.  krociti).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjencevu  (krecim,  krakocem, 
skvrcim  ,coaxo,  croatico  proprie'  regecem)  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Jamhresicevu  (krefeira  ,coaxo'), 
u  Voltigijinu  (vidi  2.  krefiti),  u  Stulicevu  (grijes- 
kom  krecati,  krecim,  v.  skvrcati  s  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  Habdeliceva),  u  Vukovu  (,kre-schrei6n' 
,olango'),  Kos  zacokce  prvi,  krestelica  kreci.  A. 
Kanizli6,  i-oz.  5.  (Ptice)  cikcu,  kloki^u  i  piskuou, 
klice,  cok6u,  klikcu,  krece  i  cvrkucu.    6. 

KRECA  VAS,  /.  ime  selu  u  Hrvatskuj  u  zu- 
paniji  zagrcbackoj.  (kajkavski)  Kreca  Vos.  Raz- 
dije).  86. 

KRECENE,  n.  djelo  kojijem  se  kreci  (vidi  1. 
kreciti).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  Kro- 
cene  kuca.    V.  Bogisic,  zborn.  122. 

KRECETE,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Tusiju  meda  upravb  na  Kreoote.  Spom.  stoj.  -il. 
(1365  ?). 

KRECETSKI,   adj.   koji  pripada    Krecetama. 

—  XIV  vijeka.  Do  puti  Krecetbskoga.  Svetostof. 
hris.  10. 

KREC16,  kr^oica,  m.  dem.  2.  krek.  U  nase  vri- 
jeme u  Stonu.    M.  Milas. 


1.  KKEftTI 


1.  KREKA 


1.  KREi'ITI,  kr?f  im,  impf.  bijeliti  kreirm  (zid, 
kuiu  ltd).  —  Akc.  kaki  je  u  pracs.  taki  Je  « 
impf.  kriidah,  u  nor.  2  i  3  sing,  kreti.  it  c/cr. 
prnes.  kroMvSi,  u  part,  praet.  pass,  krofioii.  — 
L'  nase  vrijeme,  a  izinedu  rjeinika  u  Viikuvu, 
(,rait  kalk  weissen'  ,illino  calcoin,  dealbo').  Naj 
jepje  gradpvine,  koje  sam  vidio  ja,  lijepjono  su, 
krecoiie  su  .  .  .    M.  11.  MilideviiS,  oraer.  Kio. 

2.  KRECITI,  krecim,  impf.  oidi  krevpliti  so. 
—  U  VoUigijinu  rjeiniku:  ,frigiiare'  .weineir.  — 
U istom  rjeiniku  ima  i  drtigo  znadne:  .gracchiaro' 
.quacken'.  —  Jamacno  za  uoo,  a  mozehiti  %  za 
lirvo  znaiene  inf.  je  krivo  napisan  po  prezentii, 
te  hi  trebalo  da  je  kreiati  (vidi). 

3.  KKECITI,  krocim,  impf.  it  Siuliceru  rjei- 
niku: V.  koraCiti.    -    sasma  nepoiizdann. 

KKECKO,  m.  imc  musko  ti  Crnuj  Gori.  —  U 
narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  naSega  vremena.   No 

da  vidis  Krecka  Knezevica Na  Kreoka  je 

juris  u6ini(),  da  on  Krofiku  odsijeGe  glavu.   Nar. 
pjes.  vuk.  4,  410. 

KREOLEISATI,  krefileisom,  pf.  vala  da  zrinii 
.iln  i  okreciti.  —  U  spomeniku  xviii  vijeka.  Svod 
iiad  oUarn  (sic),  oltar  da  krecleisu.  Glasiiik.  5(5, 
192.  Ciraci  veliki  od  drveta  kreoleisati.  '206. 
(1733). 

KRECNICA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  iikruyn 
Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  8S. 

KREi-,  vidi  kret-. 

KREDA,  /.  orlo  me.kani  kamen  Ho  se  lako  inrri 
i  drobi,  posve  bijele  boje,  rjede  zuckaste  Hi  si- 
vaste,  sto  se  n.  p.  uputrcblava  za  pisane  po  crnoj 
dasci;  znaii  gdjegdje  i  bjelkastu  zemju,  pa  i  gnilu 
uopce.  —  Od  nem.  kreide  (stgnem..  crida),  alt  kao 
da  se  tiz  to  mislilo  i  na  lat.  creta,  Hi  hole  na 
rom.  cieda.  premda  se  nalazi  i  ti  drugijcm  sla- 
venskijem  jezicima,  isporedi  nslov.  kreda,  krajda, 
ies.  kfida,  po/.  kreda,  pa  i  lit.  kreida,  valii  da 
je  u  nas  jezik  preslo  istom  u  mlade  doha,  jer  se 
govori  samo  po  sjevernijem  krajevima,  a  it  kni- 
gama  se  ne  nalazi  prije  xviii  vijeka.  —  Izincdit 
rjeinika  u  Bjelostjenievu  (kreda,  kreta,  krajda 
bela  all  Xuta  ,creta,  cimolia,  crota  figularis,  creta 
thesalica,  asiatica,  tensa  creta'.  2.  kreda  ('-rjena 
,rubrica')  gdje  se  naj  prije  naJtodi,  i  u  V'likovu 
(,die  kreide'  .creta'  s  primjerom  iz  narodnijeh 
poslovica,  vidi  dafe).  Zemja  bijela,  to  jest,  koja 
s  onom  bijelom  bojom,  koja  se  kreda  jali  krajda 
imenuje,  sastavjona.  I.  Jablanci  17.  Tisto  pravi 
od  meda  i  krede  (bilu  zemju  tim  imeuom  glede). 
J.  S.  Kojkovic  87.  Pisi  kredom  na  duvaru  fVuk 
u  rjeiniku  dodaje:  t.  j.  nema  od  toga  nista).  (U 
Tojvodstvu  po  varo§ima).  Nar.  posl.  vuk.  248. 
(Krojai)  uzme  kredu  (ill  uglen),  i  konac  i  arsin, 
te  izmjeri  i  naznaci  kud  vaja  sjeii.  Vuk,  pism. 
66—67.  Na  svakom  napisano  kredom  sta  mu  je 
unutri.  M.  P.  Sapcanin  1,  24.  Crvena  kreda 
,der  rothel'  ,argilla  rubrica'.  Gr.  Lazic  172.  Crna 
kreda  .schwarze  kreide'  ,argina  nigrica'.    173. 

KKEDENE,  n.  kradene.  radi  e  tridi  kod  krasti. 
Ko  pristane  na  kredenje.    H.  Bonacic  7-5. 

KREJJIT  (kridit),  m.  tal.  cr^dito,  franc,  crudit, 
nem.  kredit,  veresija.  —  U  nase  vrijeme.  Kredite 
dozvo)one  po  pojedinih  poglavjih  prorafuna  dr- 
zavnoga.  Zbornik  zak.  gud.  1865.  109.  —  (7  Crnoj 
Gori  kao  da  znaii:  srce,  hrahrost,jiinastvo.  Kad 
posi  jece  Drasko  Mehmed-agu ,  cobanima  veli 
kredit  dode,  te  na  Turke  bo|e  udariSe.  Ogled, 
sr.  41. 

KREDA,  /.  vidi  krada.  —  Radi  e  vidi  kod 
krasti.     .'Vko  bi   se  lupez   uhitio  u  kreju  (radi  j 


vidi  kod  krada),  ima  se  obisiti.  Stat.  po).  ark. 
5,  2.55.  Na  koga  bi  uzrefiona  kroja,  tor  prija 
pravdu  da  nijo  .  .  .    280. 

KR1';GA,  /.  ridi  kroda.  —  U  na^e  vrijeme  u 
Lici.  .1.  Bogdanovi6.  ,Dajt6  mi  za  krajcar  krege'. 
u  Dobrosolu.    M.  Medi6. 

KRECIATT.  krogara,  impf.  ,krogati  opanke', 
t.  j.  uzrau  krpgo  pa  Aome  proviafe  preko  iska- 
]anih  ili  starili  vrnCanica,  da  budu  bijele.  ,Ko  je 
tebi  kregao  opanke?'  u  Dobroselu.    M.  Medi6. 

KREl;,\T[(',  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Martin 
Kregatif^,.    Men.  croat.  203.  (1513). 

KREdOVA, /.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Niva  na  Kregovi.  Sr.  nov. 
1866.  55. 

KREHA,  vidi  kod  Krohovic. 

KREHIN  DVOR,  m.  vidi  kod  Krehin  Gradac. 

KKEHIX  GRADAC,  Krehina  Graca,  m.  ime 
selu  u  Hcrcegovini.  Gradac  Krehin.  Statist, 
bosn.  105.  —  lilizu.  toga  mjesta  ima.  dritgo:  Krein 
(Krehin)  dvor,  gdje  su  gradili  dvnre  plemiii  Kre- 
hovici  ili  sad  Kreoviii.'  (Schem.  here.  1873.  103). 

KREHOVIC,  m.  prezime  ohiicli  turske  vjcre  u 
Bosni,  sto  se  prije  zvala  Ivanovid.  sad  se  izgo- 
vara  Kroovic,  vidi  kod  Krehin  Gradac.  (Schem. 
)uirc.  1873.  103).  —  Prema  Krehin  Dvor  i  Krehin 
Gradac,  vala  da  se  jedan  iz  te  ohite^i  prozvao 
Kreha,  pa  je  od  nega  postalo  prezime. 

1.  KEE.TA,  /.  Nucifraga  caryocatactes  L.,  neka 
ptica.    —   U  nase    vrijeme,   a   izmedu  rjeinika  u 

Vukovu :  [,nussknacker,  nusshoher'  .Nucifraga 
caryocatactes  L.'j  vide  krestelica.  Kreja  crna, 
lesnikara  .Nucifraga  caryocatactes'.  D.  Trstenak. 
Narod  u  Bosni  i  Hercegovini  upotreb(uje  za  ovu 
pticu  (.Nucifraga  caryocatactes  L.')  kao  sto  i  za 
,Garrulus  glaiidarius',  imena :  ,kreka,  kreja'  i 
, krestelica',  za  rod  pak  ,Nucifraga'  napose  dodaje 
pridjevak  .planinska'  ili  ,orna'.  S.  Brusina,  ptice 
hrv.-srp.  (nastavak).  5=i^. 

2.  KREJA,  /.  ime  kozi.  Krupa,  Bosna.  D.  Hire. 

3.  KREJA,  /.  ime  drobnom  ledu  gto  po  vodi 
kano  ostanci  sanata  pliva.  ,Kada  nestane  sanata, 
dori  6e  kreja'.  u  Posavini.  F.  Hofele.  —  isporedi 
rus.  Kpa  kod  kraviti. 

KREJA  N,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka.  Bratb 
ma  Krejanb.    Doc.  hris.  46. 

KREJANOV16,  m.  prezime  (po  ocu  Krejanu). 

—  U  nase    vrijeme.     llija  Krejanovi6.    Rat.  400. 
KREJIN,  adj.  koji  pripada  kreji  (ptici).  —  U 

Vukovu  rjeiniku:  ,des  hahers'  ,graculi'. 

KRE  JO,  m.  ime  musko,  isporedi  Krejan.  —  U 
narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena.  Otle 
zove  Nikolica  Kreja.    Pjev.  crn.  326*>. 

1.  KREK,  m.  glas  u  zahe,  isporedi  kreka.  — 
U  nase  vrijeme  u  Tstri.  Zaba  refie:  krek.  Nar. 
pjes.  istr.  4,  15.  Krek  ,voces  ranarum',  gen. 
kreka.    D.  Nemanic,  oak.  kroat.  stud.  12. 

2.  KREK,  m.  vidi  hrek.  —  U  nase  vrijeme  po 
nekijem  juznijem  krajevima.  Telko  kuci  bez 
cojka,  a  ognistu  bez  kreka.  V.  Bogisi6,  zborn. 
S.  Krek  ,truneu3'.  TJ  nase  vrijeme  u  Stonu. 
jDonijeli  srao  dva  kreka'.  M.  Milas.  Krek,  paii 
smokve.  u  Kotoru.    F.  Hefele. 

3.  KREK,  m.  u   Stuliievu   rjeiniku:  v.  korak. 

—  sasma  nepouzdano. 

1.  KREKA,  /.  kreiane,  kreketane.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  ,das  ge- 
sclirei  (kre  kre !)  dor  hiihner,  frosche'  , clamor  gal- 
linae,  ranae'.  —  Svrake  stane  kreka.    Nar.  prip. 


I.  KR.EKA 


■2.  KEELUT 


vuk.  115.  Kao  zaba  ua  slavuje  kreka.  B.  Ra- 
dioevic  (1880)  12fi.  I  kreka  avakog  gada  trga  ti 
sanak.    M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  387. 

2.  KREKA,  /.  trnosliva  (drim  i  plod).  —  U 
nase  vrijemc  u  Istri.  Kreka  (cf.  lieni.  krieche), 
Prunus  insititia  L.  (u  Istri).  B.  Sulek,  im.  171. 
Kreka  , prunus;  prunum'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud,   iftsg.   19. 

3.  KREKA,  /.  oidi  1.  kreja. 

KREKA  TI,  krekam,  iinpf.  vidi  1.  krecati.  — 
U  nase  vHjeme.  a  Srhiji.  Kud  petao  ne  peva, 
kud  kokos  ne  kreka,  kuda  pas  ne  lajo.  M.  D. 
Milicevic,  ziv.  srb.  1,  93. 

KREKAVICE,  /.  pi.  imc  sencii  ii  Hrrcegooini. 
Statist,  bosn.   120. 

KREKE6ATr,  vidi  krekotati. 

KREKESA,  f.  ime  kuzi.  Bastaja,  Uaruvar.  D. 
Hire. 

KREKETAlSlE,  n.  djelo  kojijem  se  krekece.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukuvii.  Kreketaiie  svrake. 
I.  Velikanovic,  uput.  1,  429.  Prvo  kreketane 
zaba.    M.  D.  Milicevic,  iiv.  srb.  2,  10. 

KREKETATI,  krekecem,  imp/,  vikati  krek 
krek,  naj  cesce  se  kaze  o  zahama,  all  gdjegdje  i 
0  ni'kijem  pticama,  n.  p.  u  svrakama,  vranama. 

—  isporedi  1.  krecati.  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  kreketah  i  u  ger.  praes.  krJke- 
cuci;  u  ostalijem  je  oblicima  unaki  kaki  je  u 
inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  kreketa.  —  Gdjegdje 
je  preslo  c  iz  praes.  u  inf.  i  w  jiro.-ita  vremena 
(I'idi  u  Mikafinu  i  ii  StuUcevu  rjecnika).  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjrvnika  u  Mikalinu  (kre- 
kecati  kako  zaba  ,coas-o'),  u  StuUcevu  (v.  kra- 
kocati),  u   Vukovu  (,quacken'  ,coaxo'). 

a.  0  zahama.  Gdi  krekecu  blizu  carigradske 
zabe.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  142.  Pripovijedaju 
Sijaci  u  gali,  kako  je  Hercegovac  s  obale  bacio 
talijer  u  vodu,  da  daruje  zabu  sto  mu  je  kreko- 
ouci  kazala,  de  su  mu  koni  kojo  je  trazio.  Vuk, 
poslov.  39.  Krekece  kao  zaba.  Nar.  bl.  mebm. 
beg  kap.  386. 

b.  (I  iiekijfm  pticama.  Ove  co  (vrana  i 
svraka)  kraakati  i  kreketati.  D.  Obradovic,  basn. 
297.  Ako  posle  ovoga  jos  (snrnka)  krekece,  dobri 
su  glasi.    M.  D.  Milicevic,  iiv.  srb.  1,   119. 

e.  u  prenesenom  smislu,  uprao  a  sali,  maze 
znaciti  §to  i  brb]ati  fo  iejadetu).  Kada  Xene 
kreketati  2'ristanu,  onda  zone  naj  boje  govoriti 
pocimaju.    D.   Eapic  87. 

KREKETUSA,  /.  ona    it,,  krekece,  t.  j.  zaba. 

—  U  nase  vrijeine,  a  izmedu  rjecnika  u  \'iikoi'u: 
,die  quakerin'  ,coaxatrix'  (i.  e.  ,der  froseh').  Na- 
pnigu Jo  kreketuso !  .  .'  (govorio  rak  zabi,  kad  su 
se  psovali,  cf.  sedmokrak).  Vuk,  rjecn.  kod  na- 
pniguSa.  —  Upotrebjavaju  pisci  i  za  usobitu  vrstu 
zabr  (zelenu  zabicu,  kalaUncicu).  Kreketusa  ,dor 
laubfrosch'  ,Rar!a  arborea'.    (i.  Lazid  70. 

KREKNUTI,  kr5kn<"m,  pf.  ispustiti  iz  sebe  gliis 
krek,  kao  kokos,  kreja  itd.  —  isporedi  1.  kre- 
cati: moze  se  shvatiti  kao  da  je  kreknuti  per- 
fektioni  glagol  od  krecati.  —  Akc.  kaki  je  u  inf. 
taki  je  u  ostalijem  oblicima,  osim  prezenta.  —  U 
Vukovu  rjecnika:  ,kre  schreien'  ,clamo  ere  (ut 
gallina,  graculus)'. 

KEEKOVI,  m.  pi.  ime  selu  i  seocu  u  Hercego- 
vini.    Statist,  bosn.  120.   109. 

KKEKOVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  segn.  1871.  9.5. 

KREKTATI,  krekcem,  impf.  vidi  1.  krecati  i 
kreketati.  —  V  jednogii  pi.^c<i  xviii  vijeka  (a 
svraci)    u   kojega   samu    ima    doa  pnta   krekcuc, 


ali  jamaino  c  stoji  grijeskom  mj.  c.  Stizu... 
svrake  krekcuc .  .  .  Rugaju  se  svrake  .  .  .  krekcuc. 
A.  Kanizlic,  roz.  6. 

KRELICA,  /.  vidi  krelo  i  krilo.  —  Vprav  je 
deminutiv.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Krel'ica 
,ala,  pinna'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iftsg.  45. 

KRELINO,  n.  vidi  krelo  i  krilo.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kreliuo  ,ala'.  D.  Nemanii,  cak. 
kroat.  stud,  iftsg.  13. 

KRELO,  n.  vidi  krilo.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,ala')  i  u  StuU- 
cevu (v.  krilo  s  dodatkom  da  je  uzeto  u  Mrna- 
viea). 

a.  u  pravom  smislu.  Moguc  mu  dat  krela, 
da'  bi  mu  orlova.  D.  Barakovic,  vil.  31.  Pod 
kreli  od  lava  (mletackoga).  60.  Z  grada  se  ne 
smi  van,  ni  mnozi  ni  jedan,  van  ptica  pod  kreli. 
75.  Anjeli  kakono  diti6i  s  kreli.  I.  T.  Mrnavic, 
ist.  81.  Orlova  krela.  B.  Krnaruti6  14.  Viditi 
piplice  materinimi  krelmi  pokrivene.  A.  Vitajic, 
ist.  308.  Kao  krela  jur  razkrili  bijela  jedra. 
ostan.  259.  Pak  svoja  krela  put  stana  napravi 
(piela).  410.  Krelo  ,ala',  pi.  krela.  D.  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud,  iftsg.  8. 

b.  u  metaforiikom  smislu.  Jor  suiice  na 
nebi  jur  skupja  sva  krela.  D.  Barakovic,  vil. 
1.50.  —  Ladje  krela  sve  jimihu.  344.  —  Ziviti 
pristase  svi  grada  pod  kreli.  145.  Ter  crikvi 
pod  kreli  s  virnimi  pristaje.  jar.  112.  Pod  tvo- 
jega  sincom  krela  ti  me  siiiti.  A.  Vita}i6,  ist. 
48:1-.  —  Da  se  uece  mrtvi  stanit  pod  te  vode 
slano  krelo.  M.  Gazarovic  40.  —  Ki  poganom 
ubi  zmaja  krivim  bogom  slama  krela.  D.  Bara- 
kovic, drag.  363. 

KRElf.A,  /.  naj  cesce  samo  pi.:  kre|e,  vidi 
skrge.  —  Prema  pol.  skrzele  va^a  da  postaje  od 
praslavenske  osnove  skrel-  ill  skrel-,  vidi  i  krilo. 
—  U  Vukovu  rjeiniku:  po  naj  vise  pi.  kre}e  ,dio 
iisohohren'  ,  branchiae',  cf.  Skrgo. 

KRE^jU&T,  /.  u  Vukovu  rjecnika:  vide  krjust. 

1.  KREl^UT,  /.   vidi  2.  krelut. 

2.  KRELUT,  m.  vidi  krilo.  —  isporedi  I  kre- 
juti.  —  Ima  i  u  nslovenskome  jeziku  kreljut  zen- 
skoga  roda.  —  U  nalemu  je  jeziku  jamaino  bila 
osnova  na  i,  ali  vec  i  od  naj  starijih  primjera 
gotovo  je  svagda  muskoga  roda.  —  U  M.  Maru- 
lica  instr.  pi.  krelutmi.  17  ne  zna  se  jeli  zen- 
skoga  roda  Hi  je  naiiiien  po  deklinaciji  osnova 
na  i.  A.  Dalmatin  ima  dual  dvi  kre|uti  (nov. 
test.  2,  192)  zenskoga  roda,  ali  opet  pod  krejute 
(1,  36t>,  matth.  23,  37.  viro  iiti  ni^tivyui.  sub  alas) 
mu§koga;  nejasno  je  pod  krejuti  (1,  108b.  luc. 
13,  34)  gdje  je  lat.  sub  pennis,  ali  je  griki  isto 
kao  kod  predasnega,  te  se  ne  zna  jeli  instr.  Hi 
ace;  kod  sest  kreiuti  (2,  179)  moze  biti  i  muski 
i  zenski  gen.  pi.  (po  deklinaciji  osnova  na  i).  IJ 
Aleks.  jag.  star.  3,  234  ima  instr.  pi.  krejuti, 
dakle  m.;  na  str.  24G  aoc.  pi.  krejuti  moze  biti 
zrnsko  i  musko.  U  Nauk  brn.  17a  ima  s  jednim 
krejutem  (po  dekl.  na  i),  dva  krejuta,  krijut  (va]a 
da  treba  citati  krejut)  desni  i  livi,  sve  muskoga 
roda,  t''  ce  biti  istoga  i  ace.  pi.  krejuti.  47:''. 
Sumnivo  je  pod  krejut.  J.  Armoluiic  26,  i  u  Mi- 
kafinu, Bjelostjencevu,  .Jambresicevu  rjeiniku;  u 
drugijem  je  m.  U  nase  je  vrijeme  u  Istri  mus- 
koga roda:  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  '29,  ali 
i  zenskoga :  Onoj  tifiini  od  lane  sopet  su  uarasle 
krejuti.  Nasa  sloga,  god.  15,  br.  35.  Frimjeri : 
na 'krejuti.  Osvetn.  3,  8;  u  krejuti.  4,  20;  kre- 
Jutmi.  Zbornik  zak.  1866.  370  zenskoga  su  roda, 
i  va^a  da  su  Hi  pisci  nacinili  prema  nsloven- 
skome. C'udnovat  je  oblik   krejuta  u  ovije.m   pri- 


2.  KRK,I,.UT 


r>02 


I.  KRKMKN 


injerima  jednoga  pisea  fakavca  xviii  vijeka : 
Vos6ena  krojuta  kra|a  no  poma/u.  M.  Kuha6evi6 
l.'!7.  Kot  oral  po  zrakti  kre)uta  razSiri.  154. 
Ireba  li  poiinsliti  ua  krejuto,  n.  Ho  tcsko  maze 
biti  (jamaino  je  dvi  krejuti  u  A.  Dalmatina  len- 
skitga  roda,  vidi  sprijeda),  Hi  je  pisnc  imao  u 
jximeti  dva  krejuta,  })a  napisaa  dual?  —  Od  xv 
i^ijeka  goluvo  saiiw  n  cakauaca.  a  izmedii  rjei- 
nika  II  Mikafinu  (krelut,  krilo,  leto  ,ala'),  u  Be- 
Unit  (,ala  oveio  ascolla,  membro  col  qualo  vo- 
lano  gli  uccelli'  ,ala'  57"  s  primjeioin  pisca  Iva- 
niiievicaj,  u  Bjelostjenccvu  (krejut,  perut,  krilo 
,ala'),  u  JambrrsUevu  (,ala'),  u  Voltigijinu  (,ala, 
ascella'  ,fiugel'),  M  Stuliievii  (,ala'). 

a.  «  pravome  amislu.  Kako  kokos  skiipla 
jitice  svoje  pod  ki-e|ute.  Zadar.  lekc.  I.  matth. 
'23,  i?7.  Kakono  kokoS  skupja  piplice  svojo  pod 
krejute.  Bornardin  11.  Krv  istocona  golubu 
is  pod  krojuta  desnoga.  Naru6n.  24'>.  I  eto  vidih 
vaj,  gdi  jedaa  prijuti  i  jidoviti  zuiaj  krili  ga 
kre|uti.  H.  Lucii^>  218.  Kakono  kokos  .skupja 
piscence  pod  kroluto.  Anton  Dalrn.,  nov.  te.st. 
1,  36''.  matth.  23,  37.  Koliko  krat  .sam  hotil 
skupiti  sinove  tvojo  kako  ptica  gi'iizdo  svoje  pod 
krojuti!  1,  1081).  luc.  13,  34.  Cetiri  zviri,' vsaki 
od  liila  imijase  Sest  krejuti  okolo  sebo.  2.  179*. 
apoc.  4,  8.  Bani  biso  zeni  dvi  kro]uti  kako  ve- 
likoga  orla.  2,  192a.  apoc.  12,  14.  Nozuiernimi 
krejuti  Lucifer  polepetavgi.  P.  Zorani6  9''.  ,Tnr 
krejut  jedan  zmaju  odkrenul  je  (Mihovil).  7&>. 
Na  hejmih  vasiliskove  roge  sa  aspidovirai  kre- 
juti nositi  rece.  Aleks.  jag.  star.  3,  234.  Vse 
zeno  te  .krejuti  iraihu  i  nohte  velike.  24G.  Perje 
ga  prikrije  orlova  krejuta.  D.  Barakovic,  vil.  37. 
Pod  krojuti  svitla  lava  (mletaikoga).  189.  Otvori 
krejute,  pitoma  pavioe.  269.  Krejuta  hitroga. 
jar.  20.  Nikomu  (stvorenju)  letenje  u  krejutih 
(poda  Bog).  F.  Glavinic,  cvit.  32.51).  Dva  kre- 
juta vrhu  glave  drzase.  336^1.  Hotili  su  vi§e  le- 
titi  nego  su  jili  I'lihovi  krejuti  mogli  uzdvignuti. 
A.  Georgiceo,  pril.  56.  Kako  soko  kad  krejute 
za  poletit  svoo  razkrili.  I.  Ivanisevic  193.  Pod 
krejut  i  pera  zgrabi  ga  smrtni  zmaj.  J.  Armo- 
lusic  2G.  Rad  bi  casom  priplut  more,  polijetati 
bez  krejuta.  J.  Kavaiiin  63a.  Setka  mu  je 
(prmkom  orlii)  srjed  krejuta.  288''.  Sjeme  lie- 
zino  (travurine  i  drace)  po  vjetru  se  u  zrak  po- 
di^e,  bas  kao  da  krejuta  (gen.  pi.,  pisano  kre- 
lutah)  imade.  I.  Jablanci  73.  Kad  nostaiie  kre- 
lut, kak  ce  se  letiti?  M.  Kuhacevic  102.  Ali 
mi  daj  krejute,  da  bi  letil  uza  te.  Jacke.  80. 
Pticica  b'  letila,  da  b'  krejut  imala.  102.  Mesto 
ruk  krejute  imala  je  vrazje.  166.  Ter  je  oro 
razvio  krejute.  Osvetn.  7,  28.  Glava  je  Mer- 
kura  providena  krilatom  kaeigom  a  noge  kre- 
jutmi.  Zbornik  zak.  god.  1866.  370.  —  Metafo- 
ricki.  ^.ubav  iraa  dva  krejuta:  krijut  (cUaj 
krejut)  desni  jest  jubav  Bozja,  a  livi  jubav  iskr- 
nega;  nijedan  clovik  ueCe  moci  s  jedfwjim  kro- 
jutem  uzletiti  na  nebo.  Nauk.  bra.  17".  No 
prostri  krejuti  od  oholosti.  47*.  Koje  (sunce) 
zlatimi  tvojimi  krejuti  u  visinu  se  zdvizes.  F. 
Vranfic,  ziv.   10. 

1»_.  kao  augmentativ.  —  //  Belinu  rjecniku: 
,alaccia,  ala  grande'  ,ala  magna'  57".  —  nepo- 
uzdano. 

c.  u  prenesenom  smisiu,  kao  kraj  ili  obod 
koje  tjelesne  Hvari,  ako  je  iole  sliciin  pravome 
kriht,  vidi  kod  krilo. 

a)  na  klobukii,  obod,  krilo,  leto.  —  Na 
Rijeci.   F.  Pilepic. 

h)  na  zapadno  evropskom  odijelu  mmkom, 
kaputu,  fraku  itd.,  shut,  leto.  —  Na  Rijeci.  F. 
Pilepic. 


r)  ti  jednoga  pisca  xv  vijeka  o  ohlakii, 
kraj,  obod(?).  Kako  kad  tmastima  krejutnii  oblak 
gust  prikriv  nebo  dima,  miga,  gromi  u  bust.  jM. 
MaruliA  17. 

>f)  dio  od  vojske,  vidi  kod  krilo.  —  U 
Bjeliistjenlevu  rjecniku:  krejut  vitezov  ,ala  equi- 
tum,  cohors  turmalis,  turma  1.  spira  equitum'. 

(I.  u  mi'taforiikom  i  prenesenom  smisiu, 
obrfina,  ukrife,  zaHita,  vidi  kod  krilo.  Da  pod 
krojuti  kriposnimi  vasimi  od  svakoga  zloricna 
jazika  zakloiien  biti  6u.  P.  Zoranic  ii.  Pod  sjo- 
nom  od  tvojijeh  krijela  i  krejuta.  B.  Ka5ii^,  nasi. 
207.  Primi  ju  (,  Vilu',  knigit),  moju  to,  .  .  .  pod 
tvojo  krejute.    D.   Barakovii,  vil.   19. 

c.  iudnovato  je  preneseno  znaiene  ii  Istri, 
gdje  se  kazc  iefadetu  za  pogrdu  ili  rug.  ovako 
je  i  u  nslovenskome.  Krejut  ,ala ;  homunculus'. 
D.  Nemanio,  6ak.  kroat.  stud.  29. 

KRE^jUTAC,  krejuca,  hi.  dem.  krejut.  —  U 
nase  vrijeme  u  uyarskijeh  Hrvata.  SiromaSka 
ptica  ka  krojuca  nima.    ,Tacko.  92. 

KREJ^UTAST,  adj.  u  kojega  su  kre(uti,  krilat. 

—  Od  xvm  vijeka,  a  izinedu  rjecnika  u  Bjelo- 
stjenccvu (krejutast,  krilast  ,alatus')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Jambresicevu  (,alatus'),  u  Volti- 
gijinu (,alato'  .geflilgelt'),  u  Stulicevu  (v.  krilast). 
Od  krojutastih  zivina.    I.  Jablanci  146. 

KREJUTI,   m.  (Hi  f.?j   pi.  vidi  skrge,  kreje. 

—  Jamaino  je  pi.  od  krejut.  —  U  Vrancicevu 
rjecniku:  krejuti  od  ribo  , branchiae';  u  Mika- 
linn:  krejuti,  brance  , branchiae';  u  Bjelostjen- 
ccvu: krejuti  ribje  , branchiae,  pinnae  1.  pinnulae'; 
((  Jambresicevu:  krejuti,  ali  ribje  cejusti  ,bran- 
chia';  u  Stulicevu:  krojuti  ribni  ,branchiao'.  — 
Kako  se  vidi,  u  Bjelostjenievu  je  rjeiniku  zen- 
skoga  roda,  a  u  Stulicevu  muskoga,  po  drugijem 
se  ne  zna  rod,  prema  krejut  moze  se  pomisliti  da 
je  obicniji  muski. 

KRE^UTIC,  m.  dem.  krejut.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri,  gdje  ima  i  znacene  kao  krejut  pod  e. 
Krejufic  ,ala;  homunculus'.  D.  Nemanic,  fiak. 
kroat.  stud.  63.  i  s  drugijem  akcentom :  kre- 
jutic.    57. 

KREM,  kremena,  m.  vidi  kremon. 

KREMA^,  Kremja,  m.  rus.  KpcM.it,  gorni  grad 
u  Moskoi.  —  U  pisaca  nasega  vremena  i  u  Ive- 
kovicevu  rjecniku.  Izide  u  Krema).  Vuk,  zitije 
D.  A.  Emanuela.  10.  Skupi  se  sve§tonstvo  u 
Kremju.    D.  Danicic,  sluzb.  bo2.  355. 

KREMANAC,  Kroraanca,  m.  covjek  iz  Kre- 
mana  (vidi  Kromna).  J^.  Stojanovic.  —  Akc.  se 
mijcna  u  voc. :  Kremance,  Kremanci,  i  u  gen.  pi. 
Kremanaca.  —  T  kao  prezimc  (u  na.se  vrijeme). 
Stevan  Kremanae.    Rat.  320. 

KREMANIT;  vidi  kremenit. 

KRKMANSKI,  adj.  koji  yiripada  Kremnima 
(oidi  Kromna).  Kremanska  (opstina).  K.  .Jova- 
novic  161. 

KREMASTIGA,  /.  mjesno  ime  xiv  vijeka,  vidi 
u  Daniiicevu  rjecniku:  Kremastica,  u  solu  ko- 
jomu  je  ime  ,Jelene§oi'  bjeso  ,niva  Kremastica' 
crkve  treskavacke.    G(lasnik).  13,  371. 

KREMEOAK,  krom^cka,  m.  kao  plocica  Ho  se 
zvace  ili  sisa  za  kasa],  nacinena  od  secera  ijeima 
ili  drugoga  cega,  te  je  slicna  kremenu.  —  I'prav 
je  dem.  kremon. —  U  Vukovu  rjecniku:  ,katarrh- 
zettel'  .s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu. 

1.  KREMEN,  kremena,  m.  silex  (Acidum  sili- 
cicum),  tvrdi  knmcn,  iste  sastavinc  kao  hjelutak, 
Ho  se  upotreblava  od  davnina  za  kresane  vatre 
ognilom.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  taki  je  u 


1.  KKEMEX 


KRKMFONI,  e.  a). 


ostalijem  jxidezima,  Offim  nam.  i  ace.  sinf).,  loc. 
sing,  kremenu,  ijen.  pi.  ki'em(5na,  dat.,  lusty. .  loc. 
pi.  kremeiiima.  —  O.iiiooa  Je  prasldoeiiska  kro- 
men,  ii  praslavenski  ji:  nnin.  sini/.  bin  kreiuy.  — 
Da  Ji'  praaliiuenska  rijei,  vidi  sc  pu  sUloo  kroray, 
CMS.  K'|MMiiii..  ces.  ki-em,  kfeinen,  pol.  kvzemioii, 
pa  ima  i  lit.  krams  (Miklosic).  —  Oblici  sa  ja- 
macno  bili  kao  kod  kaiuon  (vidi  1.  kamon,  I), 
ali  se  nalazi  jos  samo  nom.  sin//.  krSm  (isporedi 

1.  kamon,  I,  1,  c)  u  Criioj  Gnri;  naj  stariji  ohlik 
kremi  saiiui  jedun  put  u  pisca  eakaoca  xvii 
rijekd,  vidi  treci  primjer  kod  b,  a),  i  tii  ]<■  nkr- 
neno  i  (miUainpano  je  kain'  s  apostrofom)  pnd 
vokalom;  u  knizi  pisaiioj  crkoeiiijein  jezikom  iiiin 
i  loc.  sing,  s  naslaokom  i  (nidi  naj  prui  itriinjrr 
pod  b.  a)).  —  S  nom.  sinij.  kreinon  ii  Mikrijinii 
rjei^niku  (,silex'),  «  Belinii  (,3olce,  spoeio  di  piotra 
durisaima'  ,silex'  600*;  ,piobra  focaja'  ,pyritos' 
5641'),  ({  J}jelostjenievii  (kod  karaen :  kainoii  /.ivoc 
ali  drugi  iz  kojega  so  ogeii  kreso.  kroraon  .clialix, 
pyrites,  Iapi3  vivus,  ig-iiiarius'),  u  Voltiijijinit 
(grijeikom  kromei-  ,fooaja'  ,feuer3toia'),  n  Stiili- 
cc.vu  (,siIox'),  u  Viikovu  (,der  feuei-oteiir  .pyrites'). 

—  oblik  krem  izmedti  rjeinika  iiahodi  ne  ii  Vn- 
kovu:  (u  Criioj  Gori)  vide  kromoii,  a  n  priiiiji-rima: 
S.  ^jubisa,  prip.  270;  Srp.  zora.  .nod.  2,  sv.  1,  str. 
8.  —  Treha  dodati  radi  I'lekijeli  iiriinjfrii,  da  se 
prije  mislilo  a  i  sada  iMi^a  da  rri-uia  naroda 
misli,  kao  da  oatra  stoji  a  kremenu  i  ijoni  se 
napoje  krestiiiein,  a  ne  da  .•>•■  iiadn  od  iidarca 
HSjn. 

a.  Hopee.  I'leki  piiinjeri  iiiozebiti  /inpailajii. 
pod  b,  n).  1  u  kromoii  pritvrdi  svoj  s«  tnip  sa- 
tvori.  M.  Volrauio  2,  120.  Kako  iziiiit.ra  kr^nioii 
kami  vazda  gori  a  iz  van  stiiie.  A.  Giibiauovic 
151.  U  kreinenu  oifaii,  ii  Petru  o^ai'i  dulia  sve- 
toga.  S.  Margitic,  t'al.  37.  Ivaa  liata  kaji  ko 
grad  vrli  kremena  sjase  zdrakom  od  pleiutina.  .1. 
Karaiiin  ll-i*.  Iz  tavna  kremena  i  .studona  fo- 
lika  porada  se  goruca  vaU'a  i  sjajna.  K.  Lastrir, 
tost.  279b.  Kako  su  tilo  mqje  kako  kriinion  bici 
i  raamuzama  kresali.  D.  Rapic  29i.  No-ki  mislo 
da  vino  na  kremeii  udara.   P.  Bolic.  vinod.  I,  2  1!>. 

b.  kao  mala  ietceroaglaUa  plocica,  knja  se 
ttdara  nadom,  i  tako  se  krese  entra 

<l)  uopce,  kad  se  krcmmi  drzi  a  ji'dnoj  ruci 
s  trutoin  Hi  driifjijein  cim  sto  se  hoee  zapatiti  a 
u  druyoj  nado  (ognilo)  kojije.in  se  krese.  Ogiii'ib 
s'bkrbveni  vi.  kremoui  (-e-  stoji  s  toqa  sto  pisar 
mijesa  e  i  o)  zelezomi.  izgonitb  so.   Stofanit.  star. 

2,  284.  Kremen,  ognilo  i  trad.  M.  Divkovii';, 
bes.  SiOli.  Kako  krem'  ogiiilom  naporno  gdo 
krese.  D.  Barakovic,  vil.  281.  Za  mo  plauiou  iz 
kremena,  drvo  iz  gore  vadi  zima,  I.  (jundulio 
245.  Ognilo  udara  liroraen  i  v.adi  vatru.  M. 
Radnic  458*1.  Kako  iskro  iz  kroruona  pospii  i 
vatra,  kako  se  masatom  udari  ...  F.  Lastrii''. 
ned.  219.  Blagosov  vatro  iz  kremena  izki-osano. 
I.  Velikanovic,  iiput.  1,  191).  Iz  kromona  ogau 
ukrosati.  J.  Rajic,  pouc.  2,  45.  Trazi  ognilo, 
krem,  usjeku,  sumpor.    lS.   ^ubisa,   prip.  270. 

h)  u  spravi  na  slarijeiii  puskania  za  upa- 
livane  pralia.  Prigladajte  puskam  kromonnvo. 
Nar.  pjes.  juk.  297.  Hazur  pnska.  boz  kremoiia. 
Nai\  j'osl.  vuk.  339.  (Ornogorski)  n.TVod  zivi  na 
kremenu  od  pusko.  S.  LubiSa,  prip.  12(>.  Oha 
kremena  skoce  iz  olovnice,  a  pusko  izdadu.    180. 

—  I  oroj primjer  pripada  amo  gdjc  kremoii  stoji 
kao  materijalni  supstantio,  ali  ziiaci  gotoee  kre- 
mene  za  pusku :  Oja-aviti  praha  i  olova,  iz  Si- 
listre   ostroga   kremena.     Nar.  pjes.  vuk.  4,  313. 

c  radi  trrdine  kremena  i  negore  osobine  (po 
narodnoin  niis{enii)  da.  je  pun  vatre,  upotrelilaf.i 
ga  narod  u  govoru  kao  uzor  snage,  zdrac^i  ltd. 


Frisak  kao  kremen.  Nar.  posl.  vuk.  339.  Ziv 
kao  krem.  Srp.  zora.  god.  2,  sv.  1,  str.  8.  Bio 
sam  zdrav  ko  kremen.  M.  Pavliuovii,  rad.  15i). 
2.  KREME.V,  m.  mjesno  ime,  iiprav  je  iine  br- 
dima,  te  ce  biti  ista  rijec  sto  1.  kremen. 

ii.  u.  Hrratskoj.  —  U  Vukoca  rjeiniku :  pla- 
niua  u  Kvbavi.  —  brdo  u  sliinskoj  rogementi  i 
na  liomu  crkva  sv.  .Vikolo.  —  Vrh  izmodu  Bnivna 
i  itazina  u  Lici.  M.  Medic.  —  Kremen  gnriii  i 
dniii,  diKi  sela  u  Hrratskoj  a  zupaniji  modrusko- 
rljei^koj.  Razdijej.  54.  —  Od  xvii  vijeka.  Kremen 
grad  na  Hrvatib.  P.  Vitozoviii,  kron.  191.  — 
Amo  pripadajii  i  ova  dea  primjera :  Kad  spa- 
dose  u  Kremoa  dolirui.  Nar.  pjos.  juk.  32  1.  Kad 
su  Turei  Kremen   porobili.     11.!. 

l».  ((  Srbiji.  II)  planina  ii  nkrui/n  toplickom. 
M.  D.  MilicBvie,  kraj.  srb.  ;)50.  —  h)  brdo  u 
Zaovinama,  u  okrugu  uzickom.    I^j.  Stojanovio. 

KREMK-VAG,  Kromthica,  m.  mjesno  ime  (aprao 
dein.  kromeu,  ali  nemnm  primjera  za  ooakovo 
znacene). 

JI.  zaselak  a  ller'-eijorini.  Soliom.  lieroeg. 
l.S7;S.    108. 

I>.  ((  Hrratskoj  (kajkacski  Kromenec),  za- 
selak u  ziipaniji  zagrebaekiij.  .Schora.  zagr.  1875. 
202. 

f.  H  Sriiiji.  ti)  planina  u  okriigu  jagodin- 
skom.  M.  D.  Milifiovic,,  srVi.  170.  —  >>)  mjesto  u 
okrugu  kruieraekoin  Niva  u  Krouioncu.  Sr.  iiov. 
1875.  779.  —  r)  mj"sto  ii  okrugu  valerskom.  Niva 
u   Kromoncu.    \HtVi.  5U5. 

KRKMEN.-VST,  adj. 
menti.  ~  U  jednoga  pi 
medii  rjeinika.  u  Slulii 
Noka  kreraenasta  zom| 
KRiaiEXAV.  adj.  -■ 
HZ  kromnnast. 

KKEME.VCI.JA, /.  norar.  (uopce?  Hi  neki  oso- 
bili?  zlatni?).  —  Drugi  dio  od  rijeci  kao  da  je 
od  nem,  miinze.  te  raj,a  da  postaje  od  nem.  cou- 
rantmiinze.  —  S  lino  u  jednoga  jiisca.  Slaoonca 
.Kviii  njeka.  Zavitam  so  da  ^.u  ubozim  razdiliti 
sto  kromeucija,  ako  moj  otac  od  bolesti  ozdravi. 
I.  Velikanovic,  uput.  1,  i;i2.  Ua  bi  tko  sto  kre- 
raonoija  ukrao,  mlogo  voco  sagrisio  bi,  nogo  da 
bi  saruo  jednu  kromenciju  ukrao  ;  ako  bi  oni 
broj  zlatnih  kroinenoija  ukrao  od  covika  siro- 
uiaiia.  mlogo  tezji  munio  bi  grill,  nogo  da  budo 
ukrao  od  bcgatca   volika.    3,   W5. 

KitlCMKNCAK,  kremonoka,  in.  vidi  kromoncio. 

—  I'  nasr    rrijenie  u    ugarstijrli   Mr  rata.     Mono 
su  jiinaka  'z   kromoiicka  'skro<ali.    Jacke.  40. 

KltKMKNClC,  III.  item,  kremen  (uprav  dem. 
kroniPiKu-.  eidi  Kromonac).  —  U  Vukovu  rjec- 
niku. 

JCREMEXOlXA,  /.  augm.  kremen.  J.  Bogda- 
novic. 

KREMEXf,  adj.  silicons,  koji  .se  .laMoji  iz 
kreiwiia.  —  Poslaje  od  osiiore  kremen  nastarkom 
i.n,  tr.  bi  pra.-ihirrnski  oblik  bio  kremoni.n-i. ;  poilo 
i^paiie  u,   II  na.iem  j'  ziku  oil  dra  n  o-itaje  jediio. 

—  liijec  je  prwilareiiska,  isporcdi  rus.  i;iirMiiiHi.[ii. 
ri's.  kiomouny,  po^.  krzomenny. 

a.  u  pravom  smislii.  Kam  kromoni.  I.  Dor- 
die,  pjesn.  212.  Ki  je  meui  sazgal  kremenu 
kiiku.  Nar.  pjes.  istr.  4,  10.  Tavan  iz  "kruglog 
kromeiiog  peska  slo/.on.    P.  Bolic   1,   101. 

b.  iiietaforicki,  o  celadetu,  trrd  kao  kremen, 
jak,  cerst.  Ali  nas  kromoni  Arbanas  uprcgao  n 
intove  dva  zerava.    M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  01. 

(•.  kod  mjesnijrh.  imeiia. 

It)  Kremena   Gorica,  mjeslo    u    llrealskoj. 


kojemii  ima  innogo  kre- 
I  nasega  vremena,  a  iz- 
■11  (.silicibus  abundans'). 

,M.  Pavliiiovic,  rad.  20. 
HO  11  Stiilieenu   rjecniku 


ICRF.MRNr, 


n). 


—  U  latinskiim  gpumeniku  xiii  vijeka.  .Prima 
ineta  sivncti  Goorgii  incipit  de  Cremoua-Gorica'. 
Mon.  op.  znjfv.  tUalc.  1,  118.  (12r)8). 

h)  Kremena  iiva,  zaselak  u  Hercegovini. 
Scliom.  ragus.  1876.  59.  ne  znam  ji'U  isto  sto 
Kremoni  Do,  vidi  c). 

r)  Eromeni  Do,  znselak  u  Hercegovini. 
Statist.  bo3n.  12!1.  —  isporedi  b). 

KREMENICA,  /.  ime  sdu  tt  Srbiji  u  okrugii 
pirutskom.    M.  D.  MiliAavid,  kra|.  arb.  234. 

K1vEMENi6aNI,  III.  pi.  ime  pleinenu  u,  opiini 
Pulicu  u  Ddlmaciji.  —  Akn  ima  jednina,  oblik 
jnj  je  Kivmenifi.inin.  —  xiv  vijeka.  Ima(  ju)  biti 
tri  sudci  zakletveni  o(d)  trih  (ple)men:  Jedno  od 
RiSemiri.  drugi  od  Limi(c).  a  treto  (od)  Kreme- 
niCani.  Stat.  po).  ark.  .5,  243.  S  vo)om  svega 
brastva  Kremoniftanih.    302. 

KREMENICKI,  adj.  koji  pripada  Kremeniei. 

—  U  nase  vrijeme.  U  11  sati  otet  je  klisurski 
poloXaj  a  u  12  kremenifki.    Rat.  IH. 

KREMENIC,  m.  prezimc.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  segn.  1871.  83. 

KREMENTJA,  /.  Hi  porrz  iMi/iee,  Hi  nekakav 
osobiti  porez.  —  IJ  nase  vrijeme  u  Bosni.  Bozja 
vjera!  i  skoro  smo  makli  hraiiiteje  iz  jarinova 
prve,  dok  siuo  car.sku  kremeniju  dali.  Osvetn. 
1,  22.  S  toga  traga  mabnuli  so  Tund,  pa  na 
brdska  sela  najahali,  po  nih  rezu  dvijo  kreme- 
nije,  al'  i  tamo  gore  nabasali,  vele  judi:  ,NiJ6 
kremenije,  rade  djecu  u  vojnike  damn,  no  za 
otkup  blago  posmioamo'.    5,  25. 

KREMENIS,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okragu 
ernorijeckoin.  iSfiva  na  Kremenisu.  Sr.  nov.  1874. 
415. 

KEEMENISTE,  v.  mjestu  pimo  kremena.  — 
U  Stiilicevu  rjecnikii:  , locus  silicum'.  —  I  kao 
ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  rudnickom.  Niva 
11  Kremenistu.    Sr.  nov.  1873.  227. 

KKEMENIT,  adj.  pun  kremena,  Hi  u  kojemu 
ima  kremena,  Hi  koji  .se  sastoji  iz  kremena  Hi 
kremena.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
3Iika(inu  (kremeniti  ,sicilibus  planus')  u  kojemu 
se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (,luogo  di  pietre 
focaje'  ,pyritibus  plenus'  564'< ;  kremanit  Sto  stoji 
jamacnu  stamparskom  grije§kom  mj.  kremeiiit 
,di  selce'  ,silieeus'  660*),  u  StuUcevu  (v.  kre- 
menast).  Kremenitu  zeniju  miluje  (vinograd). 
J.  S.  Re}kovic  76. 

KREMENITAST,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjec- 
niku:  V.  kremenast. 

KREMENITAV,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjee- 
niku:  V.  kremenast. 

KREMENIV,  adj.  samo  «  StuUcevu  rjecnika: 
V.  krpmenast. 

KREMENOVir,  m.  prezime.  —  V  nase  vrijeme. 
Sava  Kremenovio.  Nar.  pjes.  petr.  1,  3.i5  (medu 
predbrojnicima). 

KREMENSKI,  adj.  koji  pripada  Kremenu, 
vidi  2.  Kremen,  a.  Kad  su  Turci  Kreiuen  po- 
robili,  kremenskoga  kra|a  pogubili  .  .  .  Nar.  pjes. 
ink.  413.  Kad  su  bili  uz  poje  kremensko  .  .  . 
418. 

1.  KREMfeNACA,  /.  puska  na  kremen.  —  U 
naSe  vrijeme  u  Lici.  Staru  pusku  ua  kremen 
zovu  jkremeiiacom'.  J.  Bogdanovi6.  —  MisUin 
da  sam  cuo  i  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

2.  KREMENACA,  /.  ime  mjestima  u  Srbiji. 
a)  u  okrugu  kragujevackom.  Niva  u  Kremoiiafii. 
Si-,  nov.  ISfiS.  175.  —  h)  u  okrugu  krajinskom. 
Niva  u  Kremenafti.    1874.  287. 


t  KREMSKl 

KREMElifAK,  kremeMka,  m.  va\a  da  uprav 
znaii:  kamen  Sto  se  sasto,ii  iz  kremena  iU  u  ko- 
jemu je  mnogo  kremena.  —   U  naie  vrijeme. 

a.  va\a  da  je  pravo  znaiene  it  ovom  pri- 
mjeru :  Na  jedan  kraj  mu  se  desilo  kremohaka, 
pa  kad  se  pec  ugrijala,  kremene  popucalo.  M. 
Pavlinovii,  rad.  24. 

b.  kao  mjesno  ime,  Kreraeiiak.  Bred  na  Savi. 

—  Orohovica  u  Xagorju.    D.  Hire. 

c.  u  prenesenom  smislu,  ie\adc  inrsto,  jako 
(u  moralnom  smislu).  Bio  je  poSteiiak  i  kre- 
meiak.    M.  Pavlinovic,  rad.  46. 

KREMEI^TE,  n.  coll.  kremen.  —  isporedi  ka- 
raerie.  —  Mogla  bi  biti  praslavenska  rijei,  jer  i 
u  ieSkom  jeziku  ima  kremoni.  —  U  nasemu  se 
javfa  od  .'cvii  vijeka;  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(,die  fouersteino'  ,pyritae').  Svrhu  rijeka  Bag- 
datskijo  ondekar  so  posadismo,  i  placuci  spomi- 
nasmo  so  od  tebe,  o  Sionu  .  .  .  Na  kremenu  koje 
bijaso  nasred  Bagdata  objesismo  nase  sprave  od 
spijevai'ia.  M.  Radnic  121'*.  psal.  136.  1 — 2  (pisac 
je  proiitao  ,silicibus'  mj.  ,salicibu3;  a  , Babylon' 
mu  je  Bagdat).  Ponifie  mu  (sijacu)  stijene  i  kre- 
meiie.  Osvetn.  1,  2.  Dvije  puske  male  Sto  mu 
klete  bez  kremena  pale.  2,  1-52.  Pa§a  je  davao 
praha,  olova  i  kremena.  S.  l^jubiJa,  prip.  155. 
Kad  se  peo  ugrijala,  kremene  popucalo.  M.  Pa- 
vlinovic, rad.  24.  —  OrijeSkom  u  mnoiini.  Obe 
one  brez  kremena  (.kremenjah')  pale.  Nar.  pjes. 
juk.  167. 

KREMER,  m.  vidi  1.  kremen.  —  U  Voltigijinu 
rjedniku:  ,focaja'  ,f6uorstein'.  —  Jamacno  je  po- 
greSka,  ako  i  nije  stamparska  (,kremer,  ra',  dakle 
dva  puta  stoji  r  mj.  n). 

KREMI,  vidi  1.  kremen. 

KREMICAK,  kremicka,  m.  dem.  kremen,  ali 
uprav  dem.  kremik.  —  isporedi  kamifiak.  —  Akc. 
se  mijena  u  voc. :  kremiCku,  kremifiki,  i  u  gen. 
pi.  krfemr6aka.  —  U  Vukovu  rjccniku:  vide  kre- 
mencic.  —  Moze  biti  i  praslavenska  rijei,  ispo- 
redi po].  krzemyczek. 

KREMICI,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
krusevackom.    K.  Jovanovii  132. 

KREMIK,  III.  dem.  kremen.  —  isporedi  kamik. 

—  Rijec  je  praslavenska  (kremyki,),  isporedi 
stslov.  kremyk-L,  po].  krzemyk.  —  Samo  u  jed- 
noga  pisca  cakavca  xvn  oijeka,  i  ujednoga  JDal- 
matinca  xix.  Hi  se  dlitom  izdilajut  u  kremiku. 
M.  Albert!  280.  Mijesaiie  kremika  s  loncarskom 
cr|enicom.    M.  Pavlinovic,  rad.  26. 

KREMIN,  m.  ime.  selu  u  Hercegovini.  Statist. 
bosn.  112. 

KREMNA,  Kremana,  n.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  baiioluckom.  Statist, 
bosn.  37.  (ne  znam  jeli  ovdje  Kremna  /.  sing., 
ali  mislim  da  nije). 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  uziikom.  K.  Jo- 
vanovic  104.  Meni  je  trpbalo  jos  to  vece  stici  u 
Kremna.  M.  D.  Milicevid,  zim.  vec.  190.  Li- 
vada  u  Kremnima.    Sr.  nov.  1861.  20. 

KREMNACA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskom.  Vinograd  u  Kremnafii.  Sr.  nov. 
1875.  134. 

KREMSKl,  adj.  ujednoga  pisca  dubrovackoga 
XVII  vijeka,  po  svoj  prilici  znaii:  koji  pripada 
Krimu  (Krim  se  i  sad  u  Boci  kotorskoj  zone 
Kremija).  Sroe  kraja  kremske  strane  tatarhana 
Oritrijesa.  G.  Palmotic  2,  284.  Kremskoga  su 
tatarhana  Oritrijesa  ovo  sprave.  2,  301.  U  krem- 
sku  (Su  I'lu  di-zavu  vrh  ogAenijeh  kola  odnijeti. 
2,  314. 


KREMUC 

KREMUC,  »».  luiica,  luiina,  neka  bi\ka.  Kre- 
mu6  (KuzmicI,  Kremus,  alliaria  (ParCic),  AUia- 
ria  officinalis  DC.  B.   §ulek,  im.   171. 

KREMU§,  m.  vidi  kremiic. 

KEEN,  krfena,  m.  vidi  hren.  Kren,  raphanus 
sylvestris  (u  mletaSkom  rukopisu),  Armoracia 
rusticana  (Vodopid),  v.  Hren.    B.  §ulek,  im.  171. 

—  i  u  nase  vrijeme  ii  Dubrovnikti.'F.  Budmani. 

—  Kren  divji,  iberide  (u  sinskom  rtikopisu),  Le- 
pidium  iberis  L.  B.  f^iilek,  im.  171.  —  ridi  kod 
hren. 

KEENACKI,  adj.  kaji  pripada  selu  Kirnti. 
Krenacka  (opstinn).    K.  Jovanovic  114. 

KRENDULA,  /,  neka  bi(ka,  lulijec.  Krondula, 
catapuzia  minore,  lathiri  (S.  Budmani),  Euphorbia 
lathyris  L.    B.  Sulek,  im.  171. 

KRENIGA,  /.  jozero  iza  Gorice  pod  Imoskim 
u  Dalmaciji.  Pripovijedaju  da  su  se  tu  prasjoli 
Gavanovi  dvori.    D.  Danicic. 

KRENIKOVIC,  »i.  prezimr.  —  U  iiaxe  orijeiiic. 
§em.  prav.  1878.  90. 

KRENITE^,  Hi.  onaj  ito  krene  (krece,  po- 
miie).  —  U  Vraniicvvu  rjecniku:  , motor';  u  lie- 
linu:  ,motore,  quegli  che  move'  .motor'  .501'';  u 
Voltigijinu:  ,raotore,  movitore'  .beweger';  u  Slu- 
licevu:  v.  kretalac.  —  nepoazdanu. 

KRENKA,  f.  vidi  krinka  (bilka).  Krenka  (Sa- 
bjar),  V.  Krinka.    B.  Sulek,  im.  171. 

1.  KRENTA,  /.  kvaka  (u  bravi)  na  vratima. 
u  Krusevcu.  L.  Rordevic.  —  u  Uzicu.  T.  Ibrovac. 

2.  KRENTA,  /.  sdu  ii  Srbiji  it  ukruija  kne- 
zevackom.    K.  Jovanovic  111. 

KRENTJOE,  n.  djdo  kojijrm  ku  Hi  ito  krme 
Hi  sc  krertf.  —  Slariji  jr  oblik  krenutje.  —  Iz- 
medu  rjecnika  ti  Jilika^inu  (vidi  kod  gaiiuce),  u 
Belinii  (krenutje  ,agitamento,  agitatione'  ,agitatio' 
.52b;  ,moto,  movimento'  ,motus'  .501"),  u  Volti- 
gijinu (krenutje  ,mossa,  movimento'  ,bew6gung'), 
u  Stulicevu  (krenutje  ,motio,  molus'). 

a.  krenuti   znaci   sto  i   ganuti,   maknuti.   — 
isporedi  ganuce. 

u)  u  aktivnom  smiulu,  djelo  kojijein  ko 
krene.  <m)  a  pramm  sinii-tu.  Tuzno  dijete  drugi 
bijeg  od  zivota  ne  davaso  nego  samo  od  ruka  i 
glave  veoma  slabo  koje  krenuce.    B.  Zuzeri  143. 

—  bb)  u  prenesenom,  dulioimom  smislu,  vidi  ga- 
nuce, a.  Ona  koja  svjetlosti  vrhuaravnom  i  s  kre- 
nucima  unutrnijem  bndi  na  dobra  djela.  D.  Basii 
230. 

b)  pasivno  Hi  rejleksivno,  djelo  kojijem  sr 
ku  Hi  sto  krene.  a.<i)  u  praooiii,  tjelesrtum  smislu. 
U  jedno  krenutje  od  oka.  Zboru.  .lO''.  Ako  jo 
vjerovao  u  krenutje  od  letustijeh  zivina.  B.  Ka«i6, 
zrc.  34.  Koje  (suze)  bez  kreuutja  ili  od  ociju  ili 
od  obraza  tocahu  se  iz  ociju.  in.  84.  Raspre- 
mivajuc  hod  i  krenuca  zvijezJa.  S.  Rosa  1153". 
Ali  srce,  ke  no  vara,  cim  doliodne  sluti  cesti, 
Korevskoga  gospodara  svijem  krenuceiii  lioj  iia- 
vijesti.  P.  Sorkocevic.  oSO".  —  lib)  a  pnnesenum, 
duhovnom  smislu,  vidi  ganuce,  b,  /').  A  drugo 
svako  ti  protivno  krenutje,  smisliv  mu  slabu  put, 
na  pamet  no  stavi.  N.  Dimitrovic  81.  Po  ga- 
nutju  i  krenutju  put  liega  (Boga)  uzezenu.  B. 
Gradic,  duh.  6G.  A  to  on  ciriase  s  tolicijem  kre- 
nutjem  od  jubavi.  B.  Kasie,  in.  1.").  Protiv 
zalim  krenutjem  vojevat.  A.  Georgiceo,  nasi. 
13'J.  Krenutja  smiri  od  puti.  B.  Betera,  cut.  53. 
Ja  cijenim  da  ce  u  vrijeme  ove  besjede  muozi 
od  vas  biti  ocucet  razlicna  krenutja.  D.  Basic 
194.  Jakos  prema  odmetnijem  krenucim  mojijeh 
svevola.    L.  Radii   32.     Neuredna   krenuca   mo- 


50.1  KEENUTl,  1,  a,  a)  a,,}. 

jijeh  cucenstva.  9.5.  Ali  ko  je  svjedok  unutr- 
liijeh  duhovnijeh  krenuia,  misli,  pozuda?  A. 
Kalic  1.50.  U  istinu  proisti,  zagledaj,  prokusaj 
sva  ostala  krenuAa  a  nami.  262.  Pod/.isci  no- 
urednijeh  krenuca.  427.  Tim  protivuijem  kre- 
nucima  odoljeti  jer  ne  moze,  gine  rijec  jqj  na 
ustima.    P.  Sorko6evi6  580''. 

1).  krenuti  znaci :  dotaknuti  se  (objekta),  pip- 
nuti.  —  Vala  da  je  ovako  znacene  u  ovotn  pri- 
mjeru:  Veliko  stete  i  zla  koje  su  u6inilo  (zene) 
dusama  liih  pogledi,  hodora,  govorenjem  i  dru-~ 
zijem  stvarima,  i  krenutjem  od  nih  uepootenijeh 
i  sramotnijeh  telesa.    I.  Drzid  406. 

KEENUSTVO,  «.  vidi   krenuie.   —   Is/Jn?o   je 
t  ispred  St.  —  If  Stulicevu  rjecniku  uz  krenutje. 

—  nepoazdanu. 
KRENUTI,  krcnem,  /;/.  uiiniti  da  stu  ne  ostane 

na  mjestu  gdjc  je  du  onda  bilu,  maknuti,  po- 
maknuti  (druyo  znacene  vidi  kod  2).  vaja  da  je 
kao  stu  Miklosic  misli,  naj  starije  znaiene  bilu  : 
okrenuti,  obrnuti.  —   -e-  stoji  mj.  negdaSnega  (•. 

—  Ake.  kaki  je  u  praez.  taki  je  u  impf.  kreiiah 
(koji  je  pozne  neohican,  ima  samo  krenaso.  F. 
Vrancic,  2iv.  49)  i  u  part,  praet.  pass,  kreniit ; 
u  ostiHijem  je  ublicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
oblika  aurista  krijtoh  (vidi  da(e).  —  Bijec  je 
Mara,  isporedi  stslov.  kr.Mi:jti,  rus.  ivpan^'Th  (pise 
se  i  KpenfTh).  —  Korijen  je  kreut  (vidi  kod  kre- 
tati);  t  ispada  ispred  n,  ali  moze  ostati  u  aor. 
bez  nu,  te  su  za  ovo  vrijeme  doa  oblika  krt5nuh 
i  krotoh  (kretose.  Nar.  prip.  vuk.  60—61;  C  Da- 
nicic, is  nav.  3,  1 ;  sud.  20,  33).  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vrancicevu  (,mov6ro'),  u  Mikalinu  (kre- 
nuti, ganuti  ,moveo'),  u  Bi'linu  (,muovere,  dar 
moto'  ,moveo'  502''),  u  Stulicevu  (,movere,  com- 
movere,  turbare,  agitare'),  u  Vukova  (n.  p.  drvo, 
kamen  ,bow6g6n,  von  der  stello  bringen'  ,moveo'. 
cf.   pokrenuti). 

1.  u  znnccna  sprijeda  kazanome. 
a.  prelaznu. 
(i)  aktivnu. 

(Id)  objekat  je  sto  nezioo.  ami)  uci- 
niti  da  sto  da\e  ne  ostane  na  mjestu  na  kojemu 
je  bilu,  nego  da  prijede  na  drugu  mjestu.  Hotihu 
odvalitl  kamen;  nikakor  ne  mogahu  ga  krenuti. 
Ivan  trog.  14^.  On  tu  plocu  krene  i  izvali.  14''. 
Gospodar  dotura  kola  pa  otkopaju  vrata  od  po- 
druma  i  krenu  blago  kuci.  Nar.  prip.  vuk.  15. 
Kad  se  posumraci,  a  ti  kreni  galiju.  Nar.  prip. 
vuk.  87.  Brat  djevqj6iu  sjede  na  skrinu  i  ne  da 
je  s  mjesta  krenuti.  Vuk,  kovc.  51.  Mahom  mu 
je  (difku)  sa  ramena  kreuu.  Osvetn.  1,  72.  — 
bbb)  uiiniti  da  se  objekat  ^uja,  ne  ostavivsi 
mjesta  na  kojemu  stuji.  A  kada  jedan  6uh  krene 
lis  ali  vlas,  mni  mi  se,  da  ja  cuh  od  usti  tvo- 
jijeh  glas.  N.  NajeSkovic  2,  17.  Vihar  puhnu, 
gori  krenu  graiie.  Osvetn.  3,  157.  —  Ne  znam, 
koji  trud  bi  veci,  al'  izmirit  sine  more,  al'  kre- 
nuti tvrde  gore  ...  I).  Barakovic,  vil.  189.  I 
zmiri  sve  more,  i  riko  ne  ein'  tec,  i  kreni  sve 
gore  .  .  .  373.  Kamenite  krenut  gore,  rijoke 
nazad  obracati.  G.  Palmotic  2,  302.  (u  sva  ova 
tri  primjera    moze   biti   znacene   kao   kod  aaa)). 

—  Svu  mu  kulu  iz  temoja  krenu.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  448.  —  Koliko  je  lako  udario,  vitu  jelu 
iz  korena  krenu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  37.  Udrila 
je  palfiom  i  papucom,  dva  joj  zdrava  salomila 
zuba,  a  cetiri  iz  temeja  krenu.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  181.  —  ccc)  objekat  je  diu  ^udskoga  tijela 
■stu  onaj  iije  je  tijelo  pomice  ili  okrece  (u  trecem 
priiiijeru).  Odkle  ne  bi  on  vece  krenuo  nogu. 
B.  Kasic,  fran.  137.  Oni  (hudobe)  imaju  vlast 
za  krenuti  umore  i  krv  od  onijeh  nemocnika. 
M.   Orbin   90.      Afir    piece    prama   vatri    krenu. 


KRKNUTI,  1,  a,  a)  an). 


5()(i 


KRRNUTI,  1,  a.  bj  an). 


Osvotii.  1,  21.  —  kad  Je  objekat  oko,  moie  se 
sliratiti  u  metaforiikom  smialn.  Mojii  te,  pozri 
viod,  milosiio  oko  kron'.    i).  Karakovic,  vil.  283. 

—  mofiu  ami)  pripadali  i  priiiijeri  it  ki>jimii  ji 
objekat  stupaj  (kao  noga).  Uospodo,  iiaprijed  ,ja 
no  moeu  iiikada  jeduoga  slupaja  kroiiuti  od  ti-iida. 
N.  Na|oskovio.  I,  317.  (iiietaforickil  Nu  istom 
na  put  dobar  tako  kremi  stupaj  od  paiiioti,  a 
otac  jra  blafji  srota  pun  dobroto  vjoone.  I.  Gun- 
duli(i  251.  —  tlih/)  kad  jr.  uhjckat  kisa,  giild  ild., 
krenuti  dobiva  Dsohitn  znauciie:  uiiiiiti  da  pnda. 
Krenuti  grade,  kruf.o  ...  J.  Banovau,  blagosov. 
241.     Ako  (maijla)  losu  kreno  .  .  .   Osvetn.  2.  120. 

—  eve)  kail  jr  ulijrknl  djelii  Hi  djclovani;  ii  pre- 
neseiwm  ■•niii.slu:  i-itiili  da  sc  puiiiakiii',  iln  trajc, 
da  naprediijc,  .Tapnctti,  potaknuli.  I  nanovo 
krenuo  list  ,Napredak'.  M.  C  Miliiovic,  pomenik. 
3,  336.  All  Aga  d.a  razgovor  krone  .  .  .  Osvotn. 
1,  64.  —  fff)  kad  je  objekat  duserno  Hi  tjelr.sno 
osjeiane  Hi  stane,  u  preucnenom  umislii:  uiiniti 
da  se  u  kome  pojaiii  Hi  probudi  onakotw  osje- 
cane  Hi  stai'ie.  isporedi  ganuti,  f,  b).  Krenufc  i 
probuditi  svetijoin  ovijem  rijecmi  iiepomstvo.  A. 
Gueetic,  roz.  mar.  109.  —  Milosrdje  kroni.  D. 
Barakovic,  jar.  121.  —  o  tjelcsnum  osjecanu.  Kro- 
nuvsi  mu  stuzenjo  radi  onoga  smrdocega  giioja. 
B.  Ka5i6,  fran.  19.  —  IKIU)  kad  je  objekat  srco, 
pamet  itd.,  znainne  je  preneseno  i  metaforicko, 
jer  se  one  rijeci  upotyeb(ai)aju  za  samo  cefade, 
te  odgovara  znaceiiu  kod  bb)  ere).  Krenuti  srca 
naj  oporija  i  naj  tvrda.  I.  M.  Mattei  8.  Ni  one 
no  kronuse  I'legovo  tvrdo  srce  na  pokoru.  D. 
Basic  194.  Za  da  pamet  nasu  kronu,  da  se  gano 
i  ustano.  V.  Doseii  18.i''.  —  hlih)  krenuti  mjo- 
nicu  na  koga,  vidi  kud  krotati.  Krenuti,  mere. 
(prenijeti)  .giriren  (weclisel)',  tal.  ,girare'.  B.  Su- 
lek,  rjeftn.  znanstv.  naz.  Krenuti  mijenicu  na 
koga  .girirou  eiiien  wechsol  an  jemaud'.  .Jur.  pol. 
terminol.  254.  i  u.  I'upouicevn  rji'cnikii  kud  giriren. 

bb)  objekat  je  cr(ih!'  Ui  rffud.  initi.) 
maknuti,  pomaknuli,  kao  kihl  mi)  utuii,  a  naj 
uzem  smislu,  .samo  jizicnum  sHoiii,  olaceci  Hi  tis- 
kajuii.  Bise  I'lelci  .  .  .  covjeli  .  .  .  uljezsi  u  iloga 
hudoba  .  .  .  mnozi  }udi  inokupno  no  mogaliu  ga 
krenuti  iz  mjesta  gdi  on  htijase  ostati.  B.  Kasic, 
in.  72.  Staviso  ruke  na  liu  (na  svctii  Lucijii), 
ali  cini  Bog  da  ju  ne  uzmogu  krenuti,  tako  da 
nijedna  sila  od  Judi  ni  od  mnozije  volova  ino- 
kupno ne  bise  dosti  za  krenuti  ju  iz  mjosta  gdi 
ona  stase.  per.  197.  Ja  me  kreni  ja  da  te  okre- 
nem.  Nar.  pjes.  petr.  2,  544.  (u  ovom  primjeru 
maze  biti  into  sto  okrenuti).  -  l>bh)  uiiniti  da 
fie  Ho  mice  uopce.  Veo  sam  nesta',  voc  poginuf/), 
vec  nije  .srca  ko  me  krene.  I.  Ivanisevic  248. 
Karadordo  je  muiievitom  brzinom  krenuo  iz  sna 
srpsko  pleme.  M.  D.  Milicevic,  pomenik.  2,  225. 
(ovaj  primjer  maze  pripadali  pod  ccc),  ali  u 
mctaforickom  smiulu).  —  ere)  uiiniti  da  objekat 
ne  maze  Hi  ne  smije  Hi  ne  htjedne  ostati  na 
nijcstu  jjdje  je  bio.  mjesto  je  u  sirem  smiAii:  kuca, 
sell),  qrad  itd.  Pripovijoda  se  kako  su  judi  iz 
nekakvoga  -sela  tu/.ili  i  krenuli  izmodu  sebo  su- 
basu  sto  nije  sceo  s  I'lima  da  se  mijesa  i  lijepo 
razgovara.  Vuk,  poslov.  85.  Ako  li  bi  koja  (dje- 
vojka)  otiSla  (druyome  n  sliizbu),  gospodar  jo 
imao  vlast  na  silu  je  odonud  krenuti  i  k  sebi 
dotjerati.  rjecn.  kod  sprava.  Ua  bi  ga  iz  Biograda 
Sto  prije  krenuli.  prav.  sovj.  52.  Aga  moze  svo- 
jega  kmota  sa  svoje  zemje  i  iz  kuco  kronnti  kad 
mu  je  vo|a.  ziv.  255.  — thlU)  mjesto  je  u  Urem 
smislu  kao  kod  ecc).  i  znuiehe  je:  uiiniti  da 
objekat  ne  oslane  na  m.jestu  i  uda(i  se,  ali  se  to 
udalivaiie  shvaia  kao  poietak  micana,  hoda 
s  onoga   mjesta   na   drugo.   naj  cesee  je  objekat 


vojska.  —  izmedii  rjeinika  u  Vukovu  (n.  p.  vqjsku 
.das  lager  auf brechon'  ,castra  movoro^  s  primje- 
rom  iz  narodne  pjesme:  Krenu  vezir  silnu  mnogu 
vojsku).  Kupi  svato  sve  Drekalovico,  vikni  decu 
.sve  Vasojoviio,  kroni  decu  do  zelena  Lima.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  5.35.  Vec  ti  kreni  mlogu  silnu 
vojsku,  kreni  vojska  dvanaost  hijada.  3,  -59. 
Kronu  cetu  Komnen-barjaktaro.  3,  176.  Xok 
ustane  Zeko  bu|uba5a,  i  nek  krone  golace  ju- 
nako.  4,  264.  Po  torn  krenu  Mojsije  sinovo  Iz- 
rai|ovo  od  mora  crvonoga.  D.  Danicif,  2mojs. 
15,  22.  Turska  jo  kronula  na  Srbiju  svu  svoju 
vojsku.  M.  D.  Milicevic,  skol.  96.  —  i  ovaj  pri- 
mjer amo  prij/ada  a  ne  pod  eee),  jer  se  u  nemu 
mixli  na  prauo  micaiie.  Mrtve  nose,  i  dognaso 
ovce,  a  krenuSe  bracu  da  kopaju.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  124.  —  eee)  ii.  prenesenom,  dusevnom  smislu, 
uiiniti  da  se  dusa  a  objekta  Aekako  pomjeri.  vidi 
ganuti,  f,  a),  subjekat  maze  ne  biti  iefade.  —  iz- 
inedu  rjeinika  u  Betinu  (,muovere,  cio6  commo- 
vere  o  porsuadore'  ,movoo'  502b).  Da  mene  ne 
krene  nijodna  taScina.  A.  Goorgiceo,  nasi.  288. 
Kako  ill  vo)a  krene.  A.  Vitajid,  ist.  265'i-.  Zledi 
dusQ  opot  kreuu  kad  so  uzroci  ne  odrenu.  J.  Ka- 
vanin  544".  Ako  vas  uijo  krenulo  nogovo  ustr- 
pjonstvo.  D.  Basic  67.  —  kad  se  izriie  djelo  Hi 
stane  na  koje  se  odtuiuje  objekat,  to  se  moie  iz- 
reci :  podloznom  recenicom  s  da.  Koji  su  ga 
s  molitvora  krenuli  da  ih  slijedi  pomagati.  D. 
BaSic  77.  Ako  vas  ne  moze  krenut  Bozija  slava 
da  stupite  prod  ispovjodnika.  12.3.  Drugo  me  jo 
nesto  krenulo  da  ti  pisem.  M.  D.  Milicevic,  zlosel. 
1,30.  —  injinitivom .  Neka  to  no  krene  ciniti  ni- 
kakva  dila  dobra  izpraznost.  M.  Radnic  .34''.  — 
supslantiKoiii  Hi  zamjenicom  u  ace.  s  prijcdlogom 
na.  Na  to  mene  krenu  i  silova  nocasna  nescina. 
B.  Kasic,  per.  vi.  Ter  me  tvoje  rad  miline  na 
tvo'o  svete  pute  kreni.  A.  Vitalic,  ist.  8*.  Za 
veco  vas  kronut  na  ovo  djolo  bogojubno.  D. 
Basic  105. 

ee)  objekat  je  zicotina.  za  naj  uze 
znaiem  (ispnr.iti  hln  tmu )  neniain  nijednoga 
primjera.  I'rs/o  ,(•  iijmtn hlnni  kao  odagnati,  istje- 
rati,  u  sliriioiii  .:n(ircim  kilo  kod  bb)  ddd),  ali 
s  nekijem  razlikama.  <uia)  o  zicotini  na  kojoj 
se  ja.ie  kaze  se  kad  je  iovjek  jasuii  na  noj 
odazene^  na  put.  A  kad  Marko  sasluSao  reci, 
krenu  Sarca,  ode  niz  Kosovo.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  421.  Kronu  koiia  svom  bijelom  dvoru.  Nar. 
pjes.  uiarj.  118.  —  bbh)  o  stadu,  kad  ga  cobanin 
izdene  iz  kojega  mjesta  na  put,  hodeii  za  nim. 
Kad  podoso  i  kretoso  ovco,  Cuban  putem  jednako 
voseo.  Nar.  prip.  vuk.  60—61.  —  eee)  o  diiiuj 
iivotitii.  kad  je  lovaa  Hi  pas  Hi  liajkaii  i.'ilj'i-'ijn 
iz  mjesta  gdje  stoji  sakrivena  da  je  moyu  loriti. 
—  u  Vukovu  rjeiniku  (n.  p.  zeca  ,auftr6iben' 
,oxcito'  s  primjrrum:  Krenuo  sam  danas  tri  zeca, 
pa  uijednoga  nijesam  mogao  uloviti,  i  s  drugijem 
iz  narodne  pjesme:  Zavikase  po  gori  hajkaci  i 
krenuse  zvijera  arslana).  Ti  zametni  hajku  u 
planini,  pa  ti  kreni  zvijora  arslana.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  44.  Ko  kosuta  prod  jelena  draga,  kad 
ih  vi/.li  na  zdrijolo  kronu.    Osvetn.   1,  .32. 

b)  neprelazno    (drugaiijc    nego   kod   c)). 
ono  Sto  je  kod  a)  objekat  stoji  u  instr. 

(lit)  znaieiie  je  kao  kod  a)  aa)  aaa). 
Da  toli  ni  grana  ni  snaga  nije  dosti  za  krenut 
jeduimo  kamenom?  F.  Lukarevic  106.  Ti  mi 
iia.(j)  vlas  i  moo  kamenom  ovime  da  mi  je  krenut 
moc.  106.  I  polugom  teskom  jednom  iska  kro- 
nut plooom.  P.  Kanavelic,  iv.  548.  Ne  nahodahu 
naiina  ni  za  kronuti  torn  stijenora.  I.  Dordic, 
ben.  109.  —  IJsi  ti  co  odkrknuti.  i  moci  cos  tada 
cuti,  gdi  slamicom  vjotar  krene.  M.  Polegrinovic 


KRENUTI.   1,  a,   l>)  na). 


507 


KRENUTI,   1, 


,■)   ,hl). 


200.  —  Kako  covjek   lagahnime  bijele  od  knige 
listom   kreno.    P.  KanaveliA,    iv.    551.    —  .Tedna 
moze  jednom  iglom  krenuti.  J.  Banovac,  pred.  50. 
hf>)    nciniti   da    Sf    miie    tamo   i   amo 
ostajuei  na  mjestu,   da  se   fiila;  stref<ti..  vidi  a) 
aa)  bbh)).  —  tiau)  ijnpctf.    Da  sfcanu  svi  vitri  ter 
vlasom  ne  krenu.     S.  Meiifietio  110.    Prvo  trosna 
silna  pride,  ter  svom  zem|oiu  jakn  kronu.  I.  G-un- 
duli6  79.     Koji  bi  -ibali  na  kraj  I'loga  (hl(da)  ce- 
kaju6i  andela  da  krene  vodom  lezei'om.   D.  Basic 
194.  —  amo  moze   pripadati  i  onaj  jirimjei;  jer 
se  ie(ad  ti  kolu  miiu,  a  ne  treha  da  se  rijdn  kolo 
pomice  sa   svoga    mjesta:    Kolovoda,    diko    nasa, 
okom  treni,  kolom  kreni.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  176. 
—  ftbb)  u   instrumentahi  je   dio  tijela  Hi  nijelo 
tijelo  samoga   siibjekta.   (had  je   glaua,   krenuti 
moze  znaciti  sto  i  zaklimati,  poklimati).   G-lavom 
ne  krene  vilenik.    D.  Barakovio,  vil.  '2(!3.    SliSa- 
judi  to  Artemio,  krsnii  glavora,  govoroci  .  .  .    F. 
Glavinic,   cvit.  174i*.     Krenuti   glavom    kazajudi 
da  ne  ,adnuto,  abnuo'.    J.  Mika|a,  rjeen.    Ovo  je 
ubojstvo   jo§   lasno,    zaSto   za  ubit   fiejade  u   po- 
§tene,  dosta  je  glavom  krenut,  okom  nainignuti, 
prstom  ganuti.    J.   Banovac,   razg.   118  — 119.  vidi 
i  ccc).  —  (Bog)  tris  prisvijetlijem  kionu  celoiu. .  .  . 
i  tris  cini  tezijem  djelom  da  so  nebo  sve  zatrese. 
df.  Palmotic   3,   180a.    —   Np    kronuvsi    obrazom. 
B.  Kasic,  frau.  99.  —  Koii  obrtan  sa  svih  stran 
kud  mu  rukom  krene.    B.  Krnarutic  8.    liise  iz- 
stetio  desnu  ruku,  da  5  nom  (ijrijrskom   s  prije- 
dlogom  s)  krenuti  ne  mogaSe.    And.  Karic,  razg. 
135.  —  Ako  okom  krenete,  podhibuo  svo  je  toj. 
F.  Lukarevic  28.     Ne  smiv  okom  da   gdi  krene. 
'243.    Cudec  mu  se  ki  ga  vide  gdi  ne  krene  svojim 
okom.    D.  Barakovic,  vi!.  ISii.    Neka  pruzi  ruku, 
neka   nom   krene,    viditi    ce   da   so   i  u  ogledalu 
pruza  i  krece   ruka.     A.  Kani/.liA,   utoc.   117.   — • 
Ne   smije   uhom   krenut.     (0).  Poslov.  danic.   — 
Ne  krenu  ni   okom  ni   tijelom  .  .  .   upitan    zasto 
sobom  ne  krene.    V.  Andrijasevid,  put.  395.    Ne 
mogaSe  svojijem  tijelom  krenuti.    I.  Dordic,  ben. 
153.    Ne  moze  tuzan  covjek  rukom  pruzit,  tijelom 
krenut.    B.  Zuzeri  03.  —  vidi,  osim  ccc),  i  ddd). 
—  ecr)  u  Duhrovniku  krenuti  glavom   ii  prene- 
senom  smislii  znaci:  ptilicdjeti.  po  si'oj  prilici  radi 
toga  sto  reai:  krenuo  je  glavom  i.s/o  j>  sto:  nije 
mu  glava  na  mjestu,  a  ano  (mozebiti  prnna  tal. 
non   ha  la   testa  al  suo  posto)  ~naci:  I  nil  jf.    - 
M     Vnkovii    rjecniku :    (u    Dubrovniku)    glavom, 
t.  j.   poludjeti.   —    (hliO    krenuti   mozgom    amo 
tamo  u  jednoga   pisrn  xix  rijeka    u   prenesenom 
smislii  znaii:  pomisliti  ni-koliko  raslicnijeh  misli 
tt  c*'}nn-     On  mozgom  neSto  amo  tamo  kreni.    B. 
Radicdvic  (1880).   238.      -    <•<■<■)  it   instni:nenlalu 
moze  liiti  i  dio  tu&ega  tijela,  i  cijelo  lude  tijelo. 
U  ono  Sto  ga  hotijahu  ukopati,  ne  mogose  ni  po 
jedan  naein  dvignut  luu  ni  krenut  jednijem   pr- 
stom.    M.  Orbin   43.     A   s  majkom   (Jeziisopom) 
ki  stahu,  a  Ivan  naj  vedo,  u  ruci  dr/.ahu  da  ziva 
bit   nece,    toliko   za   mrtvu    na   zomji    lezase,  iz- 
gubiv  snagu  svu,  da  jodva  dihase.  Ivan  liom  tuj 
krenu,  moli  ju:   ,Pogledaj !'   reci  mi,   gospo,  nu! 
sto  ti  je  znat  mi  daj'.    N.  Na}eskoviA  1,  116.  — 
///■)  /(  prenesenoin  smishi,   krenuti  vjoi'om  znaci: 
izticrjeriti  se.  krenuti  znaci  uprav  Hi  pomaknuti, 
poiiijtriti,  ill  okrenati.     Huda   vjera   i   himbena, 
kojom    kripos     tvoja    krenu,    neka    bude    sasma 
strena.     G.  Palmotic   2,  430.      Vjera.   braco !    tko 
krenuo  liome,  ne  zivio  u  plemenu  svome!  Osvetn. 
1,  51.     Vec  ako  si  u  zivotu,   pobro,  tere  vjerom 
krenuo  nijesi.    3,  37. 

<■)  moze  krenuti  bili  neprelnznn  sa  zna- 
ieiiem  kno  krenuti  ss,  vidi  c.  onda  naranno  neina 
uz  sebe  instrumentala  kao  kod  b). 


aa.)  uopce,  maknuti  sp,  ostaviti  mjesto. 
Ne  kti  ni  po  sto  krenuti  s  mista.  E.  Pavio, 
ogl.   162. 

hO)  ne  ostauiv.n  mjeato,  zajiijati  se. 
Takoder  jedan  klas  naj  maiii  kad  krene,  tvoj  mi 
se  cini  glas,  tere  sroo  me  svene.  N.  Najeskovic 
2,  133.  .la,  koji  u  srcu  straha  viku  momu  nije- 
sam  odvitio,  da  lis  krone  uz  tvu  diku  bojo  bih 
se  i  strasio.  G.  Palmotic  1,  138.  (ii  onom  pri- 
mjeni,  da  je  u  mj.  uz,  znaceiie  hi  hilo  kno  kod 
2,  i  laksc  hi  se  razumjelo). 

(•)•)  kao  upntiti  so,  i)idi  c,  li)  ec). 
naa)  suhjekat  je  celade.  —  izmeda  rjecnika  a 
Vukovu  (n.  p.  na  put  ,aufbrechen,  sich  auf  den 
weg  macben'  ,profieisci,  se  dare  in  viam',  cf.  kre- 
nuti se,  poci  s  primjerom  iz  narodne  pjcsme: 
Otlen  krenu  gore  uz  planinu).  U  vitezkoj  svoj 
slobodi  s  Kalamberga  notom  kronu.  .1.  Kavanin 
265a.  Al  si  obedvi  na  mo  krenu,  da  me  udave. 
400*.  Krenu  odtoleka  put  Galiloje.  S.  Rosa 
SS'i.  Krenu  da  ga  vodi  po  svijetu.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  35.  Krenu  sila  ispod  Biograda.  2,  603. 
Za  nama  do  sve  Krnovo,  krenut.  4,  427.  Tu 
krenuse  iz  grada  vojnici.  5,  226.  Sada  krene 
presvitloj  carici.  Nar.  pjes.  istr.  1,  31.  Krene 
jedno  jutro  carev  sin  u  lov.  Nar.  prip.  vuk.  116. 
bu  uzme  kruh  i  krene  daje.  117.  Krenuo  si  na 
put.  125.  Podrani  rano  te  sa  slugama  u  lov 
krone.  140.  Kreno  iz  daleko  zemje  .  .  .  Krene 
so  putnik  da)e  svojijem  puteni.  206.  Evo  sam 
ki-enuo  k  tome  i  tome  kra|u.  207.  Krenuvsi 
natrag.  -232.  Kaluder  ga  zapita:  , Kud  si  krenuo, 
monide?'  Nar.  prip.  vil.  1868.  651.  Kad  kre- 
nula  iz  svog  roda,  da  krene  u  dobri  das !  a  Vuk, 
kovc.  73.  Dragi  druze,  sta  bi  od  TurakaV  il'  su 
liekud  krenuli  na  vojsku?  Osvetn.  2,  37.  Jedno 
jutro  krenemo  u  pazar.  Pravdonosa.  1852.  1.  — 
metaforicki.  Krenu  i  putem  voce  casti.  .T.  Ka- 
vaiiin  2011'.  —  kako  sr  vidi,  ii  iiekijem  je  pri- 
nijerima  naznaceno  mje.ito  od  kojeija  se  ce(ade 
udaltije  a  it  driujima  put  kojiija  se  mjesta  upii- 
cuje.  kadgod  ovo  nije  uprav  mjesto,  negoje  radna 
na  koju  se.  upucitje  (na  put,  u  lov  itd.).  u  ovome 
se  osobito  isticii  oni  primjeri:  Da  sam  degod  u 
cotu  krenuo.  P.  Peti-ovid,  gor.  vijen.  52.  Kre- 
nuli sto  nekud  ka'  na  vojsku.  83.  Krenemo  li 
zvonu  u  prekradu.  S.  ^jubisa,  prip.  193.  Gdje 
krenuse  na  posao  judi.  Osvetn.  3,  37.  Kad  vec 
bij.-ibu  krenuli  u  bijeg  svi  Srbi.  M.  Pavlinovid, 
razg.  37.  —  hhh)  suhjekat  je  zivotina.  Na  ti 
ovi  stap  da  deraS  stoku,  jer  ti  boz  nega  nede  ni 
jodna  krenuti.  Nar.  prip.  vuk.  188.  Da  u  drustvu 
krenii  (zee  i  zaba)  iz  jedne  planine  u  drugu  da 
zimuju.  N.ar.  prip.  vrc.  192.  Pa  ko  vuce,  kad 
u  grabez  krene.  Osvetn.  1,  63.  —  rrrj  suhjekat 
je  sto  nezivo  sto  .ie  moze  micati.  Kudo  glava 
krone,  tamo  uda  sluze.  D.  Barakovid,  vil.  120. 
Straini  sambek  da  jo  krenuo.  I.  A.  Nenadid, 
sambek.  6.  Galija  jo  bila  sprcmna  da  krene  put 
Izmirno.    S.   ^jubisa,   pripj,65. 

(1(1)  prema  onome  sto  se  kazalo  kod 
ec)  aaa)  pri  kraju,  moze  krenuti  znaciti  poletak 
kakva  djelovaiia,  a.  micane  je  samo  u  pren.eseuom, 
metaforickom  smislu.  po  tome  krenuti  tad  znaci: 
poceti.  nakaniti  se.  djelorarie  se  izrice:  (Kki,)  pod- 
loznom  rei'enicom  s  da.  I  krenuSo  da  se  raz- 
dvajaju.  Oglod.  sr.  2.32.  Kad  s,am  ved  krenuo, 
da  tecem  dusu.  S.  l.jubisa,  prip.  149.  —  hhh)  in- 
fi.nitioom.  Kreni  svatko  pomuit  posla  svoga. 
Osvetn.  4,  54.  —  ccf)  akiizativom  s  prijedlogoiii 
n  (u  jedinom,  primjeru  radi  adjektioa  nov  moze 
se  shvntiti  da  je  krenuti  i'<to  sto  okronuti  .se). 
Pod  stare  dane  krenuli  u  novo  nauke.  M.  Pa- 
vlinovid, rad.  157.    —   (r>f(()  imu   primjcr  a  ko- 


KRKITOTr,  I,  a,  c)  dd).  5 

jeimi  nije  iireieno  djelovaAe,  ali  se  razumijc  po 
smMu  ili  se  dnjbudi  ima  u  pameti.  la  je  u  Vu- 
kovti  rjeiniku  (u  treiem  izdanu  po  Vukovijem 
bifeskama) :  n.  p.  krenuo  viiiograd  t.  j.  potjerao 
do  Hsta. 

ae)  moie  od  znadena  kod  dd)  postati 
drugo:  pnieti  uopce,  pa  i  poieti  javfati  se,  a  po 
luDiejaviti  Sf.  Kad  pomrfaj  I'legov  (siincaj  krone. 
J.  Kavaniti  468i.  Istor  kreiiu  vedro  u  oblaku. 
Osvetn.  1,  2. 

b.  pa.iiviw. 

ti)  11  pravom  smislu  (radi  jfdinnya  pri- 
mjera  vidi  a,  a)  aa)  bbb)).  Jak  blaguga  od  vje- 
trida  kad  krenuta  Ijetno  u  vrijeme  zrela  u  kiti 
jur  psenica  suSiii  ...    P.  Sorko6ovic,  58l>«. 

h)  ti  prenesenum,  duscvnoin  smislu,  indi 
a,  a)  bb)  eee).  —  part,  pract.  pass,  shvaia  se  i 
kau  adj.,  po  tome  ima  ti  Bclimi  rjeiniku  'om- 
parativ:  Krenutijt  ,piu  agitato'  ,agitatior'  r>dK 
—  Dobrotom  svetoga  starca  veoma  krenuta  na 
dobro  svako.  B.  Kasi6,  per.  G.  Krenuta  razlo- 
zijemi  toliko  mogucemi.  95.  Krenuta  od  dulia 
svetoga  odlufii  .  .  .  167.  Krenut  na  pomilovanje. 
B.  Kasic,  in.  37.  Od  mnozijeh  [udi  kronutijeh 
od  glasova  sfetosti  negove.  o3 — 34.  Radi  mu- 
canja  Isusova  krenuti  na  vecu  zlocu  i  srditust. 
M.  Lekusic,  razm.  ()2.  Da  cemo  biti  krenuti  u 
srcu  na  dobro.  D.  Basic  8-1.  S  kojima  krenuti 
smo  virovati  stokodi     A.  d.  Costa  2,  (io. 

fj   u  jednom   primjeru   kao    da    krenut 
znaci   sto   i   potaknut,    uzrokovan    (o    djelovanu, 
stanu).   isporedi  a,  a)  aa)  eee)  i  a,  c)  ee).     Stu- 
zenjem  krenuto  najezenje.    B.  Ka§ic,  fran.  20. 
C.  sa  se. 

a)  pasiuno.  Ne  dade  se  ni  krenuti  iz 
necistoga  blata.  A.  Kauizlii,  kam.  34.  Arbiman- 
drita  ne  dade  .so  odanle  ni  krenuti.  61.  Kad  se 
sator  kreno  neka  ga  sloze  leviti.  B.  Danicic, 
4mojs.  1,  51. 

bj  refleksivno.  —  Izineda  rjecnika  u  Be- 
linu  (,muoversi'  ,moveor';  krenuti  se  komu  srce 
,muoversi,  coramoversi  per  qualolie  aft'etto'  ,com- 
moveri'  502b),  n  Voltigijina  (,muoversi,  voltarsi' 
,sich  bewegeii'),  ii  Stulicevit  (,moveri,  agitari'). 

(Hi)  maknuti  se  s  mjesta,  moze  zna- 
iiti  i:  itdafiti  se,  ne  isticuci  smjer  micana.  ispo- 
redi a,  c)  aa).  uuu)  siibjekat  je  celade,  naj  cesce 
u  negaciji.  Ni  se  sa  mista  gan'  ni  kreni  do- 
toli  ...  M.  Marulic  54.  Cjec  vrucine  od  ogna 
neoe  so  krenuti,  nego  li  so  pusti  izgorjeti.  Zborn. 
8a.  Ljeti  ispod  sjeui  nece  se  krenuti.  56''.  Ter 
za  robe  vi  dr^ite  ('nasj,  da  se  od  vas  ne  kre- 
nemo.  N.  Najeskovii  1,  162.  Ter  ve  se  nikudi 
ne  kreni  od  ne  ti.  1,  266.  Njesto  ne  mogu  ni 
hodit,  Kucivrate,  ne  mogu  se  krenut.  M.  Drzic 
386.  Ne  bib  se  za  tebe  krenula  jednu  ped.  D. 
Zlataric  5.5i.  Divica ...  ne  kreiiase  se  sa  mista. 
F.  Vrancic,  ziv.  49.  Da  se  iz  svojib  mjesta  ne 
krenu  ni  odmaknu.  B.  Kasic.  rit.  2a.  Ovce  vo- 
dahvi  iz  daleka  s  mokahnijem  se  runom  pvije; 
sad  medu  nam  nijo  covjeka,  ki  se  krenut  s  mjesta 
umije.  I.  Gundulic  143.  Nemoj  mi  s  ovoga 
mjesta  se  krenuti.  (i.  Palmotic  1,  347.  Radi 
obrane  da  se  svqje  s  mjesta  htio  nije  krenuti  ne 
lubjoni  ban  Hrvoje.  1,  400.  Krila  se  iz  tvoga 
drag  vitez  ne  krone.  2,  9.  No  ktise  se  iz  kuce 
krenut.  J.  Filipovic  1,  lOl''.  Lezi,  da  se  tko 
ne  prene,  il'  u  grobu  svom  ne  krone.  V.  Dosen 
48a.  Nece  se  moci  nigda  krenut  s  mjesta.  D. 
BaSic  283.  Krenite  se,  bezsvijesni,  pohrlite  se, 
providite,  cijem  cemo  prizivjet.  A.  Kalic  37. 
Nebeska  to  mod  dohita.  da  so  s  mjesta  jos  no 
krene.  N.  Marfii  63.  Sad  cos  videt  dok  se  starac 
krene.     Nar.    pjes.  vuk.   2,  251.  —   s  injinitivom 


■^  KRRNUTI,  1,  c,  b)  cc). 

ili  s  podloinoin  reienicom  u  kojoj  je  da,  krenuti 
pokazuje  namjeru  i  poietah  micana.  Ua  se  nutra 
pojti  krene.  A.  Vita}i6,  ist.  6".  Kad  to  saslusa 
carev  sin,  uzrao  oria  na  koAa,  pa  §  Aim  u  ga- 
liju,  te  so  ojiet  krene  putovati.  Nar.  prip.  vuk.- 
239.  Pa  krenuse  so  potraziti  mafie.  B.  Radifevic 
(1880).  333.  —  Kre:iulo  se  malo  i  veliko,  da  se 
bije  boja  svekoliko.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  316.  — 
s  instr.  tijelom,  isporedi  a,  b).  Ne  raogaSe  se 
tijolom  ni  kronuti  ni  maknuti.  V.  M.  Gufietic 
33.  —  ini'taforicki.  Od  tih,  ki  jih  (zakone)  zuaju, 
tko  se  s  nib  no  krene,  ja  dobro  puznaju,  da  taj 
jubi  mono.  P.  Hoktorovic  47.  No  krenuvsi  se 
on  nigda  od  svoga  posla.  M.  Orbin  111.  Iz  pra- 
voga  puta  puk  da  so  no  krene.  A.  ,J.  Knezovid  32. 
—  hhh)  .Ho  nr.zivo.  —  u  nekijem  su  primjerima 
suhjekti  stvari  §t<)  imaju  u  sebi  sila,  da  se  maknu ; 
ali  i  f/dje  nije  Inko  shvaia  se  kao  da  se  stvari 
pii  sebi  miiti.  Silo  bo  nebeske  krenut  se.  N. 
Rai'iina  13a.  lue.  21,  26.  Na  suliu  se  drijovo 
nade  i  ne  mo2e  so  ni  krenuti.  B.  Zuzori  293. 
U  liomu  dobro  znas,  da  ce  se  krenut  voce  srce 
(metaforiiki)  nego  noge.  369.  Sva  brda  i  ade 
krenuse  se  s  ovoga  mista.  E.  Pavic,  ogl.  671. 
Nit'  se  noge  kada  ganu,  da  se  krenu  i  ustanu. 
V.  Doseu  48*>.  —  metaforiiki  (isporedi  a,  b)  bb) 
er.n)).  Krenuo  mu  se  mozak  i  brez  sumiie  po- 
meo.  A.  Kanizlic,  kam.  130.  —  u  ovom  je  pri- 
mjeru krenuti  se  isto  sto  okrenuti  se  (kako  se 
vidi  po  poslovici  sto  stoji  odmah  za  ovom:  Kad 
se  vjetar  promijeni,  i  jedro  se  privrati,  a  arbuo 
krepko  stoji.  D).  Kad  se  vjetar  krene,  jedro  se 
promijeni,  a  avbuo  krepko  stoji.  (D).  Poslov. 
danic. 

bh)  maknuti  se  ne  ostavivsi  mjesto, 
isporedi  a,  e)  bb).  Sad  kad  se  lis  krene,  tako  i 
pazraam  (ne  pasmam).  M.  Drzic  385.  Usne  ne 
mogu  se  ki-enuti.  M.  Orbin  73.  Krenu  svi  se 
moji  vlasi.  I.  Ivanisevic  316.  Kruto  iza  dna 
krennse  se  svl  temeji  tvrdijeh  gora.  I.  Dordic, 
salt.  45.  Blato  .se  krenulo',  kako  vidite,  krenite 
se  sad  vi,  ako  liocete  ozdravit.    D.  Basic  194. 

ev)  oslaviti  mjesto  uputivsi  se  put 
druguga  mjesta.  isporedi  a,  c)  cc).  —  Izmedu 
rjeinika  u  Vukonu  (.aufbrecheu'  ,proficisci'  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme:  Pa  se  vezir  iz  Ko- 
sova  krenu).  utia)  subjekat  je  ce(ade.  Pri  ner 
se  krenuse  (ribari),  Paskoj  ga  pozire  (pehar).  P. 
Hoktorovic  27.  Za  to  prijo  neg'  se  krone  mlad 
car  izvan  Carigrada  ...  I.  Gundulic  298.  I  u 
ovoj  se  voce  odluci  krenu  brzi  vjetra  plaha.  513. 
Pozeljenja  koj'  cjei  svoga  na  isti  Sim  se  vojskom 
krenu.  J.  Kavai'iin  2421'.  Navistili  mu,  da  .se 
je  on  krenuo  iz  Mosopotamijo.  E.  Pavic,  ogl. 
71.  Tim  vjesci  krenuse  se  put  Betlema.  S.  Rosa 
35''.  Prvo  kojono  Hamovo  krenu  se  put  zapada. 
D.  E.  Bogdanic  9.  Ku6nik  nad  neg  tad  se 
s  nozi  krene.  J.  .S.  liojkovio  406.  Te  se  krenu 
zmaje  od  .Jastrepca  i  odlece  Jastrepcu  planini. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  258.  Cans  viknu,  kucnu  dal- 
bulana,  krenuse  so  iz  poja  svatovi.  2,  544. 
Krenuo  se  pasa  Ginalija  na  sokola,  Milosa  voj- 
vodu.  4,  317.  Tako  se  on  kreuo  s  galijom.  Nar. 
prip.  vuk.  88.  Kako  cuju  trubii  vojnici  Solo- 
munovi,  oni  se  krenu.  198.  Vojska  se  odma 
krone  sa  Simina  brda.  Vuk,  dau.  3,  201.  Kad 
so  svatovi  krenu  od  kuce  po  djevojku.  kovc.  61. 
KreuuvSi  se  iz  Rafidina  (sinovi  Tzrai(evi)  dodoSe 
u  pustiiiu  Sinajsku.  D.  Danicii,  2mojs.  19,  2. 
Sinovi  Izraijevi  kretose  se  sa  svojega  mjesta. 
sud.  20,  33.  _  Sutra  po  podno  kronusmo  so  ja  i 
J^ubinko  u  Sabac.  M.  P.  Sapfianin  1,  111.  Srbi, 
kao  saveznici  carske  vojske,  krenuse  so  napred. 
M.  D.  Milicevic,  pomenik.  1,  21.    Ostavio  je  ma- 


KBENUTI,  1,  c,  h)  cc). 


509 


KREPAK,  ]. 


nastir  i  krenuo  se  put  Krfa.  2,  175.  Borme  nije 
zadjevica  mala,  kad  se  6eta  krene  sa  Cetiiia. 
Osvetn.  2,  103.  —  maze  se  inticati  i  uzrok  mi- 
canu,  namjera,  kao  kod  a,  c)  cc)  ana)  (blizu 
kraja).  Kad  Jorana  divi  ugledase,  kronuse  se, 
da  mu  uzrau  glavu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  28.  — 
Lasne  ga  zapameti  i  krene  se  za  ispuniti  dilom 
ono  sto  cuje.  B.  Kasic,  is.  30.  —  Primivsi  pa- 
sose,  krenusmo  se  na  put.  M.  D.  Milicevic,  omer. 
126.  —  hbh)  suhjekat  je  sto  nczion.  Neka  podu 
cetiri  planine,  .  .  .  nek  se  krenu  na  Stambola 
gi-ada.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  63.  A  kreuu  se  sa 
istoka  sunce.  3,  66.  Po  torn  ce  se  odmah  ga- 
lija  krenuti.  Nar.  prip.  vuk.  87.  —  rrr)  suhjekat 
je  vo(a,  ieja.  u  metafurickom  sinislii.  Ze|a  mi  se 
tamo  krenu.  D.  Barakovic,  vil.  234.  Ne  daj, 
vo}a  da  t'  se  krene  na  nepravde.  A.  VitaJiA,  ist. 
lOQa. 

(Ifl)  vidi  a,  c)  dd).  <iii<i)  iiopce.  ii 
svijem  primjcrima  s  injinitivom,  u  jednome  uz 
injinitio  ima  za  prema  talijanskom  jexikii.  Ter 
SB   u    hrli   rod   krenula   rijeoi    moje   jur  sljesati. 

A.  Vitajic,  ost.  282.  Naj  pri  sto  spomenu(/ij, 
kad  so  lince  korit  krenuC/f^  ...  V.  Dosen  269'J. 
—  Neka  bi  se  kra|i  krenuli  za  isiakovati.  B. 
Kagic,  is.  11.  —  hhb)  o  hifci,  znacene  je  kao 
kod  a,  c)  dd)  ddd).  IV  s  prolitja,  dok  joster 
ne  tira  (plot),  kad  se  krene,  lioi'O  iinat  mira.  ,1. 
S.  Kejkovic   124. 

<■<')  prema  znaceiiit  kod  a,  a)  hb)  eee), 
gannti  se.  aan)  suhjekat  je  ce(ade.  Vladavac  .  .  . 
ne  kreuu  se  nista  na  ovn  besjede.  B.  Kasic,  per. 
41.  —  hhl})  suhjekat  je  sree.     Srce  mi  se  krenu. 

B.  Eadifevic  (1880).  25.  —  rrc)  suhjekat  je 
kamen,  ali  stnji  mctaforicki  za  ce(ade.  O  tvrdi 
kamenii.  koji  se  vik  ne  krenu  pror.  nioni  zalosnoj 
na  milos  |uveuu.    V.  Lukarevir-    149. 

2.  tangere,  taknuti  u  sto,  dotaknnti  se  icga, 
dirnuti  u  sto  (i  u  prenesenoin  smisla).  —  Ovo 
znacene  moze  biti  da  je  postalo  od  predasnega 
s  toga  sto  je  doticane  pocetak  krelana.  —  Po 
zapadnijem  krajevima  od  xviii  vijeka  (ludi  kod 
b).  —   Moze  biti  prelazno  i  neprelnzno. 

a.  ne  zna  se,  jeli  prelazno  Hi  neprelazno. 
,Zapucnuti,  krenuti,  tegnubi'  ziiaoi  kad  riba  sarao 
mimogred  udre  u  mamu  na  uiiicn.  Ij.  Zoro,  rib. 
ark.   10,  352. 

b.  prclazni).  ohjeknt  je  a  sto  se  takne,  Hi 
dime. 

(i)  aktivno.  Bui  jih  rad  zlob  taknu  i 
krenu.  A.  Vitajic,  ist.  145'i.  Jesi  1'  vidjo,  care 
gospodare,  kad  tko  krene  srsjonovo  gnijezdoV 
Osvetn.  1,  13.  Srnut  nece,  jer  tica  ne  soAe,  da 
ju  krene,  perje  odnijece.    4,  20. 

It)  pasiimo.  Neoskvrrienu  ('as,  oblas  ne- 
kronutu  uzdrzo  je.    I.  Dordic,  uzd.  iii. 

e.  neprelazno.  ono  sto  je  ohjekat  kod  b 
stoji  II  ace.  s  prijedlngom  u.  Ne  kti  u  svoje  blagn 
krenut.  .1.  FilipoviA,  prip.  3,  358".  Nece  sraiti  u  li 
krenuti.  M.  Zoricic,  zrc.  55.  Poradi  posteiia  koje 
Gospi  nosase  u  riu  ne  (h)ti  krenuti.  65.  Pusti 
je  ne  krenu\'si  u  liezino  postene.  And.  Kacic, 
kor.  15.  Da  hoces  malo  krenuti  u  negovo  imaiie. 
57.  Da  ja  krenem  u  tilo  negovo.  .58.  Ne  smido 
niko  u  negovo  ovce  krenut.  174.  AT  u  mezdru 
nimalo  ne  kreni.  J.  S.  Re|kovic  271.  Plutarkovi 
su  zivoti  u  zivac  krenuli  mnogim.  M.  Pavlinovic, 
rad.  165.  —  I  u  ovom  primjera  treba  shvatiti 
krenuti  kao  da  ima  ovo  znacene,  ali  u  prenesenom 
smislu:  S  ovom  polovioom  krenes  u  broj  od  umno- 
zana.    M.  Zoricic,  aritra.  33. 

KEENUTIV,  adj.  koji  se   moze  krenuti.  —   U 
Stulicevu  rjecniku:  ,mobilis'.  —  nepouzdano. 


KKE0KI(3,  m.  prezime.  —  xviii  vijeka.  J.  Ka- 
vaiiin  134*. 

KEEOV16,  vidi  Krehovic. 

1.  KREPA,  /.  bolest  na  blagn,  kad  krepava. 
vidi  izor.    M.  Medic. 

2.  KREPA,  /.  sa]iv  naziv  za  mlitavu  zenu.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,01azi,  zalosna  krepo,  ti 
si  kadra  sto  uraditi?'    J.  Bogdauovi6. 

KREPACA,  /.  ime  mjtstu  u  Srbiji  u  okrugu 
krarjHJerackoiH.  Livada  u  Krepaci.  Sr.  nov.  1875. 
111'. 

KREPAJA,  m.    sajiv  naziv    za  mlitava   cojka. 

—  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ti,  zalosni  krepaja, 
to  da  dignes'.  J.  Bogdanovic.  —  isporedi  kre- 
paca. 

KREPAHAN,  krepahna,  adj.  dcm.  krepak.  — 
U  na§e  vrijeme  u  Istri.  Krepahan  ,validus'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  39. 

KREPAK,  krepka,  adj.  firraus,  constaus,  tvrd, 
cvrst,  postojan,  stalan,  koji  se  ne  da  pomjeriti  iii 
maknuti  Hi  promijeniti,  iesto  u  du§evnom,  mo- 
ralnom  smislu;   gdjegdje  znaci  sto  i  jak  uopce. 

—  Akc.  se  ne  mijena.  —  -e-  stoji  mj.  negdasneya 
e,  te  u  zapadnoM  govoru.  glasi  kripak,  u  istocnom 
i  ujuznom  krepak,  j'er  u  ovome  po  pravilu  ispada 
j  iza  r;  ali  u  pisaea  Dubrovcana  xvi  i  .xvii 
vijeka  ima  i  oblika  s  -je-,  n.  p.  krjepak.  N.  Ra- 
nina  91=1.  KJlh.  M.  Vetranic  1,  271;  2,  47;  M. 
Orzic  29;  krjepka.  3;  krjepki.  36.;  krjepkoj.  A. 
Gucetic,  roz.  mar.  124;  krjepci.  I.  V.  Hunio,  du- 
brovn.  3  (vidi  i  u  Stulicevu  rjecniku).  u  pisca 
Kavanina  stoji  svagda  krjep-,  ali  izdai'ie  nije 
pouzdano.  i  u  nase  vrijeme  Danicic.  upotrebjava 
ohlik  krjopak,  n.  p.  Idnevji.  26,  8.    vidi   krepost. 

—  Postaje  od  korijena  krop  nastavkom  i.k.  Mi- 
klosic  ispiireduje  Aem.  kraft.  —  Bijev  je  prasla- 
ven.skd,  isporedi  stslov.  krep'i.k-t,  rus.  iqihriKiii,  ces. 
ki-epky  (brz),  pal-  krzopki.  —  U  stslovenskom  ima 
i  kraci  ohlik  krc\p-b.  —  Izmedu  rjccnika  u  Mika- 
(iiiu  (krepak,  stanovit  ,constans,  firmus,  stabilis'), 
u  Belinu  (krepak  .fermo,  saldo  e  stabile'  ,irrmus' 
SlOb ;  ,conatante'  ,constans'  220'>;  , forte'  ,intre- 
pidus'  325'';  , saldo,  forte  o  lormo'  ,stabilis'  638*; 
krepki  ,immutabile'  .iramntabilis'  381a),  u  Volti- 
ijijinii  (krepak  i  kripak  , forte,  sodo,  gagliardo. 
i-obusto'  , stark,  fest,  kraftig'),  u  Stulicevu  (krepak 
i  krjepak  , firmus,  stabilis,  immotus,  constans, 
tenax,  immobilis'),  u  Vukova  (, kraftig,  stark, 
firmus'),    u  Daniciievu  (krepbkb   , firmus,  fortis'). 

1.  adj.  —  Komp.  postaje  od  krepk  nastavkom 
ij,  te  se  k  ispred  i  mijena  na  c:  krepciji  (vidi 
D.  Danicic,  obi."  40).  ovaj  se  oblik  nalazi  od  xvi 
ui/e/ca,  Oirfi:  kripcijega.  Narucnik.  96i> ;  krjopcijo. 
G.  Drzic  439;  krepcije.  N.  Diraitrovic  85;  krep- 
cija.  N.  Naleskovic  2,  84 ;  krjepcija.  J.  Kavaiiin 
S61>;  krjep6ije.  129b;  krep6ijim.  D.  Obradovic, 
basne.  159.  i  u  Belinu  i  u  Stulicevu  rjecniku.  — 
od  osnove  krep-  ima  komp.:  kri'^p}!.  J.  S.  Re|- 
kovic  140,  koji  se  nalazio  i  u  stslovenskom  jeziku 
(krep)ij).  —  u  na^e  vrijeme  u  istarskijeh,  cakavaea 
ima:  krepceji  ,firmior'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud,  iiftsg.  54.  —  nije  dobar  ohlik  s  nepromije- 
nenijem  k :  krepkiji,  premda  se  nalazi  nekoliko 
puta:  krjopkije.  J.  Kavanin  542'>.  kripkija.  F. 
Lastric,  ned.  2'28;  naj  kripkije.  364;  kripkijoj. 
.391;  kripkiji.  A.  Kanizlic,  utoc.  .380;  krepkija. 
A.  Kalic  .803;  kripkija.  J.  S.  Re(kovic  31;  ima  i 
u  Belinu  rjecniku  (samo  jedan  put,  dok  krepciji 
ima  cetiri  puta)  i  u  Stulicevu.  —  na  jednoin 
mjestu  XVIII  vijeka  ima  krepce  (n.  sing.  nom.). 
Z.  Orfelin,  podr.  105,  sto  postaje  od  krepk  na- 
stavkom j  pa  .se  kj  mijena  u  6.  —  vidi  i  kod  2. 


KRKPAK,   1,  a.  510 

II.  0  iejadetu  (Hi  o  onomc  Uo  sc  kao  ie- 
fade  misli),  o  defadi. 

(i)  II  du.^cvnum  smislu,  fortis,  firmus, 
stabilis,  constans,  poHlojan,  stalan.  <iii)  uopie. 
U  ftloviku  krepku  i  jakodusnomu.  §.  BudiniA, 
ispr.  l'2(i.  Ronite  suza  rijoko  stavni,  krjopci, 
ustrpjeui.  I.  V.  Buni6,  diibrovn.  3.  ( liogorudica) 
kod  kriza  staSe  iia  iiogah  krepka  i  staiiovita.  H. 
KaSic,  is.  100.  ^iubenim  {josluhom  ureson  i 
kripak.  i).  Barakovit',  jar.  11.  No  buduci  Eva 
tako  izvrsna  i  kropka  kako  Adam.  M.  Orbin  20. 
Da  i  u  telu  lipa  i  u  dusi  kripka  uMiii  se.  F. 
Glavinic.,  cvit.  'J81*.  Ako  sam  ikadar  ostao  sta- 
novit  i  kripak,  po  milo.sti  t,vojoj  mi  jo  toj  doSlo. 
M.  Jorkovic  38.  AH  kripki  krstjaiii  protiva  za- 
povidi  ki"a|evoj  vapijahu.  J.  Filipovio  3,  14''.  — 
hb)  lokativom  s  u  viose  se  izreii:  tiiiii)  prema 
cemii  je  ko  postojan.  Vl  iiapasteliL  krephkb. 
Moil.  scrb.  -'(i.  (1234-1240).  U  po^ubah  kropci 
uzrokom  od  poslulia  vjoro  cisto,  rijeko  plovom 
prohodi.sto.  I.  Gundnlid  288.  Kropak  u  svijoin 
protivarai.  P.  Kaiiavolic,  iv.  473.  —  hOh)  «  ceinii 
je  ko  poUojan.  U  svoin  se  kripak  mnec.  M. 
Marulic'-  107.  Budi  kropak  u  svakoj  stvari.  K. 
Magarovic  80.  —  Budito  vi  zato  kripki  i  svrsoiii 
u  viri.  Bornardin  2(>.  luatth.  .3,  48.  U  vjori 
kropak  stoj.  F.  Lukarovic  20.  JComu  (dja»luj 
odolite  kripki  u  viri.  I.  Bandulavic  216''.  Ipolr. 
o,  9.  'J'ako  sam  u  vjeri  svetoj  krepka  i  tome}ita. 
V.  AndrijasGvio,  put.  321.  —  .luraj  stalan  u  vori, 
kripak  u  iifanju.  F.  Glavinic,  cvit.  102''.  Ucini 
Zudile  slobodne  i  u  ufaiiu  kripke.  And.  Ka6i6, 
kor.  346.  —  Kripka  u  Bozjoj  bud  jubavi.  A. 
Vitalic,  ist.  80b.  —  (Zadarske  zene)  kripko  u 
dobroti.  D.  Barakovic,  vil.  122.  —  Krepak  u 
odiuoi.  P.  Kanavelif:,  iv.  200.  Stavan  budi  i 
kripak  u  odlukami.  1'.  Kne/.evio,  osm.  72.  — 
Kropak  u  svom  sudu.  P.  Kanavelic,  iv.  402.  — 
Bio  bi  on  jos  i  sjodite}  na  prestoju  biskuijskomu, 
da  je  krjepak  stao  u  tomu.    J.  Kavaiiin  98''. 

h)  validus,  robustus,  sanus,  jak,  ill, 
zdran,  obicnu  o  tijclii,  ali  se  maze  kazati  i  o 
pameti  (nidi  iiaj  zadni  primjrr).  Nemocui  ima 
prediti _  zdravoga  i  mledniji  kripcijega.  Narucn. 
!)6a.  Clovik  silan  i  krepak  nad  vsimi.  S.  Ko- 
zicic,  zit.  37''.  Pokli  sam  zdrav  i  ziv  i  krjepak 
zadosti.  M.  Vetranic.  2,  47.  Bise  ranogo  hrabar 
i  kripak  u  zivntu.  Dukjanin  21.  Brz,  krjepak, 
bitar,  lak.  M.  Drzic  29.  Krjepki  bog  od  boja. 
36.  Krepki  Sanson.  A.  Guceti6,  roz.  mar.  228. 
Boze  krepki,  uslisi  me !  M.  Divkovin,  nauk. 
190.  Od  djeteta  koji  nije  krepak...  I.  Gun- 
dulic  .516.  Zdrav  i  krepak.  I.  Dordic,  ben. 
58.  Drhtavac  se  kripak  dize.  P.  Knezevic,  ziv. 
46.  Mi  se  krepcijim  i  jacim  od  sebo  no  pro- 
tivimo.  D.  Obradovic,  basne.  1.59.  —  Toj  uci- 
nihb  bude  u  puti  velo  bolestaub,  a  u  pameti 
mojoj  na  jiunu  krepakb.    Spom.  sr.  2,  126.  (1466). 

<■)  opet  u  dusevnum  smislu  (ali  uz  tjc- 
lesnu  spos(ibno.it),  animosus,  koji  je  bcz  straha, 
hrabar.  Krjepci  vitezi  i  boriteji  slavni.  Mon. 
Croat.  155.  (1493).  Kripak  bi  kako  lav  u  slu- 
zenje  Bogu.  M.  Marulio  34.  Stane  kripka  protiv 
lavu.  220.  Pristupiv  blize,  smina  i  kripka,  sta 
prid  ce-sara.  Ziv.  kat.  star.  1,  218.  U  mucnom 
branju  i  borenju  kripka  ucinivsi  se.  225.  Ima 
biti  kripak  na  rvanju  suprot  djavlu.  Narufin. 
13".  Kripki  rva6  proti  jeretikom.  Transit.  145. 
Ni  slavan  vitez  taj,  ni  krepak  bio  bi,  ki  mnoge 
na  svijet  saj  nakazni  jur  dobi.  F.  Lukarevid  11. 
Stoj  kripak  i  jaki,  ne  daj  se  dobiti.  A.  Komu- 
lovic  70.  Gradu  verne  straze,  bdet^.e,  kripke,  hrle. 
D.  Barakovic,  vil.  244.  Druzba  ova  krepka  i 
jaka  svem  bi  svijetu  odolola.    G.  Palmotic  1,  11. 


KREPAK,  1,  e. 

KG  ae  tvrdijeui  pod  oklopjom  ko  pospjeSan,  kre- 
pak, stavan  vladat  ima  vitez  slavan.  1,  125.  One 
jo  dobar  i  kropak  vojnik,  koji  pridobiva  samoga 
sebo.  M.  liadnic  406".  Postojani  vojni6ari,  krepci, 
izbrani.  J.  KavaAin  IS.iii.  Bugri  krjepci,  slavo- 
kruni.  259''.  Iliriski  svi  sinovi ...  pravi,  krjepci. 
272".  Srcem  krjepci,  snagom  jaci.  SSa^.  Ko- 
jega  (strah)  fiovik  hrabren  i  kripak  7,a6im]u6i. 
Ant.  Kad6ic  447. 

i/)  H  kojia  je  velika  moc  (kao  n.  p.  u 
kra(a),  niocjuc,  mofiur.an.  Krepbkyj  vb  branehb. 
Domentijan'i  32.  Prevysokyj  i  krepbkyj  i  samo- 
drzavbnyj  krajb.  Uanilo  105.  I  noprijateja  na- 
gega  djavla  krijika  .  .  .  Starine.  23,  147.  (1490). 
(')  stronuus,  imliin,  hilar,  sposoban  (za 
kakao  posao,  za  koje  djelo),  u  duSevnom  i  ii  tje- 
Icsnom  smislu.  iia)  s  akuzativom  i  prijedlogom 
na.  Ako  jo  covjek  lii-o  i  kropak  na  stvari,  kqje 
su  Bogu  na  poctenje.  M.  Uivkovici,  bes.  412b. 
Da  covik  Ijude  ua  posao  kripkiji.  A.  Kanizlic, 
utoc.  380.  —  hb)  s  akuzativom  i  prijedlogom  za. 
Svi  hrabri  [udi,  krjepki  za  sluzbu.  D.  Danicii, 
Idnevn.  26,  8. 

1».  0  zivutini.  znacene  je  svagda:  jak  Hi 
zdrav.  Zvireiijora  hoti  mu6  i  jakos  doj'ustit,  da 
svaki  dan  i  no6  krep&ije  budu  bit.  N.  Dimitrovic 
85.  I  s  vru6a  se  dobro  kripke  (ovce)  dizu.  J. 
S.  Kojkovi^  404. 

c.  0  tijelti  judskom  (i  zioinskom),  Hi  o 
dijcla  tijelu.  znacene  je  svagda:  jak,  ivrst,  zdrav. 
Tilo  zdravo,  lipo,  liitro  i  kripko.  I.  T.  Mrnavic, 
ist.  45.  —  S  krepcijom  mojim  prsima.  G.  Pal- 
motic 1,  209.  K  rodu  kad  se  vec  uamrsi,  va)a 
kripke  pridat  prsi.  V.  Dosen  244*.  —  Dvanaes 
apostola  krjepka  boka  (a  prcnesenom  smislu).  J. 
Kavanin  olG-"'.  —  Zdrzani  jesmo  rukom  kripkom 
(metaforicki)  i  misicom  visokom  i  velikom  Boga 
Sabaota.  Aleks.  jag.  star.  3,  255.  Kripka  ti  se 
vidi  ruka  od  viteza.  D.  Barakovic,  vil.  17.  Alat 
i  oruzje,  koliko  je  u  ruci  jacoj  i  kripkijoj,  toliko 
jaco  i  snaznijo  diluje.  F.  Lastric,  ned.  391.  I 
krepka  ti  dosna  ruka  bila!  Nar.  pjes.  vuk.  3,  393. 
—  Bila  krepka  miska  moja  (u  jekarskom  govoru, 
u  Risnii).  1,  183.  —  Da  stanu  (moje  noge)  kripke 
i  mocne  na  tvoje  sv.  ftiolitvo.  Transit.  157.  No- 
gami  kripkimi.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  178.  —  o  srcii 
se  svagda  govori  u  prenesenom  smislu,  vidi  d. 

(1.  0  srcu  sragda  u  prenesenom  smislu, 
znaiH:  hrabar,  bez  straha.  Da  more  tad  biti 
kripko  srce  tvoje.  M._  Marulic  173.  Srce  imase 
krjepcijo  od  lava.  G.  Drzic  439.  Tribi  jest 
da  kripka  i  smina  srea  budes.  P.  Zoranic  7b. 
Srce  u  drugomn  hrabreno  i  krepko.  B.  Kasio, 
fran.  33.  Tako  meni  u  veseju  osta  srce  krifko 
dosti.  D.  Barakovic,  drag.  350.  S  krepkijem 
srcem  mi  sluzimo  pleraenibu  mlados  tvoju.  G. 
Palmotic  1,  235.  Srce  kazuc  kripko  i  jako  gu- 
.sarom  ces  poci  riti.  1,  304.  Sva  podlozna  tva 
drzava  iste  srce  krepko  i  jako,  ne  od  kune,  nego 
od  lava.  1,  343.  Ki  su  take  suprotivi  krjepkim 
srcem  susrjetili.  J.  Kavanin  .349''.  Tako  kripka 
i  nestraSiva  srdca  bijau.  A.  Kanizlic,  kam.  v. 
Tko  kripko  srce  ima,  bojno  kopje  hitro  prima. 
V.  Dosen  1".  Kripko  srce  imat  mora  vitez  zarad 
rajskog  dvora.    200*. 

c.  0  pameti,  dusi,  maze  znacili  Hi:  hrabar, 
Hi:  koji  se  ne  tiiijena.  Da  ti  budesi  kripko  pa- 
meti. Transit.  193.  No  boj  so,  stoj  s  pametiju 
kripku  i  ufaj  na  Boga.  203.  Kojijemi  krepka 
duSa  ostajo  suprot  svakoj  napasti.  B.  Kasic,  zrc. 
148.  —  Amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Duh  krje- 
pak jest  a  put  nemoina.  N.  Kanina  91"-.  matth. 
26,  41. 


KREPAK,  1,  f. 


f.  o  citdi,  koja  se  ne  mijetia,  pnstojana. 
Daje  t'  sad  zestok  trud,  a  sada  dobro  dni  (ccs), 
opaka  zla  lie  cud  ni  u  com  kroi)ka  iii'.  D.  Ra- 
liina  125'i. 

s:.  0  tjelesiioj  stimri,  nije  zmici'tw  simf/da 
istii. 

u)  0  kamenii,  Hi:  koji  je  tvrd,  Hi:  koji 
.<e  ne  moze  pomalcnuti.  Budote  ustanoviceni  svrhu 
kripka  kamena.  Transit.  82.  Kropak  mramor 
svud  mu  siva.    J.  Kavaiiin  4821'. 

h)  0  drvu,  koji  se  lie  da  iskurijeniti  Hi 
4omiti.  Tako  davi'ii  dub,  ki  /.ilo  utvnli  oii  vik 
srod  planiua,  krepak  stoji  na  sve  silo  plasih  vjetar, 
zlih  godina.  I.  Gundulic  372.  On  so  (d-uli)  kre- 
pak kaze  i  stoji  tvrd.  (i.  Palmotic  1,  87.  To- 
liko  so  (dull)  u  dubino  s  krepcijom  zilain  rasi- 
riva.  1,  87.  Krepki  boru  moj  (narice  iena  za 
mitzem).  Nar.  pjes.  istr.  5,  14.  —  /  o  dijelii  bilke. 
Izrasti  ce  korijen  uegov  krjepak.  N.  Rauina 
Kill'.  OS.  14,  6.  Krjepkije  zile  sebi  niocu  stabla, 
vjotri  kim'  premeftu.    J.  Kavahiu  ,"112*'. 

c)  0  gradi,  kao  o  zidu,  gradii,  tor- 
dnvi,  kuci,  hrodu  itd.  znaiene  je:  koji  se  ne 
da  razvaliti.  Kreptkyj  i  tvrbdyj  gradb.  Da- 
nilo  198.  Na  yisoku  brijegu  stavi  slava  istina 
krepke  zide.  G.  Palmotic  2,  -508.  Miri  kripki. 
M.  Bijankovic  82.  Stene  kropko  padaju.  J. 
Rajic,  boj.  77.  —  Bise  vsakorau  krsljaninu  so- 
gurstvo  i  kripka  tvrjava.  Transit.  149.  Nije 
tvrdo  krepke  toli,  ka  ne  mo?,e  casoni  pasti.  I. 
Gundulic  563.  —  Gdi  grada  ni  stana  krepka  ne 
iraate.  B.  Gradic,  djov.  74.  —  Urivo  kripko 
jedna  mala  nllina  oini  poginuti.  Transit.  40. 
Krepka  i  jaka  plav.    G.   Palmotic  2,  419. 

(IJ  0  oruzju,  koje  je  l.vrdo,  cursto.  itsim- 
redi  c).  Zato  kod  ras  mlogif/jj  iiijo  kripko  ovo 
nepridobitno  oruzje.    P.  Lastric"',  svot.  58'i. 

c)  0  zvijezdi,  maze  /li.ti :  koja  se  ne  po- 
iiiit'e.  Krepke  zvijezde  opet  stal.  co.  ,1.  Kavaiiiii 
2141'. 

/')  o  rinii,  znaiene  je :  jak.  Toliko 
krepoe  biide  (vinoj.    Z.  Orfelin,  podr.  105. 

(/)  0  jelii,  koje  daje  uniuje,  kreposli.  I.)a 
i  jila  kripkija  gotovo.  ,1.  S.  Rejkovic  ol.  ---  J  ii 
prenesenom  stiiisln.  Rijoii  BoXja  pokropjujo  gla- 
dujude  svnjijem  priugodnijnm  i  prikrepkijem  bla- 
govanjem  duhovnijem.  M.  Divkovir,  bes.  (M". 
Daje  him  vele  lijepo,  vole  krepkn  i  vole  izvrstito 
pokrijeplenje.    .805''. 

Ii)  0  drzavi,  ziiai'enr  je:  Juki,  evrsl.  Ma- 
cedonijsko  carstvu  ostro  i  kripku.  Aloks.  jak. 
star.  .3,  245. 

li.  0  iiiislima,  rijecima,  jiisiiiiiiia.  ^nacene 
moze  biti  razlicno. 

ti)  o  mislima,  uopie  jak.  Hasn  skladni 
u  jubavi,  misli  krjepke,  znanja  iznra.  J.  Ka- 
vaiiin  163'i.  Pod'te,  mi.sli,  krepko  u  vascij  ne- 
kropcini.    I.  Dordic,  uzd.  57. 

h)  0  rijecima  uopce  i  n  nekijeiii  osohi- 
t.ijem  amislima,  n.  p.:  (t(i)  uopce.  Hi  jak,  snazan, 
Hi  tiposoban  za  neki  eij.  Tako  kripko  rici  bise. 
P.  Knezevic,  ziv.  29.  Kropka  rijec.  A.  Kalic 
540.  —  ()/>)  o  molitni,  znaeene  je:  sposoban.  Ova 
molitva  jest  naj  krepcij.a.  M.  Divkovid,  naiik. 
157.  Molitva  opcena  mlogijo  jest  primjenija  i 
kripkija  nego  posobna.  P.  Lastric,  ned.  228.  — 
rr)  o  pripovijedanu  (propoinjedanu).  znaeene 
mozc  biti  dvojoko  kao  kod  aa).  Uspomena  smrti 
naj  kripkijo  pripovidanje.  P.  Lastrio,  ned.  364. 
—  (M)  0  isporijedi,  znaeene  vaja  da  je:  s  cvrstom 
odlukom  pokajaua.  Ako  ces  da  ti  'o  ispovid  va- 
lala,  ima  biti  opcena,  tomejita  i  kripka.  P.  Lastric, 
ned.  70.  —  ccj  0  razlogii,  dohar,  jak.  Vele  krep- 
cijom razlozim  iazu.   B.  Gradic,  djev.  6(i.  —  <iino 


Ml  KREPAK,  1,  1,  a). 

moze  pripadati  i  ovo:  Imamo  daj  uzrok  dovojan 
i  krepak  ufati  da  lio  uslisitl  molitvu.  I.  M.  Mattei 
173.  —  i  u  ovom  primjeni  kao  da  je  razgovor 
isto  sto  razlozi :  IT  srcii  mi  neko  iifatie  s  razgo- 
vorom  krepcijem  veli.  da  otjnrani  sve  skoncano. 
G.  Palmotic  1,   15. 

r)  0  odliici,  pa  po  Ionic  i  o  zapumjcdi, 
zakonii,  osudi.  uopce  jc  snncene:  koji  .se  ne  inijena. 
Kripku  ti  dal  si  ndlnku.  A.  Vita|ic,  ist.  2G0I'. 
Ima  bit  odluka  kripka  i  tomejita.  .T.  Pilipovic 
3,  143''.  Ova  odhika  va|a  daje  kripka,  teme|ita. 
Ant.  Kadcic  .342.  —  I  s  kropkom^  zapovijedi 
viknu,  da  ga  zmaj  oholi  slijedi.  G.  Palmotic 
1,  25.  Dao  bi  im  krepkn  zapcnod.  U.  Obradovic, 
Ziv.  62.  —  Da  su  u  v.sako  vrcmo  stanoviti  i 
krepci  (zakoni  i  urjeli)  u  vsihb  povo]al)i..  Mon. 
serb.  236.  (1399).  Mladac  kripkim  zakonom  rvnso 
se.  Transit.  265.  —  Sila  Je  krejikoj  neba  osudi 
i  svom  stetom  pogoditi.  G.  Palraotio  1,  181.  — 
aino  moze  pri)>adati  i  ovo:  ,Ter  su  vole  kri|)ke 
tvojo  vlade.    A.  J.  Knezovic  vii. 

d)  0  pismu.  (Hi)  znaeene  je  da  .sv  ne 
moze  promijenUi.  I  krajevstvo  mi  presozo  i  kle 
so  zgora  recenirai  vlasteli  da  sije  pismo  buile 
kripko  i  noporocno,  dnklo  imi.  se  dugl.  isplati. 
Mon.  serb.  232.  (1398).  ~  hh)  znaeene  je:  jak, 
fsna.ian.  Ako  su  mnja  pisina  krjopka,  socna  i 
vrijodna.  M.  Drzic  3.  Pisa  kripku  i  suaznu 
kiiigu  kraju  inglozkonin,  da  pnsti  i  oprosti  bis- 
knpa.    r.    l;as(ri.',   ned.  309. 

i.  II  tjelesnom  fitanu,  n.  /(. : 

i()  0  zivotti.  II  oba  dea  prinijera:  koji  se 
ne  iiiijena.  (koji  se  ne  ser.sava).  Krepak  nijo  na 
svijet  saj  u  sebi  nikadar  covjeci  zivot  taj,  umrla 
or  jo  stvar.  F.  Lukarevii  292.  No  (srree)  huda 
tonota  kroz  lie  moc  srditu  vik  krepka  zivota  ne 
ima  na  svitu.    D.  Raiiina  48ii. 

h)  0  snazi,  bolesti.  znaeene  .je:  jak  (velik). 
Kripka  snaga  od  ne  stablu  vrvi.  .1.  fS.  Re}kovic 
273.  • —  Krepka  bolSznb.    Domentijan''  13B. 

<■)  nuiyao  bi  amo  pripadati  i  uraj  /iri- 
iiijer  a  kojeuia  sc  ijonori  o  ziini  (ii  ziniriini  .  j,il:, 
velik).  Zyma  budctb  krCpi.ka.  Sredov|iTn.  lijck. 
jag.  star.   10,   122. 

k.  0  iiiii-H,  .v/ii  wj  moze  shnitili  kao  tje- 
lesno  i  kao  diisei'no  stane.  ziiacei'ie  je :  koji  se  ne 
iiiijei'ia,  Irajan.  Nije  pod  nebom  krcipka  iiiira. 
(i.  I'almotic  2,  240.' 

1.  o  diisrinium  staini  ili  osjreai'iii.  iio/ire  je 
znaeene:  koje  se  nr  mijeiia,  i  osuhiln  koji  se  ne 
amaniije.  —  na  jir.: 

a)  o  ujeri.  itii)  u  leologiiiiom  sniislii, 
diisevno  djelovane  kojijem  se  vjeruje.  Koja  po 
krjepkoj  si  vjeri  jesi  bila  dostojna  ...  A.  Gu- 
cetic,  roz.  mar.  124.  Da  umirem  u  ovoj  stano- 
vitoj  i  krepkoj  vjeri.  M.  Orbin  85.  Svijesti 
moja,  tko  ova  stvori,  poj  mil  otajstva  zlamenita, 
krepka  vjei-a  ter  govori,  Sto  tva  slabos  ne  do- 
hita.  L  Gundulic  210.  S  krepk(nn  v jerom  sa- 
liruzona  molba.  G.  Palmoti6  1,  25.  Kripkom 
virom  virujem.  A.  Kanizlid,  kam.  878.  Zlameiie 
kripko  brez  pomaiikaiia  vire.  utoc.  614.  —  hh) 
vjera  koja  se  drugome  zadaje,  ojernost  (a  izvr- 
savanii  ceya  sto  se  ko  obvezao  izvrsiti).  Ne  ima 
se  rijeci  svoj  na  maiio  viku  doc,  vjori  se  u 
krepkoj  uzmnaza  svaka  moc.  I.  Gundulic  119. 
Cjo6  tve  vjere  krepke  toli  vijok  cos  zivjet,  Du- 
brovnice!  389.  Tac  Pojaku  svijetlu  i  slavnu 
Turkiiiica  lijepa  omili,  da  su  vjeru  krepku  i 
stavnu  medu  sobom  uhitili.  465.  (J  svako  brijeme 
smino  u  vernosti  krepkoj  stoje.  487.  Krcpkorn 
vjerom  utvrdjene  s  nam  je  uvjete  ucinio.  G.  Pal- 
motic 2,  85.    Bez  ovoga  ugovora  ntvrdena  krep- 


KRKPAK,  1,  1,  a). 


512 


KREPAK,  2,  a,  a). 


kom    vjorom,   zavada  6e  postat  gorn.    P.   Sorko- 
i6vi6  5831>. 

b)  0  ufanit,  iizdaHu  itd.  Imijiiiu  i  mi 
ufanje  kripko.  Transit.  95.  Tko  god  za  saziianje 
od  griha  se  kaje,  kripko  mu  iifanjo  pri  Bogu 
ostajo.  P.  Ilektorovio  41.  Neg'  mi  ufanje  kropko 
ostaje,  da  ti  prastaS  tko  se  kaje.  I.  Gunduli6 
250.  Hvalim  krepko  vaSe  nfano.  Cv.  Palmotid 
1,  l(i.  Imam  krepko  prem  ufaAe  do6  iia  svrhu 
mo  poXude.  1,  295.  Krepko  ufai'ie  imain  stefti 
nu  za  lubi.  1,  328.  Ot  kri])ka  ufaria.  P.  Ea- 
dovfti6,  ist.  197.  Zatu  nijedna  stvar  ne  smota 
moje  ufanje  krjepko.  P.  Kanavelii,  diibrovnik. 
15.  Ufane  krepko  i  jako  u  dobrotu  tvu  postavih. 
I.  Dordic,  salt.  32.  Ufai^e  kropko  u  milosrdje 
Bozje.  A.  Baoiii  .^9S.  Kripko  i  zivo  ufaiie  Hi- 
jino  cvatijase.  A.  Kanizlio,  utoc.  125.  Pristupi 
s  kripkim  ufai'iom.  182.  Po  Xivoj  viri,  po  krip- 
kom  ufaiiu  i  jubavi  svrSenoj  .  .  .  421.  Kripko 
ufai'ie  u  pomoi'i  bozanstvenu.  I.  .1.  P.  Lui^.ic,  izk. 
8.  —  Uzdancu  krepku  u  Gospodina  Boga.  B. 
Kasic,  fran.  iv.  Krepku  mores  imati  uzdancu. 
nasi.  48.  —  S  krepkijem  uzdaiiera  prigrli  stap. 
I.  Dordic,  ben.  .52.  —  U  krepkoj  uzdanosti.  D. 
E.  Bogdanic  viii. 

r)  0  (ubavi.  Nasa  ce  jubav  do6  u  tugali 
kropcija,  jor  kad  nam  mine  no6,  opet  nam  sunce 
sja.  N.  Najeskovic  2,  84.  Er  jubav  kad  krepka 
nosi  se  i  cini,  zivot,  cas,  ui  blago  nisto  se  ne 
scini.  D.  Eanina  99''.  Temojita  tvoja  vjera  i 
tva  [ubav  krepka  nije.  G.  Palmoti6  1,  256.  — 
Amo  piipada  iovaj  priinjer :  UzdrXati  krepku  i 
neuvredjenu  dragost  prema  Bogu.  B.  Kasic, 
fran.  39. 

d)  <j  kreposti  iiopic.  Ko  so  u  svakoj 
trudnoj  zgodi  krepka  uzdrzi  krepos  prava.  G. 
Palmotic  1,  16.  Pak  mudrosti  tn  razbira  krjepku 
krjepost.    J.  Kavaiiin  353*. 

(•)  0  stnnovitosti,  strjijenti.  Stanovitosti 
krepkom.  B.  Kasic,  in.  92.  A  stavi  u  prsi  me 
krepko  strplenje.  N.  Uimitrovic  .53.  —  Slicno  jc 
znncenc  kod  svijest  u  oca  dva  primjera:  Moj 
pak  star;  s  krepkom  svijesti  podnijo  ove  teske 
zgode.  G.  Palmotic  1,  3.  Miiogo  teske  zgode 
podnesao  si  s  krepkom  svijesti.    2,  139. 

/)  uopce  o  kiikvom  diiHennnm  (janucu. 
Kripkim  i  udi|nim  naslidovanjem  duha.  S.  Bu- 
dini6,  ispr.  40.  Nije  li  ovo  kripko  maknutje  nam 
na  pokoru.    F.  Lastrir,  svet.  100''. 

111.    I)    djelovanii    tjeleanmn    Hi    dusevnom. 
znacene  je :  jak,  sposoban. 

a)  uopce.  Bit  6e  tada  krjepka  djela  od 
hrabrenstva  i  vjernosti  prikazana.  J.  Kavanin 
571''.  Svako  dobro  i  krjeposno  djelo  odredeno 
u  pomoA  dusa  od  purgatorija  nima  je  prudno 
i  korisno.  ali  jesu  modu  nima  oetiri  vrste  djela 
poglavite  .  .  .  posvetiliste,  molitva,  zaduzbina, 
post  i  pokora.  nu  i  medu  ove  cotiri  vrsta  jes 
koja  krepkija,  mocnija  od  druge.    A.    Kali6  303. 

h)  vojna,  ohrana.  Vojna  krc]ibka.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  25.  —  Na  brani,  krepbkuju.  6. 
Zelim  kropke  cjec  obrane  u  moj  druzbi  tebe 
imati.    P.  Sorkofievic  588». 

)•)  pomoc;  lijek  (u  prupoin  i  a  pri^nr- 
xenom  smislu).  Stanovite  vire  krepka  pomoc.  I. 
Dordic,  uzd.  122.  Da  mjosne  oblasti  pruze 
krjepku  pomoc.  Zbornik  zak.  1871.  402.  Muka 
Isukrstova  jest  prifiista  i  prikrepka  Ijekarija  duse 
uase.  M.  Divkovi6,  bes.  238*.  I  da  t'  bude  lik 
buhafiu  krip|i.    J.  S.  Rejkovic  140. 

II.  o  milosti  (Boijoj)  u  teolnyicnom  smislu. 

—  znaiene  je  prema  lat.  efficax.     Od  zatajanja 

zadovolno  i  kripke  milosti.    P.  Lastrid,  test.  40''. 

0.  0  sreii,  koja   se   maze  shimtiti   metafo- 


riiki  kao  iefade.  znaieAe  je:  koji  se  ne  mijena. 
Sre6a  krepka  m  ni  krepko  stat  more.  F.  Luka- 
revii  255.  Sroia  stavna,  krepka  i  prava.  P.  Ka- 
navelic,  iv.  266. 

I».  0  iemu  iimnimi. 

a)  znaiene  je:  koji  se  ne  mijena,  n.  p. 
0  redu.  Nijedan  vik  krepak  red  na  svitu  nije 
u  lioj  (sreii).    V>.  HaAina  48i. 

(fj  znaiene  je  ■  jak,  tcrd,  n.  p.  n  bifegii. 
Gospodska  mi  je  tva  rije6  sama  krepak  bijeg, 
svjedok  pravi  t,voje  od  vjere.  G.  Palmoti6  1,  136. 

—  0  vezi.  Jiadi  te  osobite  i  krepke  veze  modu 
stvarju  i  imaocem  takih  prava.  V.  BogiSi6,  zakon. 
298. 

<■)  u  OBom  primjera  krepki  put  znaii: 
pat  od  kreposti,  gdje  je  put  shvaieno  u  metafo- 
rickom  ,'imistu.  Po  kripkorau  Bozjem  putu  kad 
gredise.    A.   Vita|ic,   ist.  339l>. 

q.  0  imenu.  znaienn  je:  jak.  Tako  je  i 
toliko  krepko,  veliko,  slavno  i  mogu6e  ovo  ime 
Isus.    M.  Divkovid,  bes.  130''. 

r.  tnoze  se  izreei  ono  sto  je  kao  oil  krep- 
kosti,  sto  se  dostize  tijem  sto  je  ko  Hi  nesto  krepko. 
to  se  kaie  razlicnijem  nacinima.  isporedi  i  a,  a) 
bb)  i  d).  Krepka  6e  (djevojka)  mo6  biti  da  ne6e 
jubiti  (vidi  a).  F.  Lukarevic  51.  Otje  nam  Go- 
spodin  ukazati,  da  je  toliko  uspomena  i  promi- 
I  sjane  smrti  sveudijno  kripko  ustegnuti  covika  od 
griha  (vidi  h).  P.  Lastric,  ned.  365.  Koliko  je 
kripak  post  protiva  djavlu  (vidi  m).  A.  Bacic 
180. 

s.  uopce,  0  slvari,  o  iemu  mu,  drago.  Mi- 
uuco  i  la2ive  stvari  u  mjesto  istinijeh  i  krep- 
cijeh  zagrlit.  B.  Gradic,  djev.  75.  Vjekovite  i 
bez  svrhe  nije  pod  suncem  krepke  stvari.  I.  Gun- 
dnlic  284.  Nisto  na  svijeti  krepko  bit  ne  moie. 
M.  Bunio  30. 

2.  adv.  krepko.  —  Izmedu  rjeinika  a  Mika- 
^inu  (krepko,  stanovito  ,con3tanter,  fortitor,  per- 
petuo'),  u  Belinu  (,accortatamente'  ,asseveranter' 
141;  ,attermativamente,  assertivamente'  ,a336ve- 
ranter"  42^;  ,con  constanza,  constantemente'  ,con- 
stantor'  221*;  ,6fficacemente'  efficaciter'  285*; 
,fermamente' ,firme'  309'';  ,gagliardamente' ,stre- 
nue'  336* ;  .perseverantemente'  ,perseverantor' 
556'';  ,sodam6Hte,  con  sodezza'  ,3olide'  682*),  u 
Bjelostjenievu,  (krepko,  temelito,  tvrdno,  staluo 
.firmiter,  constauter,  stabiliter'),  u  Volticjijina 
(,fortemente,  stabilmonte'  ,fest,  standhaft'),  u  Stu- 
liievu  (firmiter,  firme,  constanter,  constant!  animo, 
immobiliter  etc.').  —  Komp.:  krepcije,  vidi  S. 
Mencetic  96;  B.  Gradic,  djev.  26;  dull.  8;  M. 
Divkovic,  Tiauk.  151*;  V.  Andrijasevic,  put.  184; 
G.  Palmotic  1,  154;  D.  Obradovic,  .sav.  63,  i  u 
Stulicevu  rjeiniku.  —  nije  dobro  krfepkije  (ispo- 
redi kod  1),  vidi  S.  Budini6,  sum.  egiJ;  98'';  A. 
Georgiceo,  nasi.  .39 ;  F.  Lastric,  test.  395 ;  test. 
ad.  18'';  ned.  372;  svet.  135'';  A.  Kanizlic,  kam. 
630,  i  a  Belinu  rjeiniku  (309*),  u  Voltigijinu,  u 
Stulicevu.  —  stariji  su  oblici:  krepcaje  (tri  puta). 
Mon.  serb.    180.  (1370);    krep§e.    G.  Drazid   439. 

—  oblik  krepce  (Mon.  sorb.  569.  god.  1408—1405) 
maze  ne  biti  komparativ. 

a.  firme,  ne  miiuii  se,  o  stajanu  na  mjestu. 
<i)  u  pravom  smislu.  Ali  ja  krepko  stah, 
kako  stup  kameni.  N.  Dimitrovi6  -57.  Oni  (,coeli' 
nehesa)  izginut,  nu  ostati  krepko  tva  ie  velifiina. 
1.  Gundulic  205.  I  on  se  (eepar)  krepko  ustavio, 
i  svih  (lovce)  ceka.  .542.  U  li  se  krepko  zapa- 
zila,  svijem  je  vidjet  stanac  kami.  547.  Kad  se 
vjetar  promijeni,  i  jedro  se  privrati,  a  arbuo 
krepko  stoji.  (D).  Poslov.  dani6.  Krepko  boravi 
kako  na  hridi.    I.  Dordic,  salt.  198. 


KE.EPAK,  2,  a.  b).  •' 

b)  II  melaforickom  sinisla.  Srce  tvoje 
jur  umiri,  tere  kripko  stoj  u  viri.  P.  Hekto- 
rovicC?)  94.  O  pastiru  Bozja  stada,  stoj  u  viri 
kripko  sada.  109.  —  Uzdrzi  se  kripko  i  jako  u 
milosti  Bozjoj.    A.  Komulovic  36. 

b.  firms,  coastanter,  o  dusevnom  stanu, 
koje  se  ne  mijena  (isporedi  1,  1). 

<i)  0  vjerovanu.  Krepko  vei-ujemo  Isusa 
propetago.  Narucn.  '67^.  To  veruo  i  krepko 
imamo  verovati.  Transit.  46.  Krepko  drzim  i 
bez  nijedue  sumne  vjerujem.  B.  Gradic,  djev. 
35.;  Kripko  i  stanovito  virovati.  S.  Budinic,  sum. 
4l>.'  Ja  krepko  i  temejito  vjerujem.  M.  Divkovic, 
iiauk.  166'^.  Ja  stanovito  i  krepko  virujem.  B. 
Kasic,  is.  107.  Krepko  virujem  i  ispovidam  sva. 
rit.  73i*.    Krepko  ne  vjerujii.    B.  Betera,  cut.  138. 

—  Aino  mogu  pripadati  i  ovaki  primjeri :  Kr jepko 
drze6  da  Bog  placa.  .1.  Kavahin  64''.  Krzec 
krjepko  da  ima  prijati  slavu.    2.57". 

h)  0  ufanii.  Krepko  Izrael  uface  se  u 
visnega  ki  ga  stvori.  I.  Gundulic  '.^06.  To  li 
budem  ja  dobiti,  §to  ne  mogu  nego  u  sebi  krepko 
se  ufat  i  scijeniti.  G.  Palmotic.  2,  182.  Ufajmo 
se  kripko  u  obranu  Boga.  A.  Kanizlic,  kam.  823. 
Poufa  se  kripko,  da  ce  mu  biti  Bog  u  pomoo. 
884.  U  nu  se  ja  kripko  ufam.  utoc.  662.  Da 
imadu  kripko  ufati  u  Boga.  And.  Kacic,  kor. 
312. 

r)  0  \tibavi.  Neka  slobodnijo  i  krepcije 
mogu  jubiti.  V.  Andrijasevic,  put.  184.  —  Amo 
maze  pripadati  i  Dvaj  primjer :  Ako  [ubav  koju 
tebi  krepko  nosim  ...    P.  Kauavelic,  iv.  44. 

e.  aequo  animo,  kod  glagola  sto  znace: 
trpjeti  (koje  zlo),  znaci :  ne  klonuvsi  diikom. 
Krepkije,  jacije  i  vec  tvrdostano  podnese  bolezni. 
S.  Budinic,  sum.  98''.  Da  budemo  do  svrhe 
krepko  podnositi.  M.  Divkovic,  nauk.  28.  Pod- 
nije  vrijednos  tva  visoka  stavno  i  krepko  take 
jade.  I.  Gundulic  270.  Trpiti  kripko  bolesti  i 
muke  smrtne.    P.  Radovcic,  nao.  354. 

(1.  firme,  kod  glagola  odluciti  i  dntgijeh 
takooijeh,  znaci:  ne  mijenaju<''i  ne  (ne  mijennjuri 
odluku).  Odluce  kripko  toga  vrimena  spovidat 
36.  Naru6n.  73''.  Odlucujem  krepko  za  ne  gri- 
jeSit.  I.  Drzic  130.  Odlucimo  stavno  i  krii'ko. 
A.  d.  Bella,  razg.  232.  Ter  krepko  sam  odre- 
dila  ili  nega  bana  sloboditi,  ili...  P.  Sorkocevic 
591''. 

e.  kod  zakona,  pisina  itd.  krepko  tiz  po- 
tvrditi  znaci  da  se  ne  moze  mijenati.  Vsakije 
zakoni  i  hrisovu|6  .  .  .  sbvrbsati  i  ne  potvarati, 
nu  pace  bojSe  krepcaje  potvrbzdati.  Mon.  serb. 
180.  (1370).  Sijemu  zapisannomu  nepiutviorimu 
biti,  nb  pace  i  krepce   potvrbzdennu.    569.  (1403 

—  140.5). 

f.  znacene  je  kao  kod  c  i  u  recenicama  : 
uzdrzati  vjeru,  sklopiti  vjeru.  Da  bo)e  i  krep- 
cije uzdrzi  vjeru.  M.  Divkovic,  nauk.  lol*.  Ako 
mu  viru  obecanu  na  krstenu  uzdrze  kripko.  !•'. 
Lastric,  test.  296".  —  Vele  ja6e  i  kropcijo  na 
nebu  je  jur  sklopjena  (na.ia  vjera).  G-.  PalmotiA 
1,  154. 

g.  animose,  audacter,  hrahro,  junacki.  ispo- 
redi 1,  a,  c).  Vojnikom  svojim  kripko  za  n  bo- 
ruci  se.  Zivot  kat.  star.  1,  223.  Rvite  so  krepko 
proti  staromu  zmiju._  Transit.  86.  Krepkije  i 
hrabrenije  rveii  so.  S.  Budinic,  sum.  69''.  Glas 
mu  rece;  ,Stoj  kripko,  Vide,  slugo  moj'.  F.  Gla- 
vinic,  cvit.  189''.  U  boju  kripko  stoje.  A.  Vi- 
ta}i6,  ist.  54".  Jace  i  kripkije  brani.  F.  Lastric, 
svet.  135''.  Kripko  vojuje  za  viru.  A.  Kanizlic, 
kam.  239.  Svi  skupa  kripko  stanu,  kopja  dizuc 
na  megdanu.  V.  Dosen  la.  Da  i  sebe  kripko 
brane  i  sablasti   dadu   rane.    1".      Da  se  krepko 


g  KREPALINA 

bas  podnese  (vitez),  zivu  glavu  kad  odnese.  124". 
—  Amo  mogu  pripadati  i  ovi  primjeri:  Ispovi- 
dati  kripko  svetu  viru.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  124. 
Ispovidit  kripko  zakon  Isukrstov.  J.  Banovac, 
razg.  217.  Moci  ju  (turn)  kripko,  slobodno  i  bez 
svakoga  straha  ispovidati.    Ant.  Kadcic  142. 

h.  valdo,  voh&menter,  jako,  snazno,  sa  svom 
silom,  0  kakoii  djelii  tjelesnom,  koje  moze  biti 
shvaceno  i  u  metaforickom  nmislu.  Da  izlizuiega 
po  liej  (sknli)  krepko  udrzi.  Narucn.  49^.  Imas 
biti  kripko  zadrzana  u  vrutrnih  stranah.  Transit. 
130.  (Atila)  pristupi  b  gradu,  jegoze  nace  krepko 
trti  i  rvati.  S.  Kozicid  12.i.  I  utvrdon  krepko 
i  jako,  naj  cestiti  car  se  zvati.  I.  Gundulic  307. 
Viteskijem  se  cim  porodom  bude  krepko  posta- 
piti.  P.  Sorkoc6vi6  oSSb.  —  Amo  mugit  pripa- 
dati i  ovi  primjeri:  Kako  kripko  (kreposno?)  i 
uzraozno  stvori  stvari  Bog.  V.  Dosen  185''.  Sje- 
dini  ga  s  tvojijem  (srcem)  tako  krepko,  da  se  od 
nega  igda  voce  ne  razluci.  I.  M.  Mattei  176. 
Magarac  ako  ga  do  krvi  no  udri§  ali  ne  obodes, 
nece  da  krepko  pode.  IVI.  Divkovic,  bes.  141!'. 
Da  se  oruzas  krepko  i  jako.  P.  Kanavelic,  iv. 
319. 

i.  valenter,  fortiter,  officaciter,  o  dusevnom 
(a  i  0  tjelesnom)  djelovanu,  kad  se  osobito  misli 
na  duseimu  silti,  jako,  snazno,  cvrxto.  Kripko 
nastojte  i  pokripite  vaSa  srca.  Transit.  104. 
Neka  krepcije  budu  nastojat.  B.  Gradii,  djev. 
26.  Mislit  krepcije  o  Bogu.  dull.  8.  A  na  svit 
tko  iste,  nahodi  i  vidi  u  trudu  svom  dobit,  tko 
krepko  stvar  slidi.  D.  Raiiina  83''.  Pocnite  ci- 
lovito,  kripko,  junacki  zakon  Bozi  obsluzivati. 
F.  Lastric,  ned  378.  Jos  krijikije  i  ocitije  ukaza 
svoju  stalnost.  A.  Kanizlic,  kam.  630.  Koliko 
krepfiije  cuvstvuje.  D.  Obradovic,  sav.  63.  Od 
sad  cu  se  krepko  cuvati.  basne.  409.  Oteti  so 
krepko  zeli.  P.  Kanavelic,  iv.  72.  Krepkn  bi 
zelilo.    D.  Obradovic,  ziv.   18. 

k.  efficaciter,  o  obrani,  prrporuci,  govora, 
molitvi  itd.  kad  se  radi  s  velikijem  uspjehom.  To 
nas  majka  jace,  kripkije  od  srche  sina  svoga 
brani.  F.  Lastric,  test.  395.  —  Preporucio  me  je 
riemu  krepko.  D.  Obradovic,  ziv.  22.  —  .Ja  vam 
kripkije  izreci  im  niogu.  F.  Lastric,  test.  ad.  18''. 
Mocno  i  kripko  zlamenujuci.  M.  Dobretic  3.  — 
Tko  kripkije  moli  Boga  za  grisnike,  nego  on? 
F.  Lastric,  ned.  372. 

I.  valde,  kao  i  jako  moze  znaciti  uopce  sto 
i:  veoma,  vrlo,  mnogo.  Ze|u  da  ova  vil  prosja 
kri'pcije  svaki  dan.  §.  Mencetic  90.  Neg  sunco 
na  nebi  kad  sviti  naj  krepse.  G.  Drzic  439.  — 
S  ovijem  znaeenem  stoji  u  ovom  primjeru  uz 
glagol  kujemu  je  znacene  suprotno  sili.  Krepko 
boJG6i  se.    D.  Obradovic,  sav.  23. 

m.  firme,  o  znanu,  o  ocitovanu,  istice  po- 
iizdanost.  Ja  se  necu  otkrivati  za  sad  momu 
Gradimiru,  sto  ne  budem  krepko  znati.  kako  Jubi 
moju  viru.  G.  Palmotic  2,  201.  Ocitovana  kripko 
i  bistro  istina.    A.  Kanizlic,   kam,  897. 

II.  kao  jako  moze  znaciti:  na  glas.  tako  je 
u  ovom  primjeru:  Licnik  vapijase  kripko  (,va- 
lenter'):  ,Padsi  poklonite  se  kipu  zlatomu'.  I. 
Bandulavic  125*.  dan.  .3,  4—5.  i  moiebiti  a  ovome  : 
Veselo  i  kripko  reci  one  rici  Pavla  apostola.  V. 
Radovcic,  nac.  187. 

KREPALINA,  /.  nidi  strvina.  —  Postaje  od 
krepati.  —  Od  .win  vijeka.  Da  bi  se  prija  pu- 
stili  svakim  mukam  muciti,  nego  so  mesa  kre- 
pala,  oli  vode,  u  kojoj  je  krepallna,  okusiti.  Ami. 
Kacic,  razg.  107.  —  [/  htri  je  drakciji  akcenul . 
Krepalina  , cadaver'.  D.  Neioaiiic'^,  cak.  kruat. 
stud,  iftsg.  59. 

33 


IfEKPAN 


KREPKO(^A 


KREPAN,  a4j.  crkau  (o  zivolitii).  —  Ublik  je 
too  H  part,  prni'l.  pans,  nd  kiopati,  nachicn  prema 
lal,  crepato.  §ta  se  bqjis  ti  kropanr>  glavoV  Nar. 
pjes.  liorra.  2,  150.  A  kukavno  magaio  iia  pola 
krepano.  Nar.  prip.  lord.  S.  II'  .su  vlako  sru- 
Sonih  plotova,  il  losino  krepanili  skotova.  Osvatn. 
1,  a(>.  _ 

KREPATI,  kropfim,  pf.  lipsati,  crknuti  (o  zi- 
votinama).  —  Od  lal.  creparo,  sto  iiprao  znaii: 
puknuti.  raspuknuti  se,  pn  cestu  «  prenesenom 
6iiiislu:  lipsati.  —  ispore.di  krepan.  -  Akc.  se 
mijeiia  u  praes.  1  i  2  pi  :  krep^ino,  krepate,  u 
aor.  2  i  3  sing. :  krepa,  ii  part,  praet.  pass,  (vidi 
ki-opan).  —  Od  xvii  injcka  (vidi  knd  c),  nli  je 
krepavati  (vidi)  vec  od  xvii,  a  itinedii  rjccnika 
u    Vitkovii  (,krepiren'  .poreo'.  cf.  crci,  lipsati). 

a.  0  zivotini.  Naj  posli  im  (Icon)  krepa.  J. 
Banovac,  prod.  147.  jer  ga  (kona)  suknem  od 
ulia  do  repa,  5to  bl  brjo,  jeda  mu  no  krepa.  M. 
A.  Rejkovid,  sat.  D3a.  Ozalosteii  za  joduim 
volom  koji  mu  bijaso  kropao.  F.  Radman  18. 
Kada  koze  i  ovce  kropaju.  J.  Vladmirovic  47. 
Krepala  nasa  kufka.  Nar.  pjes.  mag.  1851.  141. 
Da  vodi  jarca  ii  Sumu,  da  inu  nakrese,  da  ne  bi 
krepao  od  gladi.  Nar.  prip.  vuk.-  244.  Dok  no- 
govom  nosrecom  kropa  mu  i  krava  i  kobila,  te 
take  ostane  bez  nigde  nista.  Nar.  prip.  vr£.  21. 
Kad  Ii  koko§  krepala.  169.  Zmaj  .se  vaj.e  zrusi 
i  krepa.  Nar.  prip.  mikul.  38.  I  kon  se  stro- 
posta  iia  zemlu  gde  i  krepa.  M.  D.  Milicovic, 
pomonik.   1,  ,34. 

b.  «  ovom  se  primjeru  kazc  ]}nrt.  praet.  act. 
krepao  o  mesii  iiootine  sto  je  krepala.  Da  se  ne 
mozo  niko  .saraniti,  koji  bi  so  krepala  mesa  oku- 
sio.     And.  Kacie,  razg.  107. 

C.  o  c<ladetu  (s  preziroin  i  pogrdom).  Voo 
umri,  vec  krepaj.  Eadojovic  41.  Da  ne  bude 
ima'  svojo  oru/.jo  na  glavi,  krepa'  bi.  N.  Pali- 
kuca  41.  Danas  eo  ti  jesti,  jesti,  dokle  ne  puknfl; 
a  sjutra  6e  gladovati,  dokle  ne  kropa.  Nar.  posl. 
vuk.  52. 

KREPA  VANE,  n.  djeln  kojijem  se  krepam.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KREPAVATI,  krepavara,  imp/,  krepati.  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je,  u  praes.  3  pi.  krepa- 
vaju,  u  aor.  krepavab  u  (fer.  praes.  krepdvajuci, 
u  ger.  praet.  krejidvavsi,  a  part,  praet.  act.  kre- 
pavao;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
praes.  —  Od  xvu  vijeka  (eidi  kod  b),  a  izmectu 
rjeinika  u  Vukovu  (,kr6piren,  umkommen'  ,pe- 
reo'). 

a.  0  zivotini.  Zalivaj  goveda  .  .  .  i  nece  kre- 
pavati. J.  Vladmirovic  45.  Zivotina  od  velike 
suse  i  vrucine  krepaje.  47.  Koza  kropaje,  a  rep 
kovrci.  Nar.  blag.  mehm.  beg  kapet.  105.  Dobro 
su  nasi  (udi  stari  govorili,  da  sretuome  ooveku 
zfnie  uiniru,  a  nesrotnome  krave  i  kobilo  krepa- 
vaju.    Nar.  prip.  vrc.  21. 

b.  0  6e(adetu,  kaze  se  u  Dubrovnikii  i  znaci 
nekom  vecom  sitoni:  tritditi  se,  muciti  se,  jadno 
zivjeti.  Da  hodi  (puk)  krepavaju6i  s  cariuami 
i  pokloni.    I.   I)rzi6  209. 

KKKPAVICA,  /.  ono  od  cega  zivotirie  krepa- 
vaju.  —   U  nase  vrijeme  u  Lid. 

a.  bolest.  ,Udarila  krepavica  u  blago,  pa  ode 
sve  i  vraguto'.  ,Uvalila  se  krepavica  u  sitno 
blago,  pa  ode  sve  ligom'.    J.  Bogdanovic. 

b.  ueka  bijkn.  Krepavica  prasoija,  Solanum 
flavum  (u  Gos]iicu)      B.  Sulok,  im.   171. 

KREPCINA,  /'.  osobina  onoga  koji  je  krepak 
Hi  onoga  Ho  je  Icrepko.  —  isporedi  krepkoca, 
kropost.  —  Akc.  se  mijcna  u  dat.  sing,  krepfiini, 
u   ace.   .ling.  krOpcinu,    ii    voc.   sing,  krepfiino,  ii 


nom.,  ace,  voc.  pi.  kriJpCine.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  iimeftii  rjeinika  u  Mikalinu  (kod  krei)kost),  u 
lielinu.  dconstanza'  ,constantia'  221";  .fermezza' 
,firmitas'  .ilO''  ;  ,imrautabilitA.'  .immutabilitas' 
.381"),  M  Bjelostjencevu  (kropcina,  tvrdina  ,firma- 
montum'),  u  Voltigijinu  (,fermozza,  corrobora- 
mento'  .fostigkeit'),  u  Stiilicevit  (,animi  firmitas. 
constaiitia  etc.'). 

a.  II  opcem,  apstraktnom  sinislu.  Ah  sto  vi- 
djeb  sine  more,  gdi  smuceno  ori  na  fase,  tor  po- 
6inut  vik  no  more;  ako  no  htjoh  mislit  na  se, 
jaoh,  da  tako  .sred  pufiino  svijota  ovoga  niie 
krepftine?  I.  Gundulic  241.  Dobrota  sama  tvoja 
i  krcpcina  ci^te  vire.  G.  Palmotic  2,  5.  Noge 
stavne  sina  Boga  svom  krjopftinom  ko  zdrzite 
bitje  od  svoga  svijeta.  I.  V.  Bunic,  ra.^nd.  21. 
Sve  uzdrXi  u  krcpcini.  B.  Betera,  out.  3.  Odvoce 
su  oslabjene  sve  jakosti  me  krepcine.  69.  Jak 
oria  u  krepfiini  vracaju  so  mlada  lita.  I.  Drazift 
30.  Cijeia  male  kropc.ine  od  duha.  I.  Akvilini 
.320.  Sveti  Grgur  govori :  .Miiozi  trcu  na  za- 
raijerku,  ali  iiu  uzme  koji  bude  napi'edovati  u 
krepciri'.  Iv.  Magarovic  79.  Nek  krjopcinu  Petra 
ob|ubi.  .1.  Kavauin  12I'>.  ,Virtutos'  sto  naski 
izgovara  so  krop6ino.  S.  Rosa  177l>.  Po  malo 
rici  i  molitav  crkve  pridava  se  tolika  kripost  i 
kripcina  vodi,  da  moju  jednom  stvari  blagoslo- 
vjenom  i  jeduom  tastom  nahodi  se  razlikost  6u- 
dnovata.    Blago  turl.  2,  41. 

b.  prema  lat.  firmamentum,  ii  bihlickom  je- 
ziku  (gen.  1,  6 — 8),  svod  (nebo)  sto  dijeli  vode  od 
voda.  —  Izineitu  rjeinika  u  Belinii  (.fermamonto' 
jfirmamentnra'  309''),  i  mozebiti  u  Bjelostjencevu 
(eidi  sprijedti,  a  isporedi  tvrdnina).  On  (Bog) 
stav|as6  po  nacinu  u  svoj  uros  rajske  zide  i  ne- 
besku  svu  krepcinu,  vidjase  se  potom  toga  gdi 
od  voda  bi§e  dio  sred  prostora  neboskoga  nad 
krepcinu  postavio.  G.  Palmotii  3,  24"*).  Nebo 
se  krepoina  aliti  firmament  zove.  I.  Dordic,  salt. 
57.  Blagosovjon  josi,  Gospodine,  na  krepcini 
noba.  P.  Knezevic,  osm.  390.  Krepcina  nebeska. 
L.  Rudic   105. 

KREPEN,  adj.  krupnih  uda,  ital.  .tai'chiato' : 
covik  krepen  u  zivotu.  Govori  se  samo  za  co- 
vjeka.  —  1.1  nase  vrijeme  u  Dalmaciji.  M.  Pa- 
vlinovic.  —  Ista  je  rijec  sto  novosluv.  kropen, 
ttkoien,  i  kajkavska  krepen  (vidi  u  Bjelostjen- 
cevu rjecniku  :  krepen,  okoren  ,duratus,  indu- 
ratus';  u  Voltigijinu:  ,fdrtificato,  compatto'  ,be- 
festigt').  —  Od  istoga  je  korijena  od  kojega  je 
i  krepak.  —  U  jednom  primjeru  xvi  vijeka  ima 
iidv.  krepono  (s  -je-),  i  znaii:  cvrsto.  Krjepono 
zac  stoji  i  posahnut  neco  (orat,  travaj.  M.  Ve- 
tranic  1,  228. 

KREPE.\ETI,  krepenira,  impf.  postajati  kre- 
pen. —  Rijec  moze  hiti  praslavenska,  isporedi 
nslov.  krepeneti,  ces.  ki'cpeneti.  —  xvi  vijeka  u 
jednoga  pisca  iakavca  (gdje  je  znacene:  kame- 
niti  se  Hi  drveniti  se  od  zime),  a  izmeiu  rjei- 
nika a  lijelostjenievu  (krepenim,  okorevam  se 
,dureo,  duresco'),  i  u  Stuliievu  (gdje  grijeskom 
stoji  rejleksivni  oblik:  krepeniti  se,  v.  koramiti 
se  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenieva).  I 
sumnim  i  zelim,  gorim  i  krepenim.  P.  Zoranic 
131).  Krepenim  (stamparskom  grijeskom  krepes- 
nim)  vas  goruc  i  vas  gorim  trepjuc.    25*. 

KREPISIC,  »(.  u  spomeniku  xiv  vijeka  stoji 
dva  puta  (Krepisiob),  prvi  put  kao  ime,  drugi 
kao  preziine.  Sestrici6b  mu  Krfipisicb  .  .  .  (main 
iiize)  Radinb  Kropisiib.    De6.  hris.   100. 

KREPKOCA,  /.  vidi  krepcina  (i  radi  akcenta). 
—  U  jednoga  pisca  na.§ega  vremena.  Wellington 


krepko6a  5 

izvojuva  pubjede  krepkooom  duha.  M.  Pavlinovic, 
rad.  86. 

KREPKOCUDAN,  krepkociulna,  iidj.  kqji  ./> 
krepke  cudi.  —  Samo  u  Stuliwvti  rjccnikti  (.'\n- 
dole  constanti'). 

KREPKOCUDNOST,  ./'.  osuhina  oiuhiu  koji  je 
krepkocudan,  krepka  cad.  —  Samo  ii  StiiJii-f-vn 
rjeaiiku  {.ingenium  constans'). 

KREPKOCUDSTVO,  n.  vidi  kropkocudnost. 
—  Samft  a  Sfuliceim  rjecinku  (ti:!  krepkocuduost). 

KREPKODUSAN,  krepkodusiia,  (idj.  ii  kujega 
je  krepka  dusa.  —  Saiiui  u  Stuliceou  rjiriiika: 
.auimo  firmo'. 

KREPKODUSnOST,  f.  osobina  unoga  koji  je 
krepkodusan,  krepka  dusa.  —  Samo  ii  Stiiliaeru 
rjecniku:  ,aniiui  firmitas'. 

KREPKODUSTVO,  n.  vidi  krepkodusnost.  — 
Saiiiu    u   Stalicevu    rjecniku  (uz  kropkoduSnost). 

KREPlvOSRCAN,  krepkiisrcna,  adj.  u  kojef/a 
je  krepko  srce.  —  Samo  it  Stuliceini  rjecniku  ; 
,firmus,  constans,  strenuus,  intropidus'. 

KREPKOSRDAN,  krepkdsrdna,  adj.  vidi  krop- 
kosrcan.  —  Samo  u  Stulicevu,  rjecniku  (uz  krepko- 
sroan). 

IvREPKOST,  krepkosti,  /.  vidi  kropriiia  i  kro- 
post.  —  Maze  hiti  rijec  praalavennka,  iaporedi 
ces.  krepkost,  po^.  krzepkosr,  a  u  nasemu  se  je- 
ziku  jav(a  od  xvji  vijeka,  a  izinedii  rjecnika  u 
Mikaliiiu  (krepkost,  krepcina  ,constaiitia,  stabi- 
litas,  firmitas')  gdje  se  naj  prije  nahudi,  u  Be- 
Una  (krepkos  ,constauza'  .uoiistantia'  221''';  ,fer- 
mezza'  , firmitas'  :ilO'';  .immutabilita' ,immutabi- 
litas'  381-''),  u  Bjeliistjencevu  (krepkost,  krepcina, 
V.  krepost,  '2),  u  Voltigijinu  (,sodezza,  formezza, 
corrobnramento'  .festiRkuit,  standhaftigkoit'),  u 
Stulicevu  (v.  krepcina).  Krepkost,  to  jest  sta- 
novitost.  K.  Magarovic  78.  Moze  se  prilikovati 
kripost  od  krepkosti  jednoj  ptici.  78.  Krepkost 
,nachdruck'  energio'.    .)ur.  pol.  terminol.  3")5. 

KREP^IV,  adj.  koji  pokre/j(uje.  —  U  nasc 
vrijeme.  iMiris  prijatan  i  krepjiv.  P.  Bolic,  vino- 
djel.  '2,  299.  Da  kod  svoje  ku6e  potra/.i  odmora 
u  krep|ivn  sanku.    Srp.  zora,  god.  1,  sv.  )>,  str.  GO. 

KREPO,  m.  hyp.  krepaja.  --  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,Ode  taj  krepo  borne  to  dignuti,  to  'e  zi- 
lavo,  fia  cini  se  da  ce  sad  na !  izdanuti'.  J.  Rog- 
danovic. 

KREPO^i,  m.  ime  mjiMu  a  Srhiji  u  ukrugu 
iabackom.  Zemja  kod  Krnp(>|a.  Sr.  imv.  1875. 
IIHI. 

KREPO^jIN,  m.  ime  ftelu  u  Srhiji  u  okruga 
crtiorijeckom.    K.  .lovanovic  144. 

KREPOi^INSKn,  adj.  koji  jiripada  Krepofmu. 
Krepojinska  (opstina).    K.  ,Tovanovi6  144. 

KREPOSKI,  adj.  krepostan.  Hi  uopce  koji  pri- 
pada  kreposti.  —  Uprav  kre))0stski  (tako  je  i  pi- 
sano)  i  postaje  od  krepost  nastavkovi  ski;  ali 
treba  da  u  govoru  ispane  -ts-  izmedu  s  j  k.  — 
Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Milosta  je  za- 
moeaj  i  oblicje  krepostije  (krepiisti),  zasto  ona 
podpuna  cini  krepostske.    M.   Radnir'  484''. 

KKEPOSNICA,  /.  kreposno  zensko  ce{ade.  — 
U  jednom  primjeru  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (krepostnica  uz  krepostnik). 
Devet  kriposuic  mnogo  slavnih  divic.  J.  Arnio- 
lusic  3.5. 

KREPOSNIK,  /«.  krepostan  covjek.  —  <Jd  ,\viti 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (krepostnik 
,virtute  cxcellens').    Bisknpi  su  i  pjesnici,  vijeka 


i  KREPOST,  1,  a. 

i  crkvo    krjeposnici.     J.   Kavaiiin    1.58:i.     Skupitn 
se  sada,  kriposni<.'i.    L.   l^jubuski  .")."i. 

KREPOSNIV,  adj.  krepostan,  krcjiak.  -  U 
dva  pisca  xvi  i  xviii  vijeka.  Mladic  jddan  kri- 
|>osniv,  gizdav  i  dvoran.  P.  Zoranic  .5''.  Dahni 
u  me  milosti  kriposnivi  duh  tvoj.  .")1^.  Niti  pi-o- 
minuje  kriposn'vo  zlameiie  ovoga  svotoga  sakra- 
menta.    Ant.   Kadcii-   187. 

KREPOSXOST, /.  vidi  kropciiia.  krepkost,  kre- 
post (uprav  osobina  onoga  sto  je  krepostan).  — 
i'  Bjelostjcnrevu  rjecniku  :  krepustnost  .efficacia', 
V.  krepost;  u  Voltigijinu:  kripostnost  ,virtiiosita, 
vigoria'  ,kraft,  starke';  «  Stulicevu:  krepostnost 
, efficacia'   s  dodatkom    da  je  uzelo    iz  brevijara. 

KREP03N0VATI,  kreposnujem,  imp/,  kre- 
posno raditi.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecnika:  kre- 
postnovati  ,cum  virtute  operari'. 

KREPOSNI,  adj.  vidi  krepostan.  —  Na  jednom 
mjestu  xvii  vijeka.  Da  sva  natnra  clovicanska 
kripostnim  u  nem  I  Adamu)  uzdrzasc  se  naf-iiidiu. 
F.  Glavinic,  cvit.  408l<. 

KREPOST,  kriiposti,  /.  vis,  virtus,  osobina 
onoga  sto  je  krepak  Hi  onoga  sto  je  krepko,  ali 
se  maze  shvatiti  kao  da  snaci:  snagn,  sila,  pa 
su  se  jos  razvila  i  druga  znaicna.  —  -e-  stoji  u 
juznom  govoru  mj.  negdasnega  e  (nalazi  se  gdje- 
gdje  u  juznom  govoru  krjopost,  no  krijepost,  kako 
neki  misle  da  treba  govoriti).  i  u  islocnom  je  go- 
voru krepost.  u  zapadnom  kripost.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  i  ace.  sing,  krepost,  lor.  si)ig.  krepi-sti,  gen. 
pi.  krep6sti,  dat.,  instr.,  loc.  pi.  kropostima.  — 
Rijec  je  stara,  isporedi  stslov.  krepostb,  rus.  i;ph- 
nocTb.  —  Postaje  od  osnove  krep  vidi  krepak.  — 
U  nekijeh  se  pisaca  cakavaca  nalaz''  oblici  za 
I'leke  padeze  u  mnozini,  kao  da  je  nom.  sing,  kre- 
posta,  n.  p.  gen.  krepost,  dat.  krepostam,  instr. 
krepostami,  loc.  krepostah.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vrancicevu  (kripost  , virtus'),  u  Mikalinu  (krje- 
post,  kripost,  ki-epost  , virtus'),  u  Belinu  (krepos 
,forza,  possanza'  ,vis'  ;S2i)l';  ,forze'  , vires'  .326''; 
,saldezza,  sodezza'  .soliditas'  638-i;  ,valore,  pro- 
dezza'  .virtus'  751'';  ,attivit4.,  virtu  d'  operaro' 
,agendi  vis'  117";  , efficacia'  .efficacia'  285*;  , qua- 
lity, virtu,  dote'  , virtus'  .599 1  ;  ,virti'i'  .virtus' 
7681);  kripost  ,vigore,  vigoria,  gagliardia'  , vigor' 
765'J),  u  Bjclostjencevu  (krepost,  dobrota,  izvrse- 
nost  , virtus,  probitas,  actio  vitio  contraria'.  2. 
krepost,  temelitost,  segurnost  .constantia,  firmitas, 
stabilitas'.  3.  krepost,  v.  moc),  u  .Tamhrcsice.vu 
(,t'ortitudo,  virtus'),  u  Voltigijinu  (krepost  i  kri- 
post ,virtu,  vigore,  possanza,  gagliardia'  ,kraft, 
macht,  tngend'),  u  Stulicevu  (krepost  i  krjepost 
, virtus,  vis,  vigor,  constantia,  firmitas,  firmitudo 
etc.'),  u  Vukovu  (.die  starke'  .firmitas'.  cf.  snaga. 
jacina),  u  Danicicevu  (krepostb  ,robnr'). 
1.  snaga,  jakost,  moc. 

a.  vires,  robur,  tjelesna  snaga.  Izgubih 
kripost  od  udov  mojih.  Transit.  Uili.  Utvrjonjo 
kriposti  telesne.  Korizm.  86^''.  Si'ca  tvrd^ostan- 
stvom  i  tela  krepostiju  naznamenovani.  S.  Ko- 
zicic  24''.  Krjeposti  izgubih  od  mojo  snazico. 
S.  Mencetio — G.  Drzic  493.  Za§to  je  suirfc  jaca 
ner  kripos  od  lava.  M.  Vetranic  1,  37.  Sinko, 
ma  kriposti,  sinko.  me  hranonje.  M.  Drzic  .37. 
Kriposti,  jaoh.  moje  umiru  u  meni.  77.  Vincn 
krjepos  dava,  staros  uzdrzi.  400.  Ne  imam  tu 
krjepos.  jakosti  ni  sile.  435.  Jure  cutim  kripost 
ginut  zivotu  mom.  P.  Zoranic  It''.  Ciinu  mi 
kreposti,  odhodi  zivot  moj.  A.  Sasin  298.  Tijeiu 
pedepsi  nih  kreposti  koji  htje.so  da  obore  I'le  ka- 
mene  teske  gore  a  novnhioj  noj  ti   pro-iti.   I.  (run- 


KRRPOST,   I,  a.  r,i(i 

dulic  91.  Srce  dili  izvrSuje,  inim  udom  dajudi 
svoju  ino6  i  kriposti.  A.  Georgiceo,  pril.  93. 
Pokle  -SO  kriposti  srcu  povratiie,  i  duSu  sa  svima 
opot  pribavise,  Oliva  po;;ljeda.  Oliva.  51.  Al'  se 
j'  sada  znevirila  tasta  kripost  pridi'ia  telii.  A. 
Vita(i6,  ost.  aH.  Svatija  krjeiiost,  3va6ija  stiaga 
s  duzijc'h  Ijota  izgriza  so.  J.  Kavanin  2l&i. 
I  u  krjoposti  svo'o  do^nice  sbili  ih  u  ovo  dno 
tamnic<>.  422".  Morobit  si  u  jakosti  Samson 
driisi  i  kriposti.  V.  Dosen  20''.  No  luSeci  dan 
od  no6i.  niti  kripost  od  neuioci.  -iS''.  Ali  .se 
nade  bez  sna^c  i  kriposti.  An  I.  Ka6ic,  kor.  liiB. 
I  svim  udom  kripost  davat  prista.  M.  A.  Kg|- 
kovi6,  sat.  K2'>.  .\ko  bi  imali  u  svqji  tilpsi  to- 
liku  kripost,  tolikii  snagu  i  podobnost,  da  su 
vrsni  dilovat  dilo  zonidbono.  M.  Dobrotio  51-5. 
()  Kaica,  mojo  rodo  drago !  mo  j  pcrnati  od  su- 
nuSca  stito !  diko  moja  svagda  na  divanu  I  sabjo 
liritka  svagda  na  mejdanu!  a  kroposti  modu  voj- 
vodama!  Nar.  pjes.  vuk.  2,  481.  Tu  je  sada  i 
kropost  i  snaga.  5,  450.  Najuti  se  Banovic-Se- 
kulo,  na  krepost  je  riike  poilignuo,  preda  so  je 
sab|ii  okrenuo.  Pjov.  crn.  294'.  Ti  si  prvcnac 
moj,  krjopost  moja  i  pocetak  sile  moje,  D.  I^a- 
ni6i6,  Imoj.  49,  3.  —  Kaze  se  ne  saino  o  ceja- 
detu  i  0  zivotini,  nego  i  o  bi(ci.  Ne  moze  niti 
sjomeiie  niti  rasada  kripost  kakvu  iz  ne  izvla- 
citi.  I.  Jablanci  18.  Vockam  opet  novu  kripost 
doda.    J.  S.  Ile)kovic  ;U1. 

b.  vires,  kad  .se  govori  o  vladaru,  o  iia- 
rodu  ill  driavi,  o  vojsci,  znacene  je:  snaga,  ali 
ne  posve  isto  kao  kod  a,  jer  se  ne  misli  na  samu 
tjelesnu  snagu,  nego  na  mod  uopce.  On  (Osman) 
s  liom  (sabfom)  naj  prije  u  istoku  slavu  i  kripos 
svoju  uzmnozi.  I.  Gundulic  563.  Ako  zelis  ti 
prez  rati  u  gospodstvu  tvomu  stati,  kripost  tvoju 
skazat  raci,  ter  krscansku  viru  tlaci.  P.  H«kto- 
rovic  (?)  82.  —  Ali  cesarova  vojska  znajui'-i  jakost, 
kripost  naroda  slavnoga,  docekat  ga  na  smide. 
And.  Kacic,  razg.  20.  —  Neka  se  liih  (neprija- 
te[a)  krepos  raz6ini  jak  magla.  A.  Sasin  221. 
SUino  je  i  kad  se  govori  o  Boga  (isporedi  e). 

C.  u  jednom  primjeru  znnci  sto  sila,  silo- 
vane.  Drzitva  Ijepos  tuXno  mo  srdacce  na  silu 
i   krjepos.    S.  Mencetic  45. 

d.  snaga,  sila  u  diiscvnom  sinislu  uopce 
(naj  cesce  prema  lat.  virtus).  Bogu  dajuStomu 
krSpiostb.  Mon.  serb.  17.  (123.'3).  Mnogo  ve(Se 
ukripjena  kripostju  vere  svete.  Ziv.  kat.  star. 
1,  218.  Jer  meni  zada  (ne  sada)  vaj  juvenom 
krjeposti.  S.  Mencetic  11.  Tko  iceli  naravi  kre- 
posti  ove  vidjet,  i  mo6i  ^ubavi,  hodi  vid  ovi 
cvijet  ...  N.  Najeskovic  2,  11.  0obrota  s  li- 
posti  slomi  u  meni  sile  Juvenom  kriposti.  M. 
DrXic  4.  Bogastvo  gospoduje  danasni  dan  sve 
ostale  krjeposti.  :?99.  Kad  huda  zla  kripos  od 
smrti  na  I'l  doje  ...  D.  Raiiina  G3b.  Vrhu  gurana 
ovoga  kripost  tvoga  blagosova  udahni.  I.  Ban- 
dulavic  296".  Nu  ako  inim  u  tamnosti  noc  me 
i  puste  kriju  gore,  gora  i  noc  s  kom  kriposti 
mene  meni  skriti  more?  I.  G-undulic  243.  Ko 
mi  ce  dat  kripost  mojoj  pameti,  ko  li  suza  mo- 
jima  ocima?  M.  Jorkovic  44.  Uci  nas  s.  vira, 
da  je  naSa  dusa  jedna  kripost  duhovna  udanuta 
od  usta  Bo^iji  u  covika.  J.  Banovac,  razg.  99. 
Da  muka  tvoja  meni  bude  kripost  s  kojom  cu  se 
pokripiti.  B.  Pavlovic  61.  Stavi,  Qospodine,  ne- 
besku  kripost  u  rici  moje  ove.  P.  Lastric,  test. 
166''.  Kripost  zakona  jest  zapovidati.  A.  d.  Costa 
1,  10.  Da  izlaze  (riii)  od  kriposti  te  y.eje.  Ant. 
Kailcic  132.  Ako  bi  odstupila  ova  prava  kre- 
post pozude.  .T.  Matovic  420.  Tvoje  srce  |ubez- 
jivo  svojii  ce  mi  krepost  dati,  da,  Jezuse  moj, 
pomnivn  ja  uzbudem  poslovati.  I.  M.  Mattel  286. 


KREPOST,   I, 


Nika  ogrijaju6a  kripost  projde  kroz  svu  zemju. 
M.  A.  Ke|kovi6,  sat.  L6l). 

0..  2na6ene  je  kao  kod  d,  ali  se  istiie  kao 
necija  osohina,  naj  ceice  Bozja  (lat.  virtus).  Go- 
spodi,  tvoja  o6ita  je  kripost  i  sila.  Transit.  100. 
VzaSal  si  na  nebo  po  tvojoj  vlastitoj  kriposti. 
122.  Krjepos  viSnegaobujmi  tebe.  N.  Kaiiina  16". 
luG.  1,  3').  Vlascom  krepostiju  svojom  usta  se.  §. 
Budinic,  sum.  8''.  Kropost  priviShega  obujmiti 
6e  tobo.  M.  Divkovic,  bos.  5".  ZaCet  po  kriposti 
duha  svetoga.  B.  Ka§i6,  is.  3.  Sajdi  kripost 
duha  svotoga.  I.  Bandulavii  128''.  Kripost  pri- 
visiiega  obsinuti  ce  tobe.  2001^.  luc.  1.  35. 
Omeksaj  (Boze)  srce  moje  rosom  od  kriposti 
tvoje.  M.  .Jerkovio  87.  Zakliiiam  vas  kripostju 
i  jakostju  Bozjom.  L.  Torzic  .322.  Iz  pu6ine 
vjecna  krjepos  tijem  povadi  brda  i  gore.  J.  Ka- 
vaiiin  71''.  Jer  Isukrsta  u  svojoj  utrobi  zace 
po  kriposti  duha  svetoga...  J.  Banovac,  razg. 
50.  Jesus  uskrstuu  svojom  vlastitom  kreposti. 
.1.  Matovic  57.  Primajuci  jakost  i  kripost  dulia 
svetoga.  M.  Dobroti6  57.  —  Kad  nas  oba  svom 
kriposti  vlas  liegova  jo  (h'iga  Leva)  slobodila, 
tebe  od  mojo  nevjernosti,  a  od  pricijeh  mene 
vila.  I.  Gundulic  168.  I  joste  svakoje  dava 
nam  kreposti  (oi.hii).  N.  Dimitrovic  36.  Devet 
jest  osobitih  sil  ili  kripos  Ivana  svotoga.  i". 
Glavinic,  cvit.  197".  Mozemo  li  vlastitima  mocma 
i  kripostma  Zivot  vicui  dobiti?  I.  Volikanovic, 
uput.  1,  326.  Ja  sam  se  poturcio  ne  imavsi 
mu6oni6ke  kroposti.    S.  ^^ubisa,  prip.  87. 

f.  snaga,  moze  se  shvatiti  u  duhovnom  ili 
u  tjelesnom  smislu  u  ooakovijem  primjerima  :  !^ubi 
Gospodina  Boga  sasvijem  srdcom  tvojijem  i  svom 
krjppostju  tvcjom.  N.  Eanina  155''.  luc.  10,  27. 
Sa  svom  krjeposti  slijedi  me.  M.  Vetranic  2,  177. 
Sa  svom  nastojat  imamo  kreposti  u  miru  sve  dni 
Stat.  N.  Dimitrovic,  22.  Tijem  sa  svom  kreposti 
smjerno  te  molim  ja.  79.  Sluzih  te  sa  svu  mo6 
i  sa  svom  krjeposti  i  u  dan  i  u  noc.  N.  Najes- 
kovic  2,  96.  Ki  sa  svom  kriposti  drag  ures 
tvoj  slidim  i  od  tvoje  liposti  prignutja  ne  vi- 
dim.  I.  Gundulic  142.  Divjak  satir  u  hajini 
od  vile  preobucen :  Sa  svom  moci  i  kreposti 
uvlacih  ill  (rogc),  krih  svudire ;  nu  svakako  pravi 
i  prosti  izprama  mi  joste  vire.  156.  Komu  si 
se  zavjerio  sa  svom  moci  i  kreposti?  467.  — 
l|jubi  Gospodina  Boga  tvoga  svimi  kripostami 
tvojimi.  F.  Glavinic,  cvit.  xvi.  —  J^ubiti  Boga 
iz  sviju  kriposti.  M.  A.  Eejkovic,  sabr^  69.  — 
Tore  me  zagrli  za  svu  moc  i  kripos.  S.  Men- 
cetic 248. 

g'.  virtus,  fortitude,  hrabrost.  Persijane 
lastiju  voce  neze  krepostiju  pobedi.  S.  Kozi6i6 
36".  Dostojite  vijence  od  hvala,  jere  hitra  brza 
i  laka,  podpuno  je  ukazala  svoju  u  lovu  krepos 
svaka.  A.  Giedevic  2".  Ah,  da  slijodec  tve  kre- 
posti svak  je  vitez  tvoj  vojevo,  ne  turacke,  danu 
kosti  pojacke  bi  bile  ovo.  I.  Gundulic  324.  Ah, 
ne  hralim  neprijateje,  nego  kripos  ka  pod  nebi 
svjetlosti  ima  dana  bjeje.  328.  Narode  one  s  kih 
kriposti  krajestvo  se  nase  obrani.  436.  .Svaki 
(konik)  harbom  vjesto  mece,  svaki  lukom  dobro 
strijeja,  bez  kriposti,  bez  odjece,  vitez  nazvan, 
lupoz  zbija.  329.  On  (car  od  cara)  sred  boja 
odkad  prika  tvih  junaka  krepos  gleda.  448.  Mao 
skup  ali  pun  kreposti  vi  ste,  druzbo  moja  mila, 
snagu  ya§e  hrabrenosti  ne  umije  slomit  nijedna 
sila.  G.  Palmoti6  1,  10.  Prid  kriposti  mojom 
jakom  zti  nevjernik  ima  umrijeti.  2,  112.  Kad 
kriposti  svojom  prite  (oitezi).  V.  Dosen  125". 
Zasto  srca  od  kriposti,  i  desnice  od  jakosti  .  .  . 
228''.  Vladalac  pun  kriposti  i  hrabrenosti.  D. 
E.   Bogdanic.    122.      Ovdi    po     .kriposti'    od    ri6i 


KREPOST,   1, 


KRRPOST,    I,   li.   n). 


grcke    (iixtiji'itr    hrabrrnstvo  i  velicina  srdoa   ra- 
zumije  so.    I.  Velikaiiovic,  uput.   I,  398. 

h.  vis,  potentia,  potestas,  moc  (velika) 
anpie.  Spasitol  nas,  kojemu  bjese  tlopiistio  otac 
nebeski  svaku  ki-jopos.  A.  (iucetic,  roz.  jsz.  188. 
O  svemogi  Jupitere  ko,a;a  kripost  svud  se  stere! 
P.  Hektorovic  (?)  84.  Tvoja  (.IiipUnrf)  kripost 
svaka  more,  gromom  stresa  zoniju  i  gore.  85. 
Kriposti  tvoje  nepridobitnu  jakost  molimo,  Go- 
spodine.  J.  Banovac,  blagosov.  10.  Poce  pro- 
slavjati  kripost  negova  razuma.  A.  Kaiii/.lie, 
kam.  392.  Da  |io  svojoj  kriposti  i  uminu  iinaju 
svaka  koja  uzivaju.  And.  Kacic,  kor.  11.  Sve- 
mogucstvo  i  kripost  stvoriteja.  M.  A.  Rejkovic, 
sat.  L8''.  Koji  s  mogucom  svojora  kreposti  od 
nista  satvori  ...  J.  Matovio  11.  —  Kud  je  izre- 
cenn  nad  kim  Hi  nad  eiin  ko  Hi  slo  iina  moc, 
moze  znaciti  sto  i  vlast,  oblast  (,potostas,  impe- 
rium').  Da  nim  krjepost  i  oblast  svrhii  svake 
nepodobe.  N.  Ranina  142 '.  luo.  9,  1.  Miiah  a 
CO  pri  sHpos  obujmit  sunasca,  ner  co  ioiat  on 
(Lubav,  tnl.  Cupido,  Amore)  kripos  vrh  moga 
srdacca.  S.  Mencetic  126.  Ter  od  taj  cas  mi 
imamo  nada  svjoma  (zenama)  krepos  taku.  N. 
Na}e§kovic  1,  1.5.t.  Sazvavsi  Isus  dvanadosto 
apostolov,  dads  nim  kripost  i  oblast  svrhu 
svakih  hudob.  I.  Bandulavic  l.")(i''.  Inc.  9,  1. 
Ima  svotac  ovi  kripost  vrhn  ogiia.  F.  GlaviTiic, 
ovit.  20'''.  Ima  kripost  vrlui  gronia  ki  so  noj 
(s.  Barhari)  pripornoa.    399''. 

i.  facultas,  potestas,  ncka  usobita  moc  pu 
ktijoj  se  rtesti)  moze  vrsili.  onu  sto  sc  mot'  vr.iiti: 

<i)  ima  se  a  pamcti  po  smisla.  Zac  kro- 
pos,  Niko  mo],  tuj  mi  ni  visiii  dal.  N.  Dimitrovie 
98.  Svakoga  sam  zamamila,  tuj  uii  krepos  (ubav 
dava.  N.  Na}eskovic  1,  20li.  Dokoli  tve  oci  iz- 
gnbe  krjepusti,  ke  sun6joj  istor.i  nadliodo  svjet- 
losti.  2,  35.  Ne  umije  ti  grlo  moje  kazovati,  ni 
ima  kripos.  A.  Sasin  lfi8'i.  Glod.V  okolo,  oda 
svudi,  sto  oko  vidi  svom  kriposti,  sve  bi  puuo 
bojnijeh  ludi.    I.  Gundulic  335. 

b)  izrice  se  podloznom  recenicnm  s  da. 
Zac  ja  tej  kreposti  ne  imam,  da  mogu  tej  vaSe 
Ijeposti  procijenit.  N.  Na]eskoviA  1,  218.  Slabi 
razum  moj  tuj  kripos  ne  ima  da  moze  izrec  toj. 
1,  312.  Ovaj  dub  dobi  toliku  kripost  da  ozdra- 
vlase  posli  od  svacih  nemoci.  B.  Kasic,  is.  18. 
Mlaka  ona  takovu  uze  kripost,  da  ozdravjase . . . 
F.  Glavinic,  cvit.  229".  Tu  Ijepota  ima  krepos, 
da  je  nresna  bez  naprave.  I.  Gundulic  74.  Tim 
u  meni  sved  goreci  taku  plam  je  steko  krepos, 
da  ja  ne  znam,  ali  veei  ogaii  moj  je,  al'  tva  Ijepos. 
2.59.  Nu  moguca  ova  lipos  s  svijetlom  krvi  kad 
se  zdruiii,  dvakrat  vecu  kaze  kripos,  daju  dvori 
svak  i  sluzi.  374 — 375.  Takova  spomina  hoce 
biti  od  toliko  kriposti,  da  ci'  to  ganuti  na  milo- 
srdje.  M.  Jcrkovic  65.  Balsam  imade  ovu  kri- 
post da,  pomazavsi  s  nimo  jedno  tilo  rartvo, 
.  .  .  oini  ga  uzdrzati  cilokupa.  .J.  Banovac,  pred. 
133.  Po  malo  rici  i  moHtav  crkvn  pridava  se 
tolika  kripost  i  kripcina  vodi,  da  meju  jednnm 
stvari  blagoslovjenom  i  jednom  tastom  naliodi  so 
razlikost  cudnovata.    Blago  turl.  2,  41. 

r)  izrice  se  inlinilinoin.  (Isusi  kripost 
ila  vodi  preroditi  se.^  Naruou.  3''.  Imam  ja  kri- 
pos satvorit  da  .  .  .  S.  Mencetic  4.  Ali  ne  ima 
tej  kriposti  uzdrzat  se  skup  nemili.  I.  Gunduli6 
458.  Iskati  Ijekara  koji  bi  imau  krepost  pro- 
svijetliti  to  buduci  slijep.  M.  Radnii'  435>'.  Pri- 
cest  krjepos  ima  nasu  dusu  punit  jako  railostima. 
.T.  Kavanin  69a.  Ogari  po  naravi  svojoj  ima 
ove  dvi  kriposti:  goriti  i  sjati.  F.  Lastric,  ned. 
93.  (Vatra)  daje  kripost  oku  tilosnomu  viditi 
tilesne    stvari.     F.    Lastric,    ned.    247.      Imadu 


jedno  isto  mogurstvo  i  kripost  stvoriti  od  ni§ta 
svit.  A.  Kanizlic,  kam.  190.  U  otcu  jest  kri- 
post stvoriti.  728.  Boja  ruzice  ima  kripost 
smuceno  srdce  razvedriti.  utoc.  277.  Daj  mi 
kripost  tako  vladati  .so.  bogojubn.  204.  Da 
je  covik  stvoreiije  plemonito  kojo  ima  kripost 
dilovati.  M.  Zorioic,  zrc.  lu.  Vidoc  mnogo  teze 
brime,  neg  je  kripost  vladat  nime.  V.  Dosen 
25''.  Te  stvari  imadu  krip  ist,  istirati  vragove  i 
ozdravjati  slipe.  And.  Kacir,  kor.  274.  S  no 
kvas  kripost  dizat  tisto  dobi.  ,1.  S.  Re|kovic  .31.3. 
—  Grijeskom  po  tiidijem  jezicima  uz  injinitio 
ima  za.  No  iraaju  kriposti  za  odoliti  napastraa. 
-M.  Radnic  114'>.  Za  svijoli  spijevat  ne  imam 
krjepos.  J.  Kavanin  218''.  Kripost  za  ozdraviti, 
ciniti  cudesa,  razumiti  jozike.  Ant.  Kadcic  10. 
Ovi  kruh  imase  krepost  za  ugasiti  zedu.  J.  Ma- 
tovic  xxia.  Rijeoi  imajii  veliku  krejiost  za  izu- 
stiti  naj  skrovenije  misli.  127.  Koliku  krepost 
ima  za  pomrsiti  troho  i  gnusobe  grijeba  (leiito- 
sinaj.  506.  Ona  krepost  koja  je  u  Ijekarijaiui 
za  ozdraviti.    520. 

(I)  izrice  se  yenetii'om  naj  ccsix  rcrhal- 
no(/a  siipstantioa.  Kripost  svozaiiija  i  odveza- 
nija.  Naruon.  74".  Uli  kripost  opraiia  duhov- 
noga  u  sakramenat  s.  krstoiia.  K.  Lastric,  test. 
HOOi.  Da  iro  (rockain)  dado  kripost  ovita  (zc- 
mlica).  V.  Doson  16''.  Koje  (uriine)  uzdrzi  na  se 
kripost  naminutja.  Ant.  Kadcir.  67.  I  nozdrvo 
negovo  da  prima  kripost  mirisa  i  blagosti.  M. 
Uobretic  51.  Kripost  ozdr.avjena  dajuci  oviin 
travicam.  I.  .1.  P.  Lucie,  izk.  .32.  —  Uz  ifeiietin 
moze  biti  i  prijedfo';  od.  Tko  ne  ima  od  vida 
krjeposti.  M.  Vetranic  1,  274.  Ogaii  ima  tu 
krepos  od  cisconja.  M.  Orbin  161.  Dati  vodama 
kripost  od   ocisteria.    !■'.   Lastric,   test.  60*. 

(')  izrice  se  adjektioom,  cesto  partieipom. 
Ona  mira  imase  njeku  krepost  pokrepfujuiiu.  M. 
Divkovic,  bes.  143a.  Ogaii  ima  u  sebi  krepost 
zizucu.  554a.  Jedna  kripos  ognenitu  ona, ^(zmija) 
ocuti,  a  sva  prika  dize  glavii  jodovitu.  G.  Pal- 
niotio  3,  21'J.  ICsipos  rodna  ,causa  generativa, 
cioo  clie  ha  forza  di  generare  e  produrre  una 
cosa'  .causa  genitalis'.  A.  d.  Bella,  rjefen.  181'>. 
Kripost  plodiva, virtu  generativa'  , virtus  gene- 
randi'.  76S'>.  Cini  se  stvar  cudnovata  sarao 
onizim,  kojim  plodna  kripost  palostinske  zemje 
jest  nepoznata.  razgov.  48.  Motrim  u  vatri  nasoj 
tilesnoj  kripost  prosvitjujucu.  F.  Lastric,  ned. 
247. 

f)  izrice  se  na  osohiti  nacin.  it  iirijein 
primjfrima:  I  vas  zbor  iskase  taknuti  liega,  jere 
krjepos  od  liega  ishodase  i  ozdravjaSe  svijeh.  N. 
Ranina  173a.  luc.  6,  19.  I  bumbak  ima  istu 
krepost  suprot  ogiiu.    B.   Kasid.    per.  46. 

li.  vis,  potestas.  efficientia,  efficacia,  virtus, 
I'lika  iisniiina.  (ne  a  ee{adetii}  po  kojoj  ono  sto  je 
ima  moze  nesto  djelouati,  ne  izrice  se  sto,  ali  se 
shvaca  kao  tieka  sila  sto  se  oise  Hi  matie  razu- 
mije  po  sainoj  stvari  kojoj  pripada.  razlikuje  se 
od  znaceita  kod  i  tijem  Uo  se  ne  izrice  djelovane, 
a  izrice  se  ono  ceinu  pripada. 

a)  ima  stara  rijec  da  trana,  kameue, 
rijeci  imaju  sooju  krepost  (feciou),  vidi:  Sve  kri- 
posti, koje  je  Bog  postavio  u  travah,  u  kameiiu 
I  rioma.  .T.  Banovac,  razg.  67.  —  Vod,  sokov  i 
tukov  i  kamenja  krjposti.  P.  Zoranic  65'>.  Ni 
bilju  zna  kropoj.  S.  Mencetic  13.  Ovojzi  da 
travi  budes  dat  kreposti  i  smrti  lijek  pravi.  N. 
Najeskovic  1,  196.  Kriposti  zelenih  trava  nijesu 
za  dat  lijek  mqjojzi  nemoci.  M.  Drzic  401.  AT 
nu  i  sad  jesam  trave  ja  donijela  njeke  tebi,  svaka 
kripost  ima  u  sebi  mnoge  moci,  muoge  slave. 
Jedupka    nezn.    pjesn.    236.      Ova    trava,    gospo 


KRKPOST,    I,  k,  <i). 


IvREPOST,  1,  I,  f). 


mila,  iiinogu  u  sebi  ima  kripos.  237.  Tko  ziia 
kriposb  od  trava?  S.  Margitii,  fal.  229.  Kakvu 
kripost  imaju  u  sebi  mloge  trave.  I.  6rli6ic  33. 
Obilnos  od  vocn,  krepos  tolicih  zdravih  travica. 
.\.  d.  Bella,  razgov.  71.  Kad  ura  tvoja  doto6i 
sp,  trave  krepos  a  judi  znane  izgiibiSo.  B.  Zvi- 
zeri  I'll.  —  Iiort  dvi  kriposti  (siinc  trave  kori- 
jandic).  l'\  Lastrid,  test.  308*.  GoruSica  ima 
zrnca  sitna,  koja  dok  se  no  stuku,  ne  poznaje  se 
knliku  kripost  i  za6ina  u  sobi  iiiiadu.  B.  Lea- 
kavir,  gov.  51.  —  Amo  moyu  /iripadnti  i  ovaki 
primjeri:  Kripost  od  boiSanstvenili  likarij.  Transit. 
141.  Likarija  toliku  kripost  imado  koliku  joj 
Bog  daje.    A.  Kaiiiiilic,  bogojubn.   ISO. 

h)  pripada  stvari  tjelesnoj  Ho  nije  trara 
ni  kamen,  a  misli  se  o  lijecenu.  J^na  sve  krje- 
posli  od  trava  i  voda.  D.  Zlataric  47'>.  Kolika 
krepost  bjoSe  u  jetri,  ii  zuci  i  u  srcu  one  ribe. 
.T.  Matovii-  451.  —  Amu  iiwze  pripadati  i  ovaj 
primjcr:  Kripos  od  zvizda.  M.  Dr/.ic  11.  i  ovaj: 
Mana  sveta  i  cestita  od  kriposti  mnogostruke. 
A.  Vitajic,  ost.  62.  —  Ovaj  primjer  ne  pripada 
iimo.  jer  je  rijee  o  kreposti  duhovnoj:  (hukrst, 
krsteci  se  a  Jordnnu)  da  njeku  skrovitu  krepost 
duhovnu  svakoj  vodi  naravnoj.  M.  Divkovic, 
bes.  10''.  —  f'  teolot/icnoiit  jezikii  krv  i  kruh  u 
lira  dva  priinjera  iinaJK  osobiii  umisao,  te  se  i 
ordji:  misli  na  krepost  duhovnu:  Vas  plod  od 
kriposti  neprociiiene  egovo  krvi.  A.  Komtilovic 
53.  Tko  uzije  kruha  ovega  zivjeti  6e  i  u  I'lemu 
ce  Stat  od  noga  krjepos  ona  prevelika.  A.  J. 
GiiSetic  10. 

f)  pripada  rijen,  besjedi,  ali  u  drugom 
znaienu  nego  je  kod  a) :  razumije  se  sila  kojom 
se  ko  nagovara.  Taka  bise  krepos  i  vrijednos 
od  bosida  ovoga  cudnovatoga  tamnicara.  B.  Kasic, 
in.  40.  Tolike  kriposti  bihu  rici  Sebastijana,  da 
svili  obrati.  F.  (Mavinic,  cvit.  191^.  —  Amo  mogu 
pripadati  i  primjeri  it  kojima  mj.  ,rijeci'  ima 
svjot.  Mudra  je  svjeta  kripos  jaca  nego  vojske 
oruzane.  G.  Palmotic  2,  93.  Jere  zivi  kripost 
tvoga   prvoga   opakoga   sv'ita.  .Ant.  Kadcic  5-52. 

d)  pripada  istini.  Tolika  je  kripost 
poznane  jedan  put  svete  istine.  A.  Kanizlic,  kam. 
785.  Poznane  u  ispovidi  nejma  nadostaviti  ni- 
jednu  kripost  istini  znanoj  izvan  ispovidi.  Ant. 
Kadcic  323. 

e)  u  teologiinom  smislu,  o  rijeii  Bozjoj, 
0  moliivi,  o  postu,  o  misi,  posvetilistu,  o  sakra- 
iiicntu  itd.  Mod  i  kripost  rici  Bozje.  A.  Ka- 
nizlic, kam.  500.  Rijec  bozanstveua  izgubila 
svojii  krepos.  D.  Basic  18.  —  Zvisenjo  i  kripost 
od  molitve  veliko  je  jako.  Korizm.  ?■<.  O  ne- 
izrocena  .krjeposti'  od  molitve,  ti  jesi  mati  sva- 
kijeh  krjeposti.  A.  Gucetii,  roz.  mar.  7.  A 
molitve  bez  kreposti  od  hega  se  sve  drzahu.  P. 
Kanavelic,  iv.  23.  —  Tolika  bi  fu  proroka 
Daiiila)  .kripost'  od  jjosta,  da  stisnu  kripost 
lavov.  Korizm.  4^'.  Zelite  znati  snagu  cudno- 
vatu,  moc  i  kripost  od  posta.  F.  Lastric,  ned. 
VAii.  —  Da  bi  primio  {Bog)  posvetiliste  i  udilio 
kripost  od  nega  onomu  .  .  .  Ant.  Kadcic  101. 
Sve  mise  imaju  jednaku  kripost  i  vridnost. 
93.  Misa  uzdrzi  u  sebi  tri  osobite  kriposti  oliti 
svrsenosti  i  tvora.  M.  Dobretic  368.  —  Tvoj 
sakramenat  ima  u  nas  krepost  svoju.  S.  Mati- 
jevic  97.  Ukazat  onii  zivotvornu  kripost  ovoga 
sakramenta.  A.  KaniXlid,  kam.  499.  Od  kre- 
posti i  od  mogujstva  sakramenata.  J.  Matovic 
xvl*.  Poznado  kripost  s.  krstena.  F.  Lastrii, 
test.  ad.  14b.  J)a,  krstene  zejno  uzrokuje  i  po- 
rada  svoju  kripost  po  dilu  dilujudega.  M.  Do- 
bretic 23.  Od  toga  ukazanja  i  kriposti  spovidi. 
Naruon.  83b.    Gdje  pribiva  poglavita  krepost  2e- 


nidbe.  ,T.  Matovic  805.  —  Ne  uzim|u(i  ii|u  po- 
svHcenomu  kripost  miSai^e  od  balsama.  Ant.  Kad- 
(■id  171.  —  Kriiu  'e  krjopos  prevelika.  .1.  Ka- 
vartin  319'^ 

fj  0  cam,  caranu.  Na  mojemu  sinu  jesi 
hotila  izkusiti  kripost  tvojih  fara.  F.  Vrandid, 
Xiv.  36. 

f/)  pripada  listu,  pismu,  zakonu,  iigo- 
voril,  iivjetu,  dok  se  slivada  da  se  ne  moze  j>ro- 
mijeniti.  Da  wnej.  pove|6  budu  u  svojwj  kre- 
posti tvrbde.  Mon.  sorb.  210.  (1387).  List  kapi- 
tulski  ostav|aino  u  onoj  kriposti  kako  je  pisano. 
Mon.  Croat.  213.  (1525).  Da  se  ne  stav|a  krjepost 
od  zapisa  u  nacin  od  pisanja.  B.  Ka§id,  zrc.  43.  — 
Nimaju  nijedne  kriposti  zakoni,  ako  sn  ne  obrato 
u  dila.  M.  Bijankovic  160.  Da  zakoni  Xudenu 
svoju  kripost  uhite.  D.  E.  Bogdanid  .kiii.  Ovi 
zakoni  imadose  svoju  kripost.  M.  Dobretic  499. 
Zakon  ima  stupiti  u  krjepost.  Zbornik  zak.  1853. 
VIII.  S  pocetkom  krjeposti  ovoga  zakona  .  .  . 
1853.  141.  U  onih  krunovinah,  u  kojih  je  opdi 
gradauski  zakonik  ved  otprije  krjepost  iraao .  .  . 
1853.  399.  Oni  kanon  nepromin|ivu  kripost  imade. 
A.  Kanizlid,  kam.  207.  Taj  kanon  jos  jest  u 
svojoj  kriposti  i  obsluziva  so.  316.  Ostaju  u 
krjeposti  obstojeei  propisi.  Zbornik  zak.  2,  827. 
Posto  ova  naredba  u  krjepost  stupi.  1871.  410. 
—  Ugovor  de  ostati  u  svojoj  krjeposti  6  godina 
dana.  1865.  237.  Lisiti  ugovor  krjeposti  nakon 
6  mjeseci.  1866.  134.  —  Da  ono  (sto  su  pokli- 
sari  naredili)  kakvu  kripost  imade  i  vajade.  A. 
Kanizlid,  kam.  414.  — ■  Uvit  stvari  doSastne 
ustavja  i  uzdrzi  kripost  odrisena.  Ant.  Kadcic 
191. 

1.  u  nekijem  pndeiima  i  s  nekijem  prijed- 
lozima  iipotrel)(ava  se  (u  smislu,  kao  kod  h — k) 
.-.■  genetii'om  gotovo  kao  prijedlog,  te  je  znaeene : 
preko,  pomocu,  silotn  koga  Hi  eega,  lat.  virtute, 
per,  ex. 

ii)  u  instrumentalu  (mozebiti  po  lat.  vir- 
tute). Da  je  vogjanh  (sic)  uzivati  kripostju  wvogaj 
pisma.  Mon.  serb.  494.  (1465).  Sakrament  tela  i 
krvi  Isusovi  zdrzeci  se  v  priliki  kruha  kripostiju 
rici  ke  pop  izgovara.  Narucn.  17a.  Da  kripostju 
sv.  mise  pride  sv.  duh.  37'».  Ca  odpusda  re- 
dovnik  kripostju  kjucev.  90b.  Ako  bi  se  krj- 
postju  toga  dopusdenja  pri§lo  na  vazetje  dobar.  S. 
Budinid,  ispr.  1.38.  Vnoge  ucini  Bog  kripostju 
s.  kriza  mirakule.  F.  Glavinid,  cvit.  126a.  Kre- 
postju  ovoga  pisma  dopustujomo  tebi  da  mozes 
stampati  ...  M.  Divkovic,  bes.  xiv.  Govorite, 
da  kripostju  Belzebubovom  ja  izgonim  dijavle. 
I.  Bandulavid  50b.  luc.  11,  18.  Neka  nas  Bog 
od  vecnoga  ogna  oslobodi  kripostju  molitve  svete. 
F.  Glavinid,  cvit.  114b.  Vladajudi  razum  riiov 
kripostju  s.  vire.  F.  Lastric,  test.  65».  —  I 
>•  prijedlogom  s.  Drva  se  skoncaju  s  krepostju 
ogiia.  J.  Matovid  238.  Da  s  kripostju  Belzebu- 
bovom  davle   izgoni.    I.  J.  P.  Lucid,   razg.  118. 

b)  u  krepost  (tal.  in  virtu).  Premda  bi 
to  cinili  u  kripost  koga  se  hoce  privilejija.  S. 
Budinid,  ispr.  133.  Ima  za  to  u  kripost  od  na- 
redbe  isti  biskup  obrati  naj  dostojnijega.  A.  d. 
Costa  1,  233.  Primiti  koju  priporuku  i  u  kri- 
post ove  ciniti  ravan  put  zaknom  na  redovane. 
Ant.  Kadcic  5.  U  kripost  te  zacete  vole  idej  u 
crkvu.  13.  Misnik  no  diluje  u  kripost  svoju 
nego  u  kripost  Isukrstovu.  112.  Oblast  koju  je 
imao  u  kripost  zupe.  239.  Ova  dva  poslidna 
(krstena)  diluju  u  kripost  prvoga.  M.  Dobretic  24. 

c)  po  kreposti.  Da  (Isus)  izgoni  besi 
po  kriposti  Belzebulovi  a  ne  svoju  inodju.  Ko- 
rizm. 52a.  ;^iv6  i  raste  po  krjeposti  od  naravi. 
Zborn.    8".     Izgohase   davle   po   kreposti   Belze- 


KREPOST,  ],  1,  (•). 


KREPOST,  2, 


buba.  M.  Eadnic  4291'.  Po  kriposti  cUiha  sve- 
toga.  P.  Macukat  28.  Po  kreposti  oii  svo^a  po- 
sliiha  poce  hodit  vrhu  vode.  I.  Dordic,  ben.  12(). 
Po  kriposti  sveto,?  posluha  zapovida  Akaciji  da. . . 
S.  Badric,  ukaz.  11.  Nego  so  moze  odrisiti  po 
kriposti  prvoga  skruseiia.  A.  Bacif'-  385.  Po 
kriposti  svih  zakletara.  .).  Banovao,  blasosov. 
129.  Po  kriposti  svoje  sipke  .slavno  pridubi  Fa- 
rauna.  P.  Lastric,  svot.  3'pi.  Focio  jo  ova  na- 
ucio  po  kriposti  svoga  plodnoga  razuma.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  11.  Po  ovoga  kauona  ki'iposti.  281. 
Svega  su  mu  svita  str.ane  po  kripo?;ti  lazi  znaae. 
V.  Doseii  39".  Po  kriposti  rici  od  istoga  Gro- 
spodina  jiostavlenih.  Ant.  Kadcic  48.  Po  dilu  i 
kriposti  dilujucega.  M.  Dobretic  4.  Ova  dva 
krstena  jesu  dobra  po  kriposti  i  zavitu  krsteiia 
vodonoga     23. 

(I)  u  kreposti.  Ime  ovo,  u  l»riposti  koga 
nebesa  se  otvaraju.  F.  GlaviniA,  cvit.  'A":  Trpi 
muku  11  kriposti  ke  oslobodi  one.  10*.  Tor  ga 
izbavi  silne  ognice  u  krjeposti  svo'e  dosiiiee.  .1. 
Kavaiiiii   186''. 

in.  virtus,  i>retium,  potestas,  u  prenesenom 
sjnislu,  crijednosf.  Poznajuci  kripost  od  kamona, 
obeca  mu  200  pinez  zlatih.  Mirakuli.  117.  Zlatu 
lio  kosi  vazim|u  svu  krjepos.  S.  Mencetic  30. 
I  u  .srebra  je  kagod  svitlost  svitla  u  jmeel  i  pri- 
stala,  da  ne  trpi,  vac  do  mala,  er  ni  u  I'lein  zlatna 
kripost.  M.  Pelegrinovic  ISO.  Da  primi  na  voju 
dar  male  kriposti.  D.  Barakovic,  vil.  20.  Dragi 
kamen  sfak  ne  znado  i^a  je  ni  ku  kripost  ima. 
M.  Gazarovic  142b. 

II.  vis,  significatio,  kod  rijcci,  u  preii.et:enoin 
smislii,  znaccne,  smisau.  'IV'jeba  je  poceti  od 
kreposti  i  poznanja  imena  ...  J.  iVlatovir.  128. 
Rijec  ,ja",  koje  kre])Ost  uzrirzuje  se  u  rijeci  ,kr- 
stim'.  148.  Koja  rijec  (izaxipati)  ima  onu  kre- 
post,  da  ne  bi  ista  zatajao  ni  sakrio,  ma  da  bi 
svaka  izasuo.    434. 

(>.  firmitas,  cerstoca,  postojanstno,  o  tje- 
le^iioj  i  u  uiiinoj  stvari.  Vez  naj  vece  kriposti. 
§.  iVlencetic  272.  —  Za  krejiosti  mir.i  segaj  i 
jubve  i  dobre  prijazni  da  bude  u  vijoke  (upogo- 
vora  .  .  .  Mon.  serb.  466.  (14.54).  Alio  li  ne  uzi- 
made  Focio  kripost  i  potvrdone  od  crkve  rimske. 
A.  Kanizlic,  kam.  68.  Da  Je  Focio  imena  cara 
i  Vasilija  nadostavio  za  nzvelicane  i  kripost  svoje 
kriige.    162. 

1».  uz  pridjeve  Bozja,  nobeska,  andelska, 
ima  krepost  razliina  znacena. 

n)  krepost  Bozja  (inpnredi  e)  znaci  Ho 
i  Bog.  Stipan  vidi  slavu  Bozju  i  Isusa  stojo6i 
ob  desnu  kriposti  Bozje.  I.  Bandulavic  13-i.  act. 
ap.  7,  55.  Kad  upazih  vedra  lica  raj  veseli,  tada 
poznah,  visna  krepos,  da  svu  objavi  vlas  veliku, 
svu  u  jedno  skupnu  Ijepos  stavi  u  samu  tvu  pri- 
liku.  1.  Grundulii  258.  All  ona  slavna  lica,  visiia 
krepos  kijeb  naresi.  266.  —  Isto  znaceiii:  moze 
biti  i  bez  pridjeva  Bozja.  ICunu  t'  se  od  sade 
na  kripos  naj  visu,  da  t'  vece  nikade  ne  ukazu 
sto  pisu.  D.  Raiiina  68>i.  Tere  visi'ioj  zgar  kri- 
posti vrijeme  ovo,  ko  imamo,  sve  na  sluzbu  veruo 
da'mo,  neka  nasu  zlod  oprosti.  144'>.  O  visiii 
oce  moj,  kriposti  velika,  k.a  |ubi  tolikoj  gres- 
noga  clovika.  146^.  Jasna  trilicna  kriposti  ka 
tvojim  licom  svitis.  P.  Zoranic  66-\  —  f  i>  /Jy- 
(lanakijem  boijoviiita.  O  visne  kreposti,  kazite 
vrhu  nas  mogucu  va§u  vlas  ne  rasrgbom,  neg 
milosti.    I.  (rundulic  81 — 82. 

h)  kreposti  andelske,  nebeske,  isaiiio  kre- 
posti moze  znaciti  andele  (uprav  jedan  red  an- 
dela,  Int.  Virtutes,  isporedi  2).  To  bise  Isukrst 
s  kriposti  anjelskimi.  Ziv.  jer.  star.  1,  235. 
Vlasti    i    kriposti    nebeske.     L.    Terzic    196.      U 


srjednoj  svjetlosti  gospoctvo  s  krjeiiosti  i  s  vla- 
daoci  stase.  M.  Vetranid  1,  359.  Troredioa  tako 
i  srijeda  od  gospostva  i  krjeposti  i  od  moguistva, 
ka  ga  (Boga)  sgloda  .  .  .   j.  Kavanin  499a. 

v)  kreposti  nebeske  va^a  da  znaci  (po 
biblijskoin  jezikii) :  nebeske  (fizicne)  site,  hit.  vir- 
tutes coelorum.  Kriposti  neboske  hoce  se  ga- 
nuti.  I.  Bandulavic  lb.  luc.  21,  26.  Zvizde  pasti 
ce  s  neba  i  kriposti  nebeske  ganuti  co  se.  185''. 
matth.  24,  29.  I  kriposti  nebeske  ganut  ce  se. 
S.  Margitic,  fal.  2S9.  A  sve  zvizde  i  krjeposti 
gor  nobesne  ognem  gore.  J.  Kavanin  7''.  Za  te 
(corjcka)  svijete  toko  zvijezde  i  krjeposti  gorne 
jezdo.  14".  Zvizde  padnuce  s  noba,  i  kriposti 
nebeske  gaauco  se.    .1.   Banovac,  razg.  2. 

(|.  vidi  krepcina,  b.  —  Na  jednoin  injestK 
XVI  I'ljeka.  Imonova  tada]  Bog  krjepost  nebnm. 
N.  Ranina  113''.  gen.   1,  8. 

2.  virtus,  H  teoloskom  i  JilozoftikoiH  sitiishi, 
OHobina  (ndske  voje  koja  je  postojano  okrenuta 
im  dohro;  shixina  se  Hi  iiopcc,  kno  znaiaj  ee^a- 
detfi,  Hi  kdo  neka  naklono.it  na  dobro  ii  nekoin 
osubitoin  siiijeru.  ovakijeh  uxobitijeli  kreposti  bilo 
je  vec  po  Plalonu  cetiri  (stozernijehj ;  a  hri.scaii- 
stvu  dodaju  se  k  tome  tri  (boyoslovne) ;  ali  ih  sc 
cesto  nabraja  i  dnujijeh.  —  ooakoeo  je  znacene 
one  rijeci  .<<amo  it  katotickoj  crkvi  (prema  lot. 
virtus,  Ho  je  tt/trao  snnya,  dakle  krepost);  ti  pra- 
eosUtDnoj  za  islo  znacene  ima  rijec  dobrodjetej 
loidi). 

a.  iiopce.  Obucimo  se  v  oruzje  svetlosti, 
ca  je  kriposti.  Narucn.  70''.  Po  deli  od  kre- 
posti. Korizm.  2".  Dusa  bi  stvorena  primatejna 
kreposti  i  hudob^  69''.  Clovik  mnogimi  krepo- 
stami  ukrasen.  S.  Ko/.icio  34^.  Od  umi(enstva 
izlaze  cetiri  krjeposti.  Zborn.  11".  S  krepostju 
vjeoni  mir  ima  svak  dr/.ati,  s  zlobom  rat  i  nomir, 
dokli  ga  smrt  skrati.  N.  Dimitrovic  7.  Da  bo|e 
on  razlog  i  cetr  kriposti  no  sarao  poznajo,  ma 
djolom  da  cini.  N.  Najeskovio  1,  312.  Od  osta- 
lijeh  krjepostiju  duhovjiijeli.  A.  Gucetic,  roz. 
mar.  175.  Crijezmo  ziv|oujo  .  .  .  krepost  hrani  i 
jaku  cini.  M.  Divkovic,  bes.  98".  Svaka  kripos 
koja  se  nahodi  u  naravi  bozanstvenoj.  B.  Kasic, 
nac.  12.  Kriposti  sliditi  i  od  grihov  uklouit  se. 
F.  ijlaviiiic,  cvit.  .kvii.  Svakimi  kripostimi  sve 
druge  nadajde  svoje.  294".  A  mod  ostalimi  kri- 
postami  tako  bise  u  blagovanju  uzdrzec.  400". 
.Stvar  ona  ka  clovika  cini  dobra  i  dela  nogova 
svrsena  jest  kripost.  svitl.  33.  Tvoga  nnuka 
naucioes  sve  kriposti,  da  i  on  vrijednijoh  pun 
odluka  slijedi  ofiine  hrabrenosti.  G.  Palmotic 
1,  199.  Vjecne  slave  nije  stec  lasno,  s  kripostim 
se  ona  stjeco.  2,  202.  Otac  dr/.an  jest  ukazati 
sinu  svomu  priliku  od  kreposti.  S.  Matijevic  33. 
I  turski  car,  odkad  na  carstvo  jo  uzsel,  Suliman 
je  do  sad  kripostju  svih  nadSol.  B.  Krnarutic 
35.  Sakri  blago  od  kripostije,  ako  neces  biti 
pokraden  od  himbeiiaka.  M.  Badnic  30".  Cvijet 
od  kriposti  (lat.  Flos  virtutum).  P.  Posilovic, 
cvijet.  1.  K  Magarovic  1.  Krip  >st  od  jakosti. 
P.  Po-iilovic.  cvijet.  136.  Da  budu  inaijoDaranja) 
kripostju  [K)krip|ena.  A.  Vitajic,  ost.  vii.  Od 
svake  strane  tvo  kriposti  sjaju.  400,  Da  ste 
svakom  kripostju  ure.seni.  S.  Margitic,  fal.  u. 
Premda  je  muogim  kripostima  oruzaii.  225.  Kri- 
postima  nas  prosvitli.  K.  Parcic.  24.  Moze  se 
prilikovati  kripost  od  krepkosti  jednoj  ptici  .  .  . 
K.  Magai'ovii  78.  Nije  vremona  ko  ponavja  djela 
izvrsna  od  krjeposti.  ,1.  Kavanin  27''.  Bogoslovne 
tri  krjeposti:  vjera,  |ubav  i  ufanjo.  478''.  Mozo 
li  se  naci  kojagod  lipsa,  plemenitija  i  Bogu  draza 
nego  kripost  od  jubavi?  A.  d.  Bella,  razgov.  53. 
Vasa  krepos,  o  pravedui,  zlato  je  cisto  bez  pro- 


rCRRHOST,  ■.>,  a.  r, 

cjeno.  U.  Zuzeri  .'173.  l^iubav  jo  kriposL  naj  vooa. 
A.  Hiioio.  45.  Diizne  su  stariSino  duhoviio  |iod- 
loznikora  ilati  dobru  priliku  u  svakoj  kriposti. 
!)5.  Ako  sasrise  |irotiva  ovima  kripostma.  IM. 
.ler  s  kripiistiiiia  nadlazi  (.•>■.  Josip)  o^tale  svete. 
•T,  BaiiDvac,  razs;.  127.  Pridobiti  zlore  i  ziviti  u 
kripD-liiiiii.  iiboj.  2fi.  Zloia  pridobi  kripost. 
prisv.  obit.  9!).  Kako  u  jodnomu  redoviiiku  ubo- 
gomu  je.st  kripost  i  izvrstitost  uboXtvo.  P.  Fili- 
povid  35.  Rec  je  zadosti,  ila  su  sve  kriposti  u 
Aeiuu  bile.  P.  Knezevid,  2iv.  58.  Kriposti  kr- 
stjansko  dilovati.  F.  Lastrii,  od'  190.  Ut'anje. 
lubav,  poiiiznost  i  ostale  kriposti  duhovne.  nod. 
238.  Bos;at  tileano,  al'  uboff  duhovno  iliti  kri- 
postma  i  dobrim  dili.  292.  Nisam  ja  doatojan 
priminiti  se  Iliji  proroku  u  svetiiii  i  kripostraa. 
323.  Nismo  se  nadmetale  u  iiakiienu  tilesnomu 
s  tolikom  holostju  nego  u  kripostma  duhovnim. 
369.  U  svemu  mi  kropos  tvoja  zrcalo  ce  pravo 
biti.  A.  Boskoviceva  .3.  Ofiistjon  od  zlobah,  a 
prosvijetlen  krepostima.  I.  A.  Neiiadic,  nauk. 
257.  On  svemu  carstvu  sviti  kripostima  svojima. 
A.  Kanizlic,  kara.  19.  Naj  veca  je  krepos  muk. 
(Z).  Posluh  .)G  otac  krepostima,  a  neposluh 
-svijem  zloi';araa.  (Z).  Poslov.  daiiic.  Uali  same 
dila  cine  od  kriposti  vrsno  cine.  V.  Doson  Hd^. 
I'ak  jos  svojoj  lakomosti  daje  imo  od  kriposti. 
.")7".  Svi  ludi  od  kriposti  (t.  j.  kriposiii)  ka/.u... 
71''.  .ler  kriposti  sve  pogazi  u  prozdrlost  kad 
ugazi  (Ale.ksandar  veliki).  147''.  Kad  budete  na- 
ffovarani  na  krepos,  nemojte  se  oglusiti.  D.  Basic 
18.  Er  su  tako  protivne  raedu  sobom  tastina  i 
krepos,  da  .  .  .  81.  Kad  ste  dosli  u  spoznai'ie  od 
podnizenstva,  nastojto  ga  steii,  er  ce  biti  za  vas 
poretak  od  svijeh  kreposti.  120.  S  ha|inom  od 
podnizenstva  pokri  .Josef  svoje  kreposti.  200. 
Er  nas  svojijem  izgledom  pritezu  na  krepos  i  na 
svetinu.  241.  Okruni  se  za  kra|a  dalmatinskoga 
Selimir,  koji,  premda  svitlosti  svete  vire  nejma- 
dise,  bi  nadaren  mnozim  naravnim  kripostimam. 
And.  Ka£ic,  razg  21.  Kripost  koja  nagiiie  co- 
vika  za  miriti  Boga.  Ant.  Kadcic  182.  Napasti 
koje  su  suprotivne  ovim  cetirima  kripostima.  L. 
Vladmirovic  21.  Bog  nam  zapovida,  da  imamo 
vim,  ufane,  Jubav,  i  ostale  kriposti.  4.B.  Uzmi 
II.  p.  prvu  kripost,  koja  je  poniznost.  75.  Izvr- 
snijeru  djelima  i  ostalijem  krepostima.  J.  Ma- 
tovic  IV.  Tri  kriposti  bogoslovne:  vira,  ufane 
i  |ubav.  M.  Dobretic  38.  Bez  tijeh  kreposti  ne6e 
mu  moo  vavijeke  ugoditi.  I.  M.  Mattei  10.  Kece 
on,  da  je  djevstvo  cvijet  svijeh  krjeposti  krstjan- 
skijeh.  A.  Kalic  429.  Kripost  jest  dar  Bozji, 
kojim  tko  poznati  i  izpuniti  duznosti  zivota  kr- 
sijanskoga  i  lakocu  i  prignutje  ima.  I.  Velika- 
novic,  uput.  1,  359.  Da  nikakvu  kripost  u  sebi 
ne  zadrzaje,  nego  svakojake  zloce  nasliduje  i  di- 
luje.  gov.  8.  ViJe  6e  so  medu  istima  znlima 
Judma  najti  pomankana  i  zloca  nego  naprido- 
vaiia  u  kripostima  svetima.  28.  Da  pokorna 
dila  cinimo  i  kriposti  svete  izvrsujemo.  96. 
Kripost  u  opceni  uzeta  i  promotrita  jest  jedna 
mo6  s  kojom  tko  castno  stogod  dilujuci  postaje 
vridan  fale  i  place,  nauk.  467.  Sjajni  u  kripo- 
stima. Grgur  iz  Varesa  134.  Kad  je  krepost 
pobijedila  porok.  S.  ^lubisa,  prip.  272.  Zena  rijet- 
kih  kreposti.    M.  Pavlinoviii,  rad.  97. 

b.  gdjegdje  znaii:  djelo  kojijem  se  izvrsuje 
koja  lirifianska  duznost.  U  molitvi,  postu  i  u 
ostalih  krepostah.  F.  Glaviniii,  cvit.  182i'.  I  krje- 
posti ne  djelujuc  da  u  raj  visok  moze  otiti.  J. 
Kavaiiin  339'*.  Post,  molitva,  lemozina  i  ostale 
kriposti  i  dobra  dila.    B.  Leakovid,  gov.  17. 

e.  u,  siremu  se  smislu  gdjcijdje  nalazi  kao 
dusevna  osohina  uopce.     l^feje  (GrckeJ  u   razlike 


0  KREPOSTAN,  1,  a,  d). 

pritvoro  kriposti  pisuci  rese.  P.  Zoranic  u.  U 
tvoje  bozaslveiio  kriposti  da  si  uzmozna  u  svem 
uzdaju  se.  7l>.  Pun  kreposti  prigizdave  vrijedan 
mladio.  I.  Dordic,  uzd.  24.  —  To  su  to  osohite 
velikoga  Boga  kriposti.  F.  Glavinic,  cvit.  1''. 
d.  kao  dobra  oxohina  pamt'.ti,  znane.  - 
tako  je  II  ovum  primjcru :  Neznaiie  ove  kriposti 
(nauka  od  broja).    M.  Zori6ic,   aritm.  predg.  10. 

—  /  mozebiti  u  ovima  :  (5lovik  osebujne  kre- 
posti i  nauka.  S.  Kof.ici6  32*.  Laik  volike  mu- 
drosti  i  kriposti.    A.  KaniXlii,  kam.  332. 

KREPOSTAC,  kroposca(?),  m.  vidi  krnposnik. 

—  Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka  (gen.  pi.  krje- 
postac).  Tijeh  krjepostac  zamiriti'  iiigdje  neces 
nac  na  svijotu.    J.  Kavar'iin  205''. 

KREPO.STAN,   kroposna,   adj.   u    kojega    ima 
kreposti;  gdjegdje  znaci  i:  koji  pripada  kreposti. 

—  Akc.  se  nc  mljena.  —  Postaje  od  krepost  (kro- 
postb)  nastavkom  tn.  —  -t-  ispada  izmedu  s  i  n, 
ali  se  nalazi  cesto  pisano;  s  druge  strane  po 
oblicima  kroposna,  kreposnu  itd.  neki  su  pisci 
nacinili  i  nom.  sing.  m.  kroposan.  —  Rijii  je 
stara,  isporedi  stslov.  krepostbm.,  rus,  Kpt.iiocr- 
iit,iii.  —  Izmedu,  rjecnika  u  Mika}inu  (krjepostan 
,virtute  praoditus  vel  ornatus,  virtutis  compos'), 
It  lielinu  (kreposrii  ,efficace'  ,efficax'  285a  ;  kri- 
postan  ,vigoro<o,  che  ha  vigore'  .vegetus'  766*; 
krepostan  , virtuoso'  ,virtute  praeditus'  769«),  it 
Bjelostjenievu  (kajkavski  kreposten,  citovat,  jak, 
ziv  vu  delu  svojem  zevseraa  ,efficax,  vividus, 
vegetus  et  ad  actiones  obeundas  idoneus'.  2.  kre- 
posten, dobrotami  nadejen  .virtute  1.  virtutibus 
praeditus'),  u  Voltigijinu  (krepostan,  kroposna  i 
kripostan,  kripostna  , virtuoso,  vigoroso'  ,kraftig, 
tugendhaft,  stark'),  u  Stulicevu  (krepostan,  kre- 
postni  , virtute  praeditus,  ornatus,  excellens'). 

1.  adj.  —  Komp.:  krep6sniji.  H.  Lucie  274; 
A.  d.  Bella,  rjecn.  769i.  itd. 

a.  preina  krepost,  1,  jak,  snazan,  sposoban. 

a)  0  tjelesnoj  snazi.  au)  o  ee(adetu  i  o 
zivutiAi.  Videci  starca  premda  dugovicna,  sa 
svim  tim  joi5  kriposna.  A.  KaniXlic,  fran.  36.  — 
Kriposnije  dosti  su  zviri  od  naju.    H.  Lucie  274. 

—  bb)  o  dijelii  tijela,  osobito  o  ruci,  misici,  cesto 
metaforicki.  Kroz  toj  ih  naj  brzo  od  sebe  od- 
vrze  kroposna  tva  ruka.  N.  Dimitrovic  63.  Slu- 
zio  so  je  dvima  kripostnima  misicami.  A.  Ka- 
nizlic, kam,  60.  S  pomoAu  liih  dvojice,  kao  dviju 
kripostnih  misica.  459.  —  Da  pod  krejuti  kri- 
posnimi  vasimi  od  svakoga  zloricna  jazika  za- 
kloiien  biti  cu.  P.  Zoranic  ii.  —  ce)  o  jiziinoj 
?ili.  Sunce  z  mogucstvom  trakov  kripostne  vru- 
cine  svoje  okrug  ogrije  svita.  F.  Glavinic,  cvit, 
39'2i.  Zrake  suncane  i  svitlije  su  od  misecni  i 
kriposnije.  F.  Lastric,  tost.  ad.  llx-.  —  d<l)  cvrsf. 
0  oriizju.  Ako  vam  dosadujo  piit  svojim  u2ga- 
nem  ,ite  ad  Joseph',  on  6e  vam  dati  kriposno 
oruzje  (metaforiiki)  s  kojim  cete  se  oslobodit. 
J.  Banovac,  razg.   129. 

b)  jak.  0  umnoj  slimri.  Napasti  i  mala 
pomankana  .  .  .  ako  se  u  nomar  metnu,  narasti 
hoce  i  kripostna  postati  i  naj  posli  nadjafiati. 
D.  Rapic  140. 

r)  koji  daje  snagu.  krepost  (tjelesnu),  o 
hraiii.  Nejma  kripostnije  jistbine  za  dusu  nego 
je  ri6  Bozja.  J.  Filipovic  1,  438a.  Snazan  jest 
u  tilu  tko  kriposue  jizbine  blaguje.  I.  J.  P. 
Luci6,  razg.  137. 

(I)  hrabar,  vidi  krepost,  1,  g.  Sokolovio 
paSa  od  Bosne  s  desno  mu  je  bio  paka,  sred  voj- 
nice  sve  kriposno  sesues  tisu6  sta  junaka.  L 
Gundulic  326.  Od  hrabrenijeh  deset  plavi  pu- 
nijeh  zbora  tac  kreposna.  G.  Palmotic  1,  18. 
Vrsna  i  kriposna   u    boju  vitoza,  fiovika   priopa- 


KREPCSTAN,  1,  a,  d). 


koga.  A.  Kauialic,  kam.  2.  Petsto  po  izbor  kri- 
posnih  vqjnika.  818.  Osam  stotina  ijada  voj- 
nika  snaXnih  i  mnogo  kriposnih.  And.  ICacii, 
kor.  233. 

<')  oyranicujc  se  znacene  jakosti  saino  za 
jednti  osobinu.  Brez  svita  oca  duhovnoga  koji 
je  jo5  u  zaaiiu   kripostan.    M.  Zorifiic,   osm.  33. 

/)  znaci:  kuji  maze  Ho  uciniti  (isporedi 
krepost.  1,  i).  dopanuje  se  injinitivom.  Nisam 
krjepostan  gledati  od  vile  na  obraz  Ijepostan. 
S.  Mencetii  20.  Janh  i  majka  tva  zalnsna  otet 
mu  te  nije  kreijosna!  I.  G-undulic  95.  Ni  kri- 
postan bi  podniti  toli  jute  nepukoje.  G.  Palmotir, 
1,  374.  Jedan  sam  milostan  pogled  vil'  zudene 
hraniti  kripostan  ziva  je  sved  mene.  142.  Ogan 
kripostan  jest  to  uciniti.    A.  Kanizlic,  utoc.  461. 

—  Pu  tudijem  jeziciinn  ima  u,z  inf.  za.  Apostoli 
krepostniji  za  pripovijedati  istiuu  vjere  ...  J. 
Matovic  139.  —  Amo  pripada  i  ovaj  primjer  u 
kojemu  se  infinitiv  ima  u  misli:  Da  se  cuvaju 
od  zen  bliznih  ali  takoje  dalnih  koliko  godi  bi 
bill  kripostni.    Transit.  264. 

(f)  efficax,  koji  ima  nekii  moc  Hn  odgo- 
oara  iieyovoj  naraiii.  vidi  krepost,  1,  k.  Od  to- 
liko  velicijeh  i  krepnsnijeb  lijeka.  I.  Drzic  48. 
Da  ova  voda  bude  tvojim  virnim  kripostna  lika- 
rija.  L.  Terzic  198.  O  kripostna  likarijo!  A.  Ka- 
nizlic, utoc.  8.55.  Kripostan  ondi  lik  imade. 
Nadod.  86.  Da  bi  naporaenuo  kojugod  kriposnu 
likariju  za  utaziti  srditost.  I.  J.  P.  LuJic,  razg;. 
91.  Pod'mo  iskati  kriposne  trave.  M.  Drzic  57. 
Od  kreposnijeh  sokom  trava.  P.  Kanavelic,  iv.  305. 
Samo  od  bi|a  kroposnoga  vilinstvo  mi  srocno 
ukazi.  I.  Dordic,  pjesr.  167.  Njoku  travu  litje 
ubrati  od  ditama   kre])osnoga.    J.  Palinotir    199. 

—  Toliko  je  snazna  i  kripostna  ric  Bo/.ja.  J. 
Banovac,  pred.  116.  Kreposna  i  svemoguca  rijec 
Bozija.  D.  Basic  2.  Imade  slozno  govorene,  volo 
kriposno  i  podugo.  A.  Kanizlic,  kam.  318.  Ova 
molba  da  kripostnija  bude,  isli  car  sti/.e  u  Rim. 
641.  Da  bi  liegova  molitva  kriposnija  bila.  fran. 
95.  Toliko  je  kripostna  molitvica.  uzr.  161.  Da 
bi  bila  goru6a  i  ki'epostna  molitva.  J.  Matovir 
448.  Ako  su  liezine  molitva  naj  kriposnijo  kod 
sina  hezina.  Grgur  iz  Varesa  132.  —  Koji  uzrok 
vele  kripostan  bijaSe.  A.  Kanizlic,  kam.  85. 
Imade  kriposne  uzroke,  sto  jo  namislio  u  dilo 
staviti.  424.  Koliko  je  kripostan  uzrok  ovi.  uzr. 
44.  Kripostniji  razlozi  suproti  liemu.  kam.  12. 
Ovi  razlog  jest  vele  kripostan.  181.  —  (H)otone 
kriposno  jest  koje  ima  kripost  od  (lijotena,  sada- 
liega.  A.  Bacic  269.  J.  Banovac,  razg.  204.  Od- 
luka  kriposna.  S.  Badric,  prav.  nac.  45.  Druga 
se  (odli(ka)  zove  kriposna  i  biva  ne  onoga  casa 
kada  dilujemo  i  cinimo  posa'  uego  prv|6.  M. 
Zoricic,  osm.  5.  Kriposna  oli  malo  prosasta  od- 
luka  jest  ona,  koju  covik  sad  ucini,  pak  posli 
izvr§i  ne  porekavsi  je  prv)e  izvrseria.  M.  Do- 
bretic  6.  Moci  ce  vajanih  i  krjeposnih  odluka  sa- 
tvoriti  samo  vecina.  Zbornik  zak.  1863.  3.  —  Na- 
redba  ministarstva  krjeposna  za  svekoliko  kru- 
novine.  2,  907.  Cesarski  patenat  krjepostan  za 
kralevine  .  .  .  1853.  viii.  Ugovor  ce  postati  va- 
Jan  i  krjepostan.  1865.  237.  —  Pamotno  i  kri- 
postno  svidocanstvo  suprot  Nikoli  papi.  A.  Ka- 
nizlic, kam.  92.  MIoga  i  kriposna  svidocanstva 
iz  sv.  pisma.  771.  —  Sakramenat  priralen  ne  bi 
va|ao  ui  kripostau  bio.  I.  (i-rlicic  86.  Krsteuje 
bi  dobro  i  kriposno  bilo.  99.  Da  zakonite  ze- 
nidbe  budu  kripostne  i  stalne.  A.  Kanizlic,  kam. 
213.  —  Kriposna  se  (bolest)  razumi,  kad  je  zdru- 
zena  s  temejitom  odlukora.  Ant.  Kadoic  342.  — 
Koje  je  (zlamene  kriza)  kriposno  protiva  nasim 
neprijatejem.     J.    Filipovic    1,    20'i.      Promiiiuje 


.521  KREPOST  AN,    1,   b,   c)   re). 

kriposno  i  potribno  zlameiie  od  rici  ovoga  sa- 
kramenta.  Ant.  Kadfiic  188.  —  S  lipima  i  kri- 
postnima  nafiini  oko  liega  nastojase.  J.  Banovac, 
pred.  19.  —  O  |ubavi,  sto  je  to,  da  si  toliko  kri- 
postna u  srdcu    Bozjemu?     A.  Kanizlic,  uzr.  95. 

/«./  0  celadetii,  vrijedan,  vafan,  ograni- 
iiije  se  znaeeiie.  U  svomu  zanatu  kripostan  i  na- 
ucan.  And.  Kaoic,  kor.  465.  Viteza  na  oruzju 
kriposna.    120. 

b.  prema  znacenu  sto  ima  krepost  kod  2,  a. 

(i)  virtute  praeditus,  probus,  o  celadetii, 
koji  hoce  ono  sto  jr  morabio  dobro.  koji  misli  i 
radi  moralno  dobro.  Porodi  se  Anton  od  kri- 
postnih  rodite|ov.  F.  Glavinic,  cvit.  14''.  Da 
mladu  kcer  Ifiubieu  kriposnomu  Gradimiru  mi 
podamo  vjerenicu.  G.  Palmotic  2,  168.  U  po- 
livalu  pisnika  kripostnoga.  A.  Vitalic,  ist.  538. 
Ja  vara  pridajem  oovika  naucna  i  kriposna.  S. 
Margitic,  fal.  25.  A  kreposnijeh  Izena)  izvisuju 
se  djela  uresna.  J.  Kavanin  45h.  BijaSo  drzan 
da  je  krepostan,  da  je  viran.  A.  d.  Bella,  razgov. 
74.  I  nadi  kriposna  ispovidnika,  ocituj  mu  tvoje 
grihe.  J.  Banovac,  razg.  108.  PaskaXio  kardinal, 
jedan  covik  toliko  kripostan  i  svet.  pripov.  53. 
Zarucnice  cisti  i  kriposni.  prisv.  obit.  78.  SIo- 
zitef  krepostnomu  stiocu.  I.  A.  Nenadic,  sambek. 
3.  Po  pricesteriu  ne  bivaju  kriposniji  u  svojim 
dili.  F.  Lastric,  test.  308''.  Kriposnu  kcer  cara 
Nicefora.  A.  Kanizlic,  kam.  1.  Bogojubno  cini 
dilo  i  kriposnira  ludma  milo.  V.  Dosen  196*. 
Cetvrti  je  .  .  .  kaludere  Sava,  .  .  .  pustinaka  kri- 
posni vojvoda.  And.  Kacic,  razg.  18''.  Da  huli 
covjek  krjepostan  razbludna.  A.  Kalic  91.  — 
Moie  se  kazati  i  o  (jradu  i  o  narodu.  Jah  opcit 
Radaz  (izvrniilo  Zadar)  grad  mnec  da  je  kri- 
postan, nauka  dobra  rad  u  riemu  vazeh  stan.  D. 
Barakovic,  vil.  323.  Protiva  Krstjanom  koji  su 
jedan  narod  kripostan.    F.  liadman  11. 

h)  0  djelu,  djelorailu  ltd.  koje  je  mo- 
ralno dobro  (honeste,  recte  factum),  pa  i  o  misli. 
an)  0  djelu.  Dela  nasa  kripostna.  Korizm.  72b. 
Krjeposna  djela  naSijeh  svetijeh  otaca.  B.  Ka§ic, 
fi-an.  I.  Dva  ova  k  svakomu  delu  kripostnu  pri- 
druzihu  se.  V.  Glavinic,  cvit.  192*.  Kreposniraa 
tuj  djeluua  nasa  dusa  uspeiii  se.  G.  Palmotic 
2,  75.  Ciniti  kripostna  dila.  P.  Radovci6,  nacin. 
5.  Bjeguce  vrijeme  od  zivota  kreposnijem  dje- 
lima  napunivat.  B.  Zuzeri  5.  Znati  ce  se  tada 
i  viditi  svakolika  dila  svakoga  covika,  toliko 
dobra  i  kriposna,  koliko  zla  i  opaka.  F.  Lastric, 
ned.  15.  Nijesu  suprotni  djolim  kreposnijem. 
D.  Basic  15.  Sabrane  pametnih  rici  i  kripostnih 
dila  judskih.  M.  A.  Rejkovii,  sabr.  i.  CinaSe 
ovakova  kripostna  dila.  7.  S  ostalimi  krepost- 
nijem  djolima.  T.  Ivanovic  60.  —  Njeka  rados 
u  kroposnu  djelovahu.  B.  Zuzeri  66.  —  V  6i- 
nonjih  kripostnih.  Korizm.  2'.  —  Naj  kasni  bi 
ov  at  kripostni.  84*.  —  hb)  o  misli.  Kad  za6ne 
u  srcu  svomu  koju  kripostnu  misao.  I.  Grlicic 
136.  Nije  misli  krjuposnijp,  neg  razbirat  gornu 
staju.    J.  Kavanin  465'i'. 

<•)  0  dtiseonoj  osobini. 

na)  0  osobitoj  kreposti.  Od  junastva 
svijem  kreposna.  G.  Palmotic  1,  289.  Al'  to  ne 
bi  po  holosti,  dal'  kriposnoj  poniznosti.  V.  DoSen 
29'i.  Tim  ne  moze  poliujeno  djelo  carsko  bit 
milosti,  nu  svudara  proslavjeno  ko  kreposne  plod 
blagosti.    P.  Sorkocevic  585''. 

f>b)  0  izvrsHosti.  Razmis|ati  kriposno 
izvrsnosti  ovoga  privisokoga  Gospodina.  A.  Gu- 
cetic,  roz.  mar.  103.  l^iubav  od  izvrsnosti  kre- 
posnijeli.    B.  Kasic,  iii.  23. 

'  r)  0  cemii  sto  nije  po  sebi  krepost, 
neyo  sv.   slivaca   kao   krepost  u  osobitom  slucaju. 


KEEPOSTAN,  1,  h,  c)  cc).  -> 

To  je  kripostan  strah.  Eorizm.  291>.  Nikom  kri- 
posnoiu  zavido§6u  uKg;ana.    P.  Zoranid  37i^. 

ff)  0  zivottt.  nnravi,  obiiaju.  nuiinu,  iz- 
yledu.  koji  je  moralno  dobar.  Krjepostan  Xivot 
fiini  draga  Bogu.  B.  KaSic,  nasi.  2.  ^ivot  kre- 
posni.  J.  Mikaja,  rjeCn.  kod  zivot.  —  On  jo 
mladac  laudar  dosti  i  kreposiio  prem  naravi. 
G.  Palmotic  2,  42.  —  Stara  obicaj  i  kreposna. 
P.  Kanavelii,  iv.  35G.  TIzffoj  mladfiZi  na  kre- 
posuo  navike.  M.  Pavlinovic,  rad.  171.  —  Kri- 
postiiim  nafcinom.  F.  Glaviiiic.  cvit.  xvi.  —  Kri- 
postiie  izglede  koje  imaju  davali  ostalim  Krstjani 
potvrdeni    u   svomu    zivlonju.    .A.iit.  Kadiii-    171. 

—  Amo  maze  pripadaii  i  ovaj  primjer  ii  kojemu 
je  put  u  metafuriikom  smi.'tlit:  Glas  tvoj  po  svih 
zemjah  po  kriposnih  puti'.  po  naufinih  stazah  do 
%'ika  CO  sluti.  I.  TonkoviA  u  D.  Barakovic,  vil. 
370. 

f)  uopie  (I  stviiri  Hi  o  cemu  mu  drnf/o. 
Stvar  je  lijepa  i  kreposna  6ovjek,  mucat  ki  uraijo. 
I.  Guudulic  38.  Od  razumna  i  kriposna  kriposne 
se  Sine  stvari.  G.  Palmotic  2,  270.  §to  godir 
kriposno  izmisliti  mozemo,  sve  je  u  Bogu.  A. 
Badic  4. 

/)  u  siremu  smislii,  koji  pripada  uopce 
kreposti,  koji  se  bavi  krepoScu,  u  kojemu  ima 
nesto  kreposna  itd.  o  rijecima,  knizi,  naiikii.  svjctu, 
:aknnu  itd.  Za§to  ric  kreposna  ujekoja  govori : 
,Tko  razum  ne  pozna,  6asti  mu  ne  tvori'.  D.  Ra- 
liina  fi8l>.  Govorit  tor  uze  besjede  kveposne.  A. 
Sasin  277.  Kreposna  te  tva  besjeda  svijejile  od 
kryi  opovijeda.  G.  Palmotic  1,  37.  —  Slijuci 
knige  kripostne.  A.  Tomikovid,  gov.  102.  —  I 
zuam,  da  jih  ces  (pisni)  svakqjaoih  kriposnih  pun 
naukov,   priureSiti    i   prinaciniti.    H.  Lucie  186. 

—  Kreposni   su  vasi    svjeti.    G.  Palmotic   1,  34. 

—  Kriposuijem  i  dobrima  nastqjase  vrh  svijeh 
stvari  utvrdit  se  zakonima.  2,  201.  —  Mnokrat 
su  zalosne  te  pjesni  nih  vele,  a  mnokrat  kre- 
posne,  a  mnokrat  vesele.    N.  Naleskovid   2,  123. 

—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Ako  li  stvari 
hoc  krje])osne  legati.    N.  Najeskovic  2,  123. 

2.  adv.  krt'po.sno.  —  Komp. :  krep6snije,  oidi 
B.  Kasic,  nac.  14;    A.  d.  Bella,    rjecn.  769a  itd. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Mikalmu  (krjeposno,  kre- 
posno  .honeste,  cum  virtnte,  virtuti  congruens'), 
it  Belinu  (kreposno  ,attivamente,  con  attivita' 
.active'  117a ;  ,efficacemente'  ,efficaciter'  285a ; 
,virtuosamente,  con  virtu'  ,cum  virtuto'  769*; 
kripostno  ,vigorosamente'  ,fortiter'  766a),  «  Sje- 
lostjencevu  (krejio.stno,  z  krepostjum  .efficaciter, 
cum  virtute,  virtuose'),  u  Voltigijinu  (kreposno 
,vigorosamente,  virtuosamente'  .tugendhaft,  ta- 
pfer'),  u  Stulicevu  (krepostno  ,cum  virtute,  ho- 
neste, integre'). 

a.  znacene  je  preina  1,  a,  jako.  cvrsto, 
vrijedno  itd. 

a)  cvrsto  u  tjelesnom  smislu.  Sad  kri- 
posno stoji  gori,  a  u  grob  se  sad  obori.  V.  Dosen 
221). 

0)  cursti)  II  dusevnom  smislu.  Da  ga  od 
sada  krjopo.snijo  naslidujom.  B.  Kasic,  nac.  14. 
Za  ispovidat  tem6|ito  i  kriposno  svetu  viru  ka- 
tolicansku.  M.  Dobretic  .52.  Kqja  se  (odliikai 
kripostno  uzdrzi  u  coviku.  6.  —  Amo  moze  pri- 
padati  i  ovaj  primjer:  Koli  je  huda  ces  dragu 
stvar  zgubiti.  ku  poznas  kroz  dila,  da  te  je  u 
svemu  kriposno  |ubila!    D.  Raiiina  137b. 

f)  efficaciter.  jako,  s  uspjehom.  Obilato 
i  kripostno  ukazasmo.  A.  Kanizlic,  kam.  hbZ. 
Ti  me  naj  bo|p  i  naj  kripostnije  pomodi  mores, 
uzroci.  32. 

(1)  hrabrii.  I  kriprisno  boj  ne  bije.  V. 
DoSen  244b. 


2  3.   IvRRR 

o)  orijedno  (o  materijalnoj  vrijednosti). 
U  dukatu  od  zlata  ima  kreposno  p5  groSa  ili 
grof.    M.  Radnid  484b. 

b.  prema  znaienn  kod  1,  b,  honeste,  probe, 
moralno  dobro.  Kriposno  zivudi  v  zapovedeh. 
Korizm.  8.5*.  Tko  kriposno  raisli  u  sobi,  mno- 
krat mu  je  sreda  blaga.  G.  Palmotid  1,  121.  Goj 
ga  kripostno.  I.  Ivanisevic  108.  Za  kreposno 
danke  provoditi,  naudi  udarati  u  saltijor.  I.  t)or- 
did,  salt.  VIII.  Koji  je  zivio  kreposno.  i).  BaSic 
269.  Govoredi  kriposno  sveti  Ambro2:  .Doklom 
si  u  Rimu  zivi  na  rimsku'.    Ant.  Kadcic  .52. 

KREPOSTANE,  n.  vidi  kropost,  2.  —  Na  je- 
dnom  mjeslu  (krjepostanje)  u  pisca,  .'cviii  vijeka 
koji  je  jamacno  oou  rijec  i  nacinio  radi  slika, 
zar  od  kreposno  stane,  ili  od  krepo  (krepko) 
stario,  i7j  kao  verbalni  supstantiv  od  nekakoa 
glayola  krepostati  (isjioredi  kropostiti)  kojemu 
nema  potvrde.  Kih  du  taknut  krjepostanje  u  na- 
sljedno  pripijevanje.    J.  Kavariin  365b. 

KREPOSTITI,  kropostim,  impf.  krijepiti  (da- 
oati  kreposti  objektu).  —  Na  jednom  mjeslu  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,ad  vir- 
tutis  aditum  procedere')  gdjc  nije  pouzdano  tu- 
maceiie.  Mrvica  naj  mania  ter  od  te  sladosti 
telesa  sva  nasa  i  duse  kriposti.  M.  Vetranic 
1,  369. 

KREPOSTIV,  adj^  pan  kreposti,  krepostan, 
krepak.  —  U  jednom  primjeru  xvm  vijeka.  Ovo 
kripostivo  vino  isprav|a  srce  oovidje.  E.  Pavid, 
ogl.  507. 

KREPOSCA,  /.  vidi  krepost.  —  Samo  a  je- 
dnoga  pisca  .xvm  vijeka  (krjoposda).  Da  krje- 
posda  niha  smete  srzbu,  zrlstvo  ...  J.  Kavariin 
566a. 

KREPOSCINA.  /.  vidi  krepost,  1,  p,  b).  —  U 
istof/a  pisca  (krjeposcina)  u  kujega  ima  i  krje- 
posda.  Serafina  red  visi  osta,  pod  riim  drugi 
kerubina,  pak  prijestoja,  pak  gosjjosta  dika  slijedi 
krjeposcina.    J.  Kavariin  494a. 

KREPSIC,  m.  ime  selit  u  Bosni  u  okrugu  Done 
Tuzle.    Statist,  bosn.  93. 

KREPUCNUTI,  krepucnem,  pf.  dem.  krepati. 
—  0  ce(adetu  s  preziranem.  —  U  nase  vrijeme 
u  Ijici.  ,Bome  e  kropucn'o  (umro),  nece  daje'. 
.1.  Bogdanovid. 

1.  KRES,  m.  -Ho  se  okrese  od  kamena  (ili  od 
stare  zidine),  kresotine.  —  U  nase  vrijeme  a  Lici. 
.Natrpaj  u  kola  ovog  svakakva  krosa  (od  kamena 
i  od  stare  zidine)  pa  pospi  po  putu,  bide  ti  onda 
)epsi  put'.    .T.  Bogdanovid. 

2.  KRES,  m.  kresane.  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega  vremena.  Ustavi  se  prasak  od  pusaka,  kres 
od  gvozda,  bijes  od  junaka.  Osvetn.  3,  160. 
Tomu  ne  hde  ni  beg  protiv  rijeti,  jer  se  i  sam 
dovo}io  trka,  mila  bijesa  i  pusdana  kresa.   4,  27. 

3.  KRES,  m.  ime  bi(kama.  —  Po  svoj  priliei 
od  ne.m.  kresse.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
cevu  (kres,  trava  ,laver.  est  herba  in  aquis  nas- 
cens,  t'rutice  pingui  recto,  foliis  latis,  olusatro 
similibus  sod  minoribus  et  odoratis,  vulgo  ,ber- 
1am'  ot  ,boi'ulam'  dicimus.  condita  et  cocta  tor- 
minibus  medetur.  nominant  hanc  herbam  aliqui 
,bobovriah'),  u  Stulicevu  (.gorgolestro ,  sorta 
d'  erba'  ,laver'  iz  Bjelostjenceva).  Kres,  (tal.) 
cression,  planta  fontis,  nasturtium  aquaticum  (u 
mletackom  rukopisu),  1.  Nasturtium  officinale 
RBr.;  2.  Ammi  majus  L.  (Visiani).  B.  §ul6k,  im. 
171.  —  S  nekijem  pridjevima  moze  znaciti  i  druge 
bifke.  Kres  pitomi  (riem.  kresse),  Lepidium  sa- 
tivum L.  (Sabjai-).  —  Kres  vodeni,  1.  Nasturtium 


H.    KR.ES 


KRESATl.  2,  a.  h). 


offi(;inalB  RBr.  (Lambl) ;  2.  Cardamine  pratensis 
L.    (Sab]ar).     B.  Sulek,  irn.   171. 

4.  KKES,  III.  inn;  mjestii  u  Srhiji  u  okriiyu 
kragujevackdiii.  Livada  pod  Kresom.  Sr.  nov. 
1875.  223. 

5.  KEES,  interj.  kao  ijlas  (onuinnUiitejn)  slo 
postaje  kad  sc  sto  kresf.  —  i/sporedi  2.  kres.  — 
U  nnse  vrijeme  u  Lici.  ,Upali  li  ti  piiska?'  ili: 
,Sastavi  li  ti  puSka?'  ,Ma  ui  samo  kres'.  ,Na 
edanput  ga,  kros  I  Sakoui  u  glavu'.  J.  Bo§:da- 
novic. 

KKESACICA,  /.  krijesnioa,  svitak.  Kresacica, 
Lampyris.  Voca.    D.  Hire. 

KRESALAC,  krcsaoca,  in.  cuejek  koji.  krese  (u 
jfdinom  primjern,  u  knjemu  je  grijeskmn  kresaoc, 
stoji  metaforicki  o  IJoijii,  i  ziiaci:  koji  krese  sto 
iz  kaiiiena,  iiprav  kipnr).  Bos',  svemooiuoi  stvo- 
rite),  primudri  uciuitej  i  sveziiani  krosaoc  .  .  . 
stvori  covika  i  ukre^^a  u  noga  svojii  priliku.  ,1. 
Banovac,   pripov.   199. 

KRESALKA,  ,/'.  n  HjHostjfHcenit  rjd'.iiiku  kod 
kresnica. 

KRESALO,  H.  lino  (luido)  iim  ae  krese  oyan, 
oi/nilo,  ocilo.  —  Od  xvii  oijrkn,  a  izmeda  rjcc- 
nika  n  Mikalinu  (kresalu,  o.arnilo  .ignarium,  igni- 
tabulum,  calybs')  ydje  se  naj  prije  nahodi,  u  Be- 
Unit  (.acoiarino  o  acciajuolo  da  battor  il  fuoco' 
,igniarium'  16'';  .fooile,  accialino'  ,i<yuavium'  3201'), 
II  Bjelustjenievu  (,ignitabulum',  v.  ojnilo),  u 
Jambresicevii  (.igfnitabulum,  isniarium'),  ii  Volti- 
ijijinii  (,batti fuoco,  accialino,  focile'  .t'ouerstahl, 
feuorzeuo;'),  u  StitUcevii  (.iijuiarium').  Da  Isukrst 
kamen  iiug|eni  od  otA'rdnutili  Ziidija  kako  od 
celika  i  kresala  udarau.  A.  Kanizlic.^boifojubri. 
2(50.  —  I  u  melaforiikoin  smi.ilii  :  Ce|ade  kojo 
vijera  mladic.e  i  djevojke  (podru!>'livo).  u  naso 
vrijeme  u  Stonu.  ,()iia  mu  je  bila  kresalo'.  M. 
Milas.  ovo  znacene  postaje  od  ylaijula  kresati 
shitacena  ii  zlu  sinislu  (tal.  batter  1"  acoiarino |. 

1.  KRESAN,  kresna.  adj.  nidi  kresatan.  —  U 
.Jnnihresicerii  rjecnikii:  kresui  kamen  .pyrites'. 

2.  KRESAN,  m.  iine  musko('?),  nidi  Kresauov. 
KKESANOV,  m.  ili  prezime  Hi  patronimidkn 

ime  po  ocu  Kresanu  (iiiiciiii  Krosan  neina  po- 
tvrde).  Zivko  Krosauov.  (xlasn.  n,  .S,  77.  il706 
—  1707). 

KRESANE,  H.  djeki  kojijem  .■<,■  kre.^e.  —  Iz- 
medu  rjecnika  n  Stuticevu  i  u    Vukoni. 

KRESATAN,  kresatna,  adj.  kojijfin  se  krese 
ofiaii  (o  k(tmenu).  —  isporedi  1.  kresan.  —  ii 
Bjelostjeneeini  rjecnikii,:  kresatni  kamen,  kromon 
.pyrites',  v.  kamen,  i  u  Stuliieru  rjecnikii:  kre- 
satan,  kresatni  kam  .pyrites'   iz  Halidctieera. 

KRESATl,  krescm,  imp/,  iidarajnci  oyililoiii 
o  kremeii,  ciniti  da  skacti  iskre  (iz  oiiuita,  ne  iz 
kremena,  kao  Uto  se  prije  niisiiUi).  —  nro  je  naj 
starije  i  nnj  ohiciiije  znacei'ie,  pa  su  se  i:  neija 
razvila  i  driifiii.  —  Ake.  kaki  je  ii  pnirs.  taki  je 
a  imp/,  kri'sah.  u  ijer.  praes.  kre.suci,  /(  part, 
praet.  pass.  krSsan  :  a  ustiilijein  je  (ihlieima  oiiaki 
kaki  je  u  inf.  (u  Diibroviiiku  je  seafpla  akc. 
kriis-).  —  Rijec  je  pra.tlacenska,  isporedi  ces. 
ki-esati,  po(.  krzesac.  — ■  Izinedu  rjeriiika  u  Mi- 
kalinii  (kresati,  iskresati  ogan  ,e.\cutei'e  ignom 
calybe'),  a  Belinu  (kresati  ogaii  .battore  I'accia 
lino'  ,ignem  chalybe  escutere'  320')),  ii  Bjelo- 
sljeiicevu  (kresem,  kresati  .excutio,  oxondo  ia;neni 
calybe,  1.  excit.o'.  v.  izkreSujem),  ii  Voltiijijinit 
{, batter  fuoco'  ,feuer  schlagen'),  it  Htiiliceoii 
(,ignem  e  silice  exoutere'),  ii  Viikoni  (.t'enor 
schlagen'  ,excutio  ignem'). 


1.  aktivno. 

il.  sa  znaceiifin  sprijeda  kazanijeiii.  Kako 
krem  ogiiilom  iiaporno  gdo  krese.  D.  Barakovic, 
vil.  281.  Tko  krese  ogan.  .J.  Banovac,  pred.  -54:. 
KroSe  vatru,  pak  se  onda  dize.  M.  A.  Rejkovid, 
sat.  (i7i'.  Ali  jo  trijeba  du2;o  kresat  za  ukresat 
ogaii.  A.  Kal'C  336.  Age  cuso,  ali  ne  docuse, 
nego  kresu  a  u  lulu  pusu,  ma  ne  krese  Asan.- 
Begoviou.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  99.  Povadi  kre- 
sivo  pa  stane  kresati  dok  malo  vatru  prizeie. 
Nar.  prip.  vuk.-  202.  —  U  inetaforickom  smislit. 
Molitva  kresa  za  ukresat  sto  istemo.  A.  Kalio 
501.  ^-  Metaforicki.  I  zajedno  kada  sidi  musko 
s  zenskim  i  besidi;  ..  .  onda  vatru  kresat  stanu. 
da  zarana  blndno  plana  ...    V.  Uosen  90''. 

b.  It  prenesenom  smislu,  sipati  vatru,  n.  p. 
iz  piiske.  Brat  Pavlov  potegao  puSku  i  kreso 
na  popa.  Grlasnik.  ii,  1,  83.  (IBOfi).  Iz  pusaka 
ognom  u  mrak  krese.  Osvetn.  4,  US.  —  Hi  druk- 
i'ije.  Drakun  ogajn  iz  zub  letoei  krese.  I.  Gla- 
vinic,  posl.  53.  Tri  srde  jesu,  ki  ira  zubima 
ogne   kresu   (sic!  radi   slikaj.    J.  Kavaiiin  460ii. 

C-  okom  kresati  nietafirricki  gotoro  sto  i 
migati  (komo)  okom,  ili  po  siicnosti  pravoga  zna- 
cei'ia  kod  a,  ili  je  preneseno  od  znacena  kod  b 
(kao  da  se  iz  oka  sipje  ratra).  Knoz  jo  sedeo 
kod  Milovana  i  Milenka  .  .  .  ,Necemo  ni  loziti, 
gospodaru'  veli  Milovan,  a  okom  krese  Milenku 
i  raisli :  ,Samo  dok  ti  legnes'.  M.  D.  Milicevic, 
knez  milos.  69. 

(I.  u  sireni  smislu,  udarati  (obiino  ciiii 
ostrijem)  da  koinadi  otpadnju. 

(l)  iiopce.  Al  tvojizim  sicivima  kresuc, 
sinzir  ne  razbibu.  .T.  Kavaiiin  287*.  Gdi  udari, 
kreso,  mlati,  satire.  .1.  Rajic,  boj.  30—31.  Ne 
hajase  sto  su  crni  budi,  no  svak  lebdi  da  ini 
krese  grudi.    Osvetn.  3,   142. 

bj  objekat  je  grane  na  drvetu,  vidi  lia- 
striti.  iiioze  ohjekat  biti  i  trara.  —  Izinedu  rjec- 
nika 11  Vukorii  (,die  aste  abhauen'  ,abscindo 
ramos').  Brisko,  trisiie,  visiio  i  kajsije  nozi  kresu 
bascovani  viJti.  J.  S.  Rojkovic  84.  A  on  (jarac) 
odgovori:  ,Poslao  si  snahu  da  mi  krese,  da  br- 
stim'.  Nar.  prip.  vuk.-  245.  Motikom  kresati 
ti-avu  po  nemu  (giimnii).  Vuk,  rjocn.  kod  zu|.ati. 
—  Villa  da  i  ooiij  primjer  aino  pripada,  »  koine 
se  krese  brada  kao  trava:  Treci  junak  erne  brke 
veze,  a  cetvrti  s'jedu  braJu  krese.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  337. 

c)  ohjekat  je  kaiiiene,  vidi  tesati.  Ako 
se  nasladuji-'S  u  zgradam  naresenim,  evo  sam  ti 
kameno  pripravio,  pilaj  ji,  tesi  ji  i  krosi  ji.  And. 
Kacic,  razg.  1.  Nasavsi  mestro  od  stina,  koji 
imadu  stino  kresati  i  dijati.    kor.  216. 

c.  predasne  se  znacene  shvaca  metaforicki, 
te  It  razlicnijem  sinisliina  maze  znaciti:  raditi 
I'irsto   s   vclikoiil  siloin,   II.  p.: 

a)  astro  gonoriti.  Znate  li,  kako  sani 
im  krosaoi'  Bre,  nisu  znali  sta  6e  mi  odgovoriti. 
1).  Obradovic,  basne.  291.  ,Bome  on  nemu  krese 
u  oci  sve  sto  god  zna  crno'.    J.  Bogdanovic. 

h)  jesti  innogo,  neiiiiijereno.  ,Esi  li  vidio, 
kako  onaj  krese?  reka'  bi.  da  ni  lani  nije  io'. 
J.   Bogda.TOvir. 

<•)  skakati,  igrnti.  U  Krusevo  kolo  krese. 
Nar.   pjcs.  liorc.  vuk.  217. 

f.  neprelazno,  subjcknl  je  vatru.  te  znai'i: 
sipati  se.   isporedi  b.    Iz  nosa  mu  modar   plamen 
sijeva,  a  iz   zubi  kreso  vatra  ziva.    Osvetn.  1,  40. 
2.  sa  se. 
a.  jiasivno. 

<l)  preina  I,  a.  Kad  se  vatra  krese.  pa 
trud  neii-e  da  so  zapali  .  .  .   Vuk,  rjecn.  kod  uhvatiti. 

b)  preiiia  1,  d,   b).     Kupus,    koji    se    ne 


KRESATI,  2,  a,  h). 


KRKSOZUBAC 


/avija  11  Klavice,  uejijo  raste  u  visinu,  pii  luu  se 
lisce  krese  i  kuha.    Vuk,  rjeftn.  kud  rastau. 

b.  rtciprocno,  biti  se,  tuci  se,  isporedi  1, 
die.  Ti  si  prva  duka  cesarova,  §to  se  s  Turci 
kreses  po  granici,  dobi-o  cuvaS  krajeve  granice. 
Hrv.  nar.  p.jes.  3,  330. 

KRESAVKA,  f.  krijesnica,  svitac.  —  U  Bje- 
losljencevu  rjecniku:  v.  iskiica,  2;  u  JamhreSi- 
ccvti :  kiesavka,  6rv,  mulia  ,cicind6la,  noctiluca'; 
11  Stulicevu:  kresavka,  crv  ,cicindola,  lampyris' 
is  Habdeliieva.  —  U  Voltigijinii  je  rjecniku : 
krosavka,  kiesnioa,  kresalka  , scintilla'  ,funke', 
dtikle  drufjo  znacei'ie  (iskrn),  mozebiti  jer  je  krini) 
idziimiii  tumaceiie  u  Bjetostjeiicevu. 

KRESENIc!;,  vidi  Kresinic. 

KRESICA,  /.  vidi  3.  kros.  Kresica  (I.  Sabjar), 
V.  Kros.    B.  Suiek,  im.  171. 

KRKSIC,  m.  itrezime.  —  U  nase  vrijeme.  Sehera. 
bosu.  1864.  XIV. 

KRESIMIR,  m.  ime  musko. e-  stoji  u  juz- 

nom  i  istDcnom  goiioru  inj.  negdasnerja  e;  u  za- 
padnom  (/ovoru  trebalo  bi  da  glasi  Krisimir.  — 
Da  je  naj  stariji  oblik  s  -v-  kaze  Miklosii  (bild. 
der  Slav,  personenuamen.  70),  i  potvrduje  se 
oblikom  Kgcc(7)jfif(>ii  u  Porjirogeneta  (vidi  Doc. 
hist.  rac.  397.  398),  gdje  va{a  da  je  prim(eno 
preko  bugarskoga  ji-zika.  —  Kasnije  se  od  uvoga 
nacinio  oblik  Kresimir  (vidi),  jamacno  jcr  se  mi- 
slilo  na  glagol  kresati  (impt.  kresi).  —  Od  x 
vijeka,  isprva  u  grckijem  (vidi  sprijedaj  i  u  la- 
tinskijem  knigama.  ,R9gnante  Cresimiro  rege 
Chroatorum  et  Dalmatiarum'.  Doc.  hist.  rac.  51. 
(10.59).  ,Ego  Cresimir  qui  alio  nomine  uocitor 
Petrus,  Chroatorum  rex  Dalmatinorumque  .  .  . 
Comperimus  namque  in  gestis  proaui  nostri  Cre- 
simiri  majoris  .  .  .'  60.  (okolo  1062).  Bolislavi, 
Kresimiri  ...  J.  Kavanin  244^.  Kresimir  ki  so 
odi  krunom  Bosne  srebrnite.    251a. 

KRESIN,  m.  prezime.  —  xviii  vijeka.  Zivko 
Kresin.    Glasnik.  ii.  3,  224.  (1710—1720). 

KRESINA,  /.  aitgm.  1.  kres.  —  U  nase  vrijeme 
It  Lici.  .Ove  svakakve  kresino  natrpaj  u  onu 
lokvetinu'.    J.  Bogdanovid. 

KRESINIC,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Vlatka 
Kresinica  z  Mazalac.  Mon.  croat.  128.  (1486).  — 
Na  drugom  mjestu  u  istom  spomeniku  oblik  je 
Kreseni6.  Petra  Kresenida  z  Mazalac.  127—128. 
(1486).^ 

KRESITI,  vidi  krijesiti. 

KRESIVO,  n.  sprava  za  kresane  vatre,  t.  j. 
ognilo  i  kremen.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  u  Stxtieeva  (v.  krosalo)  i  u  Vukovu 
(,das  feuerzeig'  .igniarium').  Gdi  dosav.si  izvadi 
kresivo,  ukresa  vatru.  D.  Rapid  331.  Pak  isdera 
vatru  na  kresivo.  Ogled,  sr.  448.  Kresivo  sam 
imao,  ali  nema  drva!  Nar.  prip.  vuk.  Mi.  Ima 
li  ko  kresivo  od  vas,  da  zapalimo?  Nar.  prip. 
vrc.  55.  Uzme  kresivo  i  okolo  jedne  bukve  pro- 
piri  vatru.  173.  Vaja  da  nije  imao  kresiva,  ili 
ved  nije  mogao  od  zime  da  iskrese  vatru.  Vuk, 
rjecn.  kod  pirivatra.  Duvangijama  koji  nemaju 
kresiva,  uego  iStu  da  im  drugi  vatru  ukrese. 
poslov.  102. 

KRESKA,  /.  ovako  se  zovu  u  Dalmaciji  neke 
vrste  vinove  loze.  Kreska  mala,  vrst  vinove  loze 
bijela  grozda  (Dalmacija,  Danilo).  —  Kreska 
plaska,  suvrst  vinovt*  loze  bijela  grozda  (Dal- 
macija, Danilo).  — ■  Kroska  vela,  suvrst  vinove 
loze  bijela  grozda  (Dalmacija,  Danilo).  B  Sulek, 
im.  171. 

KRESKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kreska.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 


KRESKATI,  kriiskam,  impf.  dein.  kresati.  — 
Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kreskil).  — 
Od  xviu  vijeka,  a  izmedu  rjednika  u  Vukovu. 
Svaki  sumu  jer  kreakajud  kvari.  .1.  S.  Re|kovid 
224.     Sikirama  brezposleni  Sumu  kreskaju.    224. 

KRESLICA,/.  iiekakca  bijka.  Dugovocno  bi|ke 
(su)  i  ranoge  travko,  n.  pr.  kreslica.  K.  Crno- 
gorac,   bol.  31. 

KRESLUK,  m.  ime  zaseoku  u  Bosni  u  okruyu 
travniikom.    Statist,  bosn.  65. 

KRESNUTI,  kresnem,  pf.  udiiriti  ogniloiii  o 
kremen  (radi  kresana  vatre).  iz  ovoga  postaju 
i  iieka  druga  znacena  kao  kod  kresati.  —  Uprao 
je  perfektivni  glagol  prema  kresati.  —  Akc.  se 
ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing.  krBsnii).  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (.einen 
sohlag  fiihren,  um  feuer  aufzuschlagen'  ,silicera 
tuudo  chalybe). 

il.  u  pravom  znacenu.  Ako  u  kremen  ne 
kresnemo,  nigda  node  iz  liega  iskra  iskociti.  Vuk, 
priprava.  117. 

h.  udariti  uopie.  —  U  nase  vrijeme  a  Lici. 
,Bome  on  riega  kresnu  kocem  po  glavi,  i  maum 
pade  na  zemju  ka  i  svijeda'.    J.  Bogdanovid. 

C.  vidi  kresati,  1,  c.  Smijana  kresnu  lijevom 
trepusom.  M.  D.  Mitidevid,  omer.  48.  ,Kao 
sandim',  rece  pasa,  i  kresnu  trepusom  lijevoga 
oka.  189.  Kresnuti  okom,  namignuti,  dati  znak. 
I.  Pavlovid. 

1.  KRESO,  m.  hyp.  krosozub.  —  V  nase  vrijeme 
u  Dubrovniku.  P.  Budmani.  —  U  Dobroselu 
s  drugijem  akcentom :  kreso,  cf.  krezo  u  Vukovu 
rjecniku.  ,Jesi  li  poznavao  pokojnoga  Kresa?' 
M.  Medic. 

2.  KRESO,  IM.  hgp.  Kresoje.  Moj  Kreso.  M. 
Drzic  441. 

KRESOJE,  m.  ime  musko.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu'  (po  Vukovijem  bi- 
leskama).  Kresoje.  M.  Vetranid  2,  236.  M.  Drzid 
441.  Glasnik.  ii,  .3,  78.  (1706—1707).  S.  Nova- 
kovid,  pom.  72.  —  U  starijim  dubrovackijem  po- 
slovicama  nalazi  se  cesto  ovo  ime,  kao  o  poznatu 
covjeku  (junaku'^).  Nade  se  i  nad  Kresojem.  (D). 
Jes  ga  i  nad  Kresojem.  (Z).  Nad  Kresojem  ga 
ne  ima  a  do  Vrtoja  nije  ga.  (Z).  Nije  ga  bilo 
nad  Kresojem,  nu  .se  iznasao.  (Z).  Poslov.  danic. 

KRESOJEVlt,  m.  prezime  po  ocu  Kresoju.  — 
Od  XVIII  vijeka  (kaze  se  i  Kresoevid).  Kresoevid 
(medu  knezovima  i  vlastelom  naroda  slovinskoga). 
And.  Kacic,  kor.  454.  Vojevoda  Atanasije  Kre- 
sojevid  (,Kr6so6vic').  Glasnik.  u,  3,  283.  (1786). 
Znatniji  bezi  u  Bosni  jesu:  .  .  .,  Kresoevid,  .  .  . 
F.  Jukic.  zemjop.  142.  Kniga  dodo  Kresojevid- 
Krsta.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  96.  A  veli  joj  Kreso- 
jevic  Krsto.    4,  100. 

KRESOTINA.  /.  sto  se  okrese,  vidi  1.  kres.  — 
U  nase  vrijeme.  Spodabjali  su  prvu  kresotinu, 
sto  je  ralat  odbio  sa  planinom,  koju  se  htjelo 
poravnati.    M.  Pavliiiovid,  rad.  141. 

KRESOVI,  Hi.  pi.  vidi  1.  krijes. 

KRESOVICA,  /.  ime  zaseoku  u  Urvatskoj  u 
zupaniji  varazdinskoj.    Razdijej.  98. 

KRESOVIC,  m  prezime.  —  isporedi  Kroso- 
jovid.  —  Pomine  se  xviii  vijeka.  Imade  za  zer.u 
Katu  Krosovica.    And.  Kacic,  kor.  460. 

KRESOZUB,  adj.  vidi  krezub.  —  U  Stulicevu 
rjecniku:  ,edentulus'.  —  I  u  nase  vrijeme  u  Du- 
brovniku.   P.  Budraani. 

KRESOZUBAC,  kresizupca,  m.  kresozub  dovjek. 
—  U  Stulicevu  rjecniku  uz  kresozub. 


KRESPIN 


525 


KRESPIN,  m.  rieka  hilka,  mali  cepiezac,  tal. 
erespino.  Krespin  (taK  crespino),  Berberis  vul- 
garis  L.   (Visiani).    B.  Sulek,   im.   172. 

KRKSTA,  /.  vidi  Imhor.  -  -  Kijei  je  romanska, 
kit.  crosta,  tal.  cresta  ild.,  all  je  davno  prcsla 
na  halkawski  polaotuk,  ispuredi  novogrc.  xyfnia, 
(lib.  knistf,  rum.  creasta.  po  ovume  zadnem  ubliku 
kao  da  -e-  odi/ooara  ntnrijemii  e.  —  Ne.  znnm, 
ima  U  one  rijeci  po  zapadnijem  krajevima,  te 
va(a  da  nije  uprav  doila  iz  taUjanskoga  jezika. 

—  U  nam  i-rijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukucu. 
(vide  ober).  Poziinje  se  pijetao  po  ki-esti.  Nar. 
jiosl.  vuk.  252.  6urani  su  ugojeni:  crveiie  im 
se  Olio  kresto  kao  zeravioa.  M.  D.  Milicevir, 
zim.  vec.  27fi.  —  S  nekijem  pridjevima,  a  pre- 
nesenom  xmislu,  ziuici  neke  lji(ke.  a)  kri'sta  ca- 
ranova,  u  Vnkorii  rjecnikit:  vide  tratorak.  Krosta 
r.iiranova,  Acanthii.s  mollis  L.  (Vuk).  B.  Sulek, 
iui.  172.  -  h)  curcija  kn"sta,  u  Viikovu  rjec- 
tuku':  (u  Srijemu)  [1.  ,orio'itaIisclier  knoterich], 
gaiaenknoterig'  ,Poly°;onum  oriontale  [L.  —  2. 
.farber-knoterich'  .Polygonum  tinctorium  L.'j.  — 
KrBsta  curcija,  Polys:onum  orientale  L.  (Vuk, 
Lazic).  B.  Sulek,  im.  172.  —  f)  pijetlova  krosta, 
u  Viikomi  rjecnikit:  petlova  krosta,  (u  .Srijemu) 
,der  halmenkamm'  ,RhinaMthus  crista  galli  Linn.' 
Petlova  kresta  ,Celosia  cristata'.  M.  D.  Milicevic, 
ziv.  srb.  2,  73.  Kresta  pijetlova  (petlova),  Rhi- 
nanthus  crista  galli  L..  (Lazic,  Vuk).  B.  Sulek, 
im.   172. 

KRESTINON'KJ.  >n.  prr.Zimc.  —  xvi  njeka.. 
Ivanus  Krestinovic.    Mou.  crnat.   1K,">.  (1501). 

KRESTOVAL.i,  ./'.  sritai:,  krijesiiica.  Voliko 
Trgoviste.    D.  Hire. 

KRESTUSAC,  krestusca,  iii.  I'leka  bi^ka.  Kre- 
stuSac  (Orfeliii),  Krestusak,  rus.  i;|iccroi:]iui{i., 
po|.  krzyzownik,  krzyzowica,  ces.  kHzok:  poly- 
gala  (Stulli),  P_plygala  vulgaris  L.  (Visiani,  Al- 
schinger).  B.  Sulek,  im.  172  (i  H  Orfelina  i  a 
StuUceoii  rjeiniku  ubtik  je  kre.stusak). 

KRESTUSAK,    krestuSk.a,   hi.   vidi    krostiisac. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Stalireou  (krostuSak,  trava 
,polvgala').  Metni  krestuska  zutoga.  Z.  Orfnliu. 
die'.     Krestusak  ,Polygala'.    491. 

KRKSUB,  adj.  vidi  kreznb.  —  Na  jrdiioiii 
iiijestu  .will  vijeka  gdje  raid  da  Ireba  iitati  ■/. 
mj.  s.  Tada  Prusi,  ronii  i  krcsnbi  ,Bi/.'  rekose. 
I.  Zanicic  137. 

KKE§,  m.  iieka  Infka.  garboc,  vidi  3.  kres  / 
radi  postaiia.  Kres  (tal.  creacione),  sisembri 
aquatico  (Pizzelli,  Aquila-Buc,  Sknrla),  sio  (Par- 
cic),  Nasturtium  officinale  RBr.,  v.  Kres.  li.  Su- 
lek. im.   172. 

KRKSENE,  II.  djelii  kojijeiii  .v  kresi  (vidi  kro- 
siti).  —  U  Viikovii  ijienikit:  ,das  gedeihen'  ,pro- 
fectus'. 

KRESEVINA,  f.  ime  liradi.  Potocani  kod  lia- 
staja.   Uaruvar.    D.  Hire. 

KRESEVl^ANIN,  in.  covjek  i;  K re.ie ra .  — 
Mnozina:  Kresevlani.  —  JJ  inise  vrijniie.  Tu  ga 
sreli  fratri  Kresev}aui.    Osvetii.  7,    10. 

KRESEVNA,  /.  mje^no  iiiir.  Ifogoza  u  Hr- 
vatskoj.    D.  Hire-. 

1.  KRESEVO,  H.  okri<.  okriaj.  ograsji-.  —  Vala 
da  pustaje  od  kresati  (vidi  pod  2,  b).  —  U  nase 
vrijeinc,  a  izmedu  rjecnika  n  Vukovu  (,das  ge- 
inetzel' , magna  caedes' ;  citavo  kresevo.  cf.  ograsje). 
Vidis  bijesa,  tuge  i  trijesa  i  sudena  nemila  kro- 
seva.    Osvetn.   1,  .S. 

2.  KRESEVO,  n.  HyV.s»i»  (Hie.  —  Maze  bid  da 
je  ista  rijec  sto  1.  kresevo. 


KRE§PATI 

a.  grad  «  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Statist, 
bnsn.  16.  —  Pomine  se  od  xv  vijeka.  —  Izmedu 
rjecnika  a  Vukovu  ■'  (po  Vukovijem  bileskama) : 
krscanski  manastir  u  Bosni ;  «  Danicicevu  (grad 
u  Bosni  gdjo  je  bila  i  stolica  krajevska  .  .  .  ima 
i  sada  blizu  Hvojnice.  na  kartama  ,Krscliewo'). 
Podb  Kresevomb.  Mon.  sorb.  379.  (1431'.  Pri- 
dose  vb  slavni  dviurb  krajevbstva  mi  u  Kresevo. 
427.  U  slavuiumb  gradu  Kresevu.  429.  (1444). 
I  Fojnicu  i  Kresevo.  Nar.  pjos.  petr.  1,  20G- 
KreSevo,  varos  raedu  planinama  stisnen,  stanov- 
nici  su  Krstjani,  koji  imaju  do  200  kuca,  samo- 
stan  sv.  Kate  i  ncionicu  .  .  .  Odstoji  od  Fojnice 
4  sata.  Nad  franciskanskini  samostanom  vide  se 
zidine  od   grada  Kreseva.    F.  Jukic,  zemjop.  36. 

b.  sclo  u  Dalmnciji  u  kotara  spletskoni.  Re- 
pert,  dalm.  1872.  .30.  —  Pomine  se  od  xiv  vijeka. 
Pod  Kresevo.     Stat.   poj.  ark.  5.  309. 

KRESiC,  III.  prezime.  —  U  naiie  vrijeme  it 
Hrvatskoj.  P.  Budmani.  —  I  kod  mjesnoga  imena 
a  Urbiji  u  okrugu  sabackom:  Kresica  Jabuke. 
Zem[a  u  KreSica  Jabukama.    Sr.  nov.  1871.  474. 

KRESIMIR,  Hi.  vidi  Kresimir.  —  Od  xvii 
vijeka.  KraJ  Dobroslav  vjepne  vijence  s  Kresi- 
luirom  slavnijem  stjece.  G.  Palmotic  2,  518. 
Kresimira  krala  sin.  P.  Vitezovic,  kron.  71. 
Kresimir  vlastelin.  72.  Kresimir  .  .  .  Kresimir 
drugi.  And.  Kacic,  razg.  89.  Bratac  krajev, 
Kresimir  imenom.  Nadod.  158.  Posli  smrti  kraja 
Kresimira.    201. 

KRESITI,  kri'-siin,  pf.  uzrasti,  tal.  crescere. 
—  Po  zapadnijem  krajevima  u  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  h  Vukovu  (gdje  je  zlo  zabi(czeno 
v.  impt'.):  iWachsen,  gedeiuhen'  , crescere,  proli- 
cere'  [vide  napredovati]  s  dodatkoin  da  se  goi'uri 
u  Pastrovicima.  —  llpotreblava  se  obiino  ii  pre- 
nesenom  smislu,  n.  p.: 

a.  kao  napredovati,  koristiti.  JJa  ti  kresi  i 
ronsi  svaka  tvoja  rabota  kako  voda  o  boziou,  a 
list  i  trava  o  Burdevu  dne!  (kad  daju  dobru  mo- 
litvn.  U  nasijem  ki'ajevima,  amo  k  istoku  i  sje- 
veru,  vode  se  zimi  zamrznu  i  oslabe,  ali  onamo 
u  zupnome  primorju,  gdje  mjesto  snijega  pada 
Uisa,  oiida  su  naj  jace).    Vuk,  rjecn.  kod  kresiti. 

b.  poskupjeti  (jer  rastc  cijena).  —  U  Du- 
lirorniku.  ,Krosio  jo  kruh,  kresilo  je  meso'.  P. 
Hudmani. 

c.  preUizno,  povisiti  (n.  p.  placu).  —  U  Dii- 
brovnikii.  ,Gospodix  je  djevojci  kreSila  dva  tjo- 
rina  na  nijesec'  (povisila  placu  za  2  f.).  P.  Bud- 
mani. 

KRESiVANE,  n.  djelo  knjijem  se  kresiva.  — 
U  Vukoi'u  rjecnika. 

KRESIVATI,  kresivam,  impf.  kresiti.  —  U 
Vukovu  rjecnika:  rasti,  napredovati  , gedeihen' 
,cr6sco'  s  dodatkoin  da  se  govori  u  Boci.  — 
Vrijedi  i  za  ostala  znacena  gliigola  kresiti.  P. 
Budmani. 

KRESJE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackom.  Livada  u  Kresju.  Sr.  nov.  1875. 
657. 

KRESON,  kresona,  in.  iteka  bi(ka,  tal.  crescione, 
vidi  kres,  kres.  Kreson,  Kresun  (tal.  crescione), 
sisembrio  aquatico  (Pizzelli,  Aquila-Buc),  Na- 
sturtium officinale  RBr.  (Bartulovic,  Visiani),  v. 
Kres.    B.  Sulek,  im.  172. 

KRESPATI,  krespam,  iinpf.  kovrciti  (kosu), 
tal.  crespare.  —  isporedi  grospati.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka  (saino  u  pasivnoin 
obliku).  Na  glavi  krespan  vlas.  M.  Vetranic 
2,  55.  Gdje  bjese  taj  vila  niz  bil  vrat  do  pasa 
krespano  pustila  pramenje  od   vlasa.    2,   105. 


I.  KRE§TALICA 


1.  KRKTATI 


1.  KUKiiJTAJjIOA,  /.  (iarrulus  glimdarius  L., 
nekii  iitica.  —  Jamaino  postaje  od  krijoStati 
{viiU).  Ic  bi  trebalo  da  pu  juznom  tjocoru  glasi 
kiijeStolica ;  ali  maze  hiti  da  sc  u  oroin  ohlikit 
ne  i-njc,  jer  iiariid  misli  na  nnomatoprja  lire, 
krek,  vidi  kreka,  krekotati,  krekotusa  itd.,  kroja. 

—  U  naic  vrijeme,  a  izinedii  rjcinika  u  ViikDCu: 
,der  liiihor  [oicholhivher]'  ,g:raoiilus  [Garrulus  glan- 
darius  L.J.  Krostalica  krijosti  na  studoiioj  sti- 
jeni;  da  joj  dodu  trista,  ne  mogu  joj  nista.  od- 
(IDiictjuJ :  barjak.    Nar.  y.a.g.  nov.  8. 

2.  KHESTALICA,  /.  ime  mjcstu  u  Srbiji  u 
okrmjii  knezceaikom.  VinograJ  u  Kre§talici.  Sr. 
HOT.   1872.  2-iU. 

KKKSTATI,  kr(5st,iia,  impf.  vidi  krijostati. 
isporedi  kroStalica.  —  U  nase  vrijeme  a  Srbiji. 
Kr^Stati,  kad  ko  govori  rascijep|otiim,  promukliui 
glasoin.  Tako  se  nazivle  i  glas  gdjokojih  ptica. 
.Krestalici'  jo  po  tome  glagolu  i  imo.  S.  Nova- 
kiivi6.     Krostati,  kao  kreja  vikati.    V.  Ili6. 

KRKSTELICA,  /.  vidi  krestalica.  —  Od  xviii 
vijekii,  a  izmedii  rjecnika  ii  Vukomi  (tiz  kreSta- 
lica).  KreStoIica  kreoi.  A.  KaniXlic,  roi.  5.  — 
Muse  znaciti  i  dntgit  pticii.  Krestelica  (patka). 
Gudince  kod  Dakova.    D.  Hire. 

KKESTELlCli,  adj.  koji  pripada  kre.stelieama. 

—  U  Vukovtt  rjecniku :  ,haher-'  ,graculorum'. 

KRESTELOVAC,  vidi  Krijestelovac. 

KEESTE^j,  m.  neka  ptica,  prdavae.  —  ispo- 
redi krestalica.  ICr6ste|,  Rallus  cro.K  L.  Raci- 
novci  u  Slavoniji.    D.  Hire. 

KRESUN,  kresiina,  in.   oidi  kreson. 

1.  liRET,  («.  vidi  kretane.  —  Nacii'ieno  u  na-se 
vrijeme.  Da  mu  se  pusti  zivotni  kret.  M.  Pavli- 
noviA,  razl.  spisi.  239.  —  U  osobitom  znacenu: 
prijcnos  na  mjenici.  Kret  ,ffiro'.  Jut.  pol.  ter- 
minol.  2.55.  Prije  nego  bude  stav]en  prilivat, 
kret  ili  druga  naleda  na  mjenbenicu.  Zbornik 
zak.  18(i3.  600. 

2.  KKET,  m.  iiin  se  krece,  alt  samo  u  osobitom 
znacenu:  krmilo.  —  Samo  u  Bjelostjenievu  rjec- 
niku. u  Voltigijinu,  u  Stulieccu,  ti  sva  tri:  v. 
korman. 

3.  KRET,  »».  ime  mjestu  u  Srbiji  u.  okrityu 
pozarevaikom.  Niva  kod  JCreta.  Sr.  nov.  lH(i:5. 
472. 

1.  KRETA,  /.  vidi  kreda.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedii  rjecnika  u  Bjetostjencevu  (vidi  kreda). 
Bila  zemja,  kojoj  vels  ,kreta'.  ,T.  S.  Relkovic 
81.  Kretom  .  .  .  posipju  se  zile.  223.  Detetu 
dao  kretu  u  ruke.    S.  Tokelija.  let.  119.   14. 

2.  KRETA,  (Kreta),  /.  mjesno  ime. 

a.  naj  veei  grcki  otok,  grc.  Kqi'i"!,  int.  Greta, 
tal.  Creta,  Candia.  Kretu  mimoliodi.  D.  Bara- 
korie,  vil.  12.  Kraju  od  Kaiidije  koja  se  u  ono 
doba  Kreta  zvasc.  I.  Gundulic  3.  Kreta,  a  sad 
Kandija.    J.  Kavariin  2921". 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okritgu  puzareoackoin 
(maze  bili  isla  rijec  sto  1.  kreta).  Vinograd  pod 
Kretom.    Sr.  nov.  1875.  335. 

KRKTAO,  krotdca,  m.  u  Viikuvu  rjecnika:  koii 
koji  dobro  krede  kola.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
sing.,  i  roc:  krJ'tafiu,  kretaci. 

KRETALAG,  kr^taoca,  m.  onaj  koji  krece.  — 
V  Belinu  rjecniku:  ,agitatore,  colui  cho  agita  o 
muove'  ,agitator'  53!' ;  .motore,  (juegli  che  move' 
, motor'  .501-1;  i  u  Slulicevu:  kretsilskc  i  gr'jeskom 
krotaoc  ,movens,  agitans'. 

KRKTALICA,  /.  zensko   cefade  (di   uopie  sto 


zensko)  koje  krece.  —  (J  Belinu  rjecniku :  .agita- 
triee'  ,agitatrix'  .53",  i  u  Sttdiccva:  ,qaa,e  uiovet'. 

KRKTALO,  n.  I'leMo  Ho  krece  (pumiie).  —  U 
pisaca  niiseya  vremena.  Krotalo,  moch.  lat.  ,mo- 
tor'  , motor';  frc.  ,moteiir',  egl.  , motor',  tal.  , mo- 
tore'.  B.  Sulek,  rjeiin.  znanstv.  naz.  —  I  u  pre- 
ncsenom  smislu  golooo  istu  sto  uzrok  (tal.  mo- 
vents). A  posto  jo  vjora  bila  i  bit!  ie  glavno 
kretalo  osnovam.  iVI.  Pavlinovii,  i-azg.  69.  Do- 
kaz  nam  je  kretala  zadruZnosti  pretkrScanskili 
doba.    razl.  spisi.  162. 

KRKTA\iKA,  /.  rioglav,  neka  ptica.  Kretajka 
,Jynx  torquilla'.  Borovo  u  Slavoniji.    D.  Hire. 

KRI'lTAN,  kretna,  adj.  koji  pripada  kretanu, 
koji  se  moze  kretati.  —  U  nnse  vrijeme  kod.  pi- 
saca. Posle  pastirsko  krotno  svojiue,  veli  Tjer... 
M.  D.  Mili6ovi(i,  skol.  52.  —  ('  osobitom  smislu, 
prema  znacenu  kod  kronuti,  1,  a,  aa)  hhh).  Kretni 
,girofahig'.  Krctna  mjenica  ,girofahigor  wochsel'. 
Kretna  vrjednoca  ,giro -valuta'.  .Tur.  pol.  termiuol. 
255.  Novci  le/.eci  u  banci  kretnoj  (,giro')  no 
mogu  so  podvrdi  nikakuoj  prodbjeznoj  zabrani. 
Zbornik  zak.  1863.  16.  Onaj,  koji  je  vojan  po- 
sluziti  so  kretnimi  poslovi  banke.    1 863.  24. 

KRETANE,  n.  djelo  kojijcin  ko  Hi  sto  krece, 
ili  se  ko  ili  sto  krece  (a  svijem  je  priinjerima 
drugo  znaceiie,  rejleksivno  ili  pasivno).  isporedi 
micaiie.  —  Stariji  je  oblik  kretanje.  —  Ima  i 
oblik  kr66arie  (vidi  kod  kretati).  Ant.  Kadcic 
522.  —  Jzmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kretanje), 
u  Belinu  (kretanje  ,agitameiito,  agitationo'  ,agi- 
tatio'  52'i;  ,il  dimenare'  ,agitatio'  258*;  ,moto, 
movimento'  ,motus'  501"),  u  Djclostjencenu,  u 
Voltigijinu,  u  Stulicevu,  u  Vukova  (1.  ,da3  von 
der  stelle  bringen'  ,motio'.  —  2.  ,das  auftreiberi' 
,oxcitatio'.  —  3.  ,das  aufbreuben'  ,motio,  profectus' 
.s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Rekla  mi  je 
majka  na  kretaiiu.  —  4.  ,das  narriseh-werden' 
,To  meiito  oapi').  I  tudije  bi  kretanje  u  kosteh. 
Bernardin  99.  ezech.  37,  7.  Bludnost  }udcka  po- 
znaje  se  u  kretanju  od  obrva.  Zborn.  18'>.  Nebo 
svojijem  ganutjera  i  kretanjem.  B.  Gradic,  duh. 
25.  Kretanjem  od  sunca.  B.  Kacic,  rit.  xxviii. 
Bozjim  ganutjem  i  kretanjem.  nac.  9.  Ti  u  kre- 
tanje einis  klasti  i  u  strasnu  smutnu  more.  A. 
Vita|ic,  ist.  189a.  Isto  reci  prilicno  od  krecana 
i  uzigaria  puti.  Ant.  Kadcic  522.  Nebesa  nare- 
sena  s  istinitijem  i  stavnijem  kretanem.  J.  Ma- 
tovid  459.  Ako  stogod  ostale  zvijezde  s  kreta- 
riem  (poiiiagaju  judma).  463.  Dolazilo  doba  od 
kretaiia.  Pjev.  crn.  250''.  Rekla  mi  je  majka  na 
kretanu.  Ogled,  sr.  94.  Vino  sve  sastavne  ce- 
stioe  u  tijelu  iiaSem  u  kretane  dize.  P.  Bolic, 
vinodjel.  2,  48.  Casti  sokova  u  kretane  dolaze. 
2,  139.  Kad  kaluderi  dodu  da  pasi  zahvale,  pri 
kretanu  skraj  pase,  Skender  obustavi  staroga 
igumna.  S.  I^ubisa ,  prip.  86.  Kretaiie  puka 
,volks-bewegung'.    Jur.  pol.  terminol.  603. 

KRETAONICA,  /.  banka  na  kojoj  se  krecu 
mjenice.  —  Naiiueno  u  na.ie  vrijeme.  —  U  Su- 
lekovu  rjecniku :  , giro-bank'. 

1.  KRETATI,  krecem,  imp/,  kronuti.  —  -e- 
stnji  mj.  praslavenskoga  (•:  korijen  je  krent.  — 
Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kretah  i  u 
part,  praet.  pass.  krStan ;  u  ostalijem  je  nblicima 
onaki  kaki  je  u  inf.  (moze  biti  da  se  gdje  govori 
i  s  drugijem  akcentom:  kretati,  kredem.  koji  bi 
niogao  hiti  i  stariji,  isporedi  slozene  glagole  iskro- 
tati,  okretati,  i  akcenat  kod  ruske  rijecij.  —  Rijec 
je  praslaoenska,  isporedi  stslov.  kri;tati,  rus.  i;pii'- 
•raTb  (i  ip^Tar. ,  mozcbiti  prema  Kpunyrh,  oidi 
kod  kronuti),  ce.s.  krdtati,  po(.  krz^tac  sie.  —  Iz 


I.  KRKTATI 


1.  KRETATI,   1,  a,  h)  hh). 


oblika  sadamega  orcmena  preslo  je  gdjegdje  -l> 
u  infinitin  i  u  ohlilir  proHoga  vreinena.  n.  p. : 
krecati,  vidi  kretati.  J.  Mikaia.  rjecn.  odavle  u 
Stulicevit  rjecnilcii:  krecati  ,mover6';  krecat.  J. 
Banovao.  raza:.  IKi;  Osvet.n.  5.  16;  krecah  (,kre- 
tjah').  J.  Kavanin  i'l":  ^  Praes.  kretain  (vidl  u 
BJelostjenceou  i  u  VoUigijiiiu  rjecnikuj  nije  obican. 

—  Izmedii  rjecnika  n  MikaUnn  (ki-otati  ,mr.\-6<), 
agito',  i  kod  |u|ati).  n  Bclinu  (.muovere,  ilar 
moto'  ,moveo'  502'';  .agitare,  mucver  Sj)es-io- 
,agito'  52b;  ,dimeuaro'  .agito'  258'''),  «  Bjdostjen- 
cevu  (kretam,  kre6em  , agito,  uioveo',  v.  giblem), 
u  VoUiijiJinu  (kretati,  krotain,  grijfskom  krocein 
jContorcere,  stiracohiare,  iimovero  in  giro'  ,krtiiu- 
men,  biegen,  winden'),  a  Stiilicccu  (,inovere,  agi- 
tare'),  /(  Vuknvu  (.von  dcr  stello  bewegoii'  ino- 
veo')-   '«  Daiiiciceim  (,movnrB'). 

1.  niovoro,  agilaro,   rifli  kronuti,   1. 
il.   riktinxi. 
(I)  ijrcl.<i,:ni,- 

(DiJ  u/ijckat  jc  sto  nvzici)  <uia)  luipre 
ciiiiti  da  objekat  ne  ostane  na  injestu,  niicdtl.  pi>- 
micoti,  vidi  krnnuti,  1,  a,  a)  aa).  Drugu  (zu- 
hacti)  koja  svo  ima  drvoce,  kjuse  lasiie  liu  ora- 
riem  kreco.  J.  S.  Rejkovio  22.  Kreta6,  koi'i  koji 
do!  ro  kroce  kola.  Viik,  rjecn.  kod  kretac.  — 
Koji  svaka  krocf  no  krecm'-i  se.  A.  Gucetic,  roz. 
mar.  (i.  Bog  nasi.  .  .  jost  Cros]>odin  ki  sve  kreco. 
A.  Vitajic,  ist.  320'J.  Svqjitn  giborn  svaka  kro^o 
(diizd).  J.  Kavanin  2071).  _  t,hl>)  ui  prcdainc 
znaceiie  i-itiee  se  udnlioaiir.  Hoces  dakle,  cvit 
da  bude  veci  ?  s  lioga  klicu  il'  zaperak  krcci.  .J. 
S.  Rf'jkovic  22.').  Lau  i  koiiopju  s  |io}a  kretati 
i  rediti  va}a.  326.  —  err)  a  ot!(>in  priinjcrii 
zniici  ujjriiv:  primicati,  pn  po  tome  i:  niidUi. 
Sad  ill  nudis  vcicem  zdrilim.  !^ad  ustala  im  smoka 
krecJes.  .(.  Kavanin  23'J.  —  flthl)  vidi  kronnti, 
1,  a,  n)  an)  bbb).  Ueiiii  mi  .se  tad  sve  toj  ravno 
vece,  nego  li  more,  kad  vitar  ga  ne  krece.  H. 
Lucie  218.  Tihi  vjetrici  vrhe  travici  razbludno 
kretaju.  M.  Drzic  72.  lilagi  yjetric  tihijem  du- 
horn  kitnijeh  jela  vi'he  krcce.  G.  Palmotic  .3,  112"-. 
Ko  za  rug  val  j'o  (plav)  krocp.  N.  Marci  17.  -- 
eec)  u  ova  je.  dva  priiiijc.ra  znacene  kao  |iodi- 
zati.  uzdizati  (ti  vininii).  Vita  jela  ii  vis  grano 
krecc.  Osvetn.  2,  176.  Tu  vojvodo  doiekaje 
kueza,  kajie  krecu,  po  riike  so  meciu.  ii,  148.  — 
t  M  prenesenom  smislit  «  uvom  priiiijvru:  Sto  za 
lli)ra,nu  zivadi  .se  mece,  sto  joj  snagti  i  narascaj 
krece.  J.  S.  Relkovic  1.5H.  —  f/f)  obj-htt  je 
tijelu  Hi  dio  tijela,  vidi  krenuti,  1.  a,  al  an)  cec). 
Kreta§e  tijelo,  ter  se  napravi  uprav  klececi.  B. 
Kasic,  nac.  57.  —  Kretajuci  noge  u  danci  i  balu. 
1.  Drzic  173.  Ter  uz  natrag  hitar  korak  kroi'e. 
Osvetn.  1,  52.  —  Grda  krila  steru  i  kreeu.  G. 
Palmotic  3,  10''.  Kretati  krila  .sbattere  le  ali' 
.excutere  alas".  A.  d.  Bella,  rjecn.  641''.  I  on 
(orao)  krila  da  kud   prhne   krece.    Osvi-tn.  2,  98. 

—  Na  nih  srzben  ti  tvoj  kreces  jazik  hiraben 
(metafuricki,  o  guvoruj.  A.  Vitajic,  ist.  15'M.  — 
Jos  njeki  uzdi.saj  lica  krece  joj.  F.  Lukarevic 
134.  —  f/f/!/)  radi  ovuga  primjeva  vidi  kremiti, 
1,  a,  al  aa)  eeej.  Taku  rjeccu  voda  krece.  B. 
Radicevic  1880.  254.  —  lih/i)  vidi  krenuti.  1,  a. 
a)  aa)  fff).  -Pri'oida  mu  pi-otiva  voji  uziga  narav 
i  krece  n  I'lemu  duh  blndnosti.    Ant.  Kadcic  521. 

—  Hi)  vidi  krenuti,  1.  a,  a)  aa)  gggi.  Nac  ni 
korist  ni  strah  me  srce  ne  krece.  I.  Ivanisevic 
277.  Po  uzroku  koji  krece  srce  na  te  bolnsti. 
Ant.  Kadcic.  341.  —  Khh)  vidi  krenuti,  1,  a,  a) 
aa)  hhli).  Kretati,  mere,  (prenositi)  .giriron 
(wechsel)',  tal.  .girare'.  ct.  krenuti.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.   naz. 

hh)  (ihji'kal  je  ci'lade.  —  Neiiiam  pri- 


mjera  prema  znaienima  glagola  krenuti  kod  1, 
a,  a)  bb)  naa)  i  bbb).  aaii)  vidi  krenuti,  1,  a, 
a)  bb)  cec).  A'emoj  nas  kretati  odavde.  D.  Ca- 
nioic,  2miojs.  33,  15.  Krece  kmota  sa  zemjisca 
svoga.  Osvetn.  5,  8.  Da  staluo  namjesta,  krece 
i  otpusta  nciteje.  Zbornik  zak.  1873.  132.  — 
hhh)  vidi  krenuti,  1,  a,  a)  bb)  ddd).  —  izmedii 
rjecnika  u  Vakova  (n.  \i.  vojsku  ,das  lager  auf- 
brechen'  ,castra  moi'cro').  Tvoj  cesare  na  nas 
vojskii  krece.  Osvetn.  6,  67.  —  err)  vidi  kre- 
nuti, 1,  a,  01  bb)  ere),  filaba  nijesam  ja  srca  tac 
odvece,  da  me  stvar  svakoja  obraca  i  krece.  F. 
Lukarevic  1.39.  Kretajuci  ostale  dumne  svojom 
hitnostju.  B.  Kasic,  per.  126.  Kad  nas  isti  Bog 
na  to  kreta.  nac.  10.  Malo  6e  te  kretati  sto 
izvan  ocutis.  nasi.  71.  I^ubav  velika  krece  mo. 
I.  Ivanisevic  311.  Kad  ga  u  tomu  slobod  krece. 
.A.  Vitajic,  ist.  125b.  Pomoci  vrhunaravsko  s  ko- 
jim  Bog  uzbuduje  i  krece  covika.  Ant.  Kadcic 
9.  --  Ova  ga  voja  krece  da  vas  uarod  spasi.  A. 
Vitajic,  ist.  62-'.  —  Ovo  kretaso  apostola  pod- 
nijoti  nevoje.  M.  Radnic  68'".  —  Krece  jih  na 
zla  svaka  zla  liihova  6ud.  A.  Vitajic,  ist.  ll'\ 
Kad  na  duziio  smilovanje  ne  krece  ga  zdi-ak  ju- 
beni.  ost.  115.  Koji  (plod  inise)  kreie  Boga  na 
milosrde.    Ant.  Kad6i6  65. 

r.c)  objekat  je  zivotinu.  —  [imtin  pri- 
mjeva aamo  prema  znadetiii  glagola  krenuti  potl 

1,  a,  a)  ec)  cec).  —  izmeda  rjecnika  it  Vukovu: 
,auftreiben'  ,e.Kcito  [vide  dizati  2J.  Povedite  hrte 
i  za.gare,  pa  kreoite  tiee  jarebice.   Nar.  pjes.  vuk. 

2,  44.  Oni  krecu  srue  i  kosuto,  napuscaju  hrte 
i  zagare,  te  fataju  srne  i  kosute.    2,  47. 

b)  ncprelazno  .s  iiistriiiiicntaloni,  Isporedi 
krenuti,   1,  a,  b). 

till)  vidi  krenuti,  1,  a,  h)  aa),  ciniti 
da  .se  sto  (Olio  Hfo  ji'  II  in^tr.)  poinice  s  mjesla. 
mm)  Hopcc.  Staso  kako  gora  sobom  ne  krecuci. 
M.  Marulic  41.  —  hhh)  inoze  ziiaciti  sto  okre- 
tati,  cento  u  preiirseiiom  sniislii.  iBog)  svijem 
vrti,  svijem  ki'ece.  M.  Vetranic  1.  378.  Tko  ce 
svijelom  da  krece,  nek  prije  sobom  kreiie.  M. 
Pavlinovic,  rad.  117.  AT  tko  da  joj  pripomogne 
jadii,  krom  onoga  koji  gromom  krece?  Osvetn. 
1,  20.  Da  sudbina,  stono  svijetom  krece,  svakom 
suce  konce  na  klubasce.  6,  25.  —  ^udi  s  kima 
tasta  slava  krece.  .1.  Kavanin  30l>.  —  rrr)  kre- 
tati vojskom,  vidi  krenuti,  1.  a,  a)  aa)  ddd).  I 
prijestolja  put  visoka  radi  vojskom  da  svom 
krece.  J.  Kavanin  268''.  1  tako  poceo  jest  kre- 
tati svojom  vojskom.  1.  Zanicic  21.  Udij  poce 
vojskom  kretati.  39.  Poceo  je  kretati  svojom 
vojskom.    220. 

bh)  ciniti  da  ae  Ho  (ono  ito  je  u  instr.) 
mice  Hc  ostavivsi  mjcsto,  vidi  krenuti,  1,  a,  b)  bb). 
nun)  itopce.  Ako  cuje  listje  od  dubja  gdje  liim 
vjetar  krece.  Zborn.  6''.  Lis  kojijem  svaki  vje- 
tar  krece.  M.  Drzic  355.  Ti,  cvjetice.  s  kim 
kroz  svoju  slatku  silu  vjetric  krece.  A.  Gledevic 
138''.  Koji  vihor  hrastom  krece.  V.  Do.sen  92''. 
Tim  ko  dubjem  vjetric.  krece,  tako  i  nu  .  .  .  ne- 
nadana  zgoda  ustrose.  P.  Sorkocevic  579'J.  — 
Vitar  pocme  kretati  drvjem  i  vodama.  M.  A. 
Rejkovic,  sat.  L7''.  -  Valovito  mere  sobom  krei'e. 
F.  Lukarevic  235.  Nagle  vjetre  ki  s  inima  mo- 
rim  krece.  J.  Kavanin  377>i-.  —  Bog  krece  nebom, 
zemjom  trese.  N.  Manii  6.3.  —  Tko  lin  radit 
nece,  vitar  liemu  kesom  krece.  V.  Dosen  210-i. 
—  Britka  sabja  jace  rana  kad  liom  maha  desnica 
snazna  od  juuaka,  ne.g  kad  krece  liomo  slaba 
ruka  od  djeteta.  B.  Zuzeri  136  —  Kolom  krece 
seka  Mujagina.  Nar.  pjes.  jiik.  192.  —  hhh)  kre- 
tati tijelom  Hi  dijelom  tijela,  vidi  krenuti,  1,  a, 
6;   bb)  bbb).    Ne  kretjuci  zivotom.    I.  A.  Nenadir, 


1.  KRETATI,  1,  a,  h)  bb). 


52S 


1.  KRETATI,  2.  b. 


nauk.  195.  —  Rugahu  ae  liim  kretaju6i  glavami 
svojijemi.  N.  Rai^ina  99b.  Kro(^u6i  glavami  svo- 
jimi.  Ant.  Dalm.,  nov.  toSt.  45b.  matth.  27,  39. 
Alekspndar  naCo  zubi  skrzitati  i  glavom  kratati. 
Aleks.  jag.  star.  3,  308.  Svi  kako  ono  nirai  za- 
luuknuhu  i  opomeiiuvsi  se  glavami  pofehu  kre- 
tati.  i''.  Glavinid,  cvit.  225ii.  Naruga  rau  so,  i 
srdit  kruto  krecuii  glavom.  369".  Ki  6udo  gle- 
dahu  ovo,  pa6e  svi  kretahu  glavami  govoredi... 
■124b.  Glavami  svi  krotahu.  A.  Vita|ir-.  ist.  65>i. 
Kretati  glavom  ,dimenare'  ,agito'.  A.  d.  Bella, 
rjeCn.  258";  ,muover  il  capo'  ,agitarn  caput'  502b. 
Mnogi  zaji'dno  .side6i,  prodo  mimo  lio  6nr  i  6na 
i  udij  sc  po6mu  niki  jodan  na  drngoga  poglodati, 
i  iiasmijavati,  uamigivat,  glavom  kro(^at.  J.  Ba- 
novac,  razg.  116.  Odbacivali  ste  glas  moj,  kro- 
ouei  glavam  i  nasmijajn6i  se.  F.  Lastrii'!,  ned. 
345.  Ovde  nista  roii  nece  (bakaj,  dali  glavom 
istom  kreco.  V.  Dosen  1'28''.  Glavom  krece,  iz- 
oudit  se  nece.  J.  Krmpotic^.,  mal.  11.  -  Numoj 
kretati  glavom  ni  rukami  ni  nogami.  Zboin.  '24''. 
I  ne  kretati  glavom  ni  rukami  ni  nogami.  P.  Po- 
silovic,  cvijet.  215.  —  Kud  mu  Ruza  gooo  i  plo- 
cima  krece.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  262.  —  Vi/.o  liuha 
ugodna  mirisa,  za  riim  soce,  a  re))i6em  kroco. 
Osvetn.  4,  20.  —  Sad  ocima  kreie.  A.  Kanizlic, 
roz.  7.  Umro  je  tuzan,  ne  odise,  ne  krece  ocima. 
D.  Basic  138.  —  A  usti  ni  okom  ne  kretah  od 
srama.  D.  Barakovic,  vil.  29.  —  fircj  kretati 
glavom,  «  preiiesenom  sinislu,  ludjeti,  vidi  kre- 
nuti,  1,  b,  hb)  Lcc).  —  u  Vukovu  rjecnikti:  glavom 
,narrisch  werden'  s  dodatkum  da  se  govori  u  Du- 
brovniku. 

(■)  neprelazno  bcz  insirnmentala,  znaci 
sto  i  kretati  se,  isporedi  krenuti,  1,  a,  c). 

an)  micati  se  uopce.  Ki  padose  vec 
ne  kre6u.  I.  Zanotti,  skaz.  14.  Otac  sinu  strunit 
nece  lijepi  lover  jiod  kim  krei'e.  J.  Kavanin 
221b.  Prije  reda  kad  s'  nz  rudo  (zdribac)  diva, 
uplasi  se  i  kola  se  bqji,  kad  s'  uprpgne,  il'  na 
mistu  stoji,  node  kretat,  il'  od  straha  bigne.  J. 
S.  E6)kovic  285.  —  Mogao  bi  amo  pripadati  i 
ovaj  primjer  u  kojemu  krt-tati  stoji  u  prenesenom 
smislu:  I  tebi  ce  oprostiti  (Bog),  na  milos  mu 
narav  kroce.    J.  Kavanin  17a. 

f>l>)  upucivati  se,  pulovnti,  vidi  kre- 
nuti, 1,  a,  c)  cc).  —  Izmedu  rjeciiika  u  Vukovu 
(,auf brechen'  ,proficisci'.  cf.  polaziti).  Rat  za- 
meces,  k  Carigradu  s  nova  kreces.  J.  Kavanin 
216b.  Krece  vojska  ravnom  Rumelijom.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  77.  Kreci  brze  put  moga  Stam- 
bola.  Pjev.  crn.  86b.  Zaba  uranila  pred  zoru  i 
budila  zeca  da  krecu  ranijc  po  ladu.  Nar.  prip. 
vrc.  192.  Da  krecu  doma.  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  96.  Koiianici  na  alaje  krecu.  Osvetn. 
3,  95.  A  vi  ,krec'te',  sokolovi  sivi,  kud  viditp 
da  se  kredu  Turci.  5,  43.  ,A  zar  i  ti  mislis  kre- 
tati?' upitah  ja.    M.  B.  Milicevic,  omer.  199. 

b.  sa  se,  Il  svijem  je  primjerima  refleksivno. 
—  Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,agitarsi'  ,agitari' 
53";  .tremolare,  muoversi  leggiermente'  ,l6viter 
tremere'  744b)  i  u  StuUcevu  (krecati  se  ,se  mo- 
vere,  agitari,  tremere,  fluctuare'). 

<i)  micati  se  uopce.  Svako  zivuste  koje 
se  krece  na  zeraji.  N.  Rariina  114".  gon.  1,  26. 
Stojeci  na  nogah  nijedna  se  ne  kretase.  Zborn. 
107a.  Ijokle  se  kre6u  noge  moje.  B.  Kasic,  rit. 
85.  U  pogubah  za  poginut  sad  se  istocno  carstvo 
kre6e,  i  s  mista  se  jos  porinut  ogluhnuta  propas 
nece!  I.  Gundulic  476 — 477.  Kada  se  budu  kre- 
tati nebesa  i  zemja.  L.  Terzic  158.  Boze,  u 
komu  zivemo,  kreeemo  se  i  jesmo.  354.  Rakoc, 
sin  se  kog'  jos  krece  (t.  j.  zivi).  J.  Kavanin 
239a.     Nek   Kopernik   i   ini    kroju   da   so   zemja 


vrti  i  kreie.  476b.  Zvijozda  kreie  so  i  fiini 
okoliS  oko  zem|e.  I.  Dordid,  salt.  56.  Niti  .se 
tko  svoga  mista  kreta,  za  priCestjeno  primiti,  da 
bi  ne  bila  smetAa.  I.  Velikanovic,  upul..  3,  4.59. 
Krepost  s  kojom  se  kro6u  sve  strane  i  uda  te- 
losna.  J.  Matovi6  168.  Pa  se  Luko  [ired  logorom 
kreAo.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  231.  Stojan  se  kroco 
a  iz  doma  nece.  (Kad  se  ko  nakanujo  i  dugo 
sprema  kud  da  ide).  Nar.  posl.  vuk.  295.  I  slav- 
noga  6ro  Napol'ona,  stono  za  liim  i  sav  svijet  so 
kre6e.  Osvetn.  2,  103.  Sve  se  krece  Sto  je  za 
oruzja.    3,  90. 

b)  micati  se  ne  ostavjajuci  soojc  mijesto, 
moze   zwtiiti   Ho  i  jujati   so,  vidi   krenuti,  1,  c, 

b)  bb).  Jur  se  lis  ne  kreie.  D.  Zlataric  97b. 
Kretala  se  od  obraza  I'legova  svakolika  zomla. 
B.  Kasic,  rit.  350.  Kako  prut  se  s  vitrom  kreio. 
I.  Ivanisevic  188.  Er  se  kretat  sarao  ne  more 
(mrtvo  more).  J.  Kavanin  377'i.  Da  riegova  nije 
goneta,  ne  bi  se  udo,  ni  list  kreta'.  477*.  No 
kretje  se  list  od  gora  boz  hotjenja  bez  Boijega. 
540b.  U  vejaci  jer  zomja  pooima  kretati  se,  zato 
vlage  iraa.  ,1.  S.  Ro)kovic  106.  Loznica  se  iz 
temoja  krece.  Nar.  pjes.  vuk.  4.  243.  Kad  laXes, 
krecu  li  ti  se  zubii"  Nar.  ])0sl.  vuk.  118.  Jos 
nam  roci,  sto  1'  se  moja  s  klina  corda  krede. 
Osvetn.  1,  64.  Pusta  zemla  |irolomit  se  nece,  a 
pod  bahtom  od  noga  so  krece.    3,   136. 

c)  II  osobitom  znacenu,  vreti  (o  mastu, 
vinu).  Vino  u  burotu  krece  se.  Z.  Orfelin,  podr. 
90.  Vino  se  tio  i  polagano  u  burotu  krodo.  P. 
Bolic,  vinodjel.  2,  143.  Vrijudi  ce  se  mast  slo- 
bodno  kretati.    2,  161. 

<f.)  ostavfati  mjesto  upucujuei  se  na  drugo, 
upucivati  se,  putovati.  vidi  a,  c)  bb)  i  krenuti, 
1,  c,  b)  cc).  moze  biti  i  11  prenes'-nom  (metafo- 
rickovi)  smislu.  Da  se  silna  na  me  vojska  krece. 
A.  Vitajid,  ist.  78b.  Kad  so  on  ovim  putem  krece. 
ir2b.  Er  cjec  dudi  svo'o  himbene  na  pravi  se 
put  ne  krece.  ostan.  29.  Tada  neka  se  kreco 
oko  koji  lezi  proma  istoku.  D.  Danicid,  4mojs. 
10,  5. 

rj  pocinati,  kaniti  se,  vidi  krenuti,  1,  a, 

c)  dd)  i  1,  c,  b)  dd).  au)  s  infinitivom  Hi  s  aku- 
zativom  uz  prijedlog  na.  II'  rvaoi  da  se  rvat 
kredu.  Osvetn.  1,  46.  —  Ki  na  zlu  ric  se  krode. 
A.  Vitalid,  ist.  3.35b.  —  bh)  0  bilci.  S  nog 
(sunca)  na  snagu  odmah  se  ne  krece  (cvice).  j. 
S.  Rojkovic  188.  Od  kad  rasad  u  batvo  se  krece. 
308. 

f)  u  prenesenom  smislu,  0  dusevnom  po- 
mjeravanu,  micanu.  Koji  su  po  naravi  prignuti 
na  zlode,  kojijemi  so  kredu  i  prigibaju  po  na- 
ravi, aliti  po  zlu  nauku.  Pril.  jag.  ark.  9,  71. 
(1520).  Srce  plemonito  nigdar  se  ne  krede.  I. 
Ivanisevic  313.  Prijate|  ne  kx-ece  pravi  se  za 
nisde.  283.  Pravodni  ne  krece  se  zaradi  rijeci 
nareseni.  M.  Eadnic  .-SOb.  Nauci  no  kretati  se 
zaradi  sudova  Judskije.  37-'.  Moze  bit  da  se  sada 
s  rijeci  moje  ti  ne  kreces.  A.  Vitafic,  ostan.  355. 
Zakon  naravni  jest  nika  svitlost  razuma,  kojom 
se  kredu  na  dobro  i  uztozu  se  od  zla.  I.  Velika- 
novid,  uput.  1.  337. 

f/l  okretati  se.  Pa  demo  im  uraditi  smodu, 
nek  no  znaju,  kamo  da  se  krecu.  Osvetn.  2,  125. 
Al'  so  kolo  na  okolo  krece.    3,  22. 

2.  tangere,  ticati,  doticati  se  (objekta),  dirati 
(u  objekat). 

a.  prelaznn.  Tko  t'  krode  jezikom?  (ine- 
taforicki).  M.  Vetranic  1,  358.  (Orli  i  gaorani) 
junakom  erne  oci  kredu.  Osvetn.  2,  174.  Pa  i 
Cesar  vjeru  jo  zadao,  da  nam  node  kredat  tur- 
kovane  (metaforicki).    7.  82. 

b.  neprelazno,  s  prijedlogom   u   i  akuza- 


1.  KEETATI,  2,  b.  5! 

iivom.  Ovi  dotrkavii  poceji  redovnik  moliti  da 
II  liega  no  kreiu.  J.  Filipovio  1,  SUO^i.  Ja  ovdi 
lie  krecem  u  postene  meStara  jurve  naucniji  od 
mene  (inetaforicki) .  M.  Zoricic,  aritm.  predg.  10. 
Vaja  odsiei  naj  gorui  broj  i  opefc  oinifc  skupjeiie 
lis  kredudi  doli  u  porod.   aritm.  21. 

2.  KRETATI,  kretam,  iiiipf.  Iwditi  (Julajuci 
se.)  kao  gaska.  —  Ne  znam  jeli  ista  rijec  sto  i 
1.  kretati.  —  U  nase  vrijeme.  u  Lici.  ,Kad  ide 
kreta  svedno  ka  i  guska'.    J.  Bogdanovic. 

KRETAV.  adj.  koji  se  moze  kretati.  —  Samo 
a  Belinu  rjecniku:  ,agitabile,  che  si  pu6  agitare' 
,agitabilis'  •52b,  i  u,  Stulicevu :  ,agifcabilis'. 

KRETA  VAC,  krdtavca,  m.  covjek  (Hi  uopce 
onaj)  koji  krece.  —  U  jednoin  primjeru  xviii 
vijeka  s  -c-  mj.  t,  vidi  knd  1.  kretati.  Ta  ti- 
cavac,  kredavac,  gledavac.    Aut.  Kadfiid  538. 

KRETEh,  m.  (?)  itne  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
iabackom.     I^iva  Kretel.    Sr.  nov.  1873.  472. 

KRETIVO,  n.  fizicka  sila  koja  krece  (pumice). 

—  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Kretivo,  mech. 
ibewegende  kraft'.   B.  Sulek,  rjeSri.  znanstv.  naz. 

KRETKATI,    kretkam,    impf.  dem.   1.  kretati. 

—  Najedniim  mjestu  xviii  vijeka.  Pledrai  kretka, 
uosi  pero,  o  bedrih  mu  sabja  mase.  J.  Kavanin 
5ia. 

KRETNICA,  /.  (bolnica),  vojna  bolnica  sto  se 
vozi  na  koliina.  —  Naiineno  ii  nase  vrijeme.  Bol- 
nice  kretnioe  (ambulance)  i  stalne  bolnice  voj- 
nicke  smatrade  se  kao  uijeduostrauo.  Zbornik 
zak.  18G0.  123. 

1.  KRBTNIK,  m.  ce^ade  sto  krece  mjenicu  na 
koya  druguga,  vidi  1.  kretati,  1,  a,  a)  aa)  kkk). 

—  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Kretnik,  mere.  ,gi- 
rant',  tal.  ,girant6'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

2.  KRETNIK,  m.  sprava  kojom  se  .sto  krece 
(pomiie).  —  Naiineno  ii  nase  vrijeme.  Tocno 
znane  kako  se  sastavjaju  i  kako  prosuduju  naj 
poglavitije  makine,  kad  se  upotrobjuju  kao  kret- 
nioi  i  kao  makine  poslovade.  Zbornik  zak.  1853. 
380. 

KRETOVAN,  kretovna,  adj.  koji  pripada  kre- 
tanu  mjenice  (vidi    1.  kretati,  1,  a,   a)   aa)  kkk). 

—  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Parnice  iz  poslova 
kretovnih  (,giro-ge3chaft').  Zbornik  zak.  1853. 
152. 

KRETOVNIK,  m.  ie(ade  na  koje  se  krece  mje- 
nica  (koje  je  na  se  prima),  vidi  1.  kretati,  1,  a, 
a)  aa)  kkk),  isporedi  1.  kretnik.  —  Naiineno  u 
nase  vrijeme.  Kretovnik,  mere.  ,giratar',  tal.  ,gi- 
ratario'. 

KRETUKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kretuka.  — 
U  Stiiliieva  rjecniku. 

KRETUKATI,  kretiikam,  impf.  dem.  1.  kre- 
tati. —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,muover 
spesso  o  leggermente'  ,leviter  movere'  ydje  ima 
i  krecukati  (vidi  kud  1.  kretati).  —  U  istom  rjec- 
niku ima  i  refleksivni  oblik :  kretukati  se  (  kre- 
cukati se  jleniter  moveri'. 

KRETUKA,  /.  sprava  kojom  se  sto  krece,  pa 
i  uopce  sprava  (franc,  machine,  tal.  macchiua, 
nem.  maschine).  —  Naiineno  u  nase  vrijeme. 
Kretuja,  phys.  ,kraftmaschine,  motor'.  B.  Sulek, 
rjecn.  znanstv.  naz.  Kjretuja  ,mascliine'.  .Jur. 
pol.  terminol.  691. 

KRETU^jAR,  m.  iovjek  koji  gradi  kretuje.  — 
Naiineno  u  nase  vrijeme.  Jur.  pol.  terminol. 
691. 

KRETUl^ARNICA,  /.  mjesto  ydje  se  grade  kre- 
V 


tu{c.  —  Naiineno  ii  nase  vrijeme.  Kretujarnica 
,maschin6nfabrik'.    Jur.  pol.  terminol.  691. 

KRETUS,  m.  mokris,  selen,  neka  bi\ka.  Kretus, 
Apium  graveolens  L.  (u  Srijemu).  B.  Sulek,  im. 
172. 

KREITSIC,  m.  pirezime.  —  xviii  vijeka.  Roba, 
Flori,  Bonis,  KreuSid  ...    J.  Kavaiiin  1221>. 

KREVE:^EI>IE,  ».  djelo  kojijem  se  ko  kreveli. 
—   U  Vukovu  rjeiniku. 

KREVE:^ITI  se,  krfevejtm  se,  impf.  plakati 
kriveci  ustima.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je 
u  impf.  krevejah;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing.  kreve}i.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(,mit  verzogenem  munde  weinen'  ,fleo  ore  oblique'). 
Pa  se  stade  krevejiti.   Javor.  god.  16,  br.  30,  str. 

564:. 

KRfiVET,  m.  odar,  poste]a.  —  Ne  od  grc. 
xydjiiicaos,  ni  od  lat.  grabatus,  nego  od  tur.  kere- 
vet,  koje  je  od  novogri.  xicQcifij-idci.  (xfg«p'/iu;»  i  ■ 
xiQififlari  moze  biti  jedno  i  drugo  opet  uzeto  iz 
turskoga).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Vukovu:  1.  ,das  bett'  ,l6ctulus' (,grabatus' xp«- 
liarug).  cf.  odar. 

a.  ti  pravom  smislu.  TraziS  po  svim  vuglovi, 
pod  policama,  pod  kreveti.  F.  Lastrid,  od'  105. 
Lezahu  na  tvrdu  krevetu.  S.  Rosa  76b.  Pak 
imadem  krevet  i  stolicu.  M.  A.  Relkovid,  sat. 
HI*.  Morati  de  lezat  na  krevetu.  sabr.  67.  Na 
sokake  izuosa§e  bolestnike  i  metase  u  krevetih. 
I.  Velikanovid,  uput.  1,  419.  Za  dugo  na  kre- 
vetu se  okretati  i  protezati.  D.  Obradovid,  basn. 
224.  Kad  muz  ide  sa  oraiia,  zena  u  krevet.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  512.  Ako  1'  cuje  iz  kreveta  tata, 
odes,  diko,  zaglaviti  vrata.  1,  033.  Kad  legnu 
u  krevet,  on  se  ucini  kao  da  spava.  Nar.  prip. 
vuk.  74.  Krajna  daska  u  krevota.  Vuk,  rjecn. 
kod  zastavnica. 

1).  u  prenesenom  smislu. 

<i)  u  Vukovu  rjeiniku :  oko  varnico  pouz- 
vi§eno  mjesto  na  koje  Caruggije  koze  na  varnioe 
medu. 

b)  mjesto  gdje  §to  lezi.  Voda  ima  svoj 
krevot.  u  Kostajnici.    F.  Hefele. 

r)  liesto  u  suvaci;  a  i  u  vajaonici  u  kojoj 
se  kudeja  vaJa.  U  Srijemu.    M.  Medic. 

KREVETAC,  krevoca,  m.  dem.  krevet.  —  tl 
nase  vrijeme.  Spustim  se  na  meki  krevefcac.  M. 
P.  Sapcanin  1,  102.  Mi[ko  spazio  na  kreveou 
neko  staklo.    Javor.  god.  16,  br.  3G,  str.  562. 

KREVETAK,  krevetka,  m.  dem.  krevet.  —  II 
nase  vrijeme  u  Lici.  ,Napravi  de  mi  edau  mali 
krevetak  za  djecu'.    .T.  Bogdanovid. 

KREVETIC,  m.  dem.  krevet.  —  U  Vukovu 
rjecniku. 

KREVETINA,  /.  augm.  krevet.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Izvalio  se  eno  na  krevetinu  ko- 
liko  e  dug  i  sirok'.    J.  Bogdanovid. 

KEEVINA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaikom.  Livada  u  Krevini.  Sr.  nov.  1870. 
195. 

KREVJ^A,  m.  6ovjek  kr6v|ast.  na  Eijeci.  P. 
Pilepid. 

KREV:^AST,  adj.  sepast.  na  Rijeci.  F.  Pilepid. 

KREVSIC,  m.  vidi  KrepSid.  Sohem.  bosn. 
1864.  26. 

KREZ,  praep.  vidi  kroz  i  firez.  —  U  nase 
vrijeme  u  ugarskijeh  Hrvata.  —  Ima  i  novoslov. 
i  slovaiki  krez  i  malorus.  Kepeai.,  isporedi  i  rus. 
cKpesb.    Jednu6  krez  misec  dan.    Jaftke.  16.    Pro- 

34 


KRKZ 


530 


kr6ali,tinka 


Ke(^pm  so  jiinak   kroz   selo  dolika.     I!i0.     .lahula 
je  Jolo  kroz  goro  zolono.    168. 

KREZAV,  adj.  u  Vukoou  rjecniku  kod  okre- 
zati  ima  cf.  krezav,  ali  ove  rijeii  nema  na  svom 
mjestu  ni  ii  treiem  izdanu.  vala  da  je  znaiene : 
koji  se  okresao,  Hi  koji  se  mozc  lako  okmati 
(sto  se  lasno  okreza  ?  Ivekoviii).  —  Ima  joS  ii 
jcdnom  prin^jeru  nasega  vremena  (o  ie(adetu),  te 
ie  biti  isto  Sto  krezub.  Tesi^ak  je  fiovjek  vo6 
star,  krezav,  visok,  suv.  M.  B.  MiU6evi6,  omer. 
31. 

KREZIN  BROD,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
oknigu  biogradskom.    Glasnik.  IS),  170. 

KRKZLUK,  m.  ime  vodi  i  planini  u  Bosni. 
F.  Jukid,  zemjop.  23.  Kre6e  stedu  pro  Krezluka 
vojsku.    Osvetn.  7,  70. 

KRKZO,  m.  krezub  covjek,  uprav  hyp.  krezub. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc.  krezo.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,zahnUickiger  mensch'  ,edentulu3  homo'. 

KKliZUB,  adj.  koji  je  bez  zuba,  ali  ne  posve, 
nego  nema  kojega  predi'ieg  zuba.  —  liijed  je  ja- 
macno  slozena,  i  drugi  je  dio  zub,  ali  je  tesko 
znati  koji  je  prvi  dio :  MikloSic  {etyuiolog.  wiir- 
terb.  300"  i  427a)  niisli  da  je  od  korijena  skorb-i., 
4  isporeduje  bug.  str-hb  i  hrv.  skrbav  sto  postaju 
od  ovoga  korijena,  a  znaiene  im  je:  krezub,  ali 
ako  je  lako  mogao  korijen  izgubiti  s,  tie  razumije 
se  ito  se  od  b  dogodilo;  Danieic  (osnove.  44) 
misli  da  je  l^rezub  postalo  od  krez-zub,  i  da  je 
krez  adjektiv,  sto  se  izgubio,  srodan  s  prijedloyom 
kroz;  po  mojemu  misjenu,  s  toga  sto  se  u  Du- 
brovniku  govori  kresozub,  moglo  bi  krezub  po- 
stati  od  kres-zub  (u  kojega  su  zubi  iskresani).  — 
Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  3Iika(inu 
(krezub,  bez  zubi  ,edentulus')  gdje  se  naj  prije 
naliodi,  u  Vukovu  (,zahnluckig'  ,edentulus').  IJabo 
krezuba!  I.  Velikanovic,  prik.  12.  Elrezubi  ue- 
navidi  onoga  koji  zube  ima.  D.  Eapic  134.  Kada 
bi  ona  jurve  bila  stara  i  krezuba?  464.  Osta 
cura  gruba  i  krezuba.  Nar.  pjes.  juk.  403.  I 
postala  krezuba  baka.  M.  Pavliiiovic,  razl.  spisi. 
322. 

KREZUBAST,  adj.  vidi  krezub.  M.  Pavli- 
novi6. 

1.  KREZUBIGA,  m.  i  f.  krezubo  celade  (i 
musko  i  zensko).  —  U  Vukovu  rjecniku:  f.  ,(d6r) 
die  zahaliickige'  ,edentula  (-lus)'. 

2.  KREZUBIGA,  /.  Cirsium  erisithalos  Scop. 
u  Dionicama.  D.  Hire. 

KREZUBITI,  krezubim,  impf.  gubiti  zube 
(n.  p.  od  starosti).  —  U  jednoga  pisca  nasega 
vremena.  Ni  deseti  doma  umro  nije,  krezubio 
nije  ni  potnosti.    Osvetn.  2,  74. 

KREZUN,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  muski  na- 
dimak   s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

KREZBINAC,  Krezbiuca,  m.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okrugu  cuprijskom.    K.  Jovanovic  179. 

KREZETATI,  krezetam,  impf.  stridere,  krije- 
stati(?J,  skvicati(?).  —  Samo  u  Stulicevu  rjec- 
niku: v.  iskrezGtati. 

KRF,  Ki-fa,  m.  Corcyra,  ime  ostrvu  u  moru 
jonskom,  sto  pripada  Grckoj,  tal.  Corfu.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  takije  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  ace.  sing.  KJ-f,  i  voe.  sing.  Kirfe.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(Krf,  otok  na  moru  jon.skoiuu  ,Phaeacia,  Corcira'), 
i  u  Vukovu':  Krf,  [,Corcyra,  Corfu']  (samo  ime 
po  Vukovijem  bijeikama,  a  dodat  je  prijevod  od 
izdavalaca;  akeenat  je  zabi(ezen  samo  za  nom. 
sing.).    PriSli  su  nan   listi   u   Krfu   stojeii,    da 


ir.   |..|.i 


Bakar  l)ili   grad    zivim  ogAora  iigaU.    Nar 
istr.  2,   los. 

KRFULIOA,  /.  ime  bilkama.  —  lUjei  je  tuda, 
vidi  dale.  Krfuliea  (nem.  karfolkraut,  a  ovo 
grft.-lat.  cliaorophyllou),  chaerophyllon  (Sab|ar), 
chaorofolium  (Lalangue),  1.  Anthriscus  eorofo- 
liura  Hfra.  (Sladovi6);  2.  Bellis  poronnis  Ij.  (Va- 
lavac).  —  Krfuliea  macja,  Fumaria  officinalis  L. 
(Sab)ar).    B.  Sulok,  im.  172. 

1.  KRGA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  vide  Sokot 
(300  krga  u  jednu  motiku)  s  dodatkom  da  se  go- 
vori u  Podgorici. 

2.  KRGA,  /.  nidi  krbaii.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku:  vide  krban  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  Gori  i  s  primjerom  iz  narodne  pjesme: 
Pa  zavr/.e  krgu  i  mataru.  —  vidi  i:  Krga,  trom- 
petenkiirbiss  (u  Srijemu),  Cucurbita  lagenaria  L. 
B.  §ulek,  im.  172. 

3.  KRG-A,  /.  ona  trupina,  oko  koje  se  mlin 
salijeva,  i  u  koju  zito  iz  kosa  kapje.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Pretijesna  mi  jo  krga  u  mlina, 
pa  mi  se  mlin  brzo  zaje'.    J.  BogdanoviA. 

KRGOTI6,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Pavla 
Krgotida.    Mon.  croat.  188.  (1-^04). 

1.  KRGA,  /.  vrsta  malene  div^e  patke,  vidi  i 
krza.  —  Ne  znam  postana:  po  obliku  kao  da  je 
turska  rijec,  ali  je  nijesam  u  turskijem  rjeini- 
ciina  na.sno:  ipak  ima  tur.  kyr,  kyr^yl,  sivast, 
kyrgavul,  fazan.  —  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Sri- 
jemu) ,art  wilder  enten  kleinsfcer  gattung'  , minor 
quaedam  anas  fera'  [vide  krzuja].  cf.  krza. 

2.  KRGA,  /.  rdav  duhan.  I.  Pavlovid  iz  Sr- 
bije.  —  Miklosic  (die  tiirk.  elem.  naohtr.  1,  62) 
misli  da  je  rijec  ista  sto  ime  mjesta,  vidi  kod 
krgalija.  Posle  list  od  duvaua  krge  namazu 
medom  i  paucinom.  M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb. 
2,  5.5. 

3.  KRGA,  /.  mjesno  ime.  Buduci  da  ji  je  ike- 
segijaj  iz  pocetka  naj  vise  bilo  iz  varosi  ,Kr4'e', 
zato  se  prozovu  ,krgalije'.  VuU,  dan.  2,  95.  vidi 
kod  krgalija. 

kRgALIJA,  m.  vidi  u  Vukovu  rjecnika:  kr- 
galije  su  bile  kao  turski  hajduoi  koji  su  postali 
u  Urumenliji  poslije  posjednega  nemaekoga  rata. 
(vidi  daje  u  istom  rjecniku).  —  Rijec  je  jamacno 
postala  xvm  vijeka,  ali  nije  jasno  postane.  Vuk 
tumaci  da  postaje  od  varosi  Krge  (vidi  3.  Krga), 
all  se  ne  zna,  jeli  to  nekakvo  mjesto  blizu  Vidma 
u  Bugarskoj,  Hi  pokrajina  Kirgali  u  istocnuj 
Rumeliji.  drugi  tumace  da  znaci:  skitalica,  od 
tar.  kyr,  poje,  pusto  pole,  radi  svega  toga  vidi 
F.  Miklosic,  die  tiirk.  elem.  nachtrag.  1,  62  i 
2,  148.  Kara-fejzo  dize  silnu  vojsku,  silnu  vojsku, 
krgalije  mlade.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  218.  Ti  po- 
kupi  tvoje  krgalije.  Pjev.  crn.  1041).  Kad  Pas- 
mangijne  krgalije  popale  i  poaraju  Lenovce. 
Vuk,  dan.  1,  70.  U  joduom  takom  sukobu  Paz- 
vaugine  krgalije  popale  i  poharaju  selo  Lenovac. 
M.  i).  Milicevic,  pomenik.  5,  739.  ^uti,  sto  uisu 
niSta  mogli  Nisu,  krgalije  su  se  vracale  ka  Gra- 
madi.  kra}.  srb.  35.  Krgalije  ubojnika  |uta. 
Bos.  Vila.  1891.  283. 

KRG-ALIJIiVKA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
kr^'alijnka,  duga  puska  kakove  su  krgalije  no- 
sile  s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Uze  Luko 
pusku  krgalijnku.  Kr^-alijnki  ^ivu  vatru  dado. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  269.  Nosili  su  svi  dugacke 
puske,  kr*alijnke.  Vuk,  dan.  2,  95.  Imase  dva 
pi§to[a  i  jatagan,  o  ramenu  krgalinku.  M.  D. 
Milidevii,  zim.  vefi.  217.  O  ramenu  mu  jo  duga 
kr^alinka.    226. 


KRGALTJmSKI 


531 


2.  KEHATI 


KIvC  AUJINSKI,  adj.  koji pripada  krijaUjama. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  kfgairjnski  ,dan  krgalijo 
gohorig'  ,io)v  krgalije'. 

KRGAV,  adj.  oidi  L[rs|av.  V.  llio  iz  Srbije. 

KRGI(>  m.  prezime.  —  U  nuie  vrijeme.  Glisa 
Krgic.    Kafc.  357. 

KRHA,  /.  komad  cega  sto  postaje  krhanem, 
mrva.  —  Samo  u  StuUcevii  rjecniku:  ,f'ractio, 
fraotura'. 

KRHAC,  vidi  kod  krhak. 

KRHAK,  krhka,  adj.  fragilis,  koji  se  lako 
moze  razbiti  (kau  staklo)  Hi  slomiti,  prelomiti, 
razlomiti  (kao  neke  vrste  drva).  kod  toga  se  misli 
na  ileSto  tvrdo  kod  cega  razhijane  ill  lomfenc 
postaje  s  nekom  bukom.  —  Hijec  je  stara  (ki't- 
h-Bk-L),  isporedi  slsloo.  kr'bb-hk-i.,  novosloi).  krhok, 
ru.t.  iqioxKoii.  —  Korijen  je  kr'i>h,  kako  niislim, 
onomatiipeja.  ■  S  toga  sto  vecina  naroda  ne  iz- 
gvrara  h,  ovo  je  cesto  izostavjeno,  te  i  u  samume 
Jiclimi  rjecniku  ima  krko,  n.  sing,  vidi  1,  d,  Hi 
za  to  sto  ovu  rijec  nije  pisac  c.uo  od  Dubrovca- 
nina.  Hi  sto  je  h  tesko  izgoporiti  i  cuti  u  ovakom 
polozaju.  po  oblicima  bez  h  nacinio  se  i  nam. 
sing.  m.  krk,  vidi  u  Stidicevu  rjecniku  kod  d,  i  u 
I'^ukkottu  (kod  .zerbreelilich'),  vidi  i:  Krk,  roce 
so  za  drvo  od  sobe  gnilo  i  suho  koje  se  lako 
lorai :  jZlomocno  je  ako  je  krko'.  M.  Pavlinovii. 

—  Izmedii  rjecnika  u  Bjelosljencevii  (krhak  i 
kajkavski  krhok,  krsliv  , fragilis'.  2.  krhok,  slab, 
V.  padliv),  u  Jamhresiievu  (krhek  , fragilis'),  m  Vol- 
tiijijinu  (krhki  , fragile,  rompibile'  ,gebrechlich'), 
u  Stulicevu  (u  kojemu  je  na  iiekoliko  naiina 
krivo  zabi(ezeno:  krhk,  krhki,  v.  krhci;  krhac 
[grijeskom  krhac],  krhci,  v.  krhci;  krhfii  , fragilis'; 
kod  oboga  ima  dodatak  da  je  uzeto  iz  brevijara; 
va^a  da  je  krhci  iiprav  komparativ,  ali  to  nije 
opazio  Stulli,  te  je  jos  dodao:  krhciji  ,fragilior'). 

—  isporedi  1.  krhat,  krt. 

1.  adj.  —  Komparativ:  krhfiiji,  vidi  u  Slu- 
licevu  rjecniku:  nije  dobro  krhkiji  (krkije.  J.  S. 
Eejkovic  373). 

a.  u  pravom  znacenu  sprijeda  kazanome. 
Svako  je  (stablo)  veima  krko  koje  je  u  zavitarju. 
S.  Margitio,  fal.  151.  Da  slauiiia  tvrda  i  krka 
postaiie.  I.  Jablanci  145.  (Locike)  bico  pune  i 
jiduci  krke.    J.  S.  Re|kovi6  330. 

b.  It  prenesenom  smislu,  kao  lat.  fragilis, 
stab  (u  dusevnom  znacenu).  .Tedna  zena  krhka 
i  prignuta  na  grih.  Naru6n.  76').  Pit  krhka  so 
boli.    Korizm.  98''. 

C.  friabilis,  koji  se  lako  mrvi,  n.  p.  o  zem(i, 
dubretu.  Zemja  lanu  moi'a  biti  krka.  J.  S.  Eej- 
kovi6  128.  Da  (zeni(a)  smrzlom  postane  t.i  krka. 
396.     Da   se   strune  i  krkije   bude  (dubre).    873. 

—  0  h(ehu.  A  snahe  te  mi  dat  krhke  pogacice. 
Jacke.  28.    Drugim  si  davala  krhke  pogacice.  85. 

d.  0  mesu  (.sto  se  jede,  n.  p.  o  govedinij 
kad  je  mekse  jesti  i  kao  da  se  drobi  u  ustima. 

—  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  krko  meso  ,carne 
intenerita' ,caro  tenera',  i  u  Stulicevu:  krk  ,tener'; 
krko  meso  ,carne  tenera'  iz  Belina. 

e.  ostar,  o  rijecima,  vidi  kod  2.  Pa  mvi 
krhke  oslovic   rijeei.    Osvetn.  5,  19. 

2.  adv.  kfhko.  —  Izinedu  rjecnika  u  Bjelo- 
stjencevu (,fragile,  fragiliter').  —  U  svijem  pri- 
mjerima  (nasega  vremena)  o  govoru,  i  znaci: 
osjeceno,  astro.  Miklosic  misli  da  je  ovo  od  tur. 
qyryk,  osjecen,  ali  ne  znam,  zaito  ne  bi  adverab 
sto  postaje  od  krhak  dobio  ovakovo  znaccne.  A 
banu  je  krko  govorio:  ,Kam'  ti  vjera?  ona  te 
iibila!'  Nar.  pjes.  juk.  318.  Pa  Ivanu  krko  go- 
vorila :  ,Hajd'  otale,  indinsko  halince  !'  ,392.  (Lnkii) 
kaliuteru  krhko  besjedio.    Osvetn.  3,  GO. 


1.  KRHANI'^,  n.  djelo  kojijem  se  krka  (vidi  1. 
krhati).  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,das  zerbrechou' 
,fractio'. 

2.  KRHANE,  n.  djelo  kojijem  se  krha  (vidi  2. 
krjiati).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  ,catarro'  ,distil- 
latio,  gi-avedo',  i  u  Vukovu :  ,das  husten  dos 
pferdes'  ,tus3itio  equi'. 

1.  KRHAT,  ki'hta,  adj.  vidi  krhak.  —  U  Mi- 
kajinu  rjecniku:  krhti,  krsiv  ,fr.agilis;  karhto, 
krlito'  , fragilis' ;  ,khrihto  (sic),  karhto'  ,tener', 
(gdje  su,  znaiena  kao  kod  krhak,  1,  a  i  d),  u 
Belinu:  krhti  ,frollo  o  frollato'  ,maceratus'  3311'; 
it  Voltigijinu :  karhti,  karhnut  .frollo,  tenero' 
,murbe'  (u  ova  je  dva  rjecnika  znacene  kao  kod 
krhak,  1,  d);  «  Stulicevu  ima  krhkti,  v.  krhac 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mikafina,  aiije  Stulli 
zio  procitao,  isporedi  krhtiti.  —  U  jednoga  pisca 
XVII  vijeka  ima  oblik  krhce  za  nom.  nng.  n.; 
oiilo  je  komparativ,  te  va^a  da  mu  je  pozitiv 
krhat,  u  prenesenom  smislu,  mek,  slab:  Kolikoje 
krhco  covisko  dutjenje,  toko  veca  kripost  skazat 
uzstrplenje   u   suprotifscinah.    M.  Gazarovi6   45. 

—  U  recine  naroda  koja  ne  izgovara  h  sad  je 
nom.  sing.  m.  krt,  vidi  1.  krt. 

2.  KRHAT,  krhta,  in.   komad,  odlomak,  mrva. 

—  Postaje  od  korijena  glagola  (I.)  krhati.  — 
Moze  biti  od  xvi  vijeka  (vidi  krhatak),  a  izmedu 
rjecnika  nalazi  se  tt  Mika\inu :  krhat,  iilomak 
,frustuluin';  u  Bjelostjencevu:  kajkavski  krhet, 
krhetek,  ukrzak,  krzina  ,fragmen',  v.  odlomak; 
u  Jambresicevu:  krhet  ,fraginen';  u  Stulicevu: 
krhat,  krhata  (sic)  ,frustulum'  (s  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  Mika^inaj. 

3.  KRHAT,  m.  vidi  ki-at,  i  radi  h  vidi  1.  H, 
c,  a).  Kud  god  ide  sve  krhata  jase.  M.  D.  Mi- 
licevic,  pomeuik.  1,  35.  A  no  mogu  (preboliti) 
Vr6ic  barjaktara  ni  krhata  kona  od  mejdana .  . . 
Smailag.  meh.   123. 

KRHATAC,  krhaca,  m.  dem.  2.  krhat.  —  U 
Stulicevu  rjecniku. 

KRHATAK,  krhatka,  m.  dem.  2.  krhat.  —  U 
jednoga  pisca  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjencevu:  kajkav-fki  krhetek  (vidi  kod  2. 
krhat),  i  u  Stulicevu.  Priimje  se  vas  colovito  u 
naj  raansemu  krhatku  ili  mrvici  ostije.  S.  Bu- 
dinic,  sum.  83'i. 

1.  KRHATI,  krham,  imj)/.  razbijati,  lomiti 
s  nekom  bukom,  isporedi  krhak.  —  Akc.  se  mi- 
jena  u  praes.  1  i  2  pi. :  krluimo,  krhdte,  u  aor. 
2  j  3  sing,  kfha,  u  part,  praet.  pass,  kirhan  (u 
Dubrovniku  se  mijena  akcenat  onako  kao  kod 
igrati).  —  Od  istoga  korijena  od  kojega  je  i  kr- 
hak. —  U  Bjelostjencevu  rjecniku  ima  i  praes. 
krsem.  —  Ima  i  u  novoslovenskom  jeziku.  —  U 
nasemu  se  jav^a  od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Bjelostjencevu  (krham,  krSem,  v.  lomim) 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Vukovu  (,brechen' 
,fraugo'  ,z.  b.'  vrat).  —  u  Stulicevu  ima  znaiene 
rejleksivno  ili  pasivno  kao  krhati  se:  ,cum  stre- 
pitu  frangi  (dr.  de  quibusdam  lapidibus,  rebus 
vitreis  etc.)  sto  nije  pouzdano.  —  U  primjerima 
je  u  prenesenom  smislu,  od  prilike  kao  unistiti, 
n.  p.:  s  objektom  koniijunaci,  ciniti  da  poginu. 
Da  ne  kupim  sileuih  svatova,  da  ne  krham  kiua 
i  junaka,  .  .  .  za.sjesce  mi  Turoi ,  u  busijam,  .  .  . 
bice  krvi  na  obadve  strane.  Nar.  pjes.  juk.  308. 
■—  s  objektom  viuo,  rakija,  piti  mnogo.  A  on 
krha  viuo  izobila.  Pjev.  orn.  2743'.  Pa  on  krha 
vino  i  rakiju.    Nar.  pjes.  juk.  195. 

2.  KRHATI,  ki-ham,  impf.  jako  kaslati,  ka- 
sjati  s  velikom  bukom  (uprav  o  zivotinama  i  oso- 
bito  0  konu;  u  Dubrovniku  se  kaze  i  o  cejadflu. 


2.  KEHATI 


KRieANOV 


(i/»  nije  iifudno.  P.  Budmani).  —  Aloze  hiti  da 
je  ista  rijei  ito  I.  kvUati  (ubzirom  saiun  mi  Inikii). 
—  Hadi  akcenta  vidi  sve  Ho  je  napisnno  knd  1. 
krliati.  —  U  naUe  vrijeme,  a  izmedit  rjeinika  u 
Stulicevu  (,tu9siie  vehementer'),  »'  u  Vukovu  ; 
,liU3ten  (von  pferde)'  ,tussio'.  —  Kad  mafika  za- 
fiosti  krhati,  va)a  reci:  ,Svojii  glavu  iskrhala!, 
jer  misle  da  to  nijo  dobro  za  onu  kudu.  Vuk, 
rjefin.  kod  ma&ka. 

KRHAVAC,  krhavca,  »i.  iovjek  Sto  krha  (vidi 
2.  krhati).  —  Samo  ii  Stidiievu  rjecniku:  ,qui 
fortiter  tussit'. 

KBHAVICA,  /.  zensko  Sefade  Sto  krha  (vidi 
2.  krhati),  isporedi  krhavac.  —  U  Stulicevu  rjed- 
niku:  ,quae  fortiter  tussit'.  —  nije  dosta  pouz- 
dano. 

KEHCtNA,  /.  vidi  krhko6a.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,fragilitas'. 

KRHCITI,  krhfiim,  impf.  vidi  1.  krhati.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku :  jfrangere,  comminuere'.  — 
Jamacno  je  sam  pisac  nadinio  od  krciti  prema 
krhak.  —  U  islam  rjeiniku  ima  i  rejleksitmo 
krhfiiti  se  ,frangi,  comminui'.  —  oboje  nepouz- 
dano. 

KEHCIV,  adj.  vidi  krhak.  —  U  Stulicevu  rjei- 
niku: V.  krhfii.  —  Nacineno  kao  i  krhfiiti  i  zato 
nepouzdano. 

KKHI6,  in.  neka  bilka.  Krhic,  Sonchus  ar- 
vensis  L.  (u  Istri),  v.  Kr),  Krlio.  B.  Sulek,  im. 
172. 

ERHKNUTI,  krhknem,  pf.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: jStrepitare,  cum  strepitu  frangi  (dr.  de 
quibusdam  lapidibus,  rebus  vitreis  etc.)'.  —  l^^a- 
cinio  je  sam  pisac  od  krhak,  te  je  nepouzdano. 

KRHKNIVATI,  krhknujem  i  krhknivam,  impf. 
lirhknuti.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,sensim  cro- 
pitax'e  (dr.  de  quibusdam  lapidibus,  rebus  vitreis 
etc.)'.  —  Nepouzdano  kao  i  krbknuti. 

KRIIK66a,  /.  osobina  onoga  sto  je  krhko.  — 
Akc.  kaki  je  u  nom.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
dezima,  osim  dat.  sing,  kirhkoci,  ace.  sing,  krh- 
kocu,  vac.  sing,  kfhkodo,  nom.,  ace,  voc.  pi.  kfh- 
koce.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  krhkoca,  kr- 
slivost  ,£ragilitas'.  2.  slabost  ,imbecillitas'.  3.  pa- 
dlivost  ,cadueitas';  u  Jambresicevu:  ,fragilitas' ; 
u  Voltigijinu :  (grijeskom  krhkoca)  ,frallezza'  ,ge- 
brechlichkeit' ;  u  Stulicevu:  jfragilitas'. 

KRHKOST,  /.  vidi  krhkoca,  —  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjeenika  u  Stulicevu  (uz  krhkoca).  Da 
mi  slabih  krhkosti  ne  oznasajuc  se,  nego  z  nimi 
trpjenje  kako  i  I.  Hrist  s  nami  imeti  imamo. 
Anton  Dalm.,  ap.  19a.  Radi  slabosti  ili  krhkosti 
clovecaske.  §.  Budinio,  sum.  132*.  Ujaciti  krh- 
kost  i  slabu  mod.  ispr.  41. 
■  KRHKSTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  krh- 
koca. —  nepouzdano. 

KRHKTI,  vidi  1.  krhat. 

KEHKTITI,  vidi  krhtiti. 

KEHJ^AVINA,  /.  krhane,  lomlenc.  —  isporedi 
krhjevina.  —  V  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
Ustavi  se  prasak  od  puSaka,  krh}avina  kopja  i 
kundaka.    Osvotn.  3,  160. 

KKH^EVINA,  /.  vidi  krh}avina.  Vec  sabaja 
stoji  cikjevina,  a  kopaja  stoji  krhjevina.  Nar. 
pjes.  hrv.  4,  126. 

T?B.HTiTKA,  /.  vrsta  locike  (sto  se  lomi  i  puca, 
krha).  Krhjika,  eisaalat  (Sab|ar).  B.  Sulok,  im. 
173. 

KEHNDT,  adj.  u  Voltigijinu  rjecniku  (vidi 
kod  1.  krhat).  —  nepouzdano. 


1.  KRMNLITI,  k'ihnfim,  /)/.  udariti  s  bukom 
(muzc  znaciti  i:  udariti  kirn  o  zemfu).  uprav  je 
perft'.ktivni  glagol  prema  1.  krhati.  —  Akc.  se  ne 
mijena  (aor.  2  t  3  sing,  kihnu,  part,  praet.  pass. 
kfhnfit).  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukovu  (gdje  je  pisano  bez  h):  krnuti  1.  .sclila- 
gen'  ,porcutio'.  —  2.  krnuo  ga  o  zom|u  ,niedf>r- 
werfon'  ,projieio'.  —  U  prenesenotn,  osobitom  zna- 
ienu,  vidi  1.  krhati  na  kraju.  Odvrati  niu  na, 
zmulii'em  vina  koga  Milio  krhno.  M.  Vodopid, 
tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  204.  —  Sa  se,  reci- 
procno.  Luka  trXe  davlenu  batinu,  a  HrAica 
gluvu  na^afiinu;  krhnuSe  se  po  dva  po  tri  puta. 
Nar.  pjos.  juk.  .322. 

2.  KKHNUTI,  kiihuem,  pf.  utnrijeti.  —  Akc. 
je  kao  kod  1.  krhnuti.  —  U  jedinom  primjeru 
(naSega  vremena)  kaze  se  0  ie(adetu  i  to  bez  po- 
grde  i  prezirana,  ali  mislim  da  je  od  prilike  ona- 
kova  rijec  kao  crknuti,  krepati.  Idem  za  popa, 
da  mi  pridesti  oca;  od  siiiod  je  zakovrnuo  i  ne 
moze  da  krhne.    V.  Vrcevic,  niz.  200. 

KEHOLINA,  /.  vidi  krholak.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  ,fragmentum,  assula,  schidia'. 

KEHO^jAK,  krhojka,  in.  mrva,  mrvica,  vidi  2. 
krhat.  —  U  jednoga  jnsca  Bosnaka  xvn  vijeka. 
Skupise  dakle  i  napunise  dvanaest  krosiiioa  kr- 
hojaka.  M.  Divkovid,  bes.  316l>.  I  paker  osta  kr- 
hojak  dvanaest  kroSnica.    317». 

KEHOST,  /.  vidi  krhkost.  —  xv  i  xvi  vijeka. 
Krhost  tila.  Starine.  23,  75.  (1496).  V  neiii  ne 
bise  krhosti.    Korizm.  lOOl). 

KEHTAK,  kirhtka,  adj.  vidi  kritak. 

KRHTINA,  /.  osobina  onoga  sto  je  krhko.  — 
n  3Iikalinu  rjecniku:  ,fragilitas'.  —  vidi  i  2. 
krtina. 

KEHTITI,  krhtim,  impf.  vidi  1.  krhati.  — 
Postaje  od  1.  krhat.  —  U  Mikafinu  rjecniku: 
krhtiti,  lomiti  ,frango,  frio',  i  u  Stulicevu  (gdje 
je  zlo  napisano,  isporedi  krhciti,  krbknuti) :  krh- 
ktiti,  V.  krhditi  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mi- 
kalina.  —  Sa  se,  rejieksivno.  —  u  Mika]inu  rjei- 
niku: krhtiti  se,  lomiti  se  ,frangor'. 

KRI,  /.  vidi  krv. 

KEICElfi,  m.  deno,  cesail  bijelog  luka.  —  IJ 
Srbiji  u  okrugu  cacanskom.    M.  Euzicid. 

KRIC,  m.  vidi  kricane.  —  Od  xv  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Bjelostjenievu  (kric,  kricaiie, 
krika,  vika,  vapaj  ,clamatio,  clamor,  vociferatio, 
vociferatus'),  u  Jambresicevu  (,clamor,  garritus'), 
u  Voltigijinu  (,grido,  schiamazzo,  romoreggio' 
jgerausch,  geschrey'),  u  Stulicevu  (,strepitu3, 
clamor'  iz  Habdeliceva).  Suprotivi  se  istini  ufa- 
jud  se  V  svoj  krid.  Starine.  23,  134.  (1496).  Od- 
govorise  vsi  s  kricem.  Korizm.  95b.  Pred  pen- 
tikosti  jesu  jedan  velik  lirup,  §um  i  krid,  po  torn 
jedan  grozovit  i  strasan  glas  slisali  vapijudi.  Po- 
stila.  ila. 

KRICAK,  kridka,  m.  iovjek  sto  kriii.  —  Na 
jednom  mjestu  xvii  vijeka  (grijeskom  ,kriedak'). 
Ako  si  redovnik  i  umro  svijetu, . . .  zasto  si  jedan 
,kriecak'  ?  kako  govoris  toliko  i  tako  jako  i  izvan 
glasa?    M.  Radnid  425b. 

1.  KEICAN,  m.  ime  muiko.  —  Ima  samo  adj. 
posesivni  Kricanov  (vidi). 

2.  KRICAN,  m.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku 
XIII  vijeka.  U  Kricans.  Spom.  stojan.  (1254 — 
1264). 

KRICANEN,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
Trifun  Kridanin.    Rat.  408. 

KRICANOV,  adj.  koji  pripada  Kriianu  (vidi 
Kridan).   —   U  spomeniku   xiii   ili   xiv  vijeka,  i 


KKICANOV 


533 


KRICKE,  a. 


otale  11  Danicicevu  rjecniku:  Krifianovb.     Staio, 
Krifianovb  synb.    Moii.  serb.  62.  (1293—1302). 

KRICANOVO,  n.  ime  selu  u  Bosni  u  oknigu 
baholuckom.    Statist,  bosn.  41. 

KEIGANOVSKI,  adj.  vidi  Koznioa,  a.  —  U 
Danicicevu  rjedniku:  kricanovbskyj,  gledaj  kod 
rijeci  ,Kozbnica'. 

KRT6aNE,  n.  djelo  kojijem  se  krici  (vidi  1.  i 
2.  kricati).  —  Stariji  su  ohlici  kricanije  i  kri- 
canje.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (krifianje), 
u  Bjelostjendeinc  (kod  krifi),  u  Voltigijinu  (uz 
kric),  u  StuUcevu  (uz  kric),  u  Vukovu  (_,das  vor- 
predigeu'  ,admonitio  molesta'),  u  Danicicevu  (kri- 
canije ,clanior').  Na  kricanje  te  zene  te  druge 
Xene  potekose.  Mirakuli.  3.5«.  Maneno  kricanje. 
Korizm.  18b.  Sa  krioanijemb.  Glasnik.  10,  231. 
—  U  ova  dva  primjera  stoji  grijeskom  -ie-  »y. 
i,  isporedi  kricak  i  kricati.  Guise  veliko  skri- 
fianje  i  .kriecanje'  s  placom  i  tuzbom.  M.  Orbin 
lOS.  jKriecane'  i  mnogo  govoreiie  ubija  bogo- 
[ubstvo.    M.  Radnid  427a. 

1.  KRICATI,  kricim,  iinpf.  kao  vikati,  ali  se 
od  ovoga  glagola  razUkuje  sto  je  vikane  uprav 
iovjelji  glas  a  kriiane  i  zivinski ;  osim  toga  kod 
kricati  mozebiti  istiie  se  ne  samo  jaki  nego  i 
tanki  (visoki)  glas;  ali  u  eakavaca  i  po  dru- 
gijem  zapadnijem  krajevima  kricati  moze  znaciti 
jiosvc  sto  i  vikati.  —  Akc.  se  mijena  samo  u  part, 
praet.  pass,  kricau  (ako  ga  ima).  —  Bijec  je 
praslavenska,  isporedi  stslou.  krifeati,  rus.  KpH'iaTb, 
ces.  kficeti,  po{.  krzyczec.  —  Postaje  od  korijena 
krik  (sto  je  jamacno  onomatopeja)  nastavkom  e, 
te  ke  postaje  ca.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
(kricati,  vikati  ,clamo,  clamito,  exclamo,  voci- 
feror,  voce  persono,  vocem  intendo,  clamorem 
edo'),  u  Bjelostjencevu  (kricim,  vifiem,  vapim 
,clamo'),  u  Jambre.Uceou  (kricim  ,clamo,  garrio'), 
u  Voltigijinu  (,gridare,  schiamazzare,  strillare' 
,schreyen,  gerausch  machen'),  u  Stuliievu :  s  praes. 
kri6ein(!)  jperstrepere,  exclamare,  clamare,  cla- 
morem edere'  (vidi  jos  kod  kriciti),  u  Danidicevu 
,clamare'.  ■ —  Gdjegdje  se  nalazi  i  -ije-  mj.  i, 
mozebiti  sto  se  pomijesao  ovaj  glagol  s  krijestati, 
vidi  n.  p.  krijece.  M.  Vetranic  2,  162;  krijeci. 
2,  230;  N.  Najeskovio  1,  139.  246. 
ii.  subjekat  je  celade. 

a)  uopcc.  KricaSe  i  vbpijase.  Stefan,  sim. 
pam.  saf.  21.  Zalostne  krycaahu.  Glasnik.  11, 
112.  Kridi  i  vapij,  ka  ne  plodis.  Bernardin  52. 
paul.  gal.  4,  27.  U  kari  prez  pristanka  kricat. 
M.  Maralic  133.  Pram  onom  cloviku  kricat 
nitkor  nima.  147.  Krici  ona  k  Gospodinu.  Ko- 
rizm. .5a.  Zac  krici  za  nami.  6^.  Kricase  na 
nebo  kako  1  lav.  19*.  Krice  mrtvi  vsaki  dan ; 
,Pomilujte  me!'  21').  (Glovik)  krici  vele  gusto 
k  Bogu.  68a.  Meu  sobom  sto  krijece.  M.  Ve- 
tranic 2,  162.  Satanas  zlosrdi  da  vece  ne  krijeci. 
2,  230.  Ne  reci  zle  rici  nikomur,  ni  na  koga 
krici,  nikoga  ne  opsuj.  P.  Hektorovio  38.  Jedan 
se  isprijeci:  ,Ubrus  nam  daj  sjemo,  ve6e  tuj  ne 
krijeci!'  N.  Najeskovic  1,  139.  Eto  tuj,  ne  kri- 
jeci, plat'  sto  smo  t'  sluzile.  1,  246.  Pocese  kri- 
cati i  vikati  na  kraja.  Dukjanin  34.  Zidovi  kri- 
cahu  da  se  propne  (Isus).  F.  Glaviuic,  cvit.  Sob. 
Teodor,  da  je.st  on  krscenik,  ocitLm  glasom  kri- 
coci.  364b.  Sto  Tnrci  kricahu.  P.  Vitezovid, 
odil.  64.  Krycitb  glasomb  velijemb.  Physiol, 
nov.  star.  11,  198.  Nek  sotona  ve6  ne  krici.  S. 
Margitic,  ispov.  241.  Prijeti  desnom  (rukom), 
krifii  bukom  (Belzebub).  J.  Kavanin  414a.  To- 
liko  pristrahovito  kricase,  da  mornari  poplaseui 
jurve  vede  bojau  se  porad  nega  neg  porad  sebe. 
Blago    turl.  2,  96.     Ustupau   bized   porad  straha 


kriced.    2,  135.     Mom  bratu  Iliji  uzrok  kricati  i 
kavgati  se  ne  dala.    D.  Obradovid,  iiv.  21. 
b)  s  objektom. 

aa)  objekat  je  one  sto  se  izrice  vicuci. 
Bihu  znevarice  prisli  tr  kriSahu ;  krv !  krv !  Ko- 
rizm. 47a.  Kricahu  v  u§i  Pilatu:  ,Propni  ga!' 
65b.  Pa  im  pasa  ostre  rijedi  krici.  Osvetn.  3, 
133.  Umedo  se  baltom  pod  nebesa,  valim  gla- 
vam  kriSi  zla  udesa.    4,  42. 

bb)  ako  je  objekat  ce]ade,  znaci:  zvati. 
Sestrica  ie  braca  po  gori  krifiala.    Jacke.  60. 

b.  subjekat  je  zivotina.  Kozlid  prnesen  na 
bikariju  krici.  Korizm.  29a.  Kada  su  layici  vzeti 
lavidi,  ona  krici.  45a.  Gdo  naudi  kozlida  kada 
je  V  ustih  vlku  da  krici  :  be  be.  61b.  Kricati 
kako  zaba  ,ooaxo'.  J.  Mikaja,  rjecn.  599a.  Ke 
de  (zabe)  kriced  i  crkuuti.  J.  Kavanin  79b.  Kad 
umire,  tada  krici  (labud).    402b. 

c.  subjekat  je  sto  nezivo.  Od  grihov  ki  v  nebo 
krice  ili  vicu  (vidi  vapiti).  F.  Glavinic,  svitl. 
89.  Hotene  od  osvete  vapije,  a  smagnutje  od 
jaspri  brez  pristanka  krici.  M.  Radnid  2151'. 
Zove  zemja,  nebo  vide,  i  sve  stvari  glasuo  krice 
pamet  nasu  da  se  gane  (vidi  a,  b)  bb)).  V.  Do- 
sen  186a. 

2.  KRiCaTI,  kricim,  impf.  vidi  kriditi.  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  kridati.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku (,vorpredigen'  ,admoneo  ut  caveat')  u  ko- 
jemu  jedinome  infinitiv  ima  oblik  kricati. 

KRICAVAC,  kricavca,  m.  iovjek  sto  krici.  — 
U  Jambresicevu  rjecniku:  (kajkavski)  kricavec 
prez  reda  ,rabula'. 

KRICICI,  TO.  pi.  ime  selu  u  Busni  u  okrugu 
travnickom.    Statist,  bosn.  66. 

KRICINA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
modrusko-rijeikoj .    Razdije).  47. 

KRiCITI,  kridim,  impf.  inoulcare,  neprestano 
nalagati  ili  svjetovati  ili  j^reporuiivati.  —  Akc. 
kaki  je  a  praes.  taki  je  u  impf.  kricah,  u  aor. 
2  i  3  sing,  krici,  u  part,  praet.  pass,  kricen  (ako 
ga  ima).  —  Jamaino  je  ovome  glagolu  isto  po- 
stane  kao  kod  1.  kricati;  i  u  Vukovu  je  rjedniku 
za  ovo  znacene  inf.  kricati  (vidi  2.  kridati)  sto 
drugdje  nijesam  na§ao ;  treba  paziti  i  na  razliku 
u  akcentu.  —  Ovaj  glagol  treba  shvatiti  kao  im- 
perfektivni  glagol  prema  prikriditi ;  a  isto  je  zna- 
cene i  kod  2.  kridati.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stuliievu  (,inculcare,  instare,  premere, 
m-gere,  clamare,  vociferari';  dva  naj  zadna  zna- 
cena  pripadaju  pod  1.  kricati).  Vse  svete  knige 
ino  ne  kride.  Korizm.  10b.  Ca  krice  knige  Moj- 
seove.  30b.  To  poje  crikva  i  krici  govoredi  .  .  . 
100a.  Vsa  ta  pisma  kride:  mir,  mir.  103a.  Zato 
svjetuje  sveti  Pavo  i  kridi  svakomu  ...  V.  An- 
drijasevid,  put.  371.  Kako  kridi  Pavo  sveti.  I. 
M.  Mattel  81.  —  I  sa  se,  pasivno.  Kako  des  ih 
fci  sved  pomno  raziXati  }ubavi  Jezusovom  koja 
se  ovijem  knigam  toliko  kridi.    I.  M.  Mattel  ix. 

1.  KRICKA,  /.  obla  i  glatka  plocica  sto  se 
nalazi  po  kraju  mora.  (S.  l^ubisa,  prid.  117),  vidi 
plojka,  plovka.  —  Drugi  primjeri  u  istoga  pisca: 
Talijer  cesarev  svaki  kao  kridka.  prip.  153.  Ter 
se  on  baci  krickom  zagonke  (u  more),  a  kridka 
skadudi  s  vala  na  val  kao  morska  lastavica  .  .  . 
dopre  do  otoka.    prid.  115. 

2.  KRICKA,  m.  ime  miiiko  (isporedi  1.  Krican) 
ili  prezime.  —  xviii  vijeka.  Kridka  Deruiski. 
D.  Obradovid,  basn.  327. 

KRICKE,  /.  pi.  ime  mjesno. 

a.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  kninskom.   Re- 
port, dalm.  1872.  41. 


KKICkE,  b. 

b.  (Iva  sold  u  Slavoniji  u  eupaniji  pozc&koj. 
lvazdijo|.  127. 

KKICKIJA,  tndi  KriSfcija.  —  Izmedu  rjcinika 
a  Daniiicevu  (glodaj  KriSfcija). 

KRICkOVH!!,  Hi.  prezime.  —  xv  vijeka.  David 
Krickovii.    Stat.  po).  ark.  5,  290.  (1490). 

KEiCaNIN,  m.  iovjek  s  ostrva  Krita.  —  Mno- 
lina:  Kri6ani.  Kri6ani  i  Arapi.  Vuk,  djel.  ap. 
2,  11. 

KEICICI,  »».  pi.  imc  nekakvu  mjestu  u  Hr- 
vatskoj.  —  XVI  vyeka.  Paval  Luka6ic  is  Krioio.. 
Hon.  Croat.  335.  (1579).  —  Moee  se  citati  i  iz 
Kiu§6i6. 

KEIDA,  /.  postradane  (trgovca  koji  ne  moze 
da  plati  dugove),  tiem.   crida   (srlatinska  rijei). 

—  U  pisaea  nasega  vremena.  Za  osobite  slufca- 
jeve  kride  moie  na  proSAu  duznika  ili  vjerov- 
nika  .  .  .    Zboriiik  zak.  1853.  155. 

KKIDALAN,  kridalna,  adj.  koji  pripada  kridi. 

—  Nacineno  u  na.se  vrijeme.  Urednici,  koji 
padnu  pod  stecaj,  pak  u  istragi  kridalnoj  ne 
budu  obnadeni  da  su  neduzni  .  .  .  Zbornik  zak. 
1853.  289.  S  toga  se  ima  dio  imetka  razluciti 
pri  inventuri  kridalnoj.    539. 

KEIDATAR,  kridatira,  m.  postradao  trgovac 
(vidi  krida),  postradalac,  propalica,  nem.  cri- 
datar.  —  U  pisaea  nasega  vremena.  Dok  duznost 
kridatara  nije  sasvim  dokazana.  Zbornik  zak. 
1,  248.  Ako  kridatar,  komu  se  je  na  imetak 
otvorio  stefcaj  . . .    1853.  155. 

KRIDIMICE,  adv.  vidi  krisom.  —  Po  svoj  je 
prilici  postalo  mije§anem  rijeci  kradimice  i  kri- 
judi,  kriSom.  —  U  nase  vrijeme  u  Boci  kotorskoj, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  (u  Boci)  vide  kri- 
som. —  Kridimice  ukrade  muzu  pedeset  (cekina). 
Nar.  prip.  vuk.  138 — 139.  To  sve  troje  uzmi 
kridimice  i  ne  kazuj  nikome.  154.  Carev  sin 
cujuci  za  to  jezero  krene  jedno  jutro  kridimice 
od  oca.  193.  Pocne  misliti  kako  6o  snasi  svojoj 
kridimice  do  glave  do6i.  -  233.  Malo  stavsi 
dode   kridimice   moj   zet.    Pravdonosa.  1852.  33. 

KEIG,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
jinskom.    l^iva  u  Krigu.    Sr.  nov.  1871.  76. 

KEIJA,  vidi  krina.  —  Izmedu  rjecnika  u  Da- 
niiicevu: gledaj  kod  rijefii  krina. 

KRIjfiCALO,  m.  eovjek  sto  krijeci.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,^alosni  krijecalo,  sto  ne  di- 
vanis  ka'  cojk  ?  sto  si  tu  sta'  krijecati  ?'  J.  Bog- 
danovi6. 

KRIJECaLICA,  /.   zcnsko   cefade  sto  krijeci. 

—  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Umukni  krijeoalico, 
zamukla  BoXe  daj !  Sta  si  tu  zakrijecala  ka  svraka?' 
J.  Bogdanovic. 

KRUECANE,  n.  djelo  kojijcm  se  krijeci.  J. 
Bogdanovi6. 

KRIJECATI,  krijfefiim,  impf.  vidi  1.  kricati, 
ali  vafa  da  nije  ista  rijei  Ho  i  ovo,  jer  kao  da 
znaii  glas  u  pijetla  ili  u  koje  druge  ptice.  — 
isporedi  i  kreketati,  krijekati  itd.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,0n,  kad  divani,  svedno  konda 
krijeci'.  ,01azi,  vra2e,  sta  tu  krijefcis?'  J.  Bog- 
danovic. 

KRIJEKANE,  n.  djelo  kojijem  se  krijeka  (kri- 
jeie).  —  Stariji  je  ohlik  krijekanje.  —  U  Belinu 
rjeiniku :  krijekanje  ,voce  di  grue'  ,gruitus'  360*, 
i  u  Stulicevu. 

KEIJEKATI,  krijekam  (krijecem),  impf.  ispu- 
stati  glas  (krije?)  kao  zdral.  —  -ije-  stoji  jio 
juinom  govoru;  u  eapadnom  glasi  i.  —  U  jed- 
noga  pisca  Dubrovianina  xvi   vijeka,  a  izmedu 


1  KKMEPITI,  1,  a,  /-;  /i<i). 

rjeinika  u  Belinu  (krijekati,  krijekam  ,lar  la 
voce  di  grue'  .gruire'  360"),  u  Voltigijinu  (kri- 
kati,  krikam  ,gruire'  ,wio  ein  kranicli  schreyon'), 
u  Stulicevu  (krijekati,  krijeSom  i  krijekam  ,far 
la  voce  di  grue'  ,gruir6').  ^dralovi  mnokrat  nam 
za  vocu  dat  bijodu  krijekaju  kad  nasa  sva  sijova 
izijedu.    D.  Rariina  881'. 

KRIJELO,  vidi  krilo. 

KEijENE,  n.  djelo  kojijem  se  krije.  —  uidi 
kriveAe.  —   U  Vukovu  rjeiniku. 

1.  KEIJEP,  adj.  kreimk.  —  Samo  u  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Ter  ufciiien  krijep  mucenik... 
J.  Kavaiiin  301". 

2.  KRIJEP,  m.  vidi  krepost.  —  Samo  u  jed- 
noga pisca  xviii  vijeka.  Po  milosti  Mihovjela, 
i  po  krijepu  duha  brata ...    J.  Kavai'iin  495". 

KRIJEPA,  J'.  2>okrepa(?)  —  Samo  u  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  TerXio  nam  za  umiruoe  skupi 
iz  otac  krijepe  vruie.    .1.  Kavanin  127^. 

KRIJEPAN,  krijepna,  adj.  postaje  od  krijepiti. 

a.  krepak.  —  Izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu 
(krepbnb  ,firmus').  Krepnb  mir.  Mou.  serb.  209. 
(1387).  IT  tebi  (Bogu)  jodinomu  i  samomu  kripno 
priloXenje  i  skoucauja  moga  srifino  svrSonje.  F. 
Glavinic,  svitl.  130. 

b.  koji  krijepi,  koji  moze  krijepiti.  —  U  Be- 
linu rjeiniku:  krijepni  ,confortativo,  che  pud 
confortare'  ,quod  potest  refovere'  215'',  i  u  Stu- 
licevu :  V.  krjepiv. 

KRIJEPI'l'I,  krijeptm,  impf.  ciniti  da  ko  bade 

krepak  Hi   da  sto  bade  krepko. ije-  stoji  po 

juznom  govoru,  u  istoinom  hi  glasilo  kr^piti,  a 
u  zapadnom  glasi  kripiti.  —  Akc.  kakije  u  praes. 
taki  je  u  impf.  kr'ijepjah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kri- 
jepi, u  part,  praet.  pass,  krijepjen;  u  ostalijem 
je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.  ■ —  Korijen 
vidi  kod  krepak.  —  Rijei  je  praslavenska,  ispo- 
redi stslov.    krepiti,    rus.   KpiruiTb,  pol-    krzepio. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (krijepiti,  nu- 
kati  ,add6re  animos,  esoitare  auimos,  incite,  in- 
cendo'),  u  Belinu.  (,corroboraro,  dar  forza'  ,corro- 
boro'  232";  ,eonfortare,  dar  conforto'  ,confirmo' 
115";  ,dar  animo'  ,dare  animum'  83"),  u  Bjelo- 
stjencevu  (krepim,  jacim  ,coafirmo,  fortifico,  ve- 
geto,  recreo,  coroboro  ac  promptum  vegetumque 
ad  obeundas  actiones  facio' ;  2.  v.  topim,  n.  3. ; 
3.  V.  ,animo'),  u  Jambresicevu  (,coniirmo,  forti- 
fico, vegeto'j,  u  Voltigijinu  (krepiti  ,fortificare, 
corroborare'  ,befestigen,  starken';  kripiti  ,forti- 
ficare,  corroborare,  rinvigorire'  .bekraftigen,  stiir- 
ken';  krijepiti,  v.  kripiti),  u  Stulicevu  (1.  ,solari, 
consolari,  addere  animos,  confirmare,  recreare'. 
2.  ,hortari'),  u  Daniiicevu  (krepiti  ,roborar6'). 

1.  aktivno. 
a.  objekat  je  iejade. 

a)  u  tjelesnom  smislu,  osobito  hranom  i 
picem.  subjekat  moze  biti  iejade  Hi  hrana  ili 
drugo.  Ti  krijepi  i  goj  i  meno  i  sina.  M.  Drzic 
421.  Jestojskom  me  ne  krijepiste.  J.  Kavanin 
565".  Slabijeh  ne  krijepite  i  bolesne  ne  lijecite. 
D.  Danifcic,  jezek.  34,  4.  l^udi  kone  poje,  vizle 
mofce  lijepe,  a  i  sebe  hladnom  vodom  krijepe. 
Osvetu.  4,  22.  —  Tim  ga  istofcnijem  pomastima 
i  mirisom   krijepi  od  voda.    P.  Sorkocevid  590''. 

—  (metaforicki)  Da  svijeh  krijepi  (brasno  an- 
delsko).  J.  Kavanin  67''.  Da  ih  taka  krijepi 
hrana.  A.  Boskoviceva  3.  —  Bogeticu,  ralad 
drag  perivoj  tvoga  cvijotja  sad  nas  krijepi.  J. 
Kavanin  108".  —  Nije  ogan,  ko  svjetovni,  ludem 
podan,  da  ga  krijepi.    3971'. 

b)  u  duievnom  smislu. 

(ui)    uopce.     Isukrst     iu     ne    ostavi 
kripodi    liu    anjelskim     pohodenjem.      Hv.    kat. 


KRIJEPITI,  1,  a,  h)  aa). 


star.  1,  122.  Tr  ga  miluJG  i  kripi  rici  slat- 
kimi.  Narucn.  84a.  TJkaza  se  nemu  aiideo 
s  nebesa  ki-ijepeci  nega.  N.  Raiiina  lOS-i.  luc. 
22,  43.  Andeo  s  neba  kripi  Isusa.  A.  Komu- 
lovic  62.  Svu  pomnu  obrati  okolo  kripec  puk. 
D.  Barakovii,  vil.  72.  Ime  ovo  (Isus)  slabs  kripi. 
F.  Glavinic,  evit.  3a.  Tako  Isukrst  prilikom  tr- 
)ilenja  kripi  clovika.  84h.  G-risnike  kai-ase,  pra- 
vicne  kriplase.  ISS^.  Eaiione  cijase,  pristrasene 
kriplaSe.  230a.  Krajevske  rijeci  tvoje  vjera  uz- 
ranozna  mene  krijepi.  G.  Palmoti6  1,  316.  Kri- 
pec nega  nek  beside  prospe.  I.  Zanotti,  on.  9. 
Hvala  t'  budi,  vicni  Boze.  ki  me  kripi  ter  po- 
moze!  P.  Hektorovic  (?)  134.  Bo2e  koji  satires 
vojske  a  vojnike  u  tebe  ufajuce  kripostju  tvoga 
mogucstva  braui§  i  kripis.  L.  Terzid  233.  Kad 
nas  mudrost  toga  ima  krijepit  rijecmi  zoritima. 
J.  Kavaniu  lOSa.  I  duhovuim  naslajenjem  hti 
nas  krijepit  i  zrcalom.  127a.  Suzo  ne  su  dilo, 
o  riima  je  ziva,  sebe  kripi.  A.  Kanizlic,  roz.  91. 
Ovo  me  ufane  kripi.  ufcoc.  728.  Kad  covjek 
pada,  liega  krijepit  Jezus  hodi.  L.  Radic  48.  Da 
ista  tvoja  prisvota  majka  Marija  djevica  bude 
me  pomagati  s  lie  molbam  u  momu  smrtnom 
rvaiiu  i  krijepiti  me  s  iie  obranom.  T.  Ivauovio 
124.  Tko  s  govorenem  kripi  iskrinega.  Grgur 
iz  Varesa  60.  Andeo  mu  se  javi  s  ueba,  i  krijepi 
ga.  Vuk,  luk.  22,  43.  Mudrost  krijepi  covjeka. 
D.  Danicic,  prop.  7,  19.  II'  u  Boga  imade  ufane, 
pa  ga  krijepi  dobro  vjerovane.  Osvetn.  1,  39. 
Pak  ih  nada  lakovijerne  krijepi.    4,  55. 

hh)  istice  se,  radi  iega  se  objekat  kri- 
jepi, i  to:  aau)  lokativom  s  prijedlogom  u.  Da 
nasb  krepisb  i  tvrbdisb  u  vsakojibb  dobrehb  za- 
konehb.  Spom.  sr.  1,  107.  (1411).  Imiju  oni  sveti 
puk  kripiti  u  viri.  Duk|anin  15.  Verne  u  za- 
konu  Tsukr.stovom  kripeci.  F.  Glaviuii,  cvit.  13 
— 14.  Vital  srceno  prid  pogani,  da  se  ne  izgubi 
(Ursicin),  u  veri  po6e  ga  kripiti.  191b.  Plemic 
krijepi  svojijeh  u  slobodi.  J.  Palraotio  366.  —  u 
ova  dva  primjera  lokativ  s  u  potpmiuje  smisao 
glagola,  ali  ne  posve  jednako  kao  n  predasnijevi 
primjerima:  Ki  slaba  clovika  kripi  ujakosti.  D. 
Barakovic,  jer.  26.  Svemoguci  on  stvoritel,  tar 
on  mill  odkupite}  vazda  s  vami  hoce  biti,  i  u 
trojstvu  vas  kripiti.  P.  Hektorovic  (?)  87.  — 
Ifhb)  podloznom  recenicom  s  da  (za  da),  neka. 
Kripi  ga  josce,  da  so  ne  sramuje  nemu  spovi- 
dati.  Narucn.  84b.  Poco  kripiti  kraja  Ezekiju, 
da  se  nimalo  no  plasi.  And.  Kacic,  kor.  279. 
Cesta  ispovid  kripi  li  covika  za  da  u  grije  pr- 
vasne  ne  upadne?  I.  J.  P.  Lucie,  doct.  27.  Kripi 
clovika  neka  se  ne  strasi  ispoviditi  viru  Isukrsta 
nasega  Gospodina.  I.  T.  Mrnavic,  nauk  krst. 
1702.  20.  Krijep'  ga,  nek  se  nisce  ne  prepada 
covjek  stvoran.  J.  Kavanin  497a.  —  ccc)  akii- 
zativom  s  prijedlogom  na.  Avgustin  kripeci  na 
spovid  i  na  pokoru  govori . . .  NaruiSn.  77a.  isus 
nas  kripi  na  mo|enje.  Korizm.  G8a.  Zasto  na  to 
sveti  Placid  jih  kripjase.  F.  Glavinic,  cvit.  340a. 
—  (Ifl(l)  u  osobitom  sliicaju  s  prijedlogom  supro- 
tiva.  Virovanje  kripi  nas  suprotiva  svakoj  na- 
pasti.    P.  Eadovcic,  ist.  5. 

c)  consolari,  takoder  u  dusevnom  smishi 
kao  kod  b,  ali  s  drugijem  znacenem :  tjesiti.  (maze 
biti  da  koji  primjer  ne  pripada  amo  nego  pod 
b)).  (Govori  Izak  Abramu):  Krijepi  ju  (majku) 
i  blazni  juveno  i  slatko,  neka  se  boz  mono  obikne 
stojoei.  M.  Vetranic  2,  303.  Krepi  i  tisi  za- 
lostne.  Kateh.  1561.  108.  Mario  potribne  po- 
magase,  trplece  krip}a5e.  F.  Glavinic,  cvit.  22a. 
Pohodeci  kriplase  ih  (vuznike),  a  kripleii  poma- 
gase  ih.  361b.  A  slucaje  pripovijoda  hude,  da 
ga  druzi  sazajouem  krijepe.    Osvetn.  1,  -45. 


5.35  KRT.TEPITI,  3,  a. 

b.  nije  izrecen  objekat,  ali  sejamacno  misli 
ce^ade  Hi  dejad.  Kako  roXica  svojim  miriSanjem 
kripi.  F.  Glavinic,  cvit.  400b.  Ki  dobrotom 
vazda  cijelom  rijecju  krijepi,  vede  djelom.  J. 
Kavanin  161b.  Rim  je  sunce  ko  svim  svijeti  i 
jednako  krijepi  svude.  22b.  Da  kripi  i  potvr- 
duje  u  viri.    Ant.  Kadcic  142. 

c.  objekat  je  tijelo,  srce,  duSa.  u  ova  dva 
zadna  sliicaja  glagol  je  svagda  u  dusevnom  smislu. 
I  tjelesa  nasa  krijepi  (Bog).  J.  Kavanin  17a. 
Amo  moze  pripadati  i  ouaj  primjer  u  kojemii  su 
objekti  tjelesna  osjecaila :  Cvijetjo,  cidri,  busi,  da 
prosutjem  mirisanim  vide  i  vone  krijepe  zvanim. 
J.  Kavanin  22b.  —  Da  srca  kripite  vi  puku  na- 
semu.  M.  Marulic  34.  Duh  sveti  jest  .  .  .  duh 
srca  kripedi.  F.  Glavinic,  cvit.  162b.  Ovi  kruh 
krijepi  i  potvrduje  srce.  I.  Drzic  373.  H[eb  srce 
covjeku  krijepi.  D.  Danicii,  psal.  104,  15.  — 
Koji  (kruh)  kripi  duSe  blazene.  A.  Vitajic,  ist. 
176.  Za  zdraviti  i  kripiti  duse  nase.  Ant.  Kad6i6 
107. 

d.  objekat  je  zivotina.  u  tjelesnom  smislu. 
Malo  kada  propustit  ce  (kokos)  dana  brez  jajeta, 
jor  je  kripi  ('/jjraua.  J.  S.  Re}kovi6  63.  Zob 
kuvana  kripi  kokosi  k  nesivu'.  386.  —  U  ovom 
primjcru  stoji  metaforicki  (po  biblickom  jeziku) : 
Kripiti  s  pasom  uebeskom  svoje  ovcice.  Ant. 
Kadcic  161. 

e.  objekat  je  tijelo  Hi  dio  tijela.  Kako  ce 
nam  dugu  i  tilo  kripiti.  F.  Parcii  58.  Jistviue 
kripe  tilo.  A.  Kanizlic,  kam.  494.  —  Ruke  iz- 
nemogle  krijepio  si.  D.  Danici6,  jov.  4,  3.  — 
Vino  ki-opi  zeludao.    P.  Bolic,  vinodjel.  2,  48. 

f.  objekat  je  kralevstvo,  drzava  itd.  Kra) 
ko  jedno  krajstvo  krijepi.  J.  Kavanin  215b.  — 
Ooaj  primjer  ne  pripada  amo  nego  pod  a,  b)  bb) 
aaa) :  Cara  nebeskago  koji  krepi  krajestvo  mi  u 
dobrehb  delihb.  Men.  serb.  232.  (1398).  —  Amo 
moze  pripadati  i  ovaj  primjer  (metaforiiki) : 
Kuce  otmanske  kruno,  vidim,  da  pocetak  carstva 
od  svita  sad  krvavim  krijepis  zidim.  I.  Gundulic 
495. 

^.  slo  nezivo  Ho  se  shvaca  kao  zivo,  n.  p. 
cvijet.  Rusa  mila  ku  jutrna  rosa  krijepi.  G.  Pal- 
motic  2,  26. 

h.  objekat  je  sto  umno  Hi  duSevno.  Hocu 
kripiti  pravu  jubavb  i  prijazanb  z  bratijomb. 
445.  (1451).  On  jo  um  slabi  naS  kripio.  A.  Vi- 
taji6,  ist.  6b.  Tor  slabosti  me  studene  grij, 
upravi,  vladaj,  krii)i.  ostan.  1.  Boze  koji  mlo- 
havost  covicanske  naravi  po  tvojoj  milosti  kri- 
pis ...  L.  Terzic  193.  Da  bi  so  rimska  vjera 
ugasila,  da  je  no  hrane  i  ne  krijepe  boz  pristana. 
D.  Ba5i6  220.  Krijepi  hotjono  da  bude  hrabrono. 
A.  Kalic  190.  Trebuje  krijepit  u  nemu  jakos 
duhovnu.  363.  Boz  visiioga  od  pomoci  dara  koji 
sile  stvara  i  obara  a  pravedna  krijepi  zaufana. 
Osvetn.  2,  151. 

i.  u  ovom  primjeru  stoji  bez  objekta  kao 
kod  b,  ali  objekat  moze  biti  sto  mu  drago:  Mestu 
semu  svetomu  isplbilati  i  krepitii,  ne  'Jitbuzeti  ze 
cbto.    Mon.  serb.  75.  (1302—1321). 

k.  confirmare,  objekat  je  nesto  sto  se  tvrdi 
Hi  sto  se  odlueuje,  znacene  je  kao  kod  potvrdi- 
vati.  Potvrduje  tolikojer  i  krepi  ovu  istinu  sveti 
Ambro^.  S.  Budinic,  sum.  65b.  Inocencio  osmi 
kiiigama  svojijema  isto  to  krijepi  i  potvrduje. 
A.  Gucetic,  roz.  mar.  77. 

2.  pasivno.  —  Izmedu  rjecnika  ii  Belinu 
(krijepjen  ,confortato'  ,confirmatus'  215a).  Gdje, 
jao,  prit  ce  oruzana  slab  krijopjena  hlap  Ki"stjana. 
.1.  Kavanin  566>'. 

3.  sa  se. 
a.  pasivno.    I  boz  snago  i  boz  rijo6i  u  na- 


KKIJEPITI,  3,  a. 


530 


3.  KRIJES 


rufiju  vornijeli  tada  od  kojijeh  so  krijepi  i  lijofii . . . 

1.  Gundulii  556.  —  I  u  ovom  primjeru  mole  hiti 
pasivno  (radi  znaiena  vidi  1,  k).  Ta  naS  list 
otvoreni,  kadi  ga  bude  potri(b)a  naprvo  pomak- 
nuti  i  nim  se  kripiti  i  avidofiiti.  Mon.  croat. 
257.  (1556). 

b.  rejieksivno.  —  hmedu  rjecnika  u  Be- 
liiui  (,inanimarsi'  ,animum  confirmare'  SSSl))  i  u 
Stulicevu  (^orroborari,  roborari,  firmari,  confir- 
mari'). 

a)  0  cefadetu. 

aa)  ti  tjelesnom  smislu,  hranom  i  pi- 
cem,  uprav  kao  imperfektivni  glagol  prema  okrije- 
piti  se,  pokrijepiti  se.  auu)  u  pravom  smislu.  A 
ostalijem  voieiu  sladkim  da  so  uzdrzi,  da  se  kri- 
jepi. J.  Kavaiiiu  721".  Dobrotora  so  nega  (vina) 
krijepim.  476''.  Kripi  so  jestojskom.  A.  d.  Bella, 
razg.  236.  Naj  prvo  se  krijepimo  s  jezbinom  i 
s  pidem.  J  Matovi6  273.  Zima,  u  6oj  jioslonik 
uiiva,  i  blaguje  plod  svojeg  usiva,  kripedi  se  od 
svojega  truda.  ,T.  S.  Re|kovi6  7.  Bog  nam  daje 
svako  povrta)©  za  (7ijranu  i  blagosov  nam  saje, 
da  tko  o  liem  trudi  se,  uziva,  nim  se  kripi  i  na- 
si6en  biva.  70.  P,a  se  prva  medenica  sluzi,  pa 
za  liomo  krijepe  se  jelom.  Osvetu.  1,  45.  — 
hbb)  u  metaforickom  smislu  (o  priiescivanu). 
Sve  krijepec  se  spasnim  kruhom,  k  tebi  uzletim. 
J.  Kavanim  69.  Tila  Isukrstova  po  komu  kri- 
pimo  se.  J.  Banovac,  blagosov.  112.  Naredi  da 
so  kruhom  andeoskim  branimo  i  kripimo.  A. 
Kanizli6,  uzr.  125.  Vrime  u  koje  se  .  .  .  imaju 
pricestivati  i  kripiti  s  pidom  andelskom.  Ant. 
Kadfiid  145.  Oni  se  svaki  dan  krijepjahu  na  ve- 
like  trudo  nebeskim  hjebom.  D.  Danidid,  pism. 
o  sluib.  206. 

hb)  jacati  uopce.  A  ditid  restiSe  i 
krip}a§e  se  (,confortabatur').    Bernardin   13.  luc. 

2,  40.  Da  rastemo  i  da  se  kripimo.  B.  Leakovid, 
nauk.  153. 

cc)  u  znaienu  kao  hod  a),  all  u  pre- 
nesenom,  dusevnom  smislu.  Iz  otdeve  boded  kudo 
k  mistu  od  pa§e  mladid  lipi  (David)  gusle  glasne 
i  slovude  uosi  i  trudan  tim  se  kripi.  A.  Vitajid, 
ist.  11*. 

dd)  tjesiti  se,  isporedi  1,  a,  c).  Kripi 
se  jere  ode§  za  mnom  pojti.  Transit.  189. 

b)  0  srcu  (vidi  1,  c),  pameti  (vidi  1,  f), 
dust.  Da  se  srce  va§e  krijepi.  I.  A.  Nenadid, 
sambek.  33.  —  I  da  umrla  pamet  mani  odlukam 
se  svojim  krijepi ...  I.  Gundulid  571.  —  Kako 
80  duia  krijepi  i  uzmnaXa  s  ovom  hranom.  J. 
Matovid  216.  —  Umijene  tvoje  redi,  s  nim  se 
kripi  dusa  moja  (moze  biti  znacene  kao  kod  a) 
dd)).  Nar.  pjes.  istr.  2,  72.  —  Kao  da  hi  pri- 
padao  amo  i  ovaj  primjer  u  kojemu  se  kaze  o 
duhu,  alt  se  uprav  misli  na  tjelesno  jacane ;  I 
na§  hranom  duh  se  krijepi.    I.  Dordid,  salt.  351. 

c)  0  slovu  (rijeci)  Bozjemu,  jacati  (u 
prenesenom  smislu).  Eastise  slovo  Bozje,  tore  se 
kripjage  (,confirmabatur')-  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  203a.  djel.  ap.  19,  20. 

d)  o  cemu  nezivu.  Tijem  da  se  moj  glas 
mlohavi  u  lijep  nadin  krijepi  i  vlada.  A.  Vita}id, 
ostan.  90.  Toplinom  se  svijet  olijepi  i  obilnom 
zetvom  krijepi.    J.  Kavanin  475*. 

KELrfcP^iATI,  krljep)am,  impf.  vidi  krijepiti 
(kao  iterativni  glagol).  —  Santo  u  Stulicevu  rjec- 
niku:  v.  krijepiti. 

KEIJEPJ^liE,  n.  djelo  kojijem  se  krijepi.  — 
Stariji  je  oblik  krijep|enje.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Belinu  (krijepjenje  ,conforto,  confortamento' 
.confirmatio'  2151';  ,manimatione'  ,confirmatio' 
3881>)  i  u  Stuliievu.    Ako  bi  mi  hoteli  takovo 


uvisonjo  i  kripjenjo.  Kateh.  1561.  77.  Pohiti 
kripenja  (aic)  duhovne  jakosti.  A.  Komulovid  70. 
Da/.di  no  f:;rild  stenja,  nog'  mast  sladkog  od  kre- 
pjenja.  J.  Kavaiiiu  223".  Hvala  na  kripjenju  i 
na  dobroj  vo|i.  M.  Kuhadevid  78.  Radi  zdravja 
i  kripleia  tila.    J.  S.  Re|kovid  371. 

1.  KRIJES,  m.  znaiene  vidi  u  Vukovii  rjei- 
nika. —  -ije-  stoji  u  juznom  govoru  mj.  6;  po 
istoinom  govoru  glasi  kros,  po  zapadnom  kris. 
—  Akc.  se  mijena  samo  u  mnozini  kad  se  umeie 
ov  (Ho  i  biva  ohiino):  kresovi,  kresdva  (Hi  kro- 
sova),  kr636vima  (Hi  kresovima?),  kresove.  — 
Postane  nije  jasno.  maze  se  pomisliti  po  znaienu 
da  postaje  od  korijena  kres  (kresati  ogan),  ali 
je  veca  prilika  (kako  i  Miklosic  misli)  da  je  od 
korijena  krts  (vidi  kod  uskrsnuti):  i  doista  kao 
da  stslov.  krest  znaci  ias  kad  se  sunce  doiavH 
do  naj  sjevernijega  polozaja  okreie  opel  putjuga 
(,9olstitium  aestivum') ;  po  tome  naj  starije  zna- 
iene  i  postane  ne  hi  trehalo  traziti  kod  vatre, 
nego  kod  vremena  kad  se  one  osobite  vatre  loze, 
a  to  je  naj  vruce  vrijeme  u  godini.  isporedi  2.  t 
3.  krijes.  —  Od  xvii  vijeka  u  sjevernoj  Dalma- 
ciji  (vidi  prvi  primjer),  u  Hrvatskoj,  u  Istri,  a 
izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kres  ,ignis  fe- 
stivus,  rogus,  ignis  rogalis,  strues  lignorum  in- 
censa  ad  quam  saltus  nocturni  iieri  solent'),  u 
VoUigijinu  (kres  ,catasta  di  legna  accese  di  notte- 
tempo'  jsonnenwendfeuer'),  u  Stulicevu  (kres 
,ignis  festivus'  iz  Hahdeliceva) ,  u  Vukovii:  (pi. 
kresovi)  1.  (u  Hrvatskoj)  vatra  sto  se  lo?.i  uoci 
Ivana  dne,  uodi  Vidova  dne,  Petrova  dne  i  uoci 
Durdeva  dne  ,da3  johannisfeuer'.  —  2.  druga 
svaka  vatra  koja  se  lozi  po  brdima  o  kakvom 
veseju  (n.  p.  uz  berbu)  ,jedes  belustigungsfeuer'. 
of.  kresovi.  —  Blagoslovite  ogan  i  kris  Gospo- 
dinu.  M.  Alberti  31.  Na  vigiliju  Ivane  (sic) 
krsdeniki  krise  nalagaju.  P.  Glavinid,  cvit.  299:i'. 
Kres  ,ignis  festivus'.  D.  Nemanid,  dak.  kroat. 
stud.  12. 

2.  KRIJES,  m.  vrijeme  u  jetu  kad  je  naj  veca 
pripeka.  —  Badi  akcenta  i  glasa  -ije-  vidi  kod 
1.  krijes.   —  Jamacno  je  ista  rijei  sto  1.  krijes. 

il.  «  jednini  (samo  u  dva  primjera  u  mno- 
zini), sa  znacenem  sprijeda  kazanijem.  Zvizdo 
nike  ke  isticu  kad  su  naj  vedi  krisi.  M.  Marulid 
68.  Mnogi  tad  bise  znoj,  krisove  nesmerne.  80. 
U  znojne  dni  krisa  s  pastii-i  opdeci.  D.  Bara- 
kovid,  vil.  141.  Kako  dlovik  kad  zagledan  u  go- 
rude  sunce  stane,  kada  vedim  krisom  plane  .  .  . 
171.  Tilo  mi  znoj  cidi  trpedi  litem  kris.  270. 
Cvit  nije  pod  krisom,  ner  klas  u  simenu.  I.  T. 
Mrnavid,  osm.  87.  Srid  krisa  znojnike  tuj  raz- 
govaraju.  167.  (Tantao)  zeli  krusve  (sic)  u  je- 
seni,  u  kris  vodu  ka  mu  izvire.  J.  Kavanin  56'». 
Primorci  ne  smiju  se  u  kris  kupati.  Kad  padno 
kise  u  kris  udesna  je.    M.  Pavlinovid. 

b.  u  mnozini  (kresovi)  s  osobitijem  znacenem. 
—  U  naSe  vrijeme  u  Srbiji,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (kresovi,  m.  pi.  nekoliko  dana  oko  Ilijna 
dne  ,die  zeit  der  sonnenwende  im  sommer'  ,dies 
solstitiales'.  ovako  se  n.  p.  u  Srbiji  zovu  tri  dana 
prije  i  tri  poslije  Ilijna  due,  i  zone  ovijeh  dana 
node  kosuja  da  peru,  jer  kazu  da  bi  ,se  iskre- 
sale' ;  ali  de  po  svoj  prilici  ono  biti  pi.  od  ,krijes'). 
Grozde  u  vreme  kresova.  P.  Bolid,  vinodjel.  2, 
189.  Kresovi  su  jedni  o  Ivanu  dne,  kada  selaci 
node  da  rade  nista  o  vinogradima,  tri  dana  pre 
i  tri  dana  posle  Ivana  dne,  i  to  su  , kresovi 
vinski';  drugi  se  , kresovi'  zovu  ,postavski',  oni 
su  o  sv.  Iliji,  i  tada  se  niSta  platneno  ne  kuva 
i  ne  luzi.    M.  D.  Milidevid,  ziv.  srb.-  134. 

3.  KRIJES,  m.  Cicada  (plebeja   Scop.),  buhica 


:5.  KEIJES 


KRT.I  KSTATI 


od  ruda  Cicada,  all,  koliko  ja  znam,  u  Dubrov- 
niku  imaju  naj  mane  dvije  vrste.  isporedi  creak, 
cvrcak,  creak,  od  knjijeh  se  rijeci  razUkuje  tijem 
Ho  krijes  nije  nigda  Gryllus.  —  Radi  akcenta 
i  glasa  -ije-  vidi  kod  1.  krijes  (u  mnozini  se  go- 
vori  H  Dubrovniku  cesto  i  krjesovi).  —  U  poslo- 
vicama  se  (dubrovackijem)  cesto  pomine  radi  ja- 
koga,  tankoga,  ostroga  glasa  (kaze  se  da  krije.Hi 
Hi  da  pjeva),  radi  mrsavosti,  radi  krivoga  mi- 
sjena   da  se  kod  crknuca  raspolovi  (pukne)  itd. 

—  Moze  se  pomisliti  da  je  po  postanu  onomato- 
pejska  rijec  (isporedi  krijestati),  ali  joj  glas  nije 
kri  kri,  kao  a  Hurka  (cvrcka),  nego  ci  ci.  ja 
misliin  da  je  ista  rijec  sto  1.  i  2.  krijes,  jer  im 
se  glas  cuje  samo  po  naj  vecoj  fetnoj  vrucini 
(dodacu  da  se}aci  oko  Dubrovnika  cesto  nazna- 
cuju  vrijeme  u  godini  zivotinama  sto  se  onda 
pojavluju,  n.  p.  ,Do6i  ce  mi  sin  u  prepelice',  t.  j. 
septembra).  —  IJ  Vukova  rjecniku  ima  krije§  (u 
Dubrovniku)  bez  maiena,  pa  (mozehiti  po  tome) 
ima  i  u  Sule.kovu  rjecniku:  krijes  ,cikad6'  i  kris 
jbaumgrillo'  (,Cicada'),  ali  sve  to   nije  pouzdano. 

—  Od  XVI  vijeka  u  Dubrovniku  (vidi  naj  prvi 
primjer),  a  izmedu  rjecnika  u  Mikafinu  (krijes, 
creak  ,cicada'),  u  Belinu  (.cicala'  , cicada'  192>'), 
u  Bjelostjencevti  (kres,  evr6ek,  kobilica  , cicada'), 
i*  Voltigijinii  (,cicala'  ,fli6g6nd6  heusehrecke'),  u 
Stulicevii  (,cicada').  Gdi  krjesovi  mene  bude . . . 
Od  krjesova  stoji  buka.  M.  Vetranic  1,  21.  Ke 
zviri  i  dubja  trijesa  se  ne  bqje,  i  u  koj  zemji 
kris  ne  krijesti  ni  poje?  D.  Ranina  120".  Kako 
uzpuca  kris  obliti,  a  na  ogiiu  javor  stoje.  A. 
Cubranovic  150.  O  2abo,  s  krjesovi  pod'  kvrci 
i  krijeSti,  moj  je  danas  pir  ovi,  ti  za  te  driigi 
isti.  I.  Gundulic  lil.  (Huda  zena)  krijesti 
kako  krijes  sred  Ijeta.  J.  Palmotic  123.  Krijes 
ne  ima  drugo  nego  glas  i  trbuh.  (D).  Krijesa 
cesat.  (D).  Poslov.  danic.  Krijesti  krijes  dokle 
pukne  ,p6r  chi  parla  troppo'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
192'i.  Krijes  ne  krijeSti,  zaba  'e  nijema.  I.  Dor- 
dic,  pjesn.  130.  Znate,  da  krijes  ne  pjeva  samo, 
nego  joster  dosadiv  je  u  pjevanu.  B.  Zuzeri 
418.  Oni  dake  koji  moli  po  naoinu  pjevaiia 
od  krjesova,  moli  ne  usnim  samo,  nego  sroem 
i  prsima.  B.  Zuzeri  418.  Cese  krijesa,  neka 
krijesti.  (Z).  Krijes  odnese  sokola.  (Z).  Ne 
fiesi  krijesa,  da  ne  krijesti.  (Z).  Poslov.  dani6. 
Da  ne  lipsem  kao  krijes  o  Petrovu  dne.  S.  ^^u- 
bisa,  prip.  142.     ,Suh  je  kako  krijes'.    M.  Milas. 

4.  KRIJES,  m.  vidi  kresane.  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  Crne  vrane,  bice  vama  mesa, 
}uto  gvozde,  a  i  tebi  krijesa.    Osvetn.  2,  91. 

KRIJESAN,  krijesna,  adj.  koji  pripada  krijesa 
(vidi  1.  krijes).  —  U  nase  vrijeme  ti  Istri.  KrSsni 
, ignis  festivi'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud, 
uftsg.  23. 

1.  KRIJESA  VAC,  krijesavoa,  m.  svitac,  svi- 
ta\ka.  Krijesavac,  Lampyris  splendidula.  Lipov- 
cani.  D.  Hire. 

2.  KEIJliSAVAC,  krijesavca,  m.  vatra,  priSti, 
sto  se  dizu  kod  djece  ostre  krvi  ,vierzigeri'.  P. 
Brantner. 

KEIJESITI,  kr'ijesim,  impf.  ispustati  iz  sebe 
iskre.  —  Trebalo  bi  da  je  -ije-  po  juznom  go- 
vora,  ali  ima  potvrde  samo  za  istoini  oblik  kriJ- 
siti,  i  zapadni  krisiti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  krJjesah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kr'i- 
jesi,  u  part,  praet.  pass,  kr'ijesen  (ako  ga  ima). 

—  Radi  postana  vidi  1.  krijes.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kre- 
sim  ,scintillo'),  u  Jambresicevu  (kresim  ,scintillo'), 
u  Voltigijinu  (kresiti  ,scintillare,  lucioare'  ,t'un- 
keln'),  u  Stulicevu  (kresiti  ,3cintillare'  iz  Habde- 


liceva).  —  Sa  se,  refleksivno.  —  ti  jednom  pri- 
mjer u  XVIII  vijeka  gdje  nije  dosta  jasno  znacene, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (gdje  je  neko  oso- 
bito  znacene):  kresiti  se  (u  Barani)  ,in  der  re- 
densart':  krese  se  varnice,  t.  j.  lete  u  nebo  i  ra- 
zilazeii  se  jedna  od  druge  nestaje  ih.  cf.  krijes, 
kresijvi.  Jao  tebi  puti  tuzna!  jer  se  tebi  priteo 
krisi.    A.  Kanizlii,  uzr.  2.30. 

KRIJESKI,  adj.  koji  pripada  krijesu  (vidi  2. 
krijes).  —  U  jednom  primjeru  xviii  vijeka  (po 
zapadnom  govoru  kriski),  vidi  i  ciza.  Kriskom 
cizom  svaka  zori.    J.  Kavanin  473". 

KRIJESNICA,  /.  svitac,  soita^ka.  —  Radi  po- 
stana vidi  1.  krijes.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kresnica,  kre- 
salka  ,idem  quod'  kresavka)  gdje  se  naj  prije 
iiahodi,  u  Stulicevu  (v.  kresavka),  u  Vukovu  (u 
Hrvatskoj,  a  u  Slavoniji  ,svitajka',  u  Dubrov- 
niku ,svijetnak')  vide  svitac  1.  u  Hrvatskoj  se 
pripovijeda  da  su  iskre  od  krijesa  ozivjele,  i  talco 
od  nih  postalo  ove  bubice.  —  U  Voltigijinu 
rjecniku  kod  kresavka  ima  drugo  znacene :  iskra. 

KRIJeS,  wi.  vidi  kod  3.  krijes. 

KRIJESA,  /.  vidi  krijeSva.  —  Od  xvi  vijeka 
a  Dubrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika}inu: 
krisa,  sriSna,  6risna,  vo6e  ,cerasum';  krisa,  stablo 
,cerasa'  (sic)  ;  u  Belinu  (.ceraso,  albero  assai  noto' 
,cerasus' ;  ,cerasa  o  ciregia,  frutto  noto'  ,cerasum' 
185t>),  u  Bjelostjencevu :  kvischy a.  (sic),  v.  cresiia; 
u  Voltigijinu  (,ciriegia,  ciregia'  .kirsclie'),  u  Stu- 
licevu (,cerasus;  cerasum').  Visne  i  krijese  su 
u  cvijetu.  M.  Vetranic  2,  274.  Za  ocrjenit  usti 
moje,  krijesam  sam  ih  oblijepio.  I.  GunduliA 
1-5(5.  Slobodo,  i  ovi  koSicic  pun  krijesa  medu 
inijom  darovi  od  mene  izmijesa' .  .  .  178.  Jedno 
zlo  drugo  poteze  kako  krijesa  krijesu.  (D).  Kri- 
jesa krijesu  potele.  (D).  Poslov.  danic.  Krijesa, 
ceraso,  eiriegio  (Aquila^Bui,  iz  rukopisa  xvi 
vijeka),  Prunus  cerasus  L.  (Delia  Bella,  Visiani), 
V.  Tresna.  B.  Sulek,  im.  173.  —  Is  nekijem 
pridjevima :  Krijesa  diyja,  ceraso  salvatico  (u 
rukopisu  xvi  vijeka),  Prunus  padus  L.  —  Krijesa 
kostejaca,  cerasum  duracinum  (Delia  Bella), 
knorpelkirsche.  —  Krijesa  vodenaca,  eerasa 
acquaiuola  (Delia  Bella).    B.  Sulek,  rjecn.  173. 

KRIJESAN,  krijesna,  adj.  koji  pripada  krije- 
sama.  —   U  Stulicevu  rjecniku :  ,cerasinus'. 

KRIJESAV,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  kri- 
jesan.  —  nepouzdano. 

KRIJEST,  m.  vidi  krijestane.  —  Samo  u  Stu- 
licevu rjeiniku:  ,stridor,  strepitus'. 

KRIJeStAIiAC,  krijfestaoca,  m.  onaj  koji  kri- 
jesti. —  f!  Stulicevu  rjecniku:  krijeStalac  i  ijri- 
jeskom  krijestaoc  ,stridens,  clamorem  edeus'. 

KRIJESTALICA,  /.  ona  koja  krijesti.  —  vidi 
krestalica.  —  U  Stulicevu  rjecniku  us  krijestalac. 

KRIJE§TALO,  m.  u  Stulicevu  rjecniku  uz 
krijestalac. 

KRIJESTANE,  /(..  djelo  kojijem  se  krijesti.  — 
Stariji  je  oblik  krijestanje.  —  U Belinu  rjecniku: 
krijestanje  ,cicalam6ato,  voce  di  cicala'  ,cicadao 
vox  strepei-a'  192'i,  i  u  Stulicevu :  v.  krijest. 

KRIJESTATI,  krijestim,  impf.  clamare,  ispu- 
stati glas  vrlo  neugodan  sto  je  jak,  tanak,  visok 
i  ujedno  hrajtav  (naj  iesce  sam  cuo  o  kokosimu 
kad  se  poplase).  —  -ije-  stoji  po  juznom  govoru 
■mj.  e,  vidi  i  krestalica.  —  Akc.  se  ne  mijeiia. 
—  Rijec  je  jamacno  onomatopejska,  a  osnona  je 
kresk  (isporedi  bug.  kresi.k,  krijestane).  —  Cesto 
se  kaze  da  krijes  (vidi  3.  krijes)  krijesti,  te  bi  .te 
moglo  pomisliti  da  su   ove   doijc   rijeci   od    isle 


krijkSta'J'i 


KEIKNUTI 


osfiove,  all  jc  pn  svoj  prilici  sliinost  samijeh 
rijcii  hila  uzrok  da  se  pomisUlo  na  onu  svezu, 
pa  hi  i  trebalo  had  hi  onn  hilo  istina,  da  krijos 
glasi  krijosak.  —  U  Stuliicvu  rjeiniku  imajii  i 
uhliei  krijoStiti,  krijoStjeti,   ali  nijcsii   ))<>uzdani. 

—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedii  rjcinikn  u  BeUnu 
(.cicalare,  imitar  la  voce  della  cicala'  ,cicadao 
vocem  odere'  192"),  ii  Voltigijinu  (,oicalare,  ciar- 
lare'  ,plaudern,  schwatzeu'),  «  Stuliicvu  (krije- 
Stati,  krijestam;  krijeStiti,  krijeStim;  krijoStjoti, 
krijestim  .stridere,  garrire,  stridorora  vel  cla- 
morem  edere').  —  Gocori  sc.  o  zivotinama  i  o 
cejadetu  (i  onomc  -Ho  sc  inisti  kao  decade),  n.  p.: 

a.  0  krijcsti.  Ke  zviri  i  dubja  trijesa  so  no 
boje,  i  u  koj  zemji  kris  ne  krijosti  ni  pojo?  D. 
Rai'iina  120".  vidi  dn]e  kod  3    krijes. 

h.  o  (je{adetu.  ,Za§to  mi  tu  na  uSi  krijostisV 
M.  Milas.  —  V  Volti/jijinu.  rjeiniku  iina  kao 
znacene:  hrb{ati,  ali  nije  pouzdano. 

C.  0  vragovima.  Gracu,  hrocu,  skvrce,  kri- 
jesto ...  I.  Gunduli6  473.  Ter  u  gnusnom  sraradu 
fvragovi)  piste,  zvizde,  krijeste,  gracu  i  laju  .  .  . 
,T.  Palmotii  54.  (Zlc  nemani)  svud  krijestahu 
po  toj  strani.    411. 

(1.  0  necemu  nezivu  (bravi),  u  narodnoj  za- 
goneci.  Krestalica  krijosti  ua  studonqj  stijeni ; 
da  joj  dodu  trista,  no  mogu  joj  nista.  odgonct(aj : 
brava.    Nar.  zag.  novak.  8. 

KEIJKSTAV,  adj.  koji  krijesti.  —  U  naSe 
vrijeme  u  Stonu  (i  u  Thihrnvniku..  P.  Budmani). 
,Djeca  su  van  krijestava'.    M.  Milas. 

KRIJESTAVAC,  krijestavca,  m.  Gryllus  do- 
mesticus  L.,  vrsta  cvrika  Ho  zivi  po  kucama, 
osobito  na  ognistu.  —  U  Vukovii  rjceyiiku^:  (u 
Boci)  vide  [1.]  popak  (po   Vukovijem  bi}e§kama). 

KEIJESTELOVAC,  Krijestelovca,  m.  ime  selu 
ti-  Slaiioniji  u  zupaniji  pozeskoj.  Schem.  zagr. 
1875.  49.  na  drugom  je  mjestu  pisano  Kresto- 
lovae.    Razdijel.  123. 

KRIJESTITI,  KRI.JESTJETI,  vidi  kod  krije- 
stati.  ^ 

KRIJESVA,  /.  vidi  tresna.  —  isporcdi  krijesa. 

—  Postaje,  kao  i  trosiia,  ne  uprav  od  lat.  oo- 
rasus,  cerasum,  ncgo  od  *  ceresia,  od  kojega  sa 
ohlika  postale  romanske  rijeci,  n.  p.  tal.  ciriegia, 
franc,  cerise,  rum.  cireasa  itd.  —  Sto  ,je  ostalo 
k  dokaz  je  da  je  ova  rijec  uprav  uzeta  iz  dal- 
matskoga  jezika  (vidi  kod  kelomna).  —  Radi  v 
isporedi  blitva,  metva  itd.  —  U  Dubrovniku,  i 
to  jo.s  prije  nasega  vremena,  premda  se  cini  da 
je  stariji  oblik    krijesa.    —   Izmedu   rjecnika    u 

VoUigijinu  (v.  krijosa),  u  Stulicei'ii  (v.  krijesa), 
u  Vukovii:  (u  Dubrovniku)  vide  tresna.  Krijesva 
(krisva  Visiani),  cerogio  (Kuzmic),  Prunus  ce- 
rasns  L.  (Stulli).  KrijeSva  divja  (Kuzmic),  v. 
Krijesa  (divja).    B.  Sulek,  im.  173. 

KRIJESvaR,  m.  dodaje  se  imenu  ptice  (uprav  : 
koji  jede  krijeSveJ.  Skvrj  krijosvar  ,Sturnus  ro- 
sous'.    Slovinac.  1880.  30b. 

KRIJEVATI,  krijevam  (?),  i»i^;/.  prebivati,  sta- 
novati,  sidjeti.  —  Na  jednom  mjestu  xii  vijeka 
(kr§vati).  —  Postane  je  nejasno.  Miklosic  shvaca 
da  je  znacene:  poiivati,  i  isporeduje  stslov.  okri- 
jati,  osvijestiti  se,  ces.  kfati,  ozdravjati,  bug.  kre- 
vam,  podizem  itd.,  ali  sam  nije  dosta  uvjeren. 
Prema  zna(enu:  prebivati,  moglo  hi  se  pomisliti 
na  srodnost  s  krov  (od  kr\'ti),  ali  je  to  vrlu 
sumiiivo,  jer  se  ne  razumije  kako  hi  od  ov  Hi  od 
y  postalo  ev  (ipak  se  u  ststovenskijem  spomeni- 
cima  nalazi  i  kriti).  —  Izmedu  rjecnika  u  Da- 
nicicevu  (krevati  ,considero,  moi-ari').  Vbsi  Du- 
brovbCane   kiro   liodo    po  mojouiu  vladaniju  tri.- 


gujui'io,   godo   .si    ki.to  ho6o  krovati,   godo  si  kto 

mine,    pravovi.  vorovb   i   pravyiub   srbcerab  drb- 

Xati  je  bezb  vbsakoje  zbledi.   Mon.  sorb.  2.  (1189). 

KRl.JIMICE,  ado.  kriSnm,  krijuci,  kradomice. 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Stio  sam  pak 
da  jo  isti  .soldan  krijimico  do5a'  u  krsdanluk. 
M.  Zorifiid,  zrc.  116.  Da  ovako  pobigno  kriji- 
mico.   220.  —  isporedi  krimice. 

KRIJOM,  vidi  kriom. 

KRUU6,  KRIJU6e,  KRI.IU6i,  vidi  kod  kriti. 

KRIJUM6aR,  krijumSara,  m.  iovjek  ito  kri- 
jumiari.  —  isporedi  kriomfiar.  —  Akc.  kaki  je 
u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padeiima,  osim 
nom.  sing.,  i  voc.  krljumcare  (kr'ijumcaru),  kr'i- 
jumSari.  —  U  Vukovu  rjeeniku^:  krijumcar  (po 
Vukovijem  bije^kama)  f.der  schmugglor'  ,qui  mer- 
caturam  vetitam  facit'J. 

KRIJUMCaRENE,  n.  djclo  kojijem  se  krijum- 
cari.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  ,dor  sohleich- 
handol,  die  sclimuggelei'  ,niorcatura  votita'. 

KRIJUMGARITI,  krijumcarira,  impf.  u  Vu- 
kovu rjeiniku :  (u  priraorju)  trg  kakav  prono- 
siti  ,krijudi'  boz  carine  ,schloichhandel  treiben, 
schmuggeln'  ,meroaturam  vetitam  facere'.  — 
Bice  po  svoj  prilici  od  korijena  glagola  kriti, 
ali  oblik  nije  dosta  jasan.  —  U  nekijeh  pisaca 
nasega  vremena  nahodi  se  mjeste  ove  rijeii  kri- 
omcariti  (ne  piSetn  krijomfiariti  kao  ni  kriomice), 
pa  i  druge  rijeii  srodne  s  osnovom  kriomc-.  Sad 
ja  ne  znam,  jeli  Vuk  zlo  zabi\ezio  rijeii  iiivcne 
u  primorju  (u  kojemu  ?  u,  gornemu  mistim  da  ih 
nema),  Hi  su  pisci  htjeli  popraviti  shvativH  kao 
da  postaju  ove  rijeii  od  kriomice. 

KRIK,  m.  kriiane.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  kric).  Ne  bi  cuti  krika. 
M.  Marulid  183.  Ti  glasom  i  krikom  mojim  uho 
podaj.  §.  Budiuic,  sum.  24''.  Tica  krikom  Ivu 
odgovara.  Ogled,  sr.  2.  Stogubi  krici  I'ojili  su 
se  po  ravnici  Osipaonickoj.  Nov.  sr.  1834.  70. 
Na   krik   shrle   dvijo   inodo  vrle.    Osvetn.  4,  18. 

1.  KRIKA,  /.  kricane.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (krika,  vika,  vidi 
kricanje)  i  a  Stulicevu  (v.  krio).  Slisajuci  cesar 
plac  i  kriku  mater  ter  dicice  ...  F.  Glavinic, 
cvit.  431".  Kolike  krike  i  buke.  Michelangelo. 
32.  Ponise  je  u  visinu  velikom  krikom  i  sa 
strahom  okolo  stojecih.  Blago  turl.  2,  101.  Tkoje 
6e  ikad  bit  krike  osudjenih  cutec  svaki  od  nih 
ukore  duse  svoje?  2,313.  Na  koju  kriku  dode 
i  car  glavom.    Nar.  prip.  bos.  1,  146. 

2.  KRIKA,  /.  ime  nekijem  bifkama.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (krika,  neka  trava  ,gall6- 
tricum  montauum,  anagallis').  Krika,,  rus.  Kpii- 
Kj-H-b  (Cicuta),  anagallis,  morsus  gallinae  (u  mlo- 
tackom  rukopisu),  galletricum,  anagallis  (StuUi), 
1.  Veronica  anagallis  L.  (Potter,  Visiani) ;  2. 
Anagallis  arvonsis  L.  et  phoenicea  Lam.  (Visiani), 
V.  Kriv6a.    B.  §ulek,  im.  173. 

KRIKNUCE,  ».  djelo  kojijem  se  krikne.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  kriknutje  ,prouun- 
ciatio,  sonitus'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevi- 
jara. 

KRIKNUTI,    kriknem,   pf.  jednom   zakriiati. 

—  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  ostahjem  vre- 
menima,  osim  prezenta.  —  Moze  biti  rijec  stara, 
isporedi  nslov.  krikuoti,  rus.  KpuicuyTf..  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Stulicevu  gdje  nije  dobro  tunia- 
ieno  (ipronuntiare'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
hrevijara),  u  Vukovu  (,aufschroien'  ,exclamo' 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori).  II  ki  ga 
.najdoSo,  kriknuSe:  ,Ovo  je'.    Oliva.  21.    Katarina 


KRIKNUTI 


1.  KRILAT 


okoiu  mignu  na  mornara  koji:  ,Hura!  liura! 
hura!'  glasno  kriknu.  J.  Krmpotii,  katar.  127. 
Savic  viknu  ka'  da  soko  kriknu.  Ogled,  sr.  2ii6. 
KRIL,  TO.  krilo.  —  U  pisaca^  xvi  i  u  jednoga 
XVII  vijeka  samo  raiii  stiha.  Cin'  da  se  n  tvoj 
ki'il  zivot  moj  ugleda.  S.  Mancetio  66.  Cin'  da 
se  kako  zraaj  sviJGin  ja  u  tvoj  kril.  132.  Ka 
pje.sni  poslati  ja  mislim  u  kril  tvoj.  M.  Vetranic 
1,  6.     Istncne   sve   strane  podlozi   pod  kril  svoj. 

1,  45.  Stavi  svaki  grad  pod  kril  svoj.  1,  83. 
Na  svoj  kril  jabuku  postavi.  2,  131.  Nije  li  do- 
stojno  u  kril  ga  prijati.  H.  Lucie  207.  Neka  so 
me  kosti  raduju  uteksi  pod  tvoj  kril.  N.  Dimi- 
trovio  67.  Jer  od  liih  (neprijate^  utokoh  u  tvoj 
kril  primirui.  80.  i^eg  primi  veselo  u  tvoj  kril, 
ma  kruno,  tko  ti  dull  i  tijelo  dariva  na  puuo. 
N.  Najeskovic  2,  42.  Da  prije  doc  bndu  (ja), 
moj  cvijete,  u  tvoj  kril,  neka  vec  u  trudu  ne 
patim  luven  evil.  2,  85.  Travice  zelone,  u  vas 
kril  gizdavi  trudahta,  jaoh,  raene  prim'te  sada 
vi.  M.  Drzio  40.  Sto  hi  htil,  da  ona  doc  bude 
sama  ista  u  tvoj  kril.  F.  Lukarevic  74.  Tuj 
oua  slavna  vil  od  straha  u  moj  kril  pobjeze,  i 
shrani  zivot  svoj.  D.  Ranina  125''.  Da  te  u 
svoj  kril  primi.  D.  Zlataric  97a.  U  kril  mora 
dubokoga.  M.  Gazarovic  27.  —  U  jednom  spo- 
meniku  xvi  vijeka  ima  na  kril  iiz  bareta  (kapa) 
za  neku  osobitu  vrstii  kape  (inoglo  bi  se  iitati: 
barotu  na  kriZ,  tal.  beretto  a  crooe).  Da  (re- 
dovnici)  nimaju  nositi  klobulca  kako  mundani, 
nego  li  baretu  na  kril,  kako  jo  uf.anca  crikvena. 
Nared.  modr.  ark.  2,  86.  (1589). 

1.  KRILA,  /.  ime  domacijem  zivutinama,  vidi 
krilast,  b. 

a.  kozi.    F.   Kurelac,  dom.  ziv.  38.    «  Bo'ini. 
D.  Hire. 

1).  krmaei  a  Slavoniji.    D.  Hire. 

2.  KRILA,  /.  ime  zensko  (uprav  od  Kristina), 
po  akcentu  nije  ipokoristik.  —  U  Diihrovtiika 
XVI  vijeka.  Xu  mi  roc'  kad  Krila  Fraiico^ka 
upazi.    N.  NajeSkovio  1,  251. 

KRILACA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku :  nekaka  mala 
tica  ,art  vogel'  ,avis  genus'  s  dodatkoin  da  se 
gooori  u  Grnoj  Gori.  —  Akc.  se  mijei'ia  u  gen. 
pi.  krilaca. 

1.  KRILAN,  krilna  Hi  kriona,  adj.  koji  pri- 
pndii  krilu.  —  Nacineno  u  naie  vrijeme;  ima  i 
ti  Stuliceim  rjecniku:  1.  ,alis  praoditus'.  2.  ,si- 
nuosus'  (nijesii  pouzdana  znacenn,  osohito  drugo). 
Putnici  imaju  odredbiuu  platiti  krilnim  zapo- 
vjeduikom  (fliigel-kommandanten).    Zboruik  zak. 

2,  91.  Krilno  zapovjednistvo  oruznistva.  1S7.S. 
238. 

2.  KRILAN,  m.  ime  domacijem  zicolinama., 
vidi  krilast,  b. 

a.  jarcii.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38. 

b.  nerastu.  Orozovio.    D.  Hire. 

3.  KRILAN,  m.  ime  musko.  —  U  Vukovic  rjec- 
niku. 

KRILANCE,  krilanoa,  n.  dem.  krilo.  — ■  U 
jednoga  pisca  na§ega  vremena.  Kao  kakva  vi- 
linska    krilanoa.     M.    D.  Milicevic,   zim.  vec.  57. 

KRILAST,  adj.  vidi  krilat. 

a.  u  pravom,  smislu.  —  U  Beliiia  rjecniku . 
,alato,  che  ha  ale'  ,alatus'  57'';  u  Vultigijinu: 
,alato,  veloce'  ,beiiiegelt';  u  Stulicevu  uz  krilat. 
l».  0  domacoj  zivotini,  sto  je  bijela  po  trbuliu 
i  rebrima,  te  se  cini  kao  da  ima  bijela  krila.  — 
U  Vukovu  rjecniku :  n.  p.  sviiice,  govece  ,eiiien 
weissen  fleck  (wie  fliegel)  fiber  den  baucli  ha- 
bend'   ,uotam    (quasi   alarum)    liabeas'.    —    Kao 


supstantiv   krilasti   maze  biti  ime  konu.    F.  Ku- 
relac, dom.  ziv.  60. 

1.  KRILAS,  m.  ime  domacijem  zivotit'iama,  u 
kojijeh  su  (dajbndi  u  vola)  prsi  i  trbuh  bijeli 
(vidi  kod  kriloiia).  —   U  nase  vrijeme. 

a.  ime  volu.  —  U  Vukovu  rjecniku:  vido 
krilona. 

b.  ime  konu.  u  Bosni.  D.  Hire.  Mladic  po- 
jase  svojega  krilasa  (mogao  bi  ovaj  prinijer  pri- 
padati  pod  2.  krilas).    Nar.  prip.  vil.  1868.   654. 

e.  ime  ovnu.  u  Bosni.    D.  Hire. 
(I.  ime  pijetlu  (maze  pripadati  pod  2.  krila.s). 
F.  Kurelac,  dom.  ziv.  53. 

2.  KRILA§,  m.  (ne  znam.  koji  je  akcenat)  zi- 
votina  s  krilima  (u  inenesenom  smislu  o  ce]adelu, 
vidi  b).  —   U  nase  vrijeme. 

a.  orao.  —  U  narodnijem  pjesmama.  Nokti 
su  mu  kako  u  , krilasa'  (orla).  Pjov.  crn.  61". 
premda  je  zabifezen  akcenat,  ne  znam  treba  li 
iitati  krilasa  ili  krilasa.  I  nokti  mu  kano  u 
krilasa.    Nar.  pjes.  Uorm.  1,  275. 

b.  0  zmaju,  all  se  misli  na  junaka  koji  je 
jak  i  zestok  kao  zmaj.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Matij  Pavlinovic . . .  junak  zestoki  i  zmaj 
krilas.  And.  Kacic,  kor.  488.  —  U  istome  zna- 
cenu  i  hez  rijeci  zmaj.  Al'  ga  bise  srica  nami- 
rila  na  krilasa  silna  mejdangiju,  na  nemu  je 
mojdangi  kosuja.  razguvor.  266'\  Knez  i  voj- 
voda  Jure  Cotio,  krilas  i  mejdangija  silni.  kor. 
487. 

e.  m'is  krilas,  slijepi  mis.  u  bosanskoj  kra- 
jini.    M.  Ruzicic. 

3.  KRILAS,  ki-ildsa,  m.  talijer  u  kojega  je  na 
jednoj  strani  c.esarski  orao.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  .sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
num.  i  ace.  sing.,  i  voc. :  kr'ilasu,  krilasi.  — •  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,der 
adlerthaler'  ,thal6rus  cum  aijuila  (loco  crueis)'. 
Ocim  broji,  rukom  darovava,  liekom  bijela,  liekom 
zuta  dara,  kako  koga  vidjo  oskudjevna,  po  kri- 
lasa djecku  naj  maiiemu.    Osvetn.  5,  120. 

4.  KRILaS,  krila§a,  m.  ime  nekoj  vrsti  lade 
na  Dunavu  od  Bioijrada  nize.  —  Akc.  je  kao 
kod  3.  krilas.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,art  .schiffo 
an  der  Donau  von  Belgrad  abwarts'  ,navis  genus'. 

5.  KRILAS,  m.  ime  visu  u  Srbiji  u  crnorijeikom 
okrugu.  yi.  D.  Milicevic,  srb.  872. 

KRILASAN,  krilaJna,  adj.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: ,magnis  alis  praeditus'.  —  sasma  nepouz- 
dano. 

KRILASGE,  71.  dem.  krilo,  uprav  dem.  kriloe 
(vidi  krioce)  od  cega  postaje  nastavkom  i.ce  pred 
kojijem  se  c  mijeiia  na  c:  kriltobce,  krilacce, 
krilaSee.  —  Na  jednom  mjestit  xviii  vijeka. 
Jedne  staju  kao  mrtve,  a  jedne  prikrizenim  kri- 
la.sci  stajaju  posve  nevesele.    M.  Zoricic,  zro.  I'J. 

KRILASCK-'.,  m.  u  Vukovu  rjecniku :  cesarski 
dukat  ,ein  ostorreicher  dukaten'  , aureus  austri- 
acus'.  cf.  magarija,  krmencija.  —  Uprav  dem.  3. 
krilas. 

KRILASIC,  TO.  dem.  1.  ili  2.  krilas.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  vremena  (o  konu).  Na 
vrancicu  koiiu  krilasicu,  sto  mu  bela  griva  do 
kamena.    Nar.  pjes.  vil.  1866.  699—700. 

1.  KRILAT,  adj.  u  kojega  su  krila.  —  Tiijcc  je 
stiira,  isporedi  stsluv.  krilatt,  rus.  Kphi.iaTi.ifi  (vidi 
kod  krilo).  —  Izmedu  rjecnika  u  Mikalfina  (kri- 
lat, koji  ima  krila  ,alatus'),  u  Belinu  (,alato,  cho 
lia  ale'  ,alatus'  57''),  (t  Bjelostjencevu  (,alatus'), 
u  Voltigijinu  (,alato,  veloce'  ,b6flieg6lt'),  u  Stu- 
licevu (,alatu3,  aliger'),  u  Vukovu  (,gollugolf 
,alatus'),  u  Danicicevu  (krilatb  ,alatus'). 


1.  KRILAT,  a.  5 

ii.  o  iivotiiiama  koje  uprav  imaju  krila,  n.  p. : 
<t)  0  pticama.  Gdi  je  svako  krilato  §to 
poijo  odijeva.  M.  Vetranid  1,  352.  Dajein  hranu 
pticam  krilatijom.  V.  M.  Gufietii  GO.  Krilate  i 
pi-ilako  tico  lete.  V.  Uosen  17.  I  krilate  tice 
livata  oko  puta.  Nar.  prip.  vuk.  222.  Stvori 
Bofr  .  .  .   sve    ptice   krilato.     D.    Daui6i6,    Imojs. 

1,  21.  —  Nega  sluzi  vran  krilati.  I.  DorJiA,  ben. 
209.  —  To  bijahu  krilati  orlovi  (mutaforiiki  u 
junacima).    Nar.  pjes.  vuk.  4,  75. 

h)  0  nekijem  bubicaina.  Urobne  mrav|e  i 
krilate.  M.  Vetrani6  1,  20.  Mrav  krilati  lasno 
se  struui.  V.  Do§en  v.  —  Neke  male  krilate  bu- 
bioo  koje  samo  koju,  a  ne  vide  -se.  Vuk,  rje6n. 
kod  nevid. 

b.  0  sivotinamn  u  kojijeh  uprav  iiema  krila, 
all  se  priia  da  ih  una,  Hi  se  slikaju  s  krilima  itd. 

(>)  0  zmaju,  zmiji  (narod  jo§  misli  da  ih 
ima  s  krilima).  Krilate  zmije.  M.  Vetranic  2,  263. 
Pedepsa  se  tijeh  razbluda  krilatih  zmij  ujidom. 
J.  Kavaniu  448*.  —  Nesri6ni  suziii  od  krilati 
zmaja  vicnim  verigami  sapeti.  A.  Kanizlic,  fran. 
226.  Oko  propasti  pune  krilatih  zmaja  hodi. 
utoc.  467.  —  Od  krilatijeli  kravosaca  iz  kijeh 
kuzni  ogni  pi§te,  u  stog  mu  se  visok  zbaca 
gruuje  otrovno  za  sjedigte.  I.  Gundulic  474.  — 
Drakuni  krilati.    I.  Grlicid  128. 

/>)  0  konii.  (la)  u,  praeom  smistu.  Na  kri- 
lala  kona  mene  hitra  usadi  Sjevernica.  G.  Pal- 
motid  2,  198.     Na   perjatom,  na   krilatora  konu. 

2,  256.  Jabucila  koiia  krilatoga.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  107.  A  i  onako  je  koii  bio  krilat  i  zmajevit. 
Nar.  prip.  vuk.  34.  Da  je  ouamo  negdje  u  ne- 
kakom  jezeru  bio  krilat  koii.  Vuk,  nar.  pjes. 
2,  106.  —  bb)  iperbolicki,  o  plemenitom,  brzom 
konu.  Posjednuo  krilata  dogata.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
170.  Na  dogatu  konu  krilatome.  4,  244.  —  ec)  o 
lavu  seetoga  Marka  (u  mletackom  grbu)  koji  se 
slika  s  krilima.  Lava  krilata  pri  sebi  gojeci. 
M.  Vetranic  1,  49.  Lav  krilati  pazi  mjesec  gle- 
dom  krivom.  J.  Kavanin  216').  Da  tu  raste  lav 
krilati,  gdiuo  i  oro  dvoglavati.    281'>'. 

c.  0  ie^adetu,  u  smislu  kao  kod  b. 

(i)  o  covjeku  Hi  djevojci,  o  kojima  se  priia 
da  imaju  krila.  Vidjeh  olovjeka  krilata.  M.  Ve- 
tranic 2,  146.  Opravi  ib  Reli  krilatome.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  208.  Mi  imamo  treceg  pobratima, 
krilatoga  Eeju  u  Pazaru.  2,  227.  Da  mu  dade  . . . 
sve  tri,  pobre,  krilata  junaka.  Pjev.  cru.  257*. 
Ugleda  krilata  kona  i  na  nemu  , krilata'  coeka. 
Nar.  prip.  vuk.  192.  —  Dijete  krilato.  124.  — 
Nabasa  na  nekakvo  kolo  krilatijeli  devojaka. 
■'  219. 

b)  0  andelima,  jer  se  ovako  slikaju  (vidi : 
Ispisivat  nam  audele  u  prilici  krilate  dicice. 
Grgur  iz  Varesa  21).  Andeli  pengaju  .se  krilati. 
J.  Filipovic  1,  66l>.  Daklo  i  mi  utecimo  se 
k  ovom  krilatomu  slugi  Boiijemu.  F.  Lastri6, 
od'  364.  Od  andela  krilatoga.  V.  M.  Gucetio 
19ii.  U  kolu  su  svi  Bozji  andeli  i  krilati  redom 
arkandeli.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  320. 

<■)  o  bogu  (ubavi,  "lL(icui,  Amor,  Cupido. 
Boze  krilati.  G.  Drzi6  444.  Mocni  bog  krilati, 
ki  strile  sve  svoje  u  meni  potrati  rad  divne  go- 
spoje.    D.  Ranina  128*. 

d.  0  cemu  nezivu,  n.  p. : 

II)  0  strijeli,  jer  je  brza  a  i  pernata.  Ne 
leti  tako  strijola  krilata  k  svomu  zamjerku.  V. 
M.  6u6eti6  120. 

b)  o  kolima  (vrlo  brzijcm),  tnetaforicki. 
Glas  na  krilatijom  kolim.    Poslov.  dani6.  28. 

c)  0  (brzijem)  nogama,  metaforiiki.  Kao 
da  su  mi  noge  krilate  bile.  D.  Obradovi6,  Xiv.  77. 

d)  0  jedrima,  jer  su  slicna  krilima.  Hoce 


0  KRILAVA 

da  bi  od  shivo  brza  krila  u  brzini  priteCena  od 
krilatijeh  jndar  bila.    B.  Bettora,  or.  7. 

I')  0  srcu  naslikanu  s  krilima.  Pod  pri- 
likom  srdca  krilata.    A.  Kani21i6,  kam.  264. 

f)  o  zc(i,  metaforiiki  (jer  leti  brzo  i  da- 
leko).  Bogo|ubne  4olo,  vi  ste  krilate.  A.  Ka- 
niUii,  uto6._  844. 

2.  KRIFj.iT,  m.  velika  i  dcbela  voHana  svijeca 
slo  se  sveiano  blagosiv(a  i  upafuje  u  bijelu  su- 
botu  u  katoliikoj  crkvi,  kod  iega  se  u  nu  zaba- 
daju  velika  zrna  tam^ana.  —  Radi  ooijeh  zrna 
Ho  oko  soijeie  stoje  nekako  kao  krila,  moglo  bi 
se  pomisliti  da  postaje  od  krilo ;  ali  po  nastavku 
at  jamaino  je  dosla  iz  tudega  i  po  svoj  prilici 
romanskoga  jezika ;  ipak  ne  poznajem  ovakove  ro- 
manske  rijeii.  moze  biti  da  je  bila  Aekakva  slo- 
zena  rijei  u  kojoj  je  prui  dio  imao  osnovu  cera, 
a  od  ove  je  postalo  kri,  vidi  kapula,  kimak  (u 
tome  slucaju  visa  je  prilika  da  je  isprva  postalo 
krl-,  vidi  krklo,  pa  po  puikoj  etimologiji  kril-). 

—  U  Mikajinu  rjeiniku:  krilat,  svijeca  ,coreus, 
funale';  u  Betinii  ,cero  o  cereo,  che  si  accende 
il  sabbato  santo'  .cereus  pascalis'  186*;  u  Stu- 
liccVH:  krilat,  svijeca  blagosovjena  u  bijelu  su- 
botu  ,cereu3  paschalis  (h.  e.  quo  Christiani  pas- 
chatis  tempore  utuntur)'. 

KRILATA,  /.  ime  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
30.  —  vidi  krilast,  b. 

KRILATAST,  adj.  vidi  1.  krilat  i  krilast.  — 
U  Belinu  rjeiniku :  ,alato,  che  ha  ale'  ,alatus' 
57'J,  i  a  StuUcevu:  v.  krilast. 

1.  KRILATICA,  /.  krilata  zivotina.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vidi  kod  b). 

a.  ptica.  Krilatice  ptice.  Zborn.  159''.  Niti 
kaka  ptica  krilatica.    Nar.  pjes.  petr.  3,  161. 

b.  nekakoa  zmija  za  koju  se  misli  da  ima 
krila.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  (u  Crnoj  Gori) 
nekaka  zmija  s  primjerima :  ,Udrila  te  krilatica !' 
(poslovica,  vidi  da}e).  ,Ili  cici  zmija  krilatica'  iz 
narodne  pjesme.  (ova  rijei  stoji  uz  2.  Krilatica, 
te  grijeSkom  nije  zabi(ezen  zenski  rod).  Glavor 
sir  goruci  Jutom  zmijom  krilaticom.  J.  Kavanin 
284b.  Iz  njedara  pustio  Jutu  zmiju  krilaticu. 
Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  43.  Kud'no  plove  zmije 
krilatice.  Nar.  pjes.  kras.  1,115.  Udarila  te  kri- 
latica! (Kletva).  Nar.  posl.  vuk.  326.  Udrila  te 
krilatica !  (Kunu  zone  decu.  U  Crnoj  Gori).  328. 
Zena  izbila  zmiju  krilaticu.  S.  Lubisa,  prip.  1-50. 

—  U  prenesenom  smislu,  o  junacima.  Drugi  lete 
sijevi  sokolovi  od  Karlovca  i  od  Seiia  grada, 
prid  nimam  su  zmije  krilatice,  dva  glavara,  dva 
Rvadanina.  And.  Kacid,  razg.  243''.  Drugi  bise 
Pavic  dom  Nikola,  silni  junak,  zmija  krilatica. 
281b. 

e.  ncka  riba.  Div)e  su  pak  (ribe) :  .  .  .  kri- 
latica (na  Lastovu  tako  zvana  jer  ima  krila).  L. 
Zoro,  rib.  ark.  10,  389. 

2.  KRILATICA,  m.  nadimak  junaku  Refi  kri- 
latome. —  U  narodnijem  pjesmama  7iasega  vre- 
mena,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,der  geflii- 
gelte'  ,alatus'  ,beiname  des  helden  Re}a'.  Reja 
krilatica).  A  fiausa  Reju  Krilaticu.  Nar.  pjes. 
vuk.   2,  471.     Al'  eto   ti  Reje  Krilatice.    2,  518. 

KRILATNIK,  m.  vidi  2.  Krilatica.  —  U  na- 
rodnoj  pjcsmi  nasega  vremena.  Sjedo  Janko,  te 
ti  kiiigu  pise,  a  na  ruke  Re]i  Krilatniku.  Hrv. 
nar.  pjes.  2,  259. 

KRILATOVk!;,  m.  vidi  2.  Krilatica.  —  U  na- 
rodnoj  pjcsmi  nasega  vremena.  Na  Pazaru  gradu 
bijelome,  onde  bjese  Reja  Krilatovid.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  54. 

KRILAVA,  /.  itne  kravi.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  24.  u  Bosni.  D.  Hire.  —  vidi  krilast,  b. 


KRILCE  5 

KfiiLCE,  n.  vidi  krioce. 

KRILE,  m.  hijp.  Kristofor,  Krislo.  —  Akc.  se 
mijena  ic  voc.  Krile.  —  V  Dubrovniku  (od  xvi 
vijeka;  u  nase  vrijeme  samo  kao  prezime.  P.  Bud- 
mani)  i  u  Boei  kotorskoj  (s  drugijem  akcentom: 
Krile),  a  izmedii  rjecnika  u  Vukovu:  (s  akcentom 
l)oke(skijem)  Krile,  hyp.  v.  Krsta.  Vekar  za  tijem 
Krile  u  sofri  sjediSe.  A.  Sasin  102.  PeraJkom 
kapetanu  vrlom  Krilu  Vickovicu.  Nar.  pjes.  hog. 
163.  , Krile'  (koje  sam  slusao  u  Perastu  de  se 
govori  od  ,Kr.sta'\  Vuk,  poslov.  xxxii.  IR.  Krile 
brat  Katin.  V.  Vrcevic,  niz.  '241.  —  U  Dubrov- 
niku se  mijena  kao  zcnsko  ime :  ijcn.  Krili"',  dat. 
Krili,  voc.  Krile  itd. 

KRILES,  m.  ime  jarcu.  F.  Kurelao,  doiu.  ziv. 
30.  —  vidi  krilast,  b. 

1.  KRILESA,  /.  ime  kraoi.  Kriiak,  Rakovac. 
D.  Hire.  —  vidi  krilast,  b. 

2.  KRILE§A,  m.  vidi  kriles.  F.  Kurelac,  doin. 
ziv.  38. 

KRILICA,  /.  ime  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
38.  —  vidi  krilast,  b. 

KRILIC,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka.  Mi- 
hovil  Krili6.  Mon.  croat.  202.  (1.512).  Krili6. 
Sehem.  bosn.  1864.  vii.  ix.  xxvii.  Schem.  diac. 
1877.  68. 

KRILINA,  /.  augin.  krilo.  —  U  Belinii  rj,-c- 
niku:  ,alacoia,  ala  grande'  ,ala  magna'  57'',  i  a 
Stulicevu:  ,ala  magna'. 

KRILITI,  krilim,  impf.  rastvorati,  siriti  krila ; 
pokrivati  krilima.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki 
je  u  impf.  krijah,  ii  aor.  2  i  3  sing,  krili,  u  part, 
praet.  pass,  krijen;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  kod  2,  b, 
b)  hb)). 

1.  neprelazno. 

a.  u  pravom  smislu :  nriti  krila,  ali  je  a 
primjerima  samo  u  prenesenom  smislu,  kao  siriti 
se.  Od  visoke  Alpe  i  od  Apenina  dokle  krile 
Kalpe  kamena  planina  (ako  ovaj  primjer  ne  pri- 
pada  pod  2,  b,  b)  bb)).  D.  Barakovic,  vil.  88. 
,Vide,  kako  ga  ovce  po  ovoj  liivi  lijepo  krile'. 
, Krile  Miline  ovce  lijepo  vavije  po  po|u,  ali  moe 
ui  tvoe  ne  krile,  koji  i(h)  uemarno'.  J.  Bogda- 
iiovic. 

b.  letjeti  Hi  lebdjeti.  —  Samo  n  Vtiltigijinu 
rjecniku:  ,alare,  aleggiare'  ,tlattern'. 

2.  prelazno. 
a.  aktivno. 

a)  rastvorati,  pruzati  (u  jedinom  pri- 
mjeru  ruke  za  grfene).  Ruke  krile,  u  6eln  so 
|ube.    jSTar.  pjes.  horm.  2,  274. 

f>)  pokrivati  krilima  Hi  kao  krilima. 
ua)  pokrivati  kao  krilima  Hi  krilom, 
ali  u  pravom  smislu.  Pucam  ter  zavidim,  smrtca 
mi  omili,  sukiiom,  kada  vidim,  svojom  da  te  krili. 
H.  Lucie  192.  Na  iiikom  skrovita  kapa  glavu 
krili.  D.  Barakovic,  vil.  73.  Satori  od  svile  ste- 
rihu  svaki  dan;  pogani  sve  krile;  z  grada  se  ne 
smi  van.    75. 

bh)  u  prenesenom  smislu,  stititi,  bra- 
niti  (kao  kvoika  pilice).  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikajinu  (kriliti,  Stititi,  braniti  ,prot6go,  defeudo, 
tuoor,  patrocinor,  tutor,  complector,  tego,  pro- 
pugno'),  u  Belinu  (,protegere,  tener  protezione' 
, patrocinor'  592b),  ;(  Bjelostjencevti  (krilim,  sci- 
tim,  branim  ,protego,  defendo,  tueor,  tutor,  pa- 
trocinor, complecto,  tego,  propugno'),  u  Voltigi- 
jinii  (,prot6ggere  sotto  ali'  ,niit  den  fliigeln  de- 
cken'),  u  Stulicevu  (,protegere,  defendere,  tueri, 
patrocinari,  favere,  contegere').  Tko  je  pun  zloba, 
negujeS   i   gojis  i  krilis  do   groba.    M.  Vetranio 


1  2.  KRILO,  1,  a,  a)  na). 

1,  111.  Ke  vladaju  svit  i  krile.  D.  Barakovi6, 
jar.  36.  Rod  ruzara  ki  mirise,  za6  ga  diva  kri- 
lom krili.  drag.  355.  —  Objekat  se  ima  u  misli. 
Stvorenje  sve  moje  gdi  vladam  i  krilim.  M.  Va- 
tranic  1,  356. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  rastvorati,  siriti  krila. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,stender  le  ali' 
.alas  expandere'  57'>),  u  Bjelostjencevu  (krilim  so. 
krila  raztiram,  sterem  krila  ,alas  expando,  ox- 
plico,  extollo,  elevo'),  u  Stulicevu  (,alas  expan- 
dere'). 

a)  u  pravom  smislu.  Na  mrkijenti  pak 
se  (galebak)  krili.  M.  Vetranid  1,  15.  Gdi  kad 
bude  (feniie)  izgorjeti,  Ijepsa  ozive  vele  opeta, 
ter  se  krili  tere  leti  u  obicajne  kraje  oj  svijeta. 
Gr.  Palniotic  3,  '203*.  Krjeposti  su  ii  djevu  ko 
ono  krilati  kerubini  .  .  .  neki  se  nad  liim  krile 
ter  stit  stvaraju  i  sjenicu.  A.  Kalic  430.  Aj 
bora  ti,  ptico  lastavico,  6a  se  krilis  oko  dvora 
mogaV  Nar.  pjes.  istr.  1,  32.  —  Metaforiiki. 
(Bog)  koji  se  zgar  krili  svrh  svakoga  ploda.  M. 
Vetranic  1,  379.  Krili  se  vrhu  iias  .  .  .  Bozja 
vlas.    2,  296. 

b)  u  prenesenom  smislu,  o  ie^adetu  (vidi 

2,  a,  a)).  Naj  Use  gdi  krili  ona  se  sva  k  meiii. 
&.  Meu5eti6  280. 

c)  u  prenesenom  smislu,  siriti  se.  Gdi 
se  zemfe  krile.  L  T.  Mrnavi6,  osm.  142.  Z  Bogom, 
dvori  bill,  gdi  rodna  siroko  oholost  se  krili!  A. 
Kanizlic,  roz.  49.  Ocajase  Turci  glee  hajduke 
gdje  se  gradom  krile.    Osvetn.  4,  54. 

KRILKA,  /.  lestve.  —  U  jednoga  pisca  xvii 
vijeka.  Nu  Zadrani,  ki  gledahu  s  mira  u  boj, 
sto  ce  biti,  upazise  gdje  iskahu  krilke  otajno  na- 
sloniti.  P.  Kanavelic,  iv.  '240.  Ti  si  krilka,  na 
vrh  koje  Izraelu  se  Bog  da  upazit.    490. 

KRILNOST, /.  u  Stulicevu  rjecniku:  ,sinuosita' 
,3inus,  flexus'.  —  nepoazdano  (vidi  kod  1.  krilan). 

1.  KRILO,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  krilast  na- 
zimac  ,poro6llu3  alarum  uotam  gerens'.  —  Uprav 
je  ipokoristik.  —  Akc.  se  mijena  u  voc.  krilo. 

2.  KRILO,  n.  ala,  pravo  je  znaiene :  dio  tijela 
Hi  ud  kojijem  neke  zivotine  lete,  iz  ovoga  se  ka- 
snije  razvilo  i  drugo  (vidi  kod  2).  —  Rijec  je 
praslavenska,  i  oblik  joj  je  bio  isprva  skridlo, 
isporedi  stslov.  krilo,  rus.  Kphno  (po  puckoj  eti- 
mologiji,  od  glagola  Kpurb,  kriti),  ces.  ki-idlo, 
pol.  skrzydto.  ako  se  s  uzdrzalo  samo  u  jiofskom 
ah  se  potvrduje  litavskijem  skrcti,  skrieti,  skrai- 
dyti,  na  okolo  (u  krugu)  letjeti  Hi  brzo  se  micati, 
skrelas,  peruska,  i  letskijem  skret,  letjeti.  —  Ko- 
rijen  je  skri  a  nastavak  dlo.  —  Nejasan  je  oblik 
krelo  (vidi)  u  cakavaca,  pa  od  toga  oblika  i 
krejut  (vidi);  sto  u  dva  pisca  ima  krijelo  (A. 
Komulovi6  29.  B.  Kasic,  nasi.  207),  to  va^a  da 
je  samo  nihova  pogreska. 

1.  ala,  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Mika^inu  (krilo,  leto  ,ala'),  a 
Belinu  (,ala  overo  ascella,  membro  col  quale  vo- 
lano  gli  ucoelli'  ,ala'  57*),  u  Bjelostjencevu  (v. 
krejut,  pi.  krila  ,alae,  vela',  v.  krejut),  u  Jam- 
bresicevu  (krilo,  krejut  ,ala'),  u  Voltigijinu  (,ala' 
,fliigel'),  u  Stulicevu  (,ala'),  u  Vukovu  (,der  flUgel' 
,ala'),  u  Daniiicevu  (,ala'). 

a.  u  pravome  (gdjegdje  u  metaforickome, 
osobito  u  alegoriji)  smislu. 

u)  u  zivotina  koje  uprav  imaju  krila 
(ima  mnogo  primjera  za  ptice,  malo  za  ostale  zi- 
votine, za  neke  nema  nijednoga,  kao  za  (i^ca  iliti 
sismisa,  ali  vidi  kod  b)  i  c)).  n.  p.: 

aa)  u  ptica  (naj  cesce).  O  svijetla 
bozioe,  eto  i  ja  na  tvu  5as  naj  prvi  sad  ptii-o 
pustavam  veceras,  da,  ko  one  stem  krila  sad  slo- 


2.  KRTLO,  1,  a,  a)  nn). 


542 


2.  KRITiO,  1,  a,  c)  re). 


ImhIilk  sviui  pml  nobi,  i  sloboda  prostrn  iiiila  soj 
|)ubnivo  g\as  po  tobi.  I.  Guuduli6  175.  Sto  11 
ujlodali  brza  krila,  ffdjo  put  neba  plioo  storuy 
2+1.  AH  onudjo  od  Dtiiiava  jazeA  .slotjo  siva 
ptica,  ^dje  slavnoga  Vladislava  siinuem  sjahu 
vedra  lica,  velefi  mu:  .Zapovijoda",  kud  cu  obrabit 
brzijom  krili  .  .  .'  418.  Dads  mu  krilo  od  tice 
iiike  .  .  .  And.  Ka6i6,  raz^r.  202.  IduAi  putem 
yidi  jednu  tiiicu  saroiiu  do  krilima  lepoco.  Nar. 
prip.  vuk.  136.  Kao  tioa  letsii  krilima.  Vuk, 
liar,  p.jos.  1,  184.  —  Sokola  kojja  nose  krila  hola. 
V.  DoSen  IS'i.  Ido  ."Joko,  vodi  sokolicu  (zet  i  nc- 
ojesta)  .  .  .  zlatua  su  joj  krila.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,46.  Vitko  je  krilo  slo'mio  ("so/co;.  1,  2i3.  Soke 
leti  visoko,  krila  nosi  siroko.  1,  412.  (Snko) 
kril'ma  leti,  kjunom  progovara.  1,  413.  Knigu 
mu  (sukulu)  moco  pod  do.sno  krilo.  1,  477.  Nad 
Markom  jo  (solco)  krila  raskrilio,  pa  jo  Marku 
ladak  nacinio.  2,  327.  Bas  da  imas  sokolova 
krila,  no  bi  porjo  pronijolo  mosa.  2,  597.  —  Tor 
torn  stranom  razstri  krila  (bijeii  orao,  u  grbu). 
J.  Kavaiiin  288''.  Orao  pram  zrakama  sunfanira 
razvijo  krila.  F.  Lastrid,  svet.  110''.  Vrano  co 
ti  o6i  piti,  a  orlovi  kril'ma  biti.  Nar.  pje.s.  vuk. 
1,  283.  Vila  orlu  krila  salomila.  1,  489.  Na 
kopju  jo  sura  tica  orle,  siri  krila,  iVIarku  cini 
lada.  2,  328.  Snaga  klonu  bez  uzdai'ia  mila,  kano 
oro  kad  opaiiu  krila.  Oavetn.  4,  60.  —  Sroto 
vrana  bez  dosnoga  krila.  Nar.  pjes.  vuk,  2,  50. 
Ali  lote  dva  vrana  gavrana,  krvava  im  krila  do 
ramena.  2,  306.  —  U  jezeru  utvu  ugledase,  oba 
su  ju  (joj)  pozladeua  krila.  2,  48.  —  Tako  i  jato 
bijelo  u  vodi  od  snjeZauijeh  kufa  plove,  .  .  . 
sklapa  krila,  glavu  skriva.  I.  Gunduli6  409.  Daj 
mi,  Bo2e,  o6i  sokolove  i  bijela  krila  labudova. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  8.  —  Na  glavi  joj  pauni,  kri- 
lima joj  lad  cine.  1,  129.  —  O  kokote,  moj  ko- 
kote!  kad  u  zoru  pjevat  nacues,  no  udaraj  kril'ma 
sebo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  194.  Onen  su  mu  Turci 
pocinuli   doklom   p'jevoi  u  krila   udri§e.     4,  112. 

—  Netko  vide,  bioli  golubovi  gdje  na  krilih 
k  nobu  doprijeso.  Osvetn.  4,  47.  —  Skladno  sa- 
kupi  krila  (seva).  M.  Katan6ic  74.  —  Trepavicp 
krila  lastavice.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  257. 

bb)  u  bubica,  kukaca.  Ta  (pcela)  na 
vitar  i  podize  krilo.  J.  S.  Relkovic  198.  —  Go- 
spodu  Bogu  za  svasta  treba  govap  dati  makar  i 
mravijo  krilo  ofiepio.  Protokol  pis.  pr.  M.  Ne- 
nadovica  56. 

cc)  u  riba  (ne  bi  bila  prava  krila,  ali 
su  im  slicna,  te  se  mogii  ovdje  uvratati,  a  i  s  toga 
sto  bas  ovakijem  krilima  neke  ribe  mogu  Ictjeti). 
Da  uvati  ribu  zlatnokrilu,  krilo  da  da  gospodi 
krajici,  nek  izodo  ono  desn"  krilo.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  52.  Ufatise  ribu  od  ses  krilah.  2,  62. 
Krilo,  plitva  u  ribe.  Zagorje.    D.  Hire. 

b)  u  zivotina  kojijeh  Hi  posve  nema,  Hi 
ih  ima  ali  bee  krila.  —  kod  aa)  i  dd)  misli  se 
jamacno  na  perasta  krila  kao  u  ptica,  kod  bb) 
i  cc)  na  kozana  kao  u  sismi§a. 

a,a)  u  zivotina  o  kojima  pripovije- 
daju  proroci  u  svojijem  utvarama  u  svetom  pismu. 

—  smisao  je  alegorieki.  A  obrazi  nih  i  krila 
liih  (iovjeka,  lava,  vola,  orla)  prostrta  bihu  zgora: 
dva  krila  svakoga  liih  se  doticahu,  a  dva  pokri- 
vahu  telosa  nih.  N.  Rariina  nd'A.  ezecli.  1,  11. 
I  lica  im  (zivotinama)  i  krila  bijahu  razdijejena 
ozgo ;  u  svake  se  dva  krila  sastavjahu  jodno 
s  drugim,  a  dva  pokrivahu  im  tijelo.  f).  Danifiic, 
jezek.  1,  11.  Veli  (prorok  Danijel,  gl.  7):  .Gledah 
dokle  joj  (ziuini)  biSo  ogujona  krila  ne'.  M. 
Divkov'ic,  bos.  SlOl^. 

bb)  o  zinaju,  aleyoricki,  ali  nas  narod 
vafa   da  joi  tnisli  da  ima  zmajeva.     Tim  zmaj 


(alegorieki:  gonori  se  o  tridesctogodinnem  ralii, 
dakle  zmaj  maze  biti  Gustao  Adolf  Hi  Suedska) 
zaman  od  sjovera  pro6  cosarskom  orlu  prsi : 
vojska  tva  mu  skube  pera  i  ognona  krila  krsi. 
I.  Gundulii  281.  Vojsava  imado  san  ovi,  da  jo 
porodila  jodnoga  zmaja  koga  glava  u  carevu 
zomlu  dopiraso  .  .  .  rop  udaraSe  u  more,  a  krilmi 
svu  Arbaniju  pokrivaso.  And.  Kafiid,  razg.  90. 
Ziuaj  prolo6o  s  mora  na  Dunavo  i  pod  krilom 
pronoae  djevojku;  .  .  .  al'je  zinaju  zeda  dodijala, 
ispod  krila  ispuati  djevojku.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  163.  Srdit  Perun  preko  neba  mahnu  na  zma- 
jovu  krilu  plamenomn.    Osvotn.  1,  40. 

cc)  0  zmiji,  isporedi  krilatica.  Ba6i 
zmija  krila  i  okrijo.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  62. 

d<l)  0  konu.  —  U  narodiioj  i>jesmi. 
Cula  josam,  al'  nisam  vidola  da  ti  imas  kona 
Jabufcila,  Jabuoila,  kona  krilatoga;  ja  ne  videh 
tvomo  konu  krila,  te  ne  mogu  mlada  vjorovati. 
Nar.  pjos.  vuk.  2,  108.  .Tabuoilo  krila  popustio, 
popustio  krila  do  kopita.    2,  109. 

e)  u  ie^adeta  Hi  u  onoga  sto  se  misli 
kao  cejade  (n.  p.  u  andela,  vraga,  vile  itd.).  kod 
bb)  misli  se  na  krila  kao  u  )ijka  Hi  zmaja,  drugdje 
se  misli  na  pticja  krila  (isporedi  b)).  kod  nekijeh 
je  znacene  alegoricno,  te  je  postalo  po  maiti  pi- 
saca  i  slikara,  ali  veliki  dio  naroda  kod  aa) — 
cc)  i  mozebiti  kod  ee)  misli  na  prava  krila. 

aa)  ii  dndeld.  Bozo  ...  ize  prbveje 
andelskije  cini  sbstavi .  .  .  sb  strahomb  lica  svoja 
oghonnimi  krili  zakrivajuste.  Mon.  sorb.  133. 
(1348).  Seraiini  prid  zgledanjem  tvojira  kupo 
krila  svoja.  M.  Jerkovic  58.  Tko  ima  krila  od 
andela?  I.  V.  Bunic,  mand.  14.  I  premda  se 
svaki  (andeo)  oblaci  zlatnim  ruhom,  krilmi  bijeii. 
J.  Kavanin  499b.  Audel  pise,  Gospod  gledi  u 
audelska  dosna  krila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  145. 
Dok  car  Stefan  na  uogu  stajase,  stajase  mu  sveti 
Arandeo,  stajase  mu  na  desnom  rameuu,  milujo 
ga  krilom  po  obrazu ;  kad  car  Stepan  sede  za 
trpezu,  rasrdi  se  sveti  Arandeo,  udri  cara  krilom 
po  obrazu.    2,  94. 

bb)  u  vragova.  U  njekijeh  su  praSca 
rila,  a  tko  gubice  ima  i  krila  od  Jijaka  i  od  zaba. 
I.  Gundulic  473.  Sr.si  glava  najezena,  trepte 
zmajska  krila  o  ploou.  474.  —  /  ovaj  primjer 
va^a  da  pripada  amo  bo^e  nego  pod  cc):  Pa  je 
svoja  rastvorio  krila  (car  Duklijan).  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  83. 

cc)  u  Vila,  vilenaka  itd.  Kra)  je  bijelu 
uliitio  vilu  tor  joj  snima  krila  i  okrija.  Nar.  pjos. 
bog.  232.  No  naj  mlada  polecela  vila,  polecela 
na  bijela  krila.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  49.  Moli  mu 
se  bjela  vila:  ,Donesi  mi  moja  krila,  moja  krila 
i  okrijo'.  Nar.  jijes.  petr.  1,  14.  (Vile)  obukose 
krila  pozlacona.  1,  75.  Pak  jo  vila  otvorila  krila. 
1,  114.  Kad  je  bilo  na  po  puta,  bogmo  devojka 
odvojila  bjose,  jor  pusti  nekaka  mala  krila  ispod 
pazuha.  Nar.  prip.  vuk.  131.  Siju  skrajciv  vila 
rijec  crnu,  savi  krila,  u  Vu6ijak  prhnu.  Osvetn. 
4,  64.  —  Bas-celik  skooi  kao  muiia,  pa  rasiri 
krila.  Nar.  pi'ip.  vuk.-  196.  Evo  ti  od  nekud 
dole6e  na  krilima  preda  n  oni  covjek.    21'J. 

«l<l)  0  bogovima  mitologickijem,  i  n 
alegorijama  uopce.  Cudo  je  jo.s  ve6e  glodati, 
gdi  Lubav  krili  uztrepedo  na  nejo  prsi  stav.  H. 
Lucie  208.  Za  moci  tvqjih  ruk,  za  lipost  tvojili 
kril,  ^ubavi,  i  za  luk  i  za  tvoj  zlatan  stril,  do- 
pusti,  da  samo  lie  dik  se  nagledam.  209.  Prostri 
tva  krila  zlatna  i  mila,  slatkoga  pun  mira,  boze 
od  pira.  I.  Gundulic  59.  Oholost  spustivsi  krila 
i  glavu  prignuvgi  (na  slid).  A.  Kanizlid,  kam.  263. 

cc)  u  jimaka  (Me{e  od  I'azara,  li. 
Bosnanina,  li.  krilatoga).  —  U  narodnijem  pjes- 


2.  KRILO,  1,  a,  c)  ee).  5 

mama.  Nijo  sala  jorlaii  krilat  jiiiiak!  nijo  sala 
krila  i  okri|Q!  Nar.  pjos.  vuk.  2,  22'J.  Ja  sain 
cula,  de  prioaju  )udi,  da  je  l{o)a  Pazarsko  ko- 
pile,  Jedupkiiia  liega  odojila,  s  tog:a  ima  krila  i 
okrife.     2,  239.     Ka'    da    udri   Ro|a   p. id   krilirna. 

0,  371. 

b.  nesto  naiineno,  zgracteno,  nknvano  (n 
pjesmama  okovano)  tako  da  je  sliino  pravome 
ptiejem  krilu,  i  upotrchlava  se  kao  nakit. 

a)  nasi  se  za  kalpakom  Hi  za  kacigom 
(vidi  kod  kalpak).  JeJan  kalpak,  dovot  colenaka, 
i  desoto  knlo  dkovano,  a  iz  noga  do  tri  pora 
zlatna,  sto  kucaJLi  Gruja  po  pleiHma,  va|a  krilo 
liijadu  dukata.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  6.  Jedan  kalpak, 
devet  celeiiaka,  i  deseta  fakja  okovana,  ...  a  po- 
ki-aj  lie  krilo  okovano  sto  junaka  braiii  od  vre- 
mena,  od  vromona  i  od  vjetra  Juta.  3,  'JG.  —  U 
ovijem  primjerima  moze  znaciti  i  pravo  pticje 
krilo  sto  sioji  kao  perjanicn :  Zamosci  su  ono 
vrli,  kim  vi-h  glave  leto  krila.  I.  Gundulic  4Hd. 
Uace  uami  praha  i  olova  i  za  kalpak  krila  so- 
kolova.  And.  Kacic,  razg.  197-i.  Za  kalpakom 
noja  ptica  krilo.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  98.  Na  glavi 
mu  kapa  vucetina,  i  za  kapom  krilo  od  labuda. 
3,  31.  Oko  glave  pera  i  celenke,  devet  pera, 
dvan'est  celenaka,  a  trin'esto  noja  tice  krilo,  pa 
se  krilo  na  cekrk  okrece,  te  kaziije  koji  vjetar 
pu5e.    .3,  1.56. 

If)  nekakav  nakit  zenski.  Uosli  su  ti 
premlogi  darovi:  .  .  .  od  zaova  zlaUio  narukvico, 
a    od    dragog    krilo    od    biiera.     Nar.    pje.s.    vuk. 

1,  280. 

c.  u  prenesenom  smislu,  dio  ieija  Hi  ncito 
sto  je  iole  sliino  krilu,  n.  p. : 

a.)  na  krizu,  dva  koinada  sa  strana. 
Qledase  ga  (Jezusa  Djeoica  Marija)  vec  pribjena 
i  objesena  na  krizu  .  .  .  i  stojase,  ne  pod  krilim 
kriza,  er  vojnici  toliko  blizu  stat  joj  ne  dopusti- 
vahu,  neg  suproc  liemu  sto  mogase  blize.  S. 
Rosa  192li. 

b)  kraj  u  odijela,  osobito  kad  je  dugo 
(kao  sto  je  obiino  u  zenskijeh)  ono  Sto  se  dotice 
do  ze>n(e.  —  vidi  i  skut.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Bjelostjenievu  (krilo  vsake  oprave  ka  se  zemje 
dotice  iponniculamentum,  figmenta';  krilo  vsako- 
jacke  odece  nize  pojasa,  kakti  i  rubace  zenske 
prez  oplecka  ,semicinetium,  semiciuctorium'). 
Taknu  kraj  krila  svite  liegove.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  1,  12'J.  matth.  9,  20.  Kad  ju  popadoso 
ter  jase  voditi,  pri  noj  krilom  obraz  i  glavu 
pokriie  i  dite  na  rukah  li  krilom  zavise.  Oliva. 
42.  Majka  ga  (biser)  bere,  u  krilo  mece.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  231.  Prvi  rize  krilo  od  kosu|o. 
Nar.  pjes.  istr.  1,  59.  Zavrnula  mlada  belo 
krilo,  potekla  va  goru  gorovitu.  2,  158.  A  krilo 
joj  raskrojeno.  Jacke.  137.  Krila,  kittel,  weiber- 
rock  u  ugarskijeb  Hrvata.  Vijenao.  1878.  43. 
(>94.  Selena,  sto  nam  je,  znas  li,  vise  puta  do- 
nela  puno  krilo  badema  i  guria.  M.  P.  Sap- 
caniu  1,  164. 

c)  na  mrezi.  Pri  tijem  guoam  (vidi  2. 
guce)  vezana  su  dva  duga  komada  mreze  sirega 
oka  a  deb}6ga  konca  i  zovu  ih  krila  inreze,  jer 
se  bas  otvaraju  kako  dva  ticja  krila.  L.  Zore, 
rib.  ark.   10,  356. 

tl)  na  barjakii.  Zavrgo  se  krstasom  ba- 
rjakom,  krstas  ga  je  barjak  poklopio,  dva  junaka 
dva  mu  nose  krila.    Nar.  pjes.  juk.  242. 

e)  na  satorii.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovii:  (u  Crnoj  Gori)  od  cadora  ,vorhang  (statt 
der  thiire)'  ,velum'  s  primjerima  iz  narodnijeh 
pjesama:  Ocu  liemu  pod  cadora  doci,  od  cadora 
osjeci  mu  krilo.  —  A  kad  dode  satoru  na  viata, 
podize    mu   krilo  geferdanom.    —    I   povlece   ga 


3  2.  KRn-0,  1,  d,  c). 

V  grrki  staa  i  polozi  ga  v  krilo  saLura  svogii,. 
Pril.   jag.  ark.  9,  131. 

f)  na  sesiru,  obod,  leto.  Krilo,  oboil  oko 
.sesira.  u  Prigorju.    F.  Hefelo. 

(/)  kad  se  vratn,  (pa  i  prozor)  sastoje  iz 
dva  (Hi  vise)  dijela,  svaki  dio,  isporedi  nem.  fliigel. 
—  Tzmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (krilo  vratno 
,ala  januae').  Krila  vratna  grada  Gaze.  E.  Pavic, 
ogl.  201.  Izvadivsi  obadva  krila  iz  vratnica 
gradski.  202.  Krilo,  kanat  od  vrat.a,  prozora. 
^.  .Stojanovic. 

h)  dio  od  vojske  sto  stoji  sa  strane, 
isporedi  lat.  ala,  nem.  fliigel.  —  Izmedu,  rjecnika 
II  Voltigijinu  (,corno  d'  armata'  ,ttugol  von  dor 
armoo';,  i  u  Daniciceva:  ,manus  (militum)' s  yjci- 
mjerom:  Vojinstva  pris-bvbkup)ajetb  ki-ilo.  G(il- 
ferding)  b(osna)  27a.  Vojska  tako  razrodena,  da 
krilo  desuo  jest  se  raztezalo  tja  do  Elbe  vode. 
I.  Zanicio  23.  Bakide  bise  u  krilu  desnomu 
svoje  vojske.  And.  Kacic,  kor.  340.  Oni  koji 
bihu  u  krilu  livomu  potekose  za  Judom.  341. 
Krilo  livo  gubilo  je  poje.  A.  Tomikovic,  ziv. 
1.50.  Lijevo  krilo  turske  vojske.  S.  J^ubisa, 
prip.  85. 

i)  u  mjesta,  onaj  dio  sto  muje  na  kraju 
Hi  na  krajevima.  Moskovi  su  bili  prodrli  u  krilo 
onoga  krajestva.  A.  Tomikovic,  ziv.  315.  Kol' 
krajini  branit  krilo  ...  P.  Petrovic,  gor.  vijou. 
77.  Ovo  je  stari  Hercegnovi  .  .  .  dva  mu  krila 
klonu  na  bokove :  Topla,  igalo  oak  do  Suto- 
rine  .  .  .  i  Mejine.  S.  l^iubisa,  jjrip.  2.  —  Amo 
mogii  pripadati  i  ovi  primjeri:  Vze  ga  (Isnsa) 
djaval  i  povede  ga  na  krila  orikvena.  Korizm. 
13'>.  Postaviv§i  ga  vrhu  krila  templa.  S.  Rosa 
48a. 

A)  otoka  (a  rijeke).  Da  pripliva  jedno 
maleuo  krilo  od  rijeke.  A.  Tomikovic,  ziv.  209. 
(1.  II  metaforiikom  smislu,  kaze  se  krilo  Hi 
krila  kao  znak  Hi  znamene  brzine,  n.  p. : 

a)  u  ce(adeta  i  u  zivotine  koja  uprav 
nema  krila.  U  moje  je  dni  letila  na  krilijeh 
sama  ptica;  za  poletjet  sad  su  , krila'  oko  vrata 
u  mladica  (va^a  da  pisac  ovdje  satiricki  govori 
0  ondasnijem  velikijem  ogrticama,  jakama,  koli- 
jerima,  sto  su  zenske  nosile).  I.  Gunduli6  143. 
(Sokolica)  sokolova  pripe  krila,  sunu  se  u  tijek 
streloviti.  343.  Od  starine  vojvodo  i  bane,  vrzi 
na  se  krilo  sokolovo,  odi  s  vojskom  ua  poje  Ko- 
sovo (iHoglo  bi  se  i  shvatiti  da  je  znacene  kao 
kod  e,  b)  cc)  aaa)).  And.  Kacic,  razg.  73*'.  Ono 
bjese  junak  pod  krilima,  gleda'  sam  ga  de  skace 
s  momcima :  skoci  s  mjesta  cetrnaesL  nogab.  P. 
Petrovic,  gor.  vijen.  79.  U  strahu  su  plahovita 
krila  (va]a  da  znaci,  da  decade  od  straha  brzo 
bjezi  i  trci).  Osvetn.  2,  58.  —  (Skoci)  na  brzoga 
kona,  koji,  cijem  se  na  tijek  spravja,  vece  ua 
krilijeh  rek  bi  stoji  i  da  sada  poletjece.  I.  Gun- 
dulic 343.  Da  je  kome  stati  pogledati,  bi  rekao 
i  bi  se  zakleo  da  se  zeko  zemje  ne  dod'jeva, 
vec  9U  poda  li  krila  podmetnuta.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  242. 

b)  u  stvari  nezive,  tjelesne  (jizicne)  koja 
se  brzo  mice,  n.  p.  vjetra,  mune,  oblaka.  Jur  na 
krilijeh  od  vjetara  glas  po  svemu  svijetu  prsi. 
I.  Gundulic  287.  Vjetric  mili  s  mirnijem  krili 
uzme  iz  tiha  kad  prsati.  G.  Palmotic  2,  71.  Kad 
na  krilih  vjetra  uziti  vise  sunca  on  se  stavi.  .J. 
Kavanin  4211).  —  Kano  muha  nosec  strijelu  na 
lagahnu  krilu  . .  .  Osvetn.  1,  41.  —  Odkud  oblak 
krila  steoe?    V.  Dosen  261a. 

c)  u  vremenal  Vrijeme  'e  starac  sijeil, 
al'  hitar,  kril'ma  leti  jakno  vitar.  ,T.  Kavaiiiu 
43G:''.     Leti    brzo   strila,    kako    svatko   zu.adi>,   all 


2.  KRILO,  1,  d,  c).  fi 

vrirao  krila  jos  brzja  imado,  krila  Cudiii)  liitra. 
A.  Kauiili6,  ro/,.  li). 

fl)  u  smrti.  Knamo  dakle,  smrt  nomila 
kroz  rodite)  prvijeh  grlo  da  k  nam  prido,  tor  na 
krila  leti  i  kosi  veoma  vrlo.    J.  Kavauin  2r>li. 

e)  u  ieya  iimnvga,  duievnuga.  Ja  na 
krilijem  od  slobode  ptioa  izlijetam.  P.  Kanaveli6, 
diibrovn.  15. 

e.  metafuricki  kao  hod  d,  ali  se  ne  isliie 
hrzina,  nego  smjer  kojijem  se  neko  Hi  neUo  dize 
u  visinu  (u  pravom  Hi  metaforiikom  sinislu). 

a)  dieane  je  u  viainu  slipiifeno  u  pravom 
smislu.  tako  je  n.  p.  ovdje  o  ognu:  Ne  ko  ogan 
pod  pepolom,  neg  prost  kril'mi  gori  plane.  J. 
Kavauin  427".  —  amo  mogu  pripadati  i  ova  dva 
primjera  (drugi  je  po  prvome  naiinen)  o  ie(a- 
detii.  i  II  nima  je  metaforiiki  smisao,  ali  je  me- 
tafora  provedena  do  kraja,  kao  da  se  govori  o 
pravom  ledenu.  Covjek  koji  put  nebesa  iznenadi 
krila  dize,  trepti,  stini,  boji  se,  stresa,  da  no  pade 
jos  na  nize.  G.  Palmotii  1,  241.  Nizok  covjek, 
put  nebesa  kad  sam  smion  krila  di2e,  boji  se, 
stjene  (t.  j.  stine)  i  ustrosa,  da  ne  pade  jo§  na 
ni/.o.    J.  Kavaiiiu  4t)(ja. 

h)  metaforiiki. 

<ni)  0  ludskoj  dust.  Covik  duzan  je 
ne  samo  mlogim  dobrim  djeli  Bogu  sluXit,  .  .  . 
nego  jos  duzan  je  svesrdno  brinut  se  i  nastojat, 
kako  bi  kojim  svojim  zlim  djelom  svoga  stvori- 
te(a  ne  uvrijedio  i  ne  pogrdio.  ovo  su  dva  krila 
koja  mogu  lasno  dusu  fovicju  od  zemje  k  nebu 
podignut.    I.  Grli6i6  183. 

hb)  0  molitvi.  Da  ucini  dva  krila 
molitvi  svojoj,  to  jest  post  i  lemozinu.  M.  Div- 
kovi6,  nauk.  214l>. 

cc)  o  cejadetu  Hi  o  cemu  Ho  se  kao 
cejade  misli  (vidi  i  dd)).  ana)  krilima  se  zna- 
menuje  mac,  snaga  Hi  oholost  (kao  o  cefadetu 
kaze  se  o  pokrajini,  gradu  itd.).  Od  plahosti 
(Osman)  steru6  krila  vas  svijet  vede  pridobiva. 
I.  Gundulii  359.  —  po  ovome  se  kazc  da  home 
Hi  cemu  (gradu,  pokrajini  itd.)  padaju  krila,  Hi 
da  mu  se  lome,  krse  itd.,  kad  se  slabi  Hi  poni- 
zuje.  Krila  6e  tuj  pasti  i  misli  zle  tada  pak}enoj 
napasti.  N.  Na)eskovi6  1,  153.  Vila,  s  ke  pa- 
dose  meni  krila.  J.  Kavanin  160*.  Pasti  tkomu 
krila  ,(prov6rbialmente)  vale  :  perdersi  d'  animo, 
overo  cader  di  speranza'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  57*. 
Sad  s  Pasagom  padose  nam  krila.   Osvetn.  4,  45. 

—  I  ako  sam  jos  oro  sivi  pro6  istocnom  zmaju 
prsi,  nabuneno  jato  krivi,  komu  ognena  krila 
skr§i.  I.  Gundulid  495.  Jo!  Kaica,  moj  sokole 
sivi!  al'  ti  bdbi  krila  odlomise  i  obadva  oka  iz- 
vadise.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  488.  Te  pogubi  to- 
like  vojvodo  i  polomi  krila  od  krajine.  2,  500. 
Sad  krajini  oblomismo  krila  kad  prznoga  Tala 
pogubismo.  3,  271.    Dobro  mu  se  krila  salomise. 

4,  455.      SlomiSe    se    krila   Aleksincu.     Osvetn. 

5,  72.  —  Prignuti,  ali  objesiti  krila  ,metaforica- 
mente  dicesi  di  chi  abbassa  1'  ardlre'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  57^.  —  u  suprotnom  se  smislu  kaze  da 
home  krila  rastu,  kad  jiostaje  jaci  (u  ovom  pri- 
mjeru:  kad  cefade  mlado  uzrastc  do  potpune 
snage) :  Sest  junaka,  sivi  sokolova,  Grabovaca 
mladi  vitezova,  kad  li  nima  krila  narestose,  si- 
lenoga  cara   odbigose.    And.   Kacic,   razg.   208b. 

—  amo  bi  mogao  pripadati  i  ovaj  primjer:  Svog 
nedadu  okajte  babajka  i  krvju  mu  osvjetlajte 
krila.  Osvetn.  1,  7.  —  bOb)  u  poetickom  jeziku, 
0  pjesniku  kad  pocine  spijcvati  (metafora  uzeta 
od  ptice,  od  seve  koja  pjeva  leteci  u  visinu?). 
Tim,  druibo  ma  mila,  pustite  opdena  taj  vasa 
vi  dila,  a  stvorcu  sad  spijevat  otvor'te  sva  krila. 
D.  Eaiiina  145i>. 


4  2.  KRILO,  1,  f,  h)  an). 

(Ill)  0  iemu  umnome  .Ho  je  shoaieno 
kail  ('fjiidi'  s  krilima.  Past  joj  ce  ((ithaoi)  nizoko 
krila  (maze  si>  iiiialiti  i  o  prainjem  krilima).  H. 
Lucie  207.  Skiipivsi  krila  od  na§o  oholasti.  A. 
Gu6etid,  roz.  mar.  105.  Ah,  fiijem  si  se  zahva- 
lila,  tasta  jucka  oholasti!  sve  sto  vise  stores  krila, 
sve  de!5  paka  nize  pasti.  I.  Gundulid  284.  Zatim 
poda  nami  odviso  (Bog)  vjore  prave  sladka  krila. 
J.  Kavauin  14'>.  llolost  6eka  slave  krila.  V. 
Dogen  192".  Ar  kako  je  (lakomos)  svod  (iinila 
gnusua  djola,  himbu  mnogu,  tako  jom  su  pala 
krila.  N.  Mardi  67.  Vlast  i  sila  na  Mahmudu 
stekla  krila.    Osvetn.  4,   13. 

f.  u  prenesenom  smislu,  ali  ne  kao  kod  d  i 
e,  nego  se  istiie  pokrivane  kao  Ho  biva  kad  se 
(n.  p.  pticjej  krilo  rasiri  vrh  cega. 

a)  uopie,  o  iemu  tjelesnome  Hi  umnome, 
n.  p. : 

aa)  0  nehu,  oblaku.  Pod  uebeskira 
krilom  clovik  ni  od  mene  vedi  krvnik.  P.  Hek- 
torovid  (?)  160.  Kruti  vrsi  u  uebo  uprti,  a  nebo- 
sklon  razvalio  krila.  Osvetn.  2,  97.  —  Oblak  ne 
skrivaSe  neba  krilom  pritamnijeme.  D.  Zlataric 
48a. 

bb)  0  tminama,  mraku.  Tor  prosteru 
uodne  tmine  vrhu  plavi  crna  krila.  P.  Sorko- 
devid  578b.  l  mraku  so  mrklu  jur  dosadi,  pa 
on  skudi  svoja  mrka  krila.    Osvetn.  1,   74. 

f'c)  0  snu,  spavanu  (po  simboUcnoj 
mitologiji).  Truda  svih  pokoju,  rodjace  od 
smrti,  .  .  .  crna  postavi  tva  krila  na  mene.  D.  Ra- 
nina  77b. 

fid)  o  lazi.  Koje  (grille)  tamna  laz 
je  krila  pod  pogana  svoja  krila.    V.  Dosen  139b. 

b)  cesto  znaci  metafuricki  svezu  cejadeta 
(aopce,  Hi  vladaoca,  Boga,  drzave  itd.  pa  i  cega 
umna)  prema  drugome  cejadetu  (ce(adi,  drzavi, 
mjestu  itd.),  kad  prvo  brani  i  Hiti  drugo.  Hi  ga 
ima  u  svojoj  oblasti.  nije  lako  svagda  razlikovati 
u  primjerima  ova  dva  znacena,  jer  su  obicno 
zdruzena,  te  tad  se  pazi  samo  koje  se  jace  istice. 
naj  cesce  stoji  krilo  u  ace.  Hi  iiistr.  s  prijedlogom 
pod. 

aa)  tutela,  praesidium,  protectio, 
obrana,  zaHita,  okrife.  metafora  je  jamaino 
uzeta  od  kvocke  Hi  od  koje  mu  drago  ptice  koja 
krilima  pokriva  i  brani  mlade.  Mi,  gospodine 
vojevoda,  onoj  vladanbje  i  knoza  u  liemb  drb- 
zimo  podb  krilomb  i  obarovanbjemb  gospodbstva 
vi.  Spom.  sr.  1,  165.  (1422).  Velika  je  slava 
stati  pod  tvojim  krilom,  o  Marije.  Korizm.  28b. 
Naj  pri  pod  tve  krilo  clovika  primilis  (srico),  a 
pak  ga  nemilo  prem  sasma  ucvilis.  D.  Ranina 
131b.  On  uzdrXi  pod  svojim  krijelom  onijeh, 
kojih  posinovi.  A.  Komulovid  29.  Pod  dijem 
bi  krilom  i  zastidenjem  ustampali.  M.  Divkovid, 
bes.  XV.  Pod  sjeuom  od  tvojijeh  krijela.  B.  Kasid, 
nasi.  207.  Umrijeti  pod  krilom  i  u  milosti  svete 
crkve  katolicanske.  M.  Orbin  311.  Cijeme  pod 
vasega  g(ospostva)  krilo  na  svjetlos  od  svijeta 
izhodi  (Arijadna).  I.  Gundulid  2.  Ti  (Vladi- 
slave)  uzdrzi,  za  ne  pasti,  pod  tve  krilo  tko  se 
stavi.  315.  Svih  pod  krilo  crikve  katolicanske 
priim}ase  (s.  Petar).  F.  Glavinid,  cvit.  20b.  iz 
latinskijeh  pokrajina  pod  krilo  do  nase  (dubro- 
vacke)  utedi.  dr.  Palmotid  1,  89.  Ki  je  (grad) 
pod  krilom  od  visnega  i  komu  je  nebo  straza. 
1,  112.  Neka  pod  krilom  od  milosti  tvoje  svrsim 
dugovanje  od  ovoga  zivjenja  moga.  M.  Jerkovid 
84.  Pod  Bozjim  krilom  jesi.  I.  Ivanisevid  23. 
Pribivah  pod  tvojim  krilom  i  zasdidenjem.  P. 
Eadovdid,  nacin.  32.  A  ti  majko  mila  i  blaga, 
koj  pod  krilom  na§  grad  stoji,  moli  siua  tvoga 
draga,  smilit  nam  se  da  dostoji.  J.  Palmotid  291. 


2.  KEILO,  1,  f,  h)  aa). 


545 


2.  KRELO,  2,  h. 


Koje  si  ob|ubila  i  zagrlila  pod  krilo  tvoje.  V. 
Andrijasevic.,  put.  105.  Ki  su  se  utekli  pod  tvoje 
krilo,  pomosla  si  ill.  L.  Torzic  59.  TJ  svoj  ki 
uesreci  iz  latin.skijeli  pokrajina  vam  pod  krilo 
htje  utedi.  J.  Kavaiiin  192*.  Pod  svojim  krilom 
puke  sklada  i  stiti  ih.  320=i.  Pridose  pod  krilo 
republike  mletacke.  J.  Banovac,  pred.  v.  Ah, 
blago  ti  jo  onizim,  koji  se  nahode  pod  krilom  i 
zastitom  ove  velike  krajice!  pripov.  135.  Kad 
se  nijo  na§lo  na  svitu  da  jo  oni  u  napasti  dja- 
vaoskoj  bio  pridobiven,  koji  se  je  pod  krilo  di- 
vico  Marijo  utekao.  J.  Filipovic  1,  486a.  Biti 
pod  ne  krilom  materinskim  i  u  ne  zasticenju. 
F.  Iiastric,  test.  374b.  Padose  pod  krilo  s.  crkve. 
svet.  142'>.  Svakoga  (iovjeka)  pod  krilo  ona  (Ma- 
rija)  svoje  bere.  A.  J.  Knezovic  4.  Dopusti 
oblas  niraa  ko  sin  Bozi  i  stavi  jib  pod  sve  krilo. 
A.  J.  Grucetic  8.  Boze,  srjed  tvoga  nas  primi 
stana  i  pod  tvoje  stavi  krilo.  14.  Mnogi  ino- 
stranci  svoja  ruista  ostavise  i  pod  negovo  se 
krilo  utekole.  And.  Kacic,  razg.  21.  Biju  fbihuj 
pobigli  u  Carigrad  i  utokii  se  pod  krilo  cesa- 
rovo.  43.  Krajestvo  od  Cipra  zvaSe  se  jedan 
perivoj  oliti  gardln  od  svita,  ...  a  navlastito 
kada  uzivaSe  lipi  mir  pod  krilom  privedx-oga 
principa.  182.  Bos  sumiie  tecimo  pod  ne  (b.  d. 
Marije)  krilo.  L.  Radio  89.  —  Amo  pripada  i 
ovaj  primjer:  Primi  me  (Jezuse!)  pod  krila  srca 
tvoga.    I.  M.  Mattei  155. 

hh)  ditio,  potestas,  imperium.  nlast, 
(Mast.  Sto  vas  je  ostalo,  toj  6e  car  pobrati  i 
stavit  pod  krilo,  ter  ceto  tad  rijetl:  ,ZivJ6t  nam 
nijo  milo,  Xelimo  umrijeti'.  M.  Vetranic  1,  58. 
Svoj  zivot  traje  pod  krilom  Ijenosti.  2,  53.  Pod 
, krilom'  vec  tvojim  dubavi!)  trudnu  ni'  pokoja, 
a  krilu  u  ne  (vile)  svim  rados  je  svakoja.  S.  Bo- 
bajevic  219.  Silnom  caru  lasno  je  bilo  sve  pri- 
dobit  puke  ine,  i  podlozit  pod  sve  krilo  nebro- 
jene  krajevine.  I.  Grundulic.  449.  Dalmacije  sve 
slobo6u  sbi  ti,  i  stavi  pod  svo'e  krilo.  J.  Kavaiiin 
211''.  Kad  je  Dorde  Srbijotn  zavlado  .  .  .  i  svo- 
jijem  ki'ildm  zakrilio.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  151. 
lioji  mi  je  Jadar  posvojio  i  pod  svoje  krilo  pri- 
vatio.  4,  239.  Onda  su  Dubrovcani  potpali  pod 
krilo  turskoga  sultana.    Gr.  Zeli6  557. 

g.  kaze  se  u  prenesenom  Hi  metaforiikom 
smislu  0  ce]adetu  (i  o  ziootini)  kao  pohvala. 

u)  istiduci  pouzdanvst  i  korist,  kao  slo 
ih  ima  ptica  od  svojijeh  krila.  Tvoje  glave  ne 
odsioe  niko,  uego  Stijie  drago  dite  tvojo,  kojlno 
ti  desno  krilo  biSe.  And.  Kacic,  razg.  53^.  Krilo 
nase,  Milutine  kneze!  Pjev.  crn.  245''.  O  voj- 
vode,  moji  sokolovi !  vitezovi,  moja  desna  krila ! 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  493.  O  vojvode,  moja  desna 
krila !  krila  moja,  s  vama  cu  letiti.  2,  .50.3.  Desno 
krilo,  Mutape  Lazare !  4,  298.  Tu  dostize  i 
Hagi  Dervl§e,  sto  so  Loji  desno  krilo  pise.  Osvetn. 
6,  55.  —  0  konu.  .Jao  Saro,  moje  desno  krilo! 
Nar.   pjes.   vuk.  2,  217. 

b)  kao  obrana,  zastita,  vidi  f,  bj  aa). 
Desno  krilo  od  srpske  krajine! .  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  489.  Ali-paso,  od  krajine  krilo!  4,  213.  Da 
sam  baba  imo  i  aigu,  pa  su  ijili  svoj  krajini 
krila.    Nar.  pjes.  horm.  2,  3. 

2.  gremium,  kad  cejade  sjedi,  mjesto  ravno 
od  trhuha  do  ko^ena  na  koje  se  maze  sto  poloziti, 
a  u  visinu  shvaca  onoliko  prostora  koiiko  maze 
ce(ade  sto  sjedi  zagrliti  rukaina;  ima  i  drugo 
slicno,  ali  ne  jednako,  znaiene,  sinus,  nedra,  na- 
rucaj,  i.  j.  kad  se  sto  drzi  na  prsima  zayrlivii 
rukama,  pa  i  jirsi,  grudi.  nije  svagda  lako  raz- 
likovati  ova  dva  znacena,  tijem  vise  sto  se  za 
oba  nalaze  prijedlozi  na  i  u.  —  maze  biti  da  je 
ovo  znaiene  postalo  od  znacena:  halina,  odijelo 


od  pasa  pa  nize  (vidi  1,  c,  b)).  isporedi  skut,  i 
lat.  sinus,  nem.  schoss.  —  ovakovo  znacene  ima 
i  noBoslov.  krilo  i  mnzebiti  (u  kojem  dijalektu) 
ies.  kfldlo.  —  Izmedn  rjecnika  u  Vraniicevu 
(, gremium'),  u  Mikajinii  (krilo,  skut  ,gremium, 
sinus'),  li  Belinii  (seno,  e  grembo;  ,sinus'  667''), 
ti  Bjelostjencevu  (,sinus,  gremium'),  it  Jamhresi- 
ceoii  (krilo,  narucaj  , sinus,  gremium'),  ii  Vnlti- 
ijijinu  (, grembo'  , schoss'),  u  Stuliceeit  (,protectio, 
sinus,  cor'),  a  Vukovu  (,der  schoss'  , sinus'  s  pri- 
mjerima  iz  narodnijeh  pjesaina :  Drzi  dijote  u 
krilu.  Gospodar  gospodi  na  krilu  zaspao),  u  Da- 
niviceim  (,sinus'). 

a.  gremium,  u    pravom  (gdjegdje    a  meta- 
forickom)  smislu. 

n)  uopce.  Cemu  je  sve  blago  od  svijeta 
uzivat  i  kamenjo  drago  na  krilu  razbirat,  pokli 
smrt  sve  tlaci?  M.  Vetranid  1,  39.  Nemu  (jii- 
nakii)  na  krilo  |ubko  ga  (cvitje)  sipase  (vila). 
D.  Eanina  19h.  Oral  velik  mimo  lete  i  jajce 
ispusti  na  krilo  Filipovo.  Aloks.  jag.  star.  .3,  225. 
Ona  sedi  pred  svoji  dvorovi .  .  .  golu  sab}u  preko 
krila  di-zi.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  159.  Pisnu  dete 
kao  zmija  }uta,  pade  caru  preko  svil'na  krila. 
2,  163.  Ona  ide  caru  cestitome,  pade  cai'u  preko 
svil'na  krila,  pa  ga  Jubi  po  nodri  svileni.  2,  166. 
Papuc'  skide,  sede  kod  kadije,  .  .  .  vec  buzdovan 
mece  preko  krila.  2,  359.  Sede  caru  do  desna 
kolena,  britkii  sab|u  na  krilo  namice.  2,  431. 
Nade  Todor  Sarac-Mahmut-agu  i  kod  nega  sta- 
rac-Merdan-agu,  drze  duge  preko  krila  dijke, 
drze  dobre  koi'ie  za  dizgene.  3,  159.  Uz  krilo 
mu  sluga  Vidosave.  Nar.  pjes.  petr.  2,  290.  — 
Aino  pripadajii  i  ovi  primjeri,  premdaje  smi.'iao 
po  nesto  metaforieki:  Skrivajto  almustvo  v  krili 
ubozih.  Korizm.  33*.  Majci  ju  (djevicu)  ugrabi 
i  ocu  iz  krila.  N.  Najeskovic  1,  345.  Zaplije- 
niSe  (crnci)  oda  svudi  tuznijem  majkam  kceri  iz 
krila.    P.  Sorkocevid  575*. 

ft)  i  ce(ade  maze  stajati  (sidjeti,  lezati) 
na  iijem  krilu,  obicno  je  znak  (uhavi  onoga  koji 
ga  prima  na  krilo  i  hrani  na  krilu.  Sam  po 
sebi  u  svo'em  krilu  ognenitu  zmiju  prija  f^«- 
bovnik).  J.  Kavaiiin  38'i.  Svoje  mrtve  sve  spo- 
meni,  svoje  mrtve  roditeje  koji  su  vas  porodili, 
preko  krila  polozili.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  145.  Kud 
god  ide,  za  ruku  me  vodi;  kud  god  sjedne,  na 
krilo  mo  metne.  1,  565.  Pa  Kaicu  uzima  na 
krilo,  pa  Kaicu  i  grli  i  |ubi.  '2,  487.  —  Poteco 
(l-Aibav)  k  materi  na  krilo.  D.  Raiiina  7''.  — 
Zuas  ti,  duso,  kad  si  moja  bila,  na  krilu  mi 
tursku  kavu  pila?  Nar.  pjes.  istr.  2,  139.  — 
(Vila)  kojoj  bih  trudahan  u  pustoj  dubravi  srjed 
krila  sladak  san  zaspao  na  travi.  M.  Drzic  40. 
Zaspao  na  krilu  Dalile.  And.  Kacic,  kor.  1.39. 
Spava  neopazno  Sansun  u  krilu  Dalile.  I.  .J.  P. 
Lucie,  razg.  131.  —  Draga  u  krilu  mrit  viditi  i 
ne  moo  rau  dat  pomodi.  M.  Drzid  112.  Izdahnu 
u  krilu  bludnico.  J.  Banovac,  pred.  107.  Umrije 
na  krilu  zarucnioe  svoje.  F.  Lastric,  svet.  21''.  — 
I  zdignuto  (telo)  placnoj  majki  poda  ga  u  krilo. 
F.  Glavinid,  cvit.  86''.  Ter  ga  (Lovrlnca)  stavo 
Kiriki  na  krilo.  P.  Hektorovic  (?)  169.  Meno 
moja  nece  kukat  majka  na  svojemu  ostarilu  krilu. 
Osvetn.  2,  70.  Skinifce  ga  i  dajte  meni  u  krilo. 
F.  Lastrid,  test.  119''.  Marija  Isusa  sebi  u  krilo 
stav|ena  zali  i  place.  1205^.  —  Gospa  drzase  Isusa 
u  krilu.  M.  Divkovid,  zlam.  66*.  A  Kirika  dr- 
zedi  ga  (Lovrinca)  na  krilu  govori  ...  P.  Hek- 
torovic (?)  169.  Eijec  mre  joj  usrjed  usti,  vided 
mrtva  sinka  u  krilu.    I.  V.  Bunid,  mand.  33. 

b.  sinus,  u  pravom  (ii  naj  zadAeiii  jiri- 
mjerii  u  metaforickom)  smislu.  znaiene  se  poznajr 
po  smislu,  Hi  po  tome  .sto  odgovara  n  jirijenadimd 

35 


2.  KRILO,  2,  b. 


fi4fi 


2.  KRILO,  2,  K,  (?;  aa). 


latinskome  sinus.  Zntimenije  imati>  (zena)  ua 
pl63tu  i  na  Urylu.  Sorbisce  lesekorner  §af.  129. 
I  u  krilu  svom  uzdviguet  nih  gospodin  Bog  naS. 
Bornardin  5.  N.  Hai^ina  17''.  i-iai.  tO,  11.  llzela 
jo  sina  moga  .  .  .  spo6i  i  postavila  ga  jo  u  krilo 
svoje;  a  svoga  sina  koji  umrijo  postavila  ga  je 
u  krilo  moje.  N.  Raiiina  70l>.  .Biog.  3,  20.  Slatko 
jo  djecii  svu,  i  slatko  i  miln  |ubovcu  gizdavu 
primiti  u  krilo.  I.  Gundulic  \i.  Slatko  ufanje, 
jubko  ti  me,  jaoh,  i  mile  od  sviid  blazniS  i  nja- 
gujes,  neka  sa  mnom  sved  stanujes,  hodi,  hodi 
u  mo  krilo.  32.  Eto  nago  krilo  moje,  sad  vas 
(strijele!)  na  to,  jaoh,  priziva,  poplesano  cvijetje 
svoje  6im  razvrada  i  odkriva.  186.  A  karbond 
joj  sja  sred  krila,  brz  bi  i  sveta  zamamila  (dikla). 
J.  KavaAin  ;i6''.  Vodo  draga,  vodo  raila!  ruke 
i  Colo  moje  okvasi  i  gorjeno  moga  krila  tvom 
studeni  ti  ugasi.  A.  Glodevic  133'*.  Cini  ga  Go- 
spodin  poCinuti  na  svom  krilu  vlastitomii.  F. 
Lastrid,  od'  128.  Ivan  pociva  na  krilu  (xo.spodi- 
novu.  test.  bil.  ad.  36''.  BijaSo  u  krilu  ocinu  na 
nebesi  (sin  Bozi).  test.  149".  Potroito  oba  upo- 
redo,  koji  prije  dotrci  u  krilo  (moje),  onoga  6u 
biti  dijevojka.  Nar.  jy'es.  vuk.  1,  .558.  Procvije- 
lilo  fiedo  rasplakano  na  bijelu  krilu  raaterinu. 
Osvetn.  3,  143.  —  U  tvom  krilu  grijala  se  zmija 
prika.    G.  Palmotic  1,  280. 

C.  sinus?  gremium?  de  complexu  aman- 
tium  (etiam  do  coitu).  Meni  se  blag  vidi  i  sla- 
van  zadosti,  u  krilu  tko  sidi  potajno  liposti.  H. 
Lucie  215.  Kolici  luveni  veomi  zadosti  scijene 
se  blazeni  u  svakoj  (stoji  svakom  po  rukopisu 
xvui  Hi  XIX  vijeka)  radosti,  koji  se  kon  krila 
cesto  krat  nahode  u  gospod  i  vila.  N.  Najos- 
kovic  2,  80.  Ali  cu  skoro  umrit,  pridraga  ma 
vilo,  no  budem  ako  prit  tebi  sad  u  krilo.  M. 
Drzic  82.  Urugoga  je  lubovnika  na  radosti,  na 
razblude  sva  pokojna,  sva  vesela  u  raskosno 
krilo  uzela.  I.  Gundulic  53—54.  Sred  nobesa 
bez  prikora  tvoj  Junoni  ti  si  u  krilu  (Jove).  68. 
All,  s  kijeme  se  nijesi  'stala?  tko  ti  bio  nije  sred 
krila?  220.  (Akile)  u  krilu  razbludene  kcorce 
tvoje  trati  svojn  snagu.  G.  Palmotic  1,  120. 
Znades,  buda  vilo,  koga  primas  u  tvo  krilo  i 
s  kijem  si  se  zajubila.  1,  326.  O  boziee  moja 
izbrana,  razbludno  je  tvoje  krilo.  2,  26.  Svaki 
se  od  nas  uzda  i  nada  sve  lubjene  )ubi  u  krilu 
spomenivat.  2,  528.  Ko  vitez  od  razhluda  Ber- 
sabeji  svoj  u  krilu.  J.  Kavanin  39".  —  Nu  kad 
nijesu  taj  mu  dana,  da  sujet  bude  san  ves^li, 
gdi  u  liegovu  krilu  zeli  pokoj  naci  svoj  Dijana. 
I.  Gundulic  182.  Po}a  neba  svoga,  po  kim  zvi- 
jozdam  kolo  izvodi,  promijonitje  i.oi\a,  (Dijana) 
odi  s  pojem  cvijetnim  krila  tvoga  (Endimijona). 
183.  Boziea  sam  nobo  svoje  osla,  u  krilo  za  do6 
tebi.  184.  U  dosnici  ovoj  jakoj  ja  cu  s  macem 
poletjeti,  o  Korevski,  zliei  opakoj  u  tvom  krilu 
dusu  oteti.  468.  Tim  se  od  nas  svaka  spravi 
vjoreniku  dr.ngu  i  milu  u  zudjenom  biti  krilu. 
G.  Palmotic  1,  97.  Prava  'e  rados  ])osred  krila 
vjereniku  dragom  biti.    I.   Dordi6,  uzd.   178. 

d.  a  jednijem  Hi  drugijem  znaienem  kaie 
sc  metaforiiki  o  cemu  tjelesnom  Hi  umnom  sto  se 
shvaca  kao  ic^ade  izensko).  Prospi  rajsko  cvijeie 
iz  krila,  zoro  draga,  zoro  mila!  1.  Gundulic  70. 
Sve  sto  iz  krila  obilnoga  oil  naravi  jiloda  izlazi 
(vidi  f).  G.  Palmotii  1,  21.  Jes  ko  naSijeh  vrhu 
dila  eijeni  zvijezdo  da  gospodo,  da  udosnoga  hih 
iz  krila  dobro  izviru  i  zle  zgode.  1,  133.  (Noe) 
crna  iz  krila  svud  prosipa  mrake  sine.  2,  327. 
Provijonje  u  svo'e  krilo  ve6  neg  zom|a  sjetbu 
prima.  3.  Kavanin  539h.  —  (isporedi  c).  Da  moje 
dni  strajem  bludnosti  u  krilu.  N.  Dimitrovi6  57. 
Ki  mo  pokoji  u   krilu   jubavi.    I.  Ivanisevic  300. 


0.  sinus  Abraliao,  Abrainovo  krilo,  u  hi- 
hliikom  jeziku,  takotter  metaforiiki.  radi  znaiena 
vidi:  Mista  pribivaju6im  ko  Bog  stvori  josce  u 
poCotku,  jih  jest  sodam:  1.  kra|estvo  nebesko; 
2.  raj  zema|ski;  3.  krilo  Abraliamovo;  4.  limb 
otroci ;  5  purgatorij  opiinski;  G.  pakal,  7.  i  ovi 
avit.  F.  Glavini6,  cvit  yh.  Uoli  (it  paklu)  imaju 
6etiri  mista  razlutona:  .  .  .  fiotvrto  jo  naj  posli, 
gdi  pribivahu  du5e  ss.  otaca  cakajudi  odkup|eiija, 
i  ovo  so  zvadijaso  krilo  Abramovo  iliti  limbo  od 
ss.  otaca.  F.  Lastric,  tost.  202''.  .To5  jedno  pri- 
bivaliste  iinade,  nazvano  krilo  Abramovo,  u  ko- 
jeno  su  duse  svetih  prije  doi^astja  Isukrstova 
primjone  bilo,  i  ondl  broz  mucoiia  odkupjoi'ie  co- 
kajuci  mirno  uzdrzano  josu;  koje  jo  zatira  Isukrst 
sisavsi  k  nima  iz  onoga  mista  izbavio.  E.  Pavid, 
jezgra.  29.  Trade  misto  pakia  zovemo  ono,  kojo 
se  imenujo  krilo  Abramovo  iliti  limbo  svetih 
otaca,  gdi  su  svi  sveti  patrijarko  i  proroci,  po- 
camsi  od  Adama  tja  do  dosastja  Isukrstova  pri- 
bivali  cekajudi  odkupitoja  svoga.  ovo  je  ono 
raisto  od  koga  Job  govoraso:  ,Tko  do  mi  dati 
da  me  u  pako  sakrijes?'  (job.  14,  13)  i  ovo  isto 
misto  ima  so  razumiti  u  koje  je  Isukrst  snisao, 
kad  govorimo:  ,Snido  nad  pakao',  iliti  u  pakao. 
B.  Leakovid,  nauk.  68.  —  Ooo  je  po  luc.  16,  22, 
vidi:  Sgodi  se  tada  da  umri  prosjak  (LazarJ  i  bi 
ponesen  po  anjelih  u  krilo  Abramovo.  Bernardin 
38  —  39.  Krilo  Abraamovo,  Anton  Dalm.,  nov. 
tost.  113.  I.  Baudulavic  45''.  —  (Duse)  v  krili 
Abraamji.  Kovizm.  22a.  Posadi  ga  v  krilu 
Abraama.  Transit.  102.  U  Abramovu  vidih  krilu 
lijeim  dusu  jakno  vilu.  J.  Kavanin  398''.  Nut 
Lazara  Abramovu  sada  u  krilu.  518*.  Da  je 
Lazar  prinosen  u  krilo  Abrahamovo.  JVI.  A.  Ro|- 
kovid,  sabr.  73.  Duse  koje  u  krilu  Abramovu 
cekahu  3pasito|a.    J.  Matovic  5i. 

f.  u  prenesenoin  smislu,  utroba. 

a)  uopce.  On  ki  vikne  zaliho  vino  nosi 
V  krili  ogaii.    Transit.  83. 

b)  cesce  materina  utroba,  materica.  Ne- 
tegnute  djeve  izbrane  on  u  plodno '  side  krilo. 
G.  Palmotic  3".  Visiii  duhom  bozanstvenijem 
ne  (Marije)  napuni  cisto  krilo.  3,  83''.  Jesusovo 
svoto  tilo,  koga  djeva  majka  ima  u  precisto  svoje 
krilo.  J.  Kavanin  458''.  Objavi  mi,  lijepa  vilo, 
tko  ti  ucini  plodno  krilo.  A.  Gledovid  203''. 
Kad  bi  Marija  bila  marie  ponizna,  onda  bi  mogao 
tkogod  reci  da  je  ona  cuvala  svoje  pricisto  krilo 
za  jedno  drugo  vodo  ufano.  A.  Tomikovid,  gov. 
41.  — Metaforiiki.  Grade,  iz  tvoga  ti  des  krila 
radat  brzijoh  sto  gradova.  G.  Palmotid  1,  71. 
Koje  s.  mati  crkva  iz  svog  krila  ]iorodene  odrani. 
F.  Lastric,  svot.  9". 

g:.  u  prenesenoin  smislu,  unutraSnost  ne- 
cega  Ho  je  prostrano  (u  krilu  cega  moze  biti  isto 
sto  :  u  cemu),  n.  p. : 

a)  svijeta.  Kijec  zamjerne  ka  pun  dike 
vas  kolik  je  svijet  stvorila,  i,  Ijeposti  sve  koliko 
ke  su  svijetu  posred  krila.    G.  Palmotid  3,  119'*. 

b)  zem\e  uopce.  Pidna  sto  god  zemja 
3  svoga  krila  rodi  (vidi  f).  I.  T.  Mrnavid,  ist. 
184.  No  dala  mu  zom}a  lirane  iz  pitoma  svoga 
krila.  G.  Palmotic  2,  57.  S  prve  rane  dol'  ne 
pada  majci  u  krilo  bor  visoki.  A.  Vita(id,  ostan. 
28.  ZemJa  ista  plodi  svoga  spasitola  sebi  u  krilo. 
J.  Kavaiiin  367".  U  matere  nase  zem}e  krilu. 
A.  Kanizlid,  kam.  428.  Jer  iz  majke  zomjo  krila 
ne  rine  ga  svaka  sila.    V.  Dosen  17''. 

c)  mjesto  uopce  Hi  osohito. 

(Ml)  uopce.  Za  to  li  te  zera|a  ova  u 
svoje  krilo  jes  primila?  G.  Palmotic  1,  254. 
Lijopa  ovega  mjesta  u  krilu  zone  i  capti  svaka 
dika.    2,  425.    Gdi  Hvalinsko  lozi  more  srod  za- 


2.  KRILO,  2,  g,  c)  aa).  5< 

klopna  svoga  krila.  3,  48''.  Sto  iu  od  rijeke 
rijeti  Nila  ki  gro  tako  iz  dalefie,  da  je  trud  od- 
krit,  koga  iz  krila,  iz  koga  li  vira  iztjece?  3, 
112a. 

bbj  osobito  mjesto,  driava  (i  rodno 
mjesto,  otagbina).  Grecije  mudre  iz  krila  doc 
naj  bo}e  vitezove  po  vrijednoga  cini  Akila.  G. 
Palmotic  1,  174.  Svijotia  Grecijo,  u  tvoje  krilo 
primas  nag  milo.  1,  246.  Tako  Frijija  njekih 
stina  svoga  \z  krila  mnoz  odkriva.  A.  Vitajic, 
ostan.  142.  Sto  sam  se  u  liezinom  (otaibine) 
krila  odgojio.    M.  A.  Eelkovic,  sat.  AS*. 

(l)  grada,  varosi.  Gdi  Aspalata  blago 
lezi  u  Sodome  strene  krilu.  G.  Palmoti6  3,  31<'. 
Kako  u  krilu  grada  Peste  tako  i  grada  Budima. 
Zbornik  zak.  1870.  157.  —  U  ovijem  primjeriina 
inoze  biti  metaforiiki  umisao  kao  kud  d :  Er  (Tre.- 
bine)  u  syomu  brani  krilu  §to  jo  bojnom  bijehu 
trijebi.  G.  Palmotic  1,  13.  Sedam  lijfl|djeh  ma- 
uastira  grad  u  svomu  krilu  gleda.  1,  99.  osobito 
u  ovakijem  primjeriina:  Plemenita  robiiuce  (go- 
vori  ostrvu  Kreti),  sad  poznavaS,  ko  boravit  slaje 
bijase  na  djevice  bneske  krilo  nog'  so  javit  tvrda 
srca  Buslomanu.  J.  Kavanin  292  '.  I  ako  opefc 
meui  (Dubrovniku)  u  krilu  mojo  puka  vidjeh 
inrijeti.    P.  Kanavelic,  dubrovnik.  8. 

e)  zgrade,  kitce.  —  U  jedinom  primjeru 
0  zidovima  tamnice:  (govori  Krunoslatta  tamnici 
u  kojoj  je  zatvoren  Korevski)  0  kamonje  svijem 
cestito,  miri  srecni  i  blazeni  sred  kijeh  suiice 
sja  skrovito,  s  kijem  dan  svanut  moze  meni,  ah! 
da  mi  je  zejnoj  moci,  jiticoin  bih  so  satvorila, 
za  u  brzo  leted  doci  sred  vasega  mrazna  krila. 
I.  Gundulic  3.52. 

/)  lade.  Tijem  se  na  plav  uklonimo  i 
u  krilu  se  lie  branimo.  G.  Palmotic  1,  .59.  Evo 
srece  (s)  svojom  plavi  ku  milostan  Bog  posila, 
da  iz  robstva  tebe  izbavi,  ujezimo  sred  lie  krila. 

g)  kamenice.  Rastvorite,  o  biserne  ka- 
menice,  vase  krilo,  za  uaresit  lice  milo.  G.  Pal- 
motic 1,  183. 

Ii)  spile,  ponora.  U  smrdecu  podoh 
spilu,  u  tmastomu  koje  krilu  sumporana  voda 
teco.  G.  Palmotic  1,  4.5.  Jeli  gdjegod  ponor 
jazni  da  me  skrijo  posred  krila?    2,  34. 

i)  rijeke,  mora.  Vodo  koja  moje  milo 
dobro  ugrabi,  da  daj  vrati  negovo  mi  mrtvo  tilo, 
da  ga  budem  ukopati.  nije  pravedno,  jaoh!  da 
\ei,i  u  tvom  krilu  moj  [ubjeni.  G.  Palraoti6  1, 
359.  Na  rajskomu  tomu  dilu  zlatom  sinu  .Tordau 
rika,  i  sta  po  lie  svemu  krilu  cudua  slava  i  ve- 
lika.  3,  126*).  U  nu  (kosaricii)  postavivsi  di- 
tesce,  metnu  ga  u  krilo  pcjtoka  tekuca  Nila.  A. 
Tomikovic,  gov.  32.  —  Zabavo  su  nase  opcene  . . . 
u  morsko  metat  krilo  .  .  .  vrse  uresne,  mreze 
okasto  nijemom'  jatu.  I.  Gundulii  36.  Drivo 
tvoje  u  krilo  sfe  zavi  more.  M.  Gazarovic  25. 
Jur  u  krilo  sina  mora,  blijedo  sunce  pristupaSe. 
G.  Palmotic  3,  193a. 

h)  dubrave.  Nam,  dubravo  (metaforicki : 
Dubrovnice)  lijepa  i  mila,  obicno  jo  tve  vladane, 
sred  mirnoga  tvoga  krila  ugodno  je  tvoje  stane. 
G.  Palmotic  1,  110. 

f)  drveia.  Da  se  bez  vas  (zena)  kako 
prisad  dubu  iz  krila  covjek  bude  poroditi.  G. 
Palmotii  1,  326. 

li.  prema  gremium,  ujjotrebfavaj u  pisei 
rijeci:  krilo  crkve  (krscanske,  katolicke)  Hi  vjere 
u  metaforielcom  znacenu  kao  kod  g.  kod  toga  se 
moze  misliti  i  na  znaiene  kod  k.  Ti  si  v  krili 
sv.  matere  crikve.  Transit.  81.  U  krilu  svete 
crkve.  I.  Ancic,  svit.  202.  Koga  te  cinio  roditi 
u  krilu  s.  crkve.    J.  Baiiovac,  prip.  .59.    Ne  zivu 


'  KRILOVA 

u  krilu  svete  crkve.  J.  Filipovic  1,  12''.  Koji 
nas  prinese  u  krilo  s.  crkve.  F.  Lastri6,  test. 
204^.  Koji  se  nahodimo  u  krilu  s.  crkve.  272'i-. 
Neziuo  (crkve)  spasonosno  krilo.  A.  KaniXlic, 
kam.  vn.  Da  ovi  pri)ubodnik  nebi  bio  izbacen 
iz  krila  crkve.  101.  Ako  li  tko  pride  u  krilo 
svete  crkve.  229.  Povratio  se  je  u  krilo  svete 
crkve.  426.  Jeda  li  cemo  sumiiiti  staviti  so  u 
krilo  crkve?  906.  Koji  su  u  krilu  svete  majke 
crkve.  Ant.  Kadcic  32.  Koji  ne  stoje  u  krilu 
svete  crkve.  L.  Vladmirovic  33.  Grkva  ni  iraa 
i  drzi  za  krivovirnike  i  iz  svoga  krila  tira  i  iz- 
bacuje.  I.  Volikanovic,  uput.  1,  373.  Grkva  uz- 
drzuje  i  dobre  i  zlo  u  krilu  svomu.  J.  Matovic 
86.  (Nevirnici)  koje  privede  u  krilo  sv.  crkve. 
I.  ,T.  P.  Lufic,  izk.  7.  —  Vjoro  u  krilu  porodi 
se  krajska  Amazona  i  Jordana.  J.  Kavanin  210''-. 
i.  kod  mnoitva  eejadi,  naroda  u  krilu,  u 
krilo  znaci  od  prilike  Ho  i  prijedlog  medu.  moze 
se  misliti  i  na  znaiene  kod  k.  Qui  su  vojeli  u 
krilu  svome  trpjeti  one  koji  su  im  Hrista  ras- 
peli.    G.  Zeli6  537. 

k.  metaforicki  kao  utociHe,  is'poredi  1,  f, 
b)  bb),  s  razlikom  da  se  ovdje  misli  od  prilike 
na  majcino  krilo.  DodosTno  k  vasomu  cestitomu 
krilu.  Mon.  croat.  240.  (1540).  Primi  me  u  krilo 
svoje.  Zborn.  179'i'.  Imam  kiiizic  svetih  ne  malo 
za  osobiti  lik  i  utoke  krilo.  A.  Georgiceo,  nasi. 
323.  Primi  sve  u  sveto  krilo  svoje.  I.  T.  Mr- 
navic,  nauk.  1702.  30.  (Dubrovnik)  prima  i  sada 
nevojnike  u  svoje  krilo.  G.  Palmoti6  2,  5.  Neka 
pomoo  meni  pride  iz  krila  od  tebe  majke.  M. 
Jerkovic  49.  Carigradani  sudi§e  da  su  im  liiovi 
duliovni  sinovi  iz  krila  oteti.  A.  Kanizlic,  kam. 
167.  Na  viteza  kad  tko  vi6e,  kra|eva  sc  krila 
tifie.  V.  Do§on  124''.  Uteci  se  u  krilo  sveto 
majke  crkve.    M.  Dobretio  90. 

KRILOGOSTA,  /.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Onude  Krilogosta.    Svotostef.  hris.  19. 

KRILONOG,  adj.  u  kojega  su  krila  na  nogama, 
kao  u  boga  Wlerkurija  u  grckoj  ('Eijfui';)  i  ii 
rimskoj  mitologiji;  pa  i  metaforiiki,  o  ie(adetii 
i  o  zivotini  (n.  p.  o  konu)  Ho  vrlo  hrzo  trci.  — 
U  Belinu  rjecnikii:  ,clii  ha  il  piedci  alato  o  ve- 
loce'  ,alipes'  57b;  ,(;lii  ha  1' ali  alii  piedi'  ,alipes' 
563'^;  u  Bjelostjencevu :  krilonog,  koji  kakti  le- 
tajuc  bodi  ,alipes';  ic  Vultigijinii:  ,alipodo'  ,IUigel- 
fiissig';  u  Stulicevu:  ,alipes,  pennipos'. 

KR1L6nO§KA,  /.  krilonogo  zensko  ce(adc  (a 
i  zivince).  —  Samo  a  Stulicevu  rjecnikii:  krilo- 
nozka  uz  krilonog. 

KRILONOZAC,  kril6nosca,  m.  krilonog  covjek 
(a  i  krilonogo  musko  zivince).  —  Samo  ii  Stuli- 
cevu rjecniku  uz  krilonog. 

KRILONOZAN,  krilonoiina.  adj.  vidi  krilonog. 
—   U  Stulicevu  rjecniku  uz  krilonog. 

KRiLONA,  )".  krilasl  vo.  —  U  Vnhn-ii  rjec- 
niku: ,ein  ochs  dor  am  baucho  weiss  ist  (als 
hatte  er  eiu  vortuch)'  ,bovis  nomen'. 

KRILOS,  ni,  vidi  krilosa.  F.  Kurolac,  dom. 
ziv.  41. 

KRILOSA,  /.  krilasta  svina.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,ein  am  bauche  Avoissos  scliwein'  ,siis 
alba  circa  alvum'. 

KEILOTA,  m.  vidi  kriloiia.  F.  Kurolac,  dom. 
ziv.  61. 

KRIlOV,  adj.  koji  pripada  Krilu  (nidi  Krile). 
Burovic  ga  ugloda  iz  knie  Mara  Krilova.  Nai-. 
pjes.  bog.  164. 

KRILOVA,  /.  ime  kravi.  —  isporedi  kriloiia. 
F.  Kurolac,  dom.  /.iv.  24.  u   Bosni.    U.   Hire. 


KRILOVAN 


548 


KRIMSKl 


KRILOVAN,  krilovna,  adj  Icoji  pripadn  krilu 
(it  vojske).  —  Xaci-Acno  ii  nasc  vrijeme.  Froilati 
krilovnomu  zapovjedniku  (.tliogel-kommiviuiant') 
nruzniJtva.    Zbornik  zak.  2,  (341. 

KRILOVAlNlE,  n.  djelo  kojijem  se  kriluje.  — 
U  Ihlinii  rjeciiiku:  (sn  starijiin  uhlikum)  krilo- 
vaiije  .acoarezzamento'  ,blaiidiinont;im'  11''. 

KHILOVATI,  krllujena,  iinpf.  va{a  da  iiprao 
znaii  sto  i  kriliti,  ali  u  Belinu  i  u  StalU-euu 
rjecniku  ima  drago  znaceiXe  (koje  bi  soakako  po- 
statu  od  onofia):  qladiti,  milooati.  —  Jedini  je 
sacuvani  primjer  uset  u  pisca  Gunduliia,  i  to 
kako  ga  navodi  Dellabella  u  rjecniku,  a  ,ja  ga 
nemnm  meda  primjerima.  to  je:  Pokli  rajska  tva 
Ijepota  kriluje  me  dvorna  i  blaga.  jcU  ovdje  zna- 
dene  kao  sto  je  sprijeda  zabijezeno  (po  Belinu 
rjecniku)  Hi  je  kao  kod  kriliti,  2,  a,  b)  lenko  je 
razabrati.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,aoe.arezzare' 
.blandior'  lib  ,<  Gunduliceoijem  priinjerom  ■  u 
Voitigijinu:  v.  kriliti;  u  Stuliceoa:  ,h\a,n(i\ri'.  — 
(/  lietinii  rjecniku  ima  i  sa  se:  krilovati  se 
.acoarezzarai  1' uii  1' altro'  ,int6r  so  blandiri'  lib 
M  reciprocnom  snadeAu. 

KKILOVIST,  adj.  vidi  krilovit  i  krilat.  —  Na 
jedniim  mjesta  xviii  vijeka  gdje  je  umetnuto  s 
samo  radi  stika.  Simbuo  sveti  slavna  grada 
jedaii  lav  je  krilovisti  ki  s  nebeskim  gor  se 
sklada,  dan  svo'om'  Marku  vandelisti.  .T.  Ka- 
vanin  SSOb. 

KRILOVIT,  adj.  nidi  krilat.  —  U  jednoga 
piiica  XVI 1 1  vijeka.  Gorji  zmaj  prokivni  vrh  svijeh 
azdaj  krilovitif'/i/  J.  Kavanin  4ib.  Azdaj  kri- 
loviti  za  5tit  bojui  slicno  klada.  282^.  S  moga 
vodca  krilovita  (andela)  na  zavodnom  prvom 
vrhu  pridoh.    467''. 

KRILOZLATAN,  kril6zlatna,  adj.  kojiji:  zlatan 
2)0  krilima,  isporedi  zlatokril.  —  Samo  ii.  Sluli- 
cenu  rjecniku:  ,alis  iiiauritatis'. 

KRILSTVO,  n.  u  Stuticeou  rjecniku:  v.  kril- 
nost.  —  nepouzdano. 

KRILUSA,  /.  ime  krilastoj  domaioj  zivotiAi. 

a.  ime   svini.    F.  Kurelac,    dom.    ziv.  41.  — 
isporedi  kriloJa. 

b.  ime  kozi.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  38. 
KRILUT,   m.  (i)   vidi   krejut.    ^    U  rukopisu 

pisanome  u  crkvenom  jeziku  iirilicom,  te  moie 
biti  da  treha  iitati  \  nij.  1.  Kriluti  giypbsovi. 
Aleks.  novak.  7.     Sb  aspidovemi  kriluti.    21. 

KRILUTIC,  HJ.  onaj  sto  je  krilat  (andeo),  ispo- 
redi krilut.  —  U  narodnoj  molitvi  nasega  vre- 
mena  u  imotskoj  krajini.  Proletio  ti6  leuti6: 
ono  nije  tic  leutic,  vec  andeo  krilutic.  A.  Ostoji6. 

KRH;ACICA,  /.  sukita  (?).  —  U  pjesmi  xvm 
vijeka  (1780)  ugarskijeh  Hrvata  Svilna  krija- 
cica.    Jacke.  200. 

KRHjAKU8A,  /.  ime  koko.H.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  53.  —  isporedi  krilast. 

KRUiANSKI,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Zivko  Krijanski.    Rat.  142. 

KRUjAVICA,  /.  nekakav  izatkani  nakit.  —  U 
nase  vrijeme.  Krijavica  ,textil  ornament',  u  Stoj- 
dragi.    V.  Hofole. 

KRII^jCE,  n.  vidi  krioce.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Ona  (djevojka)  stisne  kri]ca  i  majki  spo- 
bigue.    Nar.  pjes.  istr.  2,  4. 

KRi^ENE,  n.  djelo  kojijem  sto  krili  Hi  se 
krili.    .J.  Bogdanovic. 

KRII^EVA,  /.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku : 
Krijeva,  selo  kod  Novoga  Brda,  dade  ga  despot 


Stefan  1411  Hilandaru.  M(on.  serb).  570.  ima  i 
sada.  llahn,  reise.  168.  —  isporedi  Kri|evo. 

KRI^EVO,  n.  mjesno  ime  prije  naSega  vrc- 
menu.  S.  Novakovic,  pom.  136.  —  isporedi  Kri- 
jeva. 

KIUJr,0,  1/1.  vidi  1.  krilo.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
163. 

KHL\I,  )».  mjesno  ime,  vidi  Krm.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Zavojevane  Krima.  S. 
Milutinovic  u  P.jav.  crn.  93".  i  u  Sulekoiiu  rjec- 
niku: (,ICrim'). 

KRIMA,  /.  vidi  Krimea.  —  U  jednoga  pisca 
xvm  vijeka  ima  gen.  sing.  Krimo,  ali  s  toga  ^to 
na  driigom  mjestu  u  istoj  knizi  ima  ace.  sing. 
Krimou,  moze  biti  da  i  ovdje  treba  citati  Kriraee. 
Modi  u  uzdi  drzati  Tatare  od  Krime.  A.  Tomi- 
kovie,  Ziv.  69. 

KRIMEA,  /.  vidi  Krim  i  Krm.  —  isporedi 
Krima.  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Modi 
osvojiti  Krimeu  pricineni.  polaotok  na  crnorau 
moru.    A.  Tomikovid,  ziv.  39. 

KRIMEJA,  /.  ime  zaseoku  u  Urvatskoj  u  iu- 
paniji  inodriisko-rijeckoj.    Razdijej.  o7. 

KRIMEZ,  JH.  vidi  grimiz.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Gdje  na  krimez  svion  se  kolo  vidi 
od  zvijerja  grad  biserni.    J.  Kavanin  36b. 

KRIMEZATI.  krimezam,  impf.  masliti  grimiz- 
nom  bojom,  vidi  krimez.  —  U  istoga  pisca  xvm 
vijeka  a  kojega  ima  i  krimez.  Ludmila  k  nebu 
zvana,   tii  ide   krvju  krimezana.    J.  Kavanin  302*. 

KRIMICE,  ado.  vidi  krijimice,  od  cega  se  raz- 
likuje  akcentom.  —  U  Vakovu  rjecniku:  vide 
kriSom,  kridimice  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Cetinu. 

KRIMINAL,  m.  kazneni  sud.  —  Po  talijanskom 
jeziku  (criminale).  —  U  spomeniku  xv  vijeka.  I 
zato  da  ne  more  imat  pravda,  kriminal,  ni  civil, 
svoga  mesta.    Statut  kast.  (1490).  204. 

KRIMINAL  AN,  kriminalna,  adj.  koji  pripada 
kaznemim  siidu,  kazneni.  —  Po  nem.  criminal  u 
pisaca  nasega  vremena.  Oni  su  presudivali  svo 
civilne  raspro  po  svojim  obicajima  (a  za  krimi- 
nalna sudili  su  providuri).  Vuk,  kovc.  37.  Uakle 
su  na  sud  krajev  ili  carev  isli  Dubrovcaui  za 
velike  kriminalne  stvari.  D.  Danicid,  majkov. 
261.  11  drugom  slucaju  kao  da  kriminalno  pravo 
u  opStinama  nije  glodalo  koga  je  reda  onaj  kome 
se  cinilo  krivo.    312. 

KRIMIZ,  m  vidi  grimiz.  —  Od  xvm  vijeka. 
Pod  bogatim  odjedami  od  crjena  sja  krimiza.  I. 
Gundulic  397  (u  nekijem  rakopisima  xviii  vijeka). 
Zub  vremeuski  krimiz  hara.  J.  Kavanin  136*. 
On   se    odijevo   bisom  i  krimizom.    A.  Kalid  98. 

KRIMIZAN,  kr'imizna,  adj.  vidi  grimizan.  — 
isporedi  krimiz.  —  .xvm  vijeka.  Oklopja  se  zlatna 
odzgora  pod  krimiznim  plastom  rese.  I.  Gun- 
dulic 442  (u  rukopisu  xvm  vijeka). 

KRIMIZ,  m.  vidi  grimiz.  —  Na  dva  mjesta 
XVI  /  XVIII  vijeka.  Tuj  krimiz  iz  vode  vadi  se 
crjeni,  kimno  se  gospode  odida  crjeni.  H.  Lucid 
264.  Ki,  da  papu  ni  udusio  tapa[  jos  bi  u  kri- 
miz sluzio.    J.  Kavanin  132b. 

KRIMOVICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Balmaciji  u 
kotaru  kotorskom.    Repert.  dalm.  1872.  10. 

KRlMSKI,  adj.  koji  pripada  Krimu.  Druzi 
kraji  glasoviti  Bugarije  izabrani,  ini  i  krimski, 
u  dobiti  kih  predobo  Tatar-kani.  J.  Kavanin 
259a.  Pjemont  je  mogao  za  krimskoga  rata  u 
pomoc  opremiti  dvanest  hijada  vojske.  M.  Pa- 
vlinovic,  razg.  16. 


1.  KEIN 


kriiStiCanin 


1.  KEIN,  m.  neki  cvijet,  vidi  Ji(an,  lijer,  bo- 
gorodicino  cvijece  (kod  bogorodifiin,  c)  dil)),  grc. 
x^lvov.  —  Akc.  se  ne  mijena.  —  Bijec  je  stara, 
isporedi  stslov.  krin-b,  ran.  kphht..  —  leinedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  lijer  s  dodatkom  da  je 
nzeto  iz  bukvara)  iu  Vukovn:  [Lilium  candidum 
L.]  vide  bogorodifiino  cvijece  s  dodatkom  da  se 
govori  u  cojoodstvti  po  varosima.  Macedonija 
cvate    kako   i    krin    mejii    zemajskim    carstvom. 

"Aleks.  jag.  star.  3,  318.  Krin  ijojski.  J.  Kajic, 
jjouc.  2,  18.  Vidim,  majko,  krina  bijeluga.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  186.  Ona  je  bila  kao  krin  u  polu, 
koji  ne  seje  i  ne  radi.  Srp.  zora,  god.  1,  sv.  2, 
str.  38.  —  I  na  grbooima  neki  znak  Hi  dika  Sto 
je  malo  nalik  na  onaj  cvijet.  Na  kome  su  (jte- 
catu)  bili  grbovi  Srbije  i  Trivalije,  koji  sii  na 
srijedi  svezani  jedan  za  drugi  i  izmedu  ilih  raste 
krin.    Vuk,  prav.  sov.  2. 

2.  KRIN,  m.  line  musko.  —  xui  vijeka.  Zu|>au 
Krin.    Men.  croat.  11.  (1275  prepis.  1546). 

1.  KRINA,  /.  nehikva  mjera  za  zito;  nekakvn 
casa.  —  Osnova  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
krin-t,  krina  ,modius',  okrin-b  , pelvis',  strus. 
krini.  ,arca',  rus.  (dem.)  KpiTin;.-i,  i.-piin.i'iK;!,  icpii- 
niiii;;i,  nekakav  sud,  ees.  okrin,  drrena  zdjda,  pal. 
krzynow,  drvena  zdjela.  —  Vostnnr  osttove  iiije 
poznato;  Miklosic  ispornduje  lat.  scrinium  (vidi 
skrina,  i  naj  zadni  primjer  kod  krinica).  —  II 
nasemu  se  jeziku  nalazi  samo  do  s.v  vijeka  (ali 
vidi  krinca,  krincica,  krinica),  a  izmedu  rjecnika 
u  Danicicevu:  ,dem6nsum  (frumentum)',  srl.  .ra- 
tio'; ,poouli  species'. 

ii.  kao  (velika)  nijera  za  zito.  u  svijem  pri 
mjerima  s  pridjevom  prevndbna,  te  znaci  Ho  se 
davalo  cant  (Hi  vojsci'^)  kao  hrana  (nemii,  dvo- 
ranima  Hi  koiima:'}  kad  je  patovao  kroz  koje 
mjesto,  isporedi  i  pozob.  I  metoliija  pandokra- 
torova  da  ne  dava  pozobaa  razvo  krinu  pre- 
vodbnu.  Dec.  hris.  Bl.  O  pozobe  da  davaju 
jednu  krinu  prevodnu.  Glasnik.  27,  294.  (1347). 
Da  daje  selo  (kad  car  putujo.  Dauicic)  krinu 
prevodbnu  jednu  a  u  krine  24  kbldi  carovi. 
Glasnik.  15,  3u7.  (1348?). 

b.  nekakva  eo.sn  s  poklopeem.  Inla  je  okovana 
II  srehro  Hi  u  zlato,  ali  se  ne  zna  oda  sta  je 
graiena.  Kupa  krina  wkovana,  poklopacb  lioj 
razbbijenb.  Spom.  sr.  2,  102.  (1441).  —  TJ  ova 
dva  primjera  mj.  krina  iina  krbja  i  krija,  ali  je 
po  svoj  prilici  to  pisarskom  grijeskom  (drugi  je 
prepisan  iz  prvoga) :  Krbja  kupa  i  3  lazice  wko- 
vane.  Spom.  sr.  2,  100.  (1441).  Krija  kupa  i  tri 
lazice  rokovane.    Mou.  sorb.  408.  (1441). 

2.  KRINA,  /.  mjesno  ime,  vidi  u  Danicicevu 
rjeiniku:  neki  grad  blizu  Skadra:  ,carb  primi 
Drivosb  i  Krinu'  1479.  (Ok;lz.  pam.  sat'.l  82. 
G(lasnik),  10,  27.o. 

KRINAC,  krinca,  m.  dem.  1.  krin.  —  U  na.se 
vnjeme.  Kano  krinac  pred  tihim  vjetarcem.  Bos. 
Vila.  1892.  77. 

KKINAK,  Krinka,  m.  ime  zaseoku  ii  Bosni  u 
okrugu  Bone  Tuzle.    Statist,  bosn.  85. 

KRINCA,  /.  dem.  1.  krina,  uprav  znaci  ze- 
mjani  sud  kao  plitka  casa,  Hi  dubok  ali  ne  sirok 
taAur,  vidi  krincica.  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  kriuaca.  —  Od  xvi  vijeka  (cini  mi  se  da  sam 
jos  cuo  ovii  rijec  ii  Dubrorinku),  a  izmedu  rjec- 
nika a  Mikalinu  (krinca,  krincica,  zdjelioa  ,scu- 
tella  i  kod  zdjela),  u  Belinn  (.scodella  o  scu- 
della,  vaso  noto'  ..-^cutula'  SoolJ),  u  Voltigijinu 
(,scodella'  ,schale'),  u  Stulicevu  (scutella').  Duse 
vase  lasno  mogu  pokoj  steci  jednom  kriucom 
vrude   kaSe.     N.  NajeSkovic    1,    161.      Ki   iskusa 


dvije  krince  kupusa  s  lardom.  A.  Sasin  102. 
Za  malo  kruha  i  za  krincu  lece.    D.  Basic  3'J. 

KRINCAR,  m.  covjek  koji  po  svojem  zanatu 
gradi  krince.    —  //  Stulicevu  rjeiniku:  ,figulus'. 

—  nepouzdano. 

KRINCICA,  /.  dem.  krinca.  u  nasc  vrijeme  u 
Dubrovniku  onakovi  zemjani  sud  iz  kojega  .le 
srce  juha,  caj,  kava  s  mlijekom  itd.   P.  Budmaui. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
linu kod  krinca  i  napose  (sa  znaeenem  kuje  se 
drugdje  ne  potvrduje) :  krincica,  jestojska  ,pul- 
meutum,  pulmentarium,  pulmentarius  cibus,  puis'; 
u  Belinu  (.scodella  o  scudoUa,  vaso  noto'  ,scu- 
tula'  655''),  H  Vottigijinu  (,soodellina'  ,schalclien'), 
II  Stulicevu  (,parva  scutella'),  u  Vukovu  (,eine 
kleine  schale'  , scutella'  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Dubrovniku).  Pokupi  oni  smrdeci  gnoj  u 
jednu  krincicu.  B.  Kasi6,  per.  76.  Mogao  bi 
uzeti  krincicu  amida.  zrc.  123.  Iz  ovijeh  suda 
priprostijeh,  iz  ovijeh  krinfiica  istijeb  Jezusa  p'i- 
tase  Marija.  B.  Zuzeri  340.  Krincicom  more 
mjeri.    (Z).  Poslov.  danic. 

KRINCICAR,  m.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  kriu- 
6ar.  —  nepouzdano. 

KRINGA,  /.  mjesno  ime  u  Istri,  lat.  Coriticum, 
tal.  Corridioo"  (Schem.  terg.  1876.  38).  —  Od  xiii 
vijeka.  Idose  v  Kringu  .  .  .  ,Zupauo  s  Kringi !' 
M(in.  Croat.  25.   (1275  prepis.   1546). 

KRINICA,  /.  dem.  1.  krina,  cunak,  cinija,  ze- 
mlana  zdjela.  —  U  Dubrovniku  xvi  i  xvii  vijeka. 
.ledan  od  dvauadesete  ki  okvasi  ruku  sa  mnom 
u  krinicu,  on  me  izdaje.  N.  Raniua  96''.  marc. 
14,  20.  A  oni  dase  nemu  kus  ribe  pecene  i  kri- 
nicu moda.  126''.  hic.  24,  42.  Popiju  i  izjodu 
pratezi  tris  vede,  vadec  iz  krinica  sakami  sto 
more.  N.  Dimitrovic  101.  Jodnijem  ustmi  jedna 
krinica.  (D).  Krinica  izjedona,  druzba  svrsena. 
(D).  Tko  krinicu  tudu  ceka,  studenu  je  izpapa. 
(D).  Poslov.  danic.  —  U  ovom  primjeru  znaci  sto 
i  skrina:  (Andeo)  privede  ga  k  velikoj  polaci 
prilijepoj  u  kojoj  bjese  jedna  krinica  s  velicijem 
muozastvom  zlata  i  srebra.  Zborn.  2''  (Naj  prvo 
ga  andeo  povede  u  jednu  voliku  kuiu  de  bjeso 
jeduo  veliko  mnostvo  pineza  u  jednoj'  skrii'ii.  IC. 
Magarovic  58). 

KRINKA,  /.  vidi  obrazina,  krabanosica,  kra- 
bn|a;  drugo  je  cuvida,  krabonos  (vidi).  —  Ne- 
po;:nnta  posto.na:  od  kriti?  —  //  Bjelostjenievu 
rjecniku:  v.  larva,  pa  iz  nega  u  Stulicevu:  v. 
krabanosica.  —  Po  nima  i  u  pisaca  nasega  vre- 
mena.  To  je  isto,  pod  krinkom  ustavne  vocino 
(metaforiiki).    M.  Pavlinovic,  razg.  73. 

KRINOV,  adj.  koji  pripada  krinu  (vidi  1.  krin). 
Krinovb  koreub  wbesi  po  vetiju  na  vsako  drevn. 
Sredovjecn.  lijek.  jag.  stai'.  10,  105.  Kriuovb 
korenb  rastlbci  i  smesi  sb  wctojmb  i  mazi  glavu. 
110.  A  ispod  svake  kange  (stoji)  po  jedan  krinov 
ovet.    M.  D.  Mili6evi6,  §kol.  98. 

KRINICA,  /.  ime  selu  u  Crnoj  Gori,  vidi  Kri- 
ilico.  —  II  nase  vrijeme.  Od  Crnice  do  sela  Kri- 
nice.    Ogled,  sr.  174. 

KRir>;iCE,  ,/'.  ;;/.  mjesno  ime.  —  U  na.ie  vri- 
jeme, a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  mjesto  ka- 
menito  u  nahiji  rijeckoj  (u  Crnoj  Gori).  Da  do- 
vedem  proo  Sinca  Turke,  preo  Sinca  i  preo  Kri- 
liicah.  Pjev.  crn.  174».  Preko  Sirica  i  preko 
Kriiiicah.  Ogled,  sr.  33.  Srbi  u  skadarskoj  kra- 
jini   u  Krinicama  i  Seocima.    Magaz.  1868.  68. 

KRIflllCANIN,  m.  covjek  iz  Krinica.  —  Miio- 
zina:  Kriiiicani.  —  U  nase  vrijeme.  Koji  su  sa 
Seocanima  i  Kriiiicanima  vazda  kao  judna  kiuM. 


KRII^ieANIN 


5r.n 


KRIPE^i 


bili.  Magaz.  1868.  71.  Duk  Turci  na  KriAifaiio 
lulaio.  72. 

KKII^IUKI,  adj.  koji  pripada  KrMcama.  — 
U  naSe  vrijeme.  TJ  krinifiko  (jamaino  treba  it- 
tati  kriiViGke)  5uino  i  klisuro.  Pjov.  era.  H'l. 
Nakreaju  se  na  Podvrat  u  krii'iiCkoj  luci.  Magaz. 
18()S.  75. 

KEIOCE,  n.  dem.  krilo.  —  Akc.  se  mijeAa  u 
gen.  pi.  kriUca.  —  Postaje  od  osnove  kril  rijeii 
krilo  nastavkom  bce:  uprav  krilce,  all  se  it  Sto- 
kavaca  obiino  -1-  mijena  u  o,  jer  je  na  kraju 
sloga.  —  Od  xvt  vijeka  (vec  s  ohlikom  krioce  u 
.UokavacaJ,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (krilce, 
malo  krilo  , axilla'),  u  Bclinu  (krilce,  kriooe  ,ala 
piccola,  aletta'  ,alula'  571),  u  Bjelostjendevu  (vidi 
kod  a,  b)  i  c)),  u  Stuliievu  (krilce  ,))innula,  parva 
ala,  axilla';  krioco,  v.  krilce),  u  Vukovu  (kriooe). 

a.  vidi  2.  krilo,  1. 

a)  u  pravum  smislu,  u  zivotina  Sto  lete. 
Moraa  slavja  zaklinala:  ,Bor  ti  krioca  ne  oblouii !' 
S.  Mencetio— G.  DrziA  511.  Ptica  kriocoin  se 
poklopi.  M.  Vetranio  1,  92.  Pak  krioci  plostuci 
(ptica  feniie)  ziv  plaiuen  goru6i  ucini  da  plane. 
1,  404.  Sunce  krioca  mu  (orlu)  ne  pali.  2,  277. 
Pcro  bill  ti  po  poro  od  krioca  iilamao.  Nar.  pjos. 
mikl.  bolt.r.  1,  49.  Tuzna  j'  (grlica)  glavicu  .^klo- 
luila,  bolo  jo  krilca  puscala.  Nar.  pjes.  istr.  2,  48. 
Da  bi  ta  tiSica  krilce  polomila.  2,  69.  ,Bi  li  ovo 
krilce  pilece,  rano,  ogloda"?'  rece  majka  svome 
bonom  djetet\'.  J.  Boo^danovic.  K6  sokolii  da 
poleta  na  kriocu  bijelu.  Osvetn.  3,  7.  —  Svaka 
(pccln)  krilce  na  put  neznan  dize.  J.  S.  Ee|kovic 
203.  Opali  lepirici  krioca  na  plam.  S.  l^ubisa, 
prip.  202.  Kad  lepiru  petnaesti  dan  izniknii 
krioca,  izloti.  243.  —  Metaforiiki.  Ni  daniea 
pomolila  krilca.    Pjev.  crn.  143''. 

h)  u  ribe,  vidi  2.  krilo,  1,  a,  a)  ec).  U 
Mikafinu  rjeiniku:  krilca  od  ribe  , pinnae',  ;'  u 
Bjrlostjencevu:  krilca  ribja  ,piunae'. 

(•)  skutici,  skuci,  vidi  2.  krilo,  1,  c,  b).  — 
Izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevu  (krilca  divo- 
jacka  all  zenska  ,custula,  perizoniiim,  praecinc- 
torium').  Onda  zdvigne  Mare  krilca  do  kolena. 
Jacke.  177. 

ft)  vidi  2.  krilo,  1,  f,  b)  aa).  Mnoge  grjes- 
nike  prijazan  taj  tvoja  kriocem  okrili.  M.  Ve- 
tranic  1,  396.  Cini  sabor,  kupi  svete  oce,  primi 
Grko  pod  tvoje  krioce.    And.  Kacic,    razg.  16'2'J. 

b.  vidi  2.  krilo,  2,  a.  Padui  na  krilce  hoj. 
P.  Zoranic  14a.  U  krilcu  k  ne  mrtav  le6i.  M. 
Gazarovi6  88.  To  izusti,  dusicu  izpusti  na  kri- 
ocu svoje  zarucnice.  And.  Kacic.  razg.  332''.  Al' 
jo  zmija  prya  ugrabila  i  dosla  je  u  krioce  majci. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  62.  Panuo  joj  glavom  na  kri- 
oce. 2,  279.  A  rasla  si  na  kriocu  niome.  2,  307. 
Pa  mu  uze  na  krioce  glavu.  3,  510.  Pa  se 
Drasku  savi  u  krioce.  4,  62.  U  kriocu  zmiju 
othraniti.  Nar.  pjes.  petr.  2,  271.  Ostavi  mu 
kriigu  na  kriocu.  2,  274.  Si  mi  ouda,  Maro,  tih 
rozu  nabrala?  Puno  krilce,  majko,  i  puna  ne- 
darca.  Nar.  pjes.  istr.  2,  89.  tize  Hanku  sebi 
na  krioce.  Nar.  pjes.  horm.  1,  106.  Mojoj  dragoj 
na  krilce.    Nar.  pjes.  mikul.  146. 

KRIOM,  adv.  u  Stulicevu  rjeiniku :  v.  kradom 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara.  —  nije  dnsta 
pouzdano.  ~  vidi  kriomice. 

KKIOMA,  adv.  kriomice.  —  U  pisaca  nasega 
nremena.  —  Ne  znam  jeli  donta  pouzdano.  Za- 
braiiuje  se  krioma  razvoziti,  prodavati  sol.  Zbor- 
nik  zak.  god.  1853.  783. 

KRIOMCAE,  kriomSAra,  m.  krijumiar.  —  vidi 
krijumSariti.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Kri- 
omSar  jschleichhandler'.    Jur.  pol.  terminol.  447. 


KriomiSar  ,schwarzer'.  455.  Ako  se  kriomfiar 
tvorno  opire,  da  se  razoru?.a.  Zbornik  zak.  1853. 
854.  Oovjek  koji  je  potkup]iv  i  kriom6ar  ne 
moXe  biti  zaprisozen  za  po}ara.    1863.  40. 

KRIOM('Arf,!^E,  n.  djelo  kojijem  se  kriom- 
iari.  Kriorafiarei'ie  ,schleichhandel'.  Jur.  pol. 
terminol.  447.  KriomfiareAe  ,schwarzung'.  455. 
Ako  so  duhau  boz  ispui'ieiia  uvjeta  uvaza,  to  je 
kriomfiarei^e.  Zbornik  zak.  2,  53.  Da  poslovode  . 
nikakovih  kriomfiarena  na  uStrb  poStanskih  za- 
voda  ne  po6ino.    Zbirka  zak.  1873.  37. 

KRIOM^AEITI,  kri6racarrm,  impf.  vidi  kri- 
jumSariti.  Kriomfiariti  .den  achleichhandol  trei- 
ben'.  .lur.  pol.  terminol.  417.  Kriomftariti  ,schwar- 
zen,  schleiclihandel  treiben'.  455.  Kako  se  ima 
kazniti  koji  pokuSa  kriomfiariti.  Zbornik  zak. 
2,  54. 

KEIOMCARSKI,  adj.  koji  pripada  kriomia- 
rima  (i  kriomdarenu).  —  U  pisaca  naSega  vremena. 
Kriomcarska  roba  ,schleichwaare'.  Jur.  pol.  ter- 
minol. 447.  Kriomfiar.sko  drustvo  ,sclil6ichhaudHl- 
gesellschaft'.  447.  Kriomcarska  6ota  ,schwarzer- 
baude'.    455. 

KRIOMCAESTVO,  n.  vidi  kriomfiareiio.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  S  drugimi  prekrsaji  do- 
hodar.-^kirai,  n.  p.  kriomoarstvom.  Zbornik  zak. 
1,  157.  Preprijecene  i  ka?.nene  kriomoarstva. 
1853.  889. 

KEIOMICE,  ado.  vidi  krisom.  —  Nastavak  je 
ice  kao  u  mnogijeh  adveraba;  a  osnoua  je  bez 
sumne  od  korijena  glagola  kriti,  nego  je  tesko 
razabrati  kako  joj  je  postao  oblik  kriom  (u  Stuli- 
cevu rjeiniku  ima  i  rijei  kriom,  ali  nije  dosta 
pouzdana).  mogao  bi  biti  instr.  od  nom  krij  Hi 
krija  kojemu  nsma  potvrde,  i  tad  bi  trebalo  pi- 
sati  krijom  i  krijomice.  ja  piSem  bez  j,  jer  mi  se 
iini  da  bi  moglo  postati  od  krilmice  (od  part, 
praet.  act.  glagola  kriti).  —  Od  xviii  vijeka. 
Sagrisio  je  Izrael  uzimjuci  kriomice  od  odore 
grada  Jerika  Sto  je  naj  lipse  vidio.  And.  Kacic, 
kor.  109.  Ovo  same  kriomice  mecom.  L.  Vlad- 
mirovic  7.  Muci  Maksim,  muci  i  djevojka,  kri- 
omice na  liu  pogleduje.  Hrv.  nar.  pjes.  1,  3.50. 
Sto  je  ona  kriomice  .  .  .  s  liegovim  kumom  sa- 
stajala  se.  Nar.  prip.  bos.  1,  87.  Da  se  s  nim 
kriomice  vjenca.  S.  ^ubiSa,  pri6.  4li.  Uzimati  kri- 
omice (iz  svoje  kuce  krasti).  V.  Bogisic,  zborn. 
620.  Kriomice,  krisom.  M.  Pavlinovic.  ,Ode 
nokud  kriomice,  niko  i  ne  vide  kuda'.  ,LiJ6po 
sam  morala  kriomice  od  nega  dati  joj'.  J.  Bog- 
danovic. 

KRIONICA,  f.  vaja  da  je  isto  sto  (mrtvaiki) 
pokrov.  —  U  jednom  primjeru  nasega  vremena 
gdje  je  u  mnozini.  Oni  ga  metnu  u  grob  i  kri- 
onicama  pokriju.    Vuk  (?),  ?,iv.  188. 

KEIPA,  /.  ca/rt  da  je  postalo  od  nem.  krippe, 
jasli,  kopana. 

a.  nekakva  kocija,  isporedi  kri]iica.  —  U 
nase  vrijeme  ii  Istri.  KrTpa  ,currus  gonus'.  D. 
Nomanic,  oak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 

It.  ime  pletenom  kosu  u  cem  se  kukuruz  iz 
poja  vozi.  U  Prigorju.   F.  Hefele. 

C.  u  ovom  primjeru  xvii  vijeka:  Koji  pro- 
vija  kripu  (.krippu')  pSenice.  M.  Radnio  144''. 
jamacno  treba  citati  hrpu,  jer  malo  redaka  vise 
stoji  u  istom  smislu  hrpi  (,hrippi'). 

KRIPANE,  n.  vidi  skripaiie.  —  (1  jednom, 
primjeru  xvii  vijeka  (kripanje)  u  kojemu  je  ja- 
maino Stamparskom  grijeskom  otpalo  a.  Onde  ce 
biti  plac  i  kripanjo  zubi.    I.  Anfiic,  ogl.  187. 

KRIPE^i,  m.  neka   bifka,  vidi  gripel-     Kripej, 


KRIPE^i  5 

Spiraea  filipendula  L.  (Sladovic),  v.  Grize),  GripeJ. 
B.  Sulek,  im.  173. 

KKIPICA,  /.  vidi  gripica.  —  U  naSe  vrijeme 
a  Lici.  J.  Bogdanovi6.  —  3Ioze  biti  dem.  kripa,  a. 

KKIPOVO,  n.  ncgdaine  ime  selu  ii  Hercego- 
vini  st(i  se  sad  zove  Amziii.  Schem.  }iei-ceo'. 
1873.  96. 

KRIPOVAC,  kripovca,  m.  ime  izBoru,  ii  Her- 
cegovini.    Sohem.  herceg.  1873.  17. 

KEIPTA,  /.  crypta  (xQvnzri),  podzemna  s<iba, 
sad  se  ovako  zove  u  krScanskijem  crkvama  pod- 
zemna  crkvica  sto  je  pod  glavnijem  otarom.  Kri- 
juci  se  po  rimskijeh  kriptah.    B.  Kasic,  per.  116. 

1.  KEIS,  m.  predrti)  zito  sto  se  kuha  u  jusi 
Hi  u  vodi  (vidi  bungur).  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,der  gries'  ,glarea  frumeiiti'  s  dodatkom  da  se 
(jovori  u  vojvodstvu.  —  Od  liemacke  rijeei. 

2.  KRIS,  »!.  KooTaos,  Croesus,  ime  muSko.  — 
Po  sadasnem  izgovoru  grckome.  I  sami>  na  li- 
doiibskoga  cara  na  Krisa  pojde.  Aleks.  uov.  76. 
Kris  car  lidonski.    Aleks.  jag.  star.  3,  320. 

KEISA,  m.  ime  musko.  —  U  komediji  dubro- 
cackoj  XVI  vijeka.     Pedant  Krisa.    M.  Drzic:  1.57. 

KEISANIC,  tji.  prezime.  —  xv  vijeka.  Petr 
Krisanic.    Mon.  eroat.  13.5.  (1488). 

KEISIJAEAH,  krisijarha,  m.   vidi,   klisijarah. 

—  Moze  biti  da  -r-  stoji  mj.  1  pisarskom  grijes- 
kom.    Krisijarhb.    Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  1.59. 

KEISMA,  /.  vidi  krizma  (sakramenat  i  mast). 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmeSii  rjecnika  u  Voltigi- 
jinu  (,cresiina'  ,iirmung').  Posli  s.  otac  papa 
Kajo  svetom  krismora  nih  pokrijepi.  B.  KaSic, 
per.  110.  Od  sakramenta  krisiuo  iliti  potvrdena. 
.T.  Matovic  177.  Kada  se  pomazujo  od  biskupa 
svetom  krismom.  177.  Pomazane  svetom  kris- 
mom.  I.  Velikanovi6,  uput.  3,  34.  UmocivSi 
palac  u  svetu  krismu.    3,  39. 

KEISMANE,  n.  djelo  kojijem  se  krisma.  Od 
sakramenta  potvrdena,  to   jest    krismai'ia.    .3,  33. 

KElSMATi,  kr'ismam,  impf.  vidi  krizmati.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  iemedu  rjecnika  u  V'oltigijinu 
(,cresimare'  ,mit  ohle   bey  der  firmung  salbon'). 

—  U  svijem  je  primjerima  sa  se,  pasivnn,  a  u 
jednome  s  oblikom  pasivnijem.  Osven  kad  se 
krisma.  B.  Kasi6,  rit.  41.  Od  ovijeh  koji  se 
krismaju.  J.  Matovic  178.  Kada  se  krismaju 
.sakramentom  potvrdena.  If-il.  —  Milost  koja  se 
dajo  krisraatijeiua.    180. 

KEISNUTl,  krisnom,  pf.  poskociti,  skociti.  — 
isporedi  klisnuti.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  ti  Stulicevu  (v.  klisati  s  dodatkom  da 
se  nalazi  u  pisca  Barakovica).  Krisnu'  bili  od 
straha.  E).  Barakovic,  vil.  27.  Kad  su  bili  u  pel 
rucka  krisne  svezani  lakat-cose.  Nar.  prip.  bos. 
1,  18.  Pa  od  |ute  boli  krisne  iz  petnih  zila. 
Nar.  Jirip.  tord.  33.  Proz  noc  tihu  smion  momak 
vrisnu,  a  djevojka  izvan  klijeti  krisnu.  Osvetn. 
4,  4. 

KEISOJEVICI,  m.  pi.  ime  vlaSkom  plementt 
XV  vijeka  (god.  1430).    K.  Jirecek,  wlachen.   6. 

KElSOLIT,  III.  chrysolithus,  neka  vrsta  dra- 
yoga  kamena.  —  Po  latinskoj  rijeei  Hi  po  tal. 
crisolito.  —  U  Belinu  rjecniku :  ,grisolito,  pietra 
prntiosa  di  color  d'  ore'  ,crysolitus'  359'^. 

KEISOLOG  i  Krisologo,  m.  XQvaihjyng,  Ciiry- 
snlogus,  ime  musko.  —  U  piaaca.  Gledajuci  ovo 
s.  Petar  Krisolog  .  .  .  F.  Lastric,  test.  233b. 
Sveti  Petar  Krisologo.    V.  Andrijasevio,  put.  13. 

KEISOSTOM,  m.  X-jvadaiofwi,  Chrysostomus, 
ime  viusko.   —    isporedi  Zlatousti.   —   U  pisaca. 


1  KEISTALOVANE 

Eazliko'e  s  Epifanom  i  Krisostom  pisma  tica. 
J.  Kavanin  376'*.  S.  Ivan  Krisostom.  E.  Lastrio, 
test.  ad.  16b.  Ukazuje  s.  Ivan  Krisostom  u  pri- 
lici  naravnoj,  i  voli  ...     D.  Rapic  8. 

KEIST,  m.  vidi  Hrist.  —  Po  sadasnem  izgo- 
voru lat.  Ch-.  —  Od  XVI  vijeka.  Prorokuj  nam, 
Kriste.  Anton  Dalm.,  nov.  tost.  43b.  matth.  26, 
68.  Ako  .se  nece  od  Kri.sta  odvrci.  F.  Vrancic, 
ziv.  5.  Isuse  Kriste!  17.  Isus  Krist.  114.  U 
■svetkovinam  gospodina  nasega  Jezusa  Krista.  L. 
Eadic  76.  —  I  u  pravoslavnijeh.  Da  se  masim 
ramena  Krista  Boga  raiiona.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  137.  Boze  i  Isuse  Kriste.  V.  Vrcevic,  niz. 
22. 

KRISTA,  /.  inie  zensko.  —  U  nase  vrijeme 
od  Kristina,  ali  ne  znam,  jeli  tako  u  ova  dva 
primjera  xviii  vijeka.  Dake  ju  (Doroteu)  prida 
dvijem  .sestram  Kristi  i  Kalisti.  B.  Kasic,  per. 
49.  Dvim  drugim  zenam,  inienom  Kriste  i  Ka- 
liste  .  .  .  podade  ju  (s.  Doroteu).  F.  Glavinio, 
cvit.  49:'. 

KRISTAL,  vidi  kristao. 

KRISTALAD,  kristaoda,  m.  vidi  gristalad.  — 
Od  XVI  vijeka.  —  Nema  nijednoga  primjera 
s  -ao- ;  a  opet  ima  nom.  sing,  krlstod  nacinen  od 
oblika  II  knjima  je  -ao-  postalo  o  po  dtibrovackom 
govoru.  Jedno  mnostvo  kelomana  ko  jak  sunco 
svijetjahu  se  .  .  .  njeka  bjese  od  zmeralda,  njeka 
od  gore  od  kristalda  ...  A.  Sasin  1.58''.  Jerbo 
6e  biti  (voda)  pi'em  kako  jedan  kristalad.  M. 
Orbin  260.  ■ —  Kroz  staklo  ili  sklo  ili  kri.stod. 
B.  Kasic,  rit.  319.  Mece  kristod  svoj  kako  hjibco. 
335. 

KEISTALAN,  kristalna  (kristaona  c'),  adj.  koji 
pripada  kristalu,  koji  se  cini  od  kristala.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  I  kristalno  staklo  oca- 
rinuje  se  u  prometii.    Zbornik  zak.   1876.  426. 

KRISTALIN,  m.  (coelum)  crystallinum,  trecc 
nebo  (kako  se  negda  mislilo).  —  xvii  vijeka.  Pod 
ovim  nebom,  gdi  jest  kra[estvo  nebesko,  jest 
drugo  nebo  ko  se  zove  ,primum  mobile'  .  .  .  Pod 
ovim  nebom  jest  treto  ko  se  zove  kristalin,  t.  j. 
nebo  stakleno  ili  ledeuo  . .  .  Pod  kristalinom  jest 
cetrto  nebo  ko  se  zove  ,caolum  stellatum'.  F. 
Glavinic,  cvit.   7b— 8a. 

KRISTALISANE,  n.  djelo  kojijem  se  krista- 
Use.  —  Nemam  primjera. 

KEISTA.LISATI,  kristalisem,  impf.  uciniti  da 
sto  postane  kristalom  (kad  se  sto  zitko,  n.  p. 
voda,  utvrdi  od  zime,  i  dobije  geometridki  oblik 

—  kristal).  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Soli 
kristalisane  u  bi|uim  celijcama.  J.  Pancic,  bo- 
tan.  4. 

KRISTALITI,  kristalim,  impf.  vidi  kristali- 
sati.  —  U  Sulekovu  rjecniku:  kristaliti  ,krystal- 
lisirou' ;  kristaliti  se  ,sich  krystallisiren'. 

KRISTALIZIRANE,  n.  djelo  kojijem  .se  kri- 
stalizira.  —  Nemam  potvrde. 

KRISTA  LlZiRATl,  kristaliziram,  impf.  vidi 
kristalisati.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme  po  nem. 
krystallisiren.  Kristalizirati  Secerni  kapilarni 
sirup.    Zbornik  zak.  1853.  991. 

KRISTALIZUVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kri- 
stalizuje  (glagolu  kristalizovati  nemam  potvrde). 

—  Nacineno  u  nase  vrijeme.  —  V  Sulekovu  rjec- 
niku  znanstvenoga  nazivfa  kod  Krystallisation. 

KRISTALIZOVATI,  kristallzujym,  imp.  vidi 
kristalisati  i  kristalizovane. 

KEISTALOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  krisla- 
luje.  —  Nemam  potvrde. 


KEISTALOVATI  5 

KEtSTALOVATI,  kristalujom,  im})f.  mdi  kri- 
stalisati.  —  Naiineno  u  naUn  vrijcinc.  Kristalo- 
vnti  n.  p.  strijeS.  Zbornik  zak.  1853.  8'.)<1.  Birsa 
kristnlovana  je  tvar  kemi6ka,  koja  se  u  prometu 
ocarii'uijo.     18()5.   I(j4. 

KRISTALSKI.  ndj.  koji  pripada  kristalu,  koji 
je  nacitieii  od  !;ri.-:talo,  lioji  jc  (proziraii)  kao 
kriiftal.  —  U  jednocja  pisca  xviii  vijeka,  a  iz- 
iiiedii  rjeinika  u  Voltigijinu  (,cristallino,  diafano' 
,voii  kristall,  klar,  durohsichti^').  PoniXenstvo 
nas  podi^e  preko  vode,  vlage,  plama,  a  ubof.tvo 
tiska  viSe,  pravda,  jakos,  trijeznos  sama,  gdino 
mjesoc  suiicem  Seta  i  ostalili  vrh  planeta ;  pravda 
s  mudx-ijeh  ua§ih  dila  postavja  nas  mejuzvizde; 
post  i  molba  uasa  mila  na  kristalske  gorne 
Sizde,  na  sanutje  nebo  paka  prifiest  i  )ub'  BoXja 
svaka  (vidi  kristalin).    J.  Kavaiiin  478''. 

KRISTA^ENE,  n.  djclo  kojijem  se  krislali.  — 
U  Siilekoim  rjecniku  kod  ,krystallisation'. 

KKtSTAO,  kristala,  m.  vidi  1.  bi}ur,  golot, 
Si'istalad,  kristalad.  —  Od  grc.  x(ivaiu).Xoi^  lat. 
crystallua,  crystallum  (led,  bi(ur)  preko  novijeh 
jezika  (nem.  krystall,  tal.  cristallo).  —  -1  se  mi- 
jena  u  o  (u  nom.  sing.)  samo  u  Mikafitiu  rjec- 
niku, drugdje  ostaje  nepromijeneno:  kristal.  — 
Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikajinu 
(kristixo,  kristal  ,crystallus,  crystallum'),  u  Vol- 
tigijinu (kristal  ,cristallo'  ,kristall'),  u  Stidiievu 
(kristal,  v.  golot  iz  brevijara),  u  Daniiicevu 
(kristalb  ,crysi,allus'). 

a.  u  sprijeda  kazanome  smishi.  Noznica 
sb  2  iioza  sb  drzbkomb  (odb  kristala.  Spom.  sr. 
2,  73 — 74.  (1420).  Posla  mu  andela  s  jednim 
cistim  staklom  od  kristala.  I.  Ancic,  svit.  1.57. 
Izvadi  s(veti)  sak(ramenat)  iz  blustra,  postavi  ga 
u  pomisecnu  pak  u  kazalo  od  kristala  oka  ima- 
juci,  da  SG  more  lipo  viditi.  L.  Terzic  336.  Jedno 
staklono  more  prilicno  kristalu.  E.  Pavic,  ogl. 
l)()7.  Biskup  pak  redenu  krv  u  gusterice  od  kri- 
stala sarani.  M.  Zorifiic,  zrc.  24.  Kojega  voda 
nadhodi  bistrinu  kristala.  M.  A.  Eejkovic,  sat. 
H3h.  Iz  6ista  su  zlata  sudi,  alabastra  i  kristala. 
J.  Krmpotic^,  kat.  116.  Pred  prijestolom  bijase 
stakleno  more  kao  kristal.  Vuk,  otkriv.  4,  (!. 
Nad  glavama  Xivotinama  bijase  kao  nebo,  po  vi- 
denu  kao  kristal.    D.  Danicii,  jezek.  1,  22. 

b.  M  prenesenom  smislu,  voda  Hi  ito  drugu 
zilko,  kad  se  hoce  istaknuti  bistrinu  i  prozirnost. 
Pokraj  gpije  zivi  kristal  bistro  tece.  A.  KaniXlio, 
roz.  58. 

c.  u  nase  vrijeme  u  hemickom  i  mineralo- 
giikom  jeziku,  geometricni  pravilni  ublik  sto  neke 
hciiiieke  tvari  dobivaju  kad  postaju  torde  (a  bile 
sii  prijc  zitke  radi  vrticine,  Hi  rastoplene)  ii  we- 
kijeiH  stucajevima.  Kristal,  chem.  min.  v.  Ledac. 
B.  Sulek,  ira.  znanstv.  naz. 

KKISTAODAN,  kristaodna,  adj.  vidi  kristalan. 
—  I'ostaje  od  kristalad  kao  kristalan  od  kristal 
(kristao).  —  -1-  na  kraju  sloga  mijena  se  po  po- 
znatom  pravilu  u  o.  —  Nemam  pravoga  primjera 
nego  samo  u  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xviu 
vijeka  oblik  kristodni.  Done  vodo  iztekle  su  i  log 
prisugen  ostavile  a  gorne  u  svom  tijoku  ustale 
su  so  i  raste6i  po  nafiinu  kristodne  gore  zamjer- 
nijem  cudom  same  u  sebi  drzale  su  so.  B.  Zu- 
zeri  105. 

KEISTIJA,  /.  ime  zensko.  —  Piije  nasega  vre- 
viena.    S.  Novakovic,  pom.  72. 

KRISTIJANOVIC;  m.  pre.zime.  —  U  nase 
vrijeme.    Schem.  zagr.  1875.  265. 

KKISTI6,  m.  prezime.  —  Vomine  se  od  xviii 
vijeka.     Kristid    kraj    ti    tvoj    Ostoja    nenadaue 


2  KRISTOFOR 

kriXe  sgradi.  ,T.  Kavaiiin  286*.  Kristii  (knez 
bosanski).  Nadod.  204.  Stipana  KristiAa.  No- 
rini  82.     Kristi6.    Schem.  zagr.  1875.  265. 

KRiSTl6EVl6.  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
Kristi6ovi6.    Schom.  bosn.  1864.  xvi.  xvii. 

KEISTIJANSKf,  adj.  vidi  krg^anski.  —  xviii 
vijeka.  UuSo  kristijanska.  L.  Radii  3.  Moje 
srdce,  diku  i  slavu  kristijan.ska  oblast  svlada.  J. 
Krrapotic-,  kat.  139. 

KRISTIN,  m.  Christinus,  ime  muSko.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Sveti  Kristin.  J.  Ka- 
vaiiin 305*. 

KRISTINA,  /.  Christina,  ime  zensko.  —  ispo- 
redi  KriJtina.  —  Od  xvii  vijeka.  Prigrli  djevoj- 
6ica  Kristina  vjeru  sfetu  krstjansku  od  djetinstva, 
i  radi  }ubavi  sfotoga  imena  Kristova  hti  biti 
imenovana  Kristina.  B.  KaSi6,  per.  104.  Ki 
(Urban)  kder  jodnu  imaSe,  imenom  Kristina 
(moie  se  iitati  i  KriStiua).  F.  Glavinid,  cvit. 
236^1.  —  V  jednom  primjeru  xviii  vijeka  stoji 
Krist'na  samo  radi  stiha.  Lovre,  Basil,  Krist'ua, 
Klara.  J.  Kavaiiin  327'>.  —  U  naSe  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KRISTIVOJEVI6,  m.  prezime.  —  U  nase  vri- 
jeme. Jevrem  Kristivojevid.  Glasnik.  11,  1,  168. 
(1808). 

KRIST.IANIN,  m.  vidi  Krsdanin.  —  Mnozina: 
Kr'istjani.  —  Izmedu  t  i  j  ispalo  je  i,  isporedi 
krstijanski.  —  Od  xvi  do  xviii  vijeka.  Budem 
Kristjanin.  F.  Vran6i6,  ziv.  66.  Pogledaj,  Kri- 
stjanine  .  .  .  Michelangelo.  67.  PoStene  Kristja- 
nina  (maze  se  iitati  i  Krstjanina) ...  M.  Radnic 
132l>.  Pram  Kristjanom  gdi  izade  sve  mogu6stvo 
zaman  carsko.  J.  Kavariin  139''.  Zastitite}  al' 
Kristjana  kad  se  objavi.  297*.  Kristjanin  koji 
pomiiivo  razgleda  ovu  bozanstvenu  zamjeru  .  .  . 
I.  M.  Mattel  51.  Ki  je  za  nas  Kristjane  svoju 
krv  protocil.    Nar.  pjes.  istr.  6,  30. 

KRISTJANSKI,  adj.  vidi  krsianski.  —  iipo- 
redi  Kristjanin.  —  xviii  vijeka.  Ki  u  zivotu 
svomu  prot'  bi  puku  kristjanskomu.  J.  Kavanin 
296*. 

KRISTO,  m.  hi/p.  Kristofor.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Krtsto.  —  Od  xvi  vijeka.  Meu  mlados 
ostalu  tuj  poznah  jadovan  i  Krista  i  Lalu.  M. 
Vetranic  1,  76.  Prije  svojega  kad  pobiga  Kristo 
od  Balist  erkvu  ostavi.  J.  Kavanin  Gil".  Po 
Kristu  Magarovicu.  K.  Magarovic  i.  i  u  naSe 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KRISTOD,  KRiSTODAN,  vidi  kristalad,  kri- 
staodan. 

KRISTOF,  m.  vidi  Kristofor,  nem.  Christoph. 
—  XV  i  XVI  vijeka.  Kneza  Kristofa  Hotkovioa. 
Mon.  Croat.  167.  (1497).  Kristof  Peranski.  253. 
(1552). 

KRISTOFAL,  m.  vidi  Kristofor.  —  U  dva 
spomenika  xiv  vijeka,  a  iz  iiih  u  Daniiicevii 
rjecniku  (Kristofalb).  Ja  Rusko  sinb  mestra 
Kristofala  lekara.  S(pom.  sr).  2,  34.  (1392).  40. 
(1393).  Daniiii  dodaje:  jamafino  je  htio  forb 
obratiti  u  -hvalb.  ali  to  ne  moze  biti  s  toga  sto 
bi  u  torn  slucaju  bilo  pisano  -hv-  mj.  f,  jer  se 
u  ono  doba  razlikovnlo  jedno  od  drugoga.  pravi 
je  razlog  sto  se  u  talijanskom  jeziku  uz  Cristo- 
foro  kaze  i  Crist6fano  i  Crist6falo. 

KRISTOFOR,  m.  Christophorus,  ime  musko, 
tal.  Crist6foru.  —  isporedi  Kristofal.  —  Od  xiv 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Danicicevu  (Kristo- 
forb).  Ja  Rusko  sinb  mestra  Kristofora  lekara. 
Spom.  sr.  2,  36.  (1.392).  Kristofor  biskup.  Mon. 
Croat.  155.  (1493). 


KEISTOS 


553 


kriStal 


KEISTOS,  m.  vidi  Hristos.  —  U  jednoga  pisca 
XVI  vijeka  koji  je  iizdrzao  grcki  oblih,  a  prema 
ondasneimi  latinskom  izgovoru  napisao  K  za 
Ch.  —  isporedi  KristoJ,  KriStos.  Kristos  Jezus. 
N.  Eanina  204^.  paul.  rom.  8,  34.  —  I  u  Stuli- 
cevu  rjecnikii:  v.  Hristos. 

KEISTO§,  TO.  vidi  Kristos  i  Hristos.  /Cabi(e- 
zeno  u  Novom  Pazarv.(?)  xviii  vijeka.  '  S.  Bud- 
mani  419*. 

KEISTOSOV,  adj.  koji  pripada  KriMosu.  — 
Na  jednom  mjestu  a  pisca  Dubrovcanina  u  ko- 
jega  ima  Kristos  i  Kristos,  a  neina  Kristos.  Tko 
dalse  nas  odijeli  od  jutavi  KristoSovo  ?  N.  Eaiiina 
204'i.  paul.  rom.  8,  35. 

KRISTOV,  adj.  koji  pripada  Kristu.  Eadi  |u- 
bavi  sfetoga  imena  Kristova  hti  biti  iiuenovana 
Kristina.    B.  Kasic,   per.  104. 

KRISTUS,  m.  vidi  Hrist  i  Krist.  —  I'o  la- 
tinskome  obliku.  —  f '  jednoqa  pisca  xvi  vijeka. 
Krivi  Kristusi.  Anton  Dalm.,  nov.  te§t.  Tl^. 
matth.  13,  22.  Kristus  ki  jest  umrl.  ap.  lib. 
Zacto  Kristus  jest  konac  zakona.  13'>.  Pozdra- 
vite  TJrbana  pomocnika  nasega  v  Kristusu.  21'i. 
KRIS,  m.  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka  znaii: 
zaliod  (.■iunea),  t.  j.  mjesto  gdje  se  krije  sunce.  — 
isporedi  krisom.  Sunce  jezdee  praraa  kri§u  .  .  . 
J.  Kavanin  433a. 

KEISAN,  krisna,  adj.   sakrioen,  isporedi   kris 
*  krisom.    —   U  jednoga  pisca    nase.ga  cremena. 
■A.  adj.     I   sad    ima  tri,  cotiri   druga,  krisni 
came  a  mamoin  so  mame.    Osvetn.  3,   98. 

b.  adv.  krisno.    Kakono  so  i  svjerio  krisuo, 
a  sad  mu  je  poso  na  vidisno.    O^vstii.  6,  54. 

KRISCI,  Krizaca,  m.  pi.  ime  selu  u  liroatskoj 
a  zapaniji  bjelovarsko-krizcvaikoj.  Razdijej.  114. 
KElSCICA,  /.  dew.  kriska.  —  f/  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Viikoiui  (,ein  solinittchen, 
,parvum  sesmentum').  Dajuii  pastorcetn  tanku 
kriscicu  h)eba.    Vuk,  poslov.  344. 

KRiSciJA,  m.  vidi  u  Danieieevn  rjecnikii: 
Kriscija,  car  turski,  koji  umrijo  1422:  ,Sultanb 
Kriscija  (Okiz.  pam.  saf.)  76  (tri  puta).  na  jed- 
nom mjestu  pise  Krickija  (stamjiarskom  grijeskom 
Krikcija).  88. 

KRlSCINA,  /.  augm.  kriska.  —  (/  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Ode  to  doneso  grdnu 
kriScinu.    M.  P.  Sapcanin   1,  fiO. 

KRISc'^A,  /.  vidi  kod  krisa  it  Bjelustjencetni 
rjecnika:  .krischya',  v.  cresria,  sto  se  maze  pro- 
citati  i  krisca. 

KRISETIC,  TO.  prezime.  —  xvi  vijeka.  .Turaj 
Krigetii  (,Krysetliych').  Mon.  <.Toat.  304.(1597). 
moze  se  procitati  i  Krizetic. 

KEISEV  DO.  Kriseva  Dola,  m.  ime  zaseokii  a 
Crnoj  Gori. 

KRISEVINA,  /.  ime  mjestu  a  Srliiji  a  (ikrugu 
kru^evackom.  Livada  u  Krisoviui.  Sr.  nov.  1875. 
19. 

1.  KRISKA,  /.  se<j;raentinn,  koiiiad  izrezan  iz 
hga;  uprao  kad  je  cijelo  ohlo  Hi  oblasto  (kao 
!i(eb,  sir,  jahuka,  lubenica  itd.)  te  se  reze  komad 
iz  srijede  do  kraja,  tako  da  se  nacini  kut  u 
srijedi.  —  Postaje  od  krizati,  ali  se  '/.  ispred  k 
mijena  na  s  (gen.  pi.  krizaka).  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Voltigijinu  (krizka  ,fetta  di 
pane'  .ein  stiiokchen,  schnittolien  brod'),  a  Stii- 
licevii  (Hamparskom  grijeskom  kriska  .frustum 
alioujus  fructus,  pauis  etc.';  krizka,  v.  hvjola), 
u  Vukovu  (n.  p.  jabuke,  lubenice,  sira,  h}nba 
,eine    schnitte'    ,segmentum').    Kriska    slauine    i 


komad  sredine  (dobro  je).  (U  Crnoj  Gori).  Nar. 
posl.  vuk.  161.  Zamoli  se  da  mu  udeli  krisku 
sira.  Nar.  prip.  vuk.  102.  Kriska  lijeba  §to  se 
natopi  u  vreloj  masti.  Vuk,  rjecn.  kod  topjeiiica. 
Vocke  pak  moraju  se  u  potanke  kriske  iskrizati. 
P.  Bolic,  vinod.  2.  17.  Kao  kriska  sipka  jago- 
dice  su  tvoje.  D.  Danicic,  pjesm.  nad  pjesm.  4,  3. 
Vec  ako  kriske  budu  jednake.  Bos.  vila.  1886. 
236.  Sadeci  krumpijere,  pa  koji  trevi  krumpijer 
biti  krupan,  toga  razreiu  na  dvoe  na  troe,  pa 
onda  te  komade  zovu  krigkom.  ,Nemoj  da  ti 
ki-iska  ozgo  dode,  nego  pokloni  je'.  .7.  Bogda- 
novic. 

2.  KRISKA.  /.  ime  livadi.  Okesinec.  D.  Hire. 
KRISKARA,  /.  nidi  u  Vukovu  rjecnika :  ,eine 
art  mtitze'  ,mitrao  clavis  distinetae  genus',  du- 
dato  u  treiem  izdanu  xi, :  (u  Macvi)  kapa  od  iste 
tkanine  od  koje  je  i  fes,  samo  ne  od  jednog  nego 
od  viSe  komada  koji  su  uSiveni  jedan  za  drugi 
kao  jkriske'. 

KRISKOVCI,  Kriskovaca,    to.   pi.   ime   sela    a 
Bosni  u  okrugu  banoluckom.    Statist,  bosu.  37. 
KRISKOVIO,  TO.  prezime.    —    U  nase  vrijeme. 
Schem.  segn.  1871.   102. 

KRISKOV161,  m.  pi.  ime  selu  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  111. 

KRISOM,  adv.  kad  se  sto  cini  tako  da  drugi 
ne  moze  ono  vidjcti  Hi  obaznati,  tajno,  potajno. 
—  isporedi  krijimico,  krimico,  kradom,  krado- 
mioe,  kridimice!  —  Jamacno  je  od  istoga  kori- 
jena  od  kojega  i  glagul  kriti.  /)')  obliku  kao  da 
je  instrumental  jeduine :  Miklosic  i  Danicic  misle, 
da  je  od  nam.  sing,  krisa,  sto  ne  moze  biti  kako 
se  nidi  po  samome  akeentu  (trehalo  bi  tada  da 
je  krisom);  dakle  va(a  da  je  od  nom.  kris  (inns- 
koga  roda),  isporedi  kris,  sto  bi  se  potordilobu- 
garskijem  skrisem,  samo  je  neprilika  radi  -o-, 
jer  hi'  onda  trebalo  da  glasi  krisom.  maze  se  i 
OPo  razjasnili  tijem  Ho  se  rijec  nnlazi^  istom  n 
novija  vremena,  u  koja  se  strogo  ne  pazi  na  neke 
foniike  zakone,  i  analogijom  prema  kradom.  i  u 
ee^kom  jeziku  ima  skr^s  (a  i  skr^se.^  /.),  zacko- 
}ina.  —  U  naiie  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu (,heimlich,  occulto').  Ti  mu  krisom  samo 
malo  duni  za  vrat.  Nar.  prip.  vuk.  21.  Onda 
oarevic  ode  krisom.  ''  203.  Pitao  ga:  ,Zasto  je 
krisom,  nocu,  bezao  iz  Beograda?'  M.  D.  Mili- 
cevic,  pomenik.  2,  219.  Milutin,  i  ako  je  mrzio 
na  Karadorda,  kriSom  ode  u  manastir  Fenek. 
.5,  766.  Bog  da  prosti  i  pomognu  sveti  te  dru- 
gove  krisom  donijeti.  Osvetn.  1,  70.  Jesam  Zubco 
prehodio  krisom.'  2,  44.  Osli  krisom,  dosli  rie- 
vidisom.  5,  25.  Koja  je  dobivena  nasijem,  kri- 
som ili  kakvim  prijevarnim  uzecera.  V.  Bogisic, 
zakon.  281.  Ona  krisom  prolevase  suze  jutiie  i 
povredene  sujete.  Srp.  zora,  god.  1,  sv.  2,  str. 
38.  ,Uze  kapu  i  krigom  so  izvuce  izmedu  nas'. 
J.  Bogdanovit. 

KRISPET,  TO.  u  Bjelostjenceva  rjrcniku:  v. 
trispet. 

KRISPOI^E,  n.  ime  selu  u  Hroatskoj  u  ziipa- 
niji  licko  krbaoskoj.  Razdije[.  39.  —  Mo:e  se  pi- 
sail  i  Kriz-poje. 

KRiStA,  to.  hyp.  Kristofor.  —  Akc.  se  mijeiia 
u  voc.  Kristo.  —  Na  jednom  mjestu  xvn  vijeka. 
Po  Kristi  Dragondeliiu.    M.  Radnic  i. 

KRISTAL,  TO.  vidi  kristao.  —  xyir  i  xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (,cliry- 
stallus,  clirystallum')  i  u  Jambresiceou  (.cliry- 
stallus').  Kako  se  sjedinujo  vino  s  vodoiu  u  ,jeil- 
nomu  zmulu  od  kristala.    P.  Posilovir,  nasi.  176i. 


KRIStAL  51 

Kakono  kriStal  uresi6e5  so  od  prilipijo  zvizda. 
18(il'.  No  poznaju(^i  il'  je  kristal  i  caklo  il'  draj^i 
kaiuen.  V.  Lastrid,  ned.  331.  Nejina  bit  (kalez) 
od  cakla  ni  od  kriStala  i  od  zemjo.  M.  Dobroti6 
395. 

KRI§TALAD,  krlStaoda  (krUtalda),  »i.  vidi 
kristalad.  —  xvi  vijekn.  (Vodf)  svitlo  kako  kri- 
stalad.  Transit.  25.  Podobno  kriStaldu.  Anton 
Daliu.,  nov.  teSt.  2,  178*.  apoc.   1,  6. 

KRIStALDEN,  adj.  vidi  kristaodan.  —  U ,jed- 
niifia  pisca  xvi  vijeka.  DragDiuu  kamiku  kako 
kristaldonomu.  Anton  Dalra.,  nov.  test.  2,  20o'J. 
apoc.  21,    11. 

KRIStALO,  m.  vidi  kristal.  —  U  jednoya 
pisca  XVIII  vijeka.  Svitlost  stav[ena  u  6isto  kri- 
stalo  iliti  staklo.    F.  Lastri6,  test.  .355*. 

KRi§TALSKI,  adj.  koji  pripada  kriStalu,  vidi' 
kristalski.  —  U  Bjelostjenievu  rjecniku:  ,ohry- 
stalHnus',  i  u  JamhreUcevu:  ,chrystaUinu3'. 

KR'iSTAO,  kristala,  m.  vidi  kristao.  S  Ma- 
rijom  divioom  prilicnom  nebu  pricistuiuu  kakono 
kristao.    J.  Banovac,  blagosov.  188. 

KRISTIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Sohem.  bosn.  1864.  xv. 

KRIStINA,  /.  vidi  Kristina.  —  U  jednoga 
pisca  Dalmatinca  xviii  vijeka.  Kad  .svetu  Kri- 
stinu  mucase  progonite|.  J.  Banovac,  razg.  189. 
Sveta  Kristina.    pripov.  202. 

KRIStOF,  m.  vidi  Kristof.  —  Od  xai  (?)  vijeka. 
Kristof  Dekokani.  Mon.  croat.  40.  (1275  prepis. 
1546).  Mi  Juraj  i  Kristof  knezi  Zrinski  .  .  .  263. 
(1569).  Kristofu  Mikulicu.  Starine.  11,  78  (oko 
1567).  Postavi  bana  KriStofa  Frangepana.  P. 
Vitezovic,  kron.  139. 

KRISTOS,  in.  vidi  Hrist  i  Krist,  isporedi  Kri- 
stos.  —  Na  jednom  mjestu  xvi  vijeka.  Znam 
jere  Mesija  ide,  koji  se  zove  Kristos  dChrifctol''). 
N.  Ranina  66a.  joann.  4,  25. 

KR.IT,  m.  vidi  2.  Kreta,  a.  —  U  starijim  spo- 
Dicnicima,  a  izmeSu  rjecnika  u  Danicicevu  (Kritt 
, Greta').  Okaz.  para.  saf.  85.  86.  Pojde  Ahmetb 
j)asa  na  Kritb.    Spom.  stojan.  128. 

KRITAK,  kritka,  adj.  vidi  krhak,  1.  krhat.  — 
Samu  u  jednoga  pisca  xvu  vijeka.  —  Oblik  je 
vrlo  sumniv :  isti  pisac  cesto  naznacaje  gins  i 
slovima  ri,  a  izostavla  obicno  h.  po  tome  jamacno 
mj.  krit-  treba  citati  kirht-.  Opecci  sirovi  jesu 
uciheni  od  gnile  i  s  vodom  se  razmrve  i  grade 
od  I'lih  iiciiiene  jesu  od  zemje  kritke.  M.  Radnic 
9').  Tesko  vami  ostalijem,  veli  Kaija,  koji  se 
uzdate  u  jeda.(n)  kritke  stap  od  trske  (,Ecce  con- 
tidis  super  baculum  arundineum  confractum 
istum'.  isai.  36,  6).  2"K  Grisnik  toliko  kritak  i 
hudan,  da  ne  moXe  odoliti  toliko  slabu  stvorenju 
kakono  su  crvi  nogova  groba.  59a.  Poznaj  da 
si  kritak  i  grisnik  i  podlozau  i  potribit  i  pri- 
dobit  od  stvarije  slabije.    60". 

KB,ITE:^,  III.  covjek  Uto  krije.  —  U  Stulicevu 
rjecniku :  ,occultator'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KRITElfilCA,  /.  zensko  cefade  Ho  krije.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,quae  occultat'.  — nije  dosta 
pouzdano. 

KRITENI,  III.  CO  pi.  iiiie  nekukvu  mjestu.  — 
Prije  nasrga  vremena.    Sp  )in.  stojan.  185. 

KRITI,  krJjem,  iinpf.  uprav  iiniti  da  se  tiesto 
fie  vidi  polozivsi  sto  na  one ;  iz  toga  postaju  dva 
glacna  znacena  sto  odyovaraju  sloienijem  glago- 
liina:  pokrivati  i  sakrivati.  prvo  va^a  da  je  sta- 
rije,  all  je  drugo  obicnije.  —  Akc.  se  ne  mijena 
(aor.  2  i  3  sing,  kri,   imjH.  krij,  krijmo,  krijte, 


i  KRfTI,  1,  b,  a)  bb). 

part,  praet.  puss,  kriven  i  krit).  —  -i-  stoji  mj. 
pra.ilavcnskoga  y.  —  liijei  je  prastavenska,  ispii- 
rcdi  st.iliiiK  kryti  (gdjegdje  kriti),  rus.  Kpi.rri.,  d'-.s. 
kryti,  //i/^.  kryr.  —  Korijen  je  nejasan,  Miklosic 
je  I'li'ifila  i.s/Kircdivno  s  gri.  xqvkkii.  —  Izinedu 
rjc6uik<i  u  .Mikdliiiu  (kriti,  sakriti  ,ca6lo,  occulto, 
abscondo,  abdo,  abstrudo,  retrudo,  oculo,  re- 
condo'),  u  7ie//n«  (,coprire' ,oporio'  228";  ,celare, 
nascondere'  ,oculto'  183ii';  ,nascondere'  ,abd()' 
505^1),  u  Voltitjijiiiii  (,colaie,  nascondere,  cuoprire' 
jVorbprgon,  verstecken'),  u  Stulicevu  (.celare,  oc- 
cultare,  abscondorp,  abdere  etc.'),  u  Vukoini  (,ver- 
bergen'  ,occulto'),  ii  Daniiicevu  (kryti  ,oocul- 
tare'). 

1.  aktivno. 

a.  tegere,  znaiene  je  kao  kod  pokrivati, 
alt  nije  svagda  lako  mzlikoeati  ga  od  drugoga 
znacena  (sakrivati). 

<i)  uopce.  Ka  u§i  svo  krije,  za  kletvu 
ne  6uti.  F.  Lukarevic  12.  Mru  kra[evstva,  mru 
gradovi,  i  nih  plemstvo  trava  krije.  I.  Gundulic 
234.  Kopronica  snijega  bjeja  bjoje  od  snijega 
prsi  krije.  381.  Crne  prste  od  svudjora  prsteni 
mu  zlatni  kriju.  4-59.  Sereg  z  Natolijo  daleo 
po|e  krije.  B.  Krnarutic  12.  Tako  vrijeme,  ke 
od  prije  slave  bjehu,  zemjom  krije.  J.  Kavanin 
189l>.  Ke  u  pepel  ciprijanski  kriju  zlato  od  pra- 
mena.  356a.  Do  groba  od  zemjice,  koja  krije 
nase  lice.  V.  Doseu  47l>.  Krupna  glava,  iz  lio 
vrjeju  dvije  oci  vrane,  a  liih  kriju  vede  noubrane. 
Osvetn.  4,  11.  Zimi  kriju  glavicicu  (luka)  svaku, 
da  ne  zebe,  jer  se  lako  smrzne.  J.  S.  Re|kovic 
330.  —  Metaforiiki.  Vrijeme  mrakom  od  za- 
biti  care  i  carska  krije  imena.  I.  Gundulic  319. 
b)  u  prenesenom  smislu,  pokrivane  pu- 
staje  isto  sto  obrana,  zastita. 

an)  uopce.  Kudarica  sad  me  krije. 
A.  Gledevic  3b. 

bb)  metaforiiki.  Mnoztvo  zloba  na- 
sijoh  krije  (milos).  J.  Kavanin  12a.  Dostojnosti 
tej  nebeske  grijehe  kriju  nase  tezke.  340*.  Krij 
me,  muko  Isusova !    ii&>. 

b.  znaiene  je  kao  kod  sakrivati,  t.  j.  iiniti 
da  drugi  ne  moie  vidjeti  Hi  saznati  za  objekat. 
kad  se  izriie  prema  kome  se  Uto  sakriva,  naj  iesce 
stoji  u  gen.  s  prijedlogom  od  (kriti  od  koga), 
rjede  u  dat.  (kriti  kome). 

<l)  abdere,  abscondero,  occultare,  drzali 
objekat  na  mjestu  gdje  ga  ne  moze  naci  ko  ga 
trazi. 

an)  objekat  je  ie(ade.  Ki  tacili  pri- 
jimjo  i  krije.  S.  Budinic,  ispr.  103.  Kad  lupeze 
i  zlotvore  tvrdo  krije  pod  zafcvore  (nevira),  da 
ni  pravda  ne  pokara.  V.  Dosen  139''.  Ja  sam 
tebe,  sinko,  odgojila,  odgojila  tugom  i  cemerom 
krijuci  te  po  gori  zelenoj,  da  te  ne  bi  Grci  umo- 
rili.  And.  Kaci6,  razg.  38at).  Zene,  decu  u  zbje- 
gove  krijte.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  149.  Premda  su 
gdjokoji  |udi  u  drustvu  tjerali  i  trazili,  a  kod 
kuca  ih  (hajduke)  po  zgradama  i  po  suraama 
krili  .  .  .  Vuk,  Xiv.  268.  Rodi  sina,  i  videci  ga 
lijepa  krijase  ga  tri  mjeseca.  D.  Danifiic,  2mojs. 
2,  2.  Tu  su  gazde  sto  hajduke  kriju.  Osvetn. 
4,  45.  —  I  u  ovijem  je  primjerima  objekat  ie- 
fade  Hi  iefad.  Svijetlo  i  drago  sunce  tvojo  (Ko- 
revskoga)  sred  tamnice  krije  tmina.  I.  Gundulic 
349.  Put  korab|o  steruc  ruke,  ka  im  porode 
slatke  krije.  365.  Pace  kitnim  livojam  mjesto 
nebesom  ih  fugrabfene  gospode)  istira  krije.  402. 
Tko  mi  krije,  tko  mi  krati,  tko  mi  uzdrzi  me 
vose|e?    G.  Palmotic  2,  55. 

hh)  objekat  nije  eelade.  Krijahu  ji 
(iavle)  od  matere  Isusove.  J.  Filipovic  1,  lOia. 
Ako  iz  zadrugo  stane  kriti  i  za  svoj  rafiun  osta- 


KRITT,  1,  b,  a)  bh).  5! 

v}ati.    V.  BogiSic,  zborn.  54.    Ko  ne  krade  nego 
krije,  on  mukte  ije.    598. 

b)  occulere,  occultare,  sakrivati  objekat 
pokrivajuci  ga  tako  da  ga  drugi  ne  maze  vidjeti. 

(Id)  objekat  je  tijelo  Hi  dio  tijela.  Zac 
krijase  obraz?  Transit.  lOSii.  Zac  krije§  obraz 
svoj  od  virna  sluzice?  S.  Mencetic  5.  Vidiv  te 
tako  krifc  od  mene  tve  lice.  M.  Drzic  74.  Uvlacili 
ih  (roge,  govori  satir),  krih  svudire ;  nu  svakako 
pravi  i  prosti  iz  prama  mi  joste  viro.  I.  Gun- 
dulic  156.  Straiie  nije,  naj  railije .  .  .  ku  zavidno 
ruho  krije,  da  se  nasra  sad  ne  kazo.  405.  Ka 
nepamet  vas  potace  krit  oklopjem  svijetio  lice? 
G.  Palmotic  2,  399.  Bijelim  perjem^  pod  kijom 
krije  crno  krilo.  J.  Kavanin  4021>.  Sto  po  sebi 
narav  krije,  to  li  vasu  pamet  veze  (bludnici) . .. 
V.  Dosen'  fiRa.  Kad  sam  krijes  blatne  oci.  267^. 
Euke  nek  sad  za  nidra  ne  krije.  J.  S.  Kelkovic 
90.  Ona  krije  svoje  b'jelo  lice.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  582.  Krije  kao  Ruja  noge.  (Pripovijoda  se  da 
guja  ima  noge  koje  samo  onda  pokaze  kad  se  u 
procijepii  pripece  k  vatri;  ali  ko  ih  god  vidi 
onaj  mora  odmah  umrijeti).  Nar.  posl.  vuk.  161. 
Skutom  hajduk  oci  krije  vrane.  Osvetn.  2,  44. 
—  Moze  amo  pripadati  i  ovaj  primjer:  A  sve 
krije  suze  od  druzine.    Nar.  pjos.  juk.  Gil. 

bh)  iiz  sakrivane  misli  se  i  na  Sticene, 
obranu.  Ter  sva  rajesta  pod  obranu  od  razli- 
cijeh  zasjod  krije.  I.  Gundulic  529.  Kud  se  bile 
ruke  dise  ke  od  sunca  ti  krijase.  S.  Margitic, 
ispov.  254.  Vrhe  lome  i  listje  obore  koje  grozda 
od  sunasca  krije.  .T.  S.  Rpfkovic  350 — 351.  Pa 
su  onde  kao  cuvali  Milosovu  kucii,  a  upravo  sii 
kod  negovo  kuco  cuvali  i  krili  svoje  glave.  Vuk, 
grada.  72.  A  sto  guja  u  kameiiu  laza  i  po  krsu 
jadnu  krije  glavu.    Osvetn.  1,  67. 

re)  uopce.  Zlu  voju  na  A  (Dubrnvnik) 
kriju  pod  plascom  kako  mac  (vladavci).  H.  Lu- 
cie 262.  Mnokrat  ste  [uveniin  utociSto  bili  i 
granam  zelenim  radosti  liih  krili.  M.  Drzic  110. 
Nu  jur  sunce  pri  pucini  svitla  u  more  kola  krijo. 
I.  Gundulic  18.  Nu  ako  inim  u  tauinosti  noc 
me  i  puste  kriju  gore,  gora  i  noo  s  kom  kri- 
posti  meno  moni  skriti  more?  243.  Nu  krajevic, 
ko  zamjeri  sto  dubrava  krijase  ova  .  .  .    408. 

c)  moze  .se  sakrivati  Ho,  osobito  cejadc, 
tako,  da  i  ako  se  vidi,  ne  zna  se  koje  je.  Nije 
dalek,  ovdi  je  [ubovea  sad  tvoja,  ruho  ovo,  ko 
krije  tebi  nu,  mooem  ja.  I.  GuuduliA  167.  Gdi 
man  kriso  zenske  odjece  dorai.s|atom  Grku  .\kila. 
367.  Ona  jo,  cin  ju  lie  no  krije.  G.  Palmotic 
1,  348. 

<f)  celare,  dissiraulare,  kao  tajati,  t.j.  ci- 
niti  da  ko  ne  sazna  za  objekat,  u,  sirem  sinislu. 
objekat  je  cesto  sto  umno.  Od  cesa  te  jo  sram, 
krij  pred  rusagom  svim.  M.  Marulii  133.  Ispo- 
vidnik  ima  kriti  grihe,  S.  Budiuii,  ispr.  15. 
Zvijer  je  nemilos  vrla  tva,  ku  t'  srce  zlo  krijo. 
F.  Lukaravic  6.  Nije  razlog  nijedan  bil,  da  si 
ti  od  mene,  bolei  se  tako,  kril  tve  ze|e  juveno. 
13.  Sad  bill  ti  odkrila  stvar  ku  sam  odavna  u 
srcu  mom  krila.  56.  Jos  kad  bi  izriti  umil  ga 
(veselje),  triba  je  tajno  ga  sve  kriti.  D.  Ranina 
111*.  Tebi,  ki  s'  svemu  red  i  ki  si  vjocni  sam, 
ne  kriju  ja  mu  zled,  ku  dobro  sad  poznam.  147a. 
Gori  (Sokolica),  ali  plame  krije,  gorke  trpeo.  vik 
boljezni.  1.  Gundulic  333.  Ali  ova  mis'o  svoja 
nece  druzim  da  se  objavi,  krijuc  zejom  }uta  boja 
slatku  ze)u  od  jubavi.  395.  Koljeno  plemenito 
od  poraoi'u  tomu  nije,  koga  ubostvo  vjekovito 
pod  teskijera  robstvom  krije.  386.  Naravnoga 
otrov  gniva  krije  Turcin  dvoran  silom,  jedno 
misli,  drugo  odkriva.  470.  I  pod  rijeoim  slat- 
kijem   tvojim   da   ne  krijes  zle  cemere.    G.  Pal- 


i  KRITI,  3,  a,  b). 

motid  1,  256.  Pod  Jubavim  kriju  omrazu,  pod 
omrazom  |ubav  taje.  2,  237.  Sve  svoje  zeje  taji 
i  krije.  I.  V.  Bunic,  mand.  6.  Tu  mubase  kazu 
6a  su  dosle  krili.  B.  Krnarutic  24.  Sto  cu  kriti 
moja  dila?  J.  Palmotii  106.  Istinu  taji  i  krije. 
P.  Kanavelic,  iv.  448.  Krio  sam  zlobu  grijehu 
momu.  B.  Betera,  cut.  23.  A  pod  usuam'  im  se 
krije  gorko  srce,  nalip  ki  je.  J.  Kavanin  35a. 
Krijo  izdajnik  svo'e  podjame.  256'.  Kad  cast 
nije  po  razlogu,  krijo  pod  sobom  izdat  mnogu. 
258li.  Nit'  voc  svoje  kriju  zloee.  V.  Dosen  14.5*. 
Naoin  k  torn  necu  ti  kriti.  J.  S.  Re[kovic  18. 
.r.a  imona  svoga  kriti  necu.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
233.  Ni  ja,  vlase,  imeua  ne  krijem.  4,  234.  Na 
ispovijed  krila  si  grjehove.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
310.  Ali  on  to  nije  ni  krio.  Vuk,  pism.  28. 
Nista  ne  krije  od  mene  osim  tebe,  jer  si  mu 
zona.  D.  Danicio,  Imojs.  ,39,  9.  Sava  je  pod 
mirnom  cudi  krio  duboko  oStroumje.  S.  l^iubisa, 
prip.  109.  To  sam  krila,  da  mu  gospoda  ne  dodu 
u  trag.  228.  Koci  strse,  vjesala  se  viju,  a  psi 
viju,  nevoje  ne  kriju.  Osvetn.  4,  9.  —  Aino  moze 
pripadati  i  ovaj  primjer:  Prave  osuduju  a  krive 
pustaju  i  tako  kriju  pravdu,  sud  i  naredbu  Bozju. 
M.  Divkovic,  bes'.  3821>. 

e)  ger.  praes.  krijiici  (krijuc,  u  starijili 
pisaca  i  kriju6o)  tipotreb(ava  se  posoe  kao  ad- 
verab  u  istom  smislu  sto  kriSora,  kradimice  itd. 
cesto  ima  uza  se  gen.  s  prijedlogom  od  i  bez  nega. 
—  Izmedii  rjecnika  u  Belinn  (,senza  far  motto' 
jinsalutato  hospite'  .501a ;  krijuci  od  mene  ,di 
nascosto  da  me'  ,clam  me'  505b;  krijuci  od  mene 
,senza  mio  consiglio,  sonza  mia  saputa'  ,me  in- 
consulto'  220'')  i  u  Stulicevu  (krijuc  i  krijuce 
po  piscu  Ranini).  Ter  sto  je  krijuci  fiinio  p.as 
jedan  s  ce}adi  u  kuci.  N.  Na|e§kovic  1,  260. 
Rodi  se  ova  djevojka,  krijuc  ju  odhrani.  M. 
UrXic  185.  To  sam  ucinio  krijuci.  330.  Ku 
(Elena)  skrovno  )uboc  on  (Pariz)  od  muza  kri- 
juce ugrabi  napokon  liu.  L).  Ranina  11''.  Od 
svoje  primile  p.astirke  gizdave  jodan  drag  colov 
lip  ukrade  krijuce.  211J.  Tuj  li  si,  Divjaoe,  kud 
jutros  od  meno  krijuci  izraa6e  u  g.aje  zelene?  I. 
Gundulic  137.  Kriju6i  joj  ti  pokradi  sve  hajino. 
G.  Palmotic  1,  324.  Svega  roda  ter  krijuci  rodne 
ostavih  moje  dvore.  2,  175.  Nikola  se  je  kri- 
juci i  bizajuci  otimao.  A.  Kanizlic,  kam.  81. 
Jel'  izdro  zlaienu  maramu,  kojuno  sam  tri  go- 
dine  vezla,  a  sve  mlada  krijuci  od  majke.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  370.  Nijesmo  mu  ni  rat  objavili, 
no  krijuci  na  liog  udarismo.  5,  528.  A  krijuci 
svate  sakupila.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  39.  Preko 
ba§6e  krijuci  od  majke.  117.  Nekakav  covjek 
okladio  se  s  drugim,  da  ce  mu  kokos  po  dva 
jaja  nositi  na  dan.  vjerujuci  zeni  koja  mu  je  to 
kazala,  kad  je  krijuci  nega  negdje  bila  kupila 
40  jaja.  Nar.  prip.  vrc.  169.  Koje  su  se  krijuci 
morale  prodavati.  Vuk,  dan.  3,  176.  ,Ovo  ja 
tebi  krijuci  od  nega  daom,  nemoj  ni  crnoj  zo- 
mjici  kazati'.  ,A  vrag  zna  sta  oni  krijuc  od  nieue 
pere'.    J.  Bogdanovic. 

2.  pasivno.  Pod  liom  mi  je  postejica  zUitom 
krivena.  Nar.  pjes.  mikul.  156.  Bilo  celo  tvoje 
s  vlasi  nekriveno.    165. 

3.  Sfi  se. 

a.  pasivno. 

It)  vidi  1,  a.  Kijem  joj  (kosamij  bijeli 
vrat  se  krije.    G.  Palmoti6  3,   14l>. 

b)  vidi  1,  b).  Zasto  je  milije  s  liimi 
govoriti,  toj  ti  se  ne  krije,  sidit  i  hoditi  ?  1'. 
Hoktorovic  30.  Da  se  sud  ne  krije  ni  zakon  od 
Boga.  M.  Vetranid  2,  370.  Naj  hudo  se  zlobe 
kriju  od  svetine  a  hajini.  I.  Gundulic  480.  Blago 
neizbrojno  zakopano   svim  se  krije.    J.  Kavanin 


KRITI,  3,  a,  b). 


556 


KRIV,  1,  a. 


252''.     Boles,  zaman  ka  krije  se,  kad  jo  teSka  i 
velika  ...    P.  Sorko6evi6  576i». 

b.  rejleksivnu.  —  U  svijem  su  primjerimn 
iiiiueiia  kao  kod  1,  b.  —  Tsmedii  rjeinika  u  Mi- 
kajinu  (.lateo,  delitosco,  abdere  se')  i  u  Stiiliievu 
(,se  occultaro,  so  occulere')-  -itb  vbsi  vb  vbsb 
kryje  se.  Okilz.  ]iam.  saf.  56.  Mojo  plemenstvo 
kriti  se  ne  mo^.e.  ^iv.  kat.  star.  1,  220.  Kriju 
so  jur  zvijezdo.  M.  Vetranid  2,  291.  Od  druzstva 
juvena  tvoga  se  krije.  M.  Dr/.ii  81.  Sto  ne 
orim  spile  i  jame  od  gore  gdi  so  kriju  vile  ke 
nam  rug  tvore  V  110.  Danaska  mi  josmo,  a 
sjutra  nismo  pak,  sunoe  se  Ije  krije  svaki  6as  za 
oblak.  D.  RaiSina  100b.  I  svaka  iia  svit  stvar 
u  dugo  dodijo,  a  mudros  nikadar ;  taj  se  u  lioj 
slas  krije.  132".  On  (Kupido)  se  od  nione  (Ve- 
nere)  Sesto  ukrada,  ter  se  u  vase  krije  kosi  kim' 
se  gizda  i  ponosi.  S.  Boba|evic  228.  AH  do  fias 
opet  pusti  jednu  i  drugu  (Kupido),  a  k  treiojzi 
pode,  ter  se  krije  Aojzi  sred  medenijeh  svojijeh 
usti.  231.  Kad  ka  (jedupka)  bude  od  potrebo, 
mufie  iStom  zazovi  ju,  er  so  od  tebe,  znaj,  ne 
kriju,  nor  te  )ube.  Jedupka  nezn.  pjesu.  240. 
Prid  nom  krijem  se.  D.  Zlatarii  36k.  Tako  se 
mnokrat  spnsitoj  nai5  obicaji  krit  i  uklanat  od 
svojijeh.  A.  Grucoti(5,  roz.  mar.  174.  KrijuAi  so 
{grvjeHkom  kruii  se)  po  rimskijeh  kriptah.  B. 
KaSi6,  per.  116.  Na  visoke  grane  peiiu  se  i  kriju. 
f).  Barakovii^,  jar.  i7.  Ona  bjezi,  ja  ju  slidim  ; 
krije  se  ona,  ja  joj  pisem,  kako  za  nom  gasnem. 
I.  Gundulid  222.  Kri'  se  u  jame  gorskijeh  hridi: 
smrt  svuda  to  slidom  slidi.  233.  Da  se  krijes 
ne  tijem  zidim.  neg'  pod  zem|om  da  ide§  stati . . . 
•530.  I>a  u  hajinah  mlade  vile  krit  se  moze  i 
tajati  Akilo.  G.  Palmotic  1,  189.  Sred  jama  i 
planina  gdi  se  tuzan  krije  i  tuce.  1,  206.  Ogan 
od  jubavi  ki  se  u  srcu  momu  krije.  1,  239.  A 
taji  se  cesto  i  krije  pod  prijatejstvo  varka  prika. 
1,  249.  Ja  se  od  tebe  vik  ne  ki'ijem,  kad  bolesti 
cutim  koje,  slobodno  ti  neg  spovijem.  2,  195. 
Ne  zna  da  se  uresiva  djovioki  obraz  tad  uaj 
dra?.e,  kad  ga  rumen  sram  odijeva,  ter  se  krije 
a  ne  ka2e.  I.  V.  BuniA,  mand.  5.  Od  stida  je 
poniknuta,  ter  se  krije  dijelom  skuta.  9.  Sebi 
se  istoj  sramna  krije.  17.  Gdje  so  kuna  hitra 
krije.  P.  Kanavelid,  iv.  31.  Krijase  se  (David) 
po  pustiriah.  A.  Vitajic,  ist.  183.  U  bastinah 
zvijer  pre]uta  fiesto  krije  se,  da  zakine.  J.  Ka- 
vaiiin  106"-.  Meju  luge  i  trstice  strahjiva  so 
ptica  krije.  182".  Tu  pogibel  predobije,  sam  ki 
bjezi,  al'  se  krije.  363''.  Kriju  s'  mreze  u  gvoz- 
dene  (Bozje  vile  =  dumne).  368".  Ko  mjesec 
se  krije  mrakom  srjedostavnijem  tvrda  svita. 
4741>.  Zmija  da  se  u  lijopom  krije  cvi6u.  510''. 
Nek  se  novijem  prid  zakoni  stari  zakon  krije  i 
taji.  I.  Dordic,  uzd.  122.  Krijuci  se  po  spija  i 
planina.  F.  Lastric,  nod.  3.  No  krije  se  po  ku- 
tijeli.  S.  Rosa  118".  II'  se  krio  u  kucicu  maiiu. 
.7.  S.  Rojkovic  16.  Tko  zakonu  se  krijo  on  ni 
fovik  zvati  se  ne  smije.  441.  Plam,  ki  njekada 
kri  se  u  sreu  cara  Osmana,  objavi  se  silno  sada. 
P.  Sorkocevic  588".  U  travi  se  }uto  zmije  legu, 
oci  ]]iju,  u  travu  se  kriju.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  17. 
Beze  sluge  pod  sator  Arapu,  pa  se  kriju  za 
Arapa  .sluge.  2,  422.  Ko  se  od  judi  krije,  boje 
da  ga  nije.  Nar.  posl.  vuk.  154.  Ne  krije  se 
postene  nikome.  201.  Prav  se  smije  a  kriv  se 
krije.  259.  Koji  (su)  samo  zazirali  od  Turaka 
i  krili  se  po  sumi.  Vuk,  Jan.  3,  151.  Eto  me 
tjeras  danas  iz  ove  zem|e  da  se  krijem  ispred 
tobe.  D.  DaniciA,  Imojs,  4,  14.  Samo  dvoje 
nemoj  mi  uftiniti,  pa  se  necu  kriti  od  lica  tvo- 
jega.  jov.  13,  20.  Nek  se  krije  jedan  za  dru- 
goga.    Oavetn.  2,  121.    Da  se  kriju,  Turci  6e  ih 


na6i.  8,  54.  Nije  huja  da  se  krije  Mirko.  3,  138. 
A  vi,  gore,  vijek  ue  bile  samno!  vam  vuk  vijo 
i  liajduk  so  krio !    4,  58. 

KHITICAN,  krttifina,  adj.  xijiuxdi:,  criticus, 
koji  pripada  kritici ;  koji  pripada  krizi  (vidi 
kriza),  pa  po  tomi-  i:  opasan  u  opc.em  smialu.  — 
Naiinili  sa  pisci  ii  naSe  vrijeme.  Kritifian,  phil. 
stil.  etc.  V.  rasudan,  opasan.  B.  Sulek,  rjecn. 
znanstv.  naz.  —  Adv.  kriti6no. 

KRITICaR,  m.  vidi  kritik,  ali  katkad  ne  u 
dobrom  sinislu  (kao  cjepidlaka.  reSetalo).  —  Na- 
iinili  su  pisci  u  na^e  vrijeme.  —  Nemam  pri- 
mjera. 

KRlTlfiKI,  adj.  vidi  kritican.  —  U  Popovi- 
ievit  rjediiiku  (,kritisch').  —  Adv.  kriti6ki. 

KRITI6n0ST,  /.  osobina  onoga  sto  je  kri- 
licno.  —   U  ^ulekovH  rjeiniku:  ,  kritici  tat'. 

KRITIK,  m.  u  xQictxoi.  criticus,  covjek  sto  se 
bavi  kritikom  (vidi  kritika)  uopce  Hi  u  nekom 
osobitom  sluiaju.  —  TJ  sada.§nijeh  pisaca  po  la- 
tinskoj  rijeii  (tal.  critico,  nem.  kritiker).  Krilik, 
phil.  V.  rasudac,  prosudac.  B.  Sulek,  rjefin. 
znanstv.  naz.  i  u  negovu  rjeiniku:  , kritiker'. 

KRITIKA,  /.  a)  i)  x^inxi'i,  ars  critica,  znane 
i  vjestina  po  kojima  se  pretresa  i  sndi,  jdi  Ho 
istinito,  pravo,  dobro,  lijepo,  ali  cesto  ne  u  mo- 
ralnom  smislu,  naj  ceSce  u  znnnosti,  umjetnosti, 
knizevnosti ;  b)  consura,  ocjena,  sud,  rasudivane 
u  jednom  slueaju,  obicno  kad  je  pisana  Hi  Ham- 
pana,  ali  .se  moze  kazati  i  o  samijem  rijeiima 
Ho  se  izuste.  —  U  pisaca  nasega  vremena  j>o  la- 
tinskoj  rijeci  (tal.  critica,  franc,  critique,  nem. 
kritik). 

ii.  za  prvo  znaceAe.  Ako  bi  se  i  zejelo  u  oba 
clanka  vise  kritiko.    D.  Danifiic.  rad.  6,  206. 

I».  za  drugi)  znacene.  Svaka  stampana  kri- 
tika na  ovaj  prijevod  moj  bide  mi  vrlo  mila. 
Vuk,  nov.  zav.  (1847).   xiv. 

KRITIkATI.  kritikam,  impf.  tal.  criticare,  ra- 
dm  kao  kritik,  pretresati,  rasudivati.  —  U  Po- 
poviceva  rjeiniku:  ,kritisiren'.  —  1  u  Dubrov- 
niku  kod  samoga  naroda.  ,Ne  puStaju  me  miruo, 
nego  kritikaju  sve  §to  ciuim'.    P.  Budmani. 

KRITINA,  /.  na  jednom  mjestu  xvn  vijeka, 
gdje  po  svoj  priliei  -ri-  stoji  mj.  t,  dakle  krtina 
uprav  krhtina  (u  znacenu:  duseona  slabost) ,  vidi 
kritak.  Ako  toliko  jest  onije  koji  te  fale,  buduci 
ti  sud  od  kritiue  i  od  nepravde  ...  M.  Eadnic 
IG". 

KRIV,  kriva,  adj.  koji  nije  prav,  isprva  ja- 
maino  u  pranom  smislu,  ali  kao  kod  prav  po- 
stnla  su  prene.sena  znacena.  —  Akc.  kaki  je  a 
nominativu  kriv,  taki  je  u  slozenijem  oblicima 
kri  vi,  krivS,,  krivo,  krivoga  itd. ;  kaki  je  u  gen. 
kriva,  taki  je  u  nominalnijem  oblicima  i  u  slo- 
zenima  koji  zamjenuju  nominalne,  osim  nom. 
sing.  m.  i  ace.  kad  je  jednak  s  nominativom: 
krivo,  krive,  kriva,  krivoj  itd.  u  Dubrovniku  je 
drukiiji  akc.  (kao  kod  sub).  —  Bijei  je  prasla- 
venska,  i^poredi  stslov.  krivt,  rus.  kphboii,  ceS. 
kfiv,  kfivy,  poj.  krzywy  (u  svijem  jezicima  u 
pravom  i  u  prenesenom  smislu),  pa  i  lit.  kreivas. 
—  Osnova  nije  indoevropska,  ali  bi  korijen  k-r 
mogao  biti  indoevropski,  isporedi  lat.  curvus, 
nem.  krumm;  od  istoga  korijena  vaja  da  je  i 
crv.  —  Sto  se  nalazi  pisano  krijev,  to  je  samo 
pisarska  pogreska,  kao  Ho  je  hrivb  (Mon.  sorb. 
271  god.  1405)  Hamparska  pogreska. 

1.  adj.  —  Komp. :  krivji  (u  Stuliievu  rjei- 
niku ima  i  kriviji  Ho  nije  dobro). 

ii.  It  pravom  smislu,  o  cemu  .Ho  se  ne  drzi 
istoga  smjera.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vraniicevu 


KEIV,  1,  a.  51 

(jCamurus  ;  eurvus;  obliquus  ;  repandus;  simus'), 
u  Miknlinu  (krivi,  nakriv|en,  neupravan  , obliquus, 
tortuosus,  detortus,  camurus,  eurvus,  incurvus, 
contortus,  distortus,  (loxus,  inflexus,  aduncus'),  n 
Belinii  (,bistovto'  , distortus'  143»  ;  ,ritorto,  ripie- 
gato'  ,rocurvus'  628^  ;  ,torto,  storto,  il  contrario 
di  dritto'  .obliquus'  73Hli),  ii  Bjelostjcnceini  (kriv, 
aluk,  zavijat  , camurus,  liexus,  inflexus,  contortus, 
distortus,  aduncus,  uncus,  incurvus,  eurvus,  limus, 
obliquus,  tortuosus,  detortus,  gibbus,  gibber,  gib- 
bosus,  giberosus,  obtortus,  multis  flexibus  sinu- 
osus.  V.  grbav),  «  Voltigijinu  (.storto,  curve' 
,krumm'),  u  Stuliievu  (,distortus;  koinp.:  krivji, 
kriviji),  it  Vukovu  (,krumm'  , eurvus';  komp.: 
krivji),  u  Danicicevu  (krivb  , eurvus'). 

a)  eurvus,  uopce.  mogln  bi  se  uprav  ha- 
zati  0  svacemu  sto  se  drzi  jednoga  smjera,  pa  ga 
jednom  Hi  vise  puta  promijeni,  kao  n.  p.  o  slo- 
mlenom  itapu;  alt  se  cesce  upotreblava  lead  se  kod 
ceya  sue  jednako  mijena  smjer,  n.  p.  o  obriicu, 
II  srpii  ltd.  Budutb  krivaja  vb  pravaja.  Domen- 
tijan<i.  40.  Psija  (pasja)  opas  jestastvwmb  kriva 
sustii  i  neispravjena  .  .  .  Stefanit.  star.  2,  275. 
Budu  kriva  na  prava.  N.  Eaiiina  IBl".  luc.  3,  5. 
.Ja  scijenim  di|a  je  (uva  ulica)  od  krive  ulice. 
M.  Dr^ic  26.5.  Krive  kosirace.  D.  Barakovic, 
vil.  51.  Iz  duba  izpilan  na  krive  prutnice.  278. 
Da  b'  joj  vidi'  noge  krive.  I.  Ivanisevic  176. 
Muono  je  krivi  dub  praviti.  I.  V.  Bunic,  maud. 
7.  Kriva  rijeka  voce  krat  se  prigazi.  (D).  Krivo 
drvo  nigda  nije  pravo.  (D).  Krivo  drvo  ogiiem 
ispravi.  (D).  Krivo  drvo  prije  se  prikrsi  fuloini) 
neg  izpravi.  (D).  Poslov.  danic.  J'rut  kriv  dat 
ce  krivu  gredu.  J.  Kavanin  75^1.  Upravi  sto  je 
krivo.  A.  Kaniilie,  bogojubn.  189.  Kroz  re[usti 
krive  zmija  Jutica  mu  prolijeta  so.  N.  JVIarci 
59.  Ove  kriviui  ta  no^em  posici.  J.  S.  Kejkovio 
156.  Ako  i  jest  (Rubied,)  kriva  vrata,  ama  lijep 
miris  dava.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  226.  (Tesko)  kop- 
cama  na  krivim  nogamal  Nar.  pjes.  vuk.  J,  513. 
Pokuj  nima  ki-ive  kosijere.  2.  370.  A  o  bedri 
kriva  6emerlija.  Bos.  prijat.  1,  44.  Orlan  trgo 
cemerliju  krivu,  po  bogazu  presijoca  hajduke. 
Nar.  pjes.  horm.  1,  286.  Krivo  kao  gudalo.  Nar. 
posl.  vuk.  160.  Ne  moze  se  (kriva)  Drina  ra- 
menom  ispi-aviti.  205.  Izbavio  si  babu  pravu 
kao  krivo  dr2alo.  S.  ^ubi§a,  prip.  245.  Prosta 
loza  koja  je  dala  tu  rakiju  sto  si  veceras  slio 
niz  krivi  potok  (niz  grloj.  267.  Kriva  crta 
,krumme  linie,  curve',  tal.  ,linea  curva',  fro. 
,lign6  courbe,  courbe',  egl.  , curve  line'.  B.  Sulek. 
rjecn.  znanstv.  naz.  Kad  ko  rekne  komu  da  je 
on  kriv  sto  se  ovo  ili  ono  dogodilo,  odgovori 
mu  se  u  §ali:  , Kriva  je  lijevca'.  u  Srijemu.  M. 
Medid. 

I>)  0  ieladi'tu  (misii  se  o  tijelu),  ridi 
grbav,  gurav.  Prosvijetli  slijepe  i  pravi  krive. 
V.  Andrijasevid,  prav.  43.  Grrbava  je,  hroma  i 
Icriva  (vilenica).  G.  Palmotic  2,  60.  Kriva  bode 
biti  jednaka,  a  grbava  upravna.  D.  Eapic  .50. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Nakititi  krivo 
tilo,    da   bi  vedma   hole   bilo  ...    V.  DoSen   25a. 

r)  obliquus,  znacene  se  razlikuje  od  pre- 
(tasnega  tijem  sto  se  ne  misli  da  se  smjer  kod 
cega  jednom  Hi  vise  puta  Hi  sve  jednako  mijena, 
ncgo  moze  ostati  jednak  od  pocetka  do  kraja, 
ali  nije  onaki  kaki  je  u  6ega  drugoga  Ho  se  drzi 
kao  ,pravi'  smjer  (isporedi  1.  kos),  n.  p. : 

an)  uopce.  Z  beritami  krivimi.  M. 
Marulic  252.  Izprid  nega  (Ijroja)  potegnimo 
krivi  redak.  M..  Zoricid,  aritm.  37.  Dokle  opet 
zacme  brazdu  ki-ivu.  J.  S.  Relkovid  18.  I  da 
krive  kape  nakrivimo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  596. 
Krivo   ralo  Lazarevo   krive   laze  razoralo.    Nar. 


I  KRIV,  1,  b,  a). 

posl.  vuk.    160.     Nakrivio    krivu  susjaicu.     Vuk, 
nar.   (.jos.   1824,    1,  24. 

f>b)  0  putu  (misli  se  gotovo  soagda  n 
metaforickom  znacei'in  o  nacinu,  postupanu,  i  to 
II  moralnom  smislu).  Ali  put  moj  nl  upravan, 
ali  puti  vasi  nisu  li  vode  krivi?  Bernardin  32. 
Ali  nije  moj  put  prav,  vede  puti  vasi  kriv}!?  N. 
Raniua  47>i.  ozeeh.  18,  25.  U  krivijem  ustarani 
prave  pute  ne  nahode.  P.  Kanavelic,  iv.  341. 
Ki  bode  odvratiti  od  krivoga  puta  puke.  A.  Vi- 
tajid,  ist.  3b.  Kriv  put  zli  ce  objubiti.  12^.  I 
od  kriva  puta  skodi,  ter  na  stranu  vrat'  se  boju. 
ostan.  55.  Stvar  krivim  putem  stecenu.  I.  Grr- 
licid  67.  Neka  vlasti  tvom  obrati  mozes  na  put 
krivi  i  pravi.  J.  Kavanin  18a.  Tko  nedo  da 
se  vrati  s  kriva  puta,  nega  mlati.    509b. 

>•<■)  0  oku,  pogledu,  kad  ko  sa  strane 
gleda.  gotovo  se  soagda  shoaca  u  metaforickom 
smislu,  kao  da  takovijem  pogledom  cejade  poka- 
zuje  neprijate^stuo,  mrznu  prema  onome  na  ko- 
jega  gleda  (moze  biti  da  je  u  naj  proom  primjeru 
u  pravom  smislu).  Na  svih  lumbardaju,  prem 
buduci  oka  kriva.  J.  Kavanin  153b.  —  Jeda 
ricju  kada  ali  krivim  okom  stara  ali  mlada 
uvridi  i  s  uzrokom?  I.  T.  Mrnavid,  mand.  42. 
Na  jagatiea  svi  pravedna  oci  svrdu  prijeke  i 
krive.  (i.  Palmotid  3,  74''.  Er  na  ii  s  hudom 
nokom  zgodom  krivijem  okom  svak  se  obzira. 
3,  76b.  Mene  ocima  krivijem  gleda.  P.  Kana- 
velic, iv.  172.  Pogleda  ga  krivim  okom.  J.  Ka- 
vaiiiu  461b.  S  krivim  i  nemilim  okom  svoje  ro- 
diteje  gleda.  J.  Bauovao,  pred.  81.  Da  bi  plemid 
u  riega  krivim  i  o§trim  okom  pogledao.  A.  Ka- 
nizlid,  uzr.  120.  Dohodi  prid  sudca  koji  ga  gleda 
krivijem  okom.  D.  Ba§id  6.  Uledaudi  jih  s  kri- 
vim okom.  Ant.  Kaddid  510.  Gledali  su  krivi- 
jem okom,  gdje  im  zapovijeda  seraskijer.  S.  ,^u- 
biSa,  prip.  119.  Na  sami  jedan  pogled  krivim 
okom  sva  strepi.  V.  Bogisid,  zborn.  268.  — ■  (Ako 
ne  cuvamo)  ociju  od  kriva  gledanja.  M.  Div- 
kovid,  bes.  192b.  Medahu  oci  s  navidosti  zglede 
otrovne,  zlobne  i  krive,  a  pjonaSe  pun  gorkosti 
sve  comere  jezik  iive.  I.  Gundulid  225.  Po- 
gledom ga  krivijem  paze.  G.  Palmotid  3,  43b. 
Nemilo  truje  srcem  gorkijem,  krivijem  gledoni 
(zaoidnik).  J.  Kavaiiin  57b.  Lav  krilati  pazi 
mjesoc  s  gledom  krivom.  216b.  Pogledom  nas 
krivim  strase  (vrazi).    410b. 

b.  u  prenesenom  smislu,  falsus,  koji  nije  po 
istini,  Ho  je  uopce  razUcno  od  onoga  sto  nije  po 
pravdi  (cidi  kod  c),  aii  se  ne  da  soagda  razli- 
kooati. 

a)  koji  nije  ono  sto  hi  sam  htio  da  jest 
ili  slo  drugi  misle  da  jest.  Meju  statvama  idola 
i  krivih  i  lazdvih  bogov.  S.  Budinid,  sum.  SB^. 
Tebe  i  krive  bogove  vase  sudil  bude.  F.  Gla- 
vinid,  cvit.  130b.  Krivim  bogom  klanati  se. 
324a.  Stujem  krive  boge  sada.  P.  Hektorovid(?) 
91.  Za  to  smo  svi  izginuli,  krive  boge  virujuci. 
124.  Na  vrsih  su  krive  altare  krivim  bogom  sa- 
gradili.  A.  Vita[id,  ist.  249b.  Krive  bogove 
klanat  ...  J.  Kavanin  297ii.  Ostav}eni  su  krivi 
bogovi.  A.  Kanizlid,  kam.  v.  Odvrnuti  puk  od 
stovana  krivih  bogova.  223.  Da  ga  od  krivih 
i  drvenih  bogova  odvrati.  utoc.  618.  Kod  svog 
krivog  boga.  E.  Pavid,  ogl.  259.  Da  je  Baal  bio 
krivi  bog  Moabov.  M.  A.  Eejkovid,  sat.  A6i'. 
Otare  posvetjene  krivim  bogovima.  Blago  turl. 
2,  122.  On  je  bio  krivi  i  nenaucni  bog.  A.  d. 
Costa  1,  III.  Ako  bi  krivim  bogom  prikazauo 
sto  bilo.  I.  Velikanovid,  uput.  3,  334.  Zabraiiuje 
nam  krive  bogove  drzati.  B.  Leakovid,  nauk. 
273.  Nego  se  vi  gubite,  vase  krive  naslidujudi 
balvane.    F.  Glavinid,   cvit.  25b.     Ne  hodi   k   po- 


KRIV,  1,  h,  a).  5 

ganskim  i  krivim  boijim  slu£bam.  Kateh.  1561. 
107.  Tad  bo  6e  so  usl<it  tooi  krivi  Isusi  i  pro- 
roci.  J.  Kavaiiin  5.58>>.  —  Krivi  i  iio6isti  Kr- 
sljaiie.  Naru6ii.  31».  —  Pisiiia  s  kriviiui  naslovi 
ili  krivo  iiprav|ena.  Zboruik  zak.  18G7.  256. 
Predmeti  listovne  poste  otpravleni  na  krivo 
rajesto.  1871.  825.  —  Ako  zlato  ima  zvek  6ist  i 
kriv,  drzi  ga  za  snm  tu6  ili  iiijed.  M.  Jladnii 
■t'27''.  —  Kriva  pravni,  lazna  baci.  J.  Kavai'iin 
iUil".  Mon'  so  vidi,  sve  da  jo  to  krivo.  J.  S. 
Ko|kovi6  435.  —  Krivo  i  nopravo  misjonje  i  sci- 
I'loiijo.  A.  Vita)i6,  ist.  493.  Uvik  raisli  krive 
iiua.  V.  DoSen  HS''.  Kriva  .so  mneria  kojokud 
provlaCe.  M.  Pavlinovic,  rad.  14(>.  —  U  nas,  gdje 
knizevnici  niti  svoga  narodnoga  jezika  upravo 
znadu,  niti  hoco  da  ga  uce,  nego  ga  okro6u6i 
•svaki  po  svome  krivome  znaiiu,  jednako  kvare  i 
grde.  Vuk,  pism.  14.  —  Ho(^e  dobiti  sud  kri- 
vijem  razlogom.  M.  Vetraiiic  2,  234.  —  Da  se 
lie  bi  mozda  po  krivom  tumaferiu  zakoiia  mi- 
.slilo  .  .  .  Zbornik  zak.  1871.  237.  §to  se  jo  djelo 
na  kom  se  rjesidba  osniva  krivim  tumaconem 
podvrglo  takovomu  zakoiiu  kaznenom  .  .  .  1878. 
709.  —  Grje^nik,  koji  zloAu  ne  ostavja,  al  pro- 
nosi  krivu  vjeru.  J.  Kavanin  50'>.  Anol,  Amon 
ve6e  nijesu  govoruici  krivoj  viri.  225i.  Trijebi 
je  da  je  krivo  i  vrazijo  vjere  svak  tko  ...  S. 
Rosa  85a. 

b)  falsus,  adulteriiius,  o  cemti  Ho  je  na- 
cineno  tako  da  je  slicno  necenui  drugome  te  se 
moie  misUti  da  je  ono.  kod  toga  se  istice  na- 
nijera  jirijcvare  u  onoga  koji  je  ono  nacinio  i 
u  tome  je  razlika  od  predasnega  znaiena,  kod 
kojega  nije  potrebno  misliti  da  ko  vara  drugoga, 
nego  i  da  se  i  sam  vara,  n.  p. :  Tko  neprave  i 
krive  kantare  i  mjere  drzi.  M.  Divkovi^,  bes. 
702''.  Od  krivije  mjerila  i  cijena  svjetovnijo.  M. 
Eadnic  ix.  Mirionice  krive.  45*.  Cine  mjeru 
krivu.  241b.  Svi  cine  mjerilo  krivo.  mjerilo 
krivo  jest,  uciniti  litru  ali  oku  sto  niti  je  litra 
ni  oka.  241''.  U  kupovanju  krivu  mjeru  drzeci. 
I.  Grlicic  65.  Jerbo  su  jo  (norce)  krivom  mirom 
stokli.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  46.  Kriva  vaga 
,uiiochtes  gowicht'.  Jur.  pol.  terminol.  526.  — 
Pinez  kriv.  M.  Eadnio  288h.  Koji  kuje  novce 
krivo.  V.  Dosen  136b.  Koji  kuju  krive  jaspre. 
A.  d.  Costa  2,  179.  —  Kako  je  bil  smin  sloziti 
kiiige  krive  va  Jme  druzih.  Transit.  215.  Kneg 
zaleh  kreveli.  S.  Budinic,  sum.  55b.  Jeda  su 
napisali  pismo  krivo.  83.  Ciniti  kriva  pisma  ili 
pecate  sa  Stotom  iskrnega,  grijeh  je.  S.  Mati- 
jevic  70.  Al'  u  la2nom  pisrau  krivom  ...  J. 
Kavanin  62*.  Tad  likarom  puiii  kesu,  krivo 
pismo  da  iznesu.  V.  DoSen  122b.  Jos  na  pasu 
kiiige  nite  krive.  Osvetn.  1,  46.  —  Pocat  kriv 
utibtujuci.  Ant.  Kadfiic  284.  —  Ki  bi  prodaval 
ili  miril  krivo  vino  .  .  .  Statut  vrbanski.  170.  — 
Ukazivase  krive  racune  i  nedostojne.  Transit.  210. 

f)  falsus,  fallax,  laz(iv,  o  rijecima  ne- 
istinitijem  sto  se  govore  namjerom  da  se  ko  pre- 
vari,  n.  p.:  Krevim  ili  lazivim  govorenjera.  S. 
Budini6,  sum.  39b.  Qd  krivoga  iskazanja  .  .  . 
krivo  dopovidanje  ...  A.  d.  Costa  2,  178.  —  Ne 
govori  protiva  iskrnemu  tvomu  krivo  svidocastvo. 
Bemardin  46.  exod.  22,  16.  Kriva  svidofienja 
lioj  naprtise.  M.  Marulic  86.  Ne  uciiii  kriva 
svedocastva.  Naru6n.  92a.  Lupestina,  kriva  svje- 
doCba.  N.  Eanina  63b.  matth.  15,  19.  Ne  reci 
krivo  svjedocastvo  ni  na  susjeda  ni  na  koga. 
Zborn.  165'*.  Krvoprolistvo  i  krivo  svidocastvo 
nastavsi.  Aleks.  jag.  star.  3,  280.  Iscu  supro- 
tiva  I'lemu  kriva  avidocastva.  A.  Komulovid  63. 
Iskahu  krivu  svjedocbii,  da  bi  Isusa  na  smrt 
pridali.    M.  Divkovid,  bes.  372".     Ne  reoi   krivo 


8  KRIY,  1,  c.  h). 

svido6anstvo.  F.  Glavini^,  cvit.  446b.  I.  T.  Mr- 
navi6,  nauk.  1702.  15.  Ne  roci  kriva  .svido- 
fanstva.  P.  Posilovii,  nasi.  110".  Krivo  svido- 
fonjo.  P.  Vitozovid,  odil.  44.  Svjodocanstva  koji 
kriva  izvodise  suprod  bratu.  .).  Kavanin  443b. 
Tko  bi  pi)  takvoj  krivoj  svido6bi  slidio  kvar  dru- 
goiuu.  A.  Ba6i6  129.  Otkrice  se  vaSa  kriva  svi- 
dotanstva  koja  ste  fiinili  s  krivim  kletvam.  J. 
Banovac,  jired.  4.  Ne  reci  kriva  iliti  lai|iva 
svidofanstva.  F.  Lastric,  od'  76.  Jeli  velik  grili 
krivo  svidoCanstvo  ?  F.  Matic  72.  Ne  govori 
krivo  svidoCanstvo  suprot  iskriioga.  M.  A.  lle[- 
kovic,  sabr.  38.  Kada  svidok  prikazujo  stokodi 
krivo.  A.  d.  Costa  2,  178.  —  U  vas  kriva  prise- 
ganja,  ^  kriva  mira,  krive  kvarte.  M.  Maruli6 
304.  Nim  se  ima  dati  pokora  za  krivu  rotu. 
Narucn.  .59b.  Grijeh  od  krive  kletve.  A.  Gu- 
cetiA,  re  z.  jez.  ,32.  Pun  kriva  zaklinanja.  M. 
Divkovid,  nauk.  32.  Grijeh  od  krive  zaklotve. 
B.  Kasic,  zrc.  46.  Ne  oasti  se  krivom  prisozbom. 
I.  T.  Mrnavid,  ist.  83.  Upadaju  u  krive  prisiiibe 
ali  rote.  ist.  86.  Jer  so  ne  cuju  drugo  rici,  nego 
psosti,  lazi,  krivo  kletve,  mormoraiia.  J.  Banovac, 
razg.  87.  Mores  sada  sakrit  ona  tvoja  lupe§tva, 
bludnosti,  krive  kletve,  psosti.  92.  Jodau  la- 
zivac  i  lupez  udij  trcu  na  krivu  zakletvu.  pri- 
pov.  164.  Privarama  i  krivim  zakletvama.  F. 
Lastric,  test.  332*.  Tidido  se  sve  tvoje  zaklotve 
isprazne  i  krivo.  nod.  31.  Ostavi  se  obicaja  kri- 
voga zaklinaria.  A.  Kanizlid,  utoo.  467.  Po  bo- 
gopsovstvu,  po  krivima  i  nepravednima  zaklet- 
vama. E.  Pavic,  jezgra.  91.  Jeli  volik  grih  kriva 
zakletva?  F.  Matic  60.  Zakletva  kriva  vrlo  stra- 
hovita.  V.  Dosen  vii.  Kako  od  krive  tako  i  od 
pravo  zaklotve  cuvahu  se.  S.  Kosa  43a.  Kriva 
prisoga  na  sudu.  Ant.  Kadoic  24.  Kriva  za- 
kletva jest  zakletva  laziva  i  nepravedna.  I.  Vo- 
likanovio,  uput.  1,  435.  Da  ovi  istinito  laze,  i 
da  je  kriva  zakletva.  J.  Matovic  350.  Da  bi  so 
zabraniia  himbeuost,  laze  i  krive  zaklotve  svjo- 
doka  .  .  .  409.  Za  krivu  zakletvu  odredi  da  se 
pokora  cini.  I.  J.  P.  Lucio,  razg.  18.  Kriva  za- 
kletva Boga  uvridiva.  110.  —  N'enavidost,  zalost, 
srditost,  sumna,  kari,  kriva  osvajenja.  Korizm. 
37a.  Vijto  Isusa  ne  spricajuci  se  od  kriva  osva- 
jonija.  91'i.  Ki  se  ne  spritouje  od  hinbena  i  kriva 
osvajonija.  93b.  —  Mnozi  poluvirnici  svojimi 
krivimi  nauci  trovahu  viru  Isukrstovu.  Ziv.  jer. 
star.  1,  227.  Uoise  krive  i  lazive  nauks.  V.  M. 
Gudotic,  pohv.  117.  Nauk  pravi  od  krivoga  raz- 
luciti.  A.  Kanizlic,  kam.  85.  —  Koji  u  ovomu 
pripovidanu  navistuju  puku  kriva  oli  lazna  cu- 
dosa  ili  prorocanstva.    Ant.  Kadcic  296. 

C.  falsus,  injustus,  perversus.  mains,  kao 
nepravedan,  o  cemu  sto  nije  kako  bi  trebalo  da 
je  po  pravdi  (po  moralnom  zakonu),  n.  p.: 

a)  0  djelu  uopce.  Za  moja  kriva  dela 
odvetnica.  S.  Budinic,  sum.  25a.  Mnozi  dobra 
cudi  note  dilu  krivu  ...  D.  Barakovic,  vil.  239. 
Na  krivo  dilo  ruko  prostirati.  A.  Vita}i6,  ist. 
430b.  Prijo  zna  svijetna  kriva  djela  (Bug).  3. 
Kavanin  537b.  Vidi  djela  dobra  i  kriva.  I.  Dor- 
die,  salt.  2.  Ako  zaminih  pravu  krepos  s  kri- 
vijem  djeli.  16.  To  al'  krivo  kod  onih  jo  dilo. 
.J.  S.  Ee)kovic  295.  —  Amo  moze  pripadati  i 
ocaj  primjer  u  kojemu  kriv  korak  (tal.  falso 
passo)  stoji  metaforicki  za  krivo  djolo:  Mnogo 
ih  se  umnih  i  darovitih  za  svoga  zivota  preko- 
vratilo  rad  kojega  kriva  koraka  u  prvoj  mla- 
dosti.    M.  Pavlinovic,  rad.  122. 

b)  0  cudi.  Cim  kriva  vasa  cud  k  pravcu 
se  povrati.  M.  Vetranio  1,  217.  Vasu  krivu  cud 
nijedan  sud  no  moze  da  ispravi.  1,  227.  Da 
jedva  uzdiSe  za  krivu  svoju  6ud.    2,  169. 


KRIV,  1,  c,  c).  5 

c)  0  nacinu.  Stvar  krivim  naoinom  ste- 
cena.  I.  Grlicid  65.  —  U  ovijein  primjerima 
rijeei  zakon,  red,  trud  imaju  sUctio  znacene  kao 
nacin:  Krivim  zakonom  bise  potvoroua.  Mira- 
kuli.  9.  Pak  se  idolu  Belfegora^  krivim  redom 
posvetise.  A.  Vitajic,  ist.  3G7''.  Sto  po  krivom 
stece  trudu.    V.  Doson  121t>. 

(I)  o  sadu  (pravdi,  kniestvu).  Kad  iz- 
gubis  tva  prav  krivim  sudom.  M.  Marulic  133. 
Od  krivoga  suda,  kim  bise  osujeiia  krivo,  bi 
oslobo.jena.  Transit.  93.  Sto  je  prav  i  kriv  sud. 
M.  Vetranic  2,  4.3.  Krivi  suJ.  D.  Barakovid, 
jar.  10.  Krivi  sudi,  muzuvijerstvu  ...  J.  Ka- 
vaiiin  50^.  Al'  so  meni  takvi  sudi  krivi  cine 
ili  ludi.  V.  Doson  ()2"'.  Nu  i  bez  reda  od  pravde 
bez  koga  je  sud  sved  kriv.  D.  Basic  88.  —  Na 
vrime  i  kriva  pravda  se  odluci.  D.  Barakovic, 
jar.  76.  —  I  u  kmestvo  sijedali  Ici-ivo  i  pr  >kleto 
nzimali  mito.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  12. 

e)  0  zakonu  (vclcnu,  obicajuj.  Od  kri- 
vijeb  zakona.  I.  Drzic  149.  Ah  zakoua  Imda  i 
kriva,  neumrloj  u  bolestl  bit  na  pola  mrtva  i 
ziva!  Gr.  Palmotic  2,  55.  IVIoj  zakon  jest  kriv  i 
zlocest.  P.  Macukat  49.  —  Nistar  mai'io  kada 
zapovid  tko  stavi  protiv  Boiijoj,  tada  spnnit  ju 
ostavi.  ako  1'  jos  ne  bude  u  krivom  volonju,  da 
patit  li  bude  duhovnu  sln/.onjn,  k  Bogu  se  obrati, 
slu/.bu  ne  odhitaj.  M.  Marulic  199.  —  Uvoo  se 
je  krivi  obicaj.    A.  d.   Costa   1,  220. 

/)  0  dijelii.  Od  svasta  mu  daje  dio  krivi. 
Nar.  jjjes.  vuk.  2,  631.  Krivu  je  dijclu  lasno  na- 
miriti.  Nar.  posl.  vuk.  160.  Nije  zao  na  mali 
dio,  nego  na  krivi     214. 

ff)  0  dobitku  (dobieu,  stecenu).  Ne  gle- 
dajuci  liriva  dobitja.  Korizm.  64".  Kamo  gro  i 
pada  stecenje  krivo  toj  ?  M.  Vetranic  1,  171. 
Ovo  su  oni  koji  po  kojigod  nacin  kriv  dobitak 
cine.  J.  Filipovic  1,  371 1*.  Tovarite  vaSu  svist 
snopjom  krivije  dobitaka  i  lakomosti.  F.  Lastrio, 
ned.  76.  Zaradi  kamata  i  kriva  dobitka.  M.  Do- 
bretic  130.  Pnsli  onoga  kriva  dobitka.  I.  .J.  P. 
Lu6ic,  razg.  5. 

lij  0  rati  (razmetu).  JCi  slide  krivu  rat. 
D.  Barakovic,  jar.  57.  —  Ni  u  liili  nesklada  ni 
kriva  razmeta.    245. 

i)  u  (crkvenom)  saharu  (skupstini)  koji 
nije  po  zakonu  sakiip(en.  Od  krivi'  sabori  .  .  . 
Ispisati  sva  kriva  sboriSca.  A.  d.  Costa  2,  27. 
Ciniti  bezakouite  i  krivo  skupstine.    2,   119. 

k)  0  nesakonitom  dostujanstva  u  ceja- 
dcta.  U  drugomu  (saborii)  Cededa  krivi  biskup 
od  Krovati  bio  jo  proklet.    A.  d.  Costa  2,  34. 

I)  0  dasevnom  stanit.  Krenuti  od  kri- 
voga  pomilovanja.  B.  Kasic,  per.  160.  —  Od 
krivo  ]ubavi.  A.  Goorgiceo,  nasi.  190.  j^ubav, 
ka  je  medu  nami,  kriva  i  sramna  ne  ima  biti. 
G-.  Palmotic  1,  133.  —  Niti  se  spustimo  na  krivo 
uzdaiie  sadainega  svijeta.  M.  Radnic  257b.  — 
Ustegni  svako  krivo  gauutje  i  zeju  duse  moje. 
Miclielangelo.  68.  Veliku  ti  1'  iutira  muku  za 
tu  samu  krivu  odluku.  J.  Kavahin  396a.  Skr- 
site  vasa  kriva  hotjenja.  I.  Dordic,  ben.  93.  — 
Grille  sani  uciiiil  s  krivim  i  necistira  pomisje- 
nijem.  Kateh.  1561.  44.  —  Vele  se  suprotivi 
Bozjoj  pohodni  kriva  sloboda  od  srca.  B.  Kasic, 
nasi.  83. 

Ill)  dodaje  sc  gdjegdje  i  rijecima  koje 
■tame  po  sebi  znace  sto  nepravedno.  Pun  krive 
nevere.  D.  Barakovic,  jar.  57.  Koji  za  recene 
uzi-oko  namecu  na  jedno  krivo  poluvirstvo.  Ant. 
Kadcic  297.  —  Onaj  s  krivim  mitom  nudi.  V. 
Dusen  27^1.  Koju  (zmiju)  kote  kriva  mita.  631). 
(I.  vidi  1.  krivo. 
e.  y  celadetic  koje  ne  (jovori  Hi  ne  radi  po 


3  KRIV,  1,  e,  c)  aa). 

istini  Hi  pravdi.  —  Izmedii  rjeinika  u  Vranii- 
cevii  (.uoxius;  reus;  sons'),  u  Mikalinu  (ki-ivi, 
krivac  ,r6us,  sons,  obnoxius,  culpae  reus,  nocens'), 
II  Belinu  (,colpevole  e  colpabilo,  dioesi  di  cbi  e 
in  colpa'  , culpa  obstrictus'  202";  ,ingiu3to'  ,in- 
justus'  404'i),  u  Bjelustjenccvii  (v.  krivec.  2.  kriv, 
lazjiv,  neistinit  ,falsus'),  u  Jamhreiiceoii  (,sons, 
reus'),  u  VoUigijinu,  (,reo,  colpevole'  ,3chuidig'), 
u  Stiilicevu,  (,iniquus,  injustus,  nequam,  improbus, 
reus,  consoius  culpae,  noxius'),  u  Vukoini:  ,schul- 
dig  (eines  verbrechens)'  .reus'  ;  ii  Danicicei'ii 
(krivb  ,qui  in  culpa  est'). 

a)  falsus,  fallax,  meudax,  kuji  ne  yoouri 
iatinu,  koji  laze,  lazjiv.  gotovo  se  u  svijem  pri- 
mjerima istiee  u  kakovoj  prigodi  cefade  (s  nekom 
osobinom)  laze,  n.  p.  kao  svjedok,  prorok  ltd. 
Krivi  svedoki.  Naruon.  115*.  Svjedoke  krive 
proc  meni  vodjahu.  N.  Dimitrovic  64.  IStuci 
svidoke  i  ne  nahodeci  nego  krive.  B.  Kasii,  is. 
51.  Da  je  imal  biti  osvajen  od  krivili  svidok. 
F.  Glavinio,  cvit.  82''.  Po^taviSe  krive  svidoke. 
P.  Radovcid,  ist.  33.  Kriv  svjedok  potvora  mo. 
I.  Dordic,  salt.  83.  Niti  bise  triba  krive  svidoke 
istrazivati.  A.  Kanizlid,  kam.  458.  Nadose  dva 
kriva  svidoka.  E.  Pavid,  ogl.  313.  —  Pogubiti 
krivoga  osvadnika.  A.  d.  Costa  2,  159.  —  Neka 
budu  krivijeh  parjati  prorokov  tvorenjo.  N.  Di- 
mitrovid  81.  Ni  Balam  krivi  prorok.  S.  Mar- 
gitic,  fala.  273.  —  Tote  odvitnici  krivi  govor- 
oini.  D.  Barakovic,  vil.  313.  —  Mod  osme  (u 
pakluj  krivi  nauciteji  (gredu).  F.  Glavinid,  cvit. 
17t>.  —  Krivi  pripovijedaoci.  Zborn.  50''.  —  Amo 
moze  pripadati  i  ovaj  primjer  u  kojemu  stoji 
jezlk  metaforicki  za  ce(ade:  Ti  krivi  jeziki,  ki 
na  me  govoru.    Jadke.  95. 

It)  falsus,  injustus,  iuiquus.  perversus, 
malus,  koji  ne  radi  po  pravdi.  i  ovdje  naj  cesce 
kao  i  kod  a),  istiee  se  u  kakoj  osobini  ce(ade 
radi  nepravo,  n.  p.:  Bog  Krstjano  kara  s  krivimi 
sudci.  Kateh.  1561.  89.  Krivih  sudac  zled.  D. 
Barakovid,  jar.  67.  Med  sedme  (u  paklu)  krivi 
sudci  (gredu).  F.  Glavinid,  cvit.  17^.  Oni  bludiii 
starci  i  krivi  sudci,  posli  nego  zaludu  napasto- 
vase  cistu  Zuzanu  ...  J.  Banovac,  razg.  117.  I 
pokaze  sudca  kriva.  V.  Doson  H'^.  A  ovi  krivi 
sudci  ne  strase  se  suda  Boziega?  D.  Basid  8.S. 
—  Tere  ga  dostigne  za  krivoga  pristava.  Stat, 
po).  ark.  5,  272.  —  Da  krivoga  starosine  node 
k  sebi  da  ukine.  V.  Do§en  236''.  —  Kamatnioi, 
lupezi,  krivi  trgovci.  F.  Lastrid,  ned.  134.  Koga 
poznajete,  da  je  bio  kriv  u  trgovini.  218.  — 
Kumovi  krivi.  Zborn.  55h.  —  Krivi  novdar  ,falsch- 
miinzer'.  Jur.  pol.  terminol.  689.  -  Kad  ono 
kriva  bratja  Jozefa  prodahu  .  .  .  F.  Glavinid,  posl. 
.50.    Na  pogibili  od  krive  bratje.   M.  Radnic  257''. 

<•)  nocens,  noxius,  sons,  reus,  koji  je 
uzrok  kakvoine  zlu,  koji  je  nesto  nepravedno  po- 
cinio,  koji  radi  toga  stoji  pred  sudom. 

uu)  uopce.  Jako  vi  ja  pravine  ne  ciuu, 
to  to  ja  krivb.  Mon.  serb.  29.  (1240).  Ne  wbre- 
tohb  ga  kriva.  66.  (1304).  Da  se  pravomu  ne 
moze  uzeti  za  krivoga  nijedno  imanje.  487.  (1461). 
Kto  budetb  pozvanb  i  no  priidetb,  da  jestb  krivb. 
Zak.  dus.  pam.  saf.  31.  Ako  bi  (,bih')  Turci 
iskali  Franka  i  Vlbk.su  ili  pravehb  ili  krlvehb, 
vo]bno  imb  je.  Spom.  sr.  1,  10.  (1397).  Ako  se 
krivi  ne  najdu.  Zak.  vinodol.  79.  Da  budu  pravi 
V  pravde  stati,  a  krivi  da  budu  kastigani.  Stat. 
ki-c.  ark.  2,  281.  (1388).  Kada  su  obi  strani,  ki 
dobude,  i  ki  zgubi,  jednako  krivi  .  .  .  Narucn. 
94a.  Krivoga  pokarati.  951).  Bi  osvajen  da  jo 
udinil  toliko  zlo  ne  bududi  kriv.  Mirakuli.  58. 
Daj  pravim  pravdu,  a  krivim  daruj  odpuldanije. 
Korizm.    88''.      I    dazji    svrhu    pravih    i    krivih. 


KMV,  1,  e,  c)  aa).  5i 

Bernardin  26-  matth.  5,  45.  O  vi  duSe  krive. 
M.  Marulid  2;tO.  .la  3am  kriv,  a  on  je  prav. 
Mon.  Croat.  231.  (1527).  Nil  mo  iie6  nai  kriva. 
N.  NnleSkovii  2,  TO.  No  imam  bit  ja  kriv  iiego 
vi.  M.  Dr/.ic  3.  Ako  smo  pravi,  da  bi.smo  zdravi, 
ako  li  smo  krivi,  da  bisnio  ?.ivi.  114.  Sudac  60 
suditi  i  prave  i  krivo.  458.  Ka  ovo  jos  |ubav 
mo6i  zgar  jediae?  posinut  liljo  ti  prav  noka 
kriv  no  zgine.  D.  RaAina  llO-'.  I  prava  i  kriva 
progoni  prid  .•lobom.  D.  Barakovid,  vil.  :!8.  Sij 
onirazo,  zlobo  budi,  svadaj,  sraotaj,  Steti,  udi,  sa- 
tariSi  prave  i  krivo.  I.  Gundulid  480.  Sudca  u 
ruci  latinskoga  smrt  i  /.ivot  krivijeh  stnji.  Gr. 
Palmoti6  ii,  75".  Oliva  prituzna  vr/.ena  u  more 
ni  kriva  iii  duzna.  Oliva.  22.  Veli  (daco)  da  su 
|udi  kriv|i  nego  on.  S.  Margitic,  fala.  156.  Vi- 
dimo  da  smo  krivi.  P.  Vuletid  70.  No6u  tako 
ja  ciniti,  nog  kriv  ko  je  da  se  osudi.  71.  Nije 
ni  djavao  toliko  kriv,  koliko  so  govori,  vec  jo 
kriva  vasa  voja  koja  se  liem  podlaze.  J.  Ba- 
uov.Tc,  razg.  109.  Ja  scinim  da  ovdo  David 
krivji  bi  od  Berzaboe.  J.  FilipDvic  1,  493"-.  Ti 
sara  znades  da  smo  krivi.  P.  KneXevii,  muka. 
42.  Tvoju  sr*bu  podnosi  ni  duzan  ni  kriv.  A. 
J.  Knezovic  l.'Jl.  Sinod  osudio  je  Tsutbergu 
kao  krivu  po  svidocih  nasastu.  A.  Kanizlic,  kam. 
!K).  Duzan  nije  tko  nije  kriv.  (Z).  Ni  kriv  ni 
duzan,  veli  svaki  suzaii.  (Z).  Poslov.  dauic.  Po- 
karat  krivo  \uAe.  V.  Do§en  70''.  Grih  grisnika 
vedma  kriva  oini.  153l>.  Pofe  karati  i  krivicu 
davati  onomu  koji  biso  kriv.  And.  Kaoic,  kor. 
62.  Kad  si  kriva  i  lead  te  pokara,  zona  muzu 
nek  ne  odgovara.  M.  A.  Relkovic,  sat.  F6^. 
Boje  je  umrti  prav  nego  knv.  sabr.  1.  Odsuda 
Bozja  svrhu  krivoga  covika.  J.  S.  Rejkovic  3. 
Ni  kriv  ni  duzan,  sve  krivice  naso  na  sebe  jest 
hotio  primiti.  B.  Leakovic,  nauk.  43.  Ako  dodo 
prav,  ne  izide  zdrav;  ako  dodo  kriv,  ne  izide 
Xiv.  (Pripovijeda  se  da  je  ova  poslovica  postala 
od  nekakva  mletackoga  suda).  Nar.  posl.  vuk. 
2.  Dok  so  pravi  ne  namu5i,  ne  moze  se  krivi 
naoi.  (N.  p.  kad  so  u  kakome  mjostu  sto  ukrado 
ili  se  kakvo  drugo  zlo  ucini,  pak  se  zaokupo  i 
muce  svi  )udi,  dok  se  krivac  ne  nade).  66.  Kad 
me  globise,  kriva  me  uadose.  119.  Ko  kriva 
zali,  pravom  grijesi.  144.  Ko  se  kriv  kune,  od 
traga  gine,  a  ko  so  prav  kune,  od  straha  (gine). 
154.  No  bi  kriv  ko  vide  no  ko  pripovide.  193. 
Ni  kriv  ni  duzan.  (Kad  se  kome  sto  zlo  na 
pravdi  dogodi).  221.  Prav  se  smije  a  kriv  se 
krije.  259.  Udri,  Boze,  ko  je  kriv.  328.  Sve- 
stcnioi  u  crkvi  subotu  pogane,  pa  nijesu  krivi. 
Vuk,  mat.  12,  5.  Mislite  li  da  su  oni  naj  krivji 
bili  od  sviju?  luk.  13,  4.  Ne6e  me  senat  kriva 
nadi.  S.  :^ubisa,  prip.  172.  Pogibe  ni  kriv  ni 
duzan.  228.  A  da  se  ne  priceka  dok  se  kriva 
stranka  pronade.  Zbornik  zak.  1873.  39.  Kriv 
,schuldig  eines  verbrechens'.  Jur.  pol.  terrainol. 
453. 

/>/>)  izrice  se  zlo  djelo  iii  steta  kojoj  je 
uzrok  onaj  Uu  je  ,kriv',  i  to:  tiau)  dntivom.  Ti 
si  kriva  i  mojej  krvi  i  smrti.  Pril.  jag.  ark. 
9,  131.  (1468).  Tvojoj  smrti  ja  bih  bila  duzna  i 
kriva.  (J.  Palmotic  2.  241.  Ako  ja  sam  kriva 
bila  tvojoj  smeci.  2,  245.  Grihom  tudim  kako 
mo2e  oovik  bit  kriv?  I.  Griioic  290.  Ah  ja  sam 
tomu  kriv!  A.  Kanizlic,  bogo)ubn.  41.  Da  su 
svemu  krivi  vo6i.  V.  Dosen  254'*.  Da  on  tomu 
sasvim  ni  kriv  nije.  M.  A.  Relkovic,  sat.  B8h. 
Kazujudi  da  ni  kriva  kvaru.  I4b.  Redeni  ispo- 
vidnik  jest  kriv  i  uzrok  tudoj  Steti.  Ant.  Kadcic 
260.  Onda  ce  propasti  oni  koji  su  ovoj  kavgi 
krivi.  D.  Obradovid,  basn.  156.  Koje  tome  kriv? 
Nar.  prip.  vuk.*  244.    Ovoj  je  buni  naj  viSe  kriv 


■)  KRIV,  1,  e,  c)  bb). 

Marasli-Ali-paaa.  Vuk,  grada.  174.  —  hhh)  ge- 
netivom,  i  s  prijedlogom  od.  Da  bismo  krivi  bili 
danasiie  smutAe.  Anton  Dalm.,  nov.  toi5t.  204a. 
act.  ap.  19,  40.  TuXim  se  da  sam  kriv  mnozih 
grihov.  Katoh.  1561.  36.  Prvo  neg  pokaraS 
koga,  gloj  da  nisi  sam  kriv  toga.  P.  Vitezovid, 
cvit.  li)6.  .losu  krive  ubojstva.  F.  Lastrid,  ned. 
141.  Cinis  li  krivo  ubojstva  one  majko  kojo  za 
drXat  kod  sebe  u  loznici  didiou  malu  neponino 
uduSe  ih?  Blago  turl.  2-,  128.  Kriv  jest  tila  i 
krvi  Gospodiie.  I.  Velikanovic,  uput.  3,  50.  — 
Ne  biso  kriv  od  one  smrti.  B.  Kasid,  is.  61. 
Koga  od  liih  uzbudemo  ove  od  smece  nadi  kriva. 
Q-.  Palmotic  1,  58.  Kako  moze  ona  od  toga  kriva 
biti?  1,  374.  Pazi  dakle  da  rad  liega  ti  no  budeS 
kriv  od  svoga.  P.  Kneievid,  muka.  35.  Koji  je 
kriv  od  ove  neurednosti,  djooa  ali  roditeji?  D. 
Basid  4.  Kada  od  nijednoga  drugoga  grija  jo§ 
i  ne  bi  bili  krivi.  Grgur  iz  Varesa  104.  — 
cr.c)  Instruinentalom.  Kto  je  dlbztnb  ili  cimb 
krivb,  wnb  da  plati  i  pati.  Mon.  serb.  268.  (1405). 
Tbkbmo  tko  jo  dlbzanb  ili  cimb  krivb  (stampar- 
slcom  yrijeskom  hrivh),  wnb  da  plati  i  pati.  271. 
(1405).  Vrh  tgga  je  obadena  nepostenijem  gri- 
jehom  kriva.  G.  Palmotic  1,  363.  —  ddd)  loka- 
tivom  s  prijedloyom  u.  U  tomej  nesmo  krivi. 
Spom.  sr._  1,  28.  (1400).  Toli  t'  sam  u  com 
kriv  .  .  .  S.  Mencetid  149.  Ako  sam  u  cem  kriv, 
sto  ve  mi  smrt  ne  da  ?  N.  Na(eskovid  2,  40. 
Reel  mi,  J^ubavi,  u  com  kriv  igdar  bih,  ter  mene 
ostavi,  sa  svu  mod  ku  Jubih?  2,  133.,  U  nicomu 
kriva  biti  ti  ne  mozes,  gdi  je  sila.  G.  Palmotic 
1,  273.  Ma  tuzna  Oliva  nikadar  ne  budud  u  ni- 
cemur  kriva.  Oliva.  46.  U  cemu  ste  vi  krivi,  u 
tomu  nas  okrivjujete.  A.  Kauizlid,  kam.  241. 
Da  ni  po  sto  sebe  krivu  ne  nahodi  u  onomu,  u 
comu  ju  krivise.  E.  Pavid,  ogl.  415.  Da  sam  ja 
u  tomu  stogod  kriv.  M.  A.  Relkovic,  sabr.  68. 
Ja  nijesam  kriv  u  krvi  ovoga  pravednika.  Vuk, 
mat.  27,  24.  —  eee)  akuzativom  s  prijedlogom 
za.     Kako  moze   covik  za  tude   grihe  biti  kriv  ? 

1.  Grlicid  215.  Ista  narav  sto  sakriva  daF  ne 
bila  za  to  kriva,  da  pogrdu  takvu  nosi.  V.  Dosen 
113l>.  Nije  kriva  za  ono  pri^ubodinstvo.  I.  Ve- 
likanovic, uput.  3,  232.  :^udi  koji  nimalo  nisu 
krivi  za  ove  budalastine.  Vuk,  dan.  5,  82.  Ako 
krvnika  ubije  osvetnik,  node  biti  kriv  za  krv. 
D.  Danicid,  4mojs.  35,  27.  —  fff)  podloznom  re- 
cenicom  u  kojoj  je  sto  ili  da  (starije  er).  I  obe- 
dava  i  opet  brani  tako  hitro,  da  ti  kaze,  da  si 
ti  kriv  sto  ona  laze.  I.  Gundulid  224.  Ne  drzim 
se  jos  za  kriva,  sto^  na  Lemnu  sam  pribiva.  G. 
Palmotid  1,  222.  Sto  se  smete,  on  kriv  nije, 
s  Captislavom  tvoja  vira.  2,  265.  Oni  su  krivi 
sto  narod  nevoje  dopade.  A.  Kanizlic,  kam.  viii. 
(Djeca)  nisu  vede  kriva,  neg'  na  svitu  sto  su 
ziva.  V.  Dosen  171a.  ja  kriv  nisam,  sto  se  orat 
ne  da.  M.  A.  Rejkovid,  sat.  G7a.  Bog  nije  kriv 
sto  judi  zlo  cine.  Nar.  posl.  vuk.  20.  Ko  je 
kome  kriv  Sto  je  zdrav  i  ziv?  141.  Nije  kriva 
Bosna  5to  je  gladna  Hercegovina.  Pravdonosa. 
1852.  31.  —  Ti  si  kriva,  da  (ona)  ni  |uba  moja. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  128.  Nije  sudac  kriv  da  mi 
je  zlotvor  ziv.  Pravdonosa.  1852.  10.  —  Al'  nam 
ti  (lubavi)  kriva  nijes',  er  nas  ti  sadruzi,  neg 
naSa  liuda  ces,  s  ke  svaki  nas  tuzi.  N.  Nales- 
kovid  2,  88.  —  f/ffff)  akuzativom,  ali  ovaj  samo 
stoji  adoerbijalno  (kao  §to,  niSta  itd.)  pokazii- 
jaci  ne  samo  djelo  sto  je  ucinio  ko  je  ,kriv'  nego 
velicinu  ili  maninu  negove  krivice  (isporedi:  Tomuj 
uijosam  kriv  ni  vele  ni  malo.  M.  Vetranid  1,  116). 
Ja  kriv  ni  duzan  nistor  se  ne  cujah.  M.  Vetranid 

2,  115.  Ako  sam  Sto  ja  kriv,  reci  mi,  or  du  sam 
ufiinit,  vedo   Ziv   na  svijetu  da  nijesam.    N.  Na- 


KRIV,  1,  e,  c)  bh) 


r.cl 


KKfV,  1,  i,  i). 


}e§kovic  2,  114.  Al  tako  da  sam  ziv,  naci  6e§, 
da  nigdar  nijesam  ti  bio  kriv  naj  maiiu  jodnu 
stvar.  2,  121.  Ja  sam  sve  kriv.  M.  Drzic  1.58. 
Nista  kriv  nisam.  A.  Kanizlic,  bogojubn.  205. 
Ovi  je  postavjen  u  tamnicu,  ali  kriv  nije  nista. 
And.  Kacic,  kor.  42.  Koji  nisu  nista  krivi.  M. 
A.  Rejkovio,  sabr.  8.  Nisu  slugo  nista  tome 
krive.  Nar.  pjes.  petr.  2,  1.31.  Da  ue  palo  va- 
rosi  koja  nije  nista  kriva.    Vuk,  dan.  b,  4<i. 

cc)  moie  se  izreci  dativom  ce(ade  na 
ciju  je  stetu  sto  ucinio  do  Hi  nepravedno  onaj 
sto  je  ,kriv'.  Aste  je  kto  komu  krivb,  da  istetb 
sudomb.  Zak.  dus.  pam.  §af.  31.  Nikomu  krivi 
ni  dlbzni.  Spom.  sr.  I,  6.3.  (140.5).  6a  cu  svadit 
liih,  krivi  ste  mi  toj  vi.  M.  Marulic  86.  Da  nisi 
Bogu  kriv.  127.  Ako  mi  s'  ti  draga,  jeda  t' 
sam  sto  ja  kriv  ?  S.  Menceti(^  101.  Nikomu 
nijesam  kriv  sto  zivjeb  na  saj  svijot.  M.  Ve- 
tranic  1,  155.  Vijek  cu  zlobe  kajafci,  za  ke  sam 
tebi  kriv.    1,  396.      Tko    ti    kriv  i  duzan    ostaje. 

2,  40.  Zasto  pastira  izrani  ne  bivsi  t'  nista 
kriv?  2,  138.  Da  kad  se  smislim  stav,  i  lita 
kad  zbrojim,  .sebi  kriv  i  neprav,  ne  znam  ja  gdi 
stojim.  P.  Hektorovid  66.  Gospoje,  koja  me  sad 
raori  i  noce  da  sam  ziv,  neg  li  me  sve  tvori,  u 
cem  joj  nijesam  kriv.  N.  Najeskovii  2,  116.  Mi 
smo  krivi  djeci,  damo  u  ruke  imanje.  M.  Drzic 
150.  Dobre  mi  'e  sve  kriva.  225.  Uvrijedih 
sam  sebe  za  noj  ne  bit  kriv.  F.  Lukarevic  13. 
Otac  je  kriv  tebi.  D.  Zlataric  13'".  Nam  nisto 
ne  buduei  kriv  ni  duzan.  M.  Divkovio,  nauk.  48. 
Sam  CO  bit  sebi  krif.  D.  Barakovic,,  vil.  68. 
Dake  tebi  ti  si  kriva  od  sve  tuge,  ti,  Cerere.  I. 
txundulic  113.  Majka  je  tvoja  kriva  nami.  (i. 
Palmotic  1,  140.  Nitko  drugi  kriv  nam  nije,  da 
smo  ovako  potisnuti.  2,  105.  I  buduei  tebi 
kriva,  jos  me  s  noba  trijos  ne  skrsiV  I.  V.  Buuic, 
mand.  11.  Bogu  kriv  kada  je.  P.  Kanavelii, 
iv.  327.  Jeda  li  nisi  kriv  u  ovomu  komu?  P. 
Knezevic,  osm.  316.  Dok  ne  ide  i  liu  ne  izbijo, 
moja  brace,  a  kriva  mu  nije.  M.  A.  Rejkovic, 
.sat.  F8b.  Ja  6u  cutit,  jer  sam  sam  sebi  kriv. 
sabr.  19.  Znas  li,  sto  si  jucor  ucinio  bag  od 
svojo  u  Tusini  raje  koja  tebe  nista  kriva  nijoV 
Nar.  pjos.  vuk.  4,  37n.  Ti  si  mi  kriva.  Nar. 
prip.  vuk.  178. 

d<l)  had  je  znacenc  da  je  ho  ucinio 
xlo  nepravo  radi  ceya  treba  dn  bade  suden  i  pe- 
depsan,  moze  se  nehijem  padezima  izreci  siid  Hi 
sudac  Hi  pedepsa,  n.  p. :  ami)  genetivom,  siid  Hi 
pedepsa.  Kriv  bude  suda.  V.  Glavinic,  posl.  52. 
—  Kriv  6e  biti  ogna  vicriega.  B.  Leakovic, 
nauk.  325.  ■ —  bbb)  dativom,  sud  Hi  sudac.  Svaki 
koji  se  srdi  na  brata  svoga,  kriv  ce  biti  sudu. 
F.  Lastrid,  od'  243.  Ko  ubije  bice  kriv  sudu. 
Vuk,  mat.  5,  21.  —  anw  pripada  i  ovaj  primjer: 
Sav  svijet  da  bude  kriv  Bogu.    Vuk,  pavl.  rim|. 

3,  19.  i  ovaj:  Da  me  tvoj  giiijevan  sud,  .Jesuse, 
no  oznobi;  da  me  tvoj,  vajmehl  gniv  u  propas 
ne  stavi  zasto  se  cuju  kriv  ja  tvnjoj  jubavi.  M. 
Vetranic  1,  395.  —  u  ovom  se  primjeru  istice  da- 
tivom ko  treba  da  bude  po  zakonu  sudac:  Zi- 
dovom  nisam  kriv,  zato  k  cesaru  u  Rim  pro- 
zivam  se.  F.  Glavinic,  cvit.  207*.  —  ccf)  instru- 
mentalom,  o  osudi,  pedepsi.  Ona  ti  je,  ne  ti  gla- 
vom  kriva.  G.  Palmotic  1,  350.  Zasto  da  mi 
ucinite  da  budem  glavom  kriv  earu  ?  D.  Da- 
nicic,  dan.  1,  10. 

(I)  rijeci  kriv  (  duzan  mijesaju  se  medu 
sobom  tako  da  duzan  moze  znaciti  sto  kriv  (vidi 
duzan,  1,  c)  pa  i  kriv  moze  znaciti  sto  i  duzan 
it  pravnm  smislu  (oidi  duzan,  1,  a).  —  Izmedu 
rjeinika  u  Vukovti  :  (moze  se  cuti  gdjesto), 
jschuldig  (geld)'  ,qui  debet,  debitor'  s  primjerom : 


,Ja  sam  tebi  nesto  kriv'.  Ne  osta§e  ni  u  fiimb 
krevi  (treba  citati  krivi,  kako  i  cemb  mj.  cimb) 
carstvu  mi.  Spom.  sr.  2,  18.  (1348).  Jere  mi  se 
su  platili  i  ne-  mi  -su  nicim  krivi.  2,  26.  (1374). 
Kriv,  iluzan  novaca  (Vuk  veli  da  se  ta  rijoc  u 
tom  znafienu  ,moze  cuti  gdjesto'.  Sav  rudnicki 
okrug  u  Srbiji  govori  je  u  tom  znacenu).  I.  Pa- 
vlovid. 

f.  znaicne  je  kao  kod  o,  c),  ali  se  ne  kaie 
0  cefadetu.  Daj  se  ugrabit,  ne  slijedi  me,  neka 
je  kriva  moja  sila.  G.  Palmotic  1,  259.  Nije 
kriva  trgovina  ueg  trgovac  od  dobiti  nepravedne. 
B.  Zuzeri  64.  Bre,  mlogo  puta  nije  ni  siromastvo 
ki'ivo,  sto  se  misa  govori  u  ruhu  nespodobnu. 
F.  Lastric,  od'  6.  Al'  je  i  tom  holost  kriva.  V. 
Dosen  42''.  Srica  mu  je  i  godina  kriva  kod 
svog'  gospodina,  da  rau  truda  ne  izplati.  .56''. 
Srica  liemu  biva  kriva,  da  slast  svita  ne  uziva. 
2011).  Nevinost  je  svemu  tomu  kriva.  M.  A. 
Eejkovic,  sat.  Il».  Zasto  bijos  moju  kravu,  kada 
ti  nista  nije  kriva?  sabr.  57.  Nije  tebi  Sava 
kriva,  vec  je  tebi  majka  kriva.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  438.  Ali  tome  nije  toliko  kriv  jezik,  koliko 
su  krivi  oni  sto  rijeci  jezika  svoga  no  poznaju. 
Vuk,  pisma.  16.  Nije  samo  liegovo  uporstvo 
krivo.  Nov.  sr.  1834.  4.  Ovomo  je  poslu  kriv 
vas  sud.    S.  l^ubisa,  prip.  234. 

g;.  u  Vukovu  rjeinika:  krivi  vjetar  (u  Hr- 
vatskoj)  vide  krivac  2. 

h.  kod  imena  bifkc :  krivi  djed  Hi  kriv 
djed  samo  u  istocnom  gocorii  kriv  dod.  Krivi 
djed,  Bellevalia  pallens  Vis.  u  niskom  okrugu. 
S.  I.  Pelivanovic.  javor.  1881.  123.  stampano 
,kriv  ded'.  Kriv  ded,  Bollovalia  pallens  Vis. 
u  niskom  okrugu.    S.  I.  Pelivanovic. 

i.  kod  mjesnijeh  imena  (po  sooj  prilici  n 
praiiom  znacenu). 

a.)  Kriva  Bara,  mjesto  u  Srbiji.  tui)  it 
okrugu  biogradskom.  Livada  u  Krivoj  Bari.  Sr. 
nov.  1873.  638.  —  Itb)  n.  okrugu  rudnickirm.  Li- 
vada u  Krivoj  Bari.  Sr.  nov.  1866.  292.  —  fr)  n 
okrufju  va^cvskom.  I'asnik  u  Krivoj  Bari.  Sr. 
nov.' 1873.  83. 

b)  Kriva  Feja,  selo  u  Srbiji  u  okrugu 
vranskom.  M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  3ii6.  — 
isporedi  Kriva  Vjeja. 

r)  Kriva  Granica,  suma  u  Begajici  (u 
Srbiji   u  okrugu  biogradskom).    l^i.  Stojanovic. 

(I)  Kriva  Kosa,  brdo  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijeckom.    M.  D.  Miliievic,  srb.  879. 

c)  Kriva  Kruska,  nekakvo  mjesto.  Na 
Krivu  Krusku.    Glasnik.  1.5,  297.  (1348?). 

f)  Kriva  Livada,  ime  mjestima  u.  Srbiji. 
tin)  u  okrugu  kragujevackom.  Livada  kod  Krivo 
Livade.  Sr.  nov.  1861.  464.  —  bh)  u  okrugu 
krusevackom.  Sr.  nov.  1863.  144.  —  <■<■)  u  okrugu 
pozarevackom.  Niva  zvana  Kriva.  Sr.  nov.  18()7. 
593.  —  dd)  u  okrugu  va^evskom.  Zabran  sa  nivom 
u  Krivoj  Livadi.    Sr.  nov.  1873.  902. 

(f)  Kriva  Luka,  ime  mjestima  u  Srbiji. 
an)  u  okrugu  biogradskom.  Livada  u  Krivoj 
Luci.  Sr.  nov.  1866.  479.  —  bb)  u  okrugu  na- 
(evskom.  Niva  Kriva  Luka.  Sr.  nov.  1872.  688. 
—  cv)  pomine  se  prije  nasega  vremena  takovo 
ime  nijesno.  Kriva  Luka.  S.  Novakovic,  pom. 
135. 

h)  Kriva  Mahala,  selo  n  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  120. 

i)  Kriva  Morava,  vidi  u  Danicicevu  rjei- 
niku :  Kriva  Morava,  crkva  sv.  Stefana  blizu 
Aleksinca  kojoj  je  despot  Stefan  s  bratom  Vukom 
prilozio  zemje  u  Lipovici:  ,|irilo/,ilik  Krivi  Mo- 
rave'.  M(on.  Serb).  246.  (1.399).  jamacno  so  tako 
zvao  onaj  kraj,  pa  po  nemu  i  ta  crkva. 

3G 


KRIY,  I,  ;,  k). 


562 


KRH',  2,  c,  h). 


h)  Kriva  lifiva,  ime  mjestima  u  Srhiji. 
fio)  u  okrugtt  bioyradshnm.  Livaila  u  Krivoj 
liivi.  Sr.  iiov.  1871.  528.  —  Itit)  u  okriii/ii  nine- 
derevskom.  ifliva  u  Krivoj  Islivi.  Sv.  nnv.  1874. 
375. 

I)  Kriva  Kijoka.  tia)  vidi  ii  Danicicevu 
rji'ciiiku:  Kriva  Reka,  u  ilrzavi  gospodo  zotake 
Hiirila  i  Balso,  na  noj  bjose  carina:  ,na  Krivu 
Ui'ku'.  M(oii.  sorb).  193.  (1379).  —  bh)  u  Srhiji 
(po  istocnom  govoru  Kriva  Reka).  —  tiati)  tri 
sela:  u  okrugu  knihvnckom.  K.  .Tovanovid  131; 
«  okrugu  rudniikom.  145 ;  u  okrugu  uziikom. 
164.  —  bhh)  voda.  (M(trava)  prima  pritoku 
Krivu  Reku.  S.  Novakovic,  novo  brdo.  4 — 5.  — 
>•(•<•)  zupa.  K  onom  treba  dodati  da  se  predeo 
ili  zupa  Topolnica  danas  zove  Kriva  Reka.  S. 
Novakovii,  novo  brdo.  10. 

Ill)  Kriva  Vjeja  (Veja)  u  starijim  fpn- 
menicima.  —  isporedi  Kriva  Feja.  Kako  puti. 
izlazi  izb  Krivo  Veje.  Dec.  hris.  27.  A  Kriva 
Veja  da  imb  je  zabelb  .  .  .  27.  U  Krivu  Veju. 
Glasnik.  15,  284.  (1348V). 

ii)  Kriva  Vuksa,  /.  vis  u  Srbiji  u  okrugu 
niskom.    M.  D.  Milicevic,  kra|.   srb.  14. 

(>)  lirivi  Brod,  zaselak  u  Srhiji  u  okrugu 
krusevackom.    K.  Jovauovic  125. 

p)  Krivi  Cor,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaikom.  Niva  kod  Krivoga  Cera.  Sr.  nov. 
1873.  523. 

<l)  Krivi  Dol,  ime  mjestu.  —  U  spome- 
niku  XIV  mjeka  i  otale  u  Daniciiewi  rjecniku 
(Krivvj  Dol).  Na  Krivvj  Dolb.  Glasnik.  15,  301. 
(1348?). 

r)  Krivi  Laz,  karaula  ^^  Srhiji  u  okrugu 
krusevackom.    M.  D.  Milicevic,  srb.  725. 

s)  Krivi  Lug,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
cuprijskom.  Niva  u  Krivom  Lugu.  Sr.  nov.  1868. 
382. 

t)  Krivi  Potok,  mjesto  it  Hrvatskoj. 
Borci  kod  Daruvara.    D.  Hire. 

It)  Krivi  Put,  selo  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  Ucko-krbavskoj.    Razdijej.  40. 

I')  Krivi  Vir,  ime  mjestima  u  Srbiji. 
a<i)  selo  a  okrugu  crnorijeckom.  K.  Jovanovic 
166.  —  hh)  mjesto  u  okrugu  kragujevaikom. 
Niva  viSe  Kriva  Vira.  Sr.  nov.  1866.  214.  — 
rr,)  ovako  se  mjesno  ime  pomine  prije  na,sega  vre- 
mena.  Krivi  Virb.    S.  Novakovic,  pom.  135. 

.f)  Krivo  Drvo.  straza  u  Srbiji  u  okrugu 
nranskom.    M.  D.  Milicevi6,  kra).  srb.  272. 

ij)  Krivo  Po|e,  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskom.  Niva  u  Krivorae  Polu.  Sr.  nov. 
1871.  674. 

k.  kriv  covjek  u  igri  ,caricama',  vidi  2. 
carica.  —  Maze  biti  ono  sto  se  drugdje  zone 
svraka  ili  ciganin,  vidi  kod  3.  oar  primjer  Mili- 
cevicev. 

2.  adv.  krivo.  —  Komp. :  kriv]e  (tiije  dobro 
krivije  u  Stulicevu  rjecniku).  —  vidi  i  1.  krivo. 
a.  u  pravom  smislu,  vidi  1,  a.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Mikafinu  (krivo,  iskrivjeno  ,oblique'; 
krivo  gledati,  strasno  i  srdito  ,torve  vel  torvia 
oculis  aspicore' ;  krivo  gledati,  razociti  ,limis 
ocnlis  aspicere'),  u  Belinu  (,tortamente,  storta- 
mente'  ,oblique';  ,torvamonte'  ,torve'  736b),  u 
Bjelostjencevu  (krivo,  nakrivo  , curve,  oblique'), 
a  Stulicevu  (,obliqup,  contorte'). 

a)  uopce.  Krivo  sjodi,  pravo  reci.  (Z). 
Poglov.  danifi.  Ako  1'  se  sto  obisi,  odma  krivo 
vaga  klisi.  V.  DoSen  62b.  n'  se  krivo  od  paiia 
povede.  J.  S.  Re|kovic.  178.  I  krivo  sjedi,  a 
pravo  reci.    Nar.  posl.  vuk.  102. 

h)  0  gledanu,  vidi  1,  a,  b)  cc).  Rad  toga 
krivo  na  cara  gledahu.    I.  T.  Mrnavic,  osm.  48. 


Izpod  6ela  vitoroga  razrok  pogled  krivo  izboCi. 
I.  Crunduli(^  475.  No  smijo.s  me  krivo  okom  po- 
gledat.  (D).  Tko  krivo  gloda,  krivo  i  misli.  (D). 
Poslov.  danic.  Koja  ga  krivo  glodajuii  s  vikora 
napopado.  1.  Dordi(S  ben.  167.  Stoje  mnogi  vqj- 
nici  c"',uvaju(''i  straiie  oruicani,  da  nitko  na  kraja 
ne  smi  krivo  ni  pogledati,  jer  bi  bio  udi|  po- 
karau  .T.  Banovac.  razg.  .30.  .Tedno  na  drugo 
krivo  gloda.  pripov.  115.  Na  I'lu  pasa  krivo  po- 
glodiva.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  561.  A  na  cara  krivo 
pogledujo.  2,  181.  Pak  na  liega  pogloduje  krivo. 
Nar.  pje.s.  potr.  2,   197. 

i>.  ne  onako  kao  sto  treba,  ali  ne  u  mo- 
ralnom  smislu.  Krivo  vatra  loZena.  Nar.  pjesi. 
vuk.   1,  ,520. 

c.  ne  onako  kao  sto  bi  trebalo  po  istini  ili 
po  pravdi.  vidi  joi  i  1.  krivo.  —  Izmedu  rjed- 
nika  u  Mika(inu  (krivo,  brez  puta  i  razloga  ,in- 
juste,  inique';  krivo,  lazivo  , false,  false';  krivo 
se  zaklinati  ,perjuro,  pejero'),  u  Belinu  (,abusi- 
vamonte,  cioe  falsamente'  ,falso,  immerito'  10'' ; 
jfalsamente'  , fal.se'  SOOb;  ,imineritamente,  cioe  a 
torto'  ,iniuria'  380"';  ,a  torto,  cio6  sonza  ragiono' 
, immerito'  736b  |  ,ingiuriosamente'  ,iniuriose' 
404a;  jingiustamente'  ,iniuste'  404";  ,reament6' 
,improbo'  60yi),  ;*  Bjelostjencevu  (krivo,  nepra- 
vicno  ,injuste,  inique'.  2.  krivo,  liimbeno  .false, 
mendaciter,  non  vere,  ficte  et  fallaciter,  dolose 
et  insidiose'),  u  Jambresicevu  (,injust6,  inique'), 
ti  Voltigijinu  (,a  torto,  falsamente'  ,unrecht'),  u 
Stulicevu  (, inique,  injuste,  false,  injuriose,  contra 
fas',  komp. :  krivje,  krivije),  m  Vukovu  (vidi  kod 
1.  krivo),  u  Danicicevu  (,injuste'). 

(i)  kad  se  sto  kaze  ili  dogada  ne  onako 
kao  sto  treba  da  bude,  ali  se  ne  istiie  zla  na- 
mjera  u  onoga  koji  govori  ili  radi.  Ki  sam  slijep 
od  puka  slijepoga  krivo  znan.  D.  Zlataric  SS^i. 
II'  kad  pamet  krivo  kaze.  V.  Doson  190b.  Kleti 
se  krivo  sto  cijeni  da  je  istina.  J.  Matovic  350. 
Buduci  da  su  me  mnogi  od  nih  krivo  razumjeli. 
Vuk,  pi.sma.  '24. 

l>)  lazlivo,  0  govorenu,  .Ho  ne  samo  nije 
po  istini,  nego  se  istice  i  zla  namjera  onoga  sto 
govori.  Ki  krivo  oglasuju  i  oblaguju  glasom  ere- 
sije  kogagod.  S.  Budiuii,  ispr.  135.  Ta  krivo 
besidi.  D.  Barakovic,  jar.  27.  Na  tri  nacini 
krivo  se  govori.  I.  Mrnavic,  ist.  104.  Ki  bi  stogod 
krivo  re6i  na  pravedna  nega  umio.  A.  Vitajic, 
ostan.  130.  Da  su  apoStoli  pravo  rekli  a  idoli 
krivo.  S.  Margitic,  fal.  92.  Neraoj,  sine,  govo- 
riti  krivo  ni  po  babu  ni  po  stricevima.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  193.  —  Ne  svjedokuj  krivo.  N.  Rauina 
32*.  paul.  rom.  13,  9.  Nitkor  krivo  ne  svidoci. 
D.  Barakovic,  jar.  50.  Krivo  svjedociti  na  sudu. 
S.  Matijevic  36.  Na  Pravovica  krivo  svidoci. 
M.  A.  Relkovic,  sabr.  55.  Krivo  je  svidocio  . .  . 
Dosvidoouje  krivo.  A.  d.  Costa  2,  77.  Za  korist 
iskrnega  nije  dopusteno  krivo  svjedociti.  J.  Ma- 
tovic 408.  Vas  cetiri  dusom  podnesite,  a  oetiri 
krivo  svedocite.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  159.  —  Zac 
je  prisegao  krivo  u  matrimonij  cisto  drzati. 
Tondal.  star.  4,  116.  Koliko  krat  si  krivo  pri- 
segal.  Korizm.  29a.  Ne  kuni  se  krivo  imenom 
mojijem.  N.  Ranina  83;i.  levit.  19,  12.  PresiXu 
krevo  imonem  Boga.  S.  Budiuio,  sum.  33b.  Pro- 
klinajuci  ime  Bozje  i  krivo  se  nime  kunuci.  A. 
Gucetic,  roz.  jez.  33.  Krivo  rotiti  ,perjurar6'. 
F.  Vrancid,  rjecn.  Zakleti  ce  se  krivo  i  lazivo. 
A.  Komulovi6  17.  Ako  si  se  zaklinao  lazivo, 
krivo,  nepotrebno.  B.  Kasic,  zrc.  44.  Kunuii 
ae  krivo,  sagresuje  se  smrtno.  S.  Matijevic  52. 
Da  ce  se  krivo  zaklet.  I.  Grlici6  45.  Da  se  ne 
biste  kadgod  krivo  zakleli.  I.  Dordic,  ben.  92. 
Zaklino   se   krivo.     A.  Bacic   131.     Ho6ss  da  je 


KEJV,  2,  (•,  b). 

(du§u)  prida§  djavlu,  psujuii,  lazuoi,  krivo  se 
kunudi  ...  J.  Banovac,  razg.  98.  Ti  si  se  oboca 
na  ispovidi,  da  neees  psovati,  krivo  se  kloti. 
168.  Trgujuci  krivo  kupuju  i  prodavaju  i  jos 
vede  Bogom    krivo   zaklinaju6i    se.     J.  Filipovic 

1,  250a.  Niki  smo  naucili  u  ispraznost  kleti  se, 
niki  jos  i  krivo.  F.  Lastric,  test.  16''.  Jezik 
krivo  se  kunuoi.  17tt.  U  izpraznost  zaklinajuoi 
se  i  krivo  mlogo  puta.  121^.  Da  ce  se  krivo 
zakliiiati.  A.  Kanizlii,  kam.  101.  Krivo  se  kleti. 
S.  Rosa  7.8".  Krivo  se  je  zakleo.  I.  Velikanovio, 
uput.  1,  436.  Kleti  se  Bogora  i  ostalim  svetim 
i  pravo  i  krivo.  M.  Dobretic  108.  Ti  se  sinoc 
krivo  kunijase.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  316.  Ako  li 
cu  zakleti  so  krivo.  1,  562.  A  on  joj  se  krivo 
kunijase.    2,  20.    Zakuni  se  mnome  triput  krivo. 

2,  82.  Eda  si  se  krivo  zaklinalaV  2,  109.  Do- 
vojka  se  krivo  Bogom  klela.  Nar.  pjes.  here. 
vuk.  208.  Dobro  lazi  a  krivo  se  kuni.  Nar. 
pjes.  juk.  204.  Stari  grivo,  no  kuni  se  krivo. 
Nar.  posl.  vuk.  294.  Boje  ti  se  krivo  kleti.  S. 
Lubisa,  prip.  162.  Ko  bi  se  krivo  zakleo  u  sudu. 
Pravdonosa.  1851.  25.  —  Kad  ju  krivo  osvadise. 
D.  Barakovic,  jar.  67.  Na  zenu  se  krivo  tuXi. 
do.  —  Krstjane  ki  se  krivo  ispovidaju.  Tondal. 
star.  4,  113.  —  Amo  mogu  pripadati  i  primjeri 
u  kojima  se  govori  o  pisanu.  Kada  se  krivo  pri- 
pisuju  naj  poslidna  odvecanja.  A.  d.  Costa  2,  178. 
Pak  da  je  Pan  bio  Grk  pisati  krivo  smise.  M. 
Katancic  43. 

c)  injuste,  inique,  ne  po  pravdi,  vidi  1, 
c.  Da  je  krivo  uzeto  i  ne  po  pravdi.  Mon.  serb. 
256.  (1405).  Krivo  miru  daju.  M.  Marulic  117. 
Dobro  ko  nam  krivo  Eva  zgrisiv  skrati.  214. 
Blago  koje  krivo  skupi.  33 1.  Krivo  ali  pravo 
naplniti  ku6u  (nastoji  lakomac).  Korizm.  64a. 
Kolicijem  krivo  sudase.  Zborn.  154a.  Krivje 
mod  |uvena  nitomur  no  stvori.  S.  Mendetid  321. 
Pravo  li  ubil  jesi  jegoili  krivo?  S.  Kozicid  41a. 
Ni  krivo  prodavati  ni  kupovati.  M.  Divkovid, 
nauk.  122a.  Krivo  mjeri.  122l>.  Vij  kako  me 
krivo  zlobnici  udiru.  I.  Ivanisevic  278.  Sudedi 
jodno  jsto  djelo  sad  pravo  sad  krivo.  I.  Grlidid 
190.  Cemu  pogubit  mo  krivo  istete?  I.  Dordid, 
salt.  200.  Sto  krivo  sudito  i  laXivo.  281.  Tr- 
govci  krivo  prodajudi.  A.  Badid  111.  Krivo  mi- 
redi.  127.  Ne  spomiiiujudi  se  naj  poslidiiega 
casa,  krivo  se  miri,  pise,  i  priuzimle.  J.  Banovac, 
razg.  90.  Stici  nepravedno,  miri  i  prodaji  krivo, 
daji  zlu  robu  za  dobru.  91.  Ovo  su  oni  koji 
krivo  kupuju  i  prodaju.  J.  Filipovid  1,  371b, 
Oni  koji  krivo  steku  oiji  kruh  blaguju?  1,  4.30a. 
Krivo  mirio  si.  P.  Knezevid,  pism.  11.  Krivo 
joj  se  (sotoni)  zajer  dini,  sto  je  ona  u  dubini. 
V.  Doson  116b.  Jer  i  pravo  kad  govori,  dilom 
svojim  krivo  tvori.  130b.  Starosina  dim  ga  dira, 
kad  mu  krivo  ne  da  mira.  232a.  I  kra|u  se 
svom  zamira,  i  u  druga  krivo  dira.  232a.  Oblast, 
krivo  puk  vladati.  232b.  a  da  sile  tko  ne  cini, 
krivo  kome  u  obdini.  233a.  I  isknieg  krivo 
dere.  233a.  Nije  bo}i  od  jednoga  tata,  koji  svoga 
iskrneg  privari,  krivo  tece  a  za  grih  no  mari. 
M.  A.  Eejkovid,  sat.  D8b,  Osmi  dio  bastine 
svoje  krivo  bija§e  stekao.  I.  J.  P.  Lucid,  razg. 
30.  Otac  je  (jabukit)  krivo  podeli,  seb'  uze  vise 
neg'  meni.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  209.  Lov  lovedi, 
krivo  dijeledi.  2,  427.  Ti  me  krivo  osudi,  si- 
novce.  5,  536.  On  je  tude  zemje  otimao  i  no- 
gama  krivo  dijelio.  Nar.  pjes.  petr.  1,  27.  Bila 
ova  (stvar)  pravo  ili  krivo  stefiena.  V.  Bogisid, 
zborn.  431. 

1.  KRIVA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  kriva  sabja 
,ein  sabel'  ,acinaees'  s  primjerom  is  narodiie 
pjestne:  Od  bedre  sam  krivu  izvadio. 


I  1.  KRIVAC!,  a. 

2.  KUiVA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Lici)  ne- 
kakav  novae  (dini  mi  se  od  30  krajcara)  ,art 
miinze'  ,numi  geuus'. 

3.  KEIVA,  /.  §tap  koji  je  na  doiiem  kraju 
kriv  poput  srpa,  i  sluzi  za  dobansku  igru  ,kri- 
vaiie'.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.   J.  Bogdanovid. 

4.  KRIVA,  /.  krivo  drvo  u  straznem  kraju 
kukruzane,  koje  sapii'ie  doje  podumijente,  a  gore 
vjencanice.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

5.  KEIVA,  /.  u  Viikovit  rjecniku :  nekaka 
svinska  bolest,  od  koje  so  sviiide  zguri  pa  se 
obrde.  —  I  kan  bolest  n  drugijeh  domacijeh  zi- 
votina.  Sto  je  kriva  ostavila  ziva,  ter  jos  ima 
mrsa  i  prediva.    Osvetn.  .5,   IS. 

6.  KRIVA,  /.  clan  od  ogijo.  u  Posaviiii.  F. 
Hefele. 

7.  KRIVA,  /.  iiijesno  ime  u  Srbiji.  n)  u  okruijii 
kruseiHickom.  Livada  zovoma  Kriva.  Sr.  nov. 
1863.  380.  —  It)  u  okrugu  sabaikom.  Zomja  u 
Krivoj.    Sr.  nov.  1861.  167. 

1.  KRIVAC,  krivca,  m.  covjek  koji  je  cemu 
kriv  (vidi  kriv,  e,  c)).  u  zakonskom  se  jcsiku 
ovako  kaze  o  covjeku  na  kojemu  ima  kakva  liizbn 
pred  sudom  (a  ako  je  bas  i  pravedan).  nije  lako 
razlikovati  znacene.  —  -a-  stoji  vij.  negdaMega 
b  i  zato  ispada  u  svijem  padezima  osim  nom. 
sing,  i  gen.  pi.  —  Akc.  kaki  je  u  num.  sing,  taki 
je  u  ostalijem  padezima,  osim  voc.  krivde,  krivci, 
i  gen.  pi.  krtvaca.  —  Od  xii  ili  xiii  vijeka,  a 
iz'medii  rjecniku  u  Mikalinu  (vidi  kod  kriv,  2), 
u  Belinu  (,colpevolo  e  colpabilo,  dicesi  di  chi  e 
in  colpa'  , culpa  obstrictus'  202a;  ,accu3ato,  oioe 
reo'  ,rens'  25b),  ;,,  Bjelostjencevu  (kajkavski  kri- 
vec,  kriv  ,reus,  sons,  culpao  reus,  ncceus,  noxius, 
criminis  alicujus  obnoxius,  oriminis  alicujus  con- 
viotus,  furti  reus'.  2.  krivec,  koji  krivicu  dini 
,injurius'),  u  Jambresicevu  (,Bons,  I'eus'),  «  Volti- 
gijinu  (,reo,  colpevole,  cagione'  ,ein  schuldiger 
mensch'),  u  Stulicevu  (,rous'),  u  Vukovu,  (,der 
schuldige,  verbrecher'  ,reus'),  u  Danicicevu  (kri- 
vbcb  , sons'). 

a.  uopce.  U  kojej  se  zupe  sto  ispakosti,  tazi 
zupa  vo}a  da  da  krivboe  vo|a  da  plati.  Mou.  serb. 
16.  (1195—1228).  Ako  li  se  obrefce  kto  uzbmb 
posilijemb  sto  jubo  nilib  u  zemji  carbstva  mi, 
vse  tozi  da  plati  carbstvo  mi  ...  a  togazi  krivca 
da  iste  carbstvo  mi.  161.  (1357).  Kto  pozove 
krivca  predb  sudije.  Zak.  dus.  pam.  saf.  ;56. 
Parac  nima  svidocastva  svrhu  krivca.  Zak.  vinod. 
59.  Ta  osud  krivac  plati.  65.  Ima  platit  ta 
krivac  soldini  40.  67.  ^judi  rotnici  za  osuditi 
krivee.  67.  Tada  so  ima  oni  krivac  tirati  i 
iskati.  Stat.  poj.  ark.  5,  282.  Povedi  vsu  druzbu 
moju  i  uhiti  krivca.  Mirakuli.  131.  Vodahu  i 
njekoja  dva  krivca  s  nim  ubiti.  N.  Ranina  105a. 
luc.  23,  32.  Ako  ne  bi  bio  krivac,  ne  bismo  iz- 
dali  liega  tebje.  109a.  joann.  18,  30.  Da  s  kriy- 
com  pravedan  jednako  zlo  pati.  M.  Vetranid 
1,  81.  Da  budo  dostojne  platiti  a  krivoe  rece- 
nijem  bidem  pedjepsati.  A.  Gudotid,  roz.  mar. 
188.  Na  sudu  svetovnemu  ili  dovjecanskomu  do- 
tiri  so  stvari  hodo,  to  jest  sudac,  krivac,  parac  i 
svjedocba.  M.  Divkovid,  bes.  30a.  Da  nam  krivci 
ne  uteku.  G.  Palmotid  1,  187.  Dvojijem  na- 
cinom  krivac  se  dini,  koji  ocito  grijeh  udini.  S. 
Matijevid  36.  Da  je  proklet  dovik  krivac.  iVI. 
Radnid  176a.  Krivee  istu  i  zlotvore.  P.  Kana- 
velid,  iv.  231.  Koji  pod  sudcem  stase  kano 
krivac.  I.  Zanotti,  i  ned.  pris.  26.  Ako  nisi  od 
obranijeh,  krivac  ti  si.  J.  Kavanin  16a.  Aki> 
ne  pjeva  skladno  pivac,  drugi  'e,  a  ne  on  sam 
krivac.     147a.      I    za   krivca    i    za   pravca.    M44a. 


1.  KTUVAC,  a. 


5(54 


I.  Kin  VAC,  0,  c). 


Otar  krivcom  i  g-rjoSnikom  (Maryn^.  r)2nl>.  Pavao 
krivac  utini  so.  S.  Hadri6,  prav.  iia6.  27.  Jaoh 
krivcu  ki  se  kajo!  I.  Dordi(^.  uzd.  15.  Da  krvnik 
krivca  uraoriS.  80.  Muka  jo  naj  vp(^a  jadnu 
krivcu  obadenu.  B.  Zuzeri  98.  Kiatko  vrijome 
iskuSni'io  krivca  ovega  prikonioga  |iri,sjeklo  jo. 
345.  Jest  zajodno  krivau  i  sudac.  A.  I?a6ic  SKI. 
Kad  jednoga  krivca  dovedu  na  sud.  .).  Banovac, 
prod.  2.  Koji  ovu  raolitvu  6ini  z  Bogom  ffovori, 
ili  kako  krivac  sudcoin.  P.  Filipovic  58.  Triba 
je  da  vam  dadem  krivca  koga  vi  zelite.  P.  Kne- 
/ovic,  muka.  32.  To  svi  znadete,  da  so  prid 
sudcem  za  uciniti  sud,  o6o  naj  prvo:  davujiija 
ili  ti  parao;  drugo:  zlotvor  ili  ti  krivac,  treco: 
svidoci.  F.  Lastric,  nod.  47.  Krivac  siurti  do- 
stojni  osudi  so  na  smrt.  svet.  !)2*.  Gdi  'o  krivac, 
koji  se  od  mono  braniV  A.  .1.  Knozovic^  187.  Kao 
da  jo  Igiiatija  nasast  krivac  o6iti.  A.  KaniJ.lie, 
kam.  57.  Misli  da  si  priveliki  krivac.  utoc.  464. 
Ispovidam  da  sam  voliki  krivac.  bogojubn.  94. 
Nek  se  od  liog'  (maca)  krivci  plase.  V.  Dosen 
•  iyi.  Zato  sobe  sudis  prava,  sto  si  krivac  kriv- 
cem  glavaV  247^'.  Ne  vide  se  sad  one  promjene 
kojo  se  riogda  gledahu  u  gresnicih  po  kroposti 
rijofii  bozanstvene,  ne  vide  se  bludnice  promije- 
nono  u  golubice,  lakomci  obraceni  u  blagodar- 
niko,  oholnici  podni^eni,  krivci  izpravjeni.  D. 
Basic  18.  Bi  uhicen  kako  krivac.  5.3.  Evo  smo 
mi  krivci.  L.  Vladrairovic  47.  Sudac  odriSuje 
krivca  osvadena.  Ant.  Kadcic  187.  Ako  isti  za- 
rucnik,  koji  je  prav,  hotio  bude,  krivac  ga  je 
duzan  poslusati.  495.  Poznajuci  sebe  za  krivca. 
M.  Dobrotic  140.  Zagledaj  sam  .--ebe  kakono 
krivca  koji  zudi  svoga  sudca  ublaziti.  I.  M. 
Mattel  234.  Pijanac  gledajuci  trizna,  iirilubo- 
dinac  cistoga,  krivac  pravednoga  ...  D.  Kapi6 
31.  Do  god  krivac  ne  naplati  kvara.  J.  S.  ReJ- 
kovic  167.  Svaki  po  svomu  dilovaiiu  moze  po- 
znati,  jell  dobar  ili  zao,  jeli  praveda.n  ili  krivac. 
B.  Leakovic,  gov.  7.  Bijeda  na  pravoga  krivca 
(u  §ali,  kao  pravdajuci  krivca).  Nar.  posl.  vuk. 
12.  Izvedu  ona  tri  krivca  iz  havsta.  Nar.  prip. 
bos.  1,  69.  Gospodo,  da  pravo  sudite  sto  sam 
ja  krivac.  Pravdonosa.  1852.  9.  Krivac  u  sud 
kad  ho6e,  a  iz  suda  kad  ga  pusto.  10.  Boze,  ko 
je  krivac  neka  krvcu  plati.  Osvetn.  3,  137.  Za- 
buni  se  krivac  s  misli  prave.  4,  5.  Druzba 
kruta  da  lozova  pruta,  pa  ga  splete  krivcu  nada 
pete.  4,  22.  Krivac  ,der  schuldige'  ,reo';  ispo- 
vjedni  — ;  ,der  gestandigo  — ';  , —  confesso'; 
dokazni,  dosvjedofieni  —  ,der  \iberwieseno  — ' 
, —  uonvinto'.  B.  Potranovic,  rucn.  knig.  71.  I 
nece  da  sudbeno  progoni  krivca.  Zbirka  zak. 
2,  20.  On  ce  se  smatrati  kao  krivac  pori'zuoga 
postupka.  2,  354.  Ima(^e  se  proti  krivcima  do- 
suditi  kazan  zatvora.  3,  188.  Ili  ako  okriv|enik 
radi  takovnga  djela  u  ovom  kaznenom  sluoaju 
izjavjeu  bude  za  krivca.  Zborn.  zak.  1853.  704. 
b.  vidi  kriv,  1,  c,  c)  bh). 

(i)  s  dativom.  Krivac  bude  tilu  i  krvi  (io- 
spodnoj.  I.  Bandulavii  101".  paul.  Icor.  11,  27. 
Ti  si  krivac  svemu  kolikomu.  M.  A.  Rejkovic, 
sat.  C3h.  On  bi  bio  krivac  skodi  duhovnoj. 
Ant.  Kadcic  5.  Biti  ce  krivac  tilu  i  krvi  Go- 
spodinovoj.  155.  Kojino  su  svemu  tome  krivci. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  51.  Krivac  kakovomu  cinu 
biti  ,sich  einer  tbat  schuldig  macben'.  ,Iur.  pol. 
terminol.  453. 

b)  s  (jenetivom  bez  prijedtoga  i  s  prijed- 
lugom  od.  Krivac  bude  tijela  i  krvi  Gospodinove. 
N.  Eanina  146ii.  paul.  Icor.  11,  27.  Vini  i  krivci 
tela  Isukrstova.  §.  Budinic,  sam.  86''.  Pilat  jes 
krevac  smrti  Isukrstove.  126''.  Ovog  zla  krivci 
3U.    S.  Badric,    prav.   nac.    27.     Koji   vas   zakou 


obsluXi  a  u  jndnorau  Boga  uvridi,  livi(h)  krivac 
ucinio  se  jest.  ,1.  Filipovic  1,  249".  Svi  se  krivci 
poznajoto  nbojstva  ovoga  i  krvi.  F.  Lastrid,  tost. 
122''.  Tko  godi  vas  zakon  obsluzi,  a  potlaCi  ga 
u  jodnom.  uftlnio  se  krivac  sviju.  nod.  376.  Po- 
znajem.  da  sam  krivac  smrti  tvojo.  A.  Kani/.lic, 
bogojiilin.  331.  Jeli  krivac  ubojstva  tko  poda 
drugoniu  otrov  odlukom  za  ubit  ga?  Blago  turl. 
2,  128.  Krivci  su  kradiie.  2,  174.  Da  ne  bi... 
ucinili  .so  krivci  krvi  Gospodinovo.  Ant.  KadSic 
107.  Koji  uzblaguje  i  uzpije  nedostojno,  krivac 
biti  ce  tila  i  krvi  Gospodtie.  I.  Velikanovic, 
uput.  3,  50.  Da  jo  krivac  vjoro  ockvrnute.  .T. 
Matovid  306.  Koji  su  krivci  potlafiona  ove  za- 
povijedi?  329.  Mi  smo  Bozji  odmetnici,  visjo 
tajit  iiije  moci,  svo  pogrde  mi  smo  krivci.  J. 
Krmpoiic,  katar.  142.  O  Sergijo  nesridnice,  toli 
mores  pogledati  .sjajno  nebo,  svog  zla  krivco,  i 
od  straha  ziv  ostati.  143.  Krivac  biti  hoce  vi- 
kovite  zlode.  I.  J.  P.  Ludic,  razg.  119.  Node 
biti  krivac  prolica  krvi.  B.  Leakovic,  nauk.  324. 
Ne  ukazati  so  krivcem  nevirnosti  juske.  M.  Dra- 
gicevic  183.  —  Od  vsih  tih  on  bi  krivac  bil. 
Narncn.  86''.  Take  su  rodite^i  krivci  i  dionici 
od  svijeh  kolicijoh  zala  koja  cine  kderi  i  sinovi 
nih.  M.  Divkovid,  bes.  105''.  Ere  nijo  krivac 
od  stete  uciuone  gospodaru.  B.  Kasid,  zrc.  74. 
S  plavi  demo  po  nacinu  od  pobune  krivca  od- 
kriti.  G.  Palmotid  1,  59.  Zato  krivac  nisi  od 
mudanja.  I.  Ivanisevic  .308.  Da  de  biti  krivci 
od  smrti  Isusove.  I.  Ancid,  svit.  54.  Tko  uvridi 
Boga  jednim  grihom,  krivac  je  od  sviju.  S.  Mar- 
gitid,  fala.  269.  Koga  krivcom  nazivase  od  uvri- 
jedena  velicanstva.  I.  Dordid,  salt.  xi.  Od  po- 
grdena  tolikog  .sakramenta  krivac  bi  bio.  A. 
Badid  278.  Vi  isti  bidete  krivci  i  svidoci  od 
vasih  istih  griha.  J.  Banovac,  pripov.  24.  Bit 
de  krivac  od  sveg  toga.  V.  Dosen  147 1*.  Od  istoga 
griha  krivac  jest  ko  bi  ...  .  A.  d.  Costa  1,  25. 
Ne  ukazati  se  krivcem  od  nevirnosti  Juske.  Ant. 
Kaddid  93.  Da  je  krivac  od  kojegagod  grijoha. 
J.  Matovid  250.  Krivac  od  prejubodinstva.  312. 
Osvadi  ga  kakono  krivca  od  uvridonoga  carova 
velicanstva.    I.  J.  P.  Lucid,  izk.  IB. 

)■)  s  lokativom  i  prijedlognm  u.  Ki  bo  se 
dutiti  bude  krivac  u  cem.  M.  Marulid  128.  Da 
bi  u  jeduomu  uvrijedio,  udiiien  jest  u  svijeh 
krivac.    J.  Matovid  248. 

d)  s  akuzativom  i  prijedlogom  za.  Ki  je 
krivac  za  grihe  nih.  Narucn.  79*.  Oprost', 
brate,  za  sve  krivac  nije.    Nar.  pjos.  vuk.  5.  536. 

(■)  s  genetivom  i  prijedlogom  radi.  Prid 
tvom  pravdom  ja  sam  bio  rad  mojih  zloba  krije- 
vac  tuzan.    A.  Vitajic,  ostan.  90. 

f)  I'idi  kriv,  1,  e,  c)  bb)  ygy).  Listjem  se 
odiva.  nikad  nista  krivac.  A.  Kanizlid,  roz.  100. 
C.  vidi  kriv,  1,  c,  e)  cc). 

a)  s  dativom.  Krivac  si  svemogudemu 
Bogu.  B.  Kasid,  rit.  368.  Krivac  se  ne  uciniti 
pravdi,  meni,  svijetu  i  Bogu.  P.  Kanavelid,  iv. 
321.  Jer  smo  po  grihu  ucinili  se  krivci  i  dnz- 
niri  Bogu.  A.  Badid  86.  Tko  obori  il'  osmradi 
(Ivor,  kojega  kra]  sagradi,  kraju  krivac  on  [lo- 
stane.  V.  Dosen  111''.  Svaki  sam  je  krivac  sebi 
Ito  ga  srda  Bozja  bije.    J.  Krmpotid,  katar.  141. 

/»)  u  jednom  primjeru  ima  uz  dativ  pri- 
jedlog  pram.  Ako  imamo  i  mrve  Jubavi  pram 
nemu  (Bogu)  i  ako  se  nabodimo  krivci  pram  ne- 
govoj   pravdi.    J.  Banovac,  razg.  23. 

c)  mjeste  dativa  moze  biti  adjcktiv  pose- 
sivni.  Ima  pozvati  svoga  krivca.  Stat.  po|.  ark. 
5,  246.  K  rokam  ga  vzeti  kako  svoga  krivca  ki 
svomu  gospodinu  neveru  uftini.   Mon.  croat.  289. 


].   KRTVAC,  c,  c) 


5Gn 


KRIVAi;.A 


(1587).  Ostasmo  krivci  Boziji.  A.  Gucetic,  roz. 
mar.  188. 

d.  moie  se  izreci  pedepsa  (jenntioom,  iaporedi 
kriv,  1,  e,  c)  dd)  aaa).  Krivac  jest  smrti.  M. 
Albert!  458.  Pravedni,  baStinik  kralestva  ne- 
beskoga,  a  grisnik,  krivac  ogria  paklenoj>;a.  F. 
Lastric,  ned.  358.  Odgovorise  svi  :  , Krivac  ie 
smrti!'  E.  Pavic,  ogl.  G13.  Vikovifchega  osu- 
dena   krivci  jesmo.    I.  Velikanovic,  uput.  3,   10. 

—  Is  prijedlogom  od.  Ostaju  krivci  i  duznioi 
od  vicne  muke.    P.  KadovciA,  nac.  3(1. 

e.  sud  i  .fudac  stoje  u  dativu,  isporedi  kriv, 
1,  a,  c)  dd)  bbb).  Ako  li  tko  ubije,  krivac  ce 
biti  sudu.  I.  Bandulavi6  165b.  niatth.  5,  '21.  Koji 
ubije,  krivac  ce  biti  sudu.  A.  Bacii-  97.  Koji 
srcbu  nosi  bratu  svomu,  biti  CO  krivac  sudu.  F. 
Lastric,  ned.  140.  Koji  se  razsrdi  na  brata  krivac 
ce  biti  sudu.    J.  Matovic  336. 

2.  KEIVAC,  krivca,  m.  jugoistoini  vjetar.  — 
isporedi  kriv,  1,  g.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  krivac. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmectu  rjeinika  u  Vukovu : 
(u  Hrvatskoj)  nekakav  vjetar,  koji  se  zove  i  ,krivi 
vjetar'.  Plahi  vjetar  krivac  (jugoistok).  V.  Vr- 
cevic,  niz.  138.  Zaduva  strahoviti  juzno-istocni 
krivac.    286. 

3.  KRIVAC,  Krivca,  ni.  iiijesiiu  inw. 

a.  selo  It  Dalmaciji  ii  kotarii  spletskom.  Re- 
l)ort.  dalm.  1872.  32.  ' 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  ziipaniji  inodrusko- 
riji'i'koj.    Razdije].  44. 

Kill  VAGI,  Krivaka,  m.  pi.  ime  seUi  u  Bosni 
blizu  Bij6|ine.    M.  Ruiiicic. 

KRIVAC,  Krivca,  m.  ime  mjestu  u  Srbi.ji  ti 
okrugii  pozarevnckom.  Niva  u  Krivcu.  Sr.  iiov. 
1871.  229. 

1.  KEIVACA,  /.  nesto  krioo,  nakriofenu,  upo- 
treblava  se  za  osobita  znacena. 

•A.  0  sabji  (kao  u  ruga).  —  Izmeitn  rjecnika 
It  Vukovu:  ,das  krummstiick  (als  ein  spottnarao 
fiir  den  sabel)'  ,curvus  acinaces'.  Krivaca  St.o 
mu  visase  o  bedri.    S.  Matavuj,  novo  oruZje.  80. 

b.  u  zagoneci.  Uhvatih  pticu  plovacu,  zgulili 
joj  dlaku  krivacu,  liom  sijah  poje  bijelo,  a  po[e 
svijct  videlo.  (odgonetlaj :  pero).  Nar.  zag.  nov. 
163. 

C.  obod  oko  donega  zrvha.  u  Kostajnici.  F. 
Hofole. 

A.  Krivaca,  vrst  vinove  loze  bijela  gro/.da. 
B.  Sulek,  im.  173.  —  isporedi  krivu]a. 

2.  KEIVACA,  /.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku :  Krivaca,  ka- 
tunu  Dragojevcima  bjeSe  meda  ,po3rcde  Krivafie 
Toloje'.    G(lasnik).  15,  300.  (1348?). 

b.  zaselak  u  Bosni  u  okrugu  sarnjevskom. 
Statist,  bosn.  12. 

c.  zaselak  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  108. 
(1.    mjesta    u   Srbiji.    <t)   selo    a   okrugu   ia- 

caiiskom,.  K.  Jovanovic  168.  —  h)  selo  u  okrugu 
[lozareraikom.  141.  —  r)  mjesto  u  okrugu  sme- 
dererskoni.  Niva  u  mestu  Krivaci.  Sr.  nov.  1875. 
631.  —  (I)  selo  u  okrugu  toplickom.  M.  B.  Mi- 
licevic,  kra).  srb.  415.  —  e)  mjesto  u  okrugu  va- 
levskom.  Zem]a  u  Krivaci.  Sr.  nov.  1875.  133. 
KRIVACE,  /.  pi.  mjesno  ime. 

a.  u  spomenicima  xiv  vijeka  (niihodi  se  sumo 
genetiv),  a  izmedu  rjecnika  u  Dnnicirriui.  Konb 
Krivacb.  Svetostef.  liris.  18.  Konb  Ivrivach. 
Doc.  liris.  42.  Mon.  serb.  95.  (1330). 

b.  zaselak  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom. 
Statist,  bosn.  '20. 

KEIVACIC,  m.  prezimc.  —  U  nase  vrijeme. 
Boca  8.  22. 


KRIVACKI,  adv.  u  Vukovu  rjecniku:  krivacki, 
udario  ga  puskom  krivafiki,  t.  j.  kao  batinom 
ili  ,kriva(5om'  ,wie  mit  einem   priigel'  ,f'usti'. 

KEIVADA,  /.  ime  nodi  i  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  knezevackom.  Niva  u  reki  Krivadi.  Sr. 
nov.   1867.   123. 

KRIVADAK,  krivatka,  m.  nesto  krioo  (sto  bi 
trebalo  da  je  pravo).  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu:  ,das  gekriimmte  zeug 
(z.  b.  eine  schlechte  flinto,  pistole)'.  —  ,Sto  nijesi 
pravijo  drva  de  usieka,  nego  ovije  krivadaka?' 
J.  Bogdanovic. 

KRIVAJ,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Hrvatskoj.  a)  selo  u  zupaniji  bjclo- 
varsko-krizevnckoj.  Razdije}.  126.  —  />)  selo  u 
zupaniji  zagrebackoj.    80. 

b.  u  Slavoniji  u  okrugu  pozcskom.  n)  selo. 
Eazdije}.  115.  —  b)  pusta.    130. 

1.  KEIVAJA,  /.  velik  noz  sto  se  nosi  za  pa- 
som.    M.  Pavlinovic. 

2.  KEIVAJA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Bosni,  selo.  Statist,  bosn.  92.  )'  rijeka. 
V.  Jukic,  zem|.  41.  i  u  Vukovu  rjecniku:  u  Bosni 
nekaka  voda.  ef.  Vazuca.  I  Vazucu  kraj  vodo 
Krivaje.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  103. 

b.  u  Hrvatskoj  dva  seta,  u)  u  zupaniji  bje- 
lovarsko-krizevackoj .  Eazdije}.  109.  —  b)  u  zu- 
paniji modrusko  rijeckoj.    60. 

C.  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitiikoj.  <i)  dva 
sela:  K.  nova  i  stara.  Razdije}.  141.  —  b)  pusta. 
l:l9. 

d.  u  Srbiji.  it)  mjesto  u  okrugu  pozarc- 
vackow.  Cair  u  Krivaji.  Sr.  nov.  1866.  621.  — 
b)  mjesto  u  okrugu  smederevskom.  Niva  u  Kri- 
vaji. Sr.  nov.  1875.  19.  —  r)  u  okrugu  sabackom. 
—  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  1.  rijeka  u  PocG- 
rini.  —  2.  namastir  na  toj  rijeci.  —  3.  selo  oko 
te  rijeke.  —  selo.  K.  Jovanovic  175.  Selo  Kri- 
vaja  zvalo  se  negda  Uobrine.  M.  D.  Milicevic, 
srb.  425.  —  <l)  selo  u  okrugu  toplickom.  M.  D. 
Milicevid,  kra}.  srb.  396. 
KRIVAJICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Lici.  Krivajica,  ime  vrelu  i  brdu  u  Po- 
6ito}u.    J.  Bogdanovi6. 

b.  u  Srbiji,  selo  u  okrugu  podrinskom.  Vuk, 
dan.  3,  233.  Ilija  Matid  tuzio  Boju  iz  Kriva- 
ji.'C.  Glasaik.  ii,  1,  210.  (1808).  sad  je  pusto.  M. 
D.  Milicevic,  srb.  565. 

KRIVAJIJA,  m.  covjek  iz  Krivaje.  Krivajija 
Matija  Stepanovic.    Glasnik.  ii,  1,  31.  (1808). 

KRIVAJSKI,  adj.  koji  pripada  Krivaji.  Kri- 
vajska  (opstina).    K.  Jovanovic  175. 

1.  KEIVAK,  krivaka,  m.  nekakav  novae  (vri- 
jedio  je  17  starijeh  krajcara).  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: ,ein  siebzehnorstiick'  ,numus  septemdecim 
cruciferorum'. 

2.  KEIVAK,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  u)  u 
okrugu  pozarevackom.  Niva  u  Krivaku.  Sr.  nov. 
1863.  166.  —  h)  II  okrugu  smederevskom.  Plac  ii 
Krivaku.    1868.  493. 

KEIVALDIC,  m.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku: 
Krivalbdicb,  1411  Dubrovcanin  ,Vlahota  Krival- 
dicb'.  (Spom.  sr.  1,)  107.  I'lemu  na  drugom  mjestu 
stoji  prezime  ,Krivamicb'.  101.  (1411),  pa  ce  jednu 
ili  drugo  biti   pogrjeska. 

KRIVALISTE,  n.  ime  zem)istu,  gdje  su  .so 
pastiri  ,krivali'  ili  ,krevali'  (vidi  ^etopis  mat. 
sr.  kniga.   140.  str.  50  i  51).    M.  Medic. 

KEIVA^jA,  /.  vrsta  bijeloga  grozda  (vidi  da(c 
u  Vukovu  rjecniku).  —  U  Mikalinu  rjecniku: 
kriva}a,   dugo  grozdje  ,uvae  dactyles,  uvae  dac- 


KElVA^iA  hi 

tylides';  ii  lielinu  ,uva  ooriiotta'  ,uva  cornicu- 
lata'  781'';  ii  Stidiccvu:  grozdjo  dugo  ,daotylides 
uva';  M  Vukovii:  (u  Uubrovniku)  gro/.do  kojoga 
sii  puca  diigu|ivsta  i  kriva  ,art  weintraube'  ,uvao 
gonus'. 

KEIVA^E,  /.  pi.  vidi  rogii|ice.  S.  I^ubiSa, 
jiriiS.  12S. 

KKlVAIrilCA,  /.  iiadimak  .sab|i:  Pa  ja  jamih 
bugarkabanicu,  a  poda  nil  turnuh  krivajicu.  M. 
Pavlinovi6. 

KRIVAI^jKA,  /.  vrsta  kruSko.  Liikavac  kod 
Statine.    D.  Hire. 

KKIVAMIC,  vidi  Krivaldic.  —  U  Banicicevu 
rjccniku  i,Krivamicb). 

KKIVAN,  krivna,  adj.  vidi  kriv.  —  U  pisaca 
XVII  i  XIX  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(v.  kriv).  Kad  je  krivan  luk  iie  mozo  biti  prav. 
,\.  Armolusic  71.  Krivan  ,schuldbar'.  Jur.  pol. 
terminol.  152.  Krivno  noznanstvo  ,schuldbare 
unwisseiiheit'.  453.  u  dva  zadna  primjera  znaii 
uprav :  koji  pripada  krivici.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku  ima  i  adv.  krivno  uz  krivo. 

KRIVANA,  /.  ime,  mjfstima  u  Srbiji.  a)  u 
ukruiju  ciiprijskom.  Niva  na  Krivani.  Sr.  nov. 
1861.  7G6.  —  h)  u  okrugu  kragujevackom.  iSriva 
na  Krivani.    fi02. 

1.  KRIVANA,  /'.  kriv^ene  (vikane,  vika).  —  U 
jednoga  pisca  crnogorskoga  nasega  vreviena.  Dok 
ih  stade  po  kuci  krivana.  P.  Petrovi6,  gor. 
vijen.  (JO. 

2.  KRIVANA,  /.  ime  selu  u  Bosni  a  okrugu 
banuluckdin.    Statist,  bosn.  3i. 

1.  KRIVANE,  n.  djelo  kojijem  .Ho  kriva.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,das  neigen  auf  eine  .seite'  ,in- 
uurvatio,  inclinatio'.  —  U  osobitom  znaienu '.  neka 
cohanska  igra,  vidi  krivati  so.  —  a  nase  vrijeme 
u  Lid.  ,Vi  se,  cobani,  zabavite  oko  vratrijeg 
krivana,  a  blago  po  tudoj  steti'.   J.  Bogdanovic. 

KRIVAS,  krivana,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  kriv 
veliki  noz  ,ein  langes  krummes  messer'  ,culter 
longior  curvus'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme: 
On  krivasa  vadi  iza  pasa,  ua  Turcina  juris  uci- 
nio.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  osta- 
lijein  padezima,  osim  nam.  i  ace.  sing.,  i  voc. : 
krivasu,  krivaSi. 

1.  KRIVATI,  krivam,  impf.  postajati  krivijem 
(u  osobitijem  znacenima).  —  Akc.  kaki  je  u  inf. 
taki  je  u  praes.  S  pi.  krivajfi,  u  aor.  krivah,  u 
ger.  praes.  krivaju6i,  u  ger.  praet.  krivavsi,  u 
part,  praet.  act.  krivao ;  u  ostalijem  je  oblicima 
onaki  kaki  je  u  praes.  1  sing.  —  Od  xviii  vijeka 
(vidi  kod  2). 

1.  aktivno. 

a.  u  pravom  smislu,  naginati  se  na  jednu 
strana.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,sich 
iieigeu  auf  eine  seite'  ,inclinor').  Objesi  ga 
Sarcu  s  desne  strane,  a  s  lijeve  teSku  topuzinu, 
da  ne  kriva  ni  tamo  ni  atno.  Nar.  ))J6s.  vuk. 
2,  303.  Objosi  ga  konu  o  unkasu,  s  druge  strane 
da  sedlo  ne  kriva.  Pjev.  crn.  2711'.  Nece  mu 
krivati  Sto  mu  muhtija  natovari.  Bos.  vila.  1887. 
242. 

h.  u  prenesenom  smislu,  ciniti  krivo,  zlo, 
ne  ugadati.  §to  je  Piva  (§to  se  pjeva)  kriva,  da 
u  zajmu  nikomu  ne  kriva?  Osvetn.  1,  75.  Al' 
nek'  vara  je  s  hica  vatra  ziva  i  neka  vam  do 
vjere  ne  kriva.  4,  42.  Kojim  bi  moglo  krivati 
i  ne  ugadati.    M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  308. 

2.  sa  se,  rtjleksivno,  biti  .Hctan,  skod^iv,  ne- 
ugodan,  Jer  kasnije  orat  mu  se  kriva.  J.  S.  Bel- 


i  KRIVDA 

kovi6  212.     S  I'leg  so  vrlo  plodnom  cvicu  kriva. 
222.     Kad  so  gazdi  meso  solit  kriva.    322. 

2.  KRiVA'L'I,  krivam,  impf.  kriviti,  diniti  da 
je  Sio  krivo.  povlaciti  .Uo  krivo  (u  osobitijem 
znaienima).  —  Akc.  je  kao  kod  1.  krivati. 

1.  aktivno,  krivati  noZ  vafa  da  znaii :  krivo 
rezati.  Kad  tiraju,  noi  nad  pupom  krivaj.  J.  S. 
Eejkovid  306. 

3.  .sa  se,  refleksivno,  kriviti  se,  biti  kriv,  ici 
na  krivo.  Pridna  (noga)  pluga  ispolak  se  kriva, 
kriva,  rokoh,  il  na  poSik  pruXa.  J.  S.  Ee|kovi6 
19. 

3.  KRIVATI,  krivam,  impf.  sakrivati.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  ,abdere,  occultare'  s  dodat- 
kom  da  je  uzeto  u  pisca  Menietica  (^). 

KRIVATI  SE,  krivam  so,  impf.  igrati  se  neke 
iobanske  igre,  vidi  3.  kriva.  —  Akc.  je  kao  kod 
1.  krivati.  —  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  ,N6mojte  so 
krivati   nego   gledajte   u  blago'.    J.  Bogdanovid. 

1.  KRIVCA,  /.  ime  bilkama.  Krivfia  (crifca  u 
mletackom  rukopisu),  anagallis,  morsus  gallinao 
(u  mlet.  rukop.),  1.  Anagallis  arvensis  L. ;  2. 
Stellaria  media  Vill.  (Visiani),  v.  Krika.  B.  Sulek, 
im.  173. 

2.  KRIVCa,  /;  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Niva  u  Krivfii.  Sr.  nov.  1872. 
428. 

KRIVCEV,  adj.  koji  pripada  krivcu.  Kaze  ocu 
krivcevu  ...    V.  BogiSid,  zborn.  546. 
KRIVCICA,  /.  ime  bilkama. 

a.  suvrst  vinove  loze  crna  gi'oXda.  ua  Bracu. 
A.  Ostojic. 

b.  Krivcica,  anagalide  maschio  (Anselmo  da 
Canali),  Anagallis  arvensis  L.,  v.  Krivicica.  B. 
§ulek,  im.  173. 

KRIVCICIN,  adj.  (poss.?),  vidi  u  Danicicevu 
rjecniku:  krivbcicinb,  crkva  je  spasova  u  Pri- 
zrenu  imala  ,dvorb  vise  careva  dvora  krivciciub', 
nojzi  je  takode  pripadala  i  ,niva  krivbcicina  na 
vrbbnickomb  poji'.   G(lasnik).  15,  270.  (1348?). 

KRIVDA,  /.  nepravda,  isporedi  krivica,  kri- 
vina.  —  Postaje  od  kriv  nastavkom  bda,  isto  kao 
pravda  od  prav.  —  JRijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi stslov.  krivbda,  rus.  KpaB/(.'i,  ceL  kfivda,  po]. 
krzywda,  ali  se  u  nasemu  jeziku  ne  javfa  prije 
xvii  vijeka.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,ini- 
quitas,  injustitia,  injuria,  contumolia'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara)  i  u  Vukovu  (,das  un- 
recht'  .injuria').  Od  krivde  koja  je  ua  svijetu. 
M.  Radnid  ix.  Pokriti  ovu  istinu  s  jednom  ve- 
likom  krivdom.  161*'.  ^udsku  hudu  zlobnu 
krivdu  uztrpleni  poduositi  ako  budu.  J.  Kavanin 
60''.  S  tuja  mjesta  koga  krivdom  zlom  posjode. 
258b.  Jer  je  krivda  tvoja.  J.  S.  Rejkovid  397. 
Videdes   mi  i   pravdu  i  krivdu.    Nar.  pjes.  petr. 

2,  56.  Ako  svez'o  za  krivdu  Strahila.  3,  232. 
Pa  ti  meni  krivdu  udinio.  Nar.  pjes.  juk.  261. 
Nebo  veli:  ,Na  zem}i  je  krivda',  zem(a  veli:  Na 
nebu  je  krivda'.  Izaslase  svetoga  Iliju,  da  on  vidi 
kod  koga  je  krivda  ...  al'  je  krivda  na  zemjici 
crnoj.  Nar.  pjes.  vil.  1867.  455 — 456.  Ako  pravda 
ne  pomoze,  krivda  nede  pomodi.  Nar.  posl.  vuk. 
7.  Sad  je  boja  krivda  nego  Ii  pravda.  Nar.  prip. 
vuk.  106.    A  pak  uije  ni  negova  krivda.    Osvetn. 

3,  18.  Nek  se  znade  pri  komu  je  krivda.  .3,  80. 
Nu  sudbina  dosudila  slijepa,  da  se  zmaje  sani 
ujede  s  repa,  a  ne  pade  krivda  na  nikoga.  6,  80. 
Ako  nas  drugi  prevare  redima,  mi  to  sraatramci 
kao  krivdu.  M.  D.  Milidevid,  skol.  16.  Procije- 
niti  nepokrotniuu  nego  da  s  tim  ne  budo  skop- 
oaua  kakova  krivda  za  vlasnika.  Zbornik  zak. 
1866.  83. 


KRIVDITI 


1.  KRIVIOA,  o. 


KRIVDITI,  krivdim,  impf.  iiniti  krivo  (objektu). 
—  Samo  u  Stulicevu  rjecnikii:  ,nocere,  oflfeudere, 
Ia9der6,  injuriam  inferro'  s  dudalkom  da  je  uzeto 
iz  brevijara. 

KRIVEDAN,  krivedna,  adj.  krio  (samo  u  pre- 
nesenom,  moralnom  smislu).  —  Ima  i  ruski  adv. 
KpHBciAuo.  —  Od  XVI  vvjeka,  a  izinedu  rjeinika 
u,  Stulicevu  (v.  kriv  iz  Zlatarica).  Mnis  da  je 
nauk  moj  krivedan.  D.  Zlatario  231'.  gto  naglo 
i  krivedno,  krotko  stvorihu  i  pravedno.  J.  Ka- 
vaiiin  ;30;!l'.  Al'  pomozi  jaki  nejakomu,  i  pra- 
vedna  ne  daj  krivednomu.    Osvetn.  2,  127. 

KRIVE^J,  m.  tine  selu  ii  Srbiji.  ii  okragii  cnui- 
rijeckom.    K.  Jovanovio  165. 

KRIVE^A,  ?ft.  sajiv  naziv  za  onog  kome  su 
noge  krive.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Aja,  brate, 
taj  krivefa  nede  nikad  dokrivejati'.  J.  Bogda- 
novic. 

KRIVE^iSKI,  adj.  koji  pripada  Krivefu.  Kri- 
vejska  Reka.  M.  D.  Milicevic,  si-b.  874.  Kri- 
vojska  (opstina).    K.  Jovanovi6  165. 

KRIVENI,  m.  sing.?  Hi  m.  (Hi  f.'l)  pL?  mjesno 
ime.  —  Prije  nasega  vremena.    Spom.  stoj.  185. 

KRIVENE,  n.  djelo  kojijein  se  krije,  isporedi 
krijene.  —  Pravilnije  je  nego  krijene,  jer  -i- 
stoji  mj.  y.  Krov  bude  .  .  .  za  slobod  i  za  kri- 
venje  od  grada  i  od  dazda.  I.  Batidulavio  122'i. 
isai.  4,  6. 

KRIVETINA,  /.  augin.  3.  kriva.  ,Zametne  se 
svaki  dan  krivetinom,  pa  e'o  u  krivane'.  J.  Bog- 
danovid. 

1.  KRIVIOA  (krivlca),  /.  iiijustitia,  injuria, 
delictum,  error,  culpa,  crimen,  iwpce  t'lestu  Ho 
nije  po  pracdi,  ali  kod  toga  ima  vise  znaiena, 
premda  se  ne  mogii  svagda  lako  meda  sobom  raz- 
likovati.  —  isporedi  krivda,  krivina.  —  Od  xv 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevii  (kri- 
vica,  krivina,  bezakone,  nerazlog  , injuria,  inju- 
stitia,  praejudicium,  noxa,  indigaitas,  iuiijuitas'. 
2.  krivica  ka  se  recjum  6ini,  opsovane  ,eontu- 
raelia,  cunvicium'.  :!.  krivica,  pregreska  , culpa, 
pravitas,  vitium'),  ii  Jambresicevu  (,injuria,  ini- 
ijuitas,  injustitia),  ti  Voltigijinii  (,torto,  ingiuria' 
.unrecht'),  ti  Stulicevu  (, culpa,  uoxa,  reatus,  error, 
damnum,  offensio'),  u  Vakovu':  (pu  Vukovijem 
bi|eskama):  krivica  (i  krivica),   .schuld'  [,oulpa']. 

a.  injustitia,  nepravda,  ne/iravednost,  kao 
suprotno  uopce  pravdi,  nepravedno  postupane 
(ne  samo  jedno  djelo  nego  nacin  i  nacelo  kod 
postupana).  Kako  bi  im  se  liotela  zneti  plemen- 
scina  po  krivice.  Mon.  croat.  127.  (148G).  Svud 
krivica  vlada.  P.  Vitozovid,  odil.  45.  Pozuajuci 
vasega  prvasnega  suda  krivicu.  A.  Kanillic, 
kam.  133.  Morebiti  po  pravici,  il'  da  nije  po 
krivici?  V.  Dosen  223*.  Da  su  stari  po  krivici 
zadobili  blago  dici.  57^^.  ,Ako  ne  mos  pravicom, 
a  ti  krivicom'.   J.  Bogdanovid. 

b.  injuria,  sto  se  kome  ucinilu  na  HHu  i 
proti  pravdi,  ne  isticuci  osobito  moralnu  stranii 
samoga  djela  nego  stetu  i  nepravdu  sto  je  drugi 
pretrpiu.  Bise  pozval  pred  sudce  za  krivico  i 
Skode.  Mon.  croat.  130.  (1487).  Ako  bi  jedna 
strana  drugoj  ku  krivicu  ucinila.  181.  (1487). 
Inadr  da  de  tu  krivicu  i  spot  s  vojskom  pri  nih 
poiskati.  P.  Vitezovid,  kron.  168.  Ona  mi  je 
ucinila  dvi  krivice  na  smrti  Karlovoj.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  130.  Da  mu  je  krivica  uciiiona 
od  zlobnih  obtuzite|a.  A.  Kanizlid,  kam.  25.  Ne 
more  se  ovo  reci  brez  velike  krivice  i  pogrde 
oniju  episkopa.  45.  Radi  silovite  krivice  tuzio 
S6  je  Karlu.  82.  Nemu  krivicu  uciniti  i  pogr- 
diti  (ga).    213.     Nauciti   muzemo  ...    od   Josipa 


zaboravjene  krivica.  E.  Pavid,  ogl.  xiii.  Da  na 
duSi,  il'  na  tilu  nit'  krivicu,  niti  silu  nitko  nikoni 
u  obcini  ne  uciui.  V.  Dosen  216b.  Jedno  ili 
vise  sela  odgovarase  za  krivicu  ucinenu  na  iii- 
hovoj  zemji.  D.  Danicid,  majkov.  299.  Tko  bude 
mislio,  da  mu  je  krivica  ucinena  .  .  .  Zbirka 
zak.  2,  24. 

C.  delictum,  scelus,  zlo  Hi  krivo  ili  nepravo 
djelo  protivno  moralnijem  ili  drzavnijem  zako- 
nima  zlom  namjerom  pocineno,  grijeh.  Bog  hodo 
napraviti  sve  zgrisenje  i  krivice  tvoje.  Ziv.  kat. 
star.  1,  221.  Da  mu  (Bog)  prosti  vsaku  krivicu. 
Narucn.  54b.  Krivica  misli  ali  tela.  68b.  Do- 
brih  misal  je  ondi  krivicu  najti,  kadi  krivica  ni. 
72-1,  Imeju  umoriti  se  gladom  za  vo}u  liih  krivic. 
96'"-.  Kada  se  ostavi  misa  u  svetkovinu,  jest  kri- 
vica. A.  Badid  338.  I  ono  §to  podnosaju  (ii 
paklu)  prijubodivci  za  onu  krivicu.  da  se  ne 
more  izkazati.  J.  Banovac,  razg.  107.  Odkride 
se  i  izadi  na  sridu  one  tvoje  lazi,  krive  kletve, 
pscsti  . .  .  i  svaka  druga  krivica.  pripov.  25.  Kad 
se  uvridi  kraj,  cini  se  krivica  uvridena  kra|eva 
velicanstva.  58.  U  Isusu  ne  nahodase  nijedne 
krivice.  82.  Za  sakriti  svoju  krivicu.  F.  Lastrid, 
test.  120b.  SpasiteJ  koji  je  brez  svake  krivice. 
M.  Zoricid,  osm.  105.  Jer  ucini  toliku  krivicu. 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  F6a.  Velika  stanovito  jest 
krivica  nezafalaost.  sabr.  29.  Da  odpusta  kri- 
vicu prijubodinstva.  Ant.  Kadcid  442.  Druga- 
cije  mogao  bi  brez  krivice  svaki  hinac  i  varaoc 
redi,  da  je  prikoredno  uzdignut  za  ponovjeiie 
crkve.  I.  Velikauovic,  uput.  1,  260.  Krivci 
glavnih  ki-ivica  smrtju  se  pedipsaju.  3,  10.  Svaka 
krivica  porada  i  donosi  sobom  kastigu.  B.  Lea- 
kovid,  gov.  148.  Da  plati  pravdi  Bozjoj  za  na§o 
krivice.  nauk.  43.  Moze  Ii  covjek  pustiti  zenu 
svoju  za  svaku  krivicu';*  Vuk,  mat.  19,  3.  Met- 
nuse  mu  vise  glave  krivicu  negovu  napisanu. 
mat.  27,  37.  Da  \idite  da  na  nemu  ne  nalazim 
nikakve  krivice.    jov.  19,  4. 

d.  error,  erratum,  sto  nije  ucineno  po  pravdi 
kako  treba,  ali  bez  zle  namjere,  pogreska.  More 
biti  da  des  nadi  (u  ovoj  knizi)  i  vede  krivica 
koje  sam  po  slabosti  doisto  razuma  moga  a  no 
inacije  pripustio.  F.  Lastrid,  test.  xiii.  Stioci .  .. 
vole  vise  puta  (samo  ako  nije  krivica  po  sebi 
ocita)  sami  sebe  potvoriti,  u  stvari  sebi  neugod- 
noj,  da  oni  krivo  imaju  razumeci,  nego  da  jo 
pisaoc  krivo  imao  pisudi.    V.  Dosen  ix — x. 

e.  culpa,  noxia,  odgooornost,  t.j.  stane  onoga, 
koji  je  sto  nepravo  uiinio,  s  cega  je  moralno 
krio.  Nasa  krivica  ni,  zad  se  bismo  imili  dvig- 
nuti.  Mon.  croat.  216.  (1526).  Tko  ima  krivicu 
od  grijeha  nego  ti  koji  si  sagriSio?  M.  Radnid 
39a.  Ako  te  zafati  iznenada  (smrt),  tvoja  je  kri- 
vica. 333b.  Koji  je  bio  vrud  a  sada  je  mlak, 
jest  u  krivici.  M.  Radnid  501b.  u  grihu  su 
dvije  krivice,  vikuvicna  jedna,  vrimenita  druga. 
A.  Badid  512.  U  coviku  ostaje  krivica  za  grih 
udiiieni.  J.  Banovac,  uboj.  7.  Te  da  je  u  Bogu 
krivica,  jeda  bi  mogao  biti  BogV  F.  Lastrid, 
ned.  115.  Po  mojoj  krivici  jesam  se  postavjao 
na  pogibil  imat  ih.  Blago  turl.  2,  142.  Koji  so 
u  nijednoj  smrtnoga  griha  krivici  ne  nahode.  I. 
Velikanovic,  uput.  3,  60.  No  de  biti  i  tvoje  kri- 
vice. Nar.  pjes.  vuk.  5,  536.  Ti  si  pod  krivicom, 
i  moras  idi  u  sovet,  da  se  pravdas.  Vuk,  grada. 
47.  On  utece  i  odnese  krivicu  sa  sobom.  67. 
Svi  se  gotovo  spisateji  nasi  jednako  tuze  da  u 
nasemu  jeziku  nema  rijeci  za  liihove  misli;  ali 
tome  nije  toliko  kriv  jezik,  koliko  su  krivi  oni 
sto  rijeci  jezika  svoga  ne  poznaju,  a  jos  vise  sto 
ne  misle  srpski  nego  nemacki  ili  latinski.  kri- 
vica bi  se  ova  mogla  tijem  opravdati,  sto  su  oni 


1.  KKIVICA,  0. 


j(i8 


KRIVINA,  2. 


provoli  raliuiost  u6oiii  nauke  na  ovijiMii  tmlijera 
jezioima.  pisma.  I(i — 17.  Ako  jo  kaka  krivica 
na  moni,  ubij  mo  saiii.  D.  Dan  1616,  Isaiu.  20,  8. 
,Cija  jo  kriviia,  luoja  al'  tvoja,  da  e  tako  ispaloV. 
J.  Hojjdanovic. 

r.  crimen,  potvoranr,  pntvora.  Od  tolikosra 
viilikojja  pokaraAa  dado  krivicu  srihom.  M. 
Radni6  147*.  Eva  daje  krivicu  zmiji.  J.  Ba- 
novac,  prod.  101.  Druzijoma  davati  krivicu.  I. 
A.  Nenadic,  nauk.  17.S.  Poio  karati  i  krivicu 
davati  onorau  koji  bise  kriv.  And.  Ka6i6,  kor. 
t)2.  —  Baciiemo  krivicu  na  lioffa.  Vuk,  dan.  3, 
16.").  Sad  so  posvadaju  izmedu  sebe  bacajudi 
jodan  na  drugoo;a  krivicu.  Vuk,  dan.  -i,  26.  Ba- 
ciso  na  mene  ovu  krivicu.  pavl.  2kor.  12,  13. 
Bacaju  krivicu  na  jozik.  pisma.  67.  —  Grovorau, 
da  CO  so  ova  krivica  kadgod  na  liegovu  glavu 
oboriti.  \.  KaniXIid,  kaiu.  101.  Svu  krivicu  na 
riega  oboriSo.  Vuk,  rjacn.  kod  oboriti.  —  Poznao 
da  so  nopravedno  na  ni  krivico  mecu.  I.  Velika- 
novicS,  nput.  1,  22.0.  —  Druge  6e  uvek  tuci  I'lu 
i  krivicu  co  svakad  sva|ivati  na  nu.  M.  fi.  iVtili- 
cevic,  zlosol.  2.56.  —  Teske  krivice  iznosahu  na 
Pavla.  Vuk,  djol.  ap.  25,  7.  —  Vidim  da  so  ti 
opiras  a  krivicu  na  me  tiras.  S.  Mar^itic,  ispov. 
254.  —  Kad  mu  so  na|irti  kakva  krivica.  D. 
Obradovic,  basn.  288.  —  Lasuo  jo  odbiti  krivicu 
na  mrtvoga.  Nar.  post.  vuk.  167.  —  Neka  na 
me  i  na  dom  oca  mojega  padne  krivica.  D.  Da- 
nifeii,  2sara.  14,  9.  —  Da  sina  osvado  krivicom. 
S.  Margitio,  fala.  122.  —  Ti  .si  pod  krivicom. 
Vuk,  grada.  47.  —  Da  odgovore  onoj  krivici.  P. 
Macukat  33.  Zasto  nista  no  odgovaras  na  ove 
krivice  za  opravdati  se?  E.  Pavic,  ogl.  613.  — 
Koliko  ti  progonstva  i  krivica  pritrpi!  A.  Ka- 
nizli(5,  fran.  140. 

2.  KBIVICA,  /.  nclto  (zenskoga  roda)  Sto  je 
krivo ;  nahodi  se  rijetko  i  u  osobitijcin  znaienima. 

a.  vrsta  smokve  (krive,  nakrivlene).  —  U  je  ■ 
dnoya  pisca  xv  vijeka.  Pak  smokve  krivice  i  za- 
mor.scice.    M.  Marulic  77. 

b.  krivica,  dem.  3.  kriva.  —  U  nase  vrijeme 
II  Lici.    J.  Bogdanovie. 

e.  krivica,  iensko  delude  Uo  je  krivo  (u  ino- 
ratnum  smisla),  isporedi  krivac.  —  U  rukopisu 
xvii  vijeka.  Kako  Stijepo  svoju  ]ubi  krivicu 
britkom  sablom  strati.    Nar.  pjos.  bog.  110. 

1.  KEIVICE,  adv.  krivo.  —  U  dubrovackuj 
poslovici  xviii  vijeka,  a  izmeda  rjecnika  »  Stn- 
liievu  (,oblique').  Htjet  do  ci)a  (konca)  pravice, 
biva  svo  pak  krivice.    (Z).  Poslov.  daiiic. 

2.  KKIVrCE  (f),  f.  pi.  (?)  iine  mjesln  ii  Poli- 
cima  u  Dahnaciji.  —  xv  i  xviii  vijeka.  Poc  u 
Krivica.  Stat.  poj.  ark.  5,  30!.).  (1482).  313.(1663). 

KlilVICAN,  krivicna,  adj.  itpran  koji  pripada 
krivici,  ali  se  upotreblaua  i  kao  kriv  u  moralnom 
smislu.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Bjelostjencevu  (kajkavski  krivioon  ,injuriosus')  i 
u  StuUeevit  (v.  kriv). 
1.  adj. 

a.  vidi  kriv,  1,  o,  c)  i  f.  Saule,  pravicno 
ali  krivicno  jest  srce  tvoje  prema  Isukrstu?  F. 
Glavini6,  cvit.  nSK  VekSi  j'  grili  pravicno  triti 
neg  krivifir.im  oprostiti.  P.  Vitezovic,  cvit.  67. 
Nazivajuc  sebe   krivicnu.     A.   J.    Knezovic  xui. 

b.  vidi  kriv,  1,  b  j  c.  Ki  nepravicne  po- 
lagaju  dace  ili  liarmico  krivicne.  F.  Glavinid, 
svitl.  113.  Kadi  mora  ni  pravicna,  i  vera  jo  tu 
krivicna.  P.  Vitezovi6,  cvit.  88.  Ne  boj  .so  kri- 
vicna suda.  A.  Kanizlic,  kam.  275.  Bog  onaj 
negov  krivicni  posao  razciri.  M.  A.  Rejkovir, 
sabr.  .50.  Ocitovane  o  robi  krivicno  je  onda, 
ako  je  mjesto  tarifnoga  imena  kazauo  koje  drugo, 


ili    kriva    mnozina,    kakvoca    itd.     Zl)oriiik    zak. 
1853.  972. 

c.  koji  pripnda  krivici. 

a)  iiopce.  Nego  se  u  mukali  od  ofeistjona 
zadrXaju,  dok  po  liima  podpuno  ne  zadovojo 
pravdi  BoXjoj  niko  kriviiSne  ostanke.  B.  Loa- 
kovi6,  nauk.  107. 

h)  u  osobitom  znaienu:  koji  prijiada 
sudu  Ho  raspravla  o  krivicama,  isporedi  krimi- 
nalan.  Popefiite}  pravosudja  duXan  je  osnovati, 
spisati,  pregledati  i  tolkovati  zakone  gradanske 
i  krivicne.  Nov.  sr.  1835.  81.  (Policiski  iinovnik 
mora)  da  razmatra  krivifine  prosude.  M.  D.  Wi- 
licevio,  raodudnev.  18.  .Tednoga  dana  sudija  Mi- 
lostic  sodaso  u  sudu,  u  svom  lirivicnom  odejeiiu. 
230.  Ufiiteli  raogu  se  ukloniti  zbog  krivifinoga 
prestupa.    Zbornik  zak.  1873.  122. 

2.  ado.  krlvifino,  krivo  u  moralnom  smislu. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (.injuriose, 
contumeliose,  per  injuriam')  i  u  Stulicevu  (v. 
krivo  iz  Bjelostjenieva).  Da  nij'  strafien  (sic)  taj 
krivicno.    J.  Kavaiiin  121''. 

KRIVTCICA,  /.  neka  hifka.  Krivicica,  anagal- 
lide  (Bartulovii),  ces.  krivatec  (Gagea),  krivuska 
(Arisarum),  Anagallis  phoonicea  Lam.  (Visiani, 
Lambl),  v.  Krivcica.    B.  §ulek,  im.  173. 

KRIVIC16,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Andrij 
Krivicic.    Mon.  croat.  81.  (1455). 

KRIVICNOST,  /.  osobina  onoga  koji  je  kri- 
vican.  —  U  jedinom  je  primjeru  (nasega  vre- 
mena)  isto  sto  krivica.  Samo  ako  je  sumna,  da 
jo  u  ooitovanu  kazui  dostojna  krivifinost  uBi- 
liena.    Zbornik  zak.  1853.  969. 

KRIVi6a  ADA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  podrinskom.  Dobro  pravitojstveno  do  vodo 
Drino,  suvat  Krivica  Ada.    Sr.  nov.  1867.  309. 

KRIVICA  BRDO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  podrinskom.  Zem[a  u  Krivi6a  Brdu.  Sr. 
nov.  1869.  47. 

KRIVINA,  /.  osobina  cega  sto  je  krivo  ili 
onoga  sto  je  kriv;  naj  cesce  se  upotrebjava  u 
prenesenom  znaienu  kao  krivica.  —  Akc.  se  mi- 
jena  u  dat.  sing.  krJvini,  u  ace.  sing,  kr'ivinu,  u 
voc.  sing,  kr'iviuo,  u  nam.,  ace,  voc.  pi.  krivino. 

—  Bijec  je  stara,  isporedi  stslov.   krivina,    rus. 

ICpilBllllM. 

1.  M  pravum  smislu  prema  kriv,  1,  a  i  g — i. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Mika{inu  (krivina,  iskri- 
vjonje  .tiexus,  flexio'),  u  Bjelostjencevu  (krivina 
piita  ,anfraetum,  anfractus,  viae  ttexus'),  «  Vol- 
tigijinu  (,tortuosita'  ,kriimmung'),  u  Stulicevu 
(,obli(iuitas'),  u  Vukovu  (,die  kriimme'  .curvitas'). 

a.  uopce.  Izmislimo  od  puta  dilinu,  kri- 
viuu ...  B.  Kasid,  nac.  14.  Sipka  upravua  sta- 
vjena  u  vodu  cini  se  ukrivna  i  pribijena  zaradi 
krivino  sjene.  M.  Radnid  23''.  Arsinom  uprav- 
nijem  mjerimo  krivinu  jednoga  kamena.   561''. 

b.  Krivina,  kao  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  cuprijskom.  Zemja  na  Krivini.  Sr.  nov. 
1873.  1170. 

2.  vidi  I.  krivica.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vraneicevu  (,culpa'),  u  Mikalinu  (krivina,  po- 
mankanjo  , culpa,  roatus,  noxa,  defectus,  crimen, 
vitium').  It  Belinu  (,torto,  sost.  ciod  ingiuria  o 
ingiustizia'  , injuria'  736'';  ,ingiustitia'  ,pravitas' 
404't;  ,colpa,  difetto,  errore'  ,crimen'  202*;  ,tac- 
oia-  ,nota'  719''),  u  Bjelostjencevu  (v.  krivica  3; 
krivina,  himbenost  ,falsitas,  mentita  res,  falsa 
res  plenaijuo  mendacii'),  u  Voltigijinu  (,taccia, 
ingiuria'  ,unbilligkeit'),  tt,  Stulicevu  (,avL\'pa.,  noxia, 
reatus,  injuria,  injustitia'),  u Danicicevu  (.injuria; 
culpa'). 


KlUVINA.  2,  a. 


KRIVINA.  2,  d. 


a.  injustitia,  vidi  1.  krivioa,  a.   Krivinomb 
sedose  i    po   sili    uzese  zupu.    Mon.  serb.  '217. 

(1391).  Zakona  misto  daj  i  pravde  razlogu  po- 
trti  se  ne  daj  krivine  nalogu.  M.  Marulic  140. 
Dopusti,  krivina  da  raene  ostavi.  N.  Dimitrovie 
41.  !^ub]age  iiravicu,  ni  trpil  krivine.  M.  Kti- 
hacevi6  75. 

b.  injuria,  vidi  1.  krivica,  b.  Ako  nekbto 
'I'db  mojihb  kbmeti  oine  vi  krivinu,  da  so  pri 
predb  mnovb.  Mon.  serb.  29.  (1240).  Da  ta  kri- 
vina se  Sb  pravinovb  isbpravi.  29.  (1240).  Ako 
se  koja  gode  krivina  oini,  da  se  sudomb  isbpravbja. 
46.  (12.54).  Da  ju  primauib  za  materb  .  .  .  dokoli 
bi  ne  bilo  matere  mi  suprocu  mani  takovo  uci- 
I'lenje,  kako  bi  mogli  reci  dobri  Judije  da  je  za 
to  podobno  wstaviti  siuu  materb  svoju  .  .  .  Do- 
koli bi  ne  wsvidocena  takova  krivina,  za  ku  bi 
tribi  uciniti  sinu  i  materi  zlu  voju.  274 — 27."). 
(1410).  Da  je  stoio  komu  Aihb  receiine  gospode 
Mdb  jednoga  do  drugoga  nimb  medn  sobwmb 
koja  krivina  a  ili  nepravda.  4-59.  (14.53).  Prija- 
te)ii,  ne  cinu  tebi  krivine.  Bernardin  20.  Inc. 
20,  13.  Zastupi  veckrat  crikav  i  obrani  ot  krivin. 
S.  Ko2ici6  51*.  Cinec  mi  svaku  krivinu.  D.  Ra- 
nina  26'«.  Raiien,  krvav,  splesan  moni  tu  cos 
platit  sve  krivine.  G.  Palmotic  2.  441.  Cineci 
im  koju  krivinu  ili  pogrdu,  grijeb  jest.  S.  Ma- 
tijevic  58.  Ako  ti  je  tko  pod  nebi  ku  krivinu 
ucinio.  P.  Kanavelic,  iv.  190.  Krivina  je  velik 
grijeh,  ali  joj  je  pravda  lijek.  (D).  Poslov.  danic. 
Sile  i  krivine  mrzis,  k?  so  moni  cine.  I.  Dordio, 
salt.  10.  Al'  ne  cini  tijom  nikomn  ke.  krivine. 
J.  Kavaiiin  17b.  Uciniti  veliku  krivinu  ,far  torto 
grande'  .gravem  injuriam  facere'.  A.  d.  Bcdla, 
rjecn.  73(jb.  Ne  govorirao  da  se  ne  raozo  moliti 
za  krivine  ufiirisne,  ubojstva  .  .  .  ,T.  Matovic  444. 
Tako  nikomu  no  6ini  krivine  ni  hirabe.  Ant. 
Kadcic  70.  Nopravice  i  krivine  uciiiene  u  pro- 
davaiiu  i  kupovai'iu.  261.^  Plata  odgovorit  iuja 
krivini.  A.  Kalic  208.  Steta  uc.inena  navalico 
u  zloj  namisli  i  uciiiena  znajuci  i  liofcomico  u 
nepaZiii  zove  se   krivina.    Grad.  zakonik.  2,  270. 

e.  delictum,  vidi  1.  krivica,  c.  Ni  za  jednu 
liih  zgrihu  ni  krivinu.  Mon.  serb.  378.  (1434). 
Nistar  ne  nahoju  krivine  u  ovom  cloviku.  Ber- 
nardin 83.  hic.  23,  4.  .la  nijodne  krivine  ne  na- 
hoju u  nom.  .SS.  joann.  18,  38.  Krivinu  tvo- 
rismo.  M.  Marulic  31.  0  blazena  krivina,  ka 
takova  i  tolika  odkupitoja  dostojna  bi !  Korizra. 
no"-.  Ja  ne  naliajam  nijedno  krivine  v  nom. 
96-''.  .Togpze  Oton  velikih  krivin  radi  pokrivna 
nizlozi.  S.  Kozicic  bV".  PriSal  je  nine  dan 
v  liemze  krivin  tvojih  muke  splatisi.  57''.  Po- 
slusajte  Bozjoga  suda  od  krivine.  Zborn.  28l'. 
Ne  gleda  nasijeh  krivina.  78l>.  A  ti  Bog  ki  sidi 
na  sudu  od  zgara,  spomen'  se,  da  vidi  krivine  i 
kara.  H.  Lucie  216.  I  mnoge  krivine  po  sve 
dni  slijpdih  ja.  N.  Dimitrovie  55.  I  bivsi  u  sveni 
prav,  ne  stvoriv  krivinu,  da  moja  sva  [ubav  u 
malo  poginu.  N.  Najeskovic  2.  7.").  Ti  hotjojur 
.sljesti  s  nebeske  visine,  za  patit  bolesti  i-ad  nase 
krivine.  D.  Eaiiina  145''.  Koja  mi  gniv  nosi 
krivinu  za  moju.  S.  Gucetic  Bendevisevic  230. 
Gospodina  bez  krivine  bicimi  izbiju  B.  Kasic, 
is.  56.  Bo}e  jo  sada  iskoriniti  krivine.  nasi.  51. 
Ako  si  u  andelijeh  nasao  krivinu.  128.  Ne  po- 
miiiaj,  Gospodine,  krivin  nasih.  M.  Alberti  328. 
Sudce,  koga  u  tmini  od  pakla  stavi  bog,  da 
svakoj  krivini  nac  budes  svoj  razlog,  Rada- 
mante!  I.  Gundulic  101.  Opovidjeh,  Gospodine, 
ja  svu  zlocu  moju  tebi,  i  ne  ostavih  skrovnu  u 
sebi  nepravednos  me  krivine.  195.  To  li  nazbij 
tkogod  minu,  jos  da  na  I'lu  (dragii  moju)  no  po- 
gleda,  uzeh   sumriu  za   krivinu.    226.     Milosrdje 


je  BoXje  veco,  neg"  sve  hude  me  krivine.  247. 
A  macelia  oca  moga  da  od  pastorka  mrzi  sina 
cudit  mi  se  nije  od  toga:  to  je  opcena  svijeh 
krivina.  310.  Ne  prasta  se  vik  krivina  veli- 
canstva  uvrijedena.  495.  Koji  grijeh,  ka  bila  u 
vas  je  krivina?  G.  Palmotic  1,  53.  S  plavi  cemo 
po  nacinu  od  pobune  krivca  odkriti  i  pedepsat 
zlu  krivinu.  1,  59.  Tognut  u  oas  gosta  moga 
krivina  je  teska  i  mnoga.  1,  150.  Pod'  prid 
krajem  i  prid  pukom  lie  krivine  ukazati.  1,  3.50. 
Ako  so  (moja  kci)  u  krivini  toj  prihudoj  bude 
odkriti.  1,  365.  Hvajene  su  sve  krivine,  dobro 
i  koris  ke  radaju.  2,  122.  Udane  grabit  zone 
krivine  su  netrpjene  i  prid  bogom  i  prid  judim. 
2,  177.  Da  se  svudi  glasi  ujedno  nasijeh  }udi  i 
krivina  i  pokora.  2,  391.  Iza  mnoge  no  krivine. 
I.  V.  Bunic,  mand.  3.  Milosrdje  za  krivine,  blagi 
Boze!  12.  Od  brqja  onih  ki  po  svojoj  krivini 
osudjeni  su.  P.  Radovcie,  nac.  18.  Krivac  opo- 
vijeda  svoje  krivine.  M.  Kadnio  4941".  Isko- 
rijepit  sve  krivine.  P.  Kanaveli6,  iv.  22.  Pa6e 
zemja  no  strese  se,  neg  uzdahnu  iz  dubiue,  milos 
Bozja  da  gaue  se  prostit  tezke  me  krivine.  du- 
bi-ovnik.  14.  Za  nasu  zlu  krivinu  Bozjoj  pravdi 
htec  zgoditi,  A.  Vitajic,  ostan.  36.  Brez'  svako 
krivine  ginuti  videci.  Oliva.  37.  No  spomiiiuj 
se  od  liegovih  starih  krivina.  L.  Torzic  22.  A 
sukiiu  mu  omazaSe  vru6om  krvju  od  zivine,  ter 
ju  k  otcu  odaslase,  da  pokriju  liih  krivine.  P. 
Vuletic  12.  Zasto  taku  vi  krivinu,  neharnici, 
ucinisto?  67.  I  zakono  bez  krivine  mirne  dnevi 
s  liom  iztraje.  J.  Kavaiiin  47*.  Ako  je  ka  kri- 
vina razgledati  stvari  lijepe.  199b.  Da  tajne  liih 
krivine  tu  o6ito  ne  svjedoci.  404ii.  Jesi  li  drzan 
liemu  za  tvoje  krivine  zadovojiti?  A.  d.  Bella, 
razg.  7.  ,Teli  krivina  koliko  velika?  29.  Tko 
istomaciti  moze  krivinu  onoga  roditolaV  63.  Re- 
kose  da  krivine  |udsko  pravda  ne  sudi.  I.  Dordic, 
salt.  27.  Ukopa  u  stine  s  svom  Ijeposti  svoje 
krivine.  uzd.  3.  Tko  po  krivinah  zvijer  se  ucini. 
7.  Nije  krivine  cinit  sve  sto  mnozi  cine.  21. 
Svjotovno  na  krivine  slicnom  platom  odgovori. 
134.  Ocisti  me,  Gospodine,  od  po  tajne  me  kri- 
vine. 56.  Pol)o(e  se  svijot  pritoskom  nemoci  od 
krivina.  ben.  2.  Vase  minute  krivine  visnomu 
ispovijedajte.  93.  !l[juvena  krivina.  pjesn.  4.  Pra- 
vedno  svaku  svoju  krivinu  razaznati  i  suzami  jo 
pokornijem  rascistiti.  B.  Zuzeri  3.  Sve  su  ovdl 
ispisane  tvoje  krivine  prisramotne.  306.  Ti  po- 
korno  aj  mi  suze  da  krivine  placem  moje.  A. 
Boskoviceva  u  I.  M.  Mattei  351.  Oprati  rane 
moje  i  izlijeciti  krivine  moje.  I.  A.  Nenadic, 
nauk.  216.  Neka  poznate  koja  je  krivina  ne 
imat  pomnu  od  svoje  djece.  D.  Basic  5.  Naho- 
deci  se  u  tminah  od  tamnice  nenadane  suzi  i 
place,  ter  pun  zalosti  i  zlovoje  isto  krivinu  za 
koju  ie  u  Au  uljozo.  5.  Jer  si  puna  zlo6e  i  kri- 
vina. M.  A.  Relkovie,  sat.  F6a.  Neka  ide  na 
svit  mod  zivine,  jor  ucini  tolike  krivine.  1''7"'. 
Upali  su  u  ostale  od  ovakoga  nafiina  krivine. 
A.  d.  Costa  1,  80.  Ako  mu  ne  odkrije§  svo  t.voje 
krivine.  Ant.  Kadcic  215.  Pojde  se  ispoviditi 
od  tc  krivine.  2.58.  Cijeca  mno§tva  mojijeh  kri- 
vina. L.  Radio  5.  Pilato  koju  krivinu  je  uci- 
nio V  45.  Da  ne  bi  ])edepsao  krivinu  negovu. 
J.  Matovic  502 — 503.  Srce,  pravedna  zrtvo  mo- 
jijeh krivina  !  I.  M.  Mattei  145.  Neka  plode 
pokoro  pristojne  nasijem  krivinara  pokajani  pri- 
kazomo.  .304.  Sto  je  tvoja  krivina,  zasto  su  to 
k  moni  tako  vezana  doveli  ?  A.  Kalic  442.  Ah. 
s  krivine  druge  koje  nezgoda  rae  jo  saj  dopala  ? 
P.   Sorkocevic  581b. 

(I.  error,  vidi  1.  krivica,  d.  —  U  Belinii  rjec- 
nikii:  ,mancamento,  qui  vale  errore', erratum'  455b. 


KT?1VINA,  2,  e. 


570 


KRIVII^A 


I',  culpa,  vidi  1.  krivica,  e.  Be/,  uzrokn.  i 
Uriviiio  refianoga  kiieza.  Mon.  aorb.  415.  (llol). 
Proz  i^egova  podobna  uzroka  ali  kriviiie.  Stat. 
po|.  ark.  o,  250.  Ne  dem  to  v  krivint'.  Pril.  jag. 
ark.  9,^125.  (14CS).  Pravdu  opravi  a  prosli  kri- 
viiiu.  S.  MeniSetii  128.  I'ravedni  .sudja  lu6i  kri- 
vinu  od  pravde.  Zborn.  33".  Boje  ti  je  biti  u 
hiivii  .-i  pravdoin  uogo  li  u  polafiah  sa  krivinom. 
.S3l'.  Nigda  (Sovjek  no  iraa  tolikoj  krivine.  111''. 
Jeli  to  istina  da  je  tva  krivina  sto  mi  si  rokao 
sad?  M.  Votranid  1,  116.  Nijeduu  kriviuu  uijes' 
nasal  u  moni.  2,  77.  Ni  moja  krivina,  gospoje, 
toj  zua  Bog,  neg  tvoja  visina,  ku  dosec  nisam 
mog.  H.  Lucie  212.  Koji  me  si  tvoga  hrata 
brez  krivine  zagubio.  P.  Hektorovio  li).  Ki  zlo 
6ine  i  ki  u  zlu  pristaju,  jedne  su  krivine.  N. 
Dimitrovi6  10.  Ako  se,  dace,  ja  uvrgoh  u  tobo, 
krivina  nije  moja.  N.  Najeskovic  1,  29.S.  AU 
daj  da  poznas,  jer  zivot  moj  gine  za  rajski  ures 
vas  boz  moje  krivine.  2,  42.  Krivina  nije  moja, 
toj  mi  je  Bog  svjedok.  2.  119.  Svoga  kraja  biliu 
ubili  pres  krivine.  Duk|aniu.  36.  Nu  ako  se 
davati  op6i  jad  s  krivine.  D.  Raniua  H-i.  Po 
mjeri  od  krivine  da  im  bude  dati  mjeru  od  pe- 
dapse.'  A.  Guftetid,  roz.  mar.  188.  Odnemi  od 
sebe  krivine.  Nauk  brn.  3t>.  Ne  bi  bila  krivina 
Ijekarova  nego  nemodnikova.  M.  Divkovid,  nauk. 
Wr>^.  Odraaknu  do  tretoga  dnevi  iskusenje  od 
lie  krivine.  B.  Kasic,  per.  209.  Ako,  porod  tvoj 
jedini,  ne  znas  gdi  je  kderca  tvoja,  nemoj  sudit 
zemju  koja  nije  za  to  u  kriviui.  I.  G-undulid  90. 
.\ko  za  nih  krivinu  umre  kojigod  bez  sakrame- 
nata.  I.  Drzid  298.  Djevojcice  privareno  ne  bi  ni- 
jedna  tuj  krivina.  G-.  Palmotic  1,  145.  Od  svega 
sto  so  stode  krivina  jo  sve  ne  bila.  1,  194. 
S  kletom  grabsom,  s  djelom  liudim  ke  necasti, 
ke  krivine  ti  des  imat  prid  svijem  Judim!  1,  269. 
Ne  imamo  se  mi  bojati  zla  ne  bivsi  u  krivini. 
1,  371.  Boj  de  razlog  razabrati,  ostade  oni  u 
krivini,  koji  dobit  bude  ostati.  2,  480.  Tko  ne 
umije  nad  nacina,  da  se  srecom  dobro  sluzi,  lie- 
gova  jo  to  krivina.  2,  483.  Nihovon  krivinom 
izgubi  se.  P.  Radovcid,  ist.  188.  Da  je  drzan 
osvaditi  sudcu  svoju  krivinu.  nac.  247.  Krivina 
jest  pace  moja.  P.  Posilovjd,  nasi.  9t>.  Bi  od- 
krivena  od  Danijela  krivina  misnika  Babilou- 
skije.  M.  Radnid  291'i.  Svitla  kruno  sveta,  kri- 
vina moja  ni  neg  vela  nesrida  ka  me  tuznu  cini. 
Oliva.  10.  Ako  bi  stvar  poginula  bez  krivine 
onoga  .  .  .  Ako  bi  stvar  po  krivini  dijoj  pogi- 
nula. I.  Grlidid  67.  Blago  nije  bez  krivine, 
s  nega  sva  uda  na  grijeh  srnu.  J.  Kavanin  19a. 
Odgovori:  ,Tva  'e  krivina'.  240*.  Jedna  vlas  ga 
prije  potvori  bez  krivine  i  razloga.  240^'.  Bi  od 
iste  vojske  bez  ikakve  svoje  krivine  ubjen.  A. 
d.  Bella,  razgov.  25.  Izprositi  prosdeujo  spovi- 
dajuci  svoju  krivinu.  184.  Adam,  netom  se 
gresnik  po  svojpj  krivini  ucinio,  ureda  se  po- 
plasio  i  uteko.  B.  Zuzeri  16.  Nije  krivina  od 
mladosti  u  juvezni  razpustenoj  mahnitati,  nego 
je  krivina  od  mladoga  na  svoje  2eje,  na  svoju 
plalios  ko  niz  rijeku  spustavat  se.  64.  Nasa  jo 
u  temu  sva  krivina.  160.  Pravedan  ovi  gine 
nepravedno  brez  krivine.  P.  Knezevid,  muka.  42. 
Ako  to  no  izpunih,  moja  je  krivina.  A.  Bo§ko- 
videva  iv.  Mozete  li  se  zaklet  da  se  vasa  kri- 
vina ne  nahodi  u  ovemu  ubojstvu.  D.  Basic  58. 
Ostaje  mi  besidit  od  nezakonstva,  zlode  takojer 
suprotivne  zakonu  oli  po  krivini  oli  po  pristu- 
panju.  Blago  turl.  2,  83.  Da  je  spasite}  trpio 
za  nasu  Jubav  a  ne  za  .svoju  krivinu.  Ant.  Kadcic 
104.  Kad  je  zarucnik  u  krivini.  487.  Oslobo- 
dene  krivine  i  oprostehe  pomankana.  J.  Matovid 
253.     Ostava   grijeh   u   ockvriiosti    i   u   krivini. 


498.  Jo5  jos  vedma  umivaj  me  od  moja  krivine. 
I.  M.  Mattel  15.  Milostivo  prima  srca,  koja  so 
u  krivinu  davaju,  greSna  se  spovijedaju  i  pro.se 
prosteiio.  117.  Smiluj  se  moje  srce  izdistiti  i 
otrti  3  I'laga  svaku  krivinu.  269.  Sto  ja  ini  tudu 
ovcu  ukro,  kriviua  je  bila  od  smrti.  A.  Kalid 
91.  Da  samo  okinein  sa  sebe  krivinu.  li.  Radi- 
cevid  (1880)  335.  Kad  mu  prahne  §duka  kape- 
tane  vidjet  nine  pravde  i  krivine.   Osvetn.  4,  13. 

(.  crimen,  oidi  1.  krivica,  f.  Da  se  hrani 
neockvrilen  dub  vas  i  du§a  i  kip  brez  krivine 
(.sine  querela').  Bernardin  34.  paul.  Itbess.  5,  23. 
Toliku  nesmiru  hoces  li  podnesti,  a  ki  suz  utiru 
pravih  no  unesti  od  ruk  nih  ki  svesti  smili  su 
krivinu?  M.  Marulid  87.  Kad  godiS  se  opijos 
sebi  krivinu  daj.  136.  Koju  krivinu  govorite 
suprotiva  rlovjoku  ovomuj  ?  N.  Ranina  109''. 
joann.  18,  29.  Sebe  poznajte  a  nijedne  krivine 
I'lutonu  ne  dajte  sto  ...  M.  Vetranid  1,  121. 
Zubom  svijem  svojijem  krivinu  sam  je  dal.  2,  140. 
Er  do  ino  tebo  s  krivinom  obadit.  2,  351.  Tore 
su  kusal'  svn  naoine,  da  na  me,  ki  sam  prav, 
obrnu  krivine.  N.  Dimitrovic  04.  I  volim  kri- 
vinu da  meni  vijek  daju  nego  li  istinu  i  uzrok 
da  znaju.  N.  Najeskovid  2,  76.  Ako  sto  vodeno 
re6em,_  dajte  krivinu  vodi  koju  pih.  M.  Drzid 
399.  Noj  svak  krivinu  daje.  B.  Gradld,  djev.  70. 
Naj  vedu  dajem  krivinu  sebi  sam.  F.  Lukarevid 
29.  Za  smrt  ocinu  sveder  mi  davaSe  zlo.srdo 
krivinu.  D.  Zlatarid  18'^.  Sara  sebe  ogovarati 
okreduci  krivinu  na  Gospodina  Boga.  M.  Div- 
kovid, bes.  1391.  Hvale  Bogu  za  milost  pridaj, 
a  tebi  samomu  kriviuu  gresnu.  B.  Kaiid,  nasi. 
84.  Da  ovo  sveto  prieestenje  ne  bude  meni  kri- 
vina na  muku.  zrc.  171.  Ako  bi  kojemu  ovo 
novo  pisanje  vele  ugodno  ne  bilo,  podaj  krivinu 
mojemu  malu  uminju.  I.  Baudulavid,  predgovor. 
Otidose  da  krivina  ne  da  im  se  s  neposluha.  P. 
Kanavelid,  iv.  37.  Pravedan  sam  od  krivine,  na 
me  zlobni  ku  namodu.  321.  Postavjajudi  mene 
u  krivinu  ovije  mojije  griha.  P.  Posilovid,  nasi. 
1021'.  Kakono  si  oslobodio  Susanu  od  lazive  kri- 
vine. L.  Torzid  (B.  Pavlovid)  18.  Jeda  se  moze 
krivina  na  Isukrsta  pripovidaoca  nametnuti?  A. 
d.  Bella,  razgov.  123.  Aron  obori  krivinu  na  puk. 
189.  Obranu  od  razloga,  kom  moze  krivinu  svu 
oborit.    .].  Kavanin  .345''. 

g.  Icau  osobina  samoga  zla  djela,  sa- 
inuya  grijeha,  sto  nije  posve  isto  znacene  kao 
koii  e.  Cistoda  tvoja  ucini  izpricauu  pri  liomu  i 
pokrivenu  krivinu  nase  necistode.  P.  Radovcid, 
nac.  430.  Bozo  koji  jirosastnih  sagrisenji  krivine 
prosdenjem  odpusdenja  izpraznujes.  L.  Tei'zid 
18.  Izvan  pedipsa  i  krivine  smrtnoga  grija.  I. 
J.  P.  Lucid,  nar.  57.  U  razbiranu  krivine  grjes- 
uoga  djela.  A.  Kalid  60.  -  slicno  je  i  ovo:  Grih 
oprasda  se  i  krivina  pedipse  pomrsiva  se.  L  J. 
P.  Lucid,  nar.  9. 

li.  u  jednom  primjeru  xvi  vijeka  stoji  u 
konkretnum  smislu  i  snaei:  nesto  krivo.  Mene 
pravu  stvar  krivinom  tvorite.  M.  Vetranid  1,  116. 
KRIVINICA,  /.  dem.  krivina,  2.  —  Na  jednom 
mjestii  xviii  vijeka.  Jeda  je  to  jedna  mala  kri- 
vinica?    A.  d.  Bella,  razgov.  23. 

KRIVINO  PO^E,  n.  iine  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  va}ei>skom.  Livada  u  Krivinom  Po|u.  Sr. 
nov.  1873.  383. 

KRIVINA,  /.  vidi  kriviua,  2.  —  Od  xvi  vijeka 
It  cakuvaca.  Prijateju,  ne  cinu  tebe  krivine.  Po- 
stila.  G4''.  Mataj  bise  velik  grisnik,  odrtnik, 
lakomac,  dosta  pinez  po  kriviui  skupil.  L6''.  Ne 
cinu  tebi  krivine.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  30''. 
Ako    bi   ka   krivina    bila.    201.   act.   ap.    18,  14. 


KErVI]^A  571 

Nisfcar  no  nahoju  krivine  va  ovom  cloviku.  1241). 
luc.  23,  4.  Ako  je  ka  kriviiia  ua  ovom  Sloviku. 
212t>.  act.  ap.  25,  5.  Prostite  mi  ovu  krivinu. 
2,  60'^.  paul.  2oor.  12,  13.  Nikomur  krivine  ui 
sili  ne  cini.  ap.  e-i^.  I  to  govoroci  krivinu  svoju 
pokrivase,  i  Olimpijadu  iskase  uhvatiti.  Aleks. 
jag.  star.  3,  283.  Ne  cin'  da  krivina  budes  neje 
smrti.  Oliva.  22.  Hoce  1'  poginuti  prava  brez 
krivine?  47.  Odnesi  od  mene  sve  krivine.  I. 
Krajic  33.  Mi  j'  viru  dala  pak  ju  j'  prekrsila 
prez  moje  krivine,  vece  lieja  j'  bila.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  173.  Krivina  .injuria'.  D.  Nemauic,  cak. 
kroat.  stud,  ifortsg.  43. 

KEIVLSA-KAPA,  m.  obolica :  ,Tako  se  uvik 
kriviSam-kapama  dogadalo  (da  ginu).  M.  Pavli- 
novic.  —  Uprav  covjek  koji  nosi  kapu  na  krivo. 

KRIVITE^j,  m.  covjek  koji  krivi  (okriv^uje, 
tuzi,  potvora).  —  U  jednoga  pisea  xviii  oijeka. 
lirivite[i  uzdignutijem  glasom  nazivabu  ga  (Je- 
zusa)  mecajicom.  S.  Kosa  1.57''.  i  u  nase  vrijcme 
u  Sulekovu  rjecniku  (.beschuldiger').  —  Ima  i 
u  StuUcevu  rjecniku  gdje  je  zlu  shvaceno:  v. 
krivnik,  a,  sto  je  cudnovatije,  Stulli  dodaje  da 
je  nasao  ovu  rijec  u  sama  pisca  Base. 

KiliVITI,  krivtm,  iinpf.  einiti  da  objekat  bade 
kriv  (u  pravom  Hi  u  prenesenom  smislu).  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  krivjah,  «  aor. 
2  i  3  sing,  krivi,  n  part,  praet.  pass,  krivjen;  « 
ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u  inf.  — 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  -kriviti 
(samo  slozeno),  rus.  kphhiiti,,  ces.  ki-iviti,  po^. 
krzywic  (osim  stslov.  okriviti,  »  f.vijem  ovijem 
jezicima  samo  u  pravom  smislu).  —  Mose  biti 
(u  nekorn  znacenu)  i  neprelazni  glnijol  (vidi  1, 
a,  b)  na  kraju). 
1.  aktinno. 
a.  u  pravom  smislu,  curvare,  torquere,  di- 
storqiiere.  —  Izmedu  rjeciiika  ii  Belinu  (vidi  kod 
b)),u  Bjelostjenicvu  (krivim,  k|ucim.  v.  grbavem), 
u  Voltigijinu  (,attorcigliare,  fare  storto'  ,kriim- 
men'),  u  Stuiicevu  (, torquere,  contorquere,  flec- 
tore'),  u   Vukovu  (5to  ,kriimmeu'  ,curvo'). 

u)  uopce,  prema  uakriviti,  iskriviti.  imam 
samo  jedan  primjer  (u,  kojemu  je  i  smisao  po 
nesto  metaforiiki) :  Ja  ne  umijem  vrat  kriviti 
prid  otarim.  B.  Zuzeri  53.  ali  mislim  da  se  kaze: 
kriviti  komad  drveta,  prut  za  luk  Hi  za  gudalo, 
kriviti  stap  Hi  mac  nasloiiajuci  se  ua  li  itd. 

h)  kriviti  usta  (u  zivotina  rilo,  co}usti 
itd.).  I  na  mene  krivi  rilo  (morski  medojed). 
M.  Vetranic  1,  21.  Gdje  krive  usta,  gdje  oci  iz- 
vrcu.  M.  Orbin  41.  Gdje  krvavo  rilo  krivi 
vepar  divji.  P.  Kanavelic,  iv.  32.  Gdje  cejusti 
na  lie  krive.  489.  Kriviti  usta  ,torcer  la  bocca' 
,ringo'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  143'';  idistorcer  le 
labbra'  ,labra  distorquere'  4211);  ,riuchiare,  torcor 
la  bocca'  ,ringo'.  622*.  —  I  s  instrumentalom, 
kao  neprelazni  glagol.  Sileci  ga  s  mnogom  zlobom 
u  sto  slika^lice  mijenit,  krivit  ustim,  krsit 
sobom,  .  .  .    G.  Palmotic  .3,  13Gii. 

r)  kriviti  oci,  isporedi  kriv,  1,  a,  cj  cc). 
Ako  6e  (kral)  svi-u  mene  i  kriviti  oci.  A.  J. 
Knezovic  129. 

b.  u  prenesenom  smislu,  prema  kriv,  1,  b 
i  c,  corrumpere,  depravare,  vitiare,  adulterare. 
—  Imam  samo  dva  primjera. 

(i)  einiti  da  nesto  sto  je  pravo  (ii  mo- 
ralnom  smislu)  hude  krivo.  Pokara  je  da  taja 
krivjahu  jaze  on  pravadne  i  svete  stvori.  S.  Ko- 
zicic  23». 

b)  einiti  da  mjera  bude  kriva  (a  pri- 
mjeru  metaforiiki).   Turske   sabje  na   pravodnih 


KRIVITI,  1,  0,  h)  eel 

ti  obracas  jedovito;  mjere  od  suda  u  naj  vrjeduijih 
rukali  krivis  ti  ocito.    I.  Gundulic  230. 

e.  in  culpa  ponere,  in  crimen  vocare,  cri- 
miuari,  culpare,  u  prenesenom  smislu  prema  kriv, 
1,  e,  c)  (isporedi  i  1.  krivica,  e,  i  krivina,  e), 
bacati  krivicu  na  objekat  (pravo  Hi  cesce  ne- 
pravo),  potvorati.  —  Objekat  moze  i  ne  biti  de- 
cade, isporedi  kriv,  1,  f.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (,incolpare,  dar  colpa'  ,culpo'  392'' ;  ,cen- 
surare,  riprender  il  detto  o  fatto  di  ij^ualcheduno' 
,culpo'  184''),  u  Bjelostjenicvu  (krivim  ,culpo, 
acouso,  condo  culpam  in  aliquem,  conficio  culpam, 
vitio  do,  vitio  verto,  crimini  do  1.  verto,  fraudi 
do,  V.  potvarjam),  u  Jambresicevu  (krivim  ,culpo'), 
u  Voltigijinu  (,incolpare,  tacciare'  ,beschuldigen'), 
u  Stuiicevu  (,incusare,  criminari,  insimulare,  ar- 
guere,  crimini  dare,  crimen  inferre,  reum  facere'), 
u  Vukovu  (koga  ,bescbuldigeu'  ,accuso,  incuso'), 
u  Daniiicevu  (,culpam  attribuere').  —  perf. :  okri- 
viti. 

^a)  uopce.  (Mahomet)  Krstijaue  i  Judejo 
krivit.  S.  Kozicic  42''.  Nace  kriviti  olioliju  jego. 
56".  Sto  kriviS  ne  Ijepos?  §.  Mencetid  ii.  Ne- 
mqj  nu  krivit.  §to  je  ona  kriva?  M.  Drzi6  168. 
I  ako  sam  jo§  oro  sivi  proo  istoSnom  zmaju  prsi, 
nabuneno  jato  krivi,  komu  ognena  krila  skrsi. 
I.  Gundulic  495.  Koga  drugoga  kriviti  ima.  P. 
Glavinic,  svitl.  47.  Ako  clovik  ne  o6ucuje  ouu 
slast  u  promislenju,  sam  sebe  moze  kriviti.  A. 
Georgiceo,  pril.  9.  Tvoj  zivot  ne  krivi,  gdi  ko- 
risti  nije.  I.  T.  Mrnavi6,  osm.  161.  Nemoj  kri- 
viti naravi  ni  djavla.  M.  Eaduic  39a.  Da  sagri- 
senjem  svojim  ne  podadu  prigodu  neprijatejem 
za  kriviti  prisvetu  viru.  M.  Bijankovi6  7.  Sto 
ga  muci,  sto  ga  prli,  sto  ga  pravda  Bozja  krivi. 
J.  Kavanin  396».  Ne  krive  svitovnu  opacinost. 
A.  d.  Bella,  razgov.  26.  Vi  krivite  Isukrstove 
naslidnike.  190.  Za  opravdat  sebe  krivi  zenu. 
J.  Banovac,  pred.  101.  Koga  dete  dakle  kriviti, 
kada  se  vidite  mali  obrani  a  ostali  svi  osudeni  y 
F.  Lastric,  od'  62.  Adam  poce  zenu  kriviti.  E. 
Pavic,  ogl.  9.  Zasto  indi  druge  krivis?  a  sam 
boces  prost  da  zivis?  V.  Dosen  247".  Cujte  sto 
govori  ovi  svetac,  a  pak  me  krivite  ako  uzmo- 
budeto.  D.  BaSic  80.  Krivit  samoga  sebe  a  no 
drugoga.  M.  Dobretic  424.  Nit'  imade  drugoga 
i  trocega  brez  potribe  imenovati,  ni  kriviti.  I. 
J.  P.  Luci6,  doct.  22.  Ako  u  krivo  govorim, 
krivite  mn,  pokarajte  me.  A.  Kalii  526.  Med 
kucani  jedno  drugo  krivi.  J.  S.  Kejkovic  15. 
Ima  biti  ispovid  osvadjiva,  da  svaki  sebe  zna 
osvaditi  i  obtuziti  a  ne  izgovarati  ili  drugoga 
kriviti.  B.  Leakovic,  nauk.  199.  Nego  krivim 
kucu  Petrovica.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  27.  Ili  momku 
po  vremimu  ne  bude  povo|na  devojka  ili  devojci 
momak,  oboje  krive  provodagiju.  Vuk,  poslov. 
263.  G.  Svetio  na  svrsetku  tJtuka  svoga  mene 
krivi.    Vuk,  odg.  na  utuk.  19. 

h)  krivica  se  moze  izreci: 

uu)    genetivom.     Sto    uagodbu    krive 
svega  zla.    M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.   1. 

bh)  akuzativom  (sto).  Ba5  kad  bi  svc 

bilo    istiiia   sto  mene  krivi.    Vuk,  odg.  na  utuk. 

I  10.      Nas   Krnine,   dodemo   11   kadgod  u  te    zivi, 

knadicemo   sto   nas  svijest  krivi.    Osvetn.  4,  59. 

I  cc)  instrumentalom.    Temb  ihb  krivo. 

Spom.  sr.  1,  9.  (1397).  —  Is  prijedlogom  s,  sic 

I  nije  dobro.     S  otim  nasu  domovinu  krivi.    J.  S, 

Eejkovic  433. 
^  <l<l)  genetivom  s  prijedlogom  Ta.di.  Kri- 

viti koga  radi  6ega  ,ji:mand  etwas  zu  schuld  lo- 
i  gen'.    Jur.  pol.  terminol.  452. 
j  ee)  akuzativom  s  prijedlogom  za.    Za 

toj    nikoga   ne   krivim  uebog  ja.    N.  Dimitrovic 


KRTVTTr,  1.  c,  h)  ee:  ' 

01.  GrcSnik  ne  ima  nikoga  kriviti  za  svoje  gri- 
jcho.  M.  Divkovic,  nauk.  2001>.  Ti  nis"  kriva, 
nit"  to  krivi  za  nevjeru  tva  Rospoja.  J.  Kavaiiiii 
'2!I3".  I  pomaA»  krivit  stane  il'  za  kradu,  il'  no- 
virnost.  V.  DoSen  57".  I  sam  sobe  za  nepravdu 
krivi.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  G2''.  Da  ne  bi  nasi 
potomci  za  to  krivili  nas.  Vuk,  grada.  x.  Sta- 
rjoSino  fjotovo  sve  vikale  na  Mladena  i  Milqjii 
i  krivile  ih  za  propast  na  Kamonici.  prav.  sov. 
34.  Kriviti  ko<>;a  za  sto  jemamlen  beschuldigen' 
.incolparo  taluno  di  ijualche  cosa'.  B.  Petranovid, 
ru6n.  kri.  42. 

//'}  lokativom  s  prijedlugom  u.  Ivrivi 
u  tomu  naj  vece  sebe.  F.  Lukarevic  78.  Kad 
te  tko  u  fieiiin  krivi.  I.  Grlicio,  212.  Da  ni  po 
sto  sebe  krivu  ne  nahodi  u  onomn  u  cemu  ju 
kriviSe.  E.  Pavii;,  ogl.  415.  Da  ne  budps  u 
icemu  kriviti  me.  S.  Rosa  vii.  Spovijedamo  da 
u  ovijeh  grijesih  ne  mo/.erao  nikoga  krivit  nego 
nas.  D.  Basic  59.  Ua  ga  svijest  liegova  ni  u 
comu  ne  krivi  niti  parbi.    B.  Leakovii,  gov.  100. 

f/f/)  iiodloznum  rccenicom  sa  §to  Hi 
da.  Mnozi  krivo  mnostvo  svojijeh  posala,  Sto  se 
fiesto  Boga  no  spominu.  I.  M.  Mattoi  135.  Kri- 
vio  i(h),  sto  za  ranije  iiijesu  to  uredili.  Vuk, 
dan.  1,  85.  Buihici  da  su  raene  gdokoji  nasi  kni- 
ievnici  javno  krivili,  sto  pjesme  izbiram.  nar. 
pjes.  (1833).  4,  :i5.  —  I  mene  krive.  da  ja  od 
vas  ne  potribujem  sto  je  obecano  i  duzno.  Sta- 
rine.  11,  90.  (oko  1651).  I  da  krive  gospodare 
(iiiladi)  da  ni  mnogo  posla  tare.  V.  Dosen  42''. 
Svaki  svoju  sricu  krivi,  da  ziviti  s  liom  ne  more. 
1811'.  Gospodar  ima  sebe  istoga  kriviti  da  jo 
obrao    nastojnika    tako    himbena.     A.    d.    Costa 

2,  46. 

r)  H  DVom  primjerii  akiizatin  sa  za  po- 
kazuje  decade  koje  hi  bilo  krivo,  ali  sc  mece  kri- 
vica  na  drugu.  Ter  fiinis  (J^juhavH),  nemilo  da 
kunem  sam  sebe  i  lico  lie  bilo  da  krivim  za  tobe. 
M.  Drzio  74. 

d)  u  ovom  jnimjeru  za  s  ace.  znaci  sto 
i  kao.  Ter  (apoatoli)  zestoko  svi  sumiiivi  zude 
opaka  znat  covika,  koga  BoJji  porod  krivi  za 
krvnoga  izdavnika.    G.  Palmotid  3,  66*. 

d.  debito  arguere,  u  prenesenom  smislu 
prema  kriv,  1,  e,  d),  vidi  2.  duziti,  1.  Kriviti, 
duziti  koga  (u  novcu)     I.  Pavlovic. 

e.  it  Dubrovniku  se  govori :  kriviti  (koga) 
od  straha  u  prenesenom  smislu :  vrlo  strasiti.  P. 
Budmani.  —   vidi  iskriviti,  c,  a)  aa)   pri  krnju. 

2.  sa  se. 

a.  refleksivno. 

(l)  u  pravom  smislu.  —  Izmeda  rjecnika 
H  Mikalinu  (kriviti  se,  i-<kriv}ivat  se  ,ciirvosco, 
incurvesco'),  ii  Betinu  (,distorcersi'  ,contorqueor' 
270'i),  u  Voltigijinu  (,contorcorsi'  ,sich  kriimmen'), 
u  Stulicevu  (.curvoseore,  incurvescere').  I  svoje 
usno  da  se  no  krive  nista.  P.  Posilovic,  cvijet. 
215.  Tamo  so  primorje  krivi  kao  Ink.  S.  l^ju- 
bisa,  prip.  5.  Kriva  drva  na  ogriu  se  prave  (a 
prava  krive).  (D).  Ubogu  savcu  i  igla  se  krivi. 
(D).  Poslov.  danic.  Negove  usne  ali  rilioe  da  se 
ne  krive  nista.    K.  Magarovi6  108. 

h)  takoder  u  pravom  smislu,  ali  znaii 
sto  i  kriviti  usta.  —  Samn  u  rjeenicima:  u  Mi- 
kajinu  krivit  se,  peciti  se,  kriviti  usta  ,ringor, 
ringo';  u  Belinu  ,torcer  la  bocoa'  ,ringo'  143b; 
735";  ,distorcpr  lo  labbra'  ,labra  distorquere' 
4211);  .rinchiare,  torcer  la  bocca'  ,ringo'  622a; 
ti  Stulicevu  ,ringi,  labia  distorquere'. 

>;)  takoder  u  pravom  smislu,  ali  sa  zna- 
ienem:  kriviti  oci,  krivo  gledati. —  Samo  u  Stu- 
licevu rjeiniku:  ,torvis  oculis  in  aliciuom  intueri'. 

tl)  sibi  culpam  attribuere,  prema  1,  c. 


•2  KRTVl^AK.AX 

Jest  koji  iiua  jedno  prijate|3tvo  (rocimo  tako) 
s  jediiim  6o|adotom,  ide  navlaS  u  onu  kucu,  jo.st 
i  u  crkvu  za  gledat  ga,  o  drugomu  no  misli,  no 
sniva  mu  so  o  drugomu,  ali  samo  ere  hoce  s  6a- 
steiiem  sagriSiti,  krivi  so  da  jo  saviso  prigniit 
na  lubav  od  kudo,  ah !  iSti  bojo,  fiini  pravdu  sa- 
momu  sebi,  uemoj  so  blazaiti.  A.  d.  Bella, 
razgov.  38'i. 

e)  u  prenesenom  smislu,  vikati  sa  svom 
silom,  rikati,  krijeUati.  derati  se,  kaie  se  za  zi- 
votinu  i  za  ce{ade  (Vuk  pominc  samo  vola  i 
dijete).  —  per/. :  raskriviti  se.  —  Bice  postalo 
od  toga  .Ho  ie\ade  od  holi,  od  straha,  od  (utine 
ltd.  svakaku  krivi  svoje  tijelo,  a  osohito  usta.  — 
Izmedu  rjefnika  u  Vukovu:  ,briilleu  (wie  dor 
oohs)  auch  vora  kindo'  ,clamo'.  —  I  mnome  se 
trudiiijom  ruga  kriveii  se  priko  vrata  (morski 
medvjed).  M.  Vetranio  1,  21.  —  Kra|Hvica  kada 
slave,  nerazloznu  buku  sprave,  kao  kad  so  gdi 
goveda  brez  svakoga  krive  reda,  kadno  i(h)  so 
jato  spravi  grob  opivat  mrtvoj  kravi.  V.  Dosen 
156''.  —  Iznad  puta  prelijocu  vile,  prokasuju  mo- 
dedine  crno,  pa  s'  i  oui  po  planini  krive.  Nar. 
pjos.  horm  1,  56.  —  Zasto  ovca  kad  jo  vuk  ufati 
krivi  se?  N.  Palikuca  9.  —  Vreda  jarca  vuna 
od  ovaca,  on  se  krivi,  do  Boga  se  cuje.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  177.  —  A  ja  hocu  pustit  vrano  da 
se  krivu.  J.  Kavanin  79^.  —  Nemoonici  od  ve- 
lika  straha  krive  se,  tresu  se  .  .  .  V.  Andrija- 
sevic,  put.  376.  Da  vidite  jednoga  od  vojske  vo- 
je.odu  tako  beztuzna,  da  svaki  od  vojsko  moze 
u  lice  krivit  mu  se  bez  straha  ijednoga  od  pe- 
depse  za  bezocno  svoje  smionstvo.  B.  Zuzeri  41. 
Pak  bi  na  n  pjuca,  krivio  se  i  ruga  mu  se.  M. 
Zoricic,  zrc.  40.  (David)  ucini  so  viditi  budalast. 
i  tako  poce  se  kriviti,  bukati  i  kakono  vuk  vi- 
jati  .  .  .  And.  Kacic,  kor.  168.  S  ocima  zavr- 
ouoi  i  kriveci  so  na  sva  usta  rece  ...  I.  J.  P. 
Lufiid,  razg.  95.  No  krivi  se,  Nikce.  cavko  crna! 
Ogled,  sr.  120.  A  krive  se  Sehratlije  Turci. 
244.  —  Sotona  pak  vidoci  sto  so  dogodi,  dili  so 
iz  crkve  krivedi  so.    M.  Zoricic,  zrc.  137. 

f)  kriviti  se  od  straha,  vidi  iskriviti,  c, 
a)  aa)  pri  kraju,  isporedi  1,  e.  —  U  nase  vrijemc 
u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

b.  reciprocno,  u  prenesenom  smislu,  prema 
1,  c.  Nit'  se  kradu  nit'  mod  sobom  krive.  J.  S. 
Re}kovi6  69. 

C.  pasivno. 
It)  u  pravom  smislu  (u  jedinom  primjerii 
0  zemji  koja   oranem  po^taje   neraona).     Ako  1' 
imas  pokojite  nive,  nok  se  plugom  te  rad  jecma 
krivo.    J.  S.  Rejkovic  113. 

b)  u  prenesenom  smislu,  prema  1,  c. 
Zato  oiii  noharom  so  krivi.  J.  S.  Rejkovic  4. 
Premda  kadkad  on  (travail)  zimom  so  krivi. 
187.  Gledai,  vojnik  koji  tako  zivi  malo  koji  rad 
zdravja  se  krivi.    434. 

KRIVJETI,  krivim,  impf.  vidi  1.  krivati,  1,  a.  — 
U, jednoga  pisca  nasega  vremena  iz  Bake  kotorske. 
Vi  donesite  na  kraj  mora  onu  veliku  vagu :  ja 
cu  na  jednu  stranu  staviti  sveca,  a  ti  ua  drugu 
primoci  para,  dok  brome  ne  krivi  ni  tamo  ni 
amo.    S.  Lubi.sa,  prip.  250. 

KRIVIfiAHAN,  krivjahna,  adj.  dem.  kriv.  — 
isporedi  kriv}asan.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku: 
krivjahan  ,subve.\us'. 

KRIV.^AK,  m^  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Niva  u  Krivjaku.  Sr.  nov.  1871. 
308. 

KRIVI^ASAN,  krtvjasna,  adj.  vidi  krivjahan. 
—  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku :  krivjaSan  uz  kri- 
vjahan. 


KRTVJ^ENE  5 

KBIVLENE,  n.  djclo  kojijem  ko  krivi  Hi  se 
hrioi.  —  hmedu  rjeinikn  u  Vukovii  (1.  ,das 
kriimmeii'  ,curvatio'.  —  2.  ,das  beschuldigen' 
,accusatio'.  —  3.  ,brullen'  ,clamatio').  Kolika  usti 
krivjenja!  Michelangelo.  35.  Ono  krivjeiije  od 
usta  i  izvracanjo  od  ofiiju.  M.  Orbin  42.  Kri- 
T[ene  ill  kazivaiie  na  koga  nalazece  u  pismih 
takovih  osoba  kojih  iiije  moguce  preslusati,  mogu 
dovojni  biti  za  povedeiie  iztrage.  Zbornik  zak. 
1853.  665. 

KRIVNA,  /.  iiDP  mjesla  u  Srhiji  n  ukriitju  po- 
zarevackom.  Zomja  na  Krivni.  Sr.  nov.  1875. 
527. 

KEIvNICA,  /.  zensko  celade  sto  je  krivo  (nidi, 
kriv,  1,  e,  c)).  —  isporedi  krivnik,  a  vidi  i  2. 
krivica,  c.  —  Akc.  je  zahilezen  po  Belinu  rjec- 
niku.  —  U  dva  pisca  xvm  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (,accusato,  sost.  cioe  reo'  ,rous', 
fem.  25'')  i  ii  Stuliceva  (,conscia  culpao,  rea'). 
Koji  zvek  strahoviti  nece  ucinit  na  usiju  od  kri- 
vnice  oni  glasi!  B.  Ziizeri  98  Ucinila  bi  se 
krivnioa  velike  state.    J.  Banovac,  pred.  48. 

KRIVNIK,  krivnika,  m.  vidi  krivac.  —  Ake. 
je  zabileztn  po  Belinu  rjccniku.  —  Od  xvi  vijeka 
u  pisaca  Dubrorcana,  a  izmedu  rjeinika  u  Be- 
linu (.colpevolo  e  colpabile,  di  ehi  e  in  colpa' 
, culpa  obstrictus'  2021)),  u  Vuttiijijinu  (v.  krivac), 
u  Stulicevu  (,conscius  culpae').  Silec  se  krivnika 
sve  dobro  vladati.  D.  Rariina  88'>.  A  mi  svi 
koji  smo  ovode,  jesmo  krivnici.  A.  d.  Bella, 
razgov.  174.  Osudi  Jia  smrt  i  na  muke  mnoz 
krivnika.  B.  Zuzeri  139.  Kad  bi  uljezia  za  bit 
parcioa  krivniku  komu.  173.  Parac,  koga  zovu 
od  siromastva  i  dava  se  svijem  krivnikoin,  da  ih 
prid  pravdom  parci,  obranu  je  za  hega  uz"o. 
199.  Ko  krivnici  osudeni  idemo  sveder  proma 
smrti.  294.  Dake  spoznam  krivnika  opakoga. 
315.  S  krivnicini  ujedno  osuden  jo  bio.  S.  Rosa 
12-^.  Krivniko  pedejisemo.  70''.  Krivnika  osu- 
diti.  I55b.  Vikahu  da  je  krivnik.  158''.  Kad 
mu  naj  poslije  ostaiie  zlotvurstvo  odkriveno,  tad 
osudi  krivnika.  D.  Basi6  86.  Pustava  da  krivnik 
izabira  sto  je  uemu  drago.  102.  Pocot  6e  karat 
krivnike.  L.  Radio  1.  Koja  dostojnus  prid  Bogom 
moze  bit  covjeka  odmetnika  i  krivnika?  A.  Kalic 
208.  Trij((ba  je  zamislit  krivnika  koji  bjese  svoga 
kra|a  pogubio.  281.  Ne  vidjet  smrt  krivnika 
osudena.  287.  Pravo  cini  svjotovna  pravda,  er 
pedepse  krivnika.  402.  Krivnik  i  zlocinac.  448. 
Milostiva  obrano  svih  krivnika.  Stit.  22.  Pri- 
kazi  mu  so  kako  suzan  svomu  izbaviteju,  kako 
krivnik  koji  je  smrt  zasluzio.    I.  M.  Mattel  242. 

KRIVNINA,  /.  vidi  1.  krivica.  —  U  jcdnoga 
pisca  nasega  vremena.  Sletise  so  Turci  k  ciga- 
ninn,  riega  zalo,    pitajii  krivninu.    Osvetii.  4,  43. 

KRIVNOST,  /.  osobina  onoga  sto  je  krivnn  fu 
moralnum  smisluj,  vidi  1.  krivica,  krivina.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Krivnost  ,schuldbarkeit'. 
Jur.  pol.  terminol.  453. 

1.  KRIVNA,  /.  vidi  1.  krivica  i  krivina.  — 
Od  .XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(,iniquitas,  cul23a,  reatus').  Xeco  na  nas  ni  na 
orsag  krivria  pasti  uego  pa  vas.  Mon.  croat.  293. 
(1592).  Krivnu  vrgose  na  Krstjane.  P.  Vitezovii, 
kron.  33.  Sad  mu  pripovida  od  griha  grdoce,  i 
prid  Bogom  stida,  stralia,  kriviie,  zloce  (mislim 
da  amu  pripada  i  uvaj  primjer,  premda  bi  mogao 
doii  i  pod  2.  kriviia).  A.  Kanizlic,  roz.  89.  Ov 
je  grad  covecjun  krivnun  vec  puno  let  prokljet. 
Nar.  prip.  mikul.  124.  Nu  1'  se  krene,  plahu 
zvjerku  belnie,  nije  naci  krivni  opravdaiia.  Osvetn. 
4,  24.  Beg  je  mrke  sonuzio  brke,  sto  nema  ni 
pajika  s  hica  svoga,  stid  na  nega,   krivna  na  sva- 


3  1.  KRIVO.  1,  a,  /)/ 

koga.  4,  25.  Krivna,  liem.  ,verschulden',  tal. 
,coipa'.  B.  Petranovic,  rucn.  kniga.  13.  Krivna, 
krivina  ,schuld'  ,reita'.  71.  Krivna  ,schuUl'  ,ver- 
gehoii'.  .Tur.  pol.  terminol.  452.  Krivria  ,das 
verschuldon'  , culpa'.  582.  Ima  se  pitarie  o  kriviii 
razluciti  od  pitaria  .  .  .  Zbirka  zak.  2,  14.  Otpi- 
sivati  dugove,  koji  nisu  nastali  kri\'riom  kojega 
urednika.  Zbornik  zak.  1853.  88.  Ali  ako  so 
radi  o  krivni  takov.a  urednika  .  .  .  292.  Ima  so 
satvoriti  osobita  odluka  o  krivni  glode  svakoga 
pojodinoga  cina.  632.  Ako  iz  krivrie  optuzenika 
izide  na  vidjelo  .  .  .  726.  Za  Jokaz  krivrie  i?. 
sastanka  razloga  sumrie .  .  .  742.  Na  Austriju 
ne  moze  pasti  ni  naj  maria  krivria  s  klete  te  po- 
vorke  nesretnih  zamrsaja.  1866.  104.  Onim  kojim 
krivria  kakova  u  grijeh  padne.    1869.  149. 

2.  KRIVNA, /.  «;i(/i  krivriaca.  —  U  nase  vrijeme 
u  Uuhrovniku.    P.  Budmani. 

KRiViN'ACA,  /.  krir(ene  (kad  se  zivotina  Hi 
ccfade  krivi,  vidi  kriviti,  2,  a,  e)).  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,das  briillen  (des  rindvielies)'  ,ningitiis' 
.•*  primjerom:  Stoji  ga  krivriaca. 

1.  KRIVO,  n.  (Hi  adv.)  oblik  sredneya  roda  od 
kriv  koji  .se  upotrebfava  kao  prnvi  sup.stantiv 
(isporedi  dobro),  naj  cesce  u  prenesenom  smislii, 
te  je  onda  suprotno  rijeci  pravo  kad  je  sup- 
stantiv,  i  znaci  .Uo  i  nepravda,  nepravo.  ali  a 
nekijem  sluiajeviiiia  moze  biti  i  advcrab  Hi 
adjektiv,  ipak  to  nije  lako  spo,znati,  jer  cesto  u 
istoj  recenici  moze  biti  supstantio  i  adverab  ill 
adjektiv  po  misli  onoga  sto  govori.  ovdje  cemo 
nabrojiti  napose  primjere  u  kojima  je  bez  suiiinc 
supstantiv,  poslije  cemo  druge. 
1.  uprav  je  supstantiv: 
a.  kad  stoji  s  kojijem  prijedlogom  te  objr 
rijeci  Zajedno  dobivaju  adverbijalno  znaco'ie  kao 
krivo,  adv. 

il)  na  krivo. 

an)  u  pravom  sinislu,  ludi  kriv,  2.  a. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  nilkrivo  (na  krivo)  ,3cliiof- 
.oblique'  s  primjerom:  Ako  je  dimriak  nakrivo, 
upravo  dim  izlazi.  —  .Teli,  dioo,  na  krivo  toran  V 
M.  A.  Rojkovic,  sat.  Alb.  ]\(iki  mladi  satiric, 
nogo  stav|a  na  krivo.  M.  Katancii  57.  Ako  kalam 
ne  stoji  na  krivo.  J.  S.  Re|kovifi  184.  Bogu 
sluzit  a  ne  ii,  na  krivo  (metaforiiki).    444. 

bb)  u  prenesenom  smislu,  vidi  kriv, 
2,  b  i  c.  Kamo  da  bi  na  krivo  pomislin.  I. 
An6i6,  vrat.  60.  Ako  na  kri\o  uzmrmjaju  oil 
tebe.  M.  Radnio  14''.  One  kriige  bif 7t^u  na  krivo 
prinesene  iz  latinskoga  jezika  n  grcki.  S.  Badric. 
ukaz.  48.  Mnogi  imadu,  koje  da  upitaJ:  ,Tko  je 
ta  duh  sveti?'  ili  bi  ostali  zacudeni,  ili  ne  bi 
nista  umili  odgovorit,  ili  bi  odgovorili  na  krivo. 
J.  Filipovic  1,  163a.  Meni  se  cini  da  je  mucno 
kriige  na6  u  kojim  ne  ima  nijedne  rici  na  krivo 
pritisnute.  1,  .581.  Jesi  Ii  ucinio  broj  i  tvoj 
posa  na  prav  oli  na  krivo?  M.  Zoricic,  aritiu. 
prodg.  12.  Koje  ne  more  nigda  na  krivo  kazati 
istinu.  aritm.  31.  Vas  bi  posao  na  krivo  otisa. 
44.  Ric  ili  ostave,  ili  na  krivo  stave,  ili  jednu 
na  misto  druge  postave,  V.  Dosen  ix.  Trista 
puta  oko  laze,  i  na  krivo  stvari  kaze.  257''.  Ko- 
jima ovaj  satir  ciriase  se  na  krivo.  M.  A.  Roj- 
kovic, sat.  A3b.  Kripost  ukaza  no  htijuoi  na 
krivo  suditi.  Nadod.  29.  Sve  mojo  st\ari  na 
krivo  idaju  (idaliu).  Ant.  Kadcid  261.  Misleri 
i  iiiveci  na  krivo.    D.  Obradovic,  ih-.  11. 

b)  u  jednoga  pisca  cakavca  xvm  vijela 
ima  u  pravom  smisbi  na  kriva,  alije  to  jamaeno 
radi  slika.  Poluge  od  driva  popriko  imaso,  ni- 
kako  na  kriva  na  kih  se  sidjaso.  D.  BarakoA  ic. 
vil.  278. 


I.  KRTVO,   I,  a,  c). 


574 


1.  KRIVO,  2,  b,  a). 


<•)  u  krivo. 

tui)  u  pravom  smislu,  vidi  Itriv,  2,  a. 
StrahoTitijom  ter  pogledom  uze  u  krivo  liih  glo- 
dati.  G.  Palmoti6  ;i,  29".  Nodete  doprijet,  or  u 
krivo  idoto.    A.  Kalii  Ai'i. 

hh)  u  prenesenom  smislu,  vidi  kriv, 
2,  b  i  u.  Sveti  biljeg  proc  korau  6o  jurii  tvrdo 
prom  pameti  ijedo  izrigat  avo  ^OTute  i  u  krivo 
se  liemii  oprijeti.  G.  Palmotii  3,  107''.  Nck  na- 
rodom  svijem  kolicijom,  dosle  u  krivo  ki  ^ivijahu. 
;!,  22.S*.  Ako  u  krivo  govorim,  krivito  mo,  po- 
karajto  mo.  A.  Kali6  526.  6ovjoka  u  krivo  na 
smrt  oaudena.    550. 

\>.  u  ovakovijem  primjerima  u  kojima  znaci 
Ho  i  nepravda.  Clovik  ima  povrnuti  6a  je  po 
krivu  vzel.  Korizm.  81i.  Eazbiram  krivo  i 
prijeko  sto  bi  svijet  reko.  I.  Dordi6,  uzd.  23.  — 
Mislim  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer,  jer  nije 
potrebno  shvatiti  da  u  nemu  s  kriva  znaci  sto  i 
s  krivoga,  nryo:  s  nepravde,  s  krivice.  Tvojoj 
(Jsitse!)  slavi  nije  dika  nijednoga  smrt  grisnika, 
navlastito  kada  s  kriva  milosrdje  tve  priziva. 
M.  Marulic  :i26.  —  Oviimo  idu  i  ova  doa  pri- 
mjera  u  kojima  na  krivo  i  u  krivo  drugo  znaie 
nego  kod  a,  a)  i  r):  Ka  se  brzo  moze  na  krivo 
obrnut.  A.  Georgiceo,  nasi.  134.  Zivjenja  opet 
svoga  pute  u  krivo  izvruuSe.  A.  Vita}i6,  ist. 
249b. 

C.  M  recenici:  imati  krivo,  perperam  judi- 
care,  nem.  iinrecht  haben,  tal.  aver  torto,  ne- 
pravo  misliti  Hi  govoriti,  pa  i  uopce  krivo  ra- 
diti,  biti  kriv.  —  Izmedu  rjecnika  ii  Belinu 
(imati  krivo  , haver  torto'  ,causam  iniqiiam  ha- 
bore'  736t>).  Stiooi  vole  sami  sebe  potvoriti  da 
oni  krivo  imaju  razume6i,  nego  da  je  pisaoc 
krivo  imao  pisuci.  V.  Dosen  ix — x.  Neka  dobro 
znadu,  krivo  u  torn  da  imadu  .  .  .  42b.  Krivo  u 
torn  da  imade,  kad  on  rugo  bludno  brani.  91b. 
A  ima  li  pravo  Turcin,  kad  veli,  da  ni  od  knle 
ne  vaja  bjezatiV  Jok  vala!  U  tom  ima  vrlo  krivo. 
D.  Obradovid,  ziv.  12.  U  tom  oni  imadu  vrlo 
kri^o.  121.  (u  ova  dva  primjera  va^a  da  vrlo 
pripada  glagolu).  Neki  imadu  jiravo,  a  neki 
krivo.  basne.  224.  Ispovijeda  da  je  imao  krivo. 
sav.  35.  Po  razgovoru  ko  ima  pravo  ili  krivo. 
Pravdonosa.  1852.  31.  —  V  ovom  je  primjerii 
drukcije  znacene:  kavga,  raspra,  pravda.  Ako 
sto  izmodu  sebe  krivo  imate,  Bog  vaJa  da  sudi. 
D.  Obradovic,  ziv.  98. 

(1.  u  recenici:  dati  (kome)  krivo,  impro- 
bare,  nem,.  unreclit  geben,  tal.  dar  torto;  krivo 
znaci  isto  sto  kod  c.  Niko  im  nece  dati  pravo, 
no  svak  krivo.    V.  BogiSio,  zborn.  290. 

2.  moze  se  shvatiti   kao  adverab  ili  adjektiv 
ili  kao  supstantiv: 

a.  kod  krivo  tiniti,  gdje  ee  se  naj  prije 
pomisliti  da  je  adverab,  ali  u  nekijem,  ako  ne  u 
svijem  primjerima,  mogli  su  pisci  misliti  na  zna- 
cene kao  kod  lat.  injuriam  facere  ili  nem.  (ein) 
unrecht  thun,  tal.  far  torto,  dakle  shvatiti  da  je 
isto  sto  nepravda.  to  je  doista  ovako  u  primje- 
rima u  kojima  krivo  fiiniti  kome  znaci:  misliti 
(i  govoriti)  zlo  o  ilemu,  suditi  ga  krivo,  biti  ne- 
pravedan  prema  nemu  u  misli  (i  u  rijecima), 
n.  p.:  Ako  li  je  gdo  suprot  mani  ca  ino  rekal, 
.  .  .  krivo  mi  je  ucinil.  Mon.  croat.  219.  (1527). 
Li  ne  moi'  po  tomu,  6to  sama  govoriS  tomiti, 
onomu  da  krivo  ne  tvoris  koji,  dis,  hotedi  da  ti 
se  primili,  ne  susta  rifimi  se  i  dili.  H.  Lucie 
243—244.  Krivo  joj  si  ucinio  i  tuzit  se  ima  na 
te,  Sto  joj  dosle  nijesi  odkrio  tvoga  plama  ki 
hara  te.  djevojfica  zeli  svaka  da  je  jubii,  da  je 
dvoriS,  ni  se  srdi  na  te  paka,  kad  joj  }ubav  tvu 
otvoris.    6.  Palmotid  2,  193.    Ah !  koje  krivo  ne 


6inite  Bo/.ijoj  pravdi,  drzeii  je  za  nehajavu,  za 
beztiiXnu  I  B.  Zuzeri  122.  Tada  bih  ja  krivo 
ufiinio  nogovoj  svetii'ii.  V.  M.  Gu6eti6  159.  Sudo 
slobodiio  boz  zadovojna  uzroka  djola  svoga  iskr- 
liegn,  i  da  poznato  koliko  mu  krivo  cine,  slije- 
dite  mo  slusat  poranivo.  D.  BaSi6  87.  —  Sum- 
nivo  je  n.  p.  u  Mikalinu  rjecniku:  krivo  uCiniti 
komu  .injuriam  facere  alicui,  aggravare  aliquom' 
i  u  Belinu :  krivo  uciniti  ,pregiudicare,  ciofe  nuo- 
cere,  danneggiare'  ,noceo'  580b;  ufiiniti  krivo 
,far  torto'  , injuriam  facere'  73Ub,  premda  i  ovdje 
moze  se  krivo  zamijeniti  rijeiju  nopravdu,  a  i 
nepravo,  ali  ne  tako  rijeiju  nepravedno  koja  bi 
bila  pravi  adverab  (kako  je  ovdje :  Ne  zato  bi 
mu  krivo  i  nepravedno  ufiiiieno.  M.  Orbin  3li). 
tako  je  i  u  ovakovijem  primjerima :  Koja  (grlica) 
ne  u6ini  nigda  krivo  svomu  dragomu  drugu. 
Zborn.  16b.  Za6to  krivo  cini  jedan  drugorauV 
Anton  Dalm.,  nov.  test.  181.  act.  ap.  7,  '20.  Da 
i  nam  necete  mimo  inih  v6initi  krivo.  Mon. 
Croat.  2t)2.  (1567).  Zeleznimi  k]uni  kill  doveze 
drivo  sebi  vo[u  puni,  Zadru  6ini  krivo  (stetu?). 
D.  Barakovid,  vil.  52.  Ne  ucinivSi  nepravo  ali 
krivo  iskrnemu.  P.  Kadovoid,  nac.  58.  Scinl 
(griinik)  da  de  siromae  daviti  i  uiovu  krv  sve 
sasnuti  krivo  cineci  i  nepravedno  napridujudi. 
J.  Banovac,  razg.  90.  Na  priliku  kad  niki  opaki 
jezici  govore:  ,Bog  mi  je  krivo  ucinio'.  F.  Lastrid, 
ued.  115.  Moj  zlotvor  ucinio  mi  je  krivo,  opsovo 
me,  osramotio  me,  obruzio  me,  udrio  mo  na  pra- 
vednu  Bogu.  V.  M.  Gudetic  64.  Ucedi  on  liih 
(kraleve  i  sfii  gospodu)  da  ne  budu  krivo  ftiniti 
svojijem  podloznicima.  154.  Lakomi  staresiue 
koji  sami  krivo  cine.  V.  Dosen  57h.  Tako  sudci 
krivo  cine.  62".  Indi  kad  sto  krivo  cini  podloz- 
nikom.  232*.  Da  ne  cini  krivo  u  cem  u  obcini. 
232b.  Mogase  iskat  od  nega  ne  cinedi  mu  krivo. 
D.  Basid  34.  Smirite  se  s  neprijatejom  . . .  premda 
vam  je  vooma  krivo  ucinio.  99.  Da  im  ne  same 
ne  dini  krivo,  nu  da  im  kaze  veliku  [ubav.  1.34. 
Prihitih  tude  i  ucinih  krivo  iskrnemu.  248.  Imao 
bi  misnik  po  dukata  dati  drugomu  misniku  .  .  . 
jere  bi  drugacije  ucinio  nepravieu  i  krivo  tomu 
redovniku.  Ant.  Kadcid  70.  Pitam  prostene  u 
svakoga  komu  krivo  ucinih.  L.  Radid  97.  Ovi 
grjesnik  osobito  cini  krivo  Isukrstu  s  mnogo 
strana.  A.  Kalic  112.  Vi  ste  meni  krivo  ucinili. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  317.  Tu  ste  mene  ucinili 
krivo.  4,  42.  Rede  onomu  koji  cinasc  krivo : 
,Zasto  bijes  bliznega  svojega'?'  D.  Danicid,  2mojs. 
2,  13.  Cinice  ti  krivo  i  gazide  te  jednako.  omojs. 
28,  32.  Krivo  kome  uciniti,  prikratiti  kome  Sto 
.jemand  verkiirzen'.  Jur.  pol.  terminol.  567. 
Scijeni  li  stranka,  da  joj  je  rjesidbom  mjesnoga 
suda  krivo  uciiieno.  Zbornik  zak.  1863.  142.  — 
A  u  ovakovijem  primjerima  moglo  bi  biti  i  ad- 
jektiv: Kad  ti  tko  sto  krivo  ufiini  ...  I.  Grlidid 
212.  Ti  ne  bi  rad  da  ti  sto  krivo  ucini.  A.  Ka- 
nizlid.  fran.  215.  Da  sto  krivo  ne  udini.  V. 
Dosen  232b. 

b.  «  recenici :  biti  kome  krivo  (Vuk  shvaca 
kao  adverab).  vidi  u  Vtikovu  rjecniku:  , unrecht' 
, injuria'  s  primjerom :  Brate  Mido,  nije  po  te 
krivo.  (Nar.  pjes.  vuk.  4,  287).  s  razloga  kao 
kod  a  moze  se  shvatiti  gdjegdje  kao  supstantiv  a 
opet  gdjegdje  kao  adjektiv.  treba  dodati  da  krivo 
mu  je  moze  znaciti:  trpi  neUo  krivo  (nepravo), 
neko  mu  je  ucinio  krivo;  ali  i:  cini  mu  se 
(misli)  da  mu  je  krivo,  po  cemu  krivo  ima  od 
prilike  znaiene :  tesko,  neugodno  (adv.). 

a)  u  prvom  znacenu,  ali  se  ne  moze  u 
svakom  primjeru  poznati,  jeli  ovako  znacene  ili 
kao  kod  b).  Oni,  komu  je  krivo,  da  grede  prid 
rotnike.    Stat.   poj.   ark.  5,  246.    VidivSe,  da  je 


1.  KRIVO,  2,  b,  a). 

Petru  krivo.  Mon.  croat.  77.  (1451).  Za  izmirit 
sto  je  cije,  da  nikome  krivo  nije.  V.  Dosen  69*. 
Krivo  nima  da  ne  bude  i  da  mene  ne  nakiide. 
'252h.  Onda  iieie  nam  nikomu  biti  krivo.  M.  A. 
Rejkovic,  sabr.  22.  Jeli  tebi  na  dijelu  krivo  V 
Nar.  pjes.  petr.  2,  2.  Kome  je  krivo,  namirio 
mu  Bog:!  Nar.  posl.  vuk.  147.  Od  koga  vam  je 
krivo.  Vuk,  dan.  3,  171.  Da  jo  krivo  po  sav 
narod  nas  i  sramota  gotovo  po  sve  naje  kiiizev- 
nike.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  384.  Da  nije  krivo  ni 
jednim  ni  drugim.  M.  Pavlinovio,  razg.  12. 
Svakom  pravo,  nikom  nije  krivo.  Osvetn.  2,  167. 
h)  u  ovijemje  primjerima  jamacno  drupo 
snacene  (tesho,  neugodno).  A  i  Vidu  nije  za  te 
krivo,  bez  rijoci  dace  ti  devojku.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  516.  A  to  Avramu  bi  vrlo  krivo  radi 
sina  negova.  ali  Bog  rece  Avramu :  ,Nemoj  da  ti 
je  krivo  radi  djeteta  i  radi  rodbirie  tvoje'.  D. 
Danicic,  Imojs.  21,  11  —  12.  I  na  nas  ce  biti 
Turkom  krivo.  Osvetn.  -3,  68.  Da  ne  bude  dus- 
manima  krivo,  sto  im  nismo  habere  poslali. 
6,  47. 

C.  ((  recenici  vidjeti  se  krivo,  gdje  se  ne 
zna  jeli  krivo  nepravo  (adv.  Hi  adj.)  Hi  nepravda. 
Gdi  se  komu  krivo  vidi.  Stat. ,poj.  ark.  .'i,  270. 
Ako  li  se  bude  cto  go.spodaru  Ciri  Diikicu  krivo 
videlo.  Glasnik.  ii,  3,  272—273.  (1724).  —  Amo 
moze  pripadati  i  oi:o:  Nek  so  vama  ne  ugleda 
krivo.    Osvetn.  2,  1()7. 

2.  KRIVO,  n.  mjrano  ime.  Prkovci  kod  Cerne. 
D.  Hire. 

KRIVO-,  vidi  sto  je  kazano  kod  kratko-. 

KRIVOBJEL  (Hi  -bijel),  m.  (?)  vrsta  hijdoga 
(jrozda.  —  isporedi  krivaja.  —  (J  nase  vrijenie 
u  cakavaca  hrvaiskoga  primorja  a  ekavikijem 
iMikoin.  Krivobel ,  suvrst  vinovo  Inze  bijela 
jrozda  (u  lirvatskom  primorjii).  B.  Sulek,  im. 
174. 

KRiVOB(JG,  m.  krivi  (lazni)  buy.  —  U  pi- 
saca  will  vijeka,  a  izmcdu  rjecnika  (samu  plur.: 
krivobozi)  ti  Belinu  (krivobozi  ,idoli,  del  falsi' 
,dii  fictitii'  374'>-),  ydje  se  niij  prije  riahodi,  u 
Voltigijinu  (,idoli'  ,abg6tter'),  u  Stiilicevu  (,doi 
fictitii')  iz  Belina.  Cuse  iz  usti  krivoboga.  A. 
Kanizlic,  uto6.  623.  Da  se  nojma  jisti  krv  zi- 
vine  udavite  i  krivobogom  prikazane.  I.  Velika- 
novio,  uput.  1,  472.  Na  dvoru  psi  i  carovnici  i 
necisti  i  ubojice  i  krivobogom  sluzeci.   3,  37i^. 

KRIVOBOGOSTOVAC,  krivobogostovca,  m. 
covjek  koji  stuje  krive  hogove,  vidi  krivobozac. 
—  Na  jednom  mjestit  .xviii  vijeka.  Ovo  je  otajsvo 
jedno  koje  nije  bilo  objavleuo  i  ooito  ukazano 
uiti  krivobogostovcem  niti  2udijama.  A.  Tomi- 
kovic,  gov.   130. 

KRIVOBOGOSTOVAN,  krivobogostovna,  adj. 
koji  pripada  krioohogastovfu.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Je.st  krivobogostovnoga  Dagona  pod 
noge  bacila.    A.  Tomikovic,  gov.  293. 

KRIVOBOGOSTOV^jE,  n.  Hovaiie  krivijeh  bo- 
gova,  vidi  krivobostvo.  —  S  -vje  iiij.  -\-\s  u  jed- 
noga pisca  xviii  vijeka,  a  izmedu  rje&nika  u 
Stulicevu  (u  kojemu,  mozebiti  sta)np(ir.'<k<}m  grijes- 
/cojK,  j'mo;:  krivobostovje,  v.  krivocastje).  Koji  sto 
bill  zaslipjeni  sasvime  u  nevirstvu  i  krivobogo- 
stovju.    A.  Tomikovic,  gov.  261. 

KRIVOBOGOSTOVNIK,  m.  vidi  krivobogo- 
stovac.  —  [/  istoga  pisca  xviii  vijeka  u  kojega 
ima  i  krivobogostovac.  Ova  svitlost  je  zadostna 
pridobiti  sve  kolike  krivobogostovnike.  A.  To- 
mikovic, gov.  21.  Ne  mogu  biti  satrveni  niti  od 
krvolija  niti  od  krivobogostovnika  niti  od  nevir- 
nika.    176. 


■5  KRIVODO,  a. 

KB  IVOBOSKI,  adj.  koji  pripada  krivijem  bo- 
govima  Hi  krivohostvu.  —  U  pisaca  xviii  vijeka. 
Ozdravivsi  mlogo  izvanski  i  krivobozki  guba- 
vaca  E.  Pavio,  ogl.  328.  Koji  u  Jerusolimu 
opet  s\a  krivobozka  strasila  postavi.  339.  Zmija 
od  tuca,  koja  tada  jedno  od  krivobozkih  kipova 
postado.  342.  Sve  je  crkve_  i  bucako  krivobozke 
satro.  349.  U  istoku  i  u  Zudiji  takoder,  kakve 
tmiue  nisu  bile,  u  kojima  je  bio  puk  krivobozki 
i  zudiiiski?    A.   Tomikovic,  gov.  22. 

KRIVOBOSTVO,  n.  vjem  u  krive  bogove,  ne- 
znabostvo,  puganstvo.  —  U  pisaca  xviii  vijeka. 
Puk  se  nikakvim  krivobostvom  ne  oskvrnavi. 
E.  Pavid,  ogl.  175.  Toliko  se  krivobostvo  uvuklo 
u  ovi  puk.  182.  Nastojeci  krivoboztvo  iskori- 
niti.  349.  Da  onoga  puka  krivobostvo  ne  slide. 
.355.  Da  ji  na  krivobostvo  privede.  441.  Sto 
vilaot  dalek  i  krivobostvu  podlozan  bi.  494. 
Koga  je  on  s  oudnovatim  nacinom  izmedu  kri- 
vobostva  izveo.  495.  Padose  u  krivobostvo.  D. 
E.  Bogdanid  68.  Ne  stide  se  crkvu  osvadati 
krivostovstvom,  pace  krivobostvom.  I.  Velika- 
novic,  uput.  1,  418.  Odrekavsi  se  krivoboztva. 
1,  280.  Skupstinu  krivobozstva  i  nevirstva.  B. 
Leakovic,  nauk.  240. 

KRIVOBOZAC,  krivibosca,  m.  covjek  slo  vje- 
ritje  u  krive  bogove  i  nima  se  klana,  neznahozac, 
poganin.  —  U  pisaca  xvm  vijeka.  Porastirase 
krivobozce.  E.  Pavic,  ogl.  442.  Vaja  da  se  kri- 
vobozci  u  svomu  dostojanstvu  vladaju.  596.  Kri- 
vobozci  negda  bi.se,  koji  drugo  ne  slavise.  V. 
Dosen  79^.  U  \-rim6  vladanja  od  krivobozac.  A. 
d.  Costa  2,  43.  Roden  od  otca  Abdule,  krivo- 
bozca.  I.  Velikanovic.  uput.  1,  280.  Tako  je 
bilo  i  za  starih  krivobozaca.  J.  S.  Rejkovid  5. 
Vojevao  jo  protiva  Cit'utom  i  krivobozcem.  A. 
Tomikovic,  gov.   178. 

KEIVOBOZAN,  kriv6bozna,  adj.  koji  pripada 
krivijem  bugorima  Hi  krivobostvu.  —  U  pisaca 
will  vijeka. 

(i)  0  kipoviina.  Cetrdeset  hi|ada  krivobo/.nih 
kipo\a  obori.    A.   Kanizlid,  fran.  27. 

h)  0  cejadi.  Dok  jos  bise  krivoboziii  (j>uk 
rimskil.    V.  Dosen  104h. 

KRIVOCAC,  kriv6cca(y),  nt.  u  Mika^inu  rjec- 
niku  (vidi  kod  krivok). 

KRIVOCASCE,  n.  superstitio,  vidi  prazno- 
vjerje,  sujevjerje.  —  Stariji  je  oblik  sa  -stjo  inj. 
-see.  —  O  dva  pisca  xvii  i  xvni  vijckn.,  ii  iz- 
medu rjeinika  u  Stulicevu  (gdje  je  drugo  zna- 
cene :  carane,  vracane) :  krivocastje  ,stregheria' 
,veneficium'.  Paziti  s  krivocastjem,  sto  Latini 
zovu  ,supersticio'.  S.  Matijevic  48.  Ali  ga  ca- 
stiti  s  krivocastjem  (,superstizion6').  T.  Ivanovic 
53.     Jesi  li  cinio  krivocastja?    1.88. 

KRIVOCASclENE,  n.  samo  u  Stulicevu  rjci- 
niku:  krivooastjehe  uz  krivocastje. 

KRIVOCELAT,  adj.  u  kojega  je  krivo  celo.  — 
O  Stulicevu  rjecniku:  ,cujus  frons  est  curva'.  ^ 
nepouzdano. 

KRIVOCINIIiAC,  krivocliiioca,  in.  covjek  koji 
krivo  (nepiravdu,  zlo)  cini.  —  Xa  jednom  mjestii 
will  vijeka.  l^iubav  zove  na  pokoru  krivocini- 
oce.    A.  J.  Knezovio  xix. 

KRIVODO,  krivodola,  m.  uprav  krivi  do.  ali 
se  naj  vise  upotreb^ava  kao  mjesno  iiiie. 

ii.  krivi  do.  —  U  zagoneci  nasega  vremenu, 
a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (kiivodol  ,valHs 
obliqua').  Dva  dola  krivodola,  medu  liima  |iit 
zmaj  lezi.  Tu  se  misli  na  lickom  noiu  ukrivloiie 
korice  s  obje  strane  mazije.  u  Dobrnselu.  M. 
Medic. 


KRTVOPO,  b. 


KRIVOKAP16 


b.  Knvodo,  mji'tinu  iiiie,  ».  p.: 

a)  vidi:  U  Berinovou  ili  Krivodolu  koja 
mesta  pripadaju  opstini  Pojioi,  u  okolini  samoga 
Imoskoga,  11a  istok  od  Lovreda.  S.  Novakovii, 
obi.  57. 

b)  seoce  u  Hercegovini.  Statist,  hoaa.  121. 
<•)  Kriv6d0,  zaselak  u  Pivi.  —  Vidi:  Kado 

doll!  Krivodolu  dode.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  252. 

KKIVODO^^ANIN,  m.  iovjek  iz  Krivodola.  — 
MnoHna :  Kriv6do|ani.  —  U  naie  vrijeme.  Po- 
hamjte  sve  Krivodo|ane.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  242. 
Osvojite  sve  Krivodolane.    5,  252. 

KRIVODRIJEV,  vidi  Krivodrijevo. 

KRIVODEIJEVO,  m.  prezime  ili  nadimak 
iiiuiici,  vidi  u  Daniiiccvii  rjciniku:  Krivodrr'vo, 
iiiodu  [udima  u  Stipu  _Sto  ih  kraj  Milutin  dado 
(M-kvi  arhandelovoj  u  Stipu  a  s  liom  Hilaiidaru 
jedan  bje.se  .Bogdanb  Krivodrevo'.  M(oii.  serb). 
(!3.  (1203— 11)02).  u  prijepisu  u  narodnoj  biblio- 
teci  u  Biogradu  stoji  ,Krivodrevb'. 

KEIVODRSKA,  /.  vidi  u  Vukoou  rjecniku  : 
nokaka  kruska  s  krivijem  drskom  ,art  birnoii' 
,piri  genus'. 

KRIVODUSAN,  krivoduSna,  adj.  u  kojeija  je 
kriva  dusa,  neposten.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  adj. 

a)  0  cefadctii.  Po  nauku  krivoduSnoga 
Kalvina.  D.  Rapio  304.  Krivodusan,  krive  duse, 
zle  duse:  ,0n  je  covjek  krivodusan'  (zeli  tude). 
M.  Pavliuovi<5.  —  anio  pripiida  i  ovo  :  Svijet 
sebirad  i  krivodusan.    M.  Pavlinovic,  rad.  120. 

h)  o  govoru,  djelu  itd.  Na  ovo  krivodusno 
govorei'ie  starcac  biskup  sav  se  uzdrta.  D.  Rapid 
121.     Ah  krivodusna  opacino!    411. 

b.  adv.:  kriv6dusno.  Zaslipjeni  krivodusno 
sude.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  168.  Koliko  kri- 
voduSno  diluju  oni  koji  iskriiega  sude.  D.  Rapic 
311.  Koje  sveti  sakramenat  krsteria  tako  krivo- 
dusno tares.  336.  Sta  i  sta  imade,  koji  se  na 
iiskrs  pravo  ne  ispovide  i  krivodusno  s  Judora 
price§cuju.  379.  Kad  ko  svjedoci  na  zem|i  vaja 
da  uprti  bus  na  pleca  pak  prenese  preko  liive; 
tesko  nemu  ako  je  krivoduSno  prenese!  V.  Bo- 
gisic,  zborn.  433. 

KRIVODUSNICA,  /.  krivodusno  zensko  cejadc. 
Krivodusnica,  zena  krive  duse.    M.  Pavlinovic. 

KRIVODUSNIK,  ni.  krivodttmn  iovjek.  Krivo- 
dusnik,  covjek  krive  duise.    M.  Pavlinovic. 

KRIVODUSNOST,  krivodusnosti,  /.  osohina 
krivodusna  ccladeta.  —  U  jcdnoga  pisca  xviii 
rijeka.  Dojti  ce  vrime,  kada  ce  liihova  faliznost, 
riihova  laz  i  krivodusnost  na  vicnoj  vatri  gorifci. 
D.  Rapid  180.  Ako  je  velika  krivodusnost  u 
jednome  konu.saru  koji  zeli  i  nastoji  krajevsku 
krunu  na  glavi  nositi.  312.  Ah  opaka  krivo- 
dusnosti !    411. 

KRIVOGrANIST,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  na- 
sega  vremena.     Krivoganist.    Spora.  stoj.  183. 

KRIVOGASkI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Krivo- 
gasianima.  —  Uprav  krivogastski,  ali  i  t  i  s 
ispudnju  iza  5,  preinda  se  u  jcdnoin  primjeru 
nalazi  pisano  drugo  slovo,  a  u  jednome  obadva. 
—  U  spomenicima  xiv  vijeka  a  izmedu  rjecnika 
u  Daniiicevu  (krivogasttskyj).  Do  puti  krivo- 
gasskoga.  Glasnik.  1:!,  375.  (1318?).  Krivogagt- 
skoga.    375.     Krivogaskego.    11,  131. 

KRIVOGASTAN,  m.  (■!  ili  je  yen.  od  Krivo- 
gastaniV)  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vremena. 
KrivogaStanb  (selo).    S.  Novakovid,  pom.  135. 

KRIVOGASTANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  ispo- 
redi  Krivogastan.   —  Poinine  se   xiv   vijeka.  — 


vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku :  KrivogaStane,  crkva 
je  treskavadka  imala  ,stasi.  vi,  Krivogastanehh'. 
G(lasnik).  11,  132.  13,  .372  (1348?).  to  jo  selo  koje 
jma  i  .sada  blizu  Prilipa.    Halin,  reise.  187.  188. 

KRIVOGLASAN,  krivoglasna,  adj.  uprav  u 
kojcga  je  kriv  gins,  nil  se  nalazi  samo  u  Sluli- 
devu  rjecniku:  ,non  voridicus'  s  drugljem  zna- 
cenem:  liiziv.  —  nepouzdano. 

KRIVOGLAV,  adj.  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
koji  glavu  na  krivo  nosi  ,krummkopf  ,incurvi- 
ceps'.  cf.  krivovrat. 

KRIVUGLAVCI,  Krivoglavaca ,  m.  pi  ime 
seucu  u  Posni  (?).    Glasnik.  22,  57. 

KRIVOGLAVICA,  »j.  i  /.  eejade  u  kojega  je 
kriva  glnca  (metaforiiki :  kriva  pamet).  —  U  jed- 
noga  pisca  xviii  vijeka.  Nejma  ti  opadiiije  kri- 
voglaviee  oil  kojekakvog  citai'ia  bez  razsuzdonija. 
D.  Obrado\ic,  ziv.  107.  Ko  god  nede  u  krivo- 
glavioo  da  pristane.    basne.  237. 

IvRlVOGIiED,  adj.  koji  krivo  gleda,  razrok, 
strangled,  ski^av.  —  Od  xvii  vijeica,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjenievu  (krivogled,  krizogled 
ipoetus,  hirquus,  limus,  myops,  oblique  I.  limis 
ooulis  spectans'),  u  Jambresiievu  J.paetus'),  u 
Stulicevu  (,obliquos  oculos  gerons').  Sepav,  skilav 
al'  krivogled,  cuvaj  ga  se,  da  b'  ti  bil  ded.  P. 
Vitozovid,  cvit.  123. 

KRIVOGinAT,  to.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.     Krivogiiatt.    S.  Novakovid,   pom.  133. 

KRIVOGOSTAN,  m.  mjesno  ime.  —  isporedi 
Krivogastan.  —  Prije  nasega  vremena.  Krivo- 
gostanb.    Spom.  stoj.   185. 

KRIVOGOVORAC,  krivog6v6rca ,  m.  iovjek 
koji  krivo  govori,  laz^ivac.  —  U  Belinu  rjecniku : 
,chi  dice  il  falso  o  falsiti'  .falsidicus'  300^;  u 
Bjelostjenievu:  kajkavski  krivogovorec  ,calumni- 
ator';  u  Volligijinu:  ,calunniatore.  detrattore' 
.verlaumder' ;  u  Stulicevu :  , falsidicus'. 

KRIVOGUZ,  adj.  u  kojega  je  kriva  g..ica.  — 
Pijec  .saliva  i  prostaika.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,krummarsch'  ,curvi   podicis'. 

KRIv6gUZA,  /.  krivoguzo  zensko  ce^ade.  — 
U  nase  vrijeme.  Sastalo  se  tridest  udovica  .  .  . 
Svaka  nosi  pitu  i  pogacu,  krivoguza  torbu  ku- 
kuruza.  Nar.  pjes.  petr.  1,  302.  Podigle  se  bulo 
u  lisnake,  nika  nosi  kruha,  nika  sira,  krivoguza 
torbu  kukuruza,  Ajkunija  kablid  museleza.  (iz 
nar.-  pjes.).  A.  Ostojid.  ,Nedu  ja  one  krivoguzo 
ni  danas  ni  sjutra  uzeti'.    .1.  Bogdanovid. 

KRIVOHATORAN,  krivohatorna,  adj.  znaci 
sto  i  hatoran,  ali  prvijem  dijelom  (krivo-)  jaie 
se  istiie  zli  smisao.  —  U  istoga  pisca  u  kojega 
ima  i  hatoran.  Siromaski  sinovi,  koji  ste  sinovi 
otaca  lakomi  i  krivohatorni !    D.  Rapid  164. 

KRIVOK,  adj.  vidi  krivook.  —  U  Mikafinu 
rjecniku :  krivok,  krivocae  ,paetus',  /  it  Stulicevu : 
V.  krivook. 

KRIVOKAPA,  m.  onaj  koji  nosi  krivu  kapu. 
u  bosanskoi  krajini  nosene  su  krive  kape.  to  je 
od  platna  nacinena  poduja  kao  torbica,  izvozena 
dindusama  sto  se  jepse  moze,  katkad  i  srmom  i 
novcima  (po  onom  dijelu  .sto  jo  nad  celom).  kad 
se  ustakne  ta  kapa,  doiii  kraj  pane  po  vratu  cak 
do  pleda,  te  je  divno  vidjeti,  osobito  na  krupnu 
i  stasitu  dovjeku.  sad  se  rijetko  moze  vidjeti  ta 
kapa.    \i.  Stqjanovic. 

KRIVOKAPIC,  m.  prezime.  —  V  nase  vrijeme. 
Al'  evo  ti  Krivokapid-Rada.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
391.  A  dopade  Krivokapid  Joko.  4,  523.  Pusku 
pali  Krivokapid  Risto.  Ogled,  sr.  391.  U  goriioj 
Hercegovini  (prezimena) :  .  .  .  Krivokapid  ...  V. 
Bogisid,  zborn.  17. 


KaiVOKLAI^AC 


577 


KEiVOKtrR 


KKIVOKLANAC,  kriv6kianca,  m.  vidi  kriyo- 
klaiialac.  —  V  jednotja  pisca  xa'iii  vijeka.  Sto 
6e  reci  jedan  neznabozac  i  krivoklanac.  E.  Pavir, 
ogl.  569. 

KRIVOKLAJSTALAC,  krivoklaiiaoca,  m.  covjek 
koji  se  krivo  klana,  uprav :  koji  se  klana  krivijem 
bogovima.  —  isporedi  krivoklanac  (  krivobozac. 
—  TJ  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Neznabosci 
pak,  jerbo  ne  poznaju  pravoga  Boga  niti  mu  se 
klaiiaju,  nego  se  klanaju  krivim  i  lazjivim  bo- 
govom,  za  to  se  dobro  krivoklanaoci  imenuju, 
B.  Leakovid,  gov.  201.  Neznabosci  i  krivokla- 
naoci.   nauk.  445. 

KRIV0KLe6e,  n.  vidi  krivokletva.  —  U  je- 
dnoga pisca  XVII  vijeka  sa  starijim  oblikom  krivo- 
kletje.  Dvizuci  iz  nih  bestimije,  krivokletje.  I. 
T)rzi6  265. 

KRIVOKLESTVO,  vidi  krivokletstvo. 

KRIVOKLETAC,  krivokl4ca,  Hi.  oidi  krivo- 
kletnik.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Onu 
svoju  laz  zakletvom  potvrduje  i  tako  se  cini 
krivokletac.  J.  Banovac,  pripov.  161.  I  tako  se 
6ine  krivokleci  zovuc  Boga  na  svidofanstvo  od 
opafiine.    164. 

KEIVOKLETAN,  kriv6kl5tna,  adj.  koji  se 
krivo  kune.  —  Od  xvni  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Stuliceva  (,p6rjurio3us'). 

a.  adj.  Krivokletnom  sto  se  vidi,  jasnost 
Bozju  kad  uvridi?  V.  DoSen  142'^.  Ote  svojim 
neprijate|ma  dobitje  i  krivokletnomu  krajii  zi- 
vot.  Blago  turl.  2,  92.  Krivokletna  devojka.  u 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  208.  Zlo  i  naopako  po 
krivokletna.    V.  Bogisic,  zborn.  636. 

b.  adv.:  kriv6kletno,  kuniici  se  krivo.  On  je 
krivokletno  obijedio  prave  jude.  S.  LubiSa,  prip. 
232. 

KRIVOKLETIV,  adj.  vidi  krlvokletan.  —  U 
jednoga  pisca  xvm  vijeka.  A  ne  Petru  zataja- 
ovcu,  krivokletivu,  fastaovcu.  A.  d.  Bella,  razgnv. 
103. 

KRIVOKLETNICA,  /.  zen.'^ko  ie(ade  sto  se 
krivo  kune.  —  U  Voltigijinu  rjecniku :  .spergiura' 
,meineidige',  i  u  Stulicevu:  ,perjuria'.  —  /  u  Su- 
lekovu  i  u  Popovicevu  (,meineidige',  f.). 

KRIVOKLETNIK,  krivokletnika,  m.  covjek 
sto  se  krivo  kune.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing, 
taki  je  u  ostalijem  padeziina,  osim  nom.  sing,  i 
voc:  krtvokletnide,  krivokletnici.  —  Od  xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  a  Belinu  (.spergiuro  e 
spergiuratore'  ,perjuru3'  698")  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Bjelostjencevu  (,perjuru3'.  v.  krivo- 
rotnik),  «  Voltigijinu  (,3pergiuro,  falsario'  ,ein 
meineidiger'),  u  Stulicevu  (,perjuriu3'),  u  Vukovu 
(,der  meiiieidige'  ,perjuru3').  Lazci  i  krivoklet- 
nici. A.  Kanizlid,  kam.  307.  Moze  biti  da  se 
na  ovom  svitu  i  takovih  krivokletnika  nahodi. 
M.  A.  Re}kovi6,  sat.  BI*.  Grdi  je  nevjernik 
nego  krivokletnik.  Nar.  posl.  vuk.  46.  Bog  bi 
mo  krivokletnika  stigao  gorijem  mukama  nego 
3U  ove  vase.  S.  l^ubija,  prip.  215.  Kao  sto  se 
dogada  krivokletnika  i  krivomjerniku.  237.  Mrze 
na  krivokletnika.    V.  Bogisic,  zborn.  636. 

KRIVOKLETNIKOV,  adj.  koji  pripada  krivo- 
kletniku.  Da  se  ne  zaboravi  ni  popov  rug  ni 
krivokletnikov  strah.  M.  D.  Mili6evifi,  zim.  vec. 
209. 

KRIVOKLETSTVO,  n.  vidi  krivokletva.  —  V 
pisaca  xvm  i  xix  vijeka.  On  Petra  koji  se  od- 
rite  od  liega  sramotnijem  krivokletstvoin,  jed- 
nijem  pogledom  milostivijem  priobrafa.  B.  Zu- 
zeri   32.     Jedan    (od    apostola)    visi    o    zanSici ; 


drugi  skroven  svoje  plafie  krivokletstvo.  61.  I 
donijeSe  krivokletstvom  posjedenu  glavu.  Bos. 
vila.  1892.  274.  —  -t-  ispred  s  moze  i  ispasti: 
krivoklestvo.  Nitko  ne  ima  redi  ric  laz|ivu, 
zasto  je  6er  djavaoska  i  poroditejica  krivo- 
klestva.    J.  Banovac,   pripov.   1.58. 

1.  KRIVOKLETVA,  /.  kriva  (vidi  1,  b,  c)) 
kletva.  —  Od  xvm  vijeka  (samo  u  pisaca),  vidi 
i  2.  krivokletva,  a  izmedu  rjeinika  u  Voltigijinu 
(, false  giuramento'  ,meineid,  falscher  eid')  i  u 
Stulicevu  (,perjurium').  Izna6  6e  se,  da  ce  go- 
sparu  komu  glavi  od  ku6e  bit  metnute  u  obraz 
krivokletva  i  pogani  razgovori.  B.  Zuzeri  307. 
On  6e  mloge  na  krivokletva  navesti.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  6.  I  ovo  jest  jedna  priteska  krivo- 
kletva. Blago  turl.  2,  93.  Koje  je  krivokletva 
k  sebi  privlekla.  M.  A.  Re}kovi6,  sat.  Bla.  Pri- 
vara,  krivokletva,  nevirnost  ...  I.  Velikanovi6, 
uput.  1,  849.  B.  Leakovic,  nauk.  453—454. 

2.  KRIVOKLETVA,  m.  vidi  krivokletnik.  — 
U  dva  primjera  jednoga  pisca  xvii  vijeka,  ali  u 
oba  dva,  prevodeci  iz  svetoga  pisma,  moze  biti 
da  pisac  nije  dobro  shvatio  znaiene  u  originalu. 

—  U  prvom  primjeru:  Ja  (Su  biti  avidok  itri  i 
istiniti  zlofiincom ,  kurvarom  i  krivokletvami 
(,Ero  testis  velox  maleficis  et  adulteris  et  per- 
juris'.  malach.  3,  5).  I.  Anci6,  vrat.  61  moze  biti 
mislio  da  je  lat.  perjuris  od  perjurium  a  ne  od 
perjurus;  u  drugome:  I  drugo  je  govorenje  pro- 
tiva  smrti,  to  jest,  da  se  ne6e  naci  krivokletva 
u  bastinici  Boziji  (,Est  et  alia  loquela  contraria 
morti:  non  inveniatur  in  hereditate  Jacob',  eccle- 
siastic. 23,  15).  vrat.  55,  pisac  je  dodao  rijei 
krivokletva,  koje  nema  u  originalu,  te  se  ne  zna, 
kako  ju  je  sam  shvatio,  ali  se  mo£e  reci  da  je 
mislio  na  cefade  po  tome  Ho  je  in  hereditate 
preveo  u  bastinicif'/t^. 

KRIVOKlStVEN,  adj.  koji  pripada  krivo- 
kletvi.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,p6rju- 
rio3us'. 

KRIVOKLEVSTINA.  /.  vidi  krivokletva.  — 
U  jednoga  pisca  naiega  vremena.  Ne6u  ponijeti 
doma  krivoklevstinu.  S.  ^ubiSa,  prip.  162.  Preote 
mah  krivoklovstina  i  snevjera.    230. 

1.  KRIVOK^UN,  adj.  u  kojega  je  kriv  k(un. 

—  isporedi  2.  krivok|un.  —  U  Stuliievu  rjec- 
niku: ,incurvo  rostro  praeditus'. 

2.  KRIVOK^iUN,  m.  vidi  krstoklun.  Krivo- 
k|un.  Loxia  curvirostris.    Slovinac.  1880.  3la. 

KRIVOK^UNAC,  kriv6k}unca,  in.  onaj  a  ko- 
jega je  kriv  k}un,  jamacno  krivokfuna  plica,  ispo- 
redi 2.  krivokjun.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku 
uz  krivokjun. 

KRIVOKOLO,  w.  igrafii  uvate  se  kao  i  u  kolu, 
al'  lieem  na  poje  okrenuti,  a  leda  unutra  u  kolo, 
pa  se  tako  desno  ili  levo  obrAu  pevaju6i.  Pop  fA- 
vojin  iz  Srbije. 

KRIVOKUCKA  (rijeka),  /.  ime  vodi  u  Bosni. 
F.  Jukic,  zemj.  49. 

1.  KRIVOKUCA,  /.  tako  se  zove  ku6a  koja  je 
nastavjana,  ali  ne  uzduz  stare  kude,  nego  je 
§|em6  od  nastavka  okomito  na  starom  5|emonu. 
u  Dobrosolu.    M.  Medi6. 

2.  KRIV6kU(^A,  m.  nadimak  iovjeka.  —  U 
naie  vrijeme.  Krivokuca,  covek  iz  kriva  sokaka. 
u  duprijskom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovii.  S  nekim 
KrivokuAom,  odabranim  junakom  iz  smederevskog 
sela  Markovca.    M.  D.  Milicevii,  arb.  1107. 

KRIVOKUR,  adj.  u  Vnkovu  rjeiniku^:  , penis 
incurvi'  s  primjerom:  Ima  if/t)  kao  i  krivok..i(7i;> 
Tatara. 

37 


KRiVOMiaA 


578 


KRIVOROTAN 


KRIVOMTQA,  /.,  Jynx  torquilla  L.  ;  vijo- 
{flava,  vijoglav,  kupiinrav.  u  Ilrvatskoj.  V.  Arse- 
nijeviiS.  —  vidi  vijoglava. 

KKIVOMJKRILAC,  krivomjerioca ,  m.  vidi 
krivomjeruik.  —  U  jednoya  piscti  xviii  vijeka 
(u  zapadnom  govoru  s  -i-  mj.  je).  Tako  po  isti 
nacin  nahodi  se  i  kamatiiika,  krivomirilaca  .  .  . 
B.  Kapl6  348. 

KRIVOMJERNTK,  m.  iovjek  (o.iohito  trgovac) 
koji  krivu  injeri  (ono  sto  prodaje).  Kao  sto  se 
dogada  krivokletniku  i  krivomjerniku.  S.  !l^u- 
bisa,  prip.  237. 

KRIVONOG,  adj.  u  kojega  su  krive  noge.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,chi 
ha  le  gambe  torte'  337a;  ,chi  ha  piedi  storti' 
,loripGs'  563'^),  u  Bjelostjcnievu  (krivonog,  sluko- 
nog,  krivopet  ,curvipe3,  varus,  valgus,  loripes'), 
M  Jambresicevu  (,curvipGs,  loripes'),  u  Stiilicevu 
(v.  krivonozan),  u  Vtikuvu  (,krummbeiuig'  ,cur- 
vipes').  Sva  j'  sankana  i  grbava,  krivonoga  i  xa- 
prta  (,saparta').  J.  Palmotid  336.  Krivonog  ,di 
piedi  storti'.  S.  Budmani  415a.  Znoj  jest  inudra 
voda  koju  tvoje,  vilo  krivonoga  boda,  pero  nije 
pilo.  A.  Kanilli6,  ro2.  9.  Krivonogi  turski  ofi- 
ciri.    M.  S.  Milioevii,  zlosel.  8. 

KRIVONOS,  adj.  ii  kojega  je  kriv  nos.  —  U 
Belinu  rjecniku :  ,chi  ha  il  naso  torto'  506i»,  i  u 
Stulicevu:  ,aduuco  naso  praeditus',  u  kojemu  nije 
dobro  prevedeno  (kukonosast). 

KRTVONOSAC,  kriv6nosca,  m.  kriconos  covjek. 

—  U  Belinu  rjeiniku:  ,chi  ha  il  naso  torto' 
506a,  i  u  Stulicevu  uz  krivonos. 

KRIVONOSKA,  /.  krivonogo  zensko  6e{ade  (Hi 
zenska  iivotina).  —  -s-  stoji  pred  k  mj.  z.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  krivonozfca  uz  krivonozan. 

KRIVONOZAC,  krivinosca,  m.  krivonog  covjek. 

—  U  Stulicevu  rjecniku  uz  krivonozan. 
KRIVONOZAN,  kriv6nozna,  adj.  krivonog.  — 

V  Stulicevu  rjedniku:  ,anguip6s,  loripes'. 
KRIVOlsTA,  m.  ime  volu.  D.  Trsteuak. 
KRIVOOCAC,  kriv6ocoa,  m.  krivook  covjek.  — 
U  Stulicevu  rjecniku  uz  krivook.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

KRIVOOCAN,    kriv6o6na,    adj.    vidi   krivook. 

—  U  Stulicevu  rjecniku  uz  krivook. 
KRIVOOK,  adj.  strabus,  u  kojega  su  krive  oii, 

razrok,  Skifav.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Bjelostjencevu  (,lusoosus',  v.  skijav)  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (,luscio3us, 
luseitiosus').  On  bijaSe  malo  krivook.  G-.  Zelic 
252. 

KRIVOPER,  adj.  u  kojega  je  krivo  pero  (o 
iordi,  a  pero  je  ostrice).  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega  vremena.  Krivopere  motaju  se  corde.  Osvetn. 
2,  142.  —  U  drugijem  primjerima  stoji  bez  6orda, 
te  se  moze  shvaliti  kao  supstantiv  (krivopera,  f.). 
Tek  mu  zguli  krivoperu  sjajnu.  2,  148.  Delija 
neznana  §tono  s  golom  krivoperom  srne.  3,  130. 

KRIVOPERA,  /.  vidi  kod  krivoper. 

KRiVOPET,  adj.  u  kojega  su  krive  pete.  —  U 
Bjelostjencevu  rjedniku:  v.  krivonog,  i  u  Stuli- 
cevu :  V.  krivonoXan ;  u  obadva  znaci  sto  i  krivo- 
nog. 

KRIVOPIZD,  adj.  samo  u  zenskom  rodu  u  Vu- 
kovu  rjeiniku':  kriv6pizda  ,femina  q.  d.  curvi- 
eunna'  ,in  der  anekdote'. 

KRIVOPOR,  m.  vidi  kod  Krivoporov. 

KRIVOPOROV,  adj.  jamacno  posesivni  adj. 
od  Krivopor,   a  ova  hi   bilo  muSko  ime  Ho   se 


drugdje  ne  pontine.  —  U  jednom  spomeniku  xiv 
vijeka.  I  druga  (ograda)  luti.  lave  strane  do  Kri- 
voporovo  medo  i  do  Kovacave  mode.  Spom.  stoj. 
3(i.  (do  1340). 

KRIVOPOTEG,  tn.  u  Stulicevu  rjecniku:  v. 
krivorijoz.  —  nepouzdano. 

KRIVOPRICA,  TO.  calumniator,  knji  krivo  tuzi 
(pri).  —  U  knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom. 
Krivoprica  sy  duSegubbCb  jest.  Starine.  18,  202. 
Krivoprica  sy  duSegubact  jesti..    22,  204. 

KRIVOPRISEi^AN,  krivopriseZna,  adj.  koji 
krivo  priseze,  vidi  krivokletan.  —  U  pisaca  na- 
iega  vremena.  KrivopriseXni  ,meineidig'.  Jur.  pol. 
terminol.  340. 

KRIVOPRISEZNIK,  m.  krivoprisczan  iovjek, 
vidi  krivokletnik.  —  xvi  vijeka,  i  u  pisaca  na- 
iega  vremena.  Od  sodomiti,  krivopriseznikov. 
Narucu.  76*.  Krivopriseznik  ,rneineidiger'.  Jur. 
pol.  terminol.  340. 

KRIVOPRUTAN,  krivoprutna,  adj.  u  kojega 
su  krivi  prutovi  (o  bifci,  n.  p.  o  lozi).  —  Samo 
u  Stuliievu  rjeiniku :  ,aRper  et  rugosus  instar 
ligni  vitis'. 

KRIVOPUTA,  /.  ime  ovci.  Bruvno.    D.  Hire. 

KRIVOPUTICA,  /.  krivi  put,  samo  metaforiiki 
u  moralnom  smislu :   mahana,  grijeh,  poyreska. 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Mozemo  jude 
milovati  i  jubiti,  osudavajuci  iiove  krivoputice. 
D.  Obradovi6,  ziv.  12.  Morao  sam  u  takvu  kri- 
voputicu  upasti.    33. 

KRIVOREK,  adj.  koji  krivo  (lazno)  govori 
(reie).  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,falsidicus'. 

KRIVOREP,  m.  u  kojega  je  kriv  rep.  —  U 
jednoga  pisca  nasega  vremena.  Ima  od  vas  ki  je 
popa  tuko,  il'  na  svraku  krivorepu  puko.  Osvetn. 
4,  26. 

1.  KRIVOREPA,  /.  ime  kokoU.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  53.  —  vidi  krivorep. 

2.  KRIVOREPA,  /;  ime  mjestu  w  Srbiji  u 
okrugu  biogradskom.  Niva  u  Krivorepi.  Sr.  nov. 
1870.  45. 

KRIVORIJEZ,  m.  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,cur- 
vilineum'.  —  Nepouzdano,  vidi  kod  rijez. 

KRIVORIJEZAN,  krivorijezua,  adj.  u  Stuli- 
cevu rjecniku :  ,eurvilineus'.  —  Nepouzdano,  vidi 
krivorijez. 

KRIVORILO,  TO.  u  kojega  je  krivo  rilo.  —  U 
jednoga  pisca  xvi  vijeka ^kao  ime  duhu  pak^e- 
nome.  Vitorog,  Krivorilo,  Cemernik,  Smrdilo,  du- 
hovi  pakjeni.    M.  VetraniA  2,  199. 

KRIVORJECANIN,  m.  Covjek  iz  Krive  Rijeke 
(u  okrugu  uzickom,  vidi  kriv,  1,  i,  I)  bb)  aaa)). 
1^.  Stojanovi6.   —  Mnozina:  Kriv6rje6ani. 

KRIVORJECKI,  adj.  koji  pripada  Krivoj 
Bijeci,  vidi  kriv,  1,  i,  I)  bb)  aaa).  Krivorecka 
(opstina),  u  okrugu  krusevaikom.  K.  Jovanovic 
131.  —  u  okrugu  uzickom.    164. 

KRIVOROG,  adj.  u  kojega  su  krivi  rozi.  — 
U  Sulekovu  rjecniku :  ,krummg6h6rnt'. 

KRIVOROTA,  /.  vidi  krivokletva  (slozeno  od 
kriv  i  rota).  —  If  pisaca  naSega  vremena,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Stulicevu  (v.  krivokletva).  U 
tu?.bah  krivorote  .  .  .  Zbornik  zak.  1,  46.  i  u  Su- 
lekovu  rjecniku:  .meineid'. 

KRIVOROTAC,  kriv6roca,  to.  vidi  krivorotnik. 

—  Na  d«a  mjesta  xvi  i  xvii  vijeka.  Nije  v  torn 
krivorotac.  Narucn.  92a.  Krivorotac  ono  bijaSe. 
I.  Zanotti,  en.  16. 

KRIVOROTAN,   kriv6rotna,   adj.  krivokletan, 


KEIVOROTAN 


679 


KRTVoSlJR 


lusu  i   prisegu,  on  je  krivorotan,  on  odnese'.    J. 
Bogdanovic.  i  u   Siclekovu  rjeeniku:  ,meineidigV 


vidi  krivorota.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmeitu  rjec- 
nika  II  Stulicevu  (v.  krivokletan).  Lasci  krivo- 
rotni.  M.  Marulic  118.  ,Ne  pustaj  neinu  na 
d 

KRIVOROTNIGA,  /.  krivokletnica.  —  vidi 
krivorota.  —  U  Sulekovu  rjeeniku:  ,meineidige'. 

KRIVOEOTNIK,  krivdrotnika,  m.  krivorotan 
covjek,  krivokletnik.  —  vidi  krivorota.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (krivo- 
rotnik,  tak  on  koji  priseXe,  kak  on  koji  proti 
prisege  svoje  6ini  ,perjurus')  i  u  Stulicevu  (v. 
krivokletnik).  Ako  bi  zatajal,  tada  bi  bit  krivo- 
rotnik.  Narucn.  92^.  Laznikom,  krivorotnikom. 
Ant.  Dalm.,  ncv.  test.  2,  lO.jh.  paul.  Itim.  1,  10. 
Ta  takov  jest  krivorotnik.  S.  Budinic,  ispr.  81. 
Toga  radi  su  krivorotuici.  I.  T.  Mrnavii,  ist. 
8').  i  u  Sulekovii  rjeeniku:  ,meineidige'. 

KRIVOKOTSTVO,  n.  krivuklestvo.  —  vidi 
krivorota.  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka.  Hinba, 
krivorotstvo.  Narucn.  85t>.  Pitaj  ga  od  laXe, 
krivorotstva.  89b.  Ako  ca  od  ovih  trih  ne  bude, 
onda  je  krivorotstvo.  113^.  —  I  u  Sulekovii  rjee- 
niku :  ,meineidigkeit'. 

KRIv6ru6AC,  kriv6ru<;ca,  m.  krivoruk  iocjek. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjeeniku  uz  krivoruk. 
KRIVORUCICA,  /.   krivoruko   zensko   eejade. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjeeniku  uz  krivoruk. 
KRIVORUK,  adj.  u  kojega  je  ruka  kriva  (Hi 

obje  ruke  su  krive).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu:  ,cujus  manus  est  incurva 
'(naturae  defectu)'.  Kriv6ruk  ,di  mano  storta'. 
S.  Budmani  41-5''. 

KRIVORUKAST,  adj.  vidi  krivoruk.  —  U 
Stulicevu  rjeeniku:  ,cujus  manus  sunt  incurvae', 

KRIVuSILAN,  krivisllna,  adj.  koji  je  po  kri- 
voj  (nepravednoj)  sili.  —  U  jednoga  pisca  xvii 
vijeka.  Kad  se  cine  vojvodami  krivosilne  zapo- 
vijedi.    G.  Palmotic  2,  480. 

KRIVOSJEK,  m.  neito  sto  je  krivo  isjeceno, 
rasjeceno  (samo  o  ustima).  —  U  naie  vrijerne. 
Procvilila  s  usnoga  krivosjeka.  u  Dalmaciji.  D. 
Surmin. 

KRIVOSLAVAN,  krivoslavna,  adj.  uprao  u 
kojega  je  kriva  slava,  ali  je  naciiie.no  prema 
pravoslavan  (vidi).  —  U  dva  pisca  xviii  i  xix 
vijeka.  Koji  sebi  ovo  krivoslavno  staroviraca  ime 
nadise.  A.  Kanizlid,  uzr.  xii.  Tad  svi  drugi  na- 
ravno  cijenit  je  da  su  neslavni  iliti  po  vasoj  gra- 
matici  krivoslavni.    M.  Pavlinovi6,  razg.   13. 

KRIVUSRCaN,  krivosrcna,  adj.  koji  pripada 
krivome  (u  moralnom  smislu,  nepravednome)  srcu. 

—  V  jednoga  pisca  xvui  vijeka,  koji  je  sain  ovu 
rijec  nacinio.  Nu  nihovo  zlobno  tvrdoglavstvo  i 
krivosrcno  oprijecenje  ne  pogasi  ali  ohladi  zeju 
niliova  spasenja.    I.  M.  Mattei  62. 

KRIVOSRD,  adj.  u  kojega  je  krivo  (u  moral- 
nom smislu)  srce.  —  U  Stulicevu  rjeeniku :  ,animo 
iniquo'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara. 

KRIVOST.  /.  vidi  krivina. 

a.  vidi  krivina,  1.  —  U  Bjelostjenievu  rjee- 
niku: ,curvam6n'. 

b.  vidi  krivina,  2  (osobito  pod  g).  —  U  je- 
dnoga pisca  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjenievu  (,pravitas'),  u  VoUigijinu  (,reiti, 
pravita'  ,schuld,  bosheit'),  u  Stuliievu  (,crim6n, 
culpa').  Pravost  i  krivost  bice  spozTia.(na).  S. 
Rosa  80a. 

c.  u  osobitom  znacenu,  prema  kriv,  1,  b. 
Krivost,  phil.  iiiivdof,  ,falschheit  (eines  urtheils)', 
tal.  jfalsiti'.    B.  §ulek,  rje6n.  znanstv.  naz. 


KRIVOSTASAN,  kriv6stasna,  adj.  u  kojega 
je  kriv  stas.  —  {/  Stulicevu  rjeiniku:  ,statura 
curvus'. 

KRIVOSTRAN,  adj.  u  kojega  je  kriva  jedna 
strana  (uopce  i  u  osobitijem  znaienima).  —  Od 
XVII  vijeka  (vidi  c). 

a.  uopce.  Krivostrano  drvo,  sukno,  na  krivo 
izdjelano,  istriJeno.  M.  Pavlinovi6.  i  u  Sulekovu 
rjeiniku:  ,krumiuseitig'. 

b.  krivostrana  zena,  kojoj  je  jedna  dojka 
veca,  a  druga  maiia,  kad  iz  jedne  ne  doji.  u 
Lici.    V.  Arsenijevic. 

e.  koji  krivo  ide  na  jednu  stranu  (lirom). 
Uz  hroma  tko  hodi  slide6  ga  vele  dan,  mnokrat 
se  dogodi,  da  hodi  krivostran.  D.  Barakovic,  vil. 
323. 

KRIVOSUDAN,  krivosudna,  adj.  koji  krivo 
sudi.  —  U  Stulicevu  rjeeniku:  ,inique  judicans, 
injusto  judicium  ferens',  gdje  ima  i  adv. :  kriv6- 
sudiio  ,iniquo  judicio',  po  krivom  sudu.  —  Nije 
dosta  pouzdano. 

KRIVOSUD^IV,  adj.  u  Stulicevu  rjeiniku  uz 
krivosudan.  —  nepouzdano. 

KRIVOSUDE,  n.  krivi  (nepravedni)  sud,  kriva 
osuda.  —  U  jednoga  pisca  xix  vijeka.  One  se 
stanu  zalit  i  razlicne  nepravde  prikazivat  i  kri- 
vosuda  koja  su  ucinena  protivu  nib.  S.  Miluti- 
novic  u  Pjev.  crn.  97*. 

KRIVOSVADA.  /.  calumnia,  kriva  osvada.  — 
(J  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Nikoga  ne  odirajte 
ni  krivosvadu  cinitf^fj  i  zadovojni  budite  od 
platja  vasih.    Blago  turl.  2,  131.  luc.  3,  14. 

KRIVOSVADNIK,  m.  covjek  sto  krivo  osvada. 

—  U  istoga  pisca  xvm  vijeka  u  kojega  ima  i 
krivosvada.  Porad  krivih  osvada  I'lima  naprtjenib 
od  krivosvadnika  i  laznih  svidoka.  Blago  turl. 
2,  186.  Nece  bit  krivosvadnik  ui  uzmutjivac  u 
puku.    2,   192. 

KRIVOSA, ,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.  Niva  zovoma  Luka  u  KrivoSi.  Sr. 
nov.  1866.  11. 

1.  KRIVOSIJA,  /.  ona   u  koje  je   kriva  sija. 

—  isporedi  2.  krivoSija.  —  Od  xv  vijeka  (kao 
mjesno  ime,  vidi  b,  b)). 

a.  kriva  corda.  On  potezo  svoju  krivosiju. 
Nar.  pjes.  juk.  321.  Kako  1'  im  se  poturnafie 
vlace,  a  niz  liilia  krivosije  mlate.  Osvetn.  2,  85. 
Na  plecije  ^everdari  zjali,  ledenice  sjale  za  po- 
jasom,  a  o  bedrih  krivosije  corde.    5,   119. 

b.  Krivosija,  kao  mjesno  ime. 

a)  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  vafevskom. 
Niva  u  KrivoSiji.    Sr.  nov.  1863.  519. 

l>)  u  staroj  Srbiji.  —  11  Daniiiievu  rjei- 
niku: katunu  je  Dragojevcima  isla  meda  ,na 
KrivoSiju'.    G(lasnik).  1.5,  301.  (1348 V). 

2.  KRIV6§IJA,  m.  covjek  u  kojega  je  kriva 
sija.  —  isporedi  1.  krivoSija.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku :  ,der  krumiuhalsige'  ,incurvicervicu3'.  —  / 
kao  prezime  Hi  muski  nadimak,  vidi  kod  Krivo- 
sijin. 

KRIVOSIJANIN,  m.  iovjek  iz  Krivosija.  — 
Mnozina:  Kriv6sijani.  —  U  Vukovu  rjeiniku: 
,einer  von  KrivoSije'  s  primjerom :  Da  nije  Ris- 
rtana  i  Krivosijana,  Boka  bi  Turcima  harac  pla- 
6ala. 

KRIVOSl.lAST,  adj.    u   kojega  je  kriva  sija. 

—  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu 
(,distorto  collo  praeditus').  Krivosijasftj  ,di  collo 
storto'.    S.  Budmani  415». 

KRIVOSIJE,  /.  1)1.  ime  knezini  u  Boci  Ko- 
torskoj.  —  isporedi  1.  i  2.  krivosija.    —   U  naie 


KRIVOSI.T"E 


580 


KRH'^OVAI^rE 


vrijemr.,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu :  viso  Risna 
na  planini  kao  mala  kne/.inica  (oil  250  ku6a  i 
oko  1200  duSa).  —  ViSe  Kisna  je  na  ])laniiii  kne- 
iina  ,Kriv65ije'.    Vuk,  poslov.  xvi. 

KRIV6§IJIN  (Kriv65rn),  adj.  kuji  pripada 
covjeku  §to  mil  je  prezime  Hi  nadimak  Kriv65ija. 
—  XIX  vijeka.  Pisato  magistratu,  ila  po§|ii  de- 
vojku  Cvotu,  kcar  Krivosinu.   Djolovod.  prot.  84. 

KRIVOSIJINKA  (Kriv65inka), /.  zensko  cefade 
iz  KrivoHja.  —  U  naSe  vrijeme.  Tuzbalica  jedne 
KrivoSinke.    Vuk  (?),  Ziv.  201. 

KRIVoSTOVAC,  kriv65t6vca,  m.  krivoHovan 
iovjek,  vidi  kri\ovjerac.  —  Samo  u  Stulidevu 
rje&niku :  jveneficus,  incantator'  s  drukcijim  zna- 
ietiem. 

KRIVOSTOVAN,  kriv6stovna,  adj.  koji  krivo 
Uuje  Hi  koji  pripada  krivoHovfu,  vidi  krivo- 
vjoran.  —  U  jednoga  pisca  xvin  vijeka.  (Fari- 
sei)  mloga  nadometaSe  zakonu  Bozjemu  tomafioAa 
Judska  ill  nijednostranska  ili  krivoStovna.  I.  Ve- 
likanovii,  uput.  1,  107. 

KRIVoStOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  krivo 
stuje,  vidi  kri\ostovje.  —  Sa  znadenem  .super- 
stitio'  M  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  V oltigijinu  (,superstizione'  ,aberglaube'). 
Da  je  izprazno  krivostovane  nekijeh  Zudjelah  koji 
kad  bi  pisali  ime  Bozje,  ue  bi  imali  smionstvo 
izio6i  ga.    J.  Matovic  iS42. 

KRIVoStoV^jE,  n.  krivo  stovane  (Boga),  kriva 
vjera,  w'dt  krivovjerje.  —  U  drugijem  rijecima 
istoga  postana  imaju  osobita  znacena  (jhaeresis ; 
superstitio').  —  Pisano  bogoStovje.  —  U  pisaca 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu:  kri- 
vostovje,  V.  krivofiastje  (gdje  nije  isto  znaiene). 
Ovi  Rimu  navistiSe  Isusovu  pravu  viru  gdi  sku- 
pjeno  svako  bise  krivofitovje  na  svu  miru.  P. 
KueZovid,  pism.  36.  Da  je  lasno  mogao  raza- 
brati  stvari  one  koje  su  za  pravo  i  istinito  bo- 
gostovje  od  onih  koje  su  priklonite  na  krivo- 
stovje.    A.  Tomikovid,  2iv.  375. 

KRIVoStoVNIK,  m.  iovjek  koji  krivo  stvjc, 
vidi  krivovjernik.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Mudraei  danaSni  (t.  j.  koji  se  danas  svetkuju) 
bili  su  po  zabludjenu  naj  tastiji  krivostovnici 
zvizda,  i  evo  sa  zvizdom  Bog  jib  prosvitjuje.  A. 
Tomikovid,  gov.  20.  Ili  bio  poganin  ili  krivo- 
stovnik  ili  odmetnik  ili  grisnik,  svi  i  svikolioi 
imadu  misto  u  nezinu  krilu.    193. 

KRIVOSTOVSTVO,  n.  vidi  krivostovje  i  kri- 
vovjerstvo.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Ne 
stide  se  crk^'U  osvadati  krivostovstvom  pace  kri- 
voboztvom.    I.  Velikanovio,  uput.  1,  418. 

KRIVOTA,  /.  vidi  krivina.  —  U  Stulicevu 
rjeinika:  v.  krivina  s  dodatkom  da  je  rijei  ruska. 

KRIVOTU^jA,  /.  ime  nekakvu  selu.  —  xiv 
vijeka.    Svetostef.  hris.  23. 

KRIVOTVARATI,  kriv6tvaram,  impf.  krivo- 
tvoriti.  —  Nema  potvrde. 

KRIV6tV0R,  to.  vidi  krivotvorac.  —  U  Su- 
lekovu  rjeiniku:  jfalscher'. 

KRIVOTVORAC,  krivotvorca,  m.  iovjek  koji 
krivotvara,  vidi  izopafiilac.  —  Od  xvni  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,falsario'  .corruptor' 
300l>)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu 
(Hamparskom  grijtskom  krivostvorac  ,falsatore, 
falsario'  ,verfalsch6r'),  u  Stulicevu  (,documento- 
rum  corruptor,  vel  qui  falsa  documenta  com- 
ponit').  Krivotvorac  zaduzbinu  dili.  A.  J.  Kne- 
zovi6  243.  Krivotvorac  iliti  prifiinite}  koji  stvari 
krivo  i  lazive  misto  pravih  i  istinitih  nafiina  i 
prodaje.    I.  Velikanovi6,  uput.  3,  112. 


KRIVOTVORBA,  /.  vidi  krivotvaraiie,  izopa- 
fiivaiio.  —  Naiineno  u  na§e  vrijeme.  Kri\'otvorba 
novca  papirnoga  je  zlofiin.  Zbornik  zak.  lH(i3. 
.380.  Ugovor  o  zastiti  proti  krivotvorbi  zna- 
kova  bijegovuih.    1866.  14. 

KlilVOTVORENE,  n.  djelo  kojijem  se  krivo- 
tvori  (bole  bi  bilo  krivotvaraiie).  KrivotvoreAe 
javnih  vjerovnih  papira  ,verhalschung  der  olVen- 
tlicbon  croditspapiere'  ,falsificaziono  di  carte  di 
publico  credito'.  B.  Petranovid,  rucn.  kii.  .34. 
Zlocinstvo  krivotvoreiia  javnih  vjerovnih  papira 
tvori  koji  spotvara  papire  od  javne  verosijn. 
Kazn.  zakon.  1,  49. 

KRIVOTVORINA,  /.  neilo  krivotvorenn.  — 
Naiineno  u  nase  vrijeme.  Krivotvorina  .falsi- 
ficat'.  Jur.  pel.  termiuol.  689.  Imaju  se  puslati 
krivotvorine.    Zbirka  zak.  2,  62. 

KRIVOTV6rITI,  krivotvorim,  pf.  vidi  izopa- 
6iti,  1,  a,  b).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika ti  Belinu  (,falsare,  falsificare'  .adultero' 
300'')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu 
(,falsare,  falsificare'  ,verfalschen'),  u  Stulicevu 
(,adulterare,  vitiare,  corrumpere'). 

11.  aktivno.  Krivotvoriti  ,v6rfalschen'  , falsi- 
ficare'. B.  Petranovid,  rudn.  kn,  34.  S  onini 
koji  krivotvori  koji  dokumaiiat  ima  se  postu- 
pati  po  opcenitib  kazneno-zakonskih  ustanovah. 
Zbornik  zak.  1853.  758.  Zloporaba  biva,  kad  tko 
putovnicu  krivotvori.  1866.  64. 

b.  pasivno.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(,falsato'  ,adulteratus'  301»).  Zlatnina  oznacena 
patvorenim  ili  krivotvorenim  uredovnim  puncem._ 
Zbornik  zak.  1866.  102. 

KRIVOTVORJE,  n.  vidi  krivotvorene.  —  Na- 
iineno u  nase  vrijeme.  Krivotvorje  znakova  bi- 
Jegovnih,  maraka  poStarskih.  Zbornik  zak.  1865. 

XVI. 

KRIVOTVORNICA,  /.  zensko  iejade  kao  krivo- 
tvornik.  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,falsaria  e  falsa- 
trice'  ,falsaria'  300b,  j  u  Stulicevu:  ,(iuae  docu- 
menta falsa  componit'. 

KRIVOTVORNIK,  m.  vidi  krivotvorac.  — 
isporedi  krivotvornica.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Voltigijinu  (,falsario,  malfattore'  ,ubolthater'). 
Krivotvornik  ,falsificator'.  Jur.  pel.  terminol. 
689. 

KRIVOTVORNINA,  /.  vidi  krivotvorina.  — 
Naiineno  u  naSe  vrijeme.  Istim  ovim  vlastim 
imadu  se  poslati  krivotvornine  i  svekoliko  orude. 
Zbornik  zak.  1853.  650. 

KRIVOTVORNOST,  /.  uprav  osobina  ie}adeta 
koje  krivotvara,  ali  se  nalazi  u  drugome  sirem 
smislu,  od  prilike  kao  krivica.  —  Od  adj.  krivo- 
tvoran  kojemu  nema  potvrde.  —  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (.actiones  iniijuae' 
s  dodatkom  da  tu  rijei  ima  I.  M.  Mattel).  Ca- 
raiie  i  krivotvornost  okolo  vinoana.  M.  A.  Re|- 
kovic,  sat.  F3a. 

KRIVOUSNIK,  m.  krivoust  iovjek.  —  V  Stu- 
licevu rjeiniku  uz  krivoust.  —  nepouzdano. 

KRIVOUST,  adj.  u  kojega  su  kriva  usta.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka  (po  po^.  krzywoustj'), 
a  po  nemu  u  Belinu  rjecniku  (,chi  ha  bocca 
storta'  jdistorto  ore  vir'  14.3'')  i  u  Stulicevu  (,di- 
storto  ore').  Boleslav  se  pod  oklopjera  krivousti 
gleda  i  broji.    I.  Gundulid  428. 

KRIVOVAISTE,  n.  djelo  kojijem  se  krivuje  (kri- 
vica, grijeli).  —  Stariji  je  oblik  krivo vanje.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (krivovanje  .freijuenza 
del  peccare'  ,fre(juens  usus  poccandi'  549'^ ;  ,raan- 
camento,   qui   val   errore'   ,erratum'    455'')    i    u 


KEIVOVANE  5i 

StuUievu  (jdelictum,  iniquitas,  injustitia,  culpa, 
crimen,  peccatum').  Veia  je  tva  dobrota,  neg  li 
je  moje  krivovanje.  I.  V.  Bunid,  mand.  22.  I 
suzama  vas  se  obliti  cjg6  mojijeh  krivovanja.  J. 
Kavanin  52b.  Xe  nam  prosti  krivovana  ka  tvo- 
rismo  prema  tvojoj  noizmijernosti.  I.  Dordic,  salt. 
271.  Sramovat  se  svojijem  krivovaiiem.  ben. 
126.  Bjehu  jur  pred  moje  prisla  lice  od  Z6m}e 
nevjerniee  krivovana  strahovita.  pjesn.  2.53.  Ne- 
pristavno  krivovane  (.delictum  incessabile').  A. 
Kali6  115. 

1.  KEIVOVATI,  krivujem,  impf.  biti  kriv  (u 
moralnom  smislit).  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rje.cnika  u  Belinii  (,esser6  colpevole' 
,reum  esse'  202'';  .esser  reo,  colpevole'  ,reum 
esse'  612*)  i  u  StuUievu  (,reum  fieri,  errare, 
aberrare,  poccare,  deliuquere,  perperam  aliquid 
agere').  Svi  se  paze  medu  sobom,  mjere  skrovua 
svi  cinjenja,  krivuju  li  kojom  zlobom.  G.  Pal- 
xaotik  3,  29t'. 

2.  KKIVOVATI,  krlvui'Sm,  impf.  vidi  kriviti, 
1,  c.  —  Samo  u  Voltigijinu  rjecniku:  .tacciare, 
incolpare'  ,beschuldigen'. 

KRIVOVIUAC,  Krivo\irca,  m.  covjek  iz  injesta 
Krivoga  Vira,  vidi  kriv,  1,  i,  v).  Pisato  Iliji 
Barjaktarovicu  zaradi  planine  koju  otima  od 
Krivoviraca.    Djolovod.  prot.  70. 

KEIVOVIESKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kri- 
vom  Viru,  vidi  kriv,  1,  i,  v)  aa).  Krivovirska 
(opstina).  K.  Jovanovic  166.  Krivovir.ski  Timok 
(voda).    M.  D.  Milicevic,  srb.  873. 

KEIVOVJEEA ,  /.  kriva  vjera,  vidi  krivo- 
vjerstvo.  —  Samo  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  a  Stulicevu  (, falsa  fidos,  si- 
mulata  religio')  u  kojemii  ima  znacene:  hinena 
vjera.  —  Moledi  za  izkorijepjene  krivovjere.  L. 
Eadic  72. 

KEIVOVJEEAC,  krivdvjerca,  m.  haereticus, 
kriovvjeran  covjek,  vidi  krivovjernik.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Voltigijinu  (,misore- 
dente,  iufedele'  ,unglaublich,  ketzer')  i  u  Stuli- 
cevu (uz  krivovjeran). 

a.  vidi  krivovjernik,  a.  Bjeze  Krstjani  pravo- 
vjerni,  a  dohode  krivovjeroi.  B.  Zuzeri  255.  A 
slazu  so  s  krivovirci  drzedi  i  viruju^i  suprotivna 
svetif/;^  sabora.  J.  Banovac,  izkaz.  4.  Protiva 
Luteru  krivovircu.  A.  Kanizlii,  utoc.  viii.  Duse 
nezuabozaca,  krivoviraca  i  grisnika.  fran.  243. 
Krivovirac  videci  istinu  prisvetoga  sakramenta 
obrati  se  na  pravu  viru.  M.  Zoricic,  zrc.  174. 
Kleti  krivovjeroi  ponovise  nakon  liega  liegove 
izmislotine.  S.  Eosa  iii.  Sveti  Jerolim  odgo- 
yori  Vigilauoiju  krivovjercu.  D.  Basic  41.  Tko 
su  krivovirci?  —  Oni  tkoji  buduci  primili  viru 
u  krstjeuju  svojevojno  tomace  bozaustvena  pisma 
protiva  skladnorau  pristanutju  ss.  otaca  i  crkve. 
Blago  turl.  2,  31.  Krsti  mnogu  dicu  niki  pop 
krivovirac.  2,  210.  Bezakonja  ufiinena  srcu  pri- 
svetomu  od  nevjernika,  krivovjeraca,  gresuika  i 
beztuznijeh  Hristjana  ...  I.  M.  Mattei  266.  Srce 
negovo  raneno  od  nevjernika,  krivovjeraca  i  ne- 
harnijeh  Hristjana.  316.  Biste  tim  nekud  pri- 
znavali  da  ste  vi  krivovjeroi.  M.  Pavlinovi6, 
razg.  18.  i  n  Sulekovu  rjecniku:  ,ketzer'. 

b.  vidi  krivovjernik,  b.  KrScene  koje  po- 
di|uje  se  od  krivoviraca.    I.  J.  P.  Lucie,  nar.  12. 

C.  vidi  krivovjernik,  c.  Proti  svakomu  Lu- 
zitancu  po  cetrdeset  svojih  vojnika  krivovirci 
staviti  mogadijahu.    A.  Kanizlic,  fran.  32. 

KEIVOVJEEAN,  krivivjerna,  adj.  haereticus, 
superstitiosus,  koji  (o  cejadetu  i  drugome)  pri- 
pada  krivovjerstvu.    —   Bijec  je  praslavenska, 


1  KEIVOV.TEENIK 

isporedi  stslov.  krivovorbm.,  r«.s.  KpiiBoii+,pnMii, 
ies.  ki-ivovern^,  pol-  krzywowieriiy.  —  Izmedu 
rjecniku  u  Stulicevu  (,Christicola  simulatus') 
.«  drukiijim  znacenem,  i  u  Daniiicevu  (krivo- 
verbnb  ,pravae  opinionis'). 

a.  adj.  Priide  db§ti  jedinogo  velbmozb  jego 
pravoverbnyhb,  wbrucena  byvbsi  za  muzb  tutb 
krivoverbnyhb  tehb.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  7. 
Od  krivoverne  sluzbe  bozje  (t(/i,-  ISlag  lUdcrtdai- 
fiDvu'i  ,de  sua  superstione').  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  213b.  act.  ap.  2.5,  19.  Nijesu  bili  pravo- 
vjerni  nego  Pogani,  Turci,  Zudjeli,  ali  krivo- 
vjerni.    V.  Andrijasevid,  put.  75. 

b.  adv.  kriv6vjerno,  ii  jedinom  primjeru 
superstitiose.  Ne  vaja  se  k  tom  vrimenu  i  dauu 
krivovirno  vezati.    J.  S.  Eejkovic  252 — 2.53. 

KEIVOVJEEJE,  n.  vidi  krivovjerstvo.  —  Sta- 
riji  je  oblik  krivoverije.  —  U  knigama  pisanima 
crkvenijem  jezikom,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu (v.  krivocastje  s  dodatkom  da  je  uzetu  iz 
hrevijara)  i  u  Daniiicevu  (krivoverije  ,prava 
opinio').  Svetyj  ze  izbvedb  siju  predb  sbborb  svoj 
sbbrany  na  jeresb  tu  lukavuju,  izbwblicivb  kri- 
voverije ihb  .  .  .    Stefan,  sim.  pam.  saf.  7. 

KEIVOVJERNICA,  /.  zen.sko  ce{ade  kao  krivo- 
vjernik. —  Samo  u  StuUievu  rjecniku:  ,Christi- 
cola  simulata'. 

KEIVOVJERNICki,  adj.  koji  pripada  krivo- 
vjernicima  (Hi  krivovjerstvu).  —  U  jednoga  itisca 
XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  StuUievu  (,more 
Christicolarum  simulatorum'). 

a.  adj.  Pobize  iz  kuce  krivovirnifeke.  E. 
Pavic,  ogl.  71.  Ne  misajuci  se  s  niovim  krivo- 
virniokim  zivjeiiem.  94.  Kano  da  sam  krivo- 
virniokim  ceremonijama  podlozio  se.    437. 

b.  adv.  kriv6vjernr6ki.  Koje  viSe  krivovir- 
ni6ki    nego    krstjanski    zivu.     E.  Pavi6,   ogl.  77. 

KRIVOVJEENICTVO,  w.  vidi  krivovjerstvo. 
—  Postaje  od  krivovjernik  nastavkom  bstvo,  tc 
se  k  ispred  h  mijena  na  6  (danas  bi  se  jos  da{c 
mijenalo  na  s :  krivovjernistvo).  —  U  jednoga 
pisca  Slavonca  xviii  vijeka.  Koji  mlogo  vrimena 
prije  Isukrsta  ziviSe,  kad  jos  svit  u  tmina  zl6- 
cinstva  krivovirnlctva  stojase.    E.  Pavic,  ogl.  xii. 

KRIVOVJEENIK,  m.  haereticus;  infidelis, 
covjek  u  kojega  je  kriva  vjera  (zakon),  te  Hi  nije 
Katolik  (u  katoUckijeh  pisaca),  Hi  nije  uopcc 
Ilriscanin.  —  Od  xvin  vijeka  (vidi  a),  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (v.  krivovjerac)  gdje  je  druk- 
iije  znaiene. 

a.  haereticus,  koji  je  HriSianin,  ali  nije  Ka- 
tolik. Niti  nevirnici  niti  krivovirnici  nisu  mogli 
odoliti.  A.  Kanizlic,  uto6.  ix.  Kiiiga  Nestorija 
krivovirnika.  utoc.  346.  Hudi  krivovjornici,  neka 
bi  lasue  utemejili  svoja  varava  uceiia,  dosta  su 
izmisjotina  za  vandelje  priprodavali.  S.  Eosa 
III.  Drzave  zlotvornijem  krivovjernicima  i  od- 
metnicima  svete  vjere  nasejene.  A.  Kalic  536. 
Krivovirnici,  i  oni  su  daleko  od  nas,  jer  premda 
oni  poznaju  pravoga  Boga  i  liemu  se  klaiiaju, 
nistanemaiie  ne  obdrXaju  podpuno  zakon  Bozji 
niti  viruju  sva  koja  Bog  zapovida  virovati.  B. 
Leakovic,  gov.  201 — 202. 

b.  koji  nije  Katolik,  pa  bio  Hriscanin  Hi 
druge  vjere.  Umlozaj  pravedne,  obrati  griSnike, 
prosvitli  krivovirnike  ...  A.  Kanizlii,  bogojubn. 
111. 

c.  koji  nije  Hrisianin  uopie,  u  ovom  pri- 
mjeru: neznabozac,  poganin.  Da  ovomu  kraju 
(egipatskomu),  premako  krivovirniku,  nepravo  se 
vidi  uciniti  dilo  prijubodinstva.  E.  Pavic,  ogl. 
27. 


KniV()\JF,KNf).ST 


KKIVtJDATI 


KRIVOVJEKNOST,/.  imerasis,  osobiiia  unof/a 
kuji  je  krivovjeran,  vidi  krivovjerstvo.  —  U  je- 
dnuga  pisca  xvm  vijeka.  t)hola  krivovjornosti 
Lutora  i  Kalvina.  A.  Kalid  209.  Nista  mai'ie 
stetiia  je  i  porazna  dusami  krivovjernos  pog&na, 
te   sto    6e   krS6anstvo,    kad    napida   na  6?    510. 

KlUVOVJERSKI,  adj.  koji  pripada  krivoj 
vjeri,  krivopjcrstvu.  —  xvm  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulidevu  (v.  krivovjernifiki)  s  driik- 
iijim  znm'enem. 

a.  haereticus.  Je  li  dopiistjeiio  stit  ki^ige  i 
pisma  krivovirska  V  I3Iago  turl.  2,  32.  Drzao 
sain  pri  meiii  kiuKO  i  pisma  krivovirska.  2,  287. 
Kako  sam  vidio  i  tuzno  promiSjavao  voliku 
brigu  koju  imadu  i  pauri  krivovjerski.  Pisanica. 
5.  —  1  u  Sulekuvu  rjecniku:  ,ketzorisch'. 

b.  gontilis,  neznahozaf.ki,  jJOfianski.  Pribi- 
vaSe  s  ocem  u  krivovirskomu  vilaetu  Kaldeji. 
E.  Pavi6,  ogl.  25. 

KEIVOVJERSTVO,  n.  kriva  (neprava)  vjera 
(zakon),  ntje  svaijda  ii  istom  znacenu,  naj  desce 
je  znaiei'ie  pod  a.  —  xvm  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Stulicevu  (v.  krivovjera)  s  drukiijim 
znacencm. 

a.  haeresis,  u  Hriscana  vjera  koja  se  posve 
ne  slaie  s  katoliikom  (u  pisaca  katolickijeh).  Vi- 
dedi  s.  crkva  tolika  krivovirstva,  erezije  i  od- 
metniitja  ...  J.  Banovac,  izkaz.  4.  Eresije  (to 
jest  krivovirstva)  i  skizme  (to  jest  razkolnidtva). 
A.  Kanizlic,  kam.  v.  Suproti  krivovirstvu  iko- 
noborskomu.  4.  Narod  je  odbacio  krivovirstvo 
arijansko.  182.  U  istoku  izajde  novo  krivo- 
virstvo. 637.  Sva  krivovjerstva  i  svi  nauci  kri- 
voviraca  dohode  od  djavla.  Blago  turl.  2,  31. 
Kad  se  krivovirstvo  pocimaSe  prostirat  po  Fi- 
jandri.  2,  210.  8va  krivovirstva  od  ovoga  sa- 
bora  osudena.  I.  J.  P.  Lu6i6,  nar.  29.  Dvi  su 
herezije  iliti  krivovirstva  ...  B.  Rapic  321. 
Nova  krivovirstva  Lutera  i  Kalvina.  Grgur  iz 
Varesa  79.  Kazoriti  zahodeiia  i  krivovirstva 
Ebioniiana.  116.  —  I  u  Sulekovu  rjecniku:  ket- 
zerei'. 

b.  superstitio,  vidi  praznovjerje,  sujevjerje. 
Kad  virujemo  u  jednoga  svemoguiega  i  prija- 
koga  Boga,  od  liega  vaja  da  i  pomoc  trazimo.  a 
ne  od  stvoroiia,  i  da  svako  krivovirstvo  odba- 
cimo.  B.  Leakovic,  nauk.  27.  —  Vafa  da  amo 
pripada  i  ovaj  primjer  istoga  pisca:  Kad  jo 
crkva  u  miru,  onda  se  isti  sinovi  ne  pobise,  pak 
pocmu  izvoditi  nika  krivovirstva  i  poluvirstva. 
gov.  42. 

c.  SDuka  vjera  §to  nije  katolieka.  Dostoj  se 
sva  kolika  krivovirstva  izkoreniti,  da  svi  narodi 
n  krilu  svete  matere  crkve  pravu  viru  ispovi- 
daju.    A.  Kanizlic,  bogojubn.  181. 

(I.  svaka  vjera  sto  nije  hriscanska.  Da  ji 
(Izrnelicane)  na  krivovirstvo  prignu  (zene  ma- 
dianitske).    E.  Pavid,  ogl.  168. 

KRIVOVEAT,  adj.  u  kojegaje  kriv  vrat.  —  Od 
xvm  vijeka,  a  izmedu  rjecniku  u  Belinu  (,chi 
tione  il  collo  torto'  ,obstipus'  200'')  gdje  .se  naj 
Pj'jje  nahodi,  u  Bjelostjendevii  (,obstipus'),  u  Vol- 
tigijinu  (krivovrat.  krivovratac  ,stortocollo,  coUo- 
torto,  capotorto'  ,kopfhanger'),  u  Stulicevu  (,cujus 
collum  obstipura'),  u  Vukovu  (,krummhalsig'  ,in- 
curvicervicus').  Svi  bi  momci  krivovrati  bili  gle- 
dajuci  u  zvjezdice  sjajne.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  686. 
—  vidi  i  krivovratac. 

KRIVOVRATAC,  krivovraca,  m.  covjek  Hi  zi- 

vince  u  kojega  je  kriv  vrat.  —  Od  xvm  vijeka. 

a.  covjek  s  krivijem   vratom.   —   U  primje- 

rima   stoji   u   prenesenom   smislu,    kao    liXiotar, 

prcma  tal.  torcicollo,  collotorto.  —  Izmedu  rjec- 


nika  u  Belinu  (,chi  tiene  il  collo  torto'  .obstipua' 
200')),  u  Bjelostjenievu  (uz  krivovrat),  u  Stuli- 
ievu  (uz  krivovrat).  Da  mi  reku  da  sam  ludi 
krivovratac,  koji  po  vas  dan  otaro  lizo.  B.  Zu- 
zeri  181.  Pripasti  tijesno  srce  koga  suluda  kri- 
vovratca  ali  slabe  koje  Venice.    250. 

h.  Jyiix  torquilla  L.,  vijoglav,  ptica.  —  IJ 
Belinu  rjecniku:  .capotorto  o  collotorto,  uccello' 
, torquilla'  1701>,  i  u  Stuliievu:  krivovratac,  ptica 
, capotorto,  uccello'  ,avis  species'. 

KRiyO/AKLETBNIK,  m.  vidi  krivozakletnik. 

—  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka  koji  ovako  pise 
ovu  rijei  (ali  se  po  svoj  prilici  ni  sam  nije  tru- 
dio  da  izgovori  b)  s  toga  .Ho  je  mislio  da  po- 
staje  od  zakletba  (ovako  se  nalazi  ova  rijei  u 
istoga  pisca  na  strani  120,  premda  ohiino  piiie 
zakletva).  Pritiiu  Bozju  protiva  krivozakletbni- 
kom  ...  D.  Rapid  121.  Virujte  tvrdno  da  na 
svitu  ne  ima  opadijega  griinika  od  krivozaklet- 
bnika.    121. 

KRIVOZAKLETNIK,  m.  vidi  krivokletnik.  — 
Postaje  od  krivozakletan  (kojoj  rijeii  nema  po- 
tvrde),  isporedi  krivozakletbnik.  —  IJ  jednoga 
pisca  XVII  vijeka.  Krivozakletnici  su,  er  su  la- 
zivom  zaklotvom  sagrijeSili  Gospodinu  Bogu.  B. 
Kasid,  zrc.   103. 

KRIVOZAKLET\A,  /.  vidi  krivokletva.  —  U 
jednoga  pisca  xvm  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Stulicevu  (v.  krivokletva).  Grisi  koji  se  s  jezikom 
mogu  uciniti :  .  .  .  krivozakletva  ...  P.  Knezevid, 
osm.   315. 

KRIVOZAKLETVICA,  /.  dem.  krivozakletva. 

—  iSatno  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,perjuratiuncula'. 
KRIVOZAKLIN-,  vidi  krivozaklin-. 
KRIVOZAKLINAC,    krivozaklinada,    ?n.    vidi 

krivozaklirialac.  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka, 
u  starijem  obliku  s  n  mj.  n.  Take  se  ima  redi . . . 
od  krivozaklinada  i  lazaca,  ako  su  se  priselili  na 
govorenje  od  istine.    F.  Lastric,  test.  ISOl). 

KRIVOZAKLIlirALAC ,  krivozaklinaoca,  m. 
covjek   koji   se   krivo   zakline,   vidi  krivokletnik. 

—  U  dva  pisca  xvii  i  xvm  vijeka  (u  starijem 
obliku  s  -n-  mj.  n),  a  izmedu  rjeinika  u  Stuli- 
cevu (grijeskom  krivozaklinaoc,  v.  krivokletnik). 
Caratanaoci,  krivozaklinaoci,  lupezi  ...  M.  Div- 
kovid,  bes.  2.33a.  Lazcem,  krivozaklinaocem  .  .  . 
560'.  Koji  (Isus)  prodat  jodnod  od  Jude,  al'  od 
lakomaca  i  krivozaklinalaca  1000  puta.  F.  La- 
strid,  test.  1641^. 

KRIVSTVO,  n.  vidi  1.  krivica.  —  U  jednoga 
pisca  xvm  vijeka,  a  iz  nega  u  Stulicevu  (,ini- 
quitas,  injustitia').  Nije  izrico  neg  li  samo  kriv- 
stva  svaka.  I.  Dordid,  salt.  241.  Pedepse  mane 
jesu  neg  li  krivstvo.    346. 

KRIVUDALO,  m.  iovjek  (mozebiti  i  drugo  sto) 
koji  krivuda.  —  U  Vukovu  rjeinika:  ,der  nicht 
den  reohten  weg  folgt'  ,exorbitator'. 

KRIVUDAN,  krivudna,  adj.  ima  samo  u  je- 
dnoga pisca  XIX  vijeka  adv.  krivudno,  krivuda- 
juci.  Tekla  voda  i  vodica  i  tekla  je  i  tedi  do  i 
okolo  i  krivudno,  ma  svoje  de  nad  jezero.  S. 
Milutinovid  u  Pjev.  crn.  32b. 

KRIVUDANE,  n.  djelo  kojijem  se  krivuda.  — 
V  Vukovu  rjecniku:  1.  ,das  schlangeln'  ,3inuatio'. 

—  2.  ,die  abweichung'  ,e.xorbitatio'. 
KRIVUDAST,  adj.  koji  krivuda.  —  Naiincno 

u  nase  vrijeme.  Krivudast,  bot.  (vijugast),  lat. 
,sorpentinus'  ,schlangenf6rmig;  geschlangelt'.  B. 
Sulek,  rjedn.  znanstv.  naz. 

KRIVUDATI,  kriviidam,  impf.  pomicati  se 
tamo  i  amo  (od  prilike  kao  zmija).   —  Postaje 


KEITUDATI 


KRIZMA,  b. 


od  kriv.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. : 
krivuddmo,  krivuddte,  ii  aor.  2  i  3  sing,  kri- 
vuda,  u  part,  praet.  act.  krivudao,  krivudala.  — 
U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu: 
1.  ,sich  schlangeln'  ,sinuor'  [vide  viju^ati  se] 
s  primjerom:  Put  krivuda  ovamo  onamo.  —  2. 
,nicht  den  rechten  weg  verfolgen'  ,exorbito'. 

a.  u  pravom  smislu,  n.  p.  voda  (u  primjeru 
zaliv).  Ondje  se  od  mora  odvaja  u  suhu  zemju 
zaliv  (u  Boci  kotor.tkoj)  .  .  .  krivudajuci  izmedu 
prevelikijeh  kamenitijeh  gora  oteze  se  k  jugo- 
istoku.  Vuk,  kovc.  28.  —  put,  staza.  Stazica 
krivuda  pored  lipe  vodi.    B.  Radi6evi6  (1880).  8. 

—  iefade,  cefad  (u  primjeru  o  vnjvodi  s  vojskom). 
U  ovome  negovS  uzmicanu  s  kojim  je,  ovamo  i 
onamo  krivudajudi,  varao  i  zamam}ivao  Fran- 
cuze.    Vuk,  zitije.  27. 

b.  ici  putem  koji  nije  pravi,  ici  krivijem 
putem,  vidi  u  Vukovu  rjecniku  (pod  2).  moze  se 
shvatiti  i  u  moralnom  smislu. 

KRIVUDAV,  adj.  tortuo3u.s,  koji  krivuda.  — 
Tf  nase  vrijeme.  Krivudavu  lulu  napraviti.  P. 
Boli6,  vinodj.  2,  387.  Zato  su  ti  putovi  nazvani 
krSenici  za  razliku  od  starih  tesuih  krivudavih 
kolovoza  seoskih.  M.  B.  Mili6evi6,  zim.  vefi.  290. 
Putovi  su  svi  uzani,  kajavi,  krivudavi.   pomenik. 

1,  VII.  Kad  podemo  preko  tihoga  krivudavoga 
Dunava.    Bos.  vila.   1886.  38. 

KRIVUDINA,  /'.  flexus,  mjesto  it  diilini  ijdje 
se  sto  nakrivfuje  (krivuda)  Hi  gdje  je  Ho  krivo. 

—  IJ  jednoga  pisca  xix  vijeka.  Svalto  testerom 
se  sece  po  mustri  tako  da  svaka  krivudina  ima 
svoju  formu  ili  kalup.  S.  Tekelija.  letopis  mat. 
sr.  120,  32. 

KEIVUL,  in.  ime  krsu  u  Srbiji.  Glasnik.  47, 
294. 

KRIVTJl^A,  /.  neUo  krivo,  samo  a  osohitijem 
znacenima.  -  Akc.  se  mijena  u  yen.  pi.  krivfija. 

a.  krivuja  smokva,  suvrst  smokve.  na  Bra6u. 

A.  Ostojii. 

b.  krivu|a  udica,  kriva  udica.  na  Bra6u.  A. 
Ostojid. 

C.  krivuja,  vrst  vinove  loze  bijeloga  grozda. 

B.  Sulek,  im.  174. 

d.  M  pisacn  nasega  vremena  znaci  krivu  crtii 
(u  geomctriji).  Krivuja,  math.  phys.  lat.  ,curva' 
.curve,  krumme  linie',  tal.  ,curva',  frc.  ,courbe, 
ligne  courbe',  egl.  ,curve,  curve  line'.  B.  Sulek, 
rjedn.  znanstv.  naz. 

e.  ime  domacijem  zivotinama.  <i)  kravi.  V. 
Kurelac,  dom.  ziv.  24.  —  h)  ovci.    32. 

f.  Krivula,  ime  mjestu  u  okrugu  crnorijeckom 
u  Srbiji.  Niva  u  Krivuji.    Sr.  nov.  1875.  500. 

KEIVU^iANA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijeckom,  isporedi  krivuja,  f.  Niva  u  Krivu- 
lani.    Sr.  nov.  1875.  800. 

KRIVU^^AST,  adj.  kriv,  nakriv.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  dkrumm' 
,curvus')._  Krivnjastu  zmiju.  D.  Dani6i6,  isai. 
27,  1.  Cesto  je  na  jednoj  strani  ravan  a  na 
drugoj  krivujast.    D.  Popovid,  poznav.  robe.  196. 

KRIVU^^ICA,  /.  1.  Sara  na  carapama  bijelima. 
krivu|ica  moze  biti  ,slijepa'  i  ,sup}a'.  u  Dobroselu. 

2.  vrsta  veza.  u  Dobroselu.  M.  Medid.  —  Uprav 
je  dem.  krivuja. 

KRIVUSAV,  adj.  u  narodnoj  zagoneci  naci- 
neno  od  kriv.  Krivo  krivo  krivusavo ;  da  se  is- 
pravi,  do  neba  bi  bilo.  odgonetfaj :  put.  S.  No- 
vakovic,  nar.   zag.  181. 

KRIZA,  /.  xQi'aii  (uprav  odluka),  crisis,  u  (e- 
karskoj  znanosti  posto  je  u  kakvoj  bolesti  groz- 
nica  postala  naj  jaca,  cas  u  koji  poiine  smani- 


vati,  te  se  bolest  okrece  na  bo(e  a  gdjegdje  i  na 
gore.  —  U  pisaca  nasega  vremena  koji  ovu  rijec 
upotreblavaju  ne  samo  u  ovom  smislu,  nego,  i 
jos  cesce,  u  prenesenom  smislu,  te  znaci  od  pri- 
like  sto  i  opasnost,  n.  p.  trgovadka,  financijalna 
kriza,  politidka  kriza  itd.  Te  se  prekoracene 
roka  financijalnimi  krizami  opravdati  ne  moze. 
Zbornik  zak.  1878.  280.  Kriza,  mere.  v.  Prekret; 
Opasnost.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KRIZMA,  /.  /Qttyfit'.,  chrisma,  mast  za  mazane 
kod  nekijeh  sakramenata  u  erkvi  katolickoj.  — 
k  stoji  po  lat.  ch  kako  se  sad  izgovara.  —  Oblik 
je  krjezma  (§.  Budinid,  sum.  71n-)  pogreska.  — 
Od  XVI  vijeka,  vidi  kod  b,  a  izmedu  rjeinika  « 
Mikafinu  (krizma,  krizmanje,  berma  ,confirma- 
tio'),  u  Bjelostjenievu  (,crisma,  oleum  sacrum 
crismatis'.  2.  v.  bermaAe.  3.  v.  krizmane),  u  Vu- 
kovu (,firm6lung'  ,confirmatio'  s  dodatkom  da  sc 
govori  u  Boci). 

a.  sa  znaienem  sprijeda  kazanijem. 

a)  kod  drugoga  sakramenta  (krizmana, 
herme,  potvrdena)  u  katoliikoj  crkvi  (u  pravo- 
slavnoj  miropomazane)  sastoji  se  iz  u(a  i  bal- 
sama.  Zapovida  ovi  papa  krizmu  svako  leto  po- 
navjati.  F.  Glavinic,  cvit.  23*.  Vaja  da  se  krizma 
svake  godine  iznova  blagosiva,  i  biskup  starom 
krizmajudi  smrtno  bi  sagriSio.  A.  Badid  287. 
Obicaj  po  komu  biskup  pomaXe  celo  kr.stena 
s  posvedenom  krizmom  ...  J.  Banovac,  razg. 
216.  Krizmom  pomazane  ne  uzbojaSe  se  opet 
krizmom  pomazati.  A.  Kanizlid,  kam.  229.  Krizma 
jest  pomast  koja  se  cini  od  dviju  stvari,  od  bal- 
sama  i  od  u)a  masline.  243.  Krizmane  je  sa- 
kramenat  s  kojim  covjek  krsten  po  svetoj  krizmi 
i  rijeci  Boijoj  od  duha  svetoga  u  milosti  ob- 
jada  se.  E.  Pavid,  jezgr.  50.  U[e  maslinovo 
s  balsamom  posvedeno  od  biskupa  koje  se  zovo 
krizma.  Ant.  Kaddid  139.  Potvrdujem  tebe 
s  krizmom  spasena.  139.  Koja  krizma  jest  od 
ula  masline  i  od  balzama  udinita.  B.  Leakovid, 
nauk.  174. 

h)  kod  krstena.  Misnik  omade  palac  desni 
u  sfetu  krizmu,  i  pomaze  vrh  od  glave  obranoga 
na  nadin  od  kriza  govoreci :  ,Bog  sfemogudi  . .  . 
on  tebe  pomazao  krizmom  od  spasenja '....'  B. 
Kasid,  rit.  40.  —  Amo  pripada  i  ovaj  primjer 
u  kojemu  se  pirvo  imenuje  u(e  a  poslije  krizma, 
ali  se  u  podloznoj  reienici  prvo  govori  o  krizmi, 
poslije  o  u(u  (,chiasmus'),  Svakl  zupnik  duzan 
je  prominiti  svakoga  uskrsa  sveto  u)e  i  jedno  i 
drugo,  to  jest  i  uje  i  krizmu,  dim  se  krsti  i  po- 
mazuje  na  cas  od  smrti.    M.  Dobretid  45. 

c)  kod  petoga  sakramenta  (naj  posfednega 
pomazana),  vidi  kod  uje.  —  Samo  u  Bjelostjen- 
ievu rjecniku  (vidi  i  kod  krizmane). 

(I)  u  sirem  smislu  kao  uopce  mast  kojom 
se  maze  tijelo.  Koliko  be  mironosnih  2en  ke  po- 
mazase  gospoda  krizmoju?  Pril.  jag.  ark.  9,  107. 
(1468). 

b.  drugi  sakramenat,  krizmane  (berma,  po- 
tvrdene).  —  Moze  biti  po  tal.  crdsima.  Krizma 
ali  berma.  Narucn.  13b.  od  sakramenta  krjezme. 
S.  Budinid,  sum.  71".  Koga  na  krizmi  Fran- 
eiskom  prozvahu.  F.  Glavinid,  cvit.  333''.  Po- 
tvrjenje  ili  krizma.  447a.  Pokripjenje  aliti 
krizma.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  116.  S  kumom  koji 
ga  je  drzao  na  krstu  ili  na  krizmi.  S.  Matijevic 
65.  Priusak  koga  biskup  na  krizmi  daje.  A. 
Bacid  288.  Sveti  sakrament  od  krizme.  H.  Bo- 
nadid  116.  Pofcribuje  (iovik)  kripost,  koju  prima 
na  svetoj  krizmi,  za  ispovidit  kripko  viru  kato- 
lidansku.  J.  Banovac,  razg.  199.  Sveti  red  i 
krizma  ode  vede  dostojanstvo  od  misnika.  207. 
Na   krizmi   samo   dvoje   ulazi   u   kumstvo   ili    u 


KKIZMA,  1). 

rodstvo  duhovno.  271.  I'o  krizrai  6ini  u  narai 
resti  milost.  F.  MatiiS  80.  Od  potvrdoi'ia  oliti 
od  kriziiio.  Ant.  Kadfiii  I'VJ.  Krizma  jost  jodno 
poiua/.aAo  iijem  svotim  i  baUainom  na  6ohi  i)no;2;a 
koji  30  krizmii  po  nafiin  zlameiia  s.  kriZa  i  .s  od- 
lednnim  narinom  riCi.  M.  Dobretii  52.  U  krizmi 
ffovori  biskup:  .Zlamonujeiu  te  .  . .'  B.  Leakovi6, 
iiauk.  ITiT. 

KrIzMALAC,  krizraaoca,  m.  iovjek  (biskup) 
koji  krizma.  —  U  jednoin  primjeru  xviii  vijeka. 
Bodstvo  u  kojo  po  krizmanii  ulazi  so  neie  iinati 
proci  krizmaoca  i  krizmanoga  ...  I.  J.  P.  Lufiio 
nar.    t!). 

KRIZMALir,  Ml.  bijeli  ubrus  sto  se  poslav(a 
tin  glavii  krstenogti  po§to  ne  pomazao  krizmom, 
vidi  krizma,  a,  6/  —  Na  jednom  mjestti  xvii 
vijeka.  Po.stav|a  iia  glavu  obranoga  krizmalic 
iliti  bill  ubruii6i6.    B.  Kasio,  rit.  40. 

KRIZMANI  (kum),  vidi  krizmati,  2  pri  krajit. 
KRIZMANK^,  m.  prezime.  —   U  nase  vrijcme. 
Nar.    pjes.  vuk.   2,  653  (medu  prenumerantima). 
Schem.  zagr.   1875.  205. 

KRlZMAlSlE,  n.  djelo  kojijcm  se  krizma.  — 
Stariji  je  oblik  krizmanje.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mika(inu  (krizmanje  kod  krizma),  u  Bjelostjen- 
cevic  (,extrema  unctio'),  u  Vukovu  (,da3  firmein' 
,confirmatio'). 

a.  drugi  sakramenat  u  katolickoj  crkvi,  ispo- 
rcdi  berma,  potvrdei'ie.  Krezmanjem  ili  ber- 
manjem  rasfcemo  u  duhu.  S.  Budinic,  sum.  62''. 
Kr.stenje,  krizmanje  ...  B.  Kasi6,  rit.  80a.  U 
sakramentu  od  krstjenja,  ali  od  krizmanja.  M. 
Bijankovic,  nar.  12.  Primila  je  krizmanje  na 
dan  duhova.  A.  Kanizlic,  utoc.  590.  Na  kri- 
zmai'iu  pomazaiie  zlamenuje  da  milost  Bozja  maze 
dusu.  F.  IVIati6  85.  Koji  drzi  na  krsteiiu  oli  na 
krizmanu.  Ant.  Kadcic  417.  Potvrdei'ie  iliti 
krizmaiie.  J.  Matovic  134.  Sto  znamenuje  ona 
mala  zausnica  obicna  davat  se  uz  krizmaneV  T. 
Ivanovio.  74.  Krizmaiie  sveto  jest  sakramenat 
novoga  zakona.    B.  LeakoviA,  nauk.  173. 

b.  samo  mazane  krizmom.  Po  krizmanii 
6ela.  A.  Bacio  286.  Potvrdujem  tebe  krizmaiiem 
spasena.    S.  Badrid,  prav.  uac.  48. 

KRIZMATI,  kr'izmam,  pf.  (i  imp/.),  dati  (ili 
davati)  krizmu  ubjektii,  isporedi  bermati.  —  Akc. 
se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  krizma,  impt. 
krlzmaj,  ger.  praet.  krizmavsi,  part,  praet.  pass. 
krizmSn).  —  Od  xv  vijeka  (eidi  kod  1,  b),  a  iz- 
medu rjeinika  u  Mikafinu  (krizmati,  bermati 
,chrismate  confirmare'),  u  Bjelostjencevu  (kriz- 
mam,  posledhe  pomazane  dajem  .extremam  uncti- 
onem  do,  .sacro  oleo  ungo,  extremam  unctionem 
confero'.  2.  bormam),  u  Vukovu :  inipf.  (u  Kr- 
sdana)  , firmein'  ,confirmo'. 
1.  aktivno. 

a.  u  pravom  smislu.  —  fi  ovijem  primjerima 
pf.  Sveti  ga  otao  po  obicaji  krsti,  krizma  i  pri- 
6esti.  B.  Kasic,  per.  112.  Moze  li  drugi  izvan 
bi.skupa  krizmati  ?  A.  Ba6i6  xvii.^  Ni  da  po- 
sveti  kriznie,  ni  da  krizma.  290.  Cini  ji  krstit 
pak  ji  krizma.  J.  Filipovic  1,  162b.  —  U  ovijem 
primjerima  maze  biti  impf. :  Krizmati  ili  ber- 
mati. S.  Budinic,  ispr.  79.  Biskup  starom  (kriz- 
mom) krizmajuci.  A.  Ba6ic  287.  Ko  bi  krstio 
ili  krizmao  brez  kuma  ...  J.  Banovac,  razg.  219. 
Biskup  koji  co  na  skoru  pooditi  vas  i  darovati 
milosti  duhovne,  koji  budu  za  krizmu,  krizmati. 
¥.  LastriA,  od'  96.  Ri6i  koje  biskup  izrefie  kada 
krizma.    B.  Leakovi6,  nauk.  174. 

b.  »  prenesenom  smislu,  udariti  ili  biti  (jer 
kod  krizmana  biskup  daje  zauinicu).  §capom  ga 


584  KRI^ 

krizma.  M.  Marulid  256.  Cuo  sam  od  bracio  za- 
padne  vjern,  kada  kazuju,  kako  je  ko  koga  tukan, 
roku  :  ,J!oino  ga,  Covifie,  po  viatriju  krizma'.  ,Esi 
li  viditt,  kiiko  ga  krizma  r"  ,Borao  da  to  mogu 
iiititi,  ja  bi  to  krizma'.    J.  Bogdanovio. 

2.  pasivno  (od  perfektivnoga  glagola).  Koji 
nije  krstjen,  ili  krizman.  I.  Zanotli,  upit.  6.  Ne 
mogu  se  sveti  redovi  primiti  prija  uego  je  kri- 
zman (iovik).  J.  Banovac,  razg.  218.  Krizmane 
krizma^o.  A.  Kanizlid,  kam.  1.56.  Tko  je  jodan 
put  krsten,  krizman  i  redon.  M.  Dobretio  18. 
Mora  biti  ne  samo  krSton  nogo  i  krizman.  Pi- 
sanica.  39.  —  U  ovakovom  primjeru  part,  praet. 
pass,  krizman  (u  slozenom  obliku  krlzmani)  uprav 
je  adj.  i  znaii:  koji  pripada  krizmi.  Kum  kriz- 
mani  cini  svojtu  duhovnu  ...  I.  DrZiA  209.  ovaku 
je  i  sad  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

3.  sa  se,  pa.sivno.  —  pf.  Da  jedan  put  kri- 
zmani  ne  mogu  se  drugi  put  krizmati.  M.  Bi- 
jankovii  35.  Da  tko  ima  'otenje  krstili  se  ili 
krizmat  se  .  .  .  J.  Banovac,  razg.  205.  Jesu  li 
se  svi  Krstjani  duzni  krizmat?  F.  Matio  85. 
GrizijaSe  li  u  staro  doba  dusa  biskupe,  da  bi 
tkogod  umro  po  liiovoj  krivini  ne  krizmavsi  seV 
Blago  turl.  2,  221.  —  mozebiti  impf.  Dvoje  ulazi 
u  kumstvo,  t.  j.  oni  koji  kumuje  i  koji  se  krizma . . . 
J.  Banovac,  razg.  271.  Ne  bi  smrtno  sagrisio 
jedan  da   se   nikad  ne  krizma?    M.  Dobrotic  55. 

KRIZMAVAC,  krtzmavca,  m.  iovjek  (bvtkup) 
koji  krizmava  ili  koji  je  krizmao.  —  Na  jednom 
mjestu  xviii  vijeka.  Prvo  kolino  jest  meju  kri- 
zmavcem  i  krizmanim.    Blago  turl.  2,  325. 

KRIZMAVATI,  krizmavam,  impf.  krizmati. 
—  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  krizma- 
vah,  u  impt.  krizmavaj,  u  part,  praet.  pass,  kri- 
zmavan ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
inf.  —  Od  xviii  vijeka.  Kako  jest  to  da  biskupi 
samo    imadu    oblast    krizmavat  ?     Blago    turl.  2, 

220.  Zasto  se  podava  kum  i  onizim  tkoji  se  kri- 
zmavaju?  2,  224.  i  u  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku.   P.  Budmani. 

KRIZMEN,  adj.  koji  pripada  krizmi.  —  ispo- 
redi krizmani.  —  Od  xvi  vijeka.  Sego  sakra- 
menta  krezmonoga.  S.  Budinic,  sum.  72''.  Tko 
se  nije  krizmao  ne  moze  biti  kum  krizmeni.  M. 
Divkovi6,  nauk.  151a.  Kum  krizmeni.  I.  Grlicic 
106.  A.  Ba6i6  294.  Kum  krizmeni  jedan  dan  ne 
moie  biti  nego  samo  dvojici.    J.   Banovac,  razg. 

221.  Ne  mozemo  ni  krizmeni  kumovi  bit.  P. 
Filipovic  21.  Poradi  kumova  krizmenih.  B.  Le- 
akovic,   nauk.   182. 

KRIZMENIK,  krizmenika,  m.  iovjek  koji  se 
krizma.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Mazati 
6elo  krizmenika  u)em.    A.  d.   Costa  1,   133. 

KRIZOLIT,  »i.  vidi  krisolit.  —  U  Stuliievu 
rjeiniku:  krizolit,  dragi  kami  ,chrisolytus,  am- 
phitane'. 

KRIZOSTOM,  ?».  »Jtdi  Krisostom.  —  V  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  S.  Budini6,  sum.  45''. 

KRIZ,  kriza,  m.  crux,  drvena  sprava  na  kojoj 
su  stratili  Isusa  Hrista.  ovako  je  zovu  katolici 
a  pravoslavni  krst,  ali  vidi  dale  o  tome,  osobito 
u  Vukovu  rjeiniku  i  kod  krst.  Jamaino  je  naj 
stariji  oblik  bio  kao  T,  ali  mu  se  po  vei  davnom 
obiiaju  promijenio  oblik,  te  se  gradi  i  slika  s  ce- 
tiri  kraja,  t.  j.  ima  i  gorni  kraj  sto  je  kao  pro- 
du\em  donega.  u  pravoslavnijeh  su  sva  ietiri 
kraja  jednaka,  u  katolika  je  obiino  doni  kraj 
naj  du(i  a  gorni  naj  kraci.  ima  i  drugijeh  oblika 
0  kojima  nije  sad  potreba  govoriti.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  vac:  krizu,  krizi  (ali 


KRIZ  5f 

krizevi).  —  Vostiije  od  romanskoya  oblika  kroge 
Hi  krozo  (ud  cruceia).  -o-  »■<;  promijenilo  na  i 
kao  u  Rim  (ud  Koma).  po  Miklusieu  bi  postalo 
od  stgnem.  chrfizi  Hi  chriuzi;  ali  se  i  nemu  pro- 
mjena  slova  z  (t.  j.  glasa  o)  u  nase  z  cini  iudno- 
vata  (bofremdend).  i>idi  i  kalez.  —  Za  instr. 
siny.  iesto  se  nahodi  uz  krizem  i  krizom ;  u  mno- 
zini  moze  se  umetnuti  ev,  ali  se  ccsce  nalazi 
hez  umetka;  gen.  pi.  ima  na  jednom  mjestii  oblik 
krizi  (F.  Glavinic.  cvit.  171'').  —  Nalazi  se  u 
svijeh  Slavena  katolika  jamaino  ne  prije  onoga 
doba  u  koje  su  se  pokrstili,  isporedi  stslov.  kriXb, 
ces.  kfi2,  po].  krzyz ;  iz  polskoga  je  dosao  u  ruski 
jezik  oblik  Kpijat-t,  ali  samo  za  katolicki  kriz; 
ima  i  lit.  kriXius.  —  Izmeda  rjecnika  u  Mika- 
}inu  (,crux';  pribiti  na  krii  ,crucifigo';  i  kud 
krst),  u  Belinu  (,crooe.  segno  notissimo  da  punir 
i  rei'  ,crux';  ,crooe,  segno  dell'  humaiia  reden- 
tione'  ,crux'  238»),  ?<  B.jelosljencevii  (kriz,  negda 
kastiga  hudodelnikov  [krst]  ,crux'.  2.  kriz,  zla- 
menje  odkupleuja  ,crux,  signum  sanetae  crucis'), 
li  Jambreiicevu  (,crux'),  u  VoUigijinu  (,croce' 
,kreuz'),  u  Stulicevu  (,crux';  kriz  Hi  zlamenje 
svetoga  kriza  ,signum  sanetae  crucis'),  u  Viikovii 
(tako  zovu  Krscani  ,krst'  od  drveta  ili  od  cega 
drugoga,  ali  krst  koji  covjek  prekrstivsi  se  na- 
cini  na  sebi,  ne  zovu  ,kriz'  nego  ,krst',  kao  sto 
govore  i  ,krstiti  se'  i  ,prekrstiti  se'  itd.  tako  i 
Hriscani,  koji  ne  govore  ,kriz'  nogo  ,krst',  go- 
vore svuda  ,ra3kriziti,  krizati'  i  ,kri5ka'),  u  Da- 
nicicevu  (krizb  ,crux'). 

1.  It  pravom  smislu.  kriz  je  bio  uopce  spraini 
za  muiene  i  strac.ene  krivaca  h  nekijeh  starin- 
skijeJi  naroda  (u  Rimlana  samo  za  robooe),  kao 
,Ho  je  i  u  nekijeh  sadasnijeh  (u  Japanu),  ali  mii 
je  kod  Uriscana  naj  glavnije  znacene  ono  sto 
smo  kazali  sprijeda  te  je  u  tijesnoj  soezi  s  vjerom 
hrisiansknm. 

a.  kriz  na  kojemu  je  Isiis  iimro. 
(I,)  u  pranom  smislu 

(1(1)  uopce.  Kada  budeto  vzvisili  sina 
cloviftaskoga  na  kriz  .  .  .  Bornardin  36.  joann. 
8,  28.  Mukom  kriza  i  krvju  svom  svit  prosvitlil 
jest.  Ziv.  kat.  star.  1,  210.  Dostoja'  si  so,  Isu- 
krste,  od  kriza  okusiti  gorkost.  224.  Da  bi  va- 
zel  kriz  negov.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  76.  raarc. 
1.5,  21.  Jer  se  on  za  nas  podnizio  deri  do  suirti 
i  do  smrti  od  kriza.  A.  Guceti6,  roz.  jez.  9.  paul. 
philipp.  '2,  8.  Umorise  pripogrdnom  smrtju  na 
prigorkomu  kriiu.  M.  Uivkovic,  bes.  3b.  Ka 
pod  krizom  z  divicora  Marijom  plakase.  F.  Gla- 
vinic, cvit.  23'2'».  Pod  krizem  stojeci  (s. /j'a«^. . . 
424*.  Nu  ko  zacu  dikia  mila  ...  da  si  na  smrt 
kriza  odsudeu .. .  Kad  te  vidi...  gdi  kriz  uosis . . . 
Pod  tegotom  kriza  pada  tuzni  sinak  s  teska 
truda.  I.  V.  Bunie,  mand.  30 — 31.  Zatim  s  kriza 
jirisvetoga  dizu  mrtvo  Bozje  tilo.  33.  Isukrsta 
ki  na  krizu  hti  umriti .  .  .  P.  Hektorovic(':')  M.t. 
Da  kriz  nosi  do  vrh  gore  ...  J.  Kavariin  20''. 
Gje6  toga  podni  Isus  kriza  boli.  49a.  Ma  ko- 
liko  je  ve6e  (dobroiinstpo)  od  Boga,  uzaci  na 
kriz  i  umriti  za  svoga  slugu.  J.  Banovac,  razg. 
152.  Da  je  Isukrst  za  nas  krv  prolio,  i  umra 
na  krizu.  248.  Prid  krizem  stase  sama.  bla- 
gosov.  188.  Umrije  u  muci  na  krizu.  F.  Lastric, 
od'  32.  Vidim  majku  pod  krizem.  test.  bil.  OT*. 
I  nosedi  sebi  kriz  izadn  (Isus)  na  misto.  97-'''. 
Vidio  sam  nu  pod  krizom.  18.5l>.  Lsukrs  na  krizu. 
D.  Basic  21.  Ako  si  ti  sin  Boziji,  sidi  s  kriza. 
308.  Ovu  istinu  potvrdio  je  Isus  na  krizu.  M. 
A.  Kejkovic,  sabr.  72.  Iza  tvoje  smrti  na  krizu. 
I.  M.  Mattel  17.  Eadi  kriza  i  muke  tvoje  oslo- 
bodi  ga,  Gospodine.  T.  Ivanovic  110.  —  Kaze 
se  i  drvo  (od)  kriza.    Na  drvu  kriza.  S.  Budinic, 


)  KRTZ,  1,  a,  <■)  nn). 

sum.  T"-.  Bogu  otcu  za  nas  na  drivu  kriza  pri- 
nese  zrtvu.  F.  Glavinic,  cvit.  2b.  —  Vidi  i  kod  b. 
h1>)  sam  kriz  i  drvo  od  kojega  je  na- 
ciAen  i  negovi  komadi  zovu  se  sveti  i  caste  se 
kao  modi.  Nada  sve  ^ino  kriz  prisveti . . .  u  nasem 
se  di'ijevu  hrani.  G.  Palmotic  1,  50.  Da  vam 
kriza  kus  prifiini  svetih.  J.  Kavaiiin  190''.  Kraj 
Dragutin  k  vam  je  (k  Dubrovcanima)  zaso,  kriz 
Jezusov  da  polubi.  191*.  Castis  kriza  Isusova 
dva  kuscica.  314''.  Kriza  Isusova  shranu  imaSe 
sulia  zlata.  316'>.  (Sveta  Jelina)  zapovidi  da  se 
kopa  tvrda  zemja  i  izvrSi  ne  odluka,  ter  izkopa 
kriz  Isusov  vele  teXki.    And.  Kacic,  razg.  17''. 

b)  kao  znak  muke  Bozje  i  spasena  (ud- 
skoga  casti  se  i  zove  se  svet. 

fid)  uopce.  Zdrav,  krizu  prisveti, 
zdrav,  ufanje  nase!  M.  Marulic  191.  Da  isti 
spasni  kriz  zagrlim  objedvima  mojim  rukami. 
J.  Kavanin  32''.  Kako  piva  orkva  sveta:  ,Zdravo, 
krizu,  jedino  ufane!'  J.  Pilipovic  1,  143".  Krizu, 
budi  utoci§te  nase !    F.  Lastric,  test.  OO^. 

hb)  kao  svetkovini,  odredeni  su  mu 
neki  dani  u  godini  i  crkve.  Na  naSastjo  svetoga 
kriza.  S.  Margitic,  fal.  25.  Na  dan  svetoga 
kriza  B.  Zuzeri  237.  Priblizase  se  svetkovitia 
uzvisonja  prisv.  kriza.  F.  Lastric,  test.  ad.  62''. 
vidi  i  krizi,  a.  —  Sgradi  Bozju  hizu  spasite|iiom' 
slavnom'  krizu.  J.  Kavanin  120''.  Manastir  u 
Zivogostu  posvecen  s.  krizu.  Norini  47.  U  Dii- 
brorniku  .se  jedna  crkva  zove  Kriz,  druya  (u 
(rruzu)  Krst.  P.  Budmani.  —  U  prvoj  postavi 
svetoga  kri2a.   L.  Vladmirovi6  11. 

cr)  kod  kletve,  zakletve,  proklestoa.  Na 
sve  visepisano  rotismo  so  azb  knezb  sa  izabra- 
nemi  vlasteli,  zaklesmo  se  na  svetomb  i  zivotvo- 
restomb  krezu  Hrestovu  i  vb  4  jevandeliste  i 
vb  12  vrbhovnehb  svetehb  apostolb  i  vb  317  svo- 
tehb  otacb  ize  jesutb  na  Niciju.  Mon.  serb.  276. 
(1410  M  poznijem  prijepisu).  Mi,  knezb,  vlastele 
i  vsa  wpcina  grada  Dubrovnika  rotismo  se  na 
cbsnomb  krizi  Gospodrii  i  vb  4  jevandelisti  i 
Vb  12  svetehb  vrbhovbnehb  apostolb.  Spom.  sr. 
2,  83.  84.  (1427).  Zaklesmo  .so  i  rotismo  se  .  .  . 
va  Gospoda  Boga  vsedrbziteja,  va  casni  krizb 
Hristovb...  2,95.(1436).  Nijesam  po  kriz  Bozji  I 
M.  Drzic  288.  Koji  se  kunu  Isukrstom,  hegiivom 
mukom,  krizom,  gospom.  J.  Banovac,  razg.  173. 
Ne  samo  ne  klet  se  Bogom,  dali  ni  krizem. 
174.  —  Zaklinam  te  krizom.  I.  Dordic,  uzd.  89. 
—  Kriz  te  Boziji  potro!  I.  Grliciii  47.  A  to  je 
bil,  potari  ga  sveti  kriz!  (t.  ?.  vray).  Nar.  prip. 
mikul.  11.3. 

fl(f)  kao  znametw  vjere  hriscanske  (oso- 
bito  katolicke)  znaci  od  prilike  sto  i  vjera,  crkva. 
Obrati  pod  kriz  Gospodinov  pukove  mnoge.  B. 
Kasic,  fran.  70.  Trijebi  je,  od  pakla  na  srauiotu 
kriz  dobitnik  da  ostane.  I.  Gundulic  281.  Dali 
se  od  nas  trpjot  moze,  da  izgubimo  svetilista,  da 
vas  svijet  se  krizu  skuci?  478.  A  stijeg  slavni 
kriza  muce  po  vrpinah  gadnijeli  vuce  (Turiin). 
J.  Kavanin  215''. 

c)  po  jevandefii  (matth.  16,  24;  Inc.  14, 
27)  znaci  u  metaforickom  smislu  i:  nesrcca,  zU> 
(ne  moralno),  sto  se  podtiosi  Hi  sto  treba  podno- 
siti  mirno  i  ustrp^eno  po  Isusovu  uzoru. 

(lu)  same  rijeci  u  jevandcla  ili  pri- 
mjeri  koji  .se  ud  nth  ne  posve  razlikuju.  Primi 
svoj  kriz  i  posleduj  mo.  Korizm.  67'".  Ako  tko 
hoce  dodi  za  mnom,  pogrdi  samoga  sebe  i  primi 
kriz  svoj  i  slidi  mene.  N.  Rariina  208''.  mattli. 
16,  24.  Tko  ne  nosi  kriza  svoga  i  grede  za 
mnom  ne  moze  moj  biti  uceuik.  209''.  luc.  14, 
27.  Da  bi  uzeli  na  se  kriz  moj,  i  posli  se  biti 
suproi  pogauom.    Zborn.  172''.     Zelim  i  ja  kriz 


KEl^,  I,  a,  (■;  aa).  t 

primiti  ovdje  od  mnozijeh  tugovanja.  J.  Ka- 
vaAin  52'>.  Na  ovom  vijeku  i  vromenu  nosed 
svoj  kriX  na  ramomi.  liS'.]"-.  Tma  zatim  svqj  pri- 
miti kriX,  pak  za  muom  nek  potofie.  P.  Kne- 
zevi(S,  2iv.  6.  Tko  ne  nosi  kriXa  -svo^a  i  ne  ids 
za  mnom.  F.  Lastri6,  ned.  295.  Zlo  j'  ne  zuat 
kriZ  nosit.  M.  Kuhacevi6  38.  lifemu  ne  mozemo 
biti  prilifini  nego  noseci  na§  kriz.  I.  M.  Mattel  79. 

bit)  uojice  nesreca,  muka,  zlo  (Ho  Bog 
safe).  Ufanje  v  novo|ah,  v  kriiJu  ili  v  trpjenja. 
Ant.  Dalmatin,  ap.  g;2a.  Svak  u  svomu  bitju 
ima  svoj  kri2.  M.  Kadnii  400".  KriXe  i  u  ov 
vijek  zle  prepati  i  u  miru,  veima  u  rati.  J.  Ka- 
vaiiin  283''.  Ove  krize  trijeba  je  nosit  ili  ho6o5 
ili  ne(^eS.  B.  Zuzeri  64.  IznaAete  kriza  teskijeh 
no  bremona  neg  dubrave.  6.5.  Primam  sve  pe- 
depse,  suprotivnosti  i  kriXe  koje  mi  ti  htjetbudeS 
poslati.  I,  A.  NenadiA.  nauk.  218.  Kriji  i  pro- 
tivStine  jesu  zlamena  milosti.  A.  KaniZlii,  utoc. 
310.  Da  je  vas  Zivot  Isukrstov  bio  kriZ.  bos:o- 
jubn.  65.  Nositi  kriJ  od  suprotivstina.  M.  Zo- 
ri6i6,  osm.  89.  Bud'  veliki,  budi  mali,  svoj  se 
svakom  kriz  navali,  niti  ga.  se  tko  oprosti  dok 
ne  prida  zemji  kosti.  ova  biva  pak  razlika  od 
lualoga  do  velika,  da  §to  nosi  malog'  rame  od 
lagane  kriz  je  slame,  a  5to  nosi  velikoga,  kriz  je 
zlata  priteZkoga.  V.  Dosen  25".  Trpeii  oni  do- 
brovolno  krize  i  nedragosti.  D.  Ba§ic  134.  Necu 
nego  jubiti  suprotive  i  mucne  gorkosti  i  krizima 
so  diciti.  I.  M.  Mattei  77.  Zafalujem  vama  hi- 
}adu  puta,  o  mqja  pleca,  budui  da  ste  vazda 
ustrpjivo  svaki  kriz  trpila.  D.  Rapic  3.  Koji  bi 
brez  kakva  takva  kriza  i  protivstine  zivio.  281. 
Da  6es  na  vse  vike  ziz  lium  kriz  imati.  JaCke. 
98.  A  gdje  ti  je  ne  veseje,  lie  spotice?  a  i  biie 
nije  bilo  naj  gore,  pak  sada,  kriz  Boziji!  M.  Vo- 
dopi6,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  181. 

tt)  znamene  svetoga  kriza  ili  samo 
(sveti)  kriz  kaze  se  kad  ko  na  sebi  ili  na  kotne 
(na  cemu)  dragome  ili  po  vazduhu  rukom  cini 
znak  slican  krizu. 

aa)  na  sebi.  znamene.  Zlamenjem 
kri£a  usta  i  prsi  zlamenavsi.  Ziv.  kat.  star. 
1,  218.  Ima  se  oboruziti  znamenjem  sv.  kriza. 
Naruon.  37b.  Zlamenuj  se  zlamenjem  sv.  kriZa. 
Kateh.  1561.  42.  Po  zlamenju  od  kriza  koje 
svaki  dan  fiinimo.  M.  Orbin  4.  A  kriza  svet 
zlamen  na  prsi  cinedi.  D.  Barakovic,  vil.  334. 
U6ini  zlamen  svetoga  kriza.  I.  A.  NenadiA,  nauk. 
52.  Ja  ucinivsi  zlameiie  kriZa.  uslobodi(7(j  se.  A. 
Kanizlic,  kam.  113.  Od  zla,meha  s.  kriza,  jer  se 
mi  po  krizu  od  sviju  naroda  razdijujemo.  F. 
Mati6  3.  Nafiini  zlamene  sv.  kriZa.  Nar.  prip. 
mikul.  34.  —  kriz.  Ima  se  znamenati  sv.  krizem. 
Narucn.  M>^.  Govori  3  ocenaSe  i  3  zdrave  Ma- 
rije  i  cini  3  krize  na  sebi.  Korizm.  321'.  Juraj 
zlamenovavsi  se  s.  kriZem ...  F.  61avini6,  cvit. 
lOl'i.  Zlamenovavsi  se  krilom.  2281".  Zlame- 
novati  se  svetijem  krizom.  I.  Ancii,  svit.  25. 
.ledan  mladi6  bijase  obicajan  ciniti  na  glavi,  na 
obrazu  i  na  prsima  kriz.  M.  Zorifiic,  zro.  27. 
Nek  se  krizem  prikrsti  kad  legne.  A.  T.  Bla- 
gojevi6,  pjesnik.  25. 

hh)  na  drugome  (kome  ili  cemu),  po 
vazduhu.  zlamenje.  Zlamena  ga  zlamenjem  sve- 
tago  kriza.  Mirakuli.  123.  §to  zlamenuje  oni 
zlamen  kriza,  ucinen  na  mnoga  mjesta  tijela? 
J.  Matovic  173.  —  kriz.  (Misnik)  cini  tri  kriza 
svrhu  vode.  I.  Bandulavio  128.  Juraj  idola  Jove 
z  krizem  zlamenova.  F.  Glavini6,  cvit.  102'i'. 
KriZem  svetim  ozdravi  ga  (sUpca).  241'>.  Be- 
teZnika  svetim  ozdravi  kriZom.  290''.  Lovrinac 
kriz  uJinivSi  na  ociju  Kresencija,  otvori  tudje 
o6i   Kresenciju.    P.    Hektorovic  (?)    99.      Toliko 


i6  KRIZ,  1,  a,  c)  cc). 

va)a  da  je  svete  krizmo  koliko  je  zadosta  uKi- 
niti  kri?,  na  6elu.  A.  Ba(^i(^,  288.  Koji  bi  urao- 
fiivSi  prst  ufiinio  kriZ  na  ftelu,  ne  bi  dobro  krstio. 
J.  Banovai^  razg.  214.  Pomazaiie  s  kriZom.  A. 
Kanif.lii^,  kam.  235.  KriZi  koje  Cini  misnik  svrliu 
hostije.  bogojubn.  76.  Ove  rifei  misnik  govoroci 
i  kriz  ftinoci.  78.  Ne  moZe  bit  krStano  dito  u 
utrobi  materinoj  fiinedi  kriZ  s  vodom  na  trbu. 
M.  Dobretii  37.  Da  u&ini  svrhu  Aoga  kriZ  po 
ariji  po  naftin  blagosova.  54.  Tri  kriza  imadu 
se  udiniti  svrhu  onoga  koji  se  krsti.    26. 

e)  kriz  moze  hiti  naiinen  (zgraden  od 
drva,  kamena,  zlata  itd.,  ili  naslikan).  —  ispo- 
redi  prope6e,  propelo,  raspede,  raspelo. 

aa)  kao  znak  ili  znamene  vjere  stoji 
u  crkvama,  nad  crkvama  i  drugdje,  ili  se  sve- 
iano  drzi  i  nosi  u  rukama.  DrZedi  kriZ  v  rukah. 
Mon.  Croat.  6.  (1325).  Obje  rau  su  noge  bo.se, 
drZi  u  rukah  kriZ  raspeti.  I.  Gundulid,  osm.  436. 
Nosedi  kriz  u  ruci  s  krajevidom  na  boj  doje. 
437.  Od  vnogih  gradov  Istrije  s  krizi  dohode. 
F.  Glavinie,  cvit.  312b.  Pokornik  noge  bose  drze, 
a  u  rukah  kriZ  razpeti.  J.  KavaAin  97a.  Tim 
sad  dvoj  puk  dvoj  kriz  vodi.  143b.  Kada  bi 
sveti  krst  iliti  kriz  kod  otara  dizao.  A.  Kanizlic, 
kam.  112.  Ovo  je  ona  slavna  desnica  koja  to- 
liko hijada  pokrsti,  toliko  krivoboznih  kipova 
obori,  toliko  svetih  kriza  dize.  fran.  79.  Zapa- 
liti  crkvu  na  Olovu,  pokupiti  kriZe  i  kaleze. 
Nar.  pjes.  bog.  279.  Pene  se  gori  na  toran  pak 
zvezavSi  jedan  kraj  za  kriz  baci  klupko  na  zem|u. 
M.  A.  Re|kovic,  sat.  Alb.  Jeli  dosti  da  je  na 
oltaru  samo  kriZ,  oli  je  od  potribe  da  je  na  nemu 
i  propede?  Ant.  Kaddic  90.  Na  komu  (otaru) 
ima  biti  kriZ  s  propetjem.  M.  Dobretid  398.  Na 
crikvici  zlatan  kriZ.    Nar.  pjes.  istr.  6,  29. 

hl>)  nosi  se  na  sebi,  naj  deSce  na  pr- 
sima. aaa)  kao  znak  crkvenoga  reda.  Nije  sabja 
za  popa  ni  fratra,  ved  krunica  i  kriZ  izpod  vrata. 
And.  Kacid,  razg.  176.  Ako  bi  imao  (misnik) 
meda}u  oli  kriz  blagodarni  na  koga  je  papa 
metnuo  ,privilegije'  i  blagodarje  . .  .  M.  Dobretid 
386.  —  znak  je  takoder  crkvene  vlasti,  n.  p.  u 
biskupa  itd.  (nemam  primjera),  —  bbb)  kao  znak 
kra^evske  vlasti.  Za  nedrima  bijahu  svijetla  kra[a 
zlatni  kriZi.  Nar.  pjes.  bog.  96.  Jer  ga  (kra,\a 
Vukasina)  pogubi  negov  sluga  za  odniti  mu  ko- 
lajnu  i  kriz  od  zlata.  And.  Kacid,  razg.  9.  Do- 
savsi  prid  Vladimira  prikazaSe  mu  kriZ  kraja 
bulgarskoga  i  zakletvu  koju  bi§e  na  krizu  uftinio. 
35.  • —  rcc)  od  znacena  pod  aaa)  postalo  je  drugo: 
znak  viteskoga  reda  (vidi  kod  red)  ili  uopie  kao 
znak  odlikovana  vojnickoga  ili  gradanskoga.  Da 
mu  Valijer  hval  levenstva,  mudro  vijede  kriz 
vitenstva.  J.  Kavanin  102b.  Jero  Buda,  vitez 
s  krizi,  od  gospode  hvajen  dosti.  158b.  Slika 
kriZa  od  zasluga.  Zbornik  zak.  2,  122.  —  u  ovom 
primjeru  stoji  kriZ  veli  prema  tal.  grancroee, 
nem.  grosskreuz,  i  znaii  iefade  koje  je  u  vi- 
te§kom  redu  jedan  od  poglavica  (pod  velikijem 
mestrom) :  Veli  mestri,  krizi  veli ...  J.  Kavanin 
239b.  —  <f(/(l)  ne  izgubivU  posve  religijozno  zna- 
cene,  moze  se  shvatiti  i  kao  nakit.  Splice  u  perdin 
kriZe  i  medaje.  Nar.  pjes.  juk.  513.  Vranu  kosu 
niz  pleda  puStala,  a  oplete  sitne  pletenice,  a 
uplete  za  sedam  krstova ...  pa  uplete  dva  kriza 
od  zlata.  Hrv.  nar.  pjes.  4,  508.  —  eee)  s  toga 
sto  se  misli  da  je  za  svakoga  Hriscanina  kriz 
ujedno  po  svojoj  unutrnoj  vrijednosti  naj  dra- 
gocjenija  stvar  a  po  materijalnoj  cijeni  vrlo  jef- 
tina,  postala  je  u  Dubrovniku  poslovica:  Nema 
kriZa  za  pojubiti.  (nema  ni§ta.  U  Dubrovniku. 
,Kriz'  znaci  ,kr3t').    Nar.  posl.  vuk.  203. 

cc)  znak  je  kra(evske  vlasti  i  krug(a 


KRIZ,   1,  a,  p;  ec).  5 

S  krizem.  Du§an  poceo  tijaru  nositi  na  glavi,  a 
drzati  u  ruci  zema}sku  krugju  s  krizem.  M.  Pa- 
vlinovi6,  razg.  96. 

tl(l)  kad  je  krii  nasUkan  moze  imati 
znaiene  kao  kod  aa),  all  za  to  nemam  primjera. 

—  Osim  tuga  nalazi  se  u  ovakovijem  i  drugijem 
primjerima:  Krizem  dvakrat  prekrizenim  zem|a 
Ugarska  sijeva.  J.  Kavaiiiu  283l>.  gdje  je  na 
grbu.  Da  udi)  u  onome  istom  mistu  s  jezikom 
na  zem}i  kriz  ucini  (kao  pokoru).  J.  Banovac, 
pripov.  165.  Gdi  kriz  Jelin,  gdi  li  svrdao  pro- 
siva.  A.  Kanizli6,  roz.  14.  gdje  je  nacinen  od 
zvijezda  na  nebu.  Zlamene  dohodka  negova  biti 
ce  kriz  koji  ce  se  ukazati  u  aeru  toliko  svitao 
i  plemenit  ...    A.  Bacid   503.  takoder   na   nebu. 

b.  sprava  za  miiku  i  stracene  ne  samo 
Isusovo. 

u)  uopce.  Odveca  Audrej :  ,Nemqj  ti 
meni  s  krizem  prititi !'  F.  Glavinic,  cvit.  390*. 
Da  bi  (apostoli)  podnijeli  prijekore,  vezana,  muke 
i  krizeve.    J.  Matovic  187. 

b)  kaze  se  propeti,  raspeti,  pribiti  itd. 
koga  na  kri^,  n.  p. :  tut)  propeti.  Na  'nom  krizi 
propet.  Korizm.  57".  Ki  ga  propinahu  na  kriz. 
M.  Orbin  61.  Boga  toga  na  kriz  propetoga.  F. 
Glavinid,  cvit.  25".  Uhite  ga  (L-iuhrsta),  ter  na 
kriz  propnu  ga.  441'.  Zgrabihu  ga  (svetoga  Si- 
meuna)  ter  s  palicami  izbivsi  na  kriz  propehu. 
56a.  Zato  cini  ga  (svetoga  Agrikolu)  sudac  na 
kriz  propeti.  361'i.  (Isukrst)  ki  bi  za  nas  na 
kriz  propet.  P.  Hoktorovic  (V)  124.  Zive  ih  de- 
rate, na  kriz  propinase.  S.  Margitid,  fala.  204. 
S.  Andrija  ne  samo  ustrpjivo  nosio  je  kriz  i 
dragovojno  nego  ga  je  jester  zelio.  kada  poveden 
bi  da  ga  propnu  na  kriz,  jos  po  izdaloka  ugle- 
davSi  kriz  zavapi:  ,0  dragi  krizu!  .  .  .'  F.  La- 
strid,  svet.  171b.  jjaj  pri  ga  props  na  kriz,  pak 
razpila  po  poli.  And.  Kadic,  razg.  51.  Cini  ih 
osam  stotina  na  kriz  propeti.  kor.  3.52.  Propi- 
nudi  na  kriz  nasega  spasiteja.    Ant.  Kadcid  155. 

—  metaforicki.  GriSnoj  du§i  koja  ga  je  (Isu- 
krsta)  tolike  pute  pogrdila,  i  krv  proli  iznova 
ga  propinudi  na  kriz.  J.  Banovac,  razg.  93.  Ne- 
mojte  se  cuditi  sto  moli  otca  da  odnimi  casu, 
jer  to  ne  diha§e  da  ne  podnese  za  nas  muke,  ma 
jer  vidase  da  negova  krv  nede  svim  pomodi..., 
ovo  je  ono  sto  Isusa  mucase  i  na  kriz  propinase. 
159.  —  hh)  raspeti.  Trnovom  kruuom  kruiien, 
na  krizu  raspet.  A.  Gucetie,  roz.  jez.  6.  Da  ui- 
jedan  na  kriz  nima  se  razpeti.  F.  Glavinid,  cvit. 
124a.  —  <■<■)  speti.  Dati  de  ga  na  kriz  speti.  J.  Ka- 
vanin  2.5.5".  —  dtl)  pribiti.  Ki  toli  nemilo  na 
krizu  tuj  pribi  prislavno  tve  tilo.  N.  Najeskovid 
1,  110.  Mucen  pod  Ponciom  Pilatom,  krizu  pri- 
bijen.  F.  Glavinid,  cvit.  446*.  A  puk  zavika : 
,Pribi('jV  ga  na  kriz !'  S.  Rosa  159".  Jesukrst 
pribiven  bi  na  krizu.  J.  Matovid  42.  —  metafo- 
ricki. Kako  demo  modi  grijesiti  protiva  Gospo- 
dinu  Bogu  na§emu  i  nega  opet  pribiti  pri  krizu  V 
328.  —  )■<■)  pribosti.  Evo  dode  dan ...  da  budem 
ja  izdan,  pogrden  i  mucen  i  poslije  na  krizu  pri- 
boden  onakoj  o  cavlijeh  da  viSu.  N.  Naleskovid 
1,  128.  A  Jesusa  na  kriz  davlima  pribodi.  1, 
136.  —  ff'J  prigvozditi.  Niki  na  kriz  prigvozdjeni. 
F.  Glavinid,  cvit.  xviii.  —  f/f/J  sterati.  Sterati 
na  kriz  ,crocifigere,  conficcare  in  crooe'  ,in  cru- 
cem  agere'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  238''.  Sterati  na 
kriz,  pribiti  na  kriz.  v.  krizupribiti.  J.  Stulli, 
rjedn.  kod  kriz.  —  hh)  metnuti,  staviti,  poloziti. 
I  izdaje  Judom  riega  a  Pilatom  na  kriz  mede. 
J.  Kavahin  4".  Onako  svucena  metnuSe  na  kriz 
i  pribise  ga  s  ostrim  cavli  kroz  ruke.  J.  Ba- 
novac, razg.  163.  (metaforicki)  Metnuli  su  me 
(Isukrsta)   na   kriz    i   umorili.    149.    —  Pusti  se 


7  1.  KRIZ  A 

staviti  na  kriX.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  4.  —  Ako 
mi  toliko  kriz  budes  hvaliti,  ter  nasim  se  bo- 
govom  ne  pokloniti,  na  kriz  hodu  te  poloziti.  F. 
Glavinid,  cvit.  390". 

c)  kaze  se  visjeti  na  krizu  i  o  krizu. 
Tako  t'  Bog  ki  gori  na  krizu  visase . . . !  D.  Ra- 
nina  1481).  Visedi  na  krizu  (Isus).  F.  Lastrid, 
test.  711'.  visi  na  krizu  prid  pukom.  D.  Basid 
57.  —  Da  visim  o  krizu.  58.  O  krizu  visedi.  I. 
M.  Mattel  34. 

2.  u  prenesenom  smislu,  neito  nacineno  kao 
kriz,  t.  j.  dvije  podu{e  stvari  Hi  duije  prave  li- 
nije  sto  stoje  jed»a  na  drugoj  tako  da  poslaju 
cetiri  (osobito  prava)  ugla,  n.  p.: 

a.  znak  +  kojijein  (udi  nevjesti  pisana 
bijeze  (kao  potpisom)  na  kakoom  spisu  da  pri- 
staju  na  ono  sto  je  ondje  napisano.  ako  se  shvati 
kao  znak  zakletvc,  u  svezi  je  sa  znaienem  pod  1. 
Ovo  potpisivaiie  i  metane  krizeva  biva  samo  u 
sjednioi.  V.  BogiSid,  zborn.  51.  A  drugo  neka 
ucini  perom  kriz.    Pravdonosa.  1852.  2. 

b.  znak  kao  slovo  x  (X)  sto  znaci  broj  10. 
—  Na  jednom  mjestu  xvi  vijeka.  Prem  u  osam 
lit  po  dviju  krizih  jesi  (28  godina).  P.  Zoranid 
76". 

C.  krizevi,  grede  u  nakrst,  sto  drzo  kolo 
mlinsko.  u  Samoboru.    F.  Hefele. 

(I.  mjesto  gdje  zadimje  nos  u  covjeka.  Gu- 
dince  kod  Dakova.    D.  Hire. 

e.  II  instrumentalu  i  s  nekijem  prijedlozima 
stuji  u  adverbijalnom  znaeenu,  i  znaci:  slicno 
krizu. 

u)  u  instrumentalu.  Krizom  ruke  drzati 
t.  j.  skrstenih  ruku  stojati.  na  Rijeci.  F.  Pilepid. 
b)  u  ace.  s  prijedlogom  na.  moze  se  pi- 
sati  i  nakriz. 

aa)  u  nekoj  svezi  sa  znacenem  pod  1. 
Razpevsi  ruke  na  kriz  mojah  Gospodina  Boga 
za  miije  tuzne  grijehe.  M.  Divkovid,  zlam.  61". 
Razapne  ruke  na  kriz.  I.  Andid,  svit.  126.  Drzed 
ruke  na  kriz.  vrat.  233".  Pak  do  trikrat  pulinuti 
na  kriz  lagahno  u  obraz  ditetov.  L.  Terzic  166. 
Trikrat  uspi  soli  u  vodu  na  kriz.    366. 

bb)  uopce.  Ruke  na  kriz,  a  noge  s  ko- 
nopcom  svezate.  A.  .1.  Knezovid  234.  Za  po- 
znati  koja  je  krtiua  veda  od  druge,  va}a  i(h) 
umnozati  na  kriz.  M.  Zoricid,  aritm.  62.  Na 
kriz  nozem  rizuc  ...  ,].  S.  Re|kovid  270.  —  Amo 
pripada  i  uvaj  primjcr  (vidi  1.  kriznica);  Cri- 
kovni  u  koti,  s  beritom  na  kriz  (po  tal.  berretta 
a  croce)  ...    M.  Bijankovid  76. 

e)  u  ace.  s  prijedlogom  u.  U  Baniji 
kazu :  ,Sve  ide  u  kriz  i  na  krst'  ,es  geht  alles 
ins  kreuz  und  in  die  quere.  (P.  Leber).  F.  Ive- 
kovid,  rjedn.  kod  kriz. 

3.  kriz  Petrov,  neka  bi\ka.  Kriz  Petrov,  rus. 
lIcTpiiiiT,  Kpidri.  (Lathraea  squamaria),  paris  (u 
sinskom  rukopisu),  Paris  quadrifolia  L.  B.  §ulek, 
im.   174. 

4.  Kriz.  po  imenu  crkve  (vidi  1,  a,  b)  bb)) 
postala  su  i  mjesna  imena,  n.  p. : 

ii.  ((  Bosni,  mjesto  blizu  Bisca.  Schem. 
bosn.  1864.  72. 

b.  u  Hrvatskoj  osam  sela. 

a)  Kriz.  aa)  u  zupaniji  modrusko- 
rijeckoj.  Razdije).  58.  —  bb)  u  zupaniji  zagre- 
backoj.  78.  —  re)  dva  sela  u  zupaniji  bjclo- 
varsko-krizevackoj.    107.  114. 

b)  Sveti  Kriz.  aa)  u  zupaniji  zagre- 
backoj.  Razdije).  88.  —  bb)  tri  sela  u  zupaniji 
varazdinskoj.  Sveti  Kriz.  93.  104.  Sveti  Kriz 
Zarrede.  ^  96. 

1.  KRIZA,  /.  ime  ooci.    F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
32. 


■>.  KRIZA 


KRI/ANCI,  a. 


2.  KRI^A,  /.  hi/i>.  Kristina.  —  U  nasc  vrijime 
II  Duhiiirniku  s  nom.  Krize  i  s  voc.  Kri?.o.  nijesam 
ciKi  oblik  KiKa  Ho  hi  bio  auymcntativ.  P.  JJuil- 
lutint. 

3.  KRIZA,  n.  pi.  vidi  krsta.  —  ispuredi  krizi, 
b.  —  V  nase  vrijeme  u  Hrvatskoj  i  u  Istri.  Care 
lezi  na  moku  duSeku,  Milo§  mu  se  nogo  prihva- 
tio  .  .  .  u  ki'i^ima  cara  rastavio.  Hrv.  nar.  pjos. 
1,  270.  Kri/.a  (niimniv  je  akc),  , regie  corporis 
sacra'.  1).  NemaniA,  6ak.  kroat.  stud.  iftg.  l>. 
Kriza  (pi.),  zool.  (krsti,  krsta),  lat.  ,regio  .sacra, 
prymna'  ,kreuz'.     B.  Sulek,    rjefn.    znaiistv.  naz. 

1.  KR1;^AC.  kriSca,  )».  dem.  kiii,  vidi  1.  kri2ak. 
—  xviii  vijeka. 

11.  u  pravom  smislu  (vidi  kriz,  1,  a,  e)  bb)). 
V  zvijeziii  je  krizae  .suha  zlata.  J.  Krmpotic, 
lualen.  9.     A  na  prsi  krizae  izpod  vrata.    1.3. 

b.  u  prenesenom  tfinislu,  neka  bilka.  Krizae, 
ceS.  kfizek  (Hypericum;  Polygala),  palma  Christi 
(Bartulovi6),  Orchis  maeulata  L.,  v.  Koren  krizni, 
Krsteniea.    B.  Sulek,  im.  174. 

2.  KRIZAC,  kriSca,  m.  uz  pridjev  veoi  znaci 
Ho  i  veliki  kriz  (vidi  kriz,  1,  a,  e)  bb)  ccc)  na 
kraju).  —  Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Osvim 
mestra  velikoga  svud  po  zem|i  liih  se  vidi  sbor 
pleraeni  prijurije,  veci  krizci  i  delije.  J.  Ka- 
vaiiiu  68(>'. 

KRIZAJICA,  /.  ime  saseoku  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  Ucko-krbaoskoj.    Razdijo).  29. 

1.  KRIZAK,  krizAka,  m.  neko  Hi  neHo  .Ho  ima 
na  sebi  kriz  Hi  znak  kriza,  Hi  Ho  je  nalik  na 
kriz.  dolazi  samo  u  osohitijem  znaienima.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
deiima  osim  nom.  sing,  i  ace.  sing,  kad  je  isti 
kao  nom.,  i  voc. :  krizafie,  krizS,ci. 

a.  vidi  1.  krizar.  —  U  jednoga  pisca  xviu 
vijeka.  Vodio  je  Ivo  sve  svoje  kriiake.  Nadod. 
40. 

h.  barjak  na  kome  je  naslikan  kriz,  vidi  kod 
krstas.  —  U  narodnoj  pjesmi  xiii  vijeka.  I  prid 
vqjskom  barjaka  ne  nosi,  nego  krizak,  ime  Je- 
zHsovo.    Nar.  pjos.  bog.  315. 

c.  novae,  vidi  kod  krstas.  —  U  Viikovu  rjec- 
niku :  vide  krstas  (talijer)  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Hrvatskoj . 

(I.  Epeira  diademata  CI.,  vrsta pauka  u  kojega 
na  zatkii  ima  slika  nalik  na  kriz.  Krizak  ,kreuz- 
spinne'.   Vidovee  kod   Varazdina.    D.   Hire. 

e.  na  (velikoj)  ladi,  kao  veliko  vreteno  Ho 
stoji  na  kriz  2'reko  katarke  i  na  nemii  je  utvr- 
(teno  jedro.  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  Za  vri- 
jome  dok  je  brod  usidmn  iinadu  krizaci  biti 
cvrsto  pritegnuti.  Zbornik  zak.  1SG6.  192.  Krizak, 
more.  tal.  , antenna  (da  barea)'.  B.  §ulek,  rjefin. 
znaustv.  naz.  u  Sulekovu  rjecniku:  ,raa'. 

2.  KRtZAK,  kriska,  m.  dem.  kriz.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmeda  rjeenika  it  Stulicevu  (,parva 
crux')  i  u  Vukovu.  Bjezim  i  odmecem  svaki 
krizak  i  iiaj  mani.  B.  Zuzeri  36.  Zlatni  krizak 
s  kamickim  svijetlijem.  232.  A  vam  ga  pro- 
dava   za  jedan    krizak   od  slame.    D.  Basic  229. 

KRIZALINA,  /.  Cyclamen  ouropaeum  L.,  neka 
bi^ka.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u 
Mika^inu  (krizalina,  skrizalina,  paporcina,  vucja 
jabuka  ,pan  porciuo'  ,cyclanus,  cyclaminum,  cy- 
claminus')  gdjf  se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu 
(,pan  porcino,  orba  nota'  ,oyclaminus'  538i),  u 
Stulicevu  (icyclaminus').  Krizalina,  pan  porcino 
(Bartulovic,  StuUi),  Cyclamen  (europaeum)  L. 
(Kuzmif).  B.  Sulek,  174.  —  U  dva  pisca  Sla- 
vonca  XVIII  vijeka  znaii  Ho  i  krompir.  Krum- 
pijer  ili  kriialina.  I.  Jablanoi  63.    Tako:  grahor, 


sofcivo  i  zo|o  i  Ian  dubra  na  dva  sloga  zele,  k  nima 
repa,  jos  i  kri/.aliud  idu  fsa  strane:  grahor,  so- 
fiivica,  kupus,  Ian,  repa,  rotka  i  kruinpijer).  J. 
S.  Reikovi6  40.  Repico  zovu  nikoji  krizaliue, 
nimaSki  ,die  grundbirn'.    93. 

KRi;^Alf/,  m.  neka  bilka.  Kriza},  brunela  (Kuz- 
mic),  Prunella  vulgaris  L.    B.  Sulek,  im.  174. 

1.  KRIZAN,  krizna,  adj.  koji  pripada  kriza. 
—  Ne  znam  uprav  kako  je  akcenat.  nominaini 
se  oblik  nalazi  samo  u  Stulicevu  rjecniku,  i  to 
s  dugijem  i ;  tako  bi^ezi  Stulli  i  slozeni  oblik ;  u, 
Vuka  ima  samo  krJXna  vrdta  (vidi  b)  iz  narodne 

pjesme  gdje  sam  Vuk  nagada  smisao  kao  o  rijeii 
koju  drugdje  nije  iuo.  ja  sam  zabileiio  akcenat 
prema  trudan  od  triid,  triida,  umau  od  urn,  lima, 
ali  spoznajem  da  je  teSko  u  ovome  poslu  govo- 
riti  0  pravilima:  slozeni  bi  oblik  bio  kriZnl,  a 
Vukov  primjer  ne  bi  kod  toga  mnogo  smetao,  jer 
rijei  Ho  se  samo  u  jednoj  pjesmi  uzdrzala  moze 
lako  biti  izguhila  svoj  stariji  akcenat.  —  Od 
XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Stulicevu  (krizan, 
krizni  ,crucis,  ad  cruoem  spectans')  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara,  i  u  Vukovu  (vidi  kod  b). 

a.  uopce.  Kod  kriznoga  drva  stojeAi.  A.  Ka- 
nizlic,  uto6.  318.  Naprida  se  nosi  kriz  i  kri/.ne 
zastave.  452.  Krizni  put.  Brod  na  Savi.  D. 
Hire.  —  Amo  ide  i  ovaj  primjer  u  kome  vala 
da  je  kriXna  nedjeja  prva  nedje(a  (dana  ?)  mje- 
seca  maja:  Jedni  siju  kad  travaii  izlazi,  drugi 
kriznu  torn  nodiju  pazi,  tredi  fiak  se  Stedi  do 
duhova.    J.  S.  Re)kovi6  120. 

b.  u  narodnoj  pjesmi  naiega  vremena  ima: 
Krizna  vrata  otvoraj.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  278,  pa 
u  Vukovu  rjecniku:  krizna  vrata  (u  pjesmi) 
s  istijem  primjerom  bez  tumacena,  ali  je  u  sta- 
rijem  izdanu  narodnijeh  pjesama  Vuk  napisao: 
Krizna  vrata,  vaja  da  su  krstata.  Vuk,  nar.  pjes. 
(1824).  1,  316,  dakle  je  on  mislio  da  bi  moglo 
znaiiti:  vrata  na  kojima  je  kriz  zabijezen  (na- 
slikan ili  drukcije).  ali  ona  pjesma  (377)  va(a  da 
se  pjevala  u  kolu,  te  moze  biti  da  ,otvorane 
vrata'  znaci  rastvorane  sama  kola  na  jednom 
mjestu  gdje  dvoje  puHa  ruke,  dakle  ne  bi  ono 
nagadane  bilo  dovofno,  a  opet  ni  ja  ne  znam, 
koje  bi  tumacene  bilo  pravo. 

c.  koji  biva  na  kriz,  ali  u  jedinom  primjeru 
II  prenesenom  smislu,  od  prilike  kao  zamjenit. 
Krizni  kumovi  su,  gdje  jedan  drugorae  uzajamno 
kumuju.    V.  Bogisic,  zborn.  387. 

d.  krizni  korijen,  neka  bilka,  vidi  krizae,  b. 
Krizni  koren,  palma  Christi  (Bjelostjenao),  Orchis 
maeulata  L.    B.  Sulek,  im.  174. 

2.  KRIZAN,  m.  ime  musko,  moze  biti  hyp. 
Hristofor,  Kristofor,  isporedi  Krsto,  2.  Kriza.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Krizan,  covik  svi- 
tovni.  M.  Dobretid  136.  Jeli  Krizan  sagrisio  ? 
136. 

3.  KRIZAN,  m.  ime  ovnu.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  32. 

KRIZANAC,  Krizanca,  m.  ime  musko ;  prezime ; 
mjesno  ime.  —  Ne  moze  se  znati  jeli  za  druga 
dva  smisla  ista  rijei  Ho  je  za  prvi. 

a.  ime  mu§ko,  vidi  Krizanto.  —  N'a  jednom 
mjestu  xvii  vijeka.  Sveti  Krizanac  i  Darija  mu- 
(S(enici).  (25  oktobra).    P.  Posilovic,  nasi.  xii. 

b.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Schem.  bosii. 
1864.  XX. 

c.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  iupaniji  varaz- 
dinskoj.  (kajkavski)  Krizanec.    Razdije|.  102. 

KRIZANCE,  KRIZANCE,  ridi  Krizanci. 
KRIZANCI,  Krizanaca,  m.  pi.  mjesno  ime. 
a.  u  Istri  mjesto  ili  pleme.   —   xiii   vijeka. 
Da   pridu  starci   ki  znaju  pravdu   i  razvodi  od 


KRI^ANCI,  a.  5 

kunfini    meju   vami  i  Jirizanci.    Mon.   croat.  24. 
(1275  prej)is.  1546). 

b.  dva  sela  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varai- 
dinskoj ;  u  oba  dva  je  ahuzativ  zamijenio  nomi- 
nativ  i  u  jednoga  je  od  c  postalo  6.  a,)  Krizance. 
Razdije].  103.  na  drugom  mjestu  Krizanci.  Scliem. 
zagr.  1875.  128.  —  b)  Krizance.  Razdije}.  96.  na 
drugom  mjestu:  Krizance.  Schem.  zagr.  1875.  35. 

KRIZANCICI,  m.  pi.  hue  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  zagrebaikoj.    Razdije}.  73. 

KRIZANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  xv  vijeka 
Jakov  z  Krizau.    Mon.  croat.  55.  (1428). 

KRIZANIC,  HI.  prezime.  —  Od  xiii  vijeka. 
Jakov  Krizanic.  Mon.  croat.  41.  (1275).  Sinove 
Radoslava  Krizanica.  69,  (1447).  Mikula  Kri- 
zanid.  208.  (1521).  Ivanom  Krizanicem.  212. 
(1524).  Juraj  Krizanic.  P.  Vitezovii,  kron.  164. 
Vuk  Krizanic.  182.  Krizani6.  Schem.  zagr.  1875. 
265. 

KRI^AN0Vl6,  m.  prezime.  —  U  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena.  Drugu  Sa(e  Krizanovic- 
Ili.    Nar.  pjes.  juk.  363. 

KRIZANT,  m.  vidi  Krizanto.  —  Na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka.  Krizant  i  Darija  mufienficij. 
M.  Albert!  xl. 

KRIZANTA,  m.  XQvaiiviag,  ime  musko ;  nije 
isto  sto  Krizanto,  ali  pisac  (xviii  vijeka),  u  ko- 
jega  se  nalazi  ovo  ime,  mijesa  Krizanta  i  Kri- 
zanto. (Dario  krap  naredi  Krizantu  naj  vridnijem 
vojniku  . . .  Naj  prvi  Krizanta  udri  .  .  .  Naj  posli 
namiri  se  Krizanto  na  jednoga  vojnika.  J.  Ba- 
novac,  pred.  30.  (Krizanta  samo  jedaii  put,  Kri- 
zanto tri  puta,  Krizantu  dva  piita).  vidi  i  Kri- 
zantij  na  krajii. 

KRIZANTU,  m.  X(jva(iv»,oi.  Chrysanthius, 
ime  musko  ne  posve  isto  ito  Krizanto,  ali  jedan 
pisac  XVII  vijeka  pise  ovako  tri  puta  mj.  Kri- 
zanto. Kri2antij  (,Chrysanthij')  i  Darija  mu(ce- 
nici),  25  oktobra.  F.  Glavinii,  cvit.  xxv.  Spo- 
minak  sv.  Krizantija  i  Darije .  .  .  KriJantij  bi  iz 
Aleksandrije  .  .  .  Bududi  Krizanto  diti6  . .  .  347''. 
Ku  stvar  ne  hteci  ufiiniti  Krizanta,  u  jednu  te- 
lecu  zasi  kozu.  348*  (u  ovom  primjeru  premje- 
stanetii  zareska  bio  hi  Krizanta  ace.,  ali  vidi  i 
Krizanta). 

KRIZANTO,  m.  XgvauvO-os.  Chrysanthus,  ime 
musko.  —  isporedi  Krizanac,  a,  Krizant,  Kri- 
zanta, Krizantij.  —  xvii  vijeka.  Sveti  Kri/.anto 
i  Darija  mucenici  (25  oktobra).  M.  Divkovic, 
nauk.  XI.  Bijase  jedan  covik  komu  bise  ime 
Krizanto  (nije  isti  iovjek  sto  Krizanac  pod  a, 
ali  moze  biti  isto  ime).   P.  Posilovic,  nasi.  4k 

KR1zA1!ie,  n.  djelo  kojijem  ko  Hi  Ho  kriza 
Hi  se  ko  Hi  sto  kriza.  —  U  Vukovu  rjecniku 
(idas  schneiden'  ,9cissio').  Razlamane  o3tije,  kri- 
^aiie,  .  .  .  Ant.  Kadfiic  97.  Sto  zlamenuje  kri- 
zaiie  u  raisi  ?    lO.S. 

KRIZAO,  (gen.  krizala?  krizla?)  m.  bi^ka,  vidi 
fiepfieg.  Krizao,  Sonchus  L.  (Pizzelli,  Kuzmic, 
Aquila— Bud,  Skurla).  B.  Sulek.  im.  174.  — 
S  pridjevom  mali  znaci  drugu  bijku,  isporedi 
kriza}.  —  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (krizao 
mali  ,bruneta,  erba'  ,herbae  species').  Krizao 
mali,  brunela  (Aquila — Bud,  Stulli,  Pizzelli).  B. 
§ulek,  im.  174. 

KRIZAONI,  Krizalana  (V),  m.  pi.  ime  zaseoku 
u  Bosni   u   okrugu    Tuzle  Done.    Stat.  bosn.  83. 

1.  KRIZAR,  krizdra,  m.  u  Vukovu  rjecniku: 
vide  krstas  (talijer)  s  dodatkom  da  se  govori  a 
Dalmaciji.  —  Ista  je  rijec  Ho  i  2.  kri^ar,  i  isti 


!9  KRIZATI,  t,  a. 

je  akcenal,  samo  sto  je  oodje  ace.  sing,  jeditak 
s  nominativom. 

2.  KRIZAR,  krizdra,  m.  vitez  Hi  vojnik  koji 
je  sredhega  vijeka  isao  vojevati  u  Palestinu  za 
izbavlene  Isusova  groba  iz  turskijeh  ruku  (svaki 
je  na  odijelu  imao  znak  kriza),  poslije  i  u  dru- 
gijem  prigodama.  —  Od  xvm  vijeka  u  pisaca. 
S  vojskom  krizara  i§li  3u  osvojiti  Palestinu.  A. 
Kanizlid,  kam.  .568.  Zvati  de  se  od  sada  Magari 
Bozja  vojska  imenom  krizari.  And.  Kacid,  razg. 
151t>.  On  (Ivan  Kapistran)  Po}ake,  Nimce  i 
Magare  sakupivsi  ucini  krizare.  Nadod.  39.  Za 
ovu  istu  svrhu  (t.  j.  za  iskorijenene  ,Albigensa') 
obrani  su  bili  i  vojnici  zvani  , krizari'  od  crvena 
kri2a  na  ha}ini    priSivena.    I.  Velikanovid,  uput. 

1,  289.  Blagosov  krizem  zlamenovanih,  to  jest 
krizdra  idudih  na  svetu  vojsku.  H,  473.  Vojnici 
stall  misliti,  smijedu  li  oni  po  du5i,  ka'  kridanski 
krizari,  !zbav}ati  ...  M.  Pavlinovid,  razg.  38. 
i  u  Sulekovu  rjecniku:  ,kreuzfahrer,  kreuzherr, 
kreuzritter'.  —  U  na§e  vrijeme  kao  prezime  u 
^upi  blizu  Dubrovnika.    P.  Budmani. 

KRIzArICA.  /.  zensko  iejade  sto  je  u  uekoj 
svezi  s  krizem  (samo  u  dva  osobita  znacena). 

a.  nadimak  svetoj  Jeleni  jer  je  nasla  Isusnv 
krii.  Na  ruke  ga  (kriz)  ze}no  primi  sveta  Jele 
krizarica.    And.  Kacid,  razg.  17b. 

b.  vjestica  koja  ima  pod  nosom  krizic  od 
zilica.   U  nase  vrijeme  na  Trpiiu.    M.  Milas. 

2.  KRIZARICA,  /.  ime  bi(kama.  —  Ista  je 
rijec  sto  1.  krizarica.  Krizarica,  1.  herba  paris 
(Durante,    sinski    rukopis),  Paris   quadrifolia  L.; 

2.  (Vaillantia)  cruciata  L.  (Sulek).  B.  .§ulek,  im. 
174. 

KRIZARITI,  krizarim,  impf.  vidi  krizati,  3, 
b.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena  koji  ce 
biti  sam  tu  rijec  naiinio.  Tegetov  krizario  po 
grckom  moru.    M.  Pavlinovid,  rad.  86. 

KRIZARSKI,  adj.  koji  pripada  krizarima  (vidi 
2.  krizar).  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Ne  bi  1' 
ga  imenovao  vodom  krizarskim.  M.  Pavlinovid, 
razg.  35.  —  u  Sulekovu  rjecniku:  kriXarska  vojna 
,kreuzzug'. 

KRIZAT,  adj.  koji  nosi  na  sebi  kriz;  koji  je 
nalik  na  kriz.  —  isporedi  krstat.  —  U  jednoga 
pisca  xviii  vijeka.  Da  krizatom  vojskom  i  vi 
izbavite  od  nekrsta  grob  ...  J.  Kavaiiin  2111. 
Blagoslovom  glave  Rima  da  se  u  tursku  krv 
umasti  mac  krizati.    222''. 

KRIZATAN,  krizatna,  adj.  koji  je  na  kriz 
ucinen  (o  kapi  ,beriti'),  vidi  kriz,  2,  e,  b)  aa). 
—  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka  koji  pise  i  berita 
na  kriz.  Brez  berite  krizatno.  M.  Bijankovid  74. 
Nositi  beritu  krizatnu.  104.  Tko  ne  bude  imati 
beritu  krizatnu  ...    114. 

KRIZATI,  krizam,  impf.  ciniti  Hi  raditi  sto 
nalik  na  kriz.  samo  u  osobitijem  znacetiima.  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  kri- 
zaju,  u  aor.  krizah,  u  ger.  praes.  krizajuci,  u 
ger.  praet.  krizavsi,  u  part,  praet.  act.  krizao; 
ic  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1 
sing. 

1.  ciniti  na  kome  (objektu)  znamene  od  kriza 
(samo  u  katolika),  vidi  kriziti,  krstiti.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenievu 
(krizam  ,signo  cruce')  i  u  Stulicevu  (v.  kriziti). 
a.  aktivno.  Kada  (pop)  oStiju  kriza  vrli 
kaleza.  Narucn.  43''.  Desnijem  paocem  kriza 
prvo  libro  paka  sebe  na  delu.  Nacin  (1592).  res. 
grada.  3,  50.  Kriza  libro,  celo,  usta  i  prsi.  51. 
Zasto  sluzite)  pocimiiudi  s.  vandejo  kriza  prije 
knige,  pak  sebe  na  celu,  na  usti  i  na  prsi?   Ant. 


KRI^ATI,  1,  a.  5 

Kad6i6    100.      Deli   Mirko    kriza    grudo,    gdjeno 
aroe  gude.    Osvetn.  2,   18(>. 
b.  sa  se. 

«i)  pasivno.  Kad  se  kriXa  pofietak  van- 
jelja.    I.  Kra}i<'  60. 

h)  rejleksivno.  Muselim  se  krstom  krii^a 
prvi.  Oavetn.  4,  51.  Ivo  kriza,  krsti  se  Jovaiio. 
5,  34. 

2.  polagati,  postavlati  neUo  na  nesto  drugo 
na  krii  (vidi  kriz,  2,  o,  b)  bb)J. 

11.  aktivno. 

a)  uujice.  —  Izmedu  rjecnika  u  Volti- 
gijinu  (,andar  incrocicchiando,  incrociccliiare' 
,krouzen';  krijezati,  v.  krizati).  Tko  na  nizko 
imat  zeli  pane  i  da  lozo  pu56aju  se  mane,  oni 
klice  u  rovi6ih  kriza.    J.  S.  Ko(kovi6  216. 

h)  rezati  Ho  (n.  p.  dinu,  jabuku,  sir 
ltd.)  na  kriSke  (vidi  1.  kriska),  jer  se  rjezovi  u 
srijedi  sretaju  i  tako  rezu  jedan  drugoga  na  kriz. 
kaie  se  i  o  rezanu  dtihana.  —  Od  xvin  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bellnu  (,fettare  il  pane,  carne' 
,seindero  panem'  312'>)  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
u  Bjelustjincevii  (krizam,  v.  re^em),  u  Stulicevu 
(,in  frusta  pauUatim  secare'),  u  Vukovu  (,schnei- 
den'  ,disseco',  n.  p.  lubenicu,  jabuku,  duvan). 
.Tedni  laju  oko  kuiSe  ili  vifiu  §to  im  se  zapovjedi, 
od  jednijeh  s;rade  dupriju,  od  jeduijeh  kriJ.aju 
duvan  itd.  (kud  igre  prstena).  Vuk,  iiv.  289. 
b.  sa  se. 

u)  pasivno.  aa)  prema  a,  a).  Samo  loza 
kad  se  visto  veze,  da  povita  na  zioke  leze,  sto 
se  more  kad  so  kriza  plosno.   .1.  S.  Re}kovi6  178. 

—  hb)  prema  a,  b).  Vece  se  (krizaline)  na  osca 
krizaju  i  u  rovi6e  peda]  duboko  mecu.  J.  S. 
Ee|kovi6  214. 

b)  reciprocno.  au)  u  osobitom  znacenu, 
mimoilaziti  se,  vidi:  krizati,  sa  se,  reciproc.  u 
Hrvatskoj.  vidi  ,mimoilaziti  se'  i  ,mimoi6i  se'.  u 
ovom  jo  znafenu  v.  impf.  i  v.  pf.  n.  p.  ,ja  sam 
isao  na  Kaptol  a  ti  s  Kaptola,  pa  smo  se  kri- 
zali',  t.  j.  nijesmo  se  na  putu  susreli  ni  vidjeli. 
F.  Ivekovic,  rjecn.  —  Ter  se  teiki  krizaju  uz- 
dasi  na  6aju6e  i  na  putujuAe.  Osvetn.  6,  68.  — 
hb)  krizaju  se  puti  na  krizopucu  ,die  wege  kreu- 
zen  sich'  ,via  altera  hue  fert,  altera  illuc'.  u 
Hrvatskoj.    F.  Ivekovi6  (rjefin.  kod  krizati). 

3.  neprelazno,  samo  o  ladi. 

a.  jedriti  suprot  vjetru,  burdizati.  Krizati, 
tal.  ,bordeggiare',  nem.  ,lavieren'.  na  Bracu.  V. 
Tomi6. 

b.  0  ratnoj  ladi,  kad  strazeii  brodi  tamo 
i  amo  i  ne  oda(uje  se  mnogo  od  nekoga  mjesta. 

—  U  Popovicevu  rjecniku:  krizati  po  moru  kod 
kreuzen. 

KRIZATICA,  /.  neka    bijka.    Krizatica,   Gen- 
tiana  cruciata  L.  (Vujifiii).    B.  Sulek,  im.  174. 
KKIZEIDA,  /.  XQvaiid,  ime  zensko  (u  Omern). 

—  U  rukopisu  xv  vijeka.  Krizeidu  gospu.  Pril. 
jag.  ark.  9,  130.  (1468). 

KRIZKPU6e,  n.  vidi  krizopuee.  —  U  Bjelo- 
stjencevu  rjecniku  (vidi  kod  krizopuee),  u  Jam- 
breHcevu  (krizeputje  ,compitum,  quadrivium'),  u 
VoUigijinu  (krizeputje  ,crociera'  ,kreuzweg'),  u 
Stulicevu  (krizeputje  , quadrivium'). 

KEIZETIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Juraj 
KriZetic.    Mon.  croat.  304.  (1597). 

KRIZETJS,  tn.  Xorn)]^,  ime  musko  (u  Omera). 

—  isporedi  RizeuS.  —  V  rukopisu  xv  vijeka. 
Bese  KriXeul  boga  NebuSa  sin.  Pril.  jag.  ark. 
9,   130.  (1468). 

KEI^EV,  adj.  koji  jiripada  krizu.  Sluzbeniei 
krizevi  nahode  put  od  blaiienstva.  B.  Kasic,  nasi. 


0  KBIZEVKA 

225.  —  krizovi  dnevi  ,rogatione3',  ponedjefak, 
utorak,  srijcda  poslije  pete  nedjefe  po  uskrsu.  U 
svetoj  katoliCanskoj  crkvi  razli6iti  priko  godine 
obiCavaju  biti  procesijoni,  kakonoti  na  priliku... 
osobito  na  ova  slideca  tri  dana  ovo  uedije  od- 
kuda  obifiajno  zovu  se  krizevi  duovi.  D.  Rapi6 
316.  —  kriiev  dan,  3  maja,  isporedi  kr.stov  dan 
kod  Icrstov.  Posli  svetog  krizevoga  dana.  ,1.  S. 
Re|koviA  361.  —  krizeva  nodje|a,  vidi  1.  krizan, 
b.  Tad  nodije  nek  krizeve  6eka.  J.  S.  Rejkovi6 
174. 

KRIzEVAC,  Krl25vca,  m.  mjesno  ime.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu:  1.  poje  u  nahiji  rud- 
nifikoj  (izmedu  Bruanice  i  sela  Lunevice).  —  2. 
varoS  u  Hrvatskoj  ,stadt  Kreuz  in  Kroatien' 
,nomen  urbis'. 

11.  u  Hrvatskoj,  vidi  Krizevci.  —  Od  xviii 
vijeka.  V  KriZevac.  Stariue.  12,  38.  (1719).  Kri- 
zevac.  Sohem.  zagr.  1875.  176.  vidi  i  u  Vukovu 
rjecniku. 

b.  u  Srbiji,  pofe  u  okrugu  rudnickom,  vidi 
u  Vukovu  rjeiniku.  Zem)a  u  Krizevcu.  Sr.  nov. 
1863.  248. 

c.  selo  u  Staroj  Srbiji.  —  xni  vijeka.  (Selu 
Bistrici,  isporedi  Bistrica,  1,  e,  iUa  je  meda) 
pravo  u  rbtb  imenemb  u  KrizevLCb.  Spom.  stoj. 
6.  (r234— 1240). 

KRIZEVACKI,  adj.  koji  pripada  gradu  Kri- 
zevcima.  —  Od  xvi  vijeka.  Krizevafike  i  zagre- 
bafike  gradskih  mej  spanom.  Mon.  croat.  '268. 
(1572).  Zapovidniku  svi  krajina  krizevacki.  Sta- 
rine.  12,  38.  (1719).  Episkop  krizevafiki  grckoga 
zakona  ujedineuih.    A.  Kanizlic,  kam.  886. 

KRIZEVACKO  POJ^E,  n.  vidi  Krispoje.  Sohem. 
segn.  1871.  17. 

KRIZEVAK,  krizevaka,  m.  talijer  krizak.  u 
gornoj  krajini.    V.  Arsenijevi6. 

KRIZEVAN,  adj.  vidi  krizat.  —  Na  jednom 
mjcstu  xvm  vijeka.  Dzam  tri  lade  krizaka  i  tri 
svoja  krizevna  barjaka.    Nadod.  43. 

KRIZEVAT,  adj.  vidi  1.  krizan,  c.  Jedini  me- 
dusobni  (krizevati)  kumovi  pruzaju  si  ruke.  V. 
BogiSid,  zborn.  101. 

KRIZEVCI,  Krizevaca,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  u  Hrvatskoj,  grad  u  zupaniji  bjelovarsko- 
krizevackoj.  Razdije}.  119,  lat.  Crisium,  vidi: 
,urbis  Crisii'.  Starine.  5,  165.  (1515),  nem.  Kreuz. 
ti  nase  se  doba  pise  i  Krizevac  (ovo  vidi  pod  a), 
ali  i  sad  uarod  govori  , Krizevci'.  F.  Ivekovic, 
rjecn.  kod  Krizevac.  —  Od  xvi  vijeka.  Ovo  smo 
prisli  na  (o)v  stanak  ovdi  v  Krizevce.  Mon. 
Croat.  222.  (1527).  Spravis6e  be  u  Krizevcih.  P. 
Vitezovi6,  kron.  133. 

b.  u  Slavoniji,  pusta  u  zupaniji  srijemskoj. 
Razdije).  151. 

KRIZEVCAC,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  iu- 
paniji  zagrebackoj.  (kajkavski)  Krizevcec.  Raz- 
dije}. 86. 

KRIZEVCANIN,  m.  iovjek  iz  Krizevaca.  — 
Mnozina:  Krizevcani.  —  Od  xvii  vijeka.  Ko- 
privnidaui  i  Krizevfiani.    P.  Vitezovid,  kron.  208. 

1.  KRIZEVICA,  /.  ime  rijeci  u  Bosni.  T.  Ko- 
vafievic  6'2. 

2.  KRIZEVICA,  /.  nekakva  pomicna  svetko- 
vina.  —  U  jednoga  pisca  xvii'i  vijeka.  Prenesti 
se  ima  i  tako  dan  krizevice.    I.  Kra)i6  86. 

KRIZEV161,  m.  pi.  ime  selima  u  Bosni.  u)  u 
okrugu  sarajevskom.  Stat.  bosn.  18.  —  b)  u 
okrugu  Tuzle  Done.    101. 

KRIZEVKA,  /.  suvrst  kruSke  (Vajavac,  u  Za- 
grebu).    B.  §ulok,  im.  174. 


KEIZEVO 


591 


KEI^NICKT 


KK.IZEVO,  w.  uzvisene  seetuga  kriza  (1-i  sept.). 
—  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  A  ovce  ti  tri- 
put  daju  nilika  ...  to  dojene  do  Bartola  biva, 
posli  dvaput  k  torn  vrime  prispiva,  do  krizeva 
nim  muzlicu  mei^e  tko  se  ovac  izbaviti  ne6e.  J. 
S.  Relkovi<5  232.  Do  poznatog  Bartolova  dneva 
marvu  doji  po  tri  puta  neva,  ov6ar  muze  po  tri 
puta  ovce ...  do  krizeva  dvaput  ovce  doje.   337. 

KRIZl,  m.  pi.  od  kriz.  —  Upotrebfava  se  u 
nekijem  osobitijem  znacenima. 

a.  spasov  dan.  —  U  dva  pisca  Bosriaka  xvu 
i  xviii  vijeka.  Do  uzasastja  Goapodnega,  to  jest 
do  kriza.  M.  Divkovid,  bes.  407''.  Krizi  to  jest 
uzasastje  Gospodne.  nauk.  xvi.  Uskrs,  krizi, 
duhovi.  XI. K.  Krizi,  to  jest  spasov  dan.  S.  Mar- 
gitic,  ispov.  XXIX. 

b.  vidi  3.  kriza  i  krsta.  —  U  nase  vrijeme 
na  Bijeci.   F.  Pilepid. 

KEIZICA,  /.  vrst  vinove  loze  bijela  grozda  (u 
Dalmaciji,  Danilo).    B.  Sulek,  im.  174. 

1.  KRIZIC,  m.  dem.  kriz.  —  Od  xvm  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievu  (v.  kri^ak)  i  u 
Vukovii.  Nego  se  sluzimo  jelicom  koja  je  zeleua 
i  na  grauoicaf/tj  krizice  prikazuje.  F.  Lastrio, 
od'  208.  Kad  mi  uze  sveza  i  s  krizicem  zutim 
patrice  priveza.  A.  Kanizlic,  roz.  .52.  Kriz  dr- 
veui  kojega  ticu  oni  krizici  .  .  .  Ant.  Kadcii  91. 
Ovi  krizic  vostani  na  fietiri  strane  uzeze.  I.  Ve- 
likanovic,  uput.  3,  491.  Zaloziti  svoj  prsten  i 
krizii  srebrni.  I.  J.  P.  Lucie,  izk.  12.  Neka  mi 
on  dela  te  lepe  krizice.  Nar.  pjes.  istr.  2,  45.  — 
Vidi  kriz.  1,  a,  e).  Zagrli  krizic  tvoj.  A.  Ka- 
nizli6,  fran.  199.  Dopusti  nam  kripost  krizide  i 
nevojice  nase  dobrovojno  podnositi.  bogojubnost. 
99.  —  Ovdje  znaci  guiiiilu  nacinenu  od  snopova 
iita,  vidi  kod  krst,  krstina :  Vsi  su  judi  pozeli 
a  mi  nismo  zaceli;  drugi  |udi  krizice,  mi  nismo 
ni  snopice.    Jacke.  2. 

2.  KRIZIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xvm 
vijeka.  Krizic  (,Ckrixich')  od  Viuana  iz  PosuSja. 
And.  Kacic,  razg.  187.  kor.  453. 

3.  KRIZIC,  »».  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  hjelovarsko-krizevackoj.    Razdijej.  107. 

KRIZIciAK,  /«.  dem.  1.  krizic.  —  U  pjesmi 
ugarskijeh  Hrvata.  —  Radi  znacena  vidi  1.  kri- 
zic na,  krajtc.  Vsaki  snopak  po  kablic  psenice 
a  kriiicak  po  tri  po  cetiri.    Ja6ke.  295. 

KRIZINA,  /.  augm.  kriz.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri  u  osobitom  znaienu,  vidi  krizopu6e.  Kri- 
zlna  ,quadrivium'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat.  stud. 
iftsg.  39. 

KRIZISTE,  n.  iakavski  krizisce.  Hi  augin. 
kriz,  Hi  mjesto  gdje  stoji  kriz.  —  samo  u  osobi- 
tijem znaienima. 

•A.  vidi  krizopuce.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
Krizisde  ,quadrivium'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud,  iftsg.  13. 

b.  Krizisde,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
paniji  modrusko-rijedkoj.    Razdije).  56. 

KRiZlTI,  krizim,  impf.  vidi  krizati.  —  Uprav 
je  impf.  prekriziti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki 
je  u  impf.  krizah,  «  aor.  2  i  3  sing,  krizi,  u  part, 
praet.  pass,  krizen;  «  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  a,  bj). 
a.  vidi  krizati,  1. 

a)  aktivno.  —  a  jedinom  primjeru  nepre- 
lazno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Voltigijinii  (,far 
croce,  benedire'  ,das  kreuz  macheu')  i  it  Stuli- 
cevu  (,signo  crucis  munire').  Krizi  on  put  one 
strane  put  koje  je  puk  obrnut.    A.  Kalic  547. 

b)  sa  se,  rejteksivno.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Stuliievu  (,signo   crucis  se   munire').     Nu   se, 


cuj,  ne  kriai,  ni  mijentuj  ti  Boga.  N.  NaJeSkovid 
1,  190.  Kad  se  kriXi,  obrada  k  sebi  dlan  desni, 
i  svijem  prstima  stisnutijem  i  prostrtijem  .  .  . 
Nafiiu  (1592).  res.  grada.  ,3,  47.  Krizeci  se  po- 
6ine  pocetak  od  mise.  48.  Krizi  se  desnom 
rukom  od  cela  do  prsi.  51.  Krizedi  se  kalezom. 
58. 

b.   vidi   krizati,   2,    a,    a).    —    U   Voltigijinii 
rjecniku:  ,incrocicchiare'  ,kreuz6n'. 

KRIZMA.  /.  vidi  krizma.  —  Na  jednom  mjestu 
XVII  vijeka.  Ako  bi  ne  hotil  sakrament  od  krizme 
prijeti.    F.  Glavinid,  svitl.  80. 

KRIZMAN,  m.  ime  musko.  —  xiii  vijeka.  Zu- 
pan  Krizman.    Mon.  croat.  15.  (1275). 

KRIZMANCI,  krizmanaca,  m.  pi.  vidi  kre- 
stusac.  Krizmanci,  Polygala  vulgaris  L.  (u  Istri). 
B.  §ulek,  im.  174. 

KRIZMATI,  kr'fzmam,  impf.  vidi  krizmati.  - 
Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Biskupi  krii^.maju 
samo.    I.  An6i6,   vrat.  243b. 

1.  KRIZNICA,  /.  kapa  sto  nose  katolidki  svje- 
tovni  i  redovni  popovi  kod  sluzbe  Bozije,  a  gdje- 
gdje  i  izvan  ne.  cetverouglasta  je  a  ima  gore  kao 
kriz  nepotpun  (samo  s  tri  strane).  —  isporedi 
rogatica.  —  Akeenat  je  zabifezen  po  Belinu  rjec- 
nika. —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (kriznica  ,beretta  da  prete'  ,pil6us  sacer- 
dotalis'  138b)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelo- 
stjencevu :  v.  quadrat  (ove  rijeci  nema  napose) ; 
u  Stuliievu  (,pileus  quadratus  quo  ut  plurimum 
sacerdotes  apud  nos  utuntur').  Po  pridanju  kri- 
znice,  prstena,  k}u6i  i  zem)e.    A.  d.  Costa  1,  246. 

2.  KRIZNICA,  /.  dva  drveta  sto  stoje  u  nakrst. 
u  osobitijem  znaienima,  vidi:  kriznica,  stol  na- 
pravjen  na  kriznice.  ovakovi  stolovi  obieno  so 
nalaze  po  birtijama,  naprave  so  dva  u  formi  po- 
va|enog  krsta,  sapnu  se  po  sredini  ve6  odmjere- 
nijem  dugackijem  komadom  drveta,  ozgo  na  te 
krize  metne  se  jedna  dvije  daske,  eto  gotova 
stola  na  kriinice.  J.  Bogdanovic.  Kriznice, 
unakrst  stojede  noge,  na  kojima  stoji  stolna 
ploca.  u  Lici.  D.  Trstenak.  —  Volujska  kola  u 
Lici  obieno  imadu  todkove  od  cetiri  gobeje. 
svaka  gobeja  provrti  se  na  dva  mjesta,  a  gdje  ce 
se  dvije  a  dvije  sa  strana  sastati,  i  tu  se  pro- 
vrte  za  klincide  koji  se  zovu  ,mozdaci'.  kad  je 
trupina  gotova,  zapilaju  se  u  liu  dvije  siroke  i 
dvrste  sipke,  koje  se  zovu  , kriznice',  a  kad  su 
one  utvrdene,  ouda  se  s  obje  strane  provrte  §tap- 
nakom  do  trupine,  pa  kroz  te  jame  udare  sa 
svake  strane  po  jedan  ,stap'.  sad  nabiju  na  za- 
sijene  krajeve  kriznica  i  stapova  one  cetiri  go- 
beje,  a  tom  prilikom  smozde  se  i  gobeje.  sad  jos 
zaglave  gobeje,  pa  je  kolo  ili  tocak  gotov.  u 
Dobroselu.    M.  Medic. 

3.  KRIZNICA,  /.  vidi  krizopuce.  —  U  Volti- 
gijinu  rjeiniku:  ,crociera'  ,kreuzweg'. 

KRIZNICIJA,  /.  osobina  (red)  u  kriznika.  — 
U  Bjelostjenievii  rjeiniku :  ,orucigeratus'.  —  II 
osobitom  slucaju  kao  ime  nekoj  buni  Hi  rata. 
1514.  Puntarija  kmetska  na  ugrskoj  zemli  sujirot 
svojoj  gospodi  .  .  .  Ta  oStrija  ali  puntarija  inie- 
nuvana  jest  kriznidija.  P.  Vitezovic,  kron.  134. 
KRIZNICKI,  adj.  koji  pripada  kriznicima.  — 
XVII  i  xvm  vijeka.  Rod  otok  koga  vitezi  kriz- 
nidkoga  reda  sest  mesecev  viteski  branise.  P. 
Vitezovic,  kron.  137.  Postana  od  vojske  kriz- 
niSke  (,krizniske'  Ho  stoji  mj.  krizniske,  po  tome 
Ho  se  c  promijenilo  ispred  k  na  s ;  ali  moze  hiti 
da  je  samo  Hamparska  pogreska  i  da  trrba  ii- 
tati  kriznidke)  za  oslobodjenjo  mista  svetif/t).  A. 
I  d.  Costa,  zak.  1,  96. 


KRI^NIK,  m.  ioejek  home  je  zabil'izen  krii 
na  odijelu.  u  osobitijem  znaienima.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  iimedu  rjeinika  u  lijelustjenievu  (,cru- 
ciger,  crucifer'),  u  Jambresicevu  (,cruciger'),  u 
StulUevu  (v.  krizonoSa  iz  Habdeliceva). 

a.  clan  kojega  viteSkoga  reda.  Bodegar  sultan 
zavje  vsu  Galileju  i  Jerusalem,  kriznikov  reda 
totskoga  vitezov  .  .  .  naj  pri  v6ini  zvezati.  P. 
Vitezovid,  kron.  94.  Pojaki  obladaso  Pruse  i 
totske  kriznike  u  Prusiji.  115.  Moskovitski  car 
totske  kriznike  neprijatelski  napastuje  po  Livo- 
niji  drzavi  Aihovoj.    128. 

b.  vidi  2.  krizar.  Bilo  je  odredeno  svitom 
Petra  pustii'iaka  poslanje  protiva  SaraCenom  za 
osloboditi  Palostinn,  i  onima  koji  otidose  dopu- 
stili  jesu  mnoga  prostenja,  a  na  misto  barjaka 
kriz  no.sili  su  i  za  to  kriznici  nazvani  jesu.  A. 
d.  Costa  2,  26. 

KRIZNAOA,  /.  viSe  vrsti  ,asteroidea'  (mor- 
skijeh  zoijezda).  na  Brafiu.    A.  Ostoji6. 

KEIZNAK,  m.  vidi  kriznik.  —  U  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  Vodec  sa  soboju  ne  raalo  Sislo 
kriziiakov.     S.  Kozi6i6  57l>. 

KRIZO,  krlzola,  m.  vidi  kriska.  —  o  stoji  mj. 
ao.  —  U  naUe  vrijeme  u  Lid.  Izrezane  na  dvoje 
na  troje  pa  i  na  fietvero  osu^ene  kruske  i!i  ja- 
buke  zovu  ,krizolima'.  ,Sad  kad  se  posti,  svari 
de  onije  kruskovije  krizola'.    J.  Bogdanovio. 

KRIZOBOJ,  m.  krizarski  boj.  —  Samo  u  Stu- 
licevii  rjeinika:  ,crociata'  ,erat  pp.  actus  quo 
Ghrist(icolae)  crucis  signum  vestibus  adnecte- 
bant,  sic  Turcis,  haereticis,  vel  etiam  aliis  Chri- 
sticolis  quos  Toia(anu'<)  pontifex  vel  episcopi 
aliis  anathemate  percutiebant,  debellandis  profi- 
ciscebantur'. 

KRIZOBOJNIK,  m.  vidi  2.  krizar.  —  Samo  u 
Stiilicevu  rjeiniku:  .miles  cruce  insignitus'. 

'  ■'■   I   M   StuUcevu  rjecniku: 

KRIZOBOJ  STVO,  n.  f 
V.  kriXoboj.  —  oboje  nepouzdano. 

KRIZOGLED,  adj.  samo  u  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: V.  krivogled,  i  u  StuUcevu:  v.  krivogled 
iz  lijelostjenieva. 

KRIZOLIT,  in.  vidi  krisolit.  —  U  Bjelostjcn- 
ievu  rjeiniku:  krizolit,  nazlatni  kamenek  ,chri- 
solitus'. 

KRIZOLOG,  m.  vidi  Krisolog.  —  U  jednoga 
pisca  xvni  vijeka.  Sveti  Petar  Krizolog.  J.  Fili- 
povic  3,  2871J. 

KRIZONOSAC,  kriz6nosca,  m.  vidi  krizonosac. 

KRIZONOSAN,  kriz6nosna,  adj.  koji  nasi  kriz. 

—  Na  jednom  mjestu  xvm  vijeka.  Krizonosni 
vojnici  boj  biju.  A.  Kalid  480.  —  isporedi  2. 
krizar. 

KRIZONOSA,  m.  iovjek  koji  nosi  kriz.  — 
isporedi  krstonosa.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  StuUcevu  (,qui  crucem  fert').  Same 
krizonose  u  svome  procesijonu  Isus  hoce  imati. 
D.  Rapid  177.  Tko  li  je  nas  krizonosa  ?  .  .  . 
Kriz  nosi  nas  odkupite},  sam  Isukrst.    317. 

KRIZONOSAC,  kriz6nosca,  m.  vidi  krizonosa. 

—  Bilo  bi  buje  krizonosac.  —  Na  jednom  mjestu 
XVI II  vijeka.  I  ako  mi  kriz  ne  nosimo,  krizo- 
noSca  druz'mo  sveta.    A.  Vita[i6,  ostan.  207. 

KRtZOPtiCE,  n.  quadrivium,  mjesto  gdje  se 
krizaju  dva  puta.  —  isporedi  krizepuoe.  —  U 
Bjelostjencevu  rjeiniku :  krizeputje,  krizopiitje, 
razkriXje,  razkrstica  , quadrivium,  compitum,  via 
quadripartita';  u  StuUcevu:  v.  krizeputje  iz  lijelo- 
stjenieva; u  Vukovu:  vide  ra-ikr-sco  s  dodalkom 
da  se  govori  u  Ilrvalskoj. 


2  3.  KRK 

KRI^OSTOM  ;  KRizOSTOMO,  m.  vidi  Kri- 
zostom.  —  U  pisaca  xvui  vijeka.  Molitva  sve- 
toga  Ivana  Krizostoma.  B.  Pavlovic  .52.  S.  Ivan 
KriJ.ostorao.    Blago  turl.  2,  31. 

KRizO§TOM,  m.  vidi  Krizostom.  —  U  jednoga 
pisca  xvm  vijeka.  S.  Ivan  KrizoStom.  J.  Ba- 
novac,  prod.  37.  pripov.   172. 

KKIZOVAC,  Krizovca,  m.  ime  selu  u  Medu- 
murju.  (kajkavski)  Krizovec.  Sohom.  zagr.  187.5. 
141. 

KRIZOVAJ,  m.  suvrst  vinove  loze  bijola 
gro2da  (na  Crosu).    B.  Sulek,  im.  174. 

KRIZOVKA,  /.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  32. 

KRIZOV^jAN,  m.  ime  trima  selima  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  varazdinskoj.  Razdije|.  97.  103.  Kri- 
Xovjan-brijeg.    103. 

KRIZU!(jA,  /.  vidi  zvefiao.  KriZuja,  Briza  me- 
dia L.  (u  Istri).    B.  Sulek,  im.  174. 

KRIZUR,  kriziira,  m.  vidi  krizopude.  —  U 
na§e  vrijeme  u  Istri.  Krizur  , quadrivium'.  D.  Ne- 
manid,  dak.  kroat.  stud.  43. 

KRJE-,  vidi  kre-. 

KRJECEVA,  /.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.  Kreceva.    S.  Novakovid,  pom.  136. 

KRJEKSa,  m.  ime  musko.  —  Nn  jednom 
mjestu  XIV  vijeka.  Zupant  Kreksa  (ne  zna  se 
treba  li  iitati  e  kao  je  Hi  ije).  Mon.  serb.  102. 
(1332),  »  otale  u  Danicicevu  rjeiniku  (Krokbsa). 

KRJEPITE^i,  m.  iovjek  koji  krijepi.  —  Od 
XVI  vijeka.  Kada  pak  kripite}  jjride,  koga  ja 
posju  od  otca,  duha  od  istine.  Postila.  Zla.  Pri- 
vite  ga  k  srcu,  kripite}  vas  prosi.  M.  Kuha- 
devid  26. 

KRJEP^EVATI  SE,  krjepjujem  se,  imp.  krije- 
piti  se.  —  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Ditidak 
rastijase  i  kripjevase  se  i^un  mudrosti.  I.  Ban- 
dulavid  16b.  luc.  2,  40. 

KRJESISTE,  n.  mjesto  gdje  su  krijeSe  posa- 
dene.  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,oeraseto,  luogo  jiian- 
tato  di  cerase'  ,cerasetum'  185l>,  i  u  StuUcevu: 
, locus  csrasis  consitus'. 

KRJESISTVO,  n.  u  StuUcevu  rjecniku  uz 
krjesiste.  —  sasma  nepouzdano. 

KRJESTACKA,  /.  sprava  kojom  se  iini  buka 
kao  krijestane.  —  U  StuUcevu  rjeiniku :  ,nach6ra, 
crotalo,  sonaglio'  , tympanum,  crotalum,  crejjita- 
culum'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

1.  KRK,  m.  grlo.  —  U  crkvenom  jeziku  u  ru- 
kopisu  XIV  vijeka  (vidi  F.  MikloSid,  lex.  palae- 
oslov.^  kod  kr-Lki.),  i  u  StuUcevu  rjeiniku:  ,strozza' 
,jugulum,  guttur'  (Stulli  ne  javfa  gdje  je  nasao 
ovu  rijei).  —  Mijei  je  praslavenska,  isporedi  cei. 
krk,  |io^.  kark,  vidi  i  krkada. 

2.  KRK,  Ki-ka,  m.  ostrvo  u  Kvarneru  i  na 
nemu  grad,  tal.  Veglia.  —  Postaje  od  lat.  Cu- 
licum  sto  je  bilo  u  staro  doba  ime  gradu  (ostrvu 
je  ime  bilo  Curicta).  poznije  se  grad  zvao  Vigilia, 
pak  i  grad  i  ostrvo  Vegla  i  Vecla,  odakle  je  ta- 
Ujansko  ime.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Mika^inu  (Krk,  otok  , Veglia')  i  u  Belinu 
(,Veglia,  isola  nella  Dalmazia'  ,Vegia'  75.51^). 
Otodkili  dobrih  muzi  z  Krka  i  za  svega  otoka. 
Stat.  krc.  ark.  2,  281.  (1388).  Dano  v  Krci. 
Mon.  Croat.  101.  (1466).  106.  (1470).  Poslali 
V  Krk.  224.  (1527).  Krk.  Sehem.  veglen.  1876. 
13. 

3.  KRK,  m.  nekakva  buka.  —  Jamaino  ono- 
niatopeja,  isporedi  krkac.    —   U  na.se   vrijeme  u 


3.  KEK 


KRKAE 


Istri.  Kfk,  etwa  ,sonus'.    D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud.  8. 

4.  KRK,  tur.  qyrq,  cetrdeset.  —  U  nase  vrijeme 
u  Sosni.  Zapane  svakoga  po  krk  vizlina  (60 
grosa).  Nar.  prip.  bos.  t,  117.  dodacu  da  vizlin 
vrijedi  60  para,  a  gro§  40.  —  U  ova  dva  pri- 
mjera  krk-gazija  i  krk-serdar  mose  biti  da  znaie : 
Icoji  je  gazija  Hi  serdar  (i  jedno  i  drugo  ■  voj- 
nicki  zapovjednik)  nad  ii'trdesetoricom.  Be,^  Ging- 
aga  iz  done  krajine  krk-gazija  od  dva  pasaluka. 
Nar.  prip.  vuk.  4,  443.  Krk-serdaru  s  Gacka 
Smail-agi.    Ogled,  sr.  418. 

5.  KRK,  adj. '('  (ne  mijena  se  po  padezima), 
erven  (?).  Pak  mu  daje  krk-ooje  caksire.  Nar. 
pjes.  u  Bos.  prijat.  2,  109.  M.  Pavlinovii.  — 
isporedi  krkli. 

1.  KRKA, /.  u  Vukovu  rjecniku :  (u  vojvodstvu), 
corba  od  slatka  vina  (dok  jo5  nije  prevrelo)  ,art 
mostsuppe'  ,jus  e  musto'.  —  Matzenauer  ispore- 
duje  nem.  (u  juznom  dijalektu)  krick,  juuger 
mit  krautern  gekochter  wein. 

2.  KRKA,  /.  u  VukovH  rjecniku  :  (u  vojvodstvu) 
bolest  na  poodraslim  gusftioima  od  koje  krce  i 
lipsuju  ,eine  krankheit  der  jungen  ganse'  ,morbus 
quidam  anserum'. 

3.  KRKA,  /.  vidi  1.  bagra.  M.  Pavlinovic.  A. 
Ostojic. 

4.  KRKA,  /.  u  Dalmaciji,  iine  rijeci  i  mana- 
stiru  na  noj.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovu  (1.  voda  u  Dalmaciji  koja  nize 
Skradina  utjece  u  more.  —  2.  namastir  kod  te 
vode).  Od  Krke  rike  i  kud  prohaja.  P.  Zoranid 
70''.  Od  gore  Dinare  'spod  ke  Krka  toci.  D. 
Barakovi6,  vil.  90.  U  zdrilo  gdi  Krka  van  'zvire. 
339.  Krku  vidjet  riku.  P.  Kanavelii,  iv.  497. 
Po|a  sjedbe,  Krka  mlina  (daje).  J.  Kavanin  328*>. 
Kroz  tu  maglu  turska  vojska  prode  priko  Krke 
priko  vode  ladne.  And.  Kacio,  razg.  253*.  —  Ma- 
uastir  u  Krki  u  skoju.  Norini  48.  Krtka,  mo- 
n(astir).  S.  Novakovii,  pom.  136.  Krka  (nia- 
nastir).    Eepert.  dalm.  1872.  26. 

KRKAC,  interj.  glas  (onomatopeja)  kojijem  se 
kaze  da  ne.Ho  pada  s  bukom.  —  IT  Vukovu  rjec- 
niku: ,wort  einen  rauschenden  fall  zu  bezeiohnen'. 

KRKa6,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  a  zupaniji 
bjelovarsko-krizevackoj.    Razdije).  118. 

1.  KRKAC  A,  /.  leda,  hrbat.  —  Jamacno  po- 
staje  od  1.  krk.  —  U  jednoga  pisea  xviii  vijeka. 
Jos  te  svrbi  krkaca.  J.  Raji6,  boj.  5.  Rnsi  mir- 
nikom  krkaou  ne  deru.  36.  —  Vidi  da^e  kod 
krkafie  i  nakrkafie. 

2.  KRKACA,  /.  krkace  su  dva  obruca  shvat- 
I'laka.  kad  se  zakvaoe,  i  kad  su  nabijeni,  onda  je 
seper  od  jednoga  na  jednoj  strani,  a  od  drugoga 
na  drugoj.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  Krkacom 
zovu  dva  sastavjena  obruca  bilo  na  kaci  ili  vu- 
ciji,  pa  i  na  samoj  krajeci.  ,Dobro  sam  kacu 
nabio,  vrga  sam  tri  krkace  i  dva  samca'.  J. 
Bogdanovic. 

3.  KRKaCa,  /.  u  mnozini  krkace,  kad  se 
uvedu  dvije  zice  izmedu  istih  zubaca,  kroz  koje 
su  vec  druge  dvije  uvedene.  u  Dobroselu.  M. 
Medi6. 

KRKACE  (krkafie),  adv.  vidi  nakrkace.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Belinu  (nositi  krkace  ,prender6 
e  portare  uno  sul  coUo'  ,succollo'  581b)  i  u  Stu- 
licevu  (,humeri.=i').  Pogode  se  da  jedan  drugoga 
krkace  nosi.  Nar.  prip.  vr6.  139.  Pa  ona  liemu 
uzjaSe  na  leda  krkaCe.    V.  Vrcevic,  igre.  57. 

KRKACICE  (ki'kacice),  adv.  u  Stulicevu  rjec- 
niku HZ  krkace. 


KRKACITI,  ki-kactm,  impf.  tooariti  nakrkace. 
—  U  nase  vrijeme.  A  ti  krUaci  me  na  tvoja  leda. 
Magazin.   1866.  82. 

KRKACKE  (ki-kackS),  adv.  vidi  krkace.  —  U 
Vukovu  rjecniku  ima  krka6ka,  /.  vide  krkaca 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori;  radi 
ohlika  i  znacena  vidi  nakrkace.  —  U  jednom 
primjeru  nasega  vremena  ima  adv.  krkocke,  ali 
moze  biti  da  treba  iitati  krkacke.  Slijepac  i 
hromac  krali  su  smokve  krkocke,  jedan  o6ima, 
a  drugi  nogama.    S.  ^ubisa,  prip.  224. 

KRKALA,  /.  baleya.  U  nase  vrijeme  oko 
Stona:  ,Kupio  sam  krkalu  po  putu'.  M.  Milas. 
Krkala,  koiiska  baloga.    Slovinac.   1884.  31. 

KRKALINA,  /.  augm.  krkala.  Krkaliua,  vu- 
stija  konska  i  svakoga  tovarnoga  zivinceta.  M. 
Pavlinovic.  Ki-kalina ,  augm.  krkala.  U  nase 
vrijeme  u  Stonu :  ,Otidi  pa  pokupi  ono  krkaline'. 
M.  Milas. 

KRKALITI,  ki'kalim,  impf.  gnusiti  (o  kohu), 
vidi  krkala.  —  U  nase  vrijeme.  Naj  goro  je  u 
svoje  jasle  krkaliti.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kaj). 
134. 

KRKALINA,  /.  vidi  krkalina.  F.  Kurelac. 
dom.  ziv.  9. 

KRKANAC,  Krkanca,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  varazdinskoj.  (kajkavshi)  Krkanec. 
Razdijej.  103. 

KRKAO,  krkla,  adj.  tijesan  (?).  —  Na  dva 
mjesta  xviii  i  .xix  vijeka.  Ne  pati§  li  dosta  puta, 
o  ohola  zeno,  od  tvojih  isti  krkli  pantofola  iliti 
cipeja?  D.  Rapii  174.  Ne  meci  se,  pa§o,  preo 
suma,  o  sto  ti  je  krklom  gorom  zaoi.  Osvetn. 
4,  42. 

KRKAR,  Krkra,  m.  .•itaro  ime  ostrva  i  grada 
Koreule  (vidi  Kor6ula).  —  Od  grc.  {>)  /j-fkatva) 
Kogxvija  Hi  od  lat.  Corcyra  (nigra),  ali  u  ovom 
zadnem  slucaju  preko  dalmatskoga  jezika  (vidi 
kelomna,  kimak).  —  Vec  x  vijeka  Porfirogenet 
pise  lit  KovQxovQa.  Doc.  hist.  rac.  406,  i  >)  Kovy- 
xott  iJToi  TO  KixiQ.  410.  —  Dolazi  dakle  od  pr- 
vijeh  vremena  pa  do  xvi  vijeka,  i  opet  u  jednom 
primjeru  xviii  gdje  va^a  da  je  arhaizam.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Danicicevu  gdje  stojl:  Krbkri., 
poluostrvo  u  Dalmaciji  koje  sada  zovu  Pejesac 
,Sabbioncello'  (uprav  ,Stonski  Rat'  ,Punta  di 
Stagno') :  crkvi  je  bogorodioinoj  na  M|etu  dao 
kral  Stefan  Prvovjencani  ,u  tutoce  u  Krbkre'  iz- 
medu ostaloga  Janiuu  i  Popovu  Luku  koje  su  i 
sada  sela  na  Pejescu  (Ratu).  M(on.  serb).  10. 
(1222—1228).  ,wdb  Krbkra'.  (Spom.  sr).  1,  66.  69. 
(1405).  podb  Krbkromb.  96.  (1408).  bice  pogrjoska 
,Kakrb'.  116.  (1413).  kn.  1,  498.  U  dodatku  (3, 
597)  pise  Daniiic  kod  Krbkrb:  dodaj :  u  dva  po- 
sjedna  primjera  za  cijelo  Korcula  , Corcyra  nigra', 
ital.  ,Curzola' ;  a  prvi  primjer  dr^im  za  svjedn- 
canstvo  da  se  i  Pejesac  tako  zvao.  Ali  ni  2>^vi 
primjer  ne  svjedoci  kako  je  mislio  Daniiic;  evo 
potpu'Aena  prvoga  primjera :  .  .  .  sijo  daruju  : 
(utokb  (Mlet)  vbsb  i  Babyno  Po]e  (na  Mfetu),  u 
drugomb  wtoce  u  Krbkre  (=  Koriuli)  crbkbvb 
svetoga  Vida,  (i  k  tome  u  Ratu)  Jaiiinu  i  sb  Po- 
povomb  Ljukomb  i  svetago  Stofana  i  svotoga 
Georgija;  a  nemic  se  nikakva  razloga  pomislili 
da  mjesta  sto  se  pominu  poslije  ,crkve  sv.  Vida' 
pripadaju  istom  ,otoku'  kojemu  i  ona  pripada,  a 
osim  toga,  zaHo  bi  se  Rat  zvao  ,otokom' ':'  Krkar 
se  grad  vami  dici  jak  nevista  imavsi  drag  kami. 
N.  Najeskovic  1,  .335.  U  Krkru.  M.  Drzic  185. 
Put  od  Krkra  mala  grada,  u  kora  Marko  Base- 
Jevic  ...    tuj    pribiva.     A.    Sasin    ]96'>.      Da    se 

38 


KRKAB 


594 


1.  KRKNUTI 


■skokom  Krkar  prida  pivk  Bno6anom.   J.  KavaiVin 

KlilvARKA,  /.  zensko  6e}ade  s  Krkra  Hi  ie 
Krkra.  —  xvi  vijeka.  Mande  Krkarka.   M.  T)T'/.ib 

KRKARSKI,  a^.  koji  pripada  Krkru.  —  /«- 
medii  rjeinika  u  Daniiiievu  (krbkrbskyj).  Plavi 
splotsco  svratiSo  se  na  krbkrbskyj  (otokb.  Spom. 
sr.  1,  58.  (1405).  Gospodinu  Ivanu  Vidali  vla- 
stolinu  krkarskomu.  N.  NajeSkovic  1,  335.  Vorsi 
gospodina  Antuna  Rozenea  doktura  i  vlastelina 
krkarakofra.  u  N.  Na]o5kovic  1,  .948.  Uospodina 
don  Zambatiste  Rozani&a  kanonika  i  vlastolina 
(?  vlestiaua)  krkarakoga.  M.  Gazarovid  121''.  Savac 
kikarski  ne  umije  sit  a  lioio  krojit.  (D).  Poslov. 
daniC. 

ICRKAS,  m.  vidi  tul.  —  Samo  u  Vranciievu 
rjeiniku  (,pharotra'),  i  u  jednom  primjeru  .wii 
vijeka  gd,je  nije  dosta  jasno  znaiene,  ali  je  sva- 
kako  bojna  sprnva.  Bunbarde  ga  biju,  bonbe  i 
krkaSi.  Radojevi6  17.  —  Od  pers.  tarkaS  (sad 
terkeS)  preko  romanskijeh  jezika  (ne  preko  titr- 
akoga),  isporedi  tal.  careasso,  franc,  carquois, 
^pati.  carcaj,  jwi't.  carcaz.  —  vidi  i  trkaf. 

KRKATI,  krkam,  iinpf.  zaguSJivo  a  poftesto 
kas|ati.  Podunavka.  1848.  58.  —  isporedi  2.  kr- 
hati. 

KRKAVAC,  kfkavca,  m.  u  bari  mjesto  od  ne- 
koliko  kvadratnili  metara,  koje  je  vavije  mokro 
i  meko;  stanes  li  nogom  na  takovo  mjesto,  odmah 
ozdo  voda  pili  i  krfti.  u  naj  vecoj  susi  kosao  mora 
ovakovi  krkavac  bos  kositi,  i  trava  na  6em  nije 
pitoma  nimalo.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici:  ,NeS 
sad  pro  ovog  krkavca  obuven  proci,  van  da  se 
izu'es'.  J.  Bogdanovic.  —  U  Srbiji,  Krkavac, 
mjfsno  ime  u  okrugu  kragujevacknm.  Niva  u 
Krkavcu.    Sr.  nov.  1870.  2K8. 

KRKAVINA,  /.  neka  bilka.  Krkavina,  Rham- 
nus  frangula  L.  (Visiani),  v.  Krhlikovna.  B. 
Sulek,  im.  174. 

KRKE  (kfke),  adi'.  vidi  krkace  i  nakrke.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu 
(iiz  krkace).  Kfke,  v.  krkafie.    M.  Pavlinovi6. 

KRKEC,  m.  muski  nadiinak.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  Simo  Obradovic  Maglov  Krkefi.  V.  Bo- 
gisic,  zborn.    15. 

KRKE^IN,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u 
Crnoj  Gori.  Od  Nika  Krke|ina  sa  Sretne.  u  Pjev. 
cm.  230b. 

KRKICA,  adv.  vidi  krkade.  —  U  nase  vrijeme 
a  Istri.  Krkicii  (nostt)  ,in  dorso  (gestare)'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

KRKIN,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  ii  okrugu  kne- 
zevackom  (moze  biti  da  treba  citati  Krkis,  vidi). 
Zemja  u  Krkinu.    Sr.  nov.  1875.  347. 

KKKINA  6UKA,  /.  ime  visu  u  Srbiji  a  okrugu 
toplickom.    M.  D.  Milicevi6,  kra).  srb.  343. 

KRKINA,  /.  zensko  celade  s  Krka.  F.  Mi- 
klo§ic,  vergl.  gramm.  1",  400. 

KRKIS,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  kne- 
zevackom.  —  isporedi  Krkin.  l^iva  u  Krkisu. 
Sr.  nov.  1875.  347.  583.  799. 

KRKITI,  kfkim,  impf.  kad  se  odraslo  dijete 
ra.spla6e  onda  ga  tjeSe  na  svake  ruke;  pa  mu 
govore:  ,Hajde  krkiti  malo!'  u  Dobroselu.  M. 
Modi6. 

KRKLAMA, /.  M  Viikovu  rjeiniku:  (u  Srijemu) 
ona  vuna  koju  durfiije  sa  givenijeh  kozuha  sa- 
strigu  [vide  ostrizinej.  —  Od  tur.  qyriimak,  strict, 
qyrqylmak,  pass.  —  isporedi  krkleisati. 


KRKLAK,  m.  mjesno  ime  u  Sriiiji  ii  okrugu 
vranskum.  Jevrom-bunar,  izvor  ispod  brda  1  Ma- 
device,  izvire  iajiod  kamena  koji  se  zove  ,Krklar 
(40  mufienika)'.    M.  D.  Mili6evi6,   kra).  arb.  2!t5. 

KRKLAiSATI,  krkliiSem,  pf.  u  Vukovu  rji'i- 
niku:  sastrici  vunu  u  koXuha  oko  rukava  i  ona- 
okolo  ,stutzen'  ,ab3cindo'.  —  Akc.  se  ne  mijena, 
osim  aor.  2  i  3  sing,  k'rkleisa.  — •  Postaje  od  tur. 
ijyrqylmak  (vidi  kod  krklama)  nastavkom  in. 

KRKLI,  adj.  erven?  —  Ne  mijena  se  po  pa- 
dezima.  —  Oblik  je  turski,  ali  se  ne  zna  postane. 
—  isporedi  5.  krk.  —  U  narodnoj  pjesmi  na- 
Sega  vremena.  Treci  derdan  od  krkli-mergana. 
M.  Pavlinovii. 

KRKLO,  n.  bora,  nabor  naiinen  i  saHven  sve 
naokolo  pri  dnu  odijela,  da  bade  krace.  —  Ja- 
maino  je  dalmatska  rijec  (vidi  kod  kelomna 
i  kimak)  od  lat.  circulus.  —  Od  xvi  vijeka  u 
Dubrovniku.  Jo5  nijesam  nigda  mnio  ...  da  6e 
riganio  toliku  dragos  ste6,  ki  jo  bio  za  niSta . . . 
minutijeh  godista  .  .  .;  a  od  malo  jur  godiS  za 
diku  za  vecu  na  obru6  ga  u  okolis  u  krkla 
ume6u,  da  im  su  sve  strane,  kad  se  ka  obrati, 
stupajem  prostrane  na  vo)u  stupati ;  i  okrugle 
nih  skute  nad  gleznijeh  nogo6i,  zapiru  sve  skute 
okolo  hodedi.  M.  VetraniA  1,  9',).  Kfklo,  velik 
gib  na  halini  da  bude  kraca.  U  naJe  vrijeme  u 
Stonu :  ,Pusti  to  krklo  pa  6e  ti  biti  du}a  (ha- 
jina)'.  M.  Milas.  u  Dubrovniku  se  ovako  naiina 
odijelo  djeci  sto  jos  brzo  rastu.  P.  Budmani. 

KRK^iANAC,  krkjanca,  m.  trpanac.  Pop  Zi- 
vojin  iz  Srbije. 

1.  KRK^jANE,  n.  djelo  kojijem  se  krkla  (vidi 

1.  krkjati).  —   U  Vukovu  rjeiniku. 

2.  KRK^jANE,  n.  djelo  kojijem  se  krkfa  (vidi 

2.  krk)ati).     ,Da    se   mogu  krkjana  nezine   djece 
oprostiti,  pa  oma  umrla !'    J.  Bogdanovii. 

1.  KRK^ATI,  krk}am,  impf.  vreti  s  nekom 
bukom;  kaze  se  o  loncu  i  o  onome  sto  u  nemu 
vri.  i  u  prenesenom  smislu  o  sliinoj  buci.  — 
Rijei  je  onomatopejska.  —  U  naie  vrijeme,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu:  n.  p.  lonac,  kupus  u 
loncu  jbrausen  (im  siedenden  topfe)'  ,fremo'.  [cf. 
krktati].  Krk|ao  kao  bungur.  Bos.  vila.  1887. 
322.  (Muglo  se)  6uti  da  mu  nesto  krkja  u  gru- 
dima.  L.  K.  Lazarevic,  on  zna  sve.  33.  Dok 
vec  u  luli  ne  po6e  krkjati.  56.  Krkjati  ,brau3en'. 
u  nase  vrijeme  oko  Stona:  ,Stoprva  je  pocelo 
krkjati'.    M.  Milas. 

2.  KRKLATI,  krkjam,  impf.  nosati  dijete.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Nista  i  ne  radim  nego 
vavije  krk{am  djecu'.  ,Nece  ona  meni  nezine 
djece    vise   krkjati,  pa  prosila!'.    J.  Bogdanovic. 

KRK^O,  m.  nadimak  u  Dobroselu,  kada  co- 
vjeka  sve  hesto  krk|a  u  prsima.    M.  Medic. 

KKKMETA,  kfkmeta,  n.  pi.  kovriice,  uvojci, 
vitice.  —  Od  tur.  qyrqmak,  striii.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  vide  zulovi. 

KRKNIVATI,  vidi  krknivati. 

1.  KRKNUTI,  kfknem,  pf.  progovoriti,  pa 
odmah  zapeti  (zakrknuti)  Hi  od  straha  Hi  s  dru- 
goga  razloga.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3 
sing,  kfknu).  —  Mislim  da  je  ista  osnova  Ho  je 
i  kod  1.  krk.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Belinu  (,ne  mogu  krknuti  slovo'  ,non 
posso  articolar  parola'  lOSb),  u  Stuliievu  (,ob- 
mutescentium  instar  verba  proferre'),  u  Vukovu 
(n.  p.  ne  smije  od  nega  krknuti  ,er  darf  nicht 
mucksen'  ,muttio').  Da  ne  moze  nitko  sumnit  ni 
krknuti,  da  si  bio  tasta  slika.  G.  Palmotic  3, 
213a''.    Na  ie  rijefii  pako  trne,  i  kad  ona  saptom 


1.  KRKNTJTI 


KRLETKA 


krkne,  svaka  sjena  vojske  crno  u  bojazni  strasnoj 
crkne.  J.  Palmoti6  466.  Krknuti,  refie  se  kad 
tko  ne  smije  od  koga  ni  dahnuti.   M.  Pavlinovid. 

—  U  ova  je  dva  primjera  isto  Ho  i  dahnuti : 
Pritiska  me  sve  nesrecna  mora,  kako  zaspim,  ne 
da  mi  krknuti.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  47.  Sve 
.se  nabi,  da  krknut  ne  moze.    61. 

2.  KRKNUTI,  krknem,  /)/.  uzeti  koga  nakr- 
kace  (nakrke).  ,Hajde,  krkni  me'  kaze  dijete.  M. 
Pavlinovic. 

3.  KRKNUTI,  krknem,  pf.  krko  puknuti,  pre- 
lomiti  se  iznenada.  ,Krknula  grana  pod  liim'. 
M.  Pavlinovic.  —  isporedi  krkac. 

KRKNIVATI,  krknujem  i  kikiiivam,  impf. 
krknuti.  —  U  jednom  primjeru  xviii  vijeka  (radi 
znaiena  vidi  i  zakrknuti)  i  u  Stulicevu,  rjecniktt 
(na  oba  mjesta  sa  starijim  -n-  mj.  n):  krkni vati 
jobmutescentium  instar  verba  proferre'.  Erbo  ,k' 
krknivajuci  a  ,ch'  hakom  pridisuci  na  greSku 
ima  se  izustiti.    S.  Rosa  viii. 

KRKOCITAC,  krko6ica  (?),  m.  neka  bi]ka.  Kr- 
kofiitac,  Marrubium  vulgare  L.  (Lambl,  Sladovio). 
B.  §ulek,  im.  174. 

KRKOCANE,  vidi  krkotane. 

1.  KRKOCATI,  krkocem,  impf.  vidi  grgocati. 

—  U  Mika^inu  rjecniku :  krko6ati,  plakati  grlo 
,gargarizzo'. 

2.  KRK66aTI,  vidi  krkotati. 

KRKOJE,  m.  ime  muSko.  —  xiv  vijeka.  Krb- 
koje.    Svetostef.  hris.  36. 

KRKOLINA,  /.  vidi  krkalina.  —  U  nah  vri- 
jeme  h  Lid.  Kohske  izmetine  zove  narod  ,krko- 
linom'.    J.  Bogdanovi6. 

KRKO^,  »i,_  ime  mjestu  u,  Srbiji  u  okrugit 
kneievaikom.  Niva  u  Krko|u.   Sr.  nov.  187.5.  347. 

KRKOPETLINA,  /.  vrsta  hijeloga  grozda. 
Krkopetlina,  mehlweiss  (Kalnik).  B.  Sulek,  im. 
174. 

KRKORENE,  n.  djelo  kojijem  se  krkori.  —  U 
Vukovu  rjeiniku. 

KRKORITI,  krkorim,  impf.  dem.  krktati.  — 
V  naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(dim.  V.  krktati).  Sad  naXe  tikvu,  i  stado  krko- 
riti.    M.  D.  Milidevic,  omer.  196. 

KRKOTA,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj 
Gori)  muSki  nadimak. 

KRKOTANE,  n.  djelo  kojijem  se  krkoce.  — 
Stariji  je  oblik  krkotanje.  —  3Ij.  -t-  nalazi  se  i 
(i  (oidi  kod  krkotati).  —  U  Belinu  rjecniku:  kr- 
kotanje, krkocanje  ,gracidamento,  inteso  delle 
rane'  ,coaxatio'  3.54a,  i  u  Stulicevu :  krkodane  Hi 
krkotane  ,strepere,  garrire  subst.' 

KRKOTATI,  kikoeom,  impf.  rijec  onomato- 
pejska.  —  Iz  oblika  sadasnega  vremena  gdjegdje 
se  prenosi  c  u   inf.  i  proHa  vremena :  krk6cati. 

a.  vidi  kreketati,  a.  —  (7  Belinu  rjecniku: 
krkocati,  krkocem  ,gracidare,  voce  delle  rane' 
,ooaxo'  354b,  i  u  Stulicevu :  krkodati  Hi  krkotati 
(grijeikom  s  praes.  krkotam)  ,strepere,  garrire 
(de  ranis)'. 

b.  krk6tati,  kikoiem,  vidi  krkjati.  —  U  nase 
vrijeme  u  Stonu.  ,Pocelo  je  krkotati  u  loncu'. 
M.   Milas. 

KRKOV,  m.('^)  ime  bifkama.  Krkov  (krkavina, 
krusina),  slov.  krhlioovje,  krblikovna,  rus.  icpy- 
iiiima,  Kap.iyiiiHiia,  ces.  krusina,  poj.  krusyna, 
kruchinia,  kruszewina,  krnszczyna,  1.  Rhamnus 
frangula  L.  (Lambl,  Alscbinger) ;  2.  Paliuri'.i 
australis  Grtn.  (Visiani).    B.  Sulek,  im.  174. 


KRKOVAC,  Krkovca,  m.  ime  mjestu  a  Srbiji 
u  okrugu  kragujevackom.  Vinograd  u  Krkovcu. 
Sr.  nov.  1873.  9.58. 

KRKOVIC,  m.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotani 
sibenskom.    Repert.  dalm.   1872.  26. 

1.  KRKOVINA,  /.  vrst  vinove  loze  bijela 
grozda  (Dalmacija,  Danilo).  B.  Sulek,  im.  174. 
_  2.  KRKOVINA,  /.  vidi  krkalina.  —  U  Stuli- 
cevu rjeiniku:  ,stabbio  di  oavalli,  muli  etc'  ,fi- 
mus,  letamen'. 

KRKRANIN,  m.  covjek  s  Krkra.  —  Mnozina : 
Kfkrani.  —  xvi  vijeka.  Gospodinu  Nikoli  Stjepka 
Na|eskovi6a  Jan  Vidali  Krkranin  u  1564.  u  N. 
Najeskovic  1,  351.  Drasko  GrubiSic  Krkranin 
(,Krikranin').    M.  DrziC  184. 

KRKTANE,  n.  djelo  kojijem  se  krkce.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KRKTATI,  kfkdem,  impf.  vidi  krkjati.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vido 
krkjati).  Vatra  gorijase,  a  u  loncima  krktase  vo- 
cera.  jk.  I'.  Sapcanin  1,  54.  Krktati,  vreti,  kad 
je  masa  koja  vri  gusta.  , Krkce  mu  u  grudini.i 
ko  iz  lonca'.    V.  IVii  iz  Srbije. 

1.  KRKUSA,  /.  Gobio  fluviatilis  Flem.,  vrsta 
rijecne  ribe.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu.:  ,eine  art  flussfisch  [griindling]' 
,piscis  genus  [Gobio  fluviatilis  Flem.]'.  Ho<ie§  da 
hvatamo  krku§e  u  reci?  M.  P.  Sapcanin  1,  49. 
Krku§a,  Gobio  vulgaris  Cuv.  J.  Pan5i6,  ribe  u 
srb.  83.  Krkusa,  Gobio  vulgaris,  oko  Zagreba. 
D.  Hire. 

2.  KRKUSA,  /.  ime  ovci.  Bruvno.  D.  Hire. 
KRKUSlGA,  /.    dem.    1.    krkusa.    —    Izmedu 

rjecnika  u  Vukovu.  Kad  je  dosla  moru  na  obalu, 
osvrte  se  na  cetiri  strane,  suze  roni,  potijo  go- 
vori:  ,0j  bregovi,  moji  deverovi!  obalice,  mile 
jetrvice!  krkusice,  moje  zaovice !'  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  534. 

KRKUSOVAC,  Krkusovca,  m.  ime  mjestu  n 
Srbiji  u  okrugu  knezevackom.  Niva  u  Krknsovcu. 
Sr.  nov.  1873.  315. 

KRLA,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Krile  i  Krlo. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc.  Kflo.  —  U  narodnoj 
pjesmi  (iz  Boke  kotorske  Hi  iz  Crne  Gore).  AV 
ta  khiga  Krle  kapetana,  u  knizi  mu  Krla  na- 
kitio.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  2.33.  Pobratimo,  Krla 
kapetane !  3,  2.34.  A  za  Krlom  sezde.set  ba- 
rjaka.  3,  237.     Nesto  Krli  ooi  utekose.   3,  240. 

KRLAVICNA,  /'.  suvrst  drobne  crjene  jabuke 
dozrijevajuce  u  rujnu  (Vajavac).  B.  Sulek,  im. 
174.  ' 

KRLE,  m.  vidi  Krla.  —  xvi  vijeka.  Krle  Vr- 
bani6.    Mon.  Croat.  238.  (1535). 

KRLETKA,  /.  kafez,  vidi  i  kod  kobafia.  — 
Nejasna  postana,  isporedi  novoslov.  krletka;  moze 
biti  ista  rijec  sto  stslov.  kleti.ka,  ces.  kletka,  ^o|. 
klatka  (««e  su  deminutivi  od  kletb,  vidi  klijet, 
i  znace  sto  i  krletka),  ali  se  ne  zna  kako  se 
umetlo  r.  isporedi  i  gkrjetka.  —  Od  xviii  vijeka 
po  sjevernijem  krajevima  (mozebiti  iz  slovenskoga), 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (,cavoa'.  v. 
gajba)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Jambre.sicevu 
(,cavea'),  u  Voltigijinu  (,gabbia'  ,kafig'),  u  Vu- 
kovu (,der  kafig'  ,cavea'.  cf.  [skrletka],  kavez,  ko- 
baca  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj).  u 
Stulicevu  rjecniku  ima  karletna,  v.  kajpa,  gdje 
je  jamaino  pogreska  i  treba  cilati  krletka.  — 
Zaboravi  vratca  od  kajpe  ilit.i  krletke  zatvoriti. 
A.  Kanizlic,  uto6.  395.  Krletka  puna  ptica.  1). 
Danifiic,  jer.  5,  26.  Metnu§o  ga  u  krietku.  jezok. 
19,  9. 


KRLI(^ 


r.of) 


KRLU;,  Ml.  lepieg,  l>i(ka.  Krli/'  (I.  Sabjar), 
Kr|,  SoneUus  oleracoua  L.  (Vuk,  Srijem).  B. 
Sulok,  im.  174. 

KRIjIHVIC,  m.  prezime.  —  xvi  vyeka.  Anton 
IvrlihviA.    Mon.  croat.  230.  (1527). 

1.  KRLI.Tii;§I,  7»».  ;;/.  vidi  kralijeS.  —  U  Vu- 
kiivii  rjeiniku:  krliji>8i  (u  Dubrovniku)  vide  bro- 
jenice,  all  ja  o»e  rijeii  n  Dubrovniku  nijesam 
niyda  duo  nego  saino  kralijoS.  P.  Budmani.  — 
i^puredi  2.  krlijoSi. 

2.  KKLIJESI,  m.  pi.  u  Vukovu  rjeiniku:  (u 
Boci)  ,schluaselbeino'  .jugulum'.  —  Uprav  je  isto 
ito  i  kralijeS  (isporedi  1.  krlijeSi),  ali  je  iudno- 
rato  znacene  (isporedi  kralijeS,  c). 

KRLOVI6,  m.  prezime.  —  U  na§e  vrijeme. 
Vasilije  Krlovi6.  Rat.  98.  Ristivoje  Krlovid. 
3,52. 

KRLOVO,  n.  ime  mjestu  u  Brobnacima.  —  U 
mirodnoj  pjesmi  naSega  vremena.  Ti  pritisni  sela 
svakolika  od  Kriova  do  Mletifka  ravna.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  468.  Pa  on  ode  u  Drobriake  ravne, 
i  ])iitisnu  sela  .svakolika  od  Kriova  do  MletiSka 
ravna.    4.  470. 

KRLOVO  POlf/E,  n.  ime  poju  u  Slavoniji. 
Regul.  save.  17.  71. 

1.  KRlf/,  m.  vidi  6ep6eg.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku: (u  Srijemu)  ,die  saudistel  ,Sonchus  olera- 
ceus  L.'.  Trava  krl.  P.  Bolii,  vinod.  1,  223.  Kr) 
,die  gan.sedistel'  ,sonchu3  oleraceus'.  G.  Lazi6 
149.  vidi  i  krli6.  —  U  trecemu  je  izdanu  Vu- 
kova  rjeinika  dodato :  [Ricinus  communis  L.], 
dakle  bi  znaiilo  drugu  bifku  (vidi  podlan),  ali 
mislim  da  se  tu  jtomijesalo  Ricinus  s  Ixodes  ri- 
cinus L.  (vidi  krpej).  vidi  i  3.  kr)a. 

2.  KR^,  m.  hrek  u  suhog  stabla.  Dubasnic.a 
na  Krku.    I.  Mil6eti6. 

1.  KIHiA,  /.  vidi  krpej.  —  Ovako  je  u.  Vu- 
kovu rjeiniku,  ali  drugi  pisac  pi§e  malo  druk- 
iije  znacene.  Krja  goveda  (Tabanus  bovinus  L.). 
Kr|a  ovcija  (Melophagus  ovinus  L.).  K.  Crno- 
gorac,  zool.  155. 

2.  KR^jA,  /.  neke  vrste  ptica. 

a.  guska  kr]a   ,Anser  silvestris'.    G.  Kolom- 
batovic.  progr.  spal.  1880.  43. 

b.  Sturnus  vulgaris.  Tordinci  kod  Vukovara. 
D.  Hire. 

3.  KR^jA,  /.  podlan,  neka  bi(ka.  Kr(a,  Ricinus 
communis  L.  J.  Pancic,  bot.  225.  —  Nije  pouz- 
dano,  isporedi  1.  kr)a  i  vidi  1.  kr^  na  kraju. 

4.  KR^iA,  /.  hreb,  hrek,  vidi  2.  kr|.  —  ispo- 
redi kr)ad.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,ein  block 
liolz'  ,caudex'.  cf.  krjad. 

5.  KRl^A,  /.  sajiv  uaziv  za  zensko  krlastije 
zuba.  —  U  naie  vrijeme  u  Lid.  .duti,  kr)o,  vi- 
diS,  da  ti  je  vec  davo  pofi'o  krnuti  zube'.  J. 
Bogdanovic. 

G.  KK^A,  /.  mjesno  ime.  —  U  narodnuj  pjesmi 

nasega  vremena,  a  izmedu  rjeinika   u   Vtikovu : 

Evo   sam    ti    6etu    podigao   do    bijele  Krje  vino- 

grada.    Nar.    pjes.  vuk.    3,  279.     Ode  pravo  Hr- 

;   iietina   Mujo   ka  bijeloj  Krji  vinogradu.    3,  280. 

KR^jACA,  /.  vidi  Skrijaca.  —  U  nase  vrijeme 
u  ugarskijeh  Hrvata.  Ter  neverne  o6i  pod  kr- 
ja6u  slirani.    .lafike.  38. 

KRI^aCiCA,  /.  dem.  krlafia.  TeSko  6u  ja  po- 
zabiti  ovu  moju  kr|a6icu.  .laftke.  11.  Perja  a  kr- 
Ja6iee.    1.33. 

KK^iAD,  TO.  vidi  4.  kr|a.  —  V  Vukovu  rjei- 
niku: ,ein  block  holz'  ,caudox'. 


KRI^UST,  b. 

KR^ADAK,  kr|:ltka,  m.  dem.  krjad.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku. 

KRljiADIO,  m.  dem.  krjad.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku. 

EB](iAJA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
poiarevaikom.  Livada  na  Krjaji.  Sr.  nov.  187."i. 
514. 

KR^iAK,  krldka,  m.  vidi  §kr)ak.  —  U  naie 
vrijeme  u  Istri  Krjak  ,pilleu3'.  D.  Nomani6, 
6ak.  kroat.  stud.  43. 

1.  KR^iAN,  m.  naziv  za  iovjeka  krfastijeh  zuha. 
—  17  naie  vrijeme  u  Lid.  J.  Bogdanovid.  M 
Medi6. 

2.  KR1|jAN,  to.  ime  volu.  Bosna.  Bruvno.  D. 
Hire. 

KR^iANI,  TO.  pi.  zaselak  u  Srbiji  u  okrugu 
uziikom.    K.  JovanoviA  154. 

K1H>AREVIC,  TO.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Milosav  Krjarevir.    Rat.  181. 

KRl^AST,  adj.  vidi  kr|av.  ,Cuti,  davole  krjasti, 
vidiS  da  e  davo  od  tebe  vec  uzo  ujam'.  J.  Bog- 
danovii. 

KR^ATi,  krjam,  impf.  bolovati.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Ko  ne  umre  taj  na  dugo 
kr|a  dok  se  okrijepi.    S.  ]|jubiSa,  pric.  51. 

KlUiAV,  adj.  vidi  krezub.  —  isporedi  kri'i, 
krnav.  —  O  naie  vrijeme  u  Lid.  ,Odlazi,  vrazo 
kr}avi,  sta  tu  blebeces?'   J.  Bogdanovic. 

KR^JE,  n.  coll.  od  2.  kr|  Hi  4.  kr}a.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Donese  ga  (mr- 
tvaca)  u  klade  jelove,  zatrpa  ga  susjem  i  z|e- 
mi§}em,  na  vrg  hega  kr}e  i  kameiie.  Pjev.  cm. 
2851'. 

KRVEP,  m.  vidi  1.  krja  i  krpe).  Krjep  (Ta- 
banus bovinus  L.).  Sitni  kr|ep  (Melophagus 
ovinus  L.).    K.  Crnogorae,  zool.  155. 

KR^ESA,  m.  i  f.  vidi   krjan.    J.  Bogdanovic. 

KR^jIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  rud- 
niikom.  Zem|u  u  Krjiku.    Sr.  nov.  1875.  347. 

KKi^O,  TO.  nadimak  krjastu  Covjeku.  u  Dobni- 
selu.  isporedi  krjan.  M.  Medic.  J.  Bogdanovic. 

KRlriOZUB,  TO.  naziv  za  coeka  krjasta  zuba. 
J.  Bogdanovic. 

KR^OZUBA,  /.  zensko  iefade  krlasta  zuba. 
J.  Bogdanovi6. 

KR^;UG,  TO.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  ja- 
godinskom.    ISTiva  u  Krjugu.   Sr.  nov.  1875.   193. 

KR1|jU§NICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  it  okrugu 
sabaikom.  Zemja  u  Krjusnici.  Sr.  nov.  1875. 
1131. 

KR\ilJ§T,  /.  luska  od  ribe  (i  od  druge  zivo- 
tine  kad  je  nalik  na  ribnu).  —  isporedi  krajust 
i  krejust.  —  Moze  biti  da  je  slozena  rijei:  drugi 
bi  din  bio  od  osnove  jusk  (od  juska),  o  prvi  va(a 
da  je  od  skor  (vidi  kora),  isporedi  stslov.  skoro- 
luSta  (F.  Miklosic,  vergl.  gramm.  1-,  288)  gdje 
bi  pravi  oblik  bio  po  Miklosicu  skralusta  Hi 
starorus.  skorolu56a  (F.  Miklo§i6,  iiber  den  urspr. 
der  worte  von  dor  form,  trtt),  kora ;  prema  stslov. 
firejustbiia  moze  biti  prvi  dio  i  od  osnove  skerj 
(vidi  kreja).  —  Nalazi  se  istom  u  naie  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,die  scliuppe' 
jsquama'). 

a.  M  ribe.  Ribe  su  pokrivene  po  naj  vi§e 
krjuStima.    K.  Crnogorae,  zool.  116. 

b.  u  druge  zivotine,  n.  p.  u  krokodila  (Da- 
niiic  ovako  prevodi  jevrejsko  ime  leviatan).  Kr- 
|u§ti  su   mu  jaki   Stitovi  spojeni  tvrdo.    D.  Da- 


KR^jUSt,  b.  51 

nicic,  jov.  41,  6.  u  zmaja.  Da  se  ribe  u  rijekama 
tvqjim  nahvataju  na  krjusti  tvoje.  jezek.  29,  4. 
c.  coll.  0  necemu  sto  je  slicno  pravijem  kr- 
(ustima.  Odmah  otpade  od  ofiiju  negovijeh  kao 
kr}uit.    Vuk,  djel.  ap.  9,   18. 

1.  KB.M,  m.  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka  ima: 
Kipovi  koje  stavjahu  na  krm  (predni  kraj  broda) 
korabja  svojih.  D.  E.  Bogdani6  69.  twnacene  je 
sasma  nepouzdano,  jer  je  ocito  krm  isto  Ho  1. 
krma. 

2.  KRM,  Kfma,  m.  Chersouesus  taurica,  polu- 
otok  na  ('mom  Moru   koji  pripada  sad  Rusiji. 

—  isporedi  Krim.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,stadt  Krim'  s  pritnjerom  iz 
narodne  pjesme:  Savi  knigu,  jiosla  Krmu  b'jelora 
gdje  je  shvaceno  kao  grad).  Za  Krm,  Kuban  i 
Kavkaz  tuzi  neutosno.  J.  RajiR,  boj.  9.  Vec  u 
Krmu  u  cara  Tatara.  Nar.  pje.s.  vuk.  3,  84. 
Gospa  Jelisavka  zavlada  Krmom  (po  narodnoj 
pjesmi).  Vuk,  nar.  pjos.  3,  84.  i  u  Sitlekovii 
rjecniku:  ,Krim'. 

1.  KRMA,  /.  puppis,  strazna  strana  od  broda. 
ovo  je  pravo  znaiene,  kaku  se  vidi  po  tome  sto 
je  ovako  i  u  drugijem  slavenskijem  jezicima  i  po 
primjerima  pod  a;  radi  drugoga  znaiena  vidi  b. 

—  IHjec  je  praslavenska  (k'trma),  isporedi  stslov. 
krtma  (tt  jednom  primjeru  krmilo),  novoslov. 
krma,  rus.  Kopjia,  (ie^.  korma,  rijei  tuiia :  iz  ma- 
ijarskoga  po   Miklosiiu,   riiska  po  Jiingmannu). 

—  Izmedu  rjeinika  a  Vraniicevu  (, puppis'),  u 
Mifca/iHU  (karma,  krma  od  broda  , puppis';  krma 
od  drijeva  , puppis'),  u  Helinu  (, poppa  dolla  nave' 
,puppis'  572b),  It  Bjelostjencevu  (krma,  zadrii  kraj 
ladje  , puppis,  posterior  pars  navis'),  u  Voltiijijinu 
(,poppa'  ;das  hintertheil  des  schiffes'),  u  Stuli- 
cevu  (,puppis'),  u  Vukovu  (vidi  kod  b).  —  Akc. 
kao  kod  2.  krma. 

a.  sa  znaienem  sprijeda  kaznnijem.  ovako  je 
bez  sumne  u  ovijem  primjerima:  Vrgose  fietira 
sidra  is  krme.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  217.  act. 
ap.  27,  29.  Svakoj  (korab(i)  krma  zlatom  siva. 
G.  Palmotic  2,  210.  Spavaju  kakono  Jona  pod 
krmom  od  lade.  M.  Radnii  2(;8».  Gospodin  spa- 
vase  na  krmi  od  lade.  496''.  S  krme  zlamen 
ognem  lanu.  I.  Zanotti,  en.  19.  Bogato  je  ure- 
sena  krma.  B.  Bettera,  or.  12.  Od  pure  do 
krme.  (D).  Poslov.  danic.  Na  krmi  joj  mnokrat 
stoje  kipoklanci  slave.  J.  Kavaiiin  378*.  Drijevo 
teSko  s  malijem  jedrim  ili  hita  stranom  vjetre 
robredi  se  ili  im  krmu  svu  slobodnu  dopuStava. 
B.  Zuzeri  278.  Kleopatra  na  krmi  vise  pristoja 
plemenita  uzvisena,  podnebjem  zlatnijem  pokri- 
vena  tako  sjaSe,  ko  da  je  od  voda  jedna  boXica. 
232.  I  pan  s  krme  posjekose  (sam  pixac  tu- 
maii:  pan  s  krme  —  arboro  da  puppa).  I.  A. 
Nenadid,  sambek.  16.  Vjetar  usili  ih  krmu  mu 
obratiti.  S.  Rosa  93b.  Krman  s  krme  dok  od- 
biju  (slapi).  V.  Dosen  194b.  Imadise  fustu  or- 
manicu,  sva  joj  krma  bise  puzlacena.  And.  Kacic, 
razg.  284b.  Al'  to  ide  §ambek  ogneviti,  na  krmi 
mu  alaj  barjak  vije.  322*.  Tree  naglo  od  krme 
do  prove.  .322b.  I  na  dumen  dumen^iju  Pavla 
a  na  krmu  ronca  Galovana.  Nar.  pjes.  stojad. 
2,  95.  A  krmu  bih  tvoju  srebron  okovala,  a 
provu  bih  tvoju  zlaton  rakamala.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  59.  Krmu  ima,  majko,  srebrom  nakovanu,  a 
provicu  ima  zlatom  armizanu.  2,  156.  V  krmi 
jim  se  jedno  (Ture)  zatajilo.  Hrv.  nar.  pjes.  iz 
Istre.  Nasa  si.  god.  10,  br.  14,  str.  54.  On  ispise 
na  krmu  od  broda  iznutra  svoju  zenu  a  na  provu 
onu  staricu.  Nar.  prip.  vuk.'  249.  Ovako  vapi- 
jase  proto  Bozo  s  krme  nekakva  staroga  brika 
koji  .  .  .   istezaSe  se   na  suho  da  bude  pregledan 


7  2.  KRMA 

i  popravjen.  M.  Vodopic,  tuzn.  jel.  dubrovn. 
1868.  178.  Krma  , puppis'  zadui  kraj  lade.  Vuk 
tumaci  tu  rijec  ,das  steuerruder'  ,gubernaculum' 
sto  je  svakako  pogreska,  barem  za  primorje.  V. 
Bogi§i6  u  Nar.  pjes.  bog.  370.  Svaka  lada  .  .  . 
ima  ,provu'  sprediiu  stranu  i  ,krmu'  zadnu.  L. 
Zore,  rib.  ark.  10,  324.  —  I  u  ovijem  je  primje- 
rima isto  znacene,  premda  se  ne  istiie  onako  kao 
u  predasnima:  Na  visokoj  krmi  stase.  M.  Ga- 
zarovic  38.  Brodar  ki  ga  tja  vodijase  vrhu  krme 
ter  sjedeci  pobjeguou  plav  vladase.  G.  Palmotic 
2,  66.  Dumencija  vlada  ladom  side6i  na  krmi. 
M.  Radnii  329b.  Stoji  na  krmi  svoga  broda.  P. 
Posilovic,  cvijet.  202.  Koji  stoji  na  krmu  od 
svoga  drijeva.  K.  Magarovic  102.  Vide  .  .  .  ne- 
poznanu  plavcicu  s  dva  sijeda  staroa  na  krmi. 
I.  Dordi6,  ben.  173.  Bi  njegda  na  krmi,  a  sad 
ni  na  puri.  (Z).  Poslov.  dauic.  (Ustrgoh)  mlada 
mornara  na  krmi  sideci.  Nar.  pjes.  istr.  2,  7.  — 
desto  se  kaze  da  vjetar  puse  u  krmu,  ili  da  je 
u  krmu.  S  naukijeri  izvrsnijemi,  s  vjetrom  u 
krmu.  Zborn.  69b.  U  krmu  vjetra  cuh  prsi.  M. 
Vetrani6  1,  169.  Broditi  s  vjetrom  u  krmu.  J. 
Mika[a,  rjeon.  kod  broditi.  Jidriti  s  vjetrom  u 
krmu.  kod  jidriti.  S  vjetrom  u  krmu  ,col  vento 
in  poppa'  ,secundo  vento'.  A.  d.  Bella,  rjeSu. 
572b.  Reko  bi  da  su  plovuca  drijeva  povrh  voda 
jedrim  punijem  usred  krme.  B.  Zuzeri  292.  Je- 
drase  u  krmu  sa  svijem  jedrim.  178.  Vjetar  ti 
u  krmu!  (Z)  Poslov.  danic.  iu  prenesenom,  me- 
laforiikom  smislu,  kad  je  ko  u  cemu  ili  za  neko 
vrijeme  srecan.  Uzoholila  se  je,  er  jo'  je  vjetar 
u  krmu.  M.  DrziA  276.  Kad  jedrimo  vitrom  u 
krmu,  tad  ne  mislimo  o  nebu.  A.  d.  Bella,  razgov. 
117.  Kad  vitar  nije  u  krmu,  tad  kazeS  tebi  i 
drugim  da  }ubis  Boga.    137. 

b.  u  Vukovu  je  rjecniku  tumaieno  ,das  steuer- 
ruder' ,gubernaculum',  of.  korman,  dumen  (kr- 
milo, timiin)  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Na 
galiji  stotina  Turaka  od  stotina  turskije  gradova, 
a  na  krmi  Kifii/'.-Useine.  i  u  samome  ovotn  pri- 
mjeru vafa  da  je  znacene  isto  kao  pod  a,  te  jr: 
jamacno  Vuk  zlo  tumaiio  onu  rijei  misleii  da 
je  isto  sto  korman.  ima  doista  xviii  vijeka  u  je- 
dnoga pisca  Slavonca  primjer  u  kojemu  je  zna- 
iene kno  u  Vuka :  Sto  je  ruka  ztiala  no  zna,  jer 
je  otola  krmu  sila.  A.  Kanizli6,  roz.  73,  ali  je 
to  samo  jedan  primjer;  drugi  su  ili  Vukovi  ili 
pisaca  mladijeh  od  Vuka  koji  .sm  moiebiti  nega 
u  tome  slijedili:  Odrijesivsi  uza  na  krmama. 
Vuk,  djel.  ap.  27,  40.  Kfma,  (1.  zadria  strana 
broda.  2.)  krmilo.  M.  Pavlinovic.  Kfma  ,guber- 
naculum'.  D.  Nemanid,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 
2.  KRMA,  /.  isprva  hrana  uopce,  poslije  samo 
za  stoku  (pica).  —  Akc.  se  mijena  u  voo. :  kfmo, 
kfmo.  —  U  ovom  je  ohliku  stara  rijei,  isporedi 
stslov.  krtma,  bug.  krrbm-t.  (t.  j.  kn>ma),  mate- 
rino  mlijeko,  novoslov.  krma,  rus.  itopMa;  prasla- 
venski  je  oblik  ktrm^  i  k-trmt  ili  ktrmja,  ispo- 
redi stslov.  kri-m-B,  krtmja,  rus.  kopm'b,  KopM.ui, 
ces.  krm,  m.  i  /.,  krme,  po(.  karm,  /.,  karmia,  pa 
i  let.  karms,  gojan,  ugojen,  znacene  je  u  novo- 
slovenskom  kao  u  nasem  jeziku ;  rus.  uopni,  moze 
znaiiti  hranu  uopce,  ali  iesie  znaii  picu  sto  jc 
znacene  i  kod  Kopsia,  Kopjijin,  u  ceskom  i  u  po^- 
skom  oba  su  znaiena.  —  Izmedu  rjeinika  u  Bje- 
lostjencevu (,esca,  pabulum,  et  dicitur  omne  ge- 
nus alimenti  animalium,  utpote  foenum,  avena, 
stramen,  gramen  etc.'),  u  .Tambresiienu  (,esca'), 
u  Voltigijinu  (.pascolo,  foraggio'  ,weide,  winter- 
futter'),  u  Vukovu :  hrana  za  marvu :  sijeno,  slama 
itd.  ,das  (winter-)  futter'  , pabulum',  cf.  pica  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj;  u  Danicicevw 
(krbma  ,victus'). 


2.  KRMA,  a. 


KRMAK,  b. 


il.  hraiKi  uopce  (u  svijem  primjerima  ludaka). 
—  Do  XVI  vijeka.  Oti>  krbmi  vaSo  i/.bivajuSto. 
Sava,  tip.  stud,  glasn.  40,  176.  Kri.ina  bo  ihb 
jako  kto  po  sile,  covi  hloba  malo  i  rotko  prije- 
lualiu.  Domentijan''  24.  Na  krbinu  i  na  o)d3ja- 
iiijii  slu^eStimb  svotomu  liramu.  Mon.  .sorb.  11. 
(1222 — 1228).  Bubrovbfianomb  da  damo  korbmu. 
31.  (1247).  Da  budutb  sija  na  krbmu.  541.  (1496). 
Svaki  6a  krmo  imiSo  jubveiio  polozivSi.  P.  Zo- 
raiiic  10'". 

b.  hrana  za  stoku,  piia.  —  Od  .\vi  vijeka. 
A  da  .so  no  moXo  niti  krmo  za  koiie  dobiti.  Sta- 
rino.  19,  U.  (1560).  Od  sad  svino  na  krrau  so 
dajii.    J.  S.  Rejkovid  338. 

KRMAC,  krmca,  m.  vidi  krmak.  —  JJ  nasc 
vrijeme  it  Istri.  Pojala  jo  novestica  osam  krmao 
kriuonib.  Nar.  pjes.  istr.  3,  10.  —  U  ovom  se 
primjeru  m  ispred  c  promijenilo  na  n :  'vamo  su 
nam  pravili,  da  sto  krnca  ubili.  Nar.  pjes.  istr. 
3,  18. 

KRMACA,  /.  scrofa,  zensko  odraslo  krme.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kfma6a.  —  Od  xvni 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Voltigijinu  (,poroa, 
troja'  ,sau'),  u  Stulicevu  (,porca,  sus'),  u  Vukovu 
(,dio  sau'  iporca'). 

il.  u  pravom  smislu.  Tko  se  misa  s  mekinami 
rucak  biva  krmacami.  V.  Dosen  9Ga.  Psi,  vukovi 
i  krmaco  broz  razloga  hranu  tlace.  1461'.  Krmafie 
so  skotno  tukn.  158''.  Nerasta  .  .  .  k  krmacama 
ne  vala  pustiti.  I.  Jablanci  143.  Krmaoa  gotova 
oprasiti  so.  D.  Obradovic,  basne.  195.  Zar  kr- 
maca  zna  za  boje'r  Nar.  posl.  vuk.  86.  Ko  kupus 
sadi  i  krma&u  hrani,  ne  boji  se  gladi.  144.  Od 
krmace  kud  co  plemenitije  sta  biti,  koja  po 
osmoro  oprasi?  234.  Svina  krmacu!  (t.  j.  jubi. 
Kad  so  dvoje  jubi,  pa  im  se  ko  podsmijeva). 
282.  Cuva  jodnu  krmacu  i  troje  prascica  koji 
su  u  isti  mah  krmacu  sisali.  Nar.  prip.  vuk.- 
255.  Bukari  se  krmaca.  Vuk,  rjefin.  kod  buka- 
riti  se. 

b.  u  prenesenom  smislu,  neka  cobanska  iijra. 
i  komad  drveta  kojijem  se  u  noj  igraju.  —  TJ 
Vukovu  rjecniku:  ,ein  birtenspiel  (krainisch  audi' 
syirika)  ,ludi  genus',  (zabijezio  sam  u  uglastoj 
zagradi  [  J  dodatke  uzete  iz  M.  D.  Mili6ovi6,  ziv. 
srb.-  224 — 225  kod  krmacice)  u  ovoj  igri  ,kr- 
mafia'  se  zove  oko  tri  prsta  dugaoko  i  podebelo 
drvo  (od  prilike  kao  pokratak  vraii)  (isporedi 
buga,  a),  cula,  guga).  igraci  iskopaju  u  zomji 
poveliku  jamu  [rupu  u  koju  bi  mogla  stati  jedna 
oka  vodej,  pa  oko  lie  uaokolo  (oko  dva  tri  ko- 
raka  od  lie)  toliko  maiiiieh  jamica  koliko  je  nib 
fW  treeem  su  izdanu  dodali  izdavaoci  :  maiie 
jedan).  velika  oiia  jama  u  srijedi  zove  se  ,kazan' 
(ovuga  znacena  nema  u  ovom  rjectiiku  kod  3. 
kazan,  a,  jr.r  ga  nijesam  nasao  zabi(ezena),  a 
ono  maiie  unaokolo  zovu  se  ,ku6e'  [,kuAico'].  kad 
se  stanu  igrati,  svaki  igrafi  stane  kod  jedne  ku6e 
(obrnuvsi  so  ka  kazanu)  i  metne  u  liu  kraj  od 
svoga  stapa  ftaj  se  stap  zove  —  kako  gde  — : 
,maska,  palica'  ili  ,stap'].  jedan  spoja  krmacu 
tjera  stapom  i  hooe  da  je  satjera  u  kazan,  a 
ostali  svi  vaja  da  to  brane  i  svojijem  stapovima 
da  je  odbijaju.  onaj  koji  tjera  krmafiu  zove  se 
,krma(5ar'.  kad  koji  digne  svoj  stap  da  odbije 
krmacu,  onda  krma6ar  gleda,  ne  bi  li  prije  liega 
metnuo  svoj  stap  u  nogovu  kucu,  pa  ako  to 
ucini  onda  on  ostane  na  ku6i,  a  onaj  koji  jo 
ostao  bez  kuce  ide  te  goni  krmacu  [malo  druk- 
eije:  ako  li  krmaSar  .satera  krmacicu  u  kazan, 
on  povice:  ,mena!';  na  taj  glas  svi  igraci  polete 
da  monaju  kucice.  u  torn  menadu  krmacar  gleda 
ne  bi  li  svojim  stapom.  uhvatio  svoju  kudicu;  a 


koji  tada  ostano  bez  ku6e  mora  gouiti  krma- 
cicu {.  ako  krma£a  kad  jo  krmacar  iidari  stapom 
pogodi  koga  od  igrafca  u  nogu  od  kojona  dole, 
onda  kazu  da  ga  je  ,opario',  i  u  jedan  put  svi 
povikavSi  :  ,opara  mijena'  brXe  bojo  iiiijeiiaju 
ku6e,  u  kojomu  mijenaiiu  i  krmaftar  gleda  ne  bi 
li  svoj  stap  metnuo  gdje  u  kudu  prije  drugoga, 
pa  koji  ostane  bez  kudo  onaj  goni  krmadu.  ako 
bi  krma6ar  satjerao  krmadu  u  kazan,  i  onda  kude 
mijeiiaju  kao  i  prije.  —  vidi  i  6ula,  dula,  krma- 
dica,  svliica. 

KRMA6aR,  m.  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukoou  (koji  goni  krmadu  kad  so 
igra  krmade).  —  vidi  kod  krinada,  b.  Tu  jedan 
mora  ostati  bez  kudice.  i  taj  so  sad  zove  ,kr- 
madar'.    M.  D.  Milicevid,  ziv.  srb.^  224. 

KRMACKTFNA,  /.  augm.  krmada.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku. 

KRMACICA,  /.  dem.  krmada. 

il.  u  pravom  smislu.  —  U  Vukovu  rjecniku. 
b.  u  prenesenom  smislu,  vidi  krmada,  b. 
Sprome  (za  igru  krmaiice)  i  jedno  drvo  od  pri- 
like kao  Sto  jo  pokratak  vran  na  burotu,  ili  nadu 
grmovu  sisarku,  ili  kakav  podebeo  a  pokratak 
okomak,  ill  naj  posle  loptu.  to  zovu  ,krmacica'. 
M.  D.  Milicevid,  ziv.  srb.*  224.  vidi  dale  kod 
krmada,  b. 

KRMACIN,  adj.  koji  pripada  krmaii.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,der  sau'  ,porcae'. 

KKMACiNA  (krmadina),  /.  augm.  krmada.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KRMAD,  /.  coll.  kao  pi.  krme.  —  Od  xviu 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,ingens 
porcorum  numorus')  i  u  Vukovu  (,dio  schweine' 
,suos,  porci').  Djavli  isprosiso  da  jim  Isus  do- 
pusti  udi  u  krmad.  L.  Vladmirovid  66.  Ovco 
krmad  jer  nerade  slide.    J.  S.  Rejkovic  276. 

KKMADIJA,  /'.  vidi  krmad.  —  U  naSe  vrijeme 
u  Lici.  ,Ima  krmadi,  ima  krmadije  punu  stalu'. 
J.  Bogdanovid. 

KRMAK,  kfmka,  m.  verres,  sus  mas,  mu.%ko 
krme.  —  Akc.  se  mijena  u  vac. ;  kfmde,  ki-mci,  t 
u  gen.  pi.  kfmaka;  kad  se  umece  ev  u  mnozini 
(vidi  kod  b),  va^a  da  je  akc. :  kfmdevi.  —  Od  xv 
ili  XVI  vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu  rjeinika  u 
Mika(inu  (krmak,  prasac  ,3us,  porcus'),  u  Belinu 
(iporco,  animale  noto'  ,sus'  573*),  u  Bjelostjen- 
ievu  (krmak,  sviiia  ,sus,  porcus'.  v.  hule),  u  Jam- 
bresicevu  (,sus,  porcus'),  u  Voltigijinu  (,porco' 
,.schwoin'),  u  Stulicevu  (,porcus'),  u  Vukovu:  ,da3 
(mannliche)  schwein'  , porous',  [cf.  veparj. 

a.  u  jednini.  Krmkom  gnusnim  stvara  se. 
I.  T.  Mrnavid,  osm.  1.52.  Utoviti  jednoga  krmka. 
P.  Posilovic,  cvijet.  55.  Za  oblatiti  se  vise  ka- 
kono  krmak  u  lokvi  od  blata  kad  se  kupa.  F. 
Lastric,  nod.  188.  Krmak  prascu  brat  a  svihi 
otac  (dakle  neuskoplen).  (Z).  Poslov.  danid.  Gorski 
krmak  sidi  stane ;  al'  kad  rane  ved  dopane  .  .  . 
V.  Do.sen  43b.  I  prid  krmka  bisor  sipa.  188*. 
Krmak  sviiia  a  zeje  jo  trava.  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  220.  Duha  kao  krmak  na  sjekiru.  Nar. 
posl.  vuk.  71.  Nacerao  krmka  na  rast.  (kad  je 
koji  pijan.  mozebiti  za  to  so  ovo  kaze  sto  se  pi- 
janu  eoeku  sve  dini  mogude,  tako  i  krmak  da 
moze  uz  drvo  puzati  kao  madka?).  192.  U  to 
vidi  de  krmak  onoga  se|aka  mijesa  ispod  sebe 
lepuSinu.  Nar.  prip.  vrc.  108.  Pitali  popa:  kqje 
je  meso  naj  bo(e,  koja  li  riba  i  kakva  zelen?  — 
Zagna  krmak  ugora  u  kupus  (isporedi  kod  svina). 
212. 

b.  pi.  krmci,  krmaka  moze  znaiiti  sto  i  kr- 
mad,   t.  j.  mnostvo   svina  bez  obzira   na  spol  i 


KRMAK,  b.  6! 

(jodine,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  krmci,  kfmaka 
jdie  schweine'  ,3ues,  porci'.  —  V  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  ima  za  mnoiinu  oblik  krmfievi  (vidi 
naj  zadni  primjer).  Zakonb  od  krmakb.  Stat. 
poj.  ark.  5,  268.  Rove  kano  krmci.  S.  Margiti6, 
ispov.  112.  Cuvati  krmka  u  po)u  .  .  .  ondi  pase 
krmke.  M.  Eadni6  230b.  Stoje  privra6aju6  se 
kakono  krmci  u  kalu  od  jubavi  svitovne.  253*. 
(Vragovi)  uljezu  u  njeke  krmke.  M.  Eadnic 
384b.  (J)avao)  zamoli  Isusa,  da,  ako  ji  istira  iz 
onoga  covika,  dopusti  im  da  mogu  uniii  u  krmke. 
E.  Pavid,  ogl.  519.  Jarci,  krmci  i  ovnovi.  V. 
DoSen  170b.  Da  bi  blatni  krmci  bili  (Unci)  .  .  . 
254*.  VoliS  dite  za  krmci  poslati.  M.  A.  Re|- 
kovic,  sat.  C2b.  Za  krmceve  Turke  mijenaSe. 
Ogled,  sr.  53. 

KRMALI,  adj.  u  narodnoj  pjesmi  nasega  vre- 
mena  stoji  ne  mijenivsi  oblik  uz  ruke.  rijei  je 
titrska.  Miklosic  (die  tiirk.  elem.  uachtr.  1,  62) 
kaze  da  je  od  tur.  qyrma,  ulom,  nabor,  te  maze 
biti  da  znaci:  prekrstene  ruke.  Vjerna  |ubi,  si- 
uula  te  guja !  sto  6e  tebe  glava  na  pengeru,  sto 
1'  krmali  ruke  niz  parmake  ?  vidio  te  carevi  de- 
lija.    Nar.  pjes.  here.  vuk.  21."). 

1.  KKMAN,  kfmna,  adj.  koji  pripada  krmi 
(vidi  1.  krma).  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku  : 
jprymnesius'. 

2.  KIIMAN,  krmana,  m.  krmilo,  isporedi  kor- 
man.  —  Od  xviu  vijeka.  Krman  3  krme  dok  od- 
biju  (slapi).  V.  DoSen  194b.  Krmani  od  svako- 
vrsnih  splava  imadu  se  drzati  istih  opreza. 
Zbornik  zak.  1866.  193. 

3.  KEMAN,  m.  sajiv  naziv  za  covjeka  koji 
ima  velik  nos.  —  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  J. 
Bogdanovid.  —  Vafa  da  postajr  od  1.  krma. 

4.  KEMAN,  TO.  ime  musko  (nije  isto  Ho  3. 
Krman).  —  xiv  vijeka.  Sudac  Krman.  Mon.  croat. 
44.  (1379). 

KEMANGIJA,  m.  krmar.  —  Od  krman  na- 
stavkom  tiirskijem  ^y.  —  U  pjesmi  crnogorskoj 
nasega  vremena.  Krmangije,  ispravite  lade  na 
demije  Otmanovi6-cara,  da  ne  damo  tope  napu- 
niti.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  416.  On  iz  lade  skoci 
u  demiju,  krmangiji  osijefie  glavu.    5,  417. 

KEMAnITI,  krmauim,  impf.  krmiti.  —  ispo- 
redi kormauiti.  Bos.  vila.  1886.  180. 

KKMANOS,  m.  krmar.  —  isporedi  kormanos. 
—  U  na§e  vrijeme.  Ode  su  ga  (Dunav),  mislis, 
od  jeda  bele  pene  popadale,  on  je  nagu  ladu, 
sam  tako,  krse6i  se,  spustao  mirno,  kako  mu  je 
krmanos  zapovedao!  M.  D.  Milicevic,  medudnev. 
250.     Lada  krmanosa  (nosi).    Nar.  zag.  uov.  275. 

1.  KEMAE,  krmira,  m.  covjek  koji  stojeci  na 
krmi  upravfa  krtnilom  pa  tako  ladom.  kod  ove 
su  rijeii,  kao  i  kod  drugijeh  slicnijeh  (krmanos, 
kormanoS,  dumengija  itd.)  dva  znacena  sto  se 
ne  mogu  svagda  raspoznati :  jedno  je  (tal.  piloto), 
jedan  od  starjesina  na  ladi  kojemu  je  posao  pa- 
ziti  na  smjer  kojijem  ide  lada,  ali  ne  drzi  rukom 
krmilo  nego  ga  samo  katkad  na  opasnom  mjestu 
prihvati,  Hi  eovjek  koji  je  takovijem  mjestima 
vjeSt  i  sam  drzi  onda  krmilo ;  drugo  je  (tal.  ti- 
moniere),  prosti  mrnar  Ho  drzi  krmilo  i  nim 
upravfa  po  naredbi  starijega.  ohiino  se  shvaca 
rijec  u  prvom  znacenu.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
sing.,  i  voc. :  krmani  Hi  kf  mare,  kirmari.  —  Na- 
cineno  od  krma.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,der  steuermann'  ,gubernator'. 
cf.  kormanos,  dumengija).  Mudarci  tvoji.  Tire, 
sto  bijahu  u  tebi,  bijahu  ti  krmari.  D.  Daniftic, 


)  KRMCIJA 

jezek.  27,  8.  Od  vike  tvojih  krmara  uskolebace 
se  vali  morski.    27,  28. 

2.  KEMAE,  krmara,  m.  eovjek  koji  cuva  krmke, 
sviiiar.  u  Lici.  V.  Arsenijevio.  J.  Bogdanovic.  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  krmar. 

KEMAEA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Milosav  Krmara.    Eat.  409. 

KEMAECAD,  /.  coll.  vidi  kod  krmarce. 

KEMAECe,  krmarfieta,  w.  dijete  koje  cuva 
krmke ;  svinarCe.  u  Lici.  V.  Arsenijevio.  —  Nema 
mnozine  (govori  li  se  coll.  supst.  krmarcad?). 

KEMAEICA,  /.  zensko  ce}ade  koje  6uva  krmke  ; 
svinarica.  u  Lici.  V.  Arsenijevii.  J.  Bogdanovic. 

KEMAEICIN,  adj.  koji  pripada  krmarici.  ,Kr- 
maricin  je  dio  naj  debji'.  u  Lici.  V.  Arsenijevic. 

KEMAEOV,  adj.  koji  pripada  krmaru.  u  Lici. 
V.  Arsenijevid. 

KEMAST,  adj.  kao  krme'^  nalik  na  krme?  — 
U  na§e  vrijeme  u  Lici.  ,0n  je  u  vinu  krmast, 
moram  s  nim  lijepo'.  ,S  Aim  se  nikako  ne  moze, 
on  je  krmast'.    J.  Bogdanovic. 

KEMAUKANE,   n.  djelo  kojijem  se  krmauce. 

—  U  Vukovu  rjeiniku. 

KRMAtfKATI,  krmaufiem,  impf.  vidi  maukati. 

—  isporedi  kriiaukati.  —  Nejasno  je  kr-  na  po- 
cetku.  —   U  Vukovu  rjeiniku:  vide  maukati. 

KRMCI,  kfmaka,  m.  pi.  vidi  krmak,  b. 
KEMCAC,  krm6aca(?),    m.  vidi   krmoid.   —    U 
Stulicevu  rjeiniku  (gdje  je  gen.  krmca) :  v.  krmcic. 

—  nije  dosta  pouzdano. 

KEMCAD,  coll.  kao  pi.  krmSe.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  v.  krmad. 

KEMCA.DIJA,  /.  vidi  krmfiad.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Ima  krmcadije  vrag  zna  koliko'. 
J.  Bogdanovic. 

KEMCaJA,  vidi  krmcija. 

KEMCe,  kimfieta,  n.  dcm.  krmak,  vidi  krme. 

—  I'ostaje  nastavkom  i-t.  —  Nema  plurala,  vidi 
krmfiad.  —  Od  xviii  vijeka.  Kano  krmce  ne 
mari  nigdi  za  dobar  miris.  S.  Margitic,  tal.  234. 
Nit'  je  zeje  u  krmcetu  da  taru6i  cini  §tetu.  V. 
Dosen  172b.  Da  je  na  vam  pasja  glava,  da  je 
grlo  vam  krmceta.  173''.  Ziviti  zajedno  s  krm- 
fietom.  D.  Obradovii,  basn.  89.  ,Eanis  li  ti  koje 
krmfie  za  posjek't"  ,Eanim  i  ja  edno  krmce  za 
dim'.    J.  Bogdanovid. 

KEMCENE,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  krmad. 

—  sasma  nepouzdano. 

KRMCI6,  m.  dem.  krmak.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (.porculus,  por- 
cellus,  succulus')  i  u  Vukovu.  Pojdi,  zeno,  doma 
bodes  najti  krmdida  tvoga.  F.  Glavinic,  cvit. 
46a.  Prasici  i  iezinim  krmdidima.  Nar.  prip. 
vr6.  123.  Deset  krmac  s  krmdidima.  V.  Vrcevic, 
igre.  39. 

KEMCIJ,  m.  vidi  1.  krmar.  —  Postaje  od 
osnove  1.  krma  nejasnijem  nastavkom  dij  (ispo- 
redi  stslov.  birbcij,  sam-bdij,    rus.  cTpanniH  itd.). 

—  Samo  u  knigama  pisanima  crkvenijem  je- 
zikom,  a  izmedu  rjeinika  u  Daniiiievu  (krbmbcij 
,gubernator').  Bogoglasbnyj  i  bogomyslbnyj  krmb- 
dij  premudrostiju  slova  okrbmlaje  crbkovb  Bo- 
iiju.  Domentijan"  285.  Eaduj  se,  Lazare,  pla- 
vajustimb  krbmdij.  Glasnik.  13,  367.  (xiv — xv 
vijek). 

KEMCIJ  A,  /.  kniga  u  kojoj  su  crkveni  zakoni, 
crkveno  (kanoniiko)  pravo,  grikom  rijeii  i  no- 
mokanon.  — •  Uprav  je  adjektiv  zenskoga  roda  u 
stslovenskom   slozenom    obliku,    te   glasi  (po  grc. 


KKMOr.lA 


fiOO 


KRMEl^IV 


niiiUikiiir ,  Iniiiilo,  jcr  nc  i  laku  zouc)  duMa 
kr-i.mb6ajii  (jumacno  kiUga).  ovako  jc  i  piSe  V. 
.Iiiijic,  vidi:  XrmCaja  ilovifika  Rodine  12U2.  Sta- 
riiip.  6,  60,  te  se  dusfedno  drzi  starijeh  ohlikn  i 
za  drufje  padcir,  n.  p.  krmCuju  z<i  ace.  simj., 
kruifiji  id  dttt.  sin;).,  kriuCi.je  za  yen.  sing.  ltd. 
>■  toga  slo  ovakove  deklinacije  nema  vei  u  naiem 
jeziku,  drugi  su  po  naj  ie§6em  obliku  uzeli  kao 
osnovit  za  nom.  .•ling.  i  za  sve  padeze  krra6ija, 
vidi:  Krmfija  moraSka.  N.  Uufeic  u  Ulasnik. 
II,  8. 

KKM^INA,  /.  samo  u  Stulidevu  rjedniku :  v. 
kriudtina. 

KKME,  kiimeta,  n.  sviAie,  svina  uopce  (iiprav 
koja  se  goji  i  krmi  da  se  zako(e,  ali  se  ubiino 
na  to  nema  obzira).  —  Nema  plurala,  vidi  krmad. 

—  Od  iste  osnooe  od  koje  je  2.  krma  i  krmiti. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Voltigi- 
jimi  (grijeskom  kriuet,  v.  krmak),  u  Stulidevu 
(v.  krmak);  u  Vukovu:  ,das  schwein'  ,sus'.  Od 
tos  krme  kadkad  dobro  tijo.  J.  S.  Kejkovii  61. 
ir  krmetu  poginuti  no  da.    2.85. 

KKMECaKA,  /.  Kaua  e.sculonta,  zaba.  Vocin. 
D.  Hire. 

KRMECITI,  krmefiim,  impf.  iz  malena  zasfcati 
u  lastu;  loza  krmofii,  kad  ostane  pri  krmelu. 
M.  Pavlinovic. 

KRMECJACI,  krmecika,  m.  pi.  vidi  1.  krmeoak. 

1.  KRMe6a  K,  krmecaka,  m.  ii  Vukovu  rjec- 
niku  mnozina  krmocaci,  krmecaka.,  opanci  od 
krmece  ko?.e  s  dodatkom  da  se  govori  u  iali. 

2.  KRMECAK,  krmecka,  m.  svinska  staja,  sviii, 
svinac.  —  U  Ma.se  vrijeme  u  Lid.  J.  Bogdanovic. 

KRMECARE,  /.  (?)  pi.  nekakva  g(iva.  Krme- 
care  (grmedare?),  vrst  gjive  (Oraovica).  B.  Sulek, 
im.  174. 

KRMEGl,  adj.  koji  pripada  krmetu  Hi  krmadi. 

—  Postaje  od  osnove  krmet  nastavkom  j,  te  se 
nalazi  pisano  i  s  tj  mj.  6.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjeenika  u  Mika(inu  (od  krmka,  krmece 
,siiillus'),  u  Stulidevu  (krmetii  .fiorcinus'),  u  Vu- 
kovu (,schweins-'  ,suillus').  Svinac  zato  smrdi, 
zasto  u  nemu  smrad  krmeci  mnogo  vrijeme  stoji. 
M.  Divkovic,  bes.  744'i-b.  Zabranivase  mu  hranu 
krmetju.  M.  Radnift  115*.  Ze}a§6  nasititi  se  je- 
ceka  krmet(/.i.  230''.  BlagovaSe  trave  krmefcje. 
231^1.  Da  bar  ucini  sobi  doneti  mesa  koje  je 
prilicno  krmecjemu.  E.  Pavic,  ogl.  437.  Uzmi 
sala  oli  slanine  krmetje     .T.  Vladmirovic  8. 

KKMEGUSA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  nekakva 
tica  ,art  vogel'  ,avi9  quaedam'  s  dodatkom  da  je 
cuo  u  Crnoj  Gori.  —  Ivekovii  isporedujc  grmusa. 

1.  KRME^,  adj.  krme(iv.  —  Na  jednom  mjestu 
xviii  vijeka.    Iz  krmojih  razdrijeli  ooi  sukrvican 

,  jed   mu   sofii    (Belzebubu).    J.  Kavaiiin    413''.   — 
nije  dostd  pouzdano. 

2.  KKME^,  /.  ono  zuckasto  nalik  na  gnoj  (ali 
nije  gnoj)  Ho  izlazi  iz  ociju  i  na  nima  se  sa- 
kup(a  i  susi,  oxobito  kod  spavana  i  kad  .iu  oci 
bolesne.  —  vidi  3.  krme|.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,die  augenbutter' 
,Kramiao'). 

a.  H  pravom  smislu.  .Tedva  otvori  oci  od  kr- 
me|i.  Nar.  prip.  vuk.  91.  Razatre  prstima  krme} 
po  ociraa.    Magazin.  1867.  61. 

b.  u  prenesenom  smislu,  na  tozi,  vidi  kod 
oko.  —  U  Vukovu  rjecniku :  u  loze.  of.  oko  i 
ki'mej. 

3.  KRME^,  krme|a,  m.  vidi  2.  krme),  od  cega 
se  razlikuje  ne  samo  u  rodu  nego  i  s  toga  Ho 
znaii  svako  zrnce  Sto  postane  okolo  oka,  i  zato, 


SI'  upotrchfava  i  u  mnozini.  —  .Ikv.  kaki  jc  u 
gen.  sing,  taki  je  i  u  oslalijcm  oblicima,  osim 
nom.  i  ace.  sing.  —  Nalazi  se  u  nasemu  (od 
XVII  vijeka)  i  u  nvslovenskom  jeziku;  Miklosid 
mi.sli  da  moze  biti  isto  Ho  stslov.  gr-bmozdb  (ispo- 
redi  osobitu  krmeXe}  t  krra6z|iv),  a  uvo  opet  da, 
je  srodno  s  lat.  gramiao  Hi  gremiao  (vidi  i  grc. 
•yii'lfiij).  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (ki-raej, 
suza  osahla  ,lema,  grama,  gramia')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  i  u  Stuliievu   (,gramia,  lippitudo'). 

a.  u  pravom  smislu  (u  prvom  primjeru  iper- 
bolicki).  (Snaiica)  svakog  jubi,  svakog  cmoka 
pod  obadva  triput  oka;  a  kad  drugo  ve6  izbali, 
na  ."ivekrvu  tad  navali  ...  za  da  baba  jos  no 
znade,  liu  nerada  da  imade:  ide  indi  k  babi  bllze, 
noj  krmo]o  da  oblize,  babu  cmoka,  babu  lize,  i 
k  zein|i  se  prid  liom  slize.  V.  Dosen  l.'j7''.  Dava 
vodu,  nom  mu  zedu  vida  i  krmeje  .s  trepavica 
skida.    Osvetn.  4,   17. 

b.  vidi  2.  krme),  b.  Krme),  lu.  jest  slijepo 
oko  na  trsu.  u  Zagorju.    h\  llefele. 

KRME^iAN,  krme)na,  adj.  koji  pripada  kr- 
meci. —  Samo  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka. 
Cim  krme)ne  suze  kap)6  (starica)  ...  J.  Ka- 
vanin   1.501. 

KRMJOJfiANE,  n.  djelo  kojijem  se  krme(a.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KRMJilfiAST,  adj.  u  Stuliievu  rjecniku  uz 
krme)av. 

KRME^aS,  m.  ime  karauli  u  Srbiji  u  okrugu 
krusevackom.  M.  D.  Mili6evic,  srb.  724.  Kod 
karaule  Krmejasa.    Rat.  193. 

KRME^ATI,  krme)am,  impf.  ispustati  iz  sebe 
krmel  (o  bolesnijem  ocima).  —  Akc.  se  mijena  u 
praes.  1  i  2  pi.  krme)amo,  krme)ate,  u  anr.  2  i 
3  sing,  krmeja,  it  part,  praet.  act.  krme)ao,  kr- 
me)ala.  —   U  Vukovu  rjecniku :  ,triefen'  ,lippio'. 

KRME^^AV,  adj.  vidi  krme)iv.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeenika  u  Stuliievu  (,lippus, 
gramiosus').  Sto  ne  sjede  rde  krme)ave,  no  su 
cori  uzeli  batine,  da  s  nom  brane  careve  kra- 
jine?  Ogled,  sr.  460.  Ostace  krme|avo,  cendr- 
)avo.  M.  Pavlinovi6,  razl.  spisi.  12.  Krmejav, 
krme)iv.  u  Lici.  V.  Arsenijevid.  ,Da  ja  uzmem 
krmejavu  Jaiiu !'  J.  Bogdanovid.  ,Ne§to  su  mi 
oci  krme)ave'.  u  Dobroselu.    M.  Medi6. 

KRMElriAVAC,  krme)avca,  m.  krme(av  covjek. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeenika  u  Stuli- 
ievu (uz  krme)av).  Krme)avac,  krme)avca,  krme- 
)avo  musko  <5e)ade.  u  Lici.  V.  Arseuijevic. 

KRMEI^AVICA,  /.  krme(avo  zensko  ie^ade.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeenika  u  Stuliievu 
(uz  krmejav).  Krmejavica,  krmejavo  iensko  ce- 
jade.  u  Lici.  V.  Arsenijevid.  ,01azi,  krme)avico, 
olazi,  krme)avi  gade,  ti  se  u  zenske  mijesaS!' 
J.   Bogdanovic. 

KRMELAVSA,  m.  nadimak  krmejavu  covjeku. 
vidi  krme)avac.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  J. 
Bogdanovic.  M.  Medic. 

KRMELENE,  n.  djelo  kojijem  se  krme(i.  — 
Snmo  u  Stuliievu  rjeiniku:  v.  krme)stvo. 

KRME^INA,  /.  augm.  krme).  —  U  nase  vri- 
jeme.  Evo  dve  krmojine.    Bos.  vila.  1887.  76. 

KRMEl^ITI,  kirap|im,  impf.  vidi  krme)ati.  — 
Samo  u  Stuliievu  rjecniku:  v.  krme|ociti. 

KRME^IV,  adj.  pun  krmeci.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeenika  u  Mika^inu  (krmejiv,  krmejok 
jlemosu.-,  gramosus,  gramiosus')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Belinu  (,lippo'  ,lippus'  441"),  u  Stuli- 
ievu (v.  krmo(j,v),  u  Vukovu  (,voll  augenbutter' 
gramiosus'). 


KRME^IV,  a. 


601 


KRMICA 


a.  0  oku,  ocima.  Cerulario  svqjim  tupim  i 
kermejivim  od  pameti  okom  (metaforicki) .  A. 
Kanizli6,  kam.  487.  Krme|ive  oci.  D.  Rapic 
121.  Samo  sto  mu  o6i  behu  krme[ive  .  .  .  Srp. 
zora.  god.   1,  sv.  4,  str.  76. 

b.  0  ce(adetu  u  kojcga  su  krmelive  oci.  Tast 
varavac  dade  mu  Liju  krmellvu.  M.  Radnic  188=^. 
Babo  krmejiva!  I.  Velikanovic,  prik.  12.  Pa  ce 
s'  na  te  .svati  sagaditi,  jer  si  ti  voc  stara  krme- 
liva.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  124.  Vrat'  se  natrag, 
rdo  krmejiva,  ne  grade  se  sedla  za  magarce,  nit' 
se  vode  devojke  za  starce.  Nar.  pjes.  vila.  1886. 
700. 

KRME^jIVAC,  krmfellvca,  m.  krmefiv  covjek. 
U  Belinti  rjfiniku :  ,lippo'  ,lippus'    441^1-. 

KRME^jIVICA,  /.  krinelivo  zensko  ce(ade.  — 
U  Belinii  rjecniku:  .donna  lippa'  ,lippa'  441*. 

KRMft^jIVOST,  krmfelivosti,  /.  osobina  krme- 
jiva oka  Hi  cejadet.a.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
V.  krmejstvo. 

KRMELOCITI,  krmelocim,  impf.  krmelati.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,lippiro'. 

IfRMEI^OK,  adj.  krmejiv.  —  Sloieno  ud  osnova 
rijeci  krmej  i  oko.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Mika^inu  (kod  krme)iv)  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  Belinu  (,cisposo,  che  patisce  di 
cispa'  ,lippus'  195h;  ,lippo'  ,Iippus'  441^'),  «  Stu- 
licevu (v.  krmelast).  Bi  mu  Lija  krmejoka  pod- 
vrzena.  V.  Andrijasevic,  put.  294.  Nagrdna  kr- 
mejoka  Lija.  I.  .T.  P.  Lucie,  razg.  7.  .Takob 
misto  prilipe  Rakele  zarucnicu  prima  krme|oku 
Liju.  y.  Pestalid  8.3.  Jadnoj  baki  krnie|oki.  M. 
Pavlinovic,  razl.  spisi.  322. 

KRME];i6KAST,  adj.  vidi  krmelok.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v. 
krmejast).  Imadise  sestru  stariju  imenom  Liju, 
koja  buduci  malo  krmelokasta,  oci  joj  samo  li- 
potu  kvarahu.  And.  Kacic,  kor.  :!0.  Krmejokast, 
tal.  ,cisposo',  nem.  ,triefaugig'.    A.  Ostojic. 

KRM1^;^jSTV0,  n.  bolest  od  ociju  kad  su  kr- 
melive. —  Samo  u  Belinu  rjeiniku:  ,lippitudiiie' 
,lippitudo'    441»,  i  u  Stulicevu:  ,lippitudo'. 

KKMEN,  adj.  tovan,  ugnjen  (o  krmetu).  — 
Mogao  hi  hiti  part,  praet.  pass,  (uprav  krmjen) 
od  krmiti.  —  U  naie  vrijeme  u  Islri.  Pojala  je 
nevestica  osam  krmac  krmenih.  Nar.  pjos.  istr. 
3,   10. 

KRMENAL,  krmenala.  Hi.  indi  kriminal.  — 
Na  Krku  xv  Hi  xvi  vijeka.  Da  receni  podkne- 
zini  i  sudci  ne  imite  pafiat  va  stvari  od  krme- 
nala ke  pristoje  gospodinu  providuru.  Stat.  kr6. 
ark.  2,  290. 

KRMENCIJA  (krmencija),  /.  magarski  zlatni 
dukat,  magarija.  —  Postaje  od  nem.  kremnitzer 
(dukaten),  jer  se  kuju  u  ijradu  Kremnici  (nem. 
Kremnitz,  mag.  Kormoc).  —  isporedi  kremen- 
cija.  —   U  Vukovu  rjecniku:  vide  magarija. 

KRMESCE,  krmesceta,  n.  dcm.  krme.  —  I'o- 
staje  od  osnove  krmet  doostrukijem  nastavkom 
cbcet,  prvo  se  c  prvo  jnetvara  u  6  pak  u  S 
ispred  c.  —  U  Vukovu  rjecniku :  ,das  sohwein- 
chen'  jSucula,  suculus'.  —  nema  mnozine. 

KRMETINA,  /.  meso  krmece.  —  Od  xviii  vi- 
jeka, a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,carne  di  porco' 
,suilla'  173'>),  it  Stulicevu  (,caro  suilla,  suera'),  u 
Vukovu  (,das  schweinetieisch'  ,earo  suilla').  Bices 
kao  Turcin,  kad  se  namami  na  krmetinu.  D. 
Obradovic,  ziv.  97.  Ima  1'  ovdje  mesa  krmetine? 
Nar.  pjes.  petr.  S,  187.  Navadio  se  kao  Turcia 
na   krmetinu.    Nar.   posl.  vuk.    18.5.     Jedan  put 


on   raene   omrsi  u  potak,  a  ja  lioga  krmotinom. 
Nar.   prip.  vrc.  211. 

KRMEUKANE,  n.  djclo  kojijcm  se  krmcucc. 
.J.  Bogdanovic. 

KRMEIJKATI,  krmeu6em,  impf.  vidi  krmau- 
kati.  —  V  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Preseglo  so 
dijete  placem,  pa  vec  ne  mo/.o  ni  plakati,  van 
krmeuoe'.    J.  Bogdanovic. 

KRMEZ,  m.  od  arap.  qarmaz  (znacene  kao  kod 
a),  tur.  qyrmyz,  ali  se  ne  moze  za  cijelo  reci  jeli 
u  nas  jezik  primfeno  iz  turskoga;  jer  ,se  preko 
span,  quermes  (i  alquermes  s  arapskijem  arti- 
kulom)  arapska  rijec  rasirila  gotovo  po  svijem 
jezicima  zapadne  Europe.  —  isporedi  grimiz.  — 
U  naSe  vrijeme. 

a.  tamnocrvena  boja  koja  se  eini  od  nekijeh 
zrna,  a  ova  su  uprav  osusene  zivotinice  (Leca- 
nium  ilicis  L.),  vidi  krmezar.  Krmez,  uporedi 
ital.  ,cremisi',  staro  .griraizb'.  tako  se  sad  zove 
boja  (kojom  se  boji).  S.  Novakovi6.  —  11  ovom 
primjeru  ne  znam,  treba  li  shvatiti  krmez  kao 
prvi  dio  slozene  rijeci  Hi  kao  adj.  (isporedi  krzli) : 
A  uz  noge  krmez  fiivtijane.   Bos.  vila.  1886.  170. 

—  Ovdje  je  crveno  tkane :    Omotan  crvenim  kr- 
mezom.    Bos.  vila.  1891.  .56. 

1».  Phytolacca  decaudra  L.,  grozboja,  solima, 
neka  bi\ka  u  kojc  su  plodooi  zrna  puna  crvenoga 
soka.  korijen  joj  je  ]ekovit.  Daju  bonu  krmeza  i 
safrana  u  vinu  da  pije.  M.  D.  Milicevic,  ziv. 
srb.  glasn.  37,  147.  Krmez  (Alkermes),  Phyto- 
lacca decandra  L.  (Milicevid).    B.  §ulok,  im.  175. 

—  isporedi  alkermos. 

KRMEZAN,  kimezna,  adj.  koji  pripada  kr- 
mezu  (boji) ;  tamnocrren.  —  Nacineno  u  nase 
vrijeme.  Na  zenskom  odelu  vidaju  se  ove  boje : 
zuta,  crvena,  aleua,  krmezna,  ...  M.  D.  Mili- 
cevic, kra).  srb.  .313.   vidi  i  kod  krmezar. 

KRMEZAR,  m.  Lecanium  ilicis  L.,  t>idi  kod 
krmez,  a.  —  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Krmezar 
(Coccus  ilicis  L.)  zivi  u  juznqj  Evropi  ua  kr- 
meznom  rastu  (Quercua  coccifera  L.).  daje  kr- 
mezna zrna  ...    K.  Ornogorac,  zool.  162. 

KRMEZLI,  adj.  skerletan.  Bos.  vila.  1892. 
358.  —  Ne  mijena  se  po  padeiima.  —  Postaje 
od  krmez  turskijem  nastavkom  ly. 

KRMEZAlfi,  krmo^ja,  m.  vidi  .3.  krme|.  — 
Samo  u  novoslovenskom  jeziku  (krmezelj)  ('  u 
kajkavaca.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  (kaj- 
kavski)  krmezo)  ,lema'.  —  C'e.ice  u  mnozini:  kr- 
mezji.  it  Bjelostjencevu  rjecniku:  krmezji,  suzoi'ie 
.lippitudo,  grammae  1.  grammiae';  u  Jambresi- 
ccvu:  , lippitudo';  u  Voltiijijinu:  (grijeskom)  kr- 
mesli  , caeca  d'  occhi,  cispa,  caccola'  ,augentrie- 
fen'. 

KRMEZJ^IV,  adj.  krmefiv,  vidi  krmeza}.  —  (I 
Bjelostjencevu  rjecniku :  ,grammiosu3,  lippus' ;  u 
Jamhresicevu :  , lippus';  u  Voltigijinu:  (grijeskom) 
krmesjiv  .lagrimoso,  cisposo'  ,augentriefig'  ;  u 
Stulicevu:  krmesjiv,  v.  krmejiv. 

KRMEZ ^IVAC,  krmez)ivca,  m.  krmezfiv  Sovjek, 
krmelivac.  —  U  Bjelostjenievu  rjecniku:  (kaj- 
kavski)  krmezjivec  , lippus,  grammiosus'. 

KRMEZ]^IV.JETI,  krmezjivim,  i»i^>/.  krmelati, 
vidi  krmeza}.  —  U  Bjelostjencevu  rjeiniku :  kr- 
mez}iv6m  ili  suzim  ocima  ,lippio,  lippus  fio';  u 
.fambresicevu :  krmezjivem  ,lippio';  u  Voltigijinu: 
(grijeskom)  krmesjiviti  ,cispare'  ,augentriefen'. 

KRMEZJ^IVKA,  /.  krmez(ivo  zensko  celadc.  — 
U  Bjelostjencevu  rjecniku:  , lippa,  mulier  gram- 
miosa'. 

KRMICA,  /.    dem.    1.    i   2.    krma.    —  Akc.   se 


mijetia  u  ijen.  pi.  kVmicu.  —  U  na§e  vrijemc,  a 
izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (dim.  v.  krma).  Glo 
i  lado,  ako  su  i  velike  i  silni  ih  vjotrovi  gono, 
okrodu  se  malom  krraicom  kuda  ho6e  onaj  koji 
iipravja  (vidi  1.  krma,  b).    Vuk,  jak.  3,  4. 

ICRMUKirSATI  SE,  kimijeSam  se,  impf.  kaie 
se  a  Dubrovniku  o  malome  djetetii  da  se  ,kr- 
mijeSa',  kad  je  nemirno  u  snu,  te  se  miie  Hi  jeii 
ltd.,  i  znak  je  da  init  nije  dobro  Hi  samo  da  ie 
se  brzo  probudiU.  P.  Budraani.  —  Vaja  da  po- 
staje  od  mijesati  (kako  te  se  vidjeti  daje,  -ije- 
stoji  samo  po  juinom  yovoru)  s  nejasnijem  pre- 
Jiksom  kr-  (isporedi  kimaukati  i  ieS.  kormoutiti, 
mutiti).  —  Ista  se  rijei  nahodi  dva  puta  u  pisca 
Dubrovianina  xvi  vijcka,  all  s  toga  sto  u  ru- 
kopisu  nije  dosta  ja^m  Mik,  nije  dobro  itam- 
pana  u  akademijskom  izdaiiu.  znaiene  je  u  Hrem 
smislu  i  melaforicko  (<i  plavi  i  o  svijetu),  i  va(a 
da  je:  micati  se  bez  reda,  zahunivati  se,  mutiti 
se.  Ocito  vidim  ja  da  se  plav  krmisa  (stampano 
krmieza,  u  rukopisu  charmiescia),  da  je  Blato 
mecaja(y)  a  svijet  je  lopiza.  M.  Vetranift  1,  214. 
Tijem  se  svak  ukino,  ko  se  na  li  (svijet)  pod- 
pire,  i  u  nem  uijo  istiuo,  ufanja  ni  vjere:  za6 
se  sve  krmiJBsa  (stamp,  krraiza,  u  rukop.  kar- 
nixa)  i  s  BoZjom  odlukom  naiiii  se  svijet  (bole 
svijom  kao  .Ho  je  u  rkp.)  mijesa  jak  gnilora  ja- 
bukom.    1,  271. 

KKMILIGA,  /.  vidi  argutla,  tal.  la  riboUa. 
Babic.  (zabifezio  Daniiic). 

KRMILO,  n.  gubernaculum,  na  krmi  u  lade 
ortide  kojijem  se  upravfa  (krmi)  i  okrece  laiom. 

—  isporedi  dumen,  korman,  timun.  —  Rijei  je 
stara,  isporedi  stslov.  kn.milo,  riis.  KopMii.io. 
(Blazeni  Joanicije)  jako  i  krasbnb  korabjb  .  .  . 
duhonib  svetyimb  plovy  jako  krbrailomb  dobie 
pravestaago.  Danilo  282.  Krmilo  je,  razumije 
se,  koje  vlada  ladu  kad  jedri.  kod  uasijeh  pri- 
moraca  obifino  je  talijansko  ime  ,timuir  (,il  ti- 
mone'),  ali  ne  rijefcko  cuje  se  po  ostalom  nagem 
primorju  , krmilo'.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  327 — 
328. 

KRMIN,  m.  ime  (jradu  u  avstrijskom  Frijulu, 
frlanski  Gormons.  —  Radi  -i-  isporedi  Labin, 
iSkradin  ltd.  —  U spomeniku  istarskom  xiii  vijeka. 
Gr(ospo)(i(i)n  Anrih  stari  sluga  z  Gorice,  gdn 
Rodger  s  Krmina,  gdn  Marcol  z  Ogleja.  Mon. 
Croat.  40.  (1275,  i>repis.  1546). 

KRMINA,  /.  ime  mjestu  u  hrvatskom  primorju. 

—  XV  vijeka.  Vinograd  ki  se  zove  na  Krmini. 
Mon.  oroat.  104.  (1470).  —  Loc.  sing.  Krmini 
mogao  bi  biti  i  od  nom.  Krmin  miiskoga  roda, 
isporedi  Krmin  (drugo  mjesto). 

1.  KRMINE,  /.  pi.  nidi  karmina.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Krmini,  pi.  ,convivium  funebre' 
gen.  krmin.  D.  Nemanid,  cak.  kroat.  stud, 
ifortsg.  32. 

2.  KRMINE,  f.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
banoluikum.    Statist,  bosn.  34. 

KRMITE^,  m.  6ovjek  koji  krmi  (hrani),  hra- 
nite].  —  Rijec  je  stara,  isporedi  stslov.  krtmitejb, 
rus.  KopMHTc.ib.  —  U  knigama  pisanima  crkve- 
nijem  jezikom,  a  izmedu  rjeinika  u  Vraniiievu 
(,altor'),  u  Bjelostjenievu  (,altor,  nutritor,  alumnus, 
nutritius',  v.  hranite|),  u  Daniiiievu  (krbmit6}b 
.nutritor').  Vb  liihbXe  raoj  gospodinb  svetyj  krb- 
jnitejb  prebyvaSo.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  2.  Krb- 
mitejb  mqj.  11.  Krbmiteja  na§ego.  13.  NiStimb 
krbmite|b.  Sava,  sim.  pam.  Saf.  1.  Jako  istinb- 
uyj  krbmitelb  pitaje  albfiuStiihi,.    Danilo.  139. 

KRMITEIJiICA,  /.  zensko   ce(ade  kao  krmite}. 


i  1.  KRM^El5rE 

hr(inite(ica.  —  U  Bjelostjenievu  rjeinika:  .altrix, 
ahiiimatrix,  alumna,  nutrix'. 

KR.MlTlO^iNICA,  /.  zensko  celade  koje  krmi 
(hrani),  vidi  krmitojica.  —  Rijei  je  stara,  ispo- 
redi slsluv.  kri.mite|bQica,  rus.  KopMiiTe.ibHiin;i. 
—  Samo  u  knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom. 
Sirotamb  krbmito(bnica.    Danilo  92. 

1.  KHMITI,  kfmim,  impf.  gubernare,  upra- 
vfati  ladom,  t.  j.  krmilom  je  drzati  u  smjeru  iiena 
putovana  Hi  nom  okretati.  —  Akc.  kaki  jc  u 
praes.  taki  je  u  impf.  kfmjah,  u  aor.  2  t  3  sing. 
krmi,  u  part,  praet.  pass.  kfm|en ;  u  ostalijem 
je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.   —  Postaje  od 

1.  krma.  —  Rijei  je  stara,  isporedi  stslov.  kr't- 
miti.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  ,steuern' 
,guberno'.  [cf.  dumenisati,  kormaniti]. 

1.  aktivno. 

a.  u  pravom  smislu.  I  krmi  i  vodi  na  ki 
ti  drago  kraj.  D.  BarakoviA,  vil.  338.  U  podne 
krmite,  u  noci  po  zvizdah  burni  kraj  drzite.  338. 
Krmi  put  Napule.  (Z).  Krmi  u  zapad  na  sva 
jedra.    (Z).  Poslov.  danifi. 

b.  u  prenesenom  smislu,  upravjati,  vladati 
(aim  Hi  kim).  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (6im 
,lonkon,  rogieren'  ,rego'.  of.  upravjati).  Ispravjati 
i  krbmiti.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  196.  Krbmiti 
i  obladati  jemu  manasterb.  tip.  stud,  glasn.  4(1, 
154.  Boze,  .  .  .  krmi  i  vladaj  trudahan  zivot  mqj. 
M.  Vetranic  1,  111.  Opak  va§  narav  krmi  vas 
i  vlada.  1,  227.  Ka  krmi  i  vlada  nebesa  i  svijet 
saj.    1,  401.     U  ovoj    pustosi   krmi   me  i  vladaj. 

2,  10.  Da  krmi  i  vlada  sve  od  svijeta  narode. 
2,  58. 

2.  sa  se,  pasivno  (u  prenesenom  smislu  u 
primjerima).  Da  s  plavcom  zivot  moj  krmi  se 
i  vlada.  M.  Vetranic  1,  174.  Zemja  .  .  .  s  na- 
fiinom  pod  zakon  krmi  se  i  vlada.    '2,  45. 

2.  KKMITI,  kimim,  impf.  hraniti.  —  Akc.  je 
kao  kod  1.  krmiti.  ^  Postaje  od  2.  krma.  — 
Rijei  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kr-bmiti, 
rus.  KopMHTb,  ies.  krmiti,  po}.  karmic.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Vraniiievu  (,saginar6'),  u  Bjelostjen- 
ievu (krmim  ,alo,  alimentis  sustento,  nutrio, 
alumno,  et  alumnor'),  u  Voltigijinu  (,pa3colaro, 
alimentare  animali'  ,fiitt6rn'),  u  Stulicevu  (v. 
hraniti),  u  Vukovu  (hraniti  stoku  ,fiittern'  ,pa- 
bulo'),  u  Daniiiievu  (krbmiti  ,nutrire'). 

1.  aktivno. 

a.  subjekat  je  iefade. 

(i)  ohjekat  je  ielade.  jt  starijim  primje- 
rima. Na  svojej  trapeze  krbmivsa  i.  Domentijau'' 
113.  Gladueh  krmit  ili  napitat.  S.  Budinid,  sum. 
157a. 

b)  objekat  je  zivotina.  znaiene  moze  biti 
i  kao  kod  toviti.  Vola  krmi  pak  i  kravu.  J.  S. 
Rejkovic  32.  Svine  bi  krmila,  musjik  ue  b'  to- 
pila.    Jacke.  247. 

b.  subjekat  je  hrana  (u  svijem  je  primje- 
rima objekat  ie\ade). 

a)  u  pravom  smislu.  Nek  dobro  i  6isto 
bude  pto  hrani  i  krmi  jude.  P.  Vitezovid,  cvit. 
117. 

h)  u  prenesenom,  duievnom  smislu.  Slovo 
jego  duhovbnqje  istinbnoju  veroju  krbmitb  me. 
Domentijan"  141. 

2.  .sa  se,  refleksivno.  Pistu  jejuze  imamy 
vb  vuky  krbmiti  se.  Danilo  2.j4.  Sa  skoti  kr- 
mjahu  se.    Glasnik.  10,  246. 

KRMKINA,  /.  krmaia.  —  Na  jednom  mjestu 
XVII  vijeka.  Krmkini  su  miseca  cetiri,  jirase  posli 
nih  pod  sobom  miri.    J.  S.  Rejkovid  190. 

1.  KRM^/ENE,  n.  djelo  kojijem  se  krmi  (vidi 
1.  krmiti).    —    U  Vukovu  rjeiniku:  ,das  steuern, 


1.  KEMl^ENE  fiC 

,gubernatio'.  —  ,das  lenken,  regieren,  leiten, 
,reotio'. 

2.  KKMl^ENE,  n.  djelo  knjijem  se  krmi  (vidi 
2.  krmiti).  —  U  Vukovu  vjccniku :  ,das  fiittern' 
,pabulatio'. 

KKMNICA,  ./'.  vidi  krvnica.  —  U  nase  vrijeme 
II  Crnoj  Gori.  Na  Stubicu,  turaoku  krmnicu. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  79. 

KKMNIK,  krmnika,  in.  vidi  1.  krmar.  —  Rijec 
je  staia,  isporedi  stslcv.  kr-bmbnik-b.  —  f/  kni- 
llama  pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmtdu 
ijecnika  u  StuUcevu  {.gubernator').  Jako  h3'trb 
krbmbnikb  .  .  .  kb  istinbnomu  pristaniStu  privede 
i.    Domentijan*  256. 

KRMl^AK,  m.  vidi  krmak.  —  Samo  u  StuU- 
cevu  rjecniku:  ,iQajale,  porco   castrato'  ,majali3'. 

KRMPOTE,  /.  pi  ime  selii  u  Hrvatskoj  u  £u- 
paniji  modrusko-rijeckoj.    Razdije).  49. 

KRMPOT16,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka 
II  Lid.  I  Krmpoti6  misnik,  tja  od  Like.  J.  Krm- 
poti6,  mal.  16.  Kfmpotid,  i  sad  porodica  u  Lici. 
D.  Danifiic. 

KRMPOTSKI,  adj.  koji  pripada  Krmpotama. 
U  krmpotskoj  satniji  ogulinske  pukovnije.  J. 
Wessely,  kras.  22. 

KRMSATI,  krmsam,  impf.  vidi  krsmati.  —  JJ 
rukopisu  xvi  vijeka.  O  Aleksandre  caru,  za6 
giilva  Bozja  kosnuti  se  hoies,  v  pustih  z6m|an 
kriusajuoi?  da  pohodi,  ne  krrnsaj.  Aleks.  jag. 
star.  3,  286.  Ne  tribuje  tebi  suprotiv  indijskoinu 
Poru  stqjedi  krmsati.    292. 

KRMSKI,  adj.  krmeii.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedii  rjecnika  u  Vukovu  (vide  svinski,  kriueoi 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori).  Krmski 
zubi  van  se  vide  (u  Belzehuba).  J.  Kavaiiin 
413'*.  Kada  mu  silom  pofiese  usta  otvarati,  da 
krmsko  meso  jide.  E.  Pavic,  ogl.  437.  Krmsko 
dubre.  J.  Jablanci  28.  Neka  bjezi  krmska  po- 
turica.  Ogled,  sr.  488.  Kako  vlase,  krmska  po- 
turice!  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  14.  —  /  kod 
imena  bi(aka.  Krmski  koren  (proma  nem.  saii- 
wurz,  eberwurz),  chamaeleon  (I.  Sab|ar),  Carlina 
aoaulis  L.  —  Krmski  kruh  (prema  liem.  saii- 
brod),  Lathyrus  tuberosus  L.    B.  Sulek,  im.  175. 

KRMZI,  adj.  tur.  qyrmyzy,  erven  (kau  skerlet). 

—  isporedi  krmez.  —  Ne  mijena  se  po  padezima. 

—  U  naSe  vrijeme  u  Bosni.  Iznijele  (hurije) 
krmzi  peStemaje.  Nar.  pjes.  horm.  1,  327.  Drugi 
ilerdan  od  krmzi  mergana.  2,  302.  A  pokri  je 
krmzi  kabanicom.    2,  371. 

KKN,  ki'na,  adj.  mutilus,  mutilatus,  kad  na 
cijem  tijelu  nema  kakva  uda  Hi  uupce  kojega 
dijela,  pa  bilo  to  od  roda  Hi  joS  cesce  ako  se 
kasnije  izgubilo,  kfast,  sakat.  —  liijed  je  Hi  daj- 
budi  osnova  praslavenska  (k-brm.),  isporedi  stslov. 
kr-bn-b,  bez  uha,  bez  nosa,  rus.  Kopuwli  (kratak, 
malena  stasa),  KopHoyxiii,  KcipHoxBocTi.iii  (bez 
repa),  (ces.  krniti,  kvaritij.  —  Od  xix  vijeka  u 
oroj  rijeci  i  u  rijecima  Ho  su  od  ne  postale  pro- 
mijenilo  se  u  na  11,  vidi  kni.  V  sfarijem  pri- 
mjeru  xvii  vijeka  (iz  Poslov.  danic.,  vidi  1,  b) 
oblik  krn  nije  pouzdan  jer  je  sain  Danicic  uinet- 
nuo  ri  na  mjestii  gdje  je  izbrisano  slovo  Hi  je 
riipa  na  rukopisu.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(,rotto,  d'  un  vaso,  a  cui  manca  qiialche  pozzo' 
jfractus'  633l>),  u  Stulicei^u  (.mancus,  deficiens, 
imperfectus';  krno  ,res  imperfecta'),  it  Danici- 
cevu  (krbnb  , mutilus'). 
1.  adj. 
a.  0  udima  i  dijelima  tijela  judskoga.  Ko- 
liko  godi  krat  krn  nos  useknise.    §.  Kozicic  43b. 


1  krnCevk!; 

Ali  mu  ruke  ostase  ondi  odkinute  .  .  .  Zapovidi 
mu  s.  Petar  da  prisloni  krne  kosti  k  rukara  obi- 
senima  koje  se  opet  sastase  i  u  jedno  sjedinise. 
B.  Kasic,  is.  110.  Nosa  mu  odbi  kus  nemilo  u 
vru6ini  smamna  jeda;  da  mu  'e  i  krn  nos  ne- 
lijecni,  nic  je  kad  mu  je  pokoj  vjecni.  J.  Ka- 
vanin  91''.  —  ovdje  stavlam  i  primjer  0  zubima 
(jos  eesce  kod  krii)  kao  0  dijelu  \udskoga  tijela: 
(Starica)  u  desneh  ne  imase  ner  samo  dva  zuba, 
i  ta  bjehu  krni  i  bjehu  vidjeti  kako  pakao  crni. 
M.  Vetranic   2,  191,  ali   uprav   pripada    pod   h. 

b.  0  cemu  krhku,  od  cega  je  odbijen  koji 
koinad,  n.  p.  0  (zem(anom)  sudu.  Kr(n)  —  Da- 
nicic pise:  Kr(n),  vidi  sprijeda  —  sud  ne  moze 
se  lasno  razbit.    (Z).  Poslov.  danio. 

c.  0  mjesecu  (preneseno  sa  znacena  kod  b). 
Svak  se  obrni  svud  i  svrni;  na  Krstjane  Turke 
buni,  dokli  okolis  mjesec  krni  u  okolisu  svijeta 
ispuni.    I.  Gundulid  480. 

d.  0  drvetu:  krna  jela,  inoze  biti  mjesno 
ime,  isporedi  Krna  Jela  i  Krna  Jela.  Konb  krbno 
jele.    Glasnik.  15,  274.  (1348?). 

e.  imperfectus,  mancus,  vitiosus,  u  prcne- 
senom  smislu,  nepotpun,  kojemu  manka  '.iesto  sto 
mu  je  potrebno,  manidav,  pa  po  tome  uopcc: 
prazan,  zao,  rdav,  neugodan. 

u)  uopce.  Zaft  mi  je  sve  krno  i  gluho  bez 
tebe.  M.  Vetranii  2,  318.  Blazen  je  on  neiz- 
mijernijem  nacinom  blazenstvom  bozanstvenijem, 
ere  je  pravi  Bog:  isto  mu  nije  krno.  I.  M. 
Mattel  381. 

b)  o  celadetu  Hi  0  onome  sto  se  misli 
kao  celade.  U  cemu  ti  je  krn  prid  ocima,  da  nije 
dostojan  jubavi  neizmijerne?  I.  M.  Mattel  55. 
2.  adv.  krno,  prema  znacenu  pod  1,  e.  Vidim 
da  ti  sva  ta  djela  tako  presno  punis,  tako  ras- 
pr§ano,  tako  krno,  da  ja  ne  znam  sto  je  gore, 
ali  tako  punit  ali  sasvijem  propuStit.  A.  Kalic 
243.  ,Ode  Saso  u  Slavoniju  na  rad,  pa  nam  je 
lijepo  bez  nega  krno'.  ,Ma  bome  u  kuci  bez  bud 
kakve  zene  krno  ziviti'.    J.  Bogdanovic. 

KRNA,  /.  ime  bi(ci.  Krna,  Balsamina  hortensis 
Desp.  (Sabjar,  Dubica).    B.  Sulek,  im.  175. 

KRNAC,  Krnca,  m.  prezime.  —  IJ  nase  vrijeme. 
Aleksa  Krnac.  Nar,  pjes.  vuk.  3,  .584  (meda  pre- 
numerantima). 

KRNAJA,  /.  suma.  Borci  kod  Daruvara.  L). 
Hire. 

KRNA  JELA,  /.  ime  .selu  u  Herceijoviiii.  Sta- 
tist, bosn.  111.  —  isporedi  krn,  1,  d,  i  Kriia 
Jela. 

KRNARSKA  JARUGA,  /.  ime  mjestu  u  Sr- 
hiji  11  okrugu  kragujevackom  Niva  sa  zabranom 
u  Krnarskoj  Jarugi.    Sr.  nov.   1871.  186. 

KRNARUTK';,  in.  prezime.  —  xvii  vijeka.  Va- 
zetje  Sigeta  grada,  slnzeno  po  Brni  Krnarutii'u 
Zadraninu.  B.  Krnarutic  5.  Zadran  Brno  Krna- 
rutio.    J.  Kavanin   127^. 

KENaSa,  /.  ime  svini.  Terezovac,  Virovitica. 
D.  Hire. 

KRNATA,  /.  nekakva  kobasica,  po  svoj  pri- 
lici  kulen  (va\a  da  je  izmedu  r  t  n  ispalo  v).  — 
U  naSe  vrijeme  u  Istri.  Krnata  ,botulus'.  D.  Ne- 
manic,  oak.  kroat.  stud,  iftsg.   39. 

KRNATINA,  /.  augm.  krnata  (vidi).  Krna- 
tina  ,botulus'.  h.  Nemanic,  6ak.  kroat.  stud, 
iftg.  53. 

KRNAVA,  /.  mjesno  ime.  —  U  pjesini  hosan- 
skoj  nasega  vremena.  Od  Turcina  od  Krnave 
Rama.    Nar.  pjes.  petr.  3,  625. 

KRNCEVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Milan  Krncevid.    Rat.  180.  408. 


KEN(5l6 


KRNUL 


KlvNC'IC,  m.  presime.  —  xvi  vijeka.  Ladislav 
Knu-ii-.    Moil.  Croat.  250.  (15.50). 

KKNDE^j,  HI.  It  narodnoj  zagoneci.  Pade 
kriide|  s  koi'ia,  te  razbi  trbuh.  odgonet\aj :  orah. 
Nar.  zag.  novak.   154. 

KUNJ^IJA,  /.  vidi  ii  Viikovu  rjeiniku.  —  Od 
liir.  iiarynty,  smede,  huniste.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  imicctii  rjeinika  u  Vukovit  (velika  gomila  fiega 
liez  leda  .grosser  liaufen  iibereinander  gewor- 
fener  gegenstiinde'  ,cumulus'  s  primjerom :  Cijela 
krndija  po  sobi). 

il.  uopie.  Da  od  mora  te  do  mora  na  krn- 
dije  lezi  gora  .  .  .  AT  dok  kratko  prodo  vrirae, 
i  mi  6emo  proci  5  nime,  ni  krndija  od  nas  veAe 
poznati  se  onda  iieio.  V.  BoSen  2281^.  Kad 
upade  Omerica  mali,  al'  krndija  (posjeccnijeli 
hajduka)  lezi  po  odaji.  Hrv.  nar.  pjes.  4,  342. 
b.  kao  injesno  ime. 
u)  sclo  u  Bosni  u  okrugu  hihaikom.  Sta- 
tist, bosn.  48. 

b)  ti  Slni'oniji.  u  Vukovu  rjeiniku:  pla- 
nina  izmodu  NaSica  i  Pozege ;  i  naseohina  u  zii- 
paniji  virovitiikoj.  RazdijeJ.  133. 

c)  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  podrinsktrm. 
Sr.  nov.  1875.  1139. 

KENDIJAI^TE,  n.  djelo  kojijem  se  krndija.  .7. 
Bogdanovic. 

KRNDIJATI,  krndijam,  iin}>f.  zbijati,  sabijati 
(u  sto).  —  Postaje  od  krndija.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lid.  , Krndija  u  so  svasta,  svedno  ka  u  praznu 
mjeSinu'.  ,Mora  ga  bo(eti  trbu,  kada  u  h  svasta 
krndija'.    J.  Bogdanovic'. 

KRNE,  /.  2>l-  vidi  2.  krne.  Sve  joj  (eordi) 
krne  u  srmu  zaiite.    Nar.  pjos.  horm.  2,  150. 

KRNETA,  /.  ime  sehi  u  Bosni  u  okrugu  ba- 
noluckom.    Statist,  bosn.  34. 

KRNEZI61,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  zagrebackoj.    Razdije).  69. 

1.  KRNICA,  /.  vidi:  krnica,  velika  drvena 
zdjela.  Na  Krku.  I.  Milcetic.  —  isporedi  krinica. 
—  Izmedu  rjecnikd  u  Bjelostjencevu  (krnica,  ve- 
lika zdela  , rhombus,  navia,  trua'.  2.  krnica  po- 
mensa  , patella,  trulla,  later,  pelvis')  i  u  Stuli- 
cevu  (karnica,  v,  krinca  iz  Bjelostjeneeva). 

2.  KRNICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  modru^ko-rijeckoj.  Schem.  segn.  1871.  51. 

KRNICKI,  adj.  koji  pripada  kr(v)nicima.  — 
U  Vukovu  rjeeniku :  vide  krvnicki  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Boei. 

KRNIC,  m.  prezime;  mjesno  ime. 

a.  prezime.  —  TJ  pjesmi  crnogorskoj  nasega 
cremcna.  Za  bezima  dva  brata  Krnioa.  Ogled, 
sr.  459. 

h.  injesno  ime. 

a)  prije  nasega  vremena.  Krbnicb.  S.  No- 
vakovic,  pom.  I3fi. 

b)  u  Bosni  selo  u  okrugu  Tuzle  Done. 
Statist,  bosn.  94. 

c)  u  Srbiji  selo  u  okrugu  iabackom.  K. 
Jovanovii  177. 

KKNIK,  krnika,  m.  vidi  krvnik.  —  U  nase 
vrijeme  u  Boei,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(vide  krvnik  s  dodatkom  da  se  govori  u  Boei  i 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Na  sn&gi  ti 
glave  nije,  krnici  je  poajekoSe).  Ne  cudim  se  ja 
krniku  koji  te  je  prevario.  u  Vuk,  kovc.  112. 
S  krnikom  riegovim,  ministrom.  Nar.  prip.  vuk.^ 
253. 

KRNINA,  /.  irne  selu  prije  nasega  vremena. 
Krbnina  (selo).    S.  Novakovii,  pom.  186. 


KRNITI,  kfnira,  impf.  ciniti  da  sto  budc  krno. 

—  vidi  kriiiti  i  radi  akcenta.  —  Maze  biti  pra- 
slavenska  rijei,  isporedi  ies.  krniti  (vidi  kod 
krn).  —  U  jednom  primjeru  xv  vijeka  (u  kojemu 
je  izostavfen  objekat ;  smisao  je  prema  krn,  1,  0), 
a  izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu  (krtniti  ,muti- 
lare,  minuere').  Hwtni  smo  u  vsakojemi.  po6- 
tenbju  ne  krbniti  paa6e  isplbiiati.  Spom.  sr.  1, 
171.'(14'23). 

KRNO,  wi.  prezime  Hi  muiki  nadimak.  —  xviu 
vijeka.  Misko  Krno.  G-lasnik.  11,  3,  75.  (1706— 
1707). 

KRNOBRANI&TE,  n.  vrsta  bedena  (uprav 
obrana  na  jednom  Hi  viie  mjesta,  naj  obiinije 
pred  vratima  Hi  pred  mostom)  zaoblena  najednoj 
strani,  kao  polumjesec  (krn  mjesev).  —  U  Belitiu 
rjeiniku:  ,mezzaluna,  tormine  militare'  ,muni- 
mentum  .semilunare'  485'',  gdje  je  sam  pisac  iz- 
mislio  ovu  rijei;  po  nemu  itna  i  u  Voltigijinu 
(,mozzaluna,  t.  militare'  ,halbmond')  i  u  Stuli- 
cevu  (,m6zzaluna,  t«rmine  militare'  ,pars  muni- 
men  ti  crescentis  lunae  instar'). 

KRNUNOS,  adj.  naso  mutilus,  bez  nosa  (ko- 
jemu je  krn  nos).  —  isporedi  krnonosan.  —  U 
jednoga  pisca  xvii  vijeka.  AV  otajni  glasonosi, 
ki  skrovito  glas  podizu,  da  svakomu  nos  odrizu, 
mnozi  b'  )udi    krnonosi.    D.  Barakovid,  vil.  207. 

KRNONOSAN,  krn6nosna,    adj.  vidi  krnonos. 

—  U rukopisu  xvi  vijeka  (prema  grc.  ihvni ur,rni), 
i  otale  u  Daniiicevu  rjeiniku  (krbnonosbiib  ,qui 
mutilo  est  naso').  Justinijana  krbnonosuago. 
Glasnik.  10,  249. 

KRNOR,  m.  vidi  u  Daniiicevu  rjeiniku:  Krb- 
norb,  kao  da  je  mjesto  koje  je  pripadalo  selu 
Sik|i:  ,i  Krbnorb,  kako  je  prede  bylb  kb  Sikbji, 
takozi  da  je  i  vynu'.  G(lasnik).  15,  287.  (1318?). 

KRNORUK,  adj.  mauu  mutilus,  krne  ruke, 
bez  ruke.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Zato 
(sv.  Ivan  Trogiranin  na  .svom  mrtvom  tijelu)  od- 
sje6  pusti  slavnu  do  miSice  ruku  .^vetu  .  .  .  Tro- 
girani  porobjeni  tijelo  sveto  kad  vidise  gdje  gu- 
sari  nesmileni  kruoruko  ostavise  ...  P.  Kana- 
velii,  iv.  589. 

KKNOTINA,  /.  komad  Hi  komadi  od  iega  okr- 
nena.  —  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,fragmina,  frag- 
meuta'.  —  I  ii  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  Kr- 
notine  od  nokata.    P.  Budmani. 

KRNOVO,  n.  planina  izmedu  Drobiiaka  i  Nik- 
Sica.  (ne  znam  ko  je  zabifezio).  —  U  pjesmama 
crnogorskijem  nasega  vremena,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Vukovu  gdje  nije  tumaieno,  nego  ima 
samo  primjer:  Dolazio  u  ravno  Krnovo.  (Nar. 
pjes.  vuk.  4,  416).  —  Od  Krnova  do  malog  Vu- 
fieva.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  416.  Pa  pobjeze  notnu 
uz  Krnovo.  4,  422.  —  Moze  imati  i  slozene 
oblike  kao  adj.  Isprijeka  preko  Krnovoga.  Ogled. 
sr.  394. 

KRNOZUB,  adj.  u  kojega  su  krni  zubi.  —  U 
Stuliievu  rjeiniku:  ,cujus  dentos  sunt  trunci  (h. 
e.  usu)'. 

KRNOZUB  AC,  krn6zupca,  adj.  krnozub  iovjek. 

—  V  Stuliievu  rjeiniku  uz  krnozub. 
KRNOZUBAN,    kru6zubna,    adj.    u   Stuliievu 

rjeiniku  uz  krnozub. 

KRNUJ,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Krnul.  — 
I'rije  nasega  vremena.  Krbnuj.  S.  Novakovi6, 
pom.  72. 

KRNUL,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Krnuj, 
Krnule  i  Krnuli.  —  Prije  nasega  vremena.  Krb- 
nulb.    S,  Kovakovic,  pom.  72. 


KRNULE 


1.  KEI^fE 


KRNULE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srhiji  u  ohrugn 
sabackom.  K.  Jovanovi6  176.  —  Isto  se  ime  po- 
mine  prije  nasega  vremena.  Krbnule.  S.  Nova- 
kovi6,  pom.  136.  —  isporedi  Krnuli. 

KRNULI,  m.  pi.  ime  mjeano.  —  isporedi  Kr- 
nule.  —  Ovakovo  se  ime  pomine  prije  nasega 
vremena.  Krbnuli.  S.  Novakovic,  pom.  136.  Spom. 
stoj.  185. 

KRNUSNICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
va(evskom.  Zabran  u  KrnuSnici.  Sr.  nov.  1873. 
1157. 

1.  KRNUTI,  kfnrm,  impf.  vidi  krniti.  —  U 
Stulicevu  rjecnikit :  v.  okrnuti.  —  Mislim  da  se 
i  sad  govori  u  Dubrovnikii.  P.  Budmani. 

2.  KRNUTI,  vidi  1.  krhnuti. 

1.  KRN,  kfiia,  adj.  vidi  krn.  —  Akc.  kaki  je 
u  kfna  taki  je  u  scijem  nominalnijem  oblicima, 
usim  noiii.  sing.  m.  i  ace.  sing.  m.  kad  je  jednak 
s  nominativom ;  u  slozenoj  se  deklinaciji  mijena 
akc. :  kfiii,  kfnega  itd.,  kfna  itd.  —  Izinedu 
rjecnika  u   Vukueu  (vide  krnav). 

1.  adj. 

a.  nema  nijedan  primjcr  prema  kru,  1,  a, 
nego  samo :  Pobi6u  mu  krne  zube  da  me  ne 
griska.  Nar.  pje.s.  here.  vuk.  238,  alt  i  o  ovoine 
primjerii  vidi  Ho  je  kazano  kod  krn,  1,  a. 

b.  o  sudu  (i  ako  nije  zem(ani),  vidi  kru, 
1,  b.  Krni  vagan  i  dvije  o/.ice.  Oglod.  .sr.  70. 
Corava  zena  i  krn  lonac,  §teta  gotova.  Nar. 
posl.  vuk.  324.  Da  je  ukrao  kumu  jednu  krnu 
ozicu.    Nar.  prip.  vrc.  1.53. 

C.  0  mjesecu ,  vidi  krn,  1,  c.  Stn  krii 
mjesoc  kriio  odasjava.    Osvetu.  6,  4'.). 

(1.  0  jeli.  vidi  krn,  1,  d.  Ko  naj  prvi  dode 
jeli  ki'fioj.    Nar.  pjes.  u  Vuk,  rjefin.  kod  krii. 

e.  nepotpun,  vidi  krn,  1,  e. 

ti)  0  govoru.  Take  mi  se  cini  (taj  govor) 
oskudan,  suv,  krn.  M.  D.  Milicovi6,  medudnev. 
316. 

bj  0  mjeri,  nepotpitn,  kriv.  Nije  li  jo§te 
u  ku6i  bezboznikovo]  blago  uopravo  V  i  efa  knia, 
gadna?  B.  Danicic,  mihej.  6,  10.  Bogdanova 
peo  daje  hleb  s  krnom  mjorom.  M.  D.  Miliievii, 
knez  miloi.  210. 

f.  vidi  i  imrna  mjesna :  Krni  Urad,  Krni 
Kamen  itd. 

2.  adv.  ima  samo  kfiio  u  jednoya  pisca  na- 
sega vremena,  vidi  kod  1,  c. 

2.  KRN,  »i.  ime  musko.  —  Na  jednum  injeslti 
XII  vijeka.  Knezb  Krbna  (,Krbue')  sf/zjub  Kre- 
3(imir)b.    Starine.  13,  210.  (1185  prepi's.   1250). 

1.  KRNA,  /.  vidi  2.  krne. 

2.  KRSa,  /.  vidi  teglic.  kad  su  koze  Sinone 
onda  ih  tegle  pod  nogom,  a  za  tim  ih  metnu  u 
,mengele'  i  tegle  kriiom  ili  tegliSem.  Bin^ula. 
M.  Medi6. 

3.  KRNA,  /.  zeuska  krnastijeh  zuba  i  koja 
nema  svijeb  zuba.  U  nase  vrijeme  ii  Stotm. 
,Poznam  ja  onu  krnu'.    M.  Milas. 

4.  KRNA,  vidi  1.  krne. 

5.  KRNA,  /.  ime  domacijein  zivotinama. 

a.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  32.  Ki'iia 
,nomeu  ovis  cornibus  mutilae'.  D.  Xemani(^,  oak. 
kroat.  stud.  iftg.  23. 

b.  ime  svini.  Garavac.  Bosna.  D.  Hire. 

6.  KRNA,  /.  vidi  kijerna.  Lovim  oraecem 
gruje  i  krne.    S.  ^ubisa^  prip.  266. 

7.  KRNA,  m.  vidi  krno.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  gdje  se  dodaje  da  je 
po  istocnom  govoru.    Donee  obligaciju  po6ivseg 


Jovana  tako  reconog  Krrie.  Glasnik.  ir,  1,  152. 
(1808). 

1.  KRNAO,  kfiica,  m.  (ojusten)  kukuruzni  klip. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Krnac  ,spica  zeae  de- 
foliata',  gen.  kfnca.  D.  Nemanic,  cak.  kroat. 
stud.  27. 

2.  KRNAC,  Kriica,  m.  prczimc.  —  U  nase 
vrijeme.  D.  Avramovii  270. 

1.  KRNACA,  /.  a  Vukovu  rjecnikii:  (u  Ba- 
niji)  kukuruzan  h|eb  u  kiselo  ,gosauertos  kuku- 
ruzbrot'  .panis  fermentatus  e  zea'.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  kriiaca. 

2.  KRNACA,  /.  ime  karauli  u  okrugu  kruse- 
vackom  u  Srbiji.    M.  D.  Milicevic,  srb.  724. 

KRNADAK,  krnatka,  m.  it  Vukovu  rjecniku: 
(u  Boci)  komad  od  zuba  koji  ostane  u  vilici  (n. 
p.  kad  se  zub  vadi  pa  se  slomi)  ,der  stummel' 
,mutilum'.  —  Akc.  se  mijeva  u  gen.  pi.  ki-iia- 
daka,  a  jamacno  i  u  voc. :  ki'na6e,  kf  haci,  iti  kr- 
nace,  krnaei.  —  Postaje  od   1.  krii. 

KRIvTAGA,  /.  u  Vukovu  rjecniku:  komad  od 
cega  razbijenoga  (tikve,  suda)  ,ein  abgebrochenes 
stiick'  ,fragmentum'.  ct'.  rbina.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  ki-naga. 

KRlilA  JELA,  /.  mjesno  ime.  —  vidi  krn,  1. 
d  i  I.  krn,   1,  f;  isporedi  Krna  Jela. 

a.  ^jrye  na§ega  vremena.    Krbiia  Jela  (selu). 
S.  Novakovii,  pom.  136. 

b.  selo  H  Bosni  u  okrugu  hihackom.   Statist, 
bosn.  52. 

c.  suma   u   Srbiji  u  okrugu   cacanskom.    M. 
D.  Milicevic,  srb.  048. 

1.  KRNAK,  kriiiika,  m.  vidi  primjer.  —  Po- 
staje od  krii.  —  Od  xviii  vijeka  po  sjevernijem 
krajevima,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu 
(krnak,  prasec  zkopjen  .majalis')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  i  u  Voltigijinu  (v.  krmak).  Kriiak 
(Vitezovio)  —  uskopjeni  prasac.  —  Dauas  to  ime 
priznavaju  sarao  prascu  obrozaiiili  u§iju.  F.  Ku- 
rolac,  dom.  ziv.  40. 

2.  KRNAK,  m.  ime  selu  u  Hrviitskoj  u  zupa- 
niji  modrusko  rijeikoj.  RazdijeJ.  58. 

KRNA  RIJKKA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  pozarevackom  (po  istocnom  govoru  K. 
Riika).  Livada  u  Krnoj  Roki.  Sr.  nov.  18G4. 
499. 

KRNAST,  adj.  vidi  kru  i  1.  krn.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  kr- 
liav).  —  U  uvom  primjer u  stoji  u  prenesenom 
(gramaticnom)  smislu  o  rijeci  .Ho  je  izgubila 
krajni  glas.  Nema  potvrde  da  je  taki  krnast 
oblik  (,st,'  mj.  ,se')  bio  u  starom  slovenskom  je- 
ziku.    D.  Danicic.  star.  3,  41. 

KRNAUKANE,   n.   djelo   kojijem   se  kriiauce. 

—  U  Vukovu  rjecniku. 

KRNAUKATI,  kriiauccm,  impf.  u  Vukovu 
rjecniku:  vide  krmaukati. 

KR]S[AV,  adj.  vidi  krn  i  1.  kru.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (n.  p.  lonac 
,splitterig'  ,fissilis').  Pod  nogami  pako  kriiavi  i 
pridobiti  neznaboztva  misec.  A.  Kanizlic,  fran. 
29.  Nema  ti  gorega  od  bagava  covjeka,  kriiava 
lonca  i  corave  reduse.  Nar.  posl.  u  Vuk,  rjecn. 
kod  bagav.  Kriiav  zub.    Nar.  prip.  vuk.  7. 

KRNAVAC,  ki'-navca,  m.  covjek  u  kojega  su 
kriiavi  zubi.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Ki'iiavac 
,homo  edentulus' ;  gen.  kfnavca.  D.  Xemanic, 
cak.  kroat.  stud.  49. 

1.  KRNE,  /.  vidi  3.  krna  (uprav  je  dem.J.  — 
Uprav  kiiia,  ali  je  u  Dalmaciji  ovaki  nom.  i  voc. 


I.  kki4e 


KRI^O,  c. 


(kiAe).  Kii^e,  fe|aile  zubu  okrnuta.  At.  Pavliiiovi6. 
KiAo,  f.  zonska  kria-itijeh  zuba,  ili  ih  svijeh 
noma.  U  naSe  vrijeme  u  Stonu.  .Ildala  so  Maro 
kn^e'.    M.  Milas. 

2.  KHNE,  /.  pi.  nolnica,  nolnice,  kore.  —  Na- 
laii  se  »  «  jednini,  ali  rijetko,  vidi:  u  Vukovu 
rjeiniku:  kiAa,  f.  (u  Hrvatskoj)  kore  od  no2a 
ili  od  9ab|o  ,die  scheide'  , vagina'  [vide  noznice]. 
Potego  bi  krnu  od  pojasa  pa  mu  rusu  odvalio 
glavu.  Osvetn.  7,  52.  —  U  mnozini  se  guoori  ii 
Bosni  od  xvni  uijeka.  —  Nejasna  je  rijec.  Mi- 
klo.m  isporeduje  ies.  krne,  gvozde  od  sabje,  nnia 
ltd.  (ima  jo§  macenc:  zlijeb,  koje  bi  se  mozebiti 
bo(e  slagalo  s  nasijein),  te  bi  onda  mogla  biti 
praslavenska  rijei.  Mac  bi  se  rastavio  od  kri^a. 
F.  Lastri6,  test.  201'*.  Ma6  u  krha('/(j ;  ostav§i 
krne  i  kesa  zdrava  .  .  .  298*.  Mafc  ti  povrati  u 
kn^e.  ned.  21-1.  Izvadi  maf  pak  ga  drH  u  desnoj 
ruci  a  krne  u  livoj.  svet.  39*.  I  izvadi  jata- 
gana  kriva,  usi  su  mu  od  fijeva  zuba  a  krne  mu 
od  zlata  limovi.  Nar.  pjes.  marj.  156.  A  u  ruku 
prihvatio  <^ordu,  na  krie  se  naslona  sokakom. 
Nar.  pjes.  horm.  1,  129. 

KRNEJ,  m.  prezime.  —  isporedi  Kriiejevic.  — 
Ke  zna  se  kako  je  pravi  oblik,  jer  je  pisano 
s  -ne-.  —  XIV  vijeka  u  knizi  pisanoj  crkvenijem 
jezikom.  Durbdb  Krbuej.    De6.  hris.  30. 

KRNEJEVIC,  m.  prezime.  —  vidi  Krhej.  — 
U  istoj  knizi  ii  kojoj  je  i  Krnej.  Durbdb  Krb- 
nejevicb.    38. 

KHNEL,  Krn(51a,  m.  u  nase  vrijeme  u  Istri 
gdje  znaii  uprav:  Kranac,  ali  se  sad  obicno 
upotreb\ava  sa  znaier'iem:  Ualijanac,  ialijanas. 
Krnel  ,Carnus',  gen.  Krni'la.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud.  41.  Kriieil  ili  kriol,  zove  se  tali- 
janas  u  Istri.    Nasa  sloga.  god.  20,  br.  12. 

KRNENE,  n.  djelo  kojijem  se  krni.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku. 

KRNESA,  »(.  ime  volu?  F.  Kurelac,  dom. 
2iv.  61. 

KRNESeVCI,  Kriiesevaca,  m.  pi.  ime  selu  u 
Slavoniji  u  zupaniji  srijemskoj.  Razdije}.  153. 

KRNETA,  VI.  ime  musko.  —  U  nase  vrijeme 
u  Crnoj  Gori.  Krneta  Suiiov.  V.  Vrfievic,  niz. 
146.     Krneta  Sakojev.    214. 

KRNETIN,  adj.  koji  pripada  Krncti.  Bozo 
Krnetin.    V.  Vrcevii,  niz.  218. 

KRNEU§A,  f.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  bi- 
haikom.  Statist,  bosn.  52. 

KKNEVACkI,  adj.  koji  pripada  selu  Krnevu 
u  Srbiji.  Parosi  krnevaSki.  D.  Avramovic  226. 
Kruevafika  (opstina).  K.  Jovanovic  150.  Niva 
u  krnevafikom  poju  (u  okrugu  smederevskom) . 
Sr.  nov.  1870.  499.  Vinograd  u  brdu  kriievackom 
(u  okr.  smed.).    1871.  20. 

KRNEVE,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  ko- 
taru  sibenskom.  Report,  dalm.  1872.  26. 

KRNEVICI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  124. 

KRNEVO,  n.  mjesno  ime. 

a.  vidi  Krnovo.  —  U  narodnoj  pjesiiii  crno- 
gorskoj  naxe.ga  vremena,  i  ntale  u  Vukovu  rjei- 
niku s  primjerom  (vidi  da(e) :  Dok  Krhevo  kleto 
uminuse,  a  bez  tumaiena.  u  trecem  je  izdanu  do- 
dato:  (selo  u  okrugu  podunavskomVJ,  (.  j.  isto 
ito  je  pod  b,  ali,  kako  se  ridi  po  primjeru,  to 
7iije.  Pa  odose  uz  MoraCke  strane  dok  Krnevo 
kleto  uminuSe,  sve  Krnevo  i  pleme  Drobriafiko, 
vatiSe  se  Pivi  Durmitora  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  382. 


b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskom  (sad 
,podunavskom').  K.  Jovanovid  150. 

KKi^EVSKI,  adj.  vidi  krnevafiki.  Ueiteja  kr- 
nevskoga.    D.  Avramovid  217. 

KRI^ffczUliACKI,  adv.  s  krnijem  zubima  (uz 
ylagol  Htn  znaii  govur).  —  U  nase  vrijeme.  Baba 
se  nasmije,  pa  joj  krnezubaf'ki  reCe.  Nar.  prip. 
vrft.  52. 

KRlii,  m.  ime  kosi  u  Bosni.  Glasnik.  20,  297. 

KRNICA,  /.  iiiie  livadi.  D.  Trstenak. 

1.  KRNIO,  m.  prezime.  —  U  pjesmi  crnogorskoj 
nasega  vremena.  Medu  nima  dva  brata  Kri^ida. 
Ogled,  sr.  379.    Bas  rodaka  Krnida  Berica.   385. 

2.  KRNIC,  m.  mjesno  ime,  vidi  Krnic.  M.  D. 
MilideviA,  srb.  78.  487. 

KRnI  GRAD,  m.  vidi  Drevina. 
Kills' 1  K.\MION,  j».  ime  zaseoku  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  109. 

KRNIX,  m.  mjesno  ime  u  Bosni. 

a.  gora.  b\  Jukic,  zem(.  2.  39.  72.  Procvilile 
dvije  zlogufne  vile,  Krnin  gluSi,  pust  se  Vucjak 
ruSi.    (Jsvetn.  4,  57. 

b.  selo  u  okrugu  travniikom.  Schem.  herceg. 

1873.  202.  —  Na  drugom  je  mjestu  pisano  Kernin 
(vidi),  ali  jamaino  grijeSkom. 

KRNINA,  /.  ime  dvjema  selima  u  Srbiji  u 
okrugu  pirotskom.  Gorna  i  Dona  Krnina.  M.  D. 
Milicevio,  kra|.  srb.  236.  —  Na  drugom  se  mjestu 
zovu   Gorne  i  Done  Krnino.    Sr.  nov.  1879.  175. 

KRNINE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
rudnickom.  Zemja  u  Krninama.  Sr.  nov.  1875.  685. 

KRNINO,  n.  vidi  Krnina. 

KRNIPOVACA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  Zeni|a  zovoma  Krnipovaca.  Sr.  nov. 

1874.  109. 

KRNITI,  kinim,  impf.  ciniti,  da  Ho  bude  krne, 
vidi  krniti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kfiiah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kfni,  u  part, 
praes.  pass,  kfnen.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (jzersplittern'  ,diffindo').  — 
U  svijem  je  primjerima  u  prenesenom  smislu. 
Venecija  je  krnila  i  postrizala  ove  ugovorene 
slobostine.  S.  ^ubiSa,  prip.  9.  Vi  meni  svaki 
dan  krnite  granicu.  57.  U  to  vrijeiue  po6e 
Gospod  kri'iiti  Izraija,  jer  ih  pobi  Azailo  po 
svijem  medama  Izraijevijem.  D.  DaniSic,  2car. 
10,  32.  Ne6emo  nicijega  prava  da  krnimo.  M. 
Pavlinovi6,  razg.  111.  —  I  sa  se,  rejleksivno  ili 
pasivno.  Ova  se  osnova  u  oblicima,  koji  nemaju 
nastavaka,  kriii  (radi  smisla  Uporedi  primjer 
kod  kriiast).  D.  Danicic,  obi."  15. 

KRNIVICA,  /.  Ajuga  reptans  L.,  ime  bi(ci. 
K.  Crnogorac,  bot.  61. 

KRNO,  TO.  nesto  krnasto,  pa  moie  biti  6ovjek 
(n.  p.  bez  uha  ili  krnastijeh  zuba),  zivotina  ili 
sto  nezivo,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku.  —  isporedi 
7.  krna.  — ■  Akc.  se  mijena  u  voc.  kino.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  (ju/.n.) 
n.  p.  Covjok  (bez  uha),  vo  (bez  roga),  sud  okrhen 
,splitterig'  ,diffissus'  ,nicht  ganz'  ,niutilu3'. 

a.  iovjek,  n.  p. :  krno ,  fiovjek  krnastijeh 
zuba,  ili  ih  svijeh  nema.  U  nase  vrijeme  u  Stonu, 
,Krno,  izvadio  zube  na  pazarl'  M.  Milas.  —  // 
ovom  je  primjeru  nadimak.  Nekakav  Kriio  aram- 
ba§a.  Vuk,  rjefin.  kod  krno. 

b.  zivotina  muSkoga  spola,  n.  p.:  kriio,  ime 
prascu.  F.  Kurelac,  dom.  iiv.  41.  vidi  i  u  Vu- 
kovu rjeiniku. 

c.  Ho  nezivo,  n.  p.  a)  bardak.  Obuvsi  jednu 
nogu  refte:  ,P6t  svezah,  jos  pet,  pa  kriW  za  uai' 


KRl!rO,  c.  6' 

(t.  j.  pet  je  prsta  svezao,  jos  da  sveze  pot,  pak 
ce  onda  za  krnavi  bardak  da  pije  rakije).  Vuk, 
rjeftn.  Icod  kriio.  —  h)  ime  nekakvu  topu  (kao 
da  je  bio  krnm')  u  narodnijem  pjesmama.  — 
isporedi  Margeta,  siba,  Zelenko.  Dok  mi  gleda 
Krno  na  Zemuna,  a  Margeta  na  Vracar  na  poje, 
tanka  Siba  na  lualu  Visriicu.  Nar.  pjes.  ii  Vuk, 
rje6n.  kod  Margeta  i  siba.  Zapaliiu  trideset 
topova,  pa  zapalit  Kriia  i  Zelenka.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  533.  Xapunise  Kri'ia  i  Zelenka.  2,  543. 
Dali  puca  Krno  i  Zelenko  na  Zvorniku,  na  bi- 
jelu  gradu/  4,  291.  Zapalite  Krna  i  Zelonka. 
Pjov.  eru.  314*.  Pa  ruknuo  Kri'io  i  Zelenko. 
Osvetn.  7,  78. 

KRNO  BKDO,  n.  ime  dvjenja  visiuia  ii  pla- 
nini  Kozari  na  zapadu  joj.  M.  EuXicio. 

KKNONOS,  adj.  a  kojega  je  krn  nos.  —  U  nase 
vrijeme.  Onaj  kaplar  Ito  ucaie  moju  desetinu 
bejase  neka  omalena  kriionosa  satvar.  M.  D. 
Milicevic,  luedudnev.  97. 

KEINIOIIOG,  adj.  koji  je  b'ez  roga.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,hornge- 
stiininielt'  ,mutilus  cornu').  Krnorog,  iuio  jarau. 
F.  Kurelac,  doni.  ziv.  38. 

KKNOKOGA,  /.  koza  h'ez  roga.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,eine  horngostinumelte  ziege'  ,capra 
cornu  mutila'. 

KRNOZUB,  adj.  koji  je  kriiastijeh  zuba  ili 
bez  kojega  zuba.  —  U  na§e  vrijeme  u  Stonu. 
,Ona  je  krnozuba'.  M.  Milas. 

KEOACIJA,  /.  Hrvatska,  po  tal.  Croazia  ili 
lat.  Croatia.  —  .wii  /  xviir  vijeku.  Bosna,  Kroacija 
(,Kroatia'),    Ungarija,  .  .  .   (provincije  fratarske). 

1.  Ancii,  vrata.  174.  Kroaciju  odkad  su  oni 
mojoj  kruni  podlozili.  P.  Kanavelic,  iv.  8.  Prvo- 
stolniku   Dalmaeije   i  sve  Kroacije.    A.  d.  Costa 

2,  HI. 

KEOCANA,  /.  kotarica  za  zlice.  u  gori'ioj  kra- 
jini.  V.  Arsenijevic. 

KROCANICA,  /.  dem.  krocaiia.  V.  Ar.seuijevii. 

KEO(JJE('',  vidi  kod  kroz. 

KEOCOJEVK ',  »i.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Pavle  Krocojevic.  D.  Avramovic  243. 

KEOCIILA,  /.  tal.  mlet.  orozzola,  slaka,  Haka. 

—  [/  nase   vrijeme  u  Dubrovniku.   P.  Budmani. 
KEoCkNE,   n.   djelo  kojijem  se   kroci.   —    U 

Stulicevu  rjecniku. 

KEOCEVANE,  n.  djelo  kojijem  se  krocitje.  — 
U  Stulicevu  rjeiniku.  —  nepouzdano. 

KEOCEVATI,  krocujem,  impf.  hodati,  hoditi. 

—  Nacineno  od  krociti.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
,ambulare,  deambulare,  incedere'.  —  nepouzdano. 

KEoClCE,  adv.  dugijem  krocima  (koracima) 
n.  p.  hoditi.  —  V  Stulicevu  rjecniku:  ex-tenso, 
elluso  passu,  gradu  s  dodatkom  da  se  nalazi  u 
pisca  Zlatarica.  moze  hiti  da  u  ovoj  kitici  Zla- 
taricevoj:  Dvije  grede  za  sulice  liemu  bijehu, 
s  kijem  trcase;  kucu  svaku  priskakase  na  saiii- 
beco  i  skoncice.  D.  Zlataric  (stari  pis.  hrv.  xxi) 
201a  treba  citati  krocice  mj.  skoncice,  ali  je 
ovako  u  rukopisima. 

KEOOIC,  m.  prezime  —  xvi  vijeka.  Lacka 
Krooica.  Mon.  croat.  200.  (1512). 

KEOCINA,  /.  krotkost,  krotost.  —  Ako.  se 
mijena  u  dat.  sing,  krocini,  u  ace.  sing,  krocinu, 
u  vac.  sing,  krociuo,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  kro- 
cine.  —  Fostaje  od  osnove  krotk  nastavkoin  ina ; 
k  pred  i  mijena  se  na  c,  a  pred  ovijem  se  gta- 
som  t  ne  cuje,  ali  se  nalazi  pisano.  —  Od  xv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika]inu   (krotcina 


7  KEOClNA,  b. 

kod  krotkost),  ii  Belinu  (krotfiina  ,mansuetudine, 
virtii  opposta  all'  ira'  .mansuetudo'  461*),  «  Stu- 
licevu (krocina  i  krotcina,  v.  krotkost).  —  Ne- 
znatne  su  razlike  u  znacenu .  ovdje  se  dijeli  po 
grajiji  (is  t  i  bez  t). 

a.  krotcina.  Ucini  s  nami  (s  nam.  Band.)  po 
krotcini  tvojoj.  Beruardin  05.  I.  Bandulavid  73''. 
dan.  3,  42.  Prikloustvo,  krotcina,  vira,  poctenje. 
Bernardin  132.  paul.  gal.  5,  22 — 23.  Dugotr- 
plenje,  krotcina,  vira,  pitomstina.  I.  Bandulavic 
172a.  Moga  jazika  krotcinu  posnazi.  D.  Bara- 
kovic,  jar.  12(i.  Ciovor'te  s  krot6inom.  I.  T.  Mr- 
navic,  osm.  115.  Prez  svake  sumne  ufam  u  do- 
brotu  i  krotcinu  Isukrsta  spasiteja  moga.  P.  Ea- 
dovcid,  nac.  166.  Krotcina  na  one  koji  se  pri- 
daju  jest  zlamene  od  plemenStine.  M.  Eadnic 
771'.  Srcbe  obraiaju  u  krotcinu.  82b  (i  jo§  •Hg. 
kolika  puta ;  jedan  put  bez  t,  vidi  kod  b).  Po 
pravdi  i  krotftiui  skoncaiie  ieJ  dat  paklenoj  oho- 
losti.  A.  Vitajic,  ist.  136i>.  Meu  svimi  krot6ina. 
u  tebi  svej  siva.  ost.  389.  Nego  Ii  krotcinom 
nadari  mi  ga.  P.  Par6i6  69  (drugi  put  bez  t, 
vidi  kod  b).  Prevelika  lie  je  snaga  u  umijenstvu 
i  krotfiini.  J.  Kavaiiin  20'».  Cjec  krotcine  i  obisa 
poda  Spljetu  velu  slavu.  971)  (ovako  svagda,  ali 
nije  pouzdano  izdane).  Imamo  zabavjati  se  u 
svakomu  ustrpjenju  i  krotCini.  A.  d.  Bella,  razgpv. 
250  (drugi  put  bez  t;  izdane  nepouzdano).  Ne- 
gova  krotcina.  I.  Marki  91.  Sa  svom  {ubavju  i 
krotcinom.  J.  Banovac,  pred.  154  (vidi  kod  b). 
Jeda  koju  ric  ostru  odgovori  ?  Ne,  nego  s  jed- 
nim  ponizenstvom  i  s  jaiieiom  krotcinom  ...  P. 
Lastrid,  ned.  59  (vidi  kod  b).  Hotio  je  divje 
cudi  narod  upitomiti  i  u  obicaj  svete  krot6ine 
krstjanske  privesti.  A.  Kaniiclic,  kam.  150.  Eaz- 
lozito  drzane,  krotcina,  stid.  uto6.  3.59  (ovako 
svagda;  dva  puta  bez  t).  Sva  ova  mista  pohodio 
sam  s  velikom  |ubav(u,  postenem  i  krotiSinom. 
M.  Zoricid,  zrc.  17.  Slideii  za  li  misu  sa  svom 
krotcinom  i  ponizenstvom.  195.  Igdi  ne  sja 
vece  razborstvo  i  veca  krotftina.  S.  Rosa  185a', 
Po  betegu  od  tihosti  oliti  krotcine.  Ant.  Kadcio 
24.  Krotcina  s  kojom  vaja  da  jubeznivo  sva- 
koga  pokornika  prime.  231.  Imaju  sluSati  liih 
strahom  i  drtaiiem  u  krotfiini  srdca.  I.  Velika- 
novid,  uput.  1,  442  (vidi  kod  b).  Od  vrutka 
svake  svetine  i  krotcine.  I.  J.  P.  Luci6,  razg. 
71.  S  stitom  ustrpjona  i  krotcine.  izk.  5.  S  krot- 
cinom primite  usaditu  rid  koja  more  saraniti 
duse  vase.  E).  Eapic  3.50.  U  poniznosti  i  krot- 
cini iliti  tihoci.  458  (jedan  put  bez  t).  Bududi 
gospodin  pun  krotcine.  M.  Uragidevid  .50.  Ovo 
hode  krotcina  i  tihost  crikve.  56  (ovako  svagda  ; 
jedan  put  s  t). 

b.  krocina.  0  krocino  i  dobroto  Boiija !  I. 
Ancid,  svit.  57.  Krocina  sahrariuje  dusu.  M. 
Eadnic  4281)  (vidi  kod  a).  Pridobi  krocinu  ti- 
odom.  S.  Margitid,  fal.  19.  Dobrota,  krodina, 
poniznost  .  .  .  161.  Za  neizrecenu  krocinu.  F. 
Pardid  68  (vidi  kod  a).  Po  svetiiii  i  krocini  biti 
zamirak  Isukrst.  A.  d.  Bella,  razgov.  228  (vidi 
kod  a).  Podloznici  medu  sobom  govorahu :  ,Ovoj 
ga  je  krocini  i  slatkosti  mater  naudila'.  .T.  Ba- 
novac, razg.  138.  Uzdrzi  u  sebi  tihocu  nase 
duse,  krocinu  nasega  srca.  pripov.  112  (ovako 
uopce;  jedan  put  s  t).  Od  tiega  ponizenstvo  i 
krocinu  naucimo.  J.  Filipovid  1,  42a.  Jaiie  po 
svojoj  krocini  prikazuje  nam  krocinu  spasiteja. 
3,  266l>.  Spasite(  nima  odgovori  sa  svom  kro- 
dinom  i  poniznostju.  F.  Lastrid,  od'  205.  Ustr- 
p}ena  Jobova  i  krodine  porobiti  ne  more.  test. 
19a  (ovako  uopce;  jedan  put  bez  t).  U  duhu  kro- 
dine (sic)  dade  zapovid.  A.  Kanizlid,  kam.  277. 
U  duhu  krodine  i  lubavi.    857  (vidi  kod  a).  Po- 


KROI^INA,  b. 


608 


1.  krotaC 


stavi  Bo{»  u  zvirine  krofiinu  i  tihost.  E.  PaviA, 
ogl.  H».  Koliko  jo  volika  Josipova  ki-o6ina 
bila.  92.  Odgovorio  je  srca  tihoAom,  inir- 
nostju  i  kroftinoin.  I.  Velikanovii,  uput.  1,  161. 
Da  zag:rlimo  prije  kroftinu  nego  ponosnost.  1, 
Ml  (ovako  iwpie;  jedan  put  bez  t).  Ako  vaSu 
|Htito3t  i  srditost  ne  priokreneto  u  krofiinu.  D. 
Kapii  356  (vidi  kod  a).  Vidili  bi  u  i^ima  kro- 
(Sinu.  B.  Loakovi(^,  gov.  27.  Da  pokaze  svoju 
krofinu,  mirnost  i  ustrpleiie.  41.  Po  betegu  od 
tihosti  oliti  kroCine.  M.  Dragicevid  47  (vidi 
kod  a.). 

KROriT,  adj.  veli  se  o  saonicaina,  koje  se 
ratio  ne  prebacuju :  ,kro6ite  saonice'  (u  Topolovu). 
P.  Brantner. 

1.  KR6cITI,  kr6£Im,  pf.  uiinili  veliki  dugi 
krok  (korak).  —  U  svijem  je  primjerima  po  s»oj 
priliei  perfektivni  glagol  kao  Ho  je.  i  u  Vukuvu 
rjecniku  (iinpf. :  1.  krakati).  u  nase  vrijeine  mislim 
da  je  impf.  u  Dtibrovniku,  a  tako  je  i  u  Belinu 
i  M  Stuliieoit  rjecniku,  jer  je  u  nima  praes.  od 
iste  osnove.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  titki  .je  (u 
impf.  kr<")6a.h),  u  aur.  2  t  3  sing,  krufi,  (u  ger. 
praes,  kroct^oi).  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Belinu  (kro6iti,  ki-ocim  ,allungar6  i  passr 
,gradum  facere  graiidiorem'  6i5'^),  u  Stulicevu  (kro- 
6iti,  kroftiin,  v.  krofievati),  u  Vukovii:  ,6inen 
scbritt  tbun'  ,gradiiu>  facio  s  primjerima:  Bo- 
le.stan  je,  ue  iuozg  krociti.  —  Skooi  Turfiin  ka' 
da  se  pridrnu,  jednom  kroci,  do  koiia  dokro6i, 
drugom  kro6i,  kona  pojahao.  (Nar.  pjes.  vuk. 
2,  281).  —  Prid  soboiu  ja  vidih  sjen  vile  liposti 
kojoj  se  zai'udih,  ne  siujeh  proc  ni  krocit,  zac 
mi  se  vidi  grih  lipu  stvar  potlacit.  S  Menoetic — 
G.  Drzic  466.  Vece  pripet  Ugrin  Isa  u  sto  na 
mir  krocit  iSte,  strmoglav  se  satarisa.  I.  Crun- 
dulic  521.  Lutit  llarko,  pa  se  pridrnuo,  jednom 
kro6i  i  daleko  skoci.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  241. 
Svakome  koji  gada  dopusteno  je  da  u  gadahu 
3  mjesta  kroci.  V.  Vrcevic,  igre.  72.  Ne  ima 
krociti  izvau  svoje  granice.   Pravdonosa.  1851.  33. 

—  0  zivotini  (kot'tu).  Te  pod  sobom  kona  usta- 
vila,  naprijed  mu  ni  krofiiti  ne  da.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  554.  i  o  cefadetu  na  konu.  Naprijed  ti 
ni  krociti  neou,  no  cu  dobra  kona  okrenuti. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  558. 

2.  KROCITI,  kro6im,  wnp/.  krutiti.  —  Fostaje 
od  osnove  krotk  (vidi  krotak),  te  uprav  bi  hilo 
krotciti,  kako  je  i  pisano  u  naj  prvotn  primjeru. 

—  XVII  i  XVIII  vijeka  (dosta  rijetko).  Tolis  — 
krotci§,  dobrovojis.  I.  Bandulavio  299.  Gospar 
zdribca,  koga  }ubi,  kroci,  da  ga  ne  izgubi.  J. 
Kavaiiin  509h.  Daj  razlog  od  tvoje  {utine,  kako 
si  je  krocio.  D.  Rapii  16.  Da  zivinu  nepokoriiu 
kroci.    J.  S.  Rejkovic  3. 

3.  KROClTI,  krocim,  impf.  graktati  (o  ga- 
vranu).  —  Onomatopeja:  ciniti  glasom  kro  kro. 

—  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Da  prem  vran 
na  vrana  krofi,  ne  zkluje  vran  vranu  ofi.  P. 
Vitezovifi,  cvit.  34. 

4.  KRf)ClTI,  krofiim,  impf.  oklijevati.  —  U 
Voltigijinii  rjecniku:  .procrastinare,  temporeg- 
giaro'  ,sich  in  die  zeit  schicken'.  —  sasma  ne- 
pouzdano. 

KROCAHAN,    krocahna,  adj.  dem.  krotak. 
U  Belinu  rjecniku:    krocahni  .modestino,  dimin. 
di  modesto'  49'>,  i  u Stulicevu:  ,alinuantulum  mitis'. 

KROCAHAST,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku  uz 
krocalian.  —  nepouzdano. 

KROUAHAT,  kroAalita,  adj.  vidi  krooahan.  — 
U  jednoga  pisca  Dubrovianina  xvi  vijeka,  a  iz 
nega   h   Belinu   (krodaliti   ,iuode3tino,   dimin.   di 


mndoato'  491'>)^»  u  Stuliievu  (uz  krni'-alian).  Krn- 
6alita  diklice.  §.  iMonfietii  5.  131.  IHl. 

KROCASAN,  kroiaSna,  adj.  vidi  krodahan.  — 
U  Stulicevu  rjeiniku  uz  krodahan. 

KROCaSaST,  adj.  u  Stuliievu  rjeiniku  uz 
krot'ahaii.  —  nepouzdano. 

KROCENE,  n,  djelo  kojijem  se  kroti.  —  Sta- 
riji  je  oblik  krorenje.  —  U  Mika(inu  rjeiniku : 
krodenje,  ukrodenjo  ,domitura,  doinitus';  u  Be- 
linu: krotjenjo  ,domamento,  il  domaro'  .domitura' 
275b ;  u  Bjelostjencevu ;  u  Voltigijinu :  kroi'ene  t 
grijeskom  krocene. 

KRO.I,  kroja,  >k.  habitus  veatis,  naiin  kako  se 
kroji  odijelo  Hi  drugo  Ho  se  Sije.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima  osim 
nom.  i  ace.  sing.,  loc.  sing.  kr6iu.  u  svoj  mnozini 
kad  se  umeie  ev:  kr6jevi,  kri)ji'''va,  krojevima, 
krojeve,  (voc.  krojevi  ?).  —  Rijei  je  prnslavenska, 
isporedi  (stslov.  okroj,  ukroj,  rus.  noupoii,  jKpoi'i), 
ies.  i  po(.  kroj.  —  Jamaino  je  postalo  od  ko- 
rijena  kri,  ali  se  ovaj  ne  da  potvrditi;  kraj  je 
moglo  postati  od  osnove  kroj.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Belinu  (,taglio  d'un  abito'  ,v6stis  iigura'  721^), 
u  Voltigijinu  (,taglio  d'  abito'  .schnitt  eines 
kleides'),  u  Stuliievu  (v.  krojeiie),  u  Vukovu 
(,der  schnitt'  ,sectuin'). 

a.  u  pravom  smislu.  Odijeva  ga  cudno  tkana 
zlatna  .svila  dicna  kroja.  G.  Palmotic  3,  92*'. 
Ugledavsi  lipu  kabanicu  tkala  i  kroja  babi- 
lonskoga  .  .  .  And.  Kaci6,  kor.  109.  Crne  kape 
kroja  bugarskoga,  geferdare  kova  mletackoga, 
a  dolame  kroja  skadarskoga,  ostre  corde  kova 
latinskoga.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  319. 

b.  u  istom  znaienu,  ali  u  metaforickom 
smislu.  Parke  su  tri  sestre,  kih  prva  zivot  sfa- 
komu  cloviku  ukroji,  druga  sestra  jur  ukrojen 
zivot  sasiva,  treta  pake,  kad  clovik  vik  sfoj  do- 
vrsi,  saSiven  kroj  zivota  raspara.  P.  Zoranid  65*. 
Drugi  6e  zvon  biti,  drugi  slog,  drugi  poj,  i  druge 
zvoniti  trubje  nor  glas  uioj ;  drugi  stvor,  drugi 
broj  hrvatskim  jezikom,  druga  sprav,  drugi  kroj, 
drugi  red  s  prilikom.  D.  Uarakovir,  vil.  373—374. 

C.  u  prenesenom  smiHu  kao  oblik,  kalup, 
nacin  itd.  uopie.  Vuk  o  ovakovijem  znacenima 
pise:  Ni  ,kroj',  ni  ,uaprava',  ni  ,vid'  prema  rijeci 
, kalup'  nije  nista.  pism.  42,  odgovarajuci  V.  La- 
zicu  koji  bijase  pisao:  , Kalup  je  tur.  kaHp,  a 
sr.  ,kroj,  naprava,  vid',  nem.  ,form'.  u  Vuk, 
gram,  i  polem.  spisi.  3,  139.  istina,  sam  je  Vuk 
prije  toga  pisao :  Ako  oce  azbuku  bez  krpeza  po 
kroju  ili  svojstvu  jezika  na§ega.  gram,  i  polem. 
spisi.  2,  148,  ali  i  ovdje  nije  kroj  u  prenesenom 
smislu  nego  produ^uje  metaforu  Ho  je  u  bez  kr- 
peza. a)  oblik,  kalup.  SjedaSe  glava  divna  kroja. 
B.  Radicevic  (1880)  xiii.  Ovo  je  velika  zgrada 
bosanskoga  kroja.  M.  D.  Miliievii,  omer.  62.  — 
b)  naiin.  A  i  ono  sto  bi  znao  govoriti,  zanosio 
bi  po  tud  kroj.  S.  ^jubisa,  prip.  105.  —  c)  moda. 
Hode  ziviti  po  naj  novijem  kroju  uz  ploraenitase. 
M.  Pavlinovic,  rad.  12.3.  Kroj  ,favon'.  Hajdenak, 
naziv.  17.  ,mode'.  34.  ,tracht,  kostiim,  mode'.  56. 
1.  KROJAC,  krojaoa,  m.  covjek  koji  po  svom 
zanatu  kroji  (i  sije)  odijela.  —  isporedi  krajac, 
savac,  terzija.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki 
je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc. : 
krojacu,  krojafii.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Mikajinu  (krojafe,  koji  kroji  ha|ino 
, sartor,  sarcinator,  vestiarius')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Stulicevu  (,sartor,  sarciuator'),  u  Vu- 
kovu (,der  Schneider'  ,sartor,  vestificus'.  cf.  ter- 
zija, Savac).  Nemoj  krojiti  halina  na  drugijom 
bududi  ti  brez  nih,  kakono  obi6aju  ciniti  ubogl 
krojadi.    M.  Radnid  443a.     ,Podi,    kderi   za  kro- 


1.  KBOJAC  6( 

ja£a,  dobro  6e  ti  biti'.  ,Necu,  majko,  za  kroja6a, 
nece  dobro  biti :  u  krojaca  tanka  igla,  gladna 
su  mu  deca'.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  379.  Ku  j'  (ko- 
su^u)  krojilo  do  dvauajst  krojaca.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  121.  Krojac  ne  uzme  nozice  ii  ruke  pa  da 
komada  cohu  .  . .    Vuk,  pisma.  66. 

2.  KROJAC,  krojaca,  m.  u  Vukovu  rjecniku: 
u  curcija  kratak  i  sirok  noz  kojim  kozu  kroje 
,ein  schneidowerkzeug  der  kurschner'  ,culter 
quidam  pellionum'.  —  Isla  je  rijec  sto  1.  krojac 
6-  jedinom  razlikom  sto  je  u  uvnm  drugom  zna- 
cenu  I'lestn  nezivo,  te  je  zato  ace.  sing,  jednak  (i 
po  akcentu)  s  nom.  sing. 

KEOJACEV,  adj.  koji  pripada  krojacu.  —  U 
SUilicevu  rjecniku:  ,sartoris, ad  sartorem  spectans', 
i  u   Vukovu:  ,des  Schneiders'  ,sartoris'. 

KROJACICA,  /.  zensko  cefade  sto  po  svom 
zanatu  kroji  i  sije  (obicno  zenska  odijela).  —  U 
nase  vrijeme  u  Lid,  a  izniedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (,quae  suit').  ,Vjesta  e  Soka  svaceinu,  ka'  ti 
ona  skroji  ajinac  ali  benevreke,  svedno  stoje  na 
tebi  ka  izrasli ;  es,  brate,  prava  krojacica,  da  joj 
para  nema'.  J.  Bogdanovie. 

KROJACIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Boca  17. 

KROJACKI,  adj.  koji  pripada  krojacima.  — 
Izmrdu  rjecnika  u  Stuticevu  (,sartorum,  ad  sar- 
tores  spectans')  i  u  Vukovu  (,schneider'  ,sartoruin'). 
Krojacka  daska,  na  noj  cizitiar  kroji.  Valpovo. 
D.  Hire. 

KROJENE,  n.  djelo  kojijem  se  kroji.  —  U 
Stulicevu  i  u   Vukovu  rjecniku. 

KROJILA,  /.  vidi  krojilica.  —  U  Stulicevu 
rjecniku:  krojila  Hi  krojilica  ,muli6r  quae  pan- 
num  scindit  (vestibus  eonficiendis)'.  —  nepouz- 
dano. 

KROJILICA,  /.  zensko  celade  sto  kroji.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  kod  krojila. 

KR6ji^A,  /.  zensko  koje  kn.ji  lia]ino.  M.  Pa- 
vlinovi6. 

KROJITI,  kr6jim,  impf.  striii  Hi  rezati  sto 
(tkane  naj  cesce,  kozu,  hartiju  itd.)  na  neke 
oblikc  tako  da  se  komadi  mogu  zajedno  sasiti  Hi 
drukcije  sastaniti  u  jednu  cjelinu  (n.  p.  odijelo 
ad  tkana,  obuca  od  koze,  kutija  od  hartije  itd.). 
—  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  krojimo, 
krojite,  u  aor.  2  i  3  sing,  kroji,  «  impt.:  kroj, 
krojmo,  krojte  (u  Dubrovniku  impt.  ne  gulii  i  i 
ne  mijena  akc:  kroji,  krijimo,  krijito;  tako  je 
jos  gdje,  vidi  prvi  primjer  iz  Nar.  pjes.  istr.  kod 

1,  a,  h)  aa)),  u  part,  praet.  pass,  krojen.  —  I'o- 
staje  od  kroj  nastavkom  i.  —  liijcc  je  prashi- 
venska,  isporedi  stslov.  kroiti  (t.  j.  krojiti),  rus. 
KpoHTh,  ce.s.  krojiti,  pol..  kroic.  —  Izmedu  rje6- 
nika  u  Vrancieevu  (,rigare'l,  u  Mikafinu  (kro- 
jiti, skrojiti  hajinu  ,scindei'e  sen  facoro  vostem'), 
u  Bji'lostjencevu  (krojim,  v.  krajaiu),  u  Voltigi- 
jinu  (,tagliare  panno,  tela  ec'  ,schneidon'),  u 
Stulicevu :  ,paunmn  scindero  (eonficiendis  ve- 
stibus)'; u  Vukovu:  ,zuschneiden'  ,seco  ad  for- 
mulam'. 

1.  aktivno. 
a.  11  pravotn  smislu. 

fi.)  objekat  je  ono  sto  sc  strize  Hi  reze, 
n.  p.:  fid)  tkane.  Zovite  terzijo,  neka  svilu  kroje. 
Nar.  pjes.  vnk.  1,  107.  Krojte  sukno  po  ka- 
tanski.  Jarke.  188.  —  hh)  koza.  U  curcija  kratak 
i  sirok  noz  kojim  kozu  kroje.    Vuk,  rjecn.  (vidi 

2.  krojac). 

b)  objekat  je  cjelina  sto  postane  had  se 
sastave  komadi  (ako  se  izrice  ono   Sto  se  striie 


3  KEOJITI,  2. 

Hi  reze,  obicno  stoji  u  gen.  s  prijedlogom  od), 
n.  p. :  aa)  odijelo,  hajine  Hi  koji  osobiti  haletak. 
Crno  rusce  kroj.  M.  Vetranic  2,  316.  Nemoj 
krojiti  hajina  na  drugijem  .  .  .  (Krojaci)  kroje 
odjecu  drugijem  .  .  .  Kroj  odjedu  sam  sebi.  M. 
Radnic   41:3a.     Kroj  is    sebi    odiiu.     J.    Filipovid 

1,  61''.  Tko  od  zla  sukna  svite  cini,  dvas  na 
godiste  kroji.  (D).  Poslov.  dani6.  Kroja§e  i  si- 
jase  ajine.  M.  Zoricic,  zrc.  108.  Zove  k  sebi 
bulgarske  terzije,  da  mu  kroje  sa  zlatom  a[ine. 
And.  Kacic,  razg.  37-'>.  Za  godinu  prosio  devojku, 
a  za  drugu  hajine  krojio.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  581. 
Krojimo  si  robu  na  junacku.  Nar.  pjes.  istr.  1,  8. 
I  uvek  je  za  obojicu  krojio  podjednake  ha)ine. 
L.  K.  Lazarevic,  on  zna  sve.  13.  —  Tko  im 
uprede  i  kosuje  kroji.  M.  Drzi6  145.  Ku  j'  (ko- 
su^u)  krojilo  do  dvanajst  krojaSa.  Nar.  pjes.  istr. 

2,  121.  Djever  suaSi  svilen  kavad  kroji.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  313.  Sutra  6u  krojiti  kod  savca 
(t.  j.  dati  savcu  da  kroji)  crvonu  dolamu.  S. 
!]^ubi5a,  prip.  266.  Da  bi  te  majka  vesela  gojila, 
a  jos  veselije  svitice  krojila.  Nar.  pjes.  istr. 
4,  18.  Od  dama§ke  dici  kroji  kape.  M.  A.  Re}- 
kovic,  sat.  Elt>.  Tko  1'  atove  tovit  vladikove, 
tko  1'  siroke  krojiti  rukavef  Osvetn.  2,  155.  U 
Jelice  mila  svokrvica,  ona  ie  joj  pelene  krojiti. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  606.  —  bb)  sto  drugo  sto  se 
nacina  od  tkana.  Svilen  tebi  barjak  kroje.  J. 
Krmpotii,  pjesma.  14.  —  ce)  obuca  i  drugo  sto 
se  cini  od  koze.  Jer  on  (iizmar)  kroji  sve  od 
dobre  koze.  M.  A.  Re}kovi6,  sat.  E2a.  Od  koze 
joj  krojili  opauke.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  47.  Sjeci 
crvenu  opulu  na  dugafiko  od  jedne  koze  kaze  se 
krojiti.  (vidi  kaisati).    \i.  Stojanovid. 

c)  objekat  se  ima  u  misli  (obicno  je  isti 
sto  je  kod  a)  aa)  i  b)  aa)).  Savci  da  do  zen- 
skijeh  bjefiava  i  kroje  i  siju  i  krpe.  M.  Drzid 
213.  Majstori  ki  na  svitu  krojei,  kradose  inom' 
svitu.  J.  Kavaiiin  442b.  Nije  ga  bilo  doma  kad 
mu  su  krojili.  (Z).  Poslov.  danic.  Zamolih  ga 
(terziju)  da  prida  mnom  kroji.  M.  A.  Rejkovic', 
sat.  Elb.  Koji  se  samo  zove  terzija,  a  ne  zna 
ni  krojiti  ni  §iti.  D.  ObradoviA,  ziv.  62.  Ne 
va}a  u  ta  dan  putovati,  krojiti  ali  rabotati.  I.  A. 
Nenadid,  nauk.  112.  (Kutanica)  nek  zna  krojit 
i  s  razlogom  rizat.  J.  S.  Ro|kovi6  388.  Dva  puta 
mjeri,  a  treci  kroj.  Nar.  posl.  vuk.  57.  Jednom 
mjeri,  drugom  kroj.    113. 

b.  mnze  se  skvatiti  kao  da  nije  u  pravom 
smislu,  kad  se  reze  sto  tvrdo  n.  p.  ze(ezo.  §ve- 
dezi  imadu  strojeva,  kojimi  kroje  J.elezo.  M.  Pa- 
vlinovic,  rad.  77. 

c.  u  prenesenom  smislu,  sjeci  (sabfom  u 
boju).  Naluti  se  Grci6u  Manojlo,  scepa  maca  u 
lijevu  ruku,  pa  po6era  Staroga  Novaka.  mili 
Boze !  cuda  velikoga !  da  je  korao  stati  pa  gle- 
dati,  kako  kroji  kapu  vucetinu,  kako  c'jepa  suru 
mededinu!  Nar.  pjes.  vuk.  3,  32.  isporedi  2  piri 
krajii  i  3,  a. 

d.  u  prenesenom  i  metaforiikom  smislu, 
izmislati  (celee  zlo  nego  dobro).  Stevan  stane 
krojiti  nacin,  kako  bi  napao  i  opalio  Mletke.  S. 
J^ubisa,  prip.  8.3.  §to  bismo  mi  sami  pred  ocima 
macke  krojili?  M.  Pavlinovi6,  razg.  10.  Do6im 
3  vama  crnu  kafu  srcu,  trista  nama  kroje  po- 
la§cica.  Osvetn.  3,  58.  Okrutnik  u  dvori  dane 
broji,  u  nih  zloce  kroji.    4,  67. 

e.  u  ovom  primjeru  moze  biti  snacene  kao 
kod  d,  ali  va{a  da  se  dodaje  i  znacene:  lagati 
(isporedi  prisiti).  Nek  Kopernik  i  ini  kroju  da 
se  zomja  vrti.    J.  Kavanin  476b. 

2.  pasivno.  Na  glavi  mu  mitra  od  bisera, 
kojano  je  u  Mleci  krojena.  And.  Kacic,  razg. 
181a.     Koji   prvi   na  mustuluk  dode,  nima  6ohu 

39 


KEOJITI,  2.  6: 

nekrojonu  daje.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  37.  I  imade 
divan -kabauica  kojano  je  u  Divuu  krojona.  Nar. 
pjea.  vuk.  3,  481.  Staiie  careva  fi6or  provati  ko- 
luju  i  dnigo  ostalo,  .  .  .  sve  joj  pode  kao  da  je 
o  iioj  krojono.  Nar.  prip.  vuk.  128 — 129.  —  U 
ovijem  je  primjerima  u  prenescnom  smistu  (inpo- 
redi  1,  b).  Nisu  samo,  koliko  jo  za  liranu  dosta, 
krojoui  novci,  nego  ralogo  obilaCljo.  A.  Kanizlic, 
kam.  805.  Kad  jo  buuar  iakopan,  iV  bio  drvom 
krojeu  il'  uzidan  cio,  il'  brez  svakog  obkola  i 
zida  ...    J.  S.  RelkoviA  2112. 

3.  sa  se,  pasivno.  u  doa  primjera. 

Si.  isporedi  1,  b.  Kod  ujista  iiek  daska 
imado,  gori  Sirja,  na  dvi  noge  stoji,  doli  k|iina 
prilikom  se  kroji.    .T.  S.  llojkovic  240. 

b.  vidi  1,  d.    Obaznaso  da   njeke  stvari  o 
dosastvu   krajovstva   i   sina  Bozjega  krojahu  se. 
S.  Eosa  lOll). 
KEOjivO,  n.  u  naSe  vrijeme. 

a.  tkane  (hiza  itd.)  §to  se  kroji  (Sije  Hi  reze). 
—  U  Stuliievu  rjedniku :  ,pannus  scindendus  (ve- 
stibus  coniiciendis)'. 

b.  krojene.  Prede  su  (zene  u  Sarajevu)  tkale 
platna,  a  sad  jo  to  zamijeieno  .  .  .  krojivom  i  Si- 
veiiem.    V.  Bogisi6,  zbom.  120. 

1.  KEOK,  kroka,  m.  vidi  korak  (prema  kro- 
fiiti  vafalo  hi  da  znaci:  dugi  korak,  ali  se  to  ne 
poznnje  po  primjerima).  —  Jamaino  je  srodno 
s  korak  i  krak;  i  krok  maze  biti  praslavenska 
rijec,  isporedi  ces.  krok;  vidi  i  krooiti.  —  Iz- 
medu  rjeinika  u  Stuliievu  (,passus,  gressus'). 
Koji  pravedni  ufinili  s  kolijepke  su  krok  do 
groba.  B.  Betera,  6ut.  86.  Da  put  slave  krokom 
idem.  I.  Sordid,  salt.  49.  Sjedi  Mirko  na  po- 
molu  bojnu,  niz  pocinu  utocio  kroke.  Osvetn. 
2,  112.  Nije  hide  dobitnici  vojsci,  ona  grede 
krokom  lagahnijem.  7,  37.  A  deda  laganim 
krokom  ode   manastiru.    M.  P.  Sapcanin  1,  140. 

2.  KROK,  m.  vidi:  Krok,  konopac  kojim  se 
opasu  ribari  kad  vuku  mrezu  na  kraj.  Slovinac. 
1880.  389.  Svaki  drug  ima  oko  sebe  jedan  pas. 
ovaj  je  kad  spiel  en  od  konopa,  a  kad  od  dobele 
pripredene  kanave  koju  zovu:  ,svilaci'.  spleten 
je  na  nalik  pletenice  zenskijeh  kosa  i  zovu  ga 
,krok'.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  357.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izinedu  rjeinika  u  Helinu  (,fune  da  tirar 
la  rete'  ,retium  funis'  334*)  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  ti  Bjelostjenievu  (v.  vuze),  u  Stuliievu 
(jfunis  quo  piscatores  cinguutur  retibus  tra- 
hendis'). 

3.  KROK,  711.  vidi  cafran,  coforan,  Krok,  croois 
(Vujicid),  Crocus   sativus   L.    B.  Sulek,  im.  175. 

1.  KROKAJ,  /.  u  Stuliievu  rjecniku  uz  (2.)  kro- 
kaj.  —  nepouzdano. 

2.  KROKAJ,  krokaja,  m.  vidi  krok,  korak,  ispo- 
redi korakaj.  —  U  pisaca  Dubroviana  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuliievu  (,gradus, 
gressus')  s  dodatkom  da  se  nahodi  u  Gundii- 
liia  (?).  On  krokaja  gorostasna  putom  hrli.  I. 
Dordid,  salt.  54.  Cetr  tisuce  krokaja.  309.  Krok 
=  krokaj  ,passo'.  503.  Ca§a  od  radosti  oeka 
tebe;  evo  je,  stupi  jedan  krokaj,  pit  des  je  za 
vavijek.  A.  Kalid  134.  Kad  imam  ucinit  naj 
trudni  krokaj,  naj  pogibnu  prodol  priskocit.  138. 
Vesolo,  veselo,  ne  ostaje  nego  jedan  krokaj  samo. 
432. 

KROKALO,  m.  u  naSe  vrijeme  u  Srijemu,  vidi: 
U  o6i  svadbe  dode  kod  Srbaja  jedan  covjek  i 
jedna  Xena,  koji  dobiju  ime  ,krokalo'  i  donesu  u 
kudu  devojke  razlidita  jela,  kao  brasna,  soli, 
mesa,  vina,  paprike  itd.  (u  Staroj  Pazvi).  V. 
BogiSic,    zbom.    251.      Krokalo    od    kr66iti  :    u 


)  KHOMJE 

Srijemu  zona  i  muz  koji  douoso  u  jolu  darovo 
djevojci  prijo  vjendaiia.  £).  Surmiu.  —  isporedi 
krcan,  krokalo. 

KROKATI,  kriidora,  impf.  vidi  graktati,  grok- 
tati.  —  Na  jednom  mjesta  xviii  vijeka.  Krodu 
vrani.    I.  A.  Nenadid,  sambek.  12. 

KROKOCKVO,  n.  ime  selu.  —  xiii  vijeka.  Selo 
Krokodovo.    Spom.  stoj.  8.  (1254 — 1264). 

KROKODIL,  KROKODIO,  »».  crocodilus,  ve- 
lika  prozdrfiva  zivotiAa  nalik  na  guHera,  sto 
zivi  u  rijekama  i  na  suhu,.  imadu  je  nekolika 
roda.  —  [J  Bjelostjenievu  rjecniku:  krokodil, 
kukuilrio,  kukudrilo  , crocodilus'  i  u  .lamhresi- 
ievu:  krokodil  ,crocodilu3'.  —  I  u  pisaca  naiega 
vremena,  vidi  u  Salekovu  rjecniku  kod  krokodill. 

—  Uzeto  iz  nemaikoga  jezika. 
KROKO§NA,  /.  vrsta  zagorske  bijele  loze.  M. 

Pavlinovid. 

KROKOTATI,  krikodem,  impf.  vidi  kreketati. 

—  Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Zabe  gnusno 
da  krokodu  ...    J.  Kavanin  79'>. 

KROKTATI,  krokdSm,.  impf.  vidi  groktati.  — 
Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  PropivaSo  do 
sad  nime  ptico  krokcedi  (grije^kom  mj.  krokdedi). 
A.  Kanizlid,  kam.  443. 

KRO^A,  /.  krojija,  zensko  sto  odjede  kroji. 
M.  Pavlinovid. 

KROM,  praep.  s  gen.  osim,  vidi  kromje.  —  U 
nekijeh  pisaca  xix  vijeka  (nije  narodna  rijec). 
Nek  poznadu  da  jost  ima  slasti  i  sjem  mleka  i 
krom  majke  sisa.  S.  Milutinovid,  trojebratstvo 
(a  Biogradu  1844).  8.  Nit'  je  kadgod  on  sluSao 
koga  krom  samoga  Karadorda  svoga.  32.  Da 
nikoga  ukraj  mene  ne  bi  krom  gorice,  kamena 
i  nodi.  B.  Radicevid  1  (1847),  157.  I  krom  vojna 
nezino  srdasce  i  ne  znade  za  drugo  sunasce. 
2  (1851),  29.  Al'  tko  da  joj  pripomogne  jadu 
krom  onoga  koji  gromom  krede  ?  Osvetn.  1,  20. 
Imam  1'  ikog  za  osvete  druga,  krom  Novice  u 
razboju  ziva?    2,  137. 

KROMCIJA,  /.  vidi  krmcija.  —  U  nase  vri- 
jeme. Proto  nije  imao  druge  knige  nego  krom- 
ciju.  V.  Bogisid,  zborn.  183.  Evo  jedan  primjer 
iz  kromcije    nedavno  izdane  na  Cetiiiu  .  .  .    203. 

KROME,  vidi  kromje. 

KROMECAN,  kromedna,  adj.  vidi   kromjesiii. 

KRoMID,  m.  grc.  xQoa/.iviiwi\  novogrc.  xqo/j,- 
fiiHh,  crni  luk,  isporedi   Kromidije,  kromiti  luk. 

—  //  rukopisu  XIV  Hi  xv  vijeka  u  kojemu  kao 
da  znaii  svaku  vrstu  luka  (ali  vidi  i  Kromidije), 
pa  opet  u  nase  doha  kao  narodna  rijec.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu:  crni  luk  ,die  zwiebel' 
jcepa'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Podgorici. 
Kromidb  bdli  svari.  Sredovjecn.  lijek.  jag.  sta- 
rine.  10,  111.  Kromid,  Kromiti  luk  (ngr.  xqou- 
ftvifi)  Vuk,   Allium   cepa   L.    B.  Sulek,  im.  175. 

KROMIDIJE,  m.  u  priii  izmislenu  ime  za  or- 
veni  luk  kao  da  je  ie(ade,  prema  kromid  (vidi). 

—  U  rukopisima  xvi  i  xvii  vijeka  pisanima  cr- 
kvenijem  jezikom.  Prijde  k-b  nemu  Kromidije 
ST.  bagrennoju  ode^deju  . . .  s-b  kletvoju  velikoju 
tomu  izrede:  ,Tako  mi  .  .  .  brata  mojego  Cestno- 
luka  belago  !  .  .  .'    Starine.  2,  312. 

KROMITI  LUK,  m.  crni  luk,  vidi  kromid.  — 
U  Vukovu  rjeiniku:  vide  kromid  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Boci. 

KROMJE,  praep.  i  konj.  uprav  loc.  sing,  od 
kroma,  kraj,  tc  je  prvo  zitacene  adverbijalno :  na 
kraju,  dakle:  izvan.  —  U  naSemu  jeziku  nema 
supatantiva    kroma,    ali  je    rijec   praslavenska, 


KEOMJE 


611 


KROPITI 


isporedi  stslov.  kroma,  rus.  Kposia,  gornoluz. 
kroma,  doAoluz.  ksoma.  —  Pise  se  krome  i 
krome  (jJO  istocnom  govoru)  u  knigama  pisanima 
crkvenijem  jezikom,  i  tako  upet  od  "xviii  vijeka 
u  nasem  jeziku,  alt  nije  rijec  narodna.  —  Kao 
prijedlog  ima  i  kraci  oblik  krom  (kromb  u  crkve- 
nom  rukopisu  xiv  vijeka,  vidi  F.  Miklosic,  lex. 
palaeoslov.-  kud  krome).  vidi  krom.  —  Rijec  je 
praslavenska  (krome  i  s  kracijem  ohlikom  kromb), 
isporedi  stslov.  krome,  rus.  Kpowi,  ces.  krome, 
krom,  lio^.  kromia,  krom.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Danicicevu  (krome  ,extra;  praeter;  sine'). 

1.  praep.  s  genetivom. 

a.  extra,  procul  ab,  izvan,  daleko  od  (is- 
proa  adverah).  u  naj  pruom  je  primjeru  driigo 
znacene;  u  druga  se  dva  ne  zna  jeli  prvo  Hi 
drugo.  Vb  tuzdej  strane  i  krome  judij  svojihb. 
Domentijanb  205.  Krome  svojego  wtbcbstva 
(uzemjbstvovani  byse.  Okdz.  pam.  saf.  .53.  Jegda 
razumese  jako  krome  drbzavy  logo  sutb .  .  .  Da- 
nilo  346. 

b.  praeter,  predasne  znacene  (izvan)  pre- 
neseno  postaje  isto  kao  kod  osim.  Sltb  inude  da 
ne  bude  krome  crbkve  hilandarskyje.  Mou.  serb. 
138.  (1348).  Da  imb  je  svoboda  tutb  vsehb  dani] 
gospodstva  mi  krome  uncb.  334.  (1405 — 1427). 
Nemojte  nas  zaboraviti  zasto  teSko  stradamo  sa 
vasake  strane  a  poraoci  aemamo  ni  odkude  krome 
Boga.  Glasnik.  ii,  3,  91—92.  (1708).  S  Molerom 
je  tu  bio  krome  ostalije  znatuije  Srpfiica  i  pop 
Sava.  S.  Milutinovid,  ist.  srb.  289.  ,Majka  moja 
Anica'  prica  sam  Derasim  (Dordevic)  ,nikakvog 
drugog  jezika  nije  znala,  jadnica,  kromje  (u  ori- 
ginalu  jamacno  krome)  svoga  maternega  vlaskog 
govora'.    M.  D.  Milicevic,   pomeuik.  2,   15.3. 

c.  praeter,  moze  predasne  znacene  postati 
isto  kao  kod  suprot,  protiva.  tako  je  u  ovom 
primjeru :  iiplenivb  selo  krome  voje  careve.  Zak. 
du§.  pam.  saf.  45. 

d.  sine,  od  izvan  Hi  daleko  postaje  zna- 
cene isto  kao  kod  bez.  O  byvsej  krome  brani 
pobede.    Domentijan''  114. 

2.  conj.  praeterquam,  u  znacenu  kod  1,  b 
(osim)  moze  se  upotrebiti  i  pred  (okrnenom)  re- 
cenicom,  kao  nego  samo.  I  naj  gore  selo  zna  na 
cemu  stoji,  a  mi  ne  znamo,  krome  jedno  ciglo 
znamo  sto  ste  nam  obecali.  Glasnik.  n,  3,  89. 
(1708).  I  daje  nista  neiu  govoriti,  kromje  (ooako 
je  stampano,  all  je  jamacno  u  rukopisu  krome) 
malo  navesti  mu  sovjete  (jamacno  pisano  so- 
vete)  Va§e.  (Pismo  Avrama  Petronijevica  god. 
1835)  u  M.  D.  Milicevid,  kra).  srb.  ,38. 

KKOMJESNI,  adj.  spo^asni,  vanski.  —  Po- 
staje od  kromje.  —  Rijec  je  stslovenska  (krome- 
sbnb)  i  crkvena  kojom  se  prevodi  bihlicko:  tA 
nxuiui  jb  ^^MTfQof  jtenebrae  extoriores'  (u  Vuka: 
tama  naj  krajna).  mattli.  8,  12.  22,  13.  25,  30  itd. 
—  Nije  nigda  postala  narodna  rijec.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Danicicevu  (kromeSbib  , exterior'). 
Vb  kroraesbileje  tbmy.  Domentijau-i  290.  Vb  tbmu 
kromegbuuju.  Glasnik.  15,  269.  (1348?).  Otb 
kroiuesbiieje  tbmy.  Danilo  260.  —  U  knizi  gla- 
gopkoj  XVI  vijeka  mj.  §  ima  6,  a  mj.  n  ima  n 
(moglo  bi  se  citaii  u  glagolici  i  kao  n,  ali  se 
potvrduje  i  ruskijem  oblikom  KpoMimin.iii).  Vr- 
zite  ga  V  tmu  kromecnuju.  Korizm.  2.3b.  Zovu 
se  tme  kromecne,  zao  je  pakal  vanka  od  sva- 
koga  blazenija  i  milosti.  231".  Povalite  ih  va 
tmu  kromecnuju.    42^1. 

KROMPAC,  m.  u  Bjelostjencevu  rjeiniku :  v. 
krumpac. 

KROMPAV,  adj.  u  Bjelostjencevu  i  u  Volti- 
gijinu  rje&niku:  (u  oba)  v.  krumpav. 


KROMPIR,  krompira,  m.  vidi  krtola.  —  ispo- 
redi krumpir.  —  Od  nem.  grundbirn.  —  U  naSe 
vrijeme  po  sjevernijem  krajevima,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukoi'U^:  [krompir  (bez  akc.)  vide  krtola] 
(dodano  od  izdavalaca).  Oude  su  divojke  ke  ko- 
paju  krompir.  Nar.  pjes.  istr.  2,  168.  Sava  po- 
vadi  krompire,  pa  u  trap.  Nar.  prip.  vuk.^  276. 
Krompiri  su  od  skora  poznati  i  vrlo  se  malo 
siju.  Vuk,  dan.  2,  103.  Kupiti  iU  perecu  ili 
devrek  ili  seceriii  krompir.  M.  D.  Miliievic,  des. 
par.  63.  Krompir  (liem.  grundbirn),  Solanum  tu- 
berosum L.  (Brek).    B.  Sulek,  im.  175. 

KRONIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Tosa 
Kronic.    Sem.  prav.  1878.  4'1. 

KRONIKA,  /.  osim  rjeinika  svagda  pi.:  kro- 
nike,  tal.  croniche  (od  lat.  chronica,  a  ovo  od 
grc.  Tit  /j)ovixix),  pripovijedane  2^roslijeli  doga- 
daja  u  kojemu  su  ovi  poredeni  gotovo  samo  po 
vremenu  a  ne  po  svezi  u  kojoj  su  jedan  s  dru- 
gijem.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjenievu  (kronika,  pripe6ena  letna,  izpisana 
letneb  prigod  ,cronica,  annates')  i  u  Voltigijinu 
(,cronica,  cronaca'  ,kronik').  —  U  svijem  primje- 
rima,  osim  naj  posfednega,  istorija  reda  svetoga 
Frane.  Zlamenja  koja  u  kronikah  male  bratje 
uzdrze  se  .  .  .  F.  Glavini6,  cvit.  184l>.  Tako  se 
Stije  u  kronikaf/jj  svetoga  uaSega  reda.  I.  An- 
ci6,  svit.  29.  U  kronika^nasega  reda  stije  se... 
J.  Banovac,  pred.  111.  Stije  se  u  kronika  sve- 
tog'  otca  FranceSka,  da .  .  .  razg.  142.  Imala  si 
(Slavonijo)  prid  ovim  junake,  kako  kaze  pismo 
i  kronike.    M.  A.  Rejkovic,  sat.  Bl^. 

1.  KROP,  m.  vrela  voda,  vidi  i  ukrop.  —  Va]a 
da  je  ista  osnova  sto  je  kod  kropiti.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (krop, 
vruAa  ili  vrela  voda  ,undaus  aqua,  fervens  1. 
fervida')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu 
(,acqua  bollente'  ,siedende3  wasser'),  u  Stuiicevu 
(v.  pokrop,  dakle  s  drugijem  znaienem :  krop\ene, 
ali  ovo  nije  pouzdano).  Krop  ,aqua  fervens',  gen. 
kropa.    D.  Nemauic,  oak.  kroat.  stud.  8. 

2.  KROP,  m.  vidi  kmin.  —  Radi  postana  vidi 
1.  kopar.  Krop,  Carum  carvi  L.  (Sabjar).  B. 
Sulek,  im.  175. 

KROPILO,  n.  orude  za  krop\ene  vodom  kr- 
stenom.  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,aspergola,  stro- 
iiiento  per  uso  d'acqua  santa' ,a3pergillum'  108*; 
u  Voltigijinu:  ,asp6rgola'  ,sprengwedel' ;  u  Stu- 
iicevu :  ,instrumentum  quo  aliquid  aqua  asper- 
gimus'. 

KROPUSTA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikom.  Niva  u  Kropihi.  Sr.  nov.  1868. 
421. 

KROPIONIGA,  /.  sud  ne  vrlo  dubok  u  kojemu 
se  drii  (u  Katolika)  voda  krstena ;  akn  je  velik, 
obiino  je  od  kamena,  a  maleni  moze  biti  i  od 
srebra  ili  od  zlata.  —  -o-  stoji  mj.  1.  —  Od  gla- 
gola  kropiti  (kropilnica  od  part,  praet.  act.}.  — 
U  Belinu  rjeiniku :  ,il  vaso  dell'  acqua  benedetta' 
,amula'  27b;  ,pila  d'  acqua  .santa'  ,pila  aquae  lu- 
stralis'  566";  u  Voltigijinu :  ,pila,  vaso  di  pietra' 
,weihbrunnkess6l';  u  Stuiicevu:  ,vas  aquae  lu- 
stralis  (parietibus  plerumque  adfixum'). 

KROPITI,  kr6pim,  impf.  conspergere ;  stillare. 
—  isporedi  skropiti.  —  Akc.  se  mijena  u  praes. 
1  i  2  pi.:  kropimo,  kropite,  u  aor.  2  i  3  sing. 
kropi,  u  part,  praet.  pass,  kropjen.  —  Rijec  je 
balticko-slavenska,  isporedi  stslov.  i  ies.  kropiti, 
rus.  KpouHTb,  pol.  kropii,  lit.  krapinti.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Belinu  (,asperger  con  stille  di 
goccie,  fango  e  simili  o  con  1'  aspergola'  ,a3porgo' 
lOSi'),   u  Bjelostjenievu   (kropim,  v.  skropim),   u 


KROPITI 


612 


KROSUHjIOA 


Volti<j(jina  (.aspergere,  spruzzare'  ,an8pritz6ii'), 
u  Stiiliievu  (,nspergero,  couspergore  etc.'),  u  Vu- 
kovu  (,spritzen'  ,asp6rs;o')- 

1.  prelazno,  coiispcrf,'!),  pi>lcvati  hacajiiii  Ho 

iitko  tako  da  pada  kuplifninn.  oni>  sto  se  lijcva 

(baca  kapficama)  Hi  onutc  kajijem  se  baca  stoji 

u  instr.  —  moee  ne  biti  objekta  (vidi  a,  a)  bh)). 

a.  aktivno. 

a)  subjekat  je  Pelade. 
aa)  unpie.  Tude§ci  zasjodu  ti  mi, 
pofnu  3  njokih  gvaceta,  a  specijom  t'  ih  krope 
za  otvorit  apetit.  M.  DrziA  202.  Kova6  ogaii 
vodom  kropi,  da  ga  vriidega  uftini.  (D).  Poslov. 
daniiS.  U  kovafia  6im  vatru  krope.  Vuk,  rjo£n. 
kod  kvasilica. 

bh)  cesto  kod  sluzbe  Bozje,  crkvene, 
kad  se  ovako  poleva  vodom  krUenom,  svctom 
vodicom,  u  staro  doba  krvfii  zaklane  zivotine  kod 
posvetiliHa.  I  kropin  jih  i  posvecujem  s  krvju. 
P.  Radovfiii,  ist.  211.  UzimaSe  posvotite]  kitu 
sipanta,  .  .  .  pak  liom  zamocenora  u  krv  od  zi- 
vine  na  ftas  Bogu  zaklane,  aliti  u  vodu  zanm- 
ienu  pepelom  iste  2ivine  izgorjene  vrh  otara 
kropijaSe  puk.  I.  Dordic,  salt.  168.  Ksaverio 
kropi  ih  vodom  blagosovjenom.  B.  Zuzeri  -105. 
—  Bez  objekta.  Eliakim,  veli  pop  od  Jerosolime, 
nosei  smofien  isop  krop)ase.  M.  Marulic  .58.  Na 
sva  fietiri  vrata  od  grada  stupa,  kropi.  A.  Kalic 
545.  SveStenici  kropiSe  krvJu.  B.  Danicir, , 
2duevn.  30,  16. 

cc)  u  prenesenom  ili  u  metaforickom 
smislit,  sitze  se  shvacaju  kao  ono  cim  ce]ade  sama 
sebe  poleva.  Prsi  svoji  suzami  kropiti.  F.  Vrancic, 
ziv.  41.  LiSca  kropi,  uz  gtucane  hropi,  |uto 
cvijeli,  crna  kune  dana.    Osvetn.  4,  17. 

h)  subjekat  je  ono  cim  se  poleva.  —  U 
jedinom  je  primjeru  smisao  prema  a,)  cc).  Ter, 
da  me  (suze)  utope  sa  svima  ne  mogu,  da  svak- 
6as  li  krope  lica  mi  nebogu.    H.  Lucie  207. 

I),  sa  se,  refleksivno.  (Konic)  bijelu  hita 
pjenu  na  ramena,  a  potom  se  kropi  do  stremena. 
Osvetn.  3,  9. 

i.  neprelazno,  stillare,  manare,  rorare. 

a.  puStati  iz  sebe  sto  htko  sto  pada  ka- 
plicama.  subjekat  je  Ho  nezivo;  Ho  pada  stoji  u 
instr.  Nebo  6e  negovo  kropiti  rosom.  D.  Da- 
nicic,  5mojs.  38,  28. 

b.  subjekat  je  ncHo  iitko,  glagol  znaci: 
padati  kapficama.  Sve  nebo  poklopi  oblak 
s  traasta  lica,  iz  nega  di/.d  kropi.  M.  Maruli6 
31.  Jutriia  rosica  iz  vedra  gdi  kropi.  M.  Ve- 
trani6  1,  02.  —  U  jednom  primjeru  naseya  vre- 
mena  ima  s  ovijem  znacenem  refleksivno  kropiti 
se.  Pa  s  oluje  ronke  suze  bruje  §to  se  krope 
oko  zrtvenika.    Osvetn.  5,  28. 

KROPIVA,  /.  kopriva.  —  Ima  u  starom  ru- 
kopisu  2yisanume  crkvenijem  jezikom  (F.  Miklosid, 
lex.  palaeoslov."  kod  kropiva).  —  Pustalo  je  pre- 
mjeHanem  slova  od  kopriva  jos  u  staro  doba, 
isporedi  nslov.  kropiva,  rus.  icpoiiiiBa.  —  Izmedu 
rje&nika  u  Stulicemi:  v.  kopriva  s  dodatkom  da 
je  rijec  ruska. 

KROP^jANIGA,  /.  vrst  vinove  loze  bijela 
groida   (l)almacija,    Danilo).    B.  §ulek,  im.  175. 

KROPl^EIsTE,  n.  djelo  kojijem  se  Ho  kropi.  — 
Stariji  su  oblici  krop]enije  i  kropjonje.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Vrancicevu  (kropjenje  ,aspersio'), 
u  Belinu  (kropjenje  ,1'  aspergero,  aspergimento' 
jaspersio'  108» ;  ,spruzzaujonto,  bagnamento  leg- 
giero'  ,a3porsio'  703»),  u  Stuliievu  (kropjeiie 
,asper3io,  conspersio  etc.'),  u  Vukovu,  u  Daniii- 
cevu  (kropjenije  ,aspersio').  Kropjenijemt  svetyje 
vody.    rjomentijan'>   2(X).      K    lausu,    posrodniku 


zavjeta  novoga,  i  krvi  kropjoi'ia.  Vuk,  pavl.  jevr. 
12,  2-1.  Jakov  metiiu  .  .  .  spomenik  od  kamena 
i  pokropi  ga  kropjoAem.  D.  Danifiic,  Imojs.  35, 
14.  Kroi>|oAo  plo6iiaka  ulicuoga.  Zbornik  zak. 
1870.  157. 

KROSAN,  vidi  kod  1.  kroz.  3,  a. 

KR6sCJE(!;,  iiraep.  vidi  kroz. 

1.  KROSNA,  /.  vidi  2.  krosna. 

2.  KROSNA,  krosana  (krdsni),  n.  pi.  stun, 
razboj.  —  U  nekijem  je  rjeinicima  zabifezenu  da 
je  jedninn  zenskoga  roda,  ali  se  to  ni  primje- 
rima  ni  isporedivanem  drugijeh  jezika  ne  potur- 
duje;  samo  je  u  jednom  primjeru  naSega  vre- 
mena  (iz  Timoka  u  Srhiji)  zensko,  ali  u  drugom 
znacenu  (vratilo) :  Baba  Dona  iz  aela  Selarke  u 
Timoku  ovako  bajo  od  usova  (micine):  ,Pc)5ao 
usov  s  krosnom  (vratilom)  na  vojsku .  .  .'  M.  D. 
Milioevii,  ziv.  srb.'-  265.  —  Jednina  krosno  u 
prijevodu  staroga  zavjeta  na  ststovenski  jezik 
stoji  na  jednom  mjestu:  Ireg.  (Isam.)  17,  7  prema 
grc.  f-Uaaxlnv  i  lat.  liciatorium  (F.  MikloSic,  lex. 
palaeoslov.^  kod  krosno),  znaii  dakle :  vratilo. 
maze  se  pomisliti  da  je  po  tome  Ho  su  u  stanu 
dva  vratila  mnozina  krosna  dobila  znaiene :  Stan, 
premda  bi  uprav  trebalo  da  je  dual.  —  Bijcc  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  krosna  (u  Miklosi- 
cevu  je  rjecniku  sing,  krosno,  kao  Ho  smo  sprijeda 
kazali,  s  drugijem  znacenem;  ali  je  drugi  pri- 
mjer  krosna  pi.  sa  znacenem:  tkane),  rus.  Kpncuo 
i  iesce  pi.  Kpocaa  (i  KpocHu),  slovacki  i  pofski 
krosna  n.  pi. ;  isporeduje  se  lit.  krase,  velika  sto- 
lica,  Ho  bi  bilo  uprav  u  svezi  s  rus.  Kpec-jio, 
Kpec.ia.  —  Nepoznata  postana,  moze  biti  srodno 
s  kro§ria.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikajinu  (krosna, 
Stan  ,toxtrina';  brdo  od  krosan  ,pettiue  di  telajo' 
,pecten'  30h),  u  Belinu  (krosna,  gen.  krosni,  n.  pi. 
, telajo  o  telaro,  strumonto  da  tessere  la  tela'  ,t6- 
larium'  725:i'),  u  Voltigijinu  (f.  ,telajo'  ,weber- 
stuhl'),  M  Stuliievu  (krosna,  f.  pi. !  ,textrina  vol 
textrinum'  .s  dodatkom  da  je  rijec  ruska);  u  Vtt- 
kovu:  f.  (u  Hrvatskoj  u  Krscana)  vide  razboj. 
—  Gen.  pi.  krosana  zahijezen  je  po  Mikalinu 
rjecniku  (u  kome  je  kraci  oblik  krosan),  a  kr6sni 
po  Belinu.  Ostave  t'  krosna  i  teg,  sulac  pricnu 
zbirat.  M.  Maruli6  160.  Ki  nauk  mogu  dat 
krosna,  i  jagla,  i  ruka.  H.  Lucie  287.  Ta  predo, 
ta  snuje,  ta  krosna  odbira.  D.  Barakovii,  jar.  27. 
A  nigda  cagodi  ona  nabiraso,  a  nigda  za  krosni, 
a  nigda  sijase.  Oliva.  52.  Tkalac  tece,  pqjase, 
krosna  nosi  na  rame.  Nar.  pjes.  istr.  4,  22. 
Krosna,  ]il.  ,machina  textoria',  gen.  krosan.  U. 
Nemanic,  8ak.  kroat.  stud.  iftg.  4.  Krosna, 
krosnah  (sic),  tkalaoki  stol  u  okolici  Samobora; 
jwebestubl'.  u  Hrvatskoj.    F.  Hefele. 

KROSNAT,  adj.  sirokih  pleciju.  na  Rijeci.  F. 
Pilepic. 

KROSNATI,  krosnam,  impf.  a)  tu6i  praznimi 
krosnami;  kad  su  pune  krosne,  tad  se  tka;  b)  kad 
u  maslinskom  lulinu  nema  nista  pa  se  vrti,  on 
krosna  u  kamouici.  —  Krosna  se  cefadetom,  kad 
mu  se  trupom  na  mrtvo  mlati.  —  Prenosno: 
prazno  klapati.    M.  Pavlinovic. 

KROSNIGA,  /.  dem.  krosna,  vafa  da  znaci 
kakvo  tkane.  —  Na  jednom  mjestu  xiv  vijeka. 
8oj  knige  napravi  tepafiija  Batalo .  .  .  i  okovavh 
je  srebromb  i  zlatomb  i  odivb  krosnicomb  .  .  . 
Starino.   18,  231.  (1393). 

KROSRED,  praep.  vidi  kroz  i  sred. 

MlOSLHiA,  /.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  licko-krbavskoj.  Razdije].  33. 

KROSUr^ICA,  /   neka   bijka.    Krosujica,  An- 


KEOSH^ICA  6 

thriscus  cerefolium  Hfm.  (Sabjar),  v.  Krofulica. 
B.  §ulek,  im.  175. 

KKOSIlJ,  m.  prezime.  —  xvi  vijelca.  Pred  Gfa- 
sjiarom  Krosicem.    Mon.  croat.  268.  (1572). 

KROSNIKA,  /.  na  jednom  mjestu  xvii  vijcica, 
Icau  dem.  krosna.  Priliku  (t.  ,j.  kip)  zatvori  u 
jeiiiiu  krosniku.  M.  Divkovic,  zlam.  1&>.  va(a  da 
je  stamparska  pogrcska  i  da  treba  citati  kros- 
I'licu. 

1.  Ke6§NA,/.  vidi  ko5,  a  i  (velika)  kotarica.  — 
vidi  i  krosiie.  —  Moie  hiti  rijec  praslavenska 
(krosna  Hi  krosna V),  isporcdi  (stslov.  krosnica  Hi 
kroshica?),  buy.  krosna  (kolijevka),  riis.  icpoiuHa, 
ces.  krosna.  —  Nepoznala  postana  (vidi  i  2. 
krosna);  isporedujc  se  s  novitcnem.  kraclize,  bav. 
krachse,  kraxe.  —  U  nasemu  se  jezikti  jav^a  od 
xvn  vijeka,  aizmedu  rjecnika  u  Mikajiiiu  (krosna, 
kos  ,corbs,  sporta' :  krosna  od  gnoja  ,corbis  dos- 
suaria'),  u  Beiinu  (,can6strone  grande'  ,corbis 
magna'  165a;  ,cesta'  ,cista'  (,propriamente  ce- 
stone')  187b;  ,cofano,  corbello'  .oophinus'  198''i.; 
.panaro,  canestro'  ,panarium'  537b),  «  BJelostjcn- 
ceru  (kajkavski  krosna,  v.  kosara),  a  VuUigijiiiu 
(, panaro,  canestro'  ,brodkorb'),  u  Stulicevii  (,co- 
phinus,  corbis,  sporta'),  ((  VukoBu:  (u  Dubrov- 
niku  i  daje  k  jugu)  vide  kotarica. 

ii.  uopce.  Rnke  negove  u  krosni  sluzise 
(,manus  ejus  in  cophino  serviorunt').  B.  Kasic, 
rit.  349.  psal.  80,  7.  Svim  sedamde.set  Akabovim 
sinovom  glave  orlsikose,  stavise  i(li,)  u  krosiie  i  po- 
slase  if/(^  k  Jeu  na  dar.  A.  d.  Bella,  razgov.  9G. 
Pod  krosnam  priteskijeme  sluzec  (,in  cophino 
.sorvierunt'.  psal.  80,  7).  I.  Dordic,  salt.  '279. 
iSvoti  Gundisalvo  .  .  .  jednu  krosiiu  krulia  bila 
kako  suig  prokle.  J.  Filipovi6  1,  lilBb.  Osta 
dvanajest  krosaha  ulomaka.  .3,  318l>.  Hvali  se, 
kroino,  er  te  imam  jjrodat.  (D).  Kukom  je  trijeba 
sijat  a  ne  krosnom.  (D).  Poslov.  danic.  Zamota 
ga  u  postav,  i  metnu  ol'_ti  ostavl  u  jednu  krosiiu. 
M.  Zoricici,  zrc.  35.  Ulomak  nakupise  dvanes 
krosana.  S.  Eosa  93''.  Spustaii  niza  zid  u  krosni. 
And.  Kacid,  kor.  StiS.  Ne6u  reci  da  plotos  od 
slaiue  krosnu.  J.  S.  Rejkovid  284.  Punanu  jednu 
krosiiu  sve  starijeh  opanaka.  Nar.  prip.  vrc.  5. 
(jonio  nekakav  coek  na  magarcu  dvije  krosiie 
punane  lonaca.  76.  Uzme  krosnu  .  .  .  spuste 
opet  krosnu  u  jamu.  Nar.  prip.  bos.  1,  19.  Sa- 
kupi  dumur  i  strpa  u  dvije  krosne.  1,  81.  U 
krosni  nosi  rucak,  a  na  uprt  kolijevku.  V.  Vr- 
cevic,  niz.  116.  Krosiia  znaci :  kotarica  (a  jiigo- 
zapadnijem  krajevima  Srbije).  M.  D.  Milicevid, 
s  dun.  108.  Uvalio  bi  noge  u  krosnu  strugotina. 
M.  Pavlinovic,  rad.  21.  —  Krosiia,  u  6em  voze 
na  kolima  kuci  kukuruz,  snopove,  krompir  i 
slicno.  Kovnic  na  Krku.  —  Kod  nas  svaka  kuca 
mora  da  ima  krosiiu,  jer  bez  ne  ne  moze  da  se 
unese  pjeva  s  guvna  niti  se  moze  iz  kotarine 
nositi  zimi  slama  u  jasle,  a  da  se  ne  prosipje. 
krosiie  pletu  sejani  sami  od  [eskovih  grana  a 
nalik  su  na  cagu,  a  liima  mjere  koliko  n.  pr. 
trebaju  pice  na  dan,  ili  posude  jedan  drugome. 
,Ja  sam  unio  deset  krosana  pjeve,  a  ti  nijesi  ni 
prismrdio  k  noj'.  u  Dobroselu.   M.  Medic. 

1).  kosnica.  —  U  Mika(inu  rjecniku:  kroi5na 
od  pcela,  kosnica  ,alvearium,  alveare,  apiarium, 
cella  apum,  loculamentum',  i  ic  Bjehintjencevii : 
(htjkavski)  krosna,  v.  koJic,  3  (vidi  kosio,  d). 

C.  , krosiia'  zove  se  u  bosanskoj  Krajini  ople- 
tono  kao  kosnica  ali  sire  ;  zapiiie  se  pored  vode 
te  se  hvataju  divje  patke.    M.  Kuzicid. 

2.  KROSNA  (?),  /.  vidi  2.  krosna.  —  U  BJelo- 
stjcncevu   rjecniku:   (kajkavski)    krosna,    v.  stan. 

3.  KROSNA,  /.  naziv  za  krosiiastu  zensku.  — 


J  KBOTAK 

U  na§e  vrijeme  u  Lid.  , Borne  tebi  us  tu  krosnu 
nije  studeno'.    J.  Bogdanovid. 

1.  KROSNAB,  kr6siiara,  m.  covjek  Ho  plete 
krosne.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (,cophinorum  artifex').  Kroinar 
,korbenmach6r'.    J.  Bogdanovid. 

2.  KRO§NAR,  m.  suvrst  hrasta  (Vukotinovid). 
B.  Sulek,  im.  175. 

KROSNAST,  adj.  ii  Vukovu  rjecniku:  n.  p. 
drvo,  t.  j.  siroko  (gore  u  granama)  ,a3tig'  ,ra- 
mosus'  s  dodatkom  da  se  (jovori  u  Srijemu.  — 
Pustaje  od  krosna  (sirok  kao  krosna).  —  U  Lici 
o  zenskom  ce(adetii:  O  malenoj  a  poSirokoj  zen- 
skoj  reku:  ,krosiiasta  e'.  ,Bisna  cura,  omalena  e, 
all  je  krosnasta'.    J.  Bogdanovid. 

KROSNAT,  adj.  it  Vukovu  rjecniku :  vide 
krosnast. 

KROSNE,  krosana,  /.  jil.  u  Vukovu  rjecniku : 
(u  Srijemu  i  u  Bafikoj)  na  dva  savijena  drveta 
isprepletano  uzicama,  te  se  u  liemu  nosi  slama 
(jedni  govore  tra]e)  ,eine  art  heutrage'  ,feretrum'. 

—  vidi  krosna. 

KROSNIOTINA,  /.  auijm.  krosiia.  —  Od  xvui 
vijeka.  Dusu  pogrduiju  udiniste  od  iiaj  nedistije 
kroSrietine.  I.  J.  P.  Lucid,  razg.  112.  ,Nakopaj 
za  krmke  punu  onu  kroSnetinu  krumpijera'.  J. 
Bogdanovid. 

Kk6§NICA,  /.  dem.  krosna.  —  Od  xvii  vijeka 
a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu  (krosnioa,  sepetic 
,panariolum'),  u  Beiinu  (,cofanetto,  cofano  piccolo' 
,cophinus  parvus'  198*),  u  Stulicevu  (,exiguus 
cophinus,  corbis  exigua').  Sto  zlamenuje  dvanaest 
krosnioa  i  kruh,  koji  osta  na  trpeziV  M.  Div- 
kovic, bes.  305').  SkupiSe  Sto  bise  ostalo  od 
ulomak  sedam  krosiiic.  I.  Bandulavid  166l>.  marc. 
8,  8.  Cinase  se  u  snu  inomu  da  krosnice  tri  na 
glavi  muke  nosah  pune.  P.  Vuletid  30.  I  na- 
puiiise  12  krosnica  ulomaka  koji  ostase.  V.  La- 
strid,  od'  202.  Opletose  jednu  krosuicu  na  nadin 
kolibke.  And.  Kacid,  kor.  60.  ,Malu  onu  kro§- 
liicu  ukopaj  krumpijera'.  J.  Bogdanovid.  ,Ako 
ne  bude  vise  okle,  bobme  ni  s  ovom  kro§nicom 
sijena  nije  mi  pomozeno'.  u  Dobroselu.  M.  Medid. 

KRO.SNO,  m.  covok  trbusat.  L.  Dordevid.  — 
isporedi  krosnast. 

KROSNONOSa,  m.  i  f.  iejade  Sto  nosi  krosne. 

—  U  Beiinu  rjecniku:  ,chi  porta  cesti'  ,c6stifer' 
187'',  i  u  Stulicevu:  ,qui  cophinos  portat'. 

KROSTO,  vidi  kod  kroz. 

KROT,  krota,  m.  vidi  krotost.  —  U  Stuliievu 
rjecniku:  ,man3uetudo,  quies  voluntaria,  tranquil- 
litas'.  —  nepouzdano. 

KKOTAHAN,  krotahna,  adj.  dem.  krotak.  — 
U  jednoga  pisea  xvii  vijeka  (adv.  krdtahno),  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  krodahan).  Komu 
ponizuo  i  krotalino  ima§e  odgovoriti.  P.  Baksid 
68.     Krotahno  i  potibo  jedase.    168. 

KROTAK,  krotka,  adj.  cicur,  mansuetus,  mi- 
tis,  placidus,  naj  starije  je  znaiehe  kao  kod  pi- 
tom  (vidi),  ali  se  od  ovoga  razlikuje  (kao  Ho  se 
vidi  po  znaceAu  glagola  krotiti)  tijem  Ho  krotak 
uprav  znaci  da  zivotina  (pa  i  cefade),  spoznavsi 
jacu  silu  u  drugoga,  noj  se  du]e  ne  protivi  niti 
od  ne  brani;  a  pitom  uprav  znaci:  othranen, 
odgojen  iz  malena.  iz  starijega  onoga  znacena 
(kod  krotak)  razvila  su  se  druga  vec  u  prasla- 
vensko  doba.  —  Akc.  se  moze  mijenati  u  sloienoj 
deklinaciji:  krotki  i  kr6tki,  krotkoga  t  kr6tkoga 
itd.,  krotka  i  kr6tka  itd.  —  liijec  je  praslavenska 
(krot-Bk-i),  isporedi  stslov.  krottk-B,  rus.  KpuTiciii, 
ceL  krotk^,  poj.  ki-otki.   —  Korijen  je  krot  ne- 


poznata  postwAa.  —  Izmedu  rjeinika  m  Vranii- 
ievu  (,cicur'),  u  Mikafinu  (krotak,  tih  .mansuotus, 
iiiitis,  lonis'),  u  Belinu  (,maii30  o  luansuoto'  ,man- 
suetus'  4G1»;  .quieto,  pacifico'  ,mitis'  GO!'';  ,cheto 
e  quieto,  tacito,  oho  nou  fa  rumoro'  ,taoitus'  188*; 
,inodeato,  cho  vive  con  modestia'  .luodostus'  491''), 
u  Hjelostjenievu  (kajkavski  krotok,  tih  ,miti.s, 
luausuotus'.  2.  v.  pitom),  «  Jambreiiievu  (krotek 
,mitis,  cicur,  mansuetus'),  u  Voltigijinu  (,mite, 
mansuoto,  quieto"  ,sanftmiithiff,  ruhig'),  u  Stuli- 
icvii  (,mitis,  mausuetus,  lonis,  clomons,  modestus'), 
u  Vukovu  (jZahm,  sanftmiithig'  , mansuetus'),  it 
Daniiiievu  (krotbkb  ,man9uetU3'). 

1.  adj.  —  Komp.:  ti)  kr66iji  (mj.  krotciji). 
V.  Lastri6,  ned.  43,  t  «  Stuliievu  rjeiniku  (krot- 
6iji).  —  b)  na  jednom  mjestu  xvii  vijeka  ima 
krofit:  Naj  kro6i  fiovik.  M.  Radnid  ll'Jb;  all  po 
svoj  prilici  treba  iitati  krofiiji.  —  r)  kr6tkiji  (ne 
vele  dobro):  §.  Budinid,  sum.  85b  j  u  Belinu 
rjecniku:  krotkiji  ,piu  manso'  ,mansuetior'  461*. 

a.  0  zivotinama. 

a)  o  domacijem. 

aa)  naj  ieice  o  ovcama,  jagnadi,  o 
stadu  (ovaca).  istice  se  naravna  mirnoia.  Krotku 
ovfcicu,  mirnu  i  blagu  vuk  u  gore  strasui  uvuce. 
I.  Gunduli6  165.  Straze  su  mu  psi  uzdani,  krotke 
ovce  puk  podlozni.  377.  Krotke  ovce  run  pro- 
biju.  J.  Kavanin  14'>.  Ali  ova  krotka  i  pokraj 
toga  straJliva  zivinica  (ovea) ...  M.  A.  Ile|kovi6, 
sat.  L4b.  —  A  ja,  kakoto  iaganac  krotki  koji  se 
vodi  na  zaklaiie.  N.  Kanina  95b.  jer.  11,  19. 
(Lav)  pred  ie  noge  kako  krotak  janci6  pade. 
F.  Qlavini6,  cvit.  21b.  —  Eesei  cvijetkom  na  li- 
vadi  krotkom  stadu  Cela  ruda.  I.  Gundulic  126. 
S  tebe  veseo  krotka  stada  pod  sviroku  pastijer 
pase.  399.  Zivjeh  pasuc  krotka  stada.  G.  Pal- 
moti6  1,  239.  S  mirnijem  ovcam  krotkijeh  stada. 
I.  Dordi6,  salt.  20.  —  Amo  mogu  pripadati  i  ovi 
primjeri  u  kojima  se  govori  o  iefadetii  Hi  o  dru- 
gome  iemu  isporedujuci  s  ovcama  i  jagancima: 
UfativSi  proklete  Zudije  onoga  jaganca  krotkoga 
(Isusa).  J.  Banovac,  razg.  159.  feto  je  od  ovce 
kroSije?  F.  Lastric,  ned.  43.  Postadose  krotki 
kako  janci.  A.  Kanizli6,  uto6.  264.  Krotak  kao 
jagAe.    Nar.  posl.  vuk.  161. 

bh)  0  konu,  istiiuci  mirnocu  Hi  na- 
ravnu  (u  onoga  kona)  Hi  sto  je  postala  odga- 
janem.  Na  krotku  konu  ja§e6i.  I.  Grlicic  112. 

cc)  0  golubicama,  istiiuci  naravnu 
mirnocu.  Bijele  i  krotke  golubice.  J.  Kavanin 
574a.  Niti  krotku  vik  porodi  golubicu  oro  sivi. 
P.  Sorkofievid  588b. 

(Id)  0  drugoj  ptici  (sevi).  §eva,  mila 
ptifiica,  krotka,  mirna,  pitoma.    M.  Katancic  73. 

b)  0  svjerenu  uopce.  Rrotko  zvjereuje  i 
oholo  zbijeno  u  jatu  jednom  tece.  I.  Gundulic 
408. 

c)  ovdje  stavfam  i  primjer  u  kojemu  je 
pridjev  krotak  prenesen  sa  zivotine  na  krv.  Za- 
dosti  se  od  starina  proli  mirnijeh  od  zivina  prid 
otarim  krotke  krvi.    G.  Palmotid  3,  22a. 

b.  mansuetus,  mitis,  placidus,  modestus,  o 
iefadetu  Hi  o  onome  sto  se  shvaca  kao  decade  (o 
Bogu),  miran,  koji  se  ne  da  zanijeti  od  strasti, 
blag,  ponizan. 

(i)  uopce.  Mnogo  pitom  i  krotak  go- 
spodin  i  dobar  kraj.  Dukjaniu  26.  Ovom  tolom 
Isukrstovim  clovok  stvara  se  i  6init  se  u  poka- 
ranju  tShiji  i  krotkiji.  §.  Budinid,  sum.  85b. 
Bratucedi  .  .  .  krotci,  snjezni,  nouvrjedi.  J.  Ka- 
vaiiin  103*.  Kakouo  pravi  naslidnik  poniznoga 
Isusa  ukaza  se  miran,  krotak  i  ponizan.  And. 
Ka6i6,  razg.  23.  Izhodedi  od  majke  krotke  i 
tihe.    Ant.   Kad6i6    138.      Odgovori    Nikola    vas 


1  KROTAK,  1,  b,  e)  ib). 

krotak  i  miran.  I.  J.  P.  LufiA,  izk.  11.  Narod 
je  krotak  i  pokoran.  1).  Obradoviii,  iiv.  67.  Za 
to  sto  jo  Nijomac  krotak  i  skladan.  Nar.  posl. 
vuk.  205.  Ja  pofiitujem  redovnike  krotke  i  bo- 
gobojazne.    S.  Lubiija,  prip.  252. 

b)  maze  sc  istaknuti  potane  znacene: 
(III)  po  samome  smislu.  aaa)  kojega 

ne  zanosi  (utina,  miran,  mansuetus,  mitis.  Usta- 
vite  srditost  i  budite  krotki.  Korizm.  49*'.  Bog 
ia  biti  giijovan  tadaj,  ki  je  vele  krotak  sada. 
Pril.  jag.  ark.  9,  79.  (1520).  Da  budo  prilifian 
krotkim  proz  naglosti.  D.  BarakoviA,  vil.  140. 
Sa  svijom  tijem  da  jo  Mojsije  bio  naj  kroSi  covik 
nego  se  je  mogao  na6i  na  svijotu,  kada  ugloda 
junca  i  poskakivaiia  i  ftoporovo  puoka  Izrael- 
skoga  toliko  se  rassrdi  ...  M.  Kadnic  119b. 
Onda  Bog  ustegne  sribu  i  ucini  se  krotak  i 
sladak  da  jim  pofirae  pra§6ati.  J.  Banovac,  prod. 
53.  Viditi  ce  sina  Covicanskoga  ne  umrloga,  no 
trpliva,  vise  ne  krotka.  B.  Rapid  15.  —  bbb) 
mitis,  lenis,  blag,  koji  prasta  uvrede.  Prikrotki 
sinu  Bozji  i  odkupiteju  moj.  P.  Radovcic,  nafi. 
268.  (Eli)  kako  bijaSe  savise  krotak,  govorase 
im:  ,Zasto  cinite  take  stvari  pogrdne  i  opake? 
nemojte,  sinci  moji'.  (Ireg.  2,  22 — 24).  F.  Lastric, 
ned.  217.  Marija  ucini  Boga  krotka  i  milosrdna. 
A.  Kanizlio,  uto6.  206.  —  cce)  modestus,  skroman, 
ponizan.  Ki  su  krotki  i  umi)eni.  Tondal.  star. 
4,  112.    Cini  se  krotak,  o  oholi.    Korizm.  54b. 

bb)  u  mjestima  prevedenijem  sa  sve- 
toga  pisma  po  latinskoj  rijeci.  uaa)  mansuetus. 
Evo  ti  grede  kra}  tvoj  k  tebi  krotak  sjodeci  na 
tovarici.  N.  Eanina  89*.  matth.  21,  5.  Evo  kraj 
tvoj  grede  k  tebi  krotak,  sideci  na  tovarici.  I. 
Bandulavio  78*.  Evo  kra}  tvoj  do6i  6e  ti  krotak. 
F.  Lastrid,  ned.  317.  —  Sluga  Gospodni  ne  treba 
da  se  svada  nego  da  bude  krotak  k  svima,  po- 
udjiv.  Vuk,  pavl.  2tim.  2,  24.  —  bbb)  mitis 
(matth.  11,  29).  Krotbkb  jesmb  i  sbmerenb  srb- 
dbcemb.  Mon.  sorb.  5.  (1198—1199).  Sava,  sim. 
pam.  §af.  2.  tip.  hil.  glasn.  24,  186.  Ki  je  krotak 
i  umi}en  srcem.  Transit.  49.  Krotak  jesam  i 
umijena  srca.  N.  Ranina  177b.  matth.  11,  29. 
Krotak  jesam  i  ponizan  srdcem.  I.  Bandulavic 
245b.  Sljes'  (^  slisi)  nauke  mojo  izbrane,  . . .  er 
sam  krotak  na  sve  straue  i  srca  sam  pouizena. 
A.  Vita|ic,  ostan.  333.  Ucite  od  mene,  jer  sam 
krotak  srdca  ,discite  a  me,  quia  mitis  sum'.  J. 
Filipovic  3,  286b.  On  je  krotak  i  ponizen  srdcem. 
A.  Kanizlid,  utod.  724.  Krotak  sam  i  smjoren 
srcom.  S.  Rosa  92 — 93.  Jer  sam  ja  krotak  i 
smjeran  u  sx-cu.  Vuk,  mat.  11,  29.  —  (matth.  5,  4). 
Blazeni  kroci,  za§to  de  posidovat  zemju.  F.  La- 
strid, svet.  116*.  Blago  krotkima,  jer  de  naslije- 
diti  zemju.  Vuk,  mat.  5,  5.  —  fee)  modestus. 
Budite  .  .  .  milosrdni,  krotci,  ponizeni.  I.  Bandu- 
lavid  165a.  ipetr.  3,  8.  —  (isai.  11,  4).  Bude  po- 
karati  u  priklonstvi  cide  krotcijeh  od  zemje.  N. 
Ranina  16b.  Nego  do  .  .  .  po  pravici  karati 
krotke  u  zemji.   D.  Danidic. 

c)  popunuje  se  smisao  kaiuci  u  kojoj  je 
svezi  s  kim  Hi  s  cim. 

uu)  sveza  s  cejadetom  pokazuje  se : 
au<l)  dativom.  Bogojubnim  blag  i  krotak  uka- 
zivao  se  je.  A.  KaniZIid,  kam.  92.  —  bbb)  pri- 
jedlogom  s  s  instramentalom.  Daj  mi  milost  da 
ja  sa  svakim  na  priliku  tvoju  krotak  budem.  J. 
Filipovic  1,  345b.  —  cce)  prijedlogom  proma 
(pram)  s  dativom.  Bi  krotak  pram  starisinama. 
V.  Lastrid,  test.  ad.  108'). 

bh)  sveza  sa  stanem  u  kojemu  se  javla 
krotost  izrice  se  lokativom  s  prijedlogom  u.  Ki 
videdi  Bonaventuru  u  ociju  ponizna, . .  .  u  hodu 
krotka,  ...     F.    Glaviuid,    cvit.    217b.      Bijasmo 


KROTAK,  1,  h,  c)  bh).  6 

ve6ma  kroci  u  zivotu,  vecina   posluzui  starijem. 
P.  Posilovic,  nasi.  9a. 

c.  mjeste  cefadeta,  u  istom  smislu  kao 
hod  b,  kaze  se  o  dusi,  duhu,  naravi,  cudi  Hi  o 
kojem  duSeimom  djelnvanu  (n.  p.  o  posluhu),  o 
nacinu.  Italiju  uoit  smjese  krotkih  dusa  skodom 
velom.  J.  Kavaiiin  4.55^.  —  Diih  je  tih  i  krotak. 
Kateh.  1561.  DS".  —  Covjek  naravi  krotke.  S. 
l^ubisa,  prip.  144.  —  Primi  u  dobro  sej  besjede 
krotke  cudi  }ubovnika.  J.  Kavanin  4501'.  Poce 
proslavjati  krotku  cud  I'legovu.  A.  Kanizlic,  kam. 
392.  —  Ki  s  posluha  krotka  svoga  uciuio  je  sebo 
mreca.  J.  Kavanin  338''.  —  Ignatija  krotkim  i 
zakonitim   uacinom  reco.    A.  Kanizlic,  kam.  21. 

d.  0  rijeei,  glasu. 

u)  znaiene  je  kao  ki>d  b,  U  naredbah 
ponizeni  krotkom  rijeCju  zapovide.  J.  Kavauin 
363b.  Scepan  krotkim  glasom  rekne.  S.  l^ubisa, 
prip.  107. 

b)  summissus,  u  tjelesnom  smislif,  tih, 
pi)lagcihan,  ne  jaki.  Tihomb  glasomb  ,Blagoslo- 
vite,  sveti'  krotkomt  glasomb  vzbivaje.  Sava, 
tip.  stud,  glasn.  40,  143.  Glasom  krotkim  (ima 
se  govoriti  oficij).    Narucn.  26''. 

e.  II  prenesenom  smislu,  o  ruci  (kao  o  ce- 
(adetu  pod  b).  Krotka  6e  rufiica  zilu  izguliti.  I. 
T.  Mrnavic,  osm.  115. 

f.  na  jednom  mjestu  xvi  vijeka  ima:  po 
krotku,  t.  j.  s  priji'dloyom  po  lokativ  sredncga 
roda.  jamacno  je  pisac  mislio  nn  znaiene:  tiho 
(Hi  potajno).  u  originalu  je  peto  mutuo,  ali  on 
ne  razumjevsi  2)os\ednu  rijec,  kao  da  je  mislio  na 
mutus,  nijein.  Pitaj  po  krotku  u  svijeli  susjeda 
suda  prazuijeh.    N.  Eanina  62''.  4rog.  4,  3. 

3.  ado.  krotko.  —  Komp.  kr6ciji5.  F.  Lastric, 
test,  lllii,  i  u  Stulicevu  rjccniku  u  kojemu  i  u 
Belinii  (,piu  modestamente'  ,m()destius'  491'')  ima 
i  kr6tkije  (mane  dobro).  —  Tzmectu  rjecnika  u 
Mikalinu  (krotko,  tiho  ,mausuete,  loniter'),  m 
Belinu  (,mansuetamente,  con  mansuetudiue'  ,man- 
suete'  46la;  .modestamente,  con  raodestia'  ,mo- 
deste'  41)lli  ;  .piacevolmente'  ,lenit6r'  560''),  « 
Bjelostjencevu  (krotko,  tiho,  mirno  ,mausuet6'), 
«  JambreHcevu  (.mansuete'),  u  Voltigijinu  (,man- 
suetamente'  ,sanftmuthiger  woiso,  sanftmiithig- 
lich'),  u  Stulicevu  (,mansuete,  leniter,  clomenter, 
mite,  humaniter,  blande  etc.'),  u  Vukovu  (,sanft' 
,mansuet6'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  A.V 
mu  Bogdan  krotko  odgovara). 

a.  mansuete,  leniter,  placide,  modest6,pre»ia 
znacenu  kod  1,  b:  mirno,  blago,  ponizno.  Lav 
krotko  podnasaSe.  Transit.  14.  Ke  protivsdine 
kako  krotko  podnasa.  19.  Strpjivo  i  krotko  liih 
zledi  poda  mesto.  32.  Jeli  mogao  (Isu.^)  krocije 
odgovoriti  V  F.  Lastric,  test.  111".  Odgovori  mu 
krotko  i  ponizno.  M.  Zoricic,  osm.  89.  Klece6i 
na  kolini  ponizno  i  krotko.  Ant.  Kadoio  205. 
Isak  krotko  i  bez  ogovora  poslusa.  J.  Matovi6 
370.  Ta  niste  li  tada  vidili,  kako  je  krotko  i 
umijeno  u  vas  pogledao?  E).  Rapid  259.  Posto 
poso  k  vojvodovoj  ruci,  krotko  Bozju  pomoc  na- 
hvalio.    OsvGtn.  2,  157. 

b.  lente,  u  prenesenom  smislu,  polako  (o 
micanu),  sporo.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(, adagio,  cioe  lentamente'  ,cunctanter'  29'').  Ima 
1'  se  govoriti  brzo  ali  krotko?  Narucn.  41''.  I 
odtole  tiho  na  stan  i  krotko  uputismo  se.  P. 
Zoranic  18b.  Krotko  ju  povedi,  da  malo  pocine, 
odar  joj  naredi.  S.  Gucetie  Bendevisevic  247. 
A  krotko  gdo  bodi,  koraci  svi  miri,  on  se  zdrav 
uahodi  i  dopre  gdi  smiri.  £).  Barakovid,  vil.  32. 
Krotko  setajuci.  140.  Jak  da  mrakom  vodi 
tanac,  krotko  peda  mneci  pasti.  172.  Hteo 
obaj  ti . . .  nigda  krotko  nigda  kasom.  233.   Ugleda 


5  1.  KROTITI,  1,  a,  a)  bb). 

ga  tanana  nevjesta,  krotko  hodi  dok  do  nega 
pride,  krotko  hodi,  tiho  besjedase.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  121.  Da  poigi'am  krotko  kaluderski. 
Pjev.  crn.  58a. 

KROTAN,  krotna,  adj.  vidi  krotak.  —  U  dva 
pisca  Bubrovianina  xviu  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Stulicevu  (v.  krotiv).  Jeste  li  ubozi  u 
duhu,  jeste  li  krotni,  suzite  li  ?  D.  BaSi6  26.  Da 
se  ucini  miran,  krotan  i  sa  svim  dobar  narodu 
zudinskomu.    And.  Kacic,  kor.  321. 

KROTILAC,  kr6tioca,  m.  iovjek  koji  kroti.  — 
U  Stulicevu  rjecniku  kod  krotite|. 

KROTILICA,  /.  zensko  iefade  ito  kroti.  —  U 
Stulicevu  rjecniku  kod  krotitejica. 

KROTINA,  /.  krotkost.  —  JVfj  jednom  mjestu 
XV  vijeka.  U  viri  i  u  krotini  negovi  sveta  ga 
ucini.    Bernardin  173.  ecclesiastic.  45,  4. 

KROTIONICA,  /.  samo  u  Stulicevu  rjecniku 
kod  krotitejica. 

KROTIONIK,  m.  samo  u  Stulicevu  rjecniku 
kod  krotitej. 

KROTITE^i,  m.  covjek  sto  kroti.  —  isporedi 
krotilac.  —  U  Mikalinu  rjecniku :  krotitej,  koji 
kroti  ,domitor';  u  Bjelostjencevu:  (kajkavski)  kro- 
titel,  vkrotitel  ,domitor,  mansuefactor' ;  u  Jam- 
bresicevu :  krotitel  , mansuefactor,  domitor' ;  u 
Stulicevu:  kroti tej,  krotilac  i  grijeskom  krotioc, 
krotionik  , domitor,  domator'. 

KROTITEl^ICA,  /.  zensko  eelade  sto  kroti.  — 
isporedi  krotilica.  —  U  Mikafinu  rjecniku:  kro- 
titejica, koja  kroti  ,domitrix' ;  u  Bjelostjencevu : 
(kajkavski)  krotitelica  ,domitrix' ;  u  Stulicevu  : 
krotitejica,  krotilica,  krotionica  ,domitrix'. 

1.  KROTITI,  krotim,  impf.  domare,  mansue- 
facere,  placare,  ciniti  da  ko  bade  krotak  Hi  da 
sto  bude  krotko.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i 
2  pi. :  krotimo,  krotite,  u  aor.  2  i  3  sing. :  krotf, 
u  part,  praet.  jmss.  kr66ea.  —  Rijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  i  ces.  krotiti,  rus.  kpothtb, 
po(.  kroci6.  —  Postaje  od  osnove  krot  (vidi  kro- 
tak). —  Izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (krotiti, 
ukrotiti  ,domo,  edomo,  condocefacio,  mansuefa- 
cio'),  u  Belinu  (, domare'  ,domo'  276a;  ,mansar6, 
ammansare ,  domesticare'  ,mansuefacio'  460b  | 
,mortificare,  reprimere,  raflrenare'  ,coerceo'  498b), 
u  Bjelostjencevu  (krotim  ,mansuefacio,  domo'.  v. 
pitomim),  u  JambreHcevu  (krotim  ,cicuro,  man- 
suefacio,  domo'),  u  Voltigijinu  (,amraan3are,  raf- 
frenare,  addomesticare'  ,zahmen,  bezahmen'),  u 
Stulicevu  (,mansuefaeore,  domare,  subigere,  man- 
suetum  reddere  etc.'). 
1.  aktivno. 
a.  domare,  vecom  silom  lomiti  neiiju  (ne- 
koga  Hi  neiega)  silu  i  tijem  ciniti  da  ono  (objekat) 
bude  krotko. 

a)  subjekat  je  ielade. 
aa)  objekat  je  zivotina.   Bijesne  kone 
kroti  i  vlada.    I.  Gundulic  331. 

bb)  objekat  je  eelade  (naj  cesce  glagol 
znaii  pokoravane  neprijateld  u  ratu).  Morske 
razbojnike  krote  Rimjani.  P.  Vitezovi6,  kron.  21. 
Vid  Gazaric  kroti  Turke  i  Aih  globu.  J.  Kava- 
nin 189b.  Yrle  page  i  veziri  otomanske  opet 
kroti.  385b.  (Bog)  (ubi  ke  pohaja,  nepokorne 
kroti.  M.  Kuhacevii  44.  Petar  carstva  svog 
zlotvore  brijetkim  macem  kroti  i  svija.  J.  Krm- 
poti6,  kat.  99.  —  Moze  amo  pripadati  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  je  skazni  u  smislu  celadi  (mor- 
skijeh  gusara).  Jena  (Genova)  afriske  skazni 
grube  kroti.  J.  Kavanin  225b.  i  ova  dva  pri- 
mjera  (u  prvome  je  adjektiv  objekat,  a  u  dru- 
gome  se  objekat  ima  u  misli):  Boje  plaha  krotiti 


1.  KBOTITI,  1,  8,  a)  bb).  6 

negli  krotka   plaSiti.    (U).     LaSiie  je  krotit  neg 
aokolit.    (D).  Poslov.  danifi. 

<■)•)  metaforivki  Hi  u  prenesenom  smislii. 
tiaa)  continere,  coercere,  frangere,  objekat  su 
(lie)  ie{e,  misli,  cud  ltd.  samoya  ohjekta,  Hi  ne- 
govo  (ijelo;  ti  prvom  sluiSaju  maze  krotiti  zna- 
iiti  i:  uniStavati.  Krote  Zojo  u  potrjobi.  J.  Ka- 
vanin  317i'.  Svetei  krotili  su  liiliovo  (  =  svoje) 
opake  misli.  V.  M.  GuSetic  133.  Svojo  zloiud- 
nosti  krotiti.  I.  A.  Nonadif,  iiauk.  208.  Krsis  li 
poJude  iiouredno?  krotiS  li  taSto  pripastiV  I.  M. 
Mattel  1G2.  —  Pedipsati  i  krotiti  ovo  tilo.  P. 
Kadovfiid,  nafi.  88.  Pedepsajom  tilo  mojo,  krotim 
ga  i  na  sluXbu  ga  podlagam.  A.  d.  Bella,  razgov. 
59.  Katariua  kroti  s  postima  svoje  tijolo.  V. 
M.  Gu6oti6  X8().  Tolici  crkoviiaci  ne  samo  ne 
kroto  tijelo  s  pokorom  ...  D.  Basi6  271.  amo 
pripadaju  i  ovaki  primjeri:  Plti  rvuAi  se  duh 
krodali  mnozimi  posti.  Transit.  8.  Kroto  pilti 
bijesnu  .silu.  J.  Kavailin  364''.  —  bbb)  objekat 
je  (inoralno)  do  uopce.  Biskupi  izvrsevali  bi  dila 
od  dobroga  likara  podaju6i  pomod,  krotedi  zlo. 
A.  d.  Costa  2,  197. 

It)  suhjekat  je  kao  i  objekat  neSto  du- 
ievno.  glagol  je  u  prenesenom  smislii  kao  kod 
a)  cc).  Sama  jubav  svijotom  vlada,  predstojuika 
kroti  smijenstvo.  J.  Kavanin  207*.  Pod  mafia . . . 
vlaati  (pravda)  kroti  judske  svo  propasti.    343'>. 

c)  suhjekat  je  neko  djelovane  Hi  stane 
(post),  objekat  je  i  glagol  kao  kod  a)  cc)  aaa). 
(Post)  grihe  ki-oti.    P.  Glavinic,  svitl.  98. 

<l)  subjekat  je  nesto  tjelesno  (raskosno 
jelo),  objekat  je  i  znaiene  kao  kod  a)  cc).  Sla- 
dica  ki  u  studeni  ne  kroti  ogan  bludim  smijeni. 
J.  Kavaiin  22''. 

b.  placare,  viiriti,  blaziti,  taziti.  suhjekat 
je  iejade  (u  naj  poslednem  primjeru  kod  b)  shva- 
cena  je  vjecna  pravda  kao  celade,  uprav  Bog) 
kao  i  objekat. 

a)  miriti  sa  sobom.  Slatke  rijeci  uz- 
mnazaju  prijateje,  a  krote  neprijatele.  K.  Ma- 
garovic  107.  —  Kad  se  mi  bogojubno  s  naSim 
molenjem  skruSeni  k  Bogu  utecemo,  Boga  kro- 
timo.  J.  Banovac,  razg.  9.  Eedovnici  premda 
zli  ne  ostavjaju  ne  krotit  Boga,  nihovim  posveti- 
listjim  uklanat  Bo2je  osvete  od  ludi.  Blago  turl. 
2,  119. 

b)  miriti  itd.  uopce.  Mladi  (Turd)  .  .  . 
hoiedu  da  se  (vjestice)  kamenuju,  a  stariji  i  pa- 
metniji  krote  ih.  V.  Vrfievid,  niz.  97.  ,Nista  i 
ne  radim  nego  vavije  djecu  krotim,  da  se  ne 
tuku'.  J.  Bogdanovic.  —  Vjecna  pravda  er  je 
htila,  nedospiven  da  bi  bio  ki  bi  grijeha  rad  ne- 
mila  zadovojno  nu  krotio.    A.  Vitajid,  ostan.  34. 

2.  sa  se.   —   Izmedu   rjeinika    u  Stulieevu 
(,mansuescere,  mansuefieri'). 

a.  pasivno.  Ako  (pokornik)  jest  bluduik, 
tada  postom  Lma  se  krotiti.  F.  Glavinid,  svitl. 
105.  I  tve  pravde  bifi  gorudi  kijem  se  ohola 
srca  krote.    I.  Dordid,  salt.  482. 

b.  rejleksivno.  Kako  mu  se  (konu)  ustegne 
zob  i  pida  tudije  se  podne  krotiti.  M.  Divkovid, 
bes.  442a. 

2.  KEOTITI,  kr6tim,  impf.  znafii  Sto  i  ,kriliti'. 
—  U  nase  vrijeme  u  Lid.  ,&.V  ga  lijepo  ovce 
po  onoj  liivi  krote'.    J.  Bogdanovid. 

KEdTIV,  adj.  koji  se  mole  krotiti.  —  U  Be- 
linu  rjecniku:  ,domabil6'  ,domabilis'  27511;  ^  Vol- 
tigijinu:  ,domabile,  addomestichevole'  ,da3  zu 
zahmen  ist';  u  Stulieevu:  jdomabilis'. 

KR0TKu6a,  /.  krotosl.  —  Alic.  je  kao  kod 
kro&ina.  —  U  Belinu  rjeiniku:  ,mansuetudine, 
virtu  opposta  aU'  ira'  ^mansnetudo'  461*  gdje  se 


3  KROTNIK 

naj  prije  nahodi,  u  Jijelostjenceou :  krotkoda, 
krotkost  ,mausuetudo';  u  JambreUcevu:  ,aia.nau6- 
tudo';  u  Voltigijinu:  krotkoda,  grijeskom  krot- 
koda, krotkost  ,modostia,  mansuotudine,  iiiitozza' 
,sanrtmiittiigkoit,  beschoidonheit' ;  u  tStulicevu : 
,nmnsuetudo,  dementia,  leuitas  etc.'. 

KllOTKtx'^triJAN,  krotk66udna,  adj.  koji  je 
krutkc  iudi.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Stulidevu  (,temperatis  mo- 
ribus').  Bijahu  jubki  i  krotkodudni.  D.  E.  Bog- 
dauid  109. 

KltOTKOUUDNOST,  adj.  osobina  onoga  koji 
je  krotkoiudan.  —  U  Stulieevu  rjecniku:  ,tempe- 
rati  mores'. 

KK0TK0('!U1)STV0,  n.  u  Stulieevu  rjecniku 
uz  krotkodudnost.  —  nepouzdano. 

KKOTKOST,  kr6tkosti,  /.  vidi  krotost.  —  Po- 
staje  od  osnove  krotk  od  krotak.  —  Mislim  da 
nije  rijec  praslavenska,  ako  i  ima  stslov.  krotb- 
kostb  i  ces.  krotkost.  —  U  na.iemu  se  jeziku 
javla  od  xvi  vijeka.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
kalinu  (krotkost,  tihost,  krotdina  ,mausuetudo, 
lenitas,  leuitudo'),  u  Belinu  (krotkos  ,mansuotu- 
dine,  virtu  opposta  all'  ira'  ,mansuetudo'  4G1»; 
,modestia,  maniora  di  tare  o  dire  ogni  cosa  a  suo 
tempo'  ,modestia'  49  !!>■),  u  Bjelostjenievu  (kod 
krotkoda),  u  Volligijinu  (uz  krotkoda),  «  Stuli- 
eevu (v.  krotkoda).  V  [ubvi  vsakoga  umijenstva 
i  krotkosti.  Transit.  106.  Propustivsi  za  sada 
onu  krotkos  od  djolovanja.  B.  Kasid,  in.  .%. 
Istiue  radi  i  krotkosti  i  pravde  i  priveJet  tobo 
divuo  desnica  tvoja.  M.  Alberti  10.  Izgled  od 
krotkosti.  J.  Kavanin  560''.  Nemu  s  tolikom 
krotkosti  govori.  A.  d.  Bella,  razgov.  79.  Pri- 
mite  8  krotkostju  i  blagodom  Bozju  ric.  124. 
Vidjet  cete  toliku  krotkos  i  snizeiie,  u  svakomu 
lieu  taku  stavnos.  B.  Zuzeri  212.  Da  imam 
ustrpjene  i  krotkost.  J.  Banovac,  prisv.  obit. 
37.  Daj,  Gospodine,  blagos  i  ustrp]enstvo  u  srcu 
momu  i  krotkost  u  jeziku.  I.  A.  Nenadid,  nauk. 
55.  U  bogojubstvu,  krotkosti,  ponizenstvu  iz- 
vrstit.  A.  Kanizlid,  kam.  50.  Pisao  je  kiiigu 
punu  jubavi  i  krotkosti.  65.  Govore,  da  je  u  te 
prisla  krotkost  i  ustrp[ene  Joba.  422.  Pripo- 
vidao  je  od  krotkosti  i  lubavi.  kam.  657.  Krot- 
kost mirna.  roz.  95.  Ako  ne  ostavis  tu  savisnu 
krotkos  i  skupjenos,  svak  do  bjezat  od  tebe.  D. 
Basid  108.  Naucite  se  od  mene  krotkos  i  pod- 
nizenstvo.  120.  (Jesus)  ukaza  krotkost  i  posluh. 
J.  Matovic  .5'2.  Pokarati  brata  s  tihosti  i  s  krot- 
kosti svojom.  263.  Izgled  stediie,  krotkosti  i 
poniznosti.  I.  J.  P.  Lucid,  nar.  54.  Opacina  ne- 
gova  u  krotkost  bode  nas  privesti.  D.  Rapid  24. 
Udij  u  du§i  miruost  i  krotkost  izgube.  265. 
Krotkost,  milosrde,  mirnost  i  ustrp|ivost.  B.  Lea- 
kovid,  nauk.  320. 

KEOTKOSTIV,  adj.  u  Stulieevu  rjecniku:  v. 
krotak.  —  Nacineno  od  krotkost.  —  nepouzdano. 

KROTKOSTIVOST,  /.  osobina  onoga  sto  je 
krotkostiv.  —  U  Stulieevu  rjeiniku:  v.  krotkoda. 
—  nepouzdano. 

KKOTKOSTIVSTVO,  n.  u  Stulieevu  rjecniku 
uz  krotkostivost.  —  .sasma  nepouzdano. 

KROT^jATI,  krotjam,  impf.  vidi  1.  krotiti 
Qirema  kiijemu  je  glagolu  ovaj  zlo  nacinen  kao 
toboze  impcrfektivni  od  perfektivnoga).  —  U  Stu- 
lieevu rjecniku:  ,sGnsim  mansuefacere'.  —  sasma 
nepouzdano. 

KROTNIK,  m.  krotak  (Icrotan)  iovjek.  —  Samo 
na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Pak  zazva  bla- 
£ene  krotuike,  koji  se  s  nikim  ne  inadu  ni  na- 
tjedu,   nego  kada   prime   koju  nedragos  ali  kojo 


KKOTNIK 


6]  7 


3.  KEOV 


bezakone,  prika^ivaju  ga,  Bogu :  ,B6ati  mites'. 
D.  Basic  25. 

KKOTOM,  adj.  krotak.  —  Samo  u  jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka,  koji  je  po  svoj 
prilici  sain  naiinio  ovu^  rijec  prema  pitom.  Lav 
bi  -stal,  miiu,  krotom.  S.  Mencotii  72.  Kad  ovo 
slisih  ja,  za  on  cas  stah  krotom.  248.  Za  vele 
vrimena  ne  sluzih  ku  sluzn,  za  casf'^  ne  imena 
voloci  da  tuzu,  jor  da  ne  dobrotom  vojan  saiu, 
bjese  glas;  kad  toj  (jamacno  taj)  sta  krotom, 
ocutili  nuvu  slas.    302. 

KKOT(_)ST,  krotosti,  /.  luansuetudo,  leuitas, 
mens  jilaoida,  modestia,  osobina  ono(ja  koji  je 
krulak.  —  isporcdi  kroOina,  krotkoca,  krotkost. 
—  Pijstajo  ud  oanooe  krot  (vidi  krutak)  na- 
staokom  ostb.  —  Rijec  je  praslavenska,  isjioredi 
sislov.  krotostb,  rus.  kpotocti.,  poj.  krotosc.  — 
Lzinedti  rjecnika  u  StuUcevic  (v.  krotkoAa  a'  do- 
datkom  da  je  uzeto  iz  misala),  u  Vukovii  (,die 
zahmheit,  der  sanftmuth'  ,mansuetudo'),  ii  Da- 
nicieevu  (krotostb  ,mansuetudo').  Davidovu  kro- 
tostb. Sava,  sim.  pam.  saf.  3.  Aste  i  cto  revuo- 
vahwmb  podobiti  se  jemu  i  sb  iiu/.dejii  i  izvbnb 
krotosti.  Mon.  sorb.  332.  (UU.t  — 1427).  Ki  cine 
zio  s  umijenstvom  i  krotostiju.  Stariiio.  23,  151. 
{14'Jtj).  Hristovo  pomilovanje  i  milosrdjo,  jubav 
i  krotost.  Narucii.  84''.  Kon  tih  ka  Aleksandru 
rzase  i  krotost  vsaku  caru  ukazovaSo.  Aleks.  jag. 
star.  3,  229.  Podloziti  se  krotostju.  Zborn.  111*. 
Plod  paki  duha  jest  .  .  .  vera,  tihost,  krotost. 
Anton  Dalm.,  ap.  751".  Hi  ne  maris  za  bogastvo 
I'legovo  dobrote  i  krotosti  i  trplona'?  Vuk,  pavl. 
rim}.  2,  4.  Molim  vas  krotosti  radi.  2kor.  10,  1. 
Da  se  vladate  sa  svakom  poniznosou  i  krotosdu. 
ef.  4,  2.  Krotost  vasa  da  bude  puznata  svijem 
[udima.  fil.  4,  5.  Mac  arhandolov  zuamenujo 
slogu,  bratinstvo,  milost  i  krotost.  S.  Jfiubisa, 
j.rip.  272. 

1.  KROV,  /. 

il.  vidi  2.  krov.  —  U  jednuija  pisca  Dubrov- 
canina XVIII  vijeka.  Pripese  ga  daklo  na  krov 
od  kude,  koja  krov  od  kuco  bjese  na  obicaju 
onijoh  kuca  raviia  i  potleua  opekami.  S.  Kosa 
()2t>.  —  nepouzdano. 

1).  vidi  3.  krov. 

2.  KKOV,  krova,  »t.  vjwav  sve  Sto  pokriva,  ali 
se  kaze  sariio  fyiak  vidi  e)  za  unaj  diu  kiice  Hi 
drugc  yradevine  .slo  je  nacinen  navrh  iie  i  po- 
kriva joj  i  zatvura  ozgor  unutri'ii  dio  braneci  ga 
od  kise  i  od  sunca  itd.  ;  od  ovuga  se  znaceiia 
prenosi  na  neke  drmje.  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  i 
ace.  sing.,  i  loc.  kr6vu.  —  lUjec  je  praslavenska 
(krov%),  isporedi  stslov.  krovt,  rus.  K-poiri,,  ces. 
krov.  —  Postaje  od  korijena  kry  (vidi  kod  kriti) 
tijem  sto  se  y  mijena  na  ov.  —  U  priiiijeru : 
Pod  visoka  niha  krova  vrijedna  sebi  da  priluoe. 
,1.  Kavaiiin  154^  obtik  krova  sama  je  pogreika 
pa  bio  ace.  pi.  (sredi'iega  roda !)  Hi  gen.  sing.  — 
Jzmedu  rjecnika  u  Vrancicevii  (,tectum'),  u  Mi- 
ka(inu  (krov  od  kuce  , tectum'),  (*  Belinii  (,totto, 
parte  superiore  della  casa'  , tectum'  7311"),  «  Bje- 
lostjencevu  (krov,  streha  , tectum'),  u  JambreH- 
ccvu  (,teotum'),  u  Voltigijinu  (,tetto'  ,dach'),  u 
Sttdieevu  (krov,  gen.  krovja !  v.  krovje  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara),  u  Vukovu  (,das  dach' 
, tectum'),  M  Danicicevu  (krovb  ,tectum  ;  tegmen'). 

a.  znacene  je  kao  Ho  je  sprijeda  kazano 
(tectum).  Martinac  jest  daroval  v  pornoi  krova 
te  crikve  dukat.  Mon.  croat.  137.  (1489).  Da 
Zajedno  bude  krov  i  strane  i  fundament.  Narucn. 
50''.  Buduci  ov  posal  s  nikimi  meStri  na  krov 
crikve.    Transit.  280.     Koji   su  na  krovu,  da  ne 


sljozu  uzeti  stogodi  od  doma  svoga.  N.  Ranina 
1(j9''.  matth.  24,  17.  Krov  rio  (te  polaie)  sjase 
od  zlata  kako  sunco.  Aleks.  jag.  star.  3,  307. 
Kada  ooviku  na  kisi  kroz  pokrov  procuri  voda 
u  kucu  .  .  .  vaja  pokrpiti  krov.  F.  Lastric,  nod. 
310 — 311.  Krov  uzcupan  na  sve  strane  strsi. 
V.  Dosen  205*.  Od  krovova  siin|a  otpadase.  Nar. 
pjes.  juk.  79.  No  kolibe  od  kamena  luta,  a  so- 
varje  krovi  ponositi.  Osvetn.  1,  18.  —  Oesto  se 
kaze  pod  krov,  pod  krovom  mj.  u  kucu,  u  kuci 
(ispod  krova  mj.  iz  kuie).  (jospodine,  nisam  do- 
stojan  da  ulizes  pod  krov  moj.  I.  Bandulavic 
22^'.  matth.  8,  8.  Nijo  dostojna  kuca  moja  da 
pod  liezin  krov  unides.  A.  Kaiiizlic,  utoc.  35t). 
Pod  jednim  krovora,  a  no  u  jednoj  sobi  blagova 
jaganca  (s  nim).  558.  Koji  siuo  se  ovdo  sastali 
danas  u  ovi  posteni  dom  a  pod  kucni  krov.  a 
Vuk,  kovc.  70.  A  pak  iioce  da  pod  krovom 
strada.  Osvetn.  3,  41.  Gvozda  Tubalova  kojeg 
ruka  u  zlo  skova,  da  liira  goni  nas  rod  ispod 
krova.    4,  v. 

b.  na  brodu  (paluba,  kuvijerta).  (Nikula)  u 
jodnu  veliku  ubrodi  se  nav  ....  Ku  stvar  (oluju) 
vidoci  Nikula  izpod  krova  izajdo  tudijo.  V.  Gla- 
vinic,  cvit.  402''.  Lada,  koja  bijase  svakolika 
ucinita  od  plomenita  drva  codra,  .  .  .  krov  na- 
kicon  3  dragim  kameAera  od  Mauritanijo  .  .  .  D. 
Rapic  138.  i  u  Sulekovu  rjecnika:  ,verdock'. 

c.  preneseno  od  dijela  na  eijelu  gradevinu, 
moze  znaciti:  a)  kuca  Hi  pukrivena  gradevina 
tiopce.  Opravi  se  i  jiojti  van  krova  (na.  str.  09 
tuinaci  pisac:  van  kuce)  sa  mnom  sad  spravi 
se.  M.  Marulic  37.  Proticah  po  pustihi  vani 
krova  ali  liizo.  Transit.  8.  Bogdauski  v  liih 
vojevoda  Stjopan  caru  odrva  so ;  gdjo  visocijeh 
krov  bi  poda,  .sad  na  suncu  stado  jiaso.  I.  Gun- 
dulic  319.  Gdi  bi  ga  godi  no6  nasla,  ondi  bi 
mu  i  opocinak  tuzni  bio,  brez  svakoga  krova  i 
brez  vatre.  A.  Kanizlii,  t'ran.  220.  —  b)  hram, 
crkva.  Ki  tempal  razorit  jest  so  zalivalio,  sveta 
tva  ockvrnit,  ka  s'  ti  posvetio;  krov  (na  str.  09 
tiimaci  pisac:  krov:  tempal)  ki  jo  sad  cio  stukSi 
ga  razvrici.  M.  Marulic  30.  —  r)  prema  grc. 
ffxiji')),  lat.  tabornaculum,  sator.  Ovo  krov  Bozji. 
Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  2,  204''.  apoc.  21,  3.  ^ 
eesce  u  mnozini  (isporedi  Inc.  10,  9).  Da  primesi 
mo  vb  vecnyje  krovy.  Stefan,  sira.  para.  saf.  18. 
Vb  nobesi.nyje  krovy.  20.  U  smrtne  krove  anjel 
vas  puk  vrze.  Ziv.  kat.  star.  1,  223.  Prijomut 
vi  va  vecni  krovi.  S.  Budinic,  sum.  155"..  luc. 
10,  9. 

d.  u  prenesewim  smislu,  sevar  (jor  se  Aim 
kuce  pokrivaju).  ii  sjevernoj  Dahnaciji.  M.  Pavli- 
novic.  —  Ovako  va(a  da  je  znacene  i  u  ovom 
primjeru:  Ta(j)  krova  nakosi  ter  stanisce  gradi. 
D.  Barakovii,  jar.  27. 

e.  u  naj  sirem  smislu,  ono  sto  pokriva,  ali 
se  opet  nalazi  samo  u  osobitijem  znaieiriina. 

a)  tutela,  jiraesidium,  metaforicki,  zaklon, 
zastita,  obrana.  Pokryti  nasb  krovomb  krylu 
tvojeju.    Mon.  serb.  106.  (1358). 

b)  alligatnra,  zavoj  (na  rani).  —  Na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka.  Bolezni  skrovite  pod  krovom 
borave  . .  .  ako  podrjiva  ruka  krov  odvije,  tor  se 
bolezniva  rana  taj  odkrije,  ruXne  bolocice  voc  se 
razpiraju.    I.  T.  Mrnavic,  osm.   IB — 17. 

c)  velum,  zavjes  (vidi  mattli.  27,  51;  marc. 
15,  38;  luc.  23,  45).  —  Na  jednom  mjestu  xviii 
vijeka.  Krov  se  crkveni  rasoipi  tja  do  zom|o.  F. 
Lastric,  test.  163''. 

3.  KROV,  krova,  m.  djelo  kojijem  se  ko  sakriva 
(moze  znaciti  i  mjesto  gdje  se  sakriva,  pn  po 
tome  i  zasjedu,  busiju).  upotreblava  se  (osim  jed- 
noga primjera,  vidi  a,  a))   u  instrumentalu   Hi 


3.  KROV 


KEOVTNA 


s  prijcdlozima  u  t  iz  naj  ieiie  kao  adverab.  — 
Jamacno  postaje  od  kriti  na  isti  naiin  kao  i  2. 
krov,  te  je  po  sroj  prilici  isti  akcenat.  —  Samo 
u  dva  pisca  Dubropianina  xvi  vijeka  (u  Vetra- 
niea  vrlo  iesto,  dvaput  u  Hainne).  —  U  jednom 
Banininu  primjeru  ima  yen.  sing,  krovi,  uli  jc 
to  jamacno  samo  radi  slika,  te  se  ne  maze  reci 
da  je  ienskoga  roda. 

».  kao  pravi  sapstantiv  (ne  u  adverbijalnom 
smisluj.  —  samo  u   ['etraniia. 

a)  na  jednom  mjestu  num.  sing,  enaii: 
djclo  kojijem  se  ko  skriva,  skrivane.  (Suzana  go- 
vori  bjeieci  ispred  dva  starca  Ho  sit  se  bila  sa- 
krila:)  Mnim  da  je  krov  ovi  s  velike  peiSali,  Sto 
su  se  popovi  do  sada  tajali.  M.  Vetranid  2,  354. 
h)  mjesto  gdje  se  ko  sakrio  (isporedi  i  d). 
U  skrobut  i  brStau  pri  hridu  skrio  se  bjeh,  iz 
krova  gdjo  no  smjeh  .  .  .  Iz  krova  ter  virah.  M. 
Vetranic  2,  120.  Iz  krova  ja  virah  iz  triSJe  ze- 
lene.    2,  ]24.     U  krovu  torn  atoje  ...    2,  124. 

b.  instr,:  krovani  znaii :  tajno,  potajno,  kra- 
dimice.  (Poslije  napokoncga  siida)  vjecni  6e  biti 
dan,  sunce  6o  svo  sjati,  nu  ne  vijem,  no6ni  san 
gdi  se  6g   tajati,  vrjemena  iii  roka  zac  ne6e  bit 

tadaj,  iii  sunca  istoka,  ni  tmasti  zapad  taj 

S  uafiiuoin  pravedno  za  toj  bih  rad  znati ;  go- 
diste  naroduo  gdi  se  6e  tajati?  kud  li  6e  krovom 
prod,  kad  svasma  odlu6i  suncano  kolo  o6,  kad  se 
§  iim  razlufii?  M.  Vetranic  1,  294—295.  Ki 
krovom  ukrade  Dijauin  peharac.    2,  123. 

C.  u  loc.  s  prijcdlogom  n :  u  kr6vu,  sakri- 
veno,  znaci:  u  sakrivanu  Hi  u  sakrivenom  mjestu. 
—  Samo  u  Vetranica.  Ter  lava  kad  (jelen)  fiuje 
da  gorom  prohodi,  u  krovu  tuguje  cijem  ga  se 
slobodi.  M.  Votranid  1,  37.  Samo  pod  snjegovi 
ki  tamo  padaju  sve  gore  s  brjegovi  i  poja  ostaju 
u  krovu  skroveua.  1,  161.  (Mjesee)  dvanaes  krat 
ter  takoj  u  krovu  ostaje.  1,  177.  (Fraoda)  stoji 
ne  vijem  gdje  u  krovu.  I,  369.  A  ti  tac  u  krovu 
poce  se  tajati,  i  gdi  te  ja  zovu,  nedes  se  javjati. 
2,  33.  A  ne  vijem  u  krovu  gdje  se  je  sad  skrila. 
2,  33.  Satiri  od  gore  jeda  hine  nas?  u  krovu 
sad  muce,  potajno  sad  stoje.    2,  123. 

d.  u  gen.  s  prijedlogom  iz  :  i'z  krova  (iz  krovi 
u  naj  pos^ednem  primjeru).  krov  znaci  sto  i  kod 
a,  b),  ali  je  znacene  advcrbijalno,  kao :  iz  zasjede, 
iz  busije.  Kad  lovac  prihitar  rani  ju  (koiutu)  iz 
krova.  M.  Vetranid  1,  388.  Ka  (zmija)  mnokrat 
u  grijedu  pedi  me  iz  krova.  1,  110.  Ali  liu  (ko- 
Sutu)  kad  lovac  u  himben  tonotac  uhvati  iz 
krova  ...  1,  108.  Ovca  ka  iz  stada  iz  svoga 
izlazi,  brzo  se  vuk  nome  iz  krova  zajazi.  D.  Ka- 
nina  97''.  Tuj  junak  priskoci,  ter  hitro  iz  krovi 
vili  toj  na  oci  brzu  zvir  ulovi.    191'. 

4.  KEOV,  krova,  m.  thesaurus,  sakriveno  blago, 
pa  i  blago  uopce.  —  isporedi  kroviste,  c.  —  Va^a 
da  je  ista  rijec  Ho  2.  i  3.  krov.  —  U  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  Ov  precini  krov  i  blago  odre- 
Senja  grehov  Isukrst  Gospodin  naS  dovio  i  otegnuo 
nam  jest  prejutora  smrtju.  §.  Budinid,  sum.  14*. 
Opleniti  i  pokresti  crkvi  nevdstici  Isukrstovi  ve- 
liki  krov  blaga  Isukrsta  nevestaca  neje.    77a. 

KECJVACIJA,  /.  Hrvatska,  vidi  Kroacija.  — 
U  dva  pisca  xvii  i  xviii  vijeka.  Erovacija  pod- 
lozena.  P.  Kanavelid,  iv.  343.  Po  razdijenu  od 
Krovacije.  Norini  37.  Kekli  smo  da  se  je  odi- 
lila  provincija  s.  Jerolima  od  Krovacije.    51. 

KROVACAC,  krovidca,  m.  vidi  kravadac.  Kro- 
vaeac,  carlina,  angelica  (Pizzelli),  angelica,  c:ha- 
maleone  bianco  (Aquila-Bud),  cameleone  (Kuzmid, 
Skurla),  Carlina  acaulis  L.,  v.  Kravadac.  B.  Sulok, 
im.  175. 

KJiOVAN,   krovua,   adj.   koji  pripada   krovu 


(vidi  2.  krov).  —  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka. 
Eajske  krovne  podpodnice.    J.  Kavanin  509^'. 

KEOVAE,  krovdra,  m.  iuvjek  koji  po  soum 
zanatu  gradi  krovove.  —  Va(a  da  je  naiineno  u 
nale  vrijeme.  Krovar  ,zieg6ldecker'.  Jur.  pol. 
torminol.  658. 

KEOVARICA,  /.  neka  ptica.  Krovarica  ,Cettia 
altisonans'.  G.  Kolonibatovid.  progr.  spal.  1880. 
21.  (Kod  Cettia  Cottii  La  Marm.)  Kolombatovid 
je  u  popisu  od  1880  god.  zabi[eJ!io  ime  , krova- 
rica' koje  je  po  svoj  prilici  narodno.  S.  Brusina, 
ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  54b. 

1.  KEOVAT,  ad;',  podoban  za  krov  ,t6ctorius': 
ploda  krovata,  tanka  ploda  kojom  se  kriju  kude; 
krovata  slama.    M.  Pavlinovid. 

2.  KEOVAT,  Krovdta,  m.  Ilrvat.  —  Od  tal. 
Croato  (kaze  se  gdjegdje  i  Crovato).  Cododa  krivi 
biskup  od  Krovati.    A.  d.  Costa  2,  34. 

KEUVATA,  /.  vidi  ovratnik.  —  Od  tal.  cra- 
vatta,  crovatta,  croatta,  corvatta,  a  misli  se  da 
su  owe  rijeci  kao  i  franc,  cravate,  §2}an.  eor- 
bata  postale  od  Croato,  Crovato,  Crovatto  (Hr- 
vat),  jer  da  je  ovaj  dio  odijela  presao  od  Hr- 
vata  na  zapadne  Evrop}ane.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  krovata.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievu  (,quella 
parte  del  vestito  del  dosso  cho  cuopre  il  collo' 
,gulae  vel  colli  operimentum,  tegmen')  gdje  nije 
dobro  tumaceno.  ,Vezati,  odrijesiti,  zapeti,  otpeti 
krovatu'.    P.  Budmani. 

KEOVCAC,  krovdca,  m.  u  Stulieevu  rjecniku: 
krovcae,  mali  krov  ,parvum  tectum'.  —  nepouz- 
dano. 

KEOVCIC,  TO.  dem.  2.  krov  (uprav  dem.  krovac, 
ali  ovome  deminutivu  nema  potvrde).  —  U  Stu- 
liievu rjecniku  uz  krovcae. 

KEOVEN,  adj.  sakriven,  potajan.  —  Uprav  je 
part,  praet.  pass,  od  kriti,  vidi  kod  skriti.  —  D 
jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvu  vijeka.  U  pri- 
dicah  sad  krovene  cinijase  nam  razgovore,  sad 
odite  i  odkrivene,  svak  razumjet  da  ih  more.  G. 
Palmotid  3,  155*. 

KEOVICE,  /.  pi.  ime  nivi  u  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskom.  Niva  zvana  Krovice.  Sr.  nov. 
1867.  503. 

KEOVIC,  krovida,  m.  dem.  2.  krov.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  J.  Bogdanovid.  —  Ista  se  ova 
rijec  nalazi  i  u  pisca  Licanina  xviii  vijeka,  te 
vafa  da  je  znacene  gotovo  isto  (kao  mali  krov 
nacinen  od  kose  nad  glavom  ?).  Ogleda  se  i  pak 
kose  trudi  s  vrudim  gvoMem  .  .  .  i  na  nike  sa- 
vija  okruge  ...  a  ostale  na  krovide  gori  dize.  I. 
Krmpotid,  malen.  22. 

KEOVINA,  /.  nevalalo  sijeno  .Ho  nije  dobro 
za  picu  zivotinama  nego  se  nim  pokrivaju  siro- 
maske  kuce  i  druge  zgrade.  —  Postaje  od  2.  krov, 
ali  nije  augmentativ  (kako  se  vidi  po  akcentu), 
nego  ovdje  nastavak  ina  dava  znaiene:  cim  se 
pokriva,  cim  se  gradi  krov.  —  Od  xvui  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  .schlechtes,  unge- 
niessbaros  heu  (was  zum  dachdecken  nur  zum 
gebrauchen  ware)'.  II'  kad  s  plasda  poskidas  kro- 
vine.  ,T.  S.  Eejkovid  256.  Kude  su  po  ravni... 
po  naj  vise  rdave,  pokriveno  krovinom  iii  lubom. 
Vuk,  dan.  2,  100.  Prostirao  (od  kakve  krovine 
ill  sjenine).  rjecn.  kod  podina.  Pritiskovi  se 
medu  po  krovnatijem  kudaraa  da  vjetar  ne  od- 
nese  krovinu.  kod  pritisak.  Sijeno  oko  vrha  sto- 
^ine  zove  se  ,kroviua'.  ,U  ovom  tvom  velikom 
stogu  sijena  ima  krovine  i  podine  nemalo  pun 
voz,  Sto  nije  za  jesti'.    J.  Bogdanovid.    —  /  kao 


KEOVINA 


1.  KEOZ 


ime  mjestu  (a  Srbiji  u  okrut/it  cuprijskom).  Niva 
na  Krovini.    Sr.  nov.  1873.  511. 

KROVINAK,  m.  krov  od  dame  ili  od  sijena 
(krovinej.  —  U  nase  vrijeme  tt  Bosni.  Zavukle 
se  pticice  po  kroviriacima.    Bos.  vila.  1890.  323. 

KKOVINARA,  /.  vhli  krovriafia.  —  TJ  nase 
vrijeme  ti  Srbiji.  Mracne  i  to.skobne  krovinare. 
M.  D.  Milicevic,  zini.  vec.  11.  Krovinare,  lub- 
nice  i  kulace.  173.  Na  jednoj  kuci  krovinari. 
263.  Da  nisam  rotten  i  odranen  u  sejackoj  kro- 
vinari. slave.  3.  A  i  pod  krovinarama  skupilo 
se  u  gomilu  pokucanstvo.  S.  Matavu( ,  novo 
oruzje.  88. 

KROVINARICA,  /.  dem.  krovinara.  Kuca  u 
kojoj  je  duinruk  i  u  kojoj  zivi  dumruggija  niska 
je  krovinara.  M.  D.  Milicevio,  s  dun.  59.  I  da 
oni  naj  vise  tuguju  za  ooiuim  slemonom,  koji  su 
ostavili,  mozda  samo  kakvu  krovinaricu.  skol.  44. 

KROVISTE,  n.  Hi  ono  sto  pokriva  ili  krije, 
Hi  sto  je  pokriveno  ili  sakriveno;  ali  se  nalazi 
samo  u  osobitijem  znaienima.  —  Postaje  od  kriti, 
kao  krov,  nastavkom  iste.  —  U  svijem  je  pri- 
mjeritna  (osim  Kavaninova  koji  je  siimnio)  sa 
-s6-  rnj.  5fc  po  cakavskom  govorii.  —  Od  xv  vijeka 
u  cetiri  pisca  cakavva. 

a.  prostirac  ili  sag.  vafa  da  je  ovako  zna- 
cene  u  ovom  primjeru:  Baruni  odparsi  vrata  od 
lozisca  i  svuda  nastarsi  sviona  krovisca.  M.  Ma- 
rulic  45. 

b.  tabernaculum,  sveto  shraniite,  civot.  Koji 
nose  sudi  Gospodni  i  sluze  skini  ili  kroviscu. 
S.  Budinic,  sum.  65a.  —  Sliino  je  i  u  ovom  pri- 
mjeru gdje  vaja  da  znaci  Ho  i  svetiiia  nad  svo- 
tinama:  Ovo  'e  tajna  loza  ona  ka,  u  kroviStu 
kucie  zlato,  ko  i  u  templu  Salamona,  plodi  8;rozdje 
obilato  i  u  svetom  svetijeh  stoji.  J.  Kavaiiin 
451). 

C.  thesaurus,  vidi  4.  krov.  Od  blaga  ili  kro- 
visca  komu  gospodar  ne  znadet  se.  S.  Budinic, 
ispr.  108.  Skrevamo  blago  i  krovista  nebeska. 
sum.  155^*.  Boze,  koga  milosrdju  ni  broja,  i  do- 
brote  neizmirno  jest   krovi§6e.    M.  Alborti  363. 

KROVITI,  krovim,  impf.  graditi  krov.  —  U 
Sttdiievu  rjecnikii :  ,far  tetto'  , tectum  coustruere'. 
—  nije  dosta  pouzdano. 

KROV^E,  n.  coll.  (2.  i  3.)  krov.  —  Na  dva 
mjesta  xvii  vijeka  s  razliinijem  znaienima,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Stuiicevu  (krovje  .tectum,  ve- 
lamen,  latcbra,  latibulum,  conopoeum,  tentorium' 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  hrevijara)  gdje  ima  i 
drugijeh  znacena. 

a.  mystorium,  sacramentum  (u  crkvenom, 
krScanskom  smislii),  sakramenat,  vidi  otajstvo, 
svetotajstvo.  Dobra  crikve  uavlastito  su  sveta 
krovja  ili  sakramenti.    P.  Radovcic,  ist.  98. 

b.  vidi  2.  krov  (?).  Susedastva  krovje  branit 
bi  imili  kako  svoje.    P.  Vitozovic,  odij.  Gi. 

KROVNAT,  adj.  pokriven  krovinom  (o  kuci  Hi 
zgradi  uopce).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmeda  rjec- 
nika  u  Vukovu,  (n.  p.  kuca  ,mit  stroh,  lieu  bo- 
deckt'  ,tectus  stramine').  Pritiskovi  se  mecu  po 
krovnatijem  kucama  (i  ostalijem  zgradama)  da 
vjetar  ne  odnese  krovinu.  Vuk,  rjecn.  kod  pri- 
tisak. 

1.  KROVNICA,  /.  vidi  crijep  (na  krovii),  ce- 
ramida,  2.  kupa.  —  U  dva  pisca  xvii  vijeka,  a 
izmedii  rjeinika  u  Belinu  {,embrice,  tegola  con 
che  si  cuopre  il  tetto'  , imbrex'  286b;  , tegola, 
lastra  di  terra  per  coprir  il  tetto';  ,togala'  724''), 
u  Voltigijinii  (, tegola'  ,ziegelstein'),  u  Stuiicevu 
(,imbrex').  Uzidose  ua  krov  i  niz  krovuice  spu- 
stise  ga.    I.  Bandulavii  157''.  luc.  5,  19.    Jos  ue 


bise  zora  jutro  pozlatila  .  .  .  ravuo  kada  zvizde 
s  neba  odlitaju  .  .  .  kako  da  bi  iste  zvizde  svo'e 
iskrice  okresali  ciste  na  turske  krovnice;  ogan 
se  uniti  u  krove  priinorske.  I.  T.  Mrnavic, 
osm.  30. 

2.  KROVNICA,  /.  kiivieg  pokriven  zaklojicein. 

—  U  Belinu  rjeiniku:  ,cassa  coporta  di  qH'ilcl'S 
cosa'  ,theca'  1751) ;  u  VoUigijinu :  ,coporchio' 
, deckel'  (gdje  je  zlo  preoedeno  —  poklopac  — 
jer  je  Voltiggi  krivo  razumio  sto  je  u  druga  dva 
rjeinika),  u  Stuiicevu:  ,tlieca'. 

3.  KROVNICA,  /.  lisnata  grana.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Krovnica  , ramus  frondosus'.  1). 
Nemanic,   cak.  kroat.  stud,   iforts.  43. 

KROVNICITI,  krovnicim,  impf.  graditi  krov- 
nice (vidi  1.  i  2.  krovnica);  pokrivati  (zgradu) 
krovnicama.  —  U  Stuiicevu  rjeiniku ;  1.  ,era- 
brices  texere'.  2.  v.  pokrovniciti.  —  nepouzdano. 

KROVNAC,  Krovnaca  (?),  m.  ime  nivi  u  Srbiji 
u  okrugu  valevskom.  Niva  Krovilac.  Sr.  nov. 
1875.  1207. 

KROVNACA,  /.  kuca  pokrivena  krovinom.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmeda  rjeinika  u  Vukovu 
(.strohhiitte'  ,casa').  ,Dnk  jo  mojo  prebijelo  kule'. 
A  on  je  sjedio  u  krovnaci.   Nar.  pjos.  vuk.  (1824) 

1,    XXI. 

EIROVU^INA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku:  augm. 
V.  krovina. 

1.  KROZ,  praep.  s  ace.  per,  pokazuje  micane 
ili  smjer  micaha  od  kraja  do  kraja  u  unutrnem 
dijclu  neiega  &to  stoji  u  akuzatiou  (s  ovim  pred- 
logom  rec  u  cetvrtom  padezu  pokazuje  da  je  u 
onome  sto  sama  znaci  mesto  po  kome  se  Sto 
mice  s  joduoga  kraja  na  drugi,  ili  je  samo  upra- 
vjeno  tako.  D.  DaniciA,  sint.  4.52).  —  Naj  ieice 
je  bez  akcenta,  i  izgovara  se  s  rijeii  sto  slijedi 
kao  jedna  rijei,  n.  p.  kroz  miglu,  kroz  vAros 
(krozmaglu,  krozvAroS);  ako  je  na  ovuj  rijeii 
jaki  act.  ( ",  " ),  gubi  ga,  a  kroz  dobiva  kratki 
slabi  (')  ili  jaki  (")  akc,  n.  p.  mjeste  kroz  riipu, 
kroz  Turke,  kroz  goru,  kroz  nos  izgovara  se 
obiino:  krozrupu,    kr6sturke,  krozgoru,  kriiznos. 

—  Moze  biti  rijei  praslavenska  (jamacno  isprva 
kao  adverab,  isporedi  2.  kroz  i  o-fobito  krozi)  ali 
nije  jasno  u  kojem  je  obliku  takooa.  jamaino 
postaje  od  istoga  korijena  od  kojega  i  crez  (vidi)  ; 
za  ODu  rijei  misli  Miklosic  da  je  naj  stariji  sla- 
venski  oblik  kers't,  etymol.  worterb.  llal>  (-s  po 
stsloiK  crest  uz  crezt,  po  po^.  skros,  i  po  ispore- 
divanu  s  baltiikijem  jezieima  i  s  grikijem).  tesko 
je  razumjeti  kako  se  er  u  korijenu  promijenilo  u 
iiekijem.  jezieima  na  to,  pa  i  na  re  i  na  tr.  osim 
toga  vaja  da  je  ova  rijei  imala  pred  sobom  s 
(isporedi  skroz)  i  to  ne  samo  u  praslavensko 
nego  i  u  baltiiko-slavensko  doha,  isporedi  bug. 
kriiz,  novoslov.  krez,  rus.  CKpos-L,  cicpea-h,  ces. 
skrz,  po^.  skros,  stprus.  kirsa,  lit.  skersas,  po- 
prijecan,  skradzas,  skroz,  let.  skjors,  poprijeian. 
Miklosic  kaze  da^e  da  bi  i  orez  (V)  i  kroz  uprav 
bill  supstantiv  kroze  (u  loc.  sing.),  vidi  krozi;  i 
isporeduje  gri.  xaqaioi;,  poprijeian,  kriv.  —  Kao 
i  drugi  prijedlozi  sto  se  svrsuju  konsonantom 
moze  dobiti  na  kraju  a:  kroza.  to  je  slobodno 
pred  rijeiima,  u  kojijeh  na  poietku  imadu  gla- 
sovi  s,  s.  z,  z  ilije  nagomilano  vise  konsonaiiata 
ili  je  uopce  tesko  izgovoriti  (akc.  je  kao  kod  kroz, 
a  ako  bi  bio  slabi,  prelazi  na  a),  n.  p.  kroza  san, 
kroza  zube,  kroza  sto,  kroza  sve,  kroza  sred  itd., 
ili  kroz  san  itd.,  vidi  i :  kroza  Cfnu  Goru.  Ogled, 
sr.  25;  kroza  razdrjanu  koJuju.  S.  Matavul,  novo 
oruzje.  84;  kroza  mrak.  B.  RadiSevic  (1847)  131  ; 
kroza  jad.  M.  Drzid  'J.  dodaje  se  a  (dugo  u  ovom 


1.  KEOZ  6 

sluc(iju)  kao  pravilo  bez  isuzetka  prcd  cnklitic- 
nijem  ohlicima  HSnijeh  zamjenica :  krozS.  mo, 
krozd  to,  kr5za  so,  kruzS.  i\  (kruzS,  I'lf^a),  krozG, 
iins,  krozfi,  vas,  tako  i  u  kroza  I'lii,  kroza  i\ih, 
kroza  no  (vrata).  B.  GradiA,  djev.  34,  pa  i  u  6a- 
kavskom  yovoru  krozfifi  (kroza  Ho,  kroSto).  —  U 
iifkijcm  se  sluiajcvima  kroz  sastavla  i  u  govoru 
i  u  pismu  s  rijerju  sto  je  za  nim:  kruSlu  (vidi 
It  priwjiirima  pod  0),  krosojei,  kriicjed  (vidi  7, 
a),  krosrod  (vidi  7,  b).  —  Izmettu  rjecnika  u  Mi- 
kaliiiu  (kroz,  s  jedno  strane  na  driigu  ,da  baiida 
a  banda'  , trans'),  u  Selinu  (,por  cjualcho  luogo, 
o  per  mezzo  di  qualcho  cosa,  v.  g.  passar  per 
r  osorcito'  ,per'  553''),  u  Jiiclostjen6evu :  kroza.  te, 
krozefi  (kajkavski  mj.  krozaft)  tobo,  radi  tebo  ,tua 
causa';  u  Volti(jijiiiu :  ,por,  medianto,  per  mozzo' 
,durch';  kroza  sto  ,a  cheV  a  qual  fine?  ,w()zu?'; 
kroza  te  , medianto  di  to'  ,durc)i  dich';  u  Stuli- 
cevii:  ,ob,  propter,  por,  gratia,  causa,  precibus 
alicujus;  praetor';  u  Viikovu:  ,(mit  ace.)  durch' 
,per':  kroz  vodu,  kroza  me,  kroza  te  s  primjcrom : 
Kroza  to  ce  ogrijati  sunce;  kroza  n,  kroza  liga; 
u  Danicicevii:  vidi  krozu.  —  U  dosta  rijetkijem 
})riiiijerima  nalazi  se  protiv  pravila  iiz  kroz  ge- 
tietiv  mj.  akuzntiva:  u  ova  dva  s  tuga  sto  su 
pisH  mislili  na  ce(ad  Hi  na  ccfade :  Kroz  osujo- 
ni.jeh.  M.  Orbiu,  zrc.  182.  Eazmis(aj  da  kros 
takoga  uzroka  (kroz  sina)  otac  neboski  posfeti 
.sfetoga  Jozefa.  Cestitosti.  11.  u  ovinia  samo  radi 
stiha:  Kroz  jodnog  vezona  jagluka.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  733.  ifad  sam  bio  kroz  Pipora.  Marko. 
4,  41.  A  kad  bili  kroza  Sarajeva.  Nar.  pjos. 
Vila.  186G.  647.  Kad  otideS  kroz  gradova.  u  V'uk, 
kovc.  108.  —  isporedi  proz. 
1.  u  pravom  smislii. 

ii.  kod  pravoga  micana,  kao  sto  je  ne,  .samo 
u  glagola  sto  znace  micane  subjekta  nego  i  dje- 
lovane  drugoga  subjekta  koji  je  uzrok  Hi  po- 
magac  micanu,  (tjerati,  voditi,  i^ratiti  itd.). 

a)  mjesto  kud  je  micane  okojeno  je  sa 
svijch  strana,  Hi  drukcije,  Supjotina  je  (rupa, 
vrata  itd.)  u  cjelini.  uz  kroz  moze  dakle  stajati : 
(Hi)  sama  supjotina,  n.  p. :  vrata. 
Trudno  jo  samu  i  golu  se  kroza  no  (vrata)  pro- 
tisknut.  B.  Gradic,  djov.  34.  Koji  ne  ulazi  kruz 
vrata  u  stan  ov6ji.  I.  Bandulavic  155'^  joann. 
10,  1.  Ukraj  grade  kroz  gvozdena  vrata  uska, 
tijesna  i  mala,  dno  ponora  udubena  dub)a  je 
jama  jos  propala.  I.  Gundulic  771.  Ne  ulazi 
kroz  vrata  nego  kako  lupez  priko  zida.  Ant. 
Kadcic  2.  mctaforicki.  Jes  vele  vrata  kroz  koja 
grih  ulazi.  A.  d.  Bella,  razgov.  185.  Kroz  vrata 
od  podnosenja.  I.  P.  Marki  63.  Ovo  su  troja 
vrata,  kroz  koja  svaki  grisnik  ima  proci.  F.  La- 
stric,  od'  107.  Kroz  uska  vrata  u  krajestvo  ne- 
besko  doci.  A.  Kanizlic,  kam.  245.  Ja  sam 
vrata;  ko  ude  kroza  me  spasoe  se.  Vuk,  jov. 
10,  9.  —  prozor.  Kroz  prozor  spustise  me  u  ko- 
tarici.  Vuk,  pavl.  2kor.  11,  32.  —  jama,  raka, 
2>roboj.  On  so  (vukodlak)  moze  provudi  i  kroz 
uaj  manu  rupicu.  Vuk,  rjecn.  kod  vukodlak.  Ne 
mogao  so  mis  provuci  kroz  jamu,  pa  svezao  ti- 
kvicu  na  rop.  (Kad  ko  sam  ufiini  sebi  kaku 
smotnu).  Nar.  posl.  vuk.  205.  Poredo  nam  rake 
iskopajte  i  kroz  rake  ruke  sastavite.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  239.  ProbiSo  beden  od  grada  toliko  si- 
roko  da  bi  mogla  kola  kroz  proboj  proci.  And. 
Kaci6,  razg.  105.  —  cijev  (cunak).  V  nase  vri- 
jemo  nalazili  su  judi  u  zoraji  od  olova  cunkovo 
kroz  koje  je  vodena  voda  s  Caricine  na  Praovo. 
Vuk,  dau.  2,  51.  —  prsten.  Takova  ga  strilca 
povidahu,  da  kroz  prsten  promitasa  strilu.  Aleks. 
jag.  star.  3,  320.  Ti  strijejaj  kroz  prsten  jabuku. 
Nar.  pjos.  vuk.   2,  148.    Kroz   prsten  bi   proSla. 


0  1.  KEOZ,  1,  a,  a)  te). 

(Kaio  -se  za  tanku  kosuju).    Nar.  posl.  vuk.  161. 

—  M^ta,  Cim  spavaSe  ulize  kroz  usta  u  unutarna 
jedna  zmija.  A.  d.  Bella,  razgov.  K!.  U  diinu 
kroz  usta  (moze  se  uzeti  tabak).   Ant.  Kad6i6  75. 

—  nozdrve,  nos.  Tako  so  jjodnoso,  da  mu  mloga 
krvca  kroz  nosdrve  udari.  A.  Kani/.lic,  fran.  178. 
Na  tri  se  nafiina  moze  uzeti  tabak:  1.  u  prahu 
kroz  nos.  Ant.  Kadfiic  75.  —  iiho.  Kroz  jedno 
uho  ulazi  a  kroz  drugo  izlazi  (mcliiforiiki).  (U). 
Poslov.  danic.  —  oci  (metaforiiki) .  Ako  zli  plam 
uzrok  zloba  naj  prijo  kroz  vas  (oci)  k  srcu  slazi. 
I.  V.   Bunic,  mand.   18. 

bif)  neUo  kuda  obicno  nema  prolaska 
Hi  je  tezak  ali  je  prodrto  Hi  otvoreno  (ohiino 
sihim:  u  prvijem  primjerima  cudoiii).  Razdili 
tudo  Mojses  more  s  cudnovatom  Sibikom,  upu- 
tise  so  kroza  li.  A.  d.  Bella,  razgov.  131.  (ovaj 
i  drtigi  primjeri  o  crvenome  morn  .mozebiti  da 
bi  bole  pripadali  pod  c)).  Val  crjeni  u  razlika 
razdjejena  prosjeko  je;  na  sramotu  svijeh  zaprika 
kroza  ii  svoj  puk  provoo  je.  I.  Dordic,  uzd.  203. 
Kroz  probijono  zidove  ulaziso.  A.  Kanizlic,  kam. 
819.  Ocevi  na§i  svi  pod  oblakom  biso  i  svi  kroz 
more  prodoSe.  Vuk,  pavl.  Ikor.  10,  1.  —  Otvori 
so  lioj  tutako  jedna  volicka  stina  cudnom  silom 
Bozjom  .  .  .  tako  sfeta  djevica  casom  kroza  nu 
prode,  a  stina  se  opeta  sjodini.  B.  Kasic,  per. 
184.  —  Razapne  poiiavu,  pa  prorezavsi  jo  stane 
skakati  kroza  liu  i  tamo  i  amo.  Vuk,  poslov. 
264.  Kroz  caksire  propala  kojena,  kroz  rukave 
propali  laktovi.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  94.  —  A  sestri 
je  prosekao  dojko  i  kroz  dojke  promolio  ruke. 
1,  540. 

cc)  neSto  na  iemu  ima  mnogo  (osobito 
malijeh)  rupa  kuda  moze  prolaziti  .Ho  vise  Hi 
marie  sitno.  Prosej  kroz  sito  (neko  korcne).  Z. 
Orfelin,  podrum.  244.  Prosao  i  kroz  sito  i  kroz 
rosoto.  (Trpjeo  je  i  ogledao  sva.sta).  (metaforicki). 
Nar.  posl.  vuk.  264.  —  Kroz  plot  tkato  (i  tkanc 
je  micane),  kocem  zbijato.  (Ilece  so  za  rijetko 
platno).    161. 

(Id)  neHo  supje  unutra  a  naokolo  za- 
tvoreno  (osim  na  jednom  Hi  na  malo  mjesta),  u 
iemu  se  obicno  prebiva,  n.  p.  kuca.  Nijesam  rad 
ni  da  ga  u  vre6i  kroz  moju  kudu  pronosu  (rece 
so  za  rdava  cooka).  Nar.  posl.  vuk.  217.  —  soba 
(kamara).  Uzevsi  ga  za  ruku  stane  ga  voditi 
kroz  sve  sobe.  Nar.  prip.  vuk.  10.  Setajudi  se 
tamo  amo  kroz  kamaru.  146.  —  Ovdje  se  moze 
zabileziti  i  ovaj  primjer,  premda  je  smisao  me- 
taforicki, jer  skole  znaii  skolske  nauke,  a  kod 
prodi  so  ne  misli  se  na  micane  u  prostoru  nego 
u  vremenu.  Koji  tako  prode  kroz  skole.  Vuk, 
pisma.  37. 

ee)  neHo  kuda  se  obicno  ne  moze  proci, 
nego  se  probija  i  prodire  vecom  Hi  manom  silom. 
Ukopase  jedno  do  drugoga,  kroz  zemju  im  ruke 
sastavise.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  240.  Turci  su  se 
svaku  nod  kroz  zemju  blizo  prikucivali  k  srpskim 
sancevima.  Vuk,  dan.  1,  85.  —  Igla  kroz  zlato 
i  srebro  prolazi,  pa  je  opot  gola.  Nar.  posl.  vuk. 
95.  —  Ote!  konu,  pust  ostao!  strelica  te  ustre- 
lila  kroz  sedlasce  u  srdasce !  kroz  uzdicu  u  gu- 
bicu!  kroz  sve  noge  kroz  cetiri!  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  178.  —  Probosti  ga  liode  kroz  jirsi.  Zborn. 
511".  Udarilo  ga  tane  puscano  vise  love  sise  pa 
izislo  kroz  plede.  Vuk,  grada.  45.  —  Metuuse 
na  kriz  (Isusa),  i  pribiso  ga  s  oStrim  cavli  kroz 
ruke  i  noge.  J.  Banovac,  razg.  163.  Prostreli 
ga  kroz  desnicu  ruku.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  427. 
—  A  more  zif  ogaii  poda  inuom  li  tanca,  tor 
manom  sve  kroza  li  (kroz  more)  srdit  val  ko- 
baca.  I).  Barakovid,  vil.  293.  —  Ne  udara  Golo- 
trba  Iva,  da  devojku  kroza  n  no  ubije,  ved  do- 


1.  KEOZ,  1,  a,  a)  ee).  61 

rata  medu  oba  oka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  101.  No 
kroz  Aega  zrno  proledelo.  3,  197.  —  Amo  pri- 
padaju  i  ovakovi  primjeri,  jer  se  i  u  nima  misli 
kao  da  treba  ncka  sila :  Ja  udarih  kroz  taj  pra- 
men  magle.  Nar.  pje.«.  vuk.  1,  110.  Jeduu  noc 
proTuku  se  kroz  maglu  i  kroz  pomrcinu.  Vuk, 
grada.  38. 

ff)  nesto  sto  se  maze  otvoriti  Hi  raz- 
dijeliti.  Prometnu  ga  kroz  nedra  svilena,  da  b' 
se  dete  od  srca  nazvalo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  1.57. 
O  moj  dragi,  opasi  so  tvrdo,  da  ti  ruza  kroz  pas 
no  projjane.    1,  462. 

b)  kao  mjesto  kud  je  micane  shvaca  se 
vinostvo  stvari  od  prilike  jednakijeh  (i  ie]adi), 
te  u  nekijem  primjerima  (ne  uz  kolektivni  sup- 
stantiv)  medu  ili  izmedu  moze  zamijeniti  kroz. 

aa)  uopce.  Kroz  kosti  joj  trava  pro- 
nicala.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  17.  —  Ona  nosi  od 
zlata  koiuju  koja  uije  kroz  prste  predena  (pre- 
dene  se  shvaca  kao  micane).  2,  550.  —  Noj  se  Rade 
kroz  kovije  krade.  1,  264.  I  kroz  triie  vodu 
navratiti.  2,  43.  —  Propustio  ga  male  kroz  ruke 
(u  prenesenom  smislii,:  izliio  ga).  Vuk,  rjecn.  kod 
propustiti. 

hh)  mnostvo  bi^aka,  koje  se  pokazuje 
kolektivnijcm  supstantivom,  n.  p.  suma,  dubrava, 
pa  i  planina,  gora  (vidi  1.  gora,  b).  Coban  pode 
sa  ziuijom  kroz  sumu.  Nar.  prip.  vuk.  13.  — 
Prohodeci  on  kroz  jediiu  dubravu.  A.  Guceti6, 
roz.  mar.  288.  —  Kolika  je  Jahoriua  planina, 
kroz  riu  tece  tiha  voda  rijeka.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  236.  Pak  potrca  kroz  Miroc  planinu.  2,  217. 
Vezana  ga  vode  kroz  planiuu.  3,  11.  Pa  potera 
mene  kroz  planiuu.  3,  36.  Dok  ugleda  lijepa 
kaduna  de  promice  barjak  kroz  planinu.  3,  208. 
Da  proprate  blago  kroz  planinu.  3,  305.  Pop  i 
dak  hodili  kroz  veliku  planinu,  pa  ih  oude  uhvati 
mrak.  Nar.  prip.  vuk.  186.  —  Iduci  jednu  no6 
kroz  jednu  goru  u  kojoj  se  nahodase  lupez.  M. 
Zoricic,  zrcalo.  3.  Asan-aga  kroz  goru  jaliaSe, 
na  vitu  se  jelu  naslonase.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  271. 
Prodoh  kroz  goru,  ne  znam  kroz  koju.  1,  385. 
Da  je  prate  kroz  goru  zelenu.  1,  5.50.  Bjezi 
Novak  kroz  goru  zelenu.  3,  32.  Ranilo  (raniti 
u  prenesenom  smislu  znaii  micane)  dovojke  kroz 
goru  na  vodu.  1,  120.  —  Amo  maze  pripadati  i 
basca  i  vinograd.  U  kovaca  gusta  basca,  kroz  liu 
tece  tiha  voda.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  530.  Pa  po- 
bjeze  kroz  zelenu  bascu.  3,  105.  —  Prodoh  dragoj 
mimo  dvor  kroz  zeleni  pelovoj.  1,  287.  —  Nije 
dobro  led  ni  u  marami  kroz  vinograd  proneti. 
(U  Srijemu).  Nar.  post.  vuk.  214.  —  Idase  Isus 
u  subotu  kroz  usjeve.    Vuk,  mat.  12,  1. 

ec)  mnostvo  celadi.  ti(Ui)  u  mnozini. 
Da  s'  nijesu  Turci  posilili,  kad  su  prede  kroz 
nas  prohodili  a  bez  rane  i  bez  mrtvo  glave.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  72.  —  Da  kroz  Turke  juris  ucinimo. 
4,  186,  Izide  s  Jadranima  srecno  kroz  Turke. 
Vuk,  grada.  36.  Namisli  da  s  vojskom  bjezi 
kroz  Turke.  dan.  1,  77.  —  Kako  dizgeii  oslabi 
kula§u,  dize  glavu,  ode  kroz  svatove.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  139.  —  Pa  prolece  kroza  svo  delije.  Pjov. 
crn.  132a.  —  jjaj  te/.e  je  bilo  gotovim  novcem 
krenuti  kroz  hude  pustahije.  M.  Pavlinovic,  rad. 
182.  —  hhh)  kolektivnijcm  supstantivom.  Ona 
prosavSi  kroz  strafe.  E.  Pavic,  ogl.  377.  —  Rabin 
kad  to  vidi,  pobiXe  kroz  vojsku.  M.  Zorici6,  zr- 
calo. 115.  Provodicu  deou  kroz  Kosovo  a  ,kroz 
vojsku'  cara  na  Kosovu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  269. 
—  ProSavsi  kroz  puk.  And.  Kaci6,  kor.  262. 
Provre  se  kroz  narod  do  kneza.  S.  Milutinovii, 
ist.  srb.  249.  —  Nedii  zade  kroz  tu  bjezan.  Vuk, 
dan.  3,  199.  —  Tokatlijc  railen  proleti  kroz  prvu 
zasedu  na  atu.    Vuk,  grada.  70. 


1  1.  KROZ,  1,  a,  g). 

c)  mjesto  kuda  je  micane  ncHo  je  du- 
gacko  ogradeno  s  dvije  strane  (s  desna  i  Ujeva), 
a  ozgor  je  otkriveno,  kao  n.  p.  zlijeb  (z|eba?). 
Sveti  sakramenti  jesu  zHba  (,xubba')  kroz  koju 
nam  tefie  (milost  Bozja).  Ant.  Kadci6  11  (meta- 
foricki).  —  gudura.  Da  ga  Srbi  mame  u  one 
Sume  i  gudure  kroz  koje  va|a  proci  .  .  .  Vuk, 
dan.  5,  44. 

(I)  (slicno  kao  kod  c))  mjesto  je  ogra- 
deno s  dvije  ili  vise  strana  zidovima  ili  zgra- 
dama,  n.  p.: 

aa)  ulica,  sokak,  carsija.  Ne  projti 
kroz  onu  ulicu.  A.  Komulovic  18.  —  Da  moju 
zenu  posade  na  nega  (magarca)  pak  da  je  onako 
vode  kroz  sve  sokake.  Vuk,  dan.  2,  132.  —  Pa 
pobjeze  kroz  Stambol-carsiju.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  399.  Ko  god  putem  kroz  carsiju  prode.  2,  622. 
bb)  selo,  grad,  varo§  (mjesto  u  uzem 
smislu).  Pojde  kroz  jedno  mesto.  Mirakuli.  119. 
—  Momce  mi  promce  kroz  selo.   Nar    pjes.  vuk. 

1,  415.  Dode  u  drugo  selo  i  prolaze6i  kroza  u 
vidi  .  .  .  Nar.  prip.  vuk.  112.  —  Gradovi  kroz 
koje  teku  rike.  F.  Lastric,  test.  254''.  I  toliko 
je  grad  sridniji,  koliko  ve6a  rika  kroz  ili  kraj 
nega  te6e.  ned.  252.  Jer  i  Isus  prohodase  kroz 
sve  gradove  i  varose  u6e6i  u  skupstina.  I.  J.  P. 
Luf,i6,  bit.  65.  Dode  u  nekakav  veliki  grad  i 
setajuci  kroza  n  upazi  ga  careva  kier.  Nar.  prip. 
vuk.  148.  Raja  ne  smije  kroz  grad  ili  kroz  varos 
jaati.  Vuk,  dan.  2,  88.  —  Sabac-grade,  moj  ve- 
liki jade!  kroza  te  se  proii  ne  mogase.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  494.  Kad  ne  mogu  kroz  Loznicu 
procii.     1,  501.     Pode    Arap  kroz    Stambol  bijeli. 

2,  397.  Stane  vojska  prolaziti  kroz  Kragujevac 
k  Moravi.  Vuk,  grada.  177.  Kad  ude  u  Jerihon 
i  prolazase  kroza  n.    jov.  19,  1. 

e)  kod  dujega  micana  (putovana)  upo- 
trebfava  se  kroz  uz  supstantive  koji  znace  zemju, 
prijedio,  drzavu  bez  obzira,  prolazi  li  se  izmedu 
gora  ili  kroz  gudure  itd.,  dapace  i  uz  takove 
rijeei  (kao  livada)  kod  kojijeh  kroz  znaii  uprav 
ito  i  preko.  takovi  supstantivi : 

aa)  naznacuju  uopce  kakvo  je  mjesto 
po  naravi,  kao  n.  p.:  dolina.  Kudar  ste  mi  ho- 
dile?    —    Kroz   begove   doline.     Nar.    pjes.   vuk. 

1,  195.  —  livada.  A  oko  6e  zelena  livada,  kroz 
nu  tece  zelena  Bojaua.  2,  105.  —  pustina.  Kroza 
liu  (pustinu)  narod  prode.  I.  Dordic,  salt.  222. 
S  brdovitijeh  jurve  'o  strana  kroz  pustosne  pu- 
tovati.  J.  Kavanin  353*.  —  otoka.  Malo  Todor 
kroz  otoku  ide.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  160.  —  Ovi 
mladic  imase  cudotvorni  prsten,  te  s  ilime  kroza 
svijet  (ima  se  u  pameti  glagol  kao  idi,  hajdo), 
nade  azdaju.    Nar.   prip.  vuk.-  263. 

bb)  prijedio  koji  je  politiiki  odije{en 
od  drugijeh  uopce  ili  neki  osobiti  koji  ima  .fvoje 
ime.  Da  ju  ni  po  Sto  no  puStaju  kroz  zemJu. 
Vuk,  dan.  5,  27.  —  Vojvodi  se  vidi  putovati, 
kroz    krajinu    voditi    vojvode.     Nar.    pjes.    vuk. 

2,  483.  —  Poci  (^emo  iz  nasega  grada  kroz  na- 
sije  sedamn'est  nahija.  4,  137.  —  .Ta  sam  idem 
kroz  zem)u  arapsku.  2,  621.  —  Ta  ja  prodoh 
kroz  Kosovo  ravno.  2,  308.  Provodicu  decn 
kroz  Kosovo.  2,  269.  Po6erase  kroz  Pipero 
Turke.  4,  35.  Da  gleda  kako  da  prode  kroz 
Sumadiju  k  Arnautskoj.  Vuk,  dan.  3,  163.  Da 
provede  Turke  kroz  Macvu  i  tamo  i  amo.  dan. 
H,  202.  Idahu  kroz  Galileju.  marc.  9,  .30.  .lor 
<iu  proii  kroz  Macedoniju.    pavl.  Ikor.  16,  5. 

/}  mjesto  je  rijeka  ili  druga  voda  preko 
koje  se  gazi.  Kroz  rijeku  kroz  Toplicu  na  kraj 
drug!  prigazise.    J.  Palmotic  178. 

(f)  glagol  koji  znaci  pravo  micane  moie 
stajati  u  metaforickom  smislu,  n.  /». : 


1.  KROZ,  1,  a,  <;;  aa).  f> 

aa)  uz  kroz  ruko,  vidi  kod  lukiv.  Kroz 
liogovo  svete  ruko  avo  so  cidi  i  jirohodi.  I.  Iva- 
iiiSevi6  22.  Da  svo  stvari  kra|ostva  sirijanskojfa 
kroz  iegovo  ruko  prolazo.   And.  Ka<5i6,  kor.  :i4G. 

hb)  kroz  stoji  uz  rijec  koja  znaii  ito 
umno.  Pridao  dull  otcu  kroz  niuku  i  trud  i  grob. 
Dukjanin  34.  Cuvenjo  mojo  izbistri,  za  kropos 
kroza  n  u  paruGt  nioju  uvesti.  V.  Andi'ijasovi6, 
put.  342.  Pet  6u66nja  tila  fiovidanskoga,  po  ko- 
jimi  se  sagriSujo,  i  kroz  kojo  (aic)  ulazo  uzroci 
od  ffrilia.  Ant.  Kaddic  172.  l>a  nam  kroz  ninogo 
nevoje  va|a  uH  u  carstvo  Bo2ije.  Vuk,  djol.  ap. 
14,  22.  Da  so  kroz  svu  ovu  mjoSavinu  ino?.o 
doi'i  do  stvari  vrlo  dobrijeh.  D.  Danicii.  rad. 
20,  155. 

cc)  uz  kroz  iina  cefade,  vidi  4.  Tosko 
onom  Covjoku  kroz  koga  dolazi  sablazan.  Vuk, 
mat.  18,  7.  Kroz  jodnog  5ovjoka  dodo  na  svijet 
grijoh.    pavl.  rimj.  5,  12. 

b.  inia  glagola  koji  uprav  ne  znace  mi- 
cane  (u  obicnom  smislu),  a  ipak  s  nima  stoji 
kroz  u  prayom  smislu,  jer  se  shvacaju  kao  da 
znace  micane.  takovi  su: 

a)  glagoli  koji  znace:  paliti  (iz  piiske.). 
misli  se  na  znacene:  tjerati  zrno  iz  puske.  De- 
lijo  kroz  penger  opale  u  nega  iz  pusaka  (vidi 
a,  a)J.    Vuk,  dan.  4,  3. 

If)  glagoli,  kao  .sjati,  koji  pokazuju  utisak 
svjetlosti  na  oko  (zraka  se  miie  put  oka),  ova  se 
toliko  shvaca  kao  pravo  micane  da  se  upotrehfava 
za  to  i  pro6i,  prolaziti  (vidi  kod  aa,  hb,  cc)). 

aa)  uopce  o  kakom  mu  drago  mjestu. 
I  sunce  prolazi  kroz  kajava  mjesta,  ali  .se  ne 
oka}a.    Nar.  posl.  vuk.  105. 

bh)  kod  svjetlosti  ima  to  osobiio  da 
ono  kuda  prolazi  pusta  je  bez  sile  i  bez  rupe, 
akn  je  posve  Hi  nekoliko  ,pro,zirno'  (drukiije  nego 
kod  a,  a)  ee)).  Zraka  sunfiena  prode  kroz  caklo. 
F.  Matic  30.  —  Da  kao  sunce  kroz  oblak  ne 
prosine.  A.  KanizUe,  kam.  272.  §to  kroz  inaglu 
sijevaju  muiie,  to  s'jevaju  toke  na  junacim'.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  260.  —  U  jedan  put  opazi  gde  se 
nesto  kroz  pomrcinu  u  sumi  belasa.  Nar.  prip. 
vuk.  168. 

cc)  isporedi  a,  b).  §ta  se  sjajl  kroz 
goru  zelenu?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  13.  Kano  mjesec 
od  petnaest  dana  kad  obasja  kroz  jelove  grane. 
3,  155.  —  Sve  6u  tvoje  kosti  izlomiti  a  tvoje  6u 
srce  izgoreti,  kroza  to  ie  ogrijati  sunce.  3,  303. 
—  Bijela  mu  brada  do  pojasa,  pa  se  kroz  liu 
toke  prosjauju.  3,  284.  Sjaju  mu  se  toke  kroz 
brkovo.    3,  154. 

c)  glagoli  koji  znace  glas,  buku  itd.  (sto 
nekuda  prolazi  dok  dode  do  nha). 

aa)  vidi  a,  a)  aa).  Vice  Bogdan  sestri 
kroz  pengere.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  539.  —  Tako 
se  izgovaraju  (jos  kroz  nos)  ta  slova.  Vuk,  rjecn.' 
XXIX.  A  gurukro  Francuz  kroz  nos.  P.  Petrovic. 
slobod.  199. 

bh)  vidi  a,  b)  aa).  Putnik  stane  ka- 
zivati  kao  kroza  zube,  da  mu  je  krsteno  ime 
§6epan.  S.  ^ubiSa,  prip.  91.  Pripita  Marko  kao 
kroza  zube.    135.     Knez   kroza   zube   rece.    241. 

cc)  vidi  a,  b)  cc).  Nek  telali  kroz  sva- 
tove  viknu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  539.  Neka  jeka 
ide  kroz  Uskoke.    4,  497. 

<l)  glagoli  Uo  znaie  vidjeti  (ono  Sto  do- 
lazi kod  b)  ovdje  se  prima  u  oko). 

aa)  vidi  h)  hb).  Veju  da  ona  (zem\a 
poslije  strasnoga  suda)  po  vrhu  zdvora  biti  ce 
bistra,  sfijetia  i  da  6e  se  mod  pozrjet  kroza  nu 
kako  kroz  jodno  cklo.  M.  Orbin  259.  Mi  ne 
gledamo  oCale  nego  kroz  ocale.  A.  Kaniziii,  uzr. 
211.     Sad  vidimo  kao  kroz   staklo.    Vuk,   Ikor. 


2  1.  KROZ,  1,  c,  d). 

13,  11.  —  Jiog  vidi  opafiinu  kroz  dobelu  oblacinu. 
(D).  Poslov.  danic.  —  Maglovito  po|e  uglodaSo, 
kroz  maglu  se  malo  nazirase.  And.  Ka6ic,  razg. 
25311.  —  Kroz  tmino  nocne  gleda  na  da|o  k  .le- 
ruzolimu.  F.  Lastrii,  test.  105').  —  Amo  moze 
pripadati  i  ovo  (drugi  stih  i  pod  dd)).  Vidi  mu 
so  vinco  kroz  gi-oce,  bile  ruke  kroz  tanko  ru- 
kavo.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  512.  —  U  metaforiiktim 
smislu  0  stvari  koja  nije  ni  po  sto  prozirna.  Ma 
jo  lakoraos  svijet  zaslijepila:  kroz  dinar  svak 
gloda,  na  dinar  svak  poziro.    M.  Drzi6  219. 

bb)  vidi  a,  a)  aa).  Kroz  buXu  me 
gledas,  no  das  mi  pokoja.  M.  Urzic  368.  Ja  6u 
izvaditi  kjuc  iz  vrata,  pa  kad  se  stane  skidati, 
onda  ceS  ga  vidoti  kroz  rupu.  Nar.  prip.  vuk. 
67.  —  6osto  Milos  kroz  prozor  pogleda.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  213. 

cc)  vidi  a,  a)  bb).  Te  mu  se  kroza 
razdrjenu  kosuju  vide  jiroke  grudi.  S.  Matavu|, 
novo  oruzje.   84. 

<lfl)  vidi  a,  a)  cc).  Na  oci  joj  zlatali 
marame,  rijetke  su,  te  kroz  I'lih  vidase.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  553.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Solomun  se  kroz  kola  bio  zagledao  u 
prodno  tookove.    Nar.  prip.  vuk.  )98. 

ee)  vidi  a,  b)  aa).  Ako  nijesam  ku- 
movao,  a  ja  sam  krcz  plot  gledao.  Nar.  posl. 
vuk.  7.  Kad  pogleda  kroz  brvna  u  jednu  zgradu. 
Vuk,  poslov.  229.  Bili  su  mu  na  ruci  i  mnogo 
mu  kojesta  gledali  kroz  prste.  pravit.  sovj.  76 
(metaforicki,  vidi  kod  prst).  —  /  ovaj  primjer 
moze  amo  pripiadati,  ako  ne  pod  4 :  I  kroz  tebe 
je,  stari,  pogledao  Gospod  na  nase  selo  i  pomo- 
gao  mu  je.    M.  P.  §apcanin  1,  174. 

e)  glagoli  koji  znace  cuti  (primati  glas 
sto  dolazi  do  uha).  Kroz  ma  usta  cuj  svjet  stavni 
koji  me  nebo  rijet  nadiSe.  I.  Gundulic  303.  Vika, 
jauk:  ,0  pusti  nas,  pusti !'  zacuo  se  kroza  mrak 
taj  gusti.    B.  Eadicevio  (1847)  131. 

f)  amo  mogu  pripadati  i  ova  dva  pri- 
mjera  u  kojima  se  shvaca  kao  da  je  micane, 
premda  glagol  uprav  to  ne  znaci  (u  drugom  pri- 
mjeru  metaforicki) :  Opletu  vijence  od  vrbovijeh 
mladica,  pa  se  kroza  nih  }ubo  i  mijeiiaju  jaja 
(sarena  i  crvena).  Vuk,  rjecn.  kod  druzicalo. 
Mnogi  oblici  .  .  .  nijesu  mogli  ni  postati  druga- 
ftije  nego  kroz  oblike  staroga  slovenskoga.  D. 
Danicic,  dioba.  9. 

c.  glagol  ne  znaci  niposto  micane  od  mjesta 
do  mjesta,  ali  kroz  stojeci  uza  n  pokazuje  da 
ono  sto  znaci  glagol  biva  u  isto  vrijeme  u  koje 
je  i  micane  u  pravom  smislu  kao  kod  a,  n.  p.  : 

a)  glagol  je  biti  (budem).  Kad  su  bili 
kroz  goru  zelenu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  582.  I  kad 
budes  tamo  kroz  carsiju.  2,  622.  Kade  sa  mnom 
bidu  kroz  Kosovo.  2,  269.  Kad  su  bili  kroz 
Korita  ravna.    3,  455. 

h)  u  ovom  primjeru  s  glagolom  imati 
(biti)  smisao  nije  o  pravom  mieatiu  nego  o  smjeru 
(kojijem  se  mjeri  dufina).  Kroz  cijelti  naiu  zom|u 
(u  prijocniku)  ima  1720  mi|a.   Vuk,  priprava.  101. 

c)  glagol  znaci  neku  radnu  koja  se  cini 
prolazeci  kuda.  Da  ne  pevam  kroz  Miroc  pla- 
ninu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  216.  Evo  junak  pjeva 
kroz  CarSiju.  2,  623.  Kroz  Gacko  ne  pjevaj. 
Nar.  posl.  vuk.  161.  Ona  se  prometnu  ovca  i 
poce  kroz  kudu  blejati.  Nar.  prip.  vuk.  146. 
Stade  jeka  kroz  zelenu  ba§6u.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  104.  —  Moli  Boga  de  se  moja  mater  nije 
doma  namjorila  nego  posla  da  bile  kroz  goru 
bere.  Nar.  prip.  vuli.  118.  —  Nadu  sve  pefiene 
i  varivo  iskotr}ano  kroz  kuXinu.    ^  259. 

d)  u  ovom  primjeru  tuga  je  znaiH  stane 


1.  KBOZ,  1,  c,  d).  6 

tjelesno  hod  prolasJca.  Da,  je  nijo  kroz  goricu 
tuga.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  585. 

2.  od  mjetsta  je  preneseno  na  vrijeme,  te  uz 
kroz  stoji  ime  za  vrijevie,  cim  se  kaze  Icoliko 
kakva  radna  Hi  stane  traje.  Po  zemjah  se  ovi 
kroz  lito  skitaju.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  41.  Koji 
godi  ispovideni  i  pricostjeni  u  koje  godi  vrinie 
kroz  godinu.  A.  Kanizlic,  bogojubQ.  437.  Ti  bis 
morala  mucat,  a  ni  jedne  reci  ne  sprogovorit  kroz 
celo  to  vrime.  Nar.  prip.  mikul.  '20.  Koja  su  so 
(i.mena)  kroz  pet  stotiiia  godina  pod  turskom 
vladom  zadriala.  Vuk,  odg.  na  lazi.  21.  Sto  kroz 
jednu  jeseu  preko  i-eda  potrosite.  M.  Pavliuovic, 
rad.  IIG.  —  Amo  pripada  i  ovo:  Tuj  cijem  ja 
budu  uza  te  pocivat,  drago  'e  u  bludu  tve  dike 
iizivat :  naj  lise  gdi  kroz  toj  zagrlis  me  grlo . . . 
D.  Eanina  21a. 

^.  od  znacena  kod  2  prelasi  se  na  nacin: 
uz  kroz  stoji  supstantiv  koji  pokazuje  duicvno 
stane  Hi  stane  sto  je  ujedno  tjelesno  i  dusevno, 
te  se  shvaca  kao  da  nesto  biva  dok  ovo  traje. 
moze  se  i  pomisliti  da  ovaj  smisao  postaje  od 
mjcsnoga  znacena  (kod  1)  shvacena  metaforiiki. 
ovaki  su  supstantivi  n.  p. : 

a.  san:  kroz  san,  kroza  san,  iesto.  (u  Du- 
hrovniku  se  gdjegdje  kr69an  shvaea  kao  sup- 
stantiv i  znaii  kad  ce\ade  nije  jos  tvrdo  zaspalo 
Hi  kad  se  polako  budi,  dakle  stane  u  kojemu 
nije  posve  u  snn  ni  na  javi.  P.  Budmani).  Mo- 
litva  se  ima  ciniti,  ne  kao  kroz  san  i  drimajuci. 
F.  Lastrid,  ned.  233.  Kroz  san  besjedi.  (Z). 
Poslov.  danic.  Bratac  seji  kroz  san  odgovara, 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  428.  Jost  se  porainem  kao 
kroza  san.    S.  J^ubisa,  prip.  132. 

b.  plao  (suze),  uzdasi,  smijeh  itd.  uopce 
tjelesni  znakovi  dusevnoga  stana.  Seja  bratu  kroz 
plac  odgovara.  Nar.  prip.  vuk.  2,  112.  —  Roni 
suze  niz  junacko  lice,  a  kroz  suze  giievno  pro- 
govara.  2,  421.  —  I  kroz  uzdah  naj  goruci,  da 
ukaze  skrovne  jade,  jedva  iz  srca  naj  poslije 
jedno  tuzno  ,vaj'  podrije.  I.  Gundulii  239.  Kroz 
uzdahe  huka  glasi  se.  B.  Bettera,  or.  29.  — 
Ka  kroz  smijehe  prevelike  pada  u  njedra  druzi 
luiloj.    J.  Kavanin  198''i-. 

C.  nepokoj  i  takovo  sto  drugo.  I  svrsio  jos 
bi  u  plaou  dni  kroz  teske  nepokoje,  razgovora 
da  ne  zacu  od  jedine  kcerce  svoje.  I.  Gunduli6 
378. 

4.  u  Novom  Zavjetu  Vuk  prevodi  ovijem 
prijedlogom  grc.  iSui  s  genetivom,  po  cemu  bi 
kroz  znacilo  prijelaz  u  metaforickom  sinislu  (ispo- 
redi  a,  g)  cc)).  o  ovakovijein  primjerima  Daniiic 
pise:  sto  pomaze  ili  cini  da  Sto  bude  moze  se 
uzeti  kao  da  radna  kojom  se  6ini  da  sto  bude 
(prosto  rekavsi)  kroza  n  prolazi.  D.  Danifiic, 
sint.  45().  Svijet  kroza  n  jiosta.  Vuk,  jov.  1.  10. 
Da  se  svijet  spase  kroza  n.  3,  17.  Kojega  (sina) 
poatavi  naslednika  svemu,  kroz  kojega  i  svijet 
stvori.  pavl.  jevr.  1,  2.  Da  se  u  sva6emu  slavi 
Bog  kroz  Isusa  Hrista.  Ipetr.  4,  11.  Srca  sve- 
tijeh  pocinuse  kroza  te.    filim.  7. 

5.  moze  (kao  instrumental,  isporedi  i  preko) 
pokazivati  ono  (ruskom  rijeci  sredstvo)  sto  su- 
bjekat  upotreblami  da  izvrsi  svoje  djelo.  i  ovdje 
se  shvaca  metaforiiki  kao  da  je  ono  kao  put 
(vidi  put  u  metaforickom  smislu)  kuda  prolazi 
djelovane. 

a.  u  ahuzativu  je  supstantiv  verbalni  ili 
uopce  supstantiv  koji  znaii  djelovane.  Zitak  i 
spasenje  kroz  ove  beside  daje  (Isus).  Kateh.  1561. 
Cih.  o  vjetri  milosni,  ah  dali  ganu  vas  kroz 
pla6  svoj  zalosni  od  tuzba  lijepijeh  glas?  I.  Gun- 
dulic  55.  Kroz  gorjenje  neka  tvoje  u  pepelu 
Troja   lezi.    362.     Na   svak   cas   bo   kroz    veliko 


3  1.  KROZ,  6,  a. 

djelovanje  od  cudesa  kaze  svijetu  on  koliko  .  .  . 
437.  Kroz  svoj  pogled  mili  zlato  i  Jubav  sad  u 
jedno  Kalinku  su  pridobili.  460 — 461.  Sve  sad 
gnbi  kroz  smrt  budu.  525.  Kroz  tve  znane  i 
hitrinu  bi  cas  moja  sahraiiena.  G.  Palmoti6 
1,  317.  Kroz  ovaku  da  nevjeru  moja  majka 
umori  to.  2,  139.  Kroz  pjesance  i  kroz  tance 
lijepu  diklu  proslavite.  2,  258.  Sto  pakjene  kroz 
privaro  tve  vitosko  ruzis  ime?  2,  336.  Kroz 
neizmeruo  tvoje  (svctoga  duha)  dilo  netegnuto 
djeve  izbraue  on  u  plodno  side  krilo.  3,  l\ 
Kroz  muk  moj  snizeni  uztegnuo  gniv  sam  I'lima. 
B.  Betera,  cut.  40.  Da  oba  (kra(a)  mirne  kroz 
beside  razlog  svaci  izuvide.  J.  Kavanin  251b. 
Oni  kroz  neposluh  sebe  i  nas  u  propast  potis- 
nuse.  A.  d.  Bella,  razgov.  238.  Farauna  raz- 
bojnika  kroz  vodene  strati  boje.  I.  Dordii,  uzd. 
203.  Ze}a  Bo^ije  slave  navlaStito  javla  se  i  kaze 
kroz  trude  i  nastojanje.  I.  M.  Mattei  45.  Prije . . . 
nego  ja  bih  .  .  .  kroz  izdane  toli  hudo  ostavio 
Ijepos  tvoju.  P.  Sorkocevii  582''.  Ili  bojna  kroz 
ina  dila  isti  zivofc  izgubiti.  591l>.  Tu  6u  istu 
ja  prigodu  prigrliti  u  vese|u,  ka  ce  tvoju  kroz 
slobodu  vasu  i  moju  smirit  zeju.  5921>.  Vi  koji 
ste  nekad  bili  odluconi  i  neprijatoji  kroz  po- 
misli  u  zlijem  djelima.    Vuk,  pavl.  kol.   1,  21. 

b.  u  akuzativu  je  supstantiv  koji  znaii  sto 
umno.  Gdi  je  ona  rajska  mlados  kroz  liposti 
koja  svoje  uzrokaSe  slatku  rados?  I.  Gundulic 
266.  All  |ubav  kroz  vlas  zivu  jaca  oruzja  da 
joj.  338.  Ali  liemu  smrt  nemila  kroz  namjeru 
hudu  i  priku  svit  je  u  brzo  polomila.  377.  Koja 
kroz  moc  krepku  i  jaku  za  mnom  letis.  (i.  Pal- 
motic  1,  6.  Zlobnoj  gusi  zle  dat  sme6e  kroz 
pogubni  glas  nemio.  1,  49.  U  toliko  mi  na- 
stojmo  dobro  ime  steci,  u  koliko  kroza  n  ufamo 
dobiti  prijate}stvo.  A.  d.  Bella,  razgov.  73.  Iz- 
punimo  svrhu  na  koju  Hrist  Jezus  hotje  sazdat 
to  sveiotajstvo  a  to  je  kroza  li  sjediniti  nasa 
s  negovim  srcem.  I.  M.  Mattel  67.  PraSta  nam 
G.  Bog  kroz  pokornu  izpovijest  sve  nase  grijehe. 
T.  Ivanovio,  nauk.  76.  Prava  |ubav  k  narodu 
ne  rada  se  s  covjekom,  nego  se  dobiva  kroz 
nauku  i  odgojeno.    Vuk,  kovc.  13—14, 

e.  u  akuzativu  je  supstantiv  koji  znaii  sto 
tjelesno.  znaiene  kao  kod  oruda.  Nevjernici  po- 
harani  kroz  desnicu  leze  tvoju.  G.  Palmotic  1, 
306.  Evite  se  medu  vama  kroz  junacku  pes 
gvozdenu.  2,  376.  Kroz  tri  k|uca  zatvorili  gvoz- 
dena  im  bjehu  vrata.  J.  Palmotic  13.  Jove  vasu 
miso  kroz  treskove  je  satariso.  J.  Kavaiiin  42.8*. 
—  Mogao  bi  amo  pripadati  i  ovaj  primjer;  Kroz 
glas  meden  i  veseo  nastojte  nas  veseliti.  G.  Pal- 
motic 2,  406.  i  ovaj  u  kojemu  se  mogu  ^udi  shva- 
titi  kao  orude.  Ondi  je  dade  kroz  jiaiidure  po- 
vezat.    M.  A.  Rejkovic,  sabr.  42. 

6.  u  daje  prenesenom  smislu  p>okazuje  uzrok 
(i  ovdje  se  moze  pomisliti  da  je  uzrok  ono  kuda 
metaforiiki  prolazi  djelovane).  una  ilzroka  od 
razlienijeh  vrsta,  ali  je  teSko  po  ovima  naiiniti 
do  konca  diobu.  po  stopama  Daniiicevijem  ja  iu 
se  ograniiiti  na  tri  vrste  uzroka  (i  to  dijefene 
nije  bas  lako  kao  sto  ce  se  vidjeti).  Daniiic  (sint. 
457)  kaze  da  je  uzrok  onakav  kakav  je  kod  pri- 
jedloga  s  s  gen.  ili  kakav  je  kod  prijedloga  radi. 
ovdje  su  kod  a  primjeri  sto  bi  odgovarali  p<i 
nemu  prijedlogu  s,  a  kod  b  «  c  prema  radi.  — 
Ovo  znaiene  sto  se  iesto  nahodi  u  starijih  pt- 
saca  rjede  je  u  na.se  vrijeme,  u  koje  se  uzdrzalo 
osobito  kao  konjunkcija  kroSto  (kroz  sto,  kroza 
sto),  vidi  kod  c. 

a.  0  svakome  uzroku  koji  ne  pripada  pod 
b  t  c.  —  Kroz  moze  se  zamijeniti  prijedlozima  a 
(s  gen.)  i  od.     V  to   vrime   bihu  dobri    muzi  ki 


1.  KEOZ,  r>,  a.  C5 

urkvi  svojim  bliigom  iiruSe  dahu,  Uaioz  i  rizaiu 
kiiigami  kroz  vsaku  dobrotu  (moglo  bi  nc  .shva- 
liti  kao  da  kroz  ovdje  pokazuje  naiin,  isporedi 
ii).  Mon.  Croat.  318.  (l.'JS?).  Kroza  Sto,  rnXico, 
no  pomnis  za  moneV  §.  MoiiCoti6  120.  Vpli  je 
loj  uzrok  kroz  ki  so  sad  tu/.u.  158.  Kroza  te 
tuzioo  muogo  su  sad  meni.  298.  Kroz  toj  se  ne 
suiliiii,  1)0  lipos  or  alidim.  G.  Drzii  ;351.  Gdi 
mo?.o .  .  .  moje  srdafico  kroz  vilu  ne  cvilitV  372. 
No  vjoriijuci  i  6ude6i  so  kroz  vosoljo.  N.  Kai^ina 
I2(>".  luc.  24,  41.  Nikadar  visnoga  uckiiila  milos 
iii,  kroz  toj  svak  u  Aoga  ufaj  svo  svoje  dni.  N. 
Dimitrovii  3.  Umiras  .  .  .  kroz  ku  stvar,  dobro 
znaS,  koli  so  bojim  ja.  20.  Cjoc  toga  tuzan  ja, 
ki  cvilim  dan  i  no6  kroz  moja  grijeSonja,  molira 
te  za  svu  mo6.  .55.  Bremo  kroz  ko  cu  plakati 
i  tuzit  sve  vrijemo.  61.  Ter  mi  je  podnijet  sva- 
koja  vesolo  i  inilo  podepsanja  tvoja  kroz  hudo 
me  dilo.  65.  Lijevah  na  svak  cas  kroz  grijohe 
velike  niz  blijodi  moj  obraz  od  suza  dvije  rike. 
57.  U  srdascijoh  nase  rano  kroz  ko  Xo[no  umi- 
romo.  N.  Najoskovic  1,  167.  Jes  odi  pastir  jedau, 
kroz  koga  ze|no  gori  mlados  moja.  1,  204.  §to 
mladosti  nase  pate  kroz  luvene  smrtne  rane. 
1,  238.  Nika  gospoja  kroz  koju  zalosna  mlados 
je  sad  moja.  1,  297.  Tiij  ona:  ,Sto  muftiS?  kroza6 
no  govoris?'  1,  314.  Za  imat  ne  milos  jedinu 
na  svijeti  bit  mi  co  usilos  kroza  liu  umrijoti. 
N.  Najoskovic  2,  99.  Nil  za  svu  boljezan,  ku 
nobog  podnosim  kroz  tvoju  Juvezan.  2,  27.  Zac, 
kruno  izbrar.a,  umire  on  sada  kroz  boles  od  raua 
koje  mu  ti  zada.  2,  52.  Jer  draga  moja  vil  ne 
moze  k  moni  doc,  kroz  toj  nas  zestok  evil  ne 
pusta  dan  i  noc.  2,  59.  Skazu  cvijenjo  i  boles 
ku  cutim  kroz  ovo  dijejenje.  2,  80.  A  dokli 
jednu  stvar  tko  ima  ua  svijeti,  dotle  ju  nikadar 
no  bude  zeljeti.  ja  vidim  u  meni  inako  toj  djelo 
kroz  ures  Juveni  i  lice  tve  bijelo.  2,  136.  Kroz 
toj  se  ne  trudi,  ako  tko  u  pjosan  ne  lipos  rit 
zudi.  M.  Drzid  6.  Kroza  jad  vene  mladosti  moje 
cvit.  9.  Sroe  tuzno  gori  kroz  ne  obraz.  11. 
Prosimo  od  Boga  da  ne  dopusti  nam  poginuti 
radi  ili  kroz  nistete,  pecali  i  nevoje  ovoga  sveta. 
S.  Budinic,  sum.  20''.  Hotec  pri  kroz  vilu  vridnu 
zlo  prem  tuzit,  neg  za  slas  tuj  milu  z  drugora 
se  zadruzit.  D.  Ranina  Si*— 4a.  Svaki  dan  pa- 
titi  trud  zaman,  uzdisuc  kroz  hudi,  luvoni,  juti 
vaj.  n^.  Nea  se  toli  ne  oholi  ne  lipota  vrh  zi- 
vota  moga  puna  zla  nemira,  kroz  ki  jadno  sve 
umira.  117*.  Kroz  misli  ke  moro  srco  me,  oci 
su  od  suza  zlih  more,  koja  stvar  bit  moro  od 
ove  vik  gora?  128''.  Drugoj  (pjesni)  ku  drugi 
dan  stvori  za  tim  dnera  kroz  poraz,  zafiuvsi,  da 
mori  nemoii  zle  je  vlas.  137'''.  Jer  te  vidim  zlo 
tuguvat  kroz  ces  hudu.  D.  Zlataric  25'>.  Kroz 
hud  glas,  ki  6uste,  tvori  plao.  30a.  Nijemi 
ostasmo  kroz  zalos  i  cudo.  80''.  Narodi  ki  bibu 
kroz  ta,  dar  veseli.  D.  Barakovio,  vil.  145.  Vje- 
ronici  obrani  dostojno  nad  sve  ine  kroz  ures  iz- 
brani  Ijepoto  istino.  I.  (Jundulic  173.  Oco  vjeSni, 
no  umijom  rijeti,  kroz  grijeh  hudi  i  prokleti 
koju  6utim  ja  boljozan.  248.  Kroz  to  grozno 
sved  plafiite,  oci  naSe  bolezjive.  272.  Turkiiiica, 
koja  sudi  za  mladica  Krunoslavu,  snobiva  so, 
paiii  i  fiudi  kroz  Ijepotu  lie  gizdavu.  461.  Ki  Ao 
slavan  sved  Zivjoti  kroz  hrabrena  svoja  dila.  G-. 
Palmotid  1,  115.  Da  kroz  zonsku  jednu  glavu 
izgubimo  prediiu  slavu.  1,  66.  Ki  cas  vjecnu 
dobivate  kroz  viteska  vasa  dila.  2,  87.  U  srcu 
se  radovaso  kroz  obiinu  slas  fiostitu.  A.  Vita|ic, 
ostan.  65.  Oni  so  parbo  i  inade;  kroz  sto?  kroz 
2em|u:  sticu  bastino,  sagraduju  ku6e  ...  J.  Ba- 
novac,  pripov.  6.  Ki  kroz  djela  slove  bojna. 
Zgode.  2.    ,Koja  ti  je  goloma  novo}a,  to  si  tako 


1  1.  KROZ,  6,  c. 

u  obrazu  hloda  a  ua  srcu  vrlo  Xalostiva?  il'  kroz 
braca  raoga  Alil-agu,  il'  kroz  moju  ostarilu  majkuV" 
,Nij'  kroz  majku,  vo6  kroz  brata  tvoga:  Alil-aga 
u  moliani  pijo,  vazdau  pijo,  a  svu  no6  rae  bijo' 
(oidi  kud  b).  Nar.  pjos.  vuk.  1,  619.  —  Vidi  i 
hod  c. 

b.  uzrok  je  (Hi  razloy)  ncsto  (Ho  maze 
biti  i  cejadej  iemu  se  radi  na  kurist  (Hi  na  Utetu), 
za  (ubao  (ili  od  mrziie),  po  vofi  (ili  protiv  vofe), 
uopie  obziruii  se  na  korist  ili  vofit  onoga  (Da- 
nicic,  kao  Hn  je  kazano,  tumaii  ooo  znaiene  ispo- 
redajuci  ga  s  radi,  a  kod  ovoga  prijrdloga  piSe : 
S  ovim  prodlogom  ro6  u  drugom  padeXu  poka- 
zuje  da  se  sto  radi  maredi  za  ono  Sto  aama 
znaiSi;  .  .  .  kad  so  za  Sto  mari,  mo/.e  se  gledati 
da  mu  so  ugodi  ili  da  mu  §to  pristano.  sint.  292). 

—  U  OBOin  se  znacenii  kroz  moze  zamijeniti  ne 
samo  prijedlogoin  radi,  nego  i  prijedlogom  za 
(s  ace),  za  |ubav  (koga  ili  cega).  —  Naj  bo(e 
sc  moze  poznati  razlika  izinedu  s  i  radi  (izmedii 
znaieiia  kod  a  i  ovoga)  u  ova  dva  primjera: 
Bjez'  odatle,  Turkina  devojko!  ja  cu  3  tebe  iz- 
gubiti  glavu.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  577.  Ho6u  moju 
glavu  izgubiti  radi  krsta  i  bogorodice.  1,  610. 
ali  je  uopce  teska  ova  razlika  sto  se  moze  odmah 
vidjeti  u  naj  zadnem  primjeru  kod  a,  koji  i  Da- 
nicic  navodi  u  sintaksi  bez  dva  zadna  stiha,  ali 
se  bez  nih  has  ne  zna,  pripada  li  primjer  pod 
a  Hi  amo;  pripadao  bi  amo,  kad  bi  se  pitalo, 
jeli  blijeda  sto  zali  Alil-agu  ili  majku  (koji  mogu 
biti  bolesni  ili  upali  u  koju  nesrecu  ili  umrli) ; 
a  poznaje  se  da  pripada  pod  a  istom  po  dva 
zadna  stiha  u  kojima  se  vidi  da  je  nezinu  6|e- 
dilu  ,kriv'  muz.  —  Ooo  su  primjeri  sto  Danilic 
navodi  za  ovo  znaiene  (=  radi):  I  6a§e  se  otet 
od  Turaka,  al'  se  seti  nejaka  Stevana:  ,Te§ko 
meni  do  Boga  visnega!  Turci  ce  mi  dete  zaro- 
biti,  Turci  6e  mi  dete  poturciti,  pa  kuda  ce  moja 
gresna  dusa?'  kroz  dete  se  i)redaje  Turcima  (kroz 
dete  =  radi  djettta,  za  fubav  djcteta;  s  djeteta 
znacilo  bi  da  mu  je  dijete  krivo).  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  37.  Kon  so  kroz  dlaku  ne  hvali  nego  kroz 
brzinu  (hvafnne  nije  bas  marene;  niti  se  ovdje 
gleda  da  se  dlaci  Hi  brzini  ugodi  Hi  pristane; 
s  toga  ovaj  primjer  ne  pripada  amo,  premda  bi 
radi  6o|e  nego  s  zamijenilo  kroz.  ovdje  imamo 
dakle  nesto  osubito  sto  ne  pripada  ni  pod  a  ni 
pod  o  ni  amo :  znaceile  je  da  je  uzrok  ujedno  i 
mjera  —  ili  mozebiti  jos  bofe,  smjer  —  hvali). 
Nar.  posl.  vuk.  150.  Svada  kroz  jagluk  (Vuk). 
Zavadi  se  i  milo  i  drago,  da  kroza  sto,  ne  bi  ni 
zalili,  vec  kroz  jodnog  vezena  jagluka  (bofe  pri- 
pada pod  a   7iegn  amo).    Nar.  pjes.  vuk.  1,  561. 

—  Mislim  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  ko- 
jemu  je  kroz  =  za,  za  fubav :  Ho6e  li  blazeni 
imat  boles  kroz  osujonijeh?  M.  Orbin,  zrc.  182. 
i  ovaj  gdje  kroz  stoji  u  zaklinanu  kao  za  i  za 
)ubav:  Kroz  onuj  radost  mf)lim   te.   Zborn.  171a. 

C.  uzrok  je  (ili  razlog)  namjera  kojom  .te 
sto  radi  (causa  finalis).  Danicid  pise  kod  radi ; 
Za  §to  se  mari,  moze  se  gledati  da  se  dobije  ili 
samo  da  bude.  sint.  293.  —  Amo  pripadaju  ja- 
maeno  ova  tri  primjera:  Krozao  si  kosice  pro- 
sula  niz  grlo?  ali  t'  so  drago  jes  pogizdat  niini 
sad,  ali  6e  tvoj  ures  da  zejnim  zadaS  jad?  S. 
Mencetic.  28.  Neg  da  mi  znati  daS,  krozac  mi 
toj  tvoris,  krozac  mo  skoncavaS  ovako  i  moris  ? 
ako  t'  je  sto  boje,  da  mono  ovakoj  [uvoni  noz 
koje  .  .  .  mirno  6u  podnijeti.  N.  Na|e§kovi6  2,  27. 
Kroza  sto  ,a  clio  fine,  a  che  proposito'  ,quorsnm'. 
A.  d.  BfiUa,  rjecn.  26''.  —  Ne  znam,  pripadaju 
li  ovi  primjeri  amo  ili  pod  a.  KroSto  (kroz  sto), 
vide  zaSto  s  dodatkom  da  .ie  govori  u  vojvodstvu. 
Vuk,  rjefin.  Krosto  —  zasto,  ko  to  jo§te  znade? 


I.  KHOZ,  6,  0. 


625 


1.  KRPA,  a. 


B.  EadiCevic  (1880)  173.  Ne  zna  se  ni  zasto  ni 
krosto  Karadorde  ostavi  Besarabiju.  M.  D.  Mi- 
Ii6evi6,  pomenik.  2,  226. 

7.  moze  imati  uza  se  koji  drugi  prijedlog. 

a.  s  cje6  (ako  se  i  govori  cijeda,  sto  ne 
znam,  alt  svakako  treba  govoriti  ejei  jer  je  pro- 
klitika):  kroz  cje6,  jo^  ceSce  krScjed,  u  naj  sta- 
rijem  primjeru  kroci  (krocij  mj.  krooic,  i  sad  u  Du- 
brovniku  kroojej);  pokazuje  uzrok  kao  kroz,  6  i 
cjec.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (krocjec  tebe 
,per  tua  causa,  per  tua  cagione'  ,tua  causa'  181t>, 
krocjed  cesa  ,onde,  per  la  qual  cosa'  ,quapropter' 
524'>),  «  Stulicevu  (kro  cje6,  v.  kroz  cje6;  kroz 
cje6  cesa,  kroz  cje6  toga  ,ob  id,  propterea,  idciroo, 
ideo,  hac  de  causa,  hujus  rei  causa').  Ne  krs(m)aj 
kroci  tebe  samoga.  Zad.  lekc.  10.  dan.  9,  19. 
Ne6e  kroeje6  zalosti  udriti  cetru.  I.  Dordic,  salt. 
459.  Koje  podnijeh  krocjec  tebe.  ben.  43.  Krocjec 
tega  milostivi  Benedik  po6e  ih  razgovarati.  45. 
Neg  nefiasna  vik  da  u  puku  ti  se  refieS  krocjec 
mene.  pjesn.  69.  Krocjec  toga  istina  je,  da  je 
od  zvijezda  ne  svijetla  kruna.  B.  Zuzeri  172. 
Trijeba  je  dake  o6ito  spoznat,  da  neugodnos  nase 
smrti  nije  krocjec  iste  smrti,  nego  krocjei  grijeha 
naSijeh  koji  nam  je  raztrovjivaju.  332.  Poznan 
krocjei  svoga  plemena.    S.  Rosa  154". 

b.  sa  sred:  kroz  sred,  krosred,  vidi  kod 
sred. 

8.  ne  slaze  se  s  glagoUma  ni  s  imenima 
(rijetki  primjeri  nijesu  narodni;  ovdje  nijesu  za- 
bi(ezene  rijeii  Sto  je  Stulli  za  svoj  rjecnik  iz- 
mislio:  kroscijediti,  kroziti  ltd.);  mjeUe  kroz  na- 
lazi  se  pro-  (isporedi  proz). 

2.  KROZ,  adi\  vidi  krozi,  2  i  skroz.  —  Vidi 
radi  postana  1.  kroz.  —  Na  jednom  mjestu  xvii 
vijeka.  Prozor  negov  oni  mili  srce  moje  kroz 
prostrili.    M.  Divkovic,  kat.  128. 

KROZDE§A,  /.  ime  kosi.  Bastaja,  Daruvar. 
D.  Hire. 

KROZI,  praep.  i  conj.  vidi  1.  i  2.  kroz.  —  U 
naj  starijim  primjerima  pisano  je  krozo,  ali  pu- 
slije  (od  XV  vijeka)  svagda  krozi,  te  va(a  da  je 
ovako  i  pa  juznoin  govoru,  ako  je  kroze  uprav 
loc.  (vidi  kod  1.  kroz).  Prema  ovotne  bila  bi  ova 
rijec  praslavenska,  premda  se  ne  potvrduje  u 
drugijetn  jezicima.  u  naiemu  je  naj  stariji  pri- 
mjer  xiv  vijeka. 

1.  praep.  vidi  1.  kroz.  —  Od  xiv  do  xvi 
vijeka  (i  u  jednom  primjeru  xviii  radi  stiha, 
vidi  kod  a).  —  Izmedu  rjeinika  u  Daniiiievu 
(kroze  ,per;  propter'). 

a.  u  pravom  smislu.  (Selu  je  VrmoH  isla 
meda)  po  delu  kroze  gbvozdb.  Mon.  serb.  95. 
(1330).  Dok  dugotrpni  bol  smrti  ne  projde  krozi 
treptudeg  srca  pol.    M.  Katanfiii  73. 

I),  vidi  1.  kroz,  5.  Ako  me  nebesa  od  mora 
obrane  krozi  nih  6udesa.   D.  Barakovii,  vil.  280*^. 

C.  vidi  1.  kroz,  6  (naj  ceSce).  Kroze  pri- 
jazenb  vaSu  hwtni  smo  doSbstviju  vaSemu.  Spom. 
sr.  1,  69.  (1405).  Pozelismo  ga  ogrub|ena  i  naj 
grjega  filovika  od  muzi  krozi  bolizan.  Bernardin 
80.  isai.  53,  2 — 3.  Krozi  te  da  budem  tolikoj 
bit  mufien.  §.  Mencetic  129.  6iu'  da  se  ne  bo- 
lira  toll  ja  krozi  te.  325.  Ni  odnesi  milosrdje 
svoje  od  nas  krozi  Habrama  |ub}enoga  tvoga 
i  Izaka  slugu  tvoga  i  Izraela  svetoga  tvoga.  N. 
Ranina  84''.  dan.  3,  35.  Ponizeni  jesmo  po  svoj 
zemji  danaska  krozi  grijehe  nase.  84''.  dan.  3, 
37.  Svak  je  nas  spravan  krozi  te  boj  biti.  N. 
Dimitrovi6  85.  Izbrani  moj  cvite,  §to  muce  leiis 
tac,  gdi  meni  krozi  te  probada  srce  ma6?  N.  Na- 
Jeskovid  1,  193.  Jaoh!  dragi  moj  cvijete,  ito  si 
ta6  zle  vo|6,  ter  mene  krozi  te  nemilo  smrt  ko|e'? 


2,  62.  Nu  toj  znaj,  draga  ma  vilo,  sto  patim 
krozi  te,  da  mi  je  sve  milo.  2,  88.  Buduiii  sva 
misal  tva  krozi  Jubveni  poraz  u  petje  uznita  i 
nukana.  P.  Zorani6  i.  Jur  blizu  konca  zitak 
moj  krozi  toga  bise.  2''.  Kada  kojagod  zena 
krozi  ta  grih  k  hoj  se  pridruzi.  8l>.  Budi  da  se 
veliki  krozi  toga  zalosti  da§e.  33i'.  Da  krozi  te 
tuzit  prija  voli  nego  se  z  drugome  sadruzit.  D. 
Ranina  17b.  Vilo,  ako  zaludu  krozi  te  duh  pati, 
razlog  je,  da  budu  oci  me  plakati.  125'i.  Krozi 
te  vas  gorim.    D.  Zlatario  46b. 

d.  u  jednom  primjeru  xvi  vijeka  stoji  krozi 
da  pokaze  koji  bi  bio  subjekat  da  je  glagol  u 
aktivnom  obliku:  Jedna  predika  krozi  Stipana 
Istrijanina.  Kateh.  1.561.  1.  —  ovo  jamaino  nije 
po  narodnom  govoru. 

2.  adv.  s  jedne  strane  na  drugu,  vidi  skroz. 
. —  isporedi  2.  kroz,  krozju.  —  xvii  i  xviii  vijeka 
(rijetko).  S  kojijom  (iavlom)  probi  mu  krozi 
glavu.  M.  Radni6  317*.  Da  ga  krozi  probode. 
And.  Kacid,  kor.  164. 

KROZJE,  vidi  krozi. 

KROZJU,  adv.  vidi  krozi,  2  (  skroz.  —  xviii 
vijeka  (rijetko).  (5etvrto  tila  slavnoga  nareseiie 
jest  tankost,  sto  ce  reii,  da  ce  mo6i  svaSto  krozju 
prod.  J.  Filipovid  1,  224*.  Lasno  cemo  Kroju 
osvojiti,  zidovi  su  krozju  probijeni.  And.  Ka6id, 
razg.  141b.  Krozju  jedan  drugoga  probode.  kor. 
185. 

KROZLISTA,  /.  neka  bijka.  —  Nece  biti  na- 
rodna  rijec  (vidi  1.  kroz,  8).  Krozlista,  (prema 
lat.)  perfoliata  (Durante),  Bupleurum  perfoliatum 
Lam.    B.  Sulek,  im.  175. 

KKOZNETEN,  adj.'^  part.'^  rijei  nejasna  na 
jednom  mjestu  xviii  vijeka,  koje  je  cijelo  jamaino 
zlo  stampano.  A  ognem  su  priprcene  dvi  Mar- 
tove  kroznetene.  J.  Kavanin  417'''.  —  Ako  je  od 
glagola  kroz-gnetiti,  vidi  sto  je  kazano  kod  1. 
kroz,  8. 

KKOZULICA,  /.  neka  bi{ka.  Krozulica,  gin- 
gidio  (u  sinskom  rukopisu),  Anthriscus  cerefo- 
lium  Hfm.  v.  Krosu}ica.    B.  Sulek,  im.  175. 

1.  KRPA,  /.  komad  kakvoga  tkana.  —  Od  xv 
vijeka,  te  nema  dovo^nijeh  dokaza  da  je  prasla- 
venska rijec ;  da  je  to,  korijen  bi  joj  bio  ktrp,  » 
srodan  s  lit.  kirpti,  strici,  i  s  lat.  carpere.  ^ 
Izmedu  rjeinika  u  Mika^inu  (krpa,  zakrpa  ,pezza' 
,pannus'),  u  Belinu  (,pezzo  o  striscia  di  panno  o 
tela'  ,panni  frustum'  559b;  ,toppa,  pezza'  ,reseg- 
men'  735*;  ,straccio'  ,peniculum'  710b),  u  Bjelo- 
stjenievu  (samo  mnozina  krpe,  zar  stamparskom 
grijeskum'^  , plica,  veteramentum  panni,  commis- 
sura,  junctura,  pitacium,  appendix,  frustum,  sup- 
plemeutum  ad  vestes  resarciendas'),  u  Jambresi- 
cevu  (jamaino  po  Bjelostjencevu  krpe  stare  ,ve- 
teramenta'),  u  Voltigijinu  (,toppa,  pezza'  ,Hnck, 
lappen'),  ii  Stulicevu  (krpa  i  pi.  krpe  .reliquiae 
panni,  telae  etc.'),  u  Vukovu:  1.  ,ein  flock  (tuch, 
leinwand)'  ,lacinia';  u  Daniiiievu  (krbpa  ,pan- 
nus'). 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem  (naj  cesce 
se  kale  o  prtenom  tkanu),  u  koliko  nije  potrebno 
pomisliti  da  je  komad  od  cega  drugoga  odadrl 
Hi  razdrt,  Hi  da  se  Aim  ito  krpi.  Solb  trenu  .  .  . 
svezi  ...  vb  krbpu  svilbuu.  Sredovjecn.  lijek. 
jag.  star.  10,  101.  Jecmenno  brasno  svari  .  .  .  i 
polagaj  na  krbpu  vruce.  112.  Prostbrb  po  kri.pe 
sija  i  poloii  na  jetru.  113.  Druzi  mu  (Jezusu) 
o6i  pak  krpom  zastirahu.  N.  Najeskovid  1,  131. 
Procedi  i  pregnuvSij  kriipu  wt  svile  ili  (ut  vale 
u  drugu  ciniju  i  sbvij  kn.pu  veliku.  Glasnik. 
25,  35.  (xvii  vijek).     Oni  koji   se   slavi  hajinami 

40 


1.  KRPA,  a.  « 

jest  priliJan  onomu  koji  se  fali  krjiami  a  kojijom 
(IrXi  svezane  avoje  lane.  M.  Railnio  73«l>.  Dd- 
inisti  da  rau  su  pokrivene  o6i  jadnoin  krpom. 
284''.  Taruri  siidove  jeduom  krpom  oStrom  o6ista 
36.  -iSSb.  Na  maloj  rani  vele  krpe.  (D).  Poslov. 
dani6.  Imat  prijiravnu  jednu  fiistu  krpu.  I.  Gr- 
liCii  106.  Kadii  .4Lmana  na  smrt  osudiJe,  dovo- 
dose  ga  na  misto  od  pogibili,  zavozane  o6i  crnoin 
krpom.  J.  Banovac,  razff.  141.  Da  ga  no  imadihu 
u  Jto  poviti  izvan  u  uiSto  siromasnih  krpa. 
pripov.  93.  Ona  krpa,  svrhu  koje  na  otaru  u 
vrime  svete  mise  sto.ji  prisveti  .sakramenat,  no 
ima  bit  vezona.  J.  Filipovic  1,  101''.  (Naijlavnik) 
kako  drugi  promisjaju ,  zlamonuje  krpu  onu 
9  kojom  od  Zudija  prikriven  bijase  obraz  Isu- 
krstov,  kada  mu  govorahu ;  ,Prorokuj  nam,  tko 
je  koji  te  je  udario'.  A.  Kanizlic,  bogo)ubn.  ii'S. 
Za§to  misuik  meco  bilu  krpu  na  glavu  ditetu 
krstenu?  F.  Matid  84.  Stade  na  krpi  s  kojom 
se  kalez  tare.  M.  Zori(u6,  zrc.  17n.  Ona  ga  obvi 
krpami.  S.  Rosa  31l>.  Mazi  po  krpi.  J.  Vlad- 
mirovi6  7.  Procidi  kroz  krpu.  8.  Metni  u  jednu 
krpu  ritku.  34.  Raskravit  s  vrucim  krpam.  M. 
Dobreti6  363.  Mogao  bi  svaki  i  svaka  s  cistom 
krpom  pjuvaku  otrti.  I.  J.  P.  Luci6,  doct.  48. 
Ve?.i  krpom  da  ki§a  ne  pere.  J.  S.  Rejkovic  146. 
Stari  su  ma]ali  ^ubav  maleno  diteSoe  slipo,  jerbo 
su  mu  svozali  s  krpom  oci.  A.  Tomikovic,  gov. 
64.  Vaja  ju  cistom  krpom  trti.  G-.  Pestalic  244. 
Gde  brazdila,  tu  zaspala  .  .  .  pokrila  se  tankom 
krpom.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  330.  Na  krilu  joj  krpa 
burun^uka,  po  hoj  veze  grane  pozlaceue.  Nar. 
pjes.  petr.  1,  119.  Krpa  sto  se  liom  ispira  sto. 
Vuk,  rjecn.  kod  ispiraca.  Debela  krpa  sto  se 
mece  navrh  parionice.  kod  luziiaka.  Bijela  krpa 
sto  se  metne  preko  findeja.  kod  privezae.  Pa  se 
pokrije  po  obrazu  krpom  bijelom.  V.  Vrcevic, 
igre.  17.  ,Ru6nik'  je  otkana  pamucna  krpa  koja 
je  udesena  kao  kakva  kapa.  M.  D.  Milicevi6, 
ziv.  srb.'-  40.  ,Poblijedio  kao  krpa',  kazo  se  kad 
ko  poblijedi  ili  od  straha  ili  od  bo)e  ili  zbog 
cega  drugoga.  u  Dobroselu.  M.  Medic,  i  n  Da- 
brovniku.  P.  Budmaui.  — •  U  osobitom  znacenu. 
,Bolu  krpu'  na  glavi  nose  zene  a  Krajini,  u 
KJu6u,  u  Crnoj  Reci  i  u  Zaglavku  ...  M.  D. 
Milicevid,  ziv.  srb.-  40.  —  Metaforicki.  Koja  je 
veda  budalaStina  od  ove:  ostavit  se  vladati  jeduoj 
silovitoj  i  nemiloj  pozudi  koja  nam  odmah  zlo- 
zgoduu  krpu  na  oci  me6e?  A.  Tomikovifi,  gov. 
127. 

b.  komad  odadrt  od  cijeloga  tkana,  od  odijela 
ili  drugoga  cega,  pa  i  od  koze  (kao  sto  je  u  naj 
prvom  primjeru),  ili  razdrt.  kaze  se  6esto  s  pre- 
ziranem  pa  i  o  komadu  sto  nije  onakav.  (Mravi) 
meni  zgrizo§e  do  krpe  supa}  mijeh.  M.  Vetrani6 
2,  84.  U  zitu  obicaju  obisiti  krpe  za  upla§iti 
vrebce.  A.  Kanizlic,  kam.  223.  Kazao  bi  trule 
krpe.  V.  Dosen  3b.  Razdrtu  se  krpe  dile.  37l>. 
Nek  od  vrata  to  do  pete  od  neg'  gusto  krpe 
lete  (od  udaraea  tojagom).  18.8*.  Gdi  se  godi 
Sto  prokine  (na  halinama),  krpa  ti  se  vec  ne 
skine.  '205b.  Krpe  vise;  usi  lizu  .  .  .  209i'-.  Spo- 
padnem  u  jutiui  komade  svile,  i  sve  ih  izderem 
u  krpe.  Vuk,  dan.  2,  129.  Izuado^e  nasu  sada 
toliko  poznatu  hartiju  od  krpa.  priprava.  183. 
—  Moze  znaciti  i  naj  mani  komad  na  odijelu 
(s  preziranem).  Nit'  du  s  mene  skinut  krpe.  V. 
Dosen  123''.  Po  zivotu  golu  bije,  jer  na  vami 
krpe  nije.  149b.  Brez  zaprega  i  hajine  i  brez 
svake  krpe  ino.  208".  —  Do  krpe  u  naj  starijem 
primjeru  kao  i  u  ovome:  Pak  pomamne  one  hrpo 
odoru  mu  (vitezu)  svu  do  krpe  izkidase.  V.  Dosen 
124a  znaei:  do  tia,j  manegn  komadica.  tako  je 
jamaino  i  u  ovom  primjeru :  Znoj    mi  se   pro- 


1  KRPAfi 

todi,  .  .  .  trudan  mi  pomo&i  iivot  vas  do  krpe. 
D.  Barakovid,  vil.  280a  «  kojemu  iivot  znadi 
tijchi  (odjeeeno). 

c.  komad  Ho  se  umetne  i  uSije  u  tkane  ondjc 
gdjc  je  prodrto  (vidi  krpiti). 

(I)  u  pravom  smislu.  Hajina  starai  kr- 
pami naSvena.  B.  KaSid,  fran.  51.  Ako  ne  sta- 
vjamo  svaki  dan  krpe  na  ovu  ha|inu,  nije  uz- 
mozno  nosit  ju  na  sebi.    M.  Kadnid  419". 

h)  u  metaforickom  smislu,  tuzba,  grdna, 
psovka.  —  Po  diHi  naj  prva  primjera  moze  se 
vidjeti  kako  postaje  metafora.  Drugu  je  jos  krpu 
iliti  tu/.bu  i-odenoj  tuzbi  priSio.  A.  Kanizlic,  kam. 
'249.  Ako  bi  se  na  jednu  stvar  namirili,  koje 
ili  ne  bi  razumili,  ili  .  .  .,  odma  bi  trista  crni 
krpa  pisaocu  priboli  (stioci).  V.  Dosen  ix.  Na 
gospodskog  sina  pazi  (haka),  da  brez  krpe  ne 
odlazi.  128".  Znam,  gospoda  da  ne  trpe  ni  naj 
maiio  nosit  krpe.    152b. 

(l.  krpa  platna,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku: 
krpa  platna  ,ein  stiick  leinwand  von  '20  ellen' 
,massa  lintea'.  —  Jamaino  je  ovakovo  znaiene  u 
ovom  primjeru:  Pos}i  meni  onu  krpu  platna. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  560,  a  moze  biti  i  u  ovima, 
ako  se  i  ne  misU  na  neku  odredenu  mjeru,  ali 
se  svakako  misli  na  veliki  (dugi)  komad :  Pa  do- 
vati  jednu  krpu  platna,  preturi  je  gradu  niz  be- 
deuo ;  Momcil'  vati  onu  krpu  platna,  pa  se  pane 
gradu  uz  bedene.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  112 — 113. 
Donesose  b'jelu  krpu  platna,  zaliSe  je  lojem  i  ka- 
trauom,  pa  uvise  kuju  Ikoniju  savrh  glave  do 
zelone  trave.  2,  179.  Baci  mene  jednu  krpu 
platna,  izvadi  me  iz  vode  Marice.  2,  340.  Do- 
nosi  mi  jednu  krpu  platna,  utegni  me,  selo,  od 
bedara,  od  bedara  do  vitih  rebara.    2,  465. 

e.  krpa  gunska,  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
krpa  gunska  ,art  woUener  zeug  fiir  gun'  ,panni 
genus':  ova  je  krpa  kao  domade  ovraneno  sukno, 
ali  iznutra  ima  rese,  i  toplija  je  od  sukna.  — 
Abagije  grade  naj  vise  guneve  od  gunske  krpe. 
Vuk,  rjecn.  kod  abagija. 

i.  tkane  uopie,  isporedi  die.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vrcmena.  Varosko  se  (odijelo)  od 
sejackog  razlikuje  koliko  krojem  toliko  joi  vise 
krpom  od  koje  se  kroji.  M.  D.  Milidevid,  ziv. 
srb.  1,  65. 

g.  u  prenesenom  smislu,  kaze  se  u  Crnoj  Qori 
krpa  slanine  za  komad  odrezan  od  prilike  kao 
krpa.  —  Izniedu  rjecnika  u  Vukovu  (dodato  u 
trecem  izdanu  po  Vukovijem  bi(eskama) :  (u  Crnoj 
Gori)  krpa  slanine,  t.  j.  veliki  komad  kao  n.  p. 
polovina  ili  cetvrtina  citave  slanine.  Knezu  onoga 
sela  pogine  jedna  krpa  slanine.  Nar.  prip.  vrd. 
44.  Ugleda  de  nad  vatrom  vise  dvije  krpe  sla- 
nine.   132. 

2.  KRPA,  /.  ime  ovci.  P.  Kurelac,  dom.  ziv.  32. 

3.  KRPA,  m.  hyp.  krpad  ili  krpegija.  —  Akc. 
se  mijena  u  voc.  krpo.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,der  flicker'  ,sartor  cerdo'.  [cf.  krpegija]. 

KRPAC,  krpoa,  m.  vidi  krpad.  —  U  jednoga 
pisca  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Selinu 
(,ciabbattino,  soarpinello,  colui  che  rattoppa  le 
scarpe' , cerdo'  191",  ,racconciatore  di  cose  veccbio' 
, interpolator'  602b;  ,rappezzatore,  colui  che  rap- 
pezza'  ,sarctor'  607"),  u  Voltitjijinu  (,rattoppa- 
tore,  racconciatore'  ,der  flecke  aufsetzt'),  u  Stu- 
liievu  (uz  krpad).  Doje  zeja  jednoga  krpca  od 
crevij  ...    M.  Orbin  111. 

KRPAC,  krpada,  m.  eovjek  koji  po  svom  za- 
natu  krpi  ili  odijelo  ili  obucu.  —  isporedi  krpac, 
krpei*ija.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  eoc:  kt- 
padu,   kfpadi.   —   U  Mikajinu   rjeiniku:    krpad, 


KRPAC 


027 


KRPATtTR 


koji  krpi  hajme  ,sarcinator' ;  krpac,  koji  krpi 
postole  il'  crevje  ,cerdo,  veteramentarius,  sutor'; 
u  Bjelostjencevu:  krpac,  koji  krpa  ,sarcinator, 
resarcinator,  veterameutarius' ;  u  Jambresicevii: 
krpac  stareh  duguvaii  , veteramentarius';  ii  Stu- 
licevu:  ,qui  calceos  efc  vestes  reficit'. 

KRPACIGA,  /.  zensko  ce{ade  kao  kri>ai.  —  U 
Mikajinu  rjeitiiku  kod  okrpacica ;  u  Belina : 
,rappezzatrice'  ,sarcinatrix'  607a ;  u  Stulicevu : 
,quae  vestes  suit  et  reficit'. 

KRPA  CIO,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Ivan 
Krpafiic.  Mon.  croat.  '238.  (1536).  Brnardo  Kr- 
paoic.    '244.  (1.544). 

KRPACKI,  adj.  koji  pripada  krpeima  (kf  packi 

—  krpacima).  —  V  nase  vrijeine  u  osobitom  zna- 
ienu.  Krpacki,  n.  p.  krpa6ki  porub,  taj  je  vec 
drukoiji  i  od  slepackoga  i  od  supjickoga.  U  Sri- 
jemu.    M.  M6di(^.. 

KRPACENE,  n.  djdo  kojijem  se  krpati.  Kako 
86  ova  djeca  ne  mogu  oduoiti  krpacona  kruva!' 
J.  Bogdanovii. 

1.  KRPAN,  kfpna,  adj.  dronao,  prnav,  riiav 
(oidi  1.  krpa,  b).  —  IJ  Vrancicevu  rjecnikii: 
ipannosus'. 

2.  KRPAN,  m.  prezime.  —  U  nase  t^rijeme. 
Krpan,  prezime  u  Lici.  M.  Medic.  Krpan,  pre- 
zime u  Lovincu.  M.  Medic. 

KRPANI,  m.  pi.  inie  seln  u  Hrvatakoj  it  zu- 
paniji  licko-krbavskoj.  Razdijej.  39. 

KRPANE,  n.  djelo  kojijem  xe  krpa.  —  V  Bje- 
lostjencevu  rjecniku. 

KRPAR,  m.  nemam  potvrde  za  ovii  rijec,  alt 
mislim  da  se  gdjegdje  govori  i  da  znaii  islo  sto 
krpac;  od  ne  su  postale  krparija  i  krpariti. 

KRPARENE,  n.  djelo  kojijem  se  krpari.  J. 
Bogdanovii. 

KRPARIJA,  /.  krpfene  (s  nckijem  preziranem). 

—  Od  nepotvrdene  rijeii  krpar  s  talijanskijem 
nastavkom  ia.  —  U  nase  vrijeme.  Krparija  ,flick- 
arbeit'.  Hajdeuak,  naziv.  It).  —  U  prenesenom 
smislu:  nevafala,  neozbilna  rabota  (kao  Sto  se 
shvaca  da  je  krp^enc  prema  izradivana  cega  no- 
voga).  Inace  sve  jo  igrarija  i  krparija.  M.  Pa- 
vlinovi6,  razl.  spisi.  2. 

KRPARITI,  kfparira,  impf.  tiprav  raditi  kao 
krpar  (nepotvrdeno),  krpiti,  ali  se  upotreblava  it 
prenesenom  smislu  (krpiti  staro,  jer  se  ne  maze 
Hi  ne  umije  iiniti  novo;  po  tome  znaii  slahu, 
nevajalu  radnu  Hi  takovu  koja  samo  biva  za 
nevoju).  —  Ake.  kaki  je  u  j^raes.  taki  je  u  impf. 
krparah  i  u  part,  praet.  pass,  krparon;  u  osta- 
lijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor. 
'2  i  3  sing,  krpari. 

a.  raditi  sto  beskorisno.  Oznacili  su  ga  (0) 
pisari  krpareci  i  natezuii  s  ,K'.  Djelovod.  prot. 
IV.  Da  donekle  krparis  i  povlacis...  M.  Pavli- 
iiovic,   razl.  spisi.  4. 

b.  siromaski  zivjeti,  ziviikati,  kuhuriti.  ,§to 
mi  ga  radisV  esi  li  mi  ziv  i  zdrav'i"  ,Vala  Bogu, 
do  voje  Bozije  ziv  i  zdrav,  krparim  dan  za  dan, 
dok   edanput  i  smrt   ne  stigne'.    J.  Bogdanovid. 

KRPAST,  adj.  uprav  pun  krpa  (vidi  krpa,  b 
i  c),  kaze  se  o  iefadetii  u  kojega  na  lieu  ima 
mnogo  ozilaka  (kao  da  je  lice  iskrpleno).  —  U 
nase  vrijeme  u  Istri.  Kirpast  ,cicatricosu9'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  29. 

KRPASTA,  /.  ime  ovei.  (u  Istri).  P.  Kurolac, 
dom.  ziv.  63. 

KRPAT,    m.  sukna,  zem|e,  krpa,  komad  mali. 


M.  Pavluiovic.  ,Oii  kad  dae,  ne  dae  na  malo,  nego 
na  krpat'  (jos  mane).    J.  Bogdauovi6. 

KRPAtAK,  krpatka,  m.  krpa  (vidi  1.  krpa, 
b),  dronak.  —  V  nase  vrijeme.  Krpatak,  orepina. 
Slovinao.  1884.  95.  —  I  u  prenesenom  smislu, 
komad  (kad  se  sto  razbije).  Sva  se  zgrada  pre- 
tvori  u  gomilu  krpataka.  S.  !^jubisa,  prij).  276. 
Zvokotnuse  krjiaci  ogledala.  prio.  74.  Caklo... 
razbije  se  u  stotinu  krpataka  i  tirintika.  74. 
Pokupo  krpatke  od  srusene  brodine.  114.  —  i  u 
drugom  smislu.  Isto  sto  i  pr}  (obicno  ma  kako 
drvo,  koje  se  nade  ispod  kakve  vocke,  te  se  nime 
moze  mlatiti  rod  sa  te  vocke).    L.  Dordevic. 

KKPATAN,  krpatna,  adj.  koji  se  krpati.  u 
Lici.  V.  Arsenijevic.  ,Ovaj  se  kamon  ne  da  lijepo 
rediti,  jer  je  krpatan'.  ,Ova  e  pogaca  krpatna 
svedno  kao  i  prosenica  ili  kukuruzovnica'.  J.  Bog- 
danovii. 

1.  KRPATI,  krpam,  impf.  vidi  krpiti.  —  Od 
xvi  vijeka  po  sjeverozapadnijem  krajevima,  a  iz- 
medii  rjecnika  u  Vrancicevu  (,sarcire'),  u  Bjelo- 
stjencevu  (krpam,  krpim  ,plico,  sarcio,  resarcio, 
reficio'),  «  Jambresicevu  (krpam  .resarcio') ,  ti 
Voltigijinu,  (,rattoppar6,  rappezzare'  ,flicken'). 
Vidi  druga  dva  brata  .  .  .  krpaju6i  mrize  svoje. 
Zad.  lekc.  34.  matth.  4,  21.  Mrize  krpabu.  Anton 
Dalm.,  nov.  test.  49''.  Uzri  dva  brata  mrize  kr- 
pajuii.  F.  GlaviniA,  evit.  237b.  Koji  s  bradom 
krpa  brke,  al'  peharom  stre}a  Turke.  P.  Vite- 
zovi6,  cvit.  155.  I  misinu  dlanim  krpa,  tamuo 
rugo  da  potrpa.  V.  Dosen  208a'.  Ono  vice  : 
,Krpaj  ku6u!'  209^.  Krpali  bi  i  popravjali  pro- 
bijene  zidove.  A.  Kanizlii,  kam.  819.  Crevjo- 
krpac  koji  crevjara  obuzo  zaSto  je  staru  obucu 
krpao.  A.  T.  Blagojevic,  khin.  33.  Da  bi  znale 
matere  ca  su  konci  kvatrni,  ne  bi  v  kvatrah 
predalo  ni  decicu  krpale.  Nar.  pjes.  istr.  6,  14. 
Dajte,  mamo,  iglicu,  da  si  krpan  suknicu.  4,  24. 
Nek  on  svoje  trajo  krpa.  Nar.  poslov.  stojan. 
132.  Krpati,  krpiti:  ,Ona  ga  krpa'.  M.  Pavli- 
novic.  —  U  prenesenom  smislu,  vidi  krpariti,  b. 
Kuburimo  i  krpamo  kako  se  moze.  Nar.  poslov. 
stojan.  97. 

2.  KRPATI,  krpam,  impf.  mtlciti,  truditi.  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  krpajii, 
u  aor.  kfpah,  a  ger.  praes.  ki-pajflAi,  u  ger.  praet. 
krpavSi,  u  part,  praet.  act.  kfpao;  u  ostalijem 
je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1  sing.  —  Ne- 
poznata  postana.  —   U  nase  vrijeme  u  Srbiji. 

a.  aktivno.  Da  vas,  brado,  ne  krpamo  docnije. 
M.  D.  Milioevic,  slave.  40. 

b.  sa  so,  refleksivno  i  pasivno.  U  jedan  mail 
dode  mi  u  paiuet  kako  na  I'lega  placu  toliki  }udi, 
kako  se  s  noga  krpa  i  muci  ovoliki  svijet  pa  — 
opalili!  M.  D.  Milicevic,  zim.  ve6.  220.  Ja  mislim 
da  se  lute  zato  gto  im  je  tesko  krpati  se  a  moze 
da  bude  i  jos  kakav  uzrok.  254.  Tamo  se  krpam 
a  sve  uzalud.    zlosel.  89. 

KRPATITI,^  ki-patlm,  impf.  mrviti,  drobiti. 
M.  Ruzioic.  ,Sto  tako  kruv  rukami  krpatis,  sto 
ga  nozem  ne  odrezeS'?'  ,N6moj  tako  kruva  krpa- 
titi  i  lomiti'.  J.  Bogdanovic.  —  Sa  se,  rejlek- 
sivno.  Krpatiti  se,  drobiti  se,  ru.^iti  se  (stijena), 
mrviti  se,  u  prenosnom  smislu  znaci  brzo  govo- 
riti  bez  oduske.  M.  Ruzicic.  Krpatiti  se,  mrviti 
se,  trositi  se.  Kad  se  vosak  privari,  onda  se  kr- 
pati. u  Lici.  V.  Arsenijevic'-.  ,61e,  kako  so  kruv 
krpati!'  u  Dobroselu.    M.  Medio. 

KRPATUR,  krpatiira,  m.  vidi  jorgan.  —  (Jd 
tal.  copritore  (moze.  biti  i  dalmatska  rijec,  vtdi 
kelomua).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjernika 
u  3Iikajinu  (,tape3,  tape,  tajietum')  i  it  Stulicevu 


KRPATUR 


628 


KRPK' 


(,lecti  tegumentum  gosypio  plenum').  I  da  ona 
stijeii  u6ini,  krpatur  ga  (stijeA,  t.  j.  pamuk)  dat 
ne  krati;  za  no  stati  ja  u  tmini  bi  ga  (krpatur) 
sila  rasparati.  A.  Gledevii  283".  —  I  u  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku  (P.  Budmani)  t  na  liijeci 
(F.  Pilepii). 

KRPEGIJA,  m.  vidi  krpafi.  —  Postaje  od  1. 
kr)ni  Hi  od  krpiti  turskijem  nastavkom  gy.  —  U 
nasf  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovti  (vide 
kipa).  Udade  so  za  krpe^iju.  Bos.  vila.  1888. 
133. 

KRPEJCI,  Krpejaca(y),  »i.  pi.  ime  selu  u  Sr- 
biji  u  okrugu  niSkom.  M.  D.  Mili6evi6,  kraj.  srb. 
118. 

KRPELE,  kfpelii,  /.  pi.  sprava  sto  saslavla 
jarmove  volova  na  plugu  (i  na  koUma).  —  ispo- 
redi  krfiale,  krCele.  —  U  naSc  vrijeme,  a  izmedu, 
rjeinika  u  Vukovu  (,das  vorbindungswerk  der 
joohpaare  ochsen  am  pllugo'  ,jugi  pars').  Kao 
oje  u  pluga  od  kola  do  prvijeh  krpela.  Vuk, 
rjefin.  kod  zadava6a.  Drvo,  kao  uska  das6ic;a, 
sto  stoji  kroz  krpele  (kod  pluga  i  kod  kola  vo- 
lujskijeh).    kod  pleti'iica. 

KRPEL16,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travniikom.    Statist,  bosn.  59. 

1.  KRPE^j,  krpeja,  m.  Ixodes  ricinus  L.  neka 
bubica  Ho  zivi  u  grmfu,  ali  prione  (zenska)  na 
ielad  i  zivotine  (naj  iesce  na  paicad)  i  sisa  im 
krv.  —  isporedi  krpusa.  —  Akc.  je  sabi(ezen  kako 
je  u  Vukovu  rjecniku  (u  Dubrovniku  je  ki-pe), 
krpela).  —  Od  xvui  vijeka  (u  Belinu  rjecniku; 
maze  biti  i  starije,  isporedi  novoslov.  krpelj),  a 
izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,zeoca,  vermetto  note, 
che  s'  attacca  succhiando  il  sangue'  ,ricinus'  783b), 
u  Voltigijinu ;  ,zecca,  vermetto'  ,filzlau3'  (sic) ;  u 
Stulicevu:  , ricinus  (animal  quod  aestate  infixo 
semper  sanguini  capite  vivit,  jumentis  est  ma- 
xime  molestum)' ;  u  Vukovu  :  ,eine  scbaflaus' 
, [Ixodes]  ricinus  [L.';  cf.  kr}a,  krpijel,  krpusa].  Si- 
romah  je  krpej  koji  g-...e  uema.  Nar.  posl.  vuk. 
285.  Prionuo  kao  krpe|.  Nar.  blag.  mehm.  beg 
kap.  895. 

2.  KRPE]^,  krpela,  m.  neka  bijka.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  vide  krpiguz.  Krpe],  Krpiguz, 
Setaria  verticillata  Beauv.  (Lazic,  Vuk).  B.  §u- 
lek,  im.  175. 

3.  KRPE:^,  m.  ime  gori  u  Hrvatskoj.  Dobra . . . 
tekuc  pod  zemjom  opet  provire  ispod  gore  Kr- 
peja.   J.  Wessely,  kras.  206. 

KRPENA,  /.  ime  jednome  Hi  dvjeina  selima  u 
zemji  poloJskoj  Ho  je  car  DuSan  darovao  ma- 
nastiru  u  Htetove.  —  isporedi  Krpeno.  Selo  Krb- 
pena  ....  I  selo  Krbpena.  Spom.  stojan.  29. 
(1337 — 1346).  —  Jamaino  je  isto  ovo  mjesto  sto 
se  pomine  u  dvije  hrisovu{e  Stefana  (Urosa)  po- 
tonega  cara  srpskoga.  Selo  vb  Poloze  Krbpen. 
(ne  zna  se  koje  je  zadne  slovo).  metohb  svety 
Nikola.  Glasnik.  11,  135.  U  Poloze  Krpeno  i 
crbkvb  svetyj  NikoI(a)ie.  Glasnik.  13,  373.  —  Iz 
ova  dva  primjera  u  Daniiicevu  rjecniku:  Krb- 
peno,  crkva  je  treskavacka  imala  ,vb  Poloze'  selo 
(Krbpeno'.  —  Po  postanu  bi  trebalo  -e-  kao  Ho 
pile  Daniiic,  ali  nastavak  en  iesto  u  sva  tri  go- 
vora  glasi  en. 

KRPfeNlCAR,  m.  vidi  krpafi.  —  Na  jednom 
mjestu  xvin  vijeka.  Da  me  nisu  ovi  prokleti  kr- 
penifiari  naterali  platiti  1050  taelov  za  pravicu 
smeti  vikati  stare  naglavico  i  drugu  krpeX  .  .  . 
A.  T.  Blagojevid,  kliin.  69. 

KRPENO,  n.  vidi  Krpena. 

KRPENSKI,   adj.   koji  pripada   selu    Krpeni 


(vidi  Krpena).  —  U  Daniiiievu  rjeiniku:  krb- 
pi5nbskyj,  sto  pripada  .Krponu':  ,vb  Htetovu  na 
krbpenbscC'  raestC.  G(lasnik).  11,  135. 

KRPENA,  m.  (Hi  f.  ?)  ime  Hi  prezime.  —  Na 
jednom  mjestu  xvii:  vijeka.  Od  Krpeiie  bijuc  im 
dana,  glavu  Entimija  drie  cijelu.  J.  Kavanin 
327a. 

1.  KRPKTA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku.  — 
isporedi  karpit.  —  Ne  postaje  od  mlet.  carpetta 
(nekakva  zenska  halina)  nego  od  tal.  carpita, 
bijef,  guber.  —  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,tovaglia' 
,mappa'  i  u  Vukovu  rjeiniku :  (u  Dobroti)  Sarena 
pohava,  kao  6ilim,  5to  stoji  na  stolu  (talijanski 
, carpetta')  ,der  tischteppich'  ,tapetum  in  mensa 
ponendum'.  cf.  [vide]  trpeiiiak.  —  vidi  i  2.  Kr- 
peta. 

2.  KRPETA,  m.  muski  nadimak  Hi  prezime  u 
dubrovaikoj  komediji  xvi  vijeka.  —  Moze ,  biti 
ista  rijec  Ho  1.  krpeta.  PociAe  komedija  de  Guho 
Krpeta  .  .  .  ,Prije  sam  bio  Zuho,  a  sad  .sam  Kr- 
peta'.   M.  DrXid  397. 

KRPETICA,  /.  dem.  1.  krpeta.  —  U  Stulicevu 
rjecniku :  ,parva  mappa'. 

KRPETINA,  /.  augm.  1.  krpa  (pod  b).  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu.  Ho6e 
divojcica  jednu  od  krpetina  divojku.  M.  Radnid 
129a.  Nijedna  luSija  nije  prez  kakve  krpetine. 
N.  Palikuca  23.  Leze  na  krpetinama.  D.  Obra- 
dovic,  basn.  403. 

1.  KRPEZ,  /.  vidi  2.  krpez.  —  U  jednom  pri- 
mjeru  xvin  vijeka.  Za  pravicu  smeti  vikati  stare 
naglavice  i  drugu  krpez.  A.  T.  Blagojevid, 
khin.  69. 

2.  KItPEZ,  m.  djelo  kojijem  se  krpi,  krjjfene; 
u  konkretnom  smislu  ono  Ho  se  okrpilo.  —  Od 
xviii  vijeka  (vidi  kod  1.  krpez),  a  izmedu  rjei- 
nika u  Vukovu:  ,das  flickwerk,  die  flickerei'  ,con- 
sarcinatio'  s  narodnom  poslovicom  kao  primje- 
rom:  Trpez  i  krpez  po  svijeta  drze  (isporedi 
dale). 

a.  krpfene.  Krpei  i  trpez  po  svijeta  diie. 
Krpe2  je  sirotinska  majka.  Krpez  kucu  drzi. 
Krpez  ku6u  tece.  Nar.  posl.  vuk.  161.  Sto  se 
tifie  svena,  prediva,  plativa,  krpeza  i  veza.  V. 
Bogisii,  zborn.  124. 

b.  Ho  je  okrp]eno  (u  svijem  primjerima,  osim 
naj  zadnega,  u  prenesenome  smislu  kao  i  krpa- 
rija).  Kad  se  slavenska  ortografija  u  srpskom 
jeziku  mora  pokvariti  i  srpska  ostati  opet  puna 
krpeza  i  natege .  .  .  Vuk,  rjecn.'  xi.  Namisliv§i 
ja  da  nacinim  za  srpski  rjecnik  nove  znake  za 
one  glasove  koji  se  u  govoru  nasemu  nalaze  a 
pored  svega  mnostva  slavenskijeh  slova  pi§u  se 
s  krpezom  protiv  svojstva  jezika. . .  odg.  na  utuk. 
'26.  To  je  sve,  vele  ti  [udi  ,napredna6ki'  krpez. 
M.  B.  Miliievic,  medudiiev.  39.  Vilaet  Bosna 
ve6inom  drugo  nije,  nego  krpeX  zemaja.  M.  Pa- 
vlinovic,  razg.  53. 

KRPICA,  /.  dem.  1.  krpa.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu.  Vedasom  krpicom 
poveza  ranicu.  M.  Vetranic  2,  92.  Da  t'  u  §ka- 
tulici  da  bijeloga,  crjenoga,  u  gostarici  vodice, 
u  krpici  njekijeh  guba.  M.  Drzid  132.  Cistom 
maramicom  ili  krpicom  sveiu  celo.  A.  Baci6  290. 
Prisivsi  ovu  krpicu  za  zastavu  slobode.  A.  Ka- 
nizlid,  kam.  431.  Plafii  mene,  mati,  pod  bilom 
krpicom.  Ja6ke.  65.  Zgujeno  mesto  od  svoje 
kore  i  lika  sa  suknenom  krpicom  zavezi.  P. 
Bolic,  vinod.  1,  '260.  Malko  soli  u  krpici.  M. 
D.  MiliceviA,  zim.  veft.  309. 

KRPI(^,  m.  prezime.  —   xvi  i  xix  vijeka.     Za 


KRPl6  6 

Krpida  Bla^a.  Mon.  croat.  261.  (1564—1576). 
Petko  Krpi6.    Rat.  180. 

1.  KKPIGUZ,  m.  Setaria  verticillata  Beauv., 
neka  hi]ka.  —  isporedi  2.  krpej.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  ,quirlf6rmiger  fennich  [quirftliitige 
borstenhirse,  borstengras]'  .Panicum  vorticillatum 
(Setaria  -verticillata  P.  B.]'. 

2.  KEPIGUZ,  m.  poredaju  se  djeca  u  kolo,  a 
jedan,  na  koga  padne  kocka,  ude  u  kolo,  te  ga 
biju  loptom.  ako  onaj  koji  bije  promaSi,  onda  on 
ide  u  kolo.  u  toj  igri  dobacuju  loptu  jedan  dru- 
gome,  da  bije  ouaj  kome  je  blize  i  zgodnije.  ako 
li  onaj  koji  je  u  kolu  uhvati  loptu,  onda  ide  u 
kolo  onaj,  koji  je  bacio.  —  U  nase  vrijeme  u 
Srbiji.    I.  Pavlovic. 

KRPIJEL,  m.  a  Vukovu  rjecniku :  vide  (1.) 
krpe}  s  dodatkom  da  se  yovori  u  Grnoj  Gori. 

KRPIKOTLE,  m.  tako  zovu  Slovake,  §to  idu 
kroz  Likn,  pa  krpe  kotlovo,  tave,  i  vezu  zicom 
lonce  i  drugo  stosta  drvena  i  zemlana.  u  Dobro- 
selu.    M.  Medic.  —  Mislim  da  je  voc.  sing. 

KRPILICA,  /.  tako  se  zove  velika  igla  kojom 
se  obicno  zakrpe  prisivaju.  Zovu  ih  jos  i  ,babje 
igle',  a  za  cijelo  isto  to  znafiene  ima  i  rijec  ,ba- 
bja6a'  u  ovom  rjecniku  pod  br.  1.  ,Gospodaru, 
kad  sam  kupila  kod  vas  sivelica  i  vezilica,  dajte 
mi  nametnite  koju  krpilicu'.  ,Sto  ce  tobi  krpi- 
lice?'  jimam  ja  babu  kod  kuce,  treba  joj  da 
okrpi  starca'.  u  Dobro.selu.    M.  Medio. 

KRPILONCIJA,  m.  sto  je  u  Lici  ,krpikotle' 
ili  ,kotlokrpa',  to  je  u  Srijemu  krpiloncija;  raz- 
lika  je  ta,  Sto  po  Srijemu  ne  krpi  kotlove;  to 
rade  kazangije.  M.  Medic.  Krpiloncija,  serpeiiar. 
B.  Mugicki. 

1.  KRPINA,  /.  augm.  krpa  (gotovo  sumo  za 
znaiene  pod  b,  dakle  drunak).  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedii  rjecnika  u  Mika^inii  (krpine  ,stracci; 
pezze  di  panno'  ,scruta;  pauni')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Belinu  (,strofinacoio'  ,p6uiculum'  71,3b; 
krpine  ,3tracci  vecchi'  ,scruta'  710b),  ,(  Bjelo- 
stjencevu  (,panniculum';  krpine  stare  ,scruta'), 
u  VoUigijinu  (,straccio,  strofinaccio  di  cucina' 
jwischlappe,  kiiohenfetze'),  ti  Stuliccvu  (,frustulum 
telae;  panniculum';  krpine  ,scruta').  Kako  gnus 
na  plemenitoj  sviti  vecma  se  poznava  i  ne  pri- 
stoji,  nego  na  razdrtoj  krpini.  A.  d.  Bella, 
razgov.  60. 

2.  KRPINA,  /.  augm.  1.  krpeta.  —  U  Stuli- 
cevu  rjecniku:  ,vilis,  inolegans  mappa'.  —  nepo- 
usdano. 

KRPINAST,  adj.  pun  krpina,  dronav,  prnav. 

—  U  Stulicevu  rjecniku  us  krpinav. 
KRPINA V,  adj.  vidi  krpinast.  —  U  Stulicevu 

rjecniku:  v.  utirintitjen. 

KRPINKA,  /.  ime  ovci.  Bruvno.  I).  Hire. 
KRPITE^j,  in.  iovjek  koji  krpi,  isporedi  krpac. 

—  U  Belinu  rjecniku :  .racconoiatore  di  cose 
vecchie'  , interpolator'  602b ;  ,rappezzatore,  colui 
che  rappezza'  ,sarctor'  607a,  i  u  Stuliievu:  v. 
krpafi. 

KRPITI,  krpim,  impf.  popravfati  sto  (tkane 
ili  sto  siicno)  iimecuci  krpu  (vidi  krpa,  c).  ^ 
Akc.  se  ne  mijeiia  (aor.  2  i  3  sing.  kfpi).  —  Od 
XVI  vijeka  (vidi  2),  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
]inu  (krpiti,  zakrpiti  .saroio,  resarcio'),  u  Belinu 
(,rappezzare,  rattoppare'  ,sarcio'  606b),  u  Bjelo- 
stjencevu  (vidi  kod  krpati),  «  VoUigijinu  (v.  kr- 
pati),  u  Stulicevu  (.reficere,  resaroire,  reconcin- 
nare'),  u  Vukovu  (,flicken'  .pannum  adsuo'). 
1.  aktivno. 


3  KRPITI,  1,  c. 

a.  u  pravom  smislu,  kao  Sto  se  kazalo 
sprijeda.  —  objekat  moie  biti: 

a)  odijelo  ili  dio  od  odijela.  Kadno  ti 
krpjase  cilicio,  ja  ti  pomagah  drze6i  za  jedan 
kraj.  M.  DivkoviA,  zlam.  e-l^b.  Krpe  hajine 
kada  im  se  razdru.  M.  Radni6  176b.  Krpit  nove 
ga6e,  (D).  Poslov.  danic.  Kad  si  krpio  pas  tvoj, 
ona  ti  je  pomagala  i  drXala  z  druge  strane.  M. 
Zorifiic,  zrcalo.  81.  Da  ih  (hafine  .Uare)  stanes 
umetkom  novijem  krpiti.  S.  Rosa  64b.  Krpjaie 
hajine.  I.  J.  P.  Lufiic,  izk.  13.  Krpi  (inuzu) 
gace  i  kosuju;  sto  ga  vragu  vecma  krpis  to  so- 
tona  ve6ma  dere.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  301.  Odne- 
so§e  te  hajine,  osta  rda  u  koSu}i;  ni  sta  prati, 
ni  krpiti,  ni  o  plotu  objesiti.  1,  374.  Derem  no- 
gavicu,  pa  krpim  tur.  (Kuburim).  Nar.  posl. 
vuk.  58. 

b)  Ho  drugo  od  saSivena  tkana.  Ali 
krpi  al'  ne  krpi,  stara  vri6a  male  trpi.  P.  Vite- 
zovic,  cvit.  126. 

<-J  itogod  spleteno  (mreia,  bjecve  itd.). 
Vidi  druga  dva  brata  .  .  .  krpe6i  mrize.  Ber- 
nardin  145.  I.  Bandulavi6  188a.  naatth.  4,  21. 
Luc  nam  je  cipati  i  krpiti  mriiu.  P.  Hektorovio 
48.  Krpedi  mrize  svoje.  F.  Lastric,  od'  127. 
Krpjahu  mreze.  S.  Rosa  60*.  Oni  u  ladi  kr- 
p|ahu  mreze.  Vuk,  mar.  1,  19.  —  Savci  za  da 
do  zenskijeh  bjefiava  i  kroje  i  siju  i  krpe.  M. 
Drzic  213. 

<t)  sto  sasiveno  od  koze  (obuca  itd.). 
Poce  krpiti  crevje.  M.  Orbin  111.  —  Zasukao 
brkove  kao  da  6e  amove  nima  krpiti.  (U  voj- 
vodstvu).    Nar.  posl.  vuk.  87. 

e)  nesto  uopce,  ili  se  ne  izrice  objekat. 
Tko  staro  krpi,  zaludu  konce  trati.  (Z).  Poslov. 
danic.  Ko  staro  ne  krpi,  ni  novo  ne  nosi.  Nar. 
posl.  vuk.  156.  Staro  krpi,  konce  trati.  294.  — 
Tko  te  naufii  krpit?  Velo  djece  a  malo  kruha. 
(D).  Poslov.  danic. 

f)  rupa  (mjesto  gdje  se  ito  prodrlo)  u 
koju  treba  umetnuti  krpu.  Krpi  rupu  dok  je 
mana.    Nar.  posl.  vuk.  161. 

(f)  ce^ade,  ali  se  misli  na  odijelo  i  obucu 
ko  je  na  nemu.  Tko  fudem  vida  obrok  ?  ^ene. 
Tko  ih  puda  od  buha?  Zene.  Tko  ih  krpi?  Zene. 
M.  Drzic  14').  Glad  i  zedu  gdi  ne  trpi,  golotinu 
gdi  ne  krpi.  V.  Dosen  182".  ^ene  ne  bi  ga 
dele  odijevati,  prati  i  krpiti.  V.  BogiSid,  zborn.  29. 

b.  u  sirem  smislu,  poprav(ati  sto  mu  drugo 
sto  se  slomilo,  razbilo  ili  drugadije  pokvarilo,  kad 
se  kod  poprav{ana  umecu  novi  komadi.  Kotlove 
krpe  Cigani.  Vuk,  dan.  2,  102.  —  Zapodeo  po 
selima  krpiti  stare  cijevnike  (orguje).  M.  Pavli- 
novid,  rad.  75.  —  O  koja  zlocesta  kuda!...  svaki 
dan  od  potribe  jest  liu  krpiti  i  podslanati  da  ne 
pane.  P.  Posilovid,  nasi.  45^*.  Kaluderi,  popi  i 
ostali  svecenici  s  pukom  krpjahu  zidove  razva- 
]ene.  And.  Kacid,  razg.  1.59.  Da  krpimo  beden 
na  Zvorniku.  Nar.  pjes.  horm.  1,  191.  —  Krpi 
kao  Fata  pitu.    Nar.  posl.  vuk.  161. 

c.  u  metaforickom  smislu,  objekat  je  Sto 
umno  a  i  tjelesno,  kod  iega  krpiti  isti6e  da  se 
ono  samo  djelomice  i  nedovo(no  popravfa,  dok  bi 
trebalo  potptino  popravlane  ili  jiosve  novo  izra- 
divane.  U  redu  .  .  .  svrSeui  liiovu  nesvr§enost 
krpe  i  podizu.  P.  Knezevid,  osm.  171.  —  Sla- 
vensku  ortografiju  da  kvarimo  i  u  jeziku  nasemu 
protiv  zdravoga  razuma  opet  da  krpimo  i  da  na- 
tezemo?  Vuk,  pisma.  7.  —  Ouaj  primjer  radi 
svoga  prvoga  dijela  mogao  hi  impadati  pod  a, 
a),  ali  radi  drugoga  svakako  pripada  amo :  Svaki 
dan  idemo  krpedi  ovu  hajinu  (metaforiiki  tijelo), 
zasto  vazda  vrudina  naravna  skondava  vlagu  ko- 
rijensku,  i  od  potrebe  je  krpit  ju  i  lijedit  ju  jez- 


KKPITI,   I, 


binaiiia.  M.  Eadnii  419a.  —  Awo  tiiole  pripa- 
dali  i  oi'dj  primji'r:  Maiie  u  lioj  Rid  i  Macko 
(imena  kjiisadi)  trpi  nog  po  6a6ku  kad  korafiaj 
krpi.    J.  S.  Ko|koyi6  66. 

d.  u  prenesenom  smislu,  karati,  ruiiti,  vidi 
krpa,  c,  b).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  koga  ,3ohel- 
ton'  ,inci'6po'. 

3.  pasivno.  Bubiue  tej  svuci,  a  ke  su  kr- 
pjene  na  sebe  obuci.  M.  Vetranid  1,  119.  Te  ih 
metnu  u  krpjeno  torbo.    Pjev.  cm.  186''. 

3.  na  se,  refleksivnu.  —  suhjekat  je  ielade 
(I'idi  1,  a,  g)J.  Sam  sam  so  krpio  i  prao.  M.  Pa- 
vliiiovic,  rad.  122.  —  Metaforiiki  (vidi  Radniccv 
primjer  kod  1,  c).  Mnogl  zarad  jedne  malakne 
razdrtotino  stav|aju  mnogo  i  voliko  zakrpe  je- 
duci  mnoge  jezbine,  mogudi  biti  zadosta  jedna 
sama.  joSter  obifiaje  uzrasti  toliko  prozdrlstvo  i 
odrijeSeno,  da  so  krpe  razjocima  mastima  i  raz- 
boritijem  svitami,  blaguju6i  meso  i  ribu  na  jedan 
isti  obrok.  M.  liaduic  •il9''. 
KKPJEN-,  vidi  Krpen-. 

KRP.JES,  m.  vidi  krpez.  —  U  Stulieeou  rjei- 
niku: ,seruta,  res  suenda,  reficienda'.  —  nepouz- 
dano. 

KRP^A(5,  krp[d,fia,  »/(.  vidi  krpac.  —  U  Mika- 
(inu  rjeiniku :  krpjac,  koji  krpi  ,sarcinator' ; 
krp]ac  od  crov|a,  od  postola  ,cerdo,  veteramen- 
tarius,  sutor'. 

KRP^jACICA,  /.  zensko  ielade  kao  krp]ai.  — 
U  Mikalinu  rjeiniku:  ,sarcinatrix'. 

KEP^A(5lNA,  /.  vidi  krpoz.  —  V  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,Imam  krpjacine  oko  djece ;  da  osaiu  dana 
na  igli  sjedim.  ne  bi  sve  iskrpila'.  J.  Bogdauovio. 
KEPJ^ANIK,  krplanika,  m.  u  Vukovu  rjei- 
niku: put  ili  prtina  od  krpaja  .oine  mittelst  der 
krpje  gemaohte  schneebahn'  ,via  per  nives  in- 
.strumento  krpje  dicto  facta'.  —  Ake.  kaki  je  u 
yen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
num.  i  ace.  sing.,  i  voc:  krpjanioe,  krpjanici. 

KRP^vE,  krpa|a,,  /.  pi.  u  Vukovu  rjeiniku:  (u 
Horcegovini)  kao  obruoi  sto  se  isprijecaju  (iskrpe) 
dretvom  ili  oputom,  te  cobani  i  lovci  po  Herce- 
govini  obuvaju  na  noge,  da  se  moze  ici  povrh 
snijega  .der  sohneeschuh'  ,calceatu3  quidam  per 
nivem  vadantium'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme: 
Ma  da  vidis  Kadovid-Soepana,  vrbove  je  krp}e 
napravio,  pa  razgazi  snijeg  u  planinu.  —  Rijei 
je  (ili  dajbudi  osnova)  balticko-slavenska,  ispo- 
redi  lit.  kurpe,  crevja,  let.  i  stprus.  kurpe,  rus. 
K-_vpiii.i,  (ces.  krpc,  gen.  krpete  ,schneereif6u', 
krpec  ,bastschuh',  kraple  ,scbneeschuhe',  poj. 
kierpce  ,art  beschuhung',  kurp  ,bastschuh') ;  ispo- 
redi  i  yrc.  y.oovncla,  nekakve  drvene  Heme. 

KRP^ED,  m.  vidi  balatura.  u  karlovackoj  oko- 
lici.    D.  Trsteriak.  —  isporedi  krpjun. 

KRPl^ENICA, /.  (o  torhi)  koja  je  kr plena.  — 
U  narodnoj  pjesmi  crnogorskuj  nasega  vremena. 
Skini  s  nega  (kona)  sedio  od  bijura,  metni  na 
nem  konsku  samarinu, .  . .  skini  s  nega  mjedene 
bisage,  metni  na  nem  krpjenice  torbe.  Pjev.  cm. 
186^. 

KRP^ENE,  n.  djelu  kojijem  .se  krpi.  —  Iz- 
medu  rjeinika  u  Stulieeou  (krpjene)  i  u  Vukovu. 
Ot  krpoiia  majstoru  pada  se  (sve).  G-lasnik.  ii, 
3,  21.  (169.5). 

KEP:^EZ,  m.  vidi  krpoZ.  KrpleZ  trpleZ.  Bos. 
Vila.  1887.  318. 

KRPJUN,  krpjiina,  »i.  tignum,  greda.  —  U 
rukopisu  iakav.'ikom  xvi  vijeka.  —  .Tamaino  je 
rijei  dalmatska  (vidi  kod  kelomna),  isporedi  srlat. 
caprones,    tigna,   cantherii;   cabiro,   cabrio,   can- 


therius  (Ducange),  franc,  chevron,  rog  (na  ku- 
cama),  roznik.  Krp)uni  kudo  na§e  od  fiodra,  a 
.slimona  od  ciprosa.  Nauk.  brn.  24''.  canticuiu 
cant.  1,  16. 

KRPNA,  /.  krplene.  —  Na  jednom  mjestu  kvu 
vijeka.  Niti  do  biti  potreba  od  krpio.  M.  Radnid 
419ft. 

KEPNACa,  /.  igla  povelika  za  krpjeiie  se- 
jadkih  riitina.    I.  Pavlovid. 

KEPUCA,  /.  vidi  krpu.sa.  —  U  Stuliievu  rjei- 
niku: v.  klop.  —  nepouzdano. 

KRPULE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
Sabaikom.  Vinograd  u  Krpulama.  Sr.  nov.  1875. 
1131. 

KRPURINA,  /.  augm.  1.  krpa.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  vide  krpetina. 

1.  KRPUSA,  /.  vidi  1.  krpe).  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kJ'puSa.  —  U  Mikalinu  rjeiniku:  ,ri- 
cinus,  oroto,  cynorrhaista' ;  u  Belinu :  ,zecca,  ver- 
metto  noto  die  s'  attacca  succhiando  il  sangue' 
,ricinus'  783'';  u  Stuliievu:  v.  krpej ;  u  Vukovu: 
vide  (1.)  krpe)  s  dodatkom  da  se  govori  u  Boei. 

—  U  na^e  vrijeme  u  Dubrovniku  (P.  Budmani) 
i  u  Bakru  (D.  Hire). 

2.  KRPU§A,  /.  zvrika.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (krpusa,  udorac 
nohtom,  luskaiie  ,talitrum')  i  u  Stuliievu  (,ta- 
litrum,  ictus  digiti  altcri  digito  impositi,  com- 
plicati  et  vibrati').  On  mogage  lava  pesti  a  s  kr- 
pu§om  ubit  vola.    D.  Zlatarid  (hrv.  pis.  xxi)  201*. 

—  I  u  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

3.  KRPU§A,  /.  ime  ovci?  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  .32. 

KRPUSAR,  m.  Glareola  pratincola  L.,  neka 
ptica,  vidi  zijavac.  Krpusar,  Glareola  pratincola. 
(j.  Kolombatovic.  progr.  spal.  1880.  41.  Pok. 
Surid,  koji  nam  je  pribavio  prve  primjerke  za 
muzejalnu  zbirku,  saopstio  mi  jo  imena:  , zijavac, 
krpusar'  i  ,cicavac';  prva  dva  ima  i  Kolomba- 
tovic. S.  Brusina  (kod  genus  Glareola),  ptice 
hrv.-srp.  nastavak.  129''. 

1.  KES,  adj.?  u  ohliku  krsu  (ace.  sing,  f.?) 
na  jednom  mjestu  xviii  vijeka,  nejasna  rijei  (ras- 
krsen,  iskrsen  ?)  koju  je  jamaino  sam  jiisac  na- 
iinio  radi  slika.  Vjecni  sudac  na  uzkrsu  posrjed 
golih  oglobina  kazat  hoce  Ijepost  krsu  punu 
crv|ijeh  gadelina.    J.  Kavanin  5633.. 

2.  KES,  m.  u  rukopisu  xvi  vijeka  (pisanu 
Krbsb)  stoji  tnj.  Kris  (vidi  2.  Kris).  Aleks.  nov. 
76. 

KESEEDAE,  krserdara,  m.  krk-serdar,  vidi 
kod  4.  krk.  A  veliki  vezir,  Kursid-Pa§a,  bio  ga 
je  postavio  ,krserdarom'.  M.  D.  Milidevid,  po- 
meuik.  1,  101. 

KRSMALAC,  ki'smaoca,  m.  covjek  koji  krsma. 

—  Na  jednom  mjestu  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Stuliievu  (krsmalao  i  grijeikom  krsmaoo 
,cunctator').  Pravi  posluSnik  nije  krsmalac.  M. 
Eadnid  545b. 

KESMALICA,  /.  zensko  ielade  sto  krsma.  — 
U  Stuliievu  rjeiniku:  ,cunctatrix'. 

1.  KESMAN,  adj.  koji  krsma.  —  U  jednom 
primjeru  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuli- 
ievu :  ,morosus' ;  nasladjene  krsmano,  naslada 
krsmana  ,delectatio  morosa  (apud  theologos)  h. 
6.  voluptuosa  in  qua  homo  sponte  immoratur' 
gdje  je  nesto  drugaiije  znacene.  Po  tom  budi 
skoro  sliSati  a  krsman  odgovarati.  Pril.  jag. 
ark.  9,  138.  (1520). 

2.  KESMAN,  m.  ime  musko.  —  Od  xviii  vijeka, 


2.  KRSMAN 


a  izmedu  rjecnika  u  Vukovii  (,nomen  viri'  ,manns- 
name')-  Krsmaii  Dugi.  Glasnik.  ii,  3,  76.  (1706 — 
1707).  Bas  Krsmana  kneza  Vuicica.  Nar.  pjes. 
vuk.  i,  164.     Krsmau  Grligorijevie.    Rat.  414. 

KESMANIJA,  /.  ime  zenslco.  —  isporedi 
Krsman.  —  U  nase  vrijeme.  Ivan  da  isplati 
Krsmaniji  40   grosa.    Glasnik.  u,  1,  178.  (1808). 

KRSMANOV,  adj.  Jcoji  pripada  Krsmanu.  Tu 
izlazi    }uba    Krsmauova.     Nar.   pjes.   vuk.  4,   165. 

1.  KRSMANOVICA,  /.  zena  Krsmanuva.  —  U 
nase  vrijeme.  Marija  Krsmanovica  Sapoanka. 
Glasnik.  ii,  1,  77.  (1808). 

2.  KRSMANOVICA,  /.  ime  mjesta  a  Srhiji  u 
okrugu  oa(evsl;om.  Ub  .  .  .  u  Tamnaru  utice  na 
mostu   Krsmanovioi.     M.  D.  Milicevic,  srb.  3()3. 

KRSMANOV16,  m.  prezime  (pi>  ocii  Krsmana). 
—  U  nase  vrijeme.  Ilija  Krsmanovic.  Rat.  86. 
Jovo  Krsmanovic.    417. 

KRSMANE,  n.  djelo  kojijem  se  krsma.  —  Sta- 
riji  je  oblik  krsmanje.  —  Radi  oblika  krzmaiie 
oidi  sto  je  kazano  kud  krsmati;  ovdje  se  maze 
dodati  da  ima  krzmaiie  i  u  Dubrovcanina  Be- 
tere  xvii  vijeka,  a  xviii  i  u  S.  Hose  (u  obadva 
jedaii  put).  —  &sto  se  nahodi  bez  krsniaiia  11 
adverbijalnom  smislu.  —  Izmeita  rjecnika  u  Be- 
linu  (krsmanje  ,<iilatioue'  mora'  237";  ,dimora' 
,mora'  258'' ;  ,tardameuto ,  tardauza,  indugio' 
,cunctatio'  7221";  bez  krsmanja  ,senza  dimora' 
jsine  mora'  258b;  ,senza  verun  indugio'  ,omni 
ounctatione  abjecta'  397'' ;  .prestamente,  presto, 
aw.'  ,cito'  583*;  ,seuza  tardanza'  , nulla  mora' 
72'2l>),  u  Stulicevu  (,mora,  cunctatio,  tarditas,  di- 
latio  etc.';  bez  krsmana  ,prompte,  parate'),  u  Da- 
nicicevti  (krbsmanije  ,mora'). 

a.  krsmane.  Niht  dlbgo  stojanbje  i  krbsmaiije 
tamo.  Spom.  sr.  1,  92.  (1408).  No  zazri  jerb  je 
bilo  tolikoj  krbsmanbje  posia  vasega.  1,  178. 
(1418).  Jere  brez  nijednoga  krsmanja  nas  uvi- 
suju  V  jednom  zivjenji.  Starine.  23,  148.  (1496). 
Brez  krsmanja  spenzaj.  M.  Maruli6  133.  Gredu 
prez  krsmanja  v  raj.  Korizm.  18*.  Neposluh  i 
krsmanje  u  zapovijedi  starijega.  Zborn.  166b. 
Zapovedamo  .  .  .  kruh,  muku,  zob  sto  brze  simo 
nositi  prez  krsmanja.  Mon.  croat.  295.  (1392). 
Svuda  ovuda  ide  misao  i  pamet  moja  u  jedan 
cas  bez  uikakova  krsmanja.  M.  Divkovid,  bes. 
284*.  Zarad  mala  pokoja  i  krsmana.  M.  Eadnio 
153b.  Ne  cini  ptica  na  zemji  veee  krsmana  od 
onoga...  154*.  Izaci  brez  krsmana  prama  smrti. 
331b.  Bez  krsmanja  bi  od  Isukr-^ta  nadarena. 
A.  d.  Bella,  razgov.  85.  Zeninom  smrti  stoprv 
razvezan  od  zenidbe,  hrlis  bez  krsmaiia  u  rod 
sveti.  B.  Zuzeri  6.  Za  nime  idu  bez  krsmana. 
93.  Hitaju  ga  (Jesusa)  vojnici  bez  kr.^maiia.  D. 
Basic  55.  Na  negovii  zapovijed  spravja  se  dobri 
starac  za  izpunit  je  bez  krsmana.  99.  Koliko 
je  potrebno  ozvat  se  bez  krsmana  Bogu.  193. 
Ti  s  hrabrenijem  Licanima  bez  krsmana,  bez 
obzira,  etc  srneS  .  .  .  na  visoke  tvrde.  Zgode.  8. 
—  U  ovum  je  primjeru  -s-  jamacno  stamparskom 
tjrijesknm.  Gdje  ga  oncas  bez  krsmanja  uvedose 
znano  u  vijece.    J.  Palmotii  23. 

b.  krzmane. 
(i)  vidi   krsmati,   1,  b,    a).    Oni  jo  slijede 

bez  krzmana  (stamparskom  yrijeskom).  D.  Basic 
192. 

b)  vidi  krsmati,  1,  b,  b).  Bez  krzmauja, 
vjerue  moje,  plahi  stupaj  pospijesite.  I.  Gun- 
dulic  100.  Pak  u  kratko  bes  krzmauja  kaze  .glase, 
ke  joj  nosi.  414.  Bez  krzmauja  Krunoslava  u 
odluci,  ka  je  zeze,  ne  ima  misli,  ku  strah  dava. 
469.    Hocu  da  oci  vide  tvoje  veoeraske  bez  krz- 


831  KRSMATI,   1,  a. 

mana.  G.  Palmotii  1,  331.  Bez  krzmana  teci 
sada.  2,  350.  Bez  krzmauja.  P.  Kanavelic,  iv. 
113.  Po  mjeseou  opet  masti  bez  opreda  i  krz- 
manja.  J.  Kavaniu  216*.  Kraji  vjere  ine  gredu 
ih  grabit  prez  krzmauja.  268*.  Svi  napredkuju 
vazda  u  sumni  i  u  krizmanju  (sic).  354*.  Evo 
me  bez  krzmana  na  tumacene  Pavlovijeh  rijeci. 
A.  Kalic  96.  Nije  odgovora,  nije  nevana,  nije 
krzmana.  394.  Na  tvu  sluzbu  bez  krzmana  po- 
spjesno  sam  ja  ustala.    P.  Sorkocevic  587*. 

c)  vidi  krsmati,  1,  b,  c).  Ne  da  smrt 
vrijeme  nijedno  od  krzmauja.  B.  Bettera,  or.  21. 
Bez  krzmana  posla  po  no  muza  Uriju.  I.  Dordic, 
salt.  XIV — XV.  Bog  nece  krzmana  u  dobrijeh 
odlukah.  ben.  14.  Poco  bez  uikakva  krzmana 
ispravjati.  28.  Ako  su  koje  zaprike,  brez  kr- 
zmana i  udij  dignuti.  A.  Kanizlic,  kam.  860. 
Bez  krzmana  ostavi  sve.  S.  Rosa  63b.  Nego 
brez  svakoga  krzmana  ...  D.  Rapid  278.  Da 
popisanu  djecu  bez  krzmana  sa}u  u  Skolu.  Zbor- 
nik  zak.  1853.  2,  43. 

KRSMATI,  kfsmam,   impf.  oklijevati,   dangu- 
hiti.  —  Nepoznata  postana ;  it  jednom  rukopisu 

XVI  vijeka  ima  krmsati  (vidi),  ah  i  ovu  (po  svoj 
prilici  mladi  oblik)  ne  pomaze.  —  Od  xiii  vijeka, 
ali  vec  xvii  po  svoj  prilici  nije  bila  narodna 
rijec.  to  se  poznaje  iz  toga  sto  neki  ^nsci  i  pre- 
pisivaci  mijenaju  -s-  na  z:  krzmati,  i  to  vec  od 

XVII  vijeka:  naj  proi  je  za  kojega  je  to  doka- 
zano  pisac  Bostiak  Ancic;  xviii  vijeka  Dubrov- 
ianin  Dordic,  Slavonci  Knezovic  i  Kanizlic  (vidi 
jas  kod  krsmane).  —  Izmedii  rjecnika  u  Vran- 
cicevu:  mozebiti  stamparskom  grijeskom  krcmati 
(,karcsmati')  ,morari';  u  Mikalinu  (karsmati,  dan- 
gubiti  ,terere  tempus'),  u  Belinit  (krsmati  ,tardar, 
indugiare  in  neutro'  ,moram  facere'  722b),  u  Bje- 
lostjencevii  (vidi  2),  u  Voltigijinu  (karsmati  , tar- 
dare,  indugiare'  ,verspaten'),  u  Stulicevu  (krsmati 
,morari,  cuuctari,  immorari,  commorari'),  u  Da- 
nicicevu  (krbsmati  ,morari'). 

1.  aktivno. 

a.  krsmati.  Arbhimanbdritu  krbsmaybsu  tu 
predb  crbkbviju  svetyihb.  Domentijau*  340.  Ua 
djelateji  ne  krsmaju.  Pril.  jag.  ark.  9,  146.  (1468). 
Ne  krsmaj  cica  samoga  tebe,  Boze  moj,  jere  jime 
tvoje  zazvano  jest  svrhu  grada  ovoga.  Bornardin 
36.  dan.  9,  19.  Spravi  se,  ne  krsmaj.  §.  Men- 
cetid  286.  Ne  krsmaj  o  lueni,  hrlo  me  umori. 
G.  Drzi6  402.  Za  toj  vede  na  krsmajte.  M.  Ve- 
tranid  1,351.  Ne  krsmaj,  neg  hodi.  2,  ,208.  Na 
dauju  ne  krsmaj.  N.  Dimitrovid  5.  Cin'  brzo 
sto  iraas,  ne  krsmaj  vede  ti.  N.  NajeSkovid  1,  128. 
Za  toj  vede  ne  krsmajte,  kad  se  raj  sted  lasno 
more.  1,  161.  Tijem  ako  d  pomod  dat,  nemoj 
mi  krsmati.  2,  63.  A''ede  ne  krsma'te.  M.  Drzid 
56.  Daj  brzo,  ne  krsmaj.  462.  Da  vidite  da 
more  ne  krsmati,  er  je  sve  spravjeno.  Starine. 
10,  10.  (1558).  Mnedi  se  nasititi  s  liom  krsmase. 
P.  Zoranid  41*.  Rad  vile,  ka  svu  vlas  ua  po- 
spijeh  sve  gubi,  ne  krsmav  zli  poraz.  D.  Ranina 
137b.  Poklam  ovde  moramo  krsmati  .  .  .  Mon. 
croat.  296.  (1592).  Ter  kroz  toj  krsmati  ved  ne 
bi  tuj  meni,  podoh  ih  iskati  po  gori  zeleni.  A. 
Sasin  136.  Ja  grem  nad  Gorstaka  no  oca,  da 
ga  knimpovedem;  zac  samo  htijenjeje  liegovo, 
sto  lipse  i  krsma,  da  skladno  nih  ktijenje  bude 
se  izvrsit.  D.  Zlatarid  80*.  Nb  pohodi,  ne  krbsmaj. 
Aleks.  novak.  90.  Krbsmati  ze  tu  nemoj.  118. 
(iini  i  ne  krsmaj.  Aleks.  jag.  star.  3,  '224.  Ne 
krsmavSe  k  mani  da  harac  donesete.  255.  Hodi 
oslobodi  nas,  jurve  nemoj  ki-smati.  M.  Divkovid, 
bes.  10b.  Doene  i  krsmajudi  djeluje.  M.  Div- 
kovid, bes.  654*.  Ved  ne  krsmaj,  vapijahu.  plac. 
15.     Doci  de  vrijeme,    nede  krsmati.    M.  Radnid 


KESMATI,  1,  n.  r.." 

04".  Svo  trii  naglo  k  svojoj  svrsi  ne  kr9maju6i 
ni  fas.  150".  Tko  krsma  u  zloj  misli  stavja  ae 
iia  pogibil  za  izpunit  ju.  448b.  Ne  hotijmo  ve6 
krsmati,  jur  .se  ima  on  ustati.  P.  Hoktorovii  (?) 
81.  Odprav'to  36,  ne  krsmajte.  118.  Nijo  po- 
triba  da  stojimo  i  krsmamo  prilikovati  u  stva- 
rimi  svitovnim.  S.  Margitic,  fal.  8.  Hodi  vede, 
Gospodine,  nomoj  krsmati.  58.  Oni  no  pobigose 
udi|e  nego  pofiele  krsmati.  85.  Oprogti  mi  5to 
.sam  krsmao  k  tebi  ae  obratiti.  ispov.  53.  Nemqj 
krsmat,  nego  hodi.  200.  Sto  krsmate,  sto  6e- 
kateV  A.  Gledevi6  lO^.  Pojdi  brzo,  majko,  i  ve6 
no  krsmaj.  M.  LekuSii  59. 
b.  krzmati. 

a)  grijeSkom  naStampano  (trebalo  je 
krsmati),  jer  se  po  rukopi.iima  tie  maze  poznati 
kako  je.  Molim  te,  ne  krzmaj.  M.  Marulii  226. 
Hod'  ve6e,  ne  krzmaj.  §.  Menfietid  59.  Vede  ne 
krzmaj  izvidat  [uven  stril.    132. 

I>)  ne  zna  se,  kako  je  pisano  u  originalu 
jer  nema  originalnijeh  rukopisa.  Ne  krzma'mo, 
sila  jada  da  se  s  glavom  carskom  zdruzi;  potla- 
fiimo  ko  potlaCa,  uduSimo  ko  nas  du5i.  I.  Gun- 
dulid  485.  Sto  krzmate  bez  uzroka?  569.  Joste 
cknite?  jo§  krzmate?  G.  Palmotid  1,  -50.  Sred 
otoka  voce  toga  ne  hotjesmo  mi  krzmati.  1,  93. 
Ne  krzmamo  i  ne  cknimo.  1,  123.  Hod'mo  na 
plav,  ne  krzma'mo.  1,  169.  Pripravite,  da  osvetom 
ne  krzmamo,  kcie  i  plavi.  2,  340.  Nu  ni'e 
krzmat,  ni'e  sum)iti,  da  6e  t'  zeju  prekratiti.  J. 
KavaAin  39'ia. 

/•)  grije§kom  samijeh  pisaca.  Milosrdje 
Bozije  podnosi,  ma  ne  krzmajmo.  I.  Andic,  ogl. 
XXIX.  Ne  krzmajmo  stat  u  griju,  ve6  odimo  na 
svetu  pokoru.  141.  Ti  krzmas  s  tvom  oblasti. 
I.  Dordii,  salt.  247.  Bog  krzma  do  vremena. 
321.  Ah  ne  krzmaj  za  pomoc  me!  479.  Do- 
fijem  mi  krzmamo.  uzd.  81.  Nemoj,  kraju,  duzje 
ti  krzmati.  A.  J.  Knezovid  200.  Da  ne  krzmaju 
i  ne  otezaju  se.  A.  Kanizlic,  kam.  512.  Ovako 
docneii  i  krzmajud,  stize  vrime.  uto6.  66.  Sto 
dakle  krzmas  i  kasniS?    uzroci.  251. 

2.  sa  se,  refleksivno ;  znacene  je  kao  kod 
aktivnoga  glagola.  —  U  Bjclostjenievu  rjecniku: 
krsmam  se,  v.  mudim  se. 

KESME,  ki-smota,  n.  vidi  mi-tvina  (danak  sto 
se  placa  kad  tcmre  domacin).  —  Jamacno  od 
tur.  qysmet  (dio),  isporedi  krsmet.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  vide  mrtvina  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Srbiji. 

KRSMENE,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  kr- 
smane.  —  sasma  nepouzdano. 

KESMET,  m.  udes,  sreca,  arap.  tur.  qysmet. 
—  isporedi  krsme.  —  f/  naSe  vrijeme.  A  tako 
mi  dina  i  krsmota.  Pjev.  cru.  130l>.  Pa  ako  kad 
krsmet  dode.    Bos.  vila.  1892.  157. 

KRSMINA, ,/.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.  Niva  u  Krsmini.  Sr.  nov.  1871. 
141. 

KESNA,  /.  ime  dvjema  selima  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskom.  Mala  i  Velika  Krsna.  K.  Jova- 
novid  149. 

KESNI,  vidi  1.  krstan. 

1.  KESNirA,  /.  krsno  ime;  kolai  za  krsno 
ime.  —  U  nase  vrijeme  (xvui  vijeka  u  mnozini, 
vidi  kod  a). 

a.  krsno  ime  (i  gozba  kojom  se  svetkuje),  vidi 
1.  krstan,  c.  Taj  mu  svetac  osta  u  potomstvu  u 
krsnici.  S.  :^ubi§a,  prip.  28.  0  krsnioi,  o  bozidu, 
uop6e  pri  svakoj  svetkovini  Jomacoj.  252.  Sve- 
toga  Nikolu  zimnega  £to  mi  je  u  domu  krsnica. 
pri£.  37.     Svaka  kuia  slavi  osim  krsnice  i  pri- 


1  1.  KRST 

sluXbicu  ili  prisluXbu.  41.  Svotoj  Petki  koju 
slave  dva  dijela  sela  krsnicom.  109.  • —  Ovdje 
imendan :  Krsntca  ,diea  onomasticus ;  epulao  die 
onom.  apparatae'.  D.  Neraanid,  dak.  kroat.  stud, 
ifortsg.  43.  —  u  mnoiini  u  jednoga  piscn  xvni 
vijeka.  Krsnice  dasti  slavne.  V.  Dosen  v.  Dok 
kom  krsno  ime  bano,  i  krsnice  slavit  stane.   172*. 

—  Vidi  i :  Krsnica,  1.  plomensko  krsno  ime.  2. 
oaobni  imoni  dan.    M.  Pavlinovid. 

b.  kolac  Sto  se  mijesi  za  krsno  ime.  u  Bosni. 
Pa  da  ima  za  bozuka  svoga  djeci  pedi  prisuijeh 
krsnica.  Osvetn.  2,  49.  U  Bosni  se  taj  kolac 
zove  krsnica  ili  krsni  kruh.  M.  D.  Milidevid, 
slave.  25. 

2.  KRSNICA,  /.  mjesno  ime.  I  Jovana  kneza 
iz  Krsnice.    Nar.   pjos.  vuk.  4,  138. 

1.  KRSNICE,  /.  pi.  vidi  1.  krsnica  pod  a. 

2.  KRSNICE,  /.  pi.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku: 
u  sabje  ili  u  uiada  ono  gdje  se  drii  rukom  ,d6r 
griir  am  sabol'  ,capus',  cf.  [balda,  zbaod,]  baldak 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Dokle  im  se 
sab]e  polomiSo  do  krsnicah  i  rukah  desnicah.  — 
Va{a  da  je  uprav  baliak  kao  na  zapadnijem  ma- 
cevima,  gdje  je  sliian  krstu. 

1.  KRSNIK,  m.  postaje  od  ki-stan  nastavkom  ik. 

—  -t-  ispada,  ali  se  nalazi  pisano. 

a.  krscanin.  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka. 
Ti  mu  (caru  turskome)  zakon  hud  lukavi,  vrhu 
sab|e,  Muho,  stavi ;  ti,  narodi  da  od  svih  strana 
krstnici  se  grabu  mali.  J.  KavaAin  238*.  Mi 
stojimo  uz  misnike  dim  prikazu  slavnijeh  ostij 
(hosti')  posvedenja  za  krstnike.    506*. 

b.  vidi  kod  kriz,  1,  a,  e)  bb)  ccc)  na  kraju. 

—  U  pisaca  naSega  vremena.  Veliki  krsnik  (,gross- 
kreuz')  reda  zejezne  krune.   Zbornik  zak.  2,  1028. 

2.  KRSNIK,  TO.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1875.  265. 

KRSNO  IME,  vidi  1.  krstan,  c. 

KRSNu6e,  n.  djelo  kojijem  se  krsne.  —  Sta- 
riji  je  oblik  krsnutje.  Mlogovrsna  krsnutja  i  de- 
znutja  ndroda.    D.  E.  Bogdanid. 

KESNUTI,  kfsnem,  impf.  nacineno  od  uskrs- 
nuti  (vidi)  kao  imperfektivni  glagol  s  neprelaz- 
nijem  znacenem.  airenem  je  ovoga  znacena  po- 
stalo  drugo  (u  Mikajinu,  po  netnu  u  Stulicevu 
rjecniku)  :  javfati  se.  —  Od  xvi  vijeka,  ali  rijetko ; 
izmeiu  rjecnika  u  Mikalinu  (krsnuti,  iziti  ,com- 
pareo,  exeo')  i  u  Stulicevu  (krsnuti,  krsnujem  i 
krsuivam  ,exire,  egredi,  comparere,  resurgere,  ad 
vitam  redire').  Ili  imam  sad  krsnut,  cemerno  ili 
umrit.  S.  Gucetid  Bendovisevid  267.  Udinit  kako 
zunevid  (sic)  madak,  ki  krsnu,  kad  scijenaSe  po- 
ginut.  (D).  Kad  je  cijenio  krsnut,  tad  je  po- 
ginuo.  (Z).  Minu  kad  krsnut  cijeAase.  (Z).  Po- 
slov.  danid.  On  moze  na  mjesto  vas  iz  ovije(7i^ 
kameni  dinit  krsnut  sinova  Abrahamu.  S.  Eosa 
45b.  Sve  mu  krslo  i  voskrslo !  Bos.  vila.  1888. 
31. 

KRSOGON,  m.  Xqvadyovog,  Chrysogonus,  ime 
muSko.  —  xm  vijeka  (u  poznijem  prijepisu).  Go- 
spodin  K.rsogou.  Mon.  croat.  39.  (1275  prepis. 
1546). 

1.  KRST,  kista,  m.  crux,  u  pravoslavnijeh  Hri- 
Scana  (pa  iesto  i  u  katolika) :  isto  Sto  kriz ;  zna- 
mene  kriia ;  krStene.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing, 
taki  je  u  ostalijem  padezima  (i  u  tnnozini  kad 
se  umece  ov :  krstovi,  krstova  itd.),  osim  nom.  i 
ace.  sing.,  i  voc. :  kJ-ste,  krsti.  —  Bijec  je  pra- 
slavenska  (ista  Sto  i  2.  Krst),  te  je  doSla  u  sla- 
venske  jezike  po  svoj  prilici  prije  nego  su  se  Sla- 
veni  pokrstili ;  isporedi  stslov.  kn.9fcT.,  ,crux',  rus. 


].  KRST 


KpecTT.,  ces.  kfest,  gen.  kftu  ,baptisma',  po}.  krzest, 
gen.  krztu  (i  chrzest,  chrztu).  —  Radi  oblika 
mnozine  Hi  dvojine  krsta  vidi  4.  i  5.  krsta. 

1.  crux,  sprava  (drvena)  za  muiene.  ali  se 
gotovo  svayda  misli  na  onu  na  kojoj  je  hio  Hrist 
mucen,  Hi  na  nesto  po  onoj  nacineno.  radi  oblicja 
vidi  kriz  iz  poietka.  —  Pravoslavni  uz  krst  cesto 
apotreb(avaj u  pridjev  fiasni  (pa  po  nima  i  kato- 
lici),  a  gdjegdje  i  mnozinu  krsti  mjeHe  jednine. 

—  Izmeitu  rjeinika  u  Mikalinu  (karst,  krst,  kriz 
,crux';  krst,  propetje  ,crux'),  u  Belina  (krs  ,croce, 
segno  notissima  da  punire  i  rei'  ,crux';  krst 
,croc6,  segno  doll'  humana  redentione'  ,crux' 
238a),  u  Bjelostjencevii  (krst,  pri  Dalmat.  zuatne- 
nuje  kaj  pri  nas  kriz  ,crux'),  u  Stuliceou  (,crux'), 
M  Vukovu  (,das  kreuz'  ,crux'  [of.  kriz],  n.  p.  krst 
od  drveta  ili  od  zlata),  u  DaniHievu  (krbstb 
,crux'). 

a.  krst  na  kojemu  je  Isus  umio. 
(i)  u  pravom  smislu. 

aa)  uopce.  Nadose  filovjeka  cirenej- 
skoga,  imenom  Simuna,  kojega  usilovaSe  ponesti 
krst  liegov.  N.  Ranina  931).  matth.  27,  32.  Pri- 
bise  ga  k  krstu.  Zborn.  8Q^.  Isukrstu  ki  za 
tebe  rare  na  krstu.  N.  Naleskovic  1,  1.51.  Jaoh ! 
na  krs  pribise,  da  bude  tuzno  umrit,  ruke  ke 
stvorise  nebesa.    D.  Ranina  MSh. 

bb)  sam  krst  i  drvo  od  kojega  je  na- 
cinen  i  komadi  od  nega  cnste  sc  kao  moci.  Ta6 
drvo  od  krsta,  kim  se  Bog  vas  rani,  uzrok  bi 
da  vrsta  }udi  se  sva  shrani.  D.  Ranina  149b. 
Silno  a  mnoztvo  svetih  tila,  krsta  i  inih  osta- 
naka.  J.  Kavanin  219*.  Kosta  ki  sljednikom 
krst  ostavi.  298b.  —  Gdi  su  sade  nasi  fasni 
krsti?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  85.  Onda  care  (Ko- 
stadine)  na  noge  ustade,  te  se  casnom  krstu  po- 
klonio  i  fiasnoga  krsta  celivao.  2,  88.  I  krstove 
od  fiasnoga  dreva.    2,  3. 

hj  casti  se  kao  znak  tniike  Isusove  i  spa- 
sena  (udskoga  (vidi  i  c)). 

aa)  uopce.  Molitva  od  svetoga  krsta. 
Zborn.  168''.  Te  se  moli  Bogu  istinome  i  va- 
§emu   krstu   po   zakonu.     Nar.    pjes.  vuk.    3,  64. 

—  Ili  si  se  danas  poturcio,  casnog  krsta  pod 
noge  zgazio,  casnog  krsta  i  krasnog  zakona. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  7. 

bh)  kao  svetkovina  odredeni  su  mu 
neki  dnni  u  godini  (vidi  i  krstov)  i  crkve.  Treda 
(nede^a  casnijeh  posta  zove  se)  , krstu  poklonena'. 
M.  D.  Milidevic,  ziv.  srb.  glasn.  22,  81.  —  U 
Gruzu  kod  Dubrovnika  ima  crkva  sto  se  zove 
Krst.  P.  Budmani.  U  selu  Sik)i  bjese  crkva  koja 
se  zvase  , Krsti'.  G(lasnik).  15,  287.  D.  Danifiic, 
rje6n.  kod  krbstb. 

<■!■)  kod  kletve,  zakletve,  proklestva  (vidi 
i  kriz,  1,  a,  b)  cc)).  Zakline  ih  krstom  i  za- 
konom.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  166.  —  Klbnemo  se 
u  dbstny  krbstb.  Mon.  serb.  22.  (1234 — 1240).  Da 
ga  ubije  krbstb  cbstbni.  70.  (1273—1314).  Tako 
mi  krsta  f.asnoga !    Nar.  posl.  vuk.  302. 

(/(/)  kao  znamene  xjere  hrisianske 
(pravoslamie  i  katolicke)  znaci  od  prilike  sto  i 
vjera,  crkva.  Sam  krst  vridan  da  je  slave  i  casti 
tvrdi.  Ziv.  kat.  star.  1,  219.  Al'  smrtnih  telesi, 
ali  dub,  al'  osin,  al'  krsta,  al'  zivin  naslidnik  bi' 
si  kad.  £).  Barakovic,  vil.  289.  Ali  ne  more 
crkva  stranputati  ni  iz  krsta  izaci.  I.  Ancic,  ogl. 
25.  Papa  more  sagrisiti,  .  .  .  ali  zac  s  puta  i 
stranputat  od  krsta  u  naredba  crkovni  ne  more. 
43.  Od  straha  sagrisi  smrtno,  prikaza  tam|an 
idolom,  ali  krsta  ne  izgubi  nit'  ga  se  odreiSe, 
vrati  ss  k  svojim  i  izpovidi  grije.  43.  Ko  je 
krstu  bilo  ua  velike  skode.  P.  Vitezovic,  odil. 
78.     Junak    bi§e    al'    je    poginuo    krs    branedi, 


(i.S3  1.  KRST,  1,  a,  d)  ee). 

s  Turcim  bojak  biiui.  And.  Ka6i6,  razg.  208b. 
Hocu  moju  glavu  izgubiti  radi  krsta  i  Bogoro- 
dice  i  zakona  od  Hrista  mojega.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  610.  Na  krst  pluju,  Boga  ne  vjeruju.  4,  464. 
Prije  nego  sto  su  se  nam  stari  krsta  primili.  S. 
;^ubisa,  pri  p.  26.  Od  kad  su  se  (udi  krstu  dali. 
145.  Ne  rod  je  posten  i  ni  krstu  se  jo§  ni  za- 
miril  (u  hrvatskom  primorjii).  V.  Bogisid,  zborn. 
157.  —  On  ne  smijn  po6i  u  Kosovo  za  krst  casni 
krvcu  pro]evati.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  290.  Pa 
ustade  na  noge  junacke,  pa  se  casnu  krstu  pre- 
krstio.  2,  490.  Za  krst  casni  i  lijepu  slobodu. 
S.  ^jubiSa,  prip.  124.  Al'  se  mukam  vjera  isku- 
Java  i  krst  casni  krvju  osvjetlava.  Osvetn.  2,  89. 
Jednoc  cu  se;  , Juris!...  za  krst  casni!'  2,  128. 
e)  po  jevandelii  (matth.  16,  24;  luc.  14, 
27),  vidi  kriz,  1,  a,  c).  Prijem|u5te  krbstb,  posle- 
dujustu  Hristu.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  172. 
Svak  svoj  krs  nosi.    (D).  Poslov.  danic. 

fl)  krst  rnoze  biti  nacinen  (zgraden  od 
drva,  kamena,  zlata  itil.  ili  naslikan)  kao  znak 
ili  znamene  vjere,  vidi  kriz,  1,  e). 

(Hi)  svecano  se  drzi  Hi  nosi  na  ru- 
kama  Hi  se  lirani  u  crkvi  (i  drugdje).  Da  koji 
godi  primine  s  ovega  svijeta,  da  mogu  ga  s  krsti 
bjelodauo  provoditi.  A.  Gufietic,  roz.  jez.  28.  U 
gradcu  Saveriju  hrani  se  jedan  krst  davni.  B. 
Kasic,  fran.  201.  Krs  u  rukah  zlatan  nosi.  I. 
Gundulio  428.  Obje  mu  su  noge  bose  (pusti- 
nakii),  drzi  u  rukah  krst  raspeti.  436.  Kada  bi 
sveti  krst  iliti  kriz  dizao.  A.  Kanizlic,  kam.  112. 
Oiida  stade  Niko  patrijare,  manu  krstom  na  ce- 
tiri  strane.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  64.  Da  rastopi 
krste  i  ikone.  3,  67.  Izostao  kao  baba  za  kr- 
stima.  Nar.  posl.  vuk.  100.  Tako  mi  krsta  koje 
smo  drzali  I  (K  pobratimu)  302.  —  Igumenb 
cbstnimb  krbstomb  znamenaje.  Sava,  tip.  stud, 
glasn.  40,  158.  Ctstnii  krbsti  i  sbsudi  zlatii. 
Mon.  serb.  80.  (1302—1321).  Priloziti  hramu 
semu  .  .  .  Cbstbnyje  krbsty  i  lokovanyje  i  pozla- 
cenyi  sb  biseromb  i  kamenijemb.  Dec.  hris.  27. 
I  razbiSe  kamen  stanoviti,  prosuse  se  mlogi  krsti 
zlatni.  sto  Jevreji  krste  sakovali  na  priliku  kako 
nasi  krsti,  da  se  nasi  krsti  ne  poznadu.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  88.  Krste  nositi  a  Boga  moliti 
mnogo  je.  (Dva  posla  je  teSko  raditi).  Nar.  posl. 
vuk.  161.  Kao  nekud  da  krste  nosimo.  P.  Pe- 
trovic,  gor.  vijen.  51. 

bb)  na  barjanima.  Na  barjaku  od  zlata 
jabuka.  iz  jabuke  od  zlata  krstovi,  od  krstova 
zlatne  kite  vise.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  290.  I  iznese 
krstat  svilen  barjak  na  kome  je  dvanaest  krstova, 
svi  dvanaest  od  6istoga  zlata.  2,  300.  Na  bar- 
jake  Oil  zlata  krstovo,  na  krstove  drage  kamo- 
nove.  3,  48.  Na  bajraku  krst  od  zuta  zlata. 
Osvetn.  2,  88.  —  Sliino  je  i  ovo :  Zelen  §ator  od 
zelene  svile,  na  liem  zlatni  dvanaest  krstova,  tri- 
naesta  jabuka  od  zlata.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  482. 
cc)  na  prsima,  vidi  kriz,  1,  a,  e)  bb). 
Niz  vrat  visi  (vladici  crnogorskome)  krst  od  zlata 
zuta.  Osvetn.  1,  10.  —  kao  znak  viteskoga  reda 
ili  odlikovaria  uopce.  Dao  mu  je  veliki  krst  reda 
s  dijamanti.  A.  Tomikovic,  ziv.  95.  Ordena  Leo- 
pnldova  velikoga  krsta  kavaler.  Vuk,  rjecn. '  xv. 
Krst  za  zasluge  .rerdienstkreuz'.  Jur.  pol.  ter- 
minol.  552. 

dd)  na  crkvi  (osobito  na  krovu).  Bijela 
crkva,  s  ne  krst  zlacen  sjajnim  gori  zarom. 
Osvetn.  2,  16.  Pa  ce  kraj  hrvatski  diii  casni 
krst  na  crkvu  sv.  Sofije.  M.  Pavlinovic,  razg. 
100. 

ec)  krst  od  drva,  jos  cesie  od  kamena 
nasaden  u  zemlu,  isprva  same  kao  znak  vjere. 
Onb  ukrasi  svoje  otbfibstvo  vbsakyimb  blagove- 


1.  REST,  1,  a,  d)  ee).  0! 

rijenifc  i  svotyimi  crbkbvami  po{a  i  udolija  i 
bi-bda,  idoie  no  dostiie  crbkbve  sbtvoriti,  tu  krbstb 
postavi,  da  iia  vbsakomb  mestfi  iiiio  Boiije  pro- 
slavjajetb  so.  Domontijau"  205.  —  Cesto  ovaki 
krstovi  bi(eze  granice  izmeda  iciiiafa,  n.  p.:  U 
brbdo  gde  stoji  krbstb.  Mon.  serb.  18.  (1233). 
Na  GradiJte,  na  tri  krbsto.  92.  (1330).  I  tamo 
vbdruzisrao  krbstb  vb  dube.  131.  (1348).  Na  ie- 
loznyj  krbstb  na  sbbornyj  putb.  131.  (1348). 
Preko  brbda  do  krbstbb.  Do6.  hris.  l.j.  83.  U  Tri- 
fuib  krbstb.  42.  ili  Lima  u  Lucinb  krbstb.  4.i. 
(Meda  id()  na  wiiu  strauu  u  krbstb  medu  Patb- 
kovo  i  Slatinu.  56.  (Meda  idc)  pravo  podb  zlate 
krbsto  na  cerb.  101.  Do  krbsta  kalniStbskago  i 
(ut  krbsta  po  doln  na  vito  krbste.  trlasnik.  27, 
291.  (1347). 

ff)  Krste  lipovi !  (Be6e  Tur6iu  Hri- 
Jcaninu  kad  ga  Sto  psu.je).  Nar.  posl.  vuk.  161. 
—  isporedi  3.  Krst. 

b.  sprava  za  muku  i  stracene  ne  samo 
Isusovo,  vidi  kriz,  1,  b.  Da  ne  ostanu  na  krstu 
tolosa  u  subotu.  N.  Rahina  111*,  joaun.  19,  31. 
Marte  krs,  Juno  ma6  a  Febo  voden  kraj,  reSe 
joj,  kroz  hud  plaft  dat  mi  6o  smrtni  vaj  .... 
Zgodi  se  meni  tafi  da  svrsih  ja  moj  vik  kroz 
vodu,  krs  i  ma6,  bio  zona  i  clovik.  D.  Eaniua 
61*. 

c.  u  prenesenom  smislu,  nesto  naciucno  kao 
krst,  isporedi  kriz,  2. 

u)  znak  -\-  kojijem  se  ^uili  nevjesti  pi- 
sanu  bileze  (kao  potpisom)  na  kakvom  spisu  da 
pristaju  na  ono  sto  je  ondje  napisano.  u  tri 
naj  starija  primjera  stoji  uz  pravi  potpis,  te 
treba  shvatiti  kao  znak  zakletoe,  isporedi  1,  a, 
b)  cc).  —  Izmedu  rjeenika  u  Vukovu  (krst  sto 
kod  svojega  potpisanoga  imena  nacini  onaj  koji 
ne  zna  pisati).  Krbstb  (mjesto  oega  je  grijeskom 
stampano  ,prbstb'.  Danicic)  kneza  Miroslava. 
Mon.  serb.  2.  (1190).  Krbstb  Sim-imwvb  i  podb- 
pisanije.   6.(1198—1199).    Krbstb  kneza  AndrSja. 

35.  (1249).  I  tko  ne  bi  umio  pisati  ucini  jedan 
krst.  P.  Posilovic,  nasi.  101».  Ucinise  svojijem 
rukama  krste.    Pravdonosa.  1851.  26. 

h)  isti  znak  kao  kod  a  sto  se  upotre- 
b^dva  II  knigama  kao  nekakav  bileg,  isporedi 
zvjezdioa  i  1.  krstic.  Gospodinu  sa  dva  krsta.  Vuk, 
gram,  i  pol.  spisi.  3,  274. 

e)  znak  kao  x  (X)  sto  znaci  broj  10.  Ce- 
tiri  krsta  sto  i  cetrdeset  godina.   S.  ^ubisa,  pric. 

36.  —  I  na  rabosu.  Zarezo  mu  je  krs  u  veliki 
rabos.    (Z).  Poslov.  danic. 

<l)  zove  se  ono  gvo^de,  sto  se  umece  u 
prozore,  da  ne  bi  ko  provalio  na  prozor  i  usao 
u  kucu  da  krade.  ,Izvalili  su  mi  lopovi  krst  na 
malom  prozoru'.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

e)  zadiii  .io  samara  (u  okrugu  uzickom). 
^.  Stojanovic. 

f)  u  Vukovu  rjecniku':  (po  Viikovijem 
bileskama)  cetiri  spice  u  tocka.  cf.  gobe)a  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Dalmaciji. 

fl)  na  nebu  krsl  nacinen  od  4,  5  Hi  vile 
zvijezda.  —  U  Vukovu  rjecniku:  krst  na  nebu 
,ein  gostirn'  .astrura'.  vafa  da  je  isti  znak  sto  se 
zove  labud  (cycnus).  —  Petrov  krst,  zvijezde  na 
kriz,  koje  idu  za  scapima.    M.  Pavlinovic. 

Ii)  u  Vukovu  rjeiniku :  gomila  (u  pao- 
riji  gdje  se  daje  desetak)  od  20  (a  u  krajini)  od 
18  snopa  zita;  a  ,krstina'  jo  mana  od  krsta  (u 
paoriji  od  10  snopa,  u  krajini  moze  biti  i  od  18, 
i  ouda  se  kaze  da  je  u  krstini  citav  krst) :  ,desot 
krsta  nasadio  na  guvnu'.  cf.  krstina.  Nego  se  u 
snopove  zajedno  .svezu  i  u  krste  naloze.  I.  Ja- 
blanci  77.  Tad  so  metat  u  krstove  stanu  (ru- 
koveti).   J.  S.  Eelkovic  303. 


1  1.  KRST,  3. 

i)    u   krst,   adoerbijalno.    No6e    vaga    u 
krst  dooi.    S.  ^ubisa,  prip.  250. 

2.  znak  Sto  se  dini  na  samome  sebi  kao  zna- 
mene  kriza  (isporedi  kriZ,  1,  a,  d)).  kaze  se  i  za 
pravoslavni  naiin  (vidi:  Ne  ostado  krsta  od  tri 
prsta.  P.  Potrovii,  gor.  vijen.  11)  i  za  katoliiki. 
—  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (krst  Sto  fiovjek 
nafiini  na  sebi  kad  so  krsti). 

a.  na  sebi.  Ufiini  sveti  krst  na  sobje. 
Zborn.  47'".  Neka  krs  ufiinim,  M.  Drzifi  153. 
Nijesi  krs  na  sebi  jutros  uftinio.  217.  §to  na- 
doto  da  je  aunedeno,  ter  so  ne6e  krstom  prikr- 
stiti.  And.  Kafiic,  razg.  941).  ja  cu  tvoju  viru 
virovati  i  tvojim  se  krstom  prikrstiti.  P.  Eadman 
37.  Koji  so  krstom  krsti.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  80. 
Musolim  se  krstom  kriza  prvi.  Osvetn.  4,  51.  I 
Mirdite  sto  se  krste  krstom  latinskijem.  3,  62. 
Neki  se  vrag  boji  krsta  a  neki  tojage.  V.  Bo- 
gi§i6,  zborn.  46.  —  Casnijem  so  .krstom  prokr- 
stite.    Nar.  pjos.  vuk.  4,  82. 

l».  na  cemu  drugome.  Paka  (pop)  krst  6ini 
svrh  gostarice  od  vode.  Na6in  (1592).  res.  grad. 
3,  54.  Jes'  vidio  kad  cobani  vuka  sastigofie 
stetna  kod  jaradi  pa  ga  krstom  prekrstit  hoiahu? 
Osvetn  1,  17.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Kad  je  Sordije  Srbijom  zavlad'o  i  Sr- 
biju   krstom   prekrstio.     Nar.    pjos.  vuk.    i,   151. 

3.  baptismus,  krUene  (naj  prvi  sakramenat). 
ne  samo  u  pravoslavnijeh  nego  vrlo  cesto  i  u  ka- 
tolika.  —  Izmedu  rjeenika  u  Vraniicevu  (, bap- 
tismus'), !«  Bjelostjenievu  (krst,  kr§6eno  , bap- 
tismus et  baptismum,  baptisma,  latino :  intinctio 
1.  immersio  sou  ablutio  atque  regoneratio'),  u 
Voltigijinu  (karst  i  kerst  ,battesimo'  ,taufo'),  u 
Stulicevu  (,sacra  ablutio').  Osce  je  zavozan  clovik 
za  onili  ke  drzi  na  krsti.  Korizm.  G6').  Da_  jedan 
kum  ili  kuraa  naj  marie  bude  pri  krstu.  S.  Ko- 
zicio  6^.  JuZe  (dje.vicu)  otac  jego  drzal  je  na 
krste.  15i'.  Nega  ti  (Dubrovnik)  svaka  vrst  judi, 
i  ka  ima  i  koja  nima  krst,  Jubi  i  prijima.  H. 
Lucie  263.  Prihodeii  k  riegovomu  krstu.  Anton 
Dalm.,  nov.  tost.  1,  3.  matth.  3,  6.  Krst  Ivanov  , 
od  kuda  bise'r'  321'.  matth.  21,  25.  Pooamsi  od 
krsta  Ivanova.  1711>.  act.  ap.  1,  22.  Zao  Marom 
zvana  je  na  krstu  prvi  6as.  D.  Barakovic,  vil. 
10.  Krst,  krizma,  eukaristija,  ...  M.  Alborti 
XLiv.  Jedan  kum  i  jedna  kuma  imaju  ditica  na 
krstu  drZati.  F.  Glavinid,  cvit.  6''.  Zasto  grih 
narodni  s  krstom  .  .  .  opira  so.  14*.  Koga  na 
krstu  Ivanom  prozvahu.  3331'.  Da  jo  dite  prez 
krsta  umrlo.  svitl.  80.  S  kumom  koji  ga  je 
drzao  na  krstu.  S.  Matije\'ic  65.  No  prima  so 
nikor  na  krst.  P.  Eadovcid,  ist.  4.  Koju  (dje- 
vojku)  bijaSo  drzao  na  krstu.  P.  PosiIovi6,  cvijet. 
198.  Krst  jest  vrata  svim  ostalim  sakramentom. 
L  Zanotti,  upit.  5.  Prije  nego  riim  se  podado 
krst.  8.  Krsta  svetu  riku  voc  krizmom  ne  tvrde. 
P.  VitozoviA,  odil.  44.  Svecija  i  Danija  krst 
prijese.  P.  Vitezovid,  kron.  61.  Pijan  clovik, 
izvan  krsta,  ni^  ni  dobrom  prascu  vrsta.  cvit. 
156.  Jeda  bi  oni  sa  mnom  htili  ovi  zakon  sad 
od  tebo,  krst  prijati  vrhu  sebe!  P.  Hektorovic(?) 
123.  0  Lovrinfio,  stan'  se  gori,  tere  krstom  uas 
pritvori.  125.  Tu  cu  t'  zo|u  ja  odneti.  i  mom 
rukom  dat  krst  svoti.  141.  S.  sakramenat  od 
kr.sta.  L.  Terzi6  137.  Kad  Isus  prija  krst  u 
Jordanu.  F.  Parcic  47.  S  Godeslavom,  koji  kad 
primi  krst,  povijeda  pak  ga  inimi.  J.  Kavariin 
246*.  Prerodit  se  vec  u  krstu  s  inijem  trago  od 
riogovo  (bi  htio).  298*.  Oton  pastijer  ki  noprane 
krstom  umi  Pomorane.  302''.  Koji  je  okrsten 
svetim  krstom.  Pisanica.  8.  Ne  imajuoi  priliku 
uzeti  krst  vodeni  .  .  .  40.  Drzarie  na  krstu  svo- 
jega   poroda.     Ant.   Kadcid    411.      Koji   drii   na 


1.   KRST,  M. 


(i35 


fi.  KRST 


krstu.  M.  Dobretic  40.  Ditesce  koje  jo  umrlo 
brez  krsta.  M.  Dragiievic  IGO.  Koji  nijo  opran 
svetim  krstom.  160.  Nigda  ti  se  nedu  poturciti, 
ni  odre6i  od  krsta  mojega,  ni  HristovH  vjeru  po- 
huliti.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  009.  Vodi  Zlatkii  u 
bijelu  crkvu,  te  j"  riscanskim  krstom  pokrstio. 
3,  142.  Bog  te  vidi.  Turkiiia  divqjko,  hoceS  s' 
mojim  krstom  pokrstiti,  hooes  moju  viru  viro- 
vati?  Nar.  pjes.  istr.  1,  SG.  Krst  na  se.  a  prase 
preda  sp.  (Kad  ko  hoce  da  kaze  da  se  Turcinu 
lasno  pokrstiti).  Nar.  posl.  vuk.  161.  Osim  krsta. 
(Doda  se  u  govoru:  1.  kad  se  kakvorn  zivincetu, 
n.  p.  konu,  rece  da  je  pametno  kao  coek ;  2.  kad 
ko  Turcina  pozali,  da  je  dobar  kao  i  Hriscanin; 
a  3.  kad  se  Hriscaninu  kao  psujuci  rece:  ,Pasja 
vjero!')  241.  Tako  mi  krsta  u  kom  sam  krsten ! 
302.  Nekakvome  coeku  umirahu  deca:  neka 
jedva  krst  docekaju  a  neka  ni  petnaest  dana. 
Nar.  prip.  vuk.-  212.  Kao  da  ste,  osim  krsta, 
Turci.  S.  ^ubisa,  prip.  1.56.  A  uza  nu  (qlavii) 
uigdje  nista  svoga,  osim  krsta  gola  na  tijelu,  a 
i  za  neg  krv  si  duzan  cijelu.  Osvetn.  2,  68.  At' 
se  h}eba  nahranio  nisam,  nit'  se  krsta  nanosio 
s  mirom.  2,  68.  Ako  mogli  sto  ira  cudi  zude, 
ni  krst  na  nam  ne6e  ostaviti.  3,  70.  Krstom 
vjeri  udriso  pecate.    4,  31. 

4.  -po  crkvi  (vidi  1,  a,  }>)  hh))  Hi  po  krstu 
tiasadenu  (vidi  1,  a,  d)  ddj)  zovii  no  ooako  neka 
mjesta. 

a.  zaselak  ii  Hrcafsknj  it  siipaniji  h'cko- 
krbavskoj.   Razdijej.  34. 

h.  M  Srbiji.  ii)  mjcsto  a  ukrtiija  hiotfrad- 
skom.  I^iva  ispod  Krsta.  Sr.  iiov.  1863.  200.  — 
b)  mjesto  u  okriigii  kneievackom.  Niva  kod  Krsta. 
Sr.  nov.  1871.  27.  Niva  na  Krst.  1867.  314. 
liiva  u  Kr-stu.  1873.  31.5.  —  <■)  mjexto  u  okrufiu 
pozarevackom.  Vinograd  na  Krstu.  Sr.  nov.  1875. 
562.  —  <1)  (Pod  Krstom,  ispod  Krsta)  zaselak  u 
okrugu  uzickom.  ^.  Stojanovic.  —  e)  mjesto  u 
okrugu  valevskom.  Vinograd  na  Krstu.  Sr.  nov. 
1868.  645.  — ^f)  Kojin  Krst,  mjesto  i(  okruqu 
Icneeevaikom.  Niva  u  Kojin  Krst.  Sr.  nov.  1872. 
2.  —  ff)  _Petrov  Krst,  mjesto  u  okrugu  kneze- 
vackom.  lifiva  u  Petrov  Krst.   Sr.  nov.  1869.  .527. 

—  Vidi  Krsti,  Krstovi. 

2.  KRST,    Krsta,    m..  Hrist.   -  vidi  i  Isukrsfc. 

—  isporedi  1.  i  2.  kr.st.  —  Akc.  je  zabi^e.zen 
prema  Isukrst.  —  S  ovijem  je  z»(ii'ynem  jamaino 
jirnslnoenskn  rijcc  (Krbst-i.)  sto  je  postata  od  qrc. 
XQinioi  (all  vala  da  je  presla  preko  kojega  dru- 
goga  jezika  u  kojemii.  nema  gln'ia  za  grc.  x)  Jos 
prije  nego  se  pokrstise  Slaveiii;  poslije  je  dobila 
drugo  znacene  (vidi  t.  krst):  u  pravoslavnijeh 
kriz,  a  katolika  krstene.  —  U  naseinu  jezika  vafa 
da  je  opet  postala  kasnije  po  lat.  Christus  Hi 
po  tal.  Cristo;  nalazi  se  od  xv  vijeka,  ali  samo 
u  katolika  (oboje  se  potvrduje  ovijem  rijecima: 
Zde  uecii  hulu  vbuosetb  vij  nacele  glagojuste : 
,Krbst6  Boze,  pomagaj'  i  obozeiiije  tvoretb.  Kon- 
stantin  fil.  star.  1,  30).  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stidicevu  (, Christus')  i  u  Daniiiceou  (Krbstb 
, Christus'.  cf.  Hrbstb). 

a.  0  Isusu.  (Prva  dca  primjera  ne  pripadaju 
amo  nego  pod  Isukrst:)  Na  slavu  Isu  Krbsta, 
sina  Bozija  (pise  Stefan  Tomas  kra^  bosa)iski). 
Mon.  Serb.  448.  (1451).  Koji  je  pi-odao  sina  Bo- 
zbjega  Isu  Krbsta  na  raspetbje  (pise  Ivanis  vo- 
jeeoda  humski).  453.  (1452).  Nasega  Gospodiua 
Jezusa  Karsta  (pise  A.  Bajl'o,  mletarki  knez  i 
kapetan  u  Kotoru).  463.  (1454).  Ako  ti  jesi 
Krst,  spasena  ucini  tebe  samoga  i  nas.  Zad.  lekc. 
24.  luc.  23,  39.  Prorokuj  nam,  Krste,  tko  je  on 
ki  te  udri.  Bernardin  72.  matth.  26,  68.  Ti  Ii 
si  Krst,   sin   Boga   blagoslovjenoga  ?    77.    marc. 


14,  61.  Ako  ti  jesi  Krst,  oslobodi  samoga  sebe 
i  nas.  84.  luo.  23,  39.  Da  Krst  ovo  naredi. 
Narucr.  13^,  Krst  Isus  sidi  na  nebu.  Transit. 
109.  Molitav  uciniti  Krstu  propetomu.  Korizm. 
6b.  OAote  Ii  da  vam  pustim  Krsta  ali  Varavu? 
95l>.  Od  Isusa  Krsta.  §.  Kozicic  3*.  Krst  leza 
ta  dan  v  grobe.  1  li.  Ja  nijesam  Krst  (.Chrasf). 
N.  Raiiina  14''.  joann.  1,  20.  Da  sto  krstis,  ako 
ti  nijesi  Krst?  1.5>i.  joann.  1,  25.  MeStar  vas  jedan 
jest  Krst.  52b.  matth.  23,  10.  Kako  i  Krst  )ubi  nas. 
59a.  paul.  ephes.  5,  2.  Isus  Krst  sin  Bozji.  F.  Vran- 
cic.  ziv.  39.  Iz  tebe  rodi  se  suuce  pravde,  Krst  Bog 
nas.  M.  Albert!  184.  Koje  nas  nauoi  Krst  G-o- 
spodin  nas.  I.  T.  Jlrnavic,  ist.  1.  Vojnioi  uzve- 
licanoga  oesara  nasega  Krsta.  6.  Krste,  pomiluj. 
nauk  krst.  1702.  35.  P.  Posilovii,  nasi.  8la.  B. 
Pavlovic  13.  46.  F.  Matic  102.  Krst  istinim  na- 
ciuom  bi  propet.  P.  Radovcic,  ist.  47.  Izpovidi 
da  ja  nisam  Krst.  S.  Margitio,  fal.  136.  Neka 
otci  male  sine  saju  Krsta  na  nauke.  J.  Kavanin 
Ifi^.  Krst  ill  obra  uprav  sebi  nevaranom  po 
svoem  svitu.  368'i.  Prorokuj,  Krste,  tko  te  je 
udrio.  M.  Lekusic  64.  Krv  koja  bijaSe  izisla  iz 
prisvetoga  tila  no  prislavnoga  sinka  Isusa  Krsta. 
129.  U  Isusa  Krsta.  H.  Bonaci6  15.  Krste,  slisi 
nas.  J.  Banovac,  blagosov.  215.  F.  Lastric,  od' 
81.  Sto  je  u  ono  vrime  Krst  Pavlu  rekao.  P. 
Knezevic,  osm.  82.  Od  Krsta  Grospodina  nasega. 
Blago  turl.  2,  220.  Krst  naredi  ovi  sakramenat. 
2,  267.  I  radi  ovijeh  uzroka  Krst  bi  zvan.  J. 
Matovic  30.  Krst  nas  odkupi  od  proklestva  za- 
kona.  52.  Krst  ili  Hrist.  T.  Ivanovic  22.  Niti 
sam  ja  Krst  niti  Ilija  niti  prorok.  B.  Leakovic, 
gov.  12.  Od  Krsta  Isusa  A.  Tomikovio,  zivot. 
302.  Vjeruj  Krsta,  izdati  te  nece.  Osvetn.  2,  42. 
—  Neobicno  je  u  ocoin  primjeru  dva  put  Krst: 
Tebe  umijeno  molim,  Krste  Isuki-ste.  M.  Div- 
kovic,  nauk.  266. 

b.  u  mnozini,  o  lazivijem  Krstima  (antikr- 
stima,  antihristimd).  Ustati  hoce  lazivi  Krsti. 
N.  Raiiina  170'^  matth.  24,  24.  Ustace  bo  him- 
beni  Krsti  i  lazjivi  proroci.  B.  Leakovid,  gov.  260. 

c.  u  sirem  sntislu,  po  grc.  /uiriio^,  pomazanik. 
Krstu  momu  6iru.  Bernardin  5.  N.  Ranina  17b. 
isai.  45,  1.  To  bo  zlamenuje  Krst  iliti  pomazan, 
zudinski  rece  se  Mesija.  F.  Lastrio,  od'  122. 
Isus  CO  reel  spasite},  a  Krst  pomazan.    F.  Matic 

34.  Zovijahu  redovuike  .  .  .  i  krajeve  Krste.  J. 
Matovic  30. 

3.  KRST,  krsta,  m.  Krsianin,  Hriscanin  (ali 
s  preziranem:  ovako  govore  Turci  i  u  narodnijcm 
pripovijetkaina  zli  duhooi).  —  Akc.  je  kao  kod 
1.  krst.  —  U  nase  vrijeme.  Krv  se  skupa  misa 
krsta  i  Turcina.  Jacke.  202.  Krst  mi  Aihi,  va 
kuce  mora  bit  krst!  Nar.  prip.  mikul.  88.  Ki 
te  jo  amo  dopejal,  ti  nevajani  krste?  112.  Moli 
ocenas,  da  vidin,  ako  si  ki'st.  127.  Sjasi,  krste! 
zakon  ti  .  .  .  Vuk,  dan.  2,  83.  A  pri  tomu  ve- 
se|u  i  vinu  hora  u  krsta  zatec  gotovinu.  Osvetn. 
1,  29.  S  mukom  Mujo  smuzden  k  kraju  prije, 
ter    sto  umije    kleti    istor  vije:  ,Krci,  krste!'    4, 

35.  U  tih  zgodah  zimu  zimovali,  krsti  krili, 
Turci  ne  odali.  4,  36.  Neka  krsti  znadu,  ka- 
kove  su  u  Turaka  ruke.  6,  46.  —  Moze  stajati 
i  koli'ktivno  za  sve  Hriscanstvo  (ne  kao  kolek- 
tiviii  supstaiitio,  nego  po  tome  sto  jedan  ntuzc 
u  I'lckijem  slucajeoima  stajati  za  cjelinu).  —  fl 
Vukoini  rjccniku:  nema  ga  u  krstu  ,seinos  glei- 
chon  gibt's  nicht  in  der  Christenheit'  ,nou  in- 
venies  parem  in  Christianis'.  Ne  izjedini,  Halahu, 
krsta!  Vuk,  rjecn.  kod  izjediniti.  —  mislim  da 
ouaj  priinjer  ne  pripada  amo  nego  pod  1.  krst, 
1,  a,  b)  dd).  Neka  mudrim'  tvim'  slovesi  skupe 
krsta  svu  gospodu.    J.  Kavanin  226b. 


KRST- 


krstaCe 


KKST-,  mdi  kr56-. 

1.  KliSTA,  /.  lii/p.  Kristina.  —  Mislim  da  sam 
Clio  ovako  zennki)  ime,  ali  se  ne  spomiiiem  gdje. 
P.  Budmani.  —  vidi  i  1.  Krste. 

2.  KRSTA,/.  ime  ovci.  F.  Kiirelac,  dom.  iiv.  32. 

3.  KKSTA,  wi.  ime  muSko.  —  Postaje  od  Hri- 
stofor.  —  Od  prije  naSega  vremena  (dajhudi  od 
pocetka  xvm  vijeka),  a  izmedu  rjecnika  u  \'u- 
kovii  (,mannsname'  ,nomon  viri').  Krsta  Vajda. 
Glasnik,  ii,  3,  73.  Krsta  Josipov.  75.  (170(>  — 1707). 
Tej  tezSine  prevolike  biSo  kusao  sveti  Krsta. 
J.  KavaAin  502''.  Krsta  rpfoiii  uzide  iia  prlpo- 
vidaonicu.  S.  Badriii,  uknz.  OS).  KriiSta.  S.  No- 
vakovi6,  pom.  72.  Tukao  iiaiiakom  kneza  Krstii 
Igiiatovida  .  .  .  Krsta  mi  so  poslijo  tu^io.  Vuk, 
prav.  sovj.  49. 

4.  KKSTA,  n.  ('^)  pi.  ovako  se  zove  svetkovina 
sto  u  Srbiji  svako  selo  svetkuje  it  koji  (etni  dan 
(do  Petrova  posta)  i  uz  ostalo  nosi  krstove  po 
po\u ;  naj  cesce  se  kaze :  nositi  krsta.  —  dudnovat 
je  oblik  (srednega  roda),  isporedi  i  5.  krsta.  zar 
se  isprva  kod  nositi  krsta  shvncalo  krsta  kao 
ace.  sing,  necega  ziva  r*  —  U  haSe  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (kod  1.  krsta)  nositi 
krsta  ili  krsto,  cf.  zavjetina  s  primjerom:  Od 
tada  su  krsta  nastanula.  (Nar.  pje5.  vuk.  1,  123). 

—  U  Srbiji  svako  selo  ima  po  jedan  dan  koji 
slavi  i  svetkuje  (i  to  obicno  biva  |eti  od  vas- 
krsenija  do  Petrova  posta).  skupe  se  svi  se}aci 
na  kakvo  bxdo  ili  na  drugo  lijepo  mjesto  u 
selu  ....  pa  se  onda  dignu  svi  s  krst  vima  i 
ikonama  po  po|u  ....  Takovo  se  vesele  po  Bra- 
ni6evu  zove  .zavetina'  a  u  Jadru  govore:  , nositi 
krsta'  (krste?)  ili  ,krstono§e'  (oni  sto  idu  s  krsto- 
viina  i  s  ikonama  po  poju  i  po  selu).  u  TrsiAu, 
gdje  sam  se  ja  rodio,  nose  krsta  drugi  dan  Tro- 
jioina  dne.  Vuk,  ziv.  29 — 30.  Nosi  krsta  i  ikone 
od  zapisa  do  zapisa,  ne  pomaze  ni§ta.  M.  P. 
Sapcanin  1,  87.  Opstinska  slava  krsta  ,  .  .  Svako 
selo  .  .  .  ima  po  jedan  dan  u  koji  se  zbira  na 
opStinsku  bogomolu  za  rodnost  po}skih  useva  .  .  . 
Selo  moze  imati  vise  dana  u  godini  u  koje  drzi 
opjtu  bogomoju,  i  u  koje  posle  toga  biva  igra 
i  vese|e,  ali  se  sve  te  svetkovine  koje  se  mahom 
zovu  ,zavetine'  razlikuju  od  onih  koje  bivaju  od 
vaskrsa  do  Petrovih  poklada.  M.  D.  Mili6evi6, 
slave.  G3.  U  oci  dana  u  koji  selo  nosi  krsta.  64. 
,Krst,onose  krsta  nose'.   65. 

5.  KRSTA,  krsta  (i  krsti),  n.  (?)  pi.  onaj  dio 
na  hrbatu  (preko  pasa)  u  kojemu  je  srijeda 
kralijesa  (gdje  je  naj  siri)  a  na  dvije  su  strane 
dva  boka  (sve  zajedno  od  prilike  kao  krst).  — 
isporedi  3.  kriXa,  1.  krsti.  —  Nejasan  je  oblik 
srednega  roda  kao  i  kod  3.  kriza ;  moglo  bi  se 
pnmisliti  da  je  negda  bio  dual  (prema  dva  boka?), 
pa  da  se  to  zaboravilo.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,das  kreuz,  ala  ein 
tlieil  des  korpors'  ,regio  sacra,  lumbus').  Dvoja 
pomazanja  na  krsti.  S.  Badric,  prav.  nafi.  51. 
Tu  se  on  .  .  .  straSno  rani  negde  oko  krsta.  Vuk, 
dan.  4,  1.3.  Sjeknu  me  u  krstima.  rjefiu.  kod 
sjeknuti.  Po6e  pregledati  (piece)  od  krsta  do 
odsoja  i  prisoja.  V.  Vroevic,  niz.  130.  Neki 
rastapaju  kamfor  u  |utoj  rakiji  pa  nime  tru  po 
krstima.    M.  D.  Milidevic,  ziv.  srb.  glasn.  37,  143. 

—  1  u  zivotine.  (Proricu  iz  brav^ega  pleca :) 
Knez  Rogan:  Koja  dr?,e  da  je  na§a  strana?  al' 
od  krsta  ali  je  od  studa  ?  Knez  Janko :  Mi  smo 
vazda  od  krsta  drzali.  P.  PetroviA,  gor.  vijen.  66. 

KRSTAC,  (gen.  krsca  ili  krstaca),  m.  uprav 
dem.  1.  krst,  ali  se  nalazi  samo  u  osobitijem 
znaienima.   —   -a-   (negdaine  b)   u  nekijem  zna- 


ienima  ispada  u  svijem  padeiima  (osim  no7n.  i 
ace.  sing.),  a  u  nekijem  ostaje,  ali  se  to  ne  mole 
svagda  saznati  (moze  biti  da  za  neka  znaiena 
biva  oboje). 

a.  krstiVci,  samo  u  mnozini,  brav(a  krsta 
(vidi  naj  zadni  primjer  kod  5.  krsta).  —  V  naie 
vrijeme  u  Lid.  Zadiii  kraj  bravfiadi  zove  narod 
,krstacima'.  ,Glavu  i  krstace  ostavi  za  mali  boXic'. 
,Izgladnio  sam  sad,  bi  cijele  jaiie6o  krstaco  pojio'. 
J.  Bogdanovi6. 

b.  strana  samara  nasprama  glaviiu,  na  kojoj 
je  drvenica  na  kriX  sastavjeua.  .M.  Pavlinovid. 
Krstac,  na  straXiioj  strani  samara  ona  dva  ko- 
mada  drva  koja  se  na  gornoj  strani  na  kriz 
zdruiuju.  na  Brafiu.  A.  Ostojic.  isto  snaH  i  pi.: 
krstaci.  U  antreSej  pe6  kruha  bijela,  na  krstace 
torbu  struiiavicu.  (Nar.  pjes.)    A.  Ostojic. 

c.  Krstac,  mjesno  ime. 

a)  Kistac,  Ki'sca,  vidi  u  Daniricevu  rjei- 
nikii :  Krbsti,cb,  dva  .sela  koja  jo  car  Stefan  dao 
crkvi  arhandelovoj  u  Prizrenu :  ,oba  Krbstbca' 
medila  su  sa  selima  Pakisom  i  Rap6om.  G(lasnik). 
15,  281.  301.  (1348?).  da  se  drugo  b  nije  izgova- 
raln  poznaje  sc  po  rijeci  Krsfianin  (vidi). 

0)  Krstac,  Krsca,  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
1.  u  Gacku  karaula  s  nekolika  topa  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme:  Od  palanke  Krsca  krvavoga. 
(Ogled,  sr.  149).  —  2.  brdo  izmedu  Crmnice  i 
Pastrovica  ,ein  berg'  ,montis  nomen'.  ali  vidi  i  c). 

r.)  dva  sela  u  Hercegovini.  Statist,  bosn. 
112.  116.  —  jedno  vafa  da  je  isto  sto  je  u  Vu- 
kovu rjecniku  (vidi  b))  pod  1 ;  ispada  li  a  u  dru- 
goga,  ne  znam.  —  vidi  i :  Jedno  jutro  pokliknula 
sa  Krstaca  vila.  Osvetn.  2,  78.  Petra  pravi  ka 
Krstacu  tvrdu.    5,  124. 

<l)  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  kotorskome. 
Report,  dalm.  1872.  7. 

f)  Krstac,  Krstaca,  zaselak  u  zupi  Du- 
brovackoj.  Schem.  ragus.  1876.  29. 

/}  u  Srbiji.  tiu)  Krstac,  Krstaca,  mjesto 
u  okrugu  aleksinackom.  Niva  kod  Krstaca.  Sr. 
nov.  1875.  335.  —  //b)  Krstac,  Krstaca,  zaselak 
u  okrugu  cacanskom.  K.  Jovanovii  168.  i  vis. 
M.  D.  Milicevid,  srb.  645.  —  vidi:  Zemja  n 
Krstacu.    Sr.  nov.  1871.  212. 

(•/)  Krbstacb.  S.  Novakovic,  pom.  136. 

d.  neka  bifka.  Krstac,  Paris  quadrifolia  L. 
(Lamb],  Visiani),  v.  Krizarica.  B.  Sulek.  im.  175. 

KRSTAC,  krstaca,  to.  vidi  krstas  (orao,  barjak). 
Naj  prvi  su  krstaci  orlovi.  Pjev.  crn.  253*.  Sve 
ugleda  krstaca  barjaka.  Nar.  pjes.  vuk.  o,  327. 
Stade  huka  krstaca  barjaka.  5,  333. 

KRSTACA,  /.  postaje  od  krst,  ali  se  nalazi  u 
osobitijem  vrlo  razliiitijem  znaienima.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  kfstafta.  —   IJ  nase  vrijeme. 

1.  komad  sto  ostaje  nasaden  u  ze)n(i  od 
slomfena  krsta.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,stamm, 
stiimmel  eines  kreuzes'  ,trunca  crux'.* 

2.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Risnu)  rece 
se  za  vjesticu  kao  da  joj  se  ime  pred  djecom 
ne  bi  spomenulo.  cf.  rogu|a.  —  vidi  krizarica,  b. 

3.  nekakva  morska  zivotina.  Krstije2  i  krstaca. 
L.  Zore,  rib.  ark.  10,  341. 

4.  Krstaca,  ime  mjesno. 

a.  selo   u   Hercegovini.   Statist,  bosn.  108. 

b.  jedno  ili  dva  mjesta  (Krstaca  i  Mala 
Krstaca)  u  Srbiji  a  okrugu  kragujevackom.  Niva 
u  Krstaci.  Sr.  nov.  1875.  101.  Niva  u  Maloj 
Krstafii.    1875.  907. 

KRSTACE,  Krstaca,  /.  pi.  ime  iiekakvii  mjestu. 
—  U  Vukovu  rjeiniku  samo  s  primjerom  iz  na- 
rodne pjesme :  Tu  Osmanu  jadnu  zapanuse  na 
Krsta6e,  na  debele  doce. 


krstaCk^.  gj 

KRSTACI6,  m.  orude  (na  brodii)  gdje  mala 
katarga  zglaba  s  velikom,  uamaknut  je  u  prije- 
krst  jedan  opaSaj  od  cetiri  drva  zajedno  stucena 
u  koji  ulazi  mala  katarga  i  od  iiega  drzata  je. 
M.  Vodopic,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  209. 

KRSTaCkI,  adj.  koji  pripada  Krscu  Hi  Kr- 
stacu.  Na  visoku  brdu  krstaSkome.  Nar.  pje.s. 
vuk.  5,  300.  Pride  zore  na  poje  krstacko.  P. 
Petrovic,  gor.  vijen.  41.  Pa  ispali  na  krstacke 
klance.    Osvetn.  2,   160. 

KK.STA6,  krstdca,  /«.  vidi  krstas,  a. 

KKSTA^E,  n.  coll.  od  1.  krst,  1,  c,  h)  Hi  od 
krstina.  —  U  poslovici  nasega  vremena.  Rijetko 
vlace,  rijetko  i  krstace.   Nar.  poslov.  stojan.  217. 

KRSTAJKA,  /.  vidi  krstionica.  —  Samo  u  Be- 
linu  rjecniktt:  ,pila  d'  acqua  santa'  ,pila  aquae 
lustralis'  566*,  i  ii  Stulicevu:  v.  kropionica  iz 
Belina. 

1.  KRSTAK,  (krskay),  in.  dein.  1.  krst.  —  U 
jednoga  pisca  xvii  vijeka  (iina  samo  nom.  i  ace. 
sing.).  Darova  mu  jedau  krstak  od  srebra.  B. 
Kasid,  per.  77.  Dignu  s  grla  krst  i  liim  blago- 
sovi  more,  .  .  .  prilika  Gospodina  stvoriteja  od 
valova  pade  iz  ruka  . . .  i  potopi  se  . .  .  Biv5i  jos 
daleko  od  mjesta  gdi  se  bise  krstak  potopio,  vide 
jednoga  raka  morskoga  da  .  .  .  nosase  ,  .  .  sfetu 
priliku  ....  i  .  .  .  dopusti  mu  da  uzme  krstak. 
fran.  165—166. 

2.  KRSTAK,  krstdka,  m.  neki  h(eb  .Ho  se  mijesi 
za  krsno  ime.  —  U  nase  vrijeme  it  Srbiji  i  u 
Banatu.  Kolac,  krstak  i  poskurica  mese  se  od 
pSenicna  braSna  s  kvascem.  M.  D.  Mili6evi6, 
slave.  2.5.  Krstak  je  kiseo  hleb  u  obliku  krsta. 
na  nega  se  udara  pet  poskurnaka :  jedan  na  sredi 
a  po  jedan  na  svakom  kraku.  u  Nisu,  u  Kuma- 
novu  ovaj  se  krstak  zove  ,sveta  presveta'  .  .  .  u 
Sumadiji  se  ti  krstaci  nose  crkvi.  26.  Uzeze 
sve6u  i  privosti  je  za  krstak  koji  je  narofiito  za 
to  umesen.  zlosel.  304.  Ki'stak,  krstdka,  kolac, 
koji  se  o  krsnom  imenu  mijesi,  a  ima  oblik  krsta. 
u  Banatu.    V.  Arsenijevi6. 

KRSTAlI,  adj.  vidi  krstas  (harjak).  —  Na- 
iineno  od  1.  krst,  Hi  mozebiti  od  krstaS  tur- 
skijem  nastavkom  ly.  —  Ne  mijena  se  po  obli- 
citna.  —  U  narodnoj  pjesmi  hosanskoj  nasega 
vremena.  Razvi  Stojan  krstali  barjake.  Nar.  pjes. 
liiirm.   1,  307. 

1.  KRSTAN,  krsna,  adj.  koji  pripada  (l.)krstu. 
—  Postaje  od  1.  krst  nastavkom  bn;  t  izmedu 
sin  ispada,  ali  se  gdjegdje  nalazi  pisano.  — 
Naj  cesce  se  upotreb]ava  slozeni  oblik  kirsni.  — 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  sislov.  krbstbnt, 
rus.  K-pi'CTHbiii,  ces.  krestny,  ]jo}.  krzesny  (chrzesny). 
a.  prema  1.  krst,  a.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (krstan  ,crucis')  i  u  Danicicevu  (krb- 
stbnb  ,crucis'). 

(i)  vidi  1.  krst,  a,  aj  i  d).  (Dva)  krbstb- 
naja  roga  jimaze  Hristosb  vragy  jeju  nizlozi. 
Danilo  198.  S  takom  slavom  stupa  i  hodi  mnoStvo 
sniznijeh  redovnika,  i  kolo  im  sveto  izvodi  s  zlat- 
nijem  stijegom  krsna  slika.  J.  Palmotii  9.  Ta- 
koide  pisi  vbse  zapis  vise  krbstb  sb  slovi  krstni, 
i  niie  krbstb  ST.  slovi  krbstnii  (na  zapisima  o 
kojima  je  ovdje  rijec  ima  krst,  sto  mu  je  u  uglo- 
vima  napisano  fg  X.g  A'/  xct  .■  to  su  ,krsna  slova'). 
Zapis.  nov.  star.  18,  187. 

b)  vidi  1.  krst,  a,  b).  —  moze  se  zamije- 
niti  i  rijeiima  hriscanski  Hi  krscanski.  .iigradi 
vbsejenuju  wruzijemb  krbstbnyimb.  Stefan,  sim. 
pam.  saf.  25.  Oruzijemb  krbstbnyimb  pobediti 
vragy  jego.  Domentijan-i  ig.  Ca  znamenuje  ci- 
sto6u  krstnu.   Narucn.  13*.    Da  se  umire  svetom 


r  1.  KESTAN,  c,  a). 

papi  krstne  vlasti.  J.  Kavanin  2011'.  Vojnica 
kora  car  krsne  puke  vali.  238"-.  On  nam  dade 
ovu  besmrtnu  hranu  kao  plod  koji  uzre  na  rie- 
govu  krsnom  drvetu.  D.  Danicid,  pisma.  196. 
Svi  koji  uzeste  na  sebe  u  zivotu  jaram  krsni  i 
za  mnom  idoste  u  vjeri.  pisma.  363.  I  da  krsna 
ne  ponizi  crkva  nase  stare  aleme  munare.  Osvetn. 
6,  4.  —  U  ova  je  dva  primjera  krsni  (kao  siipst.) 
isto  sto  krScanin :  Da  svo'e  blago  krstnijem  dade. 
J.  Kavanin  296a.  Krstnijeh  mudros  sva  'e  od 
djela,  a  ne  samijeh  od  besjeda.    5441>. 

b.  vidi  1.  krst,  3,  koji  pripada  krstenu.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (krstni  .battesimale, 
aggett.  di  battesimo'  ,baptismalis';  voda  krsna 
, acqua  battesimale'  ,aqua  baptisraalis'  133'>),  u 
Voltigijinu  (karstni  , battesimale'  ,zur  taufe  ge- 
horig'),  u  Stulicevu  (krstan  ,ad  sacram  ablutio- 
nem  spectans'). 

a)  0  vodi.  A  krstnom  je  vodom  stare  tvoje 
istocne  zlobe  odnio.  A.  Vitajic,  ostan.  5.  Kada 
te  je  svu  koliku  krstna  voda  6isto  oprala.  310. 
Ako  sin  si  ti  crkveni,  krstnom  vodom  vas  6plakan. 
J.  Kavanin  389t>.  Plam  kojega  krstno  vrilo  vik 
ni'e  moglo  zagasiti.  5b.    U  blagosovu  vode  krstne. 

1.  Velikanovic,  uput.  3,  469.  —  Dicica  su  krstni 
studenac  opoganila.    A.  Kanizlio,  kam.  572. 

b)  0  miliisti.  Ako  bi  mozebiti  pravednost 
i  milost  krstnu  izgubili.  I.  Velikanovic,  uput. 
3,  67. 

c)  0  imenu  .Ho  se  primi  na  krstenu  (drugo 
je  krsno  ime  kod  c);  krsno  ime  znaci  i  sveca 
cije  se  ime  nosi.  Jednom  Jure  krsno  ime  bise, 
Petar  drugi  imenom  se  zvaSe.  And.  Kacic,  razg. 
215'i.  —  Po  svetoga  Tripuna,  moga  krsnoga 
imena.  M.  Drzic  3B8.  Tako  meni  Mikuli  Bog 
pomozi  .  .  .  dvanadeste  apoStolov,  cetire  evanje- 
li§te  i  meni  Mikule  moje  krsno  ime.  Mon.  croat. 
338.  (1585).  Tribuje  da  se  priporuci  Bogu,  .  .  . 
svomu  krsnomu  imenu  ...  I.  J.  P.  Luci6,  doct. 
5.  —  /  dan  u  koji  se  svetkuje  onaj  svetac  (po 
svoj  je  prilici  ovako  znaiene  u  ova  dva  primjern, 
a  ne  kao  kod  c).  Ter  meni,  bane,  dodi  na  kra- 
jevo  krsno  ime.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  47. 
Dok  kom  krsno  ime  bane.  V.  Do§en  172a.  — 
Amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer:  S  tog  ne 
reci,  krsni  imenace.    Osvetn.  6,  35. 

c.  krsno  ime,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku  (kod 
kirsno  ime):  Svaki  Srbin  (uprav  svakii  kuca)  ima 
(naj  mane)  po  jedan  dan  u  godini  koga  on  slavi, 
i  to  se  zove  , krsno  ime,  svfeti,  sveto',  i  ,blagdan, 
[krSnak,  sluzba],  (slava'.  Milidevic)  ....  Po  naj 
vise  slave  Niko}  dan,  Jovan  dan,  Durdev  dan, 
Arandelov  dan  itd.  i  to  se  ne  mijena  uego  ostaje 
od  ko[ena  na  kojeno:  za  to  se  smatraju  kao  ro- 
daci  svi  koji  slave  jednoga  sveca.  vidi  da(e  o 
tome  u  istom  rjeiniku,  a  joS  potpunije  u  M.  D. 
Milicevic,  slave  u  Srba.  —  Od  xiv  vijeka  (vidi 
primjer  iz    Mon.  serb.),  a   izmedu   rjeinika  osim 

Vukova  u  Danicicevu  (,krbstbno  ime'  §to  i  danas 
kod  krbstbnb). 

a)  uopce.  Jesmo  prisegli  svetemb  Jurjemb 
i  ariianbdelomb  Mihajlomb,  naSimi  krbstnymi 
imeni  (pisu  zupan  Bjelijak  i  vojevoda  Radii 
Sankiiviii) .  Mon.  serb.  219.  (1391).  I  ikona  sve- 
toga Jovana,  krsno  ime  MusiAa  Stevana.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  300.    Sveti  Dorde,  krsno  ime  moje ! 

2,  94.  Svet.i  oce  Nikolaje,  moje  krsno  ime !  M. 
D.  Milifevid,  slave.  8.  —  Gde  se  krsno  ime  pomi- 
nalo,  tu  i  pomagalo.  slave.  51.  —  Radi  Boga  i 
krsnog  imena.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  96.  Krsnoga 
mi  imena!  M.  D.  Miliievic,  slave.  8.  —  Pera- 
stanom  bjese  krsno  ime  krstov  danak.  Nar.  pjes. 
bog.  183.  Sutra  mu  je  (vojvodi  Toduru)  krsno 
ime  sveto,  krsno  ime,  sveti  Deordije.    Nar.  pjes. 


1.  KRSTAN,  c,  a).  6! 

vuk.  3,  96.  Mene  (Krnleviiu  Marku)  jeste  sutra 
krsno  ime,  krsno  imo  lijep  danak  Durdev.  2,  3G5. 
Nemoj  danas  krvi  udiniti,  daiias  ti  ja  krsno  ime 
krasno.  2,  135.  Kodite|e  svojo  iia  liiovo  krsno 
ime  svotog  Goorgija  posetila  ...  D.  ObradoviA, 
ziv.  78.  Krsno  imo  nijo  ti  iznenada  doslo.  Nar. 
posl.  vuk.  161.  O  krsnijem  iniouima  i  na  osta- 
lijem  velikijem  gozbama.    Vuk,   nar.  pjes.  1,  77. 

—  Za  fciji  se  kolad  maSi  dote,  onoga  sveca  slave 
roditeji  posle  toga  kao  i  krsno  imo  svojo.  M.  D. 
Miliievi6,  slave.  !).  Naslednik  duzan  jo  s  na- 
sledstvom  da  primi  i  krsuo  imo  onoga  6ijo  imaAo 
nasleduje.  9.  —  l)a  proslavim  mojo  krsno  ime. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  SHo.  Kad  slavis  krsno  imo. 
Ji^ar.  prip.  vuk.  97.  Krsno  ime  slave  u  Torlaku 
kao  i  u  §umadiji.   M.  D.  Milicevii,  kra}.  srb.  267. 

—  Slugam'  dade  da  mu  vino  sluzo,  da  mu  slugo 
kr.sno  ime  sluzo,  ne  posluzi  krsno  ime  svojo  jedan 
danak  kako  jedan  casak.  Nar.  posl.  vuk.  2,  9<1. 
Kad  do  tvoje  ja  dolazih  kule,  u  tebo  so  krsno 
ime  sluzi.  Nar.  pjes.  horm.  1,  4.TO.  Kako  se 
krsno  ime  sluzi.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  93.  —  Nemoj 
grozne  suze  prolivati,  no  skrvi  mi  moje  ime 
krsno.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  434. 

b)  u  jednoga  pisca  nasega  vremena  krsni 
daui  znaii  sto  i  krsno  ime.  Gotovinu  na  tri 
mjesta  sprema:  jedna  mu  je  za  krsnijeh  dana  .  .  . 
Osvetn.  1,  22.  Ovne  devetake,  za  krsnijeh  sto 
branite  dana.    8,  .5t. 

c)  krsni  moze  znaciti:  koji  pripada  krsnome 
imenu.  —  isporedi  slavski.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vukovti  (krsni,  n.  p.  kolao  [vide  krsiiak  3J,  svi- 

joca  ,zum  liauspatron  gehorig'  ,pertin6ns  ad  diem 
patrouo  cooliti  .sacrum,  laralis  (?)')•  Lome  (do- 
raadin  s  popom  ili  s  kim  drugim  kad  nema  popa) 
krsni  kolac  (koji  mora  biti  od  senicua  brasna  u 
kiselo  umijo.sen  i  nasaran  poskurnakom).  Vuk, 
rjecn.  kod  krsno  ime.  Eadi  kojiva,  poskura  i 
krsnoga  kolaca.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  4.  Eazdrobo 
krsni  somun  ...  u  Nar.  pjes.  here.  vuk.  350. 
U  Bosni  se  taj  kolac  zove  ,krsnica'  ili  , krsni 
kruh'.  M.  E).  Milicevic,  slave.  25.  —  Tako  mi 
krsne  svijece!  Nar.  posl.  vuk.  301.  Tako  mi  se 
krsna  svijeca  ne  ugasilal  (Tako  svi  od  iuoga 
roda  ne  pomrli  i  ne  imao  ko  krsnoga  imena 
slaviti  i  u  slavu  ustajuci  svijece  paliti!)  304. 
Bez  krsne  sveie  krsno  se  ime  ne  moze  slaviti. 
M.  D.  Milicevic,  slave.  23.  Pa  eto  nam  se  ne  bi 
gasila  krsna  sveca.  S.  Matavu),  novo  oruzje.  104. 
(I)  kod  mjesnoga  imena.  —  xiv  vijeka.  Selu 
Sakatu  bjese  meda  ,Krbstbny  Potokb'.  G(lasnik). 
15,  287.  D.  Danicic,  rjecn.  kod  krbstbub. 

2.  KRSTAN,  krsna,  adj.  koji  pripada  krstima 
(vidi  5.  krsta).  —  U  jednoga  pisca  nasega  vre- 
mena. Krsni  zivci  dvojako  djeluju.  M.  Pavli- 
novic,  rad.  60. 

3.  KRSTAN,  m.  vidi  3.  krst.  —  V  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Dace  krstan,  cim  mu  pane, 
blaga.    Osvetn.  4,  12. 

4.  KRSTAN,  ni.  ime  mitsko.  —  isporedi  3.  Krsta. 

—  xviii  vijeka.  Krstan  volar.  Glasnik.  ii,  3,  77. 
(1706—1707),  224.  (1710).  Krstan.  78.  (1706-1707) 

KRSTANA,  /.  ime  zensko  a  Srbiji  n  okrugii 
vranskom.  —  isporedi  Krstan.  M.  D.  Milidevid, 
kraj.  srb.  316. 

KRSTANIC,  tn.  prezime  (po  ocu  Krstanu).  — 
V  nase  vrijeme.  Bozu  Krstanida.  Glasnik.  ii,  1, 
200.  (1808).     Krstani6.    D.  Avramovid  271. 

1.  KESTANE,  n,  djelo  kojijem  se  krsta.  —  U 
Stulicevu  rjeinikii.  Krstane  svijetla.  M.  Pavli- 
novio,  rad.  54. 

2.  KESTANE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugii 


8  KRSTA§,  0. 

kragujflvaikom.  Livada  kod  Krstaiia.  Sr.  nov. 
1863.  274. 

KRSTAOBEAZAN,  krstaobrazna,  adj.  u  ko- 
jega  je  ihlicje  (ohraz)  kao  u  krsta,  slidan  krstu.  — 
Cadnorat  je  ohlik  krsta-.  —  Samo  u  knigama 
pisaiiima  crkvcnijcm  jezikom.;  u  ruskom  kni- 
zevnom  jeziku  ima  Kpiicrooopaaiir.iii;  jamad/io  nije 
nigda  bila  narodna  rijei.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Daniciceni  (kri.-<taobrazi>nb  ,cruci  similis').  — 
Za  adjektiv  neniam  primjera,  nli  vidi  F.  Mi- 
kloi5i6,  lex.  palaeoslov.-'  kod  kr'Lstaobrazbnb.  — 
Adcerah  krstaobrazno  znaii  Ho  i  unakrst.  Rucfi 
krbstaiobnizno  na  prbsehb  postavjajetb.  Uomen- 
tijan''  58.    Krbstaiubrazno  blagoslavjati  vodu.  199. 

KRStAreNE,  n.  djelo  kojijem  se  krstari.  ,1 
po  vasora  krstarehu  ipak  se  po  solu  krade'.  J. 
Bogdanovi6. 

KRSTARITl,  ki-starim,  impf.  hoditi  tamo  i 
amo  (unakrst);  samo  u  osobitijem  znacenima.  — 
Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  krstarah, 
(u  part,  praet.  pass,  ki-staren);  u  ostalijem  je 
oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3 
sing,  ki'stiiri.  —  Postaje  od  nepotvrdenoga  sup- 
stantiva  krstar.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  0  strazi  osobito  nocnoj  (vidi  patrola,  ronda) 
koja  ide  naokolo  iuvajuci  mjesto  od  lupeza  itd. 
Eeku  .seoski  patrolci :  ,Svu  noA  smo  na  sokri§ 
po  selu  krstarili'.  J.  Bogdanovic.  Zbi|a  strata 
hoda  i  krstari.    Osvetn.  1,  17. 

b.  vidi  kriZati,  3,  b,  i  krizariti.  A  po  morn 
krstare  lade  i  brodovi.    Bos.  vila.  1888.  7. 

KRSTAS,  krstasa,  m.  uesto  na  cemu  ima  krst, 
samo  u  osobitijem  znacenima.  —  isporedi  1.  krizak. 

—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem 
padczima,  osim  nom.  sing,  i  ace.  sing,  (kad  nije 
jednak  s  genetivom  sing),  i  voc:  kirstasu,  kfstasi. 

a.  orao  krstas,  Aquila  iraperialis  Guv.,  vrsta 
orla  (ima  kao  krst  na  ledima).  —  Od  xvii  vi- 
jeka, a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (krstas  orao 
,der  kreuzadler  (?)'  ,aquilae  genus').  Kakono  ti 
orao  krstas  cini  pticem  svojijem,  kadano  hoce 
da  polete.  M.  Divkovic,  bes.  •52.5b.  Dospi  oni 
veliki  ora'  krstas.  J.  Banovac,  pripov.  94.  Da 
zastrelis  oi-la  krstatoga,  krstas'  orla  sto  vodi 
oblake.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  360.  Krstas  , Aquila 
fulva'.  G.  Kolombatovic.  progr.  spal.  1880.  7. 
Krstas,  orlov,  orlina,  orlusina  , Aquila  fulva'.  D. 
Trsteiiak.  Aquila  melanaetus  (L.).  orao  krsta§  .  . . 
Etiug^r  je  kasnije  doznao  da  se  ovaj  orao  u  Sla- 
voniji  zove  ,krsta6'  ili  , krstas'  ....  PrijateJ  me 
Nakicenovic  uvjeravao  da  je  , krstas'  ime  orla  i 
u  Boei  kotorskoj.  S.  Brusina,  ptice  hrvat.-srp. 
(nastavak).  86  —  87.  —  U  prcnesenom  smislu,  ce- 
sarski  orao  (na  grbu  i  barjaku)  u  Austriji.  Tebe, 
bane,  i  tvoje  gradane  pouukujora  kano  i  sinove 
da  bacito  te  orle  krstase  od  dvi  glave  zlo  uzdaiie 
vase,  a  metuote  careve  (turske)  barjake  na  bo- 
dono  Beca  bijeloga.    And.  Kacid,  razg.  232*. 

b.  krstas  talijer,  talijer  (novae)  koji  je  prije 
na  sehi  imao  kosi  krst  (ili  krst  svetoga  Andrije) 
X,  ali  sad  moze  biti  da  se  misli  na  dvoglavoga 
orla.  —  IJ  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (krstas  talijer  ,d6r  kronthaler'  ,thalorus'). 
Ta  je  (deorana)  puna  krstaSa  talira.  Nar.  pjes. 
horm.  2,  99. 

C.  krsta§  barjak,    barjak   na  kojemu  je  krst. 

—  U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(krstaS  barjak  ,die  kreuzfahuo'  ,voxillum  cruci- 
atum').  Prod  liima  jo  Bosko  Jugovidu,  i  on  nosi 
krstasa  barjaka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  289.  Krstas 
ga  je  barjak  jioklopio,  pobratime,  do  koiia  alata; 
na  barjaku  od  zlata  jabuka,  iz  jabuke  od  zlata 
krstovi.    2,  290.     Sa   krstasem  u  ruci  barjakom. 


krstaS,  c. 


2.  KRSTI 


2,  314.     I  na   negov   krsta§  alaj-barjak.    2,  374. 

—  Jos  ostaje  Bosko  Jugovicu,  krstas  mu  se  po 
Kosovu  vija.  2,  294.  Eno  Mirko  pred  krstasom 
hoda.    Osvetn.  2,  132. 

(1.  vidi  2.  krizar.  —  U  jednnga  pisca  nasega 
vremena.  U  prolece  godine  1096  krstaSi  sa  za- 
pada  koje  je  vodio  Vitez  Valter  i  Petar  od  Ami- 
jena  putujuci  u  sveta  mjesta  udare  na  Nis.  M. 
D.  Milicevic,  kraj.  srb.  88. 

e.  vrsta  pauka  s  krstom  na  zatku,  vidi  1. 
krizak,  d.  Krstas  (Epeira  diadema  L.).  K.  Crno- 
gorac,  zool.  167. 

f.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  akrugu  vafeskom. 
Niva  na  Krsta^u.    Sr.  nov.  1871.  468. 

KRSTASICA,  /.  kao  iensko  preina  krstas ; 
kaze  se  u  osobitijem  znacenima.  —  t/  naie  vrijeine. 

a.  vjestica,  vidi  krstaca,  a,  i  1.  krizarioa,  b. 
(Lasno  ti  je  poznati  vjesticu,  sijedih  kosa  a  krst 
ispod  nosa.  V.  Bogisic,  zborn.  .561).  Da  nam 
pomete  trag  od  bezdusnih  hrdoroga  i  krstasica, 
Bog  im  sudio !    V.  BogiSii,  zborn.  561. 

b.  novae:  polovina  a  i  cetortina  talijera  kr- 
stasa  (vidi  krstas,  b).  —  U  Vukovu  rjednika: 
,der  halbe  kronthaler,  auch  dor  vierte  theil  des- 
selben'  ,tlialeri  cruciati  dimidia,  et  vel  quarta 
pars'. 

C.  krstasica  grana,  grana  slicna  krsta.  A  za 
kapu  djene  obijezje,  krstasicu  omarovu  granu. 
Osvetn.  2,  6.  Ter  mu  vldje  kapu  ostru|icu  i  za 
nome  krstasicu  granu.    2,  42. 

d.  Pelias  berua   Merr.,   vidi  ridovka  (zmija). 

—  Va  t'lemacknm  kreuzottor.  I  otrovnu  zmiju 
krstasicu.    K.  Crnogorac,  zool.  49. 

KRSTASlt,  m.  vidi  krstas,  a  (uprav  demi- 
nutiv).  —  U  narodnuj  pjesmi  nasega  vremena. 
Na  Jabufeju  orli  prolijeiu,  po  naj  vi§e  orli  kr- 
stasioi.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  176 — 177. 

KKSTA&INA,  /.  augm.  krstas,  (a).  —  U  nasc 
vrijeit\e,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (augm.  v. 
krstaS  .s-  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori). 
Dok  dolece  krstaSina  orle,  krstas-orle  velikijeh 
krilah ;  to  ne  bje§e  krsta.sina  orle,  no  to  bjese 
Mikoniou  Marko.  Ogled,  sr.  426.  A  pred  nima 
(gavranima)  krstasina  oro.  Nar.  pjes.  horm.  1, 
414.  _        _     , 

KRSTASKI,  adj.  kuji  pripi(da  krstasima  (vidi 
krstaS,  d).  —  Nacinenii  u  nase  vrijeine.  U  srijedi 
ovoga  perioda  stoji  jedan  osobiti  svoStenik  po 
imenu  Grgur  Hildebrando  i  krstaske  vojne.  Vuk, 
priprava.  84. 

KESTAT,  adj.  na  kojemii  je  krst  (vidi  1.  krst, 
1)  Hi  su  krstovi;  nalik  na  krst.  —  isporedi  kri- 
zat.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  na  kojemu  je  naslikan  Hi  drukiije  nacinen 
krst  Hi  vise  krstova.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu (n.  p.  barjak,  orao  ,kreuz-falino'  ,signatum 
cruce,  vexillum  cruciatum'). 

tl)  orao,  vidi  krstas,  a.  Da  zastrelis  orla 
krstatoga,  krstas-orla  sto  vodi  oblake.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  360. 

b)  talijer,  vidi  krstaS,  b.  I  tu  ima  fietiri 
sanduka,  sve  su  sami  krstati  talijeri.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  437. 

c)  barjak,  vidi  krstaS,  c.  I  iznese  krstat 
svilen  barjak  na  kome  je  dvanaest  krstova.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  300.  Razapese  krstate  barjako.  2, 
302.  Krstat  barjak  cara  Kostantina.  3,  83.  Pak 
razvija  krstata  barjaka.  Pjev.  crn.  138'^.  Ali 
Klanca  doma  ne  nahode,  no  razvio  orlasa  kr- 
stata.   3121>. 

(IJ  u  osobitijem  slucajeoima.  Pop  Duro  u 
isti  mah  uputi  se  k  boniku  sa  price§6em;  oruzje 
mu  je  u  krstatoj  torbici,   s  kojim  ne  ubijaju  no 


lijefie  greSne  duse  koje  svijet  ostavjaju.  V.  Vr- 
Cevio,  niz.  201.  —  Uvrh  varosi  (Vrane)  inia  jedna 
4'amija  koju  Vraiianoi  zovu  , Krstata  Gamija'. 
iKrstatom'  su  je  prozvali  zato  sto  u  onoj  strelici 
koja  strfii  na  vrhu  svake  munare  ima  nekakav 
mali  krstic  ili  nesto  nalik  na  krstic.  M.  D.  Mi- 
licevic, kra}.  srb.  300.  —  Vidi  1.  kri^.an,  b. 
b.  koji  je  nalik  na  krst. 

a)  krstat  put,  krstati  puti,  mjesto  ydje  se 
doa  puta  sijeku  unakrst.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Vukovu  (krstat  put,  vide  raskr§6e  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme :  Kada  dode  na  krstate  pute). 
Vodio  b'  te  na  krstate  pute,  sek'o  bi  te  na  6e- 
tiri  strane.    Nar.  pjes.   vuk.   1,   545. 

b)  u  osobitijem  slucaievima.  Na  glavi  mu 
krstate  celenke  (pripada  U  amo  Hi  pod  a?).  Nar. 
pjes.  horm.  2,  90.  —  Manastirska  crkva  ima 
oblik  krstat.    M.  D.  Mili6evic,  kraJ.  srb.  24. 

C.  kod  mjesnijeh  imena  ii  Srbiji.  —  (i)  Kr- 
stata Granioa,  ime  mjestu  u  okrugu  crnorijeikom. 
Niva  u  Krstatoj  Granici.  Sr.  nov.  1871.  268.  — 
b)  Krstati  do,  dolina  u  Gajevima  (u  okrugu 
uzi6kom).  ^j.  Stojanovic.  —  c)  Krstato  Po)e  u 
okrugu  smederevskotn.  Niva  u  Krstatom  po]u.  Sr. 
nov.  1870.  318. 

KRSTATA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackom.  Niva  u  Krstati.  Sr.  nov.  1875. 
123. 

KRSTATI,  krstam,  impf.  u  Stulicevu  rjecniku: 
,incrocicchiare'  ,decussare',  gdje  po  talijanskom 
tumaienu  znaci :  prekrUati  (n.  p.  noge) ;  a  po 
latinskom :  rezati  unakrst.  rijei  je  i  s  toga  posve 
nepouzdana,  i  va(a  da  je  Stulli  naiinio  prema 
krizati. 

KRSTATIGE,  /.  pi.  ime  selu  u  Dalmaciji  u 
okrugu  imotskom.    Repert.  dalm.   1872.  14. 

KRSTAV^E,  n.  vidi  2.  krstionik.  —  Nu  je- 
dnom  mjestu  xviii  vijeka.  Ki  krstav)u  u  Zadru 
ravnom  trim  zgradise.  J.  Kavanin  232''.  —  nije 
dosta  jiouzdano. 

1.  KRSTE,  /.  ime  iensko,  hyp.  Kristiua.  — 
Akc.  se  mijei'ia  u  vac.  Krste.  —  U  naie  vrijeme 
u  Crnoj  Gori.  Tu  ih  srele  cevske  pokajnice,  a 
pred  liima  Krste  Mojaseva.    Ogled,  sr.  71. 

2.  KRSTE,  m.  hi/p.  3.  Krsta.  —  xvin  vijeka 
u  pisaca  Dalmatinaca.  Ivanovi6  pop  don  Krste 
dvorit  bi  od  mnozijeh.  J.  Kavanin  132b.  Vase 
bratje  Frane,  Kazimira  i  Krste  izvrstitosti  .  .  . 
J.  Banovac,  razg.  vii.  Vaaeg  strica  Krste  koga 
Bog  dneve  2ivota  produjio !    vii. 

KRSTE^^AC,  krstejca.  Hi.  trrsta  veza  (jamaino 
na  krstiie).  —  U  jednoga  pisca  nasega,  vremena 
iz  Boke.  Kosuji  je  oplece  vezeno  na  vodice, 
osve,  pruce  i  krstejce.   S.  !^ubisa,  prio.   124. 

KRSTENIGA,  /.  neka  hi(ka  (moze  biti  da  treba 
citati  krstonica).  Krstenica,  satirium  basilicum, 
satirium  regium  (Durante),  palma  Christi  major 
(Durante,  u  sinskom  rukopisu),  Orchis  maoulata 
L.,  V.  Krizao.    B.  Sulek,  im.  175. 

1.  KRSTI,  krsti,  /.  pi.  vidi  5.  krsta.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mika(inu  (krsti, 
dona  strana  u  covjeku  pod  pleca  ,lumbus';  slabost 
od  krsti  ,lumbago')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u 
Belinu  (,il  mezzo  de'  lombi'  442b),  n  Stulicevu 
(kail  u  Mikajinu,  ali  tef.  lumbi;  slabost  od  krsti 
,lumborum  vitium  ac  debilitas').  Iziskavajuci  srca 
i  krsti  Bog.  Blago  turl.  2,  9.  Ma  gdi  i  sto  ti 
fall,  o  neustrpjiva  duSo?  sto  ti  je  opet  u  krsti 
siknuloV  D.  Rapid  192.  Te  se  grdno  udari  u 
krsti  i  u  obje  ruke.    Nar.  prip.  vr6.  27. 

2.  KRSTI,  krsta,  m.  pi.  vidi  5.  krsta.  —  Od 
xviii  vijeka,   a  izmedu  rjeinika  u   Vukovu  (vidi 


2.  KESTI  (!■ 

krsta).  Sveti  Jakov,  krste,  ategno  ko^a  zoriS. 
J.  Kavaiiin  3271>.  (Krava)  mora  imati  .  .  .  krste 
Siroke.  I.  Jablanci  117.  Krsti  da  su  mu  (bikn) 
veliki.    118. 

3.  KRSTI,  (m.  ?  Hi)  f.  mjesno  iine. 
u.  ne  zna  se  kojega  je  roda.  —  U  Daniiiceuu 
rjeinika:   Krbsti,   zaselak   selu   Sikji.    G(lasnik). 
15,  286.  (1348?). 

b.  ime  mjestu  (u  Crnoj  gori'^).  AH  demo  na 
Krsti  krvave.  Pjev.  era.  79*.  Ogled,  sr.  176. 

KESXiCI,  ki'stitakil,  vi.  jyl.  u  Urvalskoj  toko 
se  zove  iast  koja  se  daje  po.Ho  se  dijete  krsti. 
F.  Ivokovii,  rjeftn.  —  Uprav  kajkavski  krstitki, 
vidi  u  Bjelostjenievu  rjeinikii:  .baptigmi  solem- 
nitas'  i  u  StuUieou  (jamaino  iz  Bjelostjenieva) : 
krstitki  ,sacrae  ablutionis  caerimoniae'. 

1.  KRSTIC,  m.  dem.  1.  krst.  —  Akc.  se  mijena 
11  gen.  pi.  kistica.  —  U  Vukovu  rjednikii.  Pa  se 
od  svijede  otkiue  malo  voska,  te  se  od  liega  iia- 
6ini  krstii.  Vuk,  rjefin.  kod  zapis.  —  Vidi  1.  krst, 
1,  c,  b).  Sto  ima  u  starijoiu  karlovafikom  (ruko- 
pisu)  a  nema  u  lavovskom,  ono  stavih  medu  dva 
krstida;  sto  ima  u  karlovafikom  starijem  a  nema 
iii  u  mladpm  karlovaftkom  ni  u  lavovskom,  ono 
stavih  medu  krstid  i  zvjezdicu.  D.  Danicic  u 
Danilo  x. 

2.  KRSTIC,  m.  prezime.  —  Od  xviii  nijeka. 
Vi  Krstici  i  Lalidi.  J.  Kavanin  153a.  Krstic 
Toma.  Norini  6.  Milo§  Krsti6.  Rat.  402.  — 
Ovdje  je  jamucno  ime  musko  (dem.  3.  Krsta): 
Od  Krstida  BjeloJa.  u  Pjev.  crn.  71'>. 

3.  KRSTI6,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  ukrugu 
cuprijskom.    Zem)a  u  Krsticu.  Sr.  nov.  1875.  641. 

KRSTICEVI*-',  m.  prezime  (po  ucu  Krsticu).  — 
U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  naSega  vremena. 
Sijimo  je  .  .  .   Krstidevid-Vuku.    Pjev.    crn.    71''. 

KRSTIIIA,  TO.  ime  musko.  —  xiii  vijeka.  Iz 
Bakra  Krstiha  plovan.    Zak.  vinod.  55. 

KRSTIJENCICA,  /.  dem.  krstijenta.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku.   —  sasma  nepouzdano  (radi  6). 

KRSTIJENTA,  /.  nekakva  pogaia  (va{a  daje 
nalik  na  krst,  isporedi  2.  krstak.  Hi  da  se  jela 
u  nekije.m  osobitijem  prigodama,  kao  na  krstena 
Hi  na  krsnv  iine).  —  U  jednoga  pisca  Dtibrov- 
ianina  xviii  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Belinu 
(.focaccia'  .placenta'  320b)  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  i  u  Stulicevu  (.placentae  species  quae  sub 
cinere  tantum  coquitur').  U  snu  vidjeh  jednu 
prikazu  cudnovitu:  krstijentu  kruha  podpepeona. 
B.  Zuzeri  43.  —  Nijesam  nigda  cuo  te  rijeci  u 
Ditbrovniku  ni  u  okolini.    P.  Budmani. 

KRSTIJEZ,  m.  vidi  kod  krstaca,  3. 

KRSTIKA&A,   m.  muski  nadimak  Hi  prezime. 

—  U  nase  vrijeme.  Krstika^a  iz  Poslonca.  M.  D. 
Milidevic,  srb.  792. 

KRSTI-KUME-DUilTE,  neka  bifka.  —  Ne 
moie  se  mijenati  /lo  padezima.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: (po  istocnom  govoru)  krsti-kume-dete  (u 
Srijemu)  ,kriechender  klee'  ,Trifolium  reptans 
[Tr.  repeus]  Linn'.  Krsti-kume-dijete,  Trifolium 
repens  L.  (Lazid).    B.  Sulek,  im.  176. 

KRSTILAC,  kistioca,  to.  u  Stulicevu  rji'cniku: 
V.  krstite). 

KRSTILNIK,  vidi  krstionik. 

KRSTILO,   TO.  jjrezime  Hi  muski  nadimak.  — 

—  Prije  naSega  vremena.  Krstilo,  drugojacije 
Pavlovic,  knezovi  od  Tribina,  Popova  i  Konavja. 
And.  Kadid,  kor.  453. 

KRSTILOVICA,  /.  ime  hrdu  u  Srbiji  u  okrugn 
vranskom.   M.  D.  Milidevid,  kra|.  srb.  276. 


3  1.  KRSTIIIA 

KliSTIMIR,  m.  ime  mulko.  —  U  jednoga  pisca 
XVII  vijeka  koji  va{a  da  je  sam  izmialio  ovo  ime 
prema  narodnima  na  -inir.  Gdje  si,  dobri  Krsti- 
miro  y    G.   Palmotid   1,   18. 

1.  KKSTIN,  adj.  koji  pripada  Kiati,  vidi  iJ. 
Krsta.  Krstine  kude.  Glasnik.  11,  1,  166.  (1308). 
—  /  kod  mjesnoga  imena.  Krstin  Potok,  ime 
potoku.  Borci  kod  Daruvara.    1).  Hire. 

2.  KRSTIN,  m.  ime  muiko.  —  /Vi;e  naiega 
vremena.   Krbstini..    S.  Novakovid,  pom.  72. 

1.  KRSTINA,  /.  augm.  1.  krst.  —  Akc.  se 
mijena   u  gen.  pi.   kfsttna.    —    U  naSe  vrijeme. 

a.  uopce.    —     U    Vukovu    rjeiniku:    augm. 
V.  krst. 

b.  M  osobitijem  znaienima. 

<>)  na  samaru,  vidi  1.  krst,  1,  c,  e).  — 
U  Vukovu  rjecniku:  a  samara  straXAi  kraj  koji 
jo  gore  u  nakrst  sastav|en  s  primjerom  iz  na- 
rodne  pjesme:  Svaka  stica  svata  udarila,  a  krstina 
kuma  po  prsima.  —  Isto  je  znacene  i  u  mnozini: 
krstine.  .Nasloni  se  na  kr.-;tine'.  U  Dobroselu. 
M.  Medic. 

b)  vidi  1.  krst,  1,  c,  li).  —  IzmeCtu  rjeinika 
u  Vukovu  (,etliche  garben  die  auf  dem  felde 
beisammen  liegen'  ,mergitura  cumulus',  ef.  krst). 
^udi  po  pojima  navalili  kao  mravi,  znu  zito, 
I  revlace  krstine.    M.  D.  Milidevid,  medudnev.  21. 

2.  KRSTINA,  f.  <rstobo{a.  Muci  ga  krstina. 
u  Slavoniji.    D.  Surmin. 

3.  KRSTINA,  /.  ime  zensko.  —  isporedi  Kri- 
stina  i  Krstina.  —  U  jednoga  pisca  xvrii  vi- 
jeka (moze  biti  da  treba  citati  Kris-j,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (,frauenname'  ,uomen  fe- 
minae').  §to  imam  pravit  od  Krstine  pak  kra- 
}ice?    J.  Kavaiiin  260iJ. 

1.  KRSTINE,  /.  pi.  vidi  1.  krstina,  b,  a). 

2.  KRSTINE,  krstma,  /.  pi.  vidi  5.  krsta.  — 
U  nase  vrijeme.  Izidite  .  .  .  iz  gu§e,  grk|ana. .  .  . 
grbine.  krstina,  grudi ...  M.  D.  Milidevid,  ziv. 
srb.2  290. 

3.  KRSTINE,  krstina,  /.  pi.  ime  mjesno,  vidi 
1.  krstina,  b,  b).  Krstina,  mjesto  ravno  na  nekoj 
glavici  u  Podgori,  gdje  su  prvo  bila  guvna,  i 
slagalo  se  snopje  na  krste:  ,Hajdemo  na  Krstine'. 
M.  Pavlinovid.  —  I  u  Srbiji  u  okrugu  kneze- 
vackom.  Niva  u  Krstine.    Sr.  nov.  1875.  11. 

KRSTINICA,  /.  pidi  krstionica.  —  U  jednoga 
pisca  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika]inu 
(karstinica,  krstenica,  kamenica  od  krstenja  .bap- 
tisterium').  Voda  proslavjena  Onega  godilta  koja 
se  ima  hraniti  u  kladencu  cistu  ili  krstinici.  B. 
Kasid,  rit.  5.  Misnik  hodedi  k  krstinici  s  ku- 
movi.    14. 

KRSTINICKI,  adj.  koji  pripada  krstinici.  — 
U  istoga  pisca  u  kojega  ima  i  krstinica,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Belinu  (voda  krstinicka  ,acqua 
battesimale'  ,aqua  baptismalis'  133b)  u  kojemu 
moze  biti  isto  znacene  ili  kao  kod  krSten  (krstena 
voda).  Primisati  s  vodom  krstinickom.  B.  Kasid, 
rit.  5.     Uzima  vodu    krstinicku  3  krstinice.    39. 

KRSTININ,  adj.  koji  pripada  Krstini.  Dilak . . . 
glave  Krstiniue  (vidi  sto  je  kazano  kod  3.  Kr- 
stina).   J.   Kavanin  323b. 

KRSTINOVKA,  /.  ime  zem\i  u  Srbiji  u  okrugu 
va(evskom.  Sr.  nov.  1875.  737. 

1.  KRSTINA,  /.  ime  zensko.  —  vidi  3.  Kr- 
stina. —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukovu  (,oin  frauenname'  .nomen  feminao').  Kad 
Krstina  ono  razumjela.  Pjev.  crn.  260^'.  No  Kr- 
stina knezeva  jubovca.  Ogled,  sr.  68.  Tu  nadole 
Gasovu  Kratiiiu.    140. 


2.  KESTIl^A 


641 


KESTITI,  1,  a. 


2.  B31STINA,  /.  ime  mjesno  u  Hrvatskoj.  — 
isporedi  3.  Krstine.  u)  selo  u  zupaniji  modriiSko- 
rijeckoj.  Eazdije}.  59.  —  b)  ime  orauioama  u 
Divoaelu.    J.  Bogdanovio. 

KRSTInAC,  Krstinca,  m.  covjek  iz  sela  Krstine. 
V.  Arsenijevic.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Kr- 
stiiiaca. 

KRSTIINIKA,  /.  zensko  cejade  iz  sela  Krstine. 
v.  Arsenijevic.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Kr- 
stinaka. 

KESTINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Krstini. 
V.  Arsenijevic. 

KKSTIONICA,  /.  uprav  (zatvorenoj  mjesto  gd.je 
se  krsti,  ali  se  saino  nahodi  u  znacenu:  vetiki 
(obiino  kameni)  sud  u  kojemu  se  hrani  krstena 
voda  i  na  kojemu  se  krsti.  —  -o-  stoji  u  stoka- 
vaca  mj.  negdasnega  1  (postaje  od  part,  praet. 
act.  glagola  krstiti).  —  Bijei  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  krbstilbnica,  rus.  Kpee-ni.ibHHua 
ces.  kftidlnice,  po^.  ehrzcilnica.  —  U  Bjelostjen- 
ievu  rjeiniku  pa  iz  nega  u  Stulicevu  ima  oblik 
krstelnica.  —  Izinedu  rjeinika  u  Bjelostjencevii 
(krstelnica  ,fon3  baptismalis'.  v.  opiralnica),  u 
Stulicevu:  krstelnica  iz  Bjelnstjenceva,  v.  krstio- 
nica;  krstiouica  ,fon3  sacer  (apud  Christianos)'; 
u  Vukovu' :  (po  Viikovijem  bijeskama)  [,tauf- 
stein'];  «  Danicicevu:  krbstilbnica  ,baptisterium'. 
Na  svetuju  kupelb  jeze  jestb  krbstiluica.  Domen- 
tijanb  199.  Baronij  pravio  ti  je  da  znojise  kr- 
stionice.  J.  Kavanin  312*.  Krstionica,  battiste- 
rio.  S.  Budmani  422a'.  Koja  se  (voda)  sahranuje 
u  krstionici.  J.  Pilipovid  3,  20''.  Mnoge  crkve 
parokijanske  ne  imaju  ovi  krstionica.  A.  d.  Costa 
1,  175.  Za  tu  svrhu  stoji  (voda)  u  krstionici. 
Ant.  Kadcic  121.  U  crkvah  u  kojih  se  krstio- 
nice  nahode.  I.  VelikanoviA,  uput.  3,  22.  Tada 
sveStenik  s  kumovima  koji  nose  dijete  tri  puta 
obide  oko  krstionice.  D.  Danicic,  pisma.  191.  — 
U  nekijeh  se  pisaca  nalazi  i  oblik  krstionica 
(vidi). 

KKSTIONICKI,  adj.  koji  pripada  krstionici. 
—  U  Stulicevu  rjeiniku,  ali  u  drugom  smislu 
(koji  pripada  krstenu) :  ,ad  sacram  ablutionem 
spectans'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Belina,  ali 
u   ovome  nema  ove  rijeii  nego  krstinicki  (vidi). 

1.  KRSTIONIK,  m.  vidi   krstitej. o-  stoji 

mj.  negdasnega  1.  —  Na  jednom  mjestu  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (uz  krstite)). 
Kad  krstionik  izliva  vodu  na  glavu  krstjenika, 
ima  i  izrec  formu.    Blago  turl.  2,  207. 

2.  KESTIONIK,  m.   zgrada  u  kojoj  se  krsti. 

o-  stoji  mj.  negdasnega  1  (u  prvom  primjeru 

ima  1).  —  XVII  t  xviii  vijeka.  Ki  (pop)  u  krstil- 
niku  pocivajuci  jedan  petak.  F.  Glavini6,  cvit. 
257".  Te  jih  (tijela  sveta)  prini  u  krstionik  Kon- 
stantini.    J.  Kavanin  306b. 

KBSTIR,  krstira,  m.  vidi  uStrcaj,  strcajka.  — 
Od  talijanske  rijeii  cristero.  —  U  Mika(inu  rjei- 
niku: ,clyster,  clysterium'. 

KIISTI§TA,  n.  pi.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Meda  selu  Plavamb  ide  na  Krbstista.  Spom. 
stojau.  25.  (1327). 

KKSTISTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vajevskom.  Niva  zvana  Krstiste.  Sr.  nov.  1875. 
721. 

KESTITE^,  m.  covjek  koji  krsti  (iesce  u  oso- 
hitom  sluiaju).  —  Rijec  je  praslavenska  (osobito 
u  smislu  kao  kod  b),  isporedi  stslov.  krbstitejb, 
rus.  KpecTHTc-ib,  ies.  kititel,  poj.  chrzcioiel.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,chi  battezza'  ,bap- 
tizans'  133b),  u  Bjelostjencevu  (kajkavski  krstitel 

V 


jbaptista,  baptizans'),  u  Jambresiievu  (krstitel 
jbaptista'),  u  Stuliievu  (,qui  sacro  fonte  abluit), 
u  Vukovu  (Krstite}  Jovan  ,Johann  der  taufer' 
,Joannes  baptista'),  u  Daniiiievu  (krbstitejb  ,bap- 
tista'). 

a.  baptizator,  iovjek  koji  krsti  (u  naj  uzem 
smislu).  —  vidi  u  Belinu,  Bjelostjenievu,  Jam- 
bresiievu, Stulicevu  rjeiniku.  A  prem  danas 
slavna  llara  krstiteja  svoga   slave.    Gr.  Palmoti6 

1,  .33.  Od  krstiteja  i  od  onoga  koji  se  krsti. 
Ant.  Kadcid  125.  Kako  bi  se  mogao  podniti 
krstitej?  M.  Dragicevic  253.  Zapisati  imena  i 
prizivke  kiima,  istoga  krstiteja,  oli  misnika.   264. 

b.  baptista,  Baptista,  kaze  se  osobito  i  naj 
iesie  o  svetomu  Ivanu  Hi  Jovanu  koji  je  krstio 
Isusa.  shvaia  se  i  kao  pravo  krHeno  ime.  a)  stoji 
uz  Ivan  Hi  Jovan.  Jojvana  krbstite}a.  Mon.  serb. 

2.  (1189).  Svetoga  Ivana  Krstiteja.  Mon.  croat. 
83.  (1457).  Jivan  Krstitej.  Ziv.  jerol.  star.  1, 
229.  Ivan  Krstitej.  Korizm.  74b.  Ne  hote6i 
vjerovati  zacetje  sina  svoga  Ivana  Krstiteja.  A. 
Guc.6ti6,  roz.  jez.  101.  Sveti  Ivane  Krstiteju. 
M.  Alberti  329.  Komu  Ivan  ime  biSe,  Krstitej 
se  zovijaSe.  S.  Margitic,  ispov.  148.  Vesele  se 
dubrave  jordanske  gledajuci  Ivu  Krstiteja.  And. 
Kacic,  razg.  19'i.  Ivana  Krstiteja,  pridhodnika 
Gospodinova.  I.  Velikanovic,  uput.  3,  443.  — 
Kum  da  mi  si,  Krstiteju  Jovane!  Nar.  pjes.  vuk. 

1,  122.  Ona  srete  Krstitoj-Jovana.  1,  122.  Jedno 
jeste  care  Duklijaue  a  drugo  je  Krstitej-Jovane. 

2,  81.  —  h)  stoji  samo  bez  imena.  Sveti  Krstitej. 
S.  Margitic,  fala.  134.  Pak  Rafael  i  Krstitej. 
J.  Kavanin  209".  Vikase  Krstitej  u  sve  glase. 
D.  Basi6  18h.  Koji  se  pokorise  u  Jordanu  kr- 
stjase,  i  radi  ovoga  Krstitej  zva  se.  I.  Velika- 
novic, uput.   1,  137. 

KESTITE^AN,  ki-stitejna,  adj.  koji  pripada 
krstenu  (uprav  krstitefu  Hi  krstitejima).  —  Na 
jednom  mjestu  xvi  vijeka.  Bez  opranja,  krstitej- 
noga  prerodjenja.    S.  Budini6,  sum.  184b. 

KRSTITE^jEV,  adj.  koji  pripada  krstiteju.  P. 
Budmani. 

KR.STITENAK,  krstitenaka,  m.  u  Belinu  rjei- 
niku: ,battezzato'  .baptismo  renatus'  133b,  i  u 
Stuliievu:  v.  pokrStenak.  —  nepouzdano. 

KRSTITI,  krstim,  impf.  i  perf.  dva  su  zna- 
iena:  udijeliti  (kome)  prvi  sakramenat  (krStene); 
uiiniti  nad  iim  Hi  nad  kim  krst  (znamene  kriza) ; 
iz  ovijeh  (prenosenem  Hi  metafnrom)  postaju 
ostala.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  kr- 
stimo,  krstite,  u  aor.  2  i  3  sing,  kfsti,  u  part, 
praet.  pass.  krSten  (kfs6en).  —  Postaje  nastavkom 
i  ud  (1.  Hi  2.)  krst:  po  prvom  se  znaienu  misli 
da  postaje  od  2.  Krst;  po  prvome  i  drugome  da 
je  od  1.  krst.  ja  pristajem  uz  Miklosiia  za  drugu 
etimologiju  (vidi  o  tome  F.  Miklosic,  christl.  ter- 
minol.  29).  —  Rijei  jr  praslavenska,  isporedi 
stslov.  krbstiti,  rus.  KpecTiiTb  ieL  kftiti,  poj. 
krzcic,  chrzci6.  —  U  impf.  i  u  part,  praet.  j>ass. 
-stj-  mijena  se  u  cakavaca  na  sc,  it  Hokavaca 
na  st  (a  i  na  s6):  krstah  (krs6ah),  krsten  (krsien), 
vidi  jos  kod  2. 
1.  aktivno. 

a.  iiniti  da  ko  bude  Hriiianin  Hi  Krsianin, 
umaiuii  ga  u  vodu  Hi  polijevajuii  ga  vodom 
uz  rijeii  sto  su  za  to  odredene.  —  upotrehfava 
se  i  u  metaforiikom  smislu.  —  Naj  iesie  je  im- 
perfektivni  glagol,  ali  moze  biti  i  perfektivan 
(ridi  u  Vukovu  rjeiniku) ;  prema  ovome  je  impf.: 
krstati.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (karstiti, 
krstiti  , baptize,  baptismo  expiare,  sacro  fonte 
lavare  vel  abluere,  baptismatis  fonte  lustrare, 
sacro    latice     intingere,     coelesti    lavacro     expi- 

41 


KRSTITI,  1,  a.  (i 

are';  krstiti,  opniti  vodom  ,baptizo'),  »  Belinu 
(.battezziire,  conlerire  il  battesimo'  ,sacro  foiite 
abluoro  aliijuem'  ]33'>),  H  lijelostjenievu  (kr- 
stim  ,baptizo,  tingo,  baptismo  x-eoipio,  sacro  foiite 
levo  1.  abluo,  baptismatis  t'onto  lustro,  coe- 
losti  lavacro  expio,  sacro  latico  intingo'),  u  Jam- 
hresiievu  (krstim  , baptize'),  u  Voltigijinu  (kar- 
stiti  ,battozzaro'  ,taufen'),  u  Stuliceva  (,sacro 
fonto  abluoro'),  «  Vukovii  (pf.  u.  impf.  ,taut'Gii' 
,baptizo'),  u  Danicicevu  (kri.stiti  ,baptizar6'). 

a)  u  naj  uzem  smislu,  kad  subjekat 
svojom  rukom  i  seujijem  rijecima  vrsi  ubred. 
tltl)  impf.  Kri>stite|a  Jwvana  dosnice  juzo  vbzlozi 
na  trbhb  2iXdite|a,  i  krbsti.  Mon.  serb.  11.  (122'2 
— 12'28).  Da  zafc  krstiS,  ako  ti  nisi  Isukrsl,?  Ber- 
nardin  3.  joann.  1,  25.  Da  sto  krstis  ako  ti  uijesi 
Krst?  N.  Eaiiina  15*.  Ondi  pripovidase,  kr§6a5e 
i  pridescaso.  F.  Glaviuic,  cvit.  14".  Ja  to  krstiiu 
u  ime  otca  i  sina  i  duha  svetoga.  M.  Bijankovi6 
31.  I.  A.  Nenadii,  nauk.  100.  U  ime  oca  Boga 
ja  te  krstim  i  ponavjam.  P.  Hektorovid  (f)  96. 
Ter  po6ne  krstiti  Lucila.  121.  Tako  krstadi 
broz  potribe  smrtno  bi  sagriSio.  A.  Ba6i6  280. 
Ondi  pribivaso  (hukrst)  s  liima  i  kr5ca§e.  J. 
Banovac,  razg.  212.  S  onim  koga  kr.sti.  P.  Fi- 
lipovic  20.  Ako  dakle  ti  nijosi  Mesija  ni  drugi 
prorok,  Sto  krstis?  F.  Lastrii,  od'  160.  Krstei 
svakoga  na  pokajanje.  S.  Rosa  44''.  Kad  krstite 
i  kad  vjen6avate.  D.  Ba§i6  296.  Krste6i  nih  u 
ime  otca  .  .  .  Ant.  Kadcic  112.  Ocito  krstoiie 
s  kojim  krscaso  i  koga  pripovidase  sveti  Ivan 
Krstite).  M.  Dobretio  24.  Oli  tri  puta  vaja 
s  liim  u  vodu  zamodit  krsteci  na  grcku.  '26—27. 
Krstio,  vjeufiava' . . .  Magaz.  1868.  65.  —  bb)  tnoze 
biti  impf.  i  pf.  Otijuci  on  (Ivan  Krstite!)  krstiti 
Isusa.  Korizm.  74b.  Indijo,  nihov  Zavor  ke 
krsti'  je.  J.  Kavaniu  ^7iK  Svatko  more  u  po- 
tribi  dite  krstiti,  da  ue  umre  nekrsteno.  F.  La- 
stri6,  od'  22.  Da  je  zupnik  zazvan,  da  krsti  di- 
teSce.  M.  Dragicovio  248.  Vaja  drzat  cedo  na 
rakama,  da  ga  krsti  pope  Crnogoroe.  Nar.  (ijes. 
vuk.  4,  15.  Na  Jordanu  da  mi  krstis  sina.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  311.  Ako  sam  ti  dao  sina  da 
ga  krstis,  nijesam  da  ga  utopis.  Pravdonosa. 
1852.  10. 

6^  znacene  je  kao  kod  a),  ali  se  kaze  u 
poslovicama  kao  od  sale  o  neeemu  sto  ne  moze 
biti.  aa)  impf.  Besposlen  pop  i  jarice  krsti.  (Bes- 
poslen  coek  zabavfa  se  svakojakim  besposlicama). 
Nar.  posl.  vuk.  12.  —  bb)  impf.  Hi  pf.  Krsti 
popa,  ali  pop  pop.  (D).  Poslov.  danic.  Krsti  vuka, 
a  vuk  u  goru.    Nar.  posl.  vuk.  161. 

c)  kaze  se  da  krsti  i  ko  pomaze  kod  kr- 
Uena  (kum  drzeci  dijete  na  riikama).  —  kad  je 
glagol  u  mnozini,  Hi  se  misli  za  svc  one  sto  su 
kod  krstena  (krstilac,  roditefi,  kum  itd.)  Hi  se 
uopce  hoce  da  kaze  da  je  neko  krsten.  (i<i)  impf. 
ir  je  kuma  kumce  iznijela,  da  car  krsti  i  da  ga 
dariva.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  155.  —  b1>)  impf.  Hi 
pf.  OkumiSe  Todora  vezira,  krsti  Todor  cedo 
muSku  glavu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  157.  Koja  kiiiga 
od  Sibina  grada,  Janko  u  noj  (Marka)  na  kum- 
stvo  zaziva,  da  mu  krsti  dva  nejaka  sina.  '2,  363. 
Te  on  krsti  ono  railo  kumce.  3,  327.  —  Ajd' 
ovamo,  moj  Jovane  kume !  da  idemo  na  vodu 
.Tordana,  da  krstimo  Hrista  sina  moga.  1,  122. 
—  Sv.  Jerolim  pride  u  Rim.  tote  ga  krstise. 
Ziv.  jer.  star.  1,  226.  Krstili  ga  su  boz  kuma 
pri  svijedi.  {'£).  Poslov.  dani6.  Pa  krstise  cede 
musku  glavu.    Nar.  pjes.  vuk.  '2,  71. 

d)  glagol  je  u  kauzalnom  smislu,  kad  je 
subjekat  uzrok  krUenu  (zapovijeda  itd.).  au)  impf. 
Carb  kbde  ima  syna  zoniti  ili  krbstiti,  i  bude 
Hemu  dvorb  6initi  ku6e,  vbsaky  da  pomoze.  Zak. 


2  KRSTITI,  2,  a. 

dus.  pam.  .saf.  45.  KriiaSe  po  ufienici  svojira. 
M.  Dobretic  33.  —  bh)  impf.  Hi  pf  fKra(  Dra- 
gutin)  mnogyje  otb  jerotlkb  obrati  vb  voru  hri- 
stijanbskuju  i  krbsti  ihb.    Danilo  41. 

e)  u  mctaforiikom  smislu,  gotovo  svagda 
od  Hale,  ad)  po  tome  sto  se  na  krUenu  ime  na- 
dijeva,  moze  znaciti  .sto  i  prozvati  (promijeniti 
objektu  ime)  kngn  Hi  sto.  uu(i)  impf.  Za  muza 
smo  jqj  krstili  tu  prepredenu  fukaru.  S.  ^jubiSa, 
prip.  103.  U  vas  kad  |udi  poludo,  narod  ih  krsti 
carevima  ili  sveoovima.  120.  —  bbb)  impf.  ili 
pf.  Otac  sina  krsti  (^  nazva)  blekovom.  M.  Pa- 
vlinovio,  rad.  158.  Sto  car  roce  da  noma  ha- 
ra6a,  krstiste  ga,  ime  daste  ino.  Osvotn.  3,  7i). 
Cook  ne  moze  biti  dokle  ga  Xena  ne  krsti  (dok 
so  no  ozeni  i  no  postano  cook  svoje  zone),  mislim 
da  000  nije  praoi  smisao,  nego  da  je  znacene  kao 
kod  cc).  Nar.  posl.  vuk.  349.  —  bh)  {evati  na  ili 
«  .Ho  (oodu,  pofevati,  u^evati,  n.  p.  krstiti  vino).  P. 
Budmani.  —  re)  iiniti  da  objekat  drukcije  (bole) 
misli,  preobracati.  —  impf.  Hi  pf.  Ja  te  pustam 
Duri  Dauicidu,  nek  to  on  krsti.  M.  Pavlinovi6, 
razg.  66.  vidi  i  naj  pos\edni  primjer  kod  aa)  bbb). 
1).  kao  blagosloviti,  blagosliv)ati,  kad  to 
bioa  krstom  (znamsnen  kriia)  pa  cesto  i  kro- 
p(enem  vode.  —  Obji'kat  moie  biti  vrlo  razlicite 
vrste.  a)  impf.  (Krafica  Jelena)  otb  suboty  do 
suboty  masla  krbstesti  rukami  mnogyibb  ijerei. 
Danilo  7.3.  Kada  gospodin  biskup  krsti  niku 
crikvu.  Kapt.  sen.  ark.  2,  82.  —  b)  impf.  ili 
pf.  01  tar  V  crkvi  sv.  Petra  krsti.  Mon.  croat. 
184.  (1503).  Krsti,  Bo/.e,  mjesto  moje  do  ja  spim. 
Nar.  pjes.  petr.  1,  30.  —  Kaze  se  i  krstiti  zvona 
(i  nadijeoaju  im  se  iinena).    P.  Budmani. 

3.  pasivno,  impf.  Hi  pf.  —  Part,  praet.  pass, 
nalazi  se  (ne  dnbro)  napisan  i  sa  -stj-.  Archiv 
fur  Slav,  philol.  4,  428;  P.  Hektorovio  (?)  96. 
118.  121.  125;  J.  Kavadin  210a.  369b;  sa  -stije-: 
F.  Vrancic,  ziv.  78;  I.  T.  Mrnavi6,  ist.  40;  sa 
-stj-  (sto  iiprav  treba  citati  sc):  J.  Kavaiiin  SSS'i: 
sa  -st-  u  pisca  B.  Kasiia  (svagda,  isporedi  i 
druge  rijeci  sto  se  pocinu  na  krst-).  — ■  Sam  ovaj 
particip  shvaca  se  i  kao  adjektiv,  ali  se  ta  raz- 
lika  u  znacena  ne  moze  svagda  poznati  (vidi  i 
krsten). 

a.  prema  1,  a.  Od  kih  (roditela)  ne  samo 
rojen  bi  da  i  krstjon  u  viru  Isukrstovu,  kako 
nahodimo.  Domn.  lesk.  ark.  4,  428.  To  je  vsa- 
komu  krscenu  61  )viku  potribno  znati.  Kateh. 
1561.  97.  Kada  Isukrst  krsten  bi.  A.  Gu6etic, 
roz.  jez.  133.  Po  liih  bi  krstijena.  F.  VranSic, 
ziv.  78.  S  krstenim  ditetom.  B.  Kasii,  rit.  18. 
Nije  dostojna  ni  lijepa  u  ociju  mojijeh  ona  koja 
nije  krstena.  per.  166.  I  tako  u  krvi  svojoj  bi 
krscena.  F.  Glavinic,  cvit.  33*.  Koji  su  krstijeni. 
I.  T.  Mrnavio,  ist.  40.  Jere  krstjen  ja  jos  nisam. 
P.  Hektorovid  (?)  118.  Kako  bi  Roman  krs6eu. 
143.  Nece  djova  da  udara  na  krstjono  vjerne 
duSe.  J.  Kavaiiin  210*.  I  gospodin  svega  stvora 
hti  od  sluge  krstjen  biti.  383a.  Svatko  more  u 
potribi  dite  krstiti,  da  ne  umre  nekrSteno.  F. 
Lastrii,  od'  22.  Proglasi  puku  krStenomu.  L. 
Radi6  85.  U  komu  daklo  (duhu)  krsteni  jeste? 
J.  Matovid  76.  Ali  ste  u  ime  Pa  via  krsteni? 
79.  Vjernici  u  Jesukrstu  krSteni  jesu.  91.  Kr- 
§ton  3  vodom  i  z  duom  svetim.  M.  Dobreti6  18. 
Nitko  ne  more  biti  krsten  po  sebi  istomu.  31. 
Svaki  fiovik  i  zona  krsten  mali  i  veliki.  56.  U 
sanduku  cedo  muska  glava  ni  kr.steno  ni  zlame- 
novano.  Nar.  pjes.  vuk.  '2,  71.  Kako  liijam  6edo 
nekrSteno.  3,  325.  Sisano  je  isto  ka'  krsceno. 
P.  Petrovic,  gor.  vijen.  40.  A  moj  brat  ubroXdio 
kao  svi  ovi  krsteni.  Pravdonosa.  1852.  31.  —  U 
ovakovijem   primjerima   znaii   §to   i   krS&anski: 


KRSTITI,  2,  a.  6 

On  ti  ostavi  grad  veseli  za  kr§6ene  du§6  drage. 
J.  Kavanin  270b.  Pazi  dobro,  o  duso  krstena. 
J.  Banovac,  pripov.  97.  I  ja  sam  krstena  dusa. 
Nar.  prip.  vuk.  46.  Davo  radi  oko  krstene  duse. 
S.  !^ubiSa,  prip.  191.  Kad  ovaki  strvni  gosti 
dodu  u  krsteno  selo.  Osvetn.  2,  5H.  —  Uopce  (ii 
prenesenom  smislu)  kao  pametnn  Hi  dohar.  ,Ma 
esi  li  ti  krSten?  sto  to  uradi?'  ,Eli  mu  cemu 
mladai"  ,E3  krstena  dusa,  Bog  ga  uprav  namjeri 
na  krStenu  du§u'.    J.  Bogdanovi6. 

b.  prema  1,  b.  Ta  dan  bi  krscena  crikva 
po  gospodini  biskupi.  Mon.  croat.  2.  (1321).  Ona 
crkva  jest  uzidana  i  senskim  biskupom  krscena. 
182.  (1500).  Ta  6aca6ka  crkva,  koja  je  ve6  ne- 
koliko  puta  i  turcena  i  krstena,  stoji  i  sad.  Vuk, 
dan.  1,  35. 
3.  sa  se. 

a.  impf.  i  pf.,  pasivno  (rijetko  refleksivno) 
prema  1. 

a)  prema  1,  a.  —  Izmeda  rjecnika  u 
Belinu  (.battezzarsi,  ricever  il  battesimo'  ,bap- 
tismo  renasci'  133t>),  u  Stulicevu  (,sacro  fonte 
ablui'),  u  Vukovii  (impf.  u.  pf.  ,getauft  werden' 
,baptizari').  <ni)  impf.  Kad  Vladislava  ime  sebi 
krsted  se  uze.  I.  Gunduli6  429.  Koji  se  krscahu 
po  ruke  svetoga  Ivana,  ne  primahu  milost.  M. 
Radni(5  517".  Videci  puk  da  Josafat  cinase  to- 
lika  cudesa  u  ime  Isukrstovo,  svi  se  krscau.  P. 
Macukat  69.  Morete  li  .  .  .  krstenjem  krstiti  se 
kojim  se  ja  krstim?  (ovo  zadne  kao  da  je  reflek- 
sivno). A.  Bacic  278.  Od  krstitela  i  od  onoga 
koji  se  krsti.  Ant.  Kadci6  125.  Tko  se  krsti  na 
silu  oli  od  straba.  M.  Dobretic  38.  Krsteci  se 
dakle  u  ime  duha  svetoga.  J.  Matovic  79.  —  ii 
ovom  je  primjeru  pasivno  bez  subjekta  (imperso- 
nalno) :  U  liemu  se  (u  Carigradu)  ne  dile  pro- 
^tena,  nit'  se  krsti  nit'  se  izpovida.  And.  Ka6ii, 
razg.  168b.  —  bb)  impf.  Hi  pf.  Trojice  presveta, 
slava  tebe,  vb  te  bo  krbstihb  se.  Mon.  serb.  203. 
(138G).  Da  se  vi  krstite  u  nasu  vjeru.  Zborn. 
158b.  Kada  se  Isukrst  krsti  u  Jordanu.  M.  Div- 
kovic,  bes.  16*.  I  da  u  vodi  Jordanskoj  oba 
bote  se  krstiti.  F.  Glavinii,  cvit.  185 — 186.  Ako 
bi  nagovoril  koga  poganina  ili  zidovina  da  se 
ne  krsti.  F.  Glavinic,  svitl.  80.  Imena  od  svetih 
neka  se  stave  onim  koji  se  imaju  krstiti.  M.  Bi- 
jankovi6  29.  Koji  si  riku  Jordana  blagoslovio 
i  u  noj  si  se  krstiti  otio.  L.  Terzi6  327.  I  on 
krstiv  se  s  Bogom  smiri.  J.  Kavanin  263b.  Kr- 
vavo  (krUene)  s  kojim  su  se  krstili  mladinci.  J. 
Banovac,  razg.  210.  Da  se  krstiti  imai  ovim 
krstenem  krvi  tvoje.  F.  Lastri6,  test.  104b.  Jeli 
se  pak  krstio  otac  negov  Svetimir,  nije  Ii,  ne  zna 
se  temejito.  And.  Kacici,  razg.  21.  Ovi  kra), 
premda  je  vazda  slidio  i  stovao  zakon  Isukrstov, 
nistanemane  ne  bise  se  jo§  krstio.  68.  Da  bi  se 
u  o6i  uskrsa  i  duhova  uvisbanici  krstili.  I.  Ve- 
likanovii,  uput.  3,  426.  Tada  bi  se  krstio  u 
svojoj  krvi.  M.  Dobreti6  22.  Moji  su  se  dedovi 
krstili.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  515.  (Otac)  hoca^e 
uput  da  se  dijete  krsti  bojeci  se  smrti.  Nar.  prip. 
vuk.'''  213.  —  Bez  subjekta.  Danas  jeste  nedeja, 
u  noj  se  nista  ne  deja  ve6  se  krsti  i  veiica.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  135. 

b)  prema  1,  b.  aa)  impf.  Krste  se  gro- 
bovi.  I.  An6i6,  svit,  208.  —  Na  krstov  dan  (5. 
Jan.)  krste  se  vetrovi.  M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb. 
glasn.  22,  128.  —  hb)  impf.  Hi  pf.  Ako  ka  od 
crikav  obAinskih  z  Vinodola  imaju  se  krstiti. 
Zak.  vinod.  55. 

b.  impf.  refleksivno,  ciniti  na  sebi  krst  (vidi 
1.  krst,  b),  znak  kriia.  —  Uprav  je  imperfek- 
tivni  glagol  sto  postaje  od  prekrstiti  se.  —  Iz- 


3  KSSTITNIK 

medu  rjeinika  u  Vukovu   (impf.  ,kreuz  machen' 
,digito  crucis  figuram  imitor'). 

a)  uopce.  Sfetijem  se  kriiom  krstiti.  B. 
Gradi6,  djev.  36.  Sad  se  brzo  spravi  k  smrti, 
ter  se  veoe  tuj  ne  krsti.  P.  Hektorovi6  (?)  102. 
Mnogi  se  krste  kao  da  muhe  od  usta  tirau.  F. 
Matio  3.  Koji  se  krstom  krsti.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  80.  Ko  ce  klanat  nek  id'  u  garaiju,  ko  ce 
s'  krstit  nek  ide  u  crkvu.  2,  513.  Kazu  da  se 
ne  va}a  krstiti  kad  grmi,  jer  vele  da  onda  sveti 
Ilija  bije  davole,  pa  bi  davo  mogao  pobjedi  pod 
krst  znajuci  da  grom  u  krst  nece.  Vuk,  rjecn. 
kod  krstiti.  Svakomu  tko  se  krstom  krsti.  Osvetn. 
1,  II.  I  Mirdite  sto  se  krste  krstom  latinskijem. 
3,  62.  Ivo  kriza,  krsti  se  Jovane.  5,  34.  To  se 
zove  sebi  ooi  vadit  mislec  da  se  krstiS.  M.  Pa- 
vlinovic,  razg.  56. 

b)  osim  kod  molitve,  maze  se  (po  obicaju) 
covjek  prekrstiti  kod  jakoga  dusevnoga  osjeeana, 
n.  p.: 

aa)  od  ialosti.  —  Na  jednom  mjestu 
XVI  vijeka.  Za  toj  ti  ja  veju  ...  da  drzis  skro- 
veno  stvari  tve  i  dila,  na  slu/.bi  juveno'  ka  t'  se 
su  zgodila,  ter  prste  ne6  kr§it,  ni  prijat  ku  Jalos, 
i  nee  se  sve  krstit,  kakono  i  jutros  .  .  .  Tuj  vi- 
djeh  ja  tebe  gdi  velmi  poblidje,  i  posta  vrh  sebe, 
pak  u  jed  vas  pride,  ter  se  sta  krsteci  veomi 
zlovo}an  i  prste  krseci  jak  da  si  uma  van.  V. 
Vodopii  u  N.  Naleskovic  1,  346. 

bb)  od  cudena.  On  se  stane  krstiti  i 
fuditi  sta  bi  to  bilo.  Nar.  prip.  vuk.  105.  Da  se  i 
sam  cariSin  sin  zacudi,  i  ne  mogaSe  da  progo- 
vori  rijeo,  krstedi  se  od  cuda.  ^  216.  Dosta  je 
prooitati  naj  miliju  vam  povjesnicu,  da  se  fiovjek 
krsti.    M.  Pavlinovii,  razg.  56. 

re)  kao  od  straha,  a  u  isto  doba  misli 
se  da  se  krstom  dejade  moze  cega  izbaviti.  Krsti 
se,  pope,  zemja  se  trese.  (Z).  Poslov.  dani6.  Krsti 
se,  pope,  zem)a  se  trese.  (Kad  se  fiemu  u  §ali 
cudi).    Nar.  posl.  vuk.  161. 

(M)  It  ovom  se  primjeru  kaze  ce(adetu 
da  se  krsti  ili  u  smislu  da  ne  radi  da{e  Ho  u 
onaj  cas  radi  (da  se  onoga  okani,  prode)  ili  Ho 
se  malinitost  shvaca  kao  djelo  vrazje:  Krsti  se, 
jesi  li  malinita?    S.  ^jubiSa,  prip.  79. 

ee)  krstiti  se  (od)  koga,  (od)  6ega,  vidi 
u  Vukovu  rjecniku :  koga,  cega,  od  koga,  od  6ega 
,kreuz  machen  vor  etwas'  ,abomiuari'  s  primjerom  : 
Krsti  se  ti  liega,  t.  j.  bjezi  od  nega,  Cuvaj  ga  se. 
—  po  tome  Ho  se  krstom  tjeraju  vragovi.  Da  ga 
vidis  (grijeh  smrtni),  da  ko  Juta  zmaja  grstis,  i 
od  neg  se  sveder  krstis.  J.  Kavaiiin  3b.  Vidis 
ga  da  zlo  djela,  krsti  ga  se.  D.  Obradovic,  basne. 
257.  To  su  laze  i  varalice,  od  takovijeh  se  ti 
krsti  i  bjezi !  Vuk,  priprava.  56.  A  ti  se,  dragi 
moj,  krsti  takovijeh  mudaraoa.    57. 

f'f)  u  Dubrovniku  se  kaze  i:  krsti  se 
od  mene  (i  od  koga  drugoga),  krsti  me  so  (i 
krsti  ga  se)  u  smislu :  ostavi  me,  okani  me  se,  ne 
dosaduj  mi.    P.  Budmani. 

c)  misli  se  da  je  veliki  grijeh  krstiti  se 
lijevom  rukom  i  da  se  na  to  moze  vrag  licno  ja- 
viti.  Krsti  se  lijevom  rukom  (smisao  je :  zao  je 
coojek,  ali  moze  biti  i:  toliko  se  iadi  i  snebiva 
da  se  nepravom  rukom  krsti).  (Z).  Poslov.  dani6. 
Tako  se  lijevom  ne  krstio,  a  desna  mi  usahla ! 
Nar.  posl.  vuk.  309. 

C.  reciproino,  u  prenesenom  smislu  kad 
jedno  stoji  preko  drugoga  unakrst,  n.  p.  putovi. 
Gde  se  bas  putovi  krste.  M.  D.  Milicevic,  ziv. 
srb.  2,  37.  Na  Vlasotincima  se  krste  ovi  putovi. 
kra}.  srb.  117. 

KESTITNIK,  m.  na  jednom  m,jestu  xviii  vijeka 
gdje  zna6i  jamacno  dovjeka  na  kome  je  krst ;  ali 


KHSTITNIK 


(i44 


KHST09A 


se  uie  enadeAe  ne  moie  sainati:  kr^ianin:'  fratar 
Hi  kaluder'^  biskup?  (On)  ima  u  svojti  i  u  ro- 
djanatvu  plemeuita  krstituika,  zaSto  nije  u  tri- 
zaustTU  alijedio  liega  izglednika,  ki  ne  htje  blud 
ui  prikore,  neg  post,  6isto3t  i  pokoreV  J.  Ka- 
vaiiiu  631>. 

KESTITl^I,  adj.  (dan)  u  koji  se  kfsti  (crkva). 
—  Na  jednom  mjesta  xiv  vijeka.  Jo56e  narediSe, 
da  od  toga  ki  orikav  stvori  kratiti  ima  prijati 
kapitul  pol  stara  dobra  vina  a  zutra  u  kratitiii 
dan  jedaii  obed  .  .  .    Ka|).  seii.  ark.  2,  8>. 

KRSTIVOJ,  III.  ime  uiuako.    M.  Ru?,i6i6. 

KRSTIVOJEVKJ,  m.  prezime  (po  ocu  Krsti- 
vojii).    6.  M.  Nenadovid,  mem.  67. 

KESTJ-  vidi  kr56-. 

1.  KRSTO,  wi.  nejnsna  rijec  na  jednom  mjestu 
xvin  vijeka  (maze  biti  da  je  ovo  zlo  stampano) ; 
kao  da  je  hijp.  1.  krst  (vidi  1.  krat,  1,  a,  c)). 
Kako  bogat  svcj  muci  ae,  veaeli  se  a  ubogi,  nit' 
moie  otit  jedan  gdi  se  drug  nahodi :  krsto  mnogi 
utvrjen  je  meu  obima,  da  on  ne  ufa,  a  ov  skrb 
ne  ima.    J.  KavaAin  525*. 

2.  KRSTO,  m.  hi/p.  3.  Krata.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Kfato.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Voltigijinu  (,Cristoforo'  ,Christoph')  i  u 
Vukovu  (hyp.  V.  Krata).  U  to  doba  Krsto  pri- 
skofiio.  Nar.  pjes.  vnk.  4,  97.  A  na  ruke  Kre- 
sojevi6-Krstu.  4,  95.  Ne  oatavi  druga  naj  bo- 
Jega,  po  imenu  VujaCica  Krata.  4,  381.  Ve6  za 
Krsta  sinovca  tvojega.    5,  9. 

KRSTOBO^iA,  /.  bolest  u  krstima.  —  U  nase 
vrijeme.  —  (J  Sulekovii  rjccniku:  ,krouzsclimerz'. 

KRSTOFAL,  m.  vidi  Kristofal.  —  Xa  jednom 
mjestu  XVIII  vijeka.  Krstofala  Petra  svita  dobra 
u  Zadru  bojnicara.    J.  Kavaiiin  108". 

KRSTOFOR,  m.  vidi  Kriatofor.  —  Na  dva 
mjesta  xvi  i  xvii  vijeka.  Moci  sv.  Kratofora. 
Mon.  Croat.  184.  (1508).  Krstofora  vidih  glavu. 
D.  Barakovi6,  drag.  350. 

KRSTOHOR,  m.  vidi  Krstofor.  —  Prije  na- 
Sega  vremena.  Ivrbstohorb.    Spom.  atojan.  185. 

KRSTOJE,    m.    ime    musko,    vidi    Krstojevid. 

KRSTOJEVIG,  tn.  prezime  (po  ocu  Krstoju, 
ali  imenu  Krstoje  nema  potvrde).  —  U  naie 
vrijeme.   Vuica  Krstojevii.    Rat.  361. 

KRSTOL,  m.  vidi  Krstul.  —  xv  i  xvi  vijeka. 
Krstol  Domjanic.  Mon.  croat.  89.  (1460).  Vi- 
nograd  Krstola  Panci6a.    186.  (1504). 

KRSTONOSAN,  krstdnosna,  adj.  koji  nusi  krst, 
na  kojemu  je  krst.  —  Izmedu  rjeinika  u  Dani- 
iiievu  (krbstonosbnb  ,crucem  ferens').  —  U  pri- 
mjeru  xiv  vijeka  ima  adv.  krbstonosbno  i  znaci : 
noseci  krst.  Krbstonosno  Hristu  posledovaTb.  Do- 
mentijanb  55.  —  I  u  nase  vrijeme  ima  i  kao 
adjektiv,  ali  va^a  da  je  iznova  nacinen.  Brani- 
6evo  koje  je  poznato  jo5  od  krstonosnoga  (stnm- 
parskom  grijeSkom  krstosnoga)  rata.  Vuk,  dan. 
2,  57.  Papa  stade  propovijedati  krstonosni  rat 
na  nega.  D.  Danifiid,  majkov.  36.  —  Davo  i  kr- 
stonosna  torba.  V.  Vrfievic  u  Nar.  prip.  vr6.  6. 
vidi  i  (na  istoj  strani  u  pripovijeci) :  Kaluder 
donese  sobom  svoju  torbieu  u  kojoj  je  bio  pe- 
trahi),  krat  i  trebnik. 

KRSTONOSA,  m.  covjek  koji  nasi  krst  (krsta) 
Hi  Krsta.  —  Od  xviii  vijeka  (vidi  kod  a  na  kraju, 
ali  vidi  i  kratonoSin  na  kraju  gdje  je  primjer  iz 
XIV  vijeka). 

a.  iovjek  koji  nasi  krst  (Hi  krsta),  vidi  4. 
krsta.  Krstonose  (oni  §to  idu  s  krstovima  i  s  iko- 
nama  po  poju  i  po  aelu).  Vuk,  ziv.  30.   Jednome 


izmedu  i^ih  da  se  veliki  crkveni  krst,  i  to  jo 
pravi  kratonoSa.  M.  I).  Mili6evi6,  slave.  64.  Ali 
as  i  aav  skup  zove  ,krstono£e'.  65.  ,Kratono§e 
krsta  nose'.  65.  vidi  i  4.  krata  i  kratonoSe.  — 
I  kao  prezime  Hi  nadimak,  xviii  vijeka.  Jovan 
KrstonoSa.    Glasnik.  ii,  3,  .S09.  (1728). 

b.  koji  nosi  Krsta  (vidi  2.  Krst).  —  Na  je- 
dnom mjestu  .will  vijeka.  Tako  kratonoSe  bit 
6emo  to  jest  Krsta  nose6,  kad  negovo  tilo  i  krv 
u  naaa  vuda  prinosimo.    Blago  turl.  2,  268. 

KRSTONOSE,  /.  pi.  vidi  4.  krsta.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku:  of.  [vide]  zavjetina  [2]. 

KRSt6nO§i6,  )«.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
D.  Avramovi6  261. 

KRST6nO§IN,  adj.  koji  pripada  krstonoH. 
Gde  ovako  biva,  tu  kratonosin  otac  ne  mesi  ko- 
laca.  M.  D.  Milicevift,  slave.  65.  —  Kod  mjes- 
noga  imena.  u  Daniiicevu  rjeiniku:  krbstonoSinb 
(Crueem  ferentis':  solima  u  Macvi  koja  je  car 
Lazar  dao  Ravanici  isla  je  meda  ,na  Krbsto- 
iiosiiib  hrastb'.    Srpski  letopis.  79,  53.  (1381). 

KR8TUN0§KI,  adj.  koji  pripada  krstonosama. 
Lekovito  je,  vele,  iz  krstonoSko  ruke.  M.  i).  Mi- 
lideviA,  slave.  68. 

KRSTONA,  m.  ime  volu.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  24. 

KRSTOPOKLONI,  adj.  vidi:  U  tre6u  pak  ne- 
djeju  slavi  se  poklon  6asnome  krstu  Gospodnemu 
i  po  noj  se  cijela  nedjeja  dana  zove  ,krstopo- 
kloua'.    D.  Danicic,  pisma.  110.  —  Od  rus.  Kpe- 

CTfXlOK.lOHHaa     He^^'fe.lH. 

KRSTOPO^,  m.  (XQiaxdnoXis?),  ime  mjesno  (u 
Macedoniji?).  —  xv  vijeka.  Zemju  strumbskuju 
i  serbskuju,  Krbstopo)  ze  i  iny  strany  okrbstb- 
nyje  zemjb  tehb.    Danilo  113. 

KRSTOPOR,  m.  vidi  Krstofor.  —  xv  vijeka. 
V  vrime  biskupa  Krstopora.  Mon.  croat.  154. 
(1493). 

KRSTORODICA,  /.  (Marija)  koja  je  rodila 
Krsta  (Hrista).  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka 
koji  je  ovu,  rijec  nacinio  prema  bogorodica.  Ne- 
Storio  .  .  .  izusti  i  pripovida  psost  protiva  lau- 
krstu  i  protiva  divici  Mariji  govoreii ...  da  di- 
vica  Marija  nije  rodila  Boga  i  6ovika  nego  samo 
covika,  zato  ne  ima  se  zvat  bogorodica,  dali 
krstorodica.    J.  Filipovic  1,  507ab. 

KRSTORUKA,  /.  neka  bilka.  Kratoruka,  Kr- 
stova  ruka,  Krstova  saka  (prema  lat.),  palma 
Christi  (Anselmo  da  Canali,  sinaki  rukopis,  Sabjar), 
Orchis  maculata  L.    B.  Sulek,  im.  175. 

KRSTOS,  m.  Hrist,  Krst.  —  Oblik  nacinen  od 
Hristos  i  Krst.  —  U  rukopisu  dubrovackome  xvi 
vijeka.  Takoj  i  Krstos  ne  samoga  sebe  proalavi. 
N.  Raiiina  2ja.  paul.  hebr.  5,  5.  —  Na  drugom 
mjestu  Krstos.  Nih  ispitivase  gdje  se  KrStos 
rodio.  28lJ— 291.  matth.  2,  4.  i  Krstos.  Po  Kr- 
stolu  da  bude  obiona  utjeha  naSa.  207t>.  paul. 
2cor.  1,  5.  —  Na  dva  mjesta  Krstost:  pisac  je 
mislio  na  milost  itd.  sto  se  u  Dubrovniku  govori 
milos,  te  je  grijeskom  napisao  t.  Spasitej  koji 
jest  jCharstost'  Gospodin.  21*.  luc.  2,  11.  Jeda 
li  on  jest  ,Charatoat'?    66a.  joann.  4,  29. 

KRSTOSATI,  krsto§em,  impf.  bifeziti  krstom 
u  osobitom  sluiaju.  —  U  naie  vrijeme  u  Srbiji. 
Da  vampir  ne  bi  zivima  naudio,  uzmu  6iata  ka- 
traua,  obaju  ga,  i  liim  ,krstosu'  vrata  i  pragove 
od  svojih  kuca,  koliba  i  koSara.  (Krajina).  M. 
£).  Milioevic,  ziv.^  326. 

KRSTOST,  KRSTOS,  vidi  Krstoa. 

KRSTOSa,  /.  ime  krmaii.  Bastaja,  Daruvar. 
D.  Hire. 


1.  KRSTOV 


645 


3.  KR§,  d,  (1). 


1.  KRSTOV,  adj.  koji  pripada  krstu  (vidi  1. 
krst).  —  Naj  cesie  se  kaze  krstov  dan  (vidi  u 
Vukovu  rjecniku).  —  Izmedu  rjecnika  u  Viikovii 
(,das  fest  des  kreuzes,  deren  es  zwei  gibt,  dea 
5.  Jan.  u.  den  14.  sept.'  .festum  st.  crucis')  i  u 
Daniiicevu  (krbstovb  , crucis').  Na  krbstovb  dbub. 
Mon.  serb.  52.  (1240—1272).  U  crbkviste  krb- 
stovo.  Glasnik.  15,  300.  (1348?).  PeraStanom 
bjese  krsno  ime  krstov  danak.  Nar.  pjes.  bog. 
183.  O  krstovu  danu  jesenemu.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  27'2.  Ponizio  sam  sebe  postavsi  poslusan  do 
same  smrti,  a  smrti   krstove.    Vuk,   pavl.  fil.  2,  8. 

2.  KRSTOV,  adj.  koji  pripada  Krstu  (vidi  2. 
Krst).  —  Izmedu  rjecnika  u  Stulieevu  (,Christi') 
i  u  Daniiicevu  (Krbstovb  ,Christi'.  of.  Hrbstovb). 
Va  ime  Krstovo,  amen.  Mon.  Croat.  44.  (1379). 
V  Krstovo  ime,  amen.  61.  (1437).  89.  (1460). 
Stada  Isukrbstova  (uprav  pripada  pod  Isukrst, 
a  vidi  i  krscanski,  1,  a).  Mon.  serb.  559.  (1618). 
Na  dan  rojstva  Krstova.  Narucn.  lOG^i.  Krstove 
pritaci.  Transit.  281.  Petak  jest  dan  k  rauki 
Krstovi.  Korizm.  lOK  Rojstvo  Krstovo.  12'*. 
Da  vselit  se  va  me  sila  Krstova,  78''.  Brata 
obrati  na  veru  Krstovu.  S.  Kozi6ic  7''.  Ta  isti 
dub  gveti  jes  recon  i  imenovan  dub  Krstov.  S. 
Budinic,  sum.  Ilk  Vazda  Krstov  zivot  u  misli 
imiti.  A.  Georgiceo,  nasi.  1.  Vojnici  Krstovi. 
I.  T.  Mrnavic,  ist.  6.  Urzei  Krstov  kriz  u  ruci. 
J.  Kavanin  256'>.  Jaram  Krstov  ko  'e  ugodan  i 
lak.  385a.  Tko  ce  nas  razlu6iti  od  |ubavi  Kr- 
stove? P.  Kuezevid,  osm.  173.  S.  viru  Krstovu. 
Blago  turl.  2,  221.  U  krvi  KrstovoJ.  J.  Matovid 
51.  Po  poznavanu  pravednosti  Krstovo.  I.  J.  P. 
Lu6ic,  nar.  5. 

3.  KRSTOV,  adj.  koji  pripada  krstu  (vidi  3. 
krst).  —  Mislim  da  amo  pripada  ovaj  primjer: 
I  u  nemu  (Sarajevu)  ozida  munare ,  Turkom 
lijepe  i  gizdave  hrame  od  6stanka  krstovih  ol- 
tara.    Osvetn.  1,  9. 

4.  KE,STOV,  adj.  koji  pripada  Krstu  (vidi  2. 
Krsto).  Bozja  pomoc,  Krstova  Jubovco  !  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  96. 

KRSTOVACKI,  adj.  vidi  u  Daniiicevu  rjec- 
niku: KrbstovbCbkyj,  selu  je  Brodu  crkve  arhan- 
delove  u  Prizrenu  isla  meda  ,us  potokb  Krb- 
stovb6ky'.    G(lasnik).  15,  282.  (1348?). 

KRSTOVI,  m.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okruiju 
pozarevaikom.  Niva  kod  Krstova.  Sr.  nov.  1873. 
847.  —  vidi  1.  krst,  1,  a,  d)  ee). 

KRSTOV16,  m.  prezime  (po  oeu  Krstu).  —  U 
naie  vrijeme.  S  Vojinica  Krstovid-Novaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  65.  Jovan  Krstovii  iz  Bukovika. 
M.  £).  Mili6evi6,  srb.  246.  Nikola  Krstovic.  Rat. 
198. 

KRSTOVOBRAZEN,   adj.   vidi   krstaobrazan. 

—  Naiineno  od  Krstov  obraz  nastavkom  jen  kao 
da  je  part,  praet.  pass.  —  vidi  u  Daniiicevu 
rjecniku:  krbstovbobrazenb  ,cruci  similis'  s  pri- 
mjerom:  Mene  krbstov-bobrazena.   Gijf.  bos.  276. 

KRSTOVO  PO^iE,  n.  ime  po{u.  Ca6inac  kod 
Orahovice  u  Slavoniji.   D.  Hire. 

KRSTUL,  m.  ime  midko,  vidi  Krsta,  Krstotbr. 

—  isporedi  Krstol.  —  xv  vijeka.  Krstul  Do- 
mjanic.    Mon.  croat.  89.  (1460). 

KRSTUL16,  m.  prezime  (po  ocu  Krstulu).  — 
XVI  vijeka.  Ivana  Krstulica.  Mon.  croat.  206. 
(1518). 

KRSTULOVIC,  m.  prezime.  —  isporedi  Kr- 
stulic.  —  Pontine  se  xviii  vijeka.*  Mihovila  Kr- 
stulovic,  Despalata  i  Komara.   J.  Kavanin  100*. 

KRSTUE,  m.  ime  mjesno. 


a.  selo  u  protopresviteratu  somborskome.  §em. 
prav.  1878.  30. 

b.  Srpski    Krstur,    selo    u   protopresviteratu 
Velike  Kikinde.    Sem.  prav.  1878.  95. 

e.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  pozarevaikom. 
Livada  u  Krsturu.    Sr.  nov.  1863.  278. 

KESTU§,  m.  vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku:  Krb- 
stu§b,  gledaj  Kurucb  .s  primjerom :  KrbstuSi  na 
TJgro,  i  plenise  mnoge  gradove  i  sami  zle  pogi- 
bose  1515.    G(lasnik).   10,  277. 

KRSTVO,  n.  vidi  krscanstvo.  —  Na  jednom 
mjestu  xviH  vijeka.  Krstvo  tko  pridobi?  J.  Ka- 
vanin 310t>. 

1.  KRS,  adj.  u  Stulieevu  rjeiniku :  krii,  v. 
krsiv  s  dodatkom  da  se  nahodi  u  pisca  S. 
RosefO.  —  nepouzdano. 

2.  KRS,  /.  vidi  2.  krs,  a.  —  U  jednoga  pisca 
Dubrovianina  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeiniku  u 
Belinu  (,sasseto,  luogo  pieno  di  sassi'  ,saxetum' 
642h — 643a)  i  u  Stulieevu  (,rupe3').  Za  ne  iziti 
stramputice  i  na  kojoj  krsi  ne  slomit  se.  B.  Zu- 
zeri  49.  Koji  bi  vam  navijestio  ali  koju  kr§ 
puzjivu  ali  ponor  koji  nespoznani.  311.  Put 
koji  ulazis  ili  6e  te  dovesti  umorna  na  krs  koju 
strmenitu,  gdje  ces  lasno  oborit  se  .  .  .  353. 

.3.  KRS,  krsa,  m.  hrid,  kamen.  —  isporedi  2. 
krs.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  osta- 
lijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  : 
kfsu,  krsi  (krsevi).  —  3Ioze  biti  od  istoga  ko- 
rijena  od  kojega  je  krhak  i  krsiti.  —  Od  xiv 
vijeka. 

a.  vidi  hrid  t  1.  kamen,  II,  1,  o.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vrancicevu  (,kars',  grebeni  ,cautes'), 
ti  Mika^inu  (krs,  klisura,  stijene  ,rupes'),  u  Be- 
linu (,luogo  alpestre'  , locus  ferus'  446b),  u  Vol- 
tigijinu  (karS  ,carso,  luogo  sassoso'  ,steinigter 
ort'),  u  Stuliievu  (,rupes'),  u  Vukovu:  (u  Crnoj 
Gori)  ,der  felsen'  ,saxum'  [vide  1.]  kameiiak  fl|, 
cf.  stjenak;  u  Daniiiievu  (krbsb  ,saxum').  Selu 
Gradu  isla  je  meda  u  krbSb.  De6.  hris.  39.  Er 
(Bale  =  vino)  u  krSu  plodi  dosti.  J.  Kavanin 
167*.  Da  mi  nase  izvedemo  rob|e  u  pianino  i 
krseve  jute.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  33.  ZapadoSe  u 
krs  kod  ovaca.  4,  514.  Potrcite  brdu  Kukutnici, 
pa  iz  krsa  udrite  stjeuama.  4,  526.  Iz  krvavih 
krsah  brdanskijeh.  Pjev.  cm.  300".  Iz  krvava 
krsa  hajdufikoga.  Ogled,  sr.  163.  On  ne  pazi 
krsa  ni  kameiia.  Nar.  pjes.  juk.  193.  Kumim 
ti  (svu  stoku  redom)  tvoga  psa,  put  kojim  ides, 
i  zmiju  pod  krsem  i  ticu  u  goru.  (U  Crnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  163.  Meso  pri  kosti  a  zemla  pri 
kr§u  (va|a.  U  Crnoj  Gori).  177.  Udri  (zeno) 
rdom  o  krs,  pa  daj  i  to  jaje.  328.  Zove  se  i 
danas  ,prokleti  kam'  onaj  krs,  na  komu  je  Drusko 
papke  oteguuo.  S.  l^iubisa,  prip.  277.  A  ovo 
nasib  krseva,  ako  ne  mo2emo  osloboditi,  moXemo 
ih  braniti.  S.  Matavu},  novo  oruzje.  75.  Iz  krsa 
napitka.    Bos.  vila.  1886.  71. 

b.  preneseno  na  mali  kamen,  vidi  1.  kamen, 
U,  1,  d  i  e  i  f.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu: 
(u  Crnoj  Gori)  ,der  stein'  , lapis',  cf.  kamen  s  pri- 
mjerima:  Udario  ga  krsem.  Diie  krs  da  ga 
udari.  Ili  lonac  o  krSu  ili  kr§  o  loncu  (udario), 
loncu  kami  svakojako !  (U  Crnoj  Gori.  Po  pravilu 
nasega  jezika  vajalo  bi  kazati  ,0  krs'  i  ,0  lonac' 
mjesto  ,0  krsu'  i  ,0  loncu',  ali  se  onamo  tako  go- 
vori).    Nar.  posl.  vuk.  102. 

C.  vidi  1.  kamen,  II,  1,  n.  Krs  da  ti  je,  mah- 
nitina  Tale !    Pjev.  crn.  158*. 

d.  kao  mjesno  ime. 

a)  vidi:  U  Vysokij  Krbsb  konb  dela.  Mon. 
serb.  95.^(1330). 


:?.   IvRS,  d,  h).  6< 

b)  selo  u  §arancima  (u  DrobAaciina  u 
Crnoj  Crori). 

r)  dva  zaseoka  u  Hrvatskoj  u  iupaniji 
liiko-krhafskoj.    Razdije).  37.  -il. 

(I)  u  Srb{ji.  ail)  mjesto  u  okrugu  kragu- 
jevaikom.  Vinograd  pod  KrSom.  Sr.  nov.  1867. 
249.  —  bl>)  brdo  u  okrugu  2)odrinskom.  Zemla 
granifei  brdom  KrSom.  Sr.  nov.  1868.  157.  — 
cf)  mjesto  u  okrugu  pozarevaikom.  Zem|a  kod 
Kr£a.  Sr.  nov.  1872.  516.  —  ilil)  mjesto  u  okrugu 
vafevskom.  Niva  u  KrSu.  Sr.  nov.  1861.  496.  — 
ee)  Krs  i  Gavran,  dugafika  gola  stena  u  Srbiji 
u  okrugu  crnorijeikom.  M.  D.  Mili6ovi6,  srb. 
871.  —  ff)  ^uti  Kr5,  wis  u  Srhiji  u  okrugu  kru- 
sevackom.  705.  —  fftf)  l^uti  Kr§,  mjesto  u  okrugu 
uziikom.  Livada  pod  Lutim  Kr§em.  Sr.  nov. 
1869.  148. 

4.  KK§,  kiSa,  in.  sto  voda  fianese  i  ostavi  kad 
poplavi.  —  Moze  biti  ista  rijei  sto  3.  krS  (isti 
je  akcenat),  premda  nije  jasna  sveza.  —  U  na§e 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  (u  Srbiji) 
,das  duroh  aufgetretene  wasser  ange-schwemmta' 
,adluvio(?)'  [cf.  okrsaii,  olosj  s  primjerom:  Snijela 
voda  SuSaii  pa  nacinila  krs  (kad  ko  kaze  da  je 
s  kim  rod,  a  no  zna  se  po  6emu).  (Nar.  posl. 
vuk.  291).  Ondo  je  bila  krasna  livada,  a  sad  je 
na  noj  krS  od  naj  debjih  klada.  M.  D.  Mili6evi6, 
zim.  ve6.  263. 

5.  KR§,  m.  krierie.  —  17  jednoga  pisca  nasega 
vremena.  Bez  tutnave  kuli  pod  svodove  i  bez 
krSa  pre6i  pleterove.  Osvetn.  1,  70.  Ma  krs 
plota,  tihan  bahat  noga.  1,  72.  Krs  kopaja,  a 
zveka  sabaja.    2,  133. 

KESaJ,  to.  vidi  okrsaj.  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  Vjeru  daju  da  se  ne  izdaju,  dok 
jednoga  tefie  u  krsaju.    Osvetn.  3,  114. 

KRSaK,  kifska,   adj.   krsan,   loman,  kamenit. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  vide  loman. 
KRSALO,   n.  u   Stulicevu  rjecniku:  v.  gusva. 

—  nije  dosta  pouzdano. 

KKSA!^,  krsja,  m.  nejasna  i  nepouzdana  rijec 
na  jednom  mjestu  xvm  vijeka.  Kosti  i  zile  sklo- 
pit  ce  se  veoma  hitro  sve  zajedno ;  vlas,  clan, 
krsa),  razpao  ki  'e  se,  raznosno  udo  al'  izjed'no 
sastavit  ce  tijelo  oilo,  neka  ostane  ko  je  bilo.  J. 
Kavanin  560*. 

1.  KRSAN,  ki'sna,  adj.  pun  krsa.  —  isjioredi 
krsevit.  —  Od  xvn  vijeka  (vidi  1,  a,  b)),  a  iz- 
medu rjeinika  u  Vrancicevu  (,asp6r'),  u  Stuli- 
cevu (v.  krsiv),  u  Vukovu  (1.  jfelsig'  ,saxosus',  cf. 
loman). 

1.  adj.  — Komp.:  ki-Sniji  (krsnij.  Nar.  pjes. 
here.  vuk.  274). 

a.  u  pravom  smislu. 
a)  0  kakvom  mjestu.  Jer  su  tursku  zemju 
porobili,  sve  zagorie  i  krsno  primorje.  And.  Ka- 
ci6,  razg.  (strana?).  I  utekoh  uz  krsno  pri- 
morje. Nar.  pjes.  vuk.  2,  220.  Sad  sam  poi'o  u 
krSnu  Kladusu.  3,  98.  Vuce  viknu  u  krsnu  Po- 
cerJH.  3,  367.    Jedan  mejdan  u  krsnim  Korit'ma. 

3,  465.  Iz  primorja  iz  krsnih  Kotara.  3,  476. 
Te  je  sa)e  u  krsne  Pipero.  4,  31.  Od  nasega 
krsna  Kola^ina.  4,  467.  Sve  junaci  od  krSna 
Drobl^aka.  4,  478.    Ispod  krSna  brda  Kukutnice. 

4,  526.  Ode  bane  krsnome  Erdeju.  Nar.  pjes. 
Vila.  1866.  100.  KrSuo  selo,  al'  veselo  bilo,  krsno 
jeste  jere  nije  ravno,  a  veselo  jer  nije  Turaka. 
Osvetn.  5,  33. 

h)  0  putu.  Tijesna  su  vrata  i  krSan  put 
koji  vodi  u  ?,ivot.  M.  Divkovic,  bes.  204*.  Ko- 
liko  kr§ni  i  primu6ni  puta  uoinio  si !  J.  Fili- 
povi6,  prip.  3,  vi.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj 


!  1.  KRS.AN,  1,  b,  6;. 

primjer  (o  danu  putovana).  KrSni  danci,  a  dugi 
konaci.    Smailag.  meh.  40. 

r)  kod  mjesnijeh  imena  (u  Srbiji). 
till)  Kr-^ina  Cuprija,  mjesto  u  okrugu  hiograd- 
skome.  Niva  kod  Krsno  Ouprije.  Sr.  nov.  1874. 
8.  —  hh)  KrSna  Glava,  selo  u  okrugu  vafevskome. 
K.  Jovanovi6  101. 

b.  u  prenesenom  smislu,  muian,  teiak  (is- 
poredi  a,  b)),  Hi  tvrd  (kao  kamen),  dakle  ivrst ; 
iz  ovakva  dva  razliiita  shvacaAa  postaju  posve 
razlicita  znaiena:  jedna  u  zlome,  druga  u  do- 
brome  smislu. 

a)  u  zlom  smislu,  n.  p. :  an)  muian. 
Obrani  i  shrani  dusu  slugo  tvoga  meu  pogibili 
Xivota  kr§noga.  A.  Georgiceo,  nasi.  281.  — 
hh)  strasan.  ZaSto  se  ne  bojis  ti  ovoga  suda  i 
dneva  kr.snoga?  M.  Radnic  .556l>.  Kada  vece  on 
6eka  i  mi  se  ne  okredamo,  toliko  ve6e  pokaraiie 
biti  6e  tesko  i  krsno.  P.  Posilovi6,  nasi.  29".  — 
cc)  i  0  boju,  borbi,  znacene  moze  biti:  muian, 
straian,  ali  kao  da  se  kod  toga  misli  i  na  kr- 
sene.  Neg'  junaka  od  boja  krsnoga.  Nar.  pjes. 
juk.  312.  U  krsnoj  borbi  za  ukidbu  ropstva.  M. 
Pavlinovi6,  rad.  93.  —  (Id)  o  vremenu,  teiak, 
zlosreian.  Krsna  ti  mi  nasta  ova  godina !  a  jost 
krsnij'  dan  bijeli  srijeda !  ja  izgubih  svog  dil- 
bora  lijepa.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  274.  Odgovori 
mu  kum :  ,Nikako  bo)e,  zasto  je  danas  krsan 
zeman  a  mucan  svijet:  kome  se  uzajmi  nikad  ne 
plati'.  Nar.  prip.  vr6.  74.  A  kad  je  , krsna'  ura 
krsno  (slabo)  se  i  razmisja.  Pravdonosa.  18.52. 
33.  —  ee)  tcznk,  muian,  neugodan.  Krsna  i  grdna 
rabota!  Pravdonosa.  1852.  23.  —  //)  o  iejadetu, 
dosad(iv,  pokar]iv,  zao.  Jest  m"  obifino,  moja 
drugarice !  vece  mi  je  krsna  svekrvica,  u  ponoci 
zaiste  vodice.    Nar.  pjes.  petr.  1,  231. 

h)  u  dobrom  smislu,  naj  cesce  o  iovjeku, 
kao  pohvala:  vafan,  vrijedan,  junaian,  pa  u  si- 
rem  smislu,  moze  zamijeniti  i  rijeci:  dobar,  lijep. 
—  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,waeker,  trefflich' 
, bonus,  praeclarus'  s  primjerom  :  KrSan  je  to 
oovjek).  na)  o  iovjeku,  junaku.  Jesi  V  Cuo,  jel'  ti 
ko  kazeva,  ka'  je  turska  zemja  propanula  od  sil- 
noga  vojvode  Dordije  i  krSnoga  Mutapa  Lazara? 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  314.  Udrise  se  dva  kr§ni  ju- 
naka. 4,  317.  Eno  cure  za  naseg  Halila,  a  za 
majke  krgnog  prijateja.  Nar.  pjes.  horm.  1,  535. 
0  Gavrane,  krsan  kapetane !  2,  196.  Krsna  zemja 
hercegova  , krsne'  rada  sokolove.  Osvetn.  4,  vii. 
Pa  doceka  krsne  poslanike.  6,  37.  Voda  joj  je 
krsan  generale.  7,  81.  , Krsan'  covjek,  krsne  cudi. 
M.  Pavlinovid.  ,Baka  krsan  coek  u  svafiem!'  J. 
Bogdanovi6.  —  bb)  0  zenskom  ce(adetu,  dobar, 
vajan,  a  jos  cesce  lijep.  A  krsna  ti  na  ogaku 
majka,  %'ridna  gosta  more  docekati.  Nar.  pjes. 
marj.  70.  ,Baka  krsnu  djerojku  uzimje!'  J.  Bog- 
danovid.  —  Krsna  mi  je  sestra  u  odaji.  Nar. 
pjes.  petr.  70.  O  Jelice,  krSna  divicice !  Hrv. 
nar.  pjes.  3,  306.  —  cc)  o  glavi  (pameti),  cudi, 
mudar,  dobar.  Uza  svu  svoju  krsnu  (=  mudru) 
glavu.  M.  Pavlinovi6,  rad.  151.  Krsan  coek, 
,krsn6'  6udi.  M.  Pavlinovic.  —  (Id)  a  konu,  lijep 
i  dobar.  Vid'  de  krSna  ovoga  dorata.  Nar.  pjes. 
marj.  76.  —  ec)  o  odijelu,  ruhu,  lijep.  Na  nemu 
je  krSno  odijelo,  sjaju  mu  se  toke  kroz  brkove. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  343.  Pripela  je  tri  krsna  der- 
dana.  Nar.  pjes.  juk.  284.  Krsno  ruho  junak 
vrZe  na  se.  Osvetn.  4,  41.  —  amo  pripada  i 
ovo:  Sjajni  stijezi  krsni  i  oprani,  al'  jur  turskom 
krvju  ubrjani.  Osvetn.  5,  40.  —  /»  o  blagu  (si- 
caru,  imanu  itd.),  velik,  obilan.  Krsan  jesam  si- 
6ar  upazio.  Nar.  pjes.  marj.  118.  Za  slobodne 
ruke  trgovaria  krSna  prometaia.  Osvetn.  3,  40. 
U  Hercegovini  sva  pokretna  i  nepokretna  dobra 


I.  KRSAN,   I.  b,  h). 


(!47 


krs6anin 


zovu  se  jednim  imenom  ,irad'  i  kazati  ce  o  zen- 
diloj  familiji :  ,Krsan  irad  ima !'  V.  Bosfisic, 
zborn.  320.  —  f/f/)  o  rijecima,  miidar.  Krsne 
serdar  cim  izasu  rijeci.  Osvetn.  3,  71.  —  o  Ita- 
herii,  dobar.  Da  ti,  draga,  kr.san  haber  kazein. 
Hrv.  nar.  pjes.  4,  171.  —  o  jjrelu,  ui/odnn. 
Druzba.  povrgavsi  i  pivo  i  jelo  i  to  krsno  krsno 
prelovaiie.  Osvetu.  1,  18.  —  /i/i)  o  djelovanu, 
dobar,  va^an.  Pa  nuti  mu  krsna  poslusaria. 
Osvetn.  7,  ,54. 

3.  adv.  krsno  (rijetlco). 

a.  prema  1,  b,  a).  A  kad  je  kr.sna  ura 
, krsno'  (slabo)  se  i  razmisja.   PravdonoSa.  18.52.  33. 

b.  prema  1,  b,  b).  ,Ta  cu  tebe  krsno  opre- 
miti.  Hrv.  nar.  pjes.  3,  116.  Krsno  ou  tobe  da- 
rovati.  3,  220.  Svi  ste  mene  krsno  milovali. 
3,  355.  Al'  je  krsno  pngledati  bilo,  gdje  knez 
prati  momke  razigraae.    Osvetn.  5,  69. 

2.  KR§AN,  krsna,  adj.  krhalc,  koji  se  krsi.  — 
U  Vrancicevu  rjecniku  (,fragilis'). 

3.  KE§AN,  m.  ime  mjesno. 

a.  selo  M  Istri,  tal.  Chersano.  V.  Sabjar, 
mjestop.  rjecn.  510.  _ —  Od  xiii  vijeka.  Termini 
za  Koz}ak  i  Krsan  i  Sunber.  Mon.  eroat.  8.  ( 1275 
prepis.  1540).  Meju  KoZjakom  i  Krsanom  i  §un- 
berom.    11. 

b.  nekakvo  selo  (jamacno  nije  isto  sto  je  pod 
a).  —  Prije  nasega  vremena.  Krbsanb  (selo).  S. 
Novakovic,  pom.   136. 

KRSANAC,  krsdnca,  m.  ime  nekijem  bi^kama. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (krsanao,  trava 
,linaria,  erba'  ,herba6  species').  Krsanac,  1.  li- 
monia  reticulata  (Aquila  — Buc,  Skurla),  Statice 
reticulata  L.;  2.  spaccasassi  (Skurla),  Celtis  au- 
stralis  L.    B.  Sulek,  im.   176. 

KRSANAK,  Krsaiika,  m.  ime  brdu  u  hataru 
knieskom  u  Gruzi.    L.  Doi'devie. 

KRSANE,  n.  ime  zaseokii  u  Srbiji  u  okrugu 
uzifikome.    1^..  Stojanovic. 

KRSAVIC,  ?«.  prezime.  —  xv  vijeka.  Sin  Mi- 
kule  KrSavica.    Mon.  croat.  87.  (1460). 

KkSaVINA,  /.  kriene,  krsna  (bitka  kod  kr- 
sena).  —  U  Mik(i(inu  rjecniku:  karsavina,  krsiia 
,f'ragor',  i  u  Stulicevu:  ,fragor'. 

KRSCANIN^,  m.  covjek  i:  sela  Krsca  (vidi  1. 
krstac,  c,  a)).  —  Xalazi  se  u  pomeniku  xiv  vijeka 
mnozina  .Krbstbcani'  kao  ime  samome  .^elu.  po 
-s-  vidi  se  da  je  -tb-  pisano  samo  ortograficki 
prema  Krstbcb,  i  da  je  s  postalo  §  s  toga  sto  je 
odmah  za  nim  c  (u  izgovaranu).  —  vidi  u  Da- 
nicieevu  rjecniku:  Krbstbcani,  mjesto  koje  je  bilo 
blizu  Prizrona:  ,uz  Suhu  Reku  do  krbsta  koji 
stoji  raedu  Kostanani  i  medu  Krbstbcani'.  G(Ias- 
nik).  15,  286.  (1348?).  mislim  da  je  isto  koje  se 
piJe  i  ,KrbstbOb'. 

KRSCICA,  /.  vrsta  veza.  —  isporedi   krstejac. 

—  U  jednoga  ^i.s-ca  nasega  vremena.  Poramje  (je 
izvezeno)  na  police,  krscioe  (,krscice'),  vijuge  i 
osvice.    S.  ^jubisa,   pric.  124. 

KRS6-,  vidi  kr.st-. 

KkSCANICA,  /.  krscanka.  —  \a  jednom. 
mjestu  xvin  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu (krstjaniea  kod  cristiana  u  talijanskom 
dijelu).  Zelim  da  bude  pivana  (pisna)  i  krstja- 
nom  i  jos  krstjanicam.    L.  !^ubuski  72. 

KRSCANIK,  m.  vidi  krsianin.  —  Sa  -stj-  u 
dva  pisca  .wii  i  xviii  vijeka.  Sista  papu  nevir- 
nika,  kako  hinca  krstjanika.  P.  Hektorovic  (?) 
107.  Ogan  zeze  Dioklecijana,  jer  pogubi  mnoge 
krstjanike.    L.  !^ubuski  29. 

KKSCANIN,  m.  Christianus,   covjek   koji  pri- 


pada  Hristovoj  vjeri,  ali  ovako  kaiu  sad  sami 
katolici  (vidi  Hris6anin);  i  prosti  narod  kato- 
liiki  po  svoj  prilici  misli  da  nemu  samome  pri- 
p>ada  ovo  ime,  a  ne  drugijem  krscanima  (hrisia- 
nima,  lutorima  itd.).  pisci  upotreblavaju  u  sirem 
smislu,.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Ki'-Jcana 
(vidi  da(e).  —  I'ostaje  od  grc.  Xoianavoi,  ali 
preku  drugoga  jezika  (latinskoga  Cliristianus?)  u 
kojemu  iiema  y,  isporedi  2.  Krst.  —  Rijec  je  pra- 
slavenska  (Krbstijanin'b),  isporedi  stslov.  Krbsti- 
jaiiini,  (i  Krbstijam.),  rus.  KpecTbiiiiiiHi.  (se^ak), 
ces.  ki-esfan,  pof.  krzesciauin,  chrzesoianin.  — 
Oblik  sa  -stij-  promijenio  se  vec  xiv  vijeka  na 
-stj-  i  (pisano)  -stbj-:  sa  -stij-  nalazi  se  samo  u 
Mon.  serb.  253.  (1401).  323.  (142.3).  461.  (14.53). 
Starine.  18,  232.  (xv  vijek),  ali  vec  prve  godine 
(1404)  ima  i  sa  -stj-  u  Spom.  sr.  1,  50.  istina, 
oblici  sa  -stij-  nalaze  se  opet  xviii  vijeka  u  tri 
pisca :  J.  Banovao,  pred.  3.  F.  Lastric,  test.  232'' 
(dva  puta).  J.  Matovii  59,  ali  s  toga  Uo  u  ovijeh 
istijch  pisaca  mnogo  su  obicniji  drugi  oblici,  sva 
je  prilika  da  je  u  dva  prva  to  samo  Hamparska 
pogreska  (Lastric  pise  svagda  -stj-,  Banovac  -sc-, 
-§tj-,  -stj-  —  vidi  da^e  — ,  a  u  gornijem  je  pri- 
mjerima  stampano  -stia-).  u  Matovica  koji  pise 
svagda  -si-  (vidi  dale)  nece  biti  Hamparska  po- 
greska. —  XV  vijeka  uz  -stj-  ima  i  -stbj-  od  pri- 
like  u  jednakom  broju  primjera  :  naj  stariji  je  h 
Mon.  serb.  368.  (1432).  —  oblik  sa  -stj-  traje  do 
naSega  doba,  ali  se  vec  xvii  vijeka  jav(a  naj  no- 
viji  na  -Jc-  koji  je  jedini  narodni  u  stokavaca, 
ali  vecina  pisaca  upotrebfava  oblike  sa  -stj-  (jer 
su  blizi  rijeiima  krst  i  Krst)  i  to  do  u  nase 
vrijeme  (n.  p.  Osvetn.  2,  126).  -sc-  (Ho  iieki  pisu 
i  s6,  stj,  stc)  nalazi  se  u  ovijeh  pisaca:  Vite- 
zovic  (-SC-  i  -stj-;  ce^ce  nego  krsdanin  ^jse  kr- 
sconik,  a  po  ovoj  rijeci  va(a  da  mu  je  obicnije 
.sc,  vidi  i  krs6anski),  Badovcic  (stj),  Terzic,  Ma- 
cukat,  Badric,  Marki  (std),  Pisanica,  Zoricie  (sc), 
BaHc  (sc  i  stj),  A.  d.  Costa,  L.  Vladmirovic  (i 
stj),  Matovic  (stc),  Obradovic,  Luiic,  Norini;  u 
Kavahina  su  primjeri  sa  so  i  ,stj  nepouzdani 
(obicno  je  stj);  Banovac  ima  i  s6  i  stj  t  stj  (po 
ovome  zadnemu  moze  biti  da  i  stj  treba  citati 
kao  so),  vidi  i  druge  rijeci  od  ove  osnove  (krsdan), 
osobito  krsdanski.  —  Kristjani  u  F.  Lastric,  test. 
272''  jamacno  je  Hamparska  pogreska.  —  u  ca- 
kavaca  je  jos  obican  oblik  sa  -stj-.  —  Nalazi  sc 
gdjegilje  u.jcdnini  oblik  bez  nastavka  in,  n.  p.: 
Krstjanu.  Mon.  serb.  492.  (1465);  Krsianu.  J. 
Matovi6  80;  Krsdana  (acc.  sing.).  Osvetn.  2,  78; 
Krstjan   se  govori  na  otoku  Krku  (I.  Milcetic). 

—  U  mnozini  ispada  nastavak  in:  Ki-sdani,  Kr- 
sdana  itd.  —  Stariji  oblik  za  nom.  i  voc.  pi. 
s  nastavkom  e  nalazi  se  od  prvijeh  vremena  do 
XVI 1  vijeka  (u  zadnijem  primjerima  kod  caka- 
vaca),  n.  p.  Krbstjanje  ("sjcj.  Mon.  serb.  319  (1423); 
Krstjane.  Ziv.  kat.  star.  1,  218.  S.  Menceti6  341. 
M.  Vetrani6  1,  82.  83.  Duk|anin  3.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  189b.  B.  Krnarutii  34.  P.  Hektorovic  (?) 
115.  171;  nejasno  je  i  nepouzdano:  Da  se  imaju 
pohitati  sfe  krstjane.  B.  Kasic,  per.  33.  —  Na 
jednom  mjestu  ima  gen.  pi.  s  nastavkom  i:  Ti 
svotosti  bi  prilika,  i  krstjaui  (u  drugom  ruko- 
pisu  krstjanih)  cast  i  dika.   P.  Hektorovic  (?)  168. 

—  Radi  rijetkijeh  oblika:  krbstijamb  (dat.  pi.). 
Starine.  18,  231.  (xv  vijek) ;  krstjami  (instr.  pi.). 
Statut  pojicki.  47  vidi  kod  gradanin.  —  Ima  acc. 
pi.  krbstjani.  Spom.  sr.  1,  50.  (1404).  samo  na 
torn  mjestu.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (kr- 
stjanin  ,christiano,  chiunque  professa  la  fede  di 
Christo'  .Christi  cultor'  190^),  u  Voltigijinii  (kar- 
stjanin,  v.  karstenik;  kerstjauin,  v.  kerscenik), 
u   Stulicevu   (krstjanin   ,Christicola'),    u   Vukovii 


KltSCANIN 


0-18 


KRS(^.ANIN,  0. 


(krSdanin,  i^idi  kod  o),  u  Daniiiievu  (krbstijaninb, 
vidi  kod  d). 

It.   znaiene  je  kao  Sto  je  kaeano  sprijeda, 
iiopde.  sa  -stj-.  Nima  se  ukopati  s  inimi  krstjami. 
StJitut  poliCki.  1100.  47.    Mnoge   krstjane  poklal 
biio.  Ziv.  kat.  star.  1,  218.    Krstjane  tuXni  stahu 
plafiudi.    218.     Govoraso  od  krstjanina.    Korizm. 
■IQl'.     O  nevo|ni   krstjaniiiB.    12'>.     O   vjerni    kr- 
stjane ki  putem  liodite.   §.  Menietii  341.   Plijene 
t'  drzave   krstjane   i    Turci.     M.  Vetranii   1,  8:3. 
U6ini  se  krstjanin.  Zborn.  72<'.    Od  krstjan  dim 
ovoj.  N.  Dimitrovii  74.    I  da  t'  su  pridani,  Boie 
moj,    nevojui   krstjani.    85.     Pozrito   Je.susa,  kr- 
stjani,  jedan  6as.    N.  Na)e§kovi6  1,  109.    Na  nas 
prihude  i   grjeSne   krstjane.    1,  125.     Krstjane  i 
refioni   pogani   oruXaSe   se.     Duk(anin    3.     I  ako 
mni§   da   nee   mnoz    tuga   zlih    patiti,   tot   pocel 
uijesi    ti    krstjanin    jos    biti.     D.    Ranina    i:Ua. 
Svjema    bogojubnijem     krstjanom.     A.    Guc6ti6, 
roz.  jez.  2.    Netom  se  nade  bogojubni  krstjanin 
u  ovoj  molitvi.    3.     Srce  jednoga  krstjanina.    B. 
Kasic,  per.  70.     Ja   krstjanin  spijevalac   ki  pra- 
voga  Boga  poznam.    I.  Gunduli6  192.    Slavni  je 
cesar  dundo   tebi,    ki  vi.se   svijeh  kruna  sjedi;  a 
naj  ve6i  svi  pod  nebi  kra^i  od  krstjan  bratucodi. 
278.     Priko    cnia    mora   doni    Osman    sabju    vrh 
krstjana.    421.     Ca  se  ne  dostoji  za  jednoga  kr- 
.stjanina.    Statut  trsat.  1640.  223.    Brane  se  bra- 
breui  krstjane.   B.  Krnarutic  34.    Da  se  krstjanin 
ne    zaboravi  od    toliko  visoka  dobrocinstva.    M. 
Eadnic    335^.     Spomeni   se   da   si   krstjanin.    P. 
Posilovic,  nasi.  5l>.     Kriviiu  vrgose  na  krstjane. 
P.  Vitezovic,  kron.  33.    Od  vicnega  Boga  strane 
pozdravjam  vas,  o  krstjane.    P.  Hektorovii  (?)  80. 
A  krstjane  sve    proklete  star'te  tvqje  sile  svete. 
85.    Zahvajam  vam,  o  krstjane.    115.    Pokli  misal 
tva  se  skrusi,  ter  krstjanin  bit  odluci.  141.    Svi 
krstjane   ki    ste    toti.    pogrdite    vasa    tila.     171. 
Kano    pravi    krstjanin.     S.    Margitic,    ispov.    25. 
Turcin  plemic,  pak  krstjanin.    J.  Kavaiiin  131a.. 
Vrstnos  krstjanina.   173'>.    Od  krstjana  i  od  bla- 
zenih.    524a.     A.   niStanemane   ovi   pake    pun   je 
krstjana.    A.  d.  Bella,   razgov.   37.     Kra}   David 
zaziva  svakoga  krstjanina   na  razgovor.    M.  Le- 
kusic  150.     Samo  se   dakle  mi  zovemo  krstjani. 
A.  Bacii   150.     U  krstjana   Eimjana.    153.     Kr- 
stjani, virujete   li  vi   ovo?    J.  Banovac,  razg.  5. 
Dv)  rifii   take   pune,    koje   da   se   jednom   dobro 
razume,  ne  bi  veo  potribovalo  pripovidana  medu 
krstjani.    pripov.   207.     Ah   krstjanine   grisnice! 
ako   se   koji   ovdo   nahodis,  probudi  se.    J.  Fili- 
povic  1,  209a.    Reci  mi  sada,  o  krstjanine,  da  se 
dogodis  u  ta  vrimena,  sto  bi  obrao.    P.  Lastric, 
ned.  3.     Buduci  grisi,  navlastito  smrtui,  rijetko 
se  naodili  medu  krstjani.    .50.     Koliko   e  slavno 
ime  krstjanin!    3G7.     Mene  i  tvoje    sve  krstjane 
fiuvaj.    J.  R.  Gucetic  17.     Primamo  ime   krstja- 
nina na   krsteriu.     A.  Kanizlic,   kam.  141.  ^  Nije 
pristojno   krstjaninu  imati    prijate}stvo  s  Cifuti. 
497.     Vidi6emo  naj  pri  sto  je  virovaue  i  koliko 
su  ga  duXni  krstjani  znat.    F.  Matic,  jezgra.  32. 
Moze  biti  koji  zo  krstjanin.    D.  BaSi6  15.    Imat 
ime  da   si   krstjanin  a   provodit  iivot  poganski. 
L.  Vladmirovid  19.    Ako  je  Isukrst  kleca,  zasto 
ne  bi  ti,  o  krstjanine?  48.    Tad  u  Rimu  nezna- 
boZci  stahu  ter  krstjane  tezko  progonahu.   And. 
Ka6ic,   razg.  18''.     Matijasu   svitla   kruno   na§a, 
moie  1'  podnit  to  dobrota  vaSa,  da  krstjanin  tare 
krstjanina?   314'>.    Da  se  krstjanin  grisnik  s  Bo- 
gom  smiri.  Ant.  Kadfiic  222.    Jesi  li  ti  krstjanin? 
T.  Ivanovii  17.    Ko  da  nije  krstjanin.    25.    Niti 
krstjanin  ho6e  reii  drugo,  nego  jedan  princip  i 
plemid  po  krvi.   D.  Rapic  323.    PomijeSasmo  kr- 
stjane u  Turke.  Osvetn.  2,  126.  —  sa  -si-.  Krstja- 


nine koji  StiS  nauk  dobra  umrtja.  P.  Radov6i6, 
nafi.  1.  KrSdani  Jerusalem  obdrXaSe.  P.  Vitezovii, 
kron.  80.  Poklara  bi  oaemdeset  i  osem  let  kr- 
£cani  .Jerusalem  drXali  .  .  .  88.  U  svako  vrime 
krSianin  iina  biti  sdruXen  s  vojom  BoXjom.  L. 
Terzid  2.  Nagovaram  svakoga  krs&anina  i  kr- 
s6anku.  47.  Sve  ono  sto  jedan  dobar  katolik  i 
krStjanin  joma  virovati.  65.  Da  svi  kr§6ani 
budu  razasuti.  P.  Macukat  5.  I  ovo  bijaSe  Covik 
nemilosrdan  protiva  krsdanom.  5.  U6inio  se 
krscanin.  43.  S  cetirima  joS  krstjani.  .1.  Ka- 
vaitin  814''.  Kr66ani  i  J^idovi.  441''.  Pravovirni 
kr56anine.  S.  Badri6,  prav.  nac.  4.  Krsianin  za 
obsluiit  ove  stvari.  15.  Pazi  dobro,  krSianine. 
15.  Kad  bi  kr56ani  Xivili  gledajuci  na  Isukrsta. 
J.  Banovac,  razg.  52.  ,Tesi  li  krstjanin?  ()5.  A 
po  smrti  da  se  ne  ukopa  medu  krStjani.  233.  Da 
su  svi  krstjani  dionioi  od  blaga  duhovnoga.  238. 
Zastitite}  svih  krs6ana.  blagosl.  53.  Sto  prudi 
vira  joduomu  krstcaninu?  I.  P.  Marki  14.  A 
krstiani  u  crikvi  ne  smidu  se  prikazati  krst6ani. 
45.  Ja  sam  krsianin  vjere  katolicanske.  Pisa- 
nica.  8.  Nahodeci  se  jedan  krscanin  u  suXanstvu. 
M.  Zoricic,  zrcalo.  16.  Ne  bi  za  mnom  zlo  go- 
vorili  ui  dobri  krscani.  D.  Basic  15.  Noj  (crkvi) 
dakle  pristoji  vladati  i  upravlati  sve  virne  kr- 
siane.  A.  d.  Costa  1,  3.  Brata  krscanina  izkr- 
liega.  L.  Vladmirovid  8.  Pravovirni  krJcani.  9. 
Krstcani  imaju  pridati  sebe  istijeh  Jesukrstu.  J. 
Matovic  34.  Koji  ima  biti  prvi  po'tupaj  covjeku 
krstdaninu?  76.  Ako  zaludu  jides  kruh  crkovni, 
ocinstvo  svetih  mucenika,  darovstine  bogojubnih 
krscana.  I.  J.  P.  Lufic,  bit.  35.  Pridi  dakle, 
krScanine,  pridi,  crkovnafie,  za  samih  osam  dana 
zabaviti  se  ti  sam  sa  samim  tvojim  Bogom.  74. 
Ponukovati  pravovirne  krscane.  I.  Garanin  10. 
Kako  svetkuju  mnozi  krscani.  14.  Ti  li  si  oni 
koji  krscane  nagovaras  da  bi2e?  Norini  24.  • — 
sa  -stij-  (u  svijem  primjerima  -stia-).  Ah  da  budu 
krstijani  ova  procinili !  J.  Banovac,  pred.  3.  Su- 
prot  mlogim  krstijanom.  F.  Lastric,  test.  232". 
Pravovirni  krstijani.  232''.  Vjera  krstijana  jest 
uskrstuuce.    J.  Matovic  59. 

b.  u  Dubrovniku  katolici  reku  iesto  i  ne 
misleci  na  vjeru  o  covjeku  uopce  krSAanin,  ali  se 
svagda  misli  na  dobra  covjeka,  n.  p. :  ,Daj  kr- 
sdaninu  da  se  naije,  nemoj  mu  stedjeti  hrane'. 
,Ovoliko  bi  bilo  dosta  za  svakoga  krsdanina'.  P. 
Budmani.  —  Slicno  je  i  ovo:  U  Dubasnici  na 
Krku  nije  , krstjan'  samo  krScanin,  nego  uopce 
covjek.  I.  Milc.etic.  Krscani  zovu  se  Judi  iz 
okolice  grada  Baske.  (napisao  D.  Dauicic).  ali  se 
za   ova   dva  primjera   mole  pomisUti  i  na  rus. 

KpeCTtaHIIH'b. 

e.  istice  se  kao  ime  za  same  katolike.  —  h- 
mcdu  rjecnika  ii  Vukovu :  tako  sebe  zovu  Srbi 
zakona  rimskoga  (jer  oni  mjesto  Isus  Hristos 
kazu  Isu  Krst),  a  one  koji  su  zakona  grckoga 
zovu  Hrisianima  (jer  oni  govore  , Hristos')  ,ein 
roinisch-katolischer  Serbe'  ,Serbus  romauo-catho- 
licus'.  sa  -SC-.  Mi  sva  siromas  od  sve  varoSi, 
krscani  i  hriscani,  molimo  se  .svitlome  turfinu. 
Glasnik.  ii,  3,  62.  (1707).  Kad  god  govore  medu 
sobom  krscani  i  riscaui.  S.  Badrid,  ukaz.  6. 
U2edi  vedu  |ubav  bogojubstva  u  pravovirnim 
krsdanim  i  risdanim.  L.  Vladmirovid  10.  Ako 
kad  jedna  strana  nazove  drugu  ,kr5cani'  ili  ,ri- 
sdani',  to  se  za  osobitu  u&tivost  tvori  i  drzi.  D. 
Obradovid,  basne.  306.  ,Vazda  i  Marija  1'  odgo- 
vore  krscani  oko  Spjeta  kad  im  se  nazove:  ,Fa- 
jen  Isus!'  Vuk,  poslov.  31.  KrJdani  zvone  vise 
nego  hriSdani.  160.  Prije  tih  novih  zanovetana 
mi  smo  se  zvali  hrisdani  a  vi  krscani.  M.  Pa- 
vlinovid,    razg.  14.   —   sa  -stj-.  I  tako   nam  za- 


KRSf^ANIN,  c. 


KR!^('lAT>rSKr 


kaza,  kako  hristjanom  tako  i  krstjanom.  Glasnik. 
II,  3,  69.  (1707).  Primlo^i  krstjani  i  hristjani. 
A.  Kanizli6,  kam.  817.  Svit  mu  (riscaninu) 
krstjani  dadose  .  .  .    uto6.  xix. 

d.  vidi  u  Daniiicevu  rjecniku :  Krbsfcijaninb 
jChristianus',  dolazi  samo  za  svesfcenike  (hogii- 
milske,  patarenske)  u  krajeystvu  bosanskom  xv 
vijeka.  sa  -.sfcij-.  iitb  ruky  Hvala  krbstijaniua. 
Mon.  serb.  2.53.  (1404).  Po  gospodinu  Vlatku 
Tumrblicu  krbstijaninu.  323.  (1423).  Postavismo 
svedoke  i  srediteje  vere  naso  doda  bosbnakoga  i 
§  nimb  12  poglavitijehb  krbstijaub  i  12  nasijehb 
plemenitehb  vlastela  (pise  herce?  Stjepan.  Da- 
nicic).  4(U.  (14.53).  (Batalo  tepacija)  bise  ranogo 
dobrb  dobrimb  )udemb  i  mnogo  slavaiib  dobrirab 
krbstijamb.  Starine.  18,  232.  (xv  vijek).  —  sa 
-stj-.  Poslasmo  nase  strojnike  i  krbstjani  (pise 
,episkupb  crbkve  bosanbske'.  Danicio).  Spom.  sr. 

1,  50.  (1404).  Svepoctenoga  muza  krbstjauina 
Vlatka  Tu(mrb)lica.  Mon.  serb.  306.  (1420).  Pri- 
mismo  po  Tvrbdislavu  krbstjanu.  492.  (14B5). 
Predb  krbstjaninomb  Tvrbdisavtomb.  497.  (1466). 
—   sa   -stbj-.    Draitarb    krbstbjaninb.     Spom.   sr. 

2,  64.  (1415).  Radena  krbstbjanina.  Mon.  serb. 
368.  (1432).  Po  RadiSinu  krbstbjaninu.  399. 
(14391. 

KR§LANKA,  /.  Christiana,  kaze  se  o  zenskoin 
cejadetu  kao  o  muskom  krscanin  (vidi).  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  krscanaka.  —  Rijec  je  pra- 
slavenska  (krhstijantka),  isporedi  stslov.  krbsti- 
jantka,  riis.  KpecTbHUKa  (selakina),  ces.  krostiauka, 
kfest'anka,  po(.  chrzescianka.  —  Ltmeda  rjecnika 
u  Belinu  (krstjanka  ,Christi  cultrix'  190b),  u 
Stulicevu  (krstjanka  ,mulier  Ghristicola')  i  u  Vu- 
kovu  (vidi  kod  b).  —  Jamacno  maze  imati  sva 
znadena  sto  i  krs6anin,  aku  se  i  ne  mogu  potvr- 
diti  jirimjerima. 

a.  uopce.  sa  -stj-.  Jedna  zena  krstjanka.  Mi- 
rakuli.  115.  Ke  su  refiene  prave  krstjanke.  Ko- 
rizm.  98*.  Buduci  vam  krstjankam  od  krstjan- 
gkoga  iivota  govorenje  uoinio.    B.  Gradic,  djev. 

3,  Krstjani  i  krstjanke.  A.  Gu6eti6,  roz.  mar. 
18.  Ima  svaki  krstjanin  i  svaka  krstjanka  na- 
stojati  da  budu  primjeni  u  ovu  svetu  druzbu. 
roz.  jez.  35.  Obrani  krstjanine  i  krstjanko.  M. 
Divkovi6,  nauk.  14.  Bjese  krstjanka.  B.  Kasic, 
per.  33.  Opovidi  ju  da  je  krstjanka.  134.  Ah 
krstjanine  i  krstjanko!  zro.  1.52.  IJa  bje.se  kr- 
stjanka. I.  DrXic  198.  Dobri  krstjani  i  krstjanke. 
I.  Anci6,  ogl.  56.  Toliko  krstjaninu,  koliko  kr- 
stjanki.  P.  Posilovic,  nasi.  xlv.  Cim  krstjanku 
ne  zaviri.  J.  Kavaiiin  263'*.  Kazi  mi,  krstjanine, 
krstjanko  ...  A.  d.  Bella,  razgov.  155.  Krstja- 
nina  i  krstjanku.  B.  Zuzeri  13.  Oni  krstjanin, 
ona  krstjanka.  40.  Ove  svete  zone  koje  nazvane 
biSe  naj  prve  krstjanke.  M.  Lekusici  150.  Ah, 
moji  krstjani  i  krstjanke !  J.  Banovac,  razg.  162. 
Ogledajuoi  tolike  krstjane  i  krstjanke.  169.  Ter 
se  ovim  moze  redi,  da  su  krstjanke?  pripov.  104. 
A  sad  krstjani  i  krstjanke  sve  se  s  nim  kunu. 
163.  Teodora  biJe  krstjanka.  .1.  Filipovic  1,  lib. 
Krstjanine  i  krstjanko,  kako  ti  divicu  Mariju  u 
ovomu  naslidujes?  1,  577b.  o  krstjanine,  o  kr- 
.stjanko!  V.  M.  Gucotic,  pohv.  56.  Svaki  krstja- 
nin i  krstjanka.  I.  A.  Nenadic,  nauk.  57.  Kr- 
stjanka sam  i  biti  6u.  P.  Knezevio,  pism.  108. 
Stara  i  izvrstita  krstjanka.  A.  Kanizlic,  kam. 
145.  I  otjeraju  s  pameti  onega  krstjanina  i  one 
krstjanke.  D.  Basi6  17.  Jedna  dobra  krstjanka. 
L.  Vladmirovic  17.  —  sa  -sc-.  Nagovaram  sva- 
koga  krsdanina  i  krScanku.  L.  Terzii  47.  Oni 
kr§6ani  i  krScanke.  J.  Banovac,  pred.  58.  .ledna 
krscanka  za  mnogo  godina  bijaSe  privarena  od 
sotoue.  M.  Zorifiio,  zrcalo.  75.    Tebe  ce,  krsianko, 


ialost  napopadnuti.  I.  J.  P.  Lu6i6,  razg.  10.  — 
sa  -stij-.  Krstijanka  , Christiana'.  D.  Nemanic, 
cak.  kroat.  stud,  iftsg.  63. 

b.  vidi  krscanin,  c.  —  U  Vukoini  rjecniku : 
,eine  romisch-katholische  Serbin'  ,Serba  romano- 
catholica'. 

KRSCANKINA,  /.  vidi  krscanka.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku  (krstjankiiia)  uz  krstjanka. 

KUSCAnLUK,  m.  krscanstvo  (kao  kolektivni 
supstantiv).  —  Pustaje  od  osnove  rijeci  krscanin 
turskijem  nastankom  lyk.  —  Od  xvm  vijeka,  naj 
cesce  u  pisaca  is  sjevernc  Dalmacijf.  —  Sa  -stj-. 
Poznaju  rimsku  crkvu  za  mater  svega  krstjan- 
luka.  A.  Baoic  248.  J.  Banovac.  izk.  sab.  18. 
Ipak  gdi  se  vise  cuje  i  nahodi  izvan  u  krstjan- 
luku?  J.  Banovac,  pripov.  185.  U  kojim  krstjan- 
luk  vrlo  su  posluzili.  P.  Knoz8vi6,  osm.  372. 
Vas  krstjanluk  tako  brani.  pism.  122.  Obradene 
na  viru  svetu  kraja  Budimira  uzrokova  veliko 
veseje  svemu  krstjanluku.  And.  Kacic.  razg.  22. 
Kako  je  prija  toga  doslo  bilo  pokarane  na  kr- 
stjanluk. 338.  U  zao  cas  po  se  i  vas  krstjan- 
luk iztocci.  kor.  427.  Koja  (crkoa)  jest  prva  od 
svega  krstjanluka.  A.  d.  Costa  1,  245.  Ovi  je 
razdijen  od  druztva  svega  krstjanluka.  M.  Do- 
bretic  117.  Ako  sa  uzimaju  u  krstjanluku.  571. 
Ah  jao!  ovakovi  klaiiasa  jest  danas  pun  krstjau- 
luk.  D.  Rapi6  68.  Sakramente  izkoreni,  mloge 
biskupe  pogubi,  jednom  ri6ju,  krajestvo  od  An- 
glije  koje  bise  krstjanluk  plemeniti  i  dan  da- 
nasni  u  nesridnomu  svomu  stanu  pribiva  uzdi- 
suci.  78.  Jeda  li  ne  ima  u  krstjanluku  hasno- 
vita  tomu  lika?  281.  Koji  je  uveo  u  Rusiju 
krstjanluk.  A.  Tomikovic,  zivot.  6  ,Ier  ova  pri- 
sveta  nasa  majka  od  milosti  dostojala  se  jest... 
one  milosrdne  svoje  oci  prama  krstjanluku  svemu 
obratiti.  Grgur  iz  Varola  8.  Odkuda  pak  izviru 
sva  zla  u  krstjanluku.  83.  —  Sa  -sc-.  I  tako  me 
strah,  da  se  ovi  grih  mnogo  rasirio  u  krScan 
luku.  J.  Banovac,  razg.  107.  Koja  sad  krscan 
luk  podnosi.  192.  Vladaoca  svega  krscanluka. 
pred.  IV.  I  svake  drugo  ueprave  i  opafiirie  dilu 
ju6i,  koje  se  svaki  dan  cuju  i  vide  u  krsdanluku 
pripov.  17.  Ovo  su  psosti  svetogrdne,  koje  se 
svaki  dan  cuju  u  krsdanluku.  61.  U  krScanluku 
u  sadaiia  vrimena  no  samo  ima  bludnica,  dali 
jos  i  pri|ubodivaca.  182.  Ah  krs6anlu6e  nesri6ni, 
na  sto  si  u  sadaiia  vrimena  dosao!  186.  Dvi 
ri6i  tako  pune  koje  da  se  jednom  dobro  razume 
u  krScanluku,  no  bi  veC  potribovalo  pripovidana 
medu  krstjani.  207.  Da  cu  se  s  vrimenom  po- 
krstiti  i  doci  u  kr.scanluk.  M.  Zoricic,  zrcalo. 
116  Nika  mista  od  krscanluka.  A.  d.  Costa 
1,  3.  Od  svi  naroda  krscanluka.  I.  J.  P.  Lucie, 
nar.  54.    Prvasha  vrimena  krscanluka.    razg.  25. 

KKSCANOVIC,  m.  prezime.  —  U  narodnijem 
pjesmama  crnogorskijem  nasega  vremena.  Da  6e 
udrit  na  Krscanovica.  Pjev.  crn.  72*.  Pali  pusku 
na  Krsdanovica.    Ogled,  sr.  412. 

KKSUANSKI,  adj.  koji  pripada  krscanima; 
koji  pripada  vjeri  krscanskoj.  —  Radi  -sc-  vidi 
krsAanin.  ali  treba  dodati  da  za  oblik  sa  -56- 
ima  jedan  priinjer  iz  xv  vijeka  (Mon.  croat.  104 
god.  1469),  i  da  tako  pi^e  i  Glavinic  (xvii  vijeka). 
moze  biti  (kao  sto  je  kazano  kod  kr§6anin  za 
Vitezovica)  da  je  i  ovdje  -si-  prema  krscenik 
(Olavinii  svagda  ima  ovu  rijec  a  mozebiti  nema 
nigda  krSdanin).  —  Rijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi stslov.  krbstijanbskt,  (rus.  KpecTi.aHCKiii,  se- 
facki),  ces.  ki-est'ansky,  poj.  chrzescianski.  —  Iz- 
inedu  rjecnika  u  Belinu  (nema  napose,  ali  vidi 
prikrstjanski  ,chri3tianis3imo,  superl.  di  ohri- 
stiauo,    titolo    antichissimo    de'    re    di    Franoia' 


KRSi'ANSKI 


KRSCANSTVn 


.chriatianissimus'  nastov  francuskoga  krafa),  it 
lijelostjeniei'ii  (krJcnnski,  christianu3'),  u  Volti- 
(jijiiiu  (karstjauski  ,di  Cristiano'  ,kristlich';  (/ri- 
jeikoin  korSCaiiaki  , cristiano'  ,kri3tlich'),  u  Stu- 
liieiiu  (kratjanski  .christianus'),  u  Vukovu  (kr- 
s6anski  ,romisch-katliolisch'  ,romano-catholicu9'), 
M  Daniiicei'U  (kri.stijansky.j  .christianus'). 

1.  adj.  —  Konip. :  krsdinskiji  potvrduje  se 
samo  u  Bjelostjenievu  rjeiniku  gdje  ima  kaj- 
ktivski  oblik:  naj  kr56anskej  ,ohristianis3imus'. 
ov  nadpiaek  daje  so  kra|u  Prancije  iliti  francus- 
korau. 

a.  uop6e.  —  sa  -stij-.  Blasrosrbdu  byti  na 
mirb  krbstijaiibsky  (piie  Stefan  Neinana).  Mon. 
serb.  5.  (1198—1199).  CarigradakaKo  cara  lisi 
cesarastvija  kuptio  i  kratijanskago  opconija.  S. 
KoXifti6  17''.  Artikuli  prave  kratijanske  vore. 
Kateh.  15G1.  1.  Mjeato  pak  je  ufiinio  krstijan- 
skoj  pravoj  istiiii.  J.  Kavanin  340b.  Trbpimo 
veliku  nevolu  polagb  krbstijanske  vire.  Mon.  aerb. 
560.  (1618).  Svetomb  krbstijanskomb  gwspodomb. 
560.  (1618)  fova  su  dva  primjera  iz  pisma  Ho 
hilandarski  kaluderi  piiu  biskupu  zagrebaikome. 
ima  i  drugijeh  rijeci  po  kojima  se  vidi  da  je 
onaj  koji  je  sastavio  ovo  pismo  bio  katolik,  n.  p. 
Isu  Krbsta  (2  puta)  uz  Isu  llrista,  Isukrbstova, 
vbrdijanb  i  wpatb;  po  svoj  je  prilici  bio  iakavac 
iz  Istre  Hi  iz  hrimtukoga  primorja,  jer  mijeSa  e, 
e,  i  (Zagreba,  zaplerieni,  vblezi,  svetine,  veoma, 
grehomb,  trumbeti,  vire),  va  i  u  (vrbdijanb,  Vbai- 
lija),  pise  poslemo  (pos(emo)  kao  da  nije  mogao 
dobro  izgovoriti  s,  i  upotrebfava  rijei  krsceni- 
kombj.  —  sa  -so-.  T(u)  se  vrh  toga  obeiasmo 
veru  krscansku.  Mon.  croat.  104.  (1469).  Velik 
jest  Bog  kr§6anski.  F.  Glavinii,  cvit.  431b.  Vere 
krS6anske.  P.  Vitezovid,  kron.  33.  Cetrto  kr- 
scansko  pregananje.  36.  S  vnogim  juotva  kr- 
§6anskoga  pomorom.  84.  Da  krajem  i  gospodi 
krsdanskoj  niir  podiliti  doatojis  se.  L.  Terzi6 
101.  Da  svemu  puku  krscanskomu  mir  darovati 
dostojis  se.  102.  Paka  6e  on  obratiti  svu  Indiju 
na  viru  kr§6ansku.  P.  Macukat  22.  Dila  nauka 
krSdanakog.  S.  Badric,  prav.  nac.  15.  Oataloj 
hrani  kr§tjanskoj.  J.  Banovac,  blagosov.  201. 
Bio  sam  na  svitlost  dao  nauk  krscanski  na 
1757.  L.  Vladn2irovi6  9.  Nauka  krstcanskoga. 
J.  MatoviA  VI.  Za  sjedinene  kra|a  krscanski.  I. 
J.  P.  Lu6i6,  doct.  56.  Jer  su  protivne  duhu  kr- 
scanskomu. I.  Garanin  13.  bto  rekoste  svje- 
dogba  vajade  i  krscanska  kao  i  islamska.  Osvetn. 
3,  79.  —  sa  -stj-.  Vere  krstjanske  ci6a.  Ziv.  kat. 
star.  1,  218.  Nijo  zadovo|no  imiti  samo  ime  kr- 
stjansko.  Transit.  67.  V  poli  vere  krstjanske. 
143.  Potrebuo  je  iskat  naoiue  krstjanske.  P. 
Hektorovic  74.  .Spasenje  dus  krstjanskih.  Mon. 
Croat.  245.  (1545).  Milostivo  su  dopustili  svjema 
duiama  krstjanskijem.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  3. 
Blago  koje  dusa  krstjanska  mogla  bi  dobiti.  4. 
Priko  crna  mora  goni  sad  kratjanski  ma6  Osmana. 
I.  Gundulic  421.  Z  veseljem  svega  puka  krstjan- 
skoga.  F.  Glavinid,  cvit.  136*.  Iz  ruke  kr- 
stjanske. B.  Krnarutid  10.  Kratak  krstjanski 
katolifianski  nauk.  Azbukv.  1690.  i.  Od  nauka 
krstjanskoga.  M.  Bijankovii  9.  Koji  ne  znaju 
nauk  krstjanski.  139.  A  krstjansku  viru  odhaj. 
P.  FfektoroviA  (?)  88.  I  krstjanski  nauk  prini. 
J.  Kavanin  101b.  Dria  puk  poganski  u  zlom 
strahu  svijet  krstjanski.  212*.  Na  krstjanski 
put  ae  stavi,  da  s  istoka  Mahumeta  bacis.  26ita. 
Krstjanskoga  Boga  pravog  i  veloga.  293^.  Kr- 
stjanska h6er  Girila  Decija  veloga  cesara.  298*. 
Zlom'  sjemenu  odoju'uc  im  krstjanakim  svojim 
izgledom.  302*.  Nauk  krstjanski.  H.  Bonacic  3. 
Nama  puku  krstjanskomu.    F.  Lastrio,  test.  23b. 


Udari  se  vojaka  krstjanska  s  navirnici.  A.  ICa- 
nif,li6,  fran  31.  Kripost  pravoslavno  jakoati  kr- 
stjanske. 162.  Ovako  uci  u  ?,ivotu  kratjanskomu. 
D.  BaSi6  51.  Posli  nego  mu  kazaSe  nauk  kr- 
stjanski. And.  Kaftic,  razg.  23.  Slavodobitje 
kratjansko.  L.  Vladmirovic-  1.  Otajstva  pogla- 
vita  vjaro  krstjanske.  T.  Ivanovi6  6.  Po  dobru 
?.iv|oAu  krstjanskomu.    17. 

b.  u  ovom  primjera  stoji  adjektiv  mj.  ge- 
netioa  objektivnoga  (progoniti  krScane).  Odtud 
prvo  pregaiianje  krSoansko  pofia  se.  P.  VitezoviA, 
kron.  33. 

C.  vidi  krsianin,  c,  i    u    Vakonu  rjeiniku. 

—  sa  -s6-.  lieretiki  veru  prijahu  kr§6ansku.  F. 
Glavinid,  cvit.  184".  ,Kransko'  ovdje  zna6i  upravo 
,krs6ansko'.  Vuk,  poslov.  160.  Kad  je  o  krs6an- 
skom  boiicu  jugovina.  227.  U  Ilrvatskoj  oko 
Karlovca  djevojke  krsdanske  po  selima  u  o6i 
Durdeva  dne  a  u  varosi  na  Durdev  dan  u  jutro 
jladaju'.    ^iv.  29. 

(I.  na  ki-s6ansku,  adverbijalno,  znaii  ito  i 
kod  2.  —  U  Belinu  rjeiniku:  na  krstjansku 
,christiauamente'  ,christiano  ritu'  190b. 

2.  adv.  ki-s6anski,  kao  krscanin,  kao  kr^iani. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (krstjanski  ,chri- 
stianamento,  da  cristiano'  ,cliristiano  ritu'  190b), 
It  Bjelostjencetni  (krScanski  ,christiane,  christiano 
ritu'),  «  Stulicevu  (krstjanski  ,Chri3ticolarum 
ritu').  —  Ima  i  komp.  kr§6anskije,  vidi:  Da  6es 
tude  povratiti,  ono  prijatejstvo  nepoStono  osta- 
viti,  one  prigode  sa  svim  rastrgnuti  i  poceti  kr- 
stjanskije  ziviti.    J.  Banovac,  razg.   168 — 169. 

a.  uopce.  sa  -stj-.  Da  krstjanski  zivjet 
budu  (ja).  N.  Dimitrovic  42.  Ondi  krstjanski  i 
redovnicki  posvetiti  ju.  A.  Gu6eti6,  roz.  mar. 
33.  Tko  oce  krstjanski  zivjeti.  M.  Divkovic, 
nauk.  18.  Ako  hodemo  krstjanski  zivjeti.  434. 
Trudeii  se  mudro  i  krstjanski.  M.  Kadnic  488!'. 
Kako  moze  jedan  covik  krstjanski  zivit.  I.  Gr- 
licic  XVII.  Niki  ne  samo  ova  ne  obsluzuju,  ui 
krstjanski  diluju  za  za'ranit  jediuu  svoju  dusu, 
dali  diluju  sve  sto  vise  mogu  za  izgubit  je.  J. 
Banovac,  razg.  101.  Zivi  vazda  krstjanski.  J. 
Filipovic  1,  14b.  Sramotu  oini  Isukrstu  tko  se 
krstjanin  zove  a  krstjanski  ne  zive.  F.  Laatrid, 
ned.  368.  Ufiiui  se  krstjanin,  zivi  i  umri  kr- 
stjanski. And.  Kacio,  razg.  78.  On  krstjanski 
osobno  zivja§6.  Nadod.  162.  —  sa  -§6-.  Ki  ov- 
6ice  svoje  krstjanski  uci  zivit.  J.  Kavanin  IHb. 
Kad  jim  je  koja  predika  krstjanski  recena.  J. 
Banovac,  pred.  118.  Koji  krstcanski  zivu  u  }u- 
bavi.    J.  Matovic  96. 

b.  kao  [udaki,  isporedi  krsdanin,  b.  sa  -stj-. 
Gdje  mi  krstjanski  govore,  gdje  nas  razumiju. 
M.  Driic  254.  Reci  mi  krsianski,  ca  mislis.  (u 
Istri).    NaSa  sloga.  god.  14,  br.  12,  str.  12. 

KR§6aNSTV0,  n.  ima  dva  razlicna  znacena 
a  prema  tome  i  razliine  akcente:  a)  apstraktno, 
krldanatvo,  stane  u  kojemu  je  onaj  koji  je  kr- 
scanin, t.  j.  KJera  krscanska  i  sve  sto  sa  sobom 
nosi;  b)  konkretno,  krScanstvo,  kao  kolektivni 
supstantiv,  svi  krscani  na  svijetu.  —  Radi  -s6- 
vidi  krsianin  i  krScanski.  —  Rijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  krbstijanbstvo  .christia- 
niamus',  (rus.  KpecrbHHc.TBo,  sclacko  stane),  ies. 
a)  ki'est'anstvi,  b)  kfest'anstvo,  j'ol-  a)  i  b)  chrze- 
sciaiiatwo.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (krstjan- 
stvo  ,christianesimo,  il  popolo  christiano'  ,chri- 
atianorum  coetus'  190b),  u  Bjelostjencevu  (krsdan- 
stvo,  t.  j.  puk  krscanski  ,christianitas,  Christia- 
norum  coetus ;  christianisraua,  disciplina  naza- 
rena'J,  u  Voltigijinu  (grijelkom  kersdanstvo  ,cri- 
stianesimo'  ,kristenthum'),  u  Stulicevu  (krstjan- 
stvo  ,cristianesimo,  cristianiti'   ,Christi  religio'), 


KR§(^ANSTVO 


KRf^IC 


u  Daniciievu   (krbstijanbstvo   ,orbis  terrae  chri- 
stianus'). 

a.  krgianstvo,  u  drugom  (konkretnom)  zna- 
ienu.  sa  -stij-.  Ne  razme  u  krbstbjanbstve,  da  u 
Turcehb  i  vb  inehb  narodehb  poganbscehb.  Spom. 
sr.  1,  140.  (1417).  Oslobojonije  krstijanstva.  S. 
Kozicid  55*>.  Dobro  bi  za  krstijanstvo.  .31l>.  — 
sa  -stj-.  Dobra  ka  se  cine  v  krstjanstvi.  Korizm. 
22<i.  Po  krstjanstvu  gredu.  75''.  Od  svijeh  ma- 
nastijera  koji  se  uahode  u  krstjanstvu.  A.  Gu- 
fcetii,  roz.  jez.  21.  Svekoliko  krstjanstvo  imalo 
bi  nastojati.  31.  Po  svemu  krstjanstvu.  M.  Div- 
kovi<^,  nauk.  .531.  Da  Vladislav  zdrzi  obrane  od 
krstjanstva  svega  svijeta.  I.  Gundulic  360.  Vitez 
spanski  izbrani  turskom  krvi  more  omasti  i  kr- 
stjanstvo sve  obrani.  371.  Skrip}6  zubim,  od 
zlobe  ga  svrdo  vrti,  ne  Pojake  sbarat  same,  neg' 
krstjanstvo  sve  satrti.  472.  Strasna  vojska  bjese 
jaka,  da  dobude  ne  Pojaka,  nu  krstjanstvo  sve 
potopi.  475.  Kad  jezdjase  gizdav  krstjanstvo 
pliniti.  B.  Krnaruti6  10.  Tri  zlotvora  jedovita, 
ki  krstjanstvo  kruto  biju.  J.  Kavanin  223''.  Za 
krstjanstva  svega  bo}e.  262=i.  I  krstjanstvo  oba- 
rova.  299''.  Jeda  li  nisu  oni  koje  sam  pobrojio 
naj  vedi  svitiiaci  krstjanstva  ?  A.  d.  Bella,  raz- 
gov.  177.  Nije  samo  Kim  nego  krstjanstvo  sve- 
koliko u  privelikoj  duznosti  pram  prisvetira  ovim 
apostoli.  F.  La3tri6,  od'  116.  Ovo  je  samo  sjen 
od  nike  nosrice  druge,  koju  motrim  u  danasnem 
krstjanstvu  i  narastaju.  303.  Da  vam  je  viditi 
s  kakvom  slavom  slavi  se  ovi  dan  u  krstjanstvu. 
335.  Grisi  bo  se  ne  dizu  niti  smankaju  u  kr- 
stjanstvu, nego  slide  i  uzmlozaju.  ned.  119.  Ko- 
liko  je  razlicito  bilo  krstjanstvo  u  prvastoj  crkvi 
od  sadasnega  puka  i  narastaja  ?  369.  Ustaju 
prot)  svemu  krstjanstvu.  A.  Kanizlie,  kam.  455. 
Ne  vidoSe  jednokrat,  nego  ve6e  puta  u  krstjanstvu 
ove  promjene.  D.  Basic  16.  —  sa  -J6-.  Da  ko 
zlo  krscanstvu  ne  utini.  F.  Glavinic,  svitl.  64. 
U  prva  godisca  od  krscanstva.  I.  P.  Marki  3. 
Nije  se  iskorijepila  sa  svijem  iz  krsdanstva  opa- 
6ina  i  zlofiesnos.    A.  Kalic  481. 

b.  ki-§6anstvo,  u  prvoin  (apstraktnom)  zna- 
cenu.  sa  -stj-.  Tako  izgubi  krstjanstvo  i  dusu. 
J.  Banovac,  pripov.  108.  Kako  se  to  dvoje  skupa 
slaze,  biti  krstjanin,  a  obdrzavat  neznabozke  obi- 
caje  koji  su  krstjanstvu  skodjiviV  M.  A.  Kol- 
kovic,  sat.  A7".  Ah  koliko  je  sad  prilicnijeh 
Rakeli  koji  s  dvora  ka^u  dobrotu  i  krstjanstvo 
a  pod  ruhom  od  kreposti  i  od  svetihe  sakri- 
vene  imaju  mnoge  grijehe!  A.  Kali6  149.  —  sa 
-s6-.  Dava  kriz  mu  joj  krsianstvo.  J.  Kavaiiin 
288''>.  Ne  tribovase  radi  ovoga  fiiniti  krstjanstvo. 
I.  P.  Marki  62.  Krstianin  bez  krstcanstva.  91. 
Koji  spovijedaju  krstcanstvo,  a  u  grijesima  gniju. 
J.  Matovii  48.  Krscanstvo  rasprostrise  po  svijetu. 
M.  Pavlinovic,  rad.  129.  Preko  liih  krsianstvo 
prode  u  Srbiju.    razg.  33. 

KRSCE,  n.  coll.  mnostvo  krstova  (vidi  1.  krst, 
1,  c,  h)).  —  isporedi  krsta6e.  —  U  jednoga  pisca 
xviii  vijeka.  Koje  (snope)  drugi  u  krSce  gotove. 
J.  S.  Kejkovii  299.  Jedva  snopje  u  krjce  po- 
meces.    303. 

KRSCENOVAC,  Krscenovca,  »!.  kajkavski  Kr- 
sdenovec,  ime  selu  u  Hroatskoj  u  zupaniji  I'a- 
razdinskoj.    KazdijeJ.  98. 

KRScEESA,  /.  na  jednom  mjesta  xv  vijeka  u 
glago\skom  spumeniku.  ako  je  dohro  procitana, 
i'a^a  da  je  slozena  rijec  od  Krst  (nidi  2.  Krst)  i 
cersa:  Krst-6ersa,  dakle:  kccrsa  u  Krstii  (neptis 
in  Christo  kao  filia  in  Christo).  znacene  bi  bilo: 
filia  adoptiva,  pocerka,  all  sveceniku.  nije  se  pri- 
stojalo  da  ima  kcer  nego  samo  kceriu.  Ja,  domin 


Brajko,  .  .  .  puscam  Peruci  mojej  krs6er§i  s  ma- 
terju  ne  vsega  moga  mala  i  velika  polovicu. 
Mon.  Croat.  110.  (1472). 

KR§ELCI,  Krgelaca,  m.  pi.  ime  plemenu  u 
gornoj  krajini  (ii  Buzanima).  —  xv  vijeka.  Pavl 
Vlaksic  s  Hlmcan  plemfgjna  Krselac.  Mon.  croat. 
58.  (1434).  Tomas  satnik  z  Gvozdanico  od  ple- 
mene  Krselac.  120.  (1484).  Franko  Sirinic 
s  Humfian  ot  plemena  Krselac.    144.  (1490). 

KRSE^,  m.  nekakva  glista  u  iitrobi  domacijeh 
zvvotifia.  —  Bijec  je  novosloi'enska  i  kajkavska. 

—  U  Bjelostjencevu  rjeiniku  (snmo  mnozina) : 
kajkavski  krseli,  t.  j.  crvi  vu  crevu  zivine,  marhe, 
kakti  koha  ,elmis,  elminithes'.  —  U  drugom 
znacenu:  Krse],  zute  muhe,  §to  na  balegu  pa- 
daju.  u  Lepoglavi.    D.   Hire. 

KRSENA  CUPRIJA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  biogradskom.  Niva  kod  Kr5ene  Cuprije. 
Sr.  nov.  1874.  318. 

KR§ENA  KRUSKA,,/.  ime  mjestu  a  Srbiji  u 
okrugu  knezevackom.  Niva  na  KrSenu  Krusku. 
Sr.  nov.  1868.  267. 

KRSENICA,  /.  ime  nivi  u  Srbiji  u  okrugu  va- 
fevskom.  Niva  zovoma  Krseniea.  Sr.  nov.  1869. 
165. 

KRSENOST,  /.  osobina   onoga   sto  je  krseno. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  krsene  (ne  posve 
u  istom  znacenu). 

KRSENSTVO,  ».  vidi  krsenost.  —  U  Stuli- 
cevu rjeiniku  uz  krsohe.  —  slabo  pouzdano. 

KKSENE,  n.  djelo  kojijem  se  krsi.  —  Stariji 
je  oblik  krsenje.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(krsenje  ,rompimento,  il  romporo'  ,fractio'  631''), 
u  Stulicevu  (,fractio,  fractura'),  u  Vukovu  (,das 
brechen'  ,fractio,  ruptio').  Gledaj  znano  tebi  me 
krSenje  (tndi  krsiti,  3,  b,  cj  na)).  A.  Georgiceo, 
nasi.  166.  Zdrav  je  jezik  drvo  zivotno,  a  opa- 
(Sina  s  nega  kr.sene  od  vjetra.  D.  Dani6ic,  price. 
15,  4. 

KRSEVA:^,  m.  vidi  Krsevan.  —  U  jednoga 
pisca  xviii  vijeka.  I  biskupa  Kr§eva(7nj  svijetla 
od  stabla  Fan(foriica),  sbor  viteza  tocijeh  k(ra}a). 
(stihovi  su  stampani  bez  kraja  osim  drugoga  sto 
je  potpunio  izdavalac,  a  ja  sam  putpunio  prvi  i 
treri).  J.  Kavaiiin  124*.  Grizogona  ufaS  tijelo, 
Krsevalom  koga  velis.    330". 

KR§EVAN,  Krsevdna,  tn.  Cbrysogonus,  tal. 
Grisogono,  ime  iiiu.§ko.  ovako  se  davno  u  Zadru 
nacinilo  prema  nasrmu  jeziku.  —  isporedi  Kr- 
sevaj.  Kakono  Split  Dujmom,  Zadar  Krsevanom, 
tako  neka  se  veseli  Trogir  Ivanom  Rimiianiuom. 
Ivan  trog.  22. 

KRSeVIOA,  /.  ime  graniinoj  strazi  u  Srbiji 
u  okrugu  vranskom.  M.  R.  Mili6evic,  kra).  srb. 
272. 

KRSeVIT,  adj.  pun  krsa  (vidi  3.  krs).  — 
isporedi  krsovit.  —  Od  xviii  vijeka.  Vojska  raz- 
bijeria  u  tudoj  zemji,  n  planinam  strahovitim  i 
klancim  sasvim  krsevitim.  And.  Kacid,  razg.  284. 
Jedna  kuka  s  Muciia  krsevita.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  525.  Po  Kunari  brdu  krsevitu.  G.  Martio  u 
Nar.  pjes.  juk.  25.  Krsovit,  pun  krsa :  ,Dugi 
puti,  krseviti  klanci'.    M.  Pavlinovi6. 

KRSEV^E,  n.  prilomci  osusenih  grana.  na 
Brafiu.    A.   Ostojic. 

KRSIBABIC,  m.  prczime.  —  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Daniciievu  (Krhsibabicb).  Durdh 
Krbsibabicb.    Glasnik.  15,   293.  (1348?) 

KRSIC,  m.  dem.  3.  krs.  —  U  Daniciievu  rjei- 
niku:  krbsic   ,saxulum':  selu  je  ,Trebb6i'  s  Do- 


krSic 


KRSiTI,  1,  a,  h)  hh). 


sudem  iSla  moda  ,u  ^brafiju  Stenu  u  KrbSicb'. 
M(on.  aorb).  'to.  (1330). 

KR§ICA,  /.  ime  sumi.  Strmoc  kod  Klanca.  D. 
Hire. 

K3\Sl(5,  »i.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  ukriigii  uiii- 
kom.  l^iva  pod  Kr§i6em.    Sr.  nov.  1865.  359. 

KKSiDBA,  /.  krsene  (buka).  —  U  naie  vri- 
jeme.  Stoji  klopot  drvja  po  Skarima,  .  .  .  stoji 
krsidba  stabara  po  obliznijem  vrtima.  M.  Vo- 
dopid,  tuzn.  jel.  dubrovii.  1868.  210. 

KRSiJE^j,  m.  u  \'ukovu  rjeiniku:  (ii  Booi)  ne- 
kakav  mali  krpej  koji  se  ukoti  psima  u  usi. 

KRSIKAPA,  m.  mu.iki  nadimak  ill  prezime. 
—  U  na^e  vrijeme.  Od  uskokah  Petar  KrSikapa. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  373.  Sve  prizivju  Kriikapu 
starog.  4,  463.  Od  8irovca  Petar  KrSikapa.  4, 
484. 

KRSiK^iA,  /.  ime  selu  u  Istri.  Krsikja  je 
smrekvarija.    Nar.  pjes.  istr.  2,  167. 

KR§IK^.ANIN,  m.  covjek  iz  KrSik(e.  —  Mno- 
zina :  Krsik}ani.  —  U  primjeru  (iz  narodne 
pjesme  istarske)  nema  nastavka  in.  ,Divojcice, 
kega  bi§  ubrala,  bi§  li  tela  Krsik|ana?'  ,Krsi- 
k]ana   nikad   ni  jenega'.    Nar.  pjes.  i.str.  2,  167. 

KRSIN,  m.  nekakva  trava  za  pasu  (u  Istri). 
Krsin  veli,  Milium  effusum  L.  (u  Istri).  B.  Sulek, 
im.  176.  —  Katarina  Dauka  goni  krave  vanka 
na  morav,  na  krsin,  kudar  pase  6ukin  sin.  Nar. 
pjes.  istr.  4,  20. 

1.  KRSiNA,  /.  augm.  3.  krs.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kf^ina.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (augm.  v.  kr§).  Blago  nama! 
ako  sre6no  prolomi  krsinu,  put  otvori.  L.  Milo- 
vanov  VII — viii.  —  KrSina,  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  knezevackom.  Niva  na  Krsini.  Sr.  nov. 
1871.  836. 

2.  KRSiNA,  /.  komad  Hi  gomila  komuda  (kad 
se  sto  krsi).  —  U  Voltigijinu  rjeiniku:  karsina 
,rottame'  ,ein  haufen  von  zerbrocheneu  saohen', 
t  u  Stulicevu:  ,fragmen,  fragmentum'.  —  nije 
dosta  pouzdano. 

KRSiNCI,  Krsinaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Slavo- 
niji  u  zupaniji  virovitiikoj .    Razdje}.   135. 

KRSiSTE,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  krs.  — 
nije  dosta  pouzdano. 

KR§ITE1^,  m.  covjek  sto  krsi.  —  U  Belinu 
rjeiniku :  ,rompitore,  quegli  che  rompe'  .raptor' 
fi32a.  ^ 

KRSITI,  kisim,  impf.  lomiti,  ali  se  obicno 
istiie  da  lomjenem  postaje  mnogo  komada,  ko- 
madiia,  mrva,  i  da  to  biva  uz  buku.  —  Akc.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  krSimo,  krSite,  u  aor. 
2  i  3  .sing.  krSi,  u  part,  praet.  /Jass.  ki'-Sen.  — 
Rijei  je  praslavenska  (kr-tSiti),  isporedi  .-ftslov. 
krtSiti,  rus.  KpomiiTi.,  po}.  krszyi.  —  Postaje  od 
osnove  krT>h  (vidi  krhak)  nastavkom  i  pred  ko- 
jijem  se  h  mijena  na  s.  —  Fzmedu  rjeinika  u 
Mika(inu  (karsiti,  krSiti,  lomiti  ,frango,  effringo, 
perfringo,  rumpo,  abrumpo';  kersiti,  krSiti  ,com- 
minuo,  frango'),  u  Belinu  (.rompere,  frangere, 
spezzare,  ridurre  in  pezzi'  , frango'  631a),  u  Vol- 
tigijinu (karsiti  ,rompere,  spezzare,  sfrondare' 
jzerbrechen'),  u  Stulicevu  (.frangere,  rumpere, 
scindere,  elidere'),  u  Vukovu  (,brechen'  , frango". 
cf.  lomiti). 

1.  aktivno. 
a.  «  pravom  smislu. 

a)  naj  ieice  je  objekat  sto  drveno:  drvo, 
grana  itd.,  Uo  naiineno  od  drva  itd.  (Poplavica) 
krSi  dubja.  G.  Palmotid  3,  136».  —  A  grane  ru- 
kami  od   iume   krsaSe.    A.  Sasin  132.     A  ostali 


stanovito  krSahu  granje  od  dubja  i  sterahu  po 
putu.  M.  Divkovii,  bes.  346''.  (Vjetar)  krsi 
grano.  M.  Radnid  541*.  Kitnu  graiiu  od  ma- 
sline  u  dosnici  svqjoj  drZi,  koj  na  zimi  lis  ne 
gine,  plalii  sjever  ku  na  krSi.  P.  Kanavelid,  iv. 
488.  No  krSi  grane  kojo  6o  ti  do  godine  roditi. 
D.  Obradovii,  basne.  127.  .Tabuka  so  vjetru 
moli,  da  joj  grano  ne  odlomi:  ,Da  moj  vjetre, 
ne  lomi  mo,  no  lomi  me,  no  krsi  me'.  Nar.  pjes. 
vuk.    1,  488.   —   Goru   s   nogam'  krSile   (kobile). 

1,  195.  —  Tuj  vibar  no  krsi  naj  maiio  zoleni. 
M.  VetraniA  2,  272.  —  IV  la  nome  (desnicom) 
vajati  kamene,  il'  krSiti  iz  okola  proSi^e.  Osvetn. 

2,  72.  —  KrSiti  kopja  vita.  G.  Palmotic  2,  315. 
On  (medvjed)  krsase  zlate  strilo.  A.  Sasin  192b. 
Eto  i  ^lubav  puna  cvila  krSi  za  nom  svoje  strile, 
bivSi  ovako  izgubila  svoje  krajevstvo  i  sve  sile. 
I.  Gundulic  264.  ^ubav  strijele  krSi.  V.  Andri- 
jasevic,  put.  35.  —  Kad  se  uzeze  prah  ogneni, 
sve  rastrese  i  razvali,  .  . .  trijeska,  puca,  praska, 
krSi,  dok  sasvijom  ga  (Sambek)  svega  svrsi.  I. 
A.  Nenadic,  sambek.  25.  ^  Vaze§e  krSiti  vse 
prelike.    §.  Budini6,  sum.  33*. 

b)  objekat  je  gvozde  Hi  §to  gvozdeno. 
Krsis  naj  jace  gvozdene  zatvore.  V.  Audrija- 
sevi6,  put.  223.  Corde  krSeo,  pola  (sic,  jamacno 
treba  citati  kopja)  lomec.  J.  Kavanin  2631'.  Zem]e 
jedne  piskovite,  druge  cvrstim  glibom  krSit  znadu 
plugo.    J.  S.  Relkovic   108. 

c)  objekat  su  prsti,  ruke,  ali  (osim  ovoga 
primjera :  Prste  krsi,  to  ga  (sokola)  mosom  hrani. 
M.  £>.  Milidovic,  kra).  srb.  320)  krSiti  prste  i 
ruke  znaii  previjati  kao  da  se  koce  slomiti  (a  to 
moze  biti  i  uz  nekii  buku,  vidi  krsiia,  b)  sto  je 
znak  zalosti.  vidi  i  lomiti.  Srcem  umirah  gdi 
prste  kr§a§o.  §.  Mencetie  250.  Tor  prste  nee 
krSit  ni  prijat  ku  zalos,  ....  Ter  se  sta  (ti)  kr- 
stefi  veomi  zlovojan  i  prste  krseci  jak  da  si  uma 
van.  V.  Vodopii  u  N.  Najeskovic  1,  346.  Dodu 
prid  ispovidnika,  pak  krse  prste  mu6e6i,  ili  se 
tuze  na  siromastvo,  na  zle  suside.  F.  Lastrii, 
od'  200.  —  Ne  (svoje)  snjezane  biiele  ruke  sada 
krsi,  plete  sada.  I.  Gunduli6  466.  Ruke  sla- 
ma(?ju,  ruko  krso.  J.  Kavanin  355*.  Krsim 
ruke,  trgam  vlaso.  I.  Dordii,  uzd.  87.  Skripi 
zubim,  krsi  ruke,  puca  od  jada  i  neufana.  B. 
Zuzeri  73. 

d)  u  jednom  je  primjeru  objekat  vlasi, 
ali  je  to  posve  neobicno.  Mile  majke  a  cvileci... 
vlase  kr§e6  i  skubo6i  pladna  lioa  razkidaju.  B. 
Bettera,  or.  9. 

e)  objekat  je  zub.  —  U  jednom  primjeru 
svi  vijeka.  Za§to  pas  kos  glode,  i  o  jiu  zub  krsi? 
D.  Ranina  122a. 

f)  objekat  je  krilo  (metaforiiki) ;  zna- 
cene  je  sliino  kao  kod  a)).  Vojska  tva  mu  (zmaju) 
skube  pera  i  ognena  krila  kr§i.  I.  Gunduli6 
281. 

f/)  subjekat  je  vojnik  (u  bid),  objekat  bi 
bio  uprav  oruzje,  stjegovi  itd.,  ali  se  uz  to  na- 
brajaju  i  (udi  i  koni,  isporedi  h)  cc).  — ■  U  jed- 
nom primjeru  xvii  vijeka.  (Kra^evic  Vladislav) 
koiie,  }udi,  stijege,  oruzja  krsi,  lomi  sve  i  sijece. 
I.  Gundulid  446.  istina,  moze  se  misliti  da  svaki 
glagol  ima  svoje  objekte,  a  da  im  je  red  okrenut, 
te  da  je  smisao:  krsi  oruzja,  lomi  stijege,  sijeie 
}udi  i  kone.  —  Mogao  bi  amo  pripadati  i  ovaj 
primjer :  (Deli  Mirko)  krSi  glave  k5  jelove  grane. 
Osvetn.  2,  136. 

h)  nije  izrecen  objekat. 

an)  subjekat  je  zub.  —  nije  vele  obiino. 
Zub  vremeni  krSi  i  vrta.    J.  Kavanin  483*. 

bh)    subjekat  je   vjetar.   naj   veee   se 
misli  na  znaiene  kao  sto  je  kod  a).   Imamo  se 


KRSITI,  1,  a,  h)  hb).  H] 

osititi  da  su  vitrovi  nagli  neprijateji  i  suprotivni 
atvarma  velikim,  jakim  i  visokim,  a  malim  i  la- 
ganim  jesu  prijateji  i  milostivi,  ovije  bo  ue  krSe 
nit'  lome  kako  one.  F.  Lastric,  test.  bil.  249b — 
2.50*.  Kad  ali  eto  ti  vetra,  rusi,  krsi,  prevrie 
gde  god  sto  nade.    iVar.  prip.  vuk.  72. 

cc)  subjekat  je  vojnik  u  bid,  vidi  g). 
(Sokolica)  lomi,  krsi,  tre,  potlafia,  bije,  sijece, 
plese  i  mece.  I.  Gundulio  410.  Silna  vjetra  jaci 
i  brzi  (Dilaver)  rvo,  va|a,  lomi,  krsi,  uoge,  ruke, 
glavo  sijece.  .522.  (J(tkost)  zrjelom  muzu  snagu 
vrsi,  nok  s  liom  baca,  lomi,  krsi.  J.  Kavahin 
349a. 

l».  u  prenesenom  sinislii,  kao  svladivati, 
krotiti. 

u)  objekat  je  ce{ade  (drakcije  je  kod  d)). 
ivi  krsim  kraje  u  boju.  I.  Dordic,  salt.  383.  — 
u  vekijein  su  formulama  za  zaklinane  objekat 
vragovi.  Djavle  neciste  odgonim,  krsim  i  ra- 
sipjem.  L.  Terzic  256.  U  ime  sina  razbijam, 
lomim  i  krsim  vas  (svaki  skote  skodlivi)  krizem. 
32.3. 

hj  objekat  je  nestu  umno  sto  se  uprecuje 
po  svojoj  naravi  svladanu,  n.  p.  moc.  Toj  jestje 
podrzi  u  boju  svakoga  i  svaku  moc  krsi.  N.  Di- 
mitrovic  89.  —  sila.  Vi  negovu  silu  krsite.  I. 
J.  P.  Lucie,  razg.  (i4.  —  amo  pripada  i  ovo: 
(Adamant)  u  svjetlosti  dofiim  sjaje,  snage  krSed, 
cijel  ostaje.  J.  Kavanin  202*.  —  samosi(e.  Nu 
vias  Bozja  brzo  u  sebi  samosilja  krsi  i  slama. 
I.  Gundulic  573.  —  oblast.  Zli  izgled  (krald)  krsi 
i  slama  sve  naj  jace  svijeta  oblasti.  J.  Kavanin 
3o9b.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovo:  !^ubav  go- 
ruca  krsi  sve  zaprjeko.    I.  M.  Mattel  32fi. 

c)  objekat  je  silovito  osjecane  u  drugoga 
cefadeta.  Glatka  ric  krsi  gnev.  §.  Budinid,  ispr. 
95.  Jidno  krsi  tega  ze|u.  I.  Zanotti,  en.  41. 
Hocu  krsit  ja  oholas  od  gre.suika.  I.  Dordic, 
salt.  251. 

ft)  objekat  je  sam  subjekat  (svladati  sebe, 
((  moralnom  smislu,  asketirki).  Trebuje  da  se  na- 
ucii  tebe  u  mnozih  krSiti,  ako  hodes  biti  s  dru- 
zimi  miraii  i  skladnos  uzdrzati.  B.  Ka.sio,  nasi. 
28.     U  svacijeh  sebe  krsiti  iste.    203. 

e)  objekat  su  pozude,  srce  itd.  samoga 
subjekta  (znacene  je  kao  kod  d)).  KrSis  li  po- 
zude  neuredne?  I.  M.  Mattel  162.  Veliki  je  to 
uzrok  tebi,  krsiti  tvoje  srce  i  samovoje  satirati. 
164.  —  U  ovom  se  primjerii  govori  metaforicki 
o  rijeci  koja  sama  scladuje  svojtt  plahost  trkom : 
Stize  ga  ovi  i  udara  i  na  li  se  ori  jakno  rijeka 
ka  niz  goru  strmo  odzgara  krsi  plahos  bijesna 
tijeka.    I.  Guudulii  54G. 

/}  pozude  svladujii  tijelo.  (Sveti  sakra- 
menat)  uzdrzi  tilo  zdravije,  jere  miri  i  gasi  boj 
medu  nasim  pozudama  bezrednim  kojo  ne  samo 
mlohave  i  slabe  snagu  dusi  dali  joj  i  tilu  kr- 
seci  ga,  lomeci  ga  i  uiigajudi.  Ant.  Kadcic  167. 
C.  u  jednom  je  primjerii  xvin  vijeka  objekat 
rijec,  znaccve  je  kao  prekidati,  presijecati,  Hi 
mozebiti  uopie  lomiti  (nejasno  izgovarati).  U  pi- 
vaiiu  ne  imadu  se  rici  prisicati,  krsiti.  P.  Kne- 
zevid,  osm.  137. 

d.  M  prenesenom  smislu,  kad  je  objekat 
tiesto  sto  je  duznost  izvrsivati.  krsiti  se  shvaca 
kao  impf.  prekrsiti.  Za  nenavidost  smrt  il'  po- 
raz  ki  cini,  .  .  .  smrt  si  zudi,  ki  hi  sara  sebe  bil, 
pete  krsi  udi  zapovidi  (Bozje)  nemil.  S.  Budinid, 
ispr.  74.  Grehota  je  krsiti  i  pokolebavati  zborske 
odluke.    S.  !^ubisa,  prip.  35. 

e.  prenosi  se  i  na  znacene :  muciti  (obicno 
u  umnom  i  dusevnom  smislu,  samo  ujednompri- 
mjeru  0  tjelesnome,  vidi  a)  aa)  aaa)).  —  Izmedu 


i  KKSITI,  3,  b,  b). 

rjeenika   u   Belinu    (,torra6ntare,    dar    tormento' 
jCrucio'  735b). 

a)  objekat  je  celade. 

aa)  subjekat  je  celade.  <nt.a)  u  tje- 
lesnom  smislu.  Zli  duh  metajudi  ga  po  tlijeh  i 
krsedi  ga.  I.  0ordid,  ben.  166.  —  hhb)  u  du- 
sevnom smislu.  U  cemu  ti  sakrivi  blagi  Jezus, 
Hristjanine,  dijem  li  te  ozlovoli,  da  ga  take  mo- 
ris,   krsis,  skoncavas?    I.  M,   Mattel  322. 

bh)  subjekat  je  §to  umno.  Nas  ovdi 
strah  se  vrsi,  ki  nas  svijeh  jedovno  smeta  i  krsi. 
G.  Palmotid  3,  lOb.  —  Ni  ga  ubostvo  srarano 
smeta,  slaba  nemoc  ni  ga  krsi.  1,  146.  —  Te- 
gote  trudno  breme  nemilosno  krsi  mene.  B.  Be- 
tera,  cut.  55.  Nad  Judma  li  oni  strsi,  koga  tezko 
brime  krsi?  V.  Doseu  28*.  —  Kad  kog'  mnogi 
posli  krse.    51*. 

b)  objekat  je  pamet,  svijest  (pripada  sa- 
■mome  subjektu).  Cemu  tad  pamet  je  krsiti  ?  M. 
Vetranid  2,  461.  O  tomu  dan  i  nod  mi§)ase  kr- 
sedi pamet  svoju.  F.  Lastrid,  ned.  255.  —  Za- 
man  da  ne  krSim  s  pameti  svijes  moju.  M.  Ve- 
tranid 2,  6. 

f.  objekat  je  zdravfe,  znacene:  kvariti,  uni- 
stavati.  —  U  jednom  primjeru  xvii  vijeka.  Vjetar 
koji   lomi  i  krsi^  zdravje.     P.  Kanavelid,   iv.  59. 

g.  moze  biti  neprelazni  glagol,  te  onda  ima 
uza  se  instrumental  mjeMe  objekta. 

a)  u  pravom  smislu  (vidi  a,  a)).  Dubom 
sjever  vije,  trga,  krsi,  lomi  i  ori.  P.  Kanavelid, 
iv,  228. 

b)  u  instrumentalu  su  ,zubi' :  ne  znam 
znaci  li :  tako  skripati  zubima  da  se  lome.  Hi  ii- 
niti  buku  kod  §kripana  (u  ovom  zadnem  zna- 
cenu  instrumental  ne  zamjenuje  objekta).  Kad 
(smrt)  na  vrata  dode  i  zakuca,  kako  je  prime 
(bogaei)  ?  Eazjedjeni  stresaju  se,  krse  zubim, 
reze  na  nu  i  psuju  je.    B.  Zuzeri  161. 

cj  miciiti,  vidi  e,  a)  aal  aaa).  (Zli  dusi) 
silno  krse  nime  i  gorke  mu  muke  daju.  G.  Pal- 
motid 3,  134*.  (Srda)  siledi  ga  .  .  .  krivit  ustim, 
krsit  sobom.    187a. 

2.  pasivno.  U  mene  nema  ni  kr§one  pare  za 
tro.sak  (vidi  i  lomiti).  M.  D.  Milidevid,  slave. 
22     —    vidi   i   Krsena  Cuprija,   Krsena  Kruska. 

3.  sa  se. 

a.  pasivno.  —  Izmedu  rjeenika  u  Belinu 
(.fracassarsi,  rompersi' ,collidor'  327'';  ,rompersi' 
,frangc)r'    6311'). 

a)  u  pravom  smislu,  prema  1,  a.  Ako 
vidis  (u  snu)  da  ti  zubi  krse  se  i  z  bolestju  da 
ti  padaju,  toj  prilikuja  smrt  od  oca  aliti  od  ma- 
tere.  Zborn.  129b.  Prid  kojijem  sve  strijele  ne- 
prijateja  pak|enijeh  krse  .se.  V.  Andrijasevid, 
put.  222.  Kako  god  muria  s  gromom  razdira, 
prodira  i  oblake  razcipjuje  s  tolikom  bukom  i 
praskom,  da  se  sve  krsi,  lomi,  ori  i  trese.  D. 
Rapid  296.  Kad  u  voce,  Boie !  duva  vetrina, 
krse  se  drva,  misliS  sve  de  iz  korena  izvaliti. 
Nar.  prip.  vuk.  179. 

b)  u  prenesenom  smislu,  prema  1,  b. 
Ako  ti  se  ova  (zapovijed)  sama  ote  sada  od  voj- 
nika,  visina  se  tvoja  slama  i  vlaa  krsi  sva  ko- 
lika.    I.  Gundulid  496. 

b.  refleksivno. 

a)  u  jjravom  smislu.  Zgar  s  krvavijem 
meni  oblakom  krsite  se  oko  cela  s  bukom,  s  tres- 
kom,  3  smecom  svakom,  dazdi  od  ogah,  gradi  od 
strijela.  I.  Dordic,  uzd.  13.  Zimi  se  krse  i  pro- 
lijevaju  o  plitko  dno  bijesni  valovi.  S.  l^iubisa, 
prip.  1. 

b)  u  prenesenom  smislu,  vidi  i,  b,  d). 
—  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,seipsum  cohibere,  con- 
tinere'. 


KR§ITI,  3,  h,  c). 


(554 


KRSl^IV,  a. 


c)  muiiti  se,  vidi  1,  e. 

(Hi)  u  sebi,  u  duU.  KaXo  izdaviiik  lice 
dvoruo,  a  u  sobi  se  jadiio  krsi,  da  pakjeno  i  pri- 
korno  svoje  izdajstvo  prije  izvrSi.  (i.  Palmot,i6 
3,  (iS^.  Skondava  se  mlada  i  krii.  I.  V.  Buni6, 
mand.  16. 

hh)  moriti  se  trudom,  radnom.  —  Iz- 
inedti  rjediiika  u  Belinu  (krsiti  se  trudom  ,fa- 
ticaro  gagUardameiito'  ,elaboro'  305'i)  i  u  StuH- 
cevu  (krsiti  so  trudom  ,elaboraro').  Zaludu  se 
pamet  |ucka  prostira,  krsi  ...  V.  Andrijasevid, 
put.  24i.  Radirao,  duCimo  se,  krsimo  se,  bri- 
nemo  se.    G.  Postalii  86. 

cc)  hoditi  po  mjestiina  (osobito  krh- 
vitijem)  po  kojima  je  trudno  micati  se  (istice  se 
i  buka).  —  Ismedu  rjeinika  u  liclimi  (krsiti  se 
po  stijenah  ,caminar  per  luoghi  sassosi'  .per  as- 
pera  ambularo'  162b)  i  «  Stulicevii  (krSiti  se  po 
■<tijenah,  v.  petriti  se  iz  Belina).  Cujahu  se  krsit 
niz  greboiii  vopri.  I.  Dordio,  uzd.  60.  —  Amo 
maze  pripadali  i  ovaj  primjer:  Gambas  doda  po 
konopjem  (sic)  da  se  krSi.    J.  Palraotio  226. 

(Id)  hrzo  tridti  i  s  mukom  —  Izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (krsiti  se  u  tijeku  ,corrore  iu 
fretta'  ,fostinanter  currere'  2311;)  i  u  Stulicevu 
(krsiti  se  u  tijeku  ,festiuare').  Jakno  tigre  zvijer 
srdita...  u  plahom  se  krsi  tijeku...  I.  Gunduli(!' 
409.  Prosipju  se  srde  ohole  po  telesijeh  crna 
imanja  (svind),  koje  .,.  .  krseci  se  i  lome6i  u  dno 
mora  skace  i  srti.  G.  Palmotio  .3,  136*1'.  Sve 
sto  od  suha  strane  uzdrze,  i  podlozni  svi  otoci, 
ludi  i  zene,  svi  se  krse  u  grad  sa  svijem  pribi- 
voci.  J.  Palmotic  7.  Po  gorah  se  tijekom  krsi 
i  na  kriiih  sved  putuje.  4.5.  Isprid  tresne  strasue 
u  strabu  sve  tu  bjezi  i  krsi  se.    263. 

(I)  de  coitu,  0  ovnu.  Od  podruge  (godine) 
pak  ovan  se  krsi.    J.  S.  Rejkovic  190. 

KRSIV,  adj.  koji  se  lako  krsi  (lomi) ;  pun  krsa. 
—  U  prvome  zna6enu  postaje  od  krsiti,  u  dru- 
gome  od  (3.)  kr.s.  —  Od  xvn  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u,  Mika(inu  (korsiv,  krsiv,  koji  se  lasno 
krSi  .fragilis';  krsiv,  krhat  .fragilis'),  u  Belinu 
(.fragile'  .fragilis'  327b;  .rompevole,  fragile' .fra- 
gilis' 6311>;  krsiva  mjesta  ,alpestro  e  alpestre, 
significa  aspro,  rigido'  .silvestris'  66^),  u  Volti- 
gijinu  (karsiv  , fragile,  spezzabile;  scosceso'  ,ge- 
brechlich;  stoiuigf),  u  Stuliceuu  (,ifragilis,  incom- 
modus,  praeruptus').  —  Komp. :  krsiviji.  vidi  u 
Belinu  rjecniku:  krsiviji  ,piu  fragile'  ,fragilior' 
327l>,  i  u  Stulicevu  kod  krsiv. 

a.  u  prvom  znacenu,  krhak  (u  primjeru  je 
metaforiiki,  vidi  krhak,  1,  b).  Jesmo  krsivi  i  ne- 
stanoviti.    A.  Goorgiceo,  nasi.  55. 

b.  u  drugom  znacenu,  krseoit.  Upravi  se 
putom  toliko  krsivijem  i  trudnijem.  I.  M. 
Mattel  41. 

KRSIVOST.  /.  osnbina  cega  sto  je  krsivo.  — 
Od  XVII  vijeka. 

a.  vidi  krSiv.  a.  O  kolika  jest  ovd'  krsivost 
clovifija!    A.  Georgiceo,  nasi.  54. 

b.  vidi  krSiv.  b.  —  U  Stulicevu  rjecniku : 
.rupes,  scissura,  locus  praeruptus',  gdje  je  (ne 
dohro)  tumaceno:  krsivo  mjesto,  krs. 

KkSkANE,  n.  djelo  kojijem  se  krska.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KR^KATI,  k'rSkam,  imp/,  dein.  krsiti.  —  Akc. 
se  ne  mijeiia  (aor.  2  i  3  sing.  kr§ka).  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (dim.  v. 
krsiti). 

a.  aktivno.  Kada  budeS  preko  plota,  6uvaj, 
ne  krSkaj.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  521. 

b.  sa  96,  pasivno.  Zlatne  se  uzde  trgaju,  sre- 


brna    sedla    krSkaju.    Nar.    pjo3.    u    Bosni.     D. 

Surmin. 

KRS^.\,  /.  mjesno  ime.  ovako  se  zovu  dva 
sela:  Krs|a  nova  i  Krsja  stara  u  Hrvatskoj  u 
iupaniji  modraikorijeikoj.    Razdijoj.  53. 

KRS^iAK,  krs|dka,  m.  fiovjek  od  krsa:  ,KrSlak 
je  uvijek  6vr.s6i  od  pripojca'.  M.  Pavlinovi6. 
Morati  Ao  nudati  kr§|aku  i  primorcu.  razl.  spisi. 
848. 

KR^^iAnAC,  KrAlanca,  m.  fiovjek  iz  Kl'Sje, 
Kr§|anin.  V.  Arsonijovic.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  Ki-§|anaca. 

KRS^iANIN,  m.  covjek  iz  K'rsje.  V.  Arseni- 
jevi6.  —  Mnozina:  KirSJani. 

KRS^iANKA,  /.  iensko  6e|ade  iz  Krsje.  V. 
Arsenijevi6.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  Kr.s|a- 
n&ka. 

KkSj^ANSKI,  adj. 

a.  koji    pripada   selu   Krsli.    V.  Arsenijevic. 

b.  koji  pripada  Krsni  (Maloj  i  Velikoj). 
Krsjanska  (opstina).    K.  Jovanovid  149. 

KR§^iAST,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku: 
V.  hridast. 

KRS^jAT,  adj.  neprocav6en.  Slovinac.  1884. 
31.  —  vidi  1.  kr§(av. 

1.  KrS^AV,  adj.  0  drvetu  sto  (n.  p.  od  sta- 
rosti  Hi  od  suse)  slabo  raste,  te  ispuUa  malene 
grane.  —  Miklosic  isporeduje  ces.  krsati  .defi- 
cere',  po{.  karSlak,  krs(avo  drvo,  lit.  karszti,  sta- 
rjeti,  let.  karst,  snskrt.  krs  ,attenuare' ;  misli  se 
obiino  na  krsiti.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,im  wachsthum  zuriickge- 
blieben.  butt,  verkiiramert'  .qui  non  juste  excre- 
vit'.  cf.  kriav.  krzjav).  Dub  ovi  granat  i  kitan, 
oni  nag  i  krj|av  (metaforiiki).    A.  Kali6  246. 

2.  KRS^jAV,  adj.  pun  krsa.  —  U  jednoga 
pisca  Dabrooianina  (u  kojega  ima  i  1.  krsjav). 
Putem  hridnijem  i  krsjavijem.  A.  Kalic  491.  — 
Nije  dosta  pouzdano,  isporedi  krSjast. 

KRS^jAVA,  /.  vidi  krslavina,  a.  —  U  jednoga 
pisca  na§ega  vremena.  Nit'  se  6uje  krsjava  re- 
bara.    Osvetn.  2,   149. 

KRSl^AVINA,  /.  buka  kod  krsena;  ostatak  od 
cega  sto  se  raskrsilo  (u  jedinom  primjeru  zgrada, 
dakle:  razvalina). 

a.  prvo  je  znaiene  u  Belinu  rjeiniku:  ,stre- 
pito,  che  fa  cosa  che  si  rompe'  .fragor'  712b,  i 
u  Stulicevu:  ,strepito  che  fa  la  cosa  che  si  rompe' 
, fragor'. 

b.  drugo  je  znaiene  u  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Nisu  li  se  od  razora  soliuskoga  naresile 
toke  crkve  preko  mora,  krsjavine  prebrodile?  J. 
Kavaiiin   164''. 

KRSl^AVJETI,  krsjavim,  impf.  postajati  kr^av 
(vidi  1.  krsjav).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  krsja- 
viti  ,vix  crescere'. 

KR§^E,  n.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  bi- 
hackom.    Statist,  bosn.  50. 

KRSlfilNA.  /.  komad.  —  Postaje  od  krsiti.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Gdi  se  Isusa  shrana 
tijelo  u  krs(ino  (jamacno  treba  iitati  krsjini) 
svakoj  cijelo.    ,1.  Kavanin  320a. 

KRS^jIV,  adj.  vidi  krsiv.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (.fragile'  .fragilis' 
327b;  .rompevole,  fragile'  .fragilis'  631b;  .alpestro 
e  alpestre,  significa  aspro,  rigido'  ,silvestri3'  66b; 
,sa3303o'  ,saxeus'  643*)  i  u  Stulicevu  (v.  krsiv). 
—  Komp.:  krs[ivijr.  B.  Zuzeri  158.  341. 

a.  vidi  krsiv,  a.  Sva  judska  su  na  svijet 
krka,  sva  krSJiva.  J.  Kavanin  487*.    Trsti  slabe 


KESl^IV,  a. 


655 


KRSTEN,  b. 


i  krsjive.  B.  Zuzeri  130.  Ako  smo  slabi  i  krs|i- 
viji  od  ckla  istoga,  kako  na  hudobsko  tako  cesto 
nasrtane  necemo  se  razkrsiti?  341.  Kr§[ivi(jt) 
jeste  oda  ckla  isto^a.  -415.  Slama  jecmena  kr- 
sjiva  postane.    I.  Jablanci  80. 

b.  vidi  kisiv,  b.  Jeda  je  krivina  od  puta,  er 
jednijem  je  bio  boji  i  ravniji,  gori  druzijem  i 
krsjiviji?  B.  Zuzeri  158.  Koja  bi  te  (sritlost) 
upravila  u  putu  toliko  krs}ivu.    Ant.  Kadcic  2o4. 

KRS^jIVAST,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjeciiiku: 
V.  hridast. 

Ki!S;^jIv6ST,  ki-sjivosti,  /.  osobina  onoga  sto 
je  hrsjivo.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
a  Belinu  (.fragilita,  fragilezza,  1'  astratto  di  fra- 
gile' ,fragiiitas'  327b)  ydje  se  naj  prije  nahodi, 
i  u  Voltigijinu  (karsjivost  ,fragilita.  frallezza' 
,gebrcchlichkeit').  Ako  hocemo  mi  s  nogama  ho- 
diti  po  svemu  svitu,  nedemo  najti  da  su  dobra 
ovoga  svita  niita;  ali  ako  hodimo  s  pametjom 
promis|aju6i  liiovu  kratkost,  nestalnost  i  krsjivost, 
najti  como  da  su   nista.    A.  Tomikovic,  gov.  97. 

KRSNEROVAC,  Krsnerovca,  m.  ime  pitsti  u 
Slaorniiji  a  ziijjaniji  virovitidkoj .    Razdijel.  132. 

KKSNA,  /.  krsenc  (u  osobitijem  znaienima). 
—  Od  XVII  vijeka. 

a.  huka  kod  krsena.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vrancicevu  (.fragor')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u 
Mikajinu,  (vidi  kod  krsavina),  a  Belinu  (,3tre- 
pito  che  fa  cosa  che  si  rompe'  , fragor'  712''),  u 
StuUcevu  (1.  V.  krsjavina.  2.  .digitorum  contorsio, 
conviilsio  ob  vehemontes  dolores',  radi  drugoga 
znacena  vidi  kod  b).  Siisiia  od  grma,  krsiia  od 
grana,  praska  od  dubja  svud  cuje  se.  J.  Pal- 
motic  320.  Slijedi  od  plavi  krsna  u  tmini.  I. 
Dordif',  pjes.  206. 

b.  buka  osobita  kod  krsena  ruka  (vidi  krsiti, 
1,  a,  c)).  Gdi  je  (u  paklu)  vaj  smrtni,  ki  sved 
koje,  .  .  .  srgbo,  omraze,  smece  i  gnivi,  skripiia 
od  zuba,  ki'siia  od  ruka.  I.  Gundulic  2.36.  Za- 
glusen  skripnom  zuba,  krsiiom  ruka.  B.  Zuzeri 
368.  —  Stiilli  nije  dobro  razumio  Gunduliccv 
primjcr,  zato  je  napisao  drugo  znacet'ie  (nidi 
kod  a). 

e.  inuka,  bol  tjelesni.  Pustit  cu  oiiijeh  kijem 
ustresla  s  groznom  jeziiom  tresna  |uta  bjese 
zglobe  sve  rastresla  slaba  tijela  utrnuta,  da  kroz 
nijediiu  ne  bi  pomriu  jaka  izlijecit  ruka  umrla 
neprislavnu  krsnu  i  lomiiu  ka  ih  bjeso  srartno 
stria.  G.  Palmotic  3,  129b.  —  Po  ovome  primjeru 
iiiia  u  Belinu  rjecniku:  krsiia  ,sbattimento,  lo 
sbattersi'  ,troinitus'  645*  gdje  nije  dobro  tuma- 
icno. 

KRSNAK,  VI.  krsno  ime  i  sto  mu  pripada  (i 
sam  sveiar).  —  Od  xvm  vijeka. 

a.  krsno  ime.  —  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Hr- 
vatskoj)  krsno  ime  (t.  j.  svetac  kojega  ko  slavi) 
,dGr  liauspatron'  ,patronus  coeles'.  —  Va^a  da 
pripada  amo  ovaj  primjer:  Al'  mi  nije  do  dan- 
gube,  jer  znas  sta  ga  je  danas  kr§naka.  D.  Obra- 
dovi6,  basne.  207. 

b.  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Bosni)  krsni  kolao 
,ein  kuchen  so  am  tage  des  hauspatrones  iiblich' 
, placenta  honoribus  patroni  coelitis  dicata'. 

C.  u  Vukovu  rjecniku :  veliki  lonac  u  kome 
se  kuva  jelo  o  krsnome  imenu  ,ein  grosser  topf 
in  welchem  am  tage  des  hauspatrones  gekocht 
wird'  ,olla  major  in  qua  die  patrono  coeliti  sacro 
coquunt'. 

d.  covjek  sto  slavi  krsno  ime.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu:  (u  Crnoj  Gori  i  u  Lici)  vide 
svecar.  —  Svecar  se  u  Bosni  zove  krsiiak.  M. 
D.  Milicevic,  slave.  31.  U  oci  krsnoga  imena 
domacin  krsnak  .  .  .    Bos.  vila.  1887.  184. 


KRSNAVi,  KirSnavoga,  m.  prezime.  —  U  nase 
vrijeme.  Schem.  zagr.  1875.  265.  —  isporedi  ies. 
krsfiavy,  (evoruk. 

KRSOTINA,  /.  u  StuUcevu  rjecniku:  v.  kr- 
sina.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KRSOVIT,  adj.  vidi  krsevit.  —  Od  xviii  vijeka 
(u  naj  starijem  jjrimjeru  u  metaforiikom  smislu : 
mucan).  Svrhu  stvari  zenidbeni  koje  su  medu 
ostalim  veoma  mucne  i  krsovite.  M.  Dobretid 
490.  Zasto  je  ovako  nasa  Hercegovina  odve6 
brdovita  i  krsovita?  Nar.  prip.  vr6.  75.  Odosmo 
Kcevu  krsovitu.  Pjev.  crn.  242*.  Krsovita  i 
skoro  nepristupna  brda.    S    ^jubiia,  prip.  1. 

KRSTATI,  krstam,  impf.  krstiti  (kao  impf. 
prema  pf.  krstiti).  —  Rijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  krbstati,  rus.  Kpemart.  —  V  kriizi  piianoj 
xvi  vijeka  crkvenijem  jezikom  i  u  dva  pisca  ia- 
kavca  (u  kojijeh  je  -sc-)  xvi  i  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Daniiicevu  (krbstati  ,baptizar6'). 
Ne  krbstati  se.  Glasnik.  10,  24s.  Kqji  se  kr§6a. 
§.  Budinii,  sum.  62b.  Ter  pofino  krsiati  Lucila. 
P.  Hektorovic  (?)  122.  —  Mogao  bi  pripadati 
amo  i  koji  primjer  kod  krstiti  M  kujemu  je  im- 
perfekat. 

KRSTAVANE  (krscavane),  n.  djelo  kojijem  se 
krstava  (krseava).  —  U  Vukovu  rjecniku  (krs6a- 
vane).  Ovo  krstavane  Jovana  koji  stajase  na 
sumedi  oba  zavjeta.    D.  DaniSic,  pisma.  313. 

KESTAVATI,  kistavam,  impf.  vidi  krstati.  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  krsti- 
vaju,  u  aor.  krstivah,  u  ger.  praes.  krstivaju6i, 
it  gcr.  praet.  krstavavsi,  u  part,  praet.  act.  kr- 
stavao;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
praes.  1  sing.  —  U  Vuka  i  u  jednoj  narodnoj 
pjesmi  svngda  je  -s6-:  kr§cdvati,  jer  nije  stara 
rijec;  Danicic  pise  st-.  —  U  na.ie  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (krsiavali  ,taufen' 
,baptizo'). 

a.  aktivno.  Za§to  dakle  krsdavas?  Vuk,  jo  v. 
1,  25.  Ja  krs6avam  vodom.  1,  26.  Isus  sam  ne 
krs(^avase,  nego  ufcenici  negovi.  4,  2.  Kad  sta- 
dose  Hrista  krscavati.  Nar.  pjes.  petr.  1,  36.  — 
Koje  znaci  mjesto  gdje  je  krstavao  Jovan  na 
Jordanu.    D.  Dani6i6,  pisma.  313. 

b.  sa  se.  Sto  se  krs6avaju  mrtvijeh  radi. 
Vuk,  pavl.  ikor.  15,  29.  —  Za  to  sto  su  se  u 
ovaj  dan  krstavali  neznabosci.  D.  Dani6ic,  pisma. 
1.55. 

KR§TEN,  adj.  koji  pripada  krHenu.  —  Uprav 
je  part,  praet.  pass,  od  krstiti  (vidi  krstiti,  2). 
—  Radi  -st-,  -s6-,  -st-  vidi  krstiti,  2.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika{inu  (vidi  kod 
a)),  u  StuUcevu  (vidi  kod  b)),  u  Vukovu  (krsteni, 
n.  p.  kum  ,tauf-pathe'  jbaptismalis').  —  Kaie 
se  n.  p. : 

a.  0  vodi.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikajinu 
(krStena  vcda,  voda  blagosovjena  ,aqua  lustralis, 
aqua  benedicta')  i  u  StuUcevu  (krstona  voda 
,aqua  lustralis').  Naj  prije  se  operi  u  vodi  krsteni. 
M.  Vetranio  2,  219.  Daj  vode  krstene.  N.  Na- 
jeskovic  1,  273.  Okropi  se  krstenom  vodom.  M. 
Drzic  1«7.  Miliea,  nu  da'  malo  krstene  vodice. 
396.  Stavivsi  vodu  krstenu  polak  sebe.  A.  Gu- 
6etic,  roz.  mar.  84.  Vodom  krstenom.  M.  Orbin 
.89.  Krstenu  vodu  u  Kolorihu  lijeva.  Proso  je 
s  vodom  krstenom.  (Z).  Poslov.  danic.  Voda  kr- 
stena.  B.  Leakovic,  nauk.  170.  —  Eazmuti  u 
krscenoj  vodi.  J.  Vladmirovic  43.  —  Kad  se 
pokropis  vodom  krstenom.    B.  Ka.sic,  nac.  94. 

b.  0  kamenici,  studencu  (krstionici).  —  Iz- 
medu rjecnika  u  StuUcevu:  krStena  kamenica 
jfons  sacer  (apud  Christianos)'.  S  studenca  krsce- 


KEf^TEN,  b.  6 

aoga.  I.  J.  P.  Lufti6,  nar.  48.  —  Koje  su  dig- 
nuli  »  ](ladenca  krateuoga.    B.  Kasid,  rit.  7. 

C.  0  kumu  >  kiimstvu.  Kum  krsteni.  A.  Ba6i6 
•292.  Da  kum  krsteni  mo?.e  biti  na  krizmi  kum. 
J.  Banovac,  razg.  219.  Kiim  krStona  oli  krstoui 
jest  oni,  koji  drii  dito  na  krstu.  M.  Dobrotid 
■10.  Kum  ima  biti  drugi  izvan  krstenoga.  59. 
I  oglobi  kuma  vjenCanoga,  vjendanoga  ill  krJte- 
noga,  Nar.  pjes.  vuk.  2,  2.  Na  svojega  krste- 
noga  kuma.    2,  IftO.   vidi   i    u   Vukovu   rjecniku. 

—  Neko  ima  prijate|a  avoga,  lieko  svoga  kuma 
krsdenoga.  Osvetn.  ,'S,  Gi).  —  Da  ja  idem  na  kr- 
steno  kumstvo.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  15.  Zove  nega 
na  krsteno  kumstvo.  Pjev.  crn.  ()0'>.  Nema 
kumstva  bez  kr^tena  kumstva.  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  40.  Mokro  kumstvo  znaci  krsteno.  V.  Bo- 
gisic,  zborn.  37G. 

d.  0  iinenu.  Ime  krsteno  prominivsi.  A.  Kani- 
zlic,  kam.  3.  Ne  zovu  ga  kr§tenim  imenom.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  34.  Tako  da  se  mnogima  kr- 
steno ime  slabo  i  zua  izvan  ku6e  i  rodbine  lie- 
govo.  Vuk,  odg.  na  lazi.  28.  Nadimak  (ime  osim 
krstenoga  imena,  koJ6,u  Cruoj  Grori  gotovo  svaki 
dovjek  ima).  Vuk,  nar.  pjes.  1,  499.  Po  svoj 
prilici  mu  jo  krsteno  ime  bilo  Nikola.  3,  448. 
Da  so  pisu  po  odinome  krstenom  iaienu.  ziv.  94. 
Putnik  stano  kazivati,  da  mu  je  krsteno  ime 
Sdepan.  S.  ^iUbisa,  prip.  91.  —  Nihovo  ime  kr- 
sceno.    Aut.  Kadcid  138. 

e.  0  pismu  Hi  listu,  vidi  krstenica.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  krsteno  pismo  (u  vojvodstvu), 
vide  krstenica.  —  ,Dajte  mi  izvadite  kr§teni  list'. 
J.  Bogdanovid. 

f.  0  znamenu  (ne  zna  se  sto  je).  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  na^ega  vremena.  Na  ruci  mu  kr- 
steno zlamene.    Nar.  pjes.  juk.  392. 

g.  0  zdravici.  Dosla  kderi  na  kumstvo  i  pri- 
mila  krStenu  zdravicu.   M.  Pavlinovic,  razg.  88. 

KBSTENICA,  /.  postaje  od  kriten  nastavkom 
ica,  i  ima  nekoliko  razlicnijeh  znaiena.  —  Radi 
-st-,  -sd-,  -3tj-,  -St-  vidi  kod  krstiti.  —  Od  xvii 
vijeka  (vidi  kud  c). 

a.  krsteno  zensko  cejade;  krscanka.  —  ispo- 
redi  kritenik,  a  i  b.  —  Ismedu  rjeinika  u  Vul- 
tigijinu  (grijeskom  kersceuica  ,Cristiana'  ,eine 
Kristinn')  i  u  Stnlicevu  (krsdenica,  v.  krstjanka; 
krstenica  ,quae  fuit  sacro  fonte  abluta').  I  u  tom 
gradicu  bihu  krsdenice  posteue  i  Bozje  dobre 
sluzbenice.  Oliva.  18.  Krstdnica,  zensko  oejade 
krsteno.  ,To  zna  svaka  kr§tenica'.  u  Lici.  V. 
Arsenijevid. 

b.  zensko  cefade  koje  se  krsti  Hi  ce  se  krstiti. 

—  isporedi  krsteuik,  c.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
krstenica  (ohlik  je  posve  nepouzdan)  ,sacro  fonte 
abluenda'. 

e.  vidi  krstionica.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
ka(inu  (vidi  kod  krstinica)  gdjc  se  naj  prije  na- 
hodi,  u  Helinu  (krstenica  , fonte  dell'  acqua  .santa 
dove  si  battezza'  ,fons  aquae  lustralis'  323*),  u 
Voltigijinu  (karstenica  ,battistero'  ,taufstein'),  u 
Stulicevu  (krstenica  ,fons  sacer').  Prvo  nego  pri- 
stupi  k  krsdonici,  ima  redi  zakletvu.  L.  Terzid 
170.  Udi)  f)ak  kum  ili  kuma  ili  obadva  zajedno 
iz  svete  krsdenice  dvizu  dite.  172.  Vodom  vrutka 
iz  krstonico.  .J.  Filipovic  3,  19''.  Crkva  i  da- 
nasni  dan  blagdano  blagoslivja  krstjenlce  u  ve- 
liku  subotu  pred  duhove.  Blago  turl.  2,  205. 
Uce  s.  otci,  da  jest  bio  obifiaj  u  staro  doba  za- 
tapat  do  trikrat  u  vodu  krstjenice  de|ade  tkoje 
se  krstijase.  2,  207.  Krsdenice  nije  im  bilo  do- 
puSceno  imati  nogo  u  poglaviti  parokijanski 
crkva.    A.  d    Costa  1,  47. 

d.  list  kojijem  zupnik  svjedoii  daje  ko  kriten. 

—  U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 


a  krSteniste 

(kr5t6nica  ,der  taufschein'  ,literae  baptismales' 
s  doddlkom  da  se  govori  u  Zndru).  KrStenica, 
kr.^teni  list,  krSteno  pismo  .taufschein'  ,rode  bat- 
tesimalo'.  B.  Petranovic,  rudn.  kii.  35.  KrStenica 
, taufschein'.    Jur.  pol.  terminol.  500. 

e.  krSdenica,  kiiiga  u  koju  se  piSu  krScena. 
M.  Pavlinovid. 

f.  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  ne  zna  se, 
znaii  li  krUene  ili  je  isto  Ho  krstionica  ili  je 
znaiene  kao  kod  d  ili  je  ono  Ho  se  plaia  pa- 
rohu  za  kritene.  Za  krStenice  Sto  stoji  dati. 
(Jlasnik.  ii,  3,  173.  (1712). 

g.  kr§tenica,  gdje  se  modu  cijepcima  niti 
osnove  joS  jodanput  krizaju.  I.  Krsiiavi,  list.  44. 
—  Postaje  od  krstiti  (prekrstavali,  prekrizati)  u 
prenesenom  smislu. 

h.  ime  bi(ci,  vidi  crii,  2,  criievac.  Prunella 
vulgaris  L.  J.  Pandic,  flor.  biogr.'  455.  Zora. 
1879.   196.  —  vidi  i  krstenica. 

i.  KrStenica,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kneievaikom.  Vinograd  u  Krstenici.  Sr.  nov. 
1872.  636. 

KKiSTENIK,  krstenika,  m.  postaje  od  krSten 
(part,  ili  adj.)  nastavkom  ik.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  ])adezima,  osim  nom. 
sing.,  i  vac. :  kirStenice,  krstenici.  —  Radi  -§t-, 
-§d-,  -stj-,  -st-,  vidi  kod  krstiti.  —  Od  xvi  vijeka. 

a.  musko  ielade  krsteno.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Stulicevu  (krstenik  ,qui  sacro  fonte  fuit  ablu- 
tus')  i  u  Daniiicevu  (krbstenikb  ,baptizatus'). 
Sakrameut  od  potvrjenja  imaju  prijeti  krsdenici. 
Narucn.  15b.  Krijepi  svoje  krstjenike  (Kvirin 
biskup).  J.  Kavanin  304*.  Krstenik,  krStenika, 
musko  delade  krSteno.  u  Lioi.    V.  Arsenijevid. 

b.  vidi  krscaniu.  —  Od  xvi  vijeka  (osobito 
po  sjeverozapadnijem  krajevima),  a  izmedu  rjei- 
nika u  Bjelostjenievu :  krsdenik,  t.  j.  Kristusev 
(jChristussov')  ili  Isukrstov  naslednik  ,(voee  turc.)' 
kaur  .Christianus,  Christi  cultor';  u  Voltigijinu: 
karStenik  ,Cristiano'  ,Krist' ;  grijeskom  kersdenik 
,uom  cristiano,  battezzato'  ,6in  Krist';  u  Stuli- 
cevu: krsdenik,  v.  Krstjanin.  Vera  u  krsteniku 
stanoveta  biti  imajet.  8.  Budinid,  sum.  27b.  Kr- 
sdonici vese|ahu  se.  F.  Vrancid,  ziv.  39.  Gdi  (u 
Antiokiji)  udeuici  bihu  prozvani  krSdenici.  F. 
Glavinid,  cvit.  20b.  Krsdeniki  kdere  svoje  na 
sluzbu  heretikom  daju.  260.  H  naSemu  nevoj- 
nomu  staniju  podb  gospodomb,  koju  sami  dujete 
kakvi  su  nami  krbsdeuikomb  (radi  ovoga  pri- 
mjera  vidi  kod  krSdanski,  1,  a).  Mon.  serb.  560. 
(1618).  Ne  mozemo  se  naduditi,  kako  to  na§i 
suz^i  a  vasi  krsdenici  mogu  prosti  biti.  Starine. 
11,  98.  (oko  1655).  Ja  nisam  nevirnik  nego  sam 
krsdenik.  106.  (1662).  Drugo  pregananje  krsde- 
nikov.  P.  Vitezovid,  kron.  35.  Zato  krsdeniki, 
toga  se  duvajto.  Jacke.  182.  Neka  vjeru  tvrde 
vjorenici,  a  vojuju  za  krst  krstenici.  Osvetn.  2, 
89.  Pa  rekose  da  j'  i  svetom  ocu  ?.ao  bilo  Sto 
krSdani  biju  krsdenike.    3,  94. 

c.  iovjek  koji  se  krsti,  ili  ce  se  krstiti.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (kr- 
stenik ,chi  deve  battezzarsi'  ,baptizandu3'  133b) 
i  u  Stulicevu  (krstenik  , sacro  fonte  abluendus'). 
Za  krstenika  na  upitanja  odgovore.  B.  Kasid, 
rit.  10.  Upita  imenom  osobitim  krSdenika,  odgo- 
varajudi  kum  misniku.  L.  Terzid  171.  Kad  kr- 
stionik  izliva  vodu  na  glavu  krstjenika,  ima  i 
izred  formu.  Blago  turl.  2,  207.  Kada  se  krsde- 
nik oplade.  A.  d.  Costa  1,  131. 

KRStENISTE,  n.  vidi  2.  krstionik.  —  ispo- 
redi krstionica.  —  Samo  u  Stuliieini  rjeinika: 
grijeskom  krsteuiSte  ,locus  ubi  Christicolae  sacro 
fonte  abluuntur'. 


KR§TENI§TVO 


(557 


1.  KE,T 


KKSTKNiSl'VO,  n.  vidi  krSteniste.  —  U  je- 
dno(ja  pinca  xvii  vijeka  (pisano  krstenictvo,  radi 
-st-  vidi  krstiti,  2).  Ima  se  krstiti  u  crkvi  ili  u 
krstenictvu.   B.  Kasic,  rit.  20.  —  nepouzdano. 

KKSTENSKI,  adj.  koji  pripada  krstenu.  — 
(J  jednotjii  pisca  xviii  vijeka.  Poslija  krsteu- 
skoga  opranja.    I.  Ancic,  vrat.  212. 

KiiSTENACA,  /.  vidi  krsteiiica,  d.  Ivrsteiiaca, 
krstono  pismo,  cf.  krstonica.  (Narodno).  S.  No- 
vakovic. 

KEHTENAK,  krsteddka,    m.  vidi   krStenik,  a. 

—  isporedi  pokrsteiiak  radi  ol/lika.  —  U  jednoija 
pisca  XVII I  vijeka,  a  inneda  rjecnika  a  Stuliceon 
(uz  kr^toiiik).  KrStoiie  od  Ivana  umisjeno  .  .  . 
ne  udjelivase  krstei'iaeima  prostene  j^rijeha.  S. 
Rosa  f)'!"-. 

1.  KESTEIs'E,  n.  djelci  kojijem  ko  krsti  ill  se 
ko  krsti.  —  vidi  i  2.  krsteno.  —  Stariji  je  ohlik 
s  -nje.  —  Radi  -st-,  -so-,  -stj-,  -st-,  vidi   krstiti. 

—  Izinedu,  rjecnika  u  Vukovu  (krstene  j  kfScoile 
,da3  taufen'  ,baptizatio').  Hoce  znat,  tko  ti  je  na 
krsteiiju  bio.  M.  Urzio  303.  S  cijein  na  krstenje, 
3  tijem  u  grob.  (D).  Poslov.  dauic.  Poslije  kr- 
stenja.  S.  Margitic,  ispov.  1.  Ti  si  se  na  kr- 
stenu po  tvom  kumu  odvrgao  svita,  tvoje  puti, 
i  djavla.  .f.  Banovac,  razs;.  92.  Na  krstenu  na- 
zvan  Nioetom.  A.  Kanizlic,  karu.  1.  Hi  ime- 
novaii  ua  krstenu  Stipan.  And.  Kacic,  razg.  68. 
(Majka)  svoga  sinka  .saje  na  krsteno.  92,^.  Jesi 
li  ti  rekla  na  krstenu  da  virujoS  u  jednoga 
Boga...?  M.  A.  E6|kovi6,  sat.  D6b.  A  kaJa 
je  bilo  na  krstenu,  kum  je  staru  majku  zapitao. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  560.  A  siuove  saje  na  krscene. 
Nar.  pjes.  juk.  4-t.  —  Hadi  ovoqa  primjera  iiidi 
krstiti,  1,  b.  Dan  krstjenja  crikve.  Kapt.  seii. 
ark.  2,  79. 

2.  KRHTENE,  n.  proi  sakrainenal  kojijem  ce- 
(ade  pustaje  Hriscanin  ili  Krscanin  —  isporedi 
1.  krst,  3.  —  vidi  i  1.  krsteiie  (tesko  je  razliko- 
vati  u  svijem  primjerima  jednu  od  drictpuja).  — 
Stariji  je  ublik  s  -nije  i  -nje.  —  Hadi  -st-,  -so-, 
-stj-,  -st-  vidi  kod  krstiti.  —  Rijec  je  stara  (u 
ovome  znacenu),  mozehiti  i  prailaaenska,  isporedi 
stslov.  krbstenije,  rus.  n|)i-ineni,i'  ceS.  kftini.  — 
Izinedu  rjecnika  u  Mikafinii  (karstonje,  krstenje 
,l>aptismus,  baptismum,  baptisma').  ii  Belinu,  (kr- 
stenje ,battesimo'  , baptisma'  133''),  a  BjeUfftjen- 
cevu  (krscene,  v.  krst),  a  Stiiliceim :  krs6ene 
, sacra  ablatio  (baptismum)',  u  Vukoou  (krsteiie 
,die  taufe'  ,baptismu3'),  u  Danicicei'u  (krhstonije 
, baptisma').  —  sa  -it-.  Postavi  mo  velijoi^a  zu- 
pana,  nareconago  vb  svetemb  krbsteniO'i)  Stefana 
Nemanu.  Mon.  serb.  -t.  (1198—1199).  Pripovije- 
dajuce  krstenje  od  pokore  u  odpuStenje  grijoha. 
N.  Rahina  19t>.  luc.  3,  3.  Po  krstenje,  koje  na 
sebi  uosim.  M.  Drzio  316.  Da  koje  dijeta  umro 
bez  krstenja.  S.  Matijevii  91.  Morete  li  kr- 
stenem  krstiti  se,  kojim  so  ja  krstim?  A.  Bariic 
278.  Krstene  jest  sakramenat.  279.  Krstene, 
krizma,  eukaristija,  pokora  ...  J.  Banovac,  razg. 
199.  Naj  prvo  vafa  znati  da  je  krstene  od  tri 
vrste:  krvavo  s  kojim  su  se  krstili  mladinci...; 
drugo  je  krsteno  plamenito  ili  od  uXgaiia,  kada 
tko  ne  moguci  primiti  krstene  vode,  ima  zelu 
krstiti  se  .  .  . ;  trace  krstene  vodeno  ...  J.  Ba- 
novac, razg.  210 — 211.  U  Jordanu,  ovi  isti  dan 
kad  primi  od  Ivana  krstene.  F.  Lastric,  test. 
60".  Krsteiiom  imam  krstiti  se.  1.50'''.  Jedan 
Grospodin,  jedna  vira,  jedno  krstene.  A.  Kanizlic, 
kam.  I.  Primio  je  krstene  od  jodnoga  episkopa. 
l-l.^.  Budimir  po  hotiiiu  otoa  svoga  primi  sveto 
krstene.  And.  Ka6ic,  r,azg.  22.  Zlaraenujte  moje 
birmance  zlamenjem  svetoga  krstana.  M.  A.  Eel- 


kovic,  sabr.  32.  Kojijeh  odlufiiste  drzati  na  sveti 
vrutak  krsteiia.  J.  Matovio  156.  Oncas  mu  po- 
daju  kr.stene.  169.  Da  bi  se  krstetia  sluzilo  i 
davalo.  172.  Prvo  se  krstene  zove  vodno,  to  jest 
koje  so  cini  s  vodom  .  .  . ;  drugo  se  zove  ogde- 
vito  oliti  zejno...;  tre'^o  se  zove  krvno  .  .  .  Kr- 
stoiie  vodeno  jest  pravi<iSakramenat.  M.  Dobreti6 
22.  Oftito  krstene  s  kojim  krsoase  i  koga  pri- 
povidase  sveti  Ivan  Krstitef.  2-1.  Krstene  ze(no 
oli  pokorno.  24.  Od  krstena  podpunoga  koje 
daje  parok  iliti  zupnik.  43.  KrSteiia  ocitoga, 
proslavnoga  i  sa  svim  svojim  obicaji.  43.  Za 
predaje  sto  bi,  to  predade;  za  krstena  sto  bi,  to 
iskrsti.  Nar.  |ijes.  vuk.  4,  151.  Kad  dijete  bjese 
od  krstena.  Pjev.  crn.  280'>.  No  znamo  se,  al' 
so  poznajemo  po  krstenu  i  po  vjerovaiiu.  Osvefcn. 
2,  43.  Nasa  krvca  za  nase  krstene.  3,  151.  — 
sa  -SC-.  Pripovidajuii  krsconje  pokorno  za  od- 
pusienje  grihof.  Bernardin  7.  luc.  3,  3.  Krsce- 
nije  od  sv.  Ivana.  Narucn.  3*.  Krstjani  jesu 
preporojeni  vodu  krs6enija.  Korizm.  40a.  Be- 
sede  s  kimi  je  sv.  krscenije  i  krst  naredil.  Ka- 
teh.  1561.  10.  Tako  crikva  ima  krscenje  proti 
grihu  narodnomu.  F.  Glavinic,  cvit.  447-'.  S  sve- 
timi  sakramenti  krscenja  i  pokore.  P.  Radov6i6, 
i-tt.  29.  Zakliiiam  vas  s  porod|enjem  Grospodina 
nasoga  Isukrsta,  krscenjom  i  glasom  s  ueba  go- 
vorecim.  L.  Terzio  292.  Da  se  brez  krsiena 
saranit  ne  mogu.  M.  Zoricid,  zrc.  177.  Krscene 
i  vjencano  svrsuju  popovi  po  ku6ama.  Vuk,  dan. 
2,  108.  —  .yd  -stj-.  Brez  krstjenja.  I.  T.  Mrnaviii, 
ist.  23.  Ne  imijuci  svetoga  krstjenja.  40.  Pak 
Zajedno  pridi  s  nimi,  ter  krstjenje  ovo  primi.  P. 
Hoktorovic  (?)  124.  KraJ  kipjcastje  to  smlati' 
je  svojim  krstjoniem.  J.  Kavahin  302'i'.  §to  bi 
bio  dotekao  po  krstjenju  vodenomu.  Blago  turl. 
2,  205.  To  se  zove  krstjenje  krvavo.  2,  205. 
—  sa  -st-.  II  sinjeh  je  pisaca  jamafino  pi-sarska 
ili  stamparska  pofjreska,  osiin  Kasica  {vidi  kr- 
stiti, 2)  i  Ant  Kadcica,  i  mozehiti  doiju  Fili- 
pooica.  Usfiuvaj  krstenje.  B.  Kasi6,  rit.  41. 
Primi  sveto  krstonje.  per.  110.  Pokle  tvoje  od- 
luoenje  spravno  je-it  jur  na  krstenje.  P.  Hekto- 
rovicj?)  120.  Neka  se  dica  nose  na  krstene  medu 
osam  dana.  J.  Banovac,  razg.  195.  Voda  na  kr- 
stenu nije  naravno  zlameiie  milosti  Bozlje.  198. 
Svotim  krsteiiem  oprani.  J.  Filipovic  1,  3)*.  U 
krstenu  jest  dvostruko  kumstvo.  P.  Filipovii  20. 
Kada  tko  drugoga  drzi  na  krstenju  il'  na  krizmi. 
F.  Lastrid,  test.  331*.  Imamo:  1.  krstene  u  sve- 
tomu  Matiju  .  .  .  A'lt.  Kadoic  112.  Krstene:  1. 
od  vode;  2.  od  plamena;  3.  od  krvi.  124  Ispo- 
vij'odam  jedno  krstene.  J.  Matovi6  x.  Jedna 
vjei'a,  jedno  krsteiie.  16.  Da  bi  se  sluzilo  u 
krstoiiu  s  imenom  oca  i  sina  i  duha  .  .  .  78—79. 

KRStIONICA,  /.  vidi  krstionica.  —  I]  dva 
pisca  XVIII  vijeka.  Kad  se  dite  donese  krstio- 
nici  za  primit  krstene.  P.  Matid  83.  Koja  se 
(voda)  uzdrzuje  u  svetomu  vrutku,  to  jest  u  kr- 
Stionici.  ,1.  Matovio  144.  Stojeci  prid  istijem 
vrntkom   krstena  to  jest  krstionicom.    174. 

KRSTOKOR,  m.  vidi  Krstofor.  —  U  pisaca 
cakaBura  xv  i  xvi  vijeka.  V  vrime  kneza  Krsto- 
fora.  Mon.  croat.  156.  (1493).  Knez  Krstofor. 
2.32.  (1527).  Ot  Krstofora  sluge  svojego.  S.  Ko- 
zicic  20''.  Prosvetlomu  Krstoforu  .  .  .  Postila. 
(posveta  1). 

KRSTOS,  vidi  Krstos. 

KRSLTL,  m.  ime  miisko.  —  xv  vijeka.  Fratar 
Krsnl.    Mon.  croat.  51.  (1422). 

KRSUI^IGA,  vidi   krzujica. 

1.  KRT,  adj.  vidi  krhak  i  1.  krhat.  —  Ocito 
je  po   oblikit  i   po   znacenu  ista  rijec    Ho  1.  kr- 

42 


1.  KRT 


I.  KRTTNA,  b. 


hat,  jer  se  nalati  samo  u  onijeh  pisaca  i  u  onoga 
dijela  naSega  naroda  §to  ne  izgovaraju  h.  tre- 
balo  bi  iiprav  da  je  nom.  sing.  m.  u  ovijeh  kifat, 
all  se  hiko  shvaia  da  se  od  uhlika  bez  h  naiinto 
sada.iiii  oblik  za  onaj  padez  kH  (isporedi  kod 
krhak).  Miklo.Uc  ne  misli  ovako,  nego  da  je  krt 
od  pradaoenskoga  kbrtt  kojemii  ncma  potvrde 
u  dnigijem  jezicima,  i  isporediije  got.  hardu  i 
grc.  xgcavi  (Verg;l.  s:ramm.  1-,  247)  a  poslije  let. 
kurtet  .holzis;  odor  schwammig  werdon".  —  Od 
XVII  vijeka  (samo  u  pisaca  koji  ne  iimiju  izgo- 
voriti  h),  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (1.  krto 
meso  ,das  fleisch  alloin  mit  ausschlus3  des  fettes' 
,carno3  excepto  adipe',  cf.  krtiiia.  —  2.  n.  p. 
divo,  gvoMe  jsprode,  unbiogsam'  ,durus,  fragilis'). 

a.  vidi  1.  krhak,  a.  u  ovom  je  priwjeru  ta- 
kovo  znaiei'ie,  premda  je  u  prenesenom  smislu 
(vidi  c),  jer  se  isporediije  s  trskom:  Nemcij  se 
naslaiiati  na  jedan  5tap  od  trsko,  i  krt  takov  jest 
6oek  umrli.  M.  Eadnid  37ol>.  vidi  u  Vukovu 
rjecniku  (pod  2). 

b.  uopce,  koji  ne  traje,  jer  se  na  koji  mu 
drngo  naiin  unistuje.  SvrSuje  so  kakono  krta 
hartija.  M.  Kadnid  132*.  Poziiaj  da  si  od  mesa 
i  nemoj  se  zaboraviti  od  krta  lisa  od  koga  si 
zametuut.    362a. 

C.  u  prenesenom  smislu,  vidi  krhak,  1,  b. 
Imas  iiedoskutica  i  pomaiikaua  kakono  covik 
grisiiik  i  krt.  M.  Raduic  .53«.  Krto  i  za  malo 
jest  utjeserie  Judsko.  321a.  Nasladoria  svitovna 
jesu  krta  kakono  caklo.    36.5b. 

d.  0  mesu  (sto  je  za  jelo)  na  kojemu  nema 
pretila,  tustine.  tako  se  kaze  po  svoj  prilici,  jer 
je  meso  tvrde  nego  tustina  i  drobi  se  vise,  ispo- 
redi  krhak,  1,  d.  —   U  Vukovu  rjecniku. 

2.  KBT,  /.  vidi  3.  krt.  —  Samo  na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka.  Bili  su  o6i  (u  mojomu)  krti 
slijepe  (grijehu  mnogu),  pomankanju  a  u  tudemu 
Argi  i  Lincei  rijet  se  mogu.  B.  Betera,  6utj.  45. 

3.  KE.T,  m.  Talpa  europaea  L.,  tmka  zivotina. 

—  isporedi  2.  krt  i  krtica.  —  Akc.  se  ne  mijetia. 

—  mjec  je  pra.flavenska  (kr  btt),  isporedi  stslov. 
kn.tT.,  rus.  upo-r-b,  ces.  i  poj.  kret.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (,talpa,  animale  noto'  , talpa' 
7211'),  u  Bjelostjenievu  (,talpa'),  «  .lamhresicevu 
(jtalpa'),  u  Voltigijinu  (kart,  kartica  ,topo,  talpa' 
,maulwurf' ;  krt,  v.  kart),  «  Stulicevu  (,talpa'). 
Primijeniti  se  moze  laza  krtu  koji  pod  zom|om 
Jive.  Zborn.  5*.  Blaga  ka  skupac  sve  kupi, 
kako  krt  u  rupi  ki  stoji  od  zemje.  D.  Kaiiina 
lOSb.  Ije  zem)u  kako  krt.  (D).  Poslov.  danid. 
)  u  nase  vrijeme  u  okolini  dubrovackoj.  P.  Bud- 
mani. 

KRTAK,  kftka,  adj.  vidi  krhak,  krhat,  krhtak, 
kritak,  krt.  —  Jamacno  je  ista  rijed  sto  krhtak. 

—  Samo  u  jednoga  pisca  xvii  vijeka  koji  ne  iz- 
govara  h,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikajinu  (krtki, 
V.  krhti)  i  u  Stulicevu  (v.  krhac). 

1.  adj. 

a.  vidi  krhak,  1,  a.  iStap  od  trske  je  §u- 
pa|  i  krtak.    M.  Eadnii  181*. 

h.  vidi  krhak,  1,  b.  Divice  krtke  i  slabe. 
M.  Radnii  237».  Korisno  za  mladiia  jest  ako 
od  svojo  krtko  mladosti  uznosi  svrhu  svojije 
pleia  jaram  Isukrsta.  oob^.  Imaj  vazda  na 
uspomeni  da  si  kriak  i  grjoSnik.    44.5'>. 

2.  adv.  krtko.  —  Samo  u  jednom  primjeru 
u  kojemu  kao  da  znaii:  ivrsto.  Gospodin  razlu- 
fuje  od  zabavjeiia  izvanije  one  koje  krtko  jubi. 
M.  Radnii  490". 

KRTAN,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  vide  [krcan] 
sukalo  s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu. 


KRT.\N,  krldha,  m.  ime  bari  obrasloj  §iblem 
(u  bosanskoj  krajini).    M.  Ru/.iftid. 

KRTELIQ,  /.  pi.  ime  liivi.  Lukavac  kod  Sla- 
tine.    D.  Hire. 

KRTENAcI,  krtoiiilka,  \n.  pi.  scrophiila.  ij. 
K.  Lazarevic  iz  .Sapca. 

KRTEZ,  m.  ime  mu§ko.  —  xiv  vijeka.  U&di, 
imb  Krbtoib  Prbvosb.    De6.  hris.  35. 

KRTICA,  /.  nidi  3.  krt.  —  Uprav  je  demi- 
nutiv.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  krtiia,.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikajinu 
(kartica,  krtica,  slijepi  mis  ,  talpa')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  u  liitinu  (,talpa,  animate  noto' 
, talpa-  721''),  u  Voltigijinu  (kod  krt),  u  Stuli- 
cevu (v.  krt);  u  Vukovu:  ,d6r  maulwurf  , Talpa 
[ouropaoa  L.]'.  Kako  krtica  criia  i  slipa.  I.  Aricic, 
ogl.  95.  Kakono  krtico  pod  zomjom.  M.  Radnic 
SOO".  More  so  prilikovati  zlotja  od  lazi  krtici. 
P.  Posilovid,  cvijot.  133.  Da  jest  krtica  zivina 
prilakoma.  nasi.  21".  Da  veco  no  budoino  slijepi 
kano  krtica  zemajska  zeleci.  S.  Margitid,  fala. 
1.  Slipe  krtice,  otvorite  o6i.  J.  Banovac,  prod. 
98.  Artabu  kraju  drago  bijaSe  slipo  krtico  lo- 
viti.  pripov.  66.  Ra/.umite  li.  o  krtico  gluhe? 
143.  Ne  pipamo  ji  samo  ociiconjem  zdvorahim, 
kao  krtice  ...  F.  Lastric,  test.  61a.  Kao  kr- 
tice zakopani  ii  brigah  Z6ma|skih  rnju.  A.  Ka- 
nizlic,  bogo(ubn.  154.  Zem}a  od  krtica  izrovana. 
I.  .Jablanci  35.  Zvao  to  je,  molio  te  je,  .  .  .  a  ti 
od  krtice  slipiji  .  .  .  Jubio  si  bole.st.  D.  Rapid 
69.  Krtica  bizi  duboko  pod  zomju.  258.  Tada 
ce  baciti  covjek  idolo  svoje  .  .  .  krticama  i  slijo- 
pijoiu  minima.  D.  Danicic,  isai.  2,  20.  Bog  mu 
ga  je  (siniij  pretvorio  u  krticu,  i  odsudio  da  do 
veka  rije  ispod  zemje.  M.  D.  Milicevic,  opst. 
30.  Kao  krtico  vredni  i  radini.  M.  P.  Sapcanin 
1,  141.  —  I  kao  prezime.  Schem.  sogn.  1371.  110. 
i  u  Dubrovniku    P.  Budmani. 

KETICNAK,  m.  gumiliea  zemje  sto  izrije  kr- 
tica. —  U  Vukovu  rjecniku:  ,der  maulwurfshiigel, 
maulwurfshaufen'  .cumulus  terrae  a  talpa  agge- 
ratus'.  cf.  krtorovina. 

KRTIG,  m.  a)  komadid;  b)  djolic  stroja,  raz- 
glavjeua  n.  p.  sata.    M.  Pavliuovic. 

KRTICI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  117. 

KETIJAbl,  m.  pi.  vidi  u  Daniciievu  rjecniku: 
Krbtijasi,  selu  Jelsanici  koje  car  Lazar  dade  Hi- 
landaru  bjese  zaselak  ,Durdevidb  na  comu  su  se- 
deli  Krbtjasi'.    G(lasuik).  11,  139. 

KRTIL,  m.  vidi  krto.  —  U  Vrancicevu  rjec- 
niku: jcalathus;  canistrum',  i  u  Bjelostjencevu: 
v.  korpa.  —  U  oba  dva  je  pisano  kartil,  te  se 
ne  zna,  treba  li  citati  kartil  Hi  krtil:  u  Vran- 
cicevu ar  stoji  obicno  za  r,  ali  ne  u  Bjelostjen- 
cevu, nli  maze  bili  da  je  Bjelostjenac  i  uzeo  ovu 
rijec  iz  Vrancieeva  i  zlo  je  procitao  (kod  koSara 
Bjelostjenac  pise  kratil). 

KRTILAC,  krtilca,  m.  dem.  krtil.  —  U  Vran- 
iicevu  rjecniku  :  kartilac  ,quasillus'. 

1.  KRTINA,  /.  krt,  krtica ;  krticnak.  —  U  pr- 
vom  smislu  moze  biti  augm.  krt;  u  drugomc  moze 
biti  apstraktnu  ime  od  krt  Hi  uopce  materijal 
u  svezi  s  krt.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  krt  (vidi  3.  krt),  krtica.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (v.  krt)  i  u  Vukovu  (vide  kr- 
tica). Krtina  ispod  zemje  ide  pa  opet  ne  moze 
da  se  sakrije.    Nar.  posl.  vuk.  162. 

b.  krticnak.  Krtina,  krtidnak,  krtorovina.  u 
Lici.  V.  Arsenijevid.  Krtina  .cumulus  tei-rao  a 
talpa   aggeratus'.    D.  Nemanic,  dak.  kroat.  stud. 


1.  KRTINA,  b.  6 

ifortsg.  32.  —  Ima  i  u-  Sttdieevu  rjecniku:  v. 
grobiste  s  dodatkom  da  se  nahodi  u  nekakua 
pisea  S.  Grisica  Dubrovianina;  maze  hiti  da  su 
metaforieki.  shvaceni  grobuvi  kao  krticnaci. 

2.  KRTJNA  (krtina),  /.  krto  mcso.  —  U  iiase 
vrijeme,  <i  izinedii  rjecnika  u  Vukova:  krtina 
(krtina)  ,das  fleisch,  mit  ausschluss  des  fettes' 
, earner  pxcopto  adipe'.  Krtina,  umbuo.  Slovinac. 
1884.  95. 

KRTINACKI,  adj.  koji  pripada  selu,  Krtin-ikoj. 
Krtinacka  (opHina).    K.  Jovanovio  lOi. 

KRTINE,  /.  pi.  ime  zascokii  w  Bosni  u  okrutju 
traoiiickom.  Statist,  bosn.  00.  —  Radi  imemt 
Krtine  selu  u  Hercegooini  (S.  Novakovic,  obi. 
25)  oidi  Krtine. 

KRTINSKA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  a  okrii/fu  va- 
leoskum.    K.  Jovauovic  101. 

KKTINA,  /.  Krtu'ia,  veliko  pnje  u  BUitu  (na 
KorculiJ  obradflno  lozom  i  masliaom.  Slovinao. 
1882.  187. 

KETINACA,  /.  mjesno  ime. 

a.  pusta  u  Slaouniji  u  zii,j)aniji  virovitickoj. 
Razdijej.  137. 

b.  mjesto   u   Srbiji   u   okrugit  jagodinskam. 
Zemla  zvana  Krtiuaca.    Sr.  nov.   lS(j7.  803. 

KRTINAK,  Hi.  nidi  krticnak.  —  U  jednoga 
pisca  Slaeonca  .win  vijeka.  Jodnlm  trudom  kr- 
tinake  rusis,  ravnas,  da  jos  i  mravince  tusiS.  J. 
S.  Rfijkovic  12lj.  I  nastoje  krtii'iakn  rusit,  promda 
nece  krtico  potuiit.    305. 

KRTINE,  n.  ime  selu  ii  Hercegoiuiii.  Statist, 
bosn.  107.  —  isporedi  Krtine. 

KRTITI,  kii-tim,  impf.  nalazi  se  na  jednom 
mjestu  XV  vijeka  u  pisca  iakaoca  sa  znacenem 
muciti:  .Jere  se  uavraia  pecal  ka  ga  krti.  M. 
Marulic  10;  a  jednoga  pisca  Slaoonca  xviii  vijeka 
u  kojega  znaci:  lomtti  Hi  mroUi:  S  to;?  u  vrime 
hu  (zem^u)  dubriti  kini,  pruzi  pliiga  i  na  sitno 
krti,  da  se  sime  pod  zemju  uprti.  J.  S.  Re|kijvic 
175;  u  drugom  primjeru,  istoga  pisca  stoji  sa  so, 
rejleksiono,  i  znaci  sto  i  muciti  se,  te  moze  biti 
isto  Sto  lomiti  se  a  prenesenom  smisla:  I  (diva) 
sto  znade  to  bas  silom  radi,  jer  ju  vikla  broz- 
poslenost  sladi,  koju  ueoe  ostavit  do  siurti,  jer 
se  mlada  poslujuc  ne  krti.  155;  u  nase  vrijeme 
u  Dalinaciji :  Krtiti,  u  komade  lomiti:  ,Krti 
sumu,    da  je   mecemo  na  vatru'.   M-  Pavlinovio. 

—  sad  se  ne  znn,  koje  bi  bilu  starije  znaceiie : 
nwglo  bi  biti  i  lomiti  (u  Maralicevti  primjeru  u 
metaforickom  smisluj,  ati  ima  i  malorus.  uopruru, 
muiiti  (suhjekat  je  nesto  sto  se  vrlo  zeli:  M'^iie 
mocb  Kopi'bifbi,  rus.  KopriiTb,  boleti  (i  silno  ie- 
(eti,  all  moze  biti  ono  malorasko),  po\.  korcid, 
bo{eti,  gristi  (i  karoic,  krotiti).  ako  je  dakle  nasa 
rijec  praslaoenska,  starije  bi  znaceiie  bilo  muciti 
(trebalo  bi  dodati  da  se  u  prvom  primjeru  Ue(- 
kovicevu    moze  pomisliti   na    srodnost   s  3.    krt). 

—  Posve  je  draga  rijec  krtjeti  (vidi). 
KRTJESIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  —  Iz- 

meda  rjecnika  a  Danicicevu  (Krbtosicb).  Priboje 
Krbtesicb.    Spom.  sr.  2,  26.  (13li9— 1376). 

KRTJETI,  krti^m,  impf.  oklijevati.  —  Akc.  se 
mijeiia  u  praes.  1  i  2  pL:  krtiuao,  krtite  i  u  ger. 
praes.  krtidi.  —  Drugo  je  krtiti  (vidi).  —  U 
Dubrovniku  od  xvi  vijeka  (vidi  i  kod  2,  a),  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,tardar,  indu-^iare  in 
neutro'  ,moram  facere'  722'')  i  u  Stuticevu  (kr- 
titi i  krtjeti,  v.  krsmati). 
1.  aktivno. 
a.  uopce.  Ti  se  sprav'  i  hodi,  ne  krti  ve6e 
sad.    M.  Vetranic  2,  175.    Da  ne  stoji,  da  ne  krti. 


9  KRTOLA 

G-.  Palmotid  2,  230.  Ne  stoj,  fias  ne  krti.  P. 
Kaiiavelid,  iv.  529.  Odi  krtjet  ved  mi  nije,  za 
vidjet  sa  letim  k  uemu.  A.  Gledevid  275''.  Ve- 
selo,  prisridni  slipde,  nu  sto  krtis,  sto  dekas? 
kazi  svoje  poziide.  A.  d.  Bella,  raz.gov.  68.  Ali 
pedepsa  iz  desnioe  Benediktove  ne  krtje.  I. 
Dordid,  ben.  173.  Vi,  go^pode,  kad  zovete  go- 
disniou,  ako  se  o^lusi,  ako  krti  i  odmide,  uije 
trijeba  da  izgovorim  sto  joj  redete.  B.  Zuzeri 
93.  Od  udate  ka  se  prti.  od  djevojke  ka  se  vrti, 
od  djetica  kino  trti  i  od  sluzbe  koja  krti  da 
ukloui  nas  Bog  do  smrti.  (Z).  Sve  §to  pa(s) 
krti,  sve  na  svom  repn.  (Z).  Poslov.  danid.  Vi- 
jerne  druge  Bozje  majke,  sto  cinite'Psto  krtite? 
.A..  Kalid  -162.  All!  stavi  se  pokajana,  da  ne- 
beski  to  su  svjeti,  da  u  Solimi  uejma  stana,  ni 
da  bade  ved  krtjeti,  nego  da  jom  je  otit  sila. 
N.  Mardi  40.  it  DiCbrovniku  dan  danasiii  moze 
znaciti  sto  i  drijemati,  kiiiiatL    P.  Budmani. 

b.  s  injinittvom.  Ustaviti  krv  ne  krti.  P. 
Kanavelid,  iv.  303  Tko  kad  pade  miso  upravja 
dignut  se  ondas  i  ne  krti.  B.  Betera,  dutj.  29. 
S  kijem  se  studit  ti  ne  krti.  I.  Akvilini  119. 
Krti  dod  liegov  gospodar.  S.  Rosa  139*.  !^ubav 
pokorna,  koja  tuzi,  cvili  i  kaje  se  sto  je  krtjela 
t'lliko  ovemu  srcu  sa  svije-ji  darovati  se.  I.  M. 
Mattoi  69. 
2.  sa  se. 

!i.  rejleksivno  s  istijcm  znaiei'iem  kao  i  ak- 
tivni  glagol.  Nisd  so  ne  krtivsi  (moze  se  iitati  i 
krativsi)  pojde  v  Belgrad.  iS.  Ko/.idid  57''.  Ti 
se  krtiS  u  li  uljesti.    A.  Kalid  243. 

b.  pasivno  bez  suhjekta.  Neka  se  ovdi  ved 
ne  krti.     G-.  Palmotid  3,  26*'. 

KKTJNT.iK,  m.  vidi  krticnak.  —  Na  jednom 
mjestu  xviii  vijeka.  Krtiiaoi  i  mravnaci.  I.  Ja- 
blauci  36. 

KRTO,  krtola,  m.  nekakva  kotarica.  —  Od  lat. 
cartallu-i.  —  isporedi  krtil.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (krto,  krosna  ,ca- 
nistrum,  panarium,  cartliallum')  gdje  se  naj  prije 
nalazi,  u  Stulicevu  (krto  i  krtol  ,canistrura  etc.'), 
u  VukoBii  (.art  korb'  ,corbis  genus',  cf.  riidiiak, 
sepet  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj).  U 
krtolu,  koji  visi  o  klinu,  dr/.e  po  gdjekojim  ku- 
daraa  zlice  i  zdjele.  u  Dobroselu.    M..  Medid. 

KRT6C[6,  m.  dem.  krto.  —  U  nase  vrijeme  u 
Bosni.  Dohvati  krtodid  iz  vajata.  Bos.  vila.  1839. 
35. 

KRT()Gr,  m.  sm.etU.Ue,  ditbre.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukonu  (,der  unratb  im  zim- 
mer'  ,soi'de3  in  cubili  sparsao').  Tu  su  (u  kola) 
kjasti  i  sepavi,  tu  su  slipi  i  delavi;  tu  se  svaki 
krtog  vidi  gdi  na  zom|i  sirom  sidi;  tu  se  criva 
jos  zolena  teke  malo  obarena  vuku...  V.  Dosen 
166^.  Ono  golo,  ali  holo  u  krtogu  ig»a  kolo. 
166''.  Koji  niste  drugo  nego  svine  koje  se  u 
svoj   krtog  povradaju.    D.  Rapid  249. 

KRTOJEVIG,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Durbko 
Krbtojevidb.    Dec.  hris.  96. 

KRTOLA,  /.  Solanum  tuberosum  L.,  gomo] 
Sto  izraste  pod  zemloin  iz  straka  (ne  iz  konjena) 
bi{ke  sto  se  jednnko  zove,  i  vrij'-di  kao  jelo.  i 
jedan  gomo^  i  vise  ih  zove  se  krtola.  —  isporedi 
krompir.  —  U  nase  vrijeme  po  juznijem  kraje- 
otma.  —  Postaje  od  item,  kartoffjl  (mozebiti  preko 
krtovola);  wa  faZ.  carota,  mrkva,  ne  treba  mislitl, 
premda  je  cudnovato  da  se  samo  caje  na  jugu. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (.kartotfal,  erdapfel' 
,Solanum  tuberosum  L.'  cf.  krompir  .f  d'idatkoin 
da  se  govori  u  Crniij  Gori).  Milo  mi  je  sto  si 
prispio,  ali  mi  je  vrlo  zao  sto  mi  se  cestito  nije 


KRTOLA 


RRUDELITAT 


namjerilo  iioffo  krtole  na  bistru  vodu.  Nar.  prip. 
vuk.  "  293.  No  sluCajiio  ne  desi  se  nista  spraviio, 
iiego  Sto  bjesO  ostauulo  O'l  rutka  podropca  i  kr- 
tole zajodno  varene.  Nar.  prip.  vri.  3(i.  Kodila 
jedno  Kodiiio  dobro  krtola  1  kupus.  147.  Tako 
so  krtola  {Urompir)  raziieso  po  ostaloj  Evropi. 
Vuk,  priprava.  ti.  No  da  svaki  svoju  gloda 
marvu  i  da  sadi  u  niiru  krtolu.  Osvatn.  1,  14. 
Ali  6o  izsuliti  nezrelu  krtolu.  V.  BogiSiA,  zborn. 
594.  Pun  sahan  krtole.  Bos.  vila.  1887.  18. 
Trudom  proizvodili  krtolu.  1890  279.  Krtola, 
Solatium  tuberosum  L.   J.  Panfiid,  bot.  244. 

KRTOLAC.  krtica,  hi.  dem.  krto.  —  U  Belinu 
rjecniku:  krtolac,  krtoca  ,ce3tella'  ,fiscina'  187'', 
i  u  Stuliievu  uz  krtolic. 

KRTOLAR,  krtoldra,  m.  covjek  sto  plete  kr- 
tole. —  ()d  xvni  vijeka,  a  iimedii  rjecnika  u 
Belinu  {,cestaro,  chi  fa  cesti'  .cistarius'  187'J)  i 
u  StuUcevu  (v.  koSidar).  Lankaster  je  bio  kr- 
tolar.    M.  Pavlinovic,  rad.  12. 

KRTOLE,  /.  pi.  ime  kneiini  u  Boei  kotorskoj. 

—  Od  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(opStina  izmedu  Kotora  i  mora)  i  u  Danicicevu : 
Krbtole,  opStini  kotorskoj  potvrdi  car  Stefan 
s  drufrim  solima  i  ,Kortole'  M(on.  sprb).  151. 
(1331  prepiaano  xix  vijeka).  i  sad  su  ondjs.  — 
Izmedu  mor.i,  i  otoke  su  male  dvijo  knezine  ili 
kapetanije :  Lustica  i  Krtole.  Vuk,  poslov.  xvn. 
U  Krtolama.  58.  —  Jeli  svagda  bio  nom.  (pi.) 
Krtole  ili  je  bio  Krtoli  (dakle  m),  ne  znam,  ispo- 
rcdi  Krtoli  (ovdje  u  prDom  jc  primjerii  ace,  te 
se  ne  zna  kakav  je  nom.). 

KRTOLI.  m.  pi.  vidi  Krtole.  —  xvut  vijeka. 
Crna  Grora  i  pleme  Grba},  Pastrojeviie,  Krtoli, 
Lustica  .  .  .    Glasnik.  ir,  3,  7.  (1700). 

KRTOLICA,  /.  dem.  krtola.  —  U  jednom  pri- 
mjeru  nasega  vremena  znaci:  mali  gomol  uopce. 
Bijue  pace  ima  mnogo  u  krtolicama  orkidojo.  J. 
Pancic,  botan.  8. 

1.  KRTOLIC,  m.  dem.  krto.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (krtolic,  krosiiica 
,quasillus,  fiscella,  fiscina,  stirpiculum')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  i  u  StuUcevu  (,cistula,  cistella'). 
Dvista  krtolida  smokava.  And.  Kacic,  kor.  176. 
,Ajde,  onaj^mali  krtolic  naberi  tresana'.  J.  Bog- 
danovic.  Sto  imas  u  krtolicu  ?'  ..Tagoda'.  u  Do- 
broselu.  M.  Medic.  ,Donila  mi  jo  krtolic  smo- 
kava'  (na  Trpnu).  M.  Milas.  Krt61ic,  dem.  krto. 
u  Lici.    V.  Arsenijevic. 

2.  KRTOLIC,  m.  u  narodnoj  zagoneci  nasega 
vremena.  Visolici  visole,  krtolici  krtole;  krtolici 
Boga  mole  da  visolidi  vrat  ulome.  odgonet(aj: 
zir  i  sviiie.    Nar.  zag.  nov.  202. 

KRTOLINA,  /.  augm.  krto.  u  Lici.  V.  Arse- 
nijevic. u  Dobroselu.  M.  MediA. 

KRTOLIStE,  1).  mjesto  gdje  su  bile  pusadene 
krtole.  —  U  Vukovu  rjecniku :  ,ort  wo  kartoff'el 
gebaut  worden'  ,locus  ubi  solanum  tuberosum 
fuit  iasitum'. 

KRTOLITI,  krtolim,  imp/,  rijec  nacinena  za 
zagonetku,  vidi  2.  krtolic. 

KRTOl^,  m.  kroJna  u  kojoj  se  drze  lazico  i 
vijuske.  u  uzickom  okrugu  u  Srbiji.  S.  Peliva- 
novic.  vidi  krto. 

KRTOI^EV  DO,  m.  ime  mjestu  u  Sriiiji  u 
okrugu  krai/ujecackom.  Niva  u  Krtojovom  Uolu. 
Sr.  nov.  1875.  lui). 

KRTOPRDA,  m.  u  Vukovu  rjecniku :  vide 
[krcanj  sukalo  s  dodatkom  da  se  gocori  u  Srijemu. 

—  nadineno  od  sale  i  ruga. 


KRTOROVINA,  /.  vifli  krtiCAak  (Hn  krt  ruje). 

—  U  Bjelostjencerii  rjeiniku:  .tuber  torrao,  gru- 
miH,  grumulus  per  talpam  suggastm',  i  u  Vu- 
kottu:  vide  krtifii'iak  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Barani. 

KRTOROVNAK,  m.  vidi  krtorovina.  Ludbreg. 
D.  Hire. 

KRTO.ST,  kf  tosti,  /.  osohina  onoga  Ho  je  krto. 

—  U  jednoga  pisca  xvn  vijeka.  Upasti  u  sla- 
bosti,  krtosti  i  noharno^ti.    M.  Radiii6  351l>. 

KRTOVA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  Titzle 
Dotie.    Statist,  bosn.  92. 

•  KRTOVIGA,  /^.  ime  mjestu  u  Srbiji  ii  okrugu 
smedercvskoin.  Niva  u  Krtovici.  Sr.  nov.  1874. 
115. 

KilTOVINA,  /.  vidi  krtichak.  —  U  StuUcevu 
rjeiniku:  , terra  quam  talpa  podibus  excavat'  iz 
Habdeliceva.  —  I  danas  se  govori  u  sjov.  Hr- 
vatskoj.  P.  Ivekovic,  rjocn.  Krtovina,  kup6ic,  sto 
ga  krt  izrnje.  Volika  Gorica.    D.  Hire. 

KRTOVINAC,  krtovinoa,  >n.  vidi  krtovina. 
Ludbrog.    D.  Hire. 

KRTOZAN,  krtozna.  ndj.  koji  pripada  krtogu. 

—  U  jednoga  pisca  nasega  vremena  gdje  vaja 
da  znaci :  neoprnn.  A  krtozna  judesina  Loja. 
Osvetn.  6,   8. 

KRTOZENE,  n.  djelo  kojijem  se  krtozi.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KRTOZITI,  krtozim,  imiif.  razmctati  smctliste 
(po  sobi),  prlati.  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (,unratb  machoii  im  zimmor' 
,sordes  spargore  per  oubiculum').  Tko  ie  podnijet 
haramije  bijesne,  da  krtozo  proz  ulice  tijesne? 
Osvetn.  4,  .59. 

KRUCAN,   krucna,  adj.   vidi  krucinan. 

KRUCICA,  /.  vidi  kruscica.  —  Krucica  je  za- 
selak  kod  Banica  u  Dnlmaciji  u  kotaru  dubro- 
vackom.    Schem.  rag.  1876.  37. 

KRUCICINA,  /.  ime  planini  na  zapad  od  Dur- 
mitora.(?) 

KRUCINA,  /.  cholera,  bilis,  zuc,  jed.  —  Rijec 
je  stara  (kracina),  isporedi  stslov.  kracina,  rus. 
KpyHiiHji  (zalost).  —  Samo  u  knigania  pisanima 
crkvenijem  jezikom  (F.  MikloSic,  lex.  palaeoslov.'-' 
kod  krijcina). 

KRUCINAN,  krucina,  adj.  koji  pripada  kru- 
cini,  gorak,  iUrovan.  —  Samo  u  ktiigamn  pisa- 
nima crkvenijem  jezikom  u  kojima  je  oblik  kru- 
cinbnb,  krucinbna.  Aste  by  koja  jadfa  bridi.ka  ili 
kru6inbna  predbstavfena  jemu,  jako  da  nikolize 
ne  nasladitb  se  grbtanh  jego.  Danilo  241.  u 
drugom  rukopisu  stoji  krucbna  kao  da  je  nom. 
krucbiib  (krucan);  taj  oblik  nije  dosta  pouzdan. 

KRUC,  )H.  nekadasne  ime  sela  Kruievica.  ,Kru- 
ievici,  antiquis  Kruch'  (t.  j.  Kruc).  Schem.  herceg. 
1873.  104. 

KRUCEVI61,  m.  pi.  ime  selu  u  Hercegovini 
(grijeskom  Kruceviii).  Statist,  bosn.  105.  Kru- 
6evici.  (cetiri  puta).  Schem.  herceg.  1873.  104 
— 106.    —  isporedi  Kruc. 

KRU6iNA,  /.  osobina  eega  sto  je  kruto  (ili 
kruceY).  —  Akc.  se  mijena  u  dat.  sing,  kr&cini, 
u  ace.  sing,  kriicinu,  u  voc.  sing,  kriioino,  u  nom. 
ace,  voc.  pi.  krilcino.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,die  dicke'  ,crassities'. 

KRUDEL,  vidi  kriidoo. 

KRUDELITAT,  /.  crudelitas,  ncmihst,  ukrut- 
nost.  —  Od  oblika  romanskoga  *  crudelitate.  — 
U  rukopisu  (dubrovackome)  xvi  vijeka.    Ukazati 


KRUPETJTAT  P,< 

cu  moju  krudelitat,  neco  vajati  nih  molenja. 
Zborn.  64^.  Jest  tvrdo,  ptino  od  krudelitati.  SOh. 
KRUDELTAT,  /.  vidi  krudelitat.  —  Od  ru- 
manskoya  ohlika  orudeltate  (lal.  crudelta).  —  U 
zapadnijch  pisaca  ud  xvi  vijeka.  O  noslisana 
knideltati  tamnakov.  Ivan  trog:.  151).  —  fma  i 
HOin.  siiijj.  knidelta  (prcma  taUjanskoin  ohlika). 
Nemilos  i  krudelta  (sadruzuje)  strasivicR.  I.  Drzid 
27r,. 

KRUDEO  (kriidel),  krudela,  adj.  crudolis,  nc- 
iiiio,  okrutan.  —  Od  till,  crudelo.  —  Fo  zapad- 
nljem  kntjiviiiia  oil  xv  oijeka. 

1.  iidj.  —  Komp.:  kriideliji.  M.  Marulic  178. 
Zestok  i  krudel.  Mou.  croat.  107.  (1470).  Ta  kru- 
dela dila  kada,  luajko,  vidis  .  .  .  M.  Marulic  173. 
Od  svih  bi  ta  bila  krudolija  mati.  178.  D.ipaco 
je  bil  skup  i  krudel  suprot  vsakomu.  Stariue. 
23,  149.  (t4'J6).  Krudela  je  stvar  da  .  .  .  M.  Ma- 
rulic 237.  Toli  nee  krudela  bit  toll  .  .  .  S.  Men- 
6etic  151.  Bjose  plac  krudeo.  Zborn.  77-I-.  Zasto 
ste  same  sebi  nemilostive  i  krudele?  B.  Ciradic, 
djev.  IIG.  Poslusacu  ga,  nije  krudoo.  I.  Drzic 
372.  Od  srg-be  krudeloga  Iruda.  V.  Andrijasevic, 
put.  153.  Da  krudeli  cesar  sada  strasno  muke 
vele  zada  prijate|u.    P.  Hektorovic  (?)  1G6. 

2.  ado.  kriidelo.  Da  mene  krudelo  zidovski 
puk  lati.    M.  Marulic  174. 

KRUG,  m.  circulus,  orbis,  oblik  tilhio  u  koji'iin 
je  svako  mjcsto  nii  kraju  (na  nhodii)  jfdnnkn  il  i- 
leko  od  jednoj/a  mjestn  u  srijedi.  —  .ike.  fu-  mi 
jei'ta  u  toe.  sini).  kriisu,  «  ijen.  pi.  kru^a,  h  dut., 
instr.,  loc.  pi.  krilzima,  i  k  id  .<<;  mncce  ov  ii  iniio- 
iini:  kriigovi,  kruiiovQ,,  krug6viiiia,  krii2;i)ve  (Hi 
kriigovi,  kri'ig6va.  kriiijovima,  krusovoV).  —  Rijec 
je  praslai'enska  (kronafi.),  i.iporedi  it^oii.  kr.tg-b, 
r«s.  Kpyn.,  6es.  krub,  poj.  kr.jg.  —  I.-ipiirfituje 
»■«  sa  stoilcin  hrino,  nomii'iieni.  riii;;,  anijlosiiks. 
hriug,  prsten.  Mikluiii  prniia  gi'rinanJtkomn  -in- 
mi.ili  da  je  poitalo  od  osnove  kreng.  —  Izmcdii 
rjecnika  i,  Mik/i(inii  (krug,  okrug,  kolobar  ,oir- 
culus,  circus,  orbis';  krug,  okruzensti-o  ,circum- 
ferentia,  extremitas'),  u  Belinii  (,giro,  circolo' 
.circulus'  348'>),  u  Bjelostjenceou  (krug,  okrug, 
V.  kolobar;  krug,  okruzene  ,(drcumferentia'l,  ii 
Jambresiceva  (krug,  okrug  ,circulus,  orbis,  cir- 
cus' ;  okruzeiie  .circumferentia'),  »  Voltiijijiim 
(,cerehio,  circolo,  r.)tondita'  .zirkel,  rundo'),  ti 
filt«/ice/'(i  (.circus,  circulus,  orbis,  circumferentia'). 
«  Vukooii:  1.  ,oine  scheibe'  , discus'.  —  2.  oiiaj 
teme).  od  drveta  sto  se  na  duo  bunara  raotne,  to 
se  nazida.  cf.  kolac.  —  3.  (u  Dalmaciji)  okruglo 
rajosto,  n.  p.  glavica  ili  niva.  —  4.  (u  Crnoj 
G-ori)  kad  se  zmija  savije  u  krug:  ,Sjekni  ka' 
zmija  iz  kruga';  «  i)c«»jcjcey«.  (krugb  ,circulus'). 
1.  u  pravome  ili  ti  pri'nesenom  smislti,  nli 
ostnjuci  pri  znacenu  ijore  rccenome. 

il.  ohoii  necega   knji  vas  stoji  u  istoj  rav- 
nici. 

<i)  circ.ulus,  /(  matematici  linija  u  nin- 
iiici,  kad  joj  jc  livaka,  taika  jediiako  diilekn  oil 
jedne  tauke  ii  .fredini  (sredista) ;  alt  sf  sad  po 
uijDOoru  ohifno  tako  zovc  ravnica  sto  jo.  okoluje 
linija,  a  sama  se  linija  mnse  zeati  kruzna  linija 
(k.  crta),  kruznica  (oidi  b).  —  Amo  moifii  pri- 
padati  ovi  primjeri:  Crnijem  prutom  oko  sebe 
krug  uciui.  I.  G-unduli6  300.  Lijevom  nogom 
bosonoga  u  strasivi  krug  ulazim.  Gr.  Palinotii 
1,  50.  Ovi  prutom  ucinivSi  krug,  ujde  u  ta 
s  mladicem.  Blago  turl.  2,  137.  Sve  po  curku 
od  zlata  krugovi.    Hrv.  nar.  pjes.  3.  325. 

f>)  neMo  naiineno  tako  da  je  slicno  ohodn 
Il  kruga  (karika,  kolo,  kolac,  obruo,  prsteu  ltd.). 
ail)   uopce.     Dokli  ih.   (pramej  savila  gojtanom 


I  KRUG,   1,  b,  h). 

nis"  u  krug.  S.  Mencetic  89.  Krug  od  vlas  sa- 
plela.  D.  Barakovi6,  vit.  122.  Bivsi  mu  ruka 
dosna  odsicena  .  .  .  primi  istu  ruku  zdravu  od 
b.  raajko;  ali  mu  ostavi  na  uspomeuu  ovoga 
cuda  zlamen  kakono  krug  /.ice  na  mistu  posice- 
nomu.  B.  Kasic,  is.  116.  Jedan  krug  gvozdoni. 
D.  Basic  180.  Nad  glavom  se  s.  Martina  nazri 
jedan  krug  ogneni.  Blago  turl.  '2,  256.  vidi  ii 
Vukopii  rjeiiiikii,  2.  —  bb)  kad  .se  samje  zmija, 
tde  ltd.  (uprau  je  zaooj).  Pokle  s'  dal  da  zmija 
nigdar  se  ne  stara,  ka  se  u  krug  svija  i  rani  jad 
stvara.  G.  Drzic  362.  Cvi|u  jak  zmija  u  krugu. 
434.  Zmija,  u  krugu  ka  lozi.  M.  Vetranic  2, 
254.  Ali  te  zla  zmija  iz  kruga  udari  u  grozno 
srdacce  s  oemerom.  M.  Drzic  467.  Skrovno  iz 
kruga  zla  me  zmija  peci  u  srce.  D.  Ranina  48''. 
A  ne  scijeiiali,  da  se  zraije  pod  cvijetjem  viju  u 
krug.  48'".  Bije  se  zmija  ka  ti  u  skutu  svije  se 
u  krug,  da  te  peci.  I.  Gundulic  498.  Ne  boj  se 
zraije  dokle  se  u  krug  no  svije.  (D).  Poslov. 
danic.  Ko  zavita  u  krugu  }uta  zmija.  B.  Zu- 
zori  '22.  Mece  se  ko  zmija  iz  kruga.  (Z).  Poslov. 
danic.  Kravosac  krug  mu  izvija  priko  ooi  niz 
obraze.  N.  Marci  51).  Sjekni  ka'  zmija  iz  kruga. 
(Kad  ko  rijecima  koga  vrijeda.  IJ  Crnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  287.  —  Spaso  svejer  na  gumini 
u  krug  sagnutoj.  B.  Kasi6,  fran.  54.  —  ce)  vidi 
kauka  fiiioze  hiti  da  pripada  pod  b).  Nek  sluXi 
na  priliku  kauka  oH  krug  na  glavi  redovuika. 
Blago  turl.  2.  37.  Sto  ce  roc  krug  oli  kruua 
pop^vska?  2.  317.  Zivot  izvrsni  rodovnika  oliti 
zakna,  koji  zlamenuje  oni  krug  ueinou  na  vrh 
glavo.  Ant.  Kadcic  30.  —  tfif)  kad  se  sto  (it 
priinjerima  celad)  poredi  nmikolo.  kod  toga  nije 
polrehno  misliti  na  prani  krug.  U  krug  svi  se 
skjintaSe.  P.  Zoranio  72''.  TIco  ovu  silu  (Tiirke 
,sto  sii  okrazili  liec)  skrsi  i  smete  i  rasprsa  krug 
nomiliy  P.  BogaSinovic  39.  Vas  narod  u  krug 
na  po|e.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  475. 

c)  orbis,  gyrus,  put  kad  ko  ili  sto  ide 
naokolo.  nit)  uopce.  Ivijem  nebesa  krugora  gredu. 
G.  Palraotid  3,  111''.  (Oro)  prostiruci  krila  jaka 
vitijom  krugora  s  prva  leti.  3,  US').  Niki  koiia 
spine  ter  nim  cini  kruzi.  B.  Krnarutic  21.  Preko 
ogiia  i  nebesa,  kruga  od  suuca  mlijeone  staze. 
.1.  Kavaiiin  466'i,  Suuce  u  krugu  pozla6euu  leti. 
N.  Marci  26.  —  bh)  u  jirenefenoin  smislu,  o  ore- 
menu..  Nemojte  mi  reAi  da  su  zivot  Aloisov  samo 
dvadeset  i  tri  gudiSca  s  kratkim  krugom  obuj- 
mili.  -A.  d.  Bella,  razgov.  112.  Sto  'e  prije  i 
poslijo  vremenitijom  krugora  vije  (Bog).  I.  Dor- 
die,  uzd.  113.  —  osobito  u  astronomiji  (za  mje- 
rehe  cremi'na),  cyclus.  Vb  leto  6810  slbnbcnago 
kruga  22,  lunbnago  i?e  10,  indikta  13.  Mon.  serb. 
66.  (1302).  Letbnaago  kruga  prehozdenije.  Da- 
nilo  206.  Lune  krug  napliiuje  se  i  skoncava  se 
na  novinu  i  na  starost.  Aleks.  jag.  star.  3,  316. 
Od  kruga  devotnadestnoga  zlatnoga  broja.  B. 
KaSio,  rit.  3*.  Ove  jo  godine  krug  sunca  26. 
Vuk,  dan.  1,   kal. 

b.  circulus,    prostor,    mjesto  (ili   uprav  Hi 
od  prilike  ravno)  sto  je  ograniceno  ohodom. 

a)  It  matematici,  rannica  ograniceiia  Ii- 
nijom  (vidi  a.)  koja  je  svud  jednako  ilaleka  od 
sredista.  —  Amo  mogit  pripadati  ovaki  primjeri : 
Ki  uci  pauna  raSirat  okasto  perje  u  krug.  D. 
Zlataric  52''.  Pomrcavsi  vas  krug  suncani.  B. 
Kasic,  is.  73. 

b)  discus,  liesto  plosno  (ploca)  naokolo 
zaohleno  kao  krug,  kolut,  kotur  (vidi  u  Viikovu 
rjecniku,  1).  I  donesose  glavu  negovu  ra  krugu. 
Vuk,  mat.  14,  U.  Donese  glavu  negovu  na 
krugu.  mar.  6,  28.  —  trikovi  je  i  sirac  (pr.iri  ili 
od  voska,  loja  ltd.),  vidi:    U  naiin  oaoga  kruga 


KKfTf},   I,  1>.  h). 


(•.R2 


KRUG,  2,  p,  r). 


u£inena  od  inlika  usirona.  A.  Vita|i6,  ist.  201. 
Kriiff  sirn.  M.  D.  Mili6evi6,  lot.  voft.  205.  Kod 
lias  so  kaio  ,kriis;'  voska,  a  tako  dolazi  i  u  ovoj 
naiodnoj  pripovijoci:  UosavSi  pop  u  jodiiu  kiiru, 
zatefe  sainu  babii,  ali  ona  no  imade  svije6p,  nogo 
izne.se  kru";  voska  da  je  istom  usufio.  VidjevSi 
pop  kriiff  vo.ska,  rec4  do  zvonaru :  .Donesi  ular', 
tobozo  da  o  Aomu  usiifcu  svijodu.  Na  to  ce  baba: 
, Nodes,  popo,  ako  je  i  Bogu,  mnogo  jo',  u  Do- 
broselu.    M.  Me  id. 

c.  orbis,  jjlobus,  geometricko  tijelo  na  ko- 
jema  je  svnka  tackn  jednako  dakka  od  sredistit, 
ktu/la,  lopta.  —  Izmedn  rjccnika  u  liilinu  (,!!;lob(i, 
corpo  rotondo'  .tjlobus'  351";  krug  zomalski 
,mondo,  cio6  la  terra  sola'  , orbis  torrao'  495>i). 

a)  u  pisaca  iina  cento  ,nvbiski  krug' 
po  biblijskom  jeziku-  misli  se  samo  na  ohod;  i 
cesto  se  shraca  kao  svod.  Sima  arhistratisjoiua 
nebosna  krus^a  Sudesi  i.sbplbni  Gospodb.  Men. 
sorb.  13.9.  (ISIS  u  prijipisu).  VbzvisajuSto  se 
vb  kruzehb  nobosnyihb  i  podnebesnj-ilib.  Glasiiik. 
15,  26'1.  (13-18?).  S  dvjoma  stadi  nek  uzlitam 
zvjezdenoga  vise  kruga.  J.  ICavaiiin  1.59".  Iz- 
mjoriti  tvoga  Olimpa  kru^  osobni  moga  pera 
setkom  malom.  227'>.  Kada  lupjoin  hti  probiti 
tvrdjad  kru^ov  od  nebe.sa.  422ii.  Krug  iiebeski 
pouositi  BoXju  slavu  glasi.  I.  Dordid,  salt.  53. 
Kruzi  nebeski  zdrze  se  zaklopjeni  jedan  u  dru- 
gomu.  ben.  97.  Iloda  po  krugu  nebeskom.  D. 
Danifiid,  jov.  '22,  14. 

b)  i  ovdje  treba  shvntiti  kao  svod.  Kad 
je  razmjoravao  krug  nad  bezdanom.  D.  Danicid, 
price.  8,  27. 

c)  jZemaliki  krug'  moze  se  shvatiti  u 
pravom  smislu,  ali  moze  hiti  da  koji  pisac  shvnca 
u  prenisenom  smislu,  isporedi  2,  a.  Po  svemu 
krugu  od  zeraa|a.  B.  Kasic.  i^.  65.  Ki  ce  glasit 
zakon  Bozi  priko  svega  zemje  kruga.  G.  Pal- 
motid  3,  138".  Orn  i  tminav  da  se  ucini  krug 
vas  kolik  svijota  ovoga.  A.  Vitajid,  ostan.  292. 
Po  prostranom  zomje  krugu.  I.  Dordid,  salt.  333. 
U  krugu  svijeta  ovoga.  uzd.  192.  Vojstice  pored 
s  nime  krug  zetiia}ski.  S.  Eosa  9*.  No  moze 
jedan  covjek  zemajski  vas  krug  obaci.  A.  Kalic 
482. 

2.  u  prenesenom  smislu,  kad   nije  potrebno 
misliti  da  je  obod  kao  u  kruga. 

a.  granice  kojega  mjesta,  ohod  uopce,  pre- 
neseno  od  1,  a.  Vidih  misto  mnogo  razkosno  i  u 
krug  vele  siroko.  P.  Zoranid  9''.  Sasma  kratak 
krug  se  cini  tijesna  ovega  okolisa.  G.  Palmotid 
2,  526. 

b.  preneseno  od  1,  b. 

a)  uopce  vtjesto  knko  mu  drago  ograni- 
ieno.  Toce  vidit  od  skrovisda  kruge  u  ko  .stase 
Judit.  M.  Marulid  56  (ii  torn  primjeru  moze  biti 
da  znaci  Sator).  (Makrobij)  postavja  da  duse 
dobrih  vse  grodu  v  krug  od  Galicije.  Korizm. 
221).  Gdi  (.iu)  oni,  ki  se  od  svih  ]udi  dobitnici 
oglasiSe?  gdi  li  uzmozni,  kill  pozudi  krug  ma- 
lahan  vas  svit  bise  ?  I.  Gundulid  231.  (Car) 
koga  2eji,  koga  misli  svijet  vas  kolik  bjose  ti- 
jesan,  slugo  ga  su  svojo  stisli,  .  .  .  pace  ocito  u 
prikoru  da  so  u  krug  (u  tamnicu)  mao  zatvori... 
prije  norodno  nog  se  umori.    563. 

b)  u  metaforiikom  smislu,  poslovi  na 
kojima  se  moze  vr.iiti  koja  radAa  (ii  juridickom 
smislu),  pofe.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Ako 
je  taj  krug  poslova  bio  stegnut.  V.  Bogisid, 
zakon.  249.  U  tom  do  Statutu  biti  tocno  oznacen 
krug  radne  ufiitejskog  zbora.  Zbornik  zak.  god. 
1873.  128. 

c)  u  metaforiikom  smislu,  circulus,  ordo, 
societas,  kakvo  }udsko  druStvo  vi§e  Hi  mane  ogra- 


niieno.  U  sfitovna  kruga  (sic,  kao  da  je  srednega 
roda,  a  vaja  da  nije  gen  sing  )  ojidi  se  pridom 
rit...  P.  Zoraiiid  52a.  Zivot  Hrvata  razvijajud 
so  u  krugu  zapadno  Evrope  ...  M.  Pavlinovid, 
razg.  33.  Svo  to  unosi  tur-tki  jozik  vrlo  brzo  u 
svo  odabrauijo  krugove  Sarajevaca.  M.  D.  Mili- 
dovid,  zlos.  149.  U  krugu  |udi  koji  se  po  zanatu 
ill  inado  rodovno  bave  takom  vrstom  poslova. 
V.  Bogi.sid,  zakon.  268. 

e.  preneseno  od  1,  c. 

a)  moles,  massa,  globa,  neSto  sakup\eno 
Hi  zbijcnii  knko  mu  drar/o,  kao  gomtla,  qrumen 
(tako  se  znacene  nahodi  i  «  ceikom  jeziku).  — 
Po  zapadnijem  krajevima.  Bolo  vam  dotedi  alu- 
?.icu  jost  virna.  nego  krug  naj  vodi  zlata  neiz- 
mirna.  H.  Lucid  228.  Grad  on  ki  prvo  krug 
Adrijana  (po  lat.  moles  Adriana)  cosara  imeno- 
va§o  se  Kastol  svotoga  anjela  prozvaso.  F.  Gla- 
vinid,  cvit.  74*.  Bi  ucineno  da  oni  veliki  krug 
ki  i  danasni  dan  u  Rovinu  vidi  so  u  kom  sveta 
pofiivase  muconica  (Eitfemija)  dvi  drobue  zivi- 
nico  dari  na  brdo  Rovinskoga  Skola  dovukchu. 
312'^  Neka  u  skutu  raajko  mile  u  mao  krug 
sbijon  lezi.    P.  Kanavelid,  iv.  205. 

It)  od  znacena  pod  a)  postala  su  druga 
medu  sobom  slic.na  (nrh  od  kamena,  od  gore,  bre- 
zulak).  —  Po  zapadnijem  krajevima,  vidi  u  Vu- 
koou  rjecniku,  3,  ali  ne  vjeriijem  da  krug  znadi 
nivu. 

aa)  stijena  u  moru  (i  uopce  u  vodi). 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,scopulu3'),  u 
Mika\inu  (krug,  stijena  u  moru,  grebeni  ,sco- 
puliis'),  a  Stalicevu  (stijena  u  moru  po  Miknlinu). 
Kakono  jodna  hiza  na  stanovitu  krugu  sazidana 
ne  moze  od  rike  ali  od  vitra  maknvita  biti.  F. 
Vrancid,  ziv.  113.  Kako  stup  kamoriit  ali  krug 
pod  vodom  D.  Barakovic,  vil.  11.  Niz  krugove 
skoci  (Krka).  90.  Vrgoli  se  u  more,  ter  za  krug 
od  gore  sridom  se  uhitih  .  .  .  Kruga  vrh  obloraih 
ki  drzah  rukami,  doli  se  oborih  niz  kruge  stra- 
nami.  286.  Kriig  ,rupe3'.  D.  Nemauid,  dak.  kroat. 
stud.  12. 

bh)  brezulak.  Ni  kruga  na  po|u  ni 
spi(o  ni  shrane.  D.  Barakovic,  vil.  73.  Reka'  bi 
(da  je  vojska)  kamen  krug  od  bilih  oklopaj.  vrh 
noga  pruten  lug  uzvisen  od  kopaj.  111.  ((}rlica) 
ui  ce  bistre  pit  vodice,  nego  sedo  vrhu  kruga. 
169.  Uzida  crikvu  jadnu  na  mistu,  ko  so  zvaso 
Bukuli,  na  krugu  joduom  polag  mora.  F.  Gla- 
vinid,  cvit.  107".  Najdosmo  jo  nigdi  u  lugu  u 
kamonju  i  u  drvi,  na  visokom  jednom  krugu. 
P.  Vuiotid  13. 

cc)  vrh  od  gore.  Napokon  treti  dan 
namiri  so  na  jedan  velik  krug  na  brdu  nikomu. 
F.  Glavinid,  cvit.  17''.  U  nikom  krugu  na  vi- 
soku  jednu  na  samu  ukaza  mu  spiju.  76i>.  Gdi 
p.asu  zivino,  gdi  su.goram  kruzi.  i  spijam  dubine. 
D.  Barakovic,  vil.  24.  (Sokol)  do  kruga  raz- 
gleda,  gdi  do  past  nizoko.  77.  Do  gore  veliko 
VeloV)ide  kruga.  90.  Nigda  goram  straJni  kruzi 
obliodedi.  231.  Kad  budih  jur  gori  na  krugu 
visoku,  pogledah  prostnri  po  po|u  siroku.  287. 
Slot',  Popijovko,  sloti  moja,  s  kruga  Askrba,  ter 
dod'  k  meni !    J.  Kavanin  391^'. 

<l(l)  Krug,  ime  gori  a  Bosni.  F.  Jukid, 
zem}.  28.  29.  Medu  Krugom  i  medu  Rovine. 
Pjov.  crn.  320l>.     Ogled,  sr.  226. 

c)  u  dva  pisca  Dubrovcanina  (ujednoga 
vrlo  cesto,  it  drugoga  jedan  put)  znaci:  prsi  (Hi 
mdra,  krilo).  jamncno  je  preneseno  od  1,  c,  ali 
nije  jasna  sveza.  Gdje  srce  mo  bjesni  podrijet  se 
iz  kruga.  M.  Vetranid  1,  73.  I  zalos  i  tuga  me 
srco  izvija  s  korijenkom  iz  kruga.  1,  153 — 154. 
Za  koga  bih  (druga)  dala  svo  srce  iz  kruga.    1, 


KRTTG,  2, 


f). 


187.  Cini  mi  podrijeti  srdacce  iz  kruga,  cini 
me  umrijeti  taj  zalos  i  tuga.  1,  191.  Vas  pikat 
i  plucu  tko  u  tvoj  krug  uastaiii?  1.  3o8.  Gdje 
mil  je  taj  strijela  u  kruga  naj  Use  srdacce  pro- 
bila.  2,  60.  Zalos  mo  oznobi,  cutim  trud  krvavi. 
gdje  u  mojoj  utrobi  koporu  sve  mravi  i  trbuh 
moj  grizu,  da  opeta  na  bil  dan  sve  iiive  izljezu 
iz  moga  kruga  van.  2,  85.  Srce  iz  tijela  s  kru- 
gom  se  podira.  2,  287.  Kako  da  mi  juta  zmija 
srdacce  is  kruga  podere.    M.  Drzic  41.5. 

KRUGAL,  indi  krugao. 

KRTIGALO,  )(.  villi  sestar,  sestilo.  -  Sanw  h 
Stiiiicevu  rjcciiiku:  ,compa33o'  ,cireinus'. 

KRUGAO  (krugal),  kriigla,  adj.  koji  je  kaci 
kruij  (obao,  zaohlen).  —  Rijei  je  stara,  isporedi 
stglov.  kragVi.  /  rus.  Kjjyr.iuii.  —  Ismedu  rjci- 
nika  u  Vultigijinu  (.ovale,  rotondo'  ,rund')  i  u 
Stulicevii  (krugal  i  krugo  ,orbicus,  orbicularis, 
rotundus,  globosus,  orbiculatus').  Gdi  je  (more) 
kruglo  i  plitko.  M.  Vetranic  1,  122.  Tri  krugli 
kamonoki.    Jacks.  18tj. 

KRUGATIOA,  /.  uz  zmija,  isporedi  cruokrug 
(Ivekovic).  —  U  narodnoj  pjcsmi  nasetja  vre- 
mena.  Griiba  ti  je  zmija  krugatica  .  .  .  Strab  je 
mene  zmije  krugatice.    Hrv.  nar.  pjes.   1,  402. 

KRUGE,  /,  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  a  zapa- 
niji  liiko-krbavskuj.    Razdijoj.  41. 

1.  KRUGLA,  /.  nekakav  sud.  —  Miklosic  ispo- 
reduje  stcnem.  crugela.  —  U  rukopinma  xv  vi- 
jeka,  t  mozebiti  kasnije  u  novoslovcnskom  jeziku 
i  u  knjkavskoin  (jovorH.  —  Izmedii  rjeinika  u 
BjelostjenceiJu  (krugla,  stuca  .fidelia')  i  it  Dani- 
cicevti  (jpoculi  specie.s').  Dvije  zdjele  zlate  i  jedna 
krugla  -s  pokrivacem  zlata  s  kamenkomb  sa- 
finomb  . .  .  Dvaiiadesete  krugala  srbbrbnijehb  po- 
zlacenijeh,  potezaju  tre  dosef.i  i  cotiri  litre  i  je- 
danadosota  unaca  i  trb  axage.  Men.  serb.  372. 
(1433).  Dvije  krbugli  srbbrbni  pozlaceni  s  po- 
krivaci.  380.  (1435).  A  lustali  prbstenci  i  krugla 
mala  (da  se  da)  kuezu  Vlatku.  416.  (1442). 
Krugla  vela.    Spom.  sr.  2,  121.  (1443). 

2.  KRUGLA,  /.  kiigla,  lopta.  —  Od  ncm.  kujrol 
pretna  krug.  —  U  rukopisii  -xvi  vijfka,  i  u  Bje- 
lostjenievu  rjeiniku  (v.  kugja).  na  ubadva  mjesta 
moze  biti  da  treba  iitati  -\-  mj.  -1-.  (Darij) 
Aleksandru  posla  kruglu  malu  i  kolo  driveuo  . . . 
i  kiiigu  pisauu  tako  govoreci:  ,.  .  .  Poslah  tobi 
ditihu  igru  da  se  nu  zabavjaje  igras  .  .  .'  Aloks. 
jag.  star.  3,  237. 

KRUGLACA,  f.  sitna  okrugia  sjiva  (Vajavac). 
B.  §ulek,  im.  176. 

KRUGLAS,  »i.  ime  lioadi  a  Srbiji  u  okrufju. 
cafeuskum.  Livada  nazvaua  Kruglas.  Sr.  uov. 
1872.  389. 

1.  KRUGLICA,  /.  1.  rapum  rotundum  (Bjelo- 
stjenac,  Zagreb),  Brassica  rapa  sativa  L. ,  v. 
Okruglica;  2.  suvrst  sjive  (u  Varazdinu),  v.  Kru- 
glafia'.    B.  Sulek,  im.  176. 

2.  KRUGLICA,/.  ime  mjesta  u  Srbiji  ii  okniiju 
piizarevaikom.  Niva  u  Kruglici.  Sr.  uov.  1S()7. 
687. 

KRUGLINA,  /.  osubiiia  ceija  stc  je  kntyla.  — 
U  Stulicevu  rjeiniku:  ,rotunditas'.  —  Iiiui  i  rus. 

KpyiMHHH. 

KRUGLITI,  kruglim,  impf.  ciniti  da  sto 
(objekat)  bude  kruglo.  —  U  Stuliceou  rjeiniku: 
V.  obliti.  —  Ima  i  rufi.  Kpyr.aiirt. 

KRUGLOST,  /.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  kru- 
■  glina.  —  Rijei  je  stara,  ispuredi  stslov.  kraglostb, 
rus.  i;pyr.iocn,. 


S  KRUH,  a,  a). 

KRUGLA,  /.  vidi  2.  krugla.  —  U  pisaea  na- 
sega  vrcmena.  DuSan  po6eo  tijaru  nositi  na  glavi, 
a  drzati  u  ruci  zeinalsku  krugju  s  krizem.  M. 
Pavlinovic,  razg.  96.  U  obliku  krugje.  V.  Bo- 
gisic,  zborn.  127. 

KRUGl^AK,  m.  ime  injesttc  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackom.  Niva  u  Krugjaku.  Sr.  nov.  1875. 
760. 

KRUGOGLEDATI,  krugogledam,  impf.  cir- 
oumspicere,  gledati  na  okolo  (u  krug).  —  U  je- 
dnoga  pisca  xvii  vijeka  koji  ce  biti  sam  nacinio 
ovii  rijec.  Ustani,  Jerusolime,  i  krugogledaj 
k  istoku.    F.   Glavinic,   cvit.  219a. 

KRUGOST,  /.  .sams  u  Stuhcevit  rjeiniku:  v. 
kruglina. 

KRUGOVACKI,  adj.  sa  naokruglim  kolcima. 
Krugovacko  platno,  na  kome  se  prave  naokrugla 
kolca.  u  Lici.    V.  Arsouijevic. 

KRUGOVIC,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1876.  265. 

KRUH,  m.  paiiis,  vidi  bjeb.  —  Rijei  je  pra- 
slavenska  (kruhi.),  aii  u  drugome  znaienu:  komad, 
isporedi  stslov.  kruhb,  rus.  Kpyxi.,  (ceSki  ima 
dem.:  krusec),  po}.  kruch.  —  Od  istoga  korijena 
od  kojega  je  i  krsiti  (Miklosio).  —  S  nuvijem  se 
znaienem  (hjebj  govori  samo  po  zapadnijem  kra- 
jevitna  (i  u  novoslovenskomej,  ali  se  starije  zna- 
eene  suuda  izgubilo  (ipak  vidi  kruSac).  —  Po 
krajevima  gdje  .se  ne  izguvara  h,  kaze  se  krii, 
kriia  i  kriiv,  kriiva,  moiebiti  u  Hercegovini  i 
kriik  (kruk.  J.  Banovao,  razg.  224,  t  kruke.  J. 
Matovic  xxia  same  su  Hamparske  pogreike).  — 
Od  XV  vijeka  (vidi  a,  b)}  i  u  svijem  rjeinicima 
sa  znaienem  ,panis',  samo  je  xi  Daniiicevu:  kruhb 
,victu3'. 

a.  kao  materijalni  supstantiv,  stoji  svagda  u 
jednini. 

u)  u  pravom  smislu.  Reci  da  ovo  kameuje 
budo  kruh.  Bernardin  27.  matth.  4,  3.  Kadi 
demo  kupiti  kruba  da  ovi  blaguju?  52.  joann. 
6,  5.  I  kruha  da  biste  poslali.  Mon.  croat.  294. 
(1592).  Ne  jij  kruha  s  velo  peci.  M.  Gazarovi6 
97''.  Da  mu  dica  kruha  prose.  I.  Ancic,  svit. 
165.  Srjed  Solima  tako  grada  djeca  kruha  cim 
pitahu.  P.  Kanavelio,  dubrov.  10.  Sjedi,  kruse, 
da  te  ijem.  Kruh  izrezau  bez  truda  je  bla- 
govan.  (D).  Poslov.  danio.  Zabih  moj  kruh  jisti. 
A.  Vitajic,  ist.  337''.  Svej  po  vratih  kruh  pro- 
sili.  3S7h.  Gdi  cemo  kupiti  kruha  da  blaguje 
puk?  S.  Margitid,  fal.  24.  Dade  dvista  ovuova 
i  kruha.  P.  Macukat  5.  Koji  ide  na  put,  vazda 
neka  nosi  torbu  i  u  noj  kruha.  N.  Palikuoa  66. 
Ko  daje  kruv  tudim  psom,  negovi  na  n  laju. 
66.  Kruh  proseci  k  riomu  pride.  J.  Kavadin 
lOt).  Oce,  tvrd  je  kruh  a  noz  ne  reze  (metafo- 
riiki).  B.  Zuzeri  108.  Kruh,  koji  nigda  ne  do- 
dijeva  i  s  jestojskom  svakom  ugada  so.  242.  Ve- 
fterajuci  uze  Isus  kruk  (sic)  i  blagosovi.  J.  Ba- 
novac,  razg.  224.  Krstjani  bo  imadu  drugojaoiji 
kruh  od  prikazaiia.  E.  Pavic,  ogl.  139.  Koji 
s  kruhom  obiluju.  M.  Zoricic,  osm.  38,  Da  po- 
stiS  o  kruu.  zrealo.  143.  Ne  zua  kruha  odrezati. 
V.  Dosen  90b.  Koga  nije  da  kruha  nejide.  And. 
Kacic,  razg.  .53.  Dade  liemu  sve  sto  imadise, 
komad  kruha  i  glavicu  luka.  148''.  Gdi  se 
z  mirom  nece  najist  kruha.  M.  A.  Eejkovic,  sat. 
D2^.  Kad  razlamajuci  kruh,  rece  .  . .  Ant.  Kadcic 
6  .ledan  kruh,  jedno  tilo  mlogi  jesmo  svi,  koji 
od  jeduoga  kruha  obcimo.  M.  Dobretic  61.  Ko 
se  motikom  ne  nabusa,  ta  so  kruha  ne  nakusa. 
(U  Boci).  Nar.  posl.  vuk.  154.  Ovo  u  ruku,  a 
kruh  u  kvas.  (UzovSi  sa  zem|e  sto  u  ruku  reku 


KRIIll,  n.  n). 


KRim,  n,  /)). 


zene  u  Grb|u  kail  kriih  iiiotuu  u  po6,  da  bi  kruh 
narastao  i   lijopo  so  razabrao).   2-il.    Izvadi  jodaii 
bokunifi  kruha  i  dade  Ra  carovu  sinu   Kovoredi: 
,Na  ovo    kruha!'     Nar.  pi'ip.  vuk.   117.     Iiiiao  jo 
jodnu   J6er   blagu    kao   audio,   dobru    kao   kruh. 
I(i4.    .'Vko  Dalraaoija  ne  pritHjjus  Bosuu,  boz  kojo 
ne  mozo    ui   da  se    kruhom  hrani  ...    M.  Pavli- 
novii,  razg.  .'JO.     Dajto  s;ladiiiiu  kruha  komadiva. 
Osvetu.  4,  V.     I  obraz  mu  blijod  i  .skorav  kaXo. 
k6  li  kruha  bez  prisraake  sinaXo.    1,   It.  —  Ako 
vidij  (u  snit)  da  kruh  bio  blajfujoS,  toj  prilikuje 
dobit.    Zborn.  1.S6''.    §to  dini  bijoli  kruh  i  clobra 
Ijetina.   M.  Dr/.ic  96.     Na   maroi^i  car  u  sili  po- 
crniti  kruh  pribili  ki  blaijova  u  svoiu  dvoru.   I. 
Gundulii   485.     ^derati   jizbiau    kruha    bila.    A. 
Vita|i('-,    ist.    4llJ.     Al'    bijola    kruha    seniftnojra? 
Nar.    pjes.   marjan.    3").     Prod    Aime   jo  od  zlata 
trpeza,  ua  trpozi  kruva  bijoloo^a.   Nar.  pJes.  kras. 
1,   .59.     Brasiionicu   kruva   ov.<eiiico.     Nar.    pjos. 
here.  vuk.   1.5b.      U  prisnu   kruhu.    A.  Ba.l:\i  '2it7. 
Prid   dan   svetkovino,    kad   su    Zudije   blasovali 
kruh  prisni.   .T.  Bauovac,  razg.  '222.    Da  jo  kruh 
prijesan.     J.    Matovic    195.      Posvetiti    u    kruhu 
prisuomu.    M.  Draa:icevi6  99.    Pe6ena  blas;ovac6 
ga  s  kruhom  u  prisan.    Aad.  Kacic,  kor.  71.    Da 
se  blaituje  kruh  u  sladko  salatju  divjora.    I.  Ve- 
likduovii,  uput.   1,  (iO      Da  bi    blagovali  kruh  u 
sladko  a  ue  u  kiselo  peeen.   1,  60.    U  kruhu  na- 
uzkvaSuu   ali    ti    nekisolu.     P.    Kadovoic,    nacin. 
.544.     U  kiselu  kruhu.    A.  Bacio  297.     Bla^ovao 
jasfaiica   s  prisuim   kruhom  a  ne   s  kvasnim.    J. 
Bauovac,  razf?.  223.    Kruh  kiseo     I.  Velikanovic, 
uput.  1,  60     Da  donose  kvasaa  kruva.  Nar.  pjes. 
here.  vuk.    321.     Cic   to^a   trziti   sitan    kruh   no 
htihu.     H.  Lucie   2  i5.     Pri   kruh   suh   stoj  jesti 
trpezi   na  tvojoj,    ne?   slasti   naj  drazo  u  kuci  u 
tudoj.     D.    Raiiina    116^.     Tri   dni   posti   o  suhu 
kruhu.    J.  Bauovac,  pripov.  36.    Jeo  hajduk  sita 
kruha  suha.    Osvetn.  2,  35.     Sto  me  jedva  suUim 
kruhom  hrane.    3,  33.    Sto  krua  vojackoj^a  dva- 
put  pecenoga,  sto   sijena  400  000  obroka.    I.   Za- 
nioic  125.     Kruh   dvopeini,    pripecon  kruh    ,bis- 
cotto,    pano    duo  volto   ootto'  ,panis  buccallatus'. 
A.  d.  BoUa,   rjocu.   142*.     Bijeli  kruh,  sitni  kruh 
,pane    bianco'    ,pauis    candidus'.    Prijesni    kruh, 
kruh  nokisio  ,pane  azimo'  ,pauis  non  fermeutatus'. 
Kruh   od   mekina.    pajavi  kruh  .pane  di  semola' 
,panis  furfureus'.  Krupni  kruh,  sebicni  kruh  ,pane 
di  tritello'  ,panis  secundarius'.  Kisjeli  kruh  .pane 
fermentato'    ,panis    formontatus'.    Jecmeui    kruh 
,pane    d'  orzo'  ,pauis  hordeaceus'.    Psenicni   kruh 
ipane   di   grano'   .panis  triticeus'.    Kruh  sup|ast, 
§npa]    kruh   ,panp   spongoso'   , pan's   cavernosus'. 
Kruh    od    prosa,    pr  >seni    kruh    ,pan   di   miglio' 
, panis   e   milio'.    Kruh   dvopecen  .pane  biscotto' 
,pauis   nauticus'.    Kruh    popecen   .pane  bruscato' 
, panis  torrefactus'.   Kruh  utren,  kruh  utrt  ,pane 
gramulato'  , panis  depsiticus'.    Kruh  skoro  peceu 
,pane  fresco'  , panis  mollis'.  Kruh  juonraiii  ,pane 
rifatto    d'  un    di'   , panis    hesteraus'    538*.  —   Od 
liih  jedan,    koji    kra|u    plemenito   kruh  na  stolu 
pripravjase.    P.  Vuletic   26.     Oni   primisaju  go- 
rusiou  3  brasnom  da  priprave  kruh.  A.  Kanizlii, 
kam.   499.     Koji   kruh   priprav}ase  i  naredivase. 
And.  Kaftic,  kor.  40.     Mijeslti  kruh  ,far  il  pane' 
,panem  conficere'.    A.  d.    Bella,  rjecn.  537''.     Si- 
jati  braSno  i  mijasiti  kruv.   Nar.  pjas.  mag.  1863. 
46.     A   nevjesta   mijosila   kruh.     Nar.   prip.  vrc. 
15.     Nokakva  zona  hriscanka  mijesila  kruh.   38. 
Kruh    koji    kuhaju    na    prodaju.     Stat.    po|.   ark. 
5,    306.     Jedna   naseokii'ia   skuha    Ivruha   u   dan 
svetftani,  i  va.(s)   se   oni   kruh  u  krv  obrati.    M. 
Divkovi6,  bes.  78li>.     .Todna   u   svotao   kruh  ku- 
▼aju6i,  osta  i^eiena  od  ogna  nevidenoga.  J.  Ba- 


uovac, pripov.  143.  Da  jim  ne  me|u  Xito,  ne 
kuaju  kruh.  Ant.  Kad6i6  298.  Kruha  kuha,  u 
ogiiisto  puha.  Osvotn.  4,  67.  U  Dubrounihu  ,se 
jteie  kruh'.  P.  Budraani.  —  Dvista  kolaSa  kruha. 
And.  KafiiA.  kor.  175.  Skuvaj  kolacic  kruha.  F. 
Lastrii.  oil'  201.  Da  se  izmrvo  dva  hljebca  kruha. 
V.  M.  Gufiotic  113.  Isus  mogaSe  s  pot  hjebaca 
kruha  od  joftma  nasitit  pet  tisuAi  Judi.  D.  Basid 
31.  I^eli  kap|u  rautno  vodo,  hjobac  kruha  plje- 
snavoga.  133.  Krstijantu  kruha  podpepeona.  B. 
Zuzori  43.  Samun  kruha.  Vuk.  kovc.  52.  Pode 
kruliaru,  uzo  glavu  kruha.  M.  Pavlinovic,  rad. 
70.  Krus5id  kruha  nedjo[u  danaka.  Nar.  pjes. 
juk.  131.  ISte  u  prodavaoca  ruku  kruha.  M. 
Vodopic,  tuzu.  jol.  dubrovn.  1868.  199.  Komad 
kruha.  B.  Loakovid,  gov.  33.  Komu  on  no  tiSe 
jodnu  rarvu  kruha  udiliti.  .T.  Bauovac,  pripov. 
229.  Mrvica  kruha  oli  mesa.  -Ant.  Kadcid  75. 
—  Zdvojni  sini  od  oca  se  dijele,  ne  s  zloduda  niti 
s  noposluha,  no  s  cnraerne  kore  kruha  suha. 
Osvetn.  4,  67.  Primisaj  sridine  od  kruva.  .1. 
Vladrairovid  32.  —  Kruh  tr  voda.  Korizm.  S*. 
Postedi  o  krusi  i  o  vodi.  41''.  ^ivudi  samo  o 
kru  i  vodi.  ,7.  Filipovic  3,  3B2'.  Imojto  del  vina 
i  kruha  vedijskoga.  Kapt.  son.  ark.  2,  81.  Bez 
vina  i  kruha  Jubav  je  smrznuta.  I.  Guudulid 
151.  ^i\ibili  se  kao  kruh  i  vino!  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  .353.  —  O  zrfcvi,  ku  ucini  Melhisedek, 
V  kruhi  i  vini.  Korizm.  82'''.  Mozo  li  ovi  kruh 
i  vino  posvetiti  rodovnik?  Moze  li  se  posvetiti 
drugi  kruh  nego  psenicni?  I.  Zanotti,  upit.  18. 
Kad  so  tij  kruh  sveti  slama.  J.  Kavanin  68*. 
Kru§6  prislatki !  I.  Krajid  31.  Disputase  tanko 
i  visoko  .  .  .  od  §euicna  kruha  po^vedetia.  And. 
Kacic,  razg.  163*.  Nijedan  drug!  kruh  izvan 
psenicnoga.  M.  Dobretid  345  Pod  oblicjam 
kruva  i  vina.  B.  Leakovid,  gov.  90.  Sakramenat 
kruha  i  vina.  nauk.  1.85.  Sluziti  misniku  u  misi 
spivan.jj,  pridajudi  mu  pliticu  s  kruhom.  M.  Dra- 
gidevid  88.  Prosim  milosrdnost  tvoju,  (iospo- 
dine,  da  dojdet  svrhu  kruha  tebi  posveden.a  na- 
punost  tvojega  blagoslova.  I.  Krajid  .30.  Kruv 
l3lagoslov|oni.  A.  d.  Costa  1,  63.  —  U  Posavini 
(bosanskoj)  .  .  .  domadin  (na  slaini)  lomi  ,krsni 
kruh'.  M.  D  Milicevid,  slave.  45.  —  (i^poredi 
b).  Svagdani  kruh.  Kateh.  1561.  28.  Kruh  nas 
svagdani.  I.  Vrancid,  rjodn.  127.  F.  Lastrid.  od' 
15  T.  tvanovid  5.  —  Hleb  ili  kruh.  S.  Budinid, 
sum.  62h.  Hi  si  basta  ili  daca,  ili  hljeb  ili  kruh, 
sve  iefdno)  ter  jednako.  (Z).  Poslov.  danic. 
Dosao  jedan  pop  glago|as  u  Bosnu,  pak  kad  bi 
co|ad  govorila  u  ocenaSu:  ,kruh  nas'  on  bi,  to 
no  vaja,  nego :  ,leb  nas'.    F.  Lastrid,  od'  4. 

b)  u  prenesenom,  iirein  sinislu,  hrana  uopc.e, 
hporedi  1.  hjeb,  c).  Ako  li  mi  ugaidista  i  svrb- 
sista  '«ba  Sto  mi  sta  rekla,  za  mowga  zivota  da 
je  nima  gospoctvw  takoj  i  po  taj  naciub  kako  se 
visa  iraenuje,  raze  ako  bi  mi  se  stoio  videl")  ojdh- 
luciti  izbmedu  liiju  u  kruhb  kudamb  nasijemb. 
(piie  hereefi  Stjepan).  Mon.  serb.  462.  (1453). 
S  nami  kupno  jide  kruh.  Mon.  croat.  107.  (1470). 
Svako  zlo  jes  bole  s  kruhom  neg  bez  kruha.  jer 
su  dvjje  iievojo  s  novolom  trbuha.  N.  Dimitrovid 
17.  Cesto  kruh  vrh  kruha  kad  tko  iziskuje  i 
kruha  i  ruha  on  se  izbav|uje.  I.  T.  Mrnavid, 
osm.  161.  I  bolos  s  kruhom  dobra  je.  S  tr- 
buhom  za  kruhom.  (D).  Poslov.  danic.  Neka  naj 
prije  budu  jesti,  dok  su  zivi,  kruh  u  trudu.  ,T. 
Kavanin  25*.  Da  kruh  u  znoju  lica  svoga  jide. 
E.  Pavid,  ogl.  9.  Po  nemu  (nauka)  kru  i  zivjene 
stodi.  M.  Zoridid.  aritm.  predg.  10.  U  tebi  je 
Sto  je  kruha.  V.  DoSen  38*.  Ide  sad  3  trbuhom 
za  odicom  i  za  kruhom.  1520.  Jfek  jedan  red 
zadobavja  kruha.  M.  A.  Be|kovi6,  aat.  K4b.    S  tr- 


KEUH,  a,  0).  ii( 

bahorn  za  kruhom.  Nar.  posl.  vuk.  296.  Sto  je 
ruha  na  meni  je,  sto  je  kruha  u  meni  je.  SoH. 
Pode  od  ku6e  da  dobavi  otkud  kruha  svojoj  de- 
ftici  i  zeni.    Nar.  prip.  vuk.  136. 

e)  u  metaforiikom  smislu,  o  dusevnoj  hrani 
i  0  pricescenu,  isporedi  1.  h]eb,  d).  Gdo  bi  ti 
prodal  kruha  od  2ivota.  Ti-aiisit.  147.  Napitat 
I'lega  kruha  od  zivota  i  razuina.  N.  Raiiina  23b. 
ecclesiastic.  15,  3.  Ja  jesara  kruh  zivotni.  Anton 
Dalm.,  nov.  test.  1401'.  joann.  6,  35.  Nace  u 
liemu  kruh  zivi  i  vjecni.  A.  Gucetic,  roz.  jez. 
11.  Gospodine  Isukrste,  kruse  andeoski,  kruse 
zivi  i  vicnega  zivota.  I.  Bandulavic  289'>.  Da 
ona  ne  bude  nam  zaprijecenje  g  zivotu  koji  ti, 
kruhu  zivi,  jesi  nam  zadobio.  S.  Matijevi6  100. 
Zdrava  sveta  namjesnice  arko  tvrde,  u  koj  mana 
ne  pribiva.  ma  kruh  zivi.  ,T.  R.  Gucetic  21.  Gdi 
stoji  istini  kruh  zivota.  P.  Posilovic,  nasi.  69". 
Za  imati  raj  nebeski  i  blagovat  kruh  aujelski. 
P.  Hektorovio  (?)  117.  Plav  trgovska  ka  s  da- 
lece  kruh  od  Bozje  rijeci  nosi.  A.  Vitajic,  ostan. 
2.  A  nebeskim  kruhom  pita.  J.  Kavariin  515''. 
Andel.'iki  kruh,  kruh  zivuci  ,eucaristia'  .eucharl- 
stia'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  297').  O  kruse  3d  zi- 
vota. A.  Kanizlic,  bogo|ubnost.  111.  Da  blaguje 
kruh  slobode  sinov  Bozjih.  Ant.  Kadcie  107. 
Kruh  andeoski.    M.  Dobreti6  63.  358. 

<l)  u  jednom  primjerii  xvii\  oijeka:  Ostala 
ostavjam  svrhu  ovoga  bogoslovcem  dijputat  u 
skula,  niti  je  ovi  kruh  za  svakoga  nego  vira, 
ufane  i  dobra  dila.  M.  Dobretic  237  stoji  po  ta- 
lijanakoj  poslovici:  Non  e  pane  per  i  tuoi  denti, 
nije  kruh  za  tvoje  zube  (uvaj  posao,  oen  .v/ivic 
nije  za  tebe,  jer  ti  ovo  ne  razumiJi'S). 

b.  sto  je  u  jedan  kumad  uinijeseno  i  i,spe- 
feno,  isporedi  1.  hjeb,  e).  —  Jzmedii  rjecnika  ii 
Belinu  (,pagnotta,  cioe  un  pane'  ,panis'  o35*'). 
Cto  su  obli  krusi  /  Pril.  jag.  ark.  9,  107.  (1468). 
Razlomi  lacnu  kruh  tvoj.  Bernardin  25.  isai. 
58,  7.  Ki  jima  pet  kruhof  ozimcenih  i  dvi  ribe. 
52.  joann.  6,  9.  Bile  su  meni  suzo  moje  krusi. 
B.  Kasi6,  rit  23.  Pade  mu  kruh  u  med.  U  je- 
dnoj  ruei  nosis  kruh,  a  u  drugoj  stap.  (D).  Poslov. 
dani6.  Vazda  u  crkvi  krusi  posvedeni  stajahu. 
S.  Margitic,  fala.  180.  Iz  naj  gorne  ter  krosnice 
u  koj  krusi  lipi  bili.  P.  Vuletic  30.  I  laJuoga 
s  krusi  pita.  J.  Kavaiiiii  llh.  Bile  su  mi  suze 
moje  krusi  dan  i  uoc.  P.  Lastric,  test.  253*. 
Jedan  izmedu  ovili  dviju  kruha.  A.  Kanizli6, 
kam.  489.  Ne  bijau  u  obicaju  kruhi  prisni.  538. 
1500  vojnika  izide  za  1  dan  kruha  1769.  M.  Zo- 
rioii,  aritm.  110.  S  krusima  prisnim  iliti  u 
sladko.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  63.  Odkle  cemo 
kiipiti  kruke.  J.  Matovic  xxi".  Kada  bjehu  za 
primiti  kruhe  prikazana.  221.  U  pet  kruha  i  u 
dvi  ribe.  D.  Rapic  262.  Koliki  najmenici  u  domu 
otca  moga  obiluju  s  krusi.  G.  Pestalic  99.  Kad 
je  s  malima  krusima  mlogo  hijada  [udi  naranio. 
B.  Leakovic,  gov.  106.  ,Umrije  medu  krusima', 
ro6e  se,  kad  kome  nestaue  kruha  upravo  onda, 
kad  nova  hrana  prispijeva.  ,Jesu  li  peceni  krusi?' 
u  Lici.  V.  Arsenijevic.  Tko  tebe  kamenom,  ti 
nega  kruhom.  (Feric).  Poslov.  danic.  —  I  ii  si- 
remii  smislu,  kao  hrana,  ali  metaforicki.  Ize  ime- 
jase  3  duhovni  kruhi  (tri  prebende).  §.  Kozicii 
28b. 

c.  kao  ime  hi]kama. 

a)  Kruhjeruch),  frumentum  (u  mlotaokom 
rukopisu).  B.  Sulek,  im.  176.  uprav  je  isto  zna- 
cene  sto  je  kod  a. 

b)  Kruh  krmski  (Sabjar)  (tal.  pan  porcino, 
nem.  saubrod),  Cyclamen  europaeum  L.  B.  Sulek, 
im.  176. 


1  KRUHOPEC 

r.)    Kruh    stari,    Lonioera    caprifolium    L, 
(Zagreb,  Vajavac).    B.  Sulek,  im.  176. 

(f)  Kruh   zecji  fSabjar),   v.   Zecji  kruh.    B. 
Sulek,  im.  176. 

KRUHAN,  kriihna,  adj.  oidi  krusan.  ^  U 
Stulicevu  rjecnika:  ,panicous'.  — Nije  dn.tta  po- 
uzdano. 

KRIJH.4R,  m.  covjek  sto  po  svnme  zanatu  cini 
(mijesi  i  pece)  Hi  prodaje  kruh.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kruhar,  koji  kruh 
cini  ,pistor'),  u  Belinu  (,fornaro,  colui  che  fa  o 
vende  il  pane'  ,pistor'  325>i),  u  Bjelustjencevu 
(kod  kruhopek),  u  Voltigijinu  (,pistore,  panattiere, 
fornaro'  ,brodbocker'),  it  Stulicevu  (.pistor').  Ovi 
kruhar  pripravan  cekase.  M.  Divkovio,  nauk. 
177b.  Kra}  osudu  tu  odredi,  da  se  kruhar  udi} 
strati.  P.  Vuletic  32.  Bise  jedau  kruhar,  hocu 
reci,  koji  kruh  fiiiiase.  J.  Filipovic  3,  264-<i.  Jedan 
kruhar  obicavase  u  nediju  sijati  braSno.  F.  La- 
stric, ned.  126.  Krila  sam  se  od  kruvara  mi- 
risnih.  A.  T.  Blagojevid,  khin.  80.  Pode  kru- 
haru,  uze   glavu  kruha.    M.  Pavlinovid,   rad.  70. 

KRTJHAREV,  adj.  koji  pripada  kruharu.  — 
U  Stulicevu  rjecnika. 

KRUHARI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugii 
bihackom.    Statist,  bosn.  55. 

KRUHARICA,  /.  zensko  cefade  kao  kruhar.  — 
Od  xvii  oijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikafinu 
(,pistrix')  iidje  se  naj  prije  naliodi,  u  Belinu 
(.fornaja,  colei  che  fa  o  vende  il  pane'  ,pistrix' 
825"),  u  Bjelustjencevu  (kod  kruhopecica),  u  Vol- 
tifiijinu  (, fornaja'  ,beckersfrau'),  u  Stulicevu  (,pi- 
strix').  Ljeti  tovijernarica  a  zimi  kruharica.  (D). 
Poslov.  danic.  Bio  je  sin  uboge  kruharice.  M. 
Pavlinovic,  rad.  75.  ,Kupujem  kruh  u  kruha- 
rica'. u  Stonu.    M.  Milas. 

KRUHARICIN,   adj.   koji  pripada  kriiltarici. 

—  U  Stulicevu  rjecnika. 

KRUHARINA,  /.  samo  a  Stulicevu  rjecniku  : 
V.  pedarina. 

KRUHARISTE,  n.  u  Stulicevu  rjecniku:  ,pa- 
uariolum',  dakle :  mala  kotarica.  — nepouzdano. 

—  U  istoin  rjecniku  ima  za  isto  znacene  i  kru- 
haristvo  sto  je  sasma  nepouzdano. 

KRUHARITI,  kruharim,  impf.  u  Bjelostjen- 
eevu  rjecniku:  kruharim  kod  krusnarim.  [ma  i 
u  Stulicevu  s  prijevodom:  ,))auem  venders'  i  s  do- 
datkom  da  je  >izeto  iz  Bjelostjenieva,  ali  je  drugn 
znacene:  prodavali  kruh. 

KRUHARNICA,  /.  dunan  gdje  se  prodaje  kruh. 

—  U  dna  2>isca  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Stulicevu  (v.  pecarnica).  Uuide  u  kruharnicu 
ovoga  eovjeka.  J.  Filipovic  3,  264*.  Ulaziste 
unutra  u  manastir,  kako  u  pecnicu  iliti  kruvar- 
nicu.    P.  Filipovic  19. 

KRUHAROV,  adj.  vidi  kruharov.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku. 

KRUHARSTVO,  h.  posao  Hi  zanat  u  kruhara. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,ars  pistoris'. 
KRUHOBORAC,    kruhob6rca,    m.  .iovjek    koji 

se  bori  za  (svagdani)  kruh,  koji  radi  da  steie 
zivlene  od  dana  do  dana.  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena,  koji  ce  sam  biti  nacinio  ovu 
rijec.  Nije  htio  da  mu  brada  postanu  kruhobor- 
cima,  da  guiju  u  pisarnah.  M.  Pavlinovid,  rad. 
182. 

KRUHOPEC,  m.  vidi  kruhopeca.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Trudan  sam,  pus'te  me,  da  malo 
lezem,  pa  da  samo  edan  kruvopec  ospavam'  (t.  j. 
toliko  da  odspava,  za  koliko  se  jedan  kruv  pod 
pekom  ispeci  moze).    J.  Bogdanovic. 


K  rtthopeCa 

KKUHOPECa,  /.  onoliko  vremcna  koliko  trcba 
da  Kc   ispcif  jediin    kruh.   —  isporedi    knilioi)Oi-. 

—  U  jednoija  pisca  lio^naka  xvii  vijeka.  Scijo- 
liaSo  da  no  bijaso  za  jednu  kruhopeftu  sliSao  oue 
ptiSioe.  M.  Divkovi(?,  bos.  STOl".  Vnjeme  so  zove 
kako  to  jedna  kruhopofia,  to  jost  dokle  bi  so 
jedaii  kruh  ispokao.    875''. 

KKUHOPECiCA,  /.  vidi  kruharica  (iensko  ce- 
jade  sto  pcie  kruh).  —  V  Bjeloxtjendevii  rjeiniku: 
kruhopoiica,  kruharica  .pistrix',  v.  fistrovica. 

KKUHOPECNIK,  hi.  knthar  (uprao  ioi'jek  koji 
mece  kruh  a  pei).  —  U  jedtiofia  pisca  xvii  vijeka. 
Od  dvajii  zatvornika  koja  bijahu  u  tainiiici  Fa- 
raiinovoj  kruhopoinik  izado  za  biti  objegen.  M. 
Eadnic  540''. 

KRUHOPEK,  HI.  kruhar  (covjek  §to  pece  kruh). 

—  U  lijelostjfnievii  rjfinikii:  kruhopek,  kruhar 
,pistor',  V.  fister;  u  Jambreiiievu, :  ,pistor';  u 
Stulicevtt:  v.  kruhar. 

KRUHOPEKOVICA,  /.  kruharica  (mozchiti 
uprav:  zena  kruhopekooa).  —  U  Jamhresicevu 
rjeiniku:  ,pi,strix',  i  u  StuUievu:  v.  kruharica. 

KRUJ,  »i.  Croja,  grad  u  Arbaniji.  —  U  spo- 
meniku  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danici- 
cecu  (srrad  u  Arbanaskoj,  koji  pisu  ,Kroja'  i 
,Krua').  Gospodovati  Kruj  i  arbanaiku  zem|u. 
Spom.  sr.  1,  1.32.  (1415). 

KRUJA,  /.  vidi  Kruj.  —  U  narudnijcm  pjes- 
mama  crnofjorskijem  nasega  vrcmena.  Od  krvave 
Kruje  na  krajinu...  Da  ih  cera  Kruji  u  Epiru... 
Pjev.  crn.  SOt).  Do  Kruje  i  okolo  Kruje,  ali 
Kruju  rsvojit  ne  moze.    298-'. 

KRUJAN,  krujna  (?),  adj.  u  Stulicevii  rjeiniku: 
V.  krupan.  —  sa.'Una  nepouzdano. 

KRU.JANIN,  m.  iovjek  iz  Kruje  Hi  koji  pri- 
pada  Kruji.  —  U  narodnoj  pjcsmi  nasega  vre- 
mena,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukuvu  bez  znaiena, 
samo  s  primjerom:  Uz  koleno  pass  Krujanina. 
(Nar.  pjes.  vuk.  4,  111). 

KRUJICI,  m.  pi.  ime  zasenku  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  23. 

KRU.TMADA,  /.  h  Danicicevu  rjeiniku:  za- 
selak  §ik|i:  ,Krnjmada'.  G(lasnik).  1.5,  286. 
(,1348?).  Krujmada  je  danas  Kromat  neSto  nize 
Sikje.    S.  Novakovi6,  zem|.  49. 

KRUJSKI,  adj.  koji  pripada  Kruju.  —  U 
spomcniku  xv  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjei- 
niku (krujskyj).  Subasi  krujskomu  i  rabanskomu 
Balabanu  begu.    Spom.  sr.  1,  132.  (1415). 

KRUKOJEVCI,  Krukqjevaca,  m.  pl.iine  zaseoku 
u  Bosni  u  okrugu  hilutckum.  Statist,  bosn.  55. 

KRUKOPETLINA,  /.  vrata  grozda.  Krukope- 
tlina,  woisser  mehlweiss,  w.  honigler  (u  Zagrebu), 
V.  Krkopetlina.    B.  Sulek.  im.  176. 

KRULAC,  Kruloa,  m.  prezime.  —  U  nase  ori- 
jeme.  Schom.  sogti.  1871.  112. 

KRULIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Blaz 
Krulic.    Mon.  croat.  251.  (1.552). 

KRULITI,  krulim,  impf.  guritati.  —  isporedi 
ndov.  kruliti.  —  Ne  zna  se,  treba  U  pisati  i  iz- 
govarati  s  -1-  Hi  s  -|-.  —  Po  sjeverozapadnijem 
krajevima,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenievu 
(krujira  ,griinuio'  hrokam,  krupam  ,ut  solant 
porci'),  u  Jamhre.sicevu  (krulim  ,gruunio'),  «  Vol- 
tigijinu  (kruliti  .grunire,  gorgogliare'  ,grunzen'), 
u  StuUievu  (kruliti,  v.  brokati  iz  Hahdeliieva) . 
Zakojimo  prasca,  ki  na  pragu  kruji.  Jatke.  272. 

—  U  drugome  prenesenomc  znnicnu :  Kruliti. 
kada  u  trbuhu  zavija.  na  Rijoci.  V.  Pilepic.  i 
ovo  je  znaiene  u  novoslooenskome. 


liRfi 


KKTTMPTRAf; 


KRfjlri.iC,  kru|oa,  m.  kru\av  iovjek.  —  U  naie 
vriji'mi'  u  f.itri.  Krri|iio  ,hoino  luoinbris  uiaucus 
et  dobilis',  f^ori.  krii|(!ii.  U.  Nemaui6,  oak.  kroat. 
stud.  27. 

KEU^jAST,  adj.  vidi  krujav.  —  U  nase  vrijene 
u  Istri.  Krujast  ,m8rabris  dobilis'.  D.  Nomanii, 
6ak.  kroat.  stud,  iiftsg.  29. 

KRU1^.4V,  adj.  sakat.  —  isporedi  novoslov. 
krujati,  hramati.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
Kriijav.    D.  Nemanir:,  6ak.  kroat.  stud,  iiftsg.  29. 

KRUl^E,  kriijota,  m.  krujavo  6e(ade.  —  U  na§e 
vrijeme  u  Istri.  Kriijo  ,homo  mancus',  gon.  krii- 
jota.   D.  Neinani6,  6ak.  kroat.  stud.  33. 

KRU^jENE,  n.  djelo  kojijem  se  kruli  Hi  krufi. 

—  U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  kajkavski  kruleiie; 
u  Jambresiievu :  kruloae ;   u   StuUievu :  kruleiie. 

KRUI^jITI,  krujim,  impf.  vidi  kruliti. 

KRUMA,  /.  «  Vukovu  rjeiniku:  voda  koja 
tece  kroz  Dukadiu  i  utjeco  u  Drim. 

KRUMARA,  f.Jme  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikoin.  Niva  kod  Krumare.  Sr.  nov. 
1865.  427. 

KRUMPAC,  m.  gavran.  —  U  Bjelostjenievu 
rjeiniku:  krumpa6,  krompafi  ,satyra  avis',  v.  ka- 
vran.  Krumpac,  galovran,  Corvus  corax  L.  D. 
Trstonak. 

KRUMPAK,  m.  covjek  hrom  Hi  krivijeh  nogu. 

—  Od  nem.  krumm,  kriv  (u  avstrijskom  govoru 
krumpe).  —  U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  ,com- 
pernis,  valgus,  varu.s,  various,  loripos'. 

KRUMPANE,  n.  djelo  kojijem  se  krumpa  (vidi 
1.  krumpati).  ^  U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  krum- 
pai'iG,  grakane  ,crocitus,  crocatio,  crocitatio'. 

1.  KRUMPATI,  krumpam,  impf.  grakati.  — 
U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  krum(>am,  krompam, 
grakam  ,crooito',  i  u  StuUievu:  v.  grakati  iz 
Bjelostjenievu. 

2.  KRUMPATI,  krumpam,  impf.  hramati.  — 
isporedi  krumpav.  —  V  Voltigijinu  rjeiniku: 
,zoppicare,  ranchottare'  ,hinken,  lahm  gehen'. 

KRUMPXJER,  vidi  krumpir. 

KRUMPIR,  krumpira,  m.  vidi  krompir  i  kr- 
tola.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  osta- 
lijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  : 
kriimpiru  (krvimpire),  kriimpiri.  —  Mjeste  -i- 
iuje  se  i  -ije-  (kao  da  je  negda  bilo  e) :  krum- 
pijer,  krumpijera.  to  se  moze  iuti  ne  samo  u  juz- 
nom  govoru  nego  i  u  zapadnome  (u  pisaca  Sla- 
vonaca).  isporedi  manastir,  pir  itd.  —  u  rijeiima 
sto  od  ove  postaju  prema  kratkome  -i-  moze  sla- 
jati  -je-,  vidi  krumpiras  itd.  u)  krumpijer.  Krum- 
pijer  ili  krizalina.  I.  Jablanci  03.  Rotkva  i 
krumpijer.  J.  S.  R6|kovic  40.  (vidi  kod  kriza- 
lina). Krumpijer,  krumpir.  u  hrvatskoj  krajini. 
V.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovic.  —  b)  krumpir. 
Krumpir  ,die  kartoffel,  grundbirne'  .Solanum  tu- 
berosum'. G.  Lazic  111.  Krumpir  zapadno,  zna6i 
sto  i  krumpijer.  J.  Bogdanovic.  Krumpir  (hem. 
grundbirn),  ces.  krumpir,  krumple,  Solanum  tu- 
berosum L.  (Visiani).  B.  Sulek,  im.  176.  —  <:) 
s  pridjevom  morski,  znaii  drugu  bifku  (iicovku). 
Krumpir  morski,  Helianthus  annuus  (grijeskom 
mjeste  tuberosus,  vidi  u  istoj  knizi  na  sir.  522'') 
L.    (Sabjar).     B.  Sulek,  im.  176. 

KRUMPIRAS  (krumpj^raS),  krumpirasa  (krum- 
pjerdSa),  m.  naziv  za  onoga  koji  rado  krumpijere 
jodo.  ,On  ti  je  krumpjeras,  hemu  samo  dosta 
krumpijora,  pa  on  drugog  jela  ne  treba'.  U  Lici. 
J.  Bogdanovic. 


KRTTMPIRASrCA  ri( 

KRTJMPIRIi^IOA  (krumpjeriSica),  /.  zenskn 
ie(ade  kao  krumpiraS.  J.  Bogdanovic. 

KRTJMPIRIC  (krumpjeric),  »i.  dem.  krumpir. 
—  {/  Liei.  Kad  krumpijeri  dobro  rode,  iiarod  ih 
onda  Z0V6  ,krumpjorinama',  a  kad  slabo  onda 
jkrumpjerici'.   J.  Bogdanovii. 

KRTJMPIRINA  (krunjpjerina),  /.  aiigin.  krum- 
pir (vidi  i  kod  krumpiric).  —  U  Lid.  ,La,  ko- 
lika  'e  ova  krumpjerina'.  .Roiii's  krumpjeriiie  pa 
i  nemam  de  sipati'.    J.   Bosrdannvic. 

KRUMPIRIStE  (krumpjeriste),  n.  mjesto  gdje 
su  Jetos  krumpijeri  bill.   IJ  Lici.   J.  Bogdanovic. 

KRUMPLS,  m.  indi  krumpir.  Krumpis,  Krum- 
piska,  Solanum  tuberosum  L.  (Vajavac,  rad). 
B.  Sulek,  im.  48fi. 

KRUMPIS KA,  /.  vidi  krumpis. 
KRUMPJER-,  vidi  krumpir-. 

KRUNA,  /.  corona,  sto  nose  na  (ilavi  kao  znak 
svogn  dostojanstva  i  ohlanti  carevi  i  kraleni  (ii 
novije  doba  bioa  to  samo  kod  krunena  i  joi  kod 
koje  urh)  nvecane  prigodc),  te  je  skovano  od  zlata 
i  nakiieno  dragijein  kninenem.  oblik  je  u  krune 
lean  ohruc  (Hi  bo\e  obluk)  iz  kojega  se  obiiiio 
pruzaju  mani  luei  sto  se  jedni  s  drugijem  sa- 
stavl<iju  svi  na  jedno  mjesto,  a  na  ovome  je 
kugla  s  krstom.  tipicki  oblik  krune.  kako  ga  narod 
shimca,  obluk  je  ozgor  narezan  na  jednake  uglove. 
i  plemici  nose  naslikanu  krunu  na  stwm  grbu, 
te  su  neke  ovakove  krune  (osobito  grofovske,  ba- 
runske)  sliinije  nnom  tipickom  obliku.  —  isporedi 
koruna,  vijenao.  —  Postalo  je  od  lot.  corona,  te 
je  stariji  oblik  koruna,  koji  maze  biti  da  je  po- 
stao  i  u  praslavensko  doba,  isporedi  stslov.  i  ceH. 
koruna,  po(.  korona;  oblik  je  kruna  pozniji  (ima 
i  stslov.  kruna,  ali  ne  znam  iz  kojega  je  doba,  i 
nslov.  krona),  i  u  nasemii  se  jeziku  ne  potprdttje 
prijc  XV  vijeka  (prije  se  upotreblaralo  za  ovo 
znacene  vijenac,  vidi).  ne  znam,  jeli  kruna  po- 
stalo  od  koruna  ispndanem  slova  o.  Hi  je  pre^lo 
iz  srimem.  krone.  —  Tzmedu  rjecnika  u  Vranii- 
eevu  (,corona').  u  Mikajinu  (,corona'),  a  Belinu 
(, corona  e  diadema'  , corona'  230n),  u  Bjelostjen- 
('evii.  (v.  koruna),  u  Voltigijinii  (.corona'  , krone'). 
ti  Stulicevu  (.corona,  thiara,  mitra,  sertura,  dia- 
dema'), u  Vukoi'u  (,die  krone'  .corona',  cf.  ko- 
runa), M  Daniciievu  (, corona'). 

a.  u  znnienu  kao  sto  je  sprijeda  kazann. 
a)  u  pravom  smislu.  Krunu  bisernu.  Spom. 
sr.  2,  1'25.  (1466).  Caru  se  jednaci  i  jur  mni  bit 
veci  .  .  .  u  kruni  sideci.  D.  Barakovie,  vil.  60. 
Ovo  li  su  krune  jasne  s  kojim  resis  prams  raqjeV 
I.  Gundulic  46.  U  krunah  krajevi  snizeni  oda- 
svud  i  puci  joste  svi  doci  ce  na  tvoj  sud.  78. 
Vrhu  Ae  vedra  cela  vidaSe  se  kruna  sjati.  P. 
Kanavelid,  dubrovnik.  7.  Da  te  trojna  kruna 
resi.  J.  Kavariin  '213''.  Krajica  sebi  krunu  udo- 
vica  skinu  s  glave,  ter  ju  stavi  duzdu  u  biljeg 
od  Jubavi.  '214'i.  Nijemski  orlo,  krune  dvoje 
pokle  nosii.  220a.  Obruc  krune  vas  na  vrhe  no 
nahodi  sebi  svrhe.  288''.  Klekavsi  prid  ditescom 
u  §tali  krune  svoje  skinuti.  F.  Lastric,  test  62'''. 
Obecajuci  joj  krunu  od  cesarice  metnuti  na  glavu. 
test.  ad.  86'>.  (Garsku)  glavu  kruna  kiti.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  .319.  On  ce  ti  isti  krunu  na  glavu 
postaviti.  M.  Zorifiic,  osm.  88.  Gospodine !  nije 
kruna  za  lincine:  il'  puk  drzi  kao  va!a  il'  ostavi 
ime  kraja.  V.  Dosen  249^1.  Na  celu  mu  od 
krune  zlameue.  And.  Kafiii,  razg.  92ii.  Svitlu 
krunu  k  vedru  nebu  baca,  ter  se  care  s  krunom 
razgovara.  1.50at>.  Baci  na  zemju  krunu  Fara- 
unovu.  kor.  61.  Glava  krunom  ukrasena.  J. 
Rajii,  pou6.  1,  2.    Na  glavu  joj  (banovici)  zlatna 


KRTTNA,  a,  c). 

kruna,  na  ruku  joj  prsten  zvekce,  na  glavu  joj 
kruna  tropti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  342.  Lepo  nas 
jo  Erceg  darovao :  meni  dao  krunu  pozladenu  . . . 
1,  .'i.51.  Meni,  Maro,  krunu  od  bisera.  1,  552. 
Ti  nacini  krune  pozlacene  sve  od  srebra  i  su- 
voga  zlata  a  iskiti  dragijera  kameiiem.  2,  90. 
A  na  glavi  devet  perisana,  povrh  toga  kruna 
pozlacena  a  u  liojzi  tri  kamsna  draga.  2,  198. 
Posji  staku  Nemanica  Save,  zlatnu  krunu  cara 
Kostantina.  .3,  80.  Ko  prosi,  da  krunu  nosi,  vaja 
mu  dati.  Nar.  posl.  vuk.  1-52.  Imahu  krune 
zlatne  na  glavama  svojima.  Vuk,  otkr.  4,  4.  — 
Amo  pripadaju  i  omiki  primjcri:  Kruna  papina 
, thiara'.  J.  Mikaja,  rjecn.  Papina  kruna  , corona 
dol  papa'  .thiara".  A.  d.  Bella,  rjecn.  230  !•.  Safe 
mu  krunu  episkopsku.   A.  KanizliA,  kam.  294. 

6)  II  metaforickom  smislu,  carska,  kra- 
{erska  vlast,  can'rane,  krnlevane.  Nece  se  odni- 
miti  pristolje  aliti  kruna  od  Jude.  M.  Divkovid, 
bes.  51a.  IJali  ova  krunu  steoe  s  huda  dila  ne- 
f.asnoga?  I.  Gundulic  24.  Svak  slavi  veceras, 
ko  pod  mom  krunom  jes.  lirabrenu  moju  vlas  i 
me  vil'  drag  ures.  100.  Lasno  dobit  krunu  od 
svita  bi  s  vitezim  tac  hrabrenim.  290.  Vitez 
koga  krunom  kopje  obdari.  313.  Lasno  tebi, 
care  Osmane,  bi  na  krunu  doc  od  svijeta,  na 
onu  krunu  po  razlogu  ka  za  ocem  tebi  ide.  497. 
S  kom  (sabloin)  u  ruci  slavni  Osman  krunu  stece. 
565.  Vidim  puke  sve  podlozne  uzmnozitoj  srbskoj 
kruni.  Gr.  Palmotic  2,  260.  Hotijase  mu  krunu 
uzoti.  J.  Banovac,  pripov.  253.  Da  tko  nemu 
ill  dici  negovqj  ne  otme  krunu.  A.  Kanizlii, 
kam.  2.  Hotio  jo  carsku  krunu  osvojiti.  33.  Ako 
koga  neprijateja  imades,  iliti  koji  ti  o  kruni  radi. 
E.  Pavic,  ogl.  433.  I  zatim  otici  ce  andeli  medu 
cosare  i  kraje,  gdi  nece  biti  uspomena  od  krune 
i  vladana.  D.  Rapic  7.  Ti  ce§  biti  krune  moje 
na§lednik.  Nar.  prip.  vuk.^  2.50.  Ja  ti  povijedam 
razliku  izmedu  krune  i  svecenstva.  M.  Pavli- 
novic,  razg.  93. 

f)  od  preddhiega  .<!e  znaiena  prenosi  na 
samo  lice  cnrevo  Hi  krajeuo.  cesto  uz  pridjeve  kao 
svijetal,  sjajan,  vodar,  slavan  itd.  Hi  iiz  narodno 
ime  (u  kojemu  od  prvijeh  primjera  moze  biti  zna- 
cene kao  kod  b)  Hi  d)).  Vicnik  svote  krune 
ugrske.  Mon.  croat.  5.  (1288).  Na  sto  bi  imali 
pravdo  od  krune  ugrske.  66.  (1446).  Sto  je  sada 
pod  krunom  ugrskom  nih  plemstino.  66.  (1446). 
IVasledujem  mojih  prvih  vernu  sluibu  svetoj 
kruni  ugrskoj.  231.  (1527).  Vladaocu  nad  bla- 
gom  kruno  ugarske.  D.  Zlatarii  in.  Vedre  kruno. 
teSka  rala  jednom  kosom  ona  slama.  I.  Gundulic 
233.  Da  naj  visijeh  sred  lie  kruna  visoka  se 
kruna  umjesti,  ka  gospodi  slave  puna  s  mnogom 
sre6om.  276.  Slavni  je  cesar  dundo  tebi,  ki  vise 
svijeh  kruna  sjedi.  278  Ces  je  mnoga  tvojih 
puka  sto  tvoj  kruni  posluh  daju.  280.  Kra(  fra- 
nafiki,  sparislta  kruna,  Leh  cemorni,  i  gospoda 
sva  od  svijeta  istu  pleme  suproc  sebi  cjec  po- 
roda.  305.  Carstvu  tvomu  cijeca  toga  spomenut 
se  meni  vidi,  s  krunom  kra|a  po]ackoga  s  prva 
iskat  da  mir  slidi.  308.  Slavnoj  spaiiskoj  kruni 
opota  on  se  uzda  vrha  doci.  359.  Inostrane 
krune  i  knezi,  s  kim  Po}aoi  drustvo  iraaju,  na 
nih  pomoc.  i  oni  ustaju.  417.  Da  s  pojackom 
slavnom  krunom  mir  utvrdi  i  utemeji.  423.  Ovo 
cuv.5i  oci  gori  di2e  k  slavnoj  leskoj  kruni.  447. 
Dvije  kruno  su,  u  ke  uzdati  ti  se  mozes  do  ne- 
voje.  451.  Pokle  svrsen  jest  oflcij  i  prikazan 
sakrificij,  Valerijane  moj  uzmnozni,  mojoj  kruni 
tore  zbozni  . .  .  P.  Hektorovic  (?)  87.  Ol  sta 
kruna  svit  izgiibi.  gdi  vojnika  kra|  ne  ]ubi!  V. 
Dosen  125a.  Vojsku  kupi  kruna  cesarova,  K.arlo 
peti.    And.  Kacic,  razg.  246*.    Ispunit  ze[u  i  bo- 


KRHNA,  a,  c).  fl 

golubstvo  te  krune.  M.  Dobreti6  392.  Da  hi 
nnma  u  ens  dobar!  naSoj  kruni  6osarovoj!  Nar. 
pjos.  vuk.  1,  17G.  —  Ct'-^tu  se  uoako  iiazinje  via- 
dulav  (car  Hi  kraj)  kad  se  s  Aim  ijovori.  Ali  iia 
boj  suprotiva  earn  fiin  tva  kriina  iistajo,  ka  dr- 
iava  tva  poCivaV  I.  Guiululid  453.  kJa  to,  o 
kiuuo,  kojqj  sii('u  iia  sviin  krunam  vistii  je  pudo. 
■tol.  Neka  znade  tvojo  velifiaiistvo  da  sain  ja 
doJIa  prid  tvoju  kruiiii  s  oviiu  ^onam.  N.  Pali- 
kuia  35.  Zaklineni  ti  se,  kra|u  moj  i  kruno 
moja.  M.  Zorici6,  osiu.  89.  A  ona  je  i^omu  (kra- 
(icii  kraju)  besidila :  ,Vira  moja,  svitla  kruno 
moja!...  Sad  prouiisli,  diajja  kruno  moja!'  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  411.  Kruno  nasa,  care  Konstan- 
tiiie!  2,  90.  Qospojico,  kruno  od  Kusije!  Nar. 
pjes.  petr.  2,  59!).  Tako,  kneze,  nasa  kruno  draija! 
Osvotn.  3,  69.  —  Rekose;  , Svitla  kruno,  oto  ti 
Juda!'  F.  Glavini6,  cvit.  124'>.  Svitla  kruno,  o 
cesare,  ne  brini  se  tim  niStare.  P.  HektorovioCi") 
160.  Odgovara  mu  (kra(a) :  ,PrisvitIa  kruno,  nije 
ovo  vrime  za  ispovidit  se'.  .1.  Banovao,  ra;;^:. 
103.  Svitla  kruno,  roci  nam  .san.  F.  Lastri6, 
ned.  154.  Svitla  kruno !  A.  Ivanizlic,  lurooi.  35. 
Ve6  to  molim,  svitla  kruno  moja.  And  Kaoic, 
raz"^.  41a.  Svitla  kruno  perzijan-ika.  D.  BapiA 
281.  Cujes  li  mo.  svotla  kruno  mojii!  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  166.  Svjotla  kruno,  caro  gospodine ! 
.3,  87.  Ajmo  mani,  kraJu,  svitla  kruno  naSa!  Nar. 
pjes.  istr.  6.  21.  Hoou,  svotla  kruno.  Nar.  prip. 
vuk.  57.  —  Ne  sumiii,  jasiia  kru  lo,  od  i-itino.  A. 
Kanizlic,  kam.  417.  Jasna  kruno  krajovska!  D. 
Rapic  326.  —  Slavna  kruno,  ja  sain  obro  jednom 
Sdie  hoc  za  to  umriti.  I.  Ganilulic  503.  O  ce- 
sare, kruno  slavna,  tar  u  dobra  svaka  spravna! 
P.  Hektorovic  ('?)  160.  —  Za  to,  o  kruno  svim 
costita,  i  vi  svijetia  ^ospodo  ina  ...  I.  Gundulic 
449.  ()  slavna  i  costita  km'e  otmansko  kruno, 
vidim,  da  pocatak  earstva  od  svita  sad  krvavim 
krijepis  zidim  495  —  Nu  je  naj  veca  tvoja  slava, 
kruno  vodra  i  cestita,  sto  imas  sina  Vladislava. 
315.  Vedru  demo  krunu  tvoju  do  kra|estva  sa- 
druziti.  G.  Palmotic  1.  lOi).  Jor  tva  pamet, 
vedra  kruno,  ...  P.  Kanavelio,  iv.  220.  —  Uzvi- 
sena  kruno  I  ,(.  Banovac,  pred.  49.  Ti,  uzvisena 
kruno  cesara,  svidoci,  jei-e  se  jo  na  tvojoj  medi 
dogodilo.  0.  Rapid  138.  Svitla  i  privisoka  kruno  ! 
F.  Lastric,  svet.  17i).  —  Zdravo.  kraju  od  Ma- 
cedonije!  zlatna  kruno  pod  nebom  na  zemji ! 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  481.  Car-Lazare,  srpska  kruno 
zlatna!  2,  256.  Svetli  caro,  kruno  pozlaoena ! 
1,  160.  —  Dostojna  kruno!    Zborn.  48!i'. 

d)  u  prenesenom  smifslu,  drzaoa  itn  je  pod 
carein  Hi  kra(eiu,  canoina,  knifevina.  Nasega 
plemenito^a  ofospodina  svete  krune  ugrbske.  Mon. 
serb.  357.  (1429).  Svjet)i  od  sunca  njetko  iztjefie, 
mudar  svijesti,  moguc  rukom,  i  od  velika  ime 
atece,  i  ostavi  krunu  nnukom  I.  Gundnlid  277. 
Kruno  ugrsko  voci  dio  vlas  poda  se  turska  ukinu. 
390.  Da  u  rod  skacu  svi  junaci  krune  opdene 
na  obranu.  433.  Jeda  kruna  tva  pojafika  sa- 
hranit  se  tijem  ce  modi'?  451.  Ociustvo  ti  je 
svecka  kruna,  s  dvjema  druzim  sadruzena,  .  .  . 
453.  Treti  odabra  krunu  Lesku  i  podvrgnu  ne 
kmetovo.  J.  Kavaiiin  260".  I^emadka  skupjajud 
3ve  krune  nz  jeduu  krunu.  M.  Pavlinovic,  razg. 
B.  Sabor  svih  krajevina  svete  krune  ugarske. 
Sbirka  zak.  1,  50. 

b.  vidi  vijenac  (u  uzemu  stnislu).  a  nekijen 
je  primjerima  znacene  it  metaforickom  smislu 
(vidi  c).  —  oBakova  se  kruna  saoija,  i  to  n.  p.: 

a)  od  coijeia.  —  Izmedu  rjeinika  a  Mi- 
kaftnu  (kruna  od  cvijetja,  vijenac  ,sortum,  corona 
pactilis,  strophium')  i  u  Belinii  (kruna  cvijetna 
.ghirlanda'  , corolla'  343a).     Uciniti  jeduu  krunu 


18  KRUNA,  ('. 

prekraanu  od   cvStja.    Transit.   210.     Krunu   vrh 

no  nosi  prolitnega  cvitja.  G.  Dr?,i6  363.  Srida 
jo  prolltja,  siroko  jest  pole,  zeloiii  i  cvitja  u  nom 
jo  do  vo|o.  .-V  dudna  nut'  duda!  ne  vim  so  pri- 
jati  ni  podat,  od  kuda  krunu  ti  svijiti  (iiietafo- 
ricki,  0  lnHilnma) .  H.  Licic  285.  Tere  6u  joS 
donit  svakojzi  ja  o.l  vas  od  sta  do  krunu  svit. 
N.  Najeskovid  1,  175.  Naodigledico  dono-so  andeo 
s  noba  dvl  krune  cvitja  pleiuonitoga.  M.  Zoridic, 
zrc.  42.  BijaSe  obidajan  kitit  cvitjom  jeduu  pri- 
liku  iste  divice  i  nadiiiat  joj  od  cvitja  krune. 
F.  Radman  57. 

b)  od  liscfi.  Da  sad  mi  govore  tve  pi.^ni  i 
k:iia,  o,ieta  na  zbore  da  s'  do.^al  k  ParnaXu,  da 
t"  krunu  prika/.u  javora  divice  ko  tuj  cine  strazn 
Pegaske  vodico,  ke  znam  da  sujico  za  radost 
proliso  niz  ruiueno  lidca  ki  das  te  vidiSe.  ,Ovoj 
li  je'  rise  ,on  kog.v  mi  mnimo  da  izginul  bise, 
a  sad  ga  vidimo?.  .  .  i  krunu  savitu  od  javora 
drugu  dajmo  ran  i  svitu  do  tleha  der  dugu'.  H. 
Lucid  276.  Ti)ga  rad  vese|a  gospoda  i  vas  puk 
slomiso  od  ze|a  rairisna  svaki  struk;  gospojo 
svojili  ruk  prosipju  s  prozora  vitezom  na  klobuk 
kitice  odzgora  s  iiaranzom  javora  misano.  vitili 
krun.  D.  Bir.ikovid,  vil.  296.  Ned  u  boju  slavan 
ostat  srjed  tabira.  kruned  krunu  od  javora.  J. 
Kavatiin  76''.  —  U  ooijein  se  primjerima  misli 
ii'i  vijenac  oi  looorik',  lauroa,  znak  doktorske 
casti.  (8.  B'jniocntara)  ukup  z  svotim  TomaJom 
od  Akvina  prija  krunu  od  nauditoja.  F.  Glavinid. 
cvit.  218''.  Gdi  do^tignu  krunu  od  mastra  21S'''. 
Kruna  nauditejska  ,Laurea  dottorale'  ,Iaurea  raa- 
gistralis'.  A.  d.  Holla,  rjodn.  429''.  —  Amo  hi 
moi/ao  pripadati  i  ooaj  primjer:  Od  mora  od 
slana  da  s'  tolik  gospodar  (Neptune!)  u  kruni 
od  braka.    M.  Vetranid  2    19. 

c)  od  trna  (po  maltli.  27,  29;  marc.  15, 
17;  joann.  19,  2;   mifili  se  i  na  praou  krunu,  jer 

je  I-iWi  za  rug  okrunen  kao  kral).  Hoce  donesti 
krunu  trnovu.  Zborn.  121''.  Spletose  krunu  od 
trnja.  Anton  Dalm..  nov.  tost.  162''.  joann.  19,  2. 
Trnovom  krunom  krnnen.  A.  Gucetic,  roz.  joz. 
6.  Trnovom  krunom  krunivsi  Isusa.  M.  Div- 
kovic,  bes.  5*.  Tebi  sada  ja  naridara  s  blago- 
sovom  mir  izpuni,  a  put  moju  davam  bidem.  a 
trnovoi  glavu  kruni.  I.  V.  Bunid,  mand.  25. 
Glavu  zastokom  krunom  kruniso  trnovom.  A. 
Vitajid,  ostan.  373.  Trnja  krunu  slavnu  dosti. 
J.  Kavaiiin  50*.  Trn  je  kruno  Isusove.  331". 
Tecijahu  kaple  oi  krvi  iz  prigorkijoh'  i  Jutijeh 
bod(ina  trnove  kruno.  M.  Lekusic  110.  Trnovu 
mu  krunu  stavise  na  glavu.  F.  Lastrid,  test. 
114'i.  Okrunen  bolestivom  krunom  trnovom.  I. 
A.  Nenadic,  nauk.  241.  Zlamonovat  krunu  tr- 
novu koja  bi  p  vstavjana  na  glavu  spasiteja  na- 
iega.  M.  Dobretid  285.  Ved  bi  ti  trnovu  krunu 
s  glave  skiuuli.  Osvetn.  1,  i.  —  Ni'  mod  rit  bez 
plada,  kako  m(uj  zlu  krunu  na  glavu  od  drada 
staviSo  svu  punu.  D.  Banina  148''.  Dradnu  krunu. 
A.  Vitajid,  ostan.  171. 

d)  od  vlasi  (metaforicki).  Koj  (kralici  od 
liposti)  prije  od  zlatnijeh  prama  stivi  narav 
krunu  oko  cela,  nago  li  onu.  s  kom  na  glavi  co- 
stita je.  I.  Gundulid  281.  —  Amo  bi  mogao  pri- 
padati i  ovaj  primjer:  A  kad  al'  je  vridan  krune 
(hololaza)  od  pasjaga  repa  vune.    V.  Dosen  40». 

C.  s  toga  sto  je  u  Grka  i  Rimfana  bio  obicaj, 
kad  bi  ko  sto  izvrsno  ucinio,  Hi  se  u  iemu  medu 
ostalima  naj  hofi  pokazao,  da  bi  mu  podijefena 
bila  kruna  Hi  uprav  vijenac,  u  prenesenome  se 
smislu  kruna  (obicno  kao  vijenac)  shvaca  kao 
znak  odlikooana  Hi  nagrada.  vidi:  Oni  u  istinu 
teku,  da  vazmu  krunu  razruSnu  ka  na  mane  pri- 


KRXJNA,  c.  ti 

hodi,  a  mi  tecimo  da  vifinu  vazmerao.  Bernardin 
I'J.  paul.  loor.  9,  25. 

a)  uopie,  kaze  se  kruna  od  dobiti,  od  slave, 
slavddobitna.  Okruni  ga  Gospodin  kruuom  od 
slave.  N.  Rariiua  201''.  ecclesiastic  ii,  9.  Pak 
i  raoje  okruniti  krunom  slave  imam  dijete.  ,1. 
Kavaiiin  511b.  I  tako  ce5  onu  kruuu  slave  imati, 
koju  je  on  (IsukrstJ  svim  obecao.  J.  Banovat:, 
razg.  fi5.  Da  ti  taste  slave  krunu  s  tvoje  hole 
glave  spunu.  V.  Dosen  51«.  I  tebi  cicia  ke  vas 
svit  ako  se  bit  bude,  viciie  dike  kruna  se  hoce 
svit.  H.  Lucie  199.  Krunom  hvale  okruni  ga 
(papa).  J.  Kavanin  ISO^i.  Krunu  imase  od  do- 
biti. P.  Kanavelic,  iv.  186.  Blazoni  ki  dobitiiu 
krunu  odnose.  J.  Kavanin  SW".  Od  dobiti  grabe 
krunu  ki  se  sile,  ue  ki  h|unu.  366*.  Jasnom 
kruQom  od  dobica  ka  je  i  inim  postavjena  ne- 
oskvrnikom  pravde  cica.  olfi'i.  Kruna  nd  do- 
bitja  ,!aurea  trionfalo'  ,laurea  triumphalis'.  A. 
d.  Bella,  rjocn.  429'>.  >fe  da  nam  so  kruna  od 
pridobitka.  M.  Zoricic,  osm.  131.  Kruna  slavo- 
dobitna  ,corona  trionfale'  .corona  triumphalis'. 
A.  d.  Bella,  rjocn.  230ii'.  —  Aino  pripada  i  ovo: 
Er  ku  i  dobit  na  svit  diku  .  .  .?  ki  li  c  stsci 
zivot  divi  .  .  .V  ka  li  6  kruna  da  t'  so  svije,  kad 
uzvidis  gdi  puk  vrvi  nada  h  mrtva  rauii  u  krvi 
a  prid  pragom  tve  6elijoV  A.  Cubranovio,  jed. 
159 — 160.  Jos  Dubrovnik  s  davhom  krunom 
stoji  cjec  vjere  u  slobodi.  I.  Guudulic  389.  Nu 
Uubrovnik  sred  pokoja  ki  od  slobode  krunu  stoce, 
s  mita  od  zlata,  s  prijetne  od  boja  od  vjero  so 
lie  porece.    389. 

b)  znaci  pjesniiku  stavii  Hi  loupce  kiiizev- 
nicku.  Kad  pjesni  luvene  dostojan  er  si  bio  kruiie 
da  no  vene  koju  ti  svi  Klio.  N.  Na|eskovic  1,  311. 
Tor  im  su  (pjesnikom)  za  slavu  te  muze  savilo 
po  krunu.  1,  318.  —  Za6  ako  sveder  taj  Imdes 
drum  sliditi,  krunu  6o§  vjectiu,  znaj,  na  colo  tve 
sviti  .  .  .  pisma  ce  vik  tvoja  iia  svitu  ziviti.  U. 
Rai'iina  58^'. 

c)  znaci  slacii  rajakti  po  smrli.  (Sveti  i 
socticc)  vencom  i  krunom  nadareni.  M.  Jorkovic 
100.  I  primite  izabranu  krunu  vama  obeianu. 
J.  Kavanin  381  •.  Toj  izustiv,  Ijepsom  se  odi 
krunom  (iimrije).  247«'.  Kusauim  bo  krunu  pravi 
svojim  jubnikom  Bog  pripravi.  ■ISS'i'.  Pode 
s  ovoga  svita  za  primiti  krunu  nebesku.  A.  Ka- 
iiizlic,  kam.  634.  Vole  zlata  kesu  punu  neg  no- 
boskog'  raja  krunu.  V.  Dosen  79'i-.  Kad  iskuseii 
buiio,    primiti   ce    krunu  slave.     J.  Matovic  514 

—  usobito  za  svecc  muienike.  Isukrst  vojnikom 
svojim  kripko  za  n  boreci  se  kruuu  obita.  Ziv. 
kat.  .star.  I,  223.  Bi  mu  dana  kruna  od  muce- 
nika  u  vriine  Antonina  Pia.  F.  G-lavinic,  cvit. 
4''.  Vitezi  Isukrsta,  sada  je  vrimo,  u  ko  prijeti 
budote  krunu  vicnosti,  alio  srceno  budete  bo- 
riti  so.  25^.  Do  tri  dni  ces  sa  mnom  gori  s  kru- 
nom pojti  V  rajskili  dvori.  P.  Hektorovio^?)  91. 
Krunu  piini  smijenstva  zagrlise  od  miicijenstva. 
J.  Kavanin  296''.  Okrunena  krunom  mucenictva. 
A.  Kanizlic,  kam.  5.  Sveti  Kajo  papa  i  mucenik 
primi  krunu  na  296.  .  .  Svi  ovi  primise  krunu 
s  svctom  Susanom  na  295.   And.  Kacic,  razg.  12. 

—  Ami)  maze  pripadati  i  ov.o :  Zahraiiena  mi 
jest  kruna  od  pravde  ku  mi  ce  povratiti  Gro- 
spodin  ouoga  dne  pravdeni  sudac.  Bernardin 
173.  paul.  2tim.  4,  8.  Ostavjena  jest  meni  kruna 
od  pravde  koju  dati  ce  meni  Gospodin  u  oui  dan 
pravi  sudac.  N.  Raiiina  26^.  Zato  da  ufain 
krunu  opravde  ua  dan  veli.    J.  Kavanin  331''.. 

tl)  metaforicki,  ko  je  medu  ostalima  niij 
bofi  nosi  krunu  kao  da  je  medu  I'lima  kra(.  Er 
dostpjis  vrhu  glave  krunu  nosit  svih  gospoja. 
A.  Cubranovic  148. 


9  KRTINA,  d,  d)  ce). 

e)  kao  nagrada  uopie.  Izgubiti  tolike 
krune  od  dilih  kripostnih.  P.  Radovcic,  na6.  251. 
A  za  krunu  truda  tvoga  stoc  Cos  dragu  tvu  ^u- 
bicu.    I.  Dordid,  pjesn.  8. 

(1.  prcma  predasnemu  znacenii  koil  c  kaze  sc 
o  cefadetu  kao  naj  oer.a  pohvala. 

u)  isporedajuH  s  druijom  celndi  istice  se 
d'l  je  ono  u  cema  Hi  u  soemu  naj  bole,  ne  maze 
sc  u  soakom  priiiijerit  dohro  razlikooati  od  zna- 
cefia  k(td  b).  Od  svijeh  zona  ti  si  kruna.  N.  Na- 
jeskovic  1,  116.  Ne  umijom  tisiiei  roAi  dil,  zasto 
si  kruna  svijein  gospodam  vazda  blT.  1,  178. 
.Ja  sara  kruna  od  svijeh  vila,  sve  se  vile  mnome 
dico.  I,  206.  Tuj  ti  me  saveza  taj  kruna  od 
vila,  koja  jo  s  nebesa  od  sunca  sletila ;  .  .  . 
2,  19.  Bozia  majko  i  djevice,  vjecua  kruno  od 
svijeh  zena  M.  Drzio  423.  O  casti  i  diko  i 
kruno  svijeh  gospoj:  415.  Marija,  zdrava  bud, 
milosti  si  puna.  Gospodin  s  tobom  svud,  ti  si 
zenska  kruna  (.bonedicta  in  mulieribus").  F. 
Vrancic,  iiiv.  115.  Dalmatinskijeh  .svijeh  gra- 
dova  svijetla  kruna  ti  I'es  biti  (Dubroonice). 
(t.  P.ilmoti6  1,  110.  Lijepu  Elenu  podi  rani 
krunu  slavnijeh  svijeh  gospoja.  1,  233.  Vri- 
jednijoh  kraja  vjekovita  cas  i  kruna.  2,  161. 
K6orca  ina  mila  vrijednijeh  kruna  i  cvijet.  2,  205. 
Idinoii,  kruna  svijeh  proroka.  2,  370.  Kupili  bi- 
skupa  jo  kruna  uresna.  J.  liavaiiiu  93^1.  Ona 
od  lijopijeh  cvijet  i  kruua.  I.  Dordic,  uzd.  4. 
Ne  izgleda  se  u  Cicoroiia,  krunu  svijeli  bosjod- 
nika.  V.  M.  Gucotic  1.  O  Nopomuceiio,  izpo- 
vidiiika  kruno!  A.  J.  Kuezovio  279.  .4  babajko 
ovog'  sina  bise  kiuua  svi  starina.  V.  Dosen  35'' 

b)  kaze  se  kruna  o  ce^adetit,  koje  je  dragoj 
cefadi,  injestu  itd.  kao  slava,  dika,  ure^,  vidi  i  a). 
Sv.  .lorolim  je  dika,  postenjo  i  slava  i  svitla 
kruna  hrvatskoga  jezika.  Ziv.  j'or.  star,  1,  230. 
Drzici  su  mjesta  ovoga  kruna  i  cas.  M.  Drzic  23. 
Kruno  moje  ti  si  , kruna'.  I.  Guudulic  53i>. 
Tomas  nd  Akvina,  dika  i  kruna  reda  s.  Domi- 
nika.  F.  Glavinio,  cvit.  66'>.  Sveti  Ludovik  do- 
voti  kruna  krajestva  od  France.  291''.  Blazoni 
s.  Juraj,  crikvo  katolicanske  dika,  vojnikom 
kruna,  a  vornim  prilika.  99''.  i)  ce-stiti  Du- 
brovnice,  svijetla  kruno  kraja  ovoga.  (i.  Pal- 
motic  1,  289.  Kruno  slavna,  diko  i  casti  slo- 
vinskoga  od  jazika.  I.  Ivanisevic  229.  Ki  te 
svoj  drzavi  za  vikoviiu  diku,  za  krunu  postavi, 
i  za  cast  volikii.  P.  Hektorovii  64.  Uomiaui 
ki  je  kruna  otacbine.  .T.  Kavanin  16''.  ^oiia 
postena  jest  ftoviku  kruna  i  posteiie.  J.  Banovac, 
pripov.  186.  Kruna  naseg  slavnog  uaroda  Je- 
roliiu  (.■itamparakoin  (jrijeskoni  .lorosolim)  sveti. 
M.  Zorii-ic,  osm.  75.  Po  imenu  kaludere  Sava, 
kruna,  dika,  posteiie  i  slava  slovinskoga  puka  i 
naroda.    Andr.  Kacio,  razg.  18''. 

e)  kao  pohvala  uopie  bez  isporedivana 
s  druijiina.  Ka  godi  s'  od  vila,  kruna  si  Ijeposti. 
N.  Na|oskovi6  1,  236.  Zasto  je  ona  cvijet  i 
kruua  od  diko,  2,  80.  Koja  (zliea)  no  bi  bil' 
dostojna  takoj  kruui  slnzit  .sve  dni.  S.  Boba- 
Jevic  207.  Nemoj  me  odagnati,  kruno  od  svit- 
iosti.    M.  Jorkovic  25. 

fl)  u  vokativu  se  upotreb(ava  nz  moja  ;' 
bez  te  zamjenice: 

ua)  od  stovana  (preiua  a)~-c)).  Kruno 
srca  moga.    M.  Jorkovic   104. 

bh)  od  (ubaoi,  prcma  b).  Bratjo  moja, 
pridrasa  i  prizelina,  voseljo  moje  i  kruno  moja! 
Bernardin  143.  paul.  philipp.  4,  1. 

cc)  od  {ubaoi  i  dragosti  prcma  senskom 
celadetu,  po  sooj  prdici  onako  kao  Ho  se  zove  i 
zlatom,  blagom,  uresnm,  dikom  itd.  A  za  toj,  ma 
kruuo,   pokle  si  izovala,  izvrsna  napuno  nada  sva 


KRtJNA,  d,  d)  cc).  (m 

ostala.  H.  Luci(S  213.  Jur  poznaS  mil  viru  i  ffdi 
saui  umiru  za  tobo,  ki'uuo,  prav.  N.  Na|oSkovic 
2,  7.  Zftsve  ihi  s  svijeh  stratia,  biserua  ma  kiuuo, 
za  te  jo  od  raua  srdasce  me  puno.  2,  9G.  O 
kruiio  izbraua!  M.  Drzid  4'15.  Nu  ja  tebi  sad 
so  obitara,  moja  kruuo  svita,  iiikad  iieoo  moja 
mlados  diugu  vilu  sluiiit.  U.  Rai'iiua  lOljii.  Uz- 
mnozaj  ti  moc  i  zdravje  svo  to  vece  dugo  lita, 
moja  kriuio  zlatom  svita.  A.  Cubranovic  IfiS  — Kit. 
Sada,  kruno  ma  biserna,  ja  no  prosim  moni  platu. 
S.  Bobajevic  209. 

e.  0  ncceinii  ncziou  sa  znaiei'icm  kao  kod 
d,  a).  Kazuiu  jja  susrite,  kruiia  od  razlocfa.  M. 
Marulic  1.50.  Tu  Salamuu,  kraj  6ostiti,  6ini_crkvu 
sagraditi,  kruuu  judskijeh  svijeh  tudesa.  O.  Pal- 
motic  3,  18a. 

f.  u  premsenom  smistu,  n.  p. : 

a)  gori'ie  grane  u  drveta.  Graiie  sastavjaju 
u  drvecu  krunu.    J.  Paufiic,  bot.  50. 

6)  It  zuba.  Kruiia,  goriii  vid|ivi  dio  zuba. 
.T.  Panoic,  zoolog.  19. 

c)  vidi  kauka.  Kada  ne  uose  kruim  ili 
kavku.  §.  Budinic,  is|>r.  22.  Kruua  ali  kauka 
iieka  bude  otvorena.  M.  Bijaukovio  91.  Sto  de 
ro6  krug  oli  kruua  pcipovskaV  Blago  turl.  2,  317. 
Jeli  od  daviia  ove  kruno  dijacke  u  erkvi  obifiap 
Da  je  od  svetoga  Petra  Apoatola  ova  ki-una  ua- 
redena  bila,  sciui  sveti  Grgur  turouenski.  I.  Ve- 
likauovic,  U|iut.  3,  102. 

<l)  driistoo,  vidi  krug,  2,  b,  c).  Sad  ako  i. 
siditi  s  prvimi  u  kruui  i  sud  nam  suditi  .  .  .  D. 
Barakovic,  vil.  103.  Tebe  slavua  ucenika  druzba 
i  kruua  pricestita  .  .  .  hvali  (,t6  gloriosus  aposto- 
lorum  chorus  .  .  .')    .).  JJ.  Gucetio  11. 

jr.  kao  pristojnija  rijec  mj.  rozi  (kad  zena 
nije  vjerna  iiiuzu).  —  U  jednuin  priinjera  xvm 
vijeka.  Da  se  nahodi  toliko  dobar  muz  da  zatiska 
jedno  oko  dopustujuci  svojoj  zeni,  da  mu  cini 
krunu,  bi  li  ova  uciuila  pravo  prijubodiustvo? 
And.  Kadcic  519. 

h.  novae  sto  u  razlicnijcm  mje^tima  ima 
razlicnu  vrijednost,  Anin.  krone,  engt.  orown  itd. 
u  Austriji  mu  je  sad  vrijednost  po  forinte,  a  u 
zlatu  81  kruna  vrijedi  85  metrickijeh  franaka. 
dijeli  se  u  100  Jilira  Hi  para  ili  potura. 

i.  vidi  krunioa,  /.  —  U  nase  vrijeine  u  Lici. 
,'Eli  na  n  vika"?'  ,Bome  'es  mu  nekolike  kruue 
ooata".    J.  Bogdanovic. 

k.  cvijct  i  bi^ka.  Kruua,  Lilium  bulbiferum 
L.  (Vodopic).  B.  Sulek,  im.  176.  Carska  kruna 
,die  kaiserkroue'  ,Fritillaria  imperialis'.  G.  Lazid 
122. 

2.  KRUNA,  /.  hyi>.  Krunija.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Kruno.  —  Od  prije  nasega  vremena,  a 
izinedu  rjecnika  u  Vnkovu.  Kruna.  S.  Xovakovic, 
pom.  72.  Mati  moja  Kruna  imenom.  D.  Obra- 
dovii,  ziv.  17. 

3.  KRUNA,  /.  ime  doiiiacijem  ziootinnina. 

a.  kukosi.  Kruna,  naziv  za  kokos,  koja  ima 
krunu  na  glavi.  ,Ngs  mo'e  krune  zaklati'.  ii  Lici. 
J.  Bogdanovic.  it  Dobruselu.  M.  Medic,  w  Bosni. 
D.  Hire. 

b.  ovci  koja  ima  krunu  na  celu.  u  Dobro- 
selu.  M.  Modi6.  Kruna,  ime  ovci.  u  hrvatskoj 
krajini.    V.  Arsenijevic. 

1.  KRUNAC,  krunca,  m.  tifiar,  vrst  graha. 
Gregurevci  u  Srijemu.    D.  Hire. 

2.  KRUNAC,  Krunca,  m.  ime  planini.  UtekoSo 
u  Krunae-planinu.    Pjev.  crn.  2'1G'>. 

KRUNA^KA,  /.  masina  gvozdena  za  kruueiio 
kukuruza.    Sr.  nov.  1875.  1107. 

KRUNAST,  adj.  na  kojemu  je  (ako  je  zivo- 


)  KBUNICA,  d,  c). 

Una,  na  glavi)  neito  kao  kruna.  —  U  naie  vri- 
jeine. —  n.  p. 

II.  0  kokuH.  —  U  Vukovu  rjeinikii:  n.  p. 
kokoS  ,gekr6nt'  ,coi-onatus'.  [vide  6ubast].  cf.  ka- 
porast. 

b.  0  ziniji.  Sestro  .Tole,  zmija  te  copila, 
kratka  repa  a  krunaste  glave,  od  koje  se  zmije 
ne  preba|a !    Hrv.  nar.  pje.s.  i,  323. 

C.  0  zgradi.  A.  na  jednoj  straui  (ima  NisJ  i 
npko  krunasto  utvrdene.  M.  D.  Miliievio,  kraj. 
srb.  93. 

KRUNAS,  IsruudSa,  m.  zivotina  kojoj  je  kao 
kruna  na  glavi.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  ime  pijetlu.  KriinaS,  naziv  za  pijevca  koji 
ima  krunu  na  glavi.  u  Lici.  J.  Bogdanovic.  u 
Bosni.    D.  Hire. 

b.  zubalac  krunas.  neka  riba  (tal.  deutale 
colla  corona).  Zubatac  krunas  ,D6ntex  gibbosus'. 
G.  Kolombatovic,  pesci.  6. 

KRUNAT,  adj.  na  kojemu  je  kruna,  okrunen 
(0  glavi).  —  Na  jednom  mjestu  xvm  vijeka.  Tri 
krunate  lavske  glavo.    J.  Kava.iiia  284:''. 

1.  KRUN6ICA,  /.  Robinia  pseudoacacia  L. 
(Vukasovic!).    B.  Sulek,  im.  176. 

2.  KRUNCICA,  /.  neke  ziootine  koji  ma  je  kao 
kruna  na  glavi. 

a.  .sewa.  P.  Budmani. 

b.  ime  guski.  Bastaj,  Daruvar.    D.   Hire. 
KRUNBTINA,  /.  augm.  kruna.   ,Vide,   kolika 

e  krunetina  onom  pijevcu  narasla'.  J.  Bogda- 
novic. 

KRUNICA,  /.  dem.  1.  kruna.  —  Od  xv  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  (za  znacena  kod  a  i  b)  «  Mi- 
ka^inu  (krunica,  mala  kruna  , corolla'),  u  Bjelo- 
stjencevii  (vidi  kod  korunica,  a),  u  StuUcevu  (.co- 
rolla, sertum'),  u    Vukovu  (diui.  v.  kruna). 

a.  vidi  kruna,  a.  Prid  svakim  jahase  oprovda 
u  krunicu.  M.  Marulic,  pjes.  12.  Gabrijel  uzgan 
od  Jubavi  tecise  vas  vesel  s  krunicom  na  glavi. 
211.  Sto  li  mu  (orlii)  pomaga  krunica  na  glavi, 
i  da  se  svijeh  ptica  naziva  kra}  pravi?  M.  Ve- 
tranid  1,  37.  Aureola  to  jest  zlatna  krunioa.  B. 
Gradic,  djev.  66.  Podlozuica  usijena,  bez  kru- 
nioa i  plomena.  J.  Kavaiiin  29011.  Dostojna  j' 
ta   glava  nositi   krunicu.    Nar.  pjes.  istr.  2,  133. 

b.  vidi  kruna,  b,  a).  Krunica  ali  vez  od 
cvitja  razlika.  S.  Monoetid  27.  Beru  evitak  ru- 
zice  ter  sebi  viju  krunice.  G.  Drzic  413.  Kru- 
nioe  povita,  molim  te  ja,  podi  k  jediuoj  vrh  svi- 
jota  mojojzi  gospodi,  nego  te  na  glavi  pronosi 
taj  vila  za  biljog  jubavi.  N.  Na|eskovic  2,  100. 
Zlatom  pak  krunice  i  cvitke  ovijahu.  P.  Zoranio 
561^.  I  gizdava  zarjeznica,  puna  paoma  i  kru- 
nica.   J.  Kavaiiin  485*. 

C.  vidi  kruna,  b,  c).  Trnovu  krunicu  pletu 
i  viju  (Isiisu).  M.  Drzi6  456.  Trn  slavue  od 
krunice  spasite|.ske.    J.  Kavanin  320l>. 

<1.  0  cejadetu,  vidi  kruna,  d. 

n)  vidi  kruna,  d,  a).  Krunice  od  gospoj ! 
§.  Menceti6  23.  Bog  tebe  krunicu  vrh  gospoj 
satvori.  7.">.  Proklinu  vas  ures,  krunice  od  vila, 
koji  mi  odnije  svijes.    N.  Najeskovic  2,  36. 

b)  vidi  kruna,  d,  c).  Kazi  mi,  kitice,  ze- 
lena  vijek  bila,  §to  je  od  krunice  ka  mi  te  po- 
sila?  N.  Na[eSkovic  2,  62.  Podi  mi,  pticice, 
smjoruo  to  molim  ja,  u  one  krunice,  ka  moni 
suncem  sja.   2,  68. 

c)  nidi  kruna,  d,  d)  bb).  Krunice  gizdava! 
M.  Vetranii  2,  33.  Zeledi  k  tebi  do6,  biserna 
krunice.  N.  Na|eskovi6  2,  101.  Zi  ti  slavne  dike 
tvoje,  od  bisera  ma  krunice!  Jed.  nezn.  pjesn. 
237. 


KKinsncA,  e. 


671 


KRUNISATI 


e.  corolla,  u  cvijcta  onaj  dio  sto  se  sastoji 
iz  listica  svakakve  boje,  te  je  sakriven  u  pupkii 
prije  nego  cvijet  proevate  (a  botanici).  J.  Pancic. 

f.  vidi  korunica,  b.  —  Izinedu  rjecnika  ii 
Blikafinii  (krunica,  kralis  , corona,  rosarium'),  u 
Belinii  (,coi'ona  da  far  oratione'  , corona  preea- 
toria'  230a),  it  ISjelostjencevu  (vidi  kod  korunica, 
b,  a)),  II  VoUigijinu.  (,rosario,  corona'  ,rosnn- 
kranz'),  u  Stulicevii  (.globuli  filo  trajecti  quibus 
utimur  fundendis  precibus'),  u  Vakovu  (vide  bro- 
jenice  s  dudatkom  da  se  govuri  u  Sp^etu). 

a)  vidi  korunica,  b,  a).  Koji  covik  vsaki 
blagdan  50  ave  Marij  i  5  otcanasov  rodom  iz- 
moli  (to  isto  molenje  imenuju  krunica).  Postila. 
Bb2''.  Nacin  govoriti  rozai-io  iliti  veliku  kru- 
nicu  Gospinu.  A.  Kanizli6,  bogo|ubnost.  859. 
Krunica  svakovrstna.  .  .  .  radosna, .  .  .  zaiosna, . . . 
.slavna.  361.  Govoreci  rozarije,  ili  krutiice.  L. 
Vladmirovii  91.  Smoli§e  dio  rozarija  (krunice). 
M.  Vodopic,  tuzu.  jel.  dubrovn.  18G8.  240.  —  U 
krunici  Isukrstovo'  govori  se  triest  i  tri  oce- 
naja .  .  .  M.  Divkovic,  nauk.  219t>.  Sva  otajstva 
rozarija  mogu  se  razmisjavati  u  tri  puta  u  kru- 
uici  Isusovoj  trih  desetaka.  Azbukv.  1690.  28. 
Poci  za  cuti  krstjanski  nauk,  za  cuti  Bozju  ric, 
i  reci  krunicu  Gospodinovu.  A.  d.  Bella,  razgov. 
189.  Krunica  Gospodinova  od  trideset  i  tri  otco- 
nasa,  pec  zdravijeh  Marija  i  vjerovanje.  I.  A. 
Nenadie,  nauk.  250.  —  Govoriti  krunicu  od  pri- 
svetijeh  rana  Jesusovijeh.  B.  Kasic,  nac.  do.  — 
U  krunici  GospinoCx*  govori  se  seset  i  tri  zdrave 
Marije  i  sedam  ocenasa  i  jedno  vjerovanje.  M. 
Divkovic,  nauk.  221''.  —  Da  s.  Orsula  i  ne  sfete 
druge  miluju  i  pomagaju.  .  .  onezijeh  koji  su  se 
nim  priporucevali  i  govorili  liih  krunicu.  B 
Kasic,  per.  147.  —  Govorim  krunicu  s.  Ante.  L. 
Vladmirovic  71.  —  Znam  da  se  govore  innoge 
krunice,  rozarija,  oceuasi.  S.  Margitic,  fal.  159. 
Ti  imas  muogo  zlamenja  od  pravovirka,  dohodis 
u  crkvu,  kadagod  se  pricestivas,  govoris  i  kada- 
god  krunicu.  A.  d.  Bella,  razgov.  108.  Tko  kru- 
nicu govoreci  krade.  A.  Ba6i6  369.  J.  Banovac, 
uboj.  -42.  Kad  govorite  u  vecer  krunicu.  F. 
Lastrii,  od'  178  Koliko  li  ste  krunica,  koliko 
postova,  koliko  li  lemozina  ucinili  siromahora  V 
nod.  -112.  Kad  krunicu  ili  druge  pobozre  mo- 
litve  govori.    B.  Leakovic,  nauk.  398. 

b)  vidi  korunica,  b,  b).  Krunica  od  pri- 
st'etijeh  rana  Jesusovijeh  ima  pet  koljenaca  od 
kojih  sfaki  ima  pet  ocenasa...  B.  Ka§ic,  nacin. 
46.  U  ruci  krunice  na  molitvi  steci.  ,1.  Armo- 
lusic  IV.  Ki  bi  jemali  medaje  ali  krunice  od 
proscenja.  P.  Radovcic,  na6.  236.  Da  ovu  kru- 
nicu posvotiti  dostojis  se.  L.  Terzic  217.  Tko 
prodade  krunicu  ili  kalez.  A.  Bacic  64.  Uzmu 
u  ruku  krunicu  pak  se  razgovaraju.  J.  Filipovic 
1,  286b.  Cine  na  oci  drugije  krunicu  pribrajati, 
uzdisati.  F.  Lastrii,  od'  250.  U  svetkovine  ne 
trazi  se  gospina  krunica  nego  smrdjivo  ogledalo. 
ned.  306.  Zato  bi  obicavao  slati  dicicu  s  pa- 
licom  svojom  i  kruuicom.  A.  Kaniilid,  fran.  59. 
Ot6enas  zlameriuje  otca,  a  cinas  zrno  od  kru- 
nice. F.  Matic  4.  Nije  sabja  za  popa  ni  fratra, 
vo6  krunica  i  kriz  izpod  vrata.  And.  Kacic,  razg. 
176*.  Darujuci  krunice,  meda|ice  i  krize.  I.  J. 
P.  Lucio,  izk.  39.  U  blagosovu  krunica,  meda- 
jica  i  drugih  ovakih  stvari.  I.  Velikanovid,  uput. 
3,  469. 

e)  u  prenesenom  smislu,  catati  kome  kru- 
nice, mnogo  govoriti  i  vikati  (karajuci  i  ruzeci). 
—  U  nase  vrijeme  ic  Lici.  , Borne  mu  cata  kru- 
nice'.   J.  Bogdanovii. 

g.  vidi  kruna,  e.  c).   —   U  Belinu  rjecniku: 
krunica    crkovnaSka    ,chierica,    corona    in    cima 


del  capo  tosata  per  segno  del  chlerioato'  , ton- 
sura  clericalis'  189'>,  i  u  Bjelostjencevu  (vidi  kod 
korunica,  o). 

h.  na  jcdnom  injcstu  xvui  vijeka  ima  kru- 
nice kao  line  jednoine  andeoskoine  reda,  prema 
lat.  potestates  ili  dominationes.  Serafini  prvi  prve 
troredice,  srjedni  sveti  kerubini,  zadni  prijestolja 
i   krunice.    .1.   Kavanin  498^. 

i.  krunica  Gospodinova,  neki  cvijet  i  bifka. 
—  Izmedu  rjecnika  ii  Stulicevii.  Krunica  Gospo- 
dinova, granatiglia,  detta  fior  di  passione  (Piz- 
zelli,  Aquila-Bu6,  StuUi),  Passiflora  coerulea  L. 
B.  Sulok,   im.   176. 

k.  vidi  seva.  —  U  Vukova  rjecniku  a  do- 
datkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

1.  iine  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu  jioiarevac- 
kom.  Zemja  u  Krunici.    Sr.  nov.  1875.  1167. 

KRUNICAN,  kriinictia,  adj.  koji  pripada  kru- 
nici. —  Izmedti  rjecnika  u  Stulicevu  (.coronalis'). 
Zrna  ona  krunicna  (vidi  krunica,  f,  b))  mlogu 
su  kripostnija  protiva  noprijatejom  duhovnim 
nego  olovna  protiva  tilosnim.  A.  Kanizlid,  uto6. 
411. 

1.  KRUJSriCAK,  m.  covjek  sto  po  svome  zanalu 
cini  krunice  (vidi  krunica,  f,  b)).  —  U  Mikafinu 
rjecniku:  krunicar,  tko  6ini  al'  prodajo  krunice 
.corouarius';  u  Belinu:  ,coronaro  e  coronajo, 
facitor  di  oorone'  ,coronarius'  230";  u  Bjelo- 
stjencevu: korunico  koji  napravja  ali  prodaje, 
krunicar   ,corouarius' ;    u  Stulicevii:  ,coronarius'. 

2.  KRUNICAR,  in.  Upupa  epops  L.,  vidi  pu- 
pavac.  Tordinci  kod  Vukovara.    D.  Hire. 

KRUNICICA,  /.  dem.  krunica.  -  Od  xviii 
vijeka,  a  izme/tu.  rjecnika  u  Belinu  (,corouetta, 
corona  piccola'  , corolla'  230a)  i  u  Stulicevu  (v. 
krunica).  U  kuci  svojoj  priliku  divice  Marije 
imadijase  i  ua  prilici  krunicicu.  A.  Kanizlic, 
utoc.  .50.  Imaju  govoriti  kruniSicu  od  pet  rana 
Isukrstovili.  287.  Red  oviju  sedam  zalosti  jest 
potvrden  od  s.  otca  pape  Aleksandra  Sedmoga. 
govore^im  pako  krunicicu  ovu  .  .  .  dopustio  je 
papa  Benedikt  Trjnaosti  dvi  stotine  dana  prn- 
steno.    368. 

K  RUNIC,  m.  prezime.  -—  fl  nase  vrijeme. 
Alinpija  Kruaio  iz  Lesnice.  Glasnik  ii,  1,  25. 
(1808). 

KRUNIDBA,  /.  krunisane.  —  Nacinili  su  pisci 
nascga  uremena.  P.  Budmani. 

KRUJSriDBEN,  adj.  koji  pripada  krunidbi.  Po- 
lozeiie  krunidbeno  zakletvo.  Zbornik  zak.  1869.  19. 

KRUNIJA,  /.  ime  zensko.  —  Postajc  od  1. 
kruna.  —  Od  prije  nasega  vremena,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (.frauenname-  ,nomen  fe- 
miuae').  Krunija.    S.  Novakovii,  pom.  72. 

KRUNIJICA,  /.  dem.  Krunija.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  Krumjca,  dim.  v.  Krunija. 

KRUNIKE,  /.  pi.  vidi  kronika.  —  U  jednoga 
jpisca  X.VU  vijeka.  Kako  u  krunikah  reda  nasega 
nahajamo.  F.  Glavinic,  cvit.  250 — 251.  Kako  u 
liegovili  krunikah  nadaje  ste  se.    337''. 

KRUNISANE,  n.  djelo  kojijem  se  krunise.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  O  krunisanu  kraja 
niSta  se  jost  ne  cuje.  Nov.  sr.  1835.  142.  Sprdn-. 
je  to  kruuisa^ne  Scepauovo.    S.  J^ubisa,  prip.  IJO. 

KRUNISATI,  krimisem,  impf.  i  pf.  vidi  kru- 
niti.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  kru- 
nisa.  —  Od  svni  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (impf.  i  pf.  , kronen'  ,corouaro'  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  vojvodstvu).  —  pasivno. 
Krunisati  prorok.  J.  Rajic,  pouo.  I.  2i).  Kru- 
nisani    kra|    Ugarske.    Zbornik  zak.   1869.   16.   — 


KRUNISATI 


1.  KBTTNITI.  1,  h.  a). 


s<»  s«,  rtjtcksiviiu  (a  uouih  pritujeru  uprenesenoin 
sminlii:  ispuniti  se).  Spa^om  6e  so  tvqja  kriini- 
sati  iiadn.    Javor.  god.   Ui,  br.  38,  str.  593. 

KKUXISTIO,  n.  pinnae  (moonium),  nnvrh  ijrad- 
akijtli  Ihiiimii  kiio  eiibi  ^firadeni  zn  kojf  se  iiuxjii 
siiUrirali  hranior.i.  —  (/  lielinii  rjcfniku:  kru- 
iiisto  od  mira  .merlo,  ornamenlo  doUe  muraglie, 
6  difosa'  , pinna'  •183l> ;  ii  Viiltifjijiiiu:  .inorlo  di 
muraglie'  ,zinne  obnn  an  einer  manor' ;  ii  Stii- 
licet'u:  ,merlo,  _,paito  superiors  delle  muraglie' 
, pinna'.  —  i  u  Sukkovit:  ,zinno'. 

1.  KRUNITI,  kriiniin,  impf.  postavlati  koine 
(objektu)  knintt  na  glaiiu.  —  isporedi  krunisati, 
vjeutati.  —  Akc.  se  ne  inijena  (aur.  2  i  3  sing. 
kriuii).  —  Od  xv  vijeka  (nidi  3,  a),  a  izmcdti 
rjecnika  u  Vrandicevu  (,r6dimire'),  «  Mika(inu 
(kruniti,  okruniti  ,corono,  iraponere  alicni  co- 
ronam,  rodimo'),  u  Belinu  (,coronare,  incoronare, 
motter  la  corona'  ,corono'  230^^;  kruniti  vijencom 
Hi  vijoncem  ,in(:oronar  di  ghirlande'  ,corolla  ro- 
dimire'  343'9,  «  lijelostjencevu  (krunim  kod  ko- 
runim),  it  Voltigijinu  (,incoronaro'  , kronen'),  u 
Stuticcua  (,coronare,  coronam  alicui  iraponero'), 
u  Danicicevu  (,ooronare'). 
1.  aktivno. 
a.  subjekat  je  celade  Hi  AeHo  sto  se  « 
prenesenoine  Hi  metaforickome  smisUi  shvaca  kao 
cefade. 

u)  objekat  je  cefade. 

aa)  It  pravom  smislu  (vidi  kriina,  a) 
Hi  u  prenesenoin  smistu  a  koliko  se  ne  misii  na 
samo  postavlane  kritne  na  ylava  nego  na  pre- 
davane  (krafeoske  Hi  drwje)  vlasti  kojoj  je  znak 
kritna.  iPapa)  Karla  carom  narece,  kruni  i  po- 
maza.  S.  Kozi6i6  18^'.  Kece :  ,.  .  .  Moga  sina 
ho6u  .  .  .  ostaviti  na  momu  gospodstvu  i  na  ko- 
runi',  i  kruni  ga  i  ucini  ga  konika.  Zborn.  80*. 
Negova  sina  krunise.  Krunivsi  ga  poglavice  u6i- 
nise  vijoce.  80*.  David  kraj  kruni  sina  svoga 
Salamuua.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  '277  Papa  posla 
dva  kardiuala  s  krunom,  i  krunise  Zvonimira. 
P.  Vitezovic,  kron.  78.  (Krai)  odluci  vazeti  za 
svoju  kra]icu  prilipu  Olivu  .  .  .;  hoti  se  s  ma- 
terju  svojom  sfitovati,  rece  joj :  ,Gospoje,  ja  bih 
sada  hoti'l  Olivu  kruniti'.  Oliva.  26—27.  Te  iz- 
gubi  kiiaza  opakoga,  a  ti  sada  kazes  da  ga  krune. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  485.  —  Da  ju  (Mariju)  hoti 
(Isus)  uzdignuti  na  svoje  pristoje;  i  postavit  jo 
na  dosnu  sebe  krune6i  je  krunom  od  slavo.  J. 
Banovac.  razg.  7.  —  Poslije  svionico  (biskup) 
podaje  jim  (divicnma)  prsten  3  kojim  zarucene 
i  viucane  jesu  s  Isukrstom  i  za  bilig  ovoga  vin- 
cana  kruni  ji  s  krunom  izvrstitom  uresenom. 
A.  d.  Costa  1,  11.0. 

hb)  postavlati  na  glavu  vijenac  (vidi 
kriuia,  b) :  (i<ui.)  od  cinjeca  (ii  jcdinoin  pri- 
mjeru  stoji  metaforicki  costitijem  vijencera  kru- 
niti u  smislu:  itstitijem  ciniti).  Visni  G-osppd, 
gospodifne,  cestitijom  vas  vencem  kruni!  A.  Cu- 
branovic  141.  —  hbb)  od  lisca.  Vas  javor  do 
lista  krune6  ga  slomi§e.  D.  Barakovi6,  vil.  102. 
—  ccc)  od  trna.  Orn/.nici  ga  krune  trnovom 
krunom.  A.  Komulovic  6l).  Koji  ga  trnovom 
krunom  krunise.  M.  Divkovic.  nauk.  170^.  Kru- 
nise ga  vijencem  triia  npsmijena.  I.  Dordic, 
uzd.  78.  Posli  ovoga  frustana  pocese  ga'  trnovom 
krunom  krunit.  J.  Banovac,  razg.  KiO.  —  amo 
pripada  i  ovaj  priinjer  u  knjeinu  je  ncSto  uiiino 
shviicenn  nutaforicki  kao  celade  (subjekat) :  ^jubav 
te  bici  izbi,  trnovom  krunom  kruni,  na  kriz  prope. 
A.  Gufetic,  roz.  joz.  180. 

cf)  u  prenesinome  Hi  u  metaforickome 
smislu,    vidi   kruna,    c.     aaaj    u    metaforickom 


smutu,  o  slavi  rajskoj,  vidi  kruna,  c,  e).  Ah,  da 
te  Bog  pomozo!  djovioa  te  krunila  krunom!  M. 
UrJiii  2Hi).  Onoga  ce  kruniti  Gospodin  Bog 
krunom  slave  nobesko.  M.  Divkovic,  bos.  2(52'<'. 
Nut'  Lazara  ubogoga  .  .  .  sada.  mu  je  plemeniti 
stol  i  jeza  preizbrana  kom  pravedan  Bog  ga 
puni  i  slavom  ga  svojom  kruni.  J.  KavaAin 
.t18i'.  —  amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer  u 
kome  kripost  uprav  znaii  kreposne  \ud«.  Bog 
kripost  uzvisuje  i  kruni.  A.  Kanizlii,  kam.  2G2. 
—  bbb)  kruniti  slavom,  proslav^ati,  vrlo  hoaliti. 
Vidiiega  hvalom  postuj,  slavom  kruni.  A.  Vitajic, 
ist.  I".  Jos  srjed  lijepo  tve  dubrave  slovi  vila 
nine  slave  .  .  .  tor  jih  kruni,  ter  jim  sklada  pjesni 
6udno  od  krjeposti.  .i.  Kavanin  17(3".  —  ccc) 
kad  je  subjekat  Bog,  kruniti  moze  znaiiti  nada- 
rivati  (u  proom  primjeru  resiti).  Tako  Bog  ki 
vrh  svili  lipotom  te  kruni.  H.  Lucii  194.  Bla- 
gosiv|aj,  duso  moja,  Gjspodina  . .  .  zaSto  jo  prostio 
tvoje  grijehe  .  .  .  i  krunio  te  je  mnostvom  od 
svoga  milosrdja.  I.  Drzici  82.  Bog  i  sveti  od 
istine  kruniSo  ih  (Bnetke)  pod  svojim  desom  ve- 
li6austvom  i  uresom.  J.  Kavanin  209".  —  (1(1(1) 
znacene  je  kao  odlikovati,  aagradivati ;  u  svijein 
je  primjerima  subjekat  nesto  umno  sto  se  shvaia 
kao  ie^ade.  Da,  ko  u  miru  uz  vil  raoju  zeljenjo 
se  me  izpuni,  tako  vlas  tva  (slobodo!)  da  u  po- 
koju  cpstitijem  nas  vijencom  kruni!  I.  GunduliA 
176.  Gdi  mudrovlast  zapovijeda  pravi  josu  svi 
zakoni .  .  .  kruni  vrijednost,  ko'a  dostoji.  J.  Ka- 
vanin 208*.  Ova  kripost .  . .  daje  placu  onome  tko 
tree,  kruni  onoga  tko  vojuje  . .  .  M.  Zoriciii,  osm. 
132.  I  u  tome  istes  slavu,  kad  za  guizdo  dajes 
glavu,  gdi  zmaj  lezi  od  holosti  i  sablasti  s  nime 
dosti  koje  tvoju  slavu  puue,  kad  te  svojom  zlocom 
kruno,  V.  Doseu  16''.  —  eee)  vidi  kruna,  d,  b). 
Viteze  naredni,  Brtucevicu  moj,  .  .  .  koji  nas  svih 
brani  u  potribe  nase  i  bez  ckvrni  hrani  kako 
zlate  case,  koji  nas  svih  kruni  po  mnoga  zla- 
menja,  kojim  smo  pripuni  svakoga  postenja  .  .  . 
P.  Hektorovi6  3.  I  starijih  mudrijoh  kitu  kruni 
u  znauom  svojom  svitu.  J.  Kavanin  103".  Neka 
kruni  kucu,  buduc  imac  svijest  izudu.    144'>. 

b)  objekat  je  glaoa  (i  vlasi;  neobicno  je 
u  prvom  primjeru  kod  aa)  ruke,  usta).  u  pravom 
Hi  u  metaforickom  smislu.  aa)  djelo  se  vrsi  na 
drugome.  Feb  vam,  Merkur,  Mart  mogusti  kruni 
glave,  ruke,  usti.  J.  Kavaiiiu  219*.  A  on  slavu 
sluti,  i  kruni  pulcu  glavu  470'''.  Da  ti  dado 
zojnu  slavu  (svit),  i  liom  kruni  tvoju  glavu.  V. 
Dosen  l'J7'<-.  —  u  ooom  je  primjeru  subjekat  hip 
shvacen  kao  ce(ade:  Jedan  hip  sam  naj  posljediii 
ili  glavu  vijencem  od  slave  kruni  ili  u  vjeku- 
vjocno  suzanstvo  okiva  i  zatvora.  V.  Andrija- 
sevic,  put.  355.  —  bb)  subjekat  vrsi  djelo  na 
samu  scbi.  Danas  lijepe  pastjerice  s  vijencem 
krune  zlatne  vlase.  I.  Gunduli6  126.  Kada  krune 
glavu  cvijetjem.  I.  Drzic  174.  Nek  s  riim  (smet- 
lislem)  holu  glavu  kruni.    V.  Dosen  18'', 

(•)  objekat  je  kruna,  te  kruniti  krunu 
znaci:  postavlati  sebi  krunu  na  glavu  ili  primati 
krunu.  —  Samo  u  jednoga  pitca  xviii  vijeka  koji 
je  ovako  pisao  jamacno  s  tobozne  analogijc  s  gla- 
(jolima  sto  znace  odijevati  Hi  obuoati.  Ne  uciniv 
prikazanja  od  krjep6st£,  ned  u  boju  slavau  ostat 
srjed  tabora  kmuec  krunu  od  javora.  J.  Kavanin 
76l>. 

b.   subjekat  je   kruna   ili  sto  se  shvaia  u 
metaforickom  smislu  kao  kruna. 

a)  kruna  Hi  vijenac  u  praoome  ili  n 
metaforickome  smislu;  objekat  je  delude  Hi  glava 
(ielo).  Ili  imah  kitnoga  vijenca  koji  kruni  6elo 
nevjestama.  P.  Potrovid,  gor.  vijen.  37.  Gdi  hu 
kruni  vi6na  kruna.    A.  Kanizlid,  bogojubn.  341. 


EEUNITI,  1,  b,  a).  6 

—  Amo  piipadaju  i  ovaki  primjeri-.  Sad  kru- 
nite  moje  celo,  o  lovori  ponositi.  ci.  Palinotid 
2,  61.  Ranenu  tvoju  glavu  slavno  kruni  zelen 
lovor.  I.  A.  Nenadic,  sambek.  20.  —  71/yie  pri- 
padati  amo  i  ovaj  primjer:  Dva  rozcica  ki  me 
krune  u  mjesto  mi  su  od  rudeza.  I.  Gundulid  18(i. 

ft)  M  preiiesenom  sinislu,  i  subjekat  su  i 
ulijekat  iieHve  steari,  te  prvi  stoji  nad  drugijem 
i  ujedno  ga  resi.  A  kruni  u  taj  oas  planine 
sunfian  zrak.  A.  Sasin  143.  Bor  ki  kruni  relo 
od  gore.  J.  Kavaiiin  8a.  Hras  ki  kruni  vrh 
od  gore.  I.  Dordic,  uzd.  17.  Koji  krune  zemju 
plodnu,  u  perivoj  svoj  prinese.  P.  Sorkofievio 
57.5b. 

c)  sulijekat  je  .Ho  umno  a  objekat  ie- 
(ade.  znaiene  je  od  prilih-  resiti.  Medu  sviju 
ovi  (djela)  i  drugi,  koja  vas  slavno  krune,  jest 
zamirna  u  vami  Jubav,  pomja  ...  .1.  Banovac, 
razg.  VII.  O !  i  to  li  biva  slava,  kad  pogrdno 
gine  giava?  te  i  to  li  koga  kruni,  sto  viSala 
sobom  puni  'f    V.  Doseii  14^. 

d)  i  suhjekat  je  i  objekat  luUo  umno. 
znaiene  je :  zaglav(ivati,  svrsavati,  dovr^iaoati. 
Svrha  dila  kruni.  I.  .\ucic,  vrat.  83.  Da  svrha 
djelo  kruni.  A.  Vitajic,  ostan.  316.  Tebe  mati 
i  polubrat  nuka,  svjete  al'  kruni  tva  odluka. 
J.  Kavaniu  lOSii.  Pir  kruni  svako  vjencaiie. 
V.  M.  (xuoetic  200.  Indi  Bog  vlastite  darove 
kruni,  kada  zivot  vieiii  kako  plaiu  za  dila  nasa 
daje  nami.    I.  Velikanovio,  uput.  1,  326. 

2.  pasivno.  Krunene  mnoge  glave.  D.  Ba- 
rakovic,  jar.  23.  I  kruiiona  glava  ima  na  I'le- 
gova  odlu6ouja  priguuti  se.  J.  Kavaiiin  163'>. 
Krunu  vladikovu  i  kuezevu  ko  kruiieiiu  glavu. 
Osvetn.  2,  103.  —  Neg'  kruiienih  zen  i  judi.  J. 
Kavanin  295;i.  A  Baltazar  ki  u  zlatu  kruiien 
stijenjem  dragocjenim  .  .  .  26b.  Vidih  glavu  ne 
krunenu  ne  biseroru  neg  zvizdarai.  £).  Bara- 
kovic,  vil.  222.  —  Petre  i  Dmitrio  Nikola,  kru- 
neni  laurom  igraju  u  kolu.  N.  Najeskovic  1, 
318.  —  Trnovom  krunom  krunen.  .\.  ilucetic, 
roz.  jez.  6.  Kad  bi  krunen  dracom  trnovom 
135.  Nu  ko  za(5u  dikla,  krunen  truim  da  si 
ostrima.  I.  V.  Bunic,  mand.  31.  —  Biti  ke  kruiien 
V  zivoti  vecnom.  Transit.  38.  Nece  biti  krunen 
premozenjem  %'ecne  slave.  21-5.  Velicanstvom  ki 
je  krunen  (Bog).  .T.  Kavanin  535a.  —  Stabar 
krunen  svakijem  cvijetom.  37 1''.  —  Od  zvijezda 
krunena.    Zboru.  79b. 

3.  sa  se. 

a.  pasivno  (moze  se  slivatiti  i  kan  re- 
jleksivno).  Da  namt  (kra^)  pise  ila  bismo  ga 
poStovali  uu  ne  sbda  nu  ki.ili  se  bude  kruniti. 
Spom.  sr.  1,  159.  (1421).  U  nib  (hugaikinah) 
joste  vas  svijet  puni  glas  i  bojna  djela  slovu 
od  Lausa  ki  se  kruni  u  Budimu  i  Krakovu.  I. 
Gundulic  313—314.  Zaludu  se  krune  kraji.  S. 
Margitic,  fal.  116.  Kad  se  kruni  David  tri- 
jezni  ...  J.  Kavanin  .58".  Ako  koji  vojvoda, 
ako  viciiik,  ako  oiii  koji  se  krunom  kruni  ne- 
dostojno  pristupi,  zabrani,  otiraj.  A.  Baiic  176. 
Tada  ucinise  zakou  da  se  kraji  raSijanski  budu 
u  napridak  kruniti  u  Pristini.  And.  Kacii,  razg. 
47.  —  Maslinice  graue  gojis  ajavoru  li  nastojis, 
cim  se  glava  tvoja  kruni.    D.  Barakovi6,  vil.  96. 

—  Sine  more  kijem  se  krune  (f.  j.  rese)  ovi 
kraji.    <t.  Palmotic  1,  190. 

b.  rcjleksivno.  Andelskim  vjenac.cem  bi  rek 
se  s'  kruniia.  S.  Menr.etii-  71.  Za  me  cvijetjera 
razlicime  prolitje  se  mlado  kruni;  za  me  roduo 
Ijetne  vrime  zlatnim  klasjem  liive  puni.  I.  Gun- 
dulii  245.  Prem  kad  slavno  primalitje  s  liim 
se  (cvitjem)  kruni  lijepo  i  milo.  A.  Vita|i6, 
ostan.    7.      I    .Satire    i    Fauue,    gdje    se    zivijem 


a  KRTTNOVAN 

kitjem  krune.  .T.  Kavanin  80-''.  Sad  se,  dok 
cvatu,  kriiui  ruzicama.    G.  Pestali6  81. 

2.  KRUNITI,  krunim,  impf.  vidi  runiti,  dro- 
biti,  mrviti.  —  Akc.  kaki  je  a  praes.  taki  je  it 
impf.  krunah,  «  aor.  2  i  8  sing,  kruni,  it  part. 
praet.  pass,  krunen ;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  Od  xviii  vijeka  (vidi  h),  a  iz- 
mecta  rjecnika  u  Vukopu:  ,brockeln,  plliicken' 
,earpo'  [cf.  vrijeci,  komiti,  runiti],  n.  p.  kukuruze, 
subo  cvijece  (n.  p.  da  se  iz  nega  sjeme  izvadi). 
it.  aktivno.  Da  ne  krunim  bijela  bedena.  Nar. 
pjes.  it  Vuk,  rjecn.  kod  kruniti.  I  da  se  vec 
tesko  zapis  cita,  jer  ga  vreme  kruni.  M.  D.  Mi- 
lidevid,  pomenik.  2,  191. 

I),  sa  se.  —  dodato  u  trecem  izdanu  Vn- 
kova  rjecnika  [kruniti  se,  v.  r.  v,  kruniti;  cf. 
runiti  se]. 

a)  pasivno.  To  se  radi,  kad  se  misec  puni, 
onda  klasom  i  slama  se  kruni.  J.  S.  Re|kovi6 
114.  Kukuruz  se  sa  klipa  kruni.  Govede  po)e 
kod  Daruvara.  D.  Hire.  A  u  ko5u  tamo  gore, 
kukuruz  se  kruni.  Srp.  zora.  god.  1876.  br.  2, 
str.  39. 

b)  refleksivno.  Misec  kad  se  s  lavom  puni 
ill  dvojci,  cvit  se  onda  kruni.  J.  S.  Rejkovic  91. 
Biserna  brada,  srebrna  casa,  biser  se  kruni,  u 
casu  pada.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  70.  Dul-djevojka 
pod  dulom  zaspala,  dul  se  kruni  te  djevojku  budi. 

1,  287.  Te  joj  drze  skute  i  rukave,  skute-  drze 
da  se  ne  oprase,  a  rukave  da  s'  ne  kruni  zlato. 

2,  640.  A  stare  bogomoje,  umukle,  opnstele, 
kapju  i  krvine  se  svaki  dan.  M.  D.  Mili6evi6, . 
medudnev.  157.  Zar  ja  sada  vrhom  svoga  stapa 
ne  kuckam  onu  polu  nasega  drustva  koja  se,  po 
svojoj  starosti,  kruni,  rusi  i  u  grob  sasipa?  173. 
I  kruniia  se  (crkva)  malo  po  malo,  od  vremeua. 
pomenik.  3,  420. 

KRUNKA  (krunka),  /.  ime  ziootinama  Ho 
imajii  kao  krunicu  na  glavi.  —  U  nase  vrijeme. 

a.  Alauda  cristata.  Pakrac.  D.  Hire.  —  vidi 
seva. 

b.  ime  kokosi.  Bosna.    D.  Hire. 

C.  ime  guski.  Bastaj,  Daruvar.  D.  Hire. 
d.  imo  puri.   Bastaj,  Daruvar.  D.  Hire. 
('.  ime  kozi.  Bastaja,  Daruvar.   D.  Hire. 
f.  ime  ovci.  Bastaj,  Daruvar.  D.  Hire. 
KRUNO,  m.  ime  musko  (jamacno  ipokoristik). 

—  Prije  nasega  vremena.  Kruno.  S.  Novakovie,' 
pom.  72. 

KRUNOGLAV,  adj.  (zubatao),  vidi  krunas,  b. 

—  U  jednoga  jiisca  xviii  vijeka.  Da'e  jenguje  i 
zubatce  kruuoglave  (tuka).  J.  Kavaniu  328b. 

KRUNOSLAV,  m.  ime  musko.  —  U  dva  pisca 
XVII  i  XVIII  vijeka.  Krunoslav,  kraj  od  Epidavra. 
G.  Palmotic  2,  160.  Kraj  Krunoslav.  J.  Ka- 
vanin 282b. 

KRUNOSLAVA,  /.  ime  zensko.  —  isporedi 
Krunoslav.  —  Naj  prije  ii  pisca  (rundulica 
(koji  ga  je  i  izmislio),  pa  po  nemu  u  drugijeh 
pisaca.  Ali  obranit  tve  dr/.ave  ka  6e  oruzja,  cije 
desnice,  od  hrabrene  Krunoslave,  Korevskoga 
vjerenice?  I.  Gunduli6  308.  Korevskoga  Kru- 
noslava.  J.  Kavanin  278b.  Sred  tamnioe  Kru- 
noslava  su^na  u  mrkloj  osta  tmini.  P.  Sorko- 
cevio  579b.  —  U  Stulicevu  rjecniku  ima  ova 
rijec,  ali  ne  kao  ime  zensko,.  nego  sa  znacenem: 
,triumphus,  victoria',  i,  sto  je  dudnovatije,  s  oni- 
jem  primjerom  iz  Gundulica  (bez  zadnega  stiha). 

KRUNOSLAVliE,  n.  mjesno  ime.  Krunoslavje, 
pusta  u  Slavonijt  u  iupaniji  virovitickoj.  Eaz- 
dije|.  183. 

KRUNOVAN,    kriinovna,    adj.    koji    pripnda 

43 


KRUNOVAN  «■ 

kriini  (rladaocii  Hi  driavi).  —  Naiiiieno  u  nnSe 
rrijeme.  Krunoviii  ,krou-'.  Jur.  pol.  torminol. 
308.  Krunovni  nred  .kronamt'.  B.  Sulek,  rjefiii. 
KRUNOVIO,  m.  prezime,  vidi  u  Daniiiceou 
rjedtiiku:  Krunoviib,  DiibrovSaiiiii  .diimi.  T<im(i5b 
Krunovicb'   izmedii  1100  i  1200.    M(on.  sorb).  7. 

1.  KRUNOVINA,  /.  2em[(>,  poknijina  Hi>  pri- 
pada  kruni  (drzavi  pod  jedniji'in  vladuocem).  — 
Naiineno  it  naie  vrijeme.  Kiiiriovina  ,kroiiland' 
jdominio  della  corona'.  H.  Petranovio.,  riifiia  kA. 
•29.  Sve  patents  i  iiaredbe,  knje  .su  za  svu  ca- 
revinii  ill  za.  pojedine  kriinovino  izdane.  Zbornik 
zak.  1,  2.  —  »    (J   ,^ulekovu   rjeiniku:  ,kronland'. 

2.  KRUNOVINA,  /.  liclmide  (u  siiiskom  ru- 
kopiau),  Lychnis  coronaria  Lam.  B.  Sulek,  im. 
176. 

KRUNOVStINA,  /.  zemla,  dohro  sto  pripada 
kruni  (vladaocu).  —  Niicineno  u  naSe  vrijeme. 
KrunovStina,  ggr.  stat.  (kransko  dobro)  ,kron- 
giit',  tal.  ,beuo  della  corona'.  B.  Sulek,  rjofen. 
znanstv.  naz. 

KRUNSKA.  /.  ime  kozi.  Bastaja,  Daruvar.  D. 
Hire. 

KRUNSKI,  adj.  koji  pripada  kruni  (vladaocu, 
drzavi).  —  Nacineno  u  nase  vrijeme.  D  nijodnoj 
krunskoj  zemji.  Zboruik  zak.  1,  12.  Krunski, 
Stat.  ,kron-  (in  zus.)' ;  krunsko  dobro  .krongut', 
tal.  ,bene  della  corona'.  B.  Sulek,  rjeon.  znanstv. 
naz. 

KRIINUTl,  krunetn,  pf.  moze  biti  da  bi  uprav 
glasilo  kroiiuti  (od  kropiti).    —    U  nase  vrijeme. 

a.  neprelazno,  pasti  (o  kap(i).  —  U  narodnoj 
pjesmi  crnogorskoj.  E  nejmase  de  kap|a  krunuti. 
Pjev.  cm.  143*. 

b.  koju  kap  uliti:  ,Kruni  malo  u)a  u  svicu'. 
(u  Vodicama).    M.  Pavlinovic. 

KRUNAS,  kriiiiasa,  »i.  curruca,  muz  kojemu 
je  nevjerna  zena.  —  vidi  kruna,  g.  —  Porugjiva 
rijei,  ali  pristojnija  nego  druge  kojima  se  spo- 
mii'iu  rozi.  —  U  jednom  primjeru  xvm  vijeka. 
Kad  muz  poznaje  igru  svoje  zene,  i  moze  bez 
teska  svoga  zla  to  smesti  i  ne  haje  se.  i  ovih  so 
krunasa  la^ne  nahodi  na  svitu.   Ant.  Kadfiic  .519. 

KRUNATI,  kruiiam,  impf.  kao  iterativni  gla- 
gol  prema  1.  kruniti.  —  U  dva  pisca  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,in  coronando 
esse'  iz  Mencetica).  Sto  je  tuj  ^posal  moj '?  Go- 
spodi  grlo  i  vencat  i  krunat.  S.  Men6eti6  238. 
Kruna  od  pravednosti  kojora  ti  svakoga  krunas, 
tko  tebe  nasljeduje.    A.  Guceti6,  roz.  jez.  287. 

KRUNE,  n.  coll.  kruua^.  —  Na  jednom  mjestu 
xviii  vijeka  (u  mnozini).  Celo  odiju  kruna  ranoga 
(liogu).    ,T.  Kavanin  .530*. 

KRtlNENICA,  f.  okruneno  zensko  ce(ade.  — 
U  Stulicevu  rjeiniku  uz  kruiieuik. 

KRIINENIK,  m.  okruneni  covjek  (i  sto  se  kau 
iovjek  misli).  —  Od  xvm  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika «  Stulicevu  (,coronatu3,  corona  redimitiis, 
cinctus').  Krunenifie  rajski  i  Bo?,e!  I.  Dordic, 
salt.  129.  Kruiienika  neizmjernoga  shxii  i  dvori. 
337.  J  ^ 

1.  KRUNENE,  n,  djelo  kojijem  se  kruni  (vidi 
I.  kruniti).  —  Stariji  .tu  ohlici  kruiionije  i  kru- 
ienjo.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (kruiienje, 
okrunenje  , coronal  io'),  u  Bjelostjencevu  (krunene 
kod  koruneiie),  u  Stulicevu,  u  Danicicevu  (kru- 
neiiije  ,coronatio').  Kra|e\bstva  nasega  lito  losmw 
a  krunenja  purvio  (sic).  Mon.  sorb.  494.  (1465). 
Padnuvsi  car  u  jednu  bolest,  od  potribe  je  bilo 
kruheiie  oddaleCiti.    A.  Tomikovic,  ziv.  367. 

2.  KRI'NENE,  n.  djelo  kojijem  se  kruni  (vidi 


t  1.  KRTTPA,  2,  c,  n) 

2.    kruniti).    —    U  Vukonu    rjeiniku :    .pfliicken' 
,curptio'. 

KRl'JNITI,  krflntm,  imp/,  vidi  2.  kruniti.  Ku- 
kuruz  se  krurti.  Babina  groda.    D.  Hire. 

KKl'P,  krupa,  m.  vidi  1.  krupa.  —  Od  xvii 
vijeka  (vidi  h),  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(.grandiue,  gragnuola'  ,grando'  3.5l>),  u  Bjelo- 
stjenievu  (vidi  1.  krupa),  u  Stulicevu  (uz  krupa). 
11.  u  jednitii.  Kad  krup  pobi  vinograje.  J. 
Kavanin  32.5*. 

b.  u  mnozini.  Strile  lete  zgora,  kot  krupi 
7.  oblaki.  P.  Vitezovid,  odil.  8.  Qdi  kisa  ne 
raofii,  nit'  padaju  krupi.  M.  KuhaiSevic  84.  — 
U  prencsinom  smislu  (taneta).  Od  olova  s  krupi 
kot    z  rukava  triska.    M.  KuhaceviA  1'20. 

1.  KRUPA,  /.  sitni  gr'ad,  sto  zimi  pada  (vidi 
u  Vukova  rjeiniku),  solika,  sugradica.  —  ispo- 
rcdi  krup.  —  Rijei  je  praslarenska  (starije  je 
znainnir.  mrva,  zrno,  Hi  tarana),  isporedi  stslov. 
krupa  ,mica,  similago',  rus.  Kpvini,  ces.  kroupa, 
po(.  krupa  (u  sva  tri  jezika :  tarana,  sugradica). 
Miklosic  isporcduje  nem.  graupe  i  staronem. 
isgrupe  izrno  gr'Ada).  —  Govori  se  u  jednini 
(kao  kolektivno  ime)  i  u  mnoiini. 

1.  mica,  naj  starije  je  znaiene:  mrva,  mrvica, 
i  mislim  da  je  takovo  u  onome  primjeru:  Trpeza 
krupa  ne  jede.    Nar.  posl.  vuk.  321. 

2.  sa  znaeenem  sprijeda  kazanijem. 

a.  u  jednini  znaci  jedno  zrno  grada,  ali 
stoji  svagda  u  mnozini.  Bjeu  od  tacih  krup  nece 
procviliti.  M.  Marulid  65.  Davam  snijeg  i  slanu 
i  krupe  od  grada.  M.  Vetranic  1,  355.  Padaju 
krupe  od  grada.  2,  17.  Tisu6a  mene  krup  udri 
kad  ti  pade.  I.  Ivanisevic  333.  Ali  eto  izvise 
lie  criiaviua  strasnom  mejbom  spustava  joj  krupe 
grada  fiesta.    B.  Zuzeri  121. 

b.  u  mnozini,  kriipe,  .sa  znaeenem  sto  je 
sprijeda  kazano,  isporedi  a.  —  Izmedu  rjeinika 
a  Mika\inu  (krupe,  grad,  tuca  ,grando'),  u  Bjelo- 
stjencevu (krupe,  sing,  krup,  grild,  v.  tuca),  » 
Stulicevu  (krupe  ,grando').  Zaklinanja  od  grada 
ill  krupa.  B.  Kasic,  rit.  423.  Brane  od  grada 
ill  krupa.  nasi.  x.k.  Kako  grom  od  krupi  .  .  . 
D.  Barakovic,  jar.  58.  Sunca  znaci  kadgodi  pro- 
toco  krupe  i  snizenje.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  102. 
Svakiias  mi  jagmu  daju  sve  puskami,  ter  stri- 
lami,  reka  bi  grom  da  i  s  krupami.  I.  Zauotti, 
skaz.  8.     Dohode  krupe.    H.  Bonacic  68. 

c.  i(  jednini,  sa  znaeenem  sto  je  sprijeda  ka 
zano.  —  Izmedu  rjeinika  u  JSeZtntt(,tempesta,  gran- 
dine'  ,grando'  726a),  u  Voltigijinu  (krupa,  kru- 
pice  ,gragnuoIa'  ,hagel'J,  u  Stulio.evu  (.graudo'), 
u  Vitkovu  (,der  hagel,  graupen'  ,grando';  krupa 
se  razlikuje  od  grada  po  tome  sto  je  sitnija  i 
mek^a  i  pada  naj  vise  u  zimno  doba  a  grad  samo 
[eti :  [vide]  cigani,  of.  sugradica). 

a)  u  pravome  smislu.  Grom  krupe  u  litu. 
D.  Barakovic,  jar.  15.  Digne  se  oblak  i  pade 
jedna  krupa.  M.  Radnid  194b.  Zakletve  protiva 
gradu,  gromu  i  krupi.  L.  Terzid  326.  Za  gr- 
mjavinom  uza  doc  krupa.  N.  Palikuca  47.  Ve- 
lika  krupa  istuce  Rim  pristrasnim  gradom.  M. 
PaviSid  21.  i?to  je  od  krupe  oliti  grada  ostalo. 
And.  Kacic,  kor.  68.  Ako  bi  krupa  obivala  i 
satirala  po|a.  Grgur  iz  Varela  75.  Pade  slana 
okolo  Mostara,  sitna  krupa  okolo  Klobuka.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  527.  A  iz  magle  krupa  propadase. 
Ogled,  sr.  425.  Bjezedi  od  kise,  naSla  ga  krupa. 
Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  303.  Dobar  kao  [eti 
krupa.  405.  Bolest  u  kuci  suha  krupa.  24.  Po- 
padne  po  zemji  neSto  sitno,  okruglo,  kao  krupa. 
D.  Danicid,  pripov.  '"  34.  Krfipa  ,grando'.  U. 
Nemanid,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  31. 


1.  KRtTPA,  2,  c,  h). 


It)  metaforiiki,  o  nesreci.  Cesar  bojeci 
se  da  se  ta  krupa  na  nogovo  cosarstvo  ne  prospa. 
And.  Ka6i6,  razg.  86. 

c)  u  proiesenom  smislu,  zrna  iz  puSke 
Hi  iz  toj/d.  Rusi  brijetke  ma6e  dizu,  krupa  olovna 
more  krije.  J.  Krmpotio,  katar.  133.  Pri  maloj 
zadevici  posula  bi  pazar  krupa  od  karteca  iz  to- 
povah.  P.  Petrovio  u  Ogled,  sr.  .510.  Prosu  krupa 
od  olova  teska.    Osvetn.  3,  92. 

d.  stuji  u  mnozini,  ali  se  ne  zna,  jeli  za 
jednn  jednina  Hi  mnozina.  Vitri,  krupe,  ledi, . . . 
M.  Maruli6  11(3.  Onada  sve  slane  biju  me  i 
krupe,  i  tuge  obstrane  i  jadi  opstupe.  H.  Lueic 
205.  S  krupami  daz  mizi.  P.  Zoranid  .58b.  Tri.ski 
joster,  gradi  i  krupe.  B.  Kasi6,  rit.  417.  Rad 
mraza  al  krupi  mnogokrat  povene.  D.  Barakovic, 
jar.  15.  Grade,  dazje,  krupe  ...  M.  Grazarovic 
39.  Da  ove  grade,  krupe,  vitre  i  svaku  zlu  go- 
dinu  uzrokovanu  od  djavla  u  vodu  obratiti  do- 
stojiS  ae.  L.  Terzic  329.  Zaklinam  vas,  oblaci, 
krupe,  gradi,  gromovine  i  zle  godine.  330.  Od 
zlijeh  godin,  grada,  krupa  vinograde  stiti  i  braui. 
.J.  Kavanin  319b.  Da  sve  krupe  u  more  pro- 
spete.  J.  Banovac,  blagosov.  89.  Sluzbu  od  za- 
kliiiana  od  krupa.  204.  Ove  krupe  u  vodu  na- 
ravsku  dazditi  cinite.  249.  Vinograde,  zita,  druga 
imajstva  krupe  i  gradi  odnesoSe.  M.  Zoricic,  zrc. 
167.  Trpi  vitre,  krupe,  led,  vrucinu,  zimu.  Blago 
turl.  2,  237.  Protirevati  zle  godine,  krupe  i  gra- 
dobisine.    A.  d.  Costa  1,  184. 

S.  kam  od  jecma,  vidi:  Od  jecma  se  pravi: 
krupa  ili  prekrupa  ili  arpaka5.  D.  Popovic,  po- 
znav.  robe.  340. 

2.  KRUPA,  /.  neka  bolest.  Kad  se  dete  pre- 
jede  pa  ga  protera  na  poje  kao  belancetom,  kaze 
se  da  se  okrupilo;  a  takva  bolest  zove  se  , krupa'. 
(u  Biogradu).  M.  D.  Milidevic,  ziv.  srb.  glasn. 
22,  200. 

3.  KRUPA,  /.  mjesnu  ime. 

a.  u  Bosni.  <t)  mjesta.  auj  tryovi.He  u  okruyii 
bihackom.  Statist,  bosn.  51.  —  bh)  selo  ii  okrutju 
banolucknm.  34.  —  ec)  selo  u  okruyu  travniikom. 
75.  —  radi  mjesta  kod  aa)  vidi  u  Vukovu  rjeiniku  : 
Kriipa,  grad  u  Tur.skoj  Hrvatskoj  na  Uni,  od  ko- 
jega  se  u  smijesnijem  poslovicama  spomiiie  i 
, Krupa  kapetan'.  Kri'ipa  u  Vukovu  rjer.,  ali  ja 
sam  6uo,  da  je  akceuat  pravi  Krupa,  kad  sam 
tuda  isao.  M.  Medi6.  pontine  se  od  xvi  vijeka. 
Zaujeti  naj  prvo  Bihar,  Krupu,  paki  vse  grade 
u  Hrvatih.  Hon.  croat.  222.  (1527).  Ivan  od 
Palizne,  ban  rvatski,  ufati  obi  krajice  kojijeh 
povede  u  grad  Krupu,  potom  toga  u  Novi  kod 
mora.  And.  Ka6i6,  kor.  429.  A  od  Krupe  Arna- 
utovica.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  255.  —  b)  rijeka  sto 
utjece  u  Vrbas.  F.  Jukio,  zemjop.  26.  46.  Krupa, 
Tisa,  Prut,  Murava.    J.  Kavanin  275a. 

b.  u  Dalmaciji,  selo  i  manastir  u  kotarii 
benkovackome.  Repert.  dalm.  1872.  6.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu.  rjecnika  u  Vukovu  (Krujia,  na- 
mastir  u  Dalmaciji).  Sidem  u  Krupu  mana.stir. 
D.  Obradovic,  basn.  326. 

e.  Krupa,  u  Uercegovini.  a)  ooda.  Mislim 
da  mi  vala  kazati  da  Krupa  istina  postoji,  ali 
da  se  ne  sastavja  s  Bregavom  nego  mnogo  nize 
u  Bregavu  utice.  Glasnik,  20,  397.  —  b)  mjesta. 
Misto  koje  se  zove  Krupa  iza  Citluka.  And.  Ka- 
cic,  kor.  462. 

d.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  rijeka  blizu 
Prizrena.  Meda  Sikbji  .  .  .  kako  upada  Krupa  u 
Drimb,  ...  us  Krupu  uzb  reku.  Glasnik.  15,  286. 
Po  strane  u  Kupu  u  reku,  kako  upada  Krupa  u 
Drimb.    287.  (1348?). 

4.  KRUPA,  m.  ime  musko,  vidi  kod  3.  Krupa, 


075  1.  KRUPAN,  1,  a,  b). 

a,  a).  —  U  narodnijem  pjesmnmn  naiega  vremena. 
A  za  nima  Krupa  kapetane.    Pjev.  crn.  101". 

KRUPAC,  Krupca,  to.  mjesno  ime. 

ii.  seln  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Sta- 
tist, bosn.   9. 

1).  Kriipac,  rjefiica  u  Niksi6u.  V.  ^esevid. 
C.  «  Srbiji.  a)  Doiii  i  Gorni  Krupac,  dva 
sela  pi'ije  u  niskom  okrugu  sada  u  aleksinac- 
kome.  Sr.  nov.  1879.  2."* —  h)  selo  u  okrugu  pi- 
rotskome.  M.  D.  Miliiovid,  kra].  srb.  234.  _.— 
cj  selo  u  okrugu  toplifikom.  zove  se  i  Krus.  D. 
Danicid. 

(I.  mjesto  se  s  ovijcm  imenom  pomine  prije 
nasega  vremena.  Krupacb.    Spom.  stoj.  185. 

KRUPAC,  m.  Asparagus  tenuifolius  Sam.,  kru- 
pavce,  zecji  Ian,  divja  §parga.  u  niskom  okrugu. 
S.  I.  Pelivanovic,  javor.   1881.  123. 

KRUPACA,  /.  ime  sela  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  zagrebackoj.  Razdijej.  69. , —  Na  drugome  je 
mjestu  u  mnozini:  Krupace.  Schem.  zagr.  1873. 
88. 

KRUPACKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Krupca. 
Krupacko  jjoje,  ravnica  u  Srbiji  u  okrugu  pi- 
rotskom.    M.  D.  Milidevio,  kraj.  srb.  176. 

KRUPA  JA,  /.  u  Srbiji  ime:  o)  rijeci.  M.  D. 
Milicevi6,  srb.  1020.  —  b)  selu  u  okrugu  poia- 
revackom.  K.  Jovanovii  144.  - 

KRUPAK,  krupka,  m.  rus.  KpyiiKa  (Draba 
verna).  Lychnis  coronaria  Lam.  (Srpski  arkiv  za 
celok.  lekarstvo).    B.  Sulek,  im.  176. 

1.  KRUPAN,  kriipna,  adj.  koji  se  sastoji  iz 
cestica  (zrna,  mrva  itd.),  istice  se.  da  te  cestice 
nijesu  posve  malene.  suprotno  je  sitan.  —  Akc. 
se  mijena  u  slozenoj  deklinaciji:  krupni,  krupna, 
krupno,  krupnoga  itd.  (a  Dubrovniku  je  akce^nqt 
kao  kod  gladan).  ^  Rijec  je  stara,  isporedi  rus. 
K-pynubili.  —  Postaje  jamaino  od  1.,  krupa.  -^ 
Izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (krupan,  velik  ,mag- 
nus';  krupan,  kako  ti  kruh  ,acerosus'),  u  Belinu 
(,grosso'  ,crassu3'  359b),  u  Bjelostjenceva  (kaj- 
kavski  krupen,  v.  velik),  u  Voltigijinu  (,gros30, 
robusto,  panciuto'  ,dick,  wanstig'),  u  Stuliievu 
(.magnus  corpore,  magnus,  grandis;  crassus,  ru- 
dis,  vilis'),  u  Vukovu :  1.  n.  p.  so,  braSno  ,gTdh' 
,crassus'.  —  2.  covjek,  riba,  kon,  vo  ,gro3s,'wohl- 
boleibt'  ,corpulentu3'.  [cf.  trsnat,  krutj. 

1.  adj.  —  Komp.:  krupniji  (a  Belinu  i  a 
Stuliievu  rjecniku  i  u  pisaca  nasega  vremena)-,^ 
kriipni  (u  jednoga-  pisca  Slavonca  xviii  vijeka: 
krupna.   J.  S.  Re}kovic   158.   261.   262;   krupnu. 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem. 

<i)  0  materijalnom  supstantivu  (ki^fn, 
grad,  brasno,  trava  itd.)  sto  nazHaSuje  ne§to  sto 
se  dijeli  u  male  cestice.  Nigda  krupna  grada  op- 
6ena  poraza,  nigda  zimna  jilda  ledenoga  mraza. 
D.  Barakovic,  vil.  239.  Smrzne  kisu  u  oblakii, 
koga  poslije  razgrijavgi  vrucina  oini  padati 
okrugla  ili  dugojata,  krupna  ili  situa  ...  A. 
Ba6i6  444.  A  oblaci  dazde  tuou  krupnu.  Osvetn. 
3,  28.  —  Vitojn,  Orijun  i  Plejadne  krupnim  daz- 
dem  obaraju.  J.  Kavanin  166a-.  Grozna  kisa, 
t.  j.  krupna.  Vuk,  rjecn.  kod  grozan.  —  Medu 
psenicom  plodnom  i  krupnom.  M.  Radnic  280". 
— ■  Krupno  brasno  kao  zir.  Nar.  posl.  vuk.  162. . 
—  A  naj  krupnu  (trava)  za  koue  spravjaju.  J. 
S.  Rejkovid  257. 

b)  supstantiv  znaci  nesto  a  ceyd  cestice 
nijesu  rastavfene,  n.  p. :  aa)  o  kruku  (suprotno : 
sitan).  Kruh  ili  je  sitan  ili  krupan,  vedi  jo  ii 
trbuhu.  (D).  Poslov.  danic.  —  hb)  o  tkanu  (su- 
protno: tanak,  fin).  Zaodiven  odjedom  krupnoiu. 
M.  Radnid  28*. 


I.  KRTTPAN.   1,  a,  r).  fi' 

<•)  u  kulektivnoin  supntantivu,  te  dijeloiii 
mogu  ne  biti  ni  po  Ho  maleni  (suprotno:  sitan). 
Krupifia  zivaci  vi§o  joja  grije.  J.  S.  Re|kovi6 
158.  Sitno  blago;  koze  i  ovce,  a  krupiio:  go- 
veda.  Vuk,  rje6n.  kod  blago.  Zaplijeiiise  svu 
stoku  I'lihovu,  kriipnu  i  sitnu.  D.  Dani6iA,  4mojs. 
31,  9. 

b.  prenosi  se  s  cjetine  Hi  s  kolektivnoga 
supstantiva  na  same  stvari  Ho  su  dijelovi  cjeline. 
Hi  se  s  drugijem  stnarimn  jednakijem  ujedno 
broje.  suprotno  mole  biti  sitan. 

ti)  0  iemu  tjelesnome.  Zemje  ove  u  sebi 
nikakvu  sloznost  ue  iinadu:  djolfiidi  Aozini,  pre- 
mako  se  nama  vidi  da  su  veoma  sitni,  nistane- 
maAe  jesu  krupni.  I.  Jablanci  21.  —  One  jabuke 
krupne  su,  zrile  su.  S.  Margitic,  fala.  239.  — 
Krupan  orah.  Vuk.  rjeCn.  kod  babac.  —  §6epan 
uze  grose  i  dukate  i  na  golo  krupne  talijere, 
Mitru  daje  pare  i  dinare.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  630. 

—  A  loXite  krupna  drva,  ne  cijepajte.  Nar.  pjes. 
here.  vuk.  339.  —  Jedno  veliko,  na  artiji  krup- 
nim  slovima  napisano  jevandelije.  Vuk,  dan. 
1,  27.  —  Krupne  ribe,  ke  izhode  i  iz  mora  i  iz 
vode.  .1.  Kavaiiin  21''.  —  Amo  mogu  pripadati 
i  ovaki  pritryeri  a  kojima  je  krupno  6e|ade  = 
odraslo.  Toliko  krupnoj  fiejadi  koUko  di6ici. 
Ant.  Kad&i6  144.  Znam  da  su  ispovidnikom  teska 
i  mufinija  (dica)  neg  krupne  cejadi.  244.  —  Po- 
teXe  svijet  na  svetoga  Ivana  Krstitela  jedan 
krupan  purak  prikazuju6  mu  postene  Mesijino, ... 
ali  on  kakonn  dobar  vojnik  pripade  k  zemji  po- 
nizivSa  se  (metaforicki).    M.  Radnic  3.50'>. 

b)  o  iemu  umnome.  U  krupnijem  slu6a- 
jevima.    V.  Bogigid,  zakon.  105. 

c.  od  predasnega  znaiena  (kod  b)  postaje 
drugo:  uopce  golem,  osobito  debeo.  kaze  se  a  ie- 
}adetu  i  o  drugome.  Hercegovci  i  krupni  Bosnaci. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  166.  Koja  je  bila  krupna  i 
zdrava  i  lijepa  devojka.  Nar.  prip.  vuk.  4.  Radic 
je  bio  krupan,  zdrav  i  jak  fiovek.  Vuk,  dan. 
4,  16.  Mojsej  bijaSe  oovek  mnogo  krupan.  G. 
Zeli6  253.  —  (i  metaforicki,  isporedi  d).  Dogada 
se  da  mis  mrsav  i  ogladnio  ulize  u  kuhihu  kroz 
jednu  §upjinu  veoma  tijesnu,  koji  jeduci  i  nasi- 
tiv§i  se,  kako  se  razdebja  i  naraste,  ne  moze 
ulisti  u  onu  jamicu  kud  je  ulizao,  i  tako  ostane 
od  ma6ke  ufaden  i  mrtav.  tako  ulaze  bogatci 
rdavi,  malahni  i  ubogi  gdi  se  dijeli  kruh  ali  u 
kuhihu  od  ovoga  svijeta  gdi  narastu  i  opritile  i 
u6ine  se  krupni  z  bogatstvami,  posidovahami, 
bastinami,  koja  ne  moguci  pak  iza6i  prosto  kroz 
§up|iuu  tijesnu  od  smrti,  jesu  poginuli  od  djavla 
i  ukopani  u  paklu.  M.  Radnic  263*.  —  Tilo 
krupno  i  debjina.  V.  Dosen  20''.  Tilesa  krupna 
i  debela.  B.  Leakovir,  nauk.  128.  Krupna  struka, 
sijed  na  poli,  vas  odiven  u  zelenu.  J.  Krmpoti6, 
kat.  26.  —  Sjedi  srda  u  svili  i  zlatu,  krupna 
glava  kanoti  bundava.  Osvetn.  4,  11.  —  Ovan 
mora  imati  krupan  debeo  vrat.   I.  Jablanci  128. 

—  06i  krupne  i  koje  su  vanka  malo  vide.  M. 
Radni6  353*.  —  Krupne  sise  odkrivone.  V.  Dosen 
105*.  —  Krupan  i  debeo  rast  ili  jasen.  M.  Radnid 
541a.  /5a  liima  se  nek  korerie  sadi,  tko  zeli  da 
krupnije  izvadi.  J.  S.  Re|kovi6  180.  Sijanica  ili 
bila  ripa  .  .  .  krupiia  biva  i  sirje  so  reXo.  21)1. 
U  struku  ista  trava  jest  krupneja.  I.  Jablanci 
174.  —  Prikaza  grebu  svetoga  jednu  krupnu  vo- 
Stenicu.  Blago  turl.  2,  72.  —  Probodeno  jednijem 
krupnijem  fiavlom.  M.  Radnid  232''.  Probode 
glavu  krupnijem  klinom.  268*.  —  Krupnom 
daskom  iP  ciglom  pokriju.   J.  S.  Rejkovic  47. 

d.  u  prenesenom  smislu,  o  celadetu,  mo- 
gucan,  jak,  bogat.  Od  koje  me  svi  sedam  krup- 
nih  krajeva   ne  moze  rastaviti.    V.  Vrdevic,  niz. 


5  1.  KRTTPAN,  1,  k,  h). 

33.  I  (nnijledao  se)  druge  krupne  gospodo  koja 
so  bila  slokia  u  Bee.  M.  D.  Milidevic,  pomonik. 
2,  177.  U  kom  su  sedoli  |udi  mnogo  krupniji  i 
mnogo  ruvoniji.  3,  327.  Krupnim  trgovcima. 
Bos.  vila.  god.  2,  str.  2. 

e.  o  mjestu,  velik  ('^).  Nego  je  iSlo  na 
krupne  kotare.    M.  Pavlinovid,  razg.  16. 

r.  o  glasu,  debeo  i  dubok.  Dodo  vuk ...  pa 
stane  i  on  svojim  krupnijem  glasom  vikati.  Nar. 
prip.  vuk.  224.  Ne  otvoraj  ni  po  isto  na  krupan 
glas,  ve6  na  vrlo  tanak.    225. 

g:.  0  glasu  (izgovaranu  slova),  puniji,  jaci 
(u  primjeru  pisac  kaze  da  je  s  krupnije  od  s). 
Niti  si  slidio  jednifli)  ni  drugije  za  dati  zvuk 
obliji  iliti  krupniji  slovu  ,s',  nego  si  mu  nado- 
stavjo  ,h',  na  priliku  ,shipka  nasha'  (iipka  naUa). 
F.  Lastric,  test,  bilab.  xii. 

h.  0  rijeiima  (u  primjeru:  koje  vrijedaju). 
Vuk  Maudusid  i  Vuk  Midunovic  zapodese  s  llam- 
zom  kapetanom  oko  vjere  nesto  popovati,  dok 
od  jeilnom  oui  zagustiSe,  ujegose  u  krupne  rijedi: 
rode  llamza  Midunovid-Vuku:  ,Ja  sam  boji,  duj, 
vlase,  od  tobe'.    P.  Petrovid,  gor.  vijen.   14. 

i.  uopce  0  stvari  ili  o  cemu  umnome,  ve- 
liki,  golem  ild.  Kada  se  trazi  koja  stvar  golema 
i  krupna,  nije  potribe  sa  svidom  ju  traziti.  F. 
Lastrid,  nod.  25.  Nije  se  na  toga  dovjeka  na- 
sloniti  za  krupniju  koju  stvar.  M.  Pavlinovid, 
rad.  109.  Posten  dobitak  i  pametna  sluzba  stvar 
je  krupna.  118.  Planu  junak,  jer  su  krupne, 
sto  izrede,  stvari.  Osvetn.  1,  50.  —  Posal  toliko 
prikrupan,  kakono  jest  oni  od  spasenja  nasega. 
Blago  turl.  2,  278.  —  Krupno  ne§to  udis  u  pa- 
meti.  P.  Petrovid,  gor.  vijen.  20.  Pa  nesto 
krupno  mozgom  ucit  stane.  B.  Radidevic  (1880.) 
225.  Pa  kuhaju  u  tihodi  Turci  nesto  krupno  za 
golema  vaja.  Osvetn.  2,  38.  —  ilalo  je  kad  uadi 
da  koji  krupniji  izum  sama  jedna  osoba  obavi. 
M.  Pavlinovid,  rad.  29.  —  Ovaj  mlin  je  jedna 
krupnija  uovina  n  timockoj  dolini.  M.  D.  Mili- 
devid,  moduduev.  2.52.  —  Vede  krupni  griha  naslo 
bi  se  u  r'lemu  nego  1'  u  ovomu.  J.  Filipovid 
1,  438<V  Ne  bih  ti  ispricao  one  krupnije  grijehe. 
S.  ^ubisa,  prip.  222.  —  Da  ne  opstoje  krupne 
pogrjesko  proti  redarstvenim  propisom.  Zbornik 
zak.  1874.  212.  —  A  pak  djeca  viknula  pokvarna 
na  krupnija  djela.  Osvetn.  4,  3.  —  Izmedu  se 
sapdu  zeiieuici,  jedni  druzijem  krupne  vjere 
tajne.  5,  29.  —  Nemoj  podnositi  toliko  krupne 
tozkode.  M.  Radnid  272a-.  —  a  svaki  krupniji 
zajam  za  tri  mjeseca.  V.  Bogisid,  zakon.  94.  — 
Oboje  krupna  laza.    S.  ^ubisa,  prip.  84. 

k.  acc.  sing.  n.  krupno  (s  ovakijam  akcen- 
tom!)  uz  prijedloge  na,  po,  u  (na  krupno,  po 
krupno,  i'l  krupno)  stoji  u  adverbijalnom  smislu. 
u)  u  pravome  smislu  (vidi  a).  Iseci  na 
krupno.  Z.  Orfelin,  podr.  62.  Stuei  oboje  na 
krupno.  115.  —  Rastlboi  sisku  po  krupno.  Glasnik. 
25,  34. '(xvii  vijek).  —  U  Vukovu  rjecniku :  n 
krGpno  s  primjerom:  U  sitno  se  ne  desilo,  a  u 
krupno  nemam  (Nar.  posl.  vuk.  335)  ,gegentheil 
von  kleinera  gelde'.  Metne  ondje  nekolike  pare 
ili  u  krupno  kakav  novae.  Vuk,  rjecn.  kod  po- 
lazajnik.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer 
(suprotno:  jedno  po  jedno,  po  tanko).  Ili  se  broje 
na  krupno  sama  judska  plemena.  M.  Pavlinovid, 
razg.  6. 

b)  0  krupnijem  rijeditna,  vidi  h.  Koji 
se  na  krupno  zainadise.  V.  Vrdevid,  niz.  23.  — 
Drugi  je  smisao  u  ovom  primjeru  (ono  o  iemu 
se  govori  nije  sitnina  nego  nesto  veliko,  vazno) : 
Kad  §to  zbore,  ka'  da  sve  satvore,  sve  po  krupno 
a  niSta  na  sitno.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  550. 


■••  1.  KRTTPAN,  1,  1.  f 

I.  kod  imena  hifke.  Krupni  brnis,  Chry- 
santhemum leucaatheraum  L.  (Srpski  arkiv  za 
oelok.  lekarstvo).    B.  Sulek,  im.  176. 

III.   kod    mjesnoga    imena:    Krupna    Gora, 
mjestu  II  Srbiji  a  okrugu  smederevskome.    Zem|a 
pod  Krupnom  (xorom.    Sr.  uov.   1875.  809. 
2.  adv.  krupao. 

a.  uopce  u  pravome  sinislu,  vidi  1,  a.  Zupa 
ti  je  Zrnovica  sve  krupno  kamenita.  Nar.  pjes. 
bog.  224:. 

b.  vidi  1,  f — h.  Al'  Halija  krupno  progo- 
vara  (jasno,  ocito).  PJev.  crn.  236''.  Tere  nima 
krupno  progovara.  Nar.  pjes.  juk.  301.  Janko- 
vica  krupno  dovikuje.    271. 

c.  vidi  1,  g.  Jedan  put  se  (slovo  s)  tanko 
izgovara,  drugi  put  se  opet  krupno  stvara  Nadod. 
117. 

d.  vidi  I,  i.  Krupno  smo  pogrijesili.  S. 
]^ubi§a,  prlp.  209.  Niko  krupno  ka'  Turcin  ne 
laXe.    P.  Petrovid,  gor.  vijen.  43. 

2.  KEUPAN,  krupna,  adj.  koji  pripada  krapi. 
—  isporedi  krupen.  —  Na  jednoni  mjestu  xviii 
vijeka.  Suprotiva  vrimeau  krupnomu.  J.  Ba- 
novac,  blagosov.  347. 

KBUPAN,  Krupna,  in.  iine  varosiei  u  Srbiji 
u  okrugu  podrinskoin.  K.  Jovanovic  135.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  h  Vukovu  (,atadt 
in  der  Radevina').  —  Pomine  se  it  knizi  pisanoj 
latinskijem  jezikom  xvi  oijcka  (,Ue  itineribus  in 
Turciam  libellus,  Felice  Potancio  auctore'.  l.">22), 
vidi  u  Rad.  49,  1.39  —  140.  I  Loznicu  i  Soko  i 
Srebrbnicu  i  Sase  i  Krupaii.  Glasnik.  2.5,  44. 
(xvii  vijek).  U  Radevini  ima  34  sela  i  varosica 
Krupan.    Vuk,  rjecn.  kod  Radevina. 

KRUPANSKI,  adj.  koji  pripada  Kriipnu.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,von  Krupari').  Kru- 
panska  (opHina).  K.  Jovanovid  135.  —  Kru- 
paiiska  Rijeka,  iine  vodi  ii  Srbiji  u  okrugu  po- 
drinskoin.   M.  D.  Milidevid,  srb.  521. 

KRUPATI,  krupaiu,  iiiipf.  guritati.  —  //  lije- 
lostjenievu  rjecniku:  krupam  kod  krufim. 

KRUPATICA,  /.  neka  riba.  —  U  nase  vrijeine. 
a  izmedu  rjecniku  u  Vukovu :  ,art  fisch  [gieban, 
plattfisch]'  .piscis  genus  [Blicca  argyroleuca 
Heck.J'.  —  Krupatica,  Blicca  argyroleuca  Heck. 
J.  Pancid,  ribe  u  srb.  93. 

KRUPATKA,  /.  vidi  krupatica.  —  U  Vukovu 
rjecniku  uz  krupatica.  —  iVa  drugom  mjestu 
s  drugijeni  znacenem.  Krupatka  ,die  plutze, 
scheibpleinzl'  ,Cyprinus  erythrophthalmus'.  Gt.  La- 
zic  80. 

KEUPAVCE,  rt.  Asparagus  tenuifolius  Lam. 
Vele,  gde  ono  raste,  tu  ne  pada  krupavica  (grad). 
u  niskom  okrugu.    S.  I.  Pelivaaovid. 

KRUPAVICA,  /.  krupa.  Ne  biju  ga  (guza),  sto 
se  bori  s  alom,  kad  je  oblak,  i  ne  da  krupavici 
da  padne.  u  pirotskom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovid. 
J_  javor.  1880.  1531. 

KRUPE,  /.  vidi  1.  krupa,  2,  b. 

KRUPEN,  adj.  koji  pripada  krapi.  Kad  otrusi 
sid  oblak  krupen  grad.  D.  Barakovid,  vil,  79. 
— •  moze  biti  da  je  stainparska  pogreska  i  da 
treba  citati  krupan. 

KRUPEZEVI6,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
D.  Avramovid  226.  Eat.  250.  339. 

KRUPEZIC,  in.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
D.   Avramovid  233. 

KRUPICA,  /.  dem.  1.  krupa.  —  Akc.  se  mijena 
>i  gen.  pi.  kriipica. 

a.  mrvica.   —  Izmedu  rjecnika   u   Stulicevu 


7  1.  KRUPNIK 

(,mica,  frustulum,  exigua  particula,  analecta' 
s  dodatkom  da  je  iizeto  iz  brevijara). 

(i)  uopce.  Da  se  i  azb  nasiStu  sb  raby  tvo- 
jimi  wt  krupicb  padajustiihb  wdb  trapezy  tvojej. 
Starine.  22,  214.  (xv  vijek).  Oiia  stran  jima  se 
odistiti  svrhu  kaleza,  kqja  skup[a5e  jiste  krupice. 
I.  Krajid  67.  I  sa  nekoliko  krupica  soli...  Srp. 
zora,  god.  1,  sv.  7 — 8,  str.  147.  Krupicu  hjeba. 
Bos.  Vila.  1888.  43. 

h)  u  mnozini,  kasa.  Krupice  ,gries'  (ka§a). 
u  Slavoniji.  P.  Ilefele. 
b.  vidi  1.  krupa,  2. 
«i)  u  mnozini.  —  Izmedu  rjecnika  u  Be- 
linii  (,grandine'  ,grando'  855'>),  u  Voltigijinu 
(kod  krupa),  u  Stulicevu  (v.  krupe).  Za  kojijem 
slijede  grmjavine  i  krupice.  M.  Radnid  201*. 
Studen  koja  cini  potope  dazditi  i  krupice  cesto 
udarati.  L.  ]^ubu§ki  20.  Pusti  na  nas  i  kuzne 
ognice  i  na  poje  studene  krupice.  64.  Krupice 
udaraju.    J.   Banovac,   pripov.  227. 

h)  u  jednini.  Krupica,  sitna  a  nimalo 
Stefcaa  krupa.  na  Bradu.    A.  Ostojid. 

KRIIPICAV.  adj.  pun  krupica,  vidi  krupica, 
a.  —  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  ,Moje  se  mlijeko 
ne  da  nigda  tako  ukiseliti  lijepo  ka'  tvoje,  moje 
je  nekud  vavije  krupidavo'.  ,Krupi6av  po  lieu'. 
J.  Bogdanovid. 

KRUPlfilt!,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Baniiicevu  (Krupididb).  Prilozi 
carstvo  mi  Bozida  Krupidida.  Qlasuik.  15,  272. 
(1348y). 

KRUPIO,  m.  va{a  da  je  prezime,  vidi  Rakani. 

KRUPILITI,  krupilim,  impf.  klepati  kamen. 
u  Brodu.    F.   Hefele. 

KRIjPIS,  m.  vidi  nalijep.  Krupis,  Aconitum 
napollus  L.  (Lambl).  B.  §ulek,   im.  176. 

KRUPI§TA,  n.  pi.  ime  selu.  —  Prije  nasega 
vremena.  Krupista  (selo).  S.  Novakovid,  pom. 
136. 

KRIIPITI,  kri'iptm,  impf.  padati  kao  krupa 
(grad).  —  //  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Belinu  (,grandinare'  ,grandinat' 
355h)  (■  M  Stulicevu  (.grandinare').  I  na  krivca 
nevojnoga  iste  zvijezde  krupiti  de.  J.  Kavanin 
559b. 

KRUP^iAK,  in.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaikome.  Niva  u  Krupjaku.  Sr.  nov.  1867. 
577. 

KRUPl^rCISTE ,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  knezevackome.  Niva  kod  Krup|i6i§ta.  Sr. 
nov.   1872.  645. 

KRUPNIGA,  /.  vrsta  jabuke.  Bastaj,  Daruvar. 
D.   Hire. 

KRUPNICI,  m.  pi.  ime  selu  u  Staroj  Srbiji. 

—  XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Daniiicevu 
(Krupbnici).  Selo  Krupnici.  Mon.  serb.  191. 
(1379). 

KRUPNI6AV,  adj.  vidi  krupan,  1,  a,  b).  H)eb 
krupnidav.    Bos.  vila.   1889.  281. 

KRQPNK^,  m.  neka  bi(ka.  —  U  Stulicevu  rjec- 
nika: krupnid,  trava  ,corregiuola,  erba'  ,9angui- 
naria,  polygonus'.  Krupnid,  sanguinaria,  poly- 
gonus,  corregiuola  (StuUi),  Polygonum  aviculare 
L.    B.  Sulek,  im.  177. 

1.  KRUPNIK,  m.  ovako  se  zovu  nekolike  bilke. 

—  Kad  znaci  zito,  akcenat  je:  kri'ipnik  (u  Vu- 
kovu rjecniku) ;  za  znacene  u  Stulicevu  rjeiniku 
akc.  je  krupnik.  (P.  Budmani).  —  Od  prije  na- 
Sega  vremena,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(ipavarina*  ,chelidoma'),    i  u  Vukovu:   ,eine  art 


1.  KRUPNIK 


1.  KRTTSAG 


fifotreidepllanzo'  ,Triticum  polonicura  [Trit.  di- 
ooocuQi  Schrob.';  ct'.  pir,  pir  noktasj.  Pfienioa  i 
krupnik  no  propado.  D.  Dani6i6,  'iraojs.  9,  32. 
Kriipiiik,  Triticum  monococcum  h.  J.  Paiifiid, 
bot.  162.  Krupnik,  fcos.  krupon  (Hordouiu  zeo 
oryton),  pavarina  (Stulli),  chelidonia  minora 
(StiiUi,  Kuzmid),  hermola,  arua^^^alus  (Pizzolli, 
Kuzmi6,  Aquila — Bu6),  castraugolo,  foraria  (Ifuz- 
mio),  Ralotrico  (Pizzelli,  Aquila  — Buo),  gran  farro 
(Kuzmid,  Stulli),  herba  saera  (xvi  vijekaj,  1.  Fi- 
caria  ranuncoloides  Roth.;  2.  Tritieum  sjielta 
L.  (Marinkovii) ;  3.  Anagallis  arvensis  coerulea 
Schreb.  (Visiaui,  Lambl);  i.  Polyaonum  avicu- 
lare  L.  (Visiani,  Pizzelli,  Kuziuii);  5.  Salvia 
verbenaca  L.  (Vodopii).    B.  Sulek,  im.  177. 

2.  KRUPNIK,  m.  uStulicevu  rjeSnikii: , magnum 
forrum'.  —  nepouzdano. 

3.  KRUPNIK,  m.  iine  mjestii  u  Srbiji  ti  okragu 
sabaikoine.   Krupnik,  zem}a.    Sr.  nov.  187.'>.  9.59. 

KRUPNINA,  /.  u  apstraktnom  smislu,  osohina 
cega  sto  je  krupno;  u  konkretnome  smislu,  stvari 
krupne.  —  isporedi  krupnoca,  krupnost.  —  Akc. 
se  mijena  u  dat.  sing,  kriipnini,  u  ace.  sing. 
krupninu,  u  voc.  sing,  kriipnino,  u  nom.,  ace , 
voc.  pi.  kriipnine.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (,grobe,  grosse  saohen'  , cras- 
situde'). Osobite  dostanu  krupnine.  J.  S.  Re|- 
kovic  147.  Kad  se  one  krupninom  uapuhne. 
J.  S.  Re}kowi6  271.  Jeli  da  ti  je  draga  ova 
sitnica  iz  Baba-Katine  kude,  pored  one  krupnino 
iz  moje  gospodske  kancelarije?  M.  D.  Milicevic, 
zlosel.  131. 

KRUPNOOA,  /.   osohina   cega  sto  je  krupno. 

—  Akc.  je  kao  kod  krupnina.  —  U  nase  vri- 
jeme.  Alosija  je  covek  koji  tako  krupan  da  vec 
iiegova  krupnooa  prelazi  u  rugobu.  M.  Kova- 
covic  (u  Starora  Vlahu),  vidi  kod  alosija.  Ona 
nena  (Bejanice)    krupnoda  .  .  .    Glasnik.  43,  277. 

KRUPNOST,  /.  vidi  krupnina  —  U  Belinii 
rjecniku:  krupnos  .machina  e  molo,  ogni  cosa 
grande'  ,moles'  449'',  i  u  Stulicevu:  , moles'. 

KKUPN6sTASAN,  krupn6stasna,  adj.  koji  je 
krtipna  stasa.  —  U  Belinu  rjecniku :  ,oorpacciuto, 
corpolento,  grosso  di  corpo'  ,corpulentus'  230* ; 
u  Voltigijinu:  krupnostasni,  krupnostasan  ,cor- 
pacciuto,  corpolento'  ,dickbauchig';  u  Stulicevu: 
,magnus,  statura  procerus,  giganteus'. 

KEUPNA,  /.  krupnoca.  —  U  jednoga  pisca 
xviii  vijeka.  Pod  nu  jaja  da  pram  krupne  redi. 
.1.  S.  Rejkovid  157.  Bile,  krupnom  i  mlozinom 
vede  (krizaline)  lako  kod  nas  popaliti  nede.  214. 

KRUPJSTACA,  /.  vrsta  slive.  Kupgin  dol.  D. 
Hire. 

1.  KRUPNAK,  krupndka,  m.  bus  (sic)  kriipe 
i  zle  godine,  ital.  ,9cioue'.  M.  Pavlinovid.  Kad 
je  krupa  rijetka  a  budu  velika  zrna,  veli  se  da 
jo  ,kriipnak'.  na  Bracu.    A.  Ostojid. 

2.  KRUPNAK,  m.  Salvia  verbenaca  L.  Slo- 
vinac.  1881.  418.  —  isporedi  1.  krupnik. 

KRUPNATI,  krupAam,  impf.  postajati  krap- 
niji.  —  U  jednoga  pisca  xviii  rijeka.  Kajsije  i 
briske  na  5|ivah  napriduju  i  krupnaju.  J.  S. 
Rejkovid  147.     Dirie   i    lubenioe  krupnaju.    310. 

KRUPOSTASAN,  krup6stasna,  adj.  u  Stuli- 
ievu,  rjeiniku  uz  krupnostasan. 

KRUPSKL,   adj.   koji  pripada   mjestu  Krupi. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,vou  Krupa'). 
Krupaka  nahija.  F.  Jukid,  zem).  52.  Arhimandrit 
Krupski.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  053  (medu  prcn-i- 
merantima). 


KRUS,  m.  ime  nekakvoj  planini.  Prvi  made 
vojevoda  Mirko  preo  Krusa  planine  krvave. 
Osvetii.  3,   120. 

KBU8E,  /.  pi.  ime  selu  u  Urnoj  (hiri  u  (e- 
sanskoj  nahiji.  Glasnik.  40,  20.  Pogibe  Maraut 
paja  na  Kruse  179G.  Starine.  10,  2l>2.  Na  selo 
je  Kruse  udario  .  .  .  bograe  Kruse  selo  opalio. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  81.  Na  Krusama  selu  Krva- 
vome.    5,  423. 

KRUSIC,  m.  prezime  vlasteoskoj  porodici  u 
Duhrovniku,  tal.  Grooe.  —  Od  xiii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Danicicevu  (Krusidb).  Tudri. 
Krusidb.  Mon.  serb.  19.  (1234).  Posbkali  Krusidb. 
39.  (1253).     Matko  Krusidb.    320.  (14'23). 

KRUSITI,  krusim,  impf.  vidi  2.  kruniti.  — 
U  nai^c  vrijeme  u  Lid.  ,Cio  dan  krusim  kuku- 
ruze'.    J.   Bogdanovid. 

KRUSIVOJ,  OT.,  KRUSIVO.JA,/.,  KRUSIVOJ^, 
m.  vidi  1.  krisovul.  —  isporedi  krusovoj.  —  Sva 
se  tri  ohlika  (i  jos  kruSivoj)  nalaze  u  rukopisu 
XIV  vijrka,  all  je  ovaj  poznal  samo  po  prijepisu 
xiK  vijeka,  koji  nije  kritican  ni  vjeran,  s  toga 
oblici  nijesa  dosta  pouzdani  (prepisioai  pi&e  V  zti 
,u').  otale  u  Daniiicevu  rjeiniku:  krusivoj,  kru- 
sivo|fa,  krusivoja,  /QvadflovlXov.  Kru.sivoj  i  zapisn. 
gospodina  i  deda  ui.  Mon.  serb.  1.50—151.  Do- 
nesoso  svoje  kru3ivo[6  i  zapise.  150.  Videsmo  .  .  . 
zapisb  i  krusivoju  .  .  .  151.  Po  krusivoju  go- 
spodina kraja  Durda.  151.  Sij  krusivoj.  1.52. 
(1351). 

KRUSKA  Q-LAVIGA,  /.  ime  nekakvu  visu. 
Druga  stoji  na  Krusku  glaviou.  Pjev.  cm.  319b. 
Ogled,  sr.  223. 

KBUSOVOl^,  m.,  KRUSOVU;^,  m.,  KRUSO- 
VUlfiA,  /.  vidi  1.  hrisovuj.  —  isporedi  krusivoj. 

—  rj  nase  vrijeme  u  Crnoj  (fori  i  u  Boci  ko- 
torskoj  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (krus6vo] 
iChrysobuUe'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Oori  s  primjerom:  Pop  Zlovoja  dita  krusovo}a). 
Kako  izgovara  krusovuj.  S.  !^ubisa,  prip.  1.59. 
Evo  kako  izgovara  krusovuja  starinska.  prid.  133. 

KRUSTAVICA,  /.  vrsta  prohe  (torte).  —  Od 
tal.  crostata.  —  U  Voltigijinu  rjeiniku:  ,crostata, 
specie  di  torta'  , torte',  i  u  Stulicevu:  , placenta, 
crustulum'.  —  U  nase  vrijeme  u  Sulekovu  rjec- 
niku :  , torte'. 

KRUSTE,  /.  2'^'.   i'ne  mjestu  na  ostrou  Krkii. 

—  XIV  vijeka.  Do  mesta  ko  se  zove  Krusto. 
Mon.  Croat.  44.  (1379). 

KRUSTULIC,  m.  vidi  kunac  (kruha),  §kani.- 
tica.  —  Od  tal.  crosta.  —  U  Mikaj/iAu  rjecniku : 
krustulid,  Skanatica  , crustulum'. 

KRUSVA,  /.  vidi  kruiva. 

KRU§,  m.  vidi  Krupao,  c,  e). 

1.  KBUSA,  /.  vidi  kru5ka.  —  U  rukopisu 
XVI  vijeka.  Kotb  boje  se  vbzbeze  na  krusu  ideze 
medvedb.  medvedb  2e  .  .  .  skocivb  boje  se  kota 
i  pad  wtb  krusi  izdbse  (nekoliko  redaka  prijc 
ima  na  krusbku,  vidi  kod  kruSka).  Starine.  4,  71. 

2.  KRU§A,  /.  im,e  mjestu  u  Srbiji  u  okrugii 
po'arevaikom.  Gradina  u  KruSi.  Sr.  nov.  1867.  47. 

1.  KRUS  AC,  kriisca,  m.  po  svoj  je  prilici  dem 
kruh  kao  i  2.  kruSao,  ali  se  od  toga  razUkujr 
akcentom  i  znacenem.  od  znacena  komadic  iti 
zrnce  sto  hi  bilo  naj  starije  razoila  su  se  nekn 
osobita  znaiena.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. :  krusce 
krusci,  i  u  gen.  pi.  kriisilca.  —  Rijec  je  prasla- 
venska  (krusbcb),  isporedi  stslov.  kruJbCb,  rus 
K|)y  ijcub,  ce.5.  kruSec,  p')/.  kruszec;  u  ceSkom  jc- 
ziku  ima  jos  i  naj  starije   znaiene:  komad;  u 


1.  kkuSac  h' 

svima  znaci :  ritda,  metal,  kovina.  ovo  je  znaiehe 
doslo  od  suli  (kamene),  vidi  ces.  krulec,  per 
excellent.  =  solny  se  rozumi,  krusfiova  sul  ,stein- 
salz,  berjfsalz,  kornsalz'.  Juagmaun.  —  po/.  kru- 
szec  solny.  Liude.  —  U  nasemu  su  jeziku  dim 
usobita  znacena. 

a.  zrno  grada.  —  U  knignma  pisaniiiia  cr- 
kvenijem  jezikom.  Bogb  pruvelikyimi>  graflomb 
otbVTbze  hlebi  nebesbnyjo  krusbci  velikyimi. 
Domentijanii  250.  Po  prestauiji  ejrada  togo  na- 
lozivb  palariju  carbsku  pnvelikyihb  krusbcb. 
2.51.  —  JiimacHO  jc  isto  znacem  i  u  ovom  pri- 
injeru  (Miklosic,  rjecu.^  kud  krusbCb  mece  ga 
pod  snaiene  metallum):  Vi.  tb  casb  student 
bystb  jako  krusbCb.  .\loks.  novak.  145.  (xv  Hi 
XVI  vijek). 

h.  krusao  soli,  komad  soli  (poveci,  u  naj 
starijem  je  primjerit  mjera).  —  Izineda  rjecnika 
u  Vukovti  (t.  j.  soli  ,ein  brockou  salz'  .frustum 
salis').  Po  petb  sbtb  kruStcb  soli.  Glasnik.  24, 
273.  (1395).  Krusao  soli  da  ne  plada  glavom. 
Pjev.  cm.  330''.  LTgledala  vige  sebe  na  tavanu 
krusac  soli  ....  ,Da  padne  ojiaj  krusac  soli  s  ta- 
vana  i  da  ubije  moga  sina  Jovana  .  .  .'  Vuk, 
poslov.  IX.  S  koga  se  je  (trga)  svake  godine 
samim  svetogorskim  isposnicima  slalo  po  pet 
stotina  krusaca  soli  na  poklon.  M.  D.  Milidevic, 
niedudnev.  28.  —  Misli  se  svagda  na  kanienu 
go,  a  takovo  je  znacene  i  same  rijeci  kruSac  a 
ovom  primjerii:  PoloXi  malko  soli  wt  kra§ca. 
Glasnik.  26,  34.  (xvii  vijek). 

2.  KRUSAC,  kriiSca,  m.  dim.  kruh.  —  ispo- 
redi  1.  krusac.  —  Od  xv  oijeka,  a  i:medu  rjer- 
nika  u  Belinu  (,pagnotta,  cio6  un  pane'  ,panis' 
5331';  jpagnottina,  pagnottella'  ,panis  teuuissimus' 
.536*),  u  Stulicevu  (,exiguus  panis'),  '«  Viikovu 
(hyp.  V.  kruh). 

a.  vidi  kruh,  a.  Donesi  mi,  mo(u  te,  i  kusae 
krusca.  Bornardin  36.  3  reg.  17,  11.  Kad  srica 
odajde,  s  tobom  ostane  art,  ter  ti  krusac  najde. 
JVI.  Marulic  145.  Gdi  kruSac  krvavi  tudini  bla- 
guju.  M.  Vetranic  1,  171.  Jesuse,  ner  si  ti  taj 
kru§ac  i  voda.  1,  368.  Uzmi  samo  kruSca  i  vo- 
dice  i  blaguj  prid  liim.  M.  Divkovic,  bes.  409<'. 
Ukup  s  crnim  krusoem  metahu  mu  (juhu).  F. 
Glavinic,  cvit.  224''.  Nego  se  nima  oce  samo 
krusca  i  mlika.  F.  Lastrid,  od'  8.  Kruseem  i 
vodicom  svoj  zivot  od  smrti  branase.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  16.  O  samu  kruscu  i  vodici  oni 
dan  provodeci.  A.  Kanizlic,  utoc.  282.  U  jutru 
lii  uzeo  tri  zalogaja  krusca.  bogo|ubnost.  450. 
Gdi  so  krusac  i  drugo  zatvara.  M.  A.  Ee|kovi6, 
sat.  GSt".  Naredise  da  se  kruSac  nam  i  drva 
dadu.  Nadod.  61.  Bo)e  je  i  suha  krusca  pojesti 
uogo  se  naopako  u  smok  hvatati.  (U  Dubrov- 
iiiku).  Nar.  posl.  vuk.  24.  De  god  suiice  sije, 
tu  se  krusac  ije.  Nar.  poslov.  u  Lici.  V.  Arse- 
nijevic.  I  petiim  da  im  odobrava,  jer  u  krsu 
s  mukom  krusac  rada.    Osvetu.  3,  28. 

b.  vidi  kruh,  b.  I  dite  se  pla6e  kada  mu 
gdo  krusac  vzame.  Mon.  croat.  182.  (1500).  Ka- 
dano  od  pet  krusaca  jarcanije  i  od  dvije  ribice 
nasiti  pet  tisuda  ludi.  M.  Divkovic,  bes.  312''. 
Ne  imajuci  vise  nego  polovicu  krusca.  S.  Mar- 
gitio,  fala.  67.  Uze  dakle  jedan  krusac  blago- 
sovjeui.  I.  Dordic,  ben.  38.  Nego  krusac  i  zem- 
licku  pece.  M.  A.  Rejkovii,  sat.  DS'*.  Macki 
trupac,  meni  krusac.  (Kad  se  vraca  da  prode 
cibujica  trupac.   U  Grb}u).    Nar.  posl.  vuk.  176. 

3.  KRUSaC,  Krusca,  hi.  mjenno  ime. 

a.  pomine  se  prije  nasega  vremena.  Krusacb. 
S.  Novakovic,  pom.  136. 

b.  nijesto  ii  Srbiji  u  okriigu  pozarevackom. 
Branik  Krusac.    Sr.  nov.  1872.  440. 


^  krttSci 

4.  KRU§AC,  KruSca,  /».  ime  musko.  —  xiv 
vijeka.  Vladislavb  i  Krusbct.  Dec.  hris.  47.  — 
/  kao  prezime.  prije  nasega  vremena.  KruSbCb 
(prezime).  Damjanb.    S.  Novakovi6,  pom.  72. 

KRUSAG,  )«.  /ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smedcreuskome.  Niva  u  KruSagu.  Sr.  nov.  1870. 
707. 

KRUSAK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  ii  okrugu 
nidniikome.  Livada  u  KruSaku.  Sr.  nov.  1865. 
213. 

KRUSAN,  kriisna,  adj.  koji  pripada  kruhu. 
—  Od  XVI  vijeka,  a  izinedu  rjecnika  u  Bjelo- 
stjencevu  (krusna  skrina  ,cardopos,  panarium, 
et  dicitur  de  omni  eo  in  quo  panis  conservatur'), 
((  Jambresicevii  (krusna  Ikriiia  ,  panarium'),  u 
Stulicevu  (,pane  provisus,  instructus'),  u  Vukovii 
(kriisni,  n.  p.  pe6  ,brot-'  , panis'.  cf.  hlebni).  Da 
prevrne  v  prilika  krusnu.  .Yarufin.  42''.  Unide 
Isus  u  one  vrste  krusne.  I.  An6i6,  svit.  102. 
Ceres  ku  su  drXali  za  krusnu  boginu.  P.  Vite- 
zovic,  kron.  5.  Da  je  Isukrst  .  .  .  s  covicanstvom 
i  bozaustvom  u  onom  s.  sakramentu  pod  obliftjem 
krusuim.  J.  Banovac,  lazg.  42.  .Stati  na  krusne 
mrvice.  F.  Lastrid,  ned.  51.  Pod  kruSnom  pri- 
likom  jest  pravi  Bog.  A.  Kanizlic,  utoc.  677. 
Kripost  krusna  ostije.  F.  Matic  88.  Pod  kruSnom 
prilikom.  M.  A.  Rejkovid,  sabr.  24.  Kvas  u 
kruSnoj  tijesti.  I.  Jablanci  27.  Od  kruSne  srje- 
dine.  143.  Premda  se  svagdi  za  pofaliti  Boga 
cistooa  srca  iziskuje,  ali  nigdi  veda,  ako  je  do- 
pustito  reci,  nego  u  Betelu,  u  Betlehemu,  u  kuci 
krusnoj.  D.  Rapic  53.  Ozgor  nad  lie  krusnog 
kvasa  stavi.  J.  S.  Re)kovi6  321.  Vrado  se  sretni 
brod  k  domacoj  luci,  ono  sto  se  rece,  rusan  i 
krusan,  da  zimuje  i  ponapravi  se.  M.  Vodopic, 
tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  243.  Evo  dva  dana  da 
nijesam  okusio  krusne  napore.  S.  \jubisa,  prip. 
176.  Poklam  suzaii  potkozio  tijelo  krusnom  castju. 
Osvetn.  1,  59.  Kriisan,  braSnav.  Krusan  kum- 
pijer.  u  Lici.  V.  Arsenijevid.  ,Nema  u  kudi  od 
krusna  zive  stvari'.  ,Nede  niSta  krusna  da  okusi'. 
,0n  nikad  kruva  ne  kupuje,  negova  je  kuda  va- 
vije  krusna'.    J.  Bogdanovid. 

KRUSAI^A,  /.  ime  brdu  u  Srbiji  u  okrugu 
valevskome.  Sr.  nov.  1869.  262. 

KRUSAR,  m.  mjestio  ime  u  Srbi.ii.  it)  selo  ii 
okrugu  caprijskom.  K.  Jovanoyic  180.  —  h) 
mjesto  u  okrugu  knezevackom.  Niva  u  Krusaru. 
Sr.  nov.  1875.  547.  —  c)  mjesto  u  okrugu  kragu- 
jevackom.  Livada  u  KruSaru.   Sr.  nov.  1861.  602. 

KRUSARA,  /'.  ime  mjestima  u  Srbiji.  a)  u 
okrugu  jagodinskome.  Niva  u  Krusaru.  Sr.  nov. 
1874.  420.  —  b)  u  okrugu  kragujevaikomc.  Niva 
u  Krusaru.    Sr.  nov.  1865.  168. 

KRUSaRINA,  /'.  Ho  se  placa  za  kruh.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ja  imam  Sto  sam  dva  mjo- 
seca  u  stokauzu  leXa  sesnaest  vorinti  kruSarine 
platiti'.    .J.  Bogdanovic. 

KRUSARSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Krusaru. 
Krugarska  (opHina).    K.  Jovanovid  180. 

KRU§AVAC,  kruiavca,  m.  na  jednom  mjestu 
u  rukopisu  xvi  vijeka  pisanu  crkvenijem  jezikom 
(isporedi  Grunes):  postaje  Hi  od  kruh  Hi  od  kruska. 
Grunesa  slatka  krusavca.    Starine  2,  311. 

KRUSCE,  adv.  u  krug,  naokolo.  —  U  jednoga 
pisca  Slavonca  xviii  vijeka.  Po  po  sloga  kruzce 
masuc  sakom.  J.  S.  Rejkovid  119.  Zimsku  strbku 
koju  k  jilu  hodes  predom  va)a  da  kruzce  omoces. 
355. 

KRUSCI,  Krusaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u 
okrugu  toplickom.  M.  D.  Milidevid,  kral.  srb.  384. 


kkuSCac  ()( 

KUrSc^AC,  krnSficn.,  m.  u  Stuli^eou  rjeinikii  uz 
krui'.6ic.  —  nepouzdaiw. 

KRUSt-IAJ,  m.  hue  mjestii  u  Srbiji  u  okrugii 
idifkome.    liliva  u  Krn56aju.    Sr.  nov.  1873.  255. 

KEI'SCaNE,  n.  ime  livadi  ii  Zaoviiiama  (ii 
Srbiji  u  okriigu  iiiiftkome).    I^i.  Stojanovid. 

KRU§ftKTINA,  /.  attym.  kruSka.  ,Nasa  stara 
krii56etiiia  ve6  odavno  ne  rada'.    J.  Bogdanovii. 

KUl'§C'EVIO,  m.preeiine.  —  U iiarodnoj  pjeami 
hosanskoj  imsei/a  vremena.  S  posestrimom  Ruzom 
Krusi^oviAa.    Nar.  pjes.  juk.  432. 

1.  iCKU§(5rCA,  /.  dem.  kruska.  —  U  Dubroo- 
niku  i  u  okolini  govori  sc  kriicica  (vidi  P.  Bud- 
inani, ,  dubrov.  dijol.  rad.  65,  159  (34)).  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedii  rjeinika  u  Belinit  (,perotto,  per^) 
piccolo'  ipirum  parvum'  554l>)  g^e  se  naj  prijc, 
nahodi,  i  ti   Vukovu  (dim.  v.  kru5ka). 

a.  u  pravom  smislii  (drvo  i  voce).  Ne  mo2es 
kru§6icu  proidreti.  J.  Raji6,  boj.  26.  A  ja  odo 
pod  kruScicu,  motnu  kalpak  na  jabuku,  a  pu5- 
cicu  na  kruSfticu.    Nar.  pjes.  vuk.  1,   116. 

b.  u  prenesenom  smislu,  vrsla  veza  i  tkana. 
TkaAa  ua  kru56ioe  i  ras4ioe.  I.  Krsnavi,  listovi. 
69.  Krusfiioa,  neka  vrst  sejafikog  veza  po  platnu. 
,Ona  lijepo  vezo  kruscice  po  platnu'.  J.  Bogda- 
tiovid.  Kruscica,  vrsta  veza  na  kojericima  od 
kosuje.  ,Tu  su  krusfiice,  krivujice,  sklapaoe,  ko- 
lica  .  .  .'  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

I  C.  neka  druga  hilka.  Kruscica  (od  xviii 
vijeka),  Pyrola  vulgaris  L.    B.  Sulek,  im.  177. 

2.  KRUSCICA,  /.  mjesno  ime.  —  U  vecemu 
dijelii  sludaja  bice  ista  rijei  Ho  1.  kruscica.  — 
isporedi  i  Kruscica. 

a.  selo  u  Banatii.  §em.  prav.  1878.  51. 

b.  u  Bosni  dva  sela  u  okrugu  Iravuickum. 
Statist,  bosn.  62.  65.  —  Drugo  se  zove  i  Brojani. 

c.  selo  u  Crnoj  Gori  u  nahiji  katunskoj. 
aiasnik.  40,  18. 

d.  tri  sela  u  Hercegovini.  StatLst.  bosn.  112. 
115.  120. 

e.  u  Srbiji.  a)  kosa  u  okrugu  smederevskome. 
M.  D.  Milicovic,  .srb.  152.  —  h)  u  okrugu  uzic- 
kome.  aa)  brijog  do  Uzica,  na  istocnoj  strani. 
^j.  Stojanovi6.  bice  isto  sto  pi.  Kruscice  u  na- 
rodtioj  pjesmi:  Nelto  puca  sa  malih  Krus6ica, 
uz  Detinu  mune  sijevaju.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  176. 
—  bb)  selo.  K.  Jovanovio  162.  —  cc)  zaselak. 
160. 

■  f.  u  Staroj  Srbiji.  a)  Se  mede  selu  Plaa- 
nomu:'  .  .  .  Lysbci.  i  wd  Lysca  koji  pohodi  delb 
u  Krusbcicu  u  Vrbbnicu.  Spom.  stoj.  6.  (1234 — 
1240).  —  b)  vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Kru- 
sb5ica,  zabjel  koji  je  car  Stefan  prilozio  crkvi 
arhandelovoj  u  Prizrenu  i  kojemu  je  meda  isla 
,u  Vranu  St&nu:  zabSlb  Krusb6icu'.  &(la3nik),  15, 
276.  (1348?). 

ST.  nekakva  voda.  —  U  narodnoj  pjesmi  crno- 
gorskoj  nasega  vremena.  Na  Kruzcicu  (sic)  na 
vodu  studenu.    Pjev.  crn.  222''. 

KRUSclCE,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji.  — 
isporedi  2.  KruSc ica.  a)  u  okrugu  uziikome,  vidi 
2.  KruSfiica,  e,  bj  aa).  —  b)  mjesto  u  okrugu 
vafevskome.  Zeraja  kod  Krui5cica.  Sr.  nov.  1874. 
85. 

KRUSCICKI,  adj.  koji  pripada  selu  KruScici 
(vidi  2.  Krusfiica,  e,  b)  bb)).  Krus6icka  (opitina). 
K.  Jovanovic  162. 

1.  KRU§6l6,  m.  dem.  krug  (uprav  kruzak). 
-^  Akc.  je  kao  kod  2.  kruSfiid.  —  U  naSe  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,circulus,  orbi- 
culus,  globulus').  Kru56i6,  dem.  krug.  Krn56i6 
*03ka.'.u  Iiioi.    V.  Arsenijevic.   —   KruSfiic,  vidi 


)  2.  kruSene 

vretonka.  u  Srijemu.  F.  Hefelo.  —  KrusKc'-  ,ru- 
pecula'  (oidi  krug,  2,  c,  b)).  D.  Nemanio,  6ak. 
kroat.  stud.  38. 

2.  KRUSCl6,  »».  dem.  1.  krusac.  —  U  Vukotm 
rjeiniku.  —  :\kc.  se  mijena  u  gen.  pi.  krii66I65.. 

3.  KRU§Cl6,  m  dem.  2.  kru§ac.  —  Od  xviii 
cycAia.  Razlaui[am  ovi  kruscii  potrebitim.  J. 
Banovac,  razg.  ix.  I  ponese  uza  se  ne  vise  nego 
pet  kruSfiica.  F.  Lastrid,  od'  164.  OdgovoriSe 
da  imadijau  samo  7  kru§6i6a.  247.  IT  koiaru 
bijau  od  svake  vrste  pe£oni  krus6i6i.  E.  Pavic, 
ogl.  83.  Pak  mu  posla  jedan  krusfiii  prisan.  L. 
Vladrairovid  68.  Krus6ic  kruha  nedje|u  danaka. 
Nar.  pjes.  juk.  131.  Krii56ic,  dem.  kruh.  u  Lici. 
V.  Ai'sonijevic.  —  Po  zapadnijem  krajevima  imn 
i  oblik  kri'i§6i6.  Postavja  u  usta  niki  mali  krus6i6 
bio  i  tanak  od  nega  blagoslovjen  po  svomu  za- 
konu.    I.  J.  P.  Lu6ic,  izk.  29. 

4.  KRU§Cl6,  m.  mala  kruSka  (drvo),  dem. 
kruSka.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,6in  kleiner  birn- 
baum'  ,pirus  parva'. 

5.  KRUSCIC,  m.  prezime.  —  Ima  samo  adj. 
pos.'i.  Krus6i('ev  u  narodnoj  pjesmi  nahga  vre- 
mena. Vodu  to6i  Krusficeva  Jelka.  Nar.  pjes. 
petr.   1,  253. 

KRU§6i6eV,  vidi  kod  5.  Krusfic. 
KRUSCIK,    m.   ime  seocu   u  Bosni   u   okrugu 
banoluikom.    Statist,  bosn.  39. 

KRUSCIKA,  f.  nekakva  bi^ka  (pelin'^).  Kru- 
scika,  artemisia  mater  lierbarum  (xviir  vijek).  B. 
Sulek,  im.  177. 

KRUSCICA,  /.  ime  selu  i  zaseoku  u  Hroatskoj 
u  zupaniji  liiko-krbavskoj.    RazdijeJ.  37. 

KRUSCIC,  vidi  3.  kruscic. 

KRUSE,  n.  (?)  Hi  f.  pf?)  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  knezevaikome.  Niva  u  mestu  ,Kruse'. 
Sr.  nov.   1875.  627. 

KRU§EDOL,  m.  ime  manastiru,  selu  i  pusti  u 
Slavoniji  u  zupaniji   srijemskoj.    Razdija).    143. 

—  Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(1.  namastir  n  Fruskoj  gori.  —  2.  selo  kod  tog 
namastira)  (  u  Daniiicevu  (Krusedolb).  Monastirb 
glagojemij  KrusedoH  .  .  .  Selo  KrusedoH.  Mon. 
Serb.  541.  (1496  po  poznijem  prijepisu).  Usrid 
Fruske  stoji  Besevina  .  .  .  i  Grgetei;-,  Krusedol, 
Remote  ...  M.  A.  Re|kovic,  sat.  B3'>.  Da  kojoj 
ce  Laza  zaduzbini:  il'  Opovu,  ili  Krusedolu,  .  .. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  326. 

KRUSedOLAC,  Krused61ca,  m.  covjek  iz  Kru- 
sedola.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,einer  von  Kruse- 
dol'. 

KRUSeDOLKA,  /.  zensko  celade  iz  KruSe- 
dola;  KruSedolkina.    V.  .\rsenijevic. 

KRU§Ed6lKINA,  ./.  zensko  cejade  iz  Kru- 
Sedola;  Krusedolka.  V.  Arsenijevic. 

KRUSeDOLSKI,  adj.  koji  prixjada  Krusedolu. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,von  KruSedol'). 
Iz  studenioke  lavre  i  krusedolske  obiteji.  M.  P. 
Sapcanin  1,  136. 

KRUSeI^AST,  adj.  mlijeian(?),  o  kravi.  —  U 
jednoga pisca  Slavonca  xvni  vijeka.  Jedno  (mjesto) 
krave  kruse(aste  plodi,  svaka  mlikom  teraSna 
dohodi.    J.  S.  Rolkovi6  192. 

1.  KRUSENE,  n.  djelo  kojijem  se  krusi  (vidi 
I.  krujiti,  1).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,da3  bro- 
ckeln'  ,carptio'. 

2.  KRIJSeI^IE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kruH 
(vidi  1.  kruSiti,  2).  Krusenje  ,poenitontia'.  D.  Ne- 
manid,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  12. 


3,  KRITSEl^rE  (iS 

3.  KRl'lSENE,  n.  djelo  kojijem  se  knisi.  (Kru- 
seiie.    J.  Boedanovid). 

KRITSEPOJ^E,  n.  mjesno  ime.  —  Pomine  se 
XVII  vijeka.  Pavel  Kiniz  v  Krusepoju  30  jezor 
Turak  pobiSe.    P.  Vitezovid,  kron.  127. 

KRUSeVAC,  Kriisevca,  /».  mjesno  ime.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  taki  je  u  ostaiijem  padezima,  osim 
nom.  i  ace.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vidi 
c)  i  u  Daniiieevu  (Krusevbcb). 

a.  zaselak  n  Bosni  u  olerugu  sarajei'skom. 
Statist,  bosn.  29. 

b.  selo  u  Herceqovini.  —  Od  xv  vijeka,  ridi 
u  Daniiieevu  rjeeniku:  ijrad  koji  s  irradom  Vra- 
tarem  i  Novim  vojvoda  Doiiih  Krajeva  Juraj, 
sinovac  Hrvojev,  potvrdi  bra6i  Jiirjevicima : 
,gradb  Krusevacb'.  M(on.  serb).  37s.  (1434).  isti 
je  irrad  ,Chriis6vac'  (latinskijem  slovima)  kra| 
bosanski  Ostoja  dao  vojvodi  Jurju  ocii  pome- 
nutih  Jnrjevi6a.  386.  (1422—1435  u  prijepisu  xvi 
vijeka  s  tatinskijem  slovima).  Selo  Knisevac  iia- 
lazi  se  na  jnznoj  strani  ravuice  mostarskoi;'  blata 
i  danas.    S.  Novakovic,  obi.  42. 

c.  u  Srbiji  grad  i  rasvaline  u.  okrugii  kru- 
sevaekom.  Knisevae,  varos.  K.  Jovaiiovic  125. 
vidi  i  M.  D.  Mili6evic,  srb.  745—755.  —  Tzmedu 
rjeinika  u  Vukovu:  ,stadt  (nud  ruinon)  in  Ser- 
bien'  ,ui-bs  Serbiae',  i  u  Daniiieevu:  Krusovbcb, 
stoni  srad  eara  Lazara,  i  sada  u  Srbiji :  ,ii  sla- 
vnomb  sradu  i;ospodstva  mi  u  Krusevcu'.  M(on. 
serb).  207.  taj  Krusevac  mislim  da  se  poraine 
rije6ima:  ,prilozihb'  (car  Lazar  Ravanici)  ,kodb 
Krusevca  n  Spizlelib  Oj^nana  z  Brankwmb  synomb 
i  z  baStinwmb'.  S(r).  l(et).  1847.  4,  55.  (1381).  ,ii 
Krusevbcu  ^'radii'.  (Spom.  sr.)  2,  44.  (l39'J)  itd. 
(Car  Lazar)  sbzda  arady  tvrbdy,  sbzda  zo  i  Kru- 
§evbCb  S'laaolemyj.  Glasnik.  42,  262.  (xv  vijek). 
Dodi  mene  ka  Krusevuu  i^radu.  Nar.  pjes.  viik. 
2,  258.  Slavu  slavi  srpski  knez  Lazare  u  Kru- 
sevcu  mjestu  skrovitome.    2,  .310. 

d.  vidi  u  Daniiieevu  rjeeniku :  Knisevbcb, 
mjesto  koje  je  bilo  blizii  Decana,  jor  je  l?ivo|akii 
iSia  meda  ,do  vodo  koja  tecs  Krusevcii'.  M(oii. 
serb).  92.  (1330).  isti  je  Krusevac  ili  medio  sa 
selom  manastira  Decana  Papracima  ili  mu  bio 
zaselak.  92.  —  Drusi  je  Krusevac  bio  blizii  Pri- 
stine, jer  je  selima  maiiastira  GraCanice,  Graca- 
nici  i  Susici  i  Selcu  isla  meda  ,u  KrusevbCb  i 
Krusbvbca  kako  nestajetb,  pravo  u  Biitovbcb',  a 
i  druije  su  zera|e  manastira  Gracauice  ^a,  ,Siiho- 
dolomb,  Sknlanovomb  i  ^japinomb'  i  ,sb  Batusi...' 
isle  ,medu  Motyoanb  i  medu  Krii.sbvcb  i  na  Bii- 
tovacb'.  M(on.  serb).  563.  564.  (1322).  —  Selo  ii 
Peku  koje  je  ear  Lazar  dao  Ravanici,  bilo  je  do 
Gndreca  i  Zitkovice  koje  vidi.  S(r).  l(et).  1847. 
4,  52.  (1381). 

('.  pomine.  se  prije  nasega  vremena  mjesto 
s  ovijem  imenom.  bice  koje  od  preda.^nije.h.  Kru- 
sevacb, mesto.   S.  Novakovid,  pom.  136. 

KRUSeVACKI,  adj.  koji  pripada  Kriisevcn 
(vidi  Krusevac,  o).  —  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu (,von  Krusevac').  Sam  otide  po|6ra  kr.use- 
vackim.  jSTar.  jjjes.  vuk.  2,  271.  Knisovacka  (op- 
stina).    K.  Jovanovii  125. 

KRUSEVA  GLAVA,  /.  ime  seUi  u  Srhiji  u 
okrugu  vranskom.  M.  D.  Milicevic,  kral   srb.  304. 

KRUSEVANI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  Prije  na- 
sega vremena.  Spom.  stoj.  185. 

KRUSEVA  POl^ANA,  /.  mjesno  ime,  vidi  u 
Daniiiievu  rjeeniku:  Kamijeva  je  isla  meda  ,na 
Krusevu  po)anu'.    M(on.  serb).  199.  (1381). 

KRUSEVATl  SE,  krusujem  se,  impf.  kajati 
se,  vidi  krusiti   se.    —   Na  jednom  mjestu  xvii 


KRTT§EVO 

vijeka.     Kada  se   kaje  i  krusuje  od    yrijeha.    M. 
Divkovid,  nauk.   183'a. 

KRUSEVCE,  Krusevaca,  /.  pi.  ime  selu  u 
Bosni   u    okrugu    Tuzle  Do'ne.    Statist    bosn.  81. 

—  isporedi  Krusevci  (va\a  da  je  i  Kru^evce  prije 
tako  glasilo). 

KRUSeVCI,  Kriisevaca,  m.  pi.  ime  selu  u 
Bosni   u   okrugu    Tuzle  Dune.    Statist,  bosn.  97. 

—  isporedi  Krusevce. 

KRUSEV  DOL,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Done  Tuzle.  Statist,  bosn.  95.  Sva  ^ospoda  od 
Dola  Kruseva.  Nar.  pjes.  petr.  2,  178.  Pak  je 
saje  Dolu  Krusevome.  2,  322.  Pak  je  ha.\e 
Krusev-dolu  ravnom.    3,  219. 

KRUSEVICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  u  Dalmaciji  selo  u  kotaru  kotorskome. 
Report,  dalm.  1872.  8.  —  pomine  .se  od  xiv  vijeka, 
vidi  u  Daniiieevu  rjeeniku:  Krusevica,  selo  koje 
je  s  Bijelom  (cf.  ,Bela')  car  Stefan  dao  Kotoru. 
'M(on.  serb).  151.  (1351).  i  sad  je  ondje  izmedu 
Perasta  i  Bijele  koju    pisu  na  kartama  .Bianca'. 

b.  u  Hercegovini.  u)  dva  sela.  Statist,  bosn. 
118.  123.  —  b)  kneiina.  —  u  Vukovu  rjeeniku: 
knezina  u  trebihskom  kadiluku. 

c.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  srijemskoj. 
Razdije}.  154. 

(I.  u  Srbiji.  a)  selo  u  okrugu  hiogradskom. 
K.  .Tovanovic  97.  —  h)  selo  i  zaselak  u  okrugu 
cacanskome.  K.  Jovanovic  173.  vidi  Bezbo^e.  — 
(■)  tri  sela  u  okrugu  jagodinskome.  Velika  Kru- 
sevica. K.  Jovanovid,  108.  109.  Mala  Krusevica. 
109.  —  d)  planina  i  selo  u  okrugu  niskom.  M. 
D.  Milicevic,  kra}.  srb.  .3,  118.  —  e)  dva  sela  u 
okrugu  pozarevaikome.  Doiia  Krusevica.  Gorna 
Krusevica.  K.  .Tovanovic  143.  —  pominu  se  xiv 
vijeka,  vidi  u  Daniiieevu  rjeiniku:  KruSevica, 
dva  sola  u  Zvizdu,  od  kojih  jedno  Ravanici  a 
druao  crkvi  boaorodicinoj  u  Zdrijelu  branicev- 
skom  dade  car  Lazar.  S(r).  l(otop).  1847.  4,  53. 
M(on.  serb).  194.  (1380).  —  f)  >^elo  u  okrugu  to- 
yliikom.    M.  D.  Milicevic,  kra).  si-b.  396. 

c.  vidi  u  Daniiieevu  rjeeniku:  Krusevica, 
selo  koje  kao  da  je  bilo  blizu  Prizrena:  selu  je 
Selcaiiiiua  bila  meda  ,kako  ide  putb  izb  Kruse- 
vice  u  Vrbbicane'.    G(lasnik).  15,  303.  (1348?). 

KRUSEVICE,  /.  pi  mjesno  ime.  —  isporedi 
Krusevica. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  travnickome.  Statist, 
bosn.  74. 

b.  u  Hercegovini.  Krusevice,  selo  u  Zup- 
cima(?).  Krusevice  ,autonomno  selo  u  Hercego- 
vini'. V.  Boffisic,  zborn.  569.  -  vidi  Kruse- 
vica, b. 

C.  vidi  u  Daniiieevu  rjeiniku :  Krusevica, 
selo  koje  je  kraj  Vladisav  dao  sv.  Nikoli  vra- 
liinskora.  M:(on.  serb).  26.  (1234—1240).  bilo  je 
blizu  Gualave  s  kojom  mu  je  meda  isla  ,u  Virb 
u  Besb'. 

KRUSEVICKI,  adj.  koji  pripada  Krusevici. 
Krusevicka  (opstina).  K.  Jovanovic  141.  143. 
170.  M.  D.  Milicovid,  kra|.  srb.  3.50. 

KRUSeVIK,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Tuzle  Done.  Statist,  bosn.  99. 

KRUSEVl^ANI,  m.  pi.  ime  selu  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.   120. 

KRUSEVICE,  n.  ime  mjestima  u  Srbiji.  o)  u 
okrugu  krusevackome.  Livada  u  Krusevju.  Sr. 
nov.  1875.  19.  —  b)  u  okrugu  pozarevaikome. 
Niva  sa  zabranom  u  KriiSevlu.  Sr.  nov.  1867. 
113. 

KRIISEVO,  n.  mjesno  ime. 


KRUSeVO,  a. 


i;h2 


KRU«!JE 


a.  selo  u  Bosni  u  okruyu  sarajevakom.  Statist, 
bosn.  18. 

b.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  benkooadkuiiie. 
liepert.  dalm.  1872.  6. 

c.  doa  sela  u  Hercegovini.  Stalist.  bosn.  103. 
122. 

(I.  selo  u  Slavuniji  u  iupaniji  pozeikoj. 
KazdijoJ.  127. 

c.  u  Srhiji.  a)  vidi  f.  —  h)  mjesto  u  okrui/K 
crnorijedkum.  Niva  pod  bre^jnm  u  KiuSevu.  Sr. 
nov.  1867.  (i.SO.  —  r)  zaselak  u  okrugii  smede- 
revskome.    K.  Jovauovic  1.50. 

r.  ;(  narodnijem  se  /ijesmama  dosta  cesto 
spomine  Krnsevo  i  Krusovo  pojo,  te  sc  ubiino 
misli  na  poje  kod  grada  Krttiepca  (oidi  Kru- 
sevac,  c)  Hi  na  stim  yrad.  Kadno  mi  se  zeiiaSo 
od  Btidiina  sv'jetli  kra|ii,  on  se  kraju  zeha^e  od 
KruSeva  lijepofja.  Nar.  pjas.  bog.  28.  Kaduo  mi 
se  zeiiase  od  Budima  svijetli  l;ia|u,  a  on  mi  se 
zeiiaSe  sostroin  bana  od  ICriiSeva,  svatovima  do- 
hodi  ka  Krusevii  svijetlu  gradu.  72.  Te  se  prirai 
iiz  Krnsevo  ravno.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  2.57.  Vo6e 
pade  II  poja  Krnsevo  n  psenicu  slavnoga  Lazara. 
2,  259.  Veie  osta  u  poju  KruSevu.  2,  260.  Ora- 
sevo  i  Krusevo.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  247.  U 
Kru§evu  na  carevn  dvoru.  Nar.  pjes.  potr.  2,  260. 
Do  KruSeva  slavuii  car-Lazaru.    3,  233. 

j:.  vidi  It  Danicicevu  rjecnikii :  selo  koje  je 
kra}  Milutin  dao  Hilandaru.  M(on.  serb).  58. 
(1293—1302).  138.  (1348).  140.  (1348).  —  Krusevo 
po|e,  na  kom  je  ,na  Kruseve  poji'  imala  vino- 
grad  crkva  sv.  Nikole  u  Prizrenu.  G(!asnik).  15, 
271.  (1348?). 

h.  vidi:  Onaj  manastir  .Krusevo'  kqje^a  sam 
pomenik  ja  opisivao  u  Glasniku  xlii,  17 — 18; 
21 — 24  takode  je  u  limskoj  dolini,  i  mislim  da 
ce  mu  se  jo§  zuati  trasj  u  selu  ,Krusevu'  koje 
je  na  Limu  malo  vise  Bijelog  PoJa.  Naj  posle 
ima  jos  jedno  , Krusevo'  i  ispod  liega  ,Sasin 
poje'  (?  Sasin-poje)  juzno  od  Pjevja  pod  istocnim 
krajem  ,Kra}eve  Gore'.  S.  Novakovic,  novo 
brdo.  21. 

KRUSEVO  BRDO,  n.  ime  selu  ii  Bosni  u 
okrugu  travnickom.    Statist,  bosn.  G8. 

KRUSeVO  PO^iE,  n.  vidi  kod  Krusevo,  f  i  g. 
KRUSEVSKI,  adj.  koji  pripada  Kruseou  (Kru- 
sevcu?  Kruseviei'^).  —  xiv  vljeka,  vidi  u  Dani- 
cicevu rjecniku:  kruSevbskyj,  planinama  plavskim 
koje  je  kra|  Stefan  Defianski  dao  De6anima  isla 
je  meda  ,('db  RXane  putemb  u  krusevbskyj  delb'. 
M(on.  serb).  96.  (1330).  a  selu  Brodu  crkve  ar- 
handelove  u  Prizrenu  bjeso  meda  ,Liz  reku  kru- 
sevbsku'.  G(lasnik).  15,  282.  (1348?).  cf.  Kru- 
sevbcb. 

KRUSICA,  /.  tnjesno  ime. 
11.  u  Dalmaciji  zaselak  u  kotaru  spfetikome. 
Repert.  dalra.  1872.  3.3. 

b.  vidi  u  Vukova  rjecniku :  u  Lici  rijeka 
koja  utje6e  u  Bauicu. 

c.  u  Srbiji  tnjesto  u  okrugu  vafevskome.  l^Tiva 
u  Krusici.    Sr.  nov.  1865.  35. 

(1.  vidi:  Do  Krusiee  i  do  reke  Htetove.  Spom. 
stoj.  29.  (1337—1346). 

KRUSICE,  f.pl.  ime  mjeslu  u  Srbiji  u  okrugu 
smcderevskome.  Niva  u  mestu  Krusioama.  Sr.  nov. 
1805.  243. 

1.  KRUSIC,  nt.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smcderevskome.  Niva  u  Krusicu.  Sr.  nov.  1875. 
583. 

2.  KRIJSK';,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka. 
Va|a  Krusi6.  Mon.  rroat.  91.  (14G1).  Kako  Ivan 
KruSid  senski  kapetan  hitro  ugrabi  Jelicu  svoju 


sestru  ...  H  Nar.  pjes.  bog.  326.  Prid  liima  jo 
.Tela  gospodifna,  draga  seka  Kru§i6-kaurina.  327. 
KRUi^llC,  krusika,  m.  mjesto  gdje  su  posaitenr 
kru.ike.  —  .Ike.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc. : 
kri'i5i6e,  kriiSici. 

a.  u  pravom  smislu.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,birngarton'  , locus  in  quo  piri  sunt  consitae'. 

b.  kao  mjesno  ime. 

ti)  zaselak  a  Bosni  u  okrnga  Tuzle  Done. 
Statist,  bosn.  81. 

ft)  mjesta  u  Srbiji.  an)  u  okrugu  bio- 
gradskome.  Livada  u  Krusiku.   Sr.,nov.  1874.  79. 

—  hh)  u  okrugu  kragujevaikome.  Niva  viSe  Kru- 
sika. Sr.  nov.  1875.  .59.  —  cr)  u  okrugu  smcde- 
revskome.    Niva  u   Krusiku.    Sr.  nov.  1865.   151. 

—  (Iff)  u  okrugu  sabackome.  Zem}a  u  KruSiku. 
Sr.  nov.  1867.  67.  —  t'c)  u  okrugu  va(evskome. 
Zem|a  pod  Krusikom.    Sr.  nov.  1868.  5. 

KRUSILNICA,  /.  ime  nekakvuj  zupi.  —  xm 
vijeka,  a  izmi'du  rjecnika  u  Danicicevu  (Krn- 
silbnica).  Sije  zjupe  prilo2ihomb  (govuri  Stefan 
Prvovjeniani)  pod  wblastb  sije  crbkvi  (u  iimna- 
stiru  ^ici)  :  KruSilnicu,  . .  .  (dva  puta).  Mon.  serb. 
13.  (1222-1'228). 

1.  KRUSlNA,  /.  augm.  krub.  ,Izvali  preda  nas 
onako  gladne  krusinu,  kolik  ore6e  kolice'.  J. 
Bogdanovi6. 

2.  KRMSINA,  /.  Rhamnus  frangula  L.  (u  Kri- 
zevcima).    B.  Sulek,  im.   177. 

KRU§INCI,  Krusinaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okrugu  krusevackome.  K.  Jovanovi6  129. 

1.  KRUSITI,   krSsim,   impf.  mrviti  (n.  p.  so). 

—  isporcdi  kruh,  1.  krusac,  krsiti.  —  Akc.  kaki 
je  u  pracs.  taki  je  u  impf.  kriisah,  u  aor.  2  J  3 
sing,  krnsi,  u  part,  praet.  pass,  krnsen;  u  osta- 
lijem je  oblicima  onaki  kakije  u  inf.  —  Rijccje 
praslavenska,  isporedi  rus.  h-pyuiwrh,  ce§.  krusiti, 
])ol.  kruszyc,  premda  se  u  nasemu  jeziku  ne  po- 
tvrduje  prije  nasega  vremena. 

1.  aktivno. 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,br6ckeln'  ,carpo',  n.  p.  so. 

b.  lomiti,   krsiti  (u  metaforickom  smislu). 

—  U  jcdnoya  pisca  nasega  vremena.  Pa  docim 
so  Bogu  pomolio  da  mu  kobi  zle  na  putu  krusi. 
Osvetn.  2,  22. 

2.  sa  se,  refleksivno,  kao  imperfektivni  glagol 
prema  skrusiti  se.  —  U  jednoija  pisca  nasega 
vremena  (isporedi  1,  b).  Kada  zlobne  utitore 
du§e,  od  kajaha  znaj  da  se  ne  kruso.  Osvetu. 
2,  48.     A  zivi  se  kruse  pokajani.    '2,  150. 

2.  KRUSlTI,    kriisim,   impf.   postaje   od  kruh 

a.  jesti  sto  s  kruhom.  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku: .mangiar  qualche  cosa  col  pane'  ,pane 
aliquid  edere'. 

b.  krfisiti  s  kime,  imati  jedan  kruh,  zajeduo 
jesti  i  piti,  zajedno  zivjeti :  ,Nije  sa  mnom  kru- 
sila,  kam'  sam  je  moga^  poznati  (kakve  je  dudi)'. 
,Ne6e§  ti  viSe  sa   mnom   kruSiti'.    M.  Paulinovid. 

KRUSlVGI,  m.  pi.  ime  sumi.  Nedo  Malesid 
Bosnak. 

KRUSIVOJ,   oidi  krusivoj. 

KRUS,JAK,  m.  ime  livadi  u  Srbiji  u  okrugu 
krusevaikome.  Sr.  nov.  1874.  487. 

KRUSjAR,  jn.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smcderevskome.  l^iva  u  Krusjaru.  Sr.  nov.  1875. 
1379. 

KItUSJE,  «.  mjesno  ime. 


KRTJ?:JE,  a. 


683 


KBUSKOVAC 


a.  M  Srbiji  selo  u  okrugti  nleksinackomc. 
K.  Jovanovi6  94. 

b.  vidi  u  Daniiicevu  rjeeniku:  KruSijo,  kao 
da  bjese  selo  blizu  Prizrena:  selu  je  Piranima 
isla  meda  ,s  Krugijemt  prezb  Drimi.',  a  i  selu 
Diniciuu  ,s  Krusijemb  i  s  Celinami,  kako  upaila 
reka  Bele  Crbkve  u  Drim'.  G(lasnik).  15,  274. 
275.  (1438?). 

1.  KRUSkA,  /.  Pirus  communis  L.,  voce  i  drno. 
—  Bijec  je  praslavenska,  ali  je  nejasna,  jer  u 
nekijem  jezicima  ima  g-  na  poietku  (a  ii  novo- 
slovenskome  i  u  nasemti  jezika  po  sjeverozapad- 
nijem  krajeeima  h,  vidi  hruska);  kao  da  postaje 
od  grusa  Hi  krusa  nastavkom  bka,  pa  i  na- 
stavkom  bva,  (vidi  hru§va  i  krusva),  isporedi 
stslov.  kru§bka,  bug.  krusa,  nslov.  gruSka,  hruska, 
ruski  rpyma,  ces.  hruska,  pol-  grusza,  yornoluz. 
krusej,  krusva,  donoluz.  krusa,  ksuSa,  polapski 
greusva,  grouk,  pa  i  lit.  gruse,  krause,  kriausO, 
stprus.  krausy.  —  Izmedit  rjecnika  u  Mikalina 
(kru§ka,  stablo  ,pyrus  vol  pirus';  kruska,  voce 
,pyrum'),  u  Belinu  (,pera,  frutto  note'  ,pyrum' 
533^;  ,pero,  albero  noto'  ,pyru3'  556*),  «  VoUi- 
gijinu  (,pera'  ,birne'),  u  Stulicevu  (kruSka,  stabai 
,pyrus';  kruska,  vo6e  ,pyrum'),  ii  Vuknnit:  1.  jder 
birnbaum,  die  biru'  , Pirus  [communis  L.]'.  —  2. 
,die  birn  (frucht)'  ,pirum';  u  Danicicevii  (Urusbka 
, pirus'). 

a.  voce. 

u)  II  pravoin  smislu.  Kruske  inednico  vam 
se  radale.  M.  Drzic  124.  Postenje  i  glas  u  kipu 
jesu  kako  kora  na  kruskaf/f^  ali  na  jodnoj  lijepoj 
jabuci,  da  buduci  jedna  stvar  toliko  plemenita  i 
tanka  zahranuje  voce  sve  vrime  koje  ga  imaju 
oko  sebe,  i  dignuvsi  ju,  u  tri  ure  iztrune  i  po- 
kvari  se.  M.  Eadni6  21*.  Imaju  nike  kruske 
ozimnafie  koje  se  ne  mogu  jestiti  (aic)  ali  bla- 
govati,  ako  nijesu  kuhane.  462'>.  Pas  gladan  i 
pecene  kruske  ije.  (D).  U  brijestu  krusaka  ne 
prosi,  odkle  ih  ne  nosi.  (D).  Poslov.  danio. 
Kru§ka  batvaca  ,pera  buon  christiano'  ,pyrum 
lacteum';  kruska  divja  ,pere  salvatichs'  ,pyrum 
silvestre'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  553''.  Ja  6u  ti 
dati  jabuka,  krusaka  i  svega.  J.  Filipovic  1,  b3^. 
Dune,  kruske,  ...  J.  Kavanin  21'''.  De  ce  , kruska' 
no  pod  krusku?  Nar.  posl.  vuk.  78.  Koja  kruska 
sama  pada  ne  vaja  se  na  lui  bacati.  140.  Veja 
kruSka  u  grlo  zapadue.  P.  Petrovic,  gor.  vijen. 
44.  Kud  ce  kruSka,  te  ispod  debla?  V.  BogiSio, 
zborn.  631. 

h)  metaforicki,  zrno  iz  puske.  Mi  smo 
vama  sigurali  rucak :  iz  pusakah  vrucijeh  kru- 
sakah.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  114.  Pa  se  stase  da- 
rivati  darom,  a  liinijem  darom  nemilijem:  iz 
pusaka  crnijeh  krusaka.  2,  5G1.  I  Omoru  za 
jabuku  dala  iz  puSaka  crnijeh  krusaka.  Osvetn. 
'l,  13. 

c)  u  prenesenome  sinislu.  U  Ex-deviku  vidio 
sam  drveno  orude  nalik  na  krusku  u  rukama 
konopara  ili  uzara,  pa  mi  rece  da  je  to  , kruska'. 
preko  lie  ima  uz}ebina  kojo  se  na  sijastora  kraju 
saataju,  i  tu  se  oni  kouci  sastaju,  kail  ih  usu- 
kuju.  M.  Medic. 
I),  drvo. 

a)  u  pravom  .imislu.  Modvedt  vbzbleze  na 
krusbku  visoku.  Starine.  4,  74.  (xvi  vijek).  Tuti 
bo  rastise  svake  vrsti  drevje:  .  . .  kastano,  i  kruske 
slaje  svih  i  sipci  ne  maiie  ...  M.  Marulic  77. 
Prisaditi  krusku  na  krusku.  M.  Divkovio,  nauk. 
1281'.  Ter  umetne  unutra  granfeicu  od  kruske. 
D.  Basic  2.  Sadih  krusku  ukraj  puta.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  346.  De  ce  kruska  no  pod  , krusku'? 
Nar.  posl.  vuk.  78.  Te  bi  tu  krusku  redom 
cuvali.    Nar.  prip.  vuk.  99.     Kruska,  Pyrus  com- 


munis L.  (Pan6ic,  Vuk).  B.  Sulek,  im.  177.  i 
s  pridjevima :  KruSka  divJa,  Pyrus  silvestris  Mnch. 
—  Kruska  vu§ka  (1.  Sab[ar).  179.  —  Ooakovi 
primjeri  idu  aino  ako  se  misli  na  praou  kraskit, 
koja  je  jos  na  svome  mjestii,  ako  Ii  vec  nije,  onda 
idu  pod  b) :  (Meda  ide)  preko  u  krusku  u  belugb 
i  (utb  kruSke  pri''ko  u  Krusevbcb.  Mon.  serb.  568. 
(1322).  .  .  .  na  Vatovu  krusku.  127.  (1347).  .  .  .  na 
Dalakiju  na  krusku.  197.  (1331).  (Meda  ide)  na 
krusku  u  Suhodole.    Glasnik.  27,  292.  (1347). 

b)  preneseno,  mjesno  ime,  vidi  a)  blizu  kraja. 
aa)  u  Herceqovini.  Kruska,  velika  strana 
(silazeci  s  Pisca  k  Pivi)  (?). 

66)  u  Srbiji.  ana)  injesta  u  okraiju  bio- 
i/radskoiiie.  Niva  kod  Sariceve  Kruske.  Sr.  nov. 
1875.  428.  I^iva  kod  KruSke.  1863.  181.  —  hbb) 
injesto  II  okrui/u  knezevackome.  Niva  u  Kruski. 
Sr.  nov.  1872.  256.  —  nrr)  mjesto  u  akruiiu  kra- 
sevackome.  Livada  kod  Kruske.  Sr.  nov.  1874. 
437.  —  (l.(M)  vis  u  okritgit  pirotskom.  M.  D. 
Milioovid,  kraj.  srb.  171.  —  eec)  mjesto  u  okrtigu 
pozarevackomc.  Podne  orana  na  Krusku.  Sr.  nov. 
1861.  316. 

cc)  vidi:  U  tu/.de  Krusbku  Bojatiju. 
Svetostef.  hris.  11.     U  Krusbku.    16. 

2.  KBUSKA,  /.  rakija  od  divlih  krusaka.  I. 
Pavlovic. 

KRUSKAR,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijeckom.  Vinograd  u  mestu  Kruskaru.  Sr. 
nov.  1869.  54. 

KRUSKIU.  m.  ime  mjestu  (moze  biti  da  je 
uprav  prezime)  u  Srbiji  u  okriu/u  riidnickom. 
Livada  kod  Kruikica.    Sr.  nov.  1875.  1418. 

KEUSKIN,  adj.  ko.ji  pripada  kricsci.  —  Kod 
imena  mjesta  u  Srbiji  u  okrugu  jagodinskom. 
Vinograd  u  Kruskiuom  potoku.  Sr.  nov.  1867. 
399. 

KRUSKO.IE,  m.  ime  musko  (za  drvo  krusku) 
naeine.no  u  basni.  —  (/  rukopisu  xvii  vijeka  pi- 
sanome  mijeSani}em  jezikom.  Veliki  protonari»uib 
KruSkoje.    Starine.  2,  311. 

KRUSIvOLIK,  adj.  nalik  na  krusku.  —  Na- 
cineno  u  na.ie  vrijemc.  Organi  bi}ni  mogu  biti 
kruskoliki,  ...  J.  Pauci6,  bot.  27.  Kruskolik, 
phys.  kruskolik  tlakomjer^  ,birnbarom6tor',  tal. 
,barometro  piriformo'.  B.  Sulek,  rje6n.  znanstv. 
naz. 

KRUSKONA,  m.   ime  volu.  Bruvno.   I».  Hire. 

1.  KRITSkOV,  adj.  koji  pripada  krusci  ili 
kruskama.  —  (M  xvm  vijeka,  a  izmcdu  rjecnika 
u   Vukovu  (,birn-'  .piracius,  o  piro'). 

a.  uopee.  Jabukovo  drvo,  kruskovo  ...  I. 
Jablanci  186.  Kruskovi  must.  Z.  Orfeliu,  podr. 
377.  Kruskova  il  jabucjeg  imena.  J.  S.  Re]- 
kovi6  46.  Iz  ove  pricine  razdejene  su  razlike 
jabukova  i  kruskova  drveta.  P.  Bolii,  vinod. 
1,  31.     KruSkovo  vino.    2,  309. 

b.  kod  mjesnijeh  imena. 
n)    Kruskova    kosa,    gora.    Okolica   daru- 

varska.    D.  Hire. 

b)  Kruskova  Plana,  zaselak  u  Hrvatskoj  ii 
zupaniji  lieko  krbavskoj.    Razdijej.  32. 

c)  Kru.skov  Grad.  —  Samo  u  narodnoj 
pjesmi  nnsega  vremena.  Ja  s'  ozenih  iz  Kruskova 
Grada.    Nar.  pjes.  krasic.   1,   157. 

<lj  Kruskovo  Pole,  selo  u  Bosni  u  okrugu 
Tuzle  Doric.  Statist,  bosn.  88. 

2.  KRUSKOV,  m.  nadimak  u  Dobroselu  M. 
Medic. 

KRUSKOVAC,  kriiskovca,  m.  postaje  od  1. 
kruSkov  nastavkom  bcb. 


kri'Skovac,  1.  R 

1.  Stap  od  kruSkova  drua.  —  U  Vukovii 
rjeinikit:  .birnstab'  ,baciilus  piracius'. 

2.  Kruskovao,  mjesno  ime. 

SI.  selo  n  ITrvatskoj  u  zupaniji  Uiku-kr- 
liai'skuj.  Kn7.dije|.  211.  —  I'omitie  se  xviii  vijeka. 
Iz   sela   Kruskovca.    Stariiie.  12,  41.   (oko  ITlii)' 

b.  zaselak  »  ISlavoniji  u  zupaniji  virovi- 
tiikoj.    Razdije).  141. 

'i.  KruSkovac,  prezime.  —  U  narodnnj  pjesmi 
cinogurskoj  nasega  vreinena.  Po  iinenu  Kru§- 
kovac-Nikolu.    Ogled,  sr.  42.5. 

KRU&KOVACA,  /.  postaje  od  1.  kru§kov  na- 
stavkoin  aja. 

1.  batina  od  kruSkova  drva.  —  U  Viikovu 
rjecniku:  ,dor  birnstock'  ,fustis  piracius'. 

2.  rakija  od  krusaka.    I.  Pavlovic. 
:!.  KriiskovaCa,  mjesno  ime. 

u.  !<  Hrvatskoj.  <i)  selo  u  zupaniji  mo- 
druiko-rijeikoj  Razdije).  55.  —  h)  ime  oraiii- 
cama  i  livadama  u  Divosolu.    J.  Bogdanovid. 

b.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  krajin- 
skome.    M.  D.  Miliievic,  srb.  944. 

KEl'SKOVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Krii- 
skovcu.    V.  Arsenijevic.  .7.  Bogdanovi6. 

KEl'SKOVCANIN,  m.  covjek  iz  sela  Kruskovca. 
V.  Arsenijevii.  J.  Bogdanovic.  —  Mnozina :  Kri'i- 
skovfcani. 

KRU§KOVCaNKA,  /.  zensko  ce(ade  iz  .sela 
Kruskovca.    V.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovic. 

KET'SKOVICA,  /.  rakija  od  kru.iaka.  -  U 
Vukovu  rjeiniku:  ,birnbraniitweiM'  ,vinum  ustum 
a  piris'. 

KEUSKOVINA,  /.  kruskovo  drvo  (malerijal). 
—  U  Stulicevu  rjfdniku:  kruskovina,  drvo  od 
kruske  .lignum  pjri',  i  u  ]'iikovu:  ,das  birnholz' 
, lignum   piri'. 

KRl'S^AK,  m.  ime  mjestima^  u  Srbiji. 

a.  II  okrugu  cacanskome.  Niva  u  Krus|aku. 
Sr.  nov.  1874.  204. 

b.  u  okrugu  knezevankome.  Niva  u  Krus)akii. 
Sr.  nov.   1872.  U45. 

KEl'Sl^EVAC,  Kruslevua,  iii.  mjesno  ime  u 
Hrvatskoj,  (kajkavski)  KruSJevoc. 

u)  selo  u  zupaniji  varazdinskoj.  RazdijeJ. 
101. 

b)  selo  u  zupaniji  bjelovarsko-krizevaikoj. 
116. 

KEfSl^EVO  SELO,  n.  ime  selu  n  Hrvatskoj 
u  zupaniji  zagrebackoj.    Razdije).  85. 

KEl'SNARITI,  krusnarim,  impf.  ciniti  (mije- 
siti  i  peci)  kruh,  isporedi  kruhariti.  —  U  Bjelo- 
stjenievu  rjecniku:  krusnarim,  kruharim  ,pani- 
ftco',  i  u  Stulicevu:  grijc.ikom  krusnariti,  v.  kru- 
hariti iz  Bjelostjenceva. 

1.  KRUSNICA,  /.  niva,  usjev  (gdje  se  kruh 
rada).  —  U  nase  vrijeme  u  lAci.  ,Ima  on  lijep 
grunat,  pravu  krusnicu  koja  ga  na  izobile  rani'. 
,r)a  6  u  mene  negovo  blago,  i  mqja  bi  zem)a, 
ako  i  nijo  dobra,  bila  krusnica'.  ,Slaba  'e  u  hega 
krusnica,  prem  iira  veliku  zemju,  .svake  godine 
prikup)ue  kruva  i  palente'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KRt'SNICA,  /.  pogan  kokosja.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  52. 

3.  KRU§NICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  voda  u  Krupoj  u  Bosui.    M.  Medic. 
,       b.  mjesto  a  Srbiji  u  okrugu  pozarevackome. 
Niva  kod  Krusnice.    Sr.  nov.  1868.  376. 

KRl'SNIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
Sabackome.    Sr.  nov.  1867.  67. 

KE.USNAK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 


i  r\RIIT.   1,  b. 

biogrndskome.  Livada  u  KruSi^aku.  Sr.  nov.  1871. 
26:?. 

KRI'§OVA  POL  ANA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrui/u  crnorijeckome.  IsTiva  na  KruSovoj  Po- 
)ani.    Sr.  nov.  1874.  161. 

KRrSTANE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
uziikome.  Niva  u  Krustanu.    Sr.  nov.  1871.  678. 

KRl'SVA,  /.  vidi  1.  kruska.  —  Izmedu  rjei- 
nika  u  Vraniieevu  (,pyrus').  Zaliho  je  batom  uz 
kruSvu  hitati  gdi  kruSve  grohatom  vidimo  pa- 
dati.  I.  T.  MrnaviA,  osra.  134.  Krusve  su  uzrile, 
krusvo  i  jabuko  ovako  se  grizu.  134.  Zeli 
krusve  (sic)  u  jeseni,  u  kris  vodu.  J.  Kavanin 
56i>.  Mosdenico  gradu,  spred  vama  jo  krusva. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  8'.).  lirusva,  KruSvica,  Pyrus 
communis  L.  (u  Primorju).   B.  Sulek,  im.  179. 

KRl'SVAC,  Hi.  ime  selu.  —  xnr  vijeka.  Selo 
Krjusbvbcb.    Spora.  stoj.  9.  (1254 — 1264). 

KRUSVAR,  m.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru 
sinskome.  Report,  dalm.  1872.  42. 

KRnSVIC.4,  /.  dem.  krusva.  Krusvica  se  po- 
tresuje  s  vrhom  zelenim.    Nar.  pjes.  mikul.  156. 

KRUSVIC,  m.  ime  bi(kama  (dem.  krusva). 
Krusvic,  1.  Prunus  chamaecerasus  L.  (Ores);  2. 
Pyrus  achras   Wallr.  (Istra).    B.  §ulek,  im.  179. 

KRUT,  kn'ita,  adj.  tortus,  rigidus,  durus,  flr- 
mus,  severus,  erudelis,.  vehemeus,  immanis,  naj 
starije  je  znacene:  cvrsto  zavijen,  zapreden  (ne- 
stalo  ga  je  u  nasemu  jcziku),  od  kojega  postaju 
druga :  negibak,  pa  od  ovoga :  ivrst,  tvrd  i  druga 
znaieiia  u  tjelesnome  i  dusevnome  smislu.  —  Akc. 
kaki  je  u  nominativu  kriit  taki  je  u  slozenoj  de- 
klinnciji:  kruti,  kruta,  kruto,  krutoga  itd.;  kaki 
je  u  gen.  kn'ita,  taki  je  u  nominalnijem  oblicima 
i  u  slozenijem  Ho  zamjenuju  nominalne:  kruta, 
kri'ite,  kn'itoj,  krutu  itd.,  osim  nom.  sing.  m.  i 
ace.  kad  je  jcdnak  s  nominativom  (u  Dubrov- 
niku  ostaje  akc.  kao  u  krut  i  u  kruta,  kruto, 
krutu,  kruti,  krflte).  —  lUjec  je  praslavenska 
(kronti.),  isporedi  stslov.  knitt  , tortus,  immitis', 
rus.  K)>vTc>ii,  ces.  krut\'',  po].  krpty;  u  ovijem  su 
jezicima  i  ostala  znacena.  —  Korijen  je  krent, 
isporedi  krenuti,  kretati,  i  osobito  okrenuti,  okro- 
tati.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (krut,  ze- 
stok  ,8trox,  saevus,  nimium  vehemens'),  u  Be- 
linu  (.feroce'  ,ferox'  310b),  u  VoUigijinu  (,orudo, 
duro,  spietato,  feroce'  .grausam,  roh'),  u  Stuli- 
cevu (,magnus,  atrox,  immanis,  fortis,  vehemens, 
saevus,  inhumanus').  ((  Vukovu  (,dick'  ,crassus'), 
a  Daniciceva  (kruth  , rigidus'). 

1.  adj.  —  Komp.:  kri'idi  (H.  Lucid  240;  B. 
Gradic,  djev.  48;  I.  M.  Mattel  140;  J.  S.  Re)- 
kovic  49.  '282;  u  Stulicevu  i  u  Vukovu  rjecniku); 
mane  je  dobro  kri'itiji  (I.  M.  Mattoi  29;  S.  ^iu- 
biSa,  prip.  87,  i  u  Stulicevu  rjecniku). 

a.  rigidus,  kad  je  Ho  cvrsto  upredeno  (n.  p. 
uze),  ne  da  se  lako  sagibati,  s  cega  brut  dobiva 
znacene:  ukocen,  negibak,  ukorio.  Da  ne  spade, 
nek  je  dobro  kruta  (kesa).  J.  S.  Re)kovic  333. 
Cijena  je  kiiige  u  krutoj  polukoznoj  svezi  20  for. 
Vuk,  gramat.  spisi.  I,  94.  Krut  varak.  rjecn. 
kod  kozar,  2.    Kruti  vrsi  u  nebo  uprti.    Osvetn. 

2,  97.  Ispod  krutih  zejeznijeh  uza.  4,  62.  —  / 
u  prenesenome  smislu.  Marinkovid  je  bio  . . .  kre- 
tana   malko   kruta.     M.    D.    Milicovid,    pomenib. 

3,  323. 

b.  durus,  solidus,  od  predaSnega  znacena 
postaje  slicno:  tvrd  (koji  se  ne  lomi).  StupiSe 
osudje  gdi  su  tisni  puti,  gdi  su  klanci  kruti  meju 
klesurami,  da  stavsi  na  )uti  medu  se  pracaraj. 
M.  Marulic  29.  I  voda  iscrpe  mramor  krut.  f". 
Menfietic  95.    I  voda  izcrpe  krut  mramor  u  gori. 


KRUT,  1,  b. 


KRUT,  I,  k,  /). 


D.  Rahina  lOSb.  Nego  jak  u  snig  bil,  pisera  u 
mramor  krut  ime  me  slaviie  vil'.  A.  Sasin  14H. 
Kako  dva  bivola  kim  tare  jaram  |ut  vrat  z  grlom 
od  zdola  zelezan  uzal  knit.  D.  Barakovic,  vil. 
."iS.  —  U  metaforickome  smislu.  Ter  dim,  da  je 
kruii  driva  i  kamika  i  srcem  jos  juci  (,lu6i')  od 
lava  gladnika,  kosa  ne  silujo  tvoja  ric  pridraga 
i  da  te  miluje  i  da  te  pomaga.    H.  Ijiicic  240. 

C.  stabilis,  diuturnus,  sto  se  ne  lomi  ono 
se  i  ne  troii,  te  krut  moze  znaciti  i:  trajan. 
Dobro  od  svita  nijo  vjecno  ni  kruto.  S.  Men- 
cetic — G.  Drzic  501. 

d.  firmus,  stabilis,  solidus,  cvrst,  koji  se 
ne  da  rasciniti,  rastaviti,  razilrijesiti.  \'z  put 
mores  izsicati  koje  koje  ti  je  za  ogradu  bojo  ili 
prostje  gdi  ue  ima  pruta,  od  neg  gradba  nijo 
dugo  kruta  .  .  .  dakle  da  ti  ograda  je  kruca,  i 
da  posli  ne  izgnbis  vrime,  sad  ga  (pruce)  sici  i 
sla/.i  u  brime.  J.  !S.  Rejkovi6  49.  —  I  u  meta- 
fiirickom  smislii.  Hotio  jo  Bog  da  muz  i  zona 
s  krutom  svezom  jubavi  svezani  budu.  D.  Rapic 
84.  Spomenite  so  da  sto  mater  i  otca  ostavili, 
da  .se  vi  dvoje  krutom  svezom  svezani  medu  so- 
bom  jubite.    202. 

e.  validus,  robustus,  cvi'.st,  jak,  snazan. 
Nima  (guseicima)  da  su  sto  u  snagi  kru6i  stogod 
zobi  daj    pod  zrvnom  stuci.    J.  S.  Refkovic  282. 

r.  firmus,  constans,  koji  se  ne  mijena,  u 
prenesenome  smislu,  o  cemu  iimnome,  n.  p.  o  od- 
liici  Ti  znas  moju  krutu  odluku,  da  sam  gotov 
svasta  podnositi,  samo  da  mogu  stogod  mate  judi 
srione  i  blazene  uciniti.    G.  Pestali6  197. 

sr.  rigidus,  severus,  znaccne  kod  a  prenosi 
se  na  celade  Hi  na  (itdsko  djelo  Hi  djelovaiie,  te 
krut  znnci:  koji  ni  u  cemu  ne  popiista,  nego  se 
ci-rsto  drzi  kakne  odluke ,  ostar.  BoXe,  ti  nisi 
onaki  kano  svitoviii  velikaSi  na  kojili  nogo  pro- 
stiraju  so  niovi  poniXeni  suZiii  i  sliige  i  driu  na 
niovo  kruto  zapovidi.  G.  Pestalid  183.  Da  ces 
ti  moj  jedan  put  sudac  biti,  koji  ces  od  sviju 
dila  mojih  kruti  racun  iskati.  2.30.  Krut  ,streng'. 
.Strasno  'e  krut'.    J.  BogdaiioviA. 

Ii.  crudelis,  saevus,  imnianis,  od  predas- 
nega  znaieha  postaje  driigo  u  (lorcm  smislu, :  koji 
trazi  tude  zlo  radi  svuje  naslade,  ispnredi  okrutan. 
uprav  se  kaie  o  ce(afhtii  (ili  ziootiin),  a  u  pre- 
nesenom  smislu  i  o  dnigome,  n.  p.: 

u)  0  cefiidelu.  Prom  jo  taj  krut  ki  no 
plafto,  od  kamena  tvrdi  pace  i  od  zmije  toj  }ii- 
tice,  tko  ne  zali  smrti  ove.  M.  Bunic  77.  Svu 
silu  kruta  cara  i  razprsa  i  razcini  (Sobicski).  J. 
Kavaiiin  265^1.  On  postade  naj  krutijim  krScan- 
skim  gonitejem.  S.  ^^ubisa,  prip.  87.  Providnik 
i  pasa  bill  su  kruti  i  na  raju  kivni.  173.  Dobro 
|)laca  svojo  krute  sluge.  Osvetn.  1,  Kj.  Kruto 
pleme  od  Osmana  kruta.  2,  98.  Nijo  to  oni  kruti 
tamnicar.  M.  Pavlinovic,  razl.  .spisi.  334.  —  Amo 
pripadaju  i  ovaki  primjeri  (a  pokrajini,  o  iimnoj 
rijeci  sto  snnii  cefad)  :  Trece  eto  s  Arbanije 
krute.  Osvetn.  5,  95.  Ni  poganska  sila  kruta. 
J.  Kavahin  217". 

b)  I)  oruzjii  ili  0  oriidii  kojijem  se  ra- 
iiava,  ubija,  miici.  Gdi  je  carska  sab)a  kruta? 
J.  KavaiUn  454".  Priukloni  glavu  od  zuluma  i 
od  noza  kruta.  Osvetn.  2,  Iti  Spomeni  se,  o 
privisni  Gospodine  .lezuse  Hriste,  one  krute  su- 
lice  koja  ti  prsi  razjazi.  I.  M.  Mattel  83.  Ka- 
zuci  razjazeno  krutom  sulicom  svoje  prsi.  125. 
—  Tretja  pake  i  cotvrta  bozanstvena  kruta  strila. 
J.  Kavahin  570*.  —  Slab  strasi  se  bica  kruti'. 
293b. 

r)  metaforicki,  o  stvari  tjelesnoj  sto  je 
skodfiva  zdraDfii  Oni  nodi  prem  studene  ukla- 
liahu  rosu  krutu  od  djeteta    G.  Palmotic  3,  112^. 


S  krutom   sjenora  i  nezdravom    gdi    kra(uje  nod 
strasiva.    3,  153a. 

(IJ  0  nacinu,  djelovanu.  Valerian  krutim 
uacinora  krsdenike  proganaSe.  P.  Glavinic,  cvit. 
188a.  Zar  pojari  srca  usplanuta,  da  se  late  dje- 
lovana  kruta.    Osvetn.  5,  28, 

e)  0  jarmu  (metaforicki) ,  silovanu,  vla- 
danu.  I  odmotni  vjeri  i  Bogu  pod  krut  jaram 
sva  drzahu  ...  J  Kavaiiin  211".  A  prod'te  se 
kruta  silovaria.  Osvetn.  2,  114.  Trsili  se  kraji 
zajedini,  da  doskooe  krutoj   vladavini.    5,  3. 

i.  atrox,  foedus,  dodaje  se  supstantivit  koji 
znaci  nesto  vrlo  neugodno,  naj  iesce  tjelesni  bol, 
istiiiici  zestinti,  od  prilike  kao  zestok,  strasan, 
gorak,   n.  p. : 

(t)  0  holesti,  muci.  Nije  krutije  bolesti 
na  saj  svijet  pri  onoj,  koju  onada  dutjase  srce 
negovo.  I.  M.  Mattel  29.  PoJnijeti  bolesti  naj 
krutde.  140.  .Tosia  se  razbolio  od  ospica,  tada 
krute  i  smrtne  bolesti.  M.  Pavlinovid,  rad.  25. 
—  Krute  muke  i  martirio  podnijeSe.  B.  Gradid, 
djev.  85.  Krute  muke  od  krvnika.  B.  Zuzeri 
333.  Pod  krutijem  mukam.  400.  Da  su  tako 
tezke,  tako  krute,  tako  zestoke  muke.  D.  Basic  44. 
Besjedaso  o  krutoj  muci  svojoj.   I.  M.  Mattel  7(i. 

b)  0  rani,  udarcu.  U  tom  poznaj  krutu 
ranu  svoju.  B.  Gradid,  djev.  5.  Balsam  koji 
ulit  u  svaku  ranu  premda  krutu  i  duboku  udije 
je  svu  izcisti  od  ghiladi.  B.  Zuzeri  279.  —  Uda- 
rise  mu  sest  tisuca  i  sesat  i  Seset  i  sest  udorac 
vele  krutije  i  zestocije.  M.  Divkovid,  nauk.  144''. 
Dizen  krutijem  udorcima.    I.  Dordid,  uzd.  81. 

f)  0  bica,  u  prenesenom  smislu.  Do  brzo 
slobodna  bi  od  krutoga  bifta  sva  Provenca.  Stit.  4. 

(I)  0  boju,  rati.  Nukas  mono  plahe  rati 
grdke  i  bojo  kruto  i  bide  protresati.  I.  Zanotti, 
on.  4.  S  jedne  strane  rnuoi^  velika  andeoskoga 
vojstva  kruta.  J.  Kavahin  422''.  Ratim  intadnom 
i  tako  krvnom  i  krutom.    S.  Rosa  21''. 

e)  0  pozaru  (maze  pripadati  pod  k). 
Kruto  uzezehe  popali  vas  grad.  t.  Dordid,  ben. 
175. 

/)  0  nei'd^i.  I  nevo|a  [udska  kruta.  J. 
Kavahin  557''. 

ff)  0  smrli.  Da  prijo  izberes  naj  krudu 
smrt.    B.  Gradid,  djev.  48. 

k.  vohemons,  velik  a  ujedno  i  zestok,  pla- 
hovit,  nagno. 

a.)  0  vjctru.  Kad  puse  vitar  krut.  M. 
Marulic  234.  Kada  plav  nagnise  pod  more  vitar 
krut.  P.  Hektorovid  72.  Mrkla  nod  svitlostju 
bil  de  dan  naditi,  rasrcan  krut  vjetar  morski 
val  taziti.    D.  Rahina  124*. 

ft)  0  dusevnom  stanu.  Evo  pida,  pitje, 
odida  i  ina,  za  uzdrzat  tilo  koja  su  potribna; 
teska  jesu  duhu  u  kora  jo  vrudina.  daj  mi  se 
s  takov'mi  trizno  uzdrzati,  to  jest  s  Xelinjem 
se  krutim  ne  splitati.  A.  Georgiceo,  nasi.  186. 
Zalio  sam  u  svojoj  krutoj  razdraXenosti.  S.  !^u- 
bi§a,  prip.  88. 

r)  0  buci,  lavezu.  Gdje  so  sli§a  buka 
kruta  od  jaukanja  i  od  plada.  J.  Kavahin  29''. 
Ostavi  oncas  krute  lajo  (pas  troglavi).    392*. 

tl)  0  zimi.  Kad  je  kruta  zima.  J.  S. 
Relkovid  426. 

e)  0  snazi.  De  je  tvoja  kruta  snaga? 
kruti  sinko!  rsom  srzni,  rukom  vrzi,  (ucki  rsu! 
Vuk,  rjecn.  kod  rs.  Pa  razmakni  ramenima, 
kruta  snagol  Nar.  pjes.  vuk.  5,  456.  Duge  ruke 
prekrstio,  snahi  lele  I  krutu  snagu  oborio,  snazni 
grome !    u  Vuk,  ziv.  201. 

f)  moze  biti  da  amo  pripada  i  ovaj 
jirimjer  u  kojemu  se  kaze  o  poslu:  Koji  nije 
mogao  prispjeti  radi  dugoga  puta  a  posla  kruta. 


KRUT,  I,  k,  /),  (i 

Nor.  pjes.  here.  viik.  8r>9,  t  ovo:  Osiidivao  je 
krtito  propui'iane  glave  za  same  ispite.  M.  Pavli- 
iiovic,  rad.  147. 

I.  II  jednom  primjeru  uz  sirota  2naii  Hi: 
l>ravi,  veliki,  Hi:  jadan,  nevolan.  isporedi  i  |ut. 
All,  knita  ja  sirota  I    Nar.  pjes.  istr.  5,   14. 

m.  0  ce{tidetu,  deben,  jttki,  krupan.  Voda 
inutna  a  djevojka  kruta,  te  potonu  Filip  i  Aneta. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  165.  fiovjek  poiiizak  a  krut. 
Viik,  rje6n.  kod  zdopast. 

II.  ridi  krupan,  a.  Jednu  cetvrt  funte 
krupnoga  bra§na.  Z.  Orfelin,  podr.  128.  Uzmi 
krupnog  brasna.    210. 

o.  gust,  o  tminama,  diinu.  Vrh  ponora 
usiona  kruta  tamnos  krajeva^e.  t!.  Palinotid 
3,  a*.  S  toga  od  limba  zle  diibine  gleilahu  so 
ne  dalece  gdi  hrajuju  krute  tmiiie,  gdi  vik  sunco 
tie  isteCe.  3,  2(X  Vlaga  oblakom  dima  kruta 
maglijase  razmrznuta.    I.  Dordii,  uzd.  (il. 

2.  ado.  kruto.  —  Knmp. :  kriido  (H.  Lucie 
192;  A.  Georgiceo,  nasi.  134;  Michelangelo  24; 
It  Stulicevu  rjecniku) ;  krutje  u  M.  Marulic^.  186 ; 
P.  Radoviid,  nafi.  15  t  u  Stulicevu  rjerniku  moze 
biti  da  treba  citati  kru6e;  mane  je  dubro  krii- 
tijo  (S.  Rosa  vni).  —  Izmedii  rjeinika  u  Vran- 
^j'ceVM  (,admodum ;  apprime;  nimis;  obnixe;  por- 
(juam;  valde'),  u  Mikafinu  (kruto,  zostoko,  jako 
jfortiter';  kruto,  nemilo  ,atrocit6r,  ferocitor,  sae- 
viter*),  u  Belinu  (,duramente-  ,dure'  282";  ,forte- 
monte,  con  fortezza'  ,acriter'  325'';  ,severamente, 
rigorosamente'  severe'  672'';  ,ferocem6nte,  fiera- 
mente'  .ferociter'  310l>),  u  Bjelostjencevu  (kruto, 
jako,  vrlo,  vele,  vehoma  (sic),  vrlo,  veoma,  mnogo, 
puno,  dosti  ,admodum,  eximio,  valde,  veheiuenter' 
ltd.  v.  jako),  u  Jambresicevu  (kruto,  jako  , valde, 
vehementer'),  u  Voltigijinu  (,molto,  assai,  gran- 
demente'  ,viel,  sohr'),  u  Stulicevu  (v.  krutno; 
komp. :  krutje  i  krude  , fortius,  tenacius,  avidius')- 
—  Naj  cesce  se  upotrebfaoa  po  sjeverozapad- 
nijem  krajevima  gdje  je  znaiene  uopce:  veoma, 
vrlo,  mnogo  (eidi  u  Vrandicevu,  Bjelostjencevu, 
Jambresicevu,  Voltigijinu  rjecniku);  i  u  osta- 
lijem  se  krajevima  moze  shvatiti  kao  da  znaci 
uopce:  jako,  cvrsto,  alt,  kako  se  vidi  po  primjc- 
rima,  moie  se  naci  koja  razlika  u  znacenu  i 
upotreblavanu. 

a.  irrema  1,  d,  tvrdo,  cvrsto,  kad  se  sto 
tesko  razdrjesiije  Hi  uopce  rastav(a.  smisao  moze 
biti  i  metaforiiki  i  prenesen.  Niki  ga  (Isusa) 
rastezu  ne  pomilujudi,  niki  krutje  vezu.  M.  Ma- 
rulic  188.  Kako  ja  ka  kruto  od  nih  sam  sve- 
zana.  G.  Drzic  403.  Paka  k  stupu  vez'te  kruto 
(Lovrinca).  P.  HektDrovi6  (?)  133.  Tudije  ju 
placari  na  sular  podase,  ter  k  jednoj  koloni  kruto 
privezaSe.  Oliva.  42.  Zapovidi  kra[  s  koiiopci 
ga  (Ivana)  kruto  stupu  pritegnuti.  A.  J.  Kne- 
zovic  167.  I  prisvete  one  ruke  vidimo  danas 
lanci  kruto  svezane.  D.  Rapid  20.  6ini  s.  pri- 
povidaoca  u  tavniou  baciti  i  lanci  kruto  steg- 
nuti.  21.  Pivaoca  mene  plemeuite  s  lanci  lipota 
zene  vele  kruto  drzi.  24.  Evo  sada  poznajem 
tegotu  singira  necistoce  kqjima  jest  me  kruto 
stegla  necista  Hirudkina.  29.  Indi  nije  tako 
kruto  covik  s  svojim  stegnut  oficijom?  42.  Pati 
u  ruku  od  kruto  vezani  konopaca.  220.  —  Kad 
bi  malo  kruoe  obhitio  to  stisne.  H.  Lucie  192. 
U  ko'e  sam  se  (hlato)  zabol  kruto.  A.  Vita|ic, 
ist.  208'.  Temp|  jako  stav|en  i  kruto  utvrden. 
A.  Bacic  159.  Onu  staroga  testamenta  korab}u 
Noevu  jest  isti  Gosp.  Bog  bio  kruto  zapocatio. 
D.  Rapid  226.  Niti  puea,  vedo  drzi  kruto  (zem\a). 
.T.  S.  Rejkovid  246.  —  Kruto  nom  (oojskom) 
bjehu  opsjeli  grad.  S.  Rosa  6''.  —  Nijoduo  pri- 
jetejstvo,    druStvo    niti    dobrovo|iiost    vrimenita 


8  KRTTT,  2,  e 

toliko  kruto  ujodirtuje  i  veXe  medu  soboin  judo, 
koliko  zavGz  zonidbeni  inuza  i  zenu  po  )ubavi 
veie.  B.  Leakovid,  nauk.  2.39.  —  K  toj  milosti 
krude  ni  treba  prionut.  A.  Georgiceo,  nasi.  134. 
Koji  bi  tako  jako  i  kruto  s  Isukrstora  zdruien 
bio.  \.  Velikanovid,  uput.  3,  289.  I  sa  svim  tira 
joste  se  tako  kruto  svitu  prilozili.  D.  Rapid  270. 
MoXomo  izplivati  i  ustati,  koliko  god  so  puta 
ovoga  sakrainenta,  kakono  jedine  u  pogibli  daske, 
kruto  prifatiino.  B.  Leakovid,  nauk.  20.3.  —  Amo 
bi  mogao  pripadati  i  ovaj  primjer :  Negov  pastir 
kruto  zaspa.    Ziv.  jor.  star.  1,  2.82. 

b.  prema  1,  o,  jako,  sa  svom  snagom, 
snazno.  Kruto  se  iraa  duvati  griha.  F.  Glavinid, 
svitlost.  36.  Kad  se  dakle  Josua  kruto  s  Aima 
bise.  E.  Pavid,  ogl.  120.  Iz  koga  se  svi  gra- 
dani  kruto  branije.  193.  A  bunareve  n.arodi 
da  so  kruto  straze.  374.  Kad  s'  ovako  kruto 
se  borili.  I.  Zanidid  36.  Varos  od  varoSi  kruto 
pripricuje  se.  G.  PeStalid  53.  —  vidii:  Da  kruto 
(vulg.  , forte'  koje  je  uzeto  u  smislu  tal.  , forte'. 
M.  Resetar)  ue  budu  dotegnuti  na  kami  noge 
tvoje.    N.   Kaiiina  42a.  matth.  4,  6. 

c.  prema  1,  f,  firmiter,  constanter,  ne  mi- 
jenajuci  se,  sve  jednako.  Ja  ga  toliko  krutje  i 
stanovitije  virujem.    P.  Radovdid,  nadin.  154. 

d.  prema  1,  g,  oiitro,  zestoko,  kod  zapo- 
vijedi  i  uopce  kod  govora,  kod  prijekora,  kod 
pedepsana  pa  i  kod  izvrsivana  zapovijedi.  I  Bog 
je  takajse  muzem  kruto  zapovedal,  da  nimaju 
pri  bolnih  zenah  lezati.  Postila.  Z4'>.  Vele  kruto 
im  zapovida.  Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  .56''.  marc. 
5,  43.  Zapovidivsi  kruto  nastojnikom.  E.  Pavid, 
ogl.  104.  Ovo  ocistenje  Bog  kruto  i  za  glavu 
zapovidio  bise.  289.  Vi  lupezi  tude  zene  vama 
kruto  zabranene!  V.  Dosen  108b.  —  Zato  ga  li 
karaj  kruto.  Narudn.  90^.  Otac  der  kruto  pode 
karat.  J.  Filipovid  1,  270».  Nek  nihove  ni  go- 
dine  priju  kruto  i  sidiue.  V.  Dosen  90*.  —  Zasto 
prijeti  vele  kruto  da  se  osveti  vele  luto.  M. 
Divkovid,  kat.  120.  —  Togaj  cojka  Sto  bode  po- 
doban  da  ga  krotu  (u  cijelome  sc  spomeniku 
mijesa  o  i  u)  pribisemt  (pedep.sem?).  Mon.  serb. 
551.  (1517).  Kruto  pedipsaje  uvrijedena  udineua 
iskrnijem.  M.  Radnid  381b.  Kruto  imade  biti 
pedipsan.  I.  J.  P.  Lucid,  nar.  98.  —  Zudije  bo 
kruto  svetise  subotiii  dan.    E.  Pavid,  ogl.  149. 

e.  prema  1,  h  i  i,  crudeliter,  saeve,  fe- 
rociter,  atrociter,  acerbe,  nemilo,  okrutno,  ze- 
stoko, strasno.  Sluzbe  kimi  je  on  nam  kruto 
udrazal.  Mou.  Croat.  169.  (1498).  Da  te  kruto 
smetu,  pusti  cida  Boga,  ne  dini  osvetu.  M.  Ma- 
rulid  120.  Udini  ga  sudac  kruto  isfrustati.  Ziv. 
jer.  star.  1,  226.  Toliko  sam  kruto  bjeu.  Mi- 
rakuli.  12.  Mene  koje  (ze^e)  kruto  more.  G. 
DrXic  .398.  Djavla  pakleuoga  koji  sidi  u  zalosti 
muka  paklenijeh  koje  zna,  poznaje,  trpi  i  pod- 
nosi  vele  kruto  i  zestoko.  M.  Divkovid,  bes.  62". 
Pode  djavao  ova  dva  druga  vele  kruto  napasto- 
vati.  1321).  Ni  onoga  kara  knji  ga  vele  kruto 
porazi.  371b.  Kriz  bjese  vele  tezak,  a  nas  spa- 
site)  vele  kruto  slab  i  umoren.  383b.  A.h  ne- 
harna  zem|o,  .  .  .  tve  crnilo  da  bez  sjeui  Ijetno 
sunco  kruto  pode !  I.  Gundulid  89 — 90.  Decio 
kruto  pode  krsconike  progahati.  F.  Glavinid, 
cvit.  23a.  Sudac  dini  Blazija  kruto  s  palicami 
biti.  46*.  Koga  jesam  dostakrat  kruto  vridil. 
svitlost.  126.  Udri  toliko  kruto  da  mu  se  zubi 
svi  stresose.  Michelangelo.  34.  Drade  koje  na 
vrimo  liihova  priminutja  kruto  de  jih  probadati. 
P.  Radovdid,  nadin.  49.  Sto  covika  kruto  rani. 
P.  Macukat  88.  Ere  su  te  zlobe  moje  kruto 
izbile  verugami.  J.  Kavanin  52*.  Zaboli  vas 
kruto.     B.    Zuzeri   368.      Ugrabi   mu   silom    one 


KRtTT,  2,  e. 


687 


KRtlTAN.  a. 


bi6e  i  poce  se  kruto  mlatit.  40 1.  .Ter  bisrao 
kruto  Boga,  uvridili.  J.  Bauovac,  pred.  100. 
Kruto  po  obrazu  ndaran.  J.  Filipovic  3,  49*. 
Tako  nime  kruto  i  nemilo  o  tie  bacise.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  106.  Kruto  ranen  i  izpribijau.  597. 
SvevlaJ  koji  dize  vojsku  na  Grke,  razbi  \(lt)  i 
purobi  i(h)  kruto.  And.  Kacic,  razg.  6.  Kruto 
ogladuio.  kor.  26.  Eazbi  je  i  kruto  izsice.  1-22. 
Da  se  ua  to  razsledanje  zalostno  no  poboli  pri- 
svetomu  onomu  srcu  tako  kruto  peftajenu?  I. 
M.  Mattel  54.  Srce  bude  grdeno  i  kruto  vrije- 
dano.  319.  Gled'  kako  rani  Turak  katanu  po 
desnici  kruto.  M.  Katancic,  47.  Koliko  te  luuci 
kruto  opieckay  D.  Rapic  175.  Ali  sam  ja  knitn 
raiieii  osta.  Nar.  pjes.  istr.  1,  43.  Pa  djevojku 
kruto  udarila.    Hrv.  nar.  pjes.  2,  75. 

r.  2'>'eiiia    1,  k,  vehementor,    zentuko,  Jalco. 

fi)  a  tjclesnoiii  smislu.    Tako   kruto    po- 

tezahu   (riiku)  da  razdrise  prsi.    Korizm.  97"-.  — 

Tad  se  kruto  izaziinat  hoce.    J.  S.  Relkovie  390. 

—  1  kuda  prodro  ciiii  zem|u  kruto  tresti.  S 
Margitic,  fala.  '254.  Zomja  so  kruto  potre.so.  J. 
Filipovic  1,  99'.  A  zemla  se  tresijaSe  kruto  od 
topova  turski  i  riscauski,  od  bubaiia  i  od  tam- 
balasa,  .  .  .  And.  Ka<"i6,  razg.  167h.  Kruto  iza 
dna  krenuso  se  svi  teme|i  tvrdijeli  gora.  I.  Dor- 
die,  salt.  45.  —  Da  ne  gori  taU)  kruto.  Korizm. 
3;^.  Pec  razdezena  bjese  kruto.  N.  Raiiiua  123^' 
dan.  3,  22.  —  Da  kruto  raste  vera  vasa  Anton 
Dalm.,  nov.  teH.  2,  101".  paul.  2the^s.  1,  3.  — 
Velo  kruto  obnemoca  i  stase  u  veliki  boleziii. 
Mirakuli    14.     Buduci  vole   kruto  nemocna.     32. 

b)  0  dusevnoin  stanu.  Boliiu  se  kruto. 
(i.  Drzic  433.  Na  to  se  no  roditeji  kruto  raz- 
zlovojise.  F.  Vrancic,  ziv.  5.  Bolosuom  i  kruto 
raza|oiioin  s  neharstva  julskoga.  I.  M.  Mattei 
XI.  Kruto  se  je  Ive  razjadio.  Nar.  pjos.  istr. 
1,  42.  Preduc  se  je  kruto  razajala.  2,  28  To 
se  Marku  kruto  na  za'  dalo.  Hrv.  nar.  pjes.  2, 
233.     Svakouau  so  sazalilo  kruto.    Osvetu.  2,  78. 

—  Vele  kruto  se  vzradovah.  Anton  Ualm.,  nov. 
test^  2,  89.  paul.  pliilipp.  4,  10.  NasavSi  volik 
broj  krScenikov,  kruto  se  razvesoli.  F.  Glavinic, 
cvit.  107''.  Kruto  se  radujte.  svitlost.  xxii. 
Poce  se  Oliva  kruto  veseliti.  Oliva.  56.  Tako 
kruto  radovaso  se.  P.  Kuozevic,  o-iiu.  149.  — 
Prid  kim  kruto  predam.  M.  Marulic  234.  Ton- 
dal  tada  vele  kruto  drhtase.  Tondal.  star.  4,  112. 
Svi  so  tada  kruto  pristrasise.  L.  ^ubuSki  40. 
Svi  se  kruto  pristrase.  J.  Banovao,  prod.  112. 
Doceka  ga  deli  Asau-beze  na  srid  ravna  poja 
Dibrenskoga,  al'  se  bise  kruto  poplasio.  And. 
Kacic,  razg.  130a.  Jer  ga  se  kruto  bojase.  kor. 
186.  Majka  se  je  kruto  prestrasila  Nar.  pjes. 
istr.  3,  5.  —  Kruto  se  je  cudit.  M.  Marulic  104. 
Kruto  se  zacudise.  N.  Raiiina  228-'.  matth.  19, 
25.  Svi  .se  kruto  zacudiSe.  S.  Margitic,  ispov. 
166.  —  Evo  vrime  koje  sam  kruto  Xudil.  F. 
Vrancic.  ziv.  26.  Kruto  zeliti  ,affoctare'.  rjeon. 
Pozoli  kruto  s.  Fernand  jeda  bi  i  on  krunu  od 
mucenika  prijati  mogal.  F.  Glavinic,  cvit.  181'>. 
Al'  bi  kruto  rad  znat.  P.  Vitezovic,  odil.  70.  — 
Ki  priliod  Isukrsta  spasitola  kruto  cekahu  svoga. 
F.  Glavinic,  cvit.  81. _  —  On  ga  kruto  |ub|ase. 
F.  Vrancic,  ziv.  81.  Nu  skupno  sve  kruto  po- 
cese  |ubiti.  Oliva.  20.  —  Popi  idolski  kruto  se 
smutise.  F.  Vrancic,  ziv.  37.  —  Rasrdi  so  vele 
kruto.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  1,  2l>.  Tako  kruto 
rasrdi  se.  P.  Knezevic,  pism.  110.  —  Slisajuci 
cesar  plac  .  .  .  smili  se  kruto.  F.  Glavinic,  cvit. 
430—431. 

r)  o  tjelesnome  djelooanii  kojijem  se  javfa 
dn^pvno  staiie.  Gulija  ne  plaka  Ponpea  kruto  tac. 
D.  Raiiina  18''.     Nitko    ne  cvili   kruto  tac.    19*. 


—  Krnto  jefti,  jedva  progovara.    M.  Pavlinovi6. 

—  Od  ovili  se  kruto  tuzi  Gospodin  Bog.  P.  Ra- 
dovci6,  nafiin.  499.  —  Drtan  soko  jade  jadovaSe 
i  sudbini  naricase  kruto.  Osvetn.  1,  5.  —  (Sta- 
risine)  k  nebu  ti  put  5ist6,  kruto  jim  zahvali. 
M.  Marulic  110.  —  Pofieh  kruto  moliti  i  zakli- 
uati.  Mon.  Croat.  242.  (1543).  Braiia  mo  kruto 
prosiso.  I.  Bandulavic  (predgovor).  Primi  i  drugi 
(Inid),  kruto  te  prosim.  F.  Glavinii,  cvit.  111). 
Ima  kruto  Boga  moliti  za  biskupa.  I.  Velika- 
novic,  uput.  3,  521. 

g.  0  filasii,  buci,  jako,  u  glas,  isporedi  1, 
k,  c).  Vzdvignu  ooi  na  aebo  i  kruto  placuci  zo- 
vise  Mariju  Mirakuli.  2L  Krioeii  kruto  visokim 
glasom.  Korizm.  97''.  Ca(h)  andela  kruto  go- 
voreci  velicijera  glasom.  N.  Raiiina  199''-.  apoc. 
5,  2.  Kruce  i  zesce  zufti  i  vapije.  Michelangelo. 
24.  Glas  vele  kruto  uzdvignufsi.  81.  Paka  otvo- 
rivsi  kruto  zavapi§e.  Oliva.  49.  Ona  so  place 
i   kruto  javco.    Jacke.  43. 

h.  «  jednom  priinjeru  xvm  vijeka,  kao 
suprotno  preina  slatko,  n  izgovaranu.  bezglas- 
noga  slnna.  Da  bude  se  ,z'  (!')  slade  izustiti  ko 
za  rijeti  ,zem|a,  zatvor',  a  ,s'  krutije  ko  ,slados, 
sila'.    S.  Rosa  viii. 

I.  valde,  itopce  mnogo,  veoma,  vidi  1.  jak,  2,  f. 
a)  uz  glagol.  Za6  se  Nimci  kruto  spra- 
v|aju.  Mou.  Croat.  224.  (1.527).  Veoma  kruto 
sagrC'Suju.  §.  Budinic,  sum.  51'».  Bogatstvo  ke 
se  je  dan  na  dan  kruto  poveksalo.  Jacke.  164. 
Kruto  se  varaju  oui.    M.  Pavlinovii,  rad.  21. 

6^  .s  adjektivom  Hi  s  adoerbom,  kan  vrlo, 
veoma,  jako,  zdravo,  oisto.  vidi  1.  jak,  2,  f,  6^. 
Ako  ni  (Ijekarija)  kruto  zlkka.  Korizm.  41''. 
Vina  kruto  vodena.  43".  Od  kruto  dobrih  judi. 
Mon.  Croat.  216.  (1.526).  Kruto  dobar  glas.  230. 
(1527).  Divica  kruto  pleraonita.  F.  Vrancic,  ziv. 
47.  Nauki,  svakomu  kruto  koristni.  F.  Glavinid, 
cvit.  I.  Ko  jest  potribno  kruto  svim  zelecim  raj 
nebeski.  xix.  Bi  u  Siriji  diovik  kruto  bogat. 
9:i.  Smrtni  grih  kruto  tezak.  svitlost.  54.  Kruto 
smrtni  grih.  63.  Iznajdoh  jedan  kruto  dobar, 
lagak  i  pravioan  nacim  za  takovo  pismo.  P.  Vi- 
tezovic. cvit.  VII.  ZloC6-!ta  je  kruto  placa  gdi  so 
zlo  za  dobro  vraca.  44.  Tako  su  Turci  grad 
uzoli,  koga  su  i  samoga  cara  smrtjom  kruto 
drago  platili.  kron.  154  Dlvoj6ica  kruto  lipa. 
168.  Od  nasih  samih  11  poginu,  raiienih  kruto 
malo.  170.  Kra|  o-ita  udovac,  da  mlad  kruto 
bise.  Oliva.  26.  Zvan  ako  zakan  bi  kruto  ma- 
|ahan  bio.  I.  Kralic  68.  Radost  kruto  slatka. 
M.  Kuhacevii  41.  Moci  kruto  zuhki.  57.  ^ubav 
bi  kruto  velika.  72.  Zenio  so  kruto  na  daleko. 
Nar    pjes.  istr.  2,   65. 

KRUTAN,  kriitna,  adj.  vidi  krut.  —  Akc.  se 
mijei'ia  u  slozenoj  deklinaciji :  krutni,  krutua, 
krfitno,  krutnoga  ltd.  —  Rijec  je  praslavenska, 
isporedi  rus.  iCiiyTHi.iii  (brz),  ies.  krutny,  pol. 
kri'tny.  —  Jamacno  moie  imnti  sva  znacena  Ho 
i  krut,  ali  se  nalazi  mnogo  rjede,  a  naj  ie^c.e  u 
znacena  prema  krut,  1,  h  i  2,  e.  —  Tzniedu  rjec- 
nika  u  Stiilicevu  (uz  krut). 

a.  adj.  —  Koinp. :  krutniji  (a  Stulicevu  rjec- 
niku).  Dauijel  svetova  lutoga  i  krutnoga  krala 
Nabukdonozora.  §.  Budini6,  sum.  155*.  Nakou 
toga  krutua  pobijeiia.  S.  Rosa  38i.  Buduci  ovi 
kraj  krutan  samosilnik.  40*.  Sebi  milostiv  a 
inijem  krutan.  78''.  Tijera  krutnijem  grijehom. 
121*.  —  U  ovijein^  primjerima:  krapan,  jak,  sna- 
zan,  0  ce^'idetu.  Cini  mi  se  u  srcu  mojemu,  da 
sam  krutna  rodila  junaka,  junafikijem  pasom 
opasala.  Hrv.  nar.  pjes.  1,  155.  Kud  si  mi  se 
uputio,  svekre  bane,  tako  krutan  i  ugledan?  V. 
Vrcevic,  niz.  272. 


KEUTAN,  b. 


2.  KETt:?;io 


b.  adv.  krutuo.  —  Komp. :  kn'itnije  (u,  Stu- 
liiivcii  rjeiniktt).  —  Izmedu  rjeinika  ii  Stiiliiei'u 
(,atrociter,  criuioliter,  immaiiiter,  saeviter,  inhu- 
mane'). Isus  krutno  i  potiho  jocase.  M.  LokuSid 
l.i9.  Da  Ce  biti  krutno  prouoi'ioni.  S.  Rosa  147'>. 
Prnvda  fljelujo  ovako  krutno  sa  mnora.    159". 

KRl"TI§OI,  adj.  (o  daiiu)  ne  dosta  jasna  rijed 
nti  jednoin  m/estu  xviii  vijeka;  moie  biti  da 
snaii  zlosreian  (i.tporedi  krut,  1,  h  i  i).  ali  va(a 
da  jc  zlo  naitampana  rijcc.  Da  ima§  icanet  pro- 
cijeniti  od  mjesoca  po  kom  svimo  tijelom  nosu 
so  u  bolesti  dni  kruti§6i,  zli  al'  6o3ti.  J.  Ka- 
vartin  469'i. 

KRIJTITI,  krutim,  imp/,  iiniti  da  Uo  (ohjekat) 
hudi'  krido.  —  Od  xvi  vijeka. 

a.  aktivno  (prema   krut,  1,  b— f),     Niti    uzu 
krutim    niti   ju    oslabim.     P.  Zoranic    IS'i.     Nije 
krutit  naj  kruio  uzase,  jor  mo  jostor  rane  peku 
grdne.    Osvetu.  5,  13. 
1».  reflcksivno. 

a)  prema  znaie'Au  kod  a.  Nima  covi6tvo 
kriposti  ko  se  tobom  (vinom)  ne  kruti.  I.  T. 
Mrnavid,  osm.  147.  Svak  se  smuti  i  na  sr^bu 
kruti.    Osvetu.  4,  44. 

b)  prema  krut,  1,  li.  —  U  Stuliceou  rjee- 
niku:  ,saevire'. 

KRUTNOST,  /.  osobina  onoga  stu  je  krutan 
(okrutan,  neinio).  —  U  jednuga  pisca  Ditbrov- 
canina  xviii  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (.atrocitas,  diritas,  inhumanitas,  saovitia, 
crudelitas').  Puk  opit  u  krutnosti.   S.  Rosa  1.58'^. 

KEUTOCUDAN,  krutocudna,  adj.  kojije  krute 
(vidi  krut,  1,  h)  cudi.  —  Samo  u  Stulicevii  rjec- 
nika: , indole  crudelis,  immanis,  vehemens'. 

KRUTOCUDNOST,  krut66udnosti,  /.  osobina 
imoga  koji  je  krutocudan.  —  Samo  u  StuKcevu 
rjecniku:  , indoles  vehemens,    crudelis,  immanis'. 

KBUT06UDSTV0,  n.  samo  u  Stulicevii  rjec- 
niku uz  krutocudnost. 

KRUTONA,  m.  ime  volu.  V.  Vrcevic  u  Nar. 
prip.  vro.   184. 

KRl'TOST,  /.  osobina  cega  (Hi  koga)  sto  je 
kruto  (krut).  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu,  rjec- 
nika u  Belinu  (krutos  ,severita'  .severitas'  G7'2'>), 
u  Bjelostjencevu  (v.  ostrina),  u  Voltigijina  (,cru- 
dita,  crudelta'  ,g:rausamkeit'),  u  Stuliceou  (v. 
krutnost).  Razmi§jaju6i  ostrost  i  krutost  bozan- 
stvene  pravde.  B.  Gradic,  duh.  11.  Da  so  prvo 
uobicaji  muke  negove  zestofi  i  krutost  razbirat. 
61.  Do  'edna  knitos  i  osvota,  oini  mu  se  da  je 
sveta.    .J.  Kavaiiin  57*. 

KRUTOTJELESAN,  krutotjelosua,  adj.  u  ko- 
jega  je  kruto  (vidi  krut,  1,  m)  tijclo.  —  Samo  u 
Stulicevii  rjecniku  :  ,corpore  forti,  robiisto'. 

KRUTOVAN,  kruto vna,  adj.  krut  (u  kojemu 
znacenu?).  —  U  nase  orijeme  u  ugarskijeh  Ur- 
vata.  Otprte  nam  vrata!  poda  dnom  su  zlata 
V  obrhn  krutovna.    Jacke.  '29.8. 

KRUTU^AV,  adj.  dem.  krut  (vidi  krut,  1,  m), 
podebfi.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,dicklich'  ,sub- 
orassus'. 

KEUZA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
zarevackom.  Zemja  u  mestu  Kruzi.  Sr.  nov.  1872. 
682. 

KEUZl,  Kriiga,  m.  jil.  mjesno  ime. 

a.  zaselak  u  Bosni  ne  daleko  od  Sarajeva. 
Schem.  bosu.  1864.  .5fi. 

b.  vidi  Kruge.  §em.  prav.  1878.  63.  —  Ja- 
macno  je  Kruzi  pravo  ime. 

KRUZIJE,   n.  ime   mjestu   u   Srbiji  u  okrugu 


pozarevaikume.  Zemla  na  Kruziju.  Sr.  nov,  187.'). 
37,i. 

KEUZA,  /.  ime  ovci.  Vetovo,  Po^ega.  D.  ilirc. 

KEUi^AC,  kri'iSoa,  in.  dem.  kriig.  —  U  Stuli- 
licevu  rjeiniku:  v.  kruXSac. 

KEU^AK,  kriiSka,  m.  dem.  krug.  —  U  Stuli- 
ieou  rjeiniku:  v.  kruXCac. 

1.  KRII^AN,  kruXna,  adj.  koji  pripada  krugu 
(u  osobitome  znacenu,  vidi  krug,  2,  c,  b)).  —-  f/ 
jednoga  pisca  iakavca  xvii  vijeka.  Kruzna  gora 
uzjekeie,  tor  posIidAi  glas  povraia.  D.  Barako- 
vic,  vil.  208.  Naglo  hodod  stranputice  niz  vi- 
soke  kruzno  stine.    172. 

2.  KRUZAN,  kruzna,  adj.  imasamo  adv.  kru2no 
u  jednome  primjerit  xvin  vijeka,  te  se  ne  razu- 
mije  znaccne  (moze  biti  i  zto  nastampano).  I 
svido6o  da  juteca  viku  ziuaja  dolizt  nece  da  ko- 
joga  kruZno  peca  gdi  se  osorska  zemja  raeco.  J. 
Kavaiiiu  331*. 

3.  KKUZAN,  m.  ime  ovnu.  Vetovo,  Po2ega. 
D.  Hire. 

KRUZANA,  /.  ime  zensko.  —  Prije  nasega 
vremena.    S.  Novakovio,  pom.  72. 

KKUZAN,  Kruzna,  m.  ime  selu  u  Hereegovini. 
Statist,  bosn.  106. 

KRUZAT,  kruzdta,  m.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku : 
cohana  kratka  hajina  bez  rukava  koja  se  presa- 
miti  i  po  I'loj  so  opase;  mnogi  iraaju  na  kruzatu 
sprijed  srebrna  puea  s  obje  strane  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Risnu  i  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme:  Neki  broji  puca  na  kruXatu.  — isporedi 
fermen,  gamadan.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing, 
taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i 
voc. :  kriiXate,  kriizati.  —  Po  svoj  je  prilici  tali- 
janska  Hi  romanska  rijec,  isporedi  tal.  incrociato, 
part.  pass,  od  iucrociare  (prekriziti,  pa  i  presa- 
mititi).  —  U  naie  vrijeme  po  zapadnijem  kraje- 
vima.  Gore  po  kosu|i  ima  od  erne  svite  (oohe) 
prsluk  koji  oni  (Bokefi)  zovu  ,kruz;it':  prsluk  jp 
ovaj  gore  izrezan,  a  doje  se  presamiti  kao  pre- 
7nitaca  (gamadan),  i  s  obje  strane  (dosta  po  raz- 
daleko)  niza  n  vise  o  srebrnijem  singiricima 
majstorski  nafiihena  srebrna  puca.  Vuk,  kovc. 
40—41.  KruJat,  koret,  jacerma,  liroke  gace.  S. 
J^ubisa,  prip.  8.  Kruzilt  .vostimentum  sine  ma- 
nicis'.    D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  36. 

KRUZATI,  kruzam,  impf.  vidi  2.  grusiti.  Kru- 
zati  ,das  gotreide  spitzeu'  u  mlinu.  Psenica  a 
osobito  helda  prvi  put  pod  zrvnem  samo  se  kruza. 
u  Slavoniji.    F.  Hefele. 

1.  KRUZENE,    n.  djelo  kojijem  se  kruzi  (vidi 

1.  kruziti).  —  U  Stulii'evu  rjecniku:  .ambitus, 
circuitus,  circuitio'. 

2.  KRUZENE,   n.  djelo  kojijem  se  kru.fi  (vidi 

2.  kruziti).  —  Stariji  je  oblik  kruzenje.  —  U 
Mikajinu  rjecniku:  kruzenje  od  zita  ,cribratio', 
i  u  Bjelostjencevu :  kruzene,  okruzeiie  ,cribratio'. 

KRUZEVAGKI,  adj.  o  nekoj  vrsti  tkana.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici:  Neka  vrst  domaceg 
platna  u  cetiri  nita.  ,Otkala  sam  25  tavajola 
ma  sve  kruzevacki'.  J.  Bogdanovid.  —  Ima  i 
adv.  kruzevafiki.  , Kruzevacki  tkati',  neki  osobiti 
naciu  kako  se  ce.  u  Dobroselu.    M.  Medi6. 

KRUZEVO,  n.  mjesno  ime.  —  T^  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Sisto,  nasog'  ki  po  djedi'  iz  Kruzeva 
iztok  vodi.    .1.  Kavanin  271a. 

1.  KRUZIC,  m.  dem.  krug.  —  V  StuUcevu 
rjeiniku:  v.  kruzcii,  i  u  Vukovu:  dim.  v.  krug. 

2.  KRUZIC,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Niva  u  Kruzicu.  Sr.  nov.  1871. 
290. 


3.  KEUZli  6! 

3.  KRU^IC,  m.  prezime.  —  Od  xvi  vijeka 
(naj  prije  u  latinskome  spomeniku).  ,Gregorii 
Orlowchyth  de  Choka  et  Petri  Krwsyth  de 
Kroos,  capitaueorum  nostrorum  Se^uiensium  et 
castelianorum  Clisienfiiuai'.  Starine.  5,  216.  (1524). 
Plemeniti  kuez  Petr  Kruzid.  Mon.  croat.  212. 
(1524).  Hrabreuoga  G.  Kruzic  Petra  kapitana 
kliskoga.  F.  Glavinic,  cvit.  141*.  Kruicii,  bani, 
duke  i  markioni  od  Klisa.  And.  Kacic,  kor.  453. 
Na  1537  podsidose  Turci  tvrdi  grad  Klis  u  Dal- 
maciji  koga  je  vitezki  za  godinu  cilu  branio 
Kruzi6  Petar.  475.  Eazbise  Turci  Aiidrijasa 
Kruiica.  480.  U  vrime  Kruzic-Petra  bana.  No- 
rini  39.  Moli  mobu  Kruzic-gospodaru.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  605. 

KRUZICEV,  adj.  koji  pripada  Krugicu  (vidi 
3.  Kruzi6).  Napred  zela  Kruzi6eva  Jela.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  605. 

KEUZliEVIt",  m.  prezime.  —  U  naiie  vrijeme. 
Schem.  spalat.  1862.  29. 

KE,UZle;i,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  modrusko-rijeckoj.  Razdijej.  48. 

KRUZIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrui/u 
vafevskome.  ]^iva  u  Kruziku.    Sr.  nov.  1875.  753. 

KRUZINA.  /.  mlinsko  kolo  nutarne  aastoji 
iz  trih  kruzina.  u  Bistracu  kod  Samobora.  P. 
Hefele. 

KRUZIPOSTE^A,  /.  kau  zavjes  oko  postele 
sto  joj  pokriva  (okruzuje)  donu  stranu  (nbiice). 

—  Vala  da  ju  je  naiinio  Bella  Bella  po  tal. 
tornaletto.  —  U  Belinii  rjecniku:  ,tornaletto, 
velo  che  copre  i  piedi  del  letto'  , velum  lecti 
pedibus  circumjectum'  735b;  «  Voltujijina:  .tor- 
naletto' jbettgehangsel' ;  u  Stulicevii:  ,pannus 
vel  velum  quo  undequaque  inferior  pars  lecti 
circumdatur  (vel  ornatus  gratia  vel  iis  quae  sub 
lecto  sunt  tegendis)'. 

1.  KRUZITI,  kruzim,  impf.  ciroumdare,  circum- 
stare,  ambire;  rotundare,  okojavati,  okruMoati; 
obliti;  uprav  je  imperfektivni  glagol  prema  okru- 
ziti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf. 
kruzah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kruzi,  u  part,  praet. 
pass,  kruzen ;  it  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki 
je  u  inf.  —  Bijecje  praslavenska,  ispuredi  stslov. 
kraziti,    rus.  KpyjKHTb,  ces.  krouziti,  pol-  knjzyC. 

—  Izmedii  rjecnika  u  Mika{inii  (kruziti,  okru- 
ziti  ,rotundo'),  «  Bjelostjeneeva  (v.  okruzujem), 
it  Voltigijiuu  (.volgere,  voltare,  giraro  testa' 
,umdrehen'),  u  Stttlicevu  (,circumdare,  ambire, 
cingere'). 

1.  aktivno. 

il.  ciroumdare,  circumstare,  circumsedere, 
oko(avati,  stajati  okulu  cega  (i  ii  metaforiikome 
Hi  it  prenesenome  smislu).  Vezijera  ovdi  velikogs 
Husaina  se  sator  prope,  deset  tisuc  okolo  ga 
kruzi,  nosec  bijele  oklope.  I.  Gundulic  323. 
Lovci  ju  (dubravti)  kruze  sa  svijeh  kraja.  407. 
Cim  mnoz  pasa  sa  svijeh  kraja  kruzi  ga  (oepra) 
okolo  i  obstira.  542.  Zlobnici  nas  kru/.e  od 
svuda.  I.  Dordii,  salt.  31.  Ne  kruze  li  nas  ko 
gusari  razbojnici  opake  druzbe?  B.  Zuzeri  14. 
Kruzi  nega  (vladiku)  dvanajst  svecenika.  Osvetn. 
6,  12.  —  (Miri)  cuvace  te,  lijepi  grade,  i  kruziti 
u  okoli.  (i.  Palmotic  1,  102.  Prostrane  se  kruzit 
vide  nega  (.feritzalem)  obzide.  I.  Dordic,  salt. 
432.  Gore  okolo  takove  me  kruze.  A.  Kanizli6, 
roz.  52.  Ter  ga  kruze  s  svake  strane  gnusae 
rijeke  i  pogane.  N.  Marci  65.  Svom  zemjom, 
ku  val  kruzi.  I.  Sordid,  salt.  237.  Tri  slavne 
krune  koje  mi  kruze  sijedo  celo.  B.  Zuzeri  149. 
Kruzila  je  zemja  i  travica.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
157.  —  Onoga,  koga  nijedno  misto  kruzi,  a  svako 


1  KRV 

misto  napuniva.  A.  d.  Bella,  razgov.  183.  —  Oda 
svijeh  strana  tvoja  ga  jubav  obsijeda  i  kruzi.  I. 
M.  Mattel  328. 

b.  ambire,  circumire,  obilaziti,  koditi  (Hi 
uopce  micati  se)  na  okolo.  Bjezi  kud  znas,  sto 
ho6  cini;  zapad  i  istok  vas  obhodi,  i  bezkrajnoj 
po  puftini  svijet  kruzeci  Indije  brodi.  I.  Gun- 
dulic 233.  Stresam  prutom,  zemju  kruzim.  G. 
Palmotic  2,  327.  —  If  ovijem  je  primji'riina  ne- 
prelazni  glagol:  Kardinali  kl  okolo  liega  kruze. 
,T.  Kavauin  380''.  Kada  bi  ovako  zacuden  po 
sobi  ocima  kruzio.    A.  KanizliA,  fran.  96. 

C.  cingere,  ciniti  da  nesto  stoji  oko  ne- 
cega  (objekta),  okofavati.  Sultanskim  fadolom 
glavu  ti  kru2irao.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  184.  I 
tvrd  konop  kad  donese,  vrat  mu  'e  sveti  s  Aim 
kruzio.  A.  Vitajii,  ostan.  190.  —  Metaforicki. 
Nek  te  veci  kruze  hvalom.  J.  Kavaiiin  227'>. 
Vesti  iglicom  srca  i  kruziti  ih  plamima.  I.  M. 
Mattei  158. 

d.  rotundare,  ciniti  da  sto  (objekat)  bade 
kao  krug,  obliti.  Ovo  (zile)  nozem  u  okolo  kruzi 
rizu6,  u  stran  koja  god  se  kruzi.  J.  S.  Re|kovi6 
263.  Zile  deblu  odkopaj  polako,  kano  zemju  da 
Sestarom  kruziS.    149. 

2.  pasivno.  Siroko  kruzeni  (bor)  pritvrdom 
oblinom.  I.  T.  Mrnavid,  osm.  166.  Kad  kruzena 
kolom  zvijezda   nebom   seta.     J.    Kavanin    474''. 

3.  sa  se,  refieksivno. 

a.  sakup^ati  se  u  krug.  Na  trgu  podbocani 
sad  se  kruze,  sad  setaju.    J.  Kavanin  173i'. 

b.  pruzati  se  na  okolo.  Kad  (ze(er)  u  zomji 
kruziti  se  stane,  bas6ovan  se  s  nozem  k  nemu 
gane,  koji  brka  zakufiita  ima,  da  zgodnije  krajne 
zile  prima.    J.  S.  Re[kovi6  263. 

c.  okretati  se,  vrtjeti  se.  Odtad  svijetom 
pretvoreno  u  sebi  se  more  kruzi,  niti  smije 
preko  kraja  da  se  pruzi.  J.  Kavanin  71''.  De- 
vojka  se  kruzi,  za  kora  tree  pet  muzi,  kad  je 
svih  pet  uhvatise,  u  kolo  je  okrenuSe.  (Misli  se 
na  zicu  prediva  i  pet  prsta  od  ruke).  Nar.  zag. 
nov.  53. 

d.  obliti  se.  Celo  im  se  kruzi  nad  dve 
obrvice.    Nar.  pjes.  istr.  2,  138. 

2.  KRUZITI,  kruzim,  impf.  vidi  oki-uZivati. 
—  U  Mikajinw  rjecniku:  kruziti  2ito  ,cribro, 
vanno' ;  u  Bjclostjencevu  :  kruzim,  obcinam  ,cribro, 
vanno';  it  Stuliceuu:  kruziti  zito,  v.  vrhati.  Kad 
se  zito  kruzi  na  reSeto,  kad  se  na  krug  svija  i 
zbija  ociriak  i  ostala  trovaS.    M.  Pavlinovic. 

KRV,  kirvi.  /.  sanguis,  ono  zitko  u  (udskome 
i  zivinskome  tijelu  (prostome  je  narodu  krv  samo 
crvend  u  tijelu  u  covjeka  i  u  zivotina  visega 
reda)  sto  uzdrzava  zivot  i  kao  da  hrani  soaki 
tjelesni  dio.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je 
u  ostalijem  padezima,  osim  num.  i  ace.  sing., 
instr.  sing,  kfvju  (ali  krvi),  loc.  sing,  krvi,  gen. 
pi.  krvi,  dat.,  instr.,  loc.  pi.  ki-vima.  —  Bijec  je 
praslavenska  (krbvb),  isporedi  stslov.  kr-hvb  (gen. 
krtve  i  kri,vi),  novoslov.  krv,  kri,  ras.  Kpoiib, 
ces.  krev  (gen.  krvo),  po^.  krow  (gen.  krwi),  gorno- 
luz.  krej  (gen.  kreje,  krvje),  donoluz.  k§ej,  kseVf 
(gen.  ksvje),  })a  i  stprus.  crauyo,  krawia,  lit. 
kraujas.  —  Osnova  je  indoevropska,  isporedi 
snskrt.  kravi,  kravis,  kravja,  meso,  grc.  xijf.Fai;, 
meso,  lat.  cruor,  staroir.  cruu.  —  U  praslavensko 
je  doba  bio  nom.  sing,  kry,  vidi  nslovenski,  gori'io- 
luzicki  i  donoluzicki  oblik,  vidi  kri  (ace.  sing )  it 
Stat.  poj.  ark.  5,  293;  isporedi  crki  (crkva),  lubi, 
smokva.  prema  tome  obliku  ima  ace.  sing,  kriju 
u  jednoga  pisca  cakavca  xv  vijeka,  ali  samu  na 
jednom  mjestu  i  vafa  da  je  i  to  radi  slika:  I 
svitlih  prorokov  broj,    ki   se  verno  riju,   dojdose 


KRV 


KRV,  1,  f 


u  pokoj,  za  te  proliv  kriju.  M.  Marulid  210.  — 
Ohlici  su  ea  instr.  sing.  krv|u  i  krvi;  prvo  se 
nahodi  i  u  starijim  oblicima:  krvijti  (§.  Budinic, 
ispr.  18;  F.  G-lavinic,  cvit.  410l>),  krvju  (dosta 
iesto,  pa  i  u  naie  doba :  Nar.  pjes.  vuk.  3,  274) ; 
osim  toga  po  sjeverozapadnijem  krajevima  i<  tie- 
kijeh  pisaca  (us  druge  oblike)  ima  i  krvjom 
(krfjom.  D.  Barakovi6,  vil.  131.  132;  krv)om.  F. 
Glavini6,  cvit.  20l>.  55''.  253t).  35o«.  8871);  P. 
Baksid  99.  A.  Kanizlio,  kam.  639);  nije  dobar 
oblik  krvim  t  moze  biti  da  nije  narodni  (I.  Gun- 
(luli6  325.  558  u  nekijem  rukopisima ;  J.  Kavaiin 
222».  2451'.  2B3a.  283b.  298'i.  448a.  460a;  I.  Dor- 
did,  pjesii.  .30;  V.  M.  Gufiotid  14).  —  Nejasan  mi 
je  loc.  sing,  krvji.  Nar.  pjes.  istr.  1,  65.  —  U 
svijem  je  rjecnicima :  u  Vraniiievu  (,cruor;  .san- 
guis'), u  Mikajinu  (karv,  krv  ..sanguis,  cruor'i, 
u  Belinu  (.sangue'  , sanguis'  641a),  u  Jjjelostjen- 
ievu  (.sanguis,  saugueu,  cruor'),  ii  Jamliresicevu 
(.sanguis,  cruor'),  u  Voltigijinu  (,sangue'  ,blut'), 
u  StuUievu  (.sanguis,  cruor;  voluntas,  genium; 
stirps'),  u  Vukovu{,Aa,s  blut'  , sanguis,  cruor':  po- 
piti  kome  krv,  t.  j.  ubiti  ga),  u  Danicicevu  (krtvb 
, sanguis;  consanguinitas ;  caedes'). 
1.  dok  je  u  tijelu. 

a.  11  pravom  smislit.  Krv  iza  svih  stran 
kipa  k  naj  poglavitijomu  udu  vrudi.  P.  Zoranid 
7a.  Meni  krv  u  lica  udriv  i  sramezjiv  rekoh. 
Ggb.  Uputivsi  se  sva  krv  na  sroe.  M.  Orbin  83. 
Za  krenuti  umore  i  krv  od  onijeh  neraocnika. 
90.  Krv  zdr.'i.va  .sangue  buono,  non  guasto'  , san- 
guis incorruptus';  krv  nezdrava,  istetenafsic)  krv 
, sangue  guasto,  sangue  corrotto'  , sanguis  cor- 
niptus'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  641a;  pun  krvi  ,.san- 
guigno,  pieno  di  sangue'  , sanguineus'  641'^.  Poce 
u  nemu  krv  umirat,  ...  i  treci  dan  otide  pod 
zemju :  umri  od  stra.  J.  Filipovic  1,  2501"  (ridi 
i  c,  bj).  Odma  liega  krv  zadusi.  V.  Dosen  177^. 
Kad  tko  stoji  nad  propasti  u  koju  je  slisko  pasti, 
te  ne  moze  pobiguuti,  celo  mora  uzdignuti,  vaja 
oci  dignut  gori,  da  ga  nesvist  ne  obori ;  nad 
strasnom  bo  stajat  smrti,  krv  se  mrzne,  svist 
se  vrti.  230a.  Gori  indi,  linovladi!  krv  dok 
vam  se  ne  oladi.  V.  Dosen  230a  (ciJi  i  b).  Na- 
sjela  krv  .unterlaufen'  , sanguine  suft'uudi'.  Vuk, 
rjecn.  kod  nasjesti.  Podustala  krv  (kad  covjek 
otece  na  zdravu  mjestu).  kod  podustati.  Krv  ga 
jela !  (Kletva).  Krv  ga  sukala  I  (Kletva).  Nar. 
posl.  vuk.  160.  Na  oci  mu  krv  nasjela  crna. 
Osvetn.  1,  59.  Krv  artorijozna.  J.  Pancid,  zoolog. 
33.  Krv  venozna.  34.  Potpuno  prozracivane 
krvi  kroz  obilatu  plucu.  M.  Pavlinovid,  rad.  137. 
—  Otidi  od  mene,  ja  jesm  pit  i  krv.  Pril.  jag. 
ark.  9,  91.  (1468).  Put  i  krv  ne  ocitova  tebi, 
nego  otac  moj.  A.  Kanizlic,  kam.  450.  —  Ki  ne 
od  krvi  ni  od  pohutinja  puti  ni  od  hotiuja  mu- 
skoga,  da  od  Boga  rodise  so.  Zadar.  lokc.  3. 
joann.  1,  13.  Da  se  mi  porodimo  ne  od  krvih 
ni  vo)o  putene.  .T.  Matovid  42.  Z  drugim  ze- 
nam  miSati  svoju  krv  i  svoju  put.  M.  Dobretid 
475.  Zona  i  covik  kad  pomisaju  medu  sobom 
svoju  krv.  532.  Tijelo  Jesukrstovo  ufiiiieno  bi 
od  pridistijeh  krvih  prisvete  djevice  bez  ikakva 
djela  covjedjega.    .J.  Matovid  37. 

b.  uprao  u  prenesenome  smislu  (nli  cesto 
se  misli  da  je  u  pravome  smislti)  krv  moie  zna- 
citi  narav  (adsku  (lemperamenat)  kad  se  o  noj 
kaze  da  je  vruca  Hi  hladna,  te  se  misli  u  prvome 
slucaju  na  iestinu  (n.  p.  na  naglost  u  srgbi,  u 
odnoSajima  medu  mu.^kom  i  zenskom  stranom)  a 
u  drugome  na  mirnocu.  Kada  je  mlada,  jest  stu- 
dena...  narava  i  kipude  krvi.  Narucn.  27a.  Cet- 
nici  su  vrude  krvi  i  na  zor.  S.  ^jubisa,  prip. 
195.    —  Ovo   nemodstvo  .  .  .    u  mu§kuj    glavi  iz- 


hodi  oli  od  volika  zimogrozja  naravi  iliti  studo- 
nosti  od  krvi,  oli  izhodi  od  velike  vrudine  krvi : 
prva  dizo  kripost  puti  dovidanskoj  da  no  moie 
pridobiti  zonsku;  druga  6ini  sijati  prv|e  nego  se 
puti  sklopo.  Ant.  Kaddid  456.  —  Amo  pripada 
i  ovo:  Paride:  Boiicami  ali  od  uebi  vjerovati 
imam  prije,  ludu  i  staru  ali  tebi  u  kom  sva  krv 
vede  umrije?    G.  Palraotid  1,  270. 

c.  sliino  se  kao  kod  h  kaze  da  biva  it  krvi 
kakva  promjena  radi  jakoga  i  lestokoga  duhv- 
noga  osjecana  (gdjegdje  stoji  it  iperbolickome 
smislu). 

a)  0  (ulini,  jedu.  Cuje  da  mu  so  uXezo 
krv  od  srdbe.  S.  Matijevid  12.  Cuvji  Turci  ovo 
rugaiie,  uzavri  u  iima  krv.  A.  KaniXlid,  kam. 
825.  Bududi  usilovan,  napastovan  i  opsovan  od 
svoga  podloznika,  uzavri  u  nemu  krv.  And.  Ka- 
did,  razg.  120.  nije  posve  isto  u  ovom  primjeru: 
V  kih  krv  vari  da  idu  na  poboj.  B.  Krnarutid 
18.  —  Ovo  koreiie  Ivanovo  mutijaSe  krv  Erodi- 
jadi  i  Jerudu.  S.  Kosa  551>.  —  Suprotno.  Po- 
dekaj  dokle  srgba  projde,  dokle  se  krv  smiri.  J. 
Filipovid  1,  464l>.  ,1.  Banovac,  razg.  57. 

h)  0  strahti,  uzosu.  Strah  ledeni  svijes 
i  pamet  mil  zanese  i  utrnu  krv  u  meni.  dr.  Pal- 
motid  1,  240.  Nenadni  strah  ledeni  moj'a  pamet 
svu  zanese  i  utrne  krv  u  meni.  J.  Kavariin  3921j. 
U  meni  krv  umira  procinujudi  da,  ako  dosavSi 
.andeo,  mene  koji  sam  pripovidao  stavi  na  livo, 
a  one  kojim  sam  pripovidao  stavi  na  desnu  sudca 
Isukrsta,  kakva  ce  moja  pogrda  bit.  J.  Filipovid 
1,  145b.  Smrznu  im  se  krv  u  zilama,  kad  vi- 
djese,   gdje   su   zabrozdili.    S.  ^ubisa,  prip.  195. 

c)  0  putenosti.  U  mladost  kadno  krv 
vrije,  ne  mogose  zaceti.  I.  Ancid,  vrat.  204.  Cim 
Tomas  vidje  svoju  lijepu  napas,  tim  se  vas  pro- 
muti,  krv  mu  uzavre,  obrati  se  u  zivi  ogah.  V. 
M.  Gudetid  145.  Jer  od  pitja  krv  uzkipi,  dovik 
pijau  jer  oslipi,  da  nek  drnut  i  u  mraku  ved  na 
zlocu  srne  svaku.  V.  Dosen  148a.  Ako  je  uz- 
bucilo  krv  i  smradne  pomisli.  Ant.  Kaddid  158. 
Paziti  se  smoka  i  pitja  koja  uzigaju  krv.  255. 
U  ono  vrijeme  necista  zeja  osvoji  srce  Davi- 
dovo:  kad  se  krv  u  covjeku  zaplamti,  hode  i  oci 
da  zaslijepo  i  usi  da  ogluhnu  i  srce  da  otvrdne. 
D.  Danicic,  prip.  bibl. "  71. 

(I)  uopce.  Sta  je  covek  kad  ga  kakva 
strast  preuzme!  kad  kakvo  mectanije  uzeze  mu 
mozak,  pcdbuni  srce  i  udiui  da  sva  krv  u  nemu 
uzavri !    D.  Obradovid,  ziv.  77. 

d.  posve  u  prenesenom  smislu  (drugo  je 
pod  b),  narav,  cud. 

a)  uopce.  Sedam  vrijednijeb  sinova  mile 
krvi,  blage  dudi  (ne  znam  odakle  je  taj  primjer). 
Pitomost  krvi  i  mozga  uzgojivost.  M.  Pavli- 
novid, rad.  29.  —  U  ovom  je  primjeru  metafo- 
riiki,  ali  je  isto  znacene:  Ne  znam  ko  jo  ni  §to 
je,  no  znam  da  je  mudar  i  cistac.  u  Aega  je  pro- 
cijedena  krv.    S.  ^lUbiSa,  prip.  97. 

h)  u  ovakovijem  primjerima  krv  znaci 
naravnu  naklonost  k  {ubavi  prema  kome  Hi  cemu. 
Da  krv  prilici  priteze.  P.  Zoranid  10''.  Hra- 
breno  dilovati  po  krvi  ti  je.  J.  Filipovid  1,  vi. 
u  Dubrovniku  se  cesto  kaze  0  celadetu  Hi  0  dru- 
gome da  je  po  krvi'  (milo,  ugodno)  Hi  da  ,nije 
po  krvi'  fneugodno).  P.  Budmaui.  —  Suprotno. 
Zaradi  protivnosti  naravi  i  krvi  jednoga  prama 
drugomu.    M.  Dobretid  564. 

r)  0  samome  cefadetu  sto  se  fubi  Hi  mrzi 
(isporedi  b)J  ka£e  se  krv.  isporedi  milokrvan.  Oko 
mi  )ubi  ne  (djevojcinu)  krv.    M.  Drzid  201. 

e.  u  prenesenome  smislu,  zivot.  I  rad  kraja 
i  rad  slave  itedi  krvi  ili  glave.   V.  Do§en  '200'>. 

f.  M  prenesenom  smislu  (poeticki),  0  crvenoj 


KRV,  1,  f. 


KRV,  3,  a,  h). 


boji  u  rtizi.  Tako  i  ruza  majci  u  krilo  prem  kad 
svoje  lice  otvara,  Hjepo  i  drago  rumenilo  nu  po 
main  kaze  odsgara;  al'  kad  zori  ka  ju  kripi  svoje 
'e  celo  raztvorila,  tada  'e  rusom  krvju  lipi  vas 
svoj  obraz  pomastila.  A.  Vitajic,  ostan.  39.  Koji 
bijelu  rusu  svu  umastili  u  krv  rusu.  J.  Ka- 
vaiiin  51*. 

2.  isvan  tijela  (posto  se  iz  tijela  prolila). 

a.  uopie  u  pravome  smislu,  pa  i  kod  ra- 
nava/ia,  ubijana,  bitke  (cesto  iperboliiki). 

a)  }udska  krv  Hi  uopcc.  (Mjesec)  nece 
potamnjeti  ni  se  u  krv  obratiti.  M.  Divkovic, 
bes.  25*.  Al'  je  tuj  ka  rika  da  krvjom  provira? 
D.  Barakovid,  vil.  132.  Ko  (oko)  on  krvju  s. 
Kristofora  pomazavsi  .  .  .  F.  Glavinic,  evit.  239'-'. 
Mokra  'e  zemja  rusom  krvi.  A.  Vitajic,  ostan. 
171.  Stablo  koga  jesu  zile  krv}u  sinka  nato- 
plene.  P.  Vuletii  86.  Svaki  krvim  cvijet  za- 
livan.  J.  Kavaiiin  304b.  Kad  se  krvju  do  dna 
smuti  (more).  311*.  Da  s'  dolama  krv]u  ne 
uprja.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  539.  I  o  sabji  ruka- 
vice  crnom  krvju  rapunane.  1,  178.  I  zaklaSe 
ceJo  prenejako  i  od  ceda  krvi  ugrabiso,  poskro- 
pise  po  belome  dvoru.  2,  10.  Pavle  uze  zladene 
no2eve,  pa  ih  vadi  iz  srebrnih  kora,  ali  nozi  u 
krvi  ogrezli.  3,  IC.  De  je  od  lie  kap|a  krvi 
pala,  onde  raste  smi[e  i  bosije.  2,  17.  Vas  mu 
konic  u  krv  ogreznuo.  2,  293.  I  on  nosi  pusku 
ioisanu,  po  ne  mu  je  krvju  zaliveno.  3,  27i. 
Kad  hajduci  videse  dolamu,  ja  kako  je  krvju 
pokapana.  3,  309.  Nade  liega  u  krv  umrfana, 
iz  krvi  ga  malo  izvadila.  3,  490.  Ta  nemoj  je 
(kosulu)  krvju  poganiti.  4,  22.  Od  krvi  su  puske 
zakisnule.  4,  87.  Svako  slovo  u  krv  oka|6no. 
4,  268.  Crnom  krvju  tuXbe  potpisane,  na  sa- 
rajske  posiju  gradane.  Osvetn.  4,  54.  Miesina 
je  s  greba  provrvila,  nit  bajana,  niti  uapuhana, 
no  mrtvacke  krvi  punahana.  4,  70.  —  I  pri  sam 
umio  ma<!tit  se  u  krvi,  i  s  kirn  sam  boj  bio, 
nijesi  ti  prvi.  M.  Drzic  lit.  IJsrjed  mnoge  krvi 
po6otak  se  .  .  .  od  gospodstva  utemeji.  J.  Ka- 
vanin  130b.  Videdi  obodvoje  na  zemji  u  krvi 
lezeci.  M.  A.  Eejkovic,  sabr.  41.  Pa  .so  soce  po 
razboju  mlada,  po  razboju  cestitoga  kneza,  te 
prevrde  po  krvi  junake.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  315. 
Sovra  6e  mu  u  krv  ogreznuti.  2,  412.  Sva  loz- 
nica   u   krvi  ogrezla,  a  bratac  joj  u  krvi  lozase. 

2,  497.  A  po  krvi  jedan  gazi  junak.  2,  561. 
Mlav-planino.  krvava  krajino!  6udno  li  si  u  krv 
ogreznula !    3,  27.      Sav  je   Tale    u   krv  ogi-ezao. 

3,  163.  Vas  se  Turo  u  krv  ucinio.  4,  44.  Mi 
se  potocima  krvi  oslobodismo.  S.  ^ubisa,  prip. 
133.  Eno  vidis  krsta  spasovoga,  vajaco  ga 
okupati  krvju.  Osvetn.  2,  89.  Da  junacko  ne 
polijecu  glave  i  zemjicu  krv  ne  kvasi  crnu.  2, 
113.  Bide  krvi  po  dolini  pjuska.  2,  127.  Tu  su 
kule  od  Judskijeh  glava,  a  jezero  od  krvi  ju- 
nacke.  2,  135.  Vile  harnu  sredu  nima  uavi- 
jestale,  Jute  noze  da  u  krvi  kale.    4,  30. 

I*)  zivotinska  kn\  I  uzmu  krvi  negove 
Cjayanecve)  i  postave  svrhu  jedne  i  druge  strane 
od  vrata.  N.  Eaiiina  108*.  exod.  12,  7.  Okrva- 
viso  svite  negove  kozjome  krvju.  Zborn.  25b. 
A  suknu  mu  omazase  vrudom  krvju  od  zivine. 
P.  Vuletid  12.  Ov  mekcava  malom  krvim  od 
kozleta.  J.  Kavaiiin  460*.  Da  bi  krvju  istoga 
jarca  skropio.  I.  Velikanovid,  uput.  3,  317.  Ved 
zakoju  koiia  ja  sokola,  napiju  se  krvi  od  gi-ooa. 
Nar.  pJGs.  vuk.  2,  414.  Britku  du  mu  sabju  za- 
topiti,  zatopiti  onom  slanom  krvlu,  da  se  ne  da 
izvadit  iz  kora.    2,  107. 

b.  metaforicki.    Pije  krv  na  pamuk.    (Kad 
ko  lijepim  rijeciiua  zabasuruje  ono  zlo  sto  cini; 


o.sobito  ae  govori  za  poglavaro  i  upravituju). 
Nar.  posl.  vuk.  247. 

C.  metaforiiki,  krv  na  (u,  prod)  odima 
znaci  neito  viio  mrsko  i  nemilo.  moie  biti  u 
svezi  sa  znacrnem  pod  8,  kao  da  cefade  gleda- 
juci  kof/a  sto  mu  je  osubito  mrzak,  hoci:  da  ga 
ubije  (ucini  krv),  vidi  i:  Nosi  mi  krv  s  ociju. 
(Bjezi  dok  te  nijesam  ubio).    Nar.  posl.  vuk.  226. 

—  Vrag  koji  vazda  o  zlu  nastoji  potakne  ovu 
madehu  da  nije  mogla  svoju  pastorku  koliko  krv 
na  ocima  videti.  Nar.  prip.  vuk.  164.  Pa  svi  su 
im  krv  u  oku  crna.  Osvetn.  3,  36.  Svaki  mi  je 
od  vas  stupac  krvi  pred  ocima.  S.  ^ubisa,  prip. 
16.8. 

3.  dok  ishodi  iz  tijela. 
a.  subjekat  je  krv. 
<i)  krv  uopcc  iihodi  iz  iijcga  tijela  kroz 
ranu  Hi  drukcije  kroz  kozu,  pa  i  kroz  nos,  kroz 
usta,  kroz  u^i  itd..  Hi  radi  udarca  Hi  radi  bo- 
Iriiti.  razlicni  se  glagoli  upotrebjavaju  za  ovakovo 
znacene.  Ter  joj  krv  na  nos  i  na  usta  i  na  druga 
mista  idase.  J.  Banovao,  pred.  148.  Krv  komu 
ide  na  nos.  J.  Vladmimvid  20.  Krv  ne  iJe  iz 
babine  ruke.  Nai-.  pjes.  vuk.  3,  41.  Da  bi  komu 
u  jutro  hodila  krv  iza  zubab.  I.  A.  Nenadid, 
nauk.  184.  —  Sa  svojom  materju  od  koje  od 
cetiriju  godisca  volika  krv  teoise.  F.  Vrandid, 
ziv.  47.  Toliko  grozno  plaka,  da  joj  ziva  krv 
suzami  teciiase  iz  ociju.  M.  Divkovid,  bes.  374b. 
Tecise  od  svih  stran  tela  krv.  F.  Glavinid,  cvit. 
271*.  Da  jedan  dovik  udre  drugoga  jako  sakom 
u  nos  i  mnoga  mu  krv  iztece  .  .  .  Ant.  Kadcid  80. 

—  Da  mu  se  zubi  potresose  i  na  usta  krv  udri  i 
potece.  M.  Divkovid,  bes.  37ib.  Udara  oncas 
krv  iz  rane.  B.  Zuzeri  408.  Da  mu  udri  krv 
na  usi.  .1.  Banovac,  pred.  149.  Tad  mi  udri 
krv  na  grlo,  u  ovomu  nade  mo  smrt.  razg.  63. 
Tako  liime  o  tie  bacise,  da  je  iz  nega  krv  uda- 
rila.  A.  Kanizlid,  kam.  106.  Kad  bi  komu  sama 
krv  udrila  iz  tila.  Ant.  Kadcid  80.  Udari  mu 
iz  rano  kuzaii  krvi.  S.  l^iubisa,  prip.  21.  —  Tako 
da  povsud  iz  onoga  svetoga  tela  krv  sa  proli- 
vase.  F.  Glavinid,  cvit  48*.  —  Bija  krv  iz  rane. 
Vuk,  rjedn.  kod  biti,  bijem.  —  Otvrzla  mu  se 
krv  na  nos  (ili  iz  nosa).  kod  otvrsti  se.  —  Puce 
mu  krv  grlom  i  nosom.  S.  ^jubiSa,  prip.  216.  — 
Vidjeh  gdje  mu  krv  iz  ozidica  kutja.  Pravdo- 
nosa.  1851.  30.  —  Iz  nogu  mu  krv  oijepa,  a  uda 
od  umora  padaju.  M.  Pavlinovid,  rad.  82.  — 
Vidi  gdje  je  sva  odrta  i  gdje  krv  joj  od  svud 
vrvi.  I.  V.  Buuid,  mand.  15.  —  Hrco  rigajudi 
mu  krv  na  grlo.  M.  A.  Bejkovid,  sabr.  41.  — 
Ko  je  god  sirae  izio,  braca  Milivoja  krv  Sikala. 
Nar.  posl.  vuk.  141.  Sikala  ga  krv,  t.  j.  tocila 
ga,  isla  od  liega.   Vuk,  rjocn.  kod  sikati,  sikara. 

—  /  bez  glagola.  Krv  od  lioa,  suzo  od  oci.  I.  V. 
Bunid,  mand.  10.  -;r  Amo  pripadaju  i  ovakovi 
primjeri:  Njesto  krvi,  ka  se  proli  iz  propotja 
davuo  josdo.  J.  Kavaiiin  328*.  Iz  prilike  sve- 
toga Durda  krv  protece.    A.  Kanizlid,  kam.  634. 

h)  prolijevane  Hi  tocene  krvi  znnci  boj, 
pokol,  ubojstvo.  Videhu  kolika  se  hode  krv  pro- 
lijati  skoze  Elenu  caricu.  Pril.  jag.  ark.  9,  125. 
(1468).  Prije  nego  li  so  krv  prolijo.  Zborn.  23*. 
Mnoge  danas  iirolise  se  krvi.  Aleks.  jag.  star. 
3,  274.  Obzirud  se  na  gomile  kosti  ke  svud  le/.e 
okoli,  .  .  .  misli,  koja  krv  se  proli.  1.  Gundulic 
322.  Krv  se  je  yelika  za  uzet  Troju  grad  pro- 
lila i  do  sad.  G-.  Palmniid  1,  203.  DopuSteno 
daj  da  mi  je  na  izgled  drage  lie  pomasti  da  se 
moja  krv  prolije.  I.  V.  Bunid,  maud.  13.  Kako 
za  li  se  (Boga)  krv  proliva.  P.  Hektorovid  (?) 
116.  ■  A  u  nerednom  jostbovanju  vino  i  krv  se 
da  prolije.    J.  Kavaiiin  26*.     Kada    bi    Carigrad 


KRV,  3,  a,  b).  (V. 

zarob|en,  slidilo  je  veliko  prolivaiio  krvi.  A. 
Kaiiizlii,  kam.  894.  Uoj  se  bije,  kiv  se  proli- 
jeva.  Nor.  pjos.  vuk.  4,  IKi.  No  ilaj  graiia  bez 
volika  jada,  boz  projeva  krvi  od  Srbina.  4,  249. 
Noz  sijeva,  krv  30  prolijova.  4,  330.  Znaj  da 
valom  bojna  krv  ae  lije.  Osvetii.  2,  27.  —  Jedaii 
pro6  drugomu  9  oruzjem  da  akoCi,  u  boju  tor 
tomu  da  im  so  krv  to6i.  M.  Biinic  8.  Kojo  (he- 
dene)  dobit  krv  se  tofii.  V.  Uosoii  245".  Videdi 
ga  (boj)  uevjos  sudi,  sad,  sad  itiva  krv  protec 
ce.  P.  Sorkodevic  584'>.  Drugom  sjoklid  trikrat 
Siju  lupa.  krv  se  to6i,  zrtva    grfie  boci.    Osvetn. 

4,  b3.  —  Amo  mugu  pripadati  i  ovakovi  pri- 
mjeri:  Strasno  smo  se  pobili  5  liimo,  krv  pade 
do  kolena.  Nar.  prip.  vuk.'-  199.  Pope,  ti  nam 
kazi,  dok  nije  medu  iiama  jutros  krv  kanula,  Sto 
na  nebu  rado.  Nur.  prip.  vr6.  174.  Dazdi  ki§a 
od   krvi  juna6ke.    Osvetn.  3,   140. 

b.  subjekat  je  celade  Hi  zivotina,  te  ii  nega 
kro  tece  kao  kod  a,  a).  Od  koje  (trave)  kazu  da 
stoka  u  pro|eco  1  rotoci  krvju.  Vuk,  rjefiii.  kod 
devosij.  KrvJu  tocio!  kod  to6iti.  —  Krvju  bju- 
juAi.  And.  Kacic,  kor.  319.  —  Plako  mrtva  koga 
|ubis,  plako  krvim  vrijeme  u  svako  !  I.  Dordi6. 
pje.sn.  30.  —  Isukrst  znoji  se  krvju  od  velike 
tuge.  A.  Komulovic  ti2.  Pooe  se  s  krvju  potiti. 
J.  Bauovac,  pripov.  4(j.  —  Jer  ga  skoro  hitilo  se 
vlase  nize  grudi,  ko?.a  znala,  al'  krvi  ne  dala! 
Osvetn.  4,  39.  —  Amo  mogu  pripadati  i  ovakovi 
primjeri :  Zona  koja  je  dvanaest  godiua  bolovala 
od  teCena  kr"i.  Vuk,  mat.  9,  20.  Ona,  na  prosi'iu 
ke  Martu  sestru  od  betega  krvi  ozdravi.  F.  tlla- 
vinic.  cvit.  232'>.  Ua  vide  s  svijeh  strana  gdi 
niza  11  krv  grede.  N.  Najeskovic  1,  135.  Oblije 
je  krv.  Pravdonosa.  1851.  21.  Drugom  rukom 
dize  sina  ogreznuta  svega  u  krvi.  I.  V.  Bunii, 
mand.  31.     Drug    im   je    u    svojoj    krvi  ogrezao. 

5.  ^ubisa,  prip.  168.  Vidi  gdje  je  sva  u  suzah, 
sva  u  krvi.  I.  V.  Bunic,  mand.  16.  Kazjagme 
se  tu  perfiini,  i  s  krvi  se  nos  zafiini.  V.  Dosen 
173a. 

C.  subjekat  je  celade  koje  cini  da  drugome 
(iefadetu  Hi  zivotini)  tece  kro  is  tijcla. 

a)  s  glagotom  pustiti  (rjede  vaditi,  vidi) 
znaci,  kad  ne  kod  lijecena  nekome  probode  zila 
da  mu  istece  po  nesto  krvi.  Pusti  mu  krtvb  vb 
levuju  ruku  konb  maloga  prbsta.  Lesekorner  saf. 
130.  Krbvb  da  pustitb  wtb  lakta  vb  sbbornuju 
zilu.  Sredovj.  lijek.  jag.  star.  10,  105.  Da  mu 
se  pustiti  ne  moze  krv.  S.  Kozicic  40'^.  Dvakrat 
mu  pustise  krv.  B.  Kasic,  fran.  197.  Pusti  mu 
krvi  koliko  moze  podnijet.  (D).  Poslov.  dani5. 
Pustiti  krv  iz  ruke  oli  iz  uoge.  Ant.  Kad6i6 
545.  Pusti  mi  krv.  Nar.  prip.  vuk.  129.  Pusti, 
baba,  konu  krv  i  teletu  mlijoka.  (Govore  deca 
metnuvsi  travku  kunice  u  nos  i  tukudi  odozdo 
jednom  pesnicom  u  drugu  koja  travku  pod  nosom 
drzi ;  i  tako  cine  dok  ne  udari  krv  iz  nosa.  U 
Srijemu).  Nar.  posl.  vuk.  266.  Krv  pustiti  ,zur 
ader  lassen'  ,.sanguinem  mittero'.  Vuk,  rjeon  kud 
krv.  Neki  pustaju  bolesnome  krv  iz  uva.  M. 
D.  Milicovic,  ziv.  srb.  2,  36.  —  Metaforicki.  Da 
pustim  pijetlu  krv.  (Rece  detko  u  sali  kad  ho6e 
da  mokri).  Nar.  posl.  vuk.  54.  —  Pustas  krv 
vaditi.  V.  Andrijasevic,  put.  250.  Na  istok  i  sklad 
zvijezd  vrucije^/i^  krv  nije  vadit.  J.  Kavanin 
468''.  Pustiti  ili  izvaditi  krv  ,sanguinaie,  trarre 
o  cavar  saugue'  ,sanguinem  emittere'.  A.  d.  Bella, 
rjeCn.  641b.  —  Suprutnu  I  krv  6e  se  ustaviti. 
J.  Banovac,  pred.  43.  —  Moglii  bi  i  ovo  amo 
pripadati,  premda  se  ne  rudi  la  lijeccne:  Diea 
sakajudi  so  i  izbijauci  modu  sobom  jedau  dru- 
gomu krv  n    p.  iz  nosa  .  .  .    Ant.  Kadcic  80. 

h)  naj  iescc  s  glagolom  proliti,  znacene 


2  KRV,  3,  d,  h). 

je:  raniti  (onobito  na  stnrt),  ubiti.  A  Bo^.ju  krv 
pravu  nopravo  proliSe.  D.  Ratiina  14Hl'.  .fa 
greSuik  koji  sam  .  .  mnoge  krvi  prolio.  M.  Div- 
kovic,  bes.  •109'>.  S  Kajiiiom,  judsku  prvu  krv 
ki  proli.  .7.  Kavanin  444'>.  Zajto  me  ubi  i  moju 
krv  proli  y  J.  Banovac,  razg.  93.  Krstjanaku 
krv  svoje  radi  slave  ne  hti  prolivati,  A.  Ka- 
ni?.li6,  kam.  2.  Atila,  kra|  ungarski,  refien  bif: 
Bozji,  mnogu  krv  proli.  And.  Kafiid,  razg.  5. 
Neraoj,  Stevo,  mafia  povaditi,  niti  vise  krvi  pro- 
|ovati.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  307.  —  U  osveti  krv 
mu  tofio  (iskrnemii).  J.  Kavai^in  12b.  —  /  Qoaj 
l>rimjer  pripada  amo,  a  ne  pod  d :  Sad  prolijevam 
moju  krv  ja  za  te  (gnvori  Abram,  hoteei  zrtvo- 
vati  Bogu  Izaka).  M.  Drii6  472.  —  Mogu  pri- 
padati amo  i  ovakovi  primjeri:  Plemenitom  krvju 
ruko  oskvrnuti.    A    Kanizlid,  kara.   18. 

d.  subjekat  cini  da  iz  negova  tijela  krv  tece. 
a.)  krv  se  toii  po  malo  kad  se  ubode  zila 
ili  uopce  koza,  isporedi  c,  a). 

(tu)  pustati  krv  moze  znaciti  da  po 
no(i  ili  uopce  po  potrebi  subjekta  neko  mu  drugi 
nidi  negova  zdrav^a  bode  zilu  (kao  kauzalno 
prema  c,  a)).  Kada  krv  pusiamo  ...  J.  Kavanin 
430b.  Dogodi  se  da  jedan  dan  pusta  krv  iz  zile . . . 
J.  Banovac,  razg,  150.  Brez  velike  potrebe,  to- 
plice  cuvaju  se,  ne  meAu  kupice,  niti  krvi  pu- 
scaju  iz  zile.    J.  S.  Rejkovic  72. 

bb)  subjekat  sam  sebi  probija  koza  ili 
se  ranaoa,  te  cini  da  ma  krv  ishodi.  aaa)  su- 
bjekat je  celade.  Sam  sebi  krv  otvori  i  svojom 
krvju  zavit  upisa.  M.  Zorioic,  osm.  32.  Pa  u 
lice  perom  udario,  od  obraza  krvi  natocio,  s  krvi 
nemu  knigu  zapecati.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  247. 
U  lice  je  perom  udarila,  od  obraza  krvi  otvorila, 
Marku  sitnu  knigu  napisala.  2,  391.  Ne  piie 
jo  cim  se  knige  pisu,  veo  je  pise  krvi  od  obraza. 
2,  214.  —  bbb)  subjekat  je  zivotina,  Iz  prsi  tad 
svojijeh  bude  krv  pustiti  (ptica  pelikan).  N.  Di- 
mitrovic  69.  —  cec)  u  metaforiikome  smislu. 
Al'  i  tu  ih  milost  grije  toli,  da  drug  drugu  i 
krvi  iz  li§oa  ulit  hode.  Osvetn.  1,  62.  Uvijek 
veli:  raalo  mi  je,  rajo,  da  mu  i  krv  iz  obraza 
lijovas.  2,  67.  ,Tako  ga  cuti  (liibi,  rado  ima) 
da  bi  mu  do  krvi  ispod  grla'.  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

b)  lijevati  (svoju)  krv  znaci  hiti  uhijen 
ili  ranen  ili  mucen  do  smrti.  ua)  uopce.  U  gradu 
istomu  ovi  uzivaju,  druzi  na  drugomu  mistu  krv 
livaju.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  154.  Krv  proline 
nasi  u  boju.  B.  Bettera,  or.  15.  —  bb)  naj  cescc 
se  istice  da  subjekat  gine  ili  je  ranen  ili  mucen 
po  svojoj  vo^i.  (Uia)  znacene  je  od  prilike  kao 
zrtvovati  se,  zrtvovati  svoj  zivot.  Ona  kolona  na 
koj  ti  bi  mucen  i  na  koj  bres  mire  proli  slavnu 
krv  tvoju,  a  za  jubav  moju.  M.  Jerkovio  51.  Koja 
to  dovede  na  to  propetje  i  prolitje  sfeto  krvi 
tvoje.  68.  Kad  za  a  Isus  svu  krv  toci.  J.  Ka- 
vanin 91.  Rubje  toko  omasti  krvju  iz  rana  ku 
izcidi  (Isus).  318b.  Zejan  bise  (Bog)  gri§nikom 
krv  proliti.  J.  Banovac,  razg.  138.  Za  ni  pro- 
liti svu  svoju  krv  u  priteski  muka.  F.  Lastric, 
test.  44''.  —  Ki  krv  svoju  prolejut  za  ime  jego. 
Pril.  jag.  ark.  9,  93.  (1468).  I  nisi  jos  za  me 
kapje  krvi  prolil  (govori  Isukrst).  A.  Georgiceo, 
nasi.  163.  Za6  mi  braniS  s  tobom  iti,  tere  s  to- 
bom  krv  proliti?  P.  Hektorovic  (i*)  93.  Krjepko 
u  mukah  krv  prolise  (sveti  Kristin  i  dr.).  J.  Ka- 
vanin 305».  Prolise  krv  za  svjedocaustvo  od 
pravovjernosti.  I.  Dordid,  salt.  223.  I  da  za  n 
(Isukrsta)  jos  i  krv  u  potribi  prolijes.  M.  Zo- 
ricic,  osm.  11.  Te  onog  li  (Boga)  ne  poznamo, 
za  kog'  prolit  krv  imamo?  V.  DoSon  4'*.  Kad 
krv  proli  za  obsluXene  zakona  Bozjega.    M.  Do- 


KRV,  3,  li,  h).  fii 

bretii  219.  —  666^  znacene  je :  boriti  se  za  Ho 
Hi  za  kofja  (kao  vojnik).  Krv  prolivajuii  na 
nasih  sluibah.  Mon.  croat.  Ufi.  (liTG).  Ki  za 
otasbinu  krv  prolise.  J.  Kavaiiin  349''.  Da  rad 
hega  vojevase  (Francuzi)  i  krv  svqju  prolivase. 
V.  Dosen  54b.  Za  gospostinu  je  moja  kuca  do.sta 
krvi  pro3ula  i  muka  prenijela.  S.  I^ubi§a,  prip. 
54.  jer  smo  mi  .  .  .  dosta  krvi  prolili  tukuci  se 
oko  nega.  Vuk,  grada.  133.  —  cccj  znacene  je: 
vuleti  umrijeti  ne<io  Ho  pretrpjeti.  Ko  djed  Zarko 
krv  proliti  hti  prije,  nego  1'  suzaii  biti.  J.  Ka- 
vanin  84b.  Ifrv  ce  prije  on  proliti,  neg  6e  tome 
privoliti.    V.  Dosen  109*. 

r)  prema  znacenu  kod  h)  hb)  kaie  se 
metaforicki :  krvju: 

n<i)  oplakati,  oprati.  Opiaci  ga  (prvi 
grijehj  tvojom  krvi  (Boze).  N.  Najeskovic  1,  152. 
Pojde  Bogu  ki  ga  kusa  i  ki  ga  opra  svojom 
krvi.  J.  Kavariin  SSo^*.  Imam  krvju  mojom 
grisnike  oprati.    F.  Lagtric,  test.  102«. 

bh)  otkupiti,  kupiti,  dobiti.  Za  spa- 
senjo  dus  krvjom  mojom  odkuplenih.  F.  Gla- 
vinid,  evit.  253b.  Kad  si  ju  ti  tvojom  krvim 
odkupio.  J.  Kavaiiin  573b.  Odkupjene  s  krvju 
svojom.  J.  Matovic  34.  —  Ovo  je  kra|estvo  vase, 
jer  sam  ga  ja  mojom  krvju  za  vas  kupio.  J. 
Banovac,  razg.  6.  —  Bog  koji  nas  i  dobi  sebi 
svojom  krvju.    J.  Matovic  328. 

re)  platiti.  Neprijatelu  moj  udosni, 
sve  ces  platit  tvojom  krvi.  G.  Palmotic  2,  146. 
Ti  trpeci  placa  krv)u  me  dugove.  J.  Kavanin 
51b.  Cesto  krvim  mnogora  placa.  222''i.  —  Pa 
za  n  (za  otacastvo  suoje)  i  vi  krvju  dugujete. 
O.svetn.  3,  150. 

<M)  potvrditi,  dati  svjedocanstvo,  (me- 
taforicki zaliti).  Mucenik,  ki  s  krvju  pripovidanje 
potvrdi  svojom.  F.  Glavinic,  cvit.  23S'i.  —  Krvjom 
svojom  da  svidocanstvo  crikvi  svetoj.  20b.  Ki 
krvjom  svojom  mestru  svidocanstvo  poda  svomu. 
•123'«.  —  Bog  ga  zali  svojom  krvi  (nauk  iid  istine). 
V.  Dosen  138b. 

ei')  posvetiti.  Neka  Breiu  krvjom  po- 
svete   svojom.    F.  Glavinid,  cvit.  55b. 

ff)  atno  pripada  i  ovo:  Krstei'io  od 
krvi  jest  kad  bi  jedau  umro  za  svetu  viru  kr- 
stjansku.    Ant.  Kad6ic  124. 

(I)  amo  mogu  pripadati  i  uvakovi  pri- 
mieri:  Mi  nijosmo  jedne  zenske  glave,  pod  za- 
tvorom  zenski  da  pomremo,  pa  da  crkvu  krvi 
obojimo,  da  kostima  crkvu  potrusimo.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  170.  Tako  mi  se  ogniste  mojom  krvju 
ne  ugasilo !    Nar.  posl.  vuk.  305. 

e.  do  krvi,  do  kapje  krvi  znaci:  dok  pocne 
krv  teci. 

u)  ti  ce{adeta.  Muku  moj'  i  svetih  htij 
dobro  razmislit;  jos  se  nis'  do  krvi  protivan 
ucinil  i  nisi  jos  za  me  kap|e  krvi  prolil.  A. 
Georgiceo,  nasi.  163.  —  On  krunu  svoju  i  do 
krvi  brani  A.  Kanizli6,  kam.  2.  —  Mufienja  od 
tijela  tja  do  krvi.  B.  Kasic,  fran.  51.  Svaki  bi 
se  dan  verigami  do  krvi  mu6io.  A.  Kanizlid, 
bogo|ubnost.  451. 

b)  u  zivotine.    Magarac  ako  ga  do  krvi 

ne  udns  ali  ne  obodes.    M.  Divkovic,  bes.  Sll'i. 

4.  piti  krv,  napojiti  se  krvju,  napojiti  krvju 

itd.  kaze  se   u  pravome   a   cesce  u  prenesenome 

smislu. 

a.  u  pravome  smislu:  u  primjerima  same 
0  zivotinama.  Da  inim  to6e  krvi  virne  (lav). 
J.  Kavanin  216*.  A  mi  tice  doletismo  gladne, 
doletismo  i  gladne  i  zedne,  juckoga  se  nara- 
nismo  mesa  i  krvi_  se  jucke  napojismo.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  329.  Cije  ste  se  krvi  napojili  (dva 
vrana  gavrana !)  ?   3,  562. 


!  KRV,  6. 

I),  u  prenesenome  smislu. 

a)  popiti  itd.  koms  (ciju)  krv  znaci  Ho 
i  ubiti.  Hocu  li  ti  se  kad  krvi  napit,  hoc  li  mi 
kad  u  ruke  upasti?  M.  Drzic  358.  To  sam 
volij'  no  mu  krv  popiti.  Ogled,  srp.  6.  Sad  cu 
ti  krv  popiti  (ubicu  te).  Nar.  posl.  vuk.  274. 
Popiti  kome  krv,  t.  j.  ubiti  ga.  Vuk,  rje6n.  kod 
krv.  Da  mi  je  sva  tri  sina  na  muke  metao  i 
krv  im  popio.  S.  ^iubisa,  prip.  148.  —  I  opo- 
jeni  juckom  krvi  bojnici  su  ovi  vrli.  I.  Gun- 
dulic  500.  Opojena  krvim  srce  (vojska).  558. 
Dvanaes  tisuc  liih  so  glasi  zadojenijeh  krvi  od 
boja.  325.  —  Negda  tudu  krv  lokase  (Hirud), 
a  sad  zeli  pasje  kase.  V.  Dosen  128b.  Mnogo 
krvi  sto  poloka  (krvolok).  164''.  11'  krv  lokat, 
il  ju  prolijevati!  Osvctn.  4,  6.  —  Zaisto  Urikses 
mudar  clovek  jest,  ti'ra  se  iznemje,  da  bi  so  ne 
pricestil  trojskoj  krvi.  Pril.  jag.  ark.  9,  126. 
(1468).  —  OmrSen  judskom  krvi  ,micidiale'  ,mi- 
cidialis'.    A.  d.  Bella,  rjecn.  486*. 

b)  metaforicki  se  ka.:e  da  oruzje  ,pije 
(loce)  krv',  Hi  da  ga  subjekat  ,napaja  krvl,u' 
(ubijajuci).  Sabje  vase  tursku  krv  lokase.  B. 
Krnaruti6  26.  —  Turskom  krvju  zednu  (vidi 
5,  b,  bj)  sabju  napojiti.  J.  Kavaiiin  261".  Turci 
krvjom  grfikom  napoje  sabje  svqje.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  639.  Krvju  svojom  sabje  nase  na- 
pojise.  823.  Ja  otido  da  sabju  napojim,  da  na- 
pojim  krvi  od  Turaka.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  231. 
Ovaj  se  mac  napojio  mletackom  krvju.  S.  ^u- 
bisa,  prip.  87. 

c)  metaforicki,  upropascivati,  vrliku  H/ia 
nanositi. 

(ta)  naj  cesce  :nnci :  lisavati  koga 
imana  trazeci  preveliku  dohit  (kamatu),  pa  i 
uopic  prijevarom  Hi  silom.  Piti  krv  siromasku 
s  nikim  ugovori  kamatiiijem.  F.  Lastric,  nod. 
50.  Kradu  i  piju  krv  siromasku.  I.  A.  Nenadic, 
nauk.  137.  —  (Bogatac)  i.skriiega  da  sadere,  ko 
i  ovcu  sgoni  i  bije,  .  .  .  krv  mu  lo6e,  ter  ga  davi. 
J.  Kavanin  55*.  —  Vi  u  znoju  tad  phvate  (la- 
komi)  i  krvi  so  zalivate.  V.  Dogon  54b.  —  Cesto 
se  govori  u  ovome  smislu  sisati  krv,  ali  nemam 
nijednoga  primjera. 

bh)  uupce,  iiniti  veliku  stetu.  Tajno 
mito  krv  pije.  Nar.  po.sl.  vuk.  297.  Tajni  lupez 
krv  pije.  V.  Bogisic,  zbor.  111.  —  Moze  pripa- 
dati amo  i  ovaj  primjer  (gdje  je  znaiene  muciti 
sama  sebe).  Rad  kog'  (blaga)  svoju  sam  krv 
zdere.    V.  Dosen  54b. 

5.  prema  4  kaie  se  da  je  ko  (Hi  sto)  zedan 
(zejac)  krvi   u  pravome  i  u  prenesenome  smislu. 

il.  u  pravome  smislu,  o  iivotinama.  Jao! 
joS  dva  upadose  vrana,  .  .  .  vrani  vrani  vrane 
krvi  zedni     Osvetn.  4,  63. 

1).  u  prenesenome  smislu. 
u)  0  ieladetu  Ho  zeli  koga  ubiti  Hi  nhi- 
jati  uopce.  Koliko  mu  krvi  zedan  bje§e,  sablom 
manu,  ods'jece  mu  glavu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  178. 
Koliko  je  junak  krvi  zedan.  3,  309.  —  Ali  ne 
8(5e  juta  sirotina  zejna,  kado,  krvi  od  Turaka. 
4,  352.  —  U  nem  judi  ko  zmajevi  zubi,  na  krv 
juti  i  na  zlo  udarni.    Osvetn.  2,  67. 

b)  0  oruzju,  metaforicki.  Pri  pojasu 
sabja  ozednela,  pozejela  krvi  od  junaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  230. 

c)  0  zemfi,  metaforicki.  No  je  nama  belci 
zemja  zedna  [t.  j.  krvi  zedna  (zeli  nam  zlo). 
Vuk].  Nar.  pjes.  vuk.  2,  539.  Te  je  zemja  krvi 
pozelela.    3,  108. 

6.  krv  Isusova  u  sakramentu  i  pricesti.  Pri- 
coStase  se  tela  i  krbve  Gospoda  Boga.  Sava, 
sim.  pam.  saf.  11.  Da  je  povinnt  krvy  Gospoda 
Boga.     Mon.    serb.    15.    (1222—1228).      Tvojom 


KKV,  (i. 


KRV.  8,  e. 


drnso™  krvi.  N.  Dimitrovi6  -16.  Oblita  pre- 
ciiiom  krviju.  S.  Budinid,  ispr.  18.  Jestojska 
je  prava  inqje  meso,  a  krv  moja  pi6o.  J.  R.  Gu- 
cetii''  9.  ZakliAem  vas  s  krv)u  Isukrstovora.  J. 
Banovac,  blagosov.  77.  U  sakraraentu  tila  svoga 
i  krvi.  F.  Lastrii,  test.  103*.  Uzirnje  vino  i 
govori  im:  ,Pito  {;a,  ovo  jo  moja  krv'.  V.  M.  Gu- 
6eti6  14.  Pokli  su  i  oni  nasitjeni  s  istijem  Bo- 
zijom  tijelom,  pokli  su  i  oni  napojeni  3  istom 
Bo/.jom  krvim.  14.  U  prvasiia  vrimena  (dijakon) 
razdi|ivnse  krv  Gospodinovu  onim  Icoji  se  pri- 
fiestivaju.  sad  ne  moie,  buduci  krv  uzimati  za- 
branono  svakorau  koji  nije  niisnik.  Ant.  Kadfeift 
46.  Slavostovua  krv.  10.  S  krvjii  Gospodinovom. 
J.  Matovic  215.  Hostijn  podigne,  a  svete  krvi 
ne  more.    Nar.  prip.  mikul.  119. 

7.  jirojevatic  krvi,  ranaoane  (vidi  ziva  krv 
pod  8,  b),  ubijane  (vidi  8),  poko(.  Kadkad  se 
dode  i  do  krvi.  F.  Lastrin,  nod.  307.  Da  6e  biti 
dosta  krvi.  V.  Dosen  123".  Koji  udara  samo 
recenoga  putnika  bez  rano  i  bez  krvi.  Ant. 
Kadfcic  28(i.  Vise  puta  je  izmedu  dvije  familije 
do  krvi  doslo.  G.  Zelic"-.  407.  Tegetov  sve  umiri 
bez  krvi  i  sile.  M.  Pavlinovio,  rad.  80.  Visekrat 
u  Bizancu  doslo  se  po  ulicah  do  krvi.   razg.  9.5. 

8.  u prenesenome  smislu,ubojstvo  Hi  uhojstva, 
vidi  u  Vukovu  rjectiiku:  ,mord'  ,caedes':  ucinio 
krv;  krv  platio  na  svom  domu  I  (,fluch  in  der 
Herzegovina'):  pala  krv,  t.  j.  pobili  se. 

a.  uopce.  Zemja  uasa  ubijena  bystb  krbvbmi. 
Stefan,  sim.  pam.  saf.  19.  Sto  se  budu  ucinile 
koje  jubo  fitete  a  ili  zlobe  ili  krbvi  u  sijuzi  ratb. 
Men.  sorb.  170.  (1362).  Tada  more  taj  se  kri 
pitati  od  gospodara.  Stat.  po}.  ark.  5,  293.  Vzdr- 
zali  da  bi  se  ot  ubijenija  i  krvi.  y.  Kozicic 
lib.  Ako  bi  se  uzdrzal  bil  od  krstijanskije  krvi. 
,38t).  Za  krv  bjese  postavjen  u  tamnicu.  N.  Ra- 
liina  921".  matth.  27,  16.  Cuju  se  svud  vike,  jo§ 
me  'e  strah  da  krvi  ne  budu  velike.  F.  Luka- 
revic  238.  Ter  da  navede  na  n  (Zadar)  strah, 
nesan,  plac  i  glad,  rasap,  krf  i  ogaii.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  64.  Otima  kra(estvo  ocino  ubojstvom 
i  krvi.  G.  Palmotic  2,  489.  Tko  zaziva  drugoga 
na  boj  od  krvi.  I.  Grlicio  57.  ICo  se  odve6  na 
krv  sgoni,  uaj  poslijo  i  on  svoju  roni.  J.  Ka- 
vaniu  287a.  Ucinili  bi  pritezak  grih  za  koji 
zakon  svitovrii  nareduje  pedipsu  od  smrti  .  .  . 
dali  zakon  crkveni  koji  se  no  misa  u  krv  Jusku 
samo  za  pedipsu  tolike  zloo.e  nareduje  bezredje. 
Ant.  Kadcio  138.  Poradaju  toliku  krv  i  ubojstva. 
M.  Dobretic  501.  Ja  moj  sinko,  Kra}evicu  Marko, 
nemoj  nosit  niSta  od  oruzja,  ti  se  jesi  krvi  na- 
ucio,  uoinices  krvcu  o  prazniku.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  411.  Leze  krv,  t.  j.  pade  krv,  pogibe  neko. 
Vuk,  rjecn.  knd  leci.  Ne  bismo  s  liima  pristali 
u  krv  proroka.  mat.  23,  .30.  Koji  bijase  bacen 
u  tamnicu  za  nekakvu  bunu  i  za  krv.  luk.  23, 
19.  Gospod  ti  ne  da  da  ides  na  krv.  D.  Da- 
nicic;,  Isam.  25,  26.  Obrati  Gospod  sve  krvi 
doma  Saulova  na  tebe.  2sam.  16,  8.  —  Ako 
krbvb  uciui  di-ticb,  da  ga  poda  gospodarb.  Mon. 
Serb.  52.  (1240-1272).  Kamo  koli  idese,  tu  sa 
krv  ucinase.  Pril.  jag.  ark.  9,  123.  (1468).  Ino 
gospodstvo  ne  biSe  tu  blizu  ko  bi  moglo  uciniti 
krv.  Transit.  232.  Nije  on  krvi  ucinio  nego  li 
ja.  M.  Divkovid,  bos.  810''.  Krv  ucini,  a  ne 
postavi  zla  zakona.  (D).  Poslov.  danic.  Nemoj 
danas  krvi  uftiniti,  danas  ti  je  krsno  imo  krasno. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  435.  Ne  cin'  krvi  bratu  na 
vesp|u.  3,  506.  Da  so  kaju  sto  su  krv  uCinili. 
Vuk,  poslov.  38.  Kad  jo  ko  ubio  fiovjoka,  slabo 
se  traiJio  krvnik,  nego  se  iskala  globa  (krvnina): 
od  prije  samo  od  onoga  mjesta  gdje  jo  krv  ufci- 
nena  .  .  .   Vuk,  rje&n.  kod  globa.    Koji  su  u  buni 


ufiinili  krv.  mar.  15,  7.  Krvninu  ne  placa  samo 
onaj  koji  jo  ufiinio  krv,  nego  sve  solo.   ziv.  266. 

—  Nit'  jo  did  u  mene,  ki  ruke  proklote  oca  svojo 
Xene  u  krvi  izmete.  H.  Lucid  191.  Marko  mojdan 
okajao  crnom  krv|u  suparnika  .svoga.  Osvetn.  2, 
13.  Pa  za  ri  bratskom  krvju  kvasis  ruke.  3,  157. 
Okajab  jo  krv|u  braokom.    S.  ^jubiSa,  prip.  178. 

—  Kada  vidje  da  je  uSinio  nepovinu  krv,  tada 
sam   selie   nbodo.     Pril.   jag.  ark.  9,  121.  (1468). 

—  Da  prido  vrhu  vas  svaka  krv  pravedna,  koja 
prolita  jest  vrhu  zom}o,  od  krvi  Abela  praved- 
noga  di)  krvi  Zakarije,  sina  Barakije,  koga  za- 
klase  mcdu  crkvom  i  otarom.  N.  Ranina  23''. 
matth.  23,  35.  —  Da  bi  mi  osvotio  krv  sina 
moga.  M.  Orbin  146.  Na  krv,  na  osvetu  I  I. 
Gundulid  5,  41.  Krv  zaspati  ne  moXe.  (Kad  ko 
koga  ubije,  no  moze  se  zaboraviti.  U  Crnoj  Gori) 
Nar.  posl.  vuk.  160.  —  Da  im  je  prosta  krv  moja. 
S.  ^-ubisa,  prip.  222.  .ledan  drugorae  prije  nego 
su  ispjehnuli  (uzdahnuli)  krv  alaliso  (oprostise). 
Pravdonosa.  1852.  30.  Zensko  cejade  koje  lude 
u  ku6i  zavada  (kao  medo  krv  raedu  nih).  Vuk, 
rjecn.  kod  krvometnica.  —  Krv  se  krvim  ne 
umije  neg  vodom.  (D).  Poslov.  danic.  —  Amo 
hi  se  mogao  metnuti  i  ovaj  primjer  (o  zivoti- 
nama).  Kano  risi,  kad  ih  na  krv  dud  ponese 
gladna.    Osvetn.  1,  47. 

b.  mrtva  krv  znaci  ubojstva,  Xiva  rami. 
Uoinise  meju  sobomb  7  mrbtvihb  krbvij  na  viri 
gospodbskoj.  Mon.  serb.  226.  (1395).  Krv  ka  se 
na  sobi  uciui,  mrtva  ali  ziva.  Stat.  po).  ark.  5, 
254.  Ako  bi  tko  ucinio  krv  mrtvu  ali  zivu. 
254.  Tada  je  duzan  koji  jednom  mrtvom  krvju. 
296. 

e.  po  narodnijem  obicajima  i  po  starijem 
zakonima  lici  se  krv  na  ubojicu,  sudi  se,  miri  se, 
placa  se  itd.  Toli  se  od  nih  (kra]a)  pravda  grli 
i  pedepsa  ne  uzmice,  silnici  se  zovu  vrli,  krv 
pravednu  na  nih  lico.  I.  Gundulid  482.  Liditi 
krv  na  koga,  t.  j.  kazati  da  ju  je  on  ucinio  (t.  j. 
ubio  covjeka).  Vuk,  rjecn.  kod  liciti.  Kotorani 
su  otrovali  Rubica,  pak  mu  krv  licali  na  Petra 
i  na  Pavla,  tek  da  uklone  sa  sebe  sumnu.  S.  ^ju- 
bisa,  prip.  53.  Mijat  lici  svoju  pravu  krv  na 
Milosa.  '235.  —  Duziti  koga  za  krv.  Vuk,  rjecn. 
kod  krvniciti.  Da  gredutb  predb  sudije  za  krbVb. 
Zak.  dus.  pam.  saf.  38.  48.  Za  sijezi  da  gredu 
predb  carbstvo  mi  na  sudb :  za  krbVb  i  za 
zem)u  .  . .  Mon.  serb.  146.  (1349).  Suditi  u  krvi. 
Ant.  Kadcic  4.  Kad  se  skupe  kmetovi  te  sude 
za  krv  i  mire  krvnika  s  rodbinom  ubijenoga. 
Vuk,  rjecn.  kod  krvno  kolo.  —  I  sudbcbo  i  globe 
i  krbvi  u  miru  da  budu  na  nihb  voju.  Mon.  sorb. 
106.  (1333  u  prijepisti).  Da  mirimo  krvi  medu- 
sobne.  P.  Petrovid,  gor.  vijen.  27.  Kad  god  se 
krv  mirila.  V.  Vrcevic,  niz.  44.  Naredujem  da 
mirite  krvi  medusobne.  S.  l^ubisa,  prip.  107.  — 
Ovdo  so  cudim  kako  se  ne  stide  od  Judi  tako 
zestoko  krv  napladivati.  .T.  Filipovid  1,  459''. 
Kako  se  ne  sramuju  na  sobi  vidit  kojugod  odidu 
za  krv  niova  brata  ili  sina  uzetu!  1,  459''. 
Ostavi  se  vise,  krv  placa',  ka'  i  bodes !  Nar. 
prip.  vrc.  59.  Tako  se  pripovijeda  da  je  u  Za- 
b)aku  nokakav  Turcin  pet  sest  puta  pladao  jednu 
cigansku  krv.  Vuk,  poslov.  206.  —  Duzan  je 
mrtvom  krvju.  Stat.  po|.  ark.  5,  295.  Da  bi 
onaj  koji  bi  pomislio  koga  da  ubije  odmah  znao 
s  kim  do  so  zavaditi  i  kome  ce  krv  duzan  po- 
stati.  Vuk,  rjecn.  kod  prezimo.  Vidi  de  za  liim 
trde  podernici,  kojijema  je  on  bio  krv  duzan. 
Nar.  prip.  vrc.  172.  Mi  vam  vazda  haraft  glavo- 
duXni,  ali  vi  nam  krvju  dugujeto.  Osvetn.  4,  .35. 
—  Sud  stavi  ubici  zem}e  pod  krv.  S.  ^lUbiSa, 
prip.  174.  —  Da  ne  bi   raneuik   ostavio   krv   na 


KRV,  S,  e. 


IsRV.    II.   n.  /))   iia). 


Jekara.  Pravdouosa.  1851.  35.  —  Ako  je  za  mnom 
i  tvoja  seja,  u  krvi  su  nasa  dva  sela.  V.  Bo- 
»i§ic,  zborn.  655.  —  Mof/lo  bi  amo  pn'padati  i 
oco:  Krv  i  noz  (n.  p.  izmedu  liih,  t.  j.  mrze 
jedan  na  drugoga).    Nar.  posl.  vuk.  160. 

i(.  n  prenescnome  smialti,  krv  znaii  nekoliko 
novaca  sto  plaea  za  ranu  ranilac  po  orlluci  suda 
(I'ldi  8,  c).  Svota  naznacena  dijeli  se  na  dva- 
naest  dijolova,  to  jest  na  tako  zvanih  dvanaost 
krvi.  V.  Bogisic,  zborn.  .581.  U  mirenu  radi 
mrtve  glave  je  krv  jedinica  koja  se  ucjeiiuje  20 
talijera  .  .  .  rauioc  ima  platiti  toliko  krvi.  582. 
Glava  je  mrtva  iz  krvi  i  svaka  jo  krv  10  cekina 
pa  po  vrsti  rane  cijene  kmetovi  toliko  krvi. 
Pravdonosa.  1851.  21.  Drugoga  prebise  sodam 
krvi.  21.  Za  ranu  od  jedue  do  jedanaest  krvi. 
25. 

10.  u  ovome  primjeru  u  krv  va^a  da  znaii: 
skiipo.  Te  su  majolike  u  krv  prodavane  i  tra- 
zene  odasvud.    M.  Pavlinovic,  I'ad.  26. 

11.  cognatio,  genu«,  progenies,  u  prenesenome 
smislu  (prema  znacenu  kod  1,  a  pri  kraju),  rod, 
srudntvo,  porod. 

a.  rod,  srodslvo,  uopre. 

ti)  cognatio,  kad  ko  po  rndti  potjece  od 
kiiija  drugoga  Hi  je  obadcoje  poteklo  od  jednoya. 
aa)  u  apstraktnuin  smislu,  sveza  koja 
tako  postaje  medu  cejadi.  Nihb  (ostanku,  kaUo 
krbvb  podaje,  svem(u)  plemenu  nihb  po  muskiomb 
kolenu.  Mon.  serb.  285.  (1419).  Nasemu  plo- 
menu,  kako  blizna  krbVb  podaje.  290.  (1419). 
Nasemu  lostaiiku  praavomu  i  pocteuomu  srbdca 
nasega,  sto  je  po  muskomb  kolenu,  ali  nakon 
toga  po  zenskomb  kolenu,  sto  bi  (odb  naSega 
srbdca,  ako  li  konb  zenskoga  kolena,  sto  je  na- 
sega srbdca,  tad.a  nasemu  wstanku,  kako  krhvb 
podaje.  338.  (1427).  Hotejaso  ugoditi  Bogu,  ne 
plti  ni  krvi.  S.  Kozicid  281'.  Ne  imaju6i  mi  ni- 
kogare  blizriega  jii  krvi  nase  koga  bi  se  go- 
spodstvo  pristojalo.  Mon.  croat.  267.  (1572).  Ako 
bude  prit  tko  zakon  ovi  moj,  da  bude  taj  umrit, 
jo§  da  mu  j'  krvi  svoj.  M.  Bunic  38.  A  i  strici 
i  ostali  krvi  ove  triski  u  bojnoj,  vruioj  prici.  J. 
Kavariin  85a.  Ne  gledajuc  krvi  i  vjero.  234*. 
NavedoSe  koga  Grci  da  se  u  svoju  krv  omrci. 
254'''.  Da  se  jur  ne  razbire  krv  ni  rostvo.  J. 
Banovac,  pripov.  186.  Ako  mu  i  ide  bastina  jio 
krvi,  moze  je  izgubit  po  nepomji.  J.  Filipovic 
1,  389b.  Ako  so  je  koji  od  virenika  bio  ozenio 
u  krvi  drugoga  virenika  do  cetvrtoga  kolina. 
Ant.  Kadcic  405.  Da  krv  u  peto  kolino  smeta. 
426.  Rodoskvrnenost  oli  ti  potlacene  rostva  i 
krvi.  M.  Dobretic  153.  Zaiadi  krvi  ro^tveae. 
332.  Jerbo  ni  krv  voda.  M.  Kuhacevic  69.  Krv 
iiije  voda.  (Kaze  se  kad  se  braca  zavade,  t.  j.  od 
jedne  su  krvi,  mogu  se  opet  lasno  i  pomiriti). 
Nar.  po=l.  vuk.  160.  Tako  mi  krvi!  (K  srod- 
niku).  801.  Pomijesademo  krv,  skrsiti  starinsku 
lozu.  S.  I^ubisa,  prip.  35.  Kumovi  se  kumstva 
spomiriali,  a  rodaci  krvi  i  Jubavi.  O.-svetn.  2,  30. 
—  Ki  neharnom  izdavniku  bjese  u  krvi  i  rod- 
bini.  G.  Palmotic.  3,  39''.  Zadovojno  uciniti  onim 
kim  je  duzan  i  ki  su  mu  u  krvi,  kako  reci,  si- 
novom  i  drugim  dididem.  P.  Radovcie,  uacin 
108.  Mene  ostavise  otac,  mat,  brat,  prijate}i  i 
svi  u  krvi  ki  mi  bise.  A.  Vitalic,  ist.  79b.  Sto  ti 
se  ciiii,  krstjanine,  ill  ti  vece  dobivas,  kada  samo 
za  se  Boga  molis,  ili  kad  molis  i  za  se  i  za 
druge,  navlastito  za  one  koji  niti  su  ti  sto  u 
krvi,  niti  si  od  nih  koje  dubro  primio?  J.  Fili- 
povic 1,  3.59-1.  Trjebuje  |ubit  svakoga  opceno, 
i  ko  nam  je  u  krvi  i  ko  nije.  D.  Basic  147. 
Kad  se  jedan  boji  od  kojega  zla  teska  i  velika 
oli   sebi   oli   svojim   blizu   u   krvi.    Ant.  Kadcid 


446.  Jeli  prva  Xena  toga  mladida  bita  sto  u  krvi 
sadasiioj  zarucnici  do  cetvrtoga  kolina?  428.  — 
Vaj  tuj  ce  poznati  i  otac  i  mati  od  srca  porod 
svoj,  i  rodjako  od  krvi  i  od  ploda.  M.  Votranid 
1,  291.  I  rodjaka  jubis  tvoga  er  je  od  tvoje 
krvi  i  roda.  A.  Vita|id,  ostan.  20.  Koji  au  od 
jedne  krvi  i  zovu  se  rodjaci.  F.  Lastrid,  tost. 
.331t>.  —  Jeli  sto  pri  krvi  sadasiioj  zarucnici? 
Ant.  Kadcid  429.  —  Mati  s  bratom  ki  mi  su 
blizu  po  krvi.  Mon.  croat.  189.  (1506).  Po  krvi 
u  rodbini.  A.  Gudetid,  roz.  jez.  162.  Svi  smo 
mi  svoji  po  Isukrstu  i  ovo  je  svojstvo  blize  nego 
ono  po  krvi.  J.  Banovac,  pripov.  49.  Eoditeji 
po  krvi,  to  jest:  otac.  djed,  i  pradjed,  mati,  baba 
i  prababa.  F.  Lastrid,  ned.  132.  Stable  ovdi 
umetnito  ukazuje  razlicita  rodstva  po  krvi  znati 
kolina.  I.  Velikanovid,  uput.  3,  211.  Naj  skoli 
onim,  sto  no  su  braca  po  dvije  krvi.  Osvetn. 
1,  II.  Srodstvo  krvno  ili  po  krvi.  V.  Bogisid, 
zborn.  202. 

bbj  u  kunkretnom  smislu,  srodno  ce- 
jade,  srodiia  ce^ad.  Kamo  tolika  pijanstva,  blud- 
nosti,  da  se  ne  prasta  ni  svojoj  krvi?  J.  Ba- 
novac, razg.  87.  Dal'  muzeve  jato  krvi  na  ba- 
bine  sve  dovrvi.  V.  Dosen  168b.  Da  jo  sagrisic 
svojora  krvju,  ne  tumaceci  u  kojemu  koliuu. 
Ant.  Kadcic  211.  Ako  jedan  od  virenika  sagrisi 
puteno  s  krvju  drugoga  virenika  do  drugoga  ko- 
lina.   405. 

/>)  cognatio  ;  affinitas,  razUkuje  se  muska 
ili  debela  krv  od  zenske  ili  tanke,  ali  ne  svagda 
u  istom  smislu. 

fid)  cognatio,  consanguinitas,  krv^nact 
,Ho  i  kod  a):  kaze  se  o  >wj  daje  muska  ili  debela, 
kad  srodstvo  biva  samo  preko  oca  (lat.  agiiatio), 
kao  sto  je  medu  stricem  i  sinovcem  Hi  sinovicom, 
medu  djecom  dviju  brata,  polubracom  (po  ocuj 
ltd. ;  ka.:e  se  zenska  ili  tanka,  kad.  je  srodstvo 
preko  inatere,  kao  sto  je  medu  polubracom  (po 
malrri),  medu  ujakom  i  necakom,  medu  djeiom 
dniju  sestara  Hi  sestre  i  brata  itd.  mislim  da  jc 
000  starije  i  pravo  ziiacene,  po  cemu  bi  se  srodstvo 
po  krvi  razlikovato  od  tazbine  (ridi  kod  hb)).  — 
Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (rodjak  po  krvi  , pa- 
rente  di  sangue'  ,cognatus';  svoj  ,parente  per 
matrimonio'  ,affiuis';  biti  u  krvi  ,essere  parento' 
jaliijuem  cognatione  coutingoro'  540'ib)  i  u  Vu- 
kovu:  rod  jio  krvi,  t.  j.  po  muskoj  lozi  (a  kad 
je  po  zenskoj  lozi,  onda  se  kaze:  ,po  mlijeku'). 
Sveta  Gunegunda  .  .  .  koja  od  kraja  srbski  po 
zenskoj  krvi  izlazi.  And.  Kacid,  razg.  13.  Gdi 
des  vidit  u  kratko,  dobrovolni  stioce,  trinaest 
poroda  po  muskoj  krvi.  189.  Eodockvnie  u 
prvo  il'  u  drugo  kolino  svoje  krvi  oli  zeuine. 
Ant.  Kadcid  411.  Od  dvi  se  vrste  ovdi  razumi 
rodstvo  naravsko:  jedno  po  krvi,  a  drugo  po 
prijate}stvu  koje  izhodi  od  sraisaha  krvi,  oli  po 
zakonitoj  zenidbi  .  .  .  Rodstvo  dakle  naravsko 
po  krvi  nije  drugo  nego  ,jedan  savezaj  oli  sa- 
stavak  kipa  koji  ili  jedan  od  drugoga  izhodi  ili 
svi  od  jednoga'.  423.  Po  kojoj  krvi  mogu  biti 
u  rostvu  po  tankoj  oli  po  debeloj.  426.  Narod 
razdjeluje  svojtu  na  slijededi  nacin :  a)  po  ocinoj 
krvi  (debeloj),  rodbina:  strio  je  ocin  brat,  .  .  . 
tetka  negova  sestra,  .  .  .  b)  po  materinoj  (tankoj), 
ujdevina:  brat  majdin  :  ujak,  . .  .  sestra  majcina  .  .  . 
c)  po  tazbini .  .  .  (Hercegovina,  Crna  Gora,  Boka 
kotorska).  V.  Bogisid,  zborn.  376.  Svojta  dijeli 
se  po  krvi  (t.  j.  ocin  rod),  po  mlijeku  tmaterin 
rod),  kumstvo  krsteno.  (Saliacki  okrug  u  Srbiji). 
V.  Bogisid,  zborn.  378.  —  /m  ovakove  se  pri- 
mjrre  ne  zna  pripadaju  li  amo  ili  pod  bb).  Koji 
su  u  rostvu  po  debeloj  i  tankoj  krvi.  A.  d  Costa 
1,  195  —  196.     Svojta  se  dijeli  po  debeloj  i  tankoj 


KKV,   II,  H,  l>)  an). 


(i',)G 


KRVA(5lTI  SE 


krvi :  dobela  je  krv  po  luuSkoj  a  tanka  jio  ienskoj 
lozi.    V.  Bopisic,  zbor.  375. 

lib)  krv  s«  shvara  u  Siremu  smislu, 
le  znaii  i  svezu,  Uo  postaje  metta  mueem  ili 
ienom  i  rodacima  druge  strane  (,affinitas'  taz- 
bina).  gdje  je  ovakuvo  znacene,  debela  ili  muSka 
krv  prava  je  krv  kao  knd  a),  a  tanka  ili  ienska 
;naci  tazbinu.  ovo  mislim  da  je  mlade  znacene. 
—  Ismedtt  rjeinika  ii  Stulicevu  (debela  krv  ,con- 
sanguinitas,  cognatio';  tanka  ili  tanahna  krv 
.affinitas').  Naravno  rodstvo  jest  po  krvi  debeloj 
i  zabrai'iuje  Jenidbu  do  Celvrtoga  kolina.  J.  Ba- 
novac,  razg.  270.  Velim  da  se  ovo  rodstvo  (na- 
ravsko)  razdi|uj\  na  troje,  to  jest  po  debeloj  i 
po  tankoj  krvi.  Blago  turl.  2,  325.  Eodstvo  po 
tankoj  krvi  nije  drugo  iieso  niko  rodstvo  sto 
fovik  Mni  s  rodbinom  zene  tkoju  puteno  po- 
znade,  i  zaminito  Xena  s  rodbinom  rovika.  326. 
Niki  zovu  .rodstvo  po  tankoj  krvi,  rodstvo  pri- 
jatejstva';  drugi  ,svoj  po  zeiii,  rodjak  po  zeni; 
svoj  po  muzu,  rodjak  po  muzu,  rodjak  po  rauskoj 
glavi':  ja  jednoin  rijo6i  polak  slovuika  Delia 
Bella  zovem  .svojstvo'.  I.  Velikanovi6,  uput.  3, 
214.  Rostvo  naravno  ili  puteno  jest  ono  kad  se 
jedno  o(d)  drugoj^a  rada  po  zakonu,  po  puti  i 
po  krvi  debeloj  iliti  muSkoj.  M.  Dobretid  547. 
Rostvo  po  zenskoj  krvi  ,affiinitas'  ili  kako  drugi 
roku  po  tankoj  krvi.    561. 

b.  progenies,  u  uzemu,  smislu,  srodstvo 
medu  roditelima  i  djecnm,  djedovima  i  unucadi 
itd.  (ii  pravoj  liniji),  pa  i  konkretno,  rod,  porod, 
djeca,  potomci.  Ne  dalece  -udb  nihb  plbttju  pa6e 
sinb  i  sinovbcb  i  naslednikb  pravi  istinni  wdb 
liihb  krbvi.  Mon.  serb.  381.  (1435).  (Sultan) 
6ini  Arslana  s  bastva  zvriii  premda  j'  krv 
Otmana.  B.  Krnarutic  25.  Ni  svoj  krvi  prostio 
bise  (sijedi  Lot).  J.  Kavanin  8a.  Od  zlih  zena 
ki  ni  mogo  svoje  krvi  rodit  sina.  263b.  Kada 
ne  bi  ostavili  nijednoga  od  svoje  krvi  bastiuika. 
A.  Kaniilic,  kam.  607.  —  U  ovom  primjeru  krv 
zamjenuje  rijee  sin :  Ako  ga  nijesam  ja  rodio, 
ne  moze  brojit  se  krv  moja  (,E  se  nol  general, 
non  e  mio  figlio')  .  .  .  Rijoh  ti  da  'e  krv  moja, 
ne  da  ga  rodih  ja  (,Dissi  ch'  e  tiglio  mio,  non 
di  me  nato').    F.  Lukarevic  178. 

e.  genus,  prosapia,  majores,  rod,  pleine, 
loza,  stari.  —  Izmedu  rjeinika  u  Belinu  (, pro- 
sapia, stirpe,  schiatta  o  lignaggio'  ,stirps'  592a). 
Bartolomej  bi  od  plemenite  krvi.  Transit.  55. 
Buduci  toliko  dobro  rojena  i  dobre  krvi.  Korizm. 
58''.  Kraj  krajem,  a  to  ne  samo  uzrokom  roda 
i  krvi.  .S.  Kozicic  3^1.  Pridruzi  sebi  gospodskije 
krvi  filovika.  46a.  Sa  Elionoru  zenu  portugal- 
skije  krvi.  55a.  Bjese  poglavica,  od  vlasteoske 
krvi.  Zborn.  46'^.  Trojanin  od  krvi  nase  bise 
Titon.  H.  Lucid  191.  Svojta  je  cestita,  sve  krv 
plemenita.  M.  Drzic  23.  Sretose  se  u  njekoga 
covjeka  po  krvi  vede  nego  djelijema  plemenita. 
B.  KaSic,  in.  41.  Plemenit  po  krvi  i  slavan 
s  imenom.  D.  Barakovic,  vil.  111.  Prosih  sluge. 
koje  krvi  ta  gospodin  moze  biti.  179.  Krv  di- 
vjacna  uzdivjadi,  plemstva  u  zenah  tko  ne  pazi. 
I.  Gundulic  305.  Sve  gospode  da  se  izbiru, 
svijetle  krvi,  rajske  slike.  310.  Nu  moguda  ova 
lipos  s  svijotlom  krvi  kad  se  sdruzi,  dvakrat 
vedu  kaze  kripos,  da  ju  dvori  svak  i  sluzi.  374. 
Pedeset  divojak  plemenite  krvi.  F.  Glavinid, 
cvit.  274'>.  Svijetle  krvi  velidina  i  u  pastijerskoj 
sijeva  odjedi.  &.  Palmotid  1,  3.  Slavne  vile  krv 
izlazi  od  onoga  slavna  bana.  1,  21.  Po  lieu  bi 
svom  saraomu  krv  krajevsku  svjedodio.  1,  41. 
Rece  da  krv  vasa  ishodi  od  hrabreuijeh  .svijet- 
lijeh  bana.  1,  43.  Ovijeh  ]udi  krv  izvire  od 
zlijeh   Gota.  1,  66.     Krv    na  Sto  me  ma  zaveza, 


od  dadka  se  upisati  6inih  u  broj  od  viteza.  2, 
175.  Ti  si  vitez  prvi  junaftkoga  stasa  i  krvi. 
2,  309.  Koji  su  plemenite  krvi.  M.  Radnid  .399b. 
Al'  more  biti  da  bi  tko  i  sum)io,  prociAujudi  ga 
(s.  .losipa)  dovikom  od  sama  zanata  drvodi|aha, 
a  no  od  izlaXiSta  krvi  plemenite.  .J.  Banovac, 
razg.  123.  Ali  Bog  ne  iziskuje,  od  kakvo  je  tko 
krvi  i  rodena,  jer  zna  da  smo  svi  sinovi  Ada- 
movi.  123.  Ugon  gospodar  od  ToSkane  krvi 
priplemetiite  bi  od  svoje  matere  krstjanski  uz- 
dignut.  J.  Filipovid  1,  578*.  Rodi  se  od  rodi- 
te|a  plomeniti  po  krvi.  F.  Lastrid,  od'  376. 
ZaSto  je  ona  rodena  od  krvi  kra|evske.  test, 
ad.  79".  Bog  dade  mu  plomenitu  krv.  V.  M. 
Gudetid  208.  Primlogi  od  svitle  krvi  mladici. 
A.  KaniXlid,  kam.  12.  Pogrdivat  trudno  dilo 
starca  Mjelovana,  kakono  su  i  dosada  oni,  koji 
nisu  od  viteike  krvi  sastavjeni.  And.  Kadid, 
razg.  1.  Bududi  gospodin  i  gospodske  krvi.  M. 
Dobretid  501.  Gospodidid  po  krvi  ali  siromaSan 
po  imanstvu.  518.  Jedan  izvrsiti  plemid  po  rodu 
i  krvi.  I.  J.  P.  Lucid,  razg.  100.  Pokle  su  se 
bratja  poXenila  od  jednoga  roda  i  plemena  i  od 
jedne  krvi  i  korena.  Nar.  pjes.  istr.  1,  52.  — 
Amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer  u  kojemu 
krv  kao  da  znaci  oca  ili  mater:  Krv  krStena 
priteXe  oli  primaze  krv  necistu  i  nekrstenu ;  bu- 
dudi dakle  otac  oli  mati  toga  oli  toga  diteta 
krsten,  more  se  dostojno  krstit:  ,quia  proles  se- 
quitur  originem  parentis  christiani  cujus  con- 
ditio est  melior'.  M.  Dobretid  36.  —  I  sama 
rijei  krv  moze  znaciti  plemeniti  rod.  Po  svem  je 
poznati  da  si  krvi  prave.  M.  Drzic  438.  Bio  je 
obidaj  da  se  ercegine  od  krvi  ne  u  laju  (po  franc. 
prince  du  sang,  od  krajeva  roda).  A.  Tomikovid, 
ziv.  29.  —  I  0  celadetu  se  kaze  u  prenesenome 
smislu.  Umnozni  vlastele,  svitia  krvi.  M.  Drzid 
242.  O  Sismane,  vedra  krvi,  treci  imenom,  sla- 
vom  prvi  u  krajevstvu  si  od  Po}aka.  I.  Gun- 
dulid  314.  Blago  onome  koji  se  na  ]udsku  krv 
namjeri.  a  tesko  na  orijacku.  PravdonoSa.  1851.  21. 
d.  u  vrlo  sirokom  smislu,  narodnost.  Po- 
pisani  sut  meju  tatarskimi  narodi  i  unnadkiie 
krvi.  S.  Kozicid  49"'.  Umri  otrovan  od  lidnika 
judejskije  krvi.  51*.  Eekla  bi  da  je  ono  na- 
sjenac;  istom  krv  poteze  na  svoga.  M.  Drzic  273. 
Gospodiue  Acelis,  primi  oruzje  i  idi  proti  Ektoru 
kraju,  oslobodi  krv  plemene  tvojego.  Pril.  jag. 
ark.  9,  130.  (1468).  Bnetacke  krvi  sin.  D.  Ba- 
rakovid,  vil.  5.  Po  krvi  Zadranin.  35.  Tezaka 
od  krvi  sloviuske.  I.  Dordid,  ben.  113.  Ovi  puci 
od  slovinske  krvi  po  porodu.  116.  Sveti  otac 
Kajo  dalmatinske  krvi.  Ant.  Kaddid  8.  Ko 
je  Srbin  i  srpskoga  roda  i  od  srpske  krvi  i  ko- 
lena.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  299.  Da  mi  Bog  da 
zenu  od  prave  krvi  krsdanske.  Nar.  prip.  vuk. 
101.  Ima  vas,  po  krvi,  i  Hrvata  i  Srba.  M. 
Pavlinovid,  razg.  46.  —  0  cefadetu.  Cvijetkom 
ti  i  ruzicom  puti  porasli,  kotorska  slatka  krvi ! 
M.  Drzid  265. 

12.  kod  imena  zivotine  (polipa,  koraja).  Od- 
dva-brata-krv  (Tubipora  chamissonis  L.'  ili  ,mu- 
sica  L.')    K.  Cruogorac,  zool.  197. 

13.  kod  imena  hi^ke.  Krv  drakuna  (ceru 
dracugnja  u  mletackom  rukopisu),  rus  ApaKo- 
HoBa  KpoBb.  des.  draoi  krev:  sideritis,  sanguis 
draconis  (u  ml.  ruk).  Dracaena  draco  L.  (1415). 
B.  Sulek,  im.  179. 

KRV  AC,  krvca,  m.  uhilac,  ubojiea,  krvnik.  — 
Na  jednom  mjestu  xvm  vijeka.  Krvcu  brata 
svoga.    J.  Kavanin  254b. 

KRVACITI  se,  krvacim  se,  impf.  biti  se  do 
krvi,  ubijati  se  (medu  sobom).  —  U  jednoga  pisca 


KRVACITI  SE  (! 

nasega  vremena.  Nejakom  je  za  nevoju  }utu,  da 
se  s  jacim  prijefii  i  krvaCi.  Osvetn.  2,  126.  Kr- 
vace  se  medu  sobom  Turci.    3,  115. 

KRVA JA,  /.  korice,  drzak  od  noza  (?).  Krvaja, 
krikaja:  rek  bi  da  je  ona  od  ,krvi'  (sto  prolije 
krv),  a  ova  od  ,kriv'  sto  su  nozevi  obicajno  na- 
krivi.    M.  Pavlinovii. 

1.  KUVAN,  krvna,  adj.  koji  pripadakrvi.  —  U 
Vukovu  rjecniku  ima  samo  slozeni  ohlik  krvnt; 
ovdje  nam  zabifezio  akcenat  po  Danicicu  (akcenti 
u  adj.  rad.  14,  95),  ali  mi  se  iini  da  hi  hu]e  hilo 
krvan  i  kfvni.  —  Bijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  krtvbin.,  riis.  kpobhuH,  ce§.  krevn^',  po{. 
krewny.  —  Izmedu  rjecnika  it  Belinu  (krvni 
.micidiale'  .micidialis'  486'';  ,3ausuinario,  vago 
di  sangue'  ,sauguinarius'  641b),  u  Bjelostjenceeii 
(krvno  pluvane  ,bemophtysis' ;  krvno  tefiene ; 
krvno  preleane),  u  Jambrcsicevu  (krvno  tecene 
odzada  ,hemorrhoides';  krvno  bjuvane),  u  Stuli- 
cevu  (,sanguinolentu3,  sanguinarius'),  ii  Vukovu 
(kfvni  jblutig,  blutvergiessend'  ,cruentus' :  uftinio 
krvno  delo  ,hat  einen  mord  begajigen'). 
1.  adj. 

a.  shvaca  se  krv  u  pravume  smislu ;  krvan 
znaci :  koji  pripada  krvi  uopce,  koji  se  sastoji  iz 
krvi  (vidi  u  Bjelostjendevu  i  u  Jambresiceoii  rjec- 
niku). Krvno  prolivauije.  Starine.  11,  106.  (1662). 
Uze  Metliku  s  vnogim  krvnim  prolijanjem.  P. 
Vitezovic,  kron.  27.  Za  tvoje  prislavne  rane, 
za  krvno  prolejanje.  Pisanica.  96.  —  Koja  su 
(gvozdja)  zadala  tezaku  krvni  znoj.  M.  Vetranic 
1,  7.  —  Izabrati  se  imadijase  krava  crvena,  boje 
kano  krvne.  I.  Velikanovic,  uput.  3,  325.  — 
Tropavicam  krvnim  svracu  (vrazi).  J.  Kavanin 
410*.  —  Krvnoga  posvetilista.  S.  Budinic,  sum. 
79b.  Posvetiliste  krvno  oliti  s  prolitjem  krvi. 
M.  Dobretic  337.  Posvetiliste  ovo  nekrvno  od 
posvetilista  Isukrsfcova  krvnoga  nista  u  bistvu 
nije  razluceno.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  7.  Krvna 
posvetilista  prolivaiiem  krvi  cinise  se.  3,  313. 
Misa  sveta  ponavja  uspomenu  krvnoga  posveti- 
lista. I.  J.  P.  Lu6ic,  doct.  36.  —  Trece  se  (kr- 
Hene)  zove  krvno,  to  jest  po  krvi,  kad  jedan 
prolije  svoju  vlastitu  krv  za  viru  i  zakou  Isu- 
krstov.  M.  Dobreti6  22.  Krstene  krvno.  B.  Lea- 
kovii,  nauk.  162. 

b.  koji  pripada  profevanu  kroi  (11  ratu,  u 
borbi). 

a)  0  ratu,  0  borbi.  V  istoj  krvnoj  rati. 
P.  Kanavelic,  iv.  78.  Jednom  ratim  intacnom  i 
tako  krvnom  i  krutom.  S.  Rosa  21''.  Krvno 
rvane.    B.  Zuzeri  399. 

b)  0  mjestit  (jdje  su  rati,  bitke.  Pano- 
nije  ravne  krvne  cetri  rijeke  (,rijedke')  preko 
hode.  J.  Kavanin  283h.  Niz  Krajinu  krvnu  na- 
nizane.  Osvetn.  5,  37.  —  Drugo  je  11  owoine  pri- 
mjeru:  Zatoj  zvana  jest  liiva  krvna.  N.  Ranina 
92b.  matth.  27,  8. 

c)  u  ovom  primjeru  stoji  krvno  sveti- 
liSte  u  drugome  smislu  nego  je  pod  a,  i  znaci 
uprav  pokol:  Da  od  mrzecih  nizih  glava  krvno 
uoini  svetiliste.    J.  Kavaiin  182S'. 

c.  u  prenesenome  smislu,  koji  je  nakan  na 
krv,  na  ubojstvo  (koji  je  zefan,  zedan  krvi,  vidi 
krv,  4  i  5). 

a)  0  cefadetu.  Od  prokleta,  od  neprava, 
od  krvnoga  izdavnika.  G.  Palmotic  1,  379.  Od 
liihove  trage  prave  krvni  Antikrs  da  ce  iziti. 
3,  54'^.  On  zavrze  govor  ovi  znaju6  djela  kleta 
i  huda,  zlo  izdanje  ke  gotovi  suproc  liemu  krvni 
,luda.  .3,  eS-i.  Jak  da  je  roden  krvne  od  guse. 
3,  81''.  Krvni  [udi  dotekose.  P.  Kanavelic,  iv. 
441.     Eukam  krvna  ubojice.    457.     A  sad   krvni 


1.  KRVAN,  1. 


b). 


[udi  zali  zlo  ga  jesu  nagrdili.  A.  Vitajio,  ostan. 
134.  Taj  Bimeleh,  Irud  krvni  bez  osvete  ostat 
neie.  J.  Kavanin  215''.  Puce  objeSen  krvni 
Juda.  I.  Dordi6,  uzd.  80.  Nastase  krvni  gusari 
od  dobara.  ben.  174.  Ovi  krvni  samosilnik 
umori  ...  S.  Rosa  38l>.  A  stigli  ga  krvni  tje- 
raoci.  Osvetn.  6,  61.  Krvni  neprijate|  dangubi. 
M.  Pavlinovic,  rad.  54.  —  Amo  pripada  i  ovo : 
Moja  Ijepos  .  .  .  podobna  ce  biti  plata  dobitniku 
krvne  (krvnika)  glave.    G.  Palmoti6  2,  444. 

h)  0  cudi.  ZnajuAi  krvnu  cud  sinoviiu. 
I.  Dordid,  salt,  xv,  Niki  od  nature  jesu  Jubez- 
nivi,  a  niki  nature  krvne.    Korizm.  48*. 

c)  0  diiscvnome  stanu.  Sto  se  u  bijesu 
krvnom  opi?    G.  Palmotic  3,  41'*. 

(I)  0  odluc.i.  Cijem  mi  krvne  stinu  od- 
luke.  G.  Palmotic  1,  74.  Krvne  odluke  motri  i 
snuje.    P.  Kanavelic,  iv.  .5. 

e)  0  rtici.  Stayja  na  kcer  ku  porodi  i 
na  unuka  krvne  ruke.  G.  Palmotid  1,  184.  Krvna 
ruka.    P.  Kanavelic,  iv.  340. 

f)  0  nozu.  S  ruku  nozi  svjetlucnuse 
krvni.    Osvetn.  4,  35. 

(I.  krvno  djelo,  ubijane,  ubojstvo.  Da  zla 
kraja  ne  zako|u,  da  ne  ucinim  krvno  dilo.  G. 
Palmotii  1,  76.  Neka  bude  on  paziti  krvno  djelo 
svojijeh  ruka.  1,  180.  Jedan  plemeniti  mladic 
jedno  je  krvno  dilo  ucinio,  sikuoi  i  prolivajuii 
tursku  krv.  J.  Banovac,  razg.  185.  Kad  se  ganu 
prije  krvnog  dila.  A.  Kanizlic,  roz.  45.  Gdi  krvno 
djelo  imase  se  izvrsiti.  S.  Rosa  1.59b.  Da  za 
novce  to  krvno  dilo  ucinite.  M.  A  Re)kovi6, 
sabr.  43.  Oskvrni  se  zemja  krvnijem  djelima. 
D,  Danicic,  psal.  106,  38.  —  Amo  pripadaju  i 
ovakovi  primjeri:  Na  to  divske  usprijese  cudi, 
pa  se  krvna  okanise  6ina.  Osvetn.  1,  48.  Zla- 
menje  te  zlobe  krvne.  Mirakuli.  21.  Da  se  plati 
krvno  zamucene.  Osvetn.  5,  8.  Nema  Jeta  bez 
krvnih  osveta.     1,  8. 

e.  prema  krv,  8  (osobito  pod  0),  znaii: 
koji  pripada  ubojstvu,  kojije  u  svezi  s  ubojstvom, 
te  se  kaze: 

a)  0  sudu  uopce.  Nacini  verige,  jer  je 
zemJa  puna  krvnoga  suda  i  grad  je  pun  nasija. 
D.  Danicic,  jezek.  7,  23.  O  sudovima  krvnim 
nize.  V.  Bogisic,  zborn.  547.  —  Naj  ceUe  se  po- 
mine  sud  sto  se  zove  krvno  kolo  u  nase  doba. 
—  izmeiu  rjecnika  u  Vukovu:  krvno  kolo  (u 
Crnoj  Gori)  kad  .so  skupe  kmetovi  te  sude  za 
,krv'  i  mire  krvnika  s  rodbinom  ubijenoga  ,das 
blutgericht'  ,judicium  capitis',  [cf.  vrazda].  — 
Kako  se  danas  na  Mitrov  dan  sastadosmo  i  sje- 
dosmo  pod  kruskom  blizu  svatovskih  grobnica 
mi  zemajski  glavari,  popovi  i  knezovi  i  stare- 
sine,  mirotvorci  bratski.  prebrojismo  se,  nadosmo 
se  u  krvnom  kolu  78  judi,  a  to  da  razaberemo 
kako  se  dogodila  bratska  pogibija  na  proSli  Lu- 
cin  dan  izmedu  dvoje  .svatova  Milkovica  iz  Za- 
sada  i  Ninkovioa  iz  Mustaca.  V.  Vrcevic,  niz. 
39.  Da  oni  krvno  kolo  sastave.  240.  Broj  sud- 
nika  krvnog  kola.  240.  Gldvimo  krvno  kolo 
od  dvadoset  i  cetiri  kmeta,  pozovimo  dave,  pa 
posto  kaze  svak  ,svoj  razlog,  neka  osude.  S.  l^iu- 
bisa,  prip.  158.  Okupimo  kolo  u  Crmnicu,  umol- 
nike  crnogorske  i  primorske,  ni  po  svojti,  ni  po 
hatoru,  no  mirotvore  neumitne.  158.  Kad  se 
kolo  sastalo  da  cijeni  Zlatijinu  glavu.  pri6.  47. 
Metati  krvno  kolo.  Pravdonosa.  1851.  21.  Kad 
se  mirila  mrtva  glava  (krvno  kolo).  V.  Bogisic, 
zborn.  541. 

b)  0  razmirici.  Kako  na  danasni  dan  i 
u  debar  cas  sastaSe  se  dvadeset  i  fietiri  kmeta  i 
dobra  coeka  ...  da  razvide  porok  i  razmiriou 
krvnu.    S.  !l^ubisa,  prip.  163. 


1.  KRVAN,  1,  e,  n).  (iO 

!•)  o  osudii  (0  onome  Sto  se  plaia  za 
krv).  Ako  bi  Movika  ubil,  plati  gospodinu  krvni 
osud.  Mon.  Croat.  255.  (1553).  —  Maze  pripa- 
dati  amo  i  ovo  (u  prenesenome  smidu):  Budu6 
da  sam  krvna  cina  siaa  tvoga.  P.  KneXevid,  osm. 
317. 

<l)  0  Steti.  Cini  zaplatiti  krvi  krvnu  naSu 
stetu.    P.  Kanavelid,  iv.  2'29. 

f.  krvni  danak  it  ovome  primjeru  vafa  da 
znaii  vojniiku  sluzbu  i  drvgu:  Ugovore  ...  da 
im  se  ueke  uzimat  iiikakav  porez,  danak  noviani 
ni  krvni.    S.  ^lUbisa,  prip.  9. 

g.  prema  krv,  11.  Ta  se  (prijazan)  zove 
krvna.  Narufin.  63".  Petar  ni  mi  pri.jate)  krvni. 
GTb.  PlemenStiua  krvna.  M.  Eadniii  76*.  Molio 
bi  je  i  Jsakliiao  s  Jubavju  oteovom,  s  mlikom 
materinim,  s  prijatejstvom  krvnim.  I.  J.  P.  Lu- 
6ic,  razg.  104.  Vsi  krvni  rodjaki.  Jafike.  124. 
Srodstvo  krvuo  ili  po  krvi.  V.  Bogisic,  zborii. 
202.  Zaprjeke  su  zenidbeno  krvni  rod,  kumstvo  . .. 
202.  Svi  bratstvenici  slave  jedno  krsno  ime,  Sto 
i  opet  pokazuje  nihovu  medusobnu  krvnu  svezu. 
513.  —  Od  krvnoga  ockvriienja.  P.  Kanavelic, 
iv.  424.  —  (vidi  krv,  11,  d)  Videci  Gospndin 
Isus  da  so  mnogi  bogaci  od  ubozi  razdiluju,  ter 
ne  mare  za  to  krvno  i  naravsko  sjedinene,  za  to 
donese  na  svit  svoje  s.  evandeje  i  milost,  tor  nas 
svojom  milosdu  jos  vise  sjediiiuje  uego  nas  bise 
narav  i  vrsta  sjedinila.    ,T.  Banovac,  pred.  40. 

2.  adv.  kfvno.  —  U  Stulicevu  rjccnikii:  , era- 
onte'. 

2.  KBVAN,  krvdna,  tii.  vidi  karvau.  —  IJ  Stu- 
licevu rjecnikii :  .carovana'  (tal).  —  vije  dosta 
pouzdano. 

KRVAE,  m.  u  Ivekovicfvit  rjrcniku:  covjok 
koji  judima  krv  pusta.  isporodi  .berberin,  ber- 
berina'.  —  govori  se  oko  Gline.    P.  Leber. 

KRVARA,  /;  Sanguisorba  officinalis  L.  (Ma- 
rinkovic).    B.  iSulek,  im.  179. 

KRVAEENE,  n.  djelo  kojijem  se  krvari  (a 
osobitijem  znacenima  kojijeh  nema  svijeli  hod 
krvariti).  —  Od  .^viii  vijeka. 

a.  pustane  krvi.  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku :  krvarene  uupicami  ,scariiioatio' ;  krvarehe 
na  zili,  ,phlebotomia'. 

b.  tecene  krvi.  Kvar  ociju  krvarene  slidi. 
J.  S.  Eelkovid  208. 

c.  prolijevane  krvi  (ii  boju).  Zar  da  je 
(Bosnu)  poticvi  neprestana  prevjerivana  i  krva- 
rena  velikasaV    M.  Pavlinovic,  razg.  51. 

1.  KRVAEICA,/.  ce§.  krevnicek,  Androsaemum 
(vulgare)  Grtn.  (Sab)ar).    B.  Sulek,  im.  179. 

2.  KEVAEICA,  /.  vidi:  Krvarice  iz  korena 
ne  daj.  —  Krvarica  jest  loza  iz  zemje  od  ko- 
rena.   J.  S.  Ee]kovic  30(i. 

3.  KEVAEICA,  /.  intestinum  coecum,  nem. 
blinddarra.  na  Bracu.  A.  Ostojic.  —  isporedi 
cmar,  kujen. 

KEVAEICI,  m.  pi.  ime,  selu  u  Hrvatukuj  ii 
-upaniji  zagreba ckoj .    Eazdijej.  90. 

KEVAEINA,  /.  vidi  krvnina.  —  Od  xviii  vi- 
jeka, a  ixmedii  rjeinika  a  Stulicevu  (,jus  rope- 
tendae  raulctae  pro  liomicidio')  i  u  Vukovtt  (vide 
krvnina).  Ubise  mi  otca  i  za  krvarinu  uze  trista 
grosa.  J.  Filipovic  1,  4.59''.  Oglobe  gorje  nego 
kad  Turci  krvarinu  napladuju.  1,  459l>.  Mire6i 
krajine,  mrtve  glave  i  krvarine.  V.  Vrcevic,  niz. 
135.  Odavna  je  pukia  krvarina  na  sve  cetir 
strane.  M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  .885.  Ako 
krvnik  ne  moze  platiti  krvarinu  kuci  ubijenoga. 
V.  Bogisic,  zborn.  513.  Plata  za  mrtvu  glavu 
zove   se   krvarina.    579.    —    U  jednom  primjeru 


«  KEVAV,  1,  a,  rt^  aa). 

xviu  vijeka  nije  posve  u  istome  znaienu.  fiejad 
ubivenago  kase  (kaze?)  odma  suprot  onoga  ubo- 
jice  iskai^e  (.iskaine')  6iiie  (cine'O  krvi,  koja 
s  pufikira  jazikom  naroda  zove  se  krvarina. 
jodna  ceta  ludstva  oruXana  skiiplona  ot  uvrije- 
denih  .  .  .  nosi  pomori,  razrusenij  .  .  .  Starino. 
10,  39.  (1790). 

KRVARITI,  krvarim,  impf.  postaje  od  krv 
(uprav  od  krvar),  i  ima  razliina  znacena.  —  Od 
XVIII  vijeka. 

a.  puitati  krv.  —  U  Bjelostjenievu  rjecnikti : 
krvarim,  krv  pu56am,  kuplco  ali  roge  priklap|u6 
jScarifico,  scalpoUo  aperio';  u  Voltigijinu:  ,cavar, 
cacciar  sangue,  salussare'  ,ador  lassen';  u  Stuli- 
cevu :  ,scarificare'.  —  I  sa  se,  rejleksivno.  —  u 
Bjelostjencevu  rjecniku :  krvarim  se,  krv  puscam 
sokui  2ilu. 

b.  vidi  krvaviti.  —  U  JambreHcevu  rjeiniku : 
krvarim  ,cruento'. 

e.  prema  krvarene,  b  i  c,  moglo  bi  znacili: 
prolijevati  krv,  neprelazno. 

KEVAENICA,  /.  vidi  stratiste.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu 
(,luogo  dove  si  giustitia'  ,carnificinae  locus'  351") 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu  (,forca, 
patibolo,  luogo  di  sangue'  ,galgen'),  «  Stulicevu, 
(v.  krvniSte).  —  U  jedinome  primjeru  stoji  u 
metaforickome  smislu.  Ima  se  vice  uzeti  u  ovoj 
stvari  od  ispovidnika,  i  dobro  viditi  da  ne  bude 
sto  savise;  iii  bo  ispovid  du§a  krvariiica  kako 
nerazlozito  i  himbono  poluvirnici  govorili  su.  I. 
Velikanovic,   uput.  3,  83. 

KRVAENIK,  m.  vidi  krvar.  —  U  Jambresi- 
ccvu  rjecniku:  , scarificator ;  phlebotomus'. 

KEVAENOVATI,  krvarnujem,  impf.  u  Stuli- 
cevu rjecniku:  v.  krvnioiti.  —  sasma  nepouzdano. 

KEVAST,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku :  ,sanguine 
abundans'  pun  krvi.  —  Takovo  znacene  nije  po- 
uzdano,  bole  je:  slican  krvi  (n.  p.  erven),  vidi: 
Krvast,  bot.  min.  art.  (erven  kao  krv),  lat.  , san- 
guineus' ,blutroth',  tal.  ,sanguigno,  rosso  come 
sangue'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

KRVAS,  m.  Gervasius,  ime  musko.  —  Bice  po 
latinskome  nacineno  (vidi  i  kimak)  ali  uz  pucku 
etimologiju  od  krv.  —  U  Dubrovniku  xii  i  xiii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (KrbvaSb 
, Gervasius').  Ja  banb  bosbubski  Kulinb  prisezaju 
tebe,  kneze  Krbvasu,  (,juro  comiti  Gervacio'.  Sr. 
spom.  Biograd.  1840.  2)  i  vbsemb  gradamb  Du- 
brovbcamb.  Mon.  serb.  1 — 2.  (1189).  Krtvasb 
Manbderovicb  (vlastelin  dubrovacki).  23.  (1234— 
1240). 

KRVAV,  adj.  eruentus,  na  kojemu  je  (osobito 
mnogo)  krvi,  krvju  obleven,  krv^u  okafan.  —  Rijec 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  krtvavi.,  rus. 
KpouaBbiii.  ces.  krvavy,  poj.  krwawy.  —  U  svijem 
je  rjecnicima :  u  Vrancicevu  (, eruentus ;  sangui- 
neus'), u  Mikajinu  (karvav,  krvav  .cruentatus'), 
u  Belinu  (,iusanguinato'  .eruentus'  408";  ,san- 
guinolente,  imbrattato  di  sangue'  ,crueutus'  6411)), 
u  Bjelostjencevu  (,cruentus,  cruentatus,  sangui- 
nolentus'),  u  Jambresicevu  (,sanguinolentus'),  u 
Voltigijinu  (,sanguinoso'  ,blutig'),  u  Stulicevu 
(,cruentatus,  sanguine  foodatus'),  u  Vukovu  (,blu- 
tig' , eruentus'),  u  Danicicevu  (krbvavb  , eruentus'). 
1.  o.dj.  —  Komp.:  krviviji  (J.  Banovac.  razsr. 
117.  157;  Osvetn.  3,  107). 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome. 

a)  0  celadetu,  o  zivotini,  o  dijelu  tijela. 

aa)  lead  krv  tece  iz  rana  na  samome 

tijelu.   uau)  o   ieladetu.    Ondi   smo  vidili  Grgu 

krvava.    Mon.  croat.  203.  (1513).    Tekuci  po  sti- 


KRVAV,  1,  a,  (i)  an).  (',! 

nah,  po  kamenju  i  po  kupjenah  vas  krvav  po 
nogah.  B.  Kasic,  fran.  59.  Sva  se  izkubla,  sva 
je  krvava.  I.  V.  Bunic,  mand.  10.  AV  ga,  srete 
vjereniea  }uba,  ona  bjesR  suzna  i  krvava.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  20.  —  bbb)  o  dijelu  tijela  u  tela- 
deta  i  u  iivotine.  Koji  put  i  krvavi  glava  bude. 
F.  Lastri6,  ned.  320.  Dok  izneso  rusu  g-lavu  od 
sikare  svu  krvavu.  V.  Dosen  124*.  On  prevrce 
te  leseve  mrtve  i  krvave  ogleduje  glave.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  562.  A  da  stapom  omarises  glavu, 
bi  je  svojom  platio  krvavora.  Osvetu.  2,  52.  — 
Pod  priteskim  kriza  brimenom  satreno  i  krvavo 
rame.  A.  Kanizlic,  uzr.  88.  —  amo  pripada  i 
uvaj  primjer  u  kojemu  se  govori  o  dijelu  tijela 
ill  0  kozi  ill  0  cijelome  tijelu :  Kako  je  derano, 
(i)  nije  krvavo.  (Kako  je  radeno,  raoglo  je  i  gore 
biti).  Nar.  posl.  vuk.  125.  —  ccc)  oodje  moze 
stajati  i  kad  se  govuri  o  ranama  i  udarcima. 
Brez  krvave  rane  mrtav  pade  zee.  A.  Kaiiizlio, 
kam.  559.  Bubic  im  vida  erne  i  krvave  udarce. 
S.  l^ubisa,  prip.  154. 

b/>)  kad  je  km  iz  tudega  tijela.  ana)  o 
ce(adetu.  Srite  ga  jedan  krscanin  koji  videdi  ga 
krvava  rece  mu:  .Odklen  idesV  ti  si  ubio  koga 
covika'.  M.  Zoricic,  zrc.  25.  Posli  nikoliko  vri- 
mona  ugleda  se  i  izlaziti  vas  krvav  iz  vojske 
turske  .  .  .  koga  vojska  ugledavsi  mnogo  se  obe- 
seli,  navlastito  kada  vidise  da  je  zdrav  brez  ni- 
kakve  rane.  And.  Kaoio,  razg.  112.  .Jagne  sam 
klala,  te  sam  krvava.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  216.  — 
bbb)  0  tijelu  Hi  o  dijelu  tijela.  Upadu  u  ruke 
krvave  i  nepoSteiie.  B.  Kasii,  per.  128.  Krvava 
se  ruka  viku  prvom  vodom  ne  oplaka.  I.  Gun- 
dulic  500.  Sve  po  puSci  i  krvavoj  ruci.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  52.  (u  tijein  je  primjerima  krvava 
ruka  po  nesto  u  metaforickom  smislu).  —  Al"  eto 
ti  jednoga  junaka  na  vranciou  koiiu  pomamaome, 
krvave  mu  noge  do  ko(ena  a  junaku  ruke  do 
ramena.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  100.  —  Polecela  dva 
vrana  gavrana,  krvava  im  krila  do  ramena  i  kr- 
vavi kjuni  do  ociju.  3,  561.  Sve  ti  ptici  j)o  raz- 
bojih  ovijele;   krvavi  im  do  ociju  kjuiii.   Osvetri. 

1,  8.  —  Iz  krvavijeh  cejusti.  I.  Dordic,  salt.  ix. 
—  Izgledanje  u  .stupaje  krvave  i  bolesne  Jezusa. 
L.  Radio  35. 

b)  0  cenm  neiivu  (katkad  u  metaforii- 
kome  Hi  u  prenesenome  smislu),  n.  p. : 

ua)  0  oruzju.  Krvavo  uo/.o  svud  sije 
taj  tuga.  M.  Vetranic  2,  348.  Krvave  noze  nosi 
u  ruke.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  216.  I  jedva  despot 
ziv  utece  izpred  sabje  sve  krvave.  I.  G-unduli6 
387.  Ua  su  pali  pod  vlas  sabje  tve  krvave.  P. 
Kanavelic,  iv.  15.  Sto  mi  ti  je,  mila  majka,  sa- 
b)ica  sva  krvava?  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  10. 
Pogledaj  mu  sabju  o  unka§u,  sva  krvava  britlca 
do  baloaka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  547.  Andeo  kr- 
vavi mac  u  noznice  stavl.  A.  Kanizlic,  utoc.  456. 
Krvave  im  ruke  do  ramena  i  zeleni  maci  do 
baloaka.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  308. 

bb)  0  drugome  oradu  kojijein  se  ubijn 
Hi  muci,  n.  p.  o  hicu.  Premako  krvaf  bic  vidjaliu 
prid  vrati  (metaforicki).  D.  Barakovi6,  vil.  78. 
Bio  je  bicevan  sibioami    krvavima.    A.  d.  Costa 

2,  152.  —  0  krizii.  Nego  tvoj  svet  ki-iz  krvavi . . . 
J  Kavanin  32''.  —  //  ovome  primjeru  stoji  po- 
steja  metaforicki  mj.  kriz :  Ter  se  s  krizem  raz- 
govara  privelika  pokornica  (sveta  Jelina  kriza- 
rica) :  .Eajsko  cablo,  ziva  zejo,  za  tobora  sam 
izceznula,  o  krvava  ti  postejo,  istuc.  tebo  uve- 
nula'.  And.  Kacio,  razg.  17  — 18. 

rr)  o  odijelu.  Sve  mi  donosi  ruo  kr- 
vavo. nocom  ga  perem,  a  danom  susim.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  491.  Sto  t'  je,  rano,  krvava  do- 
lama  y     1,   540.      Drzi    krvav   jagluk   u   rukama. 


I  KRVAV,   1,  b,  n)  an). 

2,  .Sol.  A  staroj  se  dosadilo  majci  sve  peruci 
krvave  hajine.  2,  438.  —  (metaforicki).  Drugi 
vije  iz  Kozaro  puste,  sa  krajine  krvave  liajine. 
Osvetn.  5,  31.  —  Kadi  krvava  kosujica  vidi  ko- 
sujica,  c.  i  u  Vukovu  rjecniku:  krvava  kosujioa, 
vide  [vodenak]  kosu}ica  2. 

<l<l)  0  kamenu,  drvccu  (na  mjestu  gdje 
je  hio  poko{).  Krvavo  je  po  drumu  kamene,  kr- 
vave su  vite  omorike.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  312. 
Zora  crna  i  krvava,  krvavije  niz  tocila  stijene. 
Osvetn.  3,  107.  —  U  ovome  primjeru,  u  metafo- 
rickome  smislu:  Za  to,  o  slavua  i  cestita  kuie 
otmanske  kruno,  vidim  da  pooetak  oarstva  od 
svita  sad  krvaviin  krijepi.s  zidim.  I.  Guadulic 
495. 

ee)  0  jiutu  (metaforicki).  U  ruci  je 
s  macem  trijebi  put  otvorit  krvav  tebi.  G.  Pal- 
motio  2,  46. 

ff)  0  mjestu  gdje  je  bio  vciiki  poko( 
Hi  bitka  tiopce.  gdjegdje  moze  biti  znacene  kao 
kod  d,  a)  bb).  Mlav-planino,  krvava  krajiuo! 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  26.    Te  je  saje  u  Liku  krvavu. 

3,  109.  Od  Kotara  krvave  krajine.  3,  142.  Vo- 
jevoda  od  KCeva  krvava.  4,  61.  Kod  krvavog 
sanca  Deligrada.  4,  528.  —  Amo  pripada  i  ovo : 
S  koga  je  (oruzja)  svijet  krvav.   M.  Vetranic  1,  8. 

1).  sanguineus,  koji  se  .sastoji  iz  krvi,  u 
kojemu  ima  krvi,  pa  i  u  prenesenome  smislu, 
erven  kao  krv. 

u)  o  cemu,  zitkome  sto  je  Hi  sama  krv 
Hi  je  pomijesano  s  kro\u  (gdjegdje  u  metaforie- 
kome  Hi  u  prenesenome  smislu),  n.  p. : 

na)  0  cemu  zitkome  u  (udskome  tijelu 
Hi  sto  iz  nega  izlazi.  una)  kako  su  prije  mi- 
slili,  u  (udskome  tijelu  ima  cetiri^  zitke  stvari,  te 
po  nima  postaju  temperamenti.  Cetiri  umori  od 
tijela,  to  jest  krvavi,  srditi,  melaukolik  i  fle- 
matik.  M.  Orbin  73.  —  bbb)  o  znoju  (prvi  su 
primjeri  u  pravom^'  smislu  po  luc.  22,  44).  Od 
pota  krvavoga.  Korizm.  94*.  Naj  prije  ce  krvav 
znoj  iz  lica  proliti.  M.  Drzic  456.  Kada  se  kr- 
vavijom  znojem  znojase.  A.  Guoetic,  roz.  jez. 
181.  Oni  krvavi  znoj,  kojim  znojase.  M.  Jer- 
kovic  44.  Da  kad  Isus  pun  Jubavi  iz  slavnoga 
svoga  obraza  proli  na  svit  znoj  krvavi  ...  P. 
Vuletid  88.  Poce  se  znojiti  potom  krvavim.  F. 
Par616  51.  I  probivsi  mu  odicu  krvavi  znoj . . . 
F.  Lastrio,  test.  107^.  Priuzevsi  ga  krvavi  znoj. 
E.  Pavi6,  ogl.  609.  —  metaforicki  Hi  iperbolicki. 
Rimski  vojuik  ta  glas  nosi,  Afrikanom  da  ga 
zvase  .  .  ,  niku  milost  za  se  prosi,  Rimjani  mu 
zatajase,  nega  voji  ue  pristase,  a  znoj  krvaf  za 
nih  rosi.  D.  Barakovic,  vil.  357.  Lijenim  ostavit 
cu  trudne  pute,  zno'e  krvave.  .T.  Kavanin  SO''. 
Popade  me  u  onoj  sjeni  znoj  krvavi  i  ledeni. 
445*.  —  Dubje  znojit  se  6b  krvavijem  znojem. 
Zborn.  521'.  —  ere)  o  suzama,  plaiu.  Pa  pogleda 
cara  poprijeko,  krvave  mu  suze  iz  ociju.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  344.  Tamo  noj  krvave  suze  iz  ociju 
letole!  Nar.  prip.  vuk.  177.  —  naj  iesie  u  me- 
taforickome  Hi  ipcrbolickome  smislu.  Slis'te  tuzben 
vaj  i  moj  plac  krvavi.  M.  Vetranic  1,  70.  Kroz 
toj  se  s  krvavijem  suzami  bez  broja  utjecem 
k  tebi.  N.  Dimitrovic  43.  Gorke  tuzice  i  pla6 
krvavi.  M.  Drzid  457.  Kad  pocnem  u  meni,  ne- 
sreco,  misliti,  koliko  tvom  zledi  mogu  se  tuzan 
rec,  suze  mi  krvave  iz  oci  pocnu  tec.  U.  Ra- 
nina  107t>.  Placu6i  s  krvavim  suzami.  J.  Ba- 
iiovac,  pred.  38.  Zasto  je  stanak  niov  toliko  ne- 
srican,  koliko  je  dostojan  zaliti  se  s  krvavim 
suzama.  F.  Lastrio,  ned.  343.  Ovo  je  uzrok, 
koji  me  mice  i  probuduje  na  gorko  uzdisane  i 
suze  krvave.  368.  Vi  pjevate,  a  nama  krvavo 
polijecu  (suze).   Nar.  posl.  vuk.  35.    Krvave  vaja 


KRVAV,   I,  h.  a)  aa).  : 

(siizo.  Kad  se  kazuje  za  koffa  da  plafie  ili  onako 
da  luu  J8  tesko).  160.  Alt  ja  krvave  va|ain  od 
muke.  (t.  Zelic  108.  —  tldd)  mciem  amo  i  oimj 
primjer,  premda  nije  baS  zitkn  nno  Ho  sc  ima 
kod  ovojia  u  tnisli  (vidi  kod  natezati  se) : 
Bijeila  vrana  zs^ar  letedi  podriska  rao  i  pohabi.  i 
osrajehnuh  se  od  Zalosti  i  rijeh:  ,Da  ti  k|un  po- 
vene,  .  .  .  i  kad  hodeS  poc  od  sebe  krvavijem  se 
natezala."    M.  Vetrani6  I,  23. 

hb)  o  dazda  (o  vodi  unpce,  vidi  h) 
aa)).  Sunce  u  istok  vratit  mogu,  s  neba  dozvat 
dai  krvavi.  G.  Palmotii  2,  432.  I  padahu  vrhu 
trave  dazja  kapje  svud  krvave.  P.  Vuleti6  88. 
Svu  nod  sjala  jasna  mjeaeSina,  u  ponoci  krvav 
dazdic  nade.  And.  Kacit':,  razjj.  222'.  —  U  ipcr- 
bolickome  smislu.  Sab|e,  Stiti,  strijele,  luci  s  kr- 
vavijem se  dazdom  ore.    I.  Gundulii  543. 

r(')  0  hlatu,  potoku.  On  vas  streptjo  i 
u  krvavu  blatu  pade  na  tli  doli.  I.  Gundulic 
410.  —  Metaforifki.  Krvavira  potokom  sramotu 
osvete.    D.  Barakovi6,  vil.  103. 

h)  0  iemu  Ho  je  pomijesano  s  krvfa  ili 
se  sastoji  iz  kroi  (kao  kod  a))  ili  je  puno  kroi, 
alt  istieuci  vz  to  crvenu  boju. 

(ui)  0  iemu  iitku.  aait)  o  nodi.  Ubi- 
strise  vode,  ke  smucene  bihu,  kad  ti  Turke  bode, 
krvave  tecihu.  D.  Barakovic,  vil.  351.  Do  suuca 
joj  bistra  voda  bila,  od  sunca  .se  voda  zamutila, 
udarila  mutna  i  krvava,  pa  pronosi  koiie  i  kal- 
pake,  ispred  podue  rai'iene  junake.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  340.  "Potekose  vode  sedrvani  po  Stam- 
bolu  mutni  i  krvavi.  3.  63.  —  (>M))  o  pjeni  (iz 
iista).  Na  usta  im  bila  pina  skace,  al'  Turcinu 
bila  i  krvava.  And.  Kacic,  razg-.  121.  Nosise  .se 
jotni  dan  do  podne,  dok  Turcina  pjene  popanuse, 
bijele  su  kako  gorski  snijeg,  Strahin-baaa  b'jole 
pa  krvave.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  284.  Nosise  se 
Jetni  dan  do  podne:  Musu  b'jela  pjena  popadnula, 
KrajeviAa  b'jela  i  krvava.    2,  408. 

bh)  0  slovima  napisanima  kro{u.  Sinoc 
mene  crna  kniga  dode,  crnom  bjese  bulom  za- 
bulana,  a  krvavim  slov'ma  napisana.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  395. 

ccj  0  tijelu  (udskoine  ili  zivinskome, 
Hi  o  dijelu  tijela.  a<i<i)  o  tijelu  ili  o  kozi,  kad 
pocrveni,  jer  udari  ii  nu  km.  Bokrija  je  taj  ne- 
sre6an  dervis,  .  .  .  krvav  dervis  bjese  do  ociju. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  273.  Jedau  (cahnr  vina)  dase 
konii  od  megdana,  krvav  koiiic  do  usiju  dode, 
drugi  popi  na  pohodu  Marko,  krvav  Marko  do 
oftiju  dode.  2,  225.  —  hbb)  o  ociina,  Oci  diviji 
i  krbvave.  Stefanit.  star.  2,  280.  Isus  s  licem 
strasnim  recet  s  ocima  krvavima.  Korizm.  17*. 
I  u  kosijeru  strasna  zuba  i  krvava  oka  ogan 
zivi  prijeti.  I.  Gundulid  554.  Kon  krvavih  ociju. 
B.  Krnarutii  8.  Oci  zuto  i  krvave.  V.  Dosen 
176''.  To  je  bio  strasan  tucak  junak:  mrka  brka 
a  krvava  oka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  407.  Neki  Ra- 
dun  s  krvavijem  ocima  od  ogiia  i  dima.  S.  J^ju- 
bisa,  prip.  241.  —  metaforicki.  Krvavim  okom 
gledahu  nu.    P.  Bak§ic  5. 

<•)  u  prenesenom  smislu,  erven  kao  krv. 
Bozanstveno  znamenje  kriza  krvavo.  §.  Kozi6ic 
21b.  —  Ako  vidis  (u  snii)  da  je  mjesec  krvav, 
toj  prilikuje  trud  i  muku.  Zborn.  I33b.  Nece 
vec  svitliti  (misec)  nego  ce  se  krvav  ukazati.  .1. 
Banovac,  razg.  2.  A  danica  krvava  ii|egla.  Nar. 
pjes.  vuk.  3.  223.  Stade  6eta,  pa  gleda  mjeseca 
i  negovo  krvavo  odijelo.  Osvotn.  1,  63.  —  Krva- 
vijem oblakom.  I.  Dordic,  uzd.  13.  —  Krvavome 
kad  koprenom  sve  se  nebo  uaoblafii.  G.  Palmoti6 
1,  19.  —  Podrtijeh  iz  uzdaha,  boz  umrtja  u  kih 
crka,  krvavijem  dimim  paha,  smrdeoijem  pjenam 
hrka.    I.  Guudulid  472.  —  Miho:   Vidis  li  mcinu 


H)  KRVAV.   1,  .■,  e). 

ovu?  —  Vlaho:  Vidim,  sva  je  rdava.  —  Miho: 
Bila  je  ua  provu.  —  Vlaho :  Zato  je  krvava.  M. 
DrXic  44.  —  Drugu  sveoi  digoi5e  priliku:  od 
Durdeva  do  Dmitrova  dana  sve  barjaci  krvavi 
ido§e  viS'  Srbijo  po  nebu  vedrome.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  131.  —  Krvava  kapa,  krvavo  sukno.  (A 
nikad  se  ne  kaXe  crvena  kapa,  crveno  sukno.)  u 
Draganidima.  D.  Trsteiiak.  —  Gored  iskre  u 
gredami,  od  kijeh  svaka  krvava  je,  no.se  ogan. 
B.  Bettera,  or.  27.  Iz  nozdara  kodu  su6o  krvavi 
plam.  S.  l^ubiSa,  prip.  240.  —  U  Ditbrovniku 
krvavo  gvozde  moze  znaiiti  usjalo.  ,Jeli  mi  utija 
krvava  V    P.  Budmani. 

d,)  u  prenesenome  smislu,  vidi  krv,  2,  c. 
Posjed  du  im  i  muSko  i  Xensko,  krvavi  su  kad 
za  liih  pomislira,  vazda  su  me  brukom  tovarili. 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  492.  .Olazi  od  mene,  lopove, 
sav  si  mi  krvav  na  ocima'.    J.  Bogdanovid. 

C.  oruentus,    atrox,   saevua,    kod  kojega  sc 
krv  lije,  u  kojemu  je  pokof,  uhojstvo. 

a)  0  boju,  rata  ltd.  pa  i  o  svadi,  ne- 
prijate(stvu.  I  pozno  si  i  vidio  sred  krvava  juta 
boja,  koli  je  teSka  sila  svoja  (negova).  I.  Gun- 
dulic 308.  Ja  ki  stratih  sva  ma  Ijeta  slijedit 
s  vojskom  boj  krvavi  na  sve  detr  strane  od 
svijeta.  484.  I  nasrnu  s  krvavijem  ga  rvat  bojom. 
520.  Kad  u  boju  krvavomu  starca  ostavi  ti  Ne- 
stora.  G.  Palmotic  1,  207.  Silne  boje  i  krvave 
nije  spametno  zametati.  2,  128.  Da  ih  moja  ve- 
licina  na  krvavi  svijeh  boj  zove.  2,  351.  Za  boj 
ostri  i  krvavi.  P.  Kauavelid,  iv.  42.  Kad  vojuik 
ulazi  u  koji  krvav  boj.  I.  Grlidic  120.  O  strasna 
boja,  o  boja  krvava!  F.  Lastrid.  test.  157b.  Kr- 
vavi ovi  boj  na  moru  bijase.  A.  Kanizlid,  utoc. 
406.  I  ako  je  vede  od  slave  pridobiti  sebe  istoga, 
neprijatejske  neg  drzave  posred  boja  krvavoga  . . . 
P.  Sorkocevid  578''.  Nakou  dva  sata  krvavoga 
boja.  M.  Pavlinovid,  rad.  87.  —  U  toliko  i  vo- 
jevoda  bogdanski  se  caru  odvrze  i  od  krvavijeh 
bojnijeh  zgoda  pocetak  se  hud  zavrze.  I.  Gun- 
dulid  338.  —  Na  krvavo  bijenje  i  vrlo.  340.  — 
TJ  krvavoj  rati.  D.  Barakovid,  vil.  58.  Iz  kr- 
vave mrzi  je  rati  s  Turcima  se  pobjeguda  prid 
Pojacim  ukazati.  I.  Guudulid  396.  Svud  zamedu 
rat  krvavi.  G.  Palmotic  2,  3.  Vi  moji  druzi  u 
krvavoj  rati.  B.  Krnarutid  25.  Rat  krvava  za- 
vrze se.  P.  Kanavelid,  iv.  182.  U  ovemu  krva- 
vomu ratu.  V.  M.  Gucetid  129.  Zametnuo  bi- 
jase rat  krvavi.  I.  J.  P.  Lucid,  razg.  64.  —  Nod 
harcovanje  krvavo  razstavi.  I.  T.  Mrnavid,  osm. 
57.  —  Pouavjaju  se  cesti  i  krvavi  sukobi  medu 
onijem  Srbima.  S.  !^ubisa,  I'rip.  155.  —  IT  ovijem 
krvavijem  borbama.  81.  — •  Radi§  S  nih  upasti 
u  krvave  smede  i  boje.  G.  Palmotic  1,  266.  — 
Hrvati  krvavijem  oporom  uzbiju  Turke.  S.  l^u- 
bisa,  prip.  83.  —  Svadidi  ki  bez  svadbe  ke  kr- 
vave drzaSe  ga  (Knin).  J.  Kavanin  231a'.  Kr- 
vavoj u  zavadi  za  me  mrahu.  I.  Dordid,  uzd. 
31.  —  Ostaranijeh  i  krvavijeh  neprijate]stva.  B. 
Kasid,  in.  54.  —  Amo  pripada  i  ovo:  Da  one 
dvije  kude  ne  opomiiie  na  krvavi  dogadaj.  Prav- 
donoia.  1852.  30. 

b)  0  smrti  (ubojstvu).  Kad  bi  tko  bio 
usilovau  ili  koji  grih  uoinit  ili  koju  veliku  ne- 
voju  ili  teSku  i  krvavu  smrt  poduijet ...  I.  Gr- 
licid  198.  Pogrdni  obidaj  megddna  umetnut  s  iz- 
mii|enem  djavla  za  da  s  krvavom  smrtju  tilesa 
dostigne  joste  izgubjene  dusa.  I.  J.  P.  Lucid, 
nar.  133.  —  Ubojstvo  koje  se  dini  s  oruzjem 
jest  krvavije.  J.  Banovac,  razg.  117.  —  Amo  ne 
pripada  ovaj  primjer,  vec  pod  e:  Mjesec  krvav, 
smrt  krvava  ...    J.  Kavanin  558*. 

r)  o  krstenu.  To  se  zove  krstjenje  kr- 
vavo.   Blago  turl.  2,  205. 


KRVAV,  1,  d.  7( 

(1.  cruentus,  sanguinarius,  koji  krv  (tudit) 
prolijeva,  koji  ubija,  Hi  koji  zeli  ubijati  Hi  se 
nasladuje  ubojstvom,  pokofem,  isporedi  krvan,  o. 
ti)  0  ieladetu. 

4tu)  u  zlome  smislu.  aau)  o  gelatu. 
Pa  naredi  krvava  gelata,  da  izgubi  zorna  kau- 
riua.  >far.  pjes.  vuk.  2,  610.  Krvav  gelat  pred 
tavnicu  dode.  Ogled,  sr.  491.  —  bbb)  o  drugome 
covjeku.  Ah  zli  kraju  i  krvavi !  G-.  Palmotic  1, 
179.  ]^ut  i  krvav  ho6e  biti  (covjek)  ko  lav,  mo- 
dvjed,  panter,  zmijo.  .T.  Kavanin  76b.  —  amo 
pripadaju  i  ovakovi  priinjeri:  Djaval . .  .  nepri- 
jate}  krvavi.    M.  Vetrauic  1,  115. 

bb)  u  dobrome  smislu,  junacki,  hrabar. 
u  narodnijem  pjesmama  nasega  vremena  (ispo- 
redi krvnik,  c,  ubojica).  Ja  okupih  sezdeset  Tii- 
rakah,  sve  Turcina  krvava  junaka.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  320.  Drobnaci  su  krvavi  junaci.  4,  489. 
E  su  u  hu  (vojsku)  krvavi  Spuzani.  Pjev.  cm. 
174b.  (jtac  joj  pogibe  pod  Skadrom,  krvavi  ju- 
nak,  Bog  da  ga  prosti!  S.  ^ubisa,  prip.  67.  — 
Amo  pripada  i  ovaj  primjer :  Od  krvave  kuce 
Perovina.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  523.  —  isporedi  i 
a,  b)  if). 

b)  0  zvijcrima.  Bese  v  rece  toj  videnijo 
krvavo,  ishojase  i  povedase  zemju.  Pril.  jag.  ark. 
9,  115.  (1468).  To  ne  bila  tri  krvava  vuka.  Pjov. 
cru.  149'>.  —  U  ovome  se  priinjeru  kaze  o  ce(a- 
detii:  Malo  poslija  uzrivsi  djavla,  rece  mu  :  ,Ca 
to  ti  stojil,  krvava  bestija?'  P.  Glavinic,  cvit. 
370-1. 

c)  u  prenesenome  smislu,  o  naravi  (cudi), 
nagumi.  Ptice  krvave  uaravi.  M.  Vetrani6  1,  93. 
Negova  bezbozna  ruka,  slepo  poslusua  krvavom 
nagonu  ^  mracnoga  srca,  nije  prezala  od  savesti. 
M.  P.  Sap6aniu  1,  121.  —  Moglo  bi  i  ovo  amo 
pripadati :  Tac  grabeci  silui  vuci,  kad  krvavi 
glad  ocute.    G.  Palmoti6  3,  22b. 

(I)  vidi  e,  e). 
c.  atrox,  II  prenesenome  smislu,  vrlo  mucan, 
tezak,  strasan. 

a)  muka,  jad,  tuga,  i  uopce  ncugodno 
stane  tjelesno  Hi  dusevno  (radi  rijeci  muka  i 
trud  vidi  i  h)  i  c)).  Jos  mislit  —  jaoh  sele!  — 
muka  je  (u  drugome  rukopisu:  tuga  je)  krvava 
pastiri  sto  vele  od  tezijeh  dubrava,  sto  mi  je 
trudno  cut,  er  kad  se  spomenem,  sva  treptim 
kako  prut  i  blidim  i  svenem.  M.  Vetranid  2, 
261 — 262.  Ead  muke  krvave  za  toj  se  spravimo 
oba  dva  da  glave  na  rizik  stavimo.  2,  350.  Jerbo 
je  on  dvi  muke  trpio,  u  dusi  jednu,  u  tilu  drugu: 
obedvi  su  ove  muke  strahovite;  prva  je  ostrija, 
premda  je  druga  krvavija.  J.  Bauovac,  razg. 
157  (u  tome  se  priinjeru  moze  shvatiti  krvav  i  a 
pravome  smislu).  —  Taj  jad  krvavi.  M.  Vetranic 
1,  101.  —  Smi§]aje  naj  liSe  krvave  tuzice.  1,  57. 
vidi  i  sprijeda  primjer  iz  2,  261 — 262.  —  Da 
budeS  podnosit  do  groba  taj  nemir  krvavi.  2, 
165.  —  Ocutit  nepokoj  i  oemer  krvavi.  2,  472. 
—  Pogledaj  ti  negovu  bolizan  krvavu.  Korizm. 
861*.  —  Ni  taj  trud  krvavi  nu  nega  (Juba)  ne 
moze  od  tvoje  jubavi  rastavit,  moj  Boze.  M.  Ve- 
tranid  1,  149.  Zalos  me  oznobi,  cutim  trud  kr- 
vavi.   2,  85. 

b)  0  trudu,  mud  (u  drugome  smislu 
nego  pod  a) :  kad  ko  radi  i  triidi).  Za  trudim 
krvavima,  joster  cemo  puni  slave  suprotive  sve 
dobiti.  G.  Palmotic  2,  87.  Vidio  sam  gdje  se 
plada  neharnosti  trud  krvavi.  P.  Kanavelic,  iv. 
160.  Pod  imenom  zaman  tvojijem  stekob  vjecne 
casti  i  dike  i  na  celu  rukam  mojijem  slavne  uz- 
gqjib  lovorike;  jer  s  visiue  kola  tvoga  (srecoj  u 
dno  obali  eto  meue,  da  od  krvava  truda  moga 
ne   ostane    ni    uspomeue.     P.  Kauavelii,  iv.  194. 


I  KRVAV,  2,  b. 

Uzivajte  i(h)  kakono  dostojnu  pla6u  krvavije(7(^ 
truda  vnii(h).  F.  Lastric,  svet.  104b.  Koje  je 
on  krvavim  trudom  stekao.  J.  Raji6,  pouc.  2, 
47.  f^to  nam  je  Bog  i  nas  krvavi  trud  ucuvao. 
Pravdonosa.  1852.  33.  —  Muka  je  krvava  oprijet 
se  sili  toj.  M.  Vatranic  2,  249.  —  Amo  bi  mogao 
pripadati  i  ovaj  primjer :  Krvava  razloga  i  mufina 
za  dati  se !    F.  Lastric,  ned.  380. 

c)  sto  se  trudom  Hi  mukom  dobije  (i  to 
se  moze  kazati  trud  Hi  muka).  Krvav  im  pu- 
stimo  i  tuzan  dobitak.  P.  Vitezovid,  odil.  84.  — 
Sila  sam  krvavijeh  zalogaja  izio,  t.  j.  dosta  sam 
muko  podnio.  Vuk,  rjecn.  kod  krvavi  zalogaj. 
—  Kad  krvavu  svoju  muku  pod  lakomu  vrgu 
ruku.  V.  Dosen  55*.  ,To  'e  moja  prava  krvava 
muka'.  J.  Bogdanovic.  —  O  krvavo  svita  blago! 
V.   Dosen  53b. 

d)  u  prenesenom  smislu,  o  vremenu.  Na- 
stati  ce  vremena  tamna  i  krvava.  S.  !^ubisa, 
prip.  69. 

e)  amo  mogu  pripadati  i  ova  dva  pri- 
mjera  (o  sjeceru,  o  student),  Hi  se  moie  shvatiti 
da  pripadaju  (u  metaforickome  smislu)  pod  d. 
Kad  sjever  krvavi  sve  dmedi  povrijedi.  M.  Ve- 
tranic 2,  17.  Tolika  mecava  ter  bjese  po  svijeti 
i  studen  krvava  ku  nije  moc  izrijeti.    2,  82. 

f.  0  pismu,  u  prenesenome  smislu  (o  onome 
sto  je  napisano). 

a)  znacene  je  od  prilike:  strasan  (jer 
prijeti).  Poce  ucit  krvava  fermana.  S.  Miluti- 
novic  u  Pjev.  crn.  ^~^. 

b)  takoder  strasan,  ali  Jalostan.  Pa 
bijele  jiisu  na  sve  strane,  bijele  knige  jadne  i 
krvave.  Osvetn.  2,  73.  Po§a)emo  krvavu  zalbu 
u  MIetke.    S.  ^iubisa,  prip.  208. 

g.  uz  imena  mjcstd  (osim  e)  o  vodama, 
vidi  h,  h)  aa)  aaa)). 

fi)  Krvava  Lokva,  vidi:  Selu  je  Rapci 
crkve  arhandelove  u  Prizrenu  isla  meda  ,na 
Krhvavu  Lokvu'.  G(la3nik).  15,  281.  (1348?).  D. 
Danicie,  rjefin.  kod  krbvavb. 

b)  Krvava  Voda,  vidf:  Selu  je  Homora- 
nima  i  Nebregovu  iSla  meda  ,na  Krbvavu  Vodu'. 
G(lasnik).  11,  134.  13,  .371.  D.  Danidid,  rjei'u. 
kod  krbvavb. 

c)  Krvave  Bare,  izvor  Temstici  (u  Sr- 
biji).    M.  D.  Milicevid,  kra).  srb.  172. 

(I)  Krvavi  Zdenac  kod  Kupcitie.  —  xv 
vijeka.  Zdenac,  ki  se  govori  Krvavi  Zdenac.  Mon. 
Croat.  170.  (1498). 

e)    Krvavo    Brdo,    hrezulak    u    Lapadu 

blizu  Dubrovnika.  Sa  juga  Hladnica,  Petka  mala 

i   velika   s  brezujcima   Krvavog   Brda   i  Babina 

Kuka.   M.  Vodopid,  tu2n.  jel.  dubrovn.  1868.  176. 

li.  uz  imena  bijaka. 

a)  Krvava  g}iva  (Sabjar,  Gojak),  v.  Kr- 
vavioa.    B.  Sulek,  im.  179. 

b)  Krvavi  korijen,  des.  krvav^  kofen 
(Chelidonium  majus),  Hypericum  perforatum  L. 
(Sabjar),  v.  Krvarica.    B.  Sulek,  im.   179. 

c)  Krvavi  mledic  Jm^ecic),  Euphorbia 
myrsinites  L.  (u  Istri).    B.  iSulek,  im.  179. 

i.  krvavi  zalogaj,  ptica.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku :  krvavi  zalogaj,  nekaka  mala  crvenkasta 
ticica  ,art  vogel'  ,avis  quaedam  [Regulus  igni- 
capillus  Brehmj.  cf.  [sradka],  sracak.  Krvavi  za- 
logaj .Troglodytes  parvulus'.  D.  Trsteiiak. 
2.  adv.  krvavo. 

a.  vidi  1,  a.  Kada  se  krvavo  oznoji.  A. 
Gudetid,  roz.  jez.  135.  Kako  krvavo  rano  Go- 
spodina  (sidice).    F.  Lastrid,  test.  1.58b. 

b.  isporedi  1,  c.  I  krvavo  sad  suzbije  dug 
pretezki  meju  zmije  (Juda).  J.  Kavanin  454b. 
Rim    imase   krvavo    pasti   pod  oblas.    I.  Dordic, 


KRVAV.  2,  b. 


KRVAVITI 


ben.  118.  Krvavo  pustit  se  pobijediti.  S.  Kosa 
115l>. 

c.  isporedi  1,  b,  b)  cc)  bbh).  Videdi  da  ga 
Filisteji  krvavo  gledahu.    I.  Dordi6,  salt.  x. 

(1.  vidi  1,  e,  b).  Po  vru6iiii,  \>a  zimi,  kr- 
vavo trudio  i  obdan  i  obnoiS.  A.  Kalii  395. 
§to  .  .  .  krvavo  si  stekao.  M.  Pavlinovid,  razl. 
spisi.  351. 

KRVAVAC,  krvavca,  in.  postaje  od  krvav 
nastavkom  bcb,  a  dobiva  razliina  znaiena. 

a.  (knav)  iovjek,  koji  krv  (tudii)  lije,  koji 
ko(e,  itbojica. 

a)  u  ziome  smislu,  vidi  krvav,  1,  d,  a) 
aa).  —  XV  (  xvii  vijekit.  Tom  krvavac  oni 
mnozih  jur  ubili.  M.  Marulic  27.  Krvavca  da- 
ju6i  pod  oblastju  2ciie.  V>2.  (u  nbadva  primjera 
0  Olofernu).  —  Metaforiiki.  Covna  privelik  je 
krvavac,  jer  ubija  milost  Bozju  u  sebi  i  u  dru- 
gomu  koga  smuti:  ovo  dvije  krvi.  I.  Anfiid, 
ogl.  93. 

b)  u  dobrome  smislii,  vidi  krvav,  1,  d,  a) 
bb).  —  U  nase  vrijemc,  a  ismedu  rjecnika  u 
Vukovu  (junak,  ubojnik  ,der  blutigo'  .cruentus, 
sanguinolentus'  s  primjerima  is  nnrodnijeh  pjc- 
sama :  De  god  iiadom  zlicu  i  krvavca.  Sve  bi- 
rani  zlice  i  krvavci,  i  s  dodatkom  da  se  (jovori 
It  Crnoj  Gori).  Ti  pokiipi  stotinu  Turaka  po 
svojemu  gradu  Niksidkome,  sve  bo)oga  zlicu  i 
krvavca.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  468. 

b.  neka  mala  zivotiria.  Krvavac,  Aphis  la- 
nigera,  liem.  blutlaus.  na  Bracu.    A.  Ostoji6. 

c.  neke  bolesti. 

a)  neka  bolest  u  goveda.  —  U  Stuliievu 
rjecniku:  ,iaorbus  bubuhis'. 

bj  vidi  krvavica,  b,  a).  Krvavac  ,haerDa- 
toma'  I'lem.  ,blutbeuIo',  na  Bracu.   A.  Ostoji6. 

d.  zcmla  gdje  se  nahode  kao  zali  crvenkasti. 
Slovinac.  1880.  87. 

e.  wjesno  ime  it  Dalmaciji.  Krvavac,  a)  solce 
pri  obali  Neretve  izpod  Norinske  kule.  —  b) 
straiia  staroga  maaastira  u  primorskom  Zaostrogu. 
M.  Pavlinovic.  —  Pomine  se  (pno?)  xvin  vijeka. 
Do  kastela  Krvavca.    Norini  82. 

f.  bijka.  Krvavac  (ceruauac,-  u  mletackom 
rukopisuj,  rus.  KpoBaBHHKa.  (Achillea,  Conval- 
laria  polygonatum),  ces.  krvavec  (Poterium,  Che- 
lidonium),  poj.  krwiowiec  (Sanguinaria):araomum, 
pes  columbinus  (mlet.  rkp.),  cinoglossa  (u  sii'iskom 
rukopisu),  1.  Geranium  columbinum  et  mollo  L. 
(Visiani);  2.  Erodium  ciconium  W.  (Visiani). 
B.  Sulek,  im.  179. 

KEVAVAN,  kfvavna,  adj.  vidi  krvav.  —  JVa 
dva  nijcsta  xviii  i  xix  vijeka.  Na  krvavne  trohe 
kuda  biCnira  dracam  tlehom  kuca.  J.  Kavanin 
414*.  (Znamene)  od  grjeSnoga  gneva  zavajano 
i  kr%-avno  i  veoma  stravno.    Osvetn.  2,  150. 

KEVAVAST,  adj.  crvenkast,  vidi  krvav,  1,  b, 
c).  —  U  nase  vrijeme  u  Tstri.  Krvavast  ,si]b- 
ruber'.    D.  Nemanio,  cak.  kroat.  stud,  iift.sg.  48. 

KRVAVCI,  m.  pi.  ime  za.teokti  u  Srbiji  u 
okrugu  uziikome.    K.  Jovanovic  157. 

KRV.AVICA,  /.  postaje  od  krvav  nastavkom 
ica;  ima  nekoliko  raztiinijeh  znaiena.  —  vidi  i 
krvavice. 

ii.  uopce  neito  puno  krvi,  n.  j).  voda.  —  U 
nase  vrijeme.  I  u  tobi,  vodo  krvavico.  Nar.  pjes. 
juk.  478. 

b.  i'ttok  pun  krvi.  —  Od  xvii  vijeka. 

ti)  nopie  Hi  u  cefadeta.  Nut'  modrica,  nut' 
krvavica!  AI.  Bivkovic,  boa.  386".  —  u  na^e  vri- 
jeme u  Sulekovu  rjecniku:  ,blutbeule'.  isporedi 
krvavac,  c. 


b)  H  kona.  u  Vukovu,  rjecniku,:  ,bei  doii 
pferdon  oino  blutbeule'  , tuber  cruentum'.  — 
Moic  biti  i  rana  (f).  Krvavica,  rana  koi'ui  na 
vratu  od  koniota.  u  Lici.    D.  Trstoiiak. 

c.  vidi  krvavice,  a.  —  Samo  u  Volligijinu 
rjecniku:  ,emoroide'  ,die  hemoroiden'. 

(1.  djcvenica  krv(u  nadjevena,  isporedi  dje- 
vonica,  kujen.  —  U  Mikalinii  rjecniku:  krva- 
vica, divenica  ,botulus,  botellus',  i  u  Vukovu : 
,die  blutwurst'  ,botiiIus  cruore  farctus'. 

e.  sitno  pero  puno  krvi.  —  [J  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stuliievu  (,plumula  san- 
guine plena').  Krvavice,  .sitno  perje,  Sto  ostane 
u  koii,  kad  se  perad  oskube.  u  Dakovu.  D.  Hire. 

f.  grana  sto  udara  iz  korijena.  —  Maze 
biti  useto  od  predah'iega  znaiena  u  prenesenomn 
smislu.  —  Od  xviu  vijeka.  Krvavice  lozo  .  .  . 
smifiu  se.  J.  S.  Rejkovi6  258.  Krvavica,  grana, 
sto  iz  korijena  izbija.  Lapovci  u  Slavoniji.  D. 
Hire. 

g.  bUke.  —  Od  XVIII  vijeka.  Krvavica,  lingua 
sanguinea,  sanguino,  aucusa  (Durante),  I.  An- 
cliusa  tinctoria  L. ;  2.  (Sablar)  v.  krvavica;  3. 
suvrst  breske  (Vajavac).  B.  Sulek,  im.  179. 
Krvavica,  neka  crjena  peturka.  na  Brafiu.  A. 
Ostojic. 

li.  crvena  zemfa.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
Krvavica  ,terra  rubra'.  D.  Nemanic,  fak.  kroat. 
stud,  iftsg.  61. 

i.  Krvavica,  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  ja- 
godinskome.    K.  Jovanovic  108. 

KRVAVICE,  /.  pi.  mnozina  od  krvavica. 

a.  Su(evi.  —  isporedi  krvavica,  c.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (krva- 
vice, su|i,  nemoc  ,hemorois')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  ii  Belinu  (,emorroide'  haemorroidis'  287''), 
u  Stuliievu:  ,haQmorrhoides  (fluxus  sanguinis  ex 
venis  in  ano  sitis,  vel  tumor  earundem  venarum 
absque  sanguinis  fluxu)'.  Bog  im  posla  krvavice 
u  tijelo.    I.  Dordi6,  salt.  269. 

b.  Krvavice,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskome.  —  isporedi  krvavica,  i.  Sjivak  u 
Krvavicama.    Sr.  nov.  1875.  299. 

KRVAVICAN,  krvaviona,  adj.  koji  boluje  krva- 
vicama (hilevima).  —  U  Stuliievu  rjecniku:  ,hae- 
morrhoide  laborans'. 

KRVAVICAST,  adj.  vidi  krvavast.  —  V  nase 
vrijeme  u  Istri.  Krvavicast  ,subrubor'.  D.  Ne- 
manic, cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  46. 

KRVAVICKi,  m.  prezime  i  mjesno  ime. 

a.  jjrezime.  —  Na  jednom  mjestu  xviii  vi- 
jeka. Niko  Altaman  Krvavicift.  J.  Kavanin  231'>. 

b.  ime  zaseoku  u  Jiosni  u  okrugu  sara- 
jevskome.  Statist,  bosn.  14. 

KRVAVINA,/.  postaje  od  krvav  nastavkom  ina. 

a.  u  Stuliievu  rjeiniku:  v.  krvarina.  —  ne- 
pouzdano. 

b.  crvenilo,  ispondi  krvav,  1,  b,  cj.  —  U 
nase  vrijeme  u  Istri.  Krvavina  ,rubedo'.  D.  Ne- 
manic, Cak.  kroat.  stud,  iftsg.  63. 

KRVAVITI,  krvavim,  impf.  ciniti  da  .Ho 
(objekat)  bude  krvavo.  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  krvavjah  i  u  part,  praet.  pass. 
krv§,vjen;  u  ostalijem  je  cblicima  onaki  kaki  je 
u  inf.,  osim  aur.  2  i  3  sing,  kfvavi.  —  Uijei  je 
praslavenska.  isporedi  stslov.  kr-hvaviti,  rus.  Kpo- 
KSBHTi.,  iea.  krvaviti,  po^.  krwawic.  —  Ujednome 
primjeru  xvi  vijeka:  Rana  od  grla  krvav|ase. 
Mirakuli  121  ntprelasni  je  glagol  i  znaii:  teci 
krv\u.  moglo  bi  se  pomisliti  da  bi  infinitiv  bio 
krvilvjeti  prema  ieS.  krvaveti  (a  istome  znacenu) 
i  rus.   KpoBBK+.Tb  (postajati  krvav) ;  ali  vala  da 


KRVAVITI  7 

tako  nije,  jer  bi  krvavjeti  uprav  isto  znacilo  Ho 
i  u  ruskome  jeziku,  a  i  u  ceskome  uz  krvaveti 
ima  i  krvaviti  za  isto  znacene.  osim  ovoga  pri- 
mjera  ima  i  u  Vrancicevii  rjecniku  lat.  sangui- 
nare  i  nem.  bluten  i  u  Bjelostjcncevu  sansjuino, 
ali  su  ta  tumaiena  jamacno  pogreske  pisaca,  jer 
u  Vrancicevu  ima  jos  tal.  iusaguinare  i  maij. 
veresetenni,  dakle  s  prelaznijem  znacenem  kan 
Uo  su  i  (jstala  tri  tumaiena  u  Bjelostjenievu. 
—  Izmedii  rjecnika  u  Vrancicetni:  .sanguinare' 
(vidi  sprijedn),  u  yiikalinu:  krvaviti,  okrvaviti 
.cruento'i  11  Belinu:  ,insanguinare'  ,crueuto'  408-i; 
u  Bjelostjenievu:  krvavim  ,sanguino  (vidi  spri- 
jeda),  sanguine  inficio,  sanguine  deturpo,  cruonto' ; 
u  Voltigijinu :  ,iiisanguinare'  .blutig  machon';  11 
Stuliceeu:  ,cru6ntare,  sanguine  inficere,  imbuero, 
foedare';  u  Vukovu:  ,blutig  machen'  ,cruoro  ma- 
culo'. 

1.  aktivno. 

a.  uopce  ciniti  da  Ho  bude  krvavo  kojom  mil 
drago  krvi  (ni  subjekta  ni  objekta).  Ondoj'pala 
krvoa  od  junaka  .  .  .  onde  su  ti  sva  tri  poginula. 
vec  ti  idi  ilvoru  bijelomo,  ne  krvavi  skuta  i  ru- 
kava.  Nar.  p.jes.  vuk.  '.i,  319.  Bogom  brate, 
krvavi  gelate!  na  mene  su  toke  pozlacene,  sviici 
mi  ih  da  ih  ne  krvavim.  Ogled,  sr.  492.  Cini  mi 
se,  kako  kaze  Mujo,  va}at  ti  ce  krvavit  kameiie. 
Nar.  pjes.  u  Bosni.  D.  Sarmin.  —  Amn  pripada  i 
iivaj  primjer:  Na  cetiri  strane  stahu  sance  biti 
i  z  malim  oruzjem  zide  krvaviti.  M.  Kuhacevie 
140. 

b.  objekat  Jc  oho  iim  .sv  raniiva  Hi  iihijii 
(oriizje,  orude,  ruke,  nokti,  zubi). 

a)  krv  je  tuda;  kaze  se:  krvaviti  o  knga, 
Hi  o  sto  Hi  n  sto  (u  krv).  sinisao  je  poeticiii. 

an)  objekat  je  sab|a,  mac,  corda  itd. 
Ovi  se  jo5  tira  i  sabju  krvavi.  H.  LuciA  242. 
Nomas  na  5to  sab}e  izvaditi,  nit'  je  imas  o  sto 
krvaviti.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  14.5.  Nikada  je  nije 
prikorio  sto  je  za  nu  sabJu  krvavio.  Hrv.  nar. 
pjes  4,  2.T.  —  Svaki  britki  mac  krvavi.  V. 
DoSen  .59*.  Takvi  slavno  mac  krvave  gdi  dus- 
mauin  iste  slave.  126''.  —  Nemam  0  sto  poga- 
niti  ruke,  a  ni  svoje  krvaviti  corde.  Nar.  pjos. 
horm.  1,  57. 

bh)  objekat  je  ruka.  U  liegovu  krv  pra- 
vednu  tvojijeh  ruka  ne  krvavi.  G-.  Palmotic  3, 
lt)9b.  Ne  tise  dobre  sluge  krvaviti  ruku  o  mi- 
snike.  I.  Ancic,  vrat.  134.  .ledni  siku,  jedui  bodu 
Turks,  ter  krvave  svoje  bile  ruke.  And.  Kacic, 
razg.  234a.  I  viteski  krvavise  ruke.  Nar.  pjes.  vuk. 
."),  84.  —  (hmj primjer  maze  hiti  da  amo  pripada; 
ali  mislim  da  dosna  ruka  sioji  metaforicki  (brat 
brata  odvraca  da  ne  ubije  svojii  zenu ;  te  bi 
mogla  desnioa  ruka  znaiiti  zenu,  premdaje  kriva 
i  duzna  smrti) ;  onda  bi  kod  krvaviti  bilo  zna- 
cene od  prilike  kao  kod  c:  Ti  ces  sebi  bo|u  naci 
}ubu,  ali  nima  (djeci)  nikad  neces  majke,  ne  kr- 
vavi tvoju  desnu  ruku.  M.  A.  Ee|kovi6  sat.  IBti. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  637. 

cc)  objekat  su  nokti  i  zubi  u  zvijeri 
(a  vidi  i  primjer  kod  b)  bb)).  Lav  nokte  krvavi. 
U.  Zlatari6  51b.  Tigra  obijesna,  zla  pantera  .  .  . 
zube  i  nokte  svo'e  krvave.   P.  Kanavelic,  iv.  247. 

b)  krv  je  samoga  subjekta. 

tta)  had  se  na  Ho  (nehote)  rani.  Kuna 
stara  ne  krvavi  gvozdja.    (Z).  Poslov.  danic. 

bb)  kad  se  hoce  raniti.  Odira  svoj 
obraz  i  nokte  krvavi.    M.  Vetranii  1,  71. 

e.  objekat  je  ie(ade  Hi  zivotina  Hi  tijelo  iz 
kojega  se  cini  da  krv  tece.  krvaviti  se  kaze  i  0 
malo  krvi,  kao  i  0  mnogoj  (te  onda  je  krvaviti 
od  priUke  kao  ranavati,  mrcvariti,  ubijati,  klati). 
objekat  moee  biti  i  sam  subjekat. 


13  KRVAVl^ENSTVO 

a)  objekat  je  ce(ade  Hi  zivotina.  Deti 
vbzbmbse  stapi,  imize  ratb  tvorahu:  jegoze  krb- 
vavb|ahu,  tb  jako  pobezdenb  izb  boja  ishozdaase. 
Aleks.  novak.  11.  PtiSica  pelikan  sam  sebe  kr- 
vavi. M.  Vetranic  2,  275.  —  Neg  te  opeta,  job, 
propine  svqjimi  grisi  i  krvavi.  I.  Ivanisevic  38. 
Nek  (me)  zeXe  (kra0,  nek  pali,  neka  i  krvavi. 
A.  J.  Knezovid  186.  —  Car  Selim  drpi,  krvavi, 
plijeui  krstjanske  krune.  V.  M.  Gucetic  128.  — 
Ki  (nuk)  stada  krvavi.    M.  Vetranic  1,  372. 

b)  objekat  je  tijelo  Hi  dio  tijela.  Majke 
krvave  nokti  lice.  M.  Vetranic  1,  29.  Nokti 
svoj  obraz  i  lica  krvavi.  1,  131.  Zato  kruna 
draca  puna  meni  glavu  svu  krvavi.  A.  Vitajic, 
ostau.  330.  Dominik  krvavi  svoja  sveta  ple6a. 
V.  M.  Gucetic  108.  Krvavili  su  nihovo  tijelo 
s  bicima.    133. 

2.  sa  se. 

a.  pasiono. 

ft)  uopce.  Jeli  sud  pravi  da  se  tac  kr- 
vavi vite§ka  po[ana?    M.  Vetranii   1,  85. 

b)  vidi  1,  c.  Bqjna  poja  na  kojima  su 
se  vec  krvavili  Srbi  i  Masiari.  M.  D.  JVIilidevic, 
pomenik.  5,  8.58. 

I),  refleksivno,  postajati  krvav.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (.insanguinarsi'  ,cru6ntor'  408*>'), 
u  Stulicevu  (jCruentari'),  u  Vukovu  (,blutig  werden' 
,oruore  maculor'). 

(f,J  uopce.    Krvavi    se    sva  voda  Morava 
od  junaka  i  dobrijeh  kona.   Nar.  pjes.  vuk.  4,  222. 
h)  toiiti,  puHati  is  sebe  krv. 
<i(i)    iwpee.    Ter    se    sad    krvave    kr- 
stjanske drzave.   M.  Vetranic  1,  51.    Da  se  svijet 
krvavi  u  oruzju  zvonedi.    2,  36. 

bb)  0  srcu,  metaforicki,  0  velikoj  brizi 
i  neiniru.  Moje  srce,  vidi,  kako  se  krvavi!  jere 
ga  misao  i  briga  sa  svim  more  i  mu6e.  G.  Pe- 
stalic  173.  I  vasa  srca  ovako  jedan  put  uzne- 
mirivaso  se  i  ovako  krvavise  se,  kano  sad  i 
moje.    220. 

c.  reciprocHO,  biti  se  (incdu  sobom  Hi 
s  kijem),  prcma  1,  c.  Zapadne  drzave  ter  se  tac 
bezredno  mou  sobom  krvave  kako  nije  praveduo. 
M.  Vetranic  1,  134.  Da  se  biju  i  krvave  turski 
i  aganski  vitezovi.  I.  Gundulic  540.  Sto  cemo 
se  krvaviti,  i  bez  boja  kad  istina  otkrivena-  moze 
biti?  Gr.  Palmoti6  1,  .331.  Grijeh  je  da  se  bez 
krivine  oni  biju  i  krvave.  1,  390.  VukuAi  tako 
(ciganin)  ouo  magare  vidi  ga  drugi  ciganiii  i 
promisli  da  se  s  nekim  bije,  pa  potrci  vicu6i : 
,S  mirom  te,  }udi,  ne  krvavite  se,  sto  vam  je?' 
Nar.  prip.  vrc.  39.  Crnogorci  so  krvave  i  ko)u 
medu  sobom.  S.  l^ubisa,  prip.  95.  —  Amo  pri- 
padaju  i  ovakovi  primjeri:  Neou,  ,u  ovemu  da 
se  boju  nitko  drugi  vec  krvavi.  G.  PalmotiA  2, 
109.  Da  se  stave  Turnov  zivot  obraniti,  da  se 
i  oni  za  li  krvave.  2,  121.  Pak  se  koli  i  krvavi, 
kad  ne  nades  sre6u  bo}u.    2,  266. 

KRVAVKA,  /.  tieke  bifke.  Krvavka,  1.  Cap- 
sella  bursa  pastoris  Much.  (I.  .Sabjar) ;  2.  breskva 
crvona  mesa,  blutpfirsicli  (u  Varazdinu);  3.  su- 
vrst  kruske,  blutbirn  (Vajavac).  B.  Sulek,  im. 
179. 

KRVAV.^AHAN,  krvavjahna,  adj.  samo  u  Stu- 
licevu rjecniku:  krvavjahan  uz  krvavjasau. 

KRVAV^^ASAN,  krvavjasna,  adj.  dein.  krvav. 
—  Samo  u  Stulicevu  rjecnika:  ki-vavjasau  ,nun- 
nibil  cruentatus'. 

KRVAV.^jENOST,  /.  osobina  cega  Ho  je  krvavo 
(krvavleno).  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  krva- 
vjenost  uz  krvavjene. 

KRVAV:^ENSTV0,  ».  vidi  krvavjeuost.  —  U 


KBVAV^iENSTVO  7( 

Stulicevu  rjeiitiku:  krvavjenstvo  uz  krvavjeiie. 
—  nepuitidano. 

KRVAv^ENE,  n.  djelo  kojijem  se  krvavi.  — 
Stariji  je  oblik  krvav|enje.  —  U  Belinu  rjei- 
niku :  krvav|enj6  ,insaiiffiiinamento'  ,cruei)tatio' 
•108";  u  Stulivevu:  krvavjone  ,cruGiitare,  subst.'; 
It  Vukovu:  ,das  blutigmaclien'  ,adspersio  cruoris, 
cruentatio'. 

KRVAVNICE,  /.  pi  §ulevi.  —  Maze  biti 
rijei  praalavenska,  isporedi  ce§.  krvavnice,  po(. 
krwawnica.  —  U  Mikalinu  rjeiniku:  karvavnice, 
suji  (stamparskom  (jrije^kom  2u|i)  ,horaoroi3,  ma- 
risca,  ficus'.  —  I  u  naSe  vrijeme  (ne  ziiam  6ija 
je  bile§ka).  Krvavnice  ,goldader,  goldeno  ader' 
,haemorois'  5u}evi. 

KIIVAVOCA,  m.  (i  f.)  cejade  krvavih  izbu- 
lenih  o6iju.  rijetko.    M.  Pavlinovi6. 

KKVAVUSA,  /.  suvrst  breskve,  blutpfirsich 
(Va|avac,  u  Virovitioi).    B.  Sulek,  im.  179. 

KAVCA,  /.  dem.  krv,  nalazi  se  gotouo  samo  u 
pjesmama  i  znaii  isto  sto  krv.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc:  kfvco,  kfvce.  —  Od  xvii  vijeka  (vidi  a), 
a  izmedii  rjecnika  u  Stulicevu  i  u  Vukovu.  — 
Dosta  iesto  ima  uza  se  pridjev  crna. 

a.  vidi  krv,  1.  Kade  pade  krasna  poglavica, 
a  zgleda  se  mnoga  porodica,  u  junake  krvca 
uzavrela.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  561.  U  junaku 
krvca  uskipila.  Osvetn.  3,  69.  —  Napio  se  vina 
crvenoga,  .  .  .  te  u  lice  krrce  zadobio.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  134 — 13.5.  Bijela  se  zara'ziSe  lisca,  a  po 
nima  krvca  cvanu  rujna.  Osvetn.  2,  91.  —  Sve 
mu  drusto  izgubilo  lice,  a  iz  lica  izgubi  se 
krvca  ....  A  iz  lica  izgubise  krvcu.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  177. 

b.  vidi  krv,  2  Videci  tuzna  majka  da  je 
kosujica  krvcom  poSkropjena.  A.  Kanizlid,  uzroci. 
219.  Rumenile  su  se  ko§u}ice  i  podnice  krvcom 
polivene.  bogojubnost.  451.  Kud  negova  sabja 
dopirase,  on'da  potok  krvce  tecijaso.  And.  Ka6i6, 
razg.  126a.  Be  ogreznu  krvca  do  kolena,  tu  po- 
gibe  Banovic  Strahiha.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  294. 
Izmifie  ga  iz  te  mloge  krvce.  2,  315.  Onde  j' 
pala  krvca  od  junaka  ta  dobrome  konu  do  stre- 
mena.  2,  319.  A  ogreznu  krvca  do  kojena  .  .  . 
Krvcu  gazi,  a  Bogu  se  moli.  2,  561.  Sva  je 
sila  na  cardak  udrila,  iz  fiardaka  krvca  udaraSe. 
3,  276.  Po  kamenu  i  po  krvci  crnoj  gazi  junak 
harambaSa  Limo.  3,  312.  Vukodlaci  krvcu  lo6u 
crnu.  Osvetn.  2,  176.  Crna  zem}a  krvcu  polo- 
kala.  2,  177.  —  Jer  je  krvca  iz  zemje  provrela 
(metaforiiki).    Nar.  pjes.  vuk.  4,  131. 

C.  vidi  krv,  3.  Odsvud  krvca  kipi.  M. 
Divkovic,  plac.  45.  Svu  kroz  ovu  ranu  petu 
izli  3  vodom  krvcu  svetu.  A.  Kanizlic,  fran. 
143.  Tako  se  podnese,  da  mu  mioga  krvca  kroz 
nosdrve  udari.  178.  (Majka  od  milosrda)  pri- 
stade  k  tomu,  da  se  prolije  pridraga  neprocinena 
krvca  sina  nezina.  utoc.  92.  Krvca  je  je  polila 
djevojku  niz  bijelo  lisce.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr. 
1,  18.  Kasrdi  se  Juba  Brankovica,  Vukosavu 
rukom  udaraSe,  kako  je  je  lako  udarila,  iz  nosa 
joj  krvca  izvirala.  And.  Kacic,  razg.  59a.  Sinu 
lice  kako  jarko  sunce.  kad  to  vide  Ture  Asan- 
aga,  od  jada  mu  usta  ispucase,  lije  krvca  niz 
srebrna  puca.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  583.  Pa  po- 
sekla  desnom  rukom  levu ;  od  srca  joj  krvca 
udarila,  ne  zna  niko  krvcu  ustaviti.  1,  605. 
Pa  je  nemu  ruke  savezala  od  lakatah  te  do  vrh 
uokatah,  od  nokatah  lije  krvca  crna.  2,  33. 
Malo  rani  glavu  na  junaku,  poli  krvca  niz  ju- 
na6ko  lice.  2,  285.  Pak  duvati  onu  kupu  s  vinom, 
pa  udara  careva  5au$a,  prste  kupa  a  prste  i 
glava  i  proli  se  i  krvca  i  vino.   2,  431.    A  moje 


I  KRVCiCA 

6u   lice   nagrditi   dok   pokaple   krvca  od  obraza. 

2,  558.  To  preso6e  na  ruku  konopce,  posef 
Gruju  po  dosnici  ruci,  iz  ruke  mu  crna  krvca 
lije.  3,  41.  Prosijeca  svilu  i  kadivu,  a  iz  svile 
crna  krvca  lije  i  koraadi  odlijedu  mesa.  3,  470. 
Murat  riega  pos'jefie  po  glavi,  Pero  rukom  ranu 
pritisnuo,  da  mu  krvca  oi.i  no  zaliva.  4,  88. 
Kako  vojska  nije  pofinula,  niti  gladna  h|eba 
zalozila,  ni  umorna  vode  uapojila,  od  zede  im 
uata  ispucala,  a  niz  prsi  krvca  oborila.  4,  40G. 
Ijetko  ga  Sakora  udarila,  dok  dijote  krvca  oba- 
sula.  Pjev.  crn.  1201).  A  kud  Stanka  sine  Re- 
gepova  (corda),  iz  Stanojla  crna  krvca  lije. 
Osvetn.   2,    143.      Rana   zijeva,    krvca  tefie  ziva. 

3,  49.      Krvca  Strca,    bijela  platna  pla6e.    4,  61. 

—  Vrana  koiia  natrag  pripovrnu,  opasa  ga  tro- 
strukom  kangijom,  puce  koza  koiiu  po  sapima, 
a  pokapa  krvca  po  kopiti.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
559.  Iz  kopita  crna  krvca  ide.  .3,  242.  Uoslo 
mi  je  moga  kona  klati,  da  s'  napijem  krvce  od 
koiiica.  3,  490.  —  Po  diroku  udari  bangarom, 
iz  direka  krvca  pokapala.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  197. 
A  ne  boj  so,  Stevo,  cedo  moje !  krv  ne  ide  iz 
babine  ruke,    uego  ide  krvca  iz  konopca.    3,  41. 

—  Probudi  se,  svece  Muhamede,  ter  osveti  krvcu 
prolivenu.  And.  Kaci6,  razg.  141b.  Tu  se  teska 
krvca  prolivase,  teska  krvca  konska  i  junaska. 
182a.  Tu  se  dvije  udariSe  vojske,  tu  se  mnoga 
projevaso  krvca.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  8.  Tu  se 
prosu  krvca  od  junakah  kako  burna  ki§a  iz 
oblaka.  4,  374.  —  G-di  je  sopra,  tu  je  dolibasa; 
gdi  je  vojska,  tu  je  arambasa;  gdi  je  krvca,  tu 
je  delibasa.  1,  444.  —  Maksim  pade  u  travu  ze- 
lenu,  svega  g'  crna  krvca  obalila,  krvcu  pjuje, 
a  tiho  besjedi.  2,  480.  —  Cura  dere  vezene  jag- 
luke,  te  Tadiji  krvcu  ustavjase.  3,  167.  Raspine 
mu  puca  na  dolami,  pa  mu  crpe  krvcu  iz  ne- 
dara.  3,  509.  —  K  nemu  brzo  Mitar  doskofiio  i 
pustio  krvcu  od  obrazah.  2,  632.  Durad  pise 
do  tri  sitne  kiiige,  ne  pise  i  samim  murecepom 
vece  mesa  s  krvcom  od  obraza.  2,  569.  Rano 
rani,  bilu  knigu  pise;  ne  pise  je  crnim  mure- 
6epom  voc  je  pise  krvcom  iz  obraza.  And.  Kaci6, 
razg.  73.1.  —  Ja  ti  krvcu  za  me  proli.  S.  Mar- 
giti6,  ispov.  218.  On  no  smjede  podi  na  Kosovo 
za  krst  fiasni  krvcu  pro|evati.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  290. 

d.  vidi  krv,  4.  G-acani  su  vasi  suparnici,  od 
starine  vasu  krvcu  pili.  Osvetn.  2,  79.  Piti 
krvcu  ko  i  lozovinu.  2,  105.  Tece  gledat  ma- 
leno  i  velo,  ko  6e  Turci  vlasku  krvcu  piti.  4,  62. 

e.  vidi  krv,  5.  Koliko  mu  krvce  zedan  bjese, 
manu  sabjom,  ods'jece  mu  glavu.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  560.  Hajduci  ceznuc  da  jos  kojeg  smire,  jer 
im  duzi  od  dangube  dnevi,  a  na  krvcu  zazednele 
cijevi.    0.svetn.  4,  34. 

f.  vidi  krv,  8.  Ne  mogu  ti  rane  preboleti, 
vec  ti  prosta  moja  krvca  bila!  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  81.  Marko  ode  Svetoj  Gori  slavnoj,  pridesti 
se  i  ispovjedi  se,  jer  je  mnogu  krvcu  uoinio.  2, 
370.  Ti  se  jesi  krvi  uaucio,  ucinides  krvcu  o 
prazniku.  2,  411.  Nijesu  se  nigda  umirili,  niti 
mogu  krvcu  da  umire.  2,  567.  Jedau  drugom 
krvcu  halalise.  3,  381.  Pa  se  onda  obadva  ru- 
kuju  i  po  jednu  fiasu  piju  vina,  jedan  drugom 
dok  oprosti  krvcu.  ta  lasao  je  kavgu  zametnuti, 
al'  je  tesko  krvcu  oprostiti.  i,  306.  Ko  je  krivac 
neka  krvcu  plati.    Osvetn.  3,  137. 

g:.  vidi  krv,  11.  A  kdi,  moja  krvca,  gola  je 
brez  ruha.  A.  Kanizlic,  roz.  28.  Moli  Boga, 
mila  sele  moja,  da  ti  nisam  lisce  objubia,  da  so 
nije  krvca  pomisala.    Nar.  pjes.  istr.  1,  21. 

KRVCIGA,  /.  dem.   krvca.    —  Od  xvii  vijeka 
samo  u  pjesmama.    Povrati   meni  Hektora  prez 


KRVCICA 


1.  KRVNICA, 


krvcice.  1.  Zanotti,  en.  37.  Desna  tva  s  ke  pruh 
slavnu  ti  krfcicu  (stamparskom  grijeskom  krfi- 
cicu,  to  se  vidi  po  metrit).  Michelani^elo.  52. 
Tvoju  svitlost  dvore  i  krvcicom  svojom.  P.  Vi- 
tezovic,  odil.  24.  Da  svu  za  neg  proliju  krvcicu. 
I.  Zanioic  14.  Ta  tu  nije  srca  ni  dusice,  a  ka- 
moli  duha  i  krvcice.  S.  Milut.inovic  ii  Pjev.  crn. 
327". 

KRVEL,  indi  krvej. 

KRVE^,  m.  (?)  ncka  ln(ka.  —  U  nasc  vrijeme. 
Krvel  (Vujicic),  Krve|  (korbel),  Antliriscus  cere- 
folium  Hffm.  (Visiani),  v.  Krfulica.  B.  Siilek, 
im.   179. 

KRVEN,  adj.  koji  pripada  krvi,  kaji  pnfstaje 
ud  krui.  —  Na  dva  iiijesta  xviii  vijeka. 

a.  u  pravome  sniisla.  Bi  zadoTo[aii  da  mu 
se  krvena  cr[enost  kaze  na  obrazu.  A.  d.  Bella, 
razgov.  40.  ^ 

b.  erven  kao  krp.  Bijole  pristave  i  krvene' 
(crvene?)  obi  imaju.    J.  Kavanin  283». 

KRVETIC,  m.  preziiiie.  —  xv  rijeka,  a  iziiiedii 
rjecnika  ii  Danicicevu  (Krbveticb).  Nikbsa  Krb- 
veticb  i  bratb  mu  Jaksa.   Spom.  sr.  1,  37.  (1402). 

KRVEZDINA,  /.  augm.  krv,  osobito  se  kaze  o 
krvi  pomije.sanoj  s  gnojem  Ho  teie  iz  ranc  Hi  !> 
priita.  —  U  naSp.  imjemr  it  Duhrovnikn.  P. 
Budmaui. 

1.  KRVICA,  /.  vidi  krvca.  —  //  luirodnoj 
pji'smi  nasega  vreniena  iz  Istre,  a  izmedii  rjec- 
nika a  Bjclustjenici'U  (,saiiffuiculus').  Zlatau  pr- 
sten  u  krvici  plava.    Nar.  pjes.  istr.  2,   127. 

2.  KRVICA,  /.  vidi  krvavica,  b.  —  U  jcdnoga 
pisca  nasega  vremena.  Zestoko  krja  poca  goveda, 
kojoj  cesto  koin  krvavi  pa  nacini  krvico.  K. 
Crnogorac,  zool.   1.55. 

KRVICAN,  kifvicna,  adj.  krvav.  —Naje.diiom 
mjcstu  XVI II  vijeka.  Krvi6no  .svoje  tijolo.  8.  Eiosa 
144IJ. 

KRVLJA,  /.  ime  gro/ilii.  ii.  Hcrcegnoini.  —  Fo- 
stnje  od  krv.    Schem.  herceg.  1873.  SI. 

KRVI.TE,  /.  jjl.  ime  selu  ii  Srbiji  n  itkrugu 
pvzarevackome.  K.  Jovanovic  142.  —  i^poredi 
Krvija. 

KRVIJSKI,  adj.  ko.ji  pripada  Krrijnma.  Kr- 
vijska  (opstinn).    K.  JovaiioviA  142. 

1.  KRVINA,  /.  aiiijm.  krv.  —  Od  xvii  rijeka 
(rijetko). 

a.  unpce.  Sto  jes  bio  covjekV  Krviua  ne- 
cista.  B.  KaSie,  nac.  67.  Kot  gladan  lav  na  lev, 
oral  na  mrcinu,  take  on  na  rusku  gora§e  krvinu. 
M.  Kuhacevic  118. 

b.  fit  ).6)r(u.  tecene  krvi  poslije.  rodena.  Ma- 
rija,  ko  rodija,  po  sveceniku  bi  ufiistjena  od  kr- 
vine  od  koje  rodije  su  obicajne  prati  se  cetres 
dana  po  rodjenu  sina.    S.  Rosa  36''. 

2.  KRVINA,  /.  vidi  krvnina.  —  Ka  jednome 
mjestu  u  nase  vrijeme.  Kad  je  duzna  zadruga  ili 
treba  platiti  krvinu  .  .  .  V.  Bogisic,  zborn.  28. 
moze  hiti  da  treba  citati  krvninu. 

KRVINAK,  m.  neka  trava.  —  U  Bjeloxtjen- 
cevu  rjecnikii  (u  latinskome  dijelii  kud  vinca),  i 
u  Stuliievu:  krvinak,  trava,  v.  skrobut.  Krvitiek, 
Krvinak  (sto  ti  krv  vstav[a  Bjelostjenac),  vinca 
pervinca  (Bjelostjenac),  laureola  (Parcic),  Vinca 
minor  L.    B.  Sulek,  im.  179. 

KRVITI,  krvim,  impf.  samo  u  Stuliccvit  rjec- 
nikii: V.  krvaviti. 

KRVITI  SE,  ki-vim  se,  impf.  uprav  krvaviti 
se,  ali  samo  reciprocno,  biti  se  do  krvi,  ubijati 
se,  klati  se.  —  isporedi  krvaviti,  2,  c.  —  Akc.  se 

V 


mijena  ii  praes.  1(2  pi.:  krvimu,  krvite,  a  uur 
2  i  3  sing,  kfvi,  u  part,  praet.  pass,  (ako  ga  ima) 
k?v}en.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu,  rjecnika  « 
Vukovu  (,blutig  zanken'  ,eruentor').  Nije  potribe 
da  se  vojske  biju  ni  krve.  And.  Kaci6,  kor.  161. 
Da   so   krve,   a   ne  da   se   Jube.    Nar.  pjes.  petr. 

2,  48.  A  Ilija,  krvopija  stara,  i  prije  se  krvit 
naufiio.  Nar.  pjes.  horm.  1,  544.  Pa  se  krve  do 
Xalosne  majke.  Osvetn.  2,  66.  Ne  mogli  se  po- 
zuat  cetenici,  ter  se  jadni  krvili  medu  se.  7,  74. 
Plemena  su  se  nemilice  krvila  izmedu  sebe.  M. 
Pavlinovic,  rad.  45.  Cijele  vijekove  oni  su  se 
krvili  medu   sobom.    M.  D.  Milidevic,  omer.  78. 

KRVJAPROLI^E,  n.  proliee  krvi.  —  Na  je- 
dnom  mjestu  xvm  vijeka.  Da  se  toliki  bojevi 
s  krvjaprolitjem  uciuise.  F.  Lastrio,  test.  354''. 
—  aasma  nepouzdano  (moze  biti  da  nije  dobro 
nastampano). 

KRV^ENE,  n.  djelo  kojijem  se  medu  sobom 
krve.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,das  blutig- 
zanken'  ,rixa  cruenta').  NaPeSe  se  zadjevice  i 
krv}ena.    S.  ^ubisa,  prip.  127. 

1.  KRVNICA,  /.  zensko  cefade  kao  krvnik.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu: 
,bojessa'  ,carnifici3  uxor'  (vidi  b),  i  u  Vukovu : 
,die  morderin'  ,interfectrix'. 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem,  zensko 
eejade  .§to  je  koga  ubilo,  ali  i  kao  psovka  vrlo 
zloj  i  neprijate]skoj  senskoj  glavi.  (Pakleni  duh 
govori:)  .fevrijenske  djevice  dojde  sin  jedini,  od 
nase  krvniee,  da  nam  dvor  poplijeni.  M.  Ve- 
tranic  2,  203.  Polinesto  :  Vajmeh  meni  !  slip 
ovakoj  kudi  da  grem,  vajmeh  kudi?  .  .  .  Da  mi 
je  koju  uhvafciti ...  da  poznaju  sto  desnioa  umije 
ova  silna  moja  koja  isto,  pipa  sada  tej  trojanske 
zle  krvniee  .  .  .  Ne  mogu  Ii  dostignuti  koju  od 
nib  Jutu  zmiju,  da  krvnica  ka  oduti  §to  je  ova- 
kom  igrom  igrat.  476—477.  Oni  kako  s  krvnicom 
sa  mnom  sved  beside,  ne  kako  s  krajieom.  F.  Lu- 
karevic  237.  Koga  je  krvnica  mati  tva  izdala. 
D.  Zlatari6  4l>.  Ona,  od  majke  potukana  priko- 
rene  s  gnusna  bluda,  glavu  isprosi  slavna  Ivana 
u  silnika  zlobna  i  huda.  zasve  ubojno  na  pro- 
senje  koje  uoini  zla  krvnica  od  bolesti  kraj  6u- 
tjenje   sred   smuiena  ka/.e   lica  ...    G.  Palmotii 

3,  140alJ.  Kuga  kucna,  krvnica  prava  diftiee 
svoje.  D.  Rapid  114.  Sestra  sestri  krvnica.  Vuk, 
nar.  pjes.  1,  216.  Ta  je  baba  krvnica  i  iakopa- 
nica.    S.  l^jubiSa,   prip.  200. 

b.  krrnikova  (gelatova)  zena.  —  U  Stulicevu 
rjecniku  (vidi  sprijeda).  —  nepouzdano. 

c.  M  prenesenome  smislu,  o  mjestu  (zenskoga 
roda),  uprav  o  narodu  onoga  mjesta,  kao  o  krvnoj 
neprijate(ici.  Bukovico  turacke  krvniee.  Nar. 
pjes.  vuk._  5,  38-4.  —  I  o  driavi.  U  ratu  proti 
Velikoj  Nemafikoj,  nihovoj  krvnici.  M.  Pavli- 
novii,  razg.  6.  —  Nije  posve  to  isto  u  ovome 
primjeru  gdje  se  shvaca  drzava  ili  narod  u  me- 
taforiikome  smislu  kao  da  je  ce]ade:  K6eri  Va- 
vilonska,  krvnico,  blago  onome  ko  ti  plati  za 
djelo  koje  si  nama  ucinila!  D.  Danicic,  psal. 
137,  8. 

(I.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj  Gori) 
puska  iz  koje  ko  koga  ubije.  I  krvniee  puske 
objesimo.  P.  Petrovii,  gor.  vijen.  28.  Ruko- 
stavnik  izade  puSkom  krvnicom  o  vratu.  S.  ^u- 
bisa,  prip.  163.  Osudise  da  objesim  krvnicu  o 
vratu.    Pravdonosa.  1851.  21. 

e.  tt  jednome  primjeru  (prevedenome  s  tali- 
janskoga  jezika)  xvi  vijeka,  metaforicki  o  usnama 
■u  lijepe  djevojke  koje  kao  da  uhijaju.  jer  mame 
lude.  Bib  zacjed  osvete  ugristi  blizu  rioj  krvniee 

45 


1.  KRVNICA,  e.  70B 

Usui  te  (tal.  Poco  manc6  oho  1"  oiuicide  labbra 
non  mordessi).    F.  Lukarevid  37. 

2.  KRVNICA,  /.  vidi  krvnina.  —  U  jednoija 
pi.ica  naiefia  vremenn.  Do6  oe  Turci  iskat  mone 
ziva,  .  .  .  str6e  selo,  krvuiou  uzeti.  jadnu  puku 
zulum  nanijeti.    Osvetn.  4,  6. 

KKVNICaN,  krvutfina,  adj.  koji  pripada  kr- 
vnicima.  —  Itmi  saino  krvniSno  dracje  m  na- 
rodnoj  pjesmi  crnogorskoj  naiega  vremena,  te  ne 
znam,  kaze  li  se  o  draijit  da  je  krvnicno,  jer  ne 
pii,Ha  (ude  bjeiati  te  je  uzrok  da  ginit,  Hi  je 
Krvnifino  DraCje  mjesno  ime.  Ceraju  ih  niz  krv- 
niino  drafije.    Pjev.  cm.  67*. 

1.  KRVNifiEl^E,  n.  djelo  kojijem  se  krvniii. 
(vidi  1.  krvnifiiti).  —  U  Stuliievii  rjecniku:  v. 
krvnovaiio. 

•2.  KRVNi(!!ENE,  n.  djelo  kojijem  se  krvnici 
(uidi  2.  krvnifiiti).  —  U  Vakovii  rjecniku:  ,die 
beschuldiguug   des  mordes'   ,to  caedis  aocusare'. 

1.  KRVNlClTI,  krvniftim,  impf.  raditi  kao 
krvnik.  —  Mislim  da  je  akcenat  isti  kao  kod  2. 
krvnifiiti.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  .carnificis 
munus  exorcere'  gdje  je  ograniceno  znaeetie  (krv- 
nik je  gelat). 

2.  KRVNIcITI,  krvn£6fm,  impf.  icprav  zvati 
koga  (objekta)  krvnikom,  pa  po  tome  znaiene  u 
Viikovu  rjedniku:  ko;^a  (t.  j.  duziti  koga  za  krv) 
,6iueu  des  mordes  beschuldigen'  , caedis  accusare' 
(s  dodatkom  da  se  gnvori  u  Crnoj  Gori).  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  krvnicah  i  u 
part,  praet.  pass,  krvnicen ;  u  ostalijem  je  obli- 
cima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing. 
kfvnifci.  —  U  nase  vrijeme.  §to  me  krvnici  N.  N. 
PravdonoSa.  1851.  8.  Koji  bolesnik  umre  ispod 
ruke  [ekara  da  ga  ne  ima  kuca  mrtvoga  ni  naj 
maiie  krvnifiiti.    35. 

KRVNICKI,  adj.  koji  pripada  krvniku  Hi  krv- 
nicima,  koji  je  kao  u  krvnika.  —  ()d  xvii  vijeka, 
a  izmeiu  rjeinika  u  Belinu  (,di  boia'  ,oarniii- 
cius'  144*),  u  Stulicevu  (,dei  manigoldi'  .carnifi- 
ciuus'),  u  Vukovu  (dodano  u  trecem  izdanu) :  kr- 
vnicki  (krni6ki)  ,m6rder-'  ,occisoris'. 

a.  adj.  Osladivsi  ona  krvnifka  srca.  B.  Ka- 
si6,  fran.  67.  Tim  ako  su  blage  cudi  (kraji),  ter 
krvnicku  mrze  ze}u ...  I.  Gundulic  482.  Pro- 
miniv§i  ovu  krvnicku  cud.  A.  Kanizlic,  kam. 
57.  Ter  se  ocijepi  meso  od  kosti  cjec  krvnicke 
nemilosti.  N.  Marfi  51.  —  Pruzise  krvnicke 
ruke.  P.  BakSic  59.  Svrhu  Isusa  pruzise  krv- 
nicke ruke.  M.  Lekusic  53.  —  Od  negove  krv- 
nicke oblasti  bio  sam   oslobodeu.    I.  Grlicic  156. 

—  Eda  li  ce  blizu  tebe  stati  prijesto  krvnicki  i 
onaj  koji  namisja  nasije  nasuprot  zakouu?  B. 
Danifiid,  psal.  94,  20.  —  Krvnifikn  ovu  zapovid 
ispunise  i  Teoktista  umorise.  A.  Kauizlii,  kam. 
18.  —  Krvnicko  je  ovo  dilo.  uzroci.  239.  Omrzla 
mi  je  kutna  radna  kao  da  je  krvuicka.  S.  J^u- 
bi§a,  prip.  35.  —  U  ova  krvnicka  vrimena.  A. 
KaniXlic,  kam.  iv.  —  Presjednik  sam  pravdu  6i- 
naSe  u  rasprami  krvnickijem  i  glavnijem.  S. 
Rosa  156"''.  —  Ne  smijahu  ki6eni  svatovi,  el  je 
Maksim  krvnicko  kojeno.  "Nar.  pjes.  vuk.  2,  546. 
Tamo  ode  krvnicko  kojeno  (Maksim),  on  6e  dvorit 
cara  u  Stambolu,  izdvoride  kaku  vojsku  silnu, 
te  ie  zem|u  nasu  pogaziti.  2,  .566.  Vidite  li 
gdje  onaj  krvnicki  sin  posla  da  mi  odsijece  glavu? 
B.  Dani6i6,  2car.  6,  32.  —  Da  na  jedno  selo 
udarimo,  da  krvniSke  kuco  poharamo.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  397.  To  je  sa  Saula  i  .s  doma  liegova 
krvnif.koga,  sto  pogubi  Gavaonane.  2sam.  21,  1. 
Ho6e§  li  suditi   gradu  krvniCkomV   jezek.  22,  2. 

—  Zatocnik  je,  dokle  ne  iskali  na  krvnickoj  (krv- 


k'oje 


1.  KRVNIK,  b. 

ni^ki    Hi    od    krvnika    nnprav(enoj)    rani 
boli.    Osvetn.  1,  58. 

b.  adv.  kivnlfiki,  kao  krvnik,  kao  krvnici. 
Ali  oni  s  nama  bratski  neco,  voc  krvniftki  po 
Turskom  nacinu.  Ogled,  sr.  5.  I'o6o§6  se  krv- 
niftki goniti.  P.  Petrovii,  gor.  vijen.  8.  ^ivimo 
bracki,  a  ne  krvniftki.  S.  ^lUbiSa,  prip.  158.  Ja- 
kov)ovic  dobar  junak  bijaSe,  no  i  vino  krvniftki 
pijase.  u  M.  D.  Miliftovii,  pomenik.  2,  192. 

1.  KKVNIK,  krvnika,  m.  iovjek  .Ho  je  uiinio 
krv,  sto  je  prolio  itu/te)  krvi,  uhilac.  —  Akc. 
kaki  je  a  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  sing.,  i  voc:  kifvnice,  krvnici.  —  Od 
XV  vijeka  (vidi  b),  a  izmedu  rjeinika  u  Vranci- 
cevu  (,carnifex'),  u  Mikalinu  (karvnik,  krvnik 
,carnifex';  krvnik,  manigod,  cooan  ,carnifex';  krv- 
nik, nemio  ,s)anguinarius,  orudelis,  immauis, 
saevus'),  u  Belinu  (,boia,  carnefice'  .carnifex'  144*; 
jsanguinario,  add.  vago  di  sangue'  ,sanguinarius' 
6411'),  u  Bjelostjencevu  (v.  habar),  u  Voltigi- 
JmM  (.sanguinario;  boja,  manigoldo'  ,blutdurstig ; 
scharfrichter'),  u  Stulicevu  (,carnifex,  carnufex, 
tortor'),  u  Vukovu  (,der  mordschuldiga'  ,occisor'), 
u  Danicicevu  (krbvbnikb  ,homicida'). 

;l.  interfector,  percussor,  iovjek  koji  je  u  ne- 
kome  osobiiovie  slucaju  nekoga  iihio,  koji  je  duzan 
krv,  iesto  s  genetivom  Hi  s  adjektivom  posesiv- 
nijem  iime  se  kaze  koga  je  uhio.  Raiiena  zace 
ti  (Lukrecija)  jak  slavna  vladika  ^osvete  nositi 
od  tvoga  krvnika.  S.  Mencetii'- — G.  DrXift  473. 
Krvnikom  kako  bib  mogla  se  osvetit.  D.  Zla- 
taric  2*.  Straznik  taocen  za  krvnika.  J.  Ka- 
vanin  121b.  Tako  biva  svoj  krvnik.  F.  Lastri6, 
ned.  111.  Poginu,  sam  sebi  krvnik  buduci  i 
smrt  zadajuci.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  168.  Vo- 
lim  biti  morskim  ribam  hrana,  neg'  Voinu  za 
nevoju  juba,  neg'  Voinu  bratinu  krvniku.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  536.  Ale  ranen  brata  dozivase:  ,0 
ti  Mujo,  brate  i  krvnice !'  2,  50.  Stan',  krate, 
izjeli  te  vuci!  ne  nosi  mi  Bmitrova  krvnika. 
3,  341.  Znajuci  ovo  da  pravedniku  zakon  nijo 
postavjen  nego  bezakonicima,  .  .  .  krvnicima  oca 
i  matere,  krvnicima  Judskima.  Vuk,  pavl.  Itim. 
1,  9.  Kad  je  ko  ubio  ftovjeka  slabo  se  je  trazio 
krvnik  nego  se  iskala  globa  (krvnina).  Vuk,  ziv. 
264.  —  Amo  maze  pripadati  i  ovaj  primjer:  Ako 
li  gdo  ubije  tebe,  vsemu  svitu  krvnik  bude. 
Aleks.  jag.  star.  3.  309. 

b.  homicida,  sicarius,  iovjek  koji  je  uopce 
gdjekoga  ubio;  kaze  se  u  zlome  smislu  (isporedi 
c)  kao  utJredna  rijec.  iidb  svitb  i  ojdb  lubuce 
svlbkli  i  uftinili  veliku  sramotu  sto  ne  bi  wdb 
krbvnikb  ucinili.  Spom.  sr.  1,  104.  (1411).  Ovdi 
ni  krvnikom  stana.  M.  Drzi6  65.  Oni  koji  po 
sudu  krstjanskomu  pogubi  ftovika  kako  prava 
pravda  odsudi  oni  nije  krvnik.  M.  Divkovic,  bes. 
26b.  Kako  krvnici  bodi,  ko|i,  sici.  B.  Krnarutic 
28.  Bog  mrzi  na  krvnika.  P.  Kanavelic,  iv. 
424.  A  jadovnih  mnoz  krvnika  sunovrato  da 
pogine.  J.  Kavaiin  351*.  Krvnik  malo  haje 
hoce  li  juta  biti  ova  rana  koju  raztvora.  B.  Zu- 
zeri  136.  Na  drvu  od  kriza,  izdahnut  medu  dva 
krvnika  i  lupeza.  D.  Basic  53.  Kad  dode  blize 
ima  cudo  i  videti:  devet  divova  bas  onijeh  krv- 
nika gradskijeh  a  nima  svijema  glave  posje- 
cene.  Nar.  prip.  vuk.-  192.  —  U  metaforiikome 
smislu.  Krvnik  i  lupez  jest  svaki  grih  smrtni. 
F.  Lastric,  ned.  192.  Tot  gresnik  svaki  bi  krv- 
nik nemilosrdni.  I.  M.  Mattel  322.  —  U  ovome 
primjeru:  Budi  tebje  kako  krvnik  i  ocitnik.  N. 
Ranina  62*.  mattli.  18,  17  moglo  bi  biti  tako 
znaiene,  ali  rijei  nije  na  svome  mjestu,  jer  stoji 
prema  lat.  ethnicus.  zar  je  pisar  iz  drugoga  ru- 


1.  KEVNIK,  b.  7( 

kopisa  zlo  prepisao  rijec  cariiiik  Ho  bi  odyova- 
rala  lat.  publicanus  (ovdje  o6itnik)? 

c.  «  duhrome'smislu,  Hi  dajInuU  nc  u  dome, 
isporedi  kt-Taii,  l',  d,  a)  bb):i'Pa.k  ti  kupi  pod 
barjak  junake,  sve  krvnike  i  beskuianike.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  463.  —  Tako  je  i  it  ooome  iudno- 
vatome  primjeru:  Ti  s'  ne  bojis  na  zemli  junaka, 
vec  6es  bolan  umrijeti,  Marko,  ,ja  od  Boga  od 
starog  krvnika.    Nar.  pjes.  vak.  2,  4:40. 

(I.  homo  sanguinarius,  caedis  avidus,  saevus, 
snacene  je  kao  kod  b,  ali  je  razlika  u  tome  Uo 
maze  znaiiti  i  coojeka  koji  je  nakan  na  tibojstvo 
i  na  krv,  ne  isticuci  da  je  ko(ja  ubio.  Slobodi 
mene  od  krvnika.  A.  Gtucetic,  roz.  ruar.  108. 
Eazluci  roe  od  krvnika,  stav'  s  pravednim  dusu 
moju.  A.  Komulovic  77.  Gdi  jo  pod  nogam  od 
krvnika  ko  vise  liih  svijeh  gospodi.  I.  Giindulii 
547.  Ne  pristajuc  a  .svake  strane  jos  krvnici 
zli  vapiti.  552.  I  6ijem  krvnik  nesmijoni  pun 
obijesti  pun  vrlino  bez  milosti  hara  i  (dijeni 
zupe  i  sela.  .  .  &■  Palmoti6  1,  22.  Hudi  krvnik 
pun  poraza  jedan  bi|eg  ne  ukaza  blage   svijesti. 

2,  440.  Od  krvnika  tvoje  odvracas  sveto  lice. 
A.  Vitalio,  ist.  19''.  Od  zlotvora  i  krvnika  iz- 
bavit  nas  priso  je.  I.  Bordi6,  uzd.  204.  Krvnike 
i  nemile  samosilnike.  D.  BaSii  101.  I  tu  glavu 
posjekli  krvnici!  Nar.  pje-s.  vuk.  3,  431.  —  Amo 
mecem  i  ovaj  primjer  (o  viiku) :  Odi  sam  ja  od 
vuka  krvnika  jaghece  ouvao.   M.  Vetranii^  1,  1-56. 

e.  ve.xator,  progonilac,  cnnjek  koji  progoni 
do  krvi  i  smrti.  —  nije  siHigda  lako  razlikovati 
od  znaiena  pod  d  i  f.  Krvnikom  no  daj  nioj  ?>i- 
vot  u  ruke.  M.  Vetranic  1,  38(i.  To  joda  se 
osvetimo  zlomu  krvniku.  M.  Dr/.ic  141.  Da  bu- 
dem  ozalostiti  i  smesti  zavidnike  i  krvnike.  A. 
Guceti6,  roz.  jez.  228.  Bizeci  kra)  i  gospodin 
segaj  svita  od  krvnika  usilnika.  B.  Kasic,  is.  18. 
Ne  moj,  mill  cacko  vece,  neg  krvnifce  luoj  ne- 
pravi.  G.  Palmotii  1,  179.  Ukloniti  ga  od  pro- 
gonstva  krvnika  Iruda.  F.  Lastrid,  svot.  21l>. 
Jovan  pode  da  trazi  krvnike  (svoje).  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  37.  Od  Turcina  nasega  krvnika.  4,  51. 
Osobito  Cengic  Alaj-bego,  krvnika  ga  ri§6an- 
skoga  aeina.  4,  51.  Ja  bih  ovu  vojsku  okrenuo 
na  nasega  staroga  krvnika.  4,  .'597.  Nema  krv- 
nika nad  poturcenaka.    Nar.  posl.  vuk,  203. 

f.  inimicus  capitalis,  neprijate(  Hi  diiimanin 
do  krvi,  do  amrti.  Izeti  iz  ruka  od  djavla,  inoga 
krvnika.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  194.  OpkruXena 
od  krvnika  i  neprijatoja  riogovih.  B.  Kasii,  is. 
50.  Zbijen  je,  za  utec  hude  stete,  primit  .s  ocim 
zazetimo  od  krvnika  svake  uvjete.  I.  Gundulic 
478.  Rob  je  krvnika  pakleuoga.  A.  Kaniilic, 
utoc.  404.  Tko  rad  lika  zmiju  gubi,  on  krvnika 
svog'  pogubi.  V.  Dosen  115''.  Evo  danas  bega 
^iubovica,  tvog  zlotvora  a  krvnika  moga.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  403.  Krvnika  sam  dobavio  tvoga. 
4,  91.  Znas,  Murate,  moj  stari  krvnicol  4,  519. 
Pa  znadeS  li,  Murate  krvnice?  4,  520.  Do  suda 
kao  krvnici,  a  od  suda  kao  braca  (vaja  parci  da 
budu).  Nar.  posl.  vuk.  (38.  Navadenik  gori  je 
nego  krvnik.  185.  Nije  krvnika  bez  brata  rod- 
nika.  (U  Crnoj  Gori).  215.  U  stara  krvnika 
nema  nova  prijate}a.  3.8f).  —  I  u  ovoine  je  pri- 
mjeru tako  znacene :  Alekseubdre,  namn  krt- 
vbnikb  budi.  Aieks.  novak.  125  (pokrarrno  u 
rukopisu  jer  je  izostavfeuo  ne,  isporedi:  Alek- 
sandre,  ne  budi  nam  neprijate}.  Aleks.  jag.  star. 

3,  312).  —  Metaforiiki.  Jesu  ne  samo  neprija- 
teji,  nu  jo§  krvnici  Bozje  pravde.  A.  d.  Bella, 
razgov.  34.  Celivamo  se  ko  prijateji,  a  toboci 
ko  krvnici.  (D).  Poslov.  danifi.  Braca  ka'  i 
brai5a,  a  toboci  ka'  i  krvnici.  (U  Crnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  29.     Veiega  krvnika  coek   nema 


1.  kevniStvo 

od  rdave  kuce  i  bastine.  (Nifci  je  moze  drzati  ni 
ostaviti.  U  Crnoj  Gori).    33. 

g.  carnifex,  covjek  kojemu  je  posao  stratiti 
Hi  muciti  {ude  na  to  osiutene  (vidi  i  u  rjecni- 
cima).  Er  da  sam  neviruik  glavom  i  svim  duzau, 
taj  bi  me  sam  krvnik  zaleAi  bil  tuXan.  G.  DrZic 
893.  Jo5  ce  se  za  svoje  krvnike  moliti  (muce- 
nici).  N.  Dimitrovie  72.  Krvnici  i  manigodi. 
I.  Drzic  332.  Krvnik  6ini  uza6i  zlocinca  na  vrh 
vjesala.  M.  Eadni6  200".  Krvnik,  to  jest  sluga 
od  pravde.  P.  Posilovi6,  nasi.  133*.  Karolu 
kraju  ocito  na  pijacu  od  krvnika  glava  bi  odsi- 
cena.  P.  Vitezovi6,  kron.  192.  Tamnicarskijeh 
ter  iz  dvora  nega  izvede  krvuijek  hudi.  A.  Vi- 
talid,  ostan.  202.  Jakov  sveti  kom  kad  krvnik 
njegda  kleti  sijece  uda.  J.  Kavanin  340b.  gj 
dakle  udi}  od  krvnika  povufien  k  mistu  od  muke. 
F.  Lastric,  od'  120.  Krvnici  rasteXuii  i  priki- 
vaju6i  Gospodina.  test.  117a.  Mojasa  Isukrst  na 
krizu,  ne  samo  za  krvnike  svojo,  nego  i  za  sve 
kolike  grisnike.  A.  Kanizli6,  fran.  217.  Sokrata 
uze  otrove  ca§u  od  krvnika.  M.  A.  Eejkovid, 
sabr.  1.  Jesu  krvnici,  to  jest  oni  koji  plaieni  su 
da  koga  ubiju.    A.  d.  Costa  1,  181. 

2.  KEVNIK,  m.  neka  bilka.  Krvnik,  rus.  icpo- 
BHKT.  (Inula  helenium),  Cyaanchum  vincetoxicum 
EBr.  (Par6i6).    B.  Sulek,  im.  180. 

KEVNIKOV,  adj.  koji  pripada  krvniku  (vidi 
1.  krvnik).  —  U  Stulieevu  rjeiniku:  ,carnificis, 
ad  carnificem  spectans'. 

1.  KRVNINA,   /.   homicidiuiQ,    krv,    nbojstvo. 

—  Mislim  da  je  akcenat  kao  kod  2.  krvnina.  — 
Na  dva  mjesta  xvii  i  xix  vijeka.  I  mene  istina 
starih  judih  smeta,  da  svaka  krvnina  smrtju  je 
prokleta;  i  tko  sabjom  druga  svoga  pogubjuje 
bez  odloka  duga  sabjom  umiruje.  I.  T.  MrnaviA, 
osm.  180.  Kazi  po  istini,  ki  su  bili  vlasi  na 
krvnini.    Osvetu.  4,  43. 

2.  KEVNINA,  /.  §to  se  placa  za  krv  (ubojstvo). 

—  Mislim  da  se  akcenat  mijena  u  dat.  sing. 
kic'vnini,  u  ace.  sing,  kirvuinu,  u  voe.  sing,  ktv- 
nino,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  ki^vnine.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  Vukovu  (,da3  blut- 
geld'  jpretium  sanguinis').  Krvnina  ,multa  o  pa- 
gamento  per  il  sanguo'.  S.  Budmani  422'j.  U 
Turskoj  je  krv  turska  1000  grosa  a  srpska  (i 
svakoga  drugog  hris6anina)  1001  gros  (tako  pri- 
povijedaju).  krvninu  ne  placa  samo  onaj  koji  je 
uoinio  krv  nego  sve  ono  .selo  (a  kajto  i  vise 
obli/.nijeh  sela  zajedno)  gdje  je  krv  uciiiena  (kad 
je  krv  ucinena  u  varosi,  onda  i  Turci  moraju 
placati  krvninu).  krvnina  se  ne  plaia  samo  kad 
covjek  ubije  covjeka,  nego  i  kad  fiovjek  umre 
na  putu  od  zime,  kad  padno  s  drveta  ili  s  koiia 
te  slomi  vrat,  ili  oda  sta  mu  drago  bi  umro, 
samo  kad  ga  nadu  na  putu  ili  u  poju  mrtva 
(takovi  se  fiovjek  ne  smije  prije  sahrauiti  dok 
ne  dodu  Turci  da  ga  ,cine  ces').  Turci  slabo  traze 
krvnika  nego  iStu  krvninu:  zato  krvnik  dosta 
puta  utece  u  drugu  nahiju  dok  }udi  plate  krv- 
ninu i  malo  pozaborave,  pa  poslije  opet  dode 
natrag,  i  niko  mu  se  ne  6ini  ni  vjegt,  osim  roda 
onoga  koga  je  on  ubio  (a  s  rodom  mora  da  so 
miri,  jer  6e  ubiti  i  oni  nega).  Vuk,  rjefin.  kod 
krvnina.  (Drobnaci)  cesto  su  Turke  ubijali  i 
glave  im  sjekli .  . .  ne  placajuci  nikakve  krvnine. 
nar.  pjes.  4,  460. 

KEVNIStE,  n.  mjesto  gdje  se  strate  (udi  osu- 
deni  na  smrt.  —  Samo  u  Stulieevu  rjeiniku : 
,carnificina,  locus  ubi  sontes  puniuntur'. 

1.  KRVNISTVO,  n.  u  Stulieevu  rjeiniku:  uz 
'  krvni§te.  —  posve  nepouzdano. 


•1  krVniStvo 


?0S 


KRVOLO^AN,  a 


'2.  KiiVNlS'rVO,  n.  faciniis  criiontum ;  caedes, 
krvttidko  djelo.  —  J'ostaje  od  krvnik  nastavknm 
bstvo,  te  se  k  ispred  i.  mijena  na  f,  a  sa  ovijem 
s  i.tpada :  krviiictvo  (noako  se  nahodi  nekuliko 
puta  pisanoj ;  pa  se   i  6   ispred  t  mijet'iii  na  s. 

—  Od  XVII  vijeka. 

11.  krono  Hi  krviMko  djelo  uopce  (ne  misli 
se  svagda  na  ubojstvo,  negu  i  na  muiene  i  mrcva- 
reiie).  C'ini  ju  (svetit  Katarinu)  sfuci  golu  i  bi- 
ciina  oStrijeini  od  zila  volujijeh  biti  iestoko  .  .  . 
uzrokujuci  u  piiku  koji  izgledase  to  krvniStvo 
toliko  pomilovanje,  da  sHkolici  plakahu.  B. 
Kaii6,  per.  174.  Izbavi  luo  od  krvnictva,  Boze 
(.libera  me  do  sangiiinibus,  Deus').  M.  Albert! 
284.  psal.  50,  1(5.  Od  krvnistva  I'legova  kako  jo 
posli  fateno.  A.  Kaniilic,  kain.  00.  Jeda  no 
luo/.e  strah  zadati  takvo  krvnistvo?  102.  Sjero- 
tiiia  jo§  nevojna  cvijeli  rad  krvniStva  od  vas 
podinena.    Osvetn.  4,  52. 

1).  M  pisaca  nasega  vremena,  krv,  ubojstvo. 
Krvnistvo,  umorstvo  ,mord'  ,omicidio'.  B.  Pe- 
trauovic,  rufina  kn.  56.  Krvnistvo  ,mord,  mord- 
that'.    Jur.  pol.  terminol.  352. 

KRVNOV,  krvnova,  m.  krvnik,  ali  si;  upo- 
treb(ava  kao  psovka.  —  (/  Vukovu  rjecniku: 
,als  schimpfwort  fiir  krvnik'  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Crnoj  Gori. 

KRVNOVANE,  «.  djelo  kojijcm  se  krvnuje.  — 
U  Stulicevu  rjecniku.  —  nepouzdano. 

KRVNOVATI,  krvnujem,  impf.  u  Stulicevu 
rjeiniku:  v.  krvniciti.  —  nepouzdano. 

KRVO,  m.  hyp.  krvnik  (kao  psovka,  isporedi 
krvnov).  —  U  nase  vrijeme.  Zlo  si,  krvo,  uradio, 
da  pritisnes  prava  coveka !  Srp.  zora,  god.  2, 
-sv.  2,  str.  28. 

KRVOBl^iUVINA,  /.  bluvane  krvi.  —  Na 
jednom  mjestu  xvii  vijeka.  Neprostanom  krvo- 
bjuvinom  do  malo  dan  i  duSu  iztoci.  P.  Vite- 
zovic,  kron.  21. 

KRVOCKVRN,  /.  ii  Stulicevu.  rjecniku:  ,in- 
cestus,  incestum'.  —  nepou::dano. 

KRVOC,  adj.  va(a  da  znaci:  u  kojega  su 
krvave  oci.  moze  biti  i  muski  nadimak.  —  U 
dubroimckoj  poslovici  xvii;  vijeka.  Igra  na  ba- 
sto6a  u  Vlaha  krvoca  (vrvoca).  (Z).  Poslov.  danic. 

KRVODJEVSTVO,  n.  stuprum.  —  Na  jednom 
mjestu  u  pisca  xvii  vijeka  (po  zapadnom  govoru 
krvodivstvo),  a  izmeiu  rjecnika  u  Stulicevu  (kr- 
vodivstvo  ,ince.stus,  incestum')  s  dodatkom  da  je 
uzeto  u  Mrnavica.  Zabraiiujo  so  krvodivstvo  §to 
jest  sagriSiti  s  divicom.    I.  T.  Mrnavic,  ist.  100. 

—  nepouzdano. 

KRVODUZBINA,  /.  caedis  crimen,  dug  za 
krv,  krivica  ubojstva.  —  U  naSe  vrijeme.  Po- 
prasmo  ih  od  svake  krvoduzbine.  V.  Vrcevic, 
niz.  205. 

KRVOHODSa,  adj.  f.  menstruata.  —  Drugi 
je  dio  rijeci  part,  praet.  act.  ii  od  glagola  ho- 
diti.  —  V  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Ne  pristupi 
k  Zeni  krvohodgoj  (grijeskiim  krvohodokoj).  I. 
Bandulavic  38a.  ezech.  18,  6.  Krvohodsoj  =  od 
koje  krv  grede,  k  zeni.    299. 

KRVOJEDAC,  krvojeca,  m.  onaj  (u  jedinom 
primjeru  lav)  koji  jede  krv,  koji  se  hrani  krv(u. 

—  U  rukopisu  xvn  vijeka  pisanome  crkvcnijcm 
jezikom  (pisano  je  ja  mj.  je  po  slslovenskoiiie 
jezikv).  Lbv  ze  reco:  ,  .  .  .  Travu  bo  jastb  sb  a 
ne  mi'rsa,  pace  bo  azb  krbvojadcb  sij  togo  bylib 
s-hn(j)ei\b.    Stefanit.  star.  2,  276. 

KRVO.TEVIO,  m.  inie  selu  u  liosni  u  okrugu 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  23. 


KRVOKA  I'KA,  /.  neka  bifka.  Krvokapka  (prema 
liem.  bluttrcipfchon),  Sanguisorba  nflicinalis  Grtn. 
(I.  Sub|ar).    H.  Sulok,  ira.  180. 

KRVOKOPICA,  /.  iieka  bi(ka.  Krvokppica, 
Cynodon  dactylon  Pera.  (Vukasovic).  B.  Siilek, 
im.  180. 

KRVOLIJA,  »!.  (u  plur.  /.,  gdjegdje  i  u  sing.) 
covjek  koji  lije  ludu  krv,  vidi  1.  krvnik.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjednika  u  Voltigijinu  (us 
krvolok),  u  Stuliievii  (jsangiiinarius,  sauguino- 
lentus,  sicarius,  carnifex'),  u  Vukovu  (,blutver- 
giesser'  ,qui  sanguineui  facit').  Ove  rijeci  skro- 
vitijem  nacinoni  govori  svakomu  krvoliQi)  koji 
prolijeva  krv  6ovje6ansku.  M.  Divkovi6,  bes.  261>. 
Ua  im  pusti  Barabana  zlofiinca,  razbojnika  i 
krvoliju.  379>i.  Nomqj  fiokati  da  te  Bog  iz6es|a 
nego  bndi  ti  iiapre  krvolija  od  samoga  sebe. 
M.  Kadni6  559".  Dva  Mohmeta,  krvolije  oba 
kleta.  J.  Kavaiiin  2381>.  Tada  se  vecma  umo- 
rise  krvolije  s,  Blandinu  mucoci.  J.  Banovac, 
prod.  70.  Sad  ga  (Isukrsta)  gledaj  medu  ne- 
railira  krvolijam  svezana.  J.  Filipovic  1,  881". 
Dojdose  H  misto  gdi  ima  smrt  primit  po  ruke 
krvolije.  1,  449".  Cud  oStru  imadiso  kako  svaki 
krvolija.  P.  Knezevic,  pism.  107.  O  neharni  vi 
Zudije  i  nemili  krvolije!  muka.  31.  Sto  6es  ti 
ovdi,  zivino  paklena,  krvolijo  dusa  plemoua  ju- 
skoga?  F.  Lastrie,  od"  377.  Evo  cu  vam  ja 
ukazati  lupezo  i  krvolije,  koji  zasidu  cine.  nod. 
192.  Ne  bi  ovo  zadosta  bisu  krvolija.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  lOti.  Da  ih  pridade  u  ruke  krvo- 
lija. 830.  Zlamonujo  da  je  Isukrst  od  krvolija 
svlacen.  bogojubuost.  254.  Meduto  nemile  krvo- 
lije mucise  ovo  ditesco.  E.  Pavio,  ogl.  440.  Isti 
kad  se  vodase  na  muke  od  svoji  krvolija  bi  mojen 
da  zanifio  ime  Isukrstovo.  M.  Zorici6,  zrcalo.  9. 
Al'  Budima  obranit  no  moze  vec  izgibe  silna 
vojska  moja  od  Lorene  duke  nevirnoga,  krvolija 
naroda  turskoga.  And.  Kacic,  razg.  235''.  Krvo- 
lije smrti  ocevine  on  pofata.  Nadod.  144.  Ne 
imadose  za  tada  ondi  gelata  koji  bi  onoga  obisio 
krvoliju.  D.  Rapic  120.  Da  ga  oua  danas  no 
bade  prikazala,  ne  bi  imali  dopusteiie  oni  krvo- 
lije t'rustati  ga.  A.  Tomikovic,  gov.  29.  Do  ca- 
dora  krvoliie  Marka.  Pjev.  crn.  135a_.  Dedaga 
je  krvolija  stara.  Osvetn.  3,  48.  Neki  brati 
krvoliju  svoga.  3,  107.  —  U  prenesenome  smislu 
0  cemu  nezivu  Hi  umnu  Ta  je  ogan  muka  c.ud- 
novata,  osudenim  giiivni  krvolija.  L.  ^ubuski 
20.  Isti  poluvirci  su  stajnu  ispovid  pogrdivali 
i  nu  sad  krvoliju  sad  zamku  nazivali.  G.  Pe- 
stalic  129. 

KRVOLIJINSKI  (krv61inski),  adj.  koji  pri- 
pada  krvoUjama.  —  U  dva  pisca  xviii  vijeka. 
Buduci  on  kano  i  Isus,  izmedu  tolikih  po  krvo- 
linski  ruku  smaknutja  iizdrzan  bi.  E.  Pavic, 
ogl.  99.  OstavivSi  svoga  mestra  u  ruku  krvo- 
lijinskih.  612.  Pridavsi  Pilat  Isusa  vojnikom, 
ovi  jos  mu  i  drugu  opaku  i  krvolijinsku  sra- 
motu  ufiinise.  618.  Bijase  mu  naj  prije  radi 
krvolinskoga  ubojstva  smrtua  osuda  proltiveiia. 
D.  Rapid  211. 

KRVOLTJINSTO  (krv61in3tvo),  n.  prolijevane 
krvi,  krvno  djelo  (uprav  osobina  krvolija).  — 
Na  jednom  mjestu  xvm  vijeka.  Nego  dionik 
biti  krivog  i  opakog  dila  i  krvolijinstva.  E. 
Pavic,  ogl.  416. 

KRVOLOCAN,  krvilocna,  adj.  koji  loce  krv, 
ali  samo  u  prenesenome  smislu  o  ce(adetu  Ho 
rado  krv  prolijeva  i  ubija.  —  isporedi  krvopilan. 
—  Od  XVM  vijeka. 

a.    adj.    Jer   buduri    ostavili   puni   straha   i 
skoncanja  krvolocnijeh  judi  sili   svakolika  svoja 


KRVOLOCAN,  a. 


krvooCan 


imanja  ...  P.  Kanavelic,  iv.  522.  Prije  bi  se 
pustio  0(1  svih  krvolocnih  silnovladaca  muciti. 
P.  Knezevic,  osm  1:^2 — 123.  O  razbojuice  krvo- 
loftni!  D.  Eapic  4.  —  Melaforiiki,  o  cemu  umnu 
Hi  nezivu.  Krvolocna  pravda.  V.  DoSon  TO*. 
Teiacki  je  kruv  krvolocan  i  Urvopilan.  J.  Bog- 
danovic. 

b.    adiK    krvolocno.    Krvolocnd    ila    nasniii 
(Iwjduei).    V.  Dosen  2(i4b. 

KRVOLOCANSTVO,  n.  osobina  onuga  koji  je 
krvolocan,    u  konkretnume   sniislu,    krvno    djchi. 

—  U  dva  pisca  xviii  vijeka.  Pusti  se  u  sjrihe 
bludnosti,  krvolocaustva.  A.  Kanizlic,  utoc.  TJ. 
Venceslav  bio  se  je  vece  utopio  kaiioti  u  neci- 
sto6u.  u  nemilost  i  krvolocanstvo.  A.  Tomi- 
kovic,  gov.  105.  Ivrvolooaiistva  koja  su  cinili 
Sveci  Moskovom.    ziv.  202. 

KBVOLOCENE,  «.  djdo  kojijem  se  krvoloH. 
J.  Bogdanovie. 

KRVOLOCITI,  krvulocrm,  impf.  raditi  kao 
krvolok.  —  U  nase  nrije.me.  'L^v  mislite  pustajlit 
za  vazda,  da  kradete  i  krvolocite?  Nar.  pjos. 
mas;.  1864.  80.  —  11  drugome  znacenu  (tiktivtii) 
i  sa  se,  refleksivno)  truditi  i  raditi  preko  mjere. 
,Krvoloc'im  svaki  dan  i  na  svom  i  na  tudem 
poslii,  pa  opefc  iieruam  nista'.  ,Tdko  ti  sav  .svijot 
zive,  iieko  se  krvoloci,  neko  muc-i,  a  iioko  fijuva'. 
J.  Bogdanovic. 

KRVOLOCKI,    adj.    koji  jiripada  kriuilociiiui. 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Za  uklnniti  se 
krvolocki  ruku.    E.  Pavi6,  02^!.  496. 

KRVOLOCNICA,  m.  i  /  vidi  krvopilica.  — 
U  nase  vrijeme  11  lAci.  ,Muci,  jucka  krvolocnica!' 
.1.  Bogdanovic. 

KRVOLOCNIK,  m.  vidi  krvolok.  —  f!  Vukovii 
rjecnikii  uz  krvolok. 

KRV6L0Cn6sT,  krvolof'-nosti,  /.  vidi  krvo- 
lofianstvo.  —  Na  jednom  injestii  .win  vijeka. 
Dojdose  komsije  i  videci  priveliku  krvolocnost, 
objavise  sudou.    D.  Rapie  120. 

KRVOLOGIsfAK,  m.  neka  hipca.  Krvolociiak, 
Vinca  minor  L.  (u  Loboru),  v.  Krvinek.  B. 
Sulek,  im.  180. 

KRVOLOK,  m.  krvolocan  covjek,  vidi  1.  krvnik. 

—  Od  xvu  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  a  lijelo- 
stjencevu  (,sanguiuarius,  sanguisuga,  tyrannus'. 
V.  krvnik),  u  Jamhresiceou  (,sanguiuarius'),  m 
Voltigijinu  (,sanguinario,  manigoldo'  ,blutraensch, 
blutdiirstiger  mensch'),  u  Stulicevu  (,bibendi  san- 
guinis avidus'),  u  Vukovii  (.blutdiirstiger  mensch' 
iSanguinarius'.  cf.  krvopilac).  Vedkrat  ste  razbili 
krvoloke  nase.  P.  Vitezovic,  odil.  33.  Niti  se  je 
bojala  Iruda  krvoloka.  A.  Kani^lic,  utoc.  544. 
Oslobodeni  od  krvoloka  Holoferna.  789.  Obisno 
sebe  smice,  krvolok  je  mnogo  gori.  V.  Dosen 
116a.  I  krvolok  sebi  biva  zderuc.  I8OI1.  Krvolok 
Hiero  pitase  Simonida.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  6. 
Ovaj  mudri  mestar  krvoloka  cesara  Nerona.  7. 
Sto  ucini  tebi  domovina  tvoja?  svoje  zomje 
tezak  krvoloce !  A.  T.  Blagojevic,  pjesuik.  28. 
Eto  ti  sinovli  krvolok  lezi  pred  vratiraa.  S.  !^u- 
bisa.  prip.  177. 

KRVOLOKA,  /.  neka  bi{ka.  Krvoloka,  (prema 
lat.)  Sanguisorba  L.  (I.  Sabjar).  B.  Sulek,  im.  180. 

KUVOLOKATI,  krvolocem,  imx>f.  u  Stulicevu 
rjecnikii:  .sanguinis  bibendi  avidum  esse'.  —  ne- 
pouzdano. 

KRVOLOSTVO,  n.  osobina  onoga  koji  je  kr- 
volok, krvno  djelovane,  krvavo  djelo.  —  Postaje 
od  krvolok  nastavkom  bstvo;  k  pred  b  postaje  5, 
te  za  ovijem  s  ispada,  pale  se  c  ispred  t  inijena 


na  s;  ali  se  nalazi  pi^ano  i  krvolocstvo  i  krvo- 
loctvo.  —  Od  XVIII  vijeka.  Cesara  Leona  krvo- 
loctvo.  A.  Kanizlic,  utoc.  47.  Krvoloctvo  tvo 
nemilo  Judstvo  moje  davi  i  zere.  I.  Krmpotic, 
kat.  42.  Sacuvan  od  krvolocstva  Borisa.  A.  To- 
mikovic,  ziv.  17.  ITzstavio  je  svojo  cete  od  kr- 
volocstva. 196.  Da.  go^paru  moj.  stojetno  kr- 
volostvo  slobodimmnih  Ingleza.  M.  Pavlinovic, 
razg.   7.3. 

KRVOLOZ.TE,  h.  iiicestus,  ineestum.  —  Na 
jednom.  mjcstu  xviii  vijeka.  Krvolozje  n  prvoniu 
kolinu.    Ant.  KadciA  412. 

KRVOLOK,  m.  krvno  djelo  —  Foslaje  od  krv 
turskijem  nastavkom  luk.  —  Na  jednom  nijestu 
XVIII  vijeka.  Zlogledan  bise  cica  krvoluka  koga 
11  svi>ioj  kuci  i  u  kra|e^tvu  ucini.  And.  Kacic, 
357. 

KRVO^jAC,  krvo|ca,  hi.  pogrdua  rijec.  Skoi'o- 
tera.  1844.  249.  —  va(a  da  je  postalo  od  krvolija. 

KRVOl^iEV,  HI.  kroo{evan  covjek.  —  fJ  istoga 
piscii  nasega  vremena  u  kojega  ima  i  krvo]evan. 
A  zn  liiixie  krvojevi  druzi.    Osvetii.  7,  22. 

KRVO^jEVAN,  krvojovna,  adj.  koji  lijeva  krv, 
II  primjerinia  0  boju  u  kojema  se  lije  krv.  —  V 
jednoga  pisca  nasega  vremena.  Ne  noso  vam  boja 
krvolevna.  Osvetii.  6,  20.  Nakon  duga  boja  krvo- 
|6vna.    7,  67. 

KRVol^UBAN,  krvojubna,  adj.  prijazan.  M. 
Pavlinovic. 

KRVO^UBNOST,  krvo|ubnosti,  /.  prijaznost 
.affabilitiV.  Sada  su  Turci  stokli  u  se  iiiku  krvo- 
(ubncjst;  da  su  onaki  do  sad  bili,  mogli  smo  od 
cojo  obojke  nositi  (BoSi'iak).    M.  Pavlinovic. 

KRVOMETNIGA,/'.  u  Vukovii  rjecnika:  zensko 
ce|ade  koje  |udo  u  kuci  zavada  (kao  ,mece  krv' 
medu  liih)  ,ein  frauenzimmer  welches  die  haus- 
genossen  luit  einander  verfeindof  ,raulier  inter 
domesticos  inimicitias  concitans'. 

KRVOMIJESTVO,  n.  ineestum.  —  U  kiiizi 
pisanoj  crkvenijem  jezikom  xv  Hi  xvi  vijeka. 
Ubijstvu  i  krbvoraestvu.    Aleks.  novak.-  82. 

KRVOMI.JESAC,  krvomijesca,  m.  ai'aoa.i'xi  >ji, 
i!icestus.  —  U  dva  rukopisa  pisana  crkvenijem 
jezikom.  Gde  sutb  zlijo  clovCtci,  pogani,  krbvo- 
mesbcije,  dusegubci.    Starine.  18, '202;  22,  204. 

KRVOMOCAN,  krv6mocna,  adj.  ko.ji  mokri 
(modi)  krv^u.  —  U  Bjelostjencevu  rjccniku:  (kaj- 
kavski)  krvomocen  ,sanguinem  mingens'. 

KRVOMOK,  Hi.  neka  bi(ka.  Krvomok,  Tor- 
mentilla  ereeta  L.    (Vraz).    B.  Sulek,  im.   180. 

KRVOMIJTAN,  krvomiitna,  adj.  koji  (dru- 
gima)  muti  krv,  koji  zamecc  svadu.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Pop  je  napao  na  zenu  la- 
javu  i  krvomutnu.  S.  ^jubisa,  prip.  141.  Srdita 
i  krvomutna  zeiia.    200. 

KRVOMUTITI,  krvomutim,  impf.  niokriti  krv(u 
fmutiti  mokracu  krv(u).  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega vremena.  Ovome  se  coveku  pozale  |udi  stn 
im  goveda  krvomute  (mokre  krv|u).  M.  D.  Mi- 
licevic,  iiiv.  2,  10. 

KRVOMUTNICA,  /.  krvomutno  zensko  ce(ade. 
—  U  nase  vrijeme.  Ova  krvomutnica  trkne  u 
Budvu.  S.  ^jubisa,  prip.  64.  Krvomutnica,  zeiia 
koja  piri  svadu.    Slovinac.  1884.  143. 

KRVOOBRAZAN,  krvoobrazna,  adj.  krrav 
(krvava  obraza,  t.  j.  ohlicja).  —  vidi  11  Danict- 
cevu  rjecniku:  krbvoobrazbub  ,cruentus';  ,v'i.  kri>- 
vowbreznuju  pucinu'.    Gi|f(erding),  bosii.  275. 

KRVOOCAN,   krvoouna,    adj.    krvavijeh  ocijii. 


KRVOO(^AN 


KRVOSNICA 


—  U  StuJiccvH  rjeiniku:  isanguineis  oculis  prae- 
ditus,  saiiguineo  adspectu  intuens'. 

KE^'OPERKA,  /.  neka  riha.  Leuciscus  rutilus. 
Gudiiice  kod  Sakova.    D.  Hire. 

KRVOPI.TA,  »i.  i  f.  sto  pije  km.  —  Od  xvmi 
vijeka. 

a.  m.  Hi  f.  (ii  mnozini  srat/da  f.)  covjek  Ho 
Hjc  tudu  krv,  Sto  ubija,  krvnik.  —  Izmedii  rjei- 
nika  u  Vukovti :  f.  (u  Crnoj  Gori)  vide  krvopilac. 
Dobro  do§o,  turska  krvopijo!  And.  Ka6i6,  razg. 
182'^.  To  su  tm-ske  vazda  krvopije.  Ogled,  sr. 
37.  Pogin'o  je  KuriA  O.sman-beXe,  Juta  guja, 
srpska  krvopija.  Nar.  pjes.  kras.  1,  165.  Krvo- 
pije i  hikavi  no6o  sastaviti  polovine  dana  svojih. 
D.  Danieii,  psal.  55,  23. 

h.  f.  u  prenesenome  smislu,  o  sabji.  I  uziina 
sabju  krvopiju.    Nar.  jijes.  mag.  1869.  116. 

C.  /.  vrlo  tezak  posao,  trud  (koji  tako  umara 
kao  da  covjeku  kro  pije).  —  V  Vukovu  rjecniku : 
(u  Crnoj  Gori)  ,eine  schwere  arbeit'  ,iDgens  la- 
bor', [vide  krvosalija]. 

d.  Ii  Stuliievu  rjecniku:  v.  pijaviea.  —  ne- 
pouzdano. 

KEVOPIJICA,  m.  vidi  krvopija,  a.  —  U  kni- 
gama  pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmedii 
rjeiuika  ii  Danicicevu  (krLvopijica  .sanguinem 
bibens').  Oni  prokleti  krbvopijice  nemilostivi. 
Glasnik.  56,  76.  (xv  vijek).  ^lUtaago  oru2nika 
(unogo  i  kr-tvopijicu.  Glasnik.  11,  111.  (xvii 
vijek). 

KRVOPILAC,  krvopilpa  i  krvopioca,  m.  vidi 
krvopija,  a.  —  U  nase  erijemc,  a  izmedii  rjec- 
nika  u  Vukovu  (krvopilac,  krvopilca  ,der  blut- 
sauger'  ,sanguisuga'.  cf.  krvolok,  krvolocnik,  kr- 
vopija). Krvopioce  i  lukave  mrzi  Gospod.  D.  Da- 
nici6,  psal.  5,  6.  Nemoj  duse  moje  pogubiti  iii 
zivota  mojega  s  krvopilcima.  26,  9.  A  nvaj  jo 
nesretan  i  kriv,  zrtva  i  krvopilac.  M.  Pavliuovi6, 
razl.  spisi.  189.  ,NiJ6  on  6ojk,  on  je  krvopilac, 
on  bi  te  na  raznu  ka'  zeca  okreta".  J.  Bogda- 
novic.  —  Metaforiiki,  o  macu,  isporedi  krvo- 
pija, b.  ITzalud  u  ruci  krvopilca  maca.  Srp. 
zora.  god.  1876,  br.  i,  str.  22. 

KBVOPILAN,  krvopilna,  adj.  koji  pije  krv  (u 
prenesenome  smislu,  isporedi  krvopija  i  krvopilac). 

—  Od  XVIII  vijeka.  Naziva  Jorama  krvopilnim 
ubojicom.  I.  J.  P.  Lucii,  razg.  129.  —  U  dru- 
gome  znacenu,  isporedi  krvopija,  c.  ,Krvopilau  ja 
s  nom  kruv  svaki  dan  jedem".  J.  Bogdanovic. 

KEVOPILICA,  Hi.  i  f.  vidi  krvopija  i  krvo- 
pilac. —  Od  XVIII  vijeka.  Ne  bi  Ii  se  uticali  Zu- 
dijem  krvopilicam.  M.  Pavicic  50.  Sest  opaki 
krvopilioa.  I.  J.  P.  Lucie,  izk.  17.  Dokle  6e§ 
(Boze)  trpiti  krvopilice  tvoje  slave?  razg.  86. 
J  Oram  nemili  krvopilica.  129.  Gano  pise  po 
Travniku  vojsku,  nabodice  i  krvopilice.  Nar.  pjes. 
hbrm.  1,  53.  ,01azi,  krvopilico  jucka,  krv  lucku 
pijeS'.    J.  Bogdanovi6. 

KEVOPILIJA,  /.  te2ak  posao.  isporedi  , krvo- 
pija' i  ,krvosalija'.  ,Ko  ce  to  uraditi,  ta  to  je 
krvopilija'.  u  Dobroselu.    M.  Medio. 

KRVOPILITI,  krv6pilim,  impf.  s  velikom  mii- 
kom  zivjeti,  isporedi  krvopilan  na  krajii  (i  krvo- 
pija, e)  i  krvopilija.  —  IJ  nase  vrijeme  u  Lici. 
J.  Bogdanovic.  —  nidi  kod  krvote^iti. 

KRVOPILNIK,  m.  krvopilac,  vidi  krvopija,  a. 

—  Na  jednome  mjestu  xvii  vijeka.  Carom  ne 
svojuju  kad  krvopilnici.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
108. 

KEVOPIleI^E,  n.  djelo  kojijem  se  krvopili. 
(Krvopilene).   J.  Bogdanovid. 


KEVUPITAN,  krv6pitna,  adj.  koji  se  pttd 
(hrani)  krv(u.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeiniku: 
,qui  sanguine  nutritur'. 

KRVOPIVAC,  krvopivca,  m.  krvopilac.  —  Na 
jednoiii  mjestii  xviii  vijeka.  Nenasitni  krvopivci, 
gvozdo/.eri  i  gavrani.    ,1.  Kavaiiin  456". 

KRVOPROLlCE,  n.  prolijevane  krvi,  poko}. 
—  Po  stslov.  (crkvenome)  kr-Lvoprolitije.  —  Iz- 
medu  rjeinika  u  Vukovu:  ,da3  blutvorgiessen' 
,oaede.s'  s  primjerom :  I  tu  vide  LopuSina  Vu6e 
na  Krnovo  da  bit  niSta  node  a  do  zli6a  i  krvo- 
prolica  (Nar.  pjes.  vuk.  4,  -122),  i  u  Danicicevu: 
krbvoprolitije  , sanguinis  efFusio'.  Veliko  krbvo- 
prolitije  tvore.  Domentijan"  224.  Gotovb  bee 
kt  kr  bvoprolitiju.  Glasnik.  11,  110.  (xvii  vijek). 
Da  prekinu  toliko  krvoprolide.  V.  Vr6evi6,  niz. 
41.  —  va{a  da  nije  posve  narodna  rijei. 

KRyOPROLIJATE^i,  m.  iovjek  koji  prulijeva 
krv,  krvolija.  —  U  knigama  pisanima  crkvenijem 
jezikom,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (krbvo- 
prolijatelb  ,3anguinem  offundens').  Garb  juty  i 
krbvoi5rolijate)b.    Stefan,  sim.  pam.  saf.  8. 

KRVOPROLIJSTVO,  n.  vidi  krvoprolice.  — 
I]  rukopisu  xvi  vijeka.  Kletvoprestupleuije  i  kr- 
voprolistvo  i  krivo  svidofiastvo  nastavsi.  Aleks. 
jag.  star.  3,  280. 

KRVOPROLITAN,  krvoprolitna,  adj.  u  ko- 
jemu  se  (u  boju)  prolijeva  krv.  —  U  nase  vrijeme 
(maze  biti  da  nije  rijec  narodna).  Dogodila  se 
medu  varosi  Alsasuom  i  Elseom  krvoprolitna  i 
zestoka  bitka.    Nov.  sr.  1835.  1.58. 

KRVOPROLITE^i,  m.  vidi  krvoprolijatej.  — 
U  knizi  pisanoj  crkvenijem  jezikom.  Nekyj  vbsta 
carb  Jutb  i  krbvoprolitejb.    Domentijani'  22. 

KRVOPEOLITIV,  adj.  koji  krv  (tudu)  pro- 
lijeva, isporedi  krvoprolitnik.  —  U  nekom  ruko- 
pisu (pisanomc  crnogorskijem  govorom).  Ako  se 
zacue  dijete,  bide  omalo  zivota,  sakato,  ali  krvo- 
prolitivo,  ali  zlocinec  ali  zao  coek.  Starine.  18, 
180. 

KRVOPROLITNIK,  m.  iovjek  koji  prolijeva 
krv,  vidi  krvolija.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,blut- 
vergieaser'  ,qui  sanguinem  profundit'. 

KRVORODSTVO,  n.  uprav  rodstvo  po  krvi, 
ali  u  jedinom  primjeru  (xviii  vijeka)  u  drugnme 
znacenu:  incestum.  Zatvoren  je  (Ivan  Krstitel) 
u  tavnicu  i  poslije  posiden  po  zapovidi  Iruda 
Antipe  kojega  on  odito  prijubodinstvo  i  krvo- 
rodstvo  slobodno  kara§e  i  pogrdivaSe.  I.  Velika- 
novid,  uput.  1,  514. 

KRVOSALIJA,  /.  uprav  nesto  sto  se  krv,  ali 
je  snaiene  kao  kod  krvopija,  c.  —  U  Vukovu 
rjeiniku :  tezak  kakav  posao  ,6in6  sohwierige 
arbeit'  , labor  immensus'.  cf.  krvopija. 

KRV(JSER,  m.  nepristojna  rijec  za  jaki  neva- 
\ali  duhan.  —  U  Vukovu  rjeiniku :  ,schimpf- 
wort  fiir  einen  schlechten  und  starken  rauch- 
tabak'  ,oouvicium  in  herbam  niootianam  acrem'. 

KRVOSISAN,  krv6sisna,  adj.  koji  sisa  krv.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka  koji  va(a  da  je  sain 
tu  rijei  naiinio.  Pijaviea  krvosisna.  P.  Kana- 
velid,  iv.  557. 

KRVOSMIJESANE,  n.  incestum.  —  isporedi 
stslov.  krtvomesemje,  incestum,  i  kriivos-bmesb- 
nikt,  incestus.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeiniku : 
V.  prikrvje. 

KRVOSNICA,  /.  vidi  krvoanica.  Krvostnica, 
po|.  krwawosok  (Dracaena  draco),  des.  krvavee, 
Poterium  sauguisorba  L.  (Visiani).  B.  Sulek,  im. 
180. 


KRVnSNICA  7 

KEVOSnICA,  /.  heka  bi^ka.  —  isporedi  krvo- 
snica.  —  Izmedu  rjecnika  u  StuUievu  (.sangui- 
sorba').  KrvoSnica,  sanguisorba  (Stulli),  Poterium 
sanguisorba  L.  (Visiani).    B.  Sulek,  ira.  180. 

KRVOTEZAN,  krvitezna,  adj.  vrlo  muian, 
trudan  (o  zieotu).  nidi  kod  krvoteXiti.  —  U  naxe. 
vrijeme  ii  Lici.  ,Sav  mi  ja  zivot  krvotezau'.  ,U 
mom  krvoteznom  zivotu  nigda  no  vido  vedra 
dana'.    J.  Bogdanovio. 

KRVOTEZENE,  n.  djdo  kojijcm  se  krootrzi. 
.Krvopilene,  krvoloceiie  i  krvotezehe  ocerace  me 
prvo  reda  sa  ognista  u  prosjake'.  J.  Bogdauovic. 

KEYOTKZITI,  krvotizim,  impf.  zivjeti  s  ve- 
likijem  tradom  i  mukom.  —  -teziti  ne  postaje  od 
tizak  negi)  od  teg  (vidi  tezak).  —  U  nasi'  orijeme 
H  Lici.  .Krvopilira,  krvotezim,  krvolocim  svaki 
dan,  odrije  se  i  ria  svom,  a  osobito  tudem  poslu, 
i  nikad  niSta  nemam'.    J.  Bogdanovic. 

KRVOTEZLTJK,  m.  vidi  krvotezeiie.  —  Po- 
slaje  od  krvotezau  Hi  od  krvoteziti  tiir.ikiji'iii  mi- 
staokoiii  luk.  ,Niko  do  Boga  ne  zna,  kakav  je 
ona  krvotezluk  podnijola,  dok  jo  onliku  djocu 
ka'  udovica  podigla'.    J.  Bogdauovic. 

KR^'6T0CAN,  krv6tocna,  adj.  koji  toci  iz 
sebe  krv,  iz  kojega  .se  krv  toci;  koji  pripada  tc- 
ceiiu  krvi.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izincdu  rjecnika 
u  Stulicevu  (,oruorem  emanans'  .s  dodatkom  da 
je  rijec  ruska). 

a.  u  zenskome  cefadetu  slo  boliije  kroolocjem. 
Pripovida  .se  jevanjelije,  kako  Isus  Hrist  jednu 
zenu  ot  neje  dlga  krvotocua  betega  ozdravi.  Po- 
stila.  tW^.  Zena  krvotocna.  I.  Aucic,  vrat.  •">. 
Ozdravio  je  zenu  krvotocnu.  1.  Velikauovic,  uput. 
1,  111. 

b.  0  zenskome  cefadetu,  meustruata.  Kakono 
kosula  zene  krvotocne.    F.  Lastric,  nod.  27, 

KRVOTOCENE,  n.  djelo  kujijein  se  km  toci 
(krvotoci),  isporedi  krvotocje,  krvotok.  —  Sanw 
a  Stulicevu  rjecniku:  , sanguinis  fluxus'. 

KRVOTOClNA,  ,/'.  bolest  ,s  koje  se  kro  toci.  — 
Od  xviii  vijeka. 

a.  zenska  bolest,  vidi  krvotocje,  a.  —  (J  Bje- 
lostjenceou  rjecniku:  kod  krvotok,  )'  m  Voltigi- 
jinu:  iflusso  di  sangue'  ,blutHu3s'. 

b.  mokrene  krv(u.  —  fJ  Vukoiui  rjecniku: 
,da^  blutharnen'  ,minctio  cruenta'. 

KRVOTOClTI,  krvotocim,  impf.  tociti  iz  sebe 
kri:  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,sanguinem  ema- 
nare'.  —  nepouzdano. 

KRVOToCiV,  adj.  koji  boluje  od  krvotocja  (o 
zenskome  celadetu).  —  Stslov.  kn.votociv'i..  —  U 
knigama  pisanima  crkvenijem  Hi  mijesanijem  je- 
zikom.  Ona  krbvotofiivaja  o  nejze  obretajemb 
vb  jevanbdeliji  byvbseje.  Danilo  315.  I  evo  Jena 
krvotociva  trp|ase  dvanadeste  godisc.  Postila. 
r4a. 

KRVOTOCJE,  n.  tecene  krvi  (uopce,  all  naj 
cesce  kao  bolest).  —  liijec  je  stara,  isporedi  stslov. 
kr-bvctofiije.  it  nasemu  se  jeziku  jav]a  od  xvi 
vijeka  (vidi  b),  a  izmedu  rjecnika  u  Mikajinu 
(karvotocje  i  krvotocje  , sanguinis  fluxus'),  u  lie 
linu  (,ilusso  di  sangue'  , sanguis  prottuvium'  320'i'), 
u  Bjelostjencevu  (kod  krvotok),  a  Voltigijinu  (v. 
krvavica),  m  Stulicevu  (v.  krvotocene). 

a.  uopce.  Izide  iz  utrobe  broz  svakoga  kr- 
votocja.   A.  Kanizlic,  utoo.  .53.5. 

b.  menstrua,  zensko  prane.  Ako  pozual  jest 
zenu  na  vrime  krvotocja.  S.  Budini6,  ispr.  83. 
U  vrime  od  krvotocja  zeuskoga.  Ant.  Kadcic 
496.  Krvotocju  likarija  kada  ga  zene  ne  mogu 
imati.  J.  Vladmirovic  8.  Krvotocju  likarija  ko- 
jega  iene  ne  imadu.    21. 


1  KRZANCE 

c.  zenska  bolest;  naj  cesce  se  nnlazi  u  ovome 
smislu.  Zena,  koja  krvotocje  trpja^e  dvanadeste 
godist.  I.  Bandiilavic  183:ilJ.  matth.  9,  20.  Udije 
bi  ozdravjena  zena  od  svoga  krvotoftja.  I.  Ancic, 
vrat.  5.  Od  svete  Marte  pise  svoti  Ambroz  da 
nosi  krvotocje  udijno  i  bi  sacuvata  od  grija  pu- 
tenoga.  ogl.  170.  Kakono  si  ozdravio  zenu  od 
krvotocja.  L.  Terzic  197.  (Divojkn)  razboli  se 
bolestju  krvotocja.  J.  Filipovii  3,  337l>.  Evo 
jedna  zena  koja  siromasica  krvotocje  trpjase  od 
12  godina  pristupi.  F.  Lastric.  od'  287.  Zenu 
je  Isus  od  krvotocja  ozdravio.  A.  Kanizlic.  kam. 
581.  Udi}  bi  ozdravjena  od  krvotocja.  I.  Velika- 
novic,  uput.  1,  419. 

d.  srdobofa.  Protiva  srdobuji  i  krvotocju.  A. 
Kanizlic,  bogojubn.  581.  Neraocaici  ozdravjeni 
od  ognustiue,  .  .  .  krvotocja,  .  .  .    fran.  70. 

e.  sulevi.    —   Samo   u   Voltigijinu   rjecniku. 
KRVOTOCNICA,  /.  zensko  ce(ade  stu  boluje  od 

krvotocja.  —  If  jednoga  pisca  xvjii  vijeka.  Isu- 
krst  ozdravi  krvotoonicu.    Blago  turl.  2,  68. 

KRVOTOCNIK,  m.  covjek  -Ho  boluje  od  srdo- 
bo(e(?).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  krvotofinici  ,qui 
sanguinis  fluxu  laborant  (cooliacos  Gels,  adpollat)'. 

KRVOTOK,  m.  vidi  krvotocje.  —  U  Bjelo- 
stjencevu rjecniku:  krvotok,  krvotocje,  krvoto- 
cina  ,sanguinis  fluxus,  sanguinis  profluvium',  i 
u  Stulicevu:  v.  krvotocene  iz  Habdelioeva. 

KRVOTOICA, /.  srdoboja.  —  U  jednome  pri- 
mjeru  xvii  vijeka.  IJmri  Mihael  kra)  pojski  od 
krvotoke.    P.   Vitezovic,  kron.  199. 

KRVOUBIJSTVAN,  adj.  koji  ubija,  krvav, 
krvan.  —  U  knizi  xvri  vi.jeka  pisanoj  crkvenijem 
jezikom,  i  otale  «  Danicirevu  rjecniku:  krbvo- 
ubijstvbnb  jSanguinarius'.  Krbvoubijsfbvnuju  de- 
snicu.    O-lasnik.   11,   110. 

KRVOVATI,  krvujem,  impf.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: ,vulnerare,  sanguinem  gignere'.  —  nije 
dosta  pouzdano. 

KRVOZEDAN,  krv6zediia,  adj.  zedan  krvi  (u 
prenesenome  smislu).  —  U  jednoga  pisca  nasega 
vremena.  U  sredini  svijeta  krvozodr.a.  Osvetn. 
6,  31.  --  Ima  i  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  kaj- 
kavski  krvozejen,  v.  krvolok. 

KRVOZEDAN,  vidi  krvozedau. 

KRVOZUDAN,  krv6ziidna,  adj.  koji  zudi  krv. 
—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,sanguinolentu.s, 
sanguinarius'. 

KEVUSINA,  /.  augm.  krv.  —  U  nase  vrijeme. 
Ostrkni  i  okropi  ih  koja  kap  one  pogane  krvu- 
Sine.    S.  ^ubisa,   prip.  243. 

KRZ,  Hi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrug u  poza- 
revackome.  Zemja  na  Krzu.    Sr.  nov.  1872.  9. 

KRZAN,  krzna,  m.  vidi  krzno.  —  U  dva  pri- 
mjera   xv  *  xvi  vijeka. 

a.  vidi  krzno,  a.  Evo  krzan  na  kom  pjau 
pricece  (vidi:  ,Ecc6  conopeum  illius  in  quo  re- 
cumbebat  in  ebrietate  sua'.  Judith.  13,  19).  M. 
Marulic  52. 

b.  vidi  krzno,  b.  Vec  te  odicom  resi  (vojno 
tvoj)  i  svati,  ner  prolitje  cvitjem  trzan,  il'  on, 
koga  vele,  u  krzan  da  svoj  |ubi  nad  svih  trati. 
M.  Pelegrinovic  181. 

KRZANAC,  krzanca,  m.  dem.  krzan.  —  Na 
jednom  mjestu  xvii  vijeka  (o  hafini).  Gdi  Jove 
i  Pala,  prvi  broj  u  tancu,  podvignuf  odzdala 
skut  svilnu  krzancu.  D.  Barakovie,  vil.  13G.  — 
Moglo  bi  biti  da  je  od  nom.  sing,  krzance  (vidi). 

KRZANCE,  rt.  dem.  krzno.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecniku:  kajkavski  krzence  .pelliceoUum'. 


I.   KK/^A'I'I 


KKZNOST 


1.  KRZATI,  kfzara,  impf.  trnenem  diniti  da 
He  Mo  islize  Hi  iskosi.  —  Akc.  .s'e  ne  mijenn 
(aor.  2  I  3  sing.  k?za).  —  U  naie  vrijeme,  n  iz- 
meitu  rjecnika  u  Vukovu :  ,abwotzen'  .detero'. 

1.  aktiono.  —  11  jedinnini;  primjeru  niftd- 
foriiki.  Vidite  kako  s  krajeva  nase  zemje  krzaju 
tudinci.    M.  D.  Milidevii,  zlosel.  75. 

*2.  sa  se. 

a.  pasivno  Hi  rcfleksivno.  —  (J  Vukoou 
rjecniku:  ,abg:ewetzt  werden'  ,d6teror'. 

b.  reciproino,  u  iireneneiinme  xminlii,  iiko 
cef/a  se  tiskati  (oliruii  se  jedno  o  drugo),  /hi  i 
otimati  se.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  krzaju  se  oko 
noffa  djevojke,  t.  j.  otimaju  se  ,wotteifern'  .con- 
tendere'. 

2.  KRZATI,  krzam,  imjtf.  na  jednom  mjestu 
XVI II  vijcka  kao  da  znaii  sto  i  krsmati,  all  mole 
bili  i  stamparska  pogrcSka.  U  ku6u  ju  zajmo 
<5a  brie  moremo,  vede  no  krzajmo.    Oliva.  li). 

KRZATVIO,  in.  prezime.  —  xvm  vijeka.  Ivr- 
zatvica,  Katunara,  ...    J.  Kavaiiin  100'. 

KRZI,  vidi  krzli.  —  U  narodnoj  pjesmi  na- 
sega  vremena.  S  no^ii  skida  krzi  jemolije.  Nar. 
pjes.  marj.  154. 

KRZLARAG-A,  m.  vidi  kizlar-aga.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  .frauenhiitor,  obarverschnittene' 
,eunuchorum  praefectus'  s  primjeroin  iz  narodne 
pjesme:  I  svojega  agu  krzlaragu. 

KRZLI,  adj.  vidi  krrnzi,  od  cega  va(a  da  je 
liostalo  po  analogiji  prema  drugijem  turskijem 
rijeiima  u  kojijeh  je  nastavak  li.  —  Ne  mije.na 
se  kao  ni  krmzi.  —  U  na.^e  vrijeme  u  Bosni  i 
Hercegovini  (u  narodnijem  pjesmama).  Ti  pn- 
digni  krzli  nogavice.  N'ar.  pjes.  hero,  vuk,  17. 
Krzli,  crvenikast.  357.  Jedan  joj  je  od  krzli 
mergana.  Nar.  pjes.  juk.  284.  Stade  susan  krzli 
ciftijana.  Nar.  pjes.  petr.  2,  209.  Iznijole  krzli 
pejtemaje.    Nar.  pjesin.  horm.  1,  216. 

KRZMATI,  vidi  krsmati. 

KRZMO,  n.  vidi  krzno. 

KRZNALI,  adj.  vaja  da  je  isto  sto  krmzi  i 
krzli  i  da  nije  poslalo  od  krzuo  (premda  bi  to 
moglo  biti  po  puckoj  etimologiji).  —  U  narod- 
nijem pjesmama  bosanskijem  nasega  vremena. 
Zute  6izme  za  krznali  noge.    Nar.  pjes.  tord.  18. 

KRZNAR,  krznara,  Hi.  covjek  koji  po  snrime 
zanatu  iini  krzna,  kozuhar.  —  Akc.  kaki  je  ii 
yen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.   sing.,   i   voc. :    krznarii   (ki'znare),    kizuari. 

—  Od  XVI  vijeka  (kao  prezime),  a  izmedti  rjec- 
nika u  Bjelostjencevu  (krzuar,  koiuhar,  curcija 
,pellio'),  u,  Jambresicevu  (,peltio'),  u  Volliijijinu 
(ipellicciajo'  jkirschner'),  u  Stuliccvu  (kerznar,  v. 
kozuhar),  u  Vukovu:  ,der  kiirschner'  ,pellio'. 
cf.  kozuhar,  curfiija,  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Hrvatskoj.  —  Kao  prezime.  Jakov  Krznar.  Hon. 
Croat.  185.  (1504).  Kmot  Broz  Krznar.  27(j. 
(1575). 

KRZN.ARIC,   Hi.  prezime  (uprav  dem.  krznar). 

—  XVI  vijeka.  Andrij  Krznaric.  Men.  croat.  191. 
(1.508).  Vid  Krznarid.  307.  (1598).  i  u  na.se  vri- 
jeme. Boca  21. 

KRZNICA,  /.  bijela  halina  na  cc(adetu  sto  se 
krsti;  bijela  tnahrama  Sto  se  mece  na  dijete  kad 
se  krsti  (u  crkvi  pravoslavnoj).  —  .Tamacno  ne 
postaje  od  krst,  krstiti;  ali  ne  znam,  postaje 
li  od  krzno.  Hi  od  ,chrisma'  kako  je  mislio 
DaniHi  (osn.  331).  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,das  taufhemd,  das  tauftuch' 
,v63ti3  baptismalis,  liuteum  baptismale').  Kad  se 
on  oblaci  u  krzaicu.   J.  Raji6,  pouc.  3,  27.    Pri- 


kumak,  kumov  inomak,  koji  na  krSteAu  dodajo 
krznicu.  Vuk,  rjo6ti.  kod  [jrikumak.  Prostirac 
koji  se  mece  na  trpezu  kao  na  dijete  na  krStoi'iu 
krznica.  D.  Uanifti6,  pisma.  .342.  Kome  so  no 
dr/.e  deca,  odvedo  zenu,  dok  je  trudna,  popu, 
te  zona  zapali  svecu  i  dri^i  krznicu.  M.  D.  Mi- 
lidevic,  iiv.  srb.   1,  85. 

KRZNO,  it.  u  Hrvatskoj  od  xvm  vijeka  (kako 
se  vidi  po  rjeinicima)  znaii  Ho  i  koXuh.  ovo  se 
znaiene  potvrduje  stvnemaikijem  chursinna,  ohru- 
sina  (srlat.  crusina,  orusinna,  crusna),  kozuh ;  ali 
se  ne  potvrduje  dovnlno  u  starije  doba  u  koje 
kao  da  je  znauilo  skupu  Italinu  uopce  Hi  jos  u 
iiremu  smislu  skupo  tkane,  —  Rijec  je  prasla- 
venska  (k-brzno)  isporedi  stslov.  kr-bzno  (Mikloiie 
prevodi  vestis  poUicea,  ali  se  to  znaiene  ne  jav\a 
u  primjcrima  od  kojijeh  su  gotovo  svi  uzeti  iz 
Aleksandride,  vidi  kod  b),  rus.  Kopano,  icopaeHi., 
plast,  kabanica,  ie.i.  krzno,  skupo  odijelo  (i  ko- 
zuli.'/);  u  ova  je  doa  jezika  ostarjela  rijei.  — 
Mikloiii  ne  zna  jesu  li  oou  rijec  uzeli  Slaveni 
od  Nijemaea  Hi  Nijemci  od  Slavena.  —  Ima 
i  ohlik  krzan  (vidi)  sto  moze  biti  stara  rijec 
(kT.rzbnb),  isporedi  rus.  ijopscHi..  —  (/  rukopisu 
XV  Hi  XVI  vijeka  ima  na  don  mjesta  m  mj.  n : 
krzno  (vidi  kod  b),  ali  je  to  samo  pisarska  po- 
greska  jer  je  na  drugijem  mjestima  a. 

a.  perde,  zavjes  nad  postejom,  isporedi  krzan, 
a.  Juditina  milost  oruzje  pridava,  Oloferna  oholost 
kim  se  oruzava,  koga  joj  tad  dava  puk  he,  kad  u 
gradu  s  plinom  ujahava,  vesel  glade  bradu.  u 
tempal  da  dadu  tuj,  rece,  cast  Bogu  i  k  tomu 
iiadadu  krzno  na  kom  nogu  sterise  ki  mnogu 
oholost  odside,  kad  ona  nobogu  glavu  mu  od- 
kide  (vidi:  ,Porro  Judith  universa  vasa  bellica 
Holofernis  quae  dedit  illi  populus  et  conopeum 
quae  ipsa  sustulerat  do  cubili  ipsius  obtulit  in 
anathema  oblivionis'.  Judith.  16,  23).  M.  Marulii 
64.  —  Isto  je  znaiene  Hi  slicno  u  ovome  pri- 
mjeru: Oprati  cu  svaku  noc  suzami  mojimi  po- 
ste|u  moju  i  krzno  moje  zalivati.    Nauk  brn.  12b. 

b.  odijelo,  hajina,  po  svoj  prilici  skupa, 
drngocjena  halina.  —  Ooako  je  jamacno  znaeene 
u  ovijem  primjerima  (a  ne  kozuh):  Otpravjajuc 
se  Efctoru  gosipoje  prostirahu  krzna  svoja  prod 
riega  fariza...  I  prostirase  krzno  biseruo  Ektoru 
prod  variza.  Pril.  jag.  ark.  9,  131.  (1468).  Krbzno 
cjudodejstvbuo.  Aleks.  novak.  39.  Carica  jego 
Klitimistra  vlasi  do  zomb|e  raspustivbsi  i  krbzno 
mnogooeubnojo  na  sobe  razdbrbsi  .  .  .  106.  (Doi. 
tisitci  divic  na  bilih  farizih)  u  vincih  i  na  nih 
krzna  cr(ve)na  natkana  zlatom...  Izne^ose  krzno 
voliko  i  mnogocinno  cara  J6vr(o)jskoga  Solomuiia. 
Aleks.  jag.  star.  3,  244.  Cujase  se  Aleksandrovu 
krznu  i  klobuku.  267.  Vlase  do  zemle  raspu- 
stivsi  (i)  krzno  mnogocinno  razdri.  295.  Sedam 
ga  je  godin  narekala  da  ni  lipa  krzna  sprona- 
sala.  Nar.  pjes.  istr.  2,  74.  —  Radi  ovoga  pri- 
mjera  (u  kojemu  je  krzmo)  isporedi  primjer  iz 
Starino.  3,  244:  Dve  tisusti  devicb  na  belehb  fa- 
rizehb  i  krbzma  crbvena  i  vezona  sb  zlatomb . . . 
Izkosose  jemu  krbzbmo  velikoga  cara  Solomona 
crbveno.    Aleks.  uovak.  32 — 33. 

c.  kozuli.  —  Izmedu  rjeinika  u  Bjelosljen- 
icvu  (.pelliceum'),  u  .Tambresiievu  (,pellic6um'), 
u  Stulicevu  (kerzno,  v.  kozuh  iz  Bjelostjenieva). 
Kad  se  v  krzno  vuS  zakrpa  s  mladimi  ga  vred 
natrpa.  P.  Vitezovic,  cvit.  129.  Preda  li  zene 
lu6na  nose  vida,  jodna  s  hoga  skupo  krzno  skida. 
Osvetn.  4,   16. 

KRZNOKA,  /.  ime  kozi.  Bastaja,  Daruvar.  B. 
Hire. 

KRZNOST, /.  mozebiti  krsmane.  —Najednome 


KRZNOST 


KSENOFOT 


mjestu  u  knizi  xviii  vijeka  zlo  stampanoj.  Narod 
koji  krajem  plavi,  po^anci  to  josu  stari  .  .  . ;  ki 
da]  kraju  otisli  su  slabi  jesu,  ki  padose  cic  kr- 
znosti,  razbili  su  na  uzroke  ke  najdose,  zasve 
iskali  da  ih  nisu.  J.  Kavanin  441'.  —  nr.pouz- 
dano,  usobito  radi  z. 

1.  KRZA,  /.  ime  za  doije  vrste  ptica.  —  vidi 
i  1.  krg^a,  isporedi  krzu|a  i  skvrzuja.  —  MikloHi 
isporeduje  s  malorus.  kryzna  utka,  kryzanka 
.stockente'.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  vidi  krzuja.  —  Izmedii  rjecnika  ii  Vu- 
kuvu  (uekaka  divja  patka  ,art  wilde  ente'  ,anatis 
ferae  genus',  cf.  kriuja,  krga).  Krza,  Anas  creoca 
L.  J.  Pan6i(5,  ptice  u  srb.  73.  Krza  (patka). 
Prkovci  kod   Vinkovaca.    D.  Hire. 

b.  vidi  skrzu|a.  Krza  .Starna  cinerea'.  G. 
Kolombatovic.  progr.  spal.  1880.  34.  Krza,  ore- 
bica,  Perdix  cinerea.    D.  Trsteiiak. 

C.  u  prenesenome  sinislu,  skudni  uadimak  za 
malu  zensku.    M.  Pavlinovic. 

2.  KEZA,  /.  kvaka.  u  Lici.  F.  Uofele.  Krza 
na  cekrku.    I.  Krsnavi,  list.  61. 

KRZAK,  krzaka,   ?n.    naj  gora    ersta  dahana. 

—  vidi  2.  krga.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki 
je  u  ostalijem  padeiima,  osim  noin.  i  ace.  sing., 
i  voc. :  kiiace.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmectu,  rjec- 
nika u  Vukooii  :  ,art  geoieineu  rauchtabaks' 
,lierbae  nicotianae  vilioris  genus  [Nicotiana  ru- 
stica  L.]'.  Krzak,  Nicotiana  nistica  L.  (Vuka- 
sovic).  B.  Sulek,  im.  180.  Naj  loSija  struka  du- 
vana  jeste  krzak.    D.  Popoviii,  poznav.  robe.  242. 

KEZAN,  »«.  prezime.  —  fl  na.se  vrijeme.  Paun 
Krzan.  Rat.  156.  Krzan.  .Schem.  zagr.  1875. 
265. 

KRZAVA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  it  okrugit 
podrinskome.  a)  selo.  K.  Jovaiiovic  13.").  —  b)  ri- 
jeka.  ^.  Stojanovic.  —  Pomine  se  prije  nasega 
vremena.    Krbzava.    S.  Novakovic,  pom.  I'iG. 

KRZICA,  /.  dem.  1.  krza,  a.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kfzica.  —   U  Vukovii  rjecniku. 

KRZIG,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  ukrugii  sme- 
derevskome.   Niva  u  Kr2i6u.    Sr.   uuv.   1870.  336. 

KRZIOI,  m.  pi.  ime  zaseokii  u  Bosni  u  okrugti 
sarajevskom.    Statist,  bosn.  13. 

KRZIN,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Jakov  Kr- 
zin.    Mon.  croat.  65.   (1445). 

KRZINA,  /.  kumad  crijepa  (zemlanoffa  suda 
sto  se  razbio).  —  Od  xviii  vijeka  a  Duhrooniku, 
a  izmedu  rjecnika  u  Belina  (.rottame'  ,fragmen' 
633a)  i  u  Stulicevu  (, testa').  Benodiktu  ukaza  kr- 
zine  od  suda  rastucena.  I.  Dordic,  ben.  14.  Kr- 
zina,  mali  komad  razbijenoga  zemjanoga  sada. 
U  nase  vrijeme  u  Stonu:  ,Kako  jo  pala  razbila 
se  plitica  u  sto  krzina'.    M.   Milas 

KRZINGI,  Krzinaca,  in.  pi.  ime  seta  it  Srbiji 
u  okrugu  vranskoin.  M.  D.  Milii/evic,  kraj.  srb. 
302. 

KRZINSKI,   adj.   koji  jc   naciiicn  od    krzina. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  krzinski,  podumijenta 
krzinske  .fundaraenta  caementitia'.  —  nepoiiz- 
dano. 

KRZIT,  m.  skrgut.  —  Na  jednom  mjestu  xvi 
vijeka.     S  krzitom  od   zuba.    M.  Vetranic  1,  95. 

—  Moze  biti  da  treba  eitati  skrzitom. 
KRZ^iA,  /.  hi/p.  krzfavica.  ,Pa  'eli  da  ta  krzia 

lepSe  od  tebe  prede'?'    J.  Bogdanoviii. 

KRZlfiAV,  adj.  vidi  krsjav.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  kr§(av).  Co- 
koce  je  na  takoj  zemji  krz(avo.  P.  Bolic,  vinod. 
1,  115.    Blatija  i  krzjava  Sikarija.  M.  Pavlinovic, 


rad.  8.  —  U  prenesenome  smislu,  o  ieladetu,  mrsav, 
slab,  vidi  krz}avac  i  krzjavica. 

KRZ^j.WAC,  krzjfivca,  m.  krs^av  iovjek.  naziv 
za  krz|ava  ooeka.  —  IJ  nase  vrijeme  u  Lici. 
,Opravio  onog  kukavog  krzjavca,  pa  ga  nes  ziv 
iscekati,  dok  dode'.    J.  Bogdanovid. 

KRZJAVICA,  /.  krz(avo  zensko  celade.  ,Da  ja 
onu  krz|avicu  uzmem!'    J.  Bogdanovic. 

KRZ^iE,  m.  hyp.  krz|avac.  znaci  sto  i  ki'zjavac. 
,Muci,  zalosui   i   prebjeni    krzje'.    .T.   Bogdanovic. 

KRZMATI,  krzmam,  iinpf.  nidi  krsmati.  — 
Na  jednome  mjestu  xvni  vijeka  (sama  pisceva 
Hi  stamparska  pogreska).  Ivane,  nemoj  tu  krz- 
mati.    I.  J.  Knezovic  143. 

KRZ0.^A,  f.  neka  ptica.  —  isporedi  1.  krga, 
1.  krza.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu:  mala  divja  patka  ,eine  art  wilder  ente 
[die  kriokeueutej'  .anatis  ferae  genus  [Querque- 
dula  crecca  L.';  cf.  krza,  krga].  .lata  gusaka,  pa- 
taka  i  krzuja.  S.  ^iubisa,  pric.  129.  Pucajuci 
na  coporove  krzuja  i  divjili  pataka.  Srp.  zora. 
god.  1,  sv.  2,  str.  35. 

KRZUJfiICA,  /.  dem.  krzuja.  Zdrave  snase 
zdravu  djecu  radu,  krzujice  tice  kukavcice.  V. 
Bogi§ic,   zborn.  '20il. 

KSANKO,  m.  ime  musko.  —  Jamacno  dem. 
kojega  grckoga  iinena  sto  se  poiihe  3ii ''!)-■  — 
Prije  nasega  vremena.  Ksantko.  S.  Novakovii, 
pom.  72. 

KSARA,  m.  musko  ime  biblijsko  (ne  znnin  koje). 
—  Na  jednom  mjestu  xv  vijeka.  Kad  Ksara  kraj 
u  bqj  vojask  vodi  stada  rat  cinec  puku  tvom, 
puku  Izraila.    M.  Marulic  247. 

KSATIH  {?),  m.  ime  mu§ko.  —  xv  vijeka.  Go- 
spodinom  Ks'tihom.    Mon.  croat.  68.  (1447). 

KSAVER.  m.  vidi  Ksaverij.  —  H  naie  vrijeme. 

KSAV'ERI.I,  m.  ime  (uprav  prezime  jednoga 
svetnga  Frana,  spanolski  Xavier  Hi  .Tavier,  lat. 
Xaverius).  —  isporedi  Ksaver,  Ksaverija,  Ksa- 
yeriie,  Ksavijer,  vidi  Saverija,  Saverio,  Savijer, 
Saverij,  Zaver.  Uominik,  Inacij,  Ksaverij.  A. 
Georgiceo,  pril.  5.  Kus  kojujo  Inacija  i  skrabice 
Ksaverija.    J.  Kavanin  323'>. 

KSAVERI.TA,  m.  vidi  Ksaverij.  Od  prinauc- 
noga  bogoslovca  Ksaverije  Pejacevic.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  578. 

KSAVERI.JO,  m.  vidi  Ksaverij.  Xaverijo  apo- 
stole  prihrabreni!  B.  Zuzeri  .395.  Ovu  ratios  svi 
danaske   u  svetoga  Xaverija  izprosimo     414. 

KSAVIJER,  m.  vidi  Ksaverij.  Med  kimi  bi 
Fabro,  .  .  .  Fraice.sko  .Xavijer,  ...  V.  Glavinic, 
cvit.  249^1.  Posla  mu  tada  s.  Franceska  Xavijera. 
2.501J. 

KSENIJA,  /.  5fi7-«,  Sfvi\,  ime  zensko.  —  Od 
XIV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Daniciceva: 
Kbsenija,  gospoda  ,Xseuija',  kao  da  je  bila  mati 
Kostadinu  koji  je  drzao  Skadar  i  Zetu  1395. 
(Spom.  sr.  1,)  1.  2.  (1395).  —  Ksenija,  kalude- 
rioko  (ime).    S.  Novakovic,  pom.  72. 

KSENOF,  m.  vidi  u  Danictcevu  rjecniku:  Kbse- 
nofb,  manastir  u  Svetoj  Gori:  ,Xenofa  igumenb'. 
M(on.  serb).  127.  (1347).  132.  (1318).  —  isporedi 
Ksenofot. 

KSENOFONTE,  m.  vidi  Ksenofot.  —  Po  ta- 
lijanskoiite  obtiku  Seuofoute.  Ksenofonte.  I.  J.  P. 
Lucie,  razg.  72. 

KSENOFOT,  m.  Ztroifuiv  (gen.  3hriji^,C,>r[i,i). 
ime  musko.  —  Ispalo  je  -n-  ispred  t.  —  Prije  na- 
sega  vremena.  Ksenofotb  (monah).  S.  Novakovic, 
pom.  72. 


KSRROPON 


ri4 


KIIHR 


KSEROPON.  m,  kostoho(a,  ulozi.  —  Kao  da 
jp  rijcc  grika,  ali  ne  znam  koja  je.  —  U  ruko- 
pimi  XV  v{jek(i.  ASte  kto  imatb  giity  ili  kseropoiib 
ie?.e  prehoditb  po  61auov6hb  i  bolitb.  Sredovjefin. 
lijek.  jug.  star.  10,  111. 

KSI,  ime  (/rckome  slovu  ,-  ^to  se  tako  zove  i  u 
cirilici.  Pisao  je  i  uk  i  ot  i  izicu  i  ksi  i  pai.  M. 
P.  SapJanin  1,  26.  —  Uz  drugo  slooo  pai  (od 
Sale).  Psi  ksi,  ksi  psi,  svi  sto  psi.  Nar.  posl.  vuk. 
•265. 

KSIFETAR,  ksifetra,  in.  axTjniQov,  sceptrum, 
carski  ili  krn{ei)ski  Hap,  zezlo.  —  isporedi  ku- 
patar.  —  Postaje  od  grike  rijeii  tijem  sto  se 
premjeHaju.  dva  pn^a  slova,  p  postaje  f,  a  iz- 
medu  ovoga  slova  i  t  ume6e  se  e  (Uo  se  muze  i 
ne  umetniiti:  ksiftar).  —  Obadva  oblika  dolaze 
XIV  vijeka,  a  izmeitu  rjecnika  u  Danicicevu : 
kbsifetrb,  kbsifbtrb  .sceptrum'.  Spodobjenb  byhb 
ksi'fetra  carbstva.  Mou.  serb.  201.  (1.382).  Ksiftra. 
Glasnik.  11,  130. 

KSIFTAR,  ksiftra,  »i.  vidi  ksifetar. 

KSILALOG,  m.  vidi  aloj  (Excoecaria  agallooba 
L.),  gr6.  ^vX(0.6>j.  —  U  knizi  pisanoj  crkvenijem 
jezikom,  i  otale  a  Danicicevu  rjecnikii:  ktsilalogi., 
^vX(i).6)j.  ,Dastb  jerau  vb  pocbstb  xilaloga  izbranna 
trupb'.  D(oraGntijanl>).  192.  samo  tamo  u  genitivu. 

KSIROPOTAM,  m.  Biijionocufwi,  vidi  u  Da- 
nicicevu rjecniku :  Kbsiropotamb ,  manastir  u 
Svetoj  Gori:  ,Xiropotamu  igumeiib'.  M(ou.  serb). 
127.  (1347). 

KSISTO,  m.  Xystus,  docnije  Sixtus,  papinsko 
ime  (pet  papa).  Vladase  to  doba  crikvom  Xisto 
prvi.  F.  Glavinic,  cvit.  3l>.  Ka  tudije  papi  Xistu 
tretomu  ukaza  ju  (oeruguj.  252*.  Imi  red  s.  Fran- 
oiSka  pape  .  .  .  Xista  iiii,  Xista  v.    SSd''-. 

KSANDRA, /.  Ki'.<jirdr(S()K,  ime  zensko  (iz  pje- 
sama  o  Troji).  —  U  rukopisu  xv  vijeka.  Sestra 
Aleksandrova  (Paridooa) ,  gospa  Ksandra  .  .  . 
,Ksandra  gospoje  . .  .'   Pril.  jag.  ark,  9,  124.  (1468). 

KTA6,  jn.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Ilija 
Ktac.    D.  Avramovic  249. 

KTE,  conj.  nego,  vec.  —  Fosta-Ae  mi  nije  dosta 
jasno.  —  Na  dva  mjesta  xiii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu  (kbte  ,sed').  Da  ihb  ne 
primemo,  Ibte  da  imb  pakostimo.  Moa.  serb.  36. 
Da  imb  se  ne  vezbraetb  kumerekb  .  .  .  kbte  da 
budu  svobotbui.    37.  (1253). 

KTITOE,  m.  xti]iioq,  utemelitel.  —  xii  i  xiv 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (kbtitorb, 
xT>'it(i>ii  ,fundator;  curator').  Obretohb  monastirb 
nekoji  byvbsi,  zovomy  Hilandarb,  ideze  ne  be 
kamenb  ostalb  na  kameni  nu  razva)enb  odbuudb. 
i  .  .  .  Sbpodobi  me  Vladika  moj  byty  jemu  kbti- 
toru.  Mon.  serb.  5.  (1198—1199).  —  U  ovome 
primjeru  nije  isto  znacene,  i  va\a  da  znaci  upra- 
vite{:  Po  mojej  samrbti  da  bade  tomuj  ktitorb  i 
okrbmitelb  moja  unuka  gospoda  Jelena  vojevo- 
dina  i  liihb  knezb  Vladisavb.  Spom.  sr.  2,  122. 
(1442). 

KTITORIJA,  /.  osubina  ili  posao  onuga  sto 
je  ktitor.  —  U  spomeniku  xiv  vijeka  i  otale  u 
Daniiicevu  rjecniku  (kbtitorija  .fundatoris  con- 
ditio'). Vbzdvigohb  otb  osnovanija  monastyrb 
Vb  slavu  svetago  vbznesenija,  mne  ze  vb  ktito- 
riju.    Mon.  serb.  196.  (1381). 

KTO,  vidi  tko. 

KTUNANO,  vidi  Ktuno. 

KTUNCIC,  m.  prezime  vlasteosko  u  Duhrov- 
niku  (po  svoj  prilici  tal.  Catena,  vidi  Annales 
rag.    anon.    nod.    151.    182).    vidi   u   Daniiicevu 


rjefniku:  Kbtunbftiib,  vlastelin  dubrovaftki  ,Mi- 
hojlo  Kbtuiib6ifib'  u  v6|em  vije(?u  1253.  M(ou. 
serb).  40.  (1253).  —  Moie  biti  da  hi  glasilo  Ka- 
tnn6i6. 

KTUNO  (Ktunano?),  n.  vidi  u  Danidi^evu 
rjeiniku :  Kbtunbno,  Godihu  su  iSle  mode  ,u 
Ktuiino  na  prevorb  medu  Dupilu  i  medu  Ktunbno 
nadb  GodinbCb'.    M:(on.  serb).  '26.  (1234—1240). 

KU,  vidi  2.  k.  —  Samo  pred  rijeiima  kojima 
je  prvo  slovo  u.  —  U  jednoga  piscn  xvii  vijeka. 
Komu  6u  ja  pogledati  nego  ku  ubogomu?  M. 
Divkovid,  nauk.  4'>.  (Jtei-e  se  ku  uto6istu.  zlam. 
50. 

KUA-,  vidi  kuha-. 

KUBA,  /.  vidi  kube.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Mikalinu  (,cuppula'  ,tholus') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjenievu  (v.  ku- 
pula),  u  Stuliievu,  (.cupola'  .tholus,  fornix,  te- 
studo'),  u  Vukovu:  1.  vide  ftrulo]  kube  s  pri- 
m,jerom  iz  narodne  pjesme:  I  crkovne  kube  u 
visinu.  —  2.  (u  Baraiii)  svod  nad  ogniStem.  Kako 
je  }ucka  svijes  uznijela  pored  brda  ponosite  kube, 
a  nad  vrsima  brda  vite  kule  zvonika.  A.  Kali6 
221.  Blizu  vrata  vidiS  kamenicu  drveuom  ku- 
bom  pokrivenu.  222.  Kakova  je  svetogorska 
crkva?  sja  joj  kuba  medu  gradovima  ka'  danioa 
medu  zvijezdama ;  a  na  kubu  zlatni  barjak  sjase. 
Nar.  pjes.  vuk.  .3.  68.  —  Kuba,  vidi  1.  kapak,  a. 
,Pekao  bih  rakiju,  ali  mi  je  kuba  ulupjena  i 
supja'.  u  Dobroselu.    M.  Medid. 

KUBAR,  m.  neka  bifka.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stuliievu  (kubar,  trava  .satureja').  Kubar,  fa- 
ludel,  satureja  (Kuzmii,  Aquila-Buc,  Stulli),  Sa- 
tureja hortensis  L.  (Alschinger),  v.  Cubar.  B. 
Sulek,  im.  180. 

KUBAS,  m.  u  narndnoj  zagoneei  na§ega  vre- 
mena.  —  U  Vukovu  rjecniku:  u  zagoneei:  Utece 
mi  kubas  uz  brdasce  niz  brdasce,  ko  mi  nece 
kazati  krvavo  mu  srdasce  (zee). 

KUBASI,  »i.  pL  ime  selu  u  Dahnaciji  u  ko- 
taru  kotorskome.    Sem.  bokokot.  1875.  17. 

KUBASNICA,  /.  mjesno  ime.  —  -u-  stoji  mj. 
negdasnega  lb.  —  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Danicicevu:  Klbbasbuica,  mjesto  koje  je  bilo 
blizu  Kladoruba.  —  Odb  pute  vlaSkego  greduste 
vb  Kladoruby  i  vb  Klbbasnieu.  Glasnik.  11,  135; 
13,  373. 

KUBAS,  Kubasa,  »(.  ime  planini  u  Hercego- 
vini.  Glasnik.  22,  27. 

KUBA§LIJA,  /.  nskakva  (skupa)  kapa.  —  Po 
obliku  bi  bila  rijec  turska,  ali  ne  znam  koja: 
2ar  kumasly?  —  Ujednome  primjeru  xviii  vijeka. 
Metuu  na  se  sa  zlatom  ha|ine  i  na  glavu  kapu 
kubasliju.    And.  Kaiiid,  razg.  179b. 

KUBE,  kubeta,  n.  tholus,  hemisphaerium,  krov 
Hi  svod  (naj  cesce  nad  crkvama)  kao  pola  kugle 
ili  drukcije,  ali  slicno,  zaobfen.  —  Od  arap.  tur. 
kubbet,  kubbe.  —  isporedi  kuba,  trulo.  —  Od 
XVIII  vijeka  (vidi  i  kubeSce),  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (vide  trulo  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Srijemu). 

a.  sa  znacrnem  sprijeda  kazanijem.  Sagradi 
crkvu  svu  ot  osnovanija  i  §iru  i  lepsu,  kube  nije 
bilo  ni  cemera,  podize  cemer  i  kube.  Rad.  1, 
187.  (krajem  xviii  vijeka).  A  iz  neba  lu6a  pole- 
rela  i  kroz  kube  crkvi  ulecela.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  74.  Polecela  dva  vrana  gavrana  sa  kubeta 
crkve  Nemanida.  4,  341.  Crkva  je  s  kubetom. 
Vuk,  dan.  1,  26.  Te  se  sijahu  kao  kubeta  kakih 
ispolinskih  hramova.    M.  P.  §ap6anin  1,  121. 

b.  pec.  —  U  istocnoj  Srbiji.  M.  D.  Milidevic, 
s  dun.  108.    Kube  (u  Jagodini)  pe6.   D.  Danicic. 


KUBEBA  7: 

KUBEBA,  /.  vidi  kubebe.  —  U  Sulekovu  rjei- 
niku :  ,cubebe'. 

ICUBEBE,  /.  pi.  vrsta  papra  (Piper  cubeba  L.) 
sto  se  upotreblava  kao  lijek.  —  isporedi  kubeba. 
kubebi.  —  U pisaca  naSega  vremena.  Kubobe  (pi.) 
spada  medu  mirodije  prnste  i  dolazi  u  prometu. 
Zbornik  zak.  1853.  989. 

KUBEBI,  m.  pi.  vidi  kubebe.  —  U  Stalicevu- 
rjecniku:  ,cubebe'. 

KUBED,  m.  selu  u  Istri,  lat.  Cubedum,  tal. 
Covedo.  Schem.  terg.  187«.  G4.  —  i.'iporedi  ku- 
bodski. 

KITBEK,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  ntwfja  vre- 
mena. Kubekb.    S.  Novakovi6,  pom.  136. 

KUBESGE,  kubesceta,  n.  dem.  kube.  —  Od 
xvin  vijeka.  .Jedino  kube&ce  na  sredi  ucineno. 
Glasnik.  .56,  130.  (1733). 

KUBICA,  /.  dem.  kuba.  —  U  Stuliceoii  rjec- 
niku: , parvus  tViolus'. 

KUBICAN,  kiibicna,  adj.  vidi  kockast.  —  U 
pisaca  nasega  vremena.  Moraju  sudovi  biti  obaz- 
dareni  glede  kubifinoga  sadrzaja  I'lihova.  Zbornik 
zak.   1874.  .304. 

KUBODSKI,  adj.  na  jednuin  mjestu  xv  vijeka; 
mozebiti  treba  citati  kubedski  (koji  pripuda  Ka- 
bedu).  Kubodskemu  plovanu.  Mon.  croat.  94. 
(1468). 

KUBRASNICA,  /.  ime  mjestu  ti  Srhiji  u 
ukrugu  kragujevackume.  Niva  u  Kubrasnici.  Sr. 
nov.  1861.  774. 

KUBKEC,  m.  Jme  mjestu  u  Srbiji  it  okrugu 
smederevskome.  Niva  u  Kubrecu.  Sr.  nov.  1875. 
999. 

KUBRETIO,  Jrt.  prezime.  —  Pontine  se  xviii 
vijeka.  Kubretic  iz  Cetine,  knezovi  od  Vrjike. 
And.  Ka5ic,  kor.  4.52. 

KUBR&NICA,  /.  nne  vadi  u  Srbiji  u  ukrugu 
kragujevackome  i  smederevskome.  vidi  M.  B.  Mi- 
liievid,  srb.  130.  Livada  u  reci  KubrSnici.  Sr. 
nov.   1863.  366. 

KUBRUZ,  m.  vrsta  veza,  vidi  3up|ika.  —  Od 
tur.  Qybrys,  Kvngo-:,  Cipar,  uprav  ime  ostrva  na 
kojemu  se  onako  veze.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
vide  [§up|ika]  cesma  s  dudatkom  da  s".  govori  u 
Srijemu. 

KUBRUZAl>rE,  n.  djelo  knjijem  se  kubruza.  — 
IJ   Vukovu  rjecniku:  vide  cesmane. 

KUBRUZATI,  kubruzam,  impf.  vesti  na  ku- 
bruze.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kii- 
bruza).  —  U  Vukovu  rjecniku:  vide  6esmati.  cf. 
supjika  .s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu. 

KUBUK,  kubura,  m.  vidi  1.  kiibura,  b.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc. :  kiibiire,  kiiburi. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(pi5to|  iz  kubura,  cf.  [vide]  kubure  [2J).  Pa  po- 
trie  zlacena  kubura.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  18.5.  A 
krv  ide  iz  vruoa  junaka,  te  zatopi  zlacena  ku- 
bura.   Nar.  pjes.  u  Vuk,  rjecn.  kod  zafcopiti. 

1.  KIFBIJRA,  /.  tur.  qubur,  sprema,  tok,  tul; 
u  nasemu  jeziku  stoji  u  usobitijem  znaienima. 
vidi:  Kubura,  prokop,  supjina  (vidi  2.  kubura), 
tul,  mala  puSka.  u  Nar.  pjes.  horm.  1,  615.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kiibiira..  —  Od  xviii 
vijeka,  vidi  b,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu :  (samo 
u  mnozini)  1.  ,die  scheide  im  sattel  fiir  die  pi- 
stolen'.  —  2.  ,diese  pistolen  selbst'.  [cf.  kubur, 
kuburas,  kuburlija].  vidi  i  kod  h. 

a.  na  sedlu   kao   korice  u  koje  se  spremaju 
male  puske,  pisto]i   (svagda   su  dvije,   s  toga  je 


j  KUBURLTJA 

cesce  mnozina).  Pa  poteze  pu§ku  iz  kubura.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  101.  Ne  moze  te  sjeci  ostra  dorda, 
ni  probiti  puska  iz  kubura.  3,  162.  Ali  ubi 
pugkom  iz  kuburah.  Ogled,  sr.  8.  Sto  moguce 
jepse  nakidene  koiie  na  kojima  sprijed  i  kubure 
vise.  Vuk,  ziv.  293.  Pa  onda  raetnuvsi  pisto)  u 
kuburu  potegne  sabju.    grada.   lOG. 

b.  mala  pu.ika,  pistol  sto  se  hrani  u  kuburi 
(vidi  a),  pa  i  uopce.  Mece  i(li)  se  Stipurinovidu  iz 
kubura  i  mali  pusaka.  And.  Kacic,  razg.  254b. 
Pod  puSkama  i  pod  kuburama.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  286.  Ubise  se  s  Vukom  kuburama,  tu  na  n 
puce  tri  stotin'  kubura.  4,  430.  U  Crnoj  Gori 
i  onuda  po  okolini  kubure  se  zovu  pistoji  koji 
imaju  okrugle  jabuke  (a  ne  sijate  kao  Sto  su  u 
arnautskijeh  pistoja);  u  Srbiji  su  ove  prve  pi- 
stole zvali  .prizrenski  pistoji'  a  ove  druge  ,arna- 
utski'.  i  osim  jabuka  ovi  se  pistoji  razlikuju  i 
po  tabanima:  u  |irizrenskijeh  pistoja  tabani  su 
nemacki  (na  kojima  su  lukovi  i  zubovi  iznutra), 
a  u  arnautskijeh  su  tabani  arnautski  ili  turski 
(u  kojijeh  su  lukovi  i  zubovi  spoja).  Vuk,  rjecn. 
kod  kubure.  Opali  mu  Arbanas  dvije  kubure  u 
hrbat.  S.  :^ubisa,  prip.  168.  Malu  pusku,  sto 
za  pasom  nose,  zovu  ,kuburom'.  J.  Bogdanovic. 
2.  KUBTJRA,  /.  arap.  qubur,  pi.  od  qabr,  grob, 
tur.  qubur,  a  nasemu  jeziku  u  dva  razUina  zna- 
cena.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  kubura.  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  mracno  mjesto  (soba?).  —  U  narudnoj 
pjesmi  na§ega  vremena.  Ona  leti  kroz  mracne 
kubure,  ona  dode  u  mu§ku  odaju.  Nar.  pjes. 
horm.  I,  161. 

b.  nevofno  stane,  kad  ce\ade  kuburi  (jedva 
maze  da  zivi).  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,der  kiim- 
merliche  zustand'  ,angustiae'. 

KUBURAN,  kiiburua,  adj.  nevo(an,  siromasan. 

—  Ima  samo  adv.  kuburno,  nevofno,  siromaski 
u  jednome  primjeru  nasega  vremena.  Zivio  je 
kuburno.    Srp.  zora.  god.  2,  sv.  .3,  str.  64. 

KUBURAS,   kuburiSa,    m.  vidi    1.    kubura,  b. 

—  (/  Vukovu  rjecniku:  naj  viSe  se  govori  pi. 
kuburasi,  t.  j.  pistoji  Jfco  se  nose  u  kuburama 
,die  sattelpistoleti'  [vide  kubure  2].  cf.  kubur, 
kuburlija. 

KUBURENE,  n.  djelo  kojijem  se  kuburi.  —  U 
Vukovu  rjciniku. 

KTJBURETINA,  /.  augm.  kubura.  .Kuburetinu 
za  pas,  pa  se  ne  boj  nikog'.    .1.  Bogdanovii. 

KUBURIGA,  /.  dim.   kubura.    J.  Bogdanovic. 

1.  KUBT'iRI.JA,  ,/'.  vidi  kuburlija.  —  U  na-^ 
rodmij  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena.  Al' 
daleko  Harap  odmaknuo,  jos  je  da[6  Haca  bede- 
vij6e,    kuburija   ne  bi  doturila.    Pjev.  crn.  275ti. 

2.  KUBURIJA,  /.  nekakva  kalina.  Te  oblaci 
sjajnu  kuburiju.    Bos.  vila.  1886.  125. 

KUBURITI,  kuburim,  impf.  nevofno,  siromaski, 
jedva  zivjeti.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing. 
kiaburi.  —  Postaje  od  2.  kubura.  —  U  naSe 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,kunimer- 
lioh  leben  (sein  geschaft  treiben)'  ,anguste  vivo, 
ago',  [cf.  komraciti].  Kuburi  kao  davo  u  paklu. 
Nar.  posl.  vuk.  162.  (Derem  nogavice  pa  krpim 
tur).  Kuburim.    Vuk,  poslov.  58. 

KUBURLIJA,  /.  vidi  1.  kubura,  b.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vide  ku- 
buras). Objesi  mu  (konu)  zlatne  kuburlije  a  ga- 
dare  s  obadvije  strane.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  97. 
Turoin  trze  pusku  kuburliju,  te  on  gada  Dani- 
6ica  Vida.  3,  443.  Pa  izbaci  pusku  kuburliju. 
3,  509.    On  poteze  puSku  kuburliju.  4,  236.    Tu 


KITBURLT.TA  7 

ispali  bistra  ^eferdana  i  ietiri  kiiburlije  male. 
•1,  401. 

KUBURNAK,  m.  (ue  piMof),  vidi  1.  kubura, 
b,  kubiirlija.  —  U  jednoj/a  fiiscii  nasega  vremena. 
O  zidu  visi  puska  krcalika,  i  dva  piStoja  ku- 
buriiaka.    M.  D.  Mili(5ovin,  pomeuik.  5,  770. 

KUBUKdVIC,  »i.  preeime.  —  U  nak  vrijeme. 
Damjan  KuburoviA.  Nar.  pjes.  petr.  2,  3.54  (mettii 
predhrojnicima). 

KUBITSeI^E,  II.  djflu  kojijem  si;  kubiiSi.  J. 
Bosdaiiovic. 

KUBUSlTI,  kubuStm,  imp/,  piisiti  (lulu).  — 
U  naie  vrijeme  u  Lici.  ,§to  radi  LukaV  ,Evo 
brte  zapalio  lulu,  pa  kubuSi  ka'  i  TuriSin'.  J. 
Bogdaiiovi6. 

KUBUZ,  m.  vidi  obica.  —  Bijed  je  tumka  (D. 
Popovic,  tur.  rec.  glasn.  59,  129).  —  U  naie 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Viikovu:  ,die  hau- 
bitze'  ,tormenti  bellici  fjenus,  cf.  |vide|  obica 
S  dodatkom  da  se  gonuri  u  Srbiji.  Meni  jo  palo 
na  um  da  bi  ovde  u  dobru  pomoo  pristala  du- 
leta  od  kubuza.  Golubica.  .5,  183.  Dodo  Kara- 
Bordije  u  Jagodinu  sa  pet  ijada  judi  i  sa  tri 
topa  i  jednini  kubuzom.    Vuk,  dan.  5,  45. 

KuC,  glas  naiinen  kao  onomatopeja  ud  ku- 
cati.  —  Gesto  se  udvoji:  kuc  kiio.  —  IJ  nase 
vrijeme. 

a.  kuc  kuc,  samo  kao  onomatopeja,  n.  p  : 

a)  0  kucanu  na  vratima.  —  U  Dubrovniku, 
kod  djecije  igre  a  i  bez  toga:  ,Kuc  kuc!'  (kao 
da  se  kuca  na  vratima)  ,Ko  jet"  (kau  da  pitajii  iz 
kuie).    P.  Budraani. 

b)  0  kucanu  srca  (kad  jako  kuca).  Srce 
mu  ucini  kuc  kuc.  M.  Vodopi6,  tuzn.  jel.  du- 
brovn.  1868.  222. 

c)  u  nekoj  igri  a  kojoj  .se  udara  topom 
(bicem  nacinenijem  od  krpe).  Oui  sto  drzi  top, 
kao  i  negova  druzina,  neprestano  obigravaju 
okolo  protivne  druXine  vi6u6i  svi:  ,Topa  topa, 
kuc  kuc',  pa  kad  se  sasvim  izmijesaju  u  onome 
troaiu,  udari  jednoga.    V.  Vi'cevi6,  igre.  TO. 

d)  u  zagonetkama. 

fui)  0  zveku  klepetuse.  V  gorici  kuc  kuc, 
a  u  vodi  ban  brc.  udgonetfaj:  klepetusa.  Nar. 
prip.  i  zag.  vuk.  373.  (404). 

bb)  0  zveku  kad  sijeku  drva.  Gorom 
kuc  kuc,  u  po|u  tuc  tuc,  a  u  vodici  bambrc.  od- 
gonet(aj:  lada.    Nar.  zag.  no  v.  110. 

b.  u  poslovici  i  otale  u  Vukovu  rjecniku : 
(vou  kucati  ,klopfen')  sto  kuc  to  rauc  ,(wie  go- 
arbeitet,  so  gegessen).  von  oinem  kleinem  ge- 
werbo  dor  kaum  seinen  mann  nahrt'.  §to  kuc  to 
muc.  (Sto  zaradi  to  i  pojede).  Nar.  posl.  vuk.  3.57. 
—  Radi  znacena  vidi  i  skucati. 

C.  Kiic !  viic !  tamo  amo  (vele  za  skitnicu). 
\.  Stojanovi6.  —  Mozebiti  o  kucanu  na  vratima, 
isporedi  a,  a). 

KUCA,  /.  hyp.  kucka.  —  Akc.  se  mijena  u 
voc. :  kfico,  kuco.  —  [J  Dubrovniku  se  haze  i  o 
muskome  (kuiku),  uprao  kuco  (vidi).  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rje6nika  u  Vukovu  (hyp.  v. 
kufika).  Bjese  so  kucka  navadila  okolis  zobati  i 
zateCo  ju  vuk  s  vrata  i  refie  joj :  ,Dobar  dan, 
kuco!'  Pril.  jag.  ark.  9,  148.  (1520).  Paklona  bo 
kuca  bo|o  od  paklenog  hrta  koje.  V.  Dosen  US'*. 
Dode  kuca,  uvjede  ga.  Nar.  pjos.  here.  vuk.  285. 
Ve6  on  sjedi  s  kucom  na  buuistu.  Nar.  pjos. 
marj.  201.  No  laje  kuca  f^ela  radi  nego  sobo 
radi.  Nar.  posl.  vuk.  201.  Lajava  kuca  solo 
cuva.  Nar.  bl.  raehm.  bog  kapet.  110.  —  /  o 
zenskome  cejadetu  kao  psovka.  Ka'  i  majka  stara 
kuca.  V.  Doson  119''.  Tako  .stara  kuca  zuga. 
129a. 


1  KITOATI,   1,   a. 

KtrCAK,  ki'icka,  m.  vidi  ku6ak  i  kuca.  —  U 
naiie  vrijeme  u  ugarskijeh  Hnmta.  Kucku  demo 
kruha  ])odat,  tor  on  neco  bavketati.  JaSke.  47. 
Ako  v  solo  idem,  kucki  na  mo  laju.     107. 

KUOALAC,  kiicaoca,  (h.  iovjek  Ho  k'ucd.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,pul3ans'. 

1.  KilCALICA,  /.  zensko  ce^ade  Ho  kited.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku :  ,pulsan3'. 

2.  KUCALIGA,  /.  (pasja  Hi  vucja),  vrijeme  ku- 
caiia.    K.  Kurelac,  dom.  ziv.  45. 

KUCALO,  n.  cim.  se  kuca  na  vratima  (naj 
(V.sce  nije  halka,  nego  je  vi.ie  nalik  na  iekii).  — 
U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

1.  KtfCA^j,  kiicja,  m.  struk.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Knca[  ,caulis',  gen.  kucja.  D.  Nemanid, 
6ak.  kroat.  stud.  28. 

2.  KUCAl^,  m.  imo  nivi.  Jaskovo  kod  Kar- 
lovca.    D.  Hire. 

KUCA^jKA,  /.  vidi  kuonica.  Kiioajka.  J.  Bog- 
danovic.     Kdcalka.    M.  Medic. 

1.  KTJCAN,  kucna,  m.  kiicdne.  —  U  naSe  vri- 
jeme. Stado  kucafi  sitnoga  bisera.  Bos.  vila.  1892. 
325. 

2.  KUCAN,  kucna,  m.  u  narodnoj  zagoneci. 
Kucaii  kuca,  travu  bore,  n  tamburu  mode,  odgo- 
net(aj :  ovan.  Nar.  zag.  nov.  147.  —  Vafa  da  je 
kucan  zvono  o  vratu  Hi  klepetusa. 

KUCAI>IA,  /.  vidi  1.  kucane  (kao  u  (utini).  —  U 
Dubrovniku  xvi  vijeka.  §to  je  ona  kucanaV  Ava 
zlo!  obija  bravu.    M.   Urzic  194. 

1.  KUCANE,  n.  djelo  kojijem  .se  kiicd.  —  Sta- 
riji  je  oblik  kucanje.  —  Izmedu  rjeinika  u  Be- 
linu  (kucanje  ,il  battere  alia  porta'  ,pu[satio  fo- 
rium'  132''),  «  Stulicevu,  u  Vukovu.  Cuso  ku- 
<'ane  u  jednoj  dugani.  M.  Divkovid,  bes.  374a. 
CuJG  kucaha  srca.  M.  Radnid  2Wl''.  A  cuje  kad- 
kad  ugodno  kucano.  P.  Knozevid,  zivoti.  59.  Da 
je  to  zvaiie  i  kucarie  tvoga  spasitoja  na  vrati 
srca  tvoga.  M.  Zoricid,  osm.  91.  Zadosta  jim 
uzrokuje  straha  i  srca  kucana.  M.  A.  Relkovid, 
sat.  jji^.  Ako  li  uisto  odgovarali  onomu  ku- 
canu Bozjomu,  ono  vrime  jest  vedo  proslo  za- 
ludo.    A.  Tomikovid,  gov.  11.     ,Vrazije   mu   ku- 

j  cane,  Sto  za  mjesoc  dana   skuca,  to  sve  za  edan 
1  petak  u  Gospicu  popije'.    J.  Bogdanovid. 

2.  KUCANE,  n.  djelo  kojijem  se  (kucka)  kit&i. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  ,das  laufigsein  dor  hiiii- 
din'  ,catulitio'. 

KUCATA,  /.  u  Dubrovniku  se  govori  u  sali 
djeci  da  se  novci  dobivaju  ,na  kucati'.  P.  Bud- 
mani. —  isporedi  skucati. 

KUCATI,  kiicam,  impf.  udarati,  lupati  na 
nacin  da  se  iuje  (ne  vrlo  jaka)  huka  Hi  zvek  lu- 
pana,  na  pr.  kad  se  cim  gvozdenijem  udara  u 
drugo  Ho  gvozdeno.  —  Akc.  se   ne  mijena  (aor. 

2  i  3  sing,  kiica).  —  Nije  dem.  od  kovati,  jer  je 
u  postalo  od  1,  isporedi  bug.  klbcam,  nslov.  kol- 
cati,  isporedi  i  2.  klocati.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  3iika(inu  (kucati,  klapati 
,pulso,  pulsito';  kucati  na  vrata  ,pulsaro  fores, 
feriro  fores'),  «  Btlinu  (,bus3aro,  val  battero' 
,pulso'  153";  kucati  na  vrata  , battero,  piochiare 
alia  porta'  ,pulsare  fores'  132b),  u  Bjelostjencevu 
(kucam,  sducam,  stucam  ,singulto'.  2.  v.  kucim), 
M  Stulicevu  (,pulsare;  singultire'),  u  Voltigijinu 
(.singhiozzare;  picchiare,  bussaro'  ,riilp3en;  au- 
klopfon'),  u  Vukovu  (,klopfen'  ,pul3o':  kuca  srce, 
kuca  du^a). 

1.  aktivno. 
a.  subjekat  je  cejade. 


KUCATI,  1,  a,  a).  7 

a)  kucati  (halkom,  kucalom)  znaci  uda- 
rati  u  vrata  od  kuce  koja  su  zatvorena,  da  ce^ad 
u  kuci  raju  i  otvnre.  —  naj  ce»ce. 

aa)  u  pravoiii  smislii.  Poceh  kucati 
od  spile  na  vrati.  M.  Vetraaic  2,  191.  Tko  kuca 
doluV  M.  Drzic  175.  Podose  kucati  na  vratije. 
P.  Posilovic,  nasi.  Ifi"*.  AT  se  ubostvu  tvom 
pristoji  iskat,  prosit  i  kucati.  A.  Vitajic,  ostan. 
334.  Ide  kucat  na  vrata  od  susida.  A.  d.  Bella, 
razgov.  12.  Vrata  im  su  se  zatvorila  i  premda 
su  vikale  paka  i  kucale,  nijesu,  ne,  mogle  uljesti. 
B.  Zuzeri  348.  Dojde  djavao  kucati  na  vrati 
manastira.  J.  Filipovic  1,  500b.  Kucati  na  vrata, 
prositi  somuu  kruha.  V.  M.  Gucetic  107.  Dje 
moz'  dozvat,  nigda  ne  kuca'.  (Z).  Poslov.  danic. 
Vrata  zatvorivsi,  cuje  da  nitko  kuca.  A.  Kani- 
zlic,  utoc.  53.  Cu  da  nitko  na  vratih  kuca.  (i9. 
Netko  kuca  halkom  na  vratima.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  247.  Ko  to  kuca  nocas  na  avliji?  Nar.  pjes. 
petr.  2,  629.  Ko  u  sudu  muca  poslije  zaludu 
kuoa.  Pravdonoga.  1852.  10.  Petar  jednako  ku- 
case.  Vuk,  djel.  ap.  12,  16.  —  Amo  pripadajit  i 
ovaki  primjeri  (kuca  se  rukom,  Hi  ne  na  rra- 
tima).  Bog  oini  da  im  kuca  ubogi  svojom  rukom 
na  vratije.  M.  Kadnic  90''.  Jedan  dode  na  vrata 
od  komore,  poce  na  vratih  kucati.  J.  Bauovac, 
razg.  36.  Lezeci  receni  mladic  na  svojoj  posteji 
6u  da  kuca  na  vratih  liegovo  loznice.  pita:  ,Tko 
je?'  Odgovara  mu  oni  koji  kuca:  ,Ja  sam'.  .1. 
Filipovid  1,  2501).  Meni  prozor  tvoj  gdje  kucam 
otvori.    N.  Dimitrovic  41. 

hb)  u  mitaforickome  smisla.  Kucajte 
i  otvoriti  se  ce  vam.  N.  Ranina  134'>.  luc.  U,  9. 
Reko  nam  je  nas  spasite|  da  kucamo  i  da  ce 
nam  bit  otvoreno.  I.  A.  Nenadie,  nauk.  2i>9.  Ko 
kuca  tomu  se  i  otvara.  Nar.  posl.  vuk.  144.  Ku- 
cajte i  otvorice  vam  se.  Vuk,  mat.  7,  7.  —  Sto- 
jim  na  vra,ti(hj  i  kucam.  I.  Aucic,  ogl.  4.  Ja 
stojim  na  vratije  i  kucam.  M.  Raduic  215-''.  Evo 
stojim  na  vrati  i  kucam.  F.  Lastric,  ned.  34. 
Evo  stojim  na  vratima  i  kucam.  Vuk,  otkriv. 
3,  20.  —  Ki  k  nebeskom  krajestvu  pospijeSno 
pri6i  kucaju.  B.  Gradic,  djev.  22.  —  Smrt  starim 
na  vrati  kuca.  A.  Kanizlic,  bogo|ubnost.  2.  Da 
ti  svaki  dan  smrt  kuca  ua  vrati.  M.  Zoricic, 
zrcalo.  v.  —  Kuca  sotona  na  vrati  za  uci.  J. 
Banovac,  razg.  110 — 111.  —  Sam  ua  vratih  tvoga 
srca  Isus  tiho  kuca.  A.  Georgiceo,  pril.  19.  Bog 
sadara  svojom  rijeci  i  nadahnucem  kui-a  na  tvoje 
srce  i  zove  te  na  pokoru.  B.  Zuzeri  4S.  Bog 
kuca  na  vrati  od  tvoga  srca.  J.  Banovac,  pred. 
115.  Driiiui  lia  vas  (Boy)  prosvit|uje  i  u  srcu 
kuca  cesto.  J.  Filipovic  1,  19 1*.  Kucaju6  na 
tvog  srca  vratih.  A.  Kanizlic,  roi.  123.  Prvo 
(Isus)  kuca  na  vrati  vladalaca  veliki.  F.  Lastric, 
test.  332^.  —  X  kuca  na  vrati  duSo  moje.  nod. 
34.  Kuca  na  vrati  duse  liiove  i  doziva  ih.  253. 
—  Eno  pozejeni  od  sviju  naroda  kuca  na  vra- 
tije. test.  372b.  Gospodin  kuca,  da  mu  so  otvori. 
ned.  34.  —  Kucati  na  vrati  moga  /.ivnta.  P.  Po- 
silovic,  nasi.  12''.  —  Da  velikim  nastojanjem  i 
viruim  naslidovanjem  kucali  bismo  na  }ubeznive 
usi  Boga  naSega.  Blago  turl.  2,  162.  —  Kako 
se  nesricni  coviU  rodi  na  svit,  ndi)  pocme  ku- 
cati na  vratih  od  drugoga  zivota.  .1.  Banovac, 
pripov.  208. 

b)  uopcc.  Poce  kucati  stapom  u  zid.  M. 
Divkovic,  zlam.  56.  Kucajuci  kakim  stapom  po 
ulistu.  Vuk,  poslov.  189.  —  Kud  je  kuca,  onud 
koza  puca.  Nar.  pjes.  petr.  2,  627.  —  (isporedi 
CI)  Sud  koji  je  pun,  prem  ako  i  veoma  kucas 
u  li  ne  cini  zveke.    M.  Divkovic,   bes.  88*. 

(■)  u  crude  koje  daje  muzikalni  zvek, 
n.    p.    II    tamburu    (udarati).     On   uzima  sedefli 


r  KTJCE 

tamburu,  te  otide  u  zelenu  basfiu,  sitno  kuca, 
tanko  popijova.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  175.  U 
rukam  mu  sodefii  tambura,  sitno  kuca,  tanko 
popijova.  Nar.  pjes.  petr.  3,  141.  —  u  zvono 
(zooniti).  StaSe  kucat  u  sva  zvona  rodom.  Nar. 
pjes.  bog.   161. 

d)  u  prenesenome  smislu,  govoriti  vise 
puta  isto.  Zaludu  im  kucaju  pripovidaoci  izgu- 
bjene  slave  viciie.    F.  Lastric,  svet.  64b. 

b.  subjekat  je  Ho  nezivo. 

(i)  kucanu  je  uzrok  cot\jek  Hi  (udska 
rukd.  Da  si,  Niko,  kulu  nacinio,  .  .  .  kucalo  ti 
pet  stotin  cekica,  tri  stotine  decs  argatara.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  231.  U  Fojnici  majdan  kuca.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  206.  —  Dobos  kuca  do  bijela  dana. 
Nar.  pjes.  juk.  516.  A  kucaju  jasni  talambasi. 
Hrv.  nar.  pjes.  4,  306.  Zvono  kuca:  ko  za  cim, 
ko  za  cim!  (S\-ak  neka  gleda  svoj  posao).  Nar. 
posl.  vuk.  88. 

h)  kucanu  je  drugi  uzrok  (ne  iovjek). 
Jedan  kalpak,  devet  celenaka,  i  deseto  krilo  oko- 
vano,  a  iz  liega  do  tri  pera  zlatna  sto  kucaju 
Gruja  po  plecima.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  6. 

e)  subjekat  je  sprava  koja  sama  po  sebi 
kuca.  Cini  im  se  da  uro  kucaju  ubah  brzo.  M. 
Radnic  124''.  Nek  sat  kuca,  tebe  srce  puca.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  74.  Kuca  li  mu  saat  u  nedrima. 
270. 

(I>  subjekat  je  sto  u  t'eladetu  Hi  icopce 
u  cemu  zivome  po  srhi  kuca,  kao  srce,  kru,  zila, 
dusa.  Kako  ga  je  dobro  pogodio  ba§  u  puca  gde 
mu  srce  kuca.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  188.  (Nasa 
srca)  ne  kucaju  vise  u  prsima.  5,  463.  Srce 
moje  jako  kuca.  D.  Danici6,  psal.  38,  10.  —  Krv 
koja  u  mojima  zilama  kuca  i  vrije.  G.  Pestalic 
212.  —  Dok  mi  pod  grlom  kuca.  S.  ^ubiSa,  prip. 
160.  —  Lekar  poznaie  po  zili  koja  kuca  da  je 
coek  ziv.  M.  Radnic  456".  —  U  zlo  ga  je  mjesto 
udario  medu  puca  gdje  mu  du5a  kuca.  Nar.  pjes. 
bog.  333.  Al'  u  liemu  joste  kuca  du5a.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  189.  Medu  puca  de  mu  du§a  kuca. 
4,  387.    Jos  joj  du§a  kuca.    V.  Vrcevic,  niz.  337. 

c.  singultire,  vidi  kod  stucati.  —  U  Bje- 
lostjencei'u,  Stulicevu,   Voltigijinu  rjecniku. 

d.  it  prenesenoine  smislu,  kao  imperfektivni 
glagol  prema  skucati,  dobivati,  stjecati.  Poc'o 
borne  i  Luka  novco  ka'  i  stari  lean  kucati'.  J. 
Bogdanovic. 

i.  sa  se. 

a.  pasivno  (bez  subjekta).  De  se  kuca  (bije) 
tu  i  puca  (koza).    Nar.  posl.  vuk.  76. 

b.  refleksivno.  Prignuvsi  glavu,  kucase  se 
u  prse  istuAi  skruseno  oprostenja.  F.  Lastric, 
ned.  326. 

e.  reciprocno.  Kucasmo  se  (caiama,  u  case) 
i  pevasmo.    M.  P.  Sapcanin  1,  104. 

KUCATI  SE,  kucam  .se,  impf.  coituni  appe- 
tere  (de  cane),  catulire.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu.  , catulire  (h.  e.  las- 
civire,  veneremquo  appotore,  dr.  de  canibus)',  i 
u  Vukovu:  ,laufig  sein  (von  der  hiindin)'  ,ca- 
tulio'.  Kucka  kad  se  kucat  stane  ...  V.  Dosen 
98h.  Psi  so  kucaju  ili  kujaju.  F.  Kurelac,  dom, 
ziv.  45. 

KUCAV,  adj.  koji  kuca  ili  koji  moze  kucati. 
—  Saino  u  Stulicevu  rjecniku:  ,pulsatilis'. 

KUCAVICA,  /.  stucavica,  stucane.  —  U  Bje- 
lostjencevu  rjecniku:  kuoavica,  sducane  , singultus' ; 
u  Stulicevu :  v.  stucavica  iz  Habdeliceua ;  u  Vol  - 
tigijinu:  ,singhiozzo'  ,riilps'.   —   vidi  kucati,  1,  c. 

KUCE,  /.  vidi  kuca.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. 
klice.    —   Od    xviii    vijeka,  a    izmedu   rjecnika   u 


8.  KUC,  a. 


Stiiliievu  (,oanis').  MaAe  je  Sto  ujede  neg  sto 
kuoe  posane  zubo  iikaza.    (Z).  Poslov.  dani6. 

KUCl'oirilKA,  /  okomak  (kukuruziii).  u  hr- 
vtttskjj   krajini.     V.  Arsenijevii. 

KUCEN,  m.  goli  klip  kuruze.  Valpovo.  D.  Hire. 
—  isporedi  kucejika.  —  f  kno  prezime.  Schein. 
zagr.  1875.  21(1. 

KUCIN,  adj.  koji  pripada  kuci.  Pod  rop  ku- 
cin  uaseliti  i  pod  him  se  veseliti  .  .  .  Zaprog 
kucin  vrc  na  glavu  ...    V.  Do5en  1G2*. 

KUCINA,  /.  aiigm  kuca.  —  U  Jirtvc  vrijeme 
n  ugarskijeh  HrtHita.  No  milujes  gospodina,  ravno 
tak  kot  ni  kucina.    .lafiko.  2Hl^. 

KUCINOVO,  n.  mjesno  ime,  oidi  u  Danicicevu 
rjecniku :  selo  kojo  je  car  Lazar  dao  Kavaiiici. 
M(on.  Serb).  197.  (1381). 

KUCKALO,  rti.  fcaie  se  djetetu  sto  see  jednako 
it  Ho  kucka.  —  (/  Viikovu  rjeiniku:  ,der  klopfer' 
,pulsator'  ,(vom  kinde)'  s  primjernm:  Stani  ti, 
kuckalo. 

KUCKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kucka.  —  U 
VukovH  rjecniku. 

KUCKATI,  kilckam,  impf.  dein.  kucati.  —  (6- 
poredi  kucukati.  —  .ike.  se  ne  mijena  (aor.  2  i 
3  sing,  kiicka).  —  U  na.se  vrijeme,  a  izmedu  rjei- 
nika  u    Vukovu  (dim.  v.  kucati). 

a.  aktivno.  Od  krstova  zlatne  kite  vise,  te 
kuckaju  Boska  po  plecima.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  290. 
Sitno  kucka,  tauko  popijeva.  Nar.  pjes.  marj.  173. 
Cica,  kuckajuci  stapom  u  kaldrmu,  rece  mi  .  .  . 
M.  D.  Milicevi6,  zim.  vec.  351.  Naj  posle,  upu- 
tio  sam  se  ka  grobovima  i  poceo  sam  kuckati  i 
od  mahovine  i  nanosa  fiistiti  niliove  grobove. 
pomenik.  1,  iii.  Promaja  kuk,  a  na  kuku  crkva 
kucka.    S.  ^.ubisa,  prip.  2. 

b.  sa  se. 

a)  rejieksivno.  Rece  kuckajuci  se  po  tr- 
buhu.  Nar.  prip.  vr6.  160.  Svaki  od  vas  kuc- 
kajte  se  rukama  po  kojenima.   V.  Vrcevic,  igre.  7. 

b)  rcciprocno.  Kako  su  potom  pjevali  i 
kuckali  se  casama  i  pili  u  zdravfe.  Vuk,  gram, 
i  pol.  spisi.  1,  144. 

KUCLA,  /.  ime  nekakvu  mjestu  ne  daleko  od 
Oda  u  Hrvatskoj.  —  U  jednome  spomenika  .wi 
vijeka.  —  Ne  moze  se  znati,  jeli  uprav  Kucla  Hi 
Kucia,  jer  je  pisano  na  obadva  nacina;  moze 
biti  da  i  -1-  stuji  iiij.  ],  isporedi  Kuc(ak.  Ime- 
nije  ko  on  lada  po  danju  pokojnoga  gospodina 
otca  nasega,  vladanju  grada  na§ega  Oz}a  u  Kucli 
(,V  kuczly')  meju  Kupom  i  Dobrom  sela  cela. 
kmetcka  tri,  .  .  .  i  k  tomu  u  Zadobarju  jedno 
kmetsko  selo  .  .  .  ca  godir  k  tim  gori  recenim 
selom  u  Ku61i  (,V  kuchly')  i  u  Zadobarju  prav- 
deno  pristoji  .  .  .    Mon.  croat.  270.  (1572). 

KUC;^AK,  m.  prezime  (vidi  i  Kucla).  —  xvi 
vijeka.  Jedno  selo  Blaza  Kucjaka.  Mon.  croat. 
270.  (1572). 

KUCMORKA,  /.  vidi  kucmorka.  —  U  Bjelo- 
stjenievu  rjeiniku:  kucmorka,  trava  .siler'.  v. 
mrkva  bela. 

KUCNUTI,  kiicnem,  pf.  udariti  jedan  put  (ku- 
cajuii) ;  pe.rfektivni  je  gtagot  prema  kucati  a  ima 
ujedno  i  deminutinno  znacene  (koje  cesto  stoji  u 
ironiikome  smislu  prema  kucati,  1,  a,  c)).  —  Ake. 
se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kiicnu).  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuliievu  (,semel 
pulaare')  i  u  Vukovu  (,einmal  klopfon'  ,pulso 
semel').  Druga  dva  kucnu  na  vrata,  jeda  im  milos 
da.  N.  NaJeSkovid  1,  144.  Njetko  gvozdjem 
kucnu.  M.  DrJid  206.  Ba6va  prazna,  malo  ako 
kucneS,  velik  zvek  i  veliku  gud|avinu  u5ini.  M. 


Divkovid,  nauk.  87».  Grad  je  ba&io :  kucni 
s  jedne  strane,  udi}e  zvefii  vas  bafiio.  (Z).  Poslov. 
dani(5.  ZaCu  gdi  rau  Bog  kucnu  na  vrati  od 
sroa.  .1.  Banovac,  pripov.  70.  Kucni  ga  sad 
s  tvojom  sibikom.  D.  Ba§i6  30.  Dostiiie  ga 
MiloS  na  kulasu,  te  i  hega  kucnu  sestopercem. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  142.  I  ja  imam  ne&to  buzdo- 
vana,  da  te  kucnem  tri  6etiri  puta.  2.  424.  Cans 
vikuu,  kucnu  dalbulana.  2,  544.  Kucnu  Rada 
halkom  na  vratima.  3,  365.  .lodnom  nega  kucnu 
topuzinom.  Pjev,  crn.  lo8l>.  Da  ja  kucnem  junak 
uz  tarnburu.  Nar.  pjes.  juk.  419.  Koga  Bog 
kucne,  onomo  nista  drugo  ne  vala.  Nar.  posl. 
vuk.  136.  Evo  ti  ovi  .stap,  .  .  .  liime  u  sto  god 
kucnes  ondole  ce  izlaziti  na  stotine  onake  aspro 
kake  ti  namijenis.  Nar.  prip.  vuk.  120.  Kuc- 
nuvsi  Petra  u  rebra  probudi  ga.    Vuk,  djel.  ap. 

12,  7.  Kucnu  Petar  u  vrata  od  dvora.  12,  13. 
Kucne  me  po  raraenu  i  dovati  ruku.  S.  ^ubiSa, 
prip.  14.  Sad  jo  kucnuo  ugodni  cas.  15.  Ako 
bi  naglo  podigao  koSnicu  ili  kucnuo  u  liu,  onda 
je  to  pcelama  velika  uvreda.   F.  Dordevic,  pcelar. 

13.  jNemoj  da  te  kucnem  (udarim)'.  a  Duhrov- 
niku.    P    Budmani. 

KUCO,  »!.  hyp.  kuoak.  —  isporedi  kuca  t  kuce. 
—  U  nase  vrijeme.  Ne  laje  kuco  sela  radi,  no 
sebe  radi.    S.  l^iubisa,   prip.  208. 

KUCOV,  kuc6va,  m.  pas.  —  Od  osnove  kuca 
1  kuco  postaje  nastavkom  ov  kao  i  osobita  imena 
u  pasa  (n.  p.  garov,  samsov  itd.).  —  U  Vukovu 
rjeiniku :  vide  pas. 

KUCOVLAH,  TO.  Cincar.  —  Gri.  KoviZo^hf/ni 
(mozebiti:  tepavi  Vlah,  isporedi  xovr^oyhoaaoi. 
tepav).  —  U  nase  vrijeme.  Cincari  ili  Kuoovlasi. 
M.  D.  Milidevic,  ki-a).  srb.  295. 

KUCOVO,  n.  mjesno  ime,  vidi  u  Danicicevu 
rjecniku:  selo  u  strumskoj  oblasti  koje  je  kra( 
Milutin  dao  pirgu  hilandarskom.  M(ou.  serb). 
74.  80.  (1302  —  1.321). 

KUCUKANE  (kuciikahe),  n.  djelo  kojijem  se 
kucuka.  —   U  Stuliievu  i  u   Vukovu  rjecniku. 

KUCUKATI  (kucukati),  kiicukam  (kuciikam), 
impf.  vidi  kuckati.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2 
i  3  sing,  kiicuka ;  drugi  se  akc.  osim  toga  mijena 
u  praes.  1  i  2  pi.:  kuoukamo,  kueukdte,  u  part, 
praet.  akt.  kiicukao,  kiicukala,  «  part,  praet. 
pass,  kiicukan.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Stuliievu  (.leviter  pulsare')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  i  u  Vukovu  (dim.  v.  kucati).  Niz 
bedrice  sab[e  kucukaiu.  Nar.  pjes.  petr.  2,  141. 
Uz  tamburu  sitno  kucukase.  3,  31.  .Sve  joj 
zlato  o  zlato  kucuka.  Nar.  pjes.  horm.  2,  59. 
Crkveiiak  kucuka  u  jedno  malo  zvono.  V.  Vr- 
covic,  niz.  139. 

KUCUL,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Livada  u  Kuculu.  Sr.  nov.  1875. 
514. 

1.  KUC,  /.  ime  ze|ezu  cim  se  vo  u  jaram  za- 
tvori.  u  Prigorju  i  Zagorju.  F.  Hefele.  Ku6, 
zejezna  sipka  na  jarmenu  sa  strane  desne  i  lijeve. 
Barilovii.    D.  Hire. 

2.  KUfi,  m.  1.  vrst  vinove  loze  bijela  gro2da 
(Dalmacija,  Danilo);  2.  suvrst  vinove  lozo  orjena 
grozda  (Dalmacija);  3.  vrst  vinove  loze  crna 
grozda   (Dalmacija,  Danilo).     B.  Sulek,    im.   180. 

3.  KU6,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Crnoj  Gori,  vidi  Kuci.  —  D  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena,  i  otale  u  Vukovu  rjei- 
niku: na.j  vise  se  govori  pi.  vide  Ku6i.  Lomna 
Ku6a  i  Bratono2i6a.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .530. 
Tredu  Ivan  sitnu  knigu  pi§e  lomnu  Kudu  i 
Bratonoiidu.    2,  534. 


3.  KV6,  h. 


719 


b.  selo  u  Srbiji  u  okritga  topliikome.  M.  D. 
Milicevic,  kraj.  srb.  414. 

KUCAC,  kucca,  m.  dem.  2.  kuk.  —  Ma  jednom 
mjestii  II  istarskome  spomeniku  xiv  vijeka  i/dje 
je  pisano  klcac.  Deveto  zlamene  je  od  Jazvinca 
pod  Petrcu  jamu  na  kl6ac  ki  je  naj  visi.  Mon. 
Croat.  46.  (1895). 

KUCAD,  /.  coll.  kao  mnoiina  prema  Uuce.  — 
Iimedu  rjecnika  u  Stiilicevu  (v.  pasjad)  i  u  Vu- 
kovu  (vide  stenad).  Starica  donese  troje  kucadi 
umjesto  troje  dece.    Nar.  prip.  vila.  1868.  848. 

KU6aJ,  m.  ime  mjesno  ii  Srhiji  u  okrugii  po- 
zarevaikome,  isporedi  Kucajna.  —  vidi  i  Kufaj- 
planina.  —  xvii  vijeka.  Na  Branicevo  tako  pisi: 
Vb  bogospasnuju  eparhiju  branifievskuju  jeze 
jestb  kadilukb  Pozarevacb,  hramb  Resava,  Kufaj, 
Pedb,  Golubacb  i  proc.    Glasiiik.  2.5,  44. 

KUCAJA,  /.  ime  planini  u  Srbiji.  —  isporedi 
Kucajna,  Kucaj-planina.  —  U  nase  vrijeine,  a 
izmedii  rjecnika  u  Vukovu:  (plan'ina),  nom.  propr. 
.eines  berges  in  Serbien'  ,mons  Serbiae'.  [cf. 
Kufiaj-planina].  Pod  Kucajom  viaokrim  planiuom. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  20-t. 

KUCaJINA,  vidi  Kufiajna,  a),  tako  pise  Da- 
nicic  (vidi  kod  kucajski)  prema  Kucajinac  i  ku- 
fiajinski. 

KUCAJINAC,  Kucajinca,  m.  covjek  iz  Kacajne. 
—  isporedi  kucajinski.  —  U  narodnoj  pjcsmi 
nasega  vremena.  Do  Stefana  Kucajinca  Jova.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  202. 

KUCAJINSKI,  adj.  oidi  kucajiiski.  —  isporedi 
Kufiajinac.  —  U  narodnoj  pjcsmi  nasega  vre- 
mena. Pa  do  nega  Jovicu  JJesavca,  kucajinska 
bojna  kopjenika.    Nar.  pjes.  vuk.  2,   482. 

KUCaJNA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okriigu 
pozarevackome.  —  isporedi  Kucaja,  Kucaj-pla- 
nina. a)  ime  planini.  —  xiv  vijeka,  vidi  u  Da- 
nicieevu  rjecniku :  planina  oko  kojo  je  mnoga 
sela  dao  Bavanici  car  Lazar :  ,iotb  Kuoajine  .  .  . 
u  goru  Kucajinu'.  M(on.  serb).  197.  (1381).  iz- 
medu  Morave  i  Dunava.  cf.  kufiajskyj.  —  h)  selo. 
K.  Jovanovic  14.S;  i  majdan.  M.  D.  Mili^evii, 
srb.  1026. 

KUCaJNSKI,  adj.  koji  pripada  Kuiajni.  — 
isporedi  kucajinski.  Kucajnska  (opstina).  K.  Jo- 
vanovii  143.  Kucajnska  Eeka,  ime  vodi.  M.  D. 
Milicevic,  srb.  1022. 

KUCAJ-PLANINA,  /.  vidi  Kucajna.  —  U  na- 
rodnoj pjesmi  nasega  vremena,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (u  pjesmama,  vide  Kucaja).  Pod 
visokom  pod  Kucaj-planinom.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  326. 

KUCaJSKI,  adj.  koji  pripada  Kacajini  (Ku- 
iajni). vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  kucajskyj, 
qd  Kufiajine :  ,('jtb  mestb  kufiajskyihb  rekomb 
Zrelo'.  Okaz.  pam.  saf.  64.  —  Niva  u  Kucajskoj 
Reki  (u  okrugu,  pozarevackome).  Sr.  nov.  1873. 
939.  vidi  kucajnski,  b). 

1.  KUCAK,  kiicka,  m.  pas.  —  Akc.  .«;  mijena 
u  voc:  kiicku,  ku6ki,  i  u  gen.  pi.  kiidaka.  — 
Postalo  je  od  zenskoga  snpstantiva  kucka  (vidi) 
koji  je  bez  sumne  stariji  negu  kucak.  it  naj  sta- 
rijemu  primjeni  (u.  Mika(inu  rjecniku)  znacene 
je  deminutivno.  —  ,Javla  se  od  xvii  vijeka,  i  it 
Dubrovniku  je  mnogo  obicnija  rijec  u  nase  doba 
nego  pas;  koliko  se  daleko  pruza  izvan  Dubrov- 
nika,  ne  znam  (vidi  primjere).  —  Izmedu  rjei- 
nika  ii  Mika]inu  (kod  ku6i6)  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Belinii  (,cane'  ,canis'  164t>),  u  Stiili- 
cevu (,canis'),  ii  Vukovu  (vide  pas  »■  dodatkom: 
osobito  po  zapadnijem  krajevima). 


KUfiAST 

a.  u  pravome  smislii.  Kufiak  laje  na  lava. 
(D).  Poslov.  dani6.  Morit  6e  te  glad  i  zeda  vele 
gora  neg  od  kucak  jedovitijeh.  B.  Zuzori  21.  A 
svi  grijesi  kako  kucki  oko  nega  lajati  ce.  37. 
Zavijane  od  kucaka.  37.  Obraca  se  kako  kucak 
za  ugristi  onu  sibicu  koja  ga  udara.  109.  Lovni 
kucak.  357.  Mi  paru  ne  iinamo  kako  psi  i 
kucki  nego  dusu.  I.  A.  Nenadid,  nauk.  119.  Hi 
hrt  ili  pas,  sve  kucak  ter  kucak.  (Z).  Poslov. 
danic.  Moze  iiaufiit  cistocu  od  grlica,  vjernos  od 
kucaka,  razbor  od  mravi.  D.  Basic  117.  Ali  se 
nadose  kuoci  }ube/.]ivi  ter  mu  pi'i  toli  bijednomu 
bitju  rane  lijecahu.  283.  Izprid  ku6ka  najedjena, 
izprid  lovca  kada  ]ut.a  bjezi  gorom  poplasena 
prem  plasiva  zvijer  kosuta  ...  N.  Marci  77.  A 
kad  oru,  sve  o  liemu  zboru,  a  o  ru6ku,  gore  no 
o  kucku.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  156.  De  kufiak 
loce  tu  i  laje.  (U  Eisnu).  Nar.  posl.  vuk.  75. 
Zao  kao  kucak.  84.  Nije  kucak  nego  kucka. 
V.  Vi'cevio,  igre.  197.  Posto  fiusmo  da  mu  je 
otac  pas,  ne  moze  biti  drugo  nego  kucak.  198. 
Bosanski  begovi  nemaju  fiime  ubiti  ni  bijesna 
kucka.  M.  D.  Mili66vi<i,  omer.  63.  Ni  kufiki  od 
lova  ne  mogahu  ga  stici.    Pravdono§a.  1851.  30. 

—  U  Dubrovniku  se  o  zlu  (osobito  jedovitu)  co- 
vjeku  kaze  da  je  kucak.  ,()no  nije  ce}ade  nego 
ku6ak'.  ,Gori  je  nego  kucak'.  ,Ku6ku  jedan!'  P. 
Budmani. 

b.  u  prenesenome  smislu,  po  tal.  pescecaue, 
neke  vrste  velikijeh  riba  (fam.  Squalidae)  sto  su 
vrlo  grabez^ive  i  pogibe(ne  i  za  (ude  (n.  p.  Car- 
cbarias  glaucus  Cuv.,  Carcharodon  Rondeletii 
Miiller  et  Henle).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  (u  Du- 
brovniku) nekaka  morska  riba  ,art  seefisch'  ,pis- 
cis  quidam  marinus'.  —  dodacii  da  mi  je  i-udno- 
vato  kako  je  Vuk  mogao  ciiti  ovu  rijei  u  ovome 
znacenu  u  Dubrovniku.  moze  biti  da  je  sad  ovako 
ime  ondje  poznato  po  knigama,  ali  znam  da  su 
se  prije  one  ribe  zvale  samo  ,kaHe'  (vidi  2.  kaiia) 
ili  ,kanigule'. 

2.  KUCAK,  ku6ka,  m.  vidi  1.  kovfia.  —  ispo- 
redi kuka.  —  U  nase  vrijeine  u  Istri.  Knfiak, 
gen.  kn6ka  , fibula'.  D.  Noraaiiic,  6ak.  kroat. 
stud.  26. 

3.  KUCAK,  in.  ime  rijeci  kod  Ivrizevca.  D.  Hire. 

KUCALICA,  /.  kuka,  kvaka.  —  Postaje  od 
kufiati.  —  U  Mikajinu  rjeiniku:  kucalica,  kuka 
,uncus';  u  Belinii:  ,uncino  di  legno'  , uncus  li- 
gneus';  kucalica  od  samara  ,uncio  di  basto'  , un- 
cus clitellarius'  773l>;  u  Stiilicevu:  ,uncinus,  un- 
cus'. 

KUCALITI,  kucalim,  iinj)f.  ii  Stulicevii  rjei- 
niku: 1.  , uncos  seu  uncinos  eonstruere'.  2.  ku- 
calieom  pritegnuti.  3.  met.  v.  grabiti.  —  nepo- 
nzdano. 

KUCANI,  in.  pi.  mjesno  ime.  —  xv  vijeka. 
Simun  VukSic  s  Kucan.  Mon.  eroat.  120.  (1484). 
130.  (1487). 

KUCANIC,  in.  prezime.  —  xvi  vijeka.  l''ilip 
Kucanic.    Mon.  croat.  200.  (1512). 

KUCANE,  n.  djelo  kojijem  se  kuca.  Izubaviti 
se  od  kucaua  hvale.  S.  Rosa  76a.  ,Mu6i,  muci, 
oucos  mu  nede  naskoro  gusala,  prisjesde  mu  ku- 
fiane'.    J.  Bogdanovi6. 

KUCARA.  /".  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krusevaikome.  Zabran  u  Kucari.  Sr.  nov.  1875. 
51. 

KUCAST,  adj.   koji  je  (nakrivlenj  kao    kuka. 

—  U  nase  vrijeme  (vidi  i  poku6ast),  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (,aduneus').  Kucast  rog  je 
naprijed  pognut,  Slun.    D.  Hire. 


KUdATI 


720 


KUd:EVI§TA 


KITCATI,  ku«ftm,  impf.  kukom  (kvakom)  pri- 
Hafiti  k  sebi,  niij  ieice  it  prenrsniome  smislu  — 
Akc.  kaki  je  ii  inf.  taki  Je  it  prae.f.  3  pi.  ku- 
(•aju,  II  aor.  kufiali,  u  ger.  praes.  ku6aju6i,  u  yer. 
praet.  ku6&v5i.  k  part,  praet.  act.  ku6ao;  u  oata- 
lijem  ,je  obliciiim  onaki  kaki  je  u  praes.  I  sim/. 
—  Od  XVI  vijeka  (vidi  1,  o,  b)),  a  izmedu  rjei- 
nika  u  lielinu  (oidi  knd  I,  o,  b))  i  u  Stuliceuu 
(.curare,  studere,  niti,  cnnari,  ijuaerero.  pararo. 
comparare'). 

1.  aktienu. 

a.  za  pravi  .•iinisao  neiiKiin  nijednogn  pri- 
mjera,  ali  vidi  2,  a. 

b.  II  preneseiwme  smt.siu.  kad  ko  sio  hoce 
da  dobije,  osobito  kad  to  liikavatvom  radi ;  objekat 
mozc  biti  stvar  i  6e{ade.  Cika  seve  kad  jo  poskok 
kuCa.  Osvotn.  2,  35.  I  nas  ta  sudbiiia  ku6a.  (i, 
24.  Sto  su  poSli  6ine  na  cesara,  a  bo|ega  ku- 
6ali  sidara.  H,  76.  Odavna  naSe  kuca  carstvo. 
da  se  pripim  to  krajiue  bijedne.  7,  8.  ,Majka 
sve  ku6a  za  svoju  cor  onega  mladica'.  i«  Dit- 
hrovnikii.  P.  Budmani.  —  1  beg  objekta.  A.  bit 
node  ko  sto  notko  kuoa,  da  olako  tudii  muku 
ru6a.  Osvetn.  6,  HI.  ,Sve  on  polagano  ku6a,  pa 
na  A  se  niko  i  ne  osjeAa'.    ,T.   Bosdanovic. 

c.  neprelasno,  o  micanii,  hndu,  sinjcrati, 
namjeravati  nekiid  Hi.  —  ni.je  dosta  jasna  sneza 
.s  prrddsinjnii  znacei'iem  :  moglo  bi  biti  da  je 
iiprnv :  ciniti  da  je  Ho  krivo  kan  kiika,  pa  otale 
nakriv(ivati  piitem,  okretati  se,  lioiliti  dntgijem 
smjerom  (vidi  primjer  kod  a)). 

ti)  namjeravati  nekiid  ici.  Hi  mozebiti 
okretati  drugijem  pittem.  Bugarska  mu  sola  ostaju 
s  lijeve  strane.  k  desnoj  ku6a.  gdi  so  k  morskom 
store  kraju  plodna  i  pitna  svijera  Dobruca.  I. 
Gundulic   318. 

h)  u  prene-iPnomc  smislu  (Hi  it  metafo- 
rickome,  kad  az  glagol  ima  adverab  Hi  driiga 
rijec  kojom  se  pokazitje  smjer  micaiia).,  smjerati, 
namjeravati  uopce.  Da  su  drzani  kucat  i  na- 
stojat  prici  na  izvrsnos  svete  jubavi.  B.  Grradic, 
djev.  132.  Kud  kucajii  me  besjede,  ako  tvoje 
carstvo  prosi ...  I.  Gundulic  300.  Domisjam  se 
kud  kucas  ,mi  aceor^o  dove  mirate'  .adverto  quo 
tendis'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  489'i.  Visoko  kucati 
,avere  alti  ponsieri'  ,alto  spectare'.  •5521'.  K.uA 
kufiaju  ove  rici?  razgov.  189.  Kojijera  kucahu 
ukazati  se  stavni.    S.   Rosa  't2'-. 

2.  sa  so. 

a.  pasivno,  prema  pravome  znacenu  (pri- 
vlaciti  sebi  kvakom).  Niti  kvake  kom  so  voce 
kufia.    .T.  S.  Rejkovic  312. 

b.  refleksivno.  —  U  jednome  priinjeni  xvii 
vijeka,  u  kojemu  je  znacene  onako  kao  sto  je  it 
aktivnoga  glagola  pod  1,  c,  b).  (Paklcni  kra^) 
kroz  vuhvenost  svoju  mnogu,  prom  visoko  ka  se 
kuca,  proc  svomu  se  stvorcu  i  Bo»u  vrhe  motric 
ne  ustruca.    G.  Palmotid  3,   140h. 

KUCAVA,  f.  ime  kravi.  F.  Kurolac,  dom.  ziv. 
24.  —   Va^rt  da  je  radi  rogova,  isporedi  kucast. 

KUCE,  kiifieta,  n.  mladi  pas  (kuiak)  Hi  mlada 
kucka,  psetasce  (maze  znaiiti  i  uopce  sto  i  pseto, 
cega  nema  u  nijednoinc  primjcru  vec  samo  a 
Stulicevu  rjecniku).  —  Nema  mnozine,  ncgo  se 
za  mnozinii  upotreb(ava  coll.  kuoad,  Hi  pi.  ku- 
ciii.  —  Postaje  nastavkom  et,  kao  i  mnoga  druga 
imena  mladijeh  zivotina.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  kucak)  i  u  Vu- 
kovu  (,das  hundchen'  .catulus'.  cf.  Stene). 

a.  u  pravome  smislu  (vidi  sprijeda).  Uzme 
dva  kufieta  zajedno  od  jedne  kucke  okocena,  pa 
jedno  nau6i  loviti  zecove,  a  drugo  nista  nego 
Zderati  i  lezati.    D.  Obradovid,  basn.  58.    Ne  bih 


tebi  ni  kufteta  dala,  kamol'  bih  ti  liSce  poklo- 
nila.  Nar.  pjes.  horm.  2.  351.  Nema  ni  kufteta 
ni  maceta.  (Kad  ko  iietua  u  kuni  niSta  zivo  za 
Sto  bi  mu  se  vajalo  brinuti).  Nar.  posl.  vuk. 
203.  Za  nom  (devojkom)  pode  od  ku6e  i  malo 
ku6e  koje  je  ona  vrlo  volola.  M.  D.  Milidevid, 
kra|.  srb.  330. 

b.  u  prene-ienome  smislu,  neka  zivotina  nalik 
na  krta.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Slepo 
ku6e  ,Spalax  typliUn  Pall.'  K.  Crnogorac,  zool. 
61. 

KUCPjN,  m.  vidi  u  Viikova  rjecniku:  (u  Boci) 
vide  kosijer  (nas,  a  u  nih  ko^ijer  ima  mnogo 
duzi  drzak,  i  liime  se  sijefie  drafta  i  .sasijeca  se 
srrai'ie  stoci).  —  U  nase  vrijeine.  Za  sjekiru,  kuceu, 
kosijer.    V.  Bogisic,  zborn.  49. 

KUCEiVANI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u 
okrugit  uHikoine.    K.  Jovauovic  160. 

KUCEN015,  kiifienceta,  n.  dein.  kuce.  —  U  na.^e 
vrijeme.  U  kapetana  ima  jedna  bena,  kuoenco, 
koje  vodi  svud  uza  so.  M.  D.  Milidevic,  omer. 
(>8.  I  modu  nih  uleti  malo  crao  kucenoe.  Bos. 
Vila.  1887.  226. 

KUfiENAK.  m.  prezime.  Schera.  zagr.  1875. 
265. 

1.  KUCKNE,  n.' mnogo  kucaka,  paScad  (kaze 
se  s  prezirahem).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v. 
pasjad. 

2.  KUCEi^E,  n.  djelo  kojijein  .se  kiici  (vidi  1. 
kuciti).    .1.  Bogdanovic. 

3.  KUCENE,  n.  djelo  kojijem  se  kuci  (vidi  2. 
kuciti).  —  U  Bjelostjenievu  rjecniku:  ,strepitus, 
pulsus',  i  u  Jambresiceva:  , pulsus'. 

KUCEE,  wi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  va- 
{eoskome.  Zabran  u  Kaoeru.    Sr.  nov.   1868.  361. 

KUCERA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Sohem.  diak.  1877.  68.  —  Uprav  je  ceSko  pre- 
zime. 

KUCERINE,  /.  pi.  aiigm.  kucine.  ,Ne5  se  sa 
ovo  kucerina  nigda  rastati'.  ,Esi  li  ti,  rodo,  ono 
kuoeritia  vec  oprela'i"    J.  Bogdanovic. 

KUOETINA, /.  augm.  kucka.  —  U nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vuhovu  (augm.  v.  kucka). 
Jos  da  vidis  kucetinu  majku.  Hrv.  nar.  pjes. 
1,  327.  —  U  Diibrovnikii  je  i  augm.  ku6ak.  P. 
Budmani. 

KUCEVAG,  Kucevca,  m.  ime  inusko.  —  U 
spomeniku  xiv  vijeka.  Bratb  mu  KufievbCb.  Dec. 
hris.  45.  98.  —  U  istome  spomeniku  maze  biti 
nadimak  Hi   prezime.    Kucevbcb  Bogoje.    21.  89. 

KUOEVCI,  Kucevaca,  m.  pi.  ime  zaseoku  u 
Srbiji  u  okrugu  podrinskome.  K.  Jovanovi6  l.'il. 

KUCEVK';,  m.  prezime  (samo  u  muhamedo- 
vaca).  —  U  nase  vrijeme.  Od  onoga  po)a  Bije- 
loga,  od  nog,  kado,  do  dva  Kucevica.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  565.  No  ne  hode  Kucevida  Mujo.  Pjev. 
crn.  142*.  Bu)uba§a  Kucevid-Ferate.  Ogled,  sr. 
40.     Od  Turdina  Kudevid-Ahmeta.    231. 

KUCEVISTA,  n.  pi.  mjesno  ime.  —  isporedi 
Kudevisto.  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  1.  —  vidi 
u  Danicicevu  rjecniku:  Klboevista,  selo  koje  je 
car  Stefan  dao  crkvi  arhandelovoj  u  Prizrenu, 
meda  je  ,Klbdevistemb'  isla  ,ua  putb  koji  ide 
(utb  Baiianb  pravo  mimo  selo  Slivovikb'.  G(la3nik). 
15,  284.  285.  (1348?).  bez  sumne  isto :  ,vt.  sole 
naricajememb  KHcevista  pod  uvesije  crbnije 
gojry'.  G(la3nik).  8,  149.  —  Ovako  se  ime  (s  u) 
pomine  i  na  drugijem  mjestima  prije  nasega  vre- 
mena. Kudevista.  S.  Novakovid,  pom.  136.  Spom. 
stoj.  185. 


kuCeviSte  7: 

KUCeVISTE,  n.  mjesno  iine.  —  isporedi  Ku- 
cevigta.  —  Prije  nasega  vremena.  S.  Novakovid, 
pom.  13ti. 

KUCEVISKI,  adj.  koji  pripada  KucevisHma. 

—  U  Danieicevu  rjecniku :  klbceviStbkyj,  Ito 
pripada  selu  ,Klbcevi§temb' :  ,u  hrisovule  klbce- 
vistbkomb'.    G(lasnik).  15,  283.  (1348?). 

KUCEVKINA,  /.  zensko  ce(ade  iz  Ku6eva.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,eiu  frauenzimmar  von  Kucevo').  Kucevkine 
belo  platiio  bele,  Kucevkine  i  Branicevkiiie.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  506. 

KUCEVO,  n.  iine  kraju  u  Srbiji  ito  se  svagda 
pomine  uz  Branicevo.  —  U  tome  je  kraju  bio 
negda  i  grad,  a  sad  je  varosica.  —  Od  xv  vijeka, 
a  izineda  rjecnika  u  Vukovu  [sada  varosica  u 
okrugu  pozarevackom]  i  u  Danieicevu :  zemla 
pokraj  Braniceva:  ,popali  Kucevo  i  Branicevo'. 
(Okdz.  pam.  saf.)  77.  U  Branicevu  selo  Topo- 
lovnikb,  selo  Kupjenovo,  .  .  .  ;  u  Kucevu  selo 
Drugovci,  selo  Vlasi  Radivojevci, ...  Spom.  stoj. 
3.  (U28— 1429).  U  Kucevu  i  Brauifievu.  I.  T. 
Mrnavic,  osm.  12.  Kad  su  bili  kod  Kuceva 
grada,  kod  Kuceva  i  kod  Braniceva.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  506.  vidi  i  M.  D.  Mili6evi6,  srb.  1035. 

1.  KUCEVSKI,  adj.  koji  pripada  Kucevu.  — 
vidi  u  Danieicevu  rjecnika:  kucevbskyj,  od  Ku- 
ceva: ,birb  brani6evsky  i  kucevbsky'  dao  je  car 
Lazar  Ravanici  ,na  poje  s  mitropolitojmb'.  S(r). 
l(etop).  4,  55.  (1381).  mislim  da  je  mjesto  ove 
rijefci  pogrjeska  ,kucbkovy'.  M(on.  serb).  198. 
(1381)  koje  opet  u  S(r).  l(etop).  4,  50  stoji  ,ku6b- 
fisky'. 

2.  KUCEVSKI,  adj.  koji  pripada  Kucevistima. 

—  vidi  u  Danieicevu  rjecniku:  klbcevbskyj,  sto 
pripada  ,Klb6evistemb' :  ,Sbborb  kucevsky,  .  .  . 
lutb  crbkve  ku6evske'.  G(la3nik).  18,  149. 

KUCi,  m.  pi.  ime  plemenu  (i  kraju)  u  Crnoj 
Gori  (u  Brdima).  Glasuik.  40,  20.  21.  —  Po- 
mine se  prije  nasega  vremena.  S.  Novakovi6, 
pom.  136.  —  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Vukovu  (,ein  stamm  an  der  ostlicheii  grenze 
von  Montenegro',  cf.  Kuc).  a)  pleme,  narod. 
Vb  bogohranima  plemena  Vasojevice,  .  .  .  Kuce, 
Pipere,  . .  .  Glasnik.  25,  44.  (xvii  vijek).  Ku6i 
se  predadose,  a  Cruogorci  ue  dadose  se  (1768). 
Rad.  1,  180.  Ti  pokupi  Kuce  i  Pipere.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  418.  Skupito  mi  Kucah  tri  hijade. 
5,  151.  A  hijadu  vitezovah  Kucali.  5,  212.  Kiici 
su  ga  jedva  docekali.  Pjev.  cm.  74''.  Sodam  su 
mi  Kucah  izgubili.  245".  —  h)  kraj.  Pa  po  Ku- 
cah turise  telare.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  162.  A  si|e 
je  u  Kuce  kamene.  5,  227.  IzjegoSe  u  Kuce 
kamene.  Pjev.  crn.  42a.  I  vrati  se  u  Kuce  ka- 
mene.   Ogled,  sr.  103. 

1.  KlfCiCA,  /.  dein.  kuka  (kvaka),  kovcica.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vraniicevu 
(,fibula')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  a  Vukovu 
(dim.  V.  kuka.  cf.  kukica).  S  gvozdenijem  singiri 
3  ostrim  kuoicama  i  zvrkovi  nakiienim  .  .  .  po 
Ta,na,(ti)  nemilostivo  udarajuci  gujahu  mu  kozu  i 
meso  zvrkovma  gvozdenim  i  kucicama.  F.  Lastrid, 
test.  113b.  Kilcica  , fibula'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,  iftsg.  34. 

2.  KUCICA,  /.  dem.  kucka.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (kucica,  mala 
ku6ka  ,catella')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Be- 
linu  (,cagnuola,  cagna  piccola'  ,oatella'  157b),  u 
Stulicevu  (jCatilla,  catella'),  u  Vukovu  (dim.  v. 
kudka).  I  kuciei  Bog  pomaga.    (Z).  Poslov.  danic. 

3.  KUCICA,  /.  vidi  lupar.  —  il/oie  biti  ista 
rijec  sto  2.  kucica.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 

V 


1  2.  KUCnSTA 

rjecnika  u  Belinu  (pi.  kucice  .telline,  sorte  di 
conchiglie  piccole'  ,tolliuao'  725'i-),  «  Stulicevu 
(pi.  kucice  , telline,  sorta  di  conchiglie  piccole' 
,concharum  species'),  u  Vukovu:  nekaka  morska 
riba  (ili  §ko]ka?).  Kucice  su  i  prstaci  ...  J.  Ka- 
vanin  21*. 

4.  KUClCA,  /.  snop  lana  ili  konopaja.  —  Od 
XVIII  vijeka.  Kad  (Ian)  izvadiS,  ua  kucice  slazi. 
J.  S.  Rejkovic  254.  Kucica,  snopic  konop]e.  u 
Lici.    P.  Hafele.  —  isporedi  kucine. 

5.  KUCICA,  /.  lieka  bi^ka.  Kucica,  Ornithopus 
scorpioides  L.  (iia  Cresu).    B.  Sulek,  im.  180. 

1.  KUCIC,  m.  vidi  1.  kucica.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  Kiicid  ,fibula'.  D.  Nemanid,  cak. 
kroat.  stud.  31. 

2.  KUC16,  m.  dem.  kudak,  mladi  ili  mali  yas. 
—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
}inu  (kudid,  kudak,  pasid  ,cafculns,  catellus'),  u 
Belinu  (,caguol6tto,  cane  piccolo'  , catellus'  157'>), 
u  Stulicevu  (,catulus,  catellus'),  u  Vukovu  (samo 
pi,  kiicidi,  vide  stenci,  vidi  kucad).  Od  radosti 
tako  mnoge  blag  i  vjeran  kudid  tede,  ter  gosparu 
svomu  noge  Jubko  veze  i  obtjede.  G.  Palmotid 
3,  141).  Kudka  presna  slijepe  rada  kudide.  (D). 
Poslov.  danid.  PadoSo  mu  (zviri)  krotke  prid 
noge,  lizudi  ga  kako  }ubeznivi  kudidi.  A.  d.  Bella, 
razgov.  46.  I  kucica  potistena,  kad  je  svoj,  ob- 
}ubi  ga.  B.  Zuzeri  91.  Kad  so  kudid  bije,  i  lavid 
se  strati.  (Z).  Poslov.  danid.  Ali  i  kudidi  jedu 
od  mrvica  bra.sna.  S.  llosa  97*.  Vidi  da  nosi 
u  skutu  cvijet,  da  nosi  kudica.    A.  Kalid  475. 

3.  KUCI6,  m.  vrsta  zabe.  Kudid,  Bombinator 
igneus.    D.  Hire. 

4.  KUCl6,  m.  prezime.  —  Od  xiv  vijeka.  Pri- 
bislavb  Kudidb.  Deo.  hris.  53.  Zarko  Kueznid, 
Ugrin  Kudid.  J.  Kavaiiin  23'2>'.  Stipan  Kudid. 
Norini  53. 

KUfilCI,  m.  pi.  mjesno  ime  (isporedi  4.  Kudid). 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Sta- 
tist, bosn.  24. 

b.  selo  u  Dalmaciji  (u  Po(icima).  —  Od  xv 
vijeka.  U  Kudide.  Stat.  poj.  ark.  5,  309.  (1482). 
Iz  sela  Kudida.    Norini  55. 

e.  zaselak  u  Hercegovini.  Statist,  bosn.  124. 

KUC16-KULA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Tuzle  Done.    Statist,  bosn.  100. 

KUClJE,  /.  pi.  u  Bjelostjencevu  rjecniku:  v. 
kodije. 

KUCIji,  vidi  kucji. 

KUCIKA,  /.  neka  bi\ka.  —  Postaje  od  2.  ku- 
diti.  Kudika  (grije.ikom  Kudika)  (kucikaV  od  ku- 
cati  =  pulsare),  Pulsatilla  Mill.  (Vukasovid).  B. 
§ulek,  im.  180. 

KUCIN,  m.  ime  ovnu.  F.  Kurelac,  dom.  Ziv. 
.32. 

1.  KUCINA,  /.  augm.  kudka  Hi  kudak. 

a.  u,  ovome  primjeru  xvi  vijeka  va(a  da  je 
dem.  kudka:  Jes  Mrkov,  jes  Mrkas  i  njeka  ku- 
dina  i  njeki  velik  pas  kneza  Vukasiua.  A.  Sasiu 
115. 

b.  augm.  kudak.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,ca- 
gnaccio,  cane  mastino'  ,canis  maguus'  157'',  i  a 
Voltigijinu :  ,cagnaccio,  mastino'  ,ein  grosser 
huud'.  —  I  u  nase  vrijeme  u  Dubruvniku.  P. 
Budmani. 

c.  vidi  kudak,  b.  .Charcharodon  Roudeleti'. 
G.  Kolombatovid,  pesci.  25. 

2.  KUCINA,  /.  vidi  1.  kudiue.  —  Jednina  je 
muogo  rjcda  od  mnozine.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu   rjecnika    u  Belinu   (,stoppa  di  lino  o  di 

46 


2.  KUfilNA 


722 


ktjCka 


canape'  ,stuppa'  710")  g<{je  se  tiaj  prijc  nahodi, 
1  i<  Voltigijinu  (,stoppa'  ,wor<>;').  VrXe  pod  most 
ailii  kuCino,  sraole,  slame.  A-  Kaniilid,  uto6.  426. 
Veselo  sroe  i  kufiinu  predo.  F.  Krauas.  amail. 
meh.  60.  —  Ne  posve  u  istome  znaienu.  Ku6ina, 
prosto  vlakno  konop|e  i  lana.  U  cijeloj  domo- 
vini.    F.  Hefele. 

3.  KUL'INA,  /.  goli  klip  kuruze.  Selce  kod 
Dakova.    D.  Hire.  —  isporedi  2.  kuiina. 

4.  KUClNA,  /.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ku- 
6ino.  —  Prije  naiega  vremena.  S.  Novakovi6, 
pom.   136. 

KUCINAV,  adj.  rutav  (o  krupnome  tkanu). 
Prodaje  svituStiiiu  kufiinavu  i  debelu.  M.  Radnii 
1841>. 

1.  KUClNE,  /.  pi.  kratka  i  lamrsena  vlakanca 
Ho  ostaju  od  konopa(a  Hi  od  lana  kod  ogrebana. 
—  Akc.  se  mijena  u  gen.  kiifiina.  —  liijetko  Je 
u  jednini  (vidi  2.  kii6ina).  —  Uprav  je  augm. 
1.  kuk  (klbkb),  te  -u-  stoji  mj.  1.  —  Od  xvii  vi- 
jeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mlikalinit  (,stuppa') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjenievu  (ku- 
fiine  od  prediva  ili  konopline,  v.  kudoja),  u  Stu- 
liievu  (,stupa'),  m  Vukovu  (,da3  werg'  ,stuppa'. 
cf.  rediti,  povjesmo).  Balotice  od  kuSin.  M.  Bi- 
jankovid  59.  Boje  je  kufiine  kupovat  nego  zlato 
prodavat.  (D).  Poslov.  danic.  Nar.  bl.  mehm.  beg 
kapet.  26.  Nezine  kosujice  debelim  od  kufiina 
koncem  odtkane  bijahu.  A.  Kaniilid,  uto6.  639. 
Zapleo  se  ko  piple  u  kucine.  (Z).  Poslov.  dani6. 
Zapleo  se  kao  pile  u  kucine.  Nar.  posl.  vuk.  85. 
Trice  i  kucine.  (rdavo,  zlo).  320.  Devojke  kasto 
naCine  na  zemji  od  ku6ina  kao  kolo.  Vuk,  poslov. 
123.  Bi6e  junak  kao  kucine  i  djelo  negovo  kao 
iskra,  i  oboje  ce  se  zapaliti.  D.  Danicid,  isai. 
1,  31.  Sto  6emo  vi  kriti  u  kufiine?  P.  Petrovi6, 
gor.  vijen.  32.  Nemoj  ti  meni  u  kucine  kriti. 
S.  l^ubisa,  prip.  99.  Ove  kose  pune,  uduSene 
sumporom,  paklom  i  kuSinama  obore  na  tursku 
vojsku.  63.  Ispletite  mi  bradu  od  kufiina  i  na- 
zuta  konopja.    151. 

2.  KUCINE,  /.  pi.  ime  selu  a  Dalmaciji  a 
kotaru  spletskome.    Repert.  dalm.  1872.  33. 

KUCINIC-SELO,  n.  ime  zaseokit  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  modrusko-rijelkoj.    Razdije[.  51. 

KUCINO,  n.  ime  nekakvu  selu.  —  isporedi  4. 
Kucina.  —  Prije  naSega  vremena.  Ku6ino  (selo). 
S.  Novakovid,  pom.  136. 

1.  KUCINSKI,  adj.  koji  pripada  kucinama, 
koji  je  od  kucina.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeeniku  : 
jStupeus'. 

2.  KUCINSKI,  adj.  vidi  kucji.  —  U  Stuliievu 
rjeeniku:  ,caninus',  gdje  ima  i  adverab  kucinski 
,irato  animo'  ((utito  kao  sto  moze  biti  pas).  — 
nepouzdano. 

KUCINAGA,  /.  plaf/jjtu  od  kufiina  otkatu  zovu 
,ku6iiia6om'  ili  ,ponavom'.    J.  Bogdanovic. 

KUCINAV,  adj.  od  kufiina  je  ili  ima  kufiina 
u  vlasu,  a  po  torn  i  u  tkaAu.  u  Dobroselu.  M. 
Medi6.  —  isporedi  kufiinav. 

KUCl§,  m.  u  Bjelostjenievu  rjeeniku :  v.  kofiiS. 

KUCiSTE  (i  iakavski  Ku6i56e),  ?i.  mjesno  ime. 

a.  u  Dalmaciji  (u  Po(icima).  —  xiv  vijeka. 
Granica  Ku6i56a.    Stat.  poj.  ark.  5,  313. 

b.  mjesto   u  Srbiji  u  okrugu  knezevackome. 
Niva  u  Ku6igtu.    Sr.  nov.  1875.  785. 

1.  KUCITI,  kuiSim,  impf.  vidi  kucati  (istoga 
je  korijena  i  -u-  stoji  mj.  1,  le  se  1  nalazi  joi  u 
pisaca  iakavaca  xvi  vijeka).  —  Od  xv  vijeka  po 
^everozapadnijem  krajevima   (i   u   Busni),  a  iz- 


medu rjeinika  u  Bjelostjenievu  (kufiim,  kucam 
, pulse,  pulsito,  .strepito';  kufiim  na  vratoh  .pulao, 
1.  pulsito  fores'),  M  JambreSiievu  {kuCim  ,pulso'), 
u  Voltigijinu  (,piochiare,  stropitare'  ,anklopfon'). 
Ako  ki  ubogi  klSaSe  pri  vratih.  Korizm.  8''. 
Po6e  klfiiti,  jor  bihu  vrata  zatvorena.  Transit. 
201.  Tit  neprestanno  kl6ase.  262.  I  S6iti  ku- 
6e6e  budu  budit  lioga.  M.  MaruU6  54.  Oruzjem 
koporu,  Oloferna  zbufiit  htoA,  jer  na  zaporu  ne 
sraihu  mu  kufiit.  55.  Ku6ite  i  otvori  se  vam. 
Nauk  brn.  24i'.  Tko  kuci  dokuci.  D.  Barakovic, 
vil.  35.  ,Tko  ce  u  grad,  sad  je  vrime'  uazivajud 
sluga  kuCi.  210.  U  glavi  mu  bubaii  ku6i.  213. 
Da  se  plaf  razpuJi...  ob  ku  val  svo  ku6i.  280''. 
Ku6ite,  i  otvorit  vam  se.  F.  Glavini6,  cvit.  301'. 
Poklo  nejo  ((ubavi)  sila  na  srdcu  mi  ku6i.  I.  T. 
Mrnavic,  osm.  144.  Da  prosimo  i  kucimo  na 
vratih  od  milosrdja  Bozjega.  P.  Radov6i6,  nacin. 
I'JO.  KufieAemu  otvori  se.  195.  Zaman  zvoni 
voce  kuce,  kada  trsje  grad  potufie.  P.  Vitezovid, 
cvit.  40.  I  proz  kufiit  udi}  na  dvor  dojde.  M. 
Kuhafievid  51.  §to  covjek  bru6i,  sam  sebe  kuci. 
Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  232.  Kad  kuci  na 
vratih.  Nar.  prip.  bos.  1,  37.  Kufii  jednoc  pal- 
cem  u  nu  (tevsiju).  1,  143.  Pucaii  udri  u  Ru- 
diiie  prve,  ku6i  pucan  Zupce  i  Baiiaue.  Osvetn. 
5,  .32. 

2.  KUfilTI,  ku6im,  impf.  vidi  kucati.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuliievu  (v. 
kufiati). 

il.  aktivno.  Ti  s'  mene  mutila  i  k  sebi  ku- 
cila  i  kot  sladkim  cukrom  mene  primutila.  Jafike. 
17.  —  Kuciti,  pame6u  nagadati.  Kuci  da  ce  rioj 
s  puta  muX  dodi  nodas.  M.  Pavlinovid.  —  Zo  se 
jezik  prostrije  i  kuci  pohuliti  toj  cineuje.  G. 
Palmotid  3,  143'i.  ,Kucio  a  spava',  ne  pomaze 
ti  kod  liega  kuciti'.  ,Posta  Mican  lugar,  da  es, 
odavno  ved  i  kuci  za  lugarijom'.  J.  Bogdanovid. 

b.  sa  se,  refleksivno.  Tko  ne  trudi  i  ne  muci, 
ilvora  se  ovijeh  vik  ne  ku6i,  slave  vijeku  ne  do- 
biva.    G.  Palmotid  2,  442. 

3.  KUfilTI,  kiidim,  impf.  curvare,  kriviti,  pri- 
ginati,  naginati.  —  Korijenje  isti  kao  kod  kuka. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  n  Stuli- 
ievu (v.  pokuditi). 

a.  aktivno.  Na  §etli§te  kada  pride,  vrat  ko- 
ceni  trbuh  kudi.    J.  Kavanin  531>. 

b.  refleksivno.  On  se  kuci  i  uvija,  da  omali, 
da  ga  ne  vide.    S.  ^lubiSa,  prip.  141. 

KUCIVRAT,  m.  ime  musko,  uprav  koji  kuci 
(vidi  3.  kuditi)  vrat.  —  V  jednogo  pisca  xvi  vi- 
jeka, koji  ie  biti  sam  izmislio  ovo  ime.  Ah  Kudi- 
vrate,  gdje  si  moja  vjerna  sluga  i  kmete?  M. 
Drzid  374. 

KUCjI,  adj.  koji  pripada  paicadi  (kuckima). 

—  Ima  i  oblik  kiiciji.  —  U  Stuliievu  rjeiniku: 
kudiji,  V.  pasjadki,  i  u  Vukovu:  kudji,  vide  psedi. 

KUCkA,  /.  Canis  domesticus  L.  femina,  pas 
zenskoga  spola.  —  isporedi  kucak,  cucak.  —  Od 
ove  rijeci  postaje  kucak.  —  Nalazi  se  samo  na 
jugu,  isporedi  bug.  i  nslov.  kudka.  —  Vnja  da 
postaje  od  arb.  kud  (pas,  djetina  rijei),  vidi  G. 
Meyer,  etymol.  worterb.  der  albanesischen  sprache 
pod  kut§.  da  bude  srodno  s  rus.  Kyxji,  Kyrhica, 
KyreHOK't,  stene  (ili  s  mag.  kutya,  pas)  trebalo 
bi  da  je  uprav  korijen  kut  (isporedi  arb.  kut, 
glas  kojijem  se  zove  pas),  pa  da  je  k  ovome  pri- 
doiao  nastavak  Bd,  sto  se  ne  moze  dokazati.  — 
moze  se  isporediti  i  snskr.  kukura,  kukkura,  pas. 

—  Od  XV  ili  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vrancicevu  (,canicula'),  u  Mikafinu  (kudka,  vaSka 
,haec  canis'),  u  Belinu  (,cagna,  cane  femina'  ,ca- 
nis'    157a),    u   Bjelostjenievu    (kudka,    psica,    v. 


KU6KA  7! 

cucka),  u  StuUcevu  (,cani3,  f.'),  "  VoUigijinu 
(,cagna'  .hiiudinn'),  u  Vukovu  (,di6  hiiudiii'  .canis 
femina').  —  Treba  opaziti  da  je  u  Vraneicevu 
rjecniku  deminutiv. 

a.  u  pravome  smislu.  Muoge  kuobke  medb- 
veda  terajutb.  Aleks.  nov.  56.  Bjese  se  kucka 
navadila  okolis  zobati.  Zborn.  STh.  Pril.  jag.  ark. 
9,  148.  Mnoge  ku6ke  medvida  tiraju.  Aleks.  jag. 
star.  3,  262.  Kuoke  u  kih  je  zensko  lice,  psi 
troglavi,  zmaji  hudi,  ...  I.  Guudulic  474.  Ko 
kucke  zavijevaju.  P.  Kanaveli6,  iv.  489.  Kucka 
presua  slijepe  rada  ku6i6e.  (D).  Poslov.  danic. 
Ko  bije  kucku,  pas  daleko  od  ne  stoji.  N.  Pali- 
kuca  66.  Zene  zajedno  kufike  i  zmije.  J.  Ka- 
vaniu  4601".  DrXaSe  ju  kano  jednu  ku6ku.  E. 
Pavi6,  ogl.  552.  Ide  ko  pas  za  ku6kom.  (Z). 
Poslov.  danic.  Muci,  ue  laj  kao  kucka.  V.  Dossu 
124b.  U  kucu  ti  ne  hi(h)  dala  ni  devote  kuoke 
slipe.  167b.  Pod  num  ku6ka  spi.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  49.  Lajava  kucka  selu  ucuva.  Nar.  posl.  vuk. 
165.  Nade  na  putu  dve  kucke  gde  se  koju  je- 
duako.  Nar.  prip.  vuk.  112.  Rodi  mu  zeua  dva 
blizanca,  kucka  dva  hrta, . . .  147.  Ne  moze  biti 
drugo  nego  ku6ak.  —  Nije,  uego  kucka.  Nar. 
prip.  vro.  198.  Istenile  se  sve  kucke.  Vuk,  rjecn. 
kod  isteniti  se.  U  jednom  se  macka  omacila,  a 
u  drugom  kucka  ostenila.  kod  paramenia.  Su- 
sten,  t.  j.  kufika.  kod  susteu.  Kucka  nek  laje 
a  zena  nek  mu6i.  V.  Bogi5i6,  zborn.  46.  vidi  i 
kod  kuja,  a. 

b.  kao  psovka  zlome  cefadetu  zenskome  (a 
pjesmi  moze  biti  gdjeydje  u  blazijemii  smislu, 
isporedi  pri  kraju).  Nut  kufike,  be.sjede  koje  je 
sloiiila!  N.  Na)e§kovi6  1,  257.  Zuam,  ku6ko, 
zivot  tvoj  i  sto  si  cinila.  1,  264.  Znaces,  ku6ko 
jedna,  ribaodo,  zla  zeno.  M.  Urzic  165.  Joste 
des,  ku6ko,  za  mnom  proplakat.  364.  Vidivsi  ju 
Afrodisija  u  kuei  sfojoj,  prihuda  kucka,  poce 
sfacimi  naj  ja6imi  na6inijem  uapastovati  sfetu 
djevicu  ...  B.  Kasi6,  per.  35.  O  opake  ^ene, 
jedne  kufike  lute!  N.  Palikuca  17.  Cujes  li  me, 
kucko  stara?  V.  DoSen  125l>.  Ne  smije  te  ona 
se  (majka)  doditi  jer  cemo  ini  ku6ku  udariti. 
M.  A.  Eejkovic,  sat.  G2^.  Oj  ku6ko  devojko! 
ne  plet'  na  mac  kose,  ne  mami  mi  sina.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  104.  Kucko  sceri,  da  sto  si  cinila? 
(u  istoj  pjesmi  u  Duhrovniku :  ku6ko  Mare.  P. 
Budmani).  1,  233.  Hod'  otole,  kucko  snaho ! 
1,308.  Kucko  Nero  !  gde  si  bila  ?  1,  .353.  Kurvo 
ku6ko,  lijepa  djevojko!  ne  bijeli  lica,  ne  rumeni, 
ne  mami  mi  sina  Osman-age.  1.  371.  Ku6ko 
jedna,  ne  jetrva  moja!  1,  559.  Nemoj,  mati, 
kderi  verovati;  ue  pustaj  je  u  selo  na  prelo;  iz- 
laze  se  u  selo  na  prelo,  nije,  ku6ka,  ni  vidila 
preje,  vece  ide  s  dikom  u  Siskane.  1,  634.  Sto 
je,  ku6ka,  Bogu  zgrijesila?  2,  12.  Vidi  ku6ke  Ko- 
jadinovice !  on'  izjede  ribi  desno  krilo,  a  banici 
dala  je  lijevo.  2,  62.  Tako  zgore  kucka  Iko- 
nija.  2,  179.  Kucko  jedna,  a  ne  ceri  moja! 
s  nime  si  se,  kucko,  sjaranila!  2,  381.  Odjas' 
kona,  kucko,  ne  devojko!  2,  523.  Dok  joj  pola 
klina  udario,  i  dusu  je,  kucka,  ispustila.  3,  362. 
Bjezi,  kucko,  ubjegnuti  necei.  Nar,  pjes.  istr. 
1,  70.  Kucka  majka,  da  od  Boga  nade!  svoju 
djecu  u  dom  ostavila,  u  rod  posla  te  se  pre- 
udala.  V.  Bogi§ic,  zborn.  139.  —  U  pjesmi  se 
gdjegdje  rede  u  sali,  i  kao  od  mila.  Stidne  momce 
neg'  devojce  ispod  stida  progovara:  ,Daj,  devojko, 
jedno  oko'.  Ona  ku6ka  milostiva  i  na  srcu  zalo- 
stiva  pak  mu  dade  i  obadva.  Nar.-  pjes.  vuk. 
1,  425.  Koliko  je  ona  kucka  I'jepa,  jos  joj  Jepse 
ruho  odgovara.    1,  568. 

c.  kao  psovka  covjeku,  kao  nevafalu,  kicka- 
oici.     Ku6ko    kurvo,   suzan-Milutine !    Nar.  pjes. 


3  KUCLAT 

vuk.  3,  403.  Kurvo  kucko,  senski  kapetane ! 
3,  423.  Kucku  kurvu  Bogicevi6-Antu  koji  mi 
je  Jadar  posvojio  ...    4,  239. 

d.  iz-kola-kucka,  lieka  igra.  —  U  Vukovu 
rjeinikti:  iz  kola  kiicke,  n.  p.  da  se  igramo  iz 
kola  kuoke  ,art  spieles'  ,ludi  genus'.  Igraoi  stanu 
u  kolo  i  uhvate  se  za  ruke,  a  jodan  koji  se  zove 
kuCka  stane  u  srijedi,  kojega  oni  iz  prijevare 
biju  po  naj  vige  turom  (opleteucm  maramom) 
govoreoi  mu:  ,iz  kola  kucko!'  kad  kucku  koji 
udari,  ona  navajuje  ondje  da  prodre  iz  kola  gdje 
je  ruka  pustena  te  ga  udarila,  pak  gdje  prodre, 
onda  onaj  koji  je  ruku  pustio  va(a  da  ide  u  kolo 
mjesto  kuoke. 

1.  KUCKI,  adj.  vidi  ku6ji.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku (po   Vukovijem  bileskama) :  vide  paski. 

2.  KUCKI,  adj.  koji  pripada  Kucima.  —  U 
na§e  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu^  (po 
Vukovijem  bileskama) :  ,von  Kuci'.  I  otide  na 
kucko  zboriste.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  118.  To  su 
kucke  poglavice  bile.  .5,  236.  Vodeo  kucko  ro- 
bje  u  suzanstvo.  5,  264.  More  6ujes,  kucka  vo- 
jevodo !  Pjev.  crn.  44'''.  Znaoi  od  zida  bez  kreoa 
i  zemje,  koji  je  iSao  od  Bijele  gore  ...  do  Kuc- 
koga  Koma.    Vuk,  ziv.  225. 

KUCKICA,  /.  dem.  kucka.  —  U  naSe  vrijeme. 
U  nase  kuckice  po  hrbatu  sisice.  odgonetlaj  burma. 
Nar.  zag.  nov.  11. 

KUCKIN,  adj.  koji  pripada  kueki.  Ne5  Halile, 
kuckino  kopile.    Nar.  pjes.  horm.  2,  111. 

KUCKODER,  m.  covjek  ito  hvata  pogibelne  Hi 
sumnive  pse  (kucke)  i  ubija  ih  pa  im  i  kozu  dere. 

—  isporedi  nem.  schinder.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku :  .hundeschinder'  ,excoriator  canum'  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesme:  Kad  se  zeni  kuoko- 
dei'e  Arso. 

KUCKOVAC,  Kuckovca,  m.  ime  brdu.  Bruvno 
u  Lici.    D.  Hire. 

KUCKOVACKI,  adj.  koji  pripada  Kuckovcima. 

—  XVI  vijeka.  Petar  sudac  Ku6kovacki.  Mon. 
Croat.  250.  (1550). 

KUCKOVCI,   Kufikovaca,   m.   pi.   mjesno   imf. 

—  XVI  vijeka.  Sudac  Petar  iz  Kuckovac.  Mon. 
Croat.  237.  (1535). 

KUCKOVI61,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Bosni  u 
okrugu  sarajevskome.    Statist,  bosn.  26. 

KUCKOVIJANI,  »t.  jjZ.  mjesno  ime.  —  U  spo- 
menieima  xiv  vijeka  u  kojima  za  ija  stoji  i.i.\  Hi 
I,,  te  se  ne  zna  kako  uprav  treba  izgovoriti.  — 
Mj.  krajnega  -i  pisan  je  stariji  nastavak  -e.  — 
vidi  a  Danicicevu  rjecniku :  Kucbkovijane,  gledaj 
Kucbkovene ;  Kucbkovene,  solo  crkve  treskavacke: 
,Kuckovbjane'.  G(lasnik).  11,  133.  ,Kuckovbjane'. 
G(lasnik).  13,  376.  ,po  srede  Kuckovbjanb'.  13, 
375.  i  sad  ima  to  selo  od  Bitoja  na  jug  na  rijeci 
Florini.  Hahn,  reise  149  ,Kutachkow6n',  a  na 
karti  ,Kutzkoweu'. 

KUCKOVIJANSKI,  adj.  koji  pripada  Kucko- 
vijanima  (vidi  Kuckovijani).  —  vidi  u  Danici- 
cevu rjecniku:  kucbkovijanbskyj,  gledaj  kucbko- 
venbskyj ;  kuobkovenbskyj ,  sto  pripada  mjestu 
,Ku6bkovene' :  ,do  pute  kuckove....'.  G(Iasnik). 
11,  131.  ,do  puti  kuckovijanskoga'.  13,  375. 

KUCKOVJEN-,  vidi  kuckovijan-. 

KUCLA,  vidi  Kucla. 

KU6LAT,  m.  mjesno  ime,  vidi  u  Baniiicevu 
rjecniku  (3,  597) ;  Kucblatb,  sadasni  Kuslat  u 
Bosni:  ,nekolici  wdb  nasehb  trbgovacb  posli  su 
putb  podb  Kuclatb,  da  tudezi  produ  u  Srbbje'. 
(Spom.  sr).  1,  7.  (1396). 


KUC^jIV,  adj.  kaie  se  zn  Uonnc  koji  nije  dobro 
iipreden.    L.  Pavlovic. 

KIICmA,  /.  vrsta  Subare.  —  Po  svoj  je  prilici 
luda  rijec  (mozebiti  tatarska,  isporedi  kukma) ; 
nalazi  se  i  u  novoslovenskome,  ii  maloruskome, 
u  pofskome  (kuozma).  —  U  naSemu  se  jezikit 
jav(a  u  rukopisima  xv  i  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjenievu  (ku6raa,  kapa  krznena 
.pelliris').  —  Nije  posve  jasno  znacene  u  naj  pr- 
vome  primjeru.  Pariz  delase  kufimu,  a  drugi  sin 
dSlaso  bat.  Pril.  jag.  ark.  9,  122.  (1468).  Ku6b- 
momr>  persidiskomb.  Aleks.  uov.  115.  Persidb- 
skaja  kuCma.  139.  Antioh  Kandavlija  darovati 
povelo  kufimom  persidskoiii.  Aleks.  jag.  star.  3, 
ii03.  Na  glavi  liogovi  porsidska  kucma  s  kaftka- 
milovim  perijem.    322. 

KUCMANI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u 
okruyu  uziikome.    K.  .Tovanovi6  158. 

KUCME,  /.  pi.  drvo,  koje  fiovjek  na  joduoj 
iiozi  hrom  pod  pazuho  drzi  te  se  o  li  opire  pri 
hodu.  Na  Krku.    I.  Milfietic.  —  vidi  §taka. 

KUCmORKA,  /.  neka  bilka,  mrkva.  —  ispo- 
redi  Icucmorka,  kuzmorka.  -  Va^a  da  je  rije6 
praslavenska,  isporedi  nslov.  kuzmorka,  pol-  kucz- 
merka,  kucmerka,  kucmorka.  —  Nejasna  po- 
stanal va^a  da  je  slozena  rijec,  te  ee  osnova 
drufjoga  dijela  biti  ista  Uo  i  kod  mrkva;  prvi 
je  dio  nejasan:  u  oblicima  kucmorka  i  kuCmorka 
kao  da  se  shvaca  po  puikoj  etimologiji:  koja 
mori  kuike.  —  U  Mika^inu  rjecniku:  kucmorka, 
trava  ,carota'  ,siser',  i  u  Stulicevu:  kucmorka, 
trava  ,carota,  erba'  ,siser'. 

KUCNICA,  /.  gomila  pasa  sto  ide  za  kuckom 
koja  se  kuca.  —  U  naie  vrijeme  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vitkovu  (,der  haute  hunde  die  einer  lau- 
figen  hiindin  folgen'  ,turba  canum  persequen- 
tium  catulientem').  Kupi  se  kufinica.  (Kad  kakoj 
zeni  ili  devojci  dolazi  mnogo  mladijeh  i  bespo- 
slenijeh  judi).  Nar.  posl.  vuk.  164.  Kucnica 
vucja.  M.  D.  Mili6evic,  let.  vec.  305.  Lepo,  6ato, 
a  kad  ono  prede  preko  leda,  odonud  iz  ritova 
vucja  kucnica  .  .  .    medudnev.  226. 

KUCNAK,  m.  onaj  zub  na  pili,  koji  baca  pi- 
jevinu  van.  Vrbovsko.    D.  Hire. 

KUCUK,  adj.  pers.  knoik,  tiir.  kiiciik,  malen, 
samo  kao  turski  nadimak  ili  kao  tursko  prezime 
(Kucuk).  —  U  nase  vrijeme.  Ni  cetiri  velike  da- 
hije :  Aganlija  i  Kucuk-AUja,  Mula  Jusuf,  Focic 
Memed-aga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  143.  Od  Alije  i 
Kucuk-Salije. ,  4,  152.  No  joj  veli  Kucuk-Zaim- 
aga.  4,  176.  Nih  (basa)  fietvorica:  Focic  Memed- 
aga,  Kucuk  Alija,  Aganlija  i  Mula  Jusuf  koji  su 
kao  poglavari  te  bune  bili  nazovu  se  ,daiJ6'. 
Vuk,  dan.  2,  144—145. 

KUCUKOV,  adj.  koji  pripada  Kucuku.  Sanak 
suila  Kufiukova  (Kucuk- Zaim-age)  majka.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  173. 

KUCUTNICA,  /.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.     Kufiutbnica.    S.  Novakovio,   pom.  136. 

1.  KUCA,  /.  aedes,  domus,  zgrada  u  kojoj  se 
prebiva  (sjedi,  zivi).  —  isporedi  1.  dom.  — 
Negdaine  je  znaiene  bilo:  sator,  sjenica,  koliba 
(vidi  a).  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  ij.  —  Bijec 
je  stara  (praslavenski  bi  oblik  bio  kontja)  sa 
znaienem :  sator,  isporedi  stslov.  k^sta,  bug.  k-Lstt, 
koliba,  novoslov.  kOfia,  koliba;  u  ruskome  ima 
samo  dem.  pi.  KyiKu,  sjenice  (zidovski  praznik), 
all  u  polskome  ima  kucza,  sjenica,  sto  ne  moz^ 
biti  pojska  rijec  nego  je  jamacno  tizcta  iz  rus- 
koga.  —  Korijen  vala  da  je  kont,  isporedi  stslov. 
s-bk^tati,    utisnuti,   sahraniti  (pugrepsti   i    uopce 


i  1.  KU(^A,  b,  a). 

saduvati),  bug.  k'l.tam,  sahraiiujem,  §tedim,  rus. 
KyinTi ,  pokriuati.  uaja  da  ne  treha  misliti  na 
kut  (vidi)  ni  na  rus.  Kyia,  gomila  (isporedi  iei. 
skutiti,  zgrnuti).  —  U  knigama  pisanima  crkve- 
nijem  jezikom  nalazi  se  i  -st-  mj.  i.  po  .st.ilonni- 
skome,  n.  p.  Domentijan*  99;  Glasnik.  49,  3f)l. 
(1321));  Zak.  dus.  pam.  5af.  35.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vraniiievu  (,domus'),  u  Miknfinu  (ku6a, 
dcm,  Stan,  pribivaliSte  ,domus,  domicilium,  aedes, 
habitaculum,  habitatio'),  u  Belinu  (.casa,  fabbrioa 
di  muraglio  per  habitation  d'  huomini'  ,domii9' 
175»;  ,habitatione' , habitatio'  360a),  u  Bjelostjen- 
ievu  (v.  hi?,a),  n  Stulicevu  (, domus,  aedes,  habi- 
tatio, domicilium,  familia'),  u  Voltigijinu  (,casa, 
abitatione'  ,haus'),  u  Vukovu  (,das  haus'  ,domus'. 
cf.  selo),  u  Danicicevu:  kusta  , domus';  kuca  , do- 
mus, aodes ;  aorarium ;  taberna  mercatorla  (vidi 
a,  b));   patria;  familia'. 

a.  u  knigama  pisanima  crkvenijem  ili  mije- 
sanijem  jezikom  nalaze  se  i  starija  znaiena. 

<l)  koliba.  Za  grehy  naSe  vbsa  zemja  nasa 
plbna  bese  mrbtvbcb,  i  dvori  plbni  i  kuSte  plbne. 
Domentijana  98—99. 

hj  u  ova  tri  primjera  nije  jasno,  jeli  sa- 
daine  znacene:  u  prvome  moze  znaciti  i:  ducan 
Hi  magaza  (Danicic  pihe:  ,  taberna  mercatoria' 
moXebiti  ovdje);  u  drugome  i  u  trecmnu  maze 
biti  zgrada  u  kojoj  se  ne  zivi.  Da  imb  se  ne 
uzima  po  sile  ni  skrblato  ni  medb  ni  muka  ni 
koja  kupja;  i  ku6e  da  imb  se  no  pecate  ni  wtb 
kra|a  ni  wtb  vlastelb.  Mon.  serb.  52.  (1240—1272). 
I  ufiinili  behu  Kotorane  kustu  vostanu  na  trb- 
XiSti  ...  a  inbde  da  se  ne  cedi  voskb,  ni  da  se 
postavi  druga  kuSta  u  vsemb  grade.  Glasnik. 
49,  364.  (l:-;26).  Dve  vodenici  u  jednoj  ku6i  i 
vrbtb.    Glasnik.  27,  291.  (1347). 

b.  u  znacenu  kazanome  sprijeda. 

a)  u  pravome  smislu.  Ako  vidiS  (u,  snu) 
da  kudu  zides,  toj  prilikuje  razgovor  i  utjeseiie. 
Zborn.  129*.  Da  ti  kudu  kameu  gradi.  A.  Vi- 
tajid,  ostan.  9.  A  od  prediva  svojih  ruka  platno, 
svitu,  kudu  sgradit  (hti).  J.  Kavanin  386'>.  Za 
koliko  bi  mogo  dospit  istu  kudu?  M.  Zoricid, 
aritm.  83.  Ono  vide:  ,Krpaj  kudu!'  V.  Dosen 
209*.  Odkrije  kudu  za  podinit  ju.  Ant.  Kaddid 
26.  Uoini  drugu  kudu  u  kojoj  lituje.  M.  Do- 
bretid488.  Onde  zametnu  kudu  u  kojoj  zimuje.  488. 
Devet  b'jelih  kuca  nadinismo.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  41.  Svaki  dakle  koji  slusa  ove  moje  rijeci  i 
izvrSuje  ih,  kazadu  da  je  kao  mudar  dovjok  koji 
sazida  kudu  svoju  na  kamenu  ...  A  svaki  koji 
slusa  ove  moje  rijeci  i  ne  izvrsuje  ih,  on  de  biti 
kao  covjek  lud  koji  sazida  kudu  svoju  na  pi- 
jesku  .  .  .  Vuk,  mat.  7,  24.  26.  (MHaforicki: 
Po  isti  nacin,  redovnice,  uzrok  zasto  tako  pade 
na  zemju  i  razruSena  osta  kuda  od  redovnistva 
tvoga  jest,  zasto  u  pocelo  tvoga  redovnistva  ne 
metnu  podumintu  od  pravog  zivjena.  M.  Zoricid, 
osm.  23.  Tako  cinedi  nije  moguce  da  de  se  ra- 
zasuti  kuda  od  redovnistva  tvoga.  26).  Podigao 
bill  kudu,  proSirio  pojatu.    S.  ^ubisa,   prip.  138. 

—  Bratenci  koji  su  zajedno  u  jednoj  kusti.  Zak. 
dul.  pam.  §af.  34.  35.  Koji  se  u  liezinoj  kudi 
nadose.  And.  Kadid,  kor.  108.  Koji  sjedise  u 
kudah.  D.  E.  Bogdanid  14.  —  Smrad  u  kudi 
linoine.  V.  Dosen  vir.  Dal'  u  kudi  noj  grob 
dade.  85a.  —  Kao  da  nijesi  vrata  na  kudi  imao. 
(Kad  ko  za  sobom  ostavi  vrata  otvorena).  Nar. 
posl.  vuk.  130.  Kuda  mu  se  kocem  zatvorila ! 
(Pusta  ostala !).  164.  Ah,  katancima  gvozdeni- 
jem  kude  bismo  suprod  nemu  zatvorali.  B.  Zu- 
zeri  347.  Bila  mu  je  kuda  otvorena  i  sto  po- 
stavlen    za   svakoga.     Vuk,   pravit.  sovj.  76—77. 

—  Da  ih  primi  u  kudu   svoju.    Zborn.  58*.     AT 


1.  KTT(^A,  b,  a).  7 

u  ku6u  prija  piitnika.  J.  Kavaiiin  91).  —  Aste 
kto  uXezetb  kucu.  Zak.  dus.  pam.  saf.  37.  Kuste 
mu  popalilb.  Glasnik.  49,  364.  (1326).  Ako  bi 
ki  poloiil  V  kucu  ogan.  Zak.  vinod.  77.  Sfcvori 
velike  Stete  u  kotaru  liihb  ie^aie  kuce  .  . .  Mon. 
Serb.  444.  (1451).  I  liihove  kuce  popalio.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  7.  Ku6e  pale,  iz  nib  nose  blago. 
4,  113.  Mnoge  turske  kuce  poharase  i  zivijem 
ognem  zavatrise.  4,  339.  Ako  kuca  izgori,  dug 
na  og-ak  izleti.  Nar.  posl.  vuk.  5.  Najde  vsu  kucu 
pogorelu.  Mirakuli.  124.  Vidismo  vse  kuce  sa- 
zgane.  Mon.  croat.  204.  (1513).  Starac  sjedi  u  mrku 
odijelu,  ko  da  mu  je  kuca  izgorela.  Osveta.  2, 
18.  I  ako  ruke  svemoguce  taknu  m'  oblas  moga 
Boga,  cim  sve  obori  dvore  i  kuce.  P.  Kaiiavelic, 
dubrovnik.  8.  Dogovor  kuce  ne  obar.i.  Nar. 
posl.  vuk.  145.  Stade  prijetiti  da  oe  im  pova- 
jati  ku6e.  S.  j^ubiSa,  prip.  112.  —  V  jeduoj  pusti 
ku6i.  Korizm.  25li.  Osta  mi  kuca  pusta.  V. 
Dosen  167'i.  Jedni  jadi,  osta  ku6a  pusta.  Osvetn. 
1,  34.  Kuoa  tmasta  i  crna,  svijeca  uzeiena.  (D). 
Poslov.  danic.  KuAa  linceva  kakva  je.  V.  Dosen 
V.  Da  se  nemu  ku6a  sjaje.  60'>.  Nahodi  .se  if 
hoj  39  vojnifikih  a  70  varojkih  kuca.  M.  A. 
Ee|kovic,  sat.  85"-.  Ku6e  trgovca  Durda  Man- 
drovica  u  dva  kata.  Bo'J.  Onemu  je  uska  ku6a, 
a  onemu  odeda  kratka.  D.  BaSid  36.  U  zlu  kucu 
pokapjivu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  306.  Kuca  mu  je 
od  kamena,  a  u  kuci  ni  kamena.  Nar.  posl.  vuk. 
164.  Eno  ti  tri  sirote  devojke  u  jednoj  kuci  po- 
zemjusi.  Nar.  prip.  vuk.  139.  —  Naplniti  kucu 
do  vrha.  Korizm.  64''.  Imajuci  krcatu  djece 
kudu.  B.  Zuzeri  357.  Mi  koji  imarao  kucu  djece. 
162.  —  Krivo  vatra  lozeria,  trunora  voda  tocena, 
prahom  kuda  metena.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  520. 
Pobratime  dragi,  vidje  1"?  kuca  ometena,  cista! 
Osvetii.  1,  43.  —  Moja  kudo,  moja  vazdagiia 
kudo,  nemoj  me  se  odvrd.  M.  Dr/.id  393.  —  Ko- 
liko  je  od  moje  kudo  do  tvoje,  toliko  je  od  tvoje 
do  moje.  Nar.  posl.  vuk.  145.  Prosedi  od  kude 
do  kuce  lemojzinu.  iVI.  A.  Rejkovid,  sabr.  31. 
Prosedi  od  kude  do  kudo.  Vuk,  uar.  pjes.  1,  128. 
Da  bi  se  ne  moglo  imiti  pristupjenje  k  kudi. 
Narucn.  73''.  Spiriti  daleko  od  moje  kude.  Amen. 
M.  Drzid  395.  Goni  vuka  od  kude,  nije  dobar 
kod  kude.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  502.  Krave  ridu 
oko  kuce.  1,  346.  Jedni  vicu  iznad  kude,  drugi 
vicu  ispod  kude.  1,  374.  Pred  kudom  joj  badem 
drvo  raste.  1,  359.  Vise  kude  stado  ne  blejalo ! 
Nar.  pjes.  petr.  2,  283.  —  Pusdam  vsu  masasa- 
riju  po  kudi.  Mon.  croat.  112.  (1473).  Gar  sred 
kuda  skrovno  uhodi  nasa  djela.  I.  Guudulid  485. 
Vide  badan  nasred  kude.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  518. 
Klekne  na  prostrte  struko  nasred  kude.  Vuk, 
nar.  pjes.  1.  xn.  Kada  budeS  preko  kude,  nemoj 
se  jav}at.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  52.  Svi  oraci  i  ko- 
paci  i  po  kudi  poslovaci.  1,  112.  —  (Isla  je 
meda)  oitb  reke  pravo  u  Velij  Dolb  za  MiloSeve 
kude.  Glasnik.  15,  278.  (1348?).  Kude  u  gradu. 
Glasnik.  24,  235.  (1349).  Do  Elimske  kude.  13, 
370.  U  gradu  Krusevbcu  kuda  i  clovekb  Ra- 
doslavb  Bugarinb,  i  svetago  Prokopija  u  gradu 
kuda  Vlbkoto  Bogdasevida  sb  vbsomb  bastinom  . . ., 
i  u  Ldskovcn  kuca  i  dva  cloveka  Kostadinb  i 
Drazu],  i  u  Novomb  Brbdu  kuda  Martina  Vr|6. 
24,  273.  (1395).  Tej  kude  i  bastine.  Mon.  serb. 
290.  (1419).  Kude  koje  mi  jesmo  imali  u  Kotoru. 
326.  (1423).  Vinograd  v  kom  je  kuda.  Mon. 
croat.  132.  (1487).  Ostavila  si  zemjn  i  kudu  i 
otisla  si  u  Edipat.  P.  Posilovid,  nasi.  70'^.  Koji 
daju  u  najam  svoje  kuce  odituim  kamatnikom. 
Ant.  Kadcic  293.  Da  on  vidi  cuda  velikoga,  kad 
udari  tridest  na  jednoga,  pa  ne  sceka  kuda  ui 
jednoga.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  128.     Daleko  je  hle- 


5  1.   KUCA,  b,  hj  ijij). 

barova  kuda.  (Rede  se  deci  kad  desto  istu  h}eba). 
Nar.  posl.  vuk.  51.  Dok  je  asa,  dotle  je  kuca 
nasa.  64  Kuda  mu  se  kucerinom  zvala!  165. 
Kude  koliko  te  moze  pokriti,  a  bastine  koliko  ti 
oko  vidi  (vaja  gledati  da  coek  stece  U  Booi). 
165.  Rece  da  je  po.sao  da  trazi  kudu  mesecevu. 
Nar.  prip.  vil.  1867.  288.  Ja  sam  svoju  kudu 
pregorio.  Osvetn.  2,  70.  —  Kada  bijase  na  svitu, 
ne  imadijase  kude  ni  stana.  L.  Tei-zid  320. 
Nigder  stana  ni  kudi  ne  nasal !  Nar.  prip.  mikul. 
39.  Nismo  videli  sedan  let  ui  kudi  ni  kudisda. 
65.  Kad  ko  nema  ni  kude  ni  kudiSta.  Vuk, 
poslov.  35.  —  XJ  nas  daleko  kuda  od  tjezijeh 
obraza  od  mrcarije.  M.  Drzid  244.  Hej  lac- 
manstvo,  daleko  ti  kuda!  Ogled,  sr.  51.  Daleko 
mu  lijepa  kuca!  (Kad  ko  nije  rad  koga  imati 
kod  sebe).  Nar.  posl.  vuk.  51.  —  Omladina  .  .  . 
koja  bi,  samo  da  moze,  prevrnula  kudu  na  dimnak. 
M.  D.  Milidevid,  zlosel.  33.  —  Ooaj  je  primjer 
nejasan  (jainacno  je  zlo  preoeden  s  drugoga  je- 
zika) :  S  velikijem  molitvami  ukazuje  svoju  muku 
i  kudu  (s  molitvami  velikimi  i  .sa  slzami  kazase 
hisu  svoju.  1468).  Pril.  jag.  ark.  9,  137.  (1520). 
b)  u  prenesenome  smislu,  o  neceinu  sto  nije 
prava  kuca,  a  moze  ne  biti  ni  zgrada,  te  se  ttpo- 
trehfava  (gdjegdje  u  metaforickome  Hi  u  iperbo- 
lickome  smislu)  kao  stan. 

au)  o  pecini  (premda  .se  moze  shvatiti 
i  a  pravome  smitlu,  osobito  kad  je  ogradena). 
Niko  noma  kuce  ni  baStine,  kuda  mu  je  kamena 
pecina.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  495.  Nek  uvate  tvrde 
meterize  i  pedine  kude  zazidane  §to  su  riini  stari 
zazidali  od  velika  straha  i  zuluma.    4,  33. 

bb)  0  raja  i  pakUi.  (Raj)  ki  je  nasa 
istina  i  dobra  kuda.  Korizm.  7t>.  Idudi  Jezus 
na  nebesa,  u  kudu  oca  svoga.  A.  Gucetid,  roz. 
jez.  251.  —  Gres  v  kudu  teplu  (u  pakao)  k  vragu. 
Korizm.  81a. 

re)  vjecna  kuda.  <i(i(i)  grob.  Vjecnu  du 
mu  kudu  naciniti,  vjednu  kudu,  od  zlata  grob- 
nicu.  Nar.  pjes.  petr.  2,  547.  Jel'  t'  obicna  kuda 
vijecmca?  Nar.  pjes.  iz  Rogatice.  D.  Surmin.  — 
bhb)  crkva  (zaduzbina)  kao  kuca  u  rajii  po 
smrti.  Jednu  babo  sagradio  crkvu  .  .  .  vjecnu 
kudu    ua   ouomo   sv'jetu.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  101. 

—  cc<-)  djet'ojka  sto  se  hoce  utopiti  zove  jezero 
svnjom  rjecnom  kucom  (grobum).  Bozja  pomod, 
zeleno  jezero!  Bozja  pomod,  moja  kudo  vjecna! 
u  tebe  du  vijok  vjekovati,  udadu  se  za  tebo,  je- 
zero, volim  za  te  nego  za  Arapa.  Nar.  pjes  vuk. 
2,  394. 

(l(l)  0  covjek'i  (n.  p.  hajduku,  prosjaku) 
§to  nema  kuce  Hi  ne  zivi  u  pravoj  kuci.  kaze  se 
da  mu  je  kuca  odijelo  Hi  drvo  Hi  na  batini. 
Hajduku  je  kuca  kabanica.  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
439.  Ste}a  stijena,  kuda  kabanica.  Osvetn.  3, 
74.  —  Struka  mu  je  kuda  ponosnica.  2,  71.  — 
To  mu  brana  i  od  glada  brana,  kuda  jela,  ru- 
dina  prostijerka.  2,  35.  —  Kuda  mu  je  na  ba- 
tini (u  torbi?  prosjak).    Nar.  posl.  vuk.  164. 

ee)  grad.  aau)  u  pjesmi  kuda  bijela  bez 
osobitoga  isticana.  Ogiievite  janioare  Turke  sto 
Jedrene  drze  kudu  bilu.    Nar.  pjes.  vuk.   2,  266. 

—  bbb)  gdje  stanuje  mudrost  (gdje  su  mudri 
ludi).  Da,  vazdakrat  bi  u  Spljetu  kuda  prava  od 
mudrosti.    J.   Kavanin  891'. 

//)  u  dusevnoine  smislu,  o  tijelu,  o  dusi, 
0  dusevnome  stanu.  Onda  tilo  kuda  biva,  dub 
pakleni  gdi  pribiva.  V.  Dosen  1i'-^.  Ima  se  na- 
resiti  kuda  unutrna  duse  nase.   Ant.  Kadcid  387. 

—  Da  nisi  u  pocelo  kudu  od  zivlena  sagradio  na 
dobru  tpmeju.    M.  Zoricie,  osmina.  2.'-!. 

g<j)  0    volu   (u  pjesmi),   kao    od    mila, 


I.  KUrA,  h,  b)  ,j<j). 


72fi 


1,  KUc'lA,  .],  c)  aa). 


onako  kao  Ho  sr  knie  i  hrana  (vidi  hratia,  c)). 
Oj  ti  volo,  ku(5o  moja!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  508. 
Uh)  u  isporedivanu :  vukova  ku6a  =■ 
gre.inikovo  tijelo.  Tko  volikog:  ziia  grisnika  da 
zdrav  biva  duga  vika,  on  za  vuka  kazat  zuade, 
dobru  ku6u  da  imade ;  vuk  so  a  kuiSom  malo 
brini;  malo  griSnik  zdravje  cini.  V.  DoSen  8t>. 
r)  zgrada  je  nalik  na  ku6u,  ali  nije  prava 
kiiia  u  smislu  da  u  noj  iovjek  sa  svojom  poro- 
dicom  iivi,  nego  se  zove  onako  u  prenesenome 
smishi. 

aa)  crkva.  aaa)  u  hriScana  (ku6a  BoXja, 
Gospodinova  ltd.).  Biti  ie  u  napokone  dni  pri- 
pravna  gora  od  kiice  GospodiiSe.  N.  Raiiina  ISn. 
isai.  2,  2.  Nemojte  fiiniti  ku6ii  otca  moga  kii6om 
od  prodavalac.  71l>.  joann.  2,  16.  U  kuAi  BoXjoj. 
Nauk.  brn.  i8^.  Pak  se  obratih  BoXjoj  ku6i.  .T. 
Kavanin  543'^.  Ter  kad  ulazis  u  ovu  Bo/.iju 
kiiiu,  pogledaj  na  oni  tabernakiio.  J.  Banovac, 
razg.  15.  VidivSi  pomAu  i  brigu  za  lipotu  kuia 
Bof.jih.  A.  Kanizlic,  fran.  11.  Ponukuje  crkov- 
I'iake  i  sve  koji  kuiii  BoXju  sluZe.  M.  Zorif.ic, 
osmina.  viii.  —  bbb)  u  miihamedovskoj  vjeri 
(iaba).  Da  mi  cabu  ku6u  polazimo.  Nar.  pjes. 
Vila.  1867.  629.  —  fcr)  u  jednome  primjeru  xvii 
vijeka  vrag  zove  svojom  kucom  pogansku  crkvu. 
Hudoba:  BoXjom  mo6u  starae  ovi  iz  naSe  nas 
kiiAe  (iz  templa  Martova)  goni.  P.  Hektorovii  (?) 
lOi. 

bh)  manastir  (tal.  casa).  (Uspomene)  na- 
pisane  negovom  rukom  od  samoga  uboztva  od 
kuda  profesijeh.    B.  Ka§i6,  in.  67. 

ce)  zgrada  gdje  se  sakup\a  (drzavni) 
sabor,  parlamenat ;  i  osobito  kad  se  taki  sabor 
sastoji  iz  dva  dijela,  znaii  jedan  dio  (nem.  haus, 
oberhaus,  unterhaus,  herrenhaus,  abgoordneten- 
haus  itd.).  —  U  naie  vrijeme.  S  privolom  jedne 
i  druge  kuce  mojega  carevinskoga  vijeda.  Zbor- 
nik  zak.  1865.  239.  Grospodska  ku6a  .herren- 
haus'.  B.  8ulek,  rjefin. 

dd)  ku6a  varo5ka,  gdje  sjedi  i  vijeca 
opcinsko  (varosko)  poglavarstvo  (nem.  stadthaus). 
—  U  jednome  primjeru  xviii  vijeka.  Da  se  zna 
ka(d)e  se  sabrase  tizedusi  u  varoikoj  ku6i. 
Glasnik.  n,  3,  50.  (1706). 

ee)  trgovafika  kuca,  jedan  Hi  viSe  trgo- 
vaca  Zajedno  Sto  obav(aju  trgovaeke  posh:  misli 
se  na  kucu  u  kojoj  rade  pa  i  na  sve  ono  sto  ni- 
hovu  poslu  pripada  (nem.  handelshaus).  —  U 
nase  vrijeme.  Mato  zametuu  novu  trgovacku 
ku6u.  M.  Pavlinovio,  rad.  118.  i  u  Sulekovu  rjcc- 
niku:  (handelshaus-. 

d)  i  tamnica  je  prava  zgrada,  ali  se  o 
noj  kaze  samo  u  prenesenome  smislu  da  je  cija 
kuca.  Ali  ti  je  gladak  dodijao,  al'  tamnica  jadna 
kuia  tvoja?  And.  Ka6i6,  razg.  86a.  Tamnica  je 
kuca  neobifina.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  379.  E !  tav- 
nioo,  kuco  oplakana!    Osvetn.  1,  39. 

f',)  (carska  Hi  kra)evska)  ku6a,  tndi  dvor, 
b  (sa  svijem  onijem  sto  dvorii  pripada).  Danicic 
za  naj  prvi  primjer  bifeii  znaiene:  patria,  ali 
to  ne  mole  biti,  jer  se  istiie  kuca  kao  riesto  drugo 
nego  su  gradovi  i  trgovi.  Da  trbguju  i  hode  svo- 
bodbno  u  kuci  (,kju6i')  carbstva  mi  i  u  gradovehb 
i  po  trbgovehb.  Men.  serb.  168.  (1360).  Koji  se 
mehkimi  oblace,  u  kueah  krajerih  jesu.  I.  Ban- 
dulavii^  2'>.  matth.  11,  8  Njemacki  je  cesar 
jedno,  irugo  ipaiiski  kraj  moguAi,  ali  cesar  joi 
neredno  ima  bijenje  na  svoj  ku6i.  I.  Gundulic 
451.  Me§tri  od  kuc  poglavic  i  gospode  svitovne. 
P.  Radov6i6,  nafiin.  85. 

c.  kao  Stan,  prebivaliHe  uopce,  ali  istiiuii 
ugodnost  i  zadovoptvo  kod  prebivana  u  svojoj 
(vlastitoj)  kuci.  Danicic  i  ovdje  prevodi  patria. 


Mi  Tvrbtko,  milostiju  BoXijo'nab  banb  bosnbski, 
pridosmo  u  nafiu  ku6u  u  gradb  Dubrovnikb  .  .  . 
Prisegosmo  na  moiehb  i  na  svetomb  jevandoliji 
klbnuce  ae  kako  da  je  naSa  ku6a  sb  Dubrov- 
nikomb  jedbna  ku6a  do  v6ka,  kako  je  jodbna 
kuia  bila  s  naSimb  stricemb,  z  banomb  Stopa- 
nomb,  takozi  dajestb  s  nami  Dubrovbnikb  jedna 
ku6a  do  vAka  vekomb,  da  se  tezi  dve  kuAi  ne 
razdvojita  nikbdare.  Mon.  serb.  176.  (1367).  Du- 
brovnikb jestb  kuda  gospodina  Kostadina.  Spom. 
sr.  1,  1.  (1395).  Kako  su  bili  primili  nasb  za 
svoje  prijateje  i  da  jestb  Aihb  kuda  Dubrovnikb 
kako  to  je  bilo  i  jestb  i  bit  de.  1,  21.  (1397). 
Ako  bude  gospodi  Jeli  ugodno  dodi  u  na§u  kudu 
(pisu  Dubroviani).    1,  21.  (1398). 

(1.  kuda  znadi  i  ono  sto  je  u  kuci  (iefad  i 
imane),  a  uz  to  moze  znaiiti  i  samu  zgradu.  — 
isporedi  1.  dom,  a  i  b. 

a)  kuia  kao  zgrada  i  ujedno  6e(ad  Ho  u 
noj  live.  Na  tysuStu  kudb  da  pitajetb  se  vb  mo- 
nastyrihb  50  kaloderb.  Zak.  du§.  pam.  5af.  30. 
TJze  svetoje  carstvo  mi  u  gradu  Stipu  20  kudbb, 
i'  to  priloJSi  pod  crbkovb  svetago  arhistratiga  Le- 
snovskago,  da  su  crbkvi  sb  vsemi  baStinami  svo  - 
jimi  ito  si  imaju  u  gradu  tomb.  Glasnik.  27, 
292.  (1347).  Ako  se  priludi  gospodi  kura  Jeu- 
deni  dodi  u  metohiju  monastyrbsku,  da  jtoj  se 
da  desetb  kudb  jacehb  §to  jwj  te  drbva  nositi  i 
Sto  jtuj  te  poslovati.  24,  281.  (1,396).  Da  mu  za- 
pisu  za  plemenito  100  i  30  kudb  }udi.  Spom.  sr. 
1,  146.  (1419).  Dasmo  mu  u  nasemb  rusagu  sto 
kudb  (udi.  Mon.  serb.  481.  (1458  prepisano  xvi 
vijeka).  Kude  ,fuochi  cioe  famiglie'  .familiae'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  334*.  Hi  selo  ili  kuda  Judi. 
M.  A.  Re|kovid,  sat.  K3b.  Pa  nametnu  namet  na 
vilaet,  sve  na  kudu  po  tri  litre  zlata.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  2.  Udomjena  u  zlu  kudu.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  805. 

b)  sve  Ho  je  u  kuci,  iejad  i  imane,  a  kod 
toga  se  moze  tnisliti  i  na  zgradu.  Ovdesnih  (udi 
domasnih  s  kudom  i  s  domom.  Glasnik.  ii,  3, 
88.  (1708).  Kuda  na  glasu  a  madka  gladna.  Nar. 
posl.  u  A.  d.  Bella,  rjecn.  3381>.  Da  gledamo 
kudu  uzmloiiti  .  .  .  Kada  vidim  da  ce  rasut 
kudu  ...  M.  A.  Rejkovic,  sat.  02''.  Da  mi  kuca 
ni  dala  zanata.  13^.  Te  sam  tada  [uto  gtetovao 
i  svoju  sam  kudu  raskudio.  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
449.  Kutni  lupez  kudu  kopa.  Nar.  posl.  vuk. 
164.  Nek  se  zna  cija  je  kuda  masna.  (Cini  mi 
se  da  je  kazala  Ciganka  Cigancetu  kad  mu  je 
dopustila  da  pojede  citavo  jaje).  201.  Tako  mi 
se  kuda  ne  iskopala!  305.  Ubije  nekaka  Tur- 
cina  i  tako  prospe  svoju  kudu  i  otide  u  hajduke. 
Vuk,  nar.  pjes.  (1891).  1,  xlvii.  Zato  se  Milo§ 
preselio  s  kudom  u  Saraue.  grada.  72.  U  Po- 
zarevcu  . . .  Mijku  koji  je  bio  kod  MiloSa  momak 
pa  s  kudom  onde  sedeo.  175.  Srbin  kako  ode  u 
hajduke  ved  je  kudu  svoju  raskudio.  poslov.  9. 
Nema  svoje  kude  nego  sluzi  drugoga,  pa  gdje 
mu  je  gospodar,  ondje  mu  je  i  kuda.  nar.  pjes. 
1,  261.  Kako  sam  ja  kupovao  i  nabav|ao  sto  je 
za  kudu  trebalo.  pravit.  sov.  79.  Kuda  na  glasu, 
a  madka  (spi)  na  popretu.  Nar.  posl.  u  Dubrov- 
niku.    P.  Budmani. 

c)  sva  ce{ad  Ho  zive  u  istoj  kuci,  poro- 
dica,  pa  i  sluzincad,  uopce  domaca  lefad. 

aa)  uopce.  Da  ne  gledamo  sramotu  od 
na§e  kude.  M.  DrXid  180.  tjz  ove  tuge  jos  nas 
i  nas  dom  i  na§a  kuda  bije.  368.  Starjesine  od 
kuda.  A.  Gudetid,  roz.  jez.  37.  Smuduje  zava 
svu  kudu.  J.  Banovac,  pripov.  115.  Jer  sva  kuda 
gladna  plade.  V.  Dosen  167*.  Te  bi  bila  kuda 
sita.  214''.  MoZe  biti  da  ti  ona  dade,  ali  za  to 
sva   kuda  ne   znade.    M.  A.   £e}kovid,  sat.  C4b. 


1.   KUCA,  d,  c)  an).  7: 

(H)Ta,nila,  je  i  udomila  je  u  Rudaika  grada  bije- 
ioga  u  veliku  ku6u  Dizdarica.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  375.  Od  bogate  kuce  Petroviia.  3,  474.  Od 
krvave  kuce  Perovicai  4,  507.  Cejad  od  ku6e 
metnuse  je  na  policu.  Nar.  prip.  vuk.  207.  Nije 
bog  dvije  kuce  pokvario.  (Kad  je  rdav  i  6oek  i 
zeiia).  Nar.  posl.  vuk.  213.  Zle  pos}edic6  koje  se 
izmed  ove  dvije  kuce  mogle  dogoditi.  Pravdonosa. 
1852.  30.  Kuca,  t.  j.  domaca  zajednica,  u  svojoj 
cjelini  stupa  na  mjesto  clanova  kuce.  V.  Bogisii, 
zakon.  331.  Obionija  je  zadruzna  kuca.  zborn. 
5.  Uopfie  se  kaze,  bila  sira  ili  uza  familija 
,kuca'  i  to  ovu  zove  narod  ,mala',  a  onu  ,velika 
kuca'.  7.  Mjesto  ne  (rijeci:  zadruga)  upotre- 
bjava  se:  ,neodiJ6ljena  kuca';  za  inokostinu : 
.odijefena  ku6a'.  8.  To  je  dobra  kuca,  bogata 
ku6a...  inokosna  kuca.  9.  Kad  se  covjeku  ku6a 
istrazi.    303.     Ko  je  tu  od  kuce  ObradoviAa?    7. 

bb)  prema  domacinu  (ocii,  starjeUni). 
Da  je  slobodanb  onb  i  negova  detca  i  negova 
ku6a  otb  vojskfi.  Mon.  serb.  481.  (1458  prepisano 
XVI  vi'jekti).  Daj  nam  Danijela,  inako  bo6emo  te 
ubiti  i  kucu  tvoju.  I.  Bandulavic  71a.  dan.  14, 
28.  Virova  on  i  sva  ku6a  negova.  F.  Lastrio, 
ned.  402.  Krstio  je  strazanina  i  svu  kucu  ne- 
govu.  A.  KauiXlic,  kata.  570.  Da  iskorini  kudu 
Ahabovu.  E.  Pavic,  ogl.  332.  Priteii  mu,  da  ce 
ga  ubiti  i  svu  negovu  ku6u  izkorenuti.  And. 
Kaci6,  kor.  303.  Izvan  Noe  i  uegove  obitili  iliti 
ku6e.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  45.  Veselio  mu 
Bog  kucu  i  vas  dom!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  80.  A 
tvoju  cu  kucu  zatrijeti.  4,  439.  Svu  negovu 
ku6u  iskopajte.    4,  441. 

ec)  prema  kojemu  mu  drago  ilanu  po- 
rodice.  Nece  se  bojati  kuci  svojoj  od  zima  snje- 
zanijeh,  svi  zato  pitomi  ne  obuofeeni  su  u  duplo. 
N.  Eanina  187''.  prov.  31,  21.  Kad  je  mladoze- 
nina  ili  djevojacka  kuca  u  zalosti.  Vuk,  nar. 
pjes.  1,  10. 

(I)  imane  (u  prva  iri  primjera :  krajevsko 
imane ;  Danicid  prevodi  aerarium).  nije  lako 
svagda  razlikovati  od  znacena  pod  b).  Ua  imb 
plati  kra}evb3tvo  mi  iz  moje  ku6e.  Mon.  .serb. 
85.  (1.826).  Knezove  carbstva  mi  koji  drb/.etb 
kucu  carbstva  mi.  160.  (1857).  Posila  krajevb- 
stvo  mi  kb  vamb  svojega  unutrbnega  milostnika 
ku6e  kralevbstva  mi  kneza  Bisteta,  da  da  mu  ste 
dali  dohodbkb  krajevbstva  mi  koji  ste  dlbzni  kra- 
Jevbstvu  mi.  Spom.  sr.  2,  9.  (1328).  §to  nam 
ces  dat  objedu?  —  §to  kuca  da  i  dobru  vo}u. 
M.  Drzi6  407.  Ki  svoju  kucu  dobro  spravja  i 
uzdrzi.  Kateh.  1561.  48.  Naredi  kucu  tvoju  za§to 
ces  ti  umrijeti.  M.  Divkovic,  bes.  512''.  Bise 
covik  tad  u  kuc^i  koji  ,kuc.om'  upravjaSe.  P.  Vu- 
letic  61.  Da  nastoje  redit  kucu,  rajat  sine.  J. 
Kavaiiin  128i*.  Zena  va}a  da  zna  kucu  cuvati. 
B.  Leakovic,  gov.  31.  Ne  mogui'^i  tegotu  kuce 
sania  nositi.  D.  Obradovic,  ziv.  19.  Lijepe  kolo 
vode,  a  ruine  kucu  ku6e.  Nar.  posl.  vuk.  169. 
Licemjeri  sto  I'edete  kuce  udovifike.  Vuk,  mat. 
23,  14.  Gde  zena  kucu  kuci,  tu  nema  ni  kuce 
ni  ku6i§ta.    V.  Bogisic,  zborn.  34. 

e.  za  primicane  kuci  ili  utazene  u  kucu,  za 
stnjane,  za  udajivane  (izlazene)  upotrebfavaju  se 
razliini  padezi  i  prijedlozi  Ho  mogu  biti  u  svezi 
s  razlicnijem  znacenima. 

a)  s  prijedlozima  u,  iz,  kad  se  ulazi,  stoji, 
izlazi  te  se  kuca  misli  samo  kao  zgrada  (ali  vidi 
aa)  na  kraju). 

aa)  u  ace.  s  prijedlogom  u  za  micane. 
Tadaj  rece :  ,Vratit  se  ho6u  u  kucu  moju  od- 
kuda  izidoh'.  i  dosad  nade  nu  pustu  i  metlom 
pometeiiu  i  napravjenu.  N.  Eaiiina  45*.  matlh. 
12,  44.     U  koju  godi  kucu  uljezete...  179''.  luc. 


I.  KLT(''A,  e,  r). 

10,  5.  VraLio  se  je  u  ku6u  oca  svoga.  A.  Gu- 
6etic,  roz.  jez.  251.  U  Simuna  gubavoga  kucu 
k  nemu  sada  poc  i,n.  I.  V.  Bunic,  mand.  17. 
Da  se  bise  uvratil  u  ku6u  jednoga  farizea.  P. 
Radovcii,  nacin.  37.  U  koju  godi  kucu  ulizete, 
pozdravite  nu  govoreci :  ,Mir  domu  ovomu !'  L. 
Terzic  237.  Docne  je,  veli,  vaja  da  ide  svak  u 
svoju  kucu.  F.  Lastrid,  ned.  .S3'2.  U  ku(^.u,  vrazi ! 
M.  A.  Re}kovic,  sat.  L7li.  U  razpu§cenu  ski- 
taiia  koje  je  skoro  dovede  u  jednu  kucu  poka- 
raiia.  A.  T.  Blagojevic,  khin.  85.  Kad  1'  u  kucu, 
vode  nema.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  308.  Nu  dovedi 
Strahinioa  baua  u  dvorove  i  u  kuce  nase.  2,  264. 
Trk  na  poje,  set  u  kucu.  (Kad  koga  cera  na 
pole).  Nar.  posl.  vuk.  321.  Otide  u  kucu.  Nar. 
prip.  vuk.  110.  Kad  mladozena  ulazi  u  kucu 
djevojacku.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  20.  Ako  ko  do- 
lazi  k  vama  i  ove  nauke  ne  donosi,  ne  primajte 
ga  u  kucu.  2jov.  10.  Uze  ga  pod  pazuhu,  i  la- 
gano  iznese  u  kucu,  a  iz  kuce  ode  s  riim  niz 
voce  u  mrak.  M.  D.  MiliAevid,  zim.  vec.  303. 
—  U  ova  dva  primjera  moze  se  shvatiti  da  je 
znacene  kao  kod  d,  d) :  Pogadaju ,  §to  daje  u 
kucu.  J.  S.  Re[kovi6  366.  Koji  u  kucu  ne  do- 
nosi taj  iz  ku6e  ne  iznosi.  V.  BogiSic,  zborn.  89. 

bb)  u  h)c.  s  prijedlogom  u  za  stajane. 
Zazvase  i  tuznu  majku,  da  bi  se  dostqjala  pojti 
pocinuti  u  ku6i  nihovoj.  M.  Lekusic  142.  Koji 
mi  su  u  kuci.  S.  Rosa  105a.  Mama  Una  u  kuoi. 
V.  Dosen  v.  U  kuci  greSnikovoj  ne  pribiva  mir. 
D.  Basic  63.  Da  u  kuci  nezinoj  slobodno  kona- 
kovati  moze.  And.  Kaci6,  kor.  24.  U  kuci  mu 
cedo  ne  plakalo!  Nar.  pjes.  petr.  2,  288.  U  ko- 
jega  sam  kuci  u  Perastu  sjedio.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  85.     Nad  mrtvacem  u  kudi.    1,  90. 

cc)  s  prijedlogom  iz  za  izlazene.  Buduoi 
se  dvigao  iz  kuce  oca  svoga.  A.  Gucetic,  roz. 
jez.  249.  Kad  izlazim  nadvor  iz  kuce.  B.  Zu- 
zeri  295.  IzadoSe  slobodno  nadvor  iz  kuce.  F. 
Lastri6.  od'  230.  Kad  mrtvaca  iznesu  iz  kuce. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  91. 

b)  u  dativu  bez  prijedloga:  kuci,  Ho  stoji 
gotovo  adverbijalno,  isjyoredi  doma.  kuca  se  shvaca 
u  Mremu  smislu,  ne  samo  kao  zgrada  negu  uopce 
kao  mjesto  gdje  ko  prebiva. 

aa)  za  primicane.  Kada  godi  se  iz  krfime 
pijan  ku6i  vra6ase.  M.  Divkovii^,,  zlam.  31.  Ma  li 
Urija  doSavsi,  ne  (h)ti  svojoj  kuZ-i  otici.  J.  Ba- 
novac,  razg.  105.  Za  mo6i  prispit  na  konak 
kuci.  M.  Zorioid,  zrcalo.  204.  Zafali  jira,  neka 
kuci  idu.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  F2b.  Idu  kuci  u 
luglesku.  sabr.  12.  Ode  svatko  svojoj  kuci.  sabr. 
27.  Kuci  se  povrati.  And.  Ka6ic,  kor.  478.  Do- 
Savsi kuci  zastade  sina  svoga  ziva  i  zdrava.  B. 
Leakovic,  gov.  287.  Svo'oj  ku6i  ne  dohode.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  92.  Po}ub}ena  kuci  doSla.  1,  349. 
Da  6e  carev  sin  dodi  i  nihovoj  ku6i.  Nar.  prip. 
vuk.  163.  Eto  ti  jarca  kuci.  -'  244.  Narikafie 
koje  .  .  .  sa}u  mu  ku6i.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  89. 
Nosili  svojijem  kucama.  4,  460.  S  tijem  se  rasta 
sila  nejednaka,  kuci  Turci ,  u  goru  hajduci. 
Osvetn.  4,  36.  I  kao  prava  braca  kuci  u  pravoj 
Jubavi  podu.    PravdonoSa.  1852.  31. 

bb)  za  stajane.  —  Od  xv  tnjeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Vukovu^  (dodano  po  Vukovijem 
bijeskama) :  ,zu  hause'  ,domi'  (kao  i  doma):  bio 
sam  kuci  (t.  j.  kod  kuce,  on  je  kuci  itd.)  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Dalmaciji.  Pilatovi  kuci 
tako  me  izrane.  M.  Marulic  176.  Ovce  vaja 
cuvat  da  se  kuci  ojane.  J.  S.  Rejkovic  385.  Pa 
tude  si  i  ostala  sama?  jer  ti  milo  nije  kuci  bilo. 
Osvetn.  2,  40. 

(■;  «   dat.   s  prijedlogom   k   za  primicane. 


1.  KU(5a,  e,  c). 


72R 


1.  KU(^A,  k. 


Vra^a  so  s  dobitkom  ?.e]nim  ka  svojoj  kuAi  (tr- 
ijovac).    F.  Lnstri(?,  test.  15G». 

d)  «  (7*n.  s  prijedlo(jom  od  «na6'  uda\i- 
pane,  all  se  ku(^a  Hioi«  shvatiti  i  kao  hod  d,  6) 
i  c).  Al'  sam  davno  otiSla  od  kuAe.  M.  A.  Rej- 
kovi6,  sat.  E6''.  ]*a  zato  pobigne  od  kuAi.  Nar. 
prip.  mikul.  11.  Brat  piojde  od  ku6i.  39.  Od 
ku6e  se  o  pijetlovih  dijelo.    Oavetn.  4,  2. 

e)  u  gen.  s  prijcdlofiom  kod  sa  stajane. 
a  Sircmtt  smisltt  kao  kod  d).  Otrka  brzo  doma 
da  kod  ku6e  kaze.  E.  Pavi6,  ogK  53.  Drvca 
nojmas,  zna§,  kod  ku6e.  V.  DoSen  39''.  I  kod 
ku6o  ufiile  se  presti.  M.  A.  Rejkovii,  sat.  C6*. 
Jer  ne  mogu  kod  kuce  siditi.  C6'>.  Joli  iihovo 
veli6anstvo  kod  kuie?  M.  A.  Rolkovi6.  sabr.  23. 
Imam  seju  i  kod  ku6o.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  214. 
Kod  ku(^e  je  Fatima  devojka.  1,  249.  Ko  rat 
2eli,  kod  ku6e  ga  imao!  Nar.  posl.  vuk.  152. 
Kad  ona  otide  k  mesecw,  nade  mesefievn  majku 
kod  kuAe.  Nar.  prip.  vuk.  71.  Kad  se  nadaju 
svatovima  kod  djevojafike  kuce.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  12.  Al'  se  pope  ne  okoristio,  jer  kod  kuca 
nije  judi  bilo.  Osvetn.  2,  92.  Hrvati  sami  imali 
kod  ku6e  dosta  neprilika.  M.  Pavlinovid,  razg.  37. 

f)  s  prijedlogom  na.  ti  siremu  smislu  kao 
kod  d). 

aa)  u  ace.  za  primicane.  Otide  mu  na 
kucu.  M.  Divkovi6,  nauk.  179*.  Pojde  na  ku6u 
kra}evu.  P.  Macukat  37.  Gospar  ti  se  jur  odavna 
odijelio  i  mo?,e  do6  na  ku6u  ill  danas  ili  sjutra, 
nadaj  mu  se  avaki  cas.  B.  Zuzeri  114.  Puk  na 
svoje  kuie  otide.  S.  Rosa  97b.  Marija  budu6i 
prisla  na  kucu  ^akarinu  .  .  .  181*.  —  U  ovoine 
je  primjeru  drugo  znaiene  (navaliti,  udariti  na 
kucu)  :  Sta  obicno  radite,  kad  dodete  komo  na 
kucu?    M.  D.  Mili6evic,  zim.  ve6.  187. 

bh)  u  loc.  za  stajane.  Ima  ga  pozvati 
s  pristavom  na  ku6i  govoreci  .  .  .  Stat.  poK  ark. 
5,  270.  Ah,  ne  trpi  da  su  vrijedne  na  tvoj  kudi, 
u  tvom  mjesti  djevojfiice  mlade  I'edne  dan  od 
tvojijeh  slava  smesti.  I.  Gundulic  409.  Dignuo 
ti  so  gospar  s  tega  mjosta  i  misli  biti  na  svojoj 
kuii  vefieraske.  B.  Zuzeri  114.  Naj  bo}i  je  pazar 
na  svojoj  ku6i.  (Kad  se  ne  nosi  nikud,  nego 
knpac  dode  ku6i).  Nar.  posl.  vuk.  186.  Oni  na 
ku6i  zive  kao  i  ostali  sejaoi.  Vuk,  dan.  2,  103. 
Neka  sjede  svaki  na  svojoj  kuoi.  3,  194.  Pripo- 
vijeda  so  da  je  na  kudi  bio  potreban  i  inokosan. 
nar.  pjes.  4,  93. 

f.  znaiene  se  kod  d,  c)  shvaca  u  siremu 
smislu,  te  ku6a  moze  znaciti:  pleme,  rod  (i  stare 
i  potomke).  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,ca- 
sata  e  casato,  cioe  famiglia  o  stirpe'  , progenies'; 
plemenite  ku6o,  sfijetle  kuce  ,di  casa  nobile'  ,fa- 
miliae  nobilis'  175*;  ,prosapia,  stirpe,  schiatta, 
o  lignaggio'  ,stirps'  592a).  X)a  mii  i  uzmozna 
bratija  nasa  i  kuca  na§a  sa  vsemb  nasimb  go- 
spoctvomb  hocemo  imiti  lubavb  i  jedinbstvo,  pri- 
jazanb  i  dobri  mijerb  sb  rpcenimb  .  .  .  duzemb 
bnotackimb.  Mon.  serb.  327.  (1423).  (Da  se  ima 
dati)  druga  polovina  poklada  recenemb  fietiremb 
kucami.,  a  na  ime  knezu  Radivoju  Stepkovicu  i 
knozu  Radosavu  i  knezu  Kadicu  Stepkovidemb 
i  t'lih  -ijstanku  po  muSkwmb  kolSnu,  i  knezu  Iva- 
ni§u  Ostojidu  i  knezu  Vlatku  Obradovidu  i  niju 
ostanku  po  muskomb  spolu,  i  knezu  Ivanu  i  knezu 
Sladoju  Vlbkovicemb  i  i^iju  ostanku  po  muSkom 
kolenu,  i  knezu  Dragisi  Gojsajidu  i  Aegovu 
ostanku  po  muSkomb  kolenu,  temb  vise  refienemb 
kudamb  detiremb;  zgodilo  bi  se  terb  koja  kuda 
odb  tehb  kuda  poma^bkala  bezb  natraSka  mus- 
koga  .  .  .  357.  (1429).  G  djevici  zaruceni  muXu 
komu  ime  bjeSe  Josef,  od  kude  Davidove.  N.  Ra- 
nina  lob.   luc.  1,  27.     Nijesam   poslan  nego   ko 


ovcam  koje  su  pogible  od  kude  izraelske.  4r)b. 
mattli.  15,  24.  Kudi  .Tudinoj  bi  od  Boga  nare- 
fiena  oblas  viSe  puka.  I.  Dordid,  salt.  197.  f  ini 
ga  (Jorama)  smaknut  i  sedamdoset  bratje  i  sve 
Sto  bi  od  kude  Akabove.  .T.  Banovac,  razg.  34. 
Odpu§titi  de  se  zloda  kude  Jakobove.  .T.  Ma- 
tovid  495.  —  Svijetla  plemena  Sin?ovid-kude. 
M.  DrKid  23.  Jedan  mladid  stare  kude  DrXid. 
68.  Covjeka .  .  .  kude  plemenite,  mogude  i  jake. 
M.  Divkovid,  bes.  xv.  Da  tve  carstvo  |ubi  pravu 
uzmo.  no  robinu  nopoznanu  od  koljona  potifitena, 
nog  gospodu  izabranu  svijetle  kude,  alavna  iraena. 
I.  Gundulid  304.  Dali  svijetla  kuda  moja  i  vi- 
soko  vodro  plome  ovu  od  tebo  das  dostqja?  G. 
Palmotid  1,  ,325.  l^ubav  veliku  nosim  vaSoj  kudi. 
M.  Radnid  iii.  Jedan  mladid  plemeniti  od  go- 
spodsko  kude  i  roda.  P.  Kanavelid,  iv.  28.  Prim' 
ju  za  }ubu  vjere  pune,  da  se  kuda  ne  udune.  J. 
KavaAin  103*.  Pustinaci  vidodi  jednoga  plomida 
od  velike  kude.  A.  d.  Bella,  razgov.  93  Krunu 
du  u  tvojoj  kudi  i  pleraenu  utemejiti.  I.  Dordid, 
salt,  XIV.  Slidi  kratko  zabiliXeiie  od  jasne  i  pri- 
svitle  obitili  i  kude  kneza  Reje  Omudevida  Gr- 
gurida.  And.  Ka6id,  razg.  189.  Pastir  od  kuda 
malahne.  kor.  165.  Koliko  je  kuda,  Cojadi  i  ve- 
likih  obitila  osiromaSilo.  M.  A.  Rejkovid,  sat. 
Bla.  Ako  ima  koji  greb  od  svoje  kudo.  Ant. 
Kaddid  361.  Da  je  od  isto  obitili  oliti  familije 
i  kude  biskupove.  M.  Dobretid  292.  Sada  ima 
svata  na  probira,  sve  po  izbor'  od  dobrijeh  kuda. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  473.  Junak  pope,  i  od  kude 
mu  je.  4,  114.  Tu  pogibe  kuda  Sehovida.  4.  443. 
Od  velike,  gospodske  kude.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  514. 
Spidani  ubiju  dijete  i  ugaso  jednu  od  naj  sta- 
rijeh  kuda.  S.  XiubiSa,  prip.  160.  —  Nemo',  slavni 
care  od  cara,  u  pogubi  tvoje  glavo  da  otmanska 
kuda  stara  trepti.  I.  Gundulid  303.  Nije  s  nim 
pako  jaki,  nije,  ako  slavnu  i  mogudu  od  pri- 
vedre  Austrije  novijem  vezom  zdruzi  kudu.  477. 
IT  kudi  od  Austrije.  I.  Drzid  196.  Sve  de  s  6a- 
stim  bit  velikom,  kra]u,  tvoje  kude  carske.  G. 
Palmotid  2,  254.  Ter  krajevsku  kudu  vedru  vri- 
jednijem  djelim  uzvisite.  2,  323.  Skazanje  dija, 
zivota  i  sramotno  smrti  Baozita  petoga  kraja 
kude  Otmanovid.  Radojevid  43.  Pleme  cesarsko 
aliti  kuda  pridestita  od  Austrije.  I.  Dordid,  ben. 
9.  Prijatejstvo  s  carskom  kudom.  A.  Kanizlid, 
kam.  5.  —  Netjak  Kastriotida  ,Musachio'  kudom 
zazvan.  And.  Kadid,  razg.  134.  —  (o  celadetu). 
Fala  ti,  kao  gospodididu,  stara  kudo  i  gospodska 
lozo !    PravdonoSa.  1851.  21. 

g.  u  prenesenome  smislu,  neHo  sto  je  nalik 
na  kucu  jer  se  u  onome  zivi,  n.  p.  kora  na  spusu. 
vidi  u  Belinu  rjecniku:  spuzija  kuda  ,scorzo  di 
lumaca'  ,testa  cochleae'  445^).  —  V  nase  vrijeme- 
u  Sulekovu  rjecniku:  puXeva  kuda  .schnecken- 
haus'. 

li.  u  prenesenome  smislu,  nekakvo  mjesto  oso- 
bito  naznaieno  u  igri  kampoSu.  —  U  nase  vri- 
jeme.  KampoSa  .  .  .  Djeca  se  razdijele  na  dvije 
casti  ravuoga  disla,  jedni  ostaju  tako  redeno  u 
kudi .  .  .  Mala  cije}  otstoji  ot  mjosta  kude  zova- 
jemago  na  6  do  10  koraki  .  .  .  Dobiju  pravo  udi 
u  kudu  i  loptu  Stapom  tudi.  S.  Tekolija.  letop. 
119,  8. 

i.  u  prenesenome  smislu,  jamica  iskopana  u 
zem\i.  —  isporedi  kudica.  —  D  igri  krmadi  ili 
duli,  vidi  krmada,  b.  Kod  dule  so  jame  sve  zovu 
,kudice',  a  velika  kuda  u  srijedi  ,salas'.  Vuk, 
rjedn.  kod  diila. 

k.  kuhina.  —  0  naie  vrijeme  u  Srbiji,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Vukovu:  ,die  kiiche'  ,culina' 
[vide  kiiharnicaj  s  primjerom:  A.  Be  ti  je  kuda? 


1.  KU6a,  k.  7i 

—  B.  Kod  sobe.  Tu  provali  §aSovke  nad  kudom. 
M.  D.  Milicevic,  zim.  veo.  303. 

1.  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Ku6a  Stara,  zaselak  u  Bosni  u  okrugu 
traimickome.    Statist,  bosn.  65. 

b)  Krajeva  Ku6a,  vidi  kra)ev,  d,  c)  (u 
Staroj  Srbiji,  nije  u  Srbiji,  kako  je  ondje  ka- 
zano). 

2.  KT!t6a,  /.  hyp.  1.  kuca.  Kuca  (sic),  kao  dje- 
tina  ku6ica.    M.  Pavlinovic. 

3.  KUCA,  /.  (po  Zagorju)  samaraste  rpice  zela 
za  posipane  tijesta.    M.  Pavlinovic. 

KU6aK,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u  Hr- 
vatskoj.    P.  Budmani. 

1.  KUCAN,  kiicua,  adj.  koji  pripada  kiici.  — 
-a-  stoji  mj.  negdasnega  h.  —  Nominalni  je  ohlik 
rijedak;  u  sloznijem  se  oblicima  -6n-  cesto  mijena 
na  -t.n-,  vidi  2.  kutni.  —  Od  xv  vijfka  (vidi  1, 
b,  a)  aa)),  a  izmedu  rjeinika  u  Mikafinu: 
kucna  (sic),  od  kuce,  domaci  ,domesticu3',  u  Sfii- 
licevu  (,doine9ticus,  familiaris,  intimus,  privatus'), 
u  Voltigijinu  (kucau  i  grije§kom  kufian  ,dome- 
stico,  casalingo'  ,hauslich'),  u  Vukovii  (kiicni, 
n.  p.  vrata  ,hau3-'  ,dom6sticus'),  u  Danicieevu 
(kuibDb  , familiaris'). 
1.  adj. 

a.  kuca  se  shvaca  kao  zgrada,  vidi  kuca, 
b.  BivSi  vrata  kucna  zatvorena.  I.  Ancic,  vrat. 
179.  Sva  .su  brvna  kuina  trula.  V.  Dosen  205ii. 
Proz  kuina  vrata.  S.  Rosa  62b.  Judit  unilazase 
jednako  ku6no  pomoliste.  G.  Pestalic  71.  Jako 
mu  se  kuini  teme}  stavja.  Nar.  pjes.  petr.  1, 
294.  Ku6ni  je  prag  uaj  veca  planina.  (TeSko  se 
6oeku  samo  od  ku6e  otisnuti,  a  poslije  ode  kud 
naumi).  Nar.  posl.  vuk.  16.5.  Za  zdrav|e  svijeh 
nas  koji  smo  se  ovde  sastali  danas  u  ovi  posteni 
dom  a  pod  kucui  krov !  u  Vuk,  kovc.  70.  Na 
kucnome  pragu  prostru  struke.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  XII.  Kazu  da  je  kucno  §|eme  tvrde.  rjecn. 
kod  ple6e.  Progovorise  mu  na  vratima  kucnim. 
D.  Dani6i6.  Iraojs.  43,  19. 

b.  vidi  kuca,  d.  —  isporedi  domac,  osobito 
pod  1,  a. 

>i)  0  cefadetu  Hi  o  ie^adi  sto  zive  u  istoj 
kuci.  Morete  slobodno  dojti  i  atojati  koliko  vamb 
)ubo  na  vaSu  vo)u  sb  vsomb  vasomb  opoinomb 
ku6nomb.  Spom.  sr.  1,  132.  (1415).  Od  obiteli 
kuine.  Zak.  vinod.  63.  Sva  ku6na  Cejad  iz  lie 
piju6i.  B.  Ka§i6,  per.  78.  Pas  no  ko]e  ku6nu 
ce)ad  nego  tudine.  M.  Eadni6  5201".  Mrzite  na 
vasu  dicu,  na  kucnu  6e}ad.  A.  d.  Bella,  razgov. 
210.  Pas  kod  kuce  koji  stoji  cejadi  se  ku6no 
boji.  V.  Dogen  117'\  Sama  negova  obitej  (iliti 
kudna  6elad)  uzmnozivala  se  je.  A.  T.  Blago- 
jevid,  khin.  9.  —  S  kudnom  druzbom  dohrlit  de. 
I.  Dordid,  salt.  67.  Mlogi  otac  prida  svomu  sinu 
gospodarstvo  i  kudnu  druXinu.  M.  A.  Eejkovid, 
sat.  12*.  Svi  kudni  dlanovi  zovu  se  kudna  ,dru- 
zina'.  V.  Bogisic,  zborn.  9.  —  Kad  se  vama  raz- 
boli  jedno  kudno  <5e)ade.  J.  Banovac,  pripov.  51. 
Kog'  de)ade  kudno  vodi.  V.  Do§en  117*.  —  Od 
starjesine  kudne.  A.  G-ucetid,  roz.  jez.  68.  Mudi 
se  i  nastoji  oni  staresina  kudni  dan  i  nod.  J. 
Banovac,  razg.  146.  Onda  kudni  staresina,  otac, 
inati  ...  V.  Dosen  154b.  Ovako  se  obicno  na- 
ride  za  kudnijem  starjesinom.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  90.  —  Idu  kudni  gospodari.  V.  Dosen  163^^. 
Dobro  motred  kudni  gazda  gdi  je.  J.  S.  Eej- 
kovid 67.  Veseli  se,  kudni  domacine!  Nar.  pjes. 
u  Vuk,  rjedn.  kod  domadin.  Jel'  u  kuli  kudni 
domadine?  Nar.  pjes.  juk.  381.  Mi  hvalimo,  mi 
castimo   kudne   domacine.    Nar.  pjes.  istr.  3,  14. 

—  Dal'  kad   kudni  dada  grune,  kudna  mama  da 


3  1.  KU6aN,  2. 

§  Aim  trune ...  V.  DoSen  207^1.  —  Da  kdi  kudna 
u  sluXbu  se  dade.  J  S.  Eejkovid  69.  —  Imat, 
opaz  svrhu  svojijeh  sluga  kucnijeh.  I.  Drzid  267. 
Koje  su  duznosti  muza  i  zene  prama  slugama 
svojima  kudnima?  I.  Velikanovic,  uput.  3,  228. 
—  Kudne  sirotice.  A.  J.  Knezovic  26b.  _  Ta- 
kovo  ce^ade  moze  biti  i  kudni  lupez,  kucna  raz- 
metkina,  kudni  neprijate}.  Pomiiivo  se  duvas  od 
nadvornijeh  i  kudnijeh  lupeza.  V.  Andrijasevid, 
put.  304.  Lupeza  kudnoga  ucuvat  se  ne  mores. 
(Z).  Poslov.  danid.  Kudni  lupeX  kudu  kopa.  V. 
Bogisic,  zborn.  111.  Kudni  lopov  ili  pustahija. 
619.  —  Nametkina  kudna  razmetkina.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  631.  —  (metaforicki)  Zasto  je  (nasa  put) 
neprijatej  kudni  ...    .T.  Banovac,  razg.   113. 

b)  imane,  zemla,  dobra,  stvari  itd.  — 
isporedi  domad,  1,  a,  f).  8to  je  bylo  kudbne 
zeraje  Ostojidb.  Mon.  serb.  531.  (1485).  —  Nede 
oni  imati  nijeduu  skodu  u  Aihovom  kudnom 
imanju.  A.  d.  Bella,  razgov.  14.  Voju  da  me 
stravom  strave  vuci,  no  kod  kudnog  mog  imana 
Turci.  Osvetn  2,  20.  —  Kucna  dobra  rasipat. 
I  Grlidid  52.  Podkradajudi  dobra  kudna.  F. 
Lastrid,  ned.  306.  —  Nastoje  na .  .  .  stvari  kudne. 
P.  Posilovid,  nasi.  8b.  I  nek  svoje  kudne  stvari 
na  red  metne.  V.  Dosen  207b.  ijad  vam  dari- 
vaju  druzijem  kudne  stvari.  D.  Basid  4.  _ —  Na 
ramenu  oca  iznese  i  bogove  kudne  svoje.  G.  Pal- 
ootic  2,  450.  —  Kudnim  sinom  pak  ob  zimu 
hrani.  M.  A.  Eejkovid,  sat.  I5b.  —  Onda  u  crip 
i  mast  kudnu  dadu.  .T.  S.  Relkovid  104.  —  Brez 
nikakve  prdije  oliti  ruha  i  pomodi  kudne.  M. 
Dobretid  501. 

c)  0  vladanit  kuce,  gospodarstvu,  poslo- 
vima,  brigama  itd.  Na  uzdrzanje  i  vladanje  do- 
made  iliti  kudno.  F.  Lastrid,  ned.  133.  Ne  moze 
se  rijeti  da  je  toliko  trgovina  koliko  kudno  vla- 
dane.  D.  BaSid  263.  —  U  kudne  sve  posle.  M. 
DrXid  90.  Mnogo  su  zapleteni  u  kudnih  i  u 
druzih  poslijeh  svitovnih.  A.  Komulovid  44.  Na 
posle  sve  kudne  mrdi  se  i  gadi,  samo  lioj  da  su 
ne  naprave,  to  radi.  I.  Gundulid  147.  Posle  svi- 
tovne  ili  kudne.  S.  Badric,  prav.  nac.  8.  Oca 
slusati  okolo  poslova  kudnijeh.  A.  Badid  93.  U 
opravjenu  kudnih  poslova.  A.  Kani21ic,  utoc. 
519.  Niki  pi§u  od  kudnoga  gospodarstva.  M.  A. 
Eejkovid,  sat.  Bl''.  —  I  pode5e  kudno  gospo- 
darstvo. B5a.  —  Za  stedi  kruh  svakdani  kudna 
briga.  A.  Kanizlid,  fran.  174.  Kad  padne  kudna 
briga  na  glavu,  n.  p.  sinu  poslije  ocine  smrti. 
Vuk,  poslov.  119. 

d)  uopee,  o  iemu  mu  drago  sto  pripada 
kuci.  Pak  se  mozeS  kucnom  dobru  nadat.  M.  A. 
Eejkovid,  sat.  Klb.  Od  krade  kudne.  A.  Bacid 
112.  J.  Banovac,  uboj.  36.  Potribe  kudne.  A.  Ka- 
niilid,  utod.  479.  Da  smrad  kudni  mane  vidi 
(linac).   V.  Dosen  207a. 

C.  attentus  ad  rem,  diligens,  (o  ce]adetu) 
koji  se  brine  za  kuca  (kao  kod  b),  koji  uinijc 
dobro  vladati  kucom.  Da  mi  budes  u  kudu  kudna 
ukudnioa.  Pjev.  crn.  187b.  ,0n  je  kucan  doek, 
ni§ta  mu  uzalud  ne  prolazi'.  ,Lako  mu  e,  kada 
ima  onako  kudnu  ienu'.  ,Namjerio  ga  Bog  na 
kudnu  zenu'  ili  ,na  kudno  cejade'.  J.  Bogdanovic. 
d.  kudni  boj,  bellum  domesticum,  bellum 
civile,  vidi  domad,  1,  b,  b).  —  U  jednoga  pisca 
xviii  vijeka.  Osta  mirna  zemja  i  podinu  od  kud- 
noga boja.  I.  Dordid,  salt.  197.  Sva  Velika 
Britanija  lezase  u  kalu  od  nevjerstva,  razrusena 
i  kudnijem  i  inostranijem  bojem.    ben.  3. 

2.  kiidni,  kao  supstantiv,  vidi  domad,  2,  a, 
a)  aa).  Pomrsi  u  meni  s  kudnimi  nemilost.  I. 
Ivanisevic  132.  Kudni  svak  plakase.  I.  Zanotti, 
en.  43.     Udar  kudni  moji  vodjahu  tance   ugodne 


1.  KU(\\N,  2.  7 

koloin  milim,  u£ar  slava,  zlato  i  srebro,  a  dana!< 
mi  Rolo  'e  rebro.  A.  Vita|ic,  ist.  5t8».  I  liesa 
4u  a  ku6nijem'  2alit,  er  nij'  dao  druge  judi 
svo'em  oiaku  ...  J.  Kavadin  1.52".  Bog  nas 
krstjane  izmedu  toliko  judi  obrao,  da  smo  Ae- 
govi  ku(!ni,  da  smo  i^egovi  siuovi.  ,T.  Filipovid 
1,  12''.  Negovi  ku6ni  .  .  .  du?,ui  su  ga  ponu- 
kovat.  J.  Pilipovii  3,  2180.  Tko  brigo  ne  ima 
iiavlastito  od  svoji  kuAnije  viru  jo  zatajao.  F. 
LastriA,  ned.  •112.  Take  ona  za  rubje  se  brine, 
nikom  prten  da  kuenom  ne  gine.  J.  S.  Belkovii 
387. 

2.  KUCAN,  m.  mjesno  ime. 

a.  ietiri  sela  u  Ilrvatskoj  it  ziipaniji  vn- 
razdinskoj.  Kuian.  Razdije(.  97.  KuAaii  Doni, 
Kucaii  Gorni,  Kii6an-Marof.  102. 

It.  oidi  u  Daniiiievu  rjeinika :  Ku6anb,  selo 
koje  sa  zaseokom  Cajetinom  priloZi  despot  Stefan 
Visoki  crkvi  bogorodiftinoj  u  Ibru  a  3  nom  Hi- 
landaru:  ,Ku6anb'.  M(on.  serb).  568.  (1403—140.5). 
moie  biti  da  je  sadasne  selo  Ku6aai  u  Srbij>  u 
okrugu  uZiSkom  gdje  je  i  6ajetina. 

KUCANAO,  KuAanca,  in.  (kajkavski)  Ku6anec, 
ime  selu  u  Urvatskoj  u  zupaniji  zagrebaikoj. 
EazdijoJ.  86. 

KUtjANCI,  Kucanaoa,  m.  pi.  ime  dvjema  se- 
lima  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitickoj.  Eazdijel. 
131.  134. 

KUCA.NCANIN,  m.  prezime  (jamaino  iovjek 
iz  Kucanaca).  —  U  nase  vrijeme.  Petar  Kucan- 
canin.  Sem.  prav.  1878.  40.  Kucaucauin,  pre- 
zime. u  Barani.    V.  Arseiiijevic. 

1.  KULANI,  wi.  pL  vidi  kucauiu. 

2.  KUCANI,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  travnickome.  (Ku- 
cane).    Statist,  bosn.  71. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  uzickome.  K.  ,To- 
vanovi6  162. 

KUCANICA,  f.  vidi  kuinica  (isporedi  ku6anik). 
—  Od  xvni  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulinevu 
(v.  kucnica)  i  u  Vukovtt  (,die  hausliche  frau' 
,bona  mater  familias'.  cf.  kucnica). 

a)  zensko  ce]ade  sto  upravla,  kueom,  doma- 
cica,  gazdarica.  a.u)  .Ho  uprav]a  svojom  kuiom. 
Hi  uopce.  Pak  kako  6e  postat  kucanica  i  uazvat 
se  dobra  gazdarica.  M.  A.  Re}kovi6,  sat.  Es''. 
Neka  bude  dobra  kuAanica.  H2i'.  Ona  nije  za 
muza,  vidi§  da  je  tukava,  niti  ce  biti  dobra  ku- 
canica. D.  Rapi6  383.  Ovog  ne  zna  kucanica 
svaka.  J.  S.  Ee)kovi6  137.  Da  budu  dobre  kuca- 
nice.  Vuk,  pavl.  tit.  2,  .5.  —  bh)  sto  upravla 
tudom  kucom.  Ali  je  ona  dobra  kucanica  moja, 
tako  meni  veli,  a  da  ju  ufatis  da  krade  iz  san- 
duka  tvoga,  odma  bi  ju  otirao.  D.  Eapic  49. 
Seneka  filozof  imadijase  u  kuci  jednu  zenu  ku- 
danicu,  svake  fale  dostojnu.    67. 

h)  zensko  6e{ade  sto  umije  dobro  uprav^ati 
kucom  (dobra  kucanica).  ,Nemoj  na  liu  vikati, 
po  Bogu  brate,  samo  kad  je  kucanica'.  ,Nije  ona 
rasipafina,  ona  je  kudanica'.  ,Nikakav  ti  ocenas 
uzalud  otiga  nije,  kad  te  Bog  na  taku  kuAanicu 
namjeriu'.    J.  Bogdanovic. 

KUuANICKI,  adj.  koji  pripada  kuianicama. 
Baba  Kata  zeli  da  joj  6i  sada  dovr§i  kucanicku 
skolu  pod  rienora  upravoni.  M.  D.  Milicovi6, 
zlosel.  173. 

KUGANIJA,  /.  u  jednomc  primjeru  .win  vi- 
jeka, a  ne  znam  jeli  isto  Ho  kucanica  (moglo  bi 
biti  itampano  j  mj.  c,  u  rukopisu  z)  Hi  znaii 
kiicene.  Ku6aniju  pohvaliSe,  muXa  i  djela  prosla- 
viSe.    J.  Kavaiin  3861). 


0  KTj6aNIN,  a,  b) 

KDOANIK,  »».  vidi  kuinik.  —  U  na^e  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukouu  (,dGr  gute  haus- 
hiilter'  , bonus  pater  familias'.  cf.  kuinik). 

It.  f.uvjek  Ho  uprav(a  imanem.  Ku6anik  (go- 
spodar)  ,okonom'.  Jur.  pol.  terminol.  375.  ,wirth 
(hauswirth)'.  647.  Kudauik  opdiue  ,anwalt  einer 
gemeinde  ( vermogensverwalter)'.  29. 

b.  iovjek  Mo  umije  dobro  upraiifati  ima'nem. 
Uda6o  se  za  momke  ku6anike.  M.  i).  Mili6evi6, 
zlosel.   186. 

KUCANIN,  m.  kucno  ie^ade.  —  Mnozina: 
kii6ani  (kucna  ie}ad) ;  ima  i  gen.  pi.  kiidanina 
(M.  Radni6  ISQn;  J.  S.  Ee}kovi6  297),  ali  je  to 
vrlo  neobiino.  —  U  mnozini  se  mnogo  eeHie  go- 
vuri  nego  u  jednini.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (kudanin,  v.  kudnik);  ii  Vu- 
kovu:  kudani  ,die  hausgenossen'  ,qui  in  eadem 
domo  habitant,  familia(?)'  fcf  1.  domadi,  1.  do- 
maSiii];   u  Daniiiievu  (kudaninb,  domesticus'). 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome. 
<i)  prema  starjeSini,  domacinu.  ua)  u  jed- 
nini. Mooga  kudanina  Ostoju  dbjaka.  Mon.  serb. 
368.  (1432).  Svoga  kudanina  Ivana  dijaka.  420. 
(1442).  —  u  prenesenome  smislu.  Kudanin  Go- 
spodina  Sabaota.  A.  Badid  453.  —  bh)  u  mno- 
zini. Da  mu  daamoo  kudu  podobnu  za  nega  i 
Aegovelib  kudana  i  sluga.  Mon.  serb.  473.  (1455). 
Oni  tri  kudane  (sa  starijim  oblikom)  moji.  Spom. 
2,  126.  (1466).  Da  vlada  obitio  i  kudane.  M. 
Divkovid,  bes.  825^1.  Da  se  ui  ti  ni  tvoji  ku- 
dani ue  bojite  prokletstva.  uauk.  268'>.  Go- 
spodar  pokaruje  uepomne  kudana  svojizije.  M. 
Eadnic  149''.  Abram  tako  udase  sve  svqje  ku- 
dane. 500''.  Starisine  od  manastira  mogu  po- 
dati  ovi  sakramenat  brez  dopusdenja  kuratova 
svojim  kucanom,  to  jest  koji  stoje  i  boluju  u 
liiliovu  manastiru.  L.  Terzid  150.  Svaki  otac  i 
mati,  kada  godi  budu  svoju  djecicu  ali  kudane 
ali  istoga  sebe  ovoga  nauka  krsdanskoga  ucili. 
Pisanica.  4.  Vodedi  sobom  nike  svoje  sluge  i 
kudane.  M.  Lekusid  135.  Eto,  race  Pilat,  moji 
judi  i  moji  kudani.  148.  Tugovati  prid  svima 
slugam  svojijem  i  kudani.  F.  Lastrid,  tost.  162''. 
Koja  on  s  kudani  svojima  progonstva  podnese. 
A.  Kanizlid,  kam.  96.  Udeci  starije  i  kudane 
svoje  nauk  kr§tjanski.  fran.  47.  Zapovidi  i 
svojim  kudannm,  kad  ji  zovne,  da  mu  se  ozovnu. 
M.  Zoricid,  zrcalo.  73.  Starisine  od  kuda  vide 
od  svoji  kudana  nika  pogaustva.  M.  Dobretid 
98.  No  bi  on  sam  trpio  nego  i  svi  kudani.  D. 
Eapid  164.  Kudani  danasiiega  krajida  vidili  su 
i  poznali  prvo  nego  niov  gospodar  da  je  dijete 
ozdravilo.  B.  Leakovid,  gov.  237.  Kako  date 
vasu  kudu  snaziti  i  kudane  rauiti  i  odivati  ? 
nauk.  142.  (Starjesina)  s  dogovorom  kudana 
prodaje,  kupuje,  .  .  .  Vuk.  dan.  2,  100.  —  u  pre- 
nesenome smislu.  Jeste  gradane  svetijeh  i  kudane 
Boziji.  N.  Eanina  203''.  paul.  ephes.  2,  19.  Ne 
vidis  li,  .slijepde,  da,  cinedi  ono  sto  ne  imas, 
nijesi  pokaran  od  Boga,  jest  zlamene  bistro  da 
nijesi  od  kudanina  negovije?  M.  Eadnid  150". 
Oni  kojino  su  ovde  karani  i  pedepsani  jesu 
Bozi  kudani  i  prijateji.  ,1.  Banovac,  pripov.  101. 
Bijau  takodor  dostojni  biti  kudani  Isukrstovi. 
E.  Pavid,  ogl.  524. 

b)  uopce.  au)  u  jednini.  Malo  dana  posUje 
ukaza  se  jednome  svome  kudaninu.  M.  Zoridid, 
zrcalo.  151.  Gdje  god  dode  ko  kudanin  dode. 
Osvetn.  2,  37.  PoSto  dobit  od  radne  svakoga 
kudanina  i  sastavja  glavni  prihod.  V.  BogiSic, 
zakon.  333.  --  bb)  u  mnozini.  Tebe  Boga  sve- 
mogudega  priklonito  molimo  za  ovu  kudu  i  za 
ove  kudo  kudane.  I.  Bandulavid  292''.  Odstupi 
sklad   od   gradana  i  kudana.    I.  An6id,  ogl.  127. 


KUCANIN,  a,  b).  T. 

Rodjaci  i  kucani.  P.  Posilovi6,  nasi.  871).  Cule 
bi  se  svagdaiie  smutne  i  griXne  medu  bratjom, 
medu  svekrvam  i  nevistam,  i  drugim  kucani. 
J.  Banovac,  razg.  182.  Zovnu  svoju  mater  i 
ostale  kuoane.  J.  Filipovii  1,  126*''.  Svi  kucani 
Zajedno  litanije  govore.  A.  Kanizli6,  uto6.  229. 
Kao  kakvi  ku6ani  kad  se  dijele  i  svaki  sebi 
ku6u  gradi.  Vuk,  poslov.  317.  Osim  ku6ana  i 
obliine  rodbine  pokojnikove.  Vuk,  2iv.  155. 
Svatovi  sazovu  djevojacke  rcditeje  (ili  one  od 
kucana  koji  su  joj  mjesto  nih).  nar.  pjes  1,  xi. 
Jer  bi  kuce  pustili  ku6ani,  kad  bi  im  se  domo- 
vati  dalo.  Osvetn.  7,  38.  Zadrugari  ili  kuAani 
svi   su    svoji  po  krvi.    V.  Bogisid,  zborn.   18. 

b.  M  jednom  primjeru  xvm  vijeka  kao  da 
snaci:  covjek  koji  ima  svojii  kudu,  domacin, 
gazda.  Postavsi  zatim  velika  skupoca  u  vilaetu, 
dotira  ga  glad  i  nevoja,  da  mu  vajade  sluzbu 
primiti  kod  jednoga  kucanina  koji  ga  postavi 
u  svoj  majur,  da  fiuva  svine.  E.  Pavii,  ogl.  577. 
(,uni  civium'.  luc.  15,  15). 

e.  iovjek  koji  dobro  umije  upravjati  svojijem 
imanem,  isporedi  1.  kucan,  1,  c.  Kada  zita  dobrih 
ku6anina  pojem  stoje  ...  J.  S.  Relkovii  297. 
,Pravi  je  on  kucanin'.  ,Ne  maris  ti  iia  li  vikati, 
on  je  kucanin'.    .1.  Bogdanovic. 

d.  Kudanin,  prezime.  —  xvi  vijeka.  Petr 
Kucanin.    Mon.  croat.  184.  (1503). 

KUCANKA,  /.  kucno  zensko  cejade  (isporedi 
ku6anin).  —  U  jednome  primjeru  xvm  vijeka 
(u  snaienu :  domacica,  gazdarica),^  a  izmedu 
rjecnika  u  Stuliicvu  (v.  kudnica).  Sto  je  veca 
sad  do  posli  zima,  to  kudanka  vecu  brigu  ima. 
J.  S.  Relkovic  98. 

KU(';aNSKA  GORICA,  /.  ime  zasi-oku  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  zagrebackoj.  Razdije}.  74. 

1.  KUiANSKI,  adj.  uprao  koji  pripada  ku- 
canima,  te  se  shvaca  i  u  smislu:  koji  pripada 
uprav^anu  kuce,  kucenu,  pa  i  uopce:  koji  pri- 
pada kuci.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
H  Stulicevu  (v.  kudau).  I  poslove  kudanske  raditi. 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  KS*.  Satir  mu  mece  prid 
odi  kudanske  falinke.  H8''.  Za  kudausku  po- 
tribu.  T.  Jablanci  37.  Kucanska  marva.  111. 
Ja  znadem,  kada  je  vrime  tebe  pomoci  i  tvoj 
kudauski  kriz  s  tebe  skinuti.  D.  Rapid  204. 
Naj  prije  testamenat  iliti  naredbu  kucansku  ucine. 
468.  §to  potribu  kudansku  sastavi.  J.  S.  Rej- 
kovid  G.  Mora  znati  kudanske  poslove.  32.  Ob- 
laksa  kudanske  trude  majci.  M.  Pavlinovid,  rad. 
182.  Kucanska  slava.  M.  D.  Milidevid,  slave.  7. 
Odneo  mi  37  dukata  kudanskih  novaca.  medu- 
dnevn.  288'>.  Nego  se  sva  ta  buna  svrsila  na 
miran,  kudanski  naoin.    pomenik.  1,  79. 

2.  KUGANSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Ku- 
tima  (u  Boci  kotorskoj).  U  Kutima  .  .  .  paroh 
kudanski.    Slovinac.  1881.  147. 

KUCANSTVO,  n.  cura  rerum  domesticarum, 
(uprav  osobina  ili  stane  kucanina)  upravlane 
kuce  i  kucnoga  imana.  —  Od  xvm  vijeka.  Ravna, 
ucen  od  kudanstva  znatiem.  J.  S.  Rejkovid  14. 
Obzirom  na  pravo  kucanstvo  napredovati.  V. 
BogiSid,  zbor.  106.  —  U  siremu  smislu,  ne  o 
kuci  nego  o  drzavi.  Da  se  u  kudanstvu  drzavnom 
ukloui  svaki  suvisni  tro§ak.  Zbornik  zak.  1863.  6. 
—  7  sto  pripada  kuci.  Pod  kudanstvom  razumi- 
jevaju  so  samo  stvari  koje  su  potrebne  za  pri- 
stojnu  porabu  stana.  Grad.  zakonik.  2,  101.  Kada 
sluzince  stupi  u  sluzbu  postane  clanom  kudanstva. 
Zbornik  zak.  18.53.  2,  88. 

KUCANE,  n.  neka  djecina  igra  u  kojoj  se 
gada  na  gomilice  od  ietiri  oraha,iHo  se  zovu 


I  1.  KUCARirA 

kude  ili  kupe.  —  Rijei  je  kao  verbalni  sup- 
stantiv  od  kudati  ili  kudati  se,  ali  oeoga  gla- 
gola  ne.ma.  —  U  nase  vrijeme  u  Srbiji.  Igrane 
kudana  ili  kupa.    M.  D.  Milidevid,  Ziv.  srb.'^  239. 

1.  KUCAR,  kudara,  m.  klijet,  mala  kucica  pri- 
gradena  kuci  ili  hlizu  kuce.  —  Akc.  kaki  je  u 
gcnetivu  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  i  ace.  sing.,  i  voc. :  kiicaru,  kiiddri.  —  Po- 
staje  od  kuda,  i  shvaca  se  kao  deminutiv,  ali 
nije  jasan  nastavak  arb.  —   U  nase  vrijeme. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjeeniku :  u  zadruznijem 
kucama  u  kakvoj  zgradi  pregradak  gdje  ozeneni 
[udi  zive  sa  zenama  ,eine  abtheilung  im  hause 
fiir  das  ehepaar'  ,cubiculum  separatum  conjugum'. 
Pak  jo§  s  muzem  Sapde  u  kudaru  kazujudi  da 
ni  kriva  kvaru.  M.  A.  Re|kovid,  sat.  Mb.  Posto 
su  unisli  u  sobicu  ili  kudar  ...  V.  Bogisid,  zborn. 
240. 

b.  vidi  1.  klijet,  a,  b)  i  sprema.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku:  (u  Slavoniji)  ,art  speisekammer' 
,cella  promptuaria'. 

C.  kudar  zove  se  kolibica,  koju  nadine  kod 
tora,  pa  u  noj  spavaju  cobani,  te  cuvaju  nodu 
stoku  od  vuka  ili  hajduka;  kao  §to  to  biva  u 
Turskoj.  i(  Nar.  prip.  vila.  18G7.  704. 

(I.  ne  znam  jeli  ovdje  drugacije  znacene  ili 
koje  od  predasnijeh.  Zone  kupe  sad  pomjivo 
iaja  po  kudarih  i  po  drugih  stajah.  I.  S.  Rej- 
kovid 98. 

2.  KUCAR,  kuddra,  m.  covjek  sto   cuva   kucu. 

—  Akc.  je  kao  kod  1.  kudar  (ace.  sing,  kudaraj. 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena  iz  Istre. 
Vole  ja  imam,  volara  uimam  . .  .  Kude  ja  imam, 
kudara  nimam.  Dvore  ja  imam,  dvorara  nimam. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  50. 

KU6aRA,  /.  kucica,  koliba.  —  isporedi^  1. 
kudar.  —  Po  nastavku  bi  bio  augmentativ.  Nih 
su  dvije  u  kudari  same.  Osvetn.  2,  168.  Vatrom 
prze  staje  i  kudare.    3,  96. 

1.  KUiAR.AC,  kudarca,  m.  (dem.  1.  kudar), 
koliba,  kucica.  —  U  jednoga  pisca  Slavonca 
xvm  vijeka.  V  kucarcu  vitrovom  otvoreuu.  A. 
Kanizlid,  fran.  150  Zavirujudi  u  kudarac  od 
rogoXnica  sastavlen.  168.  Osobitu  pako  jubav 
ukaza  prama  nemodnikom  u  ubozih  kudarcih. 
210. 

2.  KUC'.ARAC,  kuddrca,  m.  torbar,  torbicar 
(koji  nosi  robu  na  ledima  i  prodaje  po  kucama). 

—  Nacineno  od  nein.  liausirer.  —  U  pisaca  na- 
sega vremena.  Kudarac  ,hau3ir6r'.  Jur.  pol.  ter- 
minol.  276.  Da  nitko  ne  dobiva  prava  da  trguje 
kao  kudarac.  Zbornik  zak.  1870.  47.  i  u  Sulekovn 
rjeeniku,:  ,hausirer'. 

KU^AraK,  kucarka,  m.  dem.  kuda.  —  ispo- 
redi kuderak.  —  U  narodnoj  pjesmi  bosanskoj 
nasega  vremena.  Stare  bake  da  paze  kudarke. 
Nar.  pjes.  juk.  341. 

KUCARATI,  kudarara,  impf.  vidi  kudariti.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  Kudarati  .hausiren'. 
Jur.  pol.  terminol.  276. 

KUliAREJifE,  n.  djelo  kojijem  se  kucari.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  Pod  kudarenem  ra- 
zumijeva  se  trgovaiie  s  robom,  kada  trgovac  ide 
od  mjesta  do  mjesta  i  od  kude  do  kude,  ne  ima- 
judi  stanovita  prodavalista.  Zbornik  zak.  1853. 
19.  (  «  Sulekovu  rjeeniku:  ,hausirgeschaft,  hausir- 
handel'. 

KUCARI,  m.  pi.  ime  dvjema  selima  a  Ur- 
vatskoj  u  zupaniji  bjelovarsko-krizevackoj.  Raz- 
dije]. 116.  118. 

1.  KUOARICA,  /.  kucica,  koliba.  -  isporedi 
1.   kudar    i   kudara    (preina   kojima  je   rijeiima 


1.  KU(''AEICA  7 

deminuHv).  —  Od  xvii  vije.ka,  a  izmeda  rjeinika 
H  Mikalina  (kod  kueica),  u  lielinu  (,capanua, 
stanza  di  strame,  pallia  eoc'  ,taKurium'  168"; 
,casetta'  ,domunciiIa'  i751>;  ,tii(irurio,  abitazione 
angusta'  ,tugurium'  748i'),  u  StuU'evu  (.casula, 
domuncula').  Sinrt  no  gleda  niftije  lico,  jodnako 
se  od  lie  tlafie  siroraaSko  kuAarice  i  krajevske 
tpj  polafie.  I.  Guudulid  233.  Djed  goranin  aplote 
od  hrasta  kudaricu,  ffdje  pribiva.  301  Priprosta 
mu  je  kuiarica  mramoruoga  mjesto  hraina.  377. 
Da  ga  (Jerusolim)  voAo  uiiniSo  prili6na  unoj  ku- 
6arici  ili  §atoi-u,  kqji  sluXi  za  strazisco  od  voca. 
A.  Vita|i6,  ist.  257.  Kad  na  selu  stoji  u  luiru 
prcst  u  svojoj  ku6arici.  J.  Kavaiiin  83".  U  si- 
roiuaSkoj  kudarici  niki  pokornici  pustliiaci  pri- 
bivaju.  A.  d.  Bella,  raz^ov.  -19.  Sastavi  tuj 
jednu  priprosta  kuiaricu.  I.  Dordi6,  bon.  50. 
Mnostvo  koje  bi  i§lo  Botlemsku  pohoditi  ku6a- 
ricu.  B.  Zuzeri  92.  Gradi  ku6arice,  igra  se 
s  Ijepiricom.  V.  M.  Gu6eti6  142.  Dali  su  mu 
tu  na  blizu  za  dom  jednu  kuoaricu.  A.  Kali6 
.359. 

2.  KUGA.RICA, /.  neka  riba,  Callopeltis  quadri- 
lineata.    G.  Kolombatovif,  posci.  28. 

KUiARICICA,  /.  dfm.  1.  ku4aric.a.  —  U  Be- 
linu  rjecniku:  ,capannetta'  , casula'  168",  i  u 
Stulicevu :  , casula'. 

KU(!;ARi6,  m.  kojl  se  rado  ku6e  dr^i.  na 
Rijeci.    F.  Pilepid. 

1.  KUCAEIKA,  /.  augm.  kuAa  (uprav  1.  kucar 
ili  kucara).  —  U  Stulicevu,  rjecniku  uz  kucetina. 

—  /  kao  mjesno  ime  u  Srhiji  ii  okrugu  pozan- 
vaikome.  Branik  u  Kucarini.    Sr.  nov.  18H8.  434. 

2.  KU^AEINA,  /.  porez  sto  se  placa  za  kiicu. 

—  U  naSe  vrijeme,  a  izmedii  rjecniku  u  Vukotni 
(,haus3teuer'  ,tributum  in  singulas  domes  impo- 
situm')  s  dodat'com  da  se  yovori  ii  Boci.  Ku6a- 
rina  ,haussteuer'.  ovo  je  ode  na  novo  postavia 
rijefi,  od  kad  je  narod  poc'o  porez  od  ku6a  pla- 
cati,  od  tadaj  taj  porez  zovu  ,ku4arinom'.  J. 
Bogdanovio.  i  u  Sulekovii  rjecniku:  ,haussteuer'. 

KUCAEITI,  ku6arim,  iinpf.  raditi  (trijovati) 
kao  kucarac.  —  isporedi  kucarati,  kucevati.  — 
Nacineno  od  nem.  hausiren,  indi  i  2.  kucarac  i 
kucareiie.  —  U  pisaca  nasecja  vremena.  Osobe 
koje  kucare  s  robom  Qebi|egovauom.  Zboruik 
zak.  1853.  23.  i  u  Sulekoi'u  rjecniku;  , hausiren'. 

KUCAEKA,  /.  zensko  ce(ade  kao  kucarac  (vidi 
2.  kucarac).  —  U  pisaca  naseqa  vremena.  Ku- 
carka  .bausirerin'.    Jur.  pol.  terminol.  276. 

KUCAESKI,  adj.  koji  pripada  kucarciina.  Ku- 
oarske  dozvole  podijejene  po  propisu.  Zbornik 
zak.  1869.  44.  i  u  Sulekovu  rjecniku:  kucaraki  list 
,hausirpass'.  —  vidi  2.  kucarac. 

KUCAESTV^O,  71.  kucar&ev  posao,  kucarene.  — 
vidi  2.  kucarac.  Kucarstvo  ,hausir-handel'.  Jur. 
pol.  terminol.  275.  t  u  Sulekovu  rjecniku:  ,liausir- 
geschaft,  hausirhandel'. 

KUCAS,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme.  Sohem. 
zagr.  1875.  205. 

1.  KUCE,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  a)  selo 
u  zupaniji  zagrebackoj.  EazdijeJ.  63.  —  b)  Sken- 
zine  Kude,   zaselnk    u   zupaniji   licko  krbavskoj. 

2.  KU6e,  n.  coll.  nekoliko  ku6a.  —  U  starome 
ohliku  kucije  u  tri  spomenika  xiv  vijeka:  po  svoj 
prilici  kuca  je  shvaiena  u  znacenu :  kolibn  (vidi 
1.  ki'ca,  a).  —  Izmedu  rjecnika  u  Danicicevu: 
kucije  ,ueutr.  coll.  domus':  crkva  je  treskavafika 
imala  ,u  gradu  Prildpd  dvorb  s  kurijemi.  i  zit- 
nicomb'.     G(la8iiik).    11,    131  ;    13,    374.     Prilozi 


2  KUC^ERINSKI 

carstvo  rai  dlovflka  Dordija  Ludera  (?  .Lukera') 
sb  detcomb  i  sb  kudijemb  i  ab  vsemb  namesti- 
jeiub  sto  si  iraatb.    24,  287.  (1349). 

KUCENICA,  /.  vidi  kudanica.  Maco  moja,  ku- 
deniee  puata!  Nar.  pjes.  horm.  2,  486.  Dobra 
kudeuica.    Bos.   vila.   1891.  2.32. 

KUCENIK,  m.  vidi  kudanik.  A  pod  krove  uSli 
kudenioi.  Osvetn.  1,  18.  Daj  i  nama,  brato,  koru 
h|eba,  jer  daviii   srao  ovdje  kudonici.    1,  39. 

KUCENSKI,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.    Sr.  nov.   1875.  119. 

KUOENE,  n.  djelo  kojijem  se  kuci.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovu.  Starati  se  Sto  se  kucena  tide. 
V.  Bogisid,  zborn.  44.  Narod  smatra  zadrugu 
kao  kudeiie.    320. 

KUCEE,  m.  vidi  1.  kudar  (ne  posve  u  istijem 
znaienima).  —  U  na§e  vrijeme  (ali  vidi  i  ku- 
derak). 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  fiobanska  koliba 
na  kolima,  Sto  se  privladi  za  torom  ,oino  art 
birtenhiitte'  ,tugurium  pastoruin'.  [cf.  glada]. 

1).  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  kao  komoriua 
pored  kudo,  gdje  .se  sudi  dr?,o  i  sve  sto  u  kuini 
treba.  vide  fklijet],  kuderak. 

e.  Kucer,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
zagrebaikoj.  (ICuder).  Eazdijel.  69.  Kuder.  Schem. 
zagr.  1875.  88. 

KLTCEEAK,  kud^rka,  m.  dem.  kuder.  —  Od 
XVII  vijeka. 

a.  uopce,  kueica,  kucarica,  koliba.  Da  uXegu 
malo  kuderka  ali  malo  kolibe  od  slamista.  M. 
Divkovid,  bes.  203^.  Od  coveka  nigde  nista  nije 
joj  ostalo  do  jednog  kuderka.  Nar.  prlp.  vila. 
1867.  462. 

b.  u  osobitome  enaicnu,  vidi  1.  kudar,  b.  — 
U  Vukovu  rjecniku :  ,die  speisekammer'  ,cella 
promptuaria'.  [vide  klijet  4]. 

KUCEEICA,  /.  dem.  kuder,    isporedi  kuderak, 

a.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu (kao  koliba  .hiitte'  ,tugurium').  Kod  ne 
zgradi  kudericu.  P.  Knezevid,  piam.  4.  Bi  za- 
tvoren  u  jodnu  kudericu.  Blago  turl.  2,  112.  Od 
naj  visega  grada  do  naj  maiie  kuderice.  Nar. 
prip.  vuk.  '^  254.  Nade  sincida  i  der  de  grade 
kudericu.    Nar.  prip.  vrd.  152. 

KUCEEINA,  /.  augm.  kuder,  vidi  kucistiaa. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu: 
(augm.  V.  kuda)  ,unformliche3,  verfallenes  haus' 
,caduca  domus',  cf.  [kudetina,  kudurina]  kucistina. 

a.  uopce.  Kuda  mu  se  kuderiuom  zvala!  Nar. 
posl.  vuk.  165.  Za  jednu  kudorinu  govori  se  da 
je  bila  kuda  Baja  Pivjaniua.  Vuk,  poslov.  xvii. 
To  je  neka  grdna  kuderina.  M.  D.  Milidevid, 
medudnev.  71. 

b.  ime  mjesno. 

a)  zaselak  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskome. 
Statist,  bosn.  13. 

b)  pi.  Kuderine,  ime  riivama  u  Dobroselu. 
M.  Medid. 

c)  u  Srbiji.  na)  pi.  Kuderine,  mjesto  u 
okrugu  biogradskome.  Livada  u  Kuderinama.  Sr. 
nov.  1861.  434.  —  bb)  u  okrugu  podrinskome. 
Zemja  zovuda  Kudnrina.  1875.  347.  —  cc)  u 
okrugu  sabaikome.  Niva  nazvana  Kuderina.  1872. 
558.  i  pi.  Kuderine.  iffiva  u  Kuderinama.  1863. 
528.  —  (Id)  u  okrugu  va(evskome.  Livada  u  Ku- 
derini.    1870.   194. 

KUCEEINE,  /.  pi.   mjesno  ime,  vidi  kuderina, 

b,  b)  i  c)  aa)  i  cc). 

KU6eEINSKI,  adj.  koji  pripadi  m.jestu  Ku 
cerinama  (vidi  kuderina,  b,  c)  aa)).    Kuderinski 


KTJ^ERrNSKI  7 

Lug,  mjesno  ime  it  Srbiji  ii  okrugii  biogradskome. 
Livada  u  Kui^erinskom  Lugu.  Sr.  nov.  1861. 
434. 

KU^ETAK,  kuc^tka,  vi.  dem.  1.  ku6a,  ispo- 
redi  kucerak.  —  U  nase  vrijeine.  Oni  su  dakle 
sebi  nacinili  nesto  kucstka  i  tako  u  nem  zivili. 
Nar.  prip.  bos.  1,  111. 

KU6eTINA, /.  augm.  kuca.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stuhcevu  dcasaccia'  ,casa') 
i  u  Vukovu  (augm.  v.  kuca).  Nesto  propale  ku- 
cotine  prodadosmo.  Glasnik.  ii,  3,  140.  (1709). 
Ide  ^ori  u  jednu  kucetinu.  Nar.  prip.  bos.  1,  101. 
On  pod  zivim  Bogom  nije  iraao  nista  okrom 
raEva}ene  kucetine.  Bos.  vila.  1886.  7"2.  —  /  kao 
mjesno  ime,  vidi  Kudetine. 

KUCETINE,  /.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji  (pi. 
kucetina).  (i)  jedno  Hi  dva  mjesta  u  okrugii  kra- 
giijevackome.  Niva  na  Kucetinama.  Sr.  nov.  1861. 
628.  Niva  u  Starim  Kuoetinama.  187.5.  39.  — 
b)  u  okruga  smcderevskdiiie.  Niva  u  Kiiiotinama. 
1H72.  374. 

KUCEVAG,  Kucevca,  m.  tine  mjesta  u  Srbiji 
Ii  okrugii  kragiijeoackoiHK.  Niva  u  Kucevcu.  Sr. 
nov.  1873.  914. 

KUCEVAN,  kiicevna,  adj.  vidi  1.  kucan.  — 
Gotovo  samo  u  slozenome  obliku:  kiiievm.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (kii- 
6evni  ,dem  hause,  der  ganzen  familio  gehorig' 
,universae  familiae'i.  Radila  svo  ostala  ku6evne 
poslove.  Nar.  prip.  vuk.  160.  §to  su  se  otpa- 
dili  od  kucevnoga  posla.  Vuk,  dan.  2,  94.  MiloS 
uije  bio  ajtagija  (koji  becare  i  hajduke  kupi  oko 
sebe,  kucevne  Jude  prezire),  nego  kuievni  fiovek. 
grada.  50.  —  Po  ugnutom  kudevnom  krovu.  M. 
P.  Sapdanin  1,  193.  Te  zdravice  krsne  a  na 
glave  sve  po  redu  vrsne,  pa  na  sjeme  i  kuoevno 
sjome.    Osvetn.  1,  45. 

KUCEVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kucuje.  —  U 
Sulekovu  rjecniku:  ,hausirge3chaft,  hausirhandel'. 

KUCEVATI,  kiiiujem,  impf.  vidi  kucariti.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  Zabraiieno  je  kude- 
vati  iliti  torbariti  sa  salitrom.  Zbornik  zak. 
1853.  403.  i  u  Sulekovu  rjecniku:  ,hausiren'. 

KUCEVICA,  /.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  a)  selo 
u  zupaniji  zagrebaikoj .  Razdije}.  73.  (na  dru- 
gome  mjestu  pi.  Kucevice.  Schem.  zagr.  1875. 
84).  —  h)  zaselak  u  zupaniji  modrusko  rijeckoj. 
44. 

KUCEVIC,  HI.  vidi  kueic.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku. 

KUCEVNICA,  /.  daska  kod  koca  u  preii.  6e- 
tiri  kudevnice  pa  gotov  kotac  za  presu.  u  Za- 
gorju.    F.  Hefele. 

KUCI,  vidi  1.  kuda,  e,  b). 

KUt'ICA,  /.  dem.  1.  kuda.  —  Od  xiv  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mikaj,inu  (kndioa,  kudarica, 
hiza  ,ligellum,  aedicula,  casula,  domuncula'),  it 
Belinu  (,casetta'  , domuncula'  175";  ,capanna, 
stanza  di  strame,  paglia  ecc'  ,tuguriura'  168*}, 
u  Bjelostjencevu  (,aedicula,  casula,  domuncula, 
ligellum'),  u  Stuliievu  (, casula,  domuncula'),  u 
Voltigijinu  (,casetta,  casino'  ,hausch6n'),  u  Vu- 
kovu (,das  hauschen'  ,casa'),  u  Danicicevu  (.do- 
muncula'). 

a.  M  pravome  smislu. 
a)  u  spomeniku  xiv  vijeka  nije  dosta  jasno 
znacene  (moglo  bi  biti  mjesno  ime),  vidi  u  Da- 
nicicevu rjecniku :  Meda  je  Prosinovcima  isla  ,na 
kudico'.  M(on.  serb).  198.  (1381).  ne  vidi  se  sta 
je  za  cijelo.  (evo  popunena  primjera:    Selo  Pro- 


3  KirilCATI 

Sinovci,    i    meda  granica  Sarbanova  i  otb  tole  i 
obrbSina  kucice  i  na  Slatinu  .  .  .). 

ft>  sator,  vidi  1.  kuca,  a.  V  jutro  okolu  onih 
kudic  iav}a§e  se  k(ako)  jedna  rosa  ali  zrno  od 
sniga  (exod.  16,  13—14).    Korizm.  85b. 

c)  mala  kuca,  vidi  1.  kuca,  b.  Vele  da  se 
porodi  na§  spasitel  meu  dvjema  kudicami  pod 
jodnom  strjesicom,  zasto  ne  imaSe  svoje  kude  ni 
domka.  M.  Divkovid,  bes.  80*.  Uljoze  u  jednu 
hizicu  ili  kudicu  od  prutja.  B.  KaSid,  fran.  196. 
Sveti  pustiiiaci  koji  stedi  zatvoreni  u  pustosah 
ali  u  nihovih  kudicah.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  158. 
Grob  ucinen  na  nacin  jedne  kudice.  V.  Baksic 
186.  Ouu  nepristalu  kudicu  gdi  odstupise.  P. 
Kadovcid,  nacin.  450.  Pribivajudi  u  kudica  od 
slame.  M.  Radnid  64*.  Po  nagovoru  svoje  2ene 
ocu  i  materi  nafiini  kudicu  baska.  F.  Lastrid, 
ned.  60.  Ne  zeli  krusca  u  svojoj  kudici.  85. 
Kod  liegova  greba  zena  nacini  kudicu.  M.  Zo- 
ridid,  zrcalo.  235.  U  kudici  Nazareskoj.  I.  M. 
Mattei  35  Ne  stekla.  Mare,  sredice,  kolik'  ni 
paun  kucico!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  383.  Moja  ku- 
dica moja  slobodica.  Nar.  posl.  vuk.  182.  Svoja 
kudica  svoja  vojica.  '282.  Svoja  kudica  svoja 
slobodicica.  283.  Ugleda  kudicu  na  tri  Sarapoda. 
Nar.  prip.  vuk.   140. 

(I)  u  pcela.    Sagrade  od  voska  kucice  cu- 
dnovato  uredene.    F.  Lastrid,  test.  279*. 
b.  u  prenesenome  smislu. 

a)  kutija,  kutijica,  tok.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Stuhcevu  (.stucchio,  ripostino'  .theca,  re- 
positorium').  U  Dubrovniku  se  govori  n.  p.  ku- 
dica od  odala  (gdje  se  naoiari  hrane),  kudica  (od 
knige),  u  Ho  se  pismo  zatvora  itd.  P.  Budmani. 

b)  (uska  oko  sjemena  (n.  p.  u  jabuci).  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Izbaci  iz  nib 
(dguna)  seme  s  kudicami.    Z.  Orfelin,  podr.  364. 

c)  vidi  ko5u[ica,  c.  —  Izmedu  rjecnika  a 
Mikalinu  (postejica,  il'  ti  kudica  u  kojoj  dijete 
stoji  u  utrobi  materinoj  ,secundae'  4671'),  u  Be- 
linu (,seconda  o  secondana,  membrana  dove  sta 
involto  il  parto  nel  ventre'  ,3ecundae'  6631>),  u 
Stuliievu  (.membrana  dove  sta  involto  il  parto 
nel  ventre'  .sacundae').  Iznese  na  svomu  tijelu 
ispuznut  iz  kucice  neke  opdene  male  gnusobice. 
S.  Rosa  184*. 

il)  mala  jama  iskopana  u  zemji. 

(Hi)  za  sadene  povrea,  dina  itd.  —  {/ 
Stuliievu  rjecniku :  ,porca'  ,area',  i  u  Vukovu : 
,ein  hauschen  fiir  fasolen'  , casula  phaseolorum'. 
bb)  vidi  1.  kuda,  i. 
f)  predjelak,  razdjelak  na  skrizafci  (ta- 
blici).  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Sluzba 
ove  slike  (skrizafke)  ova  jest  .  .  .  pridati  de  se 
.slovo  ,c'  prve  kucice,  .  .  .  dati  de  se  dva  slova 
,A,  g'  ine  kudice .  .  .  Kudica  u  koju  godiSte  uka- 
zano  upada.    B.  Ka§id,  rit.  7*. 

KTJCICAST,  adj.  u  Stuliievu  rjeiniku  uz  ku- 
dicav.  —  nepouzdano. 

KUCICAV,  adj.  u  Stuliievu  rjecniku:  ,locu- 
losus  (distinctis  cellulis  abundans)'.  —  nepouz- 
dano. 

KUCICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
banoluckome.    Statist,  bosn.  43. 

KUCICAI^E,  n.  djelo  kojijem  se  kucica.  V. 
Arsenijevic.    (Kudicaie).  J.  Bogdanovid. 

KUCICATI,  kudicam,  impf.  vidi  kucifiiti.  — 
Akc.  je  bi(eien  na  razlicne  nacine.  —  U  nase 
vrijeme.  Kucidati,  kudicam.  praviti  kudice,  n.  p. 
za  krumpir;  kudiditi.  u  hrvatskoj  krajini.  V.  Arse- 
nijevid.  Kudidati.  ,Ajte  kudicajte  za  krumpijere'. 
,Evo  kudicamo  za  krumpijere'.  J.  Bogdanovid. 
Kudidati,  praviti  kudice  za  sijane  krompira,  bo- 


KU(^lfATT 


KUilTI 


staiia,  pasujft  itd.  M.  KuiifciiS.  Ku(^i6ati,  of.  ku- 
oiSiti  u  Vukovu  rjefiniku.  ,Tako  so  no  kuci6a, 
kao  Sto  ti  radis'.  n   Dobroselu.    M.  Medii. 

KU6l(JENE,'  n.  djelo  kojijem  se  kudiii.  —  U 
Vukovu  rjedniku. 

KU6lCIl.\  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Simko 
Kuiifiift.    Mon.  croat.  31!).  (1440). 

KU^ICITI,  kiliSicim,  impf.  diniti  (kopati)  ku- 
iice  ea  sadefie  povrra  (vidi  kucica,  b,  d)  aa)). 
—  isporedi  kudifeati.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor. 
2  i  3  sing,  kftditi).  —  U  Vukovu  rjedniku:  ,die 
kucice  bereitea  fiir  die  fasolen'  ,paro  tumulos 
phaseolis  inserendis'. 

KU6l6,  m.  uprav  po  postaiiu  znadi:  sin  kuce, 
ali  se  nahodi  u  osobitijem  znaieiiima.  —  Od  xvm 
vijeka. 

a.  kuianin  uopee.  —  Na  jednom  mjestu  u 
pisca  Slaviinca  xviii  vijeka.  Nek  divojka  svaka 
budo  viSta,  kad  so  uda,  §iti  i  kuvati,  i  kuiiie 
posluziti  znati.    J.  S.  Ke|kovic  70. 

b.  u  Crnoj  Gori,  covjek  od  bogate  kuce  (ne 
plemic,  jer  u  (Jrnoj  Gori  nema  plemstva).  — 
isporedi  kudeviA.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu: 
6ovjek  od  dobre  ku6e  ,voii  guter  fainilie'  ,no- 
bilis'.  cf.  ogakovic,  plemic,  ko}enovi6  .s  dodatkom 
da  se  govori  u  Crnoj  Gori.  U  Crnoj  Gori  niti 
ima  grada  ni  varosi,  i  zato  se  ne  mo2e  ni  mi- 
sliti  da  ima  kakijeh  drugijeh  Judi  osim  sejaka  i 
tezaka.  medu  prvijem  starjeSinama,  n.  p.  serda- 
rima,  vojvodama,  knezovima,  kojima  starjesinstva 
ova  ostaju  od  oca  sinu,  kao  i  medu  ostalijem 
glavarima  i  kucidima  mnogo  ih  vise  ima  koji 
ne  znadu  citati  nego  koji  znadu.  Vuk,  kovc.  12. 
Stevan  je  kucic  i  gospodiiSic.   S.  ^^ubisa,  prip.  43. 

KU6lL0VINA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  zagrebackoj.    Kazdijej.  85. 

KU6lNA,  /.  augm.  1.  kuda.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (v.  kudarina). 
Paka  ju  u  jednu  kudinu  zatvori.  B.  KaSid,  per. 
184. 

KU6lNE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.  Niva  u  Kudinama.  Sr.  nov.  1861. 
688.  ^ 

KUtlNSTVO,  n.  kucanstvo,  kucene.  —  U  je- 
dnoga  pisca  Slavonea  xviii  vijeka.  Tako  de  mu 
bit  kucinstvo  tuzno.  J.  S.  Eejkovid  16.  To  to- 
liko  u  kudiustvo  ide.    439. 

KUCIN.'^TINA,  /.  vidi  kudistina.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku  uz  kudiSte.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KUciSTA,  n.  pi.  vidi  kudiste,  a,  c). 

KUCiiSTE,  n.  mjesto  gdjc  je  prije  bila  kuca, 
Hi  razvaline.  —  Mj.  -st-  u  cakavaca  i  u  zapad- 
nijeh  stokavaca  Sd.  —  Od  xiv  vijeka  (vidi  a,  c) 
aa)),  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,antioaglia, 
odificio  disfatto'  .parietiuae'  STb),  u  Stulicevu 
(,aedes  pene  exae.sae'),  u  Voltigijinu  (grijeskom 
kuciste  ,edifizio  diroccato'  ,eing6rissenes  ge- 
baude'),  u  Vukovu  (,ort  wo  einst  oin  haus  ge- 
standen'  , locus  ubi  domus  fuit'),  u  Daniiicevu 
(,area'). 

a.  u  znacenu^sprijeda  kazanome. 

a)  uopee.  Cin'  da  pogine  jak  sijeno  ke  po 
kudiStijeh  bus  dini.  I.  Dordid,  salt.  443.  Oko 
kudista  ovega  razruSena  jeli  se  doslek  vidio  igda 
skup  gospode  tako  svijetle  i  plemenite?  B.  Zu- 
zeri  220.  Zasto  dake  sve  glavno  misli  tako  ludo 
tratit  oko  kudiSta  ovega  razaijaiia?  242.  Natrag 
se  vratiSe  zafalivSi  Bogu  privicnemu  na  kudiStu 
svojem  prijasiiemu.  Nadod.  70.  Sve  ji  primi  u 
stara  kudilta,  vrativSi  im  prvasna  ogniSta.  136, 
S   kudiSta!   (Eede   se  u  5ali    kad   kogod  hukne). 


Nar.  posl.  vuk.  288.  Niti  demo  se  pre  vratiti 
ua  svqja  kudiSta  dok  ti  medu  nama  sasvim  ne 
ostanoj.  Vuk,  grada.  131.  A  hodu  da  podignem 
i  §kolu  ua  onom  naSem  kudiStu  usred  sela.  M. 
P.  §apdanin  1,  140.  Stani  bill,  ostaSe  kudista! 
Osvotn.  4,  32. 

b)  kad  se  kaze  da  ko  nema  kuce  radi  vece 
sile  dodaje  .se  rijeii  kuda  i  kudiSte.  Iz  doma  ne 
ima  nigdi  nista,  ni  koia,  ni  vola,  ui  kudo  ni 
kudista.  Starine.  11,  122.  (1678).  Bez  kude  i  bez 
kudijta.  D.  Obradovid,  Xiv.  58.  Koji  brez  kude 
i  kudista  pod  tudi  krovovi  drSdete.  D.  Rapid 
197.  Nit'  ima  kude  ni  kudiSta.  Nar.  posl.  vuk. 
223.  Nismo  videli  sedam  let  ni  kudi  ni  kudiSda. 
Nar.  prip.  mikul.  65.  U  ajduka  niti  ima  kuce 
ni  kudiSta.  Vuk,  dan.  3,  164.  Gde  zena  kudi 
kudu,  tu  nema  kude  ni  kudiSta.  V.  BogiSid, 
zborn.  34. 

r)  Kudiste  (i  pi.  KudiSta)  kao  mjesno  ime, 
aa)  KudiSta,  vidi  u  Danicicevu  rjecniku : 
katunu  Guncatima  crkve  arhandelove  u  Prizrenu 
bjeSe  meda  ,nizb  delb  u  gorbhi  kraj  MileSeve 
Bare  na  Budilova  kudiSta'.  G(lasnik).  15,  192. 
(1.348?). 

bb)  u  Crnoj  Gori  dva  sela  u  nahiji  ka- 
tunskoj :  Kudiste  u  Ceklidima ;  Kudiita  u  Cu- 
cama.  Glasnik.  40,  18.  Do  Kudista  kroza  Sal- 
kovinu.    Ogled,  sr.  479. 

re)  u  Dalmaciji.  aaa)  KudiSde,  selo  u 
kotaru  spfetskome.  Repert.  dalm.  1872.  30.  — 
pomine  se  od  xv  vijeka.  Grauica  Kudiida.  Stat. 
po|.  ark.  5,  309.  (1472).  —  bbb)  KuciSte,  selo  u 
kotaru  korculanskome.  Repert.  dalm.  1872.  13, 
obicnije  Kudisde.    Schem.  ragus.  1876.  42. 

<l)  selo  i  zaselak  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
liiko-krbavskoj.    Eazdije}.  30.  37. 

c)  u  Srbiji  tiekoliko  mjesta,  n.  p.  aa)  u 
okrugu  biogradskome.  Niva  kod  Kudista.  Sr.  nov. 
1863.  152.  —  bb)  Staro  Kudiste  u  okrugu  cu- 
prijskome.  Niva  u  mestu  Staro  Kudiste.  Sr.  nov. 
1870.  447.  —  f:cj  Zivino  Kudilte  u  okrugu  kra- 
gujevackome.  Niva  u  Zivinom  Kudistu.  Sr.  nov. 
1875.  101.  —  till)  u  okrugu  podrinskome.  Zem)a 
zovoma  Kudiste.  Sr.  nov.  1372.  233.  —  ee)  u 
okrugu  pozarevackome.  Niva  u  KudiStu.  Sr.  nov. 
1875.  900.  —  //)  u  okrugu  §abaikome.  Niva  na 
KudiStu.  Sr.  nov.  1871.  217.  Niva  u  KudiStu. 
1874.  74.  —  f/f/)  u  okrugu  uzickome.  Kudista,  po 
sata  od  reke  Uvea  stara  gradiaa  kojoj  se  ni  ime 
ne  zna.    M.  D.  Milidevid,  srb.  586. 

b.  kuca,  prebivaliste,  stan  uopee.  —  U  je- 
dnoga  pisca  Slavonea  xvm  vijeka.  Ouda  ide  te 
kudiste  sebi  gladan  novo  iste.  V.  DoSen  210l>. 
Dal'  na  zemji  teme(  istu  vikovitom  svom  ku- 
diStu. 229".  To  kudiste  kad  nasele,  da  ved  S  nega 
ne  odsele.    229*1. 

C.  pleme,  vidi  1.  kuda,  f.  MetnuvSi  kocku  ua 
rodbinu  i  kudiSta.    E.  Pavid,  ogl.  172. 

KU6iyTINA,  /.  uprav  augm.  kuciste,  znaci: 
razvaline  kuie  sto  je  izgorjela.  —  Bijezim  akcenat 
i  znaiene  kako  je  u  Dubrovniku  gdje  je  vrlo 
obiina  rijec;  u  Vukovu  je  rjecniku  drugi  akcenat, 
a  nije  posve  isto  ni  znaiene.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (kudistina,  vide  ku- 
derina)  s  dodatkom  da  se  govori  u  Grb^a.  Tako 
mi  se  kuda  ne  zvala  kudiStinom !  Nar.  posl.  vuk. 
304.  Da  se  naslo  blago  u  zemJi  ili  starim  kudi- 
Stinama.  V.  BogiSid,  zborn.  408.  —  U  mnozini 
kao  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  uzickome.  Ku- 
diStine,  ime  livadi  u  Zaovinama.    1^.  Stojanovid. 

KU6l§TV0,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  ku- 
diSte.  —  sasma  nepouzdano. 

KUCITI,  kiidim,  impf.  upravjati  kucom, imanem. 


KU^ITI  7 

—  isporedi  gazdovati.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor. 
2  i  3  sing,  kiici).  —  Od  xvui  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovii  (t.  j.  ku6u  ,haushalt6n'  ,rem 
familiai'em  curare,  au^fare').  —  U  nase  vrijeme 
ima  gotovo  svagda  ma  se  objekat  kucu.  Koje  oni 
kuceoi  ovako  stekose.  J.  S.  Relkovic  33.  Lijepe 
kolo  vode,  a  ruzne  kucu  ku6e.  Nar.  posl.  vuk. 
16'J.  Tuda  kudo,  .  .  .  ne  kucim  to  vec  te  rasku- 
cujem.  Vuk,  rjecn.  kod  raskucivati.  Grde  zena 
kuci  kucu,  tu  nema  kuce  ni  kuciSta.  V.  Bogisic, 
zboru.  34.  Domacica  kucu  ku6i.  Nar.  bl.  mehm. 
beg  kapet.  .52.  Te  se  porodica  ovoga  vrati  u 
GaraSe,  da  kuci  kucu  iznova.  M.  D.  Milicevii, 
pomenik.  1,  93. 

K&CITI  SE,  kuclm  se,  impf.  okuciti  se.  — 
Akc.  je  kao  kod  kuciti.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Belinii  (,acca3arsi  overo  acca- 
sare,  aprir  casa  in  un  luogo'  ,domicilium  collo- 
care'  12i),  u  Stulineim  (v.  okuciti  se),  u  Voltigi- 
jinu  (grijeskom  kuciti  so  ,domiciliarsi,  accasarsi' 
,sich  hauslich  niederlassen').  I  pribiva  dobro- 
vo}no  vazda  u  stvari  posteiiije  i  kuci  se  i  obii 
vazda  u  svakomu  srcu.  P.  Posilovic,  cvijet.  9. 
Ako  ti  je  na  um  palo  da  se  zenis  i  kuiis.  S. 
!^ubisa,  prip.  35. 

KUtNI,  adj.  vidi  2.  kutiii. 

KUCNICA,  /.  uprai)  kiic.nu  zensko  ce(ade,  alt 
se  upotrebfava  u  usohitijem  znaiemma,  vidi  i 
kutnica.  —  isporedi  kucanica.  —  Od  xiv  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevii  (,domostica,  fami- 
liaris,  rem  domesticam  curans'),  u  VoUigijinii 
(grijeskom  kucnica  ,casiera,  ecouoma'  ,hau3wirt- 
scbafterin"),  ic  Vukovu  (vide  kucanica  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Crnoj  Gori),  u  Daniiicevu  (kuci.- 
nica  ,uxor'). 

a.  uxor,  zena  (prema  muzu).  —  U  naj  sta- 
rijim  primjerima.  Da  se  to  selo  ne  odnime  go- 
spoji  Stane  za  lie  zivota  nikadare,  a  konb  lie  zi- 
vota  to  selo  dajemo  knezu  Juriju  Radivojeviiiu 
i  negove  kucnicu  a  ne  kceri.  Mon.  serb.  225. 
(1395).  Palko  Zurbgovicb  (s)  svojomb  kuinicomb 
i  s  decomb.  Spom.  sr.  1,  38.  (1402).  Vladika 
Stopanida  kbci  vojevode  MrbkSe  Si6evskoga  i 
kucuica  Zigojeva.  2,  135.  (14621.  Na  Auuhli 
kuAnici  Katka  Dcbrbkovica.    2,  118.  1 14(53). 

b.  vidi  kucanica,  a).  Ako  kucnica  ovo  ostavi 
uciniti.  M.  Bijankovic  134.  Kucuicama  sad  je 
briga  svima.    J.  S.  Re}kovic  156. 

C.  vidi  kucanica,  b).  V  hramu  svetomu  bise 
redovnica,  u  staniscu  svomu  pefialna  kudnica.  I. 
T.  Mrnavic,  mand.  53.  To  'e  ma  Jubi,  ka  ku6- 
uioe  pohvajene  ime  nosi.  J.  Kavaiiin  85ii.  Zena 
kucnica,  ptica  pjevacica  i  voda  koja  izvire  nista 
ti  ovoga  svijeta  boje.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kap. 
329. 

KUCNICKI,  adj.  koji  pripada  kucnicima.  — 
U  dva  pisca  xviii  vijeka  (u  prvoga  grijeskom 
kucnizki  mj.  kucniskif,  a  izmedu  rjecnika  u  Stii- 
liievu  (kucniski,  v.  kucan  s  dodatkom  da  se  na- 
hodi  u  (iaraiiina).  Iz  cestoga  zdruzivada  kuc- 
nizkoga.  I.  Garanin  15.  Ne  dopuste  kucnizke 
razgovore.  15.  Kucnickoga  je  vridno  obzirka. 
J.  S.  Rejkovic  206.  To  kucnicka  jest  zabava 
bila  od  starine.    428. 

KUCNIK,  HI.  kticni  covjek,  upotrebfava  se  ii 
razlicnijein  znacenima,  vidi  i  kutiik.  —  isporedi 
kucanik,  kucanin.  —  Ima  na  jednome  mjestu 
(vidi  c)  i  kucnik  (sto  bi  mogla  biti  stamparska 
pogreska).  —  Od  xv  vijeka  (oidi  b),  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu  (padrone  di  casa'  ,herus'  534b; 
, padre  di  famiglia'  , pater  famiiias'  534*;  ,dome- 
stico,  familiare'  ,domesticus'  276''),  u  Stulicevu 
(,domesticus,  familiaris,  rem  domesticam  curans'), 


5  Ku6i!ri,  1. 

u  Voltigijinu  (grijeskom  kufinik  ,dome3tico,  oa- 
salingo'  ,hauslich'),  it  Vukovu  (vide  ku6anik 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Ornoj  Gori),  u  Da- 
nicicevti  (kudbnikb  ,maritU3'). 

ii.  gospodar  u  kuci,  domacin,  gazda.  A  on 
im  (Jesus)  navijesti:  ,Put  grada  vi  hode,  covjek 
ce  vas  sresti  nose6i  sud  vode;  gdi  nega  vidite 
uljesti  vi  tada,  kucniku  (,domino  domus'.  marc. 
14,  14.  ipatrifamilias  domus'.  luc.  22,  11)  recite 
da  vam  tuj  mjesto  da.  N.  Najeskovic  1,  127.  Uz 
vrimena  i  nafiin  valade,  po  kom  ku6nik  vladati 
se  znade:  nacin  ti  je  od  poslenog  reda,  jer  kuc- 
nika  svaki  posao  gleda  ...  U  tom  mnogi  bas 
ku6nioi  fale  jer  §to  malo  brigom  zanemare,  s  tim 
sve  kadsto  kucnictvo  pokvaro.  J.  S.  Rejkovic  14. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Evo  ti  u  kraju 
kucnika  koji  oblast  ima  svrhu  ukuiana  svojih. 
J.  S.  Re}kovi6  x. 

b.  maritus,  muz.  —  isporedi  kuinica,  a.  — 
U  svezi  s  predaSnijem  znaienem.  —  U  jednome 
primjeru  xv  vijeka.  Pitaje  pravde  na  Anuhli 
ku6nici  Ratka  Dobrbkovida  i  na  refienomb  Ratku 
kuiniku  receuo  Anuhle.   Spom.  sr.  2,  118.  (1463). 

C.  po  znacenu  kod  a,  ima  u  Belinn  rjecniku : 
ku6nik  (vidi  sprijeda)  ,albergatore,  colui  che  al- 
berga'  jhospes'  59*.  dakle  gazda,  gostioniiar. 

d.  covjek  koji  umije  dobro  upravfati  kucom. 
Olimpicu,  kume  Jero,  er  si  kudnik  i  Steditej . . . 
J.  Kavanin  152». 

e.  covjek  (Hi  cefade  uopce)  Ho  s  drugima 
zivi  u  istoj  kuci. 

a)  uopce.  Obecava  Ijekar ...  da  kudnikom 
dat  ce  reda  da  mu  piti  dadu  dosti.  A.  Vitajid, 
ostan.  95.  Jedni  bi  svoje  plakali  kucnike,  a 
drugi  svojte,  ili  [uboznike.  P.  Knezevid,  pism. 
172. 

h)  prema  domacinu,  starjeHni  (u  naj  pr- 
vom  primjeru  prema  domacici).  I  poda  plina 
kucnikom  svojim.  Bernardin  156.  (1586).  prov. 
31,  15.  Imaju  se  nagovarati  siiiovi  kucnici  oca 
domadina.  J.  Matovic  317.  Biskup  kudnika  svoga 
sebi  nepodlozna  neee  rediti.  I.  J.  P.  Ludid,  nar. 
44.  —  U  prenesenome  smislu.  Da  smo  kako  pravi 
kudnici  i  sinovi  Davida.  A.  Gudetid,  roz.  mar. 
148.  Da  se  ucine  gradani  svetih  i  kudnici  Bozji. 
A.  Vitalic,  ist.  45.  Da  budomo  kudnici  BoXji. 
J.  Banovac,  blagosov.  159.  Redovnici  jesu  kud- 
nici, prijateji  i  sinovi  Bozji.  P.  KueXevid,  osm. 
94.  Mi  gradani  svetijeh  i  kudnici  Bo2i.  J.  Ma- 
tovic 66. 

f.  covjek  koji  ima  kucu,  koji  zivi  u  kuci  (su- 
protno :  beskudnik).  No  da  su  sve  sami  beskud- 
nici  i  zlikovci,  a  kudnici  Arnauti  ne  pristaju  uz 
ni  nikako  .  .  .  Hteli  svi  da  udare  na  Majdevsku 
stranu,  no  kudnici  Arnauti  nisu  im  dali.  Nov. 
sr.  1834.  84. 

KUCNISTVO,  n.  vidi  kudanstvo.  —  Od  xviii 
vijeka  (u  primjerima  kudnictvo),  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (,familiaritas')  gdje  nije  dobro 
tiimaceno  (isporedi  kudnost).  S  tim  svo  kadSto 
kudnidtvo  pokvare.  J.  S.  Rejkovid  14.  Jerbo 
nije  za  prostog  te^aka  od  kudnifitva  bas  zabava 
svaka.  76. 

KUCNOST,  /.  osobina  kilcdnd  u  svezi  medu 
sobom.  —  Samo  u  Voltigijinu  rjecniku:  grijeskom 
kudnost  ,domestichezza,  intrinsichezza'  ,hauslich- 
keit,  vertraulichkeit'. 

1.  KUCNAK,  m.  vidi  kucnik,  a.  —  Na  jednom 
mjestu  XVIII  vijeka.  Nije  kriva  kuda,  nego  kud- 
nak.    B.  Zuzeri  64. 

2.  KU6naK,  m.  vidi   kutnak. 

KTJCNI,  adj.  vidi  kudan.  —  Od  xvi  vijeka. 
1.  kao  pravi  adjektiv. 


KU6lh,  1,  a.  71 

11.  I'ldt  kufiiii,  1,  ft.  U  kuineinu  pomoliStu. 

1.  Dordk',  ben.  178.  Stisni  so  oko  onofja  kuA- 
nega  zida.  J.  Banovao,  pred.  128.  PoSto  sjajnu 
iaru  dobavio,  preo  ku6iieg  praga  prevalio.  Osvetn. 

2,  2. 

b.  vidi  ku6an,  1,  b.  Posle  ku&i^e  6init.  M. 
DrXi6  138.  Ovo  je  kudi^i  neprijatel-  B.  Gradi6, 
djev.  63.  Psom  tudim  metati  kruh  ku66i.  D. 
Kanina  691'.  Koliko  mi  kuiiii  posli  dopuStaju. 
D.  Zlataric  v.  Mnogi  su  ovoga  kuihega  nopri- 
jateja  Ct.  J.  put  svojtt)  pridobili.  J.  Banovac, 
razg.  114.  No  ima  ve6ega  rata  i  nemira  od  kuA- 
liega.  182.  Ciiii  so  iia  voju  tilu  nasem  neprija- 
te|u  kuciiem.  prod.  34.  Naj  ve6e  sluXi  trgovcu 
i  vladaocu  kucnemu.  M.  Zoricic,  aritm.  predg. 
9.  Koje  (stvari)  pristoje  pom|i  kuinoj.  A.  d. 
Costa  i,  151.  Ne  rasipati  dobra  kudna.  Ant. 
Kad6i6  512. 

C.  vidi  kui'an,  1,  d.  U  kucnemu  razmirju 
od  franafikijeh  zemaja.    I.  DordiiS,  ben.  32. 

2.  kao  supstantiv,  vidi  ku6an,  2.  Prid  liimi 
grodu  ku6Ai  mrtvoga.    B.  KaSic,  rit.  231. 

KUCONOSA,  m.  i  f.  onaj  (Hi  ona)  sto  na  sebi 
kueu  nusi  (n.  p.  korAafta,  spu2).  —  Samo  u  Stu- 
licevu  rjecniku:  ,domiporta'. 

KUCOV,  m.  vidi  ,6uk6v'  (pas),  na  Braou.  A. 
Ostoji6. 

IvUCUPCIJA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskome.  lifiva  u  Kudupciji.   Sr.  nov.  1863.  90. 

KUl'URA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Mi- 
lija  Kucura.   Eat.  354. 

KUfiUBINA,  /.  augm.  1.  kuca.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  vide  ku6etina. 

KUD,  adv.  qua;  quo,  pokasuje  mjesto  krnz 
koje  Hi  preko  kojega  Hi  mimo  koje  biva  micane: 
pokaziije  mjesto  put  kojega  biva  micane.  izmedit 
ova  dva  glavna  znacena  x^i'vo  je  starije.  —  -u- 
stoji  mj.  negdasnega  a.  —  Osnova  je  prasla- 
venska  (kond-),  vidi  A,  te  postaje  od  korijena  ki, 
(vidi  tko,  gdje,  kad,  kako,  kamo  itd.)  i  od  na- 
stavka  ond;  ovaj  moze  biti  i  indoevropski  (ondh?), 
isporedi  lat.  unde  (gdje  se  misli  da  je  otpalo  c 
na  pocetku),  inde,  (mozebiti  i  grc.  iv9a,  ondje, 
gdje). 

A.  oblici.  osnova  se  kud  (kond)  nalazi  vec 
u  praslavensko  doba  s  razUcnijem  svrsecima,  od 
kojijeh  neki,  ako  ne  svi,  mogu  se  shvatiti  kao 
padezni  nastavci.  k  ovijema  se  gdjegdje  dodaju 
i  enklitike  n,  no  (od  ono),  r  (t.  j.  ze),  j. 

a.  kud  se  nahodi  bez  nastavka  u  7iasem 
jeziku  i  u  nslovenskome  (kod,  od  kod,  do  kod), 
pa  i  u  ceskorne  i  u  po{skome,  ali  samo  uz  pri- 
jedloge  (ces.  odkud,  dokud,  pol.  dokad,  poknd, 
zkqd).  osim  po,  svi  ovi  prijedlozi  stoje  s  gene- 
tivom,  te  se  moze  pomisliti  da  je  praslavenski 
oblik  kondt  gen.  pi.,  isporedi  d.  —  Is  enkli- 
tikom  no:  kudno.  Protok.  nenad.  86.  —  Vidi  i 
otkud. 

b.  kiida,  isporedi  rus.  Ky^ia.  moglo  bi  se 
pomisliti  da  je  gen.  sing,  (ali  vidi  i  kada).  — 
I  s  prijedlogom  od,  vidi  kod  otkuda.  —  Moze 
imati  uza  se  enklitike: 

a)  j:  kiidaj.  u  iakavaca:  A.  Vitajic, 
ist.  508.  Jacke.  18.  i  u  nslovenskome:  kddaj. 

h)  r  (ze),  ra:  kudar,  kudara,  dosta  iesto 
u  nase  vrijeme,  is2>oredi  i  nslov.  kodar.  —  u 
Dubrovniku  ce  ko  reci  i  kudarica  i  kndarioe. 

c.  kude,  nije  dosta  jasan  oblik:  Hi  je 
istocni  oblik  od  kude  (oidi  e)  Hi  je  postao  na- 
stavkom  e  mozebiti  od  kudy  (vidi  d),  kao  sto  se 
dogodilo  u  nom.  pi.  zenskijeh  supstantiva  na  a. 
ovo  bi  se  zadne  potvrdilo  akcentom  kude,  kako 


5  KTTD,  B,  1,  ft,  a). 

ga  Vuk  bi(eii,  ali  sam  ja  samo  duo  ktide.  istina, 
iuje  se  i  u  juinomc  govoru.  —  U  naj  siarijim 
primjerima  po  svoj  prilici  stoji  mj.  kudd,  jer  se 
u  istijem  knigama  mijeia  &  i  o,  n.  p.:  kude. 
Mon.  serb.  18.  (1233);  Domontijan^  137;  Zak. 
duS.  para.  saf.  35.  36;  Mon.  -sorb.  20(i.  (1387); 
264.  (1389—1405)  (u  istome  spomeniku  ima  i 
kudu).  415.  (1442).  —  Is  enklitikom  j:  kudej. 
Jaftke.  146.  —  Is  enklitikom  r  (Je) :  kiider.  I. 
T.  Mrnavi6,  osm.  171. 

d.  kudi  (vidi  n.  p.  ti.  MenCetid — (i.  DrXid 
513;  M.  Vetranic  1,  130).  mislim  (ali  vidi  kod 
el  da  nije  zapadni  oblik  od  kude  (vidi  e)  nego 
da  postaje  od  praslavtnskoga  kondy,  isporedi 
rus.  KVAI-",  ieS.  kudy,  po/.  k^dy.  moze  se  shvatiti 
-y  kao  nastavak  za  ace.  pi. 

e.  kudije,  gdje  -ije  stoji  mj.  negdainega 
§ :  kudo,  isporedi  i  hug.  kT>de.  kao  da  je  -e 
nastavak  za  loc.  sing.  —  Nalazi  se  od  prvijeh 
vremena  (vidi  i  pod  o):  kudo.  Mon.  serb.  24. 
(12.34—1240);  9.5.  (1330);  kudije.  312.  (1421);  po 
zapadnome  govoru  kudi.  229.  (1397).  —  Moze 
imati  uza  se  enklitike :  a)  no  od  ono :  kudeno. 
Spom.  sr.  1,  12.  (1.398),  i  okrneno  n:  kudijon, 
u  naSe  vrijeme,  n.  p.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  168;  P. 
Petrovid,  gor.  vijen.  51.  —  bj  r  (ze).  naj  stariji 
je  primjer  kudijer.  M.  Vetranid  2,  240. 

f.  kudu,  rijecje  stara,  isporedi  stslov.  kadu, 
rus.  Ky,iy,  i  s  prijedlogom  oti,.  —  Nastavak  -u 
moze  pokazivati  gen.  sing,  od  osnove  na  u.  — 
Vidi  kod  otkud. 

g.  kiid,  kiide,  «  nase  vrijeme  po  jugoza- 
padnijem  krajevima.  —  Vaja  da  je  postalo  od 
kudo  (vidi  e). 

h.  kiij,  postalo  je  od  kud  u  brzome  govoru. 
—  U  Vukovu  rjecniku :  vide  kud  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Crnoj  Gori  i  s  primjerom  iz  na- 
rodne  pjesme:  Kuj  si  diga'  piperske  prosjake. 

B.  znacene.  —  kao  u  svijeh  rijeii  Ho  postaju 
od  korijena  kt  smisao  je  naj  stariji  interogativni, 
od  kojega  se  razvija  itidejinitni,  a  docnije  rela- 
tivni.  —  znacene  je  kao  sto  se  kazalo  sprijeda ; 
ali  hi  moglo  bitijos  starije:  udafivane  odmjesta, 
isporedi  lat.  unde  i  inde,  i  vidi  otkud.  —  Izmedu 
rjci'nika  u  Vrancicevu  (kuda  ,qua'),  u  Belinu 
(kud,  kuda  ,a  che  termine'  ,quo'  261);  kuda  ,per 
dove,  significante  moto  per  luogo'  ,qua'  279''; 
kud  ,a  qual  luogo'  ,quonam'  598b),  a  Bjelostjen- 
cevu  (kud,  kuda  ,qua,  per  quam  viam,  locum 
etc.'),  M  Stulicevu  (kud?  ,quorsus?  quorsum? 
quoi";  kuda?  kudije?  ,qua?')  u  Voltigijinu  {kud, 
kuda  .per  dove,  per  qual  parte'  ,wodurch') ;  u 
Vukovu :  kud,  kuda,  kudar,  kude,  kudije,  ku- 
dijen  (kod  toga  dvoga  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Crnoj  Gori),  kudijer  (s  dodatkom  da  je  po 
juznome  govoru),  kud  (po  juznijem  krajevima), 
kude  (u  Crnoj  Gori),  kuj  (vidi  A,  h)  ,wohin, 
wo  vorbei?'  ,quo?  qua?';  u  Danicicevu:  kuda, 
kudb,  kudo  ,quo';  kudu,  s  predlogom  otb  ,und6' 
(vidi  kod  otkud). 

1.  interogativno. 

a.  u  pravome  pitaiiu. 

a)  qua?  kroz  koje  mjesto?  preko 
kojega  mjesta?  Kud  se  skitaS?  jer  ne  radi§?  V. 
Dosen  89b.  Kud  je,  snaso,  u  to  selo  put  poslije 
rucka?  Nar.  posl.  vuk.  162.  (u  prenesenome 
smislu)  Nut'  mene!  ter  kud  se  ja  ovo  zavedofAj 
premda  t\o']i(h)  al'  ne  tvoja  kriposna  dinena 
ukazujudi,  kolik  da  nisu  zadovojna  sama  tvoja 
za  imati  svu  onu  slavu  .  .  .  ?  J.  Filipovid  1,  vii. 
Kud  igda  di)e  mogla  bi  se  pruziti  slava  nasa? 
F.  Lastrid,  test.  232b.  _  (hez  glagola)  Doli? 
kuda  to,  jaoh  meni?  I.  Gundulid  87.  Jao  moje 
povesamce,    kuda    des    se    povladiti !     Nar.    pjes. 


KTJD,  B,  1,  a,  a).  ', 

vuk.  1,  183.  —  Oucu  ouou,  kobile,  kudar  ste  mi 
hodile?  —  Kroz  begove  doline.  1,  195.  Kudar 
6emo  na  neg  udariti?  4,  500.  —  Kudara  je  Vule 
zamako?  Dubromik.  1870.  15.  —  Ona  ima  nigdi 
svoja  osobjiva  vrata,  kudoj  hodi  simo  tamo, 
kudej  joj  je  drago.  Jacke.  I-IG.  —  Ma%ario, 
vilenice,  kudije  se  tuces  ?  gdje  si  stado  ostavio  ? 
M.  Drzic  150. 

b)  quo?  u  koje  mjesto?  put  kojega 
mjesta?  vidi  kamo,  vidi  i  bog,  4,  c)  (uprav  d), 
all  je  uostalo  stamparskom  grijeskom)  pri  kraju 
(I,  476a). 

aa)  s  glayolom  Ho  znaci  pravo 
micane.  Kud  sam  tako  ides  sadaV  I.  Gundulic 
339.  Kud  ide  tilo,  kad  izade  iz  riega  dusa?  u 
grobniou.  J.  Banovac,  razg.  148.  Kud  oces  da 
pudemo  ?  223.  I  dva  svata,  dva  uprosnika !  kud 
vi  idete?  sta  vi  trazite?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  1. 
Kud  nam  pode  duveglija?  1,  71.  Kud  odose, 
na  koju  li  stranu?  2,  621.  Kud  srnete  mladci 
plasiy  I.  V.  Buni6,  mand.  6.  Stani,  momfie,  kud 
si  navalio?  M.  A.  Kelkovic,  sat.  0-7^.  Kud  se 
one  Maksim  zatrcao?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  559. 
Stan',  Turfcine,  kud  si  nasrnuoV  4,  232.  Stan', 
Turcine,  kud  si  pobitao?  4,  373.  Kud  hitisV 
nije  ti  krava  na  uogu  stala.  Nar.  posl.  vuk.  163. 
amo  pripadaju  i  uvaki  primjeri:  Kud  te  sila 
slomi  preko  mora  na  daleko  cetfest  konaka, 
preko  mora,   da  ne  vidis  doma!    Nar.  1>J03.  vuk. 

2,  530.  Kud  te,  care,  sila  zanijelaV  jesi  li  se, 
care,  pomamio?  3,  70.  —  Kuda  toj  tuzefii  sam 
hodis?  I.  Gundulid  131.  Kuda  cemo  ici,  gdi 
nam  je  ku6a?  A.  Kanizlic,  utoc.  x.  Kuaa  ides, 
siroma?  Nar.  pjes.  vuk.  1,  515.  Kuda  da  utece 
tuzni  osudenik  ?  A.  Gucetic,  roz.  jez.  298.  Kuda 
bjezis  s  lijepijem  plijenom?   G.  Palmotid  2,  247. 

—  Da  ti  kude  bodisi?  Domentijan*  137.  —  Kudi 
gres  bez  drage  tve  druziue?   G.  Palmotic  1,  19. 

—  Kudije  sad  misliS  po6?  M.  Vetranic  2,  240. 
Ceka',  kudije  bjezis?   M.  Di-zic  274. 

hb)  0  pravome  micaiiu,  all  s  gla- 
golom  koji  to  ne  znaci  nego  namjeru,  pocetak 
hoda,  okretane.  Kud  cu  stupaj  moj  svrnuti,  kud 
s_e  zivot  moj  uputi,  kud  mi  otide  srce  drago  'I 
G.  Palmoti6  2,  54.  Kud  ste  se  uputiliV  D.  Basic 
72.     Kud   li  jesi   tako   zaputio?    Nar.  pjes.  vuk. 

3,  482.  Kamo  Enea,  kud  se  odijeliV  G.  Pal- 
moti6  2,  137.  Kud  si  mi  se  podigao,  Janko? 
Nar.  pje.i.  vuk.  2,  242.  Kud  si  tako  rano  ura- 
nila?  1,  124.  Kud  bi  se  naj  boje  bilo  okrenuti. 
M.  A.  Rejkovio,  sabr.  6.  —  Te  kuda  6o3  tada  so 
okrenuti,  o  nevo|ni  grisnice!  D.  Rapid  9.  Kuda 
cemo  s  cetom  obrnuti?  Nar.  pjes.  vuk.  4,  125. 
Kuda  li  si  bio  namislio?  3,  ,120.  —  Kudi  se 
oprav|as  sad?  S.  Mencetid — G.  Drzi6  513.  — 
Kudijer  se  odpravJa§?    M.  Vetranic  2,  240. 

cc)  nevia  glagola  (samo  u  pret- 
posfednem  primjeru)  Hi  ima  glagol  hotjeti  kojijem 
se  naznaiiije  namjera  Hi  uopce  budiice  vrijeme. 
smisao  je  kao  kod  bh).  Kud  ces  tamo.  Demo 
Brdanine?  Nar.  pjes.  vuk.  2,  412.  Kud  cu  sade, 
na  koju  li  stranu?  2,  496.  Kud  ces,  Jovo?  nogu 
podlomio !  3,  105.  Kud  6es  vojsku,  Ograsic- 
serdaru?  3,  275.  Kud  6e  vjestica  do  u  svoj 
rod?  Kud  ce  guba  nego  na  jare?  Kud  ce  iver 
od  klade?  (Od  kakva  je  ko  roda  onaki  je).  Kud 
6e  rda  do  u  rod?  Kud  6e  suza  neg'  na  oko? 
Kud  ce  steta  te  na  rdava  kmeta?  Nar.  posl. 
vuk.  163.  —  Kuda  ces,  dragi,  kuda  6es?  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  212.  Kiko  vifie:  ,Kuda,  namjer- 
nide?'  Osvetn.  4,  5.  amu  moie  pripadati  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  je  glagol  znati:  Rece  muzu: 
,Ja  ove  tvoje  dece  vise  ne  mogu  gledati,  nego  ih 
vodi  iz  kuce!'  Covek  je  staue  blaziti:  ,Ta  nemoj, 

V 


!7  KTTD,  B,  1,  a,  c)  cc). 

zeno,  zaBoga!  kuda  zuum  s  liima?  (=  kuda  cu 
s  nima?  kud  cu  ih  voditi?)'  Nar.  prip.  vuk. 
172—173.  isporedi  i  dd). 

del)  samo  s  glagolom  hotjeti  kao 
kod  cc),  ali  ne  u  pravome  znacenu,  jer  se  pita 
(naj  cesce  u  prvome  lieu)  kud  ce  otici,  u  smislu 
sto  ce  s  nim  biti,  sto  ce  raditi,  i  pokazuje  ne- 
odlucnost  (radi  kakve  nesrece)  pa  i  ocajane.  uz 
kud  moze  biti  radi  vece  site  i  druga  interoga- 
tivna  rijec  (sto,  kamo)  .s  glagolom  htjeti.  Kud  li 
ces,  kamo  li  ces  tada?  M.  Divkovic,  bes.  31l>. 
Kud  cu,  kamo  1'  sad  brez  tebe?  P.  Kuezevic, 
muka.  17.  Ajme!  kud  6u?  46.  Vide6i  da  jo 
osuden,  kud  li  6e,  kamo  li  6e?  A.  Kanizlic, 
utoc.  93.  Pak  ve6  onda  ja  i  dica  kud  6u?  M. 
A.  Kejkovic,  sat.  G2lJ.  Sto  je  mislit  kud  cu, 
sto  cu?  A.  Kalic  171.  Gospod  Bog  kud  ce  sta 
6e,  te  posje  celu.  Nar.  prip.  vila.  1867.  655. 
(isporedi  pretposledni  primjer  kod  cc))  Ali  driigu 
za  proniisjaj  kaze:  ,Mi  umaknut,  al'  kud  naSe 
majke?'  Osvetn.  4,  6.  —  Kuda  veie  hocu?  B. 
Kasic,  naf.  31.  Ona  kuda  ce  Sta  6e  sirota,  nego 
se  sakrije  pod  koru  jolova  drveta.  Nar.  prip. 
vila.  1867.  764.  Turci  ce  mi  dete  poturciti,  pa 
kuda  ce  moja  gresua  du§a?  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
37.  Nema  djeteta;  a  ja  kuda  6u?  D.  Danicii, 
Imojs.  37,  30.  —  Sto  cu  sada?  kudije  li  6u  sada? 
M.  Drzic  350. 

ee)  s  glagolom  djeti,  djeti  se.  Itre 
noge  kud  se  dise?  S.  Margiti6,  isp.  250.  Tekla 
voda  tekelija,  kad  je  tekla,  kud  se  dela?  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  49.  Kud  6emo  se,  majko,  dijevati? 
2,  27.  Kud  se  dede  car-Nemaiie  blago?  2,  101. 
Kud  se  dede  moj  mio  ujace  ?  3,  497.  Kud  se  to 
deva  rod  s  naSe  jabuke?  Nar.  prip.  vuk.  18.  — 
Kufiko  §ceri,  kuda  si  je  (ruzu)  dela?  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  233.  —  Kude  im  se  mudra  pamet  dela? 
5,  58. 

ff)  0  smjeru  kod  miSjet'ia,  gledana, 
sto  se  shvaca  nekako  kao  micane.  Kud  se  miso 
tva  prostire,  kud  se  odluka  tva  uputi?  G.  Pal- 
motii  1,  31.  06i  moje,  kud  ste  pogledale?  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  221.  —  Kudi  si  misli  tve,  rec'  mi, 
obratila?    S.  Guceti6  205. 

c)  smisao  je  pitana  da  ono  sto  se 
trazi  nije  i  ne  maze  biti,  vidi  gdje,  II,  A,  1,  a, 
b)  dd),  i  kamo,  I,  3,  a,  c).  moze  biti  da  kud  u 
ovakovijem  primjerima  ne  znaci  Sto  gdje  i  kamo, 
vec  da  je  isto  sto  otkud. 

ad)  s  glagolom  biti.  Kud  bi  ku6i 
od  tog  srice  vede?  J.  S.  Relkovid  366.  Od  kr- 
maoe  kud  de  plemenitije  sta  biti,  koja  po  osmoro 
oprasi?  Nar.  posl.  vuk.  234.  Pa  kud  bi  im  6a- 
snija  zadada?    Osvetn.  2,  25. 

bb)  nema  glagola,  ali  se  misli  na 
glagol  biti  (je)  kad  ima  nominativ  u  reieniei; 
kad  je  genetiv,  vafa  da  se  shvaca  reienica  kao 
negativna  (po  smislu).  cesto  u  ovakovijem  pri- 
mjerima. Kud  ta  sreda  da  ga  posluSasmo?  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  508.  Kud  ta  sreda  da  grdne  gla- 
vare  sve  potrova  i  trag  im  umrije  ?  P.  Petrovid, 
gor.  vijen.  9.  Kud  te  srede  da  ga  i  ne  znadem? 
Nar.  pjes.  vuk.  5,  467.  Da  ih  se  godinom  toliko 
podnivi,  kud  srede !  S.  ^jubisa,  prip.  7.  —  Kud 
ta  sreda  da  se  pokaurim?   Nar.  pjes.  vuk.  5,  513. 

cc)  s  glagolom  htjeti  kao  pomoc- 
nijem  glagolom,  i  kod  toga  va{a  da  se  misli  na 
buduce  vrijeme  glagola  biti.  Kud  de  veda  po- 
grda?  A.  Kanizlid,  kara.  2.50.  Kud  de  od  neg 
likarija  boja?  J.  S.  Rejkovid  208.  —  A  kuda  de 
veda  nesrida,  naudenje  i  otrov  jednoj  dusi,  nego 
iztirati  iz  ne  duha  svetoga?  F.  Lastrid,  ned.  400. 
A  kuda  ce  gorja  smrt  i  vede  zlo,  nego  kad  tko 
postane   suzan   pakleni?     B.   Leakovid,   gov.  95. 

47 


KTJD,  B,  I,  a,  c)  cc). 


73P 


KUD,  B,  2,  a,  h)   aa). 


A  kiula  Ae  vei^o  dobro,  nego  kad  lui  po  |ubavi 
postttjemo  pribivaliSta  BoXjaV  183.  Kuda  co  vo6e 
7,lo,  nego  kad  tko  izgubi  poJtei'ior'  nauk.  362.  — 
Kud  I'^e  viSe  budale  od  takvoV  Nar.  pjoa.  vuk. 
5,  492. 

ihl)  s  glagolom  htjeti,  ali  ne  kao 
s  pomo&nijem  glagolom  nego  u  pravome  smislu 
(vello).  vidi  hotjoti,  II,  A,  1,  a,  c)  gg)  hhh).  Kud 
co5  gorjih  od  tih  kurjakova?  M.  A.  Ke|kovi6, 
sat.  05".  U  vrtlu  mu  svake  viste  zeja;  kud  6e 
bojeg  od  toga  veseja?  L5*.  Stedi  soli,  ne  da 
omrsaja,  kud  ceS  goreg  kuci  okrSaja?  O-ivetn. 
•I,  66.  amo  pripadaju  i  orakovi  priinjeri:  Bi4eto 
kao  bogovi!  kud  oe  so  veoa  liolostV  F.  Lastrift, 
test.  42".  Kud  io  se  pogrdnija  psovka?  42ii.  — 
A  kuda  <?emo  ve6e  bogastvo,  nego  kad  Boga 
imademo?    B.  LeakovicS,  nauk.  184. 

ne)  s  kojijem  drugijem  glagolom. 
Kud  je  boje  mogao  reci  s.  .sabor  Tridentiski, 
neco  .  .  .?  F.  LastriA,  test.  300''.  Kud  li  co  su- 
mliti  tko  da  .  .  .?  SOOb.  Kud  r.e  se,  kako  li  6e 
so   pohlepa  vise  pruXati?    A.  Kanizlic,  kara.  6fl. 

d)  od  c)  Hri  se  da(e  u  smislu  da 
nesto  biva  sto  ne  bi  moglu  biti,  te  pokazuje  iu- 
(tene.  i  ovdje  kud  kao  da  je  isprva  bilo  isto  sto 
otkud  (u  prvome  i  trecemu  primjeru  moglo  bi  se 
zamijeniti  rijeci  kako).  Kud  ce  diva  nesreca  tak- 
nuti !  Nar.  pjes.  vuk.  2,  34.  Da  kud  i-.Q  ti  pokor 
i  sramota?  sad  se  nemas  eirae  povaliti.  3,  256 
— 257.  Kud  si  ti,  star  i  pametan  covek,  pristao 
za  budalom?    Vuk,  nar.  pjes.  (1833)  4,  16. 

e)  u  ovijem  primjerima  kao  da  se 
moze  zamijeniti  adverbom  gdje,  ali  nije  dosta 
jasno  znacene,  jer  se  istice  i  cudene  (pisac  se 
rudi  samome  sebi)  kao  kod  d),  pa  i  kud  ne  na- 
znacuje  mjesto  ograniieno  kao  sto  moze  biti  kod 
gdje,  nego  prostor  kroz  koji  se  sto  moze  siriti  i 
pruzati:  Kud  ohodim  ja  I'legova  govorenja  sladka 
i  znana  .  .  .?  kud  korisnijeh  broj  nauka .  .  .  ?  G. 
Palmotid  3,  155a.  Kud  ohodim  potiStene  ufie- 
nike  ki  §  Aim  gredu?    3,   16la. 

f)  i  u  ovome  primjeru  kao  da  znaii 
Ho  i  gdje,  ali  je  primjer  iz  narodne  pjesme  iz 
okruga  toplickoga  u  Srbiji  u  kojeniu  se  ne  razli- 
kuje  padeiima  i  adverbima  stane  od  inieana: 
Kude  cemo  k  nooi  po6ivati '?  (nize:  Da  nodimo 
u  gore  zelene).  u  M.  D.  Milicevid,  kra}.  srb.  409. 

b.  u  podloznoj  recenici,  radi  shvacana 
kao  interogativnoga  adverba  vidi  kako,  I,  2). 

a.)  qua,  vidi  a,  a).  Kud  si  s  listom 
bil,  sada  ho6u  znati.  Oliva.  45.  Eto  pazi,  nevir- 
nice,  kud  nevira  tvoja  nice.  V.  Do§en  258''.  Koji 
zem]e  zna  dilit  u  sitvu:  kud  luk  vaja,  kud  li 
sijat  blitvu,  kud  Ian  nice,  kuda  zito  rodi,  kud 
sam  kucnik  po  bostanu  hodi,  kuda  loz6_  grozdjem 
se  ponose,  ...  .T.  S.  Ee}kovi6  15.  —  Cinase  mu 
se  da  je  zasal  is  puta  i  ne  umi§e  kuda  pojti. 
Mirakuli.  103.  Gdo  hodi  po  no6i,  ne  zna  kuda 
hodi.  Transit.  90.  Oliva  upita,  dojti  6e  on  kuda. 
Oliva.  56.  Na  Kosovu  turska  vojska  biSe,  kud 
ce  udrit  jos  se  ne  znadise.  And.  Ka6i6,  razg. 
211''.  Da  ja  vidim  kud  mi  drago  §eta.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  369.  —  Povedet  kuda  je  kunfin  ta. 
Moil.  Croat.  46.  (1395).  Jer  slip  ne  zna  kuda  ide 
sunce.  And.  Kacic,  razg.  310i.  —  Ne  umijuci 
kude  iziti,  rikam  poslidovah  cetirim.  Aleks.  jag. 
star.  3,  290.  —  Ne  umijaSo  kudije  poci.  Zborn. 
43».  —  Soko  66  ti  kazevati  kudijer  ies  putovati. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  82.  —  Ne  umijuci  kud  hoditi. 
Nar.  prip.  vuk.^  247. 

h)  quo,  vidi  a,  b),  i  3,  b.  Tbj  6asb 
delise  se  i  pojdose,  da  ne  vemo  kudb.  Spom.  sr. 
1,  64.  (1405).  Podu  iz  daleka  za  nim,  da  vidim, 
kud  66   po6.    M.  Dr2i6  234.     Upita  kud  idu.    F. 


Lastri6,  svet.  17'>.  VidiS,  idero,  kud  propaneS. 
V.  DoSen  186».  Da  ne  vidi  kud  joj  ode  majka. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  572.  Mole  sveca,  kud  6a  svetac 
poci.  2,  75.  Ode  mialit  kud  6e  pobjegnuti.  3, 
284.  _A  ja  ne  znam  kud  je  otiSao.  4,  147.  Svi 
gledaju  otUud  izvire,  a  niko  ne  gleda  kud  po- 
nire.  Nar.  posl.  vuk.  282.  Ali  ne  znam  kud  se 
kiSige  diie.  M.  A.  Eejkovic,  sat.  BR".  Neg  so 
cudi,  kud  38  StoSta  diva.  C4''.  No  zuaS  kud  ces 
bit  osuden.  M.  Zorifid,  osmina.  70.  Nit'  da  mari, 
kud  de  duiia.  V.  Do§en  6*.  Pazite,  nenavidost 
kud  vas  vodi.  143''.  Nit'  ga  sreta  tko,  ni  kud 
de  pita.  Osvotu.  2,  10.  Da  ja  pitam,  kud  so 
vojno  sprema.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  424.  Moramo 
bar  za  ovu  naj  mladu  sestru  znati,  kud  je  da- 
jomo  i  za  koga  je  dajomo.  Nar.  prip.  vuk.*  186 
— 187.  —  Tko  hodi  u  tamnosti  no  vidi  kuda 
gredo.  Bornardin  68.  N.  Ranina  88".  joann.  12, 
35.  Kad  pozna  kuda  gre.  N.  NajeSkovid  2,  61. 
Znajudi  poklisari,  kuda  to  ide,  rekoSe...  A.  Ka- 
ni21id,  kam.  304  Ne  znas  odkle  dclazi  oli  kuda 
idii.  M.  Zoridid,  osmina.  22.  Pita  kuda  ides, 
zrcalo.  28.  Sjetuj  mene,  moja  stara  majko,  kuda 
mi  je  sad  ici  naj  prece:  il'  du  idi  na  carevu 
vojsku,  ir  du  idi  kraju  u  svatove,  .  .  .  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  363.  Ko  de  znati  kuda  li  de  Mirko  ? 
Osvetn.  3,  143.  —  I  ja  vas  povenem  i  srce  me 
grozi,  kada  se  spomenem,  kudi  se  privozi  voliko 
toj  mnostvo  od  vjere  krstjanske  povodom  u  rob- 
stvo  u  strane  poganske.  M.  Vetranid  1,  130. 
Kani  ne  hted  istu  mene,  pak  pobjeze,  no  znam, 
kudi.  S.  Bobajevid  228.  Ah!  mladce,  htjej  nam 
rit,  kudi  te  odpravja.  S.  Gucetid  279.  IJtekla 
je  ne  znam  kudi.  G.  Palmotid  2,  238.  Onda  de 
viditi  lakomci,  kudi  im  se  okrenu  blago,  zarad 
koga  dusu  izgubise.    J.  Banovac,  razg.  3. 

(■)  uz  kud  stoji  i  kamo  radi  vece 
site,  kad  se  istice  da  se  ne  zna  kojijem  se  smjerom 
treba  micati.  dajbudi  u  naj  starijim  primjerima 
kud  znaei  sto  i  kod  a).  Gremo  ne  znam  kud  ni 
kamo.  G.  Palmotid  2,  67.  Ne  znase  uklonit  se 
kud  ni  kamo.  I.  Sordid,  salt.  468.  —  Tijem 
gremo  ne  znaje  ni  kudije  ni  kamo.  N.  Dimi- 
trovid  35. 

2.  od  interogativnoga  se  znaiena  razvilo 
indejinitno  o  nenaznacenom  mjestu,  2>a  se  shvaca 
i  u  iiremu  smislu,  ne  samo  o  mjestu.  gdjegdje  se 
dodaje  radi  vece  site  i  kamo  (isporedi  1,  b,  e)  i 
b,  h))  Hi  kako. 

a.  0  mjestu  (uopce  je  tesko  razlikovati, 
misli  li  se  na  micane  kroz  mjesto  Hi  preko  mjesta, 
Hi  put  mjesta). 

a)  u  pozitivnoj  reienici.  Ako  bi  muz 
kud  daleko  otisao.  I.  Grlicic  180.  11'  okolo  kud 
obidi  ...  V.  Dosen  b?!^.  Kada  kud  izlazi  .  .  . 
eib.  Da  kad  jedan  kud  odlazi...  96a.  Da  kud 
po  kvaru  ne  hodi.  J.  S.  Rejkovid  156.  Kad  se 
kud  sa}u  carski  novoi.  Vuk,  dan.  2,  92.  Kad  je 
grof  Neselrode  isao  kud  na  put.  prav.  sovj.  37. 
amo  pripadaju  i  ovakovi  primjeri :  Uspomene 
bise  satrvene  i  po  svitu  stokud  raznesene  .  .  . 
Ostali  stokud  izmakose.  Nadod.  49.  Pocne  ga 
svud  kud  traziti.  Nar.  prip.  vrd.  160.  —  Ne  po- 
vadi  i  rasaduj  kuda.  J.  S.  Rejkovid  151.  Zavabi 
te  sviue  kuda  tamo.  Vuk,  rjecn.  kod  zavabiti. 
—  Sto  gode  bihb  kude  odlucila  od  imanja  mo- 
jego.  Mon.  serb.  415.  (1442).  —  Jezici,  od  kijeh 
kad  mo2'  kudi,  naj  brf.e  uteci.   N.  Dimitrovid  14. 

b)  u  negativnoj  recenici  (u  nekijem 
primjerima  kao  da  se  gubi  mjesno  znadeAe  i  kao 
da  se  prelazi  na  znacene  kod  b,  b)). 

(ui)  uz  kud  nema  slicnoga  ad- 
verba (kamo  Hi  kako,  vidi  cc)).  Da  ved  nejma 
kud  iz   ruke  ostaviti  tude  muke.    V.  Do5en  75*. 


KTJD,  B,  2,  a,  b)  aa).  7 

Aku  tamo  kud  uapiujod  nemam,  ui  uaua„'  su 
nemam  kud  vratiti.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  23.  — 
Nema  kuda  kona  provest.  1,  7.  Vala,  kardas, 
nemas  kuda  amo.  4,  188.  Da  iin  kuda  ne  po- 
bjogne  Stevo.  Nar.  pjes.  petr.  2,  371.  Vec  gi- 
nimo  i  ne  ostajimo,  jer  nemamo  kuda  kuci  doci. 
Osvetn.  2,  124.  —  Ni  kude  obajti.  D.  Barakovid, 
jar.  113.  —  Nije  kude  bjezati  ovamo.  Pjev.  crn. 
19b. 

hb)  uz  kud  ima  i  kamo,  vidi  kamo, 
TV,  a,  b)  aa).  Jfe  imam  kamo  ui  kudaj  bizati. 
A.  Vitajid,  ist.  508. 

cc)  uz  kud  ima  i  kako  (u  jedi- 
nome  primjeru  kud  znaci  micane  kroz  mjesto). 
Zavezi  dvojici  oci  ubruscem  kako  se  naj  bo|e 
raoie  da  ne  bi  kako  ili  kudijer  ni  naj  mane  pro- 
zreti.    V.  Vrfievio,  igre.  62. 

c)  kud  stoji  pred  koji  (tjotovo  kao 
da  od  oboga  postaje  jedna  rijec)  i  pokazitje  da 
se  svaki  mice  drugijem  smjerom,  vidi  koji,  2,  b, 
i)  bb).  —  Izmedu  rjecnika  it  Vukuvu  (kud  koji 
,in  alle  winds?'  ,quaqua  versus V  s  primjerom : 
pobiegose  kud  koji).  Ostali  pobigose  kud  koji. 
And.  Kacic,  kor.  ,330.  Za  tili  cas  vojska  nepri- 
jate|ska  prsne  i  razbegne  se  kud  koje.  Nar.  prip. 
vuk.-  207.  A  ostali  }udi,  videci,  da  tu  uijo  mjesta 
za  boj  s  Turoima,  prsnu  kud  koji.  Vuk,  dan.  .3, 
204.  Turci  sa  svom  silom  uciuise  juris,  to  ih 
sve  rastjeraju  kud  koga.  grada.  95.  —  Bjez'te, 
roble,  kuda  koje  znade.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  524. 
—  Bjez'te,  braoo,  kude  koji  moze.    3,  30t>. 

b.  kud   ili   samo   ili   uz   kamo  dobiva 
sire  znadene,  te  se  vec  ne  misli  na  mjesto. 

(i)  kud  i  kamo,  kud  kamo  znaci  od 
prilike  sto  i  uopde.  Koji  rad  bi  previditi,  a  vara 
se  kud  i  kamo.  J.  Kavanin  467b.  jjvi  stvari 
siluju  me  plakat,  to  jest,  izgubitje  ove  zene  i  da 
ja  kudkamo  ne  postavjam  toliku  pomhu  za  odrazat 
Bogu,  tkoliko  ova  za  omilit  |udma.  Blago  turl. 
2,  18. 

b)  vidi  kamo,  IV,  a,  b)  bb). 

aa)  samo  kud.  Ne  laz'to,  er  ni 
kud  lagati.  M.  Vetrani6  2,  386.  Vece  nam  od- 
loztvo  ni  kud  protezati.  I.  T.  Mrnavio,  osm.  103. 
Nebeske  catibe  ni  kud  provraoati.  130.  Nema 
kud  ni  amo,  vec  je  i  kod  nas  dobra  nestalo.  (Ka- 
zala  Ciganka  kad  je  nekaka  zeua  karajuci  svoje 
dijete  rekla  mu  u  Cigane  da  ide).  Nar.  posl. 
vuk.  203.  Ni  kud  majci,  ni  kud  u  devere.  221. 
Bez  toga  truda,  bez  toga  rada  nije  kud.  M.  Pa- 
vliuovi6,  rad.  57.  —  Ni  kuda  lagati.  M.  Vetranic 
2,  376.  Zato  se  nije  kuda  protiviti  crkvi.  I. 
Aucic,  vrat.  134.  Braniti  se  vec  ni  kuda.  P. 
Vuletic  70.  Bit  srodniji  ve6  nejmamo  kuda.  S. 
Milutinovii  u  Pjev.  crn.  4b.  —  Boji  ti  nijesam 
mogao  biti,  a  grdi  nemam  kud.  (Kad  se  ko  pravda 
sto  mu  kakav  posao  nije  boji.  u  Grnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  28.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(nemam  kud  ,ich  kanu  nichts  anders  thun'  , alias 
agere  non  possum'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme: 
Noma  kuda  }uba  Dragijina,  otvorila  devetora 
vrata).  Nema  kuda  srpski  car-Stepane,  ve6  na- 
ma6e  dva  gelata  mlada.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  164. 
Sada  otao  no  imadne  kuda  nego  je  moradne  za 
nega  udati.  Nar.  prip.  vila.  1867.  762.  —  Nema 
kude  Komnen-barjaktare,  no  3  polovin'  ode  ka 
Udbiue.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  178. 

bb)  uz  kud  ima  i  kamo.  Mi  vece 
ne  znamo  ni  kud  ni  kamo.  M.  Drzic  356.  Be- 
sjeda  me  tvoja  steze,  da  ne  mogu  kud  ni  kamo. 
G-.  Palmotii  1,  169.  Ne  umjese  ni  kud  ni  kamo. 
I.  Dordic,  ben.  186.  Ne  imajud  kud  ni  kamo, 
svaki  utec  se  k  tebi  zeli.  A.  Vitajic,  ostan.  254. 
Nije  ga  kud  ni  kamo.   (Z).  Poslov.  dauic.    Ispred 


9  KUD,  B,  3,  a,  a). 

Boiije   vo\e  ui  kud  ui  kamo.   Nar.  pusl.  vuk.  105. 

—  Nije  kud  kamo.  (Nema  se  kuda,  nego  tako 
vala  da  bude).  Nar.  posl.  vuk.  215.  AH  mu  no 
bi  kud  kamo,  nego  mu  je  (seer)  da  i  on  se  s  uome 
vjenfia.  Nar.  prip.  vuk.  129.  Vide  vec  da  nije  kud 
kamo,  te  ona  sta  ce,  da  je  otac  ue  vjenca,  naumi 
da  ubije  sama  sebe.    145. 

3.  M  relativnome  smislu. 

a.  qua,  0  prolaienu  kroz  mjesto,  preko 
mjesta,  pa  i  mimo  mjesto. 

a)  u  pravome  smislu.  Kud  imise 
minuti  Isus.  Korizm.  94b.  Ukazi  mi  put  kud  se 
ovamo  ide.  M.  Drzi6  125.  Put  u  visini  nebeskoj 
kud  je  orao  proletio  i  prosao.  M.  Divkovic,  bes. 
65a.  Jur  se  dan  nagiba  kud  sunce  zapada.  B. 
Barakovid,  vil.  151.  K  lioj  na  prozor  uziso  je, 
kud  ga  ona  skrovno  primi.  Gr.  Palmotic  1,  363. 
Cisti  slide  Isusa  kud  po  raju  seta.  I.  Ancic,  ogl. 
135.  Ki  put  kazu  tebi  i  meui,  kud  se  grede  na 
nebesa.  J.  Kavaiiin  lOofi.  Vrata  ognena,  kud 
se  shodi  dol'  Kocitu.  39 lb.  Otvor'te  mi  vrata, 
kud  ulazo  praveduici.  I.  Dordic,  salt.  402.  Ima.s 
u  pameti  mista  kud  imas  proc,  gdi  imas  do6. 
J.  Filipovi6  1,  332b.  Kud  po  suhu  imas  hodit. 
A.  Kanizlid,  bogojubnost.  434.  Nitko  tamo  ne 
izvodi  kud  fiejadi  mnogo  hodi.  V.  Dosen  105b. 
Rodio  se  je  kud  sva  djeca  radaju  se.  S.  liosa 
184'i.  Priko  Palestine  kud  bise  nihov  put.  And. 
Kacic,  kor.  72.  Po  zelenim  goricam  kud  zdene 
rike  teku.  M.  Katauftic  45.  Zv'jezda  ce  ti  svijet- 
Hti  kud  des  putovati.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  82. 
Cestit  bio  kud  odio!  1,  147.  Pak  je  nosi  putu 
na  raskrsde  kud  de  prodi  svati  Ivanovi.  1,  243. 
I  kaldrmu  kud  mu  Ruza  sede.  1,  262.  Ukraj 
Save,  ukraj  vode  ladne,  kud  prolaze  zitarice 
mlade.  1,  263.  Nose  cudim  zecu  dimijama:  kud 
se  vere,  kako  ne  izdere !  1,  529.  Na  raskrSdo 
kud  prolaze  |udi.  1,  545.  Prodi,  lu6e,  kud  te 
srce  vuce.  1,  634.  Pozatvora  skele  oko  mora  i 
drumove  okolo  primorja  kud  prolazi  carevina 
blago.  2,  402.  U  klisuru  tvrda  Kacanika  kud 
ce  prodi  Grcidu  Manojlo.  3,  26.  Kaz',  Harape, 
kud  si  prolazio.  3,  321.  Stade  Luko  razredivat 
vojsku,  kud  de  koji  udrit  poglavara.  4,  253.  Kud 
je  voda  jednom  tekla,  opet  do  protedi.  Kud  ludi 
prodrijese,  tud  mudri  ne  mogose.  Nar.  posl.  vuk. 
162.  Kud  svi  Turci  tud  i  delavi  Mujo.  Kud  uslo 
tud   izi^lo!   (Rece  se  u  sali  nazdrav|ajudi).     163. 

—  Nadamo  se  svaki  cas  Turci  udaro  kudno  i 
lane.  Protokol  pis.  pr.  M.  Nenadovida.  86.  — 
NiStar  ne  poresa,  ni  trava  ni  zito,  kuda  vojska 
plesa,  po  sve  ono  lito.  M.  Marulid  15.  Kazi  mi 
put,  kuda  u  pedinu  ovu  vhode.  Aleks.  jag.  star. 
3,  304.  Pri  ovomu  kraju,  kuda  puta  nije  opdeua. 
Gr.  Palmotic  1,  348.  Lipa  ti  je  Sava  voda  ladna, 
kuda  tece  nije  zem)a  gladna.  And.  Kadid,  razg. 
245*.  Kakva  je  ograda  kuda  su  koni  unisli. 
M.  A.  Bejkovid,  sabr.  71.  Tesko  zem|i  kuda 
vojska  prode !  Nar.  pjes.  vuk.  1,  494.  Da  znas, 
diko,  kuda  ^aja  prodi.  1,  633.  Kuda  vojska  pro- 
lazi tud  se  trava  ne  nalazi.  Kuda  ide  Rusto  tuda 
stoji  pusto,  a  kuda  ide  Lazo  tuda  stoji  prazno. 
(U  Hercogovini).  Nar.  posl.  vuk.  162.  Rupa  na 
kudi  kuda  izlazi  dim.  Vuk,  rjedn.  kod  baga.  — 
Kudaj  sam  hadila,  tudaj  sam  molila.   Jacke.  18. 

—  Otb  mesta...  kude  su  tekovista  nis  Plavnicu. 
Mon.  Serb.  18.  (1233).  Ovo  kude  povedose  medu. 
264.  (1389—1405).  Sto  bi  godi  nihb  trbgovci  ili 
nibb  sluge  srebra  nosili  iz  nasega  rusaga  u  Du- 
brovnikb  ili  inude  kudo  imb  drago.  487.  (1461). 
Pojdose  vozedi  kude  sami  htihu.  P.  Hektorovid 
17.  Nos  i  dvi  nosdrve  kude  dib  pojimas.  D.  Ba- 
rakovid,  vil.  17.  Kude  gre§,  tude  mre.s.  Jacke. 
2.    —    Kudi   imaSe   prodi.     N.  Radiua   202-''.  act. 


KXTD,  B,  3,  a,  a).  7' 

ap.  5,  15.  —  Kudo  Turoi  hode  dobra  no  6iu6. 
Spoin.  8r.  1,  148.  (1420).  ICudijo  proi  imaSe. 
N.  Nal6§kovi6  1,  121.  —  A  ilru^^osa  P'lta  ne 
imahu  a  kudijoii  utedi  mogalm.  Nar.  pjes.  vuk. 
o,  1G8.  Da  otidera  nodaSnijom  tragorn  kudijeu 
sam  zavodio  Turko.  Ogled,  sr.  142.  I  tvrda  jo 
kudijoii  idemo.  P.  Potrovio,  gor.  vijen.  51.  — 
Okrenu  so  kud  istjefie  sunce.  Nar.  pjes.  u  Vuk, 
rjeftn.  kod  kud. 

b)  s  (jlagolima  Ho  znaie  udarali, 
vezati,  o  mjestima  po  kojima  sr  udara,  o  mjestu 
jireko  knjega  se  veze.  Kud  udara  bo/.o  ^ubovicii, 
kud  udara  Piv|anina  Baja,  prosijeca  svilu  i  ka- 
divu,  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  3,  470.  Va|alo  bi  ga 
po  trbuhu  biti  (a  ne  kud  so  judi  biju).  Nar.  posl. 
vuk.  31.  Ko  dr/.i  za  per6iri  udara  kud  hoie.  137. 
Kud  ga  veze  srco  mu  so  steze.  Nar.  pjos.  vuk. 
3,  432.  Udario  ga  kud  se  teoci  vezu  (po  glavi 
ill  po  vratu).  Nar.  posl.  vuk.  327.  —  Tor  rau 
svu  protri  put  kuda  je  izraiien.  M.  Vetrauio  2, 
170.  U  dosnoj  sabja,  pa  sijecite  kuda  znate. 
PravdonoSa.  1852.  8.  —  Sijocito  kuder  hocete.  1. 
—  A  kudije  Vidak  udaraso,  onudije  crna  krvca 
vraSe.  Pjev.  crn.  158b.  —  ifo  lijevom  per5in 
drii  desnom  sijefte  kudijer  hoce.  Nar.  posl.  vuk. 
144.  A  kaluder  bijuci  ga  opet  kudijor  je  mogao. 
Nar.  prip.  vr6.  29. 

c)  0  mjestu  preko  kojega  ili  po  ko- 
jemu  se  Ho  Siri  ili  pruza,  ili  koje  Ho  (sireci  se) 
obuhvaca.  maze  biti  u  prenesenome  sinislit  (ne  o 
pravoine  micanu).  Zrakom  obhita  kud  pore  morski 
val.  D.  Barakovi6,  vil.  15.  Buduci  mu  aestalo 
koze,  pofie  zubi  natezati,  da  ima  kud  jos  pisati. 
F.  Lastric,  ned.  319.  Buduci  zalosno  iskali  ga 
kud  su  urajeli.  S.  Kosa  41*.  Vinska  loza  kud 
se  nizom  me6e.  J.  S.  Re}kovie  76.  Kud  su  dosad 
rodna  iita  bila,  tud  jefimova  bi  se  klica  klila. 
113.  Ivan  gleda  i  gore  i  doje,  al'  ne  zuade  nista 
kud  je  gore.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  562.  Po  planina 
kud  Manojla  kaiu.  3,  325.  Zavede  in  Lazar  u 
plauine  od  svijeta  kud  ga  vldet  nece,  kud  s'  ne 
6uje  vaSke  ni  kokota.  4,  303.  Kud  je  prt,  tud 
je  put.  Kud  je  teze  onamo  i  preteze.  Nar.  posl. 
vuk.  162.  Po  refienim  mjestima  kud  se  danas 
juna6ke  pjesme  naj  vi§e  pjevaju  .  .  .  Vuk,  nar. 
pjes.  1824.  1,  20.  Ono  mjosto  kud  su  posadene 
jabuke  i  kruSke.  rjefiu.  kod  baSfa.  —  Da  si  6ine 
trbgb  zakouomb  kuda  ushote.  Mon.  serb.  363. 
(1430).  Na§e  trbgovce  sabjudati  .  .  .  svuda  kuda 
je  nihb  mo6b  mo2e  doseoi.  430.  (1445).  Put 
otvoren  kuda  vide.  V.  Dosen  91*.  Dva  kalama 
il'  fietiri  bilo,  med  ne  kuda  cipotiua  rezi,  kore 
komad  od  kalama  vezi.  J.  S.  Rejkovic  145.  Bu- 
JubaSice  iz  oni  naija  kuda  je  on  zapovijedao. 
Vuk,  dan.  1,  78.  —  Da  pase  kude  jedno  selo  tude 
i  drugo.  Zak.  duS.  pam.  Saf.  35.  Kude  su  bili 
trbgovi  u  prbve  gospode,  tudezi  da  su  i  sbda. 
Mon.  Serb.  206.  (1387).  Svude  inudo  kude  se 
drze.  Mon.  croat.  243.  (1543).  Kude  on  po  nebu 
svitli  tude  ona  za  Aim  cvitom  obraca.  P.  Zo- 
ranio  36a.  —  Kuder  ga  vojnici  slavjena  dvoriSe, 
onder  ga  krvnici  vezanj.  gonise.  I.  T.  Mrnavi6, 
osm.  171.  —  Da  sabludamb  nihb  trbgovce  i  nihb 
trbgb  odb  vsakoga  zla  vsude  kudi  budu  modi 
doseii.  Mon.  serb.  229.  (1397).  —  Kude  oblada, 
tude  si  hodite.  24  '  _J4 — 1240).  Kude  ne  drb- 
zave  krajevbstva  mi'.  60.  (1293—1302).  Kude  se 
ne  ore  ni  kopa.  95.  (1330).  Vsudije  kudije  uasa 
moStb  more  dosedi.  312.  (1421).  —  Po  mestehb 
kudeno  je  zakonuo  mesto  soli  prodavanija.  Spom. 
sr.  1,  12.  (1898). 

b.  quo,  M  koje  mjeslo,  isporedi  kamo, 
m  i  gdje,  n.  A,  3,  b. 

a)  uz  glagol  koji  znaii  pravo  mi- 


)  KUD,  B,  8,  b,  e). 

cane.  Ni  kuil  pobjeXe,  ni  se  kuda  ukloui.  M. 
DivkoviA,  bos.  QSOb.  Da  onamo  propanote  kud 
tegliti  na'ftaneto.  V.  DoSen  225''.  Kud  mo  oci 
vode  i  nogo  nose  (oti6i  6u).  Nar.  posl.  vuk.  162. 
anw  pripadajii  i  ovi  primjeri :  Kud  pade  da  pade. 
(D).  Poslov.  danifi.  Kud  puklo  da  puklo.  M.  A. 
Re[kovi6,  sabr.  23.  Kud  palo  da  palo.  (ili:)  Kud 
puklo  da  puklo.  (Bilo  kamo  mu  drago).  Nar. 
posl.  vuk.  163.  i  ovakovi  primjeri  u  kojima  glagol 
znaii  micane,  ali  se  shvaia  u  prenesenome  smislu : 
Kud  su  o§li  tri  mjesoca  dana,  noka  idu  joste  tri 
nedoje.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  314.  Kud  je  otisla 
sjekira  nok  ido  i  drzalo.  Kud  je  otisla  tiau6a 
nok  ide  i  stotina.  Kud  je  otiSlo  juno  nok  ido  i 
uze.  Nar.  posl.  vuk.  162.  Evo  do  malo  vrimena 
kud  00  dodi  tvoje  posteiio.  J.  Filipovid  1,  479'>. 
—  A  mi  da  idemo  kuda  smo  poSli.  M.  A.  RB|kovi6 
sabr.  48.  —  I  kudije  ja  idu,  vi  ne  mo/.eto  dodi. 
N.  RaAina  51".  joann.'  8,  21.  —  Moze  kud  zna- 
iiti  i  micane  put  ieladeta,  te  je  gotovo  islo  Ho 
kojemu,  put  kojega.  Kazuj,  kurvo,  druzinu  ostalu, 
i  jatake  kud  ste  dohodili.   Nar.  pjes.  vuk.  3,  357_ 

b)  nema  glagola,  ali  se  ima  u  misli 
glagol  Ho  znaii  pravo  micane.  Bjez'  ti  kud  hod. 
I.  G-undulid  491.  Dodi  de  vrime  kada  do  vam 
kouopoi  biti  kojim  dote  ne  samo  biti  frustani 
nego  joS  svezani  i  odvudeni  kud  ne  biste  otili.  F. 
Lastrid,  ned.  319.  Kud  bi  htio  id  ne  more.  V. 
Do^en  2(>^.  Da  ji  pusti  podi  s  oruzjom  kud  jim 
drago.  And.  Kacid,  razg.  108.  Idi  sada  kud  ti 
drago.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  350.  Idi  s  Bogom  kud 
je  tebe  drago.  3,  180.  Ode  pravo  kud  je  na- 
umio.  3,  442.  Kud  mu  otac  naredi  ode.  J.  Ba- 
novac,  prod.  83.  Otidose  na  posao  kud  im  bi- 
jase  stareSina  naredio.  M.  Zoricid,  zrcalo.  181. 
Kvid  ostali  narod,  tuda  du  i  ja.  Vuk,  grada.  53. 
amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Tere  ne  moze  pje- 
sice  podi  kud  si  se  zavjetovao  .  .  .  M.  Divkovid, 
nauk.  36!^.  —  Da  ponese  na  slobodnu  ili  mu  u 
Dubrovnikb  ili  inuda  kuda  mu  drago.  Mon.  serb. 
487.  (1461).  Josip  uprav}a  koracaje  Isusove  kuda 
je  nemu  drago.  A.  Tomikovid,  gov.  33.  Voce 
bjezi  kuda  tebi  drago.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  112. 
Kuda  htiste  tuda  grete.  M.  Marulid  299.  Kuda 
hodeS  ti  me  vodi.  G.  Palmotid  2,  241.  Put 
otvoren  sirom  svima,  da  izbere  kuda  voli.  V. 
Dosen  32b.  —  Do  svetoga  Luke  kud  ti  drago 
ruke,  a  od  svetog  Luke  tur'  u  Aedra  ruke.  Nar. 
posl.  vuk.  67. 

e)  uz  glagole  slati,  zvati  (koji  znace 
iizrok  micanu).    Kud  koga   posaje  onamo  grede. 

1.  Andid,  ogl.  94.  Kud  ni  (mlade)  truli  linac 
Saje.  V.  Do§en  241*.  amo  pripada  i  ovaj  primjer : 
Te  je  sitnu  knigu  nakitio,  ne  kitije  kud  je  nojzi 
kaze,  no  je  kiti  preko  mora  sineg.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  382.  —  Ne  hotedi  podi  kuda  ga  Bog  po- 
silaSe.  Nauk  brn.  22b.  —  ide  broz  svakoga  ka- 
snutja  onamo  kuda  ju  Bog  zove.  A.  Tomikovid, 
gov.  27. 

(I)  uz  glagole  Ho  znaie  dati,  a  to 
u  osobitome  smislu  (n.  p.  udati.  trositi). 

aa)  ako  glagol  znaci  udati,  kud 
znaci:  za  kojega  (muia),  u  koju  kucu.  Kud  je 
(kcer)    dala,    u   zS   6as  je  dala!    Nar.  pjes.  vuk. 

2,  480.  Zeni  sina  otklen  znas,  a  udaj  sder  kud 
mozes.  Nar.  posl.  vuk.  80.  —  Slieno  je  i  uz 
glagol  zeniti  se  (uprav  o  mjestu).  Ti  se  zeni  kuda 
tebi  drago,  ne  zeni  se  u  Robjine  grade.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  20. 

bb)  uz  glagol  Ho  znaci  troHti ; 
kud  znaii:  u  Ho.  Etc  babo  kud  poharfii  blago. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  104. 

e)  uz  glagol  i  druge  rijeei  Ho  znaie 
smjer,  n.  p.   kod  okretana,  gledana,  (u  prenese- 


KUD,  B,  3,  b,  f). 


KUDATI 


name  smislu)  govora.  Kud  svrneS  tve  lice,  tuj 
dode  sva  rados.  S.  Manfietic — (r.  Dr2i6  491.  Kud 
jjogleda,  okom  raaijefie  kao  muiia  iz  mutna  oblaka. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  407.  Kud  o6i  tud  i  pamet. 
L.  Vladmirovic  48.  —  Zid  6e  opasti  na  onu  stranu 
kuda  je  nagnut.  M.  Eadnii  270ii.  Kuda  o6i  tud 
i  pamet.  J.  Filipovic  1,  282b.  Kuda  je  Barda 
svojim  razgo\'orom  nisanio  1  smirao.  A.  Kanizlii, 
kam.  42.  —  Svak  iece  poskokom  kude  glavom 
kine.  D.  Barakovi6,  vil.  14.  Kudo  glava  krene 
tamo  uda  sluze.  120.  —  Vazda  veseo  budi  i 
posten,  strice  moj,  veseli  ti  kudi  obrnes  obraz 
tvoj !    A.  Sasin  150. 

4.  moze  imati  pred  sobom  prijedlog  od 
(ot-b),  mdi  otkud.  rjede  do.  Dokuda  Njeperi6ioa 
shodi.    I.  T.  Mrnavi6,  osm.  41. 

5.  vidi  kudgod,  kud  god,  kud  mu  drago, 
ikud,  nikud. 

1.  KUDA,  adv.  vidi  kud. 

2.  KUDA,  /.  rep.  —  Moze  biti  da  Je  od  tal. 
coda,  ali  je  vi§a  prililca  da  je  dalmatska  rijei 
(vidi  kod  kelomna)  od  lat.  cauda.  —  Od  xvi 
vijeka  (vidi  a,  d))  it  Diibrovniku  (i  jos  gdje  po 
zapadnijem  krajevima),  a  izmedu  rjecnika  u  Be- 
linu  (,coda'  , cauda'  IBT'i),  u  Bjelostjencevu  (v. 
rep),  u  Stulicevu  (,cauda'). 

a.  u  Dubrovnikii  se  kaze  svagda  kuda  za  rep 
u  ptice  i  u  ribe,  pa  i  u  prenesenome  smislu  u 
zvijezde  (rcpatice)  i  na  odijelu. 

tt)  u  ptice.  Moze  se  primijeniti  ta§ta  slava 
k  paunu  koji  je  puu  taste  slave  i  sve  negovo 
veselje  nije  ino  negoli  gledati  perje  svoje  fiiiieii 
rotu  kudom.  Zborn.  7:>.  Cesto  rasiriva  (paim) 
svoju  kudu  u  saroviti  ol;rug.  A.  d.  Bella,  raz- 
gov.  143.  Priobrazeiie  Argovijeh  ofi  u  kude  od 
pauna.    I.  Dordio,  pjesn.  236. 

h)  u  ribe.  Vidijahu  se  ribe  nijeme  gdi  po 
poju  morskom  pliju  i  gdi  kudam  izvitijeme  va- 
lovite  pjene  biju.  G.  Palmotii  3,  25".  Bo|e  je 
bit  glava  od  gere  nego  kuda  od  cipola.  (Z).  Po- 
slov.  danic.  —  Moze  biti  da  amo  pripada  i  oraj 
primjer:  Kudu  odrijet,  tu  je  poso.  (Z).  Poslov. 
daniS. 

c)  u  zvijezde  (repatice).  Zvijezde  s  kudami. 
M.  VetraniA  1,  97.  Iz  sebe  pustide  (zvijezde)  i 
prosuti  kude  i  repove  ognene.  M.  Orbin  199. 
Tredi  er  dio  jasnijeh  plama  svojom  kudom  s  neba 
ori.  P.  Kanavelic,  iv.  180.  Zvijezdu  koj  do  crkvo 
kuda  slazi.    602. 

(I)  dugi  skut  na  ha(ini  Ho  se  vlaci  po 
zetiifi.  O  zene  ohole  s  kudami  i  s  penolami,  s  faj- 
tili !  Korizm.  24*.  A  kudom  se  dugom  dici 
(dikla).  J.  Kavanin  37i.  Cim  se  mota  u  svjet- 
lilu,  i  kudom  se  dugom  gizda  (Gavan).  54''. 
Kuda  ,coda  e  strascioo,  la  parte  della  veste  che 
si  strascina  per  terra'  ,syrma'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
197h. 

b.  rep  u  zivotine  (pta  i  u  zmaja  i  u  vraga) 
sto  nije  iii  ptica  ni  riba.  govori  se  kuda  jer  se 
drzi  da  rep  nije  dosta  pristojna  rijec.  Kada  se 
prigodi  da  ju  (zmiju)  tko  zaklina,  jur  kudom 
zavije,  tuj  uho  neka  glas  od  rijeci  ne  cuje.  §. 
Mencetic  172.  (Djaval)  zled  koju  ne  more  dje- 
lovat  po  glavi  djeluje  po  kudi.  M.  Vetranic  1, 
374.  Gdi  najdoh  prituzan,  ni  spedi  ni  u  san,  bez 
glave  trup  ruzan,  grdobnu  nakazan,  ne  imavsi 
ni  kude.  2,  18.  Na  krvave  kuda  (kra{a  od  pakla) 
kap)e  dracnijem  bicim  u  tie  lupa.  I.  Gundulic 
475.  Da  ona  (zmija)  huda  i  otrovnija  kude  na 
te  ne  obrati.  500.  Kudu  vije,  glavu  stresa  (zinaj). 
G.  Palmotic  1,  25.  Dusi  kleti  pripadeni  taj  cas 
svise  pod  utrobu  grdu  kude.  3,  200''.  Ide  kuna 
po  prosu,  a  nije  ga  (va]a  da  treba  citati:  ne  ije 


ga),  ma  vije  kudom,  ter  truni  ga.  (D).  Poslov, 
dani6.  Zmaj  ki  nas  trovnom  kudom  pe6e.  J. 
Kavanin  lesli.  Zvijer  ima  kudu  od  vepra,  bradu 
od  koze.  I.  Dordio,  salt.  68.  Govori  da  je  ne- 
gova  (behemotova)  kuda  tako  jakosna,  da  koga 
zahiti  i  ovije  s  liom  ne  moie  mu  se  izmaknut. 
A.  Kalic  118. 

e.  u  ovome  primjeru  va{a  da  znaii  sto  i  tug 
(konski  rep),  isporedi  b.  Pa  nu  meni  ti  zajmi 
velikoga  kona  tvoga,  i  zajmi  mi,  moj  care,  kudu 
srebrom  okovanu.    Nar.  pjes.  bog.  102. 

(1.  u  prenesenome  smislu,  strazni  kraj  od 
iega  mu  drago. 

a)  kao  suprotno  drugome  kraju  (glavi). 
Zac  leziS  u  bludu  (govori  Mlecima),  za  toj  te 
svak  hull,  a  glavu  i  kudu  slavan  ti  car  (ttirski) 
guli.  M.  Vetranid  1,  50.  Ni  s  kude  ni  s  glave. 
(D).  Poslov.  danic. 

b)  uopce.  Drugo  poctenje  bjese  jere  nega 
stavjahu  svrhu  velijeh  kola  .  .  .  Tretje  podtenje 
bjeSe  jere  svi  tamnifiari  koje  bi  uhitio  bio  sve- 
zali  bi  ih  za  kudu  od  onijeh  kola.  Zborn.  13*. 
Prilozite  repate  neke  grijehe  koji  za  sobom  kudu 
vode.  B.  Zuzeri  152.  Ulomio  je  noz  u  kudi.  (Z). 
Poslov.  danic.  Odsjekli  su  mu  rep  pri  kudi.  Nar. 
bl.  mehm.  beg  kap.  178. 

3.  KUDA,  /.  ime  zensko.  Zemjak.   1871.  2. 
KUDA  GOD,  KUDA  GOD,  vidi  kud  god. 
KUDAGOD,  KUDAGOD,  vidi  kudgod. 
KUDAJ,  vidi  kud. 

KUDAJ  GODAR,  KUDAJ  GODER,  vidi  kud 
god. 

KUDA  MU  DRAGO,  vidi  kud  mu  drago. 

1.  KUDAR,  adv.  vidi  kud. 

2.  KUDAR,  kudra,  adj.  rijetka  i  vrlo  nejasna 
rijec:  kaze  se  o  konu  (xiv  vijeka  u  jednome  pri- 
mjeru i  mozebiti  i  u  drugome),  te  je  po  svoj  pri- 
lici  znacene:  tovarni;  o  tamnici  (xvi  vijeka)  i 
moze  biti  da  znaii :  taman ;  o  maiki  (u  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena),  mozebiti  o  kudravoj  (ali 
nema  kudravijeh  maiaka).  mngu  biti  dvije  Hi  tri 
razliine  rije6i,  ali  Daniiic  misli  da  je  jedna  te 
ista  rijei  za  dva  prva  znacena,  vidi  u  Danici- 
ievu  rjecnika:  kudrb,  prvo  znacene  (prema  ku- 
diti,  i  Sto  u  Budinica  psalm.  1861  ima  , kudra 
tamnica')  mislim  da  je  ,turpis',  dolazi  samo  za 
kona  tovarna,  pa  je  tada  ,equus  clitellarius':  ,3ela 
tovara  da  ne  nose,  ns  da  hrani  vsako  selo  po 
jednoga  kona  kudra  da  uosi  erbkovni  tovarb'. 
Mfon.  Serb).  99.  (1330j.  dolazi  jo§  samo  jedan 
put,  i  to  bez  rijedi  ,konb'  a  u  istom  znacenu  : 
,ucinihi.'  (car  Stefan)  ,Seilanomi.'  (selu  orkve  ar- 
handelove  u  Prizrenu)  ,zakonb  da  imb  ne  uzi- 
maju  Ibna,  ni  jagiietinb,  ni  kudra,  ni  da  imb 
jestb  dalnega  puti'.  G(lasnik).  15,  576.  (1348?). 
mislim  da  se  takom  konu  na  suprot  stavja  ,koiib 
dobrb',  t.  j.  jahadi.  Z(ak.  dug.  pam.  saf.)  43.  cf. 
konb.  —  Dusa  zatvorena  v  ovom  tmenastomu, 
umrSlomu  (sic)  i  rastalenomu  telu  kakono  u  jed- 
noj  kudroj  tamnici.  §.  Budinid,  sum.  61''.  —  Ja 
nabavi  kudru  madku.    Nar.  pjes.  petr.  1,  288. 

KUDARA,  vidi  kud. 

KUDASI,  m.  pi.  mjesno  ime.  —  -a-  je  pisano 
mj.  negdaSnega  b  (ne  zna  se  uprav  kako  bi  tre- 
balo  da  glasi).  —  vidi  u  Daniiicevu  rjecnikii: 
Kudbsi,  selu  je  Zeravici  crkve  arhandelove  u 
Prizrenu  isla  meda  ,u  Kudse,  otb  KudbSbb  prfiko 
u  Drimb'.  G(la9nik).  15,  310.  (1348?). 

KUDASIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Marko 
Kudasid.    Mon.  Croat.  277.  (1576). 

KUDATI,  kudam,    im^s/.    uidi    kuditi.    —    Na 


KITDATI 


712 


Jednum  mjestu  xvii  vljeka.  Da  bi  bil  dostojan 
jodan  ki  je  neumic  da  sa  svi  kudajn  i  karaju 
ako  ne  bi  viroval  druKonui  f.loviku  raudru,  plo- 
nipnitu  ...    P.  Eadov5i(^.   na6in.  MS. 

KUBATICA,  /.    reiyatica    (zvijeida),   vidi    2. 

kuda.   Zvijezda  kudatioa.    P.  Kanaveli6,  iv.  602. 

KUDBA,  /.  kudem.  —  Na  jednom  mjestu  xviri 

vljeka.    §to  svaki  dan  nzrastaju  s  velikim  nepo- 

Steiiem  i  kudbom  naSe  sv.  viro.    M.  PaviSi6   51. 

KUDE,  vidi  kud. 

KUDKCAlifE,  n.  djelo  kojijem  sc  ktideca.  —  U 
Vukovii  rjecniku. 

KUDlilCATI,  kud6c6in,  impf.  teturati,  vrludati. 
—  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  ku- 
decaju,  «  aor.  kudi^cah,  it  gen.  praes.  kudt^cajuii, 
i(  ger.  praet.  kud6cavsi,  u  part,  praet.  act.  ku- 
dicao;  M  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
praes.  1  sing.  —  U  na.^e  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovii  (,taumeln'  .titubo')-  A  ja  starac, 
romi  jarac,  kudecaiu  uz  ulicu.  Nar.  pjos.  vuk. 
1,  436. 
KUDE^-,  vidi  kudje)-. 

KUDEJ^jA,  m.  ime  mu§ko  (Hi  nadimak).  —  U 
narodnoj  pjesmi  xviii  vije.ka.  Od  mqjega  pobra- 
tima  od  Kude]e  Nov}anina.  Nar.  pjes.  bog.  195. 
KUDE^jAN,  m.  prezimc.  —  xvi  vijeka.  —  Maze 
hiti  da  je  e  po  ekavskume  yovorii,  isporedi  ku- 
djeja.  Mafcija§  Kudejau.  Mon.  croat.  300.  (1595). 
KUDER,  vidi  kud. 

KUD  GOD  (god  se  jace.  istice  akcentom  ne.go 
kud),  adv.  quacunque;  quocunque,  kud  je  rela- 
tivno,  a  god  niu  daje  neogranicerio  znacene;  mcdu 
kud  i  god  moze  se  nmetnuti  jedna  Hi  vise  enkli- 
tika  (ispuredi  2.  gdje  god).  —  Toliko  kud  moze 
imati  koji  mu  drago  oblik,  koliko  i  god  (vidi). 
—  Od  XIV  vijeka  (vidi  c),  a  izmedu  rjecnika  u 
Belinu  (kud  godir  ,dovunque'  ,quocunque'  dSO-'i) 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu  (kud  god, 
kud  godi,  kud  godir  ,quocumque,  quoquoversus, 
quoquoversum'),  u  Vtikovu  (kudgod,  n.  p.  kud- 
god  podes  trebade  ti  to  ,iiberaU'  ,ubique';  kuda- 
god,  kudagod,  kudgod). 

a.  quaounque,  kroz  koje  god  mjesto,  preko 
kojega  god  mjesta,  mimo  koje  god  mjesto.  Ova 
voda,  koju  nosim  ja  uza  se  kud  god  hodim,  u 
noj  mo6i  sve  nahodim,  dobri  pjenez  i  S  nom 
kupim.  Jedupka  nezn.  pjesn.  237.  Kud  god  ide, 
on  zamece  kavgu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  215.  Kud 
god  odi§,  neka  jadikujes.  2,  25.  —  Pla6em  i  tu- 
gujem  kud  godar  prohajam.  Nar.  pjes.  istr.  2, 
172.  Kudaj  godar  tuzna  hodim.  Jacke.  83.  — 
Kude  gode  naJi  trbgovci  gredu  po  putovehb, 
vbzde  careva  zom}a.  Spom.  sr.  1,  2.  (1395).  — 
Kudaj  goder  sam  setala  na  tebe  se  ogledala. 
Jacke.  81.  —  Kud  god  hodim  na  srcu  ga  nosim. 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  377.  Kud  god  sunce  tece, 
svud  se  h}ebac  pece.  Kudijen  god  pasase,  posa§e 
(n.  p.  ovce  ili  krave,  i  zuaSi:  kako  je  god  bilo, 
ele  se  iteta  ufiinila).  Nar.  posl.  vuk.  162.  —  Kud 
sam  godo  na  konu  hodio,  sve  sam  Marka  aa  so- 
bom  vodio.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  194:. 

b.  quocunquG,  u  koje  god  mjesto,  put  kojega 
god  mjesta.  Kud  se  god  okre6em.  A.  KaniXlii, 
roz.  32.  Zato  oni  sada  slide  jaganca,  kud  god 
on  ide.  E.  Pavic,  ogl.  682.  Srican  bio  kud  god 
se  ganuo!  M.  A.  Re|kov;6,  sat.  H41'.  Kud  god 
se  okreneS  svagdi  je  Jupiter,  sabr.  6.  Kuda  se 
god  Aman  okrice.  I.  ,1.  P.  LuCic,  razg.  3.  Kud 
god  obrati  ofti  svoje.  J.  Rajic,  pouc.  1,  6.  Kud  god 
)udi  putuju,  tu  staju.  J.  S.  Eejkovic  384.  Ja 
idem  za  tobom  kud  god  ti  podeS.    Vuk,  mat.  8, 


KUDILOVK^ 

19.  (5uvaiu  te  kuda  god  pode§.  D.  Dani6i6, 
Imoja.  28,  15.  Idi  kuda  te  god  poSJem.  jer.  1,  7. 
—  Kud  godi  moj  pogled  obratim^  pun  vire,  svud 
mi  90  njoSto  lod  i  ogan  prizire.  S.  MenCotic  54. 
Mlada  6ibi6ica,  il'  je  prigneS  na  lijevo  ili  na 
desno  ili  uprav  pu3ti§,  kud  godi  ju  okreneS, 
onuda  raste.  M.  Divkovic,  bes.  122''.  Kud  so 
godi  u  svetoj  crkvi  obratimo,  svagdi  prid  oCima 
imamo  ...  J.  Filipovii  1,  313*.  Kud  mu  godi 
pamet  hodi  ...  V.  DoSen  821>.  amo  pripada  i 
ovaj  primjer  a  ne  pod  kud  mu  drago  (vidi) :  Da 
kuda  mu  godi  drago  bude,  mo6i  6o  hodati.  A. 
Kauizlic,  kara.  73.  —  Ovi  slijede  jaganca  kudije 
godijer  pode.  N.  Ranina  24''.  apoc.  14,  4.  Tebi 
sreda  svud  jo  sluXbovala  kud  godir  sam  tobe 
opravio.  Osvetn.  3,  61.  —  Kud  god  hode,  prele- 
deti  moie.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  107.  Kuda  so  god 
obradaSe,  nadvladivase.  D.  Danidid,  Isam.  14,  47. 
KUDGOD  (kiidgod),  adv.  aliqua;  aliquo,  rijelca 
god  daje  adverbu  kud  indefinitno  znaiene  (ispo- 
redi 1.  gdjegod).  —  I  mj.  kud  i  god  mogu  biti 
razliini  oblici  (vidi  kud  i  3.  god).  —  Od  xiv 
vijeka  (kude  gode,  vidi  c). 

a.  aliqua,  kroz  kojcgod  mjesto,  preko  ko(fa- 
god  mjesta,  mimo  kojegod  mjesto.  —  Izmedu  rjei- 
nika  u  Stuliievu  (kudagod  ,per  qualcho  luogo' 
,quaquam'). 

b.  aliquo,  quopiam,  quoquam,  a  kojegod 
mjesto,  put  kogagod  mjesta.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Belinu  (kudgodi  ,in  alcun  luogo'  , aliquo'  447a ; 
kudgodijer  , verso  qualche  luogo'  ,quoquo  versus' 
447"),  u  Stulicevu  (kudgod  , quoquam,  quopiam, 
aliquo'),  u  Vukovu  (kudgod  i  kudgod  ,wohin 
immer'  ,quocumque  demum'l.  Sto  du  ja  sad  od 
ovoga  tvoga  mala  a  mojega  lijepoga  dara,  ili  du 
ga  s  tobom  na  ovo  mjesto  arciti,...  ali  kudgod 
u  vilaot  poslati?  u  Vuk,  kovc.  67. 

e.  s  prijedlogom  od  (otb).  —  Izmedu  rjecnika 
u  Belinu  (od  kudagod  ,da  qualche  banda'  ,ali- 
unde'  598'').  §to  starbcb  samb  pritezii  ili  dobude 
ili  isprosii  otb  kudegode.  Mon.  serb.  80.  (1302 — 
1321).  Ako  bi  kojugodi  usilostb  odb  kudagodi 
Dubrovuikb  imao.    452.  (1452). 

KUDI,  vidi  kud. 

KUDICA,  /.  dem.  2.  kuda.  —  Akc.  se  mijena 
II  gen.  pi.  kudica.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (,eodetta,  coda  picoola'  ,cau- 
dula'  198a).  Pozlatua  kudica  joS  joj  se  (zvijeri) 
vidja§e.    M.  Vetranid  2,  176. 

KUDI6,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme.  1>. 
Avramovid  2-53. 

KUDI61,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travniikome.    Statist,  bosn.  f>7. 

KUDIJE,  KUDIJEN,  KUDIJER,  vidi  kud. 

KUDILAC,  kiidioca,  m.  eovjek  Uo  kudi.  —  h 
Vukovu  je  rjeiniku  akc.  kud-,  ali  vaja  da  je  to 
pogreska,  vidi  kuditi.  —  U  naSe  vrijeme,  a  iz- 
medu rjecnika.  u  Vukovu  (,der  tadlor'  .calumni- 
ator'). Kude  mi  je  troji  kudioci.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  275.    Kletva  kudiooima.   Vuk,  nar.  pjes.  1,  275. 

KUDILIOA,  /.  zensko  ce(ade  sto  kudi.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lid.  ,Kako  ti  se  djevojka  za- 
rudi,  onda  kudilice  imaju  posla'.  ,T.  Bogdauovid. 

KUDILICINO,  n.  kao  da  je  ime  selu.  —  xvi 
vijeka.  Solo  ko  je  bilo  Kudilidino.  Mon.  Croat. 
214.  (1.525).       ^ 

KUDILOVIC,  m.  izmisfeno  kao  prezime  za  60- 
vjeka  .sto  kudi.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Ne  najdose  se  nego  samo  dvojica  kojima  ovaj 
Satir  ciiiase  se  nakrivo  ...  A  drugi  (hi)  moga 
vojnidkoga  stana  imenom  Nesmir  Kudilovid.  M. 
A.  Rejkovid,  sat.  A4«. 


KTJDI];.EVO  7 

KUDIJ^EVO,  n.  izmisjeno  mjesnu  ime  (mjesto 
gdje  se  kudi).  —  U  narodnoj  poslovici  nasega 
vremena,  a  izmcdu  rjecnika  u  VuTcovu  (u  ovoj 
poslovici :  Idem  u  Kudijevo,  da  te  skudim  ,das 
tadelland'  , terra  calumniatorum'.  cf.  ako).  Ako 
Bog  da?  (mjesto:  ,kuda  6es,  kuda  si  posao'  ili 
,kuda  si  naumio',  koje  nijedno  kazu  da  ne  vala 
reci;  ako  li  bi  se  ko  zaboravio  te  zapitao  koa:a 
sa  ,kuda',  deko)i  mu  odgovore;)  Idem  u  Kudi- 
)evo  da  te  skudim.    Nar.  posl.  vuk.  1. 

KUDINA,  /.  ime  mjestu  na  ostrvti  Krku.  — 
XV  vijeka.  Na  Kudini  (sini).  Stat.  krc.  ark.  2, 
295.  (1443). 

KUDITI,  kiidim,  iiiipf.  vitii])erare,  puknzimiti 
rijecima  da  se  o  home  ili  cemu  (objektu)  zlo  misli, 
govoriti  o  cemu  (ohjektu)  da  je  zlo,  da  ne  vrijedi ; 
suprotno:  hvaliti.  isporedi  huliti,  huditi,  hudati. 
(nije  dobro  titmaceno  u  rjeinieima  rijecima  sper- 
uere,  contemnere,  despicere,  i  calumniari).  — 
Akc.  se  ne  mijena  (anr.  2  i  3  sing,  kiidi).  u  Vii- 
kovu  je  rje6niku  kuditi,  kiidira  (takoder  i  ku- 
dilac),  ali  je  to  jamacno  Stamparskom  grijeSkom, 
jfr  su  u  istome  Vukoni  djelii  slozi-ni  glagoli  oku- 
diti,  p6kuditi,  skuditi  po  kojima  se  vidi  da  je 
prosti  ohlik  kiiditi ;  i  Danicic  pi§e  kiiditi.  akc. 
u  glag.  rad.  6,  107.  —  Bijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  i  nslov.  kuditi.  —  Tzmedu  rjeinika  u  Mi- 
kalinu  (kuditi,  liuliti,  pogrditi  ,sperno,  contomuo, 
despicio'),  m  Bjelostjcnremi  (kudim  ,improbo,  in- 
cilo,  do  vitio,  reprehendo,  reprobo,  vitupero'.  2. 
V.  spotam),  u  Stiilicevii  (,spernere,  contemnere. 
despicere'  iz  Mikajina),  ii  Voltigijina  (.riprovare, 
biasimare'  ,tadeln'),  a  Vnkovu  liibol  reilen  von 
einem'  ,calumnior'). 

a.  aktivno.  Tvoj  grad  ja  ne  kudim,  jore  svako 
misto  pribogato  sudim,  u  kom  si  ti  listo.  H. 
Luci6  191.  Ali  hvali  ali  kudi.  I.  BandulaviA, 
predgovor.  Kudi'  me  tko  kudi,  li  me  nijo  dosti. 
I.  Ivanisevic  280.  Kad  te  zlofiest  ftlovik  kudi, 
kot  da  hvali,  vesel  budi.  P.  Vitezovii,  cvit.  24. 
Vridan  casti  ni  med  ]udi  ki  sto  hvali  to  i  kudi. 
49.  Svoja  uzdizat  a  drugoga  djola  kudit.  I.  Gr- 
licii  201.  Kudi,  hvali,  ruzi,  slaSi  ...  J.  Ka- 
vaiiiii  88a.  Mrmjak  kudi  stvari  tuje  u  tmi,  muogo 
kad  ne  vidi.  79^.  Njeki  neuprav  kude  riega  da 
na  grabse  bio  je  davan.  243''.  Kudim  zlovojnost 
kako  zapriku  od  kriposnih  dilovanja.  A.  d.  Bella, 
razgov.  210.  Mnogi  zamiraju,  kad  koje  ki'iige 
izadu  na  svit  (a  navlastito  hrvaske)  i  kude  ih  u 
puno  stvari.  J.  Banovac,  pripov.  iv.  UdiJ  ga 
pocmu  neiiavidnici  kudit  i  zl  iglasiti.  230.  Ovo 
dilo  kudi§e  mlogi.  A.  KaniXlic,  kam.  20.  Kude 
papu  kako  fovjeka  slabijega  srca.  .384.  Latini 
kude  zlotvorstva  ovoga  cara.  617.  Dal'  svak 
psuje  i  svak  kudi  da  je  straziii  od  svih  judi.  V. 
Do§en  J.58''.  Ovu  stvar  kada  razumise,  pocei^e 
faliti  Caslava,  a  kuditi  liegova  otca  Kadoslava. 
And.  Ka6i6,  razg.  26.  Kada  bi  mahne  svoga 
vilajeta  kudili  i  u  knigah  korili.  M.  A.  RelkoviA, 
sat.  A8a.  Zagledaj  u  ovaj  cvit,  i  ako  u  liemu  ne 
najdeS  za  tebe  meda,  ne  kvari  ovita  i  ne  kudi 
liega.  sabr.  in.  Jezik  tvoj  kudi  bliznega.  J. 
RajiA,  pouc.  1,  71.  Sveg  me  budes  primiti  kad 
moje  lice  kudi§.  M.  Katancid  49.  Samoga  sebe 
ne  vaja  ni  zalit;  ni  kuditi,  to  je  drugif/tj  (udi 
posao.  D.  Obradovid,  basne.  435.  Kude  mi  jo 
troji  kudioci:  jedni  vele,  sanjiva  djevojka,  drugi 
vele,  (uta  kano  guja,  treci  vele,  ne|upka  je  roda. 
Nar.  pjos.  vuk.  275— 27(i.  IsTu  mi  fale,  a  hega 
ne  kude.  2,  224.  A  i  mene  ne  kudi  druzina. 
3,  390.  Ni  hvali  Heraka  ni  kudi  Petaka,  oba  su 
brata  iednaka.  Nar.  posl.  vuk.  225.  Tebe  hvale, 
a  mene  ne  kude.  313.    Bud  ja,  more,  tvoje  dobro 


3  KTT1)JR];.A 

kudim,  a  zaSto  ga  ti  kudis?  u  Nar.  posl.  vuk. 
254.  Kao  kudo  mladozeiiu  a  hvale  djevojku. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  37.  Vifiu  na  spisateje  i  kudo 
ih  privatuo  recenzlrajuci.    pisma.  61. 

b.  pasivno.  Od  nikijo  fajene  josu  a  od  ni- 
kije  kudene.  P.  Posilovii,  cvijet.  119.  Nit'  ku- 
djen  .sam  jesi.    P.  Vitezovid,   odil.  vin. 

e.  sa  se,  pasivno.  Niti  se  ima  nase  dobro 
hvaliti  ni  zlo  kuditi.  M.  Divkovi6,  bes.  137*. 
Zakon  se  liegov  kudi.  J.  Kavanin  5731).  A.  kada 
se  drugi  kudi,  to  u  riemu  radost  budi  V.  Dosen 
11.5a._ 
KUDIV,  adj.  vituperabilis,  kojega  treba  kuditi. 

—  Kao  da  je  oimkooo  znaceiie  it  jednome  pri- 
mjeru  xviii  vijeka.  Tkoji  razlog  jest  imat  posto- 
vanje  prahu  1  ostadkom  svetih,  buduc  toliko  na- 
semu  vidiuju  od  nista  i  kudivi?  Blago  turl. 
2,  67. 

KUDJELIN,  m.  ime  musko.  —  -je-  stoji  po 
juznome  govoru  mj.  e;  u  istocnome  glasi  Ku- 
delin.  —  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Dani- 
cicevu  (Kudelinb,  ime  musko).  Vt  vreme  ze  to 
nekoja  dvaa  velmozii  samovlastna  i  samobratna 
suste  vikorenivsa  se  behu  vt.  Branioeve  v  h  meste 
rekomemb  Zdrele,  Kudelinb  i  Drbmanb.  Spom. 
stoj.  20.  (oko  1318).  (vidi  i:  Obretosta  se  dva 
neka  velbmuza  ukorenivbsa  so  vb  drbzave  zem)e 
branicevbskyje  vb  mestu  rekomfimb  Zdrole,  .  .  . 
brata  jedinyjo  matere,  jaze  glagoju  Drbmana  i 
Kudelina.  Danilo.  114 — 115).  Dojko  a  brat  mu 
Kudelinb  (Kudelinb.  85).  Doc.  hris.  17.  it  istome 
spomi'nikii  ima  jos  Kudelinb  *  Kudelinb,  svako 
po  tri  piita.  Uvedesmo  kako  sto  svezali  Kude- 
lina  Dabojevi6a  nasega  Dubrovcanina.  Spom.  sr. 
2,  31.  (1388).  —  Bio  je  i  grad  ovakovoga  imena. 
(vidi:  Jos  ima  vi§e  razvalina  od  kula  i  od  starih 
gradica  s  jedne  i  s  drugo  strane  Mlave.  narodno 
pricane  sve  to  pripisujo  braci  Drmanu  i  Kude- 
linu.  M.  D.  Miliiiovio  ii  Glasnik.  21,  57).  Upire 
(Be(anica)  u  Mlavu  kod  razvalina  grada  Kude- 
lina.  Glasnik.  43,  vidi  i  M.  D.  Mili6evi6,  srb. 
1033., 

KUDJELA,  /.  a)  cannabis;  b)  pensum;  c)  co- 
lus,  ne  maze  se  znati  koje  je  naj  starije  znacene, 
vala  da  je  naj  proo,  ah  ne  a  konop(ama  kao  o 
bi^ci,  nego  o  uredenijem  za  predenc.  —  -u-  stoji 
mj.  negdasnega  a,,  a  je-  po  juznome  govoru  mj. 
6,  ti  istocnome  glasi  kudeja,  u  zapadnome  ku- 
dija.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kiidjSja.  — 
Rijec  je  praslavenska  (uprav  kondOlb,  /.,  vidi  i 
primjer  iz  Nar.  pjes.  vuk.  2.  312  kod  c),  isporedi 
stslov.  kijdelb,  potka,  nslov.  kodeija  (sa  znaienem 
b)),  bug.  k-bdele,  b),  rus.  Ky,\e.ih,  b)  i  svlak  od 
konopa^a,  ces.  koudel,  svlak,  kucine,  pol.  k^jdziel, 
6;  i  c),  pa  i  lit.  kodolis,  b).  —  Miklosic  misli 
da  je  osnova  u  svezi  s  osnonom  kondrb  n  kudrav. 

—  Sto  u  jednome  primjeru  xvni  vijeka  ima  -1- 
mj.  ),  to  je  samo  radi  slika:  Nosi  kopja  za  vre- 
tenca,  za  iglicu  zlatne  strijole,  a  romincu  mjeste 
vijenca,  tvrda  oklopja  za  kudjele.  ,T.  Kavanin 
2731'.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kudi|a, 
preslica,  kuzel  ,colus';  kudi|a,  predivo  ,linum';  i 
kod  konopje),  u  Belinu  (kudje|a  ,conocchia,  istru- 
mento  da  filare'  ,colus'  216l>),  u  BjHustjencevu 
(kudeja,  kudelica  za  teiiku  preju,  sebica  , pen- 
sum'.  2.  kudeja  prosta,  kucine  ,stupa'),  u  .Jam- 
breUievu  (kudeja  za  preju  iz  vune  , pensum';  ku- 
deja za  debelu  preju  ,stupa'),  u  Stulicevu  (.coins'), 
u  VoHifjijinu  (kudeja  ,lucignolo;  conocchia'  ,haar- 
rupfe'),    u    Vukovu:    fjuzno]    1.  vide   kouopje.  — 

2.  ,die  rupfe  (so  viel  flachs,  hanf  u.  s.  \v.,  als 
man  auf  einmal  um  den  rockenstock  bindet  (oder 
wiekelt),    der  rocken'   , pensum'    [cf.  kudejka].  — 

3.  (po  jugozapadnijem  krajevima)  vide    preslica. 


KUDJEH.A,  a. 

11.  cannabis  (Cannabis  sativa  L.),  konople. 
Ki  kudijami  otai'6  mesta  pomazana.  Naru?n.  58''. 
Idite,  kudiju  uredivati,  proslicu  i  vretono  fiiivati. 
I.  Velikauovi6,  prik.  41.  Niti  ostado  boz,  niti 
kudija,  niti  moslo,  niti  slanina,  niti  brasno,  5to 
ona  za  vino  i  rakiju  ne  dade.  D.  Rapid  268. 
Udri,  udri,  sitna  kiSa,  to  porosi  Xito,  vino,  .  .  . 
i  lanove  za  darovo  i  kwdo|ii  tankoviju.  Nar.  pjos. 
viik.  112 — 113.  Punu  torbu  kudoje.  Nar.  prip. 
vuk.  158.  ObiSno  se  pied  kui'ama  iiabija  ku- 
deja  i  Ian.  Vuk,  poslov.  343.  U  kude[i  nokaki 
od  onijeb  strukova  na  kojima  raste  sjeme,  i  koji 
se  poslijo  ne  dadu  dobro  nabiti  nogn  se  u  ro- 
deiiu  vade  i  bacaju  napojo.  rjecn.  kod  zivica. 
One  5to  ostaje  na  ogreblu  kad  se  ogroble  ku- 
djeja  ili  Ian.  kod  ogreb.  Prohu,  grab,  konopje 
(kudjelu).  kod  omlatiti.  PoSto  se  kudjeja  (ili  Ian) 
izvadi  iz  raofiila  i  osnsi,  onda  se  nabija  stupoin. 
kod  rediti.  Predu  kudelu  i  Ian.  dan.  2,  103.  Ku- 
djeja ,die  zuberoiteten  fasern'.  B.  §ulek,  rjefin. 
kod  hanf.  Kudeja,  Cannabis  sativa  L.  (Lazid). 
Kudjola,  V.  Kude)a.    B.  Sulek,  im.  180. 

1).  kao  ime  drugijem  bi]kavia. 

o)  Kudjo)a,  rus.  i<yfl,L'.\u  oapamicii  (Primula 
officinalis),  Solida^o  canadensis  L.  (VodopiA).  B. 
§ulek,  im.  180. 

b)  Kudeja  morska,  Bicinus  communis  L. 
(Lazi6).    B.  Sulek,  im.  180. 

c.  pensum,  koliko  se  ne  samo  konopala  nego 
i  lana  ili  vune  jednom  oko  presUce  omota  da  se 
prede.  vidi  u  Vukovti  rjecniku  gdje  ima  i  pri- 
mjer:  Daj  mi  jednu  kudjeju  vune.  Vezadu  ga,  uz 
to  bojno  kop}9  kao  zena  kude('  uz  preslicu.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  312.  Pokloni  joj  sunCeva  majka 
zlatnu  preslicu  sa  zlatnom  kudelom  i  sa  zlatnim 
vretenom.    Nar.  prip.  vuk.  171. 

d.  colus,  preslica  (ne  samo  za  konop]e  nego 
i  za  Ian,  vunu  itd.).  —  Po  zapadnijem  kraje- 
vima. 

a)  uopce.  Dubrovafika  godisnica  s  kudje- 
}om,  s  motovjelom.  M.  Dr2i6  152.  GodiSAice  za 
ogniste,  prelice  za  kudjeju.  213.  Svioni  ures  i 
zladeni  pritesko  je  noj  oklopje,  a  kudjeja  vito 
kopje.  G.  PalmoticS  2,  167.  MjeSte  iffle  i  ku- 
djeje  kopje  i  teSki  mac  vladati.  2,  383.  Ter 
s  kudjejom  na  me  sko6i,  brade  se  hiti.  V.  Men- 
fietic.  app.  not.  2,  276.  Paukom  kudjeju  vrag 
ukrade  da  iz  repa  predu  vade.  (D).  Poslov.  danic. 
Kudija  prez  vretena.  N.  Palikuca  20.  I  kudeje 
i  vretena  kriva  muzu  cinit  rade.  J.  KavaAin 
46''.  De  se  svekri  kotlom  biju,  a  svekrve  va- 
sanima,  a  deveri  motikama,  a  zaove  kudejama. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  306.  A  kad  zlato  (djevojka) 
do  kudeje  bilo,  skovaSe  joj  srebrnu  kudeju.  pri 
kudoji  od  zlata  vreteuo.  1,  471.  Na  kudeji  mi- 
sirsko  povjosmo.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  200.  Sje- 
tila  se  preja  kudeje  uo6i  nedeje.  Nar.  posl.  vuk. 
287.  Neka  mi  od  toga  napravi  kudeju  i  vre- 
teno  i  stative.  Nar.  prip.  vuk.  134.  U  Crnoj 
Gori  i  u  svemu  .susjednome  primorju  preslica  se 
zove  ,kudeja'  (kao  Sto  sam  u  Risnu  i  u  pjesmi 
slu§ao:  ,Sko vase  joj  srebrnu  kudelu').  Vuk,  poslov. 
xLvii.  Da  su  ga  jednom  izbile  2ene  kudejama. 
V.  Vrfievio,  igro.  14. 

b)  presti  kudjeju  u  svijem  ovijem  primje- 
rima  pripada  amo,  premda  bi  po  znacenu  moglo 
pripadati  i  pod  a  ili  c.  S  djevojkam  kudjeju 
presti  so  postavi.  D.  RaAina  11a.  Vejahote,  da 
kudjele  Xene  predu  doma  u  tmini,  a  junaci  ne- 
prijateje  da  zatjefiu  na  ravnini.  I.  Gundulii  290. 
Da  kudjeju  sramnu  prede  dijote  vrijedno.  G.  Pal- 
moti6  1,  120.  Malo  po  malo  prede  baba  kudjeju. 
(D).  Poslov.  dani6.  Ditioa  zibju6i,  kudiju  pre- 
diSe.    Oliva.  52.     Jfik  Alcide  ni  1'  se  stavi'  prest 


744  KUDJE1,.ITI 

kudjeju  ci6  Jubavi.  J.  Kavanin  7a.  Sto  soinite 
da  je  samo  .  .  .  za  Zeno  kudiju  presti?  J.  Ba- 
novac,  pripov.  242.  Voselo  sroe  kudeju  prede. 
Nar.  posl.  vuk.  33. 

c)  uopie  naS  narod  misli  da  je  sramola 
za  iovjeka  baviti  se  kudjelom,  a  osobito  u  Crnoj 
Gori  gdje  je  naj  veia  pedepsa  za  iovjeka  (ju- 
naka)  zadjesti  mu  kudjelu  za  pas.  PaSu  ove 
smione  (zene)  muXevom  kudjeju,  a  oblaSe  ga6o 
one.  I.  Gundulic  147.  Tim  ako  su  blage  6udi, 
ter  krvnifiku  mrzo  Zeju  (krali),  ko  zlofieste  5Ju 
ih  ludi  medu  2ene  pod  kudjeju.  482.  Zadjode 
muzu  kudjeju.  (Z).  Poslov.  danifi.  Kao  da  smo 
pripasali  oproffjace  ili  zadjeli  kudeje.  S.  XiUbiSa, 
prip.  188.  Tone  mi  obraz  pod  o6i  kao  da  sam 
pripasao  kudeju.    240. 

e.  vidi  u  Ivekovicevu  rjecniku :  (u  Hrvatskoj) 
kad  se  konopje  ili  Ian  grebenaju  ono  Sto  ostane 
na  grebenu.  vidi  kufiine,  stupa,  isp.  sebica  s  pri- 
mjerom:  On  pokida  guzve  kao  §to  se  kida  konac 
od  kudjeje  kad  osjeti  vatru.  (D.  Danicid,)  sud. 
16,  9  (,filum  do  stuppae  tortum  putamine'  ,zwirn- 
fadou  von  werg'),  ali  je  u  Luterovu  prijevodu 
,eine  flachserne  schnur'.  —  vidi  jos :  kudjeja, 
raSSeSJana  kufiina.  u  cijeloj  domovini.  F.  Hefele. 

f.  u  prenesenome  stnislu,  kidjelja,  viSe  vrsti 
,libellula'.  na  Bracu.    A.  Ostojii. 

g.  vidi  stijen.  —  Samo  u  Voltigijinu  rjei- 
niku  (,lucignolo'). 

KUDJE^ACI,  Kudjejaka,  m.  pi.  ime  tnjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  biogradskome.  —  Samo  s  -e- 
mj.  je,  ali  to  mole  biti  po  istoinome  govoru.  Li- 
vada  na  Kudejacima.  Sr.  nov.  1861.  334.  Niva 
u  Kudejacima.    1875.  789. 

KUDJEtiACAK,  Kudjejafika,  m.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  biogradskome.  —  Radi  -je-  vidi 
kod  Kudjejaci.  Livada  u  Kudejacku.  Sr.  nov. 
1861.  688. 

KUD,1E:^AK,  to.  ime  mjestima  u  Srbiji.  — 
Badi  -je-  vidi  kod  Kudjejaci. 

a)  u  okrugu  biogradskome.  Livada  u  Kude- 
Jaku.    Sr.  nov.'  1870.  759. 

b)  u  okrugu  oafevskome.  Zemja  u  Kudejaku. 
Sr.  nov.   1866. '475. 

KUDJElf/AN,  kudjejna,  adj.  koji  pripada  ku- 
djeli  (vidi  kudjeja,  a).  —  U  naie  vrijeme,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Vukovu  (kudjejni,  vide  ko- 
nopjan).  Vaja  sa  struka  kudejnoga  koji  je  jo§ 
neisfiupan  u  jedan  mah  rukom  svu6i  sve  seme  i 
li§6e.  M.  D.  Mili6evi6,  ziv.  srb.  1,  108.  Kudjejna 
preda  ,hanfgarn'.    B.   Sulek,  rjecn. 

KUDJE^jARA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
sabackome.  —  Badi  -je-  nidi  kod  Kudjejaci. 
ZemJa  Kudejara.    Sr.  nov.  1872.  595. 

KUDJELICA,  /.  dem.  kudjeja.  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Belinu  (.pennacchio,  quel  obe  si  pone  su 
la  rocca  per  filare'  , pensum'  s  primjerom :  ku- 
djojica  vune  552a),  u  Bjelostjencevu  (kajkavski 
kudelica,  vidi  kod  kudjeja).  u  Stulicevu  (,parva 
colus'),  u  Vukovu.  Tada  uzeh  kudelicu  (u  brzome 
govoru  -1-  m.j.  J).  Nar.  pjes.  here.  vuk.  238.  —  Po 
zapadnijem  krnjevima  znaii  naj  ieMe  .Ho  i  ku- 
djeja pod  c  (vidi  u  Belinu  rjeiniku).  Jadnog 
kadiju  povuku  po  podu  kao  kudejicu  vune.  V. 
Vr^evic,  igre.  51.  Trepavice,  svilu-kudijice.  Bos. 
prij.  1,  37. 

kUDJElriXCE,  /.  pi.  neka  bi(ka.  Kudijice  (cu- 
diglice),  lupuli  (Danilo),  Humulus  lupulus  L.  B. 
§ulek,  ira.   180. 

KUDJE^jIStE,  n.  u  Vukovu  rjeiniku:  vide 
konopJiSte. 

KUDJE^ilTI,  kudjejim,   impf.  graditi  kudjele 


KITDJE^^TTr  7 

(preslice) ;  naticati  jiredivo  na  kiidje}u  (presUcu). 
—  U  StuUcevii  rjecniku:  1.  ,colos  construero'.  2. 
V.  ukutljejiti.  —  prvo  znacene  nije  pouzdano,  a 
slaho  je  i  drugo. 

KUDJE^KA,  f.  vidi  kudjeja,  o  (uprav  je  de- 
minutiv),  ispnredi  kadjojica.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kudjejaka.  —  U  Viikovu  rjeinikii  (samo 
istoini  oblik) :  kudejka,  vide  kudje}a  2  $  pri- 
mjerom  iz  narodne.  pjesme:  Svaka  sprela  po  ku- 
dejku  preja. 

KUDJE^jNICA,  /.  va^a  da  znaci:  zt-mko  ce- 
jade  Uo  zivi  predenem.  —  Na  jednome  mjestii 
XIV  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjeinikii:  ku- 
delbnica  ,inop3'  (za  cijelo  ne  znam  5to  je).  Sirota 
kudelnica  da  jestb  gvobodna,  takozde  kako  i  popb. 
Zak.  dus.  pam.  saf.  Si. 

KUDJETI,  kudira,  impf.  u  Stuliievu  rjeiniku: 
V.  iskudjeti.  —  Bijec  sasma  nepoitzdana  kojii  je 
sam  Stulli  nacinio  misleci  da  iskudjeti  (vidi)  po- 
staje  od  iz  i  kudjeti. 

KUDLAK,  m.  vidi  vukodlak.  —  U  naSe  vri- 
jeme  u  hrvatskome  primorju  i  u  Istri.  Na§  je 
otac  kudlak,  pa  mu  va}e  krst  zadiSi.  Nar.  prip. 
mikul.  88.  Kudlak  ,vampyrus'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud.  36. 

KUDLaS,  m.  platno  tkauo  preda  po  predi.  u 
Virovitici.    F.  Hefele. 

KUD  MU  DRAGO  (kud  mu  drago),  aci«.  qua- 
libet;  iiuolibet,  znaii,  kan  kud,  prijelaz  Hi  mi- 
cane  put  mje.tta,  all  se  istice  da  mjesto  maze 
biti  koje  niu  drago,  makar  kqje,  isporedi  sdje  mu 
drago  8  koji  mu  drago,  dakle  kroz  (Hi  miino) 
koje  mu  drago  mjesto,  preko  knjega  mu,  drago 
mjesta;  put  (Hi  u)  koje  mu  drago  mjesto.  — 
Mjeste  kud  mogu  biti  i  drugi  oblici  s  istijem 
znacenem.  —  U  Belinu  rjecniku:  kud  mu  drago 
,in  qualsivoglia  luogo'  ,quocum(-iuo'  447^*;  u  Stu- 
licevu:  kud  mu  drago  ,quolibet,  ([uocumque,  quo- 
quo';  u  Voltigijinu :  kud  mu  drago  ,dovunque' 
per  dove  vuole'  ,wnhin  man  will';  u  Vukovu:  kiid 
mu  drago,  kuda  mu  drago  ,woliin  immer'  ,quo- 
cunque,  quo  libuerit'.  —  Za  oonkovo  znacet'ie 
nemam  primjera,  jer  amo  ne  pripadaju  primjeri 
u  kojima  i  rau  i  drago  imaju  pravo  znacene,  te 
je  kud  mu  drago  isto  Slo  i  kud  ga  jo  vola,  kao 
Uo  je  i  ovdje:  Ko  to  ne  bi  mogao  ili  teo  pod- 
neti,  onaj  neka  ide  iz  Srbije  kud  mu  drago.  Vuk, 
grada.  32.  —  MjeHe  mu  moze  se  upotrebiti  i  ti, 
vidi  u  Stulicevu  rjecniku:  kud  ti  drago,  kud  ti 
[ubo,  V.  kud  mu  drago. 

KUDlsTA,  /.  kuiene.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
,Moja  rodo !  dok  ti  cura  ne  uzme  novco  (dok  se 
s  kim  ne  vjeri)  niko  ti  za  nu  i  uo  zna,  a  dok 
uzme  novce,  to  ti  onda  kudne  sa  sviju  strana, 
pa  i  oududa,  moja  sejo,  odakle  se  nikada  ni  na- 
dala  nijesi'.    J.  Bogdanovi6. 

KUDONOSa,  »».  (moze  biti  i  f.)  ce(ade  sto 
nosi  shut  (vidi  2.  kuda,  a,  d))  kraju,  hiskupii 
ltd.  (mu^ko  nasi  m,uskome,  a  zenskome,  n,  p.  kra- 
(ici,  maze  nositi  i  zensko).  shvaca  se  kao  sluzba 
i  cast.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,caudatario,  quel 
che  sostiene  la  coda  o  strascico  del  mauto  de' 
cardinali  o  prelati  quando  caminano'  .syrmata- 
rius'  181^,  i  u  Stulicevu:  ,qui  extrema  vestis  al- 
terius  caudae  instar  desinentis  manu  sustinet'. 

KUDONOSAC,  kudonoSca,  m.  vidi  kudonosa. 
—  Samo  u  Voltigijinu  rjecniku :  ,eaudatario' 
,schlepptrager'. 

KUDONOSENE,  n.  sluzba  (Hi  cast)  u  kudo- 
no§e.  —  U  Belinu  rjecniku:  (sa  starijim  oblikom) 
kudonosenje   , officio   di   caudatario'  ,munus  syr- 


>  KTTDRAVAC 

matarii'    181*,  i   u   Stulicevu:  .munus    illius  qui 
extrema  vestis  etc' 

KITDO§,  m.  ime  potoku  u  Slavoniji.  Regul. 
save.  207. 

1.  KUDRA,  /.  naziv  za  zensko,  koje  ima  ku- 
drave  kose'.  ^  TJ  naie  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danovii. 

2.  KUDRA.  /.  ime  (kudrastoj)  kokosi.  P.  Ku- 
relac,  dom.  ziv.  53. 

3.  KUDRA,  m.  u  Bosni  zovu  6oyjeka  kudrava 
kudrom  :  ,kudro  jedua  derviSka'.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  57.  —  V  narodnijem  pjesmama  bosanskijem 
nahodi  se  kao  psovka  (vidi  i  kod  kudrav).  Sto  je 
godi  guja  u  Krajini,  ta  sve  ih  je  kudra  poku- 
pio.  Nar.  pjes.  jiik.  169.  Grdje  si  kudro,  Dulic 
Ibrabime?  no6as  si  se,  kudro,  zaklinao  da  ces 
mene  na  mejdan  pozvati:  odi,  kudro,  sada,  ako 
smides.  Nar!  pjes.  juk.  182.  —  u  ovume  je  pri- 
mjeru  zenskoga  roda  (all  vidi  predasni  primjer)  : 
Jer  se  no6as  kudra  zakliiiala,  taman  glavom 
Dulid  Ibrahime,  da  6e  mene  na  mejdan  pozvati. 
181. 

4.  KUDRA,  m.  ime  musko.  —  (J  narodnoj 
prici  u  Srbiji.  Prica  so  da  su  dva  majora,  Kudra 
i  Udra,  hteli  tu  da  grade  grad.  M.  D.  Milicevic, 
srb.  1054. 

KUDRAC,  m.  (crvenkudrac  i  pldvenkudrac),  vidi 
kuiidrac.  Dva  macka  idu  jemovom  gredom,  jed- 
nom  ime  crvenkudrac,  drugom  ime  plavenkudrac : 
pis,  pis,  crvenkudrac!  mac,  mac,  plavenkudrac!  ko 
moze  naj  kra6e  cetiri  puta  uzastopce  izgovoriti 
a  da  se  ne  pomete.    B.  MuSicki. 

KUDRAN,  m.  ime  psu.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
45.  —  isporedi  kudrov. 

KUDRAST,  adj.  oidi  kudrav.  —  U  nase  vri- 
jeme. iKudrasto  cejade'.  ,Kudrastije  kosa'.  J.  Bog- 
danovic.  —  Kao  adverab  u  prenesenome  smislu. 
Kudrasto,  neoprano.  Tad  mi  je  kudrasto  bilo, 
ital.  ero  nelle  strette  (po  Zagorju).  M.  Pavll- 
novic.  vidi  kudrav  pri  kraju. 

KUDRATAST,  adj.  vidi  kudrav.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Vuna  noziiia  (ovce)  mora  gusta, 
kudratasta  .  .  .  biti.    I.  Jablauci  127. 

KUDRAV,  adj.  o  dlaci,  vlasu,  kosi,  vuni  itd. 
.Ho  se  naravno  uvija,  te  tako  cini  uoojke.  — 
isporedi  kuzdrav,  kustrav,  kus(av.  —  -u-  stoji 
mj.  negdasnega  a.  —  Rijei  je  praslaoenska  (kon- 
drjav-b),  isporedi  nslov.  k6drav,  bug.  k-bdrav,  rus. 
KyAp;iBbiii,  ces.  (s  nejasnijem  promjenama)  ka- 
defavy,  kuceravj',  pol/.  kodzierzavy;  postaje  od 
kondrb,  kovrcica,  nslov.  koder,  rus.  Ky,iep  (icy- 
lepii).  cei.  kadei-.  kufiera,  po\.  k^dzior,  kijdzierze 
(pi.),  osnova  ili  korijen  kond  moze  biti  isto  sto 
je  u  kudjeja  (vidi).  —  Tzmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu (.kraus'  ,crispus').  Dlako  kudrave.  I.  Ja- 
blanci  117.  Kosa  mu  je  kudrava.  D.  Danioic, 
pjes.  nad  pjes.  5,  11.  Oko  glave  i  kudrave  joj 
kose  savila  se  crvena  calma.  Srp.  zora.  god.  2, 
sv.  3,  str.  51.  —  Cudnovato  je  drugo  znacene  (od 
prilike  rdav,  nevafao)  ove  rijeci,  jer  je  te§ko  naci 
u  kojoj  je  svezi  s  proijem  (ili  je  posve  druga 
rijec?),  vidi  kudra  i  2.  kudar.  Kudravo  cejade, 
neuplodno,  neureduo.  M.  Pavlinovic.  va{a  da  je 
i  ovdje  takovo  znacene:  Sto  bje  glava  co'eka 
ubavnoga,  to  sad  zva}e  zmaja  kudravoga.  Osvetn. 
2,  62. 

KUDRAVAC,  kiidravca,  m.  u  Vukovu  rjec- 
niku: kudrav  cilim  koji  se  u  dva  nita  tka  ,art 
teppich'  ,tapetum  quoddam'  s  dodatkom  da  .■ie 
govori  u  Srijemu.  —  Po  svoj  se  prilici  kaze  i  o 
covjeku   u  kojega  je  kudrava ^kosa,  isporedi  ku- 


KTIDRAVAC 


71(i 


KXTGA,  11. 


(iravioa  i  kudie,  vidi  u  Sulckoou  rjcSniku:  ku- 
(lravn(^  ,lockeiihaupt,  lockeiikopf. 

KUDRAVICA,  /.  iensko  delude  u  kojega  je 
kiidrara  kosa.   J.  Bogdanovii. 

KUDRE,  m.  hyp.  zn  iovjeka  kudrastijch  kusa. 
J.  Bogdimovii^. 

KUDREC,  m.  ime  mjeslii  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Zabrau  ii  Kudrefiu.  Sr.  iiov.  1875. 
1110. 

KUDRES,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
zarevaikome.  K.  Jovauovic  141.  —  Isto  se  ime 
pomine  xiv  vijeka.  IT  studenbcb  u  Kudresb.  Sveto- 
stef.  hris.  22. 

KUDRESKI,  adj.  kuji  pripada  Kudresu.  I 
gbde  upada  kudrosbkii  potokb  za  Nevefieranb. 
Svetostef.  hris.  22.  Kudre§ka  (opitina).  K.  Jo- 
vanovid  111. 

KUDRlS,  m.  vrsta  psa.  V.  Kurelac,  dom.  ziv. 
45. 

KUDROV,  kudr6va,  m.  vidi  u  V'ukot'u  rjei- 
niku:  ime  psotu  ,oin  liundeuarae'  ,noiiien  cani 
indi  solitum'.  —  IJ  nase  vrijeme.  —  Kao  da  bi 
znacene  bilo:  pas  kudraste  dlake,  ali  V.  Vrcevic 
tumaii  drukiije:  U  iias,  balijo,  okinu  psu  usi, 
pa  mu  nadedu  ime  kudrov.  Nar.  prip.  vrc.  60. 
*  ove  je  primjere  jamacno  napisao  isti  Vrcevic : 
Mi  u  nas  zovemo  psa  kad  nema  repa  kusov,  a 
onoga  sto  cijele  u§i  nema  kudrov,  a  pas  te  pas 
vazda.  Nar.  ;rip.  vuk.-  293.  Kudrov,  t.  j.  pas 
bez  usiju.  Pravdonosa.  18-51.  30.  Okinemo  mu 
(psu)  usi  i  zovemo  ga  kudrov.  V.  Bogisic,  zborn. 
201.  —  /  kao  ime  vohi.  Bruvno.    D.  Hire. 

KUDU,  vidi  kud  i  otkud. 

KIJDUZ,  m.  ime  tursku.  —  U  naSe  vrijeme.  O 
Turcine,  Kuduz-Del-Alijo  !  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
478.  —  I  kao  nadimak  ii  Hrisianina.  Podi,  kceri, 
Baju  za  Kuduza  [Ivuduz  (kome  jo  pravo  ime  bilo 
Nikola)  bio  je  i  gluv  i  lud  i  tepav.  Vuk].  Nar. 
pjes.  vuk.  1  (1891),  xi..  .la  se  opominem  da  su 
u  Trsicu  jednoga  covjeka,  kome  jo  nadimak  bio 
,Kuduz',  zvali:  ,0  Kuduze!'  Vuk,  nar.  pjos.  1,  499. 

KUD,  kiide,  vidi  kud. 

KUDENIK,  kudenika,  m.  vidi  kudilac.  —  I'o 
postanu  (od  part,  praet.  pass,  kudeu)  znace/ie  hi, 
bilo  suprottio :  kuden  coijek,  ali  je  jamacno  rijec 
nacinena  samo  za  j/oslovicu  radi  slika  i  slicnosti 
sa  sudenik.  —  U  poslovici  nasega  vremena,  vidi 
u  Vukovu  rjefniku :  ,der  tadler'  ,vituperator'  ,in 
dom  sprichworte':  kad  dode  sudenik,  nek  izjedo 
govno  kudenik  (kaze  se  ako  ko  kudi  kakvu  dje- 
vojku,  a  smisao  je  da  mu  je  zaludno  kudene  i 
da  netiiu  pada  na  sramutu,  ako  je  sudeno  da  se 
ona  uda). 

KUDENE,  n.  djelo  kojijem  se  kudi.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukoim.  Veseo  u  kuderiih.  S.  Badric, 
prav.  nac.  30.  Citato)  sam  neka  sudi,  sto  jo  za 
falu,  Sto  Ii  za  kudone.  Vuk.  grada.  x.  Odbrana 
od  ruzena  i  kuJoha.  odbr.  od  ruz.  1.  —  (frijcskom 
kudene.  Uzrok  liiova  kudona.  A.  Kanizlic,  kam. 
552. 

KUDO,  hyp.  Kuzman.  J.  Bogdanovic. 

KUF,  m.  vidi  labud.  —  Rijec  je  tuda  (tal. 
snfn,  jejina?  tur.  kugu,  kuh,  labud?).  —  U  da- 
brovaikijeh  pisaca  od  xvi  do  xvii:  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Belinu  (ciguo,  uccoUo  acqua- 
tico  noto'  ,cycnus'  193l'j,  u  Bjelostjencevn  (v. 
labud),  u  Stulicevu  (kuf,  plica  ,olor').  Kuf  kako 
pribili  koji  so  pojodi  iivotom  razdili  u  vodaU 
stojeci  .  .  .  S.  Men6etic  129.  Umiru  a  poju  kako 
kuf  pribUi.    G.  Diiik  422.    Kad  je  kuf  u  on  fias 


na  prijeku  smrt  spravan.  M.  Votranid  1,  3.  Kako 
kuf  prij'  fiasa  od  smrti  od  svoje  ...  8.  Gufiotii 
290.  Pjevati  6o  kufi  bili,  pjovati  io  vile  od  mora. 
I.  Gundulir  13.  On  (Jove)  k  i\a  dici  u  prilici 
siiezanoga  kufa  dode.  G.  Palraotio.  1,  263.  Tada 
6o  kufi  pjovat,  kad  budu  fiavko  mu6ut.  (D).  Po- 
slov.  dani6.  —  Metaforicki :  pjesnik.  Neka  od 
Arna  kufi  bijeli  fiestitosti  tvoje  poju.  I.  Gun- 
dulid  282.  —  U  nah  vrijeme  znadi  i  druiju  plicu. 
Peleoanus  onocrotalus.    Slovinac   1880.  32''. 

KUFAR,  kufra,  »i.  nem.  kupfor,  mjed.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecnika:  (kajkavski)  kufer,  bakar 
,cnprum'.  ii  Jambresiievu:  kufor  , cuprum'. 

KUFli,  HI.  dem.  kuf,  mladi  kuf.  —  U  Belinu 
rjecnika:  .eignotto,  il  figlio  del  cigno'  ,pullu3 
olorinus'    193'). 

KUFIN,  kufiua,  m.  tal.  confine,  granica,  ineda. 
—  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vre- 
mena. Sve  6e  mi  se  vojske  sastanuti  na  kufiuu 
du5;da  mletackoga.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  80. 

KUFREN,  adj.  nem.  kupforn,  mjeden.  —  ispo- 
redi  kufar.  —  U  Bjelostjencevu  rjeiniku:  ,cu- 
preus'  i  u  .Jamhresicevu :  , cuprous'. 

KUGA,  /.  pestis,  pestilentia,  Pestis  orientalis 
(inguinalig,  bubonica),  uopce  svaka  prileplioa 
bolest  od  koje  mnogo  (udi  umire,  a  u  osobitomc 
smislu  bolest  u  kojoj  otjecu  zlijezde  uz  zestoku 
vrucicu.  —  isporedi  buba,  i),  cuma,  morija.  — 
Jamacno  je  tuda  rijec,  isporedi  srvnem.  koge.  — 
U  nasemu  jeziku  od  xiv  vijeka  (.tamo  joS  u  nslo- 
venskome),  a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,pe- 
stis'),  u  Mika(inu  (kuga,  nemoc  smrtna  ,postis, 
pestilentia,  pestilitas,  lues,  vastitas',  i  kod  buba), 
u  Belinu  (.peste  o  pestilenza'  , pestis'  558''),  u 
Bjelostjencevu  (kuga,  nemoc  smrtna  , pestis,  pe- 
stilentia, lues,  pestilitas,  lues  lethifera'),  u  Jam- 
bresicevu  (,lues,  pestis'),  u  Stulicevu  (.pestis,  pe- 
stilentia, morbus  pestilens,  coutagium'),  u  Volti-  ' 
gijinu  (, peste,  epidemia'  ,pest'),  u  Vukovu  (,die 
pest'  , pestis'),  u  Daniciceeu  (,pe.itis'). 

a  u  pravomc  smislu.  Pnmiraju  odb  kuge. 
Sjiom.  sr.  1,  29.  .80.  (1400).  Ini  kugom  poginuo 
jest.  B.  Kasii,  nasi.  49.  Od  kuge  umrise.  J. 
Filipovic  1,  571''.  Sodam  sinova  bana  Abarskoga 
jedan  dan  od  kuge  je  umrlo.  And.  Kacic.  razg. 
6.  —  Pomor  od  kuge.  M.  Vetrauic  1,  11.  — 
Pride  velika  kuga  ka  pomori  okolo  3-ti  del  |udi. 
Mirakuli.  149.  Ostale  kuga  pomori.  Ivan  trog. 
16.  Morila  je  kuga  na  Ugrih.  P.  Vitezovic, 
kron.  194.  Kuga  moraSe  u  grckoj  zem)i.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  62.  Vojsku  kuga  pomori.  J.  Fi- 
lipovic 1,  .308''.  All  su  vas  Grci  porobili,  ali 
vas  je  kuga  pomorila?  And.  Kacic,  razg.  30-v 
Sarajevo,  oghem  izgorjolo !  po  vrhu  te  ogah 
opalio!  a  po  dnu  te  voda  zanijela!  po  srijedi 
kuga  umorila !  Nar.  pjes.  vuk.  1,  321.  Kuga 
mori,  pasa  robi.  1,  376.  Kuga  ga  umorila ! 
(Kletva).  Nar.  posl.  vuk.  162.  I  velika  kuga 
strasna  sva  pomete  noizbasna.  .J.  Kavaiiin  101''. 
Kuga  u  tri  dni  pomete  seset  tisni  podloXnika 
kraja  Davida.  D.  Basic  164.  Blizu  kuga  mote. 
S.  ;^ubiga,  prip.  1G9.  Ne  hoce  kuga  da  me  omete 
178.  Dica  istu  sto.sta  drugo,  oci  vele:  ,Gdi  si. 
kugo,  te  sotoue  te  ne  davis?'  V.  Dosen  209''.  — 
Otruje  se  kao  o  kugu.  M.  Drzic  373.  Sve  kra- 
Jestvo  bi  kugom  otrovano.  F.  Glavinic,  cvit.  28". 
Kugom  otrovani.  F.  Lastri6,  svot.  130'.  Dode 
na  n  otrovna  kuga.  .1.  Banovac,  pred.  104.  Kuga 
tila  koga  rani.  V.  Dosen  9.5».  Da  se  to  blud- 
nice  uhvati  kuga,  bi  Ii  je  oncas  istirao  iz  kuceV 
Ant.  Kadcic  2-V2.  Oba  ih  spale  cmolom,  smudom 
i  paklora,  da  kome  kuga  no  prione.  S.  ^ubisa, 
prip.   277.    —    Kupi   kao   kuga  decu.    Nar.  posl. 


KUGA.  a. 


747 


KUGA,  c. 


vuk.  164.  —  Pistorio .  .  .  izagno  je  kugu  svojim 
Kotorinom.  J.  Kavariin  308^.  Drzave  nase  od 
kuge  morije  saraiii.  F.  Lastric^',  od'  82.  Posteno 
u  svako  vrime  krajinoiii  vladao  i  riu  od  kuge 
koja  moraSe  po  Dalmaciji  branio.  And.  ^KaSic, 
razg.  205.  §tit  siiprot  kuzi,  treSni,  .  .  .  Stit.  1. 
Molitva  suproc  kuzi.  27.  Kuzi  likarija.  J.  Vlad- 
mirovic  26.  Spozuavsi  Saveriju  za  svoga  od  kuge 
za§tifcite|a.  A.  Kanizlic,  fraii.  73.  —  Izniknu  od 
nikud  u  Sieni  kuga.  F.  Glavinic,  cvit.  147'i'.  Da 
se  je  knga  javila.  A.  Vitajic,  ist.  400.  Kad  iia- 
vali  na  vrimona  kuga.  M.  Lekusio  160.  U  oiio 
vrime  dode  kuga  i  on  se  isti  okuzi.  P.  Posilovic, 
nasi.  10«.  Dal'  u  smradu  kad  sto  lezi,  prije  iz 
neg  kuga  re2i.  V.  Dosen  255b.  Ofiitova  .so  u 
vojski  kuga.  I.  J.  P.  Lufiic,  izk.  11.  U  dvorovo 
kuga  udarila.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  275.  —  Bojimo 
se  da  nam  kugu  ne  unesete  u  grad.  S.  ^ubiSa, 
prip.  265.  —  Tako  kuga  prestanise.  Mon.  croat. 
165.  (1496).  —  Da  nam  se  ne  zgodi  kuga  sadan- 
naja.  Narucn.  49-'».  Imate  v  gradu  kugu,  gri?,u. 
Korizm.  4^.  Bududi  pomorenje  i  kuga  vrla  po 
Rimu.  B.  Kasic,  is.  116.  Kuga  je  u  Sremu.  — 
Nijo  nego  u  tremu.  (U  Bafikoj).  Nar.  posl.  vuk. 
162.  Ne  izbiva  kao  kuga  iz  Sarajeva.  200.  — 
U  kugi  na  isti  nacin  .  .  .  duzan  je  sluiiti  ovi  sa- 
kramenat.  A.  Ba6i6  399.  U  vrime  od  kuge. 
Ant.  Kadcii  219.  —  Posla  gospodiu  kugu  u  Izra- 
ela.  I.  Bandulavic  26.S1'.  2reg.  24,  15.  (Bihi) 
propusti  vrhu  liih  (Rimlana)  kugu.  F.  Glavinic, 
cvit.  113'i.  Gospodiu  podepsa  opacnike  sad  s  gla- 
dom  sad  s  kugora.  D.  Basid  51.  Koji  griSnika 
tebi  prilicni  i  morobiti  od  tebe  ma6i,  ija^u  ijada 
gromom  jest  ubio,  kugora  umorio  i  nosriconj  po- 
karao.  D.  Rapid  76.  Nit'  na  zemji  kuge  bjuje 
(azdaja).  V.  Dosen  lOb.  —  (Bag)  pos|e  im  kugu 
ali  rat  all  glad.  Korizm.  4.5''i.  Ako  vidi  kugu, 
glad,  rat.  76*.  Bog  krstjane  kara  z  gladom, 
s  kugu.  Kateh.  1561.  89.  Od  kugo,  morije,  glada. 
I.  T.'  Mrnavid,  nauk.  1702.  35,  Kuga,  glad  i 
boj.  B.  Krnarutid  37.  Od  kuge,  glada  i  rati. 
P.  Kanavelic,  iv.  535.  Al'  kuga  i  rat  i  glad 
stravla'ud.  J.  Kavaniu  373''.  Tuce,  gradi,  su§e. 
glad,  kuga.  F.  Lastrid,  ned.  213.  Napade  glad 
i  kuga  na  Bulgariju.  A.  Kanizlid,  kam.  145. 
Biti  de  vojske,  kuga  i  glad.  bogo|ubno3t.  33. 
Nemila  sto  dva  druga  ne  satrse  :  glad  i  kuga.  V. 
DoSen  58b.  Progon,  vojsku,  kugu  dobrovojno 
da  trpimo.  203-i.  Prikaza  vojske,  kugu,  glad  i 
treSiiu  zem}e.  B.  Leakovid,  gov.  2.  —  Ta  ka- 
Stiga  ali  sentencija  bi  kuga.  Mon.  croat.  165. 
(1496).  Zdravje  u  kuzi,  dobro  u  zlodi  (iste  oholi). 
J.  Kavanin  6.3*.  Kako  je  u  sadaitia  vrimena 
kuga,  onako  medu  Zudijauia  guba  bijase  i  otrovna 
nemod  i  desta.  F.  Lastrid,  ned.  350.  Porazna 
kuga.  Stit.  3.  Baba  gora  od  kuge  i  od  lava. 
V.  Dosen  in.  Od  nagle  kuge  gore.  70^.  Jerbo 
kuga  Xivim  Skodi.  129*.  Kuga  u  judma.  A.  To- 
mikovid,  gov.  12'\  Ako  bi  meduto  kuga  ili  ve- 
liki  crni  prist  napeo  se.  G.  Pestalid  243.  —  Srbi 
kazu  da  je  kuga  ziva  kao  zena  (to  osobito  do- 
kazuju  oni  koji  su  le^ali  od  66).  mnogi  kaiu  da 
su  je  vidali  gdje  ide  zavjesena  bijelom  maramom ; 
a  gdjekoji  pripovijedaju  da  su  je  i  nosili,  t.  j. 
ona  nade  covjeka  u  polu,  ili  srete  gdje  na  putu, 
a  gdjekom  dode  u  kudu,  pa  mu  kaze :  , Ja  sam 
kuga,  ved  hajde  da  me  nosis  tamo  i  tamo'  (kud 
ona  bore),  onaj  je  uprti  nakrkace  dragovojuo 
(jer  ved  liemu  i  riegovoj  kudi  nede  nista  uciuifci) 
i  odnese  je  bez  ikake  muke  (jer  nije  teska  ni- 
malo)  kud  mu  kaze  .  .  .  Kad  kuga  mori,  onda 
joj  slabo  govore  ,kuga'  nego  ,kuma'  (kao  da  bi 
je  s  tim  umilostivili)  niti  smiju  u  vede  ostaviti 
neoprane  sudove;  jer  ona   dode  nodu  u  kudu  te 


gleda  jesu-  li  sudovi  lijepo  oprani,  pa  ako  ne 
budu  a  ona  sve  kasike  i  canke  izgrebe  i  otruje. 
Vuk,  rjedn.  kod  kuga.  Kumidos  kugu  da  te 
umori  (ako  ti  to  i  to  bude).  Nar.  posl.  vuk.  164. 
—  I  u  zivotina.  (5im  motase  ih  (ovcice)  ve]a 
kuga.  J.  Kavanin  91*.  Posla  kugu  na  zivotinu. 
And.  Kacid,  kor.  67.  —  U  mnozini.  Kuge,  gladi 
za  tim  kazu  se.  M.  Marulid  230.  Postom  se  zli- 
dujii  kuge  telesne.  Narucn.  97b.  Biti  bote  kuge. 
Anton  Dalm.,  nov.  test.  37*.  matth.  24,  7.  Tresiie, 
kuge,  vojske,  pomori  i  ovim  prilidna.  F.  Lastrid, 
ned.  1.  Kuge  imaju  prnko  mora  svoju  zemju 
(gdje  samo  one  zive),  pa  ih  Bog  po5|e  amo  (kad 
}udi  zlo  rade  i  mnogo  grijese)  i  kaze  im  koliko 
de  Judi  pomoriti;  ali  i  nih  mnogo  propadne  od 
pasa:  za  to  ka^u  da  se  vrlo  boje  pasa.  Vuk, 
rjecn.  kod  kuga.  I  dosad  su  kuge  prehodile. 
Osvetn.  2,  81.  II'  so  na  vam  kuge  izasule.  2, 
181. 

b.  M  prenesenome  umislii,  veliko  zlo,  projmst 
(slioacena  naj  cesce  kao  prelaz(iva  bolest). 

a)  sto  umno.  Lakomos  je  kuga  od  svijeta. 
M.  Driid  220.  Ukloniti  se  tej  kuge  od  nenavi- 
dosti.  §.  Budinid,  ispr.  95.  Pusti  pozudu  pro- 
kletu  gospostva,  kugu  tuj  prihudu,  s  ke  su  zla 
na  svijet  sva.  M.  Bunic  29.  Da  se  zatvore  vrata 
iziskovanju  ili  ambicijoni  i  castijem  sfjetovnijem 
u  sfomu  redu,  scinedi  jih  da  su  kuga  od  du5a. 
B.  Kasid,  in.  75.  Tasda  slava  jest  zla  kuga.  A. 
Georgiceo,  nasi.  218.  I  do  istine  jest  jedna  ve- 
lika  kuga  u  krstjaneh,  da  judi  idu  na  slipasku 
u  tolikom  poslu  (u  Upoi'ijedaiiu  grijelm).  S.  Ma- 
tijovid  6.  l^ubav  vlastita  jest  jedna  naj  gora 
kuga  i  okuzono.  M.  Radnid  397b.  Grisi  smrtni 
jesu  (itrov  i  kuga  naie  duse.  .1.  Banovac,  pred. 
113.  Znam,  ni  zene  redi  nede  da  gdi  druStva 
iuia  vede.  mod  tim  jatom  nejma  §uge,  il'  da 
redom  bludno  kuge.  V.  Dogen  93*.  Ova  se  kuga 
od  zlotvorena  razplodila  po  svemu  svijetu.  D. 
Basid  92.  Da  se  ta  kuga  vede  ne  rasiruje  na 
rasap  dusa  pravovirnih.  Ant.  Kadcid  339.  Da 
se  kojigod  ne  bi  ockvrnio  s  kugom  poluvjerstva. 
J.  Matovid  83.  Noizbrojna  jesu  zla  koja  grijeh 
uneso  u  dovjoka  koju  maloman  nedospivenu  kugu 
izusti  David  s  ovijom  rijeciraa  .  .  .  498.  U  ko- 
jijora  se  ova  duliovna  kuga  ne  ualiodi.  A.  Kalid 
585. 

h)  ce(ade  koje  veliko  zlo  ili  kvar  iinl. 

<iu)  u  zlome  smishi,  kao  prijeknr,  cesto 
kao  psovka  (naj  cesce  zenskome  dc(adetu).  Te  su 
skortizane  zle  i  nedobre;  ...  to  ja  kuga  od  ne- 
svijesne  mladosti.  M.  Drzid  321.  CZla  zena) 
srdobola,  vrijed  i  kuga.  M.  Orbin  26.  Pusto- 
lovci,  vilenice,  uzme,  tenci,  upirine,  vukodlaci  i 
vjestice  plodue  odrijese  nam  baStine:  zato  nastoj 
i  poto2i  svak  podepsat  tragu  zlobnu;  trnom  bodi, 
ognem  ze2i  kugu  stetnu  i  hudobuu.  P.  Kaua- 
velid,  iv.  36.  —  Kao  psovka  zenskome  ce^adetu 
duga  i  zla  jezika.  Al'  Sarena  ova  kuga  jezika  je 
vrlo  duga.  V.  Dosen  97*.  ,Tos  zub  jedan  ili 
drugi  toj  u  glavi  klima  kugi.  129*.  ,Muci,  kugo 
jedna!'  ,Onn  je  prava  kuga,  a  ne  ^ena'.  u  Du- 
brovniku.    P.  Budmaui. 

bb)  bez  prijekora  (ii  ovoine  slncajn  kao 
pohvala).  Sorid  turska  se  kuga  mogaSe  zvati. 
And.  Kacid,  kor.  486. 

<'.  II  prenesenome  smislu,  kiiga  b6bova,,  neka 
bi{ka  sto  priraste  bobouoj  sili  te  tamani  bob. 
Kuga  bobova,  rus.  Kyra  (Typha,  Soirpus),  Kyra 
iio.K'B.-iH  (.Tuucus  communis),  Orobanche  caryo- 
pbyllacea  Sm.  (Alschinger,  Vuk,  u  Dubrovniku, 
Vodopid,  Visiani).  B.  f^ulek,  im.  180.  vidi  i  bo- 
bov,  b). 


kugaCa  7 

KUGACa,  /.  tieka  bilka.  Kuffafia,  Orvala  la- 
mioidos  DC.  (u  Gospidu).    B.  Sulek,  im.  181. 

KU6AVITI,  kftgavim,  impf.  ii  Stuliievu  rjed- 
xikii :  V.  kuXiti.  —  nije  dusta  pouzdano. 

KIIQIN,  adj.  koji  pripada  ktisi  kao  zoni  (vidi 
kod  ku^a,  a  priinjere  iz  Viikot^a  rjeinika).  — 
Bofe  je  kilzin.  —  Od  prije  na^eya  vremena  (vidi 
drugi  primjer).  Nekakav  zli  prist  za.  koji  .so  go- 
vori  da  je  kugina  sestra.  Vuk,  rjeCn.  kod  tra- 
vjaJa.  —  /  kod  imena  nekakve  bifke.  Kugina 
opak,    finocchiella  (Kuzmi6).    B.    Sulek,  im.  181. 

Kl'GLA,/.  (geotnetrii'-no  Hi  fizicno)  tijclo  suuda 
naokolo  jednako  zaobfeno,  u  kojeyaje  soakn  tiidka 
na  porrsini  jednnko  iidalena  od  jcdne  tacke  u 
srijedi,  tUm.  kugel.  —  isporedi  krug,  1,  c,  2. 
krugla,  krugja,  kug|a,  lopta.  —  U  naSe  vrijeme, 
a  izmedit  rjeinika  u  Viikovu  (,die  kugel'  , globus' 
,«  dodatkom  da  se  govori  u  vojvodstvu).  Zaru- 
bjena  kugla.  P.  Boli6,  vinodjel.  2,  95.  Kugla 
otna.    ,1.  Pan6i6,  zoolog.  77. 

KUGLAna,  /'.  mjesto  ydje  se  iyraju  ci'ina.  — 
Naiineno  od  kugla  (isporedi  i  kuglati  se)  i  od 
pers.  tur.  cliiino.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,der 
kegelplatz,  die  kegelbalm,  der  kegelplan'  ,area 
conorum  lusui  destinata'.  —  I  kao^  ime  mjestii  u 
Srbiji  u  okrugu  pozarevackome.  Niva  kod  Ku- 
glane.    Sr.  nov.  1871.  368. 

KUGLANE,  n.  djelo  (igra)  kojijem  se  ko  kugla. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  ,der  kegelsehub'  ,lusus 
conorum'. 

KlfGLAST,  adj.  obao  kao  kugla.  —  U  pitiaca 
nasega  vremena.  Orgaui  bijai  mogu  biti  ku- 
glasti,  ...  J.  Pancio,  bot.  27.  Kuglasta  gucica. 
33. 

KUGLATI  SE,  kfiglam  se,  impf.  igrati  se 
ci'inii.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3 
pi.  kuglajii,  u  aor.  ki'iglah,  u  ger.  praes.  kugla- 
jQci,  u  ger.  praet.  kuglavgi,  u  part,  praet.  act. 
kuglao;  u  ostalijem  je  ohlicima  onaki  kaki  je  u 
praes.  1  sing.  —  Postaje  od  kugla.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  .kegel  sebieben'  ,Iudo  oonis'. 

1.  KUGLICA,  /.  dem.  kugla.  —  Unase  vrijeme. 
Staklene  kuglice.  P.  Bolic,  vinodjel.  2,  1-18.  Ku- 
glice  krvne  ,globuli  sanguinis'.  J.  Pancic,  zoolog. 
32. 

2.  KUGLICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
valevskome.  Vinograd  u  Kuglioi.  Sr.  nov.  1872. 
849. 

KUGLIN,  m.  ctm.  —  Postaje  od  kugla  (ispo- 
redi i  srvnem.  kugellin,  dem.  kugel).  —  U  Bje- 
lostjencevu  rjeinika:  kuglin,  plur.  kuglini,  med 
koje  se  kugja  ta6e  ,conu3,  meta,  pyramis',  i  u 
Stuliievu:  ,conus,  meta,  pyramis'  iz  BjeloHjen- 
ieva. 

KUGLIStE,  n.  vidi  kuglana.  —  U  Bjelostjen- 
cevu  rjeinika:  ,sphaerist6rium'. 

KUGLOTA,  m.  ime  volu.  Bruvno.  D.  Hire. 

KU6!]^A,  /.  vidi  kugla  (i  radi  postana).  — 
Od  XVI II  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjen- 
ievu  (kug|a,  globuS,  krugja,  oblica  ,sphaera,  pila, 
globus')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stuliievu 
(,sphaera,  pila,  globus'),  u  Voltigijinu  (,globo, 
sfera'  , kugel,  ein  kugel  formiger  korper').  Milorad 
je  ondi  mladan  bio  kano  rosa,  i  kug|u  dobio;  od 
mala  se  ratu  priu6ivo.    §.  Stefanac  38. 

KUG^ANE,  n.  djelo  kojijem  .se  ko  kug(a.  — 
U  Bjelostjenievu  rjeinika. 

KUGl^ATI  SE,  kugjam  se,  impf.  igrati  se  ku- 
gala  (Hi  uprav  ciina).  —  V  Bjelostjenievu  rjec- 
niku: kugjam  se  ,ludo  conis,  metis,  pyramidibus, 


K  kuhaC 

projioio  sphaoras  ad  conos,  metam,  pyramides, 
everto  sphaeras'.  —  Drugo  je  znaietie  (va(ati  se) 
u  Voltigijinu:  ,voltolarsi,  rotolarsi'  .sich  walzen, 
rollen'. 

KUGOBOLAN,  kug6b61na,  adj.  koji  boluje  od 
kuge,  kuzan.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeiniku  kod 
kugobolestan. 

KU60BOLESTAN,  kugobolesna,  adj.  samo  u 
Stuliievu  rjeiniku:  kugobolestan,  kugobolan,  ku- 
gonemoAan,  kugotrovan,  kugoraztrovan,  v.  kuXan. 

KUGOBOLOVATI,  kugobolujem,  impf.  bolo- 
vati  od  kuge.  —  II  Stuliievu  rjeiniku :  .poste  la- 
borare'.  —  nepouzdano. 

KUGOBOI^ETI,  kugobolim,  impf.  u  Stuliievu 
rjecniku  uz  kugobolovati.  —   nepouzdano. 

KUGONEMOOAN,  kugonemo6ua,  adj.  vidi  kod 
kugobol(>staii.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KUGONOSAN,  kug6nosna,  adj.  contagiosus, 
koji  nosi  kugii,  jiri^ep^io.  —  U  jednoga  pisca 
XVI II  vijeka.  Tko  se  no6e  oskvrnut  srabom,  gu- 
bom  i  drugom  nemodu  kugonosnom,  no  ima  jist, 
pit,  ni  obiit  s  onim  tkoga  se  drxe  te  nemodi. 
Blago  turl.  2,  283.  —  Metaforiiki.  Posal  dja- 
valski  jest  varat  i  prihinivat  du5e  i  na  tu  svrhu 
nateXu  i  krivovirci  kugonosnim  naucima.    2,  31. 

KUGOKASTROVAN.  KUGOTROVAN,  adj. 
vidi  kugobolestan.  —  oboje  nepouzdano. 

KIIHAC,  kuhdca,  m.  vidi  kuhar.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  sing.,  i  voc. :  kiihafiu,  kiihaci.  —  Radi  oblika 
kufic  i  kiivac  vidi  kod  kuhati.  —  Od  xv  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vraniicevu  (,coquus'),  u 
Mikalinu  (kuhao,  koji  kuha  .coquus'),  u  Bjelo- 
stjenievu (v.  kubar),  u  Stuliievu  (,coquus,  cocus'), 
u  Voltigijinu  (,cuoco,  cucinatore'  ,koch'),  u  Vu- 
kovu (kubac  i  kuvac,  vide  kuhar).  Naslidujuci 
umitftlnu  sredbu  raskosna  kuhaca.  M.  Marulic 
3.  Nih  blago  rastrka  kuhacem  dajuci.  48.  Po- 
slao  mi  si  vojsku  kuhaSa.  M.  Drzid  220.  Svi 
koji  zaliho  pijuci  i  jeduci  tove  tijelo  svoje  ku- 
haci  su  koji  pripravjaju  piou  i  blagovanje  crvom. 
M.  Divkovic,  bes.  772t>.  Sluzase  liima  za  ku- 
haca. B.  Kasii,  fran.  5.5.  AM  eto  gdi  skafie 
k  nam  kolo  satira,  poznat  je  kuhaoe  i  glumce 
od  pira.  I.  Gundulic  171.  O  kuhacu  a  ne  re- 
dovnifie.  P.  Radovcio,  nafiin.  512.  Da  se  misnici 
ne  imadu  ni  od  koga  pogrdivati,  ni  od  kuhaca. 
I.  Ancic,  vrat.  127.  Biti  kuhac  jednoga  pogla- 
vice.  M.  Radnic  117a.  Bivsi  kuhafi  u  manasti- 
jeru.  B.  Zuzeri  14(i.  Pripravila  se  dva  redov- 
nika  kuhaca  pricestit  se  s  ostalim  redovnici.  J. 
Filipovic  1,  434a.  Onoga  kuhaca  ponizenstvo. 
P.  Knezevic,  osm.  217.  Kuhaci  golube  dave.  A. 
Kanizlii,  kam.  562.  Bit  lacan  cini  hvalit  ku- 
haca, iStom  da  je  pospijesan.  (Z).  Koliko  je  lac- 
uiji  gospar,  toliko  je  izvrsniji  kuhafi.  (Z).  Poslov. 
danic.  Pravda  od  svog  maca  skova  razan  rad 
kuhaca.  V.  DoSen  69b.  Uhodi  s  dvojicom  ma- 
6im  u  prilici  kuhaca.  Blago  turl.  2,  146.  Neg 
§to  kuhac,  glad,  negov  nacina.  M.  A.  Re}kovic, 
sat.  L2a.  Unide  unutra  jedan  strasan  kuhac.  D. 
Rapid  264.  —  Koliko  vide  da  je  brasna,  kuaci 
onliko  mocu  kvasa.  I.  Anoic,  vrat.  185.  I  joSte 
§  I'lime  posla  jednoga  kuaca.  P.  Posilovic,  cvijet. 
129.  Shige  aliti  kuaci  od  crvi.  S.  Mararitio,  fala. 
146.  Egidio  bijaSe  laik,  knac  kako  mi  recemo. 
J.  Filipovic  1,  336a.  Majstorija  jednoga  kuafia 
ali  kuarice.  F.  Lastric,  ned.  216.  Dva  redovnika 
reda  s.  otca  Franceska  kuaca.  M.  Zorici6,  zrcalo. 
181.  —  (Ostav(am)  mostru  Martinu  kuvafiu  moj 
noZ.  N.  Palikuda  68.  I  majoran  kog  traze  me- 
sari,  likar,  kuvac,  taj  svak  za  lieg  mari.  J.  S. 
Eejkovid  80. 


ktthaCa 


749 


KiraARNICA,  a. 


ifUHACA,  /.  vidi  varjaca.  —  U  Ujtlustjencevu 
rjecniku :  ,rudicula,  tudicula,  eoclear  culina- 
rium';  u  Jambresiceou :  , tudicula';  u  StuUcevu: 
, eoclear  coquinare'  t>  Habdeliceva ;  «  Vnltiijijinu : 
.mestola'  ,kochl6ffel'. 

KUHACAN,  kuhaCna,  adj.  saino  ii  Slidicevu 
rjecniku    v.  kuhacki. 

KUHACEVIO,  Hi.  prezime  (po  ocu  kuhacu).  — 
—  Od  xvn  vijeka.  Matija  Kuhacevic.  Stat.  po|. 
ark.  5,  311.  (1662).  Luku  Kuhacevica.  M.  Ku- 
hacevic 25. 

KUHAGICA,  /.  zensko  cefade  kao  kuhai,  ku- 
harica.  —   U  StuUcevu  rjeiniku:  ,coqua'. 

KUHACICICA,  /.  dem.  kuhaftica.  —  Samo  u 
StuUcevu  rjecniku:  Juvenis  vel  parva  coqua'. 

KUHACI6,  m.  dem.  kuhac.  —  U  BeUnii  rjec- 
niku: jCuochettn,  cuoco  piccolo'  ,coculus'  '241*, 
i  u  StuUcevu:  .juvenis  vel  parvus  eoquus'.  —  1 
kao  pn zirne,  isporedi  Kuha6evic.  xvii  vijeka. 
Matija  Kuhacic.  Stat.  po|.  ark.  5,  314.  (1G70). 
Marku  Kuhacicu.    316.  (1685). 

KUHACITI,  kiihacim,  impf.  raditi  kao  kuhai, 
kuhati.  —  U  StuUcevu  rjecniku :  , coquinare'.  — 
slabo  pouzdano. 

KUHACKI,  adj.  koji  pripada  kuhacima.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjccnika 
u  StuUcevu  (,ad  coquos  spectaus').  A  Xivota  ku- 
hafikoga  stane  smirno  hti  prijati.  P.  Knezevic, 
zivoti.    39.      Hti   kuhacki  stan  obrati.    pism.  42. 

KUHALAC,  kiihaoca,  m.  covjek  Ho  kuha.  — 
Samu  u  StuUcevu  rjeiniku:  kuhalac  i  grijeskom 
kuhaoc,  v.  kuhac. 

KUHALICA,  /.  zensko  iefade  sto  kuha.  — 
Samo  u  StuUcevu  rjeiniku:  v.  kuhacica. 

KUHALSKI,  adj.  u  StuUcevu  rjecniku:  v.  ku- 
hafiki.  —  sasma  nepouzdanu. 

KUHANICA,  /.  vrst_  tikve  koja  se  kuha 
(Novak,  na  Hvaru).    B.  Sulek,  im.  181. 

KUHANA,  /.  vidi  varivo.  —  Na  jednume 
mjestu  xvin  vijeka.  Da  od  graSka  s  cim  raz- 
stave  zi^ka  i  kuhana  liemu  hude  frizka.  J.  S. 
Relkovic  119. 

KlfHANE,  »/».  djelo  kojijem  se  kuha.  — ■  Sta- 
riji  je  ohUk  kuhanje.  —  Radi  -h-  vidi  kod  ku- 
hati. —  Izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (kuhanje, 
,coctio,  coctura'),  u  BeUnu  (kuhanje  ,allessamento, 
r  alles.sare'  ,elixatio'  64* ;  ,cocitura  e  cottura, 
cioe  il  cuocero'  ,coctio'  197*),  u  Bjelostjencevu 
(kuhaiie,  vareno  ,coctio,  coctura'),  u  StuUcevu 
(,coctio'),  u  Vukovu  (kuhane  i  kuvaho  .das  ko- 
chen'  jCoctio'). 

a.  u  apstraktnome  znaienu  kao  Ho  je  spri- 
jeda  kazanu.  (Rakija)  u  kuhanu  postaje  i  kroz 
lulu  prolazi.  Vuk,  rjeon.  kod  muceuica.  —  Pri 
svakom  kuvanu  mazuna.  Z.  Orfelin,  podr.  401. 
Od  kuvana  zanat  ne  zna  veci.  J.  S.  Rejkovio 
70.  Izlisna  se  voda  kuvaAem  masta  na  poje 
poteruje.  P.  Bolic,  vinod.  2,  16.  —  U  prenese- 
nome  smishi.  Srditost  raste  zajeduo  za  Sastje  i 
za  kuhanje  krvi.    Korizm    47b. 

b.  u  konkretnome  smisUi,  ono  Ho  se  kuha, 
ono  Ho  je  kuhano  (jelo),  vidi  i  kuhana.  NiSta 
se  kuhana  u  subotu  ne  okusaju.  A.  Kanizlic, 
utoc.  84.  Sva  tratna  od  mliva,  od  kuhana  i  od 
peciva.  M.  Zorific,  aritm.  86.  —  (vidi  varivo). 
Zaiska  od  Jakova  kuvana.  E.  Pavi6,  ogl.  58. 
Ponacina   od   is  tog   kuvana   kano   tanesca.    419. 

KUHAE,  m.  covjek  sto  kuha,  covjek  kojemuje 
zanat  kuhati.  —  Rijei  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.    kuharb,    rus.    i.yxapi,,    ies.    kuchar,    pof. 


kucharz.  —  Pustaje  nastuvkoin  aib  (jd  stviieiu. 
chohhSn,  srvnem.  i  nvnem.  kochen,  variti,  a  ovo 
je  od  lat.  coquere.  —  Radi  obUka  kiivar  vidi 
kod  kuhati.  —  Voc.  sing,  kiiharu  i  kiihare.  — 
Izmedu  rjeinika  a  Vrancicevu  (.cocus'),  u  Bjelo- 
stjenievu  (v.  sokaft),  u  JambreHcevu  (,coquu3'), 
u  StuUcevu  (v.  kuhaS),  u  VoUigijinu  (v.  kuhac), 
u  Vukovu  (kuUar  i  kuvar  ,der  koch'  , eoquus'. 
cf.  kuhac).  ,Nabukzard'  6a  se  timafii :  poglavje 
kuharov.  Narucn.  97.  Najde  da  vsi  skandali 
izvirahu  od  kuhara.  Mirakuli.  126.  (Krai)  cini 
kuhara  na  razan  metnuti.  A.  J.  Knezovic  126. 
Kuhar  sam  i  pecar.  M.  Kuha6evi6  85.  On  je 
bio  manastirski  kuhar.  S.  ^jubisa,  prip.  241. 
Kuhari  i  momei  posli  su  da  gledaju.  274.  — 
Povradam  se  natrag  kuvaru.  A.  J.  Knezovic 
127.  Kuvar  i  podrumar  uvijek  se  dobro  razu- 
mijevaju.  (Po  manastirima).  Nar.  posl.  vuk.  162. 
Odmah  kazu  kuvaru  .  .  .  ,Ne6e,  kuvare!'  rece  mu 
ona.  Nar.  prip.  vuk.  -  225.  Posaje  svoga  ku- 
vara  preobu6ena  mjesto  sebe.  Vuk,  odg.  na  lazi. 
12.  Da  se  ovake  gradevine  preduzimju  u  ma- 
nastiru,  radovali  bi  se  i  daei  i  kuvari.  M.  D. 
Milidevic,  medudnev.  41. 

KUHAREV,  adj.  koji  pripada  kuharu.  —  U 
Vukovu  rjeiniku:  kuharev  i  kuvarev,  vide  ku- 
harov. 

KUHARICA,  /.  zensko  ie(ade  kao  kuhar, 
zensko  iefade  kojemu  je  posao  kuhati.  —  Badi 
ohUka  kiiarica  i  kiivarita  vidi  kod  kuhati.  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  BeUnu 
(,cuoca'  ,coqua'  240'')  gdje  se  naj  prije  naliodi, 
u  Bjelostjenievu  (,coqua,  coca'),  u  JambreHcevu 
(,coqua'),  u  StuUcevu  (v.  kuhacica),  u  VoUigijinu 
(,cuoca,  euciuiera'  ,k6chinn'),  u  Vukovu  (kuha- 
riea  i  kuvarica  ,die  koehin'  ,eoqua').  Nosi  piti 
radost  3  alvom  svoje  pite  kuhariea  sladost.  A. 
Kanizlic,  roz.  80.  Kako  jadnu  kuharicu  psuje. 
M.  A.  Relkovic,  sat.  D4''.  Kazem  novome  daku 
da  je  ona  devojka  na§a  kuhariea,  a  drugo  nije 
nista.  Nar.  prip.  vrc.  818.  Bila  na  dvoru  jedna 
kuhariea.  Nar.  prip.  mikul.  60.  Uzimace  i  kieri 
va§e  da  mu  budu  i  kuharioe  i  hjebarice.  D. 
Danioid,  Isam.  8,  13.  —  Majstorija  jednoga 
kuaJa  ali  kuarice.  F.  Lastrid,  ned.  216.  —  Inafie 
odjevena  mogia  bi  se  uzeti  za  kuvaricu.  Javor. 
god.  16,  br.  18,  str.  .597. 

KUHARICIN,  adj.  koji  pripada  kuharici.  — 
U  Vukovu  rjecniku:  kuharicin  i  kuvarifiin  ,der 
koehin'  ,eoquae'. 

KUHAEITI,  kuharim,  impf.  raditi  kao  kuhar, 
kuhati.  —  U  StuUcevu  rjeiniku :  v.  kuhafiiti  — 
Rijei  je  praslavenska,  isporedi  rus.  Kyxapiirt, 
ies.  kuchafiti,  poj.  kucharzyd,  aU  je  jamaino 
nema  u  nasemu  jeziku ,  a  StuUi  ie  je  biti  uzeo 
iz  ruskoga  rjeinika,  premda  to  izrijekom  ne  kaze. 

KUHARKA,  /.  vidi  kuhariea.  —  Bijei  je  pra- 
slavenska, isporedi  rus.  Kyx;\\)Ka,  ies.  kueharka, 
poj.  kucharzka;  u  nasemu  se  jeziku  jav{a  istom 
od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(kuharka  i  kuvarka,  vide  kuhariea).  Dojde  ku- 
harka,  pak  ufati  jedno  ili  dvoje  (piliea).  D. 
Rapid  465. 

KUHARKIN,  adj.  koji  pripada  kuharci.  — 
(J  Vukovu  rjeiniku:  kuharkin  i  kuvarkin,  vidi 
kuharicin. 

KUHARNICA,  /.  postaje  od  kuhar  nastavcima 
bn-ica. 

a.  mjesto  gdje  se  kuha,  kuhina.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  (u  Grb|u) 
gdje  se  kuha  jelo  ,die  ktiche'  ,culina'.  Pode  u 
kuvarnicu,  .  .  .  pak  uzev§i  soli  baci  u  pinatu. 
Nar.  prip.  vuk.  ''  293. 


KTJHAENICA,  b.  7! 

1).  vidi  kuha£a,  varjafia.  —  U  na§e  vrijeme 
u  Istri.  Kfllmrnica  , cochlear  culinarium'.  1).  No- 
manii,  6ak.  kroat.  stud.  iftg.  51. 

KUHAROV,  adj.  vidi  kuharov.  —  hmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (knharov  t  kuvarov  .des 
koclis'  ,coqui').  Na  ove  se  rijefii  kuvarove  derviS 
tako  smeto.    Vuk,  odg.  na  lazi.  13. 

KUIIARSKI,  adj.  koji  pripada  kuharima.  — 
Moze  biti  rijc6  praslavenska,  isporedi  rus.  ly- 
xapcuiii,  6ei.  kucharsk<',  pol.  kuchar.ski.  —  U 
StuUcevu  rjeinika:  v.  kubaCki. 

KUHARSTVO,  ii.  kuharev  jiomo  Hi  zanat.  — 
Mozc  biti  rijei  praslavenska,  isporedi   rus.   i.y 
x:i|)iTBo,    ceS.  kuchai'stvi,   po(.  kucharstwo.  —    IJ 
Stulicevii  rjecniku:    ,coqui  ars',   i  u   Voltigijinu : 
,cucineria,  arts  di  cucinare'  ,kochkunst'. 

KUHAKSTVOVATI,  kuharstvajom,  im}>f.  vidi 
kuhariti.  —  U Stulirecu  rjeinika:  ,coquum  agere'. 

—  nepouzdano. 

KUHATElfiAN,  knhatejna,  adj.  koji  treha  da 
se  kulta.  —  6'  StuUcevu  rjeinikti:   ,coqiiendiis'. 

—  nepouzdano. 

KIJIIATI,  kuhara,  impf.  gotoviti  jelo  na  ognu, 
Hi  u  uzemu  smislti,  variti  (u  vodi  sto  vri),  Hi 
uopce.  moze  se  kazati  i  o  iemu  Ho  nije  jelo, 
osobito  u  uzemu  znaicnu.  —  Akc.  se  ne  mijena 
(aor.  2  i  3  sing,  kiilia,  part,  praet.  pass.  kiihSn). 

—  Onaj  dio  nasega  naroda  sto  ne  zna  za  glas 
h  (vidi  1.  h  pod  a,  a)  dd))  izostavfa  ya  Hi  ga 
samjenuje  ylasom  v:  kilati,  kilvati;  jednako  i  a 
drugijem  rijecima  ad  iste  osnove  (kuhac,  kuhar, 
kuhiia  iid.).  ohlici  s  v  (ne  zna  se  zasto)  nalaze 
se  cesto  i  u  knizevnika  nasega  vremena  koji 
obicno  2)isu  h  u  drugijem  rijecima  (i  Vnk  mijesa 
kuh-  i  kuv).  —  Premda  je  kuhar  (vidi)  rijci 
praslavenska,  kuhati  nije,  jcr  se  nahodi  samo  u 
nasemu  i  ti  nslovenskome  jeziku  (sumnivo  je  ies. 
kuchati,  exenterare,  rasparati,  isparati),  zato  ne 
znam  jeli  postalo  uprav  od  item,  koohen,  Hi  se 
nacinilo  od  kuhar.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izinedu 
rjeinika  «  Vrancicevu  (,coquere'),  u  Mikafinu 
(,coquo,  coquinor'),  a  Belinu  (,cuooere'  ,ooquo' 
240t>;  ,allo33are,  lessare,  ouncer  cou  acqua' ,eIixo' 
G4'i),  u  Bjelostjencevu  (kuham,  varim  ,coquo, 
cibum  Gsui  praeparo,  coquinariam  exerceo,  cibum 
psui  aiitum  reddo,  coquinor'),  u  Jambresicevu 
(kuham  ,coquo'),  u  StuUcevu  (,coquere,  ooqui- 
nare,  coquum  agere'),  u  Voltigijinu  (.cucinare, 
allossare'  .kochen'),  u  Vukoou:  1.  ,kochen' ,coquo'. 
fcf.  varitij.  —  2.  hjeb  (u  Srbiji)  ,brot  anmachen' 
,pin.so,  coquo  panem'.  cf.  mijesiti. 

1.  aktivno. 

a.  u  ulema  smislu,  gotoviti  jelo  (pa  i  drugo 
sto)  postavivsi  u  kakav  sud  (lonac,  gvozdenak 
itd),  te  drzeci  na  ognu  da  vri  Hi  samo  Hi  u 
vodi.  (Mali)  kuhase  vlas6nu  svoju  ditcu.  Korizm. 
47».  Pokle  u  lonfiii  pomast  kuha.  J.  Kavaiiin 
4.5111.  Histo  prilifno  balsamu  ,s  vodom  kuhaju. 
A.  Kfnizlii,  kara.  242.  Vaja  pedi  i  kuhati.  V. 
Dosen  170l>.  Neka  mijesi  pogacn  i  kuha  ci- 
cvaru.  Vuk,  fiGslov.  199.  Mat  kubala  juhu. 
Nar.  prip.  mikul.  27.  Sjutra  .je  subota ;  sto 
6ete  pe6i,  peoite,  i  Sto  cete  kuhati,  kiihajte  danas. 
D.  Danifiid,  2mojs.  16,  23.  —  Neka  kuva  kunicu. 
J.  Vladmirovii  21.  Nika  trava,  zovu  .je  kono- 
p)icoiii,  pak  liezine  ^ile  kuvaju.  36.  (Feci)  kavu, 
t.  j.  kuvati.  Vuk,  rjecu.  kod  po6i.  VoStiuu  treba 
kuvati.    F.  Dordevic,  pcelar.  4.'>. 

b.  uopce,  gotoviti  jelo  na  ognu  na  koji  mu 
drago  nacin.  objekat  moze  bili  i  ruiak,  vecera 
itd.;  u  kojemu  je  primjeru  i  izostavien.  Tko  ti 
kuha  ovdi?    M.  Dr2i6  132.     Po6u  vefieru  kuhat. 


)  KUHATI,  2,  a. 

291.  Va|a  da  sada  metem,  sada  perem,  .sada 
kuham.  A.  Kani?,li6,  bogojubnost.  273.  Pojdi 
mi  kuhat  vi6eru.  Nar.  pjes.  istr.  2,  153.  (kao 
metaforiiki,  u  znaienu:  cini  od  mene  Ho  horns) 
Ti    mo    peci,    ti    mo  vari  i  na  vo)u  tvoju  kuha'. 

1.  Gunduli6  167.  —  Nije  grih  (u  snetkooinu) 
loviti  za  spa§,  kuvati  i  druge  stvari  potribite 
fiiniti.  A.  Bacic  80.  Da  .ji  (zvirine)  mogu  ubiti, 
kuvati  i  jisti.  E.  Pavi6,  ogl.  19.  Smi(ka  kuvala 
rufiak.    Javor.  god.  16,  br.  36,  str.  503. 

C.  kad  je  objekat  hfeb  Hi  Ho  drugo  Ho  se 
sastoji  iz  tijesla,  te  se  peie  suho,  kuliati  znaii: 
gotoviti  uopce,  t.j.  mijesiti  i  peci.  Koji  mu  kruh 
kuhase.  M.  Divkovic,  nauk.  177'i.  Kruh  koji 
kuhaju  na  prodaju.  Stat.  poj.  ark.  5,  306.  (1623). 
Kuhaj  meni  moke  braSjenice.  Nar.  pjos.  vuk.  91. 
Kuha  bijelu  pogacu.  Nar.  prip.  bos.  1,  87.  — 
Da  jim  ne  meju  2ito,  ne  kuaju  kruh.  Ant. 
Kadcic  298.  —  Jodna  u  svetac  kruh  kuvajudi 
osta  izeXena  od  ogiia  nevidenoga.  J.  Banovac, 
pripov.  143.  Kuvaj  meni  bijele  kolafte.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  130.  Kuvaj  meni  tanke  bra5)enice. 
Nar.  pjes.  juk.  53.  A  majka  im  pitu  kuva.  Nar. 
pjes.  petr.  1,  319.  Kuvaj  meni  lake  brasnenice. 
Nar.  pjes.  kras.  1,  46.  —  Moze  znaiiti  i  samo 
mijesiti,  vidi  primjer  kod  botati. 

d.  u  prenesenome  smislu. 

a)  u  ova  je  dva  primjera  samo  djelo- 
mice  preneseni  smisao,  jer  se  misli  na  pravu  vru- 
cinu.  I  da  zlato  cisto  ostane,  plam  ga  kuha, 
mlati  tuku.  A.  Vitajio,  ostan.  15.  Od  kud  sunco 
dobro  vino  kuva.  J.  S.  Re}kovi6  258.  —  Moze 
biti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  kojemu 
vaja  da  stoji  kuhati  za  grijane  dasevno,  alt 
moze  biti  i  u  svezi  s  c)  (ali  o  dobroj  namjeri): 
Kad  Bozjega  on  bi  vas  napunen  duha,  koji  radi 
crkve  u  nem  svom  Jubavjom  kuha,  pode  pro- 
misjavat  u  sebi  stalnije,  da  Bogu  cinit  vaja  Sto 
je  povo)nije.    A.  J.  Knezovic  42. 

ft)  kao  muciti,  isporedi  i  prvi  primjer 
pod  a).  Danas  bidni  glad  me  kuha.  A.  Vitajic, 
ist.  o48<i. 

c)  potajno  gotoviti,  spremati ;  objekat 
moie  biti  Ho  tjelesno  Hi  dusevno;  u  svijem  se 
primjerima  istice  zla  namjera.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Bjelostjencevu  (kuhati  boj,  tolnac,  t.  j. 
otajno  pripravjati  ono  kaj  je  potrobno  k  boju 
,coquere  bellum'  itd.).  Sto  vicnici  kuhauci  za- 
kuvaSe,  sve  je  bilo  suprot  Ignatiji.  A.  KauiXlic, 
kam.  30.  Kuhao  je  himbe  suprot  Ignatiji.  369. 
Pa  kuhaju  u  tiho6i  Turci  nesto  krupno.    Osvetn. 

2,  38.  vidi  i  naj  zadni  primjer  kod  a}. 

(I)  a  sebi  (u  dusi,  u  pameti,  u  srcu) 
kao  hraniti  i  gojiti;  objekat  je  dusevno  osjecane 
Hi  misao.  Ijed  u  srcu  kuhajudi.  B.  Zuzeri  104. 
—  U  srcu  svome  teSke  misli  kuva.  A.  J.  Kne- 
zovic 91.  Druga  mislit  Frido  jest  pofieo,  kuvat 
mlogo  u  srcu  zafieo.    I.  Zanicic  13. 

e)  u  ovome  primjeru  kao  da  znaii: 
2>retresati,  mnogo  o  iemu  (objektu)  govoriti.  I 
jedno  se  na  drugoga  tuzi  i  prid  drugim  svoga 
druga  ruzi;  pak  kazuje  liegove  falinke.  viruj 
meni,  to  su  zle  prilike,  nego  vaja  da  drug  druga 
6uva  i  falinke  jos  vecma  ne  kuha.  M.  A.  ReJ- 
kovio,  sat.  F8b. 

e.  kao  neprelazni  glagol,  kipjeti,  vreti.  — 
Samo  u  jednome  primjeru  xvm  vijeka.  Jedno 
kuhaju6e  more  od  vatre  i  gorudeg  plameua  digne 
se  po  male  u  vedrine  nebeske.  M.  A.  Rejkovic, 
sat.  L5''. 

2.  pasivno. 

U.  vidi  1,  a.  Stvar  mi  kuhana  bi§e  v  ne- 
navist.  Transit.  29.  Ne  blagujte  od  ovogaj  si- 
rovo  niStar  id  kuhano  u  vodi.    N.  Ranina  108". 


KUHATI,  2,  a. 


751 


KTJHII^SKI 


exod.  12,  9.  Pak  kuhana  hti  izjiati  iia  sbol 
svojima  poglavisti.  J.  Kavahin  259''.  Kuhan 
,all63go,  cotto  in  acqua'  ,elixus';  kuhano  ,aIlesso, 
la  coaa  allessa'  ,6lixum'.  A.  d.  Bella,  rjeon. 
0411.  Vode  mutne,  neblagoslovjene,  kuhane.  Ant. 
Kadcic  111.  Daj  mlijeka  ili  kuhanijeh  sjiva. 
Vuk,  rjecn.  kod  zasladiti.  Pirinafi  kulian  gusto 
gotovo  kao  u  nas  pilav.  kov6.  82.  Kavu  ijte, 
daje  se  kuhana.  Osvetn.  4,  17.  amo  pripada  i 
ovu :  kuhano  vino,  v.  vareuo.  A.  Bjelostjenac, 
rjecn.  —  Jane  ne  kuano  u  vodi  nego  na  ognu 
pe6eno.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  60.  —  Zute  guiie 
u  medu  kuvane.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  284.  S  jedno 
strane  preda  nekuvana,  s  druge  strane  preda  ne- 
predena.  Vuk,  rjecn.  kod  antresej.  Motiie  gvo- 
zdenak  s  kuvanim  jagnetom  preda  se.  dan.  4, 
37.  (Ko  hrcene  srce).  ICo  mnogo  spava  onaj 
slabo  jede  sfco  kuvano.  Vuk,  poslov.  l.ii).  Potos 
ili  kuvani  pepoo.    D.  Popovic,  pozuav.  robe.  119. 

b.  vidi  1,  c.  Sluziti  se  kruhom  u  prisno 
ili  u  kiselo  kuhanim.    I.  Velikanovic,  uput   3,  42. 

C.  vidi  d,  dj.  Kuhanu  za  dugo  na  Latine 
zlobnost  izrigaSe.    A.  Kanizlid,  kam.  837. 

3.  sa  se,  pasivno  (mozebiti  i  njleksivno).  — 
Iziiiedu  rjecnika  u  Vukovu  (1.  ,koclien,  sieden' 
,coqui'.  —  2.  figiirl.  nesto  so  kuha  ,6s  giihrt' 
,f6rmentat'). 

a.  vidi  1,  a.  Na  vatri  veliki  kazan,  kuva 
se  u  nemu  veoera.  Nar.  prip.  vuk.  92.  Svaka 
liezina  suza  vri  u  kazanu,  u  liemu  se  kuvam. 
105.  Ali  se  so  nigde  no  vadi,  niti  se  kuva. 
Vuk,  dan.  2,  29.  (Bobna)  kuva  so  za  jolo.  rjecn. 
kod  bobna. 

b.  vidi  1,  b.  Kad  se  kuha,  trijeba  je  puhat. 
(Z).  Ne  umivam  ruka,  er  mi  se  objed  ne  kuha. 
(Z).  Poslov.  danio.  Svake  vrste  jizbiua  kojo  se 
obicaju  kuhati.    And.  Kacic,  kor.  41. 

C.  vidi  1,  c.  Da  se  kuha  hjoba  izobila. 
Osvetn.  2,  49.  —  Kruh  prije  nego  so  u6ini,  velik 
se  trud  oko  hega  ciui,  jerbo  se  psonica  sani6|6, 
kuva  i  pefie.    A.  Ba6i6  307. 

d.  u  prenescnome  sinislii,  prohav^ali  se  (o 
hrani).  Hrana  s  usta  dolazi  u  utrobu,  tu  se 
kuha,  razfiiiia,  priobraca.  A.  Kalic  190.  Crno 
se  vino  u  zelucu  lakse  kuva.  P.  BoliA,  vinodjel. 
2,  52. 

e.  vidi  1,  d,  c)  (vidi  t  ii  Vukovu  rjecniku). 
Tu  se  mecava  kuva,  koja  6e  so  na  I'logovu  glavu 
zgromiriati.    A.  Kanizlic,  kam.  3(). 

f.  vidi  1,  d,  d).  Osobito  u  Arabiji,  kuhalo 
se  svakovrsne  zeje  za  osvetom.  M.  Pavlinovic, 
razg.  95.  Tako  se  kuhalo,  dok  se  opot  Vucii 
metnuo  na  glavu.    88. 

KUHATJ^IV,  adj.  koji  se  maze  kuhati.  —  U 
Stulicevu    rjciniku,:   ,ooquibilis'.  —    nepouzdano. 

ICUHAV,  adj.  vidi  kuhatjiv.  —  U  Stulicevu, 
rjecniku:  ,coquibilis'.  —  nepouzdano. 

KUHINA,  /.  vidi  kuhina.  —  Kod  onorja  dijela 
nasega  naroda  sto  ne  izgovara  h;  kiiiiia,  pa  i 
kiijna.  —  Od  xv  vijeka,  a  izinedu  rjecnika  u 
Vukovu  (kiiina  ,die  kiiche'  ,culina'.  cf.  kuca,  ku- 
harnica,  kuzina  s  dodatkom  da  se  govori  ii  voj- 
rodstvu).  U  kuhinu  pojdi  gori.  M.  Maruli6  260. 
Sada  opet  nosim  drva  u  kuhinu.  A.  Kanizli6, 
bogojnbnost.  273.  Pode  u  rautvak  (kuhinu)  te  o 
kakav  lonac  omrci  ruke.  V.  Vrcevic,  igro.  49. 
A  sluSkine  ni  da  provire  iz  kuhine.  M.  P.  Sap- 
canin  1,  23.  Dosao  Vucko  u  kuhinu.  L.  K.  La- 
zarevii,  on  zna  sve.  49.  — ■  Kad  ti  ostavis  lizati 
pjate  u  kuini.  N.  Palikuca  26.  Dole  kuiua  bila 
i  cejadska  soba.  S.  Tekelija.  letop.  mat.  srp.  19, 
43.  Bije  neko  u  vrata  od  kuine  (inoze  hiti  da 
nije  crnogorska  rijec),  da  ih  slomi.   P.  Petrovi6, 


gor.  vijeu.  113.  —  Pored  kujue  muuu.  B.  Kadi- 
6evi6  (1880).  121.  §indralija  s  mra6nom  sobom 
i  3  cadavom  kujiiom.  M.  D.  Milicevic,  zim.  vec. 
173.  Na  zapad  su  kujne  gde  se  gotovi  jolo.  jur. 
•49.  Po  Srijemu  kazu:  ,Prazna  kuina.  luda  ku- 
varioa'.    M.  Mpdi6. 

KUHINICA,  /.  dem.  kuhina.  Kujnioa.  J.  Bog- 
danovic. 

KUHINIK,  vidi  Kujnik. 

KUHINSKI,  adj.  koji  pripada  kuhini.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu 
(,culinarius,  coquinarius'  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi),  u  Voltigijinu  (,culiaario,  di  cuoiua'  ,was 
zur  kiiche  gehort'),  u  Vukovu  (kuinski  ,kiichen-' 
,culiuarius').  Knhinski  otarak.  A.  Kanizlio,  uto6. 
637.  Procedi  onu  vodu  kroz  kuhinsko  sito.  Z. 
Orfelin,  podr.  392.  —  Dotle  ona  (zena  gostioni- 
careva)  trci  oko  ognista  od  jela  do  jela,  i  kuva  se 
u  velikoj  zegi  kujinskoj.  M.  D.  Milicevic,  medu- 
dnev.  36. 

KUHIlsfA,  /.  mjesto  (u  kuci  Hi  prigradak)  gdje 
se  kuha.  —  S  oblikom  kuhina  Hi  kuhna  rijec  je 
praslavenska,  isporedi  nslov.  kuhinja  (kuhnja,  va- 
rivo),  ces.  kuchyne,  po/.  kuchnia  (rus.  Kyxnii  rijec 
je  po(ska.  MikloSii).  —  Od  stvAem.  chuhhiua 
(srvnein.  kuchen).  —  Uz  kuhina  ima  i  kuhina 
(vidi).  —  Kod  onoga  dijela  nasega  naroda  sto 
ne  izgovara  h  govori  se  kuina  i  kiijna.  —  U  na- 
seinu  se  jeziku  jav(a  od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vrancicevu  (,coquiua;  ouliaa'),  u  Mika- 
finu  (kuhina,  koSiia  ku6a  ,culina,  coquina,  po- 
piua,  termapolium'  (  kod  koliba),  u  Belinu  (,cu- 
cina,  dove  si  cuoce  il  cibo'  , coquina'  240"),  ti 
Bjelostjencevu  (u  latinskome  dijelu  kod  coquina), 
u  Jainbresiccvu  (,culina'),  u  Stulicevu  (,culina'), 
u   Voltigijinu  (,cucina'  , kiiche'). 

a.  u  znaeenu  sprijeda  kazanome.  Cineci  oficij 
od  kuhine.  Mirakuli.  125.  Ne  bjese  vam  dosta 
jedna  kuhina.  Zborn.  oti'>:  Nigda  i  vede  od  ti- 
suoe  koiii  a  vazda  seJam  sat  na  naj  main,  proz 
(osim)  straz,  spij  i  ostalih  oficiji  vojski  i  prez  moje 
kuhine.  Mon.  croat.  231.  (1527).  Kuhinu  hocemo 
za  nas.  M.  Drzic  215.  Vodu  sigase  i  u  kuhinu  no- 
sase.  F.  Vrancic,  ziv.  85.  Devot  mjesta  od  kuhine 
pri  desnomu  pak  su  kraju.  I.  Gundutid  532.  Mis 
ulizo  u  kuhinu.  M.  Radiiid  263:i'.  Zgori  15  tisu6 
ostarij  aliti  obcinskih  kuhiii.  P.  Vitezovic,  kron. 
171.  Za  ognista  i  kuhine.  B.  Zuzeri  266.  11' 
kuhinu  il'  sobu  odadre.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  lib. 
Dojde  va  kuhinu.  Nar.  prip.  mikul.  2.  Ovo  su 
kuhine  gdje  ce  zrtve  narodne  kuhati  koji  sluzo 
domu.  D.  Danicid,  jezek.  40,  24.  —  Kad  Marta 
u  kuini  oko  blagovana  nastojaSe.  E.  Pavic,  ogl. 
572.  —  Jedan  kraj  francuzski,  prolazeci  pokraj 
kujhe,  vidi  tu  momfie  gdi  okrode  raZan.  D.  Obra- 
dovid,  basne.  245. 

b.  kuhano  jelo.  Da  bi  jim  imiti  ejiptsku  ku- 
hinu. M.  Marulic  256.  Nijednu  kuhinu  je  jil 
nego  samo  u  poslednoj  nemodi.  Transit.  161. 
Koji  )ubi  kuhine  zove  se  glotun.  Zborn.  16'^.  — 
Kamo  ti  lipa  ta  kuina?  S.  Margitic,  ispov.  251. 
—  Metaforiiki.  Car  .  .  .  nasu  kuhinu  lasno  de 
spiniti.  I.  T.  Mrnavid,  osm.  100.  Znase  da  Oliva 
biti  de  dresela,  zao  joj  zlu  kuhiiiu  pripravila 
bise  u  listu  hinbenom,  s  kira  tidac  tecise.  Oliva. 
36. 

KUHINICA,  /.  dem.  kuhina.  —  U  Bjelostjen- 
cevu rjecniku  :  ,cucinetta,  cuoina  piecola'  ,coqui- 
nula',  i  u  Stulicevu:  ,parva  culina'. 

KUHINSKI,  adj.  koji  pripada  kuhiiii.  Kn- 
hinski noz  ikiiohenmesser'.  Kuhiiiski  ormar  ,kii- 
chenschrank'.    B.  oulek,  rjecn. 


KUHTA 


KUJTTNGIJA 


KUHTA,  HI.  sluga  (cljetid)  Uo  pomaze  kuhaiu 
i  plaie  posude  ii  kuhini.  —  Rijedje  praslavenska, 
isporedi  nslov.  kulita,  c'e.s'.  t  pof.  kuchta.  —  I'o- 
stitje  od  kuhar  Hi  od  kuliina  (zar  ud  srvnem. 
kiichon-knohtV).  —  U  Bjelostjenicou  rjeiniku: 
kulita,  sokaCic,  kulia6i6  ,suboocus,  ooculus,  lixa'; 
M  Stuliievii:  , famulus  in  eulina"  iz  Habdeliieva; 
It   ]'olti(jijinu:  igfuattero'  ,kuchenknecht'. 

KUHTIi',  HI.  prezime  (po  ocu  kuhti?).  —  xvi 
vijeka.    Tomas  Kuhti6.    Mon.  croat.   236.  (1534). 

KUIIUKATI,  kuhukam,  impf.  dem.  kuhati.  — 
Saino  u  StuUcevii  rjeiniku:  .coquitare'. 

KUJ,  vidi  kud. 

1.  KUJA,  /.  vidi  ku6ka.  —  Po  akeenlu  kao 
da  je  augmentativ.  —  Od  xvin  vijeka,  a  izmedii 
rjeinika  u   Vukoiru  (vide  kucka). 

a.  u  pravnme  sinislu,  vidi  kucka,  a.  Gori, 
jubo,  kuja  to  rodila!  Nar.  pjes.  juk.  42i3.  Dok 
kuja  repom  ne  vino,  ne6e  pas  za  liom  potrftati. 
Nar.  |iosl.  vuk.  64.  Zla  kao  kuja.  (Kaze  se  zloj 
zeni.  Mjesto  ,kuja'  roce  so  i  , kucka').  90.  Hvala 
mu  kao  (i)  kuji  koja  je  planinci  sir  pojela.  341. 

b.  vidi  kucka,  b.  Kapetanu  hodu  ju  tuziti, 
neka  kuji  on  jezik  zavezo,  da  za  drugim  drugi 
put  ne  laze.  M.  A.  Rejkovii,  sat.  D4''.  Ona 
kuja,  orjatsko  koleno,  u  vino  mu  bendeluke 
mesa.  Nar.  pjes.  vnk.  1,  543.  Izdade  me  kuja 
Vidosava.  2,  110.  On  udara  sestru  Stojanovn: 
,Poznaj,  kujo,  dvije  mrtve  glave!'  3,270.  Muci, 
kujo,  a  ne  (ubi  moja!    Nar.   pjes.  here.  vuk.  99. 

—  Ne  u  dome  mislu,  vidi  kucka,  b  pri  kraju. 
Kad  to  6ula  Zlatija  devojka,  spusti  kuja  toke 
na  prsima.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  296. 

2.  KUJA,  /.  vrsta  plane.  J.  Bogdanovic. 

3.  KUJA,  /.  stap  u  tari  da  se  vratilo  ne  okrece. 
u  Lici.    F.  Hefele. 

KUJACA,  /.   ime   zensko.  —  isporedi  Kujava. 

—  (J  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka. 
Kuja6a.  sluzbenica  Abramova.  M.  Vetranic^,  2, 
236. 

KUJANI6,  m.  prezime.  —  tl  nase  vrijeme. 
Jakov  Kujanic.    Rat.  407. 

KUJANOVIC,  HI.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Panta  Kujanovid.    Eat.  142. 

KUJ  ATI,  kujam,  impf.  u  Stulicevu  rjecniku: 
V.  kunati.  —  nije  dosta  pouzdano.  —  isporedi 
1.  kujati  se. 

1.  KUJATI  SE,  kujam  se,  impf.  nalazi  se  od 
xvin  vijeka  u  dva  razlicna  znacena  koja  ipak 
mogu  hiti  u  nekoj  svezi  medu  sobom. 

a.  pretvarati  se.  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kujam  se,  v.  jalim  se,  i  u  VoUigijinu: 
,simularsi,  fingersi'  ,sich  verstellen'. 

b.  spustali  krila.  —  U  Stulicevu  rjeiniku: 
,alas  paulatim  demittere'. 

2.  KUJATI  SE,  kujam  so,  impf.  coire  (de 
canibus).    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  4.5. 

1.  KUJAVA,  /.  ime  zensko.  —  xiv  i  xv  (i  xvi) 
vijeka,  a  izmedti  rjeinika  u  Daniiicevu  (zena 
kraja  bosanskoga  Ostoje  1399 — 1420).  Gospojomb 
Bogomb  darovanomb  mi  krajicomb  kirb  Ku- 
javomb.  Mon.  serb.  236.  (1399).  Gospodomb  kra- 
jicomb Kujavomb.  276.  (1410).  294—295.  (1420). 
Gospoda  Kujava  er  tamo  u  selu  za  Tvrdka 
udava  djevojku  Veselu.    M.  Drzic  443. 

2.  KUJAVA,  /.  selo  u  Bjelopavlicima.  V.  J^je- 
S6vi6. 

KUJAVCE,  /.  pi.  (i)  ime  zaseoku  u  Bosni  u 
okrugu  sarajevskome.  Statist,  bosn.  24. 


KUJAVIOA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
Sabaikome.  K.  .Tovanovid  176. 

KUJ  AVICI,  m.  pi.  ime  plemenu  (iii  selu':').  — 
U  jednome  primjeru  xv  vijeka,  i  otale  u  Da- 
niiicevu rjeiniku  (Kujaviib,  kraja  bosanskoga 
Tvrtka  Tvrtkovica  vlasi  ,KuiaviAi'  1406).  Sto 
namb  volikostb  krajevbstva  ti  piJe  za  %'lahe  Ku- 
javiie   s    inemi    vlasi.     Spom.   sr.    1,   82.   (1406). 

KUJE,  /.  hyp.  Kujaca.  —  Akc.  se  mijena  u 
voc.  Kuje.  —  U  istoga  2^'sct  '<■  kojega  ima  i 
Kuja6a.    O  Kuje,    zi  mi  ti!    M.  Vetranic  2,  328. 

KUJETINA,/.  augm.  1.  kuja.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  J.  Bogdanovid.  M.  Medid.  ,Dobar  6oek 
fierau  kraja  nije,  ali  mu  e  zena  pusta  kujetina'. 
J.  Bogdanovii. 

1.  KUJIGA,  /.  dem.  1.  kuja.  —  U  nase  vrijeme. 
Podmetne  jednu  kujicu  mesto  diteta.  Nar.  prip. 
mikul.  21.  Sarena  kujica  pred  ku&om  laje.  od- 
gonet^aj :  prat)a6a.    Nar.  zag.  novak.  175. 

2.  KUJIGA,  /.  vidi  kujifiar. 

KUJICAE,  m.  neku  vrst  iepnog  noza  zovu 
kujifiarem;  a  deko  mu  re5e  i:  ,kujioa'.  Kujicar 
noZ  zatvora  se  u  korioe,  samo  su  mu  korice 
drveno.    J.  Bogdanovi6. 

KUJIC-BARA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  SJivar  u  mestu  Kujic-bari.  Sr. 
nov.  1872.  113. 

KUJIN,  adj.  koji  pripada  kuji.  —  Kod  mjes- 
noga  imena.  Kujin  potok.  Potok  Borci  kod  Da- 
ruvara.    D.  Hire. 

KUJISATI,  kujisem,  impf.  vikati  s  munare 
(kao  mujezin)  pozivluii  Muhamedovce  na  mo- 
litvu.  —  isporedi  kujisiti.  —  Va\a  da  je  od  turske 
rijeci,  ali  ne  znam   od  koje.   —  isporedi  kujusi. 

—  U  nase  vrijeme.  Ukori  hoda  popa:  ,Ma  da  je 
tvoja  vjera  od  moje  boja,  i  ti  bi  kao  i  ja  po  pet 
puta  na  dan  kujisao  s  munara,  to  sazivao  svoj 
narod  da  se  Bogu  moli'.  Nar.  prip.  vrc.  90.  On 
kujise  kano  hoga  na  ^amiji :  ,kujuSi  kujusi'.  Nar. 
prip.  bos.  1,  52. 

KUJiSlTI,  kujisim,  impf.  vidi  kujisati.  Oga 
turski  kujisi  u  munari.    M.  Pavlinovic. 

KUJ-KOVAC,  kuj-kovdca,  m.  vidi  kovac.  — 
U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Da  beremo 
zlatne  rese,  da  nosimo  kuj-kovacu.  Nar.  pjes.  u 
Magaziu.  1866.  99. 

KUJNA,  vidi  kuhina. 

KUJNI,  vidi  kuni. 

KUJNIK,  m.  ime  dvjema  selima  u  Slavoniji 
u  zupaniji  pozeskoj.  RazdijeJ.  121.  129.  —  Va^a 
da  bi  pravi  oblik  bio  kubinik,  vidi  prvi  primjer. 

—  Famine  se  jos  od  xv  vijeka  u  latinskome  spo- 
meniku.  ,Zwlkowcz,  Kamarycza,  Kuhynnyk,  Chy- 
glenyk  et  Pethowalcz'.  Starine.  5.  124.  (1483). 
Priko  Slatiiiika,  Stupnika,  Radovaiia,  Orijovoa, 
Kujuika,  ...    M.  A.  Rejkovid,  sat.  H2l>. 

KUJNA,  vidi  kuhina. 

KUJO,   m.  ime   musko   (jamacno  ipokoristik) . 

—  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  naSega  vre- 
mena. I  sokola  Kuja  Markovida.   Ogled,  sr.  486. 

KUJUNGEVICI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Bosni 
u  okrugu  sarajevskome.  Statist  bosn.  21. 

KUJUNGIJA,  m.  (u  mnozini  f.)  zlatar,  tur. 
qujum^y.  —  isporedi  kulungija.  —  Nalazi  se  i 
pisano  s  -c-  mj.  g.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (vide  zlatar).  Zaludu  je  nauk 
kujunciji,  kosadu  ...  I.  Andid,  vrat.  199.  Zovo 
Orun  mlade  kujuncije.  And.  Kacid,  razg.  80a. 
Rukave   su  vezije  navezle  a  vence  su  kujungije 


KUJUNGIJA 


6.  KUK 


vile.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  5.  Oj  Boga  ti,  kujun^ija 
Janko!  da  ti  pos|em  malenu  paricii,  sakuj  meni 
v'jence  i  oboce.  1,  167.  Bog  ubio  kujuDgije  koji 
zlate  sve  nozeve!  I,  187.  Imam  brata  mlada 
dobra  kujun^iju,  skovace  mi  prsten  i  veci  i 
lepsi.  1,  429.  Zlatu  ce  se  kujun^-ija  naci.  (Dobra 
6e  stvar  docokati  onoga  koji  je  ne  dostojan). 
Nar.  posl.  vuk.  91. 

KUJUN(ilJIC  (Kujungic),  m.  presime  (po  ocu 
kujuiifjijij.  —  U  nnse  vrijeine.  Na  sokola  Kujun- 
gijca  Dui-a.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  535.  BraAa  Ku- 
jungijci,  trgovci  iz  Lijevna.  2,  661.  (medu  pre- 
numerantima). 

KU.JIJNGIJIN,  adj.  koji  pripada  kiijuntjiji. 
—  U  Vukovu  rjeimka:  ,A.es  gold-  und  silber- 
arboiters'  .aurificis,  argentarii'. 

KUJUNGIJINICA  (kujungiuiea),  /.  kujumji- 
jina  zeria.  —  U  Vukovu  rjecniku:  kujiingijnica 
,die  goldsclimiedin'  ,uxor  argentarii'. 

KUjifNGlJINKA  (kujung-inka),  /.  zensko  ce- 
jade  Ho  radi  kao  kujungija  (ovako  je  u  primjeru 
znacene,  ali  Vuk  tumaci  kao  da  je  isto  sto  ku- 
jungijiniea).  —  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vre- 
mena,  i  otale  u  Vukovu  rjecniku  (kujiingijnka) 
uz  kujuBgijnica  s  primjeroin :  Od  devojUe  mlade 
kujungijnke,  i^idi:  Te  donesi  onu  oasu  zlatnu 
Stone  sam  je  skoro  kupovao  u  bijelu  Varadinu 
gradu  od  devojke  mlade  kujungijnke.  Nar.  pjos. 
vuk.  2,   18H. 

KUJUNGIJINSKI  (kujunglnski),  adj.  vidi  ku- 
jungijski.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (kujungijnski  uz  kujungijski).  Ako 
zatisnemo  usi  od  kujunginskog  nakovja.  M.  Pa- 
vlinovio,  razl.  spisi.  394. 

KUJUNGIJSKI  (kujiingiski),  adj.  koji  pripada 
kujungijama.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (,gold3climied-'  ,argentarii').  Za- 
nati  se  u  Nisu  rade  ovi:  terziski,  abagiski,  obu- 
6arski,  uzarski,  kujungiski,  .  .  .  M.  D.  Milicevic, 
kraj.  srb.  129. 

KUJUNGILUK,  m.  tur.  qujumgylyk,  kujun- 
yijin  zanat.  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,dio  gold- 
schmiedekunst'  ,aurificis  ars'. 

KUJUSI,  glas  kojijem  se  hoce  da  pokaze  kako 
mujezin  vice  s  munare,  vidi  drugi  primjer  kod 
kujisati. 

KUJUtSlC,  m.  ime  zascoku  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.  Statist,  bosu.  14. 

1.  KUK,  m.  kucine.  —  Naj  ee'sce  u  mno'zini 
(kucif).  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  1.  —  Rijec 
je  praslavenska  (kl-bk-b),  isporedi  stslov.  kKk-b, 
rus.  icioKT,,  ces.  kluk,  po(.  klaki  (pi.).  —  Izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu:  klbkb  ,3tuppa'  (upravo 
samo  u  mnozini  kao  sada  kucine).  —  Aste  kto 
vbzbmb  QHka)  vb  klfccehb  i  polozitb  podb  glavu 
zene  ne  vedusti  jej  .  .  .  Sredovj.  lijek.  jag.  star. 
10,  114.  Hotij  pogledati  ove  moje  ruke...  kako 
strilom  luke  iiih  ie  otezati,  k  stupu  kako  kuke 
u  klupko  svezati.  M.  Marulic  175.  Jabuka  u 
klupko  od  kuka  stvori  se.  M.  Vetranic  2,  131. 
§ta  cu  vam  krivo  kazivati  ili  vam  zamotavati 
kuke  u  kucine?  V.  Vrcevie,  niz.  85.  Kiiki  (nom. 
pi.)  ,stuppa'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  12. 
Kuk,  naj  prostije  predivo.  u  Ogulinu.    F.  Hefele. 

2.  KUK,  kiika,  »i.  coxa,  femur,  kost  u  boku, 
hedra.  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  1.  —  Itijee  je 
stara  (k-blki.),  ispurcdi  (stslov.  klT.ka),  novoslov. 
kolk,  liug.  ktlk.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
6evu  (kuk,  prasje  stegno  ,p6rna'),  u  Jamhresicevu 
(,perna,  petaso'),  u  Stuliceeu  (v.  zarebrnik)  (iz 
Habdeliceva) ,  u  Voltigijinu  (,co3cia ;  presciutto' 


jhiifte,   schiukon'),    u   Vukovu  (,das  hiiftbein'   ,os 
coxae'). 

a.  uopee  (u  primjerima  u  cefadeta  i  u  hona). 
Od  straha  se  potu  kuki.  Jacke.  222.  Dok  on  ovoga 
sveze,  drugi  potogne  iz  puSko,  te  ga  rani  u  kuk . . . 
Ostane  malo  rom  i  tane  mu  ostane  u  kuku.  Vuk, 
dan.  4,  18.  —  I  pod  liime  doge  zakuoio,  sve  od 
kuka  do  strazi'ioga  s)uka  Nikolina  rascijepila 
corda.  Nar.  pjes.  juk.  289.  Pak  poteze  paklenu 
kangiju,  i  prifaca  po  butovim  dogu  sve  od  kuka 
do  straziiega  Sjuka.  518.  Dobar  dore  na  kukove 
pade.  Nar.  pjes.  marj.  76.  Kiik  ,coxa,  femur' ; 
kiik  ,os  coxae'.  D.  Nemani6,  cak.  kroat.  stud. 
8.  12. 

b.  u  osobitome  znaienu,  slana  hedra  svinska 
(but,  butina),  vidi  prsut,  sunka  (vidi  u  rjeini- 
cima).  Kuk,  sunka  (na  Visokom).  L.  Mrazovic. 
Kuk,  kost  u  sredini  sunke.  Belec  u  Zagorju.  D. 
Hire.  —  Mislim  da  amo  pripada  i  ooo:  Obisao 
kuca  kao  mi5  kuka.  (Rece  se  za  skitniou).  Nar. 
posl.  vuk.  229. 

3.  KUK  (kuk),  kuka  (kiika),  m.  veliki  kamen, 
hrid.  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  1.  —  Mislim 
da  je  ista  rijec  sto  2.  kuk  u  prenesenome  smislu. 
—  Od  XIV  vijeka  (vidi  b,  f)),  a  izmedu  rjecnika 
u  Belinu  (kiik  ,un  sasso  grande'  fi43a),  u  Stuli- 
cevu  (.magnus  lapis,  rupes'),  u  Vukovu:  kiik, 
kiika  (u  Dalmaciji)  veliki  kamen  (stijena)  ,der 
felsen'  ,saxum'. 

a.  uopce.  Nu  se  cuj  (cuvaj)  od  kuka,  koji  je 
posred  6e  (propasti).  N.  Najeskovic  1,  189.  Ako 
ona  plav  nemila  od  mora  se  ne  prozdrije,  o  kuk 
li  se  ne  razbije  u  tisuou  mrva.  I.  GunduliA  37 
— 38.  Na  onomu  golom  kuku  s  koga  op6im  od- 
izgora  prostiruci  s  trstim  ruku  varat  ribo  .  .  . 
40.  Na  Eegepa  kuk  se  obali,  i  istiSte  mu  van 
utrobu;  u  stijenju  su  mnogi  ostali  ukopani  Jivi 
u  grobu.  524.  ,  Vise  gola  kuka  onega  koji  gleda 
put  zapada.  G.  Palmoti6  1,  102.  Tad  se  uspe 
na  kuk  hridac  da  mu  boji  slih  podadem  . . .  Sklopi 
ruke,  vas  so  strese,  i  kuk  na  kuk  ucini  se.  J. 
Kavanin  434'".  Pomaja  kuk,  a  na  kuku  crkva. 
S.  .^ubi§a,  prip.  2.  Kiik  ,saxum  promiuens'.  D. 
Nemanic,  6ak.  kroat.  stud.  8.  Kiik  ,saxum  pro- 
minens'.    12. 

b.  kao  mjesno  imc. 

a)  u  Bosni.  <i(i)  planinski  vis.  Kiik. 
Glasuik.  22,  57.  21,  356.  —  hh)  zaselak  u  okrugu 
travnickome.  Schem.  herceg.  1873.  190. 

h)  Kiik,  velika  plauina,  kad  se  iz  donega 
Lapca  ide  na  Udbinu.    M.  M;edi(^.. 

e)  Kuk  i  Superka  mjesna  su  imena  (blizu 
Cavtata).    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  35H. 

d)  zaselak  u  Hrvatsknj  u  zupaniji  mo- 
drusko-rijeckoj.    Razdije|.  55. 

e)  Kiik,  zdrijelo  silazoii  u  Izgori  (?). 

f)  Bijeli  Kuk.  ;*  Danicicevu  rjecniku:  klbkb, 
selu  je  Brcelima  i§la  meda  ,u  Buli  Klbkb,  sb  Be- 
loga  Klbka  preko  na  Drenb'.  Mon.  serb.  114. 
(1321  —  1336). 

4.  KUK,  m.  nejasna  rijec  u  rukopisu  xvi  vijeka : 
po  svoj  prilici  stoji  pisarevom  grijeskom  mj.  ku6a. 
Suna6nomu  kuku  pokloui  se  Aleksandar  (prije 
toga  ima  o  kuki  sunafinoj  gdje  va(a  da  treba  ci- 
tati  kuci).  Aleks.  jag.  star.  3,  287.  u  drugijem 
rukopisima  suncano(j)  ku6i,  vb  slbnbftbnemb  gradu. 
nov.  92,  va  slncauije  ramine. 

5.  KUK,  m.  vidi  2.  kuka.  Kuk,  1.  Humulus 
lupulus  L.  (Visiaui);  2.  Tamus  communis  L.  (Vi- 
siani) ;  3.  Sonchus  oleraceus  L.  (Visiani).  B.  Sulek, 
im.  181_. 

6.  KUK,  m.  vidi  gak.  —  na  Neretvi.  M.  Pa- 
vlinovii. 

48 


1.  KTJKA 


754 


1.  KUKAC,  b). 


1.  KUKA,  /.  kao  oriide  (naj  ieice  gvoideno) 
tako  nakrivlenu  da  ,se  moze  nim  sto  hvatati  i 
vladiti,  Hi  da  se  na  ono  moze  ito  objesiti.  — 
isporcdi  ku6alica,  kvaka.  —  Korijenu  kuk  kao 
da  je  znaiene  nakriviti,  vidi  kukonos.  —  Iina  i 
bug.  kuka.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Mikafinu  (kuka,  kufcalica  ,nncus,  uncinus'  i 
kod  kjuka;  kuke  od  samara  .clitellae'),  «  Bjeto- 
stjeniemi  (v.  k)uka),  u  StuUcevu  (.uncus,  uiicinus'; 
kuke  od  samara  ,clitellae');  u  Vukoiui  (,dor  ha- 
ken'  , uncus',  n.  p.  kuka  od  drveta  kojom  se  do- 
hvataju  grane  od  tre§ai'ia ;  kuka  gvozdena  na 
kantai-u  itd.). 

il.  tiopde.  Vidjeh  djavlo  paklene  gdi  iz  ppdi 
paklene  izodahu  nose6i  kuke  gvozdene  i  mone 
so  hitaliu  da  bi  me  dokufiili.  M.  Divkovi6,  bes. 
185^.  Kuke  {jvozdono  stavi  u  usta  bogatcu.  zlam. 
95.  Easdrt  kukami  gvozdonijom.  P.  Posilovic, 
nasi.  127''.  Ono  gvozdono  kuke,  ili  boje  rekavsi 
udice,  za  meso  zapiiiahu.  a  kad  ji  oni  iztozahu, 
sobum  meso  iznosahu.  .!.  Bauovac,  razg.  160. 
Pusti  Aemu  na  fiokrk  uzicu,  na  uzici  kuke  od 
6elika,  izvuce  ga  do  pola  tavnice.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  122.  Pa  izvadi  gajtan-merdevine  i  na  nima 
kuke  od  ftelika;  baci  kuko  uz  visoku  kulu,  za- 
kucise  kuke  zajabuke,  zakufiise  kuke  za  demire. 
Nar.  pjes.  horm.  1,  351.  Pa  izvadi  (iz  torhe) 
kuke  i  teuefe.  2,  196.  Baba  ido  po  kuci,  uoge 
.ioj  vise  o  kuci.  odgonet{aj :  obuca  kad  se  skine 
veia  se  o  kuci.  Nar.  zag.  novak.  147.  Kuka 
koja  je  privezana  za  oje  pa  se  nom  zakaci  ona 
grana  sto  je  pod  plastom,  kad  se  jjlasie  svlaci 
na  jedno  mjesto.  Vuk,  rjecn.  kod  ojiste.  Turci 
se  kroz  zemju  tako  prikuce  k  srpskome  sancu, 
da  su  kukama  otimali  barjake  i  oni  od  Srba  i 
Srbi  od  lii.  grada.  37.  Nafiiui  pedeset  kuka 
od  zlata.  D.  Daaici6,  2mojs.  26,  H.  Posto  ih 
gancima  i  kukama  posmucaju.  S.  ^jubisa,  prip. 
277. 

b.  u  osobitijem  znacenima. 

a)  u  Srijemu  ,muska  kopca',  a  u  Crnoj 
gori  jkovcar'.  ,Imam  spona,  ali  nemam  dosta 
kuka;  kako  bi  bilo,  da  otkinem  3  kuke  sa  starili 
natikaca?'  u  Dobroselu.  M.  Medi6.  —  isporedi 
kukac,  kovfiar,  muzjak. 

b)  zakucasta  igla  kojom  se  ptcte.  Nijesam 
ja  navikla  ralu  ni  sjedbi  no  igli  i  kuki  (kriva 
igla).    S.  ^jubisa,  pric.  122. 

c)  vidi  u  Vukovu  rjecnikii :  s  jedne  strane 
kao  pouzak  tniokop,  a  s  druge  kao  veliki  kjun 
,6sterr.  krampe'  ,harpaginis  genus',  ovakijem  se 
kukama  po  kamenitijem  mjestima  naj  vise  kopa 
i  radi;  i  mozo  biti  da  se  ovaka  kuka  misli  u 
onoj  poslovici :  Kad  ustane  kuka  i  motika ;  of. 
kjuua,  fiakja  [1,  objetelica,  pijuk  3,  trnokop  2]. 
Ti  no  pijes  mlacenicu  batom  bivenu  nego  vino 
kratosiju  kukom  trapjenu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  31. 
Pobacajte  kuke  i  motike.  4,  344.  Kad  usta.ie 
kuka  i  motika  (bide  Turkom  po  Mediji  muka). 
Nar.  posl.  vuk.  122.  Kuka  i  motika.  (Pripovijoda 
se  da  su  Nijemci  uhvatili  davola,  pa  ga  pitali 
sta  je  lijek  od  kuge,  a  on  im  kazao:  ,kuka  i 
motika',  t.  j.  vuci  mrtvaca  kukom  u  grob  pa 
motikom  zakopaj.  tako  se  to  sad  uz  rijec  govori 
i  za  druge  bolesti,  a  kasto  i  za  moraine  po- 
grjeSke.  U  Crnoj  Gori  ,kuka'  znaoi  cak|a  ili 
kjvina  —  s  jedne  strane  kao  uzak  trnokop  a 
s  druge  k|un  —  i  u  ovome  smislu  bi6e  ono: 
,Kad  ustane  kuka  i  motika').  163.  Pisi  kukom 
po  ledu.  (n.  p.  kad  jo  kome  duzan  ko  od  koga 
se  no  moze  naplatiti).  248.  Kad  kaluderi  dignu 
kuku  i  motiku.    S.  ^iubisa,  prip.  73. 

(t)  u  ovome  primjeru  va\a  da  znaii  uvojak 


(na  kosi).  Jedna  vspored  druge  naprav|a  si  kukr>, 
junakom  blazine  s  kimi  je   prehine.    Jaftko.  249. 

e)  virgula,  znak  dijefeiia  rijeii  i  reienica 
u  pisanii,  vidi  zapeta.  —  U  rukopisu  xvni  (?) 
vijeka.  MoiSdustroiijo,  si  re6  kuka.  Konstant. 
filoz.  star.  1,  29. 

f)  nesto  nakrivlcHo  kod  vezena.  Koliko  jo 
na  marami  grana,  toliko  mu  na  srdaScu  rana! 
koliko  rau  po  gianama  kuka,  toliko  ran  na  sr- 
dascu  muka!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  271.  Koliko  je 
na  marami  kuka,  onoliko  g'  uhvatilo  muka.  Nar. 
pjes.  kras.   1,   152. 

f/)  u  ovome  primjeru  kuka  savija  grano 
(na  drvetii)  va\a  da  znaii  da  se  grane  (od  ata- 
rosti)  krive  i  kr^lave:  Od  tog  duje  jos  raste  ja- 
buka,  gi-ane  ka§no  joj  savija  kuka.  J.  S.  Rej- 
kovic  147. 

/*)  mjesto  gdje  se  rijeka  okreie  (na  krivo). 
Kuka  ,flusskrummnng'.    Zbornik  zak.  2,  700. 

i)  drvena  |u}aska  (u  okrugu  biogradskomo 
oko  Grocke).    ^.  Stojanovic. 

1c)  na  samaru,  vidi  it  Mikalinu  i  Stuli- 
cevu  rjeiniku. 

2.  KUKA,  /.  (cesee  u  mnozini  kiike),  Tamus 
communis  L.,  iieka  trava  sto  se  jede  (vidi  u  Vu- 
kovu rjecniku).  sliina  je  divfijem  sparogama,  ali 
nije  ni  sparoga  ni  hmz].  —  Moze  biti  da  je  ista 
rijec  sto  1.  kuka  (mladice  se  savijaju).  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikafinu  (kuke, 
trava,  hmej  .lupulus,  lupus  salictarius')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu  (kuke,  trava  ,  lu- 
pulus'), u  Vukovu:  (u  Dubrovniku)  po  naj  vise 
pi.  kiike  ,art  spargel'  ,asparagi  genus  [Asparagus 
officinalis  L.?J'.  u  Dubrovniku  se  kuke  obare 
pa  se  hladne  jedu  s  u|em  i  s  octom  ili  limunom. 
Kuka,  vite  nera  (na  Visovcu,  prije  nasega  vre- 
mena),  Tamus  comunis  L.  (Vodopic),  v.  kuk. 
B.  §ulek,  im.  181.  Kuke,  1.  lupuli  (Kuzmic, 
Durante,  Stulli),  giunco  odorato  (StuUi),  Hu- 
mulus  lupulus  L.;  2.  v.  Kuke  erne,  Kuk.  181. 
—  Kuke  erne,  vitis  nigra  (Durante),  Tamus 
communis  L.  (Lambl.)  181.  —  Kuke  divje,  vitis 
sylvatica    (Durante),    Bryonia    dioica   Jacq.    181. 

3.  KUKA,  /.  skojka  (ili  vrsta  skolke?).  —  II 
nase  vrijeme  u  primorju,  a  izmedu  rjeinika  u 
Stulicevu  (,conchilium').  Kuka,  §ko]ka  ,conchiglia'. 
Progr.  karl.  giinn.  1878.  41.  —  Va(a  da  je  ro- 
manska  rijec  od  lat.  concha:  on  je  postalo  ii 
pak  u. 

4.  KUKA,  /.    injesno   ime.  —  vidi   i   3.  Kuke. 

a.  ziiselak  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskome. 
Statist,  bosn.  29. 

b.  Kiika,  cosma.  u  Zabuciju  do  U/.ica.  1^. 
Stojanovic. 

1.  KUKAC,  kukca,  tn.  a)  vermis,  larva,  crv ; 
b)  insectum,  buba  uopce;  c)  Anobium  pertinax 
L  ,  neka  buba  sto  grize  jelovinu  i  kucka  jednako 
kao  sahat  (nem.  todtenuhr);  d)  Paronychiura  ten- 
dinosum,  crh  (nem.  fingerwurm).  —  -a-  stoji  mj. 
negdasnega  b.  —  U  sjeverozapadnijcm  krajevima 
i  u  nstovenskome  (kukec  sa  znaienima  c)  i  d)), 
a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (kajkavski 
kukec  ,vermis' ;  kukec,  bol  .phagedaena'),  «  Jam- 
brcsiievu  (kukca  bol  imajuci  ,phagedaouicu3'),  u 
Voltigijinu  (,verme'  ,wurm'). 

a)  crv.  —  U  Bjelostjenievu  i  u  Voltigijinu 
rjeiniku. 

b)  buba  uopce.  —  U  Bjelostjenievu  rjeiniku: 
kukec  koji  pupjo  ili  oka  trsova  je  i  kvari  ,ipes 
ot  ips'.  —  koji  zitek  kvari  ,cis'.  —  koji  drevje 
,thrips  1.  trips'.  —  koji  opravu  ,cis'.  —  kukec 
Sestomi  nogami  obrh  vode  drfeeii  ,tipula.  —  v. 
centipeda. 


1.  KUKAC,  c).  ; 

<•)  Anobium  pertinax  L.  Kukac  (kukac)  ,A]io- 
bium  pertinax  L.'.   K.  Crnogorac,  zool.  137. 

tl)  crn  (Hi  nokojeda).  Kukac,  ime  oiru,  sto 
se  dugo  ispod  nokta  prsta  sabire.  u  Prigorju, 
Zagorju,  Posavini.  F.  Hefele.  vidi  i  u  Bjelostjen- 
cecu  i  Jambresicevu  rjeiniku. 

e)  u  nase  vrijeme  I'leki  pisci  zovu  ovako  bube 
11  kojijeh  su  gorna  hrila  tvrda  kao  kora  (colae- 
optera).  —    U  Sulekovu  rjeiniku:  ,kafer'. 

2.  JCUliAC,  kukca,  m.  vidi  kovCar.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vitkovu  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Uercegovini.  Na  s'  obuco  od  sahe 
cakSiro,  pri  liima  su  kukci  pozladoni.  Nar.  pjes. 
juk.  240. 

1.  KUKAC,  kukaca,  m.  vidi  1.  kuka,  a.  Na6i- 
nile  bijahu  kukac  da  nime  dnvate  kada  im  sto 
treba.    Bos,  vila.   i889.   12. 

2.  KTJKAC,  kukdca,  m.  vidi  1.  kukac,  c). 

3.  KUKAC,  m.  ime  muSko  (?).  —  Potvrden  je 
samo  adjektiv  posesivni  kod  mjesnoga  imena  u 
Bosiii.  Bosua  (rijeka)  kod  Kukaceva  samea  utice 
u  Savu.    F.  Juki6,  zem}.  3. 

KUKACBV,  adj.  vidi  kod  3.  Kukac. 

KUKALIN,  m.  vidi  a  Daniciceou  rjecnika: 
Kukalinb,  selu  je  Ni'ttri  isia  meda  ,do  Knkalina 
Studenbca'.  G(lasiiik).  Ih,  279.  (1348?;.  of.  Ku- 
kaiiinb. 

KUKALOVAC,  Kukalovca,  m.  mjesno  ime  u 
nase  vrijeme.  Do  Kukalovca.    Rat.  114. 

1.  KUKAlfi,  kuk]a,  m.  Seput,  zamka.  uzao  je 
svezau  na  kuka|,  kad  se  ino2e  lako  da  odrijesi, 
inace  je  svezan  na  smfsak.  u  Lici.  V.  Arseni- 
jevi6.  Svezati  sto  ,iia  kukaj'  kaze  se  n.  pr.  kad 
se  voze  onako  kaa  sto  so  vezo  svitoak  od  gaca 
ili  podveza;  inafie  je  mrtvouzice  svezaiio,  a  tad 
se  ne  drijeSi  lako.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  — 
isporedi  kukujic. 

2.  KUKA1|J,  kukja,  in.  kad  se  plotica  igla  za- 
pili,  onda  so  ouo  zove  kuka|.  u  Dobroselu.  M. 
Medii. 

KUKA^iKA,  /.  vidi  kukavica,  b.  —  I'  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  U  to  mire  zakuka  kuka]ka 
lioka  stara  pro.sjakiha  baka.    Osvetn.  (i,  68. 

KUKA^NACA,  /.  vrsta  jabuke.  Kupcina  dona. 
D.  Hire. 

KUKANGIJA,  /.  kukatic.  —  S  tiirskijem  na- 
stavkom.  —  U  naie  vrijeme.  .Stane  ga  kukangija 
i  pomagiiavina.    Magaz.  18G8.  oH. 

KUKANIN,  HI.  vidi  u  Danicicevu  rjeiniku: 
Kukaninb,  selima  je  SlamodraXi,  DobroJojanima, 
Neprobistima,  Momusi  i  Bijoloj  Crkvi  isla  raeda 
,na  Kukaninb  Studencb'.  M(on.  serb).  18.  (12;i3). 
of.  Kukalinb. 

KUKANOSA,  m.  nadimak  fiovjeku  sa  kukastim 
uosom.  u  Backoj.  V.  Arsenijevic.  —  isjiuredi 
kukonos. 

KUKAN,  m.  vidi  u  Danicicevu  rjeiniku:  Ku- 
kai'ib,  vojvoda  je  Sandaj  bio  ,u  Kukai'm'  i  ,podb 
Kukanemb".  M(on.  serb).  329.  (1423).  (Spom.  sr.) 
2,  8.3.  (1429).  to  ce  biti  sadasiie  selo  Kukan  na 
Bosni  blizu  Vranduka.  Zemj.  bos.  .38.  na  kar- 
tama  ,Kakanj'. 

KUKANA,  /.  kukane.  —  {/  jednoiii  priiiijerii 
nasega  vremena.  Prepade  se  i  pomisli  da  umrije, 
i  stade  je  kukai'ia  i  lelekaiia  za  majkom.  Nar. 
prip.  vrc.  54. 

KUKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kuka  (vidi  1. 
kukati).  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (kukane 
,ululatus')  i  u   Vukovu.    Neces  li  slusati  jauke  i 


5  1.  KUKATI,  b,  a)  aa). 

kukanjo  tolikih  krstjana  po  paklu.  L.  JjubuSki 
12.  Kad  je  dosla  u  bijele  dvore,  zaou  lelek  i 
zacu  kukane,  staru  majku  Jova  kukajudi.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  91.  I  zahuci  zemja  od  kukana. 
P.  Petrovii,  gor.  vijen.  45. 

KUKAR,  m.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru 
xiiiskome.    Report,  dalm.  1872.  29. 

KUKARA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  kuka 
sto  se  riom  vuku  navi}ci,  vide  ojiSte.  —  Lifiina 
kojom  se  veze  plaSce  kad  se  vuce  kukarom.  kod 
plasnaca.    —  Akc.   se   mijena  u  gen.  pi.  kiikara. 

KUKARI,  m.  pil.  ime  plemenu.  —  xv  vijeka. 
Pavao  Hatezevic  od  plemena  Kukari.  Mon.  croat. 
147.  (1492).  vidi  i:  ,Stephauus  Mylwtbynych  de 
genere  Kukarow'.    Mon.  croat.  171.  (1500). 

KUKAS,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  V. 
Bogisic,  zborn.  15. 

KUKAST,  adj.  nakrivlen  kao  kuka.  —  U  Vu- 
kovu rjecnika:  ,hakonf6rmig'  ,uncinatus'. 

1.  KUKATI,  kiikam,  imj)f.  cuculare,  pjevati 
kao  kukavica  (kuku,  kuku).  —  Akc.  se  ne  mijena 
''aor.  2  4  3  sing,  kiika).  —  .Jamaino  je  rijec  pra- 
.slnven.fka,  isporedi  (rus.  KjKaTb,  mrmfati),  ieS. 
kukati,  po}.  kuka6.  —  Postaje  od  kuku.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Stulicevu:  ,cantar  del  kuko  (sic), 
lamentarsi'  ,queri,  conqueri' ;  ,ululare',  i  u  Vu- 
kovu :  1.  jguck  guck  schroion'  ,clamo  cu  cu'  ,(vom 
guckguck)'.  —  2.  ,wehklagen'  ,ululo'. 

a.  u  pravome  smislu  (glas  u  ptice  kukavice). 
Kukavica  blizu  kuka,  zlo  Co  se  dogoditi.  A. 
Badic  56.  A  kuka  joj  tica  kukavica  usred  Seiia 
ua  bijeloj  crkvi.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  223.  Zelene 
se  lugovi  posavski  i  kukaju  sine  kukavice.  3, 
373.  Listaj,  goro,  kukaj,  kukavioo.  Nar.  pjes.  u 
Vuk,  rjecn.  kod  kukavica.  Zato  svaka  Srpkiiia 
kojoj  je  brat  umro  opiace  i  danas  kad  cuje  ku- 
kavicu  gdje  kuka.  Vuk,  2iv.  224.  Ptica  kuka, 
a  kara  je  Luka.  Osvetn.  2,  40.  Kad  kukavica 
dode  blizu  te  kuka  nije  ua  dobro.  M.  D.  Mili- 
covic,  ziv.  srb.  2,  07.  —  Amo  mogu  pripadati  i 
ovakovi  primjeri  (u  pjesmama)  u  kojima  kuka- 
vica stoji  metaforiiki  za  celade :  Kukala  je  crna 
kukavica  usrid  zime  kad  joj  nije  vrime;  nije 
ono  crna  kukavica,  ve6  je  ouo  Jafiinta  gospoja. 
And.  Kacic,  razg.  41'i.  ZakukaSe  do  tri  kuka- 
vice: .  .  .  koja  kuka,  nikad  ne  prestaje,  to  je 
jadna  .lovanova  majka;  koja  kuka  jutrom  i  ve- 
Serom,  to  je  tuzna  Jovanova  seja;  koja  kuka, 
kad  joj  na  um  padno,  to  jo  mlada  Jovanova  )uba. 
Nar.  pjes.  vuk.  t,  rl30.  A  sto  kuka  tica  kuka- 
vica, ono  je?5te  proto  Milutine.   4,   177. 

b.  sam  se  glas  u  kukavice  shvaca  kao  znak 
zalosti,  zato  je  u  na^emu  narodu  (osobito  kod 
zenskijeh,  ali  nije  rijetko  ni  kod  muskijeh)  obiiaj 
vikati:  kuku!  u  velikoj  zalosti,  te  po  tome  ku- 
kati znaci  vrlo  iesto  sto  i  jaukati,  jadikovati. 

a)  ostaje  neprelazni  glagol. 

na)  uopce.  auu)  subjekat  je  zensko  ie- 
lade.  O!  mnoga  ti  bula  kuka  kunui!  V.  Do§en 
35').  Ona  kuka  kano  kukavica,  a  uzdi§e  kauo 
udovica.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  256.  Muoi,  scerce, 
u  jadu  kukala!  1,  466.  Ona  kuka  Mari  celo 
glave.  1,  553.  Ona  trci  svome  gospodaru  kuka- 
ju6i  i  lice  grdeci.  2,  16.  Vec  m'  ostavi  mladu 
bez  zakletve,  da  ti  kukam  kao  kukavica,  da  pre- 
vrcem  kao  lastavica.  2,  209.  Osta  Vilip  nogom 
kopajuci  a  }uba  mu  mlada  kukajuci.  2,  355.  A 
ja,  sine,  kukam  na  garistu.  2,  267.  Tako  u  jadu 
ue  kukala!  Nar.  posl.  vuk.  311.  j^ena  kuka  u 
vas  glas.  S.  l^ubiSa,  prip.  201.  Nit'  mu  kuka 
pri  opijelu  majka.  Osvetn.  2,  25.  Na  grobje  ce 
pre  dodi  nezvan  kako  se  6uje  da   ko  kuka  nego 


1.  KUKATI,  b,  a)  aa).  71 

na  slavu  ili  na  avadbu.  M.  D.  Mili6evi6,  Ziv. 
srb.  2,  63.  —  bbhj  subjekat  moze  bill  mtisko.  Da 
bill  znao  do  sutra  za  plotom  kukati.  M.  Vo- 
tranifi  2,  325.  Vidod  gliku  jadiia  Osina  ki  jiir 
kuka.  J.  Kavaiiin  -lOi''.  S  lijove  strane  mnof. 
kukat  6e  svijeh  hudoba.  564''.  ]Ci  sa  vide  sve 
oiii  pivaju,  ki  ne  vide  sve  oni  kukaju.  L.  Lu- 
buski  52.  Kuka  kraju  kauo  kiikavica:  ,Jo  Kaica, 
moje  6edo  drago!'  Nar.  pjes.  vuk.  2,  48i).  (Tr- 
govac)  kukajudi  otide  doraa.  Nar.  prip.  vuk.  137. 
Eaiienik  staiie  da  kuka  i  lelofe.  .S.  lf.ubi§a.  jirip. 
245.     Kuka  6a6a,  a  jaufie  majka.    Osvetn.  4,  46. 

bb)  kad  je  uzrok  zalosti  cefade  Ito  jc 
umrlo  ili  ito  neiivn  Mo  se  izijiibUo,  moze  se  iz- 
reii  instrumentalom  s  prijedlogum  za.  Kad  je 
prvi  put  umro  Lazar,  sestro  liegove  Marta  i  Ma- 
rija  zavjetuju  se  da  6e  kukati  za  liim  dok  .su 
zive.  Vuk,  rjecn.  kod  kukavica.  Kukam  i  le- 
lefiem  za  mojom  krvavom  mukom.  PravdonoJa. 
1851.  31. 

cc)  u  ovakovijem  primjeriina  stoji  kao 
proklestvo  kojijem  se  zeli  kome  smrt  (da  majka 
za  nim  kuka):  Noka  bjozi,  kukala  mu  ruajka! 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  365.  Oj  serdare,  kukala  ti 
majka!    Pjev.  crn.  210". 

b)  moze  biti  prelazni  glagol  a  objekat  je 
umrlo  cejade.  Brata  kuka,  ovako  govori . . .  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  63.  Kuka  majka  svog  jedinka 
sina.  91.  Pa  potrfi  k  majci  kukaju6i  svog  oca. 
Nar.  prip.  vrfi.  9.  Ako  me  kukas  a  'no  me  ^ali. 
V.  Bogisid,  ^boru.  588.  A  |uba  mu  plaeom  selo 
glusi,  svoga  ziva  kukajudi  druga.  Osvetn.  1,  69. 
Mene  moja  nede  kukat  majka.  2,  70.  Nit'  na 
nami  ostati  ie  kletva,  da  nas  ku1;a  sjerotina 
tuzna  u  suzaiistvu.  3,  99.  Boj  se  bio  i  padale 
glave,  ne  pita  se,  koga  kuka  majka.  7,  54.  — 
Ocakovi  je  smisao  i  u  ovijem  primjerima  u  ko- 
jima  je  subjekat  majka  sto  kuka  za  mrtvijem 
sinoin  (sre6om  od  napretka,  od  srca):  Sto  m' 
ovako  jadnu  ucvijeli,  da  ja  kukam  srecu  od  na- 
pretka, od  napretka,  od  srca  svojega !  u  Vuk, 
kov6.  101.  Jer  si  ovo  docekala,  da  ti  kukaS 
sredu  tvoju  od  napretka,  od  srcana  srca  tvoga. 
101. 

2.  KUKATI,  kiikam,  impf.  cackati  (zube).  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  kukati.  —  Moze  biti  u  svezi 
s  1.  kuka.  —  V  nase  vrijeme  u  Dubrovniku. 
,Kad  si  se  naio,  a  sad  kukaj  zube'.  P.  Budmani. 

KIJKAV,  adj.  jadan,  nesrecan  (uprav  za  ko- 
jijem se  kuka).  kaze  se  zaleci  ali  gdjegdje  uz 
prezirane  (vidi  b).  —  isporedi  kukavan.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  vide 
[jadan]  kukavni  ,s  dodatknin  da  se  govori  u  Crnoj 
(jori  i  s primjeriina:  Znam  ja  kukava  kukavica! 
(Nar.  prip.  vuk.-  295).     Kukave  bile ! 

a.  uopce,  naj  cesce  o  ce{adetu,  ali  se  moze 
kazati  i  o  zivotini  i  o  drugome  6emu.  Kom'  (osu- 
rfeni'^M^  rijeh:  ,Kukav  gdi  propade?'  J.  Kavaiiin 
394".  Zalosni  i  kukavi  Adame.  I.  J.  P.  Lucid, 
razg.  43.  I  kukava  gladna  dica.  V.  Bosea  39b. 
Kukavi  bolestnice,  kuda  si  napro?  D.  Rapid  69. 
Kada  kume  lice  ugledao,  odmah  se  je  kukav 
razbolio.  Nar.  pjes.  marj.  23.  Ali  iiema  (iim  se 
kleti)  kukavi  Jurisa,  ved  van  da  bi  svojoni  des- 
nom  rukom.  121.  On  kukav  bez  oruzja  ne  moze 
niSta.  Nar.  pjes.  u  Magaz.  1869.  74.  —  I  nadi 
de,  svit  kukavi  da  se  s  jednim  dasom  bavi.  V. 
DoSen  46*.  —  Kukavi  pas  lovacki  cio  dan  zeca 
tira  i  sasvim  umoran  jedva  ga  ufati.  D.  Kapid 
374.  —  Jesu  na  krvavu  kasapniuu  odredeni  (vo- 
lovij,  kukava  im  indi  nihova  dobjina     286. 

b.  s  preziranem,  isporedi  kukavica,  a,  c). 
Kukav    Ezau    zdjelom    lede    proda    bratu    prvo- 


8  1.  KUKAVICA 

rodstvo.  J.  Kavaiiin  26'v.  Pod  alidedim  carom 
Mihailom  Stratiotikom,  kukavim  starcem  komu 
pristojnijo  bijaiso  u  postejici  lozati  nego  na  pri- 
stuju  caivskomu  siditi.    A.  Kani?.lid,  kam.  467. 

1.  KUKAVAC,  kiikavca,  m.  kukav  iovjek.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijen  pa- 
dezima,  osim  nam.  sing.,  i  gen.  pi.  kiikavaca.  — 
V  svijem  primjerima  s  preziranem,  vidi  kukav, 
b.  —  Postaje  od  kukav  nastavkom  tcb.  —  Od 
-Will  vijeka,  a  izmedu  rjef.nika  u  Vukovu:  ,ein 
armor  ungliicklicher  meusch'  ,mi3ar'  s  primjerom: 
Sto  du  kukavac  sini!  (radi  s'lin  moze  se  shvatiti 
kao  da  je  i.ita  rijei  .sto  i  2.  kukavac).  Ovaj  ku- 
kavac psuje  va§o  velicanstvo.  M.  A.  Kejkovic, 
sabr.  9.  NedoS,  kukavde,  u  istinu  sam  biti.  37. 
Ne  budali,  kukavce.  D.  Obradovid,  basne.  285. 
Dosta  ved,  Malenica,  kukavce!  ziv.  66.  I  u  Do- 
broselu  so  ouje,  kad  koga  2ale:  ,Sta  des  sad,  ku- 
kavde moj  '?'    M.  Medid. 

2.  KUKAVAC,  kiikavca,  wi.  tica,  muzjak  ku- 
kavidin,  n.  p. :  Cuju  Ere  kukavoa  i  prdavca  pa 
podu  na  put  misledi  da  vise  snega  ne  moze  biti. 
kad  al'  sneg  mal'  ih  ne  zaspe.  jedva  kudi  dodu  i 
rpknu  deci:  ,No  verujte  ni  kukavcu  ni  prdavcu'. 
Z.  Radonid.  Zakukala  kukavica  .  .  .  Pitala  je 
mlinarica:  ,Sto  ti  kukaS.  kukavica?'  ,Kako  ne 
bih  zakukala,  kad  mo  daju  za  kukavca,  a  ja  ne- 
du  za  kukavca'.  Nar.  pjes.  krasid  1,  133.  —  Akc. 
je  kao  kod  1.  kukavac.  —  Fostaje  od  1.  kuka- 
vica promjenom  nastavka,  a  ne  od  kukav. 

KUKAVAN,  kiikavna,  adj.  vidi  kukav.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  kii- 
kavni!  ,traurig'  ,moostus'.  cf.   [videj  jadan. 

a.  adj.  Oovik  kukavni.  B.  Loakovid,  gov. 
46.  Ode  kukavna  baka  put  carevih  dvora.  Nar. 
prip.  bos.  1,  98.  Vjero  |>rava,  kukavna  siroto! 
P.  Petrovid,  gor.  vijen.  24.  Na  oci  ti  iznose 
narod  nouredan,  kukavan.  M.  Pavlinovid,  razg. 
52.  Sin  kukavnoga  prodavca  kipida.  rad.  67.  — 
Tu  kukavnu  vederu  pocmu  ova  dvojica  vecerati. 
Nar.  prip.  bos.  1,  27.  0  kukavno  srpstvo  uga- 
seno!  P.  Petrovid,  gor.  vijen.  2.  Lazar  Bran- 
kovid,  da  uziva  sam  kukavno  vasalstvo.  M.  Pa- 
vlinovid, razg.  82. 

b.  adv.  kiikavno.  Moram  ovako  kukavno  zi- 
vot.  Nar.  prip.  mikul.  106.  Kukavno  i  uevojno 
zivim.    S.  ^ubisa,  prip.  174. 

KUKAVCEV,  adj.  koji  pripada  kukavca  {vidi 
2.  kukavac).  A  sted  nedes  u  planini  druga,  ter 
de5  dopast  kukavceva  ruga.    Osvetn.  2,  35. 

KUlvAVCIC,  m.  dem.  kukavac.  —  U  jednome 
primjeru  nasega  vremena,  gdje  po  smislu  moze 
znactti  jadno,  siromasno  dijete,  ali  je  veca  pri- 
lika  da  znaci  inlado  u  ptice  kukaoice  (dakle  dem. 
2.  kukavac)  koja  podmecc  svoja  jaja  u  tada 
gnijezda.  (Govore  Ornogorci  u  Kucima:)  Kukav- 
cici  sto  se  od  nih  (od  Arbanasa  koji  su  se  na- 
selili  u  Kuce)  lezu  uece  da  govore  srpski.  S.  .^u- 
bi§a,  prid.  53. 

KUKAVE^;,  m.  kazu  kukavnu  i  nemodnu  (ne- 
jaku)  covjeku.  ,U  sto  si  se  ti  upleo,  kukaveju 
moj !'  u  JDobroselu.  M.  Medid.  ,0  moj  zalosni 
kukavoju,  pa  se  i  ti  zenis !'    J.  Bogdanovid. 

KUKAVE^jICA.  /.  kukavo  zensko  celade,  zensko 
kao  kukavef.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Kako 
se  ona  preialosna  kukave|ica  smije  udati?'  J. 
Bogdanovid. 

KUKAVIC,  m.  Upupa  epops  L.,  pupavac.  Ke- 
Sinci  u  Slavoniji.    D,  Hire. 

1.  KUKAVICA,/.  Cuculus  canorus  L.,  poznata 
ptica  u  koje  je  glas  kao  kuku.  —  Bijei  je  ono- 
matupejska,  isporedi   1.  kukati,   te  ako  se  i  na- 


1.  KUKAVTCA 

hodi  u  mnogijem  jezicima  rijec  od  iste  osnove 
(n.  p.  rus.  KyKyiuKa,  ces.  kukafika,  kukavka,  ku- 
kufika,  jio(.  kukawka,  kukulka,  pa  i  iiem.  kucknk, 
engl.  cuckoo,  lat.  cuculus,  franc,  couoou  itd.),  to 
nije  nikakav  dohaz  za  srodnost,  osim  bug.  i  nslov. 
kukavica  sto  je  ista  rijec  (isporedi  i  ies.  kuka- 
vicka).  —  U  Mikalinu  i  u  StuHcevu  rjecniku.  i 
u  vckijem  primjerima  u  pisaca  (vidi  b)  nije  pravo 
znacvAe,  jer  su  insci  pomijesali  ovu  rijec  s  kuku- 
vika.  —  Od  xvi  vijeka  (u  knizi  pisanoj  crkvenijem 
jezikom,  vidi  F.  Miklosi6,  lex.  palaeoslov.-  kod 
kukavica),  a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,cu- 
culus'),  u  Mika(inu  (kukavica,  ptica  ,ulula,  bubo, 
aogalius'),  u  Belinti  (,cuco,  cucolo,  uccello'  .cu- 
culus' 2401'),  u  Bjelosijencevii  (v  kukuvaCa),  ii 
Stulicevii  (kukavica,  ptica  .allocoo,  barbagianni, 
uccello'  ,bubo'),  u  VoUigijinu  (,cuco,  cucolo' 
iguckuck'),  u  Vukovu:  ,der  guckguck'  , Cuculus 
[canorus  L.';  cf.  pjovaoica]. 

a.  u  znacenu  sprijcda  kazanome. 
a)  II  pravome  smislii.  cesto  se  u  pjesmi  do- 
daje  pridjev  sina. 

iKl)  uopce.  Oblijetaju  kukavice  i  ga- 
lebi.  I.  A.  Nenadic,  sarabek.  1'2.  Kukavica  ku- 
kuce.  G.  Pestalic  108.  Govorila  tica  lastavica: 
,Blago  tebi,  sina  kukavice!  kad  s'  ne  lezeS  ku6i 
u  kominu'.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  SriO.  Kukavico, 
rano  je  ne  budi,  neka  s  mirom  u  zem)i  pociva. 
3,  521.  Na  Jabucju  orli  prolijeAu  i  med'  nima 
tica  kukavica.  4,  176.  Jako  borje  po  vodi  sta- 
nulo,  s  ne  poleoe  tridest  kukavica,  popadase  na 
glavicu  zbornu.  4,  448.  Bo|e  je  kukavicu  u  ruci 
no  sokola  u  planini  (iraati).  Nar.  posl.  vuk.  24. 
Ko  nema  sokola  i  kukavici  se  veseli  149.  Ku- 
kavica kukuoe  Radosavu  vis'  kuie.  Vuk,  rjefin. 
kod  kukutati.  Kukavica  je  vila,  jejna  gugucala. 
S.  !^ubija,  prip.  277.  Istor  prlmu  kukavica  sina. 
Osvetn.  2,  39  U  ta  doba  graknu^e  gavrani,  za 
gavrauim  kukavica  sina.    .3,   151. 

bh)  kukavica  podmece  svoja  jaja  ii  tude 
gnijezdo.  Podmece  kao  kukavica  jaje.  Nar.  posl. 
vuk.  251.  Hej  kosove,  pa  take  ti  gnijezdo  ne 
plakalo,  niti  u  n  ti  kukavica  nila!   Osvetn.  2,  34. 

cc)  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  U  uas  se 
misli  da  je  kukavicu  grjehota  ubiti,  ali  ih  u  Du- 
brovniku  biju  i  jedu,  i  kazu  da  su  vrlo  dobre 
za  jelo.  —  Ne  vaja  se  biti  kukavica,  ali  ne  zua§, 
rda  te  ne  bila!  da  su  one  Sceri  Lazareve  (vidi 
kod  ee)).    P.  Petrovic,  gor.  vijen.  7. 

(Id)  kukavice  se  javjaju  pocetkom  pro- 
jeca,  te  kao  da  ga  navjestuju  (vidi  i  ee)).  Ja  ti 
mlada  ponude  nosila:  seder  s  mora,  smokve  iz 
Mostara,  i  janeta  prije  prema|etja,  ze|anico  prije 
kukavice.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  286.  Zelene  se  lugovi 
posavski,  i  kukaju  sine  kukavice,  ima  trave  oko 
vode  Save.    3,  373. 

ee)  nas  narod  shvaca  glas  kukavice  kao 
tuzan  i  zlokoban.  Kukavica  blizu  kuka,  zlo  oe 
se  dogoditi.  A.  Bacic  oK.  Kad  kukavica  izade 
rano  te  kuka  po  crnoj  sumi,  onda  kazu  da  6e 
biti  zlo  (one  godine)  za  hajduke;  ali  kad  kuka- 
vica kuka  po  zelenoj  sumi  (vidi  dd)),  onda  su 
hajduci  veseli:  ,Listaj,  goro,  kukaj,  kukavico, 
nek  se  6ini  ora  za  hajduke'  (Nar.  pjes.).  Ko 
prvi  put  cuje  kukavicu  da  kuka,  ako  je  prije 
sunca,  vaJa  tri  puta  da  rece:  ,Za  mojim  zlotvo- 
rom!'  t.  j.  kukala!  Vuk,  rjecn.  kod  kukavica. 
vidi  i:  Srb}i  pripovijedaju  da  je  kukavica  bila 
Xena  i  imala  brata,  pa  joj  brat  umro  i  ona  za 
Aim  tako  mnogo  tuzila  i  kukala,  dok  se  nije 
pretvfirila  u  pticu  .  .  . ;  za  to  gotovo  svaka  Srp- 
kina  kojoj  je  brat  umro,  i  danas  oplafie  kad  6uje 
kukavicu  gdje  kuka.  A  jedni  pripovijedaju  da  je 
kukavica   ovako   postala:  kad  je  prvi  put  umro 


757  1.  KUKAVICA,  a,  c). 

Lazar  (u  Vitaniji,  Jovan,  gl.  xi)  sestre  ilegoye 
Marta  i  Marija  zavjetuju  se  da  de  kukati  za  nim 
dok  su  zive,  kad  pak  Hristos  Lazara  vaskrsne, 
on  onda,  da  bi  nihov  zavjet  ostao,  stvori  ticu 
koja  C9  mjesto  nib  kukati  do  vijeka.  Vuk,  rjecn. 
kod  kukavica. 

ff)  s  toga  sto  se  shvaca  glas  kuku  kao 
tuzan  (vidi  ee)),  viie  se  kao  usklik  u  velikoj  ia- 
losti  (vidi  kuku  i  kukati),  te  se  isporeduje  ce- 
jnde  (osobito  zensko)  sto  jadikuje  s  pticom  kuka- 
vicom.  A  kad  dosla  u  bele  dvorove,  ona  taii 
kano  kukavica,  a  previja  kano  lastavica.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  212.  Zakukase  kano  kiikavice.  2, 
42.  Kad  to  zacu  gospoda  Milica,  procvijela  kao 
kukavica.  2,  '209.  Jadikuje  kano  kukavica.  4, 
208.  —  Kraj  zakuka  kano  kukavica.    2,  488. 

b)  u  prenesenome  smislu,  ce]ade  (naj  cesce 
zensko)  sto  od  zalosti  kuka,  pa  i  uopce  nesrecno,^ 
vrlo  zalosno  zensko  ce^ade.  kukavica  moze  imati 
i  pridjev  crna. 

aa)  u  pjesmi  se  kaze  prvo  da  (ptica) 
kukavica  kuka  ili  tuzi,  pa  se  poslije  porice  i 
kaze  da  je  ono  ce^ade.  AV  u  dvoru  kuka  kuka- 
vica; to  ne  bila  sina  kukavica,  vede  Aina  osta- 
rila  majka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  42.  Zakukala  crna 
kukavica,  kad  joj  roka  ni  vremena  nema,  po  bo- 
zicu  o  Savinu  danu,  u  tvrdome  gradu  Niksid- 
kome.  ono  nije  crna  kukavica,  no  je  majka  Beke 
Turcinova:  skoro  joj  jo  Boka  poginuo.  Ogled. 
sr.  185.  —  Tad  zakuka  siiia  kukavica  usred  zime, 
kad  joj  roka  nije;  to  no  bila  sina  kukavica,  vec 
to  bio  Vucidevic  Pero.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  2—3.  vidi 
drugijeh  pnmjera  kod  1.  kukati,  a  pri  kraju. 

bb)  zalosno  zensko  ce(nde.  ana)  u  me- 
taforickome  smislu,  jer  se  misli  na  pravu  kuka- 
vicu pticu.  Da  ostarie  devet  udovica,  da_  zakuka 
devet  kukavica.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  15.  Zena  mu 
prenemazuci  se  odgovori :  ,Kuku  raene  kukavici! 
evo  ga  (musa)  u  kuci  gde  lozi  mrtav'.  Nar.  prip. 
vuk.  215.  To  sam,  kukavica  na  zelenoj  granici, 
kr'ila.  S.  ^iubiSa,  prip.  228.  —  bbb)  kad  se  uopce 
govori,  moze  se  pomisliti  daje  kukavica  postalo, 
kao  1.  kukavac,  od  kukav;  ali  je  veca  prilika  da 
se  u  svakome  slacaju  prenosi  ime  ptice  na  zensko 
Ho  od  velike  Zalosti  kuka.  cesto  se  izrice  u  sa- 
zalenu.  Pravo  blago  vili  svakoj  jest  lipota,  brez 
ne  je  u  svili  i  zlatu  sirota;  a  ona  mi  gruba 
lica  i  sva  ruzna  hoce  bit  joS  (uba?  kukavica 
tuzna!  A.  Kanizlic,  roX.  31.  Kukavici  Sto  se 
sgodi,  kopilesce  kadno  rodi.  V.  DoSen  119*.  Al' 
se  bojim  kukavica  .  .  .  235''.  Sto  udine  vele 
jade  mladoj  tvojoj  kukavici  (udovici)  kojojzi  si 
vjeru  dao  da  je  nedes  ostaviti?  (naricane  u  Pa- 
strooicima).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  94.  Ne  ostavjaj 
devet  sestrenica,  svijeh  devet  mladih  kukavica. 
2,  510.  Sto  j'  danica  krvava  izjegla,  to  des  stara 
ostat  kukavica.  3,  223.  Postace  ti  majka  ku- 
kavica, ostaco  ti  }uba  udovica.  4,  233.  Ostala 
ti  majka  kukavica.  Ogled,  sr.  95.  Da  padne 
ouaj  krusae  soli  s  tavana  i  da  ubije  moga  sina 
Jovana,  sto  bi  onda  majka  kukavica!  u  Nar. 
posl.  vuk.  IX — X.  Hitaj,  kukavice  crna,  doma. 
S.  Ijiubisa,  prip.  247. 

c)  homo  iners,  ignavus,  imbellis,  «  prene- 
senome smislu  (ili  po  samoj  ptici,  vidi  a)  bb).  ili 
po  znacenu  kod  b),  kao  da  se  covjek  ne  umije 
sam  pomoci  nego  kuka  kao  zena)  neva(ao  covjek, 
naj  cesce  kao  suprotno  prema  junak,  i  onda  je 
gotovo  isto  sto  franc,  lache,  tal.  vigliacoo,  nem. 
memme.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (,ein  elender  mensch'  ,homo  nihili' 
s  primjerom:  Idi,  kukavico  jedaa!).  Jer  ne  zuaju 
klina  zaostriti,  kukavice,  jjak  so  svaki  priti.  M. 
A.  Rejkovic,  sat.  I6'».    (iena  ka£e  o  mu£u:)  Sto 


1.  KUKAVIOA,  a,  c).  7f 

Ao  ova  sii'ia  kiikaviea!  da  otrujem  mojeffa  dovei-a. 
Nar.  pjea.  vuk.  2,  627.  Ali-paSo,  siiia  kukavico! 
4,  272.  (Ti  si  tiA  od  kukavice).  U  Crnoj  Gori 
rpfie  se  kakvoj  ,kukavioi'  kad  se  junafti.  Vuk, 
poalov.  317.  Velikaii,  grduo  kiikavice,  postadoSe 
roda  izdajice.    P.  PetroviA,  gor.  vijen.  9. 

b.  nekakva  no6na  ptica,  nidi  Ho  je  sprijeda 
0  tome  kazano  i  kukuvika.  —  U  dva  /Jiscn  xvii 
i  xviii  vijeka  (i  u  Mika]inu  i  Stulicevu  rjeiniku). 
UCinio  aam  se  kakono  kukavica  u  pribivaliStu 
(jfactus  sum  siout  nycticorax  in  domicilio'.  psal. 
101,  7).  B.  KasiA,  rit.  88.  UAinio  sam  se  kakono 
kukavica  u  pribivalisAu  svomu.    L.  TerziA  95. 

c.  t^rsta  iabe  (glas  joj  se  moze  shvatiti  kao 
il  flu...  Hi  kfl  ku  ku  .  . .).  ^aba  kukavica  ,Bom- 
binator  igneu.s'.    Gr.  KolombatoviA,  pesci.  28. 

d.  ime  nckijem  hilkama.  —  U  naie  vrijeme. 
Kukavica,  (kukavijni  vez),  slov.  kukovca,  kuko- 
vifino  perje,  rus.  KyKyiiiicHHij  c.aeaiCH,  KVKyiiiKa, 
fieS.  kukaCka,  luX.  kukava,  po|.  kukawka,  kuka- 
weczka:  satyriou  (Vujiftic,  «t  Bosni),  1.  Orchis 
L. ;  2.  Ery  thronium  dens  canis  L.  (u  GospiAu) ; 
3.  Muscari  racemosum  Mill.  (Sab)ar,  Bijeka).  B. 
§ulek,  im.  181. 

e.  mjesno  ime,  vidi  i  Kukavice. 

a)  !t  Bosni.  na)  planina.  Glasnik.  20,  296. 

—  bb)  dva  sela  u  okrugu  sarajevskome.  Statist. 
bosn.  12,  21. 

b)  u  Srbiji.  aa)  vis  u  okrugu  kruievac- 
kome.  M.  D.  MiliAeviA,  srb.  704.  vidi  u  Vukovu 
rjeiniku  (uniftnuto  u  trecem  izdanu)  :  visoko  brdo 
(u   okrugTi   kruSevackom?);  vidi  s.   v.  Jadovnik. 

—  bb)  planina  u  Pojanici  (starom  Inogo^tu),  tek 
osojem  svojim  pripada  niskom  okrugu.  juXna 
Aena  pola  pripada  okrugu  vranskom.  M.  D.  Mi- 
liAeviA, kraj.  srb.  2.  —  cc)  selo  u  okrugu  nis- 
kome.  M.  D.  MiliAevio,  kra}.  srb.  118.  —  dd)  selo 
u  okrugu  pirotskome.  237.  —  ee)  selo  u  okrugu 
vranskome.   304. 

2.  KUKAVICA,  m.  ime  muiko  (prezime  Hi  na- 
dimak?).  vidi  2.  Kukavicic.  A  cetvrtu  (knigu) 
bosanskom  veziru,  uAtugliji  paSi  Kukavici.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  240. 

KUKAVICE,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  isporedi  1. 
kukavica,  e. 

a.  u  Bosni.  a)  selo  u  okrugu  banuluikome. 
Statist,  bosn.  34.  —  b)  zaselak  u  okrugu  trav- 
niikome.   74. 

b.  pontine  se  prije  naiega  vremena.  S.  No- 
vakoviA,  pom.  136. 

1.  KUKAVtCAK,  kukaviCka,  m.  kao  dem.  ku- 
kavac.  —  U  naSe  vrijeme  u  Lid.  ,Sta  Aete  na 
tom  kukavifiku?'    J.  BogdanoviA. 

2.  KUKAVICAK,  kukavicka,  m.  vrsta  leptira. 

—  isporedi  kukaviAji,  b.  —  U  jednoga  pisea  na- 
iega  vremena.  Kukavifiak,  Gastropacba  neustria 
L.    K.  Crnogorac,  zool.  150. 

KUKAVICAN,  kukaviAna,  adj.  koji  pripada 
kukavicama.  KukaviAni  vez,  vidi  kukaviAji,  d. 

KUKAV161CA,  /.  dem.  kukavica.  —  V  nase 
vrijeme. 

a.  u  pravome  smislu.  —  U  Vukovu  rjeiniku : 
dim.  V.  kukavica. 

b.  neka  bi]ka.  KukaviAica,  Orobus  vernus 
L.  (VukasjviA,  u  Slavoniji).    B.  Sulek,  im.  181. 

1.  KUKAVICIC,  m.  mlado  od  kukavice  (uprav 
deminutiv).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,der  junge 
guckguck'  ,cuculi  pullus'. 

2.  KUKAVlCiC,  m.  prezime.  —  isporedi  2. 
Kukavica.  V.  BogisiA,  zborn.  17.  -Znatniji  bezi 
n  Bosni  jesu:  BabiA, .  .  .  KukaviAiA, . . .  F.  JukiA, 
zem)op.  142. 


!  kukCeva  TEAVA 

KUKAVI6IN,  adj.  koji  pripada  kukavici.  — 
Kod  imena  bilke:  KukaviAin  hjeb,  Orobus  vernus 
L.  (PanAic).  B.  Sulok,  im.  181.  —  Kukaviftina 
trava,  phu  minore  (SalinoviA),  Valeriana  offici- 
nalis L.    B.  Sulek,  im.  181. 

KUKAVI6INA,  /.  augm.  kukavica.  —  U  Stu- 
licevu rjeiniku  (,vilis  bubo'),  radi  znacena  vidi 
Ho  je  kazann  kod  1.  kukavica. 

KUKAVlCjI,  adj.  koji  pripada  kukavici  Hi 
kukavicama.  —  isporedi  kukaviAki.  —  Od  xviii 
vijeka. 

a.  uopie.  —  V  Vukovu  rjeiniku :  ,dos  guck- 
gucks'  ,cuculi'. 

b.  u  osohitome  znaicnu.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku :  kiikaviAja  suza  ,eier  dos  ringelspinners 
(osterr.  guckgucksbrot)'  ,ova  neustriae'.  vidi  2. 
kukaviAak. 

C.  kukaviAji  koAic,  ptica  pupavac.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (kiikavicjr  kfiiiic,  kiikavicki 
koiiic  .wiedehopf'  ,6pop3').  Mi  smo  kako  ptica 
kukaviAji  kouic  zvata.    D.  RapiA  196. 

(1.  kukaviAji  vez,  lieka  bi^ka.  KukaviAji  vez 
(VujioiA),  KukaviAni  vez,  rus.  KyKyuiKa,  KyKyui- 
KHUH  cjiesKii,  palma  Ghristi  (Vujicic),  testiculi 
species  (KuzmiA,  Aquila — Buc),  Orchis  maculata 
L.    B.  Sulok,  im.  181. 

KUKAVICKI,  adj.  koji  pripada  kukavicama. 
—  isporedi  kukavicji.  —  U  naie  vrijeme. 

a.  adj. 

a)  uopcc,  u  primjerima  je  znaiene  preina 
1.  kukavica,  a,  c).  Pokazao  bi  malodusnost  i  ku- 
kavicku  slabost.  M.  E).  MiliceviA,  zlosel.  212. 
Svoju  nemoA  i  nerad  kukavicki  traze  da  prav- 
daju  tim  izdajniAkim  izrekama.    213. 

h)  kukavicki  konic,  vidi  kukavicji,  c.  — 
U  Vukovu  rjeiniku:  kukaviAki  konic  uz  kuka- 
viAji konic. 

b.  adv.  kiikaviAki,  znaiene  je  prema  a,  a). 
Vama  se  ja  mnogo  na  Audim,  vec  se  cudim  Fi- 
lipovic  na  glasu  bezima,  kukaviAki  de  bi  se  pre- 
dali.  Nar.  pjes.  krasiA.  1,  200.  Turci  Bosiiaci, 
ne  hoteAi  kukaviAki  ustupiti  Bosne,  spremahu  se 
na  krvav  otpor.  M.  D.  MiliAeviA,  omer.  39.  Goda 
je  kukavicki,  na  spavanu,  ubiojunaka.  pomenik. 
5,  845. 

KUKAVtCLUK,  m.  vidi  kukavstvo.  -  S  tur- 
skijem  nastavkom  luk.  ,To  'e  onaj  prezestoki 
rdaluk  i  kukaviAluk'.  ,To  'e  od  tebe,  raoj  brte, 
pravi  kukavicluk'.  J.  BogdanoviA.  I  to  bio  neki 
kukaviAluk,  a  sta  vise  od  mene.  Bos.  vila.  1887. 
307. 

1.  KUKAVKA,  /.  vidi:  Pak  u  nega  isprosi 
zije  i  kukavku  (kukavka  jest  instrument  koji 
pritiskivan  izdaje  glas  kukavice,  to  jest  ,kuku'). 
J.  Eajic,  boj.  111. 

2.  KUKAVKA,  /.  ime  staroj  crkvini  u  Srbiji 
u  okrugu  vranskome.  M.  D.  Milicev-c,  kra(.  srb. 
284. 

KUKAVSTVO,  n.  osobina  ieladeta  Uo  je  ku- 
kavica (vidi  1.  kukavica,  a,  c)).  —  isporedi  ku- 
kaviAluk, kukavstina.  —  U  pisaca  naiega  vre- 
mena. To  kukavstvo  tajila  bi  vila.  Osvetn.  5, 
37. 

KUKAVSTINA,  /.  vidi  kukavstvo.  —  U  pi- 
saca nasega  vremena.  Nazadak  narodni  jest  svota 
kukavstina,  sebicnosti  i  zloAa.  M.  PavlinoviA, 
rad.  6.  Da  se  dignem  nad  svaku  kukavstinu. 
130.  Da]e  od  saharija,  .  .  .  da|e  od  kukavstina. 
razl.  spisi.  29. 

KUKCEVA  TRAVA,  /.  1.  Plantago  L.  (Kri- 
^evoi,  Casma);  2.  Scrophularia  nodosa  L.  (Podra- 
vina).    B.  Suiek,  im.  181. 


1.  KUKE 


KUKMA 


1.  KUKE,  /.  pi.  I'idi  1.  kuk  i  kuoine.  —  Na 
dva  mje.sta  xvi  i  xvii  vijeJca  u  poslovici  duhro- 
vackuj.  Stojeci  jak  piple  u  kukah.  M.  Vetranic 
1,  445.  Zaploten  kako  piple  u  kukah.  (D).  Po.slov. 
danid. 

2.  KUKE,  /.  pi.  vidi  2.  kuka. 

3.  KUKE,  /.  pi.  negdasne  iine  selu  u  Srhiji  u 
okrufiu  bio(iradskome.  K.  Jovanovid  9fi.  Od  ijod. 
1879  zove  se  Dren,  vidi  drijea,  c)  cc). 

KUKES,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
aUksinnckome.  Niva  u  Kukesu.  Sr.  nov.  18H1. 
161. 

KUKEZ,  m.  ime  ovnu  (zakufienih  rogov).  (ii 
Istri).    F.  Kurelae,  dom.  ziv.  63. 

1.  KUKICA,  /.  vidi  1.  kucica  Sto  je  bole  ncgo 
kukica  (isporedi  rucicaj.  —  U  naie  vrijeme,  a 
izmedu  rjeinika  u  Vttkovii:  dim.  v.  kuka.  of.  ku- 
cica. Vitinice  se  kao  s  nekim  kukicama  za  druga 
telesa  vataju  i  drze.    P.  Bolic,  viaod.   1,  78. 

2.  KUKICA,  m.  prezime  Hi  nadimak  muiki. 
—  XIV  vijeka.  Milosb  Kukica.    Gla^nik.  35,  122. 

KUKICIN,  adj.  koji  pripada  Kukici  (vidi  2. 
Kukica).  —  U  istame  spomeniku  ti  kojemti  ima 
i  Kukica.  Krstt  Milosevb  Kukifiina  zeti.  Glasnik. 
35,  121.  (xiv  vijek). 

KUKIO,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Evo 
t'  Kukic  0.smanaga.  Pjev.  orn.  245*.  MiloFan 
Kukic.  Vuk,  grada.  188.  Kapetan  Kukid.  M. 
D.  Mili(^.evic,  srb.  1047.  Kukic.  .'^em.  prav.  1878. 
34.  58.  63.  72.  —  I  kod  mjesnijeh  imeiia.  Kukica 
brdo;  Kukida  plandisto.  u  Rujevcu.    D.  Hire. 

KUKKJI,  m.  mjesHo  ime.  —  isporedi  Kukic. 
11.  zdselak    it   Bosni    a   ukruga    Tuzle    Done. 
Statist,  bosn.  99. 

b.  sclo  u  Srbiji  u  okrugu  caianskome.  K. 
Jovaaovid  167. 

KUKI.rA,  m.  nadimak  covjeku  u  lickim  Da- 
janima.  of.  kukonosa.    M.  Medio. 

1.  KUKIN,  m.  ime  ovnu.  F.  Kurelac,  dom.  i,\v. 
32. 

2.  KUKIN,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackumc.  lifiva  u  Kukinu.  Sr.  nov.  1875. 
347. 

KUKINAS,  Hi.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.  KukinaSb.    S.  Novakovic,  pom.  136. 

KUKINOVAC,  Kukinovca,  »n.  izvor  u  Dobro- 
selu,  kad  u  jesen  padnu  velike  kise.  (Progr.  ze- 
munske  realke.   1883—4.  11).    M.  Medio. 

KUKINA,  /.  vidi  trnina.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kiikina.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukoru  (1.  vide  tniiua.  —  2.  .sacma 
ualik  na  triiinu  ,art  sohrott'  ,grando  plumbea 
quaedam'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Slavoniji). 

a.  u  pravome  smislii,  plod.  Jedni  mecu  u 
vino  drinine,  bob  poprXeu  ili  ce  kukiiie.  J.  S. 
Rejkovic  247.  Crne  oci  kot  kukii'ia.  Jacke.  8. 
Kukiiia,  Pruuus  spinosa  fructus  L.  (Vukasovio, 
u  Slaooniji).   B.  §ulek,  im.   181. 

b.  bi^ka,  Prunus  spinosa  L.,  crni  trn.  Divju 
krusku  ir  kukinu  vele  mlogi,  glogov  a  trn  drugi 
zele  (za  zivi  plot).    J.  S.  Eejkovic  124. 

e.  vrsta  sacme,  vidi  u  Vukovu  rjecniku. 
KUKINICA,  /.  dem:  kukina.  —  Unaie  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u   Vukovu.  Lijepe  moje  dvije 
kukinice !    Zvouimir.  god.  1889.  158. 

KUKIJSfOV,  adj.  koji  pripada  kukiiii,  kicki- 
nama.  —  Na  jednom  mjestu  u  pisca  Slavonca 
XVIII  vijeka.  Kukiiiovo  tnie  sasma  kasno  izraste. 
I.  Jablanci  179. 


1.  KUKLA,  /.  lutka.  —  Od  tur.  quqla.  Ho  moze 
biti  ngri.  xnvxXa,  a  za  ovo  se  misli  da  je  od  lat. 
pupula.  —  n  na§e  vrijeme  u  istoinoj  Srbiji  (na- 
lazi  se  i  u  bugarskome,  ruskome,  ieSkome  jeziku). 
Kiikla  ('sicj,  lutka  {,pupp6').  U  Leskovcu.  M.  Du- 
rovic. 

2.  KUKLA,  /.  vis  na  granici  medu  Srbijom  (u 
okrugu  pirotskome)  i  Bugarskom.  M.  D.  Mili- 
devid,  ki-aj.  srb.  166. 

1.  KIJKLIC,  ;«.  ouaj  zarezak  (kudica)  na  vrhu 
pletide  igle  da  zahvata  pletivo.    I.  Pavlovid. 

2.  KUKLIC,  m.  vidi  Kukjid. 
KUKLINOV,  m.  prezime.    —   U  naSe  vrijeme. 

D.  Avramovid  249. 

KUKi^ANE,  «.  djelo  kojijem  se  kuk}a.  —  V 
Vukovu  rjecniku. 

KUKi^AST,  adj.  zakuien  (zavinut)  kao  kuka. 
—  U  nase  vrijeme.  Nosedi  u  jednoj  ruci  naodare, 
a  u  drugoj  svoj  kukjasti  drenovak.  M.  B.  Mili- 
devid,  zim.  vec.  80. 

KUK^jATI,  kiikfam,  impf.  vidi  1.  kujati.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vide 
ku(ati)  ,s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu.  Podnu 
vodi  kukjati  crijova.  Srp.  zora,  god.  2,  sv.  1, 
str.  9.  —  U  Lici  znaci  i  teSko  disati  i  hropiti 
(na  umreu).  ,Uprtif/ij  evo  veliko  breme  drva  na 
se,  pa  edva  ovo  ziv  kukjam'.  ,Pocelo  mu  je  u 
prsima  kuk}ati,  nece  dugo'.  J.  Bogdanovid.  amo 
pripada  i  ovo:  ,Edva,  brate,  ovo  kracina  za  so- 
bom  kukjam'  (s  tcskom  mukom  vucem).  J.  Bog- 
danovid. 

KUKLESEVAC,  Kukjesevca,  m.  vidi  u  Dani- 
cicevu  rjecniku:  KukleSevbCb,  orkva  je  Spasova 
u  Prizrenu  imala  ,mlinb  u  Kukjesevci'.  G{lasnik). 
15,  270.  (1348y). 

KUK^iEVINA, /.  kukaiie.  —  U  narodnoj pjesmi 
bosanskoj  nasega  vremena.  Sramota  je  sve  siroke 
Like  kukjevinu  slugat  kukavice.  Nar.  pjes.  horm. 
1,  330. 

KUKJ^ic,  m.  vidi  Kukjid. 

1.  KUKlf,ICA,  /.  II  zagoneci.  Otac  im  kukjica, 
mati  im  jag)ika,  deca  im  manita.  odgonetlaj : 
loza  (vinova:  grozd,  vino,  rakija).  Nar.  zag.  nov. 
117.  —  isporedi  kukrica. 

2.  KUKJICA,  /.  ime  selu  u  Dalmaciji  ti  ko- 
taru  zadarskome.    Report,  dalm.  1872.  37. 

KUKJ^iCANIN,  m.  covjek  iz  Kuk(ica  (vidi 
Kuk}id).  J.  Bogdanovid.  —  Mnozina:  Kukjicani. 

KUK^iCANKA,  /.  zena  iz  Kukjica  (vidi  Ku- 
kjid).   J.  Bogdanovid. 

KUK^iiCKINA,  /.  vidi  Kuklicanka.  J.  Bog- 
danovid. 

KUK^ilCKI,  adj.  koji  pripada  Kuk]icu  (vidi 
Kukjid).    J.  Bogdanovid. 

KUK.^l6,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  iupaniji 
liiko-krbavskoj.  Razdijej.  29.  —  Pontine  se  xv 
vijeka  u  mnozini:  Kukjidi  (moze  se  citati  i  Ku- 
klidi).  Juraj  Malid  s  Kukjid.  Mon.  croat.  129. 
(1487).  Iz  sela  Kukjid.  177.  (1499).  —  U  nase 
se  vrijeme  pise  i  (mozebiti  stamparskom  grijeikom) 
Kuklid.  Sem.  prav.  1878.  61.  a  zove  se  i  Kukjic. 
J.  Bogdanovid. 

KUK^IN,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  ja- 
godinskome.    K.  Jovanovid  108. 

KUK^INSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kuk^inu. 
Kukjinska  (opstina).  K.  Jovanovid  108.  —  Ku- 
kjiuski  Kjud,  ime  mjestu  u  okrugu  jagodinskonie. 
Vrbak  u  Kjucu  Kukjinskom.  Sr.  nov.  1866.  262. 

KUKMA,  /.  vidi  ciiba,  huhor.   —  Misli  se  da 


KUKMA  7( 

je  od  tur.  quqa,  kapa  s  perjanicom.  —  U  Bje- 
lostjenifvu  rjeiniku:  kukina,  huhor  .crista';  u 
StuHievu:  v.  huhor;  u  Vultiijijinu:  ,cre3ta' ,hah- 
nenkarum,  schopf ;  it  Vukoou:  vide  6uba  s  do- 
datkom  da  se  govori  it  Slaooniji. 

KDKMACa,  /.  ime  kokoHi.  F.  Kurelac,  dom. 
?.iv.  64.  —  isporedi  kukmarka. 

KUKMARKA, /.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku :  tica 
u  koje  je  kukma  na  glavi  ,gehaubtBr  vogel'  ,avis 
crista  ta'. 

KUKMAST,  adj.  u  kojega  je  kukma  na  glavi 
(o  ptici).  —  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedii  rjecnika 
u  Bjelnstjenievti  (kukmast,  huhorjav  .cristatus') 
gdje  se  naj  prije.  nahodi,  u  Voltigijinu  (,orostato, 
crestoso'  ,das  einen  kamm  oder  federbusoh  hat'), 
u  Vukovu  (vide  dubast  s  dodatkom  da  sc  govori 
u  Srijemu).  Kukmast  dite}.    A.  Kaui?jli6,  roz.  8. 

KUKMICA,  /.  dem.  kukma.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kukmica,  hu- 
horii  ,cristula')  gdje  se  naj  prije  nahodi.  Druge 
(kose)  ua  kukmice  dignem.  A.  Kanizlid,  ro2.  41. 
S  cvitjom  bisor  niJom,  po  kukmicah  i-edim.    41. 

KUKMOEKA,  /.  ime  kokoii.  F.  Kurelac,  dom. 
2iv.  64.  —  isporedi  kukmarka. 

KUKNA,  /.  mjesno  ime.  (Meda  ide)  po  d§lu  u 
Kukbnu.    Svetostef.  hris.  7. 

KUKNIC?),  adj.  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka, 
kao  da  znaii:  koji  pripada  kuku  (kamenu),  vidi 
3.  kuk.  Neka  zem}a  dava  soli,  rude  kukne,  arebro. 
J.  Kavanin  dSSb. 

KUKNIS,  m.  moze  biti  ime  musko  (ako  je  dobro 
pisano),  vidi  u  Daniiicevu  rjeiniku:  Kuktuisb, 
Kamijevu  je  isla  meda  ,za  Kuknisa  nive'.  M(on. 
serb).  199.  (1381).  u  S(r).  l(etop).  1847,  4,  5-5. 
(1381)  stoji  jKupnik-'  (te  hi  moglo  biti  Kupnida 
iive). 

1.  KIJKNUTI,  kiiknem,  pf.  zakukati,  jedan 
put  ispustiti  glas  kuku,  kao  perfektivni  glagol 
prema  1.  kukati.  —  U  nase  vrijeme.  Kad  joj 
kukne  kukavica  crna.    Osvetn.  6,  41. 

2.  KIJKNUTI,  kiiknem,  pf.  kucnuti  kao  per- 
fektivni glagol  prema  1.  kuciti.  —  U  naSe  vrijeme 
u  ugarskijeh  Hrvata.  Na  sku|icu  kuraaj  kukne, 
vejek  strela  va  dno  pukne.    Jacke.  267. 

KUKNAK,  m.  vrsta  opanka.  Kukiiaci,  opanci 
od  koze  s  kukova.  L.  K.  Lazarevic  iz  Sapca. 

KUKNAVA,  /.  kukane.  —  IJ  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,das  jammergeschrei 
(das  kuku-mene  klagen)'  ,ejulatio'.  Kuknava  i 
lelek  stane  svijeh  Misiraca.  fi.  Danifiic,  prip.  iz 
St.  i  nov.  zavj.'  42.  Na  kom  se  mestu  zateces 
kad  prvi  put  6ujes  nenu  (kukaviiinu)  kuknavu. 
M.  E».  Milicevii,  ziv.  srb.  glasn.  37,  113. 

KUKNA  VINA,  /.  vidi  kuknava.  —  U  narod- 
nijem  pjesmama  bosanskijem  nasega  vremena  u 
kojima  se  kaie  u  zenskijem  zivotinama  (materama) 
§to  jadikuju  za  svojijem  mladima.  Stoji  buka 
nejakih  telaca,  stoji  bleka  malenih  janaca,  ku- 
kAavina  starijeh  majaka.  Nar.  pjes.  horm.  1,  25. 
2,  21. 

KtJKO,  in.  nadimak  fiejadetu  musku  i  Xensku 
zakukanu,  kukavnu,  malenu.    M.  Pavlinovi6. 

KUKODRIO,  kukodrila,  m.  vidi  krokodil.  — 
11  Voltigijinu  rjeiniku:  kukodrio,  kukodria  (sic) 
jCocodrillo'  ,krokodill'. 

KUKOL  (Kuko|),  m.  ime  muSko.  —  xiv  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu  (Kukolb).  Kukolb 
z  dStcami.    Mon.  serb.  .564.  (1322). 

KUKOLICA,  vidi  kukojica. 


I  KUKO^ilSTE 

KUlvO^i,    m.  Agrostemma   githago   L.,  travu- 

rina  Uo  raste  medu  zitom  i  krari  ga. u-  stoji 

mj.  negdainega  ij.  —  Rijei  je  praslavenska  (kon- 
kolb),  isporedi  stslov.  kiikolb,  rus.  Kyico.ii.,  ies. 
koukol,  po(.  kifkol,  pa  i  stprus.  cunclis,  lit.  ku- 
kalis.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vraniicevu  (,vicia'), 
u  Mikajinu  (kuko|,  trava  ,vicia',  j  kod  mukoj), 
«  Belinu  (,voccia,  sorte  di  biada'  ,vicia'  755»),  u 
Bjelosljcnievii  (,nigella,  vicia,  zizanya'),  «  Jam- 
brehievu  (Hamparskom  grijeskom  kukej  ,zizania'; 
u  latinskome  djelu  kod  zizanium  stoji  kuko|),  u 
Stulicevu  (, vicia';  kukoj  pitomi,  trava  ,nigella, 
seme  d'  un'  erba'  ,gith'),  u  Voltigijinu  (.veccia' 
,wicken') ;  u  Vukovu :  ,die  wicken  [kornrado]' 
, Agrostemma  githago  Linn.'.  —  U  primjerima 
se  iesto  shvaia  metaforiiki,  osobito  po  jev<inite{u 
(matth.  13,  25).  Skupite  naj  prvo  kukoj.  M.  Div- 
kovi6,  bea.  199'i.  Od  svakoga  trnja,  kukoja,  juja 
i  drafija.  I.  Bandulavi6  297''.  NasijaSe  mnogo 
kukoja  i  }u)a.  I.  Anoid,  vrat  124.  Ovi  jesu  ka- 
kono  kuko].  M.  Radni6  233".  Koja  sazi/.o  ]u) 
i  kukoj  sviju  griha.  F.  Lastric,  ned.  88.  Kukoj 
opakoga  nauka  sin.  A.  KaniXlic,  kam.  169.  Ne 
mogase  kukojom  otrovati  nive.  484.  Neg  ako  li 
u  obftinu  tko  kukoju  dado  oinu  ...  V.  Do§en 
128*.  Orkva  Bo2ja  medu  mlogom  plivora  i  mlo- 
gim  kukojom  postavjena.  I.  Velikanovii,  uput. 
1,  246  Gdi  senica  nikne,  kukoj  raeato  najdo. 
M.  Kuhacevi6  41.  Dok  judi  spavaju,  djavo  uzima 
prigodu,  kukoja  neslozuosti  medu  liima  usijati. 
B.  Rapic  123.  Obifiaju  kukoj  izbirati  na  sazgaiie 
a  Xito  staviti  u  zitnicu  svoju.  B.  Leakovic,  nauk. 
88.  Senica  mu  nikad  ne  rodila,  ve6  rodila  jujem 
i  kukojem!  Nar.  pjes.  petr.  1,  304.  Kukoj  vaja 
iz  korijena  iscupati.  Nar.  posl.  vuk.  163.  Nema 
zita  bez  kukoja.  202.  U  svakom  zitu  ima  ku- 
koja. 335.  Ona  mu  (volu)  onda  stala  davati 
kukoj  da  jede.  Vuk,  poslov.  15.  Dodo  negov 
neprijatoj  i  posija  kukoj.  mat.  13,  25.  Kukoj, 
slovenski  kokolj,  kokalj,  cslav.  Ka>KU.\I>,  rus.  kv- 
Ko.1t,  6es.  koukol,  poj.  kakol,  luz.  kukel,  kukol, 
litv.  kukalas,  mad.  konkoly,  ngr.  xoxxoXr,,  veccia 
(Delia  Bella),  gicingela  (Pizzelli,  Kuzmic,  Aquila 
— Buc),  pseudomolanthium  (Durante),  nigella,  gith 
(Kuzmi6,  Aquila — Buc),  Agrostemma  githago  L. 
(Vuk,  Vodopii).  B.  Sulek,  im.  181.  —  S  pridje- 
vima.  Kukoj  divji,  rus.  Kyito-nma,  .ibcHnii  KyKo.u.. 
(Lychnis  vespertina),  poj.  kijkolnica  (Nigella), 
nigella  salvatica  (Pizzelli,  Kuzmic,  Aquila — Buc), 
1.  Nigella  arvensis  L. ;  2.  Lychnis  coronaria  Lam. 
(Srp.  ark.  za  celokupno  lokarstvo).  Kukoj  pitomi, 
nigella  (Vujioic,  u  Bosni),  melantio  (Kuzmic), 
Nigella  domestica  L.  (Pizzelli,  Aquila— Buo,  Delia 
Bella).  B.  §ulek,  im.  181.  —  I  kao  prezime  Hi 
muski  nadimak  u  nase  vrijeme.  Zna  se  za  nekog 
Dorda  Kukoja.    M.  D.  Milidevid,  srb.  342. 

KUKO^iAN,   kukolna,   adj.   koji   pripada  ku- 
koju.  —  Samo  u  Stuliievu  rjeiniku:  ,viciariHs'. 
KUKOJfiAST,    adj.    pomijesan    s    kukojem.    — 
Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,vicia  permixtus'. 

KUKOJA V,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku  uz 
kukojast. 

KUKO^ilCA,  /.  nekakva  bijka.  —  U  rukopi- 
sima  cirilovskijem  xv  i  xvii  vijeka;  pisano  je 
kukolica,  ali  jamaino  treha  iitati  ji-  (kukojica, 
V.  Jagid.  star.  10,  84).  Pbprb  trenb  i  kukojica 
trena.  Sredovjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  102.  Ku- 
kojicu  rastlboi  i  razmuti  sb  octomb.  107.  fxv 
vijek).  Uzmi  kukojicu  i  rastuci  ju  i  primesi 
octa.  92.  (xvii  vijek).  otale:  Kukolica  (^efiebnik), 
rus.  KyKo.iima,  (Melandrium  pratense,  Silene  in- 
flato)."  B.  Sulek,  im.  181. 

KUKO^iI§TE,  n.  uprav  bi  bilo  mjesto  gdje  je 


KUKO];iI§TE  7 

rastao  kukof,  ali  je  u  Stalicevu  rjecniku  (,luoffo 
da  seminar  veceia'  ,vioiarium')  sa  znacenem : 
mjesto  gdje  se  hoce  sijati  kuko(,  s  toga  je  ne- 
pouzdano. 

KUKO:i^ISTVO,  n.  u  StuUievu  rjecniku  uz 
knko}iste.  —  posve  nepouzdano. 

KUKO^SkT,  adj.  koji  pripada  kukolu.  —  U 
jednome  primjeru  xvii  vijeka  u  prenesenome 
smislu  (sijalac  kukojski  --  opadafi).  Tako  se  joJ 
8atrb  David  kadno  vjerova  udije  lazima  Sibinim, 
i  ne  cuvsi  drugu  stranu  osudi  neoekvrnenoga 
davsi  Misfibozetova  jednomu  sijaocu  kukolskomu 
(2reg.  19).  M.  Kadnic  242t>  (pisac  jamacno  nije 
razumio  original). 

KTJKONOS,  adj.  adunco  naso,  u  kojega  je  nos 
kiikast  (skit&n,  zakucen).  —  isporedi  kukonosast. 
—  Od  XVIII  vijeka  (maze  biti  i  starije,  vidi  F. 
Miklosii,  lex.  palaeoslov.^  kod  kukonosn.)  U  torn 
kolu  Aiika  bosa  i  s  liom  Kate  kukonosa  (,ku- 
konoaa',  ali  je  jamacno  jnsarska  Hi  .stamparska 
pogreska).    I.  Dordio,  pjesn.  34.5. 

KUKONOSA,  /.  nadimak  covjeku  u  lickim 
Dojanima,  jer  ima  kukast  nos,  kukonosast  je. 
M.  M6di6.  —  vidi  kukonos. 

KUKONOSAST,  adj.  vidi  kukonos.  —  U  Vu- 
kovu  rjecniku :  jhakennasig'  ,naso  adunco'. 

KUKONA,  m.  kukonos  covjek.  —  U  nase  vri- 
jeme  u  Lici.  .T.  BogdanoviA. 

KUKOR,  wi.  irrte  musko.  —  xui  vijeka,  a  iz- 
medii  rjecnika  u  Danicicevu  (Kukorb).  Kukorb 
sb  detiju.    Moil.  serb.  .")9.  (1293— 1302). 

KUKORIJEK,  WI.  vidi  2.  kukurijek.  Kukorijek 
(Vukasovii,  u  Slavoniji),  Kukorik,  crkvenoslav. 
KuyiioyfttYli,  fies.  kokoSik  (Convallaria  polyg.), 
pol.  kokorzyk,  kokorzyez  (Fumaria),  Papaver 
Khoeas  L.  {Rossi,  u  siiiskom  rukopisu),  v.  Ku- 
kurijek.   B.  §ulek,  im.  182. 

KUKOROGA,  /.  ovca  koja  ima  dole  savijeno 
rogove.    u    uzi6kom   okrugu.     S.  I.    Pelivanovic. 

KUKOTREP,  m.  vidi:  Kukotrep  ce  raziursiti 
kuoiue,  a  glava  probiti  stijenu.  (Kukotrep  je 
prosto  orude  kojim  nase  jirostakiiie  u  Slavoniji 
prireduju  kufiine  za  predeiie.  jeskov  ili  zestilov 
sirov  stap  savije  se  na  poluokrug  i  privezu 
se  oba  kraja  j^tapa  jakira  otankim  konopcem 
(vrpcom);  —  eto  kukotrepa.  konopac  se  prebira 
prsti  kao  strune  na  cimbali  i  tako  so  tropaju 
kucine  i  rasprav|aju  zamrsene,  kao  sto  6iue  i 
klobufiari  priredujuc  vunu  za  seSire.  Ova  se 
fraza  uzima,  kad  se  kaiii  izraziti,  reci,  da  bez 
oruda  i  sredstva,  ali  i  bez  vjastine  ne  da  se 
tezak  zamrsen  posao  nraditi).  Nar.  iiosl.  stojan. 
63.  —  Postaje  od  1.  kuk  i  od  glagola  trepati. 

KUKOTRES,  m.  vidi  u  Vukova  rjecniku:  vide 
but  (?)  s  primjerom  iz  narodne  pjcsme :  Osteti 
mu  suru  bedoviju  od  kraj  repa  do  vrh  kuko- 
tresa,  da  ne  va|a  sedlu  ni  samara.  —  vidi  2.  kuk. 

1.  KUKOV,  m.  mjesno  ime,  —  vidi  u  Dani- 
cicevu rjecniku:  Kukovb,  selo  je  ,Pot'^cbCb'  bilo 
,na  sbstavku  na  delu  potocnu  i  Kukovu'.  S(r). 
l(etop).  1847.  4,  53.  (1381). 

2.  KUKOV,  adj.  kao  da  je  poseaivni  adjektio, 
ali  ne  znam  od  kojega  bi  imena  mogao  postati, 
upotreb^ava  se  na  dva  nacina. 

a.  uz  ime  voca  (kruske).  Kukova  kruska, 
vrst  kruske  (Sabjar).    B.  Sulek,  im.  182. 

b.  kiikov  dan,  znaci  (gotovo  u  .iali) :  dan 
koji  nece  nigda  doci.  —  vidi  u  Vukoou  rjecniku : 
,in  dem  sprichworte' :  o  kukovu  dae,  na  kukovo 
Jeto  ,nie'   ,ad    calendas  graecas'.    O  kukovu  dne. 


1  KUKRIK 

(Nikad).    Nar.  posl.    vuk.  237.     To  bi  va|alo  co- 
kati  kukov  dan.    M.  Pavlinovic,  razg.  52. 

KUKOVAC,  Kukovca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  knezevaekome.  Branik  u  Kukovcu.  Sr. 
nov.  1875.  645. 

1.  KUKOVACA,  /.  nekakoa  hi(ka.  Kukovafia, 
bijka  zuta  cvijeta  (u  Primorju).  B.  Sulek,  im. 
182.  Kukovaca  drobna,  nekakva  bi}ka  (Sabjar, 
na  Grobuiku).  182. 

2.  KUKOVA(:a,  /.  kukavica  (ptica).  —  V 
nase  vrijeme  u  sjeverozapadnijem  krajevima.  D. 
Trstenak.  i  u  ugarskijeh  Hrvata.  Kukovacu, 
ranu  pticu  cuti  je  'z  gore.    Jafike.  224. 

KUKOVACIN,  »(.  ime  visa  u  primorju  hrvat- 
skome  blizu  Novoga.  —  Od  xiv  vijeka.  Ki  put 
gro  z  Jatine  senokose  poll  kamik  v  Kukova6in, 
z  Kukovacina  nipju  Rupice  ores  Brezovu  Luku 
V  Masevo.  Mon.  croat.  2.  (1309).  Kukovaoin 
kamen,    vrh    u   primorju  daje  Novoga.    D.   Hire. 

KUKOVACINA,  /.  neka  bi(ka.  Kukovacina, 
Arum  inaculatum  L.  (Sab|ar  u  Moravici).  B. 
Sulek,  im.  182. 

KUKOVACillNA  SOL.  /".  Oxalis  acetosella  L. 
(Sab}ar).    B.  Sulek,  im.  182. 

KUKOVATI,  kukujem,  impf.  vidi  1.  kukati. 
—  (J  bosanskoj  pjesini  nasega  vremena,  a  izmedu 
rjecnika  u  Bjelostjenievu  (kukujem  ,cuculo'). 
S  juiiakom  je  bole  kukovati  nego  s  rdom  pilav 
pirovati.    Nar.  pjes.  u  rkp.  D.  Surmin. 

KUKOVICA,  /.  neka  bifka,  Orcliis  coriophora. 
Grobnik.   D.  Hire. 

KUKOVICNO  PERJE,  n.  Orchis  raaculata  L. 
(Anselmo  da  Caiiali),  cf.  Jvukavicji  vez.  B.  Sulek, 
im.  182. 

KUKOVIO,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  diao.  1877.  8. 

KTIKOVINA,  /.  ime  nekijem  hi(kama.  —  ispo- 
redi  5.  kuk,  2.  kuka.  —  Od  prije  nasega  vre- 
mena a  Dnbrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (,vitis  nigra'),  i  u  Vukovu:  ,vitis  nigra 
[Bryonia  alba  L.|'  .'i  dodatkom  da  se  govori 
u  Dubrovnikn.  Kukovina,  vite  negra  (Kuzmic, 
Aquila  — Bui,  Stulli),  1.  Tamus  communis  L. 
(Lambl),  v.  Kuk;  2.  Convolvulus  silvestris  W. 
(Vodopid).    B.  Sulek,  im.  182. 

KUKRETIC,  m.  prezime.  —  I'omine  se  xvm 
vijeka.  And.  Kaci6,  razg.  187b. 

1.  KUKRICA  (kukrica),  /.  pupo}ak  lisni  na 
gori.  I.  Pavlovic.  —  U  nase  vrijeme.  Da  ubera 
grma  kukricu.  Bos.  vila.  1890.  92.  —  I  u  za- 
goneci.  u  Vukovu  rjecniku:  kiikrica,  u  ovoj  za- 
gonoci :  Majka  kukrica,  otac  jaglika,  decica  ma- 
nita  (cokot,  grozd   i   vino  ili   rakija). 

2.  KUKRICA,  /.  ime  zaseoku  u  Hercrgovini. 
Statist,  bosn.  116. 

KUKRICAST,  adj.  na  kojemu  su  kukrice.  — 
U  Vukovu  rjecniku:  vocka  ili  drugo  kako  drvo 
koje  se  ue  cisti  i  ne  potkresuje,  nego  se  zapusti 
i  zakrz|a  s  dodatkom  da  se  govori  u  Boci. 

KUKRICJE,  n.  ime  zaseoku  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  107. 

KUKRIC,  kukrida,  m.  jedan  komad  osjecenog 
kukricastog  drveta.  u  Lici.  ,Otisla  zena  u  kukrik. 
da  donese  kukrica'.    V.  Arsenijevic. 

KUKRIi';E,  n.  coll  1.  kukrica.  —  U  Stalu'rvu 
rjecniku:  ,frascame'  ,rami'.  —  Nepouzdano  radi 
t,  (isporedi  Kukricje). 

KUKRIK,  kukrika,  m.  grm  od  kukridastog 
(niskog,  kr2|avog)  drveda,  osobito  onakvog,  koje 


f/^^^^/t^^^^^ife^pk^^J^ 


KUKOTK 


762 


KUKU^^AN 


iiikiio  iz  piiiW.  11  Lici.  ,OtiSla  ?,eiia  u  kuUrik,  ila 
doiiese  kukri6a'.  V.  Arsenijevii.  ,Ajd6  kakvagod 
kukrika  ozgo  iz  glavioe  dovuci  na  vatru'.  J. 
Bogdanovi6. 

KUKRIKA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku  (u  treceni 
izdanu  po  Vukovijem  bileHkama) :  vide  fiesta]  §6- 
vari6,  grm  s  dodatkom  da  sc  f/ovuri  u  Dalmaciji. 
—  isporedi  1.  kukrica.  Niti  bijke  ni  paiia  ku- 
krike.  Bos.  vila.  1886.  70.  Kukrika,  5uma,  sto 
so  iia  oablu  osusi.  M.  Pavlinovi6.  —  Znaii  i 
nekit  Oilku.  Kukrika,  Carpinus  duiuansis  Scop. 
(Sabjar,  u  Lici,  VujiCic,  it  Bosni),  cf.  Kukrik. 
B.  .^ulek,  im.  182. 

KUKSA,  /.  itne  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu  po- 
zarevackomc.  Niva  u  KukSi.   Sr.  nov.  1875.  710. 

KUKSiC,  Ml.  iine  nekakvu  selu.  —  Prije  na- 
i-ega  vronena.  KukSicb  (solo).  S.  Novakovi6, 
pom.  136. 

KUKU,  interj.  glas  u  ptice  kukavice,  upo- 
trcblava  se  kao  uzvik  velike  ialosti,  vidi  1.  ku- 
kati  i  kukavica.  —  (>d  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeenika  u  Vukovu  (n.  p.  kuku  mene!  kuku 
liemu!  ,woh  mir!'  ,hei  mihi!  me  miserum!') 

a.  unpce.  U  paklu  ces  vazda  trpit  muku  i 
jaiikat  kuku.  L.  ]^ubu5ki  53.  Kuku,  dive,  evo 
.lovan  ludi !  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .37.  Kuku,  brato ! 
Vuk,  ziv.  179.  No  kad  6u£e  zauhnuse,  uh  ti  u 
dom!  da  si  nama  premiuuo,  triput  kuku!  198. 
,Ajme,  bane!'  ili:  Kuku,  bane!'  ili:  ,Lele,  bane!' 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  90.  Pa  poraagat  u  glas  pri- 
onule:  ,Kuku !  ludi,  u  zo  cas  vi  bilo !'  Osveta. 
1,  41. 

b.  cesto  s  dativom,  te  maze  znaciti  sto  i 
jaoh  i  tesko  (suprotno :  blago).  Jer  je  tebi  kuku. 
J.  Eaji6,  boj.  120.  Kuku  mene,  moja  mila  majko! 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  31.  A  turske  su  bule  zaku- 
kale:  ,Kuku  nama  jutros  i  dovijek !'  4,  116. 
Kuku  mene  i  srcu  mojemu!  4,  452.  Ko  se  ne 
muci  u  mladosti,  kuku  mu  u  starosti !  Nar.  posl. 
vuk.  154.  Kuku  sarau  i  na  vaganu!  V.  Bogisic, 
zborn.  4.  Kuku  mene  kukavici !  Nar.  prip.  vuk. 
34.  Kuku  mu  ku6i  koja  ga  ima!  Nar.  prip.  vr6. 
172.  Kuku  onoj  duSi  za  dovijek.  P.  PetroviA, 
gor.  vijen.  19.  Kuku  nojzi,  ako  ne  vjerova!  31. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Blago  onome 
ko  dava,  a  kuku  ko  izgleda.  (U  Uisnu).  Nar. 
posl.  vuk.  16.  i  ovaj,  premda  u  nemu  nije  iz- 
recen  dativ:  Ni  blago  da  dode  ni  kuku  da  ne 
dode.    Nar.  posl.  vuk.  212. 

KUKUC,  m.  kukulica,  tal.  ,cappuccio',  liem. 
kappe,  kapuze'.  na  Bracu.    A.  Ostojid. 

KUKUCAN,  m.  mu$ki  nadimak.  u  hrvatskoj 
krajini.  V.  Arsenijevid. 

KUKUCATI,  kukucam,  impf.  vidi  kucati  i 
kucukati.  —  Ij  nase  vrijemt  ii  ugarskijeh  Hrvata. 
Pod  obloke  kukucam,  naklaiiam  so  Maricam. 
Ja6ke.  235. 

KUKUCNAK,  m.  neka  bilka.  Kukucnak,  Phy- 
salis  alkekengi  L.  (Vukasovic,  u  Slavoniii).  B. 
Sulek,  im.  182. 

KUKUDOVAC,  Kukudovca,  m.  Jme  mjestu  u 
Srbiji  II  okrugu  smederevskome.  I^iva  u  Kuku- 
dovcu.    Sr.  nov.  1875.  671. 

KUKUDRIL,  KUKUDRILO,  KUKUDEIL, 
KUKUDRIO,  m.  vidi  krokodil. 

a.  kukudri!  ili  kukudrio,  gen.  kukudrila.  —  U 
dva  pisca  xvi  i  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeenika 
u  Belinu  (kukudrio  ,coccodrillo,  animalo  acqua- 
tico  o  terrestre'  ,c,ocodrilus'  197^),  u  Bjelostjen- 
cevu  (kukudrio,  v.  krokodil),  j*  Stulicevu  (ku- 
kudrio   i    kukudril,    zvijer    pogaua    ,crocodilus'). 


Skonipora  plivaju  kukudrili.  M.  Votranii  1,  163. 
Kukudril  jest  ka6ka  nika.    Glavini6,  posl.  16. 

b.  kukudrilo.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vi- 
jeka, a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (uz  kukudrio). 
Kukudrilo  proidre  i  Au  (zmiju).  V.  Lastrid,  test. 
184".  Nadobiti  svoga  velikoga  neprijateja,  ku- 
kudrila.   184'i. 

c.  kukudrij.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (kukudri),  zvijer 
|)ogana  ,cocodrillus').  Poklahahu  so  .  .  .  kuku- 
drijom,  zmijam,  juncem,  .  .  .    B.  Kasi6,  is.  96. 

KUKUDRILSKI,  adj.  kojt  pripada  kukudri- 
lima.  —   U  Stulicevu  rjeiniku:  ,crocodilinu3'. 

KUKUJ,  m.  ovako  se  zovu  dvije  razliine  lii(ke; 
kod  drugoga  je  znacena  jamaino  ista  rijei  Ho 
kukoj.  Kukuj,  rus.  KyK.iiiKi,,  ceS.  kuklik  (Goum 
urbanum),  1.  Galium  infestum  WK.  fructus  (na 
presu) ;  2.  Agrostomma  githago  L.  (u  Istri).  B. 
Sulek,  im.  182. 

KUKIJJEVCI,  Kukujevaca,  w.  ])l.  ime  sela  u 
Slavoniji  u  ziipaniji  srijemskoj.  Eazdije).  148. 

KUKU.INAK,  m.  Helleborus  niger.  Vinica.  D. 
Hire.  —  vidi  1.  kukurijek  i  kukuvijek. i, 

KUKULIJATI,  kukulijam,  impf.  pokrivati  ku-     /f 
kuficom  (n.  p.  glavu).  —  U  Voltigijinu  rjeiniku : 
,incappucciare'  ,vermummen,  verhiillen'.  —  Moze 
hiti  da  bi  trebalo  -]-  mj.  1   (vidi  kod  kukujica), 
ali  i  tako  nije  dusta  pouzdana  rijcc. 

KUKU^,  m.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  ona  guka 
sto  zone  nose  navrh  glave  ispod  maramo.  cf.  ku- 
kulica .s  dodatkom  da  se  govori  a  Risnu.  — 
isporedi  kuku|ica.  —  TJ  ovome  primjeru  vafa  da 
znaii  Uo  i  kuku|ica:  Mjesto  kamilavke  me6u 
mu  (kaludera)  na  glavu  kuku).  D.  Danicio, 
pisma.  263.   —   I  kao  prezime.    Kuku).    Boca  5. 

—  Ima  i  u  zagoneci,  ali  je  posve  druga  rijei, 
jer  je  naiinena  od  kuku.  Kukul  poje  na  plocu, 
kuku  nemu  do  Boga,  de  sve  po)e  pozoba,  pa  se 
no  nazoba.  odgonetfaj :  mlin.  ii  Magaz.  1864.  102. 

KUKUlpiA,  /.  vidi  kuku)ioa.  —  Od  srlat.  cu- 
culla  (lat.  cucuUus),  tal.  cocoUa.  —  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (.cappuccio,  parte 
della  veste,  ohe  cuopre  il  capo'  ,cucullus'  1711') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (v.  ku- 
kulica). Kako  se  gdi  sastanemo,  drugima  ku- 
ku)6  krojimo,  svakome  mauu  naodimo.  D.  Obra- 
dovic,  basne.  85. 

KUKU^AC,  kuku)ca,  m.  vidi  kuku)ica  i  kuku). 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Kako  upaze  ka- 
ludersko  kape  i  mantorose  i  kuku)ce  .  .  .  D.  Obra- 
dovic,  basne.  209. 

1.  KUKU^^ACA,  /.  vidi  kukujava.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (kuku)aca, 
ptica  ,galerita,  lauda,  cassita')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Bjelostjencevu  (v.  ikrlec',  u  Stulicevu 
(,alauda').  Kukujaca,  Alauda  cristata.  Bakar,  Pri- 
morje.    D.  Hire. 

2.  KUKULACA,  /.  vidi  kuku)ica.  -  U  nase 
vrijeme.  Loma  natuce  na  glavu  kuku)acu  od 
svoga  guna.    M.  D.  Miliievio,    pomenik,    3,   306. 

KUKU^aCiCA,  /.  dem.  1.  kuku)a6a.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku :  ,parva  alauda'. 

KUKlHiAH,  m.  ima  samo  vokativ  sing. :  ku- 
ku)ase  u  jednom  primjeru  xvi  vijeka;  ne  znam 
znaiena:  po  svoj  je  prilici  naiineno  radi  slika 
prewa  VlaSe.  Svaka  liih  vo)ase;  ,Jes'  Ii  se  ozenio? 
Vla§o  kuku)aso,  brizan  so  okamenio!'  M.  Dr2i6  22. 

KUKIJ1,jAN,  Hi.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schera.  segn.  1871.  91.  —  I  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 


KUKTT];.ANOVO 


768 


KUKUNA 


KUKIUjANOVO,  «.  imc  sdii  ii  Hn-dtsL-nj  a 
zupaniji  modrusko-rijcikoj.  Razdij6|.  57. 

KUKU^|jAK,  Hi.  covjek  Ho  gradi  kukuje  (kit- 
kulice).  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,cuculloriim 
opifex'.  —  Vala  da  je  sam  Stulli  naiinio  oua 
rijei. 

KlIKU^AST,  adj.  postaje  od  kuku|a. 

a.  slican  kukitlici.  —  U  Belinu  rjrcniku: 
jCOsa  fatta  a  cappuccio'  ,cucullatus'   171». 

b.  pokriven,  uinotan  kukulicom;  u  kujega  je 
kukujica.  —  U  Belinu  rjccniku:  ,incappucciato, 
che  ha  il  cappueoio'  ,cucullatus'  SOO'i ;  u  Stuli- 
cevu: ,cucullatus';  u  Voltigijinu:  ,incappucciato' 
jVermummt'. 

KUKIUjAS,  kukujasa,  m.  covjek  sto  nasi  ku- 
ku]icu  na  odijelu  (n.  p.  fratar).  —  U  Bdinu 
rjeiniku:  ,c,hi  porta  cappuccio'  ,cucullatii5'  17I'', 
i  u  Stulicevu:  ,cucullatus'. 

1.  KUKU^jAV,  adj.  kukav?  (o  starosti  i  o 
staroj  zeni).  —  U  dva  primjera  sviii  i  xix  vi- 
jeka.  Kukujava  starost.  J.  Rajic,  pouc.  1,  2. 
A  preda  n  iskrso  kukujava  baka,  sva  u  droncima. 
Srp.  zora,  ffod.   1,  sv.  2,  str.  31. 

2.  KUKU^AV,  m.  vidi  kukujava  na  kraju. 
KUKU^jAVA,  /.  Alauda  cristata  L.,  vrsta  seve 

sto  ima  kao  cuhu  (kuku},  kukujicu)  na  glavi.  — 
ispuredi  kukiijafia.  —  Od  xvi  vijeka  u  Dubrov- 
niku,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (.lodola,  uccollo 
noto'  , alauda'  442''),  «  StuliceiHi  (v.  kukulaca), 
u  Voltigijinu  (,lodola'  .lerche')-  Prid  liimi  ku- 
kujave  prolitaju.  M.  Vetranic  2,  271.  Kuku|ava 
nije  bez  kike.  (D).  Po^lov.  danic.  Kukujava  vri- 
jeme  od  »rozda,  a  cruoglav  jijeva  zetvu.  I.  Dordic, 
pjesn.  134.  —  U  ovome  primjeru  treha  jamacno 
citati  kukujave,  jer  se  oblik  kukujav  nigdje  ne 
nalazi:  Kuku}ava  ja  dva  ^uijezda,  kijoh  pjet 
narav  medno  uci,  liranim  lijepoj.  I.  Gundulic 
140.         _  ^ 

KUKU^EVK';,  m.  prezime.  —  U  Hrvntskiij. 
Ivan  Kukujevi6  Sakcinski. 

KVKUi^X,  }ii.  pi  iine  selu  u  Bosni  u  okrtigu 
banoluikome.  Statist,  bosn.  38. 

KUKTHjIC,  kukiijica,  m.  macula,  kao  oko  Hi 
zamka  na  uzlu  sto  je  za  to  nacinena  da  se  moze 
uzao  lake  odrijesiti.  —  isporedi  kukaj,  kukujica, 
c,  zamka.  —  V  nase  vrijeme  u  Duhrovniku.  ,Ve- 
zati  na  kuku]ic'.    P.  Budmani. 

KUKULICA,  /.  dio  gornega  odijela  kao  kapa 
sto  se  moze  namaknuti  na  glavu,  te  pokriim  cijelu 
glavu  osim  lica.  —  Postane  vidi  kod  kuku}a, 
prema  iemu  je  kukujica  deminutiv.  —  Nalazi  se 
(jamacno  s  nepomne)  pisano  i  kukulica.  —  Od 
XVI  vijeka  (kao  prezime,  vidi  d) ;  u  pravome  zna- 
ccnu  od  xviii,  naj  prije  u  Belinu  rjecniku  (, cap- 
puccio, parte  della  veste  che  cuopro  il  capo'  ,cu- 
cullus'  171a),  u  Voltigijinu  (kukulica  , cappuccio' 
,kapuze'),  u  Vukovu  (,eine  art  kappe'  ,cucullu.s'). 

a.  u  pravome  smislu.  Redovnik  tadar  svrgo 
je  s  lica  crnu  kukujicu  i  onu  priliku  razkrio 
puku.  B.  Zuzeri  2.53.  Doroteo  sidi  i  u  kiikulice 
krijuc  Pambo  blidi  s  Dositeom  lice.  A  Ivauizlic, 
roz.  101.  Zli  bijozi  mrke  kuku]ic6.  Nar.  posl. 
vuk.  91.  ,Vido  ti,  u  liega  kabanica  s  kukii|icom'. 
J.  Bogdanovid. 

b.  nacineno  na  glavi  od  kose  kau  kukufica. 
—  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Risnu)  na  glavi  ple- 
tenica  od  koso  iskicena  iglama  ,art  haarflechte' 
,gradus".  [cf.  kuku}].  —  Na  glavu  joj  (nevjesti) 
nacine  ,kuku]icu'  (od  liezino  kose  u  koju  se  po- 
zadijeva  oko  2(X)  igala  sa  sup]ijem  od  srebra 
ispletenijem  i  pozlacenijem  glavama).  Vuk,  kovc. 
96. 


c.  ridi  kuku|ic.  —  U  Stulicevu  r/edniku: 
, nodus  laxus,  cucullus';  vezati  na  kukujicu  ,nodo 
laxo  ligare'. 

d.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Sluge  nasaga  Dra- 
gole  Kukujico.  Mon.  croat.  273.(1573).  I  u  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

KUKU.^I(!)AR,  w.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  ku- 
ku|ar.  —  nepouzdano. 

KUKLT^ICAST,  adj.  nalik  na  kuku]icu.  — 
isporedi  kuku|ast,  a.  —  If  pisaca  nasega  vre- 
mena.  Takovi  meurasti  organi  kazu  se:  kuku(i- 
6asti  (.cucuUati').    J.  Panci6,  bot.  62. 

1.  KUKU^ICICA,  /.  dem.  kukujica.  —  U  Be- 
linu rjecniku:  ,cappuccetto,  cappuccio  piccolo' 
jcucullulus'  171a,  i  u  Stulicevu:  , parvus  cucullus'. 

2.  KUKIUjICICA,  /.  nekakva  ptica  nialo  veia 
od  zebe.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  kukujicica  pla- 
ninska  ,uccello  poco  piu  grande  d'  un  fringuello' 
,avis  species'.  —  nije  dosta  pouzdano. 

KUKUMA,  /.  nekaknv  sud  kao  ihrik,  lat.  cu- 
cuma,  tal.  ciiccuma.  —  isporedi  1.  kukumar.  — 
[/  spomeniku  xv  vijeka,  i  otale  u  Dnnicicevu 
rjecniku  (,cucuma'  ,xovxovfi(iQi.ov"  ,hirnula').  3 
kalezi,  6  kukuma  i  diskosb.  Spom.  sr.  2,  lOn. 
(1441). 

KUKUJVIAC,  kiikiimca,  m.  navrh  glave  izdig- 
nute  kose  ili  perje.  —  isporedi  kukma.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  ostajo  i  u  ostalijem  pade- 
zima.  U  nase  vrijeme  u  Stonu.  a)  kose  u  zene: 
jNaciuila  je  (od  kosa)  kukuinac  navrh  glave'; 
Ip)  perje  u  ptice:  ,Lijepa  je  (tica),  ima  na  glavi 
kukumac'.    M.  Milas. 

1.  KUKUMAR,  m.  vidi  kukuma.  —  Od  srgrd. 
xuvxijvadQioi\  ngrc.  xuvxoviiiiQi..  —  U  spomeniku 
XV  vijeka,  i  otale  u  Danicicevu  rjecniku  (kuku- 
raarb  uz  kukuma).  Tri  kalezi,  dva  kukumarbja  i 
diskosb.    Mon.  serb.  408.  (1441). 

2,  KUKUMAR,  m.  Gucumis  sativus  L.,  kra- 
stavac.  —  Od  mlct.  cucuiuaro  (tal.  cocomaro  znaci 
lubenicu).  —  U  Vukovu  je  rjecniku  zlo  zabilezen 
akcenat.  —  Od  xv  vijeka  (naj  prije  u  mletac- 
koiiie  rukopisu  god.  1415,  vidi  u  Sulekovu  ime- 
niku)  u  Dubrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Volti- 
gijinu (.coeomero'  ,kukumer,  gurke')  i  u  Vukovu 
(kukumar,  vide  krastavac  .s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Dubrovniku).  Odluci  ubrat  jedan  tud  ku- 
kumar. I.  Drzid  183.  Kukiimara  vrtaru  ne  pro- 
dava'.  (D).  Poslov.  danic.  Kukumar  (cucumari 
u  mletackome  rukopisu),  1.  citruUus  (u  mlet.  rkp., 
Pizzolli),  Gucumis  citruUus  L. ;  2.  Gucumis  sa- 
tivus L.  (Vodopic,  Pizzelli)  (prvo  znacene  —  lu- 
benica  —  nije  mi  pouzdano).  B.  Sulek.  im.  182. 
—  Is  nekijem  pridjevima.  Kukumari  dagi,  eo- 
comeri  lunghi  (Pizzelli,  Aquila — Bu6),  Trico- 
santhes  anguina  L.  Kukumari  krasivi  (Aquila — 
Bui).  B.  Sulek,  im.  182.  Kukumari  krasivi.  ku- 
kumar, krastavac  , Gucumis  sativus'.  Narodnak. 
1877.  136. 

KUKUMARIC,  m.  dem.  2.  kukumar.  —  U  Du- 
brovniku se  vrlo  cesto  kaze  u  pravome  znacenu. 
P.  Budmani.  —  S  pridjevom  divji  znacilo  je  prije 
drugu  bi\ku.  Kukumarici  divji,  cocoraeri  salva- 
tici  spinosi  (Aquila  — Buc),  Ecballion  elaterium 
Rich.    B.  §ulek,  im.  182. 

KUKUMICA,  /.  mala  kukma,  isporedi  kuku- 
mac. —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Mrko 
perje  odilo  a  na  glavi  kukumica  (sevi).  M.  Ka- 
tancic  73. 

KUKUNA,  /.  ime  nekakvoj  planini.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku  gdje  ima  samo  primjer  iz  narodne 


KT7KTJNA  7( 

pjrsme:  Vino  piju  ii  Kosovo  raviio  pod  Kukuaom 
zelenom  planinom  kod  bijele  RuJarice  crkve. 

KUKrNEVAO,  Kukuiievca,  m.  ime  selit  u  Sla- 
voniji  u  iiipaniji  pozeikoj.    Kazdijp|.  127. 

KUKUR,  »i.  ime  musko.  —  Potvrden  je  mino 
adjektiv  posesivni  Kukurov  Ckoji  pripnda  Kii- 
kuru)  u  spuinfttiku  pisanome  krajem  xiii  Hi  pa- 
cetkom  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  «  Danici- 
ievu  (Kukurovb).  Drasroslavb,  Kukurovi.  zetb. 
Mon.  Serb.  03.  (1293—1302). 

KUKUKAST,  adj.  samo  u  Stiilicevu  rjeiniku 
tiz  kukurav. 

KUKURAV,  adj.  kudrav.  —  U  Mika^imi  rjei- 
niku: kukurav,  tko  ima  rude  kose  ,crispus,  ciii 
cinnatus,  cirratus,  calamistratus',  i  u  Stuliievu : 
kukurav,  tko  ima  rude  vlase  ,crispu3,  cirratus, 
calamistratus'.  —  U  kajkavaca  kukurjav,  vidi  u 
Bjelostjenicvu  rjeiniku:  v.  ruiiav;  kukurjavi  lasi 
,cinoini',  i  «  JambreUcevu:  ,crispus';  kukurjavi 
lasi  ,cincinni'. 

KUKIIEEK,  KUKUREK-,  vidi  kukurijek,  ku- 
kurijek-. 

KUKUKICA,  /.  vidi  kukuruz.  —  Od  mag.  ku- 
koricza  Hi  ud  nslov.  kukorica,  kukurica  (isporedi 
i  id.  kukufice,  kukuryce,  po\.  kukuryca).  —  U 
naic  vrijemr  a  ugarskijeh  Hrvata,  a  izmedu  rjei- 
nika II  Vvltifjijinii  (,formentone,  granturco'  ,may.s, 
tiirkisohkorn,  kukuruz').  Mu2u  dili  kukuricu,  ki- 
selicu.    Jacko.  26-5. 

KUKURIJEC,  m.  (ili  f.  ?)  nekakva  bi(ka  s  cr- 
venijem  evijetom,  vidi  2.  kukurijek.  —  XJ  ruko- 
pisu  sv  vijeka  pisanome  crkoenijem  jezikom  (ku- 
kurecb).  F.  Miklosic,  lex.  palaeoslov.-'  kod  ku- 
kurecb. 

KUKUEIJECANI,  m.  pi.  nahodi  se  kao  mjesno 

ime  prije  nasega  vremena. ije-  ovdje  sioji  po 

juznome  govoru,  u  knizi  je  -e-,  isporedi  kuku- 
rijek. —  Uprav  je  mnozina  od  Kukurije6anin, 
ali  jednini  nema  potvrde.  Kukurecani.  Spom. 
stojan    18.5. 

1.  KDKUKIJEK,  kukurijeka,  m.  kukurijekane, 
glas  u  pijetla  (kad  kukurijeie).   —   Postaje  od 

kukurijeku. ije-  stuji  po  juznome  govoru,  ist. 

kukurok,  zap.  kukurik,  vidi  kukurijeku.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,il  cantar 
de'  galli'  ,galli  cantus'  .^37a)  i  u  Stuliievu  (v. 
kukurijekane;.  Prvo  neg  peteh  novi  dan  kuku- 
rikom  navisti.    P.  Zoranid  6i^. 

2.  KUKURIJEK,  kukurijeka,  m.  ovako  se  zovu 
nekf  bifke,  medu  nima  i  crveni  mak.  —  isporedi 
kukurjak  i  kukuvijok.  —  Radi  -ije-  vidi  sto  je 
kazano  kod  1.  kukurijek.  —  Ne  zna  se  jeli  ista 
rijei  .^to  1.  kukurijek.  moglo  bi  se  pomisliti,  ako 
je  naj  starije  znaiene  erveni  mak,  da  je  u  svezi 
s  huhorom  u  pijetla.  dodaiu  (ali  samo  kao  nesto 
zanimlivo)  da  je  u  francuskome  jeziku  onomato- 
peja  za  pijetlovo  pjevane  coquerico,  a  coquelicot 
crveni  mak.  —  Od  xvi  vijeka  (u  isusovaikome 
rukopisu,  vidi  u  Sulekovu  imeniku),  a  vidi  i  ku- 
kurijefi;  ima  i  bug  kukurok.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Stuliievu  (,helleborus  niger,  helleborum  ni- 
grum'), i  u  Vukovu:  kukurek,  kukurik,  kuku- 
rijek, 1.  ,schwarze-nio3swurz'  ,Helleborus  foe- 
tidus  fhelleborus  L.';  cf.  kukurjak]  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme:  Kukurijek  s  brda  vice:  ,02e- 
nite  me',  ^^ubioica  iz  doline:  ,Povedite  me'.  — 
2.  (u  Crnoj  Gori)  crvon  cvijet  kao  turcinak  [,pae- 
onia  L.'?]  (jamaino  je  isto  Ho  turcinak  Hi  cr- 
veni mak,  te  nije  bozur).  Crveno  kao  kukurijek. 
(U  Crnoj  Gori).  Nar.  posl.  vuk.  344.  Vrve  med- 
vjedi  kao  kukurik  iz  zemje.   Nar.  prip.  bos.  1,  13. 


I  KUKHRIJEKATI,  b. 

Kukurek,  kukurijek  (kukuvijek),  crkslav.  kuku- 
r66b  (planta  quaedam),  6o5.  kukurnik  (planta 
quaedam),  oloboro  nero  (isuaovafiki  rkp.),  ele- 
borus  albus  (Pizzelli,  Kuzmi6,  Aquila — Buc),  1. 
Veratrum  nigrum  L.  (Visiani);  2.  Helleborus  foe- 
tidus  L.  (Vuk);  3.  Helleborus  niger  L.  (.Sabjar) ; 
4.  Papaver  Rhooas  L.  (Vodopi6,  Vuk),  v.  Kuku- 
rik, Kukorijek.  Kukurik,  papavero  (u  sihskome 
rukopisu,  Bartulovid),  Papaver  Rhoeas  L.  (Sabjar, 
siAski  rkp.,  Visiani,  Durante),  v.  Kukorijek.  B. 
Sulok,  im.  182.  —  S  mkijem  pridjevima  moze 
znaiiti  i  drugu  bi(ku.  Kukui'ik  bili  pitomi,  pa- 
paver .sativum  album  (Durante),  Papaver  somni- 
ferum  L.  B.  Sulek,  im.  182.  —  Kukurik  crjoni, 
papaver  erraticum  (Durante),  Papaver  Rhoeas  L. 
183.  —  Kukurik  pojski,  hypocoum  (Durante). 
183. 

3.  KUKURIJEK,  kukurijfeka,  m.  kri§ka  od 
sipka  (mograna),  od  luka  itd.  ovako  je  tumaieno 
(talijanski)  u  Stuliievu  rjeiniku:  ,spicchio  di 
qualcho  cosa,  come  di  pomo  granato,  aglio  etc' 
, nucleus,  foUiculus'.  —  I  doista  je  ziva  rijei  u 
Dubrovniku  za  krisku  od  Sipka  (koja  se  sama 
dijeli  od  drugijeh).  P.  Budmani.  moze  biti  da  se 
misli  na  sliinost  s  huhorom  u  pijetla  (vidi  i  2. 
kukurijek). 

4.  KUKURIJEK,  m.  nejasno  u  primjeru  xviii 
vijeka  (u  zapadnome  obliku).  (Glumci  i  tnamci) 
koji  kazu  smijesno  slike,  voske  i  jajne  u  gostari, 
sane  rijeke,  kukurike.  .  .    J.  Kavai'iin  470*. 

KUKURIJEKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kuku- 
rijeie. —  Stariji  je  oblik  kukurijekauje.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Belinu  (kukurijekanje  ,il  cantar 
de'  galli'  ,galli  cantus'  337a),  «  Stuliievu  (,galli 
cantus'),  u  Vukovu  (kukur^kane,  kukurikane,  ku- 
kurijekane ,das  kikeriki-schreien'  , galli  cantus'). 
Ako  je  u  sne  stanovito  vjerovao  ili  u  sretauje 
ili  pijetje,  u  kukurikanje,  letenje  ili  krenutje  od 
letuStijeh  ...    B.  Kasi6,  zrc.  34. 

KUKURIJEKATI,  kukurijecem  ^  kukurijekam), 
impf.  pjevati  kukurijeku  (o  pijetlu  ili  kao  pije- 

tao). ije-  stoji  po  juznome  govoru;  u  istoi- 

nome  glasi  kukurekati,  u  zapadnome  kukurikati. 
vidi  kukurijeku.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki 
je  u  impf.  kukiirijekilh  (i  u  impt.  kukiirijekaj, 
ali  kukurijeci  I ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  1  u  drugijem  su  slavenskijem 
jezicima  sliine,  ako  i  ne  jednake  osnove,  ali  je 
rijei  onomatopejska,  te  se  ne  moze  znati  jesu  li 
iste  rijeii  sto  i  nasa  (osim  nslov.  kukurikati), 
isporedi  bug.  kukurigam,  rus.  KyKopcKaTb,  ie,s. 
kokrhati,  po{.  kokorekac,  kokorykac,  pa  i  ngri. 
xovxovq(Co),  tat.  cucurio.  —  Od  xvn  vijeka  (vidi 
c),  a  izmedu  rjeinika  u  Mika}inu  (kukurikati 
, cucurio'),  M  Belinu  (kukurijekati,  kukurijekam 
, cantar  del  gallo'  , canto'  3.37a),  u  Bjelostjencevu 
(kukuricem,  kukurikati  .cucurio'),  u  Jambresi- 
ievu  (kukurikam  , cucurio'",,  u  Stuliievu  (kuku- 
rijekati,  kukurijecem  i  kukurijekam  , galli  can- 
tus'), u  Voltigijinu  (kukurikati.  kukurikam  i  ku- 
kuricem ,cucuricare,  cantar  di  gallo'  .krahen'), 
u  Vukovu  (kukurijekati,  kukurijecem  i  kukure- 
kati i  kukurikati  ,kikeriki-krahen'  ,cano  kike- 
riki'). 

a.  u  pravome  smislu.  Nit'  sad  kukurice  pivac. 
A.  Kani21i6,  roz.  32.  Cu  pijevca  kukurijekat.  S. 
Rosa  155l>.  Peteh  kukurice:  ,Kukuriku."  Nar. 
pjes.  istr.  4,  3.  Kokot  kukurijeka.  V.  Vrcevic, 
igre.  8. 

b.  u  prenesenome  smislu,  o  erijevima  kad 
krie.  Crijeva  su  mi  kukurijekala.  Bos.  vila.  1887. 
305. 


KUKURIJEKATI,  c. 


765 


KUKURTIZANA 


C-  kailati  (o  kasfu  hripavcu).  ,On  ne  kas(e 
ka'  se  kas|e  nego  kukurijece'.   J.  Bogdanovic. 

d.  u  ■prene.senome  smislu,  ludovati  (cesce  u 
sali).  —  U  Dubrovniku  od  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  ii  Belinu  (kukurijekati,  kukurije- 
kam  jparola  faceta'  ,mattoo^giare,  pazzeggiare, 
smaniare'  ,insanio'  466^).  Tim  ja  velik  dar  sara 
steko,  sto  me  mlada  plain  tvoj  zgrija,  er  pod 
staros  kukurijeko  |Hvena  bih  ludorija.  I.  Gun- 
dulic  135.  Od  svijeta  se  svrha  ceka,  kada  staros 
kukurijeka  zanesena  u  Jubavi.  I.  Dordic,  pjesn. 
33. 

KUKUKIJEKAVAC,  kukurij6kavca,  m.  liri- 
pavac,  rikavac  (vidi  kukurijekati,  c).  —  U  nasc 
vrijeme  u  Lici.  ,Zadavice  ga  ovaj  nesretni  kuku- 
rijekavac'.    J.  Bogdauovic. 

KUKURIJEKNUTI,  kukurijeknem,  pf.  (jedan 
put)  zapjevati.  —  -ije-  stoji  po  juznume  f/ovoru, 
ist.  kxiknriknuti,  zajJ.  kukuroknuti.  —  Akc.  kaki 
je  u  inf.  taki  je  u  o.italijem  ohlicima,  osini  praes. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Vu- 
kovu:  kukureknuti,  kukuriUnuti,  kukurijokiiuti 
,einmal  kikeriki-scbreien'  ,dico  kikeriki  (a.  g.  in 
aurem)'.  Petao  po  slucaju  kukurikne.  D.  Obra- 
dovic,  basue.  70.  Niti  pivac  kukurikne.  .facke. 
222.  —  Ne  samu  o  pijetlu,  n.  p.  i  kad  cefade  u 
nezgrapnoj  sali  zavice  drngome  u  nho  :  kuku- 
rijeku,  vidi  u   Vukovu  rjecniku. 

KUKURIJEKOVINA,  /.  neka  bifka.  (u  zapad- 
nom  guooru)  Kukurikovina,  evoniino  (u  sihskom 
rukopisu),  Evonimus  europaeus  L.,  v.  Kurika. 
B.  §ulek,   im,   188. 

KUKURIJEKU,  onomatopeja  kojom  se  poka- 
zitje  glas  u  pijetla  kad  pjeva.  —  Znamcnito  je 
da  -ije-  stoji  samo  po  juznome  govoru  kao  da  je 
hegda  bilo  e,  te  a  istocnome  maze  glasiti  kuku- 
reku,  «  zapadnome  glasi  kukurikii,  vidi  rijeci 
Uo  postaju  od  iste  osnove.  —  Potvrdeno  je  u 
nase  vrijeme,  ali  je  jamacno  starija  rijec,  jer  su 
od  ne  postale  druge,  kao  kukurijekati  itd.  —  Ne 
maze  se  reii  da  je  praslaoenska  rijei,  ako  ima  i 
po}.  kokoryku.  s  toga  sto  je  onomatopeja,  ima 
joj  sliinijeh  glasova  u  mnngijem  jezicima,  ispo- 
redi  tal.  chicchirichi,  franc,  coquerico,  nem.  ki- 
keriki, engl.  cock-a-doodle-doo  itd.  Pijevac  akoci 
na  korito,  pak  zapjeva:  ,Kukurijeku!  evo  jo  pod 
koritom'.  Nar.  prip.  vuk.  163.  Peteh  kukurice: 
,Kukuriku!'  Nar.  pjes.  istr.  4,  8.  O  petehe,  mi 
ne  moremo  vei  poslusati  tega  tvojega  kukuriku. 
4,  3. 

K.UKIIRIK,  KIIKURIK-,  vidi  kukurijok,  ku- 
kurijek-. 

KUKURINIC,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  §imun 
Kukurinio.   Mon.  croat.  112.  (1472). 

KUKURJAK,  kukurjaka,  m.  vidi  2.  kukurijek. 

—  U  Vukovu  rjeiniku:  nekakva  trava  (cf.  ku- 
kurijek?) ,art  pflanze'  ,herba  quaedam'.  [cf.  titra 
3;  vide  kukurijek.  1]  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Hrvatskoj  u  otockoj  regementi.  Kukurjak  (Vuk, 
Otocac),  V.  Kukurijek.   B.  Sulek,  im.  188. 

KUKURJAV,  vidi  kukurav. 

KUK.URJEKA,  /.  rteka  bi(ka.  —  -je-  stoji  po 
juznome  govoru,  isporedi  1.  kukurijek.  Kuku- 
rjeka,  Galega  officinalis  L.  (Visiani).  B.  Sulek, 
im.  188. 

KUKURJEKUTATI,  kukurjekiitam,  impf. 
uprav  dem.  kukurijekati,  kaze  se  o  govoru  i  pje- 
vanu  mladica  kad  mijenaju  glas.  —  Samo  u  Sta- 
licevu  rjecniku:  ,dr.  de  voce  puerorum  quae  circa 
pubertatem  crassior  fit  simllisque  voei  galli  gal- 
linacei'. 


KUKUROV,  adj.  vidi  kod  Kukur. 

KUKURU§Cl6,  m.  dem.  kukuruz.  —  U  naie 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (dim.  v. 
kukuruz).  Ono  sto  izraste  na  rogozu  kao  kuku- 
ruscio.    Vuk,  rjecn.  kod  palacka. 

1.  KUKURUZ,  m.  Zea  mays  L.  poznata  vrsta 
zita,  isporedi  golokud.  —  Ne  moze  se  znati,  jeli 
tuda  (od  tur.  qoqoros?)  Hi  slavenska  rijec  (ispo- 
redi kukoj,  kukurijek,  kukuvijek).  Premda  ima 
od  prilike  samo  trista  godina  da  se  sama  stvar 
poznaje  u  Eoropi,  rijec  .se  ova  pruza  po  sooj  is- 
tocnoj  strani:  medu  slavenskijem  jezicima  ispo- 
redi rus.  K/Kypysa  fees,  kukuruc  je  nem.),  po(. 
kukurudz;  pa  i  s  nekijem  razlikama,  vidi  kuku- 
rica,  kuruza.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Stulicevu  (v.  golokud)  iu  Vukovu  (1.  ,der 
kukuruz,  tiirkisches  korn'  ,Zoa  mais  Linn.'.  2. 
klas  kukuruzni  sa  zrnima  ,kukuruzkolben'  ,spica 
zeae',  n.  p.  udario  ga  kukuruzom). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome. 

n)  u  jednini.  I  tu  videsmo  seder,  posdju 
uive  velike,  i  ouako  je  kano  kukuruz  stablika  i 
list.  Glasuik.  31,  304.  (1704).  Koji  nista  neg 
kukuruz  sije.  M.  A.  Re|kovic,  sat.  B6b.  Kad  se 
prid  liu  suv  kukuruz  dade.  J.  S.  Re}kovic  63. 
Da  udari  rosna  kisa,  da  porosi  nasa  poja,  i  se- 
nicu  ozimicu  i  dva  pera  kukuruza  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  HI— U2.  Kola  puna  kukuruza.  Vuk, 
poslov.  116.  Seuica,  jocam,  kukuruz,  ovas,  .  .  . 
rjecn.  kod  zito.  vidi  i  kod  korubati,  puriti,  za- 
orati.  Kukuruz,  Kukuruza  (Jambresidl  .  .  .  mi- 
lium indicum,  frumentum  iudicum  (Durante),  Zea 
mays  L.  (Vuk,  Vodopi6),  v.  Kuruza.  B.  Sulek,  im. 
183. 

b)  u  mnozini  (prema  znaienu  kod  b).  Od 
pSenice,  zobi,  jefima,  razi,  kukiiriiza  etc.  A.  Bacic 
1307.  Kominane  iliti  luSteiie  kukuriiza.  A.  Ka- 
nizlic,  utoo.  476.  Kad  ja  dojdoh  gledat  kuku- 
ruze.  M.  A.  Rejkovii,  sat.  D7a.  Kukuruzi  on 
je  stade  hranit.  D7a.  Neg  potuce  fiemu  ku- 
kuruzo.  E7a.  Kukuruzi  bradaju.  vidi  bradati 
(I,  579a).  (Brati)  kukuruze,  jabuke,  grozde.  Vuk, 
rjecn.  kod  brati.  Za  kukuruze  kazu  .pajetkovati'. 
kod  biraciti.  vidi  i  klipati,  osijecati,  svilati,  za- 
zutjeti,  cifuiiati,  gruhati,  kokati,  komiti,  kruuiti, 
obijati,  ogrnuti,  osuzbati,  otuci,  prasiti  itd. 

h.  svaki  kukuruzni  klas,  klip.  —  vidi  u  Vu- 
kovu rjecniku.  —  isporedi  a,  h). 

2.  KUKtfRUZ,  m.  ime  zaseoku  u  Bosni  u 
okriigu  Tuzle  Done.    Statist,  bosn.  89. 

KUKURUZA,  /.  vidi  1.  kukuruz.  —  U  Bjelo- 
stjenievu  rjecniku:  ,fagopyrum,  fagotriticum',  i 
u  Jamhresicevu:  ,frumentum  vel  triticum  turci- 
oum'  (u  dodatku). 

KUKURUZAN,  kukiiruzna,  adj.  koji  pripada 
kukuruzu,  koji  se  iini  od  kukuruza.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  golo- 
kudan)  i  u  Vukovu  (n.  p.  hjeb,  brasno  , kukuruz-' 
,e  zea  mais').  Kako  jest  od  kukuruzne  (h)ra,n6. 
J.  S.  Re)kovi6  63.  I  pomiSat  kukuruzaa  mliva. 
162.  Ziva  zejo  kukuruzna  projo!  Nar.  posl.  vuk. 
81.  Leb  kukuruzan.  Vuk,  dan.  2,  103.  U  na- 
rodu  nasemu  ima  mnogo  rijeci  za  kukuruzno 
stablo  . . .  u  Dalmaciji  gd  akoji  kazu  , kukuruzna 
slama'.  Vuk,  pisma.  76.  Kukuruzni  korijen 
(okomak).  77.  U  vrijeme  gladi  cesto  ga  (vuko- 
dlaka)  prividaju  .  .  .  oko  cardaka  i  koseva  ku- 
kuruznijeh.   rjecn.  kod  vukodlak. 

KUKURUZANA,  /.  (kukuruzni)  cardak.  \,. 
Stojauovid.  —  Drugi  je  dio  rijeci  pers.  tur. 
chane,  kuca.  Kucerak  izvan  kuce  do  dva  hvata 
dufina    od    (eskovijeh    grana    opleten,    na   cetiri 


KUKURUZANA 


KUKUVIJEK 


stuped  podignut.  ozdo  so  iiJ^o  oploto,  a  ]>i-i  vrlni 
malko  Sire,  O7.go  se  metne  mali  krovir.  ili  od 
siinle  ili  od  slame,  sprijeda  iiua  mala  vratascn, 
i  to  se  .kukuruzana'  zove,  de  se  okomusani  ku- 
kurtizi  mec^u.    .1.   Bogdanovic. 

KUKUKUZAR,  »i.  Saren  grah,  5to  se  raodu 
kukuruzora  sadi.    BoXjakoviiia.    D.  Hire. 

KUKURUZARI,  m.  jjI.  ime  selu  u  Hrvatskoj 
u  ziipaniji  zagrebaikoj.  Razdije|.  79. 

KUKIJRUZINA.  f.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku: 
vide   okomak  s  dudalkom   da   se  govori  j«  Bud. 

KUKURUzi§TE,  n.  mjesto  gdje  je  bio  posijan 
kukuruz.  —  U  StuUieva  rjecniku:  v.  golokud- 
niSte  (gdje  nije  dobro  tumaieno),  i  u  Vukovu: 
,der  ackor  wo  eher  kukuruz  gobaut  war'  ,ager 
in  quo  zea  mais  fuit  sata'.  —  /  kao  ime  mjestu 
u  Srbiji  u  okrugu  caianskome.  Livada  u  Kuku- 
ruziStu.    Sr.  nov.  1875.  508. 

KUEURUZNICA,  /.  postaje  od  kukuruzan 
nastavkom  ica.  —   U  naSe  vrijeinc. 

11.  kukuruzni  h(cb.  —  Izmedu  rjecnika  u 
StiiUccvii  (v.  golokudnica),  i  u  Vukovu  (,das 
kukuruzbrot'  ,panis  e  zea').  Ti  no  mozes  jesti 
kukuruziiice  nego  ti  va)a  traziti  pogace.  Vuk, 
ziv.  90. 

b.  vidi  kukuruzovina.  —  (U  sjevernoj  Hr- 
vatskoj) kukuruzna  slama,  kukuruzno  stablo. 
F.  Ivekovic,  rjecn. 

c.  J«  prenesenome  smislu,  suvrst  vinove  loze 
bijela  grozda  tvrda  i  gusta  zrha.  ua  Braou. 
A.  Ostoji6. 

KUKURUZOV,  adj.  vidi  kukuruzan.  —  U 
na.se  vrijeme.  U  to  vidi  de  krmak  onoga  sejaka 
mijesa  ispod  sebe  lepusinu  (kukuruzovu  slamu). 
Nar.  prip.  vrfi.  108.  Kuruzovo  kopaiie.  Zemjak. 
1871.  2. 

KUKURUZOVAN,  kukuruzovna,  adj.  vidi  ku- 
kuruzan. —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Posudi  de 
mi  zarucak  kukuruzovna  brasna'.  J.  Bogdanovic. 

KUKURUZOVINA  (kukuruzovina),  /.  kuku- 
ruzna slama.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (,das  kukuruzstroh'  ,3tramen  zeae 
mais').  U  Jadru  se  kaze  (kukuruzno  stablo)  , ku- 
kuruzovina' i  .sasarovina'.  Vuk,  pism.  76. 

KUKURUZOViSTE,  n.  vidi  kukuruziste.  — 
U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ja  iu  na  moje  kuku- 
ruzoviste  senicu  posijati'.    J.  Bogdanovic. 

KUKURUZOVNICA,  /.  vidi  kukuruznica,  a. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(vide  kukuruznica  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Hrvatskoj).  Kukuruziivnica,  kruv  od  kukuru- 
zovna brasna.  u  Lici.    J.  Bogdanovi6. 

KUKURUZNAK,  kukuru^naka,  m.  postaje  od 
kukuruzan  nastavkom  jakt,.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  sing,  (i  acc.  sing,  kod  b  i  c).  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  krmak  koji  je 
ubraiien  kukuruzima  (za  razliku  od  zirovnaka) 
,ein  mit  kukuruz  gemastetes  schweiu'  ,3U3  zea 
saginatus'. 

b.  vidi  kukuruzovina.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Vukovu:  (u  Hrvatskoj)  vide  sasarovina.  U 
Hrvatskoj  gdjesto  govore  (za  kukuruzno  stablo) 
,kukuruzriak'.  Vuk,  pisma.  76. 

c.  indi:  u  Hrvatskoj  ,kukuruznak'  znafti  ta- 
koder:  a)  kukuruzni  kos  (kao  kotobana).  —  b) 
kukuruzni  hjeb.    F.  Ivekovic,  rjefeu. 

KUKUTA  (kukuta),  /.  ovako  se  zovu  neke 
bi{ke.  —  Rijei  je  dalmatska  (vidi  kelomna  i 
kimak)  od  lat.  ciouta.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vu- 


kovu:  [cf.  giiguta,  trbuja,  trbujikaj  1.  volika 
,der  achierliiig'  ,Coniura  raaculatum  Linn.'  — 
2.  mala  .Aothusa  cynapium  Linn.'  (cf.  div|i 
persun).  I  opet  je  cvjetala  kukuta  na  uskom 
putu.  Bos.  Vila.  1886.  262.  Od  smrdjivo  kukuto. 
1890.  354.  Kukuta  (lat.  cicuta),  rum.  kukut, 
Conium  maculatum  L.  (Pan6)6).  B.  Siilek,  im. 
183.  —  Kukuta  mala,  Aethusa  cynapium  L. 
(Vuk).  Kukuta  velika,  Conium  maculatum.  L. 
(VukV  183. 

KUKUTANE,  n.  djelo  kojijem  se  kukuce.  — 
U  Vukovu  rjeiniku. 

KUKUTATI,  kuku66m,  impf.  vidi  1.  kukati 
(uprav  je  deminutiv).  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  kiikutah  i  u  ger.  praes.  kuku- 
cu6i;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  kiikuta.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (dim.  v.  ku- 
kati s  primjerom  is  narodne  pjcsmc:  Kukavica 
kuku6e  Radosavu  vis'  kuce;  Radosav  se  obr6e, 
traXi  ieni  obu6e).  Kukavica  kukude.  G.  Pestalii 
168. 

KUKUTKA,  /.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  v. 
kukuvafia. 

KUKUTNICA,  /.  ime  visu  u  Srbiji  u  okrugu 
uzickome.  M.  D.  Milidevic,  srb.  578.  U  vrletnu 
domu  Vlahu  starom  na  visoku  brdu  Kukutnici. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  291.  Ispod  krsna  brda  Ku- 
kutnice  kod  Cepova  i  kod  Bjeleuse.    4,  .526. 

KUKUVAC,  m.  nekakva  igra.  —  U  Bjelostjen- 
ievu  rjecniku:  kukuvafi,  igra,  v.  skrivac  (ali  ove 
rijeci  nema  na  svome  mjestu). 

1.  KUKUVACA,  /  vidi  kukavica.  —  U  Bje- 
lostjenievu  rjecniku:  kukuvaca,  kukavica  ,cu- 
culus,  coccyx';  u  Stulicevu:  (stamparskom  gri- 
jeskom  kukuvaca)  ,cuculus';  u  Voltigijinu:  v. 
kukavica. 

2.  KUKUVACA,  /.  neka  bi^ka.  Kukuvafia,  Lo- 
nicera  caprifolium  L.  (u  Zagrebu).  B.  Suiek, 
im.  183. 

KUKUVAliE,  M.  vidi  kukane.  —  Nema  po- 
tvrde  za  glagol  kukuvati  (ali  vidi  kukovati).  — 
U  Bjelostjencevu  rjeiniku:  ,cocytus'. 

KUKUVICICA,  /.  dem.  kukuvika.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  ,parva  noctua'. 

KUKUVICINA,  /.  augm.  kukuvika.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  , magna  noctua'. 

KUJvUVIJA,  /.  vidi  kukuvika.  —  U  nase  vri- 
jeme. —  Krivo  se  u  pisaca  nalazi  ovo  ime  za 
drugu  pticu:  Strix  flammea  L.,  vidi  2.  jej.  Ime 
,kukuvija'  za  , Strix  tiammea'  uzeli  su  naj  prije 
Accurti  i  Vukasovic,  za  tijem  Arsenijevid,  Dusl, 
Dokic,  Furlid,  Janda,  Hasek,  Panfiic,  Peci6,  Pe- 
trovii  i  dr.,  .  .  .  Drzim  da  je  Sebisanovicu  za 
rukom  pojlo  da  dokaze  da  ime  ,kukuvija'  ili 
, kukuvika'  isk|u6ivo  pripada  samo  vrsti  .Athene', 
t.  j.  po  uasem  ,Carine  noctua';  za  to  treba  no- 
menklatura u  torn  pravcu  ispraviti,  premda  je 
velika  veoina  odomadila  u  nasim  knigama  tu 
pogrjesnu  izmjenu.  S.  Bru.sina,  ptiee  hrv.-srp. 
(nastavak).  80*. 

KUKUVIJEK,  kukuvijeka,  m.  vidi  2.  kuku- 
rijek.  —  U  Mika^inu  rjeiniku:  kukuvijek,  trava 
jVeratrum  nigrum,  eleborus  niger  vel  helleborum 
nigrum';  u  Belinu:  ,helloboro  negro'  .heleborus 
niger'  367l>;  u  Bjelostjenievu:  kukuvijek,  trava 
,veratrum  nigrum,  elleborum  nigrum';  u  Stuli- 
cevu: kukuvijek,  ptica  (sic)  ,eleboro  nero'  ,hele- 
borus  niger'  iz  Belina;  u  Voltigijinu:  kukuvik, 
kukuvijek  ,eUeboro'  ,niesswurz'.  —  Kukuvijek, 
helleborus    ^UoUa    Bella),    Helleborus    niger    L. 


KUKUVIJEK 


KTTLA,  a. 


(Fapkovi6,  u  Karlovcii  Hi  ii  Virovitici),  v.  Ku- 
kurek.    B.   Sulek,   im.   183. 

K  UKUVIJEST,/.  (slozeno  kuku-vijest),  zalostan 
glas.  —  U  narodnuj  zagoneci  (Hi  ponlonici?)  u 
Dubrovniku  u  nase  duba.  Izisla  pripovijes,  iz- 
nijela  kukuvijes,  pa  dosla  listina,  da  aije  nista 
istina.  (od  iista  do  usta  dosao  je  zao  glas,  po 
svoj  prilici  o  morskome  putniku;  a  sa  tijem  je 
doslo  pismo  po  kome  se  zna  da  nije  glas  istinit). 
P.  Budmani. 

KUKUVIKA,  /.  Athene  (Carine  Kaup.)  nootua 
Drpss.,  neka  nocna  ptica.  —  Rijec  je  onoiiiato- 
pejska,  jer  je  naiinena  po  pjenanu  same  ptice 
(od  /JCiYiie  v'iju  viju  viju  kukuviju),  isporedi 
kukuvija.  i  u  drngijem  jezicima  ima  takoviji-h 
rijcii  za  istu  pticu,  n.  p.  tal.  ooeooveo:g-ia,  ngrc. 
xovxovliayCa,   isporedi  nase  kukuvjeza  i  kukviza. 

—  Kod  jednoga  dijela .  nasega  naroda  zove  se 
cuk  (tako  je  tumacena  ta  rijec  i  h  ovome  rjec- 
niku),  vidi:  Na  Kijeoi  i  u  Dubrovniku  zovu  ga 
(cuka,  ovdje  Carine  noctua)  ,cuveta'  (oidi  6u- 
veta),  oceviduo  od  talijanskoga  ,civetta',  u  Zadru 
sam  uvijek  cuo  samo  ,6uk',  tako  je  i  u  Spjotu 
po  Eeiser-u  i  Seunik-u,  u  bosanskoj  poraviui 
,6uk'  i  .iitina',  za  to  nije  Vukasovic  pogrjesno 
uzeo  ime  ,6uk  obicni'.  S.  Brusina,  ptice  hrv.- 
srp.  (nastavak).  82t>.  ali  to  nije  dobro,  jer  je  i 
6uk  onomatopejska  rijec  prema  glasu  iuuu,  i 
pripada  drugoj  ptici  (Strix  scops  L.,  Scops  giu 
Sharpe,  Pisorhina  scops  Reieheiiow),  vidi :  Pi- 
sorhina  scopa  (L.)  U  Hrvatskoj  (po  Sloseru),  ua  Ri- 
jeci,  u  Dalmaciji,  u  Dubrovniku  (po  Doderlein-n 
i  Kosicu)  ime  je  ove  sove  takoder  ,cuk'.  S.  Bru- 
sina, ptice  hrv.-srp.  (nastavak).  SSii.  vidi  jos  kod 
kukuvija.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeonika 
II  Mikalinu  (kukuvika,  ptica  ,oivetta,  uccello' 
.noctua')  gdje  se  nnj  prije  nahodi,  u  Belinu 
(,alocco,  auimale  volatile'  ,ulula'  66'';  ,civ6tta, 
coccoveggia,  uccello  notturno  assai  noto'  , noctua' 
19tib),  it  Bjelostjenievu  (kukuvika,  6uk  ,ulula, 
noctua'),  u  Stuliievu  (kukuvika,  ptica  , noctua, 
cicuma,  cucuma'),  M  VoUigijinu  (,civetta,  allocco' 
,uhu,  eule').  /  u  rijecnicima  se  mijesaju  znacei'ia. 

KUK.UVIKANE,  n.  djelo  kojijem  ne  ktikuviie. 

—  V  Stuliievu  rjccniku:  ,nugari'.  —  nepouzdano 
(vidi  kukuvikati). 

KUKUVIKATI,  kukuvicem  i  kukuvikam,  impf. 
provijavati  se,  vizliti  (kao  provijusa,  vizlica).  — 
U  Stuliievu  rjecniku:  ,far  la  civetta,  civettare, 
met.  scherzare'  ,uugari'.  —  Jamacno  je  satn  Stulli 
naiinio  ovu  rijec  i  dao  joj  znacene  prema  tal. 
civettare  (od  civetta,  provijusa,  vizlica,  uprav 
kukuvika,  vidi  cuveta  i  kod  kukuvika),  *■  toga 
nije  pouzdana  rijec. 

KUKUVI^ACA,  /.  neka  bifka.  Kukuyijaca 
(cf.  kovije),  Stipa  penuata  L.  (Petteri.  B.  Sulek, 
im.  183. 

KUKUVJEZA,  /.  vidi  kukuvika. je-  stoji 

po  juznome  govoru,  u  zapadnome  glasi  kukiiviza. 

—  isporedi  kukvizuza,  kukviza.  —  Bice  od  tal. 
coccoveggia,  premda  se  to  za  cijelo  ne  moze  znati, 
jer  je  onomatopejska  rijec  (vidi  kod  kukuvika).  — 

Od  xvm  vijeka  u  Dubrovniku  i  na  juznijem  ostr- 
vima.  Cuci  i  noone  kukuvjeze.  I.  Dordic,  maruuko 
[nemam  knige,  nego  mi  je  ovako  primjer  u  pa- 
meti).  Kukuviza,  sova  , noctua,  ulula',  od  tali- 
janskoga , coccoveggia'.  Slovinac.  1880.  87.  Ku- 
kuvjeza govore  u  Dubrovniku  -  sova,  talijanski : 
, coccoveggia'.  87. 

KUKVA,  /.   kokos  kapurasta.    M.  Pavlinovio. 

—  isporedi  kukma. 

KUKVIZUZA,  /.  Noctua  minor,  a.  Kolomba- 


tovio.    progr.   spal.    1880.    10.    —  vidi   kukuvika, 
kukuvjeza,  kukviza. 

KUKVIZA,  /.  vidi  kukuvika  i  kukuvjeza.  — 
Ne  znam,  jeli  -i-  zamo  po  zapadnome  govoru. 
Kukviza,  vrsta  nijemnga  (!)  cuka  kojom  se  pti- 
cice  love.  ital.  ,oivetta'.  M.  Pavlinovid.  Kuk- 
viza.   Vuliievic,  mati.  28. 

KUL,  m.  narod;  vojska.  —  Tar.  qui,  rob-  kao 
kolektivni  supstantiv,  vojska,  (udi.  —  Od  xvii 
vijeka.  PrijateJ  svemu  kulu  i  puku  budifmjskomu. 
Starine.  10,  18.  (1652).  Kul,  narod.  Zemlak. 
1871.  2. 

KULA,  /.  vidi  torau ;  nalazi  se  i  u  slicnijem 
znaceiiima:  gradnc  (vidi  gradac,  b)),  kuca  uopce 
(vidi  u  Vukovii  rjecniku),  ali  se  ne  mogu  raza- 
bruti  u  svakome  primjeru.  —  Od  arap.  tur.  quUe. 
—  Akc.  se  mijeha  u  voc.  sing,  kiilo,  i  a  nom., 
ace,  voc.  pi.  kule.  —  Od  xiv  vijeka  (Danicic  je 
sumnao  i  ne  bez  razloga  da  je  ovako  davno  pri- 
mjeua  ova  turska  rijei  u  nas  jezik,  vidi  u  Da- 
niciceou  rjeiniku ;  ali  se  potvrduje  jos  u  starijim 
primjcrima  kao  mjesno  ime,  vidi  b,  a)),  a  izmedu 
rjeinika  u  Mikafinu  (kula,  kastio  ,castrum,  arx, 
castellum'),  u  Belinu  (,rocca  coll'  o  largo,  val 
fortezza  o  cittadella'  ,arx'  630^;  ,torre  coll'  o 
stretta'  ,turris'  736a ;  na  obadva  mjesta  Delia 
Bella  bi^ezi  da  je  varvarska  rijei,  a  na  drugome 
dodaje  da  je  ipak  vrlo  obicna),  u  Bjelostjencevu 
^kula,  branisie  ,propugnaculum'),  u  Stuliievu 
(, castellum,  oppidum,  arx,  turris'),  u  VoUigijinu 
(,torre'  ,thurm'),  u  Vukovii  (,der  thurm'  ,turris'. 
U  Hercegovini  se  svaka  kuca  od  kamena  zove 
kula,  a  u  pjosmama  i  oua  koja  nije  od  kamena 
zove  se  ,kula'  ili  ,dvor'),  ((  Daniiiievu:  ,muni- 
mentum':  ,gde  se  gradb  oboritb  ili  kula  da  ga 
naprave  grazdane'.  Z(ak.  dus.  pam.  saf).  40.  ja- 
macno poznija  glosa  k  rijefii  ,gradb'. 

a.  u  snacenima  sprijeda  kazanima.  Sbzda 
kulu.  Konstantin  filos.  glasn.  42,  271.  U  kulu 
utekose.  Aleks.  novak.  31.  Sada  ho6u  poc  u  kulu 
Kadma  tu.  F.  Lukarevid  301.  Dil  kule.  B.  Kr- 
naruti6  25.  Na  kulu  Barakovica.  Stat.  po|.  ark. 
5,  313.  (1665).  Dvorov  i  kul  12  jezer.  P.  Vite- 
zovi6,  krou.  150.  Uiga  se  pako  v  gradu  prah  i 
kulu  razmeta.  171.  Vrze  sina  svoga  u  kulu.  S. 
Margiti6,  fala.  40.  Lijep  hram  s  kulom  kliski 
izradi.  .J.  Kavaniu  91>i.  Graditi  visoke  kule, 
stane  visoke.  A.  d.  Bella,  razgov.  26.  Uzasavsi 
na  naj  vise  tavane  jedne  kule.  F.  Lastrii,  od' 
164.  Kula  prijaka  ime  Gospodinovo.  294.  Ovo 
fvisv(eto)  ime  jest  takojor  kula  i  oruzje  prijako. 
test.  12.  Velike  i  tvrde  kule.  _2o2'i.  Bor  i  vi- 
soke padaju  kule.  svet.  68".  Cigovo  poje,  toga 
i  kula.  (Z).  Poslov.  danic.  BijaSe  jedan  zlocinac 
koji  imadijaSe  svoju  kulu  blizu  puta  opfienoga. 
M.  Zoricic,  zrcalo.  69.  Uzidaju  jednu  kulu  vi- 
soku  do  neba.  And.  Kacic,  kor.  11.  BuduAi  se 
u  jednu  kulu  zatvorili.  128.  Kule  i  zidove  od 
grada.  164.  Elefanti  nosahu  na  sebi  tvrde  kule 
od  greda  i  dasaka  nacineue.  337.  Zato  oni  ba- 
bilonsku  kulu  stase  zidat.  M.  A.  Eejkovic,  sat. 
K6li.  Dunuo  je  vijar  vetar  ladan,  oborio  kulu 
kamenitu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  870.  Kud  se  dede 
car-Nemane  blago,  sedam  kula  grosa  i  dukata? 
2,  101.  Od  kule  je  kjuce  odaijela.  2,  177.  A 
on  sakri  kone  u  podrume,  a  delije  na  bijelu  kulu; 
ode  glodat  sa  bijele  kule,  sta  mu  deca  po  avliji 
rade.  2,  178.  A  dole6e  na  bijele  kule.  2,  257. 
Bijeli  se  u  visinu  kula.  2,  526.  Kad  s'  desire 
zatvorena  vrata  na  kulama  i  na  kapijama.  2, 
591.  Kula  tanka  ostade  mi  pusta.  Ogled,  sr. 
491.  Pa  pobjeze  uz  debelu  kulu.  Nar.  pjes.  juk. 
60.     Joi  su  lipse  kule  Deanove.    Nar.  pjes.  istr. 


KULA,  a.  7 

1,  53.  iiida  kulo  po  oblaku.  Nar.  poal.  vuk.  90. 
&to  Ae  mene  kiila  na  pengere,  kad  ja  nemam 
nista  u  teii^frrei*  3G1.  Mali  gradi6  kao  go- 
spodska  kula  t,ritter-,schloss').  Vuk,  dan.  2,  45. 
Da  mi  dadeJ  punu  kuhi  zlata.  Osvolii.  2,  159. 
Tu  3U  kulo  od  (udskijoh  glava.  2,  185. 
b.  kau  nijesno  imc  (dusta  iesto),  n.  p. 

U)  GorbDy  gradb  Kula.  Glasnik.  49,  36.3. 
(1326). 

h)  Trbgb  Kula  (u  Branilcvu).  Glasaik. 
24,  265.  (1382). 

c)  u  Bosni.  aa)  zasclak  u  ohrugu  sara- 
jevskome.  Statist,  bosn.  14.  —  bh)  u  okrugu  trav- 
nickome  dva  zaseoka.  61.  69,  i  sclo  Kula  Colopi- 
rova.  74.  —  cc)  aelo  u  okrugu  Tuzle  Done..  101. 

d)  u  Dahnaciji  selo.  Kula-Atlagi6.  Repert. 
dalm.  1872.  42. 

e)  u  Uercegovini  dva  sela:  Kula  CiCeva. 
Statist,  bosn.  118,  t  Kula-Fazlagi6.  114;  i  zaselak 
Kula  mala.    106. 

/)  selo  u  Hrvatskoj  u  supaniji  liiko-kr- 
bavskoj.  Raz  ,ije}.  30. 

»/)  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  pozeskoj. 
RazdijeJ.  128. 

h)  u  Srbiji.  aa)  selo  u  okrugu  pozarr.eac- 
kome.  K.  Jovanovic  142.  —  bh)  Kula  (stara),  zi- 
dine  u  okrugu  pirotskome.  M.  D.  Mili6evi6,  kraj. 
srb.  179.  —  cc)  zaselak  u  okrugu  toplickome.  354. 

KULAB,  kuldba,  »«.  vidi  u  Vukovu  rjecniku: 
u  vodenice  Dunavke  nekaka  greda  koja  drzi  ka- 
men  vodenicki.  —  Arap.  tur.  quUab,  kvaka, 
stozer. 

KULACA,  /.  ime  nekakvoj  vrsti  kolihe.  —  Va{a 
da  je  augm.  kula.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjecniku  u  Vukovu  (fc.  j.  koliba  ,eino  zeltartige 
hiitte'  ,tentorii  genus',  cf.  savrndak).  Kulaca,  ko- 
liba na  dve  sqje.  u  uzifikom  okrugu.  S.  I.  Peli- 
vanovii.  —  Sejacke  kuce  u  Zlatiboru  gotovo  su 
sve  iz  reda  krovinare,  lubnice  i  kulace.  M.  D. 
Milicevic,  zim.  vec.  173.  Kod  teatra  ima  8  ku- 
lafia  sazidani  i  pokriveni.  S.  Tekelija.  letop.  mat. 
sr.  119,  52.  2ive6i  po  zemunicama  i  kula&ama, 
judi  su  bill  svi  cadaTi  od  dima.  M.  D.  Milidevic, 
pomenik.  1,  53. 

KULACE,  /.  pi.  ime  mjentima  u  Srbiji,  vidi 
kulaca.  a)  u  okrugu  biugradskome.  Kulace,  br- 
dovito  mesto  u  vracarskome  srezu.  Glasnik.  39, 
178.  —  h)  u  okrugu  kragujevaekome.  Niva  na 
utrini  u  Kulacama.    Sr.  nov.  1861.  598. 

KULADACKA  VODENICA,  /.  mjesno  ime  u 
Srbiji  u  okrugu  smederevskome.  Livada  kod  Ku- 
lada6ke  Vodenice.    Sr.  nov.  1867.  487. 

KULAF,  m.  pucina,  more  daleko  od  kraja,  grc. 
xdlnoi,  tal.  golfo,  zaton.  —  U  drugijem  pade- 
zima  osim  nom.  i  ace.  a  ispada  ali  ispada  i  1, 
te  je  gen.  kufa,  dat.  kiifu,  lac.  kufu.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrovniku.  ,Vidi  se  brod  u  kufu'.  P. 
Budmani. 

KULAGA,  m.  vafa  da  je  od  tur.  qulo  agasy, 
zapovjednik  vojniiki  u  gradu  (u  kuli).  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  bosanskoj  nasega  vremena.  I  or- 
dagu  i  Krlin-kulagu.   Nar.  pjes.  horm.  1,  248. 

KULAJINA,  f.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
cuprijskome.  Zemja  u  mestu  Kulajini.  Sr.  nov. 
1874.  300.  —  Cesto  se  pise  i  Kulajna,  n.  ^J-  Zem)a 
u  Kulajni.    Sr.  nov.  1873.  183. 

KIJLAK,  m.  drveni  stupac  osobito  oni  oko 
vrata,  sto  se  urezuje  u  podumijentu,  na  donem 
i  goniem  kraju  zapili  se  i  zare/.o  toliko,  koliko 
se  ima  u  podumijentu  ukopati,  i  taj  zapijeni  i 
zarezani  komadid  ozgo  i  ozdo  zove  se  , kulak'. 
,Jo5   dubje   kopaj  u  podumijeuti,  neda  modi  sav 


8  kulaSina 

kulak  upasti'.  J.  Bogdanovid.  —  Tur.  qulaq, 
iilw;  drzak. 

KULALICA,  /.  iensko  ie\ade  sto  kula  (sporo 
ide).    J.  Bogdanovid. 

KtlLALO,  m.  iovjek  Sto  kula  (sporo  ide)  ,Ne 
saji  toga  kulala,  ta.j  ne  dokula  nikad'.  J.  Bog- 
danovid. 

KIJLAN,  kulna,  m.  zapovjednik  na  kuli.  —  U 
Stulicevu  rjriniku:  ,castollanus'.  —  nepouzdano. 

KULANDIC,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
Stevan  Kulandid.    Sr.  nov.  1879.  1215. 

KULANIC,  »i.  prezime.  —  xv  vijeka.  Martin 
Kulanic.    Mon.  croat.  133.  (1487). 

KULANSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kuli  (vidi 
kula,  b,  h)  aa)).  Kulanska  (opstina).  K.  Jova- 
novic 142. 

KULANE,  n.  djelo  kojijem  ko  kula.  J.  Bog- 
danovid. 

1.  KULAR,  kulAra,  m.  vidi  2.  kolar,  a).  —  Od 
XV  vijeka.  Hvati  ga  za  kular.  M.  Marulid  256. 
Vlasi  jodnaki  i  kratki  tako  da  ne  pokrivaju  ni 
kular  ni  usi.    M.  Bijankovid  94. 

2.  KULAR,  tn.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Plac  kudni  u  Kularu.  Sr.  nov. 
1874.  19. 

KULASA,  /.  Sator?  koliba?  —  Samo  na  jed- 
nome  mjestu  u  nase  vrijeme,  i  ne  znam  postana, 
s  toga  mi  je  nepouzdana  rijei.  Cerge  su  im  gdi- 
koje  povelike  do  3  fata  siroke,  okrugle,  kao  i 
kod  nas  pastirske  kulase.  S.  Tekelija.  letop.  mat. 
sr.  119,  66. 

1  KULAS,  kula§a,  m.  kulatast  kon.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima 
o.iim  nom.  sing.,  i  voc. :  kiilasu,  kiilaSi.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,ein  maus- 
fahles  pford'  ,equus  coloris  murini'  [cf.  2.  kulin] : 
tako  se  u  pjesmama  zove  kon  znatnoga  cete^ije 
i  junaka  Tala  od  Orasca).  Cuvaj  dobro  dizgen 
od  kulasa,  jer  se  kulas  jeste  naucio  putovati 
s  konma  carevijem.  Nar.  pjes.  vuk.  '2,  139.  Al' 
eto  ti  Tala  na  kulasu.  3,  256.  U  nalega  ma- 
jora  ima  kon  kulas.    M.  D.  Milidevic,  omer.  67. 

2.  KULAS,  Kuldsa,  m.  musko  ime,  vidi  1.  Kule. 
—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(ime  nekakoga  Kulasa  arambasa.  cf.  Kule).  Kulas 
arambasa  je  bio  u  Bosni.    Vuk,  poslov.  38. 

KULA.'jAST,  adj.  kulatast,  kao  kulas.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide 
kulatast).  Ali-pasa  Gusinac  pomoli  se  na  bijesnu 
kulasastu  hatu.    M.  D.  Milicevic,  omer.  188. 

KULASEVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  bosn.  1864.  iv.  xxvii. 

KULASI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
banoluikome.  Statist,  bosn.  37. 

1.  KULASICA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  ku- 
latasta  mlada  kobila  (a  stara  se  zove  ,kulusa') 
,junge  mausfahle  stute'  ,equula  coloris  murini' 
s  primjerom :  Istura  nogama  kao  kulasica  u  vr- 
saju.  (Nar.  posl.  vuk.  105). 

2.  KULA.81CA,_/.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaekome.  Niva  u  Kulasici.  Sr.  nov.  1875. 
82. 

KULA§IN,  m.  vidi  Kolasin,  a.  —  U  nase  vri- 
jeme. Kulasin,  varos  s  tvrdom  u  krsovitoni  mjestu 
na  rijeci  Tari.    F.  Jukic,  zem|.  59. 

KULaSiNA,  /.  augm.  1.  kula§.  —  U  Vukovu 
rjeiniku  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Ne  da 
Tale  svoje  kulasine  jal'  bez  rane,  jal'  bez  mrtve 
glave. 


KTJLA§INAC 

KULASINAC,  Kula§inca,  m.  coojek  iz  Kula- 
sina.  —  isporedi  Kolasinac.  —  U  nase  vrijemn. 
Do  skoro  Kniasinci  i  Sa.Tani  (Taraiti?)  nikakva 
poreza  nisu  placali.  F.  Juki6,  z6ni|.  3.  Izdat  ve 
nece  gora  crua,  jer  Novica  zagna  Kulasince. 
Osvetn.  3,  38. 

KULASINSKI,   adj.   koji  pripada   Kidasinu. 

—  isporedi  kolasiuaki.  Kulasinska  (nahija).  F. 
Jukic,  zemj.   59. 

KULATAST,  adj.  (o  konu)  koji  je  misje  boje. 

—  Vostaje  od  tur.  quia  at,  kon  ride  zuckaste 
boje  (franc,  isabelle).  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
medii  rjecnika  u  Vukovit  (n.  p.  kon  .mausfarb, 
mausefarbig'  ,colore  murino').  Naj  poslije  ga  od- 
vede  i  u  trecu  subu  de  je  za  jaslima  bio  kula- 
tast  kon.  Nar.  prip.  vuk.  10.  Davsi  Kara-Dor- 
diju  SeSanu  i  lepa  kulataata  ata.    Vuk,  dan.  5,  35. 

KULATI,  kulam,  iinpf.  sporo,  tiho  hoditi.  — 
isporedi  ces.  kulati,  valati  se  (od  kule,  kitg(a), 
po{.  kulac  (od  kula),  i  mag.  kullogui.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Sporo  li  ga  fci  na  torn  tvom  pa- 
ripu  kulas'.  J.  Bogdanovic.  —  Sa  se.  Kulati  se, 
vuci  se  polako  za  kakvijem  lovom.  L.  Zore,  dubr. 
tud.  11.  Kulati  se,  iti  potiho,  da  se  ne  cuje, 
vuci  se.  u  Stonu.  ,§ta  se  kula§,  kako  da  te  ue 
cujem?'    M.  Milas. 

KULAUZ,  m.  vidi  kalauz.  —  Od  xviii  vijeka 
(ima  i  primjer  xvii  vijeka,  ali  je  u  nemu  drugo 
znacene,  vidi  na  kraju).  Ona  saina  bududi  ku- 
lauz  i  kaziput  niov.  S.  Margiti6,  fala.  32.  Ovi 
je  kulauz  i  voda  Uprav  u  muke  paklene.  F. 
Lastric,  ned.  209.  Slideii  dakle  kulauza,  recenu 
zvizdu,  za  trinaest  dana  dodose  u  Jeruzolim.  od' 
296.  Kao  vodu  i  kulauza.  I.  Jablanoi  12.  Brez 
kulauza,  brez  hrane.  D.  Eapii  203.  —  U  pri- 
mjeru  xvii  vijeka  ima  posve  drugo  znacene:  breme, 
teret,  Hi  mozebiti  jaram,  te  ne  znam  kako  je  ovo 
moglo  postati.  Jedno  veliko  zlo  jest,  kada  no- 
se6i  kulauze  toliko  goleme  koji  cine  u  tvomu 
srcu  nevojan  zivot  koji  imas  sluXeii  svijetu,  ne 
iatii  i(h)  niti  se  tuzis  na  nih.    M.  Radnii  207a. 

1.  KtShE,  m.  hyp.  1.  kulas.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  Kule.  Ostala  im  sa  koiia  eskija,  no  ko- 
liko  u  noj  malo  gvozda,  mom  bi  kulu  sve  cetiri 
bile  i  dvadeset  i  cetiri  klinca.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  336.  Tek  mi  bjese  vrlo  zoban  kule.  3,  338. 
Dura  kule,  dura  dobro  moje!  Pjev.  crn.  225-1. 
Uprav  smjeri  kulu  kroz  kolane.  Nar.  pjes.  juk. 
438. 

2.  KULE,  m.  hyp.  2.  Kulas.  —  Akcenat  je  za- 
bilezen  kao  i  u  drugijem  ipokoristicnijem  rije- 
cima;  u  Vukovit  je  Kiile,  jamacno  po  vokativu. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u  Vnkocu: 
hyp.  v.  Kulas  s  dodatkom :  .Voli  Kule  na  kocu 
cucati  nego  zao  rucak  rucati'  kazao  s  koca  ne- 
kakav  Kulas  arauiba§a  kad  su  mu  Turci  svete6i 
se  govoi-ili:  ,Ori,  Kule!  kopaj,  Kule!'  (vidi  Nar. 
posl.  vuk.  38). 

3.  KULE,  kaze  se  na  kiile  na  vile,  vidi  u  Vu- 
kovu  rjecniku:  na  kule  na  vile,  n.  p.  razbi,  t.  j. 
odvrati  ga  razlicnijem  rijefiima  od  onoga  sto  je 
htio  da  6iui.  —  Razbi  na  vile  na  kiile.  (kad  ko 
koga  razlicnim  rijecima  odvrati  od  kakva  na- 
mjerena).  Nar.  posl.  vuk.  269.  Kazujuci  srpski 
drugijem  rijefiima  kako  je  ko  razbio  na  kule  na 
vile,  reklo  bi  se  kako  je  govorio :  ,Ovo  bilo,  ono 
se  svilo'  itd.  Vuk,  rjecn.  kod  vila.  Razbi  na 
kule  na  vile  (kad  koji  sto  odrece  ili  pokvari 
s  rijecima).  kod  na  kule  na  vile  (gdje  ima  zna- 
cene ,ausfluchte,  vorwande  bei  einer  absclilagigen 
antwort'  po  eemu  bi  znacene  bilo:  svakojakijem 
izgovorima  ne  pristati  na  sto). 


769 


1.  KULI.TES 


KULIiBATI  SE,  kulebilm  sn,  impf.  vidi  ko|e- 
bati,  b.  Kulebati  se,  1.  cujati  se,  kad  dva  sjednu 
na  koje  drvo  samo  po  srijedi  na.sloneno,  pa  jedan 
3  jednoga  kraja  a  drugi  a  drugoga  pritezu  se  i 
u  zrak  odbijaju.  2.  u  hodu  cu|ati  se.  M.  Pavli- 
novic. 

KULECATI,  kulecam,  impf.  vidi  kudecati.  — 
isporedi  ku}ecati  se.  Tesko  drustvu  u  kom  omla- 
dina  kasjuca  i  starafeki  kuleca !  M.  D.  Milicevi6, 
zlosel.  85  (treba  li  citati  kudeca?). 

KULECIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Di- 
mitrije  Kulefiic.    Rat.  386. 

KULEN,  KULEN-,  vidi  kujen,  kulen-. 

KULEN,  m.  ime  mjesno  u  Srbiji.  a)  u  okrugu 
kragujevackome.  Livada  u  Kulenu.  Sr;  nov.  1870. 
490.  —  b)  It  okrugu  smederevskome.  Niva  u  Ku- 
lenu.   Sr.  nov.  1875.  745. 

KULENAK,  Kuleuka,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujevackome.  —  isporedi  Kulen. 
Niva  u  Kuleuku.    Sr.  nov.  1874.  223. 

KULENOVI6,  vidi  Kuliuovic. 

KULETE,  kiileta,  /.  pi.  vidi  pripojasnice,  fisek- 
6ese.  —  Nepoznnta-  postana ;  va^a  da  je  tada 
rijec.  —  U  naSe  vrijeme  u  Crnoj  Qori,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vuko.vu:  ,die  patrontasche'  ,embo- 
lorum  theca'.  [vide]  pripojasnice,  cf.  fisek-iese 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori.  —  Ne 
utece  ziva  pilicnika,  da  unese  kunte  ni  kulete. 
Nar.   pjes.  vuk.  5,  372. 

KULETIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Hranbcb 
Kuleticb.    Dec.  hris.  21.  89. 

KULETINA,  /.  augm.  kula.  —  Od  xviii  vi- 
jeka. Lupnu  ona  kuletina  mesnata  (metaforicki : 
Golijat)  ponorice  tako,  da  se  zemja  potrese.  F. 
Lastrii,  ned.  75.  Kuletine  daje  razvajivati.  D. 
Obradovii,  basne.  237. 

1.  KtfLICA,  /.  dem.  kula.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kiilica.  —  U  Belinu  rjecniku:  .tor- 
retta,  torricella'  ,turricula'  736*;  u  Stulicevu: 
joppidulum,  parvum  oppidum,  parva  ar.\,  turri- 
cula';  u  Voltigijinu:  ,torretta,  torricella,  torruc- 
cia'  ,thurmchen'.  —  /  kao  mjesno  ime:  Kulica,  od 
prije  nasega  vremena.  S.  NovakoviA,  pom.  136. 
—  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  liiko-krbavskoj. 
Razdijej.  30.  —  mjesto  n  Srbiji  u  okrugu  va- 
{evskome.  Zemja  na  Kulici.    Sr.  nov.   1870.  37. 

2.  KULICA,'  vidi  kujica. 

KULIC,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  —  Jamacno 
je  dem.  kula.  a)  mjesto  u  okrugu  pozarevackome. 
Zem|a  u  Kulicu.  Sr.  nov.  1875.  332.  —  b)  u 
okrugu  smederevskome:  selo.  K.  Jovanovic  148, 
i  razvaline.  Kulic,  grad  sad  vec  razvajen  na 
otoku  Morave  u  Dunavo.  M.  D.  Milioevic,  srb. 
121.  i  u  Vukovu  rjecniku:  ,ruinen  einer  festung 
an  der  miindung  der  Morawa'  ,parietinae  quae- 
dam'. 

KULICANIN,  m.  covjek  iz  sela  Kulice  u  Hr- 
vatskoj.   J.  BogdanoviA.    —  Mnozina:  Kulioani. 

KULICANKA,  /.  zensko  cefade  iz  sela  Kulice 
(u  Hrvatskoj).    J.  Bogdanovi6. 

KULICKI,  adj.  koji  pripada: 

•A.  selu  Kulicu.  Kulicka  (op)itina).   K.  Jova- 
novi6  148. 

b.  selu  Kulici  (a  Hrvatskoj).  J.  Bogdanovii. 

KULICKINA,  /.  vidi  Kulicanka.  J.  Bogda- 
novic. 

KULIC,  m.  p>rezime.  —  U  nase  vrijeme.  Bozo 
Kulic.    M.  D.  Milioevic,  srb.  639.  zim.  ve6.  219. 

1.  KULIJES,  kulijesa,  m.  vidi  u  Vukovu  rjei- 
niku:   kao   kacamak    od    sitna  bungura   ,art  ge- 

49 


1.  kulijeS 


KULOVAO 


richt'  ,cibi  genus'  s  dodatkom  da  se  tjovori  u 
Crnoj  Gori.  —  isporedi  1.  ku|en. 

2.  KULI.TES,  m.  ime  selu  u  Biisiii  u  okrugu 
sarajevskome.    Statist,  bosn.  10. 

KULIJE§KI,  adj.  koji  pripada  kuUjesu  (vidi 
1.  kulijeS).  —  JJ  Vukovu  rjeiniku:  u.  p.  tucan 
kojijeni  se  tuio  kukiiniz  za  kulijeS. 

KULIK,  KULIK-,  vidi  kolik,  kolik-.  —  Amo 
pripadaju  i  primjcri  u  kojima  ispada  i  (kulko) 
pa  za  niin  i  1.  Kuko  bo)e  more,  svrSi  svotu 
sluzbu  od  mise.  Mirakuli.  94.  Kuko  produzen 
be  lieinu  Zivot.    S.  Kozifiic  4". 

KULIM,  »).  u  jednume  rukopisu  stoji  Kulirab 
mj.  Kudoliub  (vidi  Kudjelin).  Drbmaiib  i  Kuliuib. 
Uanilo  115. 

1.  KULIN,  m.  vidi  1.  ku|en. 

2.  KULIN,  kulina,  »i.  vidi  1.  kula§.  —  1}  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  s  primjerom 
ie  narodne  pjesme:  Da  mu  damo  Talova  kulina. 

3.  KULIN,  m.  ime  musko.  —  isporedi  2.  Ku- 
}en.  —  Od  xii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu (,in  der  redensart' :  po6eo  pripovijedati  ko- 
jesta  od  Kulina  bana  .orditur  ab  ovo'  ,er  holt 
weit  aus')  i  u  Daniiicevu  (Kuliub,  ime  musko). 
Ja  banb  bosbnbski  Kulinb.  Mon.  serb.  1.  (1189). 
Lubota,  Kulinb,  Velimirb,  ...  12.  (1222—1228). 
Kulinb  sb  detiju.  60.  (1293—1302).  Kulin  ban. 
Nadod.  202.  Vojsku  kupi  Kulin-kapetane  kra- 
jisnike  Turke  nevjernike.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  194. 
Kad  je  Kulin  opazio  blago,  to  Kulinu  vrlo  milo 
bilo.    4,  202. 

KULINA,  /.  augm.  kula;  zidine  od  kule.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kiilina.  —  U  nase  vri- 
jeme, a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,iugen3  ac 
praeceps  turris')  i  u  Vukovu  (zidine  od  kule  ,ru- 
inen  einer  kula'). 

a.  uopce.     Pa  on   ide  doje   niz  kuline.    Nar. 
pjes.  marjan.  124. 

b.  kao  mjesno  ime. 

a)  u  Bosni.  ua)  selo  u  okrugu  banolue- 
kome.  Statist,  bosn.  39.  —  hh)  selo  u  okrugu 
Tuzle  Bone.    100. 

h)  u  Srbiji.  aa)  selo  u  okrugu  aleksinac- 
kome.  K.  Jovanovic  94.  —  hb)  stara  zidina  u 
okrugu  niSkome.    M    D.  Milicevi6,  kraj.  srb.  17. 

—  r(')  suma  u  Bogostici  (u  okrugu  podrinskome). 
1^.  Stojanoyii.  —  d<l)  mjesto  u  okrugu  pozare- 
vackome.  Niva  u  Kulini.  Sr.  nov.  1873.  59.5.  — 
ee)  mjesto  u  okrugu  sabackome.  Zemla  na  Ku- 
lini. Sr.  nov.  1867.  67.  —  ff)  stari  gradic  u 
okrugu  toplickome.  M.  D.  Milicevic,  kra|.  srb. 
355.  —  f/ff)  mjesto  u  okrugu  valevskome.  Niva 
u  Kulinoj.  Sr.  nov.  1870.  287.  Niva  na  Kulini. 
1878.  379. 

KULINOV,  adj.  koji  pripada  Kulinu  (vidi  3. 
Kulin).  Kada  dodo  Kulinovu  knezo,  Kuliuovu 
svilenu  cadoru.  Nar.  pjes.  vnk.  4,  197.  Tu  iz- 
lazi  kada  Kulinova.    4,  203. 

KULINOVACKI,  adj.  koji  pripada  Kulinov- 
cima.  —  Kod  mjesnoga  imena.  Kulinovacko  po)e, 
mjesto  u  lirhiji  u  okrugu  iacanskome.  Niva  u 
Kulinova6kom  Po|u.    Sr.  nov.  1863.  102. 

KULINOVOI,  KulinovacS.,  m.  pi.  mjesno   ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  banoluckome.  Sta- 
tist, bosn.  39. 

b.  selo   u  Srbiji   u  okrugu  caianskome.    K. 
Jovanovi6  167. 

KULINOVlt,  m.  prezime.  Od  Vakupa  dva  Ku- 
linovi6a.  Nar.  pjos.  vuk.  3,  255.  I  viteza  Kuli- 
novic-Pera.    5,    114.     IHja   Kulinovi6.    Rat.  238. 

—  Kulinovi6i    u  Bosni   misli   se   da  su  potomci 


bana  Kulina  (vidi  .3.  Kulin  i  2.  Ku|on).  zovu  sc 
i  Kulenovidi.  Zemja  (u  nahiji  Kulin- vakufskoj) 
gotovo  svaje  bega  Kulenovida  koji  do  40  o*aka 
broje.  F.  .Iuki6,  zem].  .50.  Znatniji  bezi  u  Bosni 
jesu:  .  .  .  Kuleuovi6,  .  .  .    142. 

KULIN-VAKUF,  m.  mjesno  ime  u  Bo-ini  u 
kotaru  bihackome,  vidi  Vaknf.  —  Oovori  se  i 
Kulen-vakuf.  Kulon-vakuf,  varoS  u  otoku  koga 
nafiiiia  Una.  F.  Juki6,  zom[.  50.  Kulin-vakuf. 
73.  Vakuf  Kulen,  opcina  u  kotaru  hihaikome. 
Statist,  bosn.  53. 

KULIN-VAKUFSKI,  adj.  koji  pripada  Kulin- 
vakufu.  Kulin-vakufska  ili  novosolska  (nahija). 
F.  Juki6,  zem].  50. 

1.  KULI§CE,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,sphao- 
risterium'.  —  Posve  ncpouzdano:  po  svoj  je  pri- 
lici  Stulli  htio  napisati  kujisde,  a  to  je  uprav 
kugliSde  (vidi)  Sto  je  zlo  proiitao. 

2.  KULI&OE,  vidi  Kulisto. 

KULI&16  (Kulisic),  m.  prezime.  —  Pomine  se 
od  xvui  vijeka.  Delimarki,  Kuli§i6i,  ...  J.  Ka- 
vanin  131*.  Tadija  i  Jure  Kulisici.  And.  Kacic, 
kor.  487.  I  §  nima  su  sva  tri  KuliJiia.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  164.  Sinao  KuliSic.  2,  663  (medu 
prenumerantima).     Kulisi6.    Sehem.    bosn.    1864. 

XX. 

KULISTE,  n.  mjesno  ime  (jamaino  znaii  mjesto 
gdje  je  prije  bila  kula).  —  I  sa  -si,-  mj.  st. 

a.  Kulisde,  ime   livadi  u  Hrvatskoj.    D.  Tr- 
stenak. 

b.  KuliSte,  selo  u  Srbiji  u  okrugu  knezevai- 
kome.    M.  D.  Milidevic,  srb.  835. 

KULITI,  kulim,  impf.  kuditi.  J.  Grupkovic. 

KULIZA,  m.  muski  nadimak  i  pre-ime.  —  U 
nase  vrijeme.  U  narodu  nasemu  ima  prezimena 
n.  p.  Kuliza,  .  .  .  Vuk,  ziv.  95.  Milosav  Kuliza. 
M.  D.  Mili6evi6,  srb.  199.  Za  Mratince  se  (koji 
slave  sv.  Mratu)  svuda  drXi  da  su  rdavi  }udi,  i 
zovu  ih  jKulize'  ....  Mnogi  ih  zovu  ,Kulize'  sto 
je  ime  poruzuo  a  sta  upravo  zuaoi  ne  znam. 
slave.  13. 

KULIZDRA,  /.  sa}iv  naziv  za  naj  prostiji 
sir,  odnosno  basu.  .Donijela,  brte,  preda  nas  one 
kulizdre,  da  s  nome  vuka  ispod  repa  namaices, 
vrag  zna  kud  bi  se  stanio'.    J.  Bogdanovic. 

KULIZIC,  m.  prezime  (po  ocu  Kulizi).  —  U 
rease  vrijeme.  Za  turskoga  vroraona  u  Sapcu  jo 
bio  jedan  trgovac  Jakov  Kulizid.  Vuk,  ziv.  95. 
Maiko  Kulizic.    Eat.  179. 

KULIZINO,  n.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  okrugu 
uziikome.  K.  Jovanovi6  152. 

KULKUMA,  /.  mastionica  (crnionica,  kalamar). 
—  Va{a  da  je  rijei  turska,  ali  ne  znam  koja.  — 
U  narodnijem  pjesmama  nasega  vrcmena  iz  Bosne. 
Zlatija  je  divit  izvadila,  u  kulkumi  murooefa 
crnog.  Nar.  pjes.  horm  2,  147.  Ivulkuma,  t(urska) 
T(ijec),  mastionica.    1,  615. 

KULMA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji.  a)  mjesto  u 
okrugu  pozarevaikome.  Niva  u  Kulmi.  Sr.  nov. 
1873.  595.  —  ft>  u  okrugu  uziikome.  Niva  u 
Kulmi.    Sr.  nov.  1875.  799. 

KULMANlC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Jan- 
drija  Kulmaaica.    Mon.  croat.  330.  (1565). 

KULMIS,  m.  neka  bijka.  Kulmis,  (lat.)  calamus 
aromaticus  (Sabjar,  u  Zagrebu),  Acorus  calamus 
L.    B.  Sulek,  im.  183. 

KULOS,  m.  neka  bifka.  Kulos,  ammoni  (Kuz- 
mii);  cf.  KoloS.    B.  Sulek,  im.  183. 

KULOVAC,  kulovea,  hi.  neka  bi^ka.   Kulovac, 


KULOVAC  r 

Scolymus  liisiianicus  L.  (Vodopio).  B.  SuloU,  iin. 
183. 

KULPIN,  m.  varos  u  Ugarskoj  u  prolopresvi- 
teratu  novosadskome.    Sem.  prav.  1878.  25. 

KULSKI,    adj.  koji  pripada  kuli  Hi  kulama. 

—  U  nase  vrtjeme.  Vodi  koi'ia  kuli  do  mostova; 
kad  doveo  pod  kulske  mostove  .  .  .  Nar.  pjes. 
marjan.  151.  One  prate  OsmanAlajbega,  lipa 
Zlata  bas  do  kulskih  vrata.    157. 

KULTURA,  /.  cultus  atqiie  humanitas,  sto  se 
sad  pise  obrazovanost,  prosvjeta.  —  Od  tal.  cul- 
tura,  nem.  cultur.  —  U  pisaca  nasega  vretnena. 
Trgovine  dubrovacke  kojom  je  naj  viJe  ta  jugo- 
slavenska  republika  iimjela  doci  do  svoga  ovijeta 
koji  hraneci  u  sebi  kulturu  svake  straue  narod- 
noga  zivota  onoga  vremena  .  .  .  D.  Dani6ic.  rad. 
9,  191—192.  Sto  su  one  (rijeei  tiute)  veoma 
vazne  i  za  historiju  kultnre  narodne.    ogled,  iv. 

KULTUB.AN,  kultiirna,  adj.  koji  pripada  kiil- 
turi.  Za  kulturnu  historiju  nasega  naroda.  D. 
Danioi(^..  rad.   9,  191. 

KTJLUCAB,  m.  covjek  (tezak,  se\ak)  sto  ka- 
luci.  —  U  nase  vrijeme.  Kmatovi  da  daju  kulu- 
fiarima   napojnicu.    u    M.  i).   Milicevid,  opst.  23. 

—  Mnozina:  Kulucari,  kao  ime  mjestu  u  Srhiji 
u  okrugii  krusevackome.  Ivfiva  u  Jvulufiare.  Sr. 
nov.  1863.  187. 

KULUCE,  Kulilca,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srhiji 
u  okrugu  biogradskome.  Livada  u  Kulucama.  Sr. 
nov.  1876.  236. 

KULUCENE,  n.  djclu  kojijem  se  kuluci.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Vukovu.  (Policiski  cinovnik 
mora)  da  uadzirava  kuluceiie.  M.  F).  Miliievic, 
medudnev.  20. 

KULUCITI,    kulu6im,   impf.    vidi  kulukovati. 

—  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  kiiluci.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(vide  kulukovati).  Kmetovima  da  |udi  kuluce 
ako  hoce  a  ne  pod  zor.  u  M.  D.  MilideviA,  opst. 
23.  Bio  je  zakoniti  obicaj  da  knezina  nekolike 
dane  od  nede}e  kuluci  svome  knezu.  pomenik. 
1,  78.  I  primorava  ih  (decuj  da  kuluce.  Srp. 
zora,  god.  1,  sv.  2,  str.  36.  Zar  vavek  da  ku- 
lufiimo  toj  zem|i?    sv.  7,  str.  164. 

KUIiUC-KESA,  /.  vrsta  kese  sto  vojnici  (n.  p. 
husari)  nose  obje^enu  o  ramenu  (vidi  u  Vukovu 
rjecnika).  —  Prin  dio  va(a  da  je  tur.  qylyg, 
sabla.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu:  u  katana  sto  visi  ostrag  (do  ispod  ko- 
Jena).  —  Nas  dakle  mundir  bila  zelena  curdija 
s  crnim  pervazom, .  .  .  zelene  cizme,  erne  kuluc- 
kese,  kalpaci,  ...  S.  Tekelija.  letop.  mat.  sr. 
120,  4. 

KULUGLIJA,  m.  tur.  qui  oglu,  (vojnik)  pjesak. 

—  U  nase  vrijeme.  Tu  pogibe  cvi  jet  od  Turaka : 
kuluglije  i  mlade  delije,  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
77.  Tu  je  Mahmut  vojsku  pogubio,  pogubio  age 
i  begove,  kuluglije  i  svoje  delije.    4,  78. 

KULUK,  m.  tlaka,  robija.  —  Tur.  qullnq, 
sluzba,  straza.  —  Od  xviii  vijeka  (naj  prije  u 
rukopisu  pisanome  crkvenijem  jezikom),  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (,die  froUne'  ,angaria'.  of.  ro- 
bija, begluk).  Od  porcije  i  pro6ega  datka  i  ku- 
luka  sut  slobodni.  Glasnik.  56,  219.  (1733).  Ku- 
luk  ili  robote,  samo  na  putove  i  mostove  mo- 
radu  ciniti.  S.  Tekelija.  letop.  mat.  sr.  120,  83. 
Da  od  dosejenih  Hercegovaca  ne  trazi  poreza,  ni 
kuluka.  M.  D.  Milicevic,  pomenik.  1,  117.  Bun- 
tovnici  su  trazili  da  se  ukinu  kuluci.  2,  150. 
Zar  i  ti,  tata,  da  kosis  pod  kuluk?    2,  266. 

KULUKATI,  kulucem,  imj)/.  o  glasu  u  tukca, 


I  1.  KTH^A,  b. 

purana.  —   U  nase  vrijeme  u  ITosni.  Da  kuluce 
ko  tukac.    Bos.  vila.  1890.  236. 
KULUKOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kalukuje. 

—  U  Vukovu  rjeiniku. 

KULUKOVATI,  kulukujem,  impf.  raditi  pod 
kuluk.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  kii- 
lukova.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (.frohnen'  ,angariam,  operam  .servam 
praesto'.  [cf.  kuluciti,  begluciti,  tlaciti  2]).  Ni§to 
drugo  ne  ima  (Krstjanin)  u  nedi|u  i  u  ostale 
dni  svetcane  ciniti  ni  kulukovati.  M.  Divkovi6, 
bes  -  507. 

KULUMGrIJA,  m.  muski  nadimak  ili  prezime. 

—  Ista  je  rijec  sto  kulungija.  —  U  nase  vrijeme. 
Pisato  vojevodi  Dimitriju  Kulumgiji.  Djelovod. 
prot.  31.  isporedi  kulungija  na  kraju. 

KULUNG-,  vidi  kujung-  (vidi  u  Vukovu  rjec- 
nika kod  kulungija). 

KULUNGIJA,  m.  vidi  kujungija.  —  Od  .xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  ku- 
jungija ,mit  alien  ableitungen'  s  dodatkom  da  se 
govori  u  vojvodstvu).  Kulungije,  trgovci,  likari. 
M.  A.  Relkovic,  sat.  K8'>.  Bog  svemogudi  tako 
svoje  po}ub}ene  cini  vocestruko  kuSati,  bas  kano 
kulungija  srebro.  D.  Rapic  181.  I  zapovedio  mu 
(upravitefu),  da  zakaze  u  6arSiji  iiarocito  kulun- 
gijama,  da  metre  na  neke  osobite  pare.  M.  D. 
Milicevic,  medudnev.  294.  —  Vidi  Kulum^ija. 
Dimitrije  Kulungija.    M.  D.  Milicevii,  srb.   741. 

KULUNGIJIC  (Kulungi6),  m.  prezime  (po  ecu 
kulungiji).  —  U  na.^e  vrijeme.  Milisava  Kulun- 
gida  iz  Sibnice.  M.  D.  Milidevic,  srb.  100.  Ku- 
iungic.    Schem.  diac.  1877.  64. 

KULUR,  kuliira,  m.  vidi  kolur.  —  U  jednoga 
pisca  cakavca  xviii  vijeka.  Jednom  svitom  punom 
razlikosti,  od  razlika  i  mnogostruka  kulura  il' 
masti.    A.  Vitajii,  ist.  140. 

1.  KULU§A,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  ku- 
latasta  kobila.  cf.  kulaSica.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kiilusa. 

2.  KULUSa,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  sibeu.  1875.  26. 

KULUZ,  m.  vidi  kulauz.  —  Na  jednome  mjestu 
XVIII  vijeka.  I  ona  (je  zoizda  dana)  samo  za  ku- 
luza  aliti  za  kaziputa  krajom.  S.  Margitii,  fala. 
4.  moglo  hi  siajati  stamparskom  grijeskom  mj. 
kulauza,  ali  isporedi  i  Kuluzid  i  Kuluzovic  (oba 
prezimena  mogu  biti  postala  po  ocu  kuluzu). 

KULUZIO,  )«.  prezime  (vidi  kod  kuluz).  — 
isporedi  Kuluzovic.  —  U  nase  vrijeme.  Mirko 
Kuluzic.  Rat.  408.  Vasa  Kuluzi6.  &em.  prav. 
1878.  54. 

KULUZOVIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
vijeka.  U  recenomu  Bristu  .  .  .  bise  kuda  od  sta- 
rine  Bilopavlida  od  koje  su  sada  Vezici,  Kulu- 
zovidi,  Levrici  i  Saridi.  And.  Kadid,  kor.  471. 

1.  KUl^A,  /.  (ce.^ce  u  mnozini  ku}e),  trbuh 
uopce,  pa  osobito  veliki  debeli  trbuh,  trbusina  (u 
cefadeta  i  tad  se  kaze  kao  u  rugu,  rjede  u  zivo- 
tine).  —  Srodno  je  s  1.  kujen  (vidi).  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  u  jednini. 

u)  u  cefadeta.  Pale  mu  dupine  niz  ramena, 
spustio  ku}u.  S.  ^jubi.sa,  prip.  132.  Jer  jedno 
dobande  nije  nadojilo  lakomu  kuju  Vuka  Dojce, 
pade  mu  na  um  da  nas  podaradi.    prid.  99. 

b)  u  zivotine,  drab,  lapaci,  zeludac.  Operu 
vodom  kuju  brav}u.  V.  Bogisid,  zboru.  613.  Ku}a. 
govedi  trbuh.    Bos.  vila.  1892.  223. 

b.  u  mnozini.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu: 


1.  KU];.A,  b.  7 

(,aohiiD]>flicl>')  vido  trbuh  s  dodatkom  dn  sc  r/o- 
rori  u  Ornoj  (luri. 

«i)  u  ieladeta.  SpuSti  ku|e  a  obrivi  brko. 
P.  Petrovii,  gor.  vijen.  G(>. 

h)  u  iivolii'ie.  Kiko  voli :  ,.Ja  h\  gledat  po 
srijedi  pa§u;  ti,  ZeH<^ii,  ii  kuje  kulasu'.  Osvotn. 
4,  43.  KuJe  ,venter  pendulus'  ,liiingebaiich'.  F. 
SimiSid  u  Istri. 

2.  KlUiA,  /.  u  Vitkouii  rjccnikii :  vide  ka^a- 
mak.  —  isporedi  1.  ku)en. 

3.  KIUjA,  /.  naziv  za  zensko,  koje  je  trbu- 
5ato.  —   U  naSe  vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovid. 

4.  KU^jA,  /.  ime  kravi.  F.  Kurolac,  dom.  ziv. 
24. 

KU^iACE,  /.  }il.  selo  u  Dalmnciji  u  okrugu 
kotorsknme.    Itepert.  dalm.  1872.  7. 

KU^AJE,  /.  pi.  ime  selu  u  Hruatsknj  u  zupa- 
niji  zagrebadkoj.    Kazdijej.  71. 

KU^AK,  m.  ime  nijestu  m  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Vinograd  u  Kujaku.  Sr.  nov. 
18G7.  415. 

KU^jANA,  /.  ime  selii  u  Bosni  u  okrugu  Tuzle 
DoAe.  Statist,  bosn.  34. 

KU^ANCIC,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme. 
D.  Avramovii  276. 

KLf^ANI,  m.  pi.  mjesno  ime  (uprav  pi.  Ku- 
|anin). 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bihackome.  Statist. 
bosn.  49. 

b.  u  Hrvatskoj.  m.)  selo  u  zupaniji  zagre- 
haikoj.  EazdijeJ.  76.  —  h)  zaselak  u  zupaniji 
Ucko-krbavskoj.   40. 

KU^ANIN,  m.  iovjck  iz  sela  Kule  (vidi  kula, 
^1  f))-  V.  Arsenijevi6.  J.  Bogdanovic.  —  Mno- 
zina :  Kiijani. 

K1T^;ANKA,  /.  iensko  celade  iz  sela  Kule  (vidi 
kula,  b,  f)).    V.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovi6. 

KUl^ANE,  «.  djelo  kojijem  se  ku\a  (vidi  1.  ku- 
|ati).  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,das  hervorwallen 
(z.  b.  des  rauchs)'  ,provolutio'. 

KUJ^AE,  kujara,  m.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku : 
kesa  na  gribu  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori.  —  Bijec  je  srodna  s  1.  ku}a  i  1.  kujen. 

1.  KU]^ATI,  kujam,  impf.  prodirati  silovito  iz 
cega,  kaze  se  o  cemu  Htkome  Hi  o  drugome  cemu 
sto  ide  u  vis  kao  n.  p.  ogan,  dim.  —  Akc.  se 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  kujdmo,  kujdte,  i  u 
aor.  2  t"  3  sing,  kiija.  —  Maze  biti  da  je  ono- 
malopejska  rijec,  kao  kukjati,  krkjati,  kjukati. 
—  U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (v.  kjukati)  i  u  Vukovu  (, hervorwallen'  ,pro- 
volvi',  II.  p.  dim  iz  pe6i,  celo  iz  koSnice,  crijeva, 
krv).  Grotlo  iz  koga  jo  silna  voda  kujala.  Nar. 
prip.  vila.  1868.  502.  Kuja  vino  ko  voda  sa  ko- 
rubo.  Bos.  vila.  1890.  98.  A  zadaj  od  ruma  i 
rakije  kujao  je  iz  nega.  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  5, 
str.  100.  Iz  ogaka  je  kujao  gust  dim.  sv.  6, 
str.  122.  Nek  iz  pakla  ogan  kuja.  god.  1876, 
br.  7,  str.  150. 

2.  KIUjATI,  kuj§,m,  impf.  sldgati  na  svu  silu 
u  Ho  usko  (vreiu,  spag),  napunati,  zbijali.  — 
vidi  i  nakujati.  —  Po  svoj  je  prilici  srodno  s  1. 
kuja.  —  U  na.se  vrijeme  u  Dubrovniku.  ,§to  sve 
tako  kujaS  u  spag?  vidis  da  ti  ne  moze  stat'. 
jSIaba  je  zdravja,  a  sve  kuja  kuja'  (ije  mnogo). 
P.  Budmani. 

3.  KU^ATI,  kujam,  impf.  vidi  znacene  u  pri- 
mjeru.  —  U  nase  vrijeme.  ,Da  je  sta  kujati'  (sjedi, 
rezati  poteSko)  ,dalo  bi  so  i  kujicom'.  (Kaze  se 
u  oskudici,  kad  bi  fiovjek  rado  se  mutio,  trudio 


'2  1.  KTJUjEN 

i  silo  Hvojii  ulagao  .samo  da  iiiia  u  sto,  da  ziia 
zasto,  da  jo  izgled  koristi.  Nar.  posl.  stojan.  107. 
KU^jATI  se,  kujam  se,  impf.  u  titulicevu  rjec- 
niku: ,pila,  coiiis  ludoro'.  —  Jamaino  je  Stulli 
zlo  proiitao  rijei  kugjati  se  «  Bjelostjenieou 
rjeiniku,  zato  je  posve  ncpouzdano.  —  isporedi 
kuliSto. 

KLUiAV,  adj.  trbusat.  —  Postaje  od  1.  kuja. 
—   U  nase  vrijeme. 

a.  uo})ce  (o  iovjeku).  —  U  Vukovu  rjeiniku : 
vide  trbusat. 

b.  knjava  (?,ena),  trudna.  u)  kao  pogrdna 
rijec.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  (u  Srijomu)  knjava 
zena  (,9chimpfiich')  t.  j.  trudna  ,snhwang6r'  , gra- 
vida'. —  b)  bez  pogrde.  I  u  Lici  se  kaze  za 
truduu  ili  iiosedu  zenu  da  je  knjava;  a  od  grdiie 
rekne  se  i  trbusatu  covjeku.    M.  Medii. 

e.  kujava  (krava),  steona.  F.  Knrelao,  dom. 
&iv.  28. 

d.  kujava  ko2a,  nabubrena  koi'.a  kod  uciiiai^a 
u  kozariji.  u  Dubrovniku.    F.  Hefole. 

KIJ^AVICA,  /.  trbuSata  zeua.  ,f.  Bogdanovid. 

1.  KU^iE,  /.  pi.  vidi  1.  kuja. 

2.  KUJ^E,  /.  pZ.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaikome.  Niva  u  Kujama.  Sr.  nov.  1861. 
426. 

KUJ^EBIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka  (pisano 
s  -IS-  mj.  je,  kako  bi  bilo  po  juznome  govoru),  a 
izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Kulebidt).  Ku- 
lebidt  Kosta.    Glasnik.  15,  .809.  (1348?). 

KTJ.^ECANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kuleca.  — 
U  Stulieevu  rjeiniku. 

KU^EGATI  SE,  kiijecam  so,  impf.  vidi  kude- 
cati.  —  isporedi  kulecati  se.  —  U  Stulieevu  rjei- 
niku: ,tremolare,  tentennare,  camminare  o  ope- 
rare  scioperatamente'  ,tremer6,  liuctuare,  jactare, 
titubare'. 

1.  KU^jEN,  m.  a)  vrsta  djevenice:  debclo  crijevo 
ili  imar  nadijeva  se  (svinskom)  krvfu,  brnsnom, 
mascu,  mirodijama,  suhvicama  itd.  (od  prilike 
kao  tal.  sanguiuaccio,  boldone,  franc,  boudin, 
ncm.  blutwurst  itd.).  —  b)  trbuh;  drob,  vidi  1. 
kuja.  —  Zabi(ezio  sam  akcenat  kako  je  u  Vu- 
kovu rjecniku.  u  Dubrovniku  se  govori  sad  kiijen, 
kiijena  (akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  tista- 
lijem  padeziiua,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  gen.  pi. 
kujena,  dat.,  instr.,  loc.  pi.  kujenima),  a  xv  vi- 
jeka pisano  je  kulien  sto  se  ne  zna  tnba  li  ci- 
tati  kiilijen  ili  kiiljen;  u  Kavanina  i  u  Poslov. 
danii.  .Hampano  je  kuljen  sto  bi  se  moiilo  iitati 
i  na  ta  dva  nacina  i  kao  kujen.  —  Ka/n.  da  je 
od  iste  osnove  od  koje  i  1.  kuja;  nastavak  nije 
jasan:  u  Dubrovniku  je  stariji  oblik  kulijen, 
mladi  kujen,  a  imaju  i  oblici  kulen  i  kulin,  po 
cemu  bi  se  moglo  pomisliti  da  je  stariji  nastavak 
bio  en-b,  ali  se  opet  u  ikavaca,  n.  p.  u  V.  Do-.^ 
sena  nalazi  kulen,  a  u  jekavea  l^ubise  kulin.  — 
Jamaino  je  romanska  rijei,  kao  i  1.  kuja,  od  lat. 
culleus,  mijeh,  ili  jos  bo(e  od  lat.  coleus  (scro- 
tum), radi  nastavka  irn.  ili  em.  moze  se  pomi- 
sliti na  tal.  coglione  (.testiculus'),  pa  i  na  bol- 
donf>,  boudin,  isporedi  mjesna  imena  kao  Solin, 
Labin  itd.  —  Od  xv  vijeka  (vidi  a)  bb)),  a  iz- 
medu rjeinika  u  Mikajinu  (kujen,  nadivonje  ,far- 
tum,  farcinea,  tomacula'),  u  Stulieevu  (,boldone' 
jfarciminis  species');  u  Vukovu:  kujen  (po  jugo- 
zapadnijem  krajevima)  kao  velika  kobasica  ,die 
mageuwurst'  , venter'  [vide  djovenicaj.  u  Risnu 
nadjene  se  (bravjo  siriSte)  kukuruzna  bra§na, 
loja  i  .snviea,  pa  po§to  se  skuva,  jede  so.  cf.  ku- 
lin; kulen,  vide  kujen;  kulin,  vide  kujen  s  pri- 


1.  KU^EN 


773 


1.  KUM,  a,  a). 


mjerum  iz  narodne  pjesme:  Kuliu  baba  varila, 
kulinom  so  falila. 

<i)  u  prvome  znacenu,  djevenica.  au)  u  pra- 
vume  smislu.  Hoc  mi  dat  jkuJiena'  podprigana? 
M.  Drzic  227.  Gdje  .kuljene'  i  djevenice  ije. 
253.  Nadjeven  je  kako  kuljon.  (D).  Poslov.  danif. 
Tu  su  jazici  i  kuljeui...  J.  Kavanin  201'.  Utone 
kao  kulin  u  brasno.  S,  l^jubisa,  pric.  114  Cuk 
nadeven  zbijenom  vunom  kao  kulin.  123.  — 
bb)  kao  alegoricko  ime  u  pjesmi  ,Poklad  i  ko- 
rizma'  sto  se  misli  da  je  Maruliceva  (u  istoj  su 
pjesmi  i  ostala  imena  alegoricka,  kao  Trbusko, 
Dezun,  Sladolik,  Bobok,  Sutil,  Grozi,  Posturad, 
Svejilo  itd.).  Fra  Bobok  udari  Kulina  po  panfiu. 
M.  Marulid  254.  —  cc.)  u  prenesenomc  smislu, 
nesto  w  cemu  ima  svasta  pomijesano.  ovako  se 
yovori  u  Dubrovniku.  ,Svasta  putis  i  rutis,  pak 
ce  izit  kujeu'.  ,Toliko  si  so  mucio  i  trudio  i  mi- 
slio  i  ucio,  pa  sad  imas  u  glavi  ku|en'.  P.  Bud- 
mani.  ovako  se  zove  neki  rukopis  u  biblijoteci 
Male  Brace  u  Dubrovniku,  u  koji  je  pisar  pre- 
pisao  smikojakijeU  stvari  (vise  od  100  pjesama 
medu  kojima  je  i  Osman  Gundulicev),  vidi  74. 
Kujen,  rukopis  in  folio  od  1020  lista...  Biblio- 
teca  di   fra  Innocenzo  Ciulich.    Zadar.  1860.  23. 

(>)  u  driigome  znacenu,  trbuh,  droh,  zeludac. 
Da  vas  kulen  napunite,  da  prozdrlost  okrunite. 
V.  Uosen  173^.  Kada  razlog  vas  zavrze  i  nad 
gla\'u  kulon  vr2e.  179!^.  A  kad  ku|en  svoj 
ozdrijebi  dogo.  Osvetn.  2,  146.  Progone  ih  kano 
vuci  jaroe,  s  kujenovim  mroinedi  klance.  3,  106. 
Kulen,  ime  zelucu  od  prezivaea.  u  Lici.  F.  He- 
felo. 

2.  KU^EN,  m.  ime  selu  u  Bnsni  u  okrugu 
'I'uzlc  Done.  Statist,  bosn.  83.  —  isporedi  8. 
Kujen. 

3.  KIUjEN,  m.  vidi  3.  Kulin.  —  Postao  je  ovaj 
oblik  tijem  sto  je  narod  pomijeiao  ovu  rijee  s  1. 
kujen  po  puckoj  etimologiji,  te  je  izgovor  i  ak- 
aenat  kao  kod  1.  kujen.  —  Od  xvii  vijeka  (M. 
Orbini,  il  regno  degli  Slavi.  1601.  pise  Culino  i 
Culien.  347.  350).  Kuljena  bana  od  dobrijeh 
dana.  (D).  Poslov.  danic.  Qdi  'e  ban  Kuljen, 
kraj  Ostoja...?  J.  Kavanin  251''».  Povratili  su 
se  (sic)  doba  Kuljen-bana.  (Z).  Poslov.  danifi. 
(vidi:  ,Nel  cui  tempo  fu  tanta  abbondanza  di 
tutte  le  cose  necessarie  per  il  vitto  humano,  che 
la  cosa  and6  in  proverljio  appresso  quel  volgo 
il  quale  vedendo  alle  volte  simili  abbondanze 
suole  dire:  „Sono  tornati  i  tempi  di  Culien  bano"'. 
M.  Orbini  350).  To  je  bilo  onda  kad  je  Kujen 
po  svijetu  hodio.  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KU^ENICA,  /.  vidi  1.  kujen.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  kulfenica,  vide  [djevenica]  kobasica  s  do- 
datkom  da  sc  govori  u  Sinu. 

1.  KU^iENOV  (kiijeuov),  adj.  koji  pripada  ku- 
(enu  (vidi  1.  kujen).  Mir  baba,  mir  djede,  peci 
toj,  ter  se  goj,  kuljonova  juha  do  (d)na  je  gusta. 
(Z).  Poslov.  danic. 

2.  KtjJJiENOV  (Kiijenov),  adj.  koji  pripada 
Kulenu  (vidi  3.  Kujen).  U  Kuljenovo  doba.  (D). 
Poslov.  danifi. 

KU^ESA,  m.  ku(av  covjek.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,01azi,  kujeSa,  nosi  tamo  tvo'e  kuje  daje'. 
J.  Bogdanovic. 

KU^feTINE,  /.  pi.  augm.  1,  kuje.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Kujetine  joj  do  zuba,  pa  ne 
moze  da  makne'.    J.  Bogdanovic, 

KUl^EVCICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  tc  zu- 
paniji  varazdinskoj.    Razdijej.  92. 

KU^jICA,  /.  vidi:  (kajkavski)  Kulica,  pastirski 
noz  sto  se  otvoriti  i  zatvoriti  dade.   u  Prigorju. 


F.  Hefele.  —  O  moja  kujice !  s  tobom  mi  zlo,  a 
bez  tebe  i  criie  i  gore.  (Kaze  se  o  fiovjeku  i  o 
kakvoj  stvari,  s  kim  ili  s  cim  nam  je  slabo  po- 
mozeno;  al'  bez  toga  jos  bi  nam  i  gore  bilo. 
Kujica  je  slab,  tup  nozic).  Nar.  posl.  stojan. 
107.  vidi  i  3.  kujati. 

KULKA,  /.  ime  kravi.    F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
24. 

KU^iKINA,  /.  vidi  Kujanka. 

KUr^SKI,    adj.   koji  pripada   selu    Kuli   (vidi 
kula,  b,  f)).    V.  Arsenijevic.  J.  Bogdanovic. 

KU.^0,  m.  vidi  kujesa  (uprav  je  ipokoristik) . 
J.  Bogdanovic. 

1.  KIJM,  m.  u  naj  slarijemu  znacenu,  covjek 
koji  je  kao  svjedok  na  cijemu  krstenu  (i  kad  bi 
krsteni  izgubio  oca,  koji  je  dulan  zamijeniti  mu 
ga).  —  Radi  ovoga  i  drugijeh  znaccna  vidi  i 
kuma  i  kumstvo.  —  Akc.  .<«  mijena  u  mnozini 
kad  se  umece  ov:  kiimovi,  kumiva,  kumovima, 
kiimove;  kakav  je  akcenat  kad  je  mnozina  bez 
ov  ne  znam,  jer  je  nijesam  nigda  cuo  (mozebiti 
kiimi,  kiima,  kumima,  kume).  —  Rijec  je  vrlo 
stara,  isporedi  nslov.,  bug.,  po(.  kum,  rus.  Kymt, 
pa  i  lit.  kumas.  —  Postaje  od  srlat.  compater, 
od  iega  je  stslov.  kbmotn.,  (nslov.  boter,  koter), 
strus.  KHoTpi.,  ces.,  po(.,  gornoluz.  kmotr.  nije 
jasno  kako  je  postao  kraci  oblik  kum:  moze  biti 
da  se  upotrebfavao  nekakav  dull  oblik  pred  ime- 
nom,  pa  da  se  a  brzome  govorii  skratio,  isporedi 
gospon  (kajkavski),  gospar,  gospa,  dum  (sto  moze 
biti  prim(eno  vec  skraceno).  —  Izmedu  rjeinika 
u  Vraniicenu  (prema  mag.  koma.  119),  «  Mika- 
(inii  (kura,  koji  drzi  na  krStenje  ali  ua  krizmanje 
,patrinus,  compater,  susceptor'),  u  Belinu  (,com- 
pare,  quello  che  tiene  a  battesimo  o  a  cresima 
i  figliuoli  altrui'  , compater'  206')),  u  Bjelostjen- 
cevu  (kum  po  krstu  ali  krizmanu  , compater,  pa- 
trinus,  susceptor'),  u  Jambresicevu  (,patrinus, 
compater'),  u  Stulicevu:  kum,  koji  drZi  na  kr- 
stenu ili  na  bermanu  , compare,  patrino'  ,(e.  apud 
Christie,  ille  qui  cum  aliquis  sacro  fonte  lavatur, 
vol  in  fide  confirmatur,  patris  vices  gorit)' ;  u 
Voltigijinu  (,compar6'  ,gevatter'),  u  Vukovu  (kr- 
steni ,d6r  taufpathe'  , sponsor  baptismalis':  Ne 
kumim  te  §to  ja  kuma  nemam.  vidi  i  kod  c,  d, 
e),  u  Danicicevu :  kumb  ,sodalis'  kao  i  srl.  .com- 
pater' (od  kqjega  je).  ,Pojmeth  muza  ili  kuma  ili 
bliznago'.  §(afai'ik,)  lesek.  129.  .testis  baptismi' 
moze  biti  ovdje.  D.  D.  —  Kraca  je  mnozina  vrlo 
rijetka  (M.  Bijankovii  13.  30.  32;  J.  Kavaiiiii 
233'<';  M.  Dragicevic  264).  u  ovome  primjeru:  Jeli 
od  potribe  da  se  najdu  u  krstenju  kumi  koji 
drze  diteSce?  Ant.  Kad6ic  133  jamaino  je  pisae 
rijecjii  kumi  htio  naznaiiti  kuma  i  kumu ;  drugdje 
kad  je  mnozina  za  samoga  muskoga  kuma  imece 
i  on  ov,  n.  p.  Koliko  moze  biti  kumov  oli  kiima 
u  svetomu  krstenju?  133.  Sto  su  duzui  kumovi 
i  kume  ditetu?  134.  —  U  jednome  primjeru  stoji 
u  oblika  kuma  preii  imenom  muskijem,  i  ne  mi- 
jena se  po  padezima.  Ovo  naredujem  za  moju 
dusu  komu  §to  hoou:  kuma-Durdu  na  pustari 
vinograd  i  kacu.    Grlasnik.  ii,  3,  87.  (1702). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome  (krsteni 
kum).  krHenem  po  crkvenijem  zakonima  i  po 
obicaju  nasega  naroda  kum  postaje  (duhovni) 
rodak  s  krstenijem  i  s  negovijem  roditejima.  ta 
se  osobita  sveza  istice  kad  pravoga  kuma  tijem 
imenom  nazivle  i  krsteno  ce(ade  (vidi  a)  na  kraju), 
ili  negovi  roditeji  (vidi  primjere  kod  b)),  ili  kad 
pravi  kum  zove  nth  istijem  imenom  (vidi  kod  c)). 
<i)  pravi  kum  uopce  ili  prema  krHenome 
kumcctu.  IJa  jedan  kum  ili  kuraa  naj  mane  bude 
pri  krstu.    S.  Ko2ici6   6'>.     Mladcu    ovomu   ki'aj 


1.  KUM,  a,  a).  7 

Ostoja  kum  jo  bio.  G.  Palmoti6  1,  290.  Neka 
upiJu  imona  od  krstjenih  i  od  Aihovih  roditolih 
i  kiimih.  M.  Bijankovid  32.  Tko  mo2e  biti  kum 
ill  kuina  iia  IrrStenju,  i  Sto  jo  potribiio  kuinovom 
obsluiity  I.  Qrli6i6  100.  Ima  so  razumit  da 
medu  kumom  i  onim  koji  so  krsti  i  ooem  i  ma- 
terom  krStenoga  ulazi  i  postaje  niko  prijato|3tvo 
ili  rodstvo  duhovno  koje  smota  i  zabraAujo  Zo- 
nidbu  medu  liiina,  to  jest  da  kum  ili  kuma  no 
moie  s  kumiSetom  ili  s  ofccom  ili  materom  Ae- 
govom  vinfiati  so.  101.  I  zato  svota  crkva  na- 
rodila  jo  kumove.  A.  Ba6i6  276.  Kum  po  kr- 
JtoAu,  kum  krSteni.  292.  Pastir  crkveni  pita  za 
oca  i  mator,  al'  no  ktijuci  baba  i  kum  kazati, 
no  kti  ga  krstiti.  F.  Lastrid,  nod.  401.  Kumovi 
5ine  li  koje  rostvo  s  kim?  F.  Mati6  85.  Krstili 
^  su  bez  kuma  pri  svijeci.  (Z).  Poslov.  danifi. 
ZaSto  so  daju  kumovi  i  kumo  onima,  koji  se 
imaju  krstiti?  I.  Volikanovi6,  uput.  3,  2.i.  Kum 
krSteiia  oli  krsteni  jost  oni,  koji  drzi  dite  na 
krstu,  to  jest  u  oni  fias  kad  se  krsti  .  .  .  Bi  re- 
cono ;  ,u  oni  cas  kad  so  krsti',  zaSto  ako  ga  no 
bi  dr2o  u  vlastiti  ruku  i  u  oni  cas  kad  so  krsti, 
ue  bi  bio  pravi  kum,  niti  bi  ulizo  u  rostvo  s  di- 
totom  ni  i  iiegovim  roditeji;  i  take  oni  koji  drzi 
dite  na  ruku  u  vrimo  odricaria  i  dTngi(h)  koja 
se  cino  prvo  nego  se  dojde  na  6as  od  krStena 
zovo  se  kum  od  katekizma  oli  od  nauka,  a  no 
od  krSteila,  niStauemane  obi6a('j  I  je  da  bude  isti 
i  na  jednomu  i  na  drugomu ;  niti  je  kum  oni 
koji  primi  posli  krSteiia  dite  na  ruke'.  M.  Do- 
bretio  40.  A  besedi  Todore  vezire  (kum  neverni, 
vera  ga  ubila!)  Nar.  pjes.  vuk.  2,  158.  Naslona 
se  glavom  na  Todora,  na  svojega  krsteuoga  kuma, 
Todor  uze  deto  u  narucje.  2,  160.  Blagomene! 
eto  moga  kuma,  eto  kuma  Krajevica  Marka.  2, 
195. 

b)  pravi  kum  (u  prva  dva  primjera  uprav 
onaj  §to  krsti)  prema  roditefima.  Ajd'  ovamo, 
moj  Jovane  kume !  da  idomo  na  vodu  Jordana, 
da  krstimo  Hrista  sina  moga.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  122.  Kum  da  mi  si,  Krstite|  Jovane!  ti  da 
krsti§  Hrista  Boga  istina.  1,  122.  No  da  ro6e 
tana  Grkina:  ,Mio  kume,  Gr6i6u  Manojle!  pro- 
mijeni  ovu  decu  ludu:  daj  ti  meni  fiedo  Vlahi- 
jiino,  a  Vlahiii  da  damo  dovojku'.  2,  19.  Eefie 
nemu  srpski  car  Stjepane :  ,Mili  kume,  Vukasine 
kraje!  .  .  .  caruj,  kume,  za  sedam  godina,  osme 
podaj  mojemu  Uro§u'.  (misli  se  da  je  Vukasin 
krsteni  kum  Urosev).  2, 188.  Bogom  kume,  Oblak- 
Eadosave!  Bogom  kume  i  svetim  Jovanom!  krsti 
nama  dvoje  dece  ludo.    2,  499. 

c)  ie\ade  (dijete)  musko  sto  se  krsti  zove 
se  kum  jirema  svome  pravome  kiimu,  vidi  i  kumfie. 
Stado  Jovan  krstit  kuma  svoga.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  122.  A  za  Boga,  moj  kume  Mauojle!  §to  pro- 
dade  ,kuma'  za  cekine?    2,  20. 

d)  otac  djeteta  zove  se  kum  prema  pra- 
vome kimm.  Al'  govori  VukaSine  kra)u:  ,Mili 
kume,  srpski  car-Stjepano !  nijo  za  me  tvoja  ca- 
rovina,  ja  ne  mogu,  kume,  carovati'  (vidi  pred- 
zadM  primjer  kod  b)).   Nar.  pjes.  vuk.  2,  187. 

e)  vidi  krsti-kume-dijete. 

b.  u  katolicknj  crkvi  ima  i  kod  krizmana 
kum  za  mu§ko  a  kuma  za  zensko.  Kum  krizmani. 
I.  Dr2i6  209.  Koji  bi  krstio  ili  krizmao  brez 
kuma.  A.  Ba6ic  292.  Kum  krizmeni.  294.  Da 
kum  krSteni  moie  biti  na  krizmi  ,kum'.  J.  Ba- 
novac,  razg.  219.  Kum  krizmeni  jodan  dan  no 
mo2e  biti  nego  samo  dvojiei.  221.  Kumovi  i 
kume  na  potvrdonu  daju  se.  I.  Velikanovi6,  uput. 
3,   40.     Kum   krizmeni.    V.  BogiSi6,    zborn.  387. 

C.  vidi  sisitel.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  kum 
se  zove  i  onaj  koji  prvi  put  stri/.e  kosu  djototu; 


1  1.  KUM,  e,  a). 

takovi  kumovi  bivaju  i  Turci  naSim  judma,  i 
nasi  |udi  Turcima  (po  Bosni):  ,0j  Turfiine  za  ne- 
vo]u  kume."  vidi  i  siSano  kumstvo  kod  kumstvo. 
—  Podstrigal  da  bi  ga  i  bila  da  bista  kuma.  S. 
Ko?.i6i6  171>.  Konavjani  koji  zolo  u6i  u  svojbinii 
s  kakvom  odiifinom  pravoslavnom  obiteju,  biva 
strizoni  kum  t.  j.  kumujo  pri  sveftanom  striXenu 
kosa  djeteta,  tim  stupa  u  rodstvo  i  s  djotetom  i 
8  Aegovom  familijom.  V.  Bogi6i6,  zborn.  387  — 
388. 

(I.  kum  (vjenfiani,  vjenSeni,  t  na  jednom 
mjestu  deboli,  uidi  naj  zadni  primjer  pod  a)) 
kod  vjeniana  jedan  od  glaonijeh  svatova,  ili  (u 
varoiima)  jedan  od  svjedoka  (u  Dubrovniku  se 
zove  kum  svjedok  s  mladoienine  strane,  svjodok 
s  nevjestine).  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  vjencani 
,dor  beistand  bei  der  trauung'  .testis  conjugii'. 
Kum  so  zovo  i  svaki  od  rodbine  pravoga  kuma. 

a)  uopce.  Jor  gdi  se  ka  zona  veriti  hotiSo, 
za  kuma  vinfiena  gradjanin  grodiSo.  D.  Bara- 
kovii,  vil.  76.  Roditoji  Aiovi  (zaruinika  i  za- 
rucnice)  oli  divori  i  kumovi  imadu  i(h)  istomu 
(misniku)  prikazati.  M.  Dobretid  460.  Starom 
svatu  i  vjoncanom  kumu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  l<i. 
Zlatni  kume  gospodine,  dobro  dosao !  1,  19.  A 
treca  jo  (kita)  kum-vjencana.  1,  19.  Posadi  se, 
kum-vjen6ani,  neka  ti  jo  cast.  1,  52.  Sretni  kume, 
dobre  ti  sijede!  u  Vuk,  kovfi.  53.  Veo  je  nevo- 
stica  obufiena,  samo  jos  nije  obuvena,  jer  joj  ,po- 
stoli'  noma  —  donesti  6o  joj  ih  ,debeli  kum'  (od 
mladozenino  strane).  u  Vinodolu.  V.  Bogisi6, 
zborn.  223. 

b)  prema  nevjesti.  Kumovi  krivi  s  vasi- 
jemi  kumami.  Zborn.  55'>.  Dok  nisam  stala  uz 
milog  kuma,  uz  milog  kuma  i  uz  dovera.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  33.  Mili  kumo  i  rucni  dovero,  od- 
res'te  mi  svilene  pa6ele.  1,  537.  Kumu  dade  od 
zlata  siniju,  a  deveru  od  zlata  kosuju.  2,  334. 
A  devojka  kumu  govoraSe:  ,A  moj  kumo,  duzde 
od  Mletaka!'  2,  336.  Obraz  vaja,  kum  ce  doci. 
Nar.  posl.  vuk.  230. 

r)  prema  mladozeni.  Kuma  zove  zarko 
sunce,  a  miseoa  svata  starog.  M.  Katancic  65. 
Kuma  kumi  Debelic-Novaka,  starog  svata  Sibi- 
lianin-Janka.  2,  471.  Te  gospodu  svate  sakupio, 
i  miloga  okumio  kuma.  2,  492.  Ni  ti  mene  kum, 
ni  ja  tebe  stari  svat.  (Nomamo  uista  vi§e  izmedu 
sebe).  Nar.  posl.  vuk.  223.  Ivanicin  sin  Niko 
kad  se  ozeni  ima  prizvati  za  kuma  vjencanoga 
Kada  sina  Radoeva.    Pravdonosa.  1852.  30. 

e.  cesto  se  ne  zna  o  kojoj  se  vrsti  kumstva 
govori.  a  jer  kumstvom  (osobito  krstenijem)  po- 
staje soeza  sto  (i  po  crkvenijem  zakonima  i  onako) 
nas  narod  sitvaca  kao  da  nije  mane  tijesna  nego 
je  srodnost  po  krvi,  kum  znaci  uopce  Aesto  vise 
nego  prijatej,  od  prilike  kao  pobratim,  te  se  cesto 
upotreb^ava  kao  i  ta  posledna  rijec. 

a)  u  ovijem  primjerima  va]a  da  se  govori 
0  pravome  kumstou  (kao  pod  a — d).  treba  dodati 
da  se  po  narodnome  obiiaju  zovu  kumom  izmje- 
nice  svi  clanovi  kuce  pravoga  kuma  Hi  kume  i 
onoga  (muskoga  Hi  zenskoga)  kome  je  bio  kum, 
vidi:  Kum  se  zove  i  svaki  od  rodbine  pravoga 
kuma.  Vuk,  rjefin.  kod  kum  (uprav  stoji  kod 
vjenfiaui  kiim,  ali  mislim  da  vrijedi  i  za  drugo 
kumstvo).  U  kojoj  kuoi  ja  kumujem  sva  cejad 
meni  i  mojemu  postaju  kumovi,  a  moja  onoj 
kudi.  (u  Hercegovini,  Crnoj  Gori,  Boci).  V.  Bo- 
gi5i6,  zborn.  376.  —  Pop  Matij,  kum  vas.  Mon. 
Croat.  242.  (1543).  Kum  je  pokojnoga  otca  na- 
Sega.  270.  (157'2).  Ti  si  ukrao  kravu  kumu 
tvomu.  Tondal.  star.  4,  113.  Zafi  so  zovo  put 
kim  je  kum  kumu  slamu  kral  (vidi  kod  ku- 
movski).    P.  Zorani6  t!5'>.    Koga  u  svoju  mlados 


1.  KUM,  e,  a).  T 

obra  pobratima,  kuma  i  druga.  G.  Palmotic  2, 
218.  Brata,  kuma,  al'  susjeda  ...  J.  Kavaiiin 
45a.  Veseli  se,  kume  Pavo,  Bog  pomoze  tvu  do- 
brotu.  98b.  ])va  prijatela  i  kuma.  F.  Lastric, 
ned.  174.  Ne  oprostivsi  kumu  ni  prijate(u.  And. 
Kafiic,  kor.  81.  Jedna  du§a  grijeSna  kuma  na 
sud  vodila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  135.  Kum  svog 
kuma  na  sudove  6ei-a,  .  .  .  i  oglobi  kuma  vjen- 
canoga,  vjencanoga  ili  krStenoga.  2,  2.  Sazvala 
je  goste  i  zvanice  i  kumove  i  sve  prijateje.  2,  99. 
Jos  se  nisam  dobro  pocastio  s  kumovima  i  s  pri- 
jatejima.  2,  367.  A  ne  boj  se,  moj  milosni  kume! 
i,  385.  Blago  mene !  evo  moga  kuma,  samjeco 
mi  bez  ujma.  (Kazao  nekakav  u  sebi,  koji  je  isao 
u  vodenicu  da  meje,  pa  naSao  kuma  vodenicai'a ; 
all  vodenicar  opazivsi  liega  sa  zitom  pomisli  u 
sebi :)  Blago  mene !  evo  moga  kuma,  da6e  mi 
dva  ujma.  Nar.  posl.  vuk.  15.  Kako  kum  prase, 
ti  odmah  vrecu.  (Kad  ti  ko  ho6e  sto  da  da,  ne 
skahuj  se,  iiego  uzmi  odmah,  dok  se  onaj  nije 
premislio).  126.  Kum  kesa,  a  torba  prijato]. 
(Hranim  se  onim  sto  kupim  i  sto  nosim  u  torbi). 
164.  U  kuma  su  velike  oci,  ali  maleno  srce. 
(Kad  ko  mnogo  iSte,  a  malo  daje).  332.  —  vidi 
ti  Vukoini  rjectiikii  (kod  kum):  pred  kuma,  t.  j. 
stogod  tako  dubro  da  bi  se  moglo  pred  kuma 
iznijeti.  Pred  kuma.  (Dobro  da  se  moXe  pred 
kuma  iznijeti).  Nar.  posl.  vuk.  260.  cidi  i  1. 
krizan,  c  i  krizevat.  —  u  ovijem  primjeriina  nije 
jasno  govori  U  se  0  kumstvu  kao  sto  je  pod  a — d, 
ili  kao  neko  pohratimstoo:  Da  je  vidimo  vsa- 
komu  fcloveku  .  .  .  kako  MladoSb  Bajeuovidb  i  si- 
novacb  mu  Brajanb  i  Lukacb  Brajanovb  bratb  i 
Radivoj  Dobrosa]icb  utakmise  se  i  zbgodise  i 
okumi§e  sb  Stepkomb  velikijemb  i  s  Brankomb 
Milovcicemb  Klokurisijomb  za  uboj  i  vraMu 
Strezojevu  koga  soeniSe  300  pertpera  .  .  .  i  pro- 
stise  200  perbpera  na  Bozju  castb  i  vise  rece- 
nijehb  kumova.  Spom.  sr.  2,  106.  (1442).  Bogom 
kume,  Krajeviiu  Marko!  Nar.  pjes.  vuk.  2,  244. 
Nasao  sam  krvnika  jutros  gdje  lezi  na  kutni 
prag.  dosao  je  da  ga  ubijem,  raspas  i  u  struci 
omotan,  a  ja  ga  evo  dovedoh  ovdje,  da  vam  ob- 
javim  kako  mu  opraStam  sinovju  glavu,  a  pri- 
mam  ga  za  kuma.  S.  l^iubisa,  prip.  178.  Primi, 
kume,  Boga  i  sv.  Ivana.  PravdonoSa.  1851.  21. 
ft)  zove  se  ko  kumom  i  ako  nema  pra- 
voga  kumstva,  same  da  se  pokaze  (ubav  i  prija- 
tefstvo.  l^ubovnomu  mi  synu  i  kumu  (pise  kra- 
Jica  Jelena  knezu  dubrovackom  Marinu  Badvaru. 
D.  Danici6).  Mon.  serb.  66.  67.  (1304).  Nasijemb 
prbjate]emb  i  srbcanijemb  kumovorab  (pise  voj- 
voda  Kadnsav  Pavlovic  opstini  dubrovackoj.  D. 
D.).  Spom.  sr.  2,  91.  (1434).  Za  to  vi  molimo 
kako  kumove  i  srbcane  prbjate|i  (pisu  sinovi  Ra- 
do.sava  Pavlovica  opStini  dubrovackoj.  D.  D.). 
111.  (1447).  NaSb  pocteni  kumb  (piso  herceg 
Stjepan  za  Uneza  dubrovackoga  Benka  Gundu- 
li6a.  D.  D.).  115.  (1449).  Ja  ti  odgovaram  da  ti 
misnici  nisu  Francezi  niti  su  iz  Azije  ni  iz  no- 
voga  svijeta,  nego  vasi  sinovi,  bratja  i  rodbina, 
kumovi,  prijate}].  S.  Margiti6,  fala.  293.  Ku- 
movi  pu)i§ki.  (u  Dubrovniku  se  kaze  0  dvoma 
sto  se  cesto  svadaju,  pa  se  lako  izmiruju,  osobito 
kad  se  zdruzuju  nekome  trecemu  na  stetu).  P. 
Budmani.  —  iesto  kad  se  koine  ne  zna  imena. 
Srbi  su  to  svi  i  svuda,  kume  moj  dragovicu.  M. 
Pavlinovii,  razg.  12.  —  U  nase  doba  kaze  se 
cesto  sejaku,  kad  mu  se  ime  ne  zna:  kume. 

f.  «  pretiesenome  smislu,  vidi  djever,  c.  Pro- 
kliria  zatocnike,  t.  j.  ki  na  boj  dvojni  drugoga 
zatiCe;  proklina  kume  nihove.  P.  Glavinic,  svitl. 
117.  Koji  bi  bili  se  na  megdanu  i  koji  niovi 
kumovi  nazivaju  se.    I.  J.  P.  Jjuoic,  nar.  134. 


■-,  KUMA,  e. 

2.  KUM,  )».  pijesak,  tur.  qum.  —  U  nase  vri- 
jeme  u  Bosni.  Prekopase  pojem  meterize,  na 
Arape  srklet  uPini.se,  te  Arapi  ko§e  ispletose,  na- 
suse  ill  kumom  i  kameuom.  Nar.  pjes.  horm.  1, 
249. 

KUMA,  /.  zensko  ce(ade  kao  kum,  vidi  1.  kum. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc. :  kumo,  kume.  —  U 
istijem  slovenskijem  jezicima  u  kojitna  ima  kum 
(kumi.)  ima  i  kuma,  pa  i  u  litavskomc.  —  Iz- 
medii  rjeenika  u  Mikajinu  (kuma,  koja  drzi  na 
krstenje  al'  na  krizmanje  ,comator'),  u  Belinti 
(,commare  o  comare,  donna  che  tiene  a  battesimo 
u  a  cresima'  ,comater'  205a),  11  Bjelostjencevu 
(,comater,  matrina'),  11  Jambresiieini  (,commater'), 
u  Stulicevu  (,oomare'  ,est  ilia  etc.  vide  kum  etc. 
matris  vices  gerit'),  u  Voltigijinu  (,commare'  ,ge- 
vatterinn'),  u  Vukovu:  1.  ,die  patliin,  gevatterin' 
,commater  (?)'.  —  2.  ,die  pathin'  ,puella  cui  sum 
commater'.  ,Kuma'  so  zove  i  svaka  ienska  glava 
od  rodbine  prave  kume.  —  3.  ,euphemismus  fiir 
kuga'.  of.  kuga. 

il.  kuma  krstena,  vidi  1.  kum,  a. 

u)  iiopce  (vidi  primjere  kod  1.  kum,  a,  a)). 
Er  je  meni  kuma  moja  Barbara  sestriea  tvoja, 
ter  ne  mogu  ja  uzet  kumu  moju  za  Jubicu.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  47.  Izjogose  na  Kopije  ravno, 
al'  3u  dosle  od  Piperah  kume,  zakumise,  te  se 
pomirise.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  124.  Al'  od  mira 
vjeru  uhvatimo,  ja  cu  prvi  po6i  pred  kumama, 
ja  za  glave  bratsko  mito  dati.  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  28. 

h)  vidi  1,  kum,  a,  b).  Kako  sto  je,  moja 
mila  kumo!  (govori  jovan  Krsiite{  precistoj  go- 
spodi).    Nar.  pjes.  vuk.  1,  123. 

e)  vidi  1.  kum,  a,  c).  A  kada  je  bilo  na 
krstehu,  kum  je  staru  majku  zapitao:  ,Kako  6emo 
kumi  ime  desti?'  Nar.  pjes.  vuk.  1,  560.  Tebe 
j'  majka  naraa  pokloiiila  jos  malenu  kumu  na 
rukama.    1,   561. 

(I)  majka  kiimdeta  prema  pravome  kumu, 
isporedi  1.  kum,  a,  d).  Dvije  su  se  kume  podig- 
nule,  dvije  kume  u  jednoga  kuma,  u  onoga  Gr- 
ci6a  Manojla:  jedtio  jest©  tanana  Grkina,  a  drugo 
je  bijela  Vlahiiia;  u  Vlahine  cedo  musko  bilo,  u 
Grkiie  nije  no  devojka,  i  dodose  kuma  na  dvo- 
rove,  te  krstise  dvoje  dece  ludo.  Nar.  pjes.  vuk. 

2,  19.  \j\ihi  juuak  kumce  u  naru6e,  liemu  kuma 
pojubila  ruku.  3,  325.  Kumfietom  ga  kuma  da- 
rovala.    4,  16. 

b.  na  krizmana,  vidi  1.  kum,  b.  Kumovi  i 
kume  na  potvrdeiiu  daju  se.   I.  Velikanovii,  uput. 

3,  40. 

c.  nevjesta   prema   (vjencanome)  kumu,  vidi 

1.  kum,  d.  Idi,  duXde,  izgubio  glavu !  kako  6e  te 
objubiti  kuma !  Nar.  pjes.  vuk.  2,  335.  Veli  nemu 
Bugarka  djevojka:  ,Bolan  kume,  duzde  od  Mle- 
taka!  pod  nam'  ce  se  zemja  provaliti,  a  vi§e  nas 
nebo  prolomiti,  kako  ce  se  kuma  milovati !'  Re6e 
rijec  duzde  od  MIetaka:  ,Oj  ne  luduj,  moja  mila 
kumo!  ja  sam  do  sad  devet  oblubio,  kumo  moja! 
kuma    krstenijeh,    a    vjenoane    dvadest   i  cetiri'. 

2,  336.  Oj  devere,  kamo  tvoja  suasa?  a  ti,  kume, 
kamo  tvoja  kuma?  2,  339.  Kiima  kiima  ako  nije 
darovala,  nije  mu  ni  brige  zadala  (cim  6e  on  nu 
darovati).   Nar.  posl.  vuk.  163. 

d.  ne  zna  se  za  ove  primjere,  pripadaju  li 
pod  a  ili  pod  c.  Sad  nije  uzdana  nevista  u  di- 
vera,  kuma  u  kuma,  rodica  u  rodjaka.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  186.  Kuma  nudena  kao  i  ca§6ena. 
Nar.  posl.  vuk.  163.  Ne  idem  ni  u  kume  ni  u 
druge.    S.  !^ubi§a,  prip.  266. 

e.  kaie  se  uopce  zenskome  eejadetii  kao  kum 
muSkome,  vidi  kod  e,  osobito  pod  b).  u  ovome  je 


KUMA,  e.  71 

/■■misltt  obiittije  kumioa.  u  dva  se  aludaja  upotre- 
hfava  svngda  kuma  (kao  eufemizam)  : 

ti)  kad  se  povori  o  ojeHici.  —  U  Dubrov- 
nikii  od  XVI  vijeka.  Kmocka  k6ori,  kradoaroa  i 
kume  (kao  da  je  ipokoristik)  ti  raalo  ne  rijeb. 
M.  Driifi  202.  —  U  naSe  vrijeme  ko  sretne  vje- 
Uicu,  da  mu  ne  naudi  (da  mu  srce  ne  izije), 
treha  da  rede:  ,Kuma,  subota  te  sraola!'  P.  Bud- 
mani. 

b)  0  kitzi.  Kad  kuga  mori  onda  joj  slabo 
govore  ,kuga'  nego  ,kuma'  (kao  da  bi  je  s  tira 
omilostivilil  Vuk,  iiv.  220.  vidi  i  u  Vukovu 
rjeiniku.  Cuma  je  2iva  kao  zena;  sejaoi  joj  te- 
paju  kao  da  im  je  ,kuma'  samo  da  je  ne  najute. 
M.  B.  Mili66vi6,  ?.iv.  srb.  2,  62. 

1.  KUMAC,  m.  vidi  1.  kukavica,  c.  KumaC, 
Bombinator  igneus.  Vinica.    D.  Hire. 

2.  KUMaC,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevadkome.  l^iva  u  Kumafiu.  Sr.  nov.  1870. 
31. 

KUMA6a,  /.  druga,  posestrima.  —  Po  Vuku 
je  rijei  rumunska.  vidi  kod  druzicalo.  —  U  Vu- 
kovu rjeiniku:  cf.  druJiCalo. 

KUMAC,  adv.  vidi  komad.  Tuga  moja  tuga, 
svaki  dauak  druga,  kumac  jedna  projde,  vejek 
druga  dojde,    Jaftke.  116. 

KUMAJ,  adv.  vidi  1.  komaj.  I  ja  sam  se  ku- 
maj  maknul,  da  ui  me  je  posikao.  Nar.  pjes. 
mikl.  beitr.  1,  16.  Nar.  pjes.  bog.  121.  (1663).  Na 
Skujicu  kumaj  kukne,  ve}ek  strela  va  dno  pukne. 
Jaiko.  267.  Kumaj  ,vix  aegreque'  jedva  ,a  peine'. 
u  Belostenca  po  kajkavskom  narjefiju  komaj ;  cf. 
tur.  jkumahiij'  (nije  mi  poznato)  i  ism.  ,kauiu'. 
v.  Bogi5i6  u  Nar.  pjes.  bog.  371. 

KUMAK,  kumka,  m.  dem.  1.  kum.  —  Akc.  se 
mijena  u  voc.  sing.  kiimSe,  u  gen.  pi.  kiimaka, 
u  voc.  pi.  kfimci.  —  U  Vukovu  rjeiniku:  hyp. 
V.  kum. 

KUMAKATI  SE,  kum§,kam  se  (Hi  kiimafiem 
se?),  impf.  vidi  kumati  se.  Mnogi  Arnauti  zvali 
so  ga,  da  im  prvi  put  si§a  decu,  pa  su  se  s  toga 
kumakali  s  nime.  M.  D.  Mili6evi6,  pomenik.  5, 
753. 

KIJMALO,  n.  vidi  u  Ivekoviievu  rjecniku:  kao 
kumstvo,  i  vese}e  nakon  kumovana,  isp.  krstici. 
—  Tebi  ne  dam  dva  posopca  sina,  da  ti  sami 
idu  pod  plauinu,  Pavelicu,  tebi  na  kumalo.  S. 
Vojnikovii.  rp. 

1.  KUM  AN,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  vide  ku- 
masin. 

2.  KTJMAN,  m.  ime  muSko.  —  U  spomeniku 
XIII  vijeka,  i  otale  u  Daniiiievu  rjecniku  (Ku- 
manb).  ,Kumanb'  (tri  puta).  Mon.  serb.  12. 
(1222—1228). 

3.  KUMAN,  m.  ime  varosici  u  Banatu.  §em. 
prav.  1878.  94. 

KUMANI,  m.  pi.  ime  mjesno. 

a.  vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku :  dva  sela,  jedno 
na  Dunavu  ,Kumany',  a  drugo  u  Bitvi  ,Kumanii' 
dade  car  Lazar  Eavanici.  M(on.  .serb).  199.  (1381). 
S(r).  l(etop).  1847.  4,  54.  ono  prvo  ima  i  sad  kod 
GradiSta  (vidi  b). 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  pozarevaikome. 
K.  Jovanovic  140. 

KUMANIC,  TO.  ime  muiko.  —  xiv  vijeka,  a 
izinedu  rjecnika  u  Datiiiicevu  (Kumauicb).  Ku- 
manicb  sb  detiju.  Mon.  serb.  60.  (1293 — 1.S02). 
Kumanicb.  De6.  hris.  12.  18.  86.  Gla.suik.  15, 
289.  (1348?). 

KUMANICA,  /.  mjesno  ime. 


!  KUMANSKI 

u.  zaselak  u  Srbiji  u  okrugu  uziikome.  K. 
Jovanovii  152. 

b.  pomine  se  prije  naSega  vremena  kao  ime 
manastiru.  Kumanica  (mon.).  S.  Novakoviii,  pom. 
136. 

KUMANICEVO,  n.  ime  nekakvu  selu  Ho  se 
pomine  xiv  vijeka.  —  Uprav  je  adj.  pass,  od 
Kuraanic.  Selo  Kumani£evo.  Glasnik.  24,  255. 
(oko   1380). 

1.  KUMANIN,  m.  iovjek  iz  nekoga  turskoga 
naroda  (strus.  no.ioimi.i),  od  kojega  ima  joS  po- 
tomaka   u  Ugarskoj  (ali  sad   govore   magarski). 

—  Mnozina:  Kumani,  u  atarijim  knigama  s  ob- 
likom  Kumane.  —  Od  prvijeh  vremena,  a  izmedu 
rjeinika  u  Daniiiievu  (Kumaninb  ,Cumanus'). 
Ugrbskorau  kra[u  mnof-bstvo  innogo  Ugri  i  Ku- 
mani sbbravbsu.  Domentijan'>  153.  SbVbkupiSe 
okolo  sebe  vojsku  mnogu  jozyka  tatarbska  i  Ku- 
mani. Danilo.  115.  SlySavbse  ia  sevornijo  strauo 
Kumane.  Aleks.  novak.  17.  Muza  Kumauina. 
28.  Kipoklance  ki  Kumane  obratiie.  .1.  Kavanin 
307b. 

2.  KUMANIN,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka. 
Dedb  imb  Kumaninb.    De6.  hris.  47.  99. 

KUMANLUCI,  m.  pi.  ime  sumi  u  Begajici  (u 
okrugu  biogradskome).  .Sjekao  sam  drva  u  Ku- 
raanlucima'.    ^.  Stojanovi6. 

KUMANOV,  adj.  koji  pripada  Kumanu  (vidi 
3.  Kuman).  —  Kod  mjesnijeh  imena. 

a.  Kumanov  Vis,  Mcakvo  brdo.  Na  Kuma- 
novom  Visu.    Eat.  22. 

b.  Kumanov  Bob.  —  xiv  vijeka.  U  Kuma- 
nove  Bobe.    De6.  hris.  95.  ' 

KUMANOVA,  /.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega 
vremena.  S.  Novakovid,  pom.  136.  —  isporcdi 
Kumanov. 

KUMANOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Kumanu). 

—  XIV  vijeka.  Dobroslavb  Kumanovicb  (,-ik'). 
Dec.  hris.  69. 

KUMANOVO,  n.  mjesno  ime.  —  isporedi  Ku-        , 
manov.  ^  ■ 

a.  vidi  u  Daniiiievu  rjecniku :  selo  koje  je 
kraj    Stefan    Defianski    dao    Decanima.     M(on).  i     ". 
s(erb).  94.  (1336).  Selo  Kumanovo.  Dec.  hris.  26.  \,     ^ 
95.     Mede  Kumanovu.    26.  96.  '; 

b.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku :  [varos  u  Staroj 
Srbiji]  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Na  onome 
ravnom  Kumanovu,  oude  bjeSe  Kostadine  bego. 

—  Na  Kratovu  gradu  bijelome,  na  bijelu  gradu 
Kumanovu  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  3,  56.  Po  Te- 
tovu  i  po  Kumanovu.    Pjev.  crn.  105*. 

C.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  pirotskome.  M.  D. 
Milidevid,  kra}.  srb.  238. 

KUMANSKI,  adj.  koji  pripada  Kumanu  Hi 
Kumanima. 

a.  vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku:  kumanbsky, 
neke  su  nive  crkve  treskavacke  isle  ,odb  ku- 
manbskoga  puti'.  G(lasnik).  13,  370.  —  ne  znam, 
treba  li  shvatiti  da  pripada  Kumanu  Hi  Kuma- 
nima. 

b.  koji  pripada  Kumanima  (narodu,  vidi  1. 
Kumanin).  Pojemfa  sily  mnogyje  jezyka  ugrb- 
skaago  i  kumanbskaago.  Danilo  17.  Bezboznaago 
jezyka  kumanbska.  371.  Sam  ze  vojsku  ku- 
manbsku  shodivb.  Aleks.  novak.  17.  Tloh  Ku- 
manski,  razlik  pake,  vuka  sebi  odabra'  je.  J. 
Kavanin  291l>.  —  J  adv.  kiimanski,  o  jeziku. 
Kumanbski  umejusta  obretoSe.   Aleks.  novak.  28. 

C.  koji  pripada  Kumanima  (selu,  vidi  Ku- 
mani, b).  Kumanska  (opslina).  K.  .lovanovic 
140. 


KUMAN  7' 

KUMAN,  adj.  Icoji  pripada  Kumanu  Hi  Ku- 
manima.  —  Kod  wjesnoga  imena.  —  xiv  vijeka. 
vidi  a  Dnniciceou  rjciniku:  Kumahb,  selima  je 
Grafianici  i  Selcu  isla  meda  ,na  Kumanu  Glavu'. 
M(on.  Serb).  5(53.  (1322). 

KUMANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  s  kirn  kiiina. 
—  U  ViikuvH  rjccniku. 

KUMAREVO,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji. 

(l)  selo  a  ukrugit  ni.^kome.  M.  D.  MiliAevic, 
kral.  srb.  123. 

b)  selo  It  okruyit  vranskome.  30i). 

KLTMASUR,  HI.  vidi  1.  komesar.  —  U  aikav- 
skomc  spomeniku  xv  vijeka.  Pu56ain  mojim  ku- 
luasurom  po  2  dubat.    Mon.  croat.  61.  (1437). 

KUMAS,  m.  neka  osohita  vrsta  tkana  u  kojoj 
se  zice  od  osnove  ne  provlaie  pod  svaka  draiju 
zicu  od  potke,  nego  (naj  cesce)  pod  svaku  osmu, 
i  to  tako  da  se  potka  s  jedne  strniie  (s  lica)  go- 
tovo  i  ne  vidi;  osnova  je  obiciio  svilena  i  ne- 
upredena,  te  je  ovakovo  Ikane  s  lica  vrlo  mekano 
i  lasti  se  (tal.  raso,  franc,  satin,  nein.  atlas).  — 
Tur.  qumas,  tkane,  od  arap.  qumiiS,  sve  §to  na 
zemju  pada  i  po  zemji  se  viice  (mrve,  otpaci), 
cilim,  pa  i  tkane  uopce.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmeda  rjecnika  u  Vukovu:  ,der  atlas  (eine  art 
seidenzeug)'  ,sericus  pannus  densus  et  colustratus'. 

a.  u  znaccnu  kao  sprijeda  (u  nnj  prvoine 
priinjeru  nije  dosta  jasno,  jer  se  u  istoine  riiko- 
pisti  iz  kojega  je  uzet  primjer  iesti)  nalazi  rijec 
atlaz).  Jedne  (nariikeice)  od  plavetne  svile  da- 
inaska,  druge  od  kumaJa  crvena,  vothe  uaruk- 
vice  od  zelena  kumasa.  Glasnik.  56,  244  (1733). 
I  na  noj  je  tesko  odijclo:  tri  kavada  jedan  vrh 
drugoga,  dva  kumasa  od  svile  zelene.  Nar.  pjos. 
vuk.  3,  26(j.  I  sa  nogu  ga6e  od  kumaSa.  4,  211. 
Devojka  sam,  kumas  na  prodaju,  dok  sara  kumas, 
.svakome  sam  draga;  kad  ostaram,  nijesam  ni- 
kome.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  208.  —  U  pjesmaiiia 
stoji  eesto  pred  dritgijem  supstantivom  (n.  p.  an- 
terija,  jorgan)  u  znacenu:  od  kumasa,  i  ne  mijena 
se  kao  da  je  s  onijem  slozeno.  Na  ko.su)u  kumas- 
anteriju.  Nar.  pjes.  juk.  240.  Trava  co  nam 
duSek  biti,  desna  ruka  svilen  jastuk,  vedro  nebo 
kumas-jorgan.  Nar.  ijes.  vila.  1866.  700.  DiXo 
lieuju  kumas-jorgan  s  glave.  Nar.  pjes.  horm. 
1,  280. 

b.  vidi  u  Vukovu  rjecnikii :  (u  Srijemu)  erna 
pantlika  od  kadife  sto  seoske  djevojke  nose  na 
vratu. 

KUMA.SIN,  m.  uprav  je  augin.  kum,  upotre- 
bfava  se  naj  cesce  u  vokativu  i  pokaztije  josjace 
lirijatcfstvo  nego  kum.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  it  Vukotni  (,vertraulich  fiir  kum'). 
Jo§  govori  kumasine  Zuue.  Nar.  pjes.  bog.  341. 
Slusajder  ti,  kumasine  vu6e !  D.  Obradovic,  basue. 
177.  Nije  to  tako,  moj  kumasine.  V.  Vrcevi6, 
niz.   132. 

KUMaSlI,  ad:j.  (nacinen)  od  kumasa  (stoji  u 
suijem  primjerima  pred  jorgan).  —  isporedi  ku- 
mas, a.  —  Ne  mijena  se  po  padezima.  —  Po- 
staje  od  kumas  turskijem  nastavkom  \y.  —  U 
nase  vrijcme  u  pjesmama.  Pokri  nega  kumaSli 
jorganom.  Nar.  pjes.  here.  97.  Ta  odbaci  ku- 
ma.sli  jorgana.  Nar.  pjes.  petr.  2,  498.  KumaSli, 
obojak  debeo.  u  Nar.  pjes.  here.  vuk.  3.i8.  Ku- 
masli,  fini.  u  Nar.  prip.  vrc.  226. 

KUMATI  SE,  kumam  se,  impf.  (reciprocno) 
pozdravfati  se  zovuii  jedan  drugoga  kume.  — 
isporedi  kumakati  se.  —  U  nase  vrijeme,  a  iz- 
medii  rjecnika  u  Vukovu  (s  kim  ,sicli  als  ge- 
vatter  begriissen'  ,salutare  se  iuvicem  no  kum 
vocabulo').  Milan  Obrenovi6  iz  nahije  rudnicke. 


KUMCAD 

s  kojim  se  Karadordijo  kumao.    Vuk,  prav.  sov. 
17. 

KUMBARA,  /.  vidi  lubarda,  pcrs.  eliumbore, 
ehumpere,  tur.  kumbara.  —  isporedi  kum|)ara. 
—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(vide  lubarda).  Po6ese  pozdrav}atl  Turke  u  graiiu 
kumbarama.  J.  Rajic,  boj.  74.  Bije  Beoa  sa 
fiotiri  strane,  s  jedne  strane  iz  topova  bije, 
s  druge  strane  juris  bez  prestanka,  s  treco 
strane  lagum  potkopava,  a  s  cetvrte  kumbarama 
pali.    Nar.    pjes.    vuk.    3,   46.     I    poveze   tope  ba- 


jemeze    i    kumbare    cim 
barde  cim    gradove   pali 


jradove    prima    i    lum- 
4,  219.     Oboi'io   tope  i 


kurabaro.  4,  220.  Eto  puce  prokleta  kumbara, 
to  udari  Potra  gospodara.  4,  221.  Koliko  mi  jo 
kumbara  vi§6  glavo  puklo.  Vuk,  dan.  I,  78. 
Stane  ga  biti  iz  topova  i  patiti  iz  kumbara.  5, 
47.  Tako  ogaii  sipa  iz  topova  i  kurabaro  liitase 
lubarde.    Osvetn.  3,   136. 

KUMBARAGI.JA.  m.  tur.  qumbaragy,  covjek 
(vojnik)  sto  pali  kumbare.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,d6r  bombardier'  ,py- 
robolarius').  Da  nam  po§lu  kumbaragiju.  Djolo- 
vod.  prot.  131. 

KUMBARSICI,  adj.  koji  pripada  kumbarama. 
130  cepova  kumbarski.    Djelovod.   prot.  216. 

KUMBAS,  vidi  kubas.  Vrc(evie)  mesto  ,kubas' 
ima  kumbas.   u  Nar.  zag.  novak.  61. 

KUMBAT,  m.  preziine.  —  isporedi  Kumbato- 
vie.  —  Pontine  se  od  xviii  vijeka.  Vikovicu  i 
Ivumbate!  J.  Kavanin  134'>.  Od  Kastela  Kaje- 
vic,  Ivanoevio  i  Kumbat  Ivan.  And.  Kacic,  kor. 
487. 

KUMBATOVIt'".,  /«  prezime.  —  isporedi  Kum- 
bat. —  Pomine  se  xviii  vijeka.  Fratar  Kumba- 
tovi6  od  Imoskoga.    And.  Ka6i6,  kor.  488 

KUMBERIJA,  m.  prezime  Hi  muski  nadimak. 
—   xvin   vijeka.    Glasnik.    ii,  3,   78.   (1706-1707). 

KUMBRA,  /.  vidi  kumbara.  —  Na  jcdnomc 
mjestu  XVIII  vijeka  gdje  stoji  jamacno  radi  stiha. 
Stjepan  heroeg  man  s  Brgata  trjeskovite  i  gn- 
ruoo  kumbro  moce,  kad  mu  (Dubrovniku)  vrata 
i  uzga  toke  dvore  i  kuce.    J.  Kavaniu  182t>. 

KUMBUR,  m.  ime  selu  ii__Sutorini  Y«e  zna  se 
ko  je  zabi^ezio).  —  Od  xviuvTjeka.  Kad  su  doSli 
ponti  od  Kumbura.  Nar.  pjos.  bog.  201.  Da  bi 
dosli  na  mejdan  junaiki  s  tankijom  fustam  su- 
prema  Kumburu.  207.  Kumbur  je  nase|ono 
mjesto  nakraj  mora  u  Boci.  V.  BogiSic  u  Nar.  , 
pjes.  bog.  386. 

KUMBURA,  f.  vidi  1.  kubura.  Kumbura,  puska 
mala,  arbanaskog  obicaja.  u  Nar.  prip.  vrc.  226. 
KUMBURLIJA,  /.  vidi  kuburlija.  —  U  pjesmi 
crnogorskoj  nasega  vreinena.  Ugrabi  mu  dvije 
kumburlije,  pa  u  Turke  obje  obrnuo.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  87. 

1.  KUMBUS,  m.  vidi  kubuz.  Pisato  Tomi  Mi- 
linovicu,  puskoloju,  da  nafiini  jedan  kumbus.  u 
M.  D.  Mili6evi6,  pomenik.  3,  316. 

2.  KUMBUS,  TO.  kombost'^  kupus?  —  U  nase 
vrijeme.  Kad  su  soli  na  veeeru,  izneso  im  majka 
naj  prije  kumbusa  zajedno  s  tikvom  pomijosaiio. 
Nar.  prip.  vre.  140. 

KUMCaD,  /.  coll.  kao  mnozina  od  kumca.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu : 
coll.  V.  kumce  ,die  pathen  (ohne  uutorschied  dm 
geschleehtes)'  ,filii  (aut  filiae)  baptismales'.  — 
(drujo)  vide  kulu  o(d)  devet  tavanali,  a  pred 
kulom  lijejja  uevjesta,  do  dva  drzi  u  narucju 
siua  ....   Tad  nevjesta  ruei  mu  pristupa,   zakumi 


kum6at)  t 

fjii  BoRom  istinijem  .  .  .:  ,Prirai  kuin6ad  Nova- 
kovii-OrujoI'  Grujiea  joj  kumfiail  privatio.  Pjev. 
(.ru.  Va^.  Kiimfiad  tieba  dii  svoiuo  kumu  uka- 
ztiju  poJtovaiie.    V.  Bogisid,  zborn.  388. 

KUMCe,  kuinfeeta,  n.  dijete  kr.iteno  (uvaico  se 
-ore  prema  kuinoi'imaj,  isporedi  1.  kum,  a,  c)  i 
kuina,  a,  t'^.  —  Nema  mnozine,  vidi  kum6ad.  — 
Od  xviii  vijeka,  a  ismeda  rjeinika  u  Vukovu: 
,dnr  patho  (das  kind)'  ,filius  baptismalis'.  Kum 
ill  kuma  ne  moXe  s  kiimfietom  .  .  .  viniat  se.  1. 
Grli6i6  101.  Da  so  kiimco  nauci  zakona  Boijega. 
Pisanica.  39.  ZaJto  sii  kumovi  otci  duhovni  koji, 
kad  l)i  bila  potriba.  duXiii  su  naufiiti  kum6e  za- 
koiiu  Bo/.ijemu.  J.  Banovac,  razg.  219.  Da  kako 
oiii  koji  krsti,  tako  i  kumovi  s  kumi'etom  ulaze 
u  rod.-^tvo  duhovno.  A.  KaniiSli6,  bogo|ubnost. 
27(1.  IV  je  kuma  kumfa  iznijela,  da  car  krsti  i 
da  ga  dariva.  Nar.  p.jes.  vuk.  2,  15-5.  Uze  kume 
kum6o  iz  naru6a,  jubi  juaak  kurafie  u  naruoe. 
3,  325.  Kumftetom  ga  kuma  darovala.  '1,  10. 
Umre  kurace,  raskido  so  kumstvo.  Nai\  posl. 
vuk.  333. 

KlfMERAK,  kumorka,  m.  vidi  kuiujerak. 

KI'MENDAT,  kumondata,  »i.  vidi  komeiidat. 
—  XVII  vijeka.  Statut  trsat.  (1640).  219. 

KUMESAR,  kumesara,  m.  vidi  1.  komesar.  — 
Od  XV  vijeka.  Zvrhu  toga  vsega  moga  odlucenja 
stavim  moga  kumesara  gospodina  Luku.  Mon. 
Croat.  65.  (1445). 

KUMETIC  \,  /.  mjesno  ime.  —  vidi  u  Dani- 
cicevu  rjecniku:  mjestu  jo  Livadi  u  Svetoj  Gori 
isla  meda  ,pokraj  mora  na  Topila  blizb  Kume- 
tice  i  otb  tuj  prema  Kumetice  na  carbskyj  putb'. 
M(on.  serb).  126.  (1347). 

KUMFIN,  kumfina,  m.  vidi  kunfin.  —  xv  vi- 
jeka. Dasmo  sinokosu  sa  vsimi  kumfini  i  mejami. 
Mon.  Croat.  90.  (1461).  Poll  kumfina  te  crikve. 
138.  (1490). 

KUMFKATARSTVO,  n.  vidi  bratinstvo,  e)  i 
fratija.  —  Nacineiio  od  tal.  confratfernita.  —  xv 
vijeka.  Prijasmo  vas  v  nase  kumfratarstvo  i 
V  bratarstvo.    Mon.  croat.  145.  (1491). 

1.  KUMICA,  /.  dem.  kuma.  —  Akc.  se  mijena 
u,  gen.  pi.  kiimica.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  F.  Mi- 
klosi6,  lex.  palaeoslov.^  kod  kumica),  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (v.  kuma)  i  u  Vukovu  (dim. 
V.  kuma).  —  Oesto  se  up<>treb(ava,  ali  ipak  nemam 
nijednoga  primjera  za  pravo  znacene  (kad  se 
kaze  zenskome  djetetu  Hi  kao  od  dragosti). 

il.  maze  znaciti  sto  i  kuma  uopee.  Drugo 
(rodstvu)  jest  meju  kumom  i  kumicom  krstje- 
noga  i  meju  otcem  i  majkom  krstjenoga.  Blago 
turl.  2,  325. 

b.  zensko  kumce.  Kumica,  dijete  (zensko)  ko- 
jerau  kumujes.    N.  Lepeg.  slovinao.  1884.  108. 

«.  ?«  Dubrovniku  se  zovu  ovako  Konavaoke 
kojima  se  tie  zna  ime.  —  isporedi  1.  kum,  e,  b). 

2.  KUMICA,  /.  ime  liekakvu  selu.  V  sele  u 
Kumici.   Spom.  stojan.  45.  (xv  vijek). 

KflMIC,  m.  dem.  1.  kum.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  i: medic  rjeinika  u  Vukovu.  —  U  primjerima 
je  znacene  kao  kod  kumce.  Duzni  su  nauciti  ku- 
mi6e  naiik  krstjanski.  A.  Ba6i6  293.  Doce  kum 
i  kuma  ;  .  .  .  doce  dva  kumica  koji  krila  dizu 
kano  dva  orlica  i  svog  otca  stizu.  A.  Kanizlid, 
roz.  22. 

KUMID,  i».  lal.  c6mito  (od  lal.  comes),  iovjck 
koji  zapovijeda  mrnarima  na  ladi,  a  un  je  sum 
podlozan  kapetana  (tal.  nostroino,  franc,  maitre 
d'  ijcjuipage,  nem.  bootsraauii).  —  U  Mikafinu 
rjeiniku:  kumid  od  galijo  ,reraigum  praefectus', 


^  1.  KUMITI,  1,  b. 

i  u   Stulicrvu:    kumid   od   galijo    ,comito  di   ga- 
lera'  ,romigiira  moderator'. 

1.  KUMIN,  adj.  koji  pripada  kumi. —  Izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,(Ior  kuma'  .commutris  et 
pestis').  Pak  jo5  uzo  .leliiio  odelo,  svoje  svufio, 
kumino  nature.    Pjev.  cm.  233*. 

2.  KUMIN,  kumiua,  m.  vidi  kmin.  —  Od  xv 
vijeka  (u  mletaikome  rukopi.iii,  vidi  u  Sulekovu 
imeniku),  a  izmedu  rjeinika  u  Bidinu  (,cumiiio 
0  cimino,  1'  liorba  il  cui  senio  piaco  molto  a'  co- 
lombi'  ,ciiiununi'  240l>)  i  u  Stuliievu  (.cyminum, 
cuminum').  Kumin  (.cyminuiu').  Anton  Dalm., 
nov.  toSt.  361^.  matth.  23,  23.  Kumin  (cumin  u 
mletafikomo  rukopisn),  rus.  tmhh-l,  icMiiHb,  cos. 
po(.  kmin:  ciminum  (u  miot.  rkp.),  cuminum 
(Jambrosi6),  comino,  cyminum,  cominum  (Stulli, 
u  smskom  rukopisu),  Carnm  carvi  L.,  v.  Kmin. 
B.  Sulek,  iin.  184.  i  .<  pridjevima  .ito  mu  daju 
drugo  znacene:  Kumin  crni,  p^eudomelantluum 
(Durante),  Agrosterama  githago  L.  Kumin  divji, 
cuminum  silvestre  (Durante),  1.  Lagoecia  cumi- 
noides  L  ;  2.  Carum  carvi  L.  (Alschingor).  Ku- 
min^ pitomi,  Cuminum  (Cyminum)  L.  (Durante). 
B.  Sulek,  im.  184.  Govori  se  i  u  Hrvatskoj.  V. 
Ivekovic,  rjocn.  (po  kojema  je  zabifezen  ovdje 
akcenat). 

1.  KUMINA, /.  u  Stulicevu  rjeiniku :  kumina, 
trava  uz  kumin.  —  Bijec  je  nslovenska. 

2.  KUMINA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okragu 
Sabaikome.  Niva  na  Kumini     Sr.  nov.  1872.  310. 

KUMINAK,  kuminka,  tn.  vidi  kumin.  —  Prije 
nasega  vremena.  Kuminak,  cumino  (u  sinskom 
rukopisu),  v.  Kumin.    B.  Sulek,  im.  184. 

KUMIR,  m.  kip  krivoga  boga.  —  Ttijei  je 
stslovenska  (kumirt  i  kumirb)  nepoznata  poslana. 
—  Nalazi  se  u  knigama  pisanima  crkvenijem  je- 
zikom,  pa  su  je  iz  crkvenoga  jezika  primili  i  pisci 
nasega  vremena  (tako  je  i  rus.  KyMHpt).  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Stulicevu  (v.  idol  s  dodatkom 
da  je  rijei  ruska;  ,ara,  altare'  iz  inisala)  i  u 
Daniiiccvu  (kumirt  ,idolum').  Sluziti  gluhimb 
kumiromb.  Stefan,  sim.  pam.  saf.  1.  Smrada 
gluhihb  kumirb.  7.  Stedjivost  ne  cini  novae 
kumirom.  M.  Pavlinovi6,  rad.  119.  i  u  Sulekovu 
rjeiniku:  ,g6tze;  gotzenbild',  i  u  Popovicevu : 
,g6tze'. 

KUMISAN,  kumisna,  adj.  odijelo  i  jelo,  uredno. 
M.  Pavlinovic. 

KUMIS-ANTERIJA,  /.  uredna  anterija.  M. 
Pavlinovic.   —  vidi  kumaS. 

1.  KUMITI,  kiimim,  impf.  pozivati  Hi  moliti 
(koga)  da  bude  kum.  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  kumjah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kumi, 
M  part,  praet.  pans,  kumjen;  u  ostalijcm  je  obli- 
cima  onaki  kaki  je  u  inf.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi 
c,  a),  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu:  .procurar 
che  alcuno  sia  compare  o  patrino'  ,rogare  ali- 
quem  ut  etc.  (vide  kum)  patris  vices  gorat',  i  u 
Vukovu:  koga  ,zu  gevatter  oder  zu  beistand 
bitten'  ,advocaro  pro  teste  baptismi  aut  conjugii'. 
1.  aktivno. 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  a)  kod 
krstei'ia.  Mare  mu  pride  na  sustraj,  se  mu  se  lipo 
klonise,  z  ditetom  v  ruki  kumise.  Nar.  pje-s. 
istr.  2,  1.54.  —  b)  kod  vjeniana.  Kuma  kumi 
Debelid-Novaka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  471.  Tebe 
kumi  Bogom  istinijem  i  nasijom  svetijem  Jo- 
vanom,  da  ti  vjencas  tiega  i  devojku.  (isporedi 
c).  2,  5'.l'J.  Zeni  se  sto  naj  blize  a  kumi  §to 
naj  dale  mozeS.    V.  Bogisio,  zboru.  210. 

b.  u  jednom  primjeru  nasega  vremena  ku- 
miti  koga  snaii:  kumovati  neyovu  djetetu  na  kr- 


1.  KUMITI,  1,  b. 


77ri 


KUMJEEAK,  a. 


Henu,  vafa  da  je  uprav  znaienc:  zvati  ga  ku- 
inum.  Sino6  sam  6edo  rodila,  hoces  mo.  kraje, 
kumitii'    Nar.  pjes.  here.   vuk.  '240. 

c.  kao   moliti  (s  velikom   silom),  zaklinati. 

—  pravo  je  znacene  kao  kod  a:  moliti  koga  da 
hude  hum  (Hi  zvati  ga  kumoin),  pa  kao  ktiin  (jos 
viSe  nego  prijate{  i  rodak)  da  uradi  ono  za  sto 
.ie  moli.  ovako  se  .^iiacenc  nalazi  u  orome  pri- 
mjeru:  Bratimim  te  Bogom  istinijem  i  kumim  te 
Bosom  istinijem  i  va§ijem  svetijem  Jovanom,  ue 
daj   mene  crnu  Arapinu.    Nar.  pjos.  vuk.  2,  392. 

—  KZ  kumiti  stoji  cesto  i  moliti,  bratimiti,  bra- 
titi  (u  jednoin  primjern  i  sestnti).  —  Izmcdii 
rjecnika  u  Stuliceru:  kumiti,  kumiti  i  moliti 
,orare  et  obtestari,  erogitare',  /  u  Vukonit:  (po 
jugozapadnijem  krajevima)  moliti  , bitten'  ,rogo' 
n.  p.  i  otac  sinu  i  sin  ocu  moze  re6i :  kumim  te 
Bogom,  ucini  to.  ovamo  ide  i  ono  sto  so  govori 
i  u  Srbiji:  .Kumices  kugu  da  te  umori'  (ako  ti 
to  i  to  bude).  (Nar.  posl.  vuk.  164).  ridi  i:  Bo- 
gom kumi  b'iela  vila,  Bogom  kumi  ban-Sekula: 
, Bogom  brate,  ban-Sekule !  no  vodi  me  ujku 
tvome'.  (Kad  se  kaze:  , Bogom  kumi',  moglo  bi 
so  re6i  da  bi  va|alo  kazati:  , Bogom  kume!'  a 
ne:  , Bogom  brate!'  ali  po  onijem  mjestima  fpjesma 
je  is  RisnaJ  , kumiti  Bogom'  [i  u  obicnom  go- 
voru]  znafii:  vrlo  moliti  i  zaklinati,  tako  n.  p.  i 
sin  rekne  ocu,  kad  ga  sto  vrlo  moli:  , kumim  te 
Bogom!'  Vuk).    Nar.  pjes.  vuk.  1,  18'2. 

a)  uopce  kumiti  s  oimkoiHJein  znaienem 
upotreb^ara  se  kao  i  moliti.  Kucivrat:  Noa  te 
jionesem  u  lijecnika.  Arkulin  :  Kuoivrato,  pace 
te  kum|u.  M.  Drzic  380.  Sila  sam  ga  jadna 
luajka  kumiti  i  bratimiti :  ,Kazi  meni,  gavrane, 
te  bilige  do  istiiie!'  D.  Barakovic,  vil.  199— '200. 
Prosi  te  i  kumi  divojka  i  brati,  da  i  ona  umi 
drugim  kazivati.  P.  Vitezovic,  odil.  5.S.  Rodjaci 
blizni  oko  nega  kume  i  mole.  B.  Zuzeri  1  8. 
Kosuta  .  .  .  slijedjena  od  lovaca  .  .  .  kumila  je 
jednu  lozu,  na  koju  se  u  potjeri  iiamjerila.  224. 
Molim  te  i  kumim,  da  mi  utaXiS  stogod  malo 
ove  bolesti.  336.  Molim  i  kumim  bit  usliSat. 
M.  Pavisic  44.  Lot  poco  jih  kumiti  i  moliti. 
And.  Kaci6,  kor.  19.  Svak  smrt  kumi,  sestri,  da 
dusmana  tla6i.  M.  Kuhacevi6  141.  Niti  bi  ja 
tu  usao  da  me  ko  kumi.  D.  Obradovie,  basne. 
368.  Knigu  mece.  a  vijara  kumi:  ,Ne  nosi  mi 
pismo  i  hartiju!'  Nar.  pjes.  vuk.  1,  474—475. 
Ona  (Jaiikoi'a  sestra)  skoci,  dovati  Sekula:  ,Haj, 
Sekula,  doma  da  idemo !'  kumi  Janko  sestru  od 
nevoje:  ,Nemoj  mi  ga,  moja  mila  seko !  e  ja 
nemam  do  hega  nikoga'.  3,  2'22.  No  ga  kumi 
haga  od  Meduna:  ,Ne  za  Boga,  Babovift-Jovane !' 
4,  lis.  Pasu  mole  i  kume  ga  juto.  Ogled,  sr. 
16.  Svud  je  vodi  po  manastirima,  i  cita  joj 
masla  i  bdenija,  kumi  vraga  u  sve  raauastire  da 
ostavi  snahu  Andeliju,  kumi  vraga,  nista  ne  po- 
maze.  P.  Petrovic,  gor.  vijen.  32.  Ja  te  (zeno) 
kumim,  da  mirujes.    S.  l^jubisa,  prip.  44. 

b)  radi  vece  site  dodaje  se  ii  ime  koga 
Hi  cega  se  moli. 

iUl)  u  instrumentalu.  (t(ia)  Bogom. 
Pa  ill  kumi  Bogom  velikijom:  .Nemojto  me  u 
jamu  bacivat!'  Nar.  pjos.  vuk.  2,  33—34.  Kumim 
liega  Bogom  istinijem,  nek  me  pusti  iz  tamnice 
klete.  2,  380.  Kumim  tebo  Bogom  istinijem, 
Bogom  kumim,  a  ruku  ti  [ubim,  nemoj  kmeta 
koga  izgubiti.  4,  384,  Kapam'  mole  a  Bogom 
ill  kume  da  im  puste  Korjenicko  Turke.  4,  .517. 
Pusti  mo,  kumim  te  Bogom.  M.  Pavlinovie, 
razg.  12.  —  bbJ>)  Bogom  i  svetijem  Jovanom, 
vidi  i  sprijeda  primjer,  i  pmi  kod  c).  Kumim 
te  Bogom  i  svetijem  Jovanom!  Vuk,  poslov.  211. 
—  rr<-)  dnigijem  cime.    Kumim  te  nebom   i   ze- 


mlom.  S.  ^iubiga,  prip.  143.  Kumi,  zeno,  sina 
mlijekom  i  nasijem  suzama,  da  nas  ne  osramoti. 
36.  Kumimo  te  hjebom  carevijeiu  da  se  mioes 
s  nase  granico.  120.  U  Dtibroimiku  Sf.  govori 
(kad  se  sto  moli  sto  nije  ba§  vele  vrijedno) :  , Ku- 
mim te  ledom',  va^a  da  je  s  toga  Ho  se  za  ma- 
len  posao  nece  da  pomine  Bog  Hi  rtebo.  V.  Bud- 
mani. 

bb)  II  akiizatiini  .s  prijedlogom  za. 
Kumju  te  za  Boga,  pomozi  me.  M.  Drzio.  41") 
Kumim  ve  za  Boga  svakom  stvari !  (Kad  ko  koga 
moli.   LI  Crnoj  Gori).    Nar.  posl.  vuk.   163. 

cc)  i  ovi  primjeri  pripadajii  amo  : 
Kumim  te  triput  od  neba  do  zemje,  nomoj  S|)ati. 
S.  Lubisa,  prip.  103.  Ja  te  kumim  od  neba  do 
zemje.   prodi  (mc)  se.    17-5. 

d.  ziiaci  zaklii'tane  kao  kod  c,  ali  nije 
objekat  ce(ade  sto  se  moli  nego  nebo,  zcmla  i 
drugo  sto  (dobro  i  zlo,  n.  p.  zinija),  tako  da 
objekat  stoji  od  prilike  kao  instrumental  kod  c, 
h)  aa),  te  se  onijem  zakline.  Kumim  nobo,  nad 
tobom  koje  je,  zem[u  kumim,  pod  tobora  koja  jo, 
ne  otimaj  moje  Ikonije.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  603. 
Kumim  ti  zmiju  pod  kamenora  I  Kumiiu  ti  plocu 
na  koju  peces  leturdiju !  Kumim  ti  (svu  stoku 
rodomi  tvoga  psa,  put  kojim  ide§  i  zmiju  pod 
krsera  i  ticu  u  gorul  (sve  troje  a  Crnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  163. 

e.  nije  mi  dosta  jasno  znacene:  Tako  me 
ne  kumile  gore  i  vode!  Nar.  posl.  vuk.  299.  (tako 
nc  poginuo  u  gori  Hi  u  I'odi?). 

2.  sa  se,  reciprocHO,  postati  kum  Hi  kuiiia 
(jedno  drugome).  —  I:medu  rjecnika  u  Vukovii 
(s  kim  .mit  jemand  kum  werdeii'  ,cumatus  ne- 
cessitudinem  ineo').  Mislel  sem  Maru  jubiti,  sad 
mi  se  s  liome  kumiti.  Nar.  pjes.  istr.  2,  154. 
Da  Bog  da  i  milost  Bozja,  s  kumovima  se  ku- 
mili,  sve  s  drage  voje,  boz  nikakve  nevoje!  (Za 
nevoju  se  ko  kumi  s  kime,  n.  p.  kad  covjek 
ubije  koga  pa  se  poslije  moli  za  mir  i  oproStoAe. 
Vuk)  ti  Vuk,  ziv.  77.  Nit'  ionio  nit'  koga  udao, 
niti  06  se  ko  kumiti  s  liimo.    Osvetn.  3,  41. 

2.  KUMITI,  kiimim,  impf.  na  koga,  nijerao 
koga  glavom  ali  rukom  k  sebi  prizivati.  cf.  na- 
kumiti.    M.   Pavlinovie. 

KUMJEEAK,  kumjerka,  m.  vidi  carina,  1  i  2. 
—  Rijec  je  dalmatska  (nidi  kelomna,  kimak)  od 
lat.  eommeroium  (xiii  i  xiv  vijrka  u  Dubroa- 
niku  pisano  comerchium,  comerclum,  vidi  K.  Ji- 
re5ek,  die  Komanen  in  deu  stadten  Dalmatiens. 
1,  90a),  a  vala  da  nije  od  ngrc.  xovcn'Qxior,  jer 
bi  po  svoj  prilici  mj.  drugoga  k  bHo  6.  isporedi 
i  dumruk.  —  -je-  stoji  po  juznomc  yovoru  mj. 
e,  premda  se  u  vecini  primjera  nalazi  e,  ali  sa 
primjeri  iz  Mon.  serb.  37  i  38  uzeti  iz  spomenika 
pisanijeh  vrlo  nevalalijem  jezikom  i  grajijom,  pa 
i  u  Mon.  serb.  46  i  48  stoji  gdjegdje  e  za  c;  a 
jcdan  put  ima  kurairbkb.  —  Od  xiii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Danicicevii  (kumerbkb,  gledaj 
kumerbkb;  kumerbkb  ,portorium',  ngr.  xoufify- 
xior;  ,telonium'). 

a.  portorium,  carina  Sto  se  placa.  Da  si  ku- 
pujutb  i  prodajutb  svobotbno  vbsaku  kupbju,  i  da 
imb  se  ne  vezbmetb  kumerekb  ni  nikire  danbje  (sic) 
ni  vb  grade  ni  na  sbbore  ni  vb  solehb  kupbcemb 
ni  na  moste  ni  na  rfikahb  ni  na  putehb  ....  Za- 
konb  koie  (sic)  jestb  odb  kumerekb  solbski  medu 
krajb  srbpbski  i  gradb  djubrovbcki.  Mon.  serb. 
37  —  38.  (1253).  Kumerbka  ace  postavi  krajovb- 
stvo  mi,  da  stoji  u  zakone  otbcinne  mi.  -46. 
(1254).  Kumerbka  da  drbzimo  krajovbstva  ti  .u 
zakone  gospodina  otbca  ti.  48.  (1254^1256).  Moj 
kumerbkb  i  Nikonovb  ne  stalb  u  ('y)iioj   nice,  liSe 


KUMJERAK,  a. 


KUMPANIJSKI 


u  vn§o  opbiMiiS.  49.  (1265).  Da  iiub  (Dubruvca- 
iiima)  da  kto  bude  carinikb  u  Svetoini.  Sri>di 
kiiiuerbkb  soliii  dubrovb6bki  za  tri  ^odista.  Glas- 
iiik.  27,  'iaf).  (13.">1).  Za  kumirbkb  solbski,  pro- 
dah  ga  vasimb  poklisaromb  za  ^udiSto  za  9  sbtb 
poi-bperb.    Mon.  sorb.  174.  (i;i,5ii— 13(i7). 

b.  toloniiim,  nidi  carina,  b.  Odb  roke  drinbske 
do  Noretbvo  kumerokb  solbski  da  iiostb  na  ino 
iiie.sto  rasbve  vb  Djubrovbnikb.  Muu.  sorb.  38. 
(1253).  moglo  hi  snaiiti  Ho  i  stovariSte,  trziSte. 
KUM^ENE,  n.  djelo  kojijem  ko  kiimi  Hi  se 
ko  ktimi.  —  Izmedii  rjeenika  u  Vukovu  (verbal 
V.  kumiti  u.  kumiti  se).  Tamau  mi  je  dijete  za 
kuiulei'ia.    Nar.  pjes.  juk.  608. 

KUMODRaAkI,  adj.  koji  pripada  Kwnodrazi. 
KuiunilraSka  ((ipitiita).  K,  .lovanovid  98.  —  I 
kml  mJi'siHujd  iincna:  KumodraSko  Brdo  u  okrugu 
hioijrad^konx;.  Niva  u  Kumodraskoin  Brdu.  Sr. 
nov.  1861.  722. 

KUMOBRA^,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
hiogradskome.  K.  Jovaiiovic  98.  —  Izniedit  rjee- 
nika u  Vukovu  fselo  u  srezu  vracarskom  okruga 
jiodunavskog].  U  selu  Kumodra^i.  M.  D.  Mili- 
covi6,  srb.  63. 

KUMOR,  m.  Cucumis  sativus  L.,  krastavac, 
krastavica,  kukumar,  ugorak,  umorak.  u  Lioi.  V. 
Arsenijevic.  Kumor  (Sab|ar),  v.  Kukumar.  B. 
Sulek,   im.   184. 

KUMOSTVO,  vidi  kumovstvo.  Zo  je  bilo  Kra- 
)evicu  Mark'.,  da  ga  nije  na  kumostvo  zvala. 
Nar.  pjes.  u  Stonu.    D.  Surmin. 

KVMOV,  adj.  koji  pripada  kumu  (ridi  1.  kum). 

—  Izmedu  rjeenika  u  Vukovu  (.des  kum'  ,ad 
testem  baptismi  aut  conjugii  pertinens').  U  vo)i 
kumovoj.  A.  Bacii  276.  Kumov  momak.  Vuk, 
rjeftn.  kod  prikumak. 

KUMOVAC,  Kumovca,  m.  ime  visu  u  Srbiji  u 
okrugu  sabackome.  M.  D.  Milicevic,  srb.  418. 

KUMOVAN,  kiimovna,  adj.  vidi  kumovski.  — 
U  jednoga  pisca  nasega  cremena.  Luka  obade 
kumovue  i  prijatejske  ku6e.   S.  !^ubi§a,  prip.  138. 

KUMOVAlilE,  n.  djelo  kojijem  se  kumuje.  — 
Izmedu  rjeenika  u  Vukovu.  Kumovaiie  Grfiica 
Manojla.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  19.  A  tako  ti  ku- 
movana,  kume!    Osvetn.  2,  11. 

KUMOVATI,  kiimujem,  impf.  raditi  kao  kum, 
biti  kum.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf. 
kumovah,  u  impt.  kumuj,  u  ger.  praes.  kiimu- 
juci ;  u  oslalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf., 
osim  aor.  2  »  3  sing,  kiimova,  part,  praet.  act. 
kiimovao,  kiimovala,  part,  praet.  pass,  kikraovan. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeenika  u  Vukovu 
(kome  ,zu  gevatter  stehen'  ,sum  testis  baptismi 
aut  conjugii'). 

1.  aktivno. 

a.  uopce.  Na  krslenu  jedan  ill  dva  ku- 
muju.  A.  Badic  292.  Vazda  je  bio  obicaj,  da  na 
krstehu  dva  kumuju,  a  na  krizmi  jedno.  J.  Ba- 
novac,  razg.  219.  Dvoje  ulazi  u  kumstvo,  t.  j. 
oni  koji  kumuje  i  koji  se  krizma.  271.  Ako 
nijesam  kumovao,  a  ja  sam  kroz  plot  gledao. 
Nar.  posl.  vuk.  7.  U  kojoj  ku6i  ja  kumujem, 
sva  ce)ad  meni  i  mojemu  postaju  kumovi,  a  moja 
onoj  kuci.    V.  Bogi5i6,  zborn.  376. 

b.  ako  se  izrice  cefade  (Ho  se  krsti,  vjen- 
cava  itd.),  to  stoji: 

u)  obiino  u  dativu.  Mu§ko  Xenskomu 
moze  kumovati.  .\.  Baci6  29,3.  Car  Mihail  je 
Bogoru  (na  krstu)  kumovao.  A.  Kani/.lir,  kam. 
146.  On  svojoga  okumi  ujaka,  okuuii  ga  i  ku- 
movao mu  (ujak).    Pjev.  cm.  285". 


/*)  rjede  u  akuzativu  kao  ohjekat,  te  jc 
onda  kumovati  prclazni  glagol.  Kad  u  orkvu 
decu  unesose,  kumuje  ill  t^utica  Bogdauo,  i  ku- 
mova  docG  sodamnaost.  Nar.  pjes.  potr.  2,  42. 
A  nii  s  I'limo  gorom  putujomo,  jer  smo  t'lega 
codom  kuinovalo.  Osvotn.  2,  14.  No  se  roSo  uz 
Srbiju   stojuu  i  kumuju  u   podini  Marka.    6,  33. 

C.  u  ovome  primjeru  kao  da  je  znaicne 
slii'no  znaienu  pod  2.  Kao  da  nijosu  ni  kumo- 
vali  ui  drugovali.    S.  ^ubiSn.  prip.  99. 

d.  ciniti  da  ko  (objekal)  bude  koine  (s  kime) 
kum.  —  U  jednome  primjeru  naiega  vremena. 
Sila  raju  i  kumuje  s  Turkom.    Osvetn.  2,  .59. 

2.  sa  se,  reciprohio  (kumuju  jedan  drugome 
pravi  kum  i  onaj  kojemu  je  onaj  kum).  Oni  su 
se  kumovali  s  I'limo.  Hrv.  nar.  pjes.  -1,  29.  Za- 
ludu  se  s  vami  uiirimo  i  kuraujomo.  S.  Lubisa, 
prip.  156. 

KUMOVCAD,  /.  colt,  vidi  kumdad.  —  Kao  da 
je  mnoHna  prema  kumovde,  ali  za  ovu  rijec 
nemam  potvrde.  —  U  na§c  vrijeme.  Da  so  brinu 
za  kumovdad.    V.  Bogisid,  zborn.  .388. 

KUMOVCE,  n.  vidi  kod  kumovcad. 

KUMOVIC,  m.  prezime.  —  U  naUe  vrijeme. 
Schom.  bosn.  1864.  i.  xxvii. 

KUMOVSKI,  adj.  koji  pripada  kumu  Hi  ku- 
movima.  —  Od  xviii  cijeka,  a  izmedu  rjeenika 
u  Vukovu  (,dem  kum  zustehend'  .quod  decet  to- 
stem  baptismi  aut  conjugii').  Djetcu  kumovskoui 
rukom  strid.  I.  Grlicid  35.  U  Srijemu  kazu; 
, kumovski  momak'.  Vuk,  rjecn.  kod  prikumak. 
Ova  se  zdravica  zove  ,kumovska',  no  u  napijaiiu 
od  kuma  uema  ni  spomena.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  77. 
I  raspopa  uodio  grdna,  gdjo  ne  nosi  okanicu 
ravnu,  da   kumovsku  bukliju   mu   daje.    Osvetn. 

2,  110.  —  Kuraovska  slama,  ovako  se  zove  po 
narodnome  pricanu  i  vjerovanu  svijetla  nejednaka 
pruga  sto  se  vidi  obnoc  preko  svega  neba  i  (eti 
i  zimi.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  Kum6vska  slama 
(na  nebu)  .die  milchstrasso'  ,via  lactea'.  Srbi  pri- 
povijedaju  daje  kum  u  kuma  ukrao  breme  slame, 
pa  kako  ga  je  nosio,  slama  ispadala  i  prosipala 
se  putem,  onako  Bog  ostavio  na  uebu  za  vjecni 
spomen.  —  A  duz  cologa  neba  pruzila  se  ^ona 
mlecna  staza  sa  kumovskom  slamom.  M.  P.  Sap- 
canii;  1,   153. 

KUMOVSTVO,  n.  vidi  kumstvo.  —  Rijec  je 
stara,  ispnrcdi  rus.  Ky.MOKcriio,  mozebiti  i  pra- 
slavenska,  isporedi  po^.  kumostwo.  —  Izmedu 
rjeenika  u  Stulicevu  (uz  kumstvo).  Narod  broji 
u  duhovno  srodstvo  kumovstvo  krsno  i  krizmeno. 
V.  Bogisid,  zborn.  206.  —  I  u  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku  gdje  je  obicnije  nego  kumstvo.  P. 
Budmani. 

KUMPA.NIJA,  /.  tal.  compagnia,  drustvo,  pa 
i  u  osobitome  smislu  vojnicka  ceta  (od  prilike 
100  do  200  momaka)  kojom  zapovijeda  kapi'tan 
(franc,  nem.  compagnie).  —    U  nase  vrijeme. 

•A.  drustvo.  -  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Draga 
moja  kumpanija,  verni  prijatejil    Nar.  pjes.  istr. 

3,  15.  Kumpanija  .societas'.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,   iftsg.  61. 

b.  ceta  vojnicka.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeenika  u  Vukovu  (,die  kompagnie'  .certa 
militum  turba,  centuria').  Kurapanije  vojnicke. 
A.  Kanizlid,  uto6.  xxiii.  A  ja  odo  s  mojom 
kumpanijora  od  kuda  su  po  naj  tjesni  klanci. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  253—254.  S  topora  i  s  jednom 
kurapanijom.  Vuk,  dan.  5,  34.  Pisato  kapotanu 
Milisavu,  da  zakazo  ]udiua  po  liegovoj  kumpa- 
niji  .  .  .    Djelovod.  prot.   180. 

KUMPAniJSKI,  adj.  koji  pripada  kumpaniji 


KUMPANUSKI 


(rtdi  kiimpauijii,  b).  —  U  Vukuoa  rjecnika:  ,liniM- 
pagiiin-'  ,qiiod  est  centuriao'. 

KUMPAN,  kumparia,  m.  socius,  drmj.  —  Od 
tal.  compagno.  —  Od  xvi  vijeka  po  zapadnijem 
krajevima.  Vi  ste  sad  kumpatii,  a  ja  sam  s  ocom 
bio.  N.  Na]6skovic  1,  291.  Zasto  se  stije  od 
Eg'idija  kumpaua  i  druga  svetoga  nasega  iacka. 

1.  Xntik,  ogl.  11.  Kumpiin  , socius'.  D.  Nomanic, 
eak.  kroat.  stud.  38.  Kumpaii,  it.  .compagno', 
drug.    Nasa  sloga.  god.   11,  br.   11,  str.  4-1. 

KUMPANATI,  kumpaiiam,  impf.  pmtiti.  — 
Od  tal.  compagnaro  (sad  acoompagnave).  —  Od 
XVIII  vijeka  po  zapadnijem  krajevima.  U  jednomu 
i  drugomu  podvizaiiu.  s  oCima  jima  se  kumpa- 
liati.  I.  Kra|ic  63.  Ne  boj  se  ti,  du§o  draga, 
ja  cu  tebe  kumpanati.    Nar.  pjes.  istr.  6,  3. 

KUMPAE,  m.  kum.  —  Od  tal.  compare.  —  U 
nnse  vrijeme  u  Istri.  Kad  so  komar  s  muhom 
spravi,  su  je  bratjii  na  pir  pozval,  a  soviou  za 
svaticu,  a    komara  za   kumpara.    Nar.  pjes.  istr. 

2,  .57.  —  Konaplani  brdani  zooti  ovaku  (kao  od 
ruga)  druge  Kunaclane  Ho  zive  na  brezulcima 
pri  muni.    M.  Vodopic. 

KUMPARA,  /.  nidi  kumbara.  I  knicparo  koje 
vatru  pale.  Nar.  pjes.  vuk.  .">,  136.  A  kumpare 
lete  pod  oblake.  5,  333.  Jeka  topova  i  kum- 
para nebo  prolomase.    Magaz.  1868.  81. 

KUMPARIS,  Ml.  vidi  cempres.  —  Od  gri.  xr- 
ni'tQiimo;.  Pokaza  jemu  dreva  tri  kodri,  pivci  i 
kumparis.    Pril.  jag.   ark.  9,  92.  (1468). 

KUMPATITl,  kumpatiiQ,  impf.  vidi  kuburiti. 
—  Jamacno  je  postalo  od  talijanske  rijeci,  te  se 
iini  na  prvi  mah  da  je  od  compatiro,  ali  sii  u 
ove  rijeci  posve  druga  znacena  (znliti,  oprastati) ; 
vaja  da  je  narod  nacinio  od  patiro  (trpjeti,  jja- 
titi)  i  combattere  (buriti  se,  kuburiti).  —  U  nale 
vrijeme  u  Lici.  ,Kumpatim  borne  vavije  od  kad 
sam  posta'.    J.  Bogdanovid. 

KUMPIJEK,    vidi   krumpijer.    J.  Bogdaaovi6. 

KUMPIE,  vidi  krumpir.  J.  Bogdanovic.  Kum- 
pir,  Solanum  tuberosum  L.  (Vodopic,  llorcego- 
viiia),  V.  Krumpir  B.  Sulek,  im.  184.  Kumpir 
, Solanum  tuberosum'.  D.  NemaniA,  cak.  kroat. 
stud.  41. 

KtlMPIB-,  KUMPJER-,  nidi  krumpir-,  krum- 
pjer-.    J.   Bogdanovic. 

KUMPLIT,  )«.  vidi  kiimplita.  —  xvi  i  xvii 
vijeka.  Va  vrimo  kum|ilita.  Transit.  174.  Hla- 
goslivlamo  gospodina  na  kumplitu.  Nauk  brn. 
"16.  Na  prvoj  savrsnici  iliti  kumplitu.  L  Krajii 
74. 

KUMPLITA,/.  vidi  komplita.  —  Od  xv  vijeka. 
■  Obastri  me  u  vrime  kumplite  velika  svitlost.  Ziv. 
jer.  star.  1,  23.5.  Va  vrime  od  kumplite.  Transit. 
166.  Da  se  po  kumpliti  cini  proceiijon.  M.  Div- 
kovic,  zlam.  61''.  Prispjeh  na  kumplitu...  Ja  sam 
drzan  govoriti  kumplitu.  nauk.  180*.  U  vrime 
kumplite  bi  u  greb  stavjeuo  tilo  Isukrsta  castno. 
M.  Alberti  372.  Na  vrime  kumplite  .  .  .  Kada 
ti  zazvekne  kumplita  .  .  .  Michelangelo.  16.  Iz- 
van  vrimena  u  koje  po  kumpliti  bio  je  obicaj 
govoriti.  M.  Bijankovic  127.  Kumplita  ili  do- 
spivaiio  zlamenuje  Isukrstovo  pokopaiio.  J.  Fili- 
povid  1,  321''.  Zavrsnica  oliti  kumplita.  Ant. 
Kadcic  39.  Nonu,  veceruu  i  kumplitu.  M.  Do- 
bretic  275.  —  Na  jednome  je  mjestu  shvaceno 
kao  da  je  adj.  (kao  sto  i  jest  upravo  talijanska 
rijec  compieta).  Na  kumplitoj.    M.  Alborti  372. 

KUMPROMES,  m.  pogodba,  pristatak  (kad  se 
dvoje,  sto  se  pravdolo  0  cemu,  pogodi  islozi,po- 
pnstivsi  soako  po  .sto  sa  svoje  strane),  tal.  com- 


781  KUMSTVO 

l>r()inosso.  —  n  nase  vrijeme.  IJcino  s  dobrini 
judma  u  sudu  pismo  ,comproinesso'  (kojega  narod 
zovo  ,kuuiprome5'  ili  ,prokomo5').  u  Hercegooini, 
Crnoj  Gori,  Boci.    V.  BogiSi6,  zborn.  541. 

KUMRA,  /.  hyp.  Kumrija.  —  Akc.  se  mijena 
u  voe.  Kumro.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmcda  rjec- 
nika u  Vakovu.  Sto  je,  Kumro?  ujela  te  guja! 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  406.  Kumra  dode  u  zeloau 
bascu.  3,  416.  Ona  doziva  Kuraru  robii'iu;  ,Cini 
mi  cini,  Kumro  robiiiol'  Nar.  pjes.  vila.  1866. 
274. 

KUMRICA,  vidi  Kumrijica. 

KlIMRIC,  m.  prezime.  —  Moze  biti  akc.  Kiira- 
ric  po  majci  Kumri,  ili  Kumrid  (uprav  Kiim- 
rijic)  po  majci  Kumriji.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1875.  210.  Mijajlo  Kumric.  Rat. 
322. 

1.  KUMRIJA,  /.  Columba  risoria  L.,  vrsta  go- 
luba.  —  Od  arap.  qumrije,  tiir.  qumri,  qumru, 
grlica.  —  isporedi  2.  Kumrija.  —  Akc.  se  mijeiia 
u  gen.  pi.  kiimrija.  —  U  V'ukoou  rjecnika:  ,die 
lachtaube'  ,Coluraba  risoria  [L.' ;  cf.  gugutka, 
kumrikusa]. 

2.  KUMRIJA,  /.  zensko  ime  titrsko  (naj  cesce 
u  robine).  —  Va^a  da  je  ista  rijei  sto  1.  kum- 
rija. —  Od  prije  nasega  vremena,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (,ein  frauenname'  ,uomen  fe- 
minae'.  , moistens  gibt  man  ilin  den  gefangenen': 
Kumrija  robiiia).  Kumrija.  S.  Novakovid,  pom. 
72.  Al'  pred  dvorom  Kumrija  robiiia,  ona  nija 
od  zlata  besiku.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  405.  Pa  do- 
zivje  Kumriju  robiiiu:  ,0  Kumrija,  moja  robi- 
nice!'  3,  406.  Sa  Kumrijora  svojom  robinicom. 
Nar.  pjes.  potr.  1,  59. 

KUMRIJICA  (Kurarica),  /.  dem.  2.  Kumrija. 
Nojzi  veli  Kumrica  robiiia.  Pjev.  crn.  95''.  O 
Kumrice  moja  robinice!  Nar.  pjes.  petr.  1,  59. 
Kumrijici  Bog  i  sreda  dade.    1,  59. 

KUMR'IKUSA,  /.  vidi  1.  kumrija.  —  Slozeno 
od  turskijeh  rijeci  qumri  i  quS  (ptica).  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  s  do- 
datkom  da  se  govori  «  Sarajeuu.  Ti,  kumrikuSo, 
otidi  .  .  .  Cuvsi  to  kumrikuSa  .  .  .  Nar.  prip.  bos. 
1,  61. 

KUMRINO  GROZDE,  n.  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku:  nekakva  trava  koja  raste  po  zidovima.  — 
iaporedi  1.  i  2.  kumrija  i  Kumra. 

KUMROVAG,  Kumrovca,  m.  (kajkavski)  Kum- 
rovec,  ime  selu  u  Hrvatskuj  u  zupaniji  varaz- 
dinskoj.    Eazdijej.  94. 

KUMSAL,  kumsala,  m.  pijcsak.  —  Od  tar. 
qumsal,  pjeskovito  mjesto.  isporedi  2.  kum.  — 
Akc.  je  zabijezen  po  M.  Burovicu  (oidi  da(e), 
drugaiiji  je  u  Vukovu  rjecniku.  —  U  nase  vri- 
jeme, a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (kumsal,  vide 
pijesak).  Kumsal,  pesak,  sitan  pesak.  govori  se 
VI  uzickom  okrugu.    M.  Durovid. 

KUMSTO,  vidi  kumstvo. 

KUMSTVO,  n.  osobina  onoga  sto  je  kum;  djelo 
kojijem  ko  kumttje.  —  isporedi  kumovstvo.  —  U 
nckijem  krajevima  ispada  v  kao  i  u  drugijem 
rijecima  s  nastavkom  stvo.  Tako  se  govori  i 
,kumsto,  brasto'  itd.  (u  Kosoiiu  i  okolnijem  kra- 
jevima). Vuk,  nar.  pjes.  1  (1891),  i..  —  Od  xv 
vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu  rjecnika  a  Bjelo- 
stjenievu  (,compatrinitas'),  u  Jambresicevu  (,com- 
paternitas'),  u  Stulicevu:  ,1' esser  compare  o  pa- 
trino'  ,ex6rcere  munus  ejus  qui  etc.  (vide  kum) 
subst. ;  it  Voltigijinu  (,comparatico'  ,g6vatter- 
schaft'),  u  Vukovu  (,dio  gevatterschaft'  , munus 
testis    baptismi    aut    conjugii'.    Kumstvo    je:    1. 


KUMSTVO 


I.  KITNA,  h. 


vJoiK'uiio,  2.  kt-bl/i)iio,  i^.  disnilo,  ii  kmuo  luiiii  iljo- 
lotii  voi'  poodrnslu  sijoCe  kosu.  ovo  kiimstvo 
luozo  bit!  (la  jo  za  to  postalo  da  bi  Tiirftin  llri- 
S^nninu  i  llriscaiiin  Tiircimi  rao;;jao  kumovati), 
It  Daniciiepu  (kuinatvo  .sodalitas'). 

a.  rmliine  sii  vrste  kumsiva,  ridi  joi  ovdje 
</o/i:  J  kiid  kum  i  kuma.  Ima  tri  vrsti  kumstva: 
jodno  so  zovo  .mokro',  a  dva  ,suha'.  .mokro' 
kuuistvo'  z;ia6i  krStono,  jfdiio  sulio'  vjonfiano, 
a  ,dniKo'  Sisano.  ovo  naj  potoi'io  nastalo  jo  iz- 
iiipdu  Hristjana  i  Turaka,  budu6  da  Tur6in  na 
l)rva  dva  no  mozo  kumovati.  (ii  Tlcrccgoiini, 
CrnuJ  (iori,  Boci).  V.  Bogisi6,  zborn.  376.  ICo- 
liko  vrsta  kumstva  p.izna  uarod?  Pozna  do  fie- 
tiri  vrste :  iz  krsta,  berme  i  f.enidbe,  fietvrta 
vrsta  biva  samo  medu  mladi6ima  i  djevojkama: 
na  Ivane  u  jotu  pokumjuju  so  mladici  i  devojke 
ill  dovojke  medu  sobom  time  da  ai  bacenke  i 
prsteiie  zamjonuju.  (u  Vinodolu)  .  .  .  Tri  vrsti 
(kumstva)  :  krSteno,  krizmeuo  i  vjenCano  kumstvo. 
(u  (IradiUki  i  hrodskoj  regementi).  387.  Ima  tri 
vrste:  ,kr5teno'  kad  ko  korae  krstava  i  vjen- 
cava(?);  ,zaklopito',  kad  ko  kome  uzajamno  kr- 
stava i  vjoufiava;  ,kumstvo  po  nuzdi',  kad  ko 
koga  u  nuzdi  okumi.  (u  iabaikome  okrugu  u 
Srhiji).   388. 

b.  osobinn  onoga  koji  je  kum  (srodnost  i  uopie 
sveza  medu  kumovima).  Vo|ovb  kumbstva  i  }u- 
bavb(V)  viserefienijehb  Petka  i  Branka  ostaviJe 
i  prostise  200  perpera  na  Bozju  fiastb  i  vi§ere- 
cenijehb  kumova.  Spom.  sr.  2,  106.  (1442).  Sveti 
Ivan  obrati  so  k  Isusu:  ,  .  .  .  Ovu  milost  sad  te 
prosim,  a  za  jubav  kii  ti  nosim  i  za  kumstvo 
sveto  i  niilo  meju  nami  ko  je  bilo,  kad  te  kr- 
stib  u  Jordanu.  M.  Marulic,  pjes.  327.  Prija- 
tejstvo  duhovno,  a  to  je  kumstvo.  Narucn.  161). 
Rostvo,  kumstvo  i  bratinstvo.  I.  An6i6,  ogl.  xxxi. 
Izvan  kumstva  krstenoga  i  krizmenoga.  173. 
Niti  kumstva  ni  lubavi.  P.  Posilovic,  nasi.  198i'. 
Ne  ulaze  u  kumstvo.  A.  Ba6i6  294.  Nistane- 
mane  medu  sobom  ne  ulaze  u  kumstvo  kumovi 
s  onim  koji  krsti.  J.  Banovac,  razg.  220.  Koji 
poSaJe  drugoga  na  misto  svoje,  da  kumuje,  ulazi 
u  kumstvo,  koji  je  poslao.  221.  Na  krizmi  samo 
dvoje  ulazi  u  kumstvo  ili  u  rodstvo  duhovno, 
t.  j.  oni  koji  kumuje  i  koji  se  krizma.  271.  Da 
se  jur  no  razbire  krv  ni  rostvo,  kumstvo,  prija- 
tejstvo.  pripov.  186.  U  krsteiiu  jest  dvostruko 
kumstvo.  P.  Filipovio  20.  Istina  je  da  kumstvo 
Sisana  nije  pravo  kumstvo.  21.  Niti  kumstva 
nit'  jubavi.  A.  J.  Knezovic  9^.  Kumstvo  kojo 
izliodi  od  krsteiia  i  od  krizmana.  Ant.  Kadci6 
417.  Kumstvo  od  sisana  vlasi.  420.  Napokon 
od  kumstva  vincenoga.  421.  Svako  otacanstvo 
i  krsteno  kumstvo  izihodi  od  nebeskoga  otca. 
D.  Rapid  837.  Petar  uze  vince  i  sonicu  i  k}u- 
fieve  od  neboskog  carstva, ...  sveti  Jovan  kum- 
stvo i  bratimstvo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  2.  T'mre 
kumfie,  raskide  se  kumstvo.  Nar.  posl.  vuk.  333. 
Evo  ti  prvo  mokro  kumstvo  koje  mi  se  desi  u 
ku6i.  Nar.  prip.  vrc.  167.  Nema  kumstva  boz 
krstona  kumstva.  P.  Petrovi6,  gor.  vijen.  40. 
ObliSe  ga  suze  i  rece:  ,Kume,  sretno  nam  kum- 
stvo!' Pravdonosa.  1851.  21.  Tako  mi  kumstva 
sto  mi  je  deveterostruko  s  tvojom  kudom !  S. 
!^ubiSa,  prip.  99.  Kumstvo  i  bratimstvo  (sada 
je)  §ala  i  sprdiia.  229.  Kumovi  se  kumstva  spo- 
minali.  Osvetn.  2,  30.  Zaprjeke  su  zenidbene 
krvni  rod,  kumstvo.  V.  Bogisic,  zborn.  202. 
Kod  katolika  samo  kumstvo  krsteno  (uhraja  se 
u  duhovno  srodstvo),  a  kod  pravoslavnih  ima  i 
strizeno.  (u  Bosni).    206. 

e.  djelo  kojijem  ko  biva  kum  (kumuje),  ku- 
movane.  Rodstvo  duhovno  biva  po  kurastvu  kr- 


Stoi'iu  i  kriznio.  .1.  Uaiiovac,  razg.  270.  Iz  koga 
kumstva  porada  so  isto  duliovno  rodstvo.  B. 
Loakovic,  nauk.  182.  Voc  nacini  jeilnu  sitnu 
khigu,  te  je  pos|i  du/.du  od  Mlotaka,  nek  ti  podo 
na  kumstvo  vjonSano.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  HH'i. 
Da  ja  idem  na  krsteno  kumstvo  u  Ruicicu  u  bi- 
jelii  (M-kvu ;  va|a  drzat  fiedo  na  rukama,  da  ga 
krsti  po|)0  Crnogordo.  4,  t.").  Zovu  Marka  za 
krStotia  kuma,  al'  se  Marko  kumstva  no  odrif.p. 
Nar.  pjos.  mag.  1864.  76. 

KIJMSUL,  m.  ndnos  koji  voda,  pri  izlivu  reka 
i  potoka,  nanesp,  to  P.ini  zomlu  rodnom.  Govori 
se  u  va|ovskom  okrugu,  veli  g.  R.  Bade51i6.  M. 
Durovid.  —  vidi  kumsal. 

KUMSA,  /.  mjcsno  ime.  —  I'rije  nasega  ire- 
mena.  Kumbsa.    S.   Novakovid,  pom.   136. 

1.  KtlN,  m.  vidi  1.  klen.  —  II  naie  rrijeme, 
a  izmeda  rjeinika  u  Vukovu:  (u  Crnoj  Gori)  ne- 
kakn  drvo  kao  mak|en  ,art  baum'  ,arboris  genus'. 
[1.  (u  Starome  Vlahu)  viae  1.  klen,  1; — 2.  (u 
Crnoj  Gori)  vide  mak(enj.  znaiene  ,maklen'  nije 
mi  dosta  pouzdano.  Kun,  kuna,  klen.  u  Ni§u. 
D.  Danicic.  Kun,  Acer  carapostre  L.  (Pancid, 
Vuk,  Crna  Gora),  v.  Klen,  Klijon.  B.  Suiek,  im. 
184. 

2.  KUN,  )H.  ime  nekoj  rijeci.  —  -u-  stoji  mj. 
negdasnega  -1-.  —  xiv  rije.ka  (pisano  .1  -lb-),  a 
izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (KlbUb,  rijeka  kod 
sela  Studencana  i  Hrastana).  U  reku  u  Klbiib, 
i  otb  KIbna  uzb  dtilb.  Glasnik.  15,  277.  Konb 
Klbna.  275.  (1348?). 

1.  KTNA,  /.  Mustela  foina  Briss.  i  martes  L  , 
dvije  vrste  mesozderijeh  sisaoaca  od  istoga  roda  : 
u  prve  je  grlo  bijelo,  a  u  druge  zuto,  te  je  ovoj 
krzno  \epse  i  skup(e  nego  u  prve.  prva  se  zove 
uopce  kuna  (u  Sulekoru  rjecniku  kudna  kuna 
kod  steinmarder),  druga  se  zove  i  zlatka.  Hi  pisci 
dodaju  pridjer  gorska  (u  Siilekovu  rjecniku 
gorska  k.  kod  baummarder,  a  Popovicevu  k. 
gorska),  ali  vidi  kod  a,  b).  —  Radi  drugoga  zna- 
cena  sto  se  daje  ovoj  rijeci  vidi  kod  h  i  u  rjec- 
nicima.  —  isporedi  i  2.  kuna.  —  Rijee  je  pra- 
slavenska.  isporedi  stslov.  kuna  (kriro  stoji  u  ru- 
kopisima  prema  grc.  itiXovQOi,  macka),  rus.  KjHri, 
ces.  i  po(.  kuna,  pa  i  stprus.  caune,  lit.  kiaune. 
—  Izmedu  rjecnika  u  V'rancicevu  (,martes'),  u 
Mikafinu  (kuna,  zvijer  , martes,  mustella  scitica'), 
it  Belinti  (,volpe,  animale  noto'  .vulpes'  777''), 
u  Bjelostjencevu  (, martes,  iktis,  mustella  scitica'), 
u  Jambresicevu  (,martes'),  u  Stulicevu  (kuna, 
zvijer  , martes,  vulpes'),  u  Voltigijinu  (,volpe' 
,fuchs'),  u  Vukovu  (,die  marder'  , Mustela  martes 
Linn.'  of.  zlatka). 

a.  u  znacei'iu  sprijeda  kazanome. 

a)  uopce  (ne  zna  se,  govori  Ii  se  o  prvoj 
ili  o  drugoj  vrsti).  Jel'  istina,  cobane  Mihato,  e 
ti  imas  devet  paunovah,  .  .  .  i  pred  nima  mudra 
vidra  seta,  .  .  .  medu  uima  okidena  kunaV  to  je 
tvoja  vjerenica  juba.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  4'29. 
Vreva  kiina,  skoiulid  jazavaca.    Osvetn.  2,  35. 

b)  krzno  od  kune.  vi.ia  je  prilika  da  se 
govori  o  drugoj  vrsti.  I  dva  durka  kunom  po- 
stavjeua.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  446.  Jedne  noge, 
dvoje  sandal-gade  oko  nogu  kunom  postav|ene. 
3,  137.  No  joj  gade  vrede  Carigrada.  kako  su 
joj  puste  iskidene !  do  kojena  vuci  i  bauci,  od 
kojena  kune  i  lisice.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  78. 
Potkrojene  kunom  i  lisicom.   Nar.  pjes.  juk.  140. 

b.  !f  Dubrovniku  se  misli  da  je  kuna  tal. 
volpe,  lat.  vulpes  (lisica),  i  tako  svi  pisci  i  rjec- 
nici  prevode  ove  rijeci,  ali  je  cudnovato  da  u 
samome  gradu  i  u  predgradima   ipak    misle  na 


1.  KHNA,  h. 


KUNATOREI^E 


praou  kiinu,  Jcr  nc  jtriiJuiujedd  d<i  kitiin  kn^c  ko- 
kosi  po  predgradima  (gdje  neina  lisica),  da  je 
crna,  ne.  veca  od  mackc,  da  se  ui'laci  u  knknH- 
nake,  da  na  vijcstu  ko(e  kokosl  i  ne  nosi  ih  ca 
itd.  s  drvge  strane  opet  i  pn  selima  dubrovac- 
kijem  ceslo  se  cuje  kuna  ?«./.  lisica,  a  prava  ne 
tuna  onda  zove  kunica.  —  U  svijein  nvijein  jiri- 
mjerima  kuna  jc  uprav  lisica.  Gdi  jo  propas  taj 
puna  koprjeve  ka  priidi,  i  lisic  i  kuna  koje  su 
zle  cudi,  ko  kuno  kudami  frudaju  i  g:lade.  M. 
Votranic  1,  467.  I  kuna  vuhnena  da  kokos  po- 
pade.  S.  Gucotic  209.  Bjezi  bez  traga  i  bez 
puta  hitra  kuna,  zee  pun  straha.  I.  Gundulic 
407.  Srce  krepko  i  jako  ne  od  kuno,  nego  od 
lava.  G.  Palmotio  1.  343.  Gdje  so  kuna  hitra 
krije.  P.  Kanavolic,  iv.  31.  Iz  grma  iz  koga  se 
je  jednom  kuna  iza^nala,  i  opot  ce  so  izagiiat. 
(D).  Kad  kuna  spi,  zatvorena  usta  drZi.  (D). 
Take  rece  kuna  grozdju  ne  mog;i6i  ga  brat  da 
nije  zrelo.  (D).  Poslov.  dauic.  Nih  tijeln  raz- 
nosit  6e  kuno  u  gori.  I.  Dordic,  salt.  20.3.  Lov 
s  zdraiom  i  s  kunom  dije[ase  lav.  uzd.  150. 
Narav  poda  .  .  .  kuni  hitrinu.  ben.  25.  Sve  je 
puno  liudoba  necistijeh,  starijoh  kuna  od  nazad 
njekoliko  tisuii  godist  u  privarah  iztancenijeh. 
B.  Zuzeri  167.  Kune  imaju  svoje  jamo.  V.  M. 
Gucetic  107.  Brzi  je  od  srne,  hitriji  od  kune. 
(Z).  Dvorila  kuna  vuka,  ter  izgubila  kozuhe. 
(Z).  Kuna  stara  ne  krvavi  gvozdja.  (Z).  Ni 
srna  kasna  ni  kuna  nevuhveua.  (Z).  Stara  kuna 
lasno  so  ne  privari.  (Z).  Poslov.  danic.  Kune 
imaju  svoje  spile,  a  ptice  svoja  gnijezda.  D. 
Basic  207. 

2.  KUNA,  f.  nekakav  novae  Hi  izvijesna  neko- 
licina  novaca.  —  U  jednome  primjerii  xv  rijeka 
(iz  Sena).  Da  nisu  vede  duzni  nego  jednu  kunu, 
Ca  je  so(ldina'0  12-  Mon.  croat,  173.  (1499).  — 
Ovo  znacene  vn{a  da  je  od  starine  Hi  mozebiti 
praslavensko,  jer  je  tako  u  ruskume  jezikti  bilo 
kod  ityHa  i  T.vHHua,  kad  je  krzno  vrijedilo  kao 
nuvac.  jos  se  u  maloruskome  ovako  kaze  novae 
Uo  se  placa  vlastelinu  kad  se  djevojka  iz  negova 
sela  udaje  u  drugo. 

3.  KUNA,  /.  ime  kozi.  u  hrvatskoj  krajini.  V. 
Arsenijovic.   -  Vala  da  je  ista  rijec  sto  1.  kuna. 

4.  KUNA,  /.  imo  livadi  u  Divosolu.  J.  Bog- 
danovic. 

.T.  KUNA,  /.  mjcs)i(i  ime  it  Balinaciji.  a)  selo 
u  kotarii  dubrovacktiinc  u  KunaiiiiiKi.  Koport. 
dalm.  1872.  23.  —  />)  seln  n  hitarit  kori'ntan- 
skome  (na  Ratu).    13. 

li.  KUNA  (Kuna?),  /.  ime  iensko.  —  //  na- 
rodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena.  Da 
pogubi  Muja  i  Omera,  da  zarobi  Kunu  i  Haj- 
kunu.  Pjev.  crn.  (53''.  A  zarobit  Kunu  i  Haj- 
kunu.  Ij4a.  —  I'omine  se  t  prije  nasega  vremena, 
ali  ne  znam,  jeli  mitsko  Hi  zensko.  Kuna.  S.  No- 
vakovi6,  pom.  72. 

7.  KUNA,  m.  nadimak  Hi  prezime  nekoga  Tur- 
cina.  —  isporedi  1.  kunao.  —  Ccsto  u  narodni- 
jem  pjesmama.  —  Prema  adj.  poss.  Kuniciu  (vidi) 
shvaca  se  kao  da  je  ipokoristik  od  Kunica  (sto 
nije  poivrdeno).  Pod  negovim  Kuuom  Hasan- 
agom.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  202.  Kod  nega  je  Kuna 
llasan-aga  sa  negovih  tridest  Udbiiiana.  3,  290. 
Bozja  pomo6,  Kuno  Hasan-ago!  3,  387.  Skorom 
dodo  Hasan-aga  Kuna.  Pjev.  crn.  147l>.  —  Vidi 
i  G.  Kuna. 

1.  KUNAC,  kunca,  m.  kuna  tniiska  (ridi  1. 
kuna).  —  Na  jednome  mjestii  a  pisca  Diibroi-ca- 
nina  xvi  vijeka,  it  metaforickome  smislii  snaei: 
liikav  iovjek  (prema  1.  kuna,  b).   O  kunco  (neko 


slu  nije  razumio  rijec  dodao  je  it  jednom  niko- 
pisn  sa  strane  suce)  zlokrivi,  od  popov  svijeh 
ruze,  ne  zna  li  Bog  zivi  da  si  kriv  do  duse?  M. 
Vetranid  2,  375. 

2.  KUNAC,  kiinca,  to.  Lepus  cuniculus  L.,  zi- 
votina  slicna  zecit  (domaca  i  div(aj.  —  Akc.  .ie 
mijena  n  gen.  pi.  kiinaca.  —  (^ini  se  kao  da  je 
ista  rijec  sto  1.  kunac;  ali  je  iiprao  itzeta  iz  ro- 
manskoga  jezika  (lat.  cuniculus,  tal.  coniglio),  te 
se  osnovi  kun  dodao  nastavak  bcb  kao  da  se  mi- 
slilo  na  kitnit.  —  isporedi  1.  kunio,  kuuije].  — 
Od  XVII  vijeka  (ima  i  nslov.  kuuec),  a  izmedit 
rjecnika  it  Vranciceivt  (,cuniculus')  gdje  se  naj 
prije  nahodi,  n  Belinu  (,coaiglio,  animal  noto' 
,cuniculus'  216a),  ,(  Bjelostjencevic  (kajkavski 
kunec,  morski  zajoc  , cuniculus'),  it  Stnlicevii  (v. 
kunijej),  ii  Voltigijinit  (, coniglio'  ,kaninchen'). 
Kunac,  zivina  poput  zeca,  ital.  ,coniglio'.  M.  Pa- 
vlinovic. 

3.  KUNAC,  kiinca,  m.  nadimak  malenu  6o- 
vjoku  nasr§enih,  rijetkih  brkova:  ,Unde  su  nia- 
lasni  ludi  kao  kunci'.  M.  Pavlinovii.  —  Moze 
biti  ista  rijec  sto  2.  kunac. 

4.  KUNAC,  kiinca,  m.  komad  hleba  osobitoga 
oblika :  kad  se  ispece  riika  hfeba  (vidi  kod  ruka), 
izreze  se  poprijeko  nn  komade  od  priiike  jednake, 
te  se  onako  jedn  Hi  iznova  pekit  da  postane 
beskot;  svaki  se  komad  :ove  kuuac.  ii  naSe  vri- 
jeme  ii  Dubrovnikii.  ,Daj  siromahu  kunac  kruha'. 
,U  ovoj  ruci  ima  deset  kunaca'.  P.  Budmani.  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  kunac.  —  Ne  znam  postana; 
moze  biti  ista  rijec  sto  2.  kunac,  jer  mil  je  oblik 
po  nesto  slican  samt>j  livotini  kad  cnHi. 

KUNACIC,  m.  prezime.  —  xvii  vijeka.  Barisa 
Kunafiid.    Stat.  poj.  ark.  5,  308. 

KUNADEA,  /.  tnasina,  mah,  mahooina.  — 
isporedi  kundrav.  —  11  Viikovii  rjeinikit:  [cf. 
masina  2]  1.  ono  od  prede  sto  se  uhvati  u  ni- 
tima  kao  pamuk  ,die  flocke'  ,floccus'.  —  2.  pa- 
lacka  od  rogoza  kad  se  iScupa  kao  perje  ,die 
katzchen  vom  rietgras'.  Kunadra  zove  se  jo§  i 
,mahovina'  u  Lici  i  u  Srijemu.    M.  Medio. 

KUNAK,  m.  mjesno  ime  it  Poficii.  —  xv  vijeka. 
Niz  riku  pod  Kunak.  Stat.  po).  ark.  5,  .309. 
(1482). 

KUNAR,  m.  vidi  Kunara.  —  Obicno  n  narod- 
nijem  pjesmama  samo  pred  rijeei  planina,  t  ne 
mijena  se  po  padezima.  Nek  mo  fieka  pod  Kunar- 
plauinom.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  109.  Odo  Jovan  u 
Kunar  planinu.  3,  208.  Otidose  uz  Goliju  pustu, 
a  kad   dose  u  Kunara  vrha  .  .  .    Pjev.  crn.  175*. 

KtlNAEA,  /.  ime  nekoj  planini.  —  isporedi 
Kunar,  Kunor.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedit  rjec- 
nika II  Viikovii  (planina,  vide  Kunor).  Treii  6u 
ti  megdan  ostaviti  pod  Kunarom  u  po)u  Kotaru 
a  na  modi  turskoj  i  kaurskoj.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  108.  Privati  se  Kunare  planine.  3,  112.  Srbi 
tursku  krdisasG  vojsku,  u  Kunaru  goru  naderase. 
3,  116.  Pod  Udbinom  poje  pregaziSe,  unidoSe  u 
Kunaru  Turci.    3,  152. 

KUNARANI,  m.  pi.  vidi  it  Danicieevii  rjec- 
nikit :  Kunarjane,  pi.  m.  selo  ,u  Kjuci',  koje  jo 
kra}  Milutin  dao  Hilandaru.  M(on.  serb).  63. 
(1293 — 1302).  moze  biti  da  jo  sadasiie  selo  blizu 
Prilipa,  koje  ,Hahn,  reise'  pise  ,Konjari'. 

KUNAEICA,  /.  dem.  Kunara  (va]a  da  je  islo 
Ho  Kunara).  —  Na  jednome  mjestii  u  narodnoj 
pjesmi  bosanskoj  nasega  vremena.  Ode  ceta  uz 
Kunar  planinu  dok  izisli  na  vrh  Kunarice.  Nar. 
pjes.  juk.  168. 

KUNATOREl^E,  n.  djelo  kojijem  se  kunatori. 
—   V  Vukovu  rjecniku. 


KTTNATORITT 


KTJNDTTRART.TA 


KIINA'I'OlilTl,  ktiiiillonin,  »»n/</.  villi  kiibu- 
liti.  —  Akv.  HI-  mijcnii  it  nor.  2  i  ;f  siiii/.  kiinfi- 
tori.  —  Nepoznatii  pustiina.  —  U  tiasc  vrijemi; 
a  izmedii  rjedtiika  it  Viikoru  (.miilisain  lobon' 
,vitam  misorniu  ago').  Tu  pomoi  je  knez  davao 
Vuku  i  onda  knd  jo  sani,  boraveci  u  Bocu,  ku- 
natorio  hex  novaca.  M.  i).  Mili6ovi6,  pomoiiik. 
3,  2-11.  A  U7.  to  je  uvok  kunatorio  svqjim  slabiin 
zdrav|om.    5,  691. 

KIINATEOV16,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijonii'. 
D.  Avramovic  '2t>2. 

KUNBARA,  /.  vidi  kumbara.  Da  uzine  po- 
trebo,  Sto  potrobuje  oko  kimbara.  Djelovod.  prot. 
145. 

KUNCERIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Matko 
Kuncerio.    Moii.  croat.  187.  (1504). 

KUNCANI,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  in- 
paniji  zagrebackoj.  Razdijoj.  71. 

KUn6i(!;,  m.  dem.  4.  kunac.  —  U  nase  vrijeme 
u  Dubrorniku.  Dva  tri  kunCica  kruha  tvrda.  M. 
Vodopii,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  188. 

KUNCINA,  /.  vidi  crkviua,  c),  drijenak,  c).  — 
isporedi  2.  konfiina.  Kunfiina,  Parietaria  offici- 
nalis L.  (Sabjar,  u  Bakru),  v.  Konfiina.  B.  §ulek, 
im.  184. 

1.  KUNDA,  /.  vidi  kusa  (kokoS).  —  Kurelac 
kaze  da  je  od  gri.  xuviog,  Uo  mi  nije  poznata 
rijec.  —  U  nase  rrijeme,  a  izmeitu  rjeinika  u 
Vukovu  (vida  kusa).  Kunda,  kundasta,  ime  ko- 
kosi  (sto  i  ,kusa'  xovifd,-).  tako  so  govori  i  ,kur- 
tasta'  ,curfcus'.  Grci  i  Latini  cak  u  na§e  kokoSi 
zasli.  (ima  i  pas  ,kurtan').  F.  Kurelac,  dom.  f.iv. 
53. 

2.  KUNDA,  u  narodnoj  zagoneci  nasega  vre- 
mena.  Iste  kmeka  dva  kundeka,  iste  kunda  mande. 
Nar.  zag.  nov.  xviii.  Iste  neka  dva  kundeka, 
iste  kunde  od  mande.  41.  odgonet^aj :  dijete  Sto 
iste  od  majke  sisu. 

3.  KUNDA,  /.  ime  zensko.  —  U  nase  vrijeme 
u  Hercegovini.  De  mu  je  zena  Kunda  i  kier 
Ruza.  V.  Vr6evi6,  niz.  147.  Kazuj,  Kunda,  de 
si  bila.    148. 

KUNDACENE,  n.  djelo  kojijem  se  kundaii.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 

KUNDAC16,  m.  dem.  kundak.  —  U  Vukovu 
rjecniku.  —  /  kao  prezime  prije  nasega  nremena. 
Kundafeic  iz  Ercina.   Srb.  st.  pisma.  let.  112,  156. 

KUNDACITI,  kundafiim,  impf.  nasadivati 
(pusku)  n.  kundak.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i 
3  sing,  kiindafci.  —  U  Vukovu  rjecniku:  n.  p. 
pusku  ,(das  feuergewehr)  schaften'  ,munio  ligno'. 

KXJNDACkI,  adv.  kundakom,  kundacima  (n.  p. 
biti  se).  —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena.  I 
tuci  se  kundaftki  i  gusati  se  sa  Srbima.  M.  D. 
Mili6evic,  pomenik.  5,  650. 

1.  KUNDAK,  m.  ono  nacineno  naj  cesce  od  drva 
i  gvozda  od  prilike  kao  trokut  u  cemu  je  nasa- 
dena  puika,  te  se  naslona  na  rame  kad  se  hoce 
pueati.  —  Tur.  qondac^,  qundaq  (isprva  je  zna- 
cilo  povoj  u  djeleta).  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pi.  kiindaka.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Belinu  (,piede  d'  archibuggio'  ,sclopeti 
calx'  98»)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu 
(,piede  dell'  archibugio'  ,scIopeti  calx'),  u  Volti- 
gijinu  (,cassa.  di  archibugio'  ,schaft') ;  u  Vukovu: 
,der  kolben  (vom  feuergewehr)'  , lignum  tormenti 
bollici'.  cf.  oklop.  Za  to  Ivo  nista  ne  hajase,  nog 
kundakom  bo|e  udaraSo.  Nar.  pjes.  bog.  305.  Da 
mi  onde  vatru  naloZimo  od  puSaka  naSijeh  kun- 
daka,  od  maceva  nasijeli  no/.nica.  Nar.  pjes.  vuk. 


.'),  I'Jii.  Svoju  saru  |io  kuudakii  lubi.  Nar.  pjes. 
juk.  43H.  A  kiindaci  od  morsko  maslinn.  Nar. 
pjprt.  potr.  2,  563.  —  Kaze  .sc  i  za  top,  0  drve- 
nomc  Hi  gvozdenome  odru  na  kojeinii  lezi  top  te 
je  tako  nacinen  da  se  lop  mnze  lako  pomicati  i 
uprarlati  fnein.  laft'ette).  Top  ovaj  nije  imao  kun- 
daka  iii  kola,  da  so  mozo  vu6i.  Vuk,  grada.  86. 
Batal'  topovo  da  udari  na  kakvogod  drvene  kun- 
dake.    Djolovod.  prot.  200. 

2.  KUNDAK,  m.  vidi  2.  kunda  i  kundek.  Iste 
kundak   raando.    Bos.   vila.   1892,    127. 

KUNDAKOV  POTOK,  w,  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okruyu  aleksinackome.  liriva  u  Kundakovora 
Potoku.    Sr.  nov.  1870.  422. 

KUNDAST,  adj.  kus  (0  kokosi),  vidi  1.  kunda. 
—   U   Vukovu  rjecniku:  vide  (1)  kus  (za  kokos). 

KUNDEDAT,  m.  ime  musko.  —  xm  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu  (Kunbdedatb). 
Kunbdedatb  st  detiju.  Mon.  serb.  60.  (1293— 1302). 

KUNDEK,  m.  vidi  2.  kunda  i  2.  kundak. 

KUNDE^,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka.  (Tu- 
lifu  ide  meda)  na  Kunde)i>.  Spom.  stojan.  31. 
(1365  •?). 

KUNDICIJON,  kundicij6na,  m.  vidi  2.  kondi- 
oijon.  —  Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka.  S  tim 
kundicijonom  .  .  .    Narucn.  55b. 

KUNDIE,  kundira,  m.  vidi  kondijer.  —  Od  xv 
vijeka  u  pisaca  iakavaca.  Niki  popijahu  kundir 
naginu6i.  M.  Marulic  12.  Srebren  kundir  uzamsi. 
P.  Zoranic  271).  Kundiri  i  kupe.  D.  Barakovic, 
jar.  80.  Zlati  kundir  ruka  liva  je  shvatila.  I. 
T.  Mrnavio,  osm.  32.  Kundire  po  stolu  vmiti 
so  dase.    Oliva.  15. 

KUNDI§,  m.  Nerium  oleander  L.  (Visiani, 
Kuzmi6,  Bartulovic).    B.  Sulek,  im.  184. 

KUND.TEG  (Hi  Kundijeg?),  m.  mjesno  ime.  — 
XIV  vijeka.  Niz  potokb  u  Kunbdegb  .  .  .  Sveto- 
stef.  hris.  10. 

KUNDOVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
,Tovan  Kundovid.    Rat.  410. 

KUNDRA,  /.  isporedi  kudrav,  kuudrav. 
il.  ime  krmaii.  Orozovid.    D.  Hire. 
b.  cunnus.  u  Karlovcu.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
57. 

KUNDRAC,  Hi.  vidi  u  Vukovu.  rjecniku:  Je- 
dnom  mafku  ime  kundrac,  drugom  makokundrac: 
sic  kundrac!  mac  kundrac!  oberbac  bakuudrac 
(ko  vise  puta  zasopce  brzo  raoZe  re6i  da  se  ne 
pomete.  cf.  joguba).  —  isporedi  kudrac. 

KUNDRAV,  adj.  vidi  kudrav.  Kundravo  porje. 
raScehano  u  guske.  Gradac  u  Slavoniji.  D.  Hire. 

KTJNDROV,  kundrova,  m  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: ime  psetu  koje  dugu  diaku  ima  ,pin  hunde- 
name'  ,nomeu  cani  indi  solitum'.  —  isporedi 
kudrov  (jamaino  je  ista  rijec). 

KUNDUCI,  Kunduka(?),  m.  pi.  ime  selu  u 
Hercegovini     Statist,  bosn.  109. 

KUNDUCINA,  /.  nekakva  bijka.  Kunduoiiia 
(Sablar,  Lika).    B.  Sulek,  im.  184. 

KUNDUR,  m.  rijec  nepoznata  postana  u  Du- 
brovniku. 

a.  shiga  koji  sluii  u  razlicnijem  kuiama,  a 
uprav  ne  pripada  nijednoj.  ovako  je  tumaiene  u 
Stulicevu  rjeinika:  ,plurium  famulus  (qui  nuUi 
domino  est  addictus,  sed  nunc  uni  nunc  alteri 
famulitium  praestat'). 

b.  danas  znaci:  covjek  sto  kunduruje  (vidi 
kundurovati,  b).    P.   Budmani. 

KUNDURARIJA,  /.  kundurovane  (vidi  kun- 
durovati, b) ;  neistinita  (i  uopie  zla)  vijest  o  kome 


KUNDURARIJA 


785 


3.  KUN16 


Ho  je  postala  kundiirovanem.  —  U  nase.  vrijeme 
u  Bubrovnika.  ,To  ne  mozo  bit;  to  ja  ne  mogu 
nikako  vjerovat ;  to  su  same  kundurarije'.  P. 
Budmani.  —  Postaje  od  kundur  talijanskijem 
nastavkom  eria  (aria). 

KIJNDUEICA,  /.  zcnsko  celade  prema  kundur. 
—  U  nase  vrijeme  u  Dubrovnikii. 

a.  zensko  celade  kao  sluikina  u  rasliinijem 
kucama,  vidi  kundur,  a.  —  U  StuUcevu  rjecniku: 
,plurium   famula  etc.'. 

b.  danas  znaii  u  Dubrovnikii.  zensko  cejade 
sio  kiinduruje  (oidi  kundurovati,  b).  P.  Budmani. 

KUNDURITI,  kundurim,  impf.  u  Stitlicevu 
rjecnikii:  us  kundurovati. 

KUNDUEOVATI,  kundurujom,  impf.  raditi 
kao  kundur  Hi  kundurica.  —  U  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku. 

a.  sluziti  u  razlicnijem  kucama  a  ne  pripa- 
dati  uprav  nijednoj.  —  U  StuUcevu  rjecniku: 
jpluribus  alternatim  famulari  (ut  supra)'. 

b.  danas  znaci :  mnogo  brb^ati  (naj  ceSce  zlo 
govoriti)  0  tudijem.  poslima.  P.  Budmani. 

KUNDEVAC,  Kundevca,  m.  kajkavski  Kun- 
devee,  ime  sehi  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  bjelo- 
vamko-krizevackoj.   Razdije).  116. 

KUNE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugii 
smederevskome.  Niva  u  Kunama.  Sr.  nov.  1867. 
.570. 

KUNEGUNDA,  /.  Cunegundis,  ime  zensko 
(uprav  nem:  Kunigunde).  —  xviii  vijeka.  Enrik 
cesar  3  Kunegundom  svojom  Zeuom  ...  J.  Ka- 
vahin  2991'.  Blazena  Kuneguuda  zapovidi  vodi 
da  ide  uzbrdo.    J.  Banovac,  razg.  18. 

KUNELIC,  I'idi  kunije}  i  kunelic. 

KUNENE,  n.  vidi  klece.  —  Zlo  naiineno  po 
praes.  kunem.  —  U  dva  pisca  xvii  i  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinn  (kunenje),  u  Stu- 
Ucevu, u  Voltigijinu.  Kletve,  prokliuanja  i  kii- 
nenja.  B.  Ka§i6,  zrc.  100.  Kojih  su  usta  puna 
kunenja.  rit.  <1.34.  Kojih  su  usta  puna  kuneiia. 
J.  Banovac,  blagosov.  332. 

KUNETINA,  /.  koza  Hi  krzno  od  kuue.  —  U 
na.ie  vrijeme  11  Lici.  .T.  Bogdanovio. 

KUNFA,  /.  vidi  kompa.  u  Posaviui.  F.  He- 
fele. 

KtFNFET,  m.  tal.  confetto,  vidi  zahara.  —  U 
sjevernoj  Dalmaciji  i  u  Istri  od  xv  vijeka.  Kun- 
fete  nesihu  u  pehare  na  dian  k  onim.  M.  Ma- 
rulii  94.  Svakoga  kunfeta  po  stolu  posuSe.  Oliva. 
15.  Diticu  podase  kunfeta  dovoje.  59.  Tu  na- 
pokon  donosahu  mnoz  marcpana  i  kunfeta.  J. 
Kavanin  23"-.  Ostavi  mene  da  cuvam  kvocku  i 
piliie  i  jednu  zaru  kunfeta.    N.  Palikuda  9. 

KUNFETNIK,  m.  zdjela  na  kojoj  se  hrani  Hi 
donosi  slatko  (kunfeti).  —  Na  jednome  mjestu 
XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (kunb- 
fetbnikb  ,scutel!a  offerendis  bellariis').  Jedanb 
kunfetnikb,  poteze  cetiri  litre,  3  unce.  Men.  .serb. 
408.  (1441).  U  prijepisu  istoga  spomenika  ima: 
kunfetikb  poteze  4  litre,  3  unce.  Spom.  sr.  2, 
100.  gdje  kunfetikb  (kako  misli  i  Danicic)  bice 
pisarska  pogreska. 

KIJNFIN,  kunfina,  m.  tal.  confine,  meda,  gra- 
nica.  —  Po  zapadnijem  krajevima,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukoou :  (u  primorju)  ,die  grenze' 
,confinium'  [vide  meda  1]  cf.  granica.  Stvoreni 
bise  razvodi  i  kunfini.  Mon.  croat.  3.  (1275  pre- 
pis.  1546).  Preko  mora  duzdevoga  do  kunfina 
pastrovskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  95.  Raspolo- 
zerie  nihovijeh  kunfina  ili  zemaja.  V.  Bogisid, 
zborn.  1. 


KUNI,  vidi  kuni. 

1.  KUNICA,  /.  deni  1.  kuna.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  kiinica.  —  Od  xvi  vijeka  (moze  biti  i 
stara  rijei,  isporedi  rus.  KyHimn);  u  rjccnicima 
ima  razlicna  znacena  (vidi  da(e) ;  ncma  je  « 
Bjelostjencevu,  Jambre.sicevu,  Danicicevu. 

a.  uprav  kao  deminutiv  prema  1.  kuna,  a,  a). 

—  U  Vukovu  rjecniku. 

b.  znaci  isto  sto  i  1.  kuna,  a. 

a)  sama  ziootiua.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vrancicevu  (,mart6s')  i  u  StuUcevu  (,martea,  mn- 
stella'  »■  dodatkom  da  je  rijec  ruska).  Pozlatua 
kudica  jos  joj  se  vidjase,  jak  crna  kunica,  kojom 
36  gizdase  (vidi  kod  1.  kuna,  b).  M.  Vetranid 
'2,  176. 

h)  krzno,  vidi  1.  kuna,  a,  a).  Bi  zavit  u 
hajinice,  ne  u  svilu  ni  u  skerlete  ni  u  kunice, 
ni  u  ostale  kozice  mehke  i  gizdave.  M.  Div- 
kovii,  bes.  80*.  Niki  so  j'  opravil  u  5ubu  od 
kunic.  B.  Kruarutii  20.  Ja  bi  ciganki  oplea  od 
kunice  bile  oputico.  Nar.  pjes.  istr.  3,  11.  Sa- 
mur,  kapa  od  kunice,  nalik  kaluderske  kami- 
lavke.    V.  Vrcevi6  u  Nar.  prip.  vr6.  227. 

C.  kao  deminutiv  prema  1.  kuna,  b  (lisicica). 

—  JJ  Belinu  rjecniku  (,volpetta,  volpe  piccola' 
,vulp6cula'  7771))  i  u  Voltigijinu.  (.volpotta,  vol- 
pina'  ,fiichschen'). 

d.  vidi  1.  kunac,  kunije].  —  Samo  u.  Mika- 
(inu  rjecniku:  kunica,  tekunica  ,cunicnlus'. 

e.  kao   ime  domacijem   zivotiitama.    a)   ime 
oviii   (na   Krku).    F.   Kurelac,    dom.    ziv.   32.    - 
b)  ime  kozi.  Krupa,  Boana.  D.  Hire. 

2.  KUNICA,  /.  neka  bifka.  —  Moze  hiti  ista 
rijec  sto    1.  kunica,   isporedi  kuiii  rep  kod  kuiii. 

—  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Jam- 
breSicevu  (u  dodatku  kod  millefolium)  i  u  Vu- 
kovu: (u  Srijemu)  nekakva  trava  [,Achillea  mil- 
lefolium L.' ;  vide  papracj.  Djeca  metnu  jedan 
struk  ove  trave  u  nos,  pa  driedi  ga  jednom  ru- 
kom  pod  nosom  drugom  stisnutom  biju  u  onu 
odozdo  govoredi :  ,Pusti,  baba,  konu  krv  i  teletu 
mleka!'  i  take  6ine  dok  ne  udari  krv  iz  nosa 
{vidi  i  Nar.  posl.  vuk.  266).  Neka  kuva  kunicu, 
millefoglio.  J.  Vladmirovic  21.  Kunica,  mille- 
folium (Kuzmid,  S.  Budmani),  millefoglio  mag- 
giore  (u  sinskom  rukopisu.  Durante),  Achillea 
millefolium  L.  (Lalangue).    B.  Sulek,  im.  184. 

KUNICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  11.  okrugu 
va^evskome.  K.  Jovanovid  100. 

KUNI6IC,  »».  prezime  (uprav  nadimak  jcdnoga 
ogranka  dubrovacke  vlasteoske  obitc(i  (lucetica). 

—  XVII  vijeka.  (Dubrovcaiii)  redom  ucinise  po- 
klisare  na  sve  strane  ...  a  vrijednoga  Kunicida 
k  Ali  pa§i  bosanskomu.  J.  Palmotid  88.  Treba 
redi  da  je  Maro  Gudetid  bio  prozvan  Kunidid.  (S. 
Skurla).    94. 

KUNICIN,  adj.  koji  pripada  Kuni  (vidi  7. 
Kuna).  Ne  vjeruje  Seiianin  Tadija,  dok  ne  vide 
gabju  Kunioinu,  pozna  sabju  Hasan-age  Kune. 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  290.  A  on  vodi  Kuninog  do- 
rina,  pa  ga  daje  seki  Andeliji:  ,Ja§i  kona,  sejo 
Andelija' ;  a  uzima  seju  Kunicinu,  pa  je  baci  za 
se  na  dogata'.    3,  890. 

1.  KUNIC,  m.  vidi  1.  kunac  i  kunije}.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogdanovio. 

2.  KUNIC,  m.  prezime.  —  xviii  vijeka  poznat 
je  latinski  pjesmk  R.  Kunid  iz  Dubrovnika. 
Kunid.    Schem.  bos.  1864.  ix.  xxvii. 

3.  KUNIC,  m.  mjesno  ime  u  Hrvatskoj.  a)  selo 
u  zupaniji  zagrebaikoj.  Razdije).  75.  —  h)  za- 
selak  u  zupaniji  modruiko-rijeckoj.  52. 


kxtniAanin 


786 


KTINOVICA,  a. 


KUNI^ANTN,  Ml.  Covjek  iz  Kuni6a  (vidi  3. 
KuniA.  I>)).    V.  AraonijoviA.  —  I'L:  Kuniidiii. 

KUNIC'KI,  acij.  koji  pripada  .selit  Kuniiti  (vidi 
3.  KuniA,  b)).  V.  ArsenijeviA. 

KUNICKII^TA,  /.  Xensko  6e)ad6  iz  Ki'inica  (vidi 
3.  KuniA,  b)).  V.  ArsenijoviA. 

KUNIDBA,  /.  kkce  (uprav  djelo  kojijem  ko 
koga  kiine).  —  U  jcdnoga  pisca  naicga  vremena 
koji  va(a  da  je  sam  tii  rijei  naiinio.  Ua  se  gdjo- 
gdje  oSibnu  porooi  naSega  puka,  naj  vi§o  oaveta, 
sutuka,  prerasuda,  kletva  i  kiinidba.  S.  ^ubisa, 
priA.  81. 

KUNIJE^,  kunijfeja,  m.  vidi  2.  kunac.  —  Od 
tal.  coniglio.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. :  kiinijeju, 
kCknijeji.  —  -ije-  kao  da  stoji  po  juznome  govoru 
mj.  e,  isporedi  kuiieliA.  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Belinu  (,conigIio,  animal  noto' 
jcuniculus'  216*)  t  u  StiiUievu  (kunije],  zvijer 
,cuniculu3').  ,Kunijeli'  (mislitn  da  treba  citati 
kunijeji;  u  driigom  rukopisu  stoji  kuni|i)  i  zoci. 
M.  VetraniA  2,  279.  Na  mrtva  lava  i  kunije) 
udara.  (D).  Ni  s  lisicaini  ni  a  kunijeji  prijazni 
no  uzmi.  (0).  Poslov.  daniA.  Moze  se  priliko- 
vati  zloAa  od  straha  kunijeju.   K.  Maj^aroviA  74. 

1.  KUNIN,  adj.  koji  pripada  kimi,  vidi  1.  kuna. 
—  isporedi  kuiii.  Kuninu  kozu  u  zivu  prodaje 
(ne  kupi).    (Z).  Poslov.  daniA. 

2.  KUNIN,  adj.  koji  pripada  Kuni  (vidi  7. 
Kuna).  —  isporedi  KuniAin.  I  on  vodi  Kuninog 
dorina.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  390.  Kuniua  Zlatija. 
Vuk,  nar.  pjes.  3,  199. 

KUNINA,  /.  koza  (krzno,  koziih)  u  ktine  (vidi 
(1.  kuna).  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  u  smislu  kazanome  sprijeda.  On  se,  VuAe, 
podnosi  kuuinam  i  risovinam.  Nar.  pjes.  mikl. 
beitr.  1,  18. 

b.  u  prenesenome  smislu.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Vukova  (brada  na  trsci  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Srijemu).  Kunina  (trsica  ,panicula'),  to  je 
cvast  sa  nejednako-razgranatim  rastrSenim  cvet- 
nim  petejkama,  koje  se  ne  zavr§uju  ravno.  K. 
Cmogorac,  bot.  49. 

KUNlSlNCI,  Kunisinaca,  m.  pi.  iine  selu  u 
Slavoniji  u  ziipaniji   virovitickoj.    Razdije).  134. 

KUNITE^,  m.  covjek  sto  kiine.  —  Samo  u  Mi- 
kafinu  rjecniku:  kunite],  koji  kune  ,taaledicu3, 
obtrectator',  i  u  S<«/jcct'i<:  ,(iui  convicia  profert'. 

KUNITE^ilGA,  /.  zensko  iejade  sto  kune.  — 
Samo  u  Htulicevu  rjeinika:  ,quae  convicia  pro- 
fert'. 

KUNFIN,  kunfina,  m.  vidi  konfin.  —  Po  za- 
padnijem  krajevima  u  nase  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,die  grenze'  ,confinium',  cf. 
granica  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Preko 
mora  duzdovoga  do  kunfina  Pastrovskoga  i  s  do- 
datkom da  se  gnvori  u  Primorjit).  —  /  ((  na- 
rodnoj  zagoneci :  Mis  se  pene  uz  kunfiu  niz 
kunfin,  kite  bero,  kite  veXe,  sve  neSto  pritezo. 
(V.  VrceviA,  od  koga  nam  je  ova  zagonetka,  daje 
kao  odgonetjaj  ,deca  kad  pa|etkuju  klasove  pse- 
nice  po  po)u',  ali  nam  se  ne  Aini  dosta  jasna 
sveza  raedu  ovom  zagonetkom  i  odgonetjajem. 
S.  NovakoviA).  Nar.  zag.  nov.  42.  otale  u  Vu- 
kovu rjecniku:  u  zagoneci:  Mi5  se  peiie  uz  kunfin. 

KUNOR,  m.  vidi  Kunara,  isporedi  Kunar,  Ku- 
nora.  —  i/  narodnijem  pjesmama  nasega  vre- 
mena, a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu:  Kunor  (pla- 
nina),  cf.  Kunara  a-  primjerom  iz  narodne  pjesme : 
Ode  boio  u  Kunor  planinu.  —  PrimiSe  se  u 
Ogorjelicu,    od    he    pravo    u    Kunor  planinu,  iz 


Kunora  u  poje  Kotarsko.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  12.5. 
Ajd'  izidi  u  Kunor  planinu.    Pjev.  cm.  224''. 

KUNOSK"!!,  to.  pi.  imc  zaseoku  u  Bosni  u 
okrugu  sarajevskome.   Statist,  bosn.  26. 

1.  KUNOV,  adj.  koji  pripada  kunu  (jednome 
drvetu  Hi  drvecu  Hi  vrsti  drveta).  —  U  Vukovu 
rjeinika:  ,von  kun'  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  Gori. 

2.  KUN(JV,  m.  ime  psu.  Bastaja,  Daruvar.  D. 
Hire. 

KUNOVAC,  Kunovca,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  Tuzle  Bone.  Statist, 
bosn.  90. 

b.  «  Hrvatskoj.  a)  (kajkavski)  Kunovec,  selo 
u  iupaniji  varazdinskoj.  Kazdijej.  97.  —  b)  za- 
selak  u  iupaniji  liikokrbavskoj.   32. 

C.  pusta  u  Slavoniji  u  iupaniji  virovitiikoj. 
Razdije).  137. 

KUNOVCI,  TO.  pi.  ime  selu  ti  Slavoniji  u  iu- 
paniji pozeskoj.  Razdije).  129.  —  isporedi  Ku- 
novac. 

KUNOVICA,  /.  ime  planini,  —  Va^a  da  po- 
staje  od  1.  kun  (vidi  kod  a). 

a.  planina  i  klanac  u  Srbiji  u  okrugu  nis- 
kome.  Jos  se  mogu  pomenuti  visovi  koji  su  na 
onom  ogranku  Suve  Planiue  koji  se  medu  .lola- 
sicom  i  Crvenom  Rekom  spu§ta  ka  Nisavi.  ovaj 
krak  Suve  Planine  ima  danas  nekoliko  imena  od 
kojih  ime  ,Ploca'  nekad  se  uzima  kao  ime  za 
ceo  taj  planinski  ogranak.  medu  tim  taj  ogranak 
nece  biti  nista  drugo  nego  onaj  deo  Suve  Pla- 
nine koji  su  stari  zvali  ,Kunovicom'.  M.  D.  Mi- 
licevic,  kra).  srb.  4.  Kunovica,  krajni  izdanak 
Suve  Planine  koji  se  upuAuje  k  severozapadu,  i 
koji  je  po  prilici  bio  spojen  s  Plesem  dokle  ga 
nije  prestrugala  Nisava,  te  izmedu  nega  i  Plesa 
prokrcila  svojoj  vodi  put.  razni  delovi  te  pla- 
ninske  kamare  imaju  danas  razna  imona,  a  to  je 
sve  ona,  u  staro  doba  Aesto  spomihana,  planina 
, Kunovica'.  pleca  Kunovice  preko  kojih  danas 
prelazi  put  iz  Nisa  k  Beloj  Palanci,  zovu  se 
,Plo6a' . .  .  Se)aci  koji  naj  bole  znaju  imena  me- 
stima  u  svoj  okolini  kazu  da  je  to  ,  Kunovica', 
koja  se  prozvala  tako  od  drveta  ,kuna'  (klena) 
kojega  mnogo  ima  u  toj  strani.  Kunovica  se  la- 
tinski  zvala  , Catena  mundi'  (veriga  svijeta'.   73. 

—  Pomine  se  od  xvi  vijeka,  vidi:  Od  NiSa  uz- 
lazi  se  k  selu  Pirotu  lezeAemu  u  brdinah.  pre- 
valiv  golemu  i  strmu  goru  Kuuovicu  (,Curono- 
vica')  .  .  .  dolazi  se  iza  pedeset  mi)a  u  Sofiju.  P. 
MatkoviA,  rad.  49,  121  (putovane  F.  Petaniica  xvi 
vijeka).  vidi  i  na  strani  123.  ProsavSi  NiS  i 
ostavivsi  s  desna  goru  Kunovicu  (,Cunovitzza') 
i  gradiA  ,Coprivatz'  dodose  za  28  mija  u  Klisu- 
ricu  (,Klis5urizza').  ovo  je  selo  u  Bugarskoj  koju 
Kunovica  dijeli  od  Srbije.  (putovane  poslanstva 
mletackoga  god.  1533).   56,   219.   vidi  i  str.  220. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Voltigijinu  (,montagna; 
monte  omo'  ,gebirg')  gdje  kao  da  pisac  misli  na 
Balkan,  i  u  ijaniiicevu:  ,razbi  despotb  i  Jankulb 
Hadomb  pasu  u  Kunovici'  1443.  (Okdz.  pam.  §af.) 
78.  —  Kunovica,  grlo  od  svijeta,  ka  verigom 
dugom  ve/.e,  i  ]>lanina  stara  opeta  pro.stire  mu 
se  i  proteze.  I.  Gundiilic  317.  Otkli  Vitos  mrazni, 
otkiili  Kunovica  ledna  niAe.  G-.  Palmotio  1,  21. 
U  Nis  idu  i  u  kadijo  Aete  uzimju  oruzane,  or 
prohodit  lasno  nije  kunoviAke  priko  strane.  u 
planini  Kuuovici  gdje  dubrava  rasto  gusta  )uta 
gusa  svijem  putnici  put  zasijeda  mjesta  iz  pusta  .  . . 
Samo  jodna  Sto  ulica  kako  zmija  vijase  se,  koja 
gustijeh  sred  granica  prosjeAena  vidale  se...  J. 
Palmotic  179 — 180.     Verug  svijeta,  Kunovica... 


KTINOVICA,  a. 


7*87 


KUNTENAT,  a. 


J.  Kavaiiin  274*.  Da  zauzme  tesnac  Kunovicu 
izmedu  Ak-Palanke  i  Nisa.  S.  Novakovi6,  novo 
brdo.  42.  —  U  jednoga  pisca  Dubroocanina  kao 
ivie  vile  same  planine.  Nuti  bitre  Kunovice  koju 
slijede  izabrane  s  vilenieim  vileuioe  ke  Planinu 
staru  brane.  Gr.  Palmotii  1,  11.  tako  ce  biti  i 
ovdje :  On  hitroga  sin  Vukmana  i  himbeue  Ku- 
novice. 2,  176.  —  /  selo  na  samoj  planini.  M. 
D.  Milicevii,  kra}.  srb.  73.  126. 

b.  «  nekijem  pjesmama  nasega  ereinena  znaci 
Uo  i  Kunara,  te  je  iz  nih  primio  i  Vuk  u  rjecnik 
(bez  tumacena  sprimjerom:  Kunovicu  goru  pre- 
jezdise).  Vino  pije  Mijat  harambasa  u  visokoj 
gori  Kunovici.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  440.  Privati 
sa  Kunare  planine, . . .  Kunovicu  goru  prejezdise, 
spustise  se  u  po|6  Kotarsko.    3,  112. 

KUNOVICKI,  adj.  koji  pripada  Kunovici  (vidi 
primjer  J.  Palmotica  kod  Kuuovioa,  a). 

KUNOVIO,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme. 
Jovan  Kunovic.    Rat.  45. 

KUNOVINA,  /.  M  Vukovu  rjecnika :  kunovo 
drvo  s  dodatkom  da  se  guvori  u  Crnoj  Gori.  — 
Na  drugome  mjestu  znaci  Ho  i  tri§|a.  Kuoovina, 
Pistaoia  lentiscus  L.  (Visiani).  B.  Sulek,  im. 
184. 

KUNOVIT,  adj  lukao  kao  kiina  (iisica).  — 
U  jednoga  2)isca  Dithrovianina  xvii  vijeka.  Ove 
o6i  vuhvovite  i  nacini  uzoviti  nega  svijesti  ku- 
uovite ...  G.  Palmotic  1,  334.  Zli  Vufiistrah 
kunoviti.    2,  176. 

KUNOVO,  n.  M«e  selti  u  Srbiji  u  okrug u  vran- 
skome.    M.  D.  Milicevid,  kra).  srb.  304. 

KUNPAKE,  /.  pi.  mjesno  ime,  vidi  u  Danici- 
cevu  rjecniku:  Kuntpake,  selima  u  Mafivi  koja 
je  cur  Lazar  dao  Kavanici  i§la  je  meda  ,putemb 
deonimb  podb  Kunpake'.  S(r).  l(etop).  1847.  4, 
53.  (1381). 

KUNPANIJA,  /.  vidi  kumpanija.  Kada  dode 
liiova  kunpanija  onamo  .  .  .    Djelovod.  prot.  198. 

KUNSKI,  adj.  u  Stulicevu   rjecniku  iiz  kuii. 

KUNSOLi,  m.  vidi  1.  kunsuo.  —  Na  jednome 
mjestu  XV  vijeka,  a  otale  u  Danidicevu  rjeiniku 
(kunbsolb,  gledaj  kunbsulb).  Sto  se  pro  medu 
sobomb  Dubrovbcane,  ili  se  bude  ucinilo  u  Srb- 
bbjihb  ili  u  Dubrovbniku,  da  se  pre  predb  kunb- 
sulomb  dubrovbckymb  i  predb  nihb  sudijami,  a 
§to  sudi  kunbsolb  i  negove  sudije,  na  tomb  da 
stoje.  Mon.  serb.  271.  (1405).  samo  tu.  D.  Da- 
ni6ic. 

KUNSULAT,  m.  vidi  kousulat,  b.  —  Na  je- 
dnom  mjestu  xv  vijeka,  i  otale  u  Uanicicevu  rjec- 
niku (kunbsulatb,  gledaj  konbsulatb).  Pisanb  bjese 
kunbsulatb  na  27  dui  aprila  pisana  u  Ho6e  na 
21  danb  }u}a  na  1444.    Spom.  sr.  2,  110. 

1.  KUNSUO,  kunsula,  m.  vidi  konsuo.  —  U 
spomenicima  dubrovackijem  xiv  i  xv  vijeka  u 
kojima  iiprav  znaci:  sudija,  vidi:  Upravito).stvo 
sudbeno:  ,kuez'  sam  (za  vrlo  male  stvari);  ,kon- 
suli'  (,curia  civilis,  judioes  majoris  curiae'),  ce- 
tiri  senatura.  M.  Pucid  u  Spom.  sr.  1,  xxviii. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Daniiiievu  (kunbsulb  .con- 
sul' tako  su  se  zvali  Dubrovcani  koji  su  imali 
od  svoje  op§tine  vlast  po  drugim  zemlama  nad 
svojim  zemjacima.  —  tako  se  zvao  glavni  sudija 
u  Dubi'ovniku).  Sto  se  pre  medu  sobomb  Du- 
brovfiane,  ili  se  bude  ucinilo  u  Srbbjihb  ili  u 
Dubrovniku,  da  se  pre  predb  kunbsulomb  du- 
brovckimb  i  predb  nihb  sudijami,  i  sto  sudi  kunb- 
sulb i  negove  sudije,  na  tomb  da  stoje.  Mon. 
serb.  206.  (1387).  Predb  goapodinom  kunsulomb 
dubrovaocijemb  poglavje  (sic)  odb  pravada  grada 


Dubrovnika  i  negove  poctene  sudbje.  Spom.  sr. 
2,  127.  (1466).  -  -  Mi  smo  pisali  zapovedaje  na- 
semb  Dubrovdanomb  kunsulomb  koji  su  po  vsoj 
srbbbskoj  zemji.    1,  62.  (1405). 

2.  KUNSUO,  kunsula,  m.  vidi  kousuj.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Mika(inu  (kunsuo,  gavez,  trava 
,consolida  maggiore'  ,innula  rustica')  i  u  Stuli- 
cevu (kunsuo,  trava  ,consolida  maggiore,  erba' 
,3ymphitum').  Kunsuo,  consolida  maggiore,  Sym- 
phytum (Skurla),  Symphytum  officinale  L.,  v. 
Konsul.    B.  Sulek,  im.  184. 

KUNSEJATI,  kunSejam,  impf.  svjetovati  (ili 
svjetuvati  se),  tal.  consigliare,  mlet.  consejar,  con- 
segiar.  — ■  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Oni  pocnu 
kunSejati,  komu  ote  sestru  dati.  Nar.  pjes.  istr. 
2,  107. 

KUN§IJENCIJA,  /.  vidi  konsijencija.  —  U 
pisaca  cakavaca  xvi  vijeka.  Drzan  je  sroeno  is- 
kusiti  svest  i  kun§ijenciju  svoju.  Naru6n.  18a. 
Nimam  ja  kunsijenciju,  da  bih  imel  ki  smrtni 
grih.  781'.  Pilat  osudi  Isusa  proti  kunsijenciji. 
29ii.  Sam  refie  na  nega  kunsijenciju.  Mon.  croat. 
191.  (1508). 

KUNSI^,  m.  svjet,  savjet,  vijece,  tal.  consiglio. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Pak  su  ovi  dni  zbi- 
rali  kunsij.  Nasa  sloga.  god.  20,  br.  12.  KunSij, 
it.  ,consiglio',  vijede.    god.  13,  br.  93. 

KUNSI^ATI,  kunsljam,    impf.  vidi  kunsejati. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Ca  si  ono  kunSi|al. 
NaSa  sloga.  god.  12,  br.  14,  str.  55.  Kad  su  se 
bili  zbirali  da  kunsijaju.    god.  15,  br.  6. 

KUNSI^ER,  m.  tal.  consigliere,  savjetnik.  — 
1}  na^e  vrijeme  u  Istri.  Nasa  sloga.  god.  20,  br. 
51. 

KUNTATI,  kuntam,  pf.  na  dva  mjesta  u  ru- 
kopisu  XVI  vijeka  kao  da  znaci:  platiti  (sto  bi 
moglo  biti  tal.  contare,  brojiti),  ali  je  u  drugijem 
rukopisima  kuuteutati.  Oni  pristava  kuntati  ima 
po  dobitku  ki  je  dobio.  (Rukopis  A  ima  tu  rijec 
u  toj  istoj  slici  i  malo  kasiie ;  ostali  vele:  kun- 
tentati,  kao  Sto  ima  i  A  po  drugih  mjestih.  M. 
Mesid)  .  .  .  Oni  ima  pristava  kuntati  od  sebe. 
Stat.  po}.  ark.  5,  273. 

KUNTEN,  adj.  vidi  konten.  — •  U  nase  vrijeme 
u  Lici.  ,Esi  li  ti  kuntena  za  n  po6i?'  ,Ako  ste 
oboe  kunteni,  onda  nek  Bog  blagoslovi  vas'.  ,Esi 
li  ti  kunten,  da  danas  idemo  u  Grospid?'  J.  Bog- 
danovic. 

KUNTENAT,  ki'intenta,  adj.  vidi  1.  kontenat. 

—  Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danidi- 
cevu (kunbtenbtb  ,cout6ntus'). 

a.  adj.  Bi  jedna  i  druga  strana  kuntenta. 
Mon.  croat.  51.  (1422).  Da  bi  bil  kuntenat  od 
nas.  105.  (1470).  Hocemo  i  jesmo  kunbtenbti 
slobodno  pustiti.  Mon.  serb.  32S.  (1423).  Ako 
bi  sve  selo  bilo  kuntento.  Stat.  poj.  ark.  5,  266. 
I  bise  kuntenti  o  istoj  naredbi.  308.  Takovi  da 
sude  tko  more  kuntent  bit?  M.  Maruli6  82.  O 
tisknoj  jo§  pidi  clovik  kuntent  bude.  202.  Ne 
samo  je  kuntenat  ai'amotiti  zene,  da  ovo  jiidi 
koje.  'Transit.  223.  Ako  me  hodeg  ponesti  k  papi, 
vole  sam  kuntenat.  Mirakuli.  54.  Ja  sam  zlo 
kuntent  da  Saul  je  ziv  na  zemji.  Korizm.  34*. 
Ako  je  providino  ovako  od  Grospodina  Boga,  ja 
sam  kuntent.  Ivan  trog.  32.  O  koliko  vesela, 
rada  i  kuntenta  bi§6  diva  Maria!  M.  Jerkovid 
18.  Biti  de  zadovojni  i  kuntenti.  P.  Radovcid, 
ist.  117.  Optica  osta  kuntenta,  vesela.  Oliva. 
36.  Ja  sam  rad  kuntenta  biti  vo|i  tvojoj.  Nar. 
pjes.  istr.  2,  94.  Nisu  bili  s  Aim  kuntenti.  Nar. 
prip.  mikul.  21.  Kuntenat,  tal.  ,contento',  zado- 
vo|au,  rad,  pripravan.   u  Nar.   pjes.  istr.  6,   50. 


KUNTENAT,  b.  7 

b.  adv.  kuntento.  V  ddlu  u&iiiiti  kuntsnto. 
ICorizm.  1".  Rado  i  kuiitonto  ti  si  mo  priiuila. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  114. 

KUNTENSTVO,  n.  vidi  kontonstvo.  —  Od 
xviii  vijfkti.  Ah  svito,  svilo!  fiistoga  u  tobi  nije 
kiintonstva.  A.  VitajiA,  ostan.  393.  Bog  .svakoga 
kiintenstva.  L.  TorziiS  12f!.  Ne6e  vam  biti  oni 
dan  od  .strahote,  ni  od  smutne,  ni  od  osudo  /.a- 
lostne,  nego  od  radosti  i  kuntonstva  A.  d.  Bella, 
rnzgov.  180.  Za  ono  kuntenstvo  koja  uXivate  u 
raju.  11.  BonafiiA  .39.  Imati  avako  hotPi'io  i  kun- 
tenstvo. J.  Banovac,  pripov.  108.  Dobar  voftor, 
mils,  ja  cu  ti  spodati  i  kuntenstvo  mojo  tebi 
hocu  dati.    Nar.  pjes.  istr.  2,   114. 

KUNTKNTATI,  kuntintam,  pf.  vidi  konten- 
tati.  —  Od  XIII  vijrka  (vidi  kod  b)  po  zapad- 
nijem  krajevima,  osobito  u  idkavaca. 

a.  aktivno.  Kuntentali  smo  crikvu  rofionu. 
Men.  Croat.  95.  (14()4). 

b.  sa  se,  rejleksivno.  Take  obe  strano  se  sje- 
dinise  i  kuntontase.  Mon.  croat.  4.  (1275  prcpis. 
15-l(i).  Nad  kim  se  raciinom  i  on  kuntenta.  271. 
(1572).  Tko  se  no  bi  kuntontao  o  odluci.  Stat. 
)i<i|.  ark.  5,  271.  Malim  se  kuntentat.  M.  Ma- 
ruli6  133.  O  torn  so  kuntentaj.  139.  Ako  se 
kuntontas  imat  toko  hliba.  142.  Mnozi  sini  je- 
diioga  otca  kuntentaju  se  jemati  odicu.  P.  Ra- 
dovcid,  ist.  117.  Kuntentaju  se  no  iiniti  grihe 
smrtne.  na6in.  39.  Abram  se  kuntenta  iStom 
da  su  u  miru.    J.  Banovac,  pripov.  117. 

KUNTINO,  adv.  sve  jedno,  jednako,  neprcitano, 
tal.  continue.  —  Na  jednomc  iiijcstu  xv  vijeka. 
Inkvjetudo  jest  okolo  dobitka  jedan  apetit  kun- 
tino  za  dobiti.    Starine.  23,  143.  (1496). 

KUNTOS,  m.  curak ;  kozuh.  —  isporcdi  kon- 
tus,  kuntus.  —  Akc.  je  u  drugome  izdanii  Vu- 
kova  rjccnika:  kiintos,  ali  je  it  treceinii  ispra- 
vlcno  po  Vukovoj  bilesci :  kuntos ;  ovako  sain  i  ja 
svagda  ciio.  —  Kao  da  je  od  tur.  qonto.s;  nli 
treba  primijctiti  da  se  ova  Hi  slicna  rijcc  nalazi 
i  H  nekijem  slavenskijem  jeziciina  osim  nasega, 
pa  i  u  drugijem  europskijem  jeziciina.  znainenito 
je  da  je  u  2>ojskome  jczika  kontusz  karakteri- 
xticno  narodno  odijelo.  rijec  je  bez  suinne  istoena, 
ixporedi  grc.  xdctfoi,-,  nekakvo  iransko  odijelo  s  rtt- 
kavima,  te  je  po  svoj  prilici  i  tur.ska  rijec  od 
oimkove  irnnske  postala,  ali  je  tcsko  kazati,  jeli 
u  Europu  dosha  saino  preko  Osmanlija.  Hi  jos 
prije.  —  U  Beliiiu  rjecniku:  (s  dodatkom  da  je 
tiida  rijcc)  .polliccia,  veste  foderata  con  polio' 
jVestis  pollita'  5.50'';  u  Stulicevu  (kuntos,  ha|ina 
gorna  ,mastruca,  pallium  pelle  subsutum');  u  Vu- 
kovit:  1.  (u  Crnoj  Gori)  vide  6iirak.  —  2.  (u  Sr- 
biji)  vide  ko^uli. 

KUNTR.\DA,  /.  tal.  eontrada,  kraj,  okolina; 
ulica.    —   isporcdi   kontrada.    —  Od  xiii   vijeka. 

a.  kraj,  okolina.  No  moremo  bit  prez  nih 
kuntradi  .  .  .  Vam  dopu56amo  pasti  zivine  po 
na.soj  kuntradi.  Mon.  croat.  5.  (1275  prepis.  154(i). 
V  kuntradi  so  govori  ...    131.  (1487). 

b.  ulica.  Ali  vanka  s  erikve  po  kuntradah. 
Starine.  23,  141!.  (1496).  No  mogahu  po  kun- 
tradah hoditi.  Korizm.  26".  Hocu  da  se  6iste 
vas  grad  i  kuntrade.  Oliva.  54.  Kuntrado  §i- 
roka,  velo  si  mi  duga.    Nar.  pjes.  istr.  2,  19. 

KUNTRAT,  m.  vidi  kontrat.  Trgovac  moral 
kuntrat  na£iuit.  Nar.  prip.  mikul.  3.  Kuntrilt 
,pactuui'.    U.  Nomanic,  fiak.   kroat.  stud.  36. 

KUNTRIOSTANE,  n.  vidi  kontrast.  —  Uprav 
je  cerbalni  supslantiv  od  glagola  kuntrestati  (tal. 
contrastaro)  za  koji  neinain  pntvrde.  —  Na  jed- 
nome  mjestu  u  pisca  cakavca  xv  vijeka  (sa  sta- 


a  KUl^ALICA 

rijiin  oblikom  kuntreStanjo).  Za6  kuntroStanjo 
jest  kada  61ovik  siiprotivi  so  istini.  Starine  23, 
134.   (1496). 

K1JNTU§,  m.  vidi  kuntoS.  —  xv  vijeka,  a  iz- 
medu  rjefnikii  u  Danicicevu  (kuubtusb,  glodaj 
konbtuSk).  Kuutusb  zlatomb  figuranb  Mon.  sorb. 
415.  (1442).  Spom.  sr.  2,  121.  (1443). 

KUNTU^A,  /.  vidi  kuntos.  —  Snmo  u  Mika- 
kafinn  rjeiniku:  kuntuSa,  bajina  goriia  ,epito- 
giiim'. 

KUNUTI,  vidi  kleti.  —  Oblik  zlo  naiinen  (radi 
slika)  po  osnovi  sadasMga  vreinena.  Da  sunfionu 
svitlost  vazda  cu  kunuti,  ka  toliku  slatkost  6ini 
m'  odbignuti.    P.  Zoranid  ISb. 

KUNZUO,  kunzula,  m.  vidi  2.  kunsuo.  —  U 
jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Ne  imade  kako  u  Si- 
beniku  gaveza,  ni  kunzula.  J.  Vladmirovifi  36. 
ICorona  od  gaveza  iliti  maloga  ili  velikoga,  premda 
ae  mali  zove  kunzuo.    24. 

KUN,  Hi.  od  lat.  cuneus  ili  od  tal.  conio.  — 
Nalazi  se  u,  doa  znacena. 

a.  vidi  1.  klin,  a.  —  ovo  je  starije  znaiene 
latinske  i  talijanske  rijeii,  ali  mu  neinain  jio- 
tvrde  prije  naSega  vreinena.  Kun,  klin  gvozdeni, 
§to  ga  rabi  kamenar.  u  Novom.  F.  Hefele. 

b.  orude  za  kovane  novaea,  osobito  gorni  dio 
pa  i  iiopce  kov  (tal.  conio).  —  Od  xvi  vijeka  u 
Duhrovniku.  Nasijem  dukatmi  izpod  kuna  fres- 
cijem.    M.  Driic  275. 

1.  KUNA,  /.  vidi  gduna,  duna,  guna.  —  Iz- 
medu  rjecnika  ii  Vranciceou  (,cotoneum'),  a  u 
nase  vrijeme  u  Istri.  V  drugim  lugi  kune  i  na- 
ranca.  Nar.  pjes.  istr.  2,  80.  Kiaiia,  istn  sto  duna. 
D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  23.  Kuna 
(Veraiitius),  v.  Duiia,  Kutina.  B.  Sulek,  im.  184. 

2.  KUNA,/.  Ambrosia  maritima  L.,  ileka  bi(ka. 
—  Od  XVII  vijeka,  naj  prije  u  Mikalinu  rjec- 
niku (kuiia,  opak,  trava  , ambrosia'),  pa  u  Belinii 
(kuna  , ambrosia  herlia,  pianta  cosi  dotta'  .am- 
brosia' 71-')  i  u  Stulicevu  (kuiia,  trava  , ambrosia' 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Mikalina).  Kuiia,  am- 
brosia (Mika}a,  Skurla),  Ambrosia  maritiraa  L. 
(Visiani,  Lainbl).  B.  Sulok,  im.  184.  —  Ali  je 
ova  rijec  vrlo  sumnina,  vidi:  Kuiia  opa§,  .Am- 
brosia maritima  L.  (Pizzelli).  B.  Sulok,  im.  184. 
Opa§  kuiia,  venter  apis  (Pizzelli,  Aquila— Buc), 
millefolium,  milium  solis  (Pizzelli,  Kuzmic) , 
Achillea  millefolium  L.,  v.  Kunica.  266.  po  ovoine 
se  cini  da  nijeste  supstantiva  kuAa  iinali  bisino 
kuiia  opas  (kuni  rep,  vidi  kod  kuiii).  supstantiv 
kuna  va(a  da  je  naj  prije  krivo  zabifezen  (ili 
stamparskom  grijeskom  ili  sto  je  sam  Mikala  zlo 
prepisao  iz  kakva  rukopisa)  u  Mikalinu  rjecniku, 
te  da  injeste  kuiia,  opak  treba  citati  kuna  opas, 
a  iz  onoga  rjeinika  uzeli  su  poslije  drugi  pisei 
(ali  vidi  i  opak). 

KUNADA,  /.  tal.  cognate,  mlet.  cugnada,  po 
priinorju  u  gradoviina  zainjenuje  sve  nase  rijeci: 
snaha  (bratova  zcna),  zaova,  svast,  pa  i  jotrva 
ltd.  —  isporedi  kunado.    P.  Budmani. 

KUNADO,  in.  tal.  cognato,  mlet.  cugnado  (sad 
cugna),  po  priinorju  ic  gradoviina  zainjenuje  sve 
na§e  rijedi:  svak,  djever,  sura,  pa  i  pa§enog  ltd. 
Kunado  babo  dedove.  (Rece  se  onomo  koji  hoco 
silom  da  so  svoji  s  kime.  U  Boci).  Nar.  posl. 
vuk.  164.  Kunado,  tal.  cognato,  Surjak.  (a  Istri). 
Na§a  aloga.  god.  '20,  br.  9. 

KUNALICA,  /.  zensko  ee(ade  sto  sve  jednako 
kuna.  —  II  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Ma  de  je  u 
liega  zena,  ona  zalosna  kuiialica?'  ,Muci,  kuua- 
lico,  vavijo  su  ti  kojona  i  zubi  skupa'.  J.  Bog- 
danovic. 


KUNALO  71 

KUNALO,  m.  covjek  Ho  soe  jednako  ktinii.  — 
I!  nase  orijeme  u  Lici.  ,Muci,  zalosni  kuiialo, 
vise  kunas  i  spavas  nsgo  li  gledas'.  J.  Bogda- 
novi6. 

KUl!fAl5fE,  n.  djelo  kojijem  se  kima.  —  Iz- 
medii  rjccnika  u  Vukovu.  Da  razgovor  kreno  i 
da  preue  od  kunana  sluge.    Osvetn.  1,  64. 

KUNATI,  kunam,  impf.  drijemati  (osohito  kad 
se  sjedeci  klima  glavoin).  —  Akc.  kaki  je  u  inf. 
taki  je  u  praes.  3  pi.  kuiiaju,  ti  aor.  kunah,  » 
ger.  praes.  kiinajuci,  ((  ger.  praet.  kuiiavsi,  u 
part,  praet.  act.  kunao;  u  ostalijem  je  oblicima 
onaki  kaki  je  u  praes.  1  sing.  —  Bijei  je  stara, 
isporedi  rus.  KyHHrr,  (ako  jc  ccs.  kurtkati,  jccati 
kao  bolesnik,  deminutir  od  iste  osnove,  onda  moze 
biti  rijec  praslavenska)  —  Izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (,flectero  caput,  dormitare'),  i  u  Vu- 
kovu: 1.  .(verachtlich)  schlummern'  .dorrnio' 
s  primjerom :  ,Sta  kurias  ti  tu  te  no  ides  spa- 
vati  ?  (reku  djetetu  kad  drijemje).  —  2.  ,kran- 
kolii'  .infirma  esse  valetudine'  s  primjerom:  On 
nesto  kuna.  —  Drttgo  je  znaiene  u  Vukovu  rjei- 
niku:  biti  bolesliv  (.Ho  je  prenrseno  od  prvoga). 
amo  pripadaju  ovi  primjeri :  Odavno  nesto  kuha 
i  prileskuje.  M.  P.  Sapcanin  1,  175.  Pre  toga 
(smrti)  Vujic  je  kuiiao  tri  dana.  M.  D.  Milicevi6, 
pomenik.  1,  66. 

KUNA  VAC,  kiiriavca,  m.  vidi  kuiialo.  —  U 
nase  vrijeme  u  Lici.  ,On  ti  je  onaj  zalosni  ku- 
navac'.    J.  Bogdanovic. 

KUNE,  n.  ime  sumovitii  mjcstu  u  Srhiji  u 
okrugu  niskome.    M.  D.  Milicevid,   kra|.  srb.   13. 

—  Uprav  je  coll.  od  1.   kun. 
KUNE^>ARNICA,  /.  mjesto  gdje  sr  hranc  ku- 

nijeji.  —  U  Stulicevu  rjecniku :  ,cuniculorum  vi- 
varium'. —  slabo  pouzdano. 

KUNE^jARNIStE,  n.  u  Stulicevu  rjecniku  uz 
kuiiejarnica.  —  nepouzda)io. 

KUNEl^ARNISTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku 
uz  kuhejarnica  i  kunejarniste.  —  posve  nepouz- 
dano. 

KUNE^JI6,  m.  dem.  kunije}.  —  U  knizi  Ho  je 
Vuk  popravio  za  Hampu  una  kunelic.  i  znaci  Ho 
i  kunijej ;  oii  Vuk  ovu  rijec  nema  nigdje  na  dru- 
gome  mjestu.  Francuz  jedo  zabe,  Englez  bijele 
zecove  (kunelice).    Vuk,   priprava.  1-53. 

KUNI,  adj.  koji  pripada  kuni  Hi  kunama.  — 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  rus.  ic.VHiii,  ies. 
kuni,  po(.  kuni,  ali  se  u  nasemu  jeziku  upotreb- 
lava  samo  za  usobita  znacei'ia  (vidi  b  i  c)  Hi  u 
nekijem  dijalrktima  (n.  p.  u  ugarskijeh  Hrvata, 
H  kojijeh  glasi  kujni  Hi  kuni,  vidi  kod  a). 

a.  uopie.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  .vulpimis'. 

—  U  ovijem  je  primjerima  znucene  prema  1. 
kuna,  a,  h).  Ar  moj  mili  ima  lipu  kujnu  kapu. 
Jacke.  61.  Prvi  junak  kujnu  kapu  .  .  .  137. 
Nagne  kunu  kapu  pod  siroko  piece.     15."). 

h.  kiini  rep,  neka  hijka.  —  isporedi  2.  kuiia. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
(inu  (kuni  rep,  trava  ,stratiotG.s,  millefolium') 
gdje  se  naj  prije  tiahodi,  u  Belinu  (,millot'oglio, 
erba'  , millefolium'  487''),  u  Stulicevu  (kuni  rep, 
trava  , millefolium,  acbilleos'  iz  Mikulina) ;  u 
Vukovu:  (u  Dubrovniku)  .tausendblatt'  , Millefo- 
lium [myriophyllum  L  J'.  Ucinit  cu  te  meka  kako 
kuni  rep  —  ili  bumbak.  (D.)  Poslov.  danic. 
S  onom  travom  koja  se  ,kuni  rop'  ili  dijacki 
(millefolium'  imenuje.  I.  Jablanci  153.  Kuni 
rep,  achillea,  millefolium  (Durante,  Mika|a), 
Achillea  millefolium  L.  (Vuk,  Vodopii),  v.  Rep 
kuni.  B.  .^ulek,  im.  184.  Re]i  kuiii,  achillea  (ii 
sinskom    rukopisu,    Durante),    millefolium   (Piz- 


)  1.  KUP,  b 

zelli,  Kuzmic,  Aquila— Buc,  Skurla),  miriofiUo 
(u  sinskom  rukopisu),  Achillea  millefolium  L. 
(Vuk,  Visiani),  v.  Kunica.  328.  —  U  Dubrov- 
niku se  rece:  ima  ih  kako  kunijeh  repa  (vrlo 
mnogo).  P.  Budmani.  —  Rep  kuiii  vodeni  (blatni 
Durante),  miriofiUo  (siiiski  rukopis.  Durante), 
Hottonia  palustris  L      B.  fSulek,  im.  328. 

c.  Kuna  i^ut,  ime  zaseoku  u  Dalmaciji  u 
kotaru  dubrovackome  (na  Majkovima).  Schem. 
ragus.  1871.  27. 

KUNKA,/.  vrsta  skofke,  isporedi  3.  kuka  (istoga 
postai'ia).  —  Od  xvii  vijeka.  Na  zalu  se  po  ti- 
hosti  igrahomo  men  nami,  lovec  kunak  ona  dosti. 
M.  Gazarovic  30.  Kiinka  ili  skrinica,  a  velike 
kunke  zovu  banbaje.    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  342. 

KUNVA,  /.  vidi  1.  kuna.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Lipi  joj  je  dari  donasajo,  blide  kuAve  i 
naranfie  zute.  Nar.  pjes.  istr.  2,  109.  i  u  Vrb- 
niku.    D.  Hire. 

1.  KUP,  m.  gomila,  rpa.  —  Osnova  je  prasla- 
venska: na  jugu  je  supstantiv  muiknga  roda  (ali 
vidi  i  4.  kupa),  isporedi  stslov.  kupi.,  bug.  i 
nslov.  kup;  na  sjeveru  je  zcnskoga  roda  s  na- 
stavkom  a  (ima  i  bug.  kup-b,  /.),  isporedi  rus. 
Kvii.T,  ces.  i  po}.  kupa,  pa  i  lit.  kaupas,  kupa, 
let.  kopa.  —  Treba  razlikovati  od  kopa  (vidi), 
premda  su  ove  rijeci  nalik  jedna  na  drugu  u 
obliku  i  smislu.  —  Va(a  da  je  srodno  s  rije- 
cima  germanskijem  istoga  znacena  u  kojijeh  je 
osnova  haup  ili  hup,  isporedi  stsaks.  hop,  angl- 
saks.  i  engl.  heap,  stvnem.  houfe,  hufe,  nvnem. 
haufe;  ali  nije  jasno  zaHo  i  u  slavenskijem  i 
u  germanskijem  jezicima  ima  p  (prema  germ,  p 
trcbalo  bi  slav.  b).  isporedi  i  kopa.  —  Korijen 
ili  osnova  kup  (kuph?)  moze  biti  indoevropska , 
isporedi  n.  p.  stpers.  kaufa,  zend.  kaofa,  gora, 
lat.  cumulus  (od  cupmulus?).  —  Izmedu  rjecnika 
u  Vrancicevu  (,acervu^;  cumulus'),  u  Mikaljnu 
(kup,  nakup,  rpa  ,acorvus,  cumulus'),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kup,  vrpa  ;  kopa  ,acervus,  aggregatio 
et  cumulus'),  u  Jambresicevu  (,cumulus,  acervus' ; 
kup  junakov  petoh  zastav  jcohors'),  u  Stulicevu 
(, congeries,  cumulus,  acervus'),  u  Voltigijinu 
(,mucchio,  ammasso'  ,haufen,  gchobor'),  u  Vu- 
kovu (sabor  ,die  versammlung'  ,conveatu3'),  u 
Danicieevu  (kupb,  s  predlogom  ,vb'  i  ,na'  ,simul'). 

a.  uopce.  Vazgavsi  kup  drv.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  2171).  act.  ap.  28,  2.  Dosavsi  nasrid 
liive,  namiriso  se  na  jedan  kup  kamenja.  F.  Gla- 
vinio,  cvit.  258a.  Zeni  svojoj  jedan  kup,  da  jih 
(iuva,  ostavi  pinez.  2t)6a.  Zivi  svojo  blago  upr- 
tiSe,  a  mrtvijem  osta  na  kupove.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,313.  Ovi  tri  veli  kupi  zita.  Nar.  prip.  mikul. 
77.  Kiip,  hrpa  zita  na  guvnu  (samo  sto  je  iz- 
govaraju  u  novooslobodenim  predelima,  a  naro- 
6ito  u  Vranskom  ,kiip').  M.  Durovic.  Kiip  ,acer- 
vus'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat.  stud.  8.  —  Kako 
da  bi  izabrana  iz  kupa.  D.  Barakovid,  jar.  4.  — 
Nose6i  kup  strila,  hiti  strasno  juta.  A.  KaniJlic, 
roz.  105.  —  Izmed  kupa  svestenlka  mudroslovja 
vrilo  te66.  J.  Krmpoti6,  kat.  83.  —  Vas  kup  i 
v.sa  polza  svrsnosti  evanjeoske  u  ovom  jest  .  .  . 
S.  Budinic,  sum.  173''.  Ti  si  kup  dobra  svega. 
A.  Georgiceo,  nasi.  218.  Sva  prignutja  svih 
stvorenjih  zajedno  u  jedan  kup  sabraua.  P.  Ra- 
dovfiic,  nacin.  172.  Kada  mu  Bog  ukaza  hi|adu 
prilika  od  svakovrstnih  tuga,  uevo]a  i  protiv- 
stina,  kao  u  jedan  kup  svezanih.  A.  Kanizlic, 
fran.  193.  Bozanstvo  je  kup  sviju  dobara.  uzroci. 
4.  Pa  sred  kupa  jada  i  cemera  laz  ne  vidi.  B. 
Radiftevic  (1880)  118. 

b.  u  instrumentalu  ili  s  prijedlozima  na  i 
u  (vT.)  stoji  adverbialno  i  znaci :  ujedno,  zajedno 


1.  KUP,  b.  7 

(0  nijentii  1  vri-mcnii).  —  ispuredi  okup,  skup, 
skupa,  ukup. 

a)  u  instrumentalu.  Ostali  nezvani  kupom 
86  8vi  paju.    H.  Lucii  270. 

b)  u  ace,  uprau  kod  micana,  ali  se  upo- 
Ireblava  i  za  stajane. 

a4i)  s  prijedlogom  na.  (laa)  micane. 
SkupiSe  se  vso  na  ktip.  Zak.  vinod.  53.  Da  bi 
88  skupili  na  kup.  Stat.  krc.  ark.  2,  293.  IZe 
tolikeje  mudrosti  i  nauka  bisi  da  sloXi  na  kup 
rimskije  zakoni.  §.  KoJ.i6i6  13'>.  —  hhh)  stajane. 
Eada  budu  na  kup.  Zak.  vinod.  79.  Da  je  volna 
grada  togaj  ili  tuj  Zupvi  ili  toj  ku6e  ili  vbse  to 
na  kupb  prodttti  i  darovati.  Spom.  sr.  1,  17(i. 
(1412).  Na  kup  vlastelo  i  kmeti  jesu  potvrdili. 
Stat.  krfi.  ark.  2,  287.  MuXi  i  iene  na  kup  f.i- 
vu6e.    S.  KoZifii6  29l>. 

hb)  s  prijedlogom  u.  nan)  micane. 
SbriStuSte   se    vb   kupb.     Stefan,   sim.   pam.    fiaf. 

27.  —  hbb)  stajane.  VidevSe  vbsi  vb  kupb.  Do- 
mentijan''  27.  Vi5nci  ukrasajemb,  i  vb  kupb  bla- 
Xonstvu  spodob|bSa  se.  63.  I  zavapi  u  kup  sve 
mnoStvo.  M.  Alborti  496.  Na  nebu  sidi  Isukrst 
u  kup  z  otcem  i  z  duhom  s(vetim).  F.  61avini6, 
cvit.  6b.  Refienu  goru  darova  mu  u  kup  z  dvo- 
rom  jednim.    521^. 

cc)  u  lac.  acta)  s  prijedlogom  na  (za 
stajane).  Kako  vi  velbmoXijo  beste  bili  na  kupe. 
Spom.  sr.  1,  54.  (1404).  Jerb  6ete  jo§t  na  kupe 
biti  sb  vlasteli.  1,  .59.  (1405).  Bivb  na  kupi 
z  gospodinoiiib  herbceKomb  Hrbvojemb  splic(k)imb 
i  knezomb  doiiihb  kraj  i  s  knezomb  Pavlomb 
Radinovdemb  i  s  vo.jevodomb  Sandajemb  . . .  Men. 
Serb.  254.  (1405).  Vojsku  na  kupu  da  drzi.  Dje- 
lovod.  prot.  189.  —  bbh)  s  prijedlogom  u  (za 
stajane).  SvestaSe  vb  kupe.   Stefan,  sim.  pam.  saf 

28.  Gromy  velici  i  primrakb  vb  kupe  i  strabb. 
Domentijan''  155.  Se  kolb  dobro  i  kolb  krasbno 
jeXe  Xitii  bratiji  vb  kupe.  Mon.  serb.  99.  (1330). 
Ki  su  V  kupu  bili  g-.  Jurja  Zrinskoga.  Mon. 
Croat.  284.  (1581).  Edehu  vsi  v  kupe  pri  stole. 
Pril.  jag.  ark.  9,  125.  (1468).  Kada  su  (novci) 
u  kupu.  A.  Kanizli6,  utofi.  455.  Pak  u  kupu 
zakliknuSe.  J.  Krmpotii,  pjesma.  16.  Sad  u 
kupu  sad  po  pose.    kat.  82. 

2.  KUP,  m.  emptio;  pretium  emptionis;  res 
empta;  res  emenda.  —  Rijei  je  stara,  isporedi 
stslov.  kupt,  nslov.  kup;  mngla  bi  biti  i  prasla- 
venska,  isporedi  ie§.  i  po}.  kup,  ali  kao  da  je  u 
ovijem  jezicima  rijetka.  s  toga  mislim  da  je  na- 
iinena  od  kupiti,  a  ne  da  je  ova  rijei  postala 
od  kup.  —  Postane  osnove  vidi  kod  2.  kupiti.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (,emptio'),  « 
Voltigijinu  (,comprita'  ,kauf'),  u  Danicicevu  (kupb 
, pretium  emptionis'). 

a.  emptio,  u  apstraktnome  smislu  djelo  ko- 
jijem  se  kupuje,  kupovane.  Ponudih  zemju  prije 
kupa  Stifanova.  Mon.  croat.  57.  (1433).  Drzi 
naiu  plemenStinu .  .  .  radi  bismo  sliSati,  po  fiem 
ju  drXi,  ali  po  kupu,  ali  po  zakladu.  148.  (1492). 
Tabo  u  svaki  kup  ter  u  trgu  svakom  nee  biti 
vidit  skup.  M.  Marulid  130.  Ofiitovana  kupa  i 
prodaje.  Zbornik  zak.  1,  47.  Nije  oni  kon  u 
kup.    J.  Qrupkovid. 

b.  pretium  emptionis,  cijetia  sto  se  placa  za 
stvar  kupjenu.  —  tako  tumaii  Daniiic  znaiene 
u  ova  tri  primjera,  ali  mi  se  eini  da  bi  i  u  nima 
bio  smisao  kao  kod  a,  osobito  u  proome  i  trc- 
cemu.  Da  imb  ne  uzme  niSta  krajevbstvo  mi  tezb 
kupa.  Mon.  serb.  120.  (1.H86— 1347).  Sto  svojorab 
vo}omb  prodaju  kra|evbstvu  mi,  da  imb  kra- 
jevbstvo mi  pla6a  kupb  kako  i  pro6i  }udije.  120. 
(1336 — 1.347).  NiSto  bezb  kupa  da  vi  ne  uzmomo, 
tbkmo  da  kupimo.    175.  (1356—1367). 


0  1.  KUPA,  a,  a). 

V.  u  konkretnomc  smislu,  res  empta,  stvar 
kiipjoia.  Kupb  sobe  prokupujuSte.  Sava,  tip.  hil. 
glasn.  24,  176.  Prodasva  zemju  Torai  tim  za- 
kon  m,  da  je  vojan  oataviti  komu  nemu  drago 
kako  vlafiii  svoj  kup.  Mon.  Croat.  113.  (1474). 
,Ovaj  jo  tvoj  kup  predrag'.    J.  BogdanoviA. 

(1.  res  emenda,  merx,  stvar  Sto  se  moze  ku- 
piti. Bodbuo  minuti  trbgb,  po  tomb  kupa  iskati. 
Danilo  200-201. 

3.  KUP,  m.  Cstverokutna  mreXa  (u  Dubrov- 
niku).  Slovinac.  1883.  231.  u  Rijeci  (,Ombla').  L. 
Zoro. 

4.  KUP,  m.  Cygnus  ferus.  Progr.  spal.  1880. 
43.  —  vidi  kuf. 

5.  KUP,  adj.  ima  samo  adv.  kupo  u  jednoga 
pisca  iakavca,  i  znaiene  kao  da  jest:  podmiMo. 
—  Jamaino  od  tal.  eupo,  zami§(en,  cutliv,  na- 
mrgoden,  pa  i  podmukao.  Da  su  Stogod  tako 
kupo  i  pokriveno  rekli  da  im  ni  razumil.  a.  Bu- 
dini6,  ispr.  35.  Ako  la2no,  kupo  i  himbono  nosil 
se  jest  na  sudu.    61. 

1.  KUPA,  /.  scypbus,  vrsta  iah,  vidi  kod  a, 
a).  —  Pustaje  od  srlat.  cuppa,  6a§a,  koje  se  misli 
da  je  ista  rijec  sto  i  lat.  cupa,  kaca;  ali  su 
obadvije  rijeci  joS  zive  u  romanskijein  jezicima: 
od  cupa  postaje  franc,  cuve,  .ipan.  i  port,  ouba 
(stsaks.  k6pa,  stvnem.  chuofa,  nem.  kufe  od  oblika 
srlat.  oopa);  od  cuppa  tal.  coppa,  franc,  coupe, 
.^pait.  i  port,  copa,  rutn.  copa.  —  Od  xiv  vijeka 
(ima  i  nslov.  kupa;  del.  kupa,  kaca,  jamaino  je 
uzeto  iz  germanskoga  jezika),  a  izmedu  rjecnika 
u  Vrancicevu  (kupa,  ca§a  ,crator'),  u  Mikn]inu 
(kupa,  casa,  zmuo  ,cyatus,  scyphus,  .-iimplum,  po- 
nulum,  cali.x,  cratera,  patera,  crater' ;  i  kod  pehar), 
u  Belinu  (,bicchiere,  vaso  cou  cui  si  bove'  ,cy- 
athus'  141"),  u  Bjelostjenievu  (kupa,  <5a§a  visoka 
z  preru6i  ,earche3ium'.  2.  srebrna  pozlaAeua  ,scy- 
phus,  crater';  3.  kupa  velika  ali  pehar  za  zdra- 
vice,  ali  bilikum,  dobrodo§nica  ,poculura  Hera- 
cloum,  vas  Herculis  1.  Herculeum,  patera',  v. 
capis.  4.  kupa  rezauem  delom  izcifrana  ,poculum 
eoelatum,  toreuma'.  5.  kupa  cvetjem  nakineena 
ili  vu  koje  se  cvetje  drzi  ,fiala'),  u  Jambre.Hcevu 
(kupa  srebrna  pozlaAena  ,seiphus';  kupa  volika 
za  zdravice,  ali  bilikum  ,poculum'),  u  Voltigijinu 
(,bicchiere,  gotto,  tazza'  ,becher') ;  u  Vukovu: 
vide  cala  (po  naj  vi§e  u  pjesmama);  u  Danici- 
cevu :  ,pocuU  species'  (vidi  i  kod  2.  kupa). 
a.  u  pravome  smislu. 
a)  uprav  se  razlikuje  kupa  od  ostalijeh 
casa  tijem  sto  je  veia  (vidi  osobito  primjerc  iz 
Mon.  serb.  407  i  408),  i  sto  je  obiino  od  zlata 
ili  srebra  ili  od  druge  skupe  materije,  ali  se  iesto 
nahodi  pomijesana  s  ,casom',  vidi  primjere  iz 
And.  Ka6ic,  kor.  226.  299  i  Nar.  pjes.  vuk.  2,  184. 
Prilozi  paky  drugoje  zlato  vb  monastirb  tu,  i 
kupi  50  komatb,  takozde  vina  50  kupb  na  vbsakb 
dbnb.  Domentijana  156.  Kupe  tri  na  stopehb 
(stlbpehb.  56)  a  jestb  u  liihb  6etiri  litre  i  desetb 
unafib  i  tri  akbsade  .  .  .  Kupa  jedna  od  aspra 
okovana  sb  ustni  i  sb  uogami  srebrbnemi  pozla- 
Aonemb  a  jestb  u  noj  tri  litre  i  sestb  unacb  i 
petb  akbsagi.  Spom.  sr.  2,  49.  (1406).  Dvije 
kupe  zlate,  potezaju  8  litara  i  3  un6e  i  4  aksage 
sa  dva  kamenka.  Mon.  serb.  380.  (1435).  U  su- 
dovehb  zlatehb  Sestb  kupb  s  poklopci,  tegle  osamb 
na  desete  litarb,  6  una6b,  3  aksage;  petb  6a§b, 
tegle  Sestb  litrb,  11  unafib.  2  aksaga.  407.  (1441). 
Kovb  srbbrbni  ....  pedesetb  ca§b  pisanehb  i  po- 
zla66ne,  sve  pote2u  pedesetb  i  tri  litre,  6  unafib; 
osamb  kupb  ugarbscehb,  poteXu  dvadesti  i  Sestb 
litrb,  8  una£;  dvadesti  i  jedna  kupa  razlikehb, 
potegoso   sesb   desetb  i  dvo    litre,  9  unacb  i  ak- 


1.  KUPA,  a,  a).  7S 

sagb.  407—408.  (1441).  Gdi  li  fsu  t')  kape  ter 
bacili  srebrnoga  kova  uili?  M.  Marulic  315.  Iz 
kupe  te  zlate  ja  6u  tuj  slados  pit.  M.  Vetranii 
2,  53.  Vi  ste  ukrali  carevu  kupu.  Zborn.  27l>. 
Kundii-i  i  kupe.  D.  Barakovii,  jar.  80.  Skro- 
vito  u  jednoj  kupi  vina  podahu  mu  otrovi.  F. 
Glavinic,  cvit.  77*.  Vina  svakojaka  u  kupe  na- 
liSe.  B.  Kruarutid  23.  Uze  mi  u  ruke  kraj  kupu 
vina  crvenoga.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  47. 
Uzmi,  zete  Milosu,  ovu  kupu  vina.  And.  Kacio, 
razg.  57.  Pustajije  iz  gore  udrise,  otese  inu 
srebrne  tanure,  zlatne  kupe  s  kojim  vino  pije. 
281  b.  Sto  i|ada  casa  aliti  kupa.  kor.  •226.  Po- 
vratiti  sve  6a§e  aliti  kupe.  299.  Nit'  sam  ja 
Medee  kupu  popio.  M.  Katanfiic  56.  Kako  6e 
kupe  i  6ase  izpraziiivat.  D.  Rapi6  263.  Te  do- 
nese  onu  casu  zlatnu,  nasluzi  je  crvenijem  vinom, 
pokloni  je  staru  Jug-Bogdauu,  Bogdau  primi 
zlatnu  kupu  vina.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  184.  Na- 
zdravi  mu  zlatnu  kupu  vina.  2,  200.  (Jare  prima 
zlatnu  kupu  vina,  kupu  prima,  a  piti  je  nede. 
2,  203.  Niza  sovru  vino  natoceno,  u  zla6eno 
kupo  uapuiieno,  uvrh  .sovre  jedna  kupa  sjedi, 
kupa  bere  devet  litar  vina,  al'  je  kupa  od  su- 
hoga  zlata,  to  je  kupa  Leke  kapetana.  2,  231  — 
232.  Pak  dovati  onu  kupu  s  vinom.  2,  431.  U 
desnicu  uze  kupu  vina,  kupu  vina  od  dvanaest 
oka.  2,  495.  Svaki  mu  pruzi  kupu  vina.  Pjev. 
cm.  124'>.  Ozdeldiju  Seset  kupa  vina.  Nar.  pjes. 
juk.  48.  Nego  s  kupom  rujno  vino  pije.  74. 
Kupo  meda,  goro  od  Several  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  34.  —  Amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  ko- 
jemu  kupa  vrijedi  od  prilike  kao  mjera  (isjiorcdi 
kod  cizma):  Idi,  duso,  u  riznice  done,  te  douesi 
tri  kupe  dukata.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  372. 

b)  u  jednoya  piaca  xvm  vijeka  znaii  sto 
i  kalez.  Sveta  je  crkva  odredila  da  je  kupa  od 
zlata  oli  od  srebra  ili  harem  od  mida  iznutra 
pozlaiena.  Ant.  Kadfiic  88.  Otvori  svetionicu  i 
izvadivsi  svetu  kupu  .  .  .    151. 

c)  kao  nakit  slican  casi  (prema  lat.  scy- 
phus).  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  (Na  soi- 
jetnaku  pred  kovcegom  od  zavjcta)  na  svima  se- 
dam  civi  imadijau  biti  jednake  kupe  i  jabucico 
s  razcvatanima  Ii}ani  (,scyplio.s  et  .sphaerulas  ac 
lilia'.  exod.  25,  31).  E.  Pavic,  ogl.  140.  —  U 
Danicicevu  prijevodu  oasice. 

(I)  u  ovome  primjeru  znaci  jainacno  malu 
staklenu  caSu  (isporedi  kupica):  Ruoie  natooi 
kupe  i  podijeli  rakiju.    S.  l^ubisa,  prip.  43. 

e)  u  ovome  primjeru  moze  biti  da  znaci 
sud  u  kojemit  se  hrani  rakija :  I  dado  joj  kupu 
od  rakije,  da  basama  posluzi  rakiju.  kako  kome 
koju  casu  dava  .  .  .    Nar.  pjes.  vuk.  4,  158. 

b.  (samo  u  mnozini)  jedna  od  cetiri  fele  kod 
talijanakijeh  karata  od  igre  (tal,  coppe).  Kon  od 
kupa.  V.  Vrcevi6,  igre.  22.  vidi  i  2.  dinar,  2,  b. 
2.  KUPA,  /.  opeka  zgradena  od  prilike  kao 
kratak  zlijeh,  kojom  se  (po  juznijem  krajevima) 
pokrivaju  kuce.  —  isporedi  cigla,  crijep,  6era- 
mida.  —  Od  tal.  ooppo  (misli  se  da  je  ista  rijec 
Ho  coppa,  vidi  kod  1.  kupa,  ali  maze  biti  da  je 
u  svezi  s  lat.  cubus).  —  Od  xiv  vijeka  (ima  i 
nslov.  kupa  u  ovome  znaiei'iu),  vidi  primjer  u 
Daniiiievii  rjecniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika- 
finu  {kupa,  opeka  ,imbrex,  imbricium,  tegula'; 
krov  od  opeka,  od  kupa  , tectum  imbricatum,  te- 
gulaneum'),  u  Belina  (.embrice,  tegola  con  che 
si  cuopre  il  tetto'  .imbrex'  286b :  , tegola,  lastra 
di  terra  per  coprir  il  tetto'  , tegula'  72-4''),  u  Stu- 
licevu  (,tegula'),  u  Voltigijinti  (, tegola'  ,ziegel'), 
u  Vukuvii:  (u  Dubrovniku)  vide  ceramida;  ii  Da- 
nicicevu  rjecniku   kod    kupa  ima  ,cupa,  dolium'. 


1.  KUPAC 

to  kao  da  je  ovdje:  ,Ako  bi  vam  koje  kupe  po- 
trebLne'.  Spom.  sr.  1,  15.  (1398),  ali  je  tu  bez 
sumne  znaiene  Ho  sam  sprijeda  kazao. 

a.  uopce.  Poprzi  na  jednoj  kupi.  J.  Vladmi- 
rovid  22.     Smlaci  na  matunu  oli  kupi.    46. 

b.  na  kuci  kao  krov.  Uzadi  na  strehu  dig- 
nuvsi  kupe.  M.  Eadni6  202b.  Probit  ve6e  ku6a 
nego  maoka  kupa.  (D).  Skakat  s  kupa  na  kupa, 
a  pak  na  ulicu.  (D).  Tko  ne  naprav|a  kupu, 
napravjace  ku6u.  (D).  Poslov.  danic.  Placau 
Rim|ani  za  svaku  kupu  aliti  dasku  sto  imadijau 
na  kuci.  S.  Margitii,  fala.  203.  Da  tko  pokriva 
kudu,  pak  na  put  baoajuci  kupe,  kamene,  drva 
etc.  A.  Badid  99.  Ide  od  kude  do  kuce  ko 
maftka  od  kupe  do  kupe.  (Z).  Skita  se  po  ku- 
dah  kd  macka  po  kupah.  (Z).  Poslov.  danic.  — 
I  jednina  moze  stajati  mjeste  mnozine.  Kotorani 
skocivsi  na  pokrov  od  crkve,  kupu  skidoSe  i  u 
crkvi  ga  ubise.  And.  Kacid,  razg.  37.  Nijesu 
dvori  kupom  pokriveui.  Bos.  vila.  1886.  108.  A 
juzna  joj  je  strana  pokrivena  plodom,  pa  po  ploci 
kupom  (opekom).    1892.  279. 

C.  mnozina  kupe  moze  znaiiti  i  krov  uopce. 
Oni  t'  ne  stav{aju  mahniee  pod  kupe.  N.  Dimi- 
trovid  101.  Neka  budu  kako  sijeno  koje  raste 
vrhu  kupa  (psal.  128,  6).  I.  Akvilini  90.  Prah 
pade,  gdi  ga  je  vjetar  ostavio,  ili  u  kuci  ili  gori 
vise  kupa  ili  na  po)u  i  na  putu.    B.  Zuzeri  267. 

3.  KUPA,  /.  neki  cvijet.  Kupa,  Araaranthus 
speciosus  L.  (Novak,  na  Hvaru).  B.  ^ulek,  im. 
184.  —  Ne  znam  jeli  ista  rijec  ito  1.  kupa  ili 
2.  kupa  (po  tamnocrvenoj  boji). 

4.  KUPA,  /.  vidi  1.  kup.  —  Akc.  je  zabi(ezen 
kako  je  u  Vukovu  rjecniku;  drukiiji  je  u  Stuli- 
cevti,  ali  se  Vukov  potvrduje  ruskijem  k.vti4  — 
Mijec  je  praslavenska,  vidi  kod  1.  kup. 

a.  uojjce.  —  U  StuUcevu  rjeiniku:  kiipa 
(,kuppa')  ,acervus,  cumulus'  s  dodatkom  da  se 
nahodi  u  brevijaru  i  s  primjerom:  SkladoSe  nad 
nim  kupu  kamena. 

b.  M  osobitijem  znacenima. 

a)  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  kupa,  gomila 
od  detiri  oraha.  takove  gomile  narajeste  djeca 
(svako  po  jednu)  u  red  prema  sebi,  pa  biju  redom 
,ojnakom'  s  jednoga  mjesta,  te  ih  obaraju  (igraju 
se  kupe)  itd.  vidi  i  V.  Vrdevid,  igre.  27,  i  M.  D. 
Milidevic,  ziv.  srb.'-'  239.  —  Od  |esnika  kupe  na- 
pravili.    Nar.  pjes.  petr.  2,  176. 

b)  kupa,  f.  snopovi  od  trske  ili  od  kukru- 
zovine  sadjenu  se  usprav  sastavjajudi  nihove  yr- 
hove,  te  se  tako  drze.  ,Imam  tri  kupe  trske  jo§ 
lanske'.  u  Srijemu.  M.  Medid. 

5.  KUPA,  /.  Colapis,  rijeka  u  Hrvatskoj.  — 
-u-  stoji  mj.  negdasnega  1.  —  Ime  K6).unii  na- 
lazi  se  u  Strabona  (o  pocetka  sadasne  ere) ;  od 
nega  je  postao  oblik  Klpa,  vidi  ,Ad  llumen  Culpa'. 
Mon.  ep.  zagr.  tkald.  1,  14.  (1201).  pafc  Kupa.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (Kupa,  rijeka  .Co- 
lapis, flumen')  i  u  Vukovu  (voda  u  Hrvatskoj). 
Od  vode  Kupe.  Mon.  croat.  170.  (1498).  Na 
brigu  Kupe  vode.  P.  Vitezovic,  kron.  174.  Sto 
od  sabje  nemu  uticase,  bno  Kupa  voda  prozdi- 
rase.  And.  Kacid,  razg.  240b.  _  1  ime  selu  (zove 
se  i  6edan)  u  zupaniji  modrusko-rijeikoj.  Raz- 
dije}.  44.  moze  biti  isto  sto  se  pomine  xiii  vijeka 
(s  u).  ,Villam  quoque,  que  vocatur  Cupa'.  Mon. 
ep.  zagr.  tkalc.  1,  21.   (1209). 

1.  KUPAC,  kupca,  m.  emptor;  mercator,  uprav 
covjek  sto  kupuje,  pa  se  iz  toga  razvilo  i  drugo 
znaiene  joi  u  praslavenska  doba.  —  Akc.  se  mi- 
jena  u  voc:  kiipce,  kupci,  i  u  gen.  pi.  kupaca. 
—  liijec  je  praslavenska  (kupbcb).  i^iporedi  stslov. 
kupbcb.  rus.  KyiienT,.  ces.  kupec,  po^.  kupiec.   — 


1.  KUPAC 


792 


KUPALO 


I'usttije  od   kurijcna  kup   ylatjula  kupiti   nustao- 

kotll     LCb. 

a.  emptor,  dovjek  Uo  u  nekome  sluSaju  (kod 
prodaje)  kupiije.  —  lemedti  rjeinika  u  Mik(i\inu 
(koji  kupiije  .emptor'),  m  Belina  {,compratoro,  chi 
oompra'  .emptor'  '209";  kupac  desetina  .appalta- 
tore,  die  prendo  ad  appalto'  .conductor  veotiga- 
lium'  90"),  II  Bjelostjmievii  (hijkavski  kupec, 
kiipovnik  .emptor'),  u  Stulicevit  (kupac,  v.  kupec, 
a  kod  ovoga  ima:  ,emptor,  coomptor'  «  dodatkom 
da  je  rijed  riiska),  u  Voltigijinu  (.compratore' 
,kaufer'),  it  V'ukovit  (,der  kaufer'  ,eiutor'  s  pri- 
mjcruiii:  A.  Po  Sto  je  to?  B.  Ko  jo  kupac?  A. 
Ja  sam).  Prbvoalavb  da  otgavaratb  a  kupbci.  da 
je  svobodbiib.  Glasnik.  35,  121.  (xiv  vijek).  Pro- 
davac  kupcu  zrufci  poses.  Mon.  croat.  289.  (1.588). 
Mne6i  da  bi  kupac  fiinil  nim  Spot.  Mirakuli.  117. 
,Prodajte  mi  jednoga  od  vas  da  kupju'.  Reco 
Petar  kupcu :  ,Po6ekaj'.  Pril.  jag.  ark.  9,  82. 
(1520).  Tko  koiia  kupi  jularom  svezana,  doodi 
li  i  jular  kupcu?  V.  Lastri6,  nod.  .932.  Koria 
kupci  jer  u  §tali  vide.  J.  S.  Ro|kovi6  71.  Kozu 
bi  ti  derala, ...  na  pazar  bi  nosila;  kupci  bi  mo 
pitali:  ,Po  Sto,  snaSo.  ta  koJ.a?'  Nar.  pjea.  vuk. 
1.  521.  Debar  espap  lasno  kupca  nade.  Nar. 
posl.  vuk.  59.  Zitni  kupac  i  de^ojacki  otac  ne 
mogu  sre6ni  biti.  81.  Nestaue  i  koha  i  kupca. 
Nar.  prip.  vuk.  48.  Kad  prodavac  za  kakvu 
stvar  mnogo  zaiste.  a  kupac  se  poplasi.  Vuk, 
poslov.  7.  Neka  se  prora6una  s  kupcem  svojim. 
D.  DaniCic.  Smojs.  25,  50.  Prodavac  kao  kupac. 
isai.  24,  2.  I  odelo  je  u  tih  kupaca  i  prodavaca 
razliJno.  M.  D.  Miliievio,  zlosel.  8.  —  Metafo- 
riiki.  TJpodobimb  se  prekrasnymb  simb  kupcemb 
iXe  kupise  predivnuju  siju  kupju.  Sava,  tip.  hil. 
glasn.  24,  172.  Kupb  sebe  prekupujuste,  jako  i 
prekrasni  kupci  pominajuste  vb  prepodobnyhb 
vaSihb  molitvahb.  176.  I  se  sutb  kupbci  istustii 
istovaago  iivota  vladyky  svojego  Hrista.  isku- 
pivbSaago  je  avojeju  cbstbnoju  krbviju.  Domen- 
tijana  304. 

b.  mercator.  covjek  kojemu  je  posao  kupo- 
vati  da  opet  prodaje,  trgovac.  —  Ovo  je  znacene 
u  ceSkome  i  pufskome  jeziku  uhicnije  neyo  pre- 
da^ne,  a  u  staroslovenskome  i  ruskome  mozebiti 
jedino.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (kupac, 
koji  prodaje  ,propola')  i  u  Danicicevu  (kupbcb 
, mercator').  Da  prostisb  kupcjemb  nalimb  carinu. 
Mon.  serb.  23.  (1234— 1'240).  Da  si  hode  vaSi 
kupbci  po  mojefX)  oblasti  svobodbno.  41.  (1253). 
Ako  pridu  kupci  dubrovbcci.  69.  (1273—1314). 
Da  oblegu  u  selu  kupbci  po  zakouu.  Zak.  dus. 
pam.  saf.  46.  Prilicno  jest  kra)e?tvo  nebesko 
clovjeku  kupcu  istu6i  dobro  kamenje.  N.  Ra- 
nina  22'2''.  matth.  13,  45. 

2.  KUPAC,  kupca,  m.  vidi  ojnak.  ,Ojnak'  u 
Bosui  zovu  ,bojac'  ili  ,bojcar'  a  i  , kupac'.  M. 
D.  Milidevii,  ziv.  srb.-'  '239.  —  Postaje  od  kiipa, 
vidi  4.  kupa,  b,  a). 

3.  KTJPAC,  kiipca,  m.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku : 
u  vodenicama  od  nekolike  oke  mjera  sa  drskom 
,ein  getreidemass'  ,modii  genus'.  —  Kupac,  me- 
ricica  od  oke,  a  i  pojafie,  kojom  se  usur  (ujam) 
uzima.  Podunavka.  1848.  58.  Kiipac,  koritasce 
u  mlinu.  u  Brodu.  F.  Hefele.  —  Jamacno  po- 
staje od  1.  kup. 

4.  KUPAC,  kiipca,  m.  vidi  1.  kup  (uprao  je 
deminutiv).  —  U  narndnoj  pjesini  nasega  vre- 
mena  iz  Istre.  Od  Kati  koscice  na  kupac  zberite. 
Nar.  pjes.  istr.  6,  21. 

KUPAC,  kupilfia,  m.  ojnak  u  igraiiu  kupe.  — 
u  Kragujovcu.  1^.  Dordevic.  —  isporcdi  2.  kupac. 


KUl'ACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kupcima. 
Kupaftka  (opUinn).    K.  .Tovanovii  128. 

KUPA^i,  adj.  koji  pripada  kupanu.  —  Na- 
iiiieno  u  7ia!ie  vrijeme.  —  U  Sidekovu  rjeiniku: 
,bado-';  kupai'a  sprava  ,badeapparat';  kupa6a  ko- 
Su|a  ,badeh6md'  itd. 

KUPAL,  m.  u  Stuliceva  rjeiniku :  v.  kupalo. 
—  nepouzdano. 

KUPAL-,  vidi  kupao-. 

KUPALAC,  kupaoca,  m.  iovjek  kojemu  je  po- 
sao jiomagati  i  sliiziti  kod  kupana,  osobito  ta- 
ruii  ci'ldde  sto  se  kupa.  —  //  Mikajinu  rjeiniku: 
kupalac,  okupalac,  koji  kup|o  u  baAu  ,balneator', 
i  )(  Stuliievu:  kupalac,  koji  kup|e  ,balneator, 
aliptes';  t  grijeskom  kupaoc,  v.  kupalac. 

KUPALAN,  kupalna,  adj.  koji  pripada  kupa- 
lima.  —  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,de'  bagni'  ,bal- 
nearius'.  —  nepouzdano. 

KUPALINA,  /.  .Ho  se  jjlaia  za  kupane.  —  Na- 
iirieno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjeiniku: 
.badogeld ;  badelohn'. 

KUPALISTE,  n.  mjesto  za  kupane.  —  isporedi 
kupalo.  —  Cakavski  i  kajkavski  kupaliSde.  — 
Od  XVI  vijeka  (vidi  F.  MikloSic,  lex.  palaeoslov.- 
kod  kapaliSte),  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,bagno, 
luogo  da  lavarsi'  .lavacrum';  kupaliSte  mlake 
vode  , bagni  d'  aqua  calda'  .thermae'  125";  topla 
kupalista  ,terme,  bagni  caldi'  .thermae'  729"),  u 
Bjelostjencevu :  kupalisie  (vidi  kod  kupej)  ;  u 
Stuliievu  (.balneum'),  u  Voltigijinu  (,bagno'  ,bad'). 

a.  zgrada  odredena  za  kupane.  Obicajan  bi- 
jaSe  jednofi  na  dan  razhladit  se  u  kupalistju  (sic) 
gdi  budud  jednofi  posao  za  okupat  se  .  .  .  Blago 
turl.  2,  249.  Zabrani  krstjanom...  ulazit  s  nima 
u  kupalistja.  M.  Pavisio  32.  Ne  nade  Paskazija 
u  kupalistu.  M.  Zorifiid,  zrc.  232.  —  cesto  u 
naSe  vrijeme  kod  pisaca:  u  Sulekovu  rjeiniku: 
,badeaustalt;  badehaus';  u  Popovicevu:  ,bade- 
haus'. 

b.  mjesto  u  vodi  (mom,  rijeci,  potoku  itd.) 
gdje  se  obiino  kupaju  ie]ad,  pa  i  zivotine,  vidi 
kupalo,  a.  Na  pocetku  gore  2ivi  vrutak  tece, 
,Evo  od  pokore  vrutka!'  ^^jubav  rece  ,cudno  ku- 
paliSte!  mnogo  nemocnika  u  to  utofeiSte  ide  trazit 
lika'.  A.  Kanizlid,  roz.  90.  KiipaliSte,  mjesto 
de  se  u  potoku  kupa.    ,1.  Bogdanovic. 

c.  kada  za  kupane.  (Kra{  David)  gledase 
lijepu  Bersabpu  kad  u  jednomu  kupalistu  svoje 
tijelo  umivase.  D.  Basi6  42.  —  U  metaforiikome 
sinislu.  Koji  su  se  oprali  u  kupalistu  s.  sakra- 
menta  pokore.    A.  Tomikovic,  gov.  148. 

d.  uopce  kupane  ili  voda  za  kupane.  Cuvaju 
se  vrucih  kupalista.  J.  S.  Rejkovio  346.  —  U 
metaforiikome  smislu.  Vidim  prida  mnom  golemo 
od  krvi  kupaliste.    A.  Kanizli6,  uzr.  95. 

e.  mjesto  (grad,  sclo)  u  kojemu  ima  kapa- 
liste  (ili  sa  znacenem  h  ili  d).  —  U  pisaca  na- 
sega vremena.  —  U  Popovicevu  rjeiniku:  ,bade- 
ort'. 

KUPALISTVO,  n.  u  Stuliievu  rjeiniku  uz  ku- 
paliSte.  —  sasma  nepouzdano. 

KUPALO,  n.  mjesto  za  kupane.  —  isporedi 
kupaliSte,  baiia.  —  Bijei  je  praslavenska  (k^- 
padlo,  od  osnove  glagola  kijpati  s  nastavkom  dlo), 
isporedi  ces.  kupadlo.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
kalinu (kupalo,  kupe)  ,lavatojo'  ,lavacrum,  bap- 
tistorium'),  u  Belinu  (,bagno,  luogo  da  lavarsi' 
jlavacrum';  mlako  kupalo  , bagni  d'  aqua  calda' 
, thermae'  125";  kupalo  ,lavatojo,  vaso'  , lavacrum' 
428b ;  .tinello,  vaso  da  lavarsi'  ,labrum'  732"),  u 
Bjelostjenievu :  v.  beden  (vidi  i  kod  kupe)) ;  u 
Stuliievu   (v.  kupalista   s  dodatkom   da  je  uzcto 


KTIPALO 


KUPAONICAR 


iz  brevijara),  u  Voltigijinu  (,lavatojo'  ,wasch- 
haus');  u  Vukovu:  mjesto  gdje  se  kupa,  n.  p. 
marva  na  suhoj  medi  (Turskoj)  ,der  badeort' 
jbalneum'. 

a.  mjesto  na  vodi  gdje  se  kupa  marha.  Na 
ovcjemu  kupalu.  S.  Kosa  64^.  Ziibi  su  ti  kao 
stado  ovaca  jednakih  kad  izlaze  iz  kupala.  D. 
Uanicii,  pjesm.  4,  2.  Kao  sto  su  mlini,  kupala 
za  marvu  i  splavi  .  .  .    Zbornik  zak.  2,  301. 

b.  vidi  kupaliste,  a.  Zapovidi  da  ju  zatvore 
u  jedno  bano  ili  kupalo.    B.  Ka§i6,  per.  161. 

C.  vidi  kupaliSte,  c.  —  »  rjeinicima.  vidi  i: 
kupalo,  tekne  u  kom  se  malo  date  kupa.  Pop 
Zivojin  iz  Srbije. 

KUPAl^KA,  /.  u  narodnoj  pjesmi  nnseqa  vre- 
mena  vaja  da  znaci  sto  i  kupaiie  ali  shvaceno 
kao  igra.  Ti  zaturi  kupaiku  i  junacku  skaka|ku 
i   kamena   s  ramena.    Nar.  pjes.  vila.  1866.  646. 

1.  KUPAN,  kiipna,  adj.  koji  je  u  kupu  (u 
skupu),  skupjen,  sabran,  sastavlen.  —  Rijei  je 
praslavenska  (kuptm.),  isporedi  stslov.  (samo  adv. 
kupbno),  rus.  KvnHbiii,  ces.  kupny.  —  Adverab  se 
nahodi  mnogo  cesie  nego  adjektiv. 

1.  adj.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (kupni 
, universalis'). 

a.  tiz  kolektivni  supstantiv  (moze  znaiiti  i 
potpun).  Kako  buduci  kupan  zbor  Pojic  na  Ma- 
cinu.  Stat.  po|.  ark.  5,  263.  Ca  ucini  i  odluci 
kupan  zbor.    264.     Bududi  u   kupnu  zboru.    287. 

—  Ako  bi  koja  strana  ne  bila  kupna.  278.  Ter 
bi  jedna  strana  kupna  do§la  na  rok.    279. 

b.  sa  siipstantivom  u  ninozini.  Buduii  kupni 
izbrani  muzi.    Men.  Croat.  89.  (1460). 

C.  iiz  rerbalni  supstantiv.  Muf.a  i  zene 
meju  sobom  hizno  i  verno  kupno  2iv|6n6.  S.  Bu- 
dini6,  sum,   108a. 

2.  adv.  kiipno,  u  skupu,  skupa,  ujedno,  Za- 
jedno (o  vremenu  i  o  mjestu).  —  Rijetko  poslije 
XVI  vijeka.  —  Izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevu 
(kupno,  nakupce  ,acervatim'.  2.  kupno,  skupno, 
obiinsko  ,comuniter,  universaliter'),  u  Stulicevu 
(,simul,  una  simul,  conjtinctim'),  u  Voltigijinu 
(,cumulatamente'  ,haufenweise,  haufif?'),  u  Dani- 
cicevu  (kupbnb,  samo  adverbijaino  kupbno  , simul'). 

a.  kod  stajana  ili  radne  sto  vrsi  veie  su- 
bjekata  u  isto  doha  i  na  istome  mjestu.  Da  bu- 
demo  na  nekomb  mesti  kupno.  Spom.  sr.  1,  96. 
(1409).  Sideci  kupno.  Mon.  eroat.  74.  (I4."i0).  Mi 
kupno  budude.  120.  (1484).  Vsi  redovnici  kupno 
jesu  odlucili.  134.  (1487).  Pojdose  kupno  k  dvoru 
Jurja.  197.  (1.511).  Ovoj  Pojica  kupno  i  dogo- 
vorno  ufiiniJe.  Stat.  pol.  ark.  5,  249.  Kada  se 
vi  tada  kupno  v  jedno  mesto  snidote,  tada  vsaki 
od  vas  prvo  drzi  svoju  vlas6u  vederu.  Anton 
Dalm.,  ap.  39.  Pomisavse  se  dojdose  vsi  kupno. 
Aleks.  jag.  star.  3,  242.  —  Ovdje  se  istice  mjesto: 
Mogu  kupno  prebivati.    Narucn.  69'^. 

b.  kad  kod  iste  radne  ima  nekoliko  obje- 
kata  ili  popunaka  kod  predikata.  Vse  kupno  po- 
tvrbdujemo  i  potvrbdismo.  Mon.  serb.  341.(14'27). 
Tuj  postavu  naau  vsu  kupno  pridajte  knezu  Ma- 
roju  Easticu.  426.  (1443).  —  Sa  svimi  (glavami) 
kupno  na  me  buknu  (zvir).    P.  Zoranic  7a. 

c.  0  dvoma  ili  o  dvojima  kad  se  o  nima 
isto  kaze. 

(()  ono  dvoje  stoji  u  istome  padezu.  Ideze 
kupno  carije  i  ubozi.  Sava,  sim.  pam.  ini'.  4.  Da 
izbranije  biskupa  od  klera  kupno  i  ot  plka  tvorit 
se.  S.  Kozifiic  14b.  Carigradskago  cara  lisi  ce- 
sarastvija   kupno  i  krstijanskago   opoenija.    17b. 

—  Amo  pripada  i  ovo:  Da  sastanut  se  kupno 
oboja  [ovaj,    to  jest   nepravedno   prijatje  i  s6eta 


ili   skoda   ka   slice  iz  nepravodnoga  prijatja.    S. 
Budinii,  ispr.  106. 

b)  drugo  se  zdruluje  s  prvijem,  te  stoji 
u  instr.  s  prijedlogom  s.  S  nami  kupno  jide  kruh. 
Mon.  Croat.  107.  (1470).  Kupno  s  muiiom  svojim 
zavet  je  bila  ucinila.  Narucn.  61b.  Telo  moje 
osujeno  kupno  z  duseju.  S.  KoXicid  23:>.  Kupno 
sa  Arsenijem  mnihom  vsad  v  koraba|.  31b.  Iz- 
gubi  cesarastvo  kupno  s  zivotom.  36-'.  Tako 
hodedi  pred  nami  i  kupno  delujuii  s  nami  .  .  . 
&.  Budinic,  sum.  114b.  Ne  ima  s  nime  stano- 
vati  ni  kupno  pribivati.  ispr.  124.  Ki  ishodi  od 
otca  i  sina,  ki  z  otcem  i  sinom  kupno  klaiiajut 
se  i  kupno  slavet  ga.  Postila.  b4b.  I  istinno 
jest,  da  oboje,  dnh  v  nas  vzdise  i  stvorenje 
s  nami  kupno  nevojno  fieka,  da  bismo  bili  oslo- 
bojeni  plti  i  griha.  Anton  Dalm.,  ap.  hlb.  Z  otcem 
i  sinom  kupno  slavet  ga.  Kateh.  1.561.  64.  Kupno 
s  djecama  cjelujem  skut  i  desnicu  vasu.  u  M. 
D.  Milicevic,  kra|.  srb.  47.  (1835).  —  Amo  pri- 
pada i  ovctj  primjer  u  kojemu  se  ima  it  misli 
instr.  s  jifij^dlogom  s:  Dionik  zaloga  (zloga) 
dila,  .  .  .  i  ta  duzau  jest  zadc)Vo)no  uciniti,  kada 
jest  kupno  uzrok  zla  dila.  S.  Budinid,  ispr.  103. 
d.  kad  isti  subjrkat  ima  u  isto  doha  dva 
Hi  vise  razlicnijeh  predikata  Marija  jest  divica 
i  kupno  mati  Bozja.  S.  Budinid,  sum.  3-^.  Prem 
er  on  (Isukrst)  be§e  iaiiac  nevinan  .  .  ..  pace 
prema  er  bi'^se  kupno  Bog  neumr§li  (sic)  ...    7a. 

2.  KUPAN,  kupna,  adj.  koji  pripada  kupo- 
vatiu,  kupni  (u  Stulicevu  rjecniku  koji  se  moze 
kupovati  ili  koji  se  obiino  kupuje).  —  Moze  biti 
stara  rijei,  isporedi  rus.  Kynmn'i,  kupovni.  —  U 
nasemu  jeziku  u  spomenicimn  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Stulicevu  (,quod  est  de  numero 
earum  rerum  quae  omi  possunt  vel  solent')  i  u 
Daniiiccvu  (kupbnb  ,emptionis').  Nikbtoze  da  ne 
drbznetb  vbzeti  otb  toga  dbtoo  .  .  .  u  kupno  ime 
ni  u  zalogu  ni  kojimb  obrazomb.  Mon.  serb. 
81.  (1.802-1321).  ria.  (1.336—1347).  Pogodbe  o 
uslugah,  pogodbe  kupne  i  mjenoviio.  Zbornik 
zak.  god.  1863.  601. 

KUPANOVAC,  Kupanovca,  m.  ^ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  pozarevai-kome.  Niva  na  Kupa- 
novcu.    Sr.  nov.   1861.  456, 

KUPANE,  n.  djelo  kojijem  ko  koga  kupa  ili 
se  sam  kupa.  —  Stariji  je  nblik  kupanje.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Mika\inu  (kupanje,  okupanje), 
u  Belinu  (kupanje  .lavamonto  del  corpo'  428a), 
u  Stulicevu,  u  Vukovu  (,das  baden'  ,Iavatio'). 
Ono  dine  §to  i  nauce,  pod  ralinom  u  mladu  ne- 
di|u  kupanja.  F.  Lastrid.  nod.  234.  Da  je  fcrkvu 
Hristos)  osveti  ocistivSi  je  kupanem  vodouijem 
u  rijeci.    Vuk,  pavl.  ef.  5,  26. 

KUPAOCE,  n.  dem.  kupalo.  —  U  Stulicevu 
rjeiniku:  kupalce,  malo  kupalo  .balneolura'. 

1.  KUPAONICA,  /.  vidi  kupalo  i  kupaliste.  — 
Od  XVIII  vijeka. 

a.  vidi  kupaliste,  a.  Vi  ste  sinod  potajuo  se 
sastali  u  kupaonice.  A.  Kalid  551.  Plati  40 
grosa  zakupcu  jedne  kupaonice  na  Savi,  pa  tu 
provcde  sav  svoj  odmor  pecajudi  ribu.  M.  D. 
Milidevic,  zlosel.  35. 

b.  Skip  u  kom  se  malo  dijete  svako  jutro 
kupa.     J.  Bogdanovid.    —    isporedi   kupaliste,  c. 

c.  '(  nase  vrijente  upotreb{ava  se  iesto  u  zna- 
cei'w :  sola  (u  kuci  gdje  se  zivi)  odredena  za  kn- 
pane.   —   TJ  Sulekovu  rjecniku:  ,badozimmer'. 

2.  KUPAONICA  (kupalnica),  /.  neka  bi(ka. 
Kupalnica,  Ranunculus  fluitans  Lam.  (Vukasovid). 
B.    Sulek,  im.^  184. 

KUPAONICAR,  m.  u  Stulicevu  rjecniku:  ku- 
paluicar,   v.  kupalac. 


kupaoniCaeina  7 

KUPAON'ICAKINA,  /.  novae  stu  sc  plain  za 
kupaitc.  —  U  Stiiliievu  rjecniku:  kupalnifiarina, 
V.  toplijarina. 

KUPAONICaRNICA,  /.  u  Stuliievu  rjednikit: 
kupnlniCamica,  v.  topliCarnica.  —  nije  dosta  jto- 
uzdano. 

KUPAONI^ARSTVO,  n.  posao  kupauniiarev. 
—  Samo  II  Stuliievu  rjeiniku :  kupalniCarstvo 
.balneatoris  munus'. 

KUPAONlClCA,  /.  dem.  kupaonica.  J.  Bogda- 
uovi6. 

KUPAONIK,  m.  vidi  kupalac.  —  Samo  u  Stu- 
liieru  rjecniku :  kupalnik,  v.  kupaoo. 

KUPAE,  ni.  iovjek  koji  po  svom  ganatu  ijradi 
kupe  (vidi  2.  kupa).  —  Od  xiv  vijeka  (nije  dobru 
shvatio  znaietie  Daniiii;  isporcdi  primjer  iz 
Spom.  sr.  1,  15  kod  2.  kupa,  Ho  je  u  istonie  spo- 
metiiku  u  kojcmu  je  ovdje  primjer)  u  Dubrov- 
niku  gdje  je  i  sad  ziva  rijei,  a  izmedu  rjeinika 
u  Stuliievu  (.qui  lateres  conficit')  i  u  Daniiicevu 
(kuparb,  srl.  .cuparius,  vietor').  Eazuraosmo  §to 
naiBb  va§a  jubovb  upisa  za  kuparo.  Spom.  sr. 
1,  15.  (1398). 

KUPARI,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  dubroimikome 
(ii  Zupi)  (/dje  se  kupe  (vidi  2.  kupa)  grade.  So.hem. 
ragus.  1876.  29.  —  Uprav  je  mnozina  od  kupar. 

b.  zaselak  ii  Hrvatskoj  u  iupaniji  modrusko- 
rijeckoj.   Razdije).  43. 

KUPARICA,  /.  jiee  za  gradene  kupa  (vidi  2. 
kupa).  —  V  Stuliievu  rjecniku:  ,fornace  di  mat- 
toni'  ,lateralia'.  —  /  sad  je  ziva  rijec  u  Dnbrov- 
niku. 

KUPARIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
vijeka.  Dujma,  naini  vlastelina.  Kuparida  Frane 
sina.    J.  Kavanin  99*. 

KUPATAR,  kupatra,  m.  vidi  skiptar.  —  Na 
jednome  mjestu  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Daniiicevu  (kupbtrb  ,soeptrum').  Kupatri  carbsci 
po  vsoj  veselenoj  utvrbzdajutb  se.  Men.  serb. 
235.  (1399).  —  isporedi  ksifetar. 

KTJPATI,  kupam  i  kupjem,  impf.  drzati  (obje- 
kat  je  svagda  Sto  zivo)  u  vodi  Hi  u  drngome 
cemu  zitkome  i  tako  pldkati  (umivati).  —  -u- 
stoji  mj.  negdasnega  ^.  —  deSce  refleksivno.  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  kiipaju 
(ali  kup|u),  u  aor.  kiipah,  u  impt.  kiipli  (ali  ku- 
paj),  u  ger.  praes.  ki'ipajuii  Hi  ki'ipju6i,  u  ger. 
praet.  kupavSi,  u  piart.  praet.  act.  kilpao;  u  osta- 
lijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  jjvaes.  1  sing. 
kupam  Hi  kupjem.  —  Rijei  je  praslavenska  (kom- 
fati  «  uba  oblika  za  praes.),  isporedi  stslov.  k:j- 
pati,  rus.  Kynari.  (praes.  samo  Kynaio)  ies.  kou- 
pati,  pol-  k:ipa6. 

1.  aktivno.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mikafinu 
(kupati,  okupati  ,lavo')  i  u  Vukovu:  kupati,  ku- 
pam (kupjem)  jbaden'  ,lavo'. 

a.  objekat  je  drugo  iefade  Hi  zivntina. 
Koji  kup|e  u  baiiu.  J.  Mikaja,  rjecn.  kod  ku- 
palac. Kupajte  me  dulom  rumenijem.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  246.  Koi'ia  poji  a  sokola  kupa.  Nar.  pjes. 
petr.  2,  617.  —  U  metaforiikome  smislu.  IV  da 
iStu  ruku  sveStenika,  da  ga  vodom  od  opraiia 
kupa.    Osvetn.  1,  47. 

b.  objekat  je  tijclo  samoga  subjekta.  U 
komu  (vrilu)  tuj  kup]u6  jiut  bijelu  hIadjaSe  (vila). 
D.  Ranina  22a' 

2.  sa  se,  refleksivno,  stojeii  (i  tniiuii  .se,  n.  j). 
plivajuii)  u  vodi  Hi  u  cemu  drugome  Ho  je  zitko, 
pldkati  (umivati)  tijelo  Hi  ga  samo  hladiti  (Hi 
grijati,  kad  je  topla  voda).  —  Izmedu  rjeinika 


kiipCina 


it  lielinu  (,lavai-  il  corpo  attufandusi'  ,lavaro 
corpus'  428"),  a  Bjelostjenievu  (kupjem  se  ,hal- 
neo,  lavo  me'),  u  JamhreHievu  (kup|om  so  ,bal- 
neo'),  u  Stuliievu  (s  praes.  kupam  se  ,lavare,  in 
balnea  in^redi'i,  u  Voltigijinu  (s  praes.  kupam 
se  ,bagnarsi'  ,sich  baden'),  u  Vukovu  (,baden, 
sich  baden'  ,lavor'). 

It.  0  iefadetu.  Ako  ozdravi  da  se  ima  potlo 
kupati.  Naru6n.  b8^>.  Starija  je  nog  stara  ko- 
raarda  gdje  se  djeca  sad  kup)u.  M.  Dr?.i6  189. 
Pridosta  na  roku  i  pojdosta  se  kupat.  Pril.  jag. 
ark.  9,  101.  (1468).  No  kupji  so  v  mutnoj  vodi. 
P.  Vitezovid,  cvit.  118.  Da  se  kupa  u  mladu 
nedi|u  prije  zore.  A.  Badid  56.  Ne  kupaSe  se 
doisto  u  ovom  jezeru.  F.  Lastri6,  svet.  98b.  Da 
se  pere  i  kupa  u  Nilu.  And.  Kaci6,  kor.  60.  Do- 
vojka  se  u  Drenovcu  kupa.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  380. 
Kupaju  se  doca  na  carini.  Nar.  pjes.  petr.  2, 
176.  DodoSe  vile  da  se  kupju.  Nar.  prip.  vuk. 
109.  One  to  .so  kupat  i  to  nage.  Nar.  prip.  mjk. 
49.  Opazi  tri  divojki  kado  so  kupju.  49.  (Nih 
dvojica)  dodu  na  more  i  stanu  da  se  kupaju. 
Vuk,  nar.  pjes.  2,  81.  Na  Durdev  dan  rano  pre 
sunca  mabom  se  mladeX  kupa.  M.  D.  Mili6ovi6, 
iiv.  srb.  1,  19.  —  U  metaforiikome  smislu.  Tijelo 
ti  se  dragom  krvi  kupje.  M.  Vetranid  1,  327. 
Koji  se  kupaju  u  krvi  Isusovoj.  I.  .^niSid,  svit. 
244.  Kuplu  se  (ja)  u  viuu.  M.  DrXid  26.  Si- 
rotiiia  se  u  znoju  kupa.  M.  Pavlinovid,  rad.  152. 
Gdje  se  Pliva  u  Vrbasu  kup|e.  Osvetn.  7,  69. 
—  Ovi  primjeri  pripadaju  aino  a  ne  pod  1,  jer 
se  ima  se  u  miali  po  bliznemu  glagolu:  Kup]u6i 
igrahu  se  u  jezeru.  D.  Zlatarid  49>i.  Prazno  si 
se  na  svitu  kupao,  a  ja  hodu  da  kup}e§  i  sada. 
L.  ^ubuski  68.  Pa  se  gnave  bijesni  i  nesvijesni 
u  samrtnu  znoju  kupajudi.    Osvetn.  2,  134. 

b.  0  zivotini.  Oblatiti  se  viSe  kakono  kr- 
mak  u  lokvi  od  blata  kad  se  kupa.  F.  Lastrid, 
ned.  188.  Ako  k  noj  dolete  ptice,  da  se  kup}u 
i  piju.    A.  KaniZlid,  roz.  58. 

KUPATILO,  n.  vidi  kupaliste,  a.  —  Ovako 
mislim  da  je  znaiene  u  ova  dva  primjera  naiega. 
vremena.  Istina,  svine  se  kackaju  po  barama  i 
ka|ama ;  ali,  za  Boga,  to  su  nihova  kupatila.  M. 
D.  Milicevid,  medudn.  10.  Uputila  se  prema  ku- 
patilu.  Bos.  vila.  1886.  73.  —  U  Sulckovu  je 
rjecniku  drugo  (kupaliSte  pod  c):  ,badewanne 
(badezuber)'.    *^ 

KUPCI,  Kupaca,  »».  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u 
okrugu  kritsevackome.    K.  Jovanovid  128. 

KUPCAC,  m.  dem.  1.  kup  (uprav  dem.  4.  ku- 
pac).  —  U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  (kajkavski) 
kupcoc  jgrumulus,  grumus'. 

KUPCEV,  adj.  koji  pripada  kupcu  (vidi  1. 
kupac).  Kupcevi  su  troSkovi  oko  prijenosa  stvari. 
V.  BogiMd,  zakon.  82. 

KUP&C,  m.  vrsta  g(ive.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Kiipcid  .fungorum  genus'.  D.  Nemanid, 
cak.  kroat.  stud.  31. 

KUPCIJA,  /.  Ho  je  trgovac  kupio  da  opet 
proda,  isporedi  roba,  trg,  espap.  —  U  jcdnoga 
pisca  iakavca  xvn  vijeka.  Trgovac  tuzedi  se,  da 
more  kupdiju  pozri  riegovu.  F.  Glavinid,  cvit. 
72l>. 

KTJPCINA,  /.  ime  vodi  i  selima  it  Hrvatskoj 
u  iupaniji  zagrebaikoj.  —  Pomine  se  od  xv  vi- 
jeka. (l)  tri  sela:  Kupdina  i  Kupcina  gorfia. 
Razdije).  69.  Kupcina  dona.  80.  Na  kastelu 
Kupcini.  Mon.  croat.  169.  (1498).  11  naSe  spra- 
vi5de  kapeli  nasoj  na  Kupdini  (grijeSkom  Kup- 
dini ;  u  istome  spumeniku  ima  Kupciiian,  vidi 
Kupdinanin).    329.  (1564).    —   0)   potok  (pritoka 


KTJpCiNA  7! 

rijeke  KitpeJ.  Eegul.  sav.  24.  U  potok  Kup- 
6inu.    Mon.  Croat.  170.  (1498). 

KUPCINE,  /.  2^1-  ime  mjestu  u  hataru  drafikom. 
L.  Dordevic. 

KUPCINSKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Kup- 
cini.  S  mejami  kupfiinskimi.  Mon.  croat.  170. 
(1498). 

KUPCII^ANIN,  m.  covjek  iz  mjesta  Kupiine. 
—  Mnozina:  Kupcinani  (starije  jamacno  Kupfii- 
nane).  —  xvi  vijeka.  Sudac  moje  bratje  Kup- 
cinan.    Mon.  croat.  324.  (1-552). 

KUPCl§TA,  n.  pi.  mjesno  ime.  vidi  u  Bani- 
ciceini  rjecniku:  KuptfiiSta,  selu  je  Radesi  crkve 
arhandelove  u  Prizrenu  isla  raeda  ,ni2  brbdo  na 
Kupbcista'.    G(lasmk).  15,  281.  (1348?). 

KIIPEC-DOL,  m.  ime  selu  ii  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  zagrebaikoj.  EazdijeJ.  71.  —  Oblik  Kupefi 
moie  hiti  kajkavski,  te  bi  onda  glasilo  u  knizev- 
nome  jeziku  Kupa6-do. 

KTJPEL,  KUPEL-,  vidi  kupej,  kupe}-. 

1.  KUPE:^,  /.  vidi  2.  kupe|. 

2.  KUPE^j,  m  kupane,  kupali.He,  kupalo.  — 
Postaje  od  praslavenske  rijeci  kompelb  zenskoga 
rnda,  isporedi  stslov.  kape|b,  rus.  Kyiie,ji,,  ie^. 
koupel,  po].  kqpiel.  —  Od  xvi  vijeka  stoji  -e- 
mj.  e;  ]  se  potvrduje  naj  starijim  primjerima.  — 
Od  istoga  je  doba  u  cakavaca  muskoga  roda ;  u 
kajkavaca  je  i  sad  zenskoga.  —  Stu  se  u  pisaea 
nalazi  je  i  I,  to  je  po  crkvenome  jeziku ;  tako  je 
i  za  zenski  rod.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vranii- 
cevu :  ,balneum ;  lavacrum'  (jamacno  je  muskoga 
ruda,  vidi  Vranciceve  primjere  kod  c),  u  Mika- 
finu  (kupe),  bah  ,thermae,  vaporarium,  balneum, 
sudatorium,  hypooauatum,  jaconicum'),  u  Bjelo- 
stjencevu  (kajkai^ski  kupel,  kupalo,  kupaliSAe  , bal- 
neum, lavacrum,  lotio'.  2.  kupel  vruca  ,calda- 
rium'  itd.),  u  Jambresicevu  (kupe|  , balneum'; 
kupe}  vruca  ,caldarium'),  u  Slulicevu  (kupe},  m. 
V.  kupali§te),  u  Dani6icevu  (kupejb  ,lavatio'). 

a.  uopce  kupai'ie  Hi  vnda  za  kupane,  ispo- 
redi kupaliSte,  d.  a)  u  pravome  smislu.  au)  f. 
Hi  ot-b  kupeli  vodnija.  Starine.  18,  171.  (u  nase 
vrijeme  ruskocrkvenijem  jezikom).  Akteona,  sto 
ju  je  u  kupjeli  golu  vidio,  pretvorila  u  jelena. 
L.  Milovanov  93.  —  hb)  m.  Hi  f.  ?  Ca  ima  biti 
to  topjenje  i  kupej  u  vodi?  Kateh.  15G1.  34.  — 
Cf)  m.  (isporedi  primjer  kod  b)  bb)).  Cim  u  ku- 
pe} hitro  plovu  (dikle).  J.  Kavanin  198^.  Bo}e 
bi  ti  3  manum  ucinila  bila,  da  s'  v  prvom  ku- 
pelu  mene  utopila  Jacke.  227.  U  Sulekovu  rjec- 
niku: ,bad,  badewasser'.  —  b)  u  metaforickome 
smislu.  (Hi)  f.  Kupe}b  svetaa^o  krbstenija.  Do- 
mentijan"  38.  —  bb)  m.  Krv  i  Isusov  kupe}  6isti 
ki  vas  miju.    J.  Kavanin  525*. 

b.  vidi  kupalo,  a.  u  jedinome  primjeru  f. 
Pri  ov6i  kupe)i.    Domentijau''  99. 

C.  vidi  kupali§te,  a.  ti)  m.  Zapovida  da  ju 
u  kupe}  svoje  hize  povedu  .  .  .  pokle  ju  stavise 
u  ta  svoj  kupeJ  .  .  .  u  onom  iistom  kupeju  svo- 
jemu  .  .  .  F.  Vran6i6,  2iv.  31.  Prosi  otca  da  joj 
jedan  kupe}  uzidje ;  dopusti  otac,  i  naredi  da  se 
nidje  i  da  se  dva  obloka  u  nem  ufiine.  112.  — 
b)  u  mnozini.  —  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjcn- 
cevu  (kupeli,  mesto  ,baln6arium').  Tu  mramorne 
kupeli.   M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  380. 

d.  nejasno  je  u  ovome  primjeru:  Vas  okoli§ 
nem'  se  pregnu,  pak  umuknu  i  prostrasi;  i  sve 
slavnom  strenite}u  (narodu  slavenskome)  da  svoe 
k}u66  na  kupe)u  ...   J.  Kavanin  274^. 

KUPElfiAN,  kupe}na,  adj.  koji  pripada  kupeli. 
—  Ima  XIII  vijeka  kupe}bnb  (vidi  F.  Miklosid, 
lex.   palaeoslov.-   kod  kap6}bnb),  a  izmedu  rjec- 


5  3.  KUPICA 

nika  u  Bjelostjenceou  (u  dodatku) :  (kajkavski) 
kupelna  hiza  ,pyriaterium'. 

KUPEpI^TE,  n.  vidi  kupali.^te.  —  U  knizi 
XIV  vijeka  pisanoj  crkvenijem  jezikom.  Ide  kb  sve- 
tomu  Jordanu,  i  prisbdb  na  mosto  kupe)ista  Go- 
spodbha  .  .  .    Domentijan'i  270. 

KUPE^jNICA,  /.  vidi  kupaliSte,  a.  —  U  Jam- 
bresicevu  rjecniku :  kupelnica  ,balnearium'  (-1- 
stoji  jamacno  stamparskoin  grijc§kom,  isporedi 
kod  2.  kupe}  i  2.  kupe}nik). 

KUPE^iNICKI,  adj.  vidi  u  Daniiicevu  rjec- 
niku:  kupejbnickyj,  Sto  pripada  ,Kupe}bniku': 
,svetoj  bogorodici  kupelnifikoj'.  G(,lasnik).  15, 
288.  (1348?). 

1.  KUPE^iNIK,  m.  mjesno  ime,  vidi  u  Dani- 
iicevu rjecniku:  Kupe}bnikb,  selo  koje  je  car 
Stefan  dao  crkvi  arhandolovoj  u  Prizrenu,  bilo 
je  negdje  oko  Prizrena  i  meda  mu  je  isla  ,u  Su- 
§icu  f  prezb  Susicu'.  G(lasnik).  15,  287.  (1.348?) 
u  liemu  je  bila  crkva  bogorodioi. 

2.  KTJPEI^NIK,  m.  vidi  kupalac.  —  U  Jam- 
breHcevu  rjecniku:  ,balnoator'. 

KUPERIZ,  m.  vidi  cempres.  —  U  jednoga 
pisca  cakavca  xvii  vijeka.  Kako  cedar  uzdigoh 
se  u  Libanu  i  kako  kuperiz  u  gori  Sionskoj.  M. 
Albert!  22.  183. 

KUPERUHI,  m.  (?)  pi.  mjesno  ime.  —  Prije 
nasega  vremena.  Kuperuhi  (vise  nega  zapisano: 
,Pocelovo').    S.  Novakovi6|  pom    136. 

1.  KUPICA,  /.  dem.  1.  kupa.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjecniku  u  Vrancicevu  (.pocillum'),  u 
Belinu  (,bicchieretto  e  biccbierino,  bicchiere  pic- 
colo' ,pocillum'  141>'),  u  Bjelostjenievu  (kupica, 
casica  itd.),  u  Jambre.siievu  (,poculum'),  (*  Vol- 
tigijinu  (,bicchierino'  .glascben'),  «  Vukovu  (dim. 
V.  kiipa). 

a.  mala  iasa  kojom  se  pije  n.  p.  rakija. 
Moni  tuj  sluXise  vinca  razvodneiia  kupicom.  P. 
Hektorovii  25.  Ja  sam  popil  moju  kupiou.  Nar. 
pjes.  istr.  3,  11.  Popiju  po  kupicu  rakije.  S. 
J^ubila,  prip.  20(i.  U  kupici  vode.  pric.  54.  Vo- 
lim  da  mo  puska  mine  nego  kupica  (u  Sali). 
Dimi6  iz  gorne  vojne  Krajine  hrvatske. 

b.  gorni  dio  n  kalcza.  Kupica  od  kaleza  ima 
bit  naj  mane  srebrna.    M.  Dobretic  395. 

e.  staklena  spraim  (nalik  na  praou  kupicu 
bez  noge)  kojom  se  pusta  krv.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,coppa,  ventosa,  va- 
setto  per  lo  piu  di  vetro,  che  s'  applic.a  alio 
carni  per  tirar  it  sangue'  ,cucurbita  medieinalis' 
'2'27l')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjenievu 
(kupica  z  kojum  se  krv  van  jem)e  ,cucurbita  ae- 
nea,  stannea,  1.  vitrea,  cucurbita  sanguinaria'; 
kupice  postaviti  ,cucurbitai  adhibere'),  u  .fam- 
bresicevu  (kupice  postav}ajuci  .scarificator'),  u 
Stulicevu  (, ventosa'  ,cucurbitnla';  kupice  komu 
staviti  ,cucurbitulas  alicui  adhibere'),  u  Voltigi- 
jinu  (jCoppa,  ventosa'  ,schropfkopf' ),  "  Vukovu 
(,der  schropfkopf'  ,cucurbitula,  cucurbita':  me- 
tati  kupice).  Krv  pustiti  il  kupice  metat  komu 
va}a  ...    J.  S.  Ee}kovic  208. 

d.  vrsta  tikve,  isporedi  c.  Kupica,  ciicurbitao 
species  (Vujicii).    B.  Sulek,  im.  184. 

e.  skupleni  prsti  u  ruke  (kao  nalik  na  praou 
kupicu).  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Kiipica  ,om- 
nes  quiuque  digiti  extremi  una  compositi'.  1). 
Nemanic,  cak.  kroat.   stud,  iftsg.  35. 

2.  KUPICA,  /.  dem^  2.  kupa.  —  Na  jednome 
mjestu  xvii  vijeka.  Cinoci  kii6ice  i  bunare  od 
kala  i  kupica.    M.  Radnid  64'). 

3.  KUPICA,  /.  voda  u  Hrval.'ikoj  (uprav  dem. 
5.  Kupa).  Kupica  (potok).  Brod  na  Kupi.  D.  Hire. 


KUPICICA 


1.  KUPINA,  a. 


KUPlOlCA,  /.  dein.  1.  kupica.  Tor  si  daj  iiagui 
kupidicu  viiiii.    Ja6ke.  71. 

KUPK',  m.  ime  planini,  ridi  u  Vukovu  rjei- 
niku:  plaiiina  P|oSiva6ka  s  primjernm  ii  narodne 
pjesine:  Za  Kupiiom  zoloiioni  planinoin.  —  NeSto 
vi6o  s  Kupi(?a  planine.  Nar.  pjoa.  vuk.  5,   122. 

KUPID,  ridi  Kupido. 

KUPIDBA,  /.  djelo  kojijcm  se  kilpi  (kao  pofska 
radiia),  vidi  kiipjeiie.  —  U  nase  vrijeme.  Sazove 
iia  p|etvu,  kosidbu,  kupidbu,  zptvu,  trgaho,  .  .  . 
V.  i3ogiSi6,  zborn.  483.  .Danns  osvanu  vedro, 
iigrija6G,  bii^e  kupidba  orna'.    J.  Bogdanovio. 

KUPIDO,  !H.  -Bows,  Cupido,  bog  fuliani  u  grc- 
koj  i  rimskoj  mitolngiji.  —  Po  talijanskomc  (ne 
po  latinskome.)  Cupido.  —  Od  xvi  vijeka  u  pi- 
saca  (nitj  iesie  Ditbrovcana  i  Dalmatinaca).  Bog 
so  taj  .  .  .  Kupidom  sad  zovo.  M.  Votrani6  2,  61. 
Kako  prem  sa  Nida  da  grodo  u  novo  iz  dvora 
Kupida  i  raajke  riegove.  H.  Lucid  282.  Majka 
Vonero  iSto  Kupida,  svoga  ain.a,  od  no  izgubjena. 
S.  Bobajovii  228.  —  Obiino  je  nom.  i  voc.  Ku- 
pido.  I  Kupido  kad  je  vidi,  prid  nom  krije  luk 
i  strile.  M.  Vetranid  1,  421.  Kupido.  2,  124. 
Kupido,  gdi  si  ti,  comu  je  tva  sila?  N.  Nn|os- 
kovid  2,  125.  Jino  j'  Jude  privaria  on  Kupido 
nilado  dite.  J.  Armolusio  19.  —  Nom.  Kupid 
nalazi  se  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Ja  rijoh, 
Kupid  da  me  ostavi.    J.  Kavanin  160». 

KUPIDOV,  adj.  koji  pripada  Kupidu.  Ku- 
pidov  luk  i  stril  proklinam  svaki  6as.  S.  Men- 
eeti6  308. 

KUPIJERTA,  /.  krov  na  kuci.  —  Prema  tal. 
coperta,  sto  je  xiv  vijeka  znaiilo  i  krov,  all  sad 
ima  druga  znacena :  pokrivai  itd.  —  vala  da  je 
rijec  dalmatska:  tako  sudim  po  starini  znacena 
i  po  obliku.  (ije  ^  &  od  romanskoga  a,  pa  i  p 
nr.promijeneno,  isporedi  kuvijerta).  —  U  Diihrov- 
niku,  gdje  se  i  .-tad  ne  kaze  krov  nego  kupijerta; 
potvrdeno  je  od  xvii  vijeka.  Odkrivon  je  s  ku- 
pijerte.    (U).  Poslov.  danic. 

KUPIKRASTAVCK^.,  m  iovjek  knji  kllpl  kra- 
stavce  (siromah  covjek  sto  se  hrani  krastavcima; 
kaze  se  kao  s  preziranem  o  siromahu;  prezirane 
se  istice  deminutivnijein  oblikom).  —  If  nase  vri- 
jeme (vafa  da  je  rijec  bosanska,  isporedi  oga- 
kovii),  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,der  sich 
bloss  mit  gurken  abgibt'  ,qui  logit  cucumes' 
s  primjerom:  Ogakovic  je  ogakovid,  a  kupikra- 
stavcid  kupikrastavcid. 

1.  KUPILAC,  kiVpioca,  m.  covjek  koji  kilpi  (i 
uopce,  alt  naj  cesce  kodpofske  radne  kad  sc  kupi 
voce,  sijeno  itd.).  —  Pogreska  je  nom.  sing,  ku- 
pioc  t  gen.  pi.  kupioca  (mj.  kiipilaoa).  —  U  naUe 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,der  leser 
(aufleaer,  klauber)'  .lector,  collector  (v  g.  foeni, 
prunorum,  pomorum)'.  Sto  kosaca,  dvjosta  kupi- 
oca. u  Pjov.  crn.  94'>.  Koji  kupi  sjeno  zovu  ga; 
,kni)ilac'  i  .kupioci'.    J.  Bogdanovi6. 

2.  KUPILAC,  kupioca,  ?n.  covjek  koji  kilpl.  — 
Uprav  bi  znaiilo  covjeka  koji  jednom  sto  kupi, 
ali  se  nalazi  i  u  znaienu  kao  1.  kupac,  a.  — 
Kadi  oblika  kupioc  vidi  .Ho  je  kazano  kod  1. 
kupilac.  —  Od  xvii  vijeka  «  pisaca.  6ino  isto  i 
ostali  kupioci  i  prodavaoci.  M.  Eadnid  23b. 
(Isukrst)  koji  ...  bi  .  .  .  na  muci  kupilac  od 
mijera  (mira).  S.  Margitid,  fala.  19.5.  Kada  je 
malo  kupilaca  ili  kada  je  malo  robe.  A.  Badid 
126.  Prodavaoci  i  kupioci  iz  crkve  istirani.  E. 
Pavid,  ogl.  .594.  Providnost  koju  nevist  kupioc 
koiia  imati  mora.    J.  S.  Ro|kovid  233. 

1.  KUPILICA, /.  zensko  cejade  sto  kiipi  (iensko 


prema  1.  kupilac).  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu, 
rjeinika  u  Vukovu  (koja  kupi,  n.  p.  sijeuo,  SJive 
,dio  lesorin'  ,lectrix').  Kosci  koso,  kupilico  kupo. 
Nar.  pjos.  u  Bosiii.  D.  Surmiti.  Koja  kupi  .sijeno, 
zovu  je  kupilicom.    J.  Bogdannvid. 

2.  KUPILICA,  /.  pri  koSni  vrlo  rijotke  bu- 
jadi  a  i  J.ita,  raetnu  kosci  na  koso  neke  drvene 
male  vilice  kojo  kupilicaraa  zovu,  i  te  kupilico 
na  blizo  zbijaju  pokoSenu  bujad  ili  ^ito;  a  oso- 
bito  bujad  jo  ka§i\o  lakSe  kupiti.  J.  Bogdanovid. 
—  U  na.^e  vrijeme  u  Lici.  —  Tsta  je  rijei  Ho 
1.   kupilica. 

KUPILIi^TE,  n.  znaiene  hi  bilo:  mjesto  ydje 
se  sto  kiipi;  ali  je  naiineno  u  nale  vrijeme  za 
osobito  znaiene:  mjesto  gdje  se  kupe  vojnici  (vidi 
kod  I.  kupiti  i  kod  kupivojska*.  KupiliSto  ,werbe- 
platz'.  Jur.  pol.  terminol.  638.  U  Sulekovu 
rjeiniku:  vojno  kupilisto  ,werbeplatz'. 

KUPILO,  n.  vidi  2.  kup,  a.  —  Samo  na  jed- 
nome  mjestu  xvii  vijeka,  i  izmedu  rjeinika  u 
Voltigijinu  (,comprita'  ,kauf').  Srca  nima  na  ku- 
pilo  V  kom  se  srco  ni  rodilo.   P.  Vitezovid,  cvit. 

168. ,  r 

KUPIMRAV,  m.  Jynx  torquilla  L.  Slovinac. 
1880.  31b.  —  isporedi  mravar. 

KUPIN,  vidi  Kupinau. 

1.  KUPINA,  /.  Rubus  fruticosus  L.,  neki  grm, 
u  knjega  su  duge  i  tankc  grane  pune  trna  i  uvi- 
jaju  se  i  pruzaju  na  daleko  (kao  n.  p.  u  loze), 
a  voce  mu  se  moze  jesti.  —  isporedi  kupjena.  — 
-u-  stoji  mj.  negdasnega  sj.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kiipina.  —  Rijec  je  praslavemka  kom- 
pina),  isporedi  stslov.  kijpina,  rus.  KyiinH  i,  ies. 
kupina,  po].  kgpina;  ali  u  ruskome  i  u  po(skome 
zniiii  uprav  mnogo  stvari  skup]enijeh  zajedno 
(n.  p.  cesta,  grm(e,  iupa  kose,  kita  evijeca  itd.), 
a  sredne  je  znaiene  medu  ovijem  i  gornijem  zna- 
ienem  draia  (vidi  draca,  a)  uopie.  preko  oiioga 
znaiena  koje  se  nalazi  gotovo  u  svijem  jczicima 
preslo  se  s  jednoga  na  drugo,  ali  ne  mogu  znati 
koje  je  starije:  sire  ili  uze.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Vraniicevu  (,rubus",,  u  Mika]inu  (kupina,  drada 
,rubus'),  u  Bjelostjenievu  (,rubus,  batos,  v.  mora 
et  anangilos'.  2.  kupina  pomensa  , rubus  Idaeus'), 
M  Jambresiievu  (,rubus'),  u  Stuliccvu  (v.  kupjena), 
u  Voltigijinu  (.roveto'  .brombeerstrauch'),  u  Vu- 
kovu: (cf.  kupjena)  1.  ,der  bromboerstrauch'  , Ru- 
bus fruticosus  Linn.'  [cf.  ostruga  1].  —  2.  .die 
stachelbeere'  ,baccae  grossulariae' ;  u  Daniiicevu 
(,rubus'). 

a.  bi{ka.  u  kojemu  primjeru  mozebiti  znaii 
i  dracu  uopie.  Svotomu  mestu  idezo  kupina 
ognemb  goresti  no  sbgaraase.  Domentijan*  312. 
Dostojno  ne  vb  kupb  sb  vinogradomb  kupine 
razsudivso.  b  152.  (Mojsej)  vijase  kupinu  go- 
redi.  Korizm.  41''.  Grozdje  se  ne  trga  iz  ku- 
pine. Ant.  Dalm.,  nov.  te§t.  921.  Juc.  6,  44  Ku- 
pinu ku  bise  vidil  Mojzos  neizgorenu.  M.  Al- 
bert! 191.  Puno  kupina  i  draca.  B.  Kasid,  per. 
29.  Obraso  kupinu.  M.  Eadnid  42b.  Bozo  koji 
si  se  sluzi  tvomu  Mojzesu  u  prilici  plamena 
ogneuoga  u  kupini  prikaza.  L.  Terzic  223.  Puno 
i  kiipin  da  t'  nijo  pojo.  J.  Kavanin  58b.  Pade, 
i  u  kupinu  nogara'  se  zamota.  I.  Dordid,  uzd. 
150.  Mojsije  naj  manu  negovu  svitlost  vidi  u 
kupini.  J.  Banovac,  prod.  2.  Da  ga  podme  kao 
crv  gristi  i  kao  kupine  i  draco  bosti.  ,1.  Ba- 
novac, pripov.  237.  U  plamonu  kupine  i  draca 
gorudega.  A.  Kanizlid,  utod.  46t).  Vidi  izlaziti 
iz  kupine  plamon  ogneni.  And.  Kadid,  kor.  03. 
Zadjo  joj  se  kupina  za  svilenu  kosuju.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  440.  Ako  t'  i  jpst  rodila  krajica 
ua   cardaku   na   meku  "duseku,  u  distu    te   svilu 


1.  KUPINA,  a. 


KUPINOVO,  a. 


zavijala,  a  zlacenom  zicom  povijala,  ...  a  mene 
jo  Juta  Arnautka  kod  ovaca  na  ploci  stuiioiioj, 
u  crnu  me  struku  zavijala,  a  kupiuom  lozom  po- 
vijala, ...  2,  407.  I  javi  mu  se  andeo  Gospodni 
u  plamenu  ogiienom  iz  kupine.  i  po^rleda,  a  to 
kupina  ogiiem  gori  i  ne  sagorijeva.  D.  Danicid', 
2mojs.  3,  2.  U  zagoneci  o  .povrascu'  (vidi  ,po- 
vraz,  povrijeslo') :  ,Pruzila  se  kupiua  proko  mora' 
kad  u  kotlu  vode  ima.  u  Dobroselu.  M.  Medid. 
Kupina,  rubus,  batus  (mletafiki  rukopis,^Durantoi, 
Rubus  L.  (Panfiic),  v.  Kupjona.  B.  Sulek,  im. 
185.  —  U  ovome  priuijern  snaci  drain  uopce: 
Vidi  za  sobom  ovna  men  kupinami  (.inter  vo- 
pres')  zadiv§i  se  rozmi.  I.  Baudulavi6  IIS^-.  gen. 
22,  13.  —  /  ((  ovome  je  primjeru:  Jor  so  smokve 
ne  beru  s  triia,  niti  se  gruzde  bero  s  kupino. 
Vuk,  luk.  6,  44,  Vuk  mislin  na  ovo  znaienf,  vidi: 
, Kupina'  u  slavenskome  jeziku  (i  u  ovoj  kiiizi) 
znaci  ,das  gebiisch'  (od  prilike  ,sib'.  po  zapad- 
nijem  krajevima  ,grm'  i  ,grmon'  i  .grmeiie'),  a 
u  nas  znafii  ,broiuboer3trauch'  (,Kubus  fruticosus 
Linn.').  Vuk,  nov.  zav.  (1847)  ix;  all  je  istina 
da  i  gre.  jidrug  (,Uo  ovdjc  Vuk  prevodi  kupiiioiii) 
cesto  znaci  Ho  i  kupina  u  naj  uzemii  sinislu.  — 
S  nckijem  pridjevima  dobioa  druya  znacena,  vidi: 
Kupina  grozdata,  uva  spina,  crispa  (Durante), 
Ribes  grossularia  L.  Kupina  pasja,  Urtica  L. 
(Lambl).  Kupina  pitovna  (pitoma),  Rubus  idaeus 
L.  (Sabjar,  u  Lici).    B.  Sulek,  im.   185. 

1).  rod,  voce.  Od  loze  grozd,  a  od  trna  ku- 
pina (n.  p.  biva).  Nar.  posl.  vuk.  234.  —  Maze 
znaciti  Ho  i  ogrozd,  smaiiak  (oidi  u  Vukoini 
rjecniku,  2). 

2.  KUPINA,  /.  augm.  2.  kupa.  —  U  nase  vri- 
jeme  u  Dubrovniku,  gdje  se  upotrrb(iiva  za  kupu 
Ho  nije  cijclu  (Ho  je  razbijena)  i  kno  materijalni 
supstantiv.  ,Bokun  kupine'.  ,Istuci  malo  kupine 
u  prah'.  —  Ima  i  u  Viikovu  rjecniku :  augra.  v. 
kiipa  ,v  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku,  ali 
bi  se  moglo  pomisliti  da  je  i  augm.  1.  kupa,  Ho 
jainacno   Vuk  nije  cuo  u  Dubrovniku. 

3.  KUPINA,  /.  ime  zcnsko.  —  Va(a  da  je  ista 
rijec  Ho  1.  kupina  (pod  b),  isporedi  jabuka  pod 
D,  jago  a  pod  i.  —  Od  prije  nascga  vremena,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (.fraueunamo'  .nomou 
fominae'j.  Kupiaa.    S.  Novakovic,  pom.  72. 

4.  KUPINA,  /.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  pozeskoj.  Raz- 
dijoj.  121. 

b.  selo  a  Srbiji  u  okrugu  toplickomc.  M.  i). 
Milicevid,  kra).  srb.  391. 

KUPINAC,  Kupinca,  »i.  mjesno  ime. 

a.  (kajkavski)  Kupinec,  selo  a  Hrratskoj  u 
zupaniji  zagrebaikoj.  Razdije}.  80. 

b.  potok  u  Srbiji  u  okrugu  va^evskome.  M. 
D.  Mili6ovi6,   srb.  363. 

KUPINACA,  /.  vidi:  Kupinaca,  vaccinia  (Be- 
lostjenac),  Vaccinium  myrtillus  L.  B.  Sulek,  im. 
185.  ali  u  Bjclostjencevu  rjecniku  ima  kod  ku- 
pina: kupinaca  ,mora  1.  morum  rubi.  mora  bati- 
cana  1.  vaciiiia',  a  u  latinskome  dijelu  :  .mora 
vaticana,  mora  vacinia'  kupina,  sad;  po  svemu 
tome  mislim  da  je  za  Bjelostjenca  kupina  i  ku- 
pinaca isto.  —  isporedi  kupinafia. 

KUPINAN,  adj.  kod  mjesnijeh  imcna,  iiioze 
biti  da  znaci  koji  pripada  kupini  Hi  kiipinama. 
—  Pisem  Kupinau  s  a,  jer  je  stari  oblik  bio  Ku- 
piutnb,  itli  je  vec  xv  vijeka  ispadalo  h  izmedu 
dva  n,  te  je  po  tome  nom.  sing,  nominalnoga 
oblika  (za  koji  nema  potvrde)  mogao  glasiti  i 
Kupin.  —  Izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Ku- 
piubnb,  gledaj   Kupinbnikb). 


a.  Grad  Kupini,  vidi  2.  Kupinik,  a,  i  Kupi- 
novo.  —  XV  vijeka.  I  gradb  Kupimiyj.  Spom. 
atoj.  3.  (1428 — 1429).  Pisa  se  vb  Grade  Kupinb- 
nomb.    Mon.  serb.  540.  (1495). 

b.  Kupina  Glavica.  —  U  nase  vrijeme.  Trci 
Ture  Kupinoj  Glavici.    Pjev.   crn.  30a. 

KUPINE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.  Niva  u  Kupinama.  .Sr.  nov.  1872. 
864. 

KUPINICA, /.  dem.  1.  kupina.  —  U  jedinome 
primjeru  (xviii  vijeka)  isto  je  Ho  kupina.  Koji 
se  jo  sluzi  svomu  Mojizesu  u  prilici  ogna  ukaza' 
u  kupinici.     L.  Torzid  220. 

1.  KUPINIK,  m.  neka  bilka.  Kupiaik,  anaga- 
lido  femina  (Danilo),  Anagallis  phoenicea  Lara. 
(Visiani),  v.  Krupnik.     B.    Sulek,  im.  185. 

2.  KUPINIK,  m.  vidi  Kupinovo,  a.  —  Od  xv 
vijeka,  n.  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu.:  Kupinb- 
nikb, graii  koji  so  pisao  i  .Kupinovo'  i  ,Kupinbnb', 
u  Srijomu,  u  liemu  je  sjodjela  despotiea  Ande- 
lina  sa  sinoviraa,  gdje  su  i  primjeri:  U  gradu 
Kupin-bnikn.  Mon.  serb.  543.  (1499).  Vb  gradb 
Kupinikb.  Okaz.  pam.  Saf.  G3.  G4.  82.  83.  Vb  grade 
Kupiniku.    Glasnik.  10,  273. 

KUPININ,  adj.  koji  pripada  kiipini  Hi  kiipi- 
nama. —  Od  xviii  vijeka.  Razdore  i  okrvavi  sve 
svoje  §apko  o  kupinino  triie.  D.  Obradovic,  basne. 
47.     Plodnica   kupinina.     P.  Boli6,  vinod.   1,  25. 

KUPININCI,  Kupininaea,  m.  pi.  ime  selu  u 
Srbiji  u  okrugu  vrai'iskome.  M.  D.  Mili6evic, 
kra}.  srb.  306. 

KUPINO,  n.  ime  selu  u  Crnoj  Gori  u  Bjelo- 
pavlicima.    Glasnik.  40,  20. 

KUPINOV,  adj.  koji  pripada  kiipini  Hi  kiipi- 
nama. —  Od  XV  vijeka.  Kupinovo  listije.  Sredo- 
vjecn.  lijek.  jag.  star.  10,  10(i.  108.  113.  —  I  kod 
mjesnoija  imena:  Kupinova  Glavica,  u  Srbiji. 
Glasnik.  43,  289. 

1.  KUPINOVA G,  Kupinovca,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvaiskoj  u  zupaniji  bjelovnrsko- 
krizevackiij.    Razdije).  108. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  cuprijskome.  K. 
Jovanovic  180. 

2.  KUPINOVAC,  Kupinovca,  m.  eovjek  iz  Ku- 
pinova. —  XVIII  vijeka.  Bill  su  Tomisvarci,  Bon- 
gradci,  Kupinovci  i  §ab6ani.  Glasnik.  ii,  3,  '203. 
(1717). 

1.  KIj'PINOVACKI,  adj  koji  pripada  Kupi- 
nova u  Srijemu.  V.  Arsonijevid. 

2.  KUPINOVACKI,  adj.  koji  pripada  Kupi- 
novca (vidi  1.  Kupinovac,  b).  Kupinovacka  (op- 
Hina).  K.  Jovanovid   180. 

KUPINOVCANIN,  m.  covjok  iz  Kupinova  u 
Srijemu.  V.  Arsenijevii.  —  Mnozina:  Kupim'iv- 
6ani. 

KUPINOVCANKA,  f.  vidi  Kupinovkina.  V. 
Arsenijevie. 

KUPINOVICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  it  okrugu 
niskome.    M.  D.  Milicevi6,  kra|.  srb.  121. 

KIJPINOVKINA,  /.  zonsko  fiejade  iz  Kupi- 
nova u  Srijemu.    V.  Arsenijevie. 

KUPINOVO,  n.  mjesno  ime. 
a.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  srijemskoj. 
Razdijej.  152.  isporedi  2.  Kupinik  i  Grad  Ku- 
pini kod  Kupinan.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  (u  Srijemu  na  Savi  solo  sa 
zidinama)  i  u  Danicicevu:  mjesto  koje  je  dao 
Krusedohi  despot  Jovan  1496.  M(on.  serb).  541. 
cf.  Kupinbnikb.  —  Razboje  so  Despotovic  Jovo 
u  Srijemu  u  toj  zomji  raviioj  u  lijepu  selu  Ku- 


KTIPINOVO,  a. 


798 


1.  KtrPITI,  1,  a,  6)  aa). 


pinovu.    Nftr.  pjes.  vuk.  2,  572—573.    Ode  Vu(5e 
soru  Kupiiiovu.    2,  578. 

b.  seuce   u   Srbiji  u  okrugu   topliikomc.    M. 
D.  Miliievid,  kra).  srb.  346—847. 

KUPINSKI  KUT,  »!.  ime  iiijestu  u  Srhiji. 
Preiim  ovome  jo  mjostu  iz  Srijoma  .Kupinski 
Kut'.  ovdjo  Sava  svoju  desnu  obalu  (iz  srpsko 
strane)  jodnako  roni,  a  lijevu  (na  Kupinskome 
Kutii)  nastavja.    Vuk,  rjefin.  kod  Dobrc. 

KUPIISIAC,  m.  ime  mjestii  u  Srbiji  u  okrugu 
xmedcreoskome.  iffiva  u  Kupiiaiu.  Sr.  nov.  1873. 
903. 

KUPiliACA,  /.  vidi  1.  kupina,  b.  —  isporedi 
kiipinafca.  —  Od  xvii  rijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  Mikafhiu  (kupiAaSa,  jagoda  od  kupine  ,raora 
rubi')  (jdjc  sr  naj  yrijc  nahodi,  i  tt  Stuliievu  (po 
J\Iika(iiiii).  Kupinaca,  rovo  (Danilo),  Rubus  L. 
B.  .Sulek,   im.   185. 

KUPINAK,  m.  mP3to  gde  rastu  kupine.  M. 
D.  Milicovic,   srb.  491. 

KUPINE,  n.  coll.  1.  kupina.  —  Stariji  je  ohlik 
kupinjo.  —  Od  XV  vijeka.  Vidi  za  sobom  ofna 
mejii  kupiujem  zadivsi  ae  rozmi.  Bernardin  96. 
gen.  22,  IS.  Zemla  trrie  i  kupine  ploditi  6e  tebi. 
A.  Kani?.lic,  utoc.  277.  Kupine  iliti  drafie  go- 
ruAo.    580. 

KUPIROV^ANIN,  m.  covjek  iz  Kupirova.  J. 
Bogdanovii.  —  Mnozina:  Kupirov)ani. 

KUPIROV LANKA,  /.  zensko  ie]ade  iz  Kupi- 
rova. J.  Bogdanovic. 

KUPIROV^iAlStKIl^A,  /.  vidi  Kupirov|anka. 
J.  Bogdanovii. 

KUPIROVJ^ANSKI,  adj.  koji  pripada  Kupi- 
rovu.  .T.  Bogdanovi6. 

KUPIROVO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  licko-krbavskuj.   Razdijej.  32. 

KUPIROVSKI,  adj.  koji  pripada  Kupiruou. 
J.  Bogdanovii. 

KUPISINCI,  Kupisinaca,  in.  pi.  ime  mjestii  u 
Hrvatskoj  xvi  vijeka.  Mihal  Horvat  iz  Kupi- 
iinac.   Mon.  croat.  277.  (1576). 

KUPISTE,  n.  gomila  (natr[>anog)  vara,  s)akne; 
dakle  gomila  onoga  Sto  je  baceno  od  istop|enog 
zejeza.  6uh  u  Mrkoj  Pojani.    M.  Durovi6. 

KUPITE^i,  m.  vidi  2.  kupilao.  —  U  Mikalinu 
rjecniku:  kupitoj  od  pioe,  od  smoka  ,obsonator'; 
u  Belinu:  ,couipratore,  chi  compra'  , emptor'  209i''; 
u  Jambresicevu:  (kajkavski)  kupitel  .emptor';  u 
Stuliievu:  v.  kupec;  u  Voltigijinu:  ,compratore' 
,kaufer'. 

KUPITE^jICA,  /.  zensko  6e\ade  ito  kupi.  — 
U  Belinu  rjecniku:  ,compratrice'  209*;  u  Stu- 
licevu:  ,quae  emit';  u  Voltigijinu:  ,compratrice' 
,kauferinn'. 

1.  KUPITI,  kiipim,  impf.  uprav:  najedan  kup 
(vidi  1.  kup)  mrtiiti,  in  unum  conferre,  pa  po 
tome  uopce:  mnogo  stvari  (nezivijeh  i  drugijeh) 
ito  .««  daleko  jedna  od  druge  uzimati  jednu  po 
jednu,  2>a  driati  sve  u  sebe  Hi  metati  sve  na 
jedno  mjesto.  —  Akc.  se  ne  mijeiia  (aor.  2  i  3 
sing,  kijpi).  —  Mijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kupiti,  rus.  kjiihti,,  ce^.  kupiti  (.7.  Jung- 
manu),  po^.  kupi6,  pa  i  lit.  kupti,  kaupti.  —  Po- 
staje  od  kup  Hi  kupa  (vidi  kod  1.  kup)  nastav- 
kom  i.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,acer- 
vare;  aggerare;  cumularo'),  u  Mikalinu  (kupiti, 
skupiti  ,colIigo,  lego'  i  kod  brati),  «  Belinu  (,ac- 
cumulare,  ammassare'  ,accumuIo'  25'^;  ,raccogliere, 
radunare'  ,colligo'  602*;  ,convocare,  chiamare  a 
se'    ,convoco'    227«),    u    Jijelostjencevu    (kupim. 


spravjam  v  kup,  rpavam  ,cumu)o,  accumulo,  coa- 
cervo,  c.onglobo,  congero'),  u  Jambreiiievu  (ku- 
pim ,curauio,  coacervo'),  u  Stuliievu  (,colligore, 
congrogare,  coacervare,  cumulare'),  u  Voltigijinu 
(,raccoglioro,  ragunare,  ammucchiare'  ,sammeln, 
zuaammenbringen'),  u  Vukovu  (1.  .aufleaen'  ,col- 
ligo',  n.  p.  vojsku,  porezu,  S|ive,  sijono,  drva  itd. ; 
kiipt  diV   pujiti    ,er  ist   in  den    letzton  ziigeu'.  — 

2.  n.  p.  sviiie,  ko2e,  zvijer,  vosak  ,aufkaufen,  zu- 
sammenkaufen'  ,coi)moro'),  u  Danicicevu  (,con- 
gregare'). 

1.  aktivno. 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome. 
(i)  objekat  su  stvari  tjelesne  nezive.  naj 
ceiie  se  misli  da  leze  na  zem(i  (na  tlima)  i  da 
se  rukama  hvataju.  an)  ohjckat  je  u  mnozini. 
Koji  se  usudi  drya  kupiti  u  dan  subotrii.  E. 
Pavi6,  ogl.  149.  Niva,  na  kojoj  ona  klasove  ku- 
pja§6.  213.  Da  kupimo  one  mrvice  koje  s  ne 
(trpeze)  padaju.  D.  Basi6  33.  Nek  savije  skute 
i  rukave,  neka  kupi  burme  i  prstehe.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  151.  Ko  ne  kupi  mrvice  ne6e  9te6i  pu- 
nice.  (Ko  ne  kupi  mrva,  t  j.  ko  ne  cuva  ne6e  ste6i 
ku6e  ni  zene?).  Nar.  posl.  vuk.  149.  U  Dubrov- 
niku  ,se  kupe'  masline  (kupjenice)  sto  su  otpale 
s  drveta,  a  ,beru  se'  na  drvetu  branice.  —  bh) 
objekat  je  u  jednini,  jer  je  supstantiv  materijalni 
Hi  kolektivni.  Za  me  ptica  guijezdo  zbira,  med 
za  mene  p6ela  kupi.  I.  Gunduli6  245.  Neka  ona 
dobrijeh  nauk  nakupi  se  jak  med  kupi  pcela  iz 
cvijeta.  G.  PaImoti6  2,  202.  (Iz  istoga  cviti6a 
fcele  medeue  sladosti  kupe.  A.  d.  Bella,  razgov. 
190).  —  Zora  u  cvijetju  s  gar  s  nebesi  od  cvijetja 
nam  dar  prosipa,  kupimo  ga,  druzbo  lipa.  I. 
Gundulid  133.  —  Kupi  sino  il'  pSenicu  zane.  M. 
A.  Rejkovid,  sat.  D6b.  Zamoli  Jude  koji  su  ku- 
pili  sijeno,  te  ga  sakriju  pod  plast.  Vuk,  poslov. 
62.  —  Boga  moli  momce  nezeneno,  da  se  stvori 
kraj  mora  biserom  gdi  devojko  na  vodu  dolaze, 
da  ga  kupe  sebi  u  uedarca.  Nar.  pjes.  vuk.  1, 
432.  Savi  se  paun  od  neba  a  paunica  od  po}a 
da  kupe  biser  po  perja  (iz  gorriega  primorja). 
1,  42.  —  Kiipi  platno,  Skadarka  djevojko!  kupi 
platno,  bjezi  svome  dvoru ;  evo  ide  sva  careva 
vojska,  pokupide  tvoje  b'jelo  platno.  1,  600.  — 
Pake  ide  u  kulu  bijelu,  kupi  blago  Janko  brata 
svoga.  2,  619.  Kupi  blaga  koliko  ti  drago  i  jos 
ruha  kako  tebi  drago,  pa  ti  bjezi  kuda  tebi  drago. 

3,  139.  Tri  dana  kupi§e  plijen,  jer  ga  bjeSo 
mnogo.  D.  Danicic,  2dnev.  20,  25.  —  Kupi  klasje 
po  lanskom  struistu.  Nar.  posl.  vuk.  164.  Ja  6u 
klasje  kupiti.  Nar.  prip.  vuk.  221.  —  amo  pri- 
pada i  ovaj  prim  jer:  Pot  svoj  kuplase  i  hrahase 
V  6asi.  S.  Ko2i6i6  371).  i  ovaj  u  kojemu  stoji  me- 
taforicki  (vidi  kod  zeti) :  Vjetar  sija§e  a  tucu 
kupise.  M.  Divkovid,  nauk.  30".  —  takodcr  i 
ovaj  u  kojemu  subjekat  nije  celade:  Vihar  kupi 
slamu,  sijeno,  prah...  M.  A.  Rejkovid,  sat.  L7''. 
—  cc)  objekat  je  supstantiv  u  jednini  koji  stoji 
mj.  mnozine.  Da  je  pusti  klas  kupiti  za  zetalicam. 
And.  Kacid,  kor.  141.  —  dd)  nema  objekta,  jer 
se  razumije  po  smislu.  Kupis  gdje  nijesi  vijao. 
Vuk,  mat.  25,  '24. 

b)  objekat  je  sto  umno,  dusevno. 

uu)  rijei,  pjesma,  pripovijetka  itd. 
aua)  glagol  je  donekle  a  pravome  smislu:  rijeci 
Hi  pjesme  itd.  .Ho  se  na  razlicnijem  mjestima 
cuju,  pihi  se  ii  istu  knigu  Hi  uopce  na  isto  mjesto. 
Kako  ja  po  narodu  nasemu  rijeci  trazim  i  kupim. 
Vuk,  odg.  na  utuk.  15.  Pripovijesti  koje  sani  u 
otagbini  slusao,  kupio  i  slagao.  S.  ^ubi§a,  prip. 
III.  —  bbb)  ovdje  je  metaforiiki  smisao,  jer  se 
samo  misli  na  pamcei'ie.  A  Marija  hranevaSe  fse 
ove  riCi  kupodo  v  srce  svoje.    Bernardin  9.  luc. 


1.  KUPITI,  1,  a,  h)  aa). 


799 


1.  KUPITI,  1,  e,  h)  hh). 


2,  19.  A  Marija  sahraiievase  sve  rici  ove,  ku- 
peci  liih  u  srdce  svoje.    L.  Torzio  228. 

bb)  kupiti  razlicne  stvari  u  pjesinu 
^  pripooijedati  ih  u  pjesmi  Hi  u  pjesmama.  Ki 
trudo  sve  va§e  i  slavne  juvezni  na  jedno  kupjaso 
slozene  u  pjesni.    N.  Najeskovid  1,  344. 

€(■)  objekat  sit  misli  (rasprsiine),  te 
kupiti  misli  ^nact.-  nastojati  na  pomnivost.  Misli 
kupim,  moliti  alidim.    M.  Katan6i6  56. 

tltl)  objekat  je  zlo  tjelesno  Hi  dusevno. 
smisao  je  metaforicki.  S  toga  covjek  zla  zivjenja 
gubi  snagu,  zdravje  i  moc,  i  razliku  zled  i  no- 
moc  kupi,  i  sva  zla  cutjenja.  M.  Pelegrinovid 
198.  Koliko  vec  grihov  kupi,  toliko  k  vecqj 
priblizuje  so  muki.  F.  GlaviniA,  cvit.  H2''.  Hud 
kad  6ovjek  na  zlo  da  se,  zla  svaknja  kupi  ua  se. 
J.  Kavanin  .53*.  Srde  vrle  u  sebi  kupi.  I.  Drazic 
19.  —  Amo  bi  mogao  pripadati  i  ovaj  primjer: 
I  kalandra  po  naravi  take  od  bolna  bolest  kupi. 
A.  Vita}i6,  ostan.  35. 

ee)  ooima  kupiti,  metaforicki  =  raz- 
ylidati.  Cim  Ijepote  drage  toli  naglijem  okom 
svaki  kupi,  6a6ka  Boziji  sin  domoli.  Gr.  Palmotii 

3,  23a. 

b.  kad  je  objekat  innugo  ce(adi,  uprav  bi 
znacilo :  ciniti  da  svi  dodu  na  jedno  mjesto  (n.  p. 
sazivanem,  pa  i  silum  Hi  mam\eAem),  all  se  cesto 
ne  istiee  toliko  jedinost  mjesta  koliko  razing  s  ko- 
jega  se  to  iini  Hi  osobina  it  kojoj  \udi  tako  do- 
laze,  jedno  i  drugo  moze  se  iskazati  kolektivnijem 
supstantivom,  zato  objekat  mogu  biti  Hi  judi 
shvaceni  napose  Hi  kolektivni  supstantiv  (ono  sto 
postaje  od  svijeh  kad  sii  zajedno). 

a)  uopie.  Koji  svirato  i  igrace  u  hrpu 
kupi.  M.  A.  Ke]kovi6,  sat.  AGl>.  Koji  tada  zvone 
ili  po  drugi  nacin  kupe  puk  na  tu  misu.  Ant. 
Kadciii  297.  Pisi  knigu  caru  cestitomo,  neka 
kupi  hoge  i  hagije  i  dervise  turske  kiiizevnike, 
nek  se  moli  svecu  Muhamodu.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  62.  Knigu  gleda,  kupi  Urnogorce,  pa  pred 
liima  knigu  kazivase.  4,  80.  Nije  bio  ajtagija 
(koji  beiare  i  hajduke  kupi  oku  sebo,  a  ku6evno 
judo  prezire).  Vuk,  grada.  50.  —  Silom  oni  kupe 
mobe.  V.  Dosen  60t>.  Kupiti  mobu.  Vuk,  rjecn. 
kod  mobiti. 

b)  u  osobitijem  slucajevima,  n.  p. : 
aa)  kad  je  vzrok  vijecane.    Kraj  pn- 

jacki  kupi  u  vijece  sve  veliko  cvijet  kra]evstva 
plemeniti.  I.  Gundulii  423.  —  S  bukom,  s  treskom 
strasno  vije6e  i  on  (Beelzebub)  kupit  zapovijeda 
od  uabune  i  od  smece.  473.  Pod'  ti  kupi  vijeia 
tvoja.  G.  Palmotic  2,  94.  Kupe  vijece.  B.  Zu- 
zeri  61.  —  Obicajahu  gospoda  na  vratijeh  od 
gradova  kupiti  zbore  od  puka.  I.  Dordic,  salt. 
230.  A  nijesu  vlastitom  oblastju  sabore  kupili. 
A.  Baiic  256.  Pofiela  je  kupiti  sabore.  J.  Ba- 
novao,  izkaz.  sab.  3.  Da  je  u  ovom  veku  moda 
bila  sabore  kupiti.    D.  Obradovic,  basne.  342. 

bh)  kad  je  tizruk  rat,  a  (udiina  je 
osobina  da  su  vojniei.  kap(ene  postaje  ne  samo 
sazivanem  nego  i  silom,  mam(enem  ltd.  Kupeo 
pod  nim  (barjakom)  vojsku  jaku.  J.  Kavaiiin 
278*.  Kupi  vojsku  po  svoj  zemli  zudinskoj.  And. 
Ka6ic,  kor.  212.  Svoj  stijeg  rastire  na  Sionskom 
brdu  blagi  Jozus  i  ko  uebeski  vojvoda  kupi 
vojsku.  I.  M.  Mattei  335.  Kupi  vqjsko  koliko 
ti  drago.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .502.  Kupi  vojsku 
Krajevic  Mijajlo,  sakupio  do  trista  hijada.  3,  48. 
Vojsku  kup'te  po  bogatoj  Macvi.  4,  251.  Odrede 
Kufiuk-Aliju.. .  da  kupi  vojsku  pod  platu.  Vuk, 
dan.  3,  163.  Kupiti,  popis'vati  novako  .aushebon 
(recruten)'.  Jur.  pol.  terminol.  48.  Kupiti  vojsku 
,truppen  werben'.  637.  —  Zaludu  je  trudit  puke 
i  velike   kupit   moci,   za   na  svrhu   svoje  odluke 


oruzanom  rukom  doci.  G.  Palmotift  2,  101.  — 
Neka  kupi  svu  latinsku  sihi.  2,  559.  —  Jamacno 
pripada  amo  i  ovaj  primjer  u  kojemu  je  izo- 
stavlen  objekat:  Tako  planu  na  rijeoi  ove  od 
prije  uXezen  Daut  vrli;  vece  u  srcu  kupi,  zove, 
buui,  davi,  ko)e  i  prli.    I.  Gundulic  513. 

cc)  slicno  je  predasnemii  kad  se  \udi 
saziv(u  u  eetu.  6etu  kupi  Perovic-Kadule.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  3.  ^  Amo  pripada  i  ovo :  Pa  pod 
barjak  kupi  Udbinano;  kad  sakupi  tridest  Udbi- 
nana  ...    3,  150. 

dd)  razlog  je  vjencane,  a  osobina  je 
da  je  svaki  covjek  svat.  kiiplene  biva  pozivanem. 
Kupi  svato,  ajde  po  devojku.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  3. 
Kupi,  Duro,  hijadu  svatova.  2,  471.  Svata  kupi 
koliko  ti  drago.  2,  135.  Ne  kup'  svata,  ne  tro- 
sider  blaga.  3,  193.  I  on  kupi  na  kitu  svatove. 
Nar.  pjes.  juk.  100. 

c)  vidi  prvi  primjer  kod  d. 
c.  objekat  su  zivotine.  ako  su  rasprsane, 
iini  se  da  dodu  na  jedno  mjesto  gonenem,  dozi- 
vanem,  domamlivanem  itd.  Kupeci  razprSaue 
ovfiice.  A.  Guceti6,  roz.  jez  2.50.  —  Drugacije 
je  znaiene  u  drugome  primjeru  kod  d,  i  u  naj 
zadnemu  kod  e,  b)  aa). 

i.  u  prvome  od  ova  dva  primjera  objekat 
je  ce]ad,  u  drugome  Hvine,  ali  znacene  nije  kao 
kod  b  i  c,  nego  od  prilike  kao  kod  a,  ali  se  ne 
kupe  objekti  da  se  hrane  nego  da  se  unistuju. 
Kupi  kao  kuga  decu.  Nar.  posl.  vuk.  164.  S  ripe, 
zela  i  stvari  ostalih  kupi  crve.  J.  S.  Ee(kovi6 
352. 

e.  kad  je  objekat  blago,  novae,  pa  i  drugo 
sto  vrijedi  novca,  moze  se  shvacati  po  nesto  u 
prenesenome  smislu,  kao  stjecati,  dobinati,  pri- 
mati,  uzimati,  isticuci  da  se  pojedini  dijelovi  do- 
binaju  u  razlicna  vremena  (n.  p.  malo  po  malo), 
ili  na  razlicnijem  mjestima  (od  razlicnijeh  lica). 
a)  istiee  se  osobito  razlikost  vremena  (da 
se  sve  ne  dobiva  u  isto  vrijeme).  Kupe  blago  i  ne 
znadu  komu  ce  ga  skupiti.  P.  Posilovio,  nasi.  21". 
Zato  kupe  blago  vrimenito.  A.  Kanizlii,  bogo- 
|ubn.  472.  l^iude  dere,  blago  kupi.  V.  DoSen  59'i. 
Po  krivioi  tjlago  kupi.  202-1'.  Kupiti  blago  za 
lakomiju.  Ant.  Kadcic  4.  metaforicki.  Dulevno 
ga  (blago)  htij  kupiti.  J.  Kavanin  ,381*.  —  Ku- 
pili su  dosta  za  te  .  .  .  da  s'  ti  svijotao  i  cestiti. 
ISSt".  —  Kupimo  ova  dobra  vrimenita.  A.  Ka- 
nizli6,  fran.  256.  —  Amo  pripadaju  i  ovi  pri- 
mjeri:  Sir,  maslo  i  mlijeko  na  zdravje  kupili! 
M.  Drzic  254.  Kod  nas  zeno  zloobicajno  jaja 
svaka  sebi  kupe.  J.  S.  Relkovi6  32.  Ocerao 
krave  i  volove,  ocerao  i  koze  i  ovce,  nek'  im 
bule  sir  i  maslo  kupe.    Nar.  pje^i.  vuk.  4,  193. 

h)  istiee  se  jace  razlikost  mjesta  (ili  lica). 
u(i)  uopie.  Ova  voda,  koju  nosim  ja 
uza  se  kud  god  hodim,  u  noj  moci  sve  nahodim, 
dobri  pjenezi  s  riom  kupim.  Jodupka  nozn.  pjesn. 
237.  —  Do§ao  sam  u  Carigrad  Inmozinu  kupiti. 
A.  Kanizlic,  kam.  329.  Mi  smo  svijet  oprosili 
kupeci  milostinu  od  vrata  do  vrata.  S.  J^iubisa, 
prip.  167.  Gledah  te  milostinu  po  crkvi  kupiti. 
260.  —  Kom  nije  dosta,  novce  po  tudem  vila- 
jetu  kupiti.  D.  Obradovic,  ziv.  27.  —  Osjeko  se 
hijadu  dukata,  devet  stotln  josam  sakupio,  jo§ 
rai  vaja  kupiti  stotlnu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  131. 
—  Robe  robje,  a  sijoku  glave,  kupe  pusto  bio- 
gradsko  blago.  2,  607.  —  No  se  dize  Uskok- 
Karimane  u  Rudine,  da  on  kupi  ovce:  de  god 
Ture  bjese  dohodilo,  svaki  nerau  ovcu  darlvase, 
ko  ne  dade,  onom  otimase.    4,  96. 

bb)  nesto  je  osobito  kad  su  lica  od 
kojijeh  se  dobiva,  duzna  ono  dati.  Hi  se  fihvaca 
kao    da   su   duzna.    Idem    medu    to   kupiti   moje 


1.  KUPITI,  1,  e,  b)  hh).  8 

osuilo  duKovo.  M.  A.  Re|kovi6,  sabr.  40.  Ka- 
ludor  je  dohodio  da  kupi  iijam  u|anoffa  mliiia. 
S.  ^ubiSa,  prip.  '20!i.  Hajde,  pojio,  kupi  popo- 
vaiio.  O.svetn.  2,  155.  —  NaJ  ieiie  o  porezi, 
danku,  haraiu,  carini  ltd.  (i  had  onaj  ito  prima 
ne  dobivd  za  sebe).  Od  svojijo  iskat  i  kupiti 
(ami).  h\  Lastrid,  tost.  02').  SiJaSo  za  stolom 
od  pinozi  ffdi  cariiiu  kup|ase.  od'  lU?.  Kada 
slaviii  srpski  carLa/.are  posla  zeta  Milo5-Obi- 
li6a  u  Latine  da  kupi  harato.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  2U.  U|(>ga'  jo  u  pleme  Drobhake,  to  on  kupi 
daiike  i  haraCe.  .3,  440.  Da  kupimo  carovu  mi- 
riju.  4,  4(>8.  Svo  ove  dacije  kupio  jo  od  uaroda 
baskiiez  preko  seoskijeh  kmetova.  Vuk,  rje6n. 
predfj.  HI.  Glavar  (braUtva)  u  mirno  doba  sudi, 
globi,  kupi  danak.    V.  Bogisi6,  zborn.  514. 

fc)  ami)  pripada  i  lead  se  mnoyo  cega 
dobije  kupovanem,  vidi  u   Vukovu  rjeiniku,  2. 

f.  uz  jedan  sam  ubjekat  moze  kujiiti  zna- 
cili:  Hniti  da  bade  Icraci  (n.  p.  sabiranem  u 
bore). 

a)  uopce.  (Slun)  du<?u  trubju  (nos)  na 
iSas  svaki  stavno  kupi,  store  smijeno.  I.  (lun- 
duli6  554.  I  jozik  je  izgubila,  celo  mrska,  lice 
kupi.  A.  Glodevic  31''.  —  Serafini  prid  zgleda- 
njem  tvojiin  kupe  krila  svoja.  M.  Jorkovi6  58. 
—  U  ovume  primjeru  skraciaane  postaje  pote- 
zanem,  stezatiem.  Luka  kupi  dogatu  kajase.  Nar. 
pjes.  juk.  298. 

b)  11  prenesenome  smislii,  kupiti  dusu 
(duh)  znaii:  biti  pri  smrti;  te  vafa  da  se  misli 
na  onf  case  kad  se  gdjekad  povrati  malo  snage. 
Jak  na  dan  od  smrce  kad  bolan  duh  kupi.  M. 
Vetranid  2,  286.  Naj  mane  da  je  koj  bolesti  u 
glavi,  oni  cas  bogmo  joj  sam  kokos  udavi;  a 
bogmo  da  dusu  noboga  ja  kiiplm,  toga  ne  okusu, 
nog  ako  ja  kflpim.  N.  NajeSkovic  1,  253.  Smrt- 
noj  u  pogubi  dusu  kupi.  P.  Kauavelic,  iv.  401. 
Dusu  svoju  ki  kupjase,  da  se  od  soga  svijeta 
odili.  A.  Vita[i(t,  ostan.  258.  Nosriini  kraj,  kada 
se  k  smrti  pooe  priblizati,  kada  poce  dusu  ku- 
piti, strasno  se  mucase.  D.  Kapic  78.  —  Jamacno 
pripada  amo  ovaj  primjer  u  kojemu  se  je  kod 
oba  glagola  imalo  ti  pameti  dusu.  Kupi  da  pusti. 
(Ka^e  80  za  onoga  koji  je  ve6  na  samrti).  Nar 
posl.  vuk.  1B4. 

c)  u  prenesenome  smislu,  kupiti  u  kratko 
maze  snaciti :  smisao  cega  izgovarati  ii  malo 
rijeci.  —  U  Belinu  rjecnikti :  Kupiti  u  kratko 
jCompendiare,  ridurre  in  compendio'  ,in  pauca 
conferre'  207*. 

g.  capere,  coutinere,  complecti,  imati  u 
sebi,  drzati  u  sebi,  shoacati.  Ova  (dusa  cista  i 
pravedna)  kupi  u  sebi  obilnosti,  raskose  i  blago 
Bozijeh  milosti.  B.  Kaii6,  per.  iv.  Pol-oku  tikva 
kupi.    M.  Katancic  40. 

h.  M  prenesenome  smislu,  razmis^anem  i 
razlozenem  od  nekoliku  poznatijeh  razloga  dola- 
ziti  do  nekogii  suda,  izvuditi,  suditi.  Oni  vidahu 
6ovjoka  toliko  pospijesna  na  trp|enje  (bez  ni- 
jedne  dobiti)  od  sfakoga  naj  vecoga  zla  radi  uih 
spasenja.  od  cesa  kupjahu  i  vadahu  Ivajahu? 
stampano  vajhahu)  da  no  raogaSo  biti  nego  pri- 
sfet  i  Boiji  oui  zakon  koji  taki  naiik  od  jubavi 
uca§e.  B.  KaSid,  fran.  111. 
2.  8a  se. 

a.  pasivno,  n.  p.: 

u)  vidi  1,  a,  a).  Do  so  cujo  nek  so  kupi! 
(Kad  se  deca  igraju  kupo,  pak  kad  koje  dobijo, 
onda  udarivsi  rukom  ili  trosnuvSi  ono  de  su  mu 
orasi,  rede),  (vidi  4.  kupa,  b,  a)).  Nar.  posl.  vuk. 
77.  Sve  se  smeta  vise  kupi  i  nastoii.  S.  Lu- 
bi§a,  prip.  144. 

b)  vidi  1,  a,  b)  aa)  aaa).    Dru§tvo   pri-  I 


)  1.  KUPITI,  2,  b,  b). 

stano  na  to  da  se  kupi  grada  za  srpsku  frazoo- 
logiju.  Kajoui  so  6Ui  nijesam  iskao  da  se  kupe 
glasovi.    Vuk,  pism.  30. 

c)  vidi  kod  b. 

(I)  vidi  1,  a,  e).  U  skriAicu  gdi  se  kupi 
lomozina.  A.  (Jufietid,  roz.  jez.  37.  Kupo  se 
mjodi  za  crna  (sic)  dnevi.  (Z).  Poslov.  danii.  Ni 
jodno  zrno  za  drugoga  onega  zivota  ne  kupi  se. 
B.  Zuzori  210. 

<;)  vidi  1,  h.  Od  svoga  toga  kupi  se  da 
3  razlogom  ovo  ftotr  vrsto  od  oo|adi  posobito  po- 
stuju  sfoca  ovoga     B.  KaSid,  fran.  174. 

b.  rejleksiinio.  —  //  nekijem  je  primjerima 
telko  raspoznati  jeli  pasivno  ili  rejleksivno,  to  je 
osnbito  kod  onijeh  Ho  su  prema  1,  b,  b).  —  Lz- 
medu  rjccnika  u  Belinu  (.adunarsi,  raguuarsi' 
.convonio'  38t>),  u  Bjelostjenievu  (kupira  se  ,f;on- 
gregor'),  u  Voltigijinu  (.radunarsi,  congregarsi' 
jsich  versammoln'),  u  Vukovu  (,sich  sammeln' 
jCongregor'.  —  2.  kupi  so  n.  p.  doha,  opanci 
,einlaufon,  sich  zusammenziehen'  ,contrahi'). 

a,)  vidi  1,  a,  b).  Kad  nomodi  mnogo  kupe 
se  i  gojo  (ii  starosti).    P.  Hektorovid  67. 

h)  vidi  1,  b,  a).  K  nemu  ^idovi  svi  ku- 
plahu  so  svak  dan.  M.  Marulid  77.  Vas  puk  na 
placu  se  kup|a5e.  Zborn.  48».  K  liemu  su  se 
kupile  sve  dovojko  i  neviste.  Nar.  pjes.  u  P. 
Hektorovid  21.  Neg  im  so  klanaju  i  oko  nih 
kupe.  N.  Dimitrovid  101.  Satiri  se  oko  nega 
kao  oko  cuvete  ku|)0.  M.  Driid  123.  Kamilo, 
moj  gospodar,  udinio  se  nemocan.  mati  mu  je 
dosla,  skube  so  nad  nim,  lijeduici  so  kupe.  210. 
Onamo  so  kuplase  voliko  mnostvo  Krstjanov.  P. 
Vranfiid,  ziv.  38.  Ondi  se  kup}aso  svojer  mno- 
zina  velika.  B.  Kasid,  jier.  22.  Ja  sam  udio  i 
u  templu  gdi  se  kupe  svi  Zidovi.  is.  50.  Dijase 
sve  ubozijem  Isukrstovijora  koji  se  k  nomu  ku- 
pjahu.  in.  33.  Od  bugarskih  mlados  sela  na 
igre  so  kupi  ovo.  I.  Gundulid  379.  Tu  gospoda 
vrijedna  i  znana  kupide  se  s  muogom  cesti.  G. 
Palmotid  1,  101.  §to  se  tuj  kupito  'i  1,  283. 
Posjijesno  so  svikolici  kupe  vosci  i  bojnici  na 
korabje.  2,  260.  Mnoz  volika  svijota  svega  oko 
ovo  se  rijeke  kupi,  2,  453.  Gdjo  gospoda  knezi 
i  bani  kupiti  se  obdo  cesto.  P.  Kanavelid,  iv.  6. 
Kupe  so  oko  kogagodi  kako  oko  sovo.  (D).  Po- 
slov. danic.    Kad  na  blagdan  tvoj  kupe  se  virni. 

A.  Vitajid,  ist.  230*.  Svi  se  k  svomu  kupe  stanu. 
351t>.  K  nim  se  kupe  i  gotove  cestijeh  |udih 
mnostva  vela,  ostau.  2.  .Teste  Ii  vidjoli  skulu 
djeco  ili  kad  se  kupo  iz  pocetka  ili  kad  ih  svoj 
naucitej  za  koje  vrijemo  jur  skupjenijeh  izostaviV 

B.  Zuzeri  7.  Ono  misto  gdi  se  djavli  kupjahu 
Bogu  so  posveti.  J.  Filipovid  1,  ISb.  Gdi  so 
kupe  pravovirni  na  molitvu.  F.  Lastrid,  od'  144. 
Neznabozci  kupeci  se  k  riomu  od  daloka.  F. 
Lastrid,  test.  ad.  101''.  Sto  bi  bilo  veoma  dobro 
da  u  te  dnovi  nejmaju  so  djetidi  ni  druga  rauska 
cejad  kupiti  u  crkvi.  I.  A.  Nenadid,  uauk.  15. 
Kupe  Ii  se  gospoda  prid  dvorove  Lazarovo?  Nar. 
pjes.  mikl.  boitr.  1,  19.  Nek  so  |udi  sirom  kiipe, 
da  prodadu  i  da  kupe.  V.  DoJon  102''.  Gdi  ku- 
p)abu  se  svi  gradani.  S.  iiosa  eO^.  Sam  drobni 
puk  .  .  .  kupi  se  oko  liega.  120*.  Kupi  se  silni 
vilaet.  Norini  47.  Svi  trde,  svi  se  u  pomod 
kupe,  D.  Eapid  115.  Tako  mi  so  na  jade  no 
kupili !  Nar.  posl.  vuk.  305.  Kako  jo  nekome 
bila  utekia  zena,  pa  se  kupila  podora  za  liom. 
Vuk,  nar.  pjes.  (1824)  1,  24.  Narod  so  kupi  na 
sajam.  S.  ^ubisa,  prip.  3.  Na  glas  zvona  ku- 
pimo so  i  Boga  hvalimo.  195.  Ja  sam  dospevao 
svuda:  i  na  prela,  i  na  sela,  i  na  pozajmice,  i 
na  mobe,  i  na  sabore,  gdo  se  god  kupe  momci 
i  dovojko.    M.  D.  Milidevid,  medudnev.  89. 


1.  KUPITI,  2,  b,  c).  f 

c)  vidi  1,  b,  b)  aa).  K  uemu  se  kupi 
zbor  staresiri  od  grada.  D.  Barakovi6,  vil.  112. 
Kad  se  kupe  zbori  i  vijeca.  B.  Zuzeri  97.  Sh- 
prot  kojima  kupili  su  se  i  drugi  sabori.  A.  Ba6i6 
11.  Kako  su  se  sabori  kupili.  J.  Banovac,  izkaz. 
sab.  29.  Kad  idete  i  kupite  se  na  koje  vi6e,  na 
dogovore.  F.  Lastric,  od'  231.  E  se  kupe  sri- 
jemski  glavari  na  sakupu  pred  bijelom  crkvom. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  6. 

d)  vidi  1,  b,  b)  bb) — dd).  Jers  so  Turci 
kupe.  Spom.  sr.  1,  25.  (1399).  Darij  vojski  ku- 
piti  se  rece.  Aleks.  jag.  star.  3,  261.  Nu  opet 
vojska  od  iiozaka  pazi  gdi  se  na  se  kupi.  I. 
Grunduli6  4-t-i.  Kupi  se  vojska  u  Budim.  P.  Ka- 
navelic,  iv.  41.  Stanu  se  pod  barjak  kupiti  ju- 
naei.  Vuk,  grada.  79.  I  doslije  su  kupile  se 
vojske.  Osvetn.  2,  81.  —  Kazvij  barjak,  udri 
pred  kapiju,  nek  ss  kupi  tridoset  junaka.  Nar. 
I)je3.  vuk.  3,  301.  Turoi  se  stanu  kupiti  u  fiete. 
Vuk,  dan.  3,  200.  —  Kupe  se  svatovi,  spravja 
se  nevjesta.    I.  Gundulic  148. 

e)  vidi  1,  c.  Na  skladanje  velo  meduo 
kon  spijevoca  Jubovnika  od  razlicijoh  zvijeri 
u  jedno  kupjase  se  mno^  velika.  I.  GuiiJuIid 
313.  —  I  ko  lafini  psi  slijedeii  ki  na  Xejni  lov 
kupe  36.  I.  Dordid,  salt.  192.  De  je  strvina  tamo 
se  (i)  psi  kupe.  Nar.  posl.  vuk.  74.  Kupi  se 
kucnica.  164.  —  Ondi  ovce  kupe  se  u  stada.  J. 
S.  Eejkovii  59.  —  I  kupe  se  (pcele)  po  granah 
drve6a.  237.  Roj  se  pofie  u  klii[ike  kupiti.  V. 
Dordevic,  pcelar.  5. 

/)  u  predasnijem  slucajcvima  mole  su- 
bjekat  biti  u  jednini  i  kad  ■■>e  govori  o  jednome 
(n.  p.  kad  se  kazc  svaki).  PolotjeSe  zapovijedi 
po  prostranoj  krajeviui,  put  VarSova  da  svak 
slijedi  pod  oruzjem  u  brzini,  da  na  vojsku  svak 
se  kupi.  I.  Gundulic  417.  —  U  ovome  primjeru 
stoji  kupiti  se  s  kim  kao  da  je  glagol  sastati  se  : 
Na  ugovfojru  kada  se  kupjah  s  RadaSinom.  Mon. 
Croat.  75.  (1450). 

f))  vidi  1,  f.  Svaki  pod  5tit  svoj  se  kupi 
gdje  udarce  )ute  prima.  J.  Palmoti6  203.  Ali 
kada  tuj  pristupi,  da  ugleda  Jute  zmije,  gdi  se 
svaka  u  se  kupi,  da  na  n  sko6i  da  ga  ubije.  I. 
Dordii,  pjesn.  58.  vidi  i  u  Vukoou  rjeiniku  kod 
2.  —  ir  meni  .  .  .  dub  se  stiskuje  i  kupi  da  gre 
van.    L».  Zlataric  G4a. 

2.  KUPITI,  kiipim,  pf.  dobiti  ito  davU  za  ono 
neHo  Ho  se  misli  da  onoliko  vrijedi,  i  to  gotovo 
su  svayda  novci  (plativH  cijenu).  rijetki  su  pri- 
mjeri  u  kojima  nije  cijena  novae,  i  vecijein  su 
dijelom  u  metaforickome  smislu.  —  impf.:  kupo- 
vati.  —  Akc.  kaki  je  ii  praes.  taki  je  u  aor.  2  i 
3  sing,  kupi  i  u  part,  praet.  2^ass.  kflp|en;  u 
ostalijem  je  obiicima  onaki  kaki  je  u  inf.  — 
Mijee  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kupiti,  rus. 
KyiiiiTb,  ceS.  koupiti,  po(.  kupic.  —  Rijec  je  ger- 
manska,  isporedi  got.  kaupon,  stvnem.  clioufon, 
srvnem.  koufen,  nvnein.  kaufen,  anglosaks.  cyjian 
(u  svijein  jezicima,  osim  novovnemackoga,  znaii : 
trgovati  Hi  zamjenivati,  promjehivati) ;  jamaeno 
nije  u  svezi  s  lat.  caupo.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vranciievu  (,emer6;  mercari'),  u  Mika(inu  (ku- 
piti, kupovati  ,emo,  comparo,  mercor,  nundinor'), 
M  Belinu  (,comprare'  ,emo'  208''),  «  Bjetostjen- 
cevu  (kupil  sem  za  malo  ,emi  parvo,  emi  vilibus' ; 
kupjen  ,emptus,  comparatus'),  u  Stuliceru  (,emere, 
coemere,  mercari,  emercari'),  u  Voltigijinu  (,com- 
prare,  comperare'  , kaufen'),  u  Vukoi'U  (,kaufen' 
,emo'),  u  Danicicevu  (,emere'). 
1.  aktivno. 
a.  uopce.  Opatb  kupi  cetvrbtb  dola.  Sta- 
riue.  13,  208.  (1185  prepis.  1250).  Kupi  biser  ta. 
Narucu.  31='.     Kupi  ta  sin  jednoga  dobra  kopuna. 


1  2.  KITPITI,  1,  e,  a). 

Korizm.  43''.  PoSli  bjehu  u  grad,  da  jestojske 
kupe.  N.  Ranina  651'.  joann.  4,  8.  Svrdti  se  i 
kupi  glavicatijeh  igala.  M.  Dr2i6  132.  Kupi 
osla,  prodaj  osla.  (D).  Poslov.  danio.  Kupit  radi 
tko  ne  hvali.  (Z).  Poslov.  daniC.  Neki  kupio 
5to  od  plijena,  pa  otiSao  da  prodajo.  Vuk,  dan. 
3,  196.  Evo  tebi,  moje  dijete  drago,  kupi  praha, 
a  mijeni  opanke.  Osvetn.  2,  152.  —  Objekat  moze 
biti  i  cejade  (rob) ;  drugo  je  u  ovakovijem  pri- 
mjerima;  Tako  zena  kad  se  nudi,  da  ju  mnogi 
kupe  }udi.  V.  Dosen  95''.  —  Ako  nema  objekta, 
ima  se  u  misli. 

b.  kad  se  za  koga  drugoga  §to  kupi,  to  se 
naj  cesce  izrece  datioom  (dativus  commodi).  Dje- 
vojackijeh  mnoz  naprava  ho6u  nima  ja  kupiti. 
G.  Palmotic  1,  158.  Niti  mi  je  kupila  halata. 
M.  A.  Relkovic,  sat.  13''.  Dragi  ce  mi  derdan 
kupit.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  330.  —  Kad  ko  za  sama 
sebe  kupi,  to  se  ne  istiie  osobitom  rijeii  (sebi,  za 
sebe)  ako  nije  potrebno ;  Uo  se  nalazi  u  'Aekijem 
primjerima  sebi  (i  si  u  starije  doba),  to  je  prema 
grckome  Hi  uprav  prema  jevrejskome  jeziku  (vidi 
kod  sebe).  Ize  kupise  sebe  predivnuju  siju  kupju. 
Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  172.  Kupivb  si  ue§to 
braSna.  Spom.  sr.  1,  64.  (1405).  Odpusti  nib  da 
posad^i  u  bliina  sela  i  varose  kupe  sebi  blago- 
vanja  koja  6e  blagovati.  I.  Bandulavid  297''. 
marc.  6,  36.  Idite  k  trgovcima  i  kupite  sebi. 
Vuk,  mat.  25,  9. 

e.  izrice  se  nacin  kako  se  kupi  Hi  mjesto 
gdje  se  kupi.  Kupiti  oijeno,  za  malo,  jeftino  ,com- 
prare  a  buon  mercato'  , parvo  emere'.  Drago  ku- 
piti, skupo  kupiti  ,comprar  caro,  cioe  a  caro 
prezzo'  ,magno  emere'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  208''. 
Kupi  drago  da  t'  je  sved  drago.  (Z).  Razmiila 
kako  (ie  jeftinije  kupiti  a  skupje  prodati.  F. 
Lastrid,  ned.  243.  —  Kupiti  na  gotove  pineze 
,comprare  con  danaro  coutante'  ,praesenti  pecu- 
nia  emere'.  Kupiti  na  rijec,  na  vjeru,  u  dug 
,comprare  a  credenza'  ,credita  pecuuia  emere'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  209".  Ovo  sve  on  kupi  na 
veresiju  dok  izide  u  vilaet.  Vuk,  grada.  70.  — 
Kupiti  na  malo,  na  dinar  ,comprare  a  miuuto 
overo  a  parte  a  parte'  ,particulatim  emere'.  — 
Kupiti  s  mjerom,  kupiti  na  mjeru  ,comprare  a 
misura'  ,mensura  emere'.  A.  d.  Bella,  rjedn.  208''. 
—  Kupiti  nazad  ,wiederkaufen'.  Jur.  pol.  ter- 
miuol.  644.  —  Kupiti  po  drugoj  ruci,  t.  j.  ku- 
piti od  druge  osobo,  a  ne  u  dudanu.  na  Rijeci. 
F.  Pilepic.  —  Ako  ga  kuj'i  na  dudanu.  M.  Zo- 
ridid,  osmina.  107.  Kona  kupci  jer  u  Stall  vide 
i  ne  mare  kupiti  iz  page.  J.  S.  Rejkovid  71.  — 
Kupit  madku  u  mijehu.  (D).  Poslov.  danic.  Ku- 
piti macku  u  mijehu  ,comprar  alia  cieca'  ,casu 
emere'.  A.  d.  Bella,  rjec.  208".  sad  se  u  Dubrov- 
niku  govori  i:  kupiti  madku  u  vredi,  te  je  zna- 
iene  kod  oboga,  da  se  kupilo  neUo  sfepadki  ne 
znajuii  kakvo  je,  Hi  uopce  da  se  neHo  pogodilo 
Hi  dogovorilo  Ho  se  ne  zna  jeli  dobro. 

d.  moze  se  izreci  i  namjera  kojom  se  Ho 
kapi,  n.  p.  Kupio  sam  jednu  litru  zlata,  da  po- 
zlatim  Omarijna  vrata.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  262. 
Kad  ko  5to  kupi  na  obid  ili  okusaj.  V.  BogiSid, 
zakon.  90.  —  I  ovaj  primjer  amo  pripada  jer 
na  se  we  znaci  samo  za  sebe,  nego  za  svoje  odijelo. 
Onda  prodav  na  se  stogod  kupi.  M.  A.  Rejkovid, 
sat.  IStJ. 

e.  kad  se  izrice  cijena,  moze  stajati: 

a)  u  instrumentalu.  Vinogradi  kup)b 
opatb  crbkvijimb  dobytbkomb.  Mon.  serb.  10. 
(1222—1228).  KupiSe  onijemi  dinari  nivu.  N. 
Ranina  92''.  matth.  27,  7.  —  metaforiiki.  Ovo 
je  kra|estvo  vase,  jer  sam  ga  ja  mojom  krvju  za 
vas  kupio.   ,T.  Banovac,  razg.  6.  —   (IrijeSkum  ur 


2.  KDPITI,  1,  e,  a). 


802 


KUPrVOJSKA 


instr.  ima  prijcdloff  ».  Da  on  (l)eniustcn)  tnloiit 
(novae)  svoj  no  mo<So  i  s  him  pokaj  kupit  noAe. 
J.  Kavahin  38''.  Sto  na  igri  izgubito,  da  odi6u 
s  tim  kupite  ...  V.  DoSeii  211".  No  stoji  joj 
dobro  ona  hajina,  nijo  ho,  kupila  jo  jo  s  tudijom. 
D.  BaSi6  15.  Koji  zudu  kupiti  s  pravom  eijo- 
nom  Olio  stvari.  J.  Matovii  423.  —  melafuriiki. 
Kiipiti  s  malom  zlovojnostjii  vi£he  veseljo.  P. 
I<aiiovti6,  nafiin.  78.  S  dobrijora'  djoli  tko  no 
kiipi  pri  ovw  zemju.   J.  Kavahin  4il2l'. 

h)  u  ace.  .1  prijedhigoin  na.  Po  Stcti  so 
zaman  kaja,  na  svoj  pjonoz  rasnp  kupi.  1.  (inn- 
dulif  118.  Kiijiit  stapo  na  dinaro.  (D).  ICiipio 
jo  na  dras  dinar  sraniotu.  (Z).  I'oslov.  dani&. 
Sva  na  pjonoz  zlatau  kupi.  J.  Kavahin  188b.  Na 
svoj  pjenez  kupit  stetu  , malum  sibi  sue  iumouto 
arcessere'.    A.  d.  Bella,  rjocn.  208b. 

<■)  u  loc.  s  prijedlogom  na.  No  bi  imale 
na  6emu  kupiti  jagahca.  S.  Rosa  37*.  Na  himi 
bijahu  krv  kupili,  na  hima  kupi§e  jednu  hivicu. 
157a.  Ku6e  koje  samb  kupio  na  aspro  crkovne. 
Starine.  10.  85.  (1770).  DoSli  su  u  ovo  mjesto, 
za  kupit  na  svomu  dinaru  s  oijem  so  prihranit. 
A.  Kali(i  4<)G.  —  metaforicki.  Tijera  sred  ruke 
bijele  svoje  uze  mramor  bjeji  od  lira  .  .  .  komu 
roce:  ,Jaoh!  na  tebi  piko  li  sam  ja  kupila?'  I. 
V.  Buni6,  mand.  17.  Evo  onoga  ki  .svoj  dio 
prosu  bludnijeh  sredu  djela,  na  Com  drugo  nij' 
kupio,  nog  bolesoi  duse  i  tijela.   J.  Kavahin  52*. 

<t)  u  ace.  s  prijedlogom  po.  Toga  Pa- 
rana kupi  po  §to  po  to.  Nar.  prip.  vuk.  86. 
Nego  6u  kupiti  od  tebe  po  cijenu.  D.  Dani6i6, 
2sam.  24,  24. 

e)  u  ace.  s  prijedlogom  pod.  —  U  jed- 
nom  primjeru  xvm  vijeka.  Moze  kupiti  pod  cinu 
sada^Au  za  dra^je  paka  prodati.  Ant.  Kad6i6 
262. 

f)  u  ace.  s  prijedlogom  za.  Crbkve  da- 
doh  olovo  kupivb  za  200  dukatb.  Mon.  serb.  416. 
(1442  u  j)Oznijim  prijepisu).  Kupiti  za  jaspre  do- 
brotu.  I.  An6ie,  ogl.  46.  Kupit  tri  za  dinar,  a 
dat  pet  priganijeh.  (D).  Kupio  je  za  pofiicu  kruha. 
(Z).  Poslov.  dauiC.  I  razsutak  za  heg'  (blago) 
kupi.  V.  Boson  202*.  Da  kupite  za  to  zita. 
214*.  Gospodstvo  su  na  sabji  dobili,  a  nisu  ga 
za  uovce  kupili.  And.  Kacii,  razg.  170b.  Za 
jaspre  kupiti.  kor.  372.  Ja  priksinoo  kupih  za 
poturu.  M.  A.  liejkovid,  sat.  DS*.  Kupih  koha 
za  hijadu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  305.  Kupih  pile 
za  dinar.  1,  505.  Kupio  hajduk  gace  za  marja§, 
a  popio  forintu  alvaluka.  (Ovde  , hajduk'  znaci 
ipandur'  ili  ,6etnik',  kao  §to  so  obiono  a  voj- 
vodstvu  govori).  Nar.  posl.  vuk.  164.  Za  one 
novco  kupi  baruta  i  olova.  Vuk,  dau.  3,  195. 
—  U  ouijem  primjerima  cijena  nije  sam  novae. 
Kupihb  ujezdnu  za  100  ovbcb  sb  jaghbci.  Dec. 
hris.  55.  Niva  ta  nadb  brazdomt  .  .  .  sto  kupi 
popb  Jgna.tifj)  za  Budimirova  koha.  Spom.  stojan. 
37.  Niva  .  .  .  Sto  kupismo  za  vola  i  za  5  per- 
perb.  38.  (do  god.  1346).  —  Metaforicki.  Kad 
vam  ga  Isukrs  prodava  za  onoliko,  za  koliko  ga 
jo  kupio.  D.  BaSic  229.  Kupio  bi  ga  za  mekiho. 
(Tako  je  bogat  prema  nnome  drugome).  Nar. 
posl.  vuk.  164.  —  Ovakovi  primjeri  ne  pripadaju 
amo,  jer  u  nima  za  ne  pokaziije  cijenu,  nego  stoji 
mj.  kako.  Za  Jto  sam  kupio,  za  to  ti  prodavam. 
(I)).  Poslov.  dauiC.  Za  Sto  kupio,  za  to  i  prodao 
(kakav  nov  glas).    Nar.  posl.  vuk.  88. 

ff)  osobitijem  naiinom  stoji  u  ovome 
primjeru  cijena  kao  objekat  (uprav  kao  mjera). 
Kupimo  dvisti  pinezi  kruha.  I.  Bandulavid  297b. 
marc.  6,  37. 

h)  u  ovome  je  primjeru  kazana  cijena 
cijelom  reienicom  (kupiti   nije  posve  u  pravome 


sinislu,  ispnredi  otkupiti).  Ako  hodote  zivot  svoj 
kupiti,  zemju  vaSu  k  zem|i  mojej  prilozite.  Aleks. 
jag.  -Uar.  3,  232. 

I',  ko  proUaje  moze  stajati  ii  geiietiou: 
It)  s  prijedlogom  od.  Obrotb  miisto  .  .  . 
to  kupi  otb  Svotogorbcb.  Domentijan"  170 — 171. 
NiSto  namb  vodo  VlahuSa  ne  osta  duzanb  odb 
carbna  i  brodova  nasijehb  koje  bjoiio  odb  nash 
kupio.  Spom.  sr.  2,  111.(14-17).  Ponukujera  tebe 
da   od    mono    kupis   zlato  oghovito.    J.  Filipovic 

1,  17ii*.  Nastoja  kupit  od  apostola  pinozma 
oblast  za  mod  i  on  podavat  duha  svotoga.  Blago 
turl.  2,  86.  Pak  sam  skoro  kupio  dorata  od 
kaura   za   trista  dukata.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  251. 

h)  s  prijedlogom  u.  U  koga  jostb  kupilb. 
Mon.  serb.  147.  (1349).  Krajovbstvo  mi  kupii 
tuzi  vrbhovinu  u  piskopa  hvostbnbskoga.  Do6. 
hris.  61.  On  Osipa  u  hi  kupi.  P.  Vuletid  20. 
Da  jedan  u  nevirnika  kupi  stvar  svetu.  J.  Ba- 
novac,  uboj.  46.  Za  hegova  Sarca  jedni  pripo- 
vijedaju  da  niu  ga  je  poklonila  nokaka  vila,  a 
jedni  opet  da  ga  je  kupio  u  uekakijoh  kirigija. 
Vuk,  ziv.  240.  Da  kupis  u  mene  zlata.  Vuk, 
otkriv.  3,  18.  Poznavsi  svetu  rnku  kupi  ja  u 
hega.  kovc.  125.  Kupio  jodnoga  paripa  u  vla- 
dike.  S.  ^ubisa,  prip.  117.  Mi  smo  ga  kupili  u 
neznana  trgovca.    192 

g:.  moie  i  sama  cijena  biti  subjekat.  Blago 
koje  sudca  kupi.  V.  Doien  71*.  (ii  metaforiikome 
smislu,  isporedi  naj  zadni  primjer  u  a). 

2.  pasivno.  Sb  Judbmi  osobbnyimi  ,  ize  ku- 
pjenyj  hlebb  jadetb.  Domentijan*  157.  Niva  ku- 
pjena  otb  Debraje  kaloderice  za  12  perperb. 
Spom.  stoj.  36.  Niva  .  .  .  kupjena  otb  Durda  za 
kohb.  38.  (do  god.  1346).  Vesi,  grehojubivaja 
duse  moja,  jako  no  sama  sebe  jesi  vb  svobodu, 
kupjena  bo  jesi  cenoju  krbve  aghbca  noporodbna 
i  predista,  Hrista.  Danilo  30<i.  Kup|eui  bo  jesto 
eenu  preveliku.  Korizm.  83b.  ^h,  moj  Boze,  da 
sam  rob  kupjeni!  M.  Drzid  81.  Ne  dobrota  no- 
izroceua  i  zamjerna  svijem  Ijepota  dostojna  jo 
bit  kupjena  s  pogibijom  sto  zivota.   (j.  Palmotic 

2,  119.  Moji  prami,  spravite  se,  da  budete  svezat 
mene  pokornicu  na  one  noge  blage  i  svete  za 
kupjenu  robihieu.  I.  V.  Bunid,  mand.  18.  Ku- 
pjena je  niva  i  pedina  na  hoj  u  sinova  Heto- 
vijeh.  D.  Danicid,  Imojs.  49,  32.  Ova  puska 
nije  kradena  no  posteno  kupjena  svojom  parom. 
S.  ^ubisa,  prip.  176. 

3.  sa  se,  pasivno.  Kad  se  sudac  kupit  more. 
V.  Dosen  62b.  Kano  alem  kamon  veleskupi  ki 
se  ne  da  ni  po  §to  da  kupi.    Osvetn.  1,  25. 

KUPITUL,  vidi  kapituo,  b,  a).  —  Na  doa 
mjesta  u  spomeniku  xv  vijeka.  Redovnici  kupi- 
tula  sehskoga  ...  S  redovnici  kupitula.  Mon. 
Croat.  121.  (1484).  ali  u  istome  spomeniku  ima 
opet  doa  puta  kapitula  (str.  122) ;  po  tome  va(a 
da  je  u  stampano  mj.  a  ili  pisarskom  ili  Ham- 
parskom  grijeskom. 

KUPIV,  adj.  vidi  kupjiv.  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku :  ,venalis,  vendibilis,  Venuculus'  .s  do- 
datkom  da  je  uzeto  iz  misala. 

KUPIVOJ,  m.  ime  musko.  —  V  latinskome 
spomeniku  xiii  vijeka.  ,Mancipia  cum  suis  here- 
dibus:  Cupivoy  ,.  .  .'.  Mon.  ep.  zagr.  tkald.  1,  72. 
(1232). 

KUPIVOJSKA,  m.  iovjek  koji  kupi  vojsku.  — 
U  Vukovu  rjecniku:  koji  kupi  vojsku:  ,otidose 
kupivojske,  da  dizu  vojsku  ,anwerbor  von  sol- 
daten'  jCouquisitor  militum'  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Crnoj  Gori  i  s  primjerom:  O  Savicu, 
naSa  kupivojske.  (Ogled,  sr.  249).  —  1  u  Side- 
kovu  i  u  Popovicevu  rjecniku:  ,worb6r'. 


KTTPJAK  8 

KUPJAK,  vidi  Kupjak. 

KUPJENA,  /.  vidi  1.  kupina.  —  Nije  jasno 
zasto  se  -i-  promijenilo  na  je;  nigda  nema  oblika 
kupjeua.  —  Od  xvi  vijeka  po  nekijem  gapadnijem 
krajevima,  osobito  u  Dubrovniku  gdje  se  samo 
cuje  kupjeaa,  a  izmedu  rjeinika  u  Belintt  (,ro- 
veto,  spina  nota'  ,rubetum'  633'' ;  ,rovo'  ,rubum' ; 
jagoda  od  kupjene  ,frutto  del  roveto'  ,mora'  63-1*), 
II.  Stalicevu  (,rubu3'),  u  Viikovu  (vide  kupina 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku).  Ali  mi 
ti  su  (puti)  kupjenom  zarasli?  §.  Menfietic— G. 
Drzid  511).  Gdi  u  dracu  i  kupjenu  uvalih  se  po 
nesre6i.  M.  Vetranic  1,  24.  Komu  so  ukaza 
otac  tvoj  u  njekoj  kupjeni.  2,  217.  O  dobre  ta6 
scjene  nije  zemje  na  sviti,  ka  nece  kupjene  kad- 
godi  roditi.  U.  Ranina  1.511'.  Teku6i  po  stinah, 
po  kamonju  i  po  kupjenah.  B.  Kasi6,  fran.  59. 
Nu  da  pustos  hridna  i  strma,  .  . .  kupjena  i  draca 
oko  grma  koj  se  plete  sa  svih  kraja,  joi  perivoj 
bude  UKodan  ...  I.  Gundulic  237 — 238.  6elije 
3U  grad  njekada  glasovita  bile  imena,  obiljezja 
jedva  sada  naziru  se  iz  kupjena.  319.  Kupjene, 
cicak  i  trne  uzgavaju  zmijo.  M.  Radni6  3(i7'i. 
U  kupjeni  gorucioj,  koju  Mojzes  bijaje  vidio.  I. 
Akvilini  204.  Kolak  spile  kfl  izvrti  narav  hrid- 
nijeh  usred  stijena,  koj  vrh  vrata  od  svud  arti 
brStan,  trisja  i  kupjena.  A.  Gledevid  267='.  Ra- 
stijahu  prid  nom  kupjene.  I.  Dordii,  ben.  1(>. 
Iz  kupjene  razgorjene.  S.  Rosa  135'i.  Kupjena 
koju  vidjo  Mojses  gorjeti.  J.  Matovic  40.  Jeduo 
od  ove  dece  sakrije  se  u  jednu  lominu  (plot  od 
kupjene  drace).  Nar.  prip.  vrc.  203.  Kupjena 
(kupina,  kupihaca),  slov.  kopinje,  kupinaCa,  cslav. 
kijpina,  kapininije,  rus.  Kynena,  Kyiien-b  (Polygo- 
natum),  bug.  k-Bpini.,  6es.  kupina  (Rubus),  po|. 
k^pa,  kepina  (frutex),  mora  celsa  (Pizzelli,  Skurla), 
moro  spino  (Kuzmic,  Aquila  — Bu6),  Rubus  fru- 
ticosus  L.  (Vodopid),  v.  Kupina.  B.  Sulek,  im. 
185. 

KUPJKNa6a,  /.  vidi    kupinaea   i    1.   kupina. 

—  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  StuU- 
eevii  (v.  kupinaea).  Kupjenafie-jagode,  raoro  spino 
(Ansolmo  da  Canali),  Rubus  fruticosus  L.  B. 
Sulek,  im.  185. 

KUPJENAK,  111.  vidi  1.  kupina,  b.  Kupjenak, 
Rubus  fruticosus  L.  (Vujicii).  B.  §ulek,  im. 
185. 

KUPJENAV,  adj.  vidi  kupjenov.  —  U  Stuli- 
cevu  rjeinika:  v.  kupjenski.  —  nepouzdanu. 

KUPJENICA,  /.  dem.  kupjena.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izineitti  rjeinika  ii  Belinu  (.mora  di 
rovo'  ,rubi  morum'  49K>»;  ,frutto  del  roveto' 
,mora'  634'')  i  u  Stulicevii  (,mora').  Stoklasu  ovu 
ku  zrelijeh  nanizo  sam  kupjenica,  nosim  o6i  ve- 
selijeh,  gdi  sja  sunoe,  ma  Dauica.  I,  Gundulio 
159.  —  S  pridjevom  petoprsna  maze  znaiiti  sto 
i  jagoda,  b,  a).  —  U  Stulicevii  rjecniku:  kupjo- 
nica  petoprsna,  trava  ,fragraria'  .herba  genus'. 
Ku[ijenica  petoprstna,  Fragaria  (vosca)  L.  (Della- 
bella,  Aquila— Buc,  Pizzelli).  B.  §ulek,  im.  185. 
ali  nema  u  Belinu  rjecniku:  va{a  da  je  Sulek 
grijcskom  napisao  mj.  Stulli. 

KUPJENIStE,   n.  mjesto  gdje  rastu  kupjene. 

—  isporedi  kupinak.  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovcanina  xviii  vijeka  (znaci  sto  i  1.  kupina, 
a),  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,roveto,  luogo 
dove  sono  molti  rovi'  ,rubetum'  633t>)  i  u  Stuli- 
cevu  (,rubetum').  Vidje  je  Mojzes  u  onemu  ku- 
pjoniStvu  koje  gorjaso.    D.  Basi6  225. 

KUPJENISTVO,  n.  u  Stulicevu  rjeiniku  uz 
kupjeniste.  —  posve  nepouzdano. 

KUPJENOV,    adj     koji    jiripada    kapji'nama 


3  KUPI^iA,  b. 

(ohrastau  kupjenama).  —  U  jednome  primjeru 
iz  narodne  pjesme  hercegovaike  nasega  vremena. 
Jedno  gora  jaglikova,  drugo  gora  brstanova, 
trece  gora  kupjenova.   Nar.  pjes.  here.  vuk.  334. 

1.  KtlPJENOVAC,  Kiipjenovca,  m.  vidi  Ku- 
pjenovo.  —  U  narodnoj  pjesini  xviii  vijeka.  Ja 
cu,  Pavlo,  otiti  put  lijepa  Kupjenovca.  Nar.  pjes. 
bog.  42.  u  istoj  pjesmi  ima  jos  nekolika  puta 
Kupjenovac  u  ovoine  znaienu,  a  jedan  put  Ku- 
pjenovo  (vidi  drugi  primjer  kod  Kupjenovo). 

2.  KUPJENOVAC,  Kupjenovca,  m.  ioojek  iz 
Kupjenova,  vidi   drugi  primjer  kod    Kupjenovo. 

KUPJENOVO,  n.  vidi  Kupinovo,  a.  —  -je- 
kao  kod  kupjena.  —  1/  doije  narodne  pjesme 
xviii  vijeka  (oidi  i  1.  Kupinovac).  Zdravo  doso 
s  nevjestom  ka  lijepomu  Kupjenovu.  Nar.  pjes. 
bog.  42.  I  on  tamo  otide  ka  lijepu  Kupjenovu, 
brzo  bjese  skupio  dosta  mladijeh  Kupjenovaca. 
45. 

KUPJENSKI,   adj.   koji  pripada  kupjenama. 

—  Samo  u  Stulicevu  rjecniku :  .rubous'. 
KUPjfiNACA,  /.  vidi  kupinaea.  —   U  Belinu 

rjeiniku :  ,frutto  del  roveto'  ,mora'  034*^. 

KUPLACA,  /.  vidi  varjaca.  — ■  Doa  puta  u 
narodnoj  pripocijeci  nasega  vremena:  Uzeo  ku- 
pla6u  pa  po  kazanu  loit  struguce.  Nar.  prip.  vuk.^ 

272.  Uzme  kupladu  te  od  oranije  do  kazaua,  od 
kazana  do  oranijo,  ondale  kusni,  ondale  srkni . . . 

273.  ali  je  po  sooj  prilici  zlo  stampano,  te  treba 
iitati  kutlafa,  vidi :  Trebalo  je  moze  biti  ispra- 
viti  ,kupla6a'  (dva  puta;  da  nije  ,kutla6a' ?)  pa 
po  kazanu  ,loit'  struguie  (moze  biti  groskom  m. 
,i  tlo').  D.  S.  Dordevio  u  Srpske  nar.  prip.  i  zag. 
vuk.  (1897)  417. 

KUPLICA,  /.  nesto  (po  drugoine  primjeru  vala 
da  je  prteno  i  da  se  pere)  Ho  su  zenske  nosile 
na  glavi  u  Dubrovniku   xvi  i  jo.i   xviii    vijeka. 

—  Rijei  je  tiida  (talijanska  Hi  romanska),  ali 
joj  ne  znam  postai'ia  (naj  blize  je  tal.  coppella, 
nekakvo  puce  Hi  kopca  xiv  vijeka).  Daniiie 
(Poslov.  danic.  xiu^)  pise:  Kuplica  vaja  da  je 
kakav  nakit  §to  zene  noso  na  glavi,  prema  ital. 
coppa,  zatjelak.  Ti  imas  sajune,  kosuje,  kolete, . . . 
razlike  jos  veze,  kuplico,  ubruse,  ...  N.  Najes- 
kovi6  1,  253.  Gospoda:  Hod'  sjomo,  Milica,  zna§ 
li  kamo  dje  se  jutrosna  kuplica,  ku  Pera  do- 
nese?  —  Milica  (smjejuci  se):  Etojus'  naglavu 
jos  jutros  stavila.  —  Gospoda:  U  istinu  pravu, 
kako  bjeh  zabila!  Kako  mi  stoji  sad?  vid  tamo, 
neboro.  —  Milica  (obhitivsi  joj  glavu  odzad) : 
Prem  kako  cine  sad,  boje  so  ne  more:  gusto  so 
sastavja  prem  odi  lozica.  —  Gospoda:  Eto  ju 
iskaja,  ti  s'  njeka  osliea.  1,  257 — 258.  Jos  6e  ti 
(djei'ojci  Marusi)  liepi  dar  i  lijepa  cas  biti  i  da 
ti  cetiri  kuplice  nove  dam.  1,  277.  Ima  kuplicu, 
ako  je  i  ne  nosi.    (Z).  Poslov.  danic. 

KUP^jA,  /.  vidi  kupiia,  kupovina.  —  Rijec  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  kupja,  rus.  Kyn.iii, 
ies.  koupe,  pol.  kupia.  —  Nalazi  se  do  xvn  vi- 
jeka, a  izmedu  rjeinika  u  Daniiiievu  (,merx ; 
omptio;  conduetum'.  cf.  kupbAa). 

a.  roba,  trg,  espap.  Ako  si  bote  iti  u  tudu 
zemju  s  kup}ami  svojimi.  Mou.  serb.  41.  (12.53). 
Sto  jo  mala  kupja,  da  si  ju  prodaju.  46.  (1254). 
Da  imb  ne  nametuje  meso  kupiti,  .  .  .  ni  malu 
ni  veliku  kupju.  52.  (1240  —  1272).  Da  si  gredu 
3  trbgomb  i  s  kuplomb  svobodno.  157.  (1357).  Oti. 
nase  kupje  priiskanije  vbzistetb.  Domentijana 
290.   Vbsakyje  mnogoeenbnyje  kupjo.  Danilo  282. 

b.  kupovane.  Kto  |ubi  iti  u  Uultrovnikr.  na 
kupju.  Mon.  serb.  206.  209.  (I.S87).  Da  imb  (re- 
ieili  ditkati)  no  im.aju   n.a  uiar'io   priti   ni  za   n."d- 


KOP^iA,  b.  » 

noga' ftlovoka  segaj  svota  vo|u'^ni  za  reCb  ni  za 
proSdu  [ui^za  kup|u  ni  za  predlbxijo  .  .  .  351. 
(1127).  Kupacb  neky  hote  pojti  na  kup|u  .  .  . 
Stefanit  daui6.  star.  2,  282. 

c.  iakiip.  —  (J  jednome  primjeru  xiv  vijeka 
(i  Daniiic  tumaci  ,conductum').  Proinismo  razb- 
logb  o(ib  vsihb  cariub,  komorb,  kupa|i.  5to  je 
(lrb^,ali.  za  go^podiiia  biata  mi  starJago  ki'a|a 
Stolana  Tvrbtka.    Spurn,  sr.  2,  37.   (1392). 

ICIJP^J.■vO,  kiip|iiCa,  m.  iovjek  koji  kilpt.  — 
vitti  kud  kupjar. 

KUP^,AC)1NA  (kup)iftina),  /.  Uo  se  kilpl  (nooac, 
ali  tV.We  i  drugo  sto)  idiiii  i  proseci  od  knee  do 
kiiie.  —  U  naie  vrijeme.  N.  p.  pogfori  ko,  pa 
onda  ide  kroz  solo  od  ku6e  do  ku6e,  isto  i  prosi, 
§ta  mu  ko  dade,  noko  zita,  neko  braSna,  neko 
sijena,  neko  i  komad  robe,  i  to  se  svo  skupa 
zove  ,kiip|a6ina'  i  ,kup|eviua'.  J.  Bogdanovii. 
Kup|A,6ina,  Sto  je  s  viSe  kraja  skupjeuo.  M.  Pa- 
vIinovi6.  Manastir  iinadijase  nesto  svoje  zemje, 
gaja  i  stoke,  ali  dohotkom  od  toga  liegova  ce|ad 
ue  mogaSo  progodistiti,  nogo  se  pomagahu  ku- 
pjafiinom.  siromaSni  poboXni  narod  hercegovacki 
i  danas  otkida  od  svojih  usta  to  poma?.e  zaduz- 
bine  svojih  starijeh.    S.  Matavu|,  novo  or.  6.5. 

KUP^jAK,  m.  (Kupjak),  ime  selu  ii  Hrvatskoj 
u  zupaniji  modruSko-rijeckoj.    EazdijeJ.  46. 

KUP^iAR,  m.  kupJaB,  koji  sto  kupi,  n.  p.  ma- 
sline.    M.  Pavlinovi6. 

KUP^ATi,  kupjam,  unpf.  vidi  kupovati  (kao 
iterativni  glagol).  —  Samo  u  StuUcevu  rjecniku: 
,emptitare'. 

KXJP^^jAVATI,  kupjavam,  impf.  iterativni  gla- 
gol prema  1.  kupiti.  —  Na  jednome  mjestu  xvii 
vijeka.  Gdi  se  pihci  (pisci)  i  farizeji  kup^avahu. 
M.  Divkovi6,  bes.  S72a. 

KUPlfiAVINA,  /.  skup,  mnostvo.  —  U  naSe 
vrijeme.  Puk  razazdene  onu  cetu  placene  kup[a- 
vine.  S.  !^ubi§a,  prip.  288.  Kup|avina,  skup. 
Slovinac.  1884.  143. 

KUPi^jE,  n.  coll.  vidi  1.  kup.  —  Samo  u  Stu- 
Ucevu rjecniku:  kupje  ,congeri6s,  coUeotio ;  con- 
ventus,  coetus'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevi- 
jara. 

KUPLEN,  m.  ime  mu§ko.  —  xiii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Danicicevu  (Kupjenb).  Kupjenb 
(dva  piita).    Mon.  serb.  12.  (1222—1228). 

1.  KUP^ENICA;  /.  maslina  sto  je  pala  s  dr- 
veta  na  zemfu,  te  se  ki'ipi  a  ne  here.  —  V  nase 
vrijeme  ii  Diibrovnika.  P.  Budmani.  —  i  na 
Bracu,  Kupjeuice,  masline  Sto  same  opadaju  sa 
stabla,   to  se    pokupe   prije  berafiine.    A.   Ostojic. 

2.  KUP^iENICA,  /.  kiipfena  zemja  Hi  niva.  — 
XIV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Danicicevu  (,ager 
emptus').  I  sb  kup|enicami  sto  si  je  kupilb.  Deo. 
hris.  ()6.  Koji  imaju  svoju  baStinnu  zembju  i 
vinogradb  i  kup|enic6.  Zak.  du3.  pam.  saf.  45. 
Da  si  drbXi  vsaki  svoju  bastinu  i  kup)enicu  i 
pridiju.  Glasnik.  27,  292.  (1347).  U  Klasiieve 
dolo  niva  kiiplenica.  298.  (1347).  Do  kupjenice 
Dmitrove.  15,  272.  U  sihbzi  selehb  u  crbkovnihb 
Sto  30  nahodi  kup)enica  i  pridija  Xupbska,  da  ju 
drbZe,  a  sto  se  obrota  u  Zupe  kupjenica  ili  pri- 
6ija  crbkovnyhb  judi,  da  si  ju  takozde  drbXe. 
Glasnik.  l.j,  282.  (1318?).  Sb  vinogradi  i  sb  vo- 
denicami  i  sb  kupjenicami  i  sb  zadusninami.  24, 
2-4'l.  (1353).  —  Nalazi  ae  pisano  i  kupenica  (vala 
da  treha  iitati  kup)ouica).  Sb  selomb  sto  mu  je 
kupenica.  Glasnik.  24,  2.30.  (1349).  i  joi  na  ne- 
koliko  mjesla,  n.  p.:  Glasnik.  11,  13(l;  13,  370. 

KUP^iENICE,  /.  pi.  vidi  kuiialiito,  a  (  kupo], 


1  1.  KUPljiEVINA 

0.  b).  —  Samo  u  JambreHievu  rjecniku:  ,bal- 
neao'. 

1.  KUP^jENIK,  m.  nekakva  mjera  za  vino  i 
ea  zito.  —  Jamacno  postaje  od  1.  kupiti  (oil 
part,  praet.  pass.  kup|en),  isporedi  3.  kupac.  — 
U  nase  vrijeme.  Kuplenik,  mjera  od  21oke:  ku- 
p|onik  sonico,  vina.  Svijot  na  kordunu  ra6uiia 
svo  n.a  kup|onike.  Zemjak.  1871.  br.  2.  ICupjonik, 
drvoiia  mjora  za  vino,  do  20  poli6a.  Karlovai'ka 
okolica.    ]'\  ilefole.  vidi  i  kod  fietvrlinka. 

2.  KUPI^E.'>IIK,  m.  iovjek  koji  ki'tpi  (u  jedi- 
nome  primjeru:  koji  kupi  poreze  itd).  —  Postaje 
od  part,  jiraet.  pass,  kiipjen  (od  1.  kupiti),  premda 
mu  je  znaiene  aktivno.  —  U  jednome  primjeru 
XVI  vijeka.  Puk  moj  kupjenici  jego  opliniSo  (,Po- 
pulum  meum  exactores  sui  spoliaverunt').  S.  Bu- 
dini6,  sum.  1381).  isai.  3,  12. 

3.  KUPLENIK,  m.  mercenarius,  plaienik,  na- 
jamnik  (uprav  ktipfen  iovjek).  —  Od  glagola  ku- 
piti prema  latinskoj  rijeci.  —  U  rukopisu  xvi 
vijeka.  Kupjenik  i  ki  nije  pastijer,  koga  nijesu 
ovce  vlaStite,  vidift^  vuka  gredu6i  ko  ovoara, 
pusti  ovoe  i  pobjegne  od  Aih  ...  a  kupjenik  po- 
bjegne,  jere  kupjenik  jest  (i)  ne  dostoje  se  I'lemu 
ovce.    N.  Eanina  25b.  I3ib.  joann.  10,  12—18. 

KUP^iENOVO,  n.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  zagrebaikoj. 
Razdije).  88. 

b.  selo  a  Srbiji.  —  Pomine  se  xv  vijeka.  — 
U  Branifievu  selo  Topolovuikb,  selo  Kupje- 
novo,  .  .  .    Spom.  stoj.  3.  (1428—1429). 

KUP^jENSKO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji modrusko-rijeckoj.    Razdijej.  60. 

1.  KUP^jENE,   n.  djeto   kojijem  se  kilpl  (vidi 

1.  kupiti).  —  Stariji  je  oblik  kui)|enje.  —  Iz- 
medu rjeinika  u  Mikafinu  (kup)enje  ,collectio, 
congregatio'),  u  StuUcevu  (,collectio,  congrega- 
tio'),  u  Vukovu.  Da  se  Turci  ne  meSaju  u  ku- 
pjene  dacije,  nego  knezovi  sami  da  je  kupe.  Vuk, 
grada.  132.  Kupjene  novaka  ,recrutirung'.  Jur. 
pol.  terminol.  419.  Kupjene,  pobirane  odredbina 
jtaxeintreibung'.    500. 

2.  KUP^ENE,   n.  djelo   kojijem  se  kiipi  (vidi 

2.  kupiti).  —  Stariji  su  oblici  kup|enije,  kupje- 
nbje,  kup|enjp.  —  U  nase  doba  nije  ohiino  kao 
ni  za  druge  perfektivne  glagole,  ali  se  u  pisaca 
nahodi  nekoliko  primjera.  —  Izmedu  rjeinika  ii 
Mika(inu  (kupjenje,  zakup}enje,  trg  ,emptio,  co- 
emptio'),  u  Belinu  (kuplenje  ,compra  e  compra- 
mento'  ,emptio'  208b),  u  Bjelostjenievu  (kaj- 
kavski  kupleiie,  kupuvane  ,omptio,  comparatio'), 
u  StuUcevu  (kupjene  ,emptio'),  u  Danicicevu  (ku- 
p[enije  ,emptio;  pretium  emptionis').  Ako  bi  kada 
carina  drinska  i  sona  dosia  u  nase  ruke  bez  ku- 
pjenbja.  Mon.  serb.  452.  (1452).  Nije  prava  ni 
istina  prodaja  ni  kupjenje.  S.  Budinic,  ispr.  90. 
Himbe  u  prodavanju  i  kupjenju.  I.  T.  Mrnavic, 
ist.  168.  Zabranivamo  kupjenja  od  su?.an  tur- 
skih.  M.  Bijankovid  105.  Kup|ene  stvari  svete. 
A.  Badic  61.  Vrhu  trgovine  pravodnosti  u  ku- 
pjeiiu  i  prodava6u.  Ant.  Kadcid  218.  Kup|enu 
(kucu)  preda  ocu  mome  s  kontraktom  kupjeiia. 
S.  Tekelija.  letop.  mat.  sr.  120,  89.  —  U  ovome 
primjeru  Daniiic  misli  da  znaci  cijenu  kod  ku- 
povana  (, pretium  emptionis');  Ta  vbsa  vb  naslfi- 
dije  Ililandaru  vbdana  byse  kup]ouijemb  mno- 
gomb.    Domentijanb  51. 

KUP^E§,  m.  u  StuUcevu  rjeiniku:  kupjeS  uz 
kupjevina.  —  nije  dosta  pouzdano. 

1.  KUPJEVINA,  /.  postaje  od  1.  kupiti,  te 
znaii  ki'iplcne  ili  ono  Uo  se  kiipi.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  StuUcevu:  kupjevina 


1.  KUP];iEVlNA  8( 

,mes3i.s'  (zetva).  U  davno  doba  Bos  bjese  iia- 
redio...  da  svaki  fiovjek  od  dvaes  godista  uzgor 
iraaso  na  glavu  dati  didrahmu,  za  da  torn  ku- 
plevinom  uzdrzala  bi  se  i  sahranila  crkva  Go- 
spodinova.  S.  Eosa  Inlb.  Kuplevina,  vidi  ku- 
p]a6ina.    J.  Bogdanovii. 

2.  KUPl^EVINA,  /.  u  Vukovit  rjecniku:  vide 
kupovina  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

KUP^/EVO,  «.,  ime  nijestu  u  Srbiji  u  okrut/u 
poiarevackume.  Niva  u  Kujjlevu.  Sr.  iiov.  1870. 
126. 

KUPNENIK,  m.  vidi  I.  kupjenik.  —  (/  Bje- 
lostjeneevu  rjecniku:  v.  mernik;  ti  Stulicevu:  v. 
mjerilac  «>  Bjelostjenceva ;  u  Voltigijinu :  ,staro, 
stajo'  ,scheffel'. 

KUPNICA,  /.  vidi  1.  kupilica.  —  Samo  u  Stu- 
licevu rjecniku:  ,nuae  eolligit'. 

KUPNICE,  ndv.  kupno,  skupno,  skupa,  ajedno. 

—  Na  dva  mjesta  xv  i  xvi  vijeka.  Vsi  kupnice 
i  jedinno  dase.  Men.  croat.  142.  (1490).  Vsi  kup- 
nice idosmo.    204.  (1513). 

KUPNIC,  vidi  Kuknis. 

1.  KUPNIK,  m.  vidi  1.  kupilac.  --  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku:  ,qui  coUigit'. 

2.  KXJPNIK,  m.  vidi  1.  kupac,  a.  —  fl  jednome 
primjeru  xyi  vijeka.  Ako  ta  kupaik  jur  preprodal 
ga  je.st.    S.  Budinic,  ispr.   109. 

KUPNODJELOVALAC,  kupnodjelovaoca,  m. 
covjek  koji  kupnodjeluje.  —  Samo  ii  Stulicevu. 
rjecniku:  kupnodjelovalac  i  ijrijeikom  kupnodje- 
lovaoc  ,cooperator'. 

KUPNODJELOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  ku- 
pnodjeluje. —  Stariji  je   oblik    kupnodjelovanje. 

—  U  jrdnoga  pisca  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Stulicevu  (,auxilium,  mutuae  opere  col- 
latio,  cooperatio').  Jesmo  pravodni  priim}us6i 
V  nas  pravediiost  vsak  svoju  po  meri  koju  deli 
duh  sveti  vsakomu  kako  ho.sde  i  po  vsakoga  od 
lias  vlaScemu  prepravjenju  i  kupnodelovanju.  S. 
Budinii,  sum.   186b. 

KUPNODJELOVATI ,  kupnodjelujem ,  impf. 
uprav  kupno  djelovati,  djelovati  skupa,  raditi 
skupa,  pomayati.  —  U  Stulidevu  rjecniku:  ,<!o- 
operare'  ,operam  .suam  conferre,  adjuvare,  simul 
agere'. 

KUPNODJE^jATI,  kupnodje]am,  impf.  samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  vidi  kupnodjelovati  s  do- 
datkom du  je  uzeto  iz  hrevijara. 

KUPNODOJEN,  adj.  koji  je  skupa  s  drugijem 
na  istijem  prsima  dojen.  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku :  ,oollactaneus,  oollacteus'. 

KUPNODOJENICA,  /.  kapnodojeno  zensko  ie- 
(ade.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku  uz  kupno- 
dojen. 

KUPNODOJENIK ,  m.  kapnodojeno  cejade 
muSko.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku  uz  kupno- 
dojen. 

KUPNODUSAN,  kupn6du§ua,  adj.  vidi  jedno- 
dusaii.  —  Samo  adv.  kupuoduSno  (vidi  jeduo- 
dusan,  2)  u  knizi  pisanoj  xiii  vijeka  crkvenijem 
jezikom,  i  otale  u  Danicicevu  rjeiniku  (kupbno- 
dusbnb  ,unanimu3').  Kupnodu§no  zivustihb.  Do- 
mentijanb  7. 

KUPNOKRIVAO,  kupnokrivca,  m.  koji  je 
(s  drugijem)  skupa  kriv,  vidi  kupnotvorac.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,oorreo,  compagno 
nel  reato'  ,crimiiiis  reus'. 

KUPNOOBRAZAN,  kupnoobrazna,  adj.  vidi 
jodinoobrazan.  —   U  jednoga  pisca  xvi  vijeka,  i 


KUPONSKI 

otale  u  Stulicevu  rjeiniku  (,ooiisontaneus,  cou- 
forinis,  similis').  Mi  jesmo  kupnoobraziii  Bogu. 
S.  Budinid,  sum.  12*. 

KUPNOPRfLICAN,  kupnoprilicna,  adj.  koji 
ima  skupa  (s  drugijem  istu)  priliku,  isporedi 
skupnoobrazan.  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka. 
Kako  sinove  Boziji  po  Isukrstu  kojemu  lioti  otac 
vefini  da  izbrani  budu  jedinoobrazni  i  kupnopri- 
lioni.    §.  Budinii,  sum.  7*. 

KUPNORODAN,  kupu6rodna,  adj.  kojije  kup- 
noga  (istoga)  roda  (kao  drugi),  vidi  jedinoro- 
dan,  b.  —  U  knizi  pisanoj  xiv  Hi  xv  vijeka  cr- 
kvenijem jezikom.,  i  otale  u  Daniiicevu  rjeiniku 
(kupbnorodbnbjgentilis').  Kupnorodnyilibpadajutb 
trupija.    Glasnik.  11,  66. 

KUPNOTVORAC,  kupnotv6rca,  m.  koji  tvori 
(cini,  djeluje,  radi)  .skupa  (s  drugijem)  lie.Ho 
(misli  se  zlo  djelo).  —  isporedi  kupnokrivac.  — 
n  jednoga  pisca  xvi  vijeka.  Kada  mi  jesmo  da- 
te}i  ili  kupnotvorci  zaloga  sveta.  S.  Budiuidj  sum. 
12.5b. 

KUPNOVJECaN,  kupn6vje6na,  adj.  u  kojega 
je  kupan  (isti  kao  u  drugoga)  vijek  (vjeini  iivot), 
vidi  jednovjefian.  —  U  jednoga  pisca  xvi  vijeka, 
i  otale  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,ooaeternus'.  Duh 
sveti  jest  istini,  i  otcu  i  sinu  kupnovjecau.  6. 
Budinic,  sum.  10''. 

KUPNOVJEEOVATI,  kupnovjerujem,  impf. 
vjerovati  skupa  (isto)  s  drugijem.  —  Ima  samo 
part,  praes.  u  jednoga  pisca  xvi  vijeka.  David 
rece  vsem  BoZjim  sinovom  i  avojim  kupnoveru- 
ju6im.    S.  Budinii,  sum.  163>''. 

KUPNOVlAdA,  /.  driava  (ili  vlada)^  u  kojoj 
ne  vlada  jedan  nego  vece  ili  mane  mnostvo  fudi 
u  skupu,  republika.  —  Naiinili  su  pisci  nasega 
vremena.  Uprav  do  padeAa  mletaCke  kupnovlade. 
Pravdono§a.  1852.  5.  Da  6e  kupnovladi  s  voj- 
nicima  u  prijekoj  potrebi  pomagati.    1851.  25. 

KuPNA,  /.  kupovane,  kupovina.  —  isporedi 
kupja.  —  Od  XIV  vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu 
rjeinika  u  Stuliievu  (,merx,  emptio'),  u  Vukovu 
(,der  kauf  , emtio' :  ja  6u  prodavati  prema  kuphi 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku),  u  Da- 
nicicevu (kupbna  ,emptio  ;  conductum'.  cf.  kup|a). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  Ni  za 
pro§nu  ni  za  kupiu.  Men.  serb.  361.  (1429).  365. 
(1431).  373.  (1433).  Ako  bi  doSla  carina  drevbska 
u  nase  ruke  bezb  kupne.  456.  (1452).  O  kupni, 
prodaji  i  pogodbam.  A.  Kali6  28.  Kupna  ,kauf', 
tal.  ,compra  e  vendita'.  B.  Petranovi6,  rucn.  kii. 
15.  Kupnom  sticati  dobara  nepokretnih.  Zbor- 
nik  zak.  1867.  123.  Raspolagati  iiepokretnimi 
dobri  kupnom ,  prodajom ,  poklouom  .  .  .  137. 
Pravo  prece  kupne  biva,  kad  si,  na  osiiovi  za- 
kona  ili  ugovora,  vlastan  traXiti,  da  ti  vlasnik 
kakve  stvari  koju  ie\i  prodati,  prije  nego  dru- 
gome  proda,  ponudi,  neies  li  je  ti  za  istu  cijenu 
kupiti.    V.  BogiSii,  zakon.  301. 

b.  zakup.  —  isporedi  kup[a,  c.  Sto  je  u  nasb 
drbzalb  kueu  nagu  i  carine  i  komore  i  ine  kupbne, 
oda  vsega  preraismo  pravi  plbni  i  obilati  razblogb. 
Spom.  sr.  2,  37.  (1392). 

c.  Ho  se  kupuje,  roba,  espap,  trg.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku. 

KUPON,  kup6na,  m.  sto  se  sad  govori  i  pise 
odrezak  (vidi),  franc,  i  nem.  coupon.  Izdavade 
kup6na  k  dionicam  da  se  Aimi  di2u  kamate. 
Zbornik  zak.  1863.  602.  Da  pjeneznice  imadu 
umjesto  plateza  u  gotovu  primati  i  kupone. 
1866.  32. 
'KUPONSKI,    adj.    koji    pripada    kuponima. 


KTJPONSKI 


806 


KUPOVATI,  1,  6,  b). 


SvoUi  u  iiuo   duhoilarino  i  kuponsko  bijogoviiie. 
Zbornik  zak.  1873.  178. 

KUl'OR,  ni.  jirtzimc.  —  I'uminc  sc  xviii  vijeka. 
(1-415)  Pavao  ban  Kupor  (,Kuppor').  And.  Ka6i6, 
kor.  431. 

KUP0§6l(J,  m.  prezimc.  —  xiv  vijeka.  Boroje 
Kuposbfiiii..    Deft.  hris.   lli. 

KUPOVAC,  kupSvca,  m.  vidi  kupovalac.  — 
I'oslaje  od  kupnvati  kako  kupac  od  kupiti.  — 
Od  XVIII  vijeka.  Istom  da  kupovac  poznaje  tu 
stvar.  Aiit.  Kadtid  262.  Ti  ai  prodavalac,  hu- 
doba  je  kupovac.  A.  Kalid  9.  Kupovac  , emptor', 
gen.  kupovca.  D.  Nomanid,  cak.  kroat.  stud.  53. 
KUPOVALAC,  kup6vaoca,  m.  covjek  koji  ku- 
jtKJc,  isporedi  1.  kupac,  a.  —  Ud  xvii  vijeka. 
Isukrst  iztjora  prodavaoco  i  kupovaoco  iz  templa. 
M.  Radnid  312".  Da  so  avaki  dan  fiini  od  ku- 
povaooa  i  prodavaoca  (grijeikoin  nij.  kupovalaca 
i  prodavalaoa)  ...  J.  Matovii  347.  Jesi  li  .  .  . 
ne  odkrivo  kupovaocim  one  zlosti  nadvoriie  o 
kojijeh  oui   pitali   su  te?    T.  Ivanovii  150. 

KUPUVALIStK,  n.  mjcsto  (otvoreno)  gdje  sc 
kupnje,  vidi  placa,  pojana.  —  U  Stuliieou  rjei- 
niku:  , forum,  platea'. 

KUPOVAN,  kupovna,  adj.  a)  koji  se  kupuje, 
koji  se  kupio,  koji  se  moie  kupiti ;  b)  uopce  koji 
pripada  kupovanu,  kupovini.  —  Od  xvni  vijeka. 
a.  M  prvome  snaeenu.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Belinii  (kupovni  ,cosa  che  si  pu6  comprare'  20"Jii), 
u  Bjelostjenievu  (kupovni  ,emptitius'),  u  Stiili- 
cevu  (,emptitius,  de  numero  earum  rerum  quae 
ami  possunt  vel  Solent'),  ii  Vultigijinu  (kupovni 
icomprativo,  comprabile'  ,kaufbar');  u  Vukovii: 
n.  p.  gun,  h|eb  ,gekauft'  ,emtus'  (,gegensatz  vora 
zu  hause  erzeugten'). 

ti)  uopce.  Da  je  driiga,  ne  kupovna  robi- 
I'lica.  J.  Kavanin  47a.  Uzmi  osam  lota  kupovnog 
karanfijka.  Z.  Orfelin,  podr.  295.  Postidio  so 
ka'  i  kupovni  pas.  Nar.  posl.  vuk.  256.  Sto  je 
kupovno  to  im  kupuje  zadruga.  V.  Bogisic,  zborn. 
114.  Trebaju  mu  tri  ulista,  jedno  kupovno,  drugo 
darovno,  a  trede  kradovno.  S.  !^ubi§a,  prip.  192. 
Na  robje  svatko  ima  vlast  kao  na  kupovno  meso. 
48. 

b)  istiie  se  kao  suprotno  prema  domacemu 
(sto  se  u  ktici  radi).  Narukvice  kupovnih  Cipaka. 
M.  Katancid  66.  Da  se  hrani  kupovnijem  h)e- 
bom.  Vuk,  poslov.  192.  Nosili  su  (knezovi)  pla- 
vetne  cohane  caksire,  i  od  takove  6ohe  deoerme, 
gdjokoji  sa  srebrnijem  jDUcima,  za  pojasom  po 
dva  pistoja  i  noz,  svrh  svega  toga  kupovni  gun. 
Vuk,  ziv.  251.  —  i  kao  suprotno  prema  doma- 
cemu uopce.  To  nam  je  poznato  pod  imenom  ku- 
povnog ili  morakog  grozda.  P.  Boli6,  vinod.  1,  2. 
b.  u  drugome  znaienu.  Uzeti  sto  u  kupovno 
imo  ,titulo  emptionis  aliquid  sumere'.  J.  Stulli, 
rjefin.  kod  kupovan.  Kupovni  je  ugovor  zagla- 
vjen  potpuno  kaparom.  V.  Bogisic,  zborn.  462. 
Kupac  namiruje  kupovnu  cijenu.  zakon.  83.  Ku- 
povna pogodba  ,kaufvertrag'  ,contratto  di  compra 
e  vendita'.  B.  Petranovid,  ru6n.  kn.  15.  On  je 
kupovno  pismo  iziiio.    M.  Pavlinovi6,  rad.  94. 

KUPOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kupuje.  — 
Stariji  su  oblici  kupovanije  i  kupovanio.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Vrancicevu  (kupovanje  ,6mptio'), 
j»  Belinu  (kupovanje  , compra  e  compramento' 
,emptio'  208'>),  u  Bjelostjenievu  (kajkavski  ku- 
puvaie),  u  JambreSicevu,  u  Stulicevu,  u  Vukovu, 
u  Danicieevu  (kupovanije).  Prijemi.se  talanbtb 
otb  nego  na  kupovanije  posblani  jesmy.  Domen- 
tijan"  29U.  Za  kupovanije  arebi-a.  Mon.  serb. 
437.  (1445).    Ki  u  kupovanju  i  prodavanju  him- 


boiio  dugujo.  S.  Budiuid,  sura.  39".  Ako  bi  ji- 
stino  kupovanje  bilo.  ispr.  90.  U  prodavanju  i 
kupovanju.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  102.  Prodavana 
i  kupovaha.    M.  Dobretid  73. 

KUPOVATEI^jAN,  kupovatelna,  adj.  vidi  ku- 
pjiv.  —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,quod  omi 
potest'. 

KUPOVATI,  kupujem,  impf.  2.  kupiti.  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kupovSh,  u 
impt.  ki'ijifij,  M  ger.  praes.  kiipujudi ;  u  ostatijem 
je  ohlicima  unaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3 
sing,  kiipova,  part,  praet.  act.  kiipovao,  ki\])0- 
vala,  j)art.  praet.  pass,  kiipovaii.  —  Izmedu  rjei- 
niku u  Mika^inu  (kod  kiipiti),  u  Belinu  (.com- 
prare' ,emo'  208''),  u  Bjelostjenievu  (kupuem,  1. 
kupujem  ,emo,  coemo,  mercor,  nundinor,  cora- 
paro,  concilio,  perstino'),  u  Jambresiccvu  (ku- 
pujem ,emo'),  It  Stulicevu  (,eraere,  omptitare').  «« 
Voltigijinu  (,compraro,  incettare'  jkaufen'),  u  Vu- 
kovu (.kaufen'  ,emo'),  ti  Dnniiicevu  (,emere'). 
1.  aktivno. 

tl.  uopce.  Da  kupujett  ribu.  Sava,  tip. 
stud,  glasn.  40,  172.  Nego  ono  Sto  druga  ku- 
puje nit'  vam  va]a  niti  vam  tribuje.  M.  A.  Re|- 
kovic,  sat.  E8b.  Biser  raorade  prodavalo  Bu- 
garce,  kupuje  ga  dilber  .Stojna  Bugarka.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  280.  Kujiovadu  kona  i  sokola.  1, 
'298.  Kupuj  mi  ruo  junadko.  1,  590.  Ko  ku- 
puje sto  ne  treba  prodavade  i  ono  sto  mu  treba. 
Nar.  posl.  vuk.  144.  Mnogo  dobija  onaj  koji 
svasta  ne  kupuje.  181.  —  Otidose  seher-Sarajevu, 
da  prodaju  dijete  Gruicu,  kujiuje  ga  Turkiiia  de- 
vojka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  5.  Odmah  stase  ku- 
povati  robje.  4,  201.  Star  me  prosi  a  mlad  rae 
kupuje.  Nar.  pjes.  berc.  vuk.  1(*6.  Ne  zelim  vise 
kupovati  nejirijateja.  (i.  Zelic  598.  —  Cescc  bez 
objekta  nego  kupiti,  jer  sc  misli  na  koji  tnu  drago 
ohjekat.  Ali  si  koga  oskodil  kujiujuci.  Narudn. 
8Gb.  Poco  izgoniti  svijeh  onih  ki  prodavahu  i 
kupovahu  u  crkvi.  N.  Rahina  44''.  matth.  21,  12. 
Trgujudi  krivo  kupuju  i  prodavaju.  J.  Filipovid 
1,  250*.  Koja  kujiUJe  i  prodaje.  M.  Dobretic 
93.  Jedna  potreba  prodava  a  druga  kupuje. 
Pravdonoia.  1852.  3. 

b.  s  dativom,  vidi  2.  kupiti,  1,  b.  Da  si 
kupujutb  odezdu.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  210. 
Da  si  kupuju  vbsaki  trbgb.  Mon.  serb.  37.  (1253). 
Da  si  kupuju  sto  imb  trebuje.  157.  (1357).  Neg 
sam  sebi  kupuje  obudu.  M.  A.  Rejkovid,  sat.  IS^. 
C.  vidi  2.  kupiti,  1,  c.  Sto  je  Jova  skupo 
kupovao.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  631.  —  Koji  na  svoju 
ali  na  drugoga  vjeru  kupuju  trgovine.  J.  Ma- 
tovid  399.  —  /  ovaj  primjer  pripada  amo,  a  ne 
pod  f,  jer  kod  pokazuje  samo  stan  ili  ducan 
prodavaoca.  Dubrovdani  dine  krivo  kad  kupuju 
kod  iiega.    D.  Danidid,  ist.  majkov.  222. 

d.  vidi  2.  kupiti,  1,  d.  Koji  kupuje  za 
svoju  potribu  ili  za  prodaju.  Ant.  Kaddid  285. 
Da  ko  izide  na  pazar,  pa  da  stano  kupovati  za 
kudu   svoju  razlidne   stvari  .  .  .    Vuk,  pisma.  14. 

e.  cijena  moze  stajati  (vidi  2.  kupiti,  e) 
n.  p. : 

fi)  u  instrumentalu.  Petar  kupuje  duka- 
tijomi  tisuda  glavnijemi  sto  dukata  na  godiSte. 
B.  Ka§id,  zrc.  82.  A  kupovat  mojom  sriiiom 
arajdnosti  ugodneve.  J.  Kavanin  15b.  —  Ghrijes- 
kom  s  prijedlogom  s.  Tezko  svakom  ki  kupuje 
3  dvojom  krvi  a  kim  bluduje.  J.  Kavanin  38*. 
Kupuju  u  onijeh  s  pravom  cijenom  one  stvari. 
J.  Matovid  423. 

It)  u  ace.  s  prijedlogom  na.  Imamo  na 
pjenez  kupovat  svo  jubav.  D.  Eanina  27b.  Ku- 
pujudi   na   tvoj    pjenez   tve   prikore.     I.    Dordid, 


KUPOVATI,  1,  e,  6;.  6 

uzd.  9f>.  Ere  mi  ih  onomadno  na  asprice  kupo- 
vase.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  35.  Duievnu 
(smrtj  kupujes  na  pinezo.    Ant.  Kadcic  347. 

f)  u  loc.  s  prijedlogom  na.  S  jadima 
suze  tik  da  mogu  koji  dat,  clovik  bi  ih  imal  vik 
na  zlatu  kupovat.    D.  Kanina  46b. 

(I)  u  ace.  s  prijedlogom  za.  Grihe  ku- 
pujudi  za  darove  BoJje  koje  nam  daje.  J.  Ba- 
novac,  pred.  37.  Vec  je  meni  lonca  zao;  skupo 
sam  ga  kupovala:  zajabuku  divjakinu  i  za  druge 
polovinu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  177.  Hajde  od  mjesta 
do  mjesta,  te  kupuj  duso  za  blago.  Nar.  prip. 
vuk.  121.  —  Macedoninane  voju  svoju  smrt  za 
zivot  kupuju.  Aleks.  jag.  star.  3,  2.53. 
f.  prodavalac  stoji  u  gen.: 

u)  s  prijedlogom  od.  Tako  da  su  od  da- 
lekih  strana  od  Josipa  kupovali  zito.  M.  A.  Ee(- 
kovic,  sat.  D4'>.  Te  donesi  onu  casu  zlatnu  stono 
sam  je  skoro  kupovao  u  bijelu  Varadinu  gradu 
od  devojko  mlade  kujungijnke.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  183.  Od  vezi|e  zlata  (kupovati).  Nar.  posl. 
vuk.  2.32.  —  Metaforiiki.  S  nami  vojevahu  kad 
jaurski  baui,  safrani  pafrani  od  nas  kupovabu. 
I.  T.  Mrnavi6,  osm.   90. 

b)  s  prijedlogom  u.  Jedan  kupuje  kona 
u  drugoga.  A.  d.  Costa  2,  86.  Koji  kupuje  u 
onih  koji  te  stvari  vode.  Ant.  Kadcic  28.5.  U 
vezije  svilu  kupovati.    Nar.  posl.  vuk.  326. 

2.  pasivno.  Vecerajde,  kupovano  blago.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  549. 

3.  sa  se,  pasivno.  Cijem  se  kupuje  to  kra- 
jevstvo?  M.  Divkovic,  nauk.  23''.  Zloj  rijoci 
odgovor  dobar  drag  je,  a  ne  kupuju  se  na  dinar. 
(D).  Poslov.  danic.  Ova  (prava  sreca)  uboztvom 
kupuje  se.  J.  Kavanin  490l>.  E,aj  se  mjedira  ne 
kupuje.  B.  Zuzeri  309.  Ne  kupuje  se  ovo  zlato 
za  pineze.  F.  Lastric,  test.  70*.  Eado  se  od 
mladezi  kupuje.  A.  T.  Blagojevic,  khin.  80. 
Macka  se  n  vre6i  ne  kupuje  (nego  se  gleda  sta 
se  kupuje).    Nar.  posl.  vuk.  176. 

KUPoVILO,  n.  kupovane.  —  U  na^e  vrijeme 
II  Litri.  Kupov'ilo  ,emptio'.  D.  Nemanid,  6ak. 
kroat.  stud.  iftg.  12. 

KUPOVLNA,  /.  kupovane;  sto  je  kupfeno  Hi 
sto  se  kupuje.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  kupovane.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu 
(v.  kupovane).  Jeli  dospjela  po  ulicah  pakjena 
kupovina  od  ubozijeh  djevojcica?  B.  Zuzeri  185. 
S  ovora  misli  istinitom  u  paraeti  stav|am  prid 
vas  jednu  cudnu  kujjovinu  .  .  .  jodna  mi  je  (kuca) 
dobre  cijene  i  veoma  lijepa  jiod  rukami.  242.  I 
tu  kupovinu  i  prodaju  utvrdi  zakletvom.  And. 
Ka6i6,  kor.  26.  I  kupih  od  Anameila  tu  nivu... 
I  napisah  knigu  i  zapecatih  ...  I  uzeh  knigu  o 
kupovini  zape6a6enu  ...  I  dadoh  knigu  o  ku- 
povini  Varuhu.  D.  Danici6,  jer.  32,  9  — 12.  (Stjece 
se  svojina)  kupovinom  ili  darovinom.  V.  Bogi§i6, 
zborn.  398.  Cim  se  kupac  i  prodavac  pogode 
o  stvari  i  o  cijeni,  taj  je  cas  kupovina  zavrsena. 
V.  Bogisic,  zakon.  81.  .Djevojka  (sluskina)  ide 
u  jutro  u  kupovinu'.  ,Vratila  se  iz  kupovine'.  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

b.  .Hu  je  kup(eno.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu  (,das  gekaufte'  ,re3  empta'  s  primjerom  iz 
niirodne  pjesme:  Sto  ne  rucas,  kupovino  moja?). 
Kupovina,  stvar  kup)ena.    M.  Pavlinovid. 

e.  sto  se  kupuje.  —  U  Sulekovu  i  u  Popo- 
vicevn  rjecniku:  ,kaufgegen3tand'. 

KUPOVi§TE,  n.  mjesto  gdje  se  ktqmje.  — 
isporedi  trXiSte,  trgoviSte.  —  U  Sulekovu  rjec- 
niku: ,kaufplatz'. 

KUPOVIT,  adj.  ktqjfen,  kupovan.  —  Ujednoga 
pisca  XVI  vijeka.  Pace  volim  tvoja  raba  kupovita 


)7  KUPUS 

biti,  nog  gospoja  svim  krajem  od  svita.  il.  Lucie 
219.     A  ja  kupovita  raba  sam  li  tvoja.    253. 

KUPOVNIGA,  /  tabulae  emj>tionis,  kupovno 
pismo.  —  Naiineno  u  nase  vrijeme.  Kupovnica 
,kaufbrief'.  Jur.  pol.  terminol.  299.  —  I  u  Sii- 
lekovu  rjecniku:  ,kauf brief. 

1.  KUPOVNIK,  m.  vidi  1.  kupac,  a.  —  U  Bjc- 
lostjenievu  rjeiniku:  .coemptor',  v.  kupec;  n  Stu- 
licevu: V.  kupec  iz  Bjelostjenceva;  u  Voltigijinu: 
.compratore,  incettatore'  ,kauf6r'. 

2.  KfrPOVNIK,  m.  koii  kupjen.  J.  Grupkovic. 

3.  KUPOVNIK,  m.  kniga  u  koju  se  bi(eH  sto 
se  kupuje.  —  Naiineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Su- 
lekovu  rjeiniku:  ,kaufbuch'. 

KUPOVNINA,  /.  vidi  1.  kapara  (kod  kupo- 
vana).  —  Naiineno  u  nase  ■vrijeme.  Kujiovnina 
,kauf3chiUing'.  B.  Petranovii,  rufin.  kii.  15.  Jur. 
pol.  terminol.  300. 

KUPOVSTVO,  n.  kupovaifte.  —  Na  jednome 
mjestu  xviii  vijeka.  DrzaSe  dvi  statire  za  ku- 
povstva  i  prodanje.    J.  Kavanin  442b. 

KUPOV§TINA,  /.  samo  u  Stuliievu  rjeiniku: 
V.  kupovane. 

1.  KUPKES,  m.  vidi  fiempres.  Kupres,  rus. 
Kiiiiapiicb,  Gupressus  sempervirons  L.  (I.  Sabjar). 
B.  Sulek,   im.  185. 

2.  KUPKES,  »«.  ivie  selu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.  Statist,  bosn.  14. 

KUPRE§,  m.  ime  selu  u  Bosni  ti  okrugu  trav- 
niikome.    Statist,  bosn.  74. 

KUPRESANI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travnickome.    Statist,  bosn.  65. 

KUPRESkI,  adj.  koji  pripada  Kupresu  i  Ku- 
presu.  Poje  kupreSko,  .  .  .  kupresko.  P.  Juki6, 
zem(.  2. 

KTJPREZ,  m.  u  Vukovu  rjeiniku:  kao  knezina 
^evanskog  kadiluka.  na  Kuprezu  gelepcije  hrane 
goveda  u  planinama.  —  Kao  ime  mjesno  pominc 
se  prije  nasega  vremena.  Kuprezb.  S.  Novakovi6, 
pom.  136.  po  slovu  e  va{a  da  e  stoji  po  istoi- 
nome  (i  juznome)  govoru. 

KUPKINA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Livada  u  Kuprini.  Sr.  nov.  1863. 
248. 

KUPRIS,  m.  vidi  nalijep.  Kupris,  Aconitum 
napellus  L.  (u  sinskome  rukopisu).  B.  Sulek,  im. 
185. 

KUPSTI,  kiibem,  impf.  vidi  skupsti.  —  Od 
xviu  vijeka  u  Dubrovniku:  uprav  je  pogreska, 
jer  se  shvatilo  da  je  skupsti  slozeno  od  s  i  kupsti 
i  da  je  zato  perfektivni  glagol,  vidi  kod  skupsti. 
—  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (kubsti  ,vellere, 
divellere,  esstirpare'  s  dodatkom  da  se  nalazi  u 
pisca  Gundulica  Ho  nece  biti  istina).  Tako  mu 
svaku  podobnost  iz  nega  vadi  i  kube.  A.  Kalic 
205.     Ovi  vlase  kube  s  glave.    445. 

KUPTOLOVIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka. 
Franku  Kliptolovi6u.   Mon.  croat.  333.  (1570).  26. 

KUPULA,  /.  vidi  kube,  lat.  cupula.  —  U  Bje- 
lostjenievu  rjeiniku:  kupula, bolta  visoka  i  okrugla 
na  spodobu  klobuka,  kuba  ,tholus'. 

KUPUS,  m.  Brassica  oleracea  L.,  poznato  ze^c 
sto  se  vrlo  iesto  jede,  a  ima  ga  veliko  mnostvo 
razliinijeh  vrsta  Uo  se  razlikuju  pridjevima  ili 
nose  druga  imena  (vidi  kod  c).  i  sama  rijei  ku- 
pus  znaii  jednu  vrstu  u  sjevernijem  krajevima 
(vidi  u  Vukovu  rjecniku)  a  drugu  u  juznima 
(vidi  rastan).  —  Rijei  je  romanska,  isporedi  tal. 
cappuccio  (mlet.  capuzzo),  franc,  cabus,  moze  biti 


KUPU8 


KUPUSIK 


doilti  prcku  ^^emaikoga  jezika,  isjwredi  stvAem. 
chiibu^,  cliapu^,  srvnem.  kapprta,  nvnem.  kappua 
(t'idi  ns/oc.  kapus).  nejnsnoje  prvu  u:  akojepo- 
stalo  od  ij,  tad  bi  se  pomije.ialo  s  gorAijem  i  po- 
stat\e  onakovo  kao  ito  je  kod  kapuata  (vidi)  i 
kombost.  —  Od  xv  vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedu 
rjeinika  u  VranHievu  (jbrassica'),  u  ilika(inu 
(kupus,  vraSt,  broskva  jbraaica'),  «  Belinu  (,oa- 
volo,  herba  nota'  ,bra3sioa'  ISll"),  u  Stuliievti 
(.brasaica,  caulia'),  u  Vukovu  (,der  kohl'  ,Bras- 
sica  oleracea  capitata.  Linn.'). 

a.  kao  bijka  uopie.  Qdi  najdu  tra  kupusa. 
M.  Vetrani6  1,  19.  Bitve  i  salate  i  tratja  ku- 
pusa naberi.  N.  Dimitrovid  103.  Hrabar  raladi 
kupus  sadi.  M.  Drii6  144.  Saditi  kupus.  I. 
An6i6,  svit.  31.  Pai  doma6i  uvijek  laju  pri  ku- 
pusu  ki  fiuvaju.  J.  KavaAin  31a.  Jedan  bus  ku- 
pusa. N.  Paliku6a  62.  Nuto  iz  kupusa  zeca. 
NaT.  pjes.  vuk.  1,  380.  Dere  ga  kao  vola  u  ku- 
pusu.  Nar.  posl.  vuk.  58.  Ko  kupus  sadi  i  kr- 
ma6u  hrani,  ne  boji  se  gladi.  144.  Mnogo  je 
kupusa  izio.  (Ima  mu  mnogo  godiua).  181.  Sadi 
kupus.  (Ke6e  se  u  podsmijehu  onome  koji  hramje). 
273.  Sve  kupus  i  dijete.  (Kad  koja  iena  avake 
godine  rada).  280.  Ne  bi  ga  iatjero  iz  kupusa 
(tako  je  malahan).  Poslov.  u  Duhrovnikii.  P. 
Budmani.  Jaki  zubi  i  tvrd  orah  sloiue  a  kamoli 
glavu  od  kupusa.  P.  Petrovi6,  gor.  vijen.  42. 
Kad  su  seobe  naroda  preko  nas  gazile  k6  preko 
repe  i  kupusa.  M.  Pavlinovi6,  razg.  72.  Kupus, 
brasaica  (Kuzmii,  Aquila — Buc,  Durante),  cavolo 
(Aquila — Bu6),  verze  (Kuzmic,  Aquila — Bu6,  Piz- 
zelli),  Brassica  oleracea  L.  (Vodopii,  Visiani,  Sla- 
dovi6),  V.  Kapusta.  B.  Sulek,  im.  185.  —  vidi  i 
glava,  i,  glavica,  c),  glavi6ati,  prokule,  struk  itd. 

b.  istiie  se  da  je  jelo.  (Kromidije)  si.  klet- 
voju  velikoju  izrefie:  ,Tako  mi  deda  mojego  ku- 
pusa, starago  smoka!  .  .  .'  Grozdije.  star.  2,  312. 
S  rjepicom  i  s  kupuaom  u  jusi.  M.  Drzic  263. 
Pofciniti  ho6u  tebi,  er  ate,  gospo,  bez  pofiini,  kako 
kupus  bez  zacini.  M.  Pelegrinovid  173.  Kupus 
jiogrijevan.  (D).  Poslov.  danifi.  Kupus  umno- 
zaje  crni  jid.  P.  Knezevi6,  osm.  269.  Hudu  muiu 
u  kupusu  madije  (cari).  (Z).  Poslov.  danic.  Kad 
se  zeni  bungur  momce  mlado,  isprosio  taranu 
djevojku,  .  .  .  starosvati  boba  glavatoga,  a  dje- 
veri  kupus  i  slaninu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  533.  I 
jo§  mrsnom  sa  kupusa  corbom.  Nar.  pjes.  juk. 
592.  Teiko  kupusu  iz  sela  smok  fekajudi.  Nar. 
posl.  vuk.  315.  Turci  vele:  ,Tarana  je  hrana', 
a  kauri:  , Kupus  i  slanina'.  322.  Rece  zeni: 
,Nastavi  dosta  kupusa  i  krtole'.  Nar.  prip.  vrc. 
164.  vidi  i  metati,  kiseo,  prijesan.  ukrop  itd.  u 
ovome  primjeru  kao  lijek:  V-tzmi  kupusb  i  razb- 
zvi  i  podrbzi  vb  usta.  Sredovj.  lijek.  jag.  star. 
10,  102.  —  U  ovome  primjeru  prvo  kao  bi{ka, 
poslije  kao  jelo :  Po6erala  svina  ugora  ispod 
smokve  kroz  kupus  (t.  j.  meso  je  naj  boje  svinsko, 
riba  ugor,  vo6e  smokva,  a  zeje  kupus).  Nar.  posl. 
vuk.  XI.  vidi  i  Nar.  prip.  vrc.  212. 

C.  ovdje  se  bifeie  neke  vrste.  Griavate  kupuse 
slauinom  vare.  M.  Drzic  428.  —  U  Mikalinu 
rjeinikii:  kupus  najezen  ,bras3ica  apiana,  sabel- 
lica,  crispa';  kupus  od  cvijetja  .brassica  pompe- 
jana,  cyria';  kupus  morski  ,olus  marinum,  bra- 
sica  marina'.  —  U  Belinu:  kupus  glavati  ,ca- 
volo  capuccio'  , brassica  capitata';  rudi  kupus  , ca- 
volo crespo  o  riccio'  ,brassica  crispa';  cvijetni 
kupus  jCavolo  fiore'  ,bras3ica  pompejana'  181b. 
—  U  Sulekovu  imeniku:  Kupus  cvijetni,  rua.  Ka- 
nycTa  i;BtTHaH,  brassica  pompejana  (Vuji6i6),  ca- 
volo fiore  (Delia  Bella),  Brassica  oleracea  bo- 
trytis  L.  (Visiani,  StuUi).  Kupus  c(v)itati,  bras- 
sica fiorita  (Durante),  Brassica  oleracea  botrytis 


L.  —  Kupus  glavati,  brassica  capuccia  (Kuzmic, 
Aquila — Bu6,  Durante),  asaarantia  (KuzniiA), 
Brassica  oleracea  capitata  L.  (Visiani,  Stulli,  Vo- 
dopid).  —  Kui>us  repaati,  Kupus-ripa  (Kuzmi6), 
brasaica  naposa(Kuzmi6),  Brassica  oleracea  caulo- 
rapa  (gongyloides)  L.  (Viaiani).  —  Kupus-rudaS, 
rus.  Ky,\p)iiiii:i  itaiiycT.i,  brassica  orespa  (rkp.  u 
Visovcu),  Brasaica  oleracea  crispa  L.  Kupus  rudi, 
Brassica  oleracea  crispa  L.  (Visiani,  VujiCift, 
Stulli),  V.  Rudac.  186.  —  Znaii  i  lieke  druge 
bifke.  Listije  kupusa  grbftkago  jezo  glagojotb  se 
krambby.  Sredovjefiu.  lijek.  jag.  star.  10,  112. 
Kupusa  divjega  bus.  M.  Vetranid  1,  141.  Kupus 
morski  (prema  lat.  brassica  marina),  soldanella 
(xvi  vijeka,  Kuzmid,  Bartulovic,  Danilo),  bras- 
aica marina  (Durante),  Crambe  maritima  L.  — 
Kupus  pasji  (prema  lat.)  cynocrambe  (u  sinskome 
rukopisu,  Durante),  1.  Pariotaria  officinalis  L. ; 
2.  apocinu  (sin.  rkp.),  brassica  canina  (Durante), 
Gynanchum  vincotoxicum  RBr.  B.  Sulek,  im. 
186.  vidi  i  broskva,  cvjetaca,  kapusta,  kavolin, 
prokula,  zeJe  itd. 

KUPUSAC,  kupuaca,  m.  dem.  kupus.  —  U  Du- 
brovniku  od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stu- 
licevu  (,cavolino'  ,parva  brassica').  Kupi  kupusca. 
M.  Drzid  133.  —  Znaii  i  druge  bi(ke.  Kupusac, 
rus.  KaiiycTica  (Sedum  acre),  1.  Isatis  canescens 
L.  (Visiani);  2.  Lepidium  draba  L.  (Visiani).  B. 
Sulek,  im.   186. 

KIJPUSAN,  kupusna,  adj.  koji  pripada  ku- 
pusu. —  Izmedu  rjeinika  u  StuUcevu  (,brassi- 
carum'),  u  Vukovu  (kiipusni,  n.  p.  list,  kaca 
, kraut-  kohl-'  ,olerarius,  olitorius'),  u  Daniiicevu 
(kupusbnb  ,brassicae').  Kupusbnb  sokb  da  pijetb 
bolbnij.  Sredovjedn.  lijek.  jag.  star.  10,  107.  Ku- 
pusno  listije  rastlbci.  108.  Da  izgrizujetb  na 
dbte  srbdbce  kupuanb  korenb.  108.  Kupusna  ripa. 
I.  Jablanci  63.  Za  kupusnu  vrst  bas  svaku  mari. 
J.  S.  Relkovid  182.  A  ti  napoj  od  kupusnog 
lista  pravi  svinam.  316.  Kad  bi  se  kupusna 
glavica  izvrtjela  pa  nadjela.  Vuk,  pisma.  40. 
Poajed  fudsku  ko  kupusnu  glavu.  Osvetn.  2,  104. 
Al'  uaprle  hoge  na  ditabe  ko  gusjene  na  kupusno 
zeje.  6,  71.  Tu  posle  prekopaju  i  poseju  ku- 
pusni  rasad.    M.  D.  Milidevid,  ziv.  srb.  1,  6. 

KUPUSAR,  m.  u  Dubrovniku  se  govori  (u  soli) 
iovjeku  koji  jede  mnogo  kupusa.  P.  Budmani.  — 
S  drugijem  znaienem  (iovjek  sto  sadi  kupus)  u 
Sulekovu  rjeiniku:  ,krautpflanzer'.  —  Isporedi 
Kupuaarevid,  Kupusarovid. 

KUPUSARA,  /.  postaje  od  kujuis  i  dolazi  u 
razliinijem  znaienima. 

a.  sud  u  kojemu  se  hrani  kiseli  kupus.  — 
U  Vukovu  rjeiniku:  n.  p.  kaca  ,da3  sauerkraut- 
geschirr  (der  krautbottioh)'  ,vas  in  quo  olus 
acidum  adservatur'. 

b.  mozebiti  mjesto  gdje  se  sadi  kupus.  —  Uz 
basta  kao  mjesno  ime  (u  Srbiji  u  okrugu  kneze- 
vaikome).  Ba§ta  Kupusara.  Sr.  nov.  1867.  314. 

c.  u  prenesenome  smislii,  stara  izdrpana 
kniga  (u  rugu).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  kniga 
,schimpflich  fur  oin  altes  zerfetztes  buch'. 

KUPUSArEVI6,  m.  vidi  Kupusarovid.  §em. 
prav.  1878.  55. 

KUPUS AR0Vi6,  m.  prezime  (pa  ocu  kupu- 
saru).  —  U  nase  vrijeme.  Do§o  k  sudu  Toso  Ku- 
pusarovid. Glasnik.  ii,  1,  202.  (1808).  Kupusa- 
rovid.   Sem.  prav.  1878.  5. 

KUPUSI,  Kiipusa,  m.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  sabackome  (pi.  kupus).  Niva  u  Kupu- 
sima.    Sr.  nov.  1863.  528. 

KUPUSIK,  Hi.  mjesto  gdje  je  posaden  kupus. 


KUPUSIK 


1.  KUBAN 


—  Sainij  kao  iinc  mjestu  u  Srbiji  u  okruijii  kra- 
gujevaikome.  I^iva  u  Kupusiku.  Sr.  uov.  1861. 
771. 

KUPUSINA,  /.  atigm.  kupus.  —  Od  xviii  vi- 
jeka  (vidi  b). 

a.  u  pravome  smislii.  —  U  Stulicevu  rjei- 
niku  (,mala  brassica')  i  a  Vukovu  (augm.  v.  ku- 
pus). 

b.  Hi  samo  Hi  s  pridjevima  moze  znaciti 
drii/je  bi(ke. 

a)  Kupusina,  Kupusiiia  od  mora  (Aquila — 
Buc),  1.  Lamiuaria  Lam.  (Lambl);  2.  Ulva  L. 
(Lambl).    B.  §ulek,  im.  186. 

f>)  morska  kupuaina  ,soldanella,  erba'  ,olus 
mariiium'.    A.  d.  Bella,  rje6n.-  1,  33.5*. 

f)  s  pridjevom  vodena.  —  Izmedu  rjecnika 
u  IStuUcevu  (kupusina  vodena,  trava  .epatica,  li- 
chene,  erba'  ,hepatica').  Kupusina  vodena,  rus. 
icauycj'a  Bo,(fiHaH  (Potamogeton  natans),  epatica 
(Pizzelli,  Aquila — Bu6,  StuUi),  pulmonaria  (Piz- 
zelli),  Marchantia  polymorpha  L.  B.  Sulek,  im. 
186. 

c.  Kupusina,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
stnederevskome.  Livada  u  Kupusini.  Sr.  nov. 
1871.  82. 

d.  naziv  za  trbusata  i  kablasta  fiovjeka. 
,Mu6i  ti  kupusino'.  J.  Bogdanovic.  —  In  Dii- 
hrovnikti  pocetkom  xviii  vijeka  nadimak  Hi  pre- 
zime.  Stijepo  Kupusina.    P.  Budmani. 

KUPUSiSTE,  n.  mjesto  gdje  jc  hio  posaden 
kupus.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  {,acker  wo  einst  kohl  gebaut  worden 
ist'  ,ager  olim  olerarius').  Propalo  sve,  niti  se 
ima  6im  drugim  hraniti,  nego  da  ido  u  kupu- 
siste  do  je  kupus  posjefien,  da  se  trazi  korijena. 
Vuk,  poslov.  287.  —  /  kao  ime  7njestu  u  Srbiji 
u  okrttgu  biogradskome.  Livada  u  Kupusistu.  Sr. 
nov.  1874.  115. 

KUPUSNICA,  /.  u  jednome  primjeru  xviii  vi- 
jeka isto  je  sto  kupus,  a.  Keleraba,  celer,  ku- 
pusnica,  i  karfijol  kog  kiti  ruzica,  joSter  malo 
no  promflSi  ke|a.    J.  S.  Re]kovi6  135. 

1.  KUPUSNIK,  m.  mrsno  jelo  s  kupusom  u 
Srbiji.  Kupusnik  gotovi  se  kao  i  gibanica,  samo 
sto  se  medu  obge  mesto  sira  i  ouog  kojefeg 
drugog  me6e  kiseo  iseckan  kupus  a  moze  i  pre- 
san.    M.  D.  Mili6evi6,  srb.  855. 

2.  KUPUSNIK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  cuprijskome.  Branik  u  Kupusniku.  Sr. 
nov.   1875.  718. 

KUPUSOV  DOL,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Nadb  Kupusovb  Dolb.    Svetostef.  hria.  13. 

KUPUSOVI6,  m.  ime  zaseuku  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.   Statist,  bosn.  30. 

KUPUST,  711.  vidi  kupus  i  kapusta.  —  U  Bje- 
lostjenievu  rjeiniku:  v.  zeje. 

KUPUSCI(5,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Boroje 
Kupusbci6b.    Deo.   hris.  84. 

KUPUiSNAK,  m.  vrt  gdje  se  sadi  kupus.  —  U 
Vukovu  rjeiniku:  kupusna  gradina  ,der  kohl- 
garten'  ,ager  brassica  consitus'. 

KUPUZI§KI,  adj.  koji  pripada  Kupuzistu. 
Kupuziska  (opstina).    K.  Jovanovic  123. 

KUPUZIStE,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskome.  K.  Jovanovii  123. 

KUH,  m.  kokot,  pijetao.  —  Bijec  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  kur-b,  rus.  Kypi,,  nslov., 
po{.  kur,  (ceS.  kiira,  koura,  kokos ;  kuie,  pile).  — 
U  nasemu  jeziku  vrlo  rijetko,  mozebiti  samo  u 
sjevernijeh  iakavaca  i  u  kajkavaca;  upotreblavn 
se  u  mnozini  kuri  u  znaienu:  pilad,  kokosi.  — 


fzmcdu  rjecnika  u  Bjelostjenievu  (kuri  .gallinae'), 
u  Stulicevu  (v.  kokot  s  dodatkom  da  je  rijec 
ruska;  kuri  ,gallinae'  iz  Habdeliceva),  u  Volti- 
ijijinu  (,gallo'  ,hahn').  Duzni  su  dvojenadeste 
kuri  ter  pedeset  jaja.  Mon.  croat.  255.  (1533). 
Kur  ,gallus'.    P.  Vitezovi6,  rjecnik  (u  rukopisuj. 

1.  KURA,  /.  tal.  oura,  briga,  skrb.  —  Na  je- 
dnome mjestu  XVI  vijeka.  Ki  bade  imel  kuru  i 
skrb.  Statut.  kastav.  1490.  205.  —  Drmji  je  pri- 
injer  u  makaronickoj  pjesmi  jednoga  pisca  Du- 
brovcanina  xvi  vijeka.  Za  me  ima  kuru  clie  si 
belli  e  rari  k  ser  imporaduru  ne  idu  poklisari. 
N.  Dimitrovic  99. 

2.  KURA,  /.  hyp.  ...ac.  —  U  Vukovu  rjeiniku'. 

3.  KURA,  /'.  arap.  tur.  qur'a,  zdrebane,  idrijeh. 
—  V  nase  vrijeme.  Ako  nece  niko  da  bira,  tada 
se  mece  na  sreiu ;  to  se  u  Crnoj  gori  zove  ,bruskot' 
a  u  srednoj  Hercegovini  ,kura'.  V.  Bogisic,  zborn. 
346. 

KUEAC,  kurca,  m.  men  tula.  —  Akc.  je  kao  u 
jarac.  —  Postaje  nastavkom  bcb  od  kur  t  shvaca 
se  u  prenesenome  smislu,  isporedi  1.  kokot,  b.  — 
Izmedu  rjecnika  ri  Stulicevu  (u  talijanskome 
dijeluj  i  u   VukovuK 

KURACA,  /.  ovako  zovu  udovicu,  koja  sitnu 
decu  izrani,  i  sve  imaAe  odrzi  ba§  ka'  da  joj  je 
i  covek  ziv.    Pop  Zivojin^  Srbije. 

KURACIN,  adj.  koji  pripada  kuraci.  Pop  Zi- 
vojin  iz  Srbije. 

KURACA,  /.  samo  na  jednome  mjestu  u  nase 
duba:  Ponesu  za  popa  kura6u  vina.  V.  Bogi§i6, 
zborn.  244.  jamacno  je  stamparska  pogreika  i 
treba  citati  buraSu. 

KURADA,  /.  u  Vukovu  rjeiniku:  rdavo  kjuse 
,der  gaul'  ,caballus'.  cf.  kjuverina.  —  Nepnznata 
postana;  va\a  da  nije  od  tur.  qyr  at,  grosast 
kon. 

KURAGAC,  m.  ime  mjestu  u  Rumeliji,  vaja 
da  je  Karuganhoi,  zidine  sto  dijele  od  kraja 
poluotiik  na  kojemu  je  Carigrad.  U  grad  carski 
uljezoSe,  kroz  ki  onfias  bez  zabave  na  Kuragac 
otido§e.    J.  Palmotic  233. 

KURAICA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.   P.  Budmani. 

KURAIC,  m.  pjrezime.  —  U  naie  vrijeme.  Boca 
18. 

KURAK,  kiirka,  m.  (kukuruzni)  klip.  —  V 
okolini  dubrovaikoj.   P.  Budmani. 

KURAL,  m.  vidi  kora).  —  Na  jednome  mjestu 
XVI  vijeka.  Pak  biser  izborit  nanizamSi  pojam 
zubi  hti  naresit  kuralom  usue  z  van.  P.  Zoranic 
17b. 

KURA^,  m.  vidi  koraj.  —  U  jednoga  pisca 
XVI  vijeka.  Pri  rumenih  lieje  usti  ostao  bi  kura} 
zada.  (dva  puta).  H.  Lu6i6  210.  —  U  istoga 
pisca  ima  u  istome  znaienu  kura|a,  /.  Tko  perlo 
od  va|6  u  pored  izniza  i  zgor  od  kuraje  usta 
joj  proriza?  208.  —  U  jednoga  pisca  xvu  vijeka 
ima  kuraje,  Sto  se  ne  zna  jeli  gen.  sing.  Hi  ace. 
pi. :  u  prvome  je  sluiaju  od  kuraja,  /. :  Imam 
biser  ki  6u  t'  dati . . .,  kuraje  ti  da  tokoj  kupih, 
sfe  6u  ti  toj  darovati.    M.  Gazarovii  102. 

KURA:^A,  /.  vidi  kura}. 

1.  KURAN,  kurAna,  m.  vidi  3.  koran.  Iz  ne- 
gova  kurana  stilie  povadili.  J.  Raji6,  boj.  51. 
Kunem  ti  se  Bogom  velikijem  i  mojijem  dinom 
i  kuranom.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  439.  Care,  tako 
ti  kurana!  Pjev.  crn.  276l>.  I  taj  ti  je  hoga  brez 
kurana,  kome  no  je  medovina  draga.    Nar.  pjes. 


1.  KURAN 


kur(';ela 


horiu.  1,  52.  Klannjue  so  I'lomn  kn  'i'urdiii  kii- 
raim.    Srp.  zora.  god.  2,  svoz.  7,  j;tr.   I.")8. 

2.  KUKAN,  III.  Sa|iv  iia/.iv  i  za  ilijolo  i  za 
dje6aka  ,kurano  moj ." 

a.  KUKAN,  Kiirana,  »t.  nadimak.  u  hrvatskoj 
krajini.  V.  Arsenijevii.  —  Vafa  da  je  isto  ito 
2.  kuran. 

1.  KlIKAT,  adj.  montulatus.  —  fzmedii  rjec- 
iiika  u   Vukuvii'. 

2.  KURAT,  m.  tal.  curato,  zupnik.  —  Od  xvri 
rijeka  jxi  zapadnijem  krajctHma.  Da  bude  pop... 
svojtar  to  je8t  kurat.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  143. 
Cvit  tredi  darovan  kuiatu  Postirskomu.  I.  Iva- 
Disevi6  69.  Sto  mi  Aekamo  svakaku  od  bogo- 
|ubuosti  i  vridtiosti  od  kurata.  M.  Bijankovid 
33.  Brez  oblasti  kurata  ali  oblasti  s.  sabora. 
L.  Terzi6  144.  Cujto  dakle,  spovidnici,  pripo- 
vidavci,  kurati,  biskupi  i  svi  crkveni  3tari§ine. 
Blago  turl.  2,  177.  Kurati  oli  stare§ine  crkovne. 
A.  d.  Costa  1,  34. 

3.  KURAT,  vidi  Kurt. 

KURATIJA,  /.  Ziipa,  nurija.  —  Vala  da  je 
nacineno  od  2.  kurat  talijanskijein  nastavkom 
ia,  jer  ne  Z7iain  ima  li  tal.  curatia  ili  curazla. 
—  XVII  i  XVIII  vijeka,  U  svakoj  kuratiji  od  ovoga 
vladanja.  M.  Bijaiikovi6  49.  Upitati  6e,  joli  od 
liegove  kuratije  to  dite.  L.  Terzic  165.  ICape- 
lanije  i  kuratije.    A.  d.  Costa  1,  33. 

KURAtOR,  m.  curator,  covjek  kojeina  vlast 
daje  diiznost  da  uprav(a  imanem  (udi  odraslijeh 
sto  nijesu  sposohni  za  uprav{ane,  Hi  zena.  —  U 
nase  vrijeme.  Sudbeno  progla§eni  razmetnici  kojim 
sud  imenuje  kuratora.  M.  Dereucin,  tumac.  1, 
270. 

KURATOV,  adj.  koji  pripada  kurata  (vidi  2. 
kurat).  Da  bi  to  bilo  protiva  voji  kuratovoj.  L. 
Terzid  144. 

KURATSKI,  adj.  koji  pripada  kuratirna  (vidi 
2.  kurat).  Na  kuratskoj  inisi.    L.  Terzic  176. 

KURATURA,  /.  ime  mjestii  ii  Srbiji  u  okrugii 
krajin^kome.  Niva  u  Kuraturi.  Sr.  nov.  1875. 
127.  —  liiic  rijcc  rumunska. 

KURAZ,  /.  tiem.  (franc.)  courage,  slohoda,  ja- 
nastvu.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukova  (,die  courage,  der  muth'  , animus,  animus 
fortis'.  cf.  sloboda  s  dodatkom  da  se  govori  ti 
vojvodstvu).  Kurazi  nikakve  protiv  iieprijate|a 
nisu  nigde  pokazali.    Djelovod.  prot.  213. 

KURAZAN,  kiirazua,  adj.  Slobodan,  junacan, 
junacki.  —  Postaje  od  kuraz.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,muthig'  .animosus'. 
cf.  Slobodan  i>  dodatkom  da  se  govori  u  vojvod- 
stvu). Ja  sam  sve  pokazao  kako  je  nam  sirotina 
pokorna  i  verna  i  kurazna.   Golub.  5,  127.  (1799). 

KURAZENE,  71.  djelo  kojijem  se  kurazi.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KlIRAZITI,  kurazim,  impf.  slohoditi,  junaciti, 
sokoliti.  —  Postaje  od  kuraz.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,anfeu6rn'  ,animum 
addo,  facio'.  [videj  sloboditi,  cf.  sokoliti,  junaciti 
s  dodatkom  da  se  govori  u  vojvodstvu. 

a.  aktivno.  Kuraf.i  je,  da  ostro  navale.  S. 
Stofanac  8. 

b.  sa  se,  refleksivno.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Vukovu  (,sich  muth  machen'  ,animum  sibi  ad- 
dere').  On  zato  i  ne  zna  nego  se  kurazi.  J.  Raji6, 
boj.  108. 

KURB-,  vidi  kurv-. 

KURBAC,  kurbdCa,  m.  vidi  korbaC.  —  U  naSe 
vrijeme    u   sjevernijeh    cakavaca.     On    ju    gouil 


z  jodiiPii  kurlnu'oii.  Nar.  prip.  luikul.  42.  Kurbac 
.llagoUiim',  goii.  kurbafta.  D.  Nemanid,  6ak.  kroat. 
stud    48.  r  II   Dnhrovnika.    V.   Budmani. 

KlIRBALK',  m.  ime  sclu  u  Bosni  u  okrugu 
bihaikome.    Statist,  bosn.  48. 

KURBAN,  kurbdna,  to.  arap.  tur.  qurban,  irtva 
(samo  u  Muhamedovaca) .  —  Akc.  kaki  je  u  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padeiima,  osim  num.  i 
ace.  sing.,  i  voc:  kiirbane,  kiirbani.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vtikovu:  ,das  schlacht- 
opfer'  ,victiiiia'  ,(bei  den  Tiirken)'. 

II.  aacrificiura,  zrtvovane,  prikazivane  zrtve 
na  posvetiliUe  (zrtva  se  kofe).  Kurbaii  turaki 
znaci:  zrtva  krvava.  J.  Rajii,  boj.  35.  Triata 
ovnov  kurban  u6inise.  Nar.  pjes.  tord.  18.  A  to 
bi  nam  istovjotno  bilo,  da  kojemo  za  kurbana 
svine.    Osvetn.  2,  51. 

b.  victima,  ono  (zivn)  sto  se  ko(e  kao  zrtva. 
Tridest  ovnov  zaklase  kurbana.  Nar.  pjes.  potr. 
1,  33ii.  Prid  vpziia  poklaSo  kurbaue.  Smailag. 
meh.  12.  Poklase  se  kurbani  ovnovi.  Nar.  pjes. 
horm.  1,  51.  Pa  su  smaknuli  Turcijodno  Sri)6o 
kao  kurban  svatovima.  Bos.  vila.  1887.  162. 
Uvijok  6u  ti  kurban  klati.   1889.  108. 

c.  kurban-barjam,  (arap)  tur.  ijurban-baj- 
ramy,  veliki  praznik  u  Muhamedovaca  kad  se 
kofu  zrtve.  A  odijelo  mu  je  svaki  dan  bilo  lepse 
od  odijela  pasinoga  siiia  o  kurban-barjamu.  M. 
D.  Milidevic,  omer.  23.  —  U  Dubrovniku  se  rece 
u  jjrenescnome  sinislu,  kad  je  koine  vrlo  dobro, 
kad  mnogo  uziva.  ,Sad  ti  je  kurban-barjam'. 
,Nece  ti  bit  vazda  kurban-barjam'.    P.  Budmani. 

KURBASIGA,  /.  vidi  kobasica.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kurbasica  i.  qu.  klobasica.  D. 
Nemanii,  cak.  kroat.  stud,   iftsg.  61. 

KURBECATI,  kurbecam,  impf.  psovati  zenu 
potvarajuc  je  da  je  kurba.  na  Bracu.   A.  Ostojic. 

KURBIL,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vre- 
inena.  Spom.  stoj.  185.  —  isporedi  Kurbin. 

KURBIN,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vre- 
incna.  Kurbin,  mozo  biti  isto  s  prethodnim  (Kiir- 
bil).    Spom.  stoj.  185. 

KURCANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  ...ca.  —  U 
Vukovu  rjecniku':  , penis  creber  usvis  in  loquendo'. 

KURCATI  SE,  kurcam  se,  impf.  u  Vukovu 
rjeiniku' :  , penis  vocabulo  abuti'. 

KURCOGLAVAC,  kurcoglavca,  m.  Senecio 
vulgaris  L.    Gas.  ces.  muz.   1852.  2,  53. 

KURCOKRET,  m.  u  Vukovu  rjecniku' :  ,ein 
komisches  wort  fiir  celer'  (,q.  d.  excitans  penom'). 

KURCOV,  m.  znaci  sto  i  klincov.  sajiv  naziv 
za  odrasla  seoskog  klapca.  , Veliki  si  ti  vec  ...cov, 
da  si  od  prave  kosti,  moga  bi  vec  za  svaki  posa 
oko  kuco  biti'. 

KURCOVINA,  m.  augm.  od  ...cov. 

KURCEKANA,  /.  augm.  ...ac.  —  U  Vukovu 
rjecniku'. 

KURCEI^E,  n.  djelo  kojijem  se  ko  ...ii.  —  U 
Vukovu  rjecniku':  ,imitatio  penis'. 

KIIR6eV,  adj.  u  Vukovu  rjecniku':  ,montulae'. 

KURCEVIT,  adj.  u  Vukovu  rjecniku' :  ,ut 
mentula'. 

KURCIO,  m.  dein.  ...ae.  —  U  Vukovu  rjei- 
nika'. 

KURCINA,  /.  ridi  ...ftekana.  —  U  Vukovu 
rjeinika'. 

KURCITI  SE,  kiirfiim  se,  impf.  u  Vukovu 
rjecniku:  ,penem  imitor'. 

KURCELA,  /.   u   Vukovu  rjecniku :  (u    Cruoj 


V 


KUE^ELA 


Uori)  kao  prav  (veliki)  noz  na  vrhu  o«tar  s  olije 
strane.  u  kurcele  kamze  neraaju  usiju  kao  u  i:o- 
zeva,  iiego  je  onako  zatubasto  i  to  po  naj  vise 
od  mjedi  a  u  gdjekojijeh  i  od  srebra.  kazu  da 
su  kurcele  od  prije  nosili  mnogi,  a  sad  ih  ima 
vrlo  malo.  —  Od  tal.  coltello,  coltolla,  inlet,  cor- 
telo. 

KUR(^ELE,  /.  pi.  iinc  zaseoku  it  Bosni  u 
okrugu  travnickome.  Statist,  bosn.  72. 

KUK^UBA,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijemc.  it 
Srbiji.  Junastvo  nekoga  Gavrila  Kurcube  iz 
Krive  Rijeke.  M.  D.  Milieevid,  -srb.  609.  Molba 
Kuziuana  Kurcube.    Sr.  nov.  1879.  1215. 

KURDELA,  /.  pantjika.  u  Lici.  V.  Arsenijevic. 
Kiirdela,  pantjika  u  razll6itim  bojama  i  svako- 
jake  sirine.  Take  ima  cr}ene,  zelene,  modre  i 
bijelo  kurdele.  u  Dobroselu.  M.  Medic.  ,Donesi 
mi  dva  tri  lakta  svilene  bijele  kurdele'.  J.  Bog- 
danovic.   —   indi  kurdjela. 

KURDELIGA,  /.  dem.  kurdela.  V.  Arsenijevic. 
—  vidi  kurdjelica. 

KURDE^i,  m.  u  Vukovu  rjecuiku:  u  plugu 
onaj  klin  sto  je  za  nega  zapeta  guXva  oracica. 
cf.  kure|,  [fur]. 

KURDE^jA,  /.  u  narodnoj  zagoneci.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku :  u  ovoj  zagoneci:  Starac  kurdeja 
a  baba  lekurda,  a  u  srijedi  divno  dijete  sjedi. 
hez  odgonetjaja.  Ima  ista  zagonelka  dvii  pitta  it 
Nar.  zag.  nov.:  na  str.  114  odgonetfaj  je  lesnik 
(iz  Bosanskoga  prijate\a) ;  na  str.  169  odgonct(aj 
je  pita  (s  dodatkom  da  je  iz  Vukova  rjrcnika) ; 
alt  po  Vitkovijetn  rukopisima  ima  opet  zagonetka 
u  Srpske  nar.  prip.  (1897)  370,  t  odgonetfaj :  co- 
kot  i  grozde.  402. 

KURDE^jKA,  /.  kocan,  koSahika  od  kukuruza 
(u  pozarevackoin  i  po  svoj  istocnoj  Srbiji:  tulu- 
zina,  tuluska,  a  po  negde  u  zapadnoj  Srbiji,  kao 
u  sabackom  s  premestenim  prediiim  suglasni- 
cima:  6okan).  U  Leskovcu.    M.  Durovi6. 

KURDES,  TO.  u  narodnoj  zagoneci  nasega  vre- 
mena.  I'oslala  me  mama,  da  mi  das  tres  i  kurdes, 
i  taj  vas,  da  se  napne  nas.  odgonetfaj :  sito.  Nar. 
zag.  stoj.  209. 

KURDISATI,  kiirdisem,  pf.  vidi  kurisati.  — 
U  Srbiji  u  okritgit  toj)li(kome.  U  subotu  cador 
kurdisaSe.  Nar.  pjes.  u  M.  D.  Milicevic,  kraj. 
srb.  405. 

KURDJELA,  /.  pant]ika,  tal.  cordella.  — 
isporedi  kurdela,  kurdjeja.  —  U  Ditbrovniku  gdje 
se  sad  rijetko  cuje,  ali  opet  cesto  kurdjelica  (vidi). 
P.  Budmani. 

KURDJELICA,  /.  (uprav  dem.  kurdjela),  bijeli 
trak  pouzi  od  tanenijeh  Hi  pamiicnijeh  konaca. 
—  Obiino  se  sad  govori  po  hercegovackome  go- 
voru  kurdelica,  ali  se  jos  u  Diibrovnikii  (a  ceSce 
u  Cavtatu)  cuje  i  stariji  oblik  s  -dj-.  —  Izmectu 
rjecnika  it  Vukovu  (kurdelica,  bijela  pantjika  od 
konaca  ,weisses  zwirnband'  , fascia  alba  e  filis 
lineis  duplicatis  texta')  s  dodatkom  da  se  govori 
It  Dubrovniku.  Za  pasom  nosi  devojka  kurdelicu 
crvenu.    V.  Bogisic,  zborn.  129. 

KURDJEJ^A,  /.  vidi  kurdjela.  —  U  Dubrov- 
niku XVI  vijeka.  Da  mi  donese  sto  lakat  kur- 
djeje  od  tri  pr.ste  siroke  za  pavijun.  M.  Drzi6 
318. 

1.  KURE,  kureta,  n.  pile  (u  Primorju)  s  pri- 
mjerom :  ,Zna  kuda  kure  piSa'.  D.  Danicii.  — 
Postaje  od  kur. 

2.  KURE,  kiireta,  n.  dem.  ...ac.  —  U  Vukovu 
rjecniku  s  primjerom:  Svako  Ture  svoje  ...e  vali. 
(Nar.  posh). 


811  2.  KURIC 

KUREL,  m.  vidi  kora).  —  Na  jednome  mjcstu 
XVII  vijeka.  Iz  mora  duboka  dvi  grane  kurela, 
iz  Dela  otoka  javorna  pepela,  ...  D.  Barakovic, 
vil.  263. 

KURELAC,  Kur(51ca,  m.  prezime.  —  isporedi 
Kuril.  —   U  nase  vrijeme.  Fran  Kurelac. 

KUREL16,  »i.  prezime.  —  isporedi  Kuril.  — 
U  nase  vrijeme  u  Dalmaciji.    P.  Budmani. 

1.  KURE^j,  III.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  golo- 
kud,  i  otale  u  B.  Sulek,  im.  166.  —  Na  dritgome 
mjestu  znaii  klip,  isporedi  kursbk,  vidi:  ,1  smano 
.se  samo  ono  zriie  sto  je  u  sridi  kureja'  (t.  j.  klipa). 
(Zora  dalm.).  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  54. 

2.  KURE^i,  m.  u  Vukovu  rjecniku:  vide  kur- 
del  s  dodatkom  da  se  govori  it  Hrvatskoj.  KuroJ, 
drveni  klin  u  plugu  za  orafiicu.  u  Crnoj  Gori. 
F.  Hefele.  Kure},  klinf.ii,  da  guzva-oracica  kod 
pluga  ne  padne.  u  Suiii.    D.  Hire. 

KURE^jA,  m.  prezime.  —  U  naie  vrijeme  na 
Lastovu.  Schem.  ragus.  1876.  64. 

KURENCE,  kur(5nc6ta,  n.  dem.  2.  kure.  —  [/ 
Vukovu  rjecniku'. 

KURENTIJA,/.  struja  (u  mora),  tal.  correntia. 
—  U  jednoga  pisea  Dubrovcanina  xvi  vijeka. 
Kad  li  vali  s  mirom  stoje,  tadaj  cutim  muku 
vecu,  zaSto  tuzne  mrjeze  moje  do  potrjebe  zarnan 
mecu:  kurentija  zac  svijeh  strana  ali  Ijeti  ali 
zimi  kako  votom  od  libana  oko  soka  svije  liimi. 
Ali  kad  .so  pak  buleta,  kolovrat  mi  vrti  brodom, 
i  bulentin  vas  mi  .smeta  kurentija  s  plahom  vo- 
dom.    M.  Vetranii   1,   17. 

1.  KURENE,  «.  djclo  kojijem  se  kiiri.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,vapore'  ,vapori3'  s  dodat- 
kom da  je  uzeto  iz  brevijara)  i  u  Danicicevu 
(kurjenije  , vapor').  Kuronija  dyma.  Domentijaii'' 
24.  Tomu  hladu  nstuzdajustu  jarostb  ognbnuju 
i  kurenije  dyma  razgonestu  .  .  .    Danilo  352. 

2.  KURENE,  n.  djelo  kojijem  se  kllri.  —  vidi 
2.  kuriti,  d. 

KUREPSKI  MOST,  m.  mjesno  ime  blizu  Tu- 
sine  (Drobiiaci).  (Ne  snam  cija  jc  bifeSka). 

KURES,  m.  vidi:  kuros,  zove  se  tako  uzao. 
kojim  se  guzva  veze,  da  se  ne  razveze.  Dubas- 
nica  na  Krku.  I.  Mil<5oti6. 

KURESEVO,  n.  vidi  celopek.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Lici.  ,Kuca  mu  na  onom  kuresevu,  oko 
ne  ni  plota'.    J.  Bogdanovid. 

KUREST,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.  KureStb.    Spom.  stojan.  185. 

KURETALO,  m.  dovjek  sto  ktirece.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  ,das  plappermaul'  ,blatero'.  [vide 
zanovjetas]. 

KURETANE,  n.  djelo  kojijem  se  kitrece.  —  U 
Vukovu  rjecniku. 

KURETATI,  kurecfim,  impf.  brb(ati.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,plappern'  ,blatero'.  [cf.  zauo- 
vijetatij. 

1.  KURICA,  /.  mlada  kokos  (Primorje,  Vito- 
zovi6).  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  52.  —  Ima  i  u 
Stulicevu  rjecniku :  v.  kokos,  ali  pisac  dodaje 
da  je  ritska  rijec. 

2.  KURICA,  /.  pan  porcin,  poligono  femina 
(Bartulovic),  Cyclamen  europaeum  L  ,  v.  Kuku- 
rijek.    B.  >Sulek,  im.   186. 

1.  KURIC,  TO.  musko  pile  (Primorje,  Vitezovid). 
F.  Kurelac,  dom.  ziv.  52. 

2.  KURI6,  m.  prezime.  —  U  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena.  Pogin'o  je  Kurid  Osman-beze. 
Nar.  pjes.  krasid.  1,  165. 


KUKICI,  wi.  /)/.  imc  srlit  it  Nrbiji  k  ukriiyu 
kriiievtickome.    K.  .lovanovio  132. 

KURltfAK,  »H.  ime  visa  u  Srbiji  it  okruiju 
vraAskome.    M.  D.  Mili6evi6,  kra].  srb.  274. 

KURIJ-,  vidi  kurj-. 

KURIJA,  /.  hiski(poo  dvor  (osobito  kuu  injestu 
ijdje  sc  sudi),  Int.  i  tal.  curia. 

a.  u  predasnemu  smislu.  Svrhu  ovoga  moglo 
bi  se  puno  govoroiia  produjiti,  miUi  ova  znai^a 
sluze  za  kurije  biskiipovo.   J.  Banovac,  razg.  218. 

b.  ((  Zagrebu  se  covii  kurije  kuce  gdje  sta- 
nuju  kanonivi  na  Kaptolit. 

KURIJEIi,  m.  prezimc.  —  U  naSe  vrijeme. 
Sohera.  bosn.  1864.  xii.  —  isporedi  Kuril. 

KURIJER,  kurij6ra,  m.  vidi  kurir. 

KURIJOZ,  adi-  vidi  radoznao,  tal.  curioso.  — 
isporedi  kurijoz.  —  U  Dubrovnikii  od  xvn  vijeka 
(vidi  b). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  ,§to  si  tako 
kurijoza?  ovo  nijesu  tvoji  posli'.   P.  Budmani. 

b.  iiidan,  iudnovat.  ima  ovako  znacene  i  ii 
talijanskome  jezikit.  No  iinaju  se  vladat  na  zeusku, 
ni  imaju  bit  prijateli  od  hajina  kuriozijeh.  I. 
DrZic  295. 

KURIJOZAN,  kurijozua,  adj.  vidi  kurijoz.  — 
Oil  xviii  vijeka.  Evo  jedan  kratak  razgovor  .  .  . 
i  bududi  da  je  kratak  vesma  i  u  samoj  prostoti 
kurijozan,  o6u  ga  ovda  pridodati.  D.  Obradovi6, 
basno.  207. 

KURIJOZ,  adj.  vidi  kurijoz.  —  U  na§e  vri- 
jeme u  Istri.  To  su  judi  kurijoXi.  NaSa  sloga. 
god.  14,  br.  9,  str.  35.  Kurijoz,  it.  curioso,  zve- 
d|iv.    god.  11,  br.  14,  str.  53. 

KURIK,  m.  ime  miisko,  vidi  kod  Kurikat. 

KURIKA,  /.  neka  bijka.  —  Od  prije  nasega 
vremena.  Kurika  (Sabjar,  u  Lici),  Kurikovina, 
evonimo  (u  visovafikom  rukopiou),  Evonymus 
europaeus  L.  (Vukasovii,  Visiani),  v.  Kurkovina. 
B.  Sulek,  im.  186. 

KURIKAT  (?),  Kurikta,  m.  (?)  vidi  2.  Krk.  — 
U  jednoga  pisca  .win  vijeka.  Od  Kurikta  otok 
plodni  na  kom  njegda  grad  sagradi  slavni  Kurik 
kra)  slobodni  .  .  .  pak  narefien  grad  od  Veje  .  .  . 
J.  Kavanin  146". 

KURIKAVGA,  m.  prezime  Hi  nadimak.  — 
Moie  biti:  koji  ktiri  (police?)  kavgu.  —  xviii 
vijeka.  Stojko  Kurikavga  Zedanin.  Glasnik.  ii, 
3,  240.  (1710). 

KURIKOV,  adj.  od  kurikovine  (drva  od  ku- 
rike).  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,von  spindelholz' 
,ex  evonymo  europaeo'.  [cf.  kurkov], 

KURIKOVINA,  /.  vidi  kurika.  —  U  Vukovu 
rjeiniku:  ,der  spindelbaum'  .Evonymus  europaeus 
[L.';^  vide  magjika].  cf.  kurkovina.  —  Pravo  je 
znacene  drvo  od  kurike,  ne  drvo  kurika. 

KURLKU6a,  m.  ime  muiko  (Hi  nadimak?), 
uprav:   koji  kuri  kucu.    —  iVa  jednome   mjestu 

XIV  vijeka.  Dedb  imb  Kurikuca.  Dec.  hris.  38. 
KURIL,  m.  KvQiU.ns,  Cyrillus,  ime  musko.  — 

isporedi  Cirilo,  pa  i  durilica  i  druge  rijeci  od 
isle  osnove.  —  Od  romanskoga  *Curillus  (u  od 
gri.  V,  isporedi  Cumae  od  Kifuj,  cuprum  od  Ki- 
rtnog  ltd.);  mialim  daje  dalmatska  rijei  (vidi  ke- 
lomna).  —  isporedi  i  Kurilo,  Kurilov  itd.  —  Od 

XV  vijeka  u  cakavaca.  Kurila  Putinida  sinu. 
Mon.  Croat.  64.  (1445).  Jure  Malesid  i  Kuril. 
97.  (1465).  Mirlina,  Kuril,  Jure.  103.  (1468).  U 
blagdan  s.  Kurila.  Kapt.  sen.  ark.  2,  84.  Vla- 
8tiju  Kurila,  Atanasija,  Basilija.  §.  KoXidid  16». 
Pnnese  Kuril  telo  sv.  Klimenta  v  Rim.    W^. 


2  KURITiOVO,  b. 

KIJKII.A,  /.  I'idi  Kurilo,  a.  -  Na  jcdmimc 
mjestu  XVIII  vijeka,  jama(no  samii  radi  stika. 
Poliraorjo  i  Kurilu  od  Ostojo  poslijo  kra|a  (/)u 
broviani  primiSe),  a  Konavja  iupu  cilu  vojevode 
od  Sanda|a.    .T.  KavaAin  189l>. 

KURILAC,  Kurilca,  m.  ime  muMo,  vidi  Kuril. 

—  Na  jednome  mjestu  xv  vijeka.  Kurilac  HodCid. 
Mon.  Croat.  146,  (1492). 

KURILO,  n.  mjesno  ime.  —  Va]a  da  poslajc 
od  Kuril  (po  imenu  sveca  Hi  gospodara). 

a.  ovako  se  zvalo  prije  Pctrovo  selo  u  Dal- 
maciji  u  kotaru  dubrovaikome  (medu  Itijekom 
i  Xatonom).  —  Od  xiii  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
niku u  Daniiicevu  (mjosto  kojo  se  u  sporaeniku 
u  kom  se  prvi  put  pomiiie  pise  grijeSkom  ,Ko- 
rilo'  i  koje  naj  prije  bje.^e  na  sjoveruom  kraju 
dubrovaiike  drXavo  i  to  izmedu  §umeta  i  Zatona). 
Prepisane  dodine  naSo  zora)o  i  sela  i  drbXavo .  . . 
idutb  .  .  .  odb  VlaStico  kako  drbzetb  gorbre  kojo 
sutb  vrbhb  Sumetb  i  grodutb  do  Oka,  a  odb  one 
strane  Oka  kako  drbzetb  gorbre  koje  su  vrblib 
Roku  i  sbtotbgbiiutb  se  dori  do  gorbre  koje  su 
vrbhb  Korila,  a  odb  Korila  kako  drbXe  gorbre 
koje  su  vrbhb  Zatonb  i  vrthb  Pojice  i  vrbhb 
Oralbcb.  Mon.  serb.  S8.  (1253).  ^  1  u  drugome 
spomeniku  o  istome  mjestu  gotovu  u  isto  duba 
pisani)  je  Korilo.  Solo  Osblbnykb  i  meda  jemu 
otb  Koryla  u  (S)eneva  vrata.  Spom.  stoj.  10. 
(1254—1264).  Dade  imb  (Dubrovcanima)  carbstvo 
mi  (Stefan  IJros  I)  i  zapisa  i  darova  zemju  kako 
se  kami  vali  dolu  k  vinogradomb  dubrovbfikimb 
i  k  mooru  od  ^jute  do  Kurila.  Mon.  serb.  164— 
185.  (1357).  Dahb  (gooori  Stefan  Ostoja)  u  ba- 
Stinu  i  u  plemenito  vlastolemb  i  vsoj  opdini 
grada  Dubrovnika  zemje  odb  Kurila  deri  do 
Stona  sa  vsimi  seli  .  .  .  a  na  ime  sija  i  sija  sela: 
naj  prbvo  Kurilo,  Osalbnikb,  DubaaJ,  .  .  .  234. 
(1399). 

b.  vidi  u  Daniiicevu  rjecniku :  drugo  mjesto 
negdje  oko  Prizrena  koje  se  u  istom  spomeniku 
imenuje  i  Kurilovo:  ,na  Kurile'  dade  car  Stefan 
zamjenu  za  nekoliko  vinograda  koje  prilozi  crkvi 
sv.  Nikole  u  Prizrenu.  G(lasnik).  15,  271.  (1348?). 

—  isporedi  Kurilovo,  a. 

c.  pomine  se  s  istijem  imenom  mjesto  u  dru- 
gome spomeniku  xiv  vijeka.  Vrbhb  Kurila.  Sveto- 
stef.  hris.  21. 

d.  selo  negdje  blizu  granice  izmedu  Grne 
Gore  i  Arbanije.  Na  Bosnu  spada  jos  ,Zeta  dolna' 
s  ove  strane  Morace,  u  kojoj  su  varosi  s  tvr- 
dama:  Spuz,  Zabjak  i  Podgorica;  sela:  Lesko 
Po|e,  Bukovci,  Gorica,  Kurilo,  Plavnica,  ...  F. 
Jukid,  zem(op.  60.  —  Pomine  se  od  xviii  vijeka. 
Selo  Plavnicu  i  Karabeze  i  Kurilo  .  .  .  Magaz. 
1868.  160.  (1706). 

KURILOV,  adj.  koji  pripada  Kurilu  (vidi 
Kuril).  —  XIV  vijeka.  Kurilova  detbca.  Svetostef. 
hris.  29. 

KURILOVAC,  Kiirilovca,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Hrvatskoj.  a)  kajkavski  Kurilovec,  selo 
u  zupaniji  zagrebaikoj.  Razdije).  67.  —  b)  vrh 
kod  Lica.    D.  Hire. 

b.  voda  u  Srbiji  ii  okrugu  cacanskome.  Gra- 
deiie    duprije   na  Kurilovcu.    Sr.  nov.  1863.  155. 

KURILOVO,  n.  mjesno  ime. 

a.  vidi  u  Danicicenu  rjecniku:  mjesto  negdje 
oko  Prizrena :  car  Stefan  davsi  crkvu  sv.  Nikole 
u  Prizrenu  crkvi  arhandelovoj  u  Prizrenu  i  pri- 
lozivsi  istoj  crkvi  sv.  Nikole  nekoliko  vinograda 
dade  gospodarima  I'lihovijem  zamjenu  ,na  Kuri- 
Iovr'.  G(lasnik).  1.5,  271.  (1348?).  cf.  Kurilo. 

b.  mjesto  s  istijem   imenom  pomine  se   xiv 


KUEILOVO,  b. 


2.  KUEJACIOA 


vijeka.  Otb  Kurilova  nis  hridb  ua  lokvu.  Glasnik. 
24,  268.  (1388). 

c.  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  iaianskome  neg- 
daine  ime  seUi.  Gracac,  selo  u  srezu  karanovf'ac- 
kome  u  okrugu  iacanskome)  zvalo  se  prede  Ku- 
rilovo.  K.  Jovanovic  87.  —  h)  brijeg  u  okrugu 
knezevackome.  Glasnik.  19.  299.  —  f)  brdo  u 
okrugu  pirotskome.  M.  D.  Mili4evi6,  kra}.  srb. 
171.  uprav  su  dva  visa:  Kurilovo  malo  i  veliko, 
dva  brda  kod  Bijele  Palanke.  D.  Danicic.  Ispod 
visa  Malos  Kurilovca  izvire  vrlo  jaka  voda  Vrelo. 
M.  £).  Milicevii,  kraj.  srb.  2.S0. 

KURIN,  m.  lat.  Quiriim.s,  tal.  Quirino,  Qui- 
rini,  prezime  vlasteosko  u  Mlecima.  —  vidi  u 
Datiicicevu  rjecniku:  Kurint  ,Quiriiius':  knez 
dubrovacki  ,Zanb  Kurini.'   126.5.    M(on.  serb).  49. 

KUEIR,  kurira,  in.  glasnik,  glasonola,  ulak. 
—  Od  nein.  (franc.)  courier.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kurir,  kiiigonoSa 
,tabellarius')  gdje  se  naj  prije  nahodi.  Po§a|e  on 
Kara-Dordiju  avoga  sekretara,  kao  kurira  s  pis- 
mima.  Vuk,  grada.  20.  Kad  ruski  kurir  doiiese 
ovo  Milosu  .  .  .  157.  I  odtnah  se  pos)e  kurir,  te 
^nbicu  sa  Stevanovim  detetom  vrati  iienom  co- 
veku.  M.  D.  MilicGvic,  pomenik.  2,  167.  —  V 
Dubrovnikii  se  govori  kurijer,  kurijera  po  tal. 
eorriere.  P.  Budmani.  /  u  Mikafinu  rjecniku 
kurir  moie  biti  ista  rijec  po  zapadnome  govoru. 

KURISATI,  kuriSSm,  pf.  zgotoviti,  spraviti, 
(trpezu)  postaviti.  —  isporedi  kurdisati.  —  Od 
tur.  qurmaq.  —  U  nase  vrijeme  u  Bosni.  I  tu 
cesmu  lijepu  kurisase.  Nar.  pjes.  juk.  590.  A 
gotova  tola  kurisana.  Nar.  pjesm.  horm.  2,  99. 
Kurisat,  napravit,  naciuit.  u  Nar.  pjes.  juk.  620. 
Kurisati,  od  t.  r.  kurmak,  namjestiti,  urediti, 
ustanoviti.  u  Nar.  pjes.  horm.   1,  615. 

KUEITE^J,  m.  iovjek  koji  ki'iri.  —  U  pisaca 
na§ega  vremena.  KuriteJ  (,heitzer')  parne  marine. 
Zbornik  zak.  1853.  2,  23. 

1.  KUEITl,  kiirim,  impf.  dimiti,  pusiti.  — 
Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  kurfi,h,  u 
aor.  2  i  3  sing,  kuri,  u  part,  praet.  pass,  kiiren ; 
u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.  — 
liijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kuriti,  rus. 
KypiiTb,   cei.  koui-iti,  pol.  kurzyo. 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome.  —  U  Stu- 
licevu  rjeiniku:  v.  kaditi,  (  u  Vultiijijinu :  ,fu- 
mare'  ,raucheu'.  I  iz  svoje  postene  pi  pice  hr- 
vacke  kurit.  (u  Istri).  NaSa  sloga.  god.  20,  br. 
9.  —  U  naSe  se  vrijeme  prosti  glagol  mozebiti 
vec  ne  govori  drugdje  u  ovoine  znaienu;  u  Du- 
brovniku  jos  se  cuje  kao  slozeni  glagol  (vidi  za- 
kuriti).   P.  Budmani. 

b.  grijati,  loziti  (pec).  —  U  Bjelostjenievu 
rjecniku:  kurim,  v.  pritapjam,  i  H  nase  vrijeme 
u  Hrvatskoj.  ,Nude,  zakuri  u  ped,  pomete  nas  u 
3obi'.  , Borne  kurim  sve  jutro  u  nu,  a  svedno  ku- 
rio  u  Au  a  spava'.    J.  Bogdanovic. 

2.  KURITI,  kurim,  impf.  tal.  corrore,  (uprav) 
trcati,  all  se  nalazi  u  nasemu  kao  i  u  talijan- 
skome  jeziku  u  nekijem  osobitijem  znaienima.  — 
Od  XVI  vijeka. 

a.  kuriti  fortunu,  tal.  correr  fortuua,  bili  na 
mora  (u  ladi)  u  oluji.  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovianina  xvi  vijeka.  A  fortunu  kad  li  kure, 
gdi  se  more  plamom  stvori  ...  A.  Sasin  171". 
/  sad  se  govori  u  Dubrovnikii.  P.  Budmani. 

b.  u  jednome  pismu  iz  Bosne  xvi  vijeka  skala 
(skela)  kuri  kao  da  znaii:  miie  se  Hi  uspijeva. 
Nijeste  u  dobri  cas  ucinili  skale  na  Spletu  .  .  . 
Neka  po6ne  skala  kuriti,  kade  bude  u  gradu 
mnogo   Turaka,    hodo    basa   i   beg   kliSki  ...   da 


uzmu  Split  .  .  .  Hoiete  vi  da  vaia  skala  kuri,  a 
careve  skale  z(a)tvorist6.  Starine.  10,  15.  (1591 — 
1592). 

c.  u  nase  doba  u  Dubrovniku  govori  se  n.  p.: 
a)  voda  kuri,  t.  j.  tece  bez  omete  (n.  p.  kad  nije 
zatisnuta  cijev  itd.).  —  b)  o  novcu  znaci  da  ide, 
da  se  prima.  ,Kuri  li  jo5  cvancika'?'  P.  Budmani. 

d.  u  nase  vrijeme  u  Lici,  o  zitu,  kukuruzu 
itd.  kad  se  dobro  prodaje.  ,Ali  ga  dauas  ua  sajmu 
kuruzi  kure'.  ,Stani  dok  dods  sveti  Durad,  bide 
kurene  zitu'.    J.  Bogdanovid. 

KUEJA,  interj.  usklik  kojijem  se  ruzi  ko.  — 
Nepoznata  postana  (moze  biti  u  svezi  s  kurjak, 
vidi  narodnu  etimologiju  u  primjeru).  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  kiirja ! 
,interjectio  vituperii'.  —  Kad  povicu  |udi  na 
koga:  kurja!  (Pripovijeda  se  da  je  protrfiala  li- 
sica  a  ludi  povikali :  , Kurja!'  pa  tako  i  ostalo 
kao  da  je  , kurjak'  protrcao).  Nar.  posl.  vuk.  119. 
—  Treba  zabi{eziti  da  mag.  kurja  znaci  i  viku  i 
vuka. 

KUEJAC,  m.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xiv 
vijeka:  pisano  je  Kurijadb;  mislim  da  bi  u  da- 
nasnemti  govoru  -i-  ispalo,  a  osobito  ako  je  -a- 
kratko  (vidi  2.  Kurjace).  U  Kurijacb.  Svetostef. 
hris.  15. 

1.  KURJACA,  /.  ime  bi(kama.  Kurjafia  (liem. 
wolfskraut),  1.  Impatiens  noli  me  tangere  L. 
(Kellner);  2.  Atropa  belladonna  L.  (Fapkovid, 
Tomaj).    B.  Sulek,  im.  186. 

2.  KURJACA,  /.  mjesno  ime. 

a.  nekakvo  mjesto  (u  spomeniku  xiv  vijeka, 
pisano  Kurijaca;  sad  bi  -i-  ispalo,  isporedi  Kur- 
ja6).  U  Kurijadu.  Svetostef.  hris.  13.  14.  S  Ku- 
rijace.    14. 

b.  Kurjada,  planina  (u  Bosni).  Glasnik.  22,  57. 

c.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  pozarevaekome. 
liiva  u  Kurjaci.  Sr.  nov.  1869.  '29.  —  Na  dru- 
gome  mjestu  ima  Kurjada  Rupa,  ne  znam  jeli  isto 
Ho   predasne.     Zem|a  u  Kurjadi  Rupi.    Sr.  nov. 

1868.  586.  —  Kurjada  (rupa)  moze  biti  isto  sto 
kurjadja. 

KURJAGANIN,  m.  eovjek  iz  sela  Kurjaka.  J. 
Bogdanovid.  —  Mnozina :  Kurjadani. 

KURJACANKA,  /.  zensko  cefade  iz  sela  Kur- 
jaka. J.  Bogdanovid. 

1.  KURJaCe,  /.  pi.  vidi  u  Vukovu  rjecniku : 
(u  sremskome  gornemu  posavju  u  brodskoj  re- 
gomenti)  muskihe  i  Xenskine  koje  pred  bijele 
poklade  udari  poselu  u  skitiiu,  da  tra^e  kome 
§to  treba  (kao  kurjaci  kad  se  gone)  s  primjerima: 
,Provode  kurjade'.  , Prodi  ih  se,  to  su  (prave) 
kurjade'.  [cf.  kurjakuSe].  —  Povladi  odi  kao  kur- 
jace.   Vuk,  rjecn.  kod  povladiti. 

2.  KURJACE,  /.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
poiarevackome.  K.  Jovanovid  140.  —  isporedi  2. 
Kurjada,  c.  —  Pontine  se  od  xv  vijeka  (pisano 
Kurbjade,  isporedi  Kurjad).  U  Branidevu...  solo 
Kurbjace.    Spom.  stoj.  3.  (1428—1429). 

KURJACiCA,  /.  zenski  kurjak,  vuiica.  -—  Od 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (kur- 
jadica,  vudica  ,lupa')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  i 
H  Vukovu  (vide  vudica).  Ako  .su  Romulus  i  Remo 
bili  prignuti  na  lupeitvo,  to  su  se  naucili  od 
svoje  dojke  kurjadice.  A.  Tomikovid,  gov.  222. 
Nase  basne  kurjadica  ne  zna  lagati.  D.  Obra- 
dovid,  basne.  114.  A  kurjak  mu  rede:  ,Evo  je 
(kobile)  medu  nama,  stvorila  se  kurjadica  a  zdrebe 
kurjacid'.    Nar.  prip.  vuk.  31. 

2.  KURJACICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  it 
okrugu  podrinskome.  Zemja  u  Kurjacici.  Sr.  nov. 

1869.  71. 


1.  kubjaCk^ 


S14 


1.  KURJAK,  (1,  a). 


1.  KTHJACIO,  m.  dem.  kiirjak,  mladi  kiirjak. 
—  11  naSe  vrijeme,  a  iemedu  rje6nilca  it  I'ukovu 
(dim.  V.  kurjalt).  vidi  naj  zadAi  primjer  hod  1. 
k  ur  ja6ioa. 

'2.  KURJACk!),  m.  siSka.  Otodani,  fiakovo.  11. 
Uiro. 

3.  KUR.TA(5lO,  HI.  preiime.  —  I'omine  se  xviu 
vijeka.  And.  Ka6i6,  kor.  453. 

KUlUlClji,  vidi  kurja6ji. 

1.  KUR,TACINA,  /.  augm.  kurjak.  —  U  naie 
vrijeme,  a  ismedu  rjeinika  u  Viikovu  (vido  vii- 
cina).  KurjaSiuo,  atarina  Novafie!  Nar.  pjea. 
stojad.  1,  53. 

2.  KUBJACiNA,  /.  kurjacja  koza.  —  U  Vu- 
koVH  rjedniku:  vid((  vufiina  (oa(a  da  vrijcdi  i  za 
01)0  znaiene). 

KURJACITI,  kurjaoim,  iinpf.  skitati  .se  tamo 
i  amo  po  tioci  (kao  kurjak).  —  U  na^e  vrijeme 
II  Diibrovniku  (treba  dodati  da  n  Diibrovniku 
rijec  kurjak  iiupce  nije  poznata). 

KUR.jACjI,  adj.  koji  pripada  knrjakii,  kurja- 
ciina.  —  isporedi  kurjafiki.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmcdii  rjeinika  ti  Stuiiccvit  (kiirjaciji,  v.  vu- 
ciji,  aii  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska,  .Uo  je  viio 
iiidnovato,  jer  u  ruskome  postaje  od  Ky\n.,  pije- 
tao),  i  It   Viikovii  (,wolf9-'  ,lupi')- 

a.  uopce.  Tad  bi  se  mosli  davli  veseliti  i 
kurjafije  pisme  po  paklu  pivati.  A.  J.  Knezovii 
188.  Budu6i  da  ovca  nije  u  raje  kurjacjo  do§la. 
D.  Rapi6  397.  Izvadi  iz  marame  kuijafcju  dlaku 
i  protre  je,  a  kurjak  u  jedan  put  te  preda  u. 
Nar.  prip.  vuk.  31. 

b.  u  ovome  primjeru  (u  basni) :  koji  pripada 
nekome  kurjaku.  U  to  vreme  prispe  i  lisac,  i 
fiujo  s  vrata  kurjafiju  pohvalu.  D.  Obradovic, 
basne.  19. 

c.  kod  imena  bi^aka. 

a)  kurjacja  jabuSica.  —  Izmedii  rjeinika 
u  Vukovii  (kurjafije  jabucice,  nekaka  trava  ,art 
pfianze'  ,herbae  genus').  Kurjacja  jabucioa,  Phy- 
salis  Alkekenghi  L.  (Janda).  Kurjacje  jabucice, 
Atropa  belladonna  L.  I'ructus  (Fapkovii). 

b)  Kurjacja  jagoda  (prema  liem.  wolfs- 
beers),  Paris  quadrifolia  L.  (I.  Sabjar).  B.  Sulek, 
im.  187. 

1.  KTJRJACKI,  adj.  vidi  kurjacji.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevii  (uz  kurja- 
ciji)  i  u   Vukovii  (vide  vufiji). 

a.  adj. 

<i)  uopce.  Zadajem  ti  iiiqju  kurja6ku  veru. 
D.  Obradovi6,  basne.  60.  Ja  sam  gledao  jednu 
kurjacku  bundu.  S.  Tekolija.  letopis  mat.  sr. 
119,  45  Neke  opet  da  bi  dete  jako  bilo  pro- 
vlace  ga  kroz  kurjafiko  vilice.  M.  D.  Milidevic, 
ziv.  srb.  1,  31.  Provlafie  ga  (dijetc)  kroz  kozu 
obrezanu  od  kurjafikih  usta  (a  ta  se  koza  zove 
,kurjacki  zev').    1,  81. 

h)  kod  imena  neke  hifke.  —  U  Vukovu  rjei- 
nika: kurjaBka  ci'6va  (u  Srijemu)  ,wasserhorn- 
kraut  [wasser-weichkrautj'  ,Cerastium  aquaticura 
[Malaohium  aquaticum  Fr.]'.  Kurja6ka  crijeva, 
6eS.  kui'i  stfevce,  Cerastiuni  aciuaticutn  L.  (Vuk). 
B.  Sulek,  im.   187. 

c)  kod  mjesnijeh  imena  a  Srbiji  (isporedi 
i  2.  kurjafiki).  aii)  Kurjafika  meda,  mjesto  u 
okrugu  vafevskome.  Livada  u  Kurjackoj  Medi. 
Sr.  nov.  1865.  290.  —  bb)  Kurjaftke  Rupe,  br- 
dovito  mesto  u  okrugu  biogradskome.  Gla.snik. 
19,  180.  —  f^c)  Kurjafika  Rupa,  mjesto  u  okrugu 
smederevskome.  Vinograd  kod  Knrjafiko  Rupe. 
Sr.  nov.  1868.  105. 

b.  adiK  kurji'itki.  Al'  oto  ti  jodnoga  junaka. 


3V0    kuijafiki    kasa    preko    po)a.     Nar.   pjos.  vuk. 
4,  105. 

2.  KUR.Ta6kI,  adj.  koji  pripada  selu  Karja- 
iama.  Kiirjafika  (opHina).  K.  Jovanovit  140.  — 
Va^a  dii  ji:  isto  (ako  ne  pripada  pod  1.  kurjafiki) 
i  u  omme  imenu  mjesnome  u  okrugu  pozarevai- 
kome:  Kurjafiki  Put.  Niva  na  Kurjaftkom  Putu. 
Sr.   nov.   1865.  20. 

3.  KUR.TaCkI,  ad^j.  koji  pripada  selu  Kur- 
jaku. J.  BogdanoviA. 

KlIR.rA6KINA,  /.  vidi  KurjaCanka.  J.  Bosr- 
danoviA. 

1.  KURJAK,  m.  vuk.  —  Ncpoznata  postana : 
nije  ni  od  tur.  kiirk  (vidi  kod  curak),  ni  od  qurd 
(vuk).  Mikloiic  je  isproa  mislio  da  je  od  pers. 
gurg,  vuk,  tur.  kiirk,  curak  (die  tiirk.  eloin.  2,  11), 
aii  se  poslije  toga  odrekao  (d.  t.  el.  nachtrag.  1, 
73).  £>.  Popovii  pise  kod  kurjak:  Ovo  jo  alanaka 
rec  koja  so  sa  jos  nekoliko  reci  ovoga  sarmat- 
skoga  plemeua  u  Srba  odrZala.  medutim  Turci 
reku  ,kurd'  za  kurjak.  tur.  refii.  glasn.  59,  132. 
vidi  i  kurja.  —  Od  xvii  vijeka  (moglo  bi  biti  sta- 
rijc,  kad  hi  neke  rijeii  od  osnove  kurjac  amo  pri- 
padate)  po  sjeverozapadnijem  krajevima,  a  irmndii 
rjeinika  u  3Iikafinu  (kurjak,  vuk  ,lupus')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (,lupn'  , lupus'  .s  dodat- 
kom da  je  narvarska  rijei  447''),  u  Bj>lostjenievu 
(v.  vuk),  i(  Stulicevii  (kurjak,  zvijor  , lupus'  s  do- 
datkom da  je  nakio  u  pisca  kajkavca  Miiliha),  u 
Voltigijinu  (,lupo'  ,wolf'),    u   Vukovu   (vide  vuk). 

a.  u  pravome  smislu.  Pribivati  6e  kurjak 
s  jadetom.  F.  Lastri6,  test.  2071'.  Jade  kod  kur- 
jaka.  ned.  71.  Jedno  jane  koje  ulove  kurjaci. 
A.  J.  Knezovic  13iS.  Mogao  bo  je  poslati  mloStvo 
kurjakova.  E.  Pavii,  ogl.  108.  Od  kuda  se  indi 
on  ovamo  dovuce  kao  kurjak  u  ovfearnicu?  M. 
A.  Re|kovi6,  sat.  A6b.  Kud  co5  gorjih  od  tih 
kurjakova?  C5*.  Pokazade  se  kurjak  iz  ovce. 
J.  Rajid,  pouc.  3,  46.  §ume  zadrzaju  kurjakove. 
A.  TomikoviA,  ziv.  4.  06i  mu  se  bjehu  uzmu- 
tile  k'o  u  gladna  u  gori  kurjaka.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  428.  Ja  s'  ne  bojim  ni  ziva  kurjaka,  a  kamoli 
mrtvi  kozetiua.  3,  392.  Bi6e  dosta  mesa  i  ga- 
vranom  i  u  goru  zelenu  kurjaku.  4,  278.  AH 
Mutap  i  po  mraku  vidi  kano  zvjerka  kurjak  u 
ponodi.  4,  .300.  Da  Bog  da  ga  zaklali  kurjaci ! 
Nar.  pjes.  here.  vuk.  .SO.  Gladan  kao  kurjak. 
Nar.  pusl.  vuk.  41.  Zabrinuo  se  kao  kurjak  u 
jami.  82.  Kao  kurjak.  (Kaze  se  zdravu,  jaku  i 
okretnu  dovjeku).  131.  Stidi  se  kao  kurjak  u 
rupi.  295.  Kad  je  bilo  oko  ponoci,  aii  kurjaci 
zaurlaju  a  psi  zalaju.  Nar.  prip.  vuk.  16.  Celu 
nod  su  kurjaci    po  zemji   ispod  ne  urlikali.    168. 

b.  u  ovakovijem  jirimjerima  (ima  ih  nekoliko 
u  narodnijem  pjesmama)  misli  se  na  kurjaiju 
kozu.  Pa  pripasa  sabju  okovanu  i  prigrnu  6urak 
od  kurjaka,  a  na  glavu  kapu  od  kurjaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  247—248. 

c.  M  prenesenome  smislu,  o  celadetii. 

a)  a  slu  smislu,  iovjek  krvoloian,  gra- 
bei^iv.  Oni  kurjaci,  oni  lupeii.  P.  Lastric,  od' 
250.  Ugrabjivac,  kurjak,  razbojnik.  A.  Kaniilic, 
kam.  162. 

b)  u  dobrome  smislu,  junak.  I  povede  Pro- 
kodrinca  Radu,  Radivoja,  staroga  kurjaka,  koji 
dobro  puskum  biti  znade.   Nar.  pjes.  vuk.  4,  27(). 

d.  preneseno  kao  ime  nekijem  drugijem  zi- 
votinama. 

a)  nekakua   riba.    Ima  jos    mnogo   imena 

riba   koje   nisam  mogao  dobaviti,  da   ih   naufeno 

ispitam.    evo    tih    imena:  .  .  .    kurjak    u    Smede- 

rovu, ...  J.  I'anfiid,  ribo  u  srb.  8.    Morski  kurjak 

I  ,der  kle|iplisi;h'  .Anarrliichas  lupus'.   <i.  Lazid  77. 


1.  KUEJAK,  d,  b).  SI 

b)  vrsta  leptira  §knd(iva  za  koinice  (Gal-  I 
leria  mellonellaV).  Treba  cuvati  kosnice  od  lep- 
tirova  koji  se  zovu  kurjaci.   F.  Dord6vi6,  pfielar. 
37. 

2.  KURJAK,  m.  hue  musko.  —  Radi  -y  vidi 
kod  Kurjac.  —  Na  jednome  mjestu  xiii  ili  xiv 
vijeka.  Bratijanb,  Kurijakb,  Eadinb  .  .  .  Spom. 
stoj.  12.  (oko  1300). 

3.  KURJAK,  m.  ime  selit  u  Hrvatskoj  u  zii- 
paniji  liiko-krhaoskoj.  Razdije).  42.  —  Vidi  i 
Kurjak-brdo.  Bruvno  u  Liui.    D.  Hire. 

KUR.TAKOVAC,    Kurjakovca,   m.   mjesno  ime. 
ii.  pusta   u   Slai'oniji  u  zupaniji  srijemskoj. 
Razdijoj.  145. 

b.  II  Srbiji.  u)  Kurjakovac,  mjesto  u  okrugu 
biogradskome.  Glasnik.  19,  180.  —  h)  Kurjakovac, 
planina  u  Kretunima  (u  okrugu  uzifekome).  ^i. 
Stojanovid. 

KURJAKOV16,  m.  prezime  (po  ocii  Kurjaku, 
vidi  2.  Kurjak).  —  Od  xv  vijeka,  vidi  11  Dani- 
cicevu  rjecniku:  Kurijakovi6b,  vlastelin  kra)a 
Stefana  knez  ,Grbgiirb  Kurbjakovicb'  1,S33.  M(on. 
3erb).  104.  radi  -ij-  vidi  2.  Kurjak  i  Kurjac.  — 
/  u  nase  vrijeme.  Kurjakovic.  Schem.  zagr.  187.5. 
205. 

KUEJAKTISE,  /.  pi.  u  Viikovu  rjecniku:  vide 
kiirjace. 

KURJAT,  m.  vidi  kurjatin.  —  [I  istoga  pisca 
u  kojega  ima  i  kurjatin.  Bo|aniu  i  kurjat  lomi 
svijes  jednako.  M.  Vetrauic  1,  139.  Gdje  vam 
3u  kobile  tance  izvodile  kurjatu  vlaskomu.  1, 
218. 

KURJATIN,  m.  sejak,  teiak  (vaja  da  je  pre- 
zirno).  —  isporedi  kurjat.  —  Po  svoj  je  prilici 
mnoiina:  kurjati.  —  Od  novogri.  /mQuiiqi,  ispo- 
redi  horjatin  i  horjat.  —  U  jedniiga  pisca  Dii- 
brovianina  xvi  vijeka.  Ali  je  Bugarin  i  fiestit 
vladalac,  ali  je  kurjatin  potistou  takmeno,  uboga 
oca  sin,  pastijerce  najmeno  ...  M.  Vetranii  1, 
213. 

KURJI,  adj.  koji  pripada  karii  Hi  kiirima 
(pijetlima,  kokoSima).  —  Rijei  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  kurii,  rus.  Kvpiii,  des.  kufi,  po^. 
kurzy.  —  (/  nase  vrijeme  u  Hrvatskoj,  ali  samu 
uz  neke  snpstantive  kojima  daje  osohito  snaiene. 

a.  kurja  vojska  ,Paru.s  caudatus  L.',  neka 
plica.  Brod  na  Kupi.    D.  Hire. 

b.  kurji  cvijet,  neka  bifka.  Kuri  cvit,  Hello- 
borU3   L.    (Sab)ar,    u    Skradinu).     B.    Sulek,   im. 

im. 

c.  kurje  oko. 

a)  in]  Sto  se  na  nozi  na6ini  od  tijesnili 
6izama  ,das  hiihneraugo'.  govori  se  u  Hrvatskoj. 
F.  Ivekovic,  rjecn.  —  Po  nemackoj  rijeci.  — 
XVIII  vijeka  a  Bjelostjcncevu  rjecniku:  kurje  oko 
,oculus  gallinae'.  v.  ,anagalis'  (vidi  b)).  2.  kurje 
oko,  bradavka  ,acrochordon',  v.  ,myrmecia'. 

b)  ime  bifkama.  Kurje  oko,  rus.  Kypjribii 
oMH  (Anagallis),  1.  zacynthia,  cichorium  verru- 
carium  (Bjelostjenac),  Zaryntha  verrucosa  Grtn. ; 
2.  anagallide  (Parcic),  anagallis  (Bjelostjenac, 
vidi  kod  a)),  Anagallis  arvensis  L. ;  3.  Strychnos 
nux  vomica  L.  (Sab[ar) ;  4.  Helleborus  L.  (Sa- 
bjar,  Moravice).  B.  §ulek,  im.  187. 

KURJOZITA  (i  kurjozltat),  gen.  samo  kurjo- 
zitati,  /.  osobina  onoga  koji  je  kurijoz  ili  onoga 
Ho  je  kurijozo.  —  Od  tal.  curiosita  i  lat.  curio- 
sitas  (osnova  curiositat).  —  U  Dubrovniku  od 
XVII  vijeka.  P.  Budmani.  —  U  ovome  primjeru 
H  konkretnome  smislu:  stvar  cudnovata.  Imaju 
mestri    pomagat   svoje    ucenike   u   ono   5to    u6e 


5  2.  KUE^fAlJlE 

ostavjajuAi  kurjozitati  i  stvari  bez  koristi.  I. 
LIrzic,  uauk.  2S1. 

KURJOZITA  (i  kurjozltat),  gen.  kurjozitati, 
/.  vidi  kurjozita.  —  U  jednoga  pisca  Dalmatinca 
xviii  vijeka.  Za  niku  veleznanost  oliti  kuriozita. 
M.  Dobretic  22.s. 

KURJUCeIsTE,  n.  djelo  kojijem  se  kurjnci.  — 
U  Viikovu  rjeiniku. 

KURJUCIC!;,  m.  dem.  kurjuk.  —  U  Vukovit 
rjecniku. 

KURJUCITI,  kurjuclm,  impf.  navrtali  (cijev 
pusianu)  na  kurjuk.  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2 
i  3  sing,  kiirjuct.  —  U  Vukovu  rjecniku:  t.  j. 
puSku  ili  cijev  puscanu  ,deii  bodon  des  flinten- 
laufs  anschrauben'  ,fundo  instruere  telum  glan- 
darium'. 

KURJUK,  m.  rep  ;  (na  glavi)  pletenica,  percin, 
kika;  ogniUe  na  pu§ci.  —   Od   tur.  qujruq,  rep. 

—  Sva  su  tri  znacena  u  Vukovu  rjeiniku:  1.  ,der 
schwanz'  ,cauda'.  —  2.  ,der  zopf  ,cauda  capil- 
lorum'.  [vide]  kika,  of.  pletenica.  —  3.  (u  puske) 
,der  boden  des  tlintenlaufs'  , fundus  teli  glandarii 
(sclopeti)'.  [vidi  2]  oghiste,  cf.  torua,  hazna.  — 
U  ovijem  je  primjerima  drugo  znaiene:  Te  jo 
buli  kurjuk  raspletala.  Pjev.  cm.  156b.  Djevoj- 
6ica  uz  zvonki  smijeh  uplitala  u  erne  kurjuke 
svoje  .  .  .    Bos.  vila.  1880.  55. 

KURKOV,  adj.  u  Vukovu  rjeiniku:  vide  ku- 
rikov. 

KURKOVINA,  /.  u  Vukovu  rjecniku :  vide 
[maSjika]  kurikovina.  Kurkovina,  Evonymus  eu- 
ropaeus  L.  (Lazi6,  Pan6i6),  v.  Kurikovina.  B. 
Sulek,  im.  187. 

KURKUMA,  /.  Curcuma  longa  L.,  neka  bi(ka 
§to  raste  u  juznoj  Aziji,  a  iz  korijena  joj  se  vadi 
zuta  boja.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  kurkuma, 
stabar  , curcuma,  cyperum  iudicum'.  —  /  sama 
boja.  Kurkuma  spada  medu  farbe  i  ocariiiuje  se 
u  prometu.    Zbornik  zak.  1805.  113. 

KURKUT,  m.  ime  muSko  (tursko).  —  U  jed- 
noga pisca  XVII  vijeka.  Smioni  Kurkut  3  Crno- 
gorci  skaSe  gdi  zid  nizi  gleda.   I.  Gundulii  .521. 

KURLAGA,  TO.  prezime  ili  muSki  nadimak.  — 

—  XIX  vijeka.  Neki  Vu6i6  Kurlaga  iz  Stapara. 
M.  D.  Milidevic,  srb.  615. 

KURLAGIN,  adj.  koji  pripada  Kurlagi.  Kur- 
lagina  krajina.    M.  D.  Milidevii,  srb.  616. 

KURLICALICA,  /.  kao  kurlicalo  o  zenskome 
ie\adetu.    J.  Bogdanovi6. 

KURLiCALO,  HI.  sajiv  naziv  za  onog  koji 
sporo  ide.  ,Ne  saji  toga  zalosnog  kurlicala,  jer 
nikad  dokurlicati  nec.e'.    J.  Bogdanovic. 

KURLtCAl^E,  n.  djelo  kojijem  se  kurlica.  J. 
Bogdanovic. 

KURLICATI,  kiirlicam,  impf.  sporo  hoditi.  — 
U  na^e  vrijeme  u  Lid.  ,Vide,  kako  Vaso  kur- 
lica, ode  li  nede  li'.  ,Ne  Saji  Vase  ziv  u  Gospid 
jer  nikad  dokurlicati  nede'.    J.  Bogdanovid. 

KUR^AJ,  m.  ime  planini  u  Bosni.  F.  Jukid, 
zemjop.  27.  73.  T.  Kovafievid,  bosn.  34. 

KURlfiAJA,  /.  vidi  Kurjaj.  Pod  planinom  Kur- 
jajom.  F.  Jukid,  zemjop.  28.  Pod  planinu  Kur- 
jaju.  T.  Kovacevid,  bosn.  35.  Kiirjaja,  planina. 
Glasnik.  22,  57. 

1.  KUR^jANE,  n.  djelo  kojijem  se  kurfa.  J. 
Bogdanovid. 

2.  KtfR:^ANE,  n.  neka  vrst  cobanske  igre  sa 
stapom.  —  U  nase  vrijeme  u  JAci.  J.  Bogda- 
novid. 


I.  KUR^iATI  816 

1.  KUK^jATI,  kurlum,  impf.  vidi  kurlicati.  - 
U  niiie  vrijeme  u  Lici.  ,Vide  kako  onoj  kur{a'. 
J.  Bogdanovii. 

2.  KURlpiATI,  kur)&m,  impf.  igrati  se  kur^ana. 
J.  Bogdanovi6. 

KURMIJA,  /.  na  jednome  mjestu  u  pisca  Du- 
hrovianina  xvi  vijeka ;  znaiene  mi  nije  puznato 
(pastirski  Stap?).  Ilodoci  po  dubravi  zaiujorih 
gdi  liodi  Apolo  nosei4  kurniiju  u  ruci,  a  prac^a 
inu  za  pasom,  i  bjeSo  se  priobrazio  u  prilikn  od 
pastijera.    M.  Drzi6  41(i. 

KUliNAUIN,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Juraj 
Kurnafiin.    Mon.  croat.  40.  (1419). 

1.  KURlJrAK,  HI.  vidi  kokosinak,  b.  —  Postaje 
od  kur.  —  Ima  i  u  nslovenskome.  —  Od  xviii 
vijeka  u  Hrvatskoj,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelo- 
stjenievu  (,gallinarium,  puUaris,  puUarium,  cors, 
chors,  cohors')  gdje  se  naj  prije  nahndi,  u  Jam- 
bresicevu  (,gallinarium'),  u  Stulieeoa  (v.  koko- 
Siiiak  iz  Habdeliceva) .  Kurnak,  ime  staji  za  ko- 
koSi.  11  Prigorju  i  Zagorju.   P.  Hefele. 

2.  KliJRNAK,  m.  dimnak.  —  U  na^e  vrijeme 
u  Lici.  jProguraj  taj  kuihak,  da  lakJe  dim  iz 
peci  ide'.    J.  Bogdaiiovii. 

KURI^AVITI,  kurnavim,  impf.  u  Vukova  rjed- 
niku:  vido  dimiti  (n.  p.  pu§e6i)  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Crnoj  Gori.  —  vidi  1.  kuriti  od  cega 
postaje. 

KURNAVLENE,   n.  djelo  kojijem  se  kurnavi. 

—  U  Vukovu  rjecniku. 
KURONOS,   tn.  slanutak,  slani  grah.   —  Ja- 

maino  od  toga  Sto  zrno  ima  kao  kjun  Hi  nos,  a 
slicno  je  i  kokoSjoj  glavi.  —  isporedi  nslov.  noseo. 

—  Samo   u  lijelostjenievii  rjecniku:   ,eicer',  i  u 
Voltigijinu:  ,cece,  civaja'  ,zuckererb.sen'. 

KURONA,  m.  vir  meutulatus.  —  U  Vukovu 
rjecniku'. 

KUROPALATA,  m.  KovqonuXaciji,  zvao  se 
Mihailo  I  (Rangavis)  eesar  vizantijski,  znaei : 
upraeitef  dvora.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka. 
II  devetomu  viku  bijage  Mihailo  Kuropalata  cesar 
u  Carigradu.    K.  Pejki6  19. 

KUROPATKA,  /.  vidi  kuroptva.  —  Samo  u 
tjtulicevu  rjecniku  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska. 

KUROPTV A,  f.  jarebica  Hi  skvrzu(a  (Hi  oboje). 

—  Osnoua  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  ku- 
rop'itiaa  (meso  isle  Hi  slicne  pticej,  rus.  Kypo 
iiaTb,  Kypoiiarua,  ivypoiiarKa  itd.,  ie§.  kuroptva, 
kurotva,  kurotev,  koroptva  itd.,  po(.  kuropatwa, 
gornoluz.  i  donoluz.  kurvota.  —  Va]a  da  je  (kao 
Ho  i  Miklosic  misli)  slozena  rijec.  u  kojoj  je 
prvi  dio  kur  (vidi)  a  drugi  postaje  od  korijena 
p-bt  (vidi  kod  ptica)  sto  bi  znaiio  letjeti.  —  Samo 
u  Mikalinu  rjecniku:  kuroptva,  jareb,  jarebica 
,perriice'  ,perdix',  a  iz  nega  u  Stuliceou.  —  S  toga 
sto  drugdje  nema  ove  rijeii,  za  mene  nije  pouz- 
dana:  moze  biti  da  ju  je  Mika^a  uzeo  iz  ceskoqa 
jezika  (isporedi  negovu   rijec  bobra  kod  dabar). 

KUROPTVIGA,  /.  dem.  kuroptva.  —  U  Stu- 
licevu  rjecniku:  ,pullu3  perdicis'.  —  Nepouzdana 
rijei,  jer  ju  je  satn  StuUi  naiinio. 

KUROPTVINAK,  m.  mjesto  gdje  se  hrane  ku- 
roptve.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  , locus  alendis 
perdieibus'.  —  Nepouzdanu  (vidi  kod  kuroptvica). 

KUROPTVINI,  adj.  koji  pripada  kuroptvama. 

—  U  Stuliceou  rjeiniku:  jperdicum'.  —  Nepouz- 
dano  (vidi  kod  kuroptvica). 

KUKOSJEMA,  71.  pU  Hi  Kurosjerae,  /.  pi? 
Hi  Kurosjerai,  ;».  pi.  ?  mjesno  ime.  —  U  ruko- 
pisu  xiii  vijeka,  u  kojemu  ima  samo  gen.  pi.  Ku- 


KUR§UMI(5 


rosoiQij.  Prbvoslavb  Nemana  odb  Kurosuiub.  Sta- 
rine.  la,  207.  (1185  prepis.  12.'j0). 

KIJROSMJEP,  )».  neka  bi(ka.  Kuroslijep,  Ilel- 
leborus  0.  (Sab)ar,  u  ICarlovcu).  B.  §ulek,  im. 
187.  —  Ima  rus.  icypoc-i+.ni,,  kao  ime  za  mnogo 
bifaka,  ali  medu  nima  nije  Helleborus. 

KUROSLIJEPNIK,  »«.  u  Stulicevu  rjeiniku: 
V.  drijen  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska,  a  to  je 
i;_vpiicil.iiiiiii;i.,  Cornus  sanguinoa.  Kuroslipnik, 
rus.  K^poe.it.iiHHKi.,  e.ihiioKypiiiiK'b,  Kypocihin. 
(Cornus  sanguiuea),  Cornus  mascula  h.  (Petter). 
B.  Sulek,  im.  187.  ovo  ie  biti  po  svoj  prilici 
uzeto  iz  Stulieeva  rjeinika. 

KHRPEZOVA  GORIGA,  /.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  zupaniji  zagrebaikoj.    Razdijoj.  72. 

KURSA,  /.  srlat.  cursa,  ceta,  ietovane.  —  ispo- 
redi kursar.  —  Na  jednome  mjestu  xv  vijeka  i 
otale  u  Danicicevu  rjecniku  (kurbsa,  srl.  ,cursa, 
incursio').  Za  OlbmiSane  koje  (sic)  su  uhvatili 
na§b  brigontinb  ....  PokarafX*  ihb  i  ustavi  odt 
tej  kurbse.    Spom.  sr.  1,   135—1.36.  (1416). 

KURSAN,  m.  gusar  (morski).  —  Od  tur.  qursan, 
a  ovo  je  od  tal.  corsaro  (isporedi  kursar  t  gusar). 

—  Na  jednome  mjestu  xviii  vijeka.  Vidismo  2. 
Sajke  kursana  Vrenski  i  vratismo  se  na  more, 
pobugosmo.    Griasnik.  31,  307.  (1704). 

KURSAR,  m.  vidi  1.  gusar.  —  Od  xiii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Daniiicevu  (kurbsarb,  gledaj 
gusarb).  Prisbdb  vb  monastirb  obrete  i  velbmi 
zapustevbSb  otb  bezboznyihb  kurbsarb.  Domeu- 
tijana  60.  (Na  drugome  mjestu  u  istoj  ki'iizi  ima 
gen.  pi.  kursarij  sto  bi  moglo  biti  od  kursarb  ali 
i  od  kursarija  (vidi),  premda  ovoj  rijeii  nema 
druge  potvrde.  Isprosista  mesto  zapustevbSe  otb 
bezbo2nyihb  kurbsarij.  71).  Pinezom  zasida  kur- 
sar,  gusar  i  tat.  M.  Maruli6  156.  Ne  bi  ni  brode 
tirali  kursari.  157.  Cudno  robed  ti  kursari.  I. 
Zanotti,  skaz.  3.  Gdi  me  turska  sva  mo6  rije 
kud  god  ima  na   galije  i  negovi  svi  kursari.    9. 

—  I  sad  se  govori  u  Dubrovniku.   P.  Budmani. 
KURSARIJA,  /.  pomorsko  ietovane,  vidi  kod 

kuj'sar. 

KURSIJA,  /.  tal.  corsia,  mjesto  prazno  kao 
put  usred  galije,  a  s  jedne  su  i  druge  strane 
klupe  veslaia.  —  U  Mikalinu  rjeiniku:  kursija, 
pub  posrjed  galije'  , corsia  di  galera'  ,fori'. 

KLFRSIVAN,  kursivna,  adj.  povaftn  (o  slovu, 
pismu,  u  stampi).  —  Od  tal.  corsivo,  franc,  cour- 
sif,  (nem.  cursiv).  —  U  pisaca  na§ega  vremena. 
U  bukvaru  je  nekoliko  clanaka  nastampano  kur- 
sivnijom  slovima.  D.  Dani6i6  u  Novi  srp.  bukvar. 
(1854).  S. 

K URSULA,  m.  prezime  Hi  muski  nadimak. 
Jovaii  Kursula.    M.  £).  Mili6evi6,  srb.  335. 

KURbUM ,  wj.  tane,  pusiano  zrno,  zrno  iz 
pu^ke.  —  Od  tur.  qurSun.  olovo,  olovno  tane.  — 
U  nase  vrijeme.  Ni  parceta  od  lia|ina  nema.  od 
Sta  junak  ogolio  biSe?  od  crnoga  praha  i  olova, 
jer  mu  sre6a  i  od  Boga  dada  da  ga  kursum  uije 
prefatio.  Nar.  pjes.  juk.  206.  Na  kursumim' 
6ador  raznijese.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  482.  Ne  tu- 
raju  u  puSke  kurSuma.  Nar.  pjes.  horm.  1,  22. 
Kursum,  tane  od  pistola.  u  Nar.  pjes.  juk.  620. 
Krvnifiki  kurlum  probi  mu  junafike  prsi.  M.  D. 
Milidevid,  pomeuik.  2,  183.  Grof  je  dobio  kur- 
sum u  glavu  ba§  u  prvoj  vatri.  Srp.  zora.  god. 
2,  svez.  10,  str.  218. 

KURSUMK';.  m.  dem.  kursum.  Treba  .  .  .  te 
mezgro  uva|ati  koliko  za  jedan  kurSum,  ...  pa 
taj  vrud  kurJumid  luetnuti  na  ouo  mesto  odakle 
je  zub  izvaden  i  driati.  M.  D.  Miliievid,  f.iv. 
srb.-'  ;!20. 


kurSumlija 


817 


KURTELISITI 


KUKSUMLIJA,  f.  ime  varosici  u  Srbiji  u 
okrugu  toiJlickome.  M.  D.  Milicovic,  kra}.  srb. 
380.  —  Fostaje  od  lur.  qursualu,  olovan,  vidi 
naj  zadni  primjer.  —  U  nase  vrijeme,  a  izitiedu 
rjeinika  u  Vukovu:  varosica  u  Srbiji  iza  Kru- 
Bevca  [u  okruffu  toplickoiu].  Na  bijelu  gradu 
Kursumliji,  ouda  bjese  Banovi6  Straina.  Nar. 
pjas.  vuk.  3,  54.  U  ovoj  varosi  (Kursumliji),  ili, 
bole  roiii,  kod  ova  varosi  u  mauastiru  svetoga 
Nikole  svoti  Sava  je  postavio  stolicu  jepiskopu 
toplioke  jejjarhije.  kako  se  to  mesto  onda  zvalo 
no  znam;  sva  je  prilika  da  se  zvalo  /roplica'. 
docnije  to  se  mesto  prozvalo  ,Bela  Crkve',  ja- 
mafeno  po  dvema  belim  Neraaiiiuim  crkvama .  .  . 
Tada  (god.  1737)  Toplica  sva,  pa  uaravno  i  Bale 
CrkvG,  osta  pusta  .  .  .  Po  svoj  prilici  tada  se  i 
imo  ,Bele  Crkve'  zaboravilo,  i  niklo  ime  ,Kur- 
sumlija',  kako  neki  vole,  od  toga  sto  je  crkva 
,Sveti  Nikola'  bila  pokrivena  olovom  (kursumom, 
vidi  kod  kursum).  M.  D.  Milicevii,  kra|.  srb. 
.'580—381.  vidi  i  Rad.  49,  128  —  129. 

KURT,  m.  ime  mitsko  tursko  (oa]a  da  je  od 
tur.  qurd,  vuk).  —  Trehalo  bi  da  je  noiinnativ 
Kurat,  isporedi  oblik  u  Daniciceuu  rjeiniku,  ati 
vidi  naj  prvi  i  naj  zadni  primjer,  i  isporedi 
Kurta.  —  U  Daniciievii  rjeiniku:  Kurbtb,  brat 
cara  turgkoga  Selima :  ,udavi  SolimB  Kurta  i 
Ahmata  i  vbsju  bratiju  svoju'  1.513.  (Okaz.  pam. 
Saf. )  82.  —  Kurt  balija  z  zenora  svojom.  Sta- 
rine.  11,  80.  (1605).  Priko  obraza  (Tariin)  Kurta 
rezo,  Memiju  u  prsi  smrtno  lupa.  I.  Guiiduli6 
525.  —  Mislim  da  je  u  ova  dva  primjera  Kurt 
ime,  ali  da  je  zdruzeno  s  rijeci  dehaja  kao  da 
je  jedna  rijec  te  Kurt-6ehaja  ili  Kurcehaja  ::naci: 
Kurt  (koji  je)  iebaja.  (Pasa)  Kur-cehaji  (,Kur 
kjehaji')  zapovijeda  da  s  koiiicim  sjabat  bude... 
Kako  sjaba  Kurt  cehaja  (,Kurt  kjehaja') ...  J. 
Palmotio  363. 

KURTA,  )«.  ime  musko.  —  Ooako  se  znve  u 
drami  xvii  vijeka  morski  (jusar,^i  jamacno  jo 
pisac  mislio  na  tur.iko  ime  Kurt.  Cosora  i  Kurta. 
M.  Gazarovi6  58.  Murat:  Nu  na  strauu  vi  ho- 
dito,  Alija,  Kurta  i  Cosora.  69.  —  U  jednome 
je  primjcru  Kurta  akuzaliv  kao  da  je  nominativ 
Kurt.  Alija:  Najdoh  Kurta  i  Cesera  od  kad  jih 
se  sfud  naizkah.    6S. 

KURTAGIC,  )».  prezime.  —  Od  Kurt-aga  ko- 
jemii.  neina  poivrde.  —  U  narodnoj  jyesmi  crno- 
rjor.-iko)  nasega  vremena.  Uhodit  Kurtagiia  dvore. 
Pjev.  crn.  154a-.  ode  ...  na  bijele  Kurtagiia 
dvore.    63'>. 

1.  KURTALA,  ititerj.  uzoik  s  dva  razlicna 
znaccna.  —  U  Vukovu  rjecniku:  a)  kad  se  ra- 
dujo  da  je  kakav  nopovojan  posao  proSao.  cf. 
aratos.  —  b)  kad  koji  vidi  prije  onoga  koji  je 
na  kurtali  (indi  2.  kurtala)  da  je  jodek  gdjo  za- 
peo,  onda  mu  vicu:  ,kiirtala!  —  U  jednoga  je  i 
u  drugoga  ista  osnova  kao  u  kurtalisati. 

2.  KURTALA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  kad 
se  lada  vuco,  onda  onaj  koji  je  na  kurtali  ide 
pored  jedeka,  te  gleda  da  ne  bi  gdjo  za  Sto  za- 
peo,  i  ako  bi  zapeo  da  ga  odapue.  —  Mislim  da 
postaje  od  1.  icurtala,  h). 

KURTALIC,  m.  ime  zascoku  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.    Statist,  bosn.  29. 

KURTALISATI,  kurtalisfim,  pf.  izbavili,  opro- 
stiti,    osloboditi,   spasti.   —    isporedi    kurtarisati. 

—  Od  tur.  qurtarmaq,  pass,  i  refleks.:  qurtulmaq. 

—  Meni  se  cini  da  za  aktivno  znaiene  cesce  se 
nalazi  kurtarisati,  a  za  rejieksivno  kurtalisati, 
.?to  bi  odgovaralo  turskijem  oblicima.  —  Akc.  se 
mijena  u  aor.  2  i  3  sing.:  kiirtalisa.  —  Od  xvtii 

V 


vijeka  (ali  vidi  i  kurteliSiti),  a   izmectu  rjecnika 
u   Vukovu  (koga,  cega  ,befreieu'  ,liboro'). 

1.  aktivno. 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome.  Te  na- 
breknu  onog  hrta  zuta,  doke  svoju  kurtalisa 
jubu.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  286.  Brzaj,  Uso,  kur- 
taliSi  Usa!    4,  429. 

b.  znacenc  je  rejieksivno  kao  kod  2.  (Su- 
dnik)  osudi  da  oni  objesenak  ide  tri  dana  po 
onome  mjestu  s  licinora  oko  vrata,  kojo  objo- 
Seiiak  radosno  izvrsi  kad  je  od  smrti  kurtalisao. 
Nar.  prip.  vr66v.  7.  —  Moze  znaiiti  i:  ostati 
ziv,  preboleti.  Raj  in  junac  probode  kadijinog  u 
bokove.  Prepane  se  raja,  jer  vide  da  junac  ka- 
dijin  nece   kurtalisati.    Nar.  prip.  vrcev.  103. 

2.  sa  sa,  rejieksivno.  —  Izmedu  rjecnika  it 
Vukovu  (koga,  coga  ,los  werden'  ,liberor',  cf. 
oprostiti  se :  Jedva  sam  ga  se  kurtalisao).  Da  bi 
se  kurtalisala  i  ona  i  dite.  Glasnik.  ii,  3,  128. 
(1709).  Iz  tamnice  kurtalisao  se.  J.  Rajic,  pouc. 
3,  91.  Kurtalisati  se  jedau  put  crkovni  |udi.  D. 
Obradovid,  ziv.  98.  Nek  .sam  gleda  kako  6e  ga 
so  kurtalisati.  basne.  123.  Ako  si  rad  da  ga  se 
kurtalises.  Nar.  prip.  vuk.  46.  Kako  6e  ga  se 
kurtalisati.  Nar.  prip.  bos.  1,  65.  Oni  privole. 
samo  da  ga  so  sto  prije  kurtalisu.  Nar.  prip. 
tord.  33.  Oni  bi  so  kurtalisali  smrti.  Bos.  vila. 
1886.  ,59. 

KURTALISAVATI,  kurtallsavam,  impf.  kur- 
talisati. —  U  nase  vrijeme.  Teneoar  (se)  cistio, 
to  jest:  od  dola  i  neoistoie  kurtalisavao.  D.  Po- 
povid,  poznav.  robe.  116. 

KURTIRISATI,  kurtarisem,  pf.  vidi  kurtali- 
sati. —   IJ  nase  vrijeme. 

1.  aktivno. 

a.  vidi  kurtarisati,  1,  a.  Samo  me  ove  na- 
karade  (kobile)  kurtariSi.  Nar.  pjes.  borm.  1,  580. 
Da  mu  poraognu  kurtarisati  magarca  iz  kala. 
Magaz.  1868.  5W.  Bozo !  kurtarisi  mo  od  ove 
nosredne  zene.  Nar.  prip.  vrcev.  85.  Kad  jo 
Ilak-tal  (svomogudi)  narodio  Noju  da  ogradi 
jednu  veliku  ladu  i  naredio  mu  §ta  do  u  ladi  od 
potopa  kurtarisati,  odgovori  mu  Noje  .  .  .  96. 
Prekide  onaj  konop  i  kurtarisa  psa  od  smrti. 
105.  I  jedva  ga  ziva  kurtarisu  od  medoda.  120. 
Daruje  popu  10  para  sto  ga  jo  grijeba  kurtarisao. 
154. 

b.  vidi  kurtarLsati,  1,  b.  U  to  dodose  lovoi 
te  nas  okoliso,  noga  ubise,  a  ja  jedva  ziv  kurta- 
risah.  Nar.  prip.  vrcev.  192.  Vidis  i  sam  da  si 
vise  u  grobu  no  u  domu,  i  sva  je  prilika  da  des 
ovoga  puta  kurtarisati  (preboleti).  V.  Vrdevic, 
igro.   19. 

2.  sa  se,  rejieksivno.  Valaj  du  se  ja  jedanput 
kurtarisati  to  svesebe.  Nar.  bl.  mebm.  beg.  kap. 
322.  Dali  no  znate,  da  su  mene  tri  zeue  u 
zemji  i  jedva  sam  ih  so  kurtarisao?  Nar.  prip. 
vrcev.  49.  Izvadi  noz,  da  se  napasnika  kurta- 
rise.    Pravdonosa.  1851.  8. 

KURTARIS,  »».  utociSte:  ,Nemas  kurtarisa', 
ital.  ,scampo'.  M.  Pavlinovid.  —  Postaje  od  kur- 
tarisati. 

KURTAST,  adj.  okrnen,  okusen,  kus.  —  Od 
XVIII  vijeka,  a  izmedu.  rjecnika  u  Bjelostjenievu 
(,colurus')  gdje  se  naj  prije  nahodi.  Tako  se  go- 
voi-i  i  ,kurtasta'  (kokos) ;  ,curtus'.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  53. 

KURT-6eHAJA,  vidi  kod  Kurt  na  kraju. 

KIIRTELlSlTI,  kurtelisim,  pf.  vidi  kurtali- 
sati. —  Na  jednome  mjestu  xvii  vijeka  (govori 
Turcin),  gdje  ima  dativ  mj.  genetiva.  Vod  se  po- 
dervisih  Bogu  volikomu,  ter  so  kurtelisih  vod 
grihu  svakorau.    I.   T.   Mrnavid,  osm.   142. 

52 


kurteloSka  g 

KUKTELOSkA,  /.  vrst  vinovo  loze  bijola 
grozda  (u  Dalmaciji,  Daiiilo).   B.  Sulok,  im.  187. 

KURTESEV,  adj.  kod  imcna  mjcstci,  vidi  ti 
Daniciccvii  rjccniku :  Kurttesovi.,  izmodu  osta- 
loga  sto  jo  iinala  crkva  troskavacka  hjoSo  i  ,iiiva 
Kurteseva  u  Viucelib'.  G(lasnik).  13,  375.  —  Kao 
da  je  posesivni  adj.  od  tickakva  imena  (Kurtes?), 
aU  je  neja.^no  -e-  «  nastavku. 

KURT16,  m.  presime.  —  Od  xvi  vijeka.  Ka5- 
para  Kurtiea.  Mou.  croat.  288.  (15S7).  Vino  piju 
dva  Kurti6a  mlada,  dva  Kurtida,  dva  brata  ro- 
dena,  s  liima  pije  Boi6i6-.\Ulo,  pa  so  Alii  prod 
Kurtici  vali  :  ,Cujete  li,  dva  Kuitica  mlada?' 
Nar.  pjes.  vuk.  3,  254.  Arandol  Kurtic.  Kat. 
349. 

KUETIN  POTOK,  m.  ime  wjestu  u  Srbiji  u 
okriigii  knezevaikome.  Zabran  u  Kiirtin  Potok. 
Sr.  nov.  1873.  615. 

KURT-OGLI.IA,  /.  ime  (tiirsko,  vidi  Kurt,  a 
oglija  od  fur.  ogiil,  sin)  mahali  u  yradu  Vrani 
u  Srbiji  za  tursko  doha.  M.  D.  Mili6ovic,  kra|. 
srb.  300. 

KUKTOVA  KOSA,  /.  planina  u  Kremnlraa  (u 
okrugu  uzifikomo  u  Srbiji).    \l.  Stojauovic. 

KUKTOV  UO,  m.  ime  saseuku  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  121. 

KTIIITOV16,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
Maksima  Kurtovida  iz  Trebina  u  Ercegoviiii.  D. 
Obradovi6,  basne.  345.  Stevan  Kurtovii.  Nar. 
pjes.  jietr.  1,  352  (meda  predbrojnicima) . 

KUETOVINA,  /.  ime  zaseoku  u  Bosni  u  okrugu 
iravnickome.    Razdije}.  76. 

KUBTUSI,  m.  pi.  u  Daniciievu  rjecniku  (3, 
897):  Kurbtusi,  selo  koje  je  car  Lazar  dao  Ea- 
vanici:  ,Kurtusii'.    Sr.  letop.  1847.  4,  49.  (1381). 

KUETUSA,  /.  u  narod>toj  poslovici  bosanskoj 
kao  da  je  ime  zensko.  Smeo  so  kao  Kurtusa,  kad 
je  darove  dijelila.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  216. 
399. 

KUEUC,  m.  vidi  a  Daniciievu  rjecniku  :  ku- 
rucb,  u  Magara  se  ,kuruczok'  zvahu  sejaci  koji 
su  se  1514  pobunili  na  vlastelu,  pa  tako  koji  se 
i  poslije  buniso:  ,Behu  iziSli  kuruci  u  Tokaj,  i 
porazise  i  Nemci'  1G97.  (Okaz.  pain.  saf).  8is.  of. 
krbstus.  —  1707.  Jozevb  cesarb  mirb  ueini  s  ku- 
rucami.  Glasnik.  20,  10.  (xviii  uijek).  —  liijec 
postaje  od  lat.  crux,  jer  prije  one  prve  bune  sc- 
(aci  bijahu  primili  na  se  krst  dn  se  bore  s  Tur- 
eitna,  isporedi  krstus.  —  U  jcdnoga  pisca  67a- 
vonca  XVIII  vijeka  kao  da  znaci:  vojnik,  mozc- 
biii  konanik.  Vice  Salko  frajta  iz  doline:  ,Ne  daj 
sola,  niko  ne  pogine'.  Jozo  dakle  z  dvauaest  voj- 
nika,  a  kuruca  stotina  koiiika  na  lie  udri,  iz 
sela  protira,  i  kapralstvo  juaacki  dobiva.  S.  Ste- 
fanac  7.  Zagnuse  se  tad  prajzki  kuruci.  11.  Neg 
so  svaki  od  kuruca  boji.  39.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici:  naziv  za  malena  cojka.  ,A  do  je  onaj 
zalosni  kuruc  jos  za  zenitbu'i"  J.  Bogdanovic. 

KUEUNDIJA,  /.  u  narodnoj  zagoneci:  Mis  se 
perie  uz  kutiju  niz  kutiju,  kite  bore,  kite  veze, 
peudije,  kuruudijo,  prstoiu  perom  romajlije.  od- 
gonetjaj:  mrnar.  Nar.  zag.  nov.  13. 

KUEUSaG,  m.  ustanak,  buna.  —  Postaje  od 
mag.  kurusdg.  —  U  rukopisu  xviii  vijeka  pi- 
sanome  jezikom  mijesanijem  s  ruskoerkvenijem. 
1700.  Naata  kuruSagb  madarski.  vostase  Madari 
vojevati  na  cesara  Ijoopolda,  i  bystb  kuru§agb 
6  letb.    Glasnik.  20,  10. 

KUEUZA,  /.  vidi  kukuruz.  Kuruza,  Zea  mays 
L.  (u  Zagrebu),  v.  Kukuruz.    B.  ."^iilok,  im.    187. 


8  KUEVA,  a. 

—  S  nckijem  pridjevoin  ima  drukiije  znacrtic. 
Kuruza  kadina  ili  kaSja,  Arum  L.  (Sabjar,  u  Za- 
grobu),  V.  Kaftja  kuruza.    13.  Sulok,  im.  187. 

KUEUZEB,  m.  vrh  kamonit  viSe  Carovog  Dola 
u  Zrmaiii  u  Lici.    M.  Modii. 

KUliUZOVINA,  /.  batvo  kuruzo.  Suiia.  Lopo- 
glava.    D.  Hire. 

KUEVA,  /.  morotrix,  inulier  omnibus  propo- 
sita.  —  Bijec  je  narodna,  ali  nije  prislnjna,  za 
to  se  u  liekijeh  pisacu  zamjenuje  rijecju  blud- 
iiica  (vidi).  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kiirava. 

—  Rijed  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kun.va, 
rus.  KvpRa,  ie§.  kurva,  pof.  kurwa.  —  Srodno  je 
s  stvijem.  huora,  nvnem.  hure,  anglosaks.  hore, 
stHord.  h<5ra,  pa  mozebiti  i  s  gri.  xrfo/j  (izmedu 
P  i  >i  ispaloje  F),  djevojka,  jon.  xovoij,  dor.  xdjgc, 
tcsalski  x6()ik(.  —  Izmedu  rjccnika  u  Mika^inu 
(kurva,  zla  zona  ,meretrix,  scortum,  lupa,  pellex, 
succuba,  concubina,  t'ocaria'),  n  Belinu  (,baga3cia, 
puttatia  abietta  e  sfacciata'  , scortum'  124b;  ,me- 
rotrico,  donna  di  mal  affaro'  , morotrix'  482l>),  a 
lijelostjencei'u  (kurva,  kurba,  bludnica,  necistnica 
,proseda,  mei'otrix,  scortum,  postribulum,  upiipa, 
lupa,  corpus  meritorium'.  v.  hotmica),  it  Jam- 
bresicevu  (,meretrix,  scortum'),  u  Stulicevu  (,m8- 
retrix'),  u  Voltigijinu  (kurva,  kurba  ,bagascia, 
puttana,  cantoniera'  ,hure'),  u  Vukovu  (,die  hure' 
,impudica,  meretrix').  —  Po  sjeverozapadnijcm 
krajevima  i  u  Slovenaca  cesto  se  govori  i  pise 
kurba.  mislim  da  je  tome  uzruk  sto,  kao  nepri- 
st'ijnu  rijec,  nije  se  htjelo  izgovoriti  je  bas  onako 
kako  glasi  (isporedi  grepsti,  a,  h)).  naj  stariji  je 
primjer  xvi  vijeka  (vidi  kod  a,  b)),  a  izmedu  rjec- 
nika  nalazi  se  u  Vrancicevit  (,meretrix ;  scortum'), 
u  Bjelostjenievu  (kod  kurva),  u  Voltigijinu  (kod 
kurva). 

a.  u  znacenu  sprijeda  kazanome.  u)  kurva. 
Eeci  zeni  dobroj  ,zla  zeno,  kurvo'  grijeh  jo.  A. 
Komulovic  20.  Jesi  kako  jedna  zona  kurva,  i 
sagrisujes  brez  stida.  M.  Eadnic  21''.  Ucini  se 
kurva  ocita.  P.  Posilovic,  nasi.  SS'^.  U  ubcgu 
mudros  a  u  kurvi  Ijepos  a  u  bastahu  jakos  nije 
vrijedna  dlaku.  (D).  Poslov.  danic.  Ukazuju  glas 
od  zarujuico  a  kurve  su  ocite.  S.  Margitic,  fala. 
215.    Babilonija  kurva  i  lazibogom  sluzeca  crkva. 

1.  Velikanovic,  uput.  1,  258.  Nasladenja  nepo- 
stena  i  bludna  ovoga  svita,  kako  naj  ve6a  kurva, 
uXiva.  prik.  35.  Kao  kurva  i  kurvar  a  no  kao 
muz  i  zona.  M.  Dobrotic  531.  Nisam  zlato,  da 
me  sazezote;  uit'  sam  kurva,  da  me  proterate; 
vec  sam  junak,  da  me  obesite  o  zlu  drvu,  devo- 
jackom  grlu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  397.  Nu  ako  ti 
nije  majka  kurva,  ti  okupi  sve  Bjelo|javlico.  4, 
108.  Kad  je  vidjo,  pomisli  da  je  kurva.  D.  Da- 
nicic,  Imojs.  3.S,  15.  Pak  mi  zaprijeti  da  ce  mi 
iios  kao  kurvi  (da  oprostite)  osje6i.  Pravdonosa. 
1852.  8.    —  Radi   ova    tri  primjera  vidi  kurvid, 

2.  kopile,  2.  kopilan.  Bojati  so  Jankovic-Stojana, 
jer  jo   Stojan   od    kurve  kopile.    Nar.  pjes.  vuk. 

3.  260.  Bre  kurva  mu  stara  majka  bila!  3,  426. 
A  kakva  je!  rodila  je  kurva!  4,  62.  —  b)  kurba. 
Ocitnici  i  kurbe.  Ant.  Dalm.,  nov.  test.  B'2^. 
matth.  21,  31.  Osujenje  one  velike  kurbe.  2, 
198').  apoc.  17,  1.  Ova  kurba  svojimi  carami 
umorila  jest  knezova  sina.  F.  Vrancic,  ziv.  36. 
Tak  divojka  oskrunena  il'  je  kurba  il'  je  zona. 
P.  Vitozovid,  cvit.  119.  Kurba  zena,  muZ  pi- 
janac  gusto  vrSe  v  bizi  tanao.  141i.  Kurbi  nisu 
drago  ?.eno,  niti  kurbe,  nit'  postene.  167.  No 
znato  li  da  tilisa  vasa  uda  su  Krstova?  uzimajud 
dakle  uda  Krstova,  dinit  cu  uda  kurbe?  na  da- 
leko  budi.  Blago  turl.  2,  136.  paul.  Icor.  6,  16. 
Kurbe  imaju  biti  pedipsanr.    A.  d.  Costa  2,  170. 


KURVA,  a. 


KURVARAN 


Kurbe    siuu,    banovid    Mijatu.     Nar.    pjes.    istr. 

1,  54. 

b.  kao  psovka  senskoj,  hod  cega  se  maze  i 
tie  misliti  na  praoo  znaccne.  Pridr^i  mi,  soko, 
ovo  kopile,  da  se  one  kurve  uapsujem.  Nar.  posl. 
vuk.  262.  —  Kod  tnga  se  mose  istaknuti  da  se 
goDori  o  lukavome  i  lasioome  i  nevjernome  zcn- 
skome  cejadetii.  Porucujo  O.sman-ase  majka : 
,Kurvo  kiioko,  lijepa  djevojko!  no  bijeli  lioa,  ne 
rumeni,  ne  mami  mi  sina  Osmau-age'.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  371.  Kad  bi  vrerne  da  se  mladi  sastaiiu, 
rastavi  ih  kurva  kucka  Budimka.  1,  401.  Nuto 
kurvo  mlade  Vidosave!  kad  izdade  ovakog  ju- 
naka  koga  danas  u  svijotu  nema,  toli  mene  sjutra 
izdat  node!    2,   114. 

e.  prenosi  se  cesto  kao  psovka  na  musko  ce- 
{ade,  istiiuii  osobito,  kao  kod  zenskoga,  lukavost, 
lazivost,  neojeni.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedti 
rjecnika  a  Vukuvu  (,auch  als  schimpfwort  gogen 
mannei-'  ,mondax,  porfidum  scortum  ).  To  je  kiirva 
i  ciganovic,  negove  lazi  ne  slusajte.  Starine.  11, 
97.  (uko  16-5.5).  Kurve  jedne  devet  Jugovida  sve 
carevo  prodadose  pivo  i  carevu  haznu  zatomise. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  206.  Sfcase  Marka  nazivati 
kurvom:  ,Kurvo  jedna,  Kra}evi6u  Marko!  ti  li 
posta  drugi  car  na  zem)i  da  otim]es  robje  od 
Arapa?'  2,  .S74.  Al' govori  bolani  Dojfiine:  ,rzid', 
kurvo,  crni  Arapine!  izidi  mi  na  mejdan  junaSki'. 

2,  466.  Ono  j'  kurva  od  Avale  Porca :  dana 
nema,  kad  se  ne  privlaci  i  po  jednog  roba  ne 
odvodi.  2,  589.  Zasto,  kurvo,  Golotrbo  Ivo,  tude 
ime  ti  uzima§  na  se,  te  ti  mamis  Turkiue  de- 
vojke?  B,  101.  Kurvo  jedna,  od  Zadra  Todore ! 
stani  malo  da  jeglenisemo,  ti  ciju  ies  odvosti 
devojku  na  sramotu  svim  krajisnicima.  3,  162. 
Al'  je  Tale  zap.azio  kurva  a  bas  sestru  Jankovii- 
Stojana,  jal'  j'  odvesti,  jali  glavu  smesti.  3,  257. 
Vid'to  kurvo,  Lakii-Huseina,  de  ispusti  crna 
kaurina!    3,  346.    Kucko  kurvo,  suzan-Milutine! 

3,  403.  ^  Kurvo  ku6ko,  Senski  kapetane!  3,  423. 
De  si,  Sujo,  ooigledna  kurvo,  koji  mori  o  ne- 
vjeri  radis?  4,  492.  —  (isporedi  naj  zadni  pri- 
mjer).  Rusu  nerau  ods'jecite  glavu,  da  mi  kurva 
posle  ne  dosadi.  3,  90.  Onda  stade  pasa  besje- 
diti:  .Gledaj  kurve,  jednog  cobanina,  do  je  doso 
da  izgubi  glavu!  da  otkupi  roba  od  junaka!'  3, 
93.  Naloz'te  mu  vatru  na  prsima,  hoce  li  so 
pomaknuti,  kurva.  3,  359.  Bre  nemojte  zako- 
pati  kurvo,  vec  ga  bao'te  u  debelo  more.  3,  361. 
—  Moze  i  ne  biti  soagda  ii  zlome  smislu,  jer  se 
govori  gotovo  kao  od  sale  i  mila.  Jos  ga  kada 
I'jepo  svjetovala:  , Kurvo  jedna,  Bolozanovidu ! 
kada  dodes  medu  moju  mobu,  §to  je  staro  po- 
]ubi  u  ruku,  sto  je  mlado  u  sederna  usta  a  de- 
vojke  pod  derdan  u  grlo'.  To  je  kurva  za  savjet 
primio  .  .  .  Al'  povika  prosena  devojka:  ,Moba- 
rice,  moje  drugarice !  udrite  ga  kolom  i  dilcikom, 
to  je  kurva  Bolozanovidu'.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  567 
— 568.  u  ovome  primjeru  drugi  put  kurva  nije 
subjekat  nego  se  misli  on  a  kurva  se  pridaje  ovome 
(isporedi  cetiri  primjera  prije  ovoga). 

d.  concubina,  suloznica.  Kra|u  Baltasaru 
dodo  pokaranje  od  Boga,  jer  pijaso  iz  suda  cr- 
kovni  on  i  negove  slugo  i  kurve.  I.  Ancid,  ogl. 
83.  Kad  cujem  da  je  koji  crkovnak  beneficijat 
na  smrti  imao  svojo  vlastite  jaspre,  toliku  bi  mi 
zalost  zadala  liegova  smrt  koliko  da  umre  u  kudi 
vlastite  kurve;  jer  jednako  soijenim  crkovnoga 
covika  osudena,  koji  skupja  blago  svitovne  od 
dobara  crkovni  koliko  koji  drzi  kurve.  105.  Sar- 
danapal  i  Ninevija,  koji  su  se  medu  kurvama 
satarili.    J.  Rajid,  pouc.  3,  91. 

c.  adultora,  vidi  prejubocinica.  — •  U jednoga 
pisca    XVIII    vijeka.     Ovom    pleda    okredes   kako 


kurva  svomu  zarucuiku  pravom  (.Dorsum  ei 
vertis  ut  adultera  sponso'.  88l>).  F.  Lastrid,  test. 
114'>.  Okrenuv§i  pleda  k  moni,  kao  kurva  svomu 
zarudniku  (, Verso  mihi  dorso  ut  adultera  sponso 
3uo'.  139a).    160b. 

f.  u  Vukovu  rjecinkii^:  [kurva  u  kartama  — 
dama.  —  Marginalija  kod  ove  rijodi  u  I.  izdaiiu]. 

—  vidi  1.  krajica,  d. 

g.  kupa  oraha  koju  iljeca  ni  odovud  ni 
odonud  ne  pogode.  Kurvu  obidno  kite  t.  j.  medu 
opet  svaki  pored  no  po  juduu  pa  na  novo  biju. 
I.  Pavlovid   iz  Srbijo. 

KURVALUK,  m.  vidi  kurvarstvo.  —  isporedi 
kurvarluk.  —  Postaje  od  kurva  turskijem  na- 
stavkom  luk.  —  U  nase  vrijeme  it  Dabrovniku. 
P.  Budmaui. 

1.  KURVANE,    n.  djelo  kojijcm  ko  ktirvd.  — 

—  Izmedii  rjecnika  u  Vukovu  (,das  hurenartige 
benehmeu'  , mores  meretricii'). 

2.  KIJRVANE,   n.   djelo   kojijem  se  ko  kilrva. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  ,das  liuren'  ,soortatio'. 
Kakav  mir,  dok  je  tolikoga  kurvaiia  Jezave|e 
matere  tvoje?    D.  Danicid,  2car.  9,  22. 

KURVANSKI,  adj.  vidi  kurvarski.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.  ,Ne  zeni  se  od  kurvanskog  ple- 
tiva'.  ,Ne  zeni  se  od  kurvansko  trage'.  ,Ne  zeni 
se  od  kurvanskog  soja'.  ,Ne  zeni  se  od  kurvaiiske 
pasmine'.    J.  Bogdanovid. 

KijRVAR,  kurvdra,  m.  scortator.  —  Bijec  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  kurvarB,  ces.  kur- 
vaf.  —  Radi  oblika  kurbar  vidi  kod  kurva.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Mikajinu  (kurvar,  koji  hodi  po 
zoiiah  , scortator'),  u  Belinu  (,chi  prattica  con  me- 
retrici'  ,soortator'  483-1),  «  lijelostjencevu:  v.  kur- 
vis  (ove  rijeci  nema  na  iiezinome  mjestu);  u  Stu- 
licevu  (,gaueo,  scortator'),  u  VoUigijinu  (,putta- 
niere'  ,hurer'),  u  Vukovu  (,der  hurer'  , scortator'). 

a.  uopce.  a)  s  -v-.  Svi  oholi,  svi  kurvari, 
svi  pri}ubodijevci,  .  .  .  svi  su  ovi  sluge  djava- 
oske.  M.  Divkovid,  bos.  22'>.  S  ajdudinami  i 
kurvarim.  I.  Ancid,  ogl.  145.  Govorim  i  od 
obologa,  od  kurvara  i  od  nenavidioca.  P.  Posi- 
lovid,  nasi.  18^.  Kurvari  pocese  u  cistodi  ziviti. 
S.  Margitid,  fala.  29.  Kurvari  idu  gdi  su  blud- 
nice.  253.  Koji  su  kurvari  oli  znano  dr/e  hot- 
nice.  Ant.  Kadcid  312.  Kurvar  oli  je  ociti  oli 
skroviti.  526.  Necisti  kurvari.  I.  Velikauovid, 
upufc.  3,  157.  Kurvari  ociti,  bludnici  i  pri}ubo- 
divci.  M.  Dobretid  304.  Kao  kurva  i  kurvar  a 
no  kao  muz  i  zena.  531.  Sveta  mati  crkva  imade 
vlast  i  kripost  odrisiti  kurvare,  psovace,  ubojice  . . . 
D.  Rapid  370.  Pisah  vam  u  poslanici  da  se  ne 
mijeSate  s  kurvarima.  Vuk,  pavl.  Icor.  5,  9.  — 
b)  s  -b-.  Da  obikujete  redi  da  ne  potribuje  da 
on  takof  pop  bude  jedan  opijavac,  jedan  kur- 
bar, . .  .  Starine.  17,  235.  (1555).  Nijedan  kurbar 
ni  idolom  sluzedi  .  .  .  neto  posesti  didine  kra- 
lestva  Bozjega.  Postila.  tla.  Ni  protiva  blud- 
liakom  ni  kurbarom.    A.  d.  Costa  2,  169. 

b.  adulter,  vidi  kurva,  e.  Skupstina  zudinska, 
okronuvSi  mu  pleda,  kako  kurva  zarucniku,  s  kur- 
varom  se  Barabanom  na  oci  liogove  grli  (,syna- 
goga  dorsum  illi  vertit,  sicut  sponso  suo  adul- 
tera, et  amplectit  adulterum  Barabbam'  .SSb).  F. 
Lastrid,  test.  115-'».  ^ubi  se,  grli  i  ostala  nepo- 
Itena  cini  s  jednim  kurvarom.    ned.   11. 

KURVARAC,  kurvarca,  m  vidi  kurvar.  —  Na 
jednome  mjestu  xvii  vijeka.  Ohoci,  lakomci  i 
kurvarei.  M.  Divkovid,  bes.  195^.  —  I  u  Stnli- 
cevu  rjecniku:  v.  kurvarid,  gdje  je  shvaceno  kao 
deni.  kurvar. 

KURVARAN,    kurvarna,    adj.    od   knjega  ima 


KURVARAN 


2.  KURVATI 


samo  koiiip  :  kiirvarniji  li  jednomc  riikopisu 
XVII  (?)  vijeka  ("wy.  vuhovit),  vidi  kurvariv.  Kur- 
varnijo  iraao  of.i  (tvoj  vojno)  i  prihvata  tudo  lado. 
A.  Cubranovic  145. 

KURVARENE,  n.  djelo  kojijem  se  kiiri'nri.  — 
U  Stiilicevu  rjeiniku. 

KURVAIvEV,  adj.  koji  pripada  kurvaru.  — 
isporedi  kurvarov.  —  U  Viikovu  rjeiniku:  ,dos 
hurera'  ,scortatori3'. 

KURVARICA,  /.  u  krupnoj  §ali  mjcHe  kuha- 
rica  (kuvarica).  —  U  Vukovu  rjecniku' :  ,ko- 
misclie  und  zweideutige  vorhunzun?  dor'  kuva- 
rica, , cornice  pro'  kuvarica. 

KURVARIC,  TO.  dem.  kurvar.  —  Samo  ii  Sln- 
licei'it  rjeiniku:  ,scortator,  dim.'. 

KURVARIJA,  /.  vidi  kurvarstvo.  —  Postaje 
od  kurvar  talijanskijem  nnstavkom  ia.  ^  Od  xvi 
vijeka  (u  primjeru:  kurbarija,  vidi  kod  kurva), 
a  izinedu  rjeinika  u  Bjelostjenievii  (kurvarija, 
bludovane  ,scortatio,  meretricia  vita,  meretricia 
disciplina,  pollicitas,  concubinatus'),  «  Stulicevit 
(.scortatus,  moretricium'  iz  Habdeliceva),  u  Vol- 
tigijinu  (,puttauoria,  puttaneggio,  puttanesimo' 
,hureroy').  Vinom  lie  kurbarije.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  2,  198''.  apoc.  17,  2. 

KURVARINA,  /.  augni.  kurvar.  Da  ne  zdere 
mnogo  vina  i  da  nije  kurvarina  (radin).  V.  DoSeu 
121b. 

KURVAIliyKI,  adj.  koji  pripada  kurvaristu. 

—  Samo  II  Stulicevu  rjeiniku:  ,lupanaris'. 
KURVARISTE,  n.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku: 

jlupanar'. 

KURVARI§TVO,  n.  u  Stuliievu  rjeiniku  uz 
kurvariste.  —  sasvijem  nepouzdano. 

KURVARITI,  kiirvarim,  impf.  zivjeti  kao  kurva 
Hi  kao  kurvar.  —  U Bjelostjetiievu  rjeiniku:  kur- 
varim,  z  telom  trgujem,  prodajem  telo  ,m6re- 
tricor,  scortor,  lupor,  meretricium  exercoo,  cum 
acorto  libere  volutor',  i  u   Stuliievu :  v.  kurviti. 

—  Sa  znaieinem  aktivnijem  (zivjeti  kao  kurva) 
ima  refleksivno  kurvariti  se  u  Voltigijinu  rjei- 
niku: jputtaneggiare,  sgualdrinare'  ,huren,  hu- 
rerey  treiben'. 

KURVARIV,  adj.  koji  je  kao  u  kurvara  Hi 
uprav  u  kurve  (laziv).  —  isporedi  kurvaran.  — 
Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka  (isporedi  vuhovit). 
Kurvarivi  ima  oci  (vojno),  i  prihvata  tujo  lade, 
od  tebe  se  no6u  krade.    M.  Pelogrinovid  177. 

KURVARLUK ,  m.  kurvarstvo.  —  isporedi 
kurvaluk.  —  Postaje  od   kurvar  nastavkoiii  luk. 

—  Na  jednome  mjestu  xviii  vijeka.  Pozejeiio 
putpno  i  kurvarluk.    D.  Rapid  362. 

KURVARNICA,  /.  lupanar.  —  U  BJelostjen- 
cevu  rjeiniku :  v.  kurvinski  stan  (kod  kurvinski) ; 
«  Stuliievu:  v.  kurvariste;  u  Voltigijinu:  ,lupa- 
naro,  bordello'  ,hurenhaus'. 

KURVAROV,  adj.  vidi  kurvarov.  —  Tzmeitu 
rjeinika  u  Vukovu.  I  oko  kurvarovo  pazi  iia 
sumrak.    D.  Danici6,  jov.  24,  1.5. 

KURVARSKI,  adj.  koji  pripada  kurvama 
(premda  rijei  postaje  od  kurvar).  — ■  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,di,  o  da 
merotrice'  ,inoretriciu3'  482''),  u  Stulicevu  (v. 
kurvski),  u    Vukovu  (,liuron-'  ,moretricius'). 

a.  adj.  Ima  glavu  bolosnu  i  folo  kurvarsko, 
ofii  ohole,  usi  gluho,  ...  P.  Posilovic,  nasi.  47''. 
Malo  jo  kurvarskoga  pira.  (JJ).  Poslov.  dani6. 
Kurvarski  stan  ,postribolo'  , lupanar'.  A.  d.  Bella, 
rje6n.  .57(il'.  Kurvarska  ulica  ,luogo  dove  stanno 
le  meretrici'  .lupanar'.    48.'!*.     Na  kurvarsku  ,da 


morolrico,  aw.'  ,morotrici(>  more'.  482''.  Naki- 
det'iem  ne  malo  kurvarskim.  1.  Volikanovid,  uput. 
8,  '203.  U  naSoj  ku6i  duian  otvori  i  ufiini  stan 
kurvarski.  prik.  71.  I  pokvari  ku6e  kurvarsko 
koje  bijahu  u  domu  Gospodhem.  D.  Danif.ii, 
2car.  23,  7.  Ofiima  svojim  kurvarskim.  jezok. 
(!,  9. 

b.  adv.  kurvarski.  —  Izmedu  rjeinika  u  lic- 
linu  (,da  meretrico'  ,raoretricio  more'  4h2'')  i  u 
Vukovu:  ubio  ga  kurvarski,  t.  j.  iz  prijevaro 
(,meiicholm6rdorisch').  Nije  li  onda,  kada  jo  kur- 
varski nakitita,  Jehu  kraja  od  Boga  pomazata, 
na  nefiisto  zazivala  dilo?  1).  Rapic  11.5.  Ti  kur- 
varski no  bi  pobjogao.    Nar.  pjos.  hero.  vuk.  74. 

KURVARSTVO,  n.  scortatio,  fornieatio,  adiil- 
torium;  moi'os  moretricii.  —  liadi  oblika  kur- 
barstvo  vidi  kod  kurva.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Mika(inu  (,pollicatu3,  concubi- 
natus'), u  Belinu  (,arte  o  vita  di  meretrice'  ,ra0- 
retricium'  482''),  u  Stulicevu  (v.  kurvareno),  « 
Vukovu  (,hurerei'  ,soortatio'). 

a.  u  prvume,  siremu  smislu.  a)  s  -v-.  Koji 
su  ozouoni  i  udatii,  tere  meu  sobom  vjerno  zivu 
ne  iduci  po  kurvarstvu.  M.  Bivkovid,  bes.  119b. 
Poceli  su  Judi  krasti,  kurvarstvo  diniti, . . .  204". 
Iz  srca  do  istine  izode  .  .  .  kurvarstva,  ...  I. 
Ancic,  ogl.  96.  Koji  su  u  kurvarstvu  ocitom. 
vrat.  219.  Danas  svijot  gine  od  kurvarstva  i 
prijubodinstva.  S.  Margitic,  fala.  221.  Koji  ce 
se  poroditi  u  Babiloniji  ne  od  roditeja  zakoniti 
nego  s  pritrusom  vrazijom  po  kurvarstvu  iliti 
pri|ubodinstvu.  F.  Lastric,  ned.  1.  Iz  srca  izode 
misli  zle,  ubojstva,  kurvarstva,  prijubodinstva, 
krade.  145.  Kurvarstvo  nije  drugo  neg  jedno 
svakcasno  puteno  sagriseiie.  Ant.  Kadcic  526. 
Otkud  su  proizisla  kurvarstva?  J.  Rajic,  pouc. 
3,  13.  Ocita  su  dila  tilesna,  kakono  su  kur- 
varstvo, necistoca,  nostidjivost,  .  .  .  B.  Leakovic, 
gov.  170.  Jer  iznutra  iz  srca  judskoga  izlaze 
misli  zle,  prejube,  kurvarstva,  ubistva,  .  .  .  Vuk, 
mar.  7,  21.  —  b)  s  -b-.  Bludnost  priprostita,  kur- 
barstvo,  oskvrnutje  divicansko.  A.  d.  Costa  2, 
169. 

b.  u  drugome,  uzemu  smislu  (samo  o  zen- 
skome).  Evo  zena  koja  bijase  cudo  od  kurvarstva. 
S.  Margitic,  fala.  44.  Staviti  kojugod  na  zao 
zivot,  na  kurvarstvo  ,far  cho  una  diventi  mere- 
trico' joliquara  prostituere'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
4831. 

KURVARSTVOVATI,  kurvarstvujem ,  impf. 
samo  u  Stuliievu  rjeiniku:  ,scortari'. 

KURVASTVO,  n.  vidi  kurvarstvo.  —  Na  dva 
mjesta  u  jednoga  pisca  xvm  vijeka  (va^a  da  nije 
stamparska  pngreska).  Koji  su  lazjivije  bogova 
svojije  kurvarstva  postovali.  F.  Lastric,  test. 
396'i.  svot.  122*. 

1.  KURVATI,  kiirvilm,  impf.  raditi  kao  kurva 
(lagati).  —  U  Vukovu  rjeiniku:  ,wie  eine  hure 
sich  betragen,  liigen'  ,meretricio  more  se  gerere'. 

2.  KURVATI,  kurvam,  impf.  iiniti  da  nesto 
(objekat)  hude  kao  kurva.  —  Na  jednome  mjestu 
XVII  vijeka,  (u  prenesenome  smislu).  Reci  meni : 
da  jedan  majstor  upeiiga  jednu  lijepu  figuru,  i 
da  ti  dovedoi  drugoga  majstora,  i  da  ti  pocne 
svrhu  0110  figure  poiigati,  a  no  umijudi  iipoiigati 
ni  kako  jo  prvi  majstor  upehgao,  ne  bi  li  se 
vooma  rasrdio  i  razgiiijevio  prvi  majstor  vidjevSi 
gdi  mu  drugi  kurvaju  majstoriju?  Nemoj  daklo 
odmetati  pisma  i  prilike  Bozje,  a  uzimati  priliku 
kurvarsku,  zasto  tko  kurva  i  pogrdujo  priliku  i 
pohgu  Bo/.ju  vole  te/.ak  grijeh  ftini.  M.  l>iv- 
kovid,  bos.  284— 2.S5. 


3.  KURVATI 


KirnVINGRAD 


3.  KURVATI,  kurvilm,  inipf.  vidi  kurvariti  i 
kurvati  se.  —  Na  jednom  mjcstu  xvi  vijeica  (kur- 
bati,  vidi  kod  kurva).  ,S  ki>  su  kraji  zemajski 
lotrovali'.  Antou  Daliu.,  uov.  test.  2,  198b.  apoc. 
17,  2.  (na  strani  kod  ,lotrovali'  stoji  ,kiirbali'. 
D.  Dani<;i6). 

KURVATI  SE,  kurvani  se,  impf.  quaestiim 
corporis  facere;  scortaiu.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  u  iizemti  smislu,  ziojeti  kao  kurva,  biti 
kurva.  Jao  onoj  koja  se  pode  kurvati  po  zli  dili 
z  djavlom.  I.  An6ic,  vrat.  51.  Kurvala  si  se. 
D.  Danici6,  jezek.  IG,  IG. 

b.  zivjeti  kao  kurvar,  biti  kuruar.  —  Izmedti 
rjeinika  u  Vukomi  (,hureii'  ,scortor').  Da  smo  so 
dali  na  stvari  svitovne  i  potnemo  so  kurvat 
svijotom.    S.  Margitic,  fala.  224. 

KURVENDA,  /.  lupanar;  meretrix. 

ii.  u  prvome  znaienii,  u  Bjelostjencevu  rjec- 
nikii :  ,ganea,  ganoum'.  —  isporedi  kurveata. 

b.  u  drugome  znaienu.  I  potroSi  s  kurven- 
daini.    V.  Dosen  121b. 

KURVENTA,  /.  u  Stulicevu  rje.cniku:  ,prosti- 
bulum'  iz  Uabdeiicevn  u  kojeinu  je  znacene:  ,ga- 
nea,  ganeum'.  —  isporedi  kurvenda,  a. 

KUKVETINA,  /.  auym.  kurva.  —  Radi  oblika 
kurbetina  vidi  kod  kurva.  —  Od  xvii  vijeka  (vidi 
kod  h)).  a)  s  -v-.  —  Izmeda  rjccnika  u  Stulicevu 
(,3cortum')  i  u  Vukovu  (augm.  v.  kurva).  Ovakom 
[ubavju  }ube  se  i  kurvetine.  J.  Filipovid  3,  205b. 
Dakle  si  ti  bila  nikakva  kurvetina,  bludnioa  i 
male  dobra  zenska  glava.  M.  Dobretic  442.  Cerka 
ti  jo  kurvetina.  Nar.  pjes.  krasic.  1,  139.  — 
b)  s  -b-.  —  Izmedii  rjeinika  a  Belinu  (,bagascia, 
puttaua  abietta  e  sfacciata'  ,scortuiu'  124b)  j  )( 
VoUigijinu  (,puttanaccia,  sgualdrina'  ,garstige 
huro').  Gdi  je  zena  kurbetina,  mora  biti  muz  ro- 
gina.  P.  Vitezovic,  ovit.  149.  Kurbetina  .me- 
retrix'. D.  Nemani6,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  53. 

KURVICA,  /.  dem.  kurva.  —  U  Belinu  rjei- 
nika: ,m6retric6tta'  ,meretricula'  483";  u  Bjelo- 
stjenievu :  ,meretrioula' ;  u  Stulicevu :  ,meretri- 
cula,  scortillum';  u  VoUigijinu:  ,puttanina,  put- 
tanella'  ,eine  kleine  hure';  u  Vukovu:  dim.  v. 
kurva  (u  Srijemu  kurvica). 

KURVK',  m.  kurvin  sin,  kopilan;  nije  svagda 
pogrdna  rijei  kad  se  home  Hi  o  kome  kaze  u 
prenesenoine  smislu.  —  isporedi  2.  kopilan,  b,  i 
2.  kopile,  b.  —  I'ostnje  od  kurva  nastarkom  io 
kao  i  druga  patronimiika  imena  od  supstantiva 
na  a  (muskijeh  i  zenskijeh).  —  Iladi  oblika  kur- 
bic  (kod  c)  vidi  kod  kurva.  —  Od  xvi  vijeka 
(vidi  e),  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (1.  .der 
hurensohn'  ,spuriu3'.  —  2.  ,ein  tiichtiger  kerl' 
,n6bulo'.  of.  kopile). 

a.  u  ovijem  primjerima  maze  biti  pogrdna 
rijei,  premda  se  i  u  nima  moze  misliti  na  zna- 
iene  kod  b.  Sve  ti,  bane,  juba  poharala  sa  kur- 
vicem  Dukom  Hercegovcem.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
175.  Mene  ho6e  sirotiha  kleti  :  ,Gle  kurvica 
Krajevica  Marka !  oni  su  mu  dvuri  izgoreli,  a 
ovi  mu  pusti  ostanuli !'  2,  369.  Stan',  kurvi6u, 
Grci6u  Manojlo!  lasno  j'  s  decom  mejdan  dije- 
liti,  no  pricokaj  deli  Eadivoja.  3,  30.  O  kur- 
vi6u,  Doko  Petrovicu,  de  si  danas?  nide  to  no 
bilo!    4,  310. 

b.  u  ovijem  se  primjerima  istiie  znacene  kao 
kod  c,  ali  opet  prema  ieladetu  Ho  je  mrsko,  te 
moze  biti  ujedno  i  pogrda.  Kog  t'  je  zao,  ne  §a}i 
ga  onde,  jer  je  kurvid  Vatrica  Stjepaue,  hoce 
onde  mlogi  ostanuti.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  90.  Amau, 
paso!  vidi  ni  zuluma  od  kurviia  majstora  Ma- 
nojla.    evo    danas    tri    godine    dana    kako   se    je 


kurvic  odmetnuo  hajdukovat  gore  po  planina. 
3,  323.  E)e  im  uije  s  mirom  prolaziti  .  .  .  od 
kurvi6a  Kostres-harambase.    3,  32^-^. 

c.  rijei  nije  pogrdna  nego  znaii  Hi  lukavo 
Hi  junacko,  svakako  vnjano,  momie.  Lijepo  ga 
je  kurvi6  poslusajo.  Nar.  pjes.  bog.  324.  Vesto 
kurvid  nilangija  bese.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  427.  — • 
S  -b-.  Od  kurbida  od  Sena  Ivaua  prosi  kdorce 
duzda  mnotackoga.    Nar.  pjes.  istr.   1,  G3 

d.  u  ovome  primjeru  moze  biti  da  se  kaze 
uz  neko  zafene.  Bro,  kurvidu,  Jurisidu  Janko ! 
nedu  tebe  pare  ni  dinara.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  320. 
—  jamacno  je  tako  u  uvotne  primjeru  gdje  se  ne 
kaze  0  covjeku  nego  o  gradu:  Stade  igrat  zmija 
Lastavicu  (kona),  koliko  je  nega  raz|utila,  u  Pri- 
zrenu  istrla  kaldrmu  i  Prizrena  redom  pokva- 
rila,  bas  se  kurvid  pograditi  nede  za  punijeh 
dvanaest  godina.    Nar.  jijos.  vuk.  2,  58. 

e.  u  naj  starijim  primjerima  stoji  vokativ 
jednine  kao  usklik,  i  nije  u  osobitoj  svezi  s  co- 
vjekom  s  kojijem  se  govori.  u  prvome  se  primjeru 
istice  radost  i  divlene,  a  ii  drugome  nasuprot 
zalost.  Imamo  njeke  oce  koji  nas  paze,  kud  gle- 
damo,  kud  liodimo,  gdje  sjedimu  i  sto  ijemo  .  .  . 
Ah  kurvidu,  da  se  judi  bez  otaca  radaju,  dobro 
bi  ti  nam  mladijem  bilo!  M.  Drzid  27G.  Ah 
kurvidu,  kao  ja  ostavih  kjude  od  magazina  onomu 
vragu !    340. 

KURVIN,  adj.  koji  pripada  kurvi.  —  Radi 
oblika  kurbin  vidi  kod  kurva.  —  Tzmedu  rjei- 
nika u  Stulicevu  (,ad  meretricem  spectans'). 
(f)  s  -V-.  Udinidu  uda  kurvina.  I.  Volikanovic, 
uput.  1,  351.  Niko  nede  redi:  ,Ja  sam  kurvin 
sin'.  Nar.  posl.  vuk.  220.  Ne  nosi  u  dom  Go- 
spoda  Boga  svojega  ni  po  kakom  zavjetu  jdate 
kurvine  ni  cijene  od  p.sa.  D.  Danicid,  5mojs. 
23,  18.  —  u  psovkama.  Joste  ti  kada  sli^ali  da 
se  zval  kapfe)tan  Peru§id  nevernfiyk  ali  se  zval 
kurvin  sin?  Mon.  croat.  182.  (1501).  Kurvine 
bestije !  N.  Najeskovid  1,261.  287.  Kurvine  de- 
zerte,  putane  smrdede!  1,290.  Kurvine  hlapine  ! 
M.  Drzic  32.  Kurvina  starca  sto  se  umije  dobro 
akomodat !  315.  Mi  so  bogme  svi  osvetismo  od 
ovoga  kurvina  muza.  396.  Kao  kurvin  mu2 
lagal  je.  Starine.  11,  143.  (oko  1G79~8k).  — 
radi  ovakovijch  primjera  vidi  kurvid.  Al'  mu 
baba  odgovara:  ,Pocekaj  me,  kurvin  sine!'  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  350.  Kad  sam  bio  mlado  momde, 
djevojke  me  bracom  zvase, . . .  stare  babe:  ,Majkin 
sine';  a  kada  se  ja  ozenih,  .  .  .  djevojke  me  vra- 
gom  zovu,  stare  babe:  , Kurvin  sine'.  1,  510. 
Kurvin  sine,  crni  arapiue!  Nar.  pjes.  petr.  2,  641. 
Ono  ti  je  kurvino  kopile,  a  na  ime  od  Seiia  Ta- 
dija.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  158.  Hajd'  otolo,  kur- 
vino kopile !  Ti  Ii  si  so  care  udinio,  da  ti  drziS 
careve  haine  ?  3,  352.  Obazre  se  Kuna  Hasan-aga, 
kad  sagloda  nejakog  Matiju:  ,Bog  pomogo,  kur- 
vino kopile!'  Govori  mu  nejaki  Matija:  ,Be  cujes 
Ii,  Kuno  Hasan-ago?  Ja  nijesam  kurvino  kopile, 
meni  se  zna  (zna  se  meni?)  i  otac  i  majka'.  Voli 
nemu  Kuna  Hasan-aga:  ,Sja5i,  more,  da  pijemo 
vino'.  3,  387 — 388.  —  h)  s'-b-.  Kurbine  je  srida 
cudi:  stare  bizi,  mlade  uudi.  P.  Vitezovic,  ovit. 
102.  „ 

KURVINGBAD,  m.  zidine  staroga  grada  u 
Srhiji  u  okrugu  niskome.  M.  D.  Milidevid,  kra). 
srb.  3,  16.  Po  naj  novijem  03vet}eiiu  g.  Ruvarca 
stari  grad  Koprijan  nije  uista  drugo  nego  onaj 
dauasni  Kurvingrad.  16.  —  Od  Kopren  Hi  Ko- 
prijan (vidi)  narod  je  po  puikoj  etimologiji  na- 
iinio  danahie  ime  sto  se  yomine  od  xvm  vijeka. 
Dojdiismo  u  Nis  na  uziau  i  paki  (8  —  osmi  — 
konak)  na  Bugarsku  Moravu  pod  Kurvin  grad. 
Glasuik.  31,  297.    (1704).    —  Kao   eufemizam  pa 


KURVINGRAD 


2.  KUS,  h. 


I  s  toga  Sto  se  misH  na  ugarskoga  krala  Matiju 
Korvina  postao  je  drugi  ohlik  Korvingrad.  Spram 
Korvingrada.    Eat.  53. 

KURVINSKI,  adj.  koji  pripada  kurvama.  — 
Od  xviii  viji'ka,  a  iimedu  rjeinika  u  Bjelostjen- 
Icou  (,moretricius'.  2.  kurvinski  gospodar  ,!ono'. 
3.  kurvinski  stan,  sramotiia  viilica,  otito  bludisio, 
burdolnica  .lupanar')  gdjc  se  naj  prije  iiahodi, 
u  Jamhrehcevu  (kiirvinska  hi?,a  ,ganoa'  ild.),  u 
Stiiliievu  (v.  kurvski  is  Habdeliceva).  Srete  ga 
zena  u  odijeUi  kurvinskom  i  lukava  srca.  D. 
Dnnifcii,  priC.  7,  10. 

KIIRViS,  m.  kurvar.  —  U  Bjelostjencevu  rjei- 
niku  (vidi  kod  kurvar),  u  JamhreHcevu  (,scor- 
tator'),  II  Voltigijinu  (v.  kurvar). 

KURVIStE,  n.  aamo  u  StuUcevu  rjcinikic  v. 
kurvariste. 

KURVITI,  kurvim.  impf.  samo  u  StuUcevu 
rjeiniku  :  moretricari,  scortari,  meretricem  agoro' 
s  dodatkom  da  se  nalazi  u  insca  Lastrica  sto  je 
vrlo  sumtlivo. 

KURVOVATI,  kurvujem,  impf.  u  Belinu  rjei- 
niku: ,essere  mcretrice'  ,fao6ro  meretricium'  482b; 
u  StuUcevu:  v.  kurviti;  u  VoUigijinu:  v.  kurva- 
riti.  —  U  enacenu  kao  kod  kurvati  se,  b  u  je- 
dnoga  pisca  cakavca  xvi  vijeka  (s  -b-:  kurbo- 
vati,  vidi  kod  kurva).  Ki  su  s  nu  kurbovali. 
Anton  Dalm.,  nov.  telt.  2,  200.  apoc.  18,  9.  — 
Na  istoj  strani  u  istome  znacenii  stoji  sa  se: 
Kra)i  zemajski  su  se  s  nu  kurbovali.  apoc.  18,  3. 

KIJRVSKI,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjecniku: 
jineretricius',  gdje  ima  i  adv.  kurvski  ,meretricie'. 

KIJEVSTVO,  n.  samo  u  StuUcevu  rjecniku  : 
V.  kurvarene. 

KTJRZAP,  m.  Rhinolophus  forrum  aequinum 
Keys.  etBlas.,  vrsta  sUjepoga  mi.ia  (lismisa,  \Hka) 
u  kojega  je  na  nosu  kao  potkova.  u  Klenovniku. 
D.  Hire. 

1.  KUS,  kusa,  adj.  hcz  rcpa,  kojemu  je  rep 
odrezan  iU  otkinut.  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega 
<■),.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  m.  kusa,  taki  je 
u  svijem  oblicima  nominalne  dekUnacije,  osim 
nom.  (i  ace.  sing.  m.  kns,  ako  je  jednak  s  nomi- 
nativom)  kfis;  kaki  je  ««  ovome  taki  je  u  svijem 
obUcima  slozene  dekUnacije:  kusi,  kiisa,  kuso,  kii- 
soga  itd.  —  S  gornijem  je  znacenem  rijec  pra- 
slavenska  (.konsi,),  isporedi  stslov.  kast,  ces.  kusj'', 
j)o/.  k(;sy.  —  MisUm  da  hi  jo§  starije  znacene 
moglo  biti  sire:  okrnen,  osakacen,  pokracen,  a  da 
bi  ovo  postalo  od  jos  starijegn :  odgrizen.  ako  je 
take,  ista  je  osnova  kao  kod  2.  kus  i  1.  kusati 
(Miklosic  to  ne  priznaje).  —  Izmcda  rjeinika  u 
StuUcevu  (,mancante,  o  mozzo  di  coda  o  di  ma- 
nico'  ,mutilu3'),  i  u  Vukovu :  ,gestutzt'  ,cauda 
truncata'  [cf.  kundast,  kusast]. 

a.  u  znaccnu  kao  sto  je  sprijeda  kazano. 
Kuse  smo  jo5  blavore  gledali.  M.  V6trani6  1,  235. 
Od  mala  sela  kusa  je  i  jalovica.  S.  Budmani 
423''.  Odgovara  kusi  poto.  Nar.  pjes.  vuk.  1, 
511.  Kuso  prase  pokraj  ogiia  pase.  Nar.  pjes. 
mag.  1863.  65.  Uzjaho  bih  kusu  bodeviju.  Nar. 
pjes.  horm.  2,  394.  I  6or-Musu  na  alatu  kusu. 
2,  587.  Ima  ih  ka'  i  kusijoh  pasa.  (Mnogo  — 
all  kusijeh  pasa  nema  tako  mnogo!)  Nar.  posl 
vuk.  103.     Kus  pijevac  pile  do  vijeka.    164. 

\>.  u  prencsenome  smisUi,  nesavrsen,  nepotpun. 
Ako  je  i  kusa  munara,  na  lioj  je  OiSid  mujezin. 
Nar.  blag.  mehm.  bog  kapet.  12.  I  tako  ovo 
pismo  osta  ovako  kuso,  ovako  bez  zavrSetka ! 
M.  D.  Milidevid,  modudnev.  187. 

C.  kod  nekijeh  mjesnijeh  imena  u  Srbiji  moie- 
biti  sa  znaienem  kao  kod  b. 


o)  Kusa  Jaruga,  mjesto  u  okrugu  bioyrad- 
skome.  Livada  u  Kusoj  Jarugi.  Sr.  nov.  1873. 
826. 

b)  Kusa  KruSka,  mjesto  u  okrugu  biograd- 
skome.  Livada  kod  Kuse  KruSke.  Sr.  nov.  1871. 
592. 

c)  Kusi  Do,  mjesto  u  okrugu  poiarevai- 
kome.  Niva   u  Kusom  Dolu.    Sr.  nov.  1«68.  472. 

(I)  Kusi  Potok,  mjesto  u  okrugu :  aa)  alek- 
sinackome.  Livada  u  Kusom  Potoku.  Sr.  nov. 
1863.  450.  —  bb)  biogradskome.  Olasnik.  19,  181. 
—  cc)  cuprijskome.  Zomja  u  Kusom  Potoku,  Sr. 
nov.  1874.  14.  —  d(l)  kruievaikome.  Vinograd 
u  Kusom  Potoku.  IHTI.  iHfi.  —  ve)  valevskome. 
Niva  u  Kusom  Potoku.  1S74.  426.  —  ff)  vidi  u 
Daniiicevu  rjeiniku:  Kusyj  Potoki.,  selu  jo  Po- 
tof.cu  kojo  ear  Lazar  dade  Ravanici  ijla  meda 
,na  Kusj  Potokb'.  S(r).  l(et).  1847.  4,  53.  (13sl). 
2.  KUS,  m.  offa,  bolus,  naj  starije  je  znaiene: 
sto  se  jednom  odgrize,  jio  tome  znaii  ito  i  za- 
logaj.  —  -u-  stoji  mj.  negdainega  a.  —  MisUm 
da  se  akcenat  ne  mijena,  aU  vidi  naj  prvi  pri- 
mjer  kod  c.  —  Eijec  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  kijsi>,  rus.  Kyci>,  ies.  kus,  ^jo^.  kqs;  ima  i 
lit.  kijsnis  u  istome  znacenx,  i  Miklosic  misli  da 
bi  moglo  postati  od  korijena  lit.  glagola  kandu, 
grizem, preko  kond-ST>.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vran- 
iicevu  (,offa;  frustum;  fragmentum';  kus  zemjo 
,tractus'),  u  Mikalinu  (kus,  komad,  kako  ti  kruha 
al'  mesa  il'  ine  take  stvari  , frustum,  frustulum, 
crustum,  fragmentum' ;  kus  drva  ,segmentum, 
segmen';  kus  soli  ,grumus'),  u  Belinu  (,baccone, 
morso'  , bolus'  143'';  ,pezzo,  come  di  carne,  pane 
e  simile'  .frustum'  559'' ;  ,porzione,  parte'  .portio' 
574'';  kus  kruha  ,tozzo,  frusto  di  pane'  ,panis 
fragmentum'  737b),  u  Bjelostjencevu  (kus,  zalogaj 
,fragmen.  frustum,  fragmentum';  kus  kruha,  komad, 
falat,  paradik  kruha  , frustum  panis';  kus  dreva 
,segmen,  segmentum'),  u  .Jambrcsieevu  (,frustum'), 
u  StuUcevu  (,frustum,  frustulum,  fragmen,  bu- 
oella'),  u  Voltigijinu  (,boccone,  pezzo'  ,bissen'). 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome. 

a)  u  pravome  smislu.  Oble  jiduci  kusi... 
Starino.  23,  145.  (1496).  A  ti  zrlce  sladokusi, 
oplasnuce  ti  trbusi;  kad  se  kusa  budes  hvatat, 
kus  od  tebe  bude  skakat.  M.  Marulid  309.  Prjes- 
naci6  ti  nosira,  bogme  sad  dozvah  Pribisavu,  a 
ti  ga  ne  okusi  vragut  (ne  vragu  t',  kako  je  Uam- 
pano,  vidi  vragut)  kus.  M.  Drzii  135.  Ako  i  ja 
ne  okusim  kus  od  toga  bokuna.  339.  I  dobrijom 
se  kusom  covjek  udavi.  (D).  Kus  mucan  proz- 
drijet,  ali  probavit.  (D).  Lud  je  kusan  kus  tko 
pusti,  a  pohvajon  uzmo  u  usti.  (D).  Poslov.  danic. 
Nece  da  okusi  jedan  kus  mesa.  V.  M.  Gufietic 
108.  Da  neie  kad  kus  tebi  u  griu  nepomicno 
prisjesti.    A.  Kalic  51. 

b)  u  prencsenome  smislu,  moze  znaciti  jelo 
uopie,  hranu  (obiino  s  nekom  ironijom  misli  se 
na  slatko,  iigodno  jelo).  0  kusu  govore,  zasto 
kus  drze  raj.  S.  MenBetic  336.  Gdi  bjese  slatki 
kus  clovjeka  hranica  svakoga  bilja  bus  i  bistra 
vodica.  M.  Vetranii  1,  8.  Takoder  svrh  svoga 
priporit  cijeno  kus.  1,  141.  Kus  i  ogiiic  starce 
uzdrzi.  M.  Drzii  221.  .To§  lijek  drugi:  nogo  i 
ruke  cudnovatom  masti  oblagah,  s  koje  poduijeh 
mnoge  muke,  nu  se  kusom  tad  pomagah  silom, 
jer  se  ne  mogase  josti  ni  spat  od  bolesti.  S.  Bo- 
ba)6vic  213—214.  Kus  sladak  crvi  plodi.  (D). 
Poslov.  danic.  Dobre  kuse  ki  tu  kiha  rob  ucinen 
svoga  griha.  J.  Kavaiiiu  416b.  Sladak  kus  ,boc- 
cone  buono,  cio6  gustoso'  ,gulae  irritamentum'. 
A.  d.  Bella,  rjecn.  143b. 

b.  frustum,  fragmentum,   segmentum,    u   Si- 
remu  smislu,  isto  sto  komad. 


2.  KUS,  b,  a). 


823 


2.  KUS, 


a)  kumad  kakva  jela  ski  se  ne  prngtita  u 
jedan  put  (u  kojemu  je  primjeru  teiko  razliko- 
vati  od  a),  isporedi  komad.  a,  c)  i  b.  Skupite  ca 
je  ostalo  kusof,  da  ne  poginu.  Beriiardin  52. 
Anton  Dalm,,  nov.  test.  139t>.  joann.  6,  12.  Velik 
kus  kruha.  Korizm.  8l>.  Kus  hljeba  zeleii.  M. 
Vetranic  1,  223.  Daj,  dopus'  da  pocnem  daj  jesti 
tvojega  Uljeba  kus.  N.  Dimitrovic  91.  Boje  j' 
kus  iimit  kruha  i  vina  zban.  P.  Zoranic  .51b. 
Kad  bi  joj  donio  prosjak  kuse  kruha.  B.  Kasi6, 
per.  124.  Da  bi  jaki  kus  al'  komad,  a  ne  mrva 
kruha  bila.  J.  Kavanin  400^'.  Mu6no  je  malahnu 
pogafiu  na  vele  kusa  dijeliti.  (Z).  Poslov.  dani6. 
—  Dase  nemu  kus  ribe  pe6ene.  N.  Ranina  126*. 
luc.  24,  42.  —  I  doni  ne  mala  kus  ponaceta  prem 
s  kruhom  kaSkavala.    P.  Hektorovii  16. 

h)  uopce,  vidi  komad,  a,  a).  Kada  jedna 
stvar  razbije  se  na  velike  kusi.  Narucn.  49b. 
Vidls  nikoga  ssifiena  na  kuse.  Korizm.  TG^*.  Toj 
me  6e  zvjerenje  zlosrdo  na  kuse  razmakuut.  M. 
Vetrani6  1,  93.  Gdi  ce  (ovcti)  na  kuse  vukovi 
razdrpit.  1,  435.  I  mene  zle  zviri  na  kuse  tr- 
gale  pri  neg'  se  satiri  tim  igda  pohvale !  M. 
DrXic  9.5.  Bijoh  toli  pun  zalosti  i  straba,  da  srce 
ne  da  mi  pogledat  za  nega  ne  vidit  na  kuso  raz- 
bijena.  D.  Zlataric  73>i-.  Gdi  kopja  bodezna  svud 
lete  u  kusi.  D.  Barakovii,  vil.  79.  Tad  slomi 
u  kusi  list  duba  zelena.  133.  Ter  da  me  do 
mrve  u  kusi  razdere.  290.  Pojde  kip  u  kusi, 
kosti  se  razbise,  ide  dub  gdi  dusi  ostali  ki  zgrise. 
294.  Kim  (macem)  misli  u  kusi  tilo  nam  pro- 
suti.  jar.  109.  Ne  vidiSe  na  nem  rane,  nego 
sabju  u  tri  kuse.  drag.  376.  Kupu,  ka  se  tudije 
na  male  razmrvi  kuse.  F.  Glaviiiic,  cvit.  77*). 
Vitozi  na  kuse  zmrvivSi.  133*.  Ter  mu  vas  na 
kuse  razbihu  kalez.  266^1.  Justin  na  kuse.  Staler 
na  mrve  rasifjeni  bihu.  226b.  pH  su  ga  (hrti 
zeca)  u  kuse  drobne  razmaknuli.  I.  T.  Mriiavio, 
osm.  155.  Nemila  neka  gusa  na  me  izriga  svoju 
zloiu  i  ucini  me  u  sto  kusa.  G.  Palmotic  1,  317. 
U  dva  kusa  stit  rascijepi.  P.  Kanaveli6,  iv,  1!S3. 
Druzi  uzlaze  i  penu  se  (na  mir)  za  izmjenu  pr- 
vijem  dati,  nu  u  kusijeh  vradaju  se  na  tie  ravno 
strmovrati.  240.  Paka  ga  rasice  na  kusove  i 
one  kusovo  ostav}ase  po  putu.  P.  Posilovic,  ovijet. 
72.  Djavli  kleti  nih  ce  u  kuse  svih  razneti.  A. 
Vitajic,  ist.  184b.  Brata  ubi  i  isijoce  ua  kusove. 
K.  Magarovi6  38.  Ljepos  rajske  ruse  ki  raz- 
cinkah  svu  na  kuse.  J.  Kavanin  51*.  I  sve  im 
plavi  sbi  u  kuse  ((largan).  229b.  Zrcalo  razbi- 
veno  kad  je  u  kuso.  354*.  fiuvajte,  na  kusove 
da  ih  ne  razdru  vuci  i  love.  378b.  Kolo  raSoi- 
niti  i  i-azbiti  ga  u  sto  kusa.  A.  d.  Bella,  razgov. 
94.  Da  se  tilo  moje  od  pomamnib  noprijateja 
jutim  bicovaiiem  na  kuse  razkine.  A.  Kanizli6, 
uzroci.  100.  Da  mu  opadaSe  okolo  tila  meso  na 
kuse.  Blago  turl.  2,  23.  Dvize  ga  s  zemle  i 
podri  noz  za  ucinit  ga  u  kuse.  2,  68.  ZuaS,  u 
Moreli  mati  mahnita  da  je  za  pogostit  Vinfieuca 
svoje  malahno  dijete  ubila,  rasjekla,  polovicu 
ispokia,  polovicu  svarila,  ali  zuas  i  VinfSenco  da 
je  kuse  skupio,  svako  k  svomu  sastavio,  zivo 
dijete  povratio.  A.  Kalic  550.  Sikira  malo  da 
ni  proSla  na  sto  kusi.  Nar.  prip.  mikul.  54.  me- 
tafuricki.  Sve  mi  se  na  kuse  srdacce  raspada. 
M.  Vetrani6  2,  210.  Zasvo  jer  joj  od  bolesti 
srce  u  kuse  raskida  se.  P.  Kanavelii  147.  Cije- 
pa§e  u  sto  kusa  srce  moni.  230.  —  Oda  svega 
blaga  i  slave  poni  sobom  kus  postave.  M.  Ma- 
rulic  316.  Jednim  kusom  vrice  pokrise  ga. 
Transit.  35.  Kus  novoga  platna.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  1,  12.  Odleti  tvrdoga  kamika  kus.  F. 
Glavinid,  cvit.  184*.  Jer  ako  sad  trusi,  morsko 
uzplihanje,  stinja  pukli  kusi,  sunca  pomrcanje... 


1.  T.  MrnaviA,  ist.  187.  I  no/,  vazam  jeduom 
rukom  dnige  ruke  kus  odsi^e.  A.  Vita|ic,  ostaii. 
57.  Nosa  mu  odbi  kus  nemilo.  J.  Kavanin  91b. 
Oboreni  gora  kusi.  557b.  Srdita  uakas  (lav) 
buduci  mu  zahitila  zubima  stegno,  otolo  jedan 
golem  kus  mesa  ooijepi.  I.  Dordio,  ben.  169. 
Odrizivavu  mu  kus  mesa.  M.  Pavisic  42.  U  suu 
vidi  andela,  tkoji  zavukavsi  mu  ruku  u  utrobu, 
izvadi  i  odbaci  kus  mesa  uzganoga.    Blago   turl. 

2,  163.  Kus  karte  u  kojoj  je  pisano  nihovo  ime 
krsdeno.  Ant.  Kadcic  138.  metaforicki.  Primi, 
Aleksandre,  srceni  i  dragi  kus  srca  moga,  primi 
jediuorojenu  kcer  moju.  Aleks.  jag.  star.  3,  274. 
0  mocima.  Andrijeve  kus  misice.  3.  Kavanin 
316a.  Kus  kosu|6  Iiiatija.  323b.  Ezekijela  kus 
profete.    324*. 

c)  vidi  komad,  d.  Da  stavimo  kada  bi  pop 
podvigal  ostiju  i  pokazala  se  prilika  diteta  ili 
kus  mesa,  ca  ima  u6initi  tada?  Naru6n.  4^b. 
Bih  u  utrobi  jedan  kus  mesa.  A.  Vitajii,  ist. 
498.  Bihu  uaSli  1  kus  leda.  Korizm.  22*.  Kus 
sam  kala  grumeuoga.  J.  Kavanin  403b.  Tlaci 
se  i  kra],  ko  kus  gliba,  kad  ne  sijeva  iz  dna 
greba.  30b.  Naglo  dazjei  grad  ledeni  i  zerave 
kusi  ogileni.  A.  Vitajic,  ist.  51b.  Jabucat  gvozden 
kus  (lumbarda)  iz  gnizda  ogiiena  izleti  kako  trus. 
D.  Barakovic,  vil.  lO.S. 

d)  u  prenesenome  smislii,  stoji  u  znacenu: 
naj  mam  dio,  Hi  vrlu  malo.  —  isporedi  mrva. 
aa)  do  kusa^nact;  da  naj  manega  dijeln,  dakle: 
sve.  Sve  stado  zla  niraka  vazraijese  (sic,  raz- 
nijese?)  do  kusa  (vuci).  M.  Vetranic  2,  310.  Neka 
mi  na  voju  vukovo  sva  stada  do  kusa  poko}u. 
M.  Drzic  425.  Vas  proklet  do  kusa.  D.  Ba.ra- 
kovii,  jar.  101.  —  bh)  u  negativnoj  recenici 
znaci:  nimalo.  Odkle  li  je  kupjen  (maker),  do 
sada  nije  gore  prije  bio  istupjon :  ne  vaja  jedan 
kus,  istecen  jur  je  vas.  M.  Vetranic  2,  239.  Ni 
ces  mu  viditi  igdiro  tuj  kusa.  I.  T.  MrnaviA, 
osm.  143.  —  (ii  ovijem  primjcrima  treba  citati 
vragut,  a  ne  vragu  t'  kako  je  Hanipano,  vidi 
vragut).  Kamo  seV  os!  os!  os!  nije  ga  vragut 
kus;  da  bi  ga  ubio  ko5!  N.  Na)oskovic  1,  ISO. 
Ona  ti  pak  ukrop  ni  kase  ne  kusa,  ni  s  I'livo 
uosi  snop  vraguta  ni  ,kusa'.  1,  184.  Maja  me 
ne  uscuje  vragut  kus.    M.  Drzii  107. 

e)  kao  dio  (itn  inoze  i  ne  hiti  materijalno 
odijejen  od  ostaluga),  isporedi  komad,  c,  f,  g.  I 
drugu  (rihu)  tuj  vadri  bo|e  nego  miiaSe,  kojoj 
se  pri  sadri   kus  repa  vijaso.    P.  llektorovic  48. 

—  Da  bi  srdce  moje  od  dva  kusa  bilo,  svakomu 
bim  dala  svoju    polovicu.    Nar.    pjos.  istr.  2,  25. 

—  Jedan  kus  vinograda.  Mon.  crnat.  74.  (1450). 
Jedan  kus  zemje.  136.  (1489).  Dali  smo  jedan 
kus  sinokoie.  277.  (1576)  Tko  ore  kus  zemje. 
M.  Pavlinovic,  rad.  162.  Obajdoh  dobar  kus 
utocne  glavice.  D.  Barakovid,  vil.  331.  —  Pe- 
daled dobar  kus,  dvi  mije  po  dva  krat.  38.  — 
Od  lita  i  od  negovih  kusov.  M.  Alberti  xiv. 
Dobar  kus  vrimena  sta  onako  gol.  Michelangelo. 
36. 

f)  vidi  komad,  e  (o  novcu).  Zatim  sedma 
(sibila)  knige  slozi  .  .  . ;  to  kriposno  neje  vo6e 
doni  k  oholom  Tarkvinu,  a  za  redi  sfu  mu  cinu 
za  to  kiiige  sto  god  hoce,  kusi  zlata  pita  trista, 
da  jib  nede  mane  dati.    J.  Armolusid  31 — 32. 

c.  t*  osobitome  znacenu,  greda,  balvan,  trup 
(komad  drva?),  vidi  i  u  Mika(inu  i  ii  Sjelostjen- 
cevu  rjecniku.  Kus,  kusa,  balvan  od  koga  se  reia 
daske.  u  Gorairju.  plur.  kusovi.  V.  Arsenijevid. 
,Kus'  znaci  sto  i  balvan,  ili  trupac.  ,Esi  li  ti  ove 
ore  koliko  kusa  navezaf  J.  Bogdanovic.  —  -^-f^/^. 
biti    da   amo  pripada    I   ovaj   primjer:   I  nacini 


2.  KUS,  c.  8 

Mikulu  joilnosa  kusa  jarbolac.  Nar.  pjos.  istr. 
U,  8. 

«1.  j>?.  kusovi  i<  jednome  primjcni  naiega  vrc- 
mena  kao  da  znadi  ito  i  debelo  moso,  tanka  ko3t. 
Oiiot  ora6  Ji^ne  oSi'iem  vola  u  kusove  a  iSno  i 
toiaka  u  debolo  maso.    S.  ^ubisa,  pri6.  145. 

3.  KUS  (moda),  m.  vidi  i..  sat.  —  Moze  biti 
da  je  ista  rijei  sto  2.  kus,  i  da  je  ovo  znaiene 
postttlo  od  2.  kus,  a,  alt  nije  sasma  jasno.  —  U 
pisaca  Dubroviana  od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Belinu  (kus  meda  ,favo  di  inolo'  ,favu3 
mollitus'  30G'')  t  u  Voltifjijinit  (,favo'  ,honigseim' 
2)0  s^roj  prilici  iz  Belina).  Slobodo,  pogledaj  na 
niene  odizgar,  i  ovi  kus  meda  litjej  priinit  za 
ding  dar.  I.  Gundulid  177.    Sat,  kus  meda  ,favo'. 

1.  Dordift,  salt.  .507.  PrinijeSe  mu  .  .  .  kus  moda. 
S.  Rosa  169l>.  Tegnu  s  prutom  u  kus  meda.  A. 
Kali6  297.  Zasto  pCole  kuso  grado?  572.  —  Ovi 
primjeri  jamacno   ne  pripadaju   amo  neyo  pod 

2.  kus,  a,  a):  Ter  ga  (krancic)  vina  od  godiSta 
iiapun'  i  stav'  u  A  kus  medan.  S.  I3oba)evi6  209. 
Vrto  so  oko  naj  visocijoh  ponora  gdje  vide  kus 
medeni.  D.  BaSio  29.  Qorjet  u  ognu  vjekuvjefi- 
norau  za  jedan  kus  medeni.    30. 

4.  KUS,  m.  top.  —  Zabilezio  neki  Dubrovdanin 
M  N'ovome  Pazaru  xvin  vijeka.  Kus  ,cannone'.  S. 
Budmani  418l>.  —  il/oie  se  pomisliti  da  je  ista 
rijec  sto  i  2.  kus,  i  da  je  postalo  od  znacena  kod 
2.  kus,  b,  f)  (vidi  komad,  e),  isporedi  franc. 
piece;  i  zbifa  i  u  ieskome  jeziku  kus  znaci  top, 
i  tako  se  tumaci,  alt  za  viene  ostaje  jcdnako 
iudnovato,  da  se  u  ieskome  i  u  nascmu  jeziku 
uzela  has  rijei  kus  za  ovo  isto  znaiene  koje  nije 
staro. 

5.  KUS,  m.  djelo  kojijem  se  grize  (odgrize,  za- 
grize,  ugrize).  —  Od  iste  osnove  od  koje  je  i  2. 
kus.  —  U  dva  pisca  xviii  vijeka.  Jabuke  na- 
udjive  kusom  u  smrt  upade  (covik).  F.  Lastric, 
test.  42b.  149a.  Ali  jodan  kus  (Adamov)  sam 
protiva  zapovijedi  Boiijoj  sve  je  to  smrsio  i  uni- 
stio.    A.  Kalic  59. 

6.  KUS,  m.  djelo  kojijem  se  kusd,  kusdne.  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,das  essen  mit  vollem  loffel').  Ako  se  kusom  ne 
nakusa,  jezikom  so  ne  naliza.   Nar.  posl.  vuk.  7. 

7.  KUS,  m.  sapor,  gustus,.  osobito  osjeiane  sto 
jelo  uzrokuje  u  uslima,  iim  se  moze  razlikovati 
jedno  jelo  od  drugoga.  —  isporedi  okus,  ukus. 
—  Postane  nije  kao  kod  2.  kus,  vidi  kusiti.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (n.  p. 
izjede  sve  u  meden  kus  ,gesohmack'  ,gustus'). 

a.  u  pravome  znaienu.  Jer  mi  se  jid  niki  i 
cemer  prem  spusti,  ki  ciui,  kus  gorki  da  reste 
sred  usti.  H.  Lucii  (gdje?).  U  ruci  mu  kupica 
dvojnica  sladkoga  kusa.  M.  Katan6i6  75.  I  samo 
vino  i  pivo  nije  nista  drugo  nego  voda  pomije- 
sana  s  drugim  stvarima,  te  tako  dobila  kus  i 
boju.  Vuk,  priprava.  9.  Kus  joj  (mani)  bijase 
kao  kus  od  novoga  ula.  D.  Danicic,  4mojs.  11, 
8.  Moze  li  sluga  tvoj  kusom  razlikovati  sto  6e 
jesti  i  sto  CO  piti?  2sam.  19,  35.  Za  to  mu  osta 
kus  liegov.  jer.  48,  11.  Nekakve  bijele  vodice 
(rakijej,  ili  zutkasto,  ili  nokakve  trece  na  oblik 
mrke  a  na  kus  ne  uraijom  ti  pripovidjet.  M. 
Vodopic,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  199. 

b.  u  prenescnome  smislu,  sensus,  elegantia, 
dusevno  osjecane  kojijem  sudimo,  jeli  sto  lijepo 
ili  nije.  Esteticka  prosvjota  gdje  se  mnogo  go- 
vori  o  kusu.    Vuk,  priprava.  170. 

8.  KUS,  hi.  cibi  appetentia,  zeja  (umjerena,  ne 
glad)  za  jelom.  —  Ne  znam  jeli  ista  rijei  Mo 
a.  kus   ili   7.  kus.    —   [J  nase  vrijeme,  a  izmedu 


4  kusa6anin 

rjeinika  ti  Stuliievu  (.appetito'  ,edoiidi  cupiditas' ; 
nojmam  kusa,  odbio  mi  se  kus  ,cibo3  fastidio, 
satietas  cibi  me  tenet').  Kus,  nagon  za  jolom : 
,Nisam  kusa  6uja  u  sebi  od  boXida'.  ,Kad  bonik 
odbijo  kus,  dospio  jo'.    M.  Pavlinovic. 

KUSA,  /.  kuso,  kusasto  zensko  iivinie.  —  Od 
xviii  vijeka. 

a.  kuika.  —  U  Bjelostjenievu  rjeiniku  kod 
cucka  gdje  znaii  kucku  uopie. 

b.  kokos.  —  U  Vukovu  rjeiniku :  kusa  kokos 
,gestutzte  henne'  ,gallina  cauda  truncata'.  [cf. 
kunda].  Kusa,  ime  kokosi.  F.  Kurelac,  dom.  iiv. 
53. 

e.  ime  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  2iv.  24. 
d.  koza.  Bastaja,  Daruvar.    D.  Hire. 

c.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom.  iiv.  32.  Kusa, 
ovca.  Bastaj,  Daruvar,  Bruvno.    D.  Hire. 

f.  ime  svini.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  41.  Kusa, 
sviiia.  Bosna.    1).  Hire. 

g.  u  prenesenome  smislu,  gajiv  naziv  za  oma- 
lenu  zonu,  osobojno  ako  joj  je  jo§  i  sukAa  kratka. 
,Udao  se  Petrova  kusa'.   J.  Bogdanovid. 

1.  KUSAC,  kiisca,  m.  dem.  2.  kus.  —  Od  xv 
vijeka  (vidi  naj  zadni  primjer),  a  izmedu  rjei- 
nika u  Mikajinu  (kusac,  grunac  ,frustulum'),  u 
Belinu  {,pezz^tto,  pezzo  piccolo'  ,frustulum'  5.59''; 
kusac  kruha  ,tozzetto,  pezzo  picciolo  di  pane' 
,panis  frustulum'  737b),  u  Stuliievti  (,frustulum, 
frustum,  fragmeu,  bucella'),  «  Voltigijinu  (,boc- 
concino'  ,bissclien').  Prnesi  mi,  mo)u  te,  i  kusac 
krugca  u  ruci  tvojej.  Zadar.  lekc.  46.  3reg.  17, 
11.  Kada  na  malahte  kusce  raskrusi  se.  Narudn. 
2*.  Razsiko§e  ga  na  kusce.  P.  Vitezovid,  kron. 
209.  V  kusce  su  me  podilili.  u  Jacke.  222.  — 
U  ovijem  primjerima  o  moeima  (u  drugome  i  u 
trecemu  treba  popraviti  s  na  s) :  Drze  Franciskari 
poltovana  kusca  ova :  dilak  zglobe  mao  Lovrine, 
diuske  i  glave  Krstinine.  J.  Kavanin  323'>.  KuSca 
lupaj  muceniko  (!)  i  Grgura  i  Serija,  i  od  gnata 
njekoliko  Eusebija  i  Klarija.  318b.  U  Omisu 
ima  svetih  svojih  kusaca  Censorina  i  Marine. 
324».  —  Vidi  2.  kus,  c.  Da  na  nih  maline  i  na 
stupu  i  na  pilu  svaki  dlovik  da  je  vojan  i  Slo- 
bodan kusce  voziti  i  sukno  nositi.  Mon.  croat. 
116—117.  (1478). 

2.  KUSAC,  kusca,  m.  covjek  sto  kusa.  —  U 
poslovici   nasega   vremena,   a  izmedu  rjecnika   u 

Vukovu  (koji  kusa,  cf.  drobac).  Ubi  drobac  kusca 
(vidi  kod  drobac,  1). 

3.  KUSAC,  kiisca,  m.  kuso,  kusasto  (musko) 
zivince.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  uopie.  —  U  Slikafinu  rjeiniku:  kusac, 
bez  repa  ,sine  cauda',  i  u  Stuliievu:  ,cauda  mu- 
tilus'. 

b.  kon.  Opet  vide  do  dva  konanika,  na  dva 
kusca,  a  obadva  vranca.  Nar.  pjes.  horm.  1,  288. 
Koni  kusci,  golokraci  Turci.    2,  589. 

c.  ime  psu.   F.  Kurelac,  dom.  ziv.  45. 

d.  vidi  crnokrug.  Kusac,  Vipera  ammodytos. 
Q-.  Kolombatovic,  pesci.  28. 

4.  KUSAC,  Kusca,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  liikokrbavskoj.  Razdije].  33. 

KUSAC,  kusada,  m.  isporedi  3.  kusac,  d.  Kusafi 
,Anguis  fragilis'.  Grradac  kod  Pozege.  Kusac  ,Vi- 
pora  ammodytes'.  Gradac    kod  PoXege.    D.  Hire. 

1.  KUSACA,  /.  mjesno  ime^  u  Srbiji.  a)  mjesto 
ic  okrugu  kragujevaikome.  Niva  u  Kusaci.  Sr. 
nov.  1872. _  941.  —  b)  mjesto  u  okrugu  pozare- 
vaikome.  Niva  u  Kusaci.    Sr.  nov.  1865.  20. 

2.  KUSACA,/.  gjiva  (Sablar,  Golak).  B.  Sulek, 
im.  187. 

KUSACaNIN,  m.  iovjek  iz  Kusatka  (vidi  Ku- 


kusaCanin 


1.  KUSAT 


sadak).  —  Mnoiina:  Kusafcani.  —  U  na^e  vrijcmc. 
Pisato  g.  Vujioi  Vulicevidu  za  Kusatoano.  Dje- 
lovod.  prot.  51. 

KUSACe,/.  pi.  ime  dvjenia  zaseocima  u  Bosni: 
u  okrugii  sarajevskomc.  Statist.  bo?;n.  20;  i  u 
okrii(/u  I'uzle  Done.    97. 

KUSACIC,  m.  jirezime.  —  xiv  vijeka.  Smilt 
Kusacicb.   Dec.  hris.  12.  83. 

KUSACKO  BRDO,  n.  ime  mjcstu  it  Srbiji  u 
okruijti  crnorijeckome.  Vinograd  u  Brdu  Kusac- 
kom.    Sr.  nov.  1875.  781. 

KUSAt!,  m.  ime  vrelu  u  Pociteju.  ,T.  Bogda- 
novii. 

KUSACA,  /.  vrst  tikve  (Dauilo).  B.  Sulok, 
im.  187. 

KUSADACKI,  adj.  koji  pripada  selii  Kiisatku. 
Kusadafika  (opstina).  K.  .Tovaiiovid  150.  —  Ku- 
sadacka  Brana,  ime  mjcstu  u  okrugtt  smedcrev- 
skome.  Zabrau  kod  Brane  Kusadaftke.  Sr.  nov. 
1867.  487. 

KUSADAK,  Kusatka,  m.  ime  mjestima  ii  Sr- 
biji. a)  selo  u  okrugu  smederevskome.  K.  Jova- 
iiovic  150.  —  b)  mjcstu  u  okrugu  kragujevac- 
kome.  Zabran  u  Kusatku.    Sr.  nov.  1872.  321. 

KUSAJA,  /.  mjesHO  ime. 

a.  selo  u  Urcatskoj  m  zupaniji  modruSko- 
rijeikoj.   Eazdijo|.  59. 

b.  nijesto  u  Srbiji  u  okrugu  kragujcvnckome. 
Niva  u  Kiisaji.    Sr.  nov.  1869.  424. 

KUSAJICA,  /.,  ime  mjcstu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Niva  u  Kusajici.  Sr.  nov.  1S71. 
409. 

1.  KUSAK,  kuska,  m.  dem.  2.  kus.  —  Od  xvm 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (.bocconcello, 
bocconcino,  boceone  picciolo'  ,bucella'  liS^)  i  u 
Stulicevu  (V.  kusac  s  dodatkom  da  se  nalazi  u 
I\[ikalinu  sto  nije  istina).  Ako  ustedi§  krajak  ali 
kusak,  SV6  ti  vrada,    sve  odmo6e.    A.  Kalic  232. 

2.  KUSAK,  m.,  injesno  ime. 

a.  vidi  u  Daniiicevu  rjecniku:  Kusakb,  solu 
je  Kamijevcu  isla  meda  ,na  vrbSinu  zde  Budova 
Kusaka'.  M(on.  serb).  199.  (Sr.  letop.  1847.)  4, 
.52.  (1381).  i  selu  je  Vojnicima  isla  moda  ,na 
obrbhb  Kusaka'.  4,  52.  (13H1). 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  crnorijeckome. 
Niva  u  Kusaku.    Sr.  nov.  1-S75.  300. 

KUSAKOVIC,  m.  prezime.  —  U  na§e  vrijeme. 
Prodao  svoju  kucu  Laza  Abramovio  Danku  Ku- 
sakovicu  za  grosa  310.    Glasnik.  ir,  1,  26.  (1808). 

KUSALAG,  kiisaoca,  m.  covjek  sto  kilsii.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  kusalao  i  grijeskom  kusaoc, 
V.  kusavac. 

KUSALIOA,  /.  zensko  cefade  sto  kiis<i.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  v.  kusavica. 

1.  KUSALO,  m.  covjek  (naj  cesie  musko  dijete) 
Ho  (mnogo)  knsa.  u  sali.  —  U  nase  vrijeme  u 
Dubrovniku.  ,Ala  moj  kusalo!  jesi  li  se  nakusoV 
P.  Budmani. 

2.  KUSALO,  m.  vidi  kusalac.  —  (/  Belinu 
rjeiniku :  ,balbo,  scilinguato'  .balbus'  125''i,  i  u 
Stulicevu:  v.  kusavac,  »  u  nase  vrijeme  u  Du- 
brovniku. P.  Budmani.  —  S  istijcm  akcentom  ima 
i  prezime  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

3.  KUSALO,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Bukan  Kusalo.  Nar.  pjes.  petr.  1,  356  (medu 
predbrojnicima).  —  iVe  znam,  kako  je  akc.,  ispo- 
redi  kod  2.  kusalo. 

4.  KUSALO,  n.  u  Vukovu  rjeiniku:  u  kasiko 
ono    5to   se   me6e  u  usta   ,der  voniere   theil  des 


loifels'  ipars  cochlearis  quae  ori  admovetur'  (s  pri- 
mjerom.)  Kusalom  ga  zakusuje,  a  drskom  mu 
oci  vadi.  (Kad  so  ko  pokazujo  da  je  kome  pri- 
jato),  a  misli  mu  i  radi  o  zlu).  Nar.  posl.  vuk. 
164.  —  U  ovome  primjeru  moze  biti  da  znaci  sto 
i  kiisaAo,  isporedi  grizalo:  Ako  sto  ne  bi  u  ku- 
salo, ne  bi  u  grizalo.  (U  Crnoj  Gori.  gledaj  :  Ako 
se  ne  nakusasmo,  ne  nagrebosmo  so).  Nar.  posl. 
vuk.  9. 

KUSA^j,  m.  kus  kon.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,gestutztos  pferd'  ,equu3  cauda  curtata'. 

1.  KUSAN,  kusna,  adj.  u  kojcga  je  (jela)  ugodan 
kus  (vidi  6.  kus).  —  U  nase  vrijeme.  Meso  je  u 
Boci  osobito  kusno.  S.  ^jubisa,  prip.  7.  —  Moze 
biti  da  ovaj  primjer  pripada  amo,  ali  je  vcca 
prilika  da  treba  citati  kuzne  (Iciiiga  je  I'rlo  zlo 
stampana):  Rugajte  se  takim  ponukanjim.  pogr- 
dite  kusno  mame.    A.  d.  Bella,  razgov.  15. 

2.  KUSAN,  m.  ime  kusu  (kusastu)  zivinietu. 
—   U  nase  vrijeme. 

a.  ime  maiku.  F.   Kurolac,  dom.  ziv.  50. 

b.  ime  ovnu.  Bastaja,  Daruvar.  1).  Hire. 
e.  ime  prascu.  Bastaja,  Daruvar.  D.  Hire. 
d.  ime  psu.   F.  Kurelac,  dom.  ziv.  45. 

KUSANA, ,/.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
vajevskome.   Niva  u  Kusani.    Sr.  nov.  1863.  514. 

KUSANIC,  in.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Jurko 
Kusani6.    Mon.  croat.  338.  (1585). 

KUSANOV.'iC,  Kusanovoa,  m.  (kajkavski)  Ku- 
sanovec,  ime  selu  u  Ifrvatskoj  u  zupaniji  bjelo- 
varskokrizevackoj.  Razdije).  118. 

KUSANOVA  SIKAEA,  /.  ime  sumi.  Okesinac 
kod  Voj.  Kriza.    D.  Hire. 

KUSANA,  /.  inte  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.  Zomja  u  Kusani.  Sr.  nov.  1875. 
42. 

1.  KUSANE,  n.  djclo  kojijem  se  kilsd.  —  Sta- 
riji  je  oblik  kusanje.  —  U  Belinu  rjecniku:  ku- 
sanje  ,il  mangiare  col  cucchiaro'  458b ;  u  Stuli- 
cevu; u  Vukovu. 

2.  KUSANE,  n.  djelo  kojijem  se  kiisd  (vidi  3. 
ku.sati).  —  Stariji  je  oblik  kusanje.  —  U  Belinu 
rjeiniku:  kusanje  ,balbezza  o  balbutimento' .bal- 
buties'   125*,  i  u  Stulicevu. 

KUS.'i.NICA,  /.  imn  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.  Livada  u  Kusanici.  Sr.  nov.  1875. 
685.  —  isporedi  Kusana  prema  iemu  moze  biti 
deminutiv. 

KUSAEA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackome.  Niva  u  Kusari.  Sr.  nov.  1872. 
374. 

KUSARICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Niva  u  Kusarici.  Sr.  nov.  1874. 
67. 

KUSAROVlil,  m.  pi.  ime  selu  u  Crnoj  Gori 
u  Bjdopavlicima.  Glasnik.  40,  20. 

KUSAST,  adj.  vidi  1.  kus.  —  U  Bjelostjen- 
ievu  rjecniku:  ,d6caudatus,  sine  cauda'.  v.  kur- 
tast;  ti  Stulicevu:  v.  kus;  u  Vukovu:  ,gestutzt' 
, cauda  truucata'.  cf.  kus. 

1.  KUSAT,  adj.  kusast  (o  psu).  —  Na  jednome 
mjestu  xvm  vijeka.  Rep  od  krave  i  krmace  on 
(caus    u  svatima)  za   kalpak   svoj    zatace,    pak  i 

trecu  kitu  stefte,  rep  od  kuce Da  od  strazno 

caus  strane  kitu  takvu  nosit  stane,  s  tim  bi 
barom  bio  di6an,  da  jo  pasjem  jatu  slican,  to 
psi  kad  bi  pirovali,  za  causa  nog  bi  zvali,  .  .  . 
kan'  da  b'  bio  pasjeg  roda,  il'  da  b'  bili  svi  kusati 
za  negovu  sricu  svati.    V.  Dosen  161''  — 162^. 


2.  KUSAT 


kusinCina 


2.  KUSAT,  in.  muski  nadimak.  —  U  naie  vri- 
jnw:  Jankn  Kusata.   Olasuik.  ii,  1,  32.  (IHOH). 

KUsAtaK,  kusiltka,  m.  ito  kitao.  —  U  Va- 
kovu  rjeinikii:  ,dor  stiiiniuel'  .truncus'.  [of.  bati6J. 

1.  KUSATI,  kusfim,  im)>f.  piinom  se  lazicom 
.alayati,  i  iiopre  naglo  jesti,  tako  da  sc  kod  toga 
neka  buka  iajc.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u 
prncs.  3  jjI.  kusajii,  u  aor.  kusah,  ii  ger.  praes. 
kusajfi6i,  n  ger.  praet.  kusavSi,  ti  part,  praet.  ad. 
kusao;  it  ostalijcin  je  oblicima  unaki  kaki  je  u 
praes.  1  sing.  —  Ako  -u-  .ftoji  mj.  negdasnega  ;}, 
tad  je  rijcc  praslaocnska  sa  snacei'iem  gristi  (ispo- 
rcdi  stsluv.  kasati,  rus.  icycarb,  ccS.  komati,  poj. 
kasa6.  vidi  i  2.  kus)  te  se  m  nasemu  jesiku  pro- 
mijenilo  znaietie;  ali  moie  biti  da  je  od  korijena 
od  kojega  i  1.  kusiti.  —  Od  xvi  vljeka,  a  izincdii 
rjecnika  »  Mikajina  (,comeciere  coehleari'),  n  Be- 
linu  (,manj;iar  col  cuochiaro'  ,cocieare  aliquid 
comedoro'  43sb)| «  Si((^'cV{i«(,coohlearooomeder6'), 
«  VoUigijinu  (,vorare,  maugiucare'  ,fresson'),  u 
VukovH  (,Ta\t  vollorn  loffol  ossea'  ,cochlGar  plo- 
nnm  ori  admoveo').  Al'  co  kol  orlovi  gladnili 
vozau  stati,  jatrii  ka  se  novi  ki  mu  de  kusati 
(u  prencstnome  smislu,  o  zivotinama).  H.  Lucid 
28H — 289.  Bitve  i  salato  naberi  i  svari  tor  kusa'. 
N.  Uimitrovid  lO.S.  Oaa  ti  pak^ukrop  iii  ka.^o 
no  kiisa.  N.  Na)eskovi6  1,  184.  Cim  protio  srka 
i  kasa  (bogati).  J.  Kavaiiin  24^.  N"u  s*  gledajto 
kako  sladko  ije  i  kusa.  B.  Zuzeri  21(3.  Kusa, 
zdero,  suske  ti-a.se.  V.  DoSeu  1.581".  Vrlo  razva- 
renu  bar  kmaj.  J.  Vladmirovic  12.  Pak  kopa 
kupusa  kog  u  zimi  i  u  litu  kusa.  J.  S.  Kejkovid 
298.  Jedan  drobi  a  drugi  kusa.  Nar.  posl.  vuk. 
111.  Ko  panadu  (u  Dabrocnikn  se  govori  pa- 
natu)  costo  kusa,  obraz  mu  je  kako  rusa.  (U  Du- 
brovniku).  151.  Ne  zua  onaj  koji  kusa  nego 
onaj  koji  drobi.  109.  Kako  udrobis  onako  ces 
i  kusati.  127.  Ako  je  ruzno  gledat,  lijepo  je 
kusat.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kapet.  13.  Oni  srcu 
pod  cadorim  kahve  i  kusaju  na  obrok  pilave. 
Osvotn.  3,  17.  Uok  je  corba  na  astalu  treba  jo 
malo  kusati.  Srp.  zora,  god.  1,  svez.  C,  str.  124. 
Kusati,  kiselo  mlijoko  zlicom  jesti  u  okolici  Sa- 
mobora.    F.  Hofele. 

2.  KUSATI,  kiisam,  impf.  ncjednako  strici,  cu- 
2)ati.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmectu  rjecnika  u 
Stiilicevii  (v.  iskusati).  Kilsati,  strici  neravno.  V 
naso  vrijemo  u  Stonu:  ,Zasto  si  pustio  da  to 
kusa,  kad  no  zna  stridiV"  M.  Milas. 

3.  KUSATI,  ki'isara,  inqjf.  blaeso  ore  esse,  ncm. 
lispelu,  n  govoru  ne  izgovarati  dohro  slova  s  i  z, 
nego  kao  novogri.  9  i  (F  Hi  engl.  tU  u  thin  i 
that.  —  U  Belinu  rjeinikii:  ,balbettare  o  balbu- 
tire,  scilinguaro,  tart.agliaro'  ,balbutio'  12.5'',  i  ii 
StuUceva  (,balbutiro').  —  In  nase  vrijein-',  ii  Du- 
brovnikii  (gdje  se  kaze  suskati  kad  se  ona  slova 
izgovaraju  kan  six  a  tepati  kao  t  i  d).  P.  Bud- 
mani.  —    Vidi  i  kusav. 

KUSAV,  adj.  koji  kiisa  (vidi  3.  kusati).  —  Od 
XVII  vijeka,  n,  izmedii  rjecnika  u  Vranciceou 
(,blae3us'),  «  Belinu  (,balbo,  scilinguato'  ,vir  bal- 
bus'  125'''),  u  Stuliceim  (,balbutiens,  balbus').  Moj- 
sije  bjoi5e  kusav  i  tepav.   M.  Uivkovid,  uauk.  431. 

1.  KUSAVAC,  kusavca,  in.  covjek  sto  kusa  (oidi 
1.  kusati).  —  vidi  kod  lizavac.  —  U  Vukovii 
rjecnika:  vide  kusac.  cf.  lizavac. 

2.  KUSAVAC,  kiisavca,  m.  kusav  iovjek.  —  U 
Belinu  rjecniku:  ,balbo,  scilinguato'  ,balbu3'  125a; 
i  u  Sttiliccvu  uz  kusav. 

KUSAVCAC,  kusavfica,  wi.  u  Stulicevu  rjec- 
niku uz  kusavfiid.  —  nepouzdano. 

KUSAVCiC,  m.  dtm.  2.  kusavac.    —   U  Stuli- 


icvu  rjeihiiku:  ,iiomiihiI  balbutiens'. 
uzdano. 


slabo  po- 


KUS.A.VICA,  /.  kasavo  zensko  ce\ade.  —  Sumo 
u  Stitliievit  rjecniku  uz  kusav. 

KUSE^J,  m.  livada  u  Zaovinama  izmedu  Za- 
po|a  i  BojiJta;  proko  Ae  ide  suha  oranica.  ^. 
Stojanovid. 

KUSEN,  w».  iine  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
gujevaikomc.  I^iva  u  Kusenu.   Sr.  nov.  1871.  434. 

KUSETATl,  kusedem,  impf.  maua  u  jeziku  kod 
ouih  sto  ne  mogu  da  bistro  izgovore  slovo  ,s'.  — 
isporedi  3.  kusati.  —  Na  Bradu.   A.  Ostojid. 

KUSICA,  /.  ovako  se  zovu  neke  ptice  i  jedna 
riba,  pii  svoj  prilici  s  toga  Sto  su  kasasta  repa. 
a.  pticc 

a)  Ardoa  garzetta.    Sloviuac.  1880.  8I'>. 

b)  Ardea  ralloidos  Scop.  Kosid  tvrdi  da 
joj  jo  imo  .kusiea'.  S.  Brusiua,  ptioo  hrv.-srp. 
(nastavak).  107''. 

c)  kusiea  mala,  Galliuula  pymaea.  Slo- 
viuac.  1S80.  32a. 

b    nckakca  riba.  Kusiea  (rek  bi  da  noma  sa- 
vrson  rep).    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  338. 

1.  KUSIG,  »i.  dem.  2.  kus.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (kusid,  falatec 
,fru3tulum,  frustilum')  gdje  se  naj  prijc  nahodi, 
i  u  Stulicevu  (v.  kusac  iz  Bjelostjenieva).  Za  ovi 
raozo  sluziti  svaki  kusid  platna.  M.  Dragidovid 
17li.  Daj  ti  meni  jedan  kusid  od  tvoje  kosujo. 
Jacko.  143. 

2.  KUSIC,  Hi.  prczime.  T.  Kovadovid,  bosn.  33. 

3.  KUSIC,  m.  mjesno  ime.   —  isporedi  Kusidi. 

a.  manastir.  —  Prije  nasega  vremena.  Kusidb 
(monastir).    S.  Novakovid,  pom.  136. 

b.  selo  u  Banatu.  Sem.  prav.  1878.  ul. 
KUSICI,    m.  pi.   ime  selu   u   Srbiji   it  aknigu 

pozarevackome.    K.  Jovanovid  140. 

KUSICSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kusicima. 
Kusidska  (opstina).    It.  Jovanovid  140. 

KUSIDA,  /.  ime  vodi.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  ii  Vukova  (,flu3s  an  der  gronze 
gegon  MoQtonogro'  ,fluvii  nomeu').  Urugi  ih  jo 
k  jnak  sustigao  kod  Kuside  studene  vodico  u 
lijopim  kusidskim  lukama  kod  bijela  mosta  ku- 
sidskoga.    Nar.  pjos.  vuk.  4,  2G. 

KUSIDSKI,  adj.  koji  pripada  vodi  Kusidi.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,von  Kusida')  s  pri- 
mjcrom:  Hvatise  se  krajem  kusidskijem.  (Ogled, 
sr.  115).  —  vidi  i  Kusida. 

KUSIJA,  m.  vidi  kusov.  —  U  naie  vrijeme. 
Kusija,  ime  kusastom  psu.  Ima  pasa  i  osim  ku- 
sije.  u  Liici.  V.  Arsenijevid.  —  U  Dubrovniku 
kao  muski  nadimak  Hi  prezime.  P.  Budmani. 

KUSIJAK,  Hi.  ;i»ie  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujeoackome.  Niva  u  Kusijaku.  Sr.  nov.  1875. 
72. 

KUSIJEVAC,  Kusijevca,  lii.  (kajkavski)  Kusi- 
jovec,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zapaniji  bjelo- 
varsko-krizevackoj.  Razdije].  117. 

KUSILAC,  kusiooa,  Hi.  it  jednoga  pisca  xvm 
vijeka  znaci  sto  i  2.  kus.  —  U  ovome  je  znacenu 
rijei  posve  nepouzdana,  i  pisana  jejamacno  samo 
radi  slika.  A  Pankracija  pak  prstioci  u  crkvi  su 
Blaza  tvoga,  njeki  liega  i  kusioci,  da  to  cuva 
zla  svakoga.  J.  Kavaiiin  316*.  Jest  i  iiiha  sveta 
oca  prst  (,prist')  u  srobru  Dominika,  pole  kotar(?) 
kusioca  druzijeh  svetih  mudenika.  323*.  A  pri- 
kriju  pladne  oci  strane  svite  kusioci.    417*. 

KUSINCiNA,  /.  osa.  —  Vala  da  je  po  pra- 
slavenskome  znacenu  glayola  1.  kusati.  —  U  nase 


KU8INCINA 


S27 


KUSOlJlE, 


vrijcme  u  Istri.   Kusinc'ina  ,ves])a'.    D.  Neinauic, 
cak    kroat.  stud,  iftsg.  59. 

KUSINA,  /.  line  mjestu  u  Srbiji  u  okriigu  bio- 
yraiUkome.  Livada  u  Kusiiii.   Sr.  nov.  isiil.  778. 
KUSIEIC,  m.  prezime.  —  xvii  vijcka.  Iliji  Ku- 
sii'icu.    Starine.  10,  20. 

KUSITE^,  m.  V  Stulicevu  ijeiniku:  v.  isku- 
sitc]  s  dudatkom  da  je  rijec  riiska. 

1.  KUSITI,  kiisim,  impf.  vidi  kusati.  —  Nije 
srodno  s  2.  kus,  jer  je  -u-  bilo  i  u  praslavcnsko 
duha,  isporedi  stslov.  kusiti,  (ras.  ncK-yciiTb,  ces. 
zktisiti),  pol.  kusic,  pa  i  lit.  kusyti,  kusti.  — 
0-inooa  je  kus  uzeta  iz  germanskoga  jezika,  ispo- 
redi got.  kiusan,  anglosaks.  ceosan,  engl.  choose, 
stviiem.  chiosan,  srctiem.  kiesen;  korijen  je  indo- 
cvropski  gus  (u  slavenskijem  hi  jezicima  od  s; 
postalo  z),  isporedi  snskrt.  gus,  rado  jesti,  uzi- 
vati,  (jrc.  ytv(<T)(u,  lat.  ijustus,  gustare.  —  Samo 
II  pisaca  xvi  i  xvii  vijeka  (jcdan  put  xviii,  i  tu 
u  osohitome  smishi),  alt  se  nalazi  cesto  slozeiio 
s  prijedlozima,  vidi  osobito  okiisiti;  izmeda  rjec- 
nika  It  Stulicevu:  ,gustar(?,  degustare' ;  ,dcgustare, 
libare,  delibare'  s  dudatkom  da  se  nalwdi  H  ^)(sca 
Lastriia  (sto  nece  biti  istina) ;  ,probare,  exporiri' 
.s  dodalkom  da  se  nalazi  u  Menictica. 

a.  aktivno.  —  za  uze  i  starije  znacene  nema 
priinjera,  nego  je  gotovo  u  svjema  kao  kod  ku- 
sati, 1,  b.  -Eto  prom  (ja)  cokaju  taku  stvar  da 
kusim.  §.  Mericetic  100.  Ova  ja  sve  kusili,  jeda 
bih  slobodaa.  17a.  Voce  taj  ne  kusi,  ni  prasaj 
u  iiaprid.  248.  Namoj  mnit  tkogndi  da  mone 
jur  nesan  ovoj  red  dovodi,  za6  kusih  stvar  ovu. 
297.  ]^uven  blud  ako  je  tko  kusil.  298.  Da 
biras  i  kusis  §to  je  zalos  i  tuga.  M.  Vetranii 
1,  96.  Ja  toj  sam  kusih  i  dobro  poznaju.  2,  315. 
To  li  neces  ovi  nacin  drzat,  kusit,  ni  iskati, 
drago  zdravje  za  imati,  a  ti  drugo  ovo  ucin'... 
Jor  JG  kusan  ovi  nacin  ozdraviti  taku  nemod, 
koji  kusit  i  ti  ako  6,  da  to  stf>gno  sumiia,  no 
cin'  .  .  .  Ako  ti  je  taj  nevoja  usi  glulio  udinila, 
kusit  malo  ovaj  dila  budi  btjonjo  i  tva  voja.  M. 
Pelogrinovid  200.  Jos  da  bih  ia  liotil  izriti  po- 
redom,  ne  bi  mi  nigda  bil'  vjerovna  moja  cos, 
ku  jesam  tuj  kusil.  D.  Ranina  111''.  Ma  jodan 
nov  nacin  od  tuge  nosvrsni,  kojo  sam  padu  ja, 
a  drugi  ih  kusil  ni'.  119^.  Nu  du  prvo  kusit 
jedan  (lijek),  koji  zorom  vidjeh  u  sni.  S.  Boba- 
]evid  '217.  I  tko  zla  ne  kusi  dobra  ne  poznaje. 
D.  Barakovic,  vil.  44.  —  V  ovome  hi  primjcru  moglo 
biti  znacene  kao  kod  kusati,  1,  b,  c)  :  Nu  ako 
mo  tko  pita,  kada  de  toj  biti,  skoncanjo  od  svita 
kad  li  S6  zgoditi,  nitkor  me  ne  kusi,  ner  inisal 
privrati,  za6  ni  ja  ni  druzi  ne  mogu  toj  znati. 
M.  Vetranid  1,  295.  —  Nejasno  je  znacene  u 
ovome  primjeru:  jeli  isto  sto  predasne?  Hi  znaii 
gristi  (prema  1.  kusati)?:  Tim  u  nasom  razsr- 
djenju  mod  zauzdat  jazik  pusti,  da  u  svojem  go- 
voreuju  ne  probada  i  ne  kusi.  J.  Kavaniu  350'. 
b.  sa  se,  pasivno.  Nu  mana  vik  liuda  vidi  so 
i  dini  svakqja  zled  tuda,  koja  se  kusil'  ni.  D. 
Ranina  126''. 

2.  KUSITI,  knsim,  pf.  (Hi  impf.?)  u  Vukovu 
rjecniku :  pf.  ,don  scliwanz  stutzen'  ,oaudam 
trunco'.  —  Sva  je  prilika  da  pf.  u  Vukovu  rjec- 
niku stoji  grijcskom,  jer  vafa  da  je  kusiti  iiii- 
perfektivni  glagol  prema  iskiisiti,  okusiti  (kao  sto 
je  dodao  F.  Ivekooic  u  svome  rjecniku).  —  Zna- 
iene  je:  ciniti  da  sto  (zivince,  objekat)  hude  kuso, 
sjeci  mil  (objektu)  rep. 

KUSJACA,  /.  mjesno  ime  u  Srhiji.  a)  iiijesto 
u  okrugu  kragujevaikome.  Niva  u  Kusjaci.  Sr. 
nov.  1868.  _  384.  —  b)  mjesto  u  okrugu  pozare- 
vackome.  Niva  u  Kusjaci.    Sr.  nov.  ls6.j.  435. 


KUSJAK,  m.  mjesHO  ime  u  Srbiji.  a)  mjesto 
u  okrugu  biogradskomc.  Glasnik.  19,  181.  — 
b)  mjesto  u  okrugu  krajinskome;  zovc  se  i  Ko- 
sjak  (nema  u  ooome  rjecniku).  M.  D.  Milidevid, 
srb.  979.  —  c)  u  okrugu  smederevsko)itc.  Niva  u 
Kusjaku.    Sr.  nov.  1870.  586. 

KUSJAN,  H^.,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackonie.  Niva  u  Kusjauu  Sr.  nov.  1872. 
645. 

KUSKUN,  m.  tur.  qusqun,  podrepina.  —  ispo- 
redi kuskune.  —  TJ  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika  u  Vukovu.  Da  padnu  kuskuni  s  neba,  Vu- 
jasu  bi   se  o  vratu   objesili.    Nar.  posl.  vuk.  54. 

KUSKUNE,  /.  2il-  u  Vukovu  rjecniku  uz  kuskun. 

KUSS.UR,  m.  vidi  kuskun.  —  U  Stulicevu 
rjecniku:  ,cigna,  posolino  con  cui  la  sella  s' ao- 
comoda  alia  coda  del  cavallo'  ,postilena,  cingu- 
lum'  s  dodatkom  da  se  nahodi  u  pisca  Lastriia, 
sto  vaja  da  nije  istina.  —  liijec  je  nepoiizdana, 
jer  je  jamacno  zlo  napisao  sam  Stulli. 

KUSNICE,  /.  pi.  zatoor  (mjesto),  itznica.  — 
Nejasno  postane.  —  U  na.ic  vrijeme  u  Iirvatskome 
Zagorju.  Imaju  starjesino  nokakav  rest  (narod 
zove  i  kusnice,  svinac)  gdjo  su  zatvarali.  V.  Bo- 
gi§id,  zborn.   572. 

KUSNUCE,  n.  djelo  kojijem  se  kusne  (I'idi  1. 
kusnuti).  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  kusnutje  ,gu- 
status'. 

1.  KUSNUTI,  kusnera,  pf.  vidi  okusiti  (impf.: 
kuSati).  —  U  Belinu  rjecniku:  ,assaggiare,  assa- 
porare,  gustare'  , gusto'  109!';  ,assaggiare  leggier- 
mento'  ,prirais  labiis  gustaro'  109I';  u  Stulicevu: 
,primis  labiis  gustare' ;  u  Voltigijinu  :  kusnuti, 
kusam  ,assaggiare,  assaporaro'  ,koston'.  Nije  o 
liem  kusnut  i  pesekat,  nogo  ga  jo  zojno  cekat. 
J.  Kavanin  491''. 

2.  KUSNUTI,  kusnRm,  pf.  zaloziti  se  punom  la- 
zicom.  —  Kao  perfektivni  glagol  prema  1.  ku- 
sati. —  U  tiaSe  vrijeme,  a  izmedu  rjccnika  u  Vu- 
kovu (,einen  voUon  lotTol  zum  munde  tragen' 
, cochlear  plenum  in  os  ingero').  Ondalo  kusni, 
ondale  srkni,  dok  sve  ostavi  prazno.  Nar.  prip. 
vuk.-  273.  Kako  dervis  prvi  put  zahvati  i  kusne . . . 
Vuk,  odg.  na  lazi  i  opad.  13.  Kusnuo  sam  iz 
lonca  iz  koga  se  prejova.  M.  D.  Milidevid,  zim. 
vod.  219. 

KUSO,  m.  ime  kusastijem  domacijem  zivoti- 
nama. 

a.  ime  viacku.  V.  Kurelac,  dom.  ziv.  50. 

b.  ime  prascit.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  41. 
KIFSOMACA,   /.    vidi    gusomada.   —    isporedi 

kusumaca.  —  xv  vijeka.  Kusomaca,  (Capsella) 
bursa  pastoris  Much,  (u  mletadkome  rukopisu), 
V.  Gusomada,  Rusoraaca.    B.  Sulek,  im.  187. 

1.  KUSOlirA,  m.  ime  kusastijem  domacijem  zi- 
votinama  (naj  ce.§ce  volu).  —   U  nase  vrijeme. 

a.  tme  volu.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(kus  vo  ,der  stutzochs'  ,bo3  cauda  truncata'). 
Kurjak  barnu  izeo  a  kusoiiu  naklao.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  511.  Da  kusonu  puste  pod  i>last  (nara- 
stao  bi  mu  rep).    Nar.  posl.  vuk.  51. 

b.  ime  ovnu.  Bastaja,  Daruvar.    D.  Hire. 
C.  ime  2>su.   D.  Trsteiiak. 

2.  KUSONA,  m.  vidi  2.  kusac.  —  U  poslovici 
nasega  vremena.  Ne  zna  kusoiia  sto  cini  dro- 
bona  (nema  te  rijeci  u  ovome  rjecniku).  Bos.  vila. 
1891.  80. 

KUSOInTE,  /.  pi.  mjesno  ime. 

•A.  u  Bosni  dva  sela  u  okrugu  Tazle  Done : 
Kusone  pravoslavne  i  Kusoiie  turske.  Statist, 
bosn.  94. 


KUSONE,  b. 


KUSTIUUCE 


h.  II  iSliivuniji.  a)  selo  «  zujii  >iiji  polcihoj. 
Kaz<lije|.  128.  —  hj  dva  sila :  Kusoi'ie  doAo  i 
Kiisoi'ie  goriio,  i  piista:  Kusoiio  gorhe  u  zitpa- 
niji  virovitiikoj.    13'J. 

KUSONIN,  adj.  koji  j)ripad<i  kusoni  (vidi  1. 
kusoi'ia).  —  U  Vukovtt  rjecnikii:  ,do3  stufczoohsoa' 
,bovis  Cauda  truncata'. 

1.  KUSOREP,  adj.  u  kojr.ga  nije  cio  (u  kojega 
je  kiis)  rep.  —  ()d  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjti- 
nika  ii  licliiiii  (,chi  ha  la  coda  mozza'  ,mutiluiu 
haboiiM  caudam'  197''),  M  BJclostjencevu  (knaorop, 
kusoropec,  kusoropica  ,mutilam  camiam  habens'. 
V.  kusast),  u  Stuliiei'ii  (uz  kusorepac).  MinoSan, 
grda6,  star,  kusorop,  {jlavorog,  na  vrati  (od  pakla) 
jost  vratar.    D.  Barakovift,  vil.  304. 

2.  KUSOREP,  m.  dugi  skuti  na  odijdu,  ispo- 
redi  2.  kuda,  a,  d).  —  U  Voltigijinn  rjedniku: 
kusorop,  kusorepac  ,coda,  strascico  di  voste' 
,schleppe,  schweif  eines  kleides'.  —  nije  dosta 
pousdano. 

KUSOEEPA,  /.  kusoiepa  kobila.  —  U  narod- 
noj  pjesmi  nasega  vreincna.  Sam  uteoe  od  Du- 
naja  bane  na  kobili  kusorepi  svojoj.  Hrv.  nar. 
pjos.  1,  4:i3. 

1.  KUSOREP.AC,  kus6repca,  m.  kusorepo  miisko 
zicince.  —  U  Belinii  rjecnika:  ,chi  ha  la  coda 
mozza'  ,mutilam  habens  caudam'  197b ;  u  Bjelo- 
stjencevu:  (kajkavskij  kusorepec  kod  kusorep;  u 
Stulicecu :  ,animal  praocisae,  dimidiatae,  mutilae 
caudao'. 

2.  KUSOREPAC,  kus6rGpca,  m.  (u}  (bi(kaj.  — 
Ista  je  rijec  ito  1.  kusorepac  ti  prenesenome 
smislu.  —  (J Stuliccvu  rjecnika:  kusorepac,  trava 
,lolium',  i  otale  ti  B.  Hulek,  im.  187. 

3.  KUSOREPAC,  kusorepca,  m.  vidi  2.  kuso- 
rep. —  U  Voltigijinn  rjecniku  uz  kusorep.  — 
slabn  pouzdano  kau  i  kusorep. 

KUSOREPAST,  adj.  vidi  1.  kusorep.—  U  je- 
dnoga  pisca  nasega  vremena.  Puh  kusorepasti 
(veliki  pojski  ini§  kratka  repa).  S.  ^ublSa,  pric. 
54. 

KUSOEEPICA,  /.  kusorepo  zensko  zivince.  — 
Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
cevu  (kod  kusorep)  gdje  se  naj  prije  nahodi.  To 
se  ja  domislaju,  da  ta  ,krava  kojsava'  nije  ne- 
vinom  kusorepicom  kakvom.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  29. 

KUSOEEPITI,  kusorepim,  impf.  odrezivati  (ne 
has  cio)  rep  kojoj  zivotini  (objektu).  —  Samo  u 
Stuliccvu  rjecniku:  v.  okusoropiti. 

KUSOV,  kus6va,  m.  p)as  bez  repa  (kus).  —  U 
nase  vrijemc,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (kus 
paa  ,der  stutzhund'  ,caiiis  cauda  truncata').  Mi 
u  uas  zoverao  psa  kad  nema  repa  ,kusov'  a  onoga 
sto  cijele  usi  nema  ,kudrov',  a  jias  te  pas  vazda. 
Nar.  prip.  vuk.-  293. 

1.  KUSOVAC,  Kusovca,  m.  prezime.  —  U  nase 
vrijeme  u  Crnoj  Gori.  Pop  Duro  Kusovac.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  531.  Pop  Joko  Kusovac.  Magaz. 
1868.  72. 

2.  KUSOVAC,  Kusovca,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji. 
It)  mjesto  u  okrugu  biogradskome.  Livada  u  Ku- 
sovcu.  Sr.  nov.  1874.  40.3.  —  b)  brdo  u  okrugu 
iaianskome.  Zabran  u  Kusovcu  brdu.  Sr.  nov. 
1864.  253.  —  (•)  selo  u  okrugu  kragttjevackome. 
K.  Jovanovid  118. 

Kl  iSOVICA,  /.  ko3,  ptica.  Bosna.    D.  Hire. 

KUSOV^jEV,  adj.  koji  2»'ipada  kusovu.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,de3  stutzhundes'  ,canis  curti'. 

KUSRA,  /.  vidi  kusa,  g.  ,Cuti,  kusro!  de  se  ti 
smijeS  u  zeue  mijesati!'    J.  Bogdanovic. 


KUSIl.AP,  HI.  iuio  brdu  u  Velebitu  vi§o  Pofii- 
toja.    .T.  Bogdanovii. 

KUSTAR,  Kustra,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji  u 
okrugu  pozarevaikome.  Kustar,  razvaline  od  sta- 
roga  grada  u  selu  Dubravici.  M.  i).  Mili6evi6j 
srb.  1030.  Livada  u  Kustru.    Sr.  nov.  1873.  595. 

KUSTLIERNA,  /.  vidi  gustijorna.  —  Kod 
mjesnoga  imcna  na  Braiu  xii  vijeka.  Na  Ka- 
le(v6)  Kusterne.  Starino.  18,  20().  (1185  prepis. 
12.'j0). 

KUSTIJON,  /.  mlct.  oustion,  kavga.  —  xv  vi- 
jeka. Ki  koli  bi  ucinil  ku  tatbinu  ili  kustijon . .  . 
Stat.  kast.  1490.  184. 

KUSTOD,  m.  tal.  custode,  cuvar,  ali  samo  « 
osubitome  znaienu:  staresina  nad  fratarskom  ku- 
stodijom  (vidi  1.  kustodija,  b).  —  Od  xvii  vijeka. 
Bosne  Argentine  kustodu  doatojnomu.  V.  Andri- 
jasevic,  dev.  in.  Era  Potar  Bogdan  Bak§i6  ku- 
stod  Bulgarije.  P.  Bak6i6  vii.  Cinili  su  sn  u 
provinciji  kapituli  i  obirani  mnogi  kustodi.  No- 
rini  53. 

1.  KUSTODI.JA,  /.  tal.  custodia,  iuvane,  ali 
se  u  na§emu  jeziku  nalazi  samo  u  osobitijem  zna- 
ieiiima. 

a.  ncHo  (kao  n.  p.  orniar,  kutija  itd.)  naii- 
neno  da  se  Ho  u  onome  cuva  ili  hrani.  —  U  je- 
dnoga  pisca  Dubrovcanina  xvii  vijeka.  Misleci 
da  su  tvoje  prsl  jedna  kustodija  ali  shrana  od 
prisvetoga  sakramenta.    I.  Drzic  80. 

b.  u  fratara  male  brace  prijedio  u  kojcmu 
ima  nekoliko  manastira;  mani  je  nego  provin- 
cija.  Kustodija  carigracUa  i  jeruzolimska,  i  pro- 
vincija  Albanija  i  Raguza.  I.  Ancic,  vrat.  174. 
Izasle  su  iz  vikarije  bosanske  kustodije  koje 
brojim,  i  ove  posli  bise  uciiiene  provincije.  No- 
rini  23.  Isti  general  ufiini  vikarija  u  samoj 
Bosni,  jer  se  mnoge  druge  kustodije  ucinise  pro- 
vincije. 51.  1757  na  17  juna  razdili  se  iznova 
Bosna  i  Slavonija:  Bosna    ostado    kustodija.    60. 

2.  KUSTODIJ.-i,  m.  ime  musko.  —  Ne  znam 
mu  postana.  —  Na  jednome  mjestu  xiv  vijeka. 
Popb  Kustodija   sb    tbstemb.    .Svetostef.  hris.  32. 

—  U  nase  vrijeme  prezime  u  Crnoj  Gori.  Ku- 
stodija Marko  barjaktare.  Nar.  pjes.  vuk._  4,  10. 
Od  Nego§a  do  dva  Kustodije.  4,  19.  Od  Negosa 
Kustodiju  Masa.    5,  332. 

KUSTOSI.fA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  zagrebaikoj.    RazdijeJ.  90. 

KUSTRENA,  /.  vidi  Kostrena  (sveta  Lucija). 

—  Na  jednome  mjestu  xv  vijeka.  Obarito)  crikve 
svete  Lucijo  v  Kustroni  (na  dnn  strane  ima  pri- 
mjedba  izdavaoceva:  mjesto  ,Kostreni').  Mon. 
Croat.   146.  (1492). 

KUSTUR,  m.  ime  kosi  (brdima)  u  Srbiji. 
Glasnik.  43,  283—284.  331. 

1.  KUSTURA,  /.  nevajao  noz.  —  Akc.  se  mi- 
jena  u  gen.  pi.  kiistiira.  —  Bijec  je  rumunska, 
ako  je  rum.  custura  od  cutitura  (a  ovo  bi  bito 
od  cutit,  noz);  ima  i  mag.  kusztora.  —  Od  .xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mika^inu  (kustura, 
nozina  ,culter'),  m  Stulicevu  (,vilis  culter'),  u  Vu- 
kovu (,schimpfwort  fiir  ein  messer'  ,convicium  in 
cultrum').  A  kusturom  bradu  zastrugao.  Nar. 
pjes.  mag.  1863.  71.  Zaprdio  nekaku  kusturu  za 
pas.  Vuk,  rjefin.  kod  zaprdjeti.  Kustura,  1.  od- 
lomak  staroga  noza  ali  britve,  cim  se  nacve  6iste. 
2.  iiadimak  staru  nova]alu  nozu.    M.  PavUnovid. 

2.  KUSTURA,  /.  guba,  rogac,  papuca,  sjiva 
gubava.  (u  Radevini).    \^.  Stojanovi6. 

KUSTURICE,  /.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.    Statist,  bosn.  20. 


KUSTURl6 


2.  KU§AK,  b. 


KUSTUKIC,  ?«.  inezime.  —  Od  xvin  vijeka. 
Toma  Kusturid.  Norini  84.  Od  Tome  Kusturica. 
Glasiiik.  II,  1,  15.  (1808).  Milovan  Kusturic.  D. 
Avramovic  241. 

KUSTURINA,  /.  nitgm.  1.  kustura.  U  ruci  mu 
kusturina  tu|ia.  O.^votn.  2,  157.  Prebi  tursko 
gvozdo  uprijeko,  pado  na  tie  kusturina  sama. 
3,  139. 

KUSTURINO  POl^E,  n.  iine  zapnstjelome 
mjestu  u  Bosni  u  okruija  sarajecskome.  Statist, 
bosn.  27. 

KHSUCI,  Kusuka,  vi.  pi.  iine  zaseoka  n  Bosni 
u  okritgu  sarajevskome.    Statist,  bosn.  19. 

KtJSULATI  SE,  kusulam  se,  pf-(?)  u  Tiieu 
kad  pri  kupanu  hoco  da  zagi'iuruju  jodan  dru- 
groga  silom  u  voduvele:  ,Ajde  da  se  kusulamo'. 
Jfi.  Stojanovic. 

KUSULBAPSKI,  adj.  vidi  6oselba§ki.  —  Na 
jednome  mjestu  xvii  vijeka.  Kasbin  i  &irvan 
projdoh  kusulbabski.  I.  T.  Mrnavic,  osra.  142. 

KUSU^jA,  /.  fidi  u  Vukuvu  rjecniku:  kusa 
krava  ,die  stutzkuh'  ,vacca  cauda  truncata'. 

KTISU^IN,  adj.  koji  pripada  kusuji.  —  U  Vu- 
kovu  rjecniku:  ,der  stutzkuh'  ,vaoca6  cauda  trun- 
cata'. 

KUSUMACA,  /.  hekakva  travica  koju  Judi 
jedu.  —  U  nase  vrijeme  oko  Stona  (u  Osjomu). 
,Idem  u  kusumacu'.    M.  Milas.  —  vidi  kusomaca. 

KUSUR,  m.  ostatak  (od  diiga),  arap.  tur.  qu- 
sur,  manak,  mahana,  ostatak.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedii  rjecnika  u  Vukovu  (,der  riickstand' 
, residuum  debiti'.  cf.  ostatak).  ^to  ste  nami  pi- 
sali  za  ono  kusura  da  vami  po§|emo.  Glasnik. 
)i,  3,  91.  (1708).  I  predati  carevu  miriju,  sve 
harace,  paru  bez  kusura.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  476. 
Pa  izvadi  do  tri  magarlije,  pa  ill  baci  Pangi 
Grafeaninu;  ,Na  de,  Pauga,  pa  kusur  isplati  §to 
sam  junak  potroSio  vina'.  Ali  fiemu  Panga  go- 
vorio:  ,Ne  budali,  tursko  momce  mlado!  ko  godir 
jo  sa  mnom  vino  pio,  taj  kusura  nikad  ni  platio, 
ne6e§  ni  ti,  viru  ti  zadajom'.  Nar.  pjes.  marj. 
75.  Stan',  serdaru,  da  ti  kusur  vratim.  Nar. 
pjes.  horm.  2,  467.  Kad  ce§  mi  aga  ono  kusura 
podmiriti?  Nar.  prip.  vrfi.  2115.  A  medutim  co 
on  za  to  vremo  svo  porozo  ili  kusuro  poreza  od 
roceno  sirotiiie  pouziraat.  u  M.  D.  Milicevii,  kra|. 
srb.  43.  (1835).  Do  nekoliko  dana  dacu  ti  i  ostalo 
ili  , kusur'  ili  ,re§to'.  V.  Bogisii,  zborn.  467.  — ■ 
U  oroine  primjeru  stoji  n  prenesenome  smislu 
(ironicki?) :  Prvi  bise  knez  Dohna  Brandibur  ki 
s  Svedezi  imadise  kusur,  i  za  nimi  trkao  je  hilar 
kano  hitri  jedan  jaki  vitar.  I.  Zanicic  196.  — 
Kao  ostatak  (ono  sto  je  naj  zadne)  uopce:  Iska- 
pivsi  i  kusur  od  rakije  .  .  .  Srp.  zora.  god.  2, 
sv.  7,  str.  150. 

KUSURATI  SE,  kusuram  se,  p/.  (s  kim),  do- 
vrsiti  racune,  isplatiti  sto  je  ko  koine  duzan.  — 
Nacineno  od  kusur.  —  U  nase  vrijeme.  Ali  je 
jednom  selo  Krnevo  istuklo  svoga  kmeta  za  to 
sto  mu  deonica  nije  bila  dobro  zagradona.  kraet 
se  odgovarao  na  brata,  ali  se|aci  povifiu:  ,Ti  si 
kutni  staresina  ;  ti  lezi,  pa  so  posle  kusuraj 
s  bratom'.  M.  D.  Mili6evi6,  opSt.  21.  Evo  ti 
Loma,  pa  se  kusuraj  s  I'lim.    pomenik.  3,  305. 

KUSURIG,  m.  prezime.  —  V  nase  vrijeme. 
Bozo  Kusurio.  Nar.  pjes.  petr.  2,  353  (medu 
predbrojnici  ma) . 

KUSURLUK,  m.  isplacivane  duga,  racunai'ie  (?). 

—  Nacineno  od  kusur  turskijem  nastavkom  luk. 

—  Na  jednome  mjestu  xviii  vijeka.  Ve6  odstupi 
od  tog  kusurluka.    I.   ZaniCiA  178. 


1.  KUS,  interj.  rijec  kojom  se  kome  kaze  da 
muci,  ali  s  ptreziranem  i  uvredno.  —  Od  nem. 
kusoh  (dich),  sto  se  kaie  psima  da  legnu,  a  ova 
je  od  franc,  ik  ta)  couohe.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: , kusoh !  (osterr.  fiir  halt's  maul)'  ,tace, 
canis'  s  dodatkom  da  se  govori  u  vojvodstvu. 

2.  KUS,  m.  vidi  kaduja.  —  Nepoznata  postana. 

—  (J  nase  vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u  Voltigi- 
jinu  (.salvia'  ,salbey'),  i  u  Vukovu:  (u  Hrvatskoj 
oko  Porasida)  nekakva  trava,  bijola  ili  zuta  cvi- 
jota  ,art  pflauze'  ,herba  quaedam'.  U  Hrvatskoj 
je  ,kuS'  Salvia  officinalis.  F.  Ivekovio,  rjecn. 
Kii§  .Salvia  hortensis'.  D.  Nemani6,  cak.  kroat. 
stud.  9.  Kus,  Salvia  officinalis  L.  (Primorje, 
Ores).  B.  Sulok,  im.  187.  —  Kus  divji,  1.  Salvia 
pratensis  L.  (u  Primorju);  2.  Salvia  officinalis 
L.  (u  Istri).    B.  §ulek,  im.  187. 

1.  KU§A,  m.  ili  f.  kuso  zivince. 

a.  vo.  De  je  bila  bez  kuse  vcidovodnicaV  Nar. 
posl.  u  Srbiji.    J^.  Stojanovii. 

b.  kusa  krmafia.  Orahovica,  Slatina.  1).  Hire. 
C.  u  prenesenome  sinislu,  nadimak  djetetu  od 

mila.  u  iuprijskom  okrugu  u  Srbiji.  j^.  Stoja- 
novid. 

2.  KUSA,  /.  vidi  u  Danicieevu  rjecniku :  u 
selu  Dabru  manastira  Kavauico  bjeSe  ,otb  Bra- 
niceva  na  Beranje  Kusomb  hatarb'.  M(on.  serb). 
199.  (1381).  mjesto  toga  u  S(r).  l(etop).  1847.  4, 
51  stoji  ,Kutomb'. 

KU§AG,   kusca,   m.  po\ubac.  —  Od  nem.  kuss. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelo- 
stjenievu  (kajkavski  kusec,  jubac  ,osculum,  ba- 
sium'),  u  Jamhresicevu  (kusec  ,osculum'),  u  Stu- 
licevu  (grijeikom  kusec,  v.  celov  iz  Bjelostjen- 
ceva).  Ku.sc6  primju.  P.  Vitezovi6,  odil.  55. 
Dokli  oko  tve  me  ustrili,  i  podaS  mi  kusac  mili. 
J.  Kavanin  5131>. 

KUSA(5,  kugdca,  m.  mirav  covjek  koji  kusa, 
ali  se  u  primjerima  kaze  o  vragii.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  sing.,  i  voc. :  kiisafiu,  kiilaSi.  ^  Vuk  ima 
ovu  rijec  ?«  prijevodu  novoga  zavjeta,  i  u  rjec- 
niku :  ,der  versuchor'  ,tentator'  (nema  u  prvome 
izdanu),  ali  u  predgovora  ,Novoga  Zavjeta'  (1847) 
VII  hroji  medu  rijeii  ,kojijeh  nije  cuo  u  narodu 
da  se  govore  nego  ih  je  sam  naiinio'.  Pristupi 
k  nomu  (Isusu)  ku§a6.  Vuk,  mat.  4,  3.  Da  vas 
kako  no  isku§a  kusac.     pavl.   Isol.   3,   5. 

KT'SACEV,  adj.  koji  pripada  kusacii.  S  ovom 
se  molitvom  i  dijote  prima  u  oglaseno,  po  torn 
idu  cetiri  zakletve  da  se  odrico  lukavstva  kusa- 
ceva.    D.  Dani6i6,  pisma.  I^i4. 

1.  KU§A.K,  kusika,  m.  vidi  trtina.  —  Fn/a 
da  postaje  od  1.  kus.  —  U  nase  vrijeme  u  Hr- 
vatskoj, a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (,uro- 
pygium'),  a  u  latinskome  dijelu :  ,uropygium, 
quod  ultima  et  angusta  spinae  pars'  naj  zadha 
hrbtisca  kost,  ili  kusak,  ka  se  u  zivade  zove 
biskup.  Kusak,  meso  iz  kojega  repno  porje  po- 
rasto.  Daruvar.    D.  Hire. 

2.  KUSAK,  kusaka,  m.  tur.  qusaq,  pas,  pojas. 

—  U  nase  vrijeme. 

a.  dugo  tkane  kojijem  se  pase.  Opasal.a  tri 
comer-kusaka.  Nar.  pjos.  horm.  2,  59  Kusakom 
se  utegla  iemerom,  u  cemera  sve  ploce  od  zlata. 
llrv.  nar.  pjes.  4,  63.  Kusak,  volika  uvijeiia  ma- 
rama  koju  upasuju  povrh  tkanice  (u  okrugu  pi- 
rotskome).  M.  D.  Milicovid,  kra).  srb.  248.  , Ku- 
sak', obicno  ,kusak-6emer',  vrsta  zonskoga  pasa. 
u  Hrv.  nar.  pjes.  4,  698.  Kusak,  sto  se  inace 
zove  ,sal'.  u  Sapeu. 

h.    u   prenesenome   smishi,    daska    ili    drugi 


•2.  KUSAK,  b.  8! 

komad  driHi  stojc  poprijeko  pribijen  na  tlekoliko 
dasaka  da  ivrsce  stoje  (n.  p.  u  trpeze),  prccanica. 
—  (/  Viikovu  rjciniku:  ,das  quorholz  (z.  b.  bei 
dom  tische)'  , lignum  trans versum'. 

litrSAKOVIC,  w».  prezime.  Ima  i  sud  porodica 
u  Sapca. 

KUSALAC,  kiiSaoca,  m.  iovjek  .Uo  kuSa.  — 
i^iuiredi  kusaf.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,qui  ex- 
peritur'. 

KUSAma, /.  u  Vukovit  rjeiniku:  (u  Sarajevu 
i  u  ostaliiu  varosima  po  Bosni)  ,dio  zunftgala, 
bei  empfanff  dos  vesirs'  ,poinpa  coUogiorum'.  — 
Jamacno  je  rijei  titrska:  Miklusic  (tiirk.  Blein. 
nachtrag.  1,  65)  kaze  da  je  od  qoSmaq,  trcati; 
D.  Popovii  pi^e:  Kusama,  Vuk  turaa6i  ovu  re6 
koja  se  u  Bosni  6uje,  kao  svecan  do£ek  kod  vo- 
zira,  parada  espafska;  ona  dolazi  od  tur^koga 
,ko.sisma'  hodai'ie,  trkaiie. 

KU!>AN,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeine  u  Hr- 
vatskoj.   Schom.  zagr.  1875.  228. 

KXJSANAG,  KuSanca,  m.  kajkavski  Kusaiioo, 
ime  zaseuku  u  Hrvatskoj  u  zapaniji  zagrehadkoj. 
Enzdij6|.  Ii7. 

KUSANCI,  Kusanaca(?),  »».  pi.  ime  mjesta  (ii 
Meditmurju'/).  —  xvn  vijeka.  Mikula  knez  od 
Zriria  od  divjaka  rassicen  u  Kusancih  pri  Ca- 
kovu   Turnu,    preminu.    P.  Vitezovif,  kron.  196. 

KUSaNE,  n.  djclo  kojijem  se  kn§a.  —  Stariji 
je  oblik  ku&inje. 

a.  vidi  kusati,  1,  a.  —  Izmedu,  rjecnika  u 
Mikalinu  (kuSaiije,  okusenje  ,delibatio,  degusta- 
tio';  kusanje,  izgled  od  vina  al'  zita  .specimen'), 
u  Belinu  (kusanje  ,assaggiamento,  assaporamento, 
il  far  saggio  d'  una  cosa'  .gustatus'  109fi-),  u  Bje- 
lostjenievu  (,delibatio,  delibutio'),  (u  Stulicevu:  v. 
jesa  s  dodatkom  da  Je  rijei  ruska). 

u)  vidi  ku§ati,  1,  a,  a)  i  c).  u  svijem  je 
primjerima  u  metaforiekome  Hi  u  prenesenome 
smislu.  Dostoj  se  osladiti  rajskom  sladostim  ku- 
sanje srca  moga.  V.  AndrijaSovio,  dev.  124.  Ne- 
gore  riJGci  jesu  kuSanja  od  ueizreoene  slatkosti. 
M.  Radni6  299ii.  Mnogo  puta  dajo  Bog  kuSanje 
od  slatkosti  unutrne.  423^'.  Er  pouiznim  svak 
kusanjem  (pricesti)  toj  viditi  mozo  u  sebi.  A. 
Vitajic,  ostau.  63.  §to  'e  okusat  svo  sladosti, 
kad  kusanje  smrt  nam  nosi?  J.  Kavanin  3401". 
O  Jezuse,  .  .  .  tva  slast  inijem  nad  slastima  naj 
Te6e  se  jubit  ima:  tako  krijepi  to  ku§auje,  i  ti 
miris  blazni  tako,  da  to  doprijet  uzivanje  svjet 
i  .src9  me  'e  nejako.  A.  D.  Paoli  u  I.  M.  Mattei 
371. 

h)  gustus,  gustatus,  vidi  1.  kusati,  a,  b). 
Grfiilo  i  slados  kusanje  razbira.  V.  Andrijasevid, 
put.  345.  Po  cucenju,  po  kusanju  i  vidjenju.  J. 
Kavanin  465*.  Po  vidjenu,  fiuveiiu,  obonanu,  ku- 
Sai^u  i  ticaiiu.  L.  Radii  4.  $to  s  ocima  vidimo, 
s  rukom  tioemo,  s  kusaiiem  cutimo.  T.  Ivauovi6 
75. 

b.  vidi  kusati,  1,  b.  —  Izmedu  rjecnika  ii 
FraHCi'ceuM  (kusanje  ,experientia;  specimen;  ten- 
tamentura'),  u  Mikalinu  (kusanje  ,ii6rieulum,  ox- 
perientia,  oxporimontum'),  u  Belinu  (kusanje 
,prova,  spei-ienza'  .experimentum'  593*;  ,espe- 
rienza'  ,oxperientia'  292a;  ,prattica,  esperienza' 
,usus'  5781)),  u  Bjelostjencevu  (,experientia,  expe- 
rimentum,  periculum,  tentatio,  tentamentum,  pro- 
batio,  specimen';  kusaiie,  poufahe  ,attentatio'),  « 
Jambresiicvu  (,tentamen'),  u  SluUccvu  (.experien- 
tia,  experimentum,  specimen'),  u  Vukovu  (,das 
versuchen'  , periculum,  exporientia,  tentatio'). 

a)  vidi  1.  kusati,  a,  a). 

till)   tentatio,    periculum,   djelo   kojijem 


■)  kuSate];jAN 

se  jedan  put  kusa  sto  da  se  sazna,  sto  je,  kakvo 
je.  Ako  jos  ne  vjorujoS,  Sini  druga  kuSanja,  dokle 
ti  poznades  istinu  ovu.  B.  Kasi6,  per.  198.  Zna- 
dijahu  oni  i  s  rudami  so  vladati  i  vrljerae  u  go- 
dine  po  hodu  sunca  i  u  mjesoco  po  hodu  mjo- 
soca  razdijeliti  koja  stvar  potiibujo  zrilu  pamet, 
mloga  kusai'ia  i  vjestino  uepriproste.  D.  K.  Bog- 
danii  7.  Ovi  se  nafiin  na  kuSai^e  daje  prvo.  J. 
S.  Re|kovi6  2^5. 

bb)  tentatio,  vidi  kusati,  1,  b,  a)  ec) 
ccc).  Naj  vedo  kuSanje  lie  izvrsne  kroposti  bi 
ustrp(onjo.    B.  Ka5i6,  per.  129. 

cc)  tentatio,  vidi  ku§ati,  1,  b,  a)  dd). 
I  akoprem  staviS  (Boze)  da  so  ja  s  napastmi 
razlikimi  bijem  i  s  protivs6inami,  sve  ovo  na 
moju  korist  narojujes  ki  tisud'  nacini  drage  iz- 
kusujeS  u  komu  kusanju  ni  to  mane  lubit  tri- 
buje,  ni  maiie,  Gospodine,  hvalit.  A.  Goorgiceo, 
nasi.  279 — 280.  Joli  Bog  poknSao  da  dodo  te 
uzmo  sebi  narod  iz  drugoga  naroda  kuSanem, 
znacima  i  6udesima...?  £).  Danifiie,  5moJ3.  4, 
84.  Nemojte  da  vam  odrveni  srco  vase  kao  u 
Merivi,  kao  u  dan  kuSana  u  pustiiii.  psal.  95,  8. 
—  Naopastovati  jest  fiiniti  kusane  od  onoga.  J. 
Matovii  511.  Kad^svrsi  davo  sve  kusane,  otide. 
Vuk,  luk.  4,  13.  —  Sto  razumis  za  kusanje  Bo^e  ? 
(vidi  primjer  istoga  pisca  kod  kusati,  1,  b,  a)  dd)). 
Blago  turl.  2,  83. 

(Id)  conatus,  vidi  kusati,  1,  b,  h). .  Ako 
bi  bio  koi  uvit  ali  ogovor  do  ku§anja  ali  dogo- 
vora  ali  inoga  roka.    Stat.  po|.  ark.  5,  261. 

ee)  indagatio,  investigatio,  vidi  kusati, 
1,  b,  c).  Ovo  gledaiie  i  kusane  nejma  se  ciniti. 
Ant.  Kadcic  458. 

//}  experientia,  usus,  znane  sto  se  do- 
biva  kusajuci,  vidi  kusati,  1,  b,  d).  Kusanje  li- 
karov  ocito  je  (ocituje?)  da  kolirij  bol  od  ociju 
vzima.  Narucn.  29').  Kako  nas  uei  svagdane 
kusanje.  P.  Radovcic,  nacin.  21.  Kad  (bogastva) 
nista  ne  pomaiu  kripostma  voje,  uego  po  ku- 
sanju vidimo  da  cine  zabijezonu  stetu  ...  M. 
Radnic  82''.  Kusanje  nas  u6i  da  naj  vede  oni 
koji  su  jaoi  u  tijelu  jesu  slabi  i  bolesni  u  duSi. 
59''.  Kusanje  svakdane  kaze  nam  ovo.  302''. 
Kusanje  mene  je  naucilo  da  jo5  krstjani  rigaju 
suproc  dobroti  Bozijoj  ista  proklihaiia.  A.  d. 
Bella,  razgov.  150.  Prilako  jest  djavlu  zaplest  u 
svoje  mrize  tko  se  negovu  prijatolstvu  pribliza, 
tako  da  se  priritci  nahode,  da  otrosavsi  se  od 
nega  k  Bogu  se  povratjaju,  kako  nam  kusanje 
6ini  poznat.  Blago  turl.  2,  55.  Dali  nas  svag- 
dano  kuSane  uci  da  se  ritki  nahode  koji  se  vra- 
daju  na  ispuiiene  takove  ispovidi.  Ant.  Kad£i6 
218.  (Vjera)  ne  ima  dostojanstvo  gdje  covje- 
canski  razlog  podaje  kusane  i  poznane.  J.  Ma- 
tovic  214. 

ffO)  sensus,  osjecane,  vidi  kusati,  1,  b, 
e).  Vidjet  demo  se  malo  paka  na  kusanju  ovijeb 
muka.   B.  Zuzori  259. 

hit)  sentiendi  ratio,  nacin  osjecana  (su- 
bjektivno  prema  gg)).  0  privisiil  Boze,  .  .  .  tako 
promini  kusanje  od  srca  moga  da  osven  tobe  ni- 
jednu  nikadar  ne  oduti  slast,  nijeduu  ne  [ubi 
Ijepotu,  nijednu  ne  iste  nopristojnu  jubav,  .  .  . 
B.  Kasic,  zrc.  174. 

KUSAR,  m.  ime  nijestu  u  Srbiji  u  okrugu  ja- 
godinskome.  Livada  u  Kusaru.  Sr.  nov.  1875. 
374. 

KUSATA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskome.  (Rjeiica  Jabuca)  izvire  iz  mesta 
Prerasta  (jedan  mi  jo  prijatef  javio  da  se  to 
mesto  zove  ,Kusata').    M.  i).  Milicevid,  srb.  943. 

KUSATE^jAN,  ku.sate)na,  adj.  koji  (Hi  kojega) 


KTTSaTE^AN  8J 

treba  kusati.  -^  Sayno  u  Stulieevu  rjecniku:  ,ex- 
periendus'. 

IvtJSATI,  kiisam,  imj^f.  gusfcare,  degustaro;  ox- 
periri,  periclitari,  tentare,  conari.  —  Akc.  se  ne 
mijei'ia  (aor.  2  i  3  sincj.  kiisa).  —  Rijec  je  slara, 
isporedi  stslov.  i  nslov.  kusati,  buij.  pracs.  ku§am, 
rus.  Kyiriarb.  —  Postaje  od  1.  kusiti. 
1.  aktivnn. 

a.  gustare,  degustare,  po  malo  ci'ga  (jcla 
Hi  piva)  uzeti  u  usta,  osobito  namjeroin  da  se 
zna  kakav  je  kiis  (vidi  7.  kus).  —  Ooo  je  jamacno 
starije  znacene,  ktiko  se  maze  poznati  po  ruskome 
jeziku.  —  Izmeciu  rjecnika  u  Mika-liiiu  (kusati, 
ogledati,  okusiti  , gusto,  dogusto,  attingo,  delibo, 
praegusto';  kuSati  vino  malo  po  malo  ,pitisso'; 
kusati  malo  samo  usuima  ,primoribu.s  labris  gu- 
stare'),  u  Belinu  (.assaggiare,  assaporare,  gustare' 
jgusto'  lOU'i),  u  Bjelostjencevii  (kusam,  kostam, 
okusivam  .delibo,  praelibo,  praegusto,  gusto,  de- 
gusto'),  u  Jambresiievii  (kusam  jestvinu  ,gusto'), 
u  StiiliieiHi  (kusam  kod  kusnuti),  u  Voltitjijinu 
(,assaggiare'  ,kosteQ'),  u  Vukovu  (ko  slu§a,  on  i 
kusa,  t.  j.  daju  mu  te  jedo). 

a)  u  smislu  sprijeda  kazanome.  Hte6 
(Eva)  da  on  kusa  slabla  huda  (Adam).  J.  Ka- 
vaiiiu  47b.  Na  poso  stavi  ruku  i  ovo  pice  pocni 
kuSat  i  na  srcke  oblazit  ga.  B.  Zuzori  330.  Ea- 
kiju  kusati.  P.  Bolic,  vinodj.  2,  426.  —  Metafo- 
riiki.  Kako  sada  porodena  djeca  (,dJBvic')  raz- 
lozno  (.razlozni')  bez  zlobe  mlijeko  zudite,  da  u 
nem  rastete  u  spasenju;  ako  ste  zato  kuSali,  jero 
sladak  jest  Gospodin.  N.  Raiiina  12'J''.  potr.  2, 
2  —  3.  Tko  je  sladak,  kusaj  tega!  J.  Kavanin 
.537''.  Ah  kusajte  i  pazite,  ke  cestite  slasti  jesu. 
I.  Dordi6,  salt.  104.  Koja  gori  jesu  kuSajto,  a 
lie  koja  su  ua  zom|i.    J.  Matovic  62. 

b)  palato  pcrcipere,  osjeiati  kakav  je 
kus  cega  (objekta).  Ne  bi  zivio,  voiiao,  ticao,  ku- 
§ao ...  J.  Kavanin  477*.  Ne  razpoznajo  li  uho 
rijeci  kao  sto  grlo  kusa  jolo  ?  D.  Dauicic,  jov. 
12,  11.  —  Metafnricki.  Nijedan  hip  nesreina  ma 
du§a  6emer,  jad  i  nalip  gorciji  no  kusa.  D.  Ka- 
nina  WK  Oci  imam,  a  slijep  grodu,  zrak  se 
obrati  u  tamnosti,  gorim  stojeo  vas  u  lodu,  a 
slas  kusam  u  gorkosti.  S.  Bobajevii  222.  'Da 
neslasti  svijoh  gorfiina  kusahomo.  A.  Vita|ic, 
ostan.  .86.  Srce  ovo  bozanstveno  puiina  je  svake 
utjehe  i  sladkoga  smireuja:  u  liu  potoni,  ali  ne 
zeli  ne  slast  kusati.    I.  M.  Mattei  24.J. 

c)  uopie  jesti  Hi  piti,  Hi  obuje.  Da  voc 
nece  ploda  ovoga  od  loznoga  kusat  vijoku.  J. 
Kavanin  482a.  Da  jo  Jefrem  ubio  jim  i  kravu 
i  u  noj  tele  i  da  vise  ne  budu  kusali  mlika.  M. 
A.  Rejkovic,  sabr.  .5!--.  Ko  slusa,  on  i  kusa. 
(Daju  mu,  te  jede).  Nar.  posl.  vuk.  1.56.  —  Me- 
taforii-ki.  (Ljepota  je)  med  prislatki,  ki  tko  kusa, 
cemer  mu  se  sladak  cini  I.  Gundulid  374.  Kruh 
ne  ku§a  izpraznosti.  J.  Kavanin  386b.  Ah!  ucini, 
kad  te  knsa,  tvoju  slatkost  da  uziva  sri6na  ovom 
hranom  dusa.  A.  Kanizlic,  bogo}ubn.  23S.  (Dusa) 
koja   ouu  fasu    kusa   koju  Juda.    V.  Doson  SO'*. 

b.  expei'iri,  periclitari,  poriculum  facero, 
ox|)loraro,  tentare,  conari,  u  siremii  smislii  neijo 
kod  a  (ne  samo  0  kiisu  u  ustima).  —  Izmecta 
rjecnika  u  KrawciceWM  (,6x|ieriri;  tentare'),  n  Mi- 
kafinic  (,experior,  periculum  facio,  probo,  tento, 
periolitor' ;  kusati  srecu  ,fortunam  tentare  ot  pe- 
riclitari'; kusati,  stavit  se  ,audeo,  tento';  kusati, 
staviti  se  za  isprositi  stogod  ,aliquid  attentare'), 
u  Belitm  (,esperimentar6'  ,experior'  292*;  ,speri- 
mentare'  ,experior'  G'.lSfi;  ,provare,  far  prova' 
,experior'  593*;  ,informarsi'  ,cognosco'  401'';  ku- 
§ati  stogod  , tentare,  attentare'  ,aliquid  attentaro' 
728''),    M    Bjelostjencevii    (kusam,    ogledain.    pro- 


t  KTJ§ATI,  1,  b,  a)  cc). 

bujem  , tento,  probo,  experior,  exporimentum  fa- 
cio, degusto  hominem',  v.  pertento ;  kusam  ,audeo, 
tento,  attento';  kusam  srecu  , probo  fortuuam'), 
u  Jamhresicevii  (.probo,  tento'),  u  Stulieevu,  (,6x- 
periri,  periclitari,  probare,  oxperimontis  depre- 
hendere,  experimento  probare'),  11  Voltigijinu 
(, tentare,  sperimeutare;  ardire,  osaro'  ,versuehei: ; 
sich  unterstehen'),  u  Vukovu  (,ver3uchen'  ,tento'), 
«  Daniiicevu  (, tentare'). 

ti)  vrsiti  (jedan  put  Hi  vise  ^yuta)  na 
cemu  (ubjektu)  kakou  radnu  s  namjerom  da  se 
sazna  jeli  ono  uopce  dobro  Hi  zlo,  pravo  Hi  ne- 
pravo,  za  nesto  s^josobno  Hi  ne.  maze  se  pod- 
loznom  recenicom  izrcci  namjcra  s  kojom  se  kusa, 
vidi  n.  p. :  Nisam  ti  se  bo|om  razbolila,  vec  te 
kusam,  jesam  li  ti  draga.    Bos.  prijat.  1,  37. 

fiuj  uopce.  Svaka  kusajte,  koja  dobra 
jesu  uzdrzite.  I.  Bandulavic  41'>.  paul.  Ithoss. 
5,  20.  Sve  kusajuci  dobro  drzite.  Vuk,  pavl. 
Isol.  5,  20.  Nemoj  se  u  napridak  tuziti  na  Bo/je 
providjenstvo.  Ako  nisi  bio  srican  do  sada,  ti  si 
kriv.  kusaj  i  vidiies.  A.  d.  Bella,  razgov.  13. 
Ovo  je  reii  da  je  (Bog)  neviran.  kuSajte,  kuJajte 
i  stavidete  se  da  je  viran.  , Probate  me  super 
hoc'.  30.  Kusaj,  mozes  virovati.  F.  Lastric, 
svet.  BK 

bb)  objekat  je  sto  tjclesno.  Ogaii  zlato 
kusa  i  gvozdje.  B.  Kasic,  nasi.  22.  Pec  kusa 
sud  sudara  a  vatra  od  nevoje  kuia  pravotnoga. 
M.  Eadnio  339i.  —  A  ako  vi  kad  du§a  kom 
zledi  bolnome  vasu  svis  sadruza,  vlk  nece  za 
nu  lik  ni  mao  da  kusa.  D.  Ranina  145''.  Zla- 
menitijeh  zvijeri  od  gore  kusah  dare  ja  svakoje. 
S.  Bobalevio  214.  Jednu  zeuu  veoma  oci  bojaju 
{bolahu)  i  buduci  kusala  razlike  likarije  na- 
ravne  ...  F.  Lastrii,  ned.  316.  —  Metaforicki. 
Ki  ruku  na  tebi  kusati  odluci.  H.  Luclc  274. 
Pristupite,  da  se  udrimo  i  ku§amo  vaSu  silu.  G-. 
Palmotic  2,  401. 

cc)  objekat  je  .Uo  umno,  n.  p. :  ana) 
djelo.  Svakoga  dilo  kakvo  jest  ogaii  ce  kuSati. 
A.  Baoid  518.  —  hbU)  licSto  dusevno  Hi  umno 
na  samome  subjektu.  V  sfijoh  ovijeh  kusa  i  ukaza 
svoje  ustrpjenje.  B.  Kasid,  fran.  8'J.  lltjet  ku- 
sati bezakono  tijem  zrcalom  moje  htjone.  G.  Pal- 
motid  2,  228.  —  Pomiiivo  ima  prijo  kiisat  snagu 
svoga  tijola  i  srca.  S.  Rosa  115'>.  Sposobnosti 
svoje  da  kusaju.  P.  Petrovid,  gor.  vijen.  4.  — 
ccc)  nesto  dusevno  Hi  uopie  umno  u  koga  dru- 
goga  (ne  u  subjckta).  Budud  ja  dugo  kuSal  tve 
strpjenje.  N.  Dimitrovid  92.  KusavSi  sasma  sta- 
novitost  sv.  Inaeija ...  B.  Kasid,  in.  50.  Da  se 
usudi  Jubi  udane  kusat  viru.  G.  Palmotid  1,  254. 
Ou  tvu  kripos  kusat  zeli.  2,  107.  Kusat  liegovo 
ponizenstvo.  P.  Filipovid  16.  Vasu  |ubav  kusam 
jeli  istinita.  Vuk,  pavl.  2kor.  8,  8.  Bog  je  htio 
kusati  nasu  krsdansku  strpejivost  gladom.  S.  ^ju- 
bisa,  prip.  69.  —  Amo  pripada  i  ovakovi  primjer: 
Er  trojansku  mod  poznanu  nece  kroz  uov  boj 
kusati.  G-.  Palmotid  2,  101.  i  ovakovi  (isporedi 
dd)) :  Mnozijom  tuge  das  ...  da  srca  nih  kusas. 
N.  Dimitrovid  49.  Ter  tom  hudom  nomilosti 
hotje  (nebo)  srce  tve  kusati  za  vidjeti,  u  zalosti 
ku  do  krepos  ukazati.  I.  Gundulid  269—270.  — 
(lilil)  sreca :  kusati  sredu  znaii :  raditi  na  srecu, 
raditi  nesto  sto  se  ne  zna  kako  ce  se  poslije  svr- 
siti.  vidi  u  Belinu  rjecniku:  kusati  srecu  ,provar 
o  toutar  la  fortuna'  ,fortunam  experiri'  593''. 
Srecu  kusase  i  vu  vsakoj  igru  premagase.  Pril. 
jag.  ark.  9,  122.  (1468).  Odlucil  sam  moju  sriru 
z  druzimi  kusati.  Korizm.  32''.  Pojdosmo  k  N«- 
cujmu  za  kusati  sridu.  P.  lloktorovid  24.  Na 
poslu  vik  ne  ckui,  neg  srecu  pod'  kusaj.  N.  Di- 
mitrovid  10.     Oprt   drugi   i  trodi    put   hoti  cosar 


KUSaTI,  I,  b,  n;  cc). 


S32 


KUSaTI,  1,  b,  d). 


sriiu  kiisati.  And.  K(i6i6,  razg.  38.  Hajte  brie 
vojsku  da  kupiiuo,  s  ovfiarima  .src6u  ila  kusamo. 
Nar.  pjas.  vuk.  i,  "lOS.  Poftno  da  kusa  sroiu  u 
Stapu.    Nar.  prip.  vuk.  121. 

<l(l)  objekat  je  icjade.  Znana  bo  [u- 
biti  jer  ga  s'  kuSal  mozeS.  M.  Marulii  131.  Oto 
sara  te  kusao,  Radoaave  .SivorinCo,  bi  li  mi  so 
uiuio  pri  potribl  izvrniiti.  Nar.  pjos.  u  P.  llok- 
torovic  21.  Ako  6o5  volik  broj  prijato|a  imati, 
nialo  ill  u  tvojoj  potrebi  kiisat  liti'.  N.  Dimi- 
trovic  1.5.  Drupiara  uzdana  koga  ste  kuSali.  I. 
T.  MrnaviA,  osm.  lit.  Ku§aju  ga,  ima  1'  lico  od 
jakosoi  u  trpjonju.  J.  Kavaiiin  3.58^  Mi  6emo 
kuSati  njso  vjoncane  jubovcB.  Nar.  [ijes.  raikl. 
beitr.  1,  28.  Hodi,  brato,  da  kuSamo  jubo.  Nar. 
pjos.  u  M.  A.  Kolkovid,  sat.  17*.  AT  neka  ga 
(ylavara)  i  sva  ku(^a  slusa  ili  tarem  pol  godine 
ku5a,  K2».  UzdrXati  mu  sveto  odriSene  za  iiiko 
vrimo  kuSajuci  ga.  Ant.  Kad6i6  248.  Da  bi  ku- 
§ali  sebe  istijeh.  J.  Matovid  204.  On  ne  tone 
5to  je  posustao,  vece  tono  to  on  kusa  jubu,  hoie 
li  mu  juba  vjerna  biti.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  571. 
Hodi,  brate,  da  ku§amo  lube,  da  vidiino,  il'  je 
s  moje  jubo,  il'  jo  s  mojo,  il'  je,  brate,  s  tvoje. 
634.  Djovojka  rod  kusa.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  204. 
—  6esto  u  teologiinome  jezikii :  Bog  kusa  lude. 
Bog  kusa  svetoga  Joba,  kakono  ti  zlato  kusaju. 
M.  Divkovic,  nauk.  94''.  Pojde  Bogu  ki  ga  kusa. 
J.  Kavanin  385a.  Hoti  Bog  po  svakoj  podob- 
nosti  svog  slugu  na  svaki  na6in  kusati.  E.  Pavic, 
ogl.  346.  Kasa  vas  Gospodin  Bog  vas,  da  bi  se 
oftito  ucinilo  ...  J.  Matovio  511.  Kakono  je 
kusao  Abrama,  Tobiju,  Davida.  B.  Leakovi6, 
gov.  72.  —  (udi  kusaju  Tioga  (kad  grijese).  Kusat 
Boga  tad  se  zgada,  kad  se  govori  oli  cini  stogod 
broz  pravoga  uzroka  za  isku.sat  mogudstvo,  mu- 
drost,  pravdu,  milosrdje  .  .  .  bozanstveno.  Blago 
turl.  2,  83.  Sta  ku§ate  Boga?  Vuk,  djel.  ap. 
15,  10.  Kusase  Boga  u  srcu  svom,  istuci  jela 
po  voji  svojoj.  D.  Danicic,  psal.  78,  18.  Na  novo 
kusase  Boga.  psal.  78,  41.  —  vrag  kusa  (nidi 
napastovati),  ali  s  namjernm  da.  covjek  sagrijesi. 
Potrebno  bi,  da  bi  uaopast  kusala  tebo.  J.  Ma- 
tovi6  511.  Isusa  odvode  duh  u  pustii'iu,  da  ga 
davo  ku§a.  Vuk,  mat.  4,  1.  Cetrdesot  dana  ku§a 
ga  davo.  luk.  4,  2.  —  slicno  je  i  ova  (u  drugoj 
polovici  primjera) :  On  (Hog)  ne  kusa  nikoga, 
nogo  svakoga  kusa  nogova  slast,  koja  ga  vuco  i 
mami.  Vuk,  jak.  1,  13 — 14.  i  ovaki  primjcri  u 
novome  zavjctu:  Kusajuci  ga  iskahu  da  im  po- 
kaie  znak  s  neba.  Vuk,  mat.  16,  1.  Sto  me  ku- 
Sate,  licemjeri?    22,  18. 

ee)  zivina.  Kupio  sam  pet  jaram  volov 
i  gredem  kusati  nih.  I.  Bandulavic  163'J.  luc. 
14,  19.  Drugi  odgovara,  da  jo  kupio  pot  jar- 
mova  volova,  da  mu  jo  potriba  ici  ni  kusat  u 
jarmu  i  plugu  kako  ce  orati.  F.  Lastrii,  od'  235. 
Ovi  bo  orao  neboski  kao  i  zomajski  kusa  ptice 
i  razabiro  prave  od  kopiladi.  P.  Lastrid,  nod.  41. 
Izvodo  mu  zdrala  volikoga,  kusao  ga  i  kusao 
Rado.    And.  Kacic,  razg.  310''. 

b)  tentare,  conari,  ztiadene  se  razlikuje 
od  predasi'iega  u  tome  sto  je  objekat  djelo  koje 
suhjekat  ne  zna  hoce  li  moei  izvrsiti,  te  kusati 
znaci:  poiiiinti  (jedan  ili  vise  puta)  djelo  s  na- 
mjerom  da  se  svrsi,  ako  se  moghude,  ili  dajbudi 
da  se  sazna,  moze  li  se  sorsiti. 

aa)  objekat  je  u  ace.  Koko  da  ni- 
kadar  ne  ku§ah  taj  dila,  ni  opoih  taku  stvar,  ni 
da  mi  bi  mila.  P.  Hoktorovid  66.  Znadijahu 
bogo|ubne  ovo  zeno  da  jo  tolikim  kamonom  grob 
zavajon  koliko  ga  one  odvaiiti  no  mogadijahu, 
ali  uzgana  jubav  usilujo  kusati  i  ona  koja  su 
neuzmozna  (,neuzmlozna').    F.  Lastri6,   nod.  183. 


Tada  ira  re6e  ispovidnik:  ,Sluzite'8e  mojim  svi- 
tom :  u  napridak  trgujudi  nomojte  se  kloti  ni 
krivo  ni  pravo  ni  lagati  .  .  .'  ObotaSe  da  do  to 
kuSati  za  godinu  dana.  M.  iJorifiid,  zrc.  130.  Ne 
znam  ja,  o6u  li  pogodit  to  pismo,  kozaru  ..  .; 
al'  6u  kusat  .  .  .  pismu.    M.  Katan6i6  46. 

bb)  djelo  se  izriie  injinilivom.  Svoti 
Augustin  dosed  kusa  nodohitnu  tu  viSinu.  .T.  Ka- 
vanin 508'>.  Kada,  koliko  li  puta  ste  ku§ali  odo- 
liti  ovim  napastma?  F.  Lastrid,  od'  186.  Po- 
grdit  Boga  kusa.     V.  Doson  6*. 

cr)  djelo  se  izriSe  podloHnom  recenicom 
s  da.  nemam  primjera,  isporedi  kod  3,  b,  c). 

dd)  djelo  je  u  podloznoj  interogativ- 
noj  reienici,  jer  se  hoce  saznati  moze  li  se  vrsiti. 
To  kusaji    moroS  li   dosognuti,  kako  jo  udii'ieno. 

F.  Lastrid,  tost.  bil.  278'>.  Vidjo  covika  gdi  e 
nasikao  drva  to  slozio  u  snop,  kusa  more  li  no- 
siti,  il'  ne  mora.  nod.  120.  Privoji  Saul,  i  metnu 
na  lioga  (Davida)  svoje  oruzje,  pripasavSi  mu 
svoj  mad.  poco  David  kusati,  ode  li  znati  u  oruiJju 
hoditi.  E.  Pavid,  ogl.  210.  —  (Oi'aj  bi  primjer 
mogao  pripadati  i  pod  c)  cc))  Oru2avsi  so  David 
poco  kuSati,  kako  se  pod  oruzjem  vladati  ima. 
And.  Kadid,  kor.  163. 

ee)  nema  objekta,  jer  se  razumije  po 
smislu.  Vsuda  smo  kuSali,  nismo  mogli  posuditi. 
Mon.  Croat.  216.  (1526).  Ako  bi  t'  taj  vila,  raoli 
ju,  nu  kusaj,  u  nu  dopustila.  N.  Najeskovid  1, 
188.  Ako  se  ne  bi  mogli  za  tri  pune  godino 
sastat  kusaj  udi  cesto.  M.  Dobretid  565.  —  U 
ovome  primjeru  i  udio  zamjenuje  infinitiv:  Ja 
sam  kusa  i  udio  mnogu  dicu  aritmetiku.  M.  Zo- 
ricid,  aritm.  jiredg.  11. 

e)  indagaro,  investigare,  perscrutari,  ex- 
plorare,  u  siremu  smislu,  ispitivati. 

tin)  objekat  je  u  ace.  i  ne  znaci  ce- 
fade.  Zatoj  svak  kusaj  besjedu  i  zori  i  dobro 
svak  slusaj,  sto  se  sad  govori.  M.  Drzid  430. 
Dobro  kusajte  sto  vam  so  sad  pravi.  434.  Dok 
ne  vidim  i  ne  kusam  stvar,  od  tebe  koju  slusam. 
V.  Doson  257a.  Xe  ku§ajte  sve  vere  i  sve  redom 
gradove,  znade  1'  svaki  za  Boga  i  za  ime  Bozje. 
Nar.  pjos.  vuk.  1,  12.S. 

bh)  kad  je  objekat  cejade,  moze  biti 
imperfektioni  glagol  prema  2.  iskusati,  1,  f  (vidi 
i  1.  ispitati,  1,  a,  a)).  Izpitiva  (okriolenoga)  joli 
istina  sto  se  govori  ua  liega,  kusa  svjedoke,  tor 
stav]a  pomiiu  za  cut,  govore  li  svi  na  isti  nacin. 
D.  Basid  86.  Sudac  budud  ga  kuso  i  povrado  .so 
kusat,  nije  ga  naso  u  nidem  kriva.  A.  Kalic 
203.  Ja  du  liega  naj  prijo  kusati,  ako  ti  nista 
ne  dene  udiniti,  ja  du  mu  kazati  za  tebo.  Nar. 
prip.  vuk.'  197.  Dodo  zeiii,  pa  je  nauci  da  kusa 
Bai-Celika,  do  mu  je  junastvo.  203.  To  ga  stanu 
kusati  otklo  mu  novci.    Bos.  vila.  1886.  74. 

cc)  mjeste  objekta  ima  interogativna 
recenica.  Pristupi  ovamo,  da  opipam  tebe,  da 
kusara,  jesi  li  ti  sin  moj.  I.  Bandulavic  4sa.  gen. 
27,  21.  Jostera  du  pridrzati  Gradiraira  u  besjedi, 
pri  ovoj  zgodi  za  kusati,  kako  jubit  mono  slijedi. 

G.  Palmotid  2,  217.  Ja  du  kusat,  ostavjena  joda 
lipos  pladna  lica  bude  jaca.  2,  433.  Jer,  dim, 
hodu  ja  kuSati,  hoce  li  me  poslusati.  P.  Hekto- 
rovid  (?)  13").  Dok  ne  kusa  sto  je  zlato.  V.  DoSen 
71'J. 

dd)  kao  da  amo  pripada  i  ovaj  pri- 
mjer, u  kojemu  je  mj.  objekta  podlozna  reienica 
s  da,  ali  moze  biti  da  je  pisac  zlo  preveo  tali- 
jansku  rijec  provare  (sto  bi  ovdje  mogla  znaciti: 
pulvrdivati),  isporedi  i  2.  iskuSati,  1,  g.  Mnozi 
ostali  bogoslovci  kusaju  i  iziskuju  da  nijodna 
kropost  moze  biti  bos  [ubavi.  K.  Magarovid  8. 
d)  experientia   diseero,  usu   cognoscere. 


KUSaTI,  1,  b,  d).  8 

pokazuje  uspjeh  prema  preiainijem  znacenima, 
te  znaii:  znati,  poznaoati  ono  sto  se  trazilo  da 
se  sazna. 

aa)  objekat  je  u  ace.  Ovu  stanovito 
istinu  kusam.  I.  IvaniSevid  247.  Ovu  istinu  to- 
liko  ocitu  ku  svaki  dan  kusam.  P.  Badov6i6, 
na6in.  9.  Koriolan  Cipcic  tako,  poklije  kusa 
svijeta  varke...  J.  Kavanin  82a.  Tijelo  s  dusom, 
s  tijelom  dusa  nek  obcenu  pravdu  kusa.  556". 
Mi  zuamo  da  ovi  svit  zlo  je  stane  za  nas,  ori 
se,  Bog  ovo  nam  cestokrat  spomeniva;  ovo  isto 
ku.samo  i  mi  svaki  dan,  svaki  Cas.  A.  d.  Bella, 
razgov.  168.  Kusamo  ovu  priugodnu  i  prislatku 
pomuu  casti  Bo2je.  J.  Matovii  338.  To  ti  more§ 
na  teb'  kusat  isti.   J.  S.  Re}kovi6  227. 

bh)  mjeste  ohjekta  ima  interogativna 
recenica.  Hoi  viditi  i  kusati  ke  cu  t'  muke  za- 
davati.  M.  Marulic  324.  Strila  tva,  nemila  ]^u- 
bavi,  meni  ue  da  pokoj  vik  zudeni  da  mogu 
kuSat,  kako  se  prima  svim  tima  ke  za  dvor  svoj 
dvorit  vazima.  D.  Raiiina  116t>.  Sad  ce ,  kusat 
gusar  hudi,  sto  je  hrabrene  vrijedat  (udi.  G-.  Pal- 
motic  2,  260.  .Jodan  krat  smo  mi  kusala,  sto  jo 
gospodit  i  vladati.  2,  38G.  Prikuci  mu  uho  ku 
ustom  kuSajuii,  jeli  se  dusa  dilila.  S.  Margitic, 
fala.  172.  Gdi  6e  kusat,  gdi  ce  znati,  male  grijehe 
kako  Bog  6e  pedepsati.  J.  Kavanin  431*.  Ku- 
5aju  svaki  dan  Sto  plodi  zal  izgled.  A.  d.  Bella, 
razgov.  65.  K  noj  (Mariji)  u  svim  vaSim  po- 
tribam  uzdisito  i  na  pnmoi  zazivajto  .  .  .  i  kuSa- 
6ete  istinito  za  zivota  i  na  fias  smrti  vaSe,  ko- 
liko  je  mogu6a  obrana  primilostive  majke  nase 
priblazene  divice  Marije.  Grgur  iz  VareSa  9. 
Da  biste  mogli  kuSati  koje  je  dobra  i  ugodna  i 
savrsena  voja  Bozija.    Vuk,  pavl.  rim).  12,  2. 

cc)  mj.  objekta  ima  recenica  s  da.  Koji 
kusamo  da  je  toj  uaravsko  ucenje.  M.  Gazarovic 
IV.  I  Tiberij  kusa  dosti  da  puci  su  od  jakosti. 
J.  Karaiiin  275b. 

(M)  nema  objekta,  jer  se  razumijc  po 
smislu.  Ludos  je  sijati  zem}u  onu,  ku  budes  ti 
kusav  pozuati,  podoban  da  t'  ne6e  na  vrijome 
plod  dati.  D.  Raiiina  15t>.  Znadise  to  dobro  i 
biSo  kusal.  P.  Radovfiic,  nacin.  52.  Ja  sam  sta- 
novit  da  mi  Gospodiiia  dobro ta  kazo,  dace  mi 
dobra,  kako  sam  kusal  u  tolioih  darili  i  dobro- 
cinjih  koje  sam  od  nega  prijal.  207.  I  nahodimo 
se  u  mnozije  straovije,  kako  kusamo  i  vidimo 
svaki  dan.  P.  Posilovi6,  nasi.  44*.  Vij  i  kusaj 
na  sve  strano.  A.  Vitali6,  ostan.  i.\.  Ne  zna, 
nije  kusao.  S.  Margitid,  fala.  95.  Bez  kojo  je 
(krjeposti)  slaba  dusa,  vjeruj  meni  ki  sam  kuSa. 
J.  Kavanin  88a. 

e)  sentiro,  znaiene  je  oajecati  gdje  se 
osjecane  (tjelesno  i  duhvno)  shvaca  kao  znane 
kod  d). 

aa)  objekat  je  u  ace.  Voselja  se  iz- 
bavi,  a  strahu  se  ne  daj,  ufanje  ostavi,  boljezni 
ne  kusaj.  P.  Hektorovi6  70.  Tko  zla  kuin  ni, 
ne  more  dobra  znat.  N.  Dimitrovii  11.  Neka 
ftuja  i  kusaju  poraz.  .S.  Budinic,  sum.  56*.  Iz- 
bavi  tuzna  me  zivota  (smrti!)  nok  mir  meu  ii- 
vim,  koji  ja  kusati  ne  mogu,  budem  ga  meu 
mrtvim  imati.  D.  Raiiina  82*— 82l>.  Tko  vele  o 
smrti  sve  misli  na  svit  saj,  ne  uziva  zivota,  ni 
cuje,  ni  kusa,  pace  ga  prije  reda  smrti  zlom  sa- 
druza.  93*.  Blazeni  vi  nirai  ki  rici  ne  imate 
ter-  mane  sve  muke  na  svitu  kusate.  9(i^.  Oh 
koli  razbludno  trajal  bih  dni  moje  kuSajuc  pri- 
6udno  radosti  svakoje!  128*.  Tozijem  moja 
svijes  i  duSa  odveie  se  velmi  boli,  i  s  tobome 
nemir  ku§a  razdijelivsi  zled  na  poli.  M.  Pele- 
grinovic  195.  Obilnost  od  bogactva  kusati.  A. 
Qu6eti(S,    roz.   jez.    10.      Ugodnosti   segaj   svijeta 


3  KUSaTI,  2,  b,  a). 

koje  kusasmo  u  tastinali  nasijeh.  302.  Koju  li 
slados  u  srcu  tvomu  kusase  onada...?  roz.  mar. 
134.  Moja  mlados  trpi  i  ku§a  muke  one  sve 
naj  gore,  osudjena  koje  duSa  pored  pakla  podnijet 
more.  I.  Gundulic  260.  Da  tva  miso  i  tva  dusa 
ne  pozudje  ino  viku,  razmi  slave  u  koj  kusa 
vrijedno  srce  pravu  diku.  268.  Ne  vjeruje  i  vje- 
ruje,  sto  od  draga  svoga  slusa,  smrtne  u  srcu 
smeie  kusa.  466.  BivSi  od  meno  ti  daleco,  ki 
jad,  koju  boles  kusa?  G.  Palmotid  2,  12.  Svuda 
upado  smrtue  u  vaje,  svuda  kuso  jad  pakjeni. 
2,  57.  Dvakrat  kuso  smrtno_  bijene,  dvakrat  raz- 
bijen  ruxuo  jesi.  2,  107,  Cuvaj  se,  odilivsi  se 
milost  Bozja  ka  je  zivot  tvoj,  ti  no  kusaS  skode 
koje  sobom  donosi  smrt  prva.  P.  Kadovcid,  ist. 
175.  Slast  je  nika  kuSat  duhu,  gda  ni  modi 
kusat  juhu.  P.  Vitozovid,  cvit.  42.  Muogo  je 
stvari  boje  vjerovat  nog  kusat.  (D).  Poslov.  dauic. 
Ona  tada  kusa  bol  i  muku  veliku.  A.  Vita)id, 
ist.  147.  Ma  dusa  pokoj  kusa.  169*.  Zasto  Jute 
tej  zalosti  od  nili  svaka  gorko  kusa.  ostan.  25. 
U  poslu  duhovnomu  kusa  i  nahodi  covik  niku 
teskodu.  I.  Grlicid  203.  Pomaiika  u  noj  slast, 
^eja  i  nasladenje  koje  je  kusala  prvo  u  dobrih 
djelih.  230.  Neka  ja  ne  bi  kusa  u  oni  cas  tvoje 
pravedno  pedipsanje.  L.  Terzid  79.  Vele  mane 
muke  kusa  (bogat  mrtao).  J.  Kavaiiin  420*.  Tej 
toXcino  prevelike  bise  kusao  sveti  Krsta.  502''. 
Svaki  dan  kusamo  teske  tuge.  A.  d.  Bella,  razgov. 
181.  Kusat  du  drage  dni  tvoj  sluga  ko  u  raju, 
kad  padu  osram}oni  ki  na  me  ustaju.  I.  Dordid, 
salt.  381.  Kusaju  drag  pokoj.  450.  Umrli  ku- 
saju svuda  teSko  odinstvo  vaja  i  truda.  uzd.  10. 
Slas  koju  s  te  Jubavi  kusaju.  bon.  102.  I  u 
rados  koju  dusa  s  Isukrstom  uvijek  kusa.  209. 
U  istom  tvomu  plandovanu  nemir  kusas.  B.  Zu- 
zeri  66.  Nije  li  doslek  kuso  bez  broja  u  svomu 
srcu  zvana  ovakijeh  i  nadahnuda?  67.  One  za- 
losti koju  ste  kusali.  H.  Bonacid  144.  Dusa  duti 
i  kusa  vedu  boles  negoli  tijelo.  V.  M.  Gudetid 
134.  Kojoj  (dioici)  dusa  bUidnog  smrada  jos  ne 
kusa.  V.  Dosen  6*.  Niti  kusa  kada  glada.  73''. 
Da  nit'  tilo,  niti  dusa  ved  kriposti  koje  kuSa. 
86*.  Tko  ne  kusa  kad  nemira  ne  zna  pravo  cinit 
mira.  127*.  Ovi  strah  imao  je  i  kusao  isti  Isu- 
krst,  I.  Velikanovid,  uput.  1,  306.  Adam,  David. .. 
kusali  jesu  usiona  napirana  hudoba.  J.  Matovid 
510.  Node  ti  biti  drugovdje  radosti  take  kakvii 
des  kusati  u  crkvi.  I.  M.  Mattel  129.  Kusa  u 
sebi  neki  nemir.  A.  Kalid  127.  Ali  jadu  kusa 
smedu  (lavica)  negov  (poroda)  pazed  poraz  |uti. 
P.  Sorkodevid  580''.  Nu  izdane  cjed  Jubavi  sved 
des  kusat  gorke  smede.  582*.  Sve  vjernosti  plod 
destiti  jur  kusaju  bez  predana.  593'' — 594*.  — 
Amo  bi  mogao  pripadati  i  ovaj  primjer  u  ko- 
jemu  je  objekat  ie^ade,  ako  je  znacene  kao  kod 
trpjeti ;  Neka  te  kusa  tko  te  ne  zna.  (D).  Poslov. 
danid. 

bb)  mjeSte  objekta  ima  podluzna  rece- 
nica s  da.  Sto  je  boje  znara  i  vidim,  pade  kus.am 
da  je  ovako.   G.  Palmotid  1,  272. 

cc)  objekat  se  razumije  po  smislu.  Kad 
se  razboli,  onda  boje  i  bistrije  zna  sto  je  zdravje 
i  bolest,  jerbo  kusa.    A.  Badid  459 — 460. 
2.  pasivHO. 

a.  prema  1,  a  (a  jedinome  je  primjeru 
uprav  znaiene:  poznat  po  knsanti,  isporedi  b,  b). 
Lud  je  kusan  kus  tko  pusti  a  pohvajen  uzme  u 
usti.    (D).  Poslov.  danid. 

b.  vidi  1,  b. 

a)  uopcc  (kuSan  kao  pravi  particip). 
Mir  nigdare  kusani.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  46.  Za 
koje  vrime  neka  bude  kusan,  jeli  liegovo  sa- 
zvanje    od    otca    od    svitlosti.    M.  Bijankovid  61. 

53 


KUSaTI,  2,  b,  a). 


884 


kuSevai^e 


Ofiistiti  ei-e  6e  ga  ave  uevo)6  tad  kuSane.  J.  Ka- 
vaAin  SSSl".  S  o6ima  duSeviiiin  vidi  Gospu,  koja 
inu  rofo:  ,Nisi  zapu56en,  nojjo  kiisnii'.  M.  Zo- 
riJic,  zroalo.  85.  Ovo  jo  oii  muogi  kuSano. 
osniina.  49.  Da  jo  za  takova  bio  kusan  i  poziiau 
po  svoimi  dilovaiiu.  Ant.  Kadfti6  23.j.  Kada  smo 
kiiSaiii  od  Boga  u  stvariraa  suprotivnijeraa.  J. 
Matovid  455. 

h)  koji  je  kulanein  posnat  kao  va}an, 
dobar,  sposoban  itd.;  shvaia  se  kao  adj.,  zato 
ima  i  adv.  (vidi  bb)). 

au)  adj.  aau)  o  6eiim  nezivu.  Da 
imamo  medu  nami  dobre  obete  i  pravoverne  rote 
podb  nopokolobomi  i  kuSanomi  pi-av6mi  poiatbmi. 
Spom.  .-sr.  1,  122.  (1414).  J«r  je  kuJan  ovi  nafiin 
ozdraviti  taku  nerao6.  M.  Pelogrinovid  200.  Ima 
vo6u  kuSanih  taeloma.  J.  S.  Ilo[kovi6  14(5.  — 
hhh)  0  ce(adetu.  I  neka  jih  (sinove)  putetn  prati 
kuSan  gojafi  naj  vjeriiiji.  J.  Kavaiiin  76-1.  Opiruc 
oStro  lice  vojevoda  va§  kuSani,  svim  skazuje .  . . 
188a. 

hb)  adv.  kiiS3.no,  u  jednome  primjeru 
XVIII  vijeka,  znaci:  vjesto  (po  kusanii),  pa  i  pa- 
mettw,  razumno.   Ijjubav   po2udna,  kuSano  govo- 
re6i,  himbona  jo.''t.   P.  KneZevid,  osm.  809. 
3.  sa  se. 

a.  pasivno.  Nit'  se  kusa  ve6  stvar  druga. 
V.  DoJon  48''.  Da  se  prije  kusa  vino.  64t>.  — 
Ca  se  vidi,  tifie  i  kusa.  H.  Bouafiid  109.  Sto  se 
oSima  vidase  i  kusase  ostalijem  cutjenstvima. 
I.  M.  Mattoi  80.  —  Kako  se  zlato  ku5a  v  ognu. 
Transit.  70.  Ki  da  se  od  nas  nacin  kusa?  koje 
puto  da  drzimo,  na§a  koerca  da  nas  slusa?  G-.  Pal- 
motic  2,  234.  Komedija  koja  se  kusa  prije  i 
priciiia  pet  5es  puta  dokle  naj  poslije  prid  pukom 
nazbil  prikaze  se.  B.  Zuzeri  198.  Ludim  se  brod 
kusa.  Nar.  posl.  vuk.  171.  I  okuSacu  ih  kako 
so  kusa  zlato.  D.  Danicii,  zahar.  13,  9.  —  Pri- 
jatej  so  hita  u  vo]i,  a  kusa  u  nevo)i.  (Z).  Poslov. 
danic.  —  Kad  pravdana  kusaju  se.  B.  Zuzeri 
97.  — Vede  se  koristi  duhovne  kusaju.  I.  A.  Ne- 
nadid,  nauk.  198.  —  Ka  so  boles  ima  i  kusa,  ki 
covjeka  jad  ustrili,  istiskaua  _kad  se  dusa  s  bol- 
nijem  tijolom  rve  i  dijeli.  Gr.  Palmotid  3,  17a. 
I  takva  so  rados  kusa  s  liim  bosjeded  kakva  u 
raju.  P.  Kanavelid,  iv.  141.  Tako  i  sunce  zimu 
buga,  da  se  tep(e  vrijeme  kusa.  J.  Kavaiiin  472t'. 
Moze  se  ova  muka  kusati,  a  ne  izreci.  A.  d. 
Bella,  razgov.  35.  —  Bez  sitbjekta.  Cim  so  ocito 
pozna  i  kuSa  da  su  vjorni  svjoti  moji.  G.  Pal- 
motid 1,  222. 

b.  refleksivno  \  uprav  kusati  sama  sebc,  ali 
moze  imati  i  znacene  kao  kod  1,  b,  h). 

a)  isporcdi  1,  b,  b)  ee)  na  krajit.  A  i 
mi  onbdi  jostb  hodemo  se  kusatb  o  nemb  i  mo- 
liti  ga  da  pojdo.    Spom.  sr.  1,  78.  (1406). 

b)  vidi  1,  b,  b)  bb).  Odu  so  kusati  nlke 
stvari  pisati.  Narucn.  2b.  Kusase  se  uzet  mu 
isti  zivot.    I.  J.  P.  Lucid,  izk.  17. 

r)  s  podloznom  recenic.om  u  kojoj  je  da. 
Himbeni  i  nenavidjivi  Parizoji  kuSaju  se  u  da- 
naSnom  ivandeju  da  ufate  spasiteja  u  govorenu. 
F.  Lastrid,  od'  284. 

KU§AV,  adj.  koji  se  mole  kuiati.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjccniku:  ,probativus,  usu  cognitus, 
empiricus'. 

KUSaVAG,  kiiSavca,  m.  covjek  (Hi  sto  se  misli 
kao  covjek)  sto  kuSa.  —  U  Bjelostjenievu  rjec- 
niku:  kajkavski  kuSavec,  ku.sevnik  ,probator,  ten- 
tator',  i  u  Stulicevu:  kuSavec,  v.  ku.salac  iz  Bje- 
lostjenceva. 

KU§6aNIN,  m.  iovjek  iz  sela  Kusca.  J.  Bog- 
danovid.  —  Mnozina:  Kiisdani. 


KUSCaNKA,  /.  zenski)  cefade  iz  sela  Kusca. 
.J.  Bogdanovid. 

KUScJANKiriA,  /  vidi  KuSdanka.  J.  Bogda- 
novid. 

1.  KUSCIU,  m.  dem.  1.  kusac.  —  U  svijim 
primjerima  stoji  -Sd-  mj.  -56-  (po  iakavskome  i 
ponesto  po  zapadnome  govoru).  —  Od  xviii  vi- 
jeka. Tor  kuSdida  do  dva  mo^a  sebi  riza,  Aoj 
udili.  A.  Vita|id,  ostan.  00.  CastiS  kriza  Isu- 
sova  u  prikaozih  dva  ku5dida.  ,7.  Kavaiiin  314''. 
KuSdid  kriza,  mrva  krune.  330".  U  kusdidu  od 
ostije.  H.  Bonadid  110.  Svaki  kusdid  platna. 
Ant.  Kaddid  1S9.  Odlomiti  kusdid  velike  ostije. 
162.  KuSdid  ,fru3tulum'.  D.  Nomanid,  cak.  kroat. 
stud.  38. 

2.  KU§CIO,  »(.  dem.  3.  kusac.  —  U  Mikalinu 
rjehiiku:  vidi  kusac,  i  u  Stulicevu:  ,cauda  mu- 
tilus'. 

KUSfilNA,  /.  augm.  1.  kusac.  —  Cakavski  sa 
-Sd-,  isporedi  1.  kuscid.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  KuSdina  ,augm.  frustum'.  D.  Nemanid,  dak. 
kroat.  stud,  iftsg.  39. 

KUSCAR,  m.  vidi  gustor.  —  U  JambreSicevu 
rjecniku:  ,lacerta'.  —  Ima  i  nslov.  kuscar. 

KUSCARICA,  /.  vidi  gusterica.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  KQsdarica  ,i.  qu.  giisderica'.  D. 
Nemanid,  dak.  kroat.  stud.  iftg.  51.  —  Ima  i 
nslov.  kusdarica. 

KtJ§CER,  m.  vi^i  guster.  —  U  Bjelostjenievu 
rJecm'fcM :  kuSter,  zelembak  ,saura,  lacerta  major', 
i  u  Stulicevu:  v.  guster  iz  Habdeliceva.  —  Ima 
i  nslov.  kusder.  —  I  u  prenesenome  smislu :  u 
Bjelostjenievu  rjecniku:  kusder,  bol  ,aagina'. 

KUSCERINAC,  kuSderinca,  m.  vidi  guster.  — 
U  Bjelostjenievu  rjeiniku:  kajkavski  kusderinec 
,chalcidix,  lacertula,  v.  lacerta'.  —  Ima  i  nslov. 
kusderinec. 

KU§E,  KuSeta,  m.  ime  musko  (I'yP-  Kuzma?). 
—  XV  vijeka.  Kuse  Fabjanid.  Mon.  croat.  58. 
(1433).  Stifanu  i  nega  sinom  Kuseti  i  Blazu. 
57.  (1433).  Kusete  t^tefanidu.  59.  (1436).  KuSe 
Emrihovid.    86.  (1459). 

KUSe6aK,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Grgur 
Kusocak.    Mon.  croat.  236.  (1533). 

KU§ENCA,  /.  vidi  konsijencia.  —  Na  jednome 
mjcstu  XVII  vijeka.  I  po  kusonci  dadosmo  u  ruke 
vladici  kudisda.    Starino.  19,  255.  (1673). 

KUSeNCIJA,  /.  vidi  konsijoncija.  —  Od  xiv 
vijeka  po  sjeverozapadnijem  krajevima.  Procine 
i  stimaju  po  svojoj  kusenciji.  Stat.  poj.  ark.  5, 
261.  I  toj  stoji  u  razumu  i  kusenciji  onih.  270. 
Po  nih  kusenciji.  Mou.  croat.  s7.  (1460).  Na 
skupsciuu  od  dogojajih,  to  jest  kazih  od  kusen- 
cije.  M.  Bijankovid  57.  Za  dobro  uciniti  svotu 
ispovid  vaja  prije  dobro  protresti  svoju  dusu  i 
kusencij'i.  L.  Terzid  4.  Oskvrnena  kusencija. 
52.  S  napuiionstvom  pridobie  kusencije.  I.  Krajid 
31.  KuSencija  (u  Istri).  Nasa  sloga,  god.  20, 
br.  5. 

KUSENIK,  vidi  kusnik. 

KUSENOST,  /.  u  Stuliicvu  rjecniku:  v.  ku- 
Sane.  —  nepouzdano. 

KU§ENSTVO,  n,  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  ku- 
Saiie.  —  nepouzdano. 

KUSET16,  m.  prezime  (isporedi  Kuse).  —  xvi 
vijeka.  Jandrija  Kusotida.  Mon.  croat.  808.  (1598). 

KUSEVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kusuje  (vidi 
2.  kusevati).  —  Stariji  je  oblik  kusevanjo.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenievu  i  u  Jambreii- 
cevu,  ali  u  ohadva  s  kajkavskijcm  uhlikum  kuSu- 


ktjSevaiSte 


835 


1.  KU§NUTI 


vane.  Ali  za  vo}u  kuievani'a  all  ticanja  ruka. 
Starine.  23,  146.  (U96).  Kusevanjem,  oboAa- 
njem  .  .  .    Narucn.  oS-i. 

1.  KUSEVATI,  kusujem,  imp/,  vidi  kusati.  — 
U  nase  vrijeme  u  ut/arskijeh  Hrvnta.  Hocos  li 
mi,  Serman,   vino  kusevatiV    Jaoke.   155. 

2.  KUSeVATI,  kusujem,  impf.  lubiti,  ejelivati. 
—  Od  nem.  kiissen  Hi  joS  bofe  od  nem.  kuss,  ;;o- 
fubac,  isporedi  kusac.  —  Nemam  potvrde  za 
vblike  od  osnove  kusev-  (ali  vidi  kod  kusevane), 
jer  se  infinitio  i  prosla  vremena  nalaze  se  samo 
s  osnovom  kusuv-  po  kajkavskom  govoru;  samo 
u  Voltigijinu  rjecniku  ima  oblik  kusovati  za  inf. 
sto  nije  dosta  pouzdan.  —  Od  xvi  vijeka  po  sje- 
verozapadnijem  krajevima,  a  izmcdtc  rjecnika  u 
Bjelostjencevu  (kusujem,  kusuvati,  (ubim,  celujera, 
jubnem  ,osculor,  deosculor,  basio,  suavior,  disu- 
avior'),  ii  Jambresicevti  (kusujem  ,osculor'),  ii  Stii- 
licevti  (kusuvati,  po|ubiti  iz  Habdeliceva),  «  Vol- 
tigijinu  (kusovati    ,baciare  spesso'    ,oft  kiissen'). 

a.  aktivno.  (Glovik)  kriz  kusuje.  Korizm. 
88*.  ZacoSo  cesari  noge  papam  kusuvati.  P.  Vi- 
tezoviii,  kron.  118.  Zena  naj  vec  kad  kusujo , 
naj  ve6  onda  zla  zmisluje.  cvit.  99.  S  tim  te 
Bog  voseli,  kusujem  i  grlim.    M.  Kuhaoevii  70. 

b.  sa  se,  reciprucno.  —  U  Bjelostjenievu 
rjecniku:  kusuvati  se,  colovati  se,  pojubiti  se 
jinvicem  osculari,  mutuo  se  osoulari'. 

KUSEVIO,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka.  Pred 
Iv('aJnom  Kus(e)vi6em.  Men.  croat.  48.  (1414). 
Nevesta  plovana  KuSovida.    53.  (1423). 

KUSEVNIK,  m.  vidi  kuSalac,  kusac.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku  (vidi  kod  kusavac  ,  i  u 
Stulivevu  (v.  kusalao  iz  Bjelostjenceva). 

KUSiC,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka.  Stane 
Kusi6.  Men.  croat.  86.  (1459).  Kiisic,  prezime. 
u  hrvatskoj  krajini.  V.  Arsenijevic.  Milenko 
Ku§i6  iz  Ivanice.    1^.  Stojanovi6. 

KUSICI,  in.  pi.  line  selu  u  Srbiji  u  ukrugu 
uzickome.    K.  Jovanovii  155. 

KUSlCSKI,  adj.  koji  pripada  schi  Kusiciina. 
Kusioska  (opHina).    K.  Jovanovid  155. 

KUSl-DIDIJA,  Mi.  ime  musko  u  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena  i  otale  u  Vukovu  rjecniku  gdje 
ima  samo  primjer:  Susrio  ih  Kusi-didija.  (Nar. 
pjes.  vuk.  1,  518).  —  Jamacno  je  izmtsleno  samo 
od  §ale. 

KUSIJENCA,  /.  vidi  konsijeiicija.  —  U  na§e 
vrijeme  u  Istri.  Nasa  sloga.  Kod.  13,  br.  17, 
str.  67. 

KU§i:^EVACKI,  adj.  koji  pripada  sehi  Kusi- 
}evu.  Parfo/^j  kusijevacki.  U.  Avramovi6  229. 
Kusijevafika  (opstina).    K.  .Tovanovic  1.39. 

KU§HiEVO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevackome.    K.  Jovauovid  139. 

KUSIN,  kusina,  m.  nidi  blazina,  jastuk,  tal. 
cuscino.  —  Po  primorju.  Kladi  ov  rubac  pod 
kusin  tvojo  gospodarice.  Nar.  prip.  mikul.  101. 
Kusin  ,pulvinu3'.  D.  Nemanid,  6ak.  kroat.  stud. 
43.  i  u  Dubrovniku.  ,Stavi  mi  kusin  pod  glavu'. 
P.  Budmani. 

KTJ&KA,  /.  kueka.  —  Ovako  se  izgovara  uopce 
po  primorju.  Pas  ujisti  kusku  nece.  J.  Armo- 
lusid  6.  Idre  i  kuske  nesmi}ene.  J.  Kavanin 
409b.  Sestra  ga  je  kuska  prid  dvorom  docekala, 
ona  bratu  svomu,  kuska,  govorila.  Nar.  pjes. 
bog.  293. 

KUSKUTA,  /.  neka  bi{ka.  Kuskuta  (LambI,  u 
Starom  Gradu),  Cuscuta?    B.  Sulek,  im.  187. 

KUSLAT,   m.   ime   malome  gradicu   u   Bosni, 


vidi  u  Vukovu  rjecniku:  ,burg  zwischen  Zvornik 
und  Sarajevo'  s  primjerom:  Oj  devojko  u  Ku- 
slatu  gradu!  Bog  zna,  jesi  u  golemu  jadu.  — 
Kirigija,  ti  si  u  goremu  prenoseci  ranu  na  sa- 
maru  preko  Bosne  na  Ercegovinu.  (Nar.  pjes. 
vuk.  1,  509).  Kuslat  jo  u  velikoj  vrleti,  i  kazu 
da  u  nemu  noma  vise  do  samo  jedna  kuca,  diz- 
dareva.  —  Kuslat  jo  mali  gradid  na  jednoj  sti- 
joni  izmedu  Zvoriiika  i  Sarajeva.  u  Kuslatu  noma 
do  samo  jedna  kuca  (dizdai-eva),  pa  so  opet  pri- 
povijeda,  da  je  u  Oarigradu  zapisano:  grad  Ku- 
slat i  kasaba  Zvornik.    Vuk,  nar.  pjes.   1,  509. 

KUSLUK,  m.  tur.  quSluk  (upraB  pticje  doba), 
doba  a  jutro  kad  se  obiino  doruckiije  (oko  4  sa- 
hata  prije  podne,  u  okolici  dubrovackoj  rudaue 
doba).  —  U  nase  vrijeme  u  Bosni.  Nod  nodise, 
rano  podrauise;  kad  jo  sunce  na  kusluku  bilo... 
Nar.  pjes.  horm.  1,  306.  Kusluk,  t.  r.  rucak. 
616. 

1.  KUS^A,  /.  kaze  se  kus^avu  zenskome  ce(a- 
detu  i  zivinietu.  —  Akc.  se  mijeiia  u  voc:  kusjo, 
kus|e. 

a.  zensko  cejade.  —  U  Vukovu  rjecniku:  n.  p. 
zena  koja  je  kuSJava  ,dio  das  haar  verworren 
hat'  ,mulier  capillis  perturbatis'. 

b.  kobila.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  10. 
C.  kokos.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  53. 

2.  KUS^A,  Hi.  vidi  kusjo. 

KUSlriANE,  n.  djdo  kojijem  se  ku^a.  —  U 
Vukovu   rjecniku    (.das  verwirren'  ,perturbatio'). 

KUS^ATI,  kusjam,  impf.  zamrsivati  (Ian,  vunu 
ltd).  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  ku5- 
)amo,  kusjate,  u  aor.  2  i  3  sing.  ku§(a,  u  part, 
praet.  pass,  kiisjan.  —  f/  Vtikovu  rjecniku:  ,(d6a 
flachs)  verwirroii'  ,p6rturbo'. 

KUS^AV,  adj.  zamrsen,  o  lanu,  vani  itd.  (oidi 
kusjati)  i  o  dlakama  uopce,  pa  i  o  zivinietu  u 
kojega  su  dlake  zamrsene  i  o  ieladetu  u  kojega 
je  zamrsena  (ncoces(ana)  fco.sa  Hi  brada.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  , verworren,  zerriittet'  ,pertur- 
batus'. 

KUSJ^O,  m.  ime  kus^avu  konu.  —  Akc.  se  mi- 
jena u  voc.  kuSJo.  —  U  nekijem  se  krajevima 
kaze  kusja.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu:  kusjo  (s  dodatkom  da  je  pojuz- 
nome  govoru)  i  kusja  (po  istoinome  govoru)  ,der 
das  haar  verworren  hat'  , capillis  turbatis.  Ku§jo 
je  bio  kon  u  Hajduk-Vejka  Petrovida.  —  Kusjo, 
ime  kohu.  P.  Kurelac,  dom.  ziv.  10.  Svog  po- 
jaie  kusja.  Bos.  vila.  1891.  283.  —  Onda  du  ja 
(govori  Hajduk-  Vejko)  pripasati  sabju  i  uzjati  na 
Ku.sju.  (Kusja;  tako  mu  so  zvao  naj  miliji  kon). 
Vuk,  dan.  1,  83.  Kusja  tiaci,  sabja  seva.  B.  Ea- 
dicevid  (1880)  78. 

KU§NIK,  m.  (samo  Hi  uz  kamen),  lapis  lydius, 
neki  crni  kamen  kojijem  se  kuSa  zlato  jeli  pravo, 
vidi  1.  kamen,  ii,  2,  h.  —  U  ovome  je  primjeru 
kusonik  u  istome  znacenu,  ali  je  to  jamacno 
stamparska  pogreska  mj.  kusnik,  jer  je  kniga 
vrlo  zlo  Uampana  a  sam  pisac  u  svome  rjecniku 
ima  kusnik  a  ne  kusonik :  Ovo  je  kamik  kusonik 
koji  odkrije  i  pravo  zlato  i  lazivo.  A.  d.  Bella, 
razgov.  137. 

1.  KUSNUTI,  kiilnem,  pf.  pojubiti.  —  isporedi 
2.  kuSnuti.  —  Postane  kao  kod  kusevati.  —  Od 
XVI  vijeka  po  sjeverozapadnijem  krajevima,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Voltigijinu,  (,baciare'  ,kii3sen'). 
Kusni  me  prije  nere  umru.  Korizm.  44*.  Udi 
kusnuste  ruke  svem  krajevskom  zboru.  M.  Ku- 
hacevid  41.  A  ti  kusni  vrauca  va  kopito.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  34.     ,Ku§uut'  ouje   se   po  svuda  po 


1.  kuSnuti  8 

primorju  i  otocima  (barem  po  kvarnerskiin).  I. 
Milfietid. 

2.  KUSNUTI,  kaSnem,  pf.  jednom  poku§ati. 
—  U  jcdnoga  pisca  naScga  vremena.  U  torn  vrolu 
okaliie  perje,  i  jijroziioga  ku5nu5o  teciva.  Osvetn. 
J,  8.  Nu  li  sreia  sogne  i  u  ravni,  kuSnucemo, 
kakva  (majka)  koga  hrani.    i,  3G. 

KU§TANI,  m.  ime  sclu  u  firoatskoj  u  lupa- 
niji  hjelovarsko-krizevaikoj.  Kazdijo}.  11(5. 

KUSTAROVAC,  Kustarovca,  m.  i  KuStarovci, 
KuStarovaca,  m.  pi.  ime  nekakvu  sclu.  —  xvii 
vijeka  (po  cakavskom  govorti  sa  -56-  mj.  §t).  Raz- 
bise  Bait.  Vragovida  pri  Kus6arovcu.  P.  Vito- 
zovic,    kron.  1S2.     Pozga  Kustarovce  selo.    ]7'2. 

KUAtIJON,  /.  vidi  kustijon.  —  xv  vijeka. 
Konluniolija  je  kada  fclovik  cini  s  ri6i  kuStijon. 
Starino.  23,  136.  (1496). 

KUS'i'Hi,  m.  mjesno  ime.  Lijevo  od  Klisure 
kod  Lezimira  jeste  Banovac,  a  dosno  je  Ku5ti|. 
M.  Medi6. 

Ktj^TOD,  m.  vidi  kustod.  —  Od  xv  vijeka,  a 
izmedii  rjeinika  u  Banicicevu  (kuStodi.  ,custos'). 
Zavfizasmo  .'<e  i  rotUmo  pridb  otbcemh  ligatomb 
biskupomb  hvarbskimb  i  pridb  otbcomb  ku- 
stodomb  i  kapelanomb  Marinomb.  Mou.  serb. 
450.  (1451).  Ministru  i  kustodu  provincije  Bosne. 
M.  Radnii  i. 

KUStODIJA,  /.  vidi  1.  kustodija,  b.  U  jeru- 
zolim.skoj  kuStodiji.    I.  Auci6,  ogl.  106. 

1.  KUSTRA,  /.  dlaka.  —  Ima  i  ie§ki  kuitry, 
dlake,  vidi  i  ku'strav.  —  U  Bjelostjencevu  rjei- 
niku:  ,pilu3'.  v.  dlaka,  i  u  Stulicevu  rjecniku: 
grijeskom  kustra,  v.  dlaka  (vaja  da  je  zlo  prepi- 
sano  iz  Bjelostjenceva). 

2.  KUStRA,  /.  naziv  za  okosto  zensko.  ,Sta 
ce  ti  ona  kustra?  §to  nije  ua  okii,  to  nijs  ni  za 
glodati'.    J.  Bogdauovic. 

3.  KUStRA,  /.  kao  (ne  vrloj  pogrdna  rijec 
covjeku  na  jednome  mjestu  xviii  vijeka.  —  jYe 
znani,jeli  isto  sto  2.  kustra,  Hi  postaje  od  kustrav. 
Tegnem  ovo  reel,  plauut  dedudive...  ,Ne  trubi' 
red  dedu  .Mate, . . .  pober'  se  odovud,  jadna  kustro 
stara'.    M.  Kuhacovic  103—104. 

KUStRADINA,  /.  vidi  kostradina.  —  U  nase 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanovid 

KU§TRAK,  TO.  ime  psu.  F.  Kurelae,  dom.  ziv. 
45. 

KUSTRAST,  adj.  vidi  kustrav.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (v. 
kosmat)  gdje  se  naj  prije  nalwdi.  Kiistrast  ,pi- 
losus'.    D.  Nemanic,  cak.    kroat.  stud,  iiftsg.  29. 

KUSTRaS,  m.  ime  pijetlu.  F.  Kurelao,  dom. 
ziv.  53. 

KUSTRAV,  adj.  vidi  kudrav.  —  17  Vukovu 
rjeiniku:  ,gekraust'  ,crispus',  n.  p.  kokoS  koja  je 
najozena  perja. 

KU§TRAVA,  /.  ime  kokosi.  F.  Kurelae,  dom. 
2iv.  5.3. 

1.  KU^TRICA,  /.  ime  kokoH.  F.  Kurelae,  dom. 
2iv.  53. 

2.  KUStRICA,  /.  lakoTua  zena.  Sloviuac.  1884. 
30. 

KUStRONA,  m.  ime   voltt.  Bruvno.    D.   Hire. 

Ktr§UM,  m.  vidi  kurSum.  Ku^um,  zrno  od 
pu5ke.  u  Nar.  prip.  vrd.  226. 

KUSUM-  i  KUSUN-,   vidi  Sukum-   t   §ukun-. 

kQt,  kuta,  m.  a)  versura,  mjesto  sto  ograni- 
duju  (s  dvije  strane)  dvije  stijene  Sto  se  snstajii ; 


6  KUT,  c,  a)  bb). 

b)  angulus,  ravan  izmedu  dvije  linije  Ho  se  sa- 
staju.  —  isporedi  ugao.  —  -u-  stoji  mj.  negdaS- 
Aega  i\.  —  Rijc6  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
kijtT.,  rus.  K}TT.,  6es.  kout,  po}.  k^t.  —  Postane 
nije  jasno.  sliino  je  po  glasu  i  znadenu  romansko 
(tal.,  Span.,  port.)  canto  (od  iega  va(a  da  je  i 
Aem.  kante)  Sto  je  od  srlat.  cautiis,  a  ovo  mule 
hiti  od  gri.  xai'&u^,  ofji  kut;  ali  ne  mislim  da 
je  od  romanske  rijeci  postala  slavenska,  jer  imii 
nije  dosta  stara.  —  Izmedu  rjeinika  a  VranH- 
6evu  (,angulus'),  u  Mikajinu  (kut,  nugao  ,angulu3'), 
M  Belinu  (,angolo,  cantono,  quel  cho  risulta  da 
due  liuee,  che  terminano  nel  medosimo  punto' 
, angulus':  nuglo  ,1a  parte  esterioro';  kut  ,1a  parte 
interiore'  SO"''),  u  Bjelostjencevu  (kut,  vugel  ,au- 
gulus'),  u  Jambresiccvu  (,angulus'),  u  Stulicevu 
(,angulus  interior'),  u  Voltigijinu  (.cantone,  an- 
golo  intorno'  ,winkol'),  u  Vukovu  (,der  winkel, 
die  ecke'   ,angulus'). 

a.  versura,  u  prvome  znaienu,  n.  p.  u  kuci, 
u  subi,  mjesto  gdje  se  dva  zida  sastaju ;  naj  cesce 
se  misli  na  unutraSnu  stranu.  —  ovo  je  jamacno 
starije  znacene. 

a)  s  unutrasne  strane.  Vt.  nekojemb  kute 
doma  mojego  pogrebohb  tvoje  ielezo.  Stefauit. 
star.  2,  280.  —  JVe  samo  u  kuci  Hi  u  sobi  nego 
mogu  naiiniti  kut:  n.  p.  stijene  u  Spifi.  Drage 
spi)e  kuti  jizbinom  rolahu.  D.  Barakovid,  vil. 
44.  —  kuce  Hi  uopce  zidovi  na  ulici  itd.  V  kutih 
od  trgov.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  1,  7''.  matth. 
6,  5.  Kad  molite  se,  ne  budite  kako  licemjerci 
koji  jube  molitvu  cinit  stojeci  u  skupima  i  na 
kutijeb   prosetaja  za  da  budu  vidjeni  od    cejadi. 

5.  Rosa  75''.  Glas,  koj'  svih  modno  razliva  se 
grada  po  kutih,  M.  Katandid  55.  —  obale  na 
moru.  Od  Novoga  oko  tri  sahata  na  onoj  je 
strani,  ali  take  u  kutu  da  se  sa  srijede  zaliva 
ne  ruoze  vidjeti,  Risan.    Vuk,  kovd.  29. 

b)  sa  spojastie  strane.  Kamene  ulagati  u 
nugle  i  kute  od  zgrada.    I.  Dordid,  salt.  404. 

b.  angulus,  u  drugome  znaienu,  ravan  iz- 
medu dvije  (obicno  prave)  linije. 

a)  u  geometriikome  smislu.  —  vidi  ugao. 
Kut  zatupast  ,angolo  ottuso'  , angulus  obtusus'; 
kut  tani,  kut  ostar  ,angolo  acuto'  ,oxygonum, 
angulus  acutus';  kut  upravan  ,angolo  retto'  ,an- 
gulus  normalis'.  A.  d.  Bella,  rjedn.  80b .  Oru- 
djima  do  izvrsnosti  iztancenijem  kute  je  vadio  i 
visinu  i  dalecine.    B.  Zuzeri  199. 

b)  uopce,  u  siremu  smislu  (n.  ])■  o  vodi,  o 
zemfi).  Betsaida  bijase  polozona  pri  kutijeh  istoga 
mora.  S.  Rosa  93^1.  Zidine  u  kutu  izmedu  Zete 
i  Morace  (gdje  se  ove  dvije  vode  sastaju).  Vuk, 
rjedn.  kod  Duke. 

c.  u  prenesenome  smislu,  naj  ceSce  prema 
znacenu  kod  a. 

a)  maleno  a  ujedno  i  sakriveno  mjesto 
(mo£e  se  govoriti  i  o  pravome  kutu  istiiuci  ovako 
znacene). 

ua)  izrice  se  Hi  se  ima  u  misli  mjesto 
u  kojemu  je  takovi  kut.  Dobar  dio  i  od  gresnika 
pokajaiiem  opravdanijeh  iznad  de  gori  (u  raju) 
mjestoca  stogod  i  koji  kut  malahni  za  dobro  se 
narajestiti.  B.  Zuzeri  170.  Cetrnes  cijelijeh  go- 
dist  zive  u  jednom  kutu  svoje  kude  potistenomu. 
373.  U  kojegodi  knigaonice  kutu  kao  sova  u 
dup}u  se  je  savrla  (kniga).  A.  Kanizlid,  kam. 
69.  Da  je  Isukrst  kako  mesija  iliti  spasitej  nas 
propeti  bio  po  male  pripovidan  prvo  u  kutu  iliti 
bugaku  zudiaske  driave,  posli  ocito.  bogojubn. 
257.    Koji  bude  u  kutu  u  kudi.   D.  Danidid,  amos. 

6,  10.  Imena  slavjanskoga  jedva  je  nadi  u  ko- 
jem  kutu  zemje.    M.  Pavlinovid,  razg.  7. 

hb)  uopce.  Poni  se  ne  tuXi  (ako  si  ubog), 


KDT,  c,  a)  bb).  8 

da]i  6e§  bit  u  put,  Slobodan  u  luzi,  sigur  domom 
i  u  kut.  M.  Manilid  156.  Zatvoren  tamo  tja  ne 
6ujel  u  kutu,  mornarom  kako  ja  koji  sam  u  putu, 
kako  je  prikrila  Kodiotski  otok  cudna  mo6  i  sila 
ku  poda  vas  istok.  H.  Lucid  270.  No  krije  se 
po  kutijeh.  S.  Rosa  118*.  I  ako  §to  izgubis  na 
putu  jal'  u  kakvom  drugafiijem  kutu,  niSta  ti  se 
zatajat  ne  moze.  M.  A.  Eejkovid,  sat.  H2''.  Neka 
traze  doline  i  kute.    J.  Krmpotic,  pjesma.  10. 

b)  u  prenesenome  smishi,  usko  nijesto  odakle 
se  ne  muze  pobjeci.  AV  kra)  Filip  u  nemio  kut 
ga  stisnu,  da  ostavi  i  povrati  plijeu  nepravi.  J. 
Kavanin  2421). 

d.  u  jednome  primjeru  xvii  vijeka  znaii  (ne 
mali)  dio  (svijeta).  Ona  virna  Spana  ka  vlada 
svita  kut.    J.  Armolusic  26. 

e.  }cod  mjesnijeh  iinena. 

a)  Mali  Kut  i  Veliki  Kut,  dva  sela  u  Hr- 
vatskoj  u  iupaniji  Ucko-krbavskoj.   Razdije).  39. 

b)  u  Srbiji. 

aa)  Kut.  mm)  mjesto  u  okrugu  §abai- 
kome.  Zem|a  zvana  Kut.  Sr.  nov.  1873.  3(i7.  — 
bbb)  injestu  ii  okruyu  va(evskome.  Zera]a  zvana 
Kut.    Sr.  nov.  1873.  638.    Zabran  u  Kutu.   1157. 

66^,Durin  Kut,  mjesto  u  okrugu  poia- 
revaikome.  Niva  u  Durinom  Kutu.  Sr.  nov.  1875. 
1067. 

1.  KUTA,  /.  vidi  1.  iSavka.  —  U  Mika]inu 
rjeeniku:  ,kutta',  fiavka,  iola,  ptica  .monedula, 
graculus',  i  u  Stnliiemi :  kuta,  ptica  ,graculus, 
comix'  iz  Mika\ina. 

2.  KUTA,  /.  vidi  kutiiia. 

3.  KUTA,  /.  drveni  sud.  —  isporedi  kutao. 

a.  badiiii  (siri  u  dnu  nego  u  vrhu)  za  basu 
(basa  =  sir  od  ukisana  skorupa).  u  Lici.  D.  Tr- 
stenak. 

b.  drveua  mjera.  u  Hercegovini.    F.  Hefele. 

4.  KUTA,  /.  imp.  drjema  selima  u  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  109.   111. 

1.  KUTAC,  kiica,  m.  dem.  kut.  —  V  Bjelo- 
stjencevu  rjeeniku:  kajkavski  kutec  ,angellus';  u 
Stulieevu:  ,angulus';  u  Voltigijinu :  ,oantoneino' 
jkleinor  winkel'. 

2.  KUTAC,  Kuca,  m.  ime  zaseoku  u  Hercego- 
vini. Statist,  bosn.  119.  —  Ako  je  isti  akcenat 
kao  kod  1.  kutac,  tad  je  ista  rijec. 

KUTAK,  kiltka,  m.  dem.  kut.  —  Samo  u  Stu- 
lieevu rjeeniku  uz  kutac. 

KUTALAC,  kiitaoca,  m.  dem.  kutao;  ali  kao 
da  znaci  islo  .Ho  i  kutao.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,foglietta,  misura  di 
cose  liquide'  ,cotula'  321'')  gdje  se  naj  prije  na- 
liodi,  u  Stulieevu  (kutalac  i  grijeskom  kutaoc  uz 
kutao),  «  Vottigijinu  (kutalao,  kutao  ,foglietta, 
misura  di  cose  liquide'  ,seitel,  schoppen').  Tripe, 
gospodine,  kutalac  vinca!  M.  Drzii  265.  Nije 
ga  izpod  prsta  tocit  na  kutalac.  (Z).  Poslov, 
danic. 

KUTALAN,  kutaona,  adj.  u  Stulieevu  rjei- 
niku:  grijeskom  kutaon  uz  kutan.  —  sasma  ne- 
pouzdano. 

KUTAN,  kutna,  adj.  koji  pripjada  kutu.  — 
isporedi  I.  kutni.  —  Od  xviir  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Belinu:  kutni  ,(parlando3i  della  parte 
di  dentro)  angolare'  ,angularis'  80'',  gdje  se  naj 
prije  nahodi ;  u  Bjelostjencevu  :  kutni  ,angularis' ; 
2.  nakutni,  na  kute  napravjen  ,angulatus' ;  3. 
kutni  ili  kut6ni  zubi  ,molares,  maxillares,  dentes 
gemini';  u  Jambresicevu :  kutni  ,angularis' ;  ii 
Stulieevu:  ,angulatus,  angularius';  kutni  zubi 
, dentes  mascellares';  u  Voltigijinu:  kutni  ,ango- 


7  KUTARISATI 

lare'  ,winkliclit'.  Kojega  sazidaiia  kutni  kamen 
jest  Isukrst.  E.  Pavi6,  jezgra.  38.  —  Ima  i  adv. 
katuo  M  Bjelostjencevu  rjeiniku:  ,angulatim',  i 
u  Stulieevu :  ,angulatim'  iz  Bjelostjencena. 

KUTAN,  Kutna,  in.  ime  visu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskome.    M.  E).  Milicevic,  srb.  519. 

KUTAO,  kiitla,  m.  neke  razlicne  vrste  siida.  — 
Ima  i  bug.  kutel,  mala  lopata.  —  Vala  da  je 
dalmatska  rijec  od  lat.  cotula,  neka  mjera  za  sto 
zitko,  a  ovo  je  od  grc.  xorv).)j,  ca§a;  ngrc.  xuv- 
TtU«,  kutlaca,  bice  uzeto  iz  bugarskoga.  —  Od 
XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,foglietta, 
misura  di  cose  liquide'  , cotula'  3'2l^),  u  Stulieevu. 
(kutao  ili  kuto  ,cutlo,  ossia  foglietta  di  cose  li- 
quide' ,cotyla'),  u  Voltigijinu  (kod  kutalac);  ti 
Vukovu:  1.  ,ein  grosser  schopfloft'el  (urn  wasser 
zu  schopfen)'  ,haustrum,  cochlear  haustorium'. 
[cf.  kutlafia].  —  2.  (u  Crnoj  Gori  i  u  Lici)  samo- 
tvor  veliki  sud  kao  casa  ili  kablica;  u  Daniii- 
cevu  (kutblb  ,cotula'). 

a.  kao  velika  casa  s  poklopcem  (jos  veca  od 
kupe).  —  Na  dva  mjesta  xv  vijeka  (u  obadva  se 
govori  o  istome).  .Tedanb  kutalb  sb  rucicomb  sre- 
brbnomb  pozlacenomb  na  stlbpu  i  sb  pokrivacemb 
a  jestb  u  nemb  osamb  litarb  i  jedna  unca.  Spom. 
sr.  2,  50.  (1406).  Kutao  jedaub  s  rucicom  sre- 
brnomb  pozlacenomb  na  stupu  i  sb  pokrivacemb, 
jestb  u  Aemb  osamb  litarb  i  jedua  unca.  2,  51. 
(1407). 

b.  mjera  (obicno  je  nacinena  od  lima)  za 
vino  i  drugo  sto  zitko  (od  prilike  8  decilitara).  — 
U  Dubrovniku  od  xvi  vijeka.  Donese  mlijeka  u 
kutlu.  M.  Vetraui6  2,  327.  Vrati  pastir  kuto 
Kujaci.  2,  328.  Da  kupi  po  kutla  djetetu.  N. 
Na]eskovi6  1,  265.  Kamo  bokarica  od  osam  kutal 
taj  ?  1,  274.  Nijesam  Ii  ti  dao  po  kutla  vina 
popit?  M.  Drzic  244.  Kutlom  me  vina  ueces 
slobodit.  327.  Pak  u  feistu  sudu  svari  debar 
kuto  zimiie  rose.  M.  Pelegrinovid  199.  I  s  hime 
popismo  do  dva  kutla  vina.  A.  Sasin  101.  Mi 
smo  kutli  bez  rucice.  I.  Dordi6,  pjes.  346.  Kakav 
kuto,  taka  i  rucica.  (Z).  Kuto  ili  srezan  il'  ne- 
srezan  kuto  je.  (Z).  Od  cesa  kuto  od  tega  i  ru- 
cica. (Z).  Poslov.  dan  16.  Od  sta  kutao  od  toga 
i  ru6ica.  Nar.  posl.  vuk.  236.  Platiti  po  novcid 
na  kutao  jevtinije  nego  se  prodaje.  V.  Bogisic, 
zborn.  470. 

c.  varjaca,  vidi  u  Vukovu  rjeeniku.  —  ispo- 
redi kutlaca. 

d.  samotvor  veliki  sud,  vidi  u  Vukovu  rjee- 
niku. Svaki  mis}a§e  da  nam  node  dati  ni  iz  kutla 
vode,  a  kamoli  vina  i  rakije.  Vuk,  kovc.  68. 
Donesite  mi  nov  kutao  i  metnite  u  ri  soli.  D. 
Danicid,  2car.  2,  20. 

e.  Kutao  je  drvo  oblo  a  kratko  kqje  je  na 
rotodki  a  u  kqje  se  medu  diple,  i  to  na  mjesini 
(gajdama).  u  Dobroselu.    M.  Medid. 

KUTARA,  /.  jama  na  ogiiistu  u  koju  se  smede 
pepeo.  U  nase  vrijeme  oko  Stona:  ,Zgrni  to  pe- 
pela  u  kutaru'.  M.  Milas.  —  Moze  biti  da  po- 
staje  od  kut. 

KUtARISATI,  kutarisem,  pf.  vidi  kurtarisati  i 
kurtalisati.  —   U  nase  vrijeme  u  Bosni. 

a.  aktivno.  Turi  ruku  u  dupje,  ...  ali  po 
nesreci  u  taj  mah  zestoko  puhne  vjetar,  te  mu 
lijia  nagnuvSi  se  prisdepi  ruku  .  .  .  Po  negovoj 
sredi  vjetar  na  drugu  stranu  lipom  krenu  i  on 
ruku  kutariSe.    Nar.  prip.  bos.  1,  135. 

b.  sa  se,  rejieksivno.  Da  se  mogu  samo  ovoga 
bremena  kutarisati,  znala  bi  odsela  cuvati  svoje 
djevoiastvo.  Nar.  bl.  mohm.  beg  kapet.  44.  S  ko- 
jim  bi  se  mogla  kutarisati  nevoje.  Nar.  prip. 
tord.  38. 


KUTARISAVATI  8 

KUTARISAVATI,  kutarisavam,  impf.  kutari- 
sati.  U  mens  je  noSto  iivo  u  utrobi,  kutarisavaj. 
Bos.  Vila.  1892.  257. 

KUTARISITI,  kutirisim,  impf.  iivariti,  tal. 
icavarsela  discretamentp'.  na  Bra&u,  A.  Ostojid. 
—  Ista  je  rijei  Sto  kutarisati. 

KUTAST,  adj.  it  Stulicevii  rjeiniku  uii  kutan; 
ali  je  iiprav  znaiene  :  slidan  kiitii. 

KUTE,  /.  pi.  ime  zaseoku  i  nelu  u  Bosni  u 
okrugu  travniikome.    Statist,  bosn.  72.  74. 

KUTEN,  Ml.  prezime.  —  V  naie  vrijeme  u  11  r- 
vatskoj.  Schem.  zagr.  1875.  211. 

KUTEREVO,  n.  ime  selti  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  licko-krhavskoj.  Razdije}.  35.  —  Pomine 
><;  od  XV  vijeka.  Selo  Kutorevo.  Mon.  croat.  158. 
(U93). 

KUTI,  m.  pi.  ime  nekoliko  mjesta  (uprav  je 
pliir.  kut). 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskome.  Sta- 
tist, bosn.  20. 

b.  selo  u  Crnoj  Gori  u  nahiji  katunskoj. 
Glasnik.  40,  19. 

c.  u  Dalmaciji.  a)  zaselak  u  kotaru  dubro- 
vackome.  Schem.  ragus.  1876.  36.  —  b)  selo  w 
kotaru  kotorskome.  Report,  dalm.  1872.  8.  —  po- 
mine  sc  od  xv  vijeka,  vidi  u  Danicicevu  rjec- 
niku:  Kuti,  selo  u  2upi  Drafievici  koje  je  kraj 
MatijaS  dao  fratru  Aleksandru  Dubrovcaninu. 
M(on.  serb).  494.  (1465).  to  6e  biti  sadasne  selo 
blizu  Novo)-a.  Sem.  dalm.  1859.  25. 

d.  dva  sela  u  Hercegovini.  Statist,  bosn. 
105.  107. 

e.  selo  u  Hrvatskoj  u  iupaniji  modridko- 
rijeckoj.  RazdijeJ.  46. 

f.  dva  sela  u  Slavoniji  u  zupaniji  poieskoj. 
Razdije}.  122. 

KUTIC,  m.  dem.  kut.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Belinu:  ,(di  dentro)  angoletto, 
cantoncino'  ,angellus'  80"  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  i  u  Stulicevii:  v.  kutac.  ,Zbio  se  u  onaj 
kutii,  pa  se  ni  ziv  ne  6ini'.  J.  Bogdanovid.  — 
/  kao  mjesno  ime:  pusta  u  Slavoniji  u  zupaniji 
srijemskoj.   Razdijej.  145. 

1.  KUTI.IA,  /.  kao  kovcezic,  toliki  da  se  moze 
nositi  u  ruci  Hi  naj  veci  hez  muke  u  dvije  ruke, 
nacinen  od  tankijeh  dasdica  sto  mogu  biti  od 
drva,  od  kartuna,  hartije  itd.;  oblik  moze  biti 
vrlo  razlidan ;  poklopac  je  kao  u  kovcega,  Hi,  lead 
se  otvori,  odijeli  se  od  kutije.  —  Od  tur.  qutu, 
quty.  —  isporedi  Skatula.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kiUija.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika u  Mikalinu  (kutija,  skatula  , pyxis')  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjencevii  (,pyxis'),  u 
Voltigijinu  (,scatola'  ,sohachtel'),  u  Vukovu  (,die 
schachtel'  ,capsa').  U  kutije  spraviti.  I.  Jablanci 
175.  Zaklopnica,  kutija,  vulgo  skatula.  A.  T. 
Blagojevic,  khin.  80.  Kutija  zaklnpita  u  koliko 
toplom  mistu  biti  mora.  J.  S.  Relkovi6  200.  Sa 
simenom  (svilenijeh  buba)  ne  6ini  se  drugo,  ve6 
se  s  krpe  il'  s  papira  skida,  u  kutiju  na  podstavu 
prida.  818.  Vrzi  pjesme  na  poliou,  a  turcije  u 
kutiju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  301.  Jedno  Mara  bije- 
loga  vrata,  drugo  Ana  od  bisera  grana,  trece 
Anda  kutija  dukata.  1,  328.  Zubi  su  joj  dva 
niza  bisera,  usta  su  joj  kutija  secera.  3,  516.  Pa 
doloie  do  kona  dorata  koji  va]a  kutije  dukata. 
4,  229.  Izvadio  britve  iz  kutije.  Nar.  pjes.  juk. 
111.  Dok  ugleda  od  zlata  kutiju,  na  kutiji  kapak 
otvorila,  u  sebi  je  cura  promislila:  ,Mili  Boze, 
cuda  velikogal  sto  6e  bAbi  burmut  u  kutiji?' 
Nar.  pjes.  petr.  2,  149.  Nose  u  kutiji  te  prioe- 
^duju  bolesnike.    Vuk,  pisma.  4.    Zabranio  je  no- 


R  KUTISaNAC 

siti  tas  po  crkvi  za  vreme  bogomoje,  uogo  je 
za  to  stavio  zatvorenu  kutiju  pred  crkvom.  M. 
D.  Miliievid,  medudnev.  12H. 

2.  KUTIJA, /.j«^o  od  pienice  skuhane  s  medom 
ito  se  jede  u  neke  praznike.  —  isporedi  ko|ivo. 

—  Samo  u  knizi  xiii  vijeka  pisanoj  crkvenijem 
jezikom.  —  Rijei  je  praslavenska  nepoznata  po- 
stana,  isporedi  stslov.  kutija,  rus.  Kyrin,  Kyeh», 
pol-  kucyja  (hozii).  Kutiju  zobjemo  prazdbnika 
radi.  Sava,  tip.  stud,  glasn.  41',  151.  —  Da  je 
joi  ta  rijei  u  nahinu  jeziku,  glasila  bi  ku6a 
prema  rus.  uyTu'i,  te  bi  to  moglo  i  biti  8.  ku6a 
(vidi),  ali  ne  s  ovijein  akcentom;  istina,  Pavli- 
novicevi  akcenti  nijesu  pouzdani. 

KUTIJEVA,  /.  vidi  Kutjevo.  —  xviii  vijeka. 
U  Kutijevi.  A.  KaniXli6,  uto6.  xxiv.  Po?.ega  jo 
i  Virovitica,  Cruik,  Pakrac  i  jo§  Pleternica,  i 
Valpovo,  Kaptol,  Kutijeva  od  starine  abacija  ova. 
M.  A.  Rejkovii,  .sat.  B2b.  Fra  Andrija  iz  Ku- 
tijeve.    Norini  58. 

KUTIJICA,  /.  dem.  1.  kutija.  —  Govori  se  i 
kiitica,  a  nalazi  se  pisano  i  kutica  i  kutijca.  — 
Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(kutijca,  dim.  v.  kutija).  Da  tko  prospe  jednu 
kuticu  igala  na  dvoru  u  podne,  lasno  bi  i  po- 
brao.  F.  Lastrid,  ned.  384.  Srce  mu  je  pak  bilo 
kutica  Pandori.  J.  Rajid,  boj.  23.  Da  mu  malu 
kutijca.  Nar.  prip.  vuk.  78.  U  ovoj  maloj  ku- 
tijici.    S.  !l^ubisa,  prip.  265. 

1.  KUTINA,  /.  vidi  duna.  —  Od  tal.  cotogna. 

—  Moze  biti  da  bi  uprav  glasilo  kutina  (vidi 
na  kraju  primjer  iz  Sulekova  rjeinika),  a  da  je 
n  postalo  od  n  u  kajkavskoin  govoru.  —  isporedi 
kuta.  —  f/  Bjelostjenievu  rjeinika:  kutina,  tuna, 
duna,  sad  ,cotoneum,  malum  cydonium,  malum 
cotoneum,  malum  lanatum,  malum  canum,  stru- 
thium,  chrysomelum'.  2.  kutina,  steblo  ,malu9  cy- 
donia,  malus  cotonea,  malus  lanata';  u  Jambre- 
sicevu:  , malum';  u  Voltigijinu:  ,codo;:cna',  cotogna' 
,quitte'.  —  Kuta,  Kutina  (Jambresid),  Kutiia, 
dei.  kutna  (cotonea),  Cydonia  vulgaris  Pers.  (La- 
langue).    B.  Sulek,  im.  187. 

2.  KUTINA,  /.  augin.  kut.  —  Potvrduje  se 
samo  u  mjesnijem  imenima. 

a.  zaselak  u  Hercegovini.  Statist,  bosn.  123. 

b.  trgoviste  u  Hrvatskoj  u  iupaniji  bjelo- 
varsko-krizevaikoj.  Razdijej.  115.  i  kod  nega 
rijeka.    Regul.  save.  72. 

c.  u  Srbiji.  a)  rijeka  u  niskoin  okrugu.  D. 
Danidid.  —  h)  vidi  DraSkova,  Eminova,  Marina, 
Prokopova  Kutina. 

KUTINE,  KiitinS,  /.  pi.  ime  zaseoku  u  Her- 
cegovini. Statist,  bosn.  110.  —  Uprav  je  plur. 
kutina. 

KUTINICA,  /.  ime  dvjema  selima  u  Hrvatskoj 
It  zupaniji  bjelovarsko-krizevaikoj.  Razdijel.  109. 
115. 

1.  KUTINSKI,  adj.  koji  pripada  kutinama,  vidi 
1.  kutina.  —  U  Bjelostjenievu  rjeinika:  ,coto- 
neus'. 

2.  KUTINSKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Ku- 
tini.  a)  rijeka.  Kutinska  reka,  voda  u  Srbiji  u 
okrugu  niikome.    M.  D.    Milidevid,   kra}.   srb.  S. 

—  isporedi  2.  kutina,  c,  a).  —  b)  uopce.  Ku- 
tinskom  dolinom.    Rat.  56. 

KUTINA,  /.  vidi  1.  kutina. 

KUTINACA,  /.  suvrst  crveno-bijele  pjegave 
krupne  reske  jabuke  (Vajavacj.  B.  Sulek,  im. 
188.  —   Uprav  augin.  kutina. 

KUTISaNAC,  KutiSanoa.  m.  prezime.  —  U 
naSe   vrijeme.     Trede   bjese    Damiian     KutiSanac. 


kutiSanac 


n.  KUTNAIC 


Nar.  pjes.  vuk.  4,  167.  I  pogibe  Damnan  Kuti- 
sanac.    4,  174. 

KUTITI,  kutim,  impf.  zamisjeno  u  bolesti  cu- 
tati:  ,Sve  (nesto)  kuti'  kaze  se  n.  p.  za  dete  bo- 
lezjivo.  S.  Vulovi6.  —  Mislim  da  bi  po  juznume 
(jovoru  bilo  kutjeti. 

KUTJETI,  vidi  kutiti. 

KUTJETMI6,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  —  7j- 
medu  rjecnika  u  Daniiicevu  (Kutetbmiib).  Zato 
smo  upisali  Radicu  Kutetsmidu.  Spom.  sr.  1, 
100.  (1408). 

KTJTJEVO,  n.  ime  trgoviUu  u  Slavoniji  11 
ziipaniji  pozekkoj.  Eazdije}.  128.  —  Zvalo  se 
prije  Kutijova  (vidi). 

KUTLAC,  m.  dem.  kutao.  —  Oini  se  da  je  ta- 
kova  rijcc  u  ovome  primjerii  xvji  vijeka:  U  niki 
kutlaci  tvorahu  (tikulej  s  nacinom.  D.  Bara- 
kovic,  vil.  56. 

1.  KUTLACA,  /.  vidi  varjaca.  —  isporedi  ku- 
lao,  c.  —  Akc.  se  mijena  it  gen.  pi.  kutla6a.  — 
U  Vnkovu  rjecniku:  vide  [varjaca;  cf.]  kutao  [1]. 

2.  KIFTLACA,  /.  korice  na  kosu  u  vodenici 
(u  Radevini).    ^j.  Stojanovic. 

KUTLACE,/.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okritgu 
rudnickume.  Niva  u  Kutlacama.  Sr.  nov.  1875. 
658. 

KUTLaCiCA,  /.  dem.  1.  kutlaca.  —  U  Va- 
kovu  rjeiniku. 

KUTLACiNA,  /.  augm.  kutlafia,  sa)iv  naziv 
za  6e]ade  kutlastijeh  usta  odnosno  gubica.  ,Mu6i 
ti,  kutlafiiao,  otegni  te  gubicine'.  J.  Bogdanovid. 

KUTLANA,  m.  Hi  f.?  ime  mu§ko  Hi  zensko? 
—  Ima  samo  adj.  pass.  Kutlanin  u  spomeniku 
XIV  vijeka.  Ba}a  Kutlaninb  vnukb.  Glasnik.  27, 
292.  (1347). 

KUTLANIN,  adj.  vidi  kud  Kutlana. 

KUTLANA,  /.  baka  sto  se  iini  11  veliku  srijedu, 
cetvrtak,  petak  u  katolickijem  crkvama.  —  Va{a 
da  je  rijei  onomatopcj.ika.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Kutlana  ,strepitus  hebdomada  sancta  in 
ecclesiis  fieri  solitus'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat. 
stud,  ifrtsg.  43. 

KUTLAE,  m.  ime  musko.  —  xiv  vijeka.  Dedb 
imb  Kutlarb.    De6.  hris.  52. 

KUTLARICA,  /.  velika  ada   u  Pivi. 

KUTLAST,  adj.  nalik  na  kutlacu.  —  U  nase 
vrijeme  u  Liei.  ,Lijepo  si  zlice  napravio,  ali  su 
ti  preved  kutlaste'.  J.  Bogdauovio.  —  vidi  i  kud 
kutlacina. 

KUTLASTI  KAMI,  »i.  mjesno  ime  xiv  vijeka. 
U  Kutlastij  Kami.    Svetostef.  hris.  20. 

KUTLAZER,  m.  planina  u  Kremnima  (u  Sr- 
biji u  okrugu  uiidkome).    J^.  Stojauovid. 

KUTLE,  kutleta  (?) ,  «.  vjetronast,  handrast 
decko  (handreSa).  u  Krajini.    D.  Trstenak. 

KUTLEMIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
MiloS  Kutlemid.    Rat.  80. 

KUTLE&,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  nis- 
kome.  M.  D.  Milidevid,  kraj.  srb.  123. 

KUTLESA,  m.  prezime  u  Dalmaciji.  J.  Bog- 
dauovio. i  u  Bosni.  Schem.  bosn.  1864.  vii.  xxvii. 

KUTLI,  m.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskome.  I^iva  u  Kutlima.  Sr.  nov.  1873. 
83. 

1.  KUTLIC,  m.  dem.  kutao.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (dim.  v.  kutao). 
Niki  zlice,  niki  kutlide  dubudi.  P.  Zoranid  18b. 
Kutlid  jedan    od    tamariza  prihitro  udilan.    45ii. 


Naclni  mu  zdjele  i  case  i  vjedra  i  kutlide  ko- 
jima  ce  se  prejevati,  a  nadinides  ih  od  distoga 
zlata.  E).  Danicid,  2mojs.  25,  29.  Kiltlid,  dasa 
drvena  s  repom.  u  Dobroselu  i  okolini.  M.  Medid. 

2.  KUTLIG,  »n.  prezime.  —  Fnja  da  je  ista 
rijei  sto  1.  kutlid  (isprva  nadimak).  —  Mozebiti 
od  prije  nasega  vremcna.  Sr.  letop.  112,  156. 

KUTLINA,  /.  augm.  kutao.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku. —  I  u  prenesenome  smislu :  sajiv  naziv  za 
trbusata  dojka.  ,01azi,  kutlino,  ko  bi  tebe  natrpa 
lijepe  i  uredne  rane'.    J.  Bogdanovid. 

KUTLOVAC,  Kiitlovca,  m.  mjesno  ime.  Gorni 
i  Boui  Kutlovac  dva  su  sela  u  Srbiji  a  okrugu 
topUckomc.  M.  D.  Milidevid,  kra[.  srb.  ,S95.  — 
U  Vukovu  rjecniku  ima:  Kiitlovac,  selo  u  Ko- 
sovu  s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Od  Ku- 
tlovca  sela  malenoga.  —  Moze  biti  da  je  isto  Ho 
jedno  od  predasnijeh  mjesta. 

KUTLOVIC,  m.  prezime.  —  xiv  i  xv  oijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Daniiicevu  (Kutblovidb).  A 
se  judije  koji  daju  voskb;  Kiicauici,  Kutlovidi... 
Glasnik.  15,  272.  (1348?).  Vezete  moje  }udi  ki 
gredu  u  Stoni,,  Kutlovida.  Spom.  sr.  1,  135. 
(1406). 

KUTLOVO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackome.    K.  Jovanovid  118. 

KUTLOVSKI,  adj.  koji  pripada  Kutlovu.  Kut- 
lovska  (opstina).    K.  Jovanovid  118. 

KUT^iAC,  m.  vaja  da  je  isto  sto  kutlac.  —  U 
nase  vrijeme  u  ugarskijeh  llrvata.  Nigdor  drugi 
krivac  nog  va  vezi  kutjac  da  sam  ja  zgubila  moi 
zeleui  venae.    .Tadke.  252. 

KUT^jACA,  f.  vidi  kutlaca.  —  U  Mikalinu 
rjecniku :  zlica  varjaca,  kutjada  ,tudicula'. 

KUTJ^ATI,  kut)am,  impf.  hitro  feci,  tociti  se 
iz  rupe  (iz  rane),  mozebiti  kao  is  kutla.  —  U 
nase  vrijeme.  Vidjeh  gdje  mu  krv  iz  ozicice  kutja. 
Pravdonosa.  1851.  30. 

KUT^eJi,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  to- 
pUckome.    M.  D.  Milidevid,  kraj.  srb.  416. 

KUT^JIV,  adj.  na  kojemu  ima  nekoliko  kutova. 
—  V  Bjelostjencevu  rjecniku:  ,angulosu3,  plures 
habens  angulos';  u  Stulicevu:  ,angulo3us';  u  Vol- 
tigijinu :  ,angolo3o'  ,winklicht'. 

KUTNANI,  m.  pi.  ime  nekakvu  mjestu  u  Hr- 
vatskoj  XV  oijeka.  Drzase  Kutnane  plemenit 
i.(lovi)k  Grgur  Desid.   Mon.  croat.  128.  (1486). 

KUTNICA,  /.  ime  livadi.  Ivanec.    D.  Hire. 

KUTNIK,  m.  vidi  1.  kutnak. 

KUTNACIC,  m.  dem.  1.  kutnak.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri  (znaci  sto  i  kutnak).  Kiitiiadid, 
dens  molaris.    D.   Nemauid,  dak.  kroat.  stud.  57. 

1.  KUTNAK  (kutnak),  m.  kutni  zub.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,dens 
maxillaris')  i  u  Vukovu  (,der  stockzahn'  ,dens  mo- 
laris').  Razbijah  kuthako  nepravedniku.  D.  Da- 
nidid,  jov.  29,  17.  Zubi  su  mu  kao  u  lava  i 
kutnaci  kao  u  lavico.  joilo.  1,  6.  Kutnjak  Hi 
kiitnik  ,deus  molaris'.  D.  Nemanid,  cak.  kroat. 
stud.  29.  —  Odjegdje  se  zamjenuje  -tn-  glaso- 
vima  dn,  vidi  kod  1.  kutni.  Kiidhak  znaci  sto  i 
u  Vuka  kutnak.  ,Sve  su  mi  ved  kudiiaci  popa- 
dali'.  u  Lid.    J.  Bogdanovid. 

2.  KUTNAK,  m.  mjesto  Hi  ie^ade  u  kutu,  s  oso- 
hitijem  znacenima.  Kutnak,  1.  luziiak,  mjesto  u 
kutu  gdje  se  lug  smide.  —  2.  nadimak  covjeku 
koji  zimi  smrdi,  stoji  na  kominu.    M.  Pavlinovid. 

3.  KUTNAK,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1875.  265. 


4.  KUTlilAK  a 

■1.  KUTl^AK,  m.  iine  selu  u  Hrvatskoj  it  iu- 
paii{ji  varaldinskoj.   Razdije|.  97. 

1.  KLJTl!rI  (kutAi),  adj.  ziib,  kaie  se  o  zubima  Ho 
sit  na  doije  strane  (ne  sprijcda)  u  ustima  (u  ie- 
ladeta,  a  moze  se  kazati  i  za  zivutiAu);  svagda 
su  iiri  i  krupniji  od  predn\jeh,  i  'Aima  se  zvace, 
a  ne  grize  se  kao  prednima.  —  Jamainu  je  ista 
rijei  sto  i  kutan,  jer  kao  da  stoje  (osobito  naj 
kraj/ti)  u  kiitu  od  usta.  —  Po  Viikoru  je  rjei- 
nikti  akc.  ki'ituf,   ali  sam  ja  stmgda  cuo  kutiil. 

—  Uz  kutni  nalazi  se  i  ku6ni.  premda  se  ovaj 
ohlik  nalazi  u  naj  starijemu  primjeru  (it  Vran- 
cicevit  rjeinikii;  ja  se  spominem  da  sam  ga  naSao 
u  Aekome  duhrovaikome  rukopisu  xviii  vijeka; 
isporedi  i  kod  1.  kutdak),  t  premda  ima  i  nslov. 
kOMak  i  kofnik  (uz  k6tnjak  i  kotnik),  ne  maze 
biti  stariji  od  prvoga.  postane  se  tiimadi  tijcm 
Sto  su  se  glasovi  6n  (mozebiti  tt  duba  kad  se  glas 
c  mala  razlikovao  od  tj  kao  Sto  je  i  sad  kod  da- 
kavskoga  6)  mijenali  u  tn,  kao  n.  p.  u  kii6ni  t 
kiitrii,  n66nl  i  notAi  itd.,  te  se  po  tome  shvatilo 
kao  da  izmcdu  ku6ni  i  kiitni  tiema  razlike  za 
ona  dva  glasa.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Vraniicevu :  kudni  (,kuii(^ni')  ,j?enuini 
dentos',  gdje  se  naj  prije  nahodi;  u  Mika(inu 
(kutiii  zubi  ,dpnte3  genuini,  intimi,  molarea,  ma- 
xillares'),  u  Stulicevu  (kutaii  uz  kutan),  u  Vukovu 
(kulni  n.  p.  zub  ,d6r  stockzahn'  ,dens  molaris'). 
Izeo  mu  je  dusu  —  ili  kutni  zub.  (D).  Poslov. 
danic.  Ti  ce5  im  smrvit  zube  i  slomiti  kutne. 
I.  Dordi6,  salt.  18G.  Dva  mu  je  kutna  zuba  iz- 
bio.  A.  Kanizlid,  kam.  .57.  Uoini  Bog  proteci 
vodu  iz  kutnesf  zuba  mrtve  kosti  magarede.  E. 
Pavi6,  ogl.  200.  Dva  joj  kutna  pokratio  zuba. 
Nar.  pjes.  juk.  67.  Kutni  zub  izguliti.  M.  Pa- 
vlinovic,  rad.  171. 

2.  KUTNI,  adj.  vidi  1.  kucan.  —  Oblik  kutiii 
mj.  ku6ni,  vidi  kod  1.  kutni.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  ku6ni).  Kutiii 
lupez  ku6u  kopa.  Nar.  po3l.  vuk.  164.  Oni  se 
coek  zabavi  u  razgovoru  s  ostalom  kutnom  6e- 
ladi.  Nar.  prip.  vuk.  137.  Kutni  starjeSina  vlada 
i  upravja  kudom.  Vuk,  iiv.  249.  I  s  nome  se 
oprostio  pred  svom  nezinom  kutnom  C6}adi. 
Pravdouosa.  1852.  9.  Omrzla  mi  je  kutna  radha 
kao  da  je  krvnicka.  S.  l^iubisa,  prij).  35.  Objesi 
sito  o  klin  pod  kutiii  trijom.  202.  Neka  znana 
ruka  ve6  otvori  kutna  vrata,  i  covek  nazva  .  .  . 
M.  D.  Miliievi6,  meduduev.  154. 

KUTNICA,  /.  vidi  kuinica.  —  Radi  -tn-  vidi 
kod  1.  i  2.  kutni.  —  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu 
rjeinika  ti  Vukovu  (vide  kuinica  .s  dodatkom  da 
se  govori  u  Crnoj  Gori).  Marija  Durova  bijase 
od  onijeh  starijeh  iena,  kojijeh  danas  rijetko 
ima:  srca  vejackoga,  naravi  lupke  ako  malo  i 
osorne,  kutiiica,  ...  M.  Vodopid,  tuzn.  jel.  du- 
brovn.  18^68.  220. 

KUTNIK,  m.  vidi  kuinik.   —  Radi  -tn-  vidi 

1.  i  2.  kutni.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjec- 
nika M  Vukovu  (vide  kucnik  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Crnoj  Gori).  A  u  kuci  zenena  kutiiika. 
Nar.  pjes.  hero.  vuk.  320.  Ko  6e  s  kuoom  upra- 
vjati,  moj  kutniiSe!    V.  Vrcevic,  niz.  273. 

KUTOLEZA,  m.  maiak  sto  svagda  lezi  u  kutu 
(na  ogniStu,  na  popretu).  —  U  poslovicama  du- 
brovackijem  xvii  i  xviii  vijeka.  Kutoleza  macak. 
(D.  Z).  Madak  kutoleXa  miSa  ne  hita.  (Z).  Po- 
slov. danic. 

KUTONIN,  m.  mjesto  gdje  se  drum  okrece  (gdje 
je  kut)  •  samo  kao  mjesno  ime  na  Krkii  i  u  Istri. 

—  Od   XIV   vijeka.     V   Kutonin.    Stat.    kr6.  ark. 

2,  295.  Kiitoiiin  ,com.  propr.  loci  cujusdam,  ubi 
via  flootitur'.    D.  Nemanid,  dak.    kroat.  stud.  57. 


ispo- 


3  KUVE^iA 

KUTOVI,  HI.  pi.  (aprav  plur.  kut),  mje.fno 
ime. 

a.  selo  u   Slavoniji  u  lupaniji  virovitickoj. 
Bazdijoj.  135. 

b.  mjrsto  u  Srbiji  u  okrugu  Sabaikome.  Zemja 
u  Kutoviraa.    Sr.  nov.  1869.  369. 

KlJTllA,  /.  Ba|iv  naziv  za  ?.ensko  kojo  po  vo- 
likoj  srodi  vavijo  mufti.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
,Kad  ta  kutra  zakutri,  ne  bi  od  ne  rijefti,  prvo 
bi  od  studonog  kamena'.  .1.  Bogdanovic. 
redi  kutriti. 

Ki^TTKE,  m.  o  muskome,  kao  kutra  o  zenskome. 
J.  Bogdanovid. 

KUTKENIN,  m.  mjesno  ime  prije  naSega  vre- 
mena.  —  e  (poslije  r)  piSem  mj.  negdaSnega  e. 
Kutreniiib.    Spom.  stoj.  185. 

K1}tbEI^E,  n.  djelo  kujijcm  se  kutri.  J.  Bog- 
danovid. 

KUTUETINO,  n.  mjesno  ime  prije  naSeya  vre- 
mena.  —  Pisem  e  {poslije  r)  mj.  -e-.  Kutretino. 
Spom.  stoj.   185. 

KUTREVO,  n.  mjesno  ime  prije  nasega  vre- 
me.na.    S.  Novakovid,  pom.  136. 

KUTRICA,  /._  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
smederevskome.  Niva  u  lugu  kod  Kutrice.  Sr.  nov. 
1867.  602, 

KUTKITI,  kiitrim,  impf.  slusati  ili  osluskivati 
u  muku  sto  drugi  govore.  —  isporedi  kutra,  kutre. 

—  U  naSe  vrijeme  u  Lici.  ,Samo  ou  kutri  (slukti) 
sto  mi  divauimo'.  ,Oni  su  ti  [udi  naj  gori,  Sto 
vavije  kutre'.  ,Ovaj  niti  romori  niti  govori,  nego 
vavije  kutri  ka'  i  deno'.    J.  Bogdanovid. 

KUTUNCI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travnickome.    Statist,  bosn.  73. 

KUTURACA,  /.  suvrst  jabuko  (u  Podravini). 
B.  Sulek,   im.  188. 

KUTUROV,  »i.  prezime.  —  xv  vijeka.  Georb- 
gije  Kuturovb.    Spom.  stoj.  44. 

KUTUZ,  m.  tursko  ime  musko  ili  nadimak  (tur. 
qutuz,  mahnit).  —  isporedi  Kuduz.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  vremcna.  Kutuz  duti,  nista 
lie  govori.  Nar.  pjes.  srem.  137.  Al'  govori 
Kutuz-del-Alija,    138. 

KUTUZERO,  n.  mjesno  ime  u  Bosni.  a)  selo 
u  okrugu  Tuzle  Done.  Statist,  bosn.  95.  —  b) 
zaselak  u  okrugu  sarajevskome.    20. 

KUTUZOV,  adj.  koji  pripada  Kutuzu.  Kutu- 
zova  majko.    Nar.  pjes.  srem.  138. 

KUV-,  vidi  kuh-. 

KUVAC,  kiivca,  m.  trnina(?).  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  Kiivac  ,prunum  ramicosum',  g. 
kiivca.    D.  Nemanid,  ftak.  kroat.  stud.  19. 

KUVALOVO,  n.  mjesno  ime  (moze  biti  uprav 
posesivni  adjektiv).  —  vidi  u  Daniiicevu  rjec- 
niku :  despot  je  Jovan  dao  KruSedolu  ,blato  Ku- 
valovo'.    M(on.  serb).  541.  (1496). 

KUVELICA,  /.   prezrela  smokva,  vidi  kuveo. 

—  U  naie  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu (,ficus  flaccida').  Smokva  ima  cetiri  dobe: 
zadulica,  surica,  pucalica  (kad  se  jede)  i  uvelica 
ili  kuvelica,  kad  uvene.  L.  Mrazovid.  —  U  Du- 
brovniku  i  u  okolini.  P.  Budmaui. 

KUVELICIGA,  /.  dem.  kuvelica.  —  U  Stuli- 
cevu rjecniku :  ,parva  ficus  flaccida'. 

KUVELIC,  m.  prezime.  —  xvii  i  xviii  vijeka. 
Niko  Kuvolid.  Starine.  11,  117.  (1678).  Kiiigu 
pise  Kuvelid-.Iovane.    Nar.  pjes.  bog.  l'J9. 

KUVEl^A,  /.  ime  zensko.  —  U  dubrovaikoj 
drami  xvi  vijeka.  —  Moze  biti  da  nije  izmiSfeno, 


KUVR^.A  8'i 

jer  ima  i  prezimc  Kuve}i6  (vidi).  Kad  so  rukovo 
je  Bude|a  s  Kave}um.    M.  Drzic  450. 

KUVEl^IC,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
Od  Martina  Kuvejica.  Nar.  pjes.  bog.  194.  Pe- 
tar  Ii.uve}i6  iz  Uzica.    1^.  Stojanovi6. 

KUVEO,  kuvela,  adj.  prezrio  (iuo  mm  u  Du- 
lirutntiku  saino  kazati  o  smokoi,  vidi  kuvelica; 
Viik  u  rjecniku  govori  da  se  u  Boci  govori  i  o 
draijome  vocu).  —  Po  jedinome  primjeru,  kod 
kuveooiti  se   kao  da  -e-  stoji   mj.  negdasnega  e. 

—  Misliin  da  nije  ni  u  kakvoj  soczi  s  knrijenotn 
glagola  venuti.  —  U  nase  vrijeme  u  Diibrovniku 
i  u  Boci,  a  izmeda  rjecnika  u  Vitkovu:  (u  Boci) 
prezreo,  n.  p.  smokva,  grozde  ,iiberreif'  .fracidus'. 

KUVEOCITI  SE,  kuveocim  se,  impf.  postajati 
kitveokom,  kuvelicum  (o  smokoi),  zreti,  prezrije- 
vati.  —  Postaje  od  kuveoka  nastaokom  i  prcd 
kojijem  sp.  k  mijtna  na  c.  —  U  jedinome  pri- 
mjeru ima  -i-  mj.  e,  vidi  kod  kuveo.  —  U  Du- 
brovniku  od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (,andarsi  appassendo,  seeoaudo,  appassirsi 
dei  lichi'  ,ficu3  flaccescere').  Razlicijeh  smokav 
jes,  i  visi  tuj  svaka  po  granah  kako  pes  ali 
dobra  saka;  ter  kada  puoaju  i  kad  se  kuvioce 
suzico  pustaju  kako  med  i  to6e.  M.  Vetranic  2, 
273. 

KUVEOKA,  /.  vidi  kuvelica.  —  U  Diibrov- 
niku od  XVI  vijeka.  a  izmeda  rjecnika  u  Stuli- 
ceiHi  (v.  kuvelica).  Sviha  utjeco  so  na  putiiji 
zelud,  koza  na  bo[u  travu,  vuk  na  pritju  ovcu, 
hvrjak  na  smokvu  kuveoku  (grijeskom  kuvroku; 
moglo  hi  se  iitati  i  kuvioku,  vidi  kod  kuvouciti), 
a  fiovjek  utjeoe  gdi  'e  vece  zlato.    M.  Drzic  402. 

KUVET,  m.  arap.  quvve,  quvvet,  tiir.  quvet, 
sila,  snaga,  mac,  u  prenesenome  smisla  kod  vojske. 

—  U  nake  vrijeme  u  Bosni.  Da  zaiste  kuvet  i 
topove.  Nar.  pjes.  petr.  2,  339.  Car  6e  nama 
silnu  poslat  vojsku,  uz  topove  kuvet  i  j^obanu. 
Nar.  pjes.  horm.  1,  27.  A  uza  nih  (kalane)  kuvet 
i  idaru.  1,  190.  A  uz  vojsku  kuvet  i  zahiru. 
1,  200.  Dok  sam  junak  bio  u  kuvetu,  nije  bilo 
bojega  junaka.    2,  3. 

KUVEZDIN,  Kuvezdina,  m.  ime  mannstira  i 
selu  u  Stavoniji  u  zupaniji  virovitickoj.  Razdije). 
144.  —  Od  prijc  na§ega  vremena,  a  izmedu  rjed- 
nika  u  Vakovu  (namastir  u  Fruskoj  Gori).  Ku- 
(ve)zdinb.  S.  Novakovic,  pom.  130.  Usrid  Fru§ke 
stoji  Besevina,  . .  .  i  Opovo,  Kuvezdiu,  Kakovao. 
M.  A.  Rejkovic,  sat.  B3l>.  U'  6e  Divsi  ili  Ku- 
vezdinu.    Nar.  pjos.  vuk.  2,  326. 

KUVEZDINAG,  Kuvezdiuca,  m.  iovjek  iz  Ku- 
vezdina (u  mnnastiru  kaltider).  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pi.  Kuvezdinaca.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,einer  von  Kuvezdin'. 

KUVEZDINSKI,  adj.  koji  pripada  Kuvezdina. 

—  IJ  Vukovu  rjecniku:  ,von  Kuvezdin'. 
KUVIJERTA,  /.  vidi  paluba.  —  Od  tal.  mlet. 

coverta  —  Moze  biti  da  ima  -ije-  samo  u  juz- 
nome  govoru;  tad  bi  u  zapadnome  glasilo  ku- 
virta.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  kuvjerata.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu 
(kuvijerta,  gorna  strana  od  broda  ,navis  pars 
superior').  Pod  kuvijertom  u  stentini  s  hustolinom 
sve  prozderu.  A.  Sasiu  171''.  Otisnu  se  plo- 
viti  . . .  Kad  su  vec  bill  na  neki  dio  puta,  zovne 
on  nega  notuo  kad  su  svi  pospali,  da  izide  na 
kuvijertu.  Nar.  prip.  vuk.^  2.51.  Kapetan  po- 
stoji  malo  na  kuvijerti  (, kuvijerta',  tal.  ,coperta' 
krov  od  broda).  M.  Vodopic,  tain.  jel.  dubrovn. 
1868.  214.  Hmuca  se  more  po  kuvijerti.  216. 
KUVII^T,    kuvina,    m.    vidi   kunfin.    —   U   nase 


KUZMANOVI 

vrijeme  u  Lici.  ,Nijesara  ja,  lugaru,  u  tvom  ku- 
vinu  sjeka'  drva,  nego  u  tudera,  netuoj  me  pi- 
sati'.    J.  Bogdanovio. 

KUVIO-,  vidi  kuveo-. 

KTJVIZA,  /.  lieka  pticn,  Vanellus  cristatus. 
G.  Kolombatovic.  progr.  spal.  1880.  37. 

KUVJELICA,  vidi  kuvelica. 

KUZANA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  sa- 
backi>me.  Zemja  u  Kuzani.  Sr.  nov.  1873.  775. 

KUZELA,  »i  ime  mmko.  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  Harambasa  Kuzeja.  M.  D.  Mi- 
li6evic,  zim.  vec.  '211. 

KUZINOVI6,  m.  prezime,  vidi  2.  Kuzun. 

KUZLA,  /.  kuja,  kusa.  u  Prigorju  i  Zagorju. 
F.   Hefele. 

KUZLAC,  m.  klin  kojim  se  pricvrScuje  klupa 
na  ladu.  u  Posavini.    F.  Hefele. 

KUZLAR,  m.  mjesno  ime  11  Bosni.  Kuzlar, 
gradic  kod  ustja  Jadra  u  Drinacu.  F.  Jukic, 
zem|.  44. 

1.  KUZMA,  /.   ime  kozi.   Bruvno.    I).   Hire. 

2.  KUZMA,  /.  mjesno  ime. 

a.  selo   u  Hrvatskoj   it  zupaniji   modrusko- 
rijeekoj.    Eazdijej.  59. 

b.  selo    u   Stavoniji    u  zupaniji   virovitickoj. 
Eazdijej.   139. 

3.  KUZMA,  m.  Koafiii,-.  Cosmas,  ime  musko. 
—  isporedi  Kuzman.  —  Od  xiii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu  (,Co3ma').  Od  Plomina 
sudac  Brnaba  i  Jurifjj  i  Kuzma .  .  .  Mon.  croat. 
11.  (1275  prepis.  1546).  Kuzraa  a  siub  mu  Vejbko. 
De<5.  bris.  47.  99.  Kuztma  i  Seraijunb.  57.  Kuzmi 
i  Vlbkii  Pokranboicu.  Spom.  sr.  1,  93.  (1407). 
Poli  crikvu  sv.  Kuzmi  i  Damjana.  Mon.  croat. 
74.  (14.50).  Kuzma  i  Damjan.  P.  Posilovic,  nasi. 
XI.  M.  Bijankovi6  125.  S.  Margitid,  ispov.  xxi. 
L.  Terzi6  xxii.  Pristi  Knzme  i  Jakoba.  J.  Ka- 
vanin  322l>. 

KUZMACI6,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka. 
Juran  Kuzmaci6.   Mon.  croat.   131.  (1487). 

KUZMADANE,  n.  ime  nekoj  zupi  po  svecima 
Kuzmi  i  Damjanu.  —  xvni  vijeka.  Kuzmadaiie 
zva  se  zupa  ona.    Nadod.  58. 

KUZMAN,  m.  vidi  3.  Kuzma.  —  Od  prije  na- 
sega  vremena,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,Ko3- 
mas'  , Cosmas').  Kuzmaub.  S.  Novakovic,  pom. 
72.  Zovite  mi  Damjana,  nek  donese  tamjana, 
zovite  mi  Kuzmaua,  nek  donese  ruzmana.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  496.  Podizo  se  Kuzman  od  Bje- 
iicah.  Pjev.  crn.  322^.  Kuzman  Ne§kovio.  Rat. 
342.  _ 

KUZMANA,  /.  zonsko  ime.  u  Lici.  V.  Arseni- 
jevi6.  —  isporedi  Kuzman. 

KUZMANI6,  m.  prezime.  —  Od  xviii  vijeka. 
Kuzmanid.  And.  Kafiic,  kor.  494.  Poslanica 
Antu  Kuzmanicu  u  Zadar.  Vuk,  gramat.  i  po- 
lem.  spisi.  3,  304. 

KUZMANOVA6a,  /.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  licko-krbavskoj.    Razdije}.  30. 

KUZMANOVACKI,  adj.  koji  pripada  Kuzma- 
novaci.    J.  Bogdanovic. 

KT'TZMANOVCANIN,  hi.  covjek  iz  Kuzmano- 
vace.  J.  Bogdanovic.  —  Mnozina:  Kiizmanov- 
dani. 

KUZMAN0V6aNKA, /.  zensko  ce^ade  iz  Ku- 
zmanovace.    J.  Bogdanovid. 

KUZMANOVI6,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
Cujes  li  me.  Kuzmanovi6-Vu6e?  Pjev.  crn.  .322''. 
Milojko  Kuzmanovid.    Rat    420. 


KU/.MANA 


KUZMANA,  /.    iiiif   mjenlii   na    Krku.    —    xv 
i-ijeka.  Na  KuzmnAi.   Stut.  kr6.  ark.  2,  295.  (l'U8). 
IvUZMARKA,  vidi  kuziuorka. 

1.  KUZMICA,  /.  mji'sno  iiiic.  —  xviii  vijekii. 
Vrimo  zbora  redoviiiSkog  u  Kuzmici.  M.  Ka- 
tiiii6i6  45. 

2.  KUZMICA,  m.  imc  muSko  (dein.  3.  Kuzraa). 
—  xviii  vijeka.  Ban  Godomir  i  Kuzmica.  J.  Ka- 
vaAin  232''. 

KUZMK";,  hi.  ^))vi:(»ie  (po  ocii  Kuzmi).  —  Od 
XV  vijeka,  a  izmcdii  rjeinika  u  Danidicevn  (Kuz- 
midb).  Mihailb  Kuzmiib.  Mon.  serb.  272.  (1405). 
Jurjem  Kuziniiom.  Mou.  croat.  339.  (1596).  Ra- 
divoj  Kuzmid.    Rat.  143. 

1.  KUZMIN,  (idj.  koji  pripada  Kmmi  (vidi 
3.  Kuzma).  —   (hi  xv  vijeka  (vidi  c). 

a.  uopie.  Kada  Knzmin  sabor  obrati'  je.  J. 
Kavanin  I27l>. 

b.  kod  imena  hilke.  Kuzmino  cvijede,  Cy- 
clamen   L.    (Sabjar,  Lastva).    B.   Sulek,  im    18^i. 

c.  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Selo  Kuzmino   na  Sitnice.    Spom.  stoj. 
32.  (1410). 

It)  Na  vrh  Kuzmin.   Mon.  croat.  97.  (1465). 

2.  KUZMIN,  Kuzraina,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitiikoj. 
Razdijej.  144. 

h.  pomine  se  selo  s  ovijetn  imenoin  xiv  vijeka. 
Utesase  medi  Sredbnemu  Solu  ot  Kuzbmina  u 
Ubmitrova  jagiiila  .  .  .  Sredbnemu  Selu  i  Kuzb- 
minu  .  .  .    De6.  hris.  26.  95. 

1.  KUZMJnAC,  Kuzminca,  m.  fiovjek  iz  sela 
Kuzmina  u  Srijemu.    V.  Arsenijovid. 

2.  KUZMINAC,  Kuzminca,  m.  kajkavski  Kuz- 
minec,  ime  trima  selima  u  Ilrvatskoj  u  iiipaniji 
varazdinskoj.    Razdijo).  94.  97.  105. 

KIIZMINKA,  /.  zensko  cejade  iz  Kuzmina; 
Kuzminkina.    V.  Arsenijevic. 

KUZMINKINA,  /.  vidi  Kuzminka. 

KUZMINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kuzminu. 
V.  Arsenijevic. 

KUZMIVANOVA,  /.  ime  mjestii  na  Krku.  — 
Bice  slozeno  od  Kuzma  i  Ivan,  isporedi  Kuzma- 
dai'ie.  —  XV  vijeka.  Na  vrh  Kuzmin  Kuzmiva- 
nova.    Mon.  croat.  97.  (1465). 

KUZMORKA,  /.  vidi  kufimorka.  —  U  Belinu 
rjecniku:  ,oarota,  specie  di  radice'  ,siger'  174a; 
u  Stulicevu :  kuzmorka,  trava  ,siser' ;  u  Voltigi- 
jinii :  (jamacno  stamparskom  yrijeskoin)  kuzmarka 
,carotta,  radice  nota'  ,mohre,  i-othe  oder  gelbo 
riibo'.  —  Kuzmorka,  \>o\.  kuczmerka,  kucmorka 
(Sium  sisarum),  carotta  gialla  (Kuzmic),  carota, 
siser  (Stulli),  Daucus  carota  L.  (Visiani).  B.  §u- 
lok,  im.  188.  —  Bijec  nije  dosta  pouzdana,  jer 
maze  biti  postala  naj  prije  u  Belinu  rjecniku 
stamparskom  grijeskom,  pa  je  iz  nega  primili  i 
ostali. 

KUZMORKAR,  m.  covjek  .Ho  prodaje  kuz- 
morke.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  Stamparskom 
grijeskom  kuzomorkar  ,siserum  venditor'.  —  JVe- 
jjouzdano. 

KUZNAC,  m.  kovac.  —  Rijec  je  stara,  ispo- 
redi stslov.  kuznbcb,  rus.  Kjsneui,,  mozebiti  i  pra- 
slavenska,  isporedi  poj.  kuznia,  kovacnica.  — 
Samo  u  knigama  pisanima  crkvcnijem  jezikom. 
Jakoze  kuzntcb  nekyj  zlaatije  hrblosti  2olezbuimi 
rastvarajetb  rukodolbmi .  .  .   Aleks.  uovak.  129. 

KUZNICA,  /.  u  okrugu  pozarevaikome  u  Sr- 
hiji  blizu  Oreikovice  ima  i  druga  jodna  zidina 
koju  narod  zove  ,Kuznica',  a  oko  Ao  lezi  mnogo 


zgura.  M.  L).  Milicevid,  srb.  1031.  —  llijei  je 
Aegda  znaiila:  kovainica,  isporedi  rus.  Kyennun, 
vidi  i  kuznac. 

KUZO,  kuz61a,  m.  nidi  krbuja.  —  Korijen  Hi 
osnova  moic  biti  praslavenska,  isporedi  nslov. 
kozol,  rus.  icynciii'b,  jjo/.  kazub,  ko/.ub,  pa  %  lit. 
krizavas,  kflzabas;  s  toga  Un  se  ne  slaze  posve 
oblik  korijena  moze  se  misliti  da  je  tuda  rijei. 

—  Od  xviii  vijeka,  naj  prije  u  hjelostjenievu 
rjecniku  (,dores,  caudeus  .sou  codeus,  alveus'). 
Kuzo,  kuz61a,  kosarica  od  kore;  lubura,  krbuja. 
U  naj  hvajenije  jagode  naj  mani  kuzo  treba  no- 
siti.  Nar.  posl.  Mojo  bero  jagodo  u  kuzdle  gra- 
bovo;  kuz6U  so  prodiru,  jagode  se  prosipju.  Nar. 
pjea.  u  Lici.  V.  ArsonijoviA.  Cobani  u  pro)oco 
svrnu  s  drvota  koru,  proviju  je  i  sa  strano  klin- 
ciiimtr  sa§iju,  to  onda  dodo  ka'  keaa  koju  zovu 
,ki'izo'.  u  taj  kuzo  beru  jagode,  u  dokoji  kuzo 
stano  po  tri  litre  jagoda.  J.  Bogdanovid.  Kad 
prispiju  jagodo,  idu  djeca  u  jagode,  a  i  pastiri 
beru  ih  i  na  vecer  nose  kuci.  lieki  ponesu  zdjelu, 
kra|afu  ili  kakav  drugi  sud  od  kudo,  a  gdjokoji 
ogule  od  podebela  ogranka  jasenova  ili  javorova 
kore  s  dva  ped|a,  presaviju  jo  po  polovici  i  pro- 
sumito  gorno  krajovn  fpostane  iize),  pa  da  tako 
ostanu,  provuku  kroza  liih  si}ak.  u  te  kuzole 
beru  jagodo,  i  kad  su  ih  nabrali,  zacopo  ih  listom 
ozgo,  da  se  ne  bi  jagode  prosule.  ,Ja  sam  danas 
nabrao  4  kuzola  jagoda,  ima  ih  kao  da  si  ra- 
zastro  crjenu  kabanicu'.  u  Dobrosolu.  M.  Medid. 
Kuzo,  krbuja,  lubica  za  jagode.  1^.  Stojanovid. 

KUZOL,  m.  ime  musko.  —  xv  vijeka.  Kupil 
od  Kuzola.    Mon.  croat.  131.  (1487). 

KUZOLAS,  m.  opanak  (kakav  se  obidno  vida 
kod  Banadana).  J^.  Stojanovid.  —  Od  osnove 
rijeci  kuzo  (jer  je  slican  kuzolu  ?). 

KUZOLICA,  /.  M  Vukovu  rjecniku:  vide  vo- 
dijor  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj.  — 
Od  osnove  rijcii  kuzo. 

KUZOLIC,  m.  dem.  kuzo.  u  Lici.  V.  Arseni- 
jevic. J.  Bogdanovid.   M.  Medid. 

KUZUJEVO,  w.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kraijujevaikome.  Livada  u  Kuzujevu.  Sr.  nov. 
1875.  219. 

KUZULBA§,  m.  Persis,  Persija,  vidi  doselbas. 

—  XVII  vijeka.  Posla  iz  Carigrada  na  Kuzulba§. 
M.  Divkovid,  zlam.  60. 

KUZULBASa,  m.  Persijanac  ili  persijski  car, 
vidi  deselbasa.  —  xvi  vijeka,  Trgovac  ta  posta 
na  kraj  sfita  poznan  od  sfakoga  gosta  do  Kuzul- 
ba§6  stran.    J.  Armolusid  viii. 

KUZULBASANIN,  »h..  covjek  iz  Kuzulbaia 
(vidi  Kuzulbas).  —  Mnozina:  Kuzulbasani.  Pc- 
zdravjenje  svijem  mojijem  pojubjenijem  Kuzul- 
basanom  od  mene.    M.  Divkovid,  zlam.  61. 

KUZULBASKI,  adj.  koji  pripada  KuzulbaSu 
(vidi  Kuzulbas).  —  vidi  i  deselbaski.  Arapi . . . 
Ivana  .  .  .  odvedo§e  .  .  .  u  kuzulbasku  zemju.  M. 
Divkovid,  zlam.  59.     U  kuzulbaSko'  zemji.  61. 

1.  KUZUN,  m.  prezime.  —  U  narodnijem  pjes- 
mama  nasega  vremena  ti  kojima  je  nar.ineno  od 
Kuzinovic  (moze  biti  da  se  kod  toga  mislilo  na 
2.  kuzun),  a  ovo  je  postalo  od  Kiivra-xoiKiiroi, 
vidi  I.  Ruvarac,  pril.  glasn.  47,  199.  Drugu  VuSe 
kiiigu  napisao,  te  je  posla  seru  Dmitrovici  na 
kojeno  starou  Kuzun-Jaiiu:  ,Starce  Jauo,  od 
Srijema  kneic' !  .  .  .'  Nar.  pjes.  2,  581.  Na  bije- 
lom  gradu  Dmitrovici,  onde  bjeSe  starac  Kuzun 
Jano.  3,  53.  Starac  Jaiio  Kuzinovid  (ili  Kuzun 
JaAo)  knez  od  Srijema  .  .  .    Vuk,  nar.  pjes.  (1824) 

1,    XI.VIII. 


2.  KUZUN  8 

2.  KUZUN,  m.  tur.  quzuin  (quzy,  jagnc),,ja(jne 
moje!  kaic  (Turcin)  cefddetu  od  mila.  —  U  na§e 
vrijeme.  .Taman!'  rede  kadija  ,a  ti  ih  (svjcdoke) 
dovodi  sjutra  da  vidimo,  kuzun  deromile  (milost 
na  meni  !  (?)).  Nar.  prip.  vrcev.  Hi.  Devojko, 
kuzun!  Ti  govoris  kao  agamija.  M.  D.  Milicevic, 
inedudnev.  78. 

KUZA,  /.  kuga.  —  Bijec  sasma  nepouzdana: 
naciitio  je  pisac  xvm  vijeka  od  kuzan  S(ww  radi 
slika.  Er  ko  veoma  unutrita  i  boz  konca  grijeha 
'o  kuza,  to  ima  bit  i  prostorita  sva  pedepsa  nek 
produza.    J.  Kavariin  i-tOb. 

KUZA^i,  kiiz}a,  in.  vidi  kuzej.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  KiizaJ  ,unda',  gen.  k<l/.)a.  D.  Ne- 
inani(^,  cak.  kroat.  stud.   19. 

KUZAN,  kiizna,  adj.  koji  pripada  kuzi ;  iz 
toga  se  razvijajii  i  neka  osobita  znaiena.  —  Po- 
staje  od  kuga  nastavkom  bn  ;  g  pred  h  mijei'ia  se 
na  z.  —  Od  XVI  vijeka  (vidi  kod  c,  b)),  a  izmedu 
rjecnika  u  Vrancicevu  (.pestifer'),  u  Mikafinu 
(kuzan,  oku/.en  ,peste  infectus,  pestilontiosus, 
morbosus';  kuzan,  koji  kugu  donosi  ,pe3tilen3, 
pestifer';  kuzni,  koji  kuzi  ,exitiosus'),  u  Belinii 
(kuzni  ,appestato,  infetto  di  peste'  ,pestiloutia  la- 
borans'  91b;  ,contagio.so'  ,contagiosU3'  2'21b;  , in- 
fetto' , infectus'  400b;  ,pestifero  e  postilente'  , pe- 
stifer' 5.59ii),  u  Bjelostjencevu  (knjkavski  knzen, 
kugum  otrovan  ,pestilens,  pestifei',  peste  ailectus 
1.  infectus,  pestilentiosus'),  u  Stuliievu  (, peste  la- 
borans'),  u  Voltigijina  (,pestilenziale,  attacca- 
ticcio,  epidomico'  ,pesthaft,  ansteckand'),  u  Vu- 
kovu  (1.  ,von  der  pest  angestockt,  verjiostet'  ,pe- 
stilentus,  pestifer'.  —  2.  ,ungliicklich'  , miser', 
cf.  jadan  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Opet 
kuzna  Kada  dozivaSe). 

1.  adj.  —  Komp. :  kuzniji.  A.  d.  Bella,  rjecu. 
559a. 

a.  koji  pripada  kuzi  uopce,  n.  p. : 

(i)  nemoc,  bolest.  Bududi  me  od  dilo- 
vauja  odvratio  strah  segalitne  kuzne  nemoii.  H. 
Lucii  185.  Sluzeii  otrovanijem  od  zlijeh  i  kuz- 
nijeh  nemodi.  B.  Kasid,  fran.  110.  Eadi  kuzne 
nemodi.  A.  d.  Costa  1,  173.  U  nemodi  kuzuoj. 
Ant.  Kaddid  Kil.  U  razpruzeiiu  kuzne  nemodi. 
I.  J.  P.  Lucid,  razg.  132.  —  metaforicki.  Obra- 
niti  duse  od  kuzne  nemodi  grijeha.  J.  Matovid 
181.  —  Koji  imaju  bolesti  kuzne.  M.  Eadnid 
312b,  Kad  so  uzeze  kuzna  bolest.  J.  Banovac, 
pred.  109.  Od  strasne  bolesti  kuzne  biti  de  oslo- 
boden.  F.  Lastric,  od'  358.  Na  niki  misti  otrovan 
s  kuznom  bolestju.  D.  Rapid  144.  Bolesuike 
bolujude  od  kuzne  i  pri|epdivfi  bolesti.  Zbornik 
zak.  1866.  88.  —  metaforicki.  Ovo  je  jedna  bo- 
lest kuzna  od  koje  se  nije  mogude  pravo  izli- 
diti.    J.  Banovac,  pripov.   152. 

b)  pomor.  timor,  hie.  Ako  zaistu  pomor 
kuzni,  udi)e  dohodi.  M.  Kadnid  234".  Velik 
kuzni  pomor  be.  P.  Vitezovid,  krou.  144.  A  iz 
rosnoga  peci  rila  kuzni  pomor  vrazja  sila.  J.  Ka- 
vanin  410".  Kad  je  kuzni  pomor  bio.  P.  Kno- 
zevid,  pism.  120.  U  Ferari  je  poceo  kuzni  po- 
mor. A.  Kanizlid,  kam.  717.  U  vrime  kuznoga 
pomora.  utoc.  xxiii.  Radi  pomora  kuznoga.  A. 
d.  Costa  1,  14.  Kuzni  pomor.  D.  Obradovid, 
basne.  344  —  Skoro  umora  cjed  kuznoga  moled 
za  te  siuka  Boga.  J.  Kavaiiin  328'''.  —  Da  nas 
od  kuznoga  bica  osloboditi  dostojis  so.  B.  Kasid, 
rit.  338.  Bid  kuzni  koji  visi  nad  ovira  gradom. 
I.  J.  P.  Lucid,  izk.  31.  Ku2nim  bidom.  G.  Pe- 
stalid  41. 

c)  otrov.  On  otrova  se  kuXnom  otrovom. 
A.  Kanizlid,  bogojubn.  4.53.  Sluziti  raiienim  od 
kuznoga  otrova.    I.  J.  P.  Lucid,  izk.  10. 


?  KUZAN,  1,  c,  a)  cc). 

il)  ogan,  rane,  gnoj,  petici.  Umrije  jedan 
(Ijotidak  od  kuznoga  ogna.  B.  Kasid,  fran.  125. 
—  Liditi  rane  kuzne.  A.  Vita[id,  ist.  330.  Okuzi 
se  s  kuznom  boleSdu,  .  .  .  zat\orise  mu  se  svo 
kuzne  rane.  J.  Banovac,  pred.  150.  Dal'  i  tko 
so  s  liim  (kuznikom)  sastane,  lako  prime  kuzne 
rane.  V.  Doseu  256".  —  Buzni  napnu  so  miuri 
na  smrt,  ako  kuzni  gnoj  iz  nih  no  curi.  A.  Ka- 
nizlid, roz.  106.  —  Vradenu  su  izagli  kuzni  pe- 
tidi  po  zivotu.    S.  ^ubisa,  prip.  263. 

e)  vrijeme  kad  kuga  mete,  mori.  BivSi 
gladno  i  kuzno  vrijeme.  B.  KaSid,  in.  25.  U 
kuznu  vriraenu.  I.  (irlidid  182.  Za  nih  vrome 
je  kuzno  vrlo  udesno.  M.  D.  Milidevid,  pomenik. 
5,  772.  —  U  gdjekojim  mjestima  (kao  n.  p.  u 
Srijomu)  }udi  uz  kuzno  doba  oboru  selo  (t.  j.  po- 
vuku  brazdu  oko  svega  liega),  da  kuga  u  li  no 
bi  dosla.  Vuk,  rjecn.  kod  oborati.  —  Bojo  je 
bozid  kuzan  nego  juzan.    Nar.  posl.  vuk.  22. 

/}  zlo,  nevofa.  Kuzno  zlo.  B.  Kasid, 
nasi.  182.  Nikoga  se  vi§e  zlo  kuzno  no  dotaknu. 
A.  Kanizlid,  fran.  73.  —  Kanoti  odvitnika  op- 
cinskoga  u  sviju  nevojah,  a  navlastito  u  kuznoj. 
72. 

g)  i  drugo  Ho  je  u  nekoj  svezi  s  kugom, 
te  ■■^e  shvaca  kao  da  juj  pripada.  Eazplodonu 
kuznnmu  protivna.  G.  Pestalid  52.  —  Zatvor 
kuzni.  vii.  —  O  kaziienu  prestupaka  suprot  na- 
redbam  kuznim.  Zbornik  zak.  god.  1853.  925.  — 
kuzno  grob|e,  kao  mjesno  ime  u  Srbiji  a  okrugu 
biogradskome.  Sr.  nov.  1863.  434. 
1).  koji  holaje  od  kuge. 

it)  celade. 

(la)  u  pravome  smislu.  Od  ovije  sa 
imamo  cuvati,  varovati  i  bizati  vede  nego  da  su 
gubavi  aliti  sugavi  aliti  kuzni.  M.  Divkovid, 
nauk.  147.  Oslobodi  kuzne.  B.  Kasid,  per.  85. 
Bizimo  od  kuznijo.  P.  Lastrid,  ned.  351.  Nikad 
nisam  nikom  mila,  kao  da  bi  kuzna  bila.  V. 
Do.sen  100*.  Drzani  su  za  vrijeme  od  kuge  ispo- 
videt  kuzna.  D.  BaSid  309.  Kad  je  muz  gubav, 
kuzan,  francav.  Ant.  Kaddid  --196.  Kad  bi  bilo 
kojegod  od  fii  kuzno  ili  francavo.  M.  Dobretid 
537. 

bf>)  u  metaforickome  smislu.  Od  jedne 
tamno  i  kuzne  neprijatejnice.  Korizra.  51b.  I 
bludom  bi  kuzna  Xena  bit  morala  zatvorona.  V. 
Dolan  9oa. 

b)  mjesto  (grad,  selo  itd.).  Iz  kuznoga 
sela.  A.  Kanizlid,  utoc.  xxiii.  —  Amo  pripada 
i  ovo:  Glad  i  u  kuznu  kudu  ulazi.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  301b. 

c)  zivotina.  Od  jedne  ovce  kuzne,  otrovne 
i  gubave.    M.  Dobretid  125. 

(I)  tijelo  ili  dio  tijela  u  onoga  sto  ho- 
hije  od  kuge.  Tad  srardi  kip  kuzan  kada  je  na- 
strt  ran.  D.  Barakovid,  vil.  294.  Nije  snazna 
molitva  u  kuini  usti.    J.   Banovac,   (ired.  53. 

e.  koji   donosi  kugu,   od  kojega  se  prima 
kuga. 

a)  u  pravome  ili  dajbudi  u  iperbolic- 
kome  smislu  (kad  znaii  da  je  sto  vrlo  necisto  ili 
gadno),  n.  p.  : 

HU)  duh,  dah,  para.  Na  posadio  se 
ondi  duh  kuzni,  ni  povitarce  ostatedei  B.  Kasid, 
rit.  2-52.  Kuzni  dah  od  smrti  iz  grla  nihova 
odi§e.  I.  Dordid,  _salt  34.  Otruj  se  kuznu  u 
dahu.  uzd.  13.  Neki  kuzni  dah.  ben.  89.  — 
Zmaj  izmede  iz  sebe  kuznu  paru.    salt.  36. 

bb)  smrad.  Izide  jedan  smrad  kuzan. 
I.  Drzid  190.  Da  smrad  kuzni  nom  zatvori  (riii 
Bozjom).    V.  Dosen  2o9b. 

cr)  vazduh,  magla  itd.  A  aer  smradom 
osta   kuzan.     J.    Kavaiiin  461b.  —  Neg  dubok^j 


KU^AN,  1,  r,  a)  cc).  H 

u  (loliiii  gdje  ga  ku/.na  magla  bijo.   J.  KavaAin 
57t'. 

dd)  ngaiii  u  pravome  smislii.  Od  kri- 
latijoh  kravosaca  iz  kijeh  ku%ni  ogi'ii  jiiSte,  u 
stog  mu  se  visok  zbaca  grunjo  otrovno  za  sje- 
diSto.    I.  Ounduli6  474. 

ec)  .ito  tjeli'sno  iiopie.  Nitkore,  naj 
veiu  zedu  da  ima,  usudide  so  piti  studenoa  komu 
na  dnu  vidi  zmijo  otrovite  i  drugo  nefiistoie 
kuXne.  M.  Radiiii  13i'.  (Ijakomust)  po  cnioj 
zera|i  rijo,  blago  i\ome  da  pokrije  kao  da  bi  bilo 
ku/.iio  il'  od  trulog  smrada  rnzno.  V.  DoJon  75''. 
h)  It  prenesenome  Hi  u  metaforickume 
smislii,  I'idi  kuga,  b  (osobito  kao  moralno  zlu). 
Ovo  bi  imalo  biti  savisiie,  kuzno  i  stotno.  J. 
Matovid  430.  Koja  se  cijenu  spasoviia,  mnogo 
puta  jesu  kuziia.  475.  —  Uruzim  zal  nauk  daje, 
iiauk  gnusni,  hudi  i  kuiSni.  A.  Vita|i6,  ist.  12. 
I  ovi  kuzni  nauk  onda  so  kazujo,  kad  vi  niki 
po6met6  prid  drugiin  od  vasega  iskruoga  zlo  go- 
voriti.  J.  Banovac,  pripov.  218.  —  All  koja  kuzna 
ric  jost  one  sobi,  sebi !  A.  d.  Bella,  razgov.  29. 
Rijefiima  i  pismima  kuinijema  lazivijeh  proroka. 
J.  Matovic  4.  Da  iiije  zdrava  ikakva  strana  od 
liegova  Xivota  radi  kuztioga  grijoha.  J.  Matovi6 
498.  —  Svijem  nerazbor  vlada  kuzni.  G.  Pal- 
raotift  3,  asb.  —  Od  kuznoga  korena  srditosti 
rodi  ih  se  6.  Naru6n.  851>.  —  Dignite  hranu 
ovemu  kuznomu  ognu  bjeJeci  od  zlijeh  prigoda. 
B.  Basi6  152.  —  I  on  kuznijem  dahom  paka 
ku?.i  |udska  djela.  J.  Kavaiiin  57''.  —  Epikuro 
ki  objavi  Baka  i  slijedi  kuzne  stopo.  457b.  — 
Litvanski  vojvoda  Vitoud  sbaci  ga  naredivii  sa 
sinodom  da  se  kuzni  Grci  u  napridak  nejmaju 
za  crkvene  vladaoce  obirati.  A.  Kanizlic,  kam. 
484.  —  (po  biblijskome:  ,et  in  cathedra  postilen- 
tiae  non  sedit'.  psal.  1,  1).  Ne  sido6i  s  nauka 
toga  sidalis6a  vrh  kuznoga.  A.  Vita|i6,  ist.  12. 
On  do  istine  sidi  vrh  kuznoga  sidalisca  koji  ne 
samo  on  kako  on  zlo  fiini  i  sagrisuje,  da  jo§ce 
i  druzim  uzrok  jest  od  zla  i  sagrisenja.  12.  I 
ne  sjedi  na  kuznomu  zlobnijoh  stolu.  I.  Dordii, 
salt.  1.  Da  izrekose  u  zle  hipe,  andikrstom  kad 
ga  (papii)  zvase,  nu  (crkvii)  sijed  kuzni  svega 
opaztva,  sbor  taStina,  sumna  vraztva.  J.  Kava- 
riin  455*. 

(1.  M  prenesenome  smislu,  uopce  strasan  i 
gadan,  isporedi  Ho  je  kazano  kod  c.  ^judski 
obraz,  ku^ne  od  srde  one  (nakazni)  ostalu  sliku 
imaju.  (i.  Palmotii  3,  7b.  §  liim  hudobni  dusi 
srte,  mnoz  na  svako  zlo  pospijesna,  ki  se  u  slikah 
kuznijeh  vrte  priko  svijeta  slaba  i  gresna.  3,  8b. 
Kuzne  obraze,  grde  slike  vazeli  su  dusi  vrli. 
3,  37a.  Kako  ovi  ce,  lole  nima!  u  adu  moo  meu 
kuznijem  obrazima  prijat  utjehu !  J.  Kavaiiin 
408b.  Gdi  ih  kuXne  srde  truju.  460'i.  —  Ovi 
grijeh  (nenavidost)  jest  toliko  kuzau,  da  Solomun 
svituje  da  nitko  ne  ima  blagovati  s  nime,  to  jest 
s  nenavid[ivcem.  M.  Kadniii  279a.  —  U  nacine 
nim  podobne  kuznijem'  rijecmi  ukorene  (duse). 
J.  Kavahin  404b.  —  Moee  biti  da  amo  pripada 
i  ovaj  priinje.r  (ako  ne  pod  c,  a)) :  Zaklinem  .  . . 
vas,  zlodudne,  srdite  i  kuzne  crve,  Xivino  5ko- 
de6a,  ...    J.  Banovac,  blagosov.  146. 

c.  u  prenesenome  smislu,  kaze  se  zaleci 
koga  Hi  Ho  onako  kao  jadan,  tuzan,  vidi  u  Vu- 
knvii  rjecniku.  Opet  kuzna  Rada  dozivala.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  123.  Udari  se  posred  srca  ziva, 
rartva  ku?.na  pokraj  Rajka  pade.  Vuk  dodaje 
nadtto  strane:  , Kuzna'  i  ovdje  zna6i  tuzna,  za- 
losna,  nesrecna  (kao  i  u  kiiizi  ii  na  str.  123  u 
stihu  222;  to  je  predasni  stih).  3,  57.  Avaj ! 
kuzna  nima  boravjeha  !    Osvetn.  2,  60. 

2.  adv.  kiizno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu 


(ipestiferanienta'  ,postifere'  559*),  ii  Bjrlostjen- 
(evii  (,pestifore')i  "  Stuliievu  (.pestifere'),  u  Vol- 
iigijinit  (.postiforamente'  ,|)esthaft').  Djoca  koja 
su  kuf.no  bolesna.    Zbirka  zak.  I,  235.  1874.  891. 

KUZAN,  kuzna,  m.  vidi  2.  kuzej.  —  U  naiSe 
vrijeme  h  jednoya  pisca  iz  lioke  kotorske.  Udari 
mu  iz  rano  kuzaii  krvi.  S.  ^iUbiSa,  prip.  21., 
Udari  mu  kuzaii    krvi  grlom  i  nosom.    pri6.  74. 

KUZAVAO,  Kiiz&vca,  m.  ime  vrelu  u  Pofii- 
teju.  J.  Bogdanovid.  —  Radi  postana  isporedi 
kuzel. 

KU^DRA,  /.  pogrdna  rijeft.  Skorotefa.  1844. 
250.  „ 

KUZDRAV,  adj.  vidi  kudrav.  —  U  Vukoou 
rjeiniku:  n.  p.  glava,  vide  kudrav. 

KUZELITI,  kuXelim,  impf.  (brzo)  teci,  o  vodi. 

—  vidi  2.  kuze|.  —  U  jednoya  jnsca  iakavca 
.•evil  vijeka.  Mozo  Ii  nazada  rika  kuXeliti?  I.  T. 
MrnaviA,  osm.  15. 

1.  KUZEl^,  m.  vidi  kudjela,  c  i  d.  —  -u-  stoji 
mj.  liegdaSnega  i^.  —  Rijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi nslov.  kozelj,  rus.  uysKiMi.,  cei.  kuzel.  — 
Mikloiic  misli  da  je  koiijen  u  svezi  s  korijtnom 
u  kudrav  i  kudjeja. 

a.  u  znaicna  sprijcda  kazanome.  —  U  Mi- 
kajinu  rjecniku  (vidi  kod  kudjeja  t  preslica);  u 
Belinu:  kuzej  (gen.  kuzja!,  vidi  i  pod  b)  ,conoc- 
chta,  istrumento  da  filare'  ,colu9'  216b;  u  StU- 
liccvu:  V.  kudjela   iz  Belina. 

b.  prema  kudjeja,  b,  znaii  mjeru  (dva  po- 
vjcsma).  Kuzej,  dva  povesma  ujedno  vezana.  Po- 
dunavka.  1848.  58.  (Genotiv  jo  oznacen :  kuXja. 
V.  Arsenijevii).  —  vidi  i  kod  desetic. 

2.  KUZE^j,  m.  naj  starije  je  znacene  u  pri- 
mjerima:  voda  (moze  biti  i  drugo  sto  zitko)  koja 
na  cemu  (n.  p.  na  zlijebu)  Hi  kroz  sto  (n.  p.  kroz 
cijev)  brzo  tele,  te  kad  joj  nestane  zlijeba  Hi 
cijevi  samom  svojom  brzinom  skace  kroz  vazduh 
u  krivoj  liniji  (paraboli)  Hi  u  pravoj,  ako  skace 
u  visinu.  —  Nepoznata  postana  (teSko  je  naci 
svezu  s  1.  kuzej).  —  Od  xvi  vijeka. 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem.  Vruja 
ka  kuzejem  visoko  metase.  P.  Zoranic  53b.  Vi- 
dih  da  kuzej  od  vruje  tiho  sta.  66'''.  Voda  jedna 
visoko  kuzej  meduci.  6ya.  A  pod  ilom  voda  vre 
iz  bistra  kiizeja,  studenac  ki  ne  gre  van  svoga 
tomeja.  D.  Barakovic,  vil.  131.  Kuzej,  v.  glogoj 
(u  Sibeniku).    M.  Pavlinovic. 

b.  nejasno  je  znacene  u  jednoga  pisca  xvii 
vijeka :  u  naj  prvome  primjeru  moglo  bi  biti  zna- 
cene kao  kod  a,  u  draya  dva  kao  kod  c.  Tako 
plov  studeni  kuzeja  Jivoga  toci  sok  vodeni  iz- 
vora  prvoga ;  plitkim  natopjenjem  pisak  plaka- 
ju6i,  skiipim  protocenjem  strano  smakajudi ;  naj 
mane  mom6e  ga  ne  scini  gaziti,  putnik  ne  haie 
ga  rugom  priskociti.  I.  T.  Mrnavi6,  osm.  18. 
Kako  strme  rike  da^di  jesenskimi  kad  su  na- 
hlipjene,  pinami  sidimi  tor  su  zabijene,  kuiejmi 
kipuci  koliSi  svrtaju.  53.  KuXeJi  Visle  smino 
tla6imo.    .S2. 

e.  kolovrat,  vrtlog.  —  U  Bjelostjencevu  rjei- 
niku: .vorago,  vertex,  vortex'. 

3.  KUZElfi,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  ziipa- 
niji  modruHco-rijeckoj.  Razdijej.  45.  —  Va^a  da 
je  prema  2.  kuzej. 

KUZE^ATI,  kuzejara,  impf.  (u  Sibeniku)  vreti. 
M.  Pavlinovic. 

KUZEI^CaC,  kuzej  6ca.  m.  u  Stuliievu  rjecniku 
uz  kuz6J6i6.   —  nepouzdano. 

KUZE^jCIC,  m.  dem.  1.  kuzej  (uprav  dem.  ku- 
2ejac  Hi  kuzejak,  ali  ove  rijeci  nisu  potvrdene). 

—  Samo  u  Stuliievu  rjeiniku:  ,parva  colus'. 


KU^EIsfE  8- 

KIFZEI^E,  n.  djelo  kojijem  se  kuii  (ko  koga 
kuzi).  —   U  Tvekovicevu  rjecniku. 

KUZETINA,  /.  augm.  kuga.  —  Samo  u  jcd- 
nome-  primjeru  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka, 
u  kojemu  nije  jasno  znacene.  Umiju  godiSnice  ... 
gospi  odgovarat  i,  sto  mogu,  krasti  i  po  gradu 
udarat  kuzetine  u  lasti.  M.  Drzic  34.  po  svoj  je 
prilici  nominativ  i  znacene  je  preina  kuga,  b,  b) 
aa);  ne  mislim  da  znaci  bolest  (syphilis?)  i  s  hru- 
nologiekijeh  razloga. 

KUZIfJA,  /.  dem.  kuga.  —  U  Vukova  rjecniku 
s  primjerom :  Li.jepa  vas  kuzica  pomorila ! 

KUZIC,  m.  prezime.  —  V  nase  vrijcme.  Pre- 
sudismo  Nikoli  Kuzi6u  iz  Vajevske  naije.  Glasnik. 
II,  1,  69.  (1808). 

KUZIN,  kuzina,  m.  fal.  cugino,  bratuced.  — 
Od  XVI  vijeka  u  Dalmaciji.  Mnim  da  se  domisjas, 
kuXine  dragi  moj.    N.   Najeskovid  1,  323. 

1.  KUZINA,  /.  vrst  morske  ribe.  u  Bakru.  D. 
Hire.  —  Ako  je  akc.  kiizina,  augmentativ  je  od 
kuga. 

2.  KIJZINA,  /.  tal.  cucina,  mlet.  cusina,  ku- 
hina.  —  U  Vukovu  je  rjeiniku  zlo  zahilezen  ak- 
cenat.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u 
Vukovu  (kuzina  ,die  kiiche'  .culina',  cf.  kuina 
.s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori  i  po  pri- 
inorju).  TeSko  oiioj  kuzini  da  gospa  ne  ulazi!  (U 
Kotoru).  Nar.  posl.  vuk.  316.  Nadu  sve  pecerie 
i  varivo  iskotrjano  kroz  kuzinu.  Nar.  prip.  vuk.^ 
259.  —  U  Dubroeniku  samo  pomorci  govore  ku- 
zina, ostali  komin  (oidi  1.  komiu,  c).  P.  Bud- 
mani. 

3.  KUZINA,  /.  tal.  cugina,  bratuceda.  —  ispo- 
redi  kuziu.  —  (J  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

KUZITI,  kiizim,  impf.  inficere,  peste  inficere, 
perfektivni  glagol  prema  okuziti  (vidi) ;  iesto  u 
prenesenome  Hi  metaforiikome  smislu.  —  Akc.  se 
ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing.  khii).  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikalinu  (vidi  kod 
kuzan ;  napose  nema)  gdje  se  naj  prije  nahodi, 
u  Belinit  (.appestare,  cagionare  la  peste'  ,pesti- 
lentiam  faeere'  91b),  u  Stulicevu  (,peste  inficere, 
corrumpere'). 

a.  aktivno.  Ko  vjeru  obsluXi  i  u  vjeri  bude 
umriti,  grijeh  ga  negov  vec  ne  kuzi.  J.  Kavahin 
64''.  Plemic  svoje  porodo  kuzi  i  truje  svijetle 
kuce  vje6nom  stetom.  1'24'>.  Licumijerstvom 
kletim  kuze  i  dvornike  i  gospodara.  360^.  A  po- 
pove  kuzi  vrla  lakomija.  STTb.  Zmije  boje  nega 
sve  celiju  i  otrovnim  jedom  kuze.  4'i4''.  Pazite 
se  od  griha;  ako  li  ih  po  uesridi  i  ucinite,  uko- 
pajte  ih  i  sakrite  a  nemojte  ih  ocito  ciniti  za 
da  mnoge  ne  kuzite.  J.  Banovac,  pripov.  221. 
Koji  (hoar)  istom  onog  kuzi,  tko  se  kuzaom  rad 
pridruzi.    V.  DoSen  216b. 

b.  sa  se,  pasivno.  Proklestvom  se  i  ona  kuze 
(stvoreiia).  J.  Kavanin  4b.  I  }uvene  od  svijeh 
(dikala)  strile  prima  bogat,  kijem'  se  kuzi.  3.5''. 

KUZ^jIVAC,  kuzjivca,  m.  kuznik.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovcanina  xvin  vijeka.  litem  da  se 
tjeraju  iz  ovoga  mjesta  trgovci  izvan§tina,  niSta 
mane  neg  kuzjivci.    A.  Kalic  102. 

KUZNA,  /.  ime  zensko.  Zemjak.  1871.  2. 

KUZNAV,  adj.  kuzan.  —  U  poslovici  dubro- 
vaikoj  xviji  vijeka.  Gladan  6ovjek  u  kuznavu 
ku6u.    (Z).  Poslov.  danic. 

KIJZNIGA,  /.  kuzna  zena.  —  isporedi  kuznik. 
—  U  Stulicevu  rjecniku:  ,mulier  peste  laboraus'. 

KUZNICeV,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku  kod 
kuKnikov.  —  sa.ima  nepouzdano. 


)  KVACEIvIE 

KUZNICIN,  adj.  koji  pripada  kuznici.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,ad  muliereni  peste  laboran- 
tem  spectans'. 

KUZNICKI,  adj.  koji  pripada  kuznicima.  — 
U  Stulicevu  rjecniku:  ,ad  peste  laborantes  spec- 
tans'. 

KUZNIK,  m.  kuzan  eovjek.  —  Od  xvi  vijeka. 
a  izmedu  rjecnika  u  Belinii  (,appestato,  infettato 
di  peste'  pestilontia  laborans'  91b),  u  Stulicevu 
(,homo  peste  laborans'),  u  Voltigijinu  (,impesta- 
tore'  ,aiisteckor').  u  Vukovu  (,der  pestkranke' 
.pestilentia  correptus').  Od  ostalih  da  se  bjudimo 
kako  od  noprijatoja  i  kuzneka.  §.  Budinic,  sum. 
lOib.  Kada  imaju  opcit  s  kuznici.  I.  Drzic  319. 
Sluzit  nastojaso  i  pomagati  kuzuiko.  P.  Kne- 
zevic,  osm.  377.  Sluze6i  kuznikom  s  Jubavju 
neizrecenom.  F.  Lastric,  od'  357.  Cetiristo  kuz- 
nika  ustade.  A.  Kanizlie,  fran.  73.  Uz  kuznika 
tko  rad  sidi.  V.  Dosen  93a'.  Znam  da  jo  trudno 
lijecniku  ozdravit  jednoga  kuznika.  D.  Basic  92. 
Mogli  bi  nastojati  kuznikom.  A.  d.  Costa  1,  85. 
Jeli  zupnik  duzan  dati  ovi  sakramenat  nemoc- 
liiku  kuzniku?  Ant.  Kadcic  178.  Zavitam  so, 
da  cu  ja  kuznikom  sluziti.  I.  Velikanovic,  uput. 
1,  433.  Kuznikom  i  drugim  otrovnim  nemoc- 
nikom.  M.  Dobi-oti6  '258.  Tko  je  tako  brez  pa- 
moti,  da  bi  kuzniku  dopustio  u  svoju  ku6u  unioi? 
D.  Kapic  364.  Stvari  koje  su  sagi  i  oduhi  kuz- 
nika izmetnute,  G.  Pestalic  238.  —  U  metafo- 
riikome smislu.  Smut|ivci  jesu  dusevni  kuznici. 
J.  Banovac,  pripov.  218.  A  nu  bludni  vi  kuz- 
nici!   V.  Dosen  lOSb. 

KUZNIKOV,  adj.  koji  pripada  kuzniku.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,ad  hominem  peste  laboran- 
tem  spectans'. 

KUZNIONICA,  /.  u  Voltigijinu  rjecniku:  ,laz- 
zaretto'  ,lazareth'.  —  nepouzdano. 

KUZNONOSAN,  kuXnonosna,  adj.  vidi  kugo- 
nosan.  —  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Stulicevu  (,pestifer  vel  pestiferus,  pe- 
stem  adferens').  Bog  mrzi  na  smrad  tezih  jezika 
i  srca  kuznonosuih.  A.  d.  Bella,  razgov.  74.  (nema 
u  negovu  rjeiniku).  —  nepouzdano. 

KUZNACA,  /.  ime  dvjema  zaseocima  u  Bosni 
u  okrugu  Tuzle  Done.    Statist,  bosn.  90.  91. 

KUZNAK,  m.  neka  otrovna  bilka.  —  Postaje 
od  kuga.  Kuznak,  Datura  stramonium  L.  (Vuka- 
sovic,  Praunspei'gor).    B.  Sulek,  im.   188. 

KVA,  onomatopcja  za  glas  u  patke.  —  U pjcsini 
ugarskijeh  Hrvata.  Jur  se  i  race  vstajadu,  kva 
kva  kricu.    Jafike.  224. 

KVACE^,  m.  drvo  na  kosi  koje  kosac  drzi 
desnom  rukom.  Kupcina  dol.  D.  Hire.  —  vidi 
kvacak. 

KVACAK,  kvacka,  m.  vidi  babak,  2,  i  rucel. 
—  iiporedi  kvace}.  —  Od  iste  osnove  od  koje  je 
i  kvaka;  kao  da  je  dem.  kvak,  ali  ovaj  siipstantiv 
nije  potvrden.  —  U  nase  vrijeme.  Kvacak,  drzak. 
Zemjak.  1871.  2.  Kvacak,  rucoj  (na  kosistu).  ^. 
Stojanovic.  Kvacak,  desni  drzak  u  koso.  Suna. 
D.  Hire.  ,  Kvacak  predni  i  straziii'  drzi  kosac 
u  ruci  kad  kosi.  Levanska  varos.    D.  Hire. 

KVACANOVI6,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Petra  Kvacanovi6a.    Glasnik.  11,  1,  199.  (1808). 

KVACATI,  kvacam,  impf.  izmiSlatif/),  isporedi 
kucati,  1,  b.  —  U  jednoga  pisca  xviu  vijeka. 
Tu  naoimbe  izvrsnije  ko  60  boje  zgotoviti  broji, 
kvaca,  izmis|ija  (grijeskom  izruiSli' je)  za  Gavanu 
pogoditi.    J.  Kavaiiiii  22b. 

KVACENE,  n.  djelo  kojijem  se  kvaci  Hi  se  ko 
kvaci  (vidi  1.  kvac.iti).    J.  Bogdanovie. 


kvaCeti  8 

KVACeTI,  vidi  2.  kvafciti. 

KVACiCA,  /.  dcm.  kvakn.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  uopce.  Iz  pridana  kraju  mora  ova  (pluzna) 
dnska  gvozdeni  iiakriveii  jal'  zakufiat  uiika6i6 
jal'  kvafiicu  iiuuti,  s  kojiiu  so  za  pridiii  stupci6 
od  pliiga  zakvaii.  I.  Jablanci  48.  (I'luzni  noz) 
iia  lodi  va|a  da  imade  jodau  mali  gvozdoui  uu- 
kaCi6  ill  kvacicu  koja  mora  s  no3oui  doli  okro- 
nuta  biti,  da  se  u  liu  uiali  3in4;irfti6  ukvaiiiti 
moie.  4i1.  (Na  plttt/u)  uz  neg  (leme^J  dasku  i 
k  stibi  pritozu,  oiia  nogu  u  pridnu  so  kvafii 
gvozdjem,  uz  liu  kqjo  dasku  ja6i,  i,  da  ona  kud 
so  no  pomiSe,  pridiioj  uogi  lim  gvozdon  poprido, 
urizavsi  za  kvafiiou  misto.  J.  S.  Ro|kovic  19. 
Kvatica,  dim.  od  kvaka.    J.  Bogdanovic. 

b.  vidi  kvafiak.  Kva6ica,  drvo  na  kosi,  koje 
kosao  dr2i  u  desnoj  ruci.  Kupfiina  dol.  D.  Hire. 

C.  vidi  strzaja  Cna  vinovoj  lozi).  KvaSica, 
z  kum  so  trs  k  kolu  sam  privezuje  ,gabelu  an 
weinreben,  die  sich  selbst  heft'tou'.  K.  Jambresid, 
rjofin.  «  latinskome  dijelu  hod  clavicula. 

1.  KVaCiTI,  kv&fiim,  impf.  zakitcavati,  zakoa- 
civati.  —  Postaje  ud  kvaka.  —  Od  xviii  vijeka 
(vidi  2,  a). 

1.  aktivno.  —  U  soijem  primjerima  tt  pre- 
nesenome  smislu.  Kud  Eogepa  kvafii  Stani§ina. 
Osvetn.  2,  142.  Evo  ima  toliko  godina  ito  kva- 
6ite,  borbe  zamecete.  3,  29.  Podalefie  (orli)  raz- 
vijali  krila,  za  dva  mora  kvafiilo.  im  perje.   7,  3. 

2.  sa  se. 

a.  pasibno.  Ona  nogu  u  pridiiu  se  kvafii 
gvozdjem.    J.  S.  Re|kovic  19.  (vidi  kod  kvaka,  a). 

b.  rejlfksivno.  Jugovina  puhne,  a  sretne 
je  sjever  mrzlovicu,  ter  se  kvaco  o  mrke  oblako. 
Osvetn.  3,  28.  —  U  Lici  u  prenesenome  smislu. 
,E,  poc'o  se  i  nas  momak  veo  kvaciti'.  ,1  na§a 
se  djevojka  pocela  kvaditi,  vaja  da  bi  se  vec 
udala'.  ,Vide  ti  nega,  §  cim  se  on  kvaci,  ka  ma6ka 
izgorelom  nogom'.    ,].  Bogdanovic. 

2.  KVACITI,  kvacim,  impf.  vidi  kvakati,  a.  — 
U  VoUigijinu  rjecnikii:  kvaceti,  kvaCem  i  kva- 
citi, kvafiim  ,cornacchiar6'  ,krahen'.  —  oba  su 
oblika  vrlo  nepouzdana :  vafa  da  ih  je  pisac  ne- 
kako  nacinio  od  kvakati,  kvacem. 

1.  KVADAR,  kvadra,  adj.  quadrus,  cetvero- 
iKjlast,  tal.  quadro.  —  Na  jednome  mjestii  xvi 
vijeka.  Ucinise  on  svoj  grad  Babiloniju  v  formu 
,kvadru' ;  vsaki  kvadar  (radi  ove  rijeii  vidi  2. 
kvadar)  opasovase  74  mi|e.  Korizm.  45''.  —  Moze 
biti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer,  premda  je 
nejasan:  Da  bi  1  kelomna  od  zemje  do  neba  do- 
ticala  kvadra  i  da  je  vas  nanizan  britava  tere 
da  bi  ti  gorjo  i  dolje  uza  nu  bodio  lezeii,  da  te 
rjezu  na  zalogaje  .  .  .  (mislim  da  treba  shvatiti: 
kelomna  kvadra ;  vas  nanizan  bice  pogreska  pi- 
sceva,  jer  su  ove  rijeii  ocito  u  svezi  s  kelomna). 
Zborn.  173h. 

2.  KVADAE,  kvadra,  m.  u  primjeru  -xvi  vijeka 
kod  1.  kvadar  nejasno,  jer  po  rijeii  vsaki  moglo 
hi  se  pomisliti  na  stranu,  ali  po  opasovase  74 
mi)e  ne  moze  biti  drugo  nego  cijeli  obod. 

3.  KVADAR,  kvadra,  m.  vidi  slika  (osobito 
takova  koja  visi  na  zidu),  tal.  quadro.  —  U  je- 
dnoga  pisca  Spfecanina  xviii  vijeka.  Sto  kva- 
dara  i  sto  slika  §to  su  s  ruka  glasovitijeh.  J. 
Kavaiiin  28b.  —  {/  naSe  vrijeme  u  Dabrovniku. 
P.  Budmani. 

KVADERNA,  /.  tal.  quadorno  (moze  biti  da 
ima  i  quaderna  u  istome  smislu,  ali  mi  nije  po- 
znato),  mkoliko  tabaka  ciste  liartije  sasito  Hi  ve- 
zano  iijedno  kao  kniga,  da  se  moze  Ho  napisati 
Hi  hi(eziti.  —  U  sjeverrtome  primorjii  od  xiii  vi- 


B  KVAKA,  0. 

jeka.  Nijodna  kvaderna  od  tr^ac.  Zak.  viuod.  69. 
Driati  kvadernu  knigu.  Nared.  modr.  ark.  2,  88. 
Od  kvadorno  ,ili  conta  ili  carte'...  (rijeii  ,ili... 
carte'  tatinskijem  slovima).  Mon.  croat. .  103. 
(1468).  V  naSoj  kvadorni  bradino  rofiono.  20.5. 
(1514).  Da  stanem  nabrajat  od  vase  mladosti  6a 
sto  potrpili  do  vaSe  starosti,  kvadernu  bi  spravil. 
M.  Kulia6evi6  41. 

KVADERNICA,/.  dem.  kvaderna.  —  xv  vijeka. 
I  6init  po  kaiiciloro  va  jodjiu  kvadernicu  zapi- 
sevat.    Slatut  kastav.  1490.  205. 

KVADR.\T,  kvadrita,  m.  tal.  quadrato,  ie- 
Iveroitgao  u  kojega  su  sve  stranice  i  svi  uglovi 
medu  sobom  jednaki.  —  U  matematickijem  kni- 
gnma  naiega  vremena  (ima  i  naiinena  rijei  6e- 
tvorina);  it  aritmetici  znaii  broj  pomnozen  jedan 
put  sam  sobom.  —  V  jednoga  pisca  xviii  vijeka 
znaii  ono  u,  iemu  se  hrani  korporao  u  katoliikoj 
crkvi,  vidi  i  tobolac,  tok.  Pokle  se  apara  misnik, 
nima  kvadrat  na  misalu  ili  svrhu  kaleza  posta- 
viti.    I.  Krali6  53. 

KVADRATAN,  kvidratna,  adj.  u  kojega  je 
oblik  kao  kvadrat.  —  IJ  naSe  vrijeme.  P.  Bud- 
mani. 

KVADRATIN,  m.  prezime.  —  U  narodnoj 
pjesmi  istarskoj  nasega  vremena.  Ovo  ti  je  Ive 
Kvadratine.    Nar.  pjes.  istr.  1,  41. 

KVAK,  m.  rijei  srodna  s  kvaka,  ali  ne  dosta 
jasna  znaiena.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  u  Vakovu  (,in  der  rodensart' :  ja  liega  ni  u 
kvak  ,ignorlren'  ,ignoro').  Sto  sada  na  ovo  go- 
vorite  vi  koji  u  mehaui,  za  trpezom  i  na  pirovi 
na  kvak  i  na  nokat  iztrosate  manlike  ?  D.  Rapid 
266.  Ja  nega  ni  u  kvak.  (Ne  bojim  ga  se  ni- 
malo).  Nar.  posl.  vuk.  108.  u  oba  se  primjera 
vidi  da  su  poslovice  u  kojima  na  kvak  i  u  kvak 
stoje  adverbijalno,  te  kao  da  bi  kvak  znaiilo  ne.ito 
vrlo  maleno  ili  vrlo  sitno,  mozebiti :  koliko  se 
maze  jednom  zakvaiiti  (mislim  da  nije  znacene 
koje  ie  se  sad  kazati).  Kvak,  klidak  u  voda. 
Torau  u  Slavoniji.    D.  Hire. 

KVAKA,  /.  uprav  je  ista  rijei  sto  1.  kuka 
(vidi)  i  od  istoga  korijena  (u  se  promijenilo  na 
va).  —  Ud  xviii  vijeka  (naj  prije  u  Bjelostjen- 
ievu  rjeeniku). 

a.  kuka  uopie,  vidi  1.  kuka,  a.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Bjelostjenieou  (,uqcus'),  u  JambreH- 
cevu  (,uncus'),  u  Vukovu  (vide  kuka).  Covik  koji 
u  vodenici  bijase  hiti  se  kvakom,  zakudenu  (dje- 
vojku)  iza  dna  potegou  i  izvadi.  A.  Kanizlid, 
utod.  -xxii.  —  Amo  pripada  i  ovo  u  Vukovu 
rjeeniku  (kod  kvaka):  tegli[tij  se  kvako,  kad  dvo- 
jica  zakvade  sredue  prste  od  ruke,  pa  se  vuku 
koji  de  biti  jadi. 

b.  vidi  mandal,  zasovnica.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Bjelostjenievu  (kvaka,  krakun,  romazin 
ipessulus'),  M  Jambresiievu  (kvaka  na  vratali  .pes- 
sulus'),  u  Stuliievu  (,vectis,  pessulus'  iz  Habde- 
liieva). 

c.  sprava  na  vratima  kojom  se  vrata  mogu 
otvorati  i  zatvorati  bez  k(uia;  dvije  su  glavne 
vrste:  prva  je  (starija,  Ho  se  jo.^  nalazi  na  vra- 
tima se(aikijeh  ili  siroma^kijeh  kuia  ili  soba)  bez 
brave  i  sastoji  se  iz  male  podit(c  (obiino  gvuz- 
dene)  dasiice  koja  stoji  na  vratima  i  okreie  se 
uz  vrata  gore  i  dofe  oko  jedne  osi  na  jednome 
kraju,  a  duga  je  tako  da  joj  se  drugi  kraj  prula 
preko  kraja  vrata  i  kad  se  zatvora  upade  u  pro- 
cijep  nacinen  na  drugome  gvozdenome  orudu  Ho 
je  zabodeno  u  dovratnik  (talijanski  saliscendi); 
druga  se  vrsta  sastoji  iz  (obiino  ietverouglastoga) 
gvozdenoga  mandaliia  sto  se  pomafa  izvan  brave 


KVAKA,  c. 


847 


2.  KVAR,  b,  e). 


jer  ga  tiska  iznutra  elasticno  pero,  a  na  dovrat- 
nikii  Hi  na  drtigoine  vratnome  krilu  iina  riipa 
u  koju  iilazi  kad  sc  zatvora.  —  isporedi  6eklun, 
aj  (gdje  nije  dovolno  istumaccno).  —  Prvo  sna- 
iene  ima  u  VoHigijinic  rjecniku:  ,saliscondo,  sa- 
liscendi'  ,klinke,  schnelle  an  der  thiire';  drugo 
u  Popovicevii:  ,klinke'.  —  Kod  dritge  t^rste  i  ono 
(kao  drzak)  iim  se  otcora  i  zatvora.  Kviika,  u 
brave  ono  za  sto  so  hvata  rukama,  kad  se  vrata 
otvoraju  i   zatvoraju.  u  Dobroselu.   M.  Modid. 

d.  voliki  drveni  batac,  kojim  so  stike  zabi- 
jaju  u  drvo  da  so  in'okala.  u  Posavini.  F.  He- 
fele.  Kvaka,  imo  drvenom  batu,  kqjim  se  2e- 
Jezno  zagvozde  u  pan  zabijaju  da  rasjjukne.  u 
Posavini.   F.  Hefele. 

e.  drzak  u  kose.  Cucerje.  D.  Hire.  —  vidi 
kvacak. 

KVAKAC,  kvakica,  m.  Ardea  nycticoras.  I). 
Trstenak.  —  vidi  kvakavac. 

KVAkAN,  m.  muski  nadimak.  u  hrvatskoj 
krajini.    V.  Arsenijevi6. 

KVAKATI,  kvacem  (kvakam),  impf.  pustati 
iz  sebe  glas  kva  kva  (o  nekijein  pticama). 

a.  0  vrani.  —  U  Bjelostjencevu  rjeinika : 
kvaCem,  grakam  kako  vrana  ,cornicor'. 

b.  o  patki.  —  U  nase  vrijeme  u  ugarskijeh 
Hrvata.  Raca  kvaka.  Jafike.  225.  —  isporedi 
kva. 

KVAKAVAC,  kvdkavca,  m.  Nycticorax  gri- 
sous  Gray,  neka  ptica.  S.  Brusina,  ptico  hrv.- 
.srp.  lost).  —  Po  glasu  kva  kva,  vidi  kvakati. 

KVAN,  Kvana,  m.  vis  u  Uercegovini.  Glasnik. 
22,  25.  55.  —  isporedi  Kvariak. 

KVANAK,  Kvaiika,  m.  brdo  3''._,  sata  od  Mo- 
stara,  posav  u  Dubrovnik.  L.  Stojanovii.  —  Moze 
hiti  isto  sto  Kvaii. 

1.  KVAR,  /.  vidi  2.  kvar.  —  Od  xv  do  kraja 
xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  a  Danicicevit 
(kvarb  ,detrimentum').  Kako  nam  govore  da 
imate  i  drbzite  saraosilbjerab  olova  nasega  Du- 
brovcanina  Dabiziva  Latinice  .  .  .  Ako  ga  najde 
koja  kvarb  ili  cteta  u  tomej  olovu  za  vast  uzrokb 
i  za  va§b  uredb,  napravjenbje  sve  ce  biti  svrbhu 
vasb  .  .  .  Molimo  vi,  ucinite  sto  je  dostojno  a 
kvari  se  ufiuvajte.  Spom.  sr.  1,  131.  (1415).  Ne 
ufiini  se  u  zem|i  ni  u  [adehb  nedna  kvarb.  1, 
134.  (141G).  Vidirao  da  nasb  go^podbstvo  vi  [ubi 
i  naSoj  kvari  i  vastini  neste  radi  koliko  ni  vasoj. 
1,  164.  (1422).  Ako  bi  namb  ne(veru)  ili  koju 
kvarb  ucinio  ili  nasemb.  Mon.  serb.  347.  (1427 
u  poznijemii  prijepisu)  Ako  mu  sto  bude  od 
kaura,  ali  smrt,  ali  ga  ubiju,  da  vasa  kvar  bude, 
a  ako  sto  bade  od  Turaka,  da  sam  ja  platac  (za) 
negovo  dugovario,  i  da  odkupim  svoju  viru.  Sta- 
rine.  12,  3.  (oko  1G94).  Ako  mu  sto  bi  u  vas, 
kvar  vasa;  ako  li  mu  §to  bi  u  nas,  moja  je  vira 
platac.    12,  7.  (1699). 

2.  KVAR,  m.  kvarene;  steta.  —  Akc.  se  mijena 
u  loc.  sing,  kvaru  (u  mnozini  koja  je  dosta  rijetka 
moze  biti  da  se  mijena  akc.  u  gen.  pi.  kvara,  i 
u  dat.,  instr.,  loc.  pi.  kvdrima;  a  kad  se  umece 
ov,  u  svijem  padeziina:  kvarovi  ili  kvArovi?, 
kvariva  ili  kvarova?,  kvar6vima  ili  kvdrovima?, 
kvarove  Hi  kvdrove?).  —  Po  nslov.  kvar,  bug. 
pokvarjam,  malorus.  KsapiiiTbi  mogla  hi  biti  slara 
rijei;  u  nasemu  je  jeziku  (mozebiti  i  u  nsloven- 
skome)  bila  isprva  zenskoga  roda  (vidi  1.  kvar) ; 
kvar,  m.  jav(a  se  od  xv  vijeka  (vidi  b,  /;  aa) 
aaa)).  —  Jamacno  je  isti  korijen  Ho  i  u  ckvr- 
niti,  skvrniti  (vidi);  isporedi  i  u  Vukovu,  rjec- 
niku,: ckvar,  m.  (u  Risnu)  vide  kvar  itrf.  (grijes- 
kom  je  ispusteno  u  ovome   rjecniku)-  —  Izmedu 


rjecnika  u  Vraniicevu  (,kvaar',  Skoda  ,di3pen- 
dium'),  II  Mika]inu  (kvar,  pomankanjo  ,labes,  do- 
fectus';  kvar,  steta  ,dotrim0ntum,  damnum'),  u 
Bjelostjenceva  (kvar,  s6ap.  Steta,  gubitak,  poguba, 
poraza  , damnum,  dispendium,  jactura,  dotrimeu- 
tum,  incomtnodum'.  v.  Skoda),  u  Jambresicevii 
(.damnum'),  ti  StuUcevu  (.vitiura,  labos.  mendn, 
no-xa,  damnum'),  u  Voltigijinu  (,danuo,  pordita, 
svantaggio'  ,schadeu'),  «  Vukooti  (,di6  beschadi- 
gung'  jdamuura',  cf.  Steta). 

a.  stane  iega  kad  je  pokvareno  (i  uopce  kad 
je  gore  nego  je  prije  bilo).  Prez  vsakoga  kvara. 
Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  2,  1241'.  ipetr.  3,  4.  (ne 
mogu  potpuniti,  jer  nemain  knige  :  jamacno  ove 
rijeci  odgovaraju  grckijem:  ir  iw  nifid-a^Ko,  i  la- 
tinskijem:  in  incorruptibilitato.  dakle  znaie  ne- 
pokvarenost).  Da  mu  osim  stare  rano  na  misini 
nije  kvara.  V.  DoSen  127''.  Kvar  ooiju  krva- 
rene  slidi.  J.  S.  Rolkovi6  203,  Pak'kad  kra- 
dom  (kuvacica)  donaliva  vodo  (a  siree)  i  gazda 
se  taj  na  kvar  nabodo,  onda  laz  mu  svaku  izgo- 
vara  dajuc  uzrok  od  sirietnog  kvara.  248.  Kvar 
,verderben'  ,dep6['imento'.  B.  Petranovid,  rucn. 
kn.  '24.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovo:  Ovo, 
kako  ja  scinim,  (jest)  brez  kvara  istine.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  057.  — ■  /  kau  kvarene  u  inoralnome 
smislu:  Po  torn  se  stanu  ioniti  i  udavati  jedni 
s  drugima  .  .  .  tako  se  rasprostre  kvar  malo  po 
malo  svuda  kao  kuga.    Vuk,  priprava.  200. 

b.  Heta. 

a)  uopce.  Na  kvar  bliznega.  F.  Glavinic, 
svitl.  56.  Ako  bi  se  podpisoval  s  kvarom  dru- 
goga.  68.  Ako  bi  mu  se  poslam  roka  sto  pri- 
petilo,  to  bode  moj  kvar  biti.  Starino.  11,  82. 
(1623).  Ako  u  roku  umre,  nas  kvar.  11,  86.  (oko 
1648).  Moze  se  iskati  zadovolstina  za  kvar.  A. 
Badid  48.  Kad  so  rode  Stogod  s  kvarom  iskr- 
I'lega.  131.  Ti  si  i  drugih  kvara  uzrok :  mlogi 
s  tebe  gubo  svrh  dobara  tilo,  duSu,  sebe.  A.  Ka- 
nizlid,  roz.  33.  Da  ja  vas  svit  mogu  stedi  izgu- 
bivSi  dusu  S  nimo,  koja  je  korist?  nije  kvar  vedi 
(nema  vecega  kvara).  fran.  125.  .lost  brez  kvara 
svojiieh  junaka.  S.  Stefanac  12.  Brez  kvara  se 
lako  vrne.  V.  Doien  17h.  Kada  Turke  cilo  od- 
tiraste,  Slavonijn  opet  posidoste,  sve  od  onda 
ona  so  upravja  i  na  novi  obidaj  postav|a;  al'  so 
evo  postavit  ne  moze,  tozka  kvara !  slava  tebi 
Boze!  jer  Slavonac  ne  da  svoje  dice  da  se  idu 
uditi  a  b  0.  M.  A.  Rejkovic,  sat.  C2''.  Boji 
komad  daje  gospodarom,  a  nama  se  uvik  tuzi 
kvarom.  D81'.  Vrazi  svaki  dan  zlo  sluze  se  na 
kvar  i  Stotu  }udsku.  I.  Velikanovid,  uput.  3,  466. 
Dubre  na  kvar  kad  lezi  u  torn,  J.  S.  Rejkovid 
28.  Grane  dvo-  ili  trogodne  s  kvarom  rizu  se. 
150.  Iskra  mala,  ma  vidje  li  kvara!  Osvotn. 
1,  72. 

b)  steta  u  imanu,  gubitak.  Po  kvaru  to- 
liko  ,u  dobrijeh'  koliko  u  poSteiiu.  A.  Badid  11.3. 
Ako  brez  kvara  kudnoga  ne  mo.gu  otidi.  .382. 
Vira  koja  mu  kazo  da  su  protivStino,  nevoje, 
kvarovi  i  nosride  plod  i  pedopsa  griha  naSih.  A. 
Kanizlid,  fran.  250.  I  da  na  kvar  sada  daje  (tr- 
govac)  tako  cine  kad  prodaje.    V.  DoSen  120''. 

v)  u  osobitome  znacenu,  u  pofu  .Heta  koju 
cini  marha.  I  od  svega  pastir  kvara  vaja  da  sam 
odgovara.  V.  DoSen  221a.  Kuda  se  s  kvarova  u 
zalogu  dotiruju  od  po]ara.  J.  S.  Rejkovid  155. 
Vodi  marvu  da  kud  po  kvaru  no  hodi.  156.  Ako 
jo  (stuku)  na  kvaru  nade,  onda  ih  zaplijeni.  V. 
BogiSid,  zborn.  417. 

(I)  nestatak,  nestajane.  Sve  cinise  vino- 
grade  da  so  smetu  i  povade  ne  zaledi  vinskog 
kvara.    V.  DoSen  14815. 

c)  kad  sc  zali  radi  stete,  vidi   I.  grelmta, 


•2.  KVAR,  b,  e).  f 

b)  i  Jkoda.  O!  kvar  svita  po  kom  hodol  o!  kvi.  • 
koju  piju,  vode  !  V.  Do5en  211".  Jor  i  ovi  lipi 
ri6i  kvar  je,  s  kojim  vas  prodifci.  27l)'>.  S  kva- 
rom  Sto  vas  zomja  hnini.  21i)l'.  (Svadbarina  je) 
ko  s'  udaje,  tridosot  dukata;  ko  so  zoni,  tridest 
i  letiri;  ti  se  vidiJ  junak  od  raejdann,  nijo  kvara 
da  ototinu  dados.    Nar.  pjos.  viik.  2,  423. 

t'J  uzrokovai'ie  kvara  (koine  Hi  iemu)  iz- 
rice  se: 

ua)  railiinijcm  glagolima  kod  kojijeh 
je  kvar  higiini  objekat.  aaa)  naj  delcc  ftiiiiti, 
ufiiniti  ltd.  Ako  bi  se  i  joduom  na  dan  napil 
studene  vodi,  prud  mu  ve6e  Cini  nofjo  kvar  za 
tolo  i  za  du§u  vsakomu  iloveku.  Pril.  jag.  ark. 
9,  140.  (14G8).  A  o  torn  no  6inite  nam  nazadka 
nego  orsagu  kvar.  Mon.  croat.  293.  (1592).  Da 
s'  no  fini  nijodnom'  ki  kvar.  J.  Kavai^in  517". 
Jeli  komu  kvar  ili  Itotu  ucinio?  A.  Badii  59. 
Kakovi  kvar  ufiini  fovjeku  svaki  smrtni  grijeh. 
Pisanica.  53.  Izvidise  takodcr,  koji  kvar  od  ne- 
prijateja  Pragu  varoSu  bi  ucinon.  I.  Zanifiic 
94.  Sto  u  modi  kvar  u6ini  (suina).  V.  Dosen 
172''.  Sav  komSiluk  i  sve  selo  vide  da  jim 
z  marvom  oui  dine  kvare.  M.  A.  Re|kovid,  sat. 
E4l>.  Jore  mojba  vi5e  kvai-a  dini.  E7".  Ubit 
ju  je  griota,  jerbo  kvara  no  dini  (seva).  M.  Ka- 
tandid  74.  Sto  je  caru  kvara  ucineno.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  58.  Hodi,  kraju,  da  se  darujemo,  daru- 
jemo,  i  da  s'  oprostimo,  sto  je  koji  ucinio  kvara. 
2,  478.  Da  povratim  onu  poturicu,  da  nam  kakva 
kvara  ne  ucini.  4,  232.  Koliko  je  lako  udario, 
dva  joj  zuba  kvara  udinio.  Nar.  pjos.  vila.  1866. 
801.  Davolast  je,  mirovati  nede,  dovojka  si, 
udinide  kvara.  802.  .Ta  du  liega  danas  objesiti, 
dosta  mi  jo  ucinio  kvara,  dosta  kvara  i  joSte  za- 
rara.  Nar.  pjos.  krasid.  1,  19.  Hdaso  vezir  jost 
kvara  podiniti.  S.  ^l^ubisa,  prip.  186.  Sijede, 
para  i  glavo  obara,  silna  junak  podinio  kvara. 
Osvetn.  3,  103.  —  bbb)  dati,  zadati.  Tvrdi  beden 
sto  obara,  to  li  pedi  ne  da  kvara?  V.  Dosen 
92'>.  Svi  bo  maiio  daso  kvara  neg  taj  lupez. 
121".  I  iskriiem  kvar  zadaje.  80".  —  evcj  po- 
graditi.  Dosta  smrtna  pogradili  kvara,  Osvetn. 
2,  135.  Nekoliko  spalili  pojata,  i  jos  nesto  po- 
gradili kvara.  5,  59.  —  (1(1(1)  nanositi.  Da  so  po- 
rezovnikom  no  nanosi  kvar  mankavimi  namirami. 
Zbornik  zak.  1869.  90.  —  eee)  praviti.  Jor  tko 
inom  smrtne  kvare  pravi.  Osvotn.  1,  13.  —  ///) 
raditi.   Jedan   drugom   ne  radio    kvara.    Osvetn. 

2,  50.  —  flOO)  tvoriti,  stvoriti.  Kakono  se  moze 
skladovati  i  medu   se  ne  tvoriti  kvara.    Osvetn. 

3,  23.  Lade  bdiju  s  pruda  budvanskoga,  da  mu 
s  mora  tko  no  stvori  kvara.    2,  103. 

hh)  biti  na  kvar.  A  jos  gorje  na  kvar 
ti  su  domu.    J.  S.  Rejkovid  413. 

cc)  postaviti  (koga)  u  kvar.  —  U  jed- 
nome  primjeru  xvi  vijeka.  Koji  bihu  ondi  odsu- 
djeni  rokoso  lioj :  ,Evo  vrata  josu  otvorena  i  ni- 
kore  jih  ne  cuva,  izajdi  i  ubigni'.  Odgovori  sv. 
Agata:  ,Daleko  od  mene  budi  da  ja  venae  mo- 
jega  boja  izgubim,  i  da  ja  strazci  u  kvar  po- 
stavim'.    F.  Vrandid,  Xiv.  44. 

())  kvar  se  moze  platiti,  vratiti  itd.  S  Ku- 
dima  se  umirismo  ali  kvar  platit  ne  mozemo. 
Starine.  10,  24.  (1692).  I  kvar  koga  puk  udini, 
atare§ina  plada.  V.  Dosen  221".  —  I  du2an  jest 
kvar  povratiti.    F.  Glavinid,  svitl.  76. 

h)  na  razlicne  se  naiine  pokazuje  da  je 
home  iteta.  Kad  bi  on  trpio  koji  kvar.  A.  Badid 
125.  —  Da  nit'  ko/.o  niti  keso  (linac)  duva,  da 
kvar  no  odnose.  V.  Dosen  2X0".  —  Zarad  kvara, 
Sto  u  vinu  biva.  148l>.  Node  biti  men'  od  nega 
kvar.  A.  T.  Blagojevid,  pjesnik.  11.  Tako  kvar 
je  o  zdravju  toXaku.  J.  S.  Rejkovid  43.3.    A  znam 


8  KVARAT,  b,  a). 

nisi  nista  udinio  Sto  bi  caru  danas  kvara  bilo. 
Nar.  pjes.  potr.  2,  G94.  —  Pa  demo  im  bosu  dati 
tvrdu,  da  ira  ni§ta  od  nas  noma  kvara.  O.svetn. 
2,  113.  —  Ako  bi  po  takvoj  krivoj  svidodbi  slidio 
kvar  drugomu.  A.  Badid  129.  —  Sada  do  nemod, 
sada  kvar  na  te  srnuti.  A.  KaniXlid,  fran.  196. 
—  Od  sto  zrua  37  na  kvar  proidu.  I.  Jablanci 
76.  —  Klat  s  vrudino  priko  lita  node  nitko  za 
so,  jer  u  kvar  se  mode.    J.  S.  R6|kovid  437. 

KVAraN,  kvarua,  adj.  kojemu  je  ili  na  ko- 
jcmu  je  kvar.  —  Akc.  se  mijena  u  slozenoj  de- 
klinaciji:  kvarni,  kvarna  itd.  —  Od  xvi  vijeka 
(vidi  a,  b)),  a  izmedii  rjeinika  u  Vukovu  (I.  n. 
p.  orah,  joSnik,  zito  ,vordorbon'  ,corruptU8'.  — 
2.  dovjek,  t.  j.  kilav.  cf.  Stetan). 

a.  adj. 

a)  laosus,  corruptus,  vitiosus,  prema  2. 
kvar.  a,  pokvaren,  koji  se  pokvario.  Trgovci  kada 
kvaruo  stvari  za  dobre  prodaju.  B.  Leakovid, 
nauk.  343.  (Marva)  zimnom  pasom  dosto  kvarna 
biva.  J.  S.  Rejkovid  153.  Budud  pdele  ovako 
timarno,  nisu  lita  do  dvadosot  kvarne.  166.  I 
5  no  (slaine)  kvarne  i  bolest  pristane.  425.  Ako 
li  oko  tvoje  kvarno  budo,  svo  de  tijelo  tvoje 
tamno  biti.  Vuk,  mat.  6,  23.  Ladari  tvoji  i  kr- 
mari  tvoji  i  koji  opravlahu  kvarne  lado  tvoje. 
D.  Danidid,  jozek.  27,  27.  —  U  osobitome  zna- 
cenu,  kao  pristojnija  rijec  mj.  kilav,  vidi  u  Vu- 
kovu rjecniku. 

h)  dotrimonto  affeotus,  prema  2.  kvar,  b, 
kojemu  je  steta  ucinena,  nanesena.  Jedno  80  flo. 
da  sam  kvaran  i  skodau.  Mon.  croat.  299.  (1595). 
Tor  bi  mu  so  do  roka  smrt  pripetila,  da  i  v  tom 
kvarni  budete.  Starine.  11,  82.  (1623).  Nejte 
mu  viSe  uzimati  od  dugovanja,  jere  jo  sada  kva- 
ran bio,  ubili  su  mu  tovarusa,  tere  i  kvaran  bi. 
127.  (1679).  Ako  no  bude  meda  ovi  dana,  ho- 
demo  bit  kvarni.  128.  (1679).  Tako  noposlen 
malo  kad  je  mod  se[ani  posten;  dok  u  selu  je 
Sto  priko  reda  ili  kvaruo,  ta,(d)  se  na  neg  gleda. 
J.  S.  Rojkovid  298. 

b.  adv.  kvarno,  vidi  Stetno  kod  Stetan.  —  U 
Bjelostjenievu  rjecniku :  kvarno,  stetno  ,damnos6' ; 
u  Stulicevu:  v.  stetno;  u  Voltigijinu :  ,danno3a- 
mento,  svantaggiosamente'  ,schadlich'. 

KVARANTENA,  /.  vidi  kvarantina.  Za  osobe . . . 
bice  prvi  dan  kvarauteue  onaj  kojega  se  jo  cuvar 
ukrcao.    Zbornik  zak.  3,  438. 

KVARANTIN.i,  /.  tal.  quarantina,  quaran- 
tona  (uprauo  40  dana),  vidi  kontumac.  —  isj>o- 
redi  kvaranteua.  —  IJ  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku  (P.  Budmani)  i  u  pisaca.  Da  ju  je  vjetro- 
nera  prijo  kvarantine  ili  u  istoj  jurve  izgubila. 
Zbornik  zak.   .3,  458. 

KVAR.\T,  kvarta,  m.  cetvrti  dio,  cetvrt,  ce- 
tvrtina,  tal.  quarto.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing, 
taki  je  u  ostalijem  padeiima,  osim  nom.  i  ace. 
sing ,  t  gen.  pi.  kvarata  (u  Vukovu  je  rjecniku 
zlo  zabifezen  akc.  u  gen.  sing,  kvarta).  —  Od  xvii 
vijeka  po  primorju,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu: 
(po  primorju)  vide  detvrt. 

a.  uopce  (naj  cesce  kao  dio  sahata).  Mija  tri 
tisude  sedamsto  i  pedeset  i  osam  i  jedan  kva- 
rat.  M.  Orbin  103.  —  Za  jedan  kvarat  ure.  P. 
Radovcid,  nadin.  440.  Za  po  kvarta  od  uro.  V. 
AndrijaSevid,  put.  281.  Tri  kvarta  na  drugu  bi 
segur  siiial  dan,  da  na  sance  udru.  M.  Kuha- 
cevid  133.  Kvart  ,quarta  pars',  gen.  kvarta.  D. 
Nomanid,  dak.  kroat.  stud.  12.  Kvarat  ,quarta 
pars',  gen.   kvarta.    20. 

b.  u  osobitijem  znacenima. 

u)  kao  dio  lakta.  Od  lakta  nije,  od  kvarta 
nijo,  od  pedi   nijo,  .ivu  gospodu  prosvijotli.    Srp. 


KVARAT,  b,  a).  8 

uar.  prip.  i  zag.  vuk.  (1897).  359.  odgonet\ai : 
igla.  396.  Nosiue  im  po  od  kvarta  bjohu.  P. 
Petrovii,  gor.  vijen.  61. 

b)  It  Vukovii  rjecnikii:  (u  Boci)  austrijski 
srebrni  novae  od  pot  krajcara  .ostorreichische 
silberne  fiinf  kreuzer  miinze'  ,numi  genus',  ovako 
se  zvao  jer  ih  je  cetiri  u  evanciki. 

KVARElJfE,  n.  djelo  kojijem  se  kvari.  —  Sta- 
riji  je  ohlik  kvarenje.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
ka}inu  (kvarenje),  u  Bjelustjencevu,  u  Vukovu. 
Tako  se  upravo  moze  reci  da  kvarene  jezika  ide 
sad  niuogo  brze.  Vuk,  pisma.  18.  Jer  se  to  ni- 
jedno  ne  moze  ciniti  bez  kvarena  i  §tete  nasega 
narodnoga  a  i  slavenskog  jezika.  83.  Kominu 
ot  kvarena  cuvati.    P.  Boli?,  vinodjel.  2,  71. 

KVArEZ,  f.  i  m.  vidi  kvarene.  —  U  pisaca 
nasega  vremena. 

a.  /.  Nesredno  seme  zaglupjivana,  drazena  i 
kvareXi.    B.  Sulek,  socijal.  9. 

b.  m.  Pod  kvarezom  napoleonskih  udvorica. 
M.  Pavlinovii,  razl.  spisi,  49. 

KVARITAC,  kvarica,  m.  neka  vrsta  bijcla  i 
tvrda  kainena  u  okolini  duhrooackoj.  —  Kao  da 
je  postalo  od  tal.  quarzo  (bjelutak),  i  u  moje  sam 
djetinstvo  sltisao  da  i  jest  taj  kamen,  all  sumnam, 
ima  li  oko  Dubrovnika  bjelutka.  —  U  Stidicevu 
rjeinika:  , species  lapidis  albi  et  dari  aedificiis 
construondis,  qui  in  Dalmatia  frequentissime  in- 
venitur', 

KVARITI,  kvarim,  impf.  uopce  ciniti  da  ito 
(uhjekatj  bade  gore  nego  je  prije  bilo.  —  ispo- 
redi  Stetiti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kvarah,  u  aor.  2  i  3  sing,  kvari,  «  part, 
praet.  pass,  kvaren;  u  ostalijem  je  ublicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  Postaje  od  1.  Hi  2.  kvar.  — 
Od  XVI  vijeka  (vidi  1,  a,  g)),  a  izmedu  rjecnika 
u  3Iikajinii  (kvariti,  stetiti  ,Iabefacio,  vasto,  dis- 
turbo,  dissipo'),  ii  Bjelo.ftjenceou  (kvarim  ,d6struo'. 
2.  kvarim  vino  ,ejicio,  vomo,  evomo  vinum').  u 
JambreHcevu  (kvarim  ,destruo'),  u  Stidicci'U  (v. 
iStetiti),  u  Yoltigijinu  ddanneggiare'  ,schaden, 
jbeschadigen'),  u  Vukovu  (,verderben'  ,corrumpo'). 
1.  aktivno. 
a.  ciniti  uopce  da  sto  {objekat)  postane  u 
svojoj  naravi  Hi  bitnosti  gore  neyo  je  bilo. 

a)  objekat  je  sto  tjelesno  (iesto  i>e  misli 
na  hemiike  promjene  s  kojijch  sto  postaje  nespo- 
sobno  za  \udsko  upotreblaoatie).  Otrovi  u  sudu 
od  zlata  ne  kvare  suda.  S.  Margitic,  fala.  183. 
Da  ga  (meso)  vedma  smrad  ne  kvari.  V.  Do5en 
8la.  SmotriSe  stari  da  ni  voda  to  drvo  ne  kvari. 
J.  S.  Re|kovic  89.  ^juto  sirde  svoju  fu6iju  kvari. 
Nar.  posl.  vuk.  173.  —  Nijedan  (prolog)  nije 
ostao  neprocitan  od  mene;  mnogo  bi  me  puta 
popovi  karali,  sto  kvarim  crkovne  kiiige.  D. 
Obradovid,  ziv.  23.  —  Zacina  mnoge  stvari  boje 
fcini,  a  ne  kvari.  V.  DoSen  65'J.  Biber  pali,  svu 
nam  mangu  kvari.    Nar.  pjes.  petr.  1,  221. 

b)  u  moratnome  smislu. 

nil)  objekat  je  celade  Hi  cejad.  Znaiie 
kvari  naucena.  M.  Raduid  54h.  (Djavo?)  kvari 
onih  ki  se  oblace  kozicami  od  jaganca,  a  uuutra 
ko  zli  pace  vuci  jesu.  J.  Kavanin  377^.  Koje 
mnogo  svita  kvare  (zdile  i  bukare).  V.  DoSen 
149a.  Naj  vise  va}a  da  se  (roditeji)  staraju  da 
dobro  vospitanije  dadom  svojim  dadu,  da  i(h)  ne 
razmazuju,  da  i(li)  ne  kvare.   D.  Obradovid,  ziv.  4. 

bb)  objekat  je  srce.  Hrcba  dugacka 
§teti  i  kvari  srce.  M.  Raduid  274*.  Svakom  srce 
kvare.    P.  Macukat  89. 

re)  objekat  je  koja  krepost  Hi  uopce 
koja  dusivna  osobina.  tJvaka  zloca  i  grih  supro- 
tivi  se  kriposti  i  kvari  ju.    P.  Lastrid,   ned.   328. 


9  KVARITI,  1,  c,  h). 

Prozdrlost  kvari  crizmenost,  bludnost  distodu. 
328.  SiromaStvo  smuduje  svo  obitiji  i  kvari  do- 
brotu  sviju  narava.  A.  T.  Blagojevie,  khin.  84. 
Grih  bo}e  i  plemenitije  duSevne  vlasti  kvari  i 
Steti.    B.  Leakovid,  gov.  36. 

c)  objekat  je  tjelesna  osobina.  (Jci  joj 
samo  lipotu  kvarahu.  And.  Kacid,  kor.  30.  Ogan 
ga  (miris)  kvari.    P.  Bolid,  vinodjel.  2,  37. 

ff)  kvariti  komo  voju,  ne  pustati  ga  da 
cini  nesto  sto  mu  je  ugodno.  Kad  coek  vidi  da 
mu  se  sto  na  statu  isto  ili  ciui,  ali  od  dobrote 
nede  drugome  vo)o   da  kvari.    Vuk,  poslov.  290. 

—  Amo  pripadaju  i  ovaki  primjeri :  Da  ne  kvari 
defa  vojvodama.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  221.  Ne  mogu 
mu  kvariti  hatera.  Vuk,  rjedn.  kod  hater.  Koji 
kvari  drustvo.    kod  razvrzigra. 

e)  objekat  je  jezik,  smisao,  ortografija 
itd.;  uapjev  itd.  U  nas  gdje  knizevnici  niti 
svoga  narodnoga  jezika  upravo  znadu  niti  hode 
da  ga  uce,  nego  ga  okredudi  svaki  po  svome 
krivome  zuauu  jednako  kvare  i  grde.  Vuk,  pisma. 
14.  Prvi  srpski  spisate)  .  .  .  kako  je  podeo  pi- 
sati,  odmah  je  poceo  i  jezik  svoj  kvariti.  17. 
Slavensku  ortografiju  da  kvarimo.  7.  Doista  je 
cudno  i  smijesno  da  mi  .blagoglasije'  u  tudijem 
jezicima  hvalimo,  a  u  svome  ga  jeziku  kvarimo 
i  grdimo.  19.  Sto  je  pisac  .  .  .  gdjegdje  umetnuo 
rijec  koja  kvari  smisao.  D.  Danidid,  i^iv.  kra|.  i 
arhiep.  ix.  Al'  drhde  joj  glas  groca  bijela,  pa 
joj  napjev  vele  mio  kvari.    Osvetn.  1,  33. 

f)  objekat  je  posao  ili  djelo  uopce.  Ako 
bi  §to  cinio,  sve  ono  kvarim.  A.  Kauizlid,  bo- 
go}ubn.  .508.  Ali  jednora  kad  ostari,  da  poslova 
ved  ne  kvari.  V.  Do.sen  121".  Ja  ne  pisem  iz- 
misjene  stvari,  niti  sto  trud  posleuiku  kvari.  J. 
S.  Rejkovid  6.  Kad  ko  preko  mjoro  liita,  pa 
kvari  svoj  posao.  Vuk,  poslov.  29.  Kad  bi  ko 
sdeo  kome  dobro  kakvo  da  udini,  pa  onaj  sam 
kvari.    110. 

(/)  u  naj  hiremu  je  smislu  objekat  stvar. 
Ta  takov  pat  kvari  tu  stvar.  Narucn.  od'\  Dosta 
sobom  dobri  stvari  nerazlozni  nadin  kvari.  V. 
DoSen  183a. 

b.  trgati  silovito  dijelove  od  I'ega  eijeloga, 
te  tako  ovo  uniitavati  ili  nagrdii'ati.  §umu  mladu, 
.sibarje  kvari.  M.  Kataiicid  33.  Ne  kvari  drveta 
negovijoh    sjekirom.     D.  Danidid,    omojs.   20,   19. 

—  Veli  nima  Seiianine  Ivo :  ,Da  mi  ovde  vatrii 
nalozimo  od  pusaka  nasijeh  kumiaka,  od  maceva 
nasijeh  noznica'.  Al'  govori  Jure  barjaktare:  ,Vi 
nemojte  tanke  pusko  kvarit,  tanke  puske  i  britke 
maceve'.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  420.  —  Davademo 
sto  god  raja  iste,  ne  kvarite  carevih  gradova. 
4,  150.  Da  ne  kvarim  bijela  bedona.  (1824.)  1, 
51.  Dok  je  Petar  jos  palio  i  kvario  sanac  u  Cu- 
priji,  stigne  Dordije.  Vuk,  dan.  4,  13.  Jednu 
crkvu  kvariti  a  drugu  graditi  (slaba  je  zaduz- 
bina).  Nar.  posl.  vuk.  113.  —  Da  Moskovi  raz- 
sipaju  i  kvare  Svecku.  A.  Tomikovid,  ziv.  237. 
Na  detiri  andela  kojima  bjeso  dano  da  kvare 
zemju  i  more.  Vuk,  otkriv.  7,  2.  —  Udovidico, 
golubicice !  ne  roni  suze,  ne  kvari  lica.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  231.  Lice  kvaris,  te  sokola  hranis.  Nar. 
pjes.  vila.  1867.  13.  Jedan  drugom  bijelo  Usee 
kvari.  Osvetn.  2,  170.  —  Ojaval  ga  razdiraso  i 
kvaraSe.    Anton   Dalm.,    nnv.   test.   99.   Inc.   9,   42. 

C.  uojjce  uni§tat'ati. 

u)  objekat  je  sto  tjelesno.  Ne  sabirajta 
sebi  blaga  na  zemji  gdje  mujac  i  rda  kvari.  Vuk, 
mat.  6,   19. 

b)  objekat  je  sto  umno.  Sveti  sinoiii 
opake  naslidbe  eretika  odb.acuju  i  kvare.  A.  Ka- 
uizlid, kam.  333.  Ne  kti  ona  razvrci  i  kvariti 
koja  je  u  sinodu  ucinio.  422.  —  Razlidnost  obi- 

54 


KVARITI,  1,  c,  h). 


850 


KVARTE 


faja  lie  kvnri  jedinstvo  svoto  oiltvo.  iv.  Jo 
liiiistvo  crkvo  opnkiiua  iiauci  kvaro.  44'J.  — 
Kvarimo  li  daklo  zakon  vjorom  ?  BoXe  safiuvaj ! 
no^o  ga  joS  utvrdiijomo.  Vuk,  pavl.  rim].  3,  31. 
—  ZaSto  taka  sum|a  kvari  viru  prisv.  trojstva. 
F.  Lastrid,  tost.  275''.  — •  Ovaka  poniaAkanja 
kvare  zarufenje.  I.  (iilific,  put.  171.  Do/^adaji 
koji  ieiiidbu  kvare.  A.  Ba6i6  -121.  Marko  Ko- 
larii  iz  Ribara  tuzio  Ivana  Maksimovida  Sto  je 
S  Aiino  sprego  vola,  a  sad  Marko  odstupa  i  kvori 
spregu.  Glasnik.  ii,  1,  -17.  (I8O5).  —  Papa... 
novi  patriarkat  ne  sarao  no  potvrduje  nego  kvari. 
J.  Pejkid  7. 

d.  objekat  jc  mir,  poSivario,  san  itd  ;  zna- 
dene  je  ometati,  smetati,  razbijati.  .Stvari  koje 
dizH  i  kvare  mir  i  sklad  medu  vama.  F.  Lastric, 
od'  244.  Koji  to  (mir)  nenavidi.  kvari  i  razbija. 
svet.  47'*.  Ne  kvari  mu  pocivai'ia.  D.  Daiii6i6, 
prifi.  24,  15.  No  dado  MiloS  da  ti  kvaro  san. 
M.  B.  Mili(!evi6,  zlosel.  13. 

e.  u  ovome  jc  primjeru  objekat  ie\nde;  a 
znacene  je:  diniti  mu  stetii  (gubitak)  u  imafiu: 
Od  cotvrte  govorit  6u  stvari  koja  mlogog  doma- 
cina  kvari;  to  je,  druze,  §to  kazani  peku,  pak 
S  nih  mlogi  ba§  nista  ne  .steku.  M.  A.  Relkovi6, 
sat.  Go'i.  —  Amo  pripada  i  ovnj  primjer:  Na6i- 
nite  .  .  .  slike  od  miseva  koji  kvaro  zemju.  D. 
Danifiic,   Isam.  6,  5. 

f.  s  objektom  vino,  b^uvati.  —  U  Bjelo- 
stjencevu  rjecniku. 

2.  sa  so. 

a.  pasivno.  Cijom  se  naj  vise  mijer  kvari 
i  tla6i.  F.  Lastric,  svet.  48b.  Obicaji  po  kojima 
se  ne  kvari  i  ne  oskvrnuje  vira.  A.  Kanizlic, 
kam.  250.  Ne  kvare  li  se  na  ti  nacin  odlufiki 
svotih  otaca?  482.  Grisi  protiva  iskriiomu  josu 
oni  kojima  so  kvari  i  smeta  red,  koji  so  ima  dr- 
zati  prama  iskrhemu.  1  Velikanovic,  uput.  1, 
343.  Nek  so  mliko  na  sto.sta  no  kvari.  J.  S. 
Re|kovic  294.  A  kasto  so  uma|uje  (pjcsma)  i 
kvari.  Vuk,  nar.  pjes.  (1824).  1,  32.  Onda  no- 
demo  nikad  ni  mi  ni  on  bo[o  nauoiti  (nego  ie 
so  jos  i  drugi  jodnako  od  nib  kvariti  i  naopako 
nciti).  pisma.  63.  Tako  se  naj  prije  sovjet  nadre 
i  pocne  kvariti.  pravit.  sov.  34.  I  ovaj  im  se 
(jezik)  koe  od  Hrvata,  koo  od  svestonstva,  jako 
kvari.    M.  Pavlinovid,  razg.  5. 

b.  refleksivno.  Kad  se  vrste  (kniha  i  viiia) 
podnu  kvariti,  ostavi  Isus  one  vrsto.  I.  Ancid, 
svit.  186.  Stabla  obrizana  u  punu  mjesecu  suse 
so  i  kvare.  M.  Radnid  119a.  Uzrok  za  §to  se 
sada  sidena  grada  no  kvari.  J.  S.  Rejkovid  89. 
,Ova  jesena  vrucina,  pa  se  podelo  meso  i  ono 
kojo  je  na  dimu  kvariti'.  J.  Bogdanovid.  —  Oni 
ki  so  kvare  vinom  kadano  su  podobni  prascu... 
Korizm.  49a.  Zdorojub  sam  se  kvari.  V.  Doson 
vn.  ,Ma  bila  '0  ispocetka  kad  jo  za  ii  dosla  po- 
stena,  a  sa'  so  lijepo  pocela  nesto  kvariti'.  ,Poc'o 
se  on  i  to    po  vratrijn    kvariti'.    J.   Bogdanovid. 

—  Ko  se  hvali,  sam  so  kvari.  Nar.  posl.  vuk. 
156. 

1.  KVARNAR,  Kvarndra,    hi.  vidi   1.  Karnor. 

—  U  jcdnoga  pisca  .wii  vijeka  (samo  u  slikii, 
all  ima  i  tal.  Quarnaro).  Kakono  i  mornar,  ako 
je  prem  hitar,  jidred  mimo  Kvarnar,  naskodi  ga 
vitar...  D.  Barakovid,  vil.  80.  Pitajte  Zadarske 
otoko  i  kotar,  i  strane  bakarske,  Istriju  i  Kvar- 
nar.   348. 

2.  KVARN.\R,  kvarnara,  m.  cetrdcfictinn,  ie- 
trdesetina.  —  Jiijcc  je  romanaka  od  tat.  quadra- 
gonarium.  —  V  nase  vrijeme  u  Istri.  Kvarnar 
, Humerus  quadraginta' ;  dva  kvarnara  ,ocloginta'. 
D.  Nemanid,  dak.  kroat.  stud.  46. 


KVARNIiR,  Kvarndra,  in.  vidi  Karner.  —  f/ 
nnsc  vrijeme  it  Ixtri.  Jedan  brod  so  vozi  po  sredi 
Kvarnora.    Nar.  pjes.  istr.  2,  135. 

KVARONOSAN,  kvar6nosna,  adj.  koji  nosi 
koar  (u  dixi  razUcna  sinisla).  —  U  jcilnoija  pisca 
XV III  vijeka. 

a.  vidi  kvaran,  1,  a.  Proti  ovoj  kvaronosnoj 
(sa  s  mj.  s  pisievom  Hi  Uamparskum  grijeskom) 
boljosti.    I.  Jablanci  82. 

b.  vidi  kvaran,  1,  b.  Zito  node  biti  bas  sa 
svimo  onako  kvaronosno.    I.  Jablanci  88. 

KVAROVANE,  n.  djelo  kojijem  se  koaruje. 
Da  im  viSo  ne  ima  harana,  nit'  idosva  kudam 
kvarovaiia.  Osvetn.  3,  57.  KvarovaiSo  orara  pri 
soli  zaprijoditi.    Zbornik  zak.  1869.  96. 

KVAROVATI,  kvarujSm,  impf.  doa  su,  zna- 
ieiia:  a)  prelmno,  kao  kvariti;  b)  neprelazno, 
biti  na  kraru,  na  steti,  imati  stetu.  —  misliin 
da  je  driigo  obiinije.  —   Od  xviu  vijeka. 

a.  prelazno.  —  U  Bjelustjencenu  rjeiniku: 
kvarujem  drugoga  ,daranific.o';  ((  Stuliccvu:  v. 
istetiti  iz  Bjelostjcnicva ;  u  Voltigijinu:  ,rocar 
danno,  pregiudicare'  ,schaden'. 

b.  neprelazno.  —  Izmeda  rjecnika  u  Bjelo- 
stjencevu  (kvarujem,  hason  gubiin  , damnum  pa- 
tior').  Nista  ne  kvaruju  zaradi  ovoga  vrimena. 
A.  Kanizlid,  utoc.  229.  Koliko  du  ja  sada  kva- 
rovati.  56.  Drugo  nedeto  duti  nego  tuzbe,  da 
je  .  .  .  onaj  kvarovao  u  t.rgovini  ...  D.  Rapid 
162.  Tako  Pero  mojdan  zadobio,  ali  dosta  i  on 
kvarovao.  Osvetn.  3,  129.  Sve  sto  bi  kvarovalo 
s  kojekakova  ureda  umajeua.  M.  Pavlinovid,  razl. 
spis'i.  262. 

KVARTA,  /.  mjera  za  zito  (razUina  prema 
mjestu  i  vremenu),  tal.  quarta.  —  Od  xiv  vijeka. 
Ima  biti  u  Pojicih  vazdi  raira  stara,  da  je  petim 
dilom  veda  od  bnetacUe,  tako  da  prihodi  u  do- 
tiri  kvarto  pojicko  pet  stacunskih,  Stat.  po).  ark. 
5,  288.  (140U).  Udinise  da  u  Pojicih  .  .  .  dajo  so 
i  uzimjo  splickora  kvartom  zito,  i  da  so  na  ovu 
kvartu  iidro  bilig  zupski;  a  omiska  kvarta  da 
raoze  biti  za  po  splicke  novo  sadane  ku  zupa 
ucini,  a  toj  pringovorisa  da  se  dr/.i  prava  kvarta 
splieka  aliti  kamena.  305.  (1623).  Da  se  ku[)i 
200  kvarat  psenice.  Mon.  croat.  62.  (1437).  Du- 
zan  mi  je  2  kvarti  psenice.  326.  (1555).  Kriva 
mira,  krivo  kvarto.  M.  Marulid  304.  Oni  vo 
knga  si  dao  na  izor  (rudi,  stoji  na  pogibli,  mozes 
uzeti  tri  Sinika  zita  ili  dvi  kvarto  psenice.  J. 
Filipovid  1,  484a.  Kvarta,  mjera  od  zita,  koja 
po  sadanoj  mjeri  drzi  50  litara.  «  Lici.  J.  Bog- 
danovid. Kvarta  nosi  4  varidaka,  a  2'/2  kvarto 
ili  10  varidaka  jeste  ,vroda'.  6  varidaka  ido  u 
,mec'.  u  Dobroselu.  M  Modid.  Kvarta  ima  8 
malida,  a  svaki  malid  tri  mezane.  Kvarta  i  pol 
ima  vagan.  u  Lici.  F.  Hefele.  —  I  (mala)  mjera 
za  dujina.  —  it  nase  vrijeme  u  Istri.  Kvarta 
,spithama  minor'.  D.  Nemanid,  dak.  kroat.  stud, 
iftg.  25. 

KVARTATI,  kvartam,  imjif.  dilaniaro,  rastr- 
zati  (uprav  sjeci  na  cctvero,  kao  sto  mesari  sijeku 
iivotin'-,  ali  se  upotreblava  u  Siremu  smislu).  — 
Akc.  se  mijeiia  u  praes.  1  i  2  pi.  kvartdrao,  kvar- 
tato,  u  aor.  2  i  3  sing,  kvarta,  it  part,  praet. 
pass,  kvilrtan.  —  Postaje  od  tal.  squartare_('a 
ovo  od  quarto,  cetvrtina,  vidi  i  kvarat,  i  znacilo 
bi  uprav:  dijcliti  na  cetvero);  shvatilo  se  kao  da 
je  s  na  poietku  nas  prijedlng  s,  pa  otevii  ga, 
nacinilo  se  kvartati  kao  imperfektivni  glagol.  — 
Od  xviii  vijeka  s  Dubrovniku.  Sijeci  mo,  kvarta' 
me.    (Z).  Poslov.  danic. 

KVARTE,  /.  pi.  ime  selu  u  Hrvafskoj  u  zu- 
paniji  licko-krbarskoj.    Razdijoj.  38. 


EVARTER  f 

KVARTER,  m.  vidi  kvartir.  —  U  Bjdostjen- 
dcvii  rjecnikit :  .mansio,  stativa'. 

KVARTERME§TAR,  m.  ncm.  quartifirmeist.er, 
covjek  (oojnik,  oficir)  koji  trazi  i  odreduje  sta- 
nove  za  vojskit  prije  neijo  ooa  dode  u  koje  mjesto. 

—  U  Bj;lostjenceoii  rjecnikii:  kvartermester  ,me- 
tator,  designator  hospitii,   epidemicus'. 

KVARTICA,  /.  tieka  mala  injera  za  sto  zitko, 
od  tat.  quarto,  vidi  kvarat,  kvartu6  (uprav  je 
dem.  kvarta).  —  Na  jednome  mjesta  xvi  vijeka 
u  pisca  cakaoca.  Imise  1  kvarticu  ulja.  Korizm. 
lOa. 

KVArTICIC,  m.  dem.  kvarat.  —  isporedi 
kvartic.  —  U  nase  vrijeme  u  htri.  Kvart'i6ic 
.quarta  pars'.    D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  60. 

KVARTIC,  III.  dem.  kvarat.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Kvartic  , quarta  pars'.  U.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud.  38. 

KVA.RTIJER,  kvartij6ra,  m.  tal.  quartiere, 
ieniu  je  naj  starije  zriacetie:  cetvrtina,  ali  se  i  a 
talijanskome  i  u  naseinu  jeziku  uputreblava  u 
osobitijem  znaicnima. 

a.  cetvrtina,  kad  se  zivutina  (a  i  celade)  ra- 
sijece  Hi  rastrgne  na  cetvero.  —  Oooija  znacena 
noma  u  talijanskome  kiiizevnome  jeziku.  —  Od 
XVII  vijeka  u  Dubrovniku. 

a)  0  celadetii  kad  se  rastrgne  koAma  Hi 
drukiije  (negdasna  pedepsa  za  krii'Ce).  Lupezi 
gdje  kradu  tuj  su  objeseni  i  razdijejeni  na  kvar- 
tijere.    M.  Orbin  113. 

b)  (a  mesarnici)  govede  bedro  a  i  jiredna 
noga.  Iskat  grudi  u  zadi'iem  kvartijeru.  (D|. 
Svaki  kvartijer  o  svora  vratnu  visi  (ovako  je  u 
rukopisii ;  Danicic  je  hiitio  popraciti:  vratu,  sto 
nema  smisla).  (D).  Za  toj  mesa  od  kravo  ni- 
stare  ne  ostaiie,  er  njetko  ho6e  spredi'ie  a  njotko 
kvartijero  zadne.    (D).  Poslov.  danic. 

b.  , Kvartijer  od  krme'  zadna  strana  na  brodu. 
M.  Vodopi6,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1868.  216.  —  Tal. 
quartior  da  poppa. 

KVARTIL,  m.  vidi  kvarti|. 

KVARTILSKI  (Hi  kvarti|ski?),  adj.  koji  pri- 
pada  kvartilu  (Hi  kvartila).  —  xviii  vijeka.  Za- 
tvorili  ste  nam  birove  za  kvartilske  novco  .  .  . 
Zasto  mi  te  kvartilske  novce  ni.srao  kader  dati. 
Glasnik.  ii,  3,  62.  (1707). 

KVARTIR,  m.  vidi  kvartir.  —  U  jednoga  pisca 
XIX  vijeka  (ali  vidi  i  kvartilski).  —  Jedan  put 
pike  KBapTin  a  na  drugijein  injestima  KB.-ipin.if, 
te  se  ne  zna  jeli  htio  napisati  1  Hi  |.  Uzmein 
sebi  kvartil  u  gradu.  S.  Tekelija.  let.  119,  28. 
Uzeo  kvartilb  doktor  Soroti6  u  domu  gazde  moga. 
119. 

KVARTILSKI,  vidi  kvartilski. 

KVAHTIN,  kvartina,  m.  dem.  kvarat.  —  Maze 
biti  od  tal.  quartino  (dem.  quarto),  mala  mjcra 
za  sto  zitko,  ali  mislim,  da  je  po  puckoj  etimo- 
logiji  nadineno  od  tal.  quattrino,  mali  nuvcic.  — 
U  nase  vrijeme  u  Istri.  Kvartin,  it.  quartino, 
Setvrt.    Nasa  sloga.  god.  14,  br.  4,  str.   !.'>. 

KVARTIR,    kvartira,    m.    nem.  quartier,   Stan. 

—  Od  xviii  vijeka. 

a.  uopce.  U  kojima  djavli  na  kvartiru  jesu. 
E.  Pavic,  ogl.  520.  Smrtne  liima  priprav)a  kvar- 
tire.  S.  Stefanac  30.  Ni-su  po  noci  hodile  nego 
bile  u  svomu  kvartiru.  M.  A.  Re|kovi6,  sat.  C6'i. 
Ovdi  silom  i.sce  svoj  kvartir  nesriia.  M.  Kuha- 
fcevii  37.  Poitam  u  moj  kvartir.  D.  Obradovie, 
sav.  24.  Uprav  ide  do  kvartira  bauu.  Nar  pjes. 
horm.  1,  333.     Gde  sam  kod  ondasnega  arhiman- 


)1  KVAS,  a. 

drita    imao    gospndski    kvartir.     Vuk,    nar.    pje.^i. 
1833.  4,  IX. 

b.  vojnicki  stan,  mole  znaciti  sto  i  oko. 
Take  je  1814  godine  isao  u  ruski  glavni  kvartir, 
cini  mi  se,  cak  u  Pariz.  Vuk,  pravitej.  sovj.  75. 
Zimovati  po  kvartiru.    Glasnik.  25,  68.  (six  vijek). 

KVARTIRANE,  n.  namjestavane  vojske  po 
kvartirima.  —  U  nase  vrijeme.  Da  se  kozaci  ne 
utjesnavaju  doSekivaiiem  i  kvartiraiiem  vojske. 
Nov.  sr.  1834.  92. 

KVARTIRNIK,  m.  ukucanin.  —  Postaje  od 
kvartir.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Dok  kvar- 
tirnik  u  noj  (kuci)  stanovati  ho6e.  V.  Bogisid, 
zborn.  475. 

KvArTIRSKI,  adj.  koji  pripada  kvartira.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  Kvartirska  pristojba. 
Zbornik  zak.  3,  136. 

KVARTJjfcRIC,  J».  uprav  dem.  kvartijer,  ali 
znaci  same  jagnece  Hi  kozleie  bedro  (kao  jelo). 
—  Od  XVI  vijeka  u  Dubruvniku.  Od  lon^e  pokli 
moz'  manipuo  izjesti,  kvartjerii  i  kokoS  ...  N. 
Dimitroviii  102.  Bih  se  zalognuo  tobom  kao  bu- 
breskom  od  kvartjerica  (yrijeskom  kvartjoriia) 
od  mlijeka.  M.  Drzic  406.  Koji  one  kvartjerici 
biehu,  ono  stono  reco:  drijemalo  svoju  je  majku 
sisalo.    408. 

KVARTUC,  m.  tal.  quartuccio  (uprav  dem. 
quarto),  mjera  za  sto  zitko,  vidi  kutao,  b.  —  U 
sjevernoj  Dalmnciji  od  xviii  vijeka.  Da  barilo 
vina  nosi  kvartuca  84.  M.  Zoricic.  aritm.  113. 
Jedan  kvartuft  u|a.  J.  VladmiroviA  23.  Ako  ima 
bakrice  dvije  tri  male  pojaco  od  kvartuca  i  po. 
Magaz.  1868.  164. 

KVAS,  m.  kiselo  tijesto  Hi  drugo  sto  kiselo 
s  cega  uskisne  hjeb  Hi  drugo  sto  kao  n.  p.  mli- 
jeko.  —  isporedi  kvasac.  —  Akc.  se  mijena  u 
loc.  sing,  kvdsu  i  mozehiti  u  mnozini  (ako  je 
ima)  gen.  kvasa,  dat.,  instr.,  loc.  kvAsiina,  i 
s  umetkom  ov:  kvasovi,  kvas6va.,  kvas6vima,  kva- 
sove.  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  .ftstov. 
kvas'b,  rus.  KBact  ces.  kvas,  pof.  kwas  (ima  i 
lit.  kvosas,  kocel,  ali  je  po  svoj  prilici  slavenska 
rijec).  —  Postaje  od  korijena  kys  (vidi  kod  kis- 
nuti)  u  kojega  se  y  promijenilo  na  va.  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Vranciievu  (.formentum'),  M  Mi- 
kalinu  (.fermoutum';  kvas,  pivo  .corevisia'),  u 
Helinu  (,fermento,  lievito'  .fermentum'  3lOb),  u 
Bjelostjencevu  (.fermentum'),  u  Jambresicevu  (,fer- 
mentum'),  u  Stulicevu  (.formentum*),  ii  Volligi- 
jinu  (,fermento,  lievito'  ,sauerteig');  u  Vukovu: 
[cf.  maja  1]  1.  ,der  sauerteig'  .formentum'.  —  2. 
,saure  milch  womit  man  die  frische  sauert'  , for- 
mentum'. —  3.  pivaraki  kvasac  ,di6  bierhefon' 
, fermentum'. 

a.  u  pravome  znacenu  sprijeda  kazanome. 
Opresnaki  bez  kvasa  psenionago.  S.  Koiiicic  .32*. 
Od  mala  kvasa  veliko  tisto  uskisne.  Nank  brn. 
521'.  Prilicno  jest  krajevstvo  nobesko  kvasu  koji 
uzamsi  zena  zamisi  u  tri  uborka  mliva.  1.  Ban- 
dulavi6  24*.  matth.  13,  33.  S  kruliom  bez  kvasa. 
I.  Drzid  357.  Onda  ne  dadi(/jju  Zudije  da  se 
naodi  kruh  u  kvas.  I.  An6i6,  svit.  175.  Posve- 
tiliste  je  dobro  u  pris  i  u  kvas.  S.  Badric,  ukaz. 
87.  Zasto  kruh  u  kvas  nije  svrSen,  nego  istocen. 
J.  Banovac,  razg.  224.  Prikladuo  je  kra|estvo 
nebesko  kvasu.  F.  Lastric,  od'  182.  Kvas  zarai- 
Sivati.  ned.  126.  Kruh  kiseo  iliti  zakuvau  s  kva- 
som.  A.  Kanizlic,  kara.  45b.  Da  u  kriihu  pse- 
nicnomu  ili  bio  kiseo  to  jest  s  kvasom  .  .  .  bo- 
go[ubn.  192.  Pogace  se  bez  kvasa  mijoso.  (Z). 
Poslov.  danic.  Za  sve  da  je  kvas,  kad  je  jur 
uzrasto  i  uzkisnuo  .  .  .  D.  Basi6  IS.  Metni  raalo 
kvasa  u  vino.    J.  Vladmirovic  25.      U   prisan   se 


KVAS,  a. 


KVASINA 


posvetiti  moJ.e  ka'  i  u  kvus.  And.  Kaii6,  razg. 
JtiSb.  Cvit  muko  broz  kva-Ja  oii  (^o<a  krusi  slo- 
?.eni  bijau.  Blago  tiirl.  2,  281.  S  kvasom  tiste- 
iiim.  O.  PeStalid  2t4.  Te  joduo  jutro  umijesi 
obilatan  kolafi  u  kvasu.  Nar.  prip.  vr<i.  r)3.  U 
Grb|u  kad  Xona  metne  kruh  u  po6,  oiia  uzevSi 
sto  sa  zoinje  u  ruku  refe:  ,Ovo  u  ruku  a  kruh 
u  kvas',  da  bi  kruh  u  peii  iiara^tao.  Vuk,  rjo6n. 
kod  kvaa.  ()|■rf^'  i  Nar.  posl.  vuk.  2:U.  Pogafta  i  pri- 
ganica  nijosu  u  kvaa  nego  u  prijesno.  kod  po- 
6ati.  Dok  tijesto  dode  u  kvas.  S.  l^ubiSa,  prip. 
28.  —  U  ovijfin  je  poslovicama  nejasno  ziiadene: 
kvas  ne  maze  znaiiti  stolac.  Jodnora  mahaCom 
na  dva  kvasa  no  moZe  se  sidjet.  (D).  S  jednom 
tjelicom  na  dva  kvasa  sidjot  ne  moXe  so.  (D). 
S  jodnora  tjelicom  na  sto  kvasa.  (Z).  Poslov. 
dani6.  —  Ne  razumijem  dobro  ni  ovit  poslovicu: 
Namjera  kvas  popija.    (D).  Poslov.  danio. 

b.  metnforicki. 

a)  u  tjeksnome  smishi.  Sdubrotnoga  mlacna 
kvasa  voda  vockam  opet  novu  kripost  doda.  J. 
S.  Be|kovi6  311. 

It)  u  duhovnome  sminlu.  Othlozbso  votbhyj 
kvasb.  Domentijana  ">.  Isoistite  start  kvas.  Zadar. 
lekc.  25.  pavl.  Ikor.  5,  7.  Ocistite  stari  kvas. 
N.  Ranina  123''.  Ocistivli  stari  kvas  od  nihove 
•zlobe.  A.  Vita}i6,  ist.  289.  —  Pazite  se  od  kvasa 
f'arizejsknga.  A.  Ba6i6  303.  Pazite  se  od  kvasa 
Farizea.  B.  Leakovio,  gov.  171.  —  Kvas,  bagra, 
krv.  ,Kekla  sam  ja  da  undo  ima  nemackoga  kvasa'. 
M.  Pavlinovio. 

c.  hleh  u  kvas.  Nije  se  imao  ukazati  kvas 
ili  kruh  kiseo.  A.  Ba6ic  299.  Pa  ga  u  hram 
privodio  smirna  do  casnoga  na  trapezi  kvasa. 
Osvetn.  2,  22. 

d.  pivo,  vrsta  piva.  —  vidi  u  Miknfinu  rjec- 
niku.  —  isporedi  riis.  Kuach. 

e.  kad  urozuju  ospice  (bogine),  onda  se  vadi 
kvas  iz  djece,  kojoj  su  ospice  na  osam  dana  prije 
u  drugom  selu  urezane.  ,Ne  dam  ja.  da  iz  moga 
djeteta  vadite  kvas'.  u  Dobroselu.    M.  Medic. 

K.VASAC,  kvisca,  m.  upran  jedan  komad  kvasa, 
ali  se  up()treb(ava  isto  kao  i  kvas  (kao  materi- 
jalno  ime).  —  Akc.  se  mijeiia  u  coe. :  kvasce, 
kvasci,  i  u  gen.  pi.  kvasaca.  —  Postaje  od  kvas 
nastavkom  hcb  ne  kao  deminutiv  nego  kao  indi- 
vidualni  supstantin.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmrdu 
rjecnika  u  Vukovti  (iiz  kvas).  Kvastcb  s  medomb 
smesivb  polagaj  na  izmetb.  Sredovj.  lijek.  jag. 
star.  10,  107.  Kvasao  ,fermento'.  S.  Budmaui 
421''.  Carstvo  je  nebesko  kao  kvasac  koji  uzme 
zena  i  metne  u  tri  kopano  brasna  dok  sve  ne 
uskisne.  Vuk,  mat.  13,  33.  Malo  kvasca  sve 
tijesto  ukiseli.  pavl.  Ikor.  r>,  6.  Tijelo,  koje  se 
dodaje  da  drugo  lakse  uzavri  zove  se  negov 
kvasac.  P.  Bolic,  vinodjel.  2,  141.  Da  vam  ko 
ne  uuese  taj  zli  kvasac  (kugu)  u  zemju.  S.  l^u- 
bi§a,  prip.  169. 

KVASALICA,  /.  uom  so  kosa  kvasi  (tie  zitam 
ko  je  zabi(ezio).  —  vidi  kvasilica. 

KVASAN,  kvdsna,  adj.  u  kojemu  je  kvas,  kojt 
je  uskisnuo.  —  Akc.  se  mijena  u  slozcnijem  obli- 
cima:  kvasni,  kvasna,  kvasnoga  itd.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (.austerus'), 
«  Bjelustjcnceou  (kajkavski  kvasen,  kisio,  uskis- 
uut  jfermentatus'.  2.  .austerus'),  a  Stuliceoii  (,fer- 
montatus';,  u  Voltiijijinu  (.fermentato,  lievitato' 
,g6sauert'). 

a.  0  h(chu.  U  prisni'  ili  kvasnu  kruhu.  B. 
Kasi6,  rit.  77.  U  prisnu  ali  u  kvasnu  kruhu. 
I.  An6i6,  vrat.  21.5.  Kruh  kvasan.  S.  Badric, 
prav.  naC.  49.  Blagovao  jaganca  s  prisnim  kru- 
hom   a   ne   3    kvasnim.     J.    Banovac,   razg.    223. 


Kruha  kvasna  iliti  u  kvas  kuhana.  I.  Velika- 
U'vio,  uput.  3,  42.  Da  doneso  kvasna  kruva. 
Nar.  pjos,  here.  vuk.  321.  Neki  komad  kvasne 
je6raonice.    Osvetn.  1,  .59. 

b.  0  vinu  (kiselu),  vidi  kvasina.  ,0vo  jo  vino 
kvasno',  t.  j.  postalo  je  kvasina.  u  Dobroselu. 
M.  Medid. 

c.  0  slanome  mesa  ito  se  po6elo  kvariti.  — 
U  jednome  priinjeru  xviii  vijeka.  fiini  k|u6om 
kotao  vodo  vriti,  kvasno  meso  pak  u  liog  umafii, 
ne  za  dugo  ve6  odma  izvlaoi,  i  o&isti  Sto  je  na 
Asm  gadno.  .1.  S.  Kejkovi6  322.  moze  biti  da 
treba  iitati  kvarno. 

d.  nejasno  je  u  ovome  priinjeru,  u  kojemu 
govori  0  tije.la  dok  je  bilo  zivo  (ziv?  tusi?).  Kad 
bi  kvasan  tvoj  kip  svijetao  i  prejasan  ...  J.  Ka- 
van  in  393". 

e.  n.  kvasno,  kao  supstantiv,  upotreb(aoa  se 
s  prijedlogom  u  kao  kvas  (vidi  primjere  kod 
kvas,  i  u).  Od  posvocenja  u  kvasno  aliti  u  prisuo. 
S.  Badri6,  ukaz.  73.  Daklon  jo,  vole,  posvetio 
(Isukrst)  u  kvasno,  a  ne  u  prisnu.  J.  Banovac, 
razg.  222.  Kruhom  u  prisno  a  no  u  kvasno  ku- 
hanim.  I.  Velikanov)6,  >iput.  .3,  42.  Da  se  u  la- 
tinskoj  crkvi  ima  posvooivat  u  prisnu  a  u  grckoj 
u  kvasnu.    M.  Dobreti6  346. 

KVASANE,  n.  djdo  kojijem  se  kva.ia.  J.  Bog- 
danovi6.  —  U  StuUccvu,  rjecniku  s  osobitijem 
znaeeiiein:  kvasane  ruka  od  rujaba  ,manuum 
tumor  ex  nimio  frigoro' 

KVASATI,  kvasam,  im])f.  bujati  (o  tijcstu  kad 
je  u  neinu  kvas),  pa  i  u  prenesenome  smislu,  de- 
b(ati.  otjecati.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2 
pi.  kvasdriio,  kvasite  i  u  aor.  2  i  3  sing.  kvasS,. 

—  U  naSe  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (1.  ,fermeutare'.  2.  v.  oteci).  ,Vide,  eli  poc'o 
kruv  kvasati,  pa  meii  peku  na  vatru'.  Baku  u 
§ali  i  zeni  koja  je  zanoseda:  ,Pof.ela  e  kvasati  ne 
znam  na  sto  ce  se  izloci'.    J.  Bogdanovid. 

KVASATI  SE,  kvasam  se,  impf.  vidi  kisnuti, 
a.  —  Samu  u  StuUcevx  rjecniku:  ,fermentescere'. 

KVASE^,  m.  vrsta  loze,  koja  dava  grozde 
rdavo  i  juto.    Slovinac.  1881.  418. 

KVASI.TA,  /.  gorko  droo  neke  bijke  (Quassia 
amara  L.)  sto  se  tipotreb^aua  kao  lijek.  —  Rijec 
je  tuda.  —  U  na§e  vrijeme.  Seme  od  pepena 
studo  se  i  pomesa  s  kvasijom  i  maslom.  M.  D. 
Milicovid,  ziv.  srb.  glasn.  22,   177. 

KVASILICA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  [cf. 
kvasilo]  1.  navrh  drveta  krpa  sto  kosci  nose  u 
vodijeru,  te  kvase  kosu  kad  hode  gladilicom  da 
je  ostre  ,ein  werkzeug  der  maher  die  sense  da- 
mit  zu  netzen'  .instrumentum  fenisecae  humec- 
tandae  falci'.  —  2.  u  kovaca  dim  vatru  krope 
,dor  kiihlwisch'  .peniculus  straraineus  carbonibus 
refrigerandis'.  kovadka  je  kvasilica  mnogo  veda 
od  kosacke  1  na  duzemu  drsku,  a  stoji  u  vodi  u 
koritu. 

KVASILO,  n.  vidi  kvasilica  (u  proome  zna- 
ieiiu).  —  Od  XVIII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (vide  kvasilica)  s  primjerom:  Nadigao 
(ili  zakoserio)  kvasilo  (.schimpflich  fiir'  bradu). 
(Sto  tribujo  koscu?)  Vodir,  baba,  brus,  uz  ie 
kvasilo  naj  lasiie  bi  nadiniti  bilo.  J.  S.  EeJ- 
kovid  256. 

KVASINA,  /.  vidi  ocat.  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  kvasina.  —  Postaje  od  kvas.  —  Govori 
se  u  sjevernoj  Dalmaciji  i  u  Istri,  a  jedina  je 
slavenska  rijec  u  ovome  znacenu  (vidi  ocat  i  sirde). 

—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rijecnika  u  Vranci- 
cevu (,acetum'),  u  Belinu  (,aceto,  vino  infortito' 
,acetum'   26"),  u  Bjelostjenceuu  (v.  ocet),  u  Stu- 


KVASINA 


2.  kvaSene 


Uiivu  (.acetum'),  «  Voltigijinii  dacetositi,,  aci- 
dume'  ,saure'),  u  ViiTcuvu:  (osobito  u  Dalmaciji) 
,der  essis'  , acetum'.  cf.  stvt.e,  ocat.  Napojen  bi 
kvasiuom.  F.  Vrancic.  ziv.  22.  Popise  iz  misine 
toko  muve  i  kvasine.  J.  Kavaniti  1.54^.  Vari  g-a 
u  kvasiiii.  J.  Vladmirovi6  18.  Kvasina  da  ti  se 
u6ini  od  vina.  2.3.  Buduci  vino  iStedeno  iz,£;u- 
bilo  svoje  bitje  a  dobilo  druffo  od  kvasine.  Ant. 
Kaddic  53.  U  ocat  oliti  u  kvasinu  obraceno 
(oino).  M.  Dobretic  347.  Vino  obicavaSe  primi- 
iivati  s  kvasinom.  I.  J.  P.  Lucid,  izk.  1.5.  Sada 
ua  rastanku  doset  vrci  vina  ni  kvasine  ui  ostine, 
nego  dobra  vina.  Nar.  pjes.  istr.  1,  44.  Srpski 
nije  ,ocet'  nogo  ,oeat',  a  u  Dalmaciji  ima  za 
.sirie'  jo|  boja  rijec  .kvasina'.  Vuk,  pisma.  45. 
1.  KVASITI,  kvasim,  impf.  kauzalni  glagol 
prema  kisnuti,  b :  ciniti  da  sto  bude  mokro  (po- 
lijevanem,  ttmnlcnnem  itd.).  —  Akc.  se  ne  mijena 
(aor.  2  i  3  sing,  kvasi).  —  Postaje  od  kisnuti, 
promijenivsi  i  (y)  na  va,  isporedi  kvas.  —  Pn- 
tvrcteno  je  od  xiv  vijeka  (vidi  F.  MikloSid,  lex. 
palaeoslov.2  kod  kvasiti),  ali  vnja  da  je  starija 
rijec,  jer  je  jamacnn  postala  kad  je  joi  y  uzdr- 
zavalo  svoj  stnri  glas.  Ima  i  u  bugarskome  je- 
ziku,.  —  Izmedu  rjeinika  ii  Miknlinu  (,madefa- 
cio'),  u  Belinii  (.hagnare,  amniollare'  ,madefacio' 
124');  iporre  in  infusione'  ,infundo'  402-i),  «  Stu- 
liievu  (,raadofacere') ;  u  Viikovii:  1.  ,netzen'  ,liu- 
mecto'.  —  2.  (u  Dubrovniku)  n.  p.  hjob  u  kavu, 
vide  umakati. 
1.  aktivno. 

a.  u  pravome  smislu,  ali  katkad  ti  poetic- 
kome  Hi  iperbulickome.  Procttb  nadb  vodoju  davaj 
srbkati  i  krasiti  tome.  Sredovj.  lijek.  jag.  star. 
10,  105.  Koji  plam  da  gase  sve  vode  od  svijeta 
i  daidi  svi  kvase  .  .  .  M.  Vetranid  1,  355.  Kva- 
sedi  (dukat)  vb  vode.  Glasnik.  25,  34.  (xvii  vijek). 
Vino,  koje,  premda  nije  voda,  nistanemane  kvasi 
i  pare.  M.  Dobretic  24.  I  kvasite  vase  trgovine, 
da  vise  teze.  D.  Rapid  164.  Zato  jim  do§  pSe- 
nicne  posije  kvasit.  J.  S.  Rojkovid  162.  Diiie 
kvase  u  Sederli  vodi.  181.  Kako  se  gdigod  pla- 
men  pokaze,  odma  ga  sa  zem}om  zaguSuj  i  cesto 
s  vodora  kvasi.  P.  Bolid,  vinod.  1,  255.  Rosa 
nebeska  kvasi  mu  tijelo.  D.  Danicid,  dan.  5,  20. 
Da  junacke  ne  polijedu  glave  i  zemjiou  krv  ne 
kvasi  crnu.  Osvetn.  2.  113.  Milan  kvasio  ob- 
logu.  Bos.  vila.  1886.  17.  —  Jer  premda  mi  usta 
kvasi  (intura)...  V.  Dosen  169*.  Te  mu  smrtua 
usta  kvasijase.  u  Vuk,  kovc.  105.  Da  mi  dades 
vode  u  kakav  sud,  da  kvasim  usta.  Nar.  prip. 
vuk.  107.  Kad  se  od  sna  beg  probudi  tmuSna, 
iste  vodu  usta  kvasit  su§na.  Osvetn.  4,  17.  — 
iivaSase  (suzama)  obraz  lijepi  Zborn.  1091).  Su- 
zami  kvased  svoju  prostirku.  I.  Ancid,  ogl.  155. 
Kvasase  s  nima  (suzama)  svoje  prsi.  M.  Zoridid, 
zrc.  20.  Grozno  suze  niz  obraze  lije,  §  liima 
kvasi  prebijelu  bradu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  293. 
Koli  Luko  omilio  Mirku,  muskijem  mu  suzam 
kvasi  brke.  Osvetn.  2,  170.  —  Pridavam  _djela 
moja,  i  kvasim  jih  u  krv  neprocijenenu.  Cesti- 
tosti.  63.  —  Pa  za  n  bratskom  krvju  kvasi§  ruke. 
Osvetn.  3,  157.  —  Hladnijem  potom  mrske  kvase 
brazde.  1,  59.  —  (po  tatijatiskome  jeziku)  Koji 
(potoci)  kvase  visoke  gore.  I,  Drzid  4.  Lijepa 
zupa  Zrhavica  koju  pase  more  i  kvasi.  J.  Pal- 
motid  172.  Koju  kvasi  potok  Moska.  A.  Tomi- 
kovic,  ziv.  1.  S  istoka  kvasi  ga  (grad  Skadar) 
Drin.    S.  .^ubisa,  prip.  55. 

b.  metaforicki.  Taj  kripos  velika  zgar 
kvasi  jodnako  pravedna  i  grjesnika.  M.  Votranid 
1,  366.  Svak  jo  duzan  prociniti  svoje  bistvo,  da 
nije  drugo  nogo  jedna  saka  praha,  koga  puSud 
vitar  od  oholosti  raznosi  na  mnoge  grijo;  od  la- 


komosti   studen  kvasi  ga  tudim   suzami.    I.  An- 
did,  svit.  1. 

2.  pasivno,  Od  nebeske  rose  kvasen  odes  biti. 
E.  Pavid,  ogl.  404.  Da  se  jocam  ponakvasi  prije 
jer  on  (grijrlkom)  kvasen  jednako  se  klije.  .1.  S. 
Rejkovid  119.  Pelin  i  zaifija  kvasena  u  vinu  ili 
rakiji  kripi.    2.50. 

3.  sa  se. 

a.  pasivno.  Oli  se  ulijeva  voda  svrhu  liih, 
oli  se  kvasu  s  oskropjenem.    J.  Matovid  149. 

b.  refieksivno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mi- 
ka^inu  (,mad69co,  madefio').  Turcinu  se  zao  kvasit 
bilo.  Pjev.  crn.  269^*.  Meni  se,  Ruzioe,  svagda 
kvase  oci  kad  pogledam  na  nasu  dragu  decu. 
M.  P.  iSapdanin  1,  138.  —  {]  prenesenome  smislu, 
kao  mokriti  se.  O  ize  vb  sne  kvase§tihb  se. 
Sredovjedn.  lijek.  jag.  star.  10,  102. 

2.  KVASITI,  kvasim,  impf.  kauzalni  glagol 
prema  kisnuti,  a:  ciniti  da  .sto  uskisne,  da  po- 
stane  kiselo.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.,  taki  je  u 
impf.  kvaSah,  u  aor.  2  j  3  kv^si,  u  part,  praet. 
pass.  kva§en ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki 
je  u  inf.  —  Postaje  od  kvas  nastavkom  i.  — 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  i  ce§.  kva- 
siti, rus.  KBacHrL,  po^.  kwasid;  u  nasemu  se  je- 
ziku uzdrzala  samo  u  sjeoerozapadnijem  kraje- 
vima.  —  Izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,fermeutare 
o  lievitaro'  .fermonto'  310'i),  it  Bjclostjencevu 
(kvasim,  kiselim  , fermonto'),  u  Jambresiievu  (  fer- 
monto'), u  Stulicevu  (V.  kvasati  iz  Habdeliceva), 
u  Voltigijinu  (,fermentare,  lievitaro'  ,sauern,  gali- 
ron'). 

a.  aktivno.  Mleko  kvasiti.  Domentijana  317. 
,Ko  je  ovaj  gra  kvasio,  kad  ga  nije  dobro  za- 
kvasio'.    J.  Bogdanovid. 

b.  sa  se,  refleksivno,  vidi  kisnuti,  a.  —  Iz- 
medu rjecnika  u  Bjclostjencevu  (kvasim  so,  ki- 
§em  se,  kiselim  se  ,formentor,  fermentesco').  ,Ovo 
0  vino  pocelo  kvasiti  .se'.    J.  Bogdanovid. 

KVASNICA,  /.  pogaca  u  kvas.  —  U  Bjclo- 
stjencevu rjecniku:  ,torta  fermentata';  u  Stuli- 
cevu: , placenta  cum  fermento'  iz  Habdeliceva; 
u  Voltigijinu:  ,torta  fermentata'  ,oino  gesauorte 
torte'. 

KVASNIK,  wi.  pijanac  (isporedi  znaiene  kod 
kvas,  d,  i  rus.  kbcIc-t,).  —  liijec  je  stara,  ispo- 
redi stslov.  kvasbnik-b.  —  Samo  u  knigama  pi- 
sanima  crkvenijem  jezikom,  a  izmedu  rjecnika 
u  Danicicevu  (kvasbnikb  ,vinol6ntus').  Podobajet 
ze  episkopu   byti  ne  kvasniku.   Domontijant'   140. 

KVASNOST,  /.  osobina  cega  Ho  je  kvasno,  i 
uopce  kiselost.  —  Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka. 
Napojen  bi  kvasinom  za  da  kvasnost  naSe  krvi 
na  sebe  prime.    F.  Vrandid,  ziv.  22. 

KVASOVAN,  kvasovna,  adj.  kiseo,  ili  koji  je 
a  kvas.  —  xviii  vijeka.  Vino  ocatno  oli  ti  kva- 
sovno.  Ant.  Kaddid  53.  Ne  bjese  dopusteno  Zu- 
djolima  imati  ikakvu  stvar  kvasovnu.  J.  Ma- 
tovid 195. 

1.  KVASENICA,  f.jelo  napravleno  od  krizaka 
h(eba  s  jajima  i  s  masti.  —  U  Vukovu  rjecniku : 
,brot3chnitten  in  eiern  und  schmalz'  ,cibi  genus'. 

2.  KVASENICA,  /.  kiseli  kupus.  —  U  naie 
vrijeme  u  Istri.  KvaSenica  ,bras3ioa  capitata 
acida'.    D.  Nemanid,  dak.  kroat.  stud.  iftg.  51. 

1.  KVASeNE,  n.  djelo  kojijem  se  kvasi.  —  U 
Mikajinu  rjecniku:  (grijeskom)  kvasenje;  u  Stu- 
licevu: ,mador';  u   Vukovu. 

2.  KVASENE,  n.  djelo  kojijem  se  kvasi.  —  U 
Bjclostjencevu  rjecniku:  (grijeskom)  kvasenjo,  uz- 
kisnutje  ,fei"mentatio',  (    «  Stulicevn :  , actus  for- 


■2.  KVA§El!lE 


854 


kviCati 


montandi'  s  dudatkom  da  je  rijei  ritska;  kvn- 
se6e,  V.  kvnSei'io  j>  lijelustjenicva. 

KVATALICA,  /.  nejasna  rijci  it  jednom  pri- 
mjeru  xvni  vijeka,  po  sooj  je  prilici  zlo  Ham- 
pana.  (Bvlzebitb)  ko  raztvori  spije  od  usta  i  raz- 
globi  na  kosiro,  s  kvatalico  paru  pusta.  J.  Ka- 
vanin  413''.  moie  biti  da  trcba  iilati  s  ivata- 
lice. 

KVATEKNI,  adj.  koji  pripada  kvatrima.  — 
('  JKise  orijeinc  it  sjeMrozapadnijem  krajeviina. 
Slala  sam  ju  na  vodu  u  kvaternu  nedi|u  Hi-v. 
nar.  pjos.  1,  '21.  Da  bi  znalo  matere  6a  su  konci 
kvaterni,  ne  bi  v  kvatrah  prodale  ni  deSiou  kr- 
pale.    Nar.    pjes.    istr.  (5,   14. 

KVATEKNIK,  in.  prezime.  —  II  nase  vrijeme 
u  Hrvatskoj.  Sohom.  segn.   1871.   113. 

KVATIKAN,  kvatirna,  «i.  vidi  kvaderna.  — 
A'a  dva  nijesta  \\v  i  xv  vijeka.  §to  ishodi  van 
isi  kvatirna  od  kanfiirilije.  Stat.  po[.  ark.  5,  259. 
Nepravo  je  sad  iz^jubit  sve  6a  iskasmo  s  fcrudom 
dobit,  u  kvatirnih  svu  nod  i  dan  piSuc  razlog. 
M.  Marulii  291). 

KV.ATRE,  kvatara  (i  kvitri),  /.  pi.  quattuor 
tempora,  u  katolickoj  crkvi  cetiri  posta:  marta, 
juna,  septembra,  decembra  (n  cetiri  doba  od  go- 
dine).  —  isporedi  kvatri.  —  Od  tat.  quattro  tem- 
pora. —  Od  XVI  vijeka.  U  .sridu  od  kvatar.  Ber- 
nardin.  (1543).  20'^.  Izvrsovati  suhe  poste  ili 
kvatre.  §.  Budinic,  sum.  541'.  Zapovida  kvatre 
cetiri  krat  na  leto  obdrXevati.  F.  (ilavinid,  cvit. 
3421'.  Od  posta  zapovjednoga  i  od  kvatara  go- 
disnijeh.  S.  Matijevid  56.  Od  bdenja  il'ti  od 
kvatar.  I.  An6ic,  svit.  270.  Jedne  kvatre  aliti 
korizmu  pripostiti.  V.  Andrijasevic,  put.  296. 
Postiti  korizmu,  kvatre  i  ostale  zapovjodne  poste. 
Pisanica.  30.  Cetvera  vrimena  iliti  kvatre.  A. 
Badic  186.  Znati  vaja  od  cetiriju  kvatara:  kvatre 
vazda  dolaze  po  pi'voj  nodiji  u  korizmi  ...  A. 
Kanizlid,  bogojubn.  xxx.  Korizmu  i  cetvere 
kvatre  kakono  i  ostale  godisiie  poste  obsluziti. 
E.  Pavic,  jezgr.  107.  Sto  su  cetiri  vrimena  iliti 
kvatre?  I.  Velikanovid,  uput.  1,  528.  Da  bi 
znale  matere  ca  su  konci  kvatorni,  ne  bi  v  kva- 
trah prodale  ni  decicu  krpale.  Nar.  pje.s.  istr. 
6,  14.  U  Hrvatskqj  govore  .kvatre',  f.  pi.  (gen. 
, kvatara'  i  jkvatrr).  F.  Ivekovid,  rjecn.  kod 
kvatri. 

KVATEEN,  adj.  vidi  kvaterni.  —  JVa  jednome 
mjesttt  XVI II  vijeka.  Da  se  pravo  obsluzuju  po- 
stovi  korizmeni,  cetiri  vrimena,  to  jest  kvatreni, 
i  nadv665rja.    I.   Velikanovid,   uput.   1,  523. 

1.  KVATRI,  kvatri,  /.  pi.  vidi  kvatre.  —  Od 
xvu  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  Stiiliecou  -{jquat- 
tuor  tempora')  u  kojemu  je  zabilezeno  da  je  mus- 
koya  roda  i  da  je  gen.  pi.  kvatara,  ali  kuliko  xe 
sjecam,  cini  mi  se  da  sam  u  Duhruvniku  svagda 
Clio  u  zenakoine  rodu.  Ovo  su  detvere  kvatri: 
prve  kvatri  dohode  ...  M.  Divkovio,  nauk.  xvi. 
Prve  su  kvatri  po  6istoj  srijedi.  132''.  Cetr  vri- 
mena ili  kvatii.  B.  Kasid,  rit.  2"-.  Ako  nisi  po- 
stio  u  kvatri  sve  tri  dni.  zrc.  51.  U  kvatri  ce- 
tvere.   123.      Cetvere   kvatri.    P.  Posilovid,  nasi. 

XV. 

2.  KVATRIN,  kvatrina,  m.  tal.  quattrino,  vrlo 
maleni  noncic.  —  isporedi  kvartin.  —  V  jednoga 
pisca  Bomaka  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika 
u  Bjelostjenccim  dquadrans  nummus').  Dok  so  ne 
plati  sve  podpuno  naj  poslidiii  kvatriu,  soldin 
al'ti  novae.    I.   Andid,   vrat.   162. 

KVATRNI,  adj.  vidi  kvatorni.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  Tvoje  sestre  doma  ni,  zac  ju  j' 
majka  zaklela  jeiio  jutro  kvatrno.   Nar.  pjes.  istr. 


6,  11.  Suboticu  kvatrnu,  nedi|iGU  kvatrnu.  Nar. 
pje.s.  mikul.  141. 

KVAVKOVl6,  m.  prezime.  —  Poinine  se  xviii 
vijeka.  And.   Ka6id,  razg.  188.  kor.  454. 

KV1<;6aNE,  n.  djelo  kojijem  se  koeei.  —  U 
Vukovit  rjeinikit. 

KVECATI,  kv66im,  impf.  ispustati  iz  sebe  glas 
kao  kvek ;  nalazi  se  u  dva  osobita  znaienn.  — 
Akc.  se  ne  mijena. 

It.  0  djetetu  kad  place.  —  isporedi  kvekati. 

—  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  De6ica  kve6e. 
J.  Rajid.  boj.  78. 

b.  o  mladome  zecit.  —  U  Vukovu  rjecniku: 
,kvek-schreien'  ,goino  ut  lepusculus'. 

KVEKA,  /.  vidi  kvecane.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: ,das  wohgeschrei  (des  jungen  hasen)'  ,ge- 
mitus  (lepusculi)'. 

KVEKATI,  kvekam,  impf.  vidi  kvedati,  a.  — 
Na  jednome  mjestu  xv  vijeka.  Kvokajudije  6eda. 
Mon.  Croat.  155.  (1493). 

KVEKIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Div- 
nom  Sdercom  Kvekida  Jovana.  Nar.  pjes.  vuk. 
5,  286.  Kvekid.  2,  656.  661.  (medu  prenumeran- 
tima).     Nikola  Kvekid.    Rat.  325. 

KVEKNUTI,  kveknem,  perf.  ispustiti  iz  sebe 
gins  kvek  (perfektivni  glagol  ])rema  kvedati).  — 
Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  ostalijem  oblicima, 
osim  prezenta.  —  U  Vukovu  rjecniku :  kvek- 
schreien  (wie  ein  junger  base)'  ,ingemisco  ut  le- 
pusculus'. 

KVENDA,  /.  neka  mirisna  trava.  —  Od  new. 
quendel,  Thymus  serpyllum  L.  (majcina  diisica). 

—  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjenievu:  kvonda, 
trava,  v.  spikinarda,  i  u  Stttlicevu:  kvonda, 
trava ,  v.  despik  jamacno  iz  Bjelostjenieoa. 
Kvenda,  nardus,  spicinardus  (Bjelostjeuac,  Sa- 
b)ar,  Vujicic),  Andropogon  nardus  L.  B.  Sulek, 
im.  188. 

KVERELA.  /.  tuzba  (na  sudu),  lat.  i  tal.  que- 
rela. —  J\'a  jednome  mjestu  xvii  vijeka.  Jeli  ka- 
mata  zaimati  sto  dukata  jednomu,  da  ti  on  razdre 
i  kasn  pravednu  tuzbu  i  kverelu'?  B.  Ka§id,  zrc. 
87. 

KVERELATI,  kverelam,  impf.  tal.  querelaro, 
tuziti  (na  sudu).  —  isporedi  kverela.  —  Na  je- 
dnome mjestu  xviii  vijeka.  Tuziti  se  pravdi  proti 
liim,  ali  kako  mi  govorimo,  kverelatjih.  H.  Bo- 
nacid  62. 

KVES16,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Schem. 
herceg.  1873.  254. 

KVESTIJON,  m.  i  f.  tal.  questione,  pitane, 
raspra.  —   U  priinurju  od  xvi  vijeka. 

a.  ne  zna  se  kojega  je  roda.  Kako  se  govori 
na  12  kveStijoni.  Narucn.  76b.  Ako  bi  pop  ki 
at  al  kvestijon  dvigal.     Mon.    Croat.    192.  (1509). 

b.  miJ§koga  roda.  Velik  je  kveStijou  iziski- 
vaiia,  diSputaha  i  prigovarana  medu  nauciteji. 
M.  Dobretid  54. 

C.  ienskoga  roda.  Ca  jos  ni  finena  ona  kve- 
stijon z  onemi  hartami.  u  Istri.  Nasa  sloga.  god. 
15,  br.  33. 

KVESTIJUN,  vidi  kve§tijon.  Ki  bi  dinili  kve- 
stijuii  s  oruzjim.    Statut  vrbanski.   170. 

KVIC,  kvica,  »i.  neko  sto  kvici.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Kvi6  ,qui  acriter  clamat',  gen. 
kvica.    D.  Nemanid,  dak.  kroat.  stud.   17. 

KVICANE,  n.  djelo  kojijem  se  kvici.  P.  Bud- 
mani. 

KVICATI,  kvicim,  impf.  vidi  skvidati.  —  (/ 
nase  vrijeme  u   gornemu  primorju.    Kao  da  laju 


KVICATI 


KVOCKA 


i  da  kvice  pote^uci  noge  kadiji.  V.  Vrcevic,  igro. 
51. 

KVICELA,  /.  vrsta  drozya.  —  Maze  hiti  da 
(flasi  kvicjela.  —  isporedi  kvinac.  —  Samo  u 
Mikafinu  rjeiniku :  .kvifijela'  ptica  ,maluico,  tordo, 
viscada'  .turdus'. 

KVI^ilC,  Hi.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Gaja 
Kvicii  iz  vajevske  naije,  sela  Grabovca.  Glasnik. 
II,  1,  14.  (1807). 

KVICJELA,  cidi  kvifiela. 

XVIJELATI,  kvije]am,  impf.  vidi  bukvije|ati. 

K.V1JER,  kvijera,  m.  (teleca,  ovcja,  kozja, 
svinska,  magareca)  koza  sto  nije  uprao  ucinena, 
nego  ociscena,  vapnijm  zaluzena,  kainenom  plucem 
izgladena,  te  se  na  noj  pise.  Hi  se  u  nu  vein 
knige,  Hi  se  rasteze  na  buhnevima  itd.  —  Akc. 
kaki  je  u  gtn.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima 
osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  kvijere?  Hi  kvijeru? 

—  Oblik  je  juzni,  po  zapadnome  govoru  glasi 
kvir,  kvira.  —  Rijec  je  dalmatska  (vidi  kod  ke- 
lomna)  od  lat.  corium.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  ii  Mika^inu  (kvir.  kniga  od  ko- 
zice  .membrana,  carta  pergamena'),  u  Belinti 
(, carta  pecora  o  pecoriiia' , membrana'  174^;  , per- 
gamena, carta  pergamena'  , membrana'  55.5i),  u 
Stulicevu  (kvir  , membrana,  oharta  pergamena'), 
H  Voltigijinu  (, carta  pocorina,  pergamena'  ,per- 
gament').  Da  je  sve  nebo  kvijer  aliti  kniga  od 
pisanja.  M.  Orbin  '281.  Danas  zovu  latinski  , per- 
gamena', nemacki  ,pergament',  hrvatski  , kvijer'. 
B.  §ulek,  graf.  umjetn.  5. 

K.VI.JERAN,  kvijerna,  adj.  kuji  pripada  kvi- 
jeru Hi  je  nacinen  od  kvijera.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu   rjccniku:    , membranous  vel   ex   membrana'. 

KVIJUKATI,  kviju£em,  impf.  ispustati  iz  sebe 
glas  kviju  (kao  prascic).  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega  vremena.  A  Francuz  odgovori:  ,Istina  je, 
dok  su  onako  mali  (prascicij  jesu  Fraucuzici,  ali 
kad  ostare  i  od  dobjina  leze,  pretvore  se  u 
Nijemca,  jer  onda  ne  kvijucu  vuivui,  nego 
grok6u:  ja  ja  ja'.    Nar.  prip.  vrc.  156. 

KVIKA,  /.  vidi  kvicaiie.  —  U  nase  vrijeme. 
OSinu  psa  na  pasji  na6in,  jer  ga  stade  kvika. 
PravdonoSa.  1851.  Bl.  Ako  obaznadu  mojo  zo- 
nice,  vjeru  ti  dajem,  staco  ih  kvika  da  do  Boga 
outi  ce  se.  M.  Vodopic,  tuzn.  jol.  dubrovn.  1868. 
230. 

KVILE,  kv'ileta,  n.  hyp.  kvic.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  Kvile  ,clamator',  gen.  kv'ileta.  U. 
Nemanic,  eak.  kroat.  stud.  33. 

KVILITI,  kvilim,  impf.  cvijeti  (o  prasetu).  u 
Fuzini.     i).   Daui6i6. 

KVINAC,  kvinca,  m.  t'leka  vrsta  ptice,  vidi 
kvicela.  —  U  jednoga  pisca  Dubnwcanina  xvi 
vijeka.  Letuste  su  vrste  svake  po  svoj  gori  rajske 
ptice,  cucke,  kvinci,  ...    M.  Vetranii  2,  270. 

KVINTAL,  kvintdla,  m.  pondus  centeuarium, 
tal.  quintale,  franc,  (pa  i  nem )  quintal,  mjera 
za  tezinu,  u  kojoj  je  100  obicnijeh  mjera  (prije 
litara,  funti  itd);  nietriiki  je  kvintal  100  kilo- 
grama.  —  U  nase  vrijeme.  Uvozniua  od  svakoga 
kvintala  metrifkoga  teze  nefiiste.  Zbornik  zak. 
3,  678. 

KVJNTANA,  /.  tal.  quintana,  drveni  (udski 
kip  (a  gdjekad  i  samo  greda  zabodena  u  zem(u) 
na  koji  su  se  negda  vjezbali  za  udarai'ie  kop(em. 

—  U  dvije  poslovice  dubrovacke  xviii  vijeka. 
Kvintani  se  Reno  klana.  (Z).  Stoji  ko  kvintana 
soklinom.    (Z).   Poslov.  dani6. 

KVINTICA,   /.    neka    mala    mjera    za    teiinu. 


iiem.  quint,  quontcheu.  —  U  Bjelostjencevu  rjcc- 
niku: ,dragma';  dve  kvintioe  ,sicillus,  assarius' ; 
kvintice  tretji  tal  ,scrupulus'. 

KVINTLIKA,  /.  vidi  kvintica.  —  U  jednoga 
pisca  Slavonca  xviii  vijeka.  Od  svakoga  2  dragmo 
ill  2  kvintlike.    I.  Jablanci  160. 

KVIT,  nem.  quitt  (od  franc,  quitte),  kaie  se 
kad  se  dvojica  namire  tako  da  nemaju  medu  so- 
bom  vec  nikakova  duga;  kod  igre  (kartana,  koc- 
katia)  kaze  se  kad  onaj  Ho  gubi  mece  na  igru 
u  jedan  put  toliko  novaca  koliko  je  izgubio.  — 
Od  xvui  vijeka.  Jos  da  so  m  faro  ukinuo,  mlogi 
bi  s  neg  ta  i  poginuo;  kvit  a  duplo,  nigdi  te 
ne  bilo !  M.  A.  Re|kovic,  sat.  ES^'.  ,Sa'  smo  se 
ja  i  ti  izravnali,  pa  smo  onda  kvif.  J.  Bogda- 
novii. 

KVITA,  /.  vidi  kvitaucija.  —  U  nase  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanovii. 

KVITANOIJA,  /.  vidi  namira,  namirnica.  — 
Od  tal.  quittanza.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici. 
,Lako  'e  onom  ziviti,  brte,  ko  svakog  mjeseca 
kvitanciju  gradi'.  J.  Bogdanovii.  —  I  u  Sule- 
kovu  rjecniku  kod  quittung. 

KVJETANCIJA,  /.  vidi  quitancija.  —  Od  tal. 
quietanza.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  ,accep- 
tilatio,    apotheca,    schedula,   syngrapba,   apocha'. 

KVO,  i>nnmatopeja  kao  glas  u  kooikc,  isporcdi 
kvoc.  —  U  nase  vrijeme.  UnesavJi  slamu  u  sobu, 
ne  dresi  konopca  nego  je  izvuce  i  pocne  prosi- 
pati  vicuci:  ,kvo,  kvo,  kvo',  a  deca  za  nim :  ,piju, 
piju,  piju'.    M.  D.  Milicevic,  ziv.  srb.   se|.  2,  22. 

KVOC,  glas  kojijem  ko  bode  da  kaze  kako 
kvocka  oglasuje  da  se  raskvocala.  u  Dobrosolu. 
M.  Medic.  —  isporedi  kvo  i  kvocati. 

KVOCANE,  n.  djelo  kojijem  se  kvoce.  —  Sta- 
riji  je  oblik  kvocanje.  —  U  Mikalinu  rjecniku: 
kvoeanjo;  u  Belinu:  kvocanje  ,voce  o  canto  della 
gallina'  ,gallinae  singultus'  337a;  u  Stulicevu;  u 
Vukovu. 

KVOCATI,  kvijcom  (rijetko  kvocam),  impf.  is- 
pustati glas  kao  kokoS  (kvocka)  kad  hoce  da  lezi 
na  jajima  i  kad  vodi  pilice.  —  vidi  kvoc  i  kvo. 
—  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  kvoca).  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izniedu  rjecnika  u  Mika(inu 
(.glocido,  glocio'),  u  Belinu  (,chiocciare,  la  voce 
oho  fa  la  chioccia'  .glocito'  I'.IO''';  ,cantar,  inteso 
della  gallina'  ,cauto'  337-'),  u  Bjelostjencevu 
(kvocem  ,glocito,  glocio'),  u  Jambrcsicevu  (kvofiem 
, glocio'),  u  Stulicevu  (,glocire'),  u  Voltigijinu 
(,cbiocciare'  ,gluckzeu'),  u  Vukovu  (,glucken, 
gluckseu'  ,glooio').  Svaka  vas  (zena)  kako  kokoS 
kvoco  u  ku6i  na  svak  cas.  M.  Drzic  91.  I  kvocka 
odbija  pilice  kvoftuci.  D.  Rapid  366.  Pak  na- 
novo  polozke  podlazi  i  svrhu  nili  §to  ti  kvoce 
slaXi.  J.  S.  Rojkovic  101.  Ne  treba  kvocati  nego 
jaja  nositi.  Nar.  posl.  vuk.  210.  Uzme  doma- 
6ica  slame  i  kvocuci  (a  za  liom  djeca  pijucuci) 
prostre  po  sobi.  Vuk,  ziv.  3.  Kvocka  kvoce.  V. 
Vrcevic,  igre.  18.  —  Kokos  koja  kvoca.  J.  Mi- 
ka}a,  rjecn.  kod  kokos.  Kvocka  kvoca.  Jacke. 
225.  —  Sa  se,  pasivno  bez  suhjekta.  Od  slame 
s  kojom  se  na  badni  dan  kvoce  i  pijufie  ostavi 
domacica  po  nesto.    Vuk,  ziv.  5. 

KVOCUKATI,  kv6ciikam,  impf.  cesto  kvocati 
(uprav  je  dem).  —  U  Stulicevu  rjecniku:  , fre- 
quenter glocire'.    —  nije  dosta  pouzdano. 

KVOCAK,  m.  kokosinao.  ^.  Stojaaovid. 

KVOCETINA,  /.  augm.  kvocka.  —  U  Vukovu 
rjecniku. 

KVOCKA,  /.  kokos  sto  se  raskvocala,  sto  lezi 
na  jajima,  sto   je  izlegla   pilice  i  vodi  ih  (preko 


kvoCka 


856 


K.VRGA,  b. 


svega  to(/a  kvode).  —  Od  xvi  injeka,  a  izmedu 
rjeinika  n  Mika(iHu  (,gallitia  glociens'),  '«  lie- 
linii  (,chiocoia  e  biocca,  la  fl;i"'"'i  '-■he  oova 
I'ova  o  ha  i  pulcini'  .gallina  glocioiis'  190»;  .gal- 
liiia  cho  cova'  , gallina  incubana'  336''),  ii  lije- 
losljenfevu  (.gallina  glociens,  gallina  matrix')i  « 
Jambreiiicevu  (.gallina  glocitans'),  u  Sttdiievu 
(.gallina  matrix'),  ti  Vultifjijinii  (.ohioccia'  .gluck- 
hpnne'),  «  Vukovu  (,die  gluckhenne'  .gallina  glo- 
ciens'). 

a.  II  pravome  smisUi.  Duh  sveti  jest  ovo  riti 
zlogal  kako  jodna  kvofika.  Postila.  al.  U  jajou 
kS  kvoCka  grije.  F.  GlaviniA.  cvit.  4'14b.  Lezi 
ko  kvotka  na  jajijeh.  (Z).  Poslov.  danifi.  Ua  6e 
prije  kvofka  s  jaja  ustat.  V.  Dosen  207'>.  Ostavi 
mono,  da  ftuvam  kvofiku  i  piplide.  N.  Palikuoa 
0.  Kvofcka  odbija  pilic'e  kvoiu6i.  D.  Rapid  366. 
IdB  kao  sapota  kvocka.  Nar.  posl.  vuk.  96.  Ka- 
kode  kao  kvocka.  (Osobito  so  govori  ionama,  kad 
so  sto  mnogo  karaju  i  vicu).  127.  Lakoma 
kvocka  no  moze  piplica  izvosti.  (U  Uiibrovniku). 
165.  Omitario  so  kao  kvofka.  238.  Na  zlatnoj 
tepsiji  od  zlata  kvofika  s  pilicima  biser  kjuoala. 
Nar.  prip.  vuk.  11.  Pokloni  joj  meseceva  majka 
zlatnu  kvo6ku  s  pilicima.    72. 

b.  u  nekijem  igrama  ce(ade  sto  radi  kao 
kvocka.  Jedna  djevojka  ili  dijete  ucini  se  kvo5- 
kom.  driiga  djeca  il'  djevojke  jeduo  drugom  se 
uhvati  za  skut  ili  kais  ...  S.  Tekelija.  lotop. 
119.  10.  Musko  klekne  nasred  odaje  te  on  po- 
stane  piple,  a  zenska  ga  preveie  pasom  ispod 
pazuha,  te  drzi  kraj  od  oiioga  pasa,  i  ona  po- 
stane  kvofika  .  .  .  U  vrijemo  igre  vazda  pile  pi- 
juce  a   kvo6ka   kvo6e  ...     V.  Vrfievii,    igre.  18. 

c.  V  prenesenome  smislu.  kod  prostoga  na- 
roda  kad  ko  kome  sto  duguje  naiini  se  dvostruki 
rahos:  mani  dio  ostaje  u  duznika,  a  veii  u  du- 
zioca  (rukodavaoea).  ovaj  se  zove  kvocka.  a  onaj 
pile.  —  U  Vukovu  rjecniku:  .bei  deni  doppel- 
rabo.sch  die  halfte  die  der  glaubiger  behalt  (die 
andere  heisst  ..pile",  also  heniie  und  huhnlein)' 
,pars  major  bacilli  numeris  notati  „rabos"  dicti'. 

KVOGA,  /.  vidi  kviga.  —  U  nase  vrijeme  u 
Liei.  ,La!  kolika  mu 'e  kvoga  na  glavi  narasla!' 
J.  Bogdanovic. 

KVOGA V,  adj.  na  kojemu  su  kvoge.  —  U  na§e 
vrijeme  «  Lici.  ,Sva  mu  je  glava  kvogava'.  ,Cudne 
grade  za  kola  od  ovog  jaseniia,  samo  da  nije 
kvogav'.    J.  Bogdanovic. 

KVOKA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  nasega  vre- 
mena :  rijec  je  onomatopejska  isporedi  kvocane. 
Ide  6ica  Icaka,  nosi  vrecu  cioaka;  pusti  vredu 
I5aka,  stade  kvoka  cicaka.  odgonet(aj:  orasi  u 
vreci.    Nar.  zag.  nov.  loii. 

KVOKNUTI,  kvoknem,  pf.  vidi  u  Ivekovicevu 
rjecniku:  na  po  sjesti.  na  po  klekuuti  po  i.stofinom 
obicaju.  Hrv.  nar.  pjes.  4.  698.  ,Sjed',  Osmane 
sine,  kod  meneka.  da  te,  sine,  nasvituje  babo !' 
On  pred  babu  kvoknu  na  kolina.    4,  91. 

KVOST,  m.  Equisetum  L.,  konski  rep,  bifka. 
—  U  rukopisu  xv  vijeka  (po  svoj  prilici  treba 
citati  hvost).  Kvost  (hvost),  alov.  vos6.  vos6e, 
voscenka.  voscika,  rus.  xboih,  XBomoBHmc-b,  po|. 
chwoszcz.  chwoszczka.  luz.  chos6:  hipuris.  cauda 
equina,  asperela.  equiseton  (u  mletafekome  ruko- 
pisu), Equisetum  L.    B.  Sulek,  im.  188. 

KVRC,  glas  kojijem  se  kaze  kako  je  ko  koga 
udario.  —  U  nase  vrijeme  u  Lici.  ,Na  edan  put 
ga  iznenada  kvro  po  glavi'.    J.  Bogdanovi6. 

KVRCAliE,  n.  djelo  kojijem  se  korca,  vidi  kod 
kvrcati. 

KVRCATI,  kvrcam,  impf.hitiC^,  cesati(?).  — 


U  naUc  vrijeme  u  Lici.  ,Evo  se  Mile  vavije  po 
glavi  kvrca'.  ,03tav'te  se  kvrcaAa,  jer  ako  .ja  ko'e 
Stapinom  pro  leda  kvrcnom,  upazice'.  J.  Bogda- 
novic. 

KVRCKA,  /.  it  narodnoj  zagoneci  nasega  vre- 
mena.  Sprijed  kvrcka,  .strag  kacka,  a  u  srijedi 
kroz  vodu  tefie.  odgonet(aj :  kazan  (za  rakiju). 
Nar.  zag.  nov.  80. 

KVRC.  adj.  vidi  u  Ivekovidevu  rjeiniku :  vidi 
.kovrtast'...  Ne6u,  babo,  Klinkide  divojke,  kvrco 
kose,  uosa  potofiita,  to  je,  babo,  nesritna  divojka. 
Hrv.  nar.  pjes.  4.  89. 

KVRCA,  m.  CO  i'lf^  ovnu.  Vetovo,  PoXega.  D. 
Hire. 

KVrCaNE,  n.  djelo  kojijem  se  kvrii.  —  U 
Stiilidevu  rjeiniku:  ,stridor,  garrulitas',  i  u  Vu- 
kovu: .das  knurron  der  katze'  .murmuratio'. 

KVlifiATI,  kvfSim.  impf.  ispustati  iz  sebe 
(razliine)  glasove.  —  Akc.  se  ne  mijena.  —  Rijei 
je  onomatopejska  (od  kvrk?  kvro?).  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mika(inti  (.strido, 
strideo'  i  kod  6r6ati  i  skvr5ati),  u  Stulicevu 
(,edere  strepitum  vel  olamorem.  stridero,  garrire, 
crociare'),  a   Vukovu  (,knurreu'  ,murmuro'). 

a.  glas  u  zabe.  A  ti.  kad  zainuko  jos  nijosi. 
potrfii,  gubava  zabo,  u  ko,  a  ovdi  ne  kvrci.  I. 
Gundulii  139.  O  zabo,  s  krjesovi  pod'  kvrci  i 
krijeSti.  141.  A  cuju6i  zabe  de  kvrfie:  kvon, 
kvoii !    Nar.  prip.  vr6.  160. 

b.  glas  u  ptice.  ImadiSe  jednu  pticu,  i  nu 
bijaso  naucio  govoriti  ,zdrava  Marija'.  dogodi  su 
jedan  dan.  da  mu  ona  ptica  utece  i  odleti  na- 
dvor;  namiri  se  na  liu  gladan  soko,  i  tirajuii  je 
da  je  ufati,  naj  posli  je  imade  n  svqje  ostre 
panze;  koja  videdi  se  na  pogibli  poce  kvrcati  i 
izgovarati:  ,Zdrava  Maria!'  J.  Banovac,  pripov. 
132. 

c.  duboki  ali  tihi  glas  u  maike  kad  joj  je 
toplo  i  ugodno.  —  vidi  kod  presti.  —  U  Vukovu 
rjecniku  (vidi  i  kod  kvrcane). 

d.  0  crijevima,  vidi  krcati,  b.  i  mrstati.  Po 
Zlatumbegu  po6mu  crijeva  kvrfiati  kao  drop  u 
kaci.    Nar.  prip.  bos.  1.  78. 

KVRCEO.  kvrcela  (?).  m.  Bombynator  igneus. 
Bozjakovina.    D.  Hire.  —  Postaje  od  kvr6ati. 

KVRGA,  /.  sto  je  na  cemu  izraslo,  osobito  na 
drvetu,  ivor,  guka.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,der  auswuchs'  .excrescens 
gibber'). 

a.  u  znaienit  sprijeda  kazanome.  Recena  je 
bila  sibka  cvatuda  Aaronova,  ali  bez  svake  kvrge 
i  koro  griha.  A.  Tomikovic.  gov.  293.  Na  panu 
dvije  kvrge  s  obe  strane.  odgonet^aj :  dva  uha 
na  glavi.  Nar.  zag.  nov.  230.  Sikirica  je  kod 
uas  za  secene  kvrga.  P.  Bolic,  viuod.  1,  183. 
Jelova  guba  raste  i  na  deblu  i  na  granama  i  na 
kvrgama  stari  jola.  D.  Popovic,  poznav.  robe. 
3.50. 

b.  va(a  da  je  ista  rijei  u  prenesenome  smislu, 
kad  znaci  nekakve  make  na  koje  su  se  negda  me- 
tali  optuzenici  ili  krivci.  jamaino  su  vuike  bile 
u  tome  sto  ce(ade  bijase  tako  svezano  (s  rukama 
ispod  knlena  ?)  da  se  nije  moglo  nikako  Hi  malo 
micati.  —  V  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukovu,  po  kojemu  sc  tako  zove  i  nekakva  igra: 
svezati  koga  u  kvrgu  ,etwa  in  den  bock  spannen'; 
dizati  se  kvrge,  t.  j.  oovjeka  u  kvrgu  vezana 
preko  sebe  premetati  (u  igri).  —  ,Zasto  sudija 
ne  turi  krivca  na  muke,  pa  bl  kazao  sve?'  ,E, 
to  bi  bila  kvrga,  a  od  ne  da  nas  Bog  sacuva!' 
.  .  .  ,Oni  su  (lopovi)  kvrgu  zasluzili'.  M.  D.  Mili- 
C6vi6.  medudnev.  288*.     Ako  vi  zbija  hodete  da 


KVRGA,  b.  8 

vratite  kvrgu,  ja  na  ovomo  mestu  ui  jediioga 
6asa  neiu  oasiti.  296.  Kazan  okova  u  uakrst 
ill  u  kvrgu  ima  se  odredivati  naj  vise  na  48  ura. 
Zbornik  zak.  god.  1563.  161.  Nega  bi  trebalo  u 
kvrgu   pa  na  muko.    Bos.  vila.  1886.  211. 

KVRGAJA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Su- 
madiji)  nekaka  kruska  po  kojoj  imaju  kao  male 
kvrge  ,art  birne'  ,piri  genus  [Pirus  communis  L., 
var.]'. 

KVRK,  m.  vidi  kvrka.  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega  vremena.  Niti  se  sto  drugo  6uje  do  jejine 
koja  s  naj  gorne  strucico  jablana  guguce,  i  kvrka 
zaba.  u  luziai.    S.  ^jubisa,   prip.   196. 

KVRKA,  /.  vidi  kvrcaiie.  —  U  tiase  vrijeme, 
a  izmectii  rjecnika  u.  Vukovu:  ,das  knurren'  , stri- 
dor' ,(der  katze)'.  Stoji  kvrka  po  gradu  Turakah. 
Pjev.  crn.  233''.  Kvrka,  lat.  ,gracidatio'.  Slo- 
vinac.  1884.  143. 

KVRKAVAG,  kvfkavca,  m.  ime  ptice,  nalik 
na  krestelicu,  kad  pjeva,  pocim|e  sa  kvr-rr-r.  J. 
Bogilanovic. 

KVRKNUTI,  kvi'knem,  pf.  jedan  put  ispustiti 
glas  kao  kvrk;  perfektivni  glagol  prema  kvrfiati. 

—  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  t  3  sing,  kvrknu). 

—  U  naSe  vrijeme,  a  ismcdu  rjecnika  u  Stuli- 
cevu  (kvrknuti,  kvrknivam  ,vocem  ranarum  in- 
star  emittere'),  i  u  Vukovu:  ,kiuirron'  ,immur- 
muro  (aicut  felis)'.  Dok  ue  upanes  do  vrata  u 
dug,  da  ne  mos  ni  kvrknuti.  M.  Pavlinovic,  rad. 
120. 

KVRKNIVATI,  kvrknujem  Hi  kvrknivam, 
imjif.  iterativni  glagol  prema  kvrknuti.  —  Samo 


7  L,  c. 

u  Stulicevu  rjecniku  ima  oblik  kvrknivam  (ne 
kvrkiiivam)  kod  kvrknuti. 

KVRKO,  m.  vidi  Kvrkovic. 

KVRKOC-,  vidi  kvrkot-. 

KVRKOTALAC,  kvrk6taoca,  m.  brhlalo,  nprav 
onaj  sto  kvrkoce.  —  U  Stulicevu  rjecniku  (s  -&- 
mj.  t,  vidi  kod  kvrkotati):  kvrkocalac  i  grijeskom 
kvrkoiaoc  .garrulus,  blatero,  qui  coaxat'. 

KVRKOTANE,  n.  djelo  kojijem  se  kvrkoce.  — 
U  Stulicevu  rjecniku  ikvrkoiane). 

KVRKOTATI,  kvrkoc?m,  impf.  vidi  kvrcati, 
a  (moze  hiti  deminutiv).  —  U  Stulicevu  rjecniku 
(gdje  je  6  u  inf.  prema  prezentu)  :  kvrkoiati, 
kvrkocem  .coaxare'. 

KVRKOVIC,  m.  prezime  u  Trogiru.  —  Po- 
ntine se  XVII  vijeka.  Kvrkovi6a  od  plemena  knez 
Matija.  P.  Kanavelid,  iv.  501.  —  Na  drugome 
mjestu  u  istoj  knizi  (str.  505)  ima  Kvrko  sto 
vala  da  je  saino  skracen  oblik  od  Kvrkovic. 

KVRLITI  (Hi  kvrjoti?),  kvrlim,  impf.  kviiati, 
kvrcati  (o  prascu).  —  Na  jednome  mjestu-  xvi 
vijeka.  Kozlii  prnesen  na  bikariju  krici  be  be, 
prasac  kvrli.    Koriim.  29*. 

KVRZICA,  /.  dem.  kvrga.  —  U  pisaca  nasega 
vremcna.  Kvrzice  cetvorogube  , corpora  quadri- 
gemina'.  J.  Pancic,  zoolog.  61.  Kvrzice  za  tak- 
nuce  , papillae  tactus'.    68. 

KVRZNA,  /.  vidi  kvrga.  —  V  jednoga  pisca 
Slavonca  xviii  vijeka.  Ovo  je  sipka  na  kojoj  uiti 
je  bila  kvrzha  istofinoga  niti  kora  griha  uci- 
henoga.   A.  Kanizlic,  fran.  113.  bogo|iibn.  429. 


L,  slovo.  —  zove  se  tvrdo  prema  mekanome  J. 
a.  jamaino  je  tvrdo  1  imalo  u  praslavensko 
doba  osobiti  glas,  kao  po].  1  i  tvrdo  rusko  .\.  to 
se  potvrduje  danasnijem  izgovorom  svijeh  slaven- 
skijeh  jezika,  osim  juznijeh  i  ieSkoga,  kod  kojijeh 
se  moze  tvrditi  da  se  nazad  inalo  vjekova  pro- 
mijenio  a  ostavio  je  jos  koji  trag.  itad  u  ovijem 
jezicima,  dakle  i  u  na§emu,  glasi  uopce  kao  obicno 
evropsko  1,  n.  p.  u  nemackome,  talijanskome, 
franeuskome  (kod  toga  se  viisli  samo  na  knizevni 
jezik,  jer  u  dijalektima  nekijeh  od  ovijeh  jezika 
nije  svagda  tako;  pa  ima  i  ktiizevnijeh  jezika  ti 
Evropi  u  kojijeh  1  moze  glasiti  kao  1,  n  p.  da 
ne  govorim  o  arbanaskome,  u  portugalskome,  i 
mozebiti  nesto  slicno  kao  !  u  svedskijem  i  nor- 
veskijem  dijalektima).  sva  je  prilika  da  je  stariji 
glas  bio  i  u  stslovenskome  i  u  nasemu  jeziku  (od 
prilike  do  xiv  vijeka,  vidi  c).  za  prvi  je  duvo\na 
potvrda  §to  se  u  glagolici  i  u  cirilici  zove  judije, 
dakle  mekanijem  glasom  },  jamacno  jer  se  mislilo 
da  je  ovaj  glas  slicniji  grrkome  ).  nego  tvrdi,  dok 
se  za  n  uzeo  tvrdi  glas  naSb.  (Miklosic  je  mislio 
da  su  u  stslovenskome  bila  tri  glasa  I,  1,  },  jer 
mu  je  bilo  prevec  cudnovato  pomisliti  da  bi  se  1 
izgovaralo  i  pred  mekanijem  vokalima  e,  i,  b,  e; 
ali  nko  i  jest  cudnovato,  moglo  je  biti,  kako  nam 
svjedoci  sadasni  izgovor  u  maloruskome  i  u  ar- 
banaskome). za  nas  bi  jezik  bila  jedna  potvrda 
sto  se  1  na  kraju  slovke  promijenilo  na  o,  vidi 
c  (kao  i  u  nslovenskom  na  u;  treba  dodati  da  i 
u  nekijem  sjevernijem  slavenskijem  jezicima  sad 
konsonantno  I  glasi  slicno  kao  u),  a  druga  .Ho 
se  po  nekijem  krajevima  u  Bosni  i  u  Srbiji  (vidi 
n.  p.  M.  D.  Miliievic,  srb.  631)  cuje  jos  glas 
slican  starome  i. 


b.  radi  zdkond  o  omeMavanu  vidi  kod  |. 

c.  vecina  stokavaca  mijena  na  kraju  sloga  i 
osobito  na  kraju  rijeci  1  na  o :  dao,  meo,  cuo, 
bio  (mj.  bil  i  bijel),  dio  i  dijel,  orao,  debeo,  ro- 
dio,  vidio,  izuo,  veoma  (stsl.  velbmi  i  velbma), 
cuvaoca,  zeteoca,  pratioca  itd.  kod  toga  se  oo  sa- 
zimle  u  6 :  bo  (od  bosti),  vo,  do,  go,  so,  soke, 
k6ca,  toboca  itd.  jedan  dio  naroda  sazimfe  i  ao 
u  o:  znam  da  je  tako  u  Slavoniji,  a  naj  bole  mi 
je  poznato  it  Duhrovniku  i  u  juznoj  Hercegovini. 
u  Bubrovniku  biva  to  bez  izuzetka :  do  (t.  j.  dao), 
6r6,  poma,  selo  6s6nik  (stslov.  Oslfaniki.  i,  Kona- 
voka  itd.;  u  juznoj  Hercegovini  samo  ako  u  rijeci 
poslije  sazimana  ostaje  vise  od  jedne  slovke,  dakle 
6r6,  p6so,  ali  dao,  pao  itd.  —  naj  stariji  su 
primjeri  ove  promjene :  na  doo,  putemb  deo- 
nimb.  Sr.  letop.  1847.  79,  53  (1381);  konava- 
oska.  Mon.  serb.  217.  (1391);  vlasteo,  Rapaio, 
Pavao.  229.  (1397).  —  ima  nekoliko  rijeci  sto 
su  izuzeci  ovoga  pravila:  u  nekijem  se  to  moze 
tumaiiti  tijem  da  se  razlikuju  od  drugijeh  rijeci 
s  kojima  bi  po  ovome  pravilu  jednako  glasile, 
tako  ce  biti  bijel  uz  bio,  palca  (gen.  sing,  od 
palac  da  se  razlikuje  od  paoci);  kod  drugijeh  je 
teSko  naci  razloga,  n.  jj.  kod  bol,  obal  uz  obao, 
svijetal  (u  Bubrovniku),  kod  dulca,  ubilca  itd. 
(vidi  Viik,  pisma,  39).  razlog  kod  nekijeh  moie 
biti  sto  se  rijetko  upotreb{avaju,  kao  kod  val,  (7/ 
.Ho  su  iz  tudega  jezika,  kao  bal  (tal.  ballo),  kod 
falas  u  drugijem  oblicima  (kod  ovijeh  rijeci  vidi 
se  da  se  u  starije  doba  1  mijenalo  na  o,  ali  se 
poslije  htjelo  izjednaciti  s  talijanskima,  vidi  bao 
i  falas),  kod  bal6a  (u  Bubrov6ana  boca,  t.  j.  ba- 
oca),  kod  balsam;  po  analogiji  povratilo  se  koje 
1  i  gdje  ga  prije  nije  bilo,  tako  sam  u  svomc  dje- 


L,  c.  8 

ti>\iitvu  (no  od  Dubroviann  samo  toboca,  a  nad 
ih  ima  koji  povore  toboica,  a  moh'hiti  i  kolca. 
—  iiarud  je  kaslo  zaboravio  postage  filasa  o  u 
ortikovijem  rijecima ;  naj  bofi  je  primjcr  prionuti 
ud  pri-lb(p)-n;iti,  od  koje  je  rijeci  naiinio  pri- 
anati;  vidi  i  svion  (od  svilan,  sviona),  ti  Dit- 
brovniku  usion  od  usilan  i  yen.  pi.  Kouavojaka 
mj.  Koiiavalaka  (ali  jos  ostnje  Osalatka,  icnsko 
ie(iide  s  O.sonika,  t.  j.  O-saouika).  ami)  pripada 
sto  mnogi  pisci,  a  muzcbiti  i  dobar  dto  nayoda, 
po  analogiji  preina  drugijem  padezima  upotre- 
b((n'aju  mj.  pisalac,  zetolac,  uosilac  itd.  pisaoc, 
zetooc,  iiosioc,  pa  i  u  gen.  pi.  pisaooa,  zoteoca, 
tiosioca  mj.  pisalaca,  zetelaca,  nosilaca.  u  khizeiy- 
nomc  je  jezika  svakako  to  pogreska  dokle  god  su 
zivi,  harem  u  jednome  dijelu  naroda,  pravilni 
oblici;  oviko  je  i  Vuk  mislio  i  ragiio  se  ohliku 
kooc  (mj.  kolac)  sto  je  neki  pisac  bio  izmislio, 
vidi  Vuk,  pisma.  38—39.  (kao  golooo  nijedan 
lakon,  ni  ovaj  se  ne  maze  dutjerati  do  skraj- 
nosti:  n.  p.  premda  sam  u  Uubrovniku  soagda 
duo  pravilne  akuzative  mnoiine  }utli,  inravi,  crvi, 
mislim  da  je  bofe  ne  razlikocati  sc  u  takovijcm 
sitninama  od  ostaloga  naroda,  i  zato  pi^em  Judo, 
inrave,  crve;  tako  je  dobro  i  prauilno  upotre- 
b\avati  oblike  za  dat.,  instr.,  loc.  pi.  na  ma,  ako 
se  jos  gdjegdje  iuju,  a  to  samo  u  pojedinijem 
slucajevima,  starinski  oblici).  tako  su  pogreskc  i 
u  mojom  kuci  (a  Dubrovniku),  i  mnogi  drugi 
oblici  kakove  nabraja  Vuk  (osobito  pisma.  34  — 
39)  kojima  bi,  se  mnogo  kojeiega  moglo  dodati, 
n.  p.  rasao  mj.  rastao  u  sadasnijch  pisaca.  moze 
se  dogoditi  da  do  koju  godinu  narod  posi'c  od- 
baci  pravilne  oblike;  spoznajem  da  bi  u  tome 
slucaju  bila  afektacija  Hi  arhaizam  pisati  ih 
(kao  sto  bi  bilo  pisati  starije  oblike  proklinati, 
dvizati  mj.  sadaSnijeh  proklinati,  dizati);  ali  Ji- 
lolog  ne  treba  da  bude  prorok,  neyo  da  ostaje 
pri  onome  sto  jest,  i  kod  toga  da  mu  vrijedi  pra- 
vilo:  izmedu  zioijeh  oblika  treba  izabirati  pra- 
vilnije.  mislim  da  nije  suvisno  sto  sam  podit^e  o 
ovome  govorio,  jer  toga  stvar  i  vrijedi.  a  jos  cu 
dodati  da  mi  se  prigovorilo  sto  kod  Stulicevijeh 
oblika  na  oc  dodajcm  soagda  rijei  grijeskom. 
ali  bas  kad  i  ne  bi  soe  ono  vrijedilo  sto  sam 
duslije  0  ovijem  oblicima  kazao,  «  Stulica  su  ono 
same  pogrekke,  jer  ih  je  on  izmislio.  Stulli  je  od 
mene  stariji  vise  od  dva  naraStaja,  i  zivio  je  od 
prilike  u  onakijem  krugovima  u  kakvima  sam  i 
ja  (jer  je  bio  moj  rodak),  a  ja  mogu  reci  da  su 
u  moje  doba  bili  obicni  a  Dubrovniku  samo  pra- 
vilni  oblici,  pa  i  u  tudijem  rijecima,  kao  u  pre- 
dikalac,  predikoca,  predikalaoa ;  poma,  palama 
(da  je  joi  dan  danasiU  tako  ne  jamcim,  jer  se 
u  Dubrovniku  pomocu  skola  i  tudinaca  i  pu- 
rizma  mnogo  stcari  promijenilo,  te  se  govori  i 
kdnovi,  dok  se  za  mojega  doba  govorilo  samo 
koni);  dakle  se  moze  pouzdano  reci  da  on  oblike 
na  oc  ni  cuo  nije.  ima  tome  i  drugo  svjcdoian- 
stvo:  Stulli  pise  svagda  oba  oblika,  n.  p.  nosilac 
s  gen.  nosilca,  i  uosioc  s  gen.  nosioca,  po  cemu 
se  vidi  da  on  nihovo  postane  ni  po  Ho  nije  ra- 
zumio,  nego  ih  je  tumacio  na  svoj  nacin,  i  prema 
gen.  nosioca  nacinao  7iom.  uosioc.  —  U  nekijeh 
stokavaca  (koliko  znam  u  sjevernoj  Dalmaciji  i 
u  Crnoj  (iori)  od  al  na  krajii  rijedi  ne  postaje 
ni  ao  ni  6  nego  a,  n.  p.  da,  reka,  gleda,  pisS.,  gdjc 
mislim  da  treba  shoacati  a  kao  sazeto  ao.  u  ne- 
kijem  krajevima  Crne  Gore.,  ako  je  a  umetnuto  Hi 
stoji  mj.  negdasnega  h,  tako  je  i  sad:  rekb.  u  ne- 
kijeh dalmatinskijeh  Hokavaca  (jamacno  po  analo- 
giji prema  tijem  oblicima)  na  kraju  rijeci  il  (jol) 
postaje  ia,  n.  p.  nosia,  govoria,  vidia.  —  V  mno- 
gijeh   stokavaca  1  ostaje   nepromijeiieno:  dal,  ro- 


L' 


kal,  pisal,  vidol,  vidil,  vesol,  nosil,  Cul,  dok  H 
drugijeh  stoji  a  kao  u  sjevernijeh  dalmatinskijeh 
atokavaca:  da,  roka,  piaa,  vMia,  nosta,  a  u  ne- 
kijeh otpada  1  posce:  ukre  (mj.  ukrol,  t.  j.  ukral), 
vazo  (vazol,  uzel),  obrati,  pozlati  (obratil,  po- 
zlatil)  itd.  Barakovi6.  —  U  kajkaoaca  ostaje  1 
nepromijeiieno  Hi  se  (blizu  Varazdina)  mijena 
na  u  kao  u  nsloventkome. 

d.  !«  starome  jeziku  moglo  je  biti  1  i  vokal 
(silabiino  1),  te  se  pisalo  dirilocskijem  slooima 
obicno  lb  a  glago(skijem  i  1,  n.  p.  dlbgb,  plbkb, 
slbnbco,  mlbfiati  itd  ;  to  je  biealo  i  kod  rijeii  sto 
su  u  stslovenskome  jamacnu  glasile  Vu  i  lb  (gdje 
su  -b  i  b  pravi  vokali),  kao  n.  p.  plbtb  (rus. 
ii.ioTb),  blblia  (rus.  o.ioxa)  jablbko  (rus.  iio.ioKo), 
vidi  daje  kod  r.  i  jedno  se  i  drugo  1  u  nascmu 
jeziku  uopie  promijenilo  na  u  (vidi  i  u);  naj 
stariji  su  primjeri  sum  drugoj  polovici  xiv 
vijeka.  (bu^arskomb.  Mon.  sorb.  44  god.  1254 
nije   pouzdano;    a    ni   u  Bufjare.  140   god.    1349 

—  u  istome  spomeniku  ima  klbtio  —  nije  ta- 
koder  posve  pouzdano;  naj  prvi  pouzdani  pri- 
mjer  mogao  bi  biti  huinbska.  217  god.  1391)  ali 
oa(a  da  .se  glas  isproa  iole  odlikovao  od  pra- 
voga  u,  jer  se  uz  ooo  iesto  nalazi  pisano  i  uo 
(jamacno  nije  znaiilo  pravi  glas  uo  nego  nesto 
slicno,  a  svakako  razlicno  od  u).  ovo  se  na- 
hodi  ne  samo  u  starijim  spomenicima  od  xiv 
vijeka  u  naprijed  nego  i  a  nekijeh  pisaca  do 
blizu  kraja  xvii  vijeka,  n.  p  u  Vctranica,  Dio- 
kocica,  Radnica.  nejasno  je,  zasto  se  u  istijeh 
pisaca  nalazi  i  uo  i  u:  dini  se  da  prvo  stoji  kad 
je  dug  vokal,  a  drugo  kad  je  kratak,  ali  u  tome 
nijesu  pisci  dosta  dos(ediii.  u  nekijem  je  spome- 
nicima (osobito  u  glago(skima)  u  dosta  pozno 
doba  pisano  ol  i  el  t  ul.  —  Protiva  pravila  pro- 
mjene  na  u  imaju  nekolika  izuzetka  kojima  se 
ne  zna  razloga,  tako  je  kobasa,  kobasica  od  klb- 
basa,  zaova,  po  zapadnijem  krajevima  zava  (kao 
da  1  nije  bio  vokal  nfgn  da  je  rijec  glasdu  zblva, 
isporcdi  Osaoiiik  od  Oslbnikb,  Osblnik),  tomaciti 
(jamacno  nije  narodna  rijec)  m^  tumaciti.  —  osim 
toga  se  lb  na  poielku  rijeci  promijenilo  na  la, 
kao  kod  lagati,  lagak,  lau,  last,  lav;  od  Ibzica 
jiostalo  je  ozica  uz  lazica,  zlica,  od  Ibzujakb 
ozujak;  od   Lbcinb  Ocin,    a  Ulciu   je   arbanaski. 

—  Vokal  se  1  uzdrzao  jos  na  otoku  Krku,  a  na 
Lastovu  se  nije  promijenio  na  u  nego  na  o:  pok, 
boha  itd. 

e.  ima  nekoliko  osnova  i  rijeci  (iesto  tudijehj 
u  kojijeh  je  na  pocetku  slog  la-,  negda  je  prije 
ovoga  bio  slog  al-  (koji  se  po  svoj  prilici  poslije 
promijenio  na  ol-),  te  posto  Slavenima  nije  ugodno 
da  stoji  glas  1  (vidi  i  r)  ispred  drugoga  konso- 
nanta,  al-  Hi  ol-  promijenilo  se  na  la-  (sto  se 
dogodilo  i  u  sredini  rijeci,  vidi  kod  plandovati). 
cudnovato  je  da  se  glas  al-  joS  nalazi  u  kojemu 
jeziku  u  nekijem  rijeiima.  treba  pridati  da  se  u 
sjeveroistocnijem  i  u  sjeverozapadnijcm  jezicima 
nalazi  u  nekijem  rijecima  lo-  (fo-)  mj.  la-;  vidi 
labud,  Labin,   laoan,    lada,    lakat,  lane,   lani  itd. 

t.  1  i  n  mijenaju  se  medu  sobom  gdjekad 
poslije  konsonanata,  n.  p.  zlaraene  mj.  zaaineno, 
osobito  poslije  m:  mlogi,  mlidijah,  Mleci.  vidi  i 
kod  n. 

g.  rijeii  sto  pocinu  glasovima  hi-  gube  h  u 
vecine  stokavaca  n.  p.  hlad  itd. ;  rijeci  sa  vl- 
gube  V  ne  samo  u  kajkavaca  nego  i  u  Crnoj 
Gori,  kao  vladahe,  vladika,  vlah.  ovakove  rijeci 
treba  traziti  pod  h  i  v.  —  imena  Vladimir  i 
Vladislav  i  rijeci  sto  od  nih  postaju  mogu  izgu- 
biti  V-  i  u  drugijem  krajevima. 

L',  vidi  li. 


LABERINAT 


1.  LA,  glas  kad  se.  hoce  pokazati  kako  tepa 
dijete  sto  jos  ne  umije  govoriti  —  isporedi  nein. 
lallen  i  gri.  XaXiio.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Mali  pak  sincic  Teopistus,  jere  govoriti 
ne  umise,  poce  rukama  okretati,  i  la  la  la  go- 
voriti.   D.  Kapic  203. 

2.  LA,  glas  bez  sinisla  u  pripjeon.  —  U  na- 
rodnoj  pjesini  nasega  vremena.  Dva  pribiga,  dva 
pribiga  goru  pribigose,  feldum  popo,  felda  la  la, 
goru   pribigose.    Nar.  pjes.  a    Bos.  prijat.  1,  36. 

3.  LA,  interj.  okrneno  ala,  vidi  ala,  fj.  La! 
kolika  inu  je  antramaila!    J.  Bogdaiiovic. 

i.  LA.  u  nekoj  nnrodnoj  privici  nasega  vre- 
mena ko  Ito  la  (govori  Turcin)  znaci:  ko  sto 
voti.  —  Rijec  mi  je  posve  nejasna.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovii:  ,in  der  redonsart':  ko  sto  la 
,nach  beliebeii'  , placet',  [cf.  ko  2J.  Ko  sto  la! 
(Hrane6i  Turcin  kod  Nijemaca  u  ropstvu  zimi 
sviiie  uspo  im  vrlo  vruAii  inedu  u  korito;  oku- 
sivsi  svihce  nie6e  i  oprzivSi  so  potrci  brze  bojo 
sa  surlom  u  snijeg;  oa  pak  videii  to  pomisli  da 
svince  voli  snijega  nogo  mece,  pa  ro6e:  ,Ko  sto 
la'  —  ko  sto  voli  — ).    Nar.  posl.  vuk.  159. 

LAB,  Laba,  m.  ime  vodi  i  ziipi   ii  Kasovu.  — 

—  Od  XII  vijeka,  vidi  kod  h. 

ii.  voda.  —  Izmeita  rjecnika  u  Vakooti:  ,fluss 
in  (Alt-)  Serbieu'  ,auvius  Serbiae'  .s  primjeroiii 
iz  narodne  pjesme:  Uvatio  i  Lab  i  Sitnicu,  i  a 
Danicicevu:  Labb,  voda  koja  utjece  u  Sitnicu  u 
Kosovu:  ,selo  Vraninb  Dolb  na  Labu'.  M  on. 
Serb).  278.  (1-H3).  —  Zaselakb  sb  one  strano  Laba 
G-orhi  LukovbCb.  Glasnik.  24,  2')'J.  (13SI).  Selo 
Vraninb  Dolb  na  Labu.  Spom.  stoj.  33.  (1-1:19). 
U  Kosovo  vec  ulazo,  .  . .  uz  Lab  rijeku  obraAaju. 
.1.  Palmotic  177.  Ukraj  Laba  ukraj  vode  ladno. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  170.  Pokraj  Laba  i  vodo 
Sitnice.  2,  26b.  —  Po  jednomc  priinjerii  xiv 
vijeka  doije  sii  rijeke  i.stoga  iinena,  Hi,  sto  je 
veca  prdika,  dvije  grane  iste  rijeke.  Po  Ibru  gor- 
liemu  .  .  .   i    obema  Laboina.    Svetostof.  liris.  38. 

b.  zupa.  —  Izmedu  rjecnika  u  Daniiiccoii : 
Labb,  od  grcke  je  zem|e  Stefan  Nomaiia  osvojio 
,Labb'.  M  on.  serb).  i.  (1198—1199;.  Sava,  sim. 
pam.  saf.  1.  to  jo  bez  sumiie  2upa  na  vodi  Labu. 

—  Cri.kovb  u  Labu  svety  Nikola.  Ulasnik.  24, 
274.  (1395). 

LAB.A,  /.  ime  svini  (od  labatiV).  F.  liurolac, 
dom.  ziv.  41. 

1.  LABAN,  m.  biblijsko  ime  musko.  Slu/.i  ocu 
ne  Labanu.    F.  Lastric,  test.  ad.  SBt*. 

2.  LA  BAN,  m.  ime  volu.  Bruvno.  U.  Hire.  — 
isporedi  laba. 

3.  LABAN,  labna,  adj  kiiji  pripada  labu.  iri- 
jedi  lab  nema  u  nasema  jeztku,  ali  vidi  liibina). 

—  -a-  stoji  mj.  iiegdasneya  b  (stslov.  t).  —  Samo 
u  rukopisima  crkvctiijem  jezikom  pisanima,  a  iz 
nih  a  Danicicecu  rjtiniku  (h.bbub  ,calvariae'). 
Mesto  Ibbno  raj  bystb.  Safarik,  lesekorner.  12'.i. 
Mesto  kraiievo  labnoje.  Glasuik.  10,  240.  (xvi 
vijek). 

LABANOV,  adj.  koji  pripada  Labanu.  Po- 
stavi  se  na  sluzbu  Labanovu.  A.  Gucetic,  roz. 
jez.  250. 

LABANOVIC,  m.  prezinie.  —  U  nase  vrijeme. 
Pop  Mitar  Labauovid.    Magaz.  18t)8.  76. 

1.  LABAR,  labra,  m.  nekakoa  ptica.  —  Samo 
na  jednoine  mjesta  xviii  oijeka.  Ne  porodi  mis 
lavica,  ni  kos  labra  (.labbra')  ni  orlica.  P.  Kne- 
zevi6,  ziv.  63.  —  Bijec  je  nejasna  i  vrlo  sumnioa. 

2.  L.A.BAR,  m.  ime  mjestu  u  Srhiji  u  okrugu 
knezcvackome.  Livada  u  Labaru.  Sr.  no  v.  1872. 
787. 


LA.BARA,  /.  zensko  cefade  sto  mnogn  i  hez- 
obrazno  govori  (kaze  se  naj  ceiie  o  sluskini  sto 
bezocno  odgovara  gospodi).  —  Akc.  se  mijena  u 
gen.  pi.  labara.  —  Ne  znam  postana;  moze  biti 
rijec  onomatopejska.  —  U  >iase  vrijeme  u  Du- 
brovniku,  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliceva  (uz  la- 
barav)  gdje  stoji  da  je  muskoga  i  zenskoga  roda, 
ali  nije  posve  tako,  nego  kad  se  rece  o  muskome, 
misli  se  da  je  kao  brbjavo  i  bezocno  zensko. 

LABARAC,  labarca,  J«.  covjek  sto  labara.  — 
Samo  a  Stulicevu  rjecniku  (uz  labarav). 

LABARAST,  adj.  u  Stulicevu  rjecniku  (uz  la- 
barav). 

LABARATI,  labaram,  impf.  govoriti  mnogo  i 
bezobrazno  (kao  labara)  —  isporedi  labariti.  — 
U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

LABARAV,  adj.  koji  labara.  —  U  Stulicevu 
rjecniku :  ,linguax,  loquax,  blatero'. 

LAB.\RDENIK,  Labardenika,  m.  u  Vukovu 
rjeiniku :  brdo  u  Volebitu  ,ein  berg'  ,montis 
nomen'. 

LABARIOA,  /.  dem.  labara.  —  U  Stulicevu 
rjecniku  uz  labarav. 

LABARITI,  labartm,  impf.  vidi  labarati.  —  f^ 
nase  vrijeme  u  Dubrovniku,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (,arrogant6r  loqui'). 

LABAS,  m.  ime  psa.   F.  Kurelac,  dom.  /.iv.  M. 

LABAS,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Scliom. 
zagr.  1875.  228. 

LABaSTAR,  labaStra,  m.  vidi  alabastar.  — 
U  jednoga  pisca  xvn  vijeka.  Lukovi  bisorui,  pi- 
lastri  od  laba.stra.    M.  Jerkovie  100. 

LABAT,  m.  u  njrlostjencevu  rjecniku  kod 
labud. 

LABATI.  lilbam,  impf.  uprav  piti  kao  pusiad, 
miiiad  itd.;  pa  u  siremu  smislu,  nepristojno  jesti 
i  piti,  pa  i  kao  prostacka  i  poruyjiva  rijec  mj. 
jesti.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  (  3  sing,  laba,  • 
part,  praet.  pass.  Ulban).  —  Rijec  je  onomato- 
pejska, jer  kad  pas  pije,  cuje  se  od  prilike  glas 
kao  lab  lab  Hi  lap  lap,  isporedi  gr6.  hiiiiu),  tal. 
lappare,  liem.  schlappen  —  tJ  naiie  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,devoraro,  hellu- 
onum  more  edere').  Bojo  jo  svasta  labati,  nego 
sva§ta  govoriti.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kapet.  28. 
Labati,  piti,  roce  so  o  psu.    M.  Pavlinovic. 

LABAV,  adj.  instabilii,  infirmus,  koji  ne  stoji 
cvrsto,  te  se  lako  moze  pomaknuti  Hi  svaliti.  — 
Nepoznata  postana  (jamaino  nije  a  svezi  s  lat. 
labare,  labescere  itd.  ni  s  tal.  labile),  cini  mi.  S'< 
da  sam  cuo  i  hlabav,  ali  ne  jamcim.  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  adj.  To  vara  bose  noka  stara  labava 
zgrada.  M.  P.  Sapftanin  1,  43.  ,Labavo'  jo  ono 
sto  nije  cvrsto,  tvrdo,  zategnuto.  (M.  D.  Mili- 
cevi6).  F.  Ivokovio,  rjecn.  —  /  «  moralnome 
smislu,  slab.  Krivica  mu  jo  bila  sto  je  bio  labav 
pr«ma  vladici  Moleutiju.  M.  D.  Milicovic,  kraj. 
srb.  66. 

b.  adv.  labavo.  Ulazio  je  kroz  labavo  zatvo- 
rene  prozore  zagusjiv  zadah.  Javor.  god.  16,  br. 
41,  str.  652. 

LABDA,  /.  vidi  lopta.  —  V  Bjelostjencevu 
rjecniku:  v.  balon ;  u  Stulicevu:  ,pallone'  ,follis' 
iz  Bjelostjencevu;  u    Voltigijinu:  ,ballono'  ,ball'. 

LABECATI,  labocam,  impf.  u  Stulicevu  rjec- 
niku: V.  lebedati.  —  nepouzdano. 

L.AB^RINAT,  labferinta,  m.  XaiivQirlto.;,  laby- 
riathus,  grckoin  su  se  rijeci  ovako  zvale  dvije 
zgrade  u  Ediptu  i  na  Krcti  u  kojima  je  bilo  to- 


LABERINAT  8 

liko  mnoitvo  soba  i  hoditika,  da  hi  se  iovjck  u 
tiiina  izgiibio;  ustalo  jc  to  ime  i  za  driige  takove 
Kjrade,  pa  i  za  urndine  tt  kojima  su  na  taj  na- 
I'in  putovi  zamrieni.  —  isporedi  labii-i:iat.  —  Od 
lal.  laberinto.  —  Od  xvi  oijeka  (oidi  knd  h),  a 
izinedu  rjeinika  u  Stuliceou  (v.  zahodiiak)  s  do- 
datkom  da  Je  iizrto  u  pisca  S.  Menivtica. 

a.  u  pravome  smislu.  Noka  budu  vrzani  (mla- 
dici)  u  zahodau  i  zamotouu  gradu  od  Laborinta 
za  jestqjsku  .  .  .  uakazni  (Minotavru)  .  .  .  Uljozo 
i  izide  ?.iv  i  zdrav  iz  zametenoga  Laberinta  (Tc- 
zeo)  ...    I.  GunduliA  3. 

b.  tt  metaforiikome  smislu.  Ter  me  je  u  tarani 
laborint  zavela,  iz  koga  izljesti  ne  tuoro  ma 
mlados,  dokli  me  izvesti  no  bude  lie  rado-s.  S. 
Men6eti6  167.  Ah  da  nestavno  djevojfeioo  pamet 
bistru  iraaju  kako  bi  ovo  blago  od  6istoce  seije- 
nile,  .  .  .  ma  zablijostone  |)Iamom  od  tastiria  .  .  . 
one  se  brzo,  i  kad  naj  mane  scijene,  pokajane  i 
u  laberintu  od  svakijoh  nedragosti  i  groila  za- 
mrSene  nadu.    V.  AiidrijaSevic,  put.  .S4. 

LABICKO,  m.  ime  prascu.  F.  Kurelao,  dom. 
Ziv.  41. 

LABICEVO,  n.  mjesno  ime.  —  vidi  u  Danici- 
cevu  rjeinika:  u  hvostanskoj  zomji  bjeSe  ,pasiste 
Labiievo'  koje  kraj  Milutin  dade  Hilandaru,  a 
mede  mu  bjehu  ,kako  iitice  Ribnikb  u  Drinb'  i 
,kako  utioe  J^ubiziia  u  Oriub'.  M(on.  serb).  61. 
(1293—1302). 

LABIN,  Labina,  m.  mjesno  ime.  —  Ake.  kaki 
je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim 
nom.  i  ace.  sing.,  i  voc.  Labiue.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Vukova:  ,Albona  (stadt  in  Dalmatian)'; 
kao  da  je  Vuk  pomeo  a  t  b. 

a.  grad  u  Istri,  lat.  i  tal.  Albona.  —  Po- 
staje  od  romanske  rijeci:  radi  la-  »»;'.  al-  vidi  1 
2}od  e.  -in  na  kraju  stoji  mj.  romanskoga  -ona, 
vidi  Jakin,  Nin  itd.  —  Od  xiii  vijeka.  Od  strane 
Labina  i  Plomina.    Mon.  croat.  8.  (1275). 

h.    selo    a    Dalmaciji    a    kotaru    spfetskome. 
'  Labin  (Lubin).    Report,   dalm.   1872.  34. 

LABINICA,  /.  mjesno  ime.  —  -a-  je  ovdje  mj. 
negdasnega  b.  —  vidi  u  Doniiiievu  rjeinika : 
Libbinica,  ime  mjestu  ili  rijeci.  pomiiie  se  u  me- 
dama  zema|a  crkve  treskavafike.  G(lasnik).  11, 
131.  (1336-1346). 

LABINKA,  /.  zensko  ielade  iz  Labina  u  Istri. 

—  V  nase  vrijeme.  BerSescica  (je)  pomorila  (ru- 
kavice)  a  Plominka  sakrojila  a  Labinka  je  ujila. 
Nar.   pjes.    istr.  2,  42.    —  JSoJ«  bi  bilo   Labinka. 

LABINANIN,  m.  iovjck  iz  Labina  u  Istri.  — 
Mnozina :  Labinani.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri 
(oblik  je  i  u  jednini  Labinan).  Parti  se  Labinan 
do  Plomina  grada.    Nar.  pjes.  istr.  2,  83. 

LABINSKI,  adj.  koji  pripada  Ldbinu  u  Istri. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Sela  labinske  opiine. 
Nasa  sloga.  1882.  br.  39. 

LABIRINAT,  labirlnta,  m.  vidi  laberinat.  — 
Tal  labirinto.  —  Od  xvi  vijeka  u  pisaca.  Ako 
li    tko   zeli   labirint   zidati.    M.  Vetranio   1,  113. 

LABIRINTSKI,    adj.   koji   pripada   labirintu. 

—  U  jednoga  pisca  xvni  vijeka.  Labirintski  za- 
tvor  hudi.    J.  Kavanin  438a. 

LAB^iAN,  m.  vidi  Labjani. 

LABIfiANI,  m.  pi.  ime  sela  u  Kusova  Ho  se 
sad  obiino  zove  Labjan.  —  U  Danicio'vu  rjec- 
niku:  Lab|ane,  u  Hyosnu  selo  koje  kraj  Stefan 
Prvovjen6ani  dade  Zici;  ,s  Labjani'.  M(on.  aerb). 
11.  (1222—1228).  bi6e  i  sada  blizu  Pe6i,  sarao 
sto  ga  na  kartama  pi§u  .Labjan'  (i  Lab|an.  P. 
Budmani).  —  Labjan.  S.  Novakovid,  obi.  112 
(vidi  kud  lab(an.ski).  Rat.  192. 


0  LABUD,  a. 

LAB^iANSICI,  adj.  kiiji  pripada  Lah(anima 
ili  Labfanii.  Labjanaka  Rijoka,  voda.  Na  nacrtu 
pristinskoga  kraja  koji  je  Stampan  uz  Ilanovu 
kAigu  ,difi  roiso  von  Belgrad  nacli  Salonik,  Wien 
1861'  vidi  so  da  se  jodan  doo  GraSanifike  Roke 
u  gorAom  toku  zove  ,Lablanaka  Reka',  a  u  vrhu 
1^0  pod  samim  visovima  koji  Novo  Brdo  odva- 
jaju  od  Kosova  nalazi  so  selo  ,Lab)an'.  S.  No- 
vakovid,  obi.   112. 

L.\BO,  in.  ime  volu.  Sv.  Petar,  Ludbrog.  D. 
Hire. 

LABOJEVIOI,  in.  pi.  ime  selu  u  Crnoj  Gori. 
Iz  Labojevidah  sela  u  Bjelop('atf?J(5J»ia^.  u  Pjev. 
cm.  222b. 

1.  LABOR,  m.  vidi  labura.  —  U  nale  vrijeme 
u  Istri.    NaSa  sloga.  god.   19,  br.  43. 

2.  LABOR,  TO.  prezime.  —  11  na§e  vrijeme. 
Schom.  siben.  187.").  '26. 

1.  LABORA.  /.  vidi  labura.  —  Od  xviii  vijeka 
u  sjevernijch  cakavaca.  Ni  mira,  dokle  ga  pod 
laboru  vrie.  M.  Kuhacovi6  36.  Lilbora  ,deci- 
pulae  genus'.  D.  Nemani6,  cak.  kroat.  stud.  iftg. 
828. 

2.  LABORA,  /.  loptafO  —  U  Bjelostjencevu 
rjeinika:  v.  ploh,  i  ii  Stuliievu:  ,palla  di  piombo' 
,alter'  (jamaino  iz  Bjelostjenieva). 

LABRCNUTI  (labrcnuti),  labrcuom  (libfcnem), 
;)/.  u    Vukovu  rjeinika:  vide  fialabrcnuti. 

LABRDA,  /.  u  Vukova  rjeinika :  vide  labrna. 

—  a  Hcmu  stoji  f.   pi.  jamaino  grijeskom. 
LABRNA,  /.  usnn  (s  preziranem).  —  isporedi 

labrda.  —  Moze  biti  u  svezi  s  labati,  ili  s  tal. 
labbro. —  U  Vukovu  rjeinika:  videusna  (,schimpf- 
lich')  s  primjerom:  Sad  &a  te  po  labrni.  Labrna, 
ime  usnici,  gubici.  ,Dao  mu  po  labrni  pa  je  za- 
sutio'.  u  Lici.    F.  Hefele. 

LA  BUCK  A,  /.  ime  selu  u  liosni  u  okrugu  Tuzle 
Done.    Statist,  bosn.  100. 

LABUCaC,  labucca,  m.  dem.  labud  (uprav 
dem.  labutac).  —  [/  Stuliievu  rjeinika:  labutfiac 
uz  labutid.  —  nepouzdano. 

LABUCIC,  m.  dem.  labud  (uprav  dem.  labutac). 

—  Samo  u  Stuliievu  rjeinika :  labutcic  uz  la- 
butid. 

LABUCI,.  adj.  koji  pripada  labutu  ili  labu- 
tima.  —  U  Belinu  rjeiniku:  sa  starijim  oblikom 
labutji  ,di  cigno'  ,cygneus'  193'';  i  u  Stuliievu: 
labutiji,  V.  labudov  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
Belina. 

LABUD,  m.  Cygnus  (olor,  musicus  itd.),  rod 
vodenijeh  ptica,  u  kojijeh  se  istiie  bjeloia  (ali 
ima  i  posve  crna  vrsta)  i  pjevane  (sto  je  izmi- 
sjeno).  —  -u-  stoji  mj.  negdasnega  a.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  labuda,  u  dat.,  instr.,  loc.  pi. 
labiidima,  i  u  cijeloj  mnozini  kad  se  umeie  ov: 
labudovi,  labuduva,  labud6vima,  labudove.  — 
Rijei  je  praslavenska :  laboudb  uz  labontb,  le- 
bendb,  lebedb,  isporedi  stslov.  lebodb,  bug.  lebed, 
nslov.  labod,  lebed,  rus.  .ie(je,ifc,  .leoii^k  ccs.  la- 
but',  poj.  labodz,  labi'6.  —  Po  Miklosiiu  je  ger- 
manska  rijei  i  postaje  od  stviiem.  alpiz,  anglsaks. 
ylfete,  stnord.  .lift.  Miklosii  jos  isporeduje  lat. 
albus,  gri.  dhfo,-.  —  Radi  la-  vidi  1  pod  e.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenieva  (labud,  labut, 
labat,  ili  guf  , cygnus,  cycnus,  olor'),  u  Jambre- 
siievu  (.cygnus,  olor'),  it  Stuliievu  (labud,  ptica 
,olor,  cycnus'),  u  Voltigijinu  (labud  i  labut  , cigno' 
,schwan');  u  Vukovu:  ,der  schwan'  ,oler,  cygnus' 
[Bechst.]. 

a.  a   pravome  smislu.    Da  bude  sad   pjevati 
ko  i  labud.   .1.  Kavanin  402''.    Labud  tioa  bijela. 


LABUD,  a.  8( 

Nar.  pjes.  bog.  31ti.  §ta  je  bili  gavranova  ili 
crui  labiidova,  toliko  je  na6i  }udi  kojim  uered 
ne  naudi.  V.  Dosen  175".  Po  Cipru  se  bijele 
gradovi  kano  bile  tioe  labndovi.  And.  Ka6i6, 
razg.  181".  Pavuni,  labudi,  ...  I.  Jablanci  147. 
Vrat  bijeli  u  labuda  kano.  M.  Katancic  67.  Ra- 
nila  devojka  lava  i  labuda,  lava  i  labuda  i  sivog 
sokola.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  279.  Boze  mili !  cuda 
velikoga!  dali  soko  pronese  labuda,  dali  vraiiac 
Jaksica  TodoraV  2,  G02.  Provedose  bijela  la- 
buda i  pronese  pod  krilima  blago.  3,  12.  I  za 
kapom  krilo  od  labuda.  3,  31.  Sta  se  b'jeli  u 
gori  zelenoj  ?  al'  je  snijeg,  al'  su  labudovi?  3, 
527.  Crkva  se  bijeli  kao  labud  uz  mjesef.nu 
svijecu.  S.  ^jubiga,  prip.  195.  Labud  ,Cygnu3' 
Bechst.  J.  Panfcic,  ptice  u  srb  t)70.  Cygnus  mu- 
sious.  zoolog.  206.  Cygnu3  ferus.  G-.  Kolomba- 
tovic.  progr.  spal.  1880.  43  Cicuus  canorus. 
Slovinac.  1880.  321).  _  Metaforicki.  Vi  6et6  se 
ufiiniti  bill  labudovi  i  Bozji  prilifinici.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  204. 

b.  ime  konu  (ili  nckome  osohitome  konu  Hi 
konu  nekakve  vrste),  jer  je  bio  (a  mozebiti  i  s  toga 
Ho  ima  vrat  kao  labud).  —  U  narodnijem  pjes- 
mama  nasega  vremena,  a  izmedii  rjecnika  ii  Vii- 
kovu:  u  pjesmama  ime  konu  (vaja  da  koji  je 
bijel  kao  labud)  s  primjerima:  Ti  odja§i  od  koiia 
labuda.  Skoci  .Tovan  od  zem|e  na  noge,  i  labuda 
svoga  uzjahao.  Labud  bije  jamu  kopitima.  Stoji 
cika  gojena  Labuda.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  84.  Frk 
je  baci  na  silna  Labuda.  2,  37.  Ti  odjaSi  od 
kona  labuda.  2,  292.  Dok  eto  ti  Cer.gijc-Alaj- 
bega  na  negovu  vilenu  labudu.  4,  55.  On  po- 
jaha  debela  labuda.  4,  58.  Labud.  ime  koiiu. 
Poiega  i  Bosna.    I).  Hire. 

C.  ime  drugijcm  domacijem  iicotinama  : 

a)  ime  bijelu  ovnu.  u  Dobroselu.  M.  MediA. 

6}  prascii.  Orozovic.  D.  Hire. 
L.'VBUDA,  /.  ime  domacijem  zicotiAama. 

a.  labuda,  ime  labudastoj  t.  j.  bijeloj  ovci. 
u  Dobroselu.    M.  Medid. 

b.  ime  svini.  u  Bosni.   D.  Hire. 
LABUDACa,  /.  ime  domacijem  zivotinama. 

il.  svini.  V.  Kurelac,  dom.  ziv.  41. 
b.  kravi.  Orahovica,  Slatina.  D.   Hire. 
e.  kozi.  Krupa,  Bosna.   D.  Hire. 

1.  LABUDAN,  labudna,  adj.  koji  jc  kao  u  la- 
buda (bio).  —  V  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
Ja  joj  vidim  kose  raspletene  po  labudni  plivati 
rameni.    B.  Eadicevi6  (1880).  341. 

2.  LABUDAN,  m.  u  narodnoj  zagoneci  naiega 
vremena.  —  isporedi  I  labudan.  Pogibe  labudan 
na  Petrov  dan;  jo§  mu  lubina  zja.  odgonet^aj : 
labudan  je  zito,  a  lubina  strniHe.  Nar.  zag.  nov. 
216. 

LABUDAST,  adj.  nalik  na  labuda  po  boji.  u 
Dobroselu.  M.  Medic. 

LABUDICA,  /.  labud  zenka.  —  U  nase  vri- 
jeme,  a  izmedu  rjcdnika  u  Vukovu  (,das  weibchen 
vom  schwan'  ,olor  femina'). 

a.  u  pravome  smislu.  Da  jo  sretna  tica  la- 
budica.  Nar.  pjes.  petr.  3,  31.  Labudice,  pak  i 
golubice.    3,  314. 

b.  M  prenesenome  smislu,  ime  domacijem  zi- 
votinama. 

a)    ovci.    Bruvno,    Orahovac,    Bosna.     D. 
Hire. 

h)  kozi.  Bosna.   D.  Hire. 

c)  kokosi.  Bastaj,  Daruvar.    D.  Hire. 
LABUDIC,  m.  dem.  labud.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevii  (labudic,  la- 
buti6,  kufti6    ,pullus  olorinus')  gdje  se  naj  prije 


I  LABUTAC 

nahodi,  u  Stuliievu  (v.  labutid),  u  Vukovu  {,juu- 
ger  schwan'  ,pullus  olorinus'). 

a.  tt  pravome  smislu,  mladi  labud.  Padaju 
mrtvi  tiii  labudidi.    Hrv.  nar.  pjes.  4,   184. 

b.  «  prenesenome  smislu,  ime  prascu.  F.  Ku- 
relac, dom.  ziv.  41. 

LABLFDINA,  /.  komusina,  ojvina.  —  isporedi 
2.  labudan.  —  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Bjolopa- 
vlicima)  vide  komuSina. 

LABUDOV,  adj.  koji  pripada  labudu  ili  la- 
budovima.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bjclostjenfevu 
(lahudov,  labutov  ,cygneus'),  u  Jambresicevu 
(, olorinus,  cygneus'),  u  StuUcevii  (,oygneus'),  u 
Vukovu  (,des  schwans'  ,cygni'). 

a.  uopce.  Da  joj  Bog  da  oci  sokolove  i  bijela 
krila  labudova.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  301.  Ruke 
9u  joj  krila  labudova.    3,  543. 

b.  kod  imena  u  bijke.  Labudova  trava,  ces. 
labut'  (Clematis)  (Sabjar).    B.  Sulek,  im.   188. 

c.  Labudovo  Okno,  ime  hari  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskome.    M.  D.  Milicevid,  srb.  363. 

LABUDSKI,  adj.  koji  pripada  labudovimn .  ~ 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Ona  mora  biti  roda 
labudskoga.    D.  Obradovii,  basne.  230. 

LABUDI,  adj.  vidi  labudski.  —  U  Jambresi- 
cevu rjecniku  (u  latinskome  dijelu)  kod  cygneus. 

LABUKOVACKI,  adj.  koji  pripada  Labukovu. 

a.  vidi  Labukovo,  a.  Labukovacka  (opstina). 
K.  Jovanovic  93.  —  Labukovacka  Rijeka,  voda, 
vidi:  Devica  ili  Goloma  Reka  koja  izvire  u  pla- 
niui  Devici,  prima  Labukovacku,  Pirkovacku  i 
Poplifiku  Reku  ...    M.   D.  Milicevi6,  srb,   8'28. 

b.  vidi  Labukovo,  b.  Labukovacko  Zdrijelo, 
ime  zdrijelu  u  okrugu  niikome.  ^Ova  reka  (Bela 
lieka)  tefee  kroz  Labukovacko  Zdrelo,  udara  na 
selo  Labukovo  ...   M.  D.  Milidevic,  kra[.  srb.  7. 

LABUKOVO,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji. 

a.  selo  u  okrugu  aleksinackome.  K.  Jova- 
novic 93. 

b.  selo  u  okrugu  niskome.  M.  D.  Milicevic, 
kra}.  srb.  7. 

LABUNI§TA,  n.  p.  mjesno  ime.  —  Vrije  na- 
iega vremena.  Spom.  stoj.  185. 

LABURA,  /.  nekakva  stupica  za  hvatane  ptica. 

—  isporedi  1.  labor  i  1.  labora.  —  Nepoznata 
postana ;  moglo  bi  biti  u  svezi  s  mag.  lib,  noga. 

—  U  jednoga  pisca  cakavca  xviii  vijeka.  Daun 
Finka  sjatom  pod  laburu  spravi.  M.  Kuhacevid 
157.     Labura,  sklopiea,  klona  (,vogelfalle').    172. 

LABUSOVO  PO^/E,  n.  ime  zaseoku  u  Hrvat- 
skoj  u  zupaniji  lickokrbavskoj.   Razdije).  33. 

LABUT,  m.  vidi  labud.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikalinu  (labut,  ptica  , cygnus,  cycnus,  olor'),  u 
Belinu  (,cigno,  uccello  acquatico  uoto'  , cycnus' 
193b),  u  Bjelostjenievu  (kod  labud),  u  Voltigi- 
jinu  (kod  labud).  Bijeli  labuti.  M.  Vetranid  1, 
44.  I  za  toj  on  (Jove)  zlatim  dazjem  so  i  vo- 
lom  satvori  rogatim,  labutom  i  orlom.  H.  Lucid 
195.  Ki  (govor  knige  tvoje)  zvoni  tanko  i  be- 
sidi  visoko  do  zvizda,  jak  labut  prid  smrti.  '283 
Neg  labut  ke  (pjesni)  poje  u  blatu  pribili.  N. 
Najeskovic  2,  5.  Vran  izleze  lijejioga  labuta.  D. 
Zlatarid  40^.  Kako  labut  bili.  D.  Barakovid, 
vil.  73.  Zabrani  Zudjelom  blagovati  labuta.  M. 
Radnid  265a.  Place  labut  svoje  usmrtje.  I.  Dor- 
did,  pjesn.  134.  Zabrani  obranom  puku  svomu 
jisti  i  na  posvetiliste  prikazivati  labuta  pticu, 
zasto  bo  je  labut  prilika  od  lioumirca.  F.  Lastrid, 
ned.  301.    Labut  tica  bijela.   Nar.  pjes.  bog.  317. 

LABUTAC,  labuca,  m.  dem.  labut.  —  //  Slu- 
licevu  rjecniku  uz  labutid. 


LABUTl6 


<^  L/  7—x 


862 


'7 


-2^ . 


laCahan 


LABUT16,  m.  dtm.  labut.  —  vidi  Iabudi(^.  — 
U  Belinti  rjeiniku :  ,cignotto'  ,pullu3  olorinus' 
193'';  «  Bjelosljenievu :  kod  labudii ;  u  Stuli- 
ccvti  :  ipullus  oloriuus'. 

LA13UT0V,  ndj.  koji  pripada  labutu,  lahulima. 
—  U  lielinu  rjidniku:  .di  cijrno"  .c.ygneaa'  193'"; 
t  a  Bjelostjcnccru  kod  labudov. 

LACEDEMONEZ,  m.  Lacedemoiiac.  —  Tal. 
Lacodemonose.  —  U  jcdnoga  pisca  cnkavca  xv 
vijcka.  Spartani  ali  Lacodomunezi.  M.  SJarulii 
72. 

1.  LACI6,  m.  ime  selu  u  Slavoniji  u  iupaniji 
virovitiikoj.    Eazdijoj.  13-1. 

2.  LAC16,  III.  prcziiiic.  —  U  naie  vrijeme.  Schein. 
bosn.   18()4.  II.  VIII.  xxvii. 

LACKANE,  n.  djelo  kojijem  se  lacka.  —  Ig- 
meitu  rjecnika  u  Vukocu.  Da  bi  ne  pogubili  lac- 
kaiiem  deeu.    J.  Rajic,  pou6.  3,  53. 

L.ACKATI,  lilckam,  impf.  vidi  laskati.  —  U 
naie  vrijeme,  a  izmedu  rjcinika  u  Vukovii.  Mi 
ovde  Turke  lackamo  i  sa  nima  kavge  zametnuti 
noiemo.    Protokol   pis.  pr.   M.  Nenadoviia.  31. 

LACKO,  m.  hyp.  Vladislav.  —  Od  xvi  vijcka 
(ali  vidi  i  Lackovic),  a  izmedu  rjecnika  u  Vutti- 
gijinu  {.Ladislao'  ,Ladislaus').  Pridoh  v  hizu 
Lacka  Krofiida.  Mon.  croat.  200.  (1,512).  Slipe  : 
Lacko.  236.  (1531).    Lacbko.  S.  Novakovit,  pom. 

LACKOVk!;,  »«.  prezime  po  ocu  Lacku.  —  Od 
XV  rijeka.  Ivan  Lackovic.  Mon.  croat.  137.  (1489). 
Mikula  Lackovi6  ban  sloviuski  i  hrvatski.  P. 
Vitezovid,  krou.  100.  Laekovi6,  prezime.  u  Sri- 
jerau.  V.  Arsenijevic. 

LACLAV,  m.  vidi  Vladislav.  —  xv  vijeka.  Ve- 
liki Laclav.  Mon.  croat.  .58.  (14:!3).  Knoz  La- 
clav  Voliki.  59.  (1436).  V  vrimo  kra)a  Laclava 
fceskoga.    154.  (1493). 

lA.CLAV;^I,  adj.  koji  pripada  Laclavu.  —  Na 
jednome  iiijestu  xv  vijeka  gdje  ima  prosti  iihlik 
Laelavaj.  Kelomiu  Laclava}  sin.  Mon.  croat.  59. 
(1436). 

LACLAVLIC,  )».  prezime  po  ocu  Laclavu.  — 
XV  vijeka.  Kelemin  Lacla(v)Ji6.  Mon.  croat.  86. 
(1459). 

LACMAN,  vidi  lacmanin. 

LACMANCAD,  /.  coll.  lacmance.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovu  s  primjerom  iz  narodne  jyesme: 
Besetero  crno  lacmancadi.  Voda  mu  se  puta) 
kraj  satora . . .  cotvero  ga  voda  iacmanfiadi.  Hrv. 
nar.  pjes.  4,  258. 

LACMANCE,  lacmanceta,  n.  dcm.  lacmanin; 
mladi  lacmanin.  —  Mj.  mnozine  ima  coll.  lac- 
mancad  (vidi).  —  U  Vukovu  rjecniku:  ,ein  junger 
lacman'  juvenis  lacman'. 

LACMANIJA,  /.  coll.  od  lacmanin.  —  U  dva 
primjera  iz  narodnijeh  pjesama  xviii  vijeka:  u 
prvomr  moze  znaciti  Nijemce,  u  drugome  se  istice 
kao  druyo  nesto  prema  ,Nemadiji'  (vaja  da  su 
Talijanci).  Knigu  pise  care  .Sulejmauo,  ter  je 
§a}e  doli  u  Krajinu,  na  ime  goneralu  Bergenti- 
novi6u:  ,Ti  .sakupi  djecu  Lacmaniju,  ja  cu  skupit 
djocu  Herceliju ;  dovedi  ih  na  Sitnicu  vodu,  da 
so  ondi  sabjom  ogledamo,  da  vidimo  ko  je  boji 
junak'.  Kad  genero  knigu  prolegajo,  oncas  caru 
drugu  otpisuje :  ,Vjera  moja,  care  Sulejmane ! 
necu  knpit  djecu  Lacmaniju,  neg'  cu  kupit  djecu 
Hrvaiano  .  .  .'  Nar.  pjes.  bog.  282.  Kad  to  ouo 
Petro  od  Moskova,  on  mi  lijepo  vojsku  razro- 
diva:  Po)ake  je  prema  jaiiicarim,  a  katane  prema 
Saraklijam,  Lacmaniju  prema  Sogmenima,  Ne- 
madiju  prema  neferima.   324. 


LACMANIN,  m.  u  Crnoj  Gnri  i  u  Boci  ko- 
torskoj  ovdko  se  zove  s  nekijem  preziranem  iovjek 
iz  zapadne  Ecrope  (n.  p.  Nijemac  a  naj  cejce 
Talijanac)  pa  i  uopte  covjck  koji  ne  nosi  na- 
rodno  nego  evropako  udijelo.  —  Mnoiina:  liic- 
mani.    —  Po    tome   se   kaze  i  u  jednini  liicman. 

—  Po  svoj  prilici  poslaje  od  nem.  landsmann, 
ali  va(a  da  se  u  otiijem  krajevima  misli  da  je  u 
svezi  s  latinin  (vidi).  —  Od  xviii  vijcka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Vukovu:  (u  Crnoj  Gori)  ,etwas 
vorachtlicho  bonennung  eines  Deutschen  und 
Italieners  (von  landsmann?)'  , quasi  contemptuin 
nomen  Germani  et  Itali'. 

a.  0  Nijemcu.  Kad  pripravi  zenerao  postupit^ 
Novoga  grada,  sakupio  bija.se  Lacmane  i  Itali-  J 
jane,  i  bjoso  sakupio  Hrvato  do  Zadra  grada/ 
Nar.  pjes.  bog.  169. 

b.  0  Talijancu.  Dogovore  se  da  pamet  ku- 
puju  u  Mlotkama,  i  da  knez  i  pop  dodu,  da  ih 
lacmani  (U  ove  krajeve  narod  na§  pro.sti  zove 
ovako  svakojoga  nnoga  ko  talijanske  ajine  nosi 
ili,  sto  oni  kazu,  vilaste  gade.  osobito  u  Crnoj 
Gori.  V.  Vrcevio)  ne  bi  prevarili.  Nar.  prip.  vrc. 
148.  Ja  sam  se  zaludu  borio,  da  so  proderao 
tijoh  lacmana  (Mlecica).  S.  !^ubisa,  prip.  15. 
Lacmanin.  Obicno  se  i  u  Boci  i  u  Crnoj  Gori 
upotrebjuje  to  ime  kao  poruga  Italijaneu  i  uopoe 
inostrancu,  a  i  svakome  koji  se  odijeva  po  je- 
vropski.  cf.  landsmann,  Latinus.  u  Nar.  pjes.  bog. 
371.  Talijanca  lacmaninom  zovu.  V.  Bogisic, 
zborn.  648. 

c.  u  siremu  smislu,  0  corjeku  iz  zapadne 
Evrope.  To  ti  se  zna  kao  lacmanu  bozio.  (Va|a 
da  sto  se  misli  da  on  ne  posti,  jja  i  ne  zna  kad 
mu  je  bozid).  Nar.  posl.  vuk.  319.  Davo  i  lac- 
man (ovako  zovu  ovamo,  a  osobito  u  Crnoj  Gori 
svakoijcga  onoga  te  nosi  uske  —  talijanske  — 
gace  i  druge  svjecke  hajine).  u  Nar.  prip.  vrc. 
139. 

d.  0  Bokefu  {govore  Crnogorci)  Da  se  ru- 
gaju  Crnogorci  :  ,A  cudno  li  su  lacmani  (Bokejil 
strugali,  a  niko  ih  nije  gonio!'  S.  j^ubisa,  prip. 
196.  —  Moze  biti  da  amo  pripada  i  ovaj  pri- 
mjer:  Prevario  me  lacman  (oaroxki  ducnngija)  i 
lacmanski  sin,  te  mi  prodao  nekakve  kave  koja 
no  puStava  crnilo.    Nar.  prip.  vuk."  292. 

e.  u  Dubrovniku  se  rece  ne  kao  prava  psovka 
nego  od  sale  kome  (osobito  djetetu)  sto  je  lukav, 
bez  obzirn  na  preda.ina  znadena.  ,Lacmanine  je- 
dan."  ,Koji  si  ti  lacmanin!'    P.  Budmani. 

LACMANKA,  /.  zevsko  ie(ade  kao  lacmanin. 

—  U  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj  Gori)  ,etwa3 
veracbtliche  benennung  einer  Deutschen  und  Ita- 
lienerin'  , quasi  contemptum  nomen  Germanae  et 
Italae'. 

LACMANSKI,   adj.   koji  pripada  lacmanima. 

—  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu 
(,einem  lacman  gehorig').  Iz  Primorja  lacmanske 
krajine.  Pjev.  crn.  259>i.  Lacman  i  lacmanski 
sin.    Nar.  prip.  vuk,  -  292. 

LACMANSTVO,  n.  osobina  onoga  koji  je  lac- 
manin; tudinstvo  (s  preziranem).  Hej  lacmanstvo, 
daleko  ti  kuca!    Pjev.  crn.  21*.  Ogled,  sr.  51. 

LACNUTI,  lacnem,  pf.  dein.  laznuti.  —  U  nase 
vrijeme.  Kacni  mi  jedan  put  da  lacnem  dvaput.  S. 
Novakovic. 

LAC,  m.  glad.  —  vidi  kod  lacan.  —  Prema 
stslov.  albcb.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  .fa- 
mes, esuries,  ©snritio'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
brevijara. 

LAGAHAN,  lacahna,  adj.  dem.  laKan.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  la- 
casan).    Lacahna    vnka   s  kozlici  rairiti.    M.  Ve- 


laCahan 


laCati 


tranic  1,  382.  Kakov  je  pas,  i  koje  ja  dudi?  — 
Lacahan  skakco  vas.  P.  Hoktorovic  31.  Da  siuku 
lacahnu  prikloni  sisicu.    M.  Drzic  421. 

LACAN,  lilCna,  adj.  esuriens,  jpjunus,  kujega 
jednoin  muci  glad  jcr  davno  nije  iu  (razUkuje  se 
od  drugoga  znncena  kod  gladan  ,famelicus'  koji 
cesto  Hi  obicno  nema  dosta  hrane;  Vuk  bift'zi  da 
se  naj  vise  kaze  psetetu,  ali,  kako  sc  vidi  pupri- 
mjerima,  naj  cesce  se  kaze  cefadctii,  i  hlaza  je. 
rijec  nego  gladan,  jer  gladan  muze  hiti  i  uvreda, 
a  lafian  nije  nigda).  —  Naj  stariji  je  jn-asla- 
venski  korijen  alk  ('i7iolk?  vidi\  pod  e,  a  ovdje 
da{e  litavski  ohlik),  ali  je  jos  u  praslavensko 
doba  (dajbudi  djelomice)  od  al  (Hi  ol?)  postalo 
la.  od  toga  korijena  postaje  nastavkom  bn.  ispo- 
redi  stslov.  aHSbnt,  lacbm>,  rus.  a.iHHuii  ceS. 
lafiri^,  po}  laczny,  pa  i  lit.  alkanas,  stpnis.  al- 
kins.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (Ia6nu 
biti  ,esurireO.  «  Mikafinu  (lacan,  gladan  .esu- 
riens, famelicus'),  a  Belinu  (,affamato'  ,famelicu3' 
40'S  ,fame!ico,  affaraato'  , famelicus'  SOll").  u  Bje- 
lostjencevu  (kajkavski  lacen  , famelicus,  esuriens'), 
u  Jambresicevu  (lafian  , famelicus' ;  lacen  sem 
,esurio,  fameo'),  M  Stiiliicvu  (, famelicus,  exuriens'), 
M  Voltigijinii  (.famelico,  affamato'  ,hungrig,  be- 
gierig'),  it  Vukovu:  vide  gladan  naj  vise  se  ka/.e 
psetetu). 

1.  adj.  —  Komp.  l^finiji;  naj  stariji  je  pri- 
mjer.  D.  Barakovii,  vil.  279t);  inia  i  u  Helinu 
rjecniku :  lacniji  ,piu  afiamato'  ,uiagis  famelicus' 
40'',  t  u  Stuliceou.  —  Ako  se  izrice  hrana  Hi  me- 
taforicki  drugo  sto  zeli  onaj  koji  je  laian,  stoji 
u  genetivu,  vidi  u  primjerima. 

a.  0  celadetii.  Ja  dovoje  krat  la6an  boh. 
Mon.  Croat.  93.  (ll(ii).  Da  ako  bude  lac.au  tvoj 
neprijatej,  napitaj  hega.  Bernardin  17.  paul. 
rem.  12,  20.  No  zabivaj  pecalnih  utesiti,  iiagih 
odC'ti,  laftnih  napitati.  Pril.  jag.  ark.  9,  140. 
(1468).  Lafinoga  ne  napital.  Narucn.  Sti^.  La- 
fan  bib  i  ne  napitasto  me.  Korizra.  8^.  Niki 
stoje  nagi,  zajni  i  lacni.  Syh.  Sirote  lacne  uz- 
disu.  M.  Vetrani6  1,  221.  Eazlomi  lafinomu 
kruli  tvoj.  N.  Raiiina  391).  isai.  58,  7.  Lafinoga 
napitahu.  Zborn.  3".  I  nasitis  lafina  i  2adna 
napojis.  H.  Lucie  204.  Pitajuc  lacnoga,  suXiie 
odkupujud,  pojedi  zodnoga.  P.  Hektorovi6  46. 
Vasijeh  dika  ko  su  lafene  uapitale  i  studenijeh 
ogrijale.  N.  Naje.skovid  1,  165.  I  kad  bi  po- 
stil  ...  i  potom  toga  lacan  bi.  Postila.  IS-i. 
Kako  je  covik  lacan,  take  je  slab.  M.  Divkovi6, 
bes.  608".  Lacan  i  gladan  pojde  u  Betaniju.  B 
Kasi6,  is.  41.  Napitati  lacnoga.  M.  Alborti  xi.vi. 
Daje  picu  lacnim.  2.12.  Poklije  ja  bjeh  lafian  i 
vi  me  napitaste.  M.  Orbin  251.  Ka  ti  6e  hvala 
bit,  jednoga  divjafina  satira  pogubit  i  zedna  i 
lacna?  I.  Gunduli6  151.  Lacnih  napi6uje,  zej- 
nib  napaja.  V.  Glavinid,  cvit.  3i'.  I  lacni  i  zedni, 
trudni  i  mokri  buduii.  '207a.  Lafian  i  zedan.  A. 
Georgicoo,  nasi.  290.  Pohoditi  nemo(fnoga,  na- 
hraniti  lacnoga.  S.  Matijevid  92.  Blagujuci  ostali, 
ti  sam  ostajeS  lacan.  M.  Kadnic  470^.  Istikrsta 
laCna  i  naga  nasiticu  i  pokricu.  P.  Kanavelic, 
iv,  429.  Napitati  jadna  lacna.  P.  Posilovic^,  nasi. 
'203''.  Lacan  clovik  ni  za  salu.  P.  VitezoviA, 
cvit.  35.  Bo]6  situ  kopat  negli  lacnu  plakat. 
(D).  Lafian  za  gospodstvo  ne  mari,  a  sit  o  dru- 
gom  no  radi.  (D).  U  ku6i  gdi  so  sved  jedu  go- 
lubi6i,  la6ni  ostaju  djetiii.  (D).  Poslov.  danic. 
Ucar  gostbe  .  .  .  danas  lacan.  A.  Vitajic,  ist. 
548*.  I  glad  lafinoga  i  bol  bolna  ojde.  ostan. 
426.  Lafan  i  go  lashe  ulazi.  J.  Kavaiiin  367b. 
Goli,  bosi,  la6ni,  blidi.  A.  d.  Bella,  razgov.  82. 
Vrativsi  se  jedan  dan  iz  po|a  lacan  i  uraoran. 
147.     Lacnijeh    svakijom  dobrom  Bog   nasiti.    I. 


Dordic,  salt.  370.  Moj  Isukrst  mnukrat  lacan, 
a  ja  gojon  do  razpustenja.  B.  Zuzori  35.  La- 
6an  i  umoran.  J.  Banovac,  prisv.  obit.  31.  Lj- 
fan  sam  bio  i  dali  ste  mi  blagovat.  J.  Filipovi6 
1,  158''.  Ako  si  ti  sin  Bozji,  6ini  da  ovo  ka- 
menje  bude  kruh,  da  lacan  mores  blagovati.  F. 
Lastric,  od'  193.  Koliko  je  lafiniji  gospar,  to- 
liko  je  izvrsniji  kuhac.  (Z).  Lacnu  sladak  je  i 
pajavac.  (Z).  Poslov.  danic.  Nega  lacna  napi- 
tati su.  S.  Rosa  139b.  Erbo  oko  no  (sinokve) 
bje§o  (Jezus)  lacan  zaludu  hodio,  nu  prokle.  132''. 
Da  ga  napita  lacna  a  zedna  napoji.  D.  Basid 
'202.  Da  ih  pokrije  ako  mozo  golijeh  i  napita 
laftnijeh.  302.  Gledaj  ga,  gdje  se  nahodi  mlo- 
dan,  lacan,  ubog  .  .  .  Misli.  60.  Nit'  sam  lacan 
nit'  sam  2edan.  Jacko.  6.  Da  bi  se  lacan  na- 
sitil.  Nar.  pjes.  istr.  6,  12.  —  Ali  stojii  zlovolno, 
er  si  lacan  b'jola  Ijeba?    Nar.    pjes.    mikl.   beitr. 

1,  41.  Da  bi  mi  dragoga  vode  napojila,  lafina 
nasitila.  Nar.  pjes.  istr.  2,  69.  Tu  se  la6an  na- 
hrani  i  zejan  se  napoji.  Nar,  pjes.  mikul.  141. 
Jedan  put  se  jos  bar  najij,  da  lacan  ne  umres. 
Nar.  prip.  mikul.  55.  Sit  lacnu  ne  vjeruje.  Nar. 
posl.  u  Bosni.  V.  Arsenijevid.  —  Metaforiiki,  u 
dusevnome  smislu.  Ako  je  lacan  i  gladan,  naiio 
u  liemu  kruh  zivi.  A.  Gucotic,  roz.  jez.  11.  Kriz 
s(veti)  jest  likarija  beteznih,  kruh  lacnih.  F. 
Glavinic,  cvit.  125''.  —  Blazeni  koji  su  lacni  i 
zedni  pravde.    N.  Raiiina  229<'.  matth.  5,  6. 

b.  0  zivinietu.  Tad  lafian  korito  prasac 
ostav]ase.  M.  Marulic  15.  Moju  psi  lacnimi. 
Transit.   223.     Pride   vuok    lacan.     M.    Vetranid 

2,  119.  Budi  da  ovcico  ladne  pasti  ze|ahu.  P. 
Zoi-anid  43*.  Cista  napa,  lacna  madka.  (D).  La- 
dan  pas  lajat  ne  moze.  (D).  Macka  -iita  lovi  a 
lacna  krade.  (D).  Poslov.  danid.  Da  ga  koji  la- 
dan  lav  razdrpi.  A.  d.  Bella,  razgov.  1.30.  Lacni 
psi.  I.  Dordic,  salt.  192.  —  Vuk  zdrjivi  sved  za- 
vijeva,  tuda  imanja  vazda  ladan.  I.  Qundulid 
554. 

e.  0  tijelu  (ludskome  Hi  zivinskome)  i  o 
dijelii  tijela.  La  ti  'e  tijelo  ladno  i  nago.  J.  Ka- 
vanin  lb.  Ka  tuga  gorcija,  ka  zalost,  ka  pedal, 
ka  usta  lacnija  .  .  .  straSnija  more  bit  nego  je 
morski  val,  pogube  nigdar  sit?  D.  Barakovic, 
vil.  279b.  Ladan  trbuh  node  rijedi.  (Z).  Poslov. 
danid.  —  Metaforiiki,  o  ce(adi  u  dusevnome 
smislu.  I  tako  ne6e§  nigda  pustiti  stada  ladna 
brez  pase  duhovne.    F.  Lastric,  od'  17. 

d.  u  prenesenome  smislu. 

a)  koji  zeli  sto  kao  lacan  hranu,  Hi  koji 
.sc  ne  moze  nasititi  (o  ognu)-  Nek  dogrusti  ognem 
ladnim.    I.  Zanotti,  on.  43. 

b)  s  genetii'om,  kao  lijen,  ali  se  ni  po 
sto  ne  istice  zeja.  Lica  bo  ne  imise  (voda),  di- 
stodo  sve  lacna,  zasvo  pri  jor  bise  bistra  i  pro- 
zradna.  P.  Hektorovid  70.  Dusu  praznu  od  gri- 
jeha  i  lacnu  taStina  i  svjotovnijoh  dobara.  V. 
Andrija§evid,  put.  237. 

3.  adv.  ladno.  —  Komp. :  lA,cnij8,  vidi  u  pri- 
mjeru.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stalicevu  (,cum 
fame')  i  u  Voltigijinu  (.alfamatamonto'  ,hungrig'). 
Do  malo  do  srditije,  ladnije  nasrnuti  za  riu  raz- 
drpiti.    A.  d.  Bella,  razgov.  18. 

1.  LACANE,  )(.  djelo  kojijem  se  laca.  —  {/ 
Stulicevu  rjecniku :  v.  lad.  —  nepouzdano. 

2.  LACAI^TE  (?),  n.  mjesno  ime.  —  xvi  vijcka. 
Mikula  z  Ladaha  (,z  laehyanya').  Mon.  croat. 
338.  (1585). 

LACA  SAN,  ladaSna,  adj.  vidi  ladahan.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  , esuriens,  nonnihil  famelicus'. 

LACATI,  ladam,  tiiipf.  vidi  lakati.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  ,esurire,  fame  laborare',  i  u  Vol- 


laCati  8 

tigijinii:  ,fameggiare,  aver  fiirao'  ihungern'.  — 
nepouidano. 

LACedEMON,  m.  vidi  LaAedomoiianin.  —  Od 
tal.  Lacodomone.  —  U  jednoga  pisca  Dubrovda- 
nina  xvi  vijcka.  LaSedemoni  (tie  liacodomoni, 
kako  je  u  akademijskome  iidanu)  .  .  .  poslase 
protiva  Atonijezom  Tirtea  pjesnika.  D.  Kai'iina 
111'*. 

LACEN,  adj.  visok,  tauak  Covjek.  u  Lici.  O. 
Trsteiiak. 

LACILE,  /.  pi.  (Y)  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnorijefkome.  Niva  u  mestu  zovomu  Laftile.  Sr. 
nov.  1873.  299. 

LACKO,  m.  ime  muSko.  —  Mose  se  isporediti 
s  Lacko.  —  XIV  vijeka.  D6db  imb  La6bko.  De6. 
hris.  48.  100. 

LACNI,  Lafianaf?),  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u 
Branicevit.  —  U  spomenikti  xiv  vijeka.  V  Bra- 
nicevu  .  .  .  solo  LaSni.  Glasnik.  24,  264 — 265. 
(1382). 

LaCNIK,  hi.  laian  iovjek.  —  Samo  u  Stuli- 
ceini  rjeiniku:  ,fameIico'  ,e3Urio'. 

LACNIVATI,  lafinujem,  impf.  ijladovati,  vidi 
lakati.  —  Samo  na  jednome  mjefitu  xvii  vijeka. 
Blazeni   ki    lacnuju  i  zajaju  pravde.    M.  Albert! 

XI.VI. 

LACNOST,  lilfinosti,  /.  stane  onoga  sto  je  la- 
ian, vidi  1.  glad,  a).  —  U  Belinu  rjeiniku: 
,fame,  appotito  di  mangiare'  , fames'  301*;  u  Stii- 
liievu:  , fames';  ii  Voltiijijinu:  ,fame'  , hunger'. 

LAC,  Hi.  mjesno  ime.  —  U  nase  vrijeme.  A  kad 
do§o  k  Lacu  malenomu.    Osvetn.  5,  101. 

LACANE,  n.  djelo  kojijem  ko  laca  Hi  se  laca. 
—  U  Vukovu  rjeiniku  (samo  za  prvo  znacene): 
,das  ergroifen'  ,arreptio'. 

LACARAK,  Laiarka,  m.  ime  selu  u  Slavoniji 
u  iupaniji  virovitiikoj.  Razdije].  144. 

L.AUATI,  la6am,  impf.  latiti.  —  Akc.  se  ne 
mijena  (aor.  2  i  3  sing.  laoa). 

a.  aktivno.  —  O  Vukovu  rjeiniku:  ,ergreifeu' 
,arripio'. 

b.  sa  se,  refleksivno.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,ubernohmen,  er- 
groifea'  ,aggredior').  I  onda  se  za  ne  meso  laiaj. 
J.  S.  Ee(kovi6  63.  Neg  tko  tudi  da  se  za  neg 
laca.  438.  A  za  svoje  sto  tko  ima  blago,  nek 
za  gvozde  laca  se  smiono.    Osvetn.  2,  69. 

1.  LACE,  adv.  uzalud.  —  isporedi  ladi.  —  U 
jednoga  pisca  nasega  vremena  iz  Budve.  Otva- 
rali  joj  lace  knige,  svetili  masla,  sve  cinili  ko 
Sto  reoe,  a   boje  dade  Bog.    S.  Ipiubisa,   prip.  91. 

2.  LACE,  n.  ime  selu  u  Bjelopavliiima.  Glas- 
nik. 40,  20. 

LAOEDEMON,  m.  AaxtSalfiinv,  Laoedaemon, 
negdasna  Spartanska  drzava.  —  II  Sulekovu 
rjeiniku  (,Laoedamonien'). 

LAtEDEMONAC,  La6edem6nca,  m.  yluxiSai- 
uorios,  Lacedaemonius,  iovjek  iz  Laiedemona.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  Likurg  medu  La6ede- 
moncima.  Vuk,  dan.  5,  8.5.  i  u  Sulekovu  rjei- 
niku (jLacedamonier'). 

La6eDEM6nka, /.  zensko  ce}ade  iz  Laiede- 
mona. —  U  Sulekovu  rjeiniku  (,Laceda.mo- 
nierin'). 

La6eDEM0NSKI,  adj.  koji  pripada  Laiede- 
monu.  -  U  Sulekovu  rjeiniku  (,lacedamonisch'), 
it  kojemu  ima  i  adverab :  ladedemonski,  na  la6e- 
domonsku. 

La6eDEM6i^ANIN,  m.  vidi  Lacedomouac.  — 


4  I.  LADA 

Mnozinn  :  Lai^edem6nani.  —  U  Sulekovu  rjei- 
niku (,Lacediimonier'). 

LA^ENE,  «.  djelo  kojijem  ko  lati  (sgrabi, 
iigrabi).  —  Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka  u  pisca 
iakavca.  Ki  ujimanja,  la6oiija  Hi  rubjenja,  koja 
36  zovu  represalie,  dopus6aju  ...  §.  Budinid, 
iapr.   137. 

LACEVATI,  ladujem,  impf.  latiti  (znaii:  hva- 
tati,  loviti).  —  U  naSe  vrijeme.  Ka  (kukunaca) 
pomore  ladovat  ftice  i  fti6ine.  NaSa  sloga.  god. 
13,  br.  47. 

La6i,  adv.  vidi  1.  Ia6e.  —  Samo  u  Vukovu 
rjeiniku:  la6i,  vide  uzalud  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Pastroviiima. 

LA^ISLED,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
krusevaikome.    K.  Jovanovic  128. 

LACMAN,  »i.  vidi  poru6ik  i  lajtman  (od  cega 
je  postalo  ,lacman'  prerajestivsi  se  glasovi  ,j  t', 
i  slivsi  se  u  ,c".  F.  Ivokovid).  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (.der  lieutenant' 
jSubceuturio').  !^udi  (ga)  zvali  lacman  Aloksa. 
P.  M.  Nenadovi6,  mem.  273.  Dode  u  Lici  u  selu 
Smi}anu  lacmanu  Nikoli  Borojevidu  jedan  starac. 
Vuk,  rjecn.  kod  uprdjeti. 

LACMANOV,  adj.  koji  pripada  laimanu.  — 
U  Vukovu  rjeiniku :  ,lieutenants'  ,subcenturi- 
onis'. 

LACMANOVICA,  /.  lacmanova  zena.  —  U 
Vukovu  rjeiniku :  ,die  lieutenantsfrau'  ,uxor  sub- 
centurionis'. 

LACMANSKI,   adj.   koji  pripada  lacmanima. 

—  U  Vukovu  rjeiniku :  ,lieuteuant3'  ,subcentu- 
rionis'. 

LACUH,  laduha,  m.  u  Vukovu  rjeiniku :  od- 
sje6ena  loza  sa  nekolika  grozda  na  uoj  ,ein  wein- 
reis  mit  trauben'  ,sarmentum  cum  uvis'  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Bisnu. 

LACUNI,  m.  pi.  Cyclamen  europaeum  L.  (Vrb- 
nik).    B.  Kulek,  im.  188. 

LAD,  m.  kovicg,  nem.  lade.  —  isporedi  ladioa. 

—  Na  jednome  mjestu  xvii  vijeka.  U  domu  ce- 
hovnom  sanduk  ili  lad  cehovni  obdrzavati  66  se. 
Glasuik.  ii,  3,  24.  (169.5). 

LAD-,  vidi  hlad-  i  vlad-. 

1.  LADA,  /.  zena  (svome  muiu).  —  Akc.  je 
zabi^ezen  po  Stuliievu  rjeiniku  (,ladda').  —  ispo- 
redi rus.  .\a/\o,  -la^a,  muz.  —  Nejasna  postana, 
moze  biti  rijel  iz  slavenske  mitologije,  isporedi 
2.  Lada,  1.  i  2.  lado,  ladati  (ies.  Lada,  bohyne 
pohanskych  Slovanu,  tolik  co  Venuse  LatinikCi 
, Venus'  iz  Mater  vorborum.  Jungmanu,  ne  znam, 
jeli  dosta  pouzdano,  ali  ima  jos  i  ies.  lada,  lijepa 
djevojka,  i  slovaiki  lada,  bestidna  djevojka,  dje- 
vojiura).  —  V  nasemu  se  jeziku  jav}a  od  xvi 
vijeka  samo  u  poeziji,  a  izmedu  rjeinika  u  Stu- 
liievu (,uxor').  Koja  bi  nerada  Derencinu  biti  }u- 
bovca  i  lada.  H.  Lucid  248.  Komu  obecala  ti 
se  si  bit  lada.  252.  Sricu  mnogu  koju  veomi 
vede  zudi§  nego  da  si  earn  lada.  A.  Cubranovid 
143.  Imas  vojna  .  .  .  vuhovite  ima  odi,  i  pri- 
hvata  tude  lade.  145.  Rec'  ovako,  komu  s'  rada 
biti  Jubi  ali  lada.  150.  Zamani  je  tim  bit  mlada, 
dobra,  mudra  i  gizdava,  i  u  svakom  ciuu  prava, 
a  takomu  vojnu  lada.  S.  Bobajevic  '206.  O  Du- 
bravko, .  .  .  ja  tvoj  slidim  ukras  mnogi,  zasve  u 
gorah  da  imam  ladu.  I.  Gundulid  136.  Ah  da 
kako  satirica,  ma  sumniva  divja  lada,  moze  na- 
zret  moja  lica  u  prilici  ovoj  sada!  157.  Istocnom 
si  caru  lada,  o  djevojko  plemenita!  3'J6.  Sad 
prihvada  tude  lade,  sad  bozico  visne  tjera,  za  vi- 


1.  LADA 


1.  LADO 


lami  sad  se  kra'io.    Q.  Palmotii'i  2,  HI.    Pei'io  mu 
gace  stara  lada.    (Z).  Poslov.  daiiic. 
2.  LADA,  /.   zcnsko   ime.  —  isporcdi   1.  lada. 

—  U  tri  priinjera:  prvi  je  xv  vijeka  i  u  tiemii 
kao  da  noma  osobitoga  znaiena :  Za  tim  dojde 
treta,  Lada,  blida  suha  kako  klada.  M.  Mariilic 
2(51.  u  driii/uiue  priinjeric  iz  nasega  vremena  kao 
da  je  ostatak  mitologicke  tradicije:  Tako  mi  Lade 
i  Vlado  i  dovot  sjomena!  Vuk,  rjecu.  kod  Vlada 
gdje  juS  ima :  cf.  Lada,  ali  je  Vuk  zahoravlo  na- 
pisati  til  rijec  napnsc;  u  trciemu  izdanu  ima: 
[Lada,  f.  nora.  propr.  cf.  Vlada  2],  a  na  str.  xxiii 
zabijeziU  sii  izdavaoei  ake.  Lada  sto  se  slaze 
s  Vlada.  —  u  irecemu  je  primjeru  mitttlogicko 
ime  (vidi  kod  1.  lada).  Uz  ilih  vile  kolo  zaigrale, 
Ladii,  Loju  na  uroke  zvale.    Osvotn.  4,  30. 

1.  LADAN,  m.  hladan  vjetar.  —  Uprav  ytasi 
hladan,  ali  nijesam  mogao  zabi^eziti  oou  rijei  na 
nezinu  mjculu,  jcr  nijesam  imao  primjera  nego 
sam  ga  sad  istom  naiao  ii  Tuekooicevii  rjecniku. 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Puf/tjni 
mi,  piifVi^iii,  f/ijladane!  dodi  mi,  dodi,  dragano, 
u  moju  bascu  zelenu     Nar.  pjeg.  horc.  vuk.  236. 

2.  LADAN,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  bosn.  1S64.  .xi.  xxviii. 

1.  LADANE,  n.  djelo  kojijem  se  lada.  —  U  Vu- 
kovii  rjecniku. 

2.  LADANE,  n.  hue  di'jema  selima  u  Hrvatskoj 
It  zupaniji  varazdinskaj.  Ladahe  doho  i  fjnrho. 
Razdijo).  !)2.  103.  —  Jamacno  je  kajkavski  oblik 
mj.  Vladahe. 

LADATI,  ladam,  impf.  nidi  u  Vukuva  rjec- 
niku: (u  Hrvatskoj  oko  Kai-lovca)  djevojke  kr- 
sdanske  nakicene  vijencima  idu  po  solima  uoci 
Durdeva  dne,  a  u  varosi  na  Durdev  dan  u  jutiu 
od  ku6e   do   ku6e  i   pjovaju,  i  to  se  ZDve    ladati. 

—  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  14- 
daju,  II  avr.  ladah,  it  ger.  praes.  Uidajiioi,  u  ger. 
praet.  lAdavsi ;  ti  ostatijem  je  oblicima  onaki  kaki 
je  u  praes.  1  sing.  —  Moze  biti  da  postaje  od 
1.  lado. 

LADE,  /.  ime  zensko  (uprao  je  ipukoristik).  — 
isporedi  2.  Lada  (ali  mozc  postati  od  Vladislava 
Hi  od  drugoga  takovoga  imena).  —  U  naSe  vri- 
jeme u  Istri.  Pisala  mi  jo  list  moja  sestra  Lade. 
Nar.  pjos.  isti-.  2,  10(5. 

LADESI6-DBAGA,  /.  ime  xela  u  Hrrntskoj  u 
zupaniji  zagrebackoj.  Razdijoj.  73.  —  Xa  dru- 
gome  je  mjestii.  pisano  LadoSici.  Schem.  zagr. 
1875.  84. 

LADETIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Paval 
Ladetic.  Mon.  croat.  233.  (l.')27).  Iminjo  od  La- 
detiia.    336.  (158-5). 

1.  LADICA,  /.  dem.  lada  (uprav  dem.  ladja  Hi 
ladija;  u  preome  bi  slacojtt  trcbalo  pisati  ladjica, 
u  driigome  ladijica,  ali  sc  nalazi  saino  pisano 
ladica).  —  Amo  bcz  sumne  pripada  ovaj  primjer : 
Brodar  ladicu  tisnu  na  dvor.  M.  Divkovi6,  zlam. 
70.  —  A  mislim  da  pripadaju  takoder  i  ovi  pri- 
mjeri  iz  xv  vijeka,  u  kojima  znaci  nekakav  sud 
Hi  vrstu  case,  ali  po  sooj  prilici  nesto  slicno 
maloj  ladi :  Ladice  tri :  dve  velike  a  trettja  mala, 
pozlacene,  a  jestb  u  liihb  devetb  litarb  i  Cetiri 
unce ;  ladice  tri:  jedna  volika  a  dve  male  bele, 
JGstb  u  nihb  tri  litre  i  dvo  uuce  i  dva  akbsada. 
Spom.  sr.  2,  49.  (1406).  Dva  na  deseto  ladica 
bilijehb  srbbrbnijehb,  potozaju  trbdeseti  i  sedamb 
litara,  8  unaca,  2  axaga.  Mon.  serb.  372.  (1433). 
6  ladica  velehb.  394.  (1438).  —  Po  primjerima 
i  u  Danicicevii  rjecniku:  ,va3  quoddam'. 

2.  LADICA.  /.    kooceg,   koi'cezic.    —    Od   nem. 
V 


lai!r>  »•  deminulivnijem  naslavkom  ica.  —  If  Mi- 
ka^inii  rjecniku:  ladica,  .skriiiica  ,cas3etta'  ,scri- 
nium' ;  u  Bjclostjenceou:  ladica,  skrina,  sanduk, 
kofan,  skopnica.  sranisce  ,arca,  cista,  scrinium, 
capsa';  u  Jambresicevu:  , cista,  scrinium';  u  Vol- 
tigijinu :  ,canterano,  tiratore,  cassettiuo'  ,kastclieii'. 

—  U  na.se  vrijeme  u  Hrvatskoj  znaci  sto  i  skra- 
bija,  fioka,  cokraege.  —  U  Jambresicevu  rjecniku 
ima  drugo  osobito  znacene:  ladica  na  koj  kocis 
sedi  ,capsus'. 

LADICICA,  /.  dem.  ladica.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecniku:  ,arcula,  cistula,  scriniolum',  i  u  Jam- 
bresicevu: jcistella'. 

LADIKA,  Hi.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  zagr.  1875.  228.  —  isporedi  vladika. 

LADIMIRCI,  Ladimiraca,  m.  pi.  ime  selu  u 
Srbiji   u   okrugu  sabackomc-   —  vidi  Vladimiroi. 

—  isporcdi  Ladimirovci.  —  U  nase  vrijeme.  Za- 
rija  FilipoviA  iz  sola  Kaone  prqjavio  Gabrila  Jo- 
vica   iz   Ladimiraca.    Glasnik.  11,   1,  155.   (1808). 

LADIMIREVCI,  Ladimirovaca,  m.  p.  ime  selu 
u  Slavoniji  u  zupaniji  virovitickoj.  Razdijel.  137. 

LADIMIROVCI,  Ladimirovaca,  m.  pi.  vidi  La- 
dimirci  i  Vladimiroi.  —  U  nase  vrijeme.  Dosao 
k  sudu  Avram  Milosavjevid  iz  Ladimirovaca. 
Glasnik.  11,  1,  151.  (1808).  Na  prosenije  kme- 
tova  sela  Ladimirovaca.    182. 

LADINA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
bjelovarsko-krizevaekoj.  Razdijef.  114.  —  Ne  moze 
biti  isto  mjesto  (uprav  Suprot  Ladini)  sto  se  po- 
niine  u  spomeniku  xv  vijeka.  (Meda  ide)  putem 
na  uvrate  drage  i  tako  ref.enoga  Suprot- Ladini 
u  Kupu.    Mon.  Croat.  170.  (1498). 

LADINAC,  Ladinca,  in.  kajkavski  Ladinec,  ime 
selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  bjelovarsko-krize- 
vaekoj. Razdijo).  116.  —  Na  drugome  je  mjestu 
pisano    Ladinci,    m.  pi.    Schom.  zagr.  1875.  168. 

1.  LADISLAV,  m.  ime    mu§ko,  vidi  Vladislav. 

—  Bez  V-  nalazi  se  od  xi  vijeka  (u  latinskome 
spomeniku).  ,Regnante  nobilissimo  rege  Ladis- 
clavo'.  Doc.  hist.  ra6.  158.  (1093—1095).  Ladi- 
slava  sina  ostavio.  §.  Kozioic  55-1.  Rajski  uros 
lica  tvoga  Ladislava  prije  slavnoga  zanije  gla- 
som  nog'  pogledom.  I.  Gundulid  375.  Vrime 
Ladislava  drugoga  kraja  vugrskoga.  F.  Glavini6, 
cvit.  ISOb.  Despot  sina  negova  Ladislava  s  ve- 
likimi  darmi  k  Janku  odpravi.  P.  Vitezovid, 
kron.  122.  Svetoga  Stipaua,  Ladislava  ...  M. 
A.  Rejkovic,  sabr.  31. 

2.  LADISL.AV,  Hi.  mjesno  ime.  —  isporedi  I. 
Ladislav. 

a.  dva  sela   u  Hrvatskoj   u   zupaniji   bjelo- 
varsko-krizevaekoj. Razdijo].  109.  113. 

b.  naseobina  u  Slavoniji  u  zupaniji  virovi- 
tickoj.   141. 

LADISLAVAC,  Ladislavca,  m.  kajkavski  La- 
dislavec,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  varaz- 
dinskoj.  RazdijeJ.  105.  —  isporedi  Ladislavci,  1. 
i  2.  Ladislav. 

LADISLAVCI,  Ladislavaca,  m.  pi.  ime  pusti 
u  Slavoniji  u  zupaniji  srijemskoj.  B.azdije|.  14(i. 

—  isporedi  Ladislavac. 

LADISIC-SELO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  licko-krbavskoj.    Schem.  segu.  1871.  27. 

LADNAN,  m.  mjesno  ime,  vidi  u  Baniciievu 
rjecniku:  Ladbnanb,  solu  je  Vojincima  isla  meda 
,ua   obrbhb   Ladnana'.    .S(r).    l(etop).  1847.  4,  52. 

1.  LADO,  rijec  bez  smisla  sto  se  pripijeva  u 
pjesmama.  —  Moze  biti  da  je  ostatak  slavcnske 
mitologijr,    vidi    1.   lada    i    2.    l.iada,    inpiiredi   2. 


1.  LADO 


r.ADA,  b. 


Lado.  —  Pjeva  sr  Hi  lado  lado  m  svaki  stili,  Hi 
se  iiinjeAiijc  na  svakome  driigomc  stihii  lado  lo 
mile  t  oj  lado  oj.  —  (J  na§e  vrijcme,  a  izmctla 
rjcinika  u  Vukuvu  (lado,  samo  so  u  pjosmama 
pripijeva,  n.  p.  Gleda  momu  od  maloiia,  Lado ! 
J^ado!  od  lualena  do  golema,  Lado!  Lado;  liido 
le,  pripijeva  se  u  pjesmama).  IJ  kite  mo  nabo- 
rite,  lado,  lado.  Nar.  pjes.  petr.  1,  85.  —  DuraJ 
kosi  po  pobrdu,  lado  le  mile!,  koiia  poiio  po  za- 
ladu,  oj  lado,  oj !  Durdu  zeica  dodijala,  lado  le 
mile!,  Durad  koi'iu  govorio,  oj  lado,  oj  !  Nar. 
pjos.  vuk.  1,  198.  Sunce  mi  so  krajem  vije,  lado 
le  mile!  to  ne  bilo  jarko  sunce,  oj  lado,  oj !  1, 
219. 

2.  LADO,  m.  u  JambreHcevu  rjeiniku,:  , Bac- 
chus'. —  isporedi  1.  lada  t  2.  Lada.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

LADOJEVUJI,  Ml.  pi.  ime  zaseocima  u  Srbiji. 
a)  u  okrugu  caianskome.  K.  Jovaiiovii  173.  — 
ft)  M  okrugu  uzi6kome.  153. 

LADO  LE,  vidi  1.  lado. 

LADOM,  vidi  1.  lado.  —  Izmjenuje  se  u  sti- 
hovima :  tedenom  i  oj  ladom.  —  U  nase  vrijeine. 
Gradila,  tedenom,  bela  vila,  oj  ladom ;  na  tern 
gradu,  tedenom,  troja  vrata,  oj  ladom.  koja  vrata? 
tedenom.  u  krv  zlatua,   oj   ladom.    Vuk,  ziv.  13. 

LADOMIE-ORADlfi,  Mi.  ime  zaseoku  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  varaidinskoj.   Razdije).  92. 

LADOl^,  tn.  u  Stulicevu  rjecniku:  .Mars'.  — 
isporedi  2.  Lado.  —  nepouzdano. 

lAdOI^A,  /.  nekakvo  drvo.  —  U  nase  vrijeme 
u  Istri.  Mosienice  gradu,  spred  vama  j'  ladona. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  88.  Ladona  , arbor  quaedam'. 
D.  NemaniA,  cak.  kroat.  stud,  ifrtsg.  43. 

L.\DRIJA,  /.  atrium,  ulaz  (?)  u  kucu.  —  Od 
tal.  V  atrio.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Liidrija 
,atrium'.  D.  Nemanio,  cak.  kroat.  stud,  ifortsg. 
35. 

LAJ)EUN,  ladruna,  )k.  neka  huhica  sto  zivi  na 
brezama.  —  Zar  od  tal.  ladrone,  lupez  ?  —  U 
nase  vrijeme  u  Istri.  Ladrun  ,rhynchites  betu- 
leti'.    D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  43. 

LADUC,  m.  mjesno  ime.  Ladud  doni  i  gorni, 
dva  sda  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  zagrebackoj. 
Razdije}.  88. 

LADU§,  m.  ime  mu§ko.  —  xiv  vijeka.  Bratb 
mu  Ladusb.    Uefi.  hris.  38. 

LADVA,  /.  vidi  lada.  —  U  Bjelostjencevu  rjec- 
niku: kod  ladja,  i  u  Stulicevu:  v.  lada  iz  Bjelo- 
stjencevu. 

LADVENAK,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji modrusko-rijeckoj.   Razdije}.  .58. 

LADVICA,  /.  seva.  —  Od  romanske  rijeci  sto 
je  postala  od  lat.  alauda  nastavkom  ica  (kao  de- 
minutiv).  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Ladvica 
,alaU'ia'.  D.  Nemani6,  cak.  kroat.  stud,  ifrtsg.  43. 

LADViCkO  PO^E,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji  u 
okrugu  pozarevackome.  iJfiva  u  Ladvickom  Po}u. 
Sr.  nov.  186G.  155. 

LADVIC,  )».  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
modrusko-rijeckoj.   Razdije}.  47. 

LADA,  /.  drvena  (u  na§e  doba  cesto  gvozdena) 
zgrada  kojom  se  putuje  (vozi,  jedri,  plovi,  vesla 
itd.)  na  moru  i  uopee  na  vodi.  starije  je  i  pravo 
znacene  uopce  svaka  ovakova  zgrada;  ali  u  nase 
doba  u  svemu  primorju  (koliko  znam)  zovc  se 
ovako  samo  mala  lada  sjednom  katarkom  Hi  bez 
katarke  (vidi  barka),  a  naj  ceSce  kad  joj  je  dno 
plitko  (za  vozei'ie  na  rijeci) ;  kad  je  velika  zove 
se  brod  (oidi  brod,  2).  —  la-  na  pocelku  postaje 


oil  jjid.tlavcn.'ikdga  ol-  (vidi  1  pod  o);  ali  u  sls/n- 
ri'uskoiiie  ima  i  oblik  albdija.  u  sjevernijem  je 
je,:i(:ima  od  ol-  postalo  lo-,  ii  juznijem  la-.  « 
naiimu  je  jcziku  stariji  oblik  bio  ladija,  ud  ccga 
je  postalo  ladja,  jja  lada.  —  Bijed  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  altdija,  ladija,  ladij,  rus. 
.io,vii,  .io,^b!i,  .i;i4bJi,  des.  lodi.  lod',  jjo/.  lodzia, 
lodz;  ima  i  lit.  eldija.  —  Nalazi  se  u  cakavaca 
i  oblik  ladva.  —  U  gen.  pi.  Vuk  pise  hldi  (vidi 
Vuk,  rjecii.  1818.  xi.;  otkriv.  8,  9.  18,  17)  koji  se 
nalazi  od  .xviii  vijeka  (Glasnik  n.  3,  105  god. 
1708);  ali  iesto  ima  i  pravilni  oblik  lada  (A. 
KaniXlid,  Iran.  32;  A.  Tomikovic,  ziv.  2(i0)  koji 
sam  i  ja  svagda  cuo.  —  Izmedu  rjcinika  u  Vran- 
cicevu  (ladja  ,navigium'),  u  Mikalinu  (ladja,  v. 
lada;  lada,  plav,  brod  ,uavis,  navigium';  lada, 
golica  ,linter,  ponto,  ampractum'),  u  Bi'linu 
(,barca'  ,navis'  1291" ;  ,navicella,  dim.  di  nave' 
,navicula'  507');  ,schifo,  battollo' ,schapha'  G53''), 
u  Bjelostjencevu  (ladja,  ladva.  plav  ,navis,  navi- 
gium, alveus,  ponto,  cymba,  hippago,  corbita, 
lembus'),  it  Jambresicevu  (ladja  ,navis';  ladja 
mala  ,scapha'),  u  Stuliievu  (ladja,  v.  lada;. lada 
, cymba,  lembus'),  ti  Voltigijinu  (ladja  ,nave,  ba- 
stimento'  ,schift'';  lada,  v.  ladja),  u  Vukuvu  (,da3 
schift''  ,navis'). 

a.  uopce  (ne  zna  se,  jeli  svagda  u  prvome, 
Uremu  smislu,  o  svakoj  ladi,  dakle  i  o  maloj,  Hi 
0  velikoj).  ladja.  Imaj  svjetb  sa  zenomb  svojomb, 
da  srcanoga  nej  ne  pravi,  jere  ti  se  je  bo)e  vo- 
ziti  u  utli  lad(X)i  u  sudbci  (!  duboci)  vodi  negoli 
imati  svjetb  sa  zlomb  zenomb.  Pril.  jag.  ark. 
9,  141.  (1520).  U  \a,i.(j)i  se  ne  mogu  sahraniti 
nego  tonu.  M.  Divkovic,  bes.  208a.  Ladje  krela 
sve  jimihu.  D.  Barakovic,  vil.  344.  Noe  bil  je 
u  ladji.  P.  Vitozovid,  kron.  2.  —  lada.  MjeSte 
plavi  i  hrle  lado.  G.  Palmotio  1,  153.  A  pur- 
geri  uziralu  svaki  dobitak  sto  bi  padalo  u  varos 
ot  kola,  ot  ladi  .  .  .  Glasnik.  n,  3,  105.  (1708). 
Kakono  na  moru  lade  i  galije.  S.  Margitio,  fala. 
22.  Dode  u  luku  jedna  brza  lada.  B.  Zuzeri 
401.  Druga  pak  likarija,  ako  se  lada  razbije, 
jest  da  so  tko  prifati  za  dasku.  F.  Lastric,  nod. 
195.  Kada  se  jedan  prvi  put  u  ladi  po6ne  vo- 
ziti.  svet.  44''.  Treci  dan  stize  osam  lada.  A. 
Kanizlid,  fran.  32.  S  jednom  ladom  ja  strasivo 
hranim  tilo.  V.  IJoson  57''.  Da  mu  se  bude  lada 
razbila  u  moru.  M.  Dobretic  92.  Da  bude  vla- 
dana  od  razloga  kakono  jedna  lada  od  timuna. 
20.j.  Iskofiio  kako  iz  lade.  J.  Rajic,  pour.  1,  24. 
U  dvadeset  lada  (,fregate').  A.  Tomikovic,  ziv. 
260.  Cija  lada  morem  ide.  Nar.  pjes.  petr.  1, 
137.  Trecina  ladi  propade.  Vuk,  otkr.  8,  9.  Svi 
gospodari  od  ladi  ...  18,  17.  Nasaditi  ladu 
.scheitern'  ,in  arenam  impingo  navim'.  Vuk,  rjec. 
kod  nasaditi.  Nasukala  se  lada,  t.  j.  nasadila  se, 
nasjela.  kod  nasukati  se.  Natisnuti  ladu  na  vodu. 
kod  natisnuti.  Razbila  se  lada.  kod  razbiti  se. 
vidi  i  jedriti,  plaviti  se,  voziti  se,  veslati. 

b.  u  drugome  smislu,  mala  lada.  Lade  da 
hode  od  Dubice,  Jesenovca  i  ostalih  gradov.  Sta- 
rine.  11.  90.  (oko  1651).  Andrija  ostavi  oca,  vlak 
i  ladu.  F.  Lastrii,  od'  120.  Sad  se  nahodi  Sa- 
verio  na  dva  mjosta  u  isto  doba,  u  drijevu,  i  u 
ladi.  D.  Basi6  232.  Vozila  se  sajka  lada  mala. 
And.  Kacic,  razg.  3191*.  Kusali  su  sa  cetrdeset 
plitkima  ladama  izvesti  na  adu  jedau  debar  broj 
granatira.  A.  Tomikovic,  ziv.  149.  Dodi,  babo, 
i  dovezi  ladu.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  201.  Ukraj 
Save,  ukraj  vode  ladne,  kud  prolaze  zitarice  lade. 
1,  263.  Vozar  kaza  orahovoj  ladi,  lada  kaza  stu- 
denoj  vodici.  1,  324.  Tekla  Sava  ispod  Biograda, 
izmetala  ladu  od  mergana,  i  u  ladi  do  tri  adidara. 
1,  328.  Gledala  sam  sajku  ladu  i  u  sajci  tri  junaka. 


LADA,  b.  8( 

1,  -Ml.  Dunavoni  plovi  lada  lagaua.  1,  476.  Niko 
lie  moz'  da  otisiie  lade.  1,  5.57.  Pak  sadeja  tauku 
sajku  ladu,  koju  voze  trideset  vesala.  2,638.  Usta- 
nuce  more  i  jezora,  potopiie  lade  i  galijo.  3,  82. 
On  otiste  na  dub|ine  ladu.  3,  848.  Ova  dvojica 
prekriju  Bojanu  svojim  ladama.  S.  ^^ubisa,  prip. 
56.  —  U  ocome  je  primjeru  mane  uego  barka: 
Ova  velika  ribarica  lada  poteze  za  sobom  malu 
plavcicu,  koju  jedino  nazivju  ,Iada',  jer  drugs 
plavi  zovu  talijanski  , barka'.  L.  Zore,  rib.  ark. 
10,  328. 

c.  metaforicki.  Istina  je  da  smo  po  s.  kr- 
stenju  svi  unisli  u  ladu  citavu  od  neockvrnenja 
i  opravdanja.    F.  Lastri6,  ued.  195. 

d.  M  prenese.niime  smislu.  oruite  za  slagara 
(kod  stampana).  Lada  je  obicno  drvona  dascioa 
zarub]ena  drvenom  letvicom,  da  se  postav]en  slog 
na  liu  ne  srusi.    B.  Sulek,  graf.  umjet.  156. 

e.  mjesno  ime. 

a)  pusta  u  Slavoniji  ti  iupaniji  virovi- 
tickoj.    Eazdijel.  135. 

l>)  u  Srhiji.  (in)^  Stara  Lada,  mjesto  u 
ukrugii  aleksinackome.  Niva  na  Staroj  Ladi.  Sr. 
nov.  1869.  ^209.  —  Oh)  mjestu  u  okrugu  crno- 
rijeckome.  Niva  kod  Lade.    1872.  419. 

LADAD,  /.  coll.  mnoHvo  lada.  —  U  Slitlicevu 
rjecniku:  ,cymbarum  copia'.  —  nepouzdanu. 

LADAN,  ladna,  adj.  koji  je  nacinen  od  lada 
(n.  p.  most).  —  U  jednoga  piscii  xviii  vijeka. 
Ladne  moste  sve  pokvari  §irom.   S.  Stefanac  44. 

LADANCA,  /.  ime  zaseoku  u  Hercegonni. 
Statist,  bosn.  118. 

LADANL  adj.  kod  mjesnoga  imeiia  xiv  vijeka; 
pisano  je  Ladijani,  ali  vaja  da  bi  sad  glasilo 
Ladani.  A  ot  Broda  u  Ijadijani  Delb.  Svetostef. 
hris.  8. 

LADAE,  laddra,  m.  covjek  sto  uprav(a  ladom 
(vidi  brodar,  2);  ali  moze  znaliti  svakoga  iovjeka 
sto  radi  kod  vozena  lade.  —  Akc.  kaki  je  ii  gen. 
sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom. 
sing.,  i  voc:  lildaru  (ladare),  ladari.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukoim  (,dor  schiffer' 
,nauta').  Od  laddra  nepoznan  sidavsi  u  korablu. 
A.  Kanizlii,  kam.  108.  Kada  opot  zednim  la- 
darom  zapovidi  da  ga  spuste  u  more.  fran.  53. 
Tilo  je  lada,  a  dusa  je  ladar.  utoc.  408.  Pise 
od  Argonavta  iliti  glasovitih  onih  ladara.  623. 
Bojati  ce  se  na  isti  nacin  brodari,  ladari  i  cini- 
teji,  koji  se  na  moru  promecu.  E.  Pavic,  ogl. 
687.  Ladar  nece  tako  lako  Boga  moliti,  kada  je 
nebo  vedro.  D.  Eapii  195.  Za  ladare  strasna 
mjesta.  Vuk,  dan.  2,  36.  Ono  drvo  sto  u  ladara 
stoji  preko  prsiju  kad  vuku  ladu.  rjefin.  kod 
jarmenica.  Posla  Hiram  na  tijom  ladama  slugo 
svoje,  ladare  vjoSte  moru.  D.  DaniciA,  Icar.  9, 
27.  Bremenosama,  rijeonim  ladarima.  V.  Bo- 
gisi6,  zakon.  210. 

LADAEEV,  adj.  koji  pripada  ladara.  —  U 
Vukovii  rjecniku:  ,d6s  schiflfers'  ,nautae'. 

LABAEICA,  /.  II  narodnoj  zagoneci  nasega 
vremena.  Ladarica  lijeie  kroz  sna^ino  cvijece. 
odgonetlaj:  cunak  za  tkane.  Nar.  zag.  novak. 
240. 

LADAEIJA,  vidi  ladarstvo. 

LADAEOV,  adj.  vidi  ladarev.  —  1}  Vukovii 
rjecniku  uz  ladarev. 

LADAESKI,  adj.  koji  pripada  ladarima.  — 
V  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
{,3ohiffer-'  ,nautarum').  Debelo  uze  ladarsko.  M. 
Eadnic  Sb^.  Na  zbirci  ladarskih  rijeSi.  D.  Da- 
nicid.  rad.  9,  196. 


(■  LADICA,  a. 

L.'^DAR.STVO,  n.  ladarski  2>osao  i  zanat.  — 
U  -lambrcsicevu  rjecniku:  (u  latinskome  dijelu) 
pod  navicularia:  ladjarstvo,  ladjarija,  brodarska 
znanost  i  mestrija. 

LADENI,  adj.  koji  pripada  ladi  Hi  ladama. 
—  TJ  Vukuvu  rji-cniku  :  n.  p.  trosak,  jedek  ,zum 
schifte  gehorig'  ,navalis'.  —  1  kod  mjesnoga 
imena:  Ladena  Mahala,  u  Bosni  dio  trgovista 
Eusovace  u  okrugu  sarajevskome.  Statist,  bosu. 
14. 

LABENICA,  /.  ime  mjesiu  u  Srhiji  u  okrugu 
podrinskome.  Zemfa  u  Ladenici.  Sr.  nov.  1867. 
309.  —  Ima  i  Ladenice  u  mnozini  slo  moze  biti 
isto  mjesto.  Kukuruz  u  mestu  Ladenicama.  Sr. 
nov.  1875.  1064. 

LABENICE,  /.  pi.  vidi  Ladenica. 

LADENIK,  m.  ime  zaseoku  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.  Statist,  bosn.  16. 

LADENAK,  ladeiidka,  m.  ladni  most.  —  Na- 
cineno  u  nase  vrijeme.  —  U  Sulekovu  rjecniku : 
,schiffbriicke'. 

LADEVAC,  Ladevoa,  »«.  mjesno  ime. 

a.  Ladevac  doni  i  goriii,  dva  sela  u  Hrvat- 
skoj  u  zupaniji   modrusko-rijeckoj.  Eazdije}.  54. 

b.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  poze§koj.  Eaz- 
dije}.  125. 

e.  ime  mjestima  u  Srhiji.  a)  u  okrugu  ia- 
canskome.  Suvat  Ladevac.  Sr.  nov.  1870.  390.  — 
h)  u  okrugu  smederevskome.  Niva  u  Ladevcu.  Sr. 
nov.  (gdje  ?).  —  r)  u  okrugu  vajevskome.  Livada 
u  Ladevcu.    Sr.  uov.  1873.  759. 

1.  lAdEVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  La- 
devcu (vidi  Ladevac,  a).    V.  Arsenijevic. 

2.  LADEVACKI,  adj.  koji  pripada  selu  La- 
devcima  (vidi  Ladevci,  d).  Ladevaoka  (opslina). 
K.  Jovanovic  148. 

liADEVGI,  Lddevaca,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  banoluckome.  Sta- 
tist, bosn.  37. 

b.  selo  u  Dalmaciji  u  okrugu  sibenskome. 
Eeport.  dalm.  1872.  26. 

c.  zaselak  u  Hercegovini.   Statist,  bosn.   112. 
(I.  selo    u   Srhiji  u   okrugu   rudnickome.    K. 

Jovanovii  148. 

LAUEVCANIN,  m.  covjek  iz  LadCvca  (vidi 
Ladevac,  a).  V.  ArsonijoviA.  —  Mnozina:  La- 
devcani. 

LABEVCANKA,  /.  zensko  cejade  iz  Ladevca 
(vidi  Ladevac,  a).    V.  Arsenijevid. 

LABEVIC,  »i.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
§em.  prav.  1878.  59. 

LABEVICI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
travniikome.    Statist,  bosn.  73. 

LABEVINA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskome.  Statist,  bosn.  21. 

LABI,  adj.  vidi  ladeni.  —  Samo  u  Jambresi- 
cevu  rjecniku  (kajkavski  ladji)  m  latinskome  dijelu 
kod  navalis. 

LADICA,  /.  dem.  lada.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vraniiceou  (ladjica  ,cymba; 
linter')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  J\Iika(inu  (la- 
dica,  mala  lada  ,navicula,  navigiolum'),  u  Belinu 
(,barca  piccola,  barchetta'  129'' ;  ,navioella,  dim. 
di  nave'  ,navicu!a'  507b),  u  Bjelostjencevu  (la- 
djica, mala  ladja  , linter,  cymba,  scapha,  eelox, 
navicula,  navigiolum'),  u  Jambresicevu  (ladjica 
, cymba'),  u  Stuiicevu  (,linter,  navicula,  cymbula'), 
u  Voltiijijinu  (ladjica  ,uavicella,  vascellino'  ,schiii'- 
lein'),  u    Vukovu  (,da3  schiU'leiu'  , navicula'). 

a.  u   pravome   smislu.     Kada  se  dvije  ladice 


LADIGA,  a.  8 

susrotu  .  .  .  M.  Kttdnid  333''.  NapuiiiSe  obidvo 
Indlco.  P.  KiipJovic,  osin.  373.  Bijahri  u  jednoj 
Indici.  F.  Lastrii,  od'  127.  Utiido  u  jodiiu  la- 
dicu  ribarsku.  210.  Po6o  mornaro  zvati  i  zakli- 
Aati  da  go,  k  sebi  primu  a  ladicu.  And.  Ka6i6, 
razg.  27.  Uputi  se  priko  skadarskoga  jozera  u 
jodnqj  malanoj  ladici.  31.  Da  so  ladioa  pokri- 
vaSe  -s  valovi.  B.  Loakovid,  gov.  3iJ.  Ladica 
3  koje   se   riba  hvata.    Vuk,  rjoCn.  bod  ribarica. 

1).  metaforiiki.  Ladica  aposlolska  mozo  biti 
obrvaua.  M.  Radnii  526l>.  Kada  valovi  od  griha 
iia  moru  ovoga  svita  obastru  ladicu  duSe  naSo. 
F.  Lastrid,  ued.  82. 

c.  «  prenesenome  smislu,  neUo  sliino  pravoj 
ladici. 

a)  tkalacki  6imak,  vidi  fiunak,  b).  —  U 
Mika}inu  rjeiniku:  ladica  za  provlafiiti  potku, 
Cunak  , radius,  panvelium'. 

b)  Slid  (srebrni  itd.)  ii  kojcinu  se  hrani 
tamjan  u  crkvama  katoMkima.  —  U  Mikafinu 
rjecnikii:  ladica  od  tarajana  ,acerra  turis' ;  ii  Be- 
Una:  ladica  od  tamjana  ,Havicella  d'  incenso' 
,acerra'  5071);  u  Stuliceva:  ladica  od  tamjana 
,tliuris  capsula  (naviciilao  instar)'. 

c)  u  dubrovaikoj  poslovici  xvii  vijeka  kao 
da  znaii  drveni  sud  u  kume  stoji  razmuceno 
vapno  za  bije(ene  zidova.  Jodnom  ladioom  dva 
mira  obijelit.    (D).  Poslov.  danic. 

d)  kao  male  nacvi  izdubene  od  jednoga 
komada  drveta.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku.  P.  Budmani. 

LADIN,  adj.  koji  pripada  ladi.  —  Jedan  put 
je  upotrebio  Baniiic  ovii  rijec.  Put  ladin  posred 
mora.  B.  Danicii,  pric.  30,  19.  —  Ali  ima  i  u 
mjesnome  imenu:  Ladina  Bai-a  u  Srbiji  u  okriigii 
vafevskome.  Niva  u  Ladinoj  Bari.  Sr.  nov.  1867. 
101. 

LADINA,  /.  aiigm.  lada.  —  Akc.  so  mijcna  u 
gen.  pi.  ladina.  —  U  Stulicevii  rjeiniku:  .vilis 
cymba'.  —  U  mnozini  Ladine  kao  ime  mjsstu  u 
Srbiji  u  okrugii  sabackome.  (Zasavica)  ima  dva 
izvora,  jedan  iz  potoka  Batra,  a  drugi  je  na  La- 
dinama  spram  sela  Nodaja.  M.  D.  Mili6evi6,  srb. 
419. 

LADUBINA,  /.  augm.  lada.  —  U  Vukovu  rjec- 
nikii. 

1.  LAF,  VI.  vidi  u  Vukuvu  rjeiniku,:  vido  raz- 
govor  s  priinjerima  iz  narodnijeh  pjcsama :  Vino 
pise  a  laf  provodiso.  Da  se  malo  lafa  premotnemo. 
(Nar.  pjes.  vuk.  3,  238).  —  Od  pers.  liif,  tur. 
laf,  rijec,  govor,  razgovor,  hvastane,  lagane.  — 
Amo  pripadaju  i  ovaki  primjeri:  Bacih  joj  se 
duuom  i  jabukom.  ona  mene  sa  pengera  vice : 
jLafe  mecos,  uzoti  me  ne  ces'.  (,Laf  motati'  znaci 
u  Hercegovini  podrugivati  so).  Nar.  pjes.  here, 
vuk.  178.  Crno  mu  je  srce  u  matore,  sto  ga 
nije  lafu  naucila,  laf  lafiti  i  aSikovati.  Nar.  bl. 
molim.  beg  kap.  364. 

2.  LAF,  m.  vidi  lav.  —  Po  izgovoru  riiskome 
(u  nom.  sing.  .leB-b).  —  U  Crnoj  Oori,  ali  ne 
znam  jeli  narodna  rijei.  Iz  grmona  volikoga  lafii 
izac  trudno  nijo.  P.  Potrovic,  gor.  vijen.  ni.  U 
boju  su  kako  i  lafovi.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  1&>. 
S  liime  idu  mnogi  Crnogorci,  sokolovi  lafi  oda- 
brani.    5,  332. 

LAFA,  /.  vidi  ulafa,  ulafica,  ulefa.  —  isporedi 
i  rus.  .la.i.a,  sreia,  pal.  lafa,  placa.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  iz  Boke  kotorske  nasega  vremena. 
A  siluo  im  obedajmo  mito  od  MoSkova  lafu  i 
gospostvo.    Pjev.  crn.  72". 

L.AFAH,  lafra,  m.  ii  Bjclusljenieuu  rjccnikii 
kod  iafra. 


8  1.  LAUAIIAN,   1,  a,  a). 

LAl''ETA,  f.  tiein.  lafetto,  drvena  i  gimzdena 
sprava  na  kojnj  je  polnzrn  top.  —  U  pimcn  na 
Sega  vremena.  Odono  (tupj  lafotaraa  i  svom  dni- 
gom  opremora.  M.  D.  Milidevic,  pomouik.  5, 
706. 

1.  LAFITI,  m.  pi.  .l(cn(9cu,  Lapithao,  negda 
narod  griki  it  Tesaliji.  —  U  jednoga  pisca  xv 
vijeka.  Contaure  pogubi  Poritov  s  Lafiti.  M. 
Marulii  48. 

2.  LAFITI,  lafim,  itnpf.  kao  laf  metati,  vidi 
naj  zadni  priiiijer  kod  1.  laf. 

LAFOK,  m.  ime  psu.  Bastaja,  Daruvar.  D. 
Hire. 

LAFRA,  /.  (va{a  da  je)  plica  koja  druge  vabi 
Hi  mami  (lead  se  love  ptice).  —  U  Bjelostjenievii 
rjeiniku:  lafra  ali  lafar  ,avi3  allectrix'. 

LAFSKI,  adj.  koji  pripada  lafu  Hi  lafovima 
(vidi  2.  laf).  —  U  pisca  (Jrnogorca  nasega  vre- 
mena. Od  vitestva  odviknuta  u  liim  lafska  srca 
budi.    P.  Petrovid,  gor.  vijen.  iv. 

1.  LAG,  m.  nijesno  ime.  —  U  jednoga  pisca 
Dubroccanina  xvn  vijeka.  Pak  slijedise  put  na- 
prijeda,  i  u  Lag  so  (po  prilici  kakva  varosica. 
S.  Skurla)  privazaju,  kud  Morava  plaha  no  da 
gazom  prici  drugom  kraju.   J.  Palmotid  179. 

2.  LAG-,  m.  vidi  1.  jeka,  e.  —  Zabilezio  neki 
Dubrovianin  xvin  vijeka  u  Novome  Pazarii.  Lag 
,r  eco'.  S.  Budmani  417*.  —  nije  dosta  pouz- 
dano. 

LAG-A,  /.  vidi  laza.  —  U  poslovici  nasega 
vremena.  Vaga  laga,  mjera  vjora  (kaze  onaj  koji 
no  vjoruje  nepoznatu  kantaru,  nego  sam  mjeri 
stogod  kupujuc.  i  dobro  pazi  na  vagu  kad  mu 
se  stogod  mjori).    Nar.  posl.   stoj.  94. 

LAGAAN,  vidi  lagahan. 

LAGACAK,  lagacka,  adj.  dein.  lagak.  —  Ima 
samo  adv.  lagacko  (lagahno)  u  jednoga  piaca  na- 
sega vremena.  Nikola,  lagacko,  kao  leptir,  prikrade 
so.    M.  D.  Milicevic,  zim.  vec.  92. 

LAGACAK,  lagacka,  adj.  dem.  lagak.  —  Od 
xvii  vijeka,  a  izineda  rjecnika  ti  Viikuvii  (dim. 
V.  lagan).  Vrica  perusina  jest  lagacka.  M.  Radnic 
209l>. 

1.  LAGAHAN,  lagahna,  adj.  dem.  lagak  (vidi 
lak),  ali  se  cesto  ne  pazi  na  dtminutivno  zna- 
iene  nego  vrijcdi  Sto  i  lak,  od  ccga  se  mozebiti 
razlikiije  sto  se  cesce  upotreb(ava  sa  znaieiiem 
levis  nego  sa  facilis.  —  isporedi  2.  lagahan.  — 
Postaje  od  osnove  Ibg  nastavkom  -fch-xn.  —  Ve- 
lika  vecina  stokavaca  ne  izgovara  u  ovoj  rijeii 
h  (vidi  1.  h  pod  a),  te  glasi  lagaan,  lagana  itd.; 
ali  se  naj  ceiie  govor  i  i  u  nom.  sing.  m.  lagan 
prcina  ostalijem  oblicima.  —  Treba  dodati  da  je 
po  Belinu  rjeiniku  drugo  a  dugo,  te  bi  po  nemu 
akcenat  bio  lagdhan,  lagahna.  —  Od  xv  vijeka 
(vidi  1,  a,  e)  bbj),  a  izmedu  rjecnika  u  Vranii- 
ievu  (lagahan  , levis ;  facilis'),  ii  Mika(inu  (la- 
gahan , levis' ;  lagahan,  brz,  obrtan  ,agilis'),  u 
Belinu  (lagahan  ,leggiero'  ,levis'  432^),  u  Bje- 
lostjenievu  (lagahan,  v.  logehon ;  kajkavski  le- 
gohon  , levis' ;  logehon ,  obrten  ,agilis ,  expe- 
ditus'.  V.  legek),  u  Stulicecu  (lagahan  , levis. 
agilis,  do.Kter  etc.'),  u  Voltigijinu  (lagahan  ,Ieg- 
giero,  lieve'  ,loioht'),  u  Vukovu:  lagahan  (cf.  la- 
gan) ,loicht'  , levis'  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Dubrovniku  i  u  Bosni;  higaan,  vide  lagahan; 
liigan  ,loicht'  ,lovis'  [vide  lagahan]. 

1.  adj.  —  Komp.:  lagahniji  (u  Belinu  rjei- 
niku 432a  i  u  Stulicevu). 
a.  levis. 

<t)  uopcc.  Vjefcar  jo  po  svojoj  naravi  la- 


1.    I.AIMllAN,    I,  a,   a).  8( 

s;ahan.  M.  Divkovio,  naiik.  128'^.  Lagahne  kako 
vlas.  D.  Barakovic,  jar.  46.  Kako  da  bi  bili  la- 
gahna  peia.  P.  Eadov6ic,  ist.  161.  Od  ajera  la- 
ganoga.  I.  Ancio,  ogl.  54.  U  lagahnijeli  ha|i- 
nicah.  B.  Zuzeri  282.  Vitrovi  nagli  stvarma 
malim  i  laganim  josu  prijato)i.  F.  Lastrii,  test. 
2491).  Lagane  slamoice  k  visini  uzdigao.  2.50l>. 
Kazase  svaka  Aleksandru  davsi  mu  dragi  kameii, 
koga  metnuta  ua  torezijo  nikakovu  tezinu  pri- 
tegnuti  ne  mogadijase:  nistanemanp  kada  ga  po- 
suse  prahom  iliti  lugom,  toliko  lagan  osta,  ko- 
liko  ga  jodna  slamcica  pritozase.  svet.  17''.  Od 
lagane  kriz  je  .slame.  V.  Dosen  2.5^.  Ko  da  lezi 
na  krilima  lagahnijeh  porusina.  A.  Kalic  480. 
Ta  zubaca  Sto  gvozdje  imade  nek  se  ,tezke'  ime- 
nom  poznado ;  druga  koja  sve  drveno  ima  pod 
imeuom  ,lagano'  se  prima.  J.  S.  Eejkovic  23. 
Jedne  (zem^ej  jesu  odvise  lagane.  26.  Poluvlazno 
i  na  po  lagane  (senile).  264.  Bijeli  golubovi 
gdje  na  krilih  k  nebu  doprijese  i  lagahne  duso 
u  raj  snijeso.  Osvetn.  4,  47.  Beo  dim  (od  vis- 
muta)  za  svasta  sto  je  ladno  uvati  se,  i  postano 
zudkast  lagan  prasak.  I>.  Popovic,  pozuav.  robe. 
154.  —  jS  dativom.  Ako  sam  malen,  premalen, 
mome  sam  konu  lagahan.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  3!)1. 
—  Metaforicki.  Jere  jaram  moj  ugodan  jest,  a 
brime  moje  lauahno.    Bernardin  172.    matth.  11, 

30.  Broujesco  je  mqjo  lagalino.  M.  Divkovic, 
nauk.  29.  Brime  liogovo  jest  lagabno.  Ivan 
trog.  3''.  Jaram  jo  moj  ugodan  i  brime  moje 
lagano.  S.  Margitic,  fala.  226.  Jaram  moj  ugo- 
dan jest  i  brime  moje  lagano.  L.  Terzio  259. 
Jaram  lagani  Isusov.  F.  Lastrio.  s%'et.  202'*.  Zar 
je  ovo,  mislite,  lagano  brime?  B.  Leakovic,  gov. 

31.  —  Da  te  je  on  na  terazija  svoje  pravice  iz- 
mirio  i  da  to  je  veoma  lagana  nasao.  E,  Pavi6, 
ogl.  407.  Postav]en  si  na  terozije  i  nasao  si  se 
lagahan.  And.  Kacic,  kor.  297.  —  Ostajc  pravu 
znaiene,  ali  vec  'prelazi  na  znaceue  hod  b).  Bit 
ce  (iijelo)  tako  lagabno,  da  ce  mo6  na6i  se  u 
jedan  hip  gdje  hoce.  Misli.  90.  Kad  se  digne 
s  niznoko  ua  peruto  lagano  (seva).  M.  Katancic 
74.  Dunavom  plovi  lada  lagana.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  476.  Kad  dodoso  na  to  more  sine  i  sedoJo 
na  lagano  lade.  1,  5.5G.  Vidile  so  lagane  kocije. 
Nar.  pjes.  marjau.  55. 

b)  brz,  hilar,  ukretan  (vidi  naj  zadne 
primjere  kod  a)). 

(ta)  0  cefadetii.  Ouda  (tczCik)  opet  na 
noge  ustano  lagan,  frizak,  pak  raditi  stano.  M. 
A.  Kojkovi6,  sat.  LI-''.  —  U  iiarodnijem  sc  pjes- 
mama  kaie  o  hecimii  (lijecniku),  vajd  da  je  u 
smisla:  ohrtaii,  nkretan.  Da  trazimo  lagahne 
oeimo.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  285.  Da  ti  trazim  la- 
gane heoimo.    3,  226. 

feftj  o  zivotini  (konu).  —  U  jednome 
primjeru  xvii  vijcka  u  kojemii  se  govori  uprav 
o  jahacima,  ali  se  misli  i  na  kone.  Jezdit  opet 
zapovijeda  lagauijem  konicima.  P.  Kanavelii. 
iv.  1)7. 

re)  0  krilima.  Leti  vila  ua  lagahna 
krila.  Pjev.  crn.  1581.  Kano  muna  nose6  strijelu 
na  lagahnu  krilu.    Osvetn.   1,  41. 

dd)  0  nogama.  —  vrlo  cesto  u  pjesmi. 
Sko6i  MiloS  na  noge  lagane.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
137.  Pa  poskoci  na  lagane  noge.  2,  239.  Usta 
Marko  na  noge  lagane.  2,  338.  Skocila  se  na 
noge  lagane.  2,  619.  Kada  ustanemo  na  noge 
lagane.  4,  137.  Daj  digni  se  na  noge  lagane. 
4,  425.  Onda  dipi  na  noge  lagane.  4,  453.  Nego 
hajde  na  noge  lagane.  4,  495.  Skoci  Turcin  na 
noge  lagahne.  Ogled,  sr.  116.  Hitro  dipi  na 
noge  lagahne.    439. 

<'(')  o  koraku  (isticc  se  ne  samo  brzina 


)  1.  LA(-iAHAN,   1,  1). 

nego  da  je  hod  bez  biike  Hi  s  imilom  bukom).  — 
isporcdi  2.  lagahan.  Pa  junaku  zamijora  korake, 
al'    tko   bi   mu    mjerio  Jagahno?    Osvetn.  2,  28. 

ff)  0  vjetru.,  Sto  mu  lagan  ne  da  vitar 
mira.    J.  S.  Kejkovii  209. 

f/f/)  proclivis,  propensus,  s  prijedlogom 
na  i  akiizativom  Hi  s  infinitivom,  ti  prenesenome 
smislu,  brz,  rad  (sto  ticiniti).  Toliko  lagahan  na 
smijeh.  B.  Kasic,  nasi.  263.  Joda  bi  misnici  bili 
lagani  na  dobro!  I.  Ancic,  ogl.  54.  Da  vazda 
budem  pripravan  i  lagahan  na  svako  dilo  dobro. 
J.  Banovac,  prisv.  obit.  26.  —  Tako  si  ti  la- 
gahan dati  usi  prijevarami.    M.  Kadnic  242a. 

c)  o  jelu  sto  se  lako  probavfa.  Jesti  je- 
stojska  lagahnijeh.    B.  Kasid,  zre.  122. 

(I)  u  prenesenome  smislu,  osobito  o  ne- 
kijem  ttmnijem  stvarima,  moze  znaciti  ne  samo 
koji  mnogo  ne  tegli,  nego  i  koji  mnogo  ne  vrijedi, 
i  iiopce  malen. 

aa)  0  grijehit,  iivredi  itd.  Grijeh  la- 
gahan i  malahan.  B.  Gradid,  duh.  80.  bto  jest 
lagahno  i  vrijedno  progtouja.  S.  Matijovi6  33. 
Ako  je  lagahna  zavidost,  jest  mali  grijeh.  87. 
Jer  so  ovi  grisi  cine  lagani,  lako  so  oprascaju. 
J.  Banovac,  razg.  193.  Jere  su  (grisi  mali)  la- 
gani i  odpustjivi.  M.  Zoricid,  osm.  28.  —  Bu- 
du6i  da  u  trgovini  ue  manka  bar  koja  laz  la- 
gana. F.  Lastric,  ned.  318.  —  Ako  bi  samo  jodnu 
zauSnicu  ili  ino  lagahno  uvridenje  ucinili.  S. 
Matijovii  34.  Lagahno  jo  uvridenje  koje  se  cini 
coviku  priprostitomu.    P.  Knozevi6,  osm.  80. 

bb)  0  pokori  (crkpcnoj,  osobito  kod 
ispovijesti).  Dajuci  lagahnu  pokoru  za  teske 
grihe.  Ant.  Kadcio  359.  Pop  lagane  ispovijedi, 
koji  na  ispovijedi  nareduje  lagane  pokoro.  M. 
Pavlinovic. 

fcj  0  holcsti  ili  0  dusevnome  osjccaiiu. 
Sada  6e  te  ovi  cas  uititi  lagahan  ogiiic.  M.  Div- 
kovid,  zlam.  69.  No  samo  za  rane  smrtne,  dali 
i  za  lagahne  nemoci.  P.  Eadovcic,  naoin.  34. 
1.  Strah  tezak,  2.  strah  lagahan  oli  ti  strah  ve- 
liki  i  mali.    Ant.  Kadoii  446. 

(Id)  0  cijeni.  Da  to  sutra  u  ovo  isto 
doba  bra§no  i  jeoam  za  jeftinu  i  laganu  cinu 
prodavati.  E.  Pavic,  ogl.  327.  Tako  postade 
brasno  i  jecam  za  laganu  cinu.    328. 

ee)  nopce.  Uzrok  je  lagahan.  I.  T. 
Mrnavid,  ist.  27.  Ne  htodi  joj  dati  toliko  la- 
gahnu prigodu  od  novoga  dobitja.  P.  Kadovcic, 
nacin.  72.  Vidi  svoga  odkupjenja  plod  savise 
lagan.  F.  Lastric,  test,  154a.  Svo  su  ostale  stvari 
vrimonite  i  kratke  i  zato  lagane  pram  vidnosti. 
od'  155.  Zudije  dakle,  koji  obicavau  u  lagani 
stvari  biti  sumiiivi.  E.  Pavic,  ogl.  626.  Easrden 
isti  Zelic  na  moje  lagano  pokarane  ocepi  se  od 
manastira.  G.  Zelid,  zit.  305.  —  Ako  no  prido- 
budes  mala  i  lagahna.    B.  KaSic,  nasi.  18. 

e)  levis,  inconstans,  mobilis,  u  prenese- 
nome smislu,  koji  se  lasno  mijena,  nestanovit. 

aa)  uopce.  Po  razlogu  i  po  zakonu 
sudite  a  ne  po  laganih  iliti  nestanovitih  prikaza 
samo.    B.  Leakovic,  nauk.  367. 

bb)  0  ccjadetii,  vidi  lakouman.  Oa 
hvalora  uzneses  i  budes  se  cudit,  ako  pak  po- 
tepes  tero  budes  kudit,  lagahan  se  hoc  zvat,  ne- 
stanovit u  sud.  M.  Marulid  146.  Cisto  svido- 
canstvo  dajes  od  tobe  onizijem  koji  te  sliSaju, 
da  si  cook  lagahan  jerbo  su  takove  tvoje  rijeci. 
M.  Eadnic  4271'.  Tko  odma  viruje  lagan  je  (,qui 
cito  credit  levis  est').  F.  Lastric,  svet.  18la.  — ■ 
Amo  moie  pripadati  i  ovo:  Tko  vjeruje  lasno 
lagahna  je  srca.    M.  Eadnid  506a. 

1).  facilis,  koji  biva  bez  truda  ili  bez  veli- 
koga    truda.    Da   joj  su   stvari  teske  lagahne,  a 


1.  LAGAllAN,  1,  b.  8 

trudiio  Insno.  B.  Gradi6,  djev.  73.  Srcu  kojo 
stoji  u  Bogu  svaka  mu  jo  stvar  lagahna  i  lasna. 
M.  Radnii  371«.  ObsluXivSi  samu  jednu,  te  la- 
ganu  zapovid  Boiiju.  F.  Lastrie,  test.  367".  Za- 
povidi  moje  za  obsluzeue  la^'ane  jesii.  M.  A. 
Re|kovi6,  sabr.  72.  S.  Kate  Sijenka  ve|age,  da 
dostojanstvo  i  lipost  jodne  du5o  taka  jest,  da  .se 
svaki  trud  tkoji  ae  ulagaSo  za  obratit  je  imadi- 
jage  Cinit  lagahan.  Blago  furl.  2,  18.  Kolika  jo 
bila  lasnost  no  sagriSiti  u  zapovidi  tako  laganoj. 
I.  Velikanovid,  uput.  1,  33.  Lagahan  nafiin  zi- 
yjenja  i  blazon.  I.  M.  Mattoi  76.  U  istinu  pomo6 
je  velika  i  steii  novae  lagana  prilika.  J.  S.  Rej- 
kovid  199.  —  Moze  znaiiti  gotovo  Hlo  i  ugodan; 
to  sc  istiie  u  ovijem  primjerima  dativom:  Lagau 
ce  se  put  nam  u6initi.  J.  Banovac,  pred.  85. 
Duzni  smo  ga  (zakon)  podpimo  obsluzivati,  ka- 
konoti  koji  je  ugodan  i  lagan.  F.  Lastrid,  ned. 
375.  Da  jim  se  ne  £ini  mucno  obsluzivane  uego 
lagano  i  slatko.  A.  KaniZlic,  uzroci.  139.  Bri- 
lienje  biti  6e  im  ugodno  i  lagano.  I.  Garanin 
21.  u  ovome  primjeru  prijedlogom  po  s  akuza- 
tivom:  A  vrag  mu  je  u  pomoci  bio  dok  je  lipSe 
stvari  izmislio,  koje  god  su  lagaue  po  tilo,  medu 
kojim  i  kolo  je  bilo.  M.  A.  Re}koTi6,  sat.  08". 
2.  adv.  Ulgahno  (lagano),  .^  glar/olima  Ho 
znaie  udarati,  biti,  znaii:  ne  jako.  —  Midim  da 
u  ovome  znacenu  pripada  amo  a  ne  pod  2.  la- 
gahan, jer  se  u  istome  smislu  upotrebjava  i  adv. 
lako.  —  Izmedu  rjeinika  u  MikaJiHU  (lagahno, 
lako,  polagahno  ,leviter'),  u  Belinu  (lagahno  ,leg- 
giermente'  ,leviter'  432-''-;  ,superficialmGnte,  cioe 
leggiermento'  ,leviter'  7181)),  u  Bjelo.^tjencevu  (la- 
gahno, V.  lahko  i  ostala),  u  Stulicevu  (,leviter, 
facile,  nuUo  negotio').  —  Komp.:  lagahnije  (u 
Stulicevu  rjeeniku).  Konopcici  sidedi  lagahno 
udarati.  B.  Kasid,  rit.  55.  Smrt  no  udara  la- 
gano. v.  DoSen  vii.  Koji  lagahno  se  udara  od 
biskupa  u  obrazu.  J.  Matovid  188.  Zausujudi 
nih  lagano^  po  obrazu.    I.  J.  P.  Lucid,  izk.  29. 

2.  LAGAHAN,  lagahna,  adv.  dem.  lagak,  kao 
1.  lagahan,  ali  .ve  od  toga  razlikiije  akcentom  i 
znacenem  (kad  se  sto  lako  mice,  ne  cuje  se  velika 
Hi  bas^nikakva  buka;  po  tome  adverab  lagahno 
znaii  sto  i  tiho;  ali  .se  Jos  da{e  islo:  uopce  ko- 
liko  se  sto  brie  mice,  biva  to  veca  buka,  po  tome 
ligahan  moze  dobiti  posve  suprotno  znacene  prema 
1.  lagahan,  1,  a,  h)).  —  Kad  se  ne  izgovara  h, 
glasi^  lagan,  lagana.  —  Bijetko  se  nalazi  adj., 
ali  cesto  adverab  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  2,  a); 
radi  rjecnika  vidi  2. 

1.  adj.  lentus,  tardus,  rijetko,  u  primjerima 
samo  ti  drugome  znacenu:  o  hodu,  kroku,  koji 
nije  brz.  koji  je  spor.  (Redovnik)  s  ocima  po- 
niznim  k  zemji  i  s  redovnickim  velicanstvom  i 
postenjem,  laganim  hodom  ...  L.  Terzid  335. 
Nijo  hide  dobitnici  vojsci,  ona  grade  krokom  la- 
gahnijem.    Osvetn.  7,  37. 

2.  adv.  lagahno  (lagano),  iesto  sloieno  .s  po: 
polagahno  (vidi).  —  Izmedu  rjeinika  u  Mika- 
(inu  (lagahno,  tiho  ,remisse,  leviter,  plaoide'),  u 
Belinu  (lagahno  ,adagio,  cioe  lentamente'  ,cunc- 
tanter'  29|-'),  «  Bjelostjencevu  (kajkavski  legehno, 
tiho  ,placide,  remisse'.  v.  lehko),  u  Voltigijinu 
(lagahno  jleggermente,  adagio'  ,langsam'),  u  Vu- 
Icovu  (lagano  ,leise'  jleniter'). 

a.  0  zvfku,  glasu,  buci,  tiho.  Meni  javor 
suh  prisapta  lagahno.  M.  Vetranid  2,  86.  Pitao 
lupe2  lupe/.a:  ,Kako  tako  lagahno  razbijas  vrata, 
da  36  ne  duje  r"  Nar.  prip.  vrd.  217.  Sdepan 
6emu  lagahno  (odvrati).    S.  :^ubiga,  prip.  107. 

b.  0  micanu,  ne  brzo.  Po  kojoj  demo  (.ikali) 
lagano  uzadi.  I.  Andic,  svit.  232.  Ono  §to  vijest 
lagahno  zafiela,   ne  znade  sahraniti  jezik  koji  je 


I)  LAfiANSTVO 

br/.i.  M.  Ivadiiid  427'>.  On  lagahno  sve  zavoje 
uzo  odvijat.  P.  Kanavolid,  iv.  578.  Saviso  la- 
gano idnde.  F.  Lastrid,  to.st.  157b.  Jer  lagano 
ne  gamine.  V.  Do5en  192".  On  lagano  opet  hodi 
(magarac).  212b.  Onda  majka  ustane  lagano. 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  C()b.  Suuco  lagano  postu- 
pajudi.  K5'>.  Ne  trkom  i  naglo  nego  tiho  i  la- 
gano. I.  Velikanovid,  uput.  3,  302.  Lagano  po- 
lagano  sve  to  gori  biva.  JJ.  Obradovid,  basno. 
•141.  Neg  lagano  da  vuku  Sikara.  J.  S.  Relkovid 
156.  Kad  magarac  uz  brdo  ide,  lagano  ido;  ali 
kad  so  okrono  niz  brdo,  sve  se  proraede.  Nar. 
posl.  vuk.  118.  Ko  lagano  ide,  dale  do  otidi. 
144. 

LAGAHAT,  lagahta,  adj.  dem.  lagak,  isporedi 
1.  lagahan.   —   U  dva  pisca  cakavca  xvi  vijeka. 

a.  adj.  i>ati  mu  pokoru  malahtu  i  lagahtu. 
S.  Budinid,  ispr.  32.  Jaram  Isukrstov  sladak  i 
lagahat.    Nauk.  brn.  8a. 

b.  adv.  Sagresuje  lagahto  i  vaodav}ivo.  §. 
Budinid,   sum.   190a. 

LAGAHNOST,  lagahnosti,  /.  osobina  onoga 
sto  je  lagahno  (vidi  1.  lagahan).  —  Bez  h:  la- 
ganost.  —  Od  xvii  vijeka  (vidi  kod  e),  a  izmedu 
rjeinika  u  Mikafinu  (lagahnost  kod  lakost),  u 
Belinu  (lagahuos  ,leggier62za'  ,lGvitas'  432*;  ,agi- 
liti'  ,agilitas'  52b),  ,j  Bjelostjencevu  (kajkavski 
legehnost  ,Ievitas'.  v.  lehkoda),  u  Stulicevu  (,\e- 
vitas,  inconstantia  etc.').  u  Voltigijinu  (,legge- 
rezza'  .leichtigkeit'). 

a.  vidi  1.  lagahan,  1,  a,  b)  uopce.  Treda  ti- 
lesa  s]avm(h)  izvrstitost  jest  laganost  ili  hitrost. 
ovo  do  reci  da  do  tako  bit  lagana  i  hitra  da  u 
jedno  trenutje  oka  modi  ce  s  jednoga  kraja  svita 
dod  na  drugi.  J.  Filipovid  1,  224a.  (Va.ie  tijelo 
u  raju)  imat  ce  na  sebi  sve  urese  jednoica  tijela 
blazenoga,  .  .  .  naglos  aliti  lagahnos,  toga  radi 
mod'  de  u  jedan  cas  odlecet  s  jednoga  kraja  od 
svijeta  na  drugi.    D.  Basid  312. 

b.  vidi  1,  a,  b)  gg).  Cetvrto  im  poda  jednu 
hitrost  i  lagahnost  priveliku  za  diniti  dobro  a 
bizati  zlo.    I.  T.  Mrnavid,  ist.  1699.  162. 

c.  vidi  1.  lagahan,  a,  f)  aa).  Jeda  li  du  za 
to  grije  male  ciniti,  jere  su  lagani  i  odpustjivi! 
ta  za  to  uzdam  se  ne  ciniti  i  zasto  su  lagani, 
jer  poradi  niove  laganosti  lako  cu  sebo  pridobiti 
i  napastovana.    M.  Zoricic,  osm.  28. 

d.  vidi  1.  lagahan,  1,  a,  g)  bh).  Ucini  me, 
Gospodine,  . . .  obrtna  bez  lagahnosti.  M.  Albert! 
431. 

e.  vidi  1.  lagahan,  b.  Tada  bismo  poslije 
svaka  diniti  mogli  s  lagahnosti.  B.  KaSid,  nasi. 
18.  Zafina  kojom  se  sve  mucnosti  nase  u  lak- 
sinu,  gordino  u  slatkost  i  tezino  u  laganost  obra- 
daju.    F.   Lastrid,  svet.  6*. 

LAGAHSTVO,  n.  u  Stulicevu  rjeeniku  uz  la- 
gahnost. —  nepouzdano. 

LAGAK,  vidi  lak. 

lAgALA,  n.  pi.  izmislena  rijei  u  naroduoj 
pricici  nasega  vremena,  koja  bi  znacila:  orude 
Hi  alati  za  lagane.  —  Akc.  se  mijcna  u  gen.  la- 
gala.  —  U  VukovH  rjeiniku:  ,das  liigenwerk- 
zeug,  die  liigonmittol'  ,iustrumenta  mendacii'. 
, Ostala  su  mi  lagala  u  selu,  nego  daj  mi  kola  i 
volove  da  ih  donesem,  pa  cu  ti  onda  lagati  ko- 
liko  ti  drago'  (pripovijodaju  da  je  nekakav  laza 
odgovorio  caru,  kad  mu  je  car  rekao:  ,Kad  se 
tako  }udi  tuze  da  mnogo  lazes,  dede  da  vidim 
moze§  li  meni  sto  slagati'.  I  car  mu  dao,  te  tako 
i  nega  prevario). 

LAGAN,  vidi  1.  i  2.  lagahan. 

LAGANSTVO,  n.  vidi  lagahnost.  —  Kaiineno 


LAGANSTVO 


1.  LAGATI,  I,  a,  a)  ua). 


od  lagan  (vidi  1.  lagahan).  —  Na  jednome  mjcstii 
XVII  vijeka  u  pisca  Bosnaka.  Laganstvo  ("-ini 
stvar  uza6i  gori.    I.  An6i6,  vrat.  199. 

LAGANE,  n.  djelo  kojijem  se  laze,  vidi  laz. 
— •  Stariji  je  oblik  laganje.  ■ —  Izmedti  rjecnika 
«  Mika(inii.  (laganje,  laX  ,mendacinm,  falsum, 
falsitas'),  i  u  Vukovti,  Grih  od  laganja.  M.  Ma- 
ruli6  2(i(>.  Kadi  bo  je  velo  govorenja,  tu  je  dosti 
laganja.  Transit.  91.  Placam  ga  (dug)  svaki 
dan,  dim  ti  brez  laganja.  P.  Hektorovic  60.  Od 
laganja,  la?.a,  vuhvosti  ...  B.  Kasid,  zrc.  130. 
Jezik  od  svijeta  jest  laganje.  M.  Eadnii  289l>. 
Ne  mogu  covjeku  nauditi  neprijateji  osobito  la- 
gaiiem  i  opadaiiem.    Vuk,  rjeftn.  kod  vilino  sito. 

LAGARIJE,  /.  pi.  last.  —  Nacineno  tudijem 
iiastdvkom  Hi  tal.  eria.  Hi  nem.  erei.  —  U  iiase 
urijcmc,  a  izmecta  rjecnika  u  Vukovu  (,die  liigen' 
,mendacia').  I  da  napuni  punu  torbu  lagarija. 
Srp.  zora.  god.  1,  sv.  5,  str.  102. 

LAGASAN,  Hlgasna,  adj.  vidi  1.  lagahan.  — 
Od  xviii  vijeka,  a  izmedu,  rjecnika  u  Stiilicevii 
(.lagasan,  lagasno,  v.  lagahan  etc.). 

1.  adj. 

11.  vidi  1.  lagahan,  1,  a,  a).  Sud  vode  kad 
prolijemo  lagasau  se  ucini.  S.  Margitic,  fala. 
250.  l^vibav  ciui  da  je  lagasan  jaram.  26.8.  La- 
gasna  slamka  bijase  s.  Mihoil.  ¥.  Lastric,  test. 
250b.  Rika  ostav|a  po  zem[i  stvari  teske  a  la- 
gaSne  nosi.    ned.  252. 

b.  vidi  1.  lagahan,  1,  a,  d).  (Svist)  sum- 
niva  jest  maknutje  suda  od  lagasiii  ukazaua  i 
skupjaiia  na  sumiieno  malo  ne  od  svako  stvari. 
S.  Badrii,  prav.  nac.  45.  Malasna  se  i  laga§na 
cini  ona  misa',  kojano  donosi  onu  il'  onu  stvar 
u  )iamet;  ma  da  poznamo  zla  i  statu  koju  uzro- 
kuje  u  dusi,  umili  bismo  se  ciivat.  J.  Banovae, 
prod.  17. 

C.  vidi  1.  lagahan,  1,  a,  e).  Zasto  je  pro- 
mjonjiv,  izprazan,  lagasau  (avijet).  M.  Eadnii 
1941-. 

d.  vidi  1.  lagahan,  1,  b.  Lagasno  jest  tr- 
plenje.    S.  Badric,  prav.  nac.  34. 

2.  adv.  lagasno.  —  U  Stulicevu  rjecnika  kod 
lagasan. 

1.  LAGATI,  liizem,  iiii/)/.  kazivati  neito  sto 
nije  istinito  s  namjerom  da  .se  prevari  onaj  ko- 
jemu  .se  kazuje.  —  Prvo  -a-  utoji  mj.  negdasnega 
b,  praslavenskoga  i..  —  Akc.  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  impf.  lagah,  ii  ger.  praes.  liizuci,  u  part, 
praet.  jxxss.  Uigan ;  u  ostalijem  je  obliciina  onaki 
kaki  je  u  inf.  —  Eijel  je  praslavenska  (Ibgati), 
isporedi  stsluv.  1-igati,  riis.  .ii-aTi.,  ce.i.  Ihati,  j}o(. 
Igai.  —  Korijen  je  lug  (da  je  indoevropski,  bio 
bi  high)  i  nalazi  se  samo  u  balticko-slovenskijem 
i  germanskijem  jezicima,  isporedi  lit.  lugniti, 
lunginti,  got.  lingan,  anglosaks.  leogan,  engl.  lie, 
stvnem.  liogan,  nonein.  liigen.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Mikalinu  (lagati,  slagati  ,mentior,  emen- 
tior,  mendacium  dico'),  u  Belinu  (,buggiare,  dir 
buggia,  mentire'  ,mentior'  152*),  u  Bjelosljencevu 
(lazem,  spe(avam  laz  .mentior'),  u  Jambre.sicevu 
(lazem  , mentior'),  tt  Stulicevu  (,mentiri,  menda- 
cium dicore'),  u  VoUigijinu  (,bugiare,  luentire' 
jliigeu'),  «.  Vukovu  (1.  , liigen'  , mentior'.  2.  na 
koga  ,einen  verleumden'  , mentior  in  quem'),  u 
Danicicevu  (Ibgati  ,raentiri'). 
].  aktivno. 
a.  nema  objekta.  Hi  sto  je  uprav  nepre- 
lazni  glagol  (biti  lazivj.  Hi  sto  se  objekat  ima  u 
misli. 

)i)  u  pravome  S7iiislu,  sitbjekat  je  ce(ade 
Hi  sto  se  kao  cejnde  misli. 

a<i)    uopce.    Izbnadoste    da   je   Ibgalb 


kako  zaib  clovekb.  Spom.  sr.  1,  Ho.  (141  ll).  La- 
ieSi ;  sin  moj  u  jistinu  zive.  Zadar.  lekc.  12. 
3reg.  3,  22.  Lazes  ti;  sin  moj  zivo.  Bernardin 
53.  Lazes  ;  sin  moj  ziv  je.  N.  Ranina  71a. 
Bog  .  .  .  zna  ...  da  (ja)  ne  lazu.  Bernardin  20. 
pauI.  2cor.  11,  31.  Bog  zna  da  ne  lazem.  N. 
Eaiiina  35*.  Proklese  starac  6ud  kino  su  lagali. 
M.  Marulic  91.  (Vrag)  more  lagati.  Narufin. 
19t>.  LaJ.es,  Kaine,  lazes.  51b.  On  sam  ki  ne 
laze.  sob.  Ne  laze  i  ne  krade.  Korizm.  77^'. 
Njeki  laze  za  hitros,  ali  za  glumu.  Zborn.  5a. 
Ovdje  trjeba  lagat  i  ucinit  veliko  srce.  M.  Dr- 
zic  232.  Nekoji  na  ovo  lagase.  S.  Budinic,  sum. 
90a.  Jedno  misli,  drugo  cini:  vara,  izdaje,  laze 
i  hini.  I.  Gundulii  2'22.  Tko  laze,  vrag  na  nemu 
jase.  (D).  Poslov.  danic.  Tko  na  sudu  zvan  za 
svidoka  povojno  laze  i  sakriva  istinu  ...  A. 
Bacio  129.  Jedan  se  ofiito  naucio  sve  Bogom 
kleti,  lagati,  psovati.  J.  Banovae,  pred.  122.  Ne 
kuni  se,  laz>i6i,  imenom  mojim.  F.  Lastrii,  ned. 
114.  Lazac  vistije  laze  od  vraga.  V.  Do§en  v. 
Cineci  siromah  Vladimir  da  misnici  a  iiavlastito 
biskupi  lagati  ne  znadu  .  .  .  And.  Kacid;  razg. 
35.  J^azudi  i  varajudi  biskupa.  M.  Dobretid  307. 
Onaj  laze  koji  meni  kaze;  onaj  la2e  a  ja  pola- 
gujem.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  60.  Bre  ne  lazi,  crni 
Arapiue !  2,  .398.  Sam  ti  kaze§  da  ti  javno  la- 
zes. 4,  370.  Misli  Ture  sto  de  i  kako  ce,  laze 
Doko  al'  ne  laze  Doko :  ,Taman  laze,  vsi  mu  je.li 
majku!'  4,476.  Dobro  lazi,  a  krivo  se  kuni.  Nar. 
pjes.  juk.  204.  Ako  laze,  brada  mu  ne  smeta  (mlad 
je,  moze  mu  jos  podnijeti;  jer  je  staru  coeku 
osobito  sramota  i  grehota  lagati).  Nar.  posl.  vuk. 
5.  Ko  rad  laze  rad  i  krade.  152.  Laze  i  kad 
se  Bogu  moli.  Lazo  laze,  a  Mato  maze.  (Jedau 
laze  a  drugi  polaguje).  Ifi5.  Tako  pokajniee  za 
mnom  do  vijeka  ne  lagale!  (.  .  .  Ovaj  veli,  ako 
se  krivo  kune,  da  bi  u  negovu  rodu  niko  niSta 
ne  udinio  Sto  bi  vajalo  hvaliti,  nego  pokajniee 
sve  da  bi  lagale).  308.  Kazuj,  Duro,  i  nemoj 
lagati.  PravdonoSa.  1852.  1.  Custe  li,  gospodo, 
ovu  guju  kako  slicno  laze?  31.  Lagati  ni  va- 
rati.  V.  Bogisid,  zborn.  453.  —  Uz  glagol  moze 
biti  i  dativ  kojijem  se  kaze  s  kijem  se  govori  kad 
se  laze,  koga  lioie  da  prevari  lazac.  Hi  na  ciju 
se  stetu  Hi  uvredu  laze.  Sad  ,nam'  ne  lazi,  zad 
ti  nije  lagati.  M.  Vetranid  2,  126.  Lazes,  ne- 
bore,  sam  tebi  i  Bogu.  Michelangelo.  70.  A  iz- 
uutra  tebi  la?,e,  i  snuje  ti  sto  prijevara.  J.  Ka- 
vanin  35a.  Laze  Bogu.  J.  Banovae,  pred.  82. 
Misliti  do  da  im  lazcS.  V.  Dosen  .32a,  Pak  ne 
misli,  da  ti  lazem.  257a.  Poce  ga  moliti,  da  sade 
s  liime  besiditi  od  stvari  od  krajestva  riogova 
lazudi  mu  i  dajudi  tvrdu  viru.  And.  Kacid,  razg. 
34.  Neg  virujos  §to  ti  ona  kaze  i  pladudi  u  ki- 
jeru  laze.  M.  A.  Rojkovic,  sat.  lr>^.  Laze  ne 
judma  ma  Bogu  istomu.  F.  Matovid  497.  I  po- 
glodaj  u  Grahovo  ravno  pa  ces  vidjet,  laze  li  ti 
vila.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  453.  Laskahu  mu  ustima 
svojima  i  jezikom  svojim  lagahu  mu.  D.  Danidid, 
psal.  78,  36.  —  Lagati  u  svoju  glavu  isprva  je 
ziiacilo  (po  biblijskome  mentitus  es  in  cajjut 
tuum.  dan.  15,  55.  59)  lagati  na  svoju  dusu,  na 
svoju  stetu,  na  svoj  grijeh,  poslije  je  dobilo  zna- 
cene:  bezocno  lagati.  U  jistinu  lagal  jesi  u  glavu 
tvoju.  Bernardin  51.  dan.  13,  55.  U  isto  lagao 
jesi  glavi  tvojoj.  N.  Ranina  68b.  Ja  ti  odgo- 
varam  i  velim  da  lazes  u  glavu  tvoju.  M.  Div- 
kovid,  bes.  137—138.  U  glavu  si  lagal.  D.  Ba- 
rakovid,  jar.  70.  Lazes  u  glavu  ,menti  per  la 
gola'  ,mentiris  impudenter'.  A.  d.  Bella,  rjecn. 
481b.  —  oiiy  je  drugo  znacene  i  kod  lagati  gla- 
vom.  A.  d.  Bella  481b.  —  lagati  u  svoje  grlo 
(tal.  mentire  per  la  gola).  Ja  sam  lagala  v  mojo 


I.  LAGATI,  1,  a,  a)  aa).  8' 

srio.  Korizui.  81l>.  —  laxati  posred  usta.  Svo 
tjj  lii/.os  posred  usti,  na  Tiojano  sto  govoris.  G-. 
Piilmoti6  2,  148.  lja2oS  posrod  usta  ,menti  por 
la  ffola'  ,mentiris  impudenter'.  A.  d.  Bella,  rjofin. 
■181''.  —  Stiino  je  tome  i  oi'o:  Mnogi  laXci  josu 
Kori  nego  djavao  Aihov  otac,  koji,  kada  doneso 
la/,  na  svijet.  i  privari  Evu  nasu  majku,  slaga 
s  priobnvzei'iom  nlizavSi  u  zmiju  nemaju6i  usu- 
deiW  lagati  na  obraz  3  obrazom  s  licem  odkri- 
venijom.  M.  Radnic  288l>.  Mialis  da  to  oni  vara, 
iV  u  o6i  da  ti  laXe.  V.  DoSon  '256l>.  Ali  laze 
sebi  u  o6i  mjesto  da  prizna  svoje  bezakoiie.  D. 
Danicii,  psal.  36,  2. 

bb)  s  nekijem  se  prijedlozima  istice  o 
koine  se  zlo  (lahio)  Ho  kaze,  isporedi  klevetati, 
opadati,  paAkati.  ana)  s  prijedlogom  na  i  aku- 
zativom.  Starci  lagaSo  na  Suzanu.  M.  Marulid 
96.  Kako  psi  laju,  na  meuo  lazudi.  M.  Votrani6 
1,  4.')4.  Na  druga  lagati.  §.  Budinic,  ispr.  78. 
Ako  lazu  na  one  od  svoga  oficija.  I.  Dr?.i6  309. 
Nemoj  lagati  na  tvoga  iskrnega.  I.  Anfiid,  vrat. 
34.  Na  I'lega  laze  i  ogovara  ga.  B.  Leakovid, 
nauk.  362.  Na  to  rozu  sn  lagali.  Ja6ke.  9.  Da 
no  lazu  jedan  na  drugoga.  Vuk,  dan.  4,  5.  Na 
mono  lazu  i  opadaju  me.  Vuk,  odbr.  od  ruz.  14. 
—  bbb)  s  prijedlogom  protiva  (ii  primjeru  s  da- 
tivom).  Lazuci  protiva  liomu.  And.  Kaoid,  kor. 
342.  —  ccc)  s  prijedlogom  za  i  instrumentalom 
(kod  toga  se  istice  da  celade  ne  cuje  sto  se  o 
nemu  laze).  Tako  se  ova  kuzna  bolest  uzmnozala, 
da  se  ne  mozo  dvoje  sastati,  ako  za  trecim  ne 
lazu.  J.  Banovac,  pripov.  160.  Noka  kuji  on 
jezik  zaveze,  da  za  drugim  drugi  put  ne  laze. 
M.  A.  Eelkovid,  sat.  D4b. 

cc)  u  dva  pisca  xviii  vijeka  ima  la- 
gati od  s  genetivom  (mj.  o  s  lokativom)  ■  kod  toga 
se  ne  misli  na  opadane.  To  i  vrsni  judi  cine,  nit' 
se  fale,  nit'  se  cine,  dali  samo  dila  dine  od  kri- 
posti  vrsno  cine ;  pak  .se  vedma  s  tim  ukazu,  nog 
od  sebe  koji  lazu.  V.  Do§en  40ti.  Jeda  1'  mane 
}udi  kaze,  il'  jeda  li  vedma  laze  od  zakona  (Bo- 
ijcga)  i  visine  nog'  od  krdja  i  nizine  ?  2.56l>. 
Krivu  svjedozbu  zove  aposto  ako  bi  kojigod  la- 
gao  od  Jesukrsta  i  sto  se  cijeni  da  se  pristoji 
negovoj  pofali.  J.  Matovid  408.  —  U  jednome 
primjeru  ima  i  prema  s  dativom  (zakonu),  gdje 
ovaj  prijedlog  maze  znaciti  da  se  govori  sto  nijc 
u  zakonu  nego  suprotno,  ali  i  kod  toga  se  ne 
misli  na  opadane:  Prenajgorija  lai  jest  od  ne- 
milosti  kada  kojigod  laze  prema  zakonu  oli  od 
zakona.    J.  Matovid  411. 

b)  nije  u  pravome  smislu,  jer  se  ne  misli 
na  neistinite  ,rijeci',  te  znaci  sto  i  varati,  Hi  (kod 
bb))  preneseno  je  od  ce]adeta  na  usta. 

aa)  subjekat  je  celade,  ali  glagol  nijc 
u  pravome  smislu  jer  ,ie  istice  lagane  djelom,  a 
ne  rijecima.  Zasto  bi  oba  lagala,  jedan  z  dilom, 
a  drugi  s  ridma.  M.  Dobretid  32.  —  Amo  moze 
pripadati  i  ovo,  premda  je  gramatikalni  subjekat 
skazanje:  Milos  velijeh  vole  kaze;  al'  skazauje 
'e  neveselo,  kad  u  djelu  vedkrat  laze.  J.  Ka- 
vanin  80b. 

bb)  subjekat  su  usta.  Usta  koja  lazu 
ubijaju  duSu.    A.  Badid  131. 

cc)  subjekat  je  crna  tmina  (pakao). 
Nered,  sila  i  privara  kad  je  kod  kog  poglavara, 
ne  dobiva  to  s  visine,  dal'  iz  erne  ima  tmine, 
koja  §to  god  kome  daje,  vara,  laze  i  izdaje,  .  . . 
laze  opet  gospodaru  laz  nudedi  i  privaru  da  mu 
tmina  raoze  dati  oblast,  krivo  pak  vladati.  V. 
Dosen  232b. 

lid)  subjekat  je  iivotina  (u  drugome 
primjeru  i  rog).  Jer  ni  jato  od  zviradi  o  zlu 
svakom  sve  ne  radi :  ...zmija  ko]o,  al'  ne  krade ; 


2  2.  hAOATI 

ris  lagati  |ut  no  znado  ...  V.  Dosen  43''.  Ako 
koza  la/.o,  rog  no  laze.  (Vaja  da  je  noko  bijudi 
kozu  odbio  joj  rog,  pa  se  poslije  odgovarao  da 
nije  istina).    Nar.  posl.  vuk.  .5. 

ee)  subjekat  je  -ito  umno  Hi  uopce  Ho 
tiezivo.  u  naj  prvijem  primjerima  misli  se  na  na- 
mjeru  da  se  prevari,  u  ostalijem  ne.  Da  b'  so 
koje  judsko  tilo  tako  bisno  pomamilo,  to  da 
strana  strani  laze  i  opako  stvari  kaio ...  V.  Do- 
Sen  137''.  —  Do  tada  ue  znaju  gdi  to  pojt  na 
strazu,  nogo  se  zdribaju,  da  zdribi  ukazu.  svak 
boju  i  drazu  obrat  bi  hti'  sobi,  dal'  Xdribi  no 
lazu,  of  meni,  ta  tebi.  D.  Barakovid,  vil.  109. 
—  Ovo  misli,  pak  de§  znati,  da  svlt  node  vi£o 
dati  neg  san  daje,  koji  laze  kad  nasasta  blago 
kaze.  V.  DoSon  76-'.  —  Obraz  ti  kaze,  a  djolo 
no  la5.e.  (U).  Poslov.  danid.  —  Pokli  moje  o6i  i 
mojo  usi  laXu.  M.  DrXid  181.  .Teli  istina  ovo, 
ali  mi  ooi  lazu?  222.  Da  pameti  o6i  lazu.  V. 
Dosen  56*.  Trista  puta  oko  lazo,  i  na  krivo 
stvari  kaze.  2.57b.  §tap  nalomjen  oko  kaze;  al' 
je  cio;  indi  laze.  258a.  —  Jer  u  Aomu  ka  se 
pazi  slika  majke  tvoje  ne  laze.  P.  Kanavolid,  iv. 
442. 

b.  .s  objektom. 

a)  objekat  je  ono  neistinito  Ho  se  rije- 
cima kaze. 

aa)  objekat  je  akuzatii)  koje  zamjenice 
Hi  samoga  supstantioa  laz.  Ovo  sto  govore  nije 
istina,  pace  da  stvar  mnogo  inaka  jest  od  onoga 
Sto  oni  lazu.  §.  Budinic.  sum.  32-i.  Onda  doso 
pocne  kojesta  lagati.  Nar.  prip.  vuk.  202.  >Sto 
je  tuzbe,  biva,  laga  raja.  Osvetn.  4,  15.  —  Da 
on  tamne  lazi  laze  (vrag).  V.  DoSen  141b.  — 
Amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer:  I  prem 
mnogu  da  did  lazo,  baba  voli:  ,Pravo  kaze'.  V. 
Dosen   165b. 

bb)  mjeHe  objekta  ima  podlozna  re- 
cenica  s  da.  Lazud  niSta  da  nejmade.  V.  Doson 
561'.  I  od  bludnog'  smrada  laze  da  je  sladi  od 
posteha  .  .  .  83 — 84.  —  Da  so  paraet  mista  gane 
i  coviku  lagat  stane  da  gdi  god  je  do  sad  bio, 
sto  je  cuo  il'  vidio,  da  on  nije  tu  ni  bio,  dali 
da  je  samo  snio.    137b. 

b)  simulare,  u  prenesenome  smislu,  pre- 
tvarati  se  Hi  pretvarati  Ho  na  sebi;  objekat  je 
ono  Ho  se  pretvara.  Lazu  lice,  lazu  glavu,  lazu 
dune  svoga  krila.    A.  Gledovid  283b. 

c)  dissimulare,  u  prenesenome  smislu,  sa- 
krivati;  objekat  je  ono  Ho  se  sakriva.  Zemja  za- 
snidena  pod  dudom  tolikim  drhce  uztrosana  tru- 
som  cudolikim,  tresud  se  iza  dna  gorkosti  no 
lazo,  gorkom  tugom  jadua  bolest  svoju  kaze.  I. 
T.  Mrnavid,  ist.  182.  Tih  bogatstvo  jos  ne  lazu 
hize  ke  so  riiove  kaXu.  J.  Kavaiiin  101".  —  Amo 
moze  pripadati  i  ovaj  primjer,  u  kojemii  se  pri- 
jeoarom  kaze  ono  Ho  nije.  Da  (oci)  od  zmije 
ribu  lazu.    V.  Dosen  137b. 

tl)  objekat  je  celade  kojemu  se  govori  Ho 
nije  istina,  Ho  se  vara.  —  U  narodnijem  pjes- 
mama  nasega  vremena.  Od  nas  pesma  a  od  Boga 
zdravje.  Nas  lagali,  mi  polagujemo.  Nar.  pjos. 
vuk.  2,  60.  No  je  Doko  odigledna  kurva,  sto  te 
lazo  te  ti  blago  mami.  4,  493.  —  Prema  preda- 
snijem  primjerima  moglo  bi  i  ovdje  tebo  biti  aku- 
zativ:  Tebe  laze  Malovidu  Doko.  Nar.  pjes.  vuk. 
4,  474.  Laze  tebo  Malovidu  Doko,  laze  Doko, 
da  mu  blaga  date.    4,  475. 

2.  sa  se,  pasivHO.  Sve  se  ovo  od  ne  kaze, 
sve  ovako  jeli,  nije  li?  ja  mnim  mnogo  da  se 
laze,  nu  se  istiue  vele  veli.  I.  Gundulid  302.  — 
Bez  subjekta.  Moze  se  )udem  lagat,  a  Bogu  ne 
moze.    (D).  Poslov.  danid. 

2.  LAGATI,  lagam,  ijnpf.  sldgati.  —  U  Stuli- 


2.  LAGATI 


LAGODITI    1,  c. 


cevii  rjccniku:  ,accumulare'  s  dodatkoiu  da  se  na- 
hodi  u  pisca  Barakoviia  (?).  —  nepoiizdano. 

LAG-ATOE,  m.  imc  mjestii  u  Srhiji  u  okrugu 
podrinskoine.  Zeraja  zovoraa  Lagator  Sr.  nov. 
1S69.  101. 

LAGAV,  lagva,  m.  drveni  snd,  kaca,  hacva, 
bure.  —  Od  nem.  (havarskogn)  lage.  —  isjxircdi 
lagva.  —  Od  xviii  vijeka  u  nascmii  Jezikti,  nli 
inoze  biti  mnoyo  starija  rijec,  isporedi  ccs.  Idhev, 
pti}.  lagiew.  —  U  kajkavaca  i  u  Istri  (s  kajkav- 
skijem  oblikoin  lagov).  —  Ismedu  rjecnika  u  Bje- 
lostjencevu  (u  latiuskome  dijehi) :  lagov  kod  ,do- 
liiim'  !)dje  se  naj  prije  nnhodi,  i  u  Jambresicevii 
(ii  latiuskome  dijelu) :  veliki  lagov  kud  .dolium'. 
Dokotal  jo  lagev  vina.  Nasa  sloga.  god.  13,  br.  2. 

LAGIN  GROB,  m.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
sabalkome.  Vinograd  kod  Lagina  Groba.  Sr. 
nov.  1873.  235. 

LAGIN.A,  /.  polak^ane,  polastica.  —  U  nnse 
tmjcme  u  Istri  (gdje  je  i  prczime,  vidi  na  kraju). 

—  Postaje  od  lagak  (vidi  lak).  Ja  sam  se  nado- 
jala,  da  ces  ti  meni  laginu  delat,  hcerko  moja. 
Nar.  pjes.  istr.  5,  13.  Lepo  jo  bit  na  lagiiio 
t.  j.  no  imati  nikakva  posla,  biti  bez  brige.  na 
Rijooi.  F.  Pilepic.  Lagiria  ,l6vamen;  nom.  propr. 
fam.'.    D.  Nemanid,  cak.  krcat.  stud,  iftsg.  43. 

L.AGITI,  lagim,  imjif.  lagati,  nli  Icao  demi- 
nutiv  I  vece  u  sali  nego  ozbilno.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  dim.  v.  lagati. 

1.  LAGNUTI,  lagiiem,  impf.  vidi  1.  lagati: 
oblik  je  pcrfektican,  ali  je  u  jedinome  primjeru 
smisao  imperfektivan.  —  U  narodnoj  pjcsmi  xvi 
vijeka.  Dvije  sta  mi  so  na  vodi  karalo,  karavsi 
se  su  vjodri  udarile;  jedna  mi  drugoj :  .Novjer- 
nice  moja,  zac  mi  s'  vazela  moga  ]ubidraga?' 
,LagneS  mi,  lagnes  kako  huda  glava,  ja  ti  sam 
hrabra  i  od  prije  znala'.  u  b.  Moncetio — D.  Drzic 
.510. 

2.  LAGNUTI,  lagtiem,  /)/.  vidi  laknuti.  —  U 
nase  vrijtme  u  iigarskijeh  Hrvata.  Lipo  je  tu 
zemju  kopat,  jos  jo  lipso  s  perom  pisat  nog 
s  motikum  zem|u  kopat.  od  motike  ruke  muknu, 
ruke  muknu  u  ramenih ;  a  od  pora  ruke  laguu, 
ruke  lagnu  u  ramenih.  Lipo  jo  tu  travu  ko.sit, 
joS  je  lipse  vince  piti  nego  s  kosom  travu  ma- 
hat,  od  koso  ti  nogo  muknu,  noge  muknu  u  ko- 
lenih;  a  od  vinca  noge  lagnu,  noge  lagnu  u  ko- 
lenih.    Jacko.  240. 

LAGNICA,  /.  goruce  droo.  na  liijeci.  F.  Pi- 
lepic. 

LAGOBORCI,  Lagoboraca,  m.  pi.  mjesno  ime, 
vidi  u  Danicicevu  rjecniku:  Lagoborbci,  solu  jo 
Vilskoj  isla  meda  ,na  Pribisajb  prbstb  koji  jestb 
nadb  Lagoborvce'.  M(on.  serb.  144  god.  1319). 
vaja  da  je  pogrjaska  sto  stoji  ,v'  iza  ,r'. 

LAGODA,  /.  ovu  rijec  i  driigc  .Ho  su  od  iste 
osnove  nije  svagda  lako  razuinjeli,  jer  se  javlajii 
u  razlicnijem  (u  dobrijem  i  h  zlijcm)  smislima. 

—  Mislim  da  bi  osnoci  lagod-  bio  smisao  naj 
stariji:  mir,  mirnoca,  iz  kojega  sc  mogit  razviti 
znaicna  u  dobru  sniislu:  last,  udobnost,  iigod- 
nost,  umjerenost  itd.;  u  zlu  smislii:  slabost,  odakle 
i  ohijest  i  zloba.  —  liijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi nslov.  lagoda,  slabost,  nevrijcdnost,  zloca, 
obijest,  malorus.  .laro.vi,  mir,  mirnoca,  ces.  la- 
hoda  ,lieblichkeit,  siissigkeit,  anmuth,  das  sanfta 
wesen'  ,dulcor,  duloedo,  suavitas,  iuounditas' 
(Jungmaun).  —  U  nasemu  jeziku  u  dva  primjera 
iz  Istre  xvii  vijeka  i  nasega  vremena.  —  U  pr- 
vome  kao  da  znaii:  last,  odmor,  oblaksavane,  a 
u  driigonie:  last,   udobnost.    Molitva  jest  pomo6 


(lii.si,  lagoda  tola.  F.  Glavinic,  cvit.  115'».  LSI- 
goda  ,commoditas'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud, 
ifortsg.  32. 

LAGODAN,  lagodna,  adj.  postaje  od  lagoda  * 
nalazi  se  u  razlicnijem  znaceilima.  —  liijec  je 
praslavenska,  isporedi  st-'ilov.  lagodbn-h  , conve- 
niens' ;  nslov.  lagodon  ,sacht,  mild ;  bequem  ; 
ivertlos,  schlecht,  ilbol,  nichtsnutz,  boso;  ausge- 
lasson'  (Pletorsnik) ;  ce.s.  lahodny  ,liebUch,  an- 
gonohm,  golind,  sanft,  mild,  annehmlich,  an- 
muthig,  glatt;  sanft'  ,suavi3,  affabilis;  in  malara 
partem:  blandus'  ,schmeichleri3ch;  zart,  vorzar- 
telt,  passend,  boquem' (Jungmann) ;  poj.  lagodny 
, sanft,  geliud'  (Linde). 

1.  adj. 

a.  ugodan,  iidoban.  Lagodnu  i  svotlu  (be- 
sjedu)  stvoril  jest.  Anton  Dalm.,  nov.  tost,  prad- 
govor.  Milost  no,  sto  je  sebi  korisno  i  lagodno, 
nego  sto  mnozima  koristuje  vecma  razgleda.  B. 
Kasic,  nasi.  217.  Vrime  nas  uvrti  u  zivot  la- 
godan.    D.  Barakovio,  jar.  75. 

b.  slab. 

a)  n  pravomc  smislu.  —  U  Stulicevu 
rjecniku ;  ,debilis,  debilitatus'  gdje  ima  i  komp.: 
Iag6dniji. 

b)  u  prenesenome  (dusevnome)  smislu. 
Lagodna  zac  je  put  clovika  i  Zone.  M.  Votranio 
2,  381. 

c)  u  osobitome  znacenu,  slab  poslije  bo- 
lesti  (kad  se  covjek  istom  oporao(a).  —  U  Mika- 
ymu  rjecniku :  .convaloscons'. 

e.  «  Bjclostjenievu  rjecniku  ima  kajkavski 
lagodon,  v.  priprost,  gdje  se  ne  zna,  jeli  u  dobru 
Hi  u  zlu  smislu. 

2.  adv.  Uigodno. 

a.  vidi  i,  a.  Ima  lipo,  lagodno  i  razumno 
pred  liimi  5tati.    Postila.  Al'i. 

b.  bez  truda?  Mogli  bi  .  .  .  Lelio  lagodno 
smrtju  zavaliti.    I.  T.  Mriiavic,  osm.  47. 

e.  vidi  1,  c.  —  U  StuliccvH  rjecniku:  ,da- 
biliter,  infirma,  imbeciUiter'  gdje  ima  komp.  la- 
g6dnije. 

LAGODITI,  liigodim,  jwyj/.  umirivati,  ublazi- 
vati,  kao  da  je  ovako  naj  starije  znacenc,  vidi 
lagoda  od  cega  postaje.  —  Jiijei  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  lagoditi  ,convenire';  nslov.  lago- 
diti  jOrquickeu'  (Pletersnik) ;  rus.  jiaro/;nTt,  slu- 
gati;  ces.  lahoditi  ,mildorn,  lindern,  sanftor  ma- 
ohen,  besiinftigen ;  anpassen;  liobkcsen,  schmei- 
cheln,  schon  thun'  (Jungmann);  jjo/.  lagodzi6 
,mildern,  lindern,  sanftor  machen,  besiinftigen' 
(Linde).  —  Jzmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu  (la- 
godim,  vgadam  .tempero'.  v.  mesam),  u  Stulicevu 
(idebilitare,  infirmaro')  .s  dodatkom  da  je  uzeto 
iz  Bjelostjcnieva  (?),  u  Voltigijinu  (,tomperare, 
lenificare'  .miissigen,  lindern'). 
1.  aktivno. 

a.  uredivati,  prircdivati,  sh'igati.  Vrhu  i>i- 
sam  duhovnih  (papa  Damazo)  odluci  ga  iioka 
ill  prigleda,  prigledajudi  kara,  karajuci  ih  raz- 
dijujo,  razdi)ujuci  lagodi.  F.  Glavinic,  cvit.  410''. 
—  Tome  je  slicno  i  znacene  mijesali  (n.  p.  vodu 
s  vinom),  raslav{ati.  u  Bjelostjencevu  rjecniku 
(u  tatinskome  dijelu):  ,temporo';  vino  z  vodum 
lagoditi  ,vinum  aqua  tomporare'. 

b.  olak^avati.  Molitva  pamet  cisti,  voju 
kripi,  spomenutje  lagodi  ...  F.  Glavinic,  cvit. 
llo^'.  Naucite|i,  ki  veru  prosvitjuju,  ufane  la- 
gode.  355a.  Post  pamet  fiisti,  voju  na  dobro 
prigiba,  spomenutja  lagodi.  400a.  Ufanje  put 
k  nebu  lagodi.    posl.  74. 

C.  kad  je  objekat  cejadc,  ohiksavati  mu 
trad.    Bi    gladan    on    ki  svako^a    nasirujo,  zojan 


LAGODITI,  1, 


LA(iUMATI 


ki  svakii;;a  iiapajft,  trudan  ki  svako;,'a  lugodi.   F. 
(iliivinii,  cvit.    t'iO. 

d.  lasknti,  niilovati,  i  u  mtlaforiikome  Hi 
u  iirenesfnome  smislti.  Ticanje  pripo^ibivije  od 
sviju  iutjoiija  i  prinomilostno  lagodo/o.  Blago 
turl.  2,  lot.  Raskosno  2ivu6  i  lagodec  svojo  tilo. 
2,  324.  Dali  so  jost  imSlo  dico  sodmo;^odistna, 
tkojiin  huduc  pritili  i  lasodili  ih  progonitoli,  da 
se  odipku  s.  viro,  hrabreiio  podnosoSo  muke.  2, 
222.  lJ)ndnosti  koja  gorjtaka  lagodi.  M.  Pa- 
vlinovic,  rnzl.  spisi.  414.  Lagoditi  koga,  rije- 
fcima  uiazati,  blazniti.    M.  Pavlinovift. 

e.  slabiti.  —  U  Stulicevu  rjecniku.  —  ne- 
pousdano. 

2.  sa  se,  reciproeno,  shigati  se,  sporazumije- 
vati  se.  Tada  se  lagodi  viie,  da  ima  priseXnik 
pokazati  .  .  .    Stat  kr6.  ark.  2,  292.  (13G2). 

LAGODNOST,  /.  osohina  onoga  sto  je  lagodno, 
vidi  lagoda,  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  prema  lagoda,n,  1.  a.  Jore  putovno  pri- 
gnutje,  sfojo  hotjenje,  ulanje  od  povraieiija,  po- 
?.uda,  lagodiiost  ritko  se  hode  uzdalefiiti.  B.  Ka- 
§i6,  nasi.  2.5.  Radi  mojo  li  Casti  ili  tvoje  lagod- 
nosti  i  koristi  ve6ma  se  prigib|os.    123. 

b.  prema  lagoditi,  1,  a.  —  U  BJelustjencevit 
rjecniku  (u  latinskome  dijelu) :  jtemperamentum, 
temperatio,  temperatura,  temporias',  t  u  osobi- 
tome  znaiehii  (o  vremenu  kad  nije  ni  vruce  ni 
studeno) :  lagodnost  vremena  ,temperiG3,  ut  tem- 
peries  coeli  1.  aeris'. 

c.  prema  'asodan,  b,  a).  —  U  Stulicevu  rjec- 
niku: jintirmitas,  debilitas'. 

(I.  prema  lai^odan,  1,  b,  c).  —  U  Mikajinu 
rjecniku :  ,couvalescentia'.  —  Anio  vafa  da  pri- 
pada  iovajprimjer:  Ako  pomast  zdrav  (zdravfe?) 
ne  dade,  lijecit  zelis  ogan  paka,  s  nim  ako  rda 
sva  ne  pade,  lagodnosti  uije  traka.  J.  Kavanin 
403a. 

LAGODOBNOST,  /.  u  Voltigijinu  rjecniku: 
, temperatura,  tomperie  d'  aria'  ,6ine  gemassigte 
art  der  dinge,  als  der  luft  ec.'.  —  Rijec  nepouz- 
dana,  jer  je  po  spoj  prilici  uzeta  iz  Bjelostjen- 
ceva  rjecnika  (vidi  lagodnost,  b)  i  trebalo  hi  ii- 
tati  lagodnost. 

LAGODSTVO,  ».  samo  m  Stulicevu  rjecniku 
uz  lagodnost. 

LAGODUSICI,  m.  pi.  ime  plemenu  i  selu  u 
Lici.  —  Pomine  se  xv  i  xvi  vijeka.  Cuju  da  se 
je  nika  rota  uSinila  v  Lagoduiioih  .  .  .  I  tu  pri- 
stupivso  plemeniti  judi  Lagodusici  po  imeui  Ko- 
sici  i  Hrancidi  i  Eadusici  i  Tvrdcici  i  Plavsici . . . 
Mon.  Croat.  167.  (1497).  Anton  Kosic  z  Lago- 
dusic.  182.  (1.501).  To  je  bilo  v  Lagodiisicih 
polak  kastola.  184.  (1503).  Kada  pridosmo  na 
lice  zemje,  tu  pridose  Lagodusici.  19(i.  (1510). 
Matijem  Eadusicera  z  Lagodusic.    204.  (1513). 

LAGODAHAN,  lagodahna,  adj.  dem.  lagodan. 
—  isporedi  lagodasau.  —  Samo  ii  Stulicevu  rjec- 
niku: ,nonnibil  dobilitatus'. 

LAGODAHAT,  lagodahta,  adj.  u  StuUceeii 
rjecniku  uz   lagodahan.  —  nijc  dosta   pnuzdano. 

LAGODAiJAN,  lai;odasna,  adj.  samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku  uz  la.i^odahan. 

LAGODENE,  n.  djelo  kojijem  se  lagodi.  Za§to 
tolika  lagodjenja  ovoj  puti  sto  ima  bit  jizbina 
crvi  V  Blago  turl.  2,  168.  —  Amo  pripada  i  ovoj 
primjer  u  kojemu  jamacno  stamparskom  grijei- 
kom  stoji  lagolene  mj.  lagodeiie  (smisao  nije 
dosta  jasan).  On  koji  vidijase  u  srcu  nihovu  po- 
tiSteuos  od  misli,  a  cujaSe  u  rijeci  lagoleAo  .  .  . 
S.  Rosa  94ii. 

LAGOTAN,  lagotna,  adj.  vidi   lagodan.   —    U 


lijelostjcniiou,  rjecniku:  (kajkavski)  lagoten  ,do- 
bilis,  oxiguus'.  v.  mlnUav;  u  Jambresiievu:  la- 
hoten  (sicj  ,d6bilis';  u  Stulicevu:  lagoten,  v.  la- 
godan iz  Bjelostjcnccoa;  u  Voltigijinu:  ,dobolo, 
Ipygerino'  .leicht,  goring'.  —  Ima  i  adv.  lagotno 
u  Bjclustjenccvu  rjecniku:  ,dobilitor,  axigue'. 

LAGOVA  CeSMA,  f.  ime  wjcstu  u  Srbiji  u 
okrugu  irnorijelkome.  Niva  kod  Lagovo  Cesme. 
Sr.  nov.  1870.  318. 

I^AGOVATI,  lagujem,  imj)/.  rijei  nepoznata 
znacena  (zar  je  srodna  .v  lagati,  laskatiV)  u  du- 
hrovackoj  poslooici  xvii  vijeka.  S  kijem  je  zi- 
movat,  nije  ga  lagovat.    (D).  Poslov.  dani6. 

LAGUC,  m.  dolhak  2rvaii.  u  Brodu.  F.  Ho- 
fele.^ 

LAGUHAN,  lilguhna,  adj.  dem.  lagak  (vidi 
lak),  isporedi  1.  i  2.  lagahan.  —  Samo  u  narod- 
nijem  jvesmama  nasega  vremena :  u  svijcm  je  pri- 
mjeritna  ua  nogo  lagu(h)n6,  te  se  poznaje  samu 
ace.  pi.  f.  nominalne  dtklinacije.  u  onoga  dijela 
nasega  naroda  stu  ne  izgovara  h,  glasi  liVguno. 
—  Izinettu  rjecnika  u  Vukovu:  Ulgun,  vide  la- 
gahan s  dodatkom  da  se  govori  u  IJercegovini. 
vn}a  da  je  sum  Vuk  nacinio  nam.  sing.  m.  lagun, 
kojemu  nema  drugdje  potvrde.  —  /  ovdje  je  za- 
bi(ezen  akcenat  po  Vukovu  rjecniku,  ali  prema 
lagusau  vii\a  da  hi  uprav  bio  akc.  laguhan,  la- 
guhna.  MiloS  skoci  na  nogo  laguue.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  477.  Usta  Vuco  na  noge  laguue.  3,  3S0. 
Skoci  Ale  na  noge  laguhue.  Nar.  pjes.  horm. 
1,  117.  Osman  skoci  na  noge  laguhne.  Smailag. 
meh.  32. 

LAGUM,  )».  podu(i  prokop  ispod  zem]e.  —  Od 
tur.  lagyra,  lagum.  —  Akc.  je  ovdje  zabifezen  po 
Vukovu  rjecniku;  u  Ivekovicevu  je  lagum;  a  ja 
■fam  cuo  lagum.  —  Od  xviii  vijeka. 

a.  kod  opsade  graia,  prokop  sto  neprijatefi 
nacine  do  ispod  bedema,  pa  ondje  mecu  praha 
(baruta)  ili  drugo  sto  praskaeo  tako  da  se  moze 
zapaliti  i  rastrijeskati  hedem.  —  Izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (,die  mine'  ,cuniculus' :  potkopati  ili 
podmetnuti  lagum  ,eine  mine  anlogen'  ,cunicu- 
lum  ago',  cf.  tavnik).  Ucinit  jiodkope  aliti  la- 
gume.  S.  Margitic,  fala.  157.  Ali  Turci  nigda 
ne  pristaju,  juris  cine,  lagum  podkopaju.  And. 
Kacii,  razg.  152'>.  Turci  zestok  lagum  uZegose, 
po  Sigeta  u  lagum  digose.  17s^.  Da  ce  so  grad 
lagumom  u  ariju  baciti.  M.  Dobreti6  136.  Za 
koliko  so  godina  Biograd  jest  zidao?  ipak  za  tri 
miseca  barutom  i  lagumi  svega  razoriso.  D.  Ra- 
pid 397.  Nas  ce  Turci  lagumom  dignuti.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  503.  Gdi  do  biti  lagum  pod  Mo- 
ravom?  2,  503.  Pod  Turke  je  lagum  potkopala, 
i  na  lagum  Turke  namamila ;  kad  lagumu  zivu 
vatru  dade,  odletiso  pod  nebesa  Turci.  3,  564. 
Bije  Beca  sa  cetiri  strane,  s  jedno  strane  iz  to- 
pova  bije,  s  drugo  strane  juris  bez  prestanka, 
s  trede  strane  lagum  potkopava,  a  s  cetvrto  kum- 
barama  pali.  3,  46.  Pod  kulu  ran  sanac  prima- 
kose,  s  druge  strane  lagum  zakopaso.  -4,  442. 
Jer  mu  bjeJe  ogaii  odolio  od  lagumah  koje  pod- 
zegose.  Pjev.  crn.  891'.  Svu  Oziju  u  lagum  di- 
goSe.    306a. 

b.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Srijemu)  u 
brdu  iskopan  podrum  za  vino  ,art  keller'  ,cellae 
gonus'. 

LAGUMATI,  lagiimam,  impf.  lagumom  dizati 
u  vazduh.  —  U  narodnijem  pjesmama  nasega 
vremena.  I  duvajte  bodem  ispod  crkvo,  o  ce 
Turci  lagum  potkopati  i  lagumat  crkvu  mana- 
stira.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  113.  Da  veliki  lagum 
zakopamo,  da  liegovu  vojsku  lagumamo.    5,  366. 


LAGUMATI 


875 


LAINOVIC 


Lagumase  prebijelu  kulu.  Nar.  jijes.  petr.  1,  2iG. 
Htio  je  lagumati  ku6u.  V.  Bogisi6,  zboru.  600. 
LAGUMGIJA,  m.  iovjek  (vojnik)  kojemu  je 
posao  potkopavati  lagume.  —  Od  tur.  lagumg-y. 
• —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedii  rjeinika  u  Vukovu 
(,der  minirer'  .cunicularius').  Svoga  jula  no  pri- 
staSe  Turci  jade  daju6  Bocu  bijelomu,  lagum- 
gije  laffume  zeguci  .  .  .    And.  Kacic,    razg.  233''. 

1.  LAGUN,  adj.  vidi  laguhan. 

2.  LAGUN,  m.  nejasna  rijec  u  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena.  (Iradi  lagun  na  vodici  hladnoj, 
tu  ce  do6i  mladahne  divojke  i  doci  ce  mlade 
udovice.    Nar.  pjes.  marjan.  143. 

LAGUSAN,  lagiisna,  adj.  dein.  la,i,'ak  (lak).  — 
isporedi  laguhan.  —  U  Vukovu  rjeiniku. 

LAGVA,  /.  vidi  lagav.  Na  stolu  je  lagva,  va 
lagvi  je  vino.  Jacke.  31.  Tjagva,  sud  drveui  za 
pi6e.    Zemj.  1871.  3. 

LAGVAR,  TO.  covjek  sto  gradi  lagve.  —  U 
Jamhresicevu  rjeiniku  (a  latinskome  dijelu) :  ,do- 
liarius'. 

LAGVIC,  m.  dem.  lagav.  —  U  Bjelostjencevu 
i  u  JambreSicevu  rjccniku  (u  latinskome  dijelu) : 
jdoliolum'. 

LAGVICAK,  lagvicka,  Hi.  dem.  lagvic.  --  U 
Jamhresicevu  rjeiniku  (u  latinskome  dijelu) :  ,do- 
liolum'. 

LAGtJVER,  HI.  arap.  tur.  la^iiverd  ,ljapis  la- 
zuli', modri  kamen  sa  slatnijem  zilamn,  cijenen 
je  all  nije  dragi  kamen.  —  I!  na.^e  vrijeme.  Stare 
kujungijo  Ciucari  prave  ga  (tirkis)  u  nasoj  zem[i 
po  nekim  mestima  i  taj  se  zove  ,la^uvcr'.  D.  Po- 
povic,   poznav.  robe.   14. 

LAH,  /.  vrlo  sumniva  rijec  u  knizi  xvi  vijeka. 
po  svoj  prilici  treba  citati  laz.  Ova  (osmaj  za- 
poved  zakraduje  vsaku  ,laah',  vsako  lastenje  i 
vsako  zlogovorenje  na  iskrnega.  S.  Budinic,  sum. 
39b. 

LAH,  LAH-,  vidi  vlah,  vlah-,  lag-,  lak-. 

LAHALO,  w.  pretjeralac,  koji  pretjeruje.  Slo- 
vinac.  1880.  389. 

LAHANE,  n.  djelo  kojijem  se  laha  (vidi  1.  la- 
hati).  —   U  Stuliievu  rjeiniku. 

1.  LAHATI,  laham,  impf.  u  Stuliievu  rjei- 
niku: ,celeriter  egredi',  dakle  hi  znaiilo  brzo  iz- 
laziti.  maze  biti  da  je  ovakovo  znaieue  bilo  u 
Dubrovniku  za  Sttiliceva  vremena ;  sad  je  ziva 
rijei  u  Dubrovniku,  i  znaii:  hoditi  brzo  uopie, 
a  to  u  nekom  podrugfivome  smislu,  n.  p.  ,Sto  la- 
has?  pomirili  su  se'.    P.  Budmani. 

2.  LAHATI,  laham,  impf.  pretjerivati,  tal.  ,esa- 
gerare'.    Slovinac.  1880.  38'j. 

LAHATI  SE,  laham  se,  impf.  vidi  lakomiti 
.se.  —  U  jednoga  pisca  Hercegovca  nasega  vre- 
mena. Necemo  se  lahat  za  tudijem.  Osvetn.  3, 
43.  A  cesaru  nece  pomoc  pravda,  jer  se  laha 
na  tuda  oghista.    6,  07. 

LAHCE,  n.  ?  Hi  f.  pi.  '^  ime  zaseoku  u  Bosni 
u  okrugu  sarajevskome.  Statist,  bosn.  29. 

LAHCATI,  vidi  lakcati. 

LAHCE,  n.  mjesno  ime.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.  Spom.  stoj.  185. 

LAHCINA,  vidi  lakfiina. 

LAHINA,  /.  ime  vrelu.  Marindol  kod  Karlovca. 
D.  Hire. 

1.  LAHNUTI,  lahnem,  pf.  uzeti,  uhvatiti,  zgra- 
biti.  —  Moze  biti  da  je  srodno  s  latiti  (kao  da 
je  deminntiv)  Hi  jos  vise  s  lajati,  vidi  2.  lajaiie. 


1.  aktivno.  —  U  jednoga  pisca  Hercegovca 
nasega  vremena.  Kad  se  prenu,  lahnu  dugu  po 
srijodi  di)ku.  Osvetn.  3,  s.  Borci  staSe  da  du- 
§icom  dahnu,  i  da  gladni  kriSku  hjeba  lahnu. 
3,  103.  Da  je  (glavu)  zdravu  ne  puste  bjezanu, 
ve6  da  mu  je  ko  izdajnu  lahnu.  3,  133.  Jednoc 
gejak  snese  kabo  mlijeka  i  zamofii  da  mu  ga 
razbijeli,  no  bi  1'  imo  vece  srkat  bijela,  al'  Mo- 
raca  lahnu  mu  ga  cijela.  5,  103.  Jer  svrvili  sisi 
i  golisi  ter  lahnuse  Loju  raiienoga  pa  snesoso 
na  ^arSiju  slavnu.  6,  79.  Poleceli  niz  brda  sol- 
dati  ter  se  love  na  kapiju  prvu  kano  momci 
uda6noj  djevojci,  ko  ke  prije  lahnuti  joj  ruku. 
7,  50. 

2.  sa  se,  rejleksivno. 

a.  s  genetivom,  uhvatiti  se,  doci.  —  U  istoga 
pisca  II  kojega  ima  i  aktivni  oblik.  Da  se  vojan 
lahne  Gore  Crne.    Osvetn.  5,  6. 

b.  s  prijedlogom  na  i  akuzativom.  popcti 
se  (na  kona).  —  U  jednoga  pisca  iakavca  xvii 
vijeka.  Ne  taknuf  strimena  na  kona  se  lahnu. 
D.  Barakovi6,  vil.  37. 

2.  LAHNUTI,  vidi  lakiiuti. 

LAHOR,  m.  tihi  vjetric,  povjetarce.  —  isporedi 
lahoriti.  —  U  naSe  vrijeme.  Lahor,  Lavor,  ggr. 
jbrise,  sanfter  wind  iiberhaupt',  tal.  ,aura,  uzza', 
frc.  ,brise,  fraichour',  egl.  , breeze,  cat's  paw'.  B. 
§ulok,  rjecn.  znanstv.  naz.  i  u  Popovicevu  rjei- 
niku: gelinder  wind  kod  wind. 

LAHORENE,  n.  djelo  kojijem  (vjetar)  lahori. 
—   IJ  Vukovu  rjeiniku  (lavorene). 

LAHORITI,  lah6rrm,  impf.  tiho  duhati,  piriti, 
pirkati  (o  vjetru).  —  U  Vukovu  rjeiniku  (s  v 
mj.  h) :  lav6riti  ,sanft  wehen'  ,d6  vouto  leni  et 
miti':  vjetar  po  malo  lavori.  —  Mislim  kako  i 
Danicic  (kor.  24)   da  v  .stoji  mj.  pravilnoga  h. 

LAHOTAN,  lahotna,  adj.  vidi  lagodan.  —  U 
Jambresiievu  rjeiniku:  (kajkavski)  lahoten  ,de- 
bilis',  i   u  Stuliievu:  v.  lagodan  iz  Habdeliceva. 

lAhSATI,  vidi  kod  laksati. 

LAHHINA,  vidi  laksina. 

LAIK,  m.  Xa'ixdi;  (od  Irco;,  puk),  laicus,  iovjek 
sto  nije  svecenik.  —  Od  latinske  rijeii  Hi  od  tal. 
Idioo.  —  Od  XVI  vijeka  (vidi  b). 

a.  uopce  iovjek  Sto  nije  sveienik,  sto  je  svjc- 
tovnak.  Ako  pokornik  bude  laik.  B.  Kasic,  rit. 
54.  Toliko  prima  laik  u  samoj  ostiji  koliko  mi- 
snik  u  osti(ii)  i  kalezu.  I.  Drzic  393.  Nek  drugi 
misnik  sudi  raisnika  posveienoga,  a  laici  i  ne- 
sveti  judi  ne  mogu.  I.  Anfii,  svit.  Cu.  More 
narediti  kleriku  da  promlati  drugoga  klerika  a 
laiku  laika.  75.  Kanon  koji  zabraiiuje  laika  ili 
svitovnoga  za  episkopa  rediti.  A.  Kanizlic,  kam. 
44. 

b.  frater  conversus,  u  manastirima  (osobito 
fratarskijem)  iovjek  sto  xiripada  redu  kao  i  mi- 
snici,  ali  se  bavi  samo  domacijcm  poslom  a  ne 
crkvenijem.  Mnisi  stijahu  se  drzati  ga  kako  laika. 
Mirakuli.  7.  (Opat)  5  nim  posla  jednoga  laika. 
Pril.  jag.  ark.  9,  70.  (1520).  I  u  svakomu  sve- 
tomu  redu  (fratarskome)  dvi  su  vrste  cejadi; 
jedni  se  zovu  laici  to  jest  no  posveceni .  .  .;  ove 
uzimaju  misnici,  da  im  sluze  u  stvari  svitovne... 
I.  An6i6,  ogl.  115.  Nahodeci  so  Paskval  laik  u 
manastiru.    J.  Banovae,  prod.  1.38. 

c.  idiota,  s  toga  sto  su  srednega  vijeka  go- 
tovo  sami  redovnici  i  uopce  sveienici  (,clorici') 
bill  uieni  ]udi,  ostalo  je  do  dana  danasnega,  da 
se  laik  zove  covjek  nevjest  kakvoj  znanosti.  P. 
Budmani. 

LAINOVIC,  m.  prezimc.  —  U  nase  vrijeme. 
G.  Jovo  Lainovi6  koji  se  rodio  u  Novome  u  Boki 


I.AINdVK;  ^ 

u<l  lojik'lu  iz  FoCo  u  Ercogoviiii.   Vuk,  iiar.  pjos. 

1,    VI. 

1.  LAJ,  liija,  Hi.  vidi  laveX.  —  V  jednoga  pisca 
xviii  vijekn.  I  Cpas  troglavi)  ostavi  onCas  kruta 
lajo.  J.  Kavai'iiii  392".  Tu  bo/.ica  od  osveto  svoj 
toftiSi  noprostivo  I'lihov  Saptat,  laj  i  smctc.  442'^. 

—  Po  tijem  primjcrima  I'n/a  da  pripada  amo  i 
ovaj,  a  ne  pod  1.  laja:  Ujoda  ili  rijefiira,  lajom, 
i  ogariva  svojoui  cajora.    J.  KavniUu  57'>. 

2.  L.-VJ,  i».(?)  nejasna  rijei  na  Jednome  injcstu 
xviii  vijeka ;  stoji  w^  pus  i  Icao  da  znaii  Injavac. 
Po  przini  kraj  Dunaja  teku  u  porod  tri  psa  laja. 
•T.  Kavaiiin  283".  (misli  se  tm  grb  slavonski  kako 
je.  naslikan  u  M.  Orbin,  il  regno  degli  slavi. 
242). 

1.  LAJA,  /.  lavcz,  isporedi  1.  laj.  —  U  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  Vufiica  .  .  .  bune  so  ne  boji  ni 
laja  od  pasa.  M.  Vetranid  2,  327.  Od  pasa  prid 
lajom.    2,  376. 

2.  LAJA,  /.  ime  domacijem  iivotinama. 

a.  ovci.  Bruvno,  Bosna.  D.  Hire.  F.  Kurolac, 
dom.  iiv.  32.  Laja,  crna  ovca.  D.  Trstei'iak. 
Laja,  irao  laj.astoj  t.  j.  crnoj  ovci.  u  Dobroselu. 
M.  Mod  id. 

b.  kozi.  Bastaja,  Daruvar.    D.  Hire. 
LAJALAC,   Uijaoca,   m.  onaj  (uprav  pas,  a  u 

prenesenome  smisla  i  covjek)  koji  laje.  —  U  Mi- 
kafinii  rjeinikii:  lajalac,  koji  lajo  ,latrator' ;  a 
Belinu:  ,abbajatorG,  propriameute  cane  ehe  ab- 
baja'  ,latrator'  2'*;  «  Stuliceau:  lajalac  i  grijeskom 
lajaoc  ,latrator,  mot.  oblocutor'. 
LAJALICA,  /.  zensko  slo  laje,  isporedi  lajalac. 

—  V  Belinu  rjecnikit  :  ,abbajatrico'  ,latratrix' 
2'i,  i  u  Stulicevu :  ,qua6  latrat'. 

LAJAN,  lajna,  m.  vidi  lajno.  —  Samo  ii  rit- 
ko/iisu  glago}skome  xv  vijeka.  Pismo  ih  takojo 
zovo  gudcem,  ki  no  tice  ni  v  jedno  vrimo  cvifca, 
ko  obajuje  so  vsb  v  lajan.   Starino.  23,  74.  (I4i16). 

1.  LAJANE,  n.  djelo  kojijem  se  laje  (vidi  1. 
lajati).  —  Stariji  je.  oblik  lajanjo.  —  Izmedu  rjec- 
ilika  u  Belinu  (lajanjo  ,at3bajamei!to,  propria- 
mento  il  bajar  del  cane'  ,latratus'  la),  »  Bjelo- 
stjencevH,  u  Jambresicenu,  u  Stuliieoii,  u  Vukovii. 
Ki  (psie)  lajanjem  svojim  zoce  vzdvize.  Narucn. 
2'>.  Ovi  mrmnavci  jeau  oni  koji  paze  stada  dja- 
vaoskoga,  od  koga  noco  da  se  izgubi  nijedna 
ovca,  i  ako  se  odijeli  koja  od  krda  djavaoskoga 
i  obrati  se  k  Isukrstu  oni  ju  progone  s  lajanjem 
i  klanom  govorooi  zlo  i  mrmnajuci...  M.  Radnid 
17*'.  Psi  zaglusuju  svojim  lajanjem  susistvo.  A. 
d.  Bolla,  razgov.  72.  Bestimaturi  ga  kruno  svo- 
togrdnim  lajanem.    J.  Banovac,  pripov.  58. 

2.  LAJANE,  n.  insidiao,  sasjeda,  biisija,  uprav 
djelo  kojijem  se  laje  (glagola  lajati  u  ovome  zna- 
cenu  nema  n  nasemu  jeziku;  ali  ima  stslov.  la- 
jati, lajij  ,insidiari' ;  maze  biti  u  svezi  s  lov  i  lo- 
viti).  —  V  knigamn  pisanima  erkvenijcm  jezikom 
(u  starijim  oblicima  lajanije,  lajanjo),  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevti  (lajanije  , insidiao').  Seti 
jego  i  lajanija  rastrtgb.  Stefan,  sim.  pam.  saf. 
25.  Krtstomi.  ograzdajomi  vragu  protiv]ajem  se 
no  bojesti  go  kazni  jogo  ni  lajanCj)a.  Mon.  serb. 
S3.  (1275  —  1321).  Ne  ustragi  se  kramoly  jego  ui 
lajanija.    Danilo  85. 

LAJAST,  adj.  vidi  lajav.    M.  Medid. 

LAJATElf.,  m.  vidi  lajatejstvo.  —  U  Stulicevu 
rjecnikii:  ,nascondiglio'  ,latobiae'  s  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  brevijara.  —  nepouzdano. 

LAJATEl^STVO,  n.  vidi  2.  lajaiio.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  ,insidiao'. 

LAJATI,    UijGm,    imjif.    i.'ipustati    iz   sebe   glas 


n  LA.IATI,    1,  n,  b)  cc). 

kau  pas  (obicno  se  shvaia  kao  onoiiiaUijicja  ban 
ban  ili  van  vau).  —  Ako.  se  tie  mijena  (nor.  2  t 
3  sing,  liija,  imi>t.  laj,  lajmo,  laj  to).  —  Rijei  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  lajati,  rus.  .lajni., 
(eS.  Idti,  poj.  lajad;  ima  i  lit.  loti  i  let.  lat.  — 
Korijcn  je  la,  a  j  umece  se  samo  radi  zijeva 
(isporedi  lavez) ;  moie  biti  da  je  la  unomatopeja 
(isporedi  latraro).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vranii- 
6evu  (,latraro'),  u  Mika(inu  (,latro,  oblatro,  al- 
latro,  conlatro'),  u  Belinu  (,abbajare'  , latraro'  2"), 
u  Bjchistjcncevu  (lajom  ,latro,  baubor';  v.  ban- 
knni.  2.  lajom  kot  lisica  .gaiuiio'.  3.  lajom  na 
drngoga  ,obloquor'),  u  Jambrcsiccvu  (lajom  ,latro'; 
lajom  jakti  lisica  ,gannio'),  u  Stulicevu  (.latraro'), 
u  Voltigijinu  (,bajaro,  latrare'  ,bellon');  u  Vu- 
kovu:  1.  jbellen'  ,latro'.  —  2.  ,schimpilich  fiir 
rodon'  ,gannire'  s  primjerima:  Sve  laje  za  riira 
kojeSta.  Sta  lajeS?  No  laj  (,halt'3  maul');  u  Da- 
niiicevu  (,latraro'). 
1.  nepjrelazno. 
a.  u  pravome  smislu. 

a)  0  p.-iu  (pas  laje  i  od  radosti,  ali  se 
obicno  misli  da  laje  od  futiue),  i  o  defadetu  kad 
ispusta  glas  kao  pas. 

aa)  uopce.  Jako  bosni  pasb  lajo.  Glas- 
nik.  10,  251.  Kako  psi  lajahu.  Aleks.  jag.  star. 
3,  274.  Jao  vam,  psi  nimi  ki  nedeto  lajati.  Na- 
rucn. 99ii.  Psi  pooeso  lajati.  Zborn.  44''.  A 
kako  lajo  jak  (pas).  N.  Najeskovid  1,  183.  Pas 
pakjeni  laje  i  straSi  nago  sjeni.  G.  Palmotid  2, 
455.  Lajo  ali  ujisti  no  more.  I.  Ancid.  svit. 
245.  Psi  pri|uti,  ki  kad  laju  ...  P.  flekto- 
rovid(?)  91.  I  za  vuci  laju  i  skocu  (psi).  J.  Ka- 
vaiiin 378''.  Pas  svezan  u  singiru,  koji  more  la- 
jati al'  ujest  no  more.  F.  Lastrid,  od'  195.  Nok 
laje,  samo  da  ne  uijeda.  (Z).  Poslov.  danic.  Da 
nit'  rezi,  niti  lajo  (pas).  V.  Doson  117"'.  Kuga- 
judi  se  caus  laje,  kaXud  svatoin,  da  bi  kucka. 
158a.  Da  tko  sa  psim  lajat  staue  .  .  .  190*.  Li- 
nac  veli :  ,Garov  laje'.  256a.  Kora  laje,  svalor 
hleba  daje.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  632.  No  laje  kuca 
sola  radi  ne.go  sebo  radi.  Nar.  posl.  vuk.  201. 
Pas  koji  (mnogo)  lajo  ne  ujeda.  246.  Sto  pas 
vise  laje,  maiie  ujeda.  3.t9.  Kucka  nek  lajo  a 
zona  nek  muci.    V.  Bogisid,  zborn.  46. 

bb)  kad  .se  izrice  ono  radi  cega  pas 
laje,  moze  stajati :  aaa)  u  ace.  s  prijedlogom  na. 
Pas  privozan  moze  lajati  na  covjoka.  M.  Div- 
kovid,  nauk.  98l>.  Psi  na  nas  laju.  M.  Kadnid 
217I1.  Na  li  no  laja  (scenac  mnostvo).  J.  Ka- 
vaniu  10b.  pgi  jja  nebo  obnod  laju.  V.  Doson 
133^1.  §ibe,  korco!  ne  laj  na  svalerce.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  632.  Ko  na  zvijezde  laje,  ispasdo  mu 
zubi.  149.  Maniti  i  na  zvijezde  lajo.  175.  Pas 
i  na  zvijezde  lajo.  246.  TeSko  vuku,  za  kimo 
no  laju  i  junaku  za  kirn  no  govoro.  313.  Da 
no  laju  pascad  na  proroka.  P.  Petrovid,  gor. 
vijon.  71.  —  hbh)  u  istome  Hi  slienome  smi.slu 
nalaze  se  prijedlozi  za  (s  instr.),  suprotiva  (s  dat.), 
oko  (s  gen.).  Nijo  onde  vuka,  za  kojim  psi  no 
laju.  Nar.  posl.  vuk.  216.  —  Pas  laje  suprotiva 
noprijatejem.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  172.  —  A  svi 
grijesi  kako  kucki  oko  riega  lajati  de.  B.  Zu- 
zor'i  37. 

b)  kaze  se  gdjegdje  i  o  drugijem  sivoti- 
nama  u  kojijeh  nije  isti  glas  kao  u  psa. 

aa)  0  lisici.  Sa  Tatinca  lajaso  lisica. 
Nar.  pjos.  vuk.  4,  176.  Sa  Tatinca  sto  laje  li- 
sica ono  jeste  Lazare  Mutave.  4,  177. 

66)  0  vuku.  Nenavidni  ovcarom  vu- 
kova,  koji  laju  a  ne  ujedau.  A.  T.  Blagojovid, 
pjesnik.  50. 

cc)  0  jazavcu.  Jazvi  laju  a  jehinobuftu. 
Osvetn.  4,  70. 


LA.TATI,  1,  a,  b)  dd). 


877 


LAJHARIJA 


(III)  (I  lavii,  vidi  lav. 
b.  u  prcnesenome  smistii. 

a)  0  buci  sto  cini  sto  neiioo.  Trbuh 
lajo,  glad  nemoo  zadaje.  Osvotn.  4.  33.  Sa  nih 
laju  topi  nanizaa!,  i  iglai-ko  polajuju  di|ko.  Osvetn. 
5,  107. 

b)  0  ccladetu,  zlo  govoriti,  psovati,  hcz- 
obraino  (joooriti,  pa  i  u  ne  posve  zlome  smishi, 
vikati. 

au)  uopce.  Pust'  [iidi  da  laju.  F.  Lu- 
karevic  88.  Beznanac  neka  bode,  i  nenavis  neka 
laje.  J.  Kavanin  7'J;'.  Okolo  lajucih  erotika.  A. 
Bacic  156.  Jodni  se  sve  karaju,  koju  i  laju 
svako  zlo  govoreci.  J.  Banovao,  pripov.  201. 
Niti  smo  vas  zvali  da  lajote;  sto  god  bo  govo- 
rita  jesu  lazi.  A.  Kanizlic,  kara  3li.  Ouda  didi 
smradno  laju.  V.  DoSen  1651).  Dal'  kad  laju  i 
kad  psuju  (prosdori).  185a.  A  i  ouda  dok  si 
mlada  bila,  nista  dobra  nisi  ucinila  nog  lajala 
kako  i  sad  lajes.  M.  A.  Re}kovic,  sat.  BH-K  Kada 
lajaSe  i  podrugivase  so  sa  mnom  neprijateji  moji. 
G.  Pe§talic  14.  Ne  laj !  (kazo  so  kad  ko  pogano 
govori,  psuje,  kuno,  iiesramno  rijeci  izusca).  Nar. 
pbsl.  stojan.  111.  No  laj,  kako  ti  to  smijos  reel? 
S.  l^ubisa,  prip.  72. 

bh)  maze  se  iireci  o  koine  Hi  o  cemu 
se  zlo  govori  (isporedi  a,  a)  bb)),  i  to  prijedlo- 
zima:  aua)  na  .v  ace.  Krivovirci  iia  rozario  laju. 
A.  Kanizlic,  utoc.  254.  A  ti  ua  I'li  bisna  lajeS. 
V.  Doseu  125b.  Koji  laju  na  iskrnoga.  S.  Kosa 
78l>.  —  666^  za  s  instr.  A  pokojne  odkapaju  (ne- 
nacidni),  kad  za  nima  bisno  laju.  V.  Doseu 
131ii.  —  vcc)  protiva  Hi  suproc  s  dat.  Kako  psi 
bisni  laju  protiva  meni.  P.  Kadovcic,  naein.  291. 
Zaludu  laju  svi  erotici  protiva  crkvi.  A.  Bacic 
157.  Da  ue  lajem  suproc  oiiimi.  A.  d.  Bella, 
razgov.  72. 

2.   prelazno,   objekat  je   oho   Ho  se  iziiscujc 
lajuci  (obicno.  ti  prenesenome  sinislu). 

a.  ako  je  objekat  to,  Sto  (relativno)  itd. 
moze  biti  glagol  i  u  pravonu.  sinisla.  Sto  pas  lajo 
vjotar  iiosi.  Sto  pas  na  zvijozde  laje  to  Bog  no 
slusa.  Nar.  posl.  vuk.  .S59.  To  im  jozik  i  sad 
laje.    V.  Do§en  165''. 

b.  objekat  je  siqjstantiv  kajijeiii  se  u  kratko 
izrice  sinisao  onoga  sto  se  govori.  I  smrad  svaki 
kada  lajo  (bludnica).  V.  Dosen  97'>.  Kad  sra- 
motno  no  pivaju  i  smrad  svaki  kad  no  laju 
(soati).  1521).  Jor  pogrdo  takve  laje,  zao  izgled 
da  svim  daje.  Ib'i'-'..  Svaku  tamnost  bisno  laju. 
163l>. 

C.  objekat  su  same  rijeci  (oratio  recta)  sto 
se  izgovaraju.  Ter  ovako  (ko  pas)  laje:  ,/idrav, 
moj  dragi  mestre !'  A.  Vitajie,  ostan.  100.  Kao 
crv  grizo  iznutra  du5u,  lajuci:  ,Sto  si  ucinio?' 
F.  Lastric,  ned.  76.  Na  rimskoga  papu  lajati 
,anathema'  to  jest  proklestvo,  jest  opacina.  A. 
Kanizlic,  kam.  355 — 356. 

d.  mj.  objekta  ima  podlozna  reienica  s  da 
(oratio  obliqua).  Tu  Demokrit  placa  veoma  svo- 
jim  sljednikom  ki  snec  laja,  da  od  prasaka  i  od 
atoma  svijet  se  ucini  s  liih  micaja.  J.  Kavaiiiu 
443*.  A  sam  prozdor  bisan  laje,  da  za  Boga  on 
ne  baje.    V.  Dosen  186^. 

LAJAV,  adj.  koji  (mnogo)  laje  (u  praoome  a 
joi  cesce  u  prenesenome  sinislit).  —  U  nase  vri- 
jeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevn  (,latrans'), 
u  Viikovu  (,der  eine  bose  zunge  hat,  bosziingig' 
,qui  linguae  aoerbae  et  immodice  liberae  est', 
cf.  jezican). 

a.  «  praoome  smislu,  o  psetu.  Lajava  kucka 
selo  ucuva.    Nar.  posl.  vuk.  165. 

b.  It  prenesenome  smislu,  o  cefadetii  (vidi  la- 
jati,  1,   b,  /')).    Lajavoj    seki    colivi   rijotki.     Nar. 


posl.  vuk.  165.  Imao  horo  zlu  i  lajavu  zonu. 
Nar.  prip.  vrc.  8G.  Zla  godina  i  lajava  zona. 
215.  Eece  se  za  lajavo  zonsko.  Vuk,  poslov. 
240.  Napao  na  zenu  lajavu  i  krvoinutnu.  S.  XjU- 
bisa,  prip.  144.  —  In  ovnme  se  primjeru  govori 
0  cejadetu  kao  o  psetu:  Cujeto  li  lajavoga  ku- 
sova  a  sarenoga  kudrova  kako  slifino  veze  a 
lijepo  laze?    Pravdonosa.  1851.  30. 

c.  u  prenesenome  smislu,  o  jeziku.  Lajav  (jo- 
zik) sto  vise  zbori,  mane  so  mori.  Nar.  posl. 
vuk.  165.  Zla  i  lajava  jezika.  V.  Vrcovic,  niz. 
310. 

LAJAV  AC,  lajavca,  m.  lajav  pas,  ali  cesce  u 
prenesenome  smislu  (vidi  lajati,  1,  b,  h))  covjek.  — 
Od  xvn  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,ab- 
bajante,  clie  abbaja'  ,latrans'  1";  ,abbajatore, 
propriamente  cano  che  abbaja'  ,latrator'  2"),  u 
Bjelostjencevu  (kajkavski  lajavoc,  lajavica,  koji 
ali  koja  laje  ,latrans,  latrator,  foem.  latratrix'), 
a  Stulicevu  (,latrans'),  u  VoUigijinu  (.bajatore, 
cialtrone'  ,plauderer,  schwelger'),  zc  Vukovu  (co- 
vjek zla  jezika  ,mensch  der  eine  bose  zunge  hat' 
,homo  linguae  acorbae  et  immodice  liberae'  s  do- 
datkom  da  se  govori  u  Boci).  Ne  odgovoriti  la- 
javcu  jest  rasrJiti  ga.  M.  Radni6  19^'.  Kazumite 
li  vi,  niki  lajavci  i  lajavlce,  kojeno  tolike  nopo- 
stene  i  smrdede  rici  govorite?  J.  Banovac,  razg. 
63. 

1.  L.AJAVICA,  /.  lajava  kucka,  ali  cesce  u 
prenesenome  smislu  (vidi  lajati,  1,  b,  b))  zensko 
ce(ade.  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Mikafinu  (lajavica,  koja  lajo  ,oblatratrix')  gdjc 
se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (,abbajante,  che 
abbaja'  ,latrans'  l'';  .abbajatrice'  , latratrix'  2'>), 
u  Bjelostjencevu  (vidi  kod  lajavac),  ((  Stulicevu 
(v.  lajalica),  u  VoUigijinu  (,ciarliera,  cianciatrice' 
,plauderinn'),  u  Vukovu  (zensko  zla  jezika  ,frauen- 
zimnior  das  eine  biise  zunge  hat'  .mulier  linguae 
acerbae  et  immodico  liberae').  Razumite  li  vi, 
niki  lajavci  i  lajavice,  kojeno  tolike  nepostene 
i  smrdede   ri6i   govorite?    J.  Banovac,   razg.  63. 

2.  LAJAVICA,  /.  dosadno  pjevane  kao  lajane. 

—  U  narodnoj  pripovijeci  nasega  vremena.  Onda 
lacman  uzjase  na  I'l  (davola),  ali  mjosto  pjesne 
zaintaci  u  lajavicu:  ,tralala,  tralala'  itd.  Dodije 
se  davolu,  pa  upita  laomaiia:  ,Ima  )i  jos  koliko 
od  te  prokleto  lajavico?'    Nar.  prip.  vrc.  139. 

LAJBAC,  laj  pea,  m.  zovu  u  bosauskoj  Krajini 
neki  fermen  ali  jo  razliditiji  od  obienoga.  \. 
Stojanovic.  —   Od  item.  loib. 

LAJCAN,  m.  ime  ovnu.  Vetovo,  Pozega.  D. 
Hire. 

LA.JDICA,  /.  M  Vukovu  rjecnika:  vide  cunak 
.s-  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj  u  krscana. 

—  To  je  sama  rijec  ladjica  u  kojoj  su  premje- 
steni  glasovi  d  i  j. 

LAJEV  DO,  Lajeva  Dola,  m.  ime  sclii  u  Crnoj 
(iori  u  katunskoj  nahiji.  Glasnik.  40,  18. 

LAJFER,  m.  ime  psu.  Bastaja,  Daruvar.  D. 
Hire.  —   Od  ncm.  laufer.  —  isporedi  lafor. 

L.AJHA,  /.  fraus,  prijevara.  —  Postane  vidi 
kod  lajhati.  —  U  glago(skome  rukopisii  xv  vijeka. 
Cineci  hinbe  i  lajhe  proti  tobi  i  proti  iskruemu. 
Kolunidev  zborn.  3.  Ako  to  lajhe  i  hinbe  ke  se 
cine  ako  su  vazda  proti  zakonu  Boziju  ali  proti 
zakonu  sega  svita.    4. 

LAJHAE,  m.  fraudator,  varalica.  —  Od  srvnem. 
leichaere,  leicher.  —  Rijec  je  kajkavska.  —  U 
Stulicevu  rjecniku :  v.  varalac  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  Habdeliceva. 

LAJHARLTA,  /.  vidi  lajha.  —  Postaje  od  laj- 


LAJUAKUA 


878 


I.   r,AK 


har  talijanskijem  tia.ftavkom  eria  (nem.  oroi).  — 
U  ulafiohJcome  sptmenili-u  xvi  vijeka.  Sobi  6iiioci 
s  prehimboin  i  lajharijom.  Moii.  Croat.  2s3.  (1581). 

LA.IUARITr,  lajharim,  imp/,  vidi  lajhati.  — 
Postaje  od  lajlmr.  —  U  Stulicevu  rjeiniku:  v. 
varati  .<  doddtkom  da  jc  itzeto  iz  Hahdcliieva. 

LAJHATI,  lajluim,  impf.  fraudaro,  varati.  — 
Od  srcncm.  loichen.  —  U  glayolakom  rukopisu 
XV  vijckn.  Ki  hiniJ  i  lajhaS  tvoga  isknioga.  Ko- 
lunicov  zboni.  3.  Vazda  ka(da)  ti  hini§  i  laj- 
ha3  ...  to  jest  vazda  smrtni  grih.    i. 

LAJICA,  /.  ime  ovci.  Vetovo,  Pozega.  D.  Hire. 

LAJIN,  m.  ime  ovnti.  h\  Kurelac,  dom.  ziv. 
32. 

T-AJiy,  m.  vidi  lajin.  —  U  narodnoj  zagotieci 
iiakga  vremena.  Pun  tor  ovaca,  medii  liima  sam 
lajiS  bleji.  od(jonet\nj :  pop  u  crkvi.  Magaziii. 
1869.  124.  , —  isporedi  lajisa. 

LAJISA,  m.  vidi  lajiS.  Pun  tor  ovaca,  medu 
I'lima  sam  lajiSa  bleji.  —  Crn  lajisa  med'  ovcama 
bleji.    Nar.  zag.  nov.  173. 

1.  LAJKA,  /.  ime  ovci.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
32. 

2.  1>AJKA,  /.  nesto  sio  laje.  —  U  narodnijem 
zagonetkama  naSega  vremena.  Lajka  laje,  daleko 
se  6uje.  ddg onctlaj :  pratjaca.  Nar.  zag.  nov.  175. 
hajka  laje  u  doliui,  cak  se  6uje  u  borini.  odgo- 
netlaj:  puika.  184.  Lajka  laje  u  Morave,  cak 
se  cnje  u  dubravo.  odgonetjaj :  sjekira.    204. 

1.  LAJKO,  Hi.  ime  konu.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  10. 

2.  LAJKO,  m.  u  narodnoj  zagoneci  nasega 
vremena.  Kad  pade  fratar  iz  mede,  lajko  ga  od- 
mah  pojede.  odgonellaj :  jajel?).  Nar.  zag.  nov. 
75. 

LAJKOVA,  /.  kao  da  je  mjesno  ime  u  Boci 
kotorskoj.  —  V  narodnijem  pjesmama  xviii  vi- 
jeka. Koji  Lajkovom  k  Ledenicam  odruaknu  se 
od  Porasta.  Nar.  pjes.  bog.  184.  Koji  za  brdo 
za  prije  pobjedi,  koji  Lajkovom  bandom  Lede- 
nica.    187. 

LAJKOVAC,  Lajkovca,  m.  mjesno  ime  u  Sr- 
biji  u  okrugu  va^evskome.  Lajko  vac,  selo.  K.  Jo- 
vanovi6  105.  Lajkovac,  zaselak.  102.  Do6i  Laj- 
kovac,  selo.    103. 

LAJKOVINA,  /.  mjesno  ime.  —  U  narodnoj 
pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena.  Po  siroku 
poju  Lajkovini.    Pjev.  crn.  38^. 

LAJNEN,  adj.  storcorariua,  koji  pripada  lajnu. 

—  U  jednoga  pisca  Duhrovcanina  xvi  vijeka. 
(Mravle)  u  muhe  lajnene  se  stvorise.  M.  Ve- 
trani6  2,  167. 

LAJNO,  n.  stercus.  —  Bijec  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  lajno,  ies.  lejno,  po}.  lajno.  — 
Nepoznata  postana.  —  U  knigama  pisanima  er- 
kvenijem  jezikom,  a   u  nase  vrijeme  jo§  u  Mri. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevu  (svinsko 
lajno  ,succ6rda'  kod  svinski,  a  u  latinskome  dijehi 
pod  excremeutam  i  stercus),  u  Stulicevu  (v.  guoj 
iz  Bjelostjenccva),  u  JJanicicevu  (,stercus').  Ija- 
dehu  lajna.  Glasnik.  10,  224.  Svinije  lajno  .  .  . 
s  maslomb  polagaj  na  ranu.  Sredovje6n.  lijek. 
jag.  star.  10,  103.  Lajna  suha  lastovica.  110. 
Lajnom  vodu  oskvrni.  S.  Kozifiid  44a.  Zame 
komad  lajna  i  klade  ga  na  ogaii.  Nar.  prip.  mi- 
kul.  139.  Lajnc,  pagan  goveda.  F.  Kurelac, 
dom.  ziv.  29.  Lajn.,  stercus'.  D.  Nemani6,  cak. 
kroat.  stud.  iftg.  5. 

LAJO,  m.  ime  ovnu  (u  Istri).  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  6,3.  —  isporedi  lajin. 


1.  LAJOTINA,  Mi.  i  f.  liijavae,  lajavica.  — 
vidi  laid  2.  lajotina. 

2.  LAJOTINA,  /.  laz  (onu  sto  se  laje).  —  U 
nah  vrijeme  u  Istri.  Lajotina  .gannitor  seu  gan- 
nitrix  ;  mondacium'.  l3.  Neraanic,  6ak.  kroat. 
stud.  iftg.  .".3. 

L.\JTMAN,  adj.  vidi  porucik.  —  Od  nem. 
leutnant  (franc,  lieutenant).  —  isporedi  ladman 
t  lajtnant.  —  U  nase  vrijeme.  A  podviknu  Pavle 
kapetane  .  .  .  On  i  lajtman  ate  otiskose.  Hrv. 
nar.  pjes.  4,  147. 

L.VJTNANT,  m.  vidi  porufiik,  lajtman,  laiman. 

—  Nemam  pismene  potvrde  (ipak  vidi  lajtnanto- 
vica),  ali  sam  cuo  ovu  rijec.  P.  Budmani. 

L.'UTNANTOVICA,  /.  lajtnantova  zena,  vidi 
lacmanovica.  —  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii 
vijeka.  Jedna  lajtnantovica  i  jedna  barjaktarica. 
M.  A.  Rojkovio,  sabr.  11. 

1.  LAJUS,  lajusa,  m.  lajavac.  —  U  nase  vri- 
jeme u  Istri.  Lajus  ,Iatrator',  gen.  lajnga.  D. 
Nemanic,  fiak.  kroat.  stud.  48. 

2.  LAJUS,  m.  ime  musko,  mag.  Lajos  ,Ludwig'. 
Lajus,  kra]  ugrski.  P.  Vit6zovi6,  kron.  108.  Po 
Lajusa  kraja  smrti.    138. 

LAJUisEV,  adj.  koji  pripada  Lajusu.  Marija 
k6i  LajuSeva.    P.  Vitezovii,  kron.  108. 

LAJZ,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  kne- 
zevackome.  Livada  kod  Lajza.  Sr.  nov.  1868.  208. 

1.  L.\K,  adj.  levis;  facilis,  uprav  koji  malo 
tegli,  a  od  toga  znaceva  postaje  drugo:  koji  po- 
staje bez  truda,  koji  se  moze  ueiniti  bez  truda 
(isporedi  obadva  znacena  u  nem.  leicht).  —  Su- 
protno  je  tezak.  —  Postaje  od  starijega  oblika 
Ibgbkb  (praslav.  lbgT.ki>)  tijem  sto  se  prvo  b  pro- 
mijenilo  na  a,  a  drugo  je  ispalo  u  soijem  obli- 
cima  u  kojima  se  poslije  k  nalazi  vokal,  te  bi 
osnova  bila  lagk-  a  nominalni  nom.  sing.  m.  la- 
gak,  ali  su  se  kod  toga  dogodile  neke  promjeiie: 
a)  g  ispred  bezglasnoga  k  postalo  je  bezglasno 
(k),  te  je  onda  ispalo  i  osnova  je  piostala  lak- ; 
tako  vafa  da  .se  dogodilo  u  velike  vecine  stoka- 
vaca.  u  tome  je  slucaju  po  drugijem  oblicima  na- 
stao  nominalni  nom.  sing.  m.  lak;  b)  u  sjevero- 
zapadnijem  krajcvima  mijena  se  g  ispred  k  na 
h  (vidi  1.  k  pod  b):  lahka,  lahko  itd. ;  nomi- 
nalni nom.  sing.  m.  ostaje  tad  lagak  (vidi  n.  p. 
NaruCn.  34*.  7bb;  Korizm.  47b;  a.  Greorgiceo, 
nasi.  307;  P.  Vitezovi6,  cvit.  vji.  157;  M.  Kuha- 
cevic  39;  Nar.  prip.  mikul.  55;  lagak,  Uihka, 
liihko  , levis ;  facilis'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat. 
stud,  iiftsg.  20).  oblike  lahk  (A.  Georgiceo,  nasi. 
SOS)  i  lahak  (Osvetn.  1,  56)  jamacno  su  izmislili 
sami  pisci.  takoder  i  lagko.  Jacke  15;  P.  Bolic, 
vinodjel.  2,  25;  lagka.  2,  418  pisano  je  po  eti- 
mologickoj  ortograjiji  (u  prvome  primjeru  vaja 
da  treba  citati  lahko,  a  u  drugome  lako  i  laka). 
Oesto  se  nalazi  pisano  lahk-  mjeste  lak-,  jer  pisci 
sami  nijesu  izgovarali  h,  nego  su  ga  pisali  po 
toboznoj  etimologiji;  tako  je  jamacno  ii  primje- 
rima  M.  Itadnica,  iz  Pjev.  cm.,  lahko.  Nar.  pjes. 
vila.  1868.  710,  «  pisca  Osvetnika;  a  po  svoj  pri- 
lici  i  u  pisca  Kavanina  (izdane  je  vrlo  nepouz- 
dano)  i  uopce  u  pisaca  nasega  vremena.  —  Rijec 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  Ibg^k-b,  rus.  .-ler- 
Kii'i  (izgovori  johki),  eel  lehky,  po].  lehki  (i  letki). 

—  Osnova  je  indoevropska  po  svoj  prilici  Iwghu, 
isporedi  lit.  lenguas,  snskrt.  laghu,  grc.  llaxi).;, 
lat.  le(g)vis,  got.  leihts,  stvnem.  liht  (leuht),  anglo- 
saks.  lungre  (brz).  —  Izmedu  rjeinika :  a)  lak 
u  Mikalinu  (lak,  lagahan  , levis' ;  lak,  obrtan 
,agili3,  levis,  mollis'),  u  Belinu  (,leggiero'  , levis' 
432a ;  ,afl'r6ttoso,  frettolo3o'  ,fostinus'  4^1);  , agile, 


1.  LAK  8 

presto  e  pronto  nell'  operaro'  ,agilis'  52^;  ,rlostro' 
,agUis'  252'i;  , facile,  agevole'  ,facilis'  299''),  a 
Bjelostjeiiienii  (v.  legek),  u  IStultcevu  (,Ievi3,  fa- 
cilis'),  u  Voltigijinu  {.agile,  leggiero,  passaticcio' 
,leicbt,  schnell'),  u  Vtikovzc:  1.  ,Ieicht  (zu  tragon)' 
,levi3'.  —  2.  ,leicht  (zu  thun)'  ,i'acilis' ;  hj  lagak 
u  Bjelostjencevu  (vidi  logok,  etc.;  kajkavslci  le- 
gek, lehkek,  lasni,  lak  ,facilis,  levis'.  2.  ,agilis, 
expeditU3'),  u  Jambrcsicevu  (logek  ,facilis,  levis'), 
u  SMicevu  {v.  lak  iz  Bjelostjenccva),  u  Voltigi- 
jinu (lagak,  lahka  , leggiero,  lieve'  ,gering,  leicht'), 
u  Danicicefu  (Ibgbkb  , levis'). 

1.  adj.  —  Komp. :  a)  liiksi  kao  da  postaje 
od  lag-,  te  se  g  ispred  5  mijena  na  s.  —  frlo 
cesto  kod  vecine  naroda.  naj  stariji  je  primjer. 
Zborn.  98b.  nalazi  se  i  u  Belinu,  u  Stulicevu 
(pisano  i  lagsi),  u  Voltigijinu,  u  Vukovu  rjec- 
niku.  —  b)  lahSi  (adv.  lahsc).  N.  Dimitrovi6  4; 
N.  Najeskovii  1,  126.  290;  (Z)  Poslov.  dani6.  68; 
J.  Matovio  395.  nijedan  mi  primjer,  osobito  du- 
brovaiki,  nije  pouzdan.  —  c)  lagji  pn  analogiji 
prema  dubji,  tupji  itd.  —  u  vecine  iakavaca  i  u 
.tjeveroziipadnijch  stokavaca.  —  naj  stariji  je 
primjer.  M.  Marulic  30.  —  cesce  se  nahodi  adr. 
lagje,  ^!idi  2.  —  ft)  lakciji.  —  samo  u  Stulirevu 
rjeeniku:  lagfiji  ,levior';  lag|i  ,facilior'. 
a.  levis,  koji  mala  tegli. 

u)  u  pravome  smisla,  uujice. 

au)  0  cemu  tjelesnome.  Ueini  tebi  ko- 
rabju  od  drivja  lahka  i  uglajena.  Bornardin  95. 
gen.  6,  14.  Ucini  tebje  korabju  od  drijevja  laka. 
N.  Eariina  115".  Odjeca  vas  resi  laka,  svita  sama 
i  priprosta ...  I.  Gundulii  289.  Laksi  od  pera, 
od  pluta.  (D).  Poslov.  danic.  To  je  zemja  plodna 
i  laka.  N.  Marci  39.  Metni  mene  na  laka  no- 
sila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  551.  Mala  laka  skocii'^a 
ti  glava.  5,  485.  • —  Amo  pripada  bez  sumne  i 
ovaj  primjer:  Svjote  kojo  davam  tebi  da  ne  ufa§ 
u  tvoe  blago,  nu  uhi|en  kad  si  u  sebi  da  ti  'e 
tijelo  lacno  i  nago,  ufaj,  er  narav  gori  uzlita 
laka  a  tezka  doli  hita.  J.  Kavaiiin  1''.  —  (Kod 
ovijeh  primjera  misli  se  i  na  znacene  pod  b))  Po 
mora  na  priliku  lahkoga  driva  plavajudi.  F.  Gla- 
vini6,  cvit.  311b.  Laka  lado,  vatra  t'  izgorijela! 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  324.  Pogradicu  orahove  §ajke, 
§ajke  lake,  orahovo  lado.  4,  238.  I  on  seda  na 
lake  kocije.  1,  539.  Pake  sjede  u  lake  hintove. 
2,  571.  Ako  ne  ima  laka  krila.  G-.  Palmotio  2, 
343.  Te  sproleti  ptica  lahki  krili.  Nar.  pjes. 
istr.  1,  32.  Nu  dofatit  rukami  naglo  zejaSo  la- 
kim.  M.  Katancic  49.  —  I  ovdje  je  u  pravome 
smislu:  Ne  gren  ni  obedvat,  cu  baren  lagak 
uuji-et.  Nar,  prip.  mikul.  55.  —  V  pjesmama  se 
vrlo  cesto  kaze  o  geferdaru  da  je  lak,  ako  se  has 
i  nema  u  pameti  pravo  znacene.  Pa  dovati  laka 
geverdana.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  12.  Pa  opali  laka 
geverdana.  3,  13.  I  prinesi  laka  geferdara.  4, 
363.  Dade  nemu  laka  geverdara.  4,  393.  tako  se 
u  jednoj  2>jfsmi  kaze  i  o  vjesalima  (moze  Inti  da 
se  misli  nu  nosila,  vidi  sprijeda).  Odnesi  rae  pod 
laka  veiala.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  539.  —  Amo  pri- 
pada i  ovaj  primjer:  Zlatne  rude  kojo  zem|a  u 
svom  lakom  krilu  sakriva.  A.  d.  Bella,  razgov. 
68.  —  Ne  razumije  se  smisao  u  ovome  primjeru 
(moze  biti  da  laki  stoji  samo  radi  slika) :  Car 
namignu  na  Ciprijanski  otok  laki  koga  obsjeds 
Selim  jaki.    J.  Kavanin  190b. 

hb)  0  metaforiikomc  smislu,  o  duH. 
Zac  nistor  nije  teze  od  zlata  na  svijeti  neg  duse 
ke  zgrijese  i  umru  kako  ti,  ui  lahse  od  onijeh, 
ke  Boga  poznaju,  er  stoje  vrhu  svijeh  nebesa  u 
raju.  N.  Najeskovid  1,  126.  To  izusti,  laku  dusu 
pusti.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  113.  188.  cesto  u  na- 
rodnijem  pjesmama. 


9  1.  LAK,  1,  a,  c)  cc). 

h)  ifo  je  tako,  miic  se  brzo ;  po  tome 
moze  znaciti  i  brz,  okretan  (isporcdi  kod  a)  aaj). 

ail)  0  celadctu.  Ja  sam  Griziviuo  .  .  . 
grizom,  zvom,  ijem  vino,  brz,  krjopak,  hitar,  lak. 
M.  Drzii  29.  I6i  6es  laksi.  M.  Eadnic  88^.  Neka 
iz  gora  brzi  i  laci,  divji  )udi  sred  slobode  i  sa- 
tiri  vose]aci  u  tamasah  kola  izvode.  I.  Dordi<S, 
pjes.  88.  Tu  viknuso  ti  laki  svatovi.  Nar.  pjes. 
vuk.  1824.  1,  43.  Posla  care  dva  laka  ulaka: 
,Dovedite  Bosi}ku  djevojku'.  1,  158.  Pak  joj 
dade  lake  pratioco.  1,  585.  Tu  viknuse  ti  laki 
Causi.  2,  57.  On  mi  pusta  lakoga  telala.  3,  324. 
Uza  starce  okrenu  mrkoiia  a  za  nime  ostala  dru- 
zina,  sustigoSe  laki  Kolasiuci,  te  se  biju  ognem 
iz  pusaka.  4,  406.  Ustaj,  pope,  na  noge  lagane. 
te  potrazi  lake  kalauze,  bas  hodemo  Stitarici 
ravnoj.  4,  398.  Sakupise  petnaest  stotina  laka 
pjesca  i  brza  konika.  4,  506.  A  knoz  posla  lakw 
poklisaro.  Ogled,  sr.  69.  Car  mi  prati  dva  laka 
junaka.  Nar.  pjes.  vila.  1866.  606.  Pa  izvadi 
dvanaes  dukata,  te  ih  dado  lakoj  kiiigonosi. 
1867.  399.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj  pri- 
mjer u  kojemu  mladost  stoji  kao  kolektivno  ime : 
Da  biste  cinili  da  se  ue  staramo,  toj  bismo  sad 
ktili,  zudimo  to]  samo:  er  je  teska  staros,  ne 
moze  skakati,  a  laka  je  ralados,  sve  bi  ktjela 
igrati.    M.   Drzic  59. 

bb)  0  -ivinietu.  A  pod  nime  koii 
ogiieni  laksi  i  brzi  nog'  sjevor  jo.  I.  Gundulic 
397.  Pace  rekbi,  hitri  i  laci  pruzide  se  (koni) 
sad  na  zvijezde.  426.  Plove  jakno  laka  riba... 
413.  I  skacuci  (srna)  laka  i  hitra,  na  dubje  se 
mede  i  peno.  554.  —  Amo  umecem  i  primjere  u 
kojima  se  ee(ade  isporeduje  sa  zivincetom.  Vede 
laksi  negoli  kragujac.  Zborn.  98l>.  Lak§i  nego 
orlovi.    M.  Eadnid  1131J. 

ce)  0  nogama  sto  brzo  idu,  isporedi 
kod  lagahan  i  lagahna.  Lake  mi  se  noge  usta- 
piSe.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  323.  No  su  lake  noge 
pod   hajdukom,  u  goru  ga   noge  zanijeSe.    3,  29. 

(Id)  0  rukama.  Pero  rizi  kako  je  bad- 
kalo,  kako  b'  lasiie  pod  koru  so  dalo,  med  drvom 
ga  i  koru  zabodi,  ozf;or  doli  lakom  rukom  vodi. 
J.  S.  Ee|kovid  270.  Na  sirotnoga  svakom  je  laka 
ruka.  Nar.  posl.  vuk.  191.  Ona  je  lake  ruke. 
Wage  du§e.    M.  D.  Milicevid,  ziv.  srb.  1,  94. 

ee)  0  rjetru.  Lahkom"  vjetru  prilikuje 
(zena).    J.  Kavaiiin  356i>. 

ft')  0  hodu  (stupaju,  tijekit),  pa  i  o 
tancu.  A  Sto  vidi  oko  bistro,  ondi  uroda  laki 
stupaj  skokora  slidi.  I.  Gundulid  529.  Da  so 
upravja  lahkim  tijekom.  J.  Kavanin  285a.  Vo- 
dite  lake  tanco.    M.  Vetranid  1,  30. 

f/ff)  mislim  da  .se  u  ovome  primjeru 
isto  govori  n  Bozjoj  pravdi.  Naj  lahsa  je  Bozja 
pravda.    (Z).  Poslov.  danic. 

c)  proclivis,  propensus,  u  prenesenome 
smislu  od  predasnega  kod  b),  brz,  rad  (sto  nii- 
niti). 

aw)  s  injinitivom.  Oruzjem  se  svi  ob- 
strijese  (vojnici)  s  konem  poted  vazda  laci.  I. 
Gundulid  329.  Tako  lahk  drugomu  §to  ni  dragc 
cinit.  A.  Georgicoo,  nasi.  308.  Lak  oprostiti 
uvrideiia.  P.  Posilovid,  nasi.  122b.  —  Uz  inji- 
nitiv  ima  za  po  tudijem  jezicima.  LahSa  stvar 
za  uted  nigdir  ni,  koliko  zivot  na§.  N.  Dimi- 
trovid  4. 

bb)  s  podloznom  reienicom  u  kojoj  je 
da.  Zeka  je  narocito  bio  lak  da  dozna  sta  rade 
Turci.    M.  D.  Milicevid,  pomenik.  2,  173. 

re)  s  prijedlogom  na  i  akuzativom. 
Naj  vise  jere  lak  bijase  (Cezar)  na  proSdenje. 
H.  Lucid  275.  Lagak  na  smih  i  na  raztrosenjo. 
A.  Georgiceo,  nasi.  307. 


1.  LAK,  1,  a,  e)  (Id).  8 

tifl)  s  prijedlofioin  na  i  lokaCiBnin 
(iipniv  snaii  brs  i  ejcit).  5iivaiiovi6  jo  bio  (Sovek 
vrlo  vrodau  i  na  peni  Ink.  M.  D.  Milicovi6,  po- 
inenik.  2,  IGX. 

PC)  s  prijcdlogom  u  t  lokatioom.  Imamo 
biti  laci  u  djolijeh  bozanstvouijoh.  A.  Q-u6oti6, 
roz.  ,joz.  240.  Lak  u  poslijoh,  djolijoh  ,attivo, 
ebo  fa  o  pu6  faro'  .actuosus'    117'^. 

t'J)  »  prijedloi/om  k.  Ua  su  (rcdovnici) 
laliki   k  touiu  dopuJdonju.    Naruf.n.  771'. 

d)  istiio  se.  da  koine  Hi  {emu  nije  tesko 
nositi  Hi  podnositi  (a  prauomc  ali  deSce  it  pre- 
nescnome  sinislu).  ako  se  izriic  ko  Hi  sto  pod- 
nasi,  stoji  u  dativu. 

aa)  o  breinenu  itd.  Bromo  moje  Itko 
jestb.  Men.  sorb.  5.  (1U)8  — U9iJ).  Bremo  mojo 
lbo;i.ko  jestb.  Sava,  stof.  2.  Joro  jaram  raoj  sla- 
dak  jost  i  togiiia  moja  jest  lalika.  Zadar.  lokc. 
G8.  matth.  11,  30.  Jaram  u  istinu  moj  sladak 
jest  i  brjomo  mojo  lake.  N.  Eauiiia  177'>.  Brimo 
bo  moja  slatko  jest  i  naprienjo  raojo  lako.  197''. 
Jaram  istinom  raoj  sladak  jost  i  togota  moja 
laka.  230a.  Svako  tosUo  brjerae  lioj  je  (plavi) 
lako.  G.  Palmoti6  2,  ild.  Jaram  Xrstov  ko  'o 
ugodan  i  lak.  J.  Kavaiiin  335a.  Da  im  lakSo 
brirae  bude.  V.  Doson  67*.  Lagak  je  kriX  zoja 
pri  povo|iioj  pici.  M.  Kuhacevid  39.  Tako  bit 
6e  on  (val)  i  lagji  volom  ili  konma.  J.  S.  Re}- 
kovii  24. 

bb)  0  miiei,  tuzi,  nevoli,  zimi.  Da  mi 
zuoj  trpiti  bude  laksa  muka.  D.  Barakovid,  vil. 
26.  §to  liegovu  lugu  lagju  radi  Boga  uoini.  A. 
Goorgiceo,  nasi.  iv.  V  zloj  srici  bud'  dobro  vo)6: 
lagje  cini  ta  nevojo.  P.  Vitezovic,  cvit.  66.  — 
Vb  cetvrbtbkb  asto  budetb  rozdbstvo  Hristovo, 
zima  l-bka  . . .   Srodovjefin.  lijek.  jag.  star.  10,  117. 

cc)  0  siiirti.  I  svim  nam  lagja  je  od 
mefia  smrt  vidit.  M.  Marulid  30.  Smrt  6e  mu 
labka  bit,  jer  6e  imat  ufanje.  A.  Georgieeo,  pril. 
104.  Mogale  ti  kojom  inom  i  lagjom  smrtju  nas 
spasiti.    A.  Kani21i6,  uzroci.  94. 

(M)  0  rani,  udarcii.  I  raiienje  lako  a 
cesto  more  zivot  pogubiti.  J.  Kavaiiin  5a.  Nesto 
lakih  zadobio  rana.  Osvetn.  2,  96.  Malahna  i 
laka  zausnioa.    I.  A.  Nenadid,  nauk  krst.  102. 

ee)  0  karanu.  S  timi  pokaranjo  ima 
biti  tiho,  lahko  i  razborito.    §.  Budinio,  ispr.  28. 

//)  zemla  ukopanomc.  Uzival'  dusa  t' 
raj  u  druztvu  tvojo  vil',  a  zemja  na  svit  saj  laka 
ti  kostem  bil'.  D.  Kanina  611'.  Svaku  t'  molbu 
visni  uslisi,  zemJa  y  laka,  u  ku  lezes,  a  duh  ti 
se  goru  utiSi !  A.  Cubranovic  164.  Laka  ti  (ili 
mu)  zemjica!  cesto  se  kase  o  pokojniku.  P.  Bud- 
mani. 

{/{/)  o  cejadetii  (sto  je  blago,  sto  nije 
oUro).  Parac  svjetan,  pun  I'azloga,  lak  dobromu, 
tezak  zlomo.    J.  Kavaiiin  150''. 

hit)  uopce.  Do  lahka  i  do  teska  vri- 
mena.  Mon.  serb.  274.  (1410).  —  Laksa  biva 
svinska  skika  neg'  liuoga  jata  vika.  V.  Dosen 
209".  —  Pobratima  harna;  tok  nek  mu  jo  lak§i 
pokoj  duSi.    Osvetu.  8,  51. 

e)  0  jelu  i  pica  (moglo  bi  biti  znacene 
kao  kod  a),  ali  ce  cesto  znaciti:  koje  se  lako  pro- 
bavi,  prokuha),  i  u  metaforickome  smislu.  Ona 
pica  nikim  je  lahka,  slatka,  medvona.  Korizm. 
82''.  (Isus)  dajudi  cloviku  jistvinu  nobesku  i 
hleb  zivi  i  labki.  85a.  Nestalo  labka  brasne- 
nika.  Pjov.  crn.  78a.  Van  mi  kuvaj  lake  bras- 
nenico.  Nar.  pjes.  raarjan.  2.  Lagka  voda.  P. 
Bolid,  vinodj.  2,  418.  Vina  svakojaka  i  lahka  i 
jaka.  B.  Krnarutid  23.  Crno  je  vino  izrednije 
i  lakSo.  P.  Bolid,  vinodjol.  2,  .52.  —  Mogao  bi 
amo  pripndnti  i  oinij  primjer   «   kojemu  je  sii- 


D  1.  LAK,  1,  a,  /;  an). 

prolno  pniiia  gust.  Priloi'.one  i  odlozniio  ma<ti 
incdu  sobora  razlicijoh  sad  gustijnh  sad  laksijoli. 
B.  Zuzeri  155. 

f)  It  prenesenoine  smislu,  s  toga  sto  se 
viisli  da  sto  nije  tesko  ohicnn  nije  ni  veliko,  maze 
se  iiiistiti  da  znaii  od  prilike  Sto  i  malen,  naj 
ceice  ako  se  govori  o  cemii  zloine,  ali  i  o  dni- 
gome. 

(Ut)  0  grijehn.  Lagji  grijoh.  M.  Div- 
kovii,  nauk.  251.  U  griliu  lagjemu  biboto  vi 
tada.  D.  Barakovic,  vil.  44.  Ga  jest  grih  lahki  ? 
F.  Glavinid,  svitlost.  7.  06is6aju6i  ga  od  sva- 
koga  grijolia  naj  lakSega.  M.  Radaic  431a.  Gdjo 
ufii  lag|o  i  okorne  grijoho  okoljom  razbirati.  J. 
Kavaiiin  126a.  Koji  jo  grih  te/.ji,  koji  li  laksi. 
A.  Bacio  379.  Mucnije  so  pak  cuvati  od  griha 
lakoga  iliti  maloga,  nogo  od  griha  smrtnoga.  J. 
Banovac,  razg.  193.  Koji  jo  grih  teXi,  koji  li  je 
laksi.  250.  Ovi  grih  zovo  se  lak,  jor  lako  so  od 
liega  oslobodi,  lako  so  prosti.  J.  Pilipovio  1, 
203a.  Kadkad  grih  zlodom  uciiion  lagji  je  od 
griha  slabosti.  I.  Velikanovid,  uput.  1,  344.  Svaki 
drugi  grih  jost  lag}i.  I.  J.  P.  Lucie,  razg.  94. 
bh)  0  cijeni.  Cijena  jo  svomu  laka. 
M.  Vetranid  1,  237.  —  Moze  amo  pripadati  i 
ovaj  primjer:  Svo  oarevo  prodadoso  i  carovu 
haznu  zatomiio  i  nadnicu  laku  ostavise.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  206. 

cc)  uopce.  Nika  je  (sumna)  silna,  a 
nika  lahka.  Narucn.  34a.  ]vje  za  uzrok  podoban, 
da  brze  za  uzrok  lagak  i  mal  6ini  svojo  rasr- 
jenje.  Korizm.  47b.  s  ovijem  lah§ijem  imenom 
lupostino  bi  zapisana  zapovijed.  J.  Matovid  395. 
Kudimo  laku  i  salucavu  kiiizovnost.  M.  Pavli- 
novid,  rad.  1.50. 

fl)  u  prenesenoine  smislu,  o  duhu,  o  ce- 
(adetu  (i  o  tijeluj,  kad  mu  se  otme  kakav  teret 
(grijeh,  bolest  itd.).  Da  moj  duh  lak  bude  .  .  . 
kad  svali  sve  trude  od  grijeha  s  raraeni.  M.  Vo- 
tranid  1,  463.  Jere  so  cini  laksi  duh  nomodnika 
s  ufaiiom.  J.  Matovid  283.  Cutedi  se  oslobodena 
od  one  togobe  u  prsi  ma  i  stogod  lakSa  otvori 
oci.  M.  Vodopid,  tuzn.  jel.  dubrovn.  1S68.  240. 
.Sad  sam  laksa  i  malo  du  pooinut'.  240.  Pop 
ostane  na  noge  u  dubak,  lak  kao  poi-o.  S.  \in- 
bi.sa,  prip.  244.  —  Amo  moze  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Probudivsi  se  nemocnik  lagju  ruku 
oduti.    Ivan  trog.  18. 

h)  u  pjcsmama,  o  zdrav}u,  preina  ziia- 
icnu  kod  d).  Tu  se  bane  s  oarem  sastanuo  i  za 
lako  zdravje  upitao.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  170.  Sto 
poceSdo  k  raene  ne  idete  da  s'  za  lako  zdravje 
upitato.  2,  233.  Ruke  sire,  u  lica  se  }ube,  za 
lako  se  upita^e  zdravje.    2,  286. 

i)  u  prenesenoine  smislu,  o  snu,  jer  kao 
da  oblaksava  terete  i  trude  celadctu.  Gdi  ga  tra- 
vom  san  laki  docika.    J.  S.  Rolkovid  209. 

J()  u  prenesenome  smislu,  koji  se  cesto 
inijena,  nestanovit. 

aa)  0  cejadetu.  Boji  se  spovidnika 
svoga  ki  je  lagak  i  nostanovit.  Narucn.  76''.  Gdo 
naglo  viruje  lagak  je  v  srci  svom.  Narucn.  34a. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer  (ako  ne  pod  I)) : 
Za  rici  lahke  zeno  ne  maredi.  ¥.  Glavinid,  cvit. 
405l>. 

bb)  0  srcu.  Mlado,je  srce  lak§6  od 
pera  kijom  svaki  vjotar  vije.  G.  Palmotid  1,  256. 
Clovik  lahka  i  slaba  sroa.    B.  Kasid,  is.  60. 

/)  u  goreinii  smislu  nego  kod  k)  moze 
znaciti  lud  (lake,  dakle  slabe  pameti). 

aa)  0  pameti.  Zene  od  tizijoh  strana 
imaju  polaksu  pamet  od  ]udi.  M.  Drzid  241.  Ona 
je  (zena)  lako  prem  pameti.    G.  Palmotid  2,  236. 


1.  LAK,  1,  a,  I)  bb).  si 

hhj  0  ce(a(letu.  Lag-ak  ali  maiien.  Na- 
ru6n.  TGh.  O  ieno  manena,  o  Jivino  lahka,  ti  bi 
poraXena.  Korizm.  56b.  Pise  besideci  od  ujekije 
udovica  lakije.  M.  Eadnic  125«-.  —  vidi  osobitu: 
Lak  je  ispod  kape  (prazne  glave).  Nar.  posl. 
vuk.  165.  Kad  ga  knez  razumije,  i  vide  da  je 
lak  ispnd  kape  refie  mu  .  .  .  Nar.  prip.  vro.  51. 
Lak   pod  kapom.    S.   ^lubisa,   pric.  58. 

lit)  kad  se  nesto  Ho  nije  te^ko  mice  to 
biva  s  malom  bukom,  s  toga  moie  znaiiti  u  pre- 
nesenome  smislu  a  glasu,  zveku,  buci:  koji  se  slabo 
ciije,  koji  nije  jak,  koji  je  tih  (isporedi  2.  la- 
gahan).  Isus  rece  pjlasom  lahkim.  Korizm.  92*. 
Ovdi  pa§a  dobesjedi,  i  ua  govor  svoj  naredan 
inedu  svijetlim  banim  slijedi  lak  i  kratak  zamor 
jedan.    I.  Gundulid  454. 

n)  od  predasi'ieya  snaccna  (kod  m))  po- 
staje  drugri :  koji  nije  brz,  jer  kad  se  sto  brzo 
mice,  buka  se  obieno  ctije  veca  (isporedi  2.  la- 
gahan).  —  rijetko  (kao  adjektiv).  Od  obrtriijeh 
nebes  paka  viku  plodna  obra6anja;  tiha,  plaha, 
brza,  laka,  bez  pmmjene,  bez  pristanja.  I.  Gun- 
dulii  212.  —  Moze  biti  da  amo  prijiada  i  ovaj 
priinjer :  Ja  kako  starac  laglim  (laglim  korakom  ?) 
prohajam.    F.  Glaviuic,  cvit.  269''. 

b.  facilis,  koji  biva  bez  truda,  koji  postaje 
bez  trudit,  koji  se  iini  bez  truda,  uopce  s  kojijem 
nema  truda. 

n)  uopce.  Ni  prijel  lahkim  zakonom  od- 
puScenije  grihov.  Korizm.  80''.  Kojo  naredbe, 
koliko  su  lasae  i  lake,  toj  svaki  dan  vidimo.  A. 
Gufietic,  roz.  jez.  .^5.  Iznajdoh  jedan  krut )  debar, 
lagak  i  pravidari  nacin  za  takovo  pismo.  P.  Vi- 
tezovic,  cvit.  vii.  Lagak  jo  put  na  grihoto,  ali 
tezak  na  dobrote.  157.  Bouedikta  naredbe  svete 
su,  lake  i  pune  razbora.  I.  Dordic,  ben.  149.  Put 
kratak  i  lak.  .T.  Filipovic  1,  407''.  Kolikrat  lak 
je  veoma  trud  ...  A.  Kalic  414.  Namjeriti  se 
na  laku  stazu  u  ovom  zivotu.  M.  Pavlinovic, 
rad.  104. 

h)  pupunuje  se  dativom  koji  pokazuje 
za  koga  Ho  nije  tritdno.  Dva  naf  ina  Iak§a,  laSiia 
i  ugodnija  krstjaninu.  A.  Gufietic,  roz.  mar.  8. 
Trudna  dila  tim  su  ugodna,  i  naj  teza  laka  tebi. 

1.  Guudulic  297.  Onomu  su  laka  svaka,  sa  svijem 
srcem  tko  se  stavi.  G.  Palmotii  1,  292.  Nim  su 
laka  djela  teska,  liih  strah  ne  tre  srarti  blijede. 

2,  528.  ^ubav  im  je  s  toga  laka,  ako  harni  budu 
mjpstu.  J.  Kavaiiin  109*.  Sva  su  uzmuozna,  sva 
su  laka  vjeruju6im.  J.  Kavanin  S.Sb'J.  To  Ae 
nam  lake  biti  oproStenje  nasije  uvridenja,  koja 
sto  primili  od  iskrnije.  F.  Lastric,  od'  284.  I 
I'lemu  je  lak  posao  svaki.  M.  A.  Rejkovic,  sat. 
LllJ. 

(•)  popunuje  se  injinitivom  koji  ograni- 
uuje  znacene.  Kazlici  sviti  pojah  lag-ji  i  lazniji 
govoriti  neg  li  izpuniti.  P.  Zoranic  1*.  —  U 
ovome  primjeru  stoji  za  itz  inf.  po  tudijem  jezi- 
cima:  Nisu  zapovidi  Bozije  teze  nego  lakse  za 
obsluziti  se,  nego  li  su  vrazije.  F.  LastriA,  od' 
377. 

d)  sredni  rod  u  genetivu  s  prijedlogom 
iz  i  z  (iz?)  stoji  adoerbijalno.  —  U  dva  pisca 
cakavca  xvi  i  xvii  vijeka.  Ode  se  moci  z  lag- 
lega  red  dati.  Mon.  croat.  216.  (1.526).  Iz  lahka 
se  uzge  sama  gdi  je  blizu  ogna  slama.  P.  Vite- 
zovic,  cvit.  7.  Cesa  clovik  ne  kupuje  to  iz  lahka 
i  daruje.    49. 

e)  u  ovome  primjeru  kao  daznaci:  koji 
oblaksava.  Razgovore  davas  lake  na  bolesti  teske 
i  jake.    G.  Palmotic  2,  50. 

2.  adv.  liiko  (radi  oblika  Ibgbko,  lagko,  lahkr 
vidi  sprijeda).  —  Radi  stiha  ima  i  okriteno  lak' : 
Tko   vojnikom    lak'    vjeruie.    .1.    Kavauin    252*. 


1  1.  LAK,  2,  f. 

Lak'  polako  do  cara  se  culo.  Nar.  pjes.  vila. 
1866.  606.  —  Izmedu  rjtciiika  u  Mikalinu  (lake, 
polako,  tiho,  remisse,  leniter,  placide';  lake,  la- 
gahno  ,l6viter'),  a  Belinu  (lake  .leggiormente' 
,leviter'  432*;  ,agilmente,  con  agilita'  ,agiliter' 
52'';  ,a  bell' agio,  cioe  commodo'  , otiose,  perco- 
mode'  52'';  ,lentam6nto'  , lento'  433*;  a  passo  a 
passo'  ,pedetentim'  88'';  ,a  passo  a  passo'  ,gra- 
datim'  546'';  ,a  poco  a  poco'  ,sensim'  89*;  ,facil- 
lissimamente'  .facile'  2991)),  u  Bjclostjenceou 
(lehko,  lahko,  lagano  ,levitor;  faciliter,  facile, 
nuUo  negotio,  expedite,  leve,  sine  poudere'),  u 
Jainbresicevu  (lohko  , facile,  leviter'),  u  Stulicevu 
(lako  , leviter,  facile,  pedotentim  etc.'),  u  Voltigi- 
jinu  (lako  ,facilmente,  agovohnente'  ,leicht'),  u 
Danicicevu  (s  po  , lento').  —  Komp.  (vidi  kod  1): 
u)  lakse.  naj  stariji  je  priinjer.  I.  Gundulic  370; 
u  Stulicevu  rjecniku  ima  lakse  i  lagSe.  —  ftj  lag}S. 
naj  .stariji  je  primjer.  Narucn.  81*;  izmedu  rjec- 
nika  u  Stulicevu  (,facilius')  i  u  Vukonu  (lagje 
s  dodatkom  da  se  govori  a  Hrvatskoj). 

a.  vidi  1,  a,  b).  Jer  pedopsa  s  neba  koli 
lakse  ide,  teze  pado.  I.  Gundulio  370.  Brzje  i 
lagje.  A.  Kanizlio,  kam.  5.59.  Lako  skoci  sa  svilna 
duseka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  195.  Lako  skoci  ka' 
da  se  pomami.  2,  285.  Trze  sab|u  u  desnic.u 
ruku,  lako  pode,  pa  Meha  pre.'itize.    4,  232. 

b.  prema  znacenu  kod  1,  a.  d)  (u  svijem  je 
primjerima  komparativ),  svagda  u  prenescnome 
smislu.  Lagje  e  sto  god  protrpismo.  J.  Kavanin 
293''.  LakSe  mene  prebo|ot  jednoga.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  15.  —  desto  uz  glagol  biti  znaci  da  je 
staiie  (tjelesno  a  i  dusevno)  bofe  nego  je  prije 
bilo.  Odma  mu  bi  lakse.  J.  Banovac,  pred.  148. 
Donesi  mi  vode  iza  gore  da  s'  umijom  i  da  se 
napijem,  cini  mi  se,  lakSo  ce  mi  biti.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  553.  Dovetoga  (mjeseca)  bi6e  joj  lakse. 
(Kaze  se  bojesjivoj  zeni  za  koju  se  misli  da  je 
trudna).  Nar.  posl.  vuk.  58.  Pitasi)  za  sahat  u 
koji  mu  lakse  bi.    Vuk,  jov.  4.  52. 

C.  s  glagolom  uvrijediti,  vidi  1,  a,  f)  aa). 
Jer  je  bo}e  umrit  nego  Boga  ili  naj  lagje  uvridit. 
P.  Filipovic,  istomafi.   15. 

(1.  jeftinije,  isporedi  1,  a,  f)  bb).  Velik  ti  si 
zijan  ucinila,  od  pedeset  zutijeh  dukatah  ne  mogu 
ga  lakSe  napraviti.    Pjev.  crn.  286''. 

e.  s  glagolima  .Ho  znace  udariti,  zamahnuti 
znaci:  s  malom  silom,  tako  da  se  malo  osijeti; 
ali  gotovo  u  svijem  primjerima  stoji  inmir.ki  o 
teskome  udarcu.  Easrdi  se  Juba  Brankovica,  Vu- 
kosavu  rukom  udarase.  kako  je  je  lako  udarila 
iz  nosa  joj  krvca  izvirala.  And.  Kafiid,  razg. 
59*.  Kako  ju  je  lako  ufatio,  obe  oci  nadvor  iz- 
puznuse.  Nar.  pjes.  u  M.  A.  lielkovic,  sat.  18''. 
Koliko  ga  lako  udario  tri  puta  se  Vuce  premet- 
nuo.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  142.  Koliko  ga  lako 
udario  tri  mu  zuba  u  grlo  sasuo.  2,  143.  Vec 
udari  u  tu  vitu  jelu,  koliko  je  lako  udario,  vitu 
jelu  iz  korena  krenu,  i  grane  joj  na  zomju  pa- 
doSe.  3,  37.  Udari  se  rukora  po  ko}enu,  koliko 
se  lako  udario  na  kojenu  6ista  coha  pu6e.  3,  376. 
—  U  ovome  je  primjeru  u  pravome  smislu,  ali 
se  ipak  istice  ironija  kao  u  predasnima.  Lako 
mase,  al'  udara  tesko.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  494. 

f.  vidi  1,  a,  m).  cesto  slozeno  s  prijedlogom 
po.  Zazva  ju  lahko  po  imeni.  Mirakuli.  45.  Kad 
ta  vil  dotece,  pruziv  so  jak  zmi  ja,  koja  se  s  da- 
lece  iz  glasa  nasmija  ,Avoj  mo'  rekoh  ja  ,Boga 
dil,  polako,  er  se  cut  ovo  tja  mogaso  daleko'. 
§.  Mencetid  206.  Govori  polako,  da  ga  jo  jedva 
cut.  M.  Vetranid  2,  55.  Tor  ti  se  uvukoh  naj 
lahse  doma  ja.  N.  Na}eSkovid  1,  290.  Tko  lako 
govori,  daje  se  duje.  (D).  Poslov.  danic.  Gospoje, 
polako    vicite.     M.   A.    Rejkovic,    sabr.   23.     Kad 


1.  LAK,  2,  f. 


H«2 


I.  LAKAT 


iguman  opazio  Marka,  na  Jakoiia  dosnnm  rukora 
maSe:  ,LakSe,  sinko,  da  ga  ne  probudiJ'.  Nar. 
pjea.  vuk  2,  443.  Odo5o  lako  popijevat  Pjev. 
cm.  52". 

g.  vidi  1,  a,  n).  iesto  slozeno  s  prijedlogom 
po.  Lubdraze,  hod'  lako.  F.  Lukarevid  153.  Pode 
za  I'limo  polako.  Okd^.  pam.  §af.  87.  Na  podopso 
stupas  lako,  tefieS  hrlo  na  darovo.  I.  Oundulid 
280.  Lako  po  lako  osvqji  svoija  naroda  s  vri- 
menora.  K.  Pejki6  2S.  Bo-;  lako  gra,  ali  brzo 
stigiie.  (D).  Kadgodi  i  tko  lako  hodi,  brzo  fja 
stiza  (stigne).  (D).  Kola  lako  jfrodu,  ali  velo 
nose.  (D).  Lako  po  lako  ide  se  daloko.  (D). 
Poslov.  daniC.  Oznojio  bi  se  odeci  po  naj  lakse. 
P.  Lastric,  nod.  120.  F^ako  stani,  brzo  stupi.  (Z). 
Tko  lako  hodi,  prije  doma  dode.  {'/,).  Poslov. 
danic.  Ne6iji  vapaj  uzlazi  lako  po  lako  a  neftiji 
uzlijeta  put  nebesa.  A  Kalii  507.  Pak  dojde 
polako  iskusavati  djake.  M.  A.  Ee]kovi6,  sabr. 
C31».  Al'  poSeta  goapoda  Milica,  lako  seta  po 
carskom  divanu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  198.  Vice 
Turdin  jedau  na  drugoga:  , Lakse,  Mujo,  no  umori 
marve'.  4,  187.  Lako,  lako,  moja  bra6o  draga! 
Nar.  pjes.  petr.  2,  462.  Lako,  vrance,  pust  mi 
ne  ostao!  2,  515.  Lako  malo,  kiceni  svatovi. 
3,  55.  A  levom  rukom  na  sunce  maso:  ,Lako 
po  lako,  sunasce  jarko!  u  Vuk,  ziv.  316.  Ko 
lakse  ide,  pride  doma  dolazi.  Nar.  posl.  vuk. 
144.  Ako  dode  do  nevoje  stece,  hodes  vidit  kako 
lako  krece.    Osvetn.  3,  65. 

h.  facil-j,  bez  truda,  bez  velika  Inula,  vidi 
1,  b.  To  je  lahko  pravo  razdiliti.  Stat.  po|.  ark. 
5,  250.  Ne  more  se  lahko  suproo  tomuj  parna 
zdvignuti.  .5,  277.  Voda  ka  se  nahodi  i  more  so 
lahko  imiti.  Narucn.  .5lJ.  Eretik  lahko  bi  klal 
spovidajucega  na  blud,  77*.  Toliko  lag|e  najde 
odpu§cenje.  81".  Malim  grihom  daju  veliku  po- 
koru,  a  velike  mimohode  lahko.  Transit.  41. 
Vsaku  protivs6inu  lahko  nosi.  70.  Lahko  pre- 
maga  djaval  onih.  81.  Vazel  bi  ga  juze  bil 
lahko.  S.  Kozicii  491'.  On  lahko  more  poma- 
gati.  Kateh.  1561.  102.  Lagje  jest  kamenje 
omehcati.  F.  Vran6i6,  ziv.  42.  Zasto  tako  lahko 
popu  podlozi  se  jednomu  (Atila)?  F.  Glavinic, 
cvit.  93l>.  Silom  negovom  lagje  nego  naukom 
tvojim  svake  hoces  ozdrav|ati  betege.  241-'.  Za 
projti  lagje  po  tisknoci  smitnoj.  P.  Radov6ic, 
nacin.  91.  Lagje  uzdrXati  na  pameti.  I.  Ancic, 
svit.  31.  Ne  vjpruj  lako  jeziku  tudemu.  M. 
Eadni6  433''.  Smrt  podnijeti  od  dobrije  jest 
lako,  od  zlocestije  nijo  tako  lako.  P.  Posilovic, 
nasi.  42".  Nasa  Klara  malo  ziva  lagje  para  nego 
siva.  P.  Vitezovic,  cvit.  127.  Nikomu  lagje  ne 
moze  se  dogodit . .  .  L  Grlifiic  xvi.  Nij'  se  lako, 
nije,  uije,  tom  zlotvoru  ukloniti.  J.  Kavanin  24''. 
Onako  lako  moze  vam  zdravje  dat,  kako  vas  je 
lako  stvorio.  J.  Filipovic  1,  251".  Jedna  bolest 
tilesna  koja  je  odavua  u  tilu  ne  more  .so  lako 
izlicit,  nego  vaja  mnogo  trudit;  tako  zli  obicaji 
za  sagrisit  ue  mogu  se  lako  izkorenut.  1,  344". 
Moci  dugu  tvomu  apoStolskomu  lakSe  odgovo- 
riti.  3,  VI.  Da  moXe  lagje  baciti.  A.  J.  Kne- 
zovic  XXXVII.  (Bolan)  smrt  od  zdravog  lakse 
nade.  V.  Dosen  94l>.  Da  bi  se  ova  sluzba  i  ob 
no6  mogla  lagje  obsluzivat.  M.  A.  Kejkovic,  sat. 
A6".  Bog  bijase  lipo  uredio,  i  grihoti  stida  na- 
redio ...  a  dobroti  neka  bude  lako ;  pak  je  vrag 
te  stvari  premotnuo  i  na  dobro  stida  nametnuo, 
a  grisiti  neka  budo  lako.  08".  Ovako  ceto  lagje 
i  u  friSko  pripoti  se  na  slavu.  sabr.  1.  Lahko 
se  glad  trpi,  gdi  je  dobra  pa§a.  M.  Kuhacevid 
39.  Perivoj  mu  trudec,  lako  plodi  trave,  vo6e 
svako.  N.  Marci  21.  .Ter  jo  lako  vlaha  uspo- 
znati.    Nar.  pjos.  vuk.  1,  41.    Lako  cos  mi  majci 


ugoveti:  docno  legni  a  rano  ustani.  1,  6n.  .la 
bi  lako  seju  polazio  al  ce  Mujo  zametnuti  kavgu. 
1,  542.  Da  nadojim  nejaku  .nirotu,  ne  bi  li  je 
lakSe  uspavala  da  ne  vidi  kud  joj  odo  majka. 
1,  572.  Lako  cemo  tobi  duvovati.  2,  91.  Ja  bih 
stado  lako  namaknuo.  3,  91.  Medu  sobom  zubor 
ufiiniie,  kako  ce  ih  naj  lakso  udriti.  3,  339. 
Znadom,  bra6o,  i  ja  za  te  dvore,  moremo  ih  lako 
pohoditi.  3,  435.  No  6e  k  tobo  raja  pohitati  i 
donijet  gro5e  i  haraco,  onda  demo  lako  za  gla- 
varo.  4,  488.  Ko  rad  igra,  lako  mu  se  svira. 
Nar.  posl.  vuk.  152.  Ko  tvrde  veze,  lakso  od- 
rjesuje.  156.  Lakse  je  vjerovati  nego  i6i  to  pi- 
tati.  Lakso  jo  kamoiie  uz  brdo  vajati  nego  so 
s  ludim  razgovarati.  LakSo  jo  stooi  nego  sacu- 
vati.  Lakse  jo  postono  namiriti  nego  sramotno 
potezati.  166.  Tako  mi  lako  du5a  isjjala!  Tak», 
mi  lako  umrijeti!  302.  Da  ga  druzi  sazajoiiem 
krijepe,  da  mu  tijem  lagle  trpit  bude.  Osvetn. 
1,  46.  Taj  bi  posao  lako  inogao  roditi  bunu.  S. 
l^ubisa,  prip.  172.  I  to  se  rano  lakse  zalijociti 
mogu.  M.  Pavliaovio,  razg.  4.  Lako  je  sraislit, 
ali  je  muka  uoinit.  Pravdonosa.  1852.  10.  —  U 
recenici  lako  biti  kome,  lako  znaci  od  prilike 
Ho  dobro,  ugodno,  isporedi  1,  b.  Slali  po  liega 
panduri,  ale  lahko  nemu  s  liimi.  Nar.  prip.  mi- 
kul.  80.  Ako  tias  pogazo  Turci,  node  ni  tobi 
lako  biti.    S.  ^ubisa,  prip.  181. 

2.  LAK,  m.  nein.  lack,  vrsta  pokosta  (sto  se 
pravi  od  smole) ;  naj  boli  je  japanski  i  kitajski. 
—  isporedi  1.  laka.  —  Lak,  bot.  zool.  lat.  ,lacca' 
,lack,  gummilack',  tal.  .gorama  lacca' ,  frc. 
,(gommo-)  laque',  egl.  ,{gum-)  lac';  ,lack,  lack- 
firniss',  frc.  , laque',  egl.  , lacker,  lac-varnish',  tal. 
, lacca,  vernico'.    B.  §ulek,  rjocn.  znanstv.  naz. 

1.  LAKA,  /.  tal.  lacca,  vidi  2.  lak.  —  U  je- 
dnoga  pisca  xv  vijeka.  Lako  tor  azuri  ...  M. 
Marulio  78. 

2.  LAKA,  /.  vidi  vlaka. 

3.  lAkA,  m.  vidi  Lako.  —  Akc.  se  mijena  u 
voc.  Lako.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedit  rjeinika 
u  Vukovu  (vide  Lako  .s  dodatkom  da  je  po  isloc- 
nom  ijovoru).  Ne  bi  V  osvetio  brata  moga  Laku 
Vulauova.    Pjev.  crn.  326''. 

LAKAC,  lakca,  m.  iovjek  lak  (brz)  na  nogama, 
uidi  1.  lak,  1,  a,  b)  aa).  —  U  nase  vrijeme,  a 
iziiiedii  rjeinika  u  Vukovu  (,der  leichtfuss'  ,homo 
velox'.  cf.  lakic  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori).  Do  god  bje.se  lakca  i  bojnika,  Ogled,  sr. 
69.  Ima  brojem  pedeset  juaakah .  .  .  svo  birana 
lakca  i  momoeta.    467. 

LAKARDIJA,  /.  vidi  lakrdija.  —  fJ  nase  vri- 
jeme. A  sto  cu  ti  dujit  lakardiju?  Nar.  pjos. 
mag.  1864.  84.  —  Govori  se  i  u  Dahrovniku. 
,Ne  misli  se  za  to,  to  su  samo  uegove  lakardije'. 
P.  Budmani. 

1.  LAKAT,  lakta,  m.  cubitus,  cubitum,  uprav 
zglob  sto  je  na  ruci  gotovo  u  srijedi  izmedu  prsta 
i  ramena  fjos  u  uzemu  smislti  vanski  ostri  kut 
sto  se  nacini  kad  se  prigne  ruka);  od  ovoga  su 
znacena  postala  i  neka  druga.  —  la-  stoji  mj. 
praslavenskoga  ol-,  vidi  1  pod  e.  —  Akc.  se  mi- 
jena u  gen.  pi.  lakata  (ovako  Vuk  bi(ezi;  meni 
je  obicniji  akc.  lakata);  radi  akcenta  vidi  jps 
pod  c.  —  liijei  je  praslavenska  (olk'btb),  isporedi 
stslov.  lak'btb,  ras.  -loitoTt,  ces.  loket,  po(.  lokiec, 
pa  i  tit.  olaktis,  olektis.  —  Osnova  je  ol-  indo- 
evropska,  isporedi  grd.  (oA,<r/j.  lat.  ulna,  staroir. 
uilo,  got.  aleiua,  skand.  oln,  anglosaks.  eln  itd. 
— •  Od  stare  osnove  na  t  ostali  su  neki  oblici 
daala  jos  xv  i'  xvi  vijeka:  dvije  lakti.  M.  Drzic 
441;    tri    lakti.    Aloks.  jag.  star.  3,  291;    M.   Ve- 


1.  LAKAT 


1.  LAKAT,  e. 


trauid  1,  40;  F.  Vrancio,  ziv.  53;  cetiri  lakti. 
Zborn.  Sib.  —  U  cakavaca  se  moze  k  ispred  t 
mijenati  na  h  (vidi  1.  k  pod  b) :  lahta.  P.  Ka- 
dovci6,  nacin.  509;  lahte.  I.  Kra)i6  56  (nijesu 
mi  dusta  pouzdani  primjeri:  lahte.  J.  Kavanin 
2(i5a;  lahta.  308b;  lahtova.   3201>). 

a.  sa  znacenem  sprijeda  kazanijem.  —  Iz- 
medu  rjecnika  (u  inma  ima  gdjegdje  i  znacene 
kao  kod  b)  u  Vrancicevu  (,cubitus;  ulna'),  u  Mi- 
ka^inu.  (lakat  od  ruke  , cubitus,  cubitum'),  u  Be- 
linii  (,gombito,  gomito'  , cubitus'  352b;  ,braccio' 
.cubitus';  .braccio,  parte  dell' huomo  dalla  spalla 
sino  alia  mano'  ,brachiuin'  14lb),  u  Bjelostjen- 
cevu  (kajkat^ski  laket  ruke  , cubitus,  cubitum, 
brachium'),  u  Jambresicevii  (laket  ruke  .cubitus'), 
«  Stulicet'u  (jlakaf  od  ruke  , cubitus,  cubitum'), 
u  Voltigijinu  (,cubito'  ,arm'),  a  Viikovn  (.der 
ellbogen'  , cubitus':  okreuuti  kome  lakat).  Jodaii 
tih  ki  pihu  zmul  k  ustom  potoci ;  lakat  mu  za- 
bihu,  zmul  iz  ruk  iskoci.  M.  Marulic  94.  Kn.vb 
da  pustitb  otb  lakta  vb  sbbornuju  /.ilu.  Sredo- 
vjecn.  lijek.  jag-,  star.  10,  104.  (MisnikJ  padSi 
prid  nim  (otarom)  tja  do  na  lakte.  I.  Bandulavic 
129''.  S  kojim  (ognem)  do  lakta  mu  se  izazgase 
(ruke)  i  u  lug  obratise.  P.  Eadov6i6,  nacin.  509. 
Ne  postavjajuc  lakat  na  otar.  I.  An6i6,  svit.  188. 
Bje§e  od  ruku  lakta  oba  na  koljena  naslonio.  P. 
Kanavelic,  iv.  164.  Govore6i  spovist  nizoko  jima 
se  pokloniti,  sto  se  razumi  da  lahte  rukovne  ko- 
lina  doticu.  I.  Krajic  56.  Drugu  svoju  laktom 
gruha.  V.  DoJen  118b.  Lakti,  pete  i  kolina  kazu 
cinu  od  hajina.  205b.  Kad  se  uamigne  okom, 
ali  dotegne  laktom  6e}ad6  koje  se  nahodi  blizu. 
D.  Basid  93.  Ako  li  se  koja  druga  masi,  ods\(cJ 
cu  joj  ruku  do  lakata.  And.  Kacic,  razg.  155a'. 
Nasloni  lakat  na  kolino.  M.  A.  Eejkovio,  sabr. 
17.  Metnuvsi  laktove  na  klecalo  a  glavu  na 
ruke.  '22.  Ruke  gole  do  lakta.  Ant.  Kadcii  157. 
Zasukao  ruke  do  lakata.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  536. 
Bele  joj  se  ruke  do  lakata.  1,  .597.  Pa  mu  obje 
savezala  ruke  od  lakatah  to  do  vrh  uokatah.  2, 
30.  Kroz  rukave  propali  laktovi.  3,  94.  Bijole 
mu  savezaJe  ruke  od  lakata  tenef  do  nokata.  3, 
343.  Jevreji  ne  jedu  dok  ne  umiju  ruku  do  la- 
kata. Vuk,  mar.  7,  3.  Crno  nosi  porusenik  ruho, 
lakti  vire,  vjetri  mu  pazuho.  Osvetn.  4,  10.  — 
U prenesenome  sinislu.  Ostrvice  skoro  jedna  drugu 
laktom  kosi.  S.  l^iubisa,  prip.  1.  —  U  Ditlirov- 
nikii  je  velika  uvreda  kad  ko  prema  kome  adari 
desnom  sakom  na  lijevi  lakat  (sprijeda  Hi  s  traga), 
te  se  zove:  omicati  na  lakat,  omijerati  na  lakat. 
P.  Budmani.  —  Moze  biti  da  je  tome  sliciio  i 
ovo :  Imao  sam  ga  na  lakat  100  for.  =  stetovao 
sam  100  for.  na  Bijeci.    F.  Pilepii. 

b.  cubitus ;  brachium,  ruka  od  prsta  do  pra- 
voga  lakta ;  cijela  ruka  do  ramena.  —  U  pri- 
mjerima  se  ne  moze  raspoznati,  jeli  prvo  Hi  drugo 
znacene.  —  vidi  i  u  rjeinicima  pod  a.  Podrzati 
lakte  svoje  va  visiiiu.  Korizm.  7b.  Ki  usice 
lakat  jeduomu  tovarisu.  81b.  Najde  se  tilo  cilo 
i  nistar  nerazruseno  izvan  lahta  livoga.  Ivan 
trog.  14b.  Lakti  na  krizu  rastegnuti.  B.  KaSic, 
zrc.  178.  Da  Bog  ima  oci,  lakte  i  ruke.  M. 
Orbin  156.  Nu  napokon  Hajdar  rani  Dilaveru 
lakat  lijevi.  I.  Gundulic  539.  Simo  tamo  sab)om 
lupa,  ori  lahte,  perja,  ruha.  J.  Kavanin  265''. 
Siono  mori  lahta  oba,  mlateii  se  gorko  vele. 
308b.     Svete  Pavle  ucenice  lakat  .  .  .'  330b. 

c.  mjera  za  dufiriu  (od  priiike  pa  metra), 
iiprau  onoliko  koliko  je  od  prsta  do  lakta  (vidi 
a),  isporedi  lat.  cubitum,  tal.  braccio,  nem.  ell- 
bogen i  elle  itd.  —  U  Dubrovniku  je  za  ovo 
znaieite  drukciji  akc.  nego  za  a.  i  \i:  lakat,  lakta 
itd.,  gen.  pi.  lakata.  P.  Budmani.  —  Izmedii  rjec- 


nika u  Mikalinu  (lakat,  mjera  od  lakta  , cubitus, 
cubitum'),  u  Belinu  (,raisura  d'  un  braccio' , men- 
sura  cubitalis'  490a),  u  Bjelostjencetni  (kajkavski 
laket  merni,  Sink,  arain  ,ulna,  cubitus'  itd.),  u 
Jambresicevu  (laket  kem  se  meri  ,ulua'),  u  Stu- 
licevu  (lakat  ,braccio,  misura'  , brachium'),  u  Vol- 
tigijinu  (,braccio'  ,elle'),  ii  Vukovu  :  ,die  elle' 
,ulna'  s  primjerima:  Trista  lakata  (n.  p.  propao 
u  zem}u).  Nekom  dukat,  nekom  svite  lakat ;  « 
Danicicevu  (lakbtb  ,ulna').  Petb  dosetb  lakbtt 
skrblata.  Mon.  serb.  23.  (1234  —  1240).  Jegozo 
dlbgota  2  i  §irina  10  lakbtb.  Domentijanb  110. 
Kada  gospodin  biskup  krsti  niku  crikvu,  za  svoju 
muku  ili  trud  imi  dva  bacija  nova  i  dva  bukala 
nova  od  mida  i  dva  rucuika  nova  i  dvanajst  la- 
kat platna  nova.  Kapt.  sen.  ark.  2,  82.  Ocu  da 
jej  se  da  sukna  lakatb  10.  Mon.  croat.  102.(1466). 
Kozi  mu  bihu  izresli  za  usima  koliko  lakat. 
Aleks.  jag.  star.  3,  229.  Mani  dosti  je  tri  lakti 
zemje.  291.  Plami  se  ra§iri  svrhu  pe6i  lakat 
cetrdeset  i  devet.  Bernardin  6.  dan.  3,  50.  Ki 
tanko  razmjeri  do  lakta  vas  svijet  saj.  M.  Ve- 
tranii    1,  9.     Tri   lakti    u   djinu    mu    su  zadosti. 

1,  40.  Dobre  sto  lakata  bjese  sirok.  Zborn.  82b. 
Koret  od  toliko  lakata.  M.  Drl'ii,  134.  Ja  cu 
poc  uzot  lakat  konojiea,  ter  se  cu  objesit.  181. 
Da  mi  donese  sto  lakat  kurdjoje  od  zlata  tri 
prsto  siroke  za  pavijun.  318. _  Dvije  lakti  po- 
stava  njekoga  kosmaca.  441.  Cinila  je  sebi  uci- 
niti  jednu  stolicu  malahnu  tri  lakti  dugu.  1'^. 
Vrancic,  ziv.  53.  More  6e  se  uzdignuti  cetrde- 
seti  lakata  svrhu  svijoli  planina.  M.  Divkovic, 
bes.  25b.  Lakat  sestdeset  duzine  jimise.  D.  Ba- 
rakovio,  jar.  61.  Gd:  (su)  oni  ki  so  od  svih  judi 
dobituici  oglasise?  .  .  .  i  ostali  nebrojeni  ?  svi  su 
u  laktu  zem|e  zbijeni.  I.  Gundulid  234.  Zidovi 
kriz  negov  dvadeset  lakat  pod  zemju  zakopahu. 
F.  (Ilavinii,  cvit.  151a.  Lahtom  jer  se  kiiigo  ne 
mire  ikadar.  I.  Ivanisevic  307.  Trijem  §irok 
deset  lakata.  M.  Radnic  185'i.  Sada  hoie  biti  n 
dva  lakta  zem}e  ukopan.  P.  Posilovic,  cvijet.  53. 
Svojijem  laktom  druzijeh  mjorit.  (D).  Poslov. 
danio.  Rog  od  dva  lakta.  I.  Dordic,  salt.  68. 
Sudac  bozanstveni  svijem  strize  na  isti  lakat. 
B.  Zuzeri  309.  Petnaest  lakata  voda  jo  bila 
nadisla  svrhu  sviju  planina.  F.  Lastric,  test.  276^'. 
Uzvisan  lakat  s  zem}o.  V.  M.  Gucetic  112.  Sta- 
jase  potnajest  lakata  daleko.  A.  Kanizlic,  utoc. 
564.  Biti  ce  mi  dosti  lakat  zemje  tisne.  roz. 
49.  Prilozit  uzrastu  svomu  lakat  jedan.  S.  Rosa 
77b.  Mjere  s  istijem  laktom  svoju  tjesnodu  i 
tudu  sirinu.  D.  Basi6  167.  Zivi  lagum  Turci 
uzegose,  tvrdi  beden  u  lagum  digose,  velika  se 
otvorise  vrata  u  sirinu  dvadeset  lakata.  And. 
Kaci6,  razg.  234.  Divne  mi  je  poklonio  dare : 
tri  kavada  od  svile  crjene  i  cetiri  od  suhoga 
zlata,  i  jabuku  zubnm  nagrizenu  i  narancu  bi- 
serom  kiienu  i  tri  lakta  vela  od  Mletaka.  Nar. 
pjos.  vuk.  1,  390.    Pufie  crna  zemja  po  tri  lakta. 

2,  5.  Kadifu  ne  dijele  laktom  ni  arSihom.  Pjev. 
crn.  96a.  Lakat  nosi  na  ramo,  skare  nosi  v  ru- 
cice.  Nar.  pjes.  istr.  4,  22.  Dode  jedan  lakat- 
cose  i  pedaj-brade.  Nar.  prip.  bos.  1,  18.  Ni  tri 
lakta  u  visinu  stasa.  Osvetn.  4,  11.  —  Jainacno 
i  ovaj  primjer  amo  pripada,  jer  treba  misliti  na 
lakat  dubine,  te  lakbtb  ne  znaci  olla  (kako  se 
cini  da  je  i  za  ovaj  slucaj  tnislio  Miklosic,  vidi 
negov  lex.  palaeoslov.^):  Na  nej  (gori)  lezage  zmej 
jako  se  otb  vbstoka  do  zapuda  i  preklaiiaje  se 
pijase  otb  mora  na  vsaky  dbub  po  lakbtb  ja  (a) 
zem|u  jadeso  jako  i  seno.  I  rohb  azb  Varohb 
kb  andelu:  ,Gospodi,  po  cto  pijotb  zmy  (sic)  otb 
mora  po  lakbtb  na  dbnb  i  kako  no  oskiidejetb 
more'?'    Otkriv.   varub.  star.    18,  20ii. 


1.  LAKAT,  d.  8 

(1.  kllsnia  (palica  kod  igre  klisa).  —  //  na^c 
vrijeme  u  Crnoj  Gvri.  vidi  u  Vukuvu  rjeiniku: 
of.  ceralica  (a  ovoinc  rjefniku  iiiia  kod  ieralica 
^tamparskom  grijeSkom  lakaS  mj.  lakat  i  tpifiica 
Hij.  iti6ica)  s  dudatkoin  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori. 

2.  LAKAT,  Lakta,  m.  ime.  selit  ii  Hercegovini. 
Statist,  bosn.  120. 

LAKATI,  lafiem,  iiiijif.  Iiiti  lacan,  gladovati. 
—  Osnot'u  i  postaAe  vidi  kod  lacan.  —  MoSe  liiti 
lijed  iinislavenska,  isporedi  stslov.  alkati,  al'h- 
kati,  lakati,  rus.  .n.iKari.  (i  MiKnyti.,  iei.  laknouti, 
jiui.  Iakn;j6),  pa  i  lit.  alkti,  lek.  alkt.  —  Samo  u 
knigama  xvi  vijeka  pisanima  jesikom  mijeianijem 
s  crkvinijem.  Nasiti  lafiucoga  (Hi  laSuSdega). 
Nurutn.  yS''.  Prelomi  lafiuiumii  (Hi  Ia6u56umu) 
bleb  tvoj.  tiiil).  BlaZeni  ki  lafiut  i  zedajut.  §. 
BudiuiA,  .sum.   16(>'>. 

LAKCATI,  likiaui,  impf.  ciniti  da  Ho  (objekat) 
bude  lako.  —  Postiije  od  lagk-  nastaokom  ja,  te 
kj  postaje  6  a  pred  Aim  g  poataje  k  —  Ima 
samo  u  jednome  primjeru  xvi  vijeka,  u  kojemu 
stoji  h  mj.  k  (vidi  kod  1.  lak).  —  Drugo  je  lak- 
§ati  .Ho  postaje  od  laksi.  __  Drugi  dio  .  .  .  lahfia 
trudi,  znoji  i  teska  rvanja.   S.  Budinii,  sum.  167b. 

LAKCEVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Pa  s'  otole  primakao  na  fcoriuu  Masa  LakCevida. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  421. 

LAKCINA,  /.  vidi  lako6a  (it  nekijem  primje- 
rima  kao  da  znaci  sto  i  last).  —  Jamacno  se  akc. 
mijena  u  dat.  sing.  lakfeini,  u  ace.  sing,  lakfeiuu, 
u  voc.  sing,  lakfiino,  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  lak- 
cine.  —  U  pisaca  dakauaca  od  xv  do  xvii  vijeka, 
ali  samo  u  jcdnoya  s  -k-.  Sva  diluj  na  cast  i  na 
slavu  imena  tvoga  s  ponizeujem  i  s  razborom, 
s  lakcinom  i  dobrovojno,  s  napritkovanjem  do 
kouca.  M.  Albert!  400.  Daj  meni  razuminja 
britkost,  tumaconja  tancinu,  naufonja  lakcinn. 
433.  —  U  ostalijeh  mj.  -k-  ima  h  (vidi  1.  lak  i 
1.  k  pod  b).  I  niki  zivu  po  mladosti  i  v  lah- 
cinahb.  Starine.  23,  73.  (1496).  Svit  hoco  lali- 
ciuu,  ter  isce  vein  vlast.  M.  Marulid  103.  Tisi 
vitri  hladom  goiiahu  toplinu  poju  tere  gradom 
dajuci  lahcinu.  19.5.  Za  srca  lahcimi  pojt  6u  u 
Grad  Novi.  P.  Hoktorovic  10.  Da  uistar  lah- 
cine,  nistar  bistrine,  nistar  razblude,  uistar  oho- 
losti,  nistar  plahosti  ukaze  se  u  tvom  hodoiiju. 
Nauk  bru.  11a.  Tko  muci  i  trudi,  ta  ne  zna 
lahciue,  zac  bo  su  meu  Judi  razlike  gorcine.  D. 
Barakovic,  vil.  32.  Vec  ni  pamot  u  razlogu, 
[irisad  zivot  ra  tancinu,  nima  mira  ni  lahcinu, 
jak  da  lezi  na  brlogu.  214.  Najti  ces  velik  mir 
i  tila  lahcinu.  A.  Georgieeo,  nasi.  72.  Kripost 
cini,  da  bude  dobar  6ovik,  i  odvise  cini  da  6ovik 
diluje  dobro  s  lahcinom,  s  hitrinom  i  sa  svr- 
senstvom.  Dali  tko  nima  onu  kripost  i  ako  kad- 
godi  bude  moci  dilovati  dobro,  nece  ga  dilovati 
nego  li  s  mukom  i  s;  hesvrsenstvom  .  .  .  Ti  vidi§ 
jodan  koji  ima  nauk  i  obicaj  zvoniti  gusle  aliti 
kopus  ali  liut,  da  zvoni  pridobro  i  velikom  lah- 
cinom promda  ne  pogleda  na  zice,  gdi  drugi  koji 
nima  nauka  ali  obicaja  moci  60  pribirati  zice  i 
zvoniti,  dali  neie  to  ciniti  ni  brzo  ni  dobro.  I. 
T.  Mrnavii,  ist.  14.5.  Kako  jedan  dar  od  lahcine 
teles  slavnih.  P.  Kadovcic,  uacin.  91.  Koji  s  to- 
likom  lahfeinom  i  mirom  priminuse.    259. 

LAKKDEMON,  LAKEDEMONAC,  LAKEDE- 
MONSKI,  vidi  la<S-.  —   (J  Sulckovu  rjecniku. 

LAKERDA,  Petromj'zon  marinus,  vrsla  ribe. 
,r.  Panfcic,  zoolog.  23.5.  —  Radi  osnove  isporedi 
lokarda. 

LAKETA,  Hi.  dem.  Lako.    —    U  nase    vrijeme, 


i  LAKNUTI 

a  izmedu  rjeinika  u  V'ukova  (liy|i.  v.  Lazari. 
,Lako'  i  ,Lakota'  od  ,Lazar'.  Vul<,  odg.  ua  la/.i. 
29.  isiv.  97. 

LAKETIC,  m.  prezime  (po  oca  Lakcli).  —  U 
naie  vrijeme.  1  on  vodi  Lakotida  Janka.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  110.  Junak  Laketicu  .Janko.  Pjov. 
oni.  149''. 

LAKI,  m.  sing.  CO  mjesno  ime.  —  Prijc  nasega 
vrnmena.  .S.  Novakovid,  pom.  136. 

L.XKICA,  in.  ime  musko.  M.  Ruzicic.  —  vidi 
Lakota. 

1.  LA.KIC,  lakica,  m.  vidi  lakac.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (vide  lakac) 
s  primjerom:  Sve  lakide  momke  nezeiieno  koji 
mogu  stidi  i  utedi.    (Nar.  pje.^.  vuk.  4,  417). 

2.  LAKIC,  Hi.  prezime  (po  oievu  imcnu  Laka). 
—  U  nase  vrijeme.  Istade  se  Lakid-Huseine.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  34o.  Petar  Lakid.  D.  Avramovid 
272.  Ldkid,  prezime.  u  Backoj.  V.  Arsenijovid. 
Luka  Lakid,  Hercegovac.  Nar.  pje.s.  petr.  1,  .352 
(mcdu  pndbrojnicima). 

LAKICEVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Svetozar  Lakidevid.    Eat.  385. 

LAKI61,  m.  pleine  u  Crnoj  Gori.  —  U  nase 
vrijeme.  Pop  Mitar  i  Stovo  Mitrovid  iz  Seoca  sa 
nekoliko  Lakida  dotrde.  Magaz.  1868.  77.  I  La- 
kidi  ]uti  ubojnici.  Ogled,  sr.  470.  Mirko  Tokov 
od  sola  Lakida.    471. 

LAKIMIJA,  /.  equaria,  hergela.  —  Samo  u 
kniijama  pisanima  crkvenijein  jezikom.  —  Ne 
znam,  treba  li  izgovoriti  k  Hi  d  (a  knigama  u 
kojima  se  nalazi  svagda  je  pisano  ki).  —  Vala 
da  je  postalo  od  srgrc.  laxivi'a  :  u  Miklosicevu 
lex.  palaooslov.-  ima  lakinija  ,equa  uti  vide- 
tur'  s  jednijem  primjerom  i  s  dodatkom:  ,voca- 
bulum  dubium'.  vidi:  UX/jd-ov^  noifiviCav,  flovxo- 
).i'a)i\  Xiixtviwr,  po(Txij.ui'(Tior  nciiToiior  (Neophy- 
tus,  de  calamitatibus  Cypri).  Ducange,  glossa- 
rium  mediae  et  infimae  graecitatis,  gdje  se  do- 
daje:  .Poroellos  hie  intelligi  opinatur  eruditus 
iuterpres',  ali  je  u  primjerima  kao  i  kod  laki- 
nija u  Miklosica  bez  siimne  znaeenc  sto  je  sprijeda 
kazano.  Vlasi  Kostadinovbci  i  Gojilovbci  da  pasu 
lakimiju  kobilb,  a  drugu  lakimiju  Tudoricevbci 
1  Susicane-  Dec.  hris.  62.  Koiii  i  mbsky  bes- 
cislbny  i  lakimije  konbskyje.  Domontijan.i  155. 
Stada  ovbda  mnogaja  i  credy  velbbudb,  lakimije 
zo  kcnbskyje.  Uanilo  137.  Zlato  mnogo  i  muo- 
gyje  inyje  potreby  crbkovbnyje,  lakimije  ie  konb- 
sliyje  i  skoty  mnogy.  344.  Da  znaSb,  caru,  jako 
vb  lakimijahb  tvojihb  koiib  cjudbnb  rodi  se.  Aleks. 
novak.  13. 

LAKINCI,  Lakinaca,  m.  pi.  mjesno  ime  u  Sr- 
biji  u  okrugii  aleksinackome.  Livada  u  Lakinci. 
Sr.  nov.   1875.  517. 

LAKMUS,  m.  Lacca  musci.  Lacca  musica,  neka 
modra  boja  sto  se  vadi  iz  nekijeh  vrsta  lisaja 
(osobito  Lecanora  tartarea  Ach.  i  Roccella  fuci- 
formis  DC ).  —  Od  nem.  lackmus.  —  U  pisaca 
nasega  vremena.  ,Lackmus',  bot.  lakmus,  lat. 
, lacca  musica',  tal.  , lacca  muflfa',  frc.  ,tourne3ol', 
egl.  , litmus'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

LAKNOVrCA,  /.  vrst  vrbe  (Sabjar,  Gojak). 
B.  Sulek,  im.  188.  —  Maze  biti  da  je  sprijcda 
otpalo  V-. 

LAKNUTI,  laknem,  pf.  postati  lakijem,  odlak- 
nuti.  —  Postaje  od  lak.  —  U  nase  vrijeme.  Hi 
so  zastido,  ili  mu  laknu  na  srcu,  tek  mu  se  od 
jedau  put  jezik  odreSi.  M.  P.  Sapdanin  1,  84. 
Pa  se  razgovarali  med'  sobom  kako  bi  dobro 
bilo  da  Srbija    prihvati   Bosnu,  da  i  riinia   lakno 


LAKNITTI 


8So 


1.  LAKOM,   I,  a,  a). 


od  aga  i  spaliija.  M.  D.  Milicevi6,  zlosel.  171. 
Pa  ce  ti  laknuti  i  zaspaces  kao  mlado  jagiie  na 
zelenoj  travi.  ziv.  srb.  1,  90.  —  Moze  postati  i 
od  osnove  lah-  (vidi  1.  lak),  te  u  krajevima,  gdje 
se  ne  izgovara  h,  ima  i  oblik  linuti,  vidi  u  Vu- 
kovu  rjecniku  Idnuti,  lane  ,leichtor  werden'  ,le- 
nius  est'  s  priinjerom:  Sad  mi  je  laiiulo  raalo'. 
cf.  odlahuuti. 

LAKO,  m.  hyp.  Lazar.  —  Akc.  se  mijet'ia  u 
voc.  Lako.  —  isporedi  Laka.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  gdje  se  dodajc  da 
je  pu  jusnome  govoru.  U  kuli  je  Stojakovic  Lako. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  113.  Od  Laka  Popovica.  V. 
Vrcevic,  niz.  83. 

LAKO6,  m.  ime  musko.  —  Vala  da  je  isto  sto 
Lako.  —  U  nase  vrijeme  n  Crnoj  Oori.  Od  popa 
Lakofta  Vujadinovica  iz  Bjelopavli6a.  u  Pjev. 
crn.   151h. 

LAKOCEVIC,  m.  prezime  (po  ocu  LrtkocuJ-  — 
V  narodnoj  pjcsmi  crnogurskoj  nasega  vremena. 
O  vqjvodo,  Lakocevio-Suto.    Pjev.  crn.  '245'|. 

LAKOCA,  /.  osobina  onoga  sto  je  lako.  — 
Eadi  oblika  vidi  1.  lak.  —  Akc.  se  mijena  u 
dat.  sing,  lakoii,  u  ace.  sing,  lakodu,  u  voc.  sing. 
lako6o,  u  noin.,  ace,  voc.  pi.  lakofe.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (lahkoca 
jfaoilitas'),  u  Belinu  (lakoia  .leggierezza'  ,lae- 
vitas'  432";  ,facilita,  agevolezza'  ,fac.ilitas'  299''), 
u  Bjdostjenievu  (kajkavski  lehkoca,  lehkota,  las- 
iiost,  lasno^a  ,facilitas,  levitas'),  u  Stulicevu  (la- 
koca  , levitas,  faoilitas,  agilitas'),  «  Voltiijijinu 
(grijeskom  lakoca  .facility.,  agilita'  ,leichtigkeit, 
hurtigkeit'),  11  Vukovu  (,die  leichtigkeit'  , levitas'). 

1.  levitas. 

a  prema  1.  lak,  1,  a,  a)  i  b).  'I'jelesa  (ce 
se)  svetije  priobraziti  s  velike  tego6e  na  veliku 
lahkocu.  M.  Divkovic,  bes.  284i.  Kad  se  s  vo- 
dom  uje  liva,  odma  skoci  i  popliva,  nit'  se  pusti 
s  nom  zdruzitiajoS  mane  pod  iiom  biti :  dar  bo 
lipi  od  lakode  nepridobit  imat  hoce.  V.  DoSen 
8bb.  Koji  ne  imajui^'i  u  sebi  lako6e  i  hitrine  od 
svetih.  D.  Eapic  13.  Koje  6udo  snago  i  lakofe 
u  nih  danas  ovde  vidijesmo.  P.  Petrovic,  gor. 
vijen.  4. 

b.  prema  1.  lak,  1,  a,  c).  Kripost  jost  dar 
Bozji  kojim  tko  poznati  i  izpuniti  duznosti  zi- 
vota  krstjauskoga  i  lakoc^u  i  prignutje  ima.  I. 
Velikanovic,  uput.  1,  359.  Odkuda  je  takova 
hitroca  i  lakoca  suditi  drugoga?    D.  Kapic^,  315. 

C.  prema  1.  lak,  1,  a,  f).  Nihova  lakoca 
(malih  zala)  potoze  veliku  tezinu.   f).  Rapid  13(). 

2.  faoilitas. 

a.  prema  1.  lak,  b,  a).  Da  s  vecom  la- 
ko6om  budu  obsluzene  crkovne  naredbo.  A.  d. 
Costa  2,  10.  Nerazum  Khiukov  svi'u  lakoce  klo- 
buke  i  ardove  praviti.  A.  T.  Blagojevid,  kbin. 
33.  ,Kiko  i  Zelic'  slozeii  je  tolikom  vjestinom 
i  lakocom.    Osvetn.  4,  viii. 

b.  prema  1.  lak,  1,  b,  e).  Sinovi  izraelski 
hotjahu  lahkoiu  i  slatkost  u  putu.  M.  Eadnid 
533a. 

3.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  canut  covjek 
,der  angeschossene'  ,non  sanissimae  mentis',  vidi 
1.  lak,  1,  a,  I).  —  Ne  znam,  jeii  miiskoga  Hi 
zenskoga  roda. 

LAK66eNE,  n.  djelo  kojijem  se  lakoti.  —  U 
Bjelostjencevu  rjecniku  (a  latinskome  dijelu)  : 
kajkavski  lebkotene  ,sublevatio'. 

LAKODJELAC,  lak6djelea,  m.  (o  cefadetu)  za- 
htdan  (koji  djelnje  samo  sto  mu  je  lako).  —  U 
nase  vrijeme  u  Isiri.  (cakavski)  Lahkodelac  ,homo 


desidiosus',    gen.    lahkodSlca.    D.    Nomanir,    oak. 
kroat.  stud.  53. 

LAKOK^jUiVAST,  adj.  u  kojega  je  (o  ptirama) 
lak  kfun.  —  Izmisleno  u  nase  vrijeme.  Lakokju- 
naste  ptice  ,levirostres'.    Cf.  Lazio  hi. 

LAKOKRIL,  adj.  u  kojega  je  lako  krilo.  — 
[/  jednoga  pisca  nasega  vremena.  Lakokrili  vrh 
no  soke  strepi.    Osvetn.  4,  21. 

LAKOKRILKA,  /.  lakokrilo  zensko  (eila).  — 
U  jednoga  pisca  nasega  vremena.  Svrh  oblakah 
iz  suneanih  zrakah  lalikokrilka  izlecela  vila.  S. 
Milutinovic  u  Pjev.  crn.  701". 

1.  LAKOM,  adj.  avidus,  avarus,  pohlepan.  — 
Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  lakomi., 
rus.  ..laKoMuii,  ccs.  lakom_y,  po{.  lakomy.  —  Od 
istoga  je  korijena  od  kojega  je  i  lacaii  (vidi).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (.avarus;  parens'), 
u  Mika(inu  (lakom,  lakomac  , avarus,  illiberalis, 
pecuniae  appetens,  tenax'),  u  Belinu  (,avaro'  , ava- 
rus' 1191),  u  Bjelostjencevu  (lakom,  lakomec, 
prozdor,  prozdrlac,  prozdiralac  ,gulo,  ingluvio, 
gulosus,  cupos,  cbaribdis,  vorax,  assotus,  catillo, 
comedo,  comedus,  homo  gulae  ventriquo  deditus, 
ligurio',  V.  poziravec.  —  2.  lakom,  pohlepen  na 
peneze  , avidus,  cupidus  peeuniarum,  helluo  et 
hell  us  nummorum,  pecuniae  deditus,  aoris  sitiens, 
famolicus  auri'),  u  Jambresicevu  (, gulosus,  gulo'), 
M  Stulicevu  (, avarus,  tenax,  avidus,  delicatus, 
mollis'),  u  Voltigijinu  (,ingordo,  ghiottone,  avaro' 
jfressig,  begiorig'),  u  Vukovu  (,habsiichtig'  , avarus' 
A'  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Lakom  ajduk 
bjese  na  dukate). 

1.  adj.    —  Komp.:    Iak6miji.  u  Belinu   rjei- 
niku:  ,piu  avaro'  ,avarior'  119i,  i  u  Stulicevu. 

a.  o  cejadetu.  uprao  bi  znaiilo:  poMcpan 
uopce  kao  gladni  za  hranom  (vidi  lacau),  ali  se 
tipotreb\ava  naj  cescc  u  znacenu:  pohlepan  za 
blanom,  za  novcima,  pa  po  tome  i  u  drugome: 
koji  nece  da  dade  Hi  tesko  daje  drugome  novaca 
nego  ih  sve  hoce  hraniti  (, tenax'  tvrd,  skup,  skrt). 
ova  se  dva  znaiena  (pohlepan  za  blagum  i  tvrd) 
rijetko  mogu  razUkovati.  —  znacena:  prozdr^iv 
(u  Bjelostjencevu,  u  Jambre.Ucevu,  u  Voltigijinu 
rjecniku);  , delicatus,  mollis'  (u  Stulicevu)  ne  po- 
tvrduju  se  prinijerima. 

a)  uopce.  Tada  clovik  jest  zlodejno  la- 
kom i  hlpoo  kada  se  ne  boji  uciniti  iznajti  ve- 
liku cscetu  drugomu  li  za  jedan  mal  prud.  Ko- 
luniiev  zborn.  282.  Lakomi  k  skuposti  pineze 
ki  kupe  .  .  .  M.  Maruli6  117.  Ako  ki  prime  uti- 
seuje,  govore  da  je  lakom.  Korizm.  52''.  Bludnik 
ali  necisti  ali  lakomi.  N.  Raiiina  59  .  paul.  opbes. 
5,  5.  Lakoma  krajice!  M.  Vetranic  1,  119.  Bo- 
gata  lakoma.  Zborn  ISb.  Pokli  se  lakora  rit 
ne  moze  gospodar,  ni  sluga  lakom  bit  za  nijednu 
nojma  stvar.  N.  Dimitrovic  5.  Skup,  kakov  jo 
lakom.  M.  Drzic  211.  Jesam  netrpeZ|iv,  skup, 
lakom.  Kateh.  15G1.  37.  Ima  biti  ruke  pro- 
strane,  to  jest  ne  ima  biti  lakom.  M.  Divkovic, 
bes.  5b.  Videci  zena  da  je  muz  lakom  ...  i  da 
ne  cini  lomozinu,  moze  li  bez  dopustenja  liegova 
ona  ju  ciniti?  B.  KaJid,  zrc.  114.  Prez  svoje 
svitlosti  kad  bude  sunce  bit,  tad  lakom  do  dosti 
biti  ce  blaga  sit.  D.  Barakovic,  vil.  156.  Da 
jemaju  cinenja  s  judmi  lakomimi.  P.  Radovcii, 
na6in.  191.  Od  jednoga  clovika  lakoma,  ohola 
i  bludnika.  260.  I  da  ne  bi  od  lakoma  steko 
ime.  P.  Kanavelii,  iv.  428.  Lakom  dvas  jdaca. 
(D).  Poslov.  danic.  Jedan  lakomi  koji  nsvolan 
zivot  cini.  S.  Margiti6,  fala.  139.  Lakomi  drzi 
blago  kano  suzha.  ispov.  41.  Lakom  koliko  veie 
ima,  vecu  potribu  ima.  41.  Joda  bogatac  lakom 
priporucuje  se  Bogu.   F.  Lastrlc,  ned.  50.    Mida, 


I.   LAKOM,   1,  a,  a).  K 

lakoiui  kin|  li'iigijo.  V.  DoSoii  v  Nijo  kainat- 
nika  tnko  tvrda  i  tako  lakoma.  D.  BaSii  16. 
Lakora  jest  i  siromah.  I.  Velikaiiovii,  uput.  I, 
349.  Lakom  i  tvrd.  M.  Dobrotii  112.  Ni  od- 
viSe  biti  lakom  ni  odviSe  razpiiSton.  200.  Modti 
kojijoma  je  bio  naj  stariji  pro  mjero  lakora.  Nar. 
])rip.  vr6.  10.  —  Amo  pripiida  t  ovaj  primjer  u 
kojemu  se  kazc  u  ^eniji  (narodu)  kao  o  fejaditu: 
Mogu  samo  reii,  da  odkada  .si  viru  svotu  Isukr- 
stovu  zapoznao  i  primio,  od  tada  jo  cistu  uz- 
drziS  i  po  turskoj  lakomoj  zemji  zamiritim  iia- 
f  inom  raspriiZaS.  Da  bi  mogli  oni  bidni  krstjani 
po  Albaniji,  Bosni  i  Serviji  raztrkani  niirno  Boga 
stovati  i  I'legove  svete,  da  ti  s  jasprom  no  tazis 
turski  gniv?    A.  d.  Bella,  razgov.  132. 

l>)  s  prijedtogom  na.  i  s  akuzaticom,  ziia- 
iene  moze  biti  itopce  jiohlepan.  Koji  su  mi  la- 
komi  na  blago.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  79.  Latini  su 
lakomi  na  blago.  Nar.  pjes.  istr.  1,  63.  Koliko 
je  na  novce  i  na  ostali  svaki  plijen  bio  lakora 
na  vojsoi.  Vuk,  dan.  1,  90.  —  Nije  mu  zacinio 
po  voji  negovu  jednu  jizbinu  na  koju  je  vooma 
lakom  bio.  A.  Tomikovi6,  gov.  106.  Tako  je 
lakom  na  jolo.  Vuk,  poslov.  98.  —  Da  je  bajduk 
lakom  na  Turkine.    Pjev.  crn.  92*. 

e)  s  prijedlogom  za  i  instrumentnlom 
znaccne  je  isto  kao  kod  h).  Da  je  tko  ^irarija, 
skup  i  lakom  za  blagom.    D.  Rajiic  261. 

(I)  s  prijedlogom  na  t  lokativom  nije 
jufino,  jeli  znaiene  pohlepan  Hi  tvrd.  —  Samo  u 
pisaca  Dubrovcana  xvi  i  xviii  vijeka.  Lakoma 
i  sku))a  zena  je  na  zlatu.  6.  Driic  431.  Nigdar 
nije.smo  bile  lakome  na  zlatu.  M.  Vetrani6  2,  128. 
Sto  bogatae  vece  ima  zlata,  to  je  vece  lakomiji 
na  liemu.  M.  Drzic  404.  —  Dusa  na  kojijera  on 
je  (Jeziis)  veomi  lakom  zeleoi  svijeh  ih  dobiti.  S. 
Eosa  129a.  —  U  ovome  primjerti  kao  terd  ali  u 
prenesenome  smislu  2)0  talijanskome  jeziku :  Pa- 
stijpru,  ja  pristupam  da  budera  imat  dio  od  one 
bolesti  ku  druzijsm  ti  obitas  ...  na  noj  nomoj 
mi  lakom  (tal.  scarso,  ovdje  isto  sto  avaro)  biti. 
D.  Zlatarii  71b. 

e)  s  genetivom  samijem  Hi  s  prijedlogom 
od  znaei:  tvrd.  Lakomi  rob  svoje  muke.  V.  DoSen 
V.  Koji  je  prije  bio  lakom  od  svoga.  A.  Kali6 
318. 

f)  s  infinitivom  znaci  tvrd.  Lakom  svoje 
pri  sebi  drzati.  A.  Georgieeo,  nasi.  307.  Ako 
sam  bio  lakom  udiliti  za  jubav  Bozju  imajudi 
cime  uciniti.  P.  Posilovic,  nasi.  111b.  Bio  sam 
lakom  ufiiniti  lemojzinu.  S.  Margitic,  ispov.  16. 
—  Uz  infinitiv  ima  za  po  tudijem  jezicima.  Njeki 
budu  za  pla6at  desetine  i  prvine  veoma  tijesni 
i  lakomi.    L  Drzic  200. 

{/)  u  jrdnome  primjeru,  xviu  vijeka  mj. 
infinitiva  ima  verbalni  supstantiv  u  lokativu 
s  prijedlogom  u.  —  znaiene  je  malo  u  prenese- 
nome smislu  (suprotno  stedjiv).  —  Mozebiti  po 
tudijem  jezicima.  Mestar  nije  bio  lakom  u  naki- 
cenju.    F.  Lastric,  test.  ad.  35a. 

h)  i  s  prijedlogom  prema  uz  dativ  (ie- 
(adeta)  znaiene  je  jamaino  tvrd.  Da  ne  budemo 
lakomi  prama  Bogu.  A.  Kanizlifi,  uto6.  535. 
Svakomu  koji  je  lakom  prema  mrtvijem.  A. 
Kali6  288. 

b.  o  zivotini,  samo  u  narodnoj  poslovici 
0  kvocki;  nije  dosta  jasno  pravo  znaiene.  La- 
koma kvocka  ne  moZe  piplioa  izvesti.  (U  Du- 
brovniku).    Nar.  posl.  vuk.  165. 

e.  o  iemu  (stanu)  dulevnome,  vafa  da  je 
znaiene  svagda  pohlepan.  Na  §to  to  su  bijesne 
ze)e  i  lakome  tve  potakle?  (i.  Palmotic  3,  41*. 
Kad  lakome  svoje  zo|e  rukam  puni.  P.  Kana- 
velic,  iv.  18.  —  Svoci  nijesu  kao  mi  samozivi  i 


;  2.   I-AKOM 

Audi  lakomo.  S.  ^jubisa,  prip.  l!ll.  —  (.Jiidd) 
krasti  uljezo  u  lakoraom  tamnom  grijohu  blago 
ubu§ko.  dl.  Palmotic  3,  39a.  Qd  lakomo  pisat 
zloAo.  V.  DoSeu  75b.  —  Lakoma  ga  miso  stiSto . . . 
da  opeta  blago  iSte  od  pobjenijeh  DubrovCana. 
J.  Palmotid  340. 

d.  0  stanu  tjelesnome,  pohlepan.  Kad  la- 
komog  tko  rad  glada  jude  doro  ...  V.  Doson 
59".  —  S  tim  lakomu  zodu  gasi.  Bib.  —  Saii 
lakomi  sto  mu  dade.    77". 

e.  o  iemu  umnome,  pohlepan.  Ponudi  se 
ti  svqjim  nerazumnim  i  lakomim  obiSajem  mene 
od  carstva  odagnati.  Aleks.  jag.  star.  3,  267.  — 
§to  lakoma  vasa  sila  nije  k  sebi  prigrabila.  V. 
DoSon  235b.  —  IJ  ovome  primjeru  kao  da  znaci 
tvrd,  skup.  EaskoSna  tradenja  i  lakoma  tokoj 
uklon'  se  skrcanja,  u  sridovistvo  stoj.  M.  Ma- 
rulid  135. 

f.  0  iemu  tjelesnome,  svagda  u  prenesenome 
Hi  u  metaforiikome  smislu,  pohlepan. 

a.)  0  dijelu  Hi  udu  \udskoga  tijela.  La- 
komog  srca  mana.  V.  DoSon  231*.  Tko  do  indi 
virovati,  kada  sudca  dar  ufati  za  lakomo  o3rda|o 
da  on  moze  stupit  da)o'?  62b.  —  Kad  krvavu 
svoju  muku  pod  lakomu  vrgu  ruku.  55'».  —  Ne- 
gove  su  pune  srode  ruke,  a  nijesu  lakome  na 
blago.  Osvetn.  2,  167.  —  Lakome  su  oci  pri 
pogaci.  (D).  Poslov.  danifi.  Lakome  su  oci  prema 
pogaoi.  (drugo  je  znaiene  kod  a,  hj).  Nar.  posl. 
vuk.  165. 

b)  o  maiu.  Vze  lakomi  mec,  ki  vazda 
zeleSe  na  trojsku  krv.    Pril.  jag.  ark.  9,  128. 

c)  0  moru,  metaforiiki.  Duhovne  razgo- 
vore  (lakomac)  u  lakomo  topi  more.  V.  Dosen 
53"-.     Al'   lakomo   ovo   more    (lakomac)  .  .  .    60". 

(I)  0  zimi.  Nic  zima  lakoma,  nio  lito 
posuSi.    D.  Barakovid,  jar,  15. 

2.  adv.  lakomo,  avide,  parce.  —  Izmedu  rjei- 
nika  u  Mika^nu  (lakomo,  skupo  , avaro,  rostricte, 
avide,  illiberale';  lakomo  jisti  , avide  comedore'), 
u  Belinu  (,avaram6nte,  con  avaritia'  ,avare'  119'''-; 
iScarsamente'  , parce'  650"),  u  Bjelostjenievu  (la- 
komo, skupo  .gulose'.  2.  , avide,  cupide,  avare, 
restricte'),  u  .Tambresicevu  (,gulose'),  u  Stulicevu 
(, avare,  avariter,  parce'),  u  Voltigijinu  (,golosa- 
mente'  ,fressiglich').  —  Komp.  :  lak6mije.  M. 
Divkovid,  bes.  822",  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(,piu  searsameuto'  ,parcius'   650b)  i  u   Stulicevu. 

a.  pohlepno. 

a)  o  naiinu  kako  se  jede  i  pije.  Kada 
ji  lakomo.  Narudu.  88b.  Lakomo  izjesti  kakono 
prasaC;  Zborn.  167".  Ki  jide  lakomo  i  pozr- 
jivo.  S.  Budinid,  ispr.  70.  Da  lakomija  i  slajo 
budu  blagovati.  M.  Divkovid,  bes.  822".  —  La- 
komo pije.  M.  Vetrauid  2,  329.  Muogi  umru  na 
prijedac,  jer  se  lakomo  napiju  nezdravom  vodom 
iz  jezera.    S.  ^ubisa,  prip.  63. 

b)  uopce.  Cuvaj  moje  ruke  da  lakomo 
ne  prostru  se  vzeti  dare.  Transit.  157.  Ljepos... 
tebi  Bog  svu  izda  jakino  mjeseccu  izmedu  svili 
zvizda  kojili  jes'  hitila  lakomo  krjepostju.  S. 
Mendetid  89.  Lakomo  grabi  odima  sve  naokolo 
sakupjene  jude.    V.  Vroevid,  niz.  40. 

b.  tvrdo,  skupo,  skrto. 

a.)  u  pravome  smislu.  Koji  lakomo  hraui 
.  .  .  i  drzi  svoje.    §.  Budinid,  sum.  121b. 

b)  u  prenesenome  smislu,  nedovolno,  malo. 
Tvu  lipost  naj  prija  glas  mi  dopovidi,  od  tebe, 
pravo  dim,  lakomo  ki  zvoni.  H.  Lucid  188.  La- 
komo zaisto  nega  je  hvalila  pisan  moja.    265. 

2.  LAKOM,  adj.  o  svrdlu,  vidi  u  Vukovu  rjei- 
niku:  svrdao,  t.  j.  ostar  kojim  se  lasno  vrti,  kao 
da  .sam  ide.  —  Nejasno  mi  je  postane:  jeli  isto 
sto  1.  lakom  (svrdao  koji  se  lasno  vrti  shvaca  se 


2.  LAKOM 


LAKOMICE 


u  preneseiwiiie  smislu  kao  pohlepan)  'f  ilije  srodno 
s  1.  laky  Hi  je  od  iste  osnove  nd  kuje  je  i  2.  la- 
komac  *  lakomica  (lijevak,  Hi,  sto  bi  bila  veca 
prilika^,  nokat  na  plugu}? 

3.  LAKOM,  adv.  vidi  u  Vukuvii  rjecniku:  uinalo 
,beinahe'  ,haud  multum  abfuit'  s  dodatkom  da 
se  govcri  u  Boci.  —  Mislim  da  je  isto  Ho  adv. 
lako.  —  U  nase  vrijeme.  Izbi  dijete  musko  mrtvo 
i  lakom   glavom  ne  dade.    Nar.  prip.  vuk.'-  213. 

1.  LAKOMAC,  lakomca  (lakomac,  lakimca), 
»!.  lakom  covjek.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  la- 
komca taki  je  u  ostalijem  padezima,  osiin  twin, 
sing.,  i  gen.  pi.  lakomaca;  «  Vukovu  rjecniku 
inia  i  s  drugijem  akcentom :  lak6mac,  lak6mca, 
koji  se  mijena  u  voc. :  liikomce,  liikSmci  (i  mohbiti 
a  gen.  pi.  lakomaca?).  —  Bijec  je  praslavenska, 
ispuredi  rus.  .iaKOMen%,  ces.  lakomec,  poj..  lako- 
miec.  —  Izmedu  rjeenika  u  Mikalinu  (kod  la- 
kom), u  Belinii  (,avaro'  ,avarus'  119"),  u  Bjelo- 
stjencevti  (kajkavski  lakomec  kod  lakom),  u  Stu- 
licevu  (,homo  avarus'),  u  Voltigijinn  (,ghiottone' 
,sehr  begierig,  fressig'),  u  Vukovu  (,der  habauch- 
tige'  ,avaru3').  Fsaki  prijubodivac  all  necistac  ali 
lakomac.  Bernardiu  43.  paul.  ephes.  5,  5.  O 
zrlci,  o  lakomci!  Korizm.  2i».^  Jegda  bi  packa- 
vac  i  lakomac  cesarastvoval.  S.  Kozici6  441'.  La- 
komcu  svakomu  sto  zlo  stekal  jes  grabi  mu  huda 
COS.  M.  Vetranic  1,  118.  Djavao  je,  a  nije  la- 
komac. M.  Drzi6  190.  Lakomca!  dva  mjeude- 
oka  mi  'e  dao!  196.  Ne  prima  djela  od  lakomac, 
koji  sa  se  dali  na  dobitak  bez  razloga.  M.  Div- 
kovic,  bes.  651^.  Narodi  lakomcem  lemozine.  B. 
Kasic,  rit.  52.  Lakomci  biti  6e  stjeskani  prizlo- 
cestim  neimaujem.  nasi.  .02.  On  (Mamona,  vrag) 
jima  pod  obar  lakomci  da  prazi.  D.  Barakovid, 
vil.  316  Zato  je  stvar  opcena  lakomcem  da 
prid  smrti  zanijeme.  M.  Orbin  44.  Lakomac 
bude  gladovati.  F.  Glavinid,  posl.  52.  Lakomac 
pridstav]a  imanjo  Bogu.  I.  T.  Mrnavii,  ist.  168. 
Tu  lakomci,  tu  zlobnici,  tu  nemili  }udi  stoje. 
G.  Palmoti6  2,  461.  Gdi  oni  lakomac,  koji  mr- 
zeci  ne  nepravedne  dobitke  .  .  .  ?  A.  d.  Bella, 
razgov.  11.  Kamo  li  ste,  pritvrdi  lakomci?  L. 
^iubuski  34.  Da  ce  mnogo  lasiio  mo6  ulisti  debel 
konop  u  iglene  usi,  nego  u  raj  bogati  lakomac. 
35.  Taji  i  zabraiiuje  lakomac  no  samo  iskri'iemu 
cim  bi  ga  mogao  podpomodi  nego  i  sebi  istomu. 
A.  Bacic  228.  Niti  bi  lakomci  toliko  nastojali 
za  blagom.  J.  Banovac,  pred.  89.  Lakomci,  ka- 
matnici,  s  vaSim  krivicam  vi  prodajoto  Isukrsta. 
pripov.  78.  Nece  lakomac  iskrnega  da  pomoze. 
uboj.  30.  Lakomac  za  imati  vise  i  steci  niti  se 
uzdrzaje  od  lazi  ni  od  zakletve.  ¥.  Lastric,  ned. 
129,  Po6e  dilo  ovo  lakomac  (Juda)  kuditi.  A. 
Kanizlid,  kam.  515.  Medu  to  place  ova  zaruc- 
nica  Isukrstova  nepristance  nevidenu  smrt  takvih 
miogih  lakomaca.  E.  Pavid,  ogl.  644.  Bo}e  je 
da  t'  reku :  ,lakom6e'  negli:  ,neimance'.  (Z).  La- 
komac blaga(j)  je  a  blago  gospodar.  (Z).  Sve 
lakomcu  naljeguje.  (Z).  Poslov.  danic.  Pakle- 
noga  suznem  dvora  naj  teza  je  to  pokora:  da 
nit'  Boga  uzivaju,  nit'  im  muke  kad  pristaju.  te 
dvi  vrste  od  pokore  i  lakomce  svita  more  jer  o 
blago  tko  s'  omrsi  Jubav  s  Bogom  on  pomrsi . . . 
V.  Dosen  52 — 53.  Ne  vide  se  lakomci  obradeni 
u  blagodarnike.  D.  Basid  18.  Malo  je  bogataca 
koji  nisu  lakomci.  I.  Velikanovid,  uput.  1,  349. 
Ti  si,  gospodine,  medu  lakomci  bio  ruke  proste. 
D.  Rapid  26.  Bas  lakomce  neke  Crnogorce  ko- 
jino  su  lakomi  na  blago  . .  .  Nar.  pjes.  vuk.  5,  4. 
Lakomac  i  lazlivac  odmah  se  pogodo.  Nar.  posl. 
vuk.  165.  Lakomcu  je  vazda  malo.  166.  Ni  u 
lakomca  mjere,  ni  u  psa  vjere.  224.  U  lakomca 
tri  toboca.   332.    Kad  su  davoli  hodili  po  jednoj 


knozeviui  da  lakoraciuia  i  kamatnieima  oduzi- 
maju  tudu  muku  .  .  .  Nar.  prip.  vrc.  91.  Ni  lu- 
pezi,  ni  lakomci  .  .  .  carstva  Bozjega  nece  na- 
slijediti.  Vuk,  pavl.  Ikor.  6,  10.  Tuda  para  la- 
komca vara.    V.  Bogi§id,  zborn.  570. 

2.  LAKOMAC,  lakc'imca,  m.  pretili  cclortak  — 
U  Ivekovicevu  rjecniku:  u  Hrvatskoj  so  u  nekim 
krajevima  cetvrtak  prije  poklada  (katolickih) 
zove  , lakomac'  (i  , lakomi'  ili  ,tusti'  cetvrtak; 
is  p.  , pretili  cetvrtak').  —  Po.ttaje  od  lakom  u 
znacenu:  prozdr(iB. 

3.  LAKOMAC,  lakomca  (lak6mac,  lakomca), 
m.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  (u  vajaonici  od  dr- 
veta  kao  veliki  lijevak,  u  koji  voda  tece  ozgo 
zlijebom  (kao  lakomicom  u  badaii)  a  iz  nega 
do|e  u  kacu  u  kojqj  su  debeta  koja  se  vajaju 
,art  rinne  in  der  wallmiilile'  ,canalis  genus'.  — 
isporedi  2.  lakomica. 

LAKOMAN,  lakomna,  adj.  lakom.  —  U  pjesini 
crnogorskoj  nasega  vreinena.  Kojizi  su  lakomni 
na  blago.  Ogled,  sr.  213.  —  Ovaj  je  primjer  Vuk 
primio  u  rje.cnik  pod  zi. 

LAKOMCAC,    lakomica,    m.  dem.   1.  lakomac. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:   ,alicjuantulum  avarus'. 

—  nepouzdaao. 

LAK6mCi6,  m.  dem.  1.  lakomac.  —  U  Stuli- 
cevu rjeiniku  uz  lakomcac. 

LAKOMCINA,  m.  augm.  1.  lakomac.  —  Ud 
-xvni  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bclinu  (,ava- 
rone'  ,vir  ingenti  avaritia'  119a)  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Stulicevu  (,avarissimus'),  u  Voltigijinu 
(,golosaccio,  avaraccio,  avarone'  ,eiu  garstiger 
geizhals,  gefressig'),  u  Vukovu  (augm.  v.  lakomac). 
Kod  linog  lakomdine.  V.  Dosen  218''.  Ostaje 
jos  da  lakomcinam  prikaXem  ...  I.  J.  P.  Lucid, 
razg.  31. 

1.  LAKOMICA,  /.  lakomo  zensko  celade.  —  U 
Belinu  rjeiniku:  ,avara,  la  femina'  ,avara'  11%^; 
u  Stulicevu :  ,mulier  avara'  iz  Habdeliceva ;  u 
Vukovu:  ,die  habsiichtige'  ,avara'. 

2.  LAKOMICA,  /.  uopcc  sprava  kojom  tece  sto 
zitko  iz  jednoga  suda  u  drugi,  ali  dolazi  samo 
u  o.iohitijem  znacenima  ili  a  srodnima.  —  ispo- 
redi 2.  lakomac.  —  Postane  mi  nije  jasno;  moze 
se  pomisliti  da  postaje  od  lakom,  kao  da  sprava 
lakomo  guta  ono  sto  je  zitko,  ali  takovo  tuma- 
ccne  slabo  vrijedi  kod  d.  —  Nahodi  se  i  «  novo- 
slovenskome  jeziku.  —   Od  xvii  vijeka. 

a.  vidi  lijevak.  —  U  Vrancicevu  rjecniku: 
,infundibulum';  u  Belinu:  ,imbuto,  stromento  di 
latta  0  legno  per  mettere  il  liquore  entro  a 
qualche  vaso'  ,infundibulum'  379i'';  u  Bjetostjen- 
cevu:  lakomica,  levalka,  levak,  levka  .enchitum, 
infundibulum,  instruraentum  quo  in  vas  liquores 
infundimus';  u  Jambresicevu:  , infundibulum',  u 
Stulicevu:  v.  lijevka  iz  Belina;  u  Vukovu:  vide 
lijevak  s  dodatkom  da  se  govori  u  Ormnici. 

b.  vidi  vran.  —  U  Mika(inu  rjecniku  kod 
vran. 

c.  zlijeb  (ne  svaki).  —  U  Vukovu  rjecniku: 
2dlijeb  sto  nim  tece  voda  u  badan  (u  Jadru)  ,die 
rinne'  ,canalis'.  —  Lakomica,  zlijeb  kojim  dolazi 
voda  na  mlin.   u   Kostajnici.    F.   Hefele. 

d.  velik  prozor  na  krovu  stagja  kroz  koji  so 
sijeno  baca.    I.  Krsnavi,  list.  9. 

e.  u  Vukovu  rjecniku:  vrh  u  raonika,  cf. 
nokat. 

LAKOMICE,  adv.  laktom  (kod  udarana),  Hi 
lako'^  —  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena. 
Udara  rae  ta  djevojka  natrag  s  laktom  lakomice. 
Nar.  pjes.  vila.   1868.  465. 


I.AKOMICICA 


l-AKOMOd'UDAN 


LiAKOAllClCA,  /.  (km.  2.  lakomiea,  u.  —  (J 
Stuliietm  rjecniku:  .parvum  vas  fusorium'. 

LAKOMICINA,  /.  aui/m.  1.  (i  mozcbiti  2.)  la- 
komiea. —  V  Vukaou  rjeintkii:  aiiffm.  v.  lako- 
inica  (Hiiinparskom  grije§kom  sabi(ezenu  je  u 
drugome  izdttnu  da^Je  mitSkoga  roda,  a  u  trc- 
ccmu  da  je  sredncga). 

LAKUMIJA,  /.  lakomost.  —  Postaje  od  lakom 
tudijem  (tatijanskijein)  nastavkom  ia.  —  Od  xv 
ttijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vraniicevu  (,avari- 
tia'),  u  Bjelostjencevu  (kod  lakomost),  u  Stuli- 
icvu  (v.  lakomost  iz  lijelostjenceva).  Lakomija 
jest  )ubavb  nepodobna  imeti  i  obladati  blagimi 
sega  svita.  Koluniiev  zborn.  231.  Taj  t'  je  koiiac 
lakomije  ka  ne  pus(^a  6a  zadije.  M.  Marulii  201. 
Od  igre  ka  se  6ini  za  lakomiju.  Narufin.  94*. 
Za  (=  radi)  lakomiju  postavjaSe  1  vr6  vina.  Ko- 
rizm.  Si).  V  sem  naoelniku  lakomija  nohvalna 
be.  S.  Kozif.ii  S'l".  Blagodauije  protevu  sku- 
posti  ili  lakomiji.  §.  Budinio,  sum.  120^.  Jakov 
toliko  tvrdo  uzvapi  na  bogatih  radi  liihove  Jute 
lakomije  i  skiipo-sti.  140".  Pokle  te  smuti  stara 
lakomija.  D.  BarakoviA,  jar.  28.  Lakomijom  jer 
se  giibi  (kripost).  M.  Gazarovic  63.  Iskariot 
taknut  grihom  lakomije,  pojde  g  Zidovom.  F. 
Glavinio,  cvit.  57l>.  Lakomija  (jest)  nepravicno 
?.olenje  imanja.  143".  Pustivsi  se  potegnuti  ali 
od  lakomije  ali  od  oholije.  P.  Radovoic,  nacin. 
57.  A  popove  kuzi  vrla  lakomija.  J.  Kavaniu 
S??!".  A  vi  7.8,  lakomiju  i  da  ve6e  dobijete  u 
svetac  privatate  i  posve  jedni  dilujete.  J.  Ba- 
iiovac,  pripov.  141.  Kiipiti  blago  za  lakomiju. 
Ant.  Kadci6  4.  §to  je  bila  stedjivost  mozo  se 
jirometnuti  u  lakomiju.  M.  Pavlinovii^,  rad.  12S. 
Lakomija  ,avaritia'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat.  stud, 
iftsg.  61. 

LAKOMISLEN,  adj.  u  kujega  su  lake  misli  (u 
zlu  smislu,  isporedi  1.  lak,  1,  a,  k)  i  I)),  kuji  lako 
mhli,  dakle  dobro  nc  razmiila.  —  isporedi  lako- 
uman.    —    U  nase  vrijeme  po  rimkomc  .lepKo.Mw- 

IMtiHLlii. 

a.  adj.  A  ostro  siba  lakomisleno  prezirane 
svojega  naroda.  M.  D.  Mili<5evic,  pomenik.  1,  43. 
Lakomislena  deca.  skol.  3.  Koji  6e  umoti  lako- 
mislemi  namigusu  nauf  iti  pameti.  Srp.  zora,  god. 
1,  sv.  2,  str.  .57. 

b.  adv.  lakomisleno.  Gdi  zaslijepjeni  uarod 
lakomisleno  za  svakim  uovim  misjeria  uacinom 
ceznedi.  Nov.  sr.  1834.  116.  Ima  (u  putnim 
mehanama)  posuda  koje  se  lakomisleno  ne  raz- 
nosi  na  pesku  prekomeruim  ribariem.  M.  D.  Mi- 
licevid,  medudnev.  10.  §to  mu  je  lakomisleno 
odmicao  rokove.    V.  Bogisii,  zakon.  153. 

LAKOMISLENOST,  lak6mislenosti,  /.  osohina 
(■e\adeta  Ho  je  lakomisleno.  —  U  nase  vrijeme 
po  riiskome  .lerKo.Mwc.ieHocTh.  Lakomislenost  ni- 
ova  lako  bi  se  izviniti  mogla.  Nov.  sr.  1834. 
115.  O  zenidbi  nije  govorio  od  kake  lakomisle- 
nosti.  M.  D.  Mili6evic,  knez  miloS  u  pricama. 
14.  , 

LAKOMIT,  adj.  lakom.  —  Na  jednome  mjestu 
XVI  vijcka.  O  trgovci  lakomiti  ke  lakomos  vajmeh 
oini  druge  svijete  nahoditi  brodeci  se  po  pu- 
6ini  ...    M.  Vetranid  1,  35. 

LAKOMITI  SE,  Uikomim  so,  impf.  hiti  lakom, 
postajati  lakom,  raditi  kao  lakomac.  —  Akc.  se 
ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  lllkomi).  —  Od  xvii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinit  (,avarizzare, 
metter  ad  elFetto  1'  avaritia'  ,avare  agere'  119>'), 
ii  Stulicevu  (,avarum  esse,  avaritia  ardere,  fer- 
vere'),  u  Voltigijinu  (.avarizzare ,  usureggiare' 
.j^eitzou,  wucliora'),  /(  I'/i/.-orx  in.a  sto  .habsiichtig 
sein'  .avaritia  duc"r', 


a.  biti  pohlepan,  hlepjeti  (aopce  za  hlagoin). 
II)  s  prijedlogom  na  i  ace.    Koji   ne  zado- 

vojstvujudi  so  sa  svojim  trudora  lakomjaso  so  na 
tude.  D.  Obradovid,  basne.  99.  Na  tudo  se  no 
lakomi.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  187.  Ako  li  se  la- 
komis  na  blago,  dok  je,  bego,  u  Kivotu  Janko, 
bide  blaga  i  tebi  i  Janku.  3,  373.  Lazac  mnogo 
obrido  samo  da  bi  izlagao,  skupac  so  na  vise  la- 
komi. Nar.  posl.  vuk.  165.  Na  tako  so  ne  lakomi 
blago.    Osvetn.  2,  23. 

bj  maze  hiti  da  amo  pripada  i  ovaj  pri- 
mjer  u  kojcmu  je  s  glagolum  prijedlog  u  uz  lo- 
kativ.  Ki  se  blaga  napunise  svakom  himbom . . . 
i  u  nem  se  lakomise  u  ognenom  zlatom  noru. 
J.  Kavaiiin  448'>. 

c)  s  infiniticom.  Pamet  tvoja,  srce  tvojo 
i  o6i  tvoje  lakome  se  stedi  i  skupiti  blago  hiiu- 
beno  i  nepravedno.  M.  Divkovid,  bes.  310i>. 
Iraamo  se  lakomiti  naj  prvo  hvaliti  Boga.  nauk. 
278''.  Sto  godi  covik  vede  ima,  to  se  vedo  la- 
komi imat.  J.  Filipovid  1,  423t>.  Nemoj  se  la- 
komit  mnogo  jist.    1,  423''. 

il)  s  podloinom  recenicom  u  kojoj  je  da. 
Bogati,  Sto  godi  vede  imaju,  toliko  se  vede  la- 
kome, da  bi  vede  imali.  M.  Bivkovid,  bes.  472''. 

e)  s  podloznom  recenicom  u  kojoj  je  ne- 
upravno  pitane.  Lakomi  .se  Mujagin  Halile,  ue 
bi  li  se   Filip   umorio.    Nar.    pjes.  horm.  1,  492. 

b.  biti  tvrd,  skrt,  skup. 

11)  iiopce.  Kako  li  de  sam  sebi  varavo  dat 
razumjeti,  da  se  mo2e  stodjeti  i  lakomiti  s  onijem 
Bogom,  koji  sa  svijem  sebe  prida  cijeda  liega  i 
posveti?  I.  M.  Mattel  52.  S  toga  nam  lakomi 
se  neplodna  zem(a,  branu  nam  krati  tjelesnu. 
Stit.  15.  Er  ti  ne  das,  er  se  ti  lakomis.  A.  Kalid 
857.  Jer  kako  je  nadane  licemjeru,  kad  se  la- 
komi a  Bog  de  iscupati  dusu  negovu?  Vuk,  jov. 
27,  8. 

b)  s  instrumentalom.  Mrve  istem,  zelim  i 
prosim.  ni  to  nijeste  vrijedni  udijelit?  i  tijem  so 
lakomite?    A.  Kalid  302. 

c)  s  infinitivom.  Hranom,  odjedom,  loz- 
nicom,  lijekom,  svaoijem  potrebuju,  a  ti  se  la- 
komi§  utjesit  ih.  A.  Kalid  264.  Koji  se  ne  samo 
lakomis  utjeSit  siromaba,   nu  tude  uzdrzis.    328. 

e.  nije  jasno,  jcli  prvo  ili  drugo  znacene 
(moze  biti  i  jedno  i  drugo).  Za  to  se  covjek  ne 
ima  oholiti  ni  lakomiti.  M.  Divkovid,  nauk.  41*. 
Tko  je  lijen  iste  pokoja  u  stvareh  od  ovoga  svi- 
jeta,  a  tko  stanovito  iste  pokoja  na  ovomu  svi- 
jetu  potreba  je  da  se  lakomi.  27.3".  Trudim,  la- 
komim  se  i  mucim  za  uzdrzati  ovo  §to  mi  je  od 
mojijeh  starijeh  ostalo.  V.  Andrijasevid,  put.  290. 
L.\KOM^>AHAN,  lakom|ahua,  adj.  dem.  lakom. 

—  isporedi  lakomjasan.  —  U  StuUcei'U  rjeiniku: 
lakomjahan  ,aliquautulum  avarus'. 

LAKOMJ^iASAN.  li'ikomjasna,  adj.  u  Stulicevu 
rjecniku :  lakomjasan  uz  lakomjahan. 

LAKOM]^EI>rE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  lakomi. 

—  U  Stulicevu  rjecniku :  lakomjene,  v.  lakomost, 
i  u  Vukovu:  ,daa  habsiichtigsein,  die  habsucht' 
, avaritia'. 

LAKOMNIOA,  /.  vidi  2.  lakomiea,  a.  ■ —  U 
nase  vrijeme  u  Hrvatskoj.  Badni,  brente,  skafi, 
presa,  lakomnica  itd.    V.  BogiSid,  zborn.  27. 

LAKOMNOST,  lakomnosti,  /.  osobina  onot/a 
sto  je  lakoman,  vidi  lakomost.  —  U  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  U  lakomnosti  bode  zlo  zivjot. 
M.  Drzid  220. 

LAKOM66udaN,  lakom66udna,  adj.  koji  je 
lakome  cadi.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku :  , in- 
dole avarus'. 


].AK0M06UDN0ST  8f 

l.AK0M06uiiN0ST,  /.  osohinn  onmja  kuji  je 
lakomocudan.  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  , in- 
doles avara'. 

LAKOMOCUDSTVO,  n.  it  Stulicevu  rjecniku 
uz  lakomo6uduost.  —    nepouzdano. 

LAKOMOST,  lakomosti,  /.  osobina  onuga  sto 
jfi  lakoin.  —  Od  xv  oijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Mikafinu  (lakomost,  skupoda  ,avaritia,  cupiditas, 
studium  pecuniae,  illiberalitas'),  u  Belinu  (la- 
komos  ling'ordigia,  avidita'  ,aviditas'  404'';  ,ava- 
rizia,  desiderio  immoderato  di  robba'  1191),  u 
Bjelostjencevu  (lakoniost,  lakomija ,  prozdreiie, 
prozdralost  ,gula,  ingluvies,  insatiabititas,  vora- 
citas,  liguritio,  helluatio,  nopotatus';  lakomost  na 
peneze  ,appetitio,  appeteutia  et  cupiditas  pecu- 
niae, dici  potest  et  de  aliis  rebus'),  u  Stulicevu 
(.avaritia,  avarities,  aviditas  immoderata'),  u  Vol- 
ligijinu  (,ingordigia,  ghiottoneria'  ,heftige  sehn- 
siicht  nach  otwas,  fressbegierde'),  u  Danicicevu 
(lakomostb  , aviditas'). 

a.  naj  cesce  prema  1.  lakom,  1,  a,  znaci  po- 
hlepu  za  blagnm,  tU  tvrdost  (kad  ku  nece  da  se 
ostavi  blaga).  Eda  li  bismo  .  .  .  ovoj  zgora  ro- 
eono,  pisano  i  obetovano  potvorcli  ali  na  maiie 
prenesli  kojomb  liitrostju  ali  lakomostju,  .  .  .  tada 
da  srao  prokleti.  Mon.  serb.  287.  (1419  u  puzni- 
jemu  prijepisu).  Jeli  (sagrisil)  lakomostju  ali 
ubozastvom.  Narucn.  l?i^.  V  kih  raste  skupost 
i  lakomost.  Transit.  73.  Trgovcem  lakomos  ter 
cini  na  svijeti  svu  tugu  i  zalos  vrh  pleii  f)od- 
nijeti.  M.  Vetranii  1,  IGl.  Blud  ali  kojagodijer 
necistoda  ali  lakomost  da  ne  pomene  (se)  modu 
vami.  N.  Ranina  .59'i.  paul.  ephes.  5,  3.  Smrtni 
grijeh  jest  lakomost.  Zborn.  167''.  Lakomos  po- 
cetak  oda  svijeh  zala  jes.  N.  Dimitrovic  6.  Da 
liih  puti  budu  6isti  bez  primjese  od  svake  lako- 
mosti. A.  Guceti6,  roz.  jez.  163.  Lakomost  se 
ne  cini  samo  po  jedan  nacin,  . . .  negoli  se  lako- 
most cini  po  mnoge  nacine,  to  jest:  kamatom, 
kradom,  muzovjorstvom,  lazju,  krivijem  kupo- 
vanjem  i  prodanjem,  i  po  mnogo  ostale  nacine. 
M.  Divkovid,  bes.  308  —  809.  Lakomos  mudros 
gubi.  (D).  Mala  lakomos  velika  Steta.  (D).  Po- 
slov.  danic.  Ti  podjamstva,  ti  osveto,  ti  lakomos 
grubu  sluzis.  A.  Vitajid,  ostan.  22.  Bududi  riesto 
za  lakomos  neito  za  nenavidos  rasuo  i  poplijenio 
manastijer.  I.  Dordid,  ben.  32.  Lakomost  jest 
priko  nacina  poJub|ene  blaga.  A.  Badid  228. 
Ogaii  .  .  .  ocistit  do  od  holosti,  od  lakomosti,  od 
bludnosti.  J.  Banovac,  razg.  3.  Kuca  na  vrati 
bogataca  i  vlastela,  ali  naodi  zatvorena  kjncem 
od  lakomosti,  zasto  ,svi  nastoje  na  lakomost 
(itamparskom  grijeskom  lakomast)'  veli  prorok 
s.  Jeremija.  F.  Lastrid,  test.  332a.  Da  nisi  od 
lakomosti  gladna  i  zedna  ili  putnika  i  nevojna 
od  tebe  otisnuo?  A.  Kanizlid,  bogojubnost.  133. 
Lakomost  je  neuredna  lubav  dobara  ovoga  svi- 
jeta.  E.  Pavid,  jezgra.  138.  Rad  nagle  lako- 
mosti. V.  DoSen  59a.  A.  prozdornoj  lakomosti 
nije  dosti.  74b.  Vide  toliku  lakomos  u  bogacih. 
D.  Basid  304.  Uzrok  pak  sto  ji  puno  utedo  bi 
obicajna  nasi  vojnika  lakomost  koji  voIiSe  s  mrtvi 
tilesina  sadirati  odorn  nego  ji  do  svrhe  tirati  i 
sidi.  And.  Kacid,  razg.  284.  Pridatje  nasega 
spasiteja  od  Jnde  za  lakomost.  Ant.  Kaddid  103. 
Pace  brez  bogastva  lakomost  biti  moze.  I.  Ve- 
likanovic,  uput.  1,  349.  Blagodarnost  oli  po- 
datnost  protiva  lakomosti.  M.  Dobretid  202.  Ne 
bilo  vede  lakomosti,  razdionstva,  nestavnosti  u 
mojoj  jubavi  prema  tebi.  I.  M.  Mattel  23.  Turci 
misle,  da  de  ovim  obrabotavaiiem  komsije  svoje 
na  lakomost  i  srebro|ubije  vozbuditi.  Nov.  sr. 
1834.   118. 


9  LAKOEINA,  b. 

b.  u  osohitome  itmislu,  prozdrfimist  (nije  dosia 
jasno  u  prvome  primjeru).  (Djavao)  iskusi  Adama 
gltoniju  .  .  .  iskusi  ga  od  lakomosti  obitujudi 
znanje  od  mudrosti.  Korizm.  13'^.  Kad  likar 
metne  pijavicu,  da  izazme  krv,  tako  se  jako  ufati, 
ter  sa  svom  lakomostju  sasne  onu  krv,  ...  J. 
Banovac,  razg.  90. 

c.  kao  pohlepa  ima  usa  se: 

a)  prijedlog  na  s  akuzativom,  vidi  a  Bje- 
lostjencevu rjecniku. 

h)  jirijcdlog  za  s  instrumentalom.  Lakomost 
za  novci  priteze  je.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  4(i. 
Ako  se  napastuje  na  lakomost  za  blagom  i  bo- 
gastvom.    B.  Leakovid,  gov.  74. 

c)  u  dra  primjera  xvi  vijeka  ima  genetiv 
s  prijedlogom  od.  Lakomost  od  zlata  zac  cini, 
moj  Boze,  da  se  brat  u  brata  poufat  ne  moze. 
M.  Vetranid  1,  16,5.  Gdi  'o  lakomos  o(d)  dinara, 
sto  je  grijeh,  tu  nije  dobra  ui  voselja.  M.  Drzic 
220. 

LAKOMOSTAN,  lilkomosna,  adj.  koji  pripada 
lakomosti.  —  V  jcdnome  primjeru  xvju  vijeka. 
Karao  bi  josdor  lakomosua  i  nepodobna  pozo- 
lenja.    A.  d.  Costa  2,  3.5. 

LAKOMSTVO,  n.  vidi  lakomost.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  meko- 
putnost  iz  runkoga)  i  u  Vukovu  (,die  habsuclit' 
,avaritia').  I^e  lakombstvo  imatb  no  mozotb  otb 
zla  ubezati.  Stefanit.  star.  2,  292.  Nebeskoga 
oca  sina  (Juda)  za  lakomstvo  vajmeh  !  proda. 
M.  Vetranid  1,  318.  Kako  u  lakomstvu  tako  i 
u  pokori  Matija  slide.  I.  J.  P.  Lucid,  razg.  31. 
Provij  srce  mojo  k  otkrivenima  svojim,  a  ae 
k  lakomstvu.    D.  Danicid,  psal.  119,  36. 

LAKOMSTINA,  /.  vidi  lakomost,  lakomstvo. 
—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Od  proklete  la- 
komStine.  P.  Posilovid,  nasi.  21.  Od  naj  ma- 
nega  tja  do  naj  vedoga  svi  uce  lakomStinu.   461'. 

LAKONIK,  m.  Lacedcmonac.  —  Od  grc.  hi- 
xMvixdi  i  lat.  laconicus,  lakonxki.  —  l^  jednoga 
pisca  XVI  vijeka.  Lakonik  ti  s'  vidit.  F.  Luka- 
revid  278. 

LAKONOG,  adj.  u  kojega  su  lake  noge.  —  U 
Stulicevu  rjecniku :  v.  hrlonog. 

LAKONSKI,  adj.  laconicus,  koji  pripada  La- 
cedemunanima.  —  Od  grc.  ./lixmr,  lat.  Laco  na- 
.•itavkom  ski.  —  U  na§e  vrijeme  u  pisaca.  —  U 
Sulekovu  rjecniku:  .lacedamonisch'.  —  U  prene- 
senoine  smislu,  koji  (o  ce(adetu  i  o  govoru)  u 
malo  rijeci  mnogo  izrece.  —  Ima  i  adv.  lakonski 
i  u  pravome  smislu  (u  Sulekovu  rjecniku)  i  u 
prcnesenome:  Odgovori  mi  starac  lakonski.  M. 
D.  Milidevid,  zim.  vec.  178. 

LAKORA,  /.  vidi  lakorina,  a.  Lakora,  tvrdi 
vrh  na  mesu  ili  kao  kozica  od  sama  mesa.  U 
nase  vrijeme  u  Stonu:  ,Sto  de  ti  to  lakoro !'  M. 
Milas. 

LAKORINA,  /.  tela  collulosa;  praeputium.  — 
Brvo  znaceixe,  premda  mu  nema  potvrdc  u  ki'ii- 
gaina,  mislim  da  je  starije,  jer  je  sire  od  dru- 
goga,  i  ovo  zadi'ie  gotovo  nije  ni  poznato  u  Du- 
brovniku.  —  Nejasna  postana;  po  obliku  je 
augmentativ,  vidi  lakora. 

a.  tela  cellulosa,  kao  opnica  .sto  se  cesto  na- 
lazi  u  mesu  (jelu),  osobito  oko  misica  (ribica)  i 
zlijezda.  —  isporedi  lakora.  —  U  nase  vrijeme 
u  Dubruvnikn.  P.  Budmani.  Lakorina,  augm. 
lakora  U  nase  vrijeme  u  Stonu :  ,Ne  vaja  to  la- 
korine,  daj   macki'.    M.   Milas. 

b.  praeputium.  —  U  Belinu  rjecniku:  ,pre- 
puzio.   quella  pellicina  che  dal   membro  del   bam- 


LAKORINA,  b. 


LAKOUMNIK 


biiio  si  taijliava  iiella  circoncisioue'  ,jiraoi>iitiura' 
582«,  I  It  Stulicevu:  ,praeputium'  iz  Belina. 

LAKORINICA,  /.  uprav  dem.  lakorirm,  ali  se 
iipotrcbfava  ii  istomc  znaienu  kao  lakorina,  b. 
—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjei- 
nika  ii  Belinu  (.prepuzio,  quolla  pollicina  c)io 
(lal  membro  del  bambino  ai  tagliava  nolla  cir- 
concisioue' ipraopntium'  "i8'2"),  u  Bjetostjcnievu 
(v.  obrezok),  u  Stulicevu  uz  lakorina.  Lakori- 
nioa,  to  jest  koiica  pridiia  na  udu  potajnom  sva- 
koga  rauzkoga  diteSca.  I.  Velikanovid,  uput.  1, 
■183. 

LAKORODUjA,  f.  zensko  celade  Sto  lako  (bez 
nelikd  truda)  rada.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v. 
lasnoroduja. 

LAKOROUUlfiA,  /.  sainn  u  Stulicevu  rjecniku 
uz  lakorodija. 

LAKOKUK,  adj.  koji  je  lake  rake.  —  U  Su- 
lekuvu  rjecniku:  ,loichthaudig'. 

LAKOSKD,  adj.  iracundus,  koji  $e  lako  (bez 
velikoga  uzroka)  srdi.  —  U  jednoga  pisca  na- 
sega  vremena.  Ali  su  u  ovom  pitanu  narodi  veoma 
lakosrdi  i  fiesto  nepravedni  jedan  prema  drugome. 
M.  D.  MiliceviA,  zlo,sol.  r,i.  Po  naravi  iustar  i 
lakosrd.    pomenik.   3,   320. 

LAKOST,  lakosti,  /.  vidi  lakoca.  —  Rijec  je 
praslanenska,  isporcdi  stslov.  Ibg-bkostb,  rus.  -ler- 
KocTb,  6es.  lehkost,  pof.  lekkosc.  —  Izmedu  rjec- 
n\ka  u  Mika{inu  (lakost,  lagahnost  ,levitas,  fu- 
tilitas'),  u  Belinu  (lakes  ,l6ggierezza'  .laevitas' 
432a),  u  Stulicevu  (v.  lako6a),  u  Voltigijinu  (v. 
lakoca).  u  Daniiicevu  (Ibgbkostb  ,levitas'). 

a.  prema  1.  lak,  1,  a,  a)  i  b).  ObuCe  se  u 
tijelo  nadareno  darmi  od  lakosti.  A.  Gucetid, 
roz.  jez.  245.  Dado  mu  svitlost,  lakost,  tancinu 
i  netrpjenost.  J.  Filipovid  1,  110a.  Kad  se  kripi, 
lahkost  stece.  M.  Kuhacevic  24.  Jjakos  tvoje 
ruke  mogu6a  koliko  togota-  Bozije  desnioe.  A. 
Kalic  178.  Nesta  mi  snage,  nesta  lakosli.  M. 
D.  Mili6evic,  zlosel.  290. 

b.  prema  1.  lak,  1,  a,  c).  Gradanin  6e  ostati 
u  svom  neznaiiu,  s  velikoin  lakosiu  da  traXi  ono 
sto  ne  treba,  a  da  ne  trazi  ono  §to  treba.  M.  D. 
Milicevic,  medudnev.  16. 

c.  prema  l.  lak,  1,  a,  d).  Lahkost  nevole 
nase.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  52.  paul.  2cor. 
4,  17.  Ona  nosi  svoga  siua  devet  miseci  u  utrobi 
brez  svake  tegoce  sa  svom  lakostju.  J.  Filipovi6 
1,  544b.     I  za  ve6u  lakost  stioca.    T.  Babic   1. 

d.  prema  1.  lak,  1,  a,  k).  Ltgkostiju  razuma. 
Glasnik.  11,  64.  U  hojonju  svomu  ne  imij  bilig 
lakosti.  Nauk  brn.  lllJ.  K  ovemu  ne  potoie 
lieka  lahkost  zaisto,  ni  taStiua  ili  putevnost.  B. 
KaSic,  nasi.  245. 

e.  prema  1.  lak,  1,  b  uopce:  Tezine  Fronto- 
nova  nauka  i  lahkosti  Plinijeve.  Transit.  6. 
Daje  mu  lakost  ucinit  ga  (dobro  dilo).  J.  Fili- 
povic  3,  281b.  —  Amo  mozc  pripadati  i  ovaj 
primjer:  Razlozio  je  iz  sivana  i  uzigraiia  o6iju, 
iz  lahkosti  zivota,  iz  sladkosti  razgovora,  da  je 
u  nemu  jedna  dusa  rodena  za  vladane.  A.  To- 
mikovic,  y.iv.  26. 

f.  kao  oblaksavane.  Skrusenjem  molimo,  da 
[)o  nega  vo[u  lahkost  ocutimo  odbivsi  nevo}u. 
M.  MaruliA  33.  Dal'  tim  cu  dostignut  kojugodi 
lahkost.  88.  Uzivah  svita  slast,  sad  sam  pun 
oemera,  pun  svake  gorkosti;  teska  muka  moja 
ne  ufa  lahkosti  imit  ni  pokoja.  234.  Vrelo  od 
lakosti.  B.  Kasi6,  rit.  .366.  Uspomen'  se  truda 
moga,  pridajem  ga,  majko,  tebi,  za  imati  lakost 
sobi.  P.  Posilovic,  cvijot.  220.  U  paklene  gorko 
tmino  gdi  lakosti  nigdar  ima  od  pakleni  stra§ui 


zmija.  225.  S  volikoui  lakosti  i  mirom  duSo 
oatavices  grihe.  nasi.  36^.  Smrt  no  daje  mnku, 
nego  lakost  pravodnomu.  41'i.  Ali  so  niozo  do- 
goditi  da  se  ko  zamoli  i  kom  drugom  svocu,  pa 
da  dobijo  lakost  ili  pomod.  M.  D.  Milidevid, 
slave.  8. 

LAKOSVITAK,  lakosvitka,  adj.  koji  lako 
os»anu(Y),  u  prenesenome  smislu.  —  N7i  Jednome 
-nrfSStn~!Cvut  vijeka.  Niova  mlada  i  lakosvitka 
zaktevana  na  dobro  okredu.  D.  Obradovid,  sav. 
56. 

LAKOTA,  /.  vidi  lako6a  (i  radi  akcenta).  — 
Rijei  je  stara,  isporedi  stslov.  Ibg-bkota,  rus. 
.leiKOTa.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vrancicevu  (,lo- 
vitas'),  u  Bjelostjencevu  (lehkota  kod  lehkoca.  2. 
,levamen'.  3.  lehkota,  odpus6ono  strun,  vuza  ,1a- 
xitas'),  M  JambresicevH  (lehkota  ,faeilita3,  le- 
vitas'),  u  Stulicevu  (v.  lako6a).  Kako  m6gu  mene 
(t.  j.  sebe)  u  bidnom  2ivotu  ovomu  pritrpit  i 
imat  lahkotu?  A.  Georgicoo,  nasi.  122.  Pripo- 
ruka  svilnih  buba  radi  vridnosti  liiove  i  lakote 
posla  oko  niju.  J.  S.  Rejkovid  199.  Nisam  si 
mislila  da  6e  bit  moj  mili  k6j  drugoj  lakota. 
Ja6ke.  88.  Jos  vam  more  biti  velika  lagkota. 
186.  Porazgrnem  pepeo,  izvadim  masicama  zisku, 
metnem  je  na  6eramidu,  napipam  sve6u  i  pocnem 
piriti  zisku  da  bih  upalio  svecu  (onda  jos  nije 
bilo  palidrvca,  ovo  danaSno  lakote).  M.  D.  Mi- 
licevi(5,  let.  vec.  309.  Nasi  su  stari  videli  mnogo 
vecih  ruuka,  nije  pravo  da  nama  vek  prode  u 
samoj  lakoti.  zlosel.  228.  One,  ku6ke,  ho6e  la- 
kotu.  277.  I  odmah  osetim  neku  lakotu  na  srcu. 
medudnev.  95.  Covok  koga  smo  poznavali  kao 
velika  gospodina  da  se  ovako  ostavi  gospodstva 
i  lakote,  pa  ode  u  vojsku  na  muke  svakojake, 
bejase  nam  vrlo  veliki.    pomenik.  2,  171. 

LAKOTAN,  lakotna,  adj.  koji  je  s  lakotom, 
lak.  —  Ima  same  adv.  U'lkotuo  (lako,  ugodno)  u 
jednoga  pisca  nasega  vremena.  Znao  je  pisati 
zivahno  i  lakotno.    M.  Pavlinovid,  rad.   151. 

LAKOTITI,  Iak6trm,  impf.  laksati,  oblaksa- 
vati.  —  Postaje  od  lakota.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevu  (kajkavski  leh- 
kotim,  pomazem,  ugledam  ,sublevo')  i  u  Stuli- 
cevu (v.  lagsati). 

il.  aktivno.  Voja  k  trudu  trud  lahkoti.  P. 
Vitezovid,  cvit.  20.  Rijesehe  jednoga  zadatka 
lakoti  rijeseiie  drugoga.  M.  Pavlinovic,  rad.  142. 
Da  narodu  zivjet  lakotimo.    Osvetn.  5,  106. 

b.  sa  so,  refleksivno.  Tako  se  hrabrene  des- 
nioe lahkote.    P.  Vitezovic,  odil.  43. 

LAKOUCNOST,  /.  osobina  unoga  koji  lako 
uci  (u  primjeru  nije  posve  tako  znaiene).  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Za  izvrstitost  razbo- 
ritosti  slideda  iziskuju  se  .  .  .  lakoucnost  .  .  .  La- 
koucnost  jest  takva  s  kojom  se  tko  hitro  i  lako 
prigne  na  opomenu  i  nauk  pametnih  }udi.  B. 
Leakovi6,  nauk.  471. 

LAKOUMAC,  lak6iimca,  m.  lakouman  covjek. 
—  U  jednoga  pisca  xix  vijeka.  Sveltet  zastran 
budi  kratkoumcu,  pravi  razvrat  neka  j'  lako- 
umcu.    S.  Milutinovic  u  Pjev.  crn.  329'i. 

LAKOUMAN,  lakoumna,  adj.  koji  je  laka  (vidi 
1.  lak,  1,  a,  k))  uma.  —  I'o  rus.  .lerKojMHbiii.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  To  lakoumno  popu- 
stane  i  dotjeralo   nas.     M.  Pavlinovii,   razg.  74. 

LAKOIJM]^E,  n.  vidi  lakoumnost.  —  U  pisaca 
nasega  vremena.  Ako  se  koje  djelo  ucini  iz  ob- 
jesti,  lakoumja  .  .  .  Zbornik  zak.  3,  207.  I  u  Su- 
lekovu  rjecniku:  lakoumje  .leichtsinn'. 

LAKOUMNIK,  m.  lakouman  invjek.  —  U  je- 
dnoga pisca  nasega  vremena.  Ti  lakoumnici  na- 


LAKOUMNIK 


H'Jl 


LAKTAR 


veileni  su  donapokon  iia  sramotna  djola.  M.  Pa- 
vlinovi6,  rad.  120. 

LAKOUMNOST,  lakoumnosti,  /.  osobina  lako- 
umna  ccladeta.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Kvar,  malodusnost  na  jeduoj,  a  lakoumnost  i 
naduvenost  na  drugoj  strani.  M.  t).  Milicevic, 
zlosel.  20. 

LAKOUZD,  adj.  o  kohu  koji  je  lak  na  uzdi 
t.  j.  koji  slusa  i  naj  maiii  kret  Sto  ucinis  uzdom. 
A.  Ostnjio. 

LAKOV,  adj.  koji  pripada  Laku.  Od  sina  La- 
kova.    V.  Vrcevi6,  niz.  8.3. 

LAKOVICA,  /.  inie  injestu  u  Srbiji  u  okruyu 
.<smederevskome.  Livada  preko  Lakovice.  Sr.  nov. 
186;i.  637. 

LAKOVJERAN,  lak6vjerna,  adj.  credulus,  koji 
laku  vjeruje.  —  Od  xviii  vijeka.  Lakovirne  va- 
rajud  trgovce.  J.  S.  Rejkovic  72.  Velika  je  sla- 
bost  lakovernu  biti  s  onim  koji  je  poznat  da 
laze.  D.  Obradovi6,  basne.  434.  Stan',  serdare, 
lakovjeran  li  si  !  P.  Petrovi6,  56ep.  mal.  10. 
Narod  je  ovaj  lakovjeran.  S.  ^^ubisa,  prip.  94. 
Vi  Mijata  mucenikom  gradite  u  oci  lakovjenia 
puka.  255.  Pak  ih  nada  lakovjerne  krijepi. 
Osvetn.  4,  55. 

LAKOVIC,  m.  prezime  (po  octi  Laku).  —  U 
na.se  vrijeme.  S  pobratimom  Lukom  Lakoviiem. 
Nar.  pje3.  vuk.  5,  412.  Stefan  Lakovic.  D.  Avra- 
movie  261. 

LAKRDIJA,  /.  tiir.  laqyrdy,  hesjeda,  rijeci, 
razgoeor,  tvrdna;  u  nasemu  jeziku  desto  u  zlome 
smislu:  prazne  rijedi,  rijeci  bez  sinisla,  bezjiostiea, 
tricn  (pa  i  sala).  —  isporedi  lakardija.  —  Od 
xvin  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (.die 
tiindelei'  ,nugae'). 

a.  prazne  rijeii  ltd.  (vidi  sprijeda) ;  maze 
biti  da  je  ovo  ztmcene  postalo  od  tur.  bos  la- 
qyrdy (vidi  bos),  ytiju  se  novino,  gonetke  i  la- 
krdije.  P.  Knezevii,  osni.  67.  Gdi  se  u6e  igrat 
i  svakakve  lakrdije  jjivat.  M.  A.  Re).kovic,  sat. 
C4*.  Pokorite  takoder  usi  vase,  nib  zaSepivsi . . . 
ne  samo  od  Sale  i  maskaro,  nego  i  od  lakrdije 
naj  mane.  D.  Rapii  227.  Drugo  ne  6ini,  nego 
sve  lakrdiju  zbija.  263.  No  bi  li  ja  to  ucinivsi 
bila  svega  svita  zapretica,  lakrdija  i  maskara? 
385.  I  jedva  ti  cekaju  da  koga  nadu  da  se  na- 
slusa  tijeh  lakrdija.  M.  PavlinoviA,  razg.  4.  To 
su  Vlasi  izumoli  da  poplase  Turke.  bos  lakrdija! 
M.  fX  Milicevi6,  jur.  41.  —  U  Sulekovu  rjec- 
tiiku:  , posse;  possenspiel,  possenstiick',  dakle  dra- 
matiina  sala. 

b.  besjeda.  Kad  Novica  za6u  lakrdiju  .  .  . 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  497.  A  §ta  6u  ti  du|it  lakr- 
diju? Pjev.  crn.  230'>.  Vuk  im  tude  rece  lakr- 
diju. Nar.  pjes.  horm.  1,  130.  Pokraj  bega  stade 
na  nogama,  pa  Alija  veli  lakrdiju.  1,  2<i4.  Onda 
ie  istom  guslar  otpocoti  ,razgovor'  ili  kako  kazu 
,besjedu'  ili  , lakrdiju'.  F.  Krauss,  smailag.  meh. 
70. 

LAKRDJJAS,  lakrdijdsa,  m.  covjek  koji  zbija 
lakrdije  (sale).  —  Ake.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki 
je  u  ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  voc: 
lakrdijasu,  lakrdijasi.  —  U  Vukovu  rjecniku : 
,der  spassvogel'  .jocosus'  [vide  sa|ivac]. 

LAKRDISANE,  n.  djelo  kojijem  se  lakrdise. 
—  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  Nije  vrijeme  od 
lakrdi.sana.    Osvetn.  3,  153. 

LAKRDISATI,  lakrdisem,  impf.  zbijati  .iale 
(lakrdije).  —  Akc.  se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing. 
lakrdisa.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjcinika 
u   Vukovu  (vide    saliti  se).    Ja   se   salim  i  lakr- 


disem. D.  Rapic  366.  Obifino  pjevaju  oni  koji 
idu  uz  vuka  a  on  modu  lira  lakrdise.  u  Nar. 
pjes.  krasiA.  1,  135. 

LAKSITI,  laksi,  impf.  suuce  kad  blize  k  za- 
padu  ide,  rekne  se:  , laksi  sunco'.  Poduuavka. 
1848.  58. 

LAKSa,  /.  oblaksavane.  —  Rijec  vrlo  sumniva 
na  jednoine  injestu  xviii  vijeka  (pisano  je  -li- 
mj.  k,  a  i  to  moze  biti  sumiiieo,  vidi  kod  1.  lak). 
S  koga  odvrgoh  se  i  pozabih  skrb  putenih  nasla- 
jenja,  svijeta  razkos, .  .  .  pohlep  blaga  i  postenja: 
svaka  ovd'  ime  od  dobara  nnsu,  a  uzrok  su  paklijeh 
zara,  ka  ne  lakse  neg  brjemeni,  ne  pomoci  neg 
nemoci,  ne  plod  dobar  neg  sjeneni  .  .  .  i  napokon 
duhu  skodni  jesu  a  Bogu  neugodni.  J.  Kavariin 
543*. 

LAKSANE,  n.  djelo  kojijem  se  laksa.  —  U 
Ivekovicevu  rjciniku:  radiia  kojom  tko  laksa 
kome  §to. 

LAKSaTI,  laksam,  impf.  oblaksavati.  —  Akc. 
se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi. :  lakSamo,  laksate, 
ti  aor.  2  t  3  sing.  lak§a,  ic  part,  praet.  pass. 
laksan.  —  Postaje  od  komp.  lak§i.  —  Od  xviii 
vijeka  (vidi  kod  b). 

a.  prelazno,   u  znacenu  sprijeda  kazanome. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v.  lagsati;  lag- 
sati  ,levare,  moderare,  facilem  reddere').  Ti  (na- 
dezda)  na  morju  sihem  lakSas  vesla  breme.  L. 
Milovanov  105.  Isti  boli  duhovnog  vidara,  nemu 
laksat  te  je  muke  dano.    Osvetn.  4,  61. 

b.  neprelazno,  postajati  lakse  —  U  Belinu 
rjecniku:  laksa  neiuo6  ,miglioramento,  diminu- 
zione  di  malattia'  ,morbi  diminutio'  486''  gdje  se 
naj  prije  nahodi. 

LAKSAVATI,  lik§avam,  impf.  itrrativni  gla- 
yol  prema  laksati.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  lag- 
savati,  freg.  uz  lagsati. 

LAKSiNA,  /.  lakoca  (uprao  osobina  onoga  -Ho 
je  lakse).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika 
u  SiiiZiceoi*  (lahsina  ,l6vitas';  laksina,  v.  lakoca), 
u  Voltigijinu  (.leggerezza,  facilita'  ,leichtigkeit'). 
Uskrsnu  Isus,  i  cetiri  prija  blazenstva,  t.  j.  svi- 
tlinu,  laksinu,  tanciuu ,  .  .  .  F.  Glavinic,  cvit. 
172''.  Sesto  blazeustvo  tela  jest  laksina.  F.  Gla- 
vinic, posl.  78.  Od  laksine  s  kojom  prohodi 
svijet.  M.  Radnic  ix.  Promisliti  laksinu  s  kojoui 
sve  prohodi.  87*.  Sve  trfii  naglo  k  svojoj  svrsi 
s  velikom  laksinom.  150h.  Hitrost  i  brzina 
s  kojom  prohodi  veseje  od  svijota  ovdi  jest  pri- 
likovano  k  laksini  s  kojom  prohodi  san.  2<i7'i. 
Mucnost  svu  u  laksinu  obraca.  F.  Lastric,  test. 
ad.  127*.  Prikoredna  laksina  i  prignutje  na  za- 
kletvu  jest  sumniva.    Blago  turl.  2,  89. 

1.  LAKTAC,  lakea,  m.  dem.  lakat.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  laktac,  laktea  ,brachiolum'.  — 
nepouzda7w. 

2.  LAKTAC,  m.  neka  bi{ka.  Laktac,  po|.  lo- 
kietka  (Betula  ojcoviensis),  Picris  hieracioides 
L.  (Lambl).    B.  Sulek,  im.  189. 

3.  LAKTAC,  m.  kajkavski  Laktec,  selo  u  Hr- 
vatskoj  u  zupaniji  zagrebackoj.    Razdije).  85. 

LAKTACA,  /.  vidi  lakat,  a..  —  U  nase  vrijeme. 
Pogodi  jednoga  Cobanina  u  desnu  ruku,  i  odere 
mu  kozu  s  laktafie  to  potece  krv.  M.  D.  Mili- 
C6vi6,  zim.  vec.  85. 

LAKTAN,  laktna  (?),  adj.  koji  pripada  laktu. 

—  U  Bjelostjenceou  rjecniku:  kajkavski  lakten 
,oubitali3',  i  u  Stulicevu:  ,brachiali3'. 

LAKTAR,  laktara,  m.  gusjonice  vi§e  vrsti 
,geometrina'  ili  ,goomotrae'  (nem.  ,spaniier').  na 
Bracu.    A.  Ostojio. 


LAKTASI 


«)2 


l.ALEM 


JvAKTA^I,  m.  pi.  iiiie  selu  u  lioxni  u  okriign 
hanolitikome.    Statist,  bosn.  84. 

LAKTlVriNA,  /.  aaym.  lakat.  —  U  Stttlicevit 
rjeiiiiku:  .immania  lacortus'. 

LAKTIUA,  /.  pazuho(0-  —  U  Stulicevu  rjei- 
iiiku: .axilla'.  —  nije  dostd  pouidnno. 

L.'\KTI(!5,  m.  dem.  lakat  —  U  Belinu  rjeiniku: 
.bracciolino'  ,l)rauhiolum'  M6'',  i  u  Stulicevu:  v. 
laktac. 

LAKUM,  hi.  I'idi  rahatlukum,  isporedi  i  lo- 
kuma.  —  Tar.  lokum.  —  V  narodnuj  pjesmi  na- 
.sega  I'rciiieriii.  To  doneso  Socerli  lakuma  i  bijele 
alve  ria  tabaku.    Nar.  pjes.  vila.  18(i7.  377. 

LAKUMIlM'O^E,  ».  iine  mjestu  u  Srbiji  u 
okriiyu  kragiijcrackvinc.  Livada  u  Lakumi6-pol6. 
Sr.  iiov.  1875.  1417. 

LAKUSIJE,  /.  pi.  tine  selu  u  Sliivoniji  u 
zupaniji  pozeskuj.    Kazdijo}.  128. 

LAL,  adj.  ruziiast.  —  Od  pers.  tur.  la'l,  lal, 
nibin;  erven.  —  Ne  mijena  se  po  padezima.  — 
U  Vukovu  rjeiniku  [vide  ruzicast],  cf.  al  s  pri- 
mjerom  iz  narodne  pjesine:  Kupidu  ti  lal  papuce. 

1.  LALA,  /.  vidi  1.  lale.  —  Od  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  u  Mika}inu  dala,  evijet  ,tuli- 
panaa')  gdje  sc  naj  prije  nahndi,  u  Belinu  (,tu- 
iipano,  fiore'  ,tulipanus'  748*),  u  Bjelustjencevu 
(v.  tulipan),  u  Stulicevu  (lala,  cvit  ,tulipa'i,  u 
VoUigijinu  (.tulipano'  ,tulpe').  Kao  zlatna  lala 
na  mastrafi.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  lO.S.  Lala,  1.  tii- 
lipano  (Delia  Bella,  Aquila  — Buc),  anemone  (Kuz- 
mic).  Tulipa  gesnoriana  L.  (Vodopjc);  2.  Papavor 
rhoeas  L.  (Sab|ar,  Dubica).  B.  Sulok,  im.  189. 
Lala  ,die  tulpe'  , Tulipa  gesneriana'.  Gr.  Lazic 
123.  Divja  lala  ,wilde  tulpe'  , Tulipa  silvestris'. 
123.  —  I  u  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani.  —  Vala  da  je  isto  i  ovo  (u  prenescnome 
smislu):  Lala,  iuie  sfco  ga  mlada  pridijeva  sta- 
rijem  muSkom.  Skoroteoa.  1841.  248.  Bijela  lala, 
ime  sto  ga  mlada  pridijeva  mladom  zonskom. 
1844.  249.  (,bela  lala'). 

2.  LALA,  m.  turski  velikas,  turski  dvoranin. 
—  Pers.  tur.  lala,  rob,  sluga;  dvoranin;  odgo- 
jite]  (turski  je  car  kao  od  mila  ovijem  imenom 
zvao  dvorane).  —  Naj  cesce  u  mnozini  (lale  i 
veziri)  u  narodnijein  pjesmnina.  —  U  nase  vri- 
jeme, a  izmedu  rjccnika  u  Vukovu  (samo  u  mno- 
zini lale,  po  naj  visu  u  pjosmama:  lale  i  veziri 
.s  primjerima  iz  narodnijeh  pjesama  :  Turci  brado, 
lale  i  veziri.  Lale  _scau  biti  Bugarina.  Bude  nega 
lale  i  vojvode).  Nu  mi  prose  lale  i  veziri,  lale 
prose,  a  carica  neie.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  72.  On 
sazivje  lale  i  vezire,  sastavio  sto  i  dvadest  pasa 
i  cotrest  uctugli  vezira  i  dvadeset  starijeh  ka- 
dija,  pa  govori  care  Ibrahime:  ,Slugo  moje,  lale 
i  veziri!'  3,  86.  Podize  se  Cuprilijc-vezire,  on 
otido  u  lov  u  plauinu,  i  sa  s  liime  lale  i  veziri. 
4,  342.  A  odo§6  lale  na  zasjedu.  3,  343.  Dino- 
pa§i  rijeft  besidaSe ;  ,Lalo  moja ,  Dino  pasa 
stari !'  .5,  354.  Te  sijef  e  lale  i  vezire,  do  jedne 
se  lale  dogoiiale,  no  ran  lala  aman  zaiskaje. 
Pjev.  crn.  227i.  Pak  jo  care  lalam  besjedio. 
Nar.  pjes.  mag.  1844.  97.  Kad  to  zacu  pasa  od 
Budima,  od  derta  je  na  noge  skocio,  pa  dozivje 
Ibru  silihdara:  ,Lalo  moja,  silihdare  Ibro!'  Nar. 
pjes.  juk.  488.  Bas  ako  ce,  lalo  odabrana  1 
489.  §aje  blago  Crna  Gora  te§ko,  da  podmiti 
u  Stambolu  lale.  Osvetn.  2,  180.  Opravi  sidana 
fermana  i  s  nim  lalu  opromi  va}ana.  2,  185. 
Omer  pa§o,  moja  lalo  prva!  3,  61.  Podi  zdravo, 
moja  prava  lalo!  4,  40.  Lala,  dvorski  ucite), 
vozir.  u  Nar.  pjes.  horm.  1,  616.  Lala,  ucitej, 
odgojite[.  car  (turski)  tako  zove  sve  svoje  dvorske 


a  i  drugo  sluibeniko.  tako  i  vezir  zove  svojo.  u 
Hrv.  nar.  pjes.  4,  698. 

3.  LALA,  m.  (if.?)  ime  mu.iko  (i  zensko?). 
ii.  muHko  bez  sumne.  —  U  dva  priinjera  xm 

vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Daniiiievu.  Lala 
sb  dStiju,  zetb  mu  Stanb  .sb  ddtiju,  .  .  .  Lala 
sb  detiju.    Mon.  sorb.  60.  (1293-1302). 

b.  nc  zna  se,  jeli  muSko  Hi  zensko.  —  Naj 
prije  IX  vijeka  (u  latinskome  spumeniku).  Lala. 
Doc.  hist.  rag.  383.  (8.50-896).  Mou  mlados  ostalu 
tuj  poznah  jadovan  i  Krista  i  Lalu  ter  ostah 
mramoran.  M.  Votranii  1,  76.  Lala,  rauSko  i 
Xensko.    S.  Novakovid,  pom.  73,  X 

4.  LALA,  adj.  saren.  —  isporedi  lal  i  laloli. 
u  Nar.  pjes.  horc.  vuk.  358. 

LALATI,  lalam,  impf.  tepati  (o  djetetu  Sto 
istom  poiine  govoriti).  —  Od  ncin.  lallen.  —  U 
Bjelustjencevu  rjeiniku :  lalam,  pocinam  govoriti 
,fari  incipio';  u  Stulicevu:  v.  zabesjediti  iz  Bje 
lostjenieva ;  u  Voltigijinu:  ,balbettarG'  , lallen'. 

LALATOVIG,  m.  prezime.  —  U  narodnoj 
pjesmi  crnogurskoj  nasega  vremena.  Pak  je  (knigu) 
§a)e  selu  Ozrinidu,  Nikolicu  i  Lalatovidu:  ,Ajte 
k  mene,  dvije  moje  raje !'    Pjev.  crn.  38". 

1.  LALE,  lileta,  n.  Tulipa  L.  (osobito  Tulipa 
gesueriana  L),  neki  evijet  (i  bi(ka).  —  Pers.  tur. 

I  lale.  —  isporedi  1.  lala  i  tulipan.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,tulpe'  , Tu- 
lipa'). A  koji  luk  za  koren  imade,  kakvog  sumbul 

j  i    lalo    izdade  ...     J.    S.    Kojkovic    226.      Te    su 

j  vrsti  sumbuli,  lilije  i  tulipan  (zvat  se  lale  smije). 

j  314.  Zade  joj  lale  za  glavu.  Nar.  pjes.  vuk.  1, 
222.  Za  glavom  joj  zadeveno  lale.  Nar.  pjes. 
petr.  1,  224.  Lalo,  Tulipa  gesnoriana  L.  (Vuk). 
B.  Sulek,  im.  189.  —  I  u  prcnesenomc  smislu. 
Lale,  tulipan,  evijet,  i  svaki  nakit  oko  zenske 
glavo,  na  kapi,  obicno  umjetno  cvijede.  (u  Hrv. 
nar.  pjes.  4,  698).  F.  Ivekovic,  rjeon.  Za  glavom 
joj  od  bisera  lale.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  299. 

2  LALE,  »!.  ime  musko  u  Grnoj  Gori.  — Akc. 
se  mijena  u  voc.  Lale.  —  3Ioze  biti  da  je  hyp. 
Lazar  (ali  isporedi  i  3.  Lala).  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (gdje  je  zabi(ezen 
akc.  Lale  po  crnogorskome  govoru):  muiki  na- 
dimak.  Dookan  dode  Drekalovid  Lale.  Pjev.  crn. 
42*.     Lale  Drekalovid.  u  Nar.  pjes.  vuk.  5,  331. 

—  /  prezime  u  okolini  dubrovaikoj.  P.  Budmani. 

3.  L.ALE,  umetnuta  rijec  u  govor  kao  bez  oso- 
hitnga  znaiena,  ali  se  po  svoj  prilici  kaze  od 
mila.  —  Od  xvi  vijeka.  Lale,  zi  mi  dusa!  pravo 
ti  ja  veju.  M.  Vetranic  2,  325.  Da  j'  u  mene, 
lale  Lazo !  sto  j'  u  cara  blago,  ja  bi  znala,  lale 
Lazo,  sta  bi  kupovala.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  356. 
Muka,  lale !  sa  cetiri  strane.  Osvetn.  2,  76.  — 
6csto  uz  milo.  S  vasim  lale  mile  nopristance 
gladodi  ju.  I.  Velikanovid,  prik.  29.  Lalo  mile 
drago  djevovane!  Osvetn.  5,  66.  Sto  to  pomazo, 
da  amo:  milo,  lale,  .sim§irove  grane.  M.  Pavli- 
novic,  razg.  18.  vidi  i:  Lale,  jubimac.  u  Nar. 
pjes.  petr.  2,  698  (ovo  bi  moglo  biti  isto  sto  i  2. 
lala,  ali  jamacno  to  nije  u  starijim  primjerima). 

—  Ne  znain,  pripada  li  amo  ovaj  primjer  Hi 
jiod  i.  lala:  Sesto  lale  puske  pozladene.  Ogled, 
sr.  228^ 

4.  LALE,  m.  samo  u  vok.  sing.  ,qui  stulta  lo- 
quitur'.   Sloviuac.  1880.  87. 

LALELI,  adj.  sarenkast.  —  isporedi  lal  i  4. 
lala.  —  Postaje  od  lale  (vidi  1.  lale)  turskijem 
nantavkom  li.  —  U  pjesmama  nasega  vremena. 
Sretose  je  do  tri  moraka  mlada,  od  miline  svak 
Fatu  dariva:  Mujo  momce  laleli  papuce,...  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  170.     Laleli,   sarenkasto.    358. 


LALETK^. 


LAMANE 


LALETIL',  Hi.  prezime.  —  xiv  vijeka,  a  izmedii 
rjecnika  u  Daniciceou  (LaletiAb).  Valda  Laleticb. 
Glasnik.  15,  290.  (1348?). 

LALEV161,  m.  pi.  ime  selu  u  Cnioj  Gori  u 
Bjelopavlicima.    Glasnik.  40,  20. 

1.  LALICA,  /.  dem.  1.  lala.  —  Akc.  se  mijeiia 
It  gen.  pi.  lalica.  Lalica,  Tulipa  gesneriana  L. 
(Vodopic).  —  Lalica  carigradska,  Tulipa  moa- 
stro.sa  Alsch.  (Vodopic).    B.  .Sulek,   im.   189. 

2.  LAlICA,  m.  (Hi  f.  0  dem.  3.  Lala.  —  Prije 
nasega  vremena.    S.  Novakovic,  pom.  73. 

1.  LALIC,  m.  prezime  (po  oeii  Lali).  —  Po- 
mine  se  cesto  i  11  razlicnijem  mjestima  od  xvn 
vijeka.  —  U  Dubrooniku  se  ovako  zvahi  pucka 
obite}  s  Lopiida  god.  lG3il  P.  Budmani.  Franc 
Lalii.  B.  Betera,  cut.  xx.  Lalii.  Sejncica.  4. 
Vi  Krsti6i  i  Lalici,  ...  J.  Kavaiiiu  1.53''.  de- 
rosim  Lai  16.  Nar.  pjes.  petr.  1,  349  (medii  pred- 
brojnicima).  Lalic,  prezime.  u  hrvatakoj  bra- 
jini.  V.  Ars6iiij6vi6.  IHja  Lalic.  Rat;.  !I2.  Obren 
Lalic.    356. 

2.  LALI6,  m.  ime  nijeslii  11  Srbiji  u  okrugu 
smedcrevskome.  Livada  u  Lali6u.  Sr.  nov.  1873. 
691. 

LALlCl,  m.  pi.  mjesno  ime  (oidi  1.  Lalic). 

a.  zaselak   u    Bosni    11    okrugu    Tuzle   done. 
Statist,  bosn.  98. 

b.  zaselak   u   Hrcatskoj   u    zupaniji   zagre- 
backoj.    Razdije].  65. 

LALINAC,  Lalinca,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u 
okrugu  niskome.  M.  D.  Milicevic,  kra|.  srb.  126. 
U  solu  Lalincu.    Rat.   132. 

LALINACKI,  adj.  koji  pripada  Lulincima  — 
isporedi  lalinski.  —  Kod  imena  vude  u  Srbiji  u 
okrugu  knezevaikome  (vidi  Laliuci,  a)i.  Lali- 
iiacka  Reka.    Glasnik.   19,  290. 

LALINCJ,  »i.  pi.  mjesno  ime  u  Srbiji.  <l)  selo 
u  okrugu  knezevaikome.  K.  Jovanovic  112.  — 
h)  selo  u  okrugu  rudiiickome.  145.  —  c)  selo  u 
okrugu  vranskome.  M.  D.  MiliAeviA,  kra|.  srb. 
304. 

LALINOVAC,  Lalinovca,  in.  ime  selu  u  Srbiji 
u  okrugu  tnplickoinc.  M.  D.  Milicevic,  kral.  srb. 
387. 

LALINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Lalinciina 
(I'idi  Lalinci,  aj),  isporedi  laliuafiki.  Lalinska 
(opstina).    K.  Jovanovic  112. 

LALKOVIC,  m  prezime.  —  xv  vijeka,  vidi  u 
Danicicevu  rjecniku  :  Lalbkovicb,  §iboni6aniu 
,Gojak  Lalbkovicb'  1402.  (Spom.  sr.)  1,  40.  — 
Na  kom  jo  sidil  Marko  Lalkovic.  Moii.  croat. 
161.  (1495). 

LALOCAN,  lalofina,  adj.  koji  pripada  laloci 
Hi  lalokama.  —  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  la- 
looni  .maxillaris';  u  Stulicevu:  grijeskom  lalocan 
.maxillaris'  iz  Bjelostjenieva ;  u  Voltigijinu:  la- 
locni  ,mascellare'  ,was  zum  kinnbacken  gehort'. 

LALOGA,  /.  vidi  laloka.  —  Na  jednome  mjestii 
XVI  vijeka.  (Vitelije)  vulcen  (vuien)  s  kladoju 
juze  polozili  mu  behu  pod  lalogaiui  (,mento 
mucrone  gladii  subreoto'.  Suetonius,  vit.  17).  S. 
Kozicic  34''. 

LALOJE,  m.  ime  musko,  vidi  3.  Lala.  -  xiv 
vijeka,  a  izineitu  rjecnika  u  Danicicevu.  Laloje. 
Glasnik.  15,  292.  (1348?). 

LALOKA,  /.  cellist,  vilica,  kosijer.  —  isporedi 
laloga  i  laUika.  —  Rijec  je  (lalokt  Hi  laloka) 
praslavenska,  isporedi  stslov.  laloka,  rus.  .la.iKii, 
ces.  lalok,  po^.  lalok.  —  U  nasemu  se  jeziku  na- 
lazi    u    sjeverozapadnijem    krajevima,    a    izinedu 


rjecnika  u  Bjelostjencevu  (laloka,  zvalo  , maxilla, 
mandibula';  2.  laloka  goriia  ,maxilla  supera';  3. 
laloka  dolna  , maxilla  iufera'),  u  Jambresiievu 
(, maxilla,  mandibula'',  ((  Stulicevu  (.maxilla'  iz 
Habdeliceva),  u  Voltigijinu  (,mascella,  ganascia' 
.kinnbacken")  Kako  Samson  prioblada  sve  Fi- 
listee.  on  s  lalokom  svetog  kriza  sve  Farisee. 
Azbukv.  1690.  35.  Da  se  gatane  u  lalokah  kra- 
[evskih  i  negova  usta  u  sudu  ne  pometaju  (,prov. 
16,  10').  E.  Pavic,  ogl.  284.  Sto  nitko  drugi  od 
straha  kazati  no  sraije  ili  nece,  to  satiri  ucine 
smiju6im  i  posprd(ivim  obrazom.  napecitom  gu- 
bicom  i  razdrjitima  lalokami  od  ped|e  sirokim. 
M.  A.  Re}kovic.  sat.  A4b— 5'>.  Sin  uhiti  moju 
medvedicu  za  obadve  laloki.  Nar.  prip.  mikul. 
80. 

LALOM,   vidi  kolalom  lalom. 

LALOS.  m.  ime  musko.  —  isporedi  3.  Lala.  — - 
Od  xiv  vijeka.  Sinb  mu  Lalosb.  Dec.  hris.  37. 
LaloSb.  S.  NovakoviA,  pom.  73.  Lalos  vojvoda. 
M.  D.  MiliieviA,  srb.  935. 

LALOTIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Paval 
Lalotic.    Mon.  croat.  304.  (1597). 

LALOVA  CESMA,  /.  ime  mjestii  u  Srbiji  u 
okrugu  crnorijeckome.  Livada  kod  Lalove  Cesme. 
Sr.  nov.  1872.  602. 

LALOV16,  TO.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Ni- 
kola Lalovic.    Rat.  388. 

LALOVO  BRDO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  kragujevackome.  I^iva  u  Lalovom  Brdu. 
Sr.  nov.  1875.  3. 

L.\HJKA,  /.  vidi  laloka.  —  Samo  u  Vranci- 
ci'VH  rjecniku:  , maxilla'. 

LALZA,  TO.  fl-'j  ime  muiko(?).  —  Ima  samo 
adjcktiv  posesivni  Lalzin  u  spomeniku  xiv  vijeka, 
i  otale  u  Danicicevu  rjecniku  (Lalbzinb).  Lalb- 
zinb  bratb  Andreja.    Glasnik.  1.5,  309.  (134s?). 

LALZI^f,  adj.  koji  pripada  Lalzi,  vidi  kod 
Lalza. 

1.  LAMA,  /.  lamina,  liin.  —  Tal.  lama  (gvozite 
od  sab^e,  od  noza  itd).  —   U  nase  vrijeme. 

a.  uopce.  S  ouu  stranu  Bojaue,  tu  jo  sator 
od  lame;  po  duu  sjedi  loventa,  na  ruci  mu  de- 
vojka.  —  odgonel(aj :  foiier.  Nar.  zagou.  mag. 
1864.  101.  Lama  od  cinka  (,zinkblech').  Zboruik 
zak.  3,  710.  Lama  zejezna  (,oisenblech')  dolazi 
u  prometu.    1853.  900. 

b.  karika,  pavta  (na  pusci).  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu :  (u  Crnoj  Gori)  vide  [karikaj 
pavta,  n.  p.  na  puioi  s  primjeroin  iz  narodne 
pjesme:  Pusko  moja.  vjora  ti  jo  tvrda,  neiuoj 
mene  ogiiem  prevariti,  kako  podem  Boci  u  Ko- 
toru,  o6a  tebe  divno  opraviti  a  srebrne  lame 
udariti.  —  O  ramenu  zelenu  latinku,  na  noj 
devet  srebrnijeh  lama.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  325. 

c.  turpija,  pila.  —  U  Istri.  Liima  ,lima'.  D. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 

2.  LAMA,  /.  7ia  jednome  mjestu  xvi  vijeka 
va(a  da  je  lat.  lamia,  vjestica,  zenski  vnmpir. 
Nasasta  jo  lama  1  vrhu  mrtva  tela.  S.  Kozicii 
4-|a. 

LAMAiXA  DRAG.'V,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  modrusko-rijeikoj .  Razdijo|.  46. 

LAMANTIRATI,  lamantiram,  impf.  tuziti  se, 
nem.  lamentiren.  —  TJ  sjevernijeh  iakavaca  na- 
.iega  vremena.  Pocol  je  va|e  lamantirati  na  he. 
Nar.  prip.  mikul.  140. 

LAMANE,  n.  djelo  kojijem  se  lama  (laiiife). 
—  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  ,fractio';  u  Jnm- 
bresicevu:  u  Stulicevu. 


1.  LAMAR 


1.  LAMAR,  m,  imc  sclii  ii  llosni  u  (ikritqu 
Tuzle  Done.    Statist,  bosn.  90. 

2.  LAMAR,  m.  iovjek  §to  kuje  lamu  Hi   lame. 

—  U  pisaca  nasp(/a  vremena.  Lamar  .bleoh- 
schmied'.    Zbornik  zak.  2,  297. 

LAMATI,  Ifimfim  (lfim|om),  impf.  iterativni 
ghtyol  premii  louiili.  —  Ocl  xvi  cijeka,  a  izinedii 
rjeiiiikd  u  Bjelosljenccvu  (lamjom,  lamati,  protr- 
gavam,  laiuam,  lomim  , franco,  rumpo,  abriimpo'), 
It  Jambreiivetui  (larajora  , franco'),  u  Stulicevu 
(,frangor6,  rumpero'),  u  Voltigijinu  (lamati,  la- 
mam,  lam.|em  ,romi)ero,  spezzare'  ,brechen,  zer- 
brechen'). 

1.  aklivno,  u  pravome  i  u  prenesenome  smislu. 
Redoviiik  lama  oStiju.  Korizm.  83*.  Ti  lamaS 
srdca  od  griSnikov.  Transit.  100.  Vila  ruke  lama. 
P.  Vitezovic,  odil.  .50.  Kuje,  tupi,  lamje  maie. 
cvit.  2. 

3.  sa  se. 

a.  jiasivno.  Razvezan  snopii  kako  so  lako 
lamjo.    J.  Rapid,  pou6.  1,  1.S3. 

b.  rejieksivno  (u  prenesenome  smislu).  §to 
se  mufiiS,  sto  se  lamas  misaju  tvojora?  F.  Vran- 
fiid,  iiv.  50. 

LAMBA,  /.  zasjecena,  zalambjena  daska  za 
krov.  A.  ,Kakav  ti  je  krov?'  B.  ,Pod  lambu'.  (u 
Radevini).  \i.  StojanoviA.  vidi  i:  zlijeb  na  stupu, 
u  koji  ulazu  daske  od  hambara,  zovu  ,lamba'.  I. 
Kr.^navi,  listovi.  20. 

LAMBADA,  /.  vidi  lampada.  —  Od  ngrik. 
Xaand'Sa  (it  iza  ,a  glasi  b).  —  U  knizi  pisanoj 
crkvenijem  jezikom  i  otale  u  Danicicevu  rjecniku 
(lambbada  , lam  pas').  Udari  jego  lambadoju.  Glas- 
nik.  11,  91.     Lambada.    197. 

LAMBIK,  in  sprava  kojom  (pomocu  vrucine) 
cini  se  da  se  od  koje  tvari  rastave  uni  dijeloei 
sto  lakSe  vjetre,  pa  da  se  ohlade  i  sakupe  napose 
(kao  nesto  zitko),  kao  n.  p.  rakija  iz  dropa  Hi 
iz  vina,  ali  se  lamhik  razlikuje  od  obicnoga  kotla 
jer  je  take  nacinen  da  djeluje  mnogo  vecom  silom. 

—  Od  tal.  lambicco.  —  Od  xvm  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeinika  a  Mikafinii  (lambik,  kapilo  ,stil- 
licidium,  capitellum,  alembicum')  gdje  se  naj 
prije  nahodi.  Lambik,  sprava  za  pecivo  rakije. 
I.  Pavlovic.  Lambik,  chem.  (banica)  ,destillir- 
blase,  destillirkolben,  alembik',  frc.  ,balon,  matras, 
alambic',  e^l.  , still,  alembic',  tal.  ,limbicoo,  ve- 
scica'.   B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

LAMBINICA,  /.  vidi  u  Danicicevu  rjeiniku: 
Lambbinica,  crkva  je  treskavacka  imala  ,na  Ra- 
dubti'  vodenicu  kup|enu,otbLambinice'.  G(lasnik). 
13,  374. 

LAMBITI,  lambim,  impf.  graditi  lambu.  I. 
KrJnavi,  listovi.  '20. 

LAMBOVK^,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Gligorije  Lambovi6.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  583  (medu 
prenumerantima). 

LAMBURA,  /.  Icuac  u  kom  se  mlijeko  kiseli 
(grusa).  u  Prigorju,  Posavini.    F.  Hefele. 

LAMENKA,  /.  ime  zensko.  —  Od  prije  naseya 
vremena,  a  izmedu  rjeinika  u  Vitkovti  {,frauen- 
name'  .nomen  feminae').  Lamenbka.  S.  Nova- 
kovic,  pom.  73. 

LAME8,  m.  vidi  lemes.  —  Na  jednome  mjestii 
XV!  vijeka.  LameSe  i  rala  spravjaju  orafii.  M. 
Vetranift  2,  292. 

LAMINAC,  Laminca,  m.  ime  dvjema  selima: 
Lamiuac  novi  i  stari  u  Hrvatskoj  ii  zupaniji 
bjelovarsko-krizevackoj.    Razdije).  107. 

LAMINCI,  l>aminaca,  m.  pi.  ime  selu  u  bo- 
sanskoj  Ivrajini  ni/.e  GradiSko.    M.  Ruzici6. 


LAM^jIV,  adj.  koji  .<«  lako  Inmi  (lamle).  — 
Na  jednome  mjeHu  xvii  vijeka.  Lamjiva  stvar. 
P.  Vitozovii,  kron.  166. 

LAMNA,  /.  riba  Sto  je  ,Ionu  proroka  progu- 
tala  (u  Vraiiskom),  a  u  Leskovcu  neka  hala  sto 
jede  jude  (obiSno  je  spominu  u  pri6ama).  M.  Dii- 
rovid.  —  isporedi  2.  laraa. 

LAMOVITA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugii 
hihackomc.    Statist,  bosn.  53. 

IjAMP,  Hi.  vidi  lanap.  Gdi  nit  se  lamp  svjo- 
tliska  ni  muna  ogAena.  M.  Vetrani6  1,  97.  Vi- 
djede  so  izlaziti  iz  oblaka  lampi  aliti  .sjecai'ia 
od  muna.    M.  Orbin  224. 

1.  LAMPA,  /.  vidi  svjetijka.  —  vidi  i  lanpa. 

—  Od  nem.  lampe  i  tal.  lam  pa.  —  U  naSe  vri- 
jeme. Svetu  lampu  lud  vjetar  ugasi.  P.  Negoij, 
gor.  vijen.  93.  Kad  preda  mnom  gori  lampa. 
M.  D.  Milicevid,  zim.  vefi.  352.  Lampa  zname- 
nara  propisana  za  brodove.  Zbornik  zak.  1868. 
25. 

2.  LAMPA,  /.  vidi  lamp.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecniku:  v.  blesk. 

LAMPADA,  /.  vidi  svjetijka,  kandilo,  tal.  Um- 
pada.  —  Od  xvm  vijeka.  A  lampada  uzima  ranu 
aliti  svitlost  od  uja.  S.  Margitie,  fala.  24.  6o- 
raJo  trista  i  Seset  i  pet  lampada.  99.  Lampade, 
sto  sto  tako  pomrdele '?  J.  Banovac,  pripov.  75. 
Dvi  lampado  od  srebra.  L.  Vladmirovid  6.  To- 
like  svice  i  lampado  na  slavu  Bogu  uzezene.  A. 
Tomikovic,  gov.  195. 

LaMPAK,  )H.  ovako  se  zovu:  gajtani  na  to- 
zlucima  i  6ak§irama  ispod  kojih  se  kovce  pri§i- 
vaju.    L.  Lazarevic  (preko  S.  Novakovida). 

LAMP  AS,  m.  vidi  lam  pas.  —  V  Voltigijinu 
rjecniku:  ,lampada,  lampana'  , lampe'.  —  Moze 
biti  da  je  zlo  prepisano  iz  Bjelostjencevu  rjei- 
nika. 

LAMPAS,  m.  vidi  lampada.  —  Mag.  limpis 
(od  lat.  lampas).  —  isporedi  lampas.  —  Od  xvm 
vijeka  po  sjeverozapadnijem  krajevima,  a  izmedu 
rjeinika  u  Bjelostjencevu  (lampas,  svetnica,  svet- 
liak,  fener  , lampas,  lampada,  laterna,  lychnus'), 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  JambreHcevu  i, lam- 
pas').  Nego  se  i  u  lampase  za  gorjeti  moze  po- 
tribuvati.  I.  Jablauci  166.  Da  mi  nazgeS  svidu 
i  lampa§  nebeski.    Jadko.  1'22. 

LAMPATI,  lampam,  impf.  sijevati.  —  isporedi 
lanpati.  —   Od   rijetke  tahjanske  rijeii   lamparc. 

—  Od  XVI  vijeka.  Muhe  lampaju.  M.  Vetranid 
2,  17.  Smote  se  brijeme  i  bivsi  podolo  lampat 
i  grmjet.  L  Drzid  186.  Sad  lampa,  sad  grmi, 
rekal  bi  svit  tone.  M.  Kuhadevid  153.  —  Vala 
da  amo  pripada  i  ovaj  primjer  (u  kojemu  nije 
u  pravome  smislu):  Da  mu  vedekrat  na  uru  srce 
trepede  i  lampa.    P.  Radovcid,  nacin.  31. 

LAMPICA,  /.  rod  na  zucenici.  Lampica,  Le- 
ontodon  taraxacum  L.  fructus  (u  Karlovcu).  B. 
Sulek,  im.   189. 

LAMPIN,  adj.  koji  pripada  lampi  (vidi  1. 
lampa).  Ja  ne  vidim  ni  dokle  dopiro  lampina 
svetlost.    M.  D.  Milidevid,  zim.  vefi.  352. 

LAMPINA,  /.  augm.  lampa.  —  U  naie  vrijeme 
u  Istri.  Lampina  ,augm.  lucorna'.  D.  Nemanid, 
6ak.  kroat.  stud.  iftg.  17. 

LAMPRE,  )«.  ime  musko  u  nekijem  vlasteoski- 
jem  kucama  u  Dubrovniku.  —  Nalazi  se,  osim 
nominativa,  gen.  Lamprote,  dat.  Lampretevi,  t 
dva  oblika  za  instrumental :  L(om)pretomb  sto  je 
sumniv,  i  Lamprbjemb  sto  je  indnoval.  —  Po 
svoj  je   prilici   isto    sto  ,Lampridius,  Lampridio' 


LAMPRE 


895 


LANAC,  b. 


Ho  se  nahodi  u  starijem  spomcnicima,  vidi  Mon. 
hist.  rac.  22.  23.  32  itd.  —  xiv  i  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Daniciccvii  (Lambpre,  Lamb- 
prete,  ime  musko).  Sbtvori  milostb  kralbstvo  mi 
Lambpretovi  Minbceticu.  Spom.  sr.  2,  47.  (1310). 
Lambpre  Crevidb.  Mon.  serb.  215.  (1390).  Sa 
vlasteli  izabranijemi  .  .  .  L(om)pretomb  SoThgo- 
cevicemb  .  .  .  287.  (1419).  Lampre  Sorbgocoviib. 
295.  (1420).  S  Lamprbjemh  Sorbgocevicomb.  299. 
(1420).  (sva  tri  zadna  primjera  iz  poznijega  prije- 
pisa). 

LAMPKICA,  m.  dem.  i^ampre.  —  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Lambprica,  dem. 
Lambpro).  Kneza  Lamprico  Sorkocevica.  Spom. 
.sr.  1,  76.  (1422). 

LAMUC,  m.  nijesno  ime  (nekakvoj  lokvi  u 
Islri).  —  U  spomeniku  xin  vijeka  (u  poznijem 
prijepisii).  Od  tu  ravno  ua  loki  Lamu6a  .  .  .  Da 
.su  Eakjano  svoje  zivine  na  Lamuci .  . .  napajali. 
Moil.  Croat.  18.  (1275  prepis.  1546). 

LAN,  m.  linum;  Linum  usitatissimum  L.,  pre- 
dioo  i  hilka.  —  -a-  stoji  mj.  negdasnega  b.  — 
JRadi  akcenta  tu  dodati  da  je  u  Vrandicevu  rjec- 
nika pisano  laan,  po  cemu  hi  akcenat  bio  Ian,  a 
cini  mi  se  da  sain  i  ja  tako  od  koga  cuo.  — 
Rijec  je  praslacenska  (Ibii'i.),  isporedi  ststov.  Ibin., 
rus.  .icH-b,  ce§.  i  jjof.  len.  —  Ista  je  rijec  sto  i 
lit.  linas,  lett.  lini,  got.  lein,  stvnem.  liii,  staroir. 
lin,  lat.  linum,  grc.  Xh'ov.  mislim  da  je  dosla  iz 
latinskoga  Hi  iz  grckoga  jezika  preko  gerinan- 
skoga,  ali  driigi  (n.  p.  0.  Schrader)  misle  da  je 
rijec  indocoropska.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vraii- 
ciccvu  (,laan'  , linum'),  u  Miknlinu  (Ian,  predivo 
, linum'),  u  Helinu  (,lino'  ,linum'  440'>),  u  Bjelo- 
stjencevu  (,lan',  predivo  , linum'),  ii  JambreHieeint 
(,lan'  , linum'),  u  Stulicevn  (, linum'),  u  Voltigi- 
jinii  (,lino'  ,lein,  flachs'),  u  Vukovu:  ,der  lein' 
, linum  [L.]'.  cf.  ceten;  u  Danicicevu  (Ibnb  , li- 
num'). 

a.  predivo.  Da  daje  stasb  Ibna  trij  doseti  po- 
vesbmb.  Glasnik.  15,  305.  (1348?).  Zavit  v  platno 
cisto,  to  je  Ian  prebeli.  Narucn.  26'"'.  Va  onoj 
kosu}i  od  lana.  30').  Od  lana  kako  pram  u 
kratko  ki  zgori.  M.  Vetranic  1,  107.  Ka  6ini§ 
tokoje,  u  kuci  iio6  i  dan  da  zaman  iie  stoje  ni 
vuua  da  ni  Ian.  H.  Lucii  286.  Da  ako  li  lana 
uzgavsi  stavis  tuj  malo  rascosjana  ...  P.  Hek- 
torovid  14.  Balotice  od  kucin  od  lana.  M.  Bi- 
jankovic  59.  Lan  i  vunu  za  odicu.  L.  Terzii 
224.  Muogo  driva  i  kamenja,  vrece  lana  i  bum- 
baka.  Nar.  pjes.  bog.  99.  Zamotat  jih  u  lan. 
And.  Kacic,  kor.  104.  Lan,  dok  se  iz  liega  ucini 
izvrstiti  i  pritanki  bez,  mlogo  mora  prije  trpiti. 
A.  Tomikovi6,  gov.  92.  Kraji  so  oblace  u  pri- 
proste  hajine  od  lana.  198.  Baba  babi  grebla 
lan,  da  joj  zaman  prode  dan.  Nar.  posl.  vuk.  10. 
Trla  baba  lan,  daje  prode  dan.  321.  Obifino  se 
prod  ku6om  iiabija  kude|a  i  lan.  Vuk,  poslov. 
343.  Kad  se  ogrebje  l-udje}a  ili  lan.  Vuk,  rjecn. 
kod  ogreb.  (Rucica)  kudeje  ili  lana.  kod  rucica. 
(Trliti)  lan,  t.  j.  trti  ga.  kod  trliti.  Hoco  da  mu 
skisne  lan  i  konopje.    S.  ^jubisa,  prip.  173. 

b.  bifka.  —  U  ovome  znacenu  ima  i  mnozina 
lanovi  (vidi  primjere  iz  narodnijeh  pjrsama).  Kad 
dan  bude  svetog  Dobrocine  nok  se  zene  lan  sijat 
ne  liine  i  to  boje  jutrom  neg  od  podne  da  su 
liive  dobrim  lanom  rodne.  J.  S.  Ke|kovi6  2.52. 
Udri,  udri,  sitna  kisa,  te  porosi  zito,  vino,  i  tri 
pera  kukuruza,  i  lanove  za  darove  i  kudeju  tan- 
koviju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  113.  Pusti,  puzo,  ro- 
gove,  da  oremo  dolove,  da  sejemo  lanove.  Nar. 
pjes.  srem.  56.  Lan,  .  .  .  linum  (Durante,  mle- 
tacki   rukopis),    Linum    usitatissimum    L.    (Vuk, 


Vodopid).  B.  i^ulek,  im.  189.  —  Ima  osobitijeh 
vrsta  Hi  slicnijeh  bifaka:  Ijan  bogorodicin,  ces. 
len  matki  Bozi,  pol.  Linaria  vulgaris  Mill.  (Lazic, 
Vuk).  —  Lan  divji  (divji,  Vuk),  rus.  (V'Kiii  J\<ia-h, 
lino  salvatico  (Kuzinic),  linaria  (Jambresid),  Li- 
naria vulgaris  Mill.  (Vuk).  —  Lan  plavetni,  Li- 
num austriacum  L.  (Lazi6).  —  Lan  rutavi,  Li- 
num hirsutum  L.  (Lazi6).  —  Lan  zuti,  Liuuiu 
flavum  L.  (Lazic).  B.  Sulek,  im.  189.  Div|i  lan, 
vide  bogorodifiin  lan.  Vuk,  rje6n.  Lan  , flachs', 
projetni,  Jetni  i  zimski  ili  jari,  pemac  i  ozimac. 
oko  Karlovca.  F.  Hefele.  vidi  i  funta§,  jarik, 
okas.  Zlatni  lan  .deutsches  goldhaar'  ,Ghryso- 
coma  linosyris'.    G.  Lazi6  151. 

LANAC,  lanca,  ni.  veriga.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  sing,  lance,  i  u  svoj  miioiini:  lanci,  la- 
naca,  lancima,  lance.  —  Ima  praslavenski  oblik 
lanbcugt  ili  lanbcubb,  isporedi  stslov.  lanbcug-b, 
lanbculiT.,  rus.  Jiannyn,,  malorus.  .laHnyn,  aah- 
nyx-fc,  ces.  lancuch,  po^.  laiicuch,  pa  i  lit.  len- 
cugas;  ali  nasa  rijec  va^a  da  je  od  mag.  Uncz, 
kao  i  bug.  lanxo,  nslov.  lauec,  malorus.  -kihu'i,, 
pa  i  rum.  lant.  —  Miklosic  (etymol.  worterb. 
160a)  misli  da  su  ove  rijeci  u  svezi  sa  srvnem. 
lan,  lanne,  veriga.  radi  krajnega  -cug-b  meni  je 
tehko  vjerovati  da  je  rijec  evropska,  nego  mislim 
da  je  istocna  (turska  ?  finska  '•!),  te  moze  biti  da 
je  Majari  nijesu  primili  od  Slavena  nego  da  je 
I'iihova  od  starina:  tad  hi  oba  dva  oblika  sla- 
venska  bila  uprav  istocnoga  postana.  te  jedan  bi 
bio  primfen  u  starije  doba  (laDbcugT>  ili  lanb- 
cuht)  iz  kojega  turskoga  ili  finskoga  jezika,  a 
drugi  (lanao)  u  mlade  iz  magarskoga.  isporedi 
biocug  ili  biocuh  i  belonzuka.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  a  Mikalinu  (lanao,  veriga  , ca- 
tena') gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Bjelostjcnievu 
(,lanc,  singir  ,catena'),  u  Jambresicevu  (lane  .ca- 
tena'), u  Stulicevu  (,cat6na'  iz  Mika(ina),  n  Vol- 
tigijinu  (,catona'  ,ketto'),  u  Vukovu:  (u  vojvod- 
stvu)  ,die  kette'  , catena',  cf.  singir,  verige. 

il-  veriga.  Demir  Ham  zlatimi  lancmi  aliti 
sinzirmi  svezanoga  sobom  je  pelal.  P.  Vitezovid, 
kron.  113.  JoSter  k  tomu  uze  s  lancem  dugim 
dade.  A.  Kanizlid,  roz.  52.  Svaki  dan  tri  puta 
on  s  uzlidi  ili  s  lanci  tilo  svoje  trzaSe.  A.  Ka- 
nizlio,  uzroci.  218.  Okovavsi  ga  na  tezak  gvoz- 
den  lanac.  E.  Pavi6,  ogl.  348.  Ufativsi  kraja, 
sveza  ga  na  lanac.  352.  Kad  ga  hotijau  sve- 
zati,  potrza  na  sebi  lance.  518.  Tu  je  bila 
strasna  lupa,  vika,  zveka  lanaca  i  strasni  gla- 
sovi.  Nar.  prip.  vuk.  79.  Cuje  kako  lanci  kra- 
maju.  Nar.  prip.  mikul.  48.  Da  svezu  careve 
nihovo  u  lance.  D.  Danicic,  psal.  149,  8.  .Sto  bi 
lakse  bilo  past'u  klancu,  no  li  lipsat  pod  sabjum 
u  lancu.  Osvetn.  4,  62.  —  metaforicki.  Tesko  je 
pokidati  lance  koji  nas  odavna  isprekrizase.  M. 
Pavlinovi6,  rad.  109.  —  Tanka  zlatna  veriga. 
,Koji  donese  lanac  da  se  devefc  puta  obavije  oko 
na§e  kuce,  onoga  cu  zeniti'  .  .  .  Starija  brada  do- 
nela  po  lanac  koji  se  nije  mogao  ni  jedan  put 
omotati  oko  ku6e;  onda  naj  mladi  da  ocu  ku- 
tiju,  a  kad  je  otac  otvori  i  izvadi  iz  lie  zlatan 
lanac.  Nar.  prip.  vuk.  78.  nasi  se  na  vratu  ne 
samo  kao  nakit  nego  kao  znak  dostojanstva. 
Zlatni  lanac  ako  ceS,  nesi  ga.  A.  J.  Knezovii 
1.52.  Da  mu  se  zlatan  lanac  na  vrat  postavi. 
E.  Pavic,  ogl.  407.  Lanac  s  vrata  liemu  skide. 
Nadod.  200.  Dva  lanca  od  cistoga  zlata.  D.  Da- 
nici6,  2mojs.  28,  14. 

b.  vidi  jutro,  3.  —  Jamacno  je  u  ovome 
smislu  magarska  rijec.  —  U  nase  vrijeme  po  sje- 
veroistocnijem  krajevima,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (lanac  zemje  ,das  jocli'  ,jiigerum',  cf. 
jutro,    dan).    Zom)a  30  lanaca.    M.  D.  Milii'evii, 


LANAC,  b. 


r.ANDA 


pomonik.  3,  iU5.  To  opredijoli  domadin  od  usjeva 
jednn  ili  dva  lanon.  V.  BogiSic,  zborn.  113.  !S  liin 
novcima  iiajme  po  koji  lanac  zem|e.  117.  (uba 
HU  ta  den  primjera  iz  Banata). 

L.\nAD,  f.  coll.  kao  mnozina  od  lano.  —  U 
]'iikovu  rjeiniku:  ,dio  rehkalbor'  ,pulli  capreae'. 

1.  IjANAK,  Ifinka,  m.  dem.  Ian.  —  U  nah 
rrijeme  u  pjesini  ugarskijeh  Hrvaia.  Divojfiica 
laiiak  sije.    Jafike.  47. 

2.  IjANAK,  lanka,  »i.  ime  volii.  V.  Kurolac, 
dom.  iiv.  til. 

LANAP,  lanpa,  m.  tat.  lampo,  svjetlica,  hlijeaak. 

—  isporedi  lamp.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing, 
taki  .je  n  ostalijem  padezima,  osim  nom.  i  ace. 
sing.,  i  gen.  pi.  IJinapfi..  —  Madi  -n-  vidi  kod  in. 

—  U  nahe  vrijeine  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 
LANAR,  lanira,    m.    iiopie    iuvjek    kojeinu  je 

zanat  baoiti  se  lanom :  koji  pripravja  Ian,  koji 
ce,  koji  prodaje  Ian  itd.  —  U  Mikapnu  rjed- 
nikii:  lanar,  koji  tka  stvari  od  lana  .linteo';  u 
Belintt:  ,linajuolo'  ,linarius'  4401";  u  Bjclnstjen- 
cevu :  lanar,  koji  Ian  pripravja  ,Unarius,  lino- 
pola';  u  Jambresiccini :  ,linipola' ;  M  Staliievu: 
lanar,  koj  t6e  stvari  od  lana  .linteo'  iz  Mikalina. 

LANARICA,  /.  zensko  ce(ade  kao  lanar.  —  U 
Mika(inu  rjeiniku:  lanarica,  koja  tka  stvari  od 
lana  ,textrix',  i  u  Stulicevu:  ,testrix'. 

LANBINSKA  KUf'jiSTA,   m.  pi.   mjesno  ime. 

—  U  spomenika  xiv  vijeka.  U  Lanbbintska  Ku- 
ci§ta.    Svetostef.  hris.  19. 

LANCA,  /.  kople,  sulica;  lada.  —  Tal.  Ian- 
oia  (u  starijem  jiziku  i  mlet.  lanza)  s  obadva 
znacena  (nli  mislim  da  nije  drugo  znacene  po- 
stalo  od  lal.  lancea,  nego  od  lanx).  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pi.  lanaca.  —  Od  xvi  vijeka. 

a.  sulica,  kople. 

a)  u  pravome  smislu.  Jednom  lanoom  pro- 
bosti  ga  hoce.  Zborn.  51b.  Probodose  lancora 
negove  prsi.  I.  Drzic  173.  Rane  od  caval  i  od 
lance.  P.  Radovcic,  ist.  62.  Marijo,  koja  sina 
tvoga  mrtva  lancom  raniti  vidila  si.  P.  Posilovi6, 
nasi.  181a.  Lancom  proboden.  L.  Terzic  87. 
Mrtvu  s  lancom  prsi  otvoriti.  F.  Parcic  .57.  Od 
onoga  milosrdja  zdenac,  koji  po  lanci  soldackoj 
iz  prisvetoga  boka  tvoga  istece.    I.  Krajid  30. 

b)  u  prenesenome  smislu,  vrlo  dugo  droo 
slicno  vretenu  sto  je  prioezano  katarci  na  ma- 
lijem  ladama  i  nosi  jedro  (vidi  lantina).  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  .antenna'. 

b.  mala  lada.  Malono  je  vrime  postajalo,  al' 
to  ide  lanca  sajka  brza.  And.  Kacic,  razg.  319b. 
U  lanci  aliti  Sajci.    kor.  492. 

LANCAK,  lancaka  (?),  m.  dem.  lanac.  —  Samo 
u  Bjelosljencevu  rjecniku:  kajkavski  lancek,  ve- 
rizica  .catenula'. 

LANCANA,  /.  tal.  lanzana,  neko  debelo  uie 
na  ladi.  —  U  nase  vrijeme  u  primorju.  Skote 
potezat  i  lancane  vezivat.  Na§a  sloga.  god.  15, 
br.  23. 

LANCATI,  lancam,  impf.  zakivati  u  verlge  (u 
lanac).  —  U  jednoga  pisca  na§ega  vremena,  a 
izmeda  rjecnika  u  Voltigijinu  {.iucatenare'  ,in 
ketten  legen').  Trgline  kojimi  su  lancali  klasicne 
umotvore.    M.  Pavlinovid,  razl.  spisi.  394. 

LANCATUR,  vidi  Vancatur.  Lancatura  ime- 
nemb.    Aleks.  novak.   18. 

LANCI,  lanaca,  m.  pi.  2)lacenici  vojniei  iz  Ne- 
maike,  bili  su  pjesaci  i  nosili  su  kople;  u  Du- 
brovniku ill  je  neko  vrijeme  republika  drzala  kao 
straiare  i  vojnike ;  pa  uz  to  ili  su  sami  bili  svi- 
raci  ili  su  imali  uza  se  svirace..  —  .fi'dnini  nema 


potvrde.  —  Tal.  lanzo,  sto  vafa  da  je  narod  ini- 
slio  da  postaje  od  lancia,  lanza  (oidi  lanca),  ali 
je  uprao  skraieno  od  nem.  landsknecht.  —  IJ 
maskarati  xvi  vijeka,  na  kojnj  je  ime:  Lanci 
Alemani,  trurabotari  i  pifari.  M.  Vetranid  I,  248. 
Za6  9rao  lanci  trumbetari  ...  1,  248.  Tako  6emo 
joSte  redi  da  smo  lauci  Alemani...  1,  249.  Gdjo 
se  trinka  u  brijeme  avako  a  nami  lanci  kompa- 
liuni.    1,  250. 

LANCINA,  /.  u   Stulicevu  rjecniku  uz  lanca. 

—  nepouzdano. 

LANCOVE,  /.  pi.  ime  livadama.  Kupftina  dona. 
D.  Hire. 

L.ANCUN,  lancuna,  m.  plahta  (na  poste(i).  — 
Od  tal.  lenzuolo.  —  Od  xv  vijeka  u  sjevernijeh 
iakavaca.  Dva  lancuna.  Mon.  croat.  112.  (1473). 
Zavio  ga  u  lancun  bil.  M.  Marulii  189.  I  za- 
vise  ga  lancuni  cistirai  s  mirisanjom.  Bernardin 
90.  joann.  19,  40.  Opasa  so  jednim  lancunom. 
Korizm.  91''.  Napravi  mu  posteju  z  dovetim 
lancuni.  Nar.  pjes.  istr.  2,  41.  Zarae  jedan  lan- 
cun, zasije  nutar  kraja.  Nar.  prip.  mikul.  147. 
Lancun  ,linteum',  gon.  lancuna.  U.  Nemauic,  6ak. 
kroat.  stud.  46. 

LANGU§,  m.  ime  psu.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  46. 

LAN6a,  /.  vidi  lanca  (samo  u  znaeenu  kod 
a,  a)).  —  Od  xvii  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vraniiievu  (,pilum;  sarissa')  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  i  u  Bjelostjenievu  (v.  darda).  Lancon 
ranen.  P.  RadovciA,  naoin.  433.  Vidila  si  otvo- 
riti svoje  prsi  prisvete  jednom  lancom.  P.  Posi- 
lovic,  nasi.  71"'.     S  lanfion  ranen.    L.  Terzi6  86. 

1.  LANCA C,  lancea  (?),  m.  dem.  lanac,  vidi  1. 
Ian6i6.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Jambresicevu  (kajkavski  lanoec  ,catella,  catennla') 
i  u  Stulicevu  (lan6ac.  lanSca  ,catonula').  Ugodan 
je  ovi  lancac  iliti  derdan  Gospi.  A.  Kanizlio, 
utoo.  412.  Oko  boku  lista  laucac  M.  Katanoid 
75. 

2.  LANCaC,  lanfca(?),  neka  bipca.  —  Postaje 
od  Ian  kao  deminutiv.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu (,linaria,  herbae  apecies').  Lanfiac  (StuUi), 
Lancid,  (lanika),  rus.  .leaoKi,  (Linaria),  j.nHHKa 
(Myagruiu),  cos.  Incnka  (Thesium),  po).  Inica, 
Inianka:  linaria  (Pizzelli),  osiride  (Kuzmid,  Stulli, 
Pizzelli),  Linaria  vulgaris  Mill.  B.  Sulek,  im. 
189. 

1.  LANC16,  m.  dem.  lanac.  —  isporedi  lancac. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
(,catenula')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stulicevu 
(uz  lanfao),  u  Vukovu  (dim.  v.  lanac).  Cetiri 
zlatna  lanoica.  E.  Pavic,  ogl.  146.  Osim  mjese- 
cida  i  lancida  i  hajina  skerletnijeh.  D.  Uanidid, 
sud.  8,  26.  Nizove  i  lancide  i  trepetlike.  isai. 
3,  19. 

2.  LANCli,  m.  vidi  2.  lancac. 

3.  LANCI6,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka.  Jurem 
Landidem.  Mon.  croat.  68.  (1447).  Milo§  Lancid. 
Rat.  29. 

4.  L.ANCIC,  TO.  ime  sela  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  varazdinskoj.   Razdije{.  92. 

LANCUG,  m.  ime  selu  u  protopresviteratu  mo- 
hackome.  §em.  prav.  1878.  40.  —  oidi  kod  lanac. 

LANDA,  /.  kriskn.  —  Nepoznata  postana.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
(landa,  fija  kruba  ,buc.ella'),  u  Bjelosljencevu 
(landa  kruba  ,buccella  panis  praocisa'),  n  Stuli- 
cevu (,buccella').  Nif  poda  mu  ma  ogluha  jednu 
malu  landu  kruha.  J.  Kavanin  311>.  Landa  kruba, 
t.  j.  rezaii,  kriska.  (u  Fuzini).  1).  Danicid.  — 
Amo  vaja  da   pripada  i  iwaj   primjcr  u   kojemu 


LANDA 


je  nejasan  smisao,  alt  je  svakako  metaforicki : 
Mudri  Tikva  izvjetri'  je,  a  ne  zivu  Nifculande, 
Haracica  sada  nije,  Mrnavci6a  prisne  lands.  J. 
Kavanin  375*. 

1.  LANDANE,  n.  djelo  kojijem  se  landa  (oidi 
1.  landati).  —  U  Bjelostjenievu  rjecniku :  ,divisio, 
partitio,  distributio  carnis,  panis  etc.',  u  Stuli- 
cevu:  V.  razdijejene  iz  Habdeliceca. 

2.  LANDANE,  n.  djelo  kojijem  se  landa  (vidi 
•2.  landati).  —  U  Vukovu  rjeiniku :  ,das  schlen- 
dern'  ,obambulatio  otiosa'. 

3.  LANDANE,  n.  djelo  kojijem  se  landa  (vidi 

3.  landati). —  U  Vukovu  r_/ecmA;M;  ,das  klatschen' 
.garritus'. 

4.  LANDANE,  «.  djelo  kojijem  se  landa  (vidi 

4.  landati).  —  U  nase  vnjeme  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

5.  LA.NDAl!fE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  landa 
(vidi  landati  se).  —  U  nase  vrijeme  it  Dubrov- 
niku. P.  Budmani. 

LANDAraNE,  n.  djelo  kojijem  se  landara.  — 
U  Vukovu  rjecniku. 
LANDAEATI,  land^ram,  impf.  vidi  3.  landati. 

—  Akc.  se  mijena  u  praes.  1  t  2  pi. :  landaramo, 
landarate,  u  aor.  2  i  3  sing. :  landara,  u  part, 
praet.  act.  landarao,  landarala.  —  U  Vukovu 
rjecniku:  n.  p.  jezikom  ,klatschen'  ,garrio'. 

1.  LANDATI,  landam,  impf.  rezati,  dijeliti  (na 
landej.  —  U  Bjelostjenievu  rjecniku :  landam, 
delim  .divido,  partior,  partio,  dicitur  de  come- 
stibilibus,  ut  came,  pane  etc.';  u  JambreSicevu : 
landam  ,deartuo,  divido';  u  Stulicevu:  v.  razdije- 
|iti  iz  Habdeliceva ;  u  Voltigijinu:  ,spartire,  di- 
videre'  ,theilen,  abtheileu'. 

2.  LANDATI,  landam,    impf.  tumarati,  vr^ati. 

—  Nepoznata  postana.  —  Akc.  se  mijena  u  praes. 
1  i;  2  pi.  landamo,  landdte,  i  u  aor.  2  i  3  sing. 
landa.  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Vu- 
kovu: jUmherschlendern'  ,obambulo'.  —  Obhoded 
okoli  sluge  jim  landahu.    M.  Marulic  28. 

3.  LANDATI,  landam,  impf.  svasta  govoriti, 
brb{ati,  blebetati.  —  Akc.  je   kao  kod  2.  landati. 

—  Moze  biti  ista  rijec  sto  2.  landati  (u  prene- 
scnome  smislu),  jer  se  dodaje  Hi  ima  u  misli  je- 
zikom. —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu.  rjecnika  u 
Vukovu  (jezikom  ,klatschen'  ,garrio').  Ostalo 
vreme  landati  i  u  vetar  blebetati.  D.  Obradovid, 
basne.  224,  Kaze  se  covjeku  vjetreiiaku  koji 
mnogo  landa  jezikom.  Vuk,  rjefin.  kod  hlapi- 
miiha. 

4.  LANDATI,  landam,  impf.  biti  po  strainici 
sakom  (osobito  dijete;  kaze  se  cesce  u  iali  nego 
nazbif).  —  Akc.  je  kao  kod  2.  landati.  —  Moze 
biti  onomatopcjska  rijec.  —  (/  na§e  vrijeme  ii 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

LANDATI  SE,  landam  se,  irnpf.  u  Dubrov- 
niku se  kaze  da  se  ko  ,landa'  kad  stoji  Hi  hodi 
bez  potrebe  po  zimi  Hi  po  hladnome  vjetru  a  nije 
dovofno  obucen  Hi  pokriven.  ,§to  se  tu  landaS 
po  ovoj  zimi?  ho6es  li  da  te  protisne?'  P.  Bud- 
mani. 

LANDAV,  ad),  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  koji 
landa  jezikom  .klatschhaft'  ,garrulus'. 

LANDICA,  f.  dem.  landa.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Bjelostjenievu  (,buccella')  i  u  Stulicevu  (,exi- 
gua  bucella'  iz  Habdeliceva).  Landica  ,segmen- 
tum  pauis'.  D.  Nemanic,  fcak.  kroat.  stud,  iftsg. 
35.  —  I  u  Fuzini.  D.  Danici6. 

LANDIKATI,  landikam,  impf.  vidi  2.  lan- 
dati ('?).  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Ter  znate  da 


ni  lazno  poc  landikat  po  kucah.  NaSa  sloga.  god. 
9,  br.  24,  str.  95. 

LANDISTE,  n.  plandiste  (otpalo  je  p  na  po- 
ietku).  —  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  (u  Crnoj  Gori) 
vide  plandiste  s  primjerom:  U|egle  su  ovce  u 
landiste. 

LANDOL,  m.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  sme- 
derevskomc.  K.  Jovanovic  149.  -  Moze  biti  da 
u  ovome  primjeru  stoji  grijeSkom  Landova  mjeste 
Landola:  Dok  pogubim  i  Jovana  kneza  iz  Lan- 
dova sela  malenoga.   Nar.  pjes.  vuk._4,  137 — 138. 

LANDOL  AC,  Landolca,  m.  prezime.  --  U  Sr- 
biji. Dimitrije  Landolac.  Sr.  nov.  1868.  228. 
Sreten  Landolac.  Eat.  87.  —  Jamacno:  iovjek 
iz  Landola. 

LANDOLSKI,  adj.  koji  pripada  Landola. 
Landolska  (opstina).  K.  Jovanovic  149.  —  Ima 
i  Landolski_Potok,  ime  mjestu  u  okrugu  smede- 
revskome.  Niva  u  Laudolskom  (grije§kom  Lan- 
dalskom)  Potoku.    Sr.  nov.  1874.  133. 

LANDOV,  m.,  LANDOVO,  n.  (?),  oidi  kod 
Landol. 

LANDEA,  /.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku :  ona 
tanka  kozica  na  salu  ,die  schmerhaut'  ,membrana 
adipis'.  U  landri  se  salo  su5i  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Srijemu. 

LANDEIN,  landrina,  m.  Ardea  cinerea  L., 
iap^a  siva.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  S. 
Brusina,  ptice  hrv.-srp.  nastavak.  105b.  Drugo 
znaiene:  Ciconia  nigra.  Slovinac.  1880.  32a  nije 
dosta  pouzdano. 

LANE,  laneta,  n.  mlade  od  srne  (i  od  jelena). 
—  Nema  mnozine,  nego  je  zamjeAuje  coll.  lanad 
(vidi).  —  -e  stoji  mj.  negda§nega  e  (lan(j,  gen. 
lan^te).  —  la-  stoji  mj.  negdahiega  al-  Hi  ol-, 
vidi  1  pod  e.  —  Osnova  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  albnb,  jelen,  rus.  .laHt,  ies.  lane,  Ian,  j}o{. 
lani,  Ian;  ima  i  stprus.  alne,  lit.  elnis,  jelen,  lone, 
kosuta,  let.  alnis.  —  Jamaino  je  isti  korijen  sto 
i  kod  jelen  (vidi).  —  Od  xv  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,das  rehkalb'  ,vituln3  ca- 
preae,  hinnulus').  Prikladan  je  moj  po|ub[eni  srni 
i  lanetu  jelinemu.  Bernardin  155.  cantic.  2,  9. 
U  toj  hrt  ^jubicin  za  jednim  mladim  lanetom 
(irotece.  P.  Zoranic  37*.  Dva  jeliuka,  dva  la- 
neta uveznuli  u  teueta.  D.  Barakovio,  vil.  217. 
BjeXi  pojubleni  moj  kakono  srndao  i  lane  je- 
[ensko.  M.  Eadni(i  422b.  Xod  koSute  zivo  lane. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  614.  Kao  lane.  (Ee6e  se  za 
zdravo  malo  dijete).  Nar.  posl.  vuk.  132.  Ja  pre- 
grlih  tu  listinu  slavnu  kano  srna  iz  popaska  lane. 
Osvetn.  6,  70.  —  0  djetetu  od  miline.  Eeou  i 
tebi,  moj  jablane,  stvar  istinu,  ne  od  lazi,  s  kom 
mi  u  skrbi  tvoj  naj  drazi(?),  zi  mi  ovo  mlado 
lane!    M.  Pelegrinovid  179. 

LANECE,  laneeeta,  n.  dem.  lane.  —  Postaje 
od  lanet-  nastavkom  bee;  ispred  c  ne  iuje  se  t, 
ali  se  nalazi  pisano.  —  xvi  vijeka.  Kad  joj  (ko- 
Suti)  strjelica  prijuta  lanece  umori.  M.  Vetranic 
1,  108.  Ter  ti  bih  ukrala  lanetce  od  koSute.  2, 
279.     Za  lanetca  jelinov.    Nauk.  brn.  58*. 

LANECI,  adj.  koji  pripada  lanetu,  lanadi.  — 
Najednome  mjestu  xvi  vijeka  (sa  starijim  oblikom 
lanetji).  U  mosAi  od  lanetje  iaro  kozice.  P.  Zo- 
rani6  45". 

LANEN,  adj.  koji  pripada  lanu;  koji  se  iini 
od  lana;  koji  se  vadi  iz  lana.  —  -a-  stoji  mj. 
liegdasnega  b;  e  mj.  riegdaSnega  e.  —  Rijei  je 
praslavenska,  isporedi  stslov.  Ibnen'b,  (rus.  Ahnn- 
Hofi),  ies.  Ineni,  poj.  Iniany.  —  Izmedu  rjeinika 
u  Bjelostjenievu  (.linens'),   u  Jambresicevu   (,li- 


LANEN 


898 


lani§6e 


neus"),  1/  Stuliievu  (.lineus'),  u  Voltigijinu  (,di 
lino'  ,leinen'),  i<  Vtikovu  (.flachs-'  , linens').  Snopy 
IbiiOuy  sbvlHki.Jo  vhigoSe.  Daiiilo  351.  Pigarib  i 
inedi.  i  Ibtieno  some  sbtrivb  i  sbvbkupivb  po- 
mazi  .  .  .  Sredovjeftn.  lijek.  jag.  star.  10,  lOfi. 
UJo  laneno.  Narii6n.  ."><)''.  Tolesnici  imaju  biti 
laneni.  '26».  Zobju  i  MJenio  lanoiio.  M.  Vetrani6 
2,  280.  Nigdar  na  se  niito  laueno  ne  postavi. 
B.  Gradi6,  djev.  88.  Od  lanena  beza.  A.  Baci6 
358.  Misnici  svrhu  izvanske  bajine  oblafiiSe  du- 
jraCku  lanenu  kosu|u.  E.  Pavii,  ogl.  145.  David 
s  lanpnim  pojasom  opasaii.  262.  OtrvSi  ji  s  la- 
nenim  rufnikom.  605.  Kom  od  lanenoga  .sje- 
meiia.  I.  Jablanci  31.  Korporal  i  plik  imadu 
bit  od  postava  oliti  platna  lanenoga.  M.  Do- 
bretid  395.  S  kojim  se  posli  laneno  simo  sije. 
J.  S.  Re]kovi6  121.  Za  to  zetin  il'  laneno  u]o... 
282.  Sime  laneno.  G.  PeStalii  243.  SveStenik 
neka  obufie  svoju  hajinu  lanenu  i  ga6e  lauone 
neka  obuCo  na  tijelo  svoje.  D.  Dani6i6,  3mos. 
6,  10.  Hajini  vunenoj  ili  lanenoj.  13,  47.  Bilo 
je  i  lanena  platna  vije  nego  sada.  M.  D.  Mili- 
6evi6,  ziv.  srb.  1,  65.  Mislim  kako  je  pamuk 
poskupeo  da  se  i  tamo  mora  vise  nositi  kono- 
pjano  a  blize  k  Ceru  laueno.  1,  Go. 

LANET,  TO.  u  Stulicevit  rjecniku  uz  lanetao 
s  dodatkom   da  se   nalazi  u  pisca  Vetranica(?). 

—  sasma  nepouzdano. 

LANETAC,  laneca,  m.  u  Stulicevu  rjeiniku: 
lanetae,  lanetja  ,esca  qua  catuli  aliique  quadru- 
pedes  familiares  nutriiintur  adhuc  juvenes'.  — 
sasma  nepouzdano. 

LANI  (lini)i  adv.  proUe  godine,  zadne  godine, 
naiad  godinu  dana.  —  la-  stoji  mj.  praslaven- 
skoga  ol,  vidi  1  pod  e.  —  U  Dubrovniku  je  dug 
zadni  slog :  lam.  —  Bijec  je  praslavenska,  ispo- 
redi  stslov.  lani,   rus.   ^iohh,   ces.  loni,   po^.   loni. 

—  Po  obliku  kao  da  je  lokativ  sing,  nepuznata 
siipstantiva,  vidi  i  onomlani.  —  Maze  biti  da  je 
isti  korijcn  sto  i  u  grc.  AV./.o,-.  drugi,  lat.  alius, 
staroir.  aile,  got.  alis.  znaci  li  driige  godine?  — 
Po  istocnome  govoru  glasi  lane.  —  U  Crnoj  se 
Gori  na  krajii  dodaje  h:  lanih.  —  U  jednnme 
primjeru  iz  Crne  Gore  ima  oblik  lanik  (Nar. 
pjes.  vuk.  5,  524).  ako  nije  stamparska  pogreska, 
bilo  bi  dodato  k  isto  sto  3.  k.  —  Izmedii  rjec- 
nika  u  Belinu  (,!'  anno  passato'  ,anno  praeterito' 
85''),  u  Bjelostjencevu  (lani,  lansko  leto,  prosasno 
godis6e  ,anno  superiore,  anno  praeterito  1.  elapso 
etc.'),  u  Stulicevu  (,anno  elapso'),  ii  Voltigijinu 
(lani,  lansko  lito  ,anno  passato,  scorso'  ,da3  ver- 
gangene  jahr');  «  Vukovu:  (juzu.  [i  zap.] I  ,vo- 
riges  jahr'  ,anno  elapso';  u  Daniiiievu:  ,auno 
superiore'. 

a.  lani. 

<t)  uopce.  I  lani  pisa  naamb  listb.  Spom. 
sr.  1,  82.  (1406).  Lani  trikratb  bilb  je  predi. 
nami.  Mou.  serb.  326.  (1423).  Kako  sam  lani 
bil.  Mon.  Croat.  219.  (1527).  Zac  bi  bila,  znaj, 
po  tebi  jur  u  paklu  prija  lani.  D.  Barakovii, 
jar.  131.  Gdje  zlamenja  mjesto  hrani  jo§  i  ostatke 
male  njeke  od  mostova  koje  lani  car  prostrije 
priko  rijoke.  I.  Gunduli6  320.  Tim  kad  jos  bi 
vede  puta  jakno  i  lani  izgubio.  450.  Gdi  se 
lani  rodi,  letoa  se  odradja.  P.  Vitezovi6,  odil.  3. 
Place  sve  ono  sto  se  je  lani  smijala.  N.  Pali- 
ku6a  28.  Gundul  ovo  lani  sluzei  kraju  Karlu 
tredem.  J.  Kavaiin  187''.  Spominem  se  da  lani 
prem  u  ove  dni  s  ovoga  mista  besidio  sam.  A. 
d.  Bella,  razgov.  63.  Lani  prode  a  sad  ne  dode. 
(Z).  Poslov.  danifi.  Kolikoj  bi  lani  u  tvome  stanu 
od  tvoje  bratje.  M.  Zori6i6,  osmina.  17.  Pripo- 
vidke  od   starina   ka2e,  kan'  da  b'  lani  bile.    V. 


DoSon  39''.  Koje  iene  i  koji  (udi  lani  u  ovo 
doba  rairno  i  veselo  Aihov  iivot  provadahul  IJ. 
BaSid  249.  Lani  na  danasui  blagdan.  Grgur  iz 
VaroSa,  kraj.  mar.  63.  De  si,  Doko?  nide  to  nn 
bilo!  zna§  de  si  so  zarekao  lani  da  poodiS  zom|u 
Sumadiju.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  313.  Dal'  nijesu 
lani  poginuliy  Ogled,  sr.  68.  Kad  nas  lani  pre- 
variSe  Turoi.  441.  Kako  onda  i  lani.  (Kako  je 
ostalo  onda  tako  stoji  i  danas).  Nar.  posl.  vuk. 
126.  Ko  me  je  lani  bio,  ni  sad  mi  nije  mio. 
147.  Pokazuje  dokle  je  snijeg  lani  bio.  (Hefie  se 
u  5ali  kad  Xoiisko  iduci  po  rosi  ili  po  blatu  po- 
digne  skute  povisoko).  252  Sve  bo)e  lani.  '279. 
Sestru  koju  sam  jo§te  lani  bio  obedao  drugome. 
Pravdonosa.  1852.  8.  Da  sam  lani  znao  sto  ove 
godine  znam,  no  bih  bio  jadan.    10. 

1>)  s  prijedlogom  od  znaci  vrijemc  §to  je 
proilo  u  zadnoj  godini  dana.  Htio  ti  sam  rijet 
njesto  raajde  jos  od  lani  N.  NajeSkovid  1,  278. 
Procinite  koliko  ih  je  od  lani  umrlo.  J.  Banovac, 
pripov.  9.  Koji  jos  od  lani  nije  se  ispovidio.  F. 
Lastric,  ned.  198.  Nikim  od  lani,  nikim  od 
priklani  a  nikim  od  10,  od  20  i  vise  godina. 
337.  §to  je  blatna  jos  od  lani.  V.  Dosen  208". 
Kose  jesu  od  lani  pokojne.  J.  S.  Ke|kovic  117. 
Ne  samo  od  lani,  nego  od  pocetka.  Djelovod. 
prot.  158.  ^  Oodje  od  lani  znaci  lanski:  A  jos 
bi  ovi  dan,  kako  snijeg  od  lani,  da  izmeJu  svijeh 
jedan  pastir  te  ne  brani.    I.  Gundulid  162. 

b.  lane.  —  Izmedii  rjecnika  u  Vukovu:  (ist.) 
vide  lani.  Evo  tebi  tri  knige  stigoSe :  jedna  lane, 
druga  onomlane,  a  treca  je  ove  godinice.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  556.  Da  si  lane  po  redu  pofieo. 
Osvetn.  2,  81.  Lane  oder  lane  ,anuo  elapso'.  D. 
Nemanic,  fiak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

c.  lanih.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (u 
Crcoj  Gori)  uz  lani.  Znas,  Alija,  sto  je  lanih 
bilo  kada  ti  je  poginuo  babo.  Nar.  pjes.  vuk.  4, 
90.  Lanih  sam  ti  izgubio  baba  a  jutros  6u  tebe. 
4,  92.  Koji  mu  je  lanih  poginuo.  P.  Petrovic, 
gor.  vijen.  51.  U  Crnoj  Gori  ima  primjera  da 
se  ,h'  izgovara  de  mu  nije  mjesta,  n.  p.  govori 
se  , lanih'  (mjesto  ,lani').  Vuk,  poslov.  xxiv.  — 
V  ovome  je  primjeru  samo,  ortografijska  pogreska 
(u  nemu  ima  i  mih,  svah,  teh  mj.  mi,  sva,  te): 
Doko  je  ovde  bila  vojska  lanih.  Glasnik.  ii,  3, 
62.  (1707). 

d.  lanik.  Dal'  ne  znate,  §to  je  lanik  bilo? 
Nar.  pjes.  vuk.  5,   524. 

LANICA,  /.   ime   ovci.    F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
32.  —  Jamaino  postaje  od  lane. 
LANIH,  LANIK,  vidi  lani. 

1.  LANIKA,  /.  na  jednome  mjestu  xvii  vijeka 
kao  da  znaci  laneno  platno.  Za6  tebi  da  lika 
gizdava  planinka  bilija  od  mlika  i  od  svih  la- 
nika.    M.  Tomasevid  u  D.  Barakovid,  vil.  367. 

2.  LANIKA,  /.  neka  bilka.  —  isporedi  lanilist. 
Lanika,  rus.  .imaHKa.  pol.  Inianka  (Linaria),  dei. 
Inenka  (Thesium),  Inice  (Myagrum),  osiris,  li- 
naria (I.  Sabjar),  Linaria  vulgaris  Mill.  B.  Sulek, 
im.   190. 

LANILIST,  m.  neka  bi\ka.  —  isporedi  lanika. 
—  Sastav^ena  rijec  od  lani  (lanbu-i.,  koji  pripada 
lanu)  i  list.  Lanilist,  Linaria  vulgaris  Mill. 
(Pandid).    B.  Sulek,  im.  190. 

LANINAC,  Laninca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  biogradskome.  Livada  u  Lanincu.  Sr.  uov. 
1864.  111.' 

LANINO  PO^iE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  n 
okrugu  bioiiradskome.  Livada  u  Laninom  Po)u. 
Sr.  nov.  1872.  5. 

LANiSCe,  vidi  laniste. 


LANISNI  8 

LANISnI,  adj.  koji  pripada  injestu  Lanistu 
Hi  Lanistima.  —  Na  jednome  mjestu  xiv  vijeka 
(gdje  t  nije  ispalo)  kod  mjesnoga  imena.  U  Lb- 
niStbnyj   Potok.    Svetostef.  hris.  9. 

LANIi-iTANSKI,  adj.  koji  iiripada  selu  La- 
niitu  (u  Srhiji  u  okrugu  jagodinskome).  Lani- 
Stanska  (opHina).    K.  Jovanovi6  106. 

lA.NI§TE,  n.  pule  na  kojemu  je  bio  negda  po- 
sijan  Ian.  —  U  cakavaea  i  u  stukavaca  lanis6e 
(vidi  b,  a)  bb)).  —  Od  xiv  injeka  (vidi  b,  b)  aa)), 
a  izmeiu  rjecnika  u  Vukoini  (, acker  auf  dem 
einst  flachs  gebaut  war'  ,ager  olim  lino  consitus'). 

a.  u   pravome   smislu.    AV  jim  ne  da  idi  na 
lanigta.    J.  S.  Eejkovid  317. 

b.  kao  mjesno  ime. 

a)  u  jednini. 

aa)  selo  u  Bosni  it  okrugu  Tuzle  Done. 
Statist,  bosn.  92. 

bb)  Lanisoe,  selo  u  Hrvatskoj  u  zupa- 
niji  zagrebackoj.  Eazdije).  71. 

cc)  u  Srbiji.  aaa)  selo  a  okrugu  jago- 
dinskome. K.  Jovanovic  106.  —  bbb)  selo  u 
okrugu  i^irotskome.  M.  D.  Milidevic,  kra|.  srb. 
234. 

b)  plur.  Lanista. 

aa)  vidi  u  Danicicevu  rjecniku :  LbniSta, 
Komaranima  je  s  Ribarima  isla  meda  ,prezb  po- 
tokb  treskavbckij  uzb  rbtb  jjosrodb  Bufiija  i  po- 
sredb  Lbnigtb'.  M(on.  serb).  9.5.  (1330).  katunu 
,Blatbcu',  koji  je  dao  crkvi  arhandelovoj  u  Pri- 
zrenu  car  Stefan,  iSla  je  meda  ,uz  dolb  vi§e  Lb- 
niStb'.  G(Iasnik).  15,290.(1348?).  mjesto  ce  biti 
isto  u  oba  spomenika. 

bb)  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
gujevackome.  Niva  u  Lanistima.  Sr.  nov.  1873. 
756. 

LANITA,  /.  obraz,  jagodica.  —  liijee  je  stara, 
isporedi  stslov.  lanita,  rus.  ,i;iiiirr;i.  —  Samo  u 
knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom  (ali  vidi  i 
lanito),  a  izmedu  rjecnika  u  Stuliccnu  (gena, 
mala,  maxilla  s  dodatkom  da  je  rijec  ruska)  i  u 
Danicicevu  (,mala').  Gde  takova  vida  slepu  roX- 
denu,  imaze  takyje  krasoty  dozreti,  takyje  do- 
broty,  takyje  cistoty,  paki  ze  necistej  i  otbnudb 
osbkvrbnenej  lanite  pohvalu  devbstva  fiistoty 
tvoje  izrednaa  kako  receta?  Men.  serb.  58.(1293 
—  1302). 

LANITO,  w.  vidi  lanita.  —  Samo  u  jednome 
primjeru  na§ega  vremena,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu.  A  iz  ociju  joj  grunuSe  suze  uiz  bijela 
lanita.    Srp.  zora.  god.  2,  sv.  2,  str.  34. 

LANKA,  /.  mjesno  ime  u.  Slavoniji.  a)  pusta 
M  iupaniji  srijemskoj.  Razdije}.  151.  —  b)  za- 
selak  u  zupaniji  virovitickoj.    140. 

LANOTA,  /.  ime  kravi?  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
24. 

LANOV,  adj.  vidi  lanen.  —  Na  jednome  mjestu 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (v. 
lanen).  Plovuca  kamika,  lanova  simena,  orlova 
jazika,  vucjega  vimena,  ...  D  Barakovic,  vil. 
262.  —  1  kod  imena  neke  bifke  u  nase  vrijeme. 
Lanova  travina  (Alschinger),  v.  Traviua  lanova. 
B.  Sulek,  im.  190.  Travina  lanova,  Myagrum 
sativum  L.  (Alsohinger).    412. 

LANPA,  /.  vidi  lampa.  ^  Madi  -n-  vidi  kod 
m.  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pi.  lanapa.  —  U 
nase  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmaui. 

lA-NPATI,  l&npa,  impif.  vidi  lampati.  —  Radi 
•n-  vidi  kod  m.  —  U  nase  vrijeme  u  Dubrov- 
niku.   P.  Budmani. 

LA.NPRELA,  /.   zensko  cefade   sto  prede  Ian. 


9  1.  LANUTI 

—    U  poslovici   dubrovackoj   xvm   vijeka.     Lan- 

preja   vino    ne  prodaje.     (Z).    Poslov.    dani6.    — 

Mislim   da  se  i  sad   govori   u  Dubrovniku.    P. 
Budmani. 

1.  LInSKI,  vidi  lanski. 

2.  LANSKI,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjecniku: 
V.  lanen. 

LANTENA,  /.  vidi  lantina  (tal.  V  antenna).  — 
U  jednoga  pisca  iz  Istre  xvii  vijeka.  Nav  ima 
lantenu.   F.  Glavinic,  cvit   444a. 

LANTERNA,  /.  tal.  lanterna,  fener.  —  Na 
dva  mjesta  u  pisaca  cakavaea  xvi  vijeka.  Pride 
na  'no  mesto  s  lanternami.  Korizm.  93b.  Pride 
s  lanternami.  Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  160''.  jov. 
18,  3. 

LANTIC,  >«.  nejasna  rijec  (po  svoj  prilici  vrsta 
drva)  u  narodnoj  pjesmi  istarskoj  nasega  vre- 
mena. Pod  liim  su  (pod  gradom  Mlecima)  kla- 
dani  pali  od  lantiia.  Nar.  pjes.  is>tr.  2,  99.  vidi 
i:  ,Lantic'  ne  znam  sto  bi  bilo  (lanta  =  polovica 
vratnice?).  drugdje  gam  6itao  ,od  kampiia'  mjesto 
te  rijedi.  to  je  prilicnije  (^).  kampi6-drvo  je  ,legno 
campeggio'  ,blauholz'.    6,   46. 

lAnTINA,  /.  u  rjecnicima  i  gotovo  u  svijem 
primjerima  je  znacene  kao  sto  sam  pisao  kod 
lanca,  b;  ako  je  tako,  postaje  od  tal.  antenna,  a 
sa  clankom  1' antenna;  ali  sam  ja  euo  u  Du- 
brovniku i  u  okolini  dubrovackoj  znaiene:  tro- 
uglasto  jedro  kakvo  je  na  ladama  s  jednom  sa- 
mom  katarkom,  i  to  odgovara  posve  talijanskome 
vela  latina.  —  Od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjednika 
u  Mika\inu  (lantina  od  drijeva  ,antenna'),  u  Be- 
linu  (, antenna,  leguo  attraverso  dell'  albero  il 
quale  sostiene  la  vela'  , antenna'),  u  Bjelostjen- 
cevu  (lantina,  prikrstak  od  arbora  ,antenna'),  u 
Stulicevu  (v.  lanca  iz  Mikalina),  u  Voltigijinu 
(,antenna'  ,sogelstange'). 

a.  M  prvome  znacenu.  Mi  toj  govorivsi,  lan- 
tinu  svrnuSe,  timun  nacinivgi,  vesla  zamaknuse. 
P.  Hektorovic.  36.  Visa  liega  o  lantini  tankoj. 
And.  Kacic,  razg.  182''.  Da  se  more  vidjeti  ne 
more  no  sve  jedra,  veslo  i  lantina.  Pjev.  ern. 
304^*.  Usadeni  jambor  posred  lade  na  koga  se 
uzdigne  jedro  privezano  dugqj  a  tankoj  palici, 
koju  nazivlu  .lantina',  zove  se  ,arbuo'.  L.  Zore, 
rib.  ark.  10,  328. 

b.  drugo  znacene  kao  da  je  u  ovome  pri- 
mjeru: Jarbuli  su  od  jelve  zeleiie,  a  lantine  od 
kite  basilka,  a  pari6i  od  suhoga  zlata.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  63. 

LANUGA,  f.  vidi  2.  lanika.  Lanuga  (I.  Sab}ar), 
V.  Lanika.    B'.  Sulek,  im.   190. 

1.  lANUTI,  lanem,  pf.  jedan  put  zalajati.  — 
Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  aor.  2  »  3  sing. 
lanii.  —  Postaje  od  korijcna  la,  vidi  kod  lajati. 
— •  Ima  i  stslov.  lan^ti;  u  na§emu  se  jeziku  jav(a 
istom  od  xviii  vijeka  (vidi  kod  b);  a  izmedu 
rjecnika  u   Vukovu  (,einmal  belleu'  ,adlatro'). 

a.  0  pravome  smislu,  o  j)su.  Kako  fiujes  psa 
da  lane.    D.  Obradovic,  basne.  77. 

b.  u  prenesenome  smislu,  o  celadetu  kad  sto 
nepristojno  Hi  lazivo  progovori,  Hi  tiopce  (kaze 
se  svagda'  s  preziranem).  Dali  kako  tko  sto  lane, 
odraa  nemu  na  nm  pane  ...  V.  DoSen  IBS!!-. 
Nejma  slave,  ni  kriposti,  na  sto  pijan  .svat  ne 
lane.  160".  Nejma  .stvari  ve6  pogane,  sto  smradno 
svat  ne  lane.  160J'.  §iju  6u  joj  zavrnuti,  samo 
ako  lane.    M.  P.  Sapcanin  1,  91. 

C.  u  prenesenome  smislu,  o  pusci  (kao  da 
progovori,  kad  pukne).  Kad  se  stanu  Turci  i  Br- 
dani,  a  kad  lane  puska  u  gomili,  pobice  se  [uti 
Kolasinci.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  .323. 


■>.  LANUTl 


LAPACKI 


2.  LANUTl,  luoem,  pf,  kao  plamonoiii  dignuti. 
.Oordom  mabnu,  nojzi  glavu  liinu'.  M.  Pavli- 
uovic.  Laniit,  oduit  fivrsto:  vuk  ovcu,  ora'  koko§; 
svit  vodu    iz   bunara  u  fias  lauu.    J.  Grupkovid. 

—  Moie  hiti  da  je  isto  Sto  lapuuti.  —  Mislim 
da  amo  ide  i  ovaj  primjer  iz  xvii  vijeka  (ne  u 
pravome  smishij:  S  krme  zlamoii  ogiiom  lanu. 
I.  Zanotti,  en.  19.  (,Flammas  cum  regia  puppis 
pxtulerat'.   Virgil,  aeneid.  ii,  v.  25(i,  257). 

3.  LANUTl,  vidi  laknuti. 

LANATI  SE,  liiiam  so,  impf.  jadikovati,  tu- 
Hti  se.  —  Od  tal.  lagnarsi.  —  Na  jednome  mjestu 
XV  vijeka  u  piaca  iakavca.  Da  budos  imati  kad 
vele  uspitas,  ne  htij  so  lanati  da  mai^sa  poskitaS. 
ribar  na  udicu  zalozaj  nadije,  da  ulovi  ribicu 
koja  se  aadije.    M.  Maruli6  13L 

lAi'ISKI,  adj.  koji  pripada  proUoj  godini, 
koji  je  bio  Hi  ne  dugodio  pruUe  godine  (lani).  — 
Eijec  je  praslavenska,  isporedi  j-us.  .uiHCKoii,  ics. 
loiisky,  lonsky,  pol-  Joiiski.  —  Postaje  od  lani 
(prasiav.  olni)  nastavkom  bsk,  te  nb  postaje  n, 
ali  se  govori  i  pise  i  linski  (vidi  i  u  ruskome  i 
u  ccskome  jeziku).  —  Izmedu  rjecnika:  lanski  u 
Stulicevu  (,anni  elapsi'J  t  u  Vukovu  (.vorjahrig' 
,anni  superioris');  —  lanski  ii  Belinu  (lansko  go- 
diSte  ,1'  anno  passato'  ,anno  praeterito'  85''),  u 
Bjelostjenievu  (lanski,  pro§asnoga  godi§ca  ,pri- 
oris  1.  praeteriti  anni'),  u  Stulicevu  (v.  lanski), 
u  Voltigijinu  (,deU'  anno  passato'  ,von  dem  ver- 
flossenen  jahre'). 

a.  0  godini,  vremenu  u  godini,  danu,  mje- 
secu.  lanski.  Od  laAskoga  godiSta.  Anton  Dalm., 
nov.  test.  2,  b6^.  paul.  2cor.  9,  2.  Lansko  go- 
diste.  B.  Gradi6,  djev.  3.  Od  9  Marta  laAske 
godine  izlaze  u  Biogradu  novine.  Vuk,  odg.  na 
la2i.'3.  —  Tim  odkada  lansko  lito  mlad  krajevid 
razbi  cara,  s  drugami  ona  strelovito  preko  tes- 
kijeh  strana  udara.  I.  Gundulid  390.  Na  po- 
Jafike  ravne  strane  jansko  Ijeto  ti  se  odpravi. 
.502.  Ka  su  se  bila  turskoj  sili  lansko  leto  po- 
dala.  P.  Vitezovid,  kron.  209.  —  S  deset  tisud 
ki  bojara  u  istofiuoj  skupnijeh  strani,  lansku  jesen 
mlada  cara  od  pojacke  sile  obrani.  I.  Gundulid 
296.  Mati  koja  od  starosti  bjeSe  umrla  lanske 
zime.  J.  Palmotic  62.  —  (Spasov  danak)  al' 
nesto  je  |epgi  od  lanskoga.  Osvetu.  2,  177.  — 
Lanskoga  je  aprila  priminula.  B.  Gradid,  djev. 
155.  —  Cas  proklihem  lanski  po  sto  puta.  P. 
Petrovic,  gor.  vijen.  4.  —  lanski.  U  lanskoj  go- 
dini. B.  Zuzeri  26.  Vojska  bila  je  ove  god.  1696 
veda  nego  lanske.  A.  Tomikovid,  ziv.  71.  Licki 
beg  za  obist  lanskoga  bozida  u  Zadar  posla  list. 
D.  Barakovid,  vil.  293.  U  lanskijeh  svetkovinah. 
B.  Zuzeri  351.  Ah  spomen'  se  svak,  i  zali  lansku 
jesen.    I.  Gundulid  517. 

b.  0  cemu  sto  se  lani  uradilo  Hi  sto  je  uopce 
lani  bilo.  lanski.  Tuj  bo  iz  nova  slavna  zgoda 
dobiti  se  lanske  slozi.  I.  Gundulid  433.  Naj  bo)i 
je   svjedok   tomu   od   laiiskoga  boja  zgoda.    448. 

—  Ja  ki  sam  sliSio  svidocanstvo  lansko.  I.  T. 
Mrnavid,  osm.  187.  —  Od  lanskog  plodena  umorna 
podiva.  M.  A.  Kejkovic,  sat.  L6b.  —  Sto  rekoh 
u  lanskoj  pohvali.  A.  Kalid  540.  —  Kupi  klasje 
po  laiiskom  strniStu.  Nar.  posl.  vuk.  164.  TraXi 
vatre  na  lanskom  vatristu.  319.  —  Na  priliku 
lai^ske  kiSe  kojeno  se  spominas.  E.  Pavid,  jezgra. 
167.  —  Nede  biti  ni  biliga,  ka'  ni  lanskog  sada 
sniga.  V.  Dosen  227''.  Bilo  pa  i  proslo  ka'  i 
laiSski  snijeg.  Nar.  posl.  vuk.  13.  ProSao  kao 
lanski  snijeg.  265.  Ta  se  ne  broji  koliko  ni 
lai!iski  snijeg.  312.  —  Ja  sam  lanski  i  onom- 
lanski.  (Kazao  vrabac  kad  su  ga  pitali  kako  de 
prezimiti).     110.    —    Spomen'te   se   lanskoga   ju- 


naStva.  Ogled,  sr.  478.  —  Jedva  ove  godine 
ostanu  u  lanskim  granicama.  Vuk,  grada.  17.  — 
Od  laiUko  svedano  sjednice  do  danasiie.  FJ.  Da- 
nidid.  rad.  13,  167.  —  lanski.  Kako  jo  v  lanskom 
lio?,uu9kom  spraviSdu  dokonano.  Mon.  croat.  305. 
(1597). 

LAOLAC,  Laolca,  m,  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  pozarevaikome.  —  vidi  Laole.  iJiva  u  La- 
olcu.    Sr.  nov.  1867.  446. 

LAOLE,  n.  ime  dvjema  selima  u  Srbiji  u  okrugu, 
pozarevaikome.  —  Nepoznata  postana  (va(a  da 
je  izmedu  a  t  o  ispao  koji  glas:  h,  j,  v?).  Malo 
Laole,  Veliko  Laole.  K.  Jovanovid  142.  143.  M. 
T).  Milidevid,  srb.  1069. 

LAOLSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Laolu.  M. 
Laolska  (Malolaohka  opHina).  K.  Jovanovid 
142.     V.  Laolska  (Velikolaolska  opstina).   143. 

LAOR,  m.  vidi  lavor.  Oko  glave  laor  zavijaSe, 
kako  koju  burmu  dogonase,  svoju  dragu  u  lice 
lubJaSo.  Nar.  _pjes.  petr.  1,  162.  Laor  (Sablar), 
V.  Lavor.    B.  Sulek,  im.  190. 

LAOSLAV,  m.  vidi  u  JDaniiicevu  rjeeniku :  La- 
oslavb,  gledaj  Laslovb. 

1.  LAP,  m.  komad?  vidi  lapat,  od  cega  moze 
biti  da  postaje  tijem  sto  se  izgovaralo  lapt,  pa 
poslije  otpalo  t.  —  U  Bjelostjenievu  rjeeniku: 
lap,  plat  zemje  ,plaga  terrae'.  2.  lap,  plat  sukna 
,particula  panni',  i  u  Stulicevu:  lap  ,particula' 
iz  Bjelostjenieva. 

2.  LAP,  Hi.  vidi  u  Vukovu  rjeeniku:  gipka 
zemja  u  ritu  ,wasseriger  boden'  , terra  humida'. 
—  jeli  ista  rijec  sto  1.  lap  (vidi  prvo  znaiene 
u  Bjelostjenievu  rjeiniku  kod  1.  lap)? 

3.  LAP,  m.  vidi:  Lap,  u  Vraniou.  veliki  rak 
koga  po  dubrovaSkoj  okolioi  zovu  ,karlo'.  L. 
Zore,  rib.  ark.  10,  342. 

4.  LAP,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskome.  —  Moze  biti  isto  sto  2.  lap.  Lap, 
bara  u  vraiarskome  srezu.  Glasnik.  19,  182.  BaSta 
na  Lapu.    Sr.  nov.  1875.  411. 

LAPA,  /.  selo  u  Bjelopavlidima  (ne  znam  ko 
je  zabifezio). 

LAPAG,  Lapca,  7n.  mjesno  ime.  Lapac  doni  i 
goriii,  doa  sela  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  liiko- 
krbavskoj.  Eazdijel.  41.  —  Poznato  je  od  xv 
vijeka  (vidi  lapacki). 

lApAGI,  lapataka,  m.  pi.  ovako  se  zovu  tri 
gori'ia  zeluca  u  prezivalaca  (naj  iesce  u  vola), 
osobito  naj  prvi  i  naj  veci  u  kojemu  stoji  hrana 
(trava  i  sijeno)  prije  nego  se  opet  povrati  u  usta 
kroz  jednak,  pa  s  nim  zajedno  i  druga  dva  (vidi 
2.  kapura  i  knige  kod  kniga,  f).  —  Po  postanu 
je  jamacno  mnozina  od  lapatak  (jer  kad  se  iz- 
vade  lapaci  iz  iivotine,  nalik  su  na  krpe).  — 
Oblik  je  akuzativa  presao  u  nominativ,  kao  sto 
iesto  biva,  te  se  oblik  lapatke  (vidi)  shvatio  kao 
da  je  zenskoga  roda,  ali,  koliko  ja  znam,  u  Du- 
brovniku  je  obicniji  pravilni  oblik  lapaci.  —  U 
nase  vrijemc  u  Dubrovniktt,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  (lapatci,  lapataka  ,trippe'  ,exta')  i  u 
Voltigijinu  (lapaci,  \a.-pa.ca, (sic)  ,trippa'  ,wanst,  ge- 
darme').  —  ('  prenesenome  smislu,  ali  samo  od 
sale  Hi  od  ruga,  znaci:  trbuHna  (i  ]udska).  ,Vidi 
mu  lapataka!'  P.  Budmani. 

LAPACKE,  /.  pi.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  u 
vodenice  prekaje  one  daske  na  kolu  Sto  udaraju 
u  vodu.  lapacke  su  pribijene  za  motoruge. 

LAPACKI,  adj.  koji  pripada  selu  Lapcu.  — 
Od  XV  vijeka.  Knez  stola  lapackoga.  Mon.  croat. 
71.   (1448).     Sudci   stola   lapackoga.     117.  (1478). 


lapaCki  9( 

Kolo  igra  uvrh  Zrmanice,  tu  se  hvata  lapa6ka 
devojka.  Nar.  pjes.  krasic.  1,  12G.  Lapaoki,  sto 
pripada  selu  Lapcu.     V.   Arsenijovic. 

LAPAD,  III.  poluostrco  sto  zagraduje  gruskii 
lukic  (blizii  Dubrovnikaj.  P.  Budmani,  i  na  nemu 
selo.  Repert.  dalm.  1872.  —  Rijec  je  tuda,  po- 
mine  se  od  xiii  vijcka  ii  Intinskijem  spomenicima : 
jLapido'  1272,  ,Lapedo'  1282,  ,Lapado'  xiv  i  xv 
vijeka,  vidi  K.  Jirecek,  die  romanen  in  den 
stadten  dalmatiens.  1.  60.  Dva  prozora  put  bre- 
zujastoga  Lapada  ua  luku  grusku  i  more  put 
otoka  Dakse.  M.  Vodopii,  tuzn.  jel.  dubrovn. 
1868.  185.  Crkva  s.  Mihajla  arkaiidola  u  Lapadu. 
2.S0. 

LAPADSKI,  adj.  koji  pripada  Lapadu.  —  U 
jednoga  pisca  Dubrovcanina  nasega  vreinena. 
Eat  Sipka  sa  lijevo  lapadske  strane,  s  desne  Kan- 
tafik  ua  uscu  Rijeke  svriuje  luku  grusku.  M. 
Vodopio,  tuzn.  jel.  dubrovn.   1868.  177. 

1.  LAPAK,  lapka,  m.  jezicac  u  pisku  na  gaj- 
dama.    L.  Dordevic. 

2.  LAPAK,  lapka,  in.  vidi  (cakavski)  lapak, 
gen.  lapka,  isto  sto  i  p|ostica.   Slovinac.  1880.  87. 

3.  LAPAK,  lapka,  m.  ime  rodii  hi^aka.  Lapak, 
Lappa  Tourii.  (Pancic).    B.  Sulek,  irn.  190. 

LAPAEA,  /.  nekakva  vrsta  ribe.  J.  Pancid, 
ribe  u  srb.  8. 

LAPARDANE,  n.  djelo  kojijem  se  laparda.  — 
V  Stulicevu  rjeinikii. 

LAPARDATI,  lapardam,  impf.  govoriti  mnogo 
i  svasia  bcz  osobitoga  smisla.  —  U  nase  vrijeme 
u  Dubrovniku  (P.  Budmani),  a  izmedu  rjecnika 
u  Stulicecdi  (,inepte  loqui'). 

LAPASTINA,  /.  line  zaseoku  u  Srbiji  u  nkrugu 
toplickome.    M.  D.  Milicevid,  kraj.   srb.  387. 

1.  LAPAT,  m.  u  naj  siremu  sinislu  vafa  da 
znaii:  zvek  Hi  tidarac  koji  se  cesto  }}onav(a  i  to 
svaki  put  od  prilike  nakom  jednako  dugoga  vre- 
inena. —  Moze  biti  rijec  onomatopejska.  —  Od 
XVII  vijeka.  —  U  ovome  primjeru  va(a  da  je  u 
siremu  znaienu:  Obratih  kraju  rat  s  pol  vesal, 
ne  vece,  suhi  mo  kraj  prijat  prida  se  li  nec6;iz 
bune  jekece  (,gechecchie',  ne  jefceie  kako  je  u 
akademijskome  izdanu)  nim  lapat  sve  na  hip, 
nazad  me  odmeee.  t).  Barakovic,  vil.  286.  —  U 
uzeinti  smislu:  jako  iidaranje  srca  Hi  tesko  di- 
sane.  u  pisaca  Dubrovcana,  a  izmedu  rjecnika 
u  Stulicevu  (, cordis  palpitatio').  Lapat  srca  pri- 
padcna.  B.  Zuzeri  22.  Tuznoj  majci  lapat  u 
srcu  podizo  so.  76.  Klonuce  svako  i  noga  bahat 
lapat  bi  joj  u  lie  srcu,  jeda  je  on,  probudili. 
220.  Koji  lapat,  koje  ceznu(56  neco  priuzet  tuzno 
srce  svojom  krivinom  probodeno!  9s.  Ko  lapat 
koji  igda  u  prsijeh  ne  pristaje.  299.  —  Oblaze 
mu  duhatnicu,  lapat  se  na  lioj  ne  nahodi.  2.51. 
Stupa  i  stupaj  uspregniva,  i  nenadni  lapat  cuti. 
P.  Sorkocevic  580-'.  Pred  ponodu  Jele  teze  se 
ustrudi,  lapat  uzrasto,  grudi  silovito  odisahu,  du- 
hatiea  odebla  i  zaigra  zestoko.  M.  Vodopi6,  tuzu. 
jel.  dubrovn.  1868.  210. 

2.  LAPAT,  lapta,  m.  koinad,  dronak.  —  ispo- 
redi  lap.  —  Bijec  je  praslavenska  (lap-btb),  ispo- 
redi  rus.  .lanori.,  23o{.  lapec;  ima  i  lit.  lopas  i  let. 
ISps.  —  Va^a  da  je  rijec  germanska,  isporedi 
stvnem.  lappa.  —  Izmedu  rjecnika  u  3Iika(inu 
(lapat,  male  svite  ,panni  particula'),  u  Bclinu 
(,pezzo  o  striscia  di  tela  o  panno'  ,pauni  frustum' 
5,59''),  M  Stulicevu  (,panni  fragmentum'l. 

a.  dronak  (vidi  i  u  rjecnicima).  Izriza  je 
(ha(inu)  na  tolike  lapte  na  kolike  mogase.  J. 
Filipovid  3,  335b.     Lapat,  komad  raskinute  tka- 


nino.  M.  Pavlinovic.  —  Amo  moze  pripadati 
ovaj  primjer:  Oblak  spustajuc  se  na  lapte  .  . 
M.  Pavlinovid,  razl.  spisi.  421. 

b.  koinad  senile,  pofe.  Ako  bi  se  tko  s  kim 
zaminio  plemensdine  laptom  ali  ih  ve6e...  Stat, 
po}.  ark.  5,  261.  Moram  prodati  jedan  lapat 
zomje.  Mon.  croat.  2-19.  (1549).  Ne  more  se  pro- 
vrit  kud  plandis6a  bihu,  ni  lapte  procinit  kad 
zitom  rinihu.  P.  Zoranic  57*.  S  manum  ces  si 
malo  lapat  nagnojiti.  Jacke.  155.  Tesko  moras 
zat  po  laptih.  219.  Lapat,  po}e,  livada.  na  Krku. 
L  Milceti6. 

3.  LAPAT,  Lapta,  m.  iine  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  modrusko-rijeikoj.  RazdijeJ.  52.  —  Moze 
biti  da  se  isto  pomine  xv  vijeka,  Hi  da  je  zna- 
cene  kao  kod  2.  lapat,  b.  Dase  vsi  kupno  i  je- 
dino  vas  svoj  del  blata  pod  Marinac  poli  Lapat 
Karinov.    Mon.  croat.  142.  (1490). 

4.  LAPAT,  lapta,  m.  vidi  leut.  —  Od  nem. 
laute.  —  U  Bjeiostjcncevu  rjccniku:  lapt  ,lyra. 
dicitur  etiam  vulgo  testudo'. 

LAPATAK,  Upatka,  in.  dcm.  2.  lapat,  znaii 
sto  i  2.  lapat,  a.  —  U  nase  vrijeme  a  Dubrov- 
niku. ,Razdro  sam  rukav;  visi  mi  lapatak'.  ,Po - 
rezo  se  je;  visi  mu  lapatak  koze'.  P.  Budmani. 
Tu  razdrpanu  mrezu  nazivju  ,lapaci'  (lapataka). 
L.   Zoro,  rib.  ark.   10,  355. 

LAPATI,  lapjem,  impf.  klimati{?).  —  Vala 
da  je  od  iste  osnove  od  koje  je  i  1.  lapat.  — ■  Na 
jednome  mjestii  xviii  vijeka.  Janicarska  vrh  pre- 
stola  nek  s  per6ini  ghiva  lap]e.  J.  Kavaiiin 
292a. 

LAPATINCI,  Lapatinaca,  m.  pi.  ime  selu  h 
Srbiji  u  okrugu  toplickome.  M.  D.  Miliievii . 
kraj.  srb.  387. 

LAPATKAR,  m.  covjek  Sto  prodaje  lapatke 
(vidi  lapaci).  —  Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,ex- 
torum  venditor'. 

LA.PATKE,  /.  pi.  vidi  lapaci.  —  U  Vukovu. 
rjecniku:  vide  burag  s  dodatkom  da  se  govori  u 
jDubrovniku. 

LAPATKOPEODAVALAC ,  la|.atkoprodava- 
oca,  m.  u  Stulicevu  rjeiniku:  grijeskom  lapatko- 
prodavaoc  m  lapatkar.  —  nepouzdano. 

LAPATl^IV,  adj.  vidi  u  Vukovu  rjecniku :  vide 
govorliv  s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu.  — 
Miklosic  misli  da  je  sprijeda  otpalo  h.  Lapatjiv, 
vgl.  hlaptati.  F.  Miklosii,  vergl.  gramm.  2,  227  ; 
ali  moze  biti  da  jc  ii  svezi  s  1.  lapat  i  lapati. 

LAPATSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Laptu. 
V.  Arsenijevid. 

L.A.PAVICA,  /.  kisa  i  snijeg  Zajedno,  suzne- 
zica.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u 
Stulicevu  {,nix  cum  pluvia'),  u  Vukovu  (,regen 
und  schnee  durch  einander'  ,pluviae  nivibus 
mixtae'.  cf.  alauza).  Kad  je  medava  ili  lapavica. 
Vuk,  pisma.  41.  —  Danicie  (kor.  222)  isporedujc 
s  klapavica  i  misli  da  je  sprijeda  otpalo  h. 

LAPCA,  /.  ime  injestu  u  Srbiji  u  okrugu  sine- 
derevskome.  IiTiva  u  Lapci.    Sr.  nov.  1870.  511. 

LAPCANI,    m.  pi.  ime  plemenu    u  Hrvatskoj. 

—  Ne  znam  jeli  isto  sto  mnoiina  od  Lapdanin. 

—  XV  vijeka.  Sudac  Mikula  Dobrecic  z  Vosce 
od  plemona  Lap6an.  Mon.  croat.  120.  (1484).  144. 
(1490). 

LAPCANIN,  m.  covjek  iz  Lapca.  V.  Arse- 
nijevic.  —  Mnozina:  Lapcani.  —  Pomine  se  yv 
vijeka.  Nim  naj  prvo,  ako  te  oni  kupiti,  akj  li 
ne  htit(i)  oni,  a  ono  ini  Lapcaninb.  Mon.  ..'roat. 
72.  (1448). 


lapCanka 


902 


LAPTATl 


LAPCaNKA,  /.  ionsko  6e|ade  iz  LA.poa.  V. 
Arsonijevid. 

LAPCaiSt,  in.  ime  mjestu  it  Dalinaciji.  —  Od 
xviii  vijeka.  Od  LapfiaAa.  Norini  03.  Na  mesto 
Lapiah  koje  se  danas  zove  i  ,Gra  lac'  i  koje  je 
dvadeset  mi)a  na  jugoistok  od  Makarske.  S.  No- 
vakovi6,  obi.  58. 

lApCeVK!;,  m.  prezime.  —  U  naSe  vrijeme. 
D.  Avramovid  218.  238.  §em.  prav.  1878.  90. 
Lazar  Li\p£evi6  iz  XJiica,.    \i.  Stojanovi6. 

LAPl'IC,  m.  prezime;  pJur.  Lapftioi,  pleme  u 
Crnoj  (lori.  —  U  jednoga  pisca  uaSega  vremena. 
Nabasa  stran  i  dalok  ijutuik  na  obor  Vuka  Vu- 
lova  Vranete  Lapci6a  Srednomahine.  S.  ^^ubiSa, 
prip.  90.  —  A  sa  §i5epanom  bez  vefere  u  Lap- 
biie.     109.     Da   ga   pusti    po6i  do  Lap6i6a.    127. 

lApCANIN,  m.  covjek  iz  Lipta.  V.  Arseni- 
jevi6.  —  Mnozina:  Lipiani. 

LAPCANKA,  /.  Xensko  6e)ade  iz  Lapta.  V. 
Arsenijevii. 

LAP(''ATI,  vidi  laptati.  —  U  Stiilicevu  rjec- 
niku. 

LAPES,  m.  hjelilo.  —  isporedi  lapis.  —  U  nase 
vrijeme  u  Istri.  Lapes  ,cerussa'.  D.  Nemanid, 
6ak.  kroat.  stud.  31. 

LAPESiC,  m.  dem.  lapeS.  Lapesii  ,cerussula'. 
D.  Nomanic,  cak.  kroat.  stud.  57. 

LAPICA,/.  'lekakav  nakit  na  zenskome  odijelu. 
—  Va]a  da  je  od  iste  osnove  od  koje  je  i  1.  la- 
pat.  —  U  jednoga  pisca  cakavca  xvi  vijeka.  O 
zene  ohole  s  kudami  i  s  penelami,  s  fajtili  i 
s  lapicami!    Korizm.  24*. 

LAPIS,  m.  vidi  olovka,  pisajka,  plajvaz,  tal. 
lapis.  —  U  na§e  vrijeme  po  Dalmaciji.  Ja  umijem 
i  po  nesto  lapisom  certati  ikone.    G.  Zelid  57. 

LAPISTOV,  m.  Phalacrocorax  carbo  Leach., 
vidi  vranac  (S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  nastavak. 
102).  —  Isto  je:  LapiStov  ,der  seorabe'  ,Pele- 
canus  carbo'.    G.  Lazid  67. 

1.  LAPITI,  vidi  1.  hlapiti.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku. 

2.  lApITI,  Idpim,  impf.  vidi  2.  hlapiti  (gdje 
nije  zabilezen  akeenat;  ovaj  se  mijena  u  aor.  2 
i  3  sing,  hlapi).  —  U  Vukovu  rjecniku :  verdun- 
steu'  ,ovanesco'. 

LAPKATI,  lapSem,  imi)f.  kao  da  znaii  kad 
suhjektu  srce  jako  kuca,  vidi  1.  lapat.  —  U  jed- 
noga pisca  xvni  vijeka.  Uzvelicne  okolise  raja 
sveti  ke  slavise  Iap6u6  srcem.  J.  Kavanin  484''. 
Kroz  prozirne  svak  bo  kipe  lapcu6  gleda  stvari 
lipe.    499b. 

LAP^ENE,  n.  vidi  hlapjene  (gdje  nije  zahi- 
]ezen  akeenat).  —  JJ  Vukovu  rjecniku ;  ,das  ver- 
dunsten'  .jb  evanescere'. 

LAPI^jE  SELO,  n.  mjesno  ime.  —  U  nase  vri- 
jeme. ,Lap)e  selo'  ima  na  reci  Gracauici.  S.  No- 
vakovid,  obi.  112. 

LAPNUTI,  lilpnem,  pf.  vidi  hlapnuti.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  ,avide  deglutire,  absorbere, 
voraro',  i  u  Vukovu:  vide  hlapnuti.  —  S  toga 
Sto  je  ova  rijec  11  Stulicevu  rjecniku  moge  hiti 
da  joj  nije  ista  osnova  kao  kod  hlapnuti,  jer 
Stulli  ne  bi(ezi  rijeii  u  kojima  je  nestalo  h  kod 
vecine  naroda ;  alt  bi  moglo  biti  da  je  on  ovako 
duo  od  sefaka  dubrovackoga  Hi  od  Hercegovca 
te  zabijezio  ne  istraiujuci  dale.  —  Po  tome  ne 
znam  pripada  li  amo  ovaj  primjer  (ali  je  veca 
jtrilika  da  pripada  pod  hlapnuti):  Da  tvoj  brat 
lapne  sve  tvoje  suho  i  sirovo.  V.  Vroevic,  niz. 
101. 


LAPOC,  m.  neka  bijka  1  crijet.  Lapofi,  rua.  .111- 
iiyxa,  .i!Miyii]iiiii;i.  (Nymphaea),  6ofi.  lapaSek  (Ana- 
gallis),  lapatka  (plauta  quaodam  aquatica),  Nym- 
phaea alba  L.  (Vujifiii).    B.  Sulek,  im.   190. 

LAPONAC,  Lapinca,  »i.  iovjek  iz  nekoga  na- 
roda  Sto  zivi  u  sjevernoj  Skandinaviji  i  Ru.tiji. 

—  isporedi  Lopar.  —  Akc.  se  mijena  u  voc.  La- 
ponfie,  Laponci,  i  u  gen.  pi.  LiVponacS,.  —  U  nase 
vrijeme  (Vuk  je  uputrebio  ovu  rijei).  Laponci 
(iive)  oj  sjevernoff  jolena.    Vuk,  priprava.  21. 

lApONIJA,  /.  zem{a  gdje  zive  Laponci.  —  U 
Sulekovu  rjeiniku  :  ,Lappland  . 

LAPONIJANAC,  Laponijanca,  m.  vidi  La- 
ponao.  —  JVa  jednome  mjestu  xviii  vijeka.  La- 
ponijanci.    A.  Tomikovid,  Ziv.  119. 

LAPONSKI,  adj.  koji  pripada  Laponiji  Hi 
Laponcima.  —  U  Sulekovu  rjeiniku:  ,lapp- 
landisch'. 

LAPOR,  m.  marga,  neka  vrsta  zemfe  u  kojoj 
ima  mnogo  vapna  Hi  magnezije,  koja  se  vrlo  mrvi 
na  vazduhu.  Lapor,  miu.  ,mergel',  tal.  , marga, 
marna',  frc.  ,marne',  egl.  ,marl';  vapneni  lapor 
,kalkmergel',  tal.  , marna  calcarea' ;  liaSki  lapor, 
min.  ,liasmergel' ;  ilovast  lapor,  glinen  lapor 
,tegel,  thonmergel',  tal.  , marna  argillosa',  frc. 
,marne  argileusp,  argile  marne',  egl.  ,argilaceous 
marl';  mjedit  lapor  ,kupferschiefer'.  B.  Sulek, 
rjedn.  znanstv.  naz.  Lapor  ,der  mergel'.  govori 
se  u  sjev.  Hrvatskoj.    F.  Ivekovid,  rjodn. 

1.  LAPOVAC,  Lapovca,  m.  prezime  (uprav 
iovjek  iz  Lapova).  —  U  nase  vrijeme.  Milosav 
Lapovac.    M.  D.  Milidevid,  srb.  144. 

2.  LAPOVAC,  Lapovca,  m.  ime  selu  m  Hrvat- 
skoj u  iupaniji  modrusko-rijeckoj.    Razdije).  55. 

LAPOVACKI,  adj.  vidi  lapovski.  —  Kod 
mjesnoga  iviena  u  Srbiji  u  okrugu  kragujevac- 
kome.  Livada  u  bari  lapovackoj.  Sr.  nov.  1807. 
584. 

LAPOVCI,  Lapovaca,  m.  pi.  ime  selu  u  Sla- 
voniji  u  zupaniji  virovitiikoj.  Eazdije).  132. 

LAPOVO,  w.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
gujevackome.  K.  Jovanovic  120. 

LAPOVSKI,  adj.  koji  pripada  Lapovu.  La- 
povska  (opHina).  K.  Jovauovid  120. 

LAPRINA,  /.  Puffinus  obscurus.  G.  Kolom- 
batovic.  progr.  spal.  1880.  47,  neka  ptica.  — 
Vala  da  je  postalo  od  tal.  artena  Hi  ardena,  vidi 
S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  nastavak.  164b. 

LAPSATI,  lapsam,  iynpf.  lokati.  Lapsao  kao 
kuja.  u  Lici.  D.  Trsteriak.  —  Vaja  da  je  rijec 
onomatopejska,  isporedi  labati. 

LAPSKI  PUT,  m.  mjesno  ime  (Labbski  Putt). 

—  XIV  vijeka.  Nizb  delb  prezb  Labbski  Putb. 
Svetostef.  hris.  8. 

LAPSUN,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  trav- 
niikome.  Statist,  bosn.  71. 

LAPSINA,  f.  ime  selu  u  Medumurju.  Schem. 
zagr.  1875.  143. 

LAPT,  vidi  4.  lapat. 

LAPTA,  /.  vidi  lopta.  —  U  Bjelostjencevu 
rjecniku :  v.  balon. 

lApTANE,  n.  djelo  kojijem  se  lapce.  —  Sta- 
riji  je  oblik  laptanje.  —  U  Belinu  rjecniku :  lap- 
tanje  ,1'  anelare  de'  cani'  ,anholatio'  79b.  165^,  t 
u  Stulicevu. 

lApTATI,  lapdem,  impf.  0  psu,  kad  od  umora 
Hi  od  vriiiine  ispustivsi  jezik  teSko  dise.  —  Vafa 
da  je  onomatopejska  rijei  (isporedi  1.  lapat  i 
lapkati),  ali  nije  isto  Ho  1.  t  2.  hlaptati.  —  Od 


LAPTATI 


903 


LASA,  b,  a). 


XV  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bdinu  (.anelare, 
come  fanno  i  cani  pel  caldo'  ,anhelo'  TOb;  ,ane- 
lare,  inteso  del  cane  con  la  lingua  fuori  della 
bocca  per  caldo  o  fatica'  ,anh6lo'  IfjSii),  u  Stuli- 
cevu  (laptati,  laptjem  ,canem  anhelare'),  it  Volti- 
gijinu  (laptati,  grijeskoin  lapcem  .anelare,  ali- 
"tare,  asmare'  ,kcicben,  athmen,  nach  etwas  seh- 
nen').  Hrti  ter  ogari  za  liimi  ticuci,  kakono  vah- 
tari,  laptabu  skacuci.  M.  Marulic  14.  —  U  oooine 
Daniiiceva  primjeru  znaci  Mo  1.  hlaptati,  i  nafa 
da  je  Danicic  shvatio  kao  dem.  labati :  Koji 
stane  laptati  jezikom  vodu,  kao  sto  lapc.e  pas. 
D.  Danicic,  sud.  7,  5.  —  £/  ovoj  narodnoj  zago- 
neci  maze  biti  da  je  isto  sto  2.  hlaptati:  Turska 
kapa  preko  dola  lapce.  odyonetfaj :  sito.  Nar. 
zag.  nov.   209. 

LAPTINA,  /.  komad  izderane  hajine.  M.  Pa- 
vlinovic.  —   Uprav  je  augm.  2.  lapat. 

LAPUSA,  /.  vidi  sladiin.  J.  Pancic,  flor.  biog. 
456. 

LARA,  vidi  kod  lari. 

LAEAD,   larda,  m.  slanina.  —  Od   tal.  lardo. 

—  Sad  se  cesto  govori  u  Duhrovniku  i  lardo 
srednega  roda,  isporedi  libro.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (,lardo'  ,lardum' 
425*)  i  11  btulicevu  (,lardo'  ,lardum,  laridum'). 
Ako  vidis  (a  snu)  da  larad  tuces,  toj  prilikuje 
smrt  od  kogagodijer.  Ako  vidis  da  larad  bla- 
gujes.  toj  prilikuje  avancanje  od  druzbe  mudre. 
Zborn.  134".  Sluzim  svim  kruh,  larad.  M.  Drzi6 
26.  Kupi  kupusca,  kupi  larda.  133.  To  t'  nose 
dvije  zdjele:  svaka,  kolik  mijecak:  larda,  golii- 
bica ...  A.  Sasin  102.  Larda  dobar  bokun.  149. 
Nece  macka  larda.  (D).  Poc  u  macke  po  larad. 
(D).  Svari  to  na  lardu.  (D).  K6  kupus  na  lardu. 
I.Z).  Poslov.  danic.  Nije  ovo  peca  larda.  Nar. 
pjes.  here.  vuk.  239. 

LARDAC,  larca,  m.  dem.  lai-ad.  —  Samo  u 
Slulicevii  rjecnika:  lardac.  lardca  ,laridi  fru- 
stulum'. 

LAKDATI,  lardam,  impf.  natapati  rastopfe- 
nijem  lardom.  —  U  Stulicevu  rjecniku:  v.  na- 
lardati. 

LARDICA,  /.  jedna  od  malijeh  krizaka  sla- 
nine  (larda),  kojima  se  proizbada  jelo  (meso,  zee 
itd.)  prije  pecena.  —  U  Dubrotmikii  od  xvi  vi- 
jeka, a  izmedu  rjecnika  u  Belinu  (nakititi  lar- 
dicom  ,lardare,  dar  lardelli'  ,lardulis  distinguere' 
425ii'>).  Polovica  zadna  od  zecica,  lardica  okolo 
uazadijovana.    M.  Drzi6  271. 

LARDIC,  »!.  dem.  larad.  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku:  v.  lardac. 

LARDO,  n.  vidi  larad. 

LARE,  vidi  kod  lari. 

LARGO,  n.  daleko.  —  Tal.  largo,  sirok.  —  Od 
xvin  vijeka  u  gornem  primorju  gdje  se  upotre- 
bfava  iz  larga  u  znacenu:  iz  daleka.  Iz  larga  ga 
ugledala  budimska  lijepa  krajica.  Nar.  pjes.  bog. 
91.    Iz  larga  ih  bjeSe  vrle  Turke  zamjerila.  140. 

—  U  nase  vrijeme  u  Istri  ima  adv.  largo  i  znaci 
daleko.  Largo  od  it.  , largo',  a  znaci  sirok,  a  u 
Klani  (u  Istri)  zamijenili  pojam  taj,  pa  ga  rabe 
za  daleko  n.  p.  tamo  —  largo,  largo!  F.  Srincid. 
Largo  oder  largo  ,longe'.  D.  Nemanii,  cak.  kroat. 
stud,  iiftsg.  61.  Ima  i  komp.:  largeje.  D.  Ne- 
manic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

LARI,  lari  lare  lera  —  lari  lara,  pripjev  a 
narodnoj  pjesmi  isiarskoj  nasega  vremena.  Nar. 
pjes.  istr.  2,  85. 

LARIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme  u  Senu. 

—  Ima  adj.  posesivni  Laricev  u  ovom  primjeru: 


Napis  uad  vrati  Lariceve  ku<:e  u  Senu.  a  Men. 
Croat.  53. 

LARIOeV,  adj.  koji  pripada  Lnricu,  vidi 
Laric. 

L.^RMA,  /.  buka,  ali  treba  razlikovati  dva 
znacena:  prvo  je  buka  ito  se  navlas  iini  da  se 
radi  kakve  opasnosti  sto  prijeti  (n.  p.  naimle  ne- 
prijateld,  vatre  itd.)  sakupe  vojnici  Hi  uopce  }udi ; 
drugo  je  buka,  vika,  buna  uopce.  —  Mislim  da 
prema  znaienima  postaje  od  dvije  razlicne  ne- 
macke  rijeii:  u  prvome  smislu  od  alarm  (franc. 
alarme),  u  drugome  od  larm  (sto  je  postalo  od 
prve).  uprav  vala  da  je  postalo  od  alarm,  a  da 
je  drugo  znacene  doslo  docnije  od  larm.  —  Od 
xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevu 
(larma,  buka,  buna  ,classicum,  tumultus  mili- 
taris'),  u  .JambreSicevu  (,classioum'),  u  Stulicevu 
(,classicum'),  u  Vukovu  (,der  larm'  , tumultus'. 
cf.  buna  s  dodatkom  da  se  govori  u  vojvodstvu). 

a.  u  prvome  znacenu.  Eto  puska  bas  na 
Prajzkoj  strazi  pu6e,  Salka  pak  na  larmu  drazi. 
§.  Stefanao  7.  Da  oni  larmu  ue  nacine.  M.  A. 
Eejkovio,  sabr.  41.  Tako  za  zlo6om  i  opacinom 
trcu,  bas  kano  kada  buban  ili  zvono  na  larmu 
udaraju.  D.  Rapic  106.  Kad  to  cuse  mladi  Ud- 
binani,  na  gradovi  pucaju  topovi,  za  Stojanom 
larmu  u6inise.  Nar.  pjes.  krasic.  1,  56.  Palo  mi 
na  larmu  mo^are.  1,  99.  (Panos)  se  nocu  za- 
pali  kad  se  ucini  kakva  larma.  Vuk,  rjecn.  kod 
panos. 

b.  u  drugome  znacenu.  S  oba  kraja  treska, 
buka,  larma  od  leleka.  Osvetn.  1,  73.  Tu  je 
vika,  tu  je  praska,  larma.    2,  84. 

LARMAGIJA,  m.  covjek  sto  iini  larmu.  — 
Postaje  od  larma  tur.ikijem  nastavkoin  gy.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,der  liirmmachpr'  ,tumuUu- 
arius'. 

LARMANE,  n.  djelo  knjijem  se  larma.  —  U 
Vukovu  rjeiniku. 

LARMATI,  larraam,  impf.  bu6ati,  grajati,  vi- 
kati.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing,  larma). 
—   U  Vukovu  rjecniku:  .larmen'  ,tumultuor'. 

LARO,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasega  vre- 
mena.   S.  Novakovic,  pom.  73. 

LARTES,  m.  ^Ici^gnji.  Laortes,  ime  muSko 
griko.  —  Ima  samo  oblik  sto  od  nega  postaje: 
Lartesevic,  Lartesev  sin  u  rukopisu  glagojskome 
XV  vijeka.  I  tada  bese  v  Grceh  1  mudar  clovek 
imenom  Urikses  Lartesevic.  Pril.  jag.  ark.  0, 
126. 

LARTESeVIC,  m.  .liaQtiuSi,^,  vidi  kod  Lartes. 

1.  LARVA,  /.  lat.  larva,  obrazina.  —  U  Bje- 
lostjencevu rjecniku:  larva,  krinka,  maskara,  kra- 
banosnica  ,larvae,  larva,  vultus  fictus  et  simu- 
latus,  facies  confiota,  facios  histrouea,  persona 
histronea'. 

2.  LARVA,  /.  krava  (kao  pristojnija  rijecj.  — 
U  nase  vrijeme  u  Skurini.  F.  Pilepic. 

LAS,  LAS-,  vidi  vlas,  vlas-. 
LASA,  /.  hgp.  lasica.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. : 
laso,  lase.  —  U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (byp.  v.  lasica)  s  primjerom :  Laso  la- 
sicice,  pozdravili  te  nasi  misi,  da  ti  odgrizu  usi 
(kazu  da  vaja  reel  lasici,  kad  je  covjek  vidi,  pa 
ce  onda  sve  mise  poklati  i  rastjerati). 

a.  u  pravome  smislu.  Dosla  je  lasa  s  la.'iici. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  150. 

h.  u  prenesenome  smislu. 

a)  ime  kozi  a  koje  je  bio  Irbuh.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  lasa.sta  koza  .wieselfarbige  ziege' 
jCapra  mustelini  eoloris  infra   pectus'. 


LASA,  b,  b) 


LASKALAC 


Oj   luiiiuis.     Kad    to    vidi    hahi    Oraorova, 
prama  i^oinu  lasii  kazivala.  (Nar.  pjes.)  A.  0-itoji6. 

—  Ima  i  /■((»■.  .i.ioiua  .vulva  bostiarum'. 

<•)  salija,  od   hite  Hi   od  rugn.  -     V   Vu- 
kuvu  rjecniku:  .(scherzhaft)  dor  sabol'  .aoinaces'. 

LA  SAG,  lasca,  in.  imc  (lasitstu)  volu.  F.  Ku- 
rolac,  dom.  iiv.  2't. 

1.  LASAK,  Inska,  adj.  lasan,  lastan(?).  —  Na 
jednoine  mjestit  xviii  vijcka.  Tako  voce  trgati  so 
voli;  kad  ga  strgas,  pomoci  na  daske  (to  zabave 
jesu  vrlo  lasko).    J.  S.   Ro]kovi6  333. 

2.  LASAK,  Idska,  m.  kao  ime  (lasastome)  psu. 

—  f '  narodnoj  zagoneci  naieya  vreinena,  po  .svoj 
prilici  mjesec,  Jer  mu  sc  vidi  it',sto  saino  (bijeln) 
polovica.  Koliko  jo  po|o  nemjereno,  na  homu  su 
ovce  nebrojene;  prod  liima  je  Ogran  coban,  za 
liima  jo  Lasak  pasak.  odgonetfaj :  nebo,  zoijezdc, 
si.inct,  mjcsec.    Nar.  zag.  novak.  217. 

i.  LASAN,  lasna,  vidi  last-. 

2.  LASAN,  liXsna,  in.  imo  (lasastu)  jarcu.  u 
Dobroselu.    M.  Medic.  F.  Kurolao,  dom.  iiv.  38. 

LASAST,  adj.  niilik  na  lasiett  (o  zivotini  u 
koje  je  bio  Hi  subjdast  trbuh  a  hrbat  tamne  boje). 

—  V  nase  vrijeme,  a  ismedii  rjec.nika  u  Stuli- 
cevu  (,aniraal  cujus  dorsum  nigrum  et  vontor 
albus  est')  i  u  Vukora  (n.  p.  koza  ,wieselfarbig' 
,mustelini  coloris').  Vodni  je  kos  malo  lasast 
ispod  gu§o.  u  niskom  okru^u.  S.  Pelivanovic.  — 
Iina  i  jedan  priinjer  xviii  vijeka  gdje  se  kaie  o 
bradi,  ali  znacene  nije  jasno  (zar  mj.  vlasasta?). 
Kazliko  im  (uragooima)  o  kosiri'  brade  visu  stra- 
hovite, ...  ka  lasasta  i  borasta,  kozja  i  devska, . . . 
J.  Kavaiiin  410«. 

LASASTA.  /.  ime  kozi  i,v.  Vuka).  V.  Kurolac, 
dom.  ziv.  38.  —  vidi  lasast. 

LASCI,  Lasaca,  ni.  pi.  imo  selu  izmedu  srpske 
suhe  grauice,  Drino  i  Viso»rada;  u  nemu  zive 
i  Srbi   i   Turci.    1^.  Stojanovic. 

1.  LASE,  /.  motika  (u  sali):  ,Kad  dode  lase  u 
ruke,  sve  oe  iz  tobo  ispustiti'  (pretilina).  —  U 
sjevernoj  Dalmaciji.  M.  Pavlinovic.  —  Uprav  je 
ipokoristik,  ali  ne  znam,  moze  U  biti  od  lasica. 

2.  LASE,  /.  pi.  (?),  ime  zaseoku  u  Bosiii  u 
okrugu  sarajevskome.    Statist,  bosn.  30. 

LASI,  m.  pi.  suyrst  vinove  loze  crua  grozda 
(u  Dalmaciji).    B.  Sulek,  im.   190. 

1.  L.ASICA,  /.  Mustela  vulgaris  Briss.,  neka 
iivotina.  —  isporedi  novjestica,  podlasica,  ula- 
sica.  —  Rijcc  je  praslavenska,  isporedi  stsloi>-  la- 
sica,  rus.  .uk-hh.h,  ces.  lasice,  j.*o^.  lasica.  —  Iz- 
medu rjecnika  (u  kojima  nije  soagda  dobro  tu- 
maceno)  u  Mika{inu  (lasica,  zvjerka  ,mustella, 
viverra'),  u  Belinu  (.donnola'  ,mustela'  2771J ; 
,faina'  ,martes'    300*),  it  Bjelostjencevu  (, mustela 

I.  mustella'),  u  Jambresicevti  (,mustella'),  u  Stii- 
licevu  (, donnola'  , mustella'),  u  Voltigijinu-  (,raar- 
tora,  faina'  ,mardor'),  u  Vukovii:  ,das  (die)  wiesel' 
, Mustela  [vulgaris],  cf.  uevjestica. 

il.  u  pravome  »inislu.  Vrvo  da  idju  u  nu 
sami,  ko  i  lasica  zatravjeni.  J.  Kavaiiin  491''. 
Pij  krvi  od  lasice.  ,T.  Vladrairovic  28.  Gujo  koju, 
a  akrapi  stipju,  lasice  mu  ore  nausnice.  Nar. 
pjos.  juk.  461.  4fi4.  Hoj  kosove!  ...  pa  tako  ti 
gnijezdo  no  plakalo  od  lasica  i  od  gusterica ! 
Osvotn.  2,  34.    Lasica  i  mis.    D.  Danici6,  3mojs. 

II,  29. 

b.  bijela  lasica,  Mustela  erminea  L.  —  ispo- 
redi bjololasica.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  ti  Belinu  (bijola  lasica  ,armpllino,  ani- 
maletto  bianchissimo'  .mustola  nlba'  102'')  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (bijela  lasica, 


zvijer  ,armellino'  , mustella  alba,  alpina'  iz  Be- 
Una).  Ziboline,  bijele  lasice,  ...  A.  Tomikovid, 
iiv.  4. 

C.  nekakva  riba  (Petrnmyzou  fluviatilis  L.  V). 

—  U  Mikalinu  rjeiniku:  lasica,  riba  ,pesce  do- 
nola,  lamproda'  , mustella,  lampetra,  murona  flu- 
viatilis', i  u  Stulicevu:  ,lampreda,  sorta  di  pesco' 
,muraena'  iz  Mikajina. 

2.  LASICA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  sa- 
rajevskome.  Statist,  bosn.  9. 

LASl6lCA,  /.  dem.  lasica.  —  L'  naie  vrijeme. 
a  izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,parva  mustoUa') 
i  M  Vukovu.  Laso  lasifiico.    Vuk,  rje£n.  kod  lasa. 

LASICIC,  III.  inlade  od  lasice  (uprav  dem.).  — 
U  Vukovu  rjeiniku:  ,das  junge  wiesel'  ,catulus 
mustelinus'. 

LASlClNA,  /.  (Durante),  v.  Lisifiina.  B.  §ulek, 
im.  190. 

LASICJI,  adj.  koji  pripada  lasici  Hi  lasioama. 

—  U  Vukovu  rjecniku :  , wiesel-'  ,mustolinus'. 
LASICkI,  adj.  vidi  lasifeji.  —    Samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,mnstelinu3'. 

1.  lASIC,  m.  vidi  Ia§i6i6.  —  Postaje  od  lasa 
kako  Ia§i6i6  od  lasica.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
Dosla  je  lasa  s  lasici.    Nar.  pjes.  istr.  2,  150. 

2.  LASIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Schem.  herceg.  1873.  256.  —  U  Konavlima  ima 
i  plane  LasiAi.    P.  Budmani. 

LASIN,  m.  ime  psu.  F.  Kurelac,  dom.  ziv.  45. 

1.  LASINA,  /.  1.  vrst  vinove  lozo  bijela  groXda 
(u  Dalmaciji,  Danilo) ;  2.  vrst  vinovo  loze  crna 
grozda  (u  Dalmaciji,  Danilo).    B.   Sulek,   im.  190. 

2.  LASINA,  /.  mjesno  ime. 

a.  vidi  2.  Lasiha. 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  vafevskome.  Niva 
u  Lasini.    Sr.  nov.  1869.  510. 

LASININA,  m.  kao  da  je  prezime  u  narodnoj 
pjesmi  XVIII  vijeka.  ,Ja  cu  tebi  dobru  poslat  po- 
moc,  dobru  pomod  trides  hi|ad  vojsko,  prid  pjos- 
cima  Lasanina  Spanu'  (pise  duzd  mletacki).  Nar. 
pjes.  bog.  312. 

1.  LASII^TA,  /.  Lithospermum  L.  (Tomaj'i.  B. 
Sulek,  im.  190. 

2.  LASINA,  /.  ime  selu  u  Hroatskoj  u  lupa- 
niji  zagrebaikoj.  EazdijeJ.  80.  —  Na  drugome  je 
mjestu  pisano  Lasina.  Schem.  zagr.  1875.  190. 

1.  LASKA,  /.  blanditiae,  laskave  rijeci.  —  Bijcc 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  laska,  rus.  .lacita, 
ces.  laska,   po},.  laska,   pa   i  lit.  loska,   let.  laska. 

—  isporeduje  se  sa  stnord.  elska,  (ubav.  —  /-'- 
medu  rjecnika  u  Stulicevu  (,all6Ctatio'  s  dodatkoin 
da  je  uzeto  iz  brevijara).  Ona  tlaci  i  pjuje  na 
negove  lasko  i  pritiie.  Ziv.  kat.  star.  1,  221. 
Koji  laskom  i  blaznostiju  dvizuci  sini  ...  S. 
Budinic,  sum.  129b.  (Suleman-pasa)  Milosu  s  naj 
vecim  laskama  pise,  da  i  on  pristane  s  caja- 
pasom.    Vuk.  grada.  62. 

2.  LASKA,  /.  ime  nekijem  rrstama  riba. 

a.  Alosa  vulgaris  Guv.  —  U  Mika]inu  rjec- 
niku: laska,  riba  ,laccia,  pesce'  , alosa,  clupea' ; 
u  Bjelostjencevu :  laska,  riba  ,alota  (sic),  clopoa 
(sic)';  u  Stulicevu:  laska,  vrsta  od  ribe  ,laccia, 
cheppia,  pesce  di  mare'  .alosa,  clupea'  iz  Mika- 
(ina. 

b.  Telostos  Agassizii  Hock.  J.  Pancic,  ribo 
u  srb.   122. 

LASKAC,  Hi.  nemiran,  ziv  decko.  Dugaresa. 
D.   Trsteiiak. 

LASKALAC,  liiskaoca,  m.  covjek  sto  laska.  — 


LASKALAC 


905 


1.   LASKATI,  1,  b. 


U  StitUcevu  rjcinikn:  laskalac  i  grijeSkom  las- 
kaoc  , adulator,  assentator'. 

LASKALICA,  /.  zensko  ielade  Ho  laska.  —  U 
Stulicevu   rjecnika:  ,quae   adulatur,  assontatrix'. 

LASKANE,  n.  djdo  kojijem  se  laska.  —  Sta- 
riji  je  oblik  laskanje.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mi- 
kalinu  (laskanje,  lojenje  ,assentatio,  adulatio, 
blanditiae'),  u  Stulicevu,  u  Vukovu.  Laskanji  i 
obitauji  velikimi  nase  goniti.  Ziv.  kat.  star.  1, 
218.  Svitoviii  jube  gladeria  i  laskana.  M.  Radiiic 
292a.  Uzdaj  se  u  to  tvoje  laskaiie.  J.  Bauovac, 
pred.  22.  Brez  laskana  iliti  ulizivana.  E.  Pavi6, 
ogl.  XIV.  Laskane  Dalilino.  203.  Koji  mu  ova 
slobodno  brez  laskanja  izgovori.  269.  Hcase 
Mirceta  da  ukroti  pa§u  s  laskanem.  S.  ^ubisa, 
prip.  166.  Covjeku  cu  govoriti  bez  laskana.  i). 
Danicic,  jov.  32,  20.  Osvoji6e  carstvo  laskahem. 
dan.  11,  21. 

LASKAE,  m.  ^J(iaxcc(ji^.  musko  ime  greko  (sred- 
nega  vijeka).  —  xiii  i  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika a  Daniciievu:  Laskarb,  car  grfiki  ,(-)eodor 
Laskarb'  bjeso  tast  kraju  Radosavu.  D(omen- 
tijanl))  126.  —  Zeinja  sto  jos(tb)  drzah.  Laskarb 
Kotaniob  .  .  .  i  zemfu  sto  su  drzali  pronijarije 
grbfibsci  . .  .  Laskarb, .  . .   Spom.  stojan.  26.  (1332). 

LASKA RIN,  m.  prezime.  —  V  naie  vrijeme. 
Schem.  segii.  1871.  96. 

1.  LASKAT,  adj.  svijetao.  —  isporedi  2.  laskat. 

—  Santo  na  jednomc  mjestu  xvii  vijeka.  Obraz 
prigizdavoga  sina  koji  liija§e  po  obicaji  svijetal 
i  laskati.    P.  Baklid  1.5. 

2.  LASKAT,  m.  sijevane  (mune,  u  naj  zadnemu 
primjcru:  sijevane  svijetla  oriizja).  —  Od  jjra- 
slavenskoga  korijena  Ibsk  Hi  lT.sk,  isporedi  nslov. 
i  ces.  lesk,  rits.  .locKt,  jjof.  lysk  (vidi  kod  la- 
gtiti  se.  —  Od  XVII  vijeka.  Ido  brod  leteii,  a 
nazad  osta  kraj ;  .  .  .  na  kraju  sta  vapaj  i  laskat 
za  nami  kako  kad  b[uje  zmaj  Xivimi  glafnami. 
£).  Barakovic,  vil.  336.  Ni6  laskat  od  zgora, 
s  oblaka  gromua  buk.  jar.  93.  Grmjavina,  las- 
kat, trisk...  Laskat  ZHslip]uje.  F.  Glavini6,  posl. 
47.  Ognen  laskat  B.  Krnarutic  30.  S  oblakov 
6e  laskat  sjati.  A.  Vitajic,  ist.  326».  Laskat 
mune.  J.  Kavanin  lOlb.  —  Vi  zeleznom  u  las- 
katu,  ja  dobivam,  rece,  u  zlatu.  J.  Kavaiiin  44". 

LASKATAN,  laskatna,  adj.  svijetao,  koji  sijeva. 

—  isporedi  1.  i  2.  laskat.  —  Na  jednome  mjestu 
XVII  vijeka.  Da  je  bilo  oruzjo  duhoviio  ovih 
obrtnib  i  izporedjeuih  Seregov  virnih  (udili  uere 
ono  laskatuo  i  hrabrono.    M.  Alberti  .t14. 

LASKATAI^E,  n.  djelo  kojijem  se  laskata.  — 
Stariji  je  oblik  laskatanje.  —  Izmedu  rjeinika  u 
Bjelostjencevu  (kajkavski  lesketane  .rutilatio')  i 
u  Stulicevu  (v.  svjotlost).  S  velikom  grmjavinom 
i  laskatanem  nebeskim.  I.  T.  Mrnavi6,  ist.  72. 
Bliskaj  laskatanjim.  A.  Georgiceo,  nasi.  205. 
LaskC«Jtanje  od  mune.  A.  Vitajii,  ist.  266.  Da 
se  daz  ucini  u  muiiu  ill  laskatanje.    482. 

LASKATATI,  laskatam  i  laskadem,  impf.  sije- 
vati  (0  muni,  pa  i  iiopce).  —  Ima  i  nslov.  leske- 
tati.  —  Postaje  od  2.  laskat.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjecnika  u  Vraniiievu  (,micare;  ruti- 
lare')  i  ii  Bjelostjencevu  (kajkavski  lesketam  ,ru- 
tilo,  mico,  rutilum  facio'). 
].  aktivno. 

a.  bez  suhjekta  (o  muni).  Huknuhu  vitri, 
grmfase  iz  neba,  laskatase  iz  oblaka.  F.  Gla- 
vinic,  cvit.  402 

b.  sa  subjektom.  Vidih  muna  gdi  laskata 
D.  Barakovic,  vil.  215.  Laskadu  jejine  ocima 
zrfieii.  257.  Gromi  grme,  mune  laskataju.  A. 
Georgiceo,    prilike.    70.      S    grada   Troje   svagdi 


plaba  ogna  more  laskatase.  I.  Zanotti,  en.  22. 
Vidit  ces  gdi  laskaAu  mjesec,  zvizde  ...  J.  Ka- 
vanin 10*.  Zavezuje  i  sva  zlata  ti  drag  kami, 
da  laskata.  36-1-.  Da|ne  i  zvijezde  laskataju. 
129a.  Na  kov  Bozji  dom  laskata.  320'».  U  po- 
zlatnoj  vrb  vrat'  ploci  jasna  slova  laskataju. 
480a.  —  instrumentalom.  Ako  i  ognem  laskataju 
(zvijezde).    J.  Kavanin  472*. 

C.  u  metaforickome  smislu.  Kojim  dostojuo 
bise  mudrostju  laskatati.  I.  Zanotti,  ined.  pris. 
18.  Tako  i  djeve  u  onom  viru  svom  Ijepotom 
laskataju.    J.  Kavanin   197a. 

2.  sa  se,  refleksivno,  znacene  kao  kod  aktiv- 
noga  glagola.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (kajkavski  lesketati 
se,  V.  lastiti  se  iz  Habdeliceva).  Strasnima  pla- 
meni  laskatajuci  se,  cestokrat;  jude  strasiti  bote. 
L  Zauotti,  ined.  pris.  14.  Sunce  pravde  i  svitlost 
svita  pojednako  laskatajuci  se.  16.  Stakleuo  se 
laskatase.    en.  .S9. 

LASKA TE^i,  Hi.  u  Stulicevu  rjccniku:  v.  la- 
ska vac  s  dodatkom  da  je  ruska  rijec. 

LASKATE^AN,  laskatelna,  adj.  laskav.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjeeniku :  ,cum  adulatione,  adj.' 
s  dodatkom  da  je  rijec  ruska.  —  U  istome  rjee- 
niku ima  i  adv.  laskate(no. 

LASKATEtiSTVO,  n.  u  Stulicevu  rjeeniku:  v. 
laskane  .s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  bukvara. 

1.  LASKATI,  laskam,  impf.  blandiri;  adulari, 
kao  da  je  starije  znacene:  milovati,  blazniti,  bla- 
ziti,  miriti,  taziti,  a  kasnije  da  se  shvatiln  u  go- 
remu  smislu:  hvaliti  koga,  ugadati  kome  lazivijem 
rijeiima.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing. 
laska).  —  Rijec  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
i  ces.  laskati,  rus.  .lacuaTb.  —  Postaje  od  1.  laska. 
■ —  Isprva  je  bio  prelazni  glagol  (u  na§emu  je- 
ziku  do  xviii  vijeka).  —  Izmedu  rjecnika  u  Mi- 
ka^inu  (laskati,  lojiti,  mamiti  ,as3entor,  adulor, 
blandior,  dare  auribus  aliquid,  servire  auribus'  i 
kod  blazniti),  u  Stulicevu  (,allicere.  inescare, 
adulari,  assentari  etc.'),  u  Vnkovii  (.schmeicheln' 
, adulor"). 

1.  aktivno. 

a.  prelazno. 

a)  s  prvijem  znacenem.  Ima  grisnika 
rici  pripefati  slatkimi  laskajudi.  Narucn.  84". 
Tako  se  cini  ludu  djecu  varat  i  sladkijem  ih 
rijecmi  laskat.  M.  Drzi6  411.  Oni  jih  laskajuti 
kako  j'  obicaj  jubovuikov.  P.  Zoranic  32a.  Ka- 
kono  otao  i  mati  dr/.eii  dijete  na  krilu  doji, 
grije,  laska,  tjesi  i  uoi  govoriti .  .  .  onako  ti  pa- 
.stiri  duhovni  imaju  otcinom  i  majcinom  )u- 
bavju...  laskati  i  tjesiti  obeoanjem  slave  i  uciti 
i  da  umiju  govoriti  sto  se  pristoji  postenju  Bo- 
zjemu  i  nih  spasenju.  M.  Divkovic,  bes.  46la. 
Ne  va|a  sinove  uzdizati  laskaju6i  i  milujudi.  J. 
Banovac,  pripov.  256.  —  Moze  se  izreci  instru- 
mentalom ime  kojijem  se  zove  kad  se  laska.  Vrstna 
kra}a  Basilija  .  .  .  otcem  laska  papa,  oarom  sve 
i  danaska.    J.  Kavanin  267a. 

h)  s  drugijem  znacenem.  Laskajuoi  sami 
sebe.  §.  Budini6,  sum.  133a.  Poce  jubenimi  (sic) 
besidami  Evjenija  ka  sebi  laskati.  F.  Vrancio, 
ziv.  75.  Cetiri  stotine  lazjivije  proroka  laskaso 
kraja  Akaba.  M.  Radni6  186''.  Koji  prid  tobuin 
laskaju  te.  289b.  Spasite)  pokara  one  Farizoe 
koji  ga  laskahu  prid  liim.  318''.  Zato  poce  ga 
na  svaki  nacin  laskati  i  ulagivatl  mu  se.  E. 
Pavic,  ogl.  456. 

b.  neprelazno ;  sto  je  objekat  kod  a  stoji  u 
dativu;  svagda  je  drugo  znacene.  Komegod  laska 
vi§e  nego  obifino.  D.  Obradovii,  basne.  34.  Niti 
mi  je  potreba  kome  laskati.    .308.     I  jednako  su 


1.   LASKATT,   1,  b.  W 

mu  laskali  da  io  biti  vozir  u  Biogradu.  Vuk, 
dan.  3,  221.  Ko  laska  prijatejima,  I'iogovijein  co 
siuovima  ofci  posahiiuti.  D.  Dani6id,  jov.  17,  5. 
Laskaju  ti  iioprijateji  tvqji.  psal.  66,  3.  Laskahu 
mu  ustima  svojima.    78,  36. 

c.  ne.ma  objekla  ni  dativa;  u  svijem  pri- 
injerima  kao  da  je  drui/o  znacene.  Akn  (si  go- 
roril  riii)  blaznivo  laskaju6i,  to  jest  samo  ro- 
6ene  za  ulisti  u  inilost  drugih.  P.  Radov6i6, 
nafiin.  538.  Kad  koji  nepristojno  laska.  J.  Kaji6, 
pou6.  1,  98.  Malodusiin  laska  od  straa.  D.  Obra- 
dovic,  basne.  443.  ,Pokoj  imao  ko  te  rodio!'  doda 
Miroota  laskajuci.  S.  l,iUbi§a,  prip.  158.  —  Su- 
bjekat  su  ,rijeci'.  Ki  varaju  s  ricmi  ke  laskaju. 
P.  Eadovti6,  ist.  141. 
2.  sa  se. 

a.  j)asivno,  bez  subjekta.  (U  bogata  Vlaha 
i  goveda  su  pametna)  jer  mu  se  laska.  Vuk, 
poslov.  325.  Nece  vigo  biti  .  .  .  gataiia  kojim  se 
laska.   £).  Danicid,  jezek.  12,  24. 

b.  rcjieksivno,  kao  aktivno  s  drugijem  zna- 
ieiiem;  u  jedinome  je  prinijeru  laskati  se  oko 
koga,  isporedi  ulagivati  se.  —  Iina  i  rus.  .i.i- 
cKaTi.cji  oKovio  Koro.  Koji  se  oko  ni  laskaju.  E. 
Pavi6,  ogl.  837. 

2.  LASKATI,  liiskam,  inipf.  vidi  laskatati  i 
lagtiti  so.  —  U  jedtioga  pisca  cakavca  xvm  vi- 
jeka  ima  pracs.  laS^em  (vidi  drugi  primjer  kod 
b  .  —   Od  XVII  vijeka. 

a.  aktivno.  A  iz  ociju  iskre  ogiiene  laskahu 
mu  (idulu).  F.  Glavinic,  cvit.  291*.  Laskati, 
kad  se  zrak  krijesi  prod  oluju,  ital.  ,lampeggiare'. 
M.  Pavlinovid.  —  U  ovom  primjeru  ima  part. 
2>raes.  laskatuci,  sto  je  jamacno  pogreska,  jer 
treba  citati  laskajudi  ili  mozebiti  laskatjudi  (la- 
skajuci od  laskatati):  Prisvitla  vojska  slavodo- 
bitiiica  mucenikov  susrila  tebe,  obkruzilo  tebe 
s  li}ani  mnostvo  od  laskatuci  ispovidnikov !  L. 
Terzid  18—19. 

b.  sa  se,  rejieksivno,  znacene  je  isto  kao  kod 
aktivnoga  glagola.  Ni  sve  zlato  Sto  so  laska,  niti 
je  grom  vse  sto  praska.  P.  Vitezovid,  cvit.  75. 
Ki  su  tvrdi  i  la§6u  se  (kameni).  J.  Kavanin 
205a. 

3.  LASKATI,  laskam,  impf.  dem.  lizati.  — 
Prvo  -a-  stoji  mj.  b,  vidi  laznuti.  —  Na  jednome 
injestu  XVIII  vijeka.  Idete  .srtati  po  tudih  koritih 
kao  psi  laskati  krv  po  bikar.skih  paiiinah.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  184. 

4.  LASKATI,  laskam,  impf.  u  juznijeh  caka- 
vaca,  vidi:  Laskat,  goniti  mazgu  i  tuci  je  da 
brze  ide.    Slovinac.  1882.  187. 

5.  LASKATI,  laskam,  iiiijjf.  jedro  laska,  kad 
se  uvija  i  hoce  da  nadusi  na  drugu  stranu.  M. 
Pavlinovic.  —  Moee  biti  tuda  rijec,  vidi  laskati. 

LASKAV,  adj.  koji  laska  (vidi  1.  laskati,  ali 
samo  u  drugome  znacenu),  koji  pripada  laskanu. 
—  liijec  je  praslavenska,  ali  osini  stslovenskoga, 
II  ostalijcm  jezieima  odgovara  prvome  znacenu 
glagola  laskati,  te  znaci:  milostiv,  dobrohotan, 
blag,  isporedi  ces.  laskavf,  po}.  iaskawy,  (rus. 
.lacKoKtiS),  ali  stsluv.  laskavt  ,adulatorius,  adu- 
lationis'.  —  Izm.edu  rjecnika  u  Stulicevu  (,adu- 
landl  vim  habens'). 

a.  adj.  kaze  se  o  celadetu  i  o  rijeeima.  Pr§- 
vratiSe  jego  laskavyimi  slovesy  otb  jubbve  ro- 
ditoja  svojego.  Danilo  124.  Laskav,  koji  so 
udvara.  M.  Pavlinovic.  —  U  jednome  primjeru 
0  knigama  (nije  dosta  jasno  znacene:  laziv'^). 
Bjezi  dakle  od  otrova  kiiiga  opakije  i  iievjernije 
i  izpraznije,  laskavijc,  ...    M.  Kaduic   127''. 

b.  adv.  liiskavo.  —  Izmedu  rjecnika  u  Mi- 
Ica^inu    (laskavo,    lojedi,  mame6i   ,ass6ntatorie')  i 


li  LASNITI 

u  Sluliievu  (v.  laskate]uo).  Ja  6u  vam  javiti  ako 
mogu  s  ovira  Turcima  §to  laskavije  iiniti.  Pro- 
tokol  pis.  pr.   M.  Neuadovida.  Bl. 

1.  L.VSKAVAC,  laskavca,  m.  laskav  covjek.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikajinu 
(laskavac,  mamac,  koji  loji  .assentator,  adulator') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Stulicevu  (v.  la- 
skalac).  Zamke  od  svijeta  jesu  laskavci.  M.  Kad- 
ni6  192''.     BjeXimo  od  laskavaca.    317*. 

2.  LASKAVAC,  laskavca,  m.  neka  vodena  ptica, 
Colymbusseptentrionalis.  G.  Kolombatovid.  progr. 
.spal.  1880.  49. 

LASKAVAN,  laskavna,  adj.  vidi  laskav.  — 
Na  dva  mjesta  xvii  i  xix  vijeka.  Mrzi  ua  slatke 
rijefii  i  laskavue.  M.  Radnii  SlS'i.  Mehmed 
Alija  odve6  je  laskavno  pismo  g.  Briuelu  u  Lon- 
donu  poslao.    Nov.  sr.  2,  11. 

LASKAVICA,  /.  laskavo  iensko  celade.  —  U 
Mika(inu  rjecniku:  ,adulatrix'. 

LASKAVOST,  /.  osobina  iega  sto  je  laskavo. 
—   U  Stulicevu  rjecniku  :  v.  laskane. 

LASKNUTI,  lasknem,  pf.  vidi  lasnuti. 

1.  LASKO,  m.  ime  lasastom  psu.  u  Lici.  V. 
Arsenijevic. 

2.  LASKO,  TO.  ime  musko  (vafa  da  je  hyp. 
Ladislav  ili  Lazar).  —  Na  jednome  mjestu  xvn 
vijeka.  Lasku  ruku  desnu  otsijeCe.  P.  Kanavelic, 
iv.  183. 

LASKOCA,  /.  vidi  lasnoca.  —  Samo  u  jednoga 
pisca  XVII  vijeka.  koji  mislim  da  je  nacinio  ovu 
rijec  pomijesavsi  lakoca  i  lasnoda.  Ne  ima5  gr- 
diti  u  liima  laskocu  od  virovana.  M.  Radiiid 
24*.  Ne  bi  se  povratili  na  hihove  zle  obicaje 
s  tolikom  laskocom.  180*.  Uzdane  jest  laskoca 
za  upaduutje.  259'>.  S  velikom  laskocom  pogr- 
devao  bi  ono.    378*. 

LASKOSRDSTVO,  n.  prozdrlivost.  —  Samo 
u  knizi  pisanoj  crkvenijem  jezikom,  a  izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,edacitas'  s  dodatkom  da 
je  rijec  ruska).  Laskosrbdbstvo  bo  prileznyimb 
vbzdrbzanijomb  pobedi.    Danilo  34. 

LASLAVICI,  to.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
zupaniji  modrusko-rijeckoj.  Razdije}.  61.  —  Na 
drugome  je  mjestu  pisano:  Laslavic-selo.  Schem. 
zagr.  1875.  79. 

LASLAVIC-SELO,  n.  vidi  Laslavici. 

LASLOV,  m.  ime  musko.  —  Prije  nasega  vre- 
mena,  vidi  u  Danicicevu  rjecniku :  Laslovb,  po 
magarskom  ,Laszl6',  Vladislav,  gledaj  ,Janbkulo- 
vi6b',  ime  mu  jedan  jetopisac  pise  ,Laoslavb'. 
G(lasnik).  10,  273.  —  Odb  Laslova  Janbkulovica. 
Okaz.  para.  saf.  79.  Jankuloviib  Laoslavb.  Glas- 
nik.   10,  273. 

L.ASLOVO,  n.  ime  selu  u  Slavoniji  u  zupaniji 
virovitickoj.    Razdije).  136.  —  isporedi  Laslo. 

LASNIK,  Hi.  ocito  stamparska  pogreska  u  knizi 
xviii  vijeka  sto  treba  citati  glasnik  (vidi).  Posla 
prid  sobom  lasnike  da  mu  sprave  pristaliito  u 
liokomu  visu  samaritanskomu.  S.  Rosa  104''. 
isporedi:  ,Misit  nuntios  ante  conspectum  suum, 
et  ountes  intraverunt  in  civitatem  Samaritano- 
rum,  ut  pararent  illi'.  luo.  9,  52.  —  Otale  je 
prcslo  u  Stulicev  rjecnik:  (stamparskom  grijeskom 
laznik,  stoji  medu    lasnijo  i  lasniti)  ,pi-aecursor'. 

LASNITI,  lasnim,  impf.  einiti  da  sto  (objekat) 
budc  lasno.  —  Samo  na  jednome  mjestu  u  pisca 
Dubrovcanina  xvm  vijeka,  i  mozebiti  po  nemu 
u  Stulicevu  rjecniku  (,facilem  reddere,  efficere'). 
Stedes  obifaj  koja  lasni  i  razsladiva  sve,  sto  iz- 
prva  bude  mucno.    I.  M.  Mattei  303. 


lasno6a  0 

LASNOCA,  /.  I'acilitas;  commoditas,  levitas, 
osobina  onoga  Ho  je  lasno  (vidi  2.  lastan),  isporedi 
lakoda.  —  Akc.  se  mijena  u  dat.  sing,  lasnoci,  u 
ace.  sing,  lasnocu,  u  voc.  sing,  lasnoco,  u  noiii., 
ace,  voc.  pi.  lasnode.  —  Od  xvii  vi.jeka,  a  iz- 
medu  rjecnika  h  Belinu  (,facilita,  agevolezza'  ,fa- 
cilitas'  299''),  u  Bjelostjenievv,  (vidi  kod  lako6a), 
u  Stuliievu  (,facilitas,  commoditas'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  ii  pisca  Lastrica). 

a.  facilitas,  osobina  kojum  se  sto  hez  truda 
moze  ciniti.  Daj  meni  lasnodu  nauciti.  M.  Div- 
kovic,  nauk.  247.  Lasnoca  od  ove  ziobe  izlazi 
cestokrat  od  nepomjo  ispovidnikov.  M.  Bijan- 
kovic  8.  0  lasnoii  kojom  se  moze  raj  steci.  B. 
Zuzeri  318.  Maknutje  pak  od  utisenja  i  razgo- 
vora  jest  siromahom,  koji  imaju  vedu  lasnodu 
u6initi  Bogu  posluh  kad  su  zvani  negoli  bogati. 
F.  Lastric,  od'  237.  Porada  u  coviku  lasnodu, 
prignutjp  i  slobodu  fiiniti  ista  dila.  F.  Lastric, 
ned.  120.  Obicaj  daje  lasnocu  i  slobodu  dilo- 
vati.  120.  Za  isku§at  bistrije  lasnodu  zapovidi 
Bozije  za  obsluziti  se,  razgovorimo  se,  molim, 
ovako  .  .  .  377.  Lasnoca  kojom  Jezus  cinio  je 
mnoz  svakijeh  cudesa.  S.  Rosa  89"i.  Koji  istom 
lasnocom  tilesa  nasa  izbudide  i  izvesti  iz  gro- 
bova,  kojom  ucinio  je  ista  iz  nista.  I.  Velika- 
novid,  uput.  1,  318.  Lasnoca  ove  sluzbe.  §tit. 
23.  Moze  so  jn-omatrati  za  niku  lasnodu  i  brz- 
nost  koja  covika  cini  laka  i  brza  na  dobro  di- 
lovarie.  B.  Leakovic,  nauk.  467.  Lasnoda  do- 
lazi  od  navike  na  radnu.   M.  Pavlinovid,  rad.  41. 

b.  polaksane,  oblakiica  (i  prigoda).  Uzdam 
se  da  dete  dragovo]no  darak  ovi  truda  moga  za 
va§u  lasnodu  primiti.  F.  Lastric,  od'  3.  Ako  ne 
morete  imati  lasnode  ispoviditi  se,  bari  prije  nego 
legnes  ucini  pravo  skruSenje.  270.  Mogao  si 
ono  slovo  uciniti,  za  lasnocu  od  onije  koji  ce 
stiti.  s  akcentom,  test.  xii.  Po  dva  govorenja 
za  svaku  nedi]u  priko  godine  lasna,  kratka  i 
ravna  samo  za  lasnodu  pastira  naselackije  puka 
priprostitoga  i  nenaucnoga,  uredena.  ned.  i.  Ova 
nasa  pokvarena  narav  slaba  ne  naodi  tolike  las- 
node i  ugodnosti  u  obsluzenju  zakona.  377.  Po- 
znati  demo  koliku  nam  lasnodu  cine  za  obslu- 
Jiti  ovu  prvu  zapovid  Bozju.  B.  Leakovid,  nauk. 
274.  Svaku  lasnodu  u  svojoj  sluzbi  koju  su  imali 
diniti  zadobili  su.    A.  Tomikovid,  gov.  119. 

c.  commoditas,  last,  zivfene  hez  truda  i  bez 
brige.  Iz  ovoga  iman^o  nauditi  ponizivati  se  i  ne 
mariti  za  falu  i  postenje  svitovne,  niti  za  las- 
nodu i  uzivanje  nikakovo  na  ovomu  svitu.  F. 
Lastric,  od'  161.  Sto  mi  imamo  pvositi  od  Boga 
u  ime  Isusa?  Jeda  lasnodu  zivjenja,  duzinu  zi- 
vota,  blago  i  bogastvo?  225.  Odrekavsi  se  do- 
bara  i  lasnode  zivota  svitovnega.  299.  Poznade 
da  lasnode  gradanske,  meksine  domade  u  kudi 
odinoj  razasipahu  paraet  riegovu.    304. 

d  levitas,  lakoumnost.  Biskupi  koji  s  to- 
likom  lasnodom  daju  svete  redove  svakomu.  M. 
Dobretid_327. 

LASNOCQDAN,  lasu6dudna,  adj.  koji  je  lasne 
cudi  (s  kojijem  je  lasno  zivjeti,  uludan,  iigodan, 
pogodan). —  Samo  u  Stulicevu  rjeiniku:  ,indole 
comis,  tractabilis,  faoilis,  mansuetus,  affabilis'. 

LASNOCUDNOST,  lasn6dudnosti,  /.  osobina 
onoga  sto  je  lasnocudan.  —  Samo  u  Stulicevu 
rjecniku:  ,iudoles  tractabilis,  facilis,  mansueta, 
affabilis'. 

LASNORODII^A,  /.  vidi  lakorodija.  —  U  Stu- 
licevu rjecniku:  ,quae  facile  parit'. 

LASNORODUVA,  /.  ;(  Stulicevu  rjecniku  uz 
lasnorodija. 

LASNOST,  /.  vidi  lasnoda.  —  U  jednome  pri- 


7  LASNOST,  d. 

tnjeru  ima  t  izmeda  s  i  n:  Milostivost  i  lastnost 
i  prikloustvo  za  nadariti.  J.  Matovid  328.  — 
Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu 
(jfacilitas'),  u  Belinu  (,faoilita,  agevolezza'  , faci- 
litas' 299"),  u  Bjelostjeneevu  (vidi  kod  lakoda), 
u  Stulicevu  (,otium,  commoditas,  facilitas,  vita 
mollis'),  u  Voltigijinu  (.agilita,  proutezza'  ,fertig- 
keit,  geschwindigkeit'). 

a.  vidi  lasnoda,  a.  Ocutit  dete  njeku  lasnos 
puta  Bozijega.  B.  Gradid,  djev.  101.  Od  kojega 
izhodi  neuminje,  zla  dud,  mudnost  u  dobru  ci- 
nenju  a  lasnost  u  zlu  cinenju.  I.  T.  Mrnavid, 
ist.  263.  Bududi  Izraelidani  sa  nvom  lasnoscu 
osvojili  veliki  grad  od  Jerika  ...  J.  Banovac, 
razg.  146.  Jer  se  ne  bi  Isukrst  osvetio  za  to- 
lika  uvridena  primjena,  mogudi  se  sa  svom  las- 
noscu, zasto  svemogud,  ali  ne  hti.  pred.  29. 
Odma  mu  se  razvali  u  grlu  pustema  i  ozdravi 
sa  svom  lasnosdu.  1.50.  Sluzi  mu  za  utisene  i 
za  lasnost  trpit.  J.  Filipovid  3,  3.56l>.  Lasnost 
na  zlo.  A.  Kanizlid,  bogojubnost  268.  Sad  gres- 
nici  kriju  svoj  grijeli  s  onom  lasnosti  s  kojom 
se  krije  u  pocetak  djeteSce  u  utrobi  zavijeno. 
D.  Basid  178.  Prodi  kroz  svaku  goru  s  onom 
lasnosti,  s  kojom  zrak  suneani  prohodi  kroz  sud 
golotni.  812.  Kolika  je  bila  lasnost  ne  sagrisiti 
u  zapovidi  tako  laganoj.  I.  Velikanovid,  uput. 
1,  33.  Jvako  polucis  lasnost  u  prostom  jeziku  . . . 
D.  Obradovid,  basne.  343. 

1).  vidi  lasnoca,  b  (u  kojemu  primjeru  moze 
znaciti  Ho  i  prigoda).  Imaju  razdijena  uceuja, 
zapovidi .  .  .  s  tolikom  pom|om,  lasnostju  i  razu- 
minjem.  M.  Bijankovic  16.  Mise  neka  se  s  onira 
redom  razrede,  da  govoredi  jih  u  vrimena  odlu- 
cena,  providi  se  i  bogo|ubnosti  i  lasnosti  od  puka. 
48.  Podah  i  kartelu  koja  jima  stati  u  sekristiji 
za  lasnost  svakoga  redovnika.  I.  Krajid  4.  Nistar 
nikad  nadodano,  odnijeto,  niti  uaj  mahsa  rijec 
prominena  koje  su  bogo[ubstva  pod  zapovid,  dali 
koje  nisu  nego  za  lasnost  i  bogojubstvn  dobro- 
vojno.  71.  Ta  ista  dadose  meni  uzrok  prikazat 
tebi  ovo  moj'e  dilovano  predidica  za  lasnost  re- 
dovnika hrvaskoga.  J.  Banovac,  jired.  v.  Pisem 
s  mane  slova  sto  se  je  moglo  za  lasnost.  i.x. 
Dok  sam  i  na  moju  lasnost  kakad  nastojao  .  .  . 
F.  Lastrid,  tost.  xui.  Procini  nadine  i  lasnosti 
kojo  imas  za  saranit  se.  M.  Zoridid,  osmina.  101. 
Za  vedu  niovu  lasnost  medem  ista  bogomojeria 
latino.  1.58.  Drzim,  koliko  sam  kuSa'  i  vidio, 
da  do  (ova  kniga)  dati  lasnost  i  pastirom  s  otara 
i  pripovidaocem  s  pripovidalista.  zroalo.  v.  Za 
vedu  lasnost  i  bistrinu  moga  ucenika.  aritm.  10. 
Ti  si  imao  prigodu  i  lasnost  za  znati.  And. 
Kaddid  15.  Za  ugodnost  i  lasnost  od  puka.  83. 
Za  lasnost  vedu  is['Ovidnika.  201.  Kad  pokornik 
nahodi  po  ovomu  nadinu  lasnost  za  pravije  so  i 
cistije  ispoviditi.  209.  Za  vedu  lasnost  oniziju 
koji  budu  stiti  i  uditi.  M.  Dobretid  445.  Budu 
odabrani  za  potribu  ili  za  lasnost  vlastitif/t)  cr- 
kava.    I.  J.  P.  Lucid,  nar.  40. 

C.  vidi  lasnoca,  c.  Koji  zivu  u  obilnosti  i 
lasnosti.  F.  Lastrid,  od'  248.  —  Amo  moze  pri- 
padati  i  ovo:  Ucini  mi  tu  jubav  po  tvojoj  las- 
nosti ,id  ubi  per  otium  tibi  licebit  mihi  gratiim 
fac'.    J.  Stulli,  rjecn. 

d.  vidi  lakoda,  1,  a.  Cinedi  vas  ostali  put 
tolikom  brzinom  i  lasnosti,  kako  da  ga  nebeska 
ruka  nosase  po  sfemu  putu.  B.  Kasid,  in.  92. 
Ogan  vodu  k  sebi  nede,  mokrost  susu  ne  pri- 
jima,  a  tezcinu  lasnost  nima.  D.  Barakovid,  jar. 
6.  Skoto  veli,  govoredi  od  lasnosti  cd  blaze- 
nijeh,  da  sfeti  u  raju  nede  imati  mjesta  da  sjode, 
ma  prije  da  stoje  na  nogah;  jer  nagnutje  od  dila 


LASNOST,  (1. 


2.  LAST 


all  od  uda  od  tijola  tini  so  da  jo  suprotiva  las- 
nosti.    M.  Orbin  267. 

e.  vidi  lasno6a,  d.  Da  so  s  tolikom  lasiiostju 
lupeZi.  kauiatnici.  .  .  ne  odriSuju,  ne  bi  tolikoga 
biezBkoi"ia  bilo.    .F.  Banovac,  pripov.   177. 

tiASNOTVORITI,  lasnotvorim,  impf.  u  Stuli- 
cevH  rje.iniku    v.  lasniti.  —  nepouzdano. 

LASNOUHITAN,  lasnouhitna,  adj.  koji  se 
Insno  uhiti  (sftpnti?).  —  Samo  adv.  lasnouhitno 
II  jednoga  pisca  Dubruvcanina  xviii  i^ijeka.  Toll 
paka  stogod  u  Aemii  lasnouhitno  nzkuSas,  sve  to 
slavi  Boijoj  priloZi.  T.  Ivanovid  i.  —  nepouz- 
dano. 

LASNOVALIStE,   n.    mjesto  gdje  se  lasnuje. 

—  Samo  u  Stuliceiui  rjecniku:  v.  lotrovaliSte. 
LASNOVATI,    lisnujem,    impf.   zivjeti  u  lasti 

(u  besposlici).  —  Postaje  od  lastaii.  —  Samo  u 
Stulicecu  rjecniku :  ,desidere,  cossare,  otiosum 
esse,  compressis  manibus  sodere,  nihil  agere, 
otiari' ;  lastnovati,  v.  lasnovati  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  B€lina(?). 

LASNOVJEKOVALAC,  lasnovjerovaoea ,  m. 
iovjek  ito  lasno  vjeruje.  —  U  StuUcevu  rjeiniku: 
lasnovjerovalac  i  grijeskom  lasnovjerovaoc  ,e.re- 
dulus'.  —  nepouzdano. 

LASNOVJEROVALICA,  /.  zensko  cejade  Ho 
lasno  vjeruje.  —  U  StuUcevu  rjecniku:  ,cr6dula'. 

—  nepouzdano. 
LASNOVJEROVAlSfE,  n.  djelo  kojijem  se  lasno 

vjeruje.  —  U  StuUcevu  rjecniku :  ,credulitas',  i  u 
Voltigijinu:  lasno verovaiie.  lasnovjerovane  ,cre- 
dulita'  .leicbtglaubigkeit'.  —  nepouzdano. 

LASNUTI,  lasnem,  pf.  sinuti.  —  -a-  stoji  mj. 
negdasnega  b;  izmedu  s  i  n  ispalo  je  k  (ali  se 
gdjegdje  nalazi:  laskne.  F.  Glavinic,  cvit.  396; 
lasknu.  I.  Zanotti,  en.  45),  te  je  korijen  Ibsk  Hi 
l'i.sk,  vidi  kod  lastiti  so.  —  Kijei  je  praslavenska, 
isporedi  bug.  li.sua,  nslov.  lesnoti,  rus.  .locHHTb, 
ces.  Isknouti  se,  lesknouti  se,  j)o/.  Isknac  sie, 
lsnii6  sie  (i  lyskuijc,  Jysniic). 

1.  aktivno. 

a.  uprav  o  muni,  pa  i  o  drugome.  Jak 
muna  gdi  lasno.  D.  Barakovic,  vil.  2.55.  Kako 
muha  iaskne  ii  istoku.  F.  Glavinid,  cvit.  396a. 
Muiia  lasnu.  A.  Vitajic,  ist.  52^.  Ociju  s  kimi 
muiia  ko  da  lasne.  J.  Kavaiiin  413''.  —  Ti  nam 
si  bill  kam  nezcino  vridnosti  s  koga  kad  lasne 
plam  otidii  tminosti.  D.  Barakovic,  vil.  7.  Lum- 
barde  otvori,  da  lasne  trus  veli.  72.  Pluton  bi 
jimal  strah  vidivsi  gdi  lasne  kada  so  uzge  prah, 
tor  kako  grom  prasne.  108.  Kako  kad  lasne 
prah  spod  ziva  ugjena.  290.  Osin  jo  gdi  i  mrak, 
dokle  zrak  ne  lasno,  a  kada  lasno  zrak,  tad  osin 
ugasno.  327.  Netom  lasne  iskre  zlamen.  jar. 
24.     Tminu  diloc  ajer  lasknu.   I.  Zanotti,  on.  45. 

I».  bez  subjekta  (o  muni?).  Gde  lasne,  tu 
prasne.    Nar.  bl.  mehm.  beg  kapet.  62. 

c.  u  prenesenome  smislu,  mole  biti  da  part, 
praet.  act.  stoji  kao  adj.  i  znaci:  svijetao.\'Pr\- 
kaza  se  moj  primili  vas  izraiien  sinak  meni,  komu 
sjase  obraz  bili,  lasnuo  bjeSe  gij  rumeni,  snig 
mu  bili  licce  bjose.    M.  Vetranii  2,  401. 

2.  sa  se,  rejieksivno,  snacene  je  kao  kod  ak- 
tivnoga  glagola  (moze  biti  praslavensko ,  vidi 
sprijeda  u  ceskomc  i  pojskome  jeziku).  Zadi  se  sa 
juga  tmast  oblak  na  gori,  muna  ga  otvori,  lasnu 
so  nada  me.  D.  BarakoviA,  vil.  258.  —  Tamo  se 
nase  sab]o  lasnuso.  I.  T.  Mrnavi6,  osm.  82.  — 
Na  po|u  je  neka  lepa  svatja,  raedn  liim  je  Kra- 
}evi6u  Marko,  ki  so  lasne  kako  suuce  zarko. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  71.  —  (I  jednoga  pisca  6a- 
kavca  ima  oblik  lasniie   se  (aor.  3  pi.),   po  svoj 


prilici  samo  radi  slika.  Kad  suuce  prasniSo,  u 
te  vqjsko  kraji  ve6e  se  lasniiSe  neg  ogiieni  zmaji. 
B.   Ivrnarutid  16. 

LASOlIfA,  m.-ime  (lasastu)  jarcu.  Bastaja,  Da- 
ruvar.    D.  Hire. 

LASOV,  Hi.  ime  (lasastijem)  domadijem  zivoti- 
Aama. 

a.  psu.    F.  Kurolao,   dom.  ziv.  45.   Magazin. 
1867.  71. 

b.  prascu.  Orozovii.  D.  Hire. 

LASOVA,  /.  ime  (lasastoj)  kravi.  Bastaja,  Da- 
ruvar.    D.  Hire. 

LASOVAG,  Lasovca,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj 
u  zupaniji  bjelovarsko-kriievadkoj.  Kazdije}.  108. 

LASOVIC,  m.  prezime.  —  U  na^e  vrijeme. 
Boca  36. 

LASOV  KRST,  m.  mjesno  ime.  —  xiv  vijeka. 
Do  Lasova  Krtsta.    Svetostef.  hris.  12. 

LASOVO,  11.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  crno- 
rijeikome.   K.  Jovanovid  166. 

LASOVSKI,  adj.  koji  pripada  Lasovu.  La- 
sovska  (opstina).    K.  Jovanovid  166. 

1.  L.AST,  lasti,  /.  prijevara,  lukavstvo.  —  -a- 
stoji  mj.  negdasnega  b.  —  Rijei  je  praslavenska 
(Ibstb),  isporedi  stslov.  lustb,  rus.  .lecxi.,  ces.  lest, 
po^.  lesd.  —  Jamaino  je  dosla  iz  germanskoga 
jezika,  isporedi  got.  lists,  u  ostalijen  german- 
skijem  jezicima  list;  isprva  se  shvacalo  u  dobrome 
smislu:  umnost,  pametnost  (korijen  se  lis  nalazi 
jos  u  got.  lais,  znam,  pa  i  ?t  laisjan,  uiiti  kogn, 
skand.  leeren,  anglosaks.  laeran,  stvtiem.  leren 
ltd.).  —  U  nasemu  se  jeziku  nalazi  u  knigama 
pisanima  crkvenijem  Hi  mijesanijem  jczikom,  ali 
je  jos  ziva  rijec  u  istocnoj  Srbiji  (vidi  naj  zadni 
primjer) ;  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (Ibstb 
,fraus').  Na  gnevb  Ibsti  ne  pomy§ja§e.  Stefan, 
sim.  pam.  saf.  3.  Namb  razlicbnoverbny  sb  lb- 
stiju  javjajuste  se  gorb§i  okanbuej  nevernyhb 
javise  so.  Mon.  sorb.  89.  (1330).  Umiju  biti 
mestri  vsakihb  lasti  i  vsakihb  lotarstvi.  Koluuidev 
zborn.  237.  Ki  nima  v  jezici  svojom  lasti.  Ko- 
rizm.  77l>.  Nih  lastju  nega  nepoviuna  v  svitah 
zenskih  uciniSe  ga  priti  do  pape.  Transit.  32. 
Jer  bih  ja  ne  sagresil,  ako  bi  ne  bilo  lasti  dja- 
valske.  69.  Bise  prehinen  lastiju  djavjoju.  73. 
Pobrinu  se  novimi  lastmi  prehiniti  ju.  Mirakuli. 
80.  Poznavsi  hinu  i  last  zloga  i  neoistoga  djavla. 
99.  Otrovan  umri  jadom  v  kalez  vavrzonim  En- 
rika  lastiju.  S.  Kozicid  24''.  Prsijane  lastiju 
yede  nezo  krepostiju  pobedi.  36^.  Lastju  sotono. 
.S.  Budinid,  sum.  196a.  BlaXen  muz  koga  ni 
obuzrocil  Gospodin  grihom,  niti  jest  u  duhu  ne- 
govu  lasti.  M.  Alberti  316.  I  vide  svedale,  da 
Isusa  lastdu  jamut  i  ubijut.  451.  —  Last,  laz. 
Cuo  sam  ovu  rijec  u  ovom  znacenu  u  selu  Pra- 
nanima  u  okrugu  rudnidkom  u  Srbiji.  I.  Pa- 
vlovid. 

2.  LAST,  /.  kao  da  je  uprav  znacene  protivnn 
rijeiima:  trud,  muka,  te  bi  po  tome  znacilo  po- 
koj,  i  jos  bo]e:  stane  (i  zivjene)  kad  cejade  ne 
osjeca  nista  jiziiki  neugodno,  sto  se  novoin  rijeci 
kaze  udobnost  (commoditas,  tal.  comodo,  liem. 
bequemlichkeit,  engl.  comfort);  ali  se  nalazi  i  u 
drugijem  znacenima,  i  nije  ih  svagda  lako  razli- 
kovati.  —  -a-  stoji  mj.  b.  —  Osnova  se  nahodi 
samo  u  juznijem  jezicima,  vidi  kod  lastan.  — 
Nejasno  je  postane;  isporeduje  se  s  tal.  losto. 
brz,  hilar  (vidi  list) ;  nalazim  zabi(ezemi  konjek- 
turu  pok.  Valavca  po  kojoj  bi  Ibstb  postalo  od 
osnove  staroslovenske  rijeci  letb  i,letb  jestb,  letijij 
jestb,  '^iKTTir,  licet).  —  Rijetko  je  muskoga  roda, 


2.  LAST 


1109 


LASTA,  c. 


vidi  3.  last.  —  Izmedii  rjecniha  u  Bclinu  (,,co- 
modita,  agio,  comodo'  ,oomoditas'  203'';  ,ozio' 
.desidia'  532*),  u  Bjelostjenceuu  (v.  manguvane), 
M  Stulicevu  (v.  lasnost),  m  Voltigijinn  (,agio,  co- 
inodita,  ozio'  .boqueralichkeit'),  u  Viikovu  (,dio 
leichtigkeit'  ,facilitas'). 

ii.  comwoditas,  u  znacenu  sprijeda  kazanoine. 
Jur  pocnimo  danas  pobozno  ziviti  .  .  .  drzat  6i- 
stine  put,  telu  ue  dati  last.  M.  Marulii  61.  Od- 
luku  nimaju  sluzit  Bogu  virno,  ner  last  da  uzi- 
vaju  ter  da  jim  je  mirno.  lOG.  PosteAi  u  po- 
koji,  ni  dajuc  tilu  last.  Transit.  282.  Jer  pravo 
govoru,  postedih  las  meni  i  da  vecma  udvoru 
tvoj  obraz  rumeni;  da  vecma  ja  tebi  proslavim 
Ijepotu,  ne  dah  mir  sam  sebi  ni  svomu  zivotu.  S. 
Men6eti6  IGO.  Lasti  cas  ue  cuti  zivot  moj,  ni 
mira,  ni  s  dusom,  ni  s  puti,  tolik  me  trud  tira. 
168.  Ohol  moje  lasti  branit  se  pripravjam.  S. 
Budinid,  ispr.  70.  Od  muke  zlo  umre  s  velikom 
necasti,  tko  po6et  ciu  pusti,  zele6  stat  u  lasti. 
D.  Kanina  88l>.  Vas  perivoj  lotra  ne6e,  u  svoj 
lasti  koji  lezi.  A.  Sasin  198*.  Privrze  mo  s  lasti 
vela  u  zalosti  vrhovate.  M.  Gazarovi6  33.  Koje 
(tiloj  oce  last  i  pokoj  od  ovoga  svita.  I.  An6i6, 
vrat.  204.  Ceko  bi  ih  paka  cesar,  da  sa  svoin 
svojoni  lasti  u  Eim  grad  krcati  i  obilni  povrate 
se.  B.  Zuzeri  12.  Vase  tijelo  koje  ne  hlepi  drugo 
nego  u  lasti  gojiti  se.  33.  On  u  ubo§tvu  a  ja 
u  lasti  i  bogastvu.  30.  Nahodim  se  u  svakoj 
lasti.  118.  Ima  sobe  sciniti  nedostojna  svake 
lasti.  P.  Knozevic,  osiu.  334.  Las  je  naj  ve6i 
trud.  (D).  Las  savisiia  §teta  gotova.  (Z).  Prvi 
trud  posljedna  las.  (Z).  Poslov.  dani6.  Koji 
pridstavjaju  kojugod  obilnost  i  last,  i  vece  cijenu 
nego  voju  Bozju.  J.  Matovi6  404.  Ne  moze  se 
sprijatejiti  sa  srcima  strasivijem  i  razbludjeiiijem 
koja  uzdiSu  jodiuo  za  lasti,  j^okojom  i  naslado- 
liima  ovoga  svijeta.  L  M.  Mattel  162.  Nahodali 
se  (stamparskom  (jrijeskoin  nahodeh  se)  u  sirini 
i  sa  svom  lasti.  187.  Koji  odljepivaju  svoje  srco 
od  pohlepe  bogastva  i  lasti  ovoga  zivota.  188. 
Da  od  puta  kad  dugoga  pofiinule  budu  u  lasti, 
za  dana  se  zudenoga  mogu  spravit  pirne  6asti. 
P.  Sorko6evi6  579h.  Mala  last  bude  6esto  velika 
muka.  (Sto  bi  se  u  poSetku  moglo  lasno  uciniti 
one  poslije  bude  mucno  i  teSko).  Nar.  posl.  vuk. 
174.  Prva  last  potoiia  muka.  (Kad  6oek  node 
odmah  sto  da  radi  nego  sve  odgada  govorodi: 
, lasno  demo';  jer  sila  puta  ono  sto  bi  se  u  po- 
cetku  lasno  moglo  uciniti  bude  poslije  tesko). 
259.  A  ko6i  negovi  nisu  so  navadali  na  nepo- 
trebitu  last.  M.  Milidevid,  medudnev.  3.  —  Uprav 
pokoj  (pocivanc  poslije  trada).  Tko  trudi,  za 
trudom  ceka  las.  §.  Mendetid  142.  Kada  trudig 
za  trudom  uzmi  las.    D.  Ranina  ix"-. 

b.  otium,  desidia,  it  zlome  smislu:  danguba, 
hesposlica,  lenivost.  Tako  ni§tar  dined  zlo  cinit 
uci  last.  M.  Marulid  138.  Prije  ko  mrav  oda 
svuda  svak  nosa§e  sebi  hranu ;  sad  za  ne  imat 
malo  truda  svak  mre  u  lasti  go  na  stanu.  L 
Gundulid  143.  Tim  nije  duo  dim  bez  znanja  dni 
u  izpraznoj  lasti  traju.  144.  Lezedoj  tamnoj 
lasti  u  svom  srcu  mjesta  ue  da.  G.  Palmotid  2, 
374.  Nastoj  zivjet  casno  iz  mlada  od  isprazne 
dalek  lasti.    2,  380. 

c.  voluptas,  razlikuje  se  od  a  tijein  sto  se 
istice  da  se  ne  samo  ne  osjeca  nista  neugodno, 
nego  da  se  uziva  sto  je  ugodno,  dakle:  uzivane, 
raskosa  (nije  svagda  u  zlome  smislu).  Li  gorkost 
i  neslast  neprava  sujenja  bliznim  ne  ne  da  last, 
pojuti  tuzenja.  M.  Marulid  86.  Pa  ta  put  ti  za 
istinu  uze  meni  gospoStinu,  i  po  tvojoj  ti  oblasti 
prignu  mene  na  sve  lasti.  319.  Ter  koga  po- 
glodaS  prislatkim  pozorom  .  .  .  las  njeku  oduti.  S. 


Mencetic  TO.  Kad  se  jos  vidih  ja  u  kril  ne  ra- 
dosti,  sunacce  muih  da  sja  kon  moje  mladosti : 
toliku  dudah  slas,  ar  ne  znam  izriti,  ter  uvik 
onu  las  vazel  bill  trpjoti.  266.  EaskoSa  tolika 
nebeskom  radosti  opija  cloveka,  da  zajde  sebe 
van,  da  ne  zna,  gospoje,  sto  je  nod,  Ito  je  dan 
u  lasti  toj  stoje.  M.  Vetranid  2,  289.  I  oui  ki 
trudi  juvenom  pod  vlasti,  veli  se,  man  2udi  pri- 
jati  ko  lasti.  V.  Vodopid  u  N.  Najeskovid  1,  34'i. 
U  mjesto  minude  lasti  i  vremenitoga  dobra  ne- 
umrlstvo  duse  i  tijela,  blazenstvo  vjekuste  .  .  . 
B.  Gradid,  djev.  27.  Udano  jos  u  puti  bolesti  i 
tuge  imaju,  u  kojoj  .se  samoj  mnase  da  las  i  ras- 
kole  imaju.  38.  Cuvaj  i  varuj  da  last,  po- 
hot,  voja,  ze)a  ali  pohlep  svist  ali  razbor  tvoj 
ne  posile.  P.  Zoranid  67a.  Jer  koja  moze  las 
cloviku  tuznu  bit,  pocknivsi  kratak  das,  kad  ima 
duh  pustit?  Neg  brzo  ubij  ga.  D.  Zlatarid  3.5t>. 
Tim  (Piram  i  Tizba)  hdahu  da  sludit  bude  ih 
svitla  das  s  vjerom  kom  izrucit  ufaliu  svoj  trud 
vas,  ali  im  taku  las  oci  dat  ne  htjese  braned  sto 
u  nib  vlas  obranit  ne  bjese.  861).  Vede  u  lasti, 
mila  moja,  piitimo  se  put  lijepoga  mjesta  od  mira 
i  pokoja.  I.  Gundulid  120.  Cim  raskose  tve  raz- 
bira,  zameta  se  sroe  u  lasti.  174.  Ko  je  srca 
ze)na  i  spravna  svoje  u  lasti  dni  trajati.  G.  Pal- 
motid 1,  110.  Vi  ^ivete  sved  u  lasti.  2,  147. 
Od  vjedne  je  dike  i  dasti  mladu  da  dalede  zive 
od  lasti.  2,  202.  Dokle  u  bludnoj  zivje  lasti. 
3,  14b.  NastojiS  veselo  trajat  vrime,  uavlastito 
ovih  dana  proklete  lasti.  A.  d.  Bella,  razgov.  69. 
Ona  las,  zivinska  ona  razbluda,  ona  tastiua,  ona 
oholas.  B.  Zuzeri  371.  Tilesne  lasti  trazis.  P. 
Knezevid,  osm.  236.  Trjebuje  da  ostavi  las,  raz- 
bludu  i  nedistodu.  R.  BaSid  11.  Provode  dnevi 
u  lasti.  27.  Zivjet  u  lasti,  u  razbludah.  75. 
Ostavite  las  i  mekoputnos.  180.  Nije  pristojno 
da  vi  gojite  tijelo  u  lasti  i  u  razbludah.  240. 
Ko  mi  de  povratit  one  dnevi,  koje  izgubih  u 
lasti,  u  sraijehu?  248.  Ne  hlepi  za  minudijem 
raskosam,  za  lasti  zemajskom.  I.  M.  Mattel  viii. 
Odmetni  od  sebe  svaku  last,  ugodnost,  razgovor 
i  svjetovno  oblaksanje.    312. 

d.  obijest'^  —  U  jednome  primjeru  xviii  vi- 
jeka.  Uzdignu  se  u  svoj  lasti,  al  se  s  grisi  ne 
ogrubi.    P.  Knezevid,  ziv.  4. 

e.  lasnoca,  lakoca.  —  €  jednome  primjeru 
xvjii  vijeka.  Da  de  ti  svu  last  uzmnoziti  du- 
hovne  tvoje  zabave  na  cast  srca  prisvetoga.  I. 
M.  Mattel  314. 

3.  LAST,  tn.  vidi  2.  last.  —  Na  tri  mjesta  xv, 
XVII,  XVIII  vijeka.  Ti  si  se  lastu  dal,  da  dobra 
no  diuis.  M.  Marulid  224.  Zasto  su  vazda  tijelo 
svoje  u  raskosju  i  u  lastu  drzali  i  hranili.  M. 
Divkovid,  bes.  146''.  S  volikim  lastom  i  vesejem 
noSahu  ju.    S.  Margitid,  fala.  225. 

lAsTA,  /.  vidi  lastovica  (uprav  je  hyp.  la- 
stovica).  —  Akc.  se  mijena  u  voc:  lasto,  laste. 
—  U  nase  vrijeme  (a  mozebiti  od  xviii  vijeka, 
vidi  b);  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,di6  schwalbe' 
,hirundo'.  of.  lastavica). 

a.  u  pravome  smislu.  .Tedna  lasta  ne  dini 
projeda.    Nar.  posl.  vuk.  112. 

b.  M  jednome  primjeru  xviii  vijeka  moze  biti 
da  metaforicki  znaci:  djevojka,  ali  smisao  nije 
jasan.  Djevojdica  sramna  'e  svaka,  bjezi,  a  zeli 
bit  )ub)ena,  ako  se  odkrije,  brani  a  paka  klana 
kad  je  uzmojena;  ako  cekas  da  ona  lasta  prije 
se  odkrije,  miso  'e  ta§ta.    J.  Kavanin  2531). 

c.  morska  lasta.  Sterna  hirundo  L  ,  vidi  digra, 
e).  Morska  lasta  ,die  soesohwalbe'  Sterna  hirundo. 
Q.  Lazid  67.  Po  Marinkovidu  , morska  lasta'.  S. 
Brusina,  ptice  hrv.-srp.  nastavak.  156«-. 


LASTA,  d.  9 

(1.  Lasta  Prentina.  tine  mjestu  u  Crnoj  Gori. 
Gone  Tiirke  uz  dole  Proiitiiio  od  Presjeko  do  na 
vrh  dolovali ;  6otirista  Klavuh  poajokoSe,  od  Do- 
lovali  do  Tiasto  Prentino  dvojinom  ih  vi§o  po- 
sjokoSo,  kada  bjehu  uz  Ijastu  Prontinu  no  za- 
vika  MatijaSev  Jauko  .  .  .    Ogled,  sr.  71. 

1.  LASTAO,  li'i3ca,  »i.  dem.  3.  last  —  U  Vit- 
kovu  rjedniku:  vide  last  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Baikoj. 

2.  LASTAC,  lasca  i  lastaca,  m.  lazac,  laziaac. 

—  Postajc  od  1.  last  nastavkom  bcb.  —  Rijei  je 
stara,  isporedi  stslov.  Ibstbcb,  rus.  Aheteni,.  —  U 
knigama  pisanima  crkvenijem  Hi  mijeSanijem  je- 
zikom  (nalazi  se  pisano  i  Ibstbc  t  lastec).  Onb 
se  IbstbCb  hoditb  .  .  .  Zboru.  drag.  sre6.  13.  Da 
je  on  lastac  rokal.  Anton  Dalin.,  nov.  test.  4(>''. 
inatth.  27,  63.  Da  su  se  tim  lastacem  z  nih 
oholimi  visokimi  i  slatkimi  besedami  od  pravoga 
nauka  dali  prelastiti  i  odvesti.  ap.  25''.  Duh 
istine  a  duh  lastec.  §.  Budinic,  sum.  43'>.  S  ko- 
jimi  zdrui^-iti  i  nabrojiti  so  moze  lastac  ili  raz- 
inetnik  Elimas.    IBS". 

1.  LASTAN,  lasna,  adj.  laziv,  varav.  —  Pa- 
sta je  od  1.  last.  —  Moze  biti  rijec  praslavenska, 
isporedi  stslov.  lbstbm>,  rus.  .lecTHMu,  ce.s.  lestni^. 

—  Santo  u  knigama  pisanima  crkvenijem  ili 
mijesanijem  jezikom,  a  izmedu  rjecnika  u  Dani- 
iicevu  (Ibstbnb  ,fallax').  Vb  Ibstnemb  zitiji  semb. 
Stefan,  sim.  pam.  saf.  27.  Toga  cic  sveti  Paval 
zapovida,  da  imamo  biJati  i  sa  vsima  silama  i 
mooju  Qa§om  uklanati  se  od  onih  naueitoja  koji 
po  slatkih  i  lastnih  besidab  privaraju  i  hine 
srdca  bezgriSnih  i  priproScih.  S.  Budinic,  sum. 
128a. 

2.  LASTAN,  Idsna,  adj.  postaje  od  2.  last,  te 
dobiva  razlicna  znacena,  ali  je  naj  obicnije  fa- 

cilis  (vidi  1.  lak,  1,  b). 1-  izmedu  sin  ispada 

te  kako  se  adoerab  lasno  naj  cesce  gooori,  zabo- 
ravilo  se  da  mu  je  mjesto  i  u  notn.  sing.  m.  no- 
minalne  deklinacije,  pa  se  desce  cuje  lasan  nego 
lastan  (osim  osohitijeh  znacena  kod  kojijeh  se 
misli  na  postane  od  last),  u  mladijem  primjerima 
-t-  nije  pouzdano,  jer  moze  biti  da  su  ga  pisci 
upotreblavali,  jer  su  mislili  na  last,  ako  ga  i 
nijesu  izqovarali:  lastan  se  nahodi  it  M.  Marulic 
2.=i7;  §.  Mencetic  114.  3,B6;  N.  Dimitrovic  15;  B. 
Gradi6,  duh.  4;  P.  Lukarevii  201;  A.  Guoetic, 
roz.  jez.  214,  roz.  mar.  273;  B.  Kasi6,  rit.  21; 
M.  Orbin  91.  181.  294;  I.  Drzio  5.  47.  89.  217. 
258;  G.  Palmotic  1,  46;  S.  Matijevio  5;  .1.  Pal- 
motic  80;  V.  Andrija§evi6,  put.  13;  S.  Margiti6, 
fala.  35.  140.  I.  Dordid,  salt.  i.  435;  P.  Knezevid, 
muka.  29;  F.  Lastri6,  test.  ad.  101*;  A.  Kanizlic, 
bogojubnost.  15.  46.  112.  41S;  utoo.  267;  S.  Eosa 
2a;  Misli.  95  (vidi  i  u  Belinu,  Bjelostjenievu, 
Stulieevu,  Voltigijinu,  Vukovti  rjecniku).  za  drugc 
oblike  ima  Ibstbno.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  208; 
lastbno.  Aleks.  novak.  51 ;  jia  i  na  drugijem  mje- 
stima,  osobito  m  pisca  Matovica  xviii  vijelca  koji 
gotovo  nigda  ne  izostav^a  t.  —  Po  razlici  jiisana 
(s  t  i  bez  t)  i  znacena  neki  pisci  razlikuju  kao 
da  su  dvije  ili  tri  (Vuk)  razliine  rijeci  (vidi  u 
rjeinicima) ;  k  Vukovu  bi(ezenu  dodacu  da  u 
jbuhronniku  rijeii  Idstan  ne  znam  da  sam  igda 
cuo  i  da  se  ondje  izgovara  Idsan  sto  on  pise  la- 
san, a  misUm  da  je  i  negovo  lasan  ista  rijec.  — 
Po  tome  Ho  u  Danicicevu  rjecniku  ima  lasbnb 
jfacilis'  po  rijeci  lasuije  iz  Spom.  sr.  15.  (1398) 
moglo  bi  se  pomisliti  da  isprva  vokal  nije  bio  h 
nego  svagda  a;  ali  premda  se  u  istome  spome- 
niku  drugdje  ne  pise  nigda  a  mj.  b,  znamenito 
je  da  u  spomenicima  one  iste  godine  u  istoj  knizi 
ima  i  rijeci  so,,  kao:  dosadb.  14;  izbnasadb;  bo- 


0  2.  LASTAN,  1,  a.  a). 

sanskoga.  15;  izbnaSadb;  napravanb;  jedanb.  16; 
dbnasiiago;  ovanb  (gen.  pi-);  doJalb.  17.  dakle 
treba  da  i  u  lasuije  stoji  a  mj.  starijcga  i..  — 
Uopce  mistim  da  lastan  i  lasan  .s  razliinijem 
akcentima  i  znaienima  uprav  je  jedna  sama  rijei: 
Idstan,  a  da  bi  ii  slozenoj  deklinaciji  akcenat  bio 
liisni,  liana  itd.  —  Od  xiv  vijeka  (vidi  2,  a),  (i 
izmedu  rjeinika  u  Milcafinu  (lasni  ,facilis,  pro- 
clivis';  i  kod  debar:  debar,  lastan,  dobre  dudi 
.commodus,  probus,  bene  moratus,  Justus'),  u  Be- 
linu (lasni  , facile,  agovole'  .facilis'  299b;  lastan 
za  zaboravit  ,scordevole,  dimentichevole,  cio6  di 
poca  memoria  ,oblivio3Us'  658'' ;  lastan  ,comodo, 
agiato'  ,comodus'  206i»;  ,indulgente'  jindulgens' 
397l>),  u  Bjelostjenf:evu  (lasni,  lastnost,  v.  legek 
etc.;  lastan,  v.  nareden),  M  Stulieevu  (lastan, 
lastni,  V.  lasan ;  lasan  ,facilis,  commodus,  aptus, 
idoneus,  opportunus'),  u  Voltigijinu  (lasni  , agile, 
pronto'  ,leicht,  burtig';  lastan  , agiato,  comodo' 
,bequem');  u  Vukovu:  lasan,  ,leicht  (zu  thun)' 
,facilis'.  cf.  lak;  lasan  ,darauf  ausgohend,  ge- 
eignet'  ,qui  apparet  posse,  idoneus'  s  primjerom: 
Sualio  nasa,  dilber-Sofijano!  jesi  1'  lasna,  hodeS 
preboleti?  (Nar.  pjes.  vuk.  1,285);  Idstan,  lasna 
(lasni,  lasna),  vide  besposlen.  cf.  last  s  dodatkom 
da  se  govori  u  Dubrovniku('^). 

1.  adj.  —  Komp.  (vidi  i  kod  2) :  f.-)  naj  obic- 
nije laSni.  —  izmedu  rjecnika  u  Mikalinu,  u 
Stulieevu,  u  Vukovu.  —  /J)  lisnijl.  S.  Budinid, 
ispr.  87;  D.  Barakovid,  vil.  17;  I.  J.  P.  Lucid, 
razg.  57;  V.  Vrfievid,  igre.  67;  lastniji.  J.  Ma- 
tovid  103  i  jos  na  nekolika  mjesta.  —  ;)  lasti. 
—  osnovi  last-  dodaje  se  nastavak  j,  te  od  stj 
postaje  si,  Sc,  it.  —  samo  F.  Lastrid,  ned.  377, 
ali  ima  nckoliko  vise  primjera  kod  2.  —  if)  ne- 
jasan  je  oblik  lasji,  vidi:  Dotedi  lasje  odpuStenje. 
A.  d.  Costa  1,  168.  —  Pred  i  ispada  j:  Pedipsan 
s  lasima  pedipsami.    2,  123.  —  vidi  i  kod  2. 

ii.  faoilis,  koji  biva  bez   muke,  bez  truda, 
vidi  1.  lak,  1,  b. 

a)  uopce.  Moje  putovanje  brzo  je  i  lasno 
je.  Zborn.  66ii.  Koji  nauk  da  jos  lasni  bude. 
J.  Mikaja,  rjecn.  predgovor.  Ne  slusas  Boga  u 
stvarma  lasnijem  i  lagahnijera.  M.  Radnid  5461". 
Nije  sum}e  da  jest  lasni  i  kradi  nadin.  M.  Bijan- 
kovid  4.  Evo  dakle  laSni  put  u  krajestvo  ne- 
besko.  S.  Margitid,  fala.  139.  Cini  da  su  sva 
dila  naia  lasna  i  vesela.  224.  Nije  vidio  ni  naj 
lasiie  podpomodi  za  umjet  se  osloboditi.  B.  Zu- 
zeri  52.  Stvari  dine  se  lasne.  I.  P.  Marki  96. 
Za  lasnu  sluXbu  pastira  se]anski.  J.  Banovac, 
razg.  I.  Odluditi  jedan  nadin  laSni.  L  A.  Ne- 
nadid,  nauk.  7.  Bududi  stvar  lasna.  101.  Put 
lip  i  lasan.  A.  Kadid,  kor.  72.  Nejma  stvari 
laSne.  _  100.  Za  lalne  porodene.  Ant.  Kaddid 
133.  Cistoda  koja  nami  daje  lastno  ulazists  u 
krajestvo  nebesko.  J.  Matovid  sxvii*.  Imali 
bismo  put  lastniji  k  uebu.  275.  Ne  nahodeci  se 
stvari  lastnije  od  jubavi.  .S22.  Lastniji  de  biti 
uacin  mrzjeti  liu.  389.  Lasniji  i  kradi  put.  I. 
J.  P.  Lucid,  razg.  57.  U  istinu  nije  lasan  posao. 
A.  Kalid  33.  Nije  stvar  lasna.  I.  Garanin  25. 
I  sto  lasnu  probavu  imade.  J.  S.  Rejkovic  '296. 
Kakva  stvar  jest  lasna  nego  Ii  snilaziti?  A.  To- 
mikovid,  gov.  115.  Koliko  se  ovaj  posao  cini 
lasan  toliko  je  i  jos  viSe  sirok  i  dugadak.  Vuk, 
nar.  prip.  iv.  (Posao)  vrlo  lasan.  V.  Vrcevid, 
niz.  27,  Pred  liom  tooi]  s  velikim  todkom  za 
lasne  okretane.  M.  D.  Milidevid,  zlosel.  10.  — 
U  ovakijem  se  primjerima  ima  u  pameti:  za  vr- 
iene,  izvrsivai'te  itd.  Koje  naredbe,  koliko  su 
lasno  i  lake,  toj  svaki  dan  vidimo.  A.  Gudetid, 
roz.  jez.  35.  Ne  dudimo  se  dakle,  bratjo,  sto  so 
u  sadaSnemu  narastaju    nista  viie  ne  vidi,  nogo 


2.  LASTAN,   1,  a,  a).  9 

potlaceiije  zapovidi  Bozije,  premda  nisu  mucne, 
kakono  Abramova,  nego  lasne.  F.  Lastri6,  ned. 
211.  OH  bi  bio  lasan,  oli  mucan  zakon.  J.  Ma- 
tovic  323.  —  A  u  oviiem  se  primjerima  uz  lasan 
ima  u  pameti:  razumjeti.  Sva  pisan  ova  jest 
dosti  lasna.  A.  Vitajid,  ist.  355.  Po  dva  govo- 
rena  za  svaku  nediju  priko  godine,  lasna,  kratka 
i  ravna.  F.  Lastri6,  ned.  i.  ovdje  se  ima  n  pa- 
meti: razumjeti  Hi  nauciti.  Molitva  pake  ova 
jest  takoder  tako  lasna.  A.  Kanizli6,  bogojub- 
nost.  14.  —  Na  se  ces  ter  stavit  krivinu  i  zazor, 
ako  me  ozdravit  ne  bude  tvoj  pozor,  koji  lik 
lastan  jes :  ciu'  da  me  u  kril  svoj,  gospode,  ter 
urea  prizove  obraz  tvoj.  S.  Menfietii  114.  Evo 
jedno  ezempio  aliti  nauk  lastan.  M.  Orbin  181. 
Zasto  je  taki  iegov  nauk  lastan  i  sladak.  I. 
Drzi6  5.  Muku  promijeniti  u  jedno  remedio  i 
na6in  toliko  lastan.  47.  Toliko  mi  je  doSao 
sladak  i  lastan  (nauk).  89.  Predikat  nauk  zdrav 
i  cjelovit  i  lastan.  258.  Ustevi  se  siona  voda 
i  put  lastan  meni  poda.  G.  Palmoti6  1,  46. 
Slijedi  ovi  put  tako  lastan.  V.  AudrijaSevic,  put. 
13.  I  ukaza  lastan  nafiin,  ne  s  trudom  ni  po 
skala  ni  po  uzi.  S.  Margitii,  fala.  35.  Put  la- 
stan ostavjamo  a  mu6nim  odimo.  140.  Hotjeh 
redovnicam  dati  lastan  nacin,  da  razumiju  sto 
govore.  I.  Dordid,  salt.  i.  Razgovor  ravan,  la- 
stan, svatko  ga  lasno  more  uciniti.  F.  Lastrid, 
test.  ad.  lOia.  Ovi  nacin  od  molitvo  buduci  da 
je  lastan,  jest  meni  naj  ugodniji.  A.  Kanizlic, 
utoc.  267.  Zakon  lastan.  bogojubnost.  46.  Bu- 
du6i  da  nam  je  ostavio  tako  lastan  nacin.  112. 
Da  porod  lastan  i  srican  dopustis.    418. 

b)  vidi  1.  lak,  1,  b,  b).  Da  joj  su  stvari 
teske  lagahne,  a  trudne  lasne.  B.  Gradic,  djev. 
73.  Dva  nadina  laksa,  lasna  i  ugodnija  Krstja- 
ninu.  A.  Gucetid,  roz.  mar.  8.  Lasna  i  mala  ta 
je  stvar  nami.  G.  Palmotid  2,  446.  Prem  su 
lasna  svaka  nemu.  I.  V.  Bunic,  dubrovnik.  3. 
Svaka  mu  je  stvar  lugahna  i  lasna.  M.  Kadnid 
371''.  Lasna  obrana  neka  nam  je  glada  i  raraza. 
J.  Kavanin  56h.  —  Hoc  poni  da  tebi  tvoj  post 
lastan  bude,  pomisli  u  sebi,  ke  t'  pocitah  trude. 
M.  Marulio  257.  —  Mjeste  dativa  ima  u  nvome 
primjeru  prijedlog  za  s  akuzativom :  Naroden 
s  lastnijem  nadinom  za  pripovijedaoce.  J.  Ma- 
tovic  xm.  —  Amo  pripada  i  ova]  primjer  u  ko- 
jemu  je  prijedlog  u  s  lokatii^ovi :  Tvoje  lasrie  ra- 
zumjene  u  stenu.    I.  Dordic,  uzd.  v. 

r)  vidi  1.  lak,  1,  b,  c).  LaSte  su  zapo- 
vidi Bozije  obsluziti  se  nogo  vrazije.  F.  Lastric, 
ned.  377.  —  I  premda  je  ova  naj  veoa  i  naj  prva 
zapovid  Jubav,  sa  svim  tim  za  obsluziti  ju  jest 
naj  lajna.  B.  Leakovic,  gov.  222.  —  Nafiin  mnogo 
sputan  i  lastan  za  pridi  na  bogojubstvo.  B. 
Gradid,  dull.  4.  Nauciti  lastan  i  opdeni  put  za 
umjoti  se  ispovidjeti.  S.  Matijevid  5.  Slab  po- 
tok   lastan    prem  za   prod.     L  Dordid,    salt.  435. 

<l)  sred'iii  oblik  lasno  sloji  u  akuzativu 
s  nekijem  prijedluzima  u  adverbijalnome  znacenii. 
ua)  na  lasno.  —  Izmedii  rjecnika  ii 
Belinu  (na  lasno  ,facillissimamente'  , facile'  299^). 
Nadi  du  u  mojoj  na  lasno  pameti.  F.  Lukarevid 
23.  Na  lasno  i  brzo  modes  toj  vidjeti,  204.  Na 
lasno  se  on  rasrdi,  i  na  lasno  miran  bude.  S. 
Boba)6vic  231.  U  smijehu  kim  na  lasno  svim 
odkriva  da  tim  vara  svijet  i  laze.  232.  Mojome 
nu  smrti  sad  moze§  na  lasno  i  Grko  satrti  i 
sliranit  grad  casno.    M.  Bunid  64. 

bh)  u  lasno.  Koji  razbiju  u  lasno  pos. 
I.  Drzid  198. 

b.  proclivis,  propensus,  vidi  1.  lak,  1,  a, 
c),  alt  mislim  da  treha  drukcije  shvatiti  postane 
znacena;  kod  lastan  vafa  da  ovo  postaje.  kao  ak- 


1  2.  LASTAN,  1,  g,  c)  bb). 

tivno  (koji  maze  bez  tritda  Ho  uradifij  od  obic- 
noga  pasivnoga  (koji  se  maze  bez  truda  uraditi). 

a)  s  prijedlogom  na  i  akuzativom  (naj 
eesce  verbalnoga  supstnntiva).  Na  smilovanje 
mnogo  lasni  i  obilni  Boze.  B.  Gradid,  dub.  89. 
Neka  nijesmo  odvode  bijesni  i  lasni  na  rasrdbu. 
M.  Orbin  16.  U  koliko  je  narav  liih  (zcnskih) 
lasna  na  plac.  304.  Da  'e  naravna  slabos  mnoga 
lasna  na  grijeh.  B.  Betera,  cut.  59.  Da  se  ne  bi 
udinili  lastniji  na  ogrijeSene.    J.  Matovid   103. 

b)  s  infinitivom.  Lasna  ti  si,  o  mladosti, 
pustit  za  dvije  erne  odi  od  nebesa  svo  Ijeposti. 
I.  v.  Bunid,  mand.  5.  Mi  smo  mlogi  toliko  lasni 
uvriditi  naseg  iskriiega.    F.  Lastric,  od'  244. 

c.  aptus,  idoneus,  sposoban  (vidi  «  Stuli- 
cevu  i  It  Voltigijinii  rjecniku).  Ima  se  ukazati 
spravan  i  lastan.  B.  Kasid,  rit.  51.  —  Is  infi- 
nitivom. Od  kojih  (ociju)  sam  pogled  ozdravit 
lastan  jes  na  svijetu  svaku  zled.  F.  Lukarevid 
201.  —  Prema  tudijem  jczicima  uz  infinitiv  ima 
za.  Postaju  vridni  i  lasni  za  podnositi  svaki  trud. 
A.  Tomikovid,  ziv.  3.  —  vidi  i  a  Vukovu  rjec- 
niku lasan  s  primjerom,  gdje  mi  smisao  nije 
dosta  jasan. 

d.  kao  suprotno  prema  mucan  muze  lastan 
zna&iti:  udoban,  ugodan  (oblik  je  nom.  sing.  m. 
lastan),  vidi  u  Belinu,  Bjelostjenieou,  Stulicevu, 
Voltigijinii  rjeiniku  (u  ovome  bi  moglo  hiti  zna- 
iene  kao  kod  e).  Kako  naj  oStrija  ajina,  ako  de 
biti  od  kostreti,  kada  se  mekim  kozam  podstavi, 
lasna  je  i  ugodna.  S.  Margitid,  fala.  264.  Ho- 
tijase  uredit  mu  zivot  lastan.  S.  Kosa  2*.  U 
pokoju  mirnu  i  lasnu.   P.  Kanavelid,  iv.  67. 

e.  o  cejadetu  moze  se  shvatiti  u  zlome 
smislu:  koji  nece  da  trudi,  besposlen  (nom.  sing, 
m.  lastan,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku).  De  nemoj 
der  ved  kasniti,  ni  toliko  lastan  biti.  P.  Kne- 
zevid,  muka.  29. 

f.  0  cejadetu,  s  kojijem  je  lako  postupati, 
po  tome :  dobrocudan,  blag.  —  U  Mikafinu  i  ii 
Belinu  rjecniku  (samo  lastan). 

g;.  kao  sto  lak  zamjenuje  lasan,  tako  i  ova 
rijec  zamjenuje  onu. 

a)  vidi  1.  lak,  1,  a,  a)  i  b).  Jelinova 
skoka.  postupaja  bitra,  lasniji  od  vitra,  da  ti 
svit  zavidi.  D.  Barakovid,  vil.  17.  Mnu  da  ved 
neg  vitar  bi  lasan  zivot  moj.  166.  (Sluge)  neka 
su  dobre  naravi,  lasni,  pospijosni  i  sluzbeni.  I. 
Drzid  293.  Ke  u  bojih  da  su  lasne,  obrezahu 
desnu  sisu.  J.  Kavanin  272'^.  Da  je  lasniji  i  da 
vise  skoci.  V.  Vrcevid,  igre.  67.  —  Svaki  od 
blazenijeh  biti  de  lastan  i  imade  priveliku  hr- 
lodu.    M.  Orbin  294. 

b)  vidi  1.  lak,  1,  a,  d).  Imifsi  zavit  reda 
tisnijega,  nisu  imili  dispensu  ilidopusdenje  pi'ije 
ner  ulizli  jesu  u  red  lasniji.  S.  Budinid,  ispr. 
87.  Muka  s  imanjem  podnijet  lasna  je.  (D).  Po- 
slov.  danic.  Po  drugijeh  laSnijeb  pokorah.  A. 
Badid  390.  Lalna  bi  mi  bila  smrt  moja.  F.  La- 
strid,  test.  102b.  Pokoru  premda  lasnu,  dostojnu 
i  pravednu.  M.  Dobretid  148.  Sto  bi  udinilo 
lastniju  muku.  J.  Matovid  74.  Onda  de  im  lasna 
biti  tegoba  zenidbena.  B.  Leakovid,  gov.  32.  — 
Ucinit  nam  de  se  trud  svaki  lastan.  A.  Gucetid, 
roz.  jez.  214.  Trpedi  su  u  nevo|i,  lastan  svaki 
trud  imaju.  J.  Palmotid  80.  Vjerujem  da  deS 
uslisiti  moje  molbe  u  ovemu  poslu  koji  toliko 
utisti  me  a  tebi  je  prilastan.    Misli.  95. 

f)  II.  preneaenome  smislu,  o  zdravpi  lead 
je  bole. 

(Ut)  o  samu  ce(adetu.  ZaSto  .se  cuti 
lasiii  kad  mu  da  lijeke.    1.  Drzid  319. 

bb)  0  zdrav]u  Hi  uopie  o  tjelesnome 
stanit,   znaii   sto  i  bojo.  stoji  u  akuzativu   sred- 


2.  LASTAN,  1,  g,  t)  bb).  9 

nega  roda  a prijedloyom  na.  Noka  lie  viijodnosti 
u  meni  nebogu  svg  siouo  bolosti  na  lasno  pri- 
luogu.  G.  Driic  416.  UpitovaJe  dakle  liili  od 
vrimena,  u  koje  mu  se  je  na  laSi^e  obratilo.  L. 
Terzi6  104. 

<l)  vidi  1.  lak,  1,  a,  f)  aa).  Cine6i  lastan 
grijeh  u  zivot.    I.  DrZid  217. 

c)  vidi  1.  lak,  1,  a,  k)  i  I).  Slobod  vo|e 
judske  rulokava  i  lasna  je.  P.  EadovCi6,  ist.  164. 
izdajicam  ste  vjerovnli  odve6  lasni  i  odved  hudi. 
J.  Kavaiiin  41.^i'.  —  Tko  tudu  stvar  b|ude,  ako 
ce  bit  6astan,  nemoj  da  on  bude  misaju  svom 
lastan.  S.  Moniotic  S3H.  —  Hti'  vele  sluSati  a 
malo  govorit  nu  uha  svijem  dati  ne  hotjej  lastan 
bit.  N.  Dimitrovi6  15.  Cini  mu  poznat  negovo 
neharstvo  i  naCin  lastan.    M.  Orbin  91. 

2.  adv.  Msno  (mj.  lastno  stu  se  ixalazi  i  pi- 
sano),  obiino  facile  prema  1,  a,  bez  truda,  bez 
mul'e.  radi  akcenta  vidi  sprijeda.  —  Izmedu  rjec- 
nika  u  Mikafinu  (,facile,  nullo  negotio,  nuUo  la- 
bore'),  u  lielinu  (.facillissimameute'  , facile'  299''; 
,comodamente,  agiataniente,  con  comoditu'  20.'i''), 
u  Stulicevu  (,facile,  expedite,  nullo  negotio,  sine 
laboro,  adv.').  --  Komp.:  a)  naj  cesce  lasne.  naj 
stariji  su  primjeri  xvi  cijeka:  N.  Ranina  143'i. 
228a;  Zborn.  33a.  49l>;  N.  Najeskovii  1,  289.  306; 

2,  70;  A.  Gufietid,  roz.  jez.  15.  295  itd.  —  /J)  la- 
snije.  naj  stariji  je  primjer  xiv  vijeka:  Spom. 
sr.  1,  15.  (1898).  —  y)  lagte,  nekolika  puta  u 
Divkovica,  vrlo  cesto  u  Lastrica,  dva  puta  (la§6e) 
»  jednoga  pisca  nasega  vremena  (Osvetn.  2,  168 ; 

3,  144).  —  (f)  laSjo.  nekolika  puta  u  dva  pisca 
XVII  I  XVIII  vijeka:  J.  Kavanin  364a.  A.  d.  Costa 
1,  8.  92.  168.  i  jedan  put  lasje  u  jednoga  2>isca 
XVII  vijeka:  I.  T.  Mrnavid,  osm.  173.  —  bez  -j- 
na  dva  iiijesta  u  pisca  Divkovica.  Da  prije  i  lase 
obsluzi  ztikon.  M.  Divkovic,  nauk.  11*.  Da  mogu 
laSe  na  svoj  nacin  zivjeti.    73''. 

a.  facile,   bez  truda    bez  velika  truda,  bez 
muke,  vidi  1.  lak,  2,  h. 

a)  uopce.  &to  je  lasne  reci:  ,odpu§tujut 
se  tebi  grijesi';  ali  re6i:  ,ustani  ter  hodi'?  N. 
Ranina  143*.  luc.  5,  '23.  LaSne  6e  kamija  uljesti 
proz  u§i  od  igle  negli  bogatac  uljesti  u  kra- 
jestvo  nebesko.  228a.  mattli.  19,  24.  Raj  dobiva 
se  takoj  lasno.  Zborn.  9a.  Pravije  i  lasne.  49t>. 
Prijateja  je  trudno  stec,  a  lasno  zgubiti.  N.  Di- 
mitrovii  20.  Ako  ga  ho6e  ozdravit,  lasno  mogu. 
M.  Driik  216.  Lasno  se  mogu  sabrati  ...  S. 
Budinii,  sum.  3a.  TJ  kratko  i  lasno  moze  se  vi- 
djeti.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  6.  Da  se  laSne  budu 
izkorijepiti  kletve.  15.  Neka  lasnije  i  bo|e  mogu 
se  ispovijedati.  A.  Komulovic  3.  Neka  laste  i 
dobrovone  (dobrovo(nije)  tebe  svomu  stvoriteju 
sluze.  M.  Divkovid,  bes.  S3^.  Svaka  stvar  iSte 
svoju  priliku,  zaSto  se  laste  i  Ijepse  slaze  (sj  svo- 
jom  prilikom.  nauk.  28a.  Da  ju  svak  moze  lasno 
nauciti.  81a.  Mudro  svitovati  svak  druga  lasno 
smi.  D.  Barakcvic,  vil.  154.  Tako  lasno  misli 
svoje  ne  opce  kraji  promijenati.  I.  Gundulid  51. 
Lasno  debit  krunu  od  svita  bi  s  vitezim  tad 
hrabrenim.  290.  Toliko  bi  lasnije  imalo  biti 
varovati  se.  I.  T.  Mrnavid,  ist.  89.  Lasne  je 
prod  jednqj  kamiji  proz  uSi  ...  I.  Drzid  277. 
Ki  snizenijeh  lasno  duje.  G.  Palmotid  1,  71. 
Zdruzen  sa  mnom  lasne  vele  zvjereiie  ce§  mod 
tjerati.  1,  137.  Ned  mod  lasno  bjezat  vede.  1, 
210.  Nu  je  lasne  cuvat  mire.  1,  '265.  Tko  pro- 
misli  svoje  stvari  privarit  se  lasno  nede.  1,  265. 
Tako  lasno,  kao  mli§,  ne  de  lijepa  se  udat  La- 
vinija.  2,  84.  Vjedne  slave  nije  sted  lasno.  '2, 
202.  Nemoj  lasno  virovati.  I.  Ivanisevid  222. 
Lasno  je  izpravit  tanku  hvoju.  I.  V.  Bunid,  mand. 
7.     Bo|e   i   laSne    izgovarati.     .T.    Mikaja,    rjedn. 


i  2.  LASTAN,  2,  a,  a). 

predgovor.  Neka  to  la§ne  mogu  grliti.  V.  An- 
drijaSevid,  put.  139.  Ali  ce  so  laSAe  uzodi  .  .  . 
M.  Radnid  bd^.  Tko  vjeruje  lasno  lagahna  je 
area.  506".  Jeguja  lasno  se  hita  istom  travom 
koju  pase.  (D).  Ko  hode  daano,  nede  lasno. 
(D).  Lasno  je  bodit  uiz  vodu.  (D).  Lasiie  de 
glava  dobit  klobuk,  neg  klobuk  glavu.  (D).  Po- 
slov.    danifi.     Da   mojenje  bude   lasnije  usliSano. 

A.  Vitajid,  ist.  229.  Svuku  se  da  laSrie  boj  biju. 
S.  Margitic,  fala.  72.  LaSiije  je  (sic)  nadi.Jasta- 
vicu  u  vrime  zimne...  nego  prava  prijate|a.  91. 
Ne  dadu  so  lazuo  (SJC)  izkorinit.  211.  (Jcu  blago 
svo  ostavi,  neka  laSiie  Boga  sL".  vi.  ispov.  156. 
Lavi,  u  kijeh  jame  lasno  upade.  J.  Kavanin  3*. 
LaSi'io  deva  uljezti  de  kroz  iglice  tanke .  .  .  62''. 
Ladan  i  go  lasiie  ulazi.  3671'.  Skrusen  uzdah 
more  laano  odnijet  svo  krivine.  432''.  Ne  bi 
zakon  Boiji  smio  tako  lasno  prestupati.  4341>. 
Lasnije  jo  obraniti  grid  od  vojske  oruzane.  462a. 
Da  ga  lasnije  zla  izbavi .  .  .  533''.  Neka  lasiio 
duSa  na§a  bude  mod  primiti  rosu  duhovnu.  A. 
d.  Bella,  razgov.  62.  Da  de  sted  laSne  vjedna 
dobra.  I.  Dordid,  salt.  325.  Sto  od  cvijeta  la§ne 
izgine?  37.  Zrak  sunca  tvoj  priteze  pogled 
lasno.  98.  Kad  jedna  duSa  u  ono  tijosno  vrijeme 
podpuno  je  ugodena,  kako  lasne  od  redovnika 
primi    pomod,   kako   slade   od   raja   spomene  so ! 

B.  Zuzeri  878.  Da  de  nam  biti  lasnije  spasiti 
se.  H.  Bonacid  117.  Ove  stvari  ostaju  lasno  u 
glavi.  125.  Budi  mi  vjerni  pomodnik  u  tezkodah 
i  nevojah  da  ih  lasnije  svladam.  Pisanica.  91. 
Niti  ono  moze  se  prudnije  i  lasnije  rassiriti  po 
stranah.  I.  P.  Marki  5.  Lasne  bi  da  nebo  i 
zem}a  poginu  ...  M.  Lekusid  25.  Sto  se  lasne 
moze.  A.  Badid  2.  Da  covik  lasne  poznade  )u- 
bav.  34.  Na  pocetku  lasno  je  iz  du§e  istirati 
grih.  J.  Banovac,  pred.  8.  I  da  ovo  moze  lasne 
ucinit,  jedan  od  negovih  vitnika  ovi  mu  svit 
dade.  razg.  19.  Jedan  dobar  krstjanin  sva  svoja 
ostavi,  za  modi  lasne  nastojat  za  spaseiie  duSe. 
22.  Bog  je  dobar,  on  de  prija  i  lasiie  prostiti 
nego  jedan  covik  umrli.  28.  Da  la§ho  moze 
pridobiti  napasti  djavaoske,  tilesne  i  svitoviie. 
216.  Zivine  Bog  stvori,  da  laSna  u  zem|u  gle- 
daju  nego  k  nebesom.  J.  Filipovid  1,  8*.  Sto  se 
u  kratko  kaze,  lasne  je  u  pameti  drzat.  1,  166a. 
Mod  lasne  fale  dati  Bogu.  P.  Knezevid,  zivoti. 
5.  Zene  lasno  poradaju.  46.  Kako  dete  lasno 
svi  ovo  ciniti.  F.  Lastrid,  od'  67.  Nikakova 
griha  ne  ima  u  koji  laste  i  cesde  upadaju.  75. 
Nista  la§te  nije,  nego  redi :  kajem  se.  104.  Da 
ga  nisto  laste  nije  odvratilo  od  redenije  nasla- 
denja,  nego  li  cesta  uspomena  od  smrti.  155. 
Svatko  ga  lasno  more  uciniti  i  razumiti  jos  laSne. 
test.  ad.  lOla.  Uciniti  pokoru  i  umirivsi  se 
s  Bogom  dostignuti  lasno  slavu  nebesku.  ned.  9. 
Da  grignik  s  lasnim  oprogtenjem  brez  svakoga 
pokaranja  ne  uzme  slobode  laSne  i  desde  sagri- 
livati.  79.  Za§to  nit'  ima  otrovnijega  ijeda  kojim 
se  laSte  i  vise  truje  dusa.  148.  Grihom  od  blud- 
nosti  naj  laste  se  i  naj  vise  truje  pleme  Jusko. 
148.  Zasto  niki  istinu  mracnu  laste  viruju,  nego 
oditu?  165.  Kad  pomalo  i  u  kratku  vam  go- 
vorim,  uzdam  se  da  dete  bo}e  i  laste  upamtiti. 
232.  Laste  du  i  prije  ja  udiniti  ovo  §to  sam 
poceo,  nego  li  des  ti  dosegnuti  ono  §to  mislis. 
255.  Zakon  Bozji  jest  lasno  obsluziti.  376.  Po- 
kvarena  narav  dovjeda  prignuta  je  vazda  zlo 
prije  i  laste  virovat  nego  li  dobro  od  iskrnega. 
418.  Lagne  cu  ja  modi  nebesa  dobiti.  A.  J.  Kne- 
zovid  140.  Lasno  cara  na  osvetu  navede.  A.  Ka- 
nizlid,  kam.  95.  Bududi  da  se  ove  kiiige  lasno 
ne  nahode.  175.  Na  ovi  razlog  Latini  lasno  od- 
govaraju.    346.      Gdi    se    (na   po\u)    ne    nahode 


2.  LASTAN,  2,  a,  a).  fl 

lasuo  stabia  za  lad.  uto6.  471.  Lasno  se  na 
jjravu  viru  obratise.  621.  Scine6i  da  Saverija 
lasno  ce  od  nega  pridobiven  biti.  fran.  41.  Sci- 
neti  da  te  se  s  ovom  podpomocju  ustarano  ne- 
znaboztvo  lasno  satrti.  47.  L)a  bi  posli  sole 
kosti  lasnije  prinesli.  74.  Lasno  jo  (nbiti  oae 
koji  nam  dobro  6iue.  216.  Da  ovako  nauk  liihov 
lasnije  razumiti  mogu.  uzroci.  ix.  Da  se  pake 
jo§  lasnp  od  svojih  griha  spomone.  bogojubnost. 
116.  Sada  se  lasnije  razumiti  more.  122.  Da 
ono  sto  prosij,  la§ne  isprosis.  420.  Da  svetije 
zivudi,  lasnije  dobije  kra)estvo  nebesko.  473. 
ZaSto  se  pouzda  lasiie  zenu  privariti.  E.  Pavic, 
ogl.  6.  Da  ga  posli  laSiie  vladaocem  ucini.  82. 
Da  zafieti  boj  la§ne  dovrsi.  232.  Zasto  jo  lasne 
uslisau  sin  kod  svoga  otca.  V.  Matio  10.  Lasno 
(;u  jih  jadna  majka  is  tamnice  iskupiti.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  13.  Kobili  su  pohve  pukli, 
a  kobili  i  lasne.  (Z).  Tko  tvrdo  sveze,  lasne 
odveze.  (Z).  Poslov.  danic.  Eto  srite  marvu 
poslija  i  sina  po  naj  lasiie  idu6i  za  liima.  M. 
Zori6i6,  zrcalo.  234.  Prilasao  6o  upasti  i  u  smrtne 
(grihe).  osmina.  28.  Mrav  krilati  lasno  se  struni. 
V.  Dosen  v.  Nadali  su  se  pisaoci,  da  so  lasno 
mogu  namiriti  kiiige  nihove  na  §tioce.  ix.  Lasno 
6es  se  nauciti.  32>i.  Kako  ga  je  tezko  steci 
(blago),  lasno  prosut.  oSb.  Gdi  kada  se  grijat 
stanu,  ve6  se  lasno  no  razstanu.  97i<-.  Onako  je 
lasno  steci.  llSb.  Da  se  ostavimo  lasno  kleti  i 
u  poslima  sitnijem,  jerbo  tko  lasno  kune  se  .  .  . 
S.  Kosa  73b.  Nije  lasno  uz  gusle  vikati  (,vije- 
kati')  ni  junake  po  imenu  zvati.  And.  Kaci6, 
razg.  2".  Udarivsi  na  odmetnike,  lasno  ji  pri- 
dobise.  26.  §to  se  fall  cesar  Vasilija  da  i:e  mi 
se  umedati  glavom,  to  se  moze  lasno  dogoditi. 
39'',  Ze|a§e  da  se  poglavice  biju  medu  se  i  da 
se  biju6i  skonca  krajestvo  slovinsko,  za  modi  ga 
lasne  poda  se  metuuti.  46.  Muiino  6e  ti  bit  vi- 
rovati,  da  su  nasi  vojnici  tako  lasno  turske  glave 
odsicali.  338.  Zlamenuje  zem|u  koja  se  lasno 
razasipje.  kor.  289.  Zato  evo  je  stavlam,  nek  ju 
mo2e  svak  lasiie  primiti.  F.  Radman  45.  Da  ga 
mogu  lasne  naufiiti.  L.  Vladmirovid  9.  Ako  se 
moze  lasno  imati.  Ant.  Kadci6  78.  Lasno  ne 
viruj  ni  jednomu  ni  drugomu.  244.  Lasno  je 
baciti  kamen  u  more,  ali  ga  je  mu6no  izvaditi. 
259.  Obran  za  upravjati  lasje  (sic)  i  boje  svako 
nase  dilovanje.  A.  d.  Costa  1,  8.  Ovo  je  naj 
lasne  uciniti.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  327.  Da 
bi  grisnici  lasne  mogli  bozanstvenoj  pravdi  za 
grihe  dug  izplatiti.  3,  118.  Da  pak  lasiie  bude 
usliSana,  pristupa  k  pristoju  milostl  u  vrime 
prigodno.  3,  447.  Istu  stvar  naskofiise  mnogo 
lastnije.  J.  Matovic  3.  Koliko  lastno  privari§e 
neopazne  duSo.  3.  S  kojijem  bi  nacinom  last- 
nije mogli  dostignuti.  5.  Da  se  ne  mogu  tako 
lastno  razumjeti.  8.  Jere  cudeso  tolikoga  djela 
lastnije  se  vjeruje.  22.  Tijelo  .  .  .  lastno  se  pri- 
giiiaSo  ua  zajjovijed  duse.  64.  Sva  dodijana  i 
muke  lastnije  podnosimo.  74.  Da  bi  lastnije  ra- 
zumjeli.  240.  Za  doci  lasiie  u  poznane.  Norini 
4.  Za  tako  lasnije  nas  k  sebi  pritegnuti.  I.  J. 
P.  Lucii,  doct.  37.  LaSne  jo  ziviti.  D.  Obra- 
dovid,  ziv.  7.  Lasne  bi  ko  od  gladna  medveda 
utekao,  no  od  tebe.  66.  Linost  izagnavsi,  lasno 
ce  put  u  nebesa  pogoditi.  D.  Kapi6  148.  Kako 
voda  §  neg  se  lasne  sliva.  J.  S.  Rejkovii  29. 
Buduc  da  je  istinu  lasno  opaziti.  B.  Leakovic, 
gov.  7.  Lasiie  bo  je  s  jednim  novcidem  dug  iz- 
platiti, nego  stono  govore,  kozom  vracati.  86. 
Blagosivaju  se  zarucnik  i  zarucnica,  da  brimo 
svoje  lasne  mogu  nositi.  90.  Onda  cemo  od  liega 
lasiie  dobiti  ono  §to  zelimo.  nauk.  113.  Kra 
jestvo   koje   se    puno    lasnije   more   zaoeti  u  pa- 

V 


a  2.  LASTAN,  2,  a,  a). 

meti.  Grgur  iz  VareSa  87.  Dijete  je  ludo  i  ne- 
vjesto,  ti  ces  liega  lasno  nadigrati.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  29.  Lasno  bi  se,  brato,  iicenili.  2,  43. 
Nije  lasno  izdati  Momcila.  2,  106.  Ti  dos  lasno 
videt  Cilu  krila.  2,  108.  Ja  du  lasno  kop|e 
okronuti.  2,  145.  Lasno  demo  omrazit  Momira. 
2,  158.  Lasno  des  ga  darivati,  babo.  2,  185. 
Nije  lasno  Leki  pomenuti.  2,  232.  Kod  sureva 
nedu  poginuti  jali  rane  lasno  dopanuti.  2,  269. 
Nije  lasno  u  Kosovo  podi.  2,  271.  Zensku  stranu 
lasno  prevariti.  2,  285.  I  lasno  ih  pridobit  mo- 
zemo.  2,  314.  A  lasno  je  piti  rujno  vino  i  }u- 
biti  solunske  devojko.  2,  466.  Lasno  zeta  po- 
znavati  bjese  po  liegovu  perju  i  delenci.  2,  548. 
Lasno  je  3  Grujom  mejdan  dijeliti,  no  pridekaj 
deli  Tatomira.  3,  29.  A  mudre  je  lasno  svjeto- 
vati.  3,  307.  Nije  lasno  Fo6u  porobiti.  3,  568. 
A  da  nije  Juse  i  Avdije  lasno  bismo  [ilijenili 
ovce.  4,  45.  Koje  lasno  brojit  ne  mogase.  4,  79. 
Bog  do  lasno  pogubiti  Turke.  4,  82.  Po  lako 
de,  pobratime  Luka!  nije  lasno  sjedl  naSe  Turke. 
4,  91.  Tu  mozemo  lasno  udariti.  4,  112.  Ta 
lasno  je  kavgu  zametnuti,  al'  je  tesko  krvcii 
oprostiti.  4,  306.  Dobar  espap  lasno  kupca  nade. 
Nar.  posl.  vuk.  59.  Zenu  i  izderanu  kapu  lasno 
je  steci.  50.  Ko  tvrdo  veze,  lasnije  drije§i.  (IT 
Risnu).  156.  Ko  bode  casno  ne  moze  lasno.  158. 
Ko  lasno  vjeruje,  lasno  se  i  prevari.  144.  Lasno 
je  biti  3  tudijem  dobar.  Lasno  je  govoriti  al'  je 
tesko  tvoriti.  Lasno  je  gotovu  detotu  otac  biti. 
Lasno  je  dijete  imati,  ma  je  teSko  sina  imati. 
Lasno  je  (davolu)  u  ritu  svirati  u  karabje.  (jer 
onde  trsko  ima  dosta  za  karabje?).  Lasno  je  za- 
jjovijedati,  al'  je  mucno  izvrsivati.  Lasno  je  zdra- 
vomu  bolesnoga  savjetovati.  Lasno  je  iza  grma 
strijejati.  Lasno  je  iz  puna  vrata  pjevati.  Lasno 
je  ispod  japungeta  prstima  pueati.  Lasno  je 
kavgu  zametnuti,  al'  jo  tesko  kavzi  gevap  dati. 
Lasno  je  kamen  u  Dunav  baciti,  ali  ga  je  mudno 
izvaditi.  Lasno  je  luda  prevariti.  Lasno  je  na 
dobrom  vremenu  kormaniti.(U  vojvodstvu).  Lasno 
je  nauditi,  nego  je  muka  oduditi.  Lasno  je  ne- 
vajala  na  zlo  navratiti.  166.  Lasno  je  odbiti 
krivicu  na  mrtvoga.  Lasno  je  pokraj  dasa  ju- 
uakom  biti.  Lasno  je  redi,  nego  jo  muka  odredi. 
Lasno  je  redi  ptr.se,  ali  se  usne  tresu.  Lasno  je 
sirotu  ucvijeliti,  al'  je  mudno  odenuti.  Lasno  je 
s  punim  trbuhom  post  hvaliti  Lasno  je  srditka 
rasrditi.  Lasno  je  s  tudim  dobrom  dobar  biti. 
Lasno  je  tadim  rukama  za  vrelo  gvoXde  hvatati. 
Lasno  je  delava  obrijati.  167.  Lasno  se  dobro 
zaboravi,  ali  zlo  mudno.  Lasno  se  ozeniti,  al'  se 
mudno  razeniti.  168.  Lasne  je  —  gledaj :  LakSe 
je.  168.  Lasno  demo  ih  ukrasti,  pusti  ti  mene. 
Nar.  prip.  vuk.  210.  Da  lasnije  i  bo|e  posao 
svrsi.  Nar.  prip.  vrd.  4.  Sto  bi  se  u  pocetku 
moglo  lasno  uciniti  ono  poslije  bude  mudno  i 
tesko.  Vuk,  poslov.  174.  Svaki  covjek,  osobito 
tudin,  ne  moie  lasno  znati.  rjedn.  predg.  11. 
Lasnije  je  u  grijeh  pasti  nego  ga  lijediti.  V.  Vr- 
devid,  niz.  132.  Golemo  je  padiSahu  carstvo, 
lasno  demo  namjerivat  vojsku.  Osvetn.  3,  121. 
I  Krco  je  zabavio  Turke,  da  je  la§iie  vojevati 
Mirku.  3,  129.  Lasno  dote  rane  lijekati  i  jos 
lasne  okajati  glave.  3,  159.  Ja  bih  to  lasno 
pogodio.  M.  Pavlinovid,  razg.  63.  Svak  jo  voleo 
nasipom  i  zaobidi  samo  da  laSiie  putuje.  M.  D. 
Milidevid,  zim.  vec.  294.  —  U  istome  se  znacenu 
tipotreblava  i  s  glagolom  hotjeti  bez  infinitiva 
(vidi  hotjeti,  II,  A,  2,  a,  a)  dd)),  n.  p. :  A  Bog 
suncu  tijo  odgovara:  ,Jarko  sunce,  moje  codo 
drago!  bud'  veselo,  ne  budi  jutito,  lasno  demo 
s  prokletom  djevojkom:  ti  zasijaj,  preplani  joj 
lice,  a  ja  cu  joj  udu  sredu  dati,  udu   sredu,  sve 

58 


2.  LASTAN,  2,  a,  a).  9: 

aitno  devero,  zlu  avekrvu,  a  svekra  gorega ;  seti6o 
se,  kom'  se  protivlla'.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  805. 
Stan'te,  bra6o,  ki(S6ni  svatovi !  dok  so  inalo  se- 
strioe  naglodira,  lasno  6emo  mi  za  vaSe  blago, 
lasno  iemo,  iiko  jesmo  [udi.    !?,   172. 

ft)  s  dntivom  onoga  koji  Ho  radi,  i  in- 
finitivom  ylagola.  Noka  mu  jo  lasnijo  ondi  trti. 
Stat.  po).  ark.  5,  2().5.  fjaSte  se  moze  ftovjek 
slo^iti  (5ovjekom  negoli  ...  M.  Divkovi6,  nauk. 
28".  Neka  nam  je  laste  znati.  112".  Silnom 
caru  lasno  jo  bilo  sve  pridobit  puke  ine.  I.  Gun- 
duli6  119.  Lasno  tebi,  care  Osmane,  bi  na  krunu 
do6  od  svijeta.  497.  Mom  juna§tvu  lasno  nije 
besjodam  so  pomagati.  (x.  Palmotid  1,  204.  Lasno 
tebi  privariti  djevojfiicu  mladu  stase.  1,  379. 
Srjed  neizmijeriia  tvoga  znanja  pretvoriti  lasno 
ti  je.  I.  V.  Buni6,  mand.  15.  l^ega  'e  lasno 
prevariti,  a  onijeh  mu6no  uloviti.  J.  Kavaiiin 
SSl).  Ogaii  u2e6  vrhu  slame,  ako  i  mao,  lasno 
'e  svima.  222*.  LaSte  je  devi  pro6  troz  iglene 
u5i,  nego  li  je  bogacu  uni6  u  krajestvo  nebesko. 
F.  Lastric,  od'  142.  Jeda  mu  nije  bilo  jednako 
lasno  stvoriti  vino  od  nista,  il  vodu  od  lii  pri- 
pravjenu  u  vino  obratiti?  ned.  64.  Molim,  komu 
6e  biti  laSte  izlifiiti  se?  195.  Kako  mudrijema 
i  pametnijema  biti  ie  lasno  prevratiti  na  svoj 
nacin.  I.  A.  Nenadi6,  nauk.  10.  Ovo  se  dogada 
tako  lasno  koliko  listu  z  gore  pasti,  koliko  vitru 
slanfiicom  mahati.  M.  Zori6i6,  osmina.  56.  U 
kratko  6emo  istumaciti,  koja  opceno  pristojo 
svima  sakramentom,  za  da  nam  paka  laSne  bude 
besiditi  od  svakoga  ponase.  Ant.  Kad6i6  107. 
Koje  stvari  lastno  ce  biti  parokima  poznati.  J. 
Matovi6  24.  Lasno  ti  se  sanku  osjetiti.  Nar. 
pjes.  vuk.  3,  73.  Lasno  ti  je  bilo  feetovati  i  zlo 
6init  po  nasoj  krajini,  dok  nijesam  bio  dorastao 
a  do  koiia  a  do  oltre  sabje.  3,  377.  Lasno  ti  je 
dete  pogubiti,  kome  nema  ni  sesnaest  leta;  al' 
od',  ago,  te  pogubi  starca.  3,  401.  Nima  jeste 
lasno  bjesovati.  4,  38.  Lasno  ti  je,  more,  babe 
przit  u  po  uoci  kad  niko  ne  vidi,  al'  je  mu6no 
mejdan  dijeliti  u  po  podne  sv'jetu  na  vidiku.  4, 
169.  Lasno  ti  je  starca  izgubiti,  no  je  muka 
momce  doSekati,  4,  318.  Lasno  ti  se  tomu  pri- 
sjetiti.  4,  450.  Lasno  je  cerki  s  majkom  produ 
snovati.  Nar.  posl.  vuk.  167.  LaSne  je  nebu  i 
zem}i  proci,  nego  li  jednoj  titli  iz  zakona  pro- 
pasti.  Vuk,  luk.  16,  17.  Sad  je  uama  la§6e  ku6i 
do6i.  Osvetn.  2,  168.  Siraku  je  lasno  zaplakati. 
Pravdonosa.  1852.  23.  —  Mogao  bi  amo  pripa- 
dati  i  ovaj  primjer:  Kude  se  trbgovcemb  lasnije 
uzbvidi  a  oni  te  hoditi.  Spom.  sr.  1,  15.  (1398). 
(samo  tu.  DaniGic). 

b.  u  ovome  se  primjeru  ne  misli  da  su- 
bjektu  nema  muke  kod  radiie,  nego  se  previa  gla- 
golima  istomaciti  i  ukazati  misli  da  nije  muino 
,razumjeti'.  Da  mi  si  toliko  lasno  sve  istomafiio 
i  ukazao.    M.  Orbin  13. 

c.  kad  se  govori  o  neiemu  Ho  ne  znamo 
Ho  je  Hi  Ho  ce  biti,  rijeeju,  lasno  javjamo  da  je 
visa  prilika  da  ce  biti  nego  da  nece.  —  Uz  lasno 
cesto  stoji  da,  ali  maze  biti  i  bez  toga.  Za  ovijem 
ce  se  lasno  zgodit  da  krajevsku  krunu  rodit  brzo 
mi  ce  smrt  negova.  (1.  Palmotic  1,  294.  Zna- 
duci  vele  dobro  .  .  .  lasno  da  bi  upal  u  lovinu 
protivnikov.  A.  Vita|i6,  ist.  213.  Veoma  lasno 
da  (sa)  slabosti  od  naravi  na  razpustene  sved 
prignute  oslabili  ste  u  du§i  stogod.  B.  Zuzeri 
71.  Tko  odgovara  vr)aju6i;  ,do6u  paka',  veoma 
lasno  da  ne  dode  igda.  93.  Ako  mu  take  stete 
napomeneS,  veoma  lasno  da  ce  se  nasmijat  tobom. 
347.  Er  veoma  lasno  da  jo  i  nu  zamjerio  kad 
je  reko  ...  A.  Kalio  536.  —  Znajudi  da  otac 
ne6e   lasno   zabranit  svojim  sinovom  ono   sto  je 


t  LASTAR 

za  liihovu  korist.  I.  Grliftii  21.  {Zivine)  kada 
su  na  jodnom  raistu  bill  u  pogibili,  ne6e  se  tako 
lasno  vratiti  na  isto  misto.  F.  Lastrid,  od'  111. 
»l.  prema  1.  d  Hi  o,  ugodno,  iidobno.  Ku- 
rati  neka  osobito  na  onu  uru  govore  misu,  kad 
jo  puku  lasnije.  M.  Bijankovi6  48.  Ako  bi  tko 
rokao  da  milost  bof.anstvena  za  to  samo  daje  se 
za  da  lasnije  fiovik  more  pravedno  f.iviti  ...  L 
J.  P.  Lucie,  nar.  4. 

c.  prema  1,  g  maze  znaditi  i  kad  Ho  mnogo 
ne  tegli  (nije  teiko)  u  pravome  i  u  prenesenome 
smistu. 

(i)  II  pravome  smislu.  UdrivSi  ga  naj 
lasne,  pa6e  .samo  dignuvSi  ruku  na  6oga.  F. 
Lastric,  ned.  271. 

b)  u  prenesenome  smislu. 

aa)  sa  samijem  dativom ;  istiie  se  stane 
Hi  zivfcf'ie  bez  muke.  Al'  6o  liima  laste  biti  na 
sudu  nego  vama.  F.  Lastrii,  ned.  380.  LaSte 
ce,  laste  biti  nevirnikom  na  straSnomu  sudu 
nego  li  vama.  .S80.  Vas  zazivje  da  dojdete 
s  nom  plakati,  jer  ce  laSne  i  lioj  biti.  P.  Kne- 
Z6vi6,  muka.  7.  Jost  bi  odkupiteju  naSomu  la§ne 
bilo;  ali  ovo  je  nepodnosjivo  i  tezju  muku  sinu 
Bozjemu  zadalo  ...  B.  Leakovic,  nauk.  57.  Digni 
raagaretu  klasne,  magaretu  lashe.  Nar.  posl.  vuk. 
58.  Lasno  je  tebe,  al'  je  teJko  postenom  coeku. 
(Eece  u  §ali  vrSiiak  vrsnaku).  167.  —  U  ovome 
primjeru  moze  se  shvatiti  i  u  ovome  smislu,  Hi 
kao  lako  u  pravome:  Nem  napridno,  kesi  bide 
lasne.  J.  S.  Rejkovid  82.  —  Osobito  o  zdrav(u. 
Aleksenbdrb  ze  vbstavb,  i  potirb  vb  ruce  prijemb 
i  proslbzivb  se  rece:  ,^ubimyj  moj  Filipe,  tezbko 
mi  jestb  sije  piti'.  Filipb  ze  rece:  ,Caru,  pi,  ne 
boj  se;  po  Ibstbno  ti  ce  biti'.  Aleks.  novak.  51. 
Kada  bolesnik  ima  kod  sebo  dobra  i  virna  li- 
kara,  lasne  mu  se  ftini.  S.  Margitic,  fala.  192. 
Ako  mu  ne  bude  lasne,  veoma  mu  se  bojati 
smrti.  290.  Odma  mu  lalne  bi.  J.  Banovac, 
pred.  132.  Mlogo  bi  ti  laste  bilo  i  volio  bi  sve 
muke  paklene  onda  sam  trpiti.  F.  Lastrid,  ned. 
222. 

bb)  uz  dativ  ima  i  injinitiv  glagola 
kojijem  se  kaze  Ho  je  muino  izvrSiti.  Er  zao  glas 
donesti  nikomu  lasno  nije.  N.  NajeSkovid  1,  278. 
Er  bi  mi  sve  lasne  nebogu  podnesti  neg  zivjet. 
1,  306.  Jeli  ti  lasne  te  muke  podnositi,  ali  onu 
bolest  u  tilu?  M.  Zoricic,  zrcalo.  218.  —  Moze 
se  i  izostaviti  dativ.  ZaSto  je  smrt  priku  pod- 
nijeti   lasne   dvas,  neg  ...    N.  Naje§kovi6  2,  70. 

cc)  stoji  u  istome  znacenu  ali  ne  uz 
injinitiv,  nego  uz  personalni  glagol.  Vb  8  dbub 
Ibstno  bolitb  i  ozdraveetb.  Sredovjec.  lijek.  jag. 
star.  10,  99.  Neka  uhvaieni  vinom  lalne  smrt 
podnesu.  M.  Lekusic  94.  Za  tim  druga  odluka 
i  svrha  jest  dobra  od  zenidbe  i  udadbe,  da  laSte 
zivu  na  ovom  svitu  drugujudi  i  podpomazuci  se 
medu  sobom.  F.  Lastrid,  ned.  66.  Koliko  bi 
svaki  grisnik  laste  za  ono  vrime  muke  paklene 
podnio.  308.  Lastnije  bi  mogao  podnijeti  do- 
sade  zivota.  J.  Matovic  308.  Da  se  ili  umre 
lasne  ili  ozdravi  brze.  T.  Ivanovic,  nauk.  77. 
Da  je  rana  od  krvna  dulmana,  las6e  bi  je  pre- 
bolio  Luka.    Osvetn.  3,  44. 

(Id)  u  ovijem  primjerima  stoji  kao 
suprotno  adverbu  skupo:  Milijenko,  dar  je  ovi 
oni  dar  blazoni,  ki  lasno  cine  svi  vazdakrat  }u- 
veni.  I.  Gunduli6  155.  Ali  odkupjenje  covika 
nije  ga  tako  jeftino  stalo  ni  lasno,  nego  mlogo 
mu6no  i  skupo.    F.  Lastric,  nod.  204. 

LASTAE,  lastdra,  m.  mladi  listic  na  lozi.  — 
Od  gri.  jikuardQiov,  ngrc.  flXtiaiuni.  —  U  nasemu 
jeziku  od  xvi  vijeka  (ima  i  bug.  lastar),  a  iz- 
medu  rjecnika  u  Stulicevu  (,palmes'  iz  brevijara) 


LASTAR 


2.  LASTOVATI 


t  u  Vukovu  (,das  junge  reblaub'  ,pampinus'). 
Aste  komu  pozlbteetb  obrazb  .  .  .  lastare  mlade 
da  grizetb  mesto  zelija.  SredovjeC.  lijek.  jag:, 
star.  10,  111.  Kad  opali  mraz  ili  plameiiaca  §to 
mlado,  n.  p.  lastar  ili  usjev  kakav.  Vuk,  rje6n. 
kod  oprhnuti.  Kao  sto  lastar  postaje  list.  M. 
D.  Mili6evi6,  zlosel.  314. 

LASTATI,  lastam,  impf.  listati  (o  lozi).  — 
Akc.  se  mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  lastimo,  la- 
state,  i  u  aor.  2  i  3  sing,  lasta.  —  Postaje  od 
lastar.  —  U  Vukovu  rjecniku :  ,sich  belauben 
(vom  veinberge)'  ,frond6sco'.  cf.  lastar. 

LASTA V-,  vidi  lastov-. 

LASTIN,  adj.  koji  pripada  lasti  (vidi  lasta). 

—  U  Vukovu  rjecniku:  ,schwalben-'  ,hirundinis'. 

—  Vidi  i:  Lastin  rep,  Papilio  Machaon.  J.  Pan- 
ci6,  zool.  261.  Lastin  repak,  Papilio  Machaon. 
K.  Crnogorac,  zool.  145. 

LASTINA,  /.  vidi  2.  last.  —  Od  xviii  vijelca. 
PrikaXuju  druzijema  veliku  lastinu  zafaliti  ime 
Oca.  J.  Matovii  464.  Prva  muka  posjedna  la- 
stina.    Nar.  bl.  mehm.  beg  kapet.  81. 

LASTINE,  /.  pi.  ime  selu  u  Urvatskoj  u  zu- 
paniji  varaMinskoj.   Razdije[.  100. 

LASTISAlsTE,  n.  djelo  kojijem  se  lastiSe.  —  U 
Vukovu  rjeiniku. 

lASTISATI,  lastigem,  impf.  it  Vukovu  rjei- 
niku :  vide  laskati. 

1.  LASTITI,  lastim,  impf.  vidi  1.  laskati  (maze 
znaciti  Ho  i  varati  uopce).  —  Postaje  od  1.  last. 

—  -a-  stoji  mj.  negdasnega  b.  —  Moze  hiti  rijec 
praslavenska  (Ibstiti),  isporedi  stsloo.  Ibstiti,  rus. 
.lecTiiTb,  ces.  Isliti.  —  Do  xvii  vijeka, 

a.  aktivno.  Cine  judi  zgrjeSivati  lastece  po 
sve  dni.  Zborn.  162<'».  On  se  k  nam  mnogo  krat 
povrada,  lasti  i  nagana  na  grih.  Postila.  M41'. 
Jazici  svojimi  lastcahu.    M.  Alberti  257. 

b.  pasivno.  Kada  je  od  svqjega  vlas6ega  po- 
zeljenja  potegnen,  lalcen.  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  2,  159l>.  jac.  1,  14. 

C.  sa  se,  rejleksivno.  Ne  Ibstite  bo  se,  bratije 
moja.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  173.  Pomeni  se, 
okajanyj  61ove6e,  Ibste  se  vb  vece  semt . .  .  Da- 
nilo  34.  Aste  li  recemo,  jako  greha  ne  imam, 
sami  se  lastimo.    S.  Budini6,  sum.  115'^. 

2.  LASTITI,  lastim,  impf.  vabiti  (razlikuje  se 
od  1.  lastiti  jer  se  ne  shvaca  u  zlome  smislu).  — 
JVe  znam,  jeli  ista  rijec  sto  1.  lastiti ;  moglo  hi 
pnstati  i  od  2.  last.   —   U  dva  primjera  (stariji 

Je  XVI  vijeka,  vidi  kod  a). 

a.  aktivno.  Bog  jubeznivo  nas  vabi  i  lasti. 
Kateh.  1561.  24. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  uzivati,  zivjeti  u  lasti. 
Sad  se  lasti  i  rone  u  slasti.    Osvetn.  3,  162. 

1.  LASTIV,  adj.  vidi  laskav  (moze  imati  i 
druga  znaiena).  —  Postaje  od  1.  last.  —  Iiije6 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  Ibstiv-B,  rus.  .le- 
cTHEbiii,  .itcTiiBbiH,  ies.  IstivJ',  po|.  Isciwy.  —  Do 
XVII  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu 
(Ibstivb  .fallax').  Sb  Ibstivyj,  sbmrbty  dostojnyj  . . . 
Domentijanb  17.  K  lastivim  prorokom.  Transit. 
21.  Gospodine,  oslobodi  du§u  moju  od  ustah 
nepravednih  i  od  jazika  lastiva.    M.  Alberti    54. 

—  laziv  uopce.  I  takovyje  glagoly  Ibscivyje  ve- 
stajuste  jemu  na  dlbze,  okonbcase  hotenije  svoje. 
Danilo  124.  Poraza  i  ubija  ricmi  lastivimi. 
Transit.  41.  Kako  ta§6e  i  lastivo  je  ovo  ufanje. 
64.  V  lastivim  govorenju.  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  2,  97.  paul.  thess.  2,  5.  —  ugodan  (moze- 
biti  ne  u  zlome  smislu).  I  da  ova  vera  krsti- 
janska  ne  grede  od  filovicaske  mo6i,  mudrosti  ili 


oblasti,  ili  od  Sovifaskoga  Segava  nauka,  i  od 
lipa  slatka  ili  lastiva  pregovaranja  .  .  .  Postila. 
v3b.  I  govorenjo  moje  ne  bise  v  lipih,  Segavih 
(lastivih)  besedah  clovicaske  mudrosti.  Anton 
Dalm.,  ap.  28''.  —  U  ovome  primjeru  moze  zna- 
citi ugodan  ili  ufudan? :  Rodi  se  otrokb  va  fiislo 
junbfevo:  budetb  castanb  i  utvaranb  i  rumenb 
obrazomb,  zitijemb  obradujetb;  lastivb,  gizdavb, 
[ubivb  (kb)  zenamb  i  ka  vasakomb  filovekomb. 
Starine.  10,  124.  —  U  ovome  primjeru  kao  da 
znaii :  taH,  ponosit.  Da  se  sad  veseo,  sad  za- 
lostan,  sad  miran,  sad  smuden,  .  .  .  sad  krotak, 
sad  lastivi  najdes.    B.  Kasi6,  nasi.  170. 

2.  LASTIV,  adj.  koji  se  lasti.  —  Va]a  da  je 
tako  znaiene  u  ovome  primjeru  xviii  vijeka : 
Stvara  mu  se  isto  blato  u  lastivo  suho  zlato.  J. 
Kavauin  48l>. 

LASTIVAN,  lastivna,  adj.  vidi  1.  lastiv.  — 
Itijec  je  stara,  isporedi  stslov.  IbstivbU'b.  —  U 
knigama  pisanima  crkvenijem  Hi  mijesanijem  je- 
zikom,  a  izmedu  rjeinika  u  Danicicevu  (Ibstivbnb 
, fallax').  Zitije  sije  Ibstivno.  Domentijanb  74. 
Lbstivnyj  mostb  ustrajajetb.  55.  —  Ima  i  adv. 
lastivno.  ^vSzda  nastav}ajustij  ne  lastivno  vb  Je- 
rusalimb  .  .  .    Starine.  22,  198. 

LASTOS,  m.  ime  jarcu.  P.  Kurelac,  dom.  iiv. 
38. 

LASTOSa,  m.  ime  jarcu.  F.  Kurelac,  dom. 
ziv.  38. 

LASTOV  A,  /.  vidi  lastovica.  —  Na  jednome 
mjestu  u  pisca  D.  Ranine,  pa  otale  u  Belinu 
rjecniku  (,rondine,  uccello  noto'  ,hirundo'  632)  t 
u  Stulicevu  (v.  lastovica).  Lastova  ptica  ona  pod 
strehom  tudome  sagradi  sve  gnizdo  ne  s  malom 
mukome.    D.  Ranina  101*. 

1.  LASTOVAC,  lastovca,  m.  covjek  sto  lastuje. 

—  U  Stulicevu  rjecniku:  .deliciarum  nimio  otio 
deditus'. 

2.  LASTOVAC,  Lastovca,  m.  covjek  s  ostrva 
Lastova.  —  Akc.  kaki  je  u  nom.  sing,  taki  je  u 
gen.  pi.  Lastovaca.  —  U  naSe  vrijeme.  P.  Bud- 
mani. 

LASTOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  lastuje.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu.  Koliko  i  koliko  na- 
§ega  Stiveiia  nije  nista  do  knizevna  lastovana. 
M.  Pavlinovic,  rad.  144.  To  je  puko  lastovane 
uma.  149.  ,Nema  viSe  lastovana,  ruke  na  po- 
sao."    M.  Milas. 

1.  LASTOVATI,  liistujem,  impf.  zivjeti  u  lasti, 
hiti  besposlen,  besposliiiti.  —  Akc.  kaki  je  u 
praes.  taki  je  u  impf.  listovah,  m  impt.  lastuj ; 
M  ger.  praes.  lastujiiii ;  u  ostalijem  je  oblicima 
onaki  kaki  je  u  inf.,  osim  aor.  2  i  3  sing,  la- 
stova, i  u  part,   praet.    act.   lastovao,    lastovala. 

—  Od  XVI  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Belinu 
(,star  comodamente'  ,comode  vivere'  205''),  u  Stu- 
licevu (v.  lasnovati),  u  Vukovu  (biti  bezposlen 
,mussig  gehen'  ,otior'.  cf.  besposlifiiti).  Nego  bol 
pohada,  malo  ih  pustujuo,  ka  s  lasta  dohada,  pa 
malo  lastujuc.  P.  Hektorovic  71.  Rob  ne  moze 
lastovat.  (D).  Poslov.  danifi.  Nijesu  sveti  lastu- 
juci  rajsku  slavu  zadobili.  A.  VitaHc,  ostan.  80. 
Ne  pustit  tijelo  da  lezi,  da  lotruje,  da  lastuje. 
A.  Kalic  45.  Nikomu  dake  ne  moze  bit  uprav 
lastovat.  369.  Volili  su  gladovati  nego  lasto- 
vati.  M.  Pavlinovi6,  rad.  (i:i.  ,Evo  svetaca  pa 
6ete  dosta  lastovati'.    M.  Milas. 

2.  LASTOVATI,  lastujem,  impf  lagati,  varati. 

—  Postaje  od  1.  last.  —  Samo  u  jednoga  pisca 
XVI  vijeka.  Koji  himbeno  kazu  i  lastuju  da  Hri- 
stijani  jedva,  tesko  i  trudno  mogu   uzdr2ati  ne- 


•2.  liASTOVATI  O: 

zdnif.no  ili  ilivaekqjo  staiijo  fiistoto.^  §.  nudiuiA. 
sum.  111''.  D.a  izlijol  Urv  i  iie  lastujot  imjam- 
niku ,  bratja  sut.    110".  ecclesiastic.  84,  27. 

LASTOVICA,  /.  ptica  sto  jiripada  kojemu  od 
lodovd  Hiruiido,  Chelidon,  Colylo,  osubito  Hi- 
rundo  rusticu  L. ;  ali  sc  u  prenesenome  smiiilu 
ovako  sovu  i  drutje  eiootihe  i  neke  neiice  strari. 
—  U  nale  je  vrijeme  kod  vecine  tuirodit  diiiniji 
mtadi  oblik  liistavica,  vidi:  Po  sveiuii  iniiuurju 
i  po  Crnoj  Gori  govori  se  ,lastovica'  m.  ,la<ta- 
vica'.  Vuk,  poslov.  xi.viii.  naj  stariji  je  primjer 
ovoga  oblika:  Lotajetb  jako/.e  laatavicu.  V.  J. 
^afaiik  M  Wiener  jahrbiicher  der  literatur  bd. 
.")3.  anz.  bl.  llf>,  ali  ne  znam  od  kojega  je  doha 
(u  Daniiicevii  je  rjeinikuj.  —  Osnova  je  lastov- 
praslaven.fka,  isporedi  stsloii.  lastovioa,  malorus. 
.i.'K'TouHna,  {rtis.  .i!icTo"ii<a),  fe^.  laStovice,  vlasto- 
vice  itd.;  nslov.  lastavica,  laatDvka.  —  Nejasno 
je  postane:  MikloHc  je  isprva  mislio  na  snskrt. 
rSs  ,sonare',  poslije  na  lit.  lakstiti  ,flatterii'.  — 
Izmcdti  rjeinika :  lastovica  u  Vrancicevu  (,hi- 
rundo'),  «  Mikalinu  (lastovica,  ptica  ,hirundo' ; 
lastovica,  riba  ,hirvjndo,  piscis'),  u  Belinii  (,rou- 
dinolla,  rondine  piccola'  ,hirundo  parva';  ,ron- 
diuo,  pesce'  .piscis  hirundo'  632^1),  u  Bjelustjen- 
cevu  (lastovica,  ptica,  kak  i  morska  riba  ,  hi- 
rundo'. 2.  lastovica  vodena  ,drepani3,  hirundo  ri- 
paria"),  u  JambreSiievu  (,hirundo'),  ii  Stulicevu 
(lastovica,  ptica  i  riba  , hirundo');  u  Vukovu:  1. 
,vide'  lastavica  ,mit  alien  ableitungeu'.  —  2.  (u 
Dubrovniku)  nekaka  morska  riba  ,art  seelisch' 
, piscis  quidam  marinus'.  —  lastavica  u  Stulicevu 
(v.  lastovica  iz  bukvara),  ii  Voltigijinu  (,roDdi- 
nella'  ,schwalbe'),  u  Vukovu:  (cf.  lastovica)  ,die 
schwalbe'  , hirundo'.  ef.  lasta;  u  Daniciievu  (,hi- 
rundo'). 

a.  Hirundo,  Chelidon  itd.,  osobito  Hirundo 
rustica  L.  u)  lastovica.  Lastovica  jestb  meka 
ptica  .  .  .  Starine.  11,  199.  Lastovica  jestb  ne- 
zlobiva  ptica.  202.  Uklon'  se  i  bizi,  uemoj  to 
dati,  svej  u  jednoj  liizi  lastovicam  stati.  P.  Hek- 
torovic  32.  Cvilu  to  mi  cvijase  drobua  ptica 
lastovica.  Nar.  pjes.  u  D.  Barakovii,  vila.  144. 
Kako  ptic  lastovice  tako  piscim.  M.  Alberti  289. 
Lastovice  na  gredah.  P.  Kadovcic,  ist.  12.  Jedna 
lastovica  ne  cini  primaljetja.  (D).  Poslov.  danio. 
Hitra  lastovica.  A.  Vitajid,  ist.  274*.  Moze  se 
prilikovati  zloda  nekrepkosti  lastovicam.  K.  Ma- 
garovid  81.  Cosila  ih  tica  lastovica.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  489.  Da  su  se  obruuli  v  lastovice.  Nar. 
pjes.  istr.  3,  21.  Stimam  pticu  vernu  lastovicu. 
Jacke.  128.  Dole6ela  lastovica  na  svu  pre§u. 
Nar.  prip.  vrc.  186.  Lastovica,  Hirundo  rustica. 
Slovinac.  1880.  30*.  —  b)  lastavica.  Upade  mu 
u  oko  skotine  od  lastavice  M.  Divkovi6,  nauk. 
430.  Pjevaju  lastavice  u  pofietak  primalitja.  M. 
Radni6  SOO-i.  More  se  prilikovati  zlotja  od  ne- 
temejstva  lastavicam.  P.  Posilovii,  cvijet.  154. 
LaSnije  je  na6i  lastavicu  u  vrime  zimhe.  S.  Mar- 
gitic,  fala.  91.  Ta  azdaja  kad  se  digne,  lasta- 
vicu ticu  stigne.  V.  Dojen  40t>.  Lastavica  tica 
zapivala.  And.  Kacid,  razg.  27a.  Ona  tuzi  kano 
kukavica,  a  previja  kano  lastavica.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  212.  Vec  m'  ostavi  jadnu  bez  zakletve, 
da  ti  kukam  kao  kukavica,  da  prevrdem  kao  la- 
stavica. 2,  209.  Poletio  suko  tica  siva  od  sve- 
tine  od  Jerusalima  i  on  nosi  ticu  lastavicu.  2, 
295.  Cvili  paSa  kako  lastavica.  3,  76.  Vila 
gnizdo  tica  lastavica.  3,  171.  Dva  obraza  dva 
dula  rumena,  obrvice  s  mora  pijavice,  trepavice 
krila  lastavice.  3,  257.  Al'  ga  cuje  ptica  lasta- 
vica. Nar.  pjes.  istr.  1,  32.  Da  se  k  nebu  la- 
stavica vine.  Osvetn.  2,  101.  Lastavica,  Hirundo 
domestica.    J.  Pan£i6,  zoolog.  205. 


i  r,ASTOvrcir 

b.  vrata  morske  ili  uopie  vodcne  ptice,  vidi 
cigra,  c).  Lastovica  morska,  tal.  folega.  L.  Zoro. 

—  Lastovica  morska  , rondine  di  uiare'.  Progr. 
gim.  karl.  1878.  41.  Lastovica  morska  , Sterna 
minuta'.    Slovinac.  1880.  32a. 

c.  ovako  se  zovu  neke  vrnte  riba  sto  mogu 
leljcti  nnd  vodom  (vidi  i  u  rjednicima).  Lasto- 
vica, Exocoetus  volitans  L.  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani.  —  Lastavica  prava  .Dactylopterus  vo- 
litans'. (r.  Kolombatovio,  pesci.  8.  —  Lastavica, 
.Triglia  lineata'.  8.  Letica  lastavica  , Exocoetus 
Rondeleti'.    21. 

(1.  kao  ime  konu  (Lastavica).  —  Izinedu  rjei- 
nika u  Vukovu:  u  jjjesmama  ime  koiiu  (va|a  da 
sto  je  brz  i  lak  kao  lastavica)  s  primjerom: 
Sedlaj,  slugo,  dva  koAa  viteza:  mone  vilu,  tebo 
lastavicu.  Ti  osedlaj  koiia  Lastavicu.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  55.  Izvedose  koiia  Lastavicu.  2,  57.  I 
opremim  dva  koiia  viteza:  meno  Vilu,  tebo  La- 
stavicu. 3,  249.  Na  vilenu  konu  Lastavici.  Nar. 
pjes.  juk.  345. 

e.  u  prenesenome  smislu,  vidi  u  Vukovu  rjei- 
niku:  lastovica  (u  Crnoj  Gori)  ,sastav|eni  rogovi 
u  ku6e,  na  kojima  sjeme  stoji,  za  to  se  kaie: 
kuca  nafiinena  na  , lastovicu',  u  kojo  sa  strane 
nezine  duzine  nema  rogova  nego  stoji  osjedena, 
nalik  na  lastavicu  kad  ra§iri  krila  -s'  primjerom 
iz  narodne  pjesme:  Bijelu  mu  zanijola  kulu,  od- 
nijela  desnu  lastovicu.  uprav  je  lastovica  strana 
od  kuce  na  kojoj  nijesu  nasluneui  rogovi  na  zidu, 
nego  se  sastavlaju,  tako  da  je  gorni  dio  od  zida 
kao  trokut.  mislim  da  je  ime  od  toga  postalo  sto 
su  rogovi  ntgda  hili  dull  i  sacinaviili  kao  lasto- 
vidji  rep.  P.  Budmani.  Bijaso  zid  visok  tri 
sezna,  a  na  vrh  lastovice  zvonik.  S.  ^ubisa, 
prip.  196.  Mletacko  joj  je  zvono  srebrna  zvuka 
nad  zapadnom  lastovicom.    prio.  129. 

f.  u  prenesenome  smislu,  vidi  u  Vukovu  rjei- 
niku :  lastavica,  na  glavfiini  ona  jama  u  koju  se 
uglavi  spica. 

g:.  malin  jedan  cudna  cina  i  razlika;  bise 
preslica  od  dvanadeste  lastovic.  P.  Zorani6  74''. 
vidi:  Lastavica  jest  klia  od  drenovine  u  siski. 
siSka  ima  obifino  sedam  lastavica.  u  Posavini. 
P.  Hefele.  Lastavica  ,der  spindel  im  spindelrad' 
u  vretenki  u  si§ki.  u  Posavini.    F.  Hefele. 

h.  Lastavica,  ime  zaseoku  (t  Hercegovini. 
Statist,  bosn.   119. 

LASTOVACKI,  adj.  koji  jiripada  lastovicama. 

—  U  na§e  vrijeme  (lastavafiki).  Vjedo  su  joj  la- 
stavacka  krila.    Mag.  1869.  106. 

LASTOVICaD,  /.  coll.  lastovi6i6.  —  S  oblikom 
lastavicadw   nase  vrijeme.    Lastavicad,  ii  Sara-' 
jevu.    (D.  Surmin).   coll.  od:  lastavifiidi.    F.  Ive- 
kovic,  rjecn. 

LASTOVICAN,  lastovicna,  adj.  koji  pripada 
lastovici,  lastovicama.  —  Od  xiv  ili  od  xv  vi- 
jeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (lasto- 
vifcni  ,hirundineus,  hirundinianus')  i  u  Stulicevu 
(lastovifian  ,hirundininus'  iz  Bjelostjenieva).  La- 
stavicuo  gnezdo.  Sredovjeon.  lijek.  jag.  star.  10, 
r24. 

LASTOVICENE,  n.  djelo  kojijem  se  lastovici. 

—  U  Vukovu  rjeiniku:  lastavicene. 
LASTOVICICA,  /.  mlada  lastovica.  —  U  Stu- 
licevu rjeiniku:  lastovicica   , parva  hirundo,  pul- 
lus  birundinis',  i  u   Vukovu:  lastavicioa. 

LASTOVICINA  TRAVA,  /.  (prema^fA«f(uc  = 
lastavica),  rus.  .lacxammM,  Chelidonium  majus  L. 
(Jambresi6).    B.  Sulek,  im.   190. 

LASTOVI61C,  m.  mlada  lastovica.  —  Od  xviii 
vijeka  (lastavicic),  a  izmedu  rjeinika    u   Vukovu 


LASTOVICIC 


JjASi'ITI 


(l&stavicic  ,die  junffe  achwalbe'  ,piillus  hirun- 
dinis').  A  osuditi  hooe  u  dolini  Josafata  kako 
goli  Iastavi6i6i  ostati.    D.  Eapic  8. 

LASTOVICITI,  lastovifiim,  impf.  vidi  u  Vu- 
kovii  rjecniku :  lastavifiiti,  graditi  lastavice  na 
glavfiini. 

LASTOVlfiji,  adj.  koji  pripada  lastovicama. 
—  Gotovo  je  u  svijem  primjerima  lastavifiji.  — 
Od  XV  vijeka,  a  izmedii  rjecnika  u  StuUcevu  (la- 
stovifi  liz  lastovifian  iz  Divkovica?)  i  u  Viikovu 
(lastavicjl  ,schwalben'  ,hirundiuinus').  Lajua  suha 
lastovifia.  SredovjeSn.  lijek.  jagj.  star.  10,  110. 
Lastavicje  skotine  upade  TohiQi)  u  oko.  M.  Div- 
kovic,  bes.  253*.  Upade  skotina  lastavicja  na 
oci  Tobine.  M.  Eadnic  299''.  Iz  giiizda  lasta- 
vicijega.  E.  Pavii,  ogl.  364.  Zaspa  pod  guizdom 
lastavicijim.  And.  Kaci6,  kor.  273.  Gledajde  ti 
lastavifiije  glave.  D.  Obradovic,  baane.  303.  Pla- 
kase  Tobija,  kada  od  skotine  lastavifije  ocoravi. 
D.  Rapi6  77.  —  1  kod  imena  bilkc.  Lastovifiji 
koren  (I.  Sab}ar),  Lastoviciiak  (Sab)ar),  Lastovka 
(Bjelostjenao),  rus.  .lacroBeHt,  ces.  lasfovicnik, 
(prema  lat.)  hirundinaria  (Bjelostjenac),  Cynau- 
chum  vincetoxicum  RBr.  (StuUi).  B.  Sulek,  im. 
190. 

LASTOVICKI,  adj.  ti  StuUcevu  rjeinikii :  v. 
lastoviCan. 

1.  LAST0VI6NAK,  III.  vidi  ii  Vukovu  rjec- 
niku: lastavicnak,  svrdao  kojijem  se  vrti  kad  se 
grade  lastavice  na  glavcini. 

2.  LASTOVICNAK,  in.  neka  bi(ka.  —  Izmedii 
rjecnika  u  StuUcevu:  lastoviCnak  .vincetoxicum, 
vox  bot.'.  Lastavicnak  ,die  schwalbenwurz'  ,as- 
clepias  vincetoxicum'.  G.  Lazic  115.  Lastavifiiiak, 
ru3.  .lacToBei^t,  Cynanchum  vincetoxicum  RBr. 
(Orfelin),  v.  Lastovicnak  (vidi  kod  lastovicji). 
B.  Sulek,  im.  190. 

LASTOVIC,  m.  vidi  lastovifiid.  —  U  narodnoj 
pjesini  naiega  vremena  (lastavi6).  Odnijela  pti6e 
lastavide.    Nar.  pjes.  juk.  420. 

1.  LASTOVKA,  /.  zensko  cefade  s  Lastova. 
P.  Budmani. 

2.  LASTOVKA,  /.  vrsta  masline  koja  raste 
visoko  i  granato.  Slovinac.  1882.  187.  —  Va}a 
da  raste  na  Lastovu. 

3.  LASTOVKA,  /.  lastovicji  koren,  vidi  kod 
lastovicji. 

LASTOVO,  n.  ostrvo  u  Dalmaeiji  bUzu  Mleta, 
tal.  Ligosta,  gri.  ^luSiaiov,  lat.  Ladestum,  Au- 
gusta, i  na  nemu  trgoviste  (Repert.  dalm.  1872. 
12).  —  Nalazi  se  pisano  od  xvii  vijeka,  a  iz- 
medu  rjeinika  u  Mikalinu  (Lastovo,  otok  ,Ce- 
ladus,  Augusta')  gdje  se  naj  prije  nahudi,  u  Be- 
linu  (.Lagosta,  isola  nello  .stato  raguseo'  ,La- 
destris'  423a),  u  Vukovu  (,insel  Lagosta  unweit 
von  Ragusa').  Knez  od  Lastova.  J.  Palmotid 
271.  (Lastovo,  otok  za  KorCulom,  koji  je  spadao 
pod  vlast  dubrovacke  republike.  S.  Skurla.  277). 
Lijepe  otoke  od  Lastova  i  od  Lopuda  vam  do- 
bavi.    J.  Kavanin  188b. 

LASTOVSKI,  adj.  vidi  u  Danicicevu  rjecniku: 
lastovbskyj,  sto  pripada  Lastvi,  koju  vidi :  ,Ia- 
stovbsko  blato'.    M(on.  serb).  68.  (1305—1307). 

LASTRIC,  m.  preziine  piscu  Bosiiaku  xviii 
vijeka  koji  se  obicno  pise  Filip  iz  Ocevije,  vidi 
F.  Lastric,  od',  test.,  ned.  P.  Budmani.  —  is2}0- 
redi  Lastric. 

L.\STURA,  /.  vidi  palastura.  —  U  Bjelostjen- 
cevu  rjecniku:  lastura,  naj  veksa  ostriga  ,piiia, 
concha    margaritifera,    concha    cyteriaca,    ostrea 


major',  i  ii  Voltigijinu:  ,conca,  conchiglia'  ,mu- 
schel'. 

LASTUSa,  /.  iiiie  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  ziv. 
38. 

1.  LASTVA,  /.  ska6a,  zaskok,  mjesto  medu 
ratovima  gdje  §to  raste.    M.  Pavlinovi6. 

2.  LASTVA,  /.  mjesno  ime.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (ovako  se  zovu  mnoga  mjesta  u 
Crnoj  Gori  i  onuda  po  susjedstvu,  n.  p.  ,La3tva 
Ozrinicka',  planina  od  Niksica  do  Kceva,  Cnca 
i  PjeSivaca;  ,Kastel  Lastva',  lazaret  i  nekoliko 
ku6a  u  Pastrovioima  kod  mora),  i  u  Danicicevu  : 
selima  koja  je  kra|ica  Jelena  dala  manastiru  bo- 
gorodice  rtacke  i§la  je  meda  ,oth  Lastbve,  kako 
tece  gtudbnhcb  Mostbcb  u  lastovbsko  blato'. 
M(on.  serb).  G8.  (1305—1307).  mislim  da  ce  to 
naj  prije  biti  sadasiia  Lastva  koja  se  italijanski 
pise  ,Cast6l  Lastua'. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bihackome.  Statist, 
bosu.  52. 

b.  nekoliko  mjesta  u  Crnoj  (iori.  planina. 
Glasnik.  40,  27.  30;  selo  u  Cevu.  40,  18.  Od  pi- 
tome  Lastve  Crnogorske.  Pjev.  crn.  391'.  U  kr- 
vavu  Lastvu  Ozrinicsku.    33a. 

c.  seto  u  Dalmaeiji  u  kotaru  kotorskome,  tal. 
Castel  Lastua.    Repert.  dalm.  1872.  7.  > 

d.  selo  u  Hercegovini.  Statist,  bosn.  125. 
LASTVO,  n.  vidi  2.  last.    —  Od   xviii  vijeka, 

a  izmedu  rjeinika  a  StuUcevu  (v.  lasnoca).  Umri, 
ko  je  Xivio,  u  lastvu  (Epolun).  J.  Kavanin  390l>. 
Bogatstvo  i  lastvo  nije  od  potrebo  razvoju  naj 
uzvisenijih  mo6iju  naravi  judske.  M.  Pavlinovid, 
rad.  15. 

LASU^A,  /.  epithimum  (u  mletackome  ruko- 
pisu),  Cuscuta  epithymum  L.    B.  Sulek,  im.  190. 

LASVANIN,  Hi.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
vijeka.  Petar  Lasvanin.    Norini  58. 

lAj^CA,  /.  dem.  lai.  —  U  StuUcevu  rjecniku : 
laica  ,m6ndaciunculun)'. 

LASCINA,  m.  (if.?)  augin.  lazac.  — V  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Lazfitna  mnogo  na  svitu.  V. 
DoSen  v.  Pak  lazcine  nepostene  grle,  Jube  takvo 
Stene.  138b.  a  la?j6ina  sam  laz  bjuje.  141''. 
Krivokletnoj  pram  lazfiini.    143*. 

lASOAC,  laSdaca,  m.  mjesto  na  nebu  vedro 
medu  oblacima  (vidi  oko).  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri  (pu  stokavskoin  govoru  bilo  bi  lastac). 
LaSiiic  i(dem)  q(uod)  bles6ac,  gen.  lasdaca.  X). 
NemaniA,  cak.  kroat.  stud.  40.  —  Kod  bleScac 
ima  , locus  ubi  coelum  nubilosum  disserenat'. 

LA.SCATI  SE,  lascam  se  Hi  laSiim  S6(?),  impf. 
vidi  laStiti  se.  —  U  Vraniicevu  rjecniku:  ,splen- 
dere'. 

LaScET  DIV^jI,  m.  Ornithogalum  umbellatum 
L.    (Novak).    B.  Sulek,  im.  190.  na  Hvaru? 

LAs6eTAK  LUK,  m.  vrsta  divjega  luka.  M. 
Pavlinovic. 

LASCETICA,  /.  Andropogon  pubescens  Vis. 
(Lambl).    B.   Sulek,  im.   191. 

1.  LASCINA,  /.  vidi  2.  last.  —  Po  Hokav- 
skome  bi  govoru  glasilo  lastina.  —  Od  xviii  vi- 
jeka. Ne  bi  Ii  ti  Bog  dao  lastcinu.  Nar.  pjes. 
juk.  155.  Mnoga  brada  razbludona  u  lasiini 
turskoga  obifiaja.  M.  Pavlinovic,  razl.  spisi.  202. 
Las6ina,  last,  izmjena  u  trudnom  poslu  sto  se 
komu  dade,  ital.  ,solli6vo'.    M.  Pavlinovic. 

2.  LAS6iNA,  /.  dio  grada  Zagreba  na  is- 
toku.  Razdije).  89.  —  Po  svoj  je  prilici  sprijeda 
otpalo  V. 

LASCITI,  vidi  lastiti. 


•^ 


r-r 


c^ , 


LaSiCA,  /.  iine  ovci.  F.  Kurelau,  dom.  iiv.  32. 
LA§U';,  HI.  preiime.  —  U  naSe  vrijeme.  Dimi- 
trije  La5i6.    Rat.  135. 

JjA&KA,  /.  djetinaria,  Inkrdija.  —  ('  Belinu 
rjeiiiiku:  .pastocchia'  ,nasae'  .546'>;  u  Slulicevu: 
.nugae'  izBelina;  u  Voltijjijinu  :  ,ragazzata,  ba- 
gatella'  ,kinderoy,  gauokeley'. 

1.  LA§KANE,  »J.  djelo   kojijem  se  laSka  (vidi 

1.  laSkati).  --  U  Stulicevu  rjeiniku:  ,latrocinium, 
furtum'. 

2.  LaSkANE,  n.  djelo   kojijem  se  laSka  (vidi 

2.  laSkati).  —   U  Ivekovicevu  rjeiniku. 

1.  LASKATI,  laskam,  impf.  krasti.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjeiniku:  .furari'. 

2.  LASkATI,  laSkam,  impf.  ugoniti  u  laz,  go- 
voriti  da  ko  (objekat)  laze  —  Postaje  od  la2 
(-Z-  ispred  k  protnijenilo  se  na  I).  —  U  Iveko- 
vicevu rjeiniku  s  primjerom :  Ti  fiijega  laskaS 
pobratima?    Hrv.  nar.   pjes.  3,  222. 

3.  LASKATI,  liSkam,  jif.  pojjustiti,  odrijesiti 
(rijec  mrnarska).  —  Od  tal.  lasciare,  mlet.  laacar. 

—  U  nase   vrijeme   u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 
LASKOVAC,  LilSkovca,  m.  ime  selu  u  bosau- 

skoj  Krajini  u  sjeverozapadnom  kraju  planiiie 
Kozare.    M.  Ilu2ici6. 

LASNICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  alek- 
sinaikome.    M.  D.  Milicevid,  srb.  8U. 

LASNINA,  /.  osobina  onoga  sto  je  lasne,  ispo- 
redi  lasno6a.  —  Na  jednome  mjestu  xvm  vijeka. 
Za  dati  mu  laininu.    And.  Kaci6,  kor.  166. 

LASNOCA,  /.  vidi  lasriina.  —  Na  jednome 
mjestu  xvm  vijeka.  To  se  zdrzi  u  }ubavi  Bozjoj 
za  lasnoiu  od  zakona.    S.  Margitic,  fala.  223. 

LASTENE,  n.  djelo  kojijem  ko  lasti  Hi  se  sto 
lasti.  —  Stariji  je  oblik  laStenje.  —  Izmeda 
rjecnika  u  Belinu  (lastenje  ,lisciam6nto,  abbelli- 
mento'  ,expolitio'  441l>)  i  u  Stulicevu  (.splendor, 
fulgor,  nitor').  LaJtenje  od  svitlosti.  B.  Kasi6, 
rit.  174.  Gizde,  rasko§ne  odiiie  i  lastenja  ue 
pristoje  neg  zonam  uecistim.   Blago  turl.  2,  156. 

—  U  ovijem  primjerima  nije  jasno  znaiene:  laz? 
laskane?  Izhodi  na  si  svijetb  lastenje  i  grdi  sni 
i  prizraci.  Zborn.  162'i.  Ova  zapoved  zakracuje 
vsaku  lah,  vsako  lastenje  i  vsako  zlogovorenje 
na  iskrnega.    §.  Budini6,   sum    Sgl). 

LaStILAG,  liStioca,  m.  —  U  pisaca  nasega 
vremena.  ,lackirer'.  Zborn.  zak.  2,  296. 

LAStILO,  n.  orude  za  lastene.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Stulicevu  (,instrumentum  perpoliendis 
metallis').  —  /  «  pisaca  nasega  vremena.  Lastilo, 
techn.  ipoliroisen,  polirstahl',  frc.  ,brunnisoir', 
egl.  .burnisker',  tal.  ,brunitojo,  forbitojo';  crjeco 
lastilo,  tal.  , rosso  da  brunire'  ,polirroth,  rouge, 
crocus,  pariser  roth',  frc.  , rouge  (i  polir)',  egl. 
jeweller's  red,  rouge,  crocus' ;  ,glanze,  glanzma- 
schine',  frc.  ,lis3oir',  egl.  ,glazing  machine,  sa- 
tining-apparatus,  sleeking-macbine,  smoothing- 
machine'.    B.  Sulek,  rjefen.  znanstv.  naz. 

1.  LASTINA,  /.  u  jednome  primjeru  naSega 
vremena  kao  da  znaii  lasnoca  Hi  last  (vidi  2. 
last).  Kulikib  muka  je  stala  ta  potona  laStina. 
M.  Pavlinovic,  rad.  63. 

2.  LA§TINA,  /.  osobina  onoga  sto  se  lasti  Hi 
ito  je  zalaHeno.  —  U  pisaca  nasega  vremena. 
Lastina,  tech.  (glac)  ,politur',  tal.  ,politura,  for- 
bitura,  lustro',  chem.  ,blick',  tal.  ,lampo,  1am- 
peggio'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

LASTITI,  liStim,  impf.  levigare,  polire,  illi- 
nere,  ciniti  da  sto  bude  glatko  take  da  odsijeva. 


<  LaStITI,  2,  b. 

—  -a-  stoji  mj.  negdaSAega  b.  —  Mj.  -&b-  u  ca- 
kavaca  a  i  u  zapadnome  govoru  kaze  se  s6.  — 
Akc.  se  mijei'ia  u  praes.  I  i  2  pi. :  laStimo,  la- 
stite,  u  aor.  2  i  3  sing.  liiSti,  u  part,  praet.  jiass. 
liiSten.  —  U  aktivnomc  obliku  kao  da  se  nalazi 
samo  u  na.^emu  (i  u  ruskome)  jeziku,  ali  je  ko- 
rijen  Ibsk  (li.sk  u  ruskome)  pranlavenski.  postaje 
od  ovoga  korijena  nastavkom  i  te  se  pred  nim 
.sk  mijena  na  sfi,  66,  S6,  St.  —  isporedi  stslov. 
IbStati  36  ,splender6',  ieS.  leak,  Isknouti  se,  les- 
knouti  36,  Utiti  se,  poj.  Iskn^c  si^,  Isnad  si^, 
lsni6  sir,   (rus.  .nocic-h,  .locHyrb,   ..toiuhti.). 

1.  aktivno. 

a.  u  pravome  smislu.  —  Amo  maze  pripa- 
dati  ovaj  primjer:  Vino  la§6i  lica.  M.  Gazarovid 
ini).  —  U  ovijem  je  primjerima  ponesto  prene- 
seni  smisao.  A  celo  mu  (Kupidit)  blud  Juveni 
laSti,  reai  i  odiva.  S.  Bobajevic  232.  Koliko  deS 
mo6  trpiti  smrad  tvoga  istoga  tila,  koje  sada 
toliko  la§ti§  i  milujes!  A.  d.  Bella,  razgov.  222. 

b  u  osobitome  znacenu,  liciti,  bijeliti,  ra- 
meniti  (lice),  cersati  (u  ovome  rjeiniku  ima  samo 
rejleksivni  oblik  feersati  se).  —  isporedi  tal.  li- 
sciare.  —  U  Dubrovniku  od  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (,li3eiare,  allisciare'  ,levigo' 
441b)  i  a  Stulicevu  (gdje  stoji  uz  lastiti  se,  ali 
ima  primjer  za  aktivno  znacene  uzeto  u  pisca 
M.  Drzica,  vidi /pod  b;  isti  je  primjer  i  u  Be- 
linu rjeiniku).  Nih  je  taj  poso  vas  obrvo  tan- 
6ati  i  laStiti  obraz,  ne  presti  ni  tkati.  M.  Drzio 
90.  Mrci  i  lasti  dlake  sijede  i  od  obraza  suhor 
tmasti.    I.  Gundulii  459. 

c.  M  prenesenome  smislu,  laskati.  —  U  Be- 
linu rjeiniku:  lastiti  tkoga  ,adulare,  lusingare' 
,adulor'    371). 

d.  neprelazno,  znacene  Je  kao  kod  2.  —  U 
jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Sto  ubozkoj  obitili 
pristoji  ka  li  lasti  u  svili  ...  J.  Kavanin  354^. 
Kralice  ka  zlatnimi  ha|inami  lasti.  521-1.  — 
Part,  jjraes.  akt.  nalazi  se  cesce  u  istome  smislu. 
Stan  po  klondih  ulizan  lascec  kako  meden.  M. 
Marulic  77.  Kako  kristaldenu  lasceAemu  jaspidu. 
Anton  Dalm.,  nov.  teSt.  2,  205b.  apok.  21,  11. 
Dva  venca  od  roXic  i  zi|ev  lasieiih.  F.  Vranfiic, 
ziv.  18.  Bi  viden  s  obrazom  nebeskijemi  svijet- 
lostijemi  cudnovato  prosvijetljenijem  i  lastedijem. 
B.  Kasic,  in.  74.  Obkruzila  tebe  s  lirimi  mnoz 
od  lasteiih  spovidnika.    rit.  119. 

2.  sa  se. 

a.  pasivno.  A  mastim  od  fierse  daleko  na- 
Saste  lica  im  (vilam)  svuder  se  pengaju  i  laste. 
I.  Gunduli6  145. 

1).  rejleksivno,  nitere,  sjati  se,  sjajati  se ; 
prema  znacenu  kod  1  svjetlost  ne  ishodi  iz  sa- 
moga  subjekta  (kako  iz  sunca,  zoijezde,  svijece 
itd.),  nego  odsijeva  jer  je  gladak  (kao  zrcalo  itd.). 

—  Od  XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Mikafinu 
(lastiti  se,  sjati  se  ,niteo,  nitesco,  coUuceo,  elu- 
ceo,  luceo,  splendeo,  fulgeo,  splendesco'),  u  Be- 
linu (,luccicare'  , luceo'  444b),  u  Stulicevu  (,ful- 
gere,  refulgore,  fulgurare,  coruscare'),  u  Volti- 
gijinu  (.lucicare,  lucciare,  lisciare'  ,glanzen, 
schimmern').  Eika  mala  lascase  se  kako  zlato. 
Aleks.  jag.  star.  3,  307.  I  na  brade  prami  la- 
sdase  se  ckvara.  M.  Marulic  49.  Mlada  kozica 
lasti  se  na  meni.  M.  Drzic  51.  Nu  ako  li,  ruso, 
u  belu  kopnis  liCce  da  t'  se  lasti,  . . .  savija'  ga 
u  rusu  belu.  A.  6ubranovic  147.  Da  kolur  vina 
se  las6i.  Nauk  brn.  '28b.  Guste  ne  kose  koje  se 
lasdahu  zlatnom  sfjetlosdu.  B.  KaSic,  per.  20. 
Bez  svrhe  i  kraja  plahe  su  i  taSte  (vile),  biocim 
od  jaja  cela  se  nih  laite.  I.  Gunduli6  144.  Ono 
male  nadvorne  masti  izpefiene  koja  okli  i  koja 
se  lasti.    B.  Zuzeri  266.     Las6iti  se,  svijetliti  se 


LASTITI,  2,  b. 


'J19 


latiCno 


od  svijeta  jali  od  masti;  more  se  la§6i  od  suii- 
canih  zraka;  ugladena  sabja  la§6i  se  ;  dejade 
mladoliko  la§6i  se;  ugor  se  lasci  od  masti.  M. 
Pavlinovic.  Ormari  mu  se  laste,  mogao  bi  se  u 
nih  ogledati.  M.  Milas.  —  U  ovome  primjeru 
kao  da  svjetlost  ishodi  iz  sama  subjekta  (splen- 
dere,  fulgere):  Vidi  ju  (kamaru)  prosfijet}enu  za- 
mijeruom  sfjetlosti  usrjed  koje  bise  sfeti  otac 
laSteci  se  i  3Jaju6i  iz  sebe  6este  zrake  od  sfje- 
tlosti.   B.  Kasic,  in.  82. 

LA8TIV,  adj.  koji  se  lasti.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  izmedu  rjeinika  u  Belinu  (,li3cio'  jlaevis'  4411'), 
«  Stttlicevu  (,splendens,  resplendons,  fulgens,  re- 
fulgens,  coruscans  etc.'),  u  Voltigijinii  (,li3cio, 
lucicante'  ,glanzend'). 

a.  adj.  Kroz  tve  silom  zarudene  i  laStive 
zenske  prame.  G.  Palmoti6  2,  138.  A  od  laStiva 
criia  ebana  s  tie  trpeze  gladke  ustaju.  3,  61^. 
Oaa  bjese  tkajica  postava  bilijeh  i  laltivijeh.  S. 
Rosa  190a. 

b.  adv.  lastivo.  —  U  Stulieevu  rjecniku: 
,nitide,  splendide,  lucide'. 

LaStIVAC,  liitivca,  m.  covjek  sto  laUi  (samo 
u  prenesenome  smislu:  laskavac).  —  Samo  u  Be- 
linu rjeiniku :  ,adulatore,  lusingatore'  ,adulator' 
38a. 

LaStRE,  /.  pi.  ime  mjestu  u  Istri.  —  U  ru- 
kopisu  XIII  vijeka  prepisanome  xvi.  Idose  na 
LaStre.    Mou.  croat.  19.  (1275  2}>'ep.  1546). 

LASTRICA,  /.  nadimak  pjesmi  sastavjenoj  za 
smijeh  i  za  maskaru.    M.  Pavlinovi6. 

LaStRIC,  t'idi  Lastric.  ,P.  Philippus  Lastric 
ab  Odevia'.    Schem.  bosn.   1864.  99. 

LAStRITI  se,  lastrim  se,  impf.  la'stiti  se.  — 
Samo  na  jednome  mjestu  xviii  vijeka,  gdje  moze- 
biti  stoji  -r-  grijeskom.  Na  nima  su  devetera 
vrata,  ka  se  lastre,  kanda  su  od  zlata.  J.  Krm- 
poti6,  malenica.  4. 

1.  lAStVO,  n.  laz.  —  Uprav  laztstvo.  —  Od 
XVI  vijeka,  a  izmedu,  rjeinika  u  Belinu  (,buggia, 
menzogna'  ,mendacium'  1.52*),  u  Staliceuu  (,fictio, 
simulatio';  laztvo,  v.  lai),  u  Voltigijinu  (laztvo, 
V.  laz).  Kaze  lastvo  neprijato|;1  danaSnih.  I).  Ra- 
liina  87''.  Za  laz  zlo  stoji  taj  ki  so  pokore  od 
laztva  ne  boji.  F.  Lukarevic  124.  Laztva  ue 
mari  tinit  mi  bez  broja.  187.  Hotio  sam  laztvom 
ozlobit  visne.  247.  Nenavidos,  lastvo,  u  svakom 
nevjera.    A.  Sasin  128. 

2.  LAStVO,  n.  f  uprav  bi  trebalo  kazati  ulaS- 
tvo),  vidi  ulaz.  —  U  naSe  vrijeme  u  sjevernoj 
Dalmaciji.  Kad  jodna  obitej  spane  na  samu  kder, 
onda  .  .  .  zovu  kakva  vrijedna  mladida  u  lastvo 
(u  kudu).    V.  BogiSid,  zboin.  355. 

LA§VA,  /.  mjesno  ime  u  Bosni. 

a.  rijeka.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu 
(rijeka  koja  tede  kroz  Travnik  i  utjece  u  Bosnu 
,ein  fluss  in  Bosnien'  ,fluviu3  Bosnae').  Pregazili 
Lasvu  i  Busovku.    Osvetn,  7,  31. 

b.  ime  zaseokzi  u  okrugu  travniikome.  Sta- 
tist, bosn.  62. 

LASvANIN,  m.  prezime  (iovjek  iz  Lasoe).  — 
Famine  se  xviii  vijeka.  Petar  LaSvanin.  Norini 
75. 

LAT,  m.  (?)  na  jednome  mjestu  u  pisca  Du- 
hrovianina  ima  ni  u  lat  sto  maze  znaiiti:  ni  po 
sto ;  ali  moze  biti  da  treba  iitati  ni  ulazit.  Ja 
nedu  ni  u  lat  goru.    M.  Drzid  167. 

lAtA,  /.  hyp.  Latinka.  —  U  Vukovu  rjei- 
niku s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Tebe  c' 
Lata  omraziti  s  majkom. 

1.  LATAK,  Idtka,  m.  nesto  izatkano,  tkane.  — 


Po  svoj  je  prilici  ista  osnova  sto  je  i  u  prasla- 
venskome  lata,  krpa,  prikrpa,  isporedi  rus.  jiara, 
ces.  lata,  po(.  lata,  vidi  i  1.  latica.  —  U  naSe 
vrijeme.  Vezak  vezla  Merima  djevojka  na  pen- 
geru  na  debelom  latku.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  257 
— 258.  Latak  ,stofi''.  Hajdenak  .53.  Latak,  tvar 
,zeug'.  59.  Pamudni  latak  ,baumwoll-stoff'.  53. 
Svileni  latak  ,seidenstoff'.  54.  Vuneni  latak 
,wollstoff'.    54. 

2.  LATAK,  latka,  m.  vidi  lakat  od  iega  po- 
staje  premjeitanem  slova  kit.  —  Od  xviii  vi- 
jeka u  nekijem  krajevima.  Nemojte  Jtogod  ciniti 
nepravetuo  u  sudu,  u  latku,  u  utezu,  u  mjeri. 
J.  Matovid  397.  , Latak'  mjesto  ,lakat'.  G.  Martid 
It  Nar.  pjes.  juk.  xi. 

LATANA,  /.  ime  nekakvoj  rijeci,  po  svoj  pri- 
lici nem.  Leitha.  —  U  jednoga  i>isca  Dubrovia- 
nina  xvi  vijeka.  Do  rijeke  Latane.  M.  Vetranid 
1,  45.     Dunav  i  Latana.    3,  263. 

LATAS,  m.  prezime.  u  hrvatskoj  krajini.  V. 
Arsenijevid. 

LATilRAN,  Laterina,  m.  Lateranae  aedes,  ba- 
silica Laterana,  papinski  dvor  i  crkva  (svetome 
Ivanu  u  Rimu).  U  Bim  gdi  u  crikvi  od  Late- 
rana nahodi  se  stolac  od  drva.  F.  Glavinid,  cvit. 
20—21.  Isti  Konstantin  u  poladi  svojoj  od  La- 
terana. 364a.  U  crikvi  od  Laterana  gdi  sveti 
otac  misu  sluzase.  371b.  Prozva  ju  (crikvu) 
svetim  Ivanom  od  Laterana.  431''.  —  U  ovome 
primjeru  stuji  kao  pridjev  uz  svetoga  Ivana 
(crkvu) :  U  crkvi  svetoga  Ivana  Laterana.  A.  Gu- 
ftetid,  roz.  mar.  65. 

LATERANENSKI,  adj.  vidi  lateranski.  Crkva 
Lateranenska.  P.  Knezevid,  osm.  371.  U  saboru 
lateranenskomu.  A.  d.  Costa  1,  25.  J.  Matovid 
206. 

LATERANEZ,  m.  covjek  (kanonik)  sto  pri- 
pada  lateranskome  kaptolu.  —  Na  jednome  mjestu 
XVII  vijeka.  Kanonika  regulara  lateraneza.  B. 
Kasid,  nasi.  x. 

LATERANSKI,  adj.  koji  pripada  Lateranu. 
—  Od  XVII  vijeka.  Z  ramenom  crikvu,  da  ne 
pade,  podpira  lateransku.  F.  Glavinid,  cvit.  335''. 
Rim  i  lateranske  drzave  izrucivsi  papi.  432''-.  On 
svo'e  stavi  u  red  lateranski.  J.  Kavanin  1481'. 
A  ova  je  zapovid  udinena  u  saboru  lateranskomu 
godine  1215.  J.  Banovac,  razg.  233.  Od  sabora 
lateranskoga,  fiorenskoga.    J.  Matovid  193. 

1.  LA.TICA,  /.  vidi  znaiene  u  Vukovu  rjei- 
niku (uprav  je  dem.  1.  lata,  vidi  kod  latak).  — 
U  nase  vrijeme,  a  izmedu  rjeinika  ?/  Stulieevu 
(,pars  indusii  sub  axilla')  i  u  Vukovu  (klindid  u 
koSuje  pod  pazuhom  ,der  armzwickel'  ,cun6us 
tunioae'.  Latica  ,cuneus  tunicae'.  D.  Nemanid, 
dak.  kroat.  stud,  iftsg.  43. 

2.  LATICA,  /.  Bromus  arvensis  L.,  ovsik,  div}a 
zob.  —  u  Srbiji  u  okrugu  pirotskome.  S.  I.  Pe- 
livanovid.  javor.  1881.  123. 

3.  LATICA,  /.  zensko  ime.  —  U  latinskome 
spomeniku  xviii  vijeka.  ,Soror  dicti  Gruboe  La- 
tifa'.    K.  Jirecek,  die  wlachen.  9.  (1285). 

LATICI6,  m.  prezime,  vidi  u  JDanicicevu  rjei- 
niku: Latididb,  vlastelin  vojvode  Radovana  Pa- 
vlovida  i  sina  mu  Ivanisa,  prvoga  ,dvorbskyj', 
knez  ,Pavao  Laticidb'  1439—1442.  M(on.  serb). 
401.  413.  —  Vlastelin  sinova  istoga  vojvode  Ra- 
dosava  knez  ,Tomasb  Latididb'  1454.  M(on.  serb). 
472.  —  Fomine  se  i  xviii  vijeka.  Latidid.  And. 
Kadid,  kor.  455. 

LA.TICNO,  n.  ime  planini  izmedu  Pive  i  Go- 
lije.  (ne  znam,  ko  je  zabi(ezio). 


I.A'riNIN,  b. 


LATil-'A,  /.  <li(i(lo(iih,  cvijct.  —  Od  aiaji.  tiir. 
laMf,  uyodan.  —  U  narodnoj  pjesmi  hcrcefjovackoj 
iiaSei/a  vremena.  Cron^o  lale  koi'ia  sedla,  al-baber 
so  za  put  sproma,  a  latifa  Sorbe  muti,  a.  iieven 
ga  redom  poji.  Nar.  pjos.  horc.  vuk.  1,  264.  La- 
tifa, drftf?ojub.    845. 

1.  LATIN,  adj.  vidi  latinski.  —  Od  tal.  latino. 
—  XVI  i  XVII  pijcka. 

a.  vidi  latinski,  a.  Ko  pomaiikauje  latiniiii 
jezikom  govorit  so  ,rooiduum'.  S.  Budini6,  ispr. 
40.  Boz  znanja  potrobna  od  jezika  latina.  I. 
Dr>',i6  296.  U  latinomu  alfabetu  je  slova  22.  I. 
An6i6,  vrat.  xii.  Purgatorio  od  rifii  latine  ,purgo'. 
157. 

b.  vidi  latinski,  c.  Da  so  sjedine  s  latinom 
crkvom.  I.  An6i(f,  svit.  175.  Latina  Zona  ne  ima 
■slidit  obicaja  muZa  Grka.    219. 

2.  LATIN,  m.  suvrst  vinove  loze  (u  Samoboru). 
B.  Sulek,  im.  191. 

3.  lAtIN,  Hi.  prijevod  na  latinski  jezik  (kao 
skolska  ladaca).  —  Po  tal.  latino.  —  V  jednome 
primjeru  pisca  Vubrovianina  xvi  vijeka,  gdje 
dati  latin  stoji  u  prenesenome  smislu,  kao  Ho  ne- 
ugodno  naruciti  Hi  uciniti.  Pedant:  Nije  mi  drag 
ovi  Turftin  ovdi,  smosti  ie  moje  posle.  ,Nolo  te', 
po6  niu  6u  dat  jodan  latin.    M.  Drzic  174. 

4.  LATIN,  m.  vidi  Latinin.  —  xvi  i  xvu  vi- 
jeka, a  izmedii  rjeinika  u  Bjelostjendevu  (Latin, 
Talijan  ,Italus'),  u  Jambresiievu  (,Italus'),  a  Vol- 
tifjijinu  (, Latino,  o  ancho  Italiano'  ,Italiener'). 
Oblast  koju  Latin  zove  jurisdikcion.  S.  Budinii, 
ispr.  9.  Sto  Latin  govori  ekvivokati.  B.  Kali6, 
zrc.  46.  Lino  papa  bi  Latin,  u  Volteri  od  Tos- 
kano  rojen.  F.  Glavinii,  cvit.  319*.  Nij'  Latina 
all  Grka  ...    J.  Kavanin  278*. 

5.  LATIN,  Latina,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  ii 
okrugu  modruiko-rijeckome.   RazdijeJ.  52. 

LATINAC,  Latinca,  «i.  vidi  Latinin.  —  Od 
XIV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Stuliccvu  (,ltalus, 
Latinus')  i  ii  Danicicevii  (Latintcb,  gledaj  La- 
tininb).  Nihb  grada  (Duhrovnika)  |udije  inbde 
suda  da  ne  imaju  razve  predb  Dubrovcani  vinu 
predb  Latinci.  Mon.  serb.  228.  (1395).  Viruj, 
pobro,  ako  ti  je  drago,  jor  to  znadu  Tai-ci  i  La- 
tinci. And.  Kafiid,  razg.  SIS').  Da  su  pak  svu 
rimsku  Dalmaciju  Hrvati  posjedovali,  priznaje 
sam  dalinatinski  latinac  Lucius.  M.  Pavlinovid, 
razg.  27. 

LATINAS,  latindsa,  m.  koji  uinije  Hi  koji 
pise  latinski.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena. 
ArciZakan  Toma,  splitski  latina§.  M.  Pavlinovic, 
razg.  32. 

LATINCAD,  /.  coll.  Latince.  —  V  nase  vri- 
jeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukovu:  (coll.)  ,die 
jungen  Latoiner'  .juventus  latina'.  Eto  gore  na 
bijeloj  kuli,  onde  ima  dvoje  Latincadi,  zovu  tebo 
na  mejdan  junacki.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  475.  Do- 
ves6u  ti  dvoje  Latin6adi.    Pjev.  crn.  262l>. 

LATINCe,  Litinteta,  n.  dem.  Latinin.  —  MjeSte 
mnozine  ima  coll.  Latinfiad  (vidi).  —  V  naSe 
tjrijeme,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (.das  La- 
teinerchon'  ,Latinellus').  Al'  jiovika  sa  grada  La- 
tince. Nar.  pjes.  vuk.  2,  144.  A  povika  s  be- 
dena  Latince.  2,  476.  —  U  narodnijem  se  pjes- 
mama  iestn  kaie  bijelo  Latinfie  (kao  o  grada- 
ninu  sto  nije  pocrnio  na  suncu  kao  sefak).  Ustan', 
momce,  bijelo  LatinSe.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  145. 
Pusti  kopje  Milos  Voinovi6,  te  prikova  bijelo 
Latinde,  prikova  ga  za  Lodanska  vrata.  2,  14C. 
I   ufatiS   bijolo   Latince.     Nar.   pjes.   petr.  1,  11. 

LATINI,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
bihackome.    Statist,  bosn.  49. 


1.  LATINICA,/.  latinska  slova,  latinski  alfabet. 

—  U  pisaca  na^cga  vremena.  Eh!  pa  zaftto^bar 
ne  bacite  latinicu?    M.  Pavlinovic,  razg.  74. 

2.  LATINICA,  TO.  prezime  u  Dubrovniku  xv 
vijeka.  vidi  u  Daniiicevu  rjecniku:  Dubrovfeanin 
,Dabi?,iv  Fjatinica'  1403  —  1415.  (Spom.  sr.)  1,  44. 
181. 

LATINlCiC,  TO.  prezime,  isporedi  2.  Latinica. 
— -  vidi  u  Daniiiievu  rjeiniku:  Latini6i6b,  Du- 
brovfanin  VlahuSa  [jatiui6i6b  1444  dr2ao  je  ca- 
rine  u  horcoga  Stjepana  (Spom.  sr.  2,  110.  111. 
113). 

LATINI6,  m.  prezime  (isporedi  Latinica).  — 
XVI  vijeka.  PoStovanomu  Niku  Latini6u.  N.  Na- 
joSkovii  1,  297. 

LATINIJA,  /.  coll.  Latini.  —  U  narodnijem 
pjesmama  nasega  vremena,  a  izmedu  rjeinika  u 
Vukovu  (,dio  Lateiner'  , Latini'  s  primjerom  iz 
narodne  pjesme :  Nek  se  fiudi  mudra  Latinija). 
Dok  no  znate  Sto  je  Latinija.  Nar.  pjes.  petr. 
2,  690. 

lA,TININ,  m.  Latinus,  iovjek  iz  naroda  sto 
je  negda  zivio  (u  Italiji)  u  Laciju  (Latium)  i  u 
Jiimu;  iz  ovoga  su  postala  i  druga  znaiena.  — 
Mnozina:  LiVtini  (gen.  Liitina).  —  Od  prvijeh 
vremena,  a  izmedu  rjeinika  u  Mika(inu  {.Italus'), 
u  Belinu  (pi.  Latini  , Latini'  426'>;  Latinin  ,Ita- 
liano,  d'  Italia'  , Italus'  421"),  u  Vukovu  (1.  ,der 
Lateiner'  , Latinus'.  —    2.  ,der  Italiener'  , Italus'. 

—  3.  u  Cruoj  Gori  i  onuda  po  okolini  zove  se 
Latinin  svaki  covjek  zakona  rimskoga  s  primje- 
rom iz  narodne  pjesme:  Pokraj  mora  sve  Latine 
jute.  —  4.  kao  §to  u  Dalmaciji  primorci  i  Bo- 
duli  zovu  sve  jude  sa  suhe  zemje  iznutra  ,Vla- 
sima',  tako  i  Vlasi  svakoga  koji  je  obucen  u  ta- 
lijansko  odijelo  zovu  ,Latininom',  makar  bio  koga 
roda  i  zakona).  u  Daniiicevu  (,Latinu9'  za  co- 
vjeka  rimske  vjere ;  u  tom  znaoenu  dolazi  i  za 
Dubrovcane).  —  Ima  u  jednome  rukopisu  xvi 
vijeka  rijei  latini  posve  krivo  napisana  (pisac  je 
preveo  ocako  latinsku  rijei  tinea!!):  Koje  lupez 
ne  more  poletjet  ni  latini  (,latjnj')  ne  more  ga 
privenut  (,quo  fur  non  appropiat  neque  tinea 
corrumpif).    N.  Ranina  320*.  luc.  12,  33. 

a.  u  znaienu  sprijeda  kazanome  (Latinus). 
Koji  bjehu  u  linbu  .  .  .  bez  nijedne  zlo6e,  Zudio 
budi  ali  Latinin  ali  Grk.  Zborn.  r22>'.  Rodom 
je  tudinin,  doso  k  nam  njekada,  drzavom  La- 
tinin. S  Gucetic  BendeviSevic  208.  Spijevanja 
od  vrijednijeli  Latina  ali  Grka.  D.  Zlataric.  viii. 
K  nam  Latinin  jedan  grede  .  ._.  Trojani  se  i  La- 
tini rate,  biju,  kolu  i  sijeku.  G.  Palmotic  2,  140. 
Sve  okolovine,  koje  Latini  zovu  ,cireumstantiaf '. 
S.  Matijevic  19.  Toliko  Latini  koliko  Italijani 
ovo  slovo  ,g'  inako  izgovaraju.  R.  Gamaiii6  131". 
Rift  koju  ni  Grk  nije  mogao  istomaftiti  ni  La- 
tinin. I.  Zanotti,  i  ned.  pris.  30.  Latini  boga 
zovu  ,dou3'.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  56.  Kog  ie 
vraga  Latininu  ono  ,met'  na  kraju  rijeci,  kad 
kaze  ,egomet,  ipsemet'  itd.  ?    Nov    sr.  1817.  541. 

b.  u  siremu  smislu,  Italijanac,  Talijanac. 
Boj  su  bili  s  nima  (Turcima)  Hrvati,  Bosiiaci, 
Grci  ter  Latini,  Srbli  tor  Pojaci.  M.  Marulid 
245.  On  Turke  s  nacinom  izagna  iz  Pu)e,  bivsi 
jur  Latinom  smoklo  do  kosujo.  H.  Lucie  257. 
U  ove  jur  strane,  Latini  gdi  stoje.  D.  Ranina 
78l>.  Ako  Latini  u  stvareh  nih  jezika  kime  svak- 
cas  govore  .  .  .  162b.  Prid  liim  postupa  mu- 
ftenstvo  koje  Latini  zovu  ,martirio'.  B.  Kasii. 
per.  94.  Latini  ti  hfalu  daju,  Nimci  tokoji  gdi 
si  bio.  M.  GazaroviA  141''.  Naskociv  Latine  nih 
grade  naruzi.  I.  T.  Mrnavi6,  osm.  20.  Kako  se 
radjamo  Hrvati    ali    Latini.    ist.  36.     Vrle    Goto 


LATININ,  b. 


1.  LATINKA,  a. 


i  Slovine  mi  digosmo  jur,  da  zbiju  sve  Rimjane 
i  Laline   u   primorsku    Dalmaciju      G.   Palmotic 

1,  11.  Ne  cini  razlikosti  od  Grka,  Zudija,  Lati- 
nina,  Ilirika,  Tude§ka.  I.  An6ic,  vrat.  124.  Na 
Latine  vojsku  posla.  P.  Vitezovi6,  kron.  142. 
A  o2eni  dva  nejaka  sina  s  preko  mora  otud  od 
Latina.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  180.  —  iesto  o  Mle- 
ciiima.  Mi  gospodiub  vojevoda  Radosavb  i  sin 
mi  knezb  IvaniSb  dajemc  na  videnbje  vsakoomu 
cloveku  komu  se  podobaa  i  pret  koga  lice  ovb 
nasb  listb  oivorenb  dojde,  a!i  bi  pred  gospodina 
cara  turskooga  a  ili  pred  gospodina  kra[a  ugrb- 
skooga  a  ili  pred  gospodina  kraja  Tvrbtka  bo- 
sanskooga  ili  inooga  Bosnaniria  a  ili  gospodina 
srbpskooga  a  ili  Latinina  .  .  .  Mon.  serb.  3GS. 
(1432).  Ja,  veliki  vojevoda  gospodinb  Stepanb 
daju  na  videnbje  vsakomu  cloveku  malomu  i  ve- 
likomu  predb  koga  se  iznese  sej  zapisaubje  naSe 
otvorenno  ali  predb  presvetlemb  gospodinomb 
cesaromb  rimbscemb  i  kra}emb  ugarscemb  ali 
predb  caremb  turscemb  a  ili  predb  kraJa  bosan- 
skoga  a  ili  inoga  BoSiiauina  a  ili  predb  gospo- 
dina srpskoga  a  ili  Latinina  .  .  .  stvori  milostb 
gospoctvo  mi,  da  je  vidimo  vsemu  svetu  kako 
gradu  Dubrovniku,  knezu  i  vlastelom  i  vsoj  op- 
6ine  dubrovackoj  .  .  .  potvrbdismo  imb  .  .  .  vse  i 
vsakoje  poveje  . . .  381—382.  (1435)  (kod  ova  dva 
primjera  Danicic  dodaje :  ovdje  se  va|a  da  misle 
Mlecici).  To  jest  slavni  i  bojnicki  narod  kojino 
je  o  hrabranstvu  sta'  svojih  ruku  hrabreiiicki(^/ij, 
a  ne  u  noga  zakovanstvu  ko  neskladno  nega 
para,  kad  Latinin  ga  ukara.  ,T.  Kavariin  241''. 
Vele  liemu  mladi  janifiari:  ,Ne  budali,  kneze  La- 
tinine' . . .  Car  je  riemu  tiho  besidio:  ,Silna  glavo, 
Latinine  Pavle' .  .  .  And.  KaciA,  razg.  172*.  La- 
tini  se  bode  zafiuditi,  a  onome  srpskom  odijelu. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  536.  I  u  Mletku  sto  bide  La- 
tina. 2,  545.  Cudan  adet  bjeSe  u  Latina  svad- 
bovati  rodu  devojafikom.  2,  548.  Dok  dodo§e 
Mletku    pitomome   b'jelu    dvoru    bana   Latinina. 

2,  582.  Podize  se  duzde  od  Mletaka,  pa  on  ide 
pod  6ador  Stipanu,  pa  govori  duzde  Latinine. 
Nar.  pjes.  marj.  8.  —  U  ovome  primjerii  znaii 
covjeka  ciji  je  jezik  postao  od  latinskuga :  Erde- 
Jani,  Maurovlasi,  crni  i  crjeni  Latini.  J.  Ka- 
vanin  238b. 

c.  iovjek  sto  pripada  rimsko-katolickoj  crkvi 
(maze  biti  da  je  ovo  znaeene  postalo  po  katolic- 
kome  crkvenome  jeziku  joS  prije  nego  su  se  crkve 
razdijelile) .  §to  jestb  dohodkb  otb  Latinb,  tozi  da 
jestb  crbkvi.  Glasnik.  15,  307.  (1348?).  Jedan 
nacin  kim  se  krste  Grci,  a  drugim  Latini.  Na- 
rucn.  6'>.  Dvize  se  jedan  blud  od  jereticastva 
meju  Grci  i  pride  dari  do  Latinov.  Transit.  187. 
Otci  Greci  i  Latini  istocne  i  zapadne  crikve.  S. 
Budinic,  sum.  11a.  Ove  rijeci  ni  Latini  ni  Vlasi 
ne  priobrnu  u  svoj  jezik.  M.  DivkoviA,  nauk. 
98b.  Grkina  zena  nek  slidi  razlog  muf,a  Lati- 
nina. I.  Ancic,  vrat.  219.  Duhovnike  s  nima 
ine  i  Latine  i  Slovine.  J.  Kavanin  lOO-'.  Go- 
vore  Grci  da  posvecerie,  koje  Latini  6ine,  da 
nije  dobro.  J.  Banovac,  razg.  222.  Nigdi  se  ne 
naodi  C«  nijednome  saboru)  da  se  je  ijedan  u 
ovome  protivio  i  govorio  protiva  Latiuom.  224. 
Kakono  Grci,  tako  i  mi  Latini.  A.  Kanizlic, 
kam.  I.  Sveti  oci  i  Grci  i  Latini.  A.  d.  Costa 
1,  13.  Prvi  (Srbi  gr(ke  crkve)  zovu  ftore  (Srbe 
rimske  crkve)  , Latini'.  D.  Obradovic,  basne.  306. 
Suzni  okrsoene  glave,  Latini  su  Hoti,  Kastrioti. 
Osvetn.  3,  93.  I  pokupi  Miridita  ravna,  pokraj 
mora  sve  Latine  Jute.  4,  218.  Kao  sto  Eistjane 
Srbima  ravna  u  Hercegovini  Krstjane  Latinima. 
F.  Juki6,  zem}.  48.  Latini  =  rimokatolici.  V. 
Bogi5i6,  zborn.  644 — 645. 


d.  u  naj  Hremu  smislii,  covjek  iz  zapadne 
Europe  (kod  toga  xe  maze  misliti  i  na  vjerii  sto 
nije  istocno-pravoslavna) .  i  same  primorce  na- 
sega  naroda  ostali  narod  zove  , Latinima'.  Pri- 
Sbdbse  Latinije  i  prejese  Cbsarb-gradb.  Sava, 
sim.  pam.  saf.  13.  Balduin  Konte  od  Fijandre 
bi  prvi  eesar  Latinin  u  Carigradu.  K.  Pejkic 
50.  Odemo  li  mi  mirovat  s  mirom,  Latinine  ne- 
vjerni  juuace?  Nar.  pjes.  bog.  160.  Pak  s' opremi, 
ode  u  Latine.  kada  dode  bijelu  Ledanu  . .  .  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  133.  Latini  su  stare  varalice.  2, 
136.  I  donese  glave  od  Latina.  2,  476.  Pobra- 
time,  gine  od  Latina!  2,  519.  Mudar  kao  La- 
tinin. Nar.  posl.  vuk.  183.  Hercegovci  svakog 
Evropejca  zovu  Latininom.  Magaz.  1868.  55.  — 
Vbsaky  gostb  i  trbgovbcb  i  Latininb.  Zak.  pam. 
saf.  46.  Kbdi  prii  Latininb  Srbbina,  da  da 
Latininb  Srbbinu  polovinu  Latinb  a  polovinu 
Srbb]b  svedoke  .  .  .  Gde  komu  daje  Dubrovbc.a- 
ninb  svoj  dobitbkb  komugode  trbgovbcu,  tere  mu 
odb  hega  u  bbbb  udritb,  da  se  klbne  Latininb 
za  tozi,  da  bude  verovanb  po  zakonu.  Mon.  serb. 
147.  (1349).  Da  ga  za  to  ne  poiste  ni  carstvo 
mi  ni  gospoda  carica  ni  gospodinb  kra|  da  ini 
ni  uitko  odb  vlastelb  carstva  mi,  ni  Grkb  ni  La- 
tininb ni  trbgovecb  ni  Sasinb  ni  ini  nitko  u 
zem|i  carstva  mi  .  .  .  Spom.  sr.  2,  23 — 24.  (1356 
prepis.  1862).  Zakonb  ne  ni  jestb  slicno  da  se 
Latininb  za  Srbbina  odbklbne  ni  Srbbinb  za  La- 
tinina, nu  jestb  zakonb  kako  to  jo  u  poveji 
zapisano  da  jo  porota  Dubrovfianinu  negova  dru- 
zina  Dubrovfianb.  Spom.  sr.  1,  3.  (1395).  Pak 
ne  idi  pokraj  mora  sina,  jer  su  oeste  u  Latina 
straze.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  98.  Posla  zetu  Milos- 
Obilida  u  Latine  da  kupi  barace.  2,  211.  Od- 
jaha  ga  gradu  Dubrovniku,  pa  prodade  liega  u 
Latine.  3,  94.  Ode  pravo  k  moru  na  krajinu  u 
Latine  vidat  desnu  ruku.  3,  471.  Kad  dodemo 
do  Kotora  grada,  tu  hocemo,  bra6o,  zapa§iti  bas 
Mebmeda  mojega  siuovca,  nek  paSuje  i  nek  go- 
spodnje,  neka  za  to  i  Latini  znadu.    4,  70. 

c.  Latinin,  kao  prezime  ili  mitski  nadimak. 
Knigu  pise  Jorko  Latinine.  Nar.  pjes.  vuk.  3, 
297.     Bogom  brate,  §ime  Latinine!    3,  548. 

LATINITI  SE,  Utinim  se,  impf.  postajati  La- 
tinin (vidi  Latinin,  c),  kao  imperfektivni  glagol 
prema  polatiniti  se.  —  U  nase  vrijeme.  Volio 
bib  se    turciti  oli   latiniti.    S.  ^ubisa,  prip.  133. 

1.  LATINKA,  /.    zensko   ie{ade   kao  Latinin. 

—  Akc.  se  niijena  u  gen.  pi.  Litinaka.  —  Od 
XVI  vijeka  (vidi  kod  b),  a  izmedii  rjeinika  u,  Mi- 
kafinu  (,Itala'),  u  Belinu  (Latinka  ,fem.'  ,Italiano, 
d'  Italia'  ,Italus'),  a  Bjelostjencevu  (Latinka,  Ta- 
lijanka  ,Itala'),  M  Stulicevu  (.mulier  itala,  latina' 
iz  D.  Ranine),  u  Voltigijinu  (,Italiana'  ,Italie- 
nerinn'),    u   Vukovu    (1.  ,die  Lateinerin'  , Latina'. 

—  2.  ,die  Italienerin'  , Itala'.  —  3.  ,frauenzimmer 
romischer  religion'.  —  4.  ,frauenname'  ,nomon 
feminae'). 

a.  vidi  Latinin,  a.  —  U  jedinome  primjeru 
Manto  Latinka  metaforiiki  znaci  vilu  Intinske 
poezije  (Virgilija  iz  Mantue).  Nigder  se  pri- 
minka  Sibenskoj  (vili)  nahodi,  van  Manto  La- 
tinka. u  D.  Barakovic,  vil.  363.  —  Ovaj  primjer 
uprav  aiiio  ne  pripada,  jer  odgovara  znaccniiiia 
pod  Latinin,  a  i  b :  U  sinoi  od  duba  vile  mnoge 
okolo  vode  sijahu  (=  sidahu)  i  u  krilu  jabuke 
iz  duba  po  razlikih  rukah  trgane  razgledajuci 
u  ne  se  gizdabu.  i  taj  jedna  koj  naj  pri  u  krilo 
se  nadazrih,  vidib  da  joj  na  prsih  pismo  zlatih 
slof  dijase  LATINKA,  i  u  lie  mnoge  i  mnoge 
jabuke  dvojega  jezika  male  i  velike  bihu  (ale- 
gorija:  knizevnost  latinska  i  talijanska).  P.  Zo- 
ranic  69''. 


1.  LATINKA,  b.  il 

b.  vidi  Latinin,  b.  Latinko  Rospoje  (metafo- 
riiki  0  llaliji),  oholi  tvoj  uros  i  liiko  to  tvoJB 
slovo  se  do  iiebea.  M.  Vetranid  1,  82.  J^ubav 
voliku  jeduojzi  gospoji  litttinci  iiosa5e.  D.  Ra- 
I'liiia  10".  Kako  ga  uiuori  Jjivija  zla  Latiiika. 
;)0''.  Ma.  mila  Latinka  )iibka  t'  se  vidaSe.  102l>. 
Bill  Vilu  (Slovinku)  odpravi',  u  Zadru  da  poje... 
al'  oni  voliSe  Latinki  pogodit,  siamni  su  luozebit 
jezikom  svojime,  ter  vole  govorit  ."ivaki  6as  tu- 
jime.  D.  Barakovi6,  vil.  18.  O  naka/.o,  [uska 
nepriliko,  za  te  li  .su  Latinke  divojkoV  And.  Ka- 
tif,  razg.  1721).  Na  krilu  mu  Latinka,  latinski 
mu  govori.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  417.  Prepade  se 
Criiojevid  Ivo,  te  Ijatinci  snasi  progovara:  ,Snaho 
raoja,  Latinko  devojko  .  .  .'  2,  557.  Pise  knigu 
Latiuki  divojki.    Nar.  pjes.  istr.   1,  47. 

C.  vidi  Latinin,  c.  Grk  nek  slidi  Latiuku 
?.enu.  I.  An6i6,  vrat.  244*.  Da  joj  druge  u  svu 
zemlu  nije,  ni  bijele  biile  iii  vlahine,  niti  ima 
taiiano  Latinke.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  223.  Da  se 
junak  oieniti  nedu  ni  Latinkom  ni  Srpkinom 
mladora.    3,  95. 

d.  vidi  Latinin,  d.  Pa  otide  niz  poJe  le- 
dansko :  gledale  ga  Latinko  devojke.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  145. 

e.  latinka,  vrsta  pidke  (skovane  it  zapadnoj 
Evroin).  No  upali  bijolu  latinku,  al'  mu  pusta 
ogan  no  prifati.  Nar.  pjos.  vuk.  4,  131.  O  ra- 
menu  zelenu  latinku.  4,  325.  Pobismo  se  S  nima 
iz  puSaka,  jednu  ubih  puskom  srmalijom,  a  ti 
drugu  zelenom  latinkom.  4,  .S28.  Tanka  puSka 
zelena  latinka.  Pjev.  crn.  181b.  Latinci  dade 
vatru  zivu.  246b.  A  na  rame  breske  i  latinke. 
Ogled,  sr.  465.  On  latinku  pu§ku  dohvatio.  475. 
De  je  tvoja  svijetla  latinka?  207.  Zaciktase 
breSke  i  latinke.    Nar.  pjes.  mag.  1869.  115. 

f.  ime  zensko  (vidi  i  u  Vukovu  rjecniku). 
Latinka  Maksina.  Glasnik.  ii,  3,  74.  (1706—1707). 
Latinbka.    S.  Novakovic,  pom.  73. 

g.  ime  ovci.  Bruvno.    D.  Hire. 

2.  LATINKA,  /.  neka  bilka.  Latinka  (le- 
dinka?),  BelHs  perennis  L.  (Gospic),  cf.  Lodin- 
cica.    B.  Sulek,  im.  191. 

3.  LAtINKA,  /.  Xensko  ce|ade  iz  Latiua;  La- 
tinanka.    V.  Arseuijevid. 

LATINKIN,  adj.  koji  pripada  Latinci  (vidi 
Latinka,  f).  —  xviii  vijeka.  Mihat  Latinkin. 
Glasnik.  ii,  3,  79.  (1706—1707). 

LATINKINA,  /.  vidi  Latinka.  —  V  jednoga 
pisca  xviii  vijeka,  a  izmedti  rjecnika  u  Stnlicevu 
(uz  Latinka).  Latinkihu  sob'  za  druga  nade.  Na- 
dod.  151. 

LATINLTJK,  m.  ime  mahali  M  Sarajevu  gdje 
su  prebivali  katolici.  —  Postaje  od  osnove  latin 
turskijem  nastavkom  lyk.  U  Saraj'vu  hladno  pije 
vino  po  varo.su  i  po  Latinluku.  Nar.  pjes.  juk. 
612.  Prije  dosastja  Eugeuiova  u  Sarajevo,  muogo 
je  ku6a  krstjanskih  bilo,  koji  su  svi  s  nime  otiSli 
preko  Save,  od  kojih  se  u  Sarajevu  mahla  Latin- 
iuk  i  sad  zove.    F.  Juki6,  zemjop.  32. 

LATINOVCI,  Latinovaca,  m.  pi.  ime  se.lu  u 
Slavoniji  u  okrugu  pozeskome.    Razdjo].  128. 

LATINOVIC,  m.  prezime.  —  U  na§e  vrijeme. 
Nikola  Latinovii.  Nar.  pjes.  petr.  1,  353  (medu 
prcdhrojnicima) . 

1.  LATINSKA,  /.  (t.  j.  zem]a),  vidi  kod  la- 
tinski, 1,  a  i  b. 

2.  LATINSKA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackome.  Zem|a  pod  vinogradom  u  La- 
tinskoj.    Sr.  nov.  1875.  95. 

1.  LATINSKI,   adj.   koji  pripada   Latinima; 


2  1.  LATINSKI,  1,  a. 

razliina  su  znaiena  kao  i  kod  Latinin.  —  ispo- 
redi  da6ki,  a,  b).  —  Rijel  je  praslaoenska,  ispo- 
redi  stslov.  latinbskt,  rus.  .laTuiicniii,  6eS.  latinsky, 
pof.  laciiiski.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vraniiceou 
(latinska  zom|a  , Italia'),  u  Mikafinu  (latinska 
zomja,  Italija  .Italia,  Ausonia,  Vitullia,  Vitalia, 
Hesporia'),  u  Bclinu  (.latino'  ,latinus'  426'>;  ,ita- 
liano'  ,italus'  421";  latinska  zemja  .Latio'  ,La- 
tium'  426'';  , Italia'  421"),  u  Bjelostjenievu  (,ila- 
licus';  latinska,  talijanska  zemja  , Italia,  Antonia, 
Hesperia,  Vitalia'),  u  JambreUcevu  (,italicus' ; 
latinska  zem|a  .Italia'),  u  Stulicei-u  (,latinus,  la- 
tins'), u  Voltiijijinu  (, latinska  zem)a  , Italia'  ,Ita- 
lien'),  ((  Vukovu  (,lateiniscli'  .latinus'),  u  Dani- 
cicevu  (latinbskyj  , latinus';  za  ostatke  starih 
Rimjana,  i  to  Mlefiide;  za  vjeru  rimsku). 
1.  adj. 
a.  latinus,  prema  Latinin,  a.  —  naj  ieSce 
0  jeziku,  rijecima,  slovima,  knigama,  piscima.  V 
vande]u  nazarenskomu  kojo  on  (sveti  Jerolim) 
prinesao  jest  u  latinski  vlaSki  jezik.  B.  Ka§i6, 
is.  74.  Molitve  bogojubne  iz  latinskoga  jazika 
istumacene.  A.  Georgiceo,  nasi.  346.  Krstjenje 
gr§kim  jazikom  zlamenuje  opranje,  i  tako  sveta 
crikva  i  u  latinskomu  jaziku  uzdrzi  ric  gr§ku 
zoveei  ga  ,baptismus'.  I.  T.  Mrnavic,  ist.  120. 
Zove  se  misnik  ,sacerdos'  latinskim  jezikom.  I. 
Anci6,  ogl.  17.  Djaokim  aliti  latinskim  jezikom 
nasta  se  zvati  Slavonija.  P.  Vitezovi6,  kron.  51. 
Ovi  sakramenat  zovu  Grci  .eucharistia',  a  u  jezik 
latinski  zlamenuje  ,boua  gratia'.  J.  Banovac, 
razg.  221.  Misnici  naroda  na5ega  koji  se  latin- 
skim jezikom  ne  sluze.  B.  Pavlovid  3.  Na  1446 
Vilemiro  Vladmirovic  bi  biskup  od  Kresovijo  i 
u  jeziku  latinskomu  i  grfikomu  puno  naufian  i 
razuman.  And.  Kacid,  razg.  192.  Diploma  u  la- 
tinski jezik  ovako  pocimje  .  .  .  314.  —  u  ovome 
primjeru  latinsko  srednega  roda  znaci:  latinski 
jezik.  Glas  je,  Bandur  da  pismati  iz  grckoga  u 
latinsko  rije5  (rijec'  mj.  rijeci?)  obranom  jos 
preobrati  djelopravje  bizantinsko.  J.  Kavanin 
180b.  —  I  u  latinske  rijefii  i  slova  svako  pismo 
cinit  (sic)  umihu ;  nijedan  kance  sad  to  ne  umi. 
96".  Ric  .satir'  dohodi  od  latinske  rifii  ,satyra'. 
M.  A.  Re}kovi6,  sat.  A4".  Nacini§e  na  zidu 
svrhu  zdenca  ovaj  nadpis  latinskima  riftraa:  ,Ex 
puteo  hie  aquas'  itd.  II3b.  —  Pisaoci  rijeci  na§e 
pilu  latinskijem  slovima ...  R.  Gamanic  A3". 
Tijem  slovima  mi  se  ne  sluzimo  neg  slovima  la- 
tinskijema.  A4b.  Ova  je  pjesma  prvi  put  na- 
Stampana  1774  godine  u  putovanu  ,Forti3ovom' 
po  Dalmaciji  i  to  latinskijem  slovima.  Vuk,  nar. 
pjes.  3,  527.  —  4  poveje,  .  .  .  dvije  latinsci  a  dvi 
srbpscije.  Mon.  serb.  107.  (1333  u  poznijemu 
prij(p)isu).  Razumnici  stari  jazika  grdkoga  i  hitri 
pismari  pisma  latinskoga.  D.  Barakovic,  vil.  72. 
,A'  slovo  drugo  (u  ,Zadar)  pak  u  sebi  ni  mane 
latinske  kiiige  zrak  i  slovo  prvane.  100.  Svojim 
djelom  latinskime  grijeli  prikrati.  J.  Kavanin 
97".  Ovu  mi  prediku  bi  potriba  od  polovice 
skracati  muogo  .  .  .  zato,  ako  ce5  ju  cilovitu, 
uzmi  iz  latinske,  ondi  je  cila.  P.  Lastrid,  test, 
ad.  64.  —  Pisci  izvanski.  grdki,  latinski.  J.  Ka- 
vanin 116".  —  U  ovijem  primjerima  znaci  sto  i 
rimski:  (Govori  Kajfa):  Nijesmo  mocni  mi  ni- 
koga  na  smrt  sudit,  drazi  moji ;  sudca  u  ruci 
latinskoga  smrt  i  zivot  krivijoh  stoji.  G.  Pal- 
motid  3,  75".  Ovi  puci  ...  do  malo  iza  premi- 
nutja  Benediktova  iz  strana  sjevernijeh  sunuse 
se  3  jednom  poplavicom  od  oruzja  vise  latinske 
krajevine.  I.  Dordid,  ben.  117.  tako  i  u  ovome 
primjeru  Latinska  (zem[a)  maze  znaiiti  rimsko 
zapadno  cesarstvu:  U  istoku  niki  carevase,  po 
Latinskoj  niki  kra|eva56.    Nadod.  11. 


1.  LATINSKI,  1,  b.  9: 

b.  italicus,  talijanski,  prema  Latiuin,  b. 
§to  pi§ete  za  one  koji  su  cejadb  prodavali  tamo 
na  drevehb  .  .  .  muogo  smo  trudili  .  .  .  posilaje 
zarucaje  na  sve  strane  koliko  se  je  nasa  mostb 
prostirala  da  se  ne  prodaju;  jer  s  toga  bese  pri- 
rokb  rusaga  a  i  namb  po  latinbscehb  mestehb 
gde  goTorahu:  ,Bosna  prodaje  [udi  a  tamo  je 
Bosna  blizu  vasb  a  toj  ste  vbse  jeduo'.  Spom. 
sr.  1,  146.  (1419).  A  ili  predb  gcspodu  srtpbsku 
a  ili  predb  gospodu  bosanbsku  a  ili  predb  go- 
spodu  latinsku  (jamacno  =  mletncku).  Mon.  serb. 
388.  (1437).  391.  (1438).  Zov'  France  krala,  pak 
zov'  i  luglitere,  .  .  .  Cehe  zov'  i  Ugre,  .  .  .  zov' 
latinske  kneze  ...  M.  Maruli6  242.  Ter  osmi- 
naesti  dan  stavismo  nogu  van  na  latinske  kraje. 
P.  Hektorovic  73.  U  latinskoj  zemji.  B.  Gradii, 
djev.  140.  Pjesni  razlike  Dinka  Eanine  .  .  .  u 
kojih  on  kaze  sve  sto  se  sgodi  mu  stvoriti  kroz 
jubav  stojed  u  gradu  latinskom  od  jangle.  D. 
Ranina  i*.  Gradu  moj,  ki  se  moz'  s  tvojima 
vridnosti  takmiti  k  latinskim  mnozima.  78b. 
Prinesoh  iz  latinskoga  pastijersku  pripovijes 
Tassovu.  D.  Zlatari6  v.  U  latinskoj  zem]i.  84a. 
Po  sve  kraje  drJave  latinske.  A.  Gu6etic,  roz. 
mar.  18.  Iz  Milana  drEav  latinskih  mesta.  F. 
Glavinic,  cvit.  23b.  Vnogi  klo§tri  toliko  u  la- 
tinskoj, koliko  u  franeskoj  zemji  pusti  stahu. 
51b.  Gore  ke  latinsku  od  franacke  razdi|uju 
zemju.  318b.  U  Asisu  od  Umbrije,  latinskih 
drzav  mistu.  383".  Plemstvom  more  se  takmiti 
s  latinskijem  gradovima.  J.  Kavariiu  193b.  Kad 
latinsko  vino  piSe  (Francuzi).  V.  Dosen  54b. 
UzviSuje  i  zem|a  slovinska,  jos  i  lipa  drzava 
latinska  brez  pristanka  Marulu  divojku.  And. 
Ka6i6,  razg.  174b.  Pa  odo5e  Mletku  latin- 
skome.  2,  516.  Neka  kupi  svu  latinsku  (mle- 
tacku)  silu.  2,  559.  O  moj  taste,  duzde  od 
MIetaka,  kupi  vojsku,  syu  latinsku  zem|u.  2, 
565.  l|juto  cvili  Durad  Carnojevi6  u  Mlijetku 
gradu    latinskome    u    tavnici     kra]a    latinskoga. 

2,  568.  Dobro,  majko,  u  zem]i  latinskoj, 
jesam,  mati,  curu  isprosio  u  onoga  baiia  od 
MIetaka.  2,  578.  OtidoSo  u  zem|u  latinsku 
dok  dodose  Mletku  pitomome.  2,  582.  Preko 
mora  u  zemju  latinsku.  3,  286.  Tre6i  derdan 
od  latinskih  ru§pi.  3,  439.  I  hijadu  latinskih 
cekina.  Nar.  pjes.  juk.  314.  —  Latinska  (zem^a) 
znaci  Italiju.  Dojde  Karlo  nikoji  Solenka  iz  La- 
tinske, il'  je  iz  daleka.  M.  A.  Ee|kovic,  sat.  H2b. 
U  Latinsku  posao.    S.  Tekelija.  let.  119,  6. 

C.  catholicus  romanus,  rimokatolicki,  prema 
Latinin,  c.  Latinbskymb  ijereomb.  Stefan,  sim. 
pam.  Saf.  2.  Latinbskoje  krbstenije.  2.  Jeresb 
latinbsku.  Zak.  dus.  pam.  saf.  29.  Veru  latinb- 
skuju.  29.  Popove  latinbsci,  koji  su  u  §ik)i, 
tere  drbze  vinograde  bastino,  da  daje  vsaki  popb 
Cbbrb  vina  crkvi  (arhandelovoj  u  Prizrenu.  D. 
Danici6).  Glasnik.  15,  287.(1348?).  Ucini  se  kon- 
cilij  za  sloJiti  crikvu  grcku  z  latinskom.  F.  Gla- 
vini6,  cvit.  218b.  Budu6i  da  meu  trieset  i  §est 
zupih  izvanskih  samo  jest  jih  osam  od  latinskih. 
M.  Bijankovii  103.  On  nasija  prav  nauk  grcki  i 
latinski  Basilski  u  sbor  glasoviti,  kim  kti  odmet- 
.stvo  predobiti.  J.  Kavanin  177".  Toliki  sabori 
koji  su  bill  toliko  u  grckoj  koliko  u  latinskoj 
zem}i.  J.  Banovac,  razg.  224.  Od  crkve  latinske 
iliti  rimske.  A.  Kanizlid,  kam.  i.  Sjutradan  po 
latinskomu  vodokrstju.  And.  Kacic,  kor.  470. 
Po  svoj  crkvi  zapadnoj  latinskoj.  A.  d.  Costa 
1,  127.  U  crkvi  latinskoj.  M.  Dobretic  85.  Da 
im  nema  lica  ni  oblika  u  svu  srpsku  zemJu  i 
latinsku.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  536.  Jesi  1'  cuo  la- 
tinsko Primorje,  kod  Primorja  ri^ianske  Kotare  ? 

3,  120.     Svu  gospodu  srpsku  i  latinsku.    5,  427. 


J  1.  LATINSKI,  2,  a, 

K  latinskome  gradu  Dubrovniku.  Pjev.  crn.  181". 
I  Mirdite  sto  so  krste  krstom  latinskijem.  Osvetn. 
3,  62. 

(I.  occidentalis,  europaeus  (?),  prema  La- 
tinin, d.  Dve  tepsije  latinskehb  foramb.  Mon. 
serb.  408.  (1441).  27  laMcb  i  9  bada)akb  ...  2 
tezje  latinbske  forme  .  .  .  Spom.  sr.  2,  100.  (1441). 
Kad  se  zeni  srpski  car-Stjepane  u  Ledauu  gradu 
latinskome  u  latinskog  kraja  Mijaila.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  132.  Kako  care  ode  po  devojku  na  da- 
leko  u  zemju  latinsku.  2,  137.  Pa  otrCa  dru- 
mom  za  svatovi  sa  sest  stotin  latinskih  katana. 
2,  150.  (Knez  Lazar)  kiiigu  sa|e  gospodi  la- 
tinskoj, u  knizi  im  ovako  besjedi:  Cujete  li,  go- 
spodo  latinska?  pustite  mi  mog  zeta  Milosa,  po- 
dajte  mu  od  zem]e  harace.  2,  214.  Peul  bio  u 
zemji  latinskoj,  te  kovao  svijetlo  oruzje.  3,  280. 
Ostre  6orde  kova  latinskoga.  3,  319.  —  Va^a 
da  i  ovo  amo  pripada:  Latinski,  fino,  gospodski: 
,Dala  mi  je  latinskoga  cvi6a'  (karanfila,  jubice 
itd.).    M.  Pavlinovid. 

e.  na  litinsku  stoji  adverbijalno  kao  la- 
tinski kod  2.  a)  vidi  a.  Na  latinsku  ,Iatinamente ; 
latine'.  A.  d.  Bella,  rjefin.  426b.  —  ftj  t^di  b. 
Na  latinsku  ,all'  Italiana'  ,italice'.  A.  d.  Bella, 
rjecn.  421*.  —  c)  vidi  c.  Sve  kuoe  od  ovoga 
plemena  (Kacica)  drze  svetoga  Ivana  za  svoga 
braniteja;  .  .  .  oni  u  donem  primorju  slave  ga 
na  latinsku  po  nasemu  bozicu.  And.  Kafiic,  kor. 
470. 

f.  kud  mjesnijch  imcna  »  Srbiji. 

<i)  j)rema  znacenu  kod  a.  Latinske  Kule, 
Latinski  Grad,  razvaline  u  okrugu  crnorijec- 
kome.  M.  D.  Miliievid,  srb.  880.  —  Latinski 
Grad,  rusevine  u  okrugu  niSkome.  Od  grada  se 
poznaju  samo  okolni  zidovi.  taj  je  grad  cuvao 
, Latinski  put'  koji  je  u  staro  vreme  isao  od  Nisa 
tuda  na  Belu  Palanku  .  .  .  Sejaci  vele  da  je  i 
onaj  grad  i  to  korito  gradio  nekakav  , Latinski 
Car' ;  ali  imena  tome  caru  niko  ne  zna  i  ne  po- 
miiie.    kra).  srb.  17. 

h)  prema  znacenu  kud  c.  U  selu  Gradni 
(u  okrugu  vranskome)  imaju  teme}!  od  nekake 
crkve  koju  sejaci  zovu  , Latinska  Crkva'...  ,La- 
tiaska  Manastirina'  u  solu  Drenovcu,  ostaci  od 
neke  stare  zidine  ...  M.  D.  Milicevii,  kraj.  srb. 
284—285.  —  Izmedu  Vucinca  i  Dobrotiia  (u 
okrugu  toplickome)  ima  jedna  crkvica  koja  se 
zove  jlatinska',  a  oko  ne  je  grobje.  kra|.  srb. 
375. 

2.  adv.  litinski.  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
kafinu  (,italice'),  '*  Belinu  (,latinamente'  , latine' 
426b),  u  Bjelostjencevu  (,italice'),  u  Stulicevu  (,1a- 
tine'). 

a.  vidi  1,  a.  Primismo  jedanb  listb  odb 
vase  prijazni  (od  Hrvoja)  koji  beSe  pisanb  la- 
tinbski.  Spom.  sr.  1,  66.  (1405).  Za  vi§e  svidi- 
telstvo  mojomb  rukomb  latinski  upisano  kako 
nize  udrzi.  ,Ego  Balsa'  itd.  Mon.  serb.  503. 
(1467).  Pisanb  vbletb  6979,  nojevra  4  a  pakb 
kako  se  latinski  razume,  odb  rozdbstva  Hristova 
1470,  nojevra  4.  Mon.  serb.  514.  (1470).  Zivot 
svetih  izpisan  grcki,  latinski,  ...  F.  Glavini6, 
cvit.  XIX.  Virovane  latinski  iz  grfikoga  zove 
se  ,symbolum'.  J.  Filipovic  1,  50".  Magi,  to 
jest  mudraci,  bili  sa  kraji,  ako  i  ne  veli  ivan- 
deje  latinski  pisano.  F.  Lastrid,  test.  59.  Koja 
zato  latinski  se  zove  dan  gospodinov,  a  naski 
zovemo  nedi]a.  ued.  124.  Zato  oni  Babilonsku 
kulu  stase  zidat,  .  .  .  meduto  jim  Bog  odluku 
smete  i  jezik  jim  jedini  pomete  na  taj  nacin 
da  u  sest  jezika  govorise;  .  .  .  jedan  iste  da 
mu  kreca  dadu,  drugi  pako  latinski  ne  znadu, 
nego  vodu  do  nega  donesu.    M.  A.  Rejkovic,  sat. 


1.  LATINSKI,  2,  a.  'X 

K7».     Koji   se    trudio   oko   prevodoi\a    rijef.i    na 
noraa6ki  i  na  latinski.    Viik,  rjecn.  prodK-  ni. 

b.  vidi  1,  b.  Slovnik  u  komu  izRovaraju 
so  rijsCi  slovinskc  latinski  i  dja6ki.  J.  Mika|a. 
rjefin.  i.  Ne  samo  djafiki.  nego  i  latinski  al'ti 
talijanski.  predg.  Na  krilu  mu  Latinka,  latinski 
mu  govoii.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  417.  Al'  Tadija 
riSi  razumio,  i  latinski  poCo  govoriti :  ,0  Seriani, 
/alosna  vam  majka!'    Nar.   pjos.   marjan.  62. 

2.  LATINSKI,  adj.  koji  pripada  selu  Latinu. 
V.  Arseuijevi(5. 

LATINSTVO,  «.  osuhina  imoga  .Uo  je  latinski) 
(u  rjcinicima:  latinski  jezik).  —  U  Belinu  rjei- 
niku:  (,latiniti'  jlatinitas'  426'')  gdje  se  naj  prije 
niihodi,  u  Stiiliccvu  (,latinitas'),  u  Voltigijinu 
(,latinit^,  latinismo'  ,latein').  A  katoliStvo  je  la- 
tinstvo.    M.  Pavlinovid,  razg.    13. 

LATINSiiCA,  /.  (oko  Zagreba)  talijanski  ku- 
kuruz  koji  se  od  skora  sijo  po  uaSim  krajevima. 
D.  DaniCid. 

1.  LATJI^rANIN,  m.  Latinin.  —  U  jedinome 
primjeru  (nasega  vremena)  rimokatolik.  Osim  §to 
ga  iStu  Latiiani.    Osvetn.  (5,  31. 

2.  LATINANIN,  m.  oovjek  iz  sela  Latina.  V. 
Arsonijevi6. 

LATINANKA,  /.  zensko  Pelade  iz  .sela  La- 
tina ;  Latinka.    V.  Arsenijevid. 

LATIRNA,  /.  fener,  lat.  laterna.  —  Na  jed- 
noine  mjestu  xviii  vijeka.  I  zalagao  u  tovirne 
svijetiiak,  crvi6  za  latirne.    J.  Kavanin  164^1. 

LATITI,  latim,  pf.  uhvatiti,  uzcti  (bno  Hi 
na  silii),  spopasti,  egrahiti.  —  Akc.  se  ne  mijena 
(aor.  2  t  3  sing.  lati).  —  Nepoznata  postaAa.  — 
Od  XV  vijeka  (vidi  predzadni  primjer  kud  1,  a, 
a)),  a  izmeda  rjeinika  u  3Iikafinu  (latiti,  popasti, 
uliititi  jprehendere,  apprehendo,  capio,  sumo'),  u 
Bjelostjencevu  (latim,  v.  popadara),  u  Stuliievu 
(,celeriter  abripere,  capere,  siimere'),  u  Vukovu 
(.schnell  ergreifen'  ,arripio'). 
1.  aktivno. 
a.  subjekat  je  cefade  Hi  sto  se  misli  kao 
ce]ade. 

a)  objekat  je  cefade.  Da  mene  krudelo 
2idovski  puk  lati.  M.  Marulic  174.  Ukladali  bi 
se  u  pru  protiva  judem  crikvenim  lateii  jih.  S. 
Budinic,  ispr.  133.  Dopusti  da  ga  jimaju  latiti. 
F.  Vrancio,  ziv.  22.  Otide  sluga  ovi  neharni  i 
nade  jednoga  druga  svoga,  koji  mu  duzan  bijase 
samo  100  grosa  i  lativsi  ga  pokazivase  kao  da 
6e  ga  zadaviti.  F.  Lastric,  od'  28;-!.  Vojnici  .  .  . 
udi|  veseli  ga  latije  (Isusa).  test.  116li.  Nikakav 
covik  lativsi  ga,  rva  se  s  liim.  SeSl).  Isus  dakle 
bududi  poznao,  kako  bi  dosli  da  ga  late  i  uoine 
ga  krajem,  utece.  ned.  160.  Cuvsi  ovo  liegova 
gospoja  .  .  .  lati  dva  sincica,  to  s  dioom  otide... 
107.  Djavao  lativsi  onoga  i  s  dusom  i  tilom 
odnese  u  vifiiie  muke  paklene.  332.  Djavao  lati 
ju  da  ju  izvuce  iz  grada,  svot.  179".  Latite  vi 
Katu  ter  ju  spropejajte.  Nar.  pjes.  istr.  6,  19. 
—  Maze  se  izreci  akuzativom  s  prijedlogom  za 
dio  tijela  Hi  iido  sto  se  osobito  uhvati  kod  ohjekta. 
LativSi  za  ruku  toga  nesridnoga,  ufiini  da  zdrav 
ustade.  Blago  turl.  2,  130.  Onda  ga  (zensko 
dijcte  It  nekoj  igrij  jedno  lati  za  noge,  a  drugo 
za  glavu,  kao  da  ga  ponesu.  Vuk.  nar.  pjes.  1, 
496.  —  MetaforiiH  (prevariti,  uloviti).  (Djaval) 
lati  Adama  i  Eugu  v  raji  z9ma]skom.  Kolunidov 
zborn.  247.  Cine  podzglaynice  pod  glavu  vsega 
urastenja  za  latiti  du§e.  S.  Budini6,  sum.  1271>. 
ozeeh.  13,  18. 

h)  objekat  je  ziwtina.  Ku  (kosutii)  latit 
zeledi  dugo  vrime  trujali.   V.  Zoranic  IIh.  —  Ne 


I  LATITI,  3,  a. 

boj  30,  nogo  lati  tu  ribu  za  Xvale,  izvuci  na 
sulio,  rasparaj  liu.    F.  Lastriu,  ned.  222. 

r)  objekat  je  Sto  neiioo.  Judita  mafi  lati. 
D.  BarakoviA,  jar.  77.  LatiSe  kamenje  i  bill  bi 
ga  jo§  ondi  kamenovali.  F.  Lastrid,  od'  205. 
Martin,  lativSi  mad,  razriza  na  pole  svoju  ka- 
banicu.  376.  Lati  svqju  ludariou.  ned.  7.5.  Ima- 
juci  sud  u|a  ili  pomasti  drage,  lativSi  rtim  gasi 
oni  smrad  i  ogaA.  173.  Rasrdi  so  i  lativSi,  satr 
vas  sud.  220.  LativSi  noii  dijete  zakla  nekrsteno. 
401.  Lati  ovi  list,  pridade  slugi.  svot.  92''.  Ni- 
kone  lativSi  jedan  stap  otira  ga.  M.  Pavidid  21. 
LativSi  glavhu  goredu,  torn  zatira  tu  paklenu 
nakazan.  Blago  turl.  2,  167.  §to  je  muSko  la- 
tilo  oruzje.  Osvetn.  5,  34.  Lati  da§u  i  pij.  Doiia 
vojna  Krajina.  (Ko  je  zabifezio'O  —  Moie  se  iz- 
reci kako  se  objekat  uziinle.  Lopate  kojo  moiaci 
obirucke  late.  J.  S.  Eejkovid  420.  Pa  u  ruke 
lati  geverdara.  Nar.  pjes.  vuk.  4.  .52.  Golu  sabju 
u  ruke  latio.  Oglod.  sr.  184.  —  amo  moze  pri- 
padati  i  ovaj  primjer:  Nemu  oni  pogaui  nauk 
donosase  na  pamet  i  na  jezik  obicajne  psovke, 
al'  je  latio  jezik  zubi  te  grize.  F.  Lastrid,  ned. 
73. 

<l)  objekat  je  sto  umno.  Selni  late  i  hS- 
taju   krajevstvo   nebesko.    S.  Budinid,   sum.  97*. 

e)  bez  ohjekta,  kod  toga  moze  jednako 
glagol  biti  prelazni.  Lati,  nije  svatko  mati.  (Uzmi 
§to  ti  se  daje,  jer  nije  svatko  mati  da  ti  da  ono 
sto  je  naj  bo|e).  Nar.  posl.  vuk.  168.  —  Ili  je 
glagol  neprelazni,  te  mjeste  objekta  ima  akuzativ 
s  prijedlogom  za.  I  ti  s  nima  lati  za  oruzje. 
Osvetn.  2,  155.  —  isporedi  3,  b. 

f)  mjeste  objekta  ima  infinitiv;  u  gla- 
gola  je  latiti  onda  drugo  znaiene :  poieti,  naka- 
niti  se.  Al'  kad  gazda  esapiti  lati,  al'  se  liemu 
ni  polak  ne  plati.  M.  A.  Eejkovid,  sat.  El^-. 
Kudnik  va|a  da  znade  alate,  kima  radit  posle- 
nici  late.    .1.  S.  Eejkovid  16. 

b.  subjekat  je  riika ;  primjer  je  u  prenese- 
nome  smislu.  Ako  nao§trim  kako  munu  mac  moj 
i  lati  sud  iliti  pravdu  ruka  moja.  F.  Lastrid, 
ned.  92. 

c.  subjekat  je  zivotina.  ,Ne  padose  na 
zemju'  veli  s.  pismn  ,dok  ji  latige  lavi  i  sve  kosti 
niove  satrSe'.  F.  Lastrid,  test.  200*.  Dode  lav  i 
lati  ovna  .  .  .  dode  medvid,  lati  drugoga...  ned. 
75.  Putnik  smion  udrit  i  Sdekati,  a  kon  smrvit 
sto  poda  se  lati.    Osvetn.  4,  32. 

d.  subjekat  je  sto  nezivo.  Prostrta  je  mriza 
da  lati  loviuu.    M.  Marulid  173. 

e.  subjekat  je  sto  umno.  Prije  cere  te  lati 
svita  uvridjenje.  I.  T.  Mrnavid,  inand.  50.  Pri 
ner  nas  zlo  lati  mi  zlo  propudimo.  osm.  125.  I 
debelu  (oven)  nemod  prije  lati.  J.  S.  Eejkovid 
363.     Jer  ga  posli  drug!  posao  lati.    89. 

2.  pasivno.  Gdi  du  laden  biti  tore  na  smrt 
pridan.  M.  Marulid  172.  (Isiikrst  jest  bil)  na 
skonfanje  laden,  vezau  i  popejan  za  umriti.  Sta- 
rine.  17,  237.  (1555).  Ako  mi  budemo  latjene  od 
nih  ...    F.  Vrancid,  ziv.  56. 

3.  sa  se,  rcfleksivno,  znaiene  je  slicno  kao 
kod  aktivnoga  glagola.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu (n.  p.  posla,  kona  , ergreifen'  ,adgredior'). 
—  §to  je  objekat  kod  aktivnoga  glagola  stoji: 

a.  u  genetivu  (naj  obiinije).  Tujega  se  late. 
M.  Marulic  141.  Meni  vodka  trodeg  lita  cvate, 
kad  se  grane  dobro  debla  late;  ako  li  je  prifat 
ponejaki,  detiri  pet  on  dodeka  svaki.  J.  S.  Eej- 
kovid 147.  —  Naj  iesie  je  u  genetivu  kakav  po- 
sao, n.  p. :  Za  ovim  nas  uci  da  nijedan  covik 
uima  se  ovoga  latiti  i  na  ovo  se  postaviti  nac 
ni  od  Boga  pozvan  ni  postavjen.  Postila.  N4*. 
On  se  stag!  d  i  vedega  lati.   M.  A   Eejkovid,  sat. 


LATITI,  3,  a. 


LAUSA 


C4''.  Dosta  zamrsen  posao  koga  sam  so  latio. 
f).  Danicic.  rad.  20,  155.  Meku,  na  kqju  bi  iia- 
vabili  sve  da  se  sklipa  late  rada.  M.  Pavlinovic, 
razg.  Go.  Ter  se  svojih  latite  poslaka.  Osvetn. 
t),  21.  —  ftliino  je  i  ovdje:  Te  sakupi  do  trideset 
dru8:a  i  lati  se  druma  sirokoga.  Nar.  pjes.  vila. 
1866.  438. 

b.  u  instrumentahi  (o  poslu)  s  prijedlogum 
7,0..  Ter  /.estoko  za  poslora  se  late.  J.  S.  Ke}- 
kovi6  2. 

e.  latiti  se  rukoin  u  gep,  doseynuti.  Use 
s'  lati  rukom  u  gepove.  Nar.  pjes.  krasic.  1,  15. 
LATKA,  /.  vidi  1.  ladiea  ('?).  —  U  Stulicevu 
rjecnikii:  ladka  .lobes,  cacabus,  aheiuira,  calda- 
i-ium'  6'  dodatkom  da  je  useto  iz  hrevijara.  — 
nepouzdano. 

LATKOVAC,  Latkovca,  m.  iine  injestu  u  Sr- 
hiji  u  okrugii  kruseoaikume.    K.  .Tovanovii  126. 

LATKOVIG,  m.  preziiue  (sprijeda  je  jamacno 
ntpalo  V,  te  bi  iiprav  glasilo  Vlatkovic).  —  U 
nase  vrtjeme.  §to  bi  Stanko  Turak  promasio  do- 
cekuje  Latkovic-Jovane.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  190. 
Latkovid.  Schem  zagr.  1875.  213.  265.  Sohem. 
diac.  1877.  68.  Latkovic,  prezime.  Srp.  nov. 
1880.  750.  —  /  kao  mje.'oio  tine  (iiprao  Latko- 
vi6i  koje  indi).  K.  Jovanovi6  1,03. 

IjATKOVIuI,  m.  pi.  ime  selu  ii  Srbiji  u  okrtujii 
valevskome.  M.  D.  MiliceviA,  srb.  408.  —  vidi  i 
Latkovio  pri  krajic. 

LATOV,  latova,  m.  carinik,  covjek  sto  pregleda 
i  cuva  carinii  i  prijeooz.  —  Od  mag.  Idt6.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izniedu  rjecnika  u  Vukovu:  ,der 
Uberreitor  (aufseher  bei  der  maiith  und  bei  der 
iiborfubr/'  ,portitoris  genus'.  I  doneo  baruta  u 
velikoj  cuturl  u  kojoj  su  austriski  latovi  mislili 
da  je  vico.  M.  D.  Mili6evi6,  poruenik.  5,  735. 
Van  s  nasapa  zone  se  cirlicu,  a  latovi :  ,i)rz'  so, 
Mujo!'  vifiu.  Osvetn.  4,35.  Latov,  oarinski  nad- 
glednik   ,zoll-aufselier'.    Jur.    pol.  terminol.  662. 

LATOVIC,  m.  prezime.  —  U  narudnoj  pjesmi 
.will  vijeka.  Lov  lovio  Latovi6-Ivane.  Nar.  pjes. 
bog.  301. 

lAtOV^EV,  adj.  koji  pripada  lutovit.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,dos  iiberreiters'  ,portitori3'. 

LATOVl^EVICA,  /.  latovfevn  zena.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  ,die  iiberreitersfrau'  ,uxor  porti- 
toris'. 

LATOV^jEVIC,  m.  prezime  (po  ucu  latovu'^). 
—  U  nase  vrijeme.  Dode  k  sudu  Milivoj  Lato- 
vjevic.  Glasnik.  ii,  1,  132.  (1808).  Latov|evi6.  D. 
Avramovi6  185. 

LATOVSKI,  adj.  koji  pripada  latovima.  —  U 
Vukovu  rjecniku:  ,>iberreiter-'  ,portitorum'. 

LATRIJA,  /.  djelo  kojijem  tie  casti  Bog  (vidi 
klariati,  3,  b,  b)J.  —  Od  grc.  licign'a.  —  Od  \vi 
vijeka.  Ka  ric  je  latrija?  Odgovara  sveti  Toma.. . 
ciiienie  ko  se  ima  cin(ijt,i  Bogu  samomu  a  ne 
inomu  stvorenju.  Korizm.  14b.  ,Teda  se  jest  po- 
klonil  inomu  nego  Bogu  latrijom.  §.  Budini6, 
ispr.  54-  Bogu  latrijom  to  jost  uaj  visnom  fiasti 
(imnmo  se  klanati).  B.  Kasi6,  zrc.  39.  Latrija 
re6i  ce  naSki  bogocastene.   ,1.  Banovac,  razg.  76. 

LATUN,  latiina,  m.  zuta  mjed,  pirinac.  —  Od 
tal.  rnlet.  laton  (isporedi  i  franc,  laiton;  a  kni- 
zevnome  talijanskome  jeziku  ottone).  —  U  jednoga 
pisca  Dalmatinca  xvii  vijeka.  Dva  kandilira  od 
latuna.  M.  Bijankovic  83.  —  /  u  nase  vrijeme 
u  Dubrovnikti.  P.  Budmani. 

LATVICA,  /.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu  uzii- 
kotiie.  K.  .Jovanovic  162.  —  S  istijem  se  imenuin 


pomine  mjesto  prijc  nasega  vremena.  Latvica.  S. 
Novakovic,  pom.  1.16. 

LAUD,  m.  vidi  Laudan.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: (stajaie,  a  kad  §to  pripovijedaju  o  nomu, 
onda  kazu  , Laudan')  ,der  general  Loudon  (lie'< 
Laudon)'  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Medu 
liima  Laud  generale. 

LAUDAN,  Laudana,  m.  uprav  Laudon  (pisf  se 
i  Loudon),  prezime  auslrijskome  marsalu  .win 
vijeka.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u 
Vukovu  (cf.  Laud).  (1757)  bilb  nacalnikb  u  vojski 
krajicinoj  Laudanb  i  Nadazdija,  veltmarsali. 
Glasnik.  '20,  17—18  (u  rukopisu  crkvenome  xviii 
vijeka). 

LAUDANOV,  adj.  koji  pripada  Laudan u.  ^ — 
Kod  imena  mjcsta  u  nase  vrijeme :  Laudanov  Sa- 
nac  u  Srbiji  u  okrugu  biogradskome.  —  Izmedu 
rjtcnika  u  Vukovu:  Laudanov,  n.^  p.  sanac  (na 
Vracaru)  ,des  generals  Laudon'.  Niva  iza  Lau- 
danova  franca.  Sr.  nov.  1863.  '204.  Niva  do 
Sanca  Laudanovog.    1872.  440. 

LAUDANOVIC,  m.  prezime.  —  U  nase  vrijeme. 
Stanoje  Laudanovi6.    Eat.  383. 

LAUDANT,  m.  vidi  Laudan.  —  If  rukopisu 
XVIII  vijeka  pisanomc  crkvenijem  jezikom.  Lau- 
dantb  i  Nadazdija,  veltmarSali, . . .  Laudant  volt- 
marSalb  .  .  .    Glasnik.  '20,   IS. 

LAUDON,  m.  vidi  Laudan.  —  xviii  vijeka. 
Ne  docekas  Jutog  Laudona.  J.  Raji6,  boj.  '20. 

LA  UK,  m.  lovor,  lovorika.  —  Tal.  lauro.  — 
U  jednoga  pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka.  Petro 
i  Dmitric  Nikola,  kruiieni  laurom  igraju  u  kola. 
N.  Najegkovid  1,  318. 

1.  LAUBA,  /.  Laura,  ime  niusko  (talijnnsko). 
P.  Budmani.  —  isporedi  2.  Lavra. 

2.  LAURA,  /.  vafa  da  je  isto  sto  1.  lavra.  —  U 
narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega  vremena,  kao 
mjesno  ime.  Bijela  je  vila  dozivala  iz  Laure 
turske  kalauro.    Pjev.  crn.  '26a'. 

LAURATI,  lauram,  impf.  jamacno  od  tal.  la- 
vorare,  truditi,  pa  u  prenesenome  smislu.  biti, 
tuti.  —  U  narodnoj  zagoneci  nasega  vremena, 
a  po  noj  u  Vukovu  rjeiniku  (laura,  u  zagoneci : 
Pendo  visi,  pendo  ija,  tendo  pendo  laura).  Peudo 
visi,  penda  (pendo.  Nar.  zag.  nov.  59)  zja,  pendo 
pendu  laura.  Srp.  nar.  prip.  vuk.  (1897)  361.  od- 
gonet^aj :  zvono  i  zvecak.  .397. 

LAUS,  m.  ime  musko,  mag.  Lajos  ,Ludwig'.  — 
isporedi  2.  Lajus.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu 
rjecnika  u  Danicicevu:  Lausb,  po  magarskom 
, Lajos'  jLudovicus' :  ,Lausb  kra|b'  magarski  1400. 
M(on.  serb).  '248.  (Spom.  sr.)  39.  i  drugi  kraj 
magarski  kojega  ,ubi  na  Muhacu  carb  Sulimaiib. 
1526.  (Okaz.  pam.  saf.)  83.  cf.  LovuSb.  —  Listi 
kraja  Lausa  i  krajice  Marije.  Mon.  croat.  203, 
(1513).  Po  zapovidi  Lau§a  kra|a  ugarskoga.  253. 
(1552).  Gdi  tvoj  stric,  priraudri  Laus,  er}en 
klobuk  prija.  H.  Lucie  285.  U  nih  (bugarkinah) 
joSte  vas  svijet  puni  glas  i  bojna  djela  slovu  od 
Lausa,  ki  se  kruni  u  Budimu  i  Krakovu.  I. 
Gundulic  313  —  314.  Janko  i  Laus  od  svijeh 
bjehu  samo  ostali  joste  zivi.  378.  Lau§  sin 
kra}a  boemskoga.  6.  Palmotio  2,  160.  Gdi  si, 
Lausu,  druze  smioni?  2,  229.  Laus  koji  zagr- 
|enu  na  stit  drza  s  Vislom  Savu.  J.  Kavaiiin 
262b.  Ona  nemu  porodi  Lausa  i  Matijasa.  Nar. 
pjes.  bog.  69.  Lausb.  S.  Novakovic,  pom.  73. 
Besedi  nojzi  Laus  ban.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  593. 
,Laus  se  banu  poklana'  (mjesto:  ,Lau§-banu  se 
poklana').    Vuk,  nar.  pjes.  1,  viii. 

LAUSA,  /.  zensko  ime   prema   iiiuskome  Laus. 


LAU§A  f 

—  J'rye  naSega  vremena.  LauSa.  S.  Novakov^(^, 
pom.  73. 

LAUSaN,  m.  ime  muSko,  vidi  Lau5.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  rri'mena.  Kad  fjausan  na 
Kosovo  pade.    Nar.  pjes.  potr.  .3,  32(). 

LAU§EVl6,  in.  preiime  (po  ocii  Lanhc).  —  U 
naie  vrijeme.  D.  Avraniovi6  240.  256. 

IjAUSIJE  13RES.IE,  n.  ime  mjestit  u  Srbiji  u 
okriigit  poiarevaikome.  lifiva  u  FjauSijem  Bresju. 
Sr.  nov.  1872.  658. 

LAUT,  in.  vidi  leut.  —  Po  nem.  laute.  —  Na 
jednome  mjestu  xvii  vijeka.  Tubel  (zmisli)  zpe- 
vanjo,  oitaro,  laut  i  ostale  igre.  P.  Vitpzovid, 
kron.  1. 

IiAUTARI,  m.  pi.  ime  selu  u  Hrvatskoj  ii  zii- 
paniji  modrmko-rijeikoj.   Eazdije).  il. 

LAUTEVCI,  Lautevaca,  m.  pi.  mjesno  ime.  — 
Prije  nasega  vremena.  Lautevci.  Spom.  stoj.  185. 

LAUTOR,  >n.  ime  musko.  —  U  narodnoj  pjesmi 
nasega  vremena.  I  pros!  je  Lautore  devere  .  .  . 
Nar.  pjes.  vila.  1867.  13. 

LAUZA,  /.  It  Vukovu  rjecniku:  vide  alauXa. 

1.  LAV,   m.   Felis   leo  L.,  pioznata  zvijer.   — 

ispuredi  laf,  arslan. a-  stoji  mj.  negdasnega 

b.  —  Eijed  je  praslavenska  (Ibvb),  isporedi  stslov. 
Ibvt,  riis.  ASB-h,  ce.s\  lev,  pof.  lew.  —  Doslo  je 
is  germanskoga  jezika,  isporedi  stvnem.  lewo, 
nvnem.  lowe;  germanska  je  rijec  postala  od  lat. 
leo,  a  ova  od  grc.  X^uv,  sto  je  po  svoj  prilici 
dosla  iz  hamitsko-semitskijeh  jezika.  —  Nas  prosti 
narod  jamacno  misli  da  je  lav  istoga  korijena 
la  od  kojega  je  i  lajati  (isporedi  3.  lav,  1.  lava, 
lavez),  vidi:  Tad  zaiaja  dsvet  Jutih  lava.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  305.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vranci- 
cevu  (,leo'),  u  Mika\inu  (lav,  zvijer  ,leo'),  u  Be- 
linu  (,leone'  ,leo'  -iSS^),  u  Bjelostjencevu  (v.  oro- 
slan),  u  Stulicevu  (,leo'),  u  Voltigijinu  (,lione' 
,16we'),  u  Vukovu:  ,der  lowe'  , [Felis]  leo[L.';  cf. 
arslanj ;  «  Danicicevu  (Ibvb  ,leo').  —  U  mnozini 
se  moze  umetnuti  ov  Hi  ne.  na  jednome  mjestu 
svi  vijeka  ima  gen.  pi.  lavi:  Kon  tebe  ni  sada 
ni  vukov  ni  lavi  primrlih  od  glada.  H.  Lucid 
252. 

a.  uopie.  Kikasta  jakoze  Ibva.  Stefan,  sim. 
pam.  §af.  21.  Kricase  kako  lav.  Korizm.  19^-. 
Clovik  bude  izjiden  od  jednoga  lava.  82b.  Ako 
vidis  (u  snu)  da  lav  troi,  tqj  prilikuje  opravjenje. 
Zborn.  134*.  Koje  bi  (dvi  zalosti)  gorskoga 
umoril'  jos  lava.  P.  Hektorovi6  71.  Jak  zvijeri 
kad  tjera  po  gori  srdit  lav.  D.  Kaiiina  15b. 
BjeSe  men  lavi.  M.  Divkovic,  nauk.  47*.  Tijekom 
stizem  srne  plahe,  snagom  rvom  lave  ohole.  L 
Gundulid  136.  I  lav  mnokrat  u  planini  pi6a 
ostane  drobnijeh  ptica.  501.  Lav  oholi  svakoas 
zlatnom  grivom  stresa.  555.  Izajde  kako  Da- 
nijol  iz  jams  lavov.  F.  Glavinid,  cvit.  89b.  Vas 
vijok  zdrii  lav  ocinu  cud  i  narav.  G.  Palmotid 
2,  494.  Bacani  lavom.  M.  Radni6  10a.  Bi  mu 
data  smrt  od  jednoga  lava.  187i,  Bojedi  se  od 
naglosti  nomile  lavov.  A.  Vita|ic,  ist.  23.  Sretit 
ce  ga  zvijerje  i  lavi.  J.  Kavahin  3i.  Nu  i  lavi 
isti  |ube,  mehka  a  suza  stijenu  dube.  40a.  Omrt- 
vomu  medvjed  prasca,  lav  prostrta  ne  raztrese. 
77a.  Bi  Danijel  baten  u  jarau  medu  lave.  J. 
Banovac,  pripov.  20.  Jase  na  lavu.  (Z).  Poslov. 
dani£.  Lav  ne6e  mrcine.  V.  Dosen  v.  Hi  lava 
koji  rice.  15b.  Nit'  lav  uvik  srdit  rezi.  72  a. 
Da  je  na  vam  pasja  glava,  i  za  vami  rep  od 
lava.  173*.  U  jamu  lavsku  u  kqjoj  biie  sedam 
lava.  And.  Kafiic,  kor.  303.  Lavo  i  medvide. 
Ant.  Kadci6  37.  Ijada  muha  ne  more  ufiiniti 
jednoga  lava.    M.  Dobreti6  235.     Mrav  pred  la- 


16  1.  LAV,  d. 

vom  postavjen.  J.  Rajid,  pou6.  1,  21.  Lavovi 
ako  su  i  kipoli  ot  jarosti  ...  1,  .50.  R&nila  de- 
vojka  lava  i  labuda.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  279.  Oko 
kop|a  dovet  dobri  koiia,  a  pored  lii  dovet  |uti 
lava,  tad  zavriSta  devet  dobri  koiia,  tad  zaiaja 
devet  |uti  lava.  2,  305.  Lavica  jodno  okoti,  ali 
lava.  Nar.  posl.  vuk.  165.  Na  kapiji  stoje  dva- 
naest  lavova  i  ftuvaju  grad.  Nar.  prip.  vuk.- 
239.  —  U  basni.  Ra.skaja  se  Itvb  o  poslanif'jVj 
jego  .  .  .  .lako  vidfi  jego  lavb  .  .  .  Stefanit  i  ihn. 
star.  2,  271.  Nije  ortastvo  s  lavom  imat,  sam 
jor  dobit  svu  6o  primal.  J.  Kavaiiin  251*.  — 
Cefade  Hi  Uo  se  misli  kao  ce^ade  isporeduje  se 
s  lavom  Hi  radi  bjesnoce  i  krvotoinosti,  Hi  radi 
junnHva  i  snage.  Kako  1  lav  jadovit.  Korizm. 
45*.  Suprotivnik  va§  djavao  kakoto  lav  revuii 
obhodi.  N.  Eaiiina  148b.  Ipetr.  5,  8.  Kao  lavi 
idau  na  mene.  I.  An6ic,  vrat.  41.  Neprijateji 
sa  svih  strana  reze  kako  lavi.  P.  Posilovid,  nasi. 
200a.  Baba  gora  od  kuge  i  od  lava.  V.  Dosen 
III.  Pomarani  kao  lavi.  59a.  Odoru  mu  svu  do 
krpe  kano  lavi  izkida§e.  124*.  Lavom  srjbu 
nek  ostavi  (poglavar).  231*.  UsrnuSe  kano  lavi 
strvni.  Osvetn.  4,  35.  ^  Ovdje  trjeba  ufiiuit 
sree  od  lava  a  obraz  od  zle  zene.  M.  Drzi6  306. 
Nisu  tice  sokolovi  sivi,  no  uskoci  kano  lavi  zivi. 
Osvetn.  3,  56.  —  ?rija  upudena  bijaSe  (Bog)  kao 
zestoki  lav.  J.  Banovac,  razg.  137.  Zdrav  kao 
lav.  Nar.  posl.  vuk.  89.  —  Mali  kip  Hi  ures 
nalik  na  lava.  Lavb  jedanb  srebrbni  pozlaienb 
a  jestb  u  liemb  jedanadesete  unaSb  i  tri  akbsade. 
Spom.  sr.  2,  49.  Lavb  jedanb  od  bisera  a  jestb 
u  nemb  dve  unce  i  dva  akbsada.  50.  (1406).  — 
kao  nakit  kod  veza.  Jel'  ti  druga  vezen  jagluk 
dala?  ja  sam  ti  ga  i  jepSega  dala,  sto  na  nemu 
tridest  i  tri  lava...  Nar.  pjes.  vuk.  1,  197.  vidi 
i  kod  b. 

I),  mletacka  je  republika  imala  kao  znamene 
i  grb  krilatoga  lava  (svetoga  Marka),  te  u  pre- 
nesenome  smislii  lav  cesto  znaci  mletackii  vladti. 
Komu  ho6e  slava  sluti  mnoga  lita  pod  krejuti 
lava.  D.  Barakovic,  vil.  40.  Jos  Dubrovnik 
3  davriom  krunom  stoji  cje6  vjere  u  slobodi 
medu  lavom  i  drakunom.  I.  Gunduli6  389.  Jos 
sred  usta  [uta  zmaja  i  nokata  bijesna  lava  oko 
tebe  (Diibrovnice)  s  oba  kraja  slovinska  je  sva 
drzava.  390.  Morski  lav  se  k  liemu  (Dubrov- 
nikti)  uputi,  sved  negove  zejan  krvi,  da  mu  poda 
nemir  |uti.  J.  Palmotic  3.  I  nastoji  sa  svom 
spravom,  da  obrani  grad  rodeni,  ili  'o  trijeba 
bit  se  s  lavom,  ili  dode  zmaj  ogneni.  42.  Lav 
krilati  pazi  mjesec  s  gledom  krivom.  J.  Kavaiiin 
216l»-.  Danas  je  otagbina  u  §kripcu  medu  lavom 
i  zmajem  (Mlecidem  i  Turcinom).  S.  :^ubi§a, 
prip.  68.     Boka    6e    obnriti  krilatoga  lava.    238. 

c.  znak  (zvijezde)  u  zodijaku.  —  Izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (lav  nebeski  ,leone,  segno  del 
zodiaco'  ,leonis  signum'  433b).  Junbcb,  rakb, 
Ibvb,  skorfia,  kozi  rogb,  .  .  .  .Starine.  10,  119. 
Lav.  Zborn.  r27b.  Vrh  lava  sunacce  kad  stane. 
M.  Vetranic  1,  161.  Febo  zlatoglav  v  zlamenu 
bi.se  kogano  cuva  lav.    B.  Krnarutic  24. 

(1.  u  prenesenome  smislu,  junak  (covjek  sna- 
zan  i  hrabar  kao  lav).  O  cudni  v  judeh  i  hrabri 
vitezi  i  lavove:  Acilisu  i  Ektore  i  Ajakesu  i  Ne- 
store!  Aleks.  jag.  star.  3,  250.  S  sedam  sinov, 
sedam  lava.  J.  Kavanin  251a.  On  na  svojoj  do- 
movini  sebo  strasnog'  lava  cini.  V.  Dosen  122*. 
Imade  sedam  sinova,  svi  sedam  zestoki  lava. 
And.  Kacie,  razg.  33.  Jos  deliju  kaiem  od  mej- 
dana,  po  imenu  Makar-kapetana.  ovo  bi§6  lave 
od  dvi  glave.  242.  Pa  dok  mi  je  slugu  odbra- 
nijeli,  odbranijeh,  lava  izbranijeh  .  .  .  i  dok  mi 
je  lava  odbranoga,  od  Srijema  pisara  Andrije . . . 


I.  LAV,  d.  9' 

Nar.    pjes.  vuk.   4.  290.     Dok  je   u    mene  mojih 
kapetana  i  momaka,  lava  odbranijeh.    4,  289. 

e.  II  zlome  smislii,  o  6eladetii  (nagUi,  krvo- 
locnu  itd.).  Bijuci  primaju  kasteli,  gradove,  tabo 
t'  sve  obladaju  pri|uti  lavove  (Tiirci).  M.  Ma- 
rulic  245.  Molim  te,  gospodu,  ne  budi  srcem 
lav,  ter  ne  daj  da  podu  skoncat  so  za  )ubav.  S. 
Mencotic  1.54.  Isto(m)  me  nemoj  dat  izjes'  tomu 
lavu.  M.  Driic  32.  I  paklenom  takvom  lavu 
(kleoetniku)  ne  uteku  ni  u  slavu  (pokojni).  V. 
Dosen  1291). 

f.  0  vragit,  po  biblijskome  jeiiku.  Oslobodil 
si  mene  .  .  .  od  lavov  pripravjenih  na  izidenje. 
Zadar.  lekc.  75.  ecclesiastic.  51,  4.  Ne  bi  sad 
poznal  ni  lave  pak|eue.  M.  Vetranic  1,  259.  Ja- 
doviti  ovi  lav  (djaval).  P.  Radovcic,  naSin.  70. 
Ti  si  paklenomu  lavu  glavu  oholu  skrsio.  L. 
Terzic  83.  Pak  i  lava  paklenoga  stisnu,  da  ga 
jadno  biza.  J.  Kavanin  27a.  Da  ga  ne  bi  lav 
pakleni  tu  zagnuu'  i  zaplijeni'.    .505*. 

g'.  u  prenesenome  smisht,  o  drugijeni  zivoti- 
nama. 

<()  Morski  lav  ,der  seelowe'  ,Phoca  jubata'. 
G.  Lazid  43. 

b)  Lav   mrav|i  .Myrmecoloon'.    .T.  Panf.i6, 
zool.  259. 

2.  LAV,  m.  Leo,  ime  musko  (ista  je  rijec  sto 
1.  lav).  —  Prevedeno  po  Int.  Leo.  —  Od  xvi 
vijcka.  Papa  Leon  ili  Lav  veleki.  S.  Budini6, 
sum.  45*.  Ni  kruna  uvita  kom  ga  Lav  okruni. 
D.  Barakovic,  vil.  41.  Svete  ikone  kqje  bjeSe 
po6eo  bezbozno  ukidati  Lav  Isaurski.  D.  Da- 
nicic,  pisma.  i  u  Sulekovu  rjecnikii  (,Leo'). 

3.  LAV,  /.  uprav  je  isto  sto  lavez,  ali  se  na- 
lazi  sarno  u  znaienu:  pseto  (kau  pogrda  ceja- 
detu).  —  0  jednoga  pisca  Dubrovcayiina  xvi 
vijeka.  I  na  sto  tko  nogu  oda  psa  postavja,  i 
togaj  rijet  mogu  da  zamau  trud  spravja,  za  nistor 
za  drugo  nor  dala  nije  narav  na  stolu  u  dugo 
da  stoji  pasja  lav.  M.  Vetranic  1,  230.  Celo  ti 
sad  kaze,  jedna  pasja  lavi,  da  jezik  tvoj  laze  po 
bradi  i  glavi.    2,  375. 

1.  LAVA,  /.  laves.  —  Od  \.vi  injeka  (oidi  naj 
zadni  primjer).  Od  pasa  nije  6uti  ni  bune  ni 
lave.  M.  DrXic  424.  More  djavao  napastovati  i 
poticati  i  navlaciti  na  zlo,  ali  ako  mi  no  privo- 
jimo,  ne  more  nam  nauditi  ni  zadati  rane  du- 
hovne,  zaludu  mu  je  lava.  F.  Lastric,  od'  195. 
Tada  cete  viditi  skripnu,  lavu  i  griziiu  svijesti 
va§e.  ued.  70.  Kazud  lavom  da  on  ne6e  osta- 
viti.  V.  Dosen  82*.  Covik  sa  psim  da  zalaje,  i 
za  lavu  da  rifi  daje.  1361).  i  dvonoge  tako  psine 
lavu  Sine  na  visine.  133*.  Na  prozor  je  pomolio 
glavu,  da  razbere  i  atravu  i  lavu.  Osvetn.  1,  72. 
Kad  se  prenu,  ecu  visku,  lavu.  3,  8.  Za  kojim 
vukom  lave  nejma,  teSko  li  se  nemu.  Nar.  bl. 
mehm.  beg  kap.  280.  —  U  ovome  je  primjeru 
isto  sto  3.  lav:  Pasju  tu  lavu  na  svijeti  nitkore 
za  rep  ni  za  glavu  uhvatit  ne  more.  M.  Vetranic 
1,  228. 

2.  LAVA,  /.  kamene  od  velike  vrucine  zitko 
Uo  izbacuju  vidkani,  tal.  lava.  —  U  pisaca  na- 
sega  vremena.  Vru(5a  lava  iz  Vezuva.  Vuk,  pri- 
prava.  24.  Unutra  li  zemji  strasue  velike  vatre 
izbacuju  silu  rastopjonijeh  metala  (lave),  pepeo 
i  kamene.    102.  i  ii  Sulekovu  rjecniku  (,lava'). 

3.  LAVA,  /.  tieka  bijka,  vidi  3.  lavina.  Lava, 
Alchemilla  L.  (Delia  Bella),  v.  Lavina.  B.  iSulek, 
im.  191.  —  U  Belinu  rjecniku  nijesam  nasao  ove 
rijeii. 

4.  LAVA,  /.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj  u  zu- 
paniji  varazdinskoj.    Razdije).  100. 


7  LAVEZ 

5.  LAVA,  /.  zensko  (?)  ime.  —  isporedi  2.  Lav. 

—  Frije  nasega  vremena.  S.  Novakovi6,  pom.  72. 

1.  LA  VAC,  lavca,  m.  vidi  lavic.  —  Samo  a 
Stulicevu  rjecniku:  , parvus  leo'  »■  dodatkom  da 
je  uzeto  iz  brevijara. 

2.  LAV  AC,  lavca,  m.  brh(avac.  —  Od  korijena 
la  glagola  lajati,  vidi  i  laviti.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu rjecniku:  ,blatero'. 

LAV  AN,  lavna,  adj.  lavski.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu rjeiniku:  ,leoninus'. 

LAVANDA,  /.  vidi  de§pik,  tal.  lavanda.  — 
Od  xvin  vijeka.  Lavande  travo.  J.  Vladmirovii 
30.  Lavanda,  rus.  .iaBai£,;a,  ces.  lavandule,  la- 
vendula,  po(.  lewanda,  lawandola  (Bartulovi6, 
Danilo),  1.  Lavandula  officinalis  L.  (Visiani);  2. 
Lavandula  spica  L.  (Lambl),  v.  Levanda.  B. 
Sulek,   im.   l!)l. 

LAVAESKl,  adj.  koji  pripada  lavri.  —  U 
knigama  pisanima  crhvenijem  jezikom  sa  starijem 
oblikom  lavrbskyj.  Bratijami  lavrtskyimi.  Do- 
mentijan*  138.     Vb  lavrtsku  metohiju.    273. 

LAVAST,  adj.  rid,  ridast  (kau  lav).  —  Po 
tal.  lionato.  —  Samo  u  Belinu  rjecniku:  ,lionato' 
,fulvu3'  4401),  j  u  Stulicevu:  , lionato,  color  di  li- 
ons' ,fulvus'. 

LAVCAC,  lavfica,  m.  u  Stulicevu  rjecniku:  v. 
Iav6i6.  —  nepouzdano. 

L.AVCAD,  /.  coll.  lavoe.  —  U  nase  vrijeiue. 
A  za  nime  osmero  lavcadi.  Nar.  pjes.  petr.  3, 
287.  Ter  poSeta  slavan  generale  kano  lave  na 
odmazdu  juti,  kad  mu  lavcad  Cesva  zvijer  smuti. 
Osvetn.  7,  25. 

LAVCAN,  m.  ime  mjestu  u  Dalmaciji.  —  Po- 
mii'ie  se  xviii  vijeka.  Vukasina  (Kacica)  zapade 
na  dio  Brist,  Lavfian  i  Podjezerje.  And.  Ka6i6, 
kor.  407.     Stari  Kafiici  iz  Lavcaiia.    467. 

LAVCE,  lavCeta,  n.  dem.  1.  lav.  —  Mjeste 
mnozine  ima  coll.  lavcad  (vidi).  —  U  nase  vri- 
jeme.  A  lavfie  se  hitro  dogodilo.  Nar.  pjes.  petr. 
3,  33.     Pak   on  lavce  gleda    po  ple6ima.    3,  371. 

LAVCETINA,  /.  lavska  koza.  —  Postaje  od 
lavoe.  ^  U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  nasega 
vremena.  Prigrni  se  straSnom  lavSetinom.  Pjev. 
crn.  62b. 

LAV(5l6,  m.  dem.  lav  (uprav  dem.  lavac  ili 
lavak,  ali  ni  jedno  ni  drugo  nije  potvrdeno), 
vidi  lavic.  —  U  jednoga  jiisca  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Stulicevu  (,parvu3  leo,  leonis 
catulus').  Lavcii  u  onom  lugu  radi  lovit  slobod 
dugu.    J.  Kavanin  198*. 

LAVENDA,  /.  vidi  lavanda.  —  Radi  postana 
vidi  lavendula.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Od  metvice,  lavende  ...    Z.  Orfelin  418. 

LAVENDULA,  /.  vidi  lavanda.  —  Od  nem. 
lavendel.  Rutica,  polin,  zalfija,  medvica  i  laven- 
dula.   G.  Pestalic  246. 

LAVETINA,  /.  augm.  1.  lav.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Bas  kakono  lavptine  jake  pri- 
dobiSe  negove  vojake.    Nadod.  179. 

LAVEZ,  m.  vala  da  je  od  tal.  laveggio,  lonac. 

—  Na  jednome  mjestu  xv  vijeka  gdje  se  kaze  o 
trbuhu  (punu  jela  ili  u  kojemu  se  kuha  jelo,  Icao 
u  loncu).  Svih  jistvin  lavezi  biliu  trbusi  nih. 
M.  Marulic  82. 

LAVEZ,  »).  lajane.  —  isporedi  1.  lava.  —  Po- 
staje od  korijena  la  glagola  lajati.  —  U  nase 
vrijeme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vukcvu  (,das  ge- 
belle'  ,latratus'  s  primjerom:  Stoji  lave/,  pasa). 
Lavez  pasa.    M.  D.  Mili6evi6,  ziv.  srb.   1,  36.     I 


LAVEZ  OS 

psetu   koje   sa   laveXoin   fiim    ih   za  brijog;  prati. 
Osvotn.   i,  34.    Gora  glusi,   lavez  u5i  du5i.  4,  24. 

1.  LA\'I,  m.  pi.  samo  u  jednoj  narodnoj  lyesmi 
niiiega  vremciia:  pu  znacet'iu  moylo  hi  biti  sliinn 
iiemaikome  leheii,  ali  je  jiimarnn  rijfd  lurskd; 
ipak  je  ni  u  jednome  tiirskome  tji-cniku  xijesam 
inogao  naci:  Imao  sam  neSto  malo  blaga,  mlofjo 
lave  i  luloge  tiinaro  .  .  .  §to  au  bili  lavi  i  tiraari, 
pojttgmili  Turci  na  mirazo.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
27.5. 

2.  LAVI,  Hi.  pi.  ime  (j(d  i  dan  danaSni)  strmoj 
hridi  na  kojoj  puieiie  graditi  Dubrovnik.  —  I'o- 
mine  se  u  latinskijem  i  lalijannkijem  knigama 
(.Labes,  Lavo')  vec  od  prvijch  vremena  (vidi  K. 
Jiretek,  die  Romaiien  in  den  sliidten  Ualmatiens. 
1,  60).  vala  da  je  romanska  rijei,  mozehiti  od 
stgri.  Xicii..;,  kamen,  hrid.  Ostru  od  Lava  stijenu 
ovu.  G.  Palmotic  1,  8.  Na  visoke  dvije  gore, 
ke  -su  blizu  ostrijoh  Lava.  1,  8.  Vrb  ovezijeb 
oStrijeh  stijena,  ke  se  od  prije  zvabu  Lavi.  2, 
519.  Pod  Brsatom  i  Lavima  korab|a  je  ova 
ve6e.  2,  211.  Vrhu  Lava  oStrijeh  stina  da  se 
sila  no  uzboji.    J.   Kavanin   181l>. 

LAVICA,  /.  zensko  od  lava.  —  liijei  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  Ibvioa,  rus.  ^ibBima, 
ces.  Ivice,  po/.  Iwica.  —  Izmedu  rjednika  u  Mi- 
kalinu  (,leaena'),  u  Belinu  (,leones3a'  ,l6aena' 
433b),  u  Stuliievu  (,lea,  leaena'),  u  Voltigijinu 
(,lion6ssa'  ,lowinn'),  u  Vukovu  (,lowiu'  , leaena'), 
u  Danicicevu  (,lbvica  , leaena').  Svirepyje  Ibvice 
isfiedije.  Glasnik.  13,  860.  Kada  lavica  rodi 
svoju  ditcu  ona  je  rodi  mrtve  i  gre  tja  od  liih. 
Koluuidev  zborn.  196.  Naostrivsi  se  srdu,  poce 
rati  kako  lavica.  Pril.  jag.  ark.  9,  135.  (1468). 
Ja  sam  kako  lavica.  Korizm.  45".  Ako  vidiS  (u 
snu)  lavice,  toj  prilikuje  strab.  Zborn.  134ii'. 
Izide  lavica  srdita.  D.  Zlataric  87h.  Delo  Isvovo, 
jego  razdajetb  Ibvica.  Starine.  11,  191.  Prva 
zivina  bjese  prilifina  lavici.  M.  Divkovii,  bes. 
307b.  ,Tak  lavica,  kad  sred  stijena  lavice  joj  lo- 
vac  digne.  L  Gundulio  341.  Jak  lavica  usred 
gora,  kad  pritisne  glad  ju  }uti,  na  sve  straue  u§i 
otvora  .  .  .  400.  Snagom  materi  on  (kaplan)  la- 
vici a  ocu  je  risu  slican  glavom.  555.  Zesto- 
6iji  od  jedne  lavice.  B.  Ka§i6,  per.  41.  Lavica 
ku  lov6ar  uhiti.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  50.  On  6e 
kakono  lavica  ustati.  P.  Baksid  206.  Jak  la- 
vice skafiu.  G.  Palmotic  2,  397.  Kako  zle  la- 
vice. 2,  463.  I  lavica  tako  bijesua  ob6i  ranit 
prije  ^ore.  I.  V.  Bunic,  mand.  5.  Od  bijesne 
lavice  pakjene  ovcicom  bi  te  ucinila.  V.  Andri- 
jasevic.  put.  288.  On  6e  kakono  lavica  ustati. 
M.  Lokusi6  155.  Lavica  nemila.  J.  Filipovid 
1,  412''.  Koga  je  lavica  razadrla.  1,  469a.  Jedna 
bise  prilifina  lavici.  And.  Kacic,  kor.  294.  La- 
vica okoti  jedno,  ali  vrijedno.  Nar.  posl.  vuk. 
165. 

LAVICIOA,  /.  dem.  lavica.  Jedna  lavifiica  mla- 
jahna.   P.  Zorani6  28". 

LAVlClt,  m.  samo  u  Stulicevu  rjeiniku  iiz 
lavid.  —  lina  i  sMov.  Ibvifiistb. 

LAVIC,  m.  mlade  od  lava  (uprav  dem.  1.  lav). 
—  Ima  i  stslov.  IbviStb.  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
medu rjednika  u  l\[ika(inu  (lavic,  mali  lav  ,scy- 
m(n)aa,  leunculus'),  u  Belinu  (.leoncello'  ,catulus 
leonis'  4331)),  u  Stulicevu  (,leonis  catulus'),  u 
Vukovu  (,ein  jungor  lowo'  , catulus  leoninus'). 
Kako  1  lavid.  Korizm.  4511.  Neka  ova  otide  la- 
vica prod  meni  s  lavici  ka  ide.  V.  Lukarevid 
299.  Jak  lavica,  kad  sred  stijena  lavide  joj  lovac 
digne  ...  I.  Gundulid  341.  U  vojnici  lavic.  P. 
Vitezovid,    odil.    79.     Kad    psica   biju,  i  lavid  se 


i  LAVORIS 

boji.  (D).  Poslov.  danifi.  Kako  'e  hitar  na  lo- 
vinu  lav  ali  lavid  ...  A.  Vita|id,  ist.  48''.  La- 
vidi  joS  re/.edi  za  sgrabiti  zvir  da  hodo.  ist. 
351''.  Ki  reiiahu  jak  lavidi  bijesni.  I.  Dordid, 
salt.  188.  Koga  je  lavica  razadrla  jer  je  otisao 
I'lezine  lavide  uzeti.  J.  Filipovid  1,  469'.  Ne  po- 
rodi  mij  lavida.  P.  Kueiovid,  ^ivoti.  ()3.  Dosal 
jo  lavo  s  lavidi.  Nar.  pjes.  istr.  2,  1.50.  Zubi 
lavidima  satiru  se.  lav  gine  nemajudi  lova,  i  la- 
vidi rasipaju  se.  D.  Danidic,  jov.  4,  10  —  11.  Na- 
vrani    so    lavo  s  lavidima.    V.  Vrdevid,  igre.  40. 

1.  LAVINA,  /.  augm.  lav.  —  isporedi  lavetina. 

—  Na  jednome  mjestu  .xvii  vijeka.  Da  je  djavao 
kano  jadna  lavina.    I.  Andid,  vrat.  195. 

2.  lAVINA,  /.  usov.  —  Od  tal.  lavina  Hi  od 
nem.   lawine.    —   U  Sulekovu   rjeiniku  (,Iawine'). 

3.  LAVINA,  /.  neka  bijka.  Lavina,  Alcliemilla 
vulgaris  L,  (LambI),  v.  Lavska  noga.  B.  Sulek, 
im.  191. 

LAVIrINAT,  lavirinta,  m.  vidi  labirinat.  — 
-V-  stoji  mjeste  b  po  novome  grikome  jeziku.  — 
U  pisaca  nasega  vremena.  U  neki  lavirinat  poj- 
mova  .  .  .    .Tavor.  god.   16,  br.  41,  str.  652. 

LAVITI,  lavim.  impf.  brb\ati.  —  Postaje  od 
korijena  la  (vidi  lajati),  isporedi  2.  lavao.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  ,inepte  loqui'.  —  nije  dosta 
pouzdano. 

LAVKAI^E,  n.  djelo  kojijem  se  lavka.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku. 

LAVKATI,  lavdem,  impf.  ispuHati  iz  sebe  glas 
kao  lisica  (uprav  je  dem.  lajati).  —  U  Stuliievu 
rjeiniku:  ,far  la  voce  di  volpe'  ,gannire', 

LAV^jATE^j,    m.  covjek   Ho   lav\a,  vidi  lovac. 

—  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,venator,  praedator'.  — 
nepouzdano. 

LAVIfiATE^^ICA,  /.  zensko  ielade  kao  lavfatef. 

—  U  Stuliievu  rjeiniku:  ,venatrix,  quae  prae- 
datur'.   ^  nepouzdano. 

LAV^iATI,  lavjam,  impf.  loviti  (uprav  kao 
iterativni  glagol).  —  U  Stuliievu  rjeiniku:  v. 
ulavjati.  —  nepouzdano. 

LAV^iE,  n.  coll.  lav.  —  Na  jednome  mjestu 
xviii  vijeka  s  -j-  mj.  J.  Bo|e  'e  judem  prebivati 
u  pustoSe  posrjed  lavja.    J.  Kavanin  406b. 

LAV^i,  adj.  lavski.  —  Postaje  od  1.  lav  na- 
stavkom  j  Ho  se  poslije  v  mijena  na  J  (u  prvome 
je  primjeru  j).  —  Sijei  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  Ivij,  ies.  Ivy,  pol.  Iwy.  —  Samo  u  dva 
primjera  xvii  i  xviii  vijeka.  Sminost  lavju  kad- 
godi  izrod  Judski  odije.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  151. 
Jakos  lavja.    J.  Kavanin  290b. 

lAvO,  m.  hyp.  1.  lav.  —  U  nase  vrijeme. 
Do§al  je  lavo  s  lavidi.  Nar.  pjes.  istr.  2,  150. 
Navrani  se  lavo  s  lavidima.  V.  Vrdevid,  igre. 
40. 

LAVOR,  m.  lovor.  —  Od  xviii  vijeka.  Koliko 
lavora  (kad  nema  u  Belinu  rjeiniku,  va\a  da  je 
Hamparska  pogreska  mj.  lovora)  koji  su  nedavno 
usahnuli.  A.  d.  Bella,  razgov.  25.  Lavor,  La- 
vorika  (Visiani),  rus.  .lasp-b,  des.  vavfin,  Laurus 
nobilis  L.  (Lambl,  Visiani),  v.  Lovor.  B.  Sulek, 
im.  191. 

LAVOR,  LAVOR-,  vidi  lab-. 

LAVORIKA,  /.  vidi  lavor.  Hi  (kite  kuie)  la- 
vorikom.    Magazin.  1866.  .56. 

LAVORIS,  m.  Kelis  leopardus  L.,  neka  zvijer. 

—  Rijei  je  slozena  od  lav  i  ris  kao  i  tatinska 
leo-pardus.  —  V  Mikalinu  rjeiniku:  ,pardus,  leo- 
pardus, pardalis';  u  Belinu  (,leopardo'  , leopardus' 
433b),    u  Bjelostjencevu  i   u  Jambreiiievu  (u  la- 


LAVORIS 


LAVRO 


tinskomc  dijelu  kod  leopardus),  ((  Stidiccvii  (la- 
voi'is,  zvijer  , leopardus')  s  dodatkom  da  se  na- 
hodi  u  pisca  (runduUca  (?),  u  VoUijijinu  (,leo- 
pardo'  .leopard'). 

LAVORISKI,  adj.  koji  pripada  lavorisu  Hi 
lavorisima.  —  Samo  u  StvKcevu  rjecniku:  ,leo- 
pardinus'. 

LAVOROV,  adj.  koji  pripada  lavoru,  koji  je 
naciiien  od  lavora.  —  Na  jednome  mjestu  xviii 
vijeka,  gdje  maze  biti  da  stoji  piscevom  Hi  statu- 
parskom  grijeskom  mj.  javorov.  Kadno  lani  prode 
niz  kotare  i  proneso  gusle  lavorove.  And.  Kacic, 
razg.  I'l. 

1.  LAVOV,  adj.  koji  pripada  lavu,  lavima.  — 
Rijec  je  praslaoenska,  isporedi  stslov.  Ibvovb, 
ras.  jibEOBT,,  ces.  lirov^,  po].  Iwowy.  —  Izmeda 
rjecnika  ii  Mika(inu  (lavov,  od  lava  ,leoninus'), 
u  Belinu  (.leouino'  ,leoninus'  433t>),  ii  Voltigijinu 
(jleoniuo,  di  liono'  ,16wenhaft'),  u  Vukoou  (,des 
Iciwen'  jleonis'),  u  Danicicevit  (Ibvovb  ,leonis'). 
Lavova  mati.  Stofanit.  star.  2,  283.  Od  ruk  la- 
vovih.  Transit.  114.  Ufa  proluda  ovcica  ufiiniti 
proti  sili  lavovi.  271.  Nih  zubi  bihu  kako  la- 
vovi.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  187.  apoc.  9,  8. 
Sahrani  mone  iz  usta  lavovih.  B.  Kasic,  rit.  384. 
Usta  nezina  kao  usta  lavova.  Vuk,  otkr.  jov. 
13,  2.  Od  usta  lavovijeh.  D.  Danicio,  psal.  22, 
21. 

2.  LAVOV,  m.  Leopolis,  nem.  Jjemberg,  glnvni 
grad  u  Galiciji-  —  Po  po].  I^wow.  —  V  Sule- 
kovu  rjecniku  (.Lomberg'). 

LAVOVIC,  m.  vidi  lavio  (uprav  kao  lavov  sin). 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Dok  evo 
ti  devet  lavovica.    Nar.  pjes.  petr.  3,  334. 

LAVOVKINA,  /.  zensko  ielade  iz  Lavova.  — 
U  Sulekouu  rjecniku  (,  l^embergerin'). 

LAVOV^ANIN,  m.  covjek  iz  Lavova.  —  Mno- 
zina:  ljavov)ani.  —  U  Sulekovu  rjecniku  (jfjem- 
berger'). 

LAVOV^jI,  adj.  vidi  lavji.  —  Samo  u  Stuli- 
cevu  rjecniku:  jleoninus'  s  dodatkom  da  je  uzeto 
iz  brevijara. 

LAVOVO  SELO,  n.  injesno  ime.  —  Prije  na- 
sega vremena.  S.  Novakovic,  pom.  136.  —  vidi 
lavov. 

1.  LAVOVSKI,  adj.  vidi  lavski.  —  U  jednoga 
pisca  nasega  vremena.  Kojima  lice  bija§e  kao 
lice  lavovsko.  D.  Danicic,  Idnev.  12,  8.  Da  se 
baci  u  jamu  lavovsku.    dan.  6,  7.  12. 

2.  LAVOVSKI,  adj.  koji  pripada  Lavovu.  —  U 
Sulekovu  rjecniku  (.lemberger'). 

1.  LAVEA,  /.  ovako  se  zovu  neki  veliki  ma- 
nasliri  u  istocnoj  crkvi.  —  Srgri.  i  novogri. 
lavQu  (pile  .se  gdjegdje  i  hijiQit),  .Ho  je  mozebiti 
isto  Ho  stgrc.  Xcivqu,  mahala.  —  Rijec  je  stara, 
isporedi  stslov.  lavra,  rus.  .xaupa.  —  Izmedu  rjec- 
nika u  Vukovu  (tako  se  zovu  veci  manastiri,  kao 
n.  p.  lavi-a  StudeniSka)  i  u  Danicicevu  (Icvoa, 
manastir).  Volikyihb  lavrb.  Mon.  serb.  26.  (1234 
— 1240).  Pripovijoda  se  da  je  Jovaiia  nekad  bila 
kao  lavra.  Vuk,  dan.  1,  18.  U  Srbiji  bilo  ve- 
likih  manastira,  lavri,  pod  koje  su  se  stavlali 
drugi  manastiri  i  crkve.   D.  Danicic,  majkov.  58. 

—  Studenica.  Narece  svetyj  veliku  lavru.  Do- 
mentijan^.  25.  Monastirb  tb  prijemb,  narieajetb 
jego  zvati  se  lavra  Simeona.  b  94.  Da  vidite 
lavru  Studenicku  ne  daleko  od  Novog  Pazara. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  211.  Samo  se  zna  da  je  bio 
jeromonah  u  lavri  Studenici.  M.  D.  Milicevic, 
pomenik.  1,  51.  Iz  studem6ke  lavre.  M.  P.  Sap- 
6anin  1,  136.  —  Hilandar.    Vb   monastyri   lavri 

V 


Hilandarskoj.  Moii.  snrb.  49.  (1261).  Vb  svetuju 
i  volikuju  lavru  srbbbskuju,  vb  monastirb  gla- 
gojemii  Hilanbtarb.  125.  (1347).  —  (U  Svetoj 
Govt)  lavra  svetago  Atanasija.    Domentijan'j  31. 

—  Da  je  on  kaludere  kod  lavre  u  Jerusalimu 
razdelio.  Javor.  god.  16,  br.  37,  str.  589.  — 
Vino  piju  srpski  poglavari  u  Morafii  kod  bijele 
crkve,  kod  velike  lavre  Nemani6a.  Nar.  pjes. 
vuk.  5,  401. 

2.  LAVRA,  /.  lovor.  —  Na  jednome  mjestu 
xviii  vijeka.  Ti  si  kuca  Nazaretska,  jer  s'  u  Aemu 
nacinena,  a  od  lavie  sad  Loretska,  jer  u  gaj  si 
no  stavjena.  P.  Knezevio,  pism.  180.  —  Moze  se 
shvatili  da  je  isto  Ho  3.  Lavra. 

3.  LAVRA,  /.  vidi  Laura.  —  U  Belinu  rjec- 
niku: , Laura'    429''. 

LAVRANIN,  m.  covjek  (osobito  kaluder)  Ho 
zivi  u  lavri.  —  Mnozina:  lavrani  (starije  la- 
vrauo).  —  U  knigama  pisanima  crkvenijem  je- 
zikorn,  a  izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (lavra- 
uinb,  ko  zivi  u  lavri).  Vb  lavru  ze  dosbdbse  sve- 
taago  Atanasija,  prodani  byse  i  lavrane  kupise 
je.  Domentijani'  183.  Lavrane  glagolase  se. 
Domentijanb  31.     Lavranomb  priititi.    32. 

LAVRANKE,  /.  pi.  suvrst  tresne  (u  Primorju). 
B.  Sulek,  im.  191. 

LAVRCA,  m.  dem.  Lavre.  —  xv  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Danicicevu  (Lavrbca  ,Lauren- 
tius  dem.').  Lavbrbca  SorbgoceviAb.  Mon.  serb. 
347.  (1427). 

LAVRE,  Lavreta,  (starije  Lavrete),  m.  dem. 
Lavrentije.  —  isporedi  Lavrca.  —  U  Dubrovniku 
XIV  i  XV  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Danicicevu 
(Lavre,  Lavrete  ,Laurentius').  Lavre  Vlbkasovicb. 
Spora.  sr.  2,  19.  (1348).  Lavre  Sorbgodevidb. 
320.  (1423). 

LAVRENAC,  Lavrenca,  m.  vidi  Lavrentije  i 
Lovrjenac.  —  U  jednoga  pisca  iz  Istre  xvii  vi- 
jeka. I  tako  ucini  s.  Lavrenac.  F.  Glavinic,  cvit. 
268^.  (Udovicu)  kad  rukom  prikrizi  Lavrenac. 
269i'.  Ksisto  rece  Lavrencu  .  .  .  269a.  —  Ima  i 
nom.  bez  a,:  Lavreuc.  Sveti  Lavrenc.  F.  Glavinid, 
cvit.  268i''.     Oni  peceni  Lavrenc.    271'». 

LAVRENCIO,  m.  vidi  Lavrenac.  —  U  istoga 
pisca.  Koga  kad  s.  krizem  Lavrencio  prikrizi. 
F.  Glavinid.  cvit.  270^i. 

LAVRENCIc!;,  m.  prezime  (po  oca  iMvrencu). 

—  Od  XVII  vijeka.  Od  oca  Ivana  Lavronoiia  iz 
Varazdina.    I.  Aucic,  vrat.  i. 

LAVRENTIJE,  m.  .lauQtvTio^,  Laurentius, 
ime  kaludersko.  —  Od  xiv  vijeka,  a  izmedu  rjec- 
nika u  Danicicevu  (Lavreubtije  .Laurontius',  cf. 
Lovrenbtije).  Karakalu  igumenb  Lavrentije  ijero- 
monahb.  Mod.  serb.  127.  (1347).  Lavrentije.  S. 
Novakovic,  pom.  72.  Lavrentije  Gersio,  nasto- 
jate[  man.  Hodosa.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  588  (medu 
prenumerantima). 

LAVRENTIJEV,  adj.  koji  pripada  Lavren- 
tiju.  —  Kod  imena  bilke.  Lavrentijeva  trava 
,Consolida  media'.    Z.  Orfelin  491. 

LAVRETANSKI,    adj.    koji   pripada    Loretu. 

—  -av-  stoji  po  tat.  lauretanus.  —  Na  jednome 
mjestu  XVII  vijeka.  Prinesenje  s.  hize  Lavretanske 
na  Trsat.    F.  Glavinic,  cvit.  xxin. 

LAVRIOTSKI,  adj.  koji  itripada  lavri.  —  U 
knizi  pisanoj  crkvenijem  jezikom.  Jego  otb  po- 
rabostenija  lavriotbskaago  svobodi.  Domentijana- 
184.     Sb  igumenomb  lavriotbskyimb.    271. 

LAVRO,  m.  hyp.  Lavrentije.  —  xv  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Danicicevu  (.lua.nTentin'i').  Lavro 

59 


LAVEO  9 

Misovicb  (I'lastcliiic  Jelcnc  Sandtijiwicc).  Spoiu. 
sr.  2,  '.15.  (1438).  —  U  Bani  ,Lavro  .Sigovit-b'  111'^, 
M(on.  aerb).  HIS.  (Spoiu.  sr.)  2,  122.  boz  sumAe 
je  istomu  prezime  u  drugom  spotupniku  ,Mi£;o- 
viib'  koje  vidi.  D.  Danidic,  rjeSn.  kod  §i<;ovi6b. 
LAVROV,  adj.  lovorikov.  —  isporcdi  lavor  i 
2.  lavra.  —  V  jcdnoga  pisca  nasega  vremena. 
Ako  dobivaju  lavrovih  vonaca  ...  M.  D.  Mili- 
ievii,  5kol.  89. 

LAVKTIJE,  III.  tine  inu^ko,  jamaino  skraieno 
(mozebiti  samo  u  pi.fiiuij  Lavreutijo.  —  Prije  na- 
Sega  vremena.  Lavrbtijo.   S.  Novakovi6,  pom.  72. 

LAVSKI,  adj.  koji  i>ripada  laviina.  —  liijei 
je  stara,  isporedi  stslov.  Ibvbski,,  mozebiti  i  pra- 
slavenska,  isporedi  des.  lovsk^.  —  Izmedu  rjei- 
nika  u  Belinii  (.leonino'  ,leouinus'  433'^),  ii  Stu- 
licevu  (v.  lavov|i  j>  brevijaraj,  tt  Vukovu  (,lii- 
W6U-'  ,leoninu3'). 

1.  adj. 

a.  uopce  (inoze  biti  i  u  prenesenome  smislu, 
vidi  1.  lav,  d,  e,  f)).  Oni  ga  vazamSe  vrgo§e  n 
jamu  lafsku.  Beinardiii  62.  dau.  14,  29.  Prili6 
obraza  fietiroh  zivin:  obraz  clovifiji  i  obraz 
lafski  .  .  .  166.  ezek.  1,  10.  Toliko  je  stra^an 
glas  lavski  .  .  .  M.  Divkovic,  bos.  H17a.  U  pri- 
lici  lavskoj.  zlam.  25.  Ne  projde  godisce,  to 
roka  daju  ti,  da  lavsko  loviJ6e  silan  car  oduti. 
1).  Barakovic,  vil.  68.  Utvrdi  srcu  moc,  bud' 
lafske  naravi.  293.  Kako  si  oslobodil  .  .  .  Da- 
nijela  iz  jamj  lavske.  M.  Albert!  435.  Zavapiti 
glasom  velikim  kano  je  lavski.  I.  Anci6,  vrat. 
66.  Zapasti  u  oholost  lavsku.  M.  Eadnii  187a. 
Solomua  prilikuje  jakost  i  slobodu  pravetnije 
k  jakosti  i  slobodi  lavskoj.  237ii.  ^.udi  pitomi 
obicaju  obu6i  srce  svojo  zestinom  lavskom.  280b. 
Boje  se  }udi  rezana  lavskije.  560*'.  Kako  si 
oslobodio  Danijela  od  jame  lavsko.  P.  Posilovic, 
nasi.  157a.  Lavsku  i  kozu  s  nom  popadoh.  I. 
Zanotti,  en.  47.  Zestok  lavski  zub.  A.  Vitajic, 
ostan.  16.  Dalmacija  kaze  tri  krunate  lavske 
glave.  J.  Kavanin  284b.  Lavska  rila.  472b. 
Lavskom  febrom  veoma  gori  mjesoc  creak  sr- 
pan.  473a.  Prvo  (iivu)  ima  lice  lavsko.  516a. 
Otmi  lavskijeh  iz  cejusti  mens.  I.  Dordic,  salt. 
65.  Boga  moli  Danijel  u  jarai  lavskoj.  J.  Fili- 
povid  1,  311a.  Da  se  baci  u  spi|u  lavsku.  F. 
Lastrid,  test.  199b.  Prividivsi  duhom  prorocan- 
skim  u  nemu  i  kroeinu  ovciju  i  lavsku  zostiuu. 
ned.  43.  Zatvori  usta  lavska.  svefc.  38''.  Danijel 
u  jami  lavskoj.  E.  Pavic,  ogl.  408.  C6}usti  joj 
bijau  kano  cejusti  lavske.  681.  Iztezase  iz  zrala 
lavskih.  M.  Pavi§ic  41.  Zajer  mislis  da  svak 
ima  lavsko  srce,  kad  mac  prima?  V.  Dosen  126a. 
Iz  usta  lavskih.  And.  Kacic,  kor.  135.  Pode  da 
vidi  kakva  je  lavska  oast.  D.  Obradovic,  basne. 
33.  U  jamu  lavsku  spustan.  G.  Pestalii  71.  — 
Ni  lavsku  ima  adverbijalno  znacene,  vidi  2.  Na 
lavsku  rezati.    I.  Dordifi,  ben.  190. 

b.  kod  mjesnoga  imena.  Za  cuvalca  veli- 
koga  dvora  (u  Garigradu)  recenoga  ,Kod  usta 
lavski'  bi  postavjen  Petar  Julijan.  And.  Kacid, 
razg.  158. 

c.  kod  imena  bijaka. 

a)  Lavska  noga  (prema  lat.),  ces.  Ivi- 
stopa,  Ivova  stopa:  stellaria,  pes  leonis  (Durante), 
Alchemilla  vulgaris  L.  (Sablar).  B.  Sulek,  im. 
191. 

b)  lavski  rep.  —  Izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (lavski  rep,  trava  ,orobanche').  Lavski  rep, 
Orobanche  L.  (Vujifiii).    B.  Sulek,  im.  191. 

2.  adv.  lavski,  kao  lav,  kao  lavi.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Vukovu'  (,wie  eiu  lows'  , leonis  more'). 
NaJ  Jerolim  lavski  ri6e:  ,Vino  'e  otrov'.  J.  Ka- 


0  1.  LAZ,  f. 

vaiSiu  27a.  Baiii  slavski  ki  .se  rvase  svojor  lavski. 
231b.  Lav.ski  su  so  buiili,  da  no  puSte  tursku 
silu.  S.  l^jubiSa,  prip.  81.  Jodem  jolo  lavski,  ido 
mleko  kravski.  M.  D.  jMiliievie,  i'w.  srb.  1,  85. 
LAVUR,  lavura,  m.  umivaonica,  leden.  —  Od 
nein.  lavor  (od  franc,  lavoir,  mjesto  gdje  se  umiva, 
kupa).  —  U  nale  vrijeine.  Od  srebra  se  prave 
i  lavuri,  tafiuri,  ibrici,  Seiernice.  D.  Popovi6, 
poznav.  robe.  139. 

1.  LAZ,  »i.  a)  semita;  b)  hiatus,  ostium;  c)  ve- 
teretum,  vervactum;  d)  acorvus  lignorum.  — 
isporedi  2.  laz,  1.  laza,  lazina.  —  Premda  su 
dosta  razlicna  znaiena,  mislim  da  je  ipak  jedna 
isla  rijec,  u  koje  je  naj  starije  jedno  od  prva 
doa  znacena  iz  kojega  su  se  razvila  ostala :  isprva 
va^a  da  je  znaiene  bilo  mjesto  kud  se  prolazi  (a)) 
Hi  kud  se  ulazi  (b)).  —  Ako  je  tako,  rijec  po- 
staje  od  korijtna  lez  (vidi  laziti),  i  nije  potrehno 
mistiti  na  postane  iz  tudega  jezika  (MikloHc 
isporeduje  korijen  las  it  stvnem.  calasuoo  ,comar- 
canus').  —  Rijec  je  praslovcnska:  sa  znacenem 
a)  rus.  .laa-B,  po^.  laz  (lazy  ,stammenden,  klotze, 
wurzeln,  buschwerk');  sa  znacenem  c)  nslov.  laz; 
(ces.  laz,  neizorano  mjesto). 

a.  semita,  uski  put  (putana)  sto  malo  po 
malo  judi  Hi  zivotine  nacine  u  suini  Hi  u  grmfu 
samo  prolazeci  onuda.  —  U  Stulicevu  rjecniku: 
,via,  semita,  callis'. 

b.  hiatus,  ostium,  foramen,  kad  je  sto  ogra- 
deno  (zidom,  plotom,  zivicom  itd.)  mjesto  kud  se 
moze  prolaziti;  kod  toga  se  ne  misli  obicno  na 
prava  vrata  (ako  ne  u  prenesenome  smislu)  iiego 
na  mjesto  gdje  je  ograda  razvajena  Hi  prolo- 
mlena.  —  isporedi  2.  laz.  A  kada  11  probise  be- 
dene  i  Siroke  laze  otvorise.  And.  Kacic,  razg. 
I52b.  Ogradena  zidom  Suma,  niva  ili  po}e  imade 
uiaz  —  laz.  na  Krku.  I.  Milcetic.  Laz  ,aper- 
tura  saepis',  gen.  laza.  D.  Nemanid,  cak.  kroat. 
stud.  10. 

C.  vervactum,  uovale,  mjesto  gdje  se  iskrcila 
(ili  gdje  se  jos  krci)  suma  da  se  moze  zem[a  iz- 
raditi.  ovo  je  znacene  postalo  iz  kojega  od  dva 
predasna.  —  Izmedu  rjecnika  u  Daniciceou  (lazb 
,ager  novalis').  I  takozde  imb  prilozi  kra[evbstvo 
mi  goru  da  si  seku  lazove.  Spom.  stoj.  12.  (oko 
1300).  Koliko  je  uzmozbno  judemb  crkovnj^mb 
da  si  cine  laze,  i  vso  Sto  je  kbto  oinilb  laze  na 
nih  zemji  da  sije  ima  svetaja  crkvi.  Glasnik. 
49,  363.  (1326).  Senokosb  u  Zlomb  Po)i  .  .  .  i 
lazb  u  sredbnega  luga.  Dec.  hris.  59.  Sb  liva- 
dami,  s  pasisti  i  sb  lazi  i  sb  planinomb.  Mon. 
Serb.  138.  (1348).  Nitkd  bezb  hotenija  mitropo- 
litova  da  no  trebi  laza  na  zemji  na  erbkovbnoj, 
ni  vinograda  sadii.  Glasnik.  24,  246.  (1353).  Ja 
sam  juce  sjekao  laz.    S.  ^^ubisa,  prip.  189. 

d.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  kao  mala  niva, 
osobito  izmedu  kamena  s  priiiijerima:  Boje  je 
navrh  laza  nego  nadno  laza  (Nar.  posl.  vuk.  24). 
Krivo  ralo  Lazarevo,  krive  laze  razoralo  (Nar. 
posl.  vuk.  160).  —  Ovo  znacene  postaje  od  pre- 
dahiega  (kod  c),  ako  nije  isto. 

c.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  (u  Crnoj  Gori) 
mjesto  gdje  je  mnogo  sumo  isjeceuo  (n.  p.  kr- 
cena  radi)  i  drveta  popadala  jedno  na  drugome 
,eine  menge  iibereinander  gefallter  biiume'  ,silva 
caesa'.  cf.  carev  laz.  —  .lamacno  ovo  znacene 
postaje  od  znacena  pod  c  (vidi  ondje  u  primje- 
rima  laz  kao  objekat  s  glagolima  sjeci,  trijebiti). 
—  I  u  Hremu  smislu,  gomila.  Nit'  u  dolu  pro- 
cvanulo  cvijede,  no  laz  pustib  nalozen  trupina. 
Osvetn.  2,  173. 

f.  iesto  kod  mjesnijeh  imena,  ali  se  ne  moie 
znati  koje  je  pravo  znacene  izmedu  predaStiije/i. 


I.  LAZ,  f,  a).  9 

11)    liAZ. 

on)  II  ( 'rnoj  Gori  selo  ii  katunskoj  na- 
hiji.    Glasnik.  40,  19. 

bb)  u  llrvatskoj  selo  u  zupaniji  zagre- 
hackoj.    Eazdije}.  84. 

<:<•)  u  Srbiji  ime  mjestima.  aati)  u 
okriigu  aleksinackome.  l^iva  u  Lazu.  Sr.  uov. 
187.5.  22.  —  bbb)  u  okrugu  caianskome.  Zabran 
u  mestu  Lazu.  Sr.  nov_.  1871.  290.  —  ccc)  u 
okrugu  knezevaikome.  Nive  u  Lazu.  Sr.  nov. 
1872.  170.  —  ddtl)  u  okrugu  kragujevackome. 
Niva  u  Lazu.  Sr.  uoy.  1875.  351.  —  eee)  u 
okrugu  krusevackome.  Niva  zovoma  Laz.  Sr.  uov. 
1871.  352. 

b)  Laz  Pavlovicja,  mjesto  u  Hrvatskoj.  — 
Pomine  se  xvi  vijeka.  Postavi  ju  oudi  kadi  sam 
sede,  to  je  na  Laz  Pavlovi6a  sta.  Mon.  croat. 
250.  (1549). 

c)  Braisinb   Lazb.    Mon.    serb.  87.    (1327). 
(I)  Carov  Laz. 

<ui)  Otb  tudu  u  Carevb  lazb,  kako  ne- 
staje  laza.    Glasnik.  15,  27G.  (1348?). 

bb)  u  Crnoj  Gori  (vidi  Carev  Laz).  Carev 
Laz  (krcevina  careva).  Pjev.  cm.  ll'i.  U  ta  doba 
udario  Janko  s  desne  strane  iz  gore  Prznika, 
zivim  ogiiem  Turke  ucerase  medu  guste  sume  i 
klisure,  guste  sume  brze  optekose  i  u  nima  Turke 
zatvorise;  tu  stojase  dok  Turci  nestase,  i  to 
mjesto  Carev  Laz  nazvase.  15'i.  Udari  im  i  Du- 
raskov  Janko,  nu  da  ti  se  nagledati,  pobre,  kako 
srpske  sabje  sijevahu,  a  dusmanske  glave  zije- 
valiu,  a  srete  ill  drv}e  i  kameiie,  ne  utece  od 
nih  ni  kamona.  to  se  mjesto  Carev  Laz  nazvalo 
i  po  danas  vazda  de  se  zvati.  175*.  Ogled,  sr. 
36. 

e)  Dragomaiib  Lazb.   Mod.  serb.  95.  (1330). 

/)  Gusti  Laz,  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji 
modruSko-rijeckoj.  Razdije|.  45. 

t/)  Kosmaoi  (Hi  Kosamfti?)  Lazi.  U  pla- 
niuu  na  Kosmbfie  Laze.  Mon.  serb.  92.  (1330). 

h)  Podb  Kovafievb  Lazb.  Mon.  serb.  94. 
(1330). 

i)  Preko  Mirujeva  Laza.  Glasnik.  15,  276. 
(1348?). 

h)  Stari  Laz,  selo  u  Hrvatskoj  u  zuiianiji 
modrusko-rijecknj.  Razdijej.  62. 

I)  Trnov  Laz,  selo  u  Srbiji  u  okrugu  to- 
plicknme.    M.  D.  Milicevic,  kra(.  srb.  397. 

Ill)  Na  Vlaski  Lazb.   Mon.  sorb.  94.  (1330). 

2.  LAZ,  /.  vidi  1.  laz,  b.  —  xvii  i  xviii  vijeka. 
Tad  prqjdoh  na  vrata  na  ka  so  izlazi  gdi  deta 
najata  bdi  strazu  i  pazi,  prosad  van  kroz  lazi 
kud  oci  put  kazu  najdoh  se  na  stazi  pod  Ka- 
menar-strazu.  D.  Barakovic,  vil.  25.  Ta  bizi  po 
stazi  ne  obziromice,  ta  sko6i  prik  lazi,  drugu 
put  pritice.  74.  Slisajuci  iz  polace  sluzbenici 
verui  i  drazi  dotekose  priko  lazi  gdi  Suzana 
z  glasa  place,  jar.  68.  Kona  nek  ugradi  ne- 
ulazjiva  u  laz  grada.  I.  Zanotti,  en.  15.  Cetvero 
krat  na  laz  grada  prista.  18.  Za  tom  hizom  laz 
otajna  kako  u  tmini  nikoj  stase.  31.  PadSi 
dvara  lazi  zjahu.  33.  Ovdi  jest  laz  otvorena 
smrti.  44.  Ne  istira  kone  na  onu  istu  laz  na 
koju  su  unisli.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  71.  Laz 
,apertura  saepis',  gen.  lazi.  D.  Nemanic,  cak. 
kroat.  stud,  iftsg.  65. 

1.  LAZA,  /.  vidi  1.  laz,  b,  i  2.  laz.  —  U  ca- 
kavaca  od  xvi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stu- 
licevu  (uz  laz).  Kada  sliSase  vapaj  u  vrtli,  sluge 
od  hize  pritekose  kroz  lazu  da  vide  ca  bi§e. 
Bernardin  50.  dan.  13,  26.  Laza,  prosijek  u  medi. 
Slovinac.  18S2.  187.  Laza  ,apertura  sepis'.  U. 
Nemanic,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  31. 


t  LAZAR 

2.  LAZA,  m.  h.tjp.  Lazar,  vidi  Lazo.  —  Ake. 
se  mijena  u  voc.  Lazo.  —  U  nase  vrijeme  (moze 
hiti  i  od  prije,  vidi  naj  prvi  primjer,  ali  ovo 
moze  biti  i  hyp.  Lazara).  —  Izmedu  rjecnika  u 
Vukovu:  vide  Lazo  s  dodatkom  da  je  po  istoc- 
nome  govoru.  Laza.  S.  Novakovic,  pom.  73.  Ti 
mi  zovni  Radanovi6-Lazu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  25. 
Tada  Lazu  uadvladaSe  Turci,  i  pogibe  srpski 
knez  Lazare.  2,  298.  Milos  ubi  za  Lazu  Mu- 
rata.  4,  134.  S  Bogatica  Martinovid.-Lazu.  4, 
141. 

LAZAC,  Lasca,  m.  mjesno  ime. 

a.  dva  zaseoka  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  mo- 
drusko-rijeckoj.  Eazdije}.  48.  46. 

b.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  iaianskome.  K. 
Jovanovic  167. 

LAZACkI,  adj.  koji  pripadii  Lascu  (vidi  La- 

zac,  b).     Lazacka    (opstina).    K.   Jovanovi6    167. 

LAZAN,    lazna,    adj.  znaci   sto    1.  i  2.  lastan. 

—  -a-  stoji  mj.  negdasnega  b.  —  Jamacno  po- 
staje  od  korijena  Ibg  (vidi  1.  lak),  isporedi  stslov. 
Ibze,  dopusteno,  rus.  .iiaa,  lako,  ce.^.  Ize,  po(.  Iza. 

—  Od  prvijeh  vremena  (vidi  b). 

a.  adj.  vidi  1.  lastan  (zaludan?).  —  U  dva 
pisca  Dubrovcanina  xvi  vijeka.  Obijesui  i  lazni 
Boga  zabiste.  M.  Vetranic  2,  388.  Na  |ubav  tuze 
so  i  lazni  uzdisu.  M.  Drzid  84.  —  U  srednemu 
rodu  s  prijedlogom  na :  na  lazno,  kaii  da  znaci : 
bez  omete.  —  u  jednoga  pisca  cakavca  xvi  vijeka. 
Tako  misalju  uznit  po|em  budu  hodit,  ter  ua 
lazno  cvilit  poJ  jelom  zelenom  u  sinci  sido6i. 
P.  Zoranid  24''.  —  U  srednemu  rodu  u  nase 
vrijeme  znaci  u  Istri:  danguba,  besposlica.  Neutr. 
lazno  ,otium'.  D.  Nemanic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg. 
20. 

b.  adv.  lazno,  lako  (?).  Aste  imutb  hottiti  ra- 
secati  zelezomb  vrata,  to  ne  bude  imt  IbZbuo. 
Zborn.  drag.  srec.  17. 

LAZANI6,  m.  prezime.  —  xvii  vijeka.  Cvit 
treoi  darovan  gosp.  Nikuli  Lazanicu  vlast.  bras- 
komu,  kuratu  postirskomu.    I.  Ivanisevic  69. 

LAZANKA,  /.  vrsta  kruske.  Vetovo  kod  Po- 
zege.  D.  Hire.  Lazanka,  lazarinenbirn  (Veselic). 
B.  Suiek,  im.  191. 

LAZANA,  /.  rijeci  bez  smisla ;  brb(ane.  —  Vaja 
da  je  ista  rijec  sto  lazane  (vidi)  u  prenesenome 
smislu.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Hodi  to  ti 
liega  pitat,  6es  6ut  lazanu.  NaSa  sloga.  god.  14, 
br.  15,  str.  65.  —  I  u  Dubrovniku.  ,Sto  6e  te 
tvoje  lazane?  mislis  se  s  liima  izvadit  i  ne  platit 
sto  imas'.    P.   Budmani. 

LAZANATI,  laziiiam,  impf.  brblali.  —  vidi 
lazaha.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  ,Ca  lazaiias 
prez  potrebe?'    F.  Simoic. 

LAZANE,  /.  pi.  tal.  lasagne,  vrsta  jerista 
(tanko  tijesto  izrezano  na  jednake  trakove).  — 
isporedi  lozane.  —  Od  xvi  vijeka  po  primorju, 
a  izmedu  rjecnika  u  Mika(inu  (lazane,  jeriste 
,tagliulini,  lasagne'  ,laganum'  i  kod  skrob),  u 
Bjelostjencevu  (,leganum,  artolaganum,  tracta 
panis').  A  kamo  lazane,  kamo  li  jos  zmire  ?  M. 
I)rzic  429.  Nijesu  lazane  bez  magaiie.  (D).  Po- 
slov.  danio. 

LAZANKA,  /.  vajar  za  mlince.  u  Lici.  D. 
Trstenak. 

LAZAR,  m.  ^hiCuQoi,  Lazarus,  biblijsko  ime 
(iz  novoga  zavjeta).  —  U  Dubrovniku  se  izgo- 
vara  La^ar.  ,Crkva  svetoga  Laijara'.  ,Pod  La- 
i;aroin'.  P.  Budmani.  vidi  i:  Zora,  ^ar,  Laijar. 
R.  Gamanic  C5''.  —  Od  prvijeh  vremena,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Iklinu.  (, Lazzaro' ,  Lazarus'  430*), 


LAZAR  ;•: 

u  l'/iAiii'((,  It  iJ'tnicicvt'ii  ^Laziiri.  ,Laziiii;s).  O- 
tvoiedbneviiago  l.azani  vi.  Vi.'hiniji.  Ooniontijan'' 
9'.'.  Lazare,  hodi  vanka.  Bernardiii  (iO.  joann. 
11,  13.  Smrad|iv  l^azar  grob  ostav|a.  .1.  Ka- 
vaiiin  {)3''.  Uskrisi  Lazara  brata  Marijo  Mand. 
F.  Lastri6,  tost.  bil.  ISO''.  Lazare !  izidi  na  po|o. 
Viik,  jov.  11,  13.  —  BiSe  iiiki  prosjak  jimoiiom 
Lazar.  Bernardiii  33.  luc.  lf>,  20.  Povist  ubo- 
goga  a  fiestita  Lnzara.  .T.  Kavanin  v.  Epiilu'ii 
molit  de  se  bijednom'  Laz'ru.  5()8'>.  Bijase  jedau 
siromah,  po  imeiiu  Lazar.  Vuk,  luk.  Id,  20.  — 
Lazarb.  Svotostef.  liris.  31.  —  Hranoje  a  brath 
mu  Lazarb.  De6.  bris.  Sti.  —  Azb  blagovernyj 
knezh  Lazarb,  samodrbf.btb  v.seje  srbbbskyjo 
zeiii|o.  Mon.  sorb.  194.  (1380).  Pokle  Lazar  tijom 
silovo  bjose  i  umri  na  Kosovo.  J.  Kavanin  185*. 
Lazar  Groblanovid,  despot  ili  poglavica  od  Ra- 
sijo.  Knez  Lazar  biSe  sin  Pribica  Greblauovida. 
And.  Ka6ic,  razg.  56.  Car-Lazaro  sjede  za  vo- 
foru.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  288.  Tada  rece  srpski 
knez-Lazare.  289.  Krstas  barjak  srpskog  knez- 
Lazara.  3,  80.  —  Sinovi  Vlbkovi  Grbgnrb  i 
Durbdb  i  Lazarb.  Mon.  serb.  223.  (J  392).  —  Mi 
milostiju  Bozijeju  gospodinb  Srbbjemb  despotb 
Lazarb.  Mon.  serb.  476.  (14.57).  Dize  se  iskat  u 
svom  dvoru  Lazar  despot  od  Servije  dva  junaka 
po  izboru  da  uda  za  nih  kceri  dvije.  I.  Gun- 
dulic  386.  —  U  Rde[skom  stignu  boju  smrt  Mi- 
lo5a  i  Lazara.  378.  —  Andrijai  (Krnjeinc)  se  iqo- 
jase  basi  no  toliko  za  sebe  koliko  za  brata  La- 
zara. Nar.  pjes.  u  P.  Hektorovi6  23.  —  Posilaju 
coveka  na  ime  Lazara  Sebisanina.  Mon.  serb. 
557.  (1566).  —  Lazi,  lazi,  Lazare  (vidi  kod  laza- 
rica,  b).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  119.  —  Oj  1-azare 
livadare!  ko  ti  dado  tu  livadu?  1,  302.  Budila 
zora  Lazara:  ,Ustani  gore,  Lazare  I'  1,  340.  — 
Bogom  brate,  Pecirep-Lazare  I  4,  41.  Mutap 
Lazar  kona  nac  ne  moze.  4,  302.  Do  samoga 
Zivkovic-Lazara.  Ogled,  sr.  243.  Lazar  Pa- 
vlovic.    M.  £).  Milioevic,  kra}.  srb.  381. 

LAZARA,  /.  ime  zensko  prema  muskome  Lazar. 

—  Prije  nasega  vremena.  S.  Novakovift,  pom. 
73 

LAZARET,  m.  tal.  lazzaretto,  lazzeretto,  isprva 
bolnica  za  gubavcc  (pustaje  od  Lazzaro,  Lazzero, 
Lazar,  vidi  luc.  IB,  20),  pak  zgrada  u  kojoj  se 
cuvaju  i  motre  celad  i  trgovine  sto  su  dosle  iz 
kuzna  mjesta.  —  Ooo  je  znncene  i  kod  babagafer 
(u  ovome  rjeiniku  zlo  pisano  babacafer  *  zlo  tu- 
maceno)  i  bagafer  (ovako  se  jos  govori  u  Duhrov- 
niku,  all  nijc  zahile£eno  u  rjecniku).  P.  Budmani. 

—  U  Dubrovniku  la?,aret.  P.  Budmani.  —  U 
nase  vrijeme,  a  izmedii  rjecnika  u  Vukovu:  ,die 
quarantine',  cf.  kotromanac  (gdje  je  tumaceno 
kao  kontumac).  Tako  bi  isto  dolazili  i  u  sremske 
manastire  da  nema  lazareta  i  drugijeh  smetui. 
Vuk,  ziv.  87.  I  odma  jos  u  lazaretu  (kontu- 
macu)  stane  kupiti  frajkor  za  Nemce.  dan.  4, 
14.  Ni  iz  Dubrovnika  u  Novi  po  suhu  drukcije 
ne  mo2e  otici  nego  s  pratiocima  od  lazareta 
preko  turske  zemje.  poslov.  xix.  U  zemunskome 
lazaretu.  Nar.  prip.  vuk.  viii.  Lazaret  pomorski 
je  lucki  i  pomorski  zdravstveni  zavod.  Zbornik 
zak.  2,  715.  Ako  su  so  osobe  za  prvih  12  sati 
po  ustanovjenu  kontumaoa  iskrcale  u  lazaret.  3, 
488. 

LAZARETSKI,  adj.  koji  pripada  lazaretu. 
Lazaretski  putni  list  ,contumaz-pass'.  Jur.  pol. 
terminol.  120. 

LAZAREV,  adj.  koji  pripada  Lazaru.  —  ispo- 
redi  Lazarov.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (La- 
zarev  dan,  Lazareva  subota  ,Lazarstag  (der 
sarastag  vor  den  palmsonntag)'  ,dies  festus  s.  Jja- 


2  LAZARICkI  K\.V(i 

zaro'.  I'.f.  lazarioe)  i  u  Daniiicevu  (Lazarevh  ,La- 
zari'). 

a.  uopce.  Sb  Stepanomb  bratomb  Lazarevomb. 
Okaz.  pam.  saf.  79.  Zetb  Lazarevb,  knozb  Sto- 
fanb.  80.  Jolaca  dbsti  Lazareva.  80.  Uka/.ujo 
80  po  prilici  Lazarevi.  Naruftn.  56".  V  kuii  l-a- 
zarevi.  Korizm.  91'>.  I  kupe  se  gospoda  prid 
dvorovo  Lazarovo.  Nar.  pjos.  mikl.  beitr.  1,  19. 
Od  Marijo  sestre  Lazarevo.  S.  Rosa  84*.  Noiom 
odo  ka  KruSovcu  gradu,  pa  ne  siede  Lazarevoj 
kuli,  ve6o  pade  u  po|o  Krusovo  u  pSonicu  slav- 
noga  Lazara.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  259.  I  pogodi 
Lazarovu  slugu.  4,  320.  Da  me  okruno  Laza- 
revoni  krunom.    S.  !^ubi5a,  prip.  171. 

b.  Lazarova  subota,  vidi  u  Vukovu  rjeiniku. 
Na  Lazarovu  subotu  bere  se  cveco.  M.  D.  Mili- 
cevi6,  ?.iv.  srb.  2,  7. 

c.  kod  mjesnijeh  imena  u  Srhiji). 

ti)  ]^azarev  Kladenac,  izvor  u  okrugu 
vrai'iskome.  Ima  izvor  ,Lazarev  Kladenac'  koji 
vele  da  jo  prona§la  vojska  cara  Lazara,  kad  je 
jodnom  tuda  pi-olazila.  M.  D.  Milicevid,  kra). 
srb.  275. 

b)  Lazarevo  solo,  selo  u  okrugu  niskome. 
M.  D.  Mili6evi6,  kral.  srb.  126. 

LAZAREVICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
uziikome.  Livada  u  Lazarevici.  Sr.  nov.  1861. 
56. 

LAZAREVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Lazaru).  — 
isporedi  Lazarovic.  —  U  nase  vrijeme.  Prvo  jesto 
Lazarevic  Luko  koji  Sapcem  komendira  gradom. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,226.  Bosko...  poznan  je  tamo 
pod  imenom  Bogdan  Lazarevic.  u  Pjev.  crn. 
326*.  Tuzi  Jakova  Lazarevida.  Glaanik.  ii,  1, 
48.  (1808).  —  I  u  Dubrovniku  ima  prezime  La- 
zarevic.   P.  Budmani. 

Jj.AZAREVICI,  m.  pi.  mjesno  ime  (pi.  Laza- 
revic). 

a.  knezina  u  6rb(u  izmedu  Kotora  i  Budve. 
Vuk,  posl.  XVIII. 

b.  selo  u  Bjelopavlicima.   Glasnik.  40,  20. 
LAZARI,   m.  ime  zaseoku   u  Hrvatskoj  u  zu- 

paniji  modrusko-rijeikoj.  Razdijej.  43. 

LAZARICA,  /.  postaje  od  Lazar,  u  osobitijem 
znacenima. 

a.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  lazarica,  tako 
zovu  slijepci  onu  veliku  pjesmu  od  kneza  La- 
zara i  od  kosovskog  boja.  lazarica  se  pocino; 
,Car-Murat6  u  Kosovo  pade;  kako  pade,  sitnu 
knigu  pise,  te  je  saje  ka  Krusevcu  gradu'.  a  sve 
sii  ostale  kosovsko  pjesme  komadi  od  lazarice. 

b.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  lazarice.  —  Do 
skora  jo  bio  obifaj  u  Srbiji  (a  moze  biti  da  je 
gdjesto  i  sad),  da  idu  lazarice  (nekoliko  djovo- 
jaka)  uoci  Lazarevo  subote  od  kuce  do  kude,  te 
igraju  i  pjevaju  pjesme  od  Lazara  (onoga  §to  ga 
je  Hristos  vaskrsao).  po  Srijemu  i  danas  skupe 
so  djevojke  uoci  Lazareve  subote  i  stanu  u  kolo 
a  pruze  ruke  od  sebe,  pa  dignu  malo  dijeto  musko 
te  ide  preko  ruku,  a  one  pjevaju:  ,Lazi,  lazi, 
Lazare,  te  dolazi  do  mene'  itd. 

C.  neka  bilka.  Lazarica  (lazicarica?),  Cochle- 
aria  officinalis  L    (Vujicid).    B.  Sulek,  im.  191. 

(I.  crkva  svetoga  Lazara.  Eno  zvoni  zvono 
na  Lazarioi.    M.  D.  Milicevid,  jur.  9. 

e.  ime  selu  u  Srhiji  u  okrugu  krusevackotne. 
K.  Jovanovid  125. 

LAZARICKI,  adj.  koji  pripada  lazaricama 
(vidi  lazarica,  b).  Lazaricka  pesma.  M.  D.  Mili- 
devid,  kraj.  srb.  318. 

LAZAJtlCKI  K^iU6,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  krusevackome  (koji  pripada  Lazarici  ?, 


LAZARICkI  K^iUC  9: 

vidi  lazarica,  e).  Niva  u  K)u6u  Lazarickom.  Sr. 
nov.  1867.  240. 

1.  LAZARIC,  m.  prezime  (po  ocii  Lazarii).  — 
U  nase  vrijeme.  Schem.  segii.  1S71.  313. 

2.  LAZARI6,  m.  vidi  Lazariii,  a. 
LAZARI61,  m.  pi.  mjesno  ime. 

a.  zaselak  u  Hercegovini.  Statist,  bosn.  114. 

—  Pomine  se  od  xv  vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u 
Danicicevu  (selo  jLazaride'  s  gradom  Kjuoem  i 
mnogim  drugim  selima  dade  kraj  bosanski  Tomas 
Ostojevid  sinovima  vojvode  Ivanisa  Dragisida 
1446.  M(pn.  serb).  439).  —  U  nase  vrijeme  i  u 
jednini,  uidi  u  Vukovu  rjecniku  (gdje  ima  saino 
primjer  iz  narodnc  pjesme:  Ajde  s  vojskom  La- 
zaricu  ravnu).  Dodo  aga  Gacku  Sirokome  pod 
maleno  selo  Lazarica.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  469. 

b.  kuo  iiijesto  it  Srbiji  pomine  se  xviii  vi- 
jeka. Debejic  od  Lazarica  iz  Servije.  And.  Kaci6, 
kor.  454. 

LAZARTJA,  /.  vidi  1.  lazaria.  —  U  narodnoj 
pjesmi  nasega  vremena.  Koji  svoga  tila  zalit 
nede  od  vlaskoga  gvozda  studenoga,  ni  od  duge 
puske  lazarije.    Smailag.  meh.  54. 

1.  LAZARIN,  TO.  neka  vrsta  pusiane  cijevi.  — 
isporedi  lazarija.  —  Rijei  je  talijanska,  ali  mi 
nije  poznata.  —  TJ  Vukovu  rjecniku:  ,art  flinten- 
rohr'  .fistula  qnaedain  jaculatoria';  u  prvome  je 
izdanu  dodato,  a  nema  u  druga  dva:  ,qum 
(quondam?)  Lazzarini  Veuoti'. 

2.  LAZARIN,  Lazarina,  m.  puianin  dubro- 
vacki  sto  pripada  hraci  svetoga  Lazara,  vidi  P. 
Budmani  u  Stari  pise.  hrv.  21  (D.  Zlatarid),  viii. 

—  U  Dubrovniku  se  izgovara  2,  mj.  z  kao  u 
Lazar. 

LAZARKINA,  /.  Asperula  odorata  L.,  tieka 
bi(ka.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vukovu :  ,art  pHanze' 
,herbao  genus'  (,Asperula  odorata  L.'].  ova  trava 
po  naj  viSe  raste  u  hiadu,  lozica  joj  je  tanka  i 
mekana  gotovo  kao  u  brooa,  a  cvijet  sitan  bio 
kao  u  zmije  oko.  govori  se  da  je  ova  trava  [e- 
kovita  za  rahava  usta  i  desni.  Lazarkiiia,  kao 
broc,  bijela  cvijeta  (Vuk),  Asperula  odorata  L. 
(Vukasovid).    B.  §ulek,  im.  191. 

LAZAROV,  adj.  vidi  Lazarev.  Lazarova  dobra 
dusa,  pusti  od  glada  da  pogine.  J.  Kavanin  29b. 
Lazarovo  fiostito  uzivaiie.  J.  Banovac,  pripov. 
280.  ^jubi  Lazarova.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1, 
24.  Da  mu  smrdo  rane  l^azarove.  M.  A.  Re|- 
kovic,  sabr.  73.  —  /  kod  mjesnoga  imena  u^  Sr- 
biji u  okrugu  knezevackome :  Lazarov  Trap.  Niva 
u  Lazarovom  Trapu.    Sr.  nov.  1875.  765. 

LAZAROVAC,  Lazarovoa,  to.  ime  selii  u  Sr- 
biji u  okrugu  jagodinskome.  K.  Jovauovid  108. 

L.4ZAR0V1CA,  /.  Lazarova  zena.  —  [J  na- 
rodnoj pjesmi  XVIII  vijeka.  Lijepu  setu  peseta 
Milica  Lazarovica.    Nar.  pjes.  bog.  10. 

LAZAROVIC,  TO.  prezime,  vidi  Lazarevid.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Daniciievu  (Lazarovidb,  do- 
lazi  jedan  put  kao  prezime  despotu  Stefanu  sinu 
cara  Lazara).  Prorocastvije  svetago  Stefana  La- 
zarovica. Glasnik.  11,  168.  To  im  bjeSe  ostavio 
vitez  kneze  Lazarovidu.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr. 
1,  50.  Tu  mi  bjese  dosotao  Stjepaiie  Lazarovidu. 
Nar.  pjes.  bog.  25.  Cuj  me  dobro,  Lazarovid- 
Ramo.    Pjev.  crn.   70''. 

LAZATI,  lazam,  imjjf.  iterativni  glagol  prema 
laziti.  —  U  jednoga  pisca  nasega  vremena.  Jur 
Grahovo  turski  parip  gaza  a  sto  guja  u  kamenu 
laza  .  .  .  Osvetn.  1,  66.  Nit'  ko  zmija  da  proz 
zemju  laza.    5,  25. 

LAZAVIOA,  /.  Ujede  li  koga  zmija,  bahornik, 


i  LAZIN,  a. 

kad  je  na  kriz  rasjekao  ranu  pa  je  obavio  ne- 
kakvom  mjeSanijom  sastavjenom  od  vi§e  trava, 
okrene  se  prama  istoku,  pa  muklim  glasom  stane 
da  popijeva :  ,Plazi,  plazi,  plazavica,  ubide  te 
lazavica,  danas  je  (n.  p.)  Petrov  dan:  nedeS  utedi!' 
na  Promini.    A.  Ostojic. 

LAZBINA,  /.  mjesto  (Hi  naiin'^)  kuda  se  (Hi 
kako  se)  lazi  Hi  ulazi  (?).  —  U  jednoga  pisca 
nasega  vremena.  Al'  je  .svakomu  ta  jediua  laz- 
bina  k  neumrlosti.  M.  Pavlinovid,  razl.  spisi. 
235. 

LAZE,  /.  pi.  mjesno  ime.  —  U  nekijem  sluia- 
jevima,  ako  ne  u  svima,  stariji  je  i  pravi  oblik 
Lazi  (vidi). 

a.  tri  zaseoka  u  Bosni  u  okrugu  sarajev- 
skome.    Statist,  bosn.  20.  23.   29. 

b.  M  Slavoniji.  a)  dva  sela  u  zupaniji  po- 
zeskoj.  Razdije}.  125.  130.  —  b)  pusta  u  zupa- 
niji srijemskoj.    151. 

c.  nekadasni  zaselak  (do  god.  1862)  u  Srbiji. 
K.  .Tovanovid  88. 

LAZENE,  vidi  lazeiie. 

1.  LAZI,  lazi,  /.  })l.  prijelaz  preko  vedili  rijeka 
(kao  na  brvini).  de  je  rijeka  uska  pa  se  preturi 
2 — 5  drveta  i  preko  liih  prelaze.  (Ko  je  zabife- 
zio  ?). 

2.  LAZI,  TO.  pi.  mjesno  ime  (plur.  1.  laz).  — 
isporedi  Laz. 

a.  selo  u  Crnoj  iiori  u  Kucima.  Glasnik. 
40,  21. 

b.  «  Hrvatskoj.  <i)  u  zupaniji  modrusko- 
rijeckoj :  Lazi,  zaselak;  Crni  Lazi,  selo.  Razdije). 
43;  Pods}emeni  Lazi,  Trski  Lazi,  dva  sela.  44; 
Lazi  novi  i  stari.  46.  —  b)  selo  u  zupaniji  va- 
raidinskoj.  Razdije}.  95.  —  c)  selo  11  zupaniji 
zagrebaikoj.    Razdije].  67. 

e.  selo  u  Slavoniji  u  zupaniji  srijemskoj. 
Razdije}.  149. 

LAZICA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  va- 
levskome.  Livada  u  Lazici.  Sr.  nov.  1867.  687. 

1.  LAZIC,  TO.  mjesno  ime. 

a.  u  Istri.  Lazid  ,nom.  propr.  campi'.  D.  Ne- 
manid,  cak.  kroat.  stud.  38. 

b.  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskome.  Livada 
u  Lazidu.    Sr.  uov.  1875.  584. 

2.  LAZIC,  TO.  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Koji 
svoga  kradioca  Jovana  Lazida  tuziti  ide.  Glasnik. 
II,  1,  14.  (1818).  Jovan  Lazid.  M.  D.  Milidevid, 
srb.  342.  Petar  Lazid.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  (156 
(medu  prenumerantima).  —  I  kod  mjesnoga  imena 
u  Srbiji:  Lazida  Bara  u  okrugu  vajevskome. 
Vodnak  u  Lazida  Bari.  Sr.  uov.  1861.  295.  — 
Lazida  po}e,  u  okrugu  uzidkome.    ^i.  Stojanovid. 

LAZICI,  m.  pi.  ime  dvjema  mjestima  u  Srbiji 
u  okrugu  uziikome.    'i^.  Stojanovid. 

LAZILA,  n.  pi.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  skele 
po  kojima  se  ide  kad  se  Sto  zida  ,das  baugeriist' 
,machina  aedificationis'.  of.  koze.  —  U  nase  vri- 
jeme. Utvrdivati  odrove  ili  lazila  na  susjedovoj 
zem}i.    V.  Bogisid,  zakon.  50. 

LAZILO,  m.  iovjek  sto  lazi.  —  U  poslovici 
dubrovackoj  xviii  vijeka.  Trdalo  i  lazilo  staju 
se,  al'  ne  druze.    ('/,).  Poslov.  daiiid. 

LAZIMICE,  adv.  lazeci.  —  U  Vukovu  rjec- 
niku: ,reptando'. 

LAZIN,  adj.  koji  pripada  Lazi.  —  U  nase 
vrijeme. 

a.  uopce.  Ilija  Lazin.  Glasnik.  11,  1,  16. 
16.  (I8O81.  Danas  presudismo;  da  je  kobila  La- 
ziiia.    49. 


LAZIN,  b.  '.II 

b.  kud  imena  bi(ke.  Laziua  triiva  (Sab|nr, 
Janda),  v.  LazarkiAa.    B.  Sulek,  im.  191. 

c.  kod  n\jesnijeh  imena  ti  Srbiji. 

a)  Lazina  (iumurana,  mjesto  pod  iumom  u 
okrugu  bioyradskome.  Glasnik.   19,   182. 

b)  IJaziu  Brijeg,  suma  u  okrugu  podrin- 
skome.    \i.  Stojanovid. 

lAzINA,  /.  vidi  1.  laz  (uprav  je  augmentatio). 
—  Akc.  se  mijcna  u  nom.,  ace,  voc.  pi.  lS,zine, 
gen.  pi.  Uizina.  —   Od  xviii  vijeka  (vidi  d). 

il.  vidi  1.  laz,  a.  Koje  iia  svijetu  3vojom  la- 
zinom  gredu.    M.  Pavliiiovii,  razl.  spisi.  235. 

b.  vidi  1.  laz,  b.  Lazina  ,apertura  sepis'.  D. 
Nemani6,  6ak.  kroat.  stud,  iftsg.  39. 

c.  vidi  oplaza.  —   U  Vukovu  rjccniku. 

(1.  vidi  1.  laz,  c.  U  to  doba  pale6i  lazine 
neki  sejanin  u  po]u  ...  I.  Dordi6,  ben.  183. 
Osta  jedan  kao  paii  u  lazinu.  (Kad  kome  svi 
poniru.  U  Cruoj  Gori).  Nar.  posl.  vuk.  242.  Bra- 
lievina  i  lazina  Jovico  Miiunova.  V.  Vrfievii, 
niz.  23.  Suraa  lazine,  sto  ispod  sjekire  pada. 
237.  OstadoSe  na  lazini  za  golijem  vrhom.  S. 
^jubiSa,  prip.  16.  Ispanio  se  kao  star  dub  u  la- 
zini. Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  402.  Kako  li 
obje  strane  iznijele  s  lazine  svoje  komado  bez 
viie  pogibije.    Srp.  zora,  god.  2,  sv.  3,  str.  55. 

e.  vidi  1.  laz,  d.  —  Izmedu  rjeinika  u  Vu- 
kovu s  primjerom  iz  narodne  pjesme  :  Tu  panula 
lazina  Turakah.  Jer  oko  lie  lazina  lezase  od  Tu- 
rakah  i  turskiieh  konah.    Nar.  pjes.  vuk.  5,  207. 

f.  kod  mjcsnijeh  imena. 

a)  selo  u  Hroatskuj  u  zupaniji  zagrehackoj. 
Eazdije).  73. 

b)  ime  mjestima  ii  Srbiji.  au)  u  okrugu 
crnorijeckome.  Niva  u  mestu  zovomom  Lazina. 
Sr.  nov.  1873.  327.  —  bb)  a  okrugu  kragujevac- 
kome.  Livada  u  Lazini.  1873.  639.  —  cc)  u 
okrugu  podrinskome.  Laziua,  niva  u  okrugu  po- 
drinskome._  J^.  Stojauovid.  —  (hi)  u  okrugu  va- 
Jevskome.  Niva  u  Lazini.    Sr.  nov.  1867.  67. 

LAZINE,  /.  pi.  mjesno  ime  (plur.  laziua). 
il.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  zagrebackoj. 
Razdijej.  68. 

b.  u  Srbiji.  a)  u  okrugu  biogradskome.  Li- 
vada u  Lazinama.  Sr.  nov.  1873.  803.  —  b)  u 
okrugu  uiiikome.  Niva  zovoma  Lazine.  1870. 
656. 

LAZIlSrE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevaikome.  Vinograd  u  Lazinu.  Sr.  nov.  1871. 
82.  —  Va^a  da  je  into  sto  Lazine  Poje.  Glasnik. 
19,  289. 

1.  LAZITI,  lazim,  impf.  slnzeno  s  prijedlozima 
(vidi  dolaziti,  izlaziti,  polaziti,  ulaziti  itd.)  znaci 
sto  i  hoditi,  ali  samo  po  sebi  znaii:  hoditi  po- 
trbuske  Hi  cetveronoske,  kao  n.  p.  crvi,  zmije, 
gusteri,  isporedi  gamizati,  gmizati,  hmileti,  pu- 
zati.  —  Ovaknvo  je  znacene  praslavensko,  ispo- 
redi stslov.  laziti,  rus.  .lasiiTi,,  po{.  Iazi6,  ies.  la- 
ziti.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing.  lazi). 
—  Postaje  od  korijena  lez,  vidi  iz|esti,  ujesti, 
tijem  Ho  se  -e-  promijenilo  naa,.  —  Izmedu  rjei- 
nika u  Belinu  (,strisciarsi  per  terra  come  lo  serpi 
ecc'  ,repto'  713''),  u  Stulicevu  (v.  hoditi  ,3erper6, 
repere,  reptare'),  u  VoUigijinu  (,rampicare,  stri- 
sciare,  serpeggiare'  ,kriochen,  klettern'),  u  Fh- 
fcoDu:  (stajade)  ,gehen'  ,eo,  gradior'  s  primjerom  : 
Lazi,  lazi,  Lazaro,  te  dolazi  do  mene  (vidi  kod 
2.  lazarica,  gdje  znacene  nije  uprav  hoditi,  jer  se 
govori  o  malome  djetetu,  a  osim  toga  lazi  stoji 
kao  aliteracija  prema  l^azare ;  jamaino  je  Vuk  po- 
znavao  ovu  rijec  samo  po  toj  pjesmi,  pa  je  mi- 
slio  na  slozene  glagole  dolaziti  itd.);  u  Daniii- 
cevu:  jincodoro',  ali  u  jcdinomc  primjeru  sto  do- 


I  LAZJE 

nosi  driigo  je  znaiene  (vidi  naj  proi  primjer  kod 
b,  a)),  vidi  i  lazi  mice. 

a.  u  pravome  smislu,  o  iivotinama.  Od  ptica 
po  naravu  svomu  i  od  dobitka  po  naravi  Aih  i 
oda  svakoga  ka  laze  po  zemji  po  naravi  svojoj. 
N.  Rariina  1 1.')'>.  gen.  6,  20.  Sve  Sto  pliva,  sve 
§to  plazi,  sto  se  koti  od  gi'iilada,  sto  se  vore, 
§tono  lazi  ...  J.  Kavaiiin  21''  Laze  ziva  ne- 
brqjena.  I.  Dordic,  salt.  352.  Za  tebe  je  stvorio 
brda  i  planine  i  sve  u  nima  Xivuce  i  lazede  i 
letusde.  A.  Kali6  239.  —  Iz  liega  la.ia.(lt)n  crvi. 
I.  AnSic,  ogl.  184.  Al'  po  zemji  crv  lazu6i.  A. 
Vitalid,  ostan.  225.  Po  lieu  joj  razpadenu  pasu 
i  laze  gadni  crvi.  B.  Zuzeri  271.  Potiistoniji  od 
crva  koji  lazi  po  zomji.  D.  BaSic  100.  —  Kudi 
laze  gustorice.  M.  Vetrani6  1,  13.  —  U  mrtvilo 
luto  zmija  isprid  mraza  cim  so  vuce,  zvizd  ustavja, 
krug  no  svija,  neg  zaiosna  lazi  mu6o.  (i.  Pal- 
motic  54a.  —  Upitajte  mravi  koji  laze  po  zemji. 
D.  Basid  133.  —  U  ovome  primjeru  o  konu  kad 
se  pruzi  kod  brzoga  trka.  Ostro  Ajka  goni  mamna 
doru,  oStro  goni,  a  dobar  se  juti,  po  dva  kop|a 
u  visine  klisa  .  .  .  katkad  lazi  na  stra/.nim  no- 
gama,  prve  mece  pod  kolana  none.  Hrv.  nar. 
pjes.  4,  252. 

b.  o  iefadetu. 

a)  kad  ide  cetveronoske.  Laze  na  ruku 
svojeju,  vladaSe  po  sebe  noze  svoji.  Stefan,  sim. 
pam.  saf.  21.  —  cesto  o  djetetu.  Naj  prije  ondi 
ito  zaplaka  i  raladahno  lazi  dijete  ...  G.  Pal- 
motic  3,  49a.  Kad  matoro  dote  hode  da  lazi  (ce- 
tveronoske) sluti  na  goste.  M.  D.  Milidevid,  ziv. 
srb.  2,  68. 

b)  kad  je  klijenito  Hi  hromo,  Hi  uopce 
slabo,  znaii:  hoditi  ali  polagahno  i  7ie  jednakijcm 
korakom.  Da  gde  sutb  dreva  na  nihbze  jesi  la- 
zilb?  Domentijana  341.  Ivan  Vairan  .  .  .  bi  to- 
liko  u  obijeh  nogab  spet  i  zgrceu,  da  za  hoditi 
potrebovase  mu,  ko  zivini,  smucati  se  i  lazit  po 
zemji.  I.  Dordic,  ben.  192.  —  LaXahu  po  zemji 
upijude.  Starine.  5,  108.  Ne  raogose  se  uzdig- 
nuti  i  lazahu  po  zemji.  Zborn.  32a.  Zuho  lazi 
kao  indijana  2aba.  M.  Drzic  361.  I  na  h  (mac) 
tuj  pri  strani  ja  pad  oh  lazedi,  a  noga  na  grani 
osta  mi  visedi.  D.  Ranina  61"-.  Pogledajte  ga 
(Jezusa)  gdje  lezi  na  zemji...  kako  lazi  po  lioj. 
D.  BaSid  56. 

r)  uopce  polagahno  hoditi,  vuci  se,  vlaiiti 
se.  Ja  plijezim,  i  lazim,  i  ulagam  svud  ruke, 
obilnos  gdi  pazim  od  stoke  i  muke.  I.  Gundulid 
149.  Njeki  bezredno  se  tamo  i  amo  viju  i  laze. 
B.  Zuzeri  237.  Vozi  se  u  dahoru  po  Rijeci,  a  u 
skornah  lazi  po  Prijeci.  (Z).  Poslov.  danic.  Lazi 
samodrug  put  sela.    Dubrovnik.  1870.  15. 

c.  0  iemu  nezivome  (umnome  u  prvomc  pri- 
mjeru), polagahno  se  vlaiiti,  dovlaiiti.  l^iubav  ka 
nih  steze  i  po  nih  ka  lazi  brzo  se  u/.eze  .  .  .  D. 
Ranina  27'i.  Ogan  koliko  puta  na  negovu  za- 
povijed  prista  laziti  i  prliti?  D.  Basid  2.33.  Pri- 
likujem  ja  krivovjernos  gustoj,  gnusnoj  maglini, 
koja  se  uzdizud  iz  mutnijeh  lezodijeh  voda  na 
nadin  diraa  lazi,  stere  se.  A.  Kalid  510.  Zladano 
jutro  od  onuda  lazi.  B.  Radidevid  (1880).  334. 
Svjetlost  mirno  lazi.    M.  Pavlinovid,  rad.  172. 

2.  LAZITI,  liizim,  impf.  (med),  vaditi  sade  iz 
kosniee.  na  Bracu.    A.  Ostojid. 

LAZrV,  adj.  u  Stulicevu  rjeiniku:  v.  koradiv. 
—  nepouzdano. 

LAZJE,  adv.  dopusteno.  —  -a-  stoji  mj.  neg- 
dasnega  t,  a  -je  mj.  e.  —  Vafa  da  je  isti  korijen 
Ho  je  kod  1.  lak.  —  Vidi  u  Daniiicevu  rjeiniku : 
Ibzo  ,licitum',  mjesto  toga  grijeskom  stoji  ,lb^e': 


LAZJE 


,Na  vosku  vtoryhb  pismeub  prbvyhb  ue  zagla- 
divse  nestb  Ibze  postaviti'.  D(om6ntijanl')  148. 

1.  LAZNICA,  /.  jestve.  —  Saino  u  Stulicevu 
rjecniku :  ,scalae'. 

2.  LAZNICA,  /.  motika  sredne  velifiine  kqjom 
se  kopaju  tanke  zemje,  gdje  su  lazi.  Slovinao. 
1881.  418. 

3.  LAZNICA,  /.  selo  u  Srbiji  it  oknigii  poza- 
revackomc.  K.  Jovanovic  143. 

LAZNICAN,  laznicna,  adj.  koji  pripada  lazni- 
cama  (vidi  1.  lazniea).  —  Samo  u  Stulicevu  rjec- 
niku: ,scalaris'. 

LAZNICICA,  /.  dent.  1.  lazniea.  —  Samo  u 
Stulicevu  rjecniku  :  v.  skalica. 

LAZNICKI,  adj.  koji  pripada  Laznici  (vidi 
3.  Lazniea).  Laznicka  (opstina).  K.  Jovanovii 
143. 

1.  LAZNIK,  vidi  lasnik.  —  U  Stulicevu  rjei- 
niku  (na  svome  mjestu) .  ,praecur3or'  s  dodatkom 
da  se  nalazi  u  jnsca  S.  Rose. 

2.  LAZNIK,  m.  ime  zaseoku  u  Bosni  u  ukrugu 
sarajev.ikome.    Eazdije).  bosn.  24. 

LAZNOJEV161,  VI.  pi.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u 
okrugu  krusevackome.  K.  Jovanovid  132. 

LAZNTJTI,  laznem,  pf.  jednom  polizati. a- 

stoji  mj.  negdasnega  b.  —  Akc-  kaki  je  u  praes. 
taki  je  u  aor.  2  i  3  sing,  laznu  i  u  part,  praet. 
pass,  laznut.  —  Postaje  od  korijena  liz  glagola 
lizati  tijem  sto  se  -i-  mijena  na  b;  ova  se  pro- 
mjena  maze  biti  dogodila  vcc  u  praslavensko 
doha,  isporedi  nslov.  -leznoti,  ces.  Izati  (sto  ne 
znam,  jeli  dosta  i)ouzdano).  —  Od  xvi  vijeka,  a 
izmedu  rjeinika  a  Mikajinu  kod  oblazuuti,  w 
Stulicevu  (juonnibil  lambere'),  u  Vukovu  (,einmal 
leeken'  ,lambo')  Htoc  meda  slatkoga  da  lazne. 
B.  Barakovii,  vil.  132.  Moju  krv  lazne.  B.  Kr- 
narutio  32.  Onda  metne  prst  na  jezik  te  po- 
kvasi,  pa  umoci  u  onaj  prah  i  lazne  malo  da  bi 
doznala  §to  je.  Vuk,  ziv.  232.  Sve  je  uredeno 
i  cisto  (u  toj  kuei),  Sto  ono  vele,  meda  da  lazne§. 
M.  I).  Milicevio,  omer.  19.5.  Dok  ne  zgase  tro- 
janske  zidove,  ne  laznuse  krvi  Parisove.  Osvetn. 
1,  .59. 

1.  LAZO,  m.  hyp.  Lazar.  —  isporedi  2.  Laza. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc.  Lazo.  —  Od  prije  na- 
Sega  vremena,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (hyp- 
V.  Lazar  s  dodatkom  da  je  pu  juznome  govoru). 
Lazo.  S.  Novakovid,  pom.  73.  ZaruSniea  Laza 
Radanovica.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  21.  Care  pita 
vjerna  slugu  Laza:  ,0j  Boga  ti,  vjerni  slugo 
Lazo!'  2,  298.  S  nime  pije  Lazo  barjaktare,  a 
do  Laza  Danifiicu  Vide.  3,  440.  I  doziva  Bako- 
vi6a  Laza:  ,Cujes  li  lue,  Bakovidu  Lazo?'  4,  3(18. 
Zatekose  me  ua  putu  Lazo  Perov,  Duro  .  .  . 
Pravdonoga.  18.i2.  8.  —  U  Dubrovniku  se  rece, 
ali  .sflHio  u  sali,  ne  za  uvredu.  cefadetu  sto  laze 
(La^o).  ,Ko  bi  ti  sve  vjerovo,  moj  Lai^o !'  P. 
Budmani.  vidi  i:  Lazo  laze,  a  Malo  maze.  Nar. 
posl.  vuk.  165. 

2.  LAZO,  n.  vidi  1.  laz,  b.  —  Od  xviii  vijeka. 
Tko  na  svome  vinogradu  lazo  prodre.  V.  Do§en 
i)i^.  Lazo,  a)  otvoren  prolazak  u  gradi  jali  u 
zidu  na  vinogradu:  ,Otvorio  mi  je  lazo  na  vino- 
gradu'. —  b)  zagraditi  lazo,  pomoci:  ,Bogjeda' 
ono  mrve  sira,  to  mi  je  zagradilo  lazo'.  M.  Pa- 
vlinoviA. 

LAZOE,  m.  vidi  Lazar.  —  xiv  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Danicicevu  (Lazorb).  Lazorb. 
Dec.  hris.  42.  55.  Glasnik.  15,  289.  (1348?). 

LAZOVAC,  Lazovca,    in.  ime    mjestu    u   Srbiji 


u  okrugu  kragujevackome.  Niva  na  Lazovcu.  Sr. 
uov.  1873.  922. 

LAZO VI,  m.  pi.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevackome.  —  Uprav  je  pi.  1.  laz,  c.  Li- 
vada  u  Lazovima.    Sr.  uov.  1861.  290. 

LAZOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Lazii).  —  U 
nase  vrijeme.  I  pozovi  Lazovica  Rada.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  398.  Vec  bijele  kule  Lazoviia.  5,  252. 
Gospodine  Lazovic-Stevane.  Nar.  pjes.  petr.  2, 
487.     Marko  Lazovic.    Rat.  79. 

LAZOVINA,  /.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  srezu 
crnogorskom  okruga  uzickoga.  K.  Jovanovic  IGO. 
(grijeSkom  ,Alazovina').  Negda  je  bilo  dvojioe 
Turaka  Muje  i  Aze  Lazovidi.  |udi  odonde  zovu 
se:  ,s  Lazovine',  a  ue  drukcije.  (tako  mi  pisa 
Milicevic).    D.  Danicic. 

LAZTJKATI,  lazucem,  impf.  dem.  laziti.  —  U 
Stulicevu  rjecniku :  ,itare ;  reptare'. 

LAzUM,  ado.  arap.  lilzim,  tur.  lazym,  po- 
trebno.  —  isporedi  lazun.  —  U  naSe  vrijcmc  u 
Bosni.  Lazum  nijesu  do  dve  duvegije.  Nar.  pjes. 
horm.  2,  284.  Lazum,  nuzno  je.  V.  Vrdevic, 
nar.  prip.  22(i.  Sto  je  dobro  i  samo  se  hvali, 
nije  lazum  da  ga  drugi  kaze.  Nar.  bl.  mehm. 
beg  kap.  233. 

LAZUN,  vidi  lazum.  Cini  mi  se,  kako  Meho 
kaze,  tu  6e  dosta  svata  lazun  biti.  Smailag.  meh. 
33. 

LAZUR,  m.  modra  boja.  —  Od  iste  osnove  od 
koje  je  i  laguver  (vidi);  moze  biti  da  je  ruska 
rijec:  .laaypt,  a  ova  (kako  misli  Miklosii)  bila 
hi  iiprav  od  pers.  lazur  (lazvard,  lazurd).  —  U 
rukopisu  xvii  vijeka  pisanome  crkvenijem  jezikom. 
Skazanije  za  lazurb  platneny  tanky.  —  Vbzmi 
lazurb  latinfj^kyj  .  .  .  sbvbkupi  u  sbsudb  iz  §ta 
hostesi  pisati  .  .  .    Glasnik.   25,  3G. 

LAZURDA,  m.  augm.  Lazo.  u  Lici.  V.  Arse- 
nijevii. 

LAZU§E,  /.  pi.  cesto  se  izdanci  daleko  pod 
zem[om  lazeci  (puzeci)  provlace,  i  tek  docnije 
izbiju  ii.  zemje  i  tada  se  zovu:  ,lazuSo'  (,sto- 
lones').    K.  Crnogorac,  bot.  61. 

1.  LAZ,  lazi,  /.  sto  se  ncistinito  reie  znajuci 
da  nije  istina,  namjerom  da  drugi  vjeruje.  — 
-a-  stoji  mj.  negdasnega  b  (praslav.  t).  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  padezima, 
osim  nom.  i  aec.  sing.,  instr.  lazju  (ali  lazi),  loc. 
sing,  lazi,  gen.  pi.  Ikzi,  dat.,  instr.,  loc.  pi.  \h- 
zima.  —  Rijec  je  praslavenska  (l-Lzb),  isporedi 
stslov.  l-bzb,  rus.  MitKh,  ces.  leX,  })o}.  lei.  —  Po- 
staje od  korijena  Ibg  glagola  lagati  nastavkom 
b  pred  kojijem  se  g  mijena  na  z.  —  Ima  za 
instr.  sing.,  osim  oblika  lazju  i  lazi  i  lazjom  (A. 
Kanizlic,  kam.  119.  356.  627);  ovako  vaja  da  se 
i  sad  govori  u  Slavoniji.  —  Izmedu  rjecnika  u 
Mikalinu  (,mendacium,  falsum,  falsitas'),  u  Be- 
limi  (jbuggia,  menzogua'  ,mendacium'  ISS-i-),  ({ 
Bjelostjenievu  (,mendacium,  falsum,  falsitas'),  u 
Jambresicevii  (,mendacium'),  u  Stulicevu  (,men- 
dacium'),  u  VoUigijinu  (,bugia,  menzogua'  ,men- 
daeium'),  u  Vukovu  (,die  liige'  ,mendacium'  s  pri- 
mjerom:  Utjerati  koga  u  laz  ,einen  liigeu  stra- 
fen'  ,arguo  meudacii'),  u  Danicicevu  (,lbXb  ,meu- 
dacium').  —  U  kojemu  primjeru  (kao  S.  Rosa 
84l>;  V.  Dosen  13'2^b;  ^idi  da^e)  moze  laz  zna- 
citi:  uopce  neistinost  Hi  sto  neistino,  ali  je  to 
tesko  raspoznati;  zato  su  ovdje  svi  primjeri  Za- 
jedno i  bez  obzira  na  koje  se  nacine  moze  ova 
rijec  upotreblavati.  Nenavisti  i  Ibzi  otbcb.  Do- 
mentijanb  79.  U  usteh  liih  ni  naSasta  laz.  Zadar. 
lokc.  5.  apoc.  14,  5.    Ostavifsi  laz  govorite  istinu. 


I,  A/, 


',)3(; 


I.  LAZA 


Rorimriiiii  Md.  iiuil.  opli.  1,  '2r-i.  Niisrifl  u  laz 
pobijani  bi5e.  M.  Marulifi  <>9.  I.az  salna  od  na- 
rava  svoga  je  iiiali  grih.  Narufin.  51".  Prokleta 
lai,  krajenje,  ubojstvo.  73i'.  Josi  li  kada  u6inil 
falsivost  ill  hinbu  ili  si  rekal  laXV  8G''.  Umno- 
zuju  se  ondi  laii  i  ta56e  besede.  94''.  S  falsiju 
i  s  laJSi.  Korizm.  Ob.  Ako  \ai  osvaiie,  nu  mraka 
ne  sceka.  §.  Menfetic  313.  MisIiS  li  da  .sara  ja 
doSao  ovdjo  da  bih  ]udi  laiiju  hinio?  Pril.  jag. 
ark.  9,  70.  (1520).  Ukloniti  se  la?.i  ovogar  svi- 
jeto.  71.  (1520).  Sve  je  to  gola  la?,.  M.  VetraniA 
2,  2fi6.  Jeda  so,  jaoh,  sgodi,  da  tebi  laz  reco 
na  meno  tkogodi?  N.  NajeSkovid  2,  113.  LaX 
na  lazi.  M.  I)rii6  18.  I  laf.i  tolikoj  tvoj  jazik 
nemoj  dat.  P.  Zorani6  52''.  Koji  laXi  govori. 
§.  Budini6,  sum.  40a.  l,azi  prazdnovite.  llfiii. 
Kada  lazi  tvori  na  sudu.  ispr.  6G.  Ti  mo  cuvaj 
od  hudobe,  himbo,  laZi.  I.  T.  Mrnavii,  nauk. 
1702.  31.  Re6i  laio  od  grijeha  smrtnoga,  grijeh 
jest  smrtni.  S.  Matijevi6  56.  Otidi  od  moiie, 
laXirodo,  .stvorfe  od  lazi.  P.  Eadovfiic,  naoin. 
13(5.  Lucifer  za  laz  spade  u  pakao.  ogl.  69. 
Inako  bi  se  rekla  laz.  svit.  182.  Nahode  se 
vete  lazi  medu  liima  nego  meu  siromasi.  P.  Po- 
silovic,  nasi.  46l>.  Laz  kratke  noge  ima.  (D). 
Poslov.  danifi.  Laz  koja  je  zloca  protivna  istini. 
K.  Magarovi6  69.  Lazima  i  istinom  tice  casti 
svacigove.  J.  Kavanin  59b.  §ajiva  laz  ,buggia 
gioeosa'  ,mendacium  iocosum';  prudiva  laz  ,bug- 
gia  offioiosa'  ,mendacium  officiosum';  gtetna  la2 
,buggia  pern'ciosa'  ,mendacium  damnosum'.  A. 
d.  Bella,  rjecn.  152-''.  Zaslijep}enu  od  gneva  lasno 
iz  usta  laz  utefie.  I.  Dordic,  uzd.  HI.  Laz  je 
od  naravi  svoje  zla.  A.  Badic  131.  Jer  su  ovi 
grisi  mnogo  u  obicaju,  n.  p.  reci  koju  laz  u 
sail  ...  J.  Banovac,  razg.  193.  Kolike  ste  pute 
vi  to  zapustali,  koliko  da  je  sve  laz,  sto  vain  se 
pripovida!  pred.  48.  Ovi  je  svijet  na  lazi  ,gli 
odiati  e  perseguitati  sopravivono'.  S.  Budmani 
422'>.  Tolike  lazi  u6ine  i  nepravde.  F.  Lastrii, 
od'  51.  Vise  se  izkusujo  lafi  negoli  istine.  369. 
Zakletva  dakle  lazna  ili  ti  u  laz  nikad  ne  more 
bit!  brez  griha  smrtnoga.  ned.  116.  Da  i  go- 
vorenje  i  zlamenje  nase  bude  vazda  istinito  i 
brez  svake  lazi.  176.  Ali  za  pokaranje  svoje 
lazi  primi  gubu  od  koje  se  receni  izlicio.  415. 
Iznade  jeduu  vele  grdobnu  laz.  A.  Kanizli6,  kam. 
35.  Da  bi  sa  uslobodio  nih  la?ju  potvoriti.  52. 
06itova  Barda  laz  ovu  caru.  57.  Drugi  su  iz- 
mislili  novu  laz.  88.  Sto  je  cetu  toliku  lazi  na 
pomoc  nzajmio.  88.  Cara  potvoraju  lazjom.  119. 
Nikoji  lazi  tako  budalaste  iznose.  229.  U  ocitoj 
i  jos  vrucoj  lazi  ufaden,  260.  Nakupio  je  su- 
proti  nemu  neizbrojene  la?>i.  298.  Teofil  u  lazi 
bise  nasast.  306.  Hotio  bi  lazjom  ovi  aveti  sabor 
opogauiti.  356.  Evo  nove  debele  lazi  !  362. 
Ovima  la^ma  natovaren  ode  u  Eim.  382.  Siuod 
je  opak  i  pun  laii.  412.  Ni  lazjom  ne  more  se 
od  la2i  osloboditi.  627.  Miidro  odgovorise  od- 
krivSi  liegove  lazi.  800.  Uslobodi  se  tako  go- 
lemu  laz  izniti.  _805.  Svijest  nasla  bi  me  u  lazi. 
uzroci.  30.  V:  Sto  je  laz?  —  O:  Jest  jedno  go- 
vorene  protiva  onomu  Sto  se  ima  u  pameti  za 
privarit  drugoga.  —  V:  Koliko  je  struka  laz? 
—  O:  Trostruka:  maskarjiva,  korisna  i  stetna. 
F.  Matid,  jezgra.  71.  Djava  daje  pocetke  od 
privare,  od  lazi.  M.  Zoricid,  osmina.  13.  Laz 
ovijeh  izmis|otina  zavidnijeh  ukaza.  S.  Rosa 
84b.  A  kad  lazi  razpazari,  svoj  prnavor  iste 
stari,  da  u  nemu  lazi  kuha  .  .  .  Lazi  svoje  dok 
umisi  i  o  vratu  lii  obisi ...  V.  Dosen  39''.  Zna§ 
da  tvoje  lazi  hole  nece  odit  dice  gole...  Takva 
mu  se  cina  daje,  hole  lazi  kad  prodaje, . . .  Koja 
(glava)    smradne    kriino    trazi,    kada   bjuje   hole 


lazi;  -itvari  .sobom  ploinenito  node  da  so  la/ma 
kite.  40".  Na  hijado  lazi  kuje  i  prid  prostiin 
jatom  b)iijo  ...  i  iz  Aoga  lazi  zude  svakog  mu- 
drog  da  naudo,  da  kriposti  tu  ne  stoje,  od  kuda 
so  lazi  rojo,  dali  da  je  to  uliSte  tamni  lazi  i  bu- 
niste.  41".  Uvik  nosi  vridu  lazi.  130''.  Tko  u 
bistroj  gleda  vodi,  kad  uza  nu  dovik  hodi,  kaze 
mu  se,  da  jo  tako  da  on  visi  naopako;  voda  la?,o 
i  potvori  da  on  s  nogara  stoji  gori ...  al'  varati 
tko  30  no  da  la?,  vodonu  on  ne  gleda.  132".  Nek 
so  odma  no  podlaXo  glasu  sto  mu  drugi  ka?,o,  i 
lasno  de,  kad  pogodi,  nadi  strmu  laX  u  vodi. 
132').  Radi  s  lazma  zamazali.  I33a.  Da  la?, 
tamnu  brizgat  .stanu.  1.39a.  Da  laz  ovu  i  on 
ka?e.  141!^.  Da  on  tainiie  lazi  la/,e.  141b.  ]^ntu 
zmiju  vrag  namisti,  da  negovu  la?  navisti.  141b. 
S  jedne  male  lazi  ide  na  vedu.  D.  BaSid  163. 
Sve  ove  i  druge  la?i  bududi  MiloSu  od  zone  Vu- 
kosave  prikazane.  And.  Kadid,  razg.  56.  Laz 
ovu  primivSi  Lazar  za  istinu  ...  57.  Viruj, 
pobre,  ovde  lazi  nije.  283b.  Promda  je  laz,  ou 
tvrdo  viruje.  M.  A.  Rejkovid,  sat.  F8b.  Jos 
moze  sudac  nas  ufatiti  u  lazi.  sabr.  38.  Da  je 
(ispovid)  virna  t.  j.  da  je  bez  lazi.  Ant.  Kaddid 
20.5.  Koja  se  osvada  (na  ispovidi)  .  .  .  od  niki 
mali  lazi  koe  joj  se  dogadaju  kupujudi  i  proda- 
judi.  M.  Dobretid  93.  Bududi  se  ufatila  u  lazi. 
144.  Tko  bi  reko  laz  na  ispovidi.  145.  Laz 
pokriva  istinu.  J.  Rajid,  poud.  1,  34.  Ako  sla?e, 
laz  mu  na  posteiie !  (gledaj :  Na  cast  mu  laz). 
Nar.  posl.  vuk.  8.  Zona  se  uzda  u  plac  a  lupez 
u  laz.  80.  Lazi  su  gospodske  stvari.  Laz  so 
prede  primi  nego  istina.  Laz  cuo,  laz  kazao. 
(Kako  sam  cuo  tako  i  kazujem).  165.  U  lazi  je 
plitko  dno.  U  lazi  su  kratke  noge.  332.  Zet  i 
nega  uhvati  u  lazi.  Nar.  prip.  vuk.  111.  To  je 
istinska  laz  (u  iali).  Vuk,  rjecn.  kod  istinski. 
TJgnati  koga  u  laz.  A'orf  ugnati.  Ugoniti  koga  u 
laz.  hod  ugoniti.  (radi  znacena:  dokazati  da  ko 
laze,  vidi  u  Vukovu  rjecniku  kod  laz).  Koji  pre- 
tvorise  istinu  Boziju  u  laz.  Vuk,  pavl.  rim.  1, 
25.  Kad  se  Turcinu  naj  poslije  dosadi  sto  mu 
Hero  odevidnu  laz  protiv  sebe  jednako  potvr- 
duje  .  .  .  poslov.  254.  Pravda  i  istina  imaju 
samo  po  jedan  put,  a  laz  i  budalastina  imaju  ih 
koliko  ko  hode.  pisma.  29.  U  kojima  (novinama) 
niSta  drugo  nema  do  lazi  i  ruzeria.    odg    na  lazi. 

3.  Oholi  pletu  na  inene  laz.  D.  Danicid,  psal. 
119,  69.  Doista,  glo,  laz  udini  lazjiva  pisajka 
kiii?evnidka.  jer.  8,  8.  Prosipate  po  koju  laz  u 
puk.  S.  l^ubisa,  prip.  26.  Te  lazi  prodavaj  komu 
drugome,  ja  znam  sto  si  ti.  64.  On  je  na  istini, 
a  mi  na  lazi.  147.  Budi  dovjek,  pa  ti  la/,i  nede 
nauditi.  172.  Oni  su  na  istinu  a  mi  smo  na  laz. 
Pravdonosa.  1852.  3.  Gdje  la?  omrkla  tu  i  osva- 
nula  (t.  j.  s  lazom  ne  da  se  naprijed  idi).  1852. 
14. 

2.  LAZ,  /.  u  Vukovu  rjecniku :  (u  Dubrovniku) 
otisao  u  laz,  kad  ko  ude  zeni  u  kudu  (postane 
,ulez')  ,nubere  uxori').  —  Uprav  je  rijec  ulaz 
(vidi),  alt  se  obicno  govori:  posao  u  ulaz,  o/,enio 
se  u  ulaz,  te  se  u  brzome  govoru  cuje  samo  jedno 
u.    P.  Budmani. 

3.  LAZ,  m.  lazac.  —  Ima  stslov.  Hzb  u  tome 
znacenu  i  Ibzb  u  k'nigama  pisanima  erkvenijem  je- 
zikom,  a  izmedu  rjecnika  samo  u  Stulicevu  (,men- 
dax').  Aste  kbto  redett;  ,Boga  jubju  a  brata  svo- 
jego   nenavidej'   Ibzb  jestb.     Danilo    72.    Ijoann. 

4,  20. 

1.  LAZ  A,  /.  vidi  1.  laz.  —  Akc.  se  mijena  u 
voc:  lazo,  laze.  —  il/oie  biti  rijec  praslavenska, 
ali  je  svakako  stara  rijec,  isporedi  stslov.  1-i.za, 
rus.  .iiKa,  gornlui.  tza.  —  Izmedu  rjecnika  u  Be- 


1.  LAZA 


!»37 


LAZAC 


Unu  (,buf>:a;ia,  monzogiia'  ,moiuiaciaTii'  158'^),  u 
Stulicevu  (kod  lai.),  u  Daniiiceva  (Itza  ,moiida- 
cium').  Pecali  i  obidy,  Ibza  i  smeha.  Sava,  tip. 
hil.  glasn.  24,  182.  Potvoromt  i  Ibzomb.  Zak. 
dus.  jiam.  sat'.  47.  Laza,  prirota,  karbe.  Sta- 
rino,  23,  73  (1496).  ]|iubiti  istinu,  laze  se  cu- 
vati.  M.  Marulic  61.  Ki  lazu  tvoriso  pram  ovoj. 
86.  Jistinu  uceci  i  pisuci,  a  nim  laze  raScina- 
juci.  Ziv.  jer.  star.  1,  227.  Pitaj  ga  od  laze, 
krivorotstva.  Narucn.  89b.  ^ubav  bez  laze.  N. 
Kanina  30''.  paul.  rom.  12,  9.  Od  usta  koja 
govore  lazu.  173l>.  ecclesiastic.  ^1,  3.  No  pri- 
mijesati  k  istini  nijedae  laze.  Zborn.  4''.  Gdje 
se  nepravo  tece,  hinbom,  tadbota,  lazom.  167"'. 
Gin'  da  si  ruilostiv,  i  laze  se  6uvaj.  P.  Hekto- 
rovio  37.  Da  je  i  sve  ostalo  ono  s  lazom  slo- 
zeno  i  izmiSfeno.  5.5.  Oni  velike^proi  moni 
rekli  jesu  laze.  N.  Dimitrovio  64.  Cemu  su  tej 
laze?  N.  Najeskovic  1,  134.  Jer  tko  ce  razlucit 
istinu  od  laze?  1,  339.  Vece  se  veruje  lazam 
toga  lasca.  Mon.  croat.  230.  (1527).  Ni  tebi  ni 
nerau  nedu  lazu  vjerovat.  M.  Drzic  170.  Imamo 
se  cuvati  od  .svake  laze.  Nauk  brn.  44'.  Imas 
znati,  da  je  laza  sebe  zvati  Krstjaninom  a  djola 
Isukrstovijeh  ne  ciniti.  M.  Divkovio,  bes.  54*. 
Koji  govore  lazu.  B.  Kasid,  rit.  185.  Malahnu 
lazu  govoreci.  zrc.  20.  Mnogo  ti  govorih  pri- 
kladne  laze  spam.  i).  Barakovic,  vil.  294.  Ovo 
je  vece  nego  laza.  M.  Orbin  48.  U  sto  obraza 
priobraia'  i  privradaj  sto  besjeda,  varka,  izdajstva, 
sumna,  laza  i  hitrina ...  I.  Gundulic  479.  Tko 
so  kuno  s  lazom.  I.  Drzic  155.  Da  so  puk  pri- 
vari  lazom  nasijeh  tastijeh  cari.  G.  Palmotic  1, 
48.  Ne  su  cini  sve  vuhvenstva,  sve  himbonstva, 
mame,  tlape,  varke  i  laze.  2,  74.  Da  pamot  uii 
u  noj  kaze  svakolika  pomankaha  istinito  i  bez 
laze.  I.  Akvilini  294.  Odgovori  brez  nijedne  to 
ti  laze,  jel'  istina  ca  se  kaze.  P.  Hoktorovic  (?) 
148.  Laza  na  lazi,  a  istina  na  istini  o3taJ6.  (D). 
Za  laze  carina  se  ne  placa.  (D).  Poslov.  danic. 
Eazabrati  istinu  od  laze.  K.  Magarovic  50.  Znaj 
da  jesu  mnogi  nacini  od  laza  .  .  .  jesu  laze  koje 
se  govore  za  prevariti  drugoga  .  .  .  69.  Laza 
kratke  noge  ima.  A.  d.  Bella,  rjecn.  152".  Pri- 
koriti  koga  lazom.  4811'.  Mfl  lazom  cas  da 
otruju.  I.  Dordid,  salt.  10.  Premda  je  on  vir  od 
laza.  B,  Zuzori  S8.  Priprosti  ludi  u  kojijeh  ti 
bijase  postavio  tvoje  ufanje  varajudi  ih  tvojimi 
lazami.  M.  Lekusid  62.  Da  nijesu  ovako  cijenu 
rijeci,  maiie  bi  laza  bilo  za  mincu.  (Z).  Poslov. 
danic.  Kada  prid  ne  izajdo  sa  svojom  pompom, 
gizdom  i  lazama.  M.  A.  Eejkovid,  sabr.  32.  Ovdi 
se  ucimo  uklanati  od  lazo.  J.  Matovid  xxi''. 
Laza  no  bi  mogla  nigdo  prodi  da  se  u  istinu  ne 
preoblaci.  D.  Obradovid,  basne.  434.  Provare, 
kletve,  laze,  sve  je  to  liemu  dobro  doslo.  sav. 
84.  Sto  si  cue  nista  laza  nije.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  429.  bto  pasinu  ruku  po|uhiso  za  negove  laze 
prevelike,  repate  im  laze  obedaje.  5,  188.  Ako 
ti  se  laza  dini,  a  ti  dodi  o  vederi.  Nai\  pjes. 
vila.  1866.  831.  Priceli  su  judi  laze  virovati. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  21.  Drugoga  dlovika  i  laze 
pomoru,  a  mene  neboga  istini  ne  mogu.  2,  22. 
Dragi  ti  list  sa]e,  otpis'  mu  drugoga,  al'  nemoj 
s  lazama.  2,  93.  Do  laza  omrkla  tu  i  osvanula. 
Nar.  posl.  vuk.  75.  San  je  laza  a  Bog  je  istina. 
274.  Koji  je  varac  i  mamio  svijet  kojekakvim 
izmisjenim  lazama.  Nar.  prip.  vrc.  3.  Gdjekoje 
male  vojvodice  koje  su  svoja  vojvodstva  mahom 
hrabrosdu  ili  s  novcima  i  s  lazama  dobili.  Vuk, 
dan.  1,  89.  Obojo  krupna  iaza.  S.  Hiubisa,  prip. 
84.  Znam  ja,  gdje  se  ta  laza  zacela  i  ko  je  u 
nas  unio.  185.  Sve  sto  sam  kazao,  gola  je  laza. 
222. 


2.  L.\ZA,  m.  (i  f.)  lazac,  lazlivac.  —  Akc.  jr. 
kao  kod  1.  lazao.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vukovu  (,der  lugner'  ,mendax').  Tad 
li  ti  lazami  dvoranskimi  ugajaS?  L  T.  Mrnavid, 
osm.  37.  Jednom  laza  smodno  ije.  (D).  Poslov. 
danic.  Povii-ova  prorok  ovomu  lazi.  E.  Pavid, 
ogl.  300.  Sastala  se  laza  i  polaza.  Nar.  posl. 
vuk.  275.  Ubog  muz  gotova  laza.  325.  Mi  se 
opomenusmo  da  ovaj  laza  kaza  jos  za  zivota: 
,Poslije  tri  dana  ustadu'.  Vuk,  mat.  27,  63.  To 
dervisa,  kao  lazu  i  varalicu,  izvedu  na  poje. 
odg.  na  lazi.  13.  Jer,  ako  bi  mu  se  ostavilo  na 
voju,  postalo  bi  (dete)  laza.  M.  D.  Milidevid, 
skol.  13.     Covek  laza  mora  se  uhvatiti.    17. 

3.  L.\ZA,  m.  ime  nnisko,  isporedi  2.  Laza.  — 
Ima  snmo  posesimii  adjektiv  Lazin  xviii  vijeka. 
Cvio,  Lazin  brat.   Glasnik.  ii,  3,  80.  (170<i— 1707). 

LAZ.\G,  lasca,  m.  covjek  sto  laze.  —  Akc.  se 
mijena  u  voc. :  laSce,  laici,  i  u  gen.  pi.  lazaca. 
—  Mole  hiti  stara  rijec,  isporedi  rus.  .i>Ken-b.  — 
IJ  naSemu  se  jezikii  jav}a  od  xv  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Vraneicevu  (,mondax'),  u  Bclinu  (,bug- 
giardo,  montitoro,  chi  dice  buggie'  ,mendax'  152'''; 
,chi  dice  il  false  o  falsita'  .falsidicus'  300b),  « 
Bjelostjenccvu  (kajkaiiski  lazoc,  lazlivec  ,mendax, 
mendaeiloquus,  holophanta'),  u  Jambresicevu  (la- 
zoc ,mendax'),  u  Stulicevu  (v.  lazivac),  u  Voltigl 
JMiM(,bugiardo,  bugiardone,  menzognoro'  .liignor'), 
u  Vukovu  (,der  liigner'  ,mendax').  Zatajase  Boga 
tamiiaci  ter  hinci,  ubojice,  lotri,  nepomnivi  linci, 
lasci  krivorotni.  M.  Marulid  118.  Anjel  zali 
lazac  je.  Narudn.  19''.  Bil  bi  lazac  i  tovaris 
gresnikov.  Transit.  127.  Veliki  lotri,  tati,  lasci. 
Korizm.  37''.  Boje  je  jubiti  razbojnika  nego 
lazca.  Zborn.  5'i.  Lazac  po  vijek  vas  shraniti 
ne  more  pri  sebi  svoju  das.  M.  Vetranid  2,  135. 
Lazcu  ni  istinu  ni  modi  vjerovat.  N.  Dimitrovid 
11.  Vede  se  veruje  lazam  toga  laSca.  Mon.  croat. 
2.30.  (1527).  Drzi  me  za  vedega  lasca  od  svijeta. 
M.  Drzid  406.  On  jest  lazac.  Anton  Dalm.,  nov. 
test.  145''.  joann.  8,  44.  Lazac  nijesi  ti.  F.  Lu- 
karovid  179.  Tko  se  zovo  Krstjanin,  a  ne  cini 
djela  krstjanskijoh,  on  je  istinito  lazac  i  hinac. 
M.  Divkovid,  bes.  04a.  Nije  krudeo  ni  laXac.  I. 
Driic  372.  Sto  su  lazci.  I.  Andid,  svit.  75. 
Psalmista  rede:  ,Ja  reko  u  duhu,  svak  je  covik 
laz'  (psal.  115,  2);  kako  govori  sedamdeset  to- 
maditeja,  ne  veli  David,  da  je  svaki  covik  lazac 
nego  da  je  svaki  covik  laz.  M.  Eaduid  166''. 
Mrsko  su  usne  lazaca.  288''.  Lascu  istina  node 
biti  virovana.  P.  Posilovid,  cvijet.  133.  Boje 
jest  jubiti  lupeza  nego  li  lazea.  133.  Lascu  se 
ni  istina  ne  vjeruje.  (D).  Poslov.  danic.  Tko 
govori  da  }ubi  Boga  a  hrata  svoga  nenavidi  lazac 
je.  S.  Margitid,  t'ala.  271.  Tako  iiiao,  lazac,  li- 
cumirac.  284.  Bo)e  je  jubiti  lupeza  nogo  li  lazca. 
K.  Magarovid  70.  Moli  Boga  da  lazce  sudi  i 
izgubi.  A.  Badid  131.  Zasto  je  on  lazac  od  po- 
dola.  498.  Ja  se  ne  mogu  lazac  udiuiti.  J.  Ba- 
novac,  pripov.  154.  II'  se  namiramo  na  jednoga 
lasca  ili  krivokleca.  158.  Da  drakun  jest  jedan 
lazac.  F.  Lastrid,  od'  194.  Zasto  je  lazac  i  otac 
od  lazi.  ued.  833.  Ako  tko  redo :  ,Ja  jubim  Boga' 
a  brata  svoga  nonaviditi  bude,  lazac  jest.  339. 
Ova  kniga  jest  od  lazca  slozena.  A.  Kanizlid, 
kam.  8.  Da  bi  tako  bogogrdnomu  lazcu  viro- 
vali.  56.  Nevirau  lazac.  278.  Lazac  gori  duha 
paklenog.  V.  Doseu  v.  Onog  koga  lazac  blati. 
132''.  Tamni  lazde!  sram  te  bilo!  142''.  Uka- 
zujudi  mu  da  su  lazci  svi  liegovi  hudobni  pro- 
roci.  And.  Kadid,  kor.  246.  Svoti  Agustin  kaze 
da  Isusa  lascem  zvahu.  L.  Vladmirovic  28.  Ah 
opaki  lazde!  I.  Velikanovid,  prik.  87.  Zasto  bo 
tko   se    uzda  u  lazca   s  lazcem  ce   poginuti  i  iz- 


LAZAC  li; 

Riibiii  so.  J).  Rapid  93.    OproJioi'ie  la/.ou  izproai. 

1.  J.  P.  Lu6i6.,  nar.  04.  I  la?,cu  se  privariti  ne 
dni.  J.  S.  R6)kovi6  233.  Moj  tovaruS!  al'  si 
la/.ac!  Jafike.  242.  Jol'  to  hinac.  jpl'  to  laXac? 
Nar.  pjos.  istr.  G,  I'l.  LaXac  i  skupac  lasno  so 
poKode.  Nar.  posl.  vuk.  16.j.  To  je  laXac,  koji 
so  uortafiio  su  tri  izjcso.  S.  l^ubisa,  prip.  103 
A  pak  laXac,  ki  mu  meku  vri^o.  Osvotn.  4,  22. 
Bo|i  jo  jezik  u  nijoraca,  nego  u  laSca.  Nar.  bl. 
molim.  beg  kapet.  433.  Labile  ,mendax',  gon. 
lasca.    D.  Neraanic!,  6ak.  kroat.  stud.  23. 

L/AZACiCA,  /.  u  Stulicei'ii  rjeiniku:  v.  laii- 
vica.  —  nflpuusdano. 

LAzAK,  laSka,  »i.  vidi  oXujak.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  izmedu  rjeinika  u  Vukovu  (,der  marz' 
,mansis  martius',  cf.  oZujak)  s  dodatkom  da  se 
govori  tt  Duhruvniku  (radi  toga  vidi  T.  Marotid. 
nastav.  vjesn.  5,  242).  Prvi  je  misac  u  6ifuta 
la/.ak  ...  A  u  cetrnaesti  dan  la/.ka  pociiia  se 
svetkovina  od  vecorne.  A.  Bacic  29!i.  Prvi  je 
misec  u  Zudija  la/.ak  ili  marac...  14  dan  laska 
pocimje  .svetkovina  od  veceriie.  J.  Banovac,  razg. 
222.     Miscca  la/.ka  oli  ozujaka.    M.  Dobretic  97. 

—  Jedan  pisac  Slavonar  xviii  vijeka  ovako  zove 
cetvrti  mjesec  (a  treci  o/.ujak).  Travaii  misec 
imenom  se  izda,  .  .  .  nikoji  ga  pozivaju  la/kom, 
to  znas  §to  jo  u  jeziku  naskom:  lazak  vrime 
svakojako  lazo.    J.  S.  Re)kovi6  171. 

L.4ZAN,  lil/.na,  adj.  falsus,  fictus,  adulterinus, 
simulatus,  iiprav  koji  pripada  lazi  (vidi  1,  a), 
ali  obicno  znaci:  koji  nije  ono  sto  se  misli  Hi 
govori  da  jest,  koji  nije  pravi  (nepravi,  neisti- 
niti),  te  nije  isto  sto  laziv,  lazjiv,  prcmda  se 
cesto    nalazi    i    u  ovome    znacenu    (vidi    1,    c). 

—  Rijec  je  stara,  isporedi  stslov.  li.zbm.,  rus. 
.loacBtiii.  —  Izmedu,  rjeinika  u  Belinu  (lazui 
jfalso,  non  vero'  , falsus'  301a ;  ,posticcio,  cio4 
finto'  , fictus'  576b),  u  Stulicevu  (.mendaciloquus, 
falsus,  fictus,  meudax,  fallax'),  u  Voltigijinu 
(lazni,  lazjiv  ,fal30,  menzognero'  ,falsch,  lugen- 
haft'),  u  Vukovu  (,fal3ch'  , falsus'),  u  Danicicevu 
(IhZbnb  , falsus'). 

1.  adj. 

a.  uopce  koji  pripada  lazi.  —  U  jednome 
primjeru  xviii  vijeka.  Svoj  prnavor  iste  stari, 
da  u  liemu  lazi  kuha,  iskat  sutra  s  nima  kruha, 
i  privaru  da  nafiini,  da  kruh  lazni  6im  zafiiui. 
V.  Do§en  .39h. 

b.  u  znacenu  sprijeda  kazanome  (koji  nije 
istiniti,  jJravi). 

a)  0  rijeiima  i  uoi^ie  o  eemu  sto  se  go- 
vori. Da  ne  sliSe  laznih  stvari.  Transit.  IbT. 
Ne6u  ja  nijednu  stvar  laznu  rijet.    M.  Vetrani6 

2,  13.T.  Nistoro  lazno  rijet.  2,  51.  Umrijeti 
voju  neg  lazno  sto  riti.  M.  Drzii  434.  Tope 
istiim  lazno  rici.  J.  Kavanin  3G4i.  U  kih  cesto 
duh  propasni  objotom  nas  laznijem  blazni.  470t>. 
Zakletva  dakle  la/.na  iliti  u  laz  nikad  no  more 
biti  brez  griha  smrtnoga.  F.  Lastrid,  nod.  110. 
Mnoge  lazne  pogrdne  tuzbe.  1.  J.  P.  Lu6i6,  izk. 
17.  Trazahu  lazna  svjodocanstva  na  Isusa.  Vuk, 
mat.  26,  59.  Bujovic  prospo  lazni  glas.  S.  J^n- 
bisa,  prip.  182. 

h)  0  celadetu  sto  se  prctvara  da  jest  ono 
sto  nije.  Lbznij  proroki>.  Okaz.  pam.  gaf.  88. 
(Petar)  pobodi  tu  Simuna  laznago  proroka.  S. 
Kozicic  4*.  Lazni  proroci  to  novo  Skole.  S.  Lu- 
bisa,  prip.  230.  —  Ki  se  vasim  bogom  la/.nim 
poklanato  tere  praznim.  P.  Hektorovid(?)  91.  U 
ku6i  riihovijoh  laZnijoh  bogova.  E).  Danidid,  Isam. 
31,  9.  Jor  do  izidi  laZui  Hristosi  i  lai^^ni  pro- 
roci. Vuk,  mat.  24,  24.  —  Z  la/.na  arhijereja. 
S.  Kozioid  25".     Ivanu  lazuoiuu  arliijereju.    Si"!. 


<  liAZAN,  2. 

—  Lazni  car  Sdopaii  niali.  P.  Petrovid,  sdop. 
mal.  1.  —  Napastovan  od  jedne  laXne  nemodiiice. 
Ant.  Kaddid  330.  —  Kad  se  o  svjedocima  kaze, 
znaiene  bi  hilo:  koji  lazu  (dakle  laiivi).  a  ipak 
inislim  da  to  amo  pripada,  prvo  jer  su  lazni 
svjedoni  ,nepravi',  a  drugo  jer  se  misli  na  lazno 
svjedoianstvo.  LaXni  svjedoci  dolaziSe.  Vuk,  mat. 
2G,  (iO.  Lazan  svjodok.  D.  Danidic,  5mojs.  19, 
18.  PodmitiSe  lazno  svjodoke.  S.  ^.ubiSa,  prip. 
147. 

r)  0  nekijem  tjelesnijem  sloarima  sto  su 
izopacene  ili  krivotoorene  (novel,  mjera  itd.  pa 
i  pismo).  Ko  bi  kovao  laZne  novce  bivao  bi  sa- 
zeZon.  I).  Danicid,  raajkov.  72.  —  U  ruci  su  mu 
mjorila  lazna.  osija.  12,  8.  —  Lazni  k|u6ovi  i 
kuko  za  otvaraiie  ,dietrich8  und  aufsporrhacken'. 
Jur.  pol.  terrainol.  132.  —  O  laiJnomb  pisaniji. 
Zak.  du5.  pam.  gaf.  41  (vidi  primjer  kud  2  pri 
kraju).  Al'  u  laznom  pismu  krivom  ...  J.  Ka- 
vahin  62*.  Liste  lazne  slagajudi.  Ant.  Kaddid 
284. 

d)  0  cemu  umnoine  sto  je  hineno  ili  iz- 
miSjeno  (a  nekijem  sluiajevima  moze  se  i  covjek 
sain  varati).  Od  sua  ustav  i  laZno  vidinje  upustiv 
zalostan  bih.  Aleks.  jag.  star.  3,  289.  —  Lazno 
tvoje  mnenje.  P.  Knezevid,  osm.  65.  —  Nije  maiie 
laXno  i  isprazuo  ufarie  onih  koji  uzdaju  se  u 
niovo  mogudstvo.  J.  Filipovid  1,  266?'.  Imali 
laznu  uzdanicu.  Pjev.  crn.  201'.  §to  imali  la/.nu 
uzdanicu.  Ogled,  sr.  50.  —  (Mahomet)  novu  niku 
laznu  veru  i  zakon  dast.  S.  Kozidid  15".  Volo 
u  svojim  l:izni  zakoni  umriti.  J.  Banovac,  prod. 
59.  —  Koji  u  svomu  pripovidanu  navistuju  puku 
kriva  oli  lazna  cudesa  ili  prorocanstva.  Ant. 
Kadcid  29G.  —  Grlimo  smradno  stvorene  u  nomu 
polagajudi  nasu  svrhu,  naso  lazno  podivano  i  za- 
losno  uzivaiie.  353.  —  I  ne  molim  za  laznu  no- 
mod.  I.  Akvilini  321.  —  ^^ubav  da  ne  bude 
lazna.  Vuk,  pavl.  rim}.  12,  9.  —  Lazna  slava 
mora  uvenuti,  a  prava  slava  cvati  i  raste  boz 
prestanka.  pism.  60.  —  Sebo  nikim  laznim  na- 
cinom  skuzaju.  I.  Andid,  svit.  45.  — ■  Kriva 
pravni,  lazna  baci,  zva  istinu  (Aristotel).  J.  Ka- 
vaiiin  96l>. 

C.  vidi  laziv,  Iaz}iv. 

X)  0  celadetu.  Pak  lazan  budo  zvan,  kad 
pravo  besidi.  E).  Barakovid,  vil.  237.  U  ovom 
me  lazna  nitkor  nedo  najti.  J.  Armolusid  vi. 
Nemoj  biti  lazan.  71.  Sto  ce  Hjepo  mod  sloziti 
od  izkota  laznih  sluga.  J.  Kavanin  470^.  Veli 
da  u  raj  ne  idu  Judi  ovi  potajni,  dvostruki  i 
lazni.    F.  Lastrid,  od'  249. 

b)  0  cemu  drugome  (u  metaforiikome 
ili  u  prenesenomc  smislu).  Cuj  se  laznih  dudi, 
laza  zlo  navija.  M.  Marulid  92.  Neharnu  la- 
komu,  hvastavu  cloviku,  naj  ved  laznomu  pod- 
jamnu  jaziku.  D.  Barakovid,  vil.  324.  —  TJ 
lazni  i  u  tuzni  ki  u  saj  svijet  ufaju.  M.  Vetrauid 
1,  470.  Koga  lazni  svit  ne  more  prijati.  I.  An- 
cid,  vrat.  79.  —  Zivote  slabi,  lazni,  gorki,  zasi- 
neni.  Transit.  97.  —  Nisu  meni  sanki  lazni,  niti 
Jube  dosadne.    M.  Katancid  51. 

2.  adv.  lazno,  uopce  nepravo,  ncistinito.  — 
Izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (.fallaciter,  falso, 
false').  Lazno  su  smi^jona  svidoctva  pram  meni. 
M.  Marulid  85.  Koji  hu  lazno  oklovetaSe.  §. 
Budinid,  sum.  15411.  Lazno,  kupo  i  himbeno 
nosil  se  jest  na  sudu.  ispr.  61.  Tako  ga  lazno 
osvadi.  I.  Andid,  vrat.  33.  Sto  Judi  od  tobe  reku 
lazno.  M.  Raduid  14a.  §to  su  iznasli  u  Aih 
knige,  nisu  lazno  svo  pisali.  J.  Kavanin  461*. 
Ovo  muke  zadadoSe  mu  ^udije  bududi  ga  la/.no 
osvadili.  ,T.  Kilipovid  1,  90''.  Premda  mn  lazno 
biSo  ]irikazano  .  ,  .    And.  Kacid,  razg.  87.     I  jos 


LAZAN,  2. 


939 


LAZICICA 


si  mi  laJino  kazivao.  Hrv.  nar.  pjes.  2,  247.  Bas 
jest  to  lazno  zboriti.  Nar.  prip.  vuk.  209.  Da 
ne  ubijeS ;  ne  ciniS  prelube;  ne  ukrades;  ne  svje- 
docis  lazno.  Vuk,  mat.  19,  18.  Kloni  se  posa- 
nijeh  praznijeh  razgovora  i  prepiraria  lazno  na- 
zvanoga  razuma.  pavl.  Itim.  6,  20.  Ne  svjodoci 
lazno  na  bliznoga  svojega.  D.  Danicii,  5moJ3. 
5,  20.  —  Radi  ovijch  primjera  vidi  1,  b,  c) :  O 
laznomb  pisaniji.  Aste  -se  obreStetb  u  6ijemb  hri- 
sovuji  slovo  Ibziio  prepisano.  Zak.  dus.  pam.  5af. 
41.     Lazno  podpisujuci.    Ant.  Kadcic  284. 

LAZANKA,  /.  vrsta  kniske.  Dakovstina.  D. 
Hire. 

LAZARA,  f.  pogrdna  rijec.  SkoroteSa.  1844. 
2.50. 

LAZAV,  adj.  laziv,  lazjiv.  —  U  nase  vrijeme, 
a  izmedu  rjecnika  u  Viikovii  (,lugenhaft'  ,men- 
dax'  s  dodatkom  da  se  goi'ori  u  Crnoj  Gori).  Svi 
lazavu  vjeru  Peru  daSo.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  .'). 
On  je  jedna  lazava  budala.    Ogled,  sr.   163. 

LAZBEN,  adj.  samo  u  StuUcevu  rjccniku  uz 
laz.an,  gdje  ima  i  ado.  lazbeno,  v.  lazno. 

LAZBENICA,  /.  samo  u  StuUcevu  rjecnika: 
V.  lazivica. 

LAZBENIK,  m.  samo  u  StuUcevu  rjccniku:  v. 
lazivac. 

LAZBENOST,  /.  samo  u  StuUcevu  rjccniku: 
,falsitas,  malitia'. 

LAZBENSTVO,  n.  samo  a  StuUcevu  rjccniku 
uz  lazbenost. 

LAZE,  vidi  lazje. 

LAZE-,  vidi  lazi-.  —  Nalazi  se  samo  u  kni- 
gatna  j>isaniina  crkvenijem  jezikom  i  to  u  obUku 
Ibze,  kao  Ibzeapostolb,  Ibzebratb,  Ibzeprorokb  itd. 
(vidi  F.  Miklosic,  lex.  palaooslov.  kod  Hzo-). 

LAZENE,  n.  djelo  kojijem  se  lazi.  —  Nahodi 
se  samo  krivi  ohUk  lazene.  —  Izmedu  rjecnika 
u  StuUcevu  (lazeno,  v.  hodjeno).  Lazene  situijeli 
mravi.    B.  Zuzeri  18. 

LAZI-,  stoji  slozeno  s  drugijem  rijecima  kao  i 
tfjivifo-,  pseudo-,  u  znacenu:  lazan,  nepravi,  vidi 
laziapostol,  lazibog  itd.  —  Shvaca  se  kao  da  po- 
staje  od  impt.  lazi  od  glagola  lagati,  aU  je  sta- 
riji  ohUk  bio  Hze-,  vidi  laze-. 

LAZIAPOSTOL,  m.  lazni  aposto.  —  vidi  lazi-. 

—  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii  vijeka.  Niki 
laziapo§toli    kuko}    siju.     A.  Kanizlic,   kam.  169. 

LAZIBISKUP,  m.  lazni  biskup.    —   vidi  lazi-. 

—  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii  vijeka.  Bijau 
onamo  poslali  Viktora  nikoga  lazibiskupa.  I.  Ve- 
likanovic,  nput.  1,  2.")1. 

LAZIBOG,  laziboga,  in.  lazni  bog.  —  vidi 
lazi-.  —  U  jednoga  pisca  Slavonca  xviii  vijeka. 
Vas  svit  krivim  bogom  i  lazibogom  stovane  i 
postene  nosase.  I.  Velikanovic,  uput.  1,  192. 
03taviv.si  lazibogova  storane.    1,  248. 

1.  lAzICA,  /.  kao  casa  ill  casica  ne  velc  du- 
boka  a  cesto  produga  s  podu^ijem  drskom  kojom 
se  zahvata  sto  zitko,  naj  cesce  jelo  (n.  p.  juha) 
kad  se  nosi  k  ustima.  moze  biti  od  srebra,  kosi- 
tera,  gvozda  itd.  pa  i  od  drva  (vidi  kasika),  kosti 
itd.  —  -a-  stoji  mj.  negdasnega  b  (praslav.  n.), 
te  je  od  starijega  ohlika  Ibzica  (kojemu  nema 
potvrde  u  nasemu  jeziku),  osim  lazica,  postalo 
ozica  (vidi  1  pod  d)  i  premjestanem  zlica,  jia  i 
jos  lozica  sto  mislim  da  je  po  puckoj  etimologiji 
od  za-loziti,  i  zica  tijem  sto  je  otpalo  1.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pi.  lazica.  —  liijec  je  prasla 
venska  (Hzioa),  isporedi  stslov.  Ixzica,  (rus.  M}ikk:i), 
ces.  Izice,   goniluz.   Izica  (mislim  da  glasi  zica), 


fyjcif.  le^zka,  lyzka).  —  Jamacno  je  deminutiv 
(isporedi  rus.  i  po}.  deminutivni  nastavak  ka),  all 
osnova  nije  jasna.  radi  t  ne  moze  se  pomisUti  na 
lizati ;  visa  je  prilika  da  je  u  svezi  s  osnovom 
ruskijeh  rijeci  .ion.,  dolina,  siroki  klanac,  -lom- 
MciiTi.,  dupsti  itd. ;  ta  bi  osnova  log  mogla  postati 
od  leg  (vidi  1.  loci),  jcr  obicno  i  ie]ade  i  zivotina 
lezi  na  dubfemu  mjestu  nego  je  naokolo.  —  Naj 
stariji  su  primjeri  u  nasemu  jeziku  iz  xv  vijeka. 
—  Jzmedu  rjecnika  u  Vukovu  (samo  dodano  u 
trecemu  izdanu:  lazica,  vide  zlica;  a  za  zivota 
Vuk  je  zaboravio  zabifeziti  ovu  rijec,  premda  je 
poznavao  i  cijenio  kao  vrlo  dobru,  vidi  naj  zadni 
primjer ;  a  zabifezio  je  i  lazicica)  i  u  Danici- 
cevu  (Ibzica  .cochlear').  Dvadosti  i  osamb  lazica 
i  devetb  badajakb  potezu  tri  litre,  11  una6b; ... 
tri  lazice  jajcane;...  tri  lazice  okovane  . . .  Mon. 
serb.  408.  (1441).  kod  ova  dva  primjera  Daniiii 
s  pravom  bilezi  da  su  pogreske:  22  lozice  bale. 
Spom.  sr.  2,  102.  (1441).  3  luzice.  100.  (1441). 
Po  svojstvu  nasega  jezika  praviluije  je  , lazica' 
i  , zlica'  i  , ozica'  nego  , lozica',  i  sve  tri  se  ove 
prve  rijeii  u  narodu  vise  govore  od  ove  posjedne. 
Vuk,  pisma.  40. 

2.  LAZICA,  /.  dem.  1.  laz  (bo^e  je  lasca).  — 
Samo  u  Belinu  rjccniku :  ,buggia  piccola'  ,mon- 
daciolum'    152a. 

3.  LAZICA,  /.  vidi  jasterica,  a  (gdje  se  moze 
vidjeti  kako  i  zasto  postaje  od  laz).  —  Lazica, 
cibu|ica  na  jeziku  od  lagana.  u  Sarajevu.  (Dr.  D. 
iSurmin).    F.  Ivekovic,  rje6n. 

4.  LAZICA,  /.  lazivo  cejade  (musko  i  zensko; 
u  prvome  slucaju  vaja  da  bi  moglo  biti  muSkoga 
roda,  ali  je  u  soijem  primjeriina  zenskoga).  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  lazica.  —  Od  xviii  vijeka 
(vidi  a  na  kraju). 

a.  zensko  cc(ade.  Omace  Marija  nezrelioe,  a 
Marko,  prije  no  zaboravi,  pisa  oni  cas  u  Mletko 
sve  sto  6u  od  one  lazice.  S.  ^ubisa,  prip.  65. 
A  lazice  nisu  bile  vile.  Osvetn.  3,  12.  Lazica, 
laz|ivica.  u  Lici.  V.  Araenijevic.  Laz'ioa  ,femina 
mendax'.  D.  Nemanic,  6ak.  kroat.  stud.  iftg.  43. 
—  Amo  moze  pripadati  i  ovaj  primjer,  premda 
u  nemu  nije  rijec  o  cejadetu  nego  o  knizi,  ali 
shvacenoj  kao  iejade:  Jeda  ju  je  (kniyu)  stid 
kao  laziou  na  svitlost  iziciV  A.  Kanizlic,  kam. 
69. 

b.  musko  cejade.  Dode  zgoda  da  se  tijoh  la- 
zica (Mlecica)  oprostimo.  S.  ^\ibi5a,  prip.  16. 
Svjetova  vladiku  da  se  prode  Scepana  i  da  ga 
prozeue  kao  lazicu.  113.  Sva  so  ova  sila  ovdje 
ukopala,  trostruka  ce  doii  u  pohode  toj  lazici 
(Scepanu)  sto  sto  okrunili.  122.  —  Tma  u  Da- 
brovniku  Lazica  i  kao  prezime.  P.  Budmani. 

lAzICAE,  m.  lazni  car,  vidi  lazi-.  —  U  nase 
vrijeme.  Dok  naj  poslije  opremi  kolace  lazicaru 
na  po]o  Cetine.  P.  Petrovic,  seep.  mal.  57.  Ovo 
je  bio  prvi  cin  lazicara.    S.  !^ubisa,  prip.  109. 

LAZICAN,  laziCna,  adj.  koji  pripada  lazici 
Hi  lazicama  (vidi  1.  lazica).  —  xv  vijeka,  a  iz- 
medu rjecnika  u  Danicicevu  (Ib/.icbnb  .coclile- 
aris').     B)uda   Ibzicaa.    Spom.   sr.  2,  102.  (1441). 

LAZICICA,  /.  dem.  1.  lazica.  —  isporedi  ozi- 
cica,  zlicica.  —  Po  svoj  se  prilici  upotrebjava  i 
u  pravome  smislu,  ali  imam  primjera  samo  za 
preneseno  znaiene:  ,praecordia,  sorobiculu.s  cor- 
dis' jamica  izmedu  prsi  i  trbuha  (item,  herzgrube, 
magengrube,  franc,  creux  de  1'  estomac  itd.).  — 
Izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (,die  bru.sthohle'  ,ca- 
vum  pectoris',  cf.  lozifiica,  zlicica).  Dovati  me 
lioni  po  tabanima,  ispod  pazua,  po  lazicici  .  .  . 
Vuk,  dan.  2,  130.     ,Ilie  herzgrube'  prevedeno  je 


I.AZlCiCA  !i 

,sr6aua  jauiioa'  (a  to  so  u  narodu  zovo  ,la/.i6ica' 
ili  ,?.li6ica').  pisma.  25.  Jelok  joj  so  taj  na  la- 
zi6ici  spuCava  sa  tri  srobrna  duginota.  M.  i). 
Miliievi6,  zim.  vofc.  147. 

LAZIN,  adj.  koji  pripada  Lazi,  vidi  3.  La/.a. 

L.VZINA,  /.  Zostora  marina  L.  (mislim  nafii- 
heno  i  priraslo  od  tal.  ,1'  alga'),  na  Braftn.  A. 
Ostojic.  —  vidi  vaoga.  —  Vrifa  da  je  j>ostalo  od 
valzina  (aitgm.  od  valga,  vaoga).    P.  Budmani. 

liA^IPATBIJARHA,  m.lasni  patrijarha,  vidi 
lazi-.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Car  je 
Focija  kao  lazipatrijarhu  protirao.  A.  Kani/.li6, 
kam.    1.98. 

LAZIPKOHA,  /.  neka  bilka,  uprav  lazna  proha, 
vidi  la/.i-.  Lazijjroha,  phalaris  (I.  Sab|ar),  So- 
taria  viridis    Beauv.    B.  §ulok,  im.  191. 

LAZIPROROK,  m.  lazni  prorok.  —  vidi  lazi-. 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  No  prorok,  nogo 
laziprorok.    I.  Volikanoviii,  uput.  1,  281. 

L.AZIHOD,  HI.  (vrag)  koji  lazi  rada.  —  U  dva 
pisca  XVII  1  XVIII  vijeka.  Otidi  od  mane,  lazi- 
rode,  stvorco  od  lazi !  P.  Radov6i6,  nafiin.  136. 
Laziroda  ako  1'  vraga  fiine  Judi  ...  J.  Kavaiiin 
12  la. 

LAZISABOR,  in.  lazni  sahor.  —  vidi  lazi-.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Iskupivsi  lazisabor, 
na  istomu  protiva  papi  Nikoli  osudii  proklostva 
proglasi.    I.  Velikanovid,  uput.  1,  28-i. 

LAZISINODA,  /.  lazna  sinoda.  —  vidi  lazi-. 

—  U  jednoga  pisca  xvm  vijeka.  Vridan  je  na- 
zvati  se  pseudosinodom  ili  lazisinodom.  A.  Ka- 
iiizliA,  kam.  412. 

LAZITORBA,  /.  torba  puna  lazi,  t.  j  vrlo 
lazivo  cefade.  —  D  nase  vrijeme  u  Istri.  Lazi- 
torba  ,homo  mendax'.  D.  Nemanid,  cak.  kroat. 
stud,  iftsg.  63. 

LAZIV,  adj.  koji  laze;  cesto  se  mijesa  u  zna- 
ccnu  s  lazan  (vidi).  —  Kijec  je  praslavenska, 
isporedi  stslov.  HzivT.,  rus.  .ijkiibmh,  ces.  Iziv^, 
jioj.  Izyvy.  —  Iina  i  oblik  lazjiv  (vidi),  —  Iz- 
medu  rjecnika  u  Belinti  (,apparent6,  falso'  ,falsus' 
gol"),  vidi  i  kod  1 ;  i  «  Stulicevu  (v.  lazben). 

1.  adj.    —   Komp.i  laziviji,    u   Belinu  rjec- 
niku :  ,piu  buggiardo'  ,mendaeior'   152*. 
a.  koji  laze. 

a)  a  ce]adetu,.  Clovik  laziv  je  mrzec 
Bogu.  Transit.  <J0.  Pogubjau  u  lazivoj  bratji. 
N.  Ranina  33ii.  paul.  2cor.  11,  26.  Nemojto  se 
ufati  u  rijeci  od  lazivijeh.  64a.  jar.  7,  4.  Ter 
da  on  (Pilato)  Zidove  lazive  ne  fiuje.  N.  Najos- 
kovic  1,  132.  A  pri'  vo}u  ne  bit  ziva  ner  ostati 
u  rugu,  da  sam  u  svera  svim  laziva.  M.  Pele- 
grinovic  172 — 173.  Akoprem  Apolo  laziv  ui.  D. 
Zlatarid  34a.  Ki  lazivi  prorooanstva  luda  poju. 
G.  Palmotii  2,  9,5.  Ne  budite  lazivi  Bogu  u 
vasoj  molitvi.  V.  M.  Gucetic  64.  Procinit  so 
mogu  lako  (dica),  da  su  hola  i  laziva.  V.  Dosen 
381'.  Bio  jo  varavac  lazivi.  S.  Rosa  121''.  Zasto 
je  mlados  slobodna,  plemstvo  oholo,  trgovci  la- 
zivi. D.  Ba§i6  16.  Pedipsa  pristojna  lazivima 
prikaziteji.  A.  d.  Costa  2,  178.  Pomoc  slaba  i 
laziva  covjeka.  L.  Radii  92.  Svaki  fiovjek 
laziv  ...  .J.  Matovic  406.  Laziv  i  lakom  brzo 
se  pogode.  Nar.  posl.  u  Lici.  V.  Ar.'enijevic.  — 
Amo  mogu  pripadati  i  primjeri  u  kojima  se  kaze 
0  ustima  i  o  jeziku:  Od  ust  lazivijeh.  Zboru.  5*. 
Da,  da  bi  sad  ziva,  ti  bi  ucinila  taj  usta  laziva, 
ka  ju  su  (Elenu)  hvalila.  H.  Luci6  220.  Usti 
imaju  svi  lazive.  I.  Dordic,  salt.  30.  —  Lazivi 
jezico !  D.  ZlatariA  52''.  Lazivijome  ter  je- 
zikom  .  .  .  imena   se   moga  odrifies.    G.  Palmotic 


I  LAZIV,   1.  b,  h). 

3,  67".  Ijaziva  iu  bit  jozika.  A.  Ulodevic  151a. 
—  0  iefadi  se  govori  i  u  ovijem  primjerima: 
Grad  laXivi  uzo  Troju.  G.  Palmoti6  1,  204.  La- 
ziva je  ovo  traga.  1,  282.  Laomedonta  vuhve- 
noga  od  lazive  on  jo  krvi.    2,   114. 

b)  0  cemu  drugome,  u  prenesenome  smislu. 
LaZ  utini  laziva  pisajka  kiiiZovnifika.  D.  Danici6, 
jer.  8,  8.  —  Da  lazive  cvijot  maslino  plod  iz  sebe 
no  izbaci.  J.  Kavanin  ni",.  —  O  svite  hirabeni, 
o  sri6o  laziva,  nitko  ti  duge  dni  u  tobi  no  uXiva. 
D.  Ranina  142*.  Nu  kada  ga  spanjo  ostavi,  vido6 
da  je  3V0  taStina,  sred  ubostva  san  nepravi  i  la- 
zivu  fies  proklina.  G.  Palmotic  3,  29*.  Svaku 
er  satvar,  ku  nobo  prikriva,  nesreca  laziva,  ka- 
kono  vjotra  gniv  zemajski  drobni  pr.ah  promiiia. 
D.   Rartina  150a. 

(•)  mislim  da  je  i  u  ovakovijem  primje- 
rima isto  znacene  (u  prenesenome  smisla),  preinda 
se  moze  shvatiti  da  znaii  sto  i  lazan.  A  neslifino 
u  ovo  vrijeme  sno  laiivo  tja  vrzimo.  G.  Pal- 
motic 2,  293.  Laziv  je  san  svaki.  J.  Palmotic 
441.  —  Ovomu  .slu/.u  (ja)  svijetu  lazivomu.  N. 
Dimitrovic  61.  Cemu  6oto  laXivi  svijet  Jubiti  ? 
I.  Dordic,  salt.  8.  Vide  Marko,  kad  ce  umrijeti, 
suzo  proli.  pa  je  govorio:  , Laziv  sv'joto,  moj 
lijepi  cv'jete !  I'jep  ti  bjose,  ja  za,  malo  hodah! 
ta  za  malo,  tri  stotin'  godina,  zeman  dodo  da 
sv'jotom  prom'jenim.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  441.  Na 
svijetu  onom  lazivome.  Nar.  pjes.  petr.  2,  11.  — 
Laziv  pogled  dragijoh  oci.  P.  Kanavelic,  iv.  73. 
Jer  izvan  lazivi  moj  ga  smih  izdajo.  H.  Lucii 
201.  Strah  ti  je  u  lieu  sred  smijeha  la2iva.  S. 
Gucetic  Bondevisevic  220. 

b.  lazan,  vidi  laZan,  1,  b. 

jri)  0  celadetu.  Meju  kipi  krevih  i  lazevih 
bogov.  S.  Budinic,  .sum.  33a.  Poklonivsi  se  bo- 
govom  lazivijem.  A.  Gucetic,  roz.  jez.  188.  Orakuo 
lazivoga  boga  Apolina  bise  umuknuo.  B.  Kasic, 
is.  6.  Klanahu  se  lazivijem  i  nopravijem  bogo- 
vom.  M.  Orbin  273.  Od  koga  boga  lazivoga. 
L.  Terzic  166.  Tako  ciriahu  hudovjornici  svo- 
jijem  lazivijem  bogovima.  I.  Dordid,  salt.  40. 
Da  se  klana  lazivom  bogu  Belfegoru.  368.  Na 
cas  lazivoga  Apola.  ben.  40.  Posvotivam  krv 
laiivijom  bogovima.  V.  M.  Gucetii  13.  Uzvisio 
si  lazive  bogove.  D.  Basic  52.  Idoli, ,  to  jest 
bogovi  laZivi.  J.  Matovic  421.  Slave  Gova  la- 
zivoga i  Netuna  vodna  boga,  pak  lazive  liipo 
ostale,  ke  pogani  Judi  imase,  u  pjesnima  dizu  i 
hvale.  N.  Marci  13.  —  fiuvajto  so  od  lazivijeh 
proroka.  N.  Ranina  1.52a.  matth.  7,  15.  Covjek 
ovi  .  .  .  lazivi  jo  prorok.  S.  Rosa  78b.  Izajdoso 
lazivi  proroci  na  svijetu.  J.  Matovic  3.  Rije- 
cima  lazivijeh  proroka.  4.  Jedan  od  tijeh  lazi- 
vijeh proroka.  S.  ^lUbiSa,  prip.  230.  —  Daju6i 
poStenu  dvorbu  i  nasjednike  tomu  kra]u  lazi- 
vomu. I.  Dordic,  bon.  119.  Bit  ces  za  rug  uzet 
ko  ki-al  lazivi.  B.  Zuzeri  127.  —  I  lazivom  gostu 
sluzi  (hajduka).  V.  Dosen  239i>.  —  Od  lazivijeh 
svjodokah  osvadeu.  I.  A  Nenadio,  nauk.  260. 
Dva  laziva  svjedoka.  S.  Rosa  155b.  Pogubiti 
lazive  svidoko.  A.  d.  Costa  2,  159.  Ta  dva  la- 
ziva svjodoka.    S.  ^jubisa,  prip.  203. 

b)  0  cemu  drugome.  Ne  htito  se  ufati  u 
rici  lazive.  Bornardin  47.  jer.  7,  4.  Lazivo  slovo 
kako  olovo  tesko  a  pak  kako  pjena  po  vodi  uz- 
plovo.  Pril.  jag.  ark.  9,  142.  (1520).  Da  to  rijec 
sada  tva  laziva  izlazi.  I.  Gundulic  111.  Rici 
nisu  jur  lazive.  P.  Vuletic  77.  Treba  ih  (rijeci) 
osuditi  za  lazive.  I.  Dordic,  bon.  124.  Lazivim 
govorenjem.  §.  Budinic,  sum.  39''.  Tve  him- 
beno  i  lazivo  govorenje.  G.  Palmoti6  1,  207. 
Virovati  liogovu  lazivu  nagovaranju.  L.  Terzi6 
43.    Ako  tvoja  pritac  znaS  da  ni  laziva.   M.  Ma- 


LAZIV,  1,  b.  /)).  9 

rulic  26.  U  pripovijestima  lazivijpm.  V.  Aiidri- 
jasevic,  put.  343.  Zato  se  uzdat  nocu  voce  u 
obecanja  tva  la/.iva.  D.  Eanina  491'.  Kojim  je 
govorio  stvari  lazivo  i  neistine.  A.  Komulovic 
9.  Lazivijeh  stvari  iznosahu.  S.  Rosa  1.55b. 
Oslobodi,  Gospodine,  duSu  sluge  tvoga,  kakono 
si  oslobodio  Suzanu  od  lazive  krivino.  B.  Kasic, 
rit.  121.  I  k  tomu  pristavi  lazivijeh  kletava,  od 
svoje  }ubavi  cim  bi|eg  on  dava.  I.  Gundulid  155. 
Zasto  zakletva  laziva  i  nesvijestna  jest  grijeh. 
J.  Matovio  349.  Budi  pjesan  tva  laziva,  korisna 
je  tvoj  pozudi.  I-  Dordic,  pjesn.  80,  Puka  va- 
rase  nauci  novimi  i  lazivimi.  B.  Kasi6,  is.  53. 
Ucise  krive  i  lazive  nauke.  V.  M.  Gucetii  117. 
U  ikakvo  ime  zakona,  oli  je  pravo  oli  lazivo. 
J.  Matovic  131.  Prjevareni  s  lazivijom  imenom 
zenidbe.  317.  Istina  ta  je  zgod,  ku  vi  htjeb  sad 
riti,  za  sve  er  je  laziva  komugod  viditi  .  .  .  D. 
Kaniua  I28a.  —  Koja  je  stvar  laziva  i  sasma 
prema  istini.  M.  Orbin  22.  Zasto  jo  sve  to 
nestavno,  sve  lazivo,  sve  bjeguce.  V.  Andrija- 
sevie,  put.  249.  —  Jer  ne  pozna  i  ne  vidi  sto 
lazivo  ruho  skriva.  I.  Gundulic  401.  —  Na  tvu 
glavu  lie  laziva  ruda  prama  nastoj  stavit  svu 
napravu.  G.  Palmotio  1,  324.  Ne  ugadaju  se 
kose  s  glavom,  ore  su  lazivo.  A.  d.  Bella,  raz- 
gov.  230.  —  Ne  gub'  s  tvo  krivine  za  ures  la- 
zivi  Ijepote  istine.  I.  Gundulic  145.  —  Hitro  ti 
je  tuda  obraza  on  lazive  uzeo  izglede.  G.  Pal- 
motic  1,  51.  —  Ovi  stavlaju  bludnos  na  mjerila 
laziva.  i).  Basic  149.  Ovo  je  kamik  kusenik 
koji  odkrije  i  pravo  zlato  i  lazivo.  A.  d.  Bella, 
razgov.  137.  Da  si  pravi  dragi  kami,  a  rie  laziv. 
137.  —  Ovaj  plac  ne  more  bit  laziv.  S.  Men- 
cetic  122.  —  Za  mu  smrt  lazivu  duh  se  tvoj 
odija.  S.  Guoetic  Bendevisevii  297.  —  Videnija 
laziva.  Transit.  146.  San  lazive  prikaziva  svej 
uakazni.  P.  Kanavelid,  iv.  530.  —  Sni  su  lazive 
sjen  misli.  F.  Lukarevio  234.  S  kojom  se  od- 
mece  dusa  s  lazivijem  mislima.    J.  Matovi6  338. 

—  Nevjerniei  za  ukazat  se  pravovijerni  u  lazivoj 
vjeri  svojoj.  I.  A.  Nenadi6,  nauk.  211.  S  ko- 
jijem  bi  .se  poznala  prava  od  lazive  crkve.  J. 
Matovic  92.  —  Blazenstva  tva  su  sva  (sricn!),  za 
sve  er  su  zrit  lipa,  nekripka,  laziva,  nesvijesna. 
D.  Ranina  131''.  Koje  da  drugo  dobro  Seka, 
neg  lazive  posred  slasti  u  prikorne  stete  upasti? 
G.  Palmotic  2,28.    Ah  radosti  ma  laziva!  2,48. 

—  Vi  eijenite  da  su  darovi  istiniti,  a  nisu  iiogo 
lazivi.  i).  Basic  7.  —  Dobra  vromenita  ovoga 
svijeta  da  su  spadjiva  i  laziva  ...  T.  Ivanovic 
100.  —  Posrid  mira  lazivoga.  B.  Betera,  iut. 
165.  Drugacije  laziv  oni  bio  bi  mir.  I.  Velika- 
uovic,  uput.  3,  450.  —  Bitje  i  zivot  nih  lazivi 
prilika  jo  lijepa  groba.  G.  Palmotic  3,  30l>.  — 
Poznam  slave  lazive.  I.  Dordic,  uzd.  51.  —  Umrla 
ufanja  poprav  su  laziva,  sumna  i  strah,  vidu 
ja,  istin  se  odkriva.  I.  Gunduli6  39.  —  Laziva 
je  milos  i  izprazna  Ijepota.  I.  Drzic  291.  — 
Mrtvo  ufauje  ne  ozivjiva';  pusti,  pusti  taj  la- 
ziva  svjedo6anstva   od   jubavi.    I.  Gunduli6  188. 

C.  u  siremu  sinislu,  koji  pripada  uopce 
lazi,  isporedi  lazan,  1,  a.  Nije  ovo  dub  lazivi, 
s  koga  zmija  hotje  rijeti  ...  N.  Najeskovid  1, 
152.  Od  rijeci  einis  laziv  trg  svakomu.  F.  Lu- 
karevio 62.  (AcHiseva)  sulica  ne  more  stati  pod 
lazivu  miscu  Uriksevu.  Pril.  jag.  ark.  9,  133. 
(1468).  Lazivo  privarenjo.  A.  d.  Costa  2,  132. 
2.  adv.  lazivo.  —  Izmcdu  rjeinika  u  Belinu 
(,falsamonte'  , false'  300b)  i  u  Stuliceini  (v.  lazno). 
^iudi  od  svijeta  zlo  govore  i  lazivo  glase  hude. 
,T.  Palmotic  44.  Ter  mu  ide  lazivo  svijotlu  caru 
govoriti.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr.  1,  53.  Svjedo- 
caiistvo  koje  se  lazivo  govori  od  zakletnika.    J. 


1  LAZIVICA 

Matovic.  107.  —  Svadi  lazivo.  S.  Budinic,  isjir. 
74.  I'a  biso  obadon  lazivo  radi  zavidosti.  B. 
Kasi6,  is.  55.  Da  co  biti  obaden  lazivo  od  kri- 
vijeh  svjedoka.  S.  Rosa  lib.  Koji  je  ozloglasio 
lazivo  drugoga.  B.  Kasic,  zrc.  92.  Tako  mrtvo 
tko  dotice,  kad  lazivo  na  ni  vice.   V.  Dosen  130*. 

—  Kad  lazivo  nega  fale.  36''.  —  Zakleti  ce  se 
krivo  i  lazivo.  A.  Komulovi6  17.  Lasno  co  se 
zakleti  lazivo.  B.  Kasi6,  zrc.  26.  Ako  si  se  za- 
klinao  lazivo  .  .  .  44.  Sto  su  se  kleli  krivo,  vu- 
hovito  i  lazivo.  I.  Dordic,  salt.  191.  Tko  se 
zakliiie  krivo  i  lazivo.  I.  A.  Nenadic,  nauk.  116. 
Za  sto  se  ne  sramite  zakliiiat  lazivo  na  pravdi? 
D.  Basi6  100.  Niti  se  §  nim  (imenom)  bude  za- 
klinati  lazivo.  J.  Matovic  342.  —  Lazivo  hine6i 
vas  saj  svit  jur  vlada  (sreca)  . . .    J).  Ranina  48». 

—  Sto  sudite  krivo  i  lazivo.  L  Dordi6,  salt.  281. 

—  Kako  su  lieki  lazivo  sumjeli.   .T.  Matovi6  115. 

—  Da  bi  Boga  lazivo  zvao  za  svjedoka.  J.  Ma- 
tovid  350. 

LAZIVA C,  lazivca,  m.  laiiv  covjek.  —  isporedi 
lazjivac.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  u 
ostalijem  padezima,  osim  nom.  sing.,  i  gen.  pi. 
lazivaca.  —  Rijei  je  stara,  isporedi  stslov.  Itzi- 
vhcb,  7HS.  juKHBeMT..  —  Izmedu  rjeinika  u  Mi- 
ka]inu  (.mendax,  fallax,  falsus'),  u  Belinu  (,bug- 
giardo,  mentitore,  chi  dice  buggie' , mendax'  152'i; 
,chi  dice  il  falso  o  falsita'  ,fdlsidicus'  300b),  u 
Sttilicevu  (.mendaciloquus,  qui  mentitur'),  u  Vol- 
ligijinu  (uz  lazac).  Ako  bih  rekal  da  ga  ne 
znam,  biti  cu  lazivae  prilican  k  vam.  Bernardiu 
61.  joann.  8,  55.  Koja  zvir  naj  gore  ujida  i 
rani..  .?  —  Od  divjih  jest  zviri  nesramni  la- 
zivae ...  P.  Hoktorovic  31.  Spomeni  se,  nehar- 
nice,  bratu  er  ne  dah  mom'  pomodi,  neka  Ijepos 
tva,  lazivce,  mene  ovako  bude  cci.  S.  Bobajevic 
226.  Od  ovoga  isti  prorok  i  krivi  pripovidavac 
i  lazivae  imase  biti  drzan.  Ivan  trog.  24''.  La- 
zivca himbenoga_  sagubit  ce  tvoja  sila.  A.  Vi- 
tajic,  ist.  19b.  Clovik  svaki  jest  lazivae.  411. 
A  to  er  himbon  i  lazivae  ima  narav  hitra  liha. 
J.  Kavanin  60b.  Upisni  lazivae  ,buggiardissimo' 
,mendacissimus'.  A.  d.  Bella,  rjecn.  152''.  Koji 
mu  drago  lazivae  na  svitu.  razgov.  77.  Jedan 
lazivae  i  lupez  udil  trcu  na  krivu  zakletvu.  J. 
Banovac,  pripov.  164.  Lazivae  dobiva  da  mu  se 
i  istina  ne  vjeruje.  (Z).  Lazivcu  nije  ni  istina 
vjerovana.  (Z).  Poslov.  danic.  Onemu  je  izle- 
tjola  i  mozebiti  nehoteci  jedna  laz  iz  usta,  to  t' 
je  lazivae.  1).  Basic  93.  Jeli  ikad  Bog  pokarao 
u  ovomu  viku  lazivce?  Blago  turl.  2,  190.  Pa- 
kjeni  lazivae.  A.  Kalic  5ii.  Jere  se  poznava  la- 
zivae i  krivokletnik.  J.  Matovio  408.  Djavao... 
lazivae  jest.  413.  Lazivae,  lizivca,  lazjivac.  u 
Lici.  V.  Arsenijevic.  —  0  svijeta.  Pogoduje  se 
fiestokrat  svijet  da  jo  lazivae.  B.  Kasii,  nasi. 
141. 

LAZIVA6KI,  adj.  koji  pripada  lazivcima.  — 
Samo  It  Stulicevu  rjecniku:  ,ad  mendaciloquos 
speotans'. 

LAZIV  AST,  adj.  samo  u  Stulicevu  rjecniku: 
V.  lazben. 

LAZIVCAC,  lazivcca,  m.  u  Stulicevu  rjecniku 
uz  lazivcic.  —  nepouzdano. 

LAziVCl6,  m.  dem.  lazivae.  —  U  Belinu  rjec- 
niku: ,buggiardello'  ,m6ndaculus'  152*,  i  u  Stu- 
licevu: lazivcic,  mali  lazivae  , mendax,  dim.'. 

LAZtvClNA,  m.  augm.  lazivae.  —  U  Belinu 
rjecniku:  ,buggiardo  in  sommo  grado'  ,ex  men- 
dacio  compositus'  152*,  i  u  Stulicevu:  lazivcina, 
veliki  lazivae  ,maguus  mendax'  iz  Belina. 

LAZIVICA,  /.  (i  m.)  lazivo  zensko  ce{ade,  all 


t.a;?;ivica  h. 

sf  mo:!"  kti:ali   i  o  muskoiiif.  —  isparfdi  •!.  la- 
iica  »  laz|ivii'a.  —   Od  xvi  vijvka  (oidi  bi. 

a.  icnsko  ie\nde.  —  Izmedu  rjecnilca  u  Stii- 
liicvu  (.mondaeiloqua,  quae  raentitur).  Lazivico, 
kako  mo/etB  tako  s  Bogom  govorit?  .  .  .  ostat 
(ioto  pridobito.  D.  BaSic  81.  LuXivica,  f.  la/,|i- 
vica.  u   Lici.    V.  ArsoniJGvi6. 

b.  u  ovome  primjeru  kao  da  se  kaee  o  muS- 
kome:  Imajte  ua  paraeti  joro  jo  prorokovano: 
,Ja  takoj  govorim,  makar  bih  bila  laf.ivica'. 
Zboni.  781). 

LA^IVOGLASAN,  lazivoglasna,  lulj.  «  Stuli- 
ievu  rjeinikti :  ,non  veridiciis,  fallax,  falsidicus'. 
—  nepoHzdano. 

LAZIVOOTAC,  lazivooca,  m.  lazni  (nepraei) 
otae.  —  U  Stulicevu  rjeiniku :  ,fictus  parens  (h. 
e.  baud  verus)'.  —  tiepouzdano. 

LAZIVOPKOROK,  »h.  vidi  laziprorok.  —  U 
Stulicevu  rjeiniku:  ,falsus  vaticinatoi'.  -  nije 
dosla  pouzdano. 

LAZIVOST,  lazivosti,  /.  osobina  hoga  Hi  6ega 
ito  je  lasivo  (lazno),  laz.  —  Od  xvin  vijeka. 
Kolikom  pomilom  Zudije  otvorili  bi  i  ukazali 
ocito  lazivost  da  misto  pravih  prorofjanskib  od- 
vjeta  Krstjani  budu  kriva  prorocanslva  iznili. 
I.  Velikanovid,  uput.  1,  123.  Nikakav  vid  lazi- 
vosti nije  danas  vise  u  obif.aju.  D.  Obradovii, 
basne.  443. 

LAZIVSTVO,  n.  osobina  koga  Ho  je  laziv, 
isporcdi  lazivost.  —  U  jednoga  pisca  Dubrovca- 
nina,  a  izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (,falsitas'). 
Moze  lasuo  zasramiti  lazivstvo  tasto  prem  bez- 
ocnijeh  neprijateja.  B.  Zuzori  189.  Nenavidos, 
lazivstvo,  mrmosenje  .  .  .    374 

LAZJE,  n.  coll.  laz.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Cuvas  li  se  od  lazja,  od  neustrpjenstva? 
Misli.  77. 

LAZ^A,  m.  ftdjcaus,  b).  —  U  knezevaikome 
okrugu  u  Srbiji.  Caus  ili,  kako  ga  ovJe  zovu, 
lazja  obara  stoliee.    V.  BogiSic,  zborn.  2,51. 

LAZi^IV,  adj.  vidi  laziv.  —  Po  analogiji  premn 
bodjiv,  dremjiv,  govorjiv  itd.  zamjenuje  se  na- 
stavak  iv  nastavkom  jiv  kao  da  je  postalo  od 
glagola  a  ne  od  supstantiva  laz.  —  Ima  i  novo- 
slov.  lazjiv  i  bug.  Ibzliv.  —  Od  xvi  vijeka  (vidi 
Divkoviceve  priwjere  kod  1,  a,  a),  i  b,  b),  i  2;  a 
izmedu  rjeinika  u  Bjelostjencevu  (,falsiis,  men- 
daciloquus,  falsus  et  mondas'),  u  Jaiiibresicevu 
(laz|ivo  i  nevredne  roci  ,affaniao'),  u  Stulicevu 
(v.  lazben),  u  Voltigijinu  (vidi  kod  la^an),  u  Vii- 
kovu  (.liigeiihaff  ,mondax'). 
1.  ac^. 

a.  koji  laze, 
a)  0  cefadetu.  Jerbo  ne  samo  od  nikije 
i  od  mlogije,  nego  bas  od  sviju  Judi  u  op6inu 
potvrduju  ss.  listovi  da  su  lazma  podlozni  i  la- 
zjivi.  F.  Lastric,  ued.  177.  Jur  znase  tko  je,  i 
lazjiv  kako  je,  himben  i  pogan.  P.  Kiiezevio, 
zivoti.  55.  Barda  je  bio  lazjivi  obtuzite}.  A. 
Kauizlic,  kam.  50.  O  prokleti  i  lazlivi !  F.  Kad- 
man  21.  Vi  Judi  laz[ivi,  ca  sto  uiSinili!  Nar. 
pjes.  istr.  2,  21.  —  Amo  jiripada  i  ova:  Ko  mi 
je  god  kazivo  lazjiva  je  duSa.  Protok.  pis.  pr. 
M.  Nenadovida.  176.  —  0  ustima  ijeziku:  La- 
zjiva usta  mrska  su  Gospodinu.  M.  Divkovi6, 
bes.  100a.  Sva  usta  lazjiva  zove  Isus  vrata  pa- 
klena.  I.  Ancid,  vrat.  32.  Neka  onijeme  usta 
laijiva.  D.  Danicic,  psal.  31,  18.  -  Jezik  lazjiv. 
P.  Posilovic,  nasi.  47''.  Bog  nenavidi  jezik  la- 
zjiv. A.  Badid  131.  Ridi  ju  isprazae  i  jezik  la- 
zjiv mlogo    puta.    F.  Lastrid,  ned.   277.     Govoro 


2  LA/,^IV,  1,  b,  h). 

7.0.    mwnu   jozikom    laXjivijem.    1).  Danicid,   psal. 

uni,  2. 

b)  o  cemu  drugome,  u  prenesenome  sniislu. 
Lazjivo  staklo  svaku  stvar  vodu  pokazuje.  J. 
Knjid,  poud.  1,  19.  —  Nezin  znak  nije  lazjiv.    1, 

31.  —  Poznao  sam  da  je  more  lazjivo.  D.  Obra- 
dovid,  basne.  389. 

v)  o  svijctu.  vidi  laziv,  1,  a,  c).  Od  ovoga 
tuznoga  i  mudnoga,  lazjivoga  izdajnika  svita.  P. 
Posilovid,  nasi.  136''.  Da  naso  blazenstvo  nije 
od  ovoga  svita  laf.jivoga,  ved  ima  drugi  svit,  na 
komu  se  u  vik  iive.  J.  Banovac,  razg.  85.  La- 
zjivomu  svitu  no  zamiriti  se.  A.  Kaniilid,  uzroci. 
138.  U  tminam  od  ovoga  lazjivoga  svita.  Ant. 
Kaddid,  predg.  i. 

b.  lazan,  isporedi  laziv,  1,  b. 

u)  0  cefadetu.  StovaSe  bogove  lazjive. 
J.  Filipovid  3,  14^'.  Da  bogovi  tvoji  jesu  lazjivi 
idoli  i  drakuui.  F.  Lastric,  test.  ad.  86*.  StovaSe 
lazjive  bogove.  M.  Zoridid,  zrcalo.  148.  Idole 
aliti  lazjive  bogove  od  srobra.  And.  Kadid,  kor. 

32.  Odnese  svu  liiovu  odoru,  joi  i  lazjive  bo- 
gove. 190.  Prikazivase  tamiiau  lazjivim  bo- 
govom.  I.  J.  P.  Ludid,  razg.  IIJ.  —  Pazito  se 
od  lazjivi  proroka.  F.  Lastrid,  od'  248.  Lazjiv 
du  se  prorok  nadi.  svet.  106''.  To  on  dobavi 
ovoga  lazjivoga  proroka.  Nar.  prip.  vrdev.  3.  — 
U  nekakvoj  zemji  oglasi  se  lazjiv  vrad.  Vuk, 
poslov.  79.  —  Laz  jest,  da  je  ikada  koji  papa 
nazvan  Jermon  .  .  .  Oni  lazjivi  Jermon  imao  bi 
postati  papom  god.  604.  A.  Kanizlid,  kam.  228. 
Izmjena  lazjivih  Demetrija.  A.  Tomikovid,  ziv. 
11.  Lazjivi  Nero.  20.  —  Protiva  lazjivomu  pa- 
trijarki.  A.  Badid  244.  —  U  takomu  premda  la- 
2jivu  (jer  je  samo  djakon)  ispovidniku.  M.  Do- 
brotid  123.  —  Puti  su  (u  pakau)  siroci,  raskosui 
(javiaino  raskosne)  i  staze,  zad  tuda  svidoci  la- 
zjivi ulaze.  D.  Barakovid,  vil.  294.  Od  lazjivi 
svidoka  osvadit  se.  B.  Pavlovid  56.  Lazjivi  svi- 
dok.  B.  Leakovic,  nauk.  363.  Kum  svog  kuma 
pa  sudove  dera  i  dovede  lazjive  svjedoke.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  2. 

b)  0  drugome  cemu.  Rijedi  svedu  laijive. 
S.  Margitid,  fala.  252.  Redi  rid  lazjivu.  J.  Ba- 
novac, pripov.  158.  Lazjiva  obedaiia.  M.  Eadnid 
7*.  I  oui  liima  (poslase)  vraze,  lazjivo  obedane. 
M.  A.  Rejkovid,  sabr.  33.  Krivovirci  lazjivim 
pogrdama  jesu  progonili.  A.  Kanizlid,  kam.  676. 
^judska  je  fala  lazjiva.  S.  Margitid,  fala.  151. 
Ne  reel  kriva  iliti  lazjiva  svidodanstva.  F.  La- 
strid, od'  76.  Poglavari  misuidki  i  sav  sabor 
trazahu  laijivo  svidocanstvo  suprot  Isusu.  ned. 
176.  Ja  dragovojno  lazjiva  svidodanstva  pod- 
nosim.  M.  Zoridid,  osmina.  104  Zakletva  la- 
zjiva jest  psovka.  F.  Lastrid,  ned.  115.  Zakletva 
lazjiva  nikad  za  nikad  ne  more  se  udiniti  brez 
grilia  smrtnoga.  115.  Da  ga  nisi  pogrdio  za- 
kletvom  lazjivom.  116.  Nijesu  lazjivi  oni  nauci. 
I.  Grlicid  31.  Protiva  lazjivomu  nauku.  A.  Ba- 
did 499.  Tminama  od  sumji  i  nauka  lailivi.  F. 
Lastric,  test.  iv.  Ova  la/Jiva  zapovid  nigdi  se 
ne  naliodi  u  knigah.  A.  Kanizlid,  kam.  87.  S  la- 
zjivijemi  kiiigami  otimaju.  M.  Divkovid,  nauk. 
21''.  Ta  je  kniga  lazjiva  i  podmetnuta.  A.  Ka- 
nizlid, kam.  357.  Negov  nearni  ucenik  lazjivu 
knigu  pisa.  M.  Zoridid,  zrcalo.  53.  Iznesu  ne- 
kako  lazjivo  pismo.  Vuk,  grada.  23.  Kako  se 
nekakva  lazjiva  kniga  uvatila.  dan.  .3,  150.  — 
Trgovci  kada  lazjivu  miru  drze.  B.  Leakovid, 
nauk.  343.  Lazjiv  novae.  343.  —  Jacinta  koja 
bi  na  sud  privedena,  ali  se  toliko  znade  prav- 
dati  i  suze  lazjive  prolivati,  da  joj  kraj  virova. 
And.  Kadid,  razg.  44.  Slusajudi  ne  slatku  molbu 
i  lazjive  suze.   kor.  138.    I'lad  nije  potribit,  pade 


LAZ;.IV,  1,  b,  h). 


gdigod  more  i  laz|iv  biti.  I.  J.  P.  Lucio,  doct. 
12.    —    Lazjiv    san.     I.   Urlic^c    209.  No    iina 

prave  }ubavi  nego  li  bimbenu  i  laz|ivu.  M.  ])iv- 
kovic,  bes.  414"'.  Pise  kiiigu  Kastriotieu  punn 
laijive  Jiibavi,  slatki  i  medeni  ri6i.  And.  Kacic, 
razg.  127.  Da  naSe  bogolubstvo  bude  pravo  i 
istinito,  a  no  la/4ivo.  Grgur  iz  Varosa  1.'S.5.  — 
Kratka  i  la?4iva  jest  sva  slava  od  ovoga  gvijeta. 
M.  RadniA  &>.  —  Drzi  za  malo  ova  lazjiva  dobra. 
M.  Eadnid  3a.  Neka  ne  skupjamo  na  nebu 
speuze  laz|ive.  92*.  Postav}ajuci  ufaiie  svoje  u 
stvari  zemajske  i  u  lazjiva  bogastva.  P.  Posi- 
lovic,  nasi.  21l>.  Izpra/na  i  lazjiva  dobra  traze. 
A.  Kanizlic,  uzroci.  15.  —  Uzivat  lazjivo  ras- 
kosje  ovoga  svita.  J.  Banovac,  prod.  95.  Ea- 
dosti  su  ove  kratke  i  laz|ive.  A.  Kanizlic,  uto5. 
3o7.  —  Lipa  je  bila  ue  onom  lazlivom  i  mimo- 
hodnom  lipotom.  601.  —  Po  fiemu  so  razaznaje 
pravo  skrusene  od  laz|ivoga?  I.  J.  P.  Lncic, 
doct.  13. 

3.  adv.  laz|ivo.  —  Izmcdu  rjccnika  u  Bjelu- 
stjenccru  (,mendaciter,  false,  misere  et  tenuiter'), 
u  Jambresicevu  (,mendaciter').  u  Volttgijinu  (,bu- 
giardamente'  ,Hig6nhafter  weiso').  Dode  lazjivo 
plafeuci.  M.  Divkovic,  zlam.  17.  Laz|ivo  Isu- 
krsta  Gospodinom  zove.  nauk.  16*.  Ako  budes 
lazjivo  suden.  M.  Eadnic,  pogr.  l-i*".  Jer  lazjivo 
Boga  za  svidoka  zazivas.  A.  Baiic  70.  Ako  si 
rekao  sto  od  koga  lazjivo,  oblazi  se  prid  kim  si 
govorio.  J.  Banovac,  pripov.  153.  Mnogi  su 
eretici  govorili  lazjivo.  uboj.  23.  Kako  si  mu 
ti  lazjivo  bio  rekao.  F.  Lastri6,  test.  .SOS'i.  Ne 
zakuni  se  laijivo  imenom  mojim.  nod.  115.  Pa- 
trijarhu  lazjivo  obtuze.  A.  KaniXjic,  kam.  629. 
Koji  izmisja  i  lazjivo  proglasujo  papinske  khigo. 
fran.  213.  Dvi  sestre  bijau  lazjivo  ozloglasene. 
M.  Zorifi6,  zrcalo.  41.  Kada  jim  pocme  lazjivo 
obecavati  dug  zivot.  M.  A.  Rejkovic,  sabr.  32. 
Ne  samo  ne  ima  krstit,  ma  ne  more  ni  prikazat 
lazjivo  da  krsti.  M.  Dobretic  12.  Privarit  ga 
lazjivo.  13.  Koja  budii  neistinito  ili  lazjivo  do- 
stignuta.  I.  J.  P.  Luci6,  nar.  80.  Lazjivo  sve- 
dociti.    J.  Rajic,   pouc.  3,  47. 

lAzJ^IVAC,  lizjivca,  m.  lazjiv  cuvjck,  vidi  la- 
zivac.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmcdu  rjecnika  u 
Bjelosljcnievu :  (knjkavski)  lazlivec  (vidi  kod  la- 
zac)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu  (uz 
lazac),  II  Vitkovii  (,der  liigner'  ,mendas').  Lakomac 
i  lazjivac  odmah  se  pogodo.   Nar.  posl.  vuk.  165. 

lAz^>IVICA,  vidi  lazivica.  —  U  nase  vrijcme. 

a.  /.  zensko  ie\ade.  —  Jzmedu  rjccnika  u 
Voltigijinu  (,bugiarda'  ,luguerinn')  i  u  Vukovu 
(,dio  Ivignerin'  ,mendax  femina').  Duso  moja, ... 
Bog  ce  na  tebe  kao  lazjivicu  omrznuti.  B.  Da- 
nicic,  pisma.  86. 

b.  m.  musko  cejiide.  Id'  odatle,  jedan  lazji- 
vico!    Nar.  pjes.  vuk.  1,  455. 

LAZNOCUDAN,  laznocudna,  adj.  koji  je  lazne 
(lazice)  cudi.  —  tiamo  it  SiuJicevu  rjecnikit:  , in- 
dole mendax'. 

LAZN06UDN0ST,  /.  osobina  laznocudna  ce- 
]adeta.  —  Samo  u  Stiilicevu  rjecniku:  .indoles 
mondax'. 

LAZN06UDSTV0,  n.  samo  u  Stulicevii  rjci- 
niku  uz  laXnoiudnost. 

LAZNOGLASAN,  laznoglasna,  adj.  samo  u 
Stulicevu  rjeC-niku:  v.  laziglasan,  gdje  ima  i  adv. 
lazn6glasno  ,per  infamiam  falsam'. 

LAZNIV,  adj.  vidi  lazjiv.  —  U  nase  vrijeine 
u  Istri.  Lazniv,  laznivo,  lazniva  , mendax'.  D. 
Nemani6,  cak.  treat,  stud,  uftsg.  84. 

LAZNIVAC,  laznivca,  m.  lazfivae,  vidi  laziiiv. 


943  LEBDJETI 

—  U  nase  vnjemc  u  fstri.  Ijazi'i'ivac  , mendax', 
sen.  laznivca.   D.  Nonianir,   cak.   kroat.  stud.  53. 

LAZNIVATI,  laznujom  ili  laziiivam,  impf. 
laznuti.  —  U  Stulicevu  rjeiniku  (grijcskom)  la- 
znivati,  laznivam  uz  laznuti. 

LAZO,  m.  hyp.  lazac.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. 
la2o.  —  Govori  se  cesce  u  salt  nego  ozbi(no.  — 
isporedi  1.  Lazo  na  krajii,  i  2.  laza.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrvvniku.  ,Ti  si  lieki  lazo,  ue  moze 
ti  se  nista  vjerovati'.  ,Muci,  lazo,  ne  lazi'.  P. 
Budmani. 

lAzOV,  laz6va,  m.  lazac,  lazivac.  —  Na- 
stavkom  ov  pokazuje  se  prezirane  kao  da  se  go- 
vori sa  psetom.  —  U  nase  vrijeme.  M.  D.  Mili- 
ievii,  skol.  17.  Narodnih  lazova  i  varalica.  soci- 
jalizam.  6. 

LAZOVICA,  /.  ime  nivi.  —  U  spomeniku  xiv 
vijeka  u  kojemu  je  stariji  oblik  s  -b-  mj.  a.  Lbzo- 
vica.    Spom.  stoj.  38.  (1346). 

lAzOVSKI,  adj.  koji  pripada  lazovima.  ,Pa 
to  su  kao  petacko,  oca  ti  la^ovzkoga!'  eikne  knez. 
M.  D.  Milicevi6,  knez  milos  u  pricama.  6. 

1.  LE,  rijei  bez  smisla,  vidi  it  Vukovu  rjec- 
niku: dodaje  se  u  pjesmama  kod  gdjekojijeh  ri- 
jeci  na  kraju,  n.  p.  Paun  seta,  vojno  le,  na  von- 
civne,  s  sobom  vodi,  vojno  le,  punicu  —  Pora- 
nile  devojke,  Jelo  le,  Jelo,  dobra  devojko  —  Oj ! 
i  dva  svata  i  dva  uprosnika,  le  loja  le !  kud  vi 
odito,  sto  vi  trazite?  16  leja  le!  —  Nasa  doda 
Boga  moli,  oj  dodo,  oj  dodo  le!  -  F)urad  kosi 
po  pobrdu,  lado  le  mile  —  Neven  vene  le,  za 
goricom  le,  leja  16  — . 

2.  LE,  vidi  jo.  —   U  Vukovu  rjecniku:  vide  je. 
LEACKA   CESMA,  /.  ime   mjestu   u  Srbiji  u 

okrugu  biogradskomc.  Livada  kod  Leacke  Cesme. 
Sr.  nov.  1867.  135. 

LEAKOVIC,  m.  prezime.  —  xvm  vijeka.  B. 
Leakovic,  gov.  i. 

LEANDRA,  /.  Nerium  oleander  L.,  tieka  bilka. 

—  Od  tal.  leandro.  —  U  Mika^inu  rjecniku: 
leandra,  dubc.id  , nerium,  rododaphne,  rododen- 
drum',  i  u  Stulicevu  iz  Mikafina.  i  u  nase  vri- 
jeme u  Dubrovniku.  P.  Budmani.  Leandra,  rus. 
.iea»^pT>,  Norium  oleander  L.  (Vodopii).  B.  Sulek, 
im.  191. 

LEANDRO,  m.  ^/ao'il'po,-,  Leauder,  i/«e  »i«sio. 

—  Tal.  Leandro.  —  Od  xvi  vijeka.  A  ne  toj  za 
ino,  nog'  pokoj  da  mogu  skoncat  nam,  jakino 
Leandru  nobogu.  N.  Najeskovic  1,  59.  Leandro 
tac  mocno  Eru  svu  jubjaSe.  D.  Rahina  lib. 
More  plivaso  Leandro  u  noci.  SSb.  U  knizi 
k  Leandru.    J.  Matovic  1.50. 

LEBANI,  m.  pi.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
topliikome.  M.  I).  Mili6evi6,  kraj.  srb.  387.  — 
Moze  biti  da  bi  uprav  glasilo  Hjobani. 

LEBDJETI,  lebdim,  impf.  libratis  alls  pen- 
dere  (o  ptici,  a  moze  se  kazati  i  o  drugoj  zivo- 
tini  sto  leti)  kao  stajati  nepomicno  u  vazduhu 
ne  micuci  krilima.  —  U  nase  vrijeme.  Rijak  ne 
lebdi.  Dubrovnik.  1870.  9.  —  i  u  Sulekovu  (leb- 
diti)  i  u  Popovicevu  rjecniku  (lebdeti):  ,schwe- 
ben'.  —  Mislim  da  je  tako  znacene  i  u  ovome 
primjeru:  Prorok  Jezokij  vidi  na  ognenijem  ko- 
lima  divne  likovo  zivotina  .  .  .  idu  i  lebde  nad 
zemjom.  D.  Danicio,  pisma.  122.  —  U  prenese- 
nome  smislu  (prema  nem.  schwebende  schuld). 
Lebdeii  ili  fuudirani  drzavni  dug.  Zbornik  zak. 
1870.  198.  —  U  Vukovu  rjecniku  ima  drugo  zna- 
cene: cuvati  ili  uprav  stajati  nad  cim  s  velikom 
\ubavi  kako  majka  nad  djetetom;  ali  je  jamacno 
to  samo  preneseno  (isporedi  kad  ptica  lebdi  nad 


LEBIUKTI  II 

.icoiijem  ijnijfzdum)'  lobdili  ./.iiiUicli  |)ll(>;;oii'  .Ib- 
voo,  cmii  niuoro  euro'  x  primjerom:  ,Li<l)di  uko 
iioga  kao  uiati  oko  dotota'  (ili  ,n(id  dototom'). 
Nnr.  posl.  vuk.  1G8.  vidi  i:  Ako  jo  doto  bono, 
luajka  lobdi  iind  liiiu.  M.  D.  Mili6ovi6,  skol.  6. 
—  Mistiin  dii  ;>  -i-  samn  po  gapadnomc  ijovuru, 
ridi  II  i'oyjoi'iVei'i/  rjeiniku.  —  U  ovomc  pri- 
mjeru  kao  da  lunii  (u  prfiicsenomc  Kiiiidii):  ie- 
jeli,  feitiuli.  No  hajiiSo  Sto  su  iTiii  hudi,  no  svak 
lobdi  da  Jim  kroJo  grudi.    Osvotn.  3,  Ml — M2. 

LI":BOEI!iE,  n.  djclo  kojijcm  sc  Icbdi.  Koji  su 
II  lebdenu  i  f.aru  svom  smotani  i  zadi/.avani  bi- 
vali.    Sr.  nov.  1831.  94. 

LE»E(!:-,  cidi  lobet-. 

LEBED,  m.  vidi  labud.  —  U  Stulicevu  rjci- 
niku:  v.  labiid  ,s  dodatkom  da  je  rijcc  ruska. 

LEBEDITI  SE,  lebndim  se,  impf.  lebditi,  ('/»;ie- 
piti:  Da  je  kuca  ogradena  u  ouoj  zupi, -svaki  bi 
se  pop  onde  lobodio  (isao  dragovolno).  M.  Pavli- 
novi6.  —  ifporcdi  lebdjeti  na  krajii. 

LEBEDSKA  RIJEKA,/.  Lobedska  Reka,  mjeslo 
(coda)  It  Srbiji  u  vkrugit  vranskome.  M.  D.  Mi- 
licevic,   kra).  srb.  282. 

LEBElitJA, /.  uslanak,  buna{2).  —  I'ravi  hi 
oblik  bio  robolija  i  postajc  od  lat.  rebellio,  tal. 
ribolliono,  ncin.  robollion.  —  U  nase  vrijeme.  Da 
Milutina  uapse  6rez  to  sto  bunu  i  loberiju  dize. 
Djolovod.  prot.  81.  Kud  so  doo  KoSut  poslo  le- 
berije.    M.  D.  Miliiovic,  s  dun.  17. 

LEBET,  n:.  ime  sclu  u  Srbiji  u  okrugu  vran- 
skome.   M.  D.  Milicevic,  kraj.  srb.  ;502. 

LEBETANE,  n.  djelo  kojijem  se  lebeee.  —  U 
Stulicevu  rjecniku:  fyrije^kom)  lebocane. 

LEBETATI,  lebecem,  impf.  kolebati  se,  tetu- 
rati.  —  XVIII  vijeka  u  pisca  Duhrovianina,  a 
izmedu  rjeinika  u  Stulicevu  (grijeskom  leboiati 
po  obliku  prezenta  ,fluotuaro,  titubare,  agitare, 
vacillare' ;  lebetati,  v.  lobecati).  Tresnom  lebeou 
nase  kude.    Stit.  15. 

LEBINA,  /.  (H}ebiiiaV)  ime  selu  u  Srbiji  u 
okriigu  cuprijskome.    K.  Jovanovic  179. 

LEBINSKI,  adj.  koji  pripada  Lebini,  Icod 
mjesnoga  imena :  Brdo  lebinsko,  v  Srbiji  u  okrugu 
ctqmjskome.  Vinograd  u  Brdu  lebinskom.  Sr. 
nov.  1867.  187. 

LEBLfiBIJA,  /.  tur.  leblebi  ,przenica,  naro- 
cito  neki  przen  grasak  koji  Turci  uz  rakiju  rado 
griskaju'.  D.  Popovi6,  tur.  rec.  glasn.  59,  134. 
Naut,  koji  mi  u  Biogradu  poprzen  kupujemo  kao 
,loblobije'.    M.  D.  Milicovid,  kral.  srb.  12. 

LEBRAK,  lebraka,  m.  vidi  lombrak. 

LEBRCNIK,  in.  planina  u  Gacku.  (Ko  je  za- 
bifezio?).  —  vidi  Lebrsnik. 

LEBRICA,  /.  vrsta  veza.  —  U  nase  vrijeme. 
Poskude  vezeno  na  lebrice,  okanca  i  kosjerice. 
S.  :^iUbiSa,  prifi.  124. 

LEBRNI,  adj.  samo  lebrni  ponger  «  Vukovu 
rjeinikw  (po  Vukovijem  bileskamaj:  koji  nije  sa 
sokaka  nego  iz  avlije.  —  Nejasna  rijec;  zar  od 
pers.  tur.  lob,  usna,  pa  i  kraj,  strana? 

LEBRO,  n.  vidi  rebro.  —  6uje  se  po  sjevero- 
zapadnijem  krajccima  u  nase  vrijeme.  Kako  ju 
je  cizmom  udario,  tri  joj  lebra  odmah  on  izbio. 
Nar.  pjes.  marjan.  124.  Lebro  ,costa',  pi.  lebra. 
U.  Nemanid,  6ak.  kroat.  stud.  iftg.  7. 

LEBROVIC,  m.  prezime,  vidi  u  Daniiicevu 
rjeiniku:  Lebrovicb,  DubrovSanin  ,Marinb  Le- 
brovicb'  drza  carine  u  carice  Milice.  (Spom.  sr.) 
2,  44.  (1407?).  na  istoj  strani  latinski:  Ad  in- 
stantiam  Marini  de  Lebro. 


i  leOioe 

LHBHSNIK,  HI.  /ilanina  u  llcrcegmnni.  (jlas- 
aik.  20,  :)l)0.  308;  21,  2',)5.  —  isporedi  ljobr6iiik. 

—  Ne  ziiam  koji  je  pravi  ublik;  isporedi  i  lo- 
bn'ii. 

LEBUT,  m.  vidi  labud.  —  Od  xvi  do  xvjii 
vijekn,  a  izmcdu  rjeinika  u  Vraniicevu  (,olor; 
cygnus')  t  M  Stuliievu  (v.  labud).  Bilocu  pri  kih 
(prsih)  tad  lobut  bi  izgubil.  H.  Luoio  l'J3.  55a- 
le6i  lobut  smrti  svojo.  P.  Zoranii  4'>.  Ki  te 
(poji)  kot  lobut  lotedi  bil  vodrinom  jidrit.  74*. 
Kakono  i  lobut  odvraion  od  jata.  D.  Barakovid, 
vil.  25.  Perjo  ga  prikrije  orlova  kro]uta,  por- 
nicu  nadijo  biloga  lobuta.  37.  Kako  da  bi  (glasi) 
od  lobuti.  I.  IvaniSovic  197.  Lebut  cvili.  821. 
Utvo  i  labuti  (u  rukopisu  xviii  vijeka  lobuti) 
gdi  okolo  cvijot  beru.    M.  Votranid  2,  280. 

Ll':CANE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  leca.  —  V 
Vukovu  rjecniku:  ,das  unpasssein,  die  unpasslich- 
keit'  ,invalitudo'. 

LECATI  SE,  leeam  se,  imj)f.  starije  je  zna- 
ieixe:  plaiiti  se.   —    -e-   stoji   mj.   negdasnega  i\ 

—  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  3  pi.  le- 
caju,  u  aor.  Idcah,  u  ger.  praes.  Idcajiidi,  m  ger. 
praet.  Idcavsi,  ii  part,  praet.  act.  Idcao ;  u  osta- 
lijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1  sing. 

—  Uprav  bi  bio  imperfektivni  glagol  prema  lek- 
nuti  se,  ali  (koliko  znam)  ovome  zadnemu  gla- 
golu  neina  potvrde  u  naiemii  jeziku.  —  Korijen 
je  praslavenski  (leiik  sa  znaeenem,  kako  Miklosic 
misli,  ugibati,  p>regibati,  vidi  i  2.  luk),  isporedi 
stslov.  l^sti,  pregibati,  rus.  jiBKnyTtciH,  poplasiti 
se,  CCS.  leknouti,  poplasiti,  po\.  lijkad,  plasiti. 

a.  sa  starijim  znaeenem  sprijcda  kazanijem. 

—  Izmedu  rjeinika  u  Bjelostjenievu  (locam  so, 
V.  pla§im  se),  u  Stulicevu  (v.  plasiti  se  iz  Bjelo- 
stjenceva),  u  Voltigijinu  (grije§kom  ledati  se,  v. 
plasiti  so).  Od  gustera  gdi  se  leca  (plasivi  zee). 
V.  Doseu  127a. 

b.  ne  biti  posoe  zdrav,  biti  nalos.  —  U  Vu- 
kovu rjecniku:  ,unpass  sein'  ,minus  bene  valeo'. 

LECIJON,  locij6ni,  /.  indi  lekcija,  tal.  lezione. 

—  Od  XVII  vijeka  po  primorju.  Moze  govoriti 
ofidice  mane  od  trijeh  leoijoni.  B.  Kasid,  fran. 
177. 

LECKA,  adv.'?  (malo)  dem.  V.  Hid  iz  Srbije. 
(zabijezio  i).  Danicic).  —  isporedi  lecka. 

LEC:^1V,  adj.  plasiv,  vidi  leeati  se.  —  U  Bje- 
lostjenievu rjecniku:  v.  plah,  t  u  Stulicevu  iz 
Bjelostjenceva. 

LECNUTI  SE,  lecnem  se,  pf.  od  leeati  so, 
poplaUti  se.  —  Na  jednome  mjestu  xviii  vijeka. 
Koju  teke  popom  takof'/jj  pak  so  locnuf/j^  i  od- 
makoCA;.    V.  Dosen  113b. 

LEG,  m.  tal.  Lecoo,  grad  u  Italiji.  —  V  jed- 
dnoga  pisca  Dubroveanina  xvi  vijeka,  a  izmedu 
rjeinika  u  Belinu  (,L6cce,  citta  in  terra  di 
Otranto'  ,Aletium'  430'i).  Dal'  na  ovo  dor  u 
Lecu  podah  za  te  pinez  toki,  da  se  u  mojoj  krvi 
umijes?    A.  Cubranovid  158. 

LECANIK,  lecanika,  m.  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku: vide  dekrk  (na  cemu  se  cijevi  su6u)  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Srijemu.  —  isporedi  i 
letka  (od  cega  moze  biti  da  postaje). 

LECEVICA,  /.  ime  selu  u  Dalmaciji  u  kotaru 
spjetskome.  Report,  dalm.  1872.  34. 

LECIOA,  /.  ime  mjestima  u  Srbiji.  a)  u  okrugu 
crnorijeckome.  Niva  u  Locici.   Sr.  nov.  1875.  460. 

—  b)  u  okrugu  smederevskome.  Vinograd  u  Le- 
6ici.    Sr.  nov.  1875.  999. 

LECICE,  /.  pi.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  vido 
socivioa  «  dodatkom  da  sc  govori  u  Barani.  — 


'P^i^ 


LECICE  9^ 

Hijei  je  sitiiinioa  radi  -c-,  jer  jamacno  pontaje 
od  leda;  ako  nije  zlo  zabijesena,  maze  biti  po- 
stala  od  mag.  leucse,  lece. 

LECINSKA  (zera]a),  /.  ime  mjeslu  u  Hroatskoj. 

—  XV  vijeka.  Zemja  LecinsTsa.  Mon.  croat.  319. 
(1440). 

1.  LECKA,  adv.  (malo)  dem.  V.  Ilii  iz  Srbije. 
(zabile.iio  I).  DanieicJ.  —  isporedi  lecka. 

2.  LECKA,  /.  zamka  (f).  —  U  glayu^skoj  kiiizi 
XVI  vijeka  u  kojoj  je  pisano  lefka.  —  Jamacno 
stoji  -e-  mj.  negdasnega  g  i  rijec  je  u  svezi  s  luk. 
Ona  bise  zamka  i  lecka  od  dus.  Mirakuli.  35. 

LEG-,  vidl  letj-. 

1.  LECA./.  Ervum  lens  L.,  ispuredi  le6e,  socivo. 

—  -e-  stoji  mj.  negdasnega  ^.  —  Vala  da  je  rijec 
praslavenska  (lentja),  premda  nije  potvrdena  u 
sjevernijem  slavenskijem  jezicima:  ima  stslov.  li;- 
sta,  bug.  lesta,  nslov.  leca,  mrus.  lenca  (gdje  bi 
-en-  bilo  po  pojskome  jeziku),  ali  ima  i  lit.  len- 
sis,  po  kojijem  bi  sc  oblicima  cinilo  da  je  negda 
bilo  i  u  polskome  jeziku.  —  Postaje  od  tat.  lens 
(gen.  lantis).  —  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu. 
(,lens'),  u  Mika(inu  (Io6a,  sofiivo,  so6ivica  ,lens, 
lenticula'),  it  Iielinu'(,leute'  .tens'  433a),  «  Bje- 
lostjencevu  (.Ions'),  u  Jambrcsicevii  (,Iens'),  u  Stu- 
liievu  (,lens,  lenticula'),  u  Voltigijinu  (leda  i 
grijeikom  leca  ,lente,  lenticchia'  .linse'),  ii  Vu- 
kovii:  (u  Crnoj  Gori)  vide  lece  gdje  je  (po  svoj 
prilici  zlo)  zabilezen  akc.  Ic6a;  «  Dubrovnika  je 
leca.  P.  Budmani.  Lestu  svari  sb  vodomb.  Sre- 
dovjofin.  lijek.  jag.  star.  10,  106.  Le6u  issusivb 
da  jestb  (^  jede)  s  medomb.   111.    Za  zdelu  lece 

,  proda  svoje  prvorojonje.  Korizra.  6.5''.  Bob  i 
leca  korizmina  hrana  jes.  M.  Dr/.i6  362.  Vazme 
malo  smokav  i  datalov  i  lece.  F.  Vranfiic,  ziv. 
109.  Kad  obogati,  leca  mu  se  omrazi.  (D).  Po- 
slov.  danifi.  Upita  u  svoga  mladega  brata  zdi- 
licu  lode.  A.  d.  Bella,  razgov.  147.  Nesvijesiii 
mladic  za  varivo  loco  prodo  je  Jacobu  prvo- 
rodstvo.  B.  Zuzeri  293.  Nosi  sobom  smokve 
male,  ujesto  lode  i  datale.  N.  Maroi  105.  Uvije 
te  vo)e,  ka'  i  kadiju  ledu  zobat.  (O  Crnoj  Gori). 
Nar.  posl.  vuk.  57.  Leda  (lochya  u  mlotackome 
rukopisu),  ces.  lecha  (Orobus),  rus.  .inm,  cslav. 
lijsta,  lens,  lenticula  (u  mlet.  rukop.),  Ervum  lens 
L.  (Vodopid,  Vuk).  B.  Sulek,  im.  191.  —  S  Ae- 
kijem  pridjevima  moze  znaiiti  i  druge  bi(ke : 
Leda  blatua,  (prema  lat.)  lenti  o  lentichia  pa- 
lustre  (Kuzmid),  Lemna  palustris  L.  —  Leda 
divja,   aphaca   (Jambresid),    Lathyrus   aphaca  L. 

—  Leca  vodena,  lenticula  amnis  (u  mletackome 
rukopisu),  pupilla  oculi  (Kuzmid,  Anselmo  da 
Canali),  Lemna  palustris  L.  B.  Sulek,  im.  19*2. 
■vidi  i  u  Mikafinu  rjecniku:  leda  vodena,  trava 
koja  raste  svrh  vode  ,lens  palustris',  i  ic  Btuli- 
cevu  iz  Mika^ina. 

2.  LECA,  /.  vitrum  lentioulari  forma,  komad 
stakla  tako  izraden  i  izgladen  da  je  slican  zrnu 
lece,  te  se  kroza  n  gleda  kad  se  hoee  vidjeti  sto 
povecano;  pa  se  u  siremu  smislii  kaze  i  kad 
strane  nijestc  pupcaste  nego  su  (obje  Hi  jedna) 
jamaste.  —  Ista  je  rijec  sto  1.  leda,  ali  je  shva- 
cena  u  ovome  smislu  po  tudijem  jezicima,  ispo- 
redi tal.  lente,  franc,  lentille,  nem.  linse  itd.  — 
isporedi   2.  ledak.   —   U  pisaca  nasega  vrcmena. 

—  U  SulekovH  rjecniku  s  osobitijem  znacenem : 
ncsto  sliino  prozirnome  zrnu  lece  sto  stoji  u  oku 
za  zjcnicom  .krystalUinse'. 

LECAC,  ledca,  m.  vodena  leca.  Ledac,  Lemna 
palustris  L.  (JambreSid).    B.  Sulek,  im.   192. 

LECAJIV,  adj.  u  kojega  su  leca  (pjege)  po 
licii.    —    U  Viikovu    rjecniku:    ledajiv    ,sommer- 

Y 


)  LECEVO 

fleckig'  ,lentigino3U3'  s  dodatkom  da  se  govori  n 
Srijemu. 

1.  LECAK,  lecka,  m.  Ervum  ervilia  L.,  vrsla 
lece.  —  U  Vukovu  rjecniku :  krupnije  i  okruglije 
od  lede  .eine  art  linse'  ,lentis  genus  [Ervum  lens 
L.  var.]'.  Ledak  (Vuk,  Crna  Q-ora'i,  Ervum  er- 
vilia L.    B.  Sulek,  im.  192. 

2.  LEUAK,  li'cka,  m.  vidi  2.  leda.  —  U  pisaca 
nasega  vremena.  Ledak,  pbys.  lat.  egl.  ,lens', 
, linse',  frc.  , lentille',  tal.  , lento';  .  .  .  jamast  ledak 
, concave  linse,  zorstreuungslinse',  tal.  , lente  con- 
cava',  frc. , lentille  concave',  egl. , concave  lens' ; . . . 
B.  Sulek,  rjedn.  znaustv.  naz. 

LECAN,  ledna,  adj.  koji  pripada  leci.  —  Samo 
u  Stulicevu  rjecniku:  jlenticularis'. 

1.  LE6e,  n.  vidi  loda.  —  U  nase  vrijeme,  a 
izmedu  rjecnika  u  Vukovu  (vide  sodivo  s  dodat- 
kom da  se  gocori  u  Hercegovini).  Jakov  dade 
Isavu  hjeba  i  skuhanoga  loda.  I).  Danicid,  Imojs. 
25,  34.  Ondje  bjese  liiva  puna  leda.  2sam.  '23, 
11.        _  ^ 

2.  LEGE,  n.  pjega  zuckasta  Hi  tamnije  boje 
nalik  na  zrno  lece,  sto  (u  visemu  Hi  manemu 
mnostvu)  postaje  (eti  na  nepokrivenijem  dijelo- 
vima  tijela  (na  lieu,  na  rukama  itd.)  u  celadi 
tanke  i  bijele  koze,   osobito   ako  su  crvene  kose. 

—  Premda  je  drukiiji  akcenat,  ista  je  rijec  sto 
I.  lede.  —  U  Vukovu  rjecniku:  .der  sommer- 
fleck'  , lenticula',  of.  Idde  s  dodatkom  da  se  go- 
vori  u  Srijemu  i  s  primjerom :  Ima  lede  na 
obrazu. 

LECENE,  n.  djelo  kojijem  .'<e  leti.  —  Stariji 
je  oblik  letjenje,  ledenje,  a  nalazi  se  (i  u  juz- 
nijeli  i  istoinijeh  pisaca)  i  oblik  letenjo  i  leteno. 

—  Izmedu  rjecnika  u  Vrandicevu  (letenjo  ,vola- 
tio'),  u  Mika(inu  (letenje),  u  Belinu  (letjenje 
,volamento,  volo,  il  volare'  ,volatus'  776a),  ;/ 
Bjelostjencevu  (leteno,  v.  letano),  u  Jambresicevu 
(leteiie  «  latinskome  dijelu  kod  volatus),  u  Stu- 
licevu (leteno  i  letjeiie),  u  Vukovu.  Kako  kra- 
gujac  od  letjenja.  Zbnrn.  r21l>.  Ako  je  u  sne 
stanovito  vjerovao  ...  ili  u  sretanje,  ili  pjetje, 
kukurikanje,  u  letenje  ili  krenutje  od  letustih. 
B.  Kasid,  zrc.  34.  (Andio)  taj  das  rajske  u  dvo- 
rove  brio  upravi  sve  letjenje.  J.  Palmotid  3,  94*. 
Pedajone  .  .  .  zabranuje  ledeiie  duse  nase  k  raz- 
misjanu.  M.  Eadnid  153i>.  Struc  jest  prilidan  u 
perju  k  svraki  i  jastrebu  i  sokolu,  ali  ne  u  le- 
denu.  265b.  Kolesa  s  letenem  naglijem.  4371>. 
Coek  rada  se  na  trud  a  ptica  za  leteiio.  486''. 
Orlu  medu  pticam  radi  visoka  lecena.  S.  Mar- 
gitid,  fala.  100.  Lastovicam  koje  vas  zivot  svoj 
istrate  u  ledenu.  K.  Magarovid  81.  Oblijetat 
oko  ne  s  ugodnim  letenem.  F.  Lastrid,  test. 
346b.  Pridomis}onje  kojo  se  ciui  od  ledenja  ptica. 
A.  d.  Costa  2.  125.  K  stogodi§nom  letenu  spre- 
majuci  se.  D.  Obradovid,  basne.  226.  Evo  s  ko- 
jim  naciuom  vol  orla,  a  lav  jest  slidio  covika, 
krila  sastaviti  bise,  i  jedan  drugoga  na  leteiie 
pomagase.  B.  Rapid  90.  Radi  brzine  ii  letenu  . . . 
J.  S.  Rojkovid  162.  Za  zmaja  pak  misli  se  da 
jo  kao  ogiievit  junak  od  kojega  u  ledenu  ogan 
odskace  i  svijetli.    Vuk,  rjecn.  kod  ala. 

LECEV,  adj.  koji  pripada  leci.  —  Od  xv  vi- 
jeka. Ledeva  zrbna.  Sredovjecn.  lijek.  jag.  star. 
10,  110.    Prod  o  ledevu  zrncu.   (D).  Poslov.  danic. 

LECEVINE,  w.  ime  mjeslu  u  Srbiji  u  okrugu 
knezevackome.  Niva  u  Lodevii'iu.  Sr.  nov.  1875. 
782. 

LEUEVO,  n.,  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskome.  Niva  u  Ledevu.  Sr.  nov.  1875. 
1483. 

60 


1.  LE("I  ! 

1.  LECI,  loiom,  pf.  (o  defadetu  i  o  zivutitii,  a 
mose  se  kasati  i  o  cnnu  drugome)  poslaviti  sc 
(»a  eeni(u,  na  pustefu  itd.,  uopde  na  ito  ravno) 
tako  da  nijednn  dio  ne  onttije  na  viscmu  od  dm- 
goga.  nalazi  se.  (ali  rijetko)  u  prelaznomc  (knti- 
zalnomc)  znaUcnu,  oidi  2.  —  MjeUe  -e-  u  nbli- 
cima  sddahXega  ncmena  u  praslacensko  duha 
bilo  je  on  (ovtxj  je  glas,  kako  6e  se  vidjeli,  a  nc- 
kijem  jezicima  prcsao  i  na  druge  oblike).  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  iinpt.  lozi  i  u  part, 
praet.  act.  legao  {ali  I6gla,  16glo  itd)  i  u  part, 
praet.  pass.  )o2on  (oidi  2);  u  oslalijem  je  obli- 
cima  onaki  kaki  je  ii  injinitivu  (i  u  aor.  2  i  3 
sing.  Id/.e).  —  Rijed  je  praslaoen'ika,  isporedi 
stslov.  leSti,  lega,  rits  ^e>ii.,  .liiry,  ies.  (starinsko) 
It'ci,  loha,  poj.  lou  (lodz,  liic,  l^dz),  K^se.  —  Od 
istoga  korijena  pnstaje  loiati  i  lijegati  (imper- 
fekticni  i  iterativni  glagol  prema  lo6i ;  a  to  le- 
zati  nije,  nego  je  lo6i  inkoativni  glagol  prema 
leXati)  i  kauzalni  glagol  loXiti;  osim  toga  log- 
nuti  (eidi);  vidi  i  2.  ledi. 
].  neiJrelazHO. 
a.  0  ce\adeta  i  zivotini. 

a)  nopce.  —  Izinedu  rjecnika  u  Mika- 
\inu  (.decumbo,  procumbo'),  u  Belinu  (,colcar.si 
e  coricarsi'  ,cubo'  199a),  u  Stulicenu,  (.decutn- 
bere,  procumbere,  cubare,  jaoere'),  ii  Voltigijinu 
(le6i,  lezim,  lijegam  ,colcarsi,  coricarsi,  sdra- 
jarsi'  jSich  niedorlegen'),  u  Vukovit  (,sich  legen' 
, decumbo'),    u  Datiiciceou   (le6i,  legu  ,decumbo'). 

—  Korijen  je  indoevropski  legh,  isporedi  grc. 
).i'X(>i,  poste(a,  Xi!;oucti.,  leci  iu,  iliinio,  iXixro, 
leze  (aor.),  lat.  loctus,  srunem.  ligen,  lezati,  an- 
glosaks.  liegan,  engl.  to  lie;  nema  ga  u  azijat 
skijcm  jezicima.  Govern  takoj  vam  da  mnogi  od 
istoka  i  od  zapa<la  dodu  i  legu  sa  Habrainom  i 
Izakom  i  s  Jakobom.  N.  Ranina  32-'.  matth.  8, 
11.  U  poju  leksi.  Zborn.  37b.  Dokle  on  tnidi, 
legsi  pooinimo.  P.  Hektorovio  23.  Majka  pla- 
cu6i  Jesusa,  vrh  kriza  lezo.  N.  Naleskovic  1,  133. 
A  nemu  (.fesitsa)  rekose:  ,Na  krizu  lezi  ti'.  1, 
140.  Fengam  poc  lee  gori.  M.  Ijrzio  46.  Pace 
cii  ve6u  rit,  sve  sto  se  plasis  vec,  to  <^es  pri 
prid  stup  moj  umorna  trudna  lee.  D.  Ranina 
91''.  I  prosili  liega  tad,  kojoga  griha  rad  u  paklo 
dojde  le(S.  R.  Barakovic,  vil.  325.  Na  krizn  hti 
leci.  jar.  104.  Leze  uraoran  prid  vrati.  A.  Ka- 
nizlic,  kam.  25o.  Legavsi,  ostado  odkriven.  E. 
Pavic,  ogl.  21.  Prorok  legavsi  u  jodnu  kolibieu. 
429.  Tko  zlo  odar  prostre,  zlo  i  leze.  (Z).  Po- 
slov.  danio.  Dica  gola  ruha  traze;  oci  vele:  ,Lezi, 
vraze!'  V.  Dosen  209a.  Kada  voll  lino  leci,  neg 
raded  steci.  209b.  Legavsi  na  drugu  stranu.  J. 
Vladmirovi6  18.  Legavsi  na  ruku.  41.  Lezi 
tamo,  ne  digla  se!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  296.  Leze 
Merja  na  meke  duseke.  1,  596.  Zlo  si  leg'o,  a 
gore  ustao!  2,  508.  Svoj  trojici  leze  celo  glave. 
3,  i'K  Pobij  zube,  pa  lezi  u  kolijevku.  (Kad  ko 
kazo  da  je  mnogo  mladi  nego  sto  je).  Nar.  posl. 
vuk.  249.  Koje  (dijete  u  djecinoj  igri)  stigne  i 
uhvati,    ono    mora   leci.     Vuk,    nar.  pjes.  1,  496. 

—  Ja  pasti  budu  ovce  i  leci  nih  uoinu.    N.  Ra- 
nina 42b.  ezek.  34,  l.j. 

b)  osobito  i  naj  cesce  kod  spavana  (neki 
primjeri  kod  a)  mogii  i  amo  pripadati).  To  rek 
leze  spati.  Aleks.  jag.  star.  3,  258.  Jos  ni  legao 
spati.  M.  Vetranii  '2,  355.  I  rano  lez'  ter  spi, 
a  s  jutra  ustani.  N.  Diraitrovic  22.  Leze  sudac 
i  zaspi.  N.  Na|eskovi6  1,  202.  Po6i  cu  tuzna 
led  malahno  po.spati.  1,  224.  Neg  vazda  mirno 
-sam  otide  oncas  led  (sin  mi).  1,  279.  Rec'  ako 
nedes  dod,  zasto  bih  legla  sad.  1,  286.  Vecer, 
kada  gres  ledi.  Kateh.  1561.  43.  Lez'  ter  spi 
boz   misli,    vod   tuge   ne   imam.    D.  Ranina  92''. 


•i  1.  LEil,  1,  a,  e). 

'I'rikiat  ovo,  kada  lezos,  rec'.  A.  Oubranovic 
150.  Er  kad  IczoJ  da  jii  (ovu  travii)  9tavi5  kolak 
srca.  Jedupka  nezn.  pjosa.  237.  Zmorona  lozo 
spat.  I).  Barakovic,  vil.  143.  Prijo  nego  lezos. 
I.  Drzic  74.  Prije  nego  so  duje  raisa  leze  jodan 
spat.  121.  Kada  se  ima  pod  lodi  spati.  V.  An- 
drijasovid,  put.  202.  Lezi  boz  vocoro,  da  ustanos 
boz  duga.  (U).  Poslov.  dauid.  I  leze  spavati.  S. 
Margitid,  ispov.  9.  Sto  sto  logli  i  pospali?  V. 
DoSen  105b.  Neka  miima  kasno  loi«o,  pak  so 
dugo  no  protoze.  207b.  /lo  ga  loga'  i  zoricu 
zaspa'.  And.  Kadid,  razg.  2?'i  Ulizu  u  jodnu 
gustu  dubravu  i  lezo  spavati.  129.  A  ja  logo 
da  p(jspavam.  Nar.  pjes.  vuk.  I,  116.  i^etvu  zelo 
tri  jetrve,  legoSo  mi  pospavati.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  170.  VedoraSe  i  sofru  digose,  svako  lozo  do 
jo  mjesto  komo.  I,  474.  U  vino  mu  bendoluko 
mesa,  dok  opoji  l^uticu  Bogdana;  lezo  junak 
strrao  boz  uzglavla.  1,  543.  .fa  du  ledi  sanak 
boraviti.  2,  299.  Ni  sedolo,  ni  se  odmoriso,  ni 
legose,  ni  sanka  imase.  2,  326.  Marko  lego 
sanak  boraviti.  2,  338.  Carica  legla  na  leda,  pa 
spava  Nar.  prip.  vuk.^  240.  Kad  vecorali,  po- 
prati  ih  u  deliju  .  .  .  Oni  legu.  Nar.  prip.  vrf. 
U8.     Kad    hode  da   loze  spavati.    Vuk,  ziv.  297. 

c)  s  kirn,  uz  koga.  Nitko  s  nikim  a  ja 
(.■<)  Sladomilom  na  odar  logosmo.  P.  Zoranid 
19b.  —  cesce  concumbere  (do  eoitu).  Oncas  de 
tja  uted,  a  negli  jodnu  nod  na  slami  s  tobom 
led.  N.  Najeskovic  1,  184.  Bogme  ned  u  odar 
k  moni  led,  neka  zaas.  N.  Naleskovid  1,  2.50. 
Lezi,  zeno,  zakon  te  veze.  (D).  Poslov.  danic.  I 
legavsi  zajedno,  mucedi  se  u  nepostenu  lilu  za- 
spaso.  J.  Banovac,  razg.  150.  Pak  jos  prijo 
nego  s  liime  lozes,  koliko  god  uzlica  zavozes. 
onoliko  node  godinica  tebi,  sinko,  dosaditi  dica. 
M.  A.  Rejkovid,  sat.  F3a.  Da  s  riom  ne  more 
loci  nikako  no  sagrisiv  smrtno.  M.  Dobretid  524. 
Sunce  zado  medu  dvo  pianino,  momak  loze  medu 
dve  devojke;  jodnu  lubi,  a  drugu  ne  |ubi.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  215.  Gongelale,  lez'  kod  mono!  1, 
454.  Ne  lez',  khigo,  no  lezi,  jazijo !  sa  mnom 
, legla'  seja  Ivanova!  1,  469.  Kad  su  legli  u 
meku  posteju.  1,  583.  Ruho  skide,  leze  sa  kra- 
(icom,  to  krajici  objubio  lice.  2,  67.  Pa  s  ca- 
rioom  le/.o  na  jastuke.  2,  257.  Pitali  babu:  .Ko- 
liko ima  da  nijosi  s  dedom  legla?'  Nar.  prip. 
vrc.  215.  Turci  se  ovamo  obicno  zone  u  cetvrtak 
kako  de  uoci  petka  (nihovog  sveea)  prvi  put  ledi 
s  novjestom.  u  Nar.  iijos.  here.  vuk.  40. 

<l)  cefade  leze  kad  je  bolesno.  Razbojo 
se  carevicu  Mujo, ...  pa  on  lozo  u  meke  duseke. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  568.  Leze  Osman  rano  bolo- 
vati.  Nar.  pjes.  horm.  2,  95.  —  Ja  du  ledi,  pa 
du  i  umreti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  5.52.  Da  je  meni 
leci,  pa  umreti !  1,  634.  Kad  ban  Ivan  Karlovid 
lezo  na  smrt.    M    Pavlinovic,  razg.  40. 

e)  ledi  u  grob,  u  zemju  itd.  i  samo  lodi 
moze  znaiiti  umrijeti  (od  naravne  smrti,  od  bo- 
lesti).  V  erkvi  logu  (ja)  vokivecnim  le/.anijem. 
Mon.  Croat.  317.  (1368).  Mojemu  grbbu  (=  grobu) 
dge  mi  se  prbluci  leci.  Mon.  serb.  416.  (1442  « 
poznijemu  prijepisu).  Leze  u  grob  muza  svoga. 
M.  Marulic  5.  Er  imato  i  vi  ledi  prjede  mnogo 
ner  Ii  mnite  gdi  je  miris  taj  smrdedi.  M.  Ve- 
tranid  1,  29.  Nijedan  ini  lik  rasrzbi  ni  vodi,  ner 
kad  misli  dlovik,  da  de  mrtav  ledi.  P.  Hekto- 
rovid  43.  Oto  sad  tuj  loze,  takoj  ktje  smrt  prika, 
Niksa.  N.  Na|6skovid  1,  314.  Koji  de  nemiran 
za  tebo  led  u  grob.  2,  14.  Tve  dike,  kojijem  du 
biti  rob  dokoli  budu  led  u  oni  tamni  grob.  2,  30. 
Svaku  t'  molbu  visni  uslisi,  zemja  t'  laka,  u  ku 
lozes,  a  duh  ti  se  goru  utisi!  A.  Gubranovid 
164.      A    vazda    t'  du   harna   biti    docijem    si  na 


1.  LE(^.I,  1,  a,  e).  9)- 

ovem  sviti,  i  u  zem|u  pak  kad  lezes.  Jeihipka 
nezn.  pjesn.  240.  Kog'  sroba  zeze,  prid  vrimonom 
u  grob  leze.  V.  Dosen  8b.  Dok  za  hranu  crvom 
leze.    88a. 

/)  vprav  pasti  ali  u  prenesenome  sinislii: 
poginuti  (od  nagle  sinrti  umrijeti,  biti  ubijcn). 
Gdi  se  s  nim  boreii,  ni  vitez  ni  junak  ne  more 
ne  Isci,  toliko  bi§e  jak.  H.  Lucie  257.  Bez  glave 
Osman  prid  liim  leze.  I.  Guiidulic  .52").  Prvi 
Koreb  leze  mrtav.  I.  Zanotti,  en.  29.  Dole  leze, 
gore  ne  ustade.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  443.  Ziv  se 
naze,  mrtav  zemji  leze.  Pjev.  crn.  244*.  Padno 
li  se,  lakse  s  puske  ledi.  Osvetn.  4,  33.  —  Amo 
moze  pripadati  i  ovaj  primjer:  Zac  je  taj  dar 
veci,  i  ufat  grob  imit,  srid  mora  neg  le6i  i  piia 
ribam  bit.    P.   Hektorovid  72. 

f/j  uopcc  lead  ie]ade  nema  vec  snage  da 
ctiiji  na  nogaiiia.  Leci  pod  brime  ,succumb6r6 
oneri'.  J.  Mikaja,  rjecn.  Dok  umoran  pod  liim 
leze   (pod   nzrnkom   vire    linac).    V.  Dosen  267*. 

—  Metaforicki.  Bdi,  trudi,  ne  lozi  razumom  tvo- 
jime.  D.  Barakovic,  vil.  72.  —  Ne  lezi,  vraze! 
kaze  se  kad  se  sto  iznenada  dorjada  te  se  treba 
otrijezniti  i  ne  zapustiti  se.  Dok  se  mi  tome  jos 
cudasmo  i  koiie  tovarasmo,  no  lezi  vraze!  etc  ti 
pudara    od  onijeh   vinograda.    Nar.  prip.   vuk.  8. 

—  O  zivotini.  Sliran  zecu  kad  jo  lega',  kad  prid 
hrti  u  grm  pade,  pak  su  orli  vrhu  I'lega.  D.  Ba- 
rakovi6,  vil.  168. 

h)  0  vojsci,  kao  pocinuti  Hi  utaboriti  se. 
Sudimo  da  oce  (tarski)  car  (s  voj^kom)  na  jednu 
stranu  Dunaja  leci.  Mon.  croat.  217.  (1526).  Le- 
gose  vojsko  i  naredise  straze.  Dukjanin  33. 
S  onu  stranu  te  vode  Bojane,  s  onu  stranu  turska 
leze  vojska.  Nar.  pjes.  vnk.  1,  600. 
b.  0  cemu  nezivn. 

u)  u  ovijein  se  primjerima  moze  slivatiti 
kao  u  i>ravome  smislu.  Dim  je  crni  lega'  uad 
Bajice.  P.  Petrovio,  gor.  vijen.  106.  Kad  so 
lada  nakrivi,  tad  vele:  ,legla  je'.  L.  Zore,  rib. 
ark.  10,  227. 

h)  u  metaj'orickome  smislu,  kao  da  se 
gorori  o  cemu  zivome.  Cini  cini  seji  Ivanovoj, 
upisujo  u  cetiri  knige.  ...acetvrtu  pod  uzglavje 
mece;  ,Ne  lez',  knigo,  ne  lezi  jazijo!...'  (ispo- 
rcdi   ne   lezi,    vraze!  kud  a,  g)).    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  469.  Lezi,  bjebe,  da  te  jedom.  (Kad  se  go- 
vori  za  koga  koji  nikakvoga  drugoga  posla  ni 
brige  nema,  nego  da  jede  gotovo).  Nar.  posl. 
vuk.  168.     Sunce  leglo  i  jurve  zaspalo.    Osvetn. 

2,  8.     Mjosec  le/.o,  zemki  zado  tavnu.    4,  51. 

r)  kao  pasti,  ali  i  to  u  metaforickome 
smislu.  —  U  Vukovu  rjecniku :  Iczo  krv,  t  j. 
pado  krv,  pogibe  neko.  —  ,Ta  sam  mu  sve  tvoje 
reci  iskazao  i  svaka  mu  je  na  srce  legla  (vidi 
kod  srce).  Protokol.  pis.  pr.  M.  Nenadovica.  163. 
fl)  takoder  kao  pasti,  ali  u  znacenu: 
propasti,  Hi  unistiti  se,  nestati  Na  uzdu  ga  (dar) 
koiiu  veze,  zarad  slave  sto  no  leze.  V.  Dosen 
157-'.  Leze  Dunis,  propalo  ufarie,  slomise  so 
krila  Aleksincu.  Osvetn.  5,  72.  A  kad  bjoso 
leglo  agovane.  Osvetn.  6,  21.  Da  spane  kod 
Ingleza  posteiie,  trgovina  bi  im  legla.  M.  Pavli- 
novic,  rad.  111.  Ali  je  nesloga  izmedu  nega  i 
patrijarha  trajala  i  dale,  i  tek  je  legla  u  leto 
1857.    M.  D.  Milicevi6,  pomenik.  1,  22. 

2.  prelazno,    u   kauzalnome   znacenu :    ciniti 
da  ko  Hi  sto  (objekat)  leze. 

a.  aktivno.  —  Od  xvii  vijeka  (ne  t^rlo 
cesto),  a  izmedu  rjecnika  u  Mikafinu  (leci  koga, 
stavit  ga  u  poste}u  ,collocare  aliquom  in  lecto' 
467b).  Tad  otac  naj  prvi  dvignut  ga  (ditica)  po- 
seze;  .  .  .  u  skut  ga  svoj  leze.  D.  Barakovic,  vil. 
138.     PosavSi    pocivati    leze  dite   uza  se-    .T.   Ba- 


7  2.   LECI,   1,   f,   (i)  bh). 

uovae,  pripov.  64.  Izvedo  je  na  bijelu  kulu  .  .  . 
Kad  devojku  lezo  u  odaju,  eto  ti  joj  mile  sve- 
krvice.  Nar.  pjes.  here.  vuk.  44.  Le/.e  Ala  na 
zelenu  travu,  a  pokri  ga  zelenom  dolamom.  89. 
Ti  me  lezi  u  moke  duseke.  Nar.  pjes.  potr.  1, 
332.  Unese  ga  (brata)  u  sikli  odaju,  te  ga  leze 
na  meke  duseke.    Nar.   pjes.   horm.  2,   182. 

b.  sa  se,  rejleksivno,  kao  sleii  se,  spasti, 
umaniti  se.  —  Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka. 
Obris'te  sve  ured,  noka  se  prijo  leze  (febra).  N. 
Najeskovic  270.  —  U  pravome  smislu,  kao  loci. 
u  primjeru  nasega  viemena.  On  se  k  Audi  na 
duseke  leze.  M.  Pavlinovi6  (iz  narodne  pjesme). 
2.  LE6i,  16zem,  impf.  u  naj  rtzemu  smislu  a 
j)ticama,  grijati  jaja  lezeci  Hi  sjedeci  na  nima 
dok  iz  nih  izide  mlad;  u  hremu  smislu  moze 
znaeiti  sto  i  kotiti,  radati  (oidi  i  izleci);  obic- 
nije  je  piasivno  (sa  se)  nego  aktivno.  —  Mislim 
da  -e-  stoji  mj.  negdasnega  e  (vidi  da^e).  —  Akc. 
se  mijena  u  aor.  2  i  3  sing,  leze,  i  u  part,  praet. 
act.  m.  legao  (ali  lt5gla,  Wglo  itd).  —  Va]a  da 
je  isti  korijen  sto  je  kod  1.  Ie6i  (iako  Wliklosic 
misli) ;  ali  vec  u  praslavensko  doba  -o-  je  postalo 
en  za  sve  oblike,  i  u  sjevernijem  jejezicima  (daj- 
budi  kad  nije  slozen)  glagol  primio  nastavak 
non  (na),  iiporedi  po{.  l^gnac,  wylac  (wylijdz), 
ces.  lihnouti. 

1.  aktivno.  —  Izmedu  rjecnika  u  Bjelostjen- 
cevu  (lezem  ,foetum  procroo,  footum  edo.  v.  pa- 
rio')  i  u  Vukovu  (.briiten'  ,incubo'). 

a.  0  pticama.  Jarebica  ukrade  jaja  tuda  i 
leze  \(h)  I  izvede  pti6e.  M.  Radni6  263*.  Z  jajca 
su  i  orli  ptice,  al'  ne  legu  golubice.  P.  Vite- 
zovic,  cvit.  110.  Golubica.  ako  joj  i  odnesu  ptice, 
opet  u  istomu  mistu  druge  leze.  J.  Filipovii  1, 
168".  Le6i  ptice.  D.  Danicic,  isai.  34,  15.  Giii- 
jezdo  vije,  ter  gojenco  sebi  leze  sive.   Osvetn.  1, 

3.  Kokosi  piple  ili  pilice  legu  i  izlegu.  F.  Ku- 
relac,  dom.  ziv.  52. 

b.  subjekat  je  jaje.  A  ti,  koke,  jaja  nosi, 
a  ti,   jaju,   pilu   lezi.     Nar.  pjes.   herj.  vuk.  286. 

c.  0  drugijem  zivotinama  sto  nose  jaja. 
Saruja  no  leze  jaja,  kakono  ostale  vrste  zmija. 
F.  Lastri6,  ned.  361.  Pfele  u  kosnici  novi  narod 
legu.    F.  Dordevii,  pcelar.  7. 

d.  u  prenesenome  smislu,  o  drugijem  zivo- 
tinama sto  ne  nose  jaja,  i  o  cefadetu.  Sve  sto 
lisica  leze,  sve  liha.  M.  Dr/.ic  307.  —  Pa  po 
tome  reko  bi  obome  da  su  nega  sultanije  legle. 
Osvetn.  2,  145.  S  te  nedace  nabroknuo  Paso  i 
rodene  gatavice  na§o,  da  ga  legla  u  kosuji  majka. 

4,  39. 

e.  takoder  u  prenesenome  smislu,  kad  su- 
bjekat nije  sto  zivo.  I  §to  zem]a  plodna  leze  od 
pitomijeh  milijeh  zvijeri  sve  skupilo  tu  se  bjese. 
J.  Palmotic  223.  —  Ili  kom  je  davno  celo  crve 
leci  ve6  zacelo.  V.  Dosen  237''.  —  Crve  vlaga 
podzemjena  leze.    .T.  S.  Re|kovi6  139. 

f.  u  metaforickome  smislu,  kao  radati,  od- 
gajati,  liraniti  itd.;  objekat  je  svagda  sto  zlo  ili 
takovo  da  se  o  nemu  govori  s  preziranem. 

(i)  subjekat  je  ce(ade. 

ua)  objekat  je  guja  u  metaforiikome 
smislu:  zle  misli,  neprijatefstvo,  izdajstvo  itd. 
Guju  le6i  u  arcu.  F.  Lastri6,  ned.  110.  'i^nte 
legu  u  srcijeh  guje.    Osvetn.  2,  176. 

hb)  objekat  je  kuga  u  metaforickome 
smislu.  Te  kako  6e  linac  sjati,  koga  smradna  li- 
nost  blati?  kad  so  u  smrad  sto  porine,  tesko  iz 
rieg  svitlost  sine;  dal'  u  smradu  kad  sto  lezi 
prije  iz  neg  kuga  rezi  nego  jasna  svitlost  sine, 
car  hitrine,  a  smrt  tmine.  kada  hitri  zrak  uleze, 
brzo  trulu  kugu  ,leze'  i  lincina  kad  ne  radi, 
otruje    se    i   osmradi.    sto    kad    linac    trnli    leze, 


2.  JjE6i.  1,  f,  a)  hb).  9 

iiOKo  irulii  kii^ii  ,lo/.e'  sobe  naj  pri  ilii  oboii   pak 
i  Jru^B  "I't  pomoriy    V.  UoSon  2">r)l' — 2.j(i''. 

cr)  objekat  je  sto  iimno  (uenavidost, 
izdajstvo).  (Grih  nenavidosti)  iiromda  jo  u  svarau 
naj  siromaSniji  od  svi  ostalih,  u  ovom  ho6o  da 
se  ukazo  naj  himboniji,  jer  ne  aamo  ^a  lef.o  u 
svom  vrazjem  srcu,  iiego  joste  ukaziije  ga  oftito 
pram  svum  iskri'icmii  ...  S.  Badri6,  prav.  naft. 
2">.  Oni  mil  (Isukrstu)  otvorise  pf3i,  kino  u 
srdcu  legu  nenavidosti.  .T.  Banovac,  razg.  149. 
To  je  zlamei'ie  da  spravja  i  leze  izdaju.  F.  La- 
strid,  ned.  85. 

tld)  u  jednome  je  primjeru  uhjekat 
tojago,  te  tojage  sebi  lo6i  znaci:  dobili  balina. 
Ba5  ni  linci  po  razlogu  nadati  se  torn  no  mogu, 
jer  to  znadu,  kadu  logM,  da  tojage  sebi  Ii'gii.  V. 
DoSen  220b. 

h)  i  subjekat  i  objekat  oboje  sa  grijcsi. 
Pozlobjenje  svoga  iskrhega  leze  ne  samo  ubojstvo 
izuutrno  nego  i  zdvoraiio.  F.  Lastrid,  ned.  289. 
(Prozdrlost)  kao  matica  le^e  mloge  druge  grihe. 
424. 

c)  subjekat  je  zlatiia  ruda  a  objekat  je 
zlato.  Neka  ide  poglodati  gnizdo  koje  zlato  leze 
i  a/.daje  kojo  g'  preze:  majka  mu  je  prva  bila 
crna  zem[a,  zuta  giiila;  a  vatra  mu  lice  dade, 
blato  zlatom  da  postade.    V.   Dosen  2i8'«. 

Z.  sa  se,  pasivno.  —  Izmedu,  rjeinika  u  Bje- 
lostjencevu :  ,(proprie  convenit  animalibus)  nascor', 
i  u  Stulicevu  (,pullos  e.\  ovis  oriri'). 

a.  0  pticama.  Gdi  svracke  i  vrane  ne  bi 
se  legle  sad.  M.  Vetranic  1,  7.  Pticica  glasi 
sfaka  oni  dolac  gdi  se  lezo.  M.  Gazarovid  134b. 
Ona  (goluhica)  jubi  turaii  .svoj  na  koji  leti  i  ii 
kom  se  leze.  ^  Zuzeri  167.  Djelovida  od  Ne- 
retve  mutne,  gdi  se  legu  jilemenite  utve.  And. 
Kadid,  razg.  72".  Tu  se  tidi  jalkunidi  legu.  Nar. 
pjes.  vuk  1,  337.  Pod  ovijem  strasnijem  stan- 
cem  leze  se  soko  i  jastreb.  S.  ^ubisa,  pri  p.  4. 
—  metaforiiki.  Sibenide  gnizdo  sokolovo,  u  tobi 
se  legu  sokolici.    And.  Kadid,  razg.  117". 

b.  0  drugijem  zivutinuma  sto  izlaze  iz  jaja. 
U  kijeh  se  de  gusterice  i  repate  zmije  ledi.  M. 
Vetranid  1,  31.  Od  tvoga  de  se  tijela  ledi  crvi, 
zmije  i  ostale  zivine.  M.  Divkovid,  nauk.  41^1. 
Crv  koji  se  loze  u  covjeku  ...  J.  Mika)a,  rjecn. 
kod  crv.  U  kojoj  se  legu  jedovite  zmije.  B.  Zu- 
zeri 140.  BaruStma,  u  kojoj  se  svakojake  zivine 
otrovne  legu.  F.  Lastrid,  ned.  426.  Gnide  od 
sta  se  legu.  J.  S.  E6|kovid  139.  Bagudno  sime 
leze  se  na  razlicita  legla.  202.  U  travi  se  jute 
zmije  legu.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  17. 

C.  o  ostalijein  zivotinama  i  o  ce(adetu  i  o 
onotne  sto  se  misli  kao  cefade  (maze  biti  i  u  me- 
taforiikome  smislu).  Vuci  i  lavi  legu  se  i  plode. 
M.  Vetranid  1,  61.  Vidimo  zivo  sfako  ledi  se  u 
p.isminah.  M.  Gazarovid  iv.  Od  kojizih  imadu 
.-!e  ledi  sve  zivine.  And.  Kacid,  kor.  8.  No  se 
legu  Xabe  :  bivoli.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  .j6T.  U 
potoku  dje  so  legu  vuci.  Nar.  pjes.  stojad.  2, 
170.  Jesi  li  vidio  kad  se  kosute  logu'i'  £).  Da- 
nidic,  jov.  39,  4.  Pod  granama  negovijom  sve 
zvijeri  po|ske  lezijahu  se.  jezek.  31,  6.  —  Dje 
se  legu  vuci  i  hajduci.  Nar.  pjes.  juk.  .581.  — 
.Sunce  grije,  kisa  ide,  davoli  se  legu.  Nar.  pcsl. 
vuk.  296. 

(1.  M  naj  Hremu  smislu,  a  svemu  Ho  se 
radn.  Kako  Bog  nasiduje  zemju  i  nu  napunuje 
razlidimi  stvari  kojo  se  u  noj  radaju  i  legu.  A. 
Vita|id,  ist.  .848. 

0.  u  prenesenome  smislu. 

a)  0  tjelesnome  zlu.  Ovo  gnijezdo  u  komu 
so  kote  i  legu  n6vo|e,  tuge  ...  B.  Zuzeri  167. 
Kako  1'  dija  desna  jade  segla,  onako  se  pod  nom 


3  LED,  a. 

kuga  legla.    Osvetn.  2,  163.    Ma  sto  vodnm  iloni 
tvrdodom    steze,    to   se    veda   nosit   u   liom    lo/.o. 

4,  67. 

h)  0  moralnome  zlu.  Jer  so  zled  velika 
u  srcu  nih  loXe.  N.  Dimitrovid  Sb.  Od  kojili  so 
pak  legu  smrtni  grisi.    J.  Banovac,   pripov.  241. 

<■)  0  cemu  umnome  Ho  nije  zlu.  Vorujem 
da  so  nauka . .  .  leze  u  svakom  umu  napose.  M. 
D.  Milidevid,  zlosel.  159.  I  stigao  jubav  roda 
svoga,   jer    mu    se  je   u   srdascu   legla.    Osvetn. 

5,  35. 

Le6iCA,  /.  dem.  leda.  —  IJ  lijelostjendevu 
rjeiniku:  ,lonticula';  lecica  vodena  ,lonticula  pa- 
lustris,  lens  palustris'.  —  Lecica,  lenticula  (Bjo- 
lostjonac),  Ervum  lens  L. ;  v.  Ledika.  B.  Sulek, 
im.  192.  Lecica  vodena  (Bjelostjenac),  Ledika 
(L  Sab)ar),  Lerana  palustris  L.  B.  Sulek,  im. 
192. 

LKCIKA,  /.  vidi  kod  ledica. 

Le6iNA  KUPA,  /.  ^ime  mjestu  ii  Srbiji  u 
okrugu  ale.ksinaikovie.  Niva  u  Ledinoj  Kupi.  Sr. 
nov.  1873.  307. 

LUCIV,  adj.  koji  leti  Hi  koji  mo£e  letjeti.  — 
U  narodnoj  pjesmi  crnogorskoj  na§ega  vremena. 
Orlovima  da  smo  ledivijem.    Pjev.  brn.  ISS*. 

LECIVO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskome.  Zabran  u  Ledivo.  Sr.  nov.  1857. 
571. 

LECNAK,  Mi.  jednak  (jamacno  pokvareno  od 
jpdnak).  —   U  Stulicevu  rjeiniku:  v.  grkjan. 

LED,  leda.  Hi.  voda  Ho  se  smrzla  u  komadima 
oelikijcm  (i  vrlo  velikijem.  n.  p.  jezero)  i  pro- 
zirna  je,  a  ne  kao  snijeg,  isporedi  i  mraz.  — 
Akc.  kaki  je  u  gen.  sing,  taki  je  i  u  ostalijem 
padezima,  osim  nom.  i  aec.  sing.,  i  loo.  sing.  Iddu, 
i  gen.  pi.  i  dnt.,  instr.,  loc.  pi.  kad  umecu  ov: 
ledi5va,  leddvima  (ledovima?).  —  Rijec  je  bal- 
ticko-slavenska,  isporedi  stslov.  ledi.,  rus.  ^ie,'\'i., 
ces.  led,  po(.  lod,  stpriis.  ladis,  lit.  ledas,  let.  le- 
dus.  —  Izmedu  rjecnika  u  Vrancicevu  (,glacies'), 
u  Mika^imt  (led,  mraz  ,gelu,  glacies,  gelicidium'), 
u  Belinu  (,gelo,  ghiaccio'  ,gelu'  338b ;  ,ghiaccio' 
iglacies'  342''),  u  Bjelostjenievu  (,glaoies,  con- 
tractio  aquae  ex  frigore'),  ii  .Jambresicevu  (.gla- 
cies'), u  Stulicetm  (,gelu,  algor,  gelicidium,  gla- 
cies'), «  Voltigijinu  (,ghiaccio,  diaceio'  ,eis'),  u 
Vukovu  (1.  ,das  eis'  , glacies'.  —  2.  ,der  hagel' 
jgrando',  cf.  grad:  pobio  led  vinograde),  u  Da- 
nicicevu  (ledb  .glacies'). 

a.  a  smislu  kao  Ho  je  sprijeda  kazano.  I 
togaa  vbzdvize  veltmi  razdezeuo  slbnhce  vb  zemji 
toj,  jako  rastajati  se  vbsemb  ledenicamb  zemje 
toje  ;  i  konbcavsu  se  ledu  vb  dvore  krajeve  .  .  . 
Domentijau'^  249.  Leda  prosihb  Domentijanb  156. 
Bihu  nasli  1  kus  leda.  Korizm.  22a.  I'aj  posal 
u  meni  tako  se  razcini,  kako  led  studeni  na 
sunca  vrudini.  P.  Hektorovid  66.  Grijav  pecu 
leda.  M.  Drzid  53.  Narav  je  dala  red  svemu  i 
dobro  bitje:  zimi  'o  dala  led,  a  prolitju  cvitje. 
93.  Zomja  bise  pokrivena  lodom.  B.  Kasic,  fran. 
13.  Da  budo  ti§ina  po  luci  kako  led.  D.  Bara- 
kovid,  vil.  106.  Gojko  i  UroJ  sred  zasjeda  od 
turske  su  sabjo  pali,  ki  su  u  ogiiu  priko  leda  za 
cesara  vojovali.  I.  Gundulic  377.  Na  visokoj 
strmoj  gori  sred  sjovera  i  sred  leda  od  kriposti 
stoje  dvori.  G.  Palmotid  2,  442.  Igrajudi  se  na 
ledu  prispi  joj  smrt.  I.  Ancid,  vrat.  143.  Pro- 
hodimo  s  ogiia  u  lode.  J.  Kavaiiin  398b.  x)a 
one,  ko  i  ledi  ki  silni  ogiii  razdinaju  .  .  .  514''. 
(Studen)  kujii  sve  svitovne  lode :  iz  Kaukaza, 
Alpi,  ...  L.  l,jubuski  21.  Deva,  kad  ima  priti 
priko  jodne  riko  smrznuto  prvje  uego  se  usudi, 


LEU,  a.  9' 

(lobro  izvidi  s  pridiiim  iiosami,  inoro  li  jo  mraz 
ol'  ti  led  podniti.  M.  Zoricii,  osmina.  57.  U  led 
srarznute  kapi.  M.  A.  Ea|kovi6,  sat.  L8a.  Od 
sjevernog:  vjetra  bas  do  leda  se  smrznu.  I.  Ja- 
blanci  198.  I  moci  ceS  izvazat  po  ledu.  J.  S. 
Eejkovio  39.  I  u  Z6m|i  ve6  nostane  leda.  130. 
Pila  koSuta  na  ledu  vodu.  Nar.  pjes.  vuk,  1,  59. 
Sveti  Jovan  more  zaledio,  on  zalodi  dvanaos  le- 
dovah,  .  .  .  u  dno  mora  care  opazio,  tri  je  leda 
glavom  prolomio,  pa  se  natrag  opet  povi-atio.  i 
na  glavu  kami  dofatio,  i  prolomi  dvanaes  le- 
dovah.  2,  83.  Nista  nemas  lijepo  videti  vec 
bijelo  brdo  Durmitora  okiceno  ledomi  snijogom 
u.sred  }eta  kao  usred  zime.  2,  10-5.  Cist  led  na 
kome  odozgo  nema  snijega  ili  cega  drugoga. 
Vuk,  rjecn.  kod  vcdrao.  Plasa  loda.  kod  plasa. 
.Santa  leda.  kod  santa.  Sveti  Arandeo  prekrsti 
rukom  more,  te  na  riemu  postane  led  od  devet 
arsina  debeo.  nar.  pjes.  2,  84.  K6  kad  sunce 
santu  leda  kravi.  Osvetn.  2,  26.  —  Metaforicki. 
Zna  davola  na  ledu  potkovati.  (Zna  mnogo  ko- 
jesta.  osobito  se  rece  za  onoga  koji  se  cini  miran 
i  prost,  a  pun  je  davolstva  i  lukavstvai.  Nar. 
posl.  vuk.  98.  —  Navesti  koga  na  tanak  led  (pro- 
variti  ga).  X85.  —  Vede  viruj  u  ledu  slovu  nego 
svitu  himbenomu.  P.  Posilovic,  na.sl.  197a.  Pisi 
kukom  po  ledu  (n.  p.  kad  je  kome  duian  ko  od 
koga  se  ne  moze  naplatiti).  Nar.  posl.  vuk.  248. 
Zapisi  na  led,  da  so  zna  koliko  je.  V.  BogiSic, 
zborn.  463.  —  Posijati  sjeme  od  /.ita  vandeos- 
koga,  i  ostavivsi  ga  pod  istijem  ledom,  otiti 
inuda,  dokle  bi  sazrjelo.  B.  Ka§i6,  fran.  74.  — 
Ta  je  igra  dovela  neodvis  crnogorsku  na  plitki 
led.  S.  Ifiubisa,  prip.  99.  —  Hitra  ti  je,  da  je 
led  (da  se  nc  rece  Bog)  ubio !  Nar.  pjes.  juk. 
331. 

b.  velika  studen  (takora  da  se  voda  mrzne). 
Plam  se  vruc  ogiieni  plamonom  gasiti  (ce),  i  zimi 
studen  mraz  ledome  topiti.  D.  Kaiiina  124*.  Od 
grada  visina  zaslaria  vitra  led.  i).  Barakovi6, 
vil.  106.  Trpimo  mraz  i  led.  jar.  15.  Sad  po 
suncijeh,  sad  po  ledu.  G.  Palmotid  I,  125.  Ledi 
"  zimiii  i  snjegovi.  I.  Akvilini  41.  Snig  i  led 
podnose.  F.  Lastric,  ned.  391.  Nit'  podnose  na- 
poroda  s  vama  suuea  ili  Inda.  V.  Dosen  78''. 
Da  Skenderbeg  po  snigu,  daz<hi  i  lodu  Turke 
lasi'ie  m-izo  loviti  nego  po  lipu  vrimenu.  And. 
Ka6i6,  razg.  113. 

C.  firiid.  Kadano  led  iliti  tuca  s  kisom  i 
vatra  iliti  gromovi  i  mune  prosipaju  se  iz  istog 
oblaka.  F.  Lastric,  ned.  391.  Kao  gusti  led  u 
vinograd  usrnuvsi.  A.  Kanizlic,  kam.  166.  Mak 
ti  no  rodio,  i  ako  ti  rodi,  led  mu  .se  zgodio!  roz. 
34.  Ako  li  si  posijao  zito,  pak  led  potre,  il'  je 
suho  lito.  M.  A.  Relkovic,  sat.  H6''.  Da  ne 
padne  leda  ni  snijega  do  jedan  put  u  godini 
dana.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  3.  Nije  dobro  led  ni 
u  marami  kroz  vinograd  proneti.  (U  Srijomu). 
Nar.  posl.  vuk.  214.  vidi  i  u  Vukoou  rjecniku. 

A.  ne  mogii  znati  u  kojemu  od  predasnijeh 
znncena  treba  shvatiti.  Vitri,  krupe,  ledi  .  .  .  M. 
Marulic  116.  Svita  su  ovoga  i  snizi  i  dazdi  i 
ledi  studeni.  A.  Vita|ii-,  ostan.  395.  Ledovi  su 
i  me6ave  u  te  tuzne  sve  drzave.  S.  MargitiA, 
ispov.  259.  Blagosivjajte,  ledi  i  studeni,  Gospo- 
dina.  J.  Banovac,  blagosov.  339.  Blagosivajte, 
ledovi  i  snigovi,  Gospodina.  B.  Pavlovic  44. 
Snigovi  su  i  ledovi.  V.  Dosen  16-1.  Pak  on  vitra 
i  posaje  leda  i  bojaru  uraditi  ne  da.  M.  A.  EeJ- 
kovi6,  sat.  E7'^.  Neka  promotri  vitar,  oblak, 
kigu,  led,  snig,  mune  i  gromove.  sabr.  56.  I  go- 
spodske  dare  dijelise,  sto  je  hima  Gospod  po- 
klonio:  .  .  .  Sveti  Savo  leda  i  snijega  .  .  .  Nar. 
pjes.    vuk.    4 — 5.      Otknd    sam    se    nadao    da   me 


)  LEDAN,   1,  o,   (7>. 

sunce  ogrijc,  odonud  luo  led  bije.  Nar.  posl.  viik. 
243.  Caruje  kao  guja  na  ledu.  (Kad  je  kouio 
zlo).    343. 

e.  u  metaforiikome  ili  m  prenesenome  smistu. 

a)  stane  celadeta  koje  nikako  neUo  ((ubav, 
harnost  ltd.)  ne  osjeia;  cesto  se  tnjeste  ccfadeta 
kaie  prsi,  srce  itd.  Pak  so  sva  oklopi  Ojospoja) 
mramorom  i  ledom.  H.  Luci6  245  Ter  i  ne 
uzezi  srdacce  od  leda.  I.  GunduliA  133.  Oci 
ognone,  prsi  od  leda  (u  bludnice).  222.  Ne  giiiv 
}ubav  moju  uzmnaza;  ieravom  me  led  satvara. 
222.  Ja  ka  sam^  doslo  od  leda  na  neizbrojne 
molbe  bila  ...  G.  Palmotic  1,  41.  Nece  od 
mraza  ni  od  leda  ni  kamene  bit  naravi,  da  sve 
srgbe  ne  ustavi.  1,  70.  §to  u  meni  dobro  ugleda, 
sladka  zejo,  nego  srce  mrazno  od  leda?  al'  ko 
sunce  od  iztoCi  hotje  led  moj  rastopiti.  I.  V. 
Bunio,  mand.  28.  Prsi  mrazom  ogradenijeh  led 
je  u  ogan  obratila.  P.  Kanavelid,  iv.  75.  Dje- 
vojcica  sad  je  sva  led,  sad  goruc^a  opeta  jo. 
B.  Bettera,  or.  17.  Led  od  neharnosti  nase  .  .  . 
F,  Lastri6,  test.  146".  —  Amo  moze  pripadati  i 
Olio:  Probija  ti  dusu  led  opcenoga  nehaja  za 
tvoJG  spise.    M.  Pavlinovii,  rad.  47. 

b)  stane  kad  fejade  i  tjelesni  hlad  oyeia 
radi  straha,  cudena  itd.  Ja  ostah  od  leda.  D. 
Zlatari6  73>'.  Dazd  od  krvi,  led  bojazni  rogo 
bornom  puku  hasni.  J.  Kavaiiin  183''.  Priuze 
ga  taki  led  od  straha,  da  izgubi  i  ono  malo 
snage  sto  mu  jostor  ostajase.  B.  Zuzeri  123. 
J^ubavi  moje  plamen  ledom  straha  zudiuskoga 
bi  zagasen.    F.  Lastri6,  test.  ad.  36. 

f.  neka  bifka,  u  koje  su  vidjeti  na  listima 
kao  mali  komadici  leda,  vidi  ledak.  —  U  nase 
vrijeme  u  Dubrovnikii.  P.   Budmani. 

LEDAC,  leca,  m.  vidi  kristao,  c.  —  Gen.  pi. 
ledaca.  —  U  pisaca  nasega  vremena.  Ledac, 
cliem.  min.  (kristal),  lat.  ,crystallus'  ,krystall' 
xQvaiakXo';^  fro.  ,cristal',  egl.  .crystal',  tal.  ,cri- 
stallo'.    B.  Sulek,  rjefin.  znanstv.  naz. 

LEDAK,  it^tka,  m.  neka  bijka.  —  vidi  led,  f. 
Ledak,  Mesembryanthemum  crystallinum  L.  (Vo- 
dopic).    B.   Sulek,   im.  192. 

LEDAN,  ISdna,  adj.  uprao  koji  pripnda  ledu, 
ali  se  ujtotreblava  i  u  drugijein  znacenima  kao 
ledon.  —  Jtijei  je  praslavenska,  isporedi  rus. 
.ii-^Hhiir,  ces.  ledny,  po{.  lodny.  —  Izmedu  rjei 
nika  u  Belinu  (ledni  ,freddo'  ,frigidus'  329"),  u 
Stulicei'u  (v.  leden),  u  Voltigijinu  (ledni,  v.  lo- 
den),  u  Vukovu  (vide  leden). 
1.  adj. 

a.  pun  leda.  Otkli  Vitos  mrazni,  otkoli 
Kunovioa  ledna  pice.  G.  Palmotii  1,  21.  Jezik 
ki  se  s  ledna  mora  do  adrijanskijeh  voda  stere. 
2,  161.  (More)  adrijansko,  crno  i  ledno.  2,  275. 
Do  ledna  o6eana.  2,  338.  —  U  dno  ledne  Grot- 
landije.  2,  353.  —  U  Kaukazu  lednom.  P.  Ka- 
navelic,  iv.  205.  Lednu  stranu  gdi  su  mrazi. 
J.  Kavanin  466b.  U  slovinskoj  lednoj  strani.  I. 
Dordic,  pjesn.  5. 

b.  koji  se  sastoji  iz  leda.  Primaljoce  je  diglo 
rijekam  okov  lednu.  I.  Dordic,  uzd.  60.  Ledna 
kora  sva  dok  30  ne  svati.  J.  S.  Rejkovic  427. 
—  I  0  vodi  sto  se  smrzla.  Sunce  lednu  vodu 
stapa.    N.  Mar6i  31. 

c.  studen,  hladan  kao  led  (moze  biti  gdjegdje 
i  koje  od  predasnijeh  znacena). 

a)  u  praoome  smislu.  Ledna  zima.  P.  Ka- 
navelio,  iv.  502.  Ledne  od  zime  da  plam  sciti 
kod  vrucina  da  hlad  brani.  A.  Vitajic,  ostan.  9. 
Ledna  zima.  N.  Marci  103.  —  Pomami  se  .Jordan 
voda  ledna.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  123.  —  Uiv  ujezo 
u   lednu   pecinu.   2,  37.  —  Pa  izido  iz  ledne  tam- 


I.KDAN,    I, 


<t). 


l.KDKN.    I.   <•,  '/) 


nieo.  3,  3.jJ.  —  O  iio6i,  tvoju  vlas  ji)§  mo|u 
s  po?.iido,  f'in'  da  tva  ledna  tmas  smrklit  3vit 
vns  budo.  D.  KaAina  74''.  Ni  iioft  traaata  ni 
mrak  lodni  Aih  stupaje  no  ustavja.  (j.  PaliuotiA 
3,  38'>.  Dio  ledne  nodi.  P.  Kanavelid,  iv.  26. 
Zimnijeh  nodi  ledne  tuiine.  507.  —  O  ic(adctu 
kojemii  je  zima.  No  razgrija  brata  lodna  (Epolun). 
J.  Kavaiiin  Ul). 

b)  u  metaforiikomeili prenesenome  smislit. 

atl)  0  sili.  Da  prisahns  sine  more,  da 
su  poja  tvrdo  od  stijeno,  da  dol  vrhom  padu 
gore,  da  su  ledne  sile  ogAene.  A.  Vita|id,  o.stan. 
2G. 

bh)  0  srcu,  vidi  led,  f.  a).  Ter  ako  mu 
ni  ovime  ledno  srce  ne  razde/.eS  ...  A.  Cubra- 
novic  150.  Mojo  se  ledno  srce  trese,  da  te  snnce 
ne  odnese.  G.  Palmotid  2,  27.  Moje  ledno  srce. 
P.  Kanavelid,  iv.  572. 

<•<•)  0  strnhu,  o  sumiii  ltd.  GoruSta  se 
lubavrodi  slednijemstrahora  uporeda.  G.  Palmotid 
2,  10.  Sva  protrnu  lednijem  strahom.  P.  Sor- 
kodevid  579''.  —  Lednn  ostavi  sumnu  kqja  |uto 
tebi  sumAit  poda.  G.  Palmotid  1,  82.  Lednoj 
sumiii  veli.  P.  Kanavelid,  iv.  5()K.  —  Nu  da 
opaka  sumna  moja  i  ledne  so  misli  uta/e.  G- 
Palmotid  3,  y2b.  —  0  straUvu  cefadetu.  U  lice 
udrit  deS  ledue  straSivice.    I.   Dordid,  salt.  <i2. 

2.  adv.  ledno,  kao  led.  —  Izmedu  rjecnika 
ic  Belinu  (,gelatamente'  .gelide'  338l>)  i  u  StiiU- 
cevu  (v.  ledeno). 

a.  u  praiome  smislu.  Mii  ruku  svom  uzam 
moja  vil  [uvena,  i  vidiv,  da  ledno  sva  bjese  stu- 
dena  ...  D.  Eanina  104*.  Odkle  sjever  dune 
ledno.    I.  Dordid,  salt.  369. 

b.  11  prenesenome  smislu,  isporedi  1,  c,  b) 
cc).  I  ustresoh  se  Into  i  ledno.  d.  Palmotid  3, 
108.1. 

LEDAR,  ledira,  m.  covjek  sto  prodaje  led.  — 
Samo  u  Stulicevu  rjecniku:  ,nivis  venditor'. 

LEDARICA,  /.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  lede- 
uica.  —  Uprav  po  oblikii  bilo  bi  zensko  celade 
prema  ledar. 

LEDEN,  adj.  uprav  koji  se  sastoji  iz  leda,  ali 
se  nalazi  u  istijem  znacenima  kao  ledan.  — 
Drugo  -e-  stoji  mj.  negda§nega  e.  —  Akc.  se 
mijena  u  slozenijem  oblicima  l^denl,  ledena,  16- 
d6noo;a.  ledenoj  itd.  —  Rijec  je  stara,  isporedi 
stslov.  leden'b,  (rus.  .leAHHoii,  .ie/(aHui<,  .iif.,viHoii). 

—  Izmedu  rjeinika  u  3Iika{inu  (,gelidus,  conge- 
latus,  frigore  coucretus,  rigidus'),  u  Belinu  (,ge- 
lato  o  ghiacciato'  ,gelatus'  SSSb;  ,ghiacciato,  di 
venuto  di  ghiaccio'  342'';  ,ghiacce3eo,  di  qualiti 
di  ghiaccio'  ,glaeiali3'  342'';  ,freddo'  ,frigidus' 
329a),  u  Stulicevu  (,glaciatus'),  u  Voltigijinu 
(,agghiacciato,  gelato'  ,gefroren'),  u  Vukovu  (,eis- 
kalt'  ,gelidus':  ledeno  medeno!  ,ruft  der  scher- 
betverkaufer'). 

1.  adj. 

a.  vidi  ledan,  1,  a.  Uprijecilo  se  je  ledeno 
more.  M.  Drzid  240.  S  dubrovadke  pokrajine 
do  ledena  mrazna  mora.  I.  Gundulid  276.  Slijedi, 
slijedi  tva  vlaa  mnoga  (tijesan  joj  je  jur  kraj 
ovi)  preko  mora  ledenoga  novoj  zem|i  bit  car 
novi.  317.  More  Baltiko  ili  ledeno,  F.  Glavinid, 
cvit.  XIV.  Do  ledena  mora  okolo.  G.  Palmotid 
1,  HI.  Tja  do  mora  ledenoga,  J.  Kavaiiiu  232''. 
Mora  od  crna  do  ledena.  2*u'<:  Od  adrijanskijeli 
pokrajina  do   ledenoga  mora,     I,   Dordid,  ben.    ">. 

—  Pred  sjevera  ledenoga  ka  se  rodi.  G.  Pal- 
motid 1,  21,  Ledeno  polunodje.  A.  Tomikovid, 
ziv.  V.  Slijedi,  slijedi,  kraj  ledeni  tijesan  ti  je. 
J.  Kavanin  2l)9a.  Vite/ki  k.ad  duvahu  svo'e  le- 
deno  podunavje.     2(!1'<. 


If.  0  inracu,  snijvgii,  gri'tdu;  ne  znam,  jcli 
znadetie  kao  kod  a  ili  kod  c.  Mlati  mo  slaiia, 
dai;  trudi  me  ledon  miaz.  .\I.  Vetranid  2,  89, 
O  vi,  gore  karaenito,  kijom  jjo  onijeh  vjetri  plasi 
ledenima  dine  mrazi  zle  studeni  vjekovite.  I. 
Gundulid  '.18—99.  Suliman  car  ognoni  koga  jo 
silu  silom  odbio  s  pojskijeh  kraja  mraz  lodoni. 
448,  Gine  niladac  zamamjeni  jak  visoke  vrh 
planine  isprod  suuca  mraz  ledeni.  G.  Palmotid 
2,  10.  U  zestini  ledenoga  mraza,  I.  .1 .  P.  Ludid, 
razg.  132.  Ledenijem  snijegom  zora  \\\x  strapaso. 
P.  Kanavelid,  iv.  40.  —  Naglo  dazjed  grad  lo- 
deni.  A.  Vita|id  51''.  —  Amo  pripada  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  je  rijec  o  gradu:  Ele  pazi  od 
ledene  kise.    J.  S.  Re|kovid  425. 

c,  studen  kao  led,  vidi  ledan,   I,  c. 

a)  u  pravome  smislu.  I  s  odjedora  smr- 
znutome  ledena  ih  zima  slijedi.  I.  Gundulid  480. 
U   paklu  jo  zima  priledena.    V.  Lastrid,   nod.  390. 

—  Svo  vode  ledeno,  sve  rose  studeno,  sve  nocne 
tamnosti  ...  D.  Barakovid,  vil.  19.  Cini  je 
(soldate)  n  lodenu  u  veder  vodu  poloziti.  P.  Gla- 
vinid, cvit  70'J.  Stao  bi  u  onoj  vodi  ledenoj, 
J.  Filipovid  3,  374^.  Evo,  pobro,  ledena  bunara! 
napijte  se  lodone  vodico!  Hrv.  nar.  pjos.  4,  102. 
Kad  zapivas  uz  liu  ledenog  kod  vrutka  volarskog. 
M.  Katandid  41.  —  Popade  me  u  onoj  .sjeni  znoj 
krvavi  i  ledeni.  J.  Kavanin  445'*,  Kuza  po- 
blijedi  i  popaue  je  ledena  pot.  S.  IjjubiSa,  prip. 
59.  —  A  to  nije  ledena  tavnica,  no  nekaka  jama 
bezdanica.  Vuk,  rjedn.  kod  bezdanica.  —  Dan 
je,  ali  iza  oblaka  od  kamenja  ledenoga  (^  tatn- 
nice)  prod  goruda  na  dvor  zraka  vik  ne  mozo 
sunca  moga.  I.  Gundulid  351.  Kako  moze  ledon 
kamen  dati  vatru?  V.  Dosen  2GL  .  —  Ko  je  u 
proljede  leden,  ogrije  ga  jesen.  V,  Bogisid,  zborn. 
472.  —  Salamandra,  zvijer  studena,  marie  'e  cudo, 
da  pravja  se,  ko  ostaje  sve  ledena.  J.  Kavariin 
40".  Kako  si  grijala  ledeno  tilo  riegovo.  A.  Ka- 
nizlid,  bogojubnost,  371.  —  Ako  s  bukom  u  ke 
doba  zavije  sjever  ledeni  se  .  .  .  I.  Gundulid  445. 
Kad  u  veder  ledon  vitar  puhn'o,  Nar,  pjes. 
marjan.  23,  Ledona  i  smrznuta  vrimena.  A. 
Tomikovid,  gov.  33,  —  Verugu  tko  ledenu  na 
svom  vratu  suzari  nosi.  V.  DoSen  25''.  Ledon  i 
mrazan,  ni  u  miru  ni  u  goju,  zastranih  sebe  van 
dalede  svijes  mnju.  M,  Vetranid  2,  82,  —  Mra- 
morne  su  i  kamene  oci,  usti,  ruke  i  noge,  mrazne, 
vajmeh,  i  ledene  riih  milosti  stoje  ranoge.  L 
Gundulid  267. 

h)  u  prenesenome  ili  u  metnforickome 
smislu,  isporedi  ledan,  1,  c,  6).  Ni  nas  smeta,  ni 
poraza  vruce  ufanje,  strah  ledeni.  I.  Gundulid 
44.  Strah  nas  leden  svijeh  posijece.  G.  Pal- 
motid 1.  92.  Ki  bijeg  i  strah  tvoj  ledeni  mno- 
krat  kara  i  prikori.  1,  207.  Nenadni  strah  le- 
deni svijes  i  pamet  mu  zanese.  1,  '240.  Strah 
ledeni  sved  ga  mori.  1,  285.  Jos  me  leden  strah 
ophodi,  1,  366.  I  leden  mu  strah  gredi§e  po 
sred  srea  Jalostnoga.  A,  Vitajid,  ostan.  93.  Ne- 
nadni strah  ledeni  moju  pamet  svu  zanese.  J. 
Kavariin  392''.  Priklopi  strah  ledeni  tamnicare. 
P.  Sorkodevid  ,590*.  Strahoni  leden  dojdoh  tamo. 
M.  Gazarovid  119.  Svu  me  strah  popada,  sva 
sam  mraz  ledeni.  G.  Palmotid  2,  64.  —  Pusti 
tuge  ke  te  k'  |u,  jad  ostavi  tvoj  ledeni.  2,  24. 
Srce  moje  svakako  u  ledenoj  stine  smedi,   2,  22. 

—  Rastopi  ledeno  srce  moje.  A.  Gudetid,  roz. 
jez.  210.  U  srce  ledeno  jednoga  od  dva  lupeza. 
B.  Kasid,  is  67.  Uzezi  u  meni  ugasrieni  ogari 
ledenoga  srca  moga.  A.  Georgiceo,  pril.  14.  — 
Kameno  i  ledeno  srce  moje.  V.  Andrijagevid. 
put.  95.  Usri(j),  Gospodinc,  ledeno  srco  moje. 
I.  lirlidid    1.52,     Krstjanin    tvrda    i    ledena   srca. 


LEDEN,   1,  c,  h).  9: 

V.  Lastric,  test.  329b.  Zrake  bozanstvenoga 
sunca  rastopise  ledeno  srce  negovo.  A.  Kanizlio, 
utoc.  2(J0.  Da  ti  se  to  srce  ledeno  okrene  u 
ogan  od  )ubavi  duhovne.  M.  Zorifiio,  osmina.  24. 
Da  se  ustave  tolika  bezakoria,  kojijem  tolika  le- 
dena  aliti  mramorna  srca  sraraote  te  i  vrije- 
daju.  I.  M.  Mattel  132.  Razedi  jubav  Bozju  u 
ledenomu  srcu  Judskomu.  '1.  J.  P.  Lucie,  doct. 
,oO.  Mrazno  i  ledeno  }ucko  srce.  A.  Kalio  495. 
U  ledenoj  dugi  mojoj.   V.  Audrijasovi6,  prav.  17. 

—  Mi  mlogi  smrzli,  ledeni  i  studeni  stojimo  bez 
svake  jubavi  i  devocijona.    F.  Lastric,  ued.  2113. 

—  Koja  ovo  nova  zeja  mojo  srce  veze  i  strijeja 
i  ledenu  miso  grije?  Gr.  Palmotic  1,  40.  —  Lvo- 
reci  z  dvorbom  svim  vil  puna  sve  slave  ka  ledom 
studenim  utvrdi  srce  sve  ...  taj  leden  ja  kami 
mnec  razbit,  mojima  bolnima  zejami  i  nadbam' 
tamnima  .  .  .  D.  Eanina  129''^.  —  Ali  u  Bozjoj 
kad  |ubavi  ledon  tebe  mraz  uhita.  A.  Vitajic, 
ostan.  48.  —  Studena  i  lodcna  sulica  od  nehar- 
nosti.    F.  Lastri6,  test.  153a. 

(1.  crystallinus,  koji  je  slican  ledu  (vidi 
kristao,  c,  ledac).  Nebo  ko  se  zove  kristalin,  t.  j. 
nebo   stakleno   ili    ledeno.    F.  Glavini6,  cvit.  8^. 

—  0  secern  kad  se  zgusti  na  osobiti  naiin  (kao 
ledac).  Pospi  sa  stucenim  ledenim  Sederom.  Z. 
Orfelin,   podr.  74. 

e.  kod  iinena  bi(aka,  vidi  ledak  i  led,  f, 
isporedi  d.  Ledena  trava,  Mesembrianthemum 
crystalliaum  L.  J.  Pancic,  but.  315.  Belo  lodeno 
cvei^e  (Mesembi-yanthemum  crystallinura  L.)  K. 
Crnogorac,  bot.  93. 

f.  kod  mjesnoga  imena.  Ledeni  do,  utrina 
u  Tomanu  (u  Srbiji  u  olcrugu  pedrinskome).  ^. 
Stqjanovic. 

2.  adv.  ledeno,  kao  led,  stiidenu.  —  U  Mi- 
kalinii  rjecniku:  ledeno,  mrazno  .gelido';  u  Be- 
litiu:  ,gelatamente'  ,gelide'  338'';  u  StuHcevit: 
,frigide,  gelide';  ti  Voltigijinu :  ,ge\a.tamfint6,  fred- 
damente'  ,erfrorner  weise,  frostig'. 

LEDENAV,  adj.  ledan,  leden.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  U  Norvejiju  nit'  te  stavi,  ni 
pod  pojas  ledenavi.    J.  Kavaniu  13''. 

1.  LEDENICA,  /.  postaje  od  leden,  a  nalazi 
se  u  razlicnijcm  snacenima.  —  Moze  biti  stara 
rijei,  vidi  kod  a  i  b. 

a.  jama  ili  uprav  mjesto  iskopano  i  naii- 
I'leno  pod  zemlom  za  hranene  leda.  —  ima  u 
ovome  znacenu  i  stslov.  ledenica.  —  Iztnedu  rjec- 
nika  u  Stulicevii  (,servandae  glaciei  cella'),  u 
Vukovii  (,die  eisgrube'  , fovea  glaciaria'),  u  Da- 
nicicevu  (, fovea  ad  conservauda  glaciei  frusta'). 
Vb  vsebb  ledenicahb  poiskavb.   Domentijan'*  154. 

—  Aiiio  moze  pripadati  i  ovo  (mjesno  ime) :  Pe- 
stera  koja  se  zove  Ledenica  (u  Srbiji  ti  okrugu 
alcksinackome) .    M.  D.  Milicevic,  srb.  777. 

b.  dugi  a  dosta  tanki  komad  leda  sto  po- 
staje  gdje  voda  sve  jednako  kapi  i  malo  po  malo 
se  mrzne,  isporedi  kod  mosur.  —  isporedi  rus. 
.ie;;eHHii,a.  —  Izmeda  rjecnika  u  Vukovu  (,der 
eiszapfon'  , stria').  Vas  se  (dogin)  sjaje  kao  lede- 
nica. Nar.  pjes.  horm.  2,  237.  Prebio  se  kao 
ledenica.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  19(5.  Za  po- 
jasom  mu  se  sjaju  dva  srebniaka  kao  dvijo  lo- 
denice.  M.  D.  Milicevic,  ziin.  vec.  22G.  Nit'  mu 
smele  ledenice  saute.    Osvetn.   7,  4. 

C.  I'leka  bi(ka,  vidi  ledak.  Ledenica-trava, 
glaciola  (Kuzmic),  cyperus  (Vujicic;,  Mesembry- 
anthemum  crystallinura  L.,  v.  Ledak.  B.  Sulek, 
im.   192. 

d.  Ledenica,  mjesno  ime.  Ledenica,  planina 
u  Pivi  iznad  Goranska.  (Ko  je  zcibiffzio':').  — 
vidi  i  Ledenice. 


I  LEDENISTE 

e.  II  prenesenome  smislu,  zensko  cejade  osa- 
wleno  i  s  toga  zalosno  i  kao  sledeno.  —  U  na- 
rodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Kad  se,  Jovo,  na 
taj  put  opravjaS,  na  kim,  sine,  zemja  i  gradovi, 
na  kim,  sine,  do  tri  kule  blaga,  na  kim,  sine, 
ledenica  majka?    Nar.    pjes.  srem.  147. 

2.  LEDENICA,  /.  vidi  u  Vukovu.  rjecniku :  (u 
Crnoj  Gori)  mala  puska  okovana  srebrom  ,eine 
mit  silber  beschlagene  pistole'  ,argento  ornatum 
telum'  [cf.  ledenikj.  —  Po  svoj  je  jirilici  od  tur. 
Venedik,  Mleci  ili  Mlecic  (vidi  F.  Ivekovic,  rjecn^ 
kod  ledenik);  vaja  da  je  narod  pokvario  rijec 
po  puckoj  etimologiji  misleci  na  sjaj  srebra  (ispo- 
redi neke  primjere  kod  1.  ledenica,  b).  On  izvadi 
pusku  ledonicu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  86.  Za  po- 
jasom  ledenice  male.  4,  508.  I  za  pojas  ledenica 
sjajna.  4,  520.  Popadase  od  pasa  puske  lede- 
nice. Pjev.  crn.  49a.  Na  plecije  geverdari  zjali, 
ledenice  sjale  za  pojasom,  a  o  bodrih  krivosije 
dorde.  Osvetn.  5,  119.  Pa  im  dodade  sisanu,  dva 
6ita  laganijoh  ledenica  i  dva  ve|a  noza.  S.  Ma- 
tavuj,  novo  oruzje.  80. 

LEDENICE,  /.  pi.  (isporedi  1.  ledenica)  mjesno 
ime. 

a.  u  Bosni  dva  sela  u  okrugu  Tuzle  Done: 
Ledenice  pravoslavne  i  turske.   Statist,  bosn.  88. 

b.  Ledenice  gorne  i  done,  dva  sela  it  Dal- 
maciji  u  kotarii  kotorskome.  —  I'ominu  se  od 
XIV  vijeka.  vidi  u  Danicieeva  rjecniku:  Ledenice 
,dolbne'  i  .goriio',  dva  mjesta  koja  je  car  Stefan 
dao  Kotoru.  M{on.  serb).  149.  (1351).  tu  je  ,na 
Ledenicahb'  imao  carina  knez  Pavao  1399.  (Spom. 
sr.  1,  23).  i  sada  su  ta  oba  sela  blizu  Risna.  — 
Koji  Lajkovom  i  Ledenicam  odmaknu  se  od  Pe- 
rasta.  Nar.  pjes.  bog.  184.  Bozic  zove  s  Lede- 
nica.   Nar.  pjes.  here.  vuk.  341. 

c.  selo  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  modrusko- 
rijeckoj.  Razdijo].  49.  —  Pomine  se  od  xiii  vijeka. 
Z  Ledenie  Katko  prvad.    Zakon  viuod.  55. 

LEDENICI,  m.  pi.  (uprav  pi.  ledenik)  neka 
bi^ka,  vidi  ledak.  —  Izmedu  rjeinika  u  Stulicevii 
(ledenici,  ledenika  ,ghiacciuolo,  sorta  d'  erba' 
,iris').  Ledenici,  Ledenik,  Ledenika  (Vujicic), 
phasganium  (Vujicid,  Stulli),  cristallaccia,  ghiac- 
ciola  erba  (Aquila— Bu6),  Mesembryanthemum 
erystallinum  L.    B.  Sulek,  im.  192. 

1.  LEDENIK,  ledenika,  m.  vidi  ledenici.  — 
Izmedu  rjecnika  u  Stulieevu  (, cristallaccia  o 
ghiacoio,  sorta  d'  erba'  ,pha8ganion'). 

2.  LEDENIK,  Ledenika,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvatskoj  a  zupaniji  licko-krbavskoj. 
RazdijeJ.  30. 

b.  selo  II  Slavoniji  u  zupaniji  virovitickoj. 
Eazdije).  135. 

3.  LEDENIK,  ledenika,  m.  vidi  2.  ledenica.  — 
Akc.  kaki  je  u  yen.  sing,  taki  je  u  ostalijem  pa- 
dezima,  osim  nom.  i  ace.  sing.,  i  voc:  ledenice, 
ledenici.  —  U  nase  vrijemc,  a  izmedu  rjecnika 
u  Vukovu  (vide  ledenica  3.).  Sto  1'  ne  meoes  do 
dva  ledenika?  Pjev.  cm.  169a.  Isturismo  lode- 
nike,  koni  zarzase.    M.  P.  SapiSanin  1,  107. 

4.  LEDENIK,  ledenika,  m.  nekakav  ubrusac 
na  komc  su  nanizani  novci,  sto  nose  zcnske  na 
glavi  u  Srbiji.  Ako  se  ovaj  prevez  nanize  pa- 
rama,  sto  nose  mlade,  on  se  zove  tada :  ,ledenik'. 
M.  I).  Milicevic,  ziv.   srb.  1,  69. 

1.  LEDENIKA,  /.  vidi  ledenici. 

2.  LEDENIKA,  /.  vidi  3.  ledenik.  Nemu  dade 
dvije  puske  ledenike.    Pjev.  crn.  168t>. 

LEDENISTE,  n.  u  Stulieevu  rjecniku:  v.  le- 
denica, koje  znaceiie  nije  pouzdano,  jer  ledenica 


LRDHNlftTK 


bKOINOI 


Inba  tla  Itudr  ptikrivcna,  a  lodonisto  /«)  ohliku 
nc  siiadi  injfsto  pokriveno;  ali  dolaei  prije  nn- 
sega  premena  kao  mjesno  ime.  IjodoniSte.  S.  No- 
vnkovi6,  pom.  137. 

V,KDENI§TVO,  n.  u  Stulirevu  rjcbiiku  iiz  lo- 
deniSte.  —  sasina  nepouzdano. 

LEDIONIT,  adj.  vidi  lodan  i  loden.  —  Nn  je 
dnome  uijcMu  •s.viu  vijeka.  Spod  pojasa  ledeuita... 
do  pojasa  vrutonita.    J.  Kavahin  274i>. 

LEDKNITI,  Ipdoiiim,  iinpf.  u  Stiiliceeu  rjci- 
iiikii:  V.  lediti  .s  di>daiki»n  da  jc  rijei  ruska.  — 
Nana  driiye  polvrde.  u  nah'inu  jeziku,  nego  moze- 
biti  u  ovoiite  priinjerii  gdjc  jc  sa  se,  rejleksivno 
(ako  ne  pripada  pod  ledenoti).  Krv  u  liemu  lo- 
doni  se  i  inrzne.    F.  Lastrii,  svet.  92'>. 

1.  LED^NACA,  /.  vidi  u  Vukovti  rjedniku : 
,spanolski  talijer  koji  so  po  drugijem  mjostima 
zovo  ,direka6'  i  ,direklija'  .ein  spauischer  thaler' 
,thalerus  hispanicn.s'  s  dtidatkom  da  se  govuri  u 
Hercegovinh  —  Radi  postana  isporedi  sto  jc  ka- 
zano  kod  2.  lodenica  (o  sjaju  srebra). 

2.  LEDElNlACA,  /.  vidi  2.  ledenica.  —  U  nasc 
orijeiiic.  Za  silahom  dvije  ledeiiafie.  Nar.  pjes. 
hcirm.  1,  210.  Lederiafta,  puska  ili  kubuia  u 
srebru  okovana.  Nar.  bl.  mehm.  beg  kap.  201. 
PuSka  lederiaca.    V.  Vrfievid,  niz.  12.5. 

1.  LEDElSlAK,  ledendka,  hi.  vidi  u  Vukoi'U 
rjeeniku :  kao  gvozdoiia  guXva  sto  se  nosi  na  nozi 
da  se  po  ledu  ne  kliza  ,art  eisschuh'  ,soleae  quae- 
dam  ferreao  euntiiim  per  glaciem';  i :  Ledenaci 
zvali  su  so  osobiti  klinci  za  potkov  koAski,  ko- 
jiina  su  koiii  potkivani,  ako  je  trebalo  po  ledu 
i6\  ili  s  koiiem  po  kakvoj  strasnoj  poledici  tr- 
cati.  S  konma  tako  potkovanim  smjelo  se  natr- 
cati  na  naj  vecu  uizbrditu  poledicu.  Turske  ba- 
tlije  narocito  su  na  mrazu  polivali  vodom  str- 
menite  strane  da  nalije(5u  na  hih  s  korima  tako 
potkovanim,  to  da  ogledaju  svoje  i  konsko  ju- 
nastvo.    S.  Novakovi6. 

2.  LEDENAK,  ledeiiaka,  m.  vidi  2.  ledenik.  A 
pripasa  sabju  alamanku,  a  za  pojas  do  dva  le- 
deiiaka. Nar.  pjes.  vila.  1867.  426.  Ledeiiak, 
vrsta  malih  pusaka.    i^.  Stojanovic. 

LEDENE.  vidi  ledene. 

LEDKNETI,  ledenim,  impf.  postajati  led,  mr- 
znuti  se.  —  hna  i  rus.  ledenetb.  —  U  svijem 
primjerima  stoji  nij.  e  po  zapadnome  govorii  i. 
Voc  ledenim,  vece  stinu.  I.  Ivanisevi6  248.  Srca 
ista  I'lihova  bill  su  poceli  utvrdijevati  se  i  ledo- 
niti.  A.  Vitajic,  ist.  528.  Onde  inuci  privelika 
zima  .  .  .  kqja  eini  rike  studeniti  i  jos  zive  vode 
ledeniti.  T.  Babid  15.  Malo  po  malo  ledeni  u 
nami  [ubav  prama  Bogu.  M.  Zori6i6,  osmina.  29. 

LEDERKINA,  /.  vrsta  jabuke.  Valpovo.  D. 
Hire. 

LEDI,  /.  pi.  vidi  loda.  —  (!  jednoga  piaca 
Dubrovcanina  xvi  vijeka,  a  izmcdu  rjeinika  u 
Belinu  (,dorso,  dosso'  ,dorsum'  279i  «  Drzicevijcm 
primjerom),  i  u  Stulicevu  (,dorsum'  s  dodatkom 
da  se  nalazi  u  M.  Drziea).  Ima  nos  od  pedi,  a 
od  osla  ledi.    M.  Dr2i6  54. 

LEDK^yl,  m.  pi.  ime  selu  u  Bosni  u  okrug u  sa- 
rajevskome.  Statist,  bosn.  10. 

LEDINA  (ledlna),  /.  terra  inculta,  zapusteno, 
neobradeno  po^e  (u  nekijem  primjerima  kao  da 
znaci  sto  zeni|a  uopce).  —  -e-  stoji  mj.  negdas- 
nega  i;.  —  Itijec  je  stara  i  postaje  od  prasla- 
venske  osnove  lend  nastovkom  (mozebiti  kao 
augmcntativ)  ina,  isporedi  stslov.  I^dina,  rus.  .ui- 
Aiina  (.iHA'"',  -uIjV)),  res.  lada,  lado,  (poj.  lad,  zemfa, 
kopno,   suho),   gornetuz.   lado,    nizeluz.    I'edo.    — 


l.yiorcdKJc  ■■ic  sa  Hved-ikijem  linda  ,l)rachfold';  rt. 
inisiim  da  jc  od  germanskoya  land  (indi  a  po(- 
skome  jeziku),  premda  iiijc  jnsno  kako  .le  genu. 
a  promijenilo  na  mekani  vokal  (i  tal.  landa, 
franc,  lande  s  istijem  znaienem  Ho  na^e  ledina 
vala  da  pnstaju  od  germ.  land).  —  Izmcdu  rjee- 
niku u  Mikn(i)ru  (ledina,  zomja  neorana  ,novalo, 
vactum'),  H  lielinu  (,campo  ineolto'  ,ager  incultus' 
164";  ,fondo  sterile'  ,fundus  storilis'  322'^),  u 
Bjelostjenievu  (,ager;  novale';  v.  tratina),  u  Jam- 
bresicecu  (,pratura,  arvum'),  u  StuHcet^u  (ledina. 
zomja  neorana  ,solum  incultum'),  u  Voltiijijinii 
(jbarodo,  terra  inoolta'  ,6in  brachliegendos  land'), 
u  Vukocu  (zem|a  koja  skoro  nijo  orana  ,unK:e- 
aokertos  land'  .solum  incultum'),  u  Daniciievu : 
, terra  inculta'.  S(afaiik),  lesek(ornor).  77.  Do  Mi- 
loSeve  liivo  §to  jo  lodina.  Dec.  hris.  67.  Sto  je 
narav  sazdala  vi  pustoj  ledini.  M.  Vetranic  1, 
141.  Svaki  od  nas  u  ledini,  protrapiv  ju  kako 
on  ho6e,  lijop  vinograd  da  t'  u6ini.  N.  Na|e.s- 
kovi6  1,  163.  Tor  bismo  trapili  sve  na§e  Iodine, 
ku6e  napravili.  I,  283.  Neistrapjone  Iodine.  B. 
Kasic,  fran.  33.  Opasona  ledina  ni  sebi  ni  dru- 
zijem.  (D).  Sama  lodina  gladom  mre  a  neg  da 
bi  iito  dala.  (D).  Poslov.  danic.  Tezati  jednu 
ledinu  i  izvadit  iz  no  unaprid  korist.  A.  d.  Bella, 
razgov.  8.  Vjprit  6u  se  ter  s  prdijom  nastojat 
6u  se  pokrpiti  i  ponovit  moje  Iodine.    B.  Zuzori 

186.  Vidicu  mloge  ispuste  i  ledine.  F.  Lastric, 
test.  396'J.  Zasto  ovo  ledine  drzite  zaluduV  svet. 
122*>.  Malahan  dubak  izvaden  iz  tvrde  ledine, 
prinosou  u  meku  i  protilu  zem}u.   V.  M.  (lucetic 

187.  Gdi  ledina  tvrda  smeta.  V.  Dosen  42'>. 
Zemja  je  bez  sjemena  ko  lodina  zapustena.  D. 
Basi6  1.  Mogu  prodati  se  nike  Iodine.  A.  d. 
Costa  1,  270.  Da  se  u  ledinu  obrati.  A.  Kalic 
572.  Nek  so  trave  po  ledini  stvore.  J.  S.  RpJ- 
kovic  47.  Jer  dok  sniga  popiju  ledine.  107.  A 
junaci  ledinu  kopaju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  487.  Pa 
udari  kop|e  u  ledinu.  2,  248.  Kada  so  jo  guja 
probudila,  mrtav  Musa  po  ledini  skate.  2,  409. 
Po  cetiri  mjeri  po  ledini.  Nar.  pies.  juk.  516. 
Na  ledini  fador  razapese.  Nar.  pjes.  petr.  2,  180. 
Kako  aksam  pade  na  ledinu,  ode  Arap  iskupjati 
vojsku.  Nar.  pjes.  horm.  1,  21.  Zabosti  papak 
u  ledinu.  (Pobjeci).  Nar.  posl.  vuk.  82.  Nokat 
u  ledinu  (utece,  ili  bjezi!).  226.  Repom  o  le- 
dinu. (Umfo).  271.  Baci  cosino  blago  na  ledinu 
i  pobogne.  Nar.  prip.  vila.  1867.  719.  Sto  so 
bijeli  kraj  Trebina  grada  po  ledini  do  bedena 
crna!  Osvetn.  1,  36.  Rrvac  parca  na  ledinu 
svali.  4,  2.  A  skukali  bijedui  iseoci  na  lediui 
izostavSi  pusti.  5,  122.  Smrt  lelino  po  ledini 
vaja.  7,  48.  Ako  zem[u  pustis  pod  ledinu,  rasti 
6o  plijevor  i  skodna  travurina.  M.  Pavlinovic. 
rad  108.  —  /  kao  mjesno  ime  (vidi  i  Ledine) : 
M  Srbiji  M  okragu  pozarevackome :  Vinograd  u 
Ledini.  Sr.  nov.  1855.  625.  Niva  u  Ledini.  1870. 
37.  —  tt  okragu  smederevskome.  Niva  u  Dugackoj 
Ledini.    Sr.  nov.  1871.  121. 

LilDINAC,  Ledinca,  m.  mjesno  ime, 

a.  selo  u  Herccgovini.   Schem.  hercog.  1873. 
224. 

b.  kajkavski   Ledineo,   selo    u    Hrvatskoj    ti 
iupaniji  varazdinskoj .    Razdije].  102. 

LEDINAK,  lodinka,  m.  vidi  u  Viikovu  rjee- 
niku :  brezujak  na  ledini  ,ein  hfigel'  ,collis'. 

LEDINAN,  Ifedina,  adj.  koji  pripada  ledini, 
koji  je  ledina  (o  mjestu).  —  Na  jednome  mjestu 
XII  vijeka.  Urekoste  dati  mi  mesto  lodinno.  Glas- 
nik.  25,  307.  (1193). 

LEDINCI,  Ledinaca,  m.  pi.  ime  sela  u  Slavo- 
niji  u  iupaniji  srijemskoj.  Razdije|.   143. 


r^EDINCICA 


953 


LKOOVNTOA 


LEUINCXCA,  /.  ncka  bilka.  Lodinftica,  Roll  is 
perennis  L.  (Sladovid).    B.  Suiek,  im.  192. 

LKDINE,  Ledina,  /.  pi.  wjesno  ime  (pi.  ledina). 

a.  dva  xela  it  Hrviitsknj.  <i)  u  ziipaniji  bje- 

lovarsko  krizecnckuj.    Razdije].  llti.    na  drugome 

je  mjestu  pisano  Ledina.  Schem.  zagr.  1S75.  1711. 

—  b)  u  zupaniji  varazdinskoj.  Razdijej.  93. 

I),  u  Srbiji. 

a)  mjcsto  u  okriigu  biogradskome.  Livada 
u  Ledine.    Sr.  nov.  1870.  713. 

b)  Bijele  Lediuo,  dva  mjesta,  jedno  u 
ukrugu  kruseKackome:  Niva  na  Beli  Ledina.  Sr. 
nov.  1875.  2-18;  drugo  u  ukrugu  pozarevackome : 
I^iva  na  Beli  Ledina.    1875.  281. 

LEDINICA,  /.  drin.  ledina.  —  U  nase  orijeme. 
Kopa   nima   tvrdu   lodinicu.     Nar.  pjes.  juk.  84. 

LEDINICE,  /.  pi.  mje.tno  ime  u  Hrvatskoj 
(isporedi  ledinica,).  —  xv  vijeka.  V  nasih  malinili 
ki  su  V  Zrnovnici  pod  Ledinicami.  Mon.  croat. 
65.  (1445). 

LEDINICANIN,  m.  covjek  s  Ledinica  (vidi 
Ledinice).  —  Mnozina:  Ledinicani.  —  U  ruko- 
pisu  XIV  vijeka  u  kojemu  stoji  -e-  mj.  e,  i  insfr. 
pi.  iiiia  nastavak  na  ami  (vidi  kod  ffradanin). 
Meju  Novograci  i  meju  Ledini6aini.  Mon.  croat. 
1.  (1309).  ^ 

1.  LEDIjiTAK,  lediiiaka,  m.  nekn  bi{ka  (Ho 
raste  na  ledini).  —  U  nase  vrijeme,  a  izmectu 
rjecnika  u  Vukovit  (nekaka  trava  koja  ima  zut 
cvijet  i  okrugao  list,  a  korijen  kao  zrno  kuku- 
ruziio  ,art  pflanze'  ,herba  quaodam  [Ficaria  ra- 
nunculoides  Moench.]).  —  Ledinak,  rus.  .ia,^HiiK-'b 
(Hierochloa),  fes.  ledenec  (Lotus),  (Vuk),  Ficaria 
ranunculoides  Roth  (Pancii).   B.  Sulek,  im.  192. 

2.  LEDINAK,  m.  ime  Hvadi  u  Zaovinama  (u 
iSrbiji  u  ukrugu  uzickome).  J^.  Stojanovii. 

LEDI&TE,  n.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  ledenica. 

—  Znacene  je  nepouzdano  kao  i  za  ledenisto 
(vidi).  —  U  na^e  vrijeme  pisci  upotreblavaju  u 
drugome  sinislu,  vidi:  Lediste,  phys.  (mraziste) 
,nullpunkt,  gefrierpunkt,  eisi'Unkt  (am  thermo- 
meter)', tal.  ,puDto  di  golo,  punto  di  ghiaccio', 
frc.  , point  de  froid,  do  coagi51atiou',  egl.  , freezing- 
point'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.  naz. 

LEDISTVO,  n.  u  Stulicevu  rjecniku  uz  lediste. 

—  sasma  nepouzdano. 

LEDITI,  ledim,  impf.  cinili  da  Ho  (objekat: 
u  pravume  smislu,  voda)  poHnne  led.  —  Akc.  sr 
mijena  u  praes.  1  i  2  pi.:  lodimo.  lodito,  u  aor. 
2  i  3  sing,  ledi,  u  part,  praet.  pass,  lodon.  — 
Od  XVI  vijeka. 

1.  aktivno.  —  Izmedu  rjecnika  a  Miknlinu 
(lediti,  ciniti  ledena  ,gelo,  congelo'),  u  Stulicevu 
(,gelare,  oougelare,  glaciare'),  u  Viikovu  (,zu  eis 
macheu'  ,glacio'). 

a.  H  pravome  smislu.  Zimi_vitri  dusoc  vode 
svude  ledec.  P.  Zoranic  58b.  jifih  nn  lede  zimni 
mrazi.  P.  Kanavelii,  iv.  91.  Sada  mraz  |ut  ledi 
naga.  I.  Drazio  50.  Plam  da  ledi,  led  da  grije. 
J.  Kavanin  80*.  Voda  ih  smrzuje  i  ledi.  F.  La- 
strjc,  ned.  91.  U  vodi  koja  ji  ledi  i  smrzuje,  al' 
ne  zatusujo.  391.  Odkud  sam  se  nado  da  mo  ce 
sunce  ogrijat  otud  me  mraz  ledi.  (Z).  Poslov. 
danic.  —  U  ovome  primjeru  lediti  znaci  neHo 
mane  nego  smrzivati:  objekat  (Ho  nije  izrecen) 
duse  su  osudenijeh  u  paklu,  te  je  smisao  da  osje- 
caju  stildrn  kao  led,  ali  da  ne  gabe  osjicaj  kao 
Ho  se  dogada  koine  Ho  se  zmrznuo  (isporedi  i 
driige  priinjere  istoga  pisca):  Nije  se  dakle  cu- 
diti  da  je  pakao  jezero  vatre  goruce  koja  zeze 
a  ne  sazize,  jezero  vode  pristudene  koja  Indi  a 
ne  smrzuje.    F.  Lastric,  ned.  391. 


b.  II  prencsenome  smislu.  Vrh  pristo|a  go- 
sposkoga  on  ponosit  tako  sjedi,  tor  s  pogloda 
ohologa  svaeja  srca  .strahom  ledi.  J.  Palmotic 
74.  Strahovi  srca  nam  lede  i  sapinu.  Stit.  Ifi. 
Ogaii  mrazno  ledi  u  tisucu  srca  ufane.  B.  Bo- 
tera,  or.  28. 

2.  sa  se.  rejlsksivno,  postajati  led.  —  Izmedu 
rjecnika  u  Mika(inu  (lediti  se,  mrznuti  .gelasc^o, 
obrigeo,  frigore  concresco'),  m  Stulicevu  (,glaciari, 
oongelari,  gelascere  etc.'),  u  Voltigijinu  (,ghiac- 
ciarsi,  agghiacciarsi,  gelarsi'),  u  Vukovu  (izu  eis 
werden,  gefrieren'  .glacior'). 

a.  ;<  pravome  smislu.  Ovdi  n  zimu  daz  se 
ledi.  V.  M.  Gucetic  210.  Dosao  je  u  vrimenu 
studenu,  kada  se  smrzivaju  svaka  i  lede.  A.  To- 
mikovi6,  gov.  375. 

b.  J«  prenesenome  smislu.  Kod  ogiia  zrak 
gdi  sja,  sve  se  zlo  lediti,  a  kad  je  dalek  tja,  vas 
u  plam  vru6  iti.  D.  Rahina  9*.  IT  srcu  momu 
ledi  se  krv  moja  besjedec  o  tomu.  M.  Bunic  7. 
Studeni  se  vas  i  ledi  od  nevoje  i  napasti.  J. 
Krmpotid,  katar.  134.  Lediti  se  od  pripasti.  I. 
M.  Mattel  72.  Ja  se  ledim  pred  riimo  od  srama. 
Nar.  pjes.  mag.  1864.  86. 

LEDMANOVAC,  Ledmanovca,  »/.  ime  mjestu 
u  Srbiji  u  okrugu  biogradskome.  Niva  u  Ledma- 
novcu.    Sr.  nov.  1865.  509. 

LEDNIK,  m.  u  Stulicevu  rjecniku:  v.  ledenica 
s  dodatkom  da  je  rijei  ruska. 

LEDNUTI,  lednem,  pf.  postati  led,  smrznuti 
se.  —  U  nase  vrijeme,  samo  u  prenesenome  smislu. 
,Cim  to  cuh,  lednu  me  nesto  u  srcu.  a  ja,  po- 
mislim,  no  de  dobro  biti'.    I.  Pavlovic. 

LEDNA  ZUKA,  /.  v.  Zuka.   B.  Sulek,  im.  192. 

LEDOBOLAN,  ledobolna,  adj.  u  kojega  je  bulest 
na  bubrezima  (ledima,  vidi  leda).  —  U  Jambre- 
Hcevu  rjecniku:  kajkai'ski  ledobolen  ,n6phriticus'. 

LEDOGUZ,  m.  vidi  u  Vukovu  rjecniku:  gla- 
vica  u  Ceroveima  ,name  eines  hiigels'  ,collis 
nomen'.  —  Rijec  je  slozena. 

LEDOHNKj,  »(.  kao  da  je  prezime.  —  xv  vi- 
jeka. Tomasic  Ledohnic.   Mon.  croat.  111.(1472). 

LEDOJKA,  /.  rijec  naiinena  {is  §ale  '•!  Vuk 
kaze:  iz  saza\ena)  od  led  m].  djevojka  (va\a  da 
znaci  djevojka  hladne  cudi).  —  TJ  Vukovu  rjec- 
niku: (,bedauernd  mit  anspiehing  auf  led  ,fiir)' 
djevojka. 

LEDOVAN,  adj.  koji  pripada  Icdrima  (bu- 
brezima; vidi  leda,). —  U Bjelostjencevii  rjecniku: 
ledovna  bol  ali  krizicev  ,nefritis',  i  u  JamhreH- 
cevu :  ledovna  bol  .nephritis'. 

LEDOVIT,  adj.  ledan.  —  IJ  jcdnoga  pisca 
xviii  vijeka.  U  zimna  doba  koja  su  u  Makarskoj 
veoma  ledtvita.    I.  J.  P.  Luci6,  izk.  15. 

LEDOVNA,  /.  bolest  na  bubrezima  (vidi  loda). 
—  U  Bjelostjencevu  rjecniku  :  ledovja,  beteg  koji 
veliku  zeju  cini  , diabetes';  ledovja,  zazgaiie  ,ro- 
num  icflammatio,  accensio'. 

LEDOV^iE,  m.  bubreg;  leda.  —  vidi  leda.  — 
U  Bjelostjencevu  rjeiniku:  ledovje  ,ren'.  2.  le- 
dovje,  krizioi  ,lumbus';  u  Stulicevu:  ,renos'  is 
Hnbdeliceva;  u  Voltigijinu:  v.  ledje. 

LEDOVNA,/.  vidi  u  Bjelostjencevu.  rjecnika: 
ledovna,   primorska  bukva  ,t'agus'. 

LEDOVNICA,  /.  ledovna  bolest,  vidi  u  Bjelo- 
stjencevu rjecniku:  ,idem  (quod'  ledovna  bol); 
osim  toga  kod  bol :  bol  ledovja,  ledovnica,  trgarie, 
zavijaiie  okol  bokov,  bolest  od  bedre  ,ischia, 
ischias,  sciatica';  i  u  Stulicevu:  v.  hote^  iz  Hab- 
deliceva.  —  Ima  n  Bjelostjencevu  rjecniku  i  zna- 


l.KKOVNK'A 


1. 10 HA,    I,  c,  h). 


iri'ie:  huhrcij,  kud  bubroff:  bubrojj,  ubistjo,  lo- 
doviiioa  ,ren'. 

LEDUStI,  adj.  studen ,  kan  led.  —  Saino  m 
Stiiliieou  rjecnikti :  leduJt  ,valde  frigidus". 

LEJJVA,  lodavn,  n.  p/.  vidi  leda.  —  U  jediio/ia 
pisca  iakai'ca  xvi  vijeka.  Priko  ledav.  Ant.  Dalin., 
iiov.  teSt.  49.  mar.  1,  G.  Propasana  ledva  pa- 
meti  vaSi.  2,  122.  Ipetr.  1,  13.  ()d  Abraamovih 
ledav  izaSli.    2,  147.  jov.  7,  o. 

LEUVEN,  adj.  loden.  —  ()d  xviii  i-ijeka  u 
•yerernijeh  caknvaca  i  u  kajkavaca,  a  izmedu 
rjeinika  u  lljelostjenccvu  (.glacialis'.  2.  lodven, 
zamrzol  .coiigelatus,  golidus,  rigidus,  durus  prao 
frigore,  frigoro  concretus')  pdje  sc  naj  prije  na- 
hodi,  u  Jambre^ictvu  (.glacialis'),  «  HtuUievu  (v. 
loden  ii  Hahdclicevn).  Pod  liora  jo  voda  ledvena. 
Jafike.  294.  —  Ima  i  ado.  ledveno  u  lijelostjen- 
civu  rjecuiku:  ,golide,  rigido,  i  u  Volticjijinu : 
V.  ledeno. 

LEDVENICA,  /.  vidi  1.  ledenica,  a.  —  U  Bje- 
lostjcncevu  Tje^niku:  ,fossa  glacialis',  i  u  Stuli- 
ievii:  V.  ledenica  is  Habdeliceva.  —  I  u  naSe 
vrijeme  u  Zayrchu.  I).  Dani6i6. 

LEDVENITI,   ledvenim,   impf.  lediti,  ledeniti. 

—  U  BjelustjenitVu  rjecniku:  ledvenim,  lodim, 
zmrzjavam  ,glacio,  conglacio,  congelo,  gelo, 
astringo  frigore,  in  glaciem  verto'.  —  Iina  i  re- 
Jieksivni  glagol  sa  se  u  Bjelvstjenccvu  rjecniku: 
ledvenim  se,  ledim  so,  zmrzavam  se  .glacior,  go- 
lasco,  obrigoo,  obrigesco,  frigoro  obstringor  1. 
concrosco,  coeo,  coagulor,  nivo  pruinaque  con- 
cresco,  in  glaciom  couvortor',  i  u  Voltigijinu: 
V.  lediti  se. 

LEDVENOST,  /.  osobina  onoga  sto  je  ledveno. 

—  U  Bjelostjencevu  rjecniku:  ,rigor',  i  u  Vulti- 
gijinu:  ,freddezza,  froddore'  ,kalte,  frost'. 

LEDVIJE,  vidi  leda. 

LED,  adj.  samo  na  jednome  vijestu  (crkvenijem 
jezikom),  vidi  u  Daniciccvu  rjecniku :  ledb  ,de- 
bilis':  ,slabo  i  lode  byvajetb  otroce'.  ^(afafik,) 
l6s(ek6r).  82.  —  Po  .^mislii  Danicic  tumaci:  slab. 

—  U  ostalome  je  rijec  posve  nejasna;  maze  biti 
da  je  u  svezi  s  osnovom  leda  (vidi  F.  Miklosic, 
etymolog.  wortorb.  l(J2!i). 

LEDA,  n.  2jI.  lurabus,  renes,  dorsum,  naj  sta- 
rije  znacene  vafa  da  je:  sredni  dio  hrbatn  yiad 
bocima ;  osim  toga  ima  druyo  znacene:  buhrezi 
(sto  je  vrlo  rijetko  u  primjerima),  i  uopce  hrbat 
(vrlo  cesto;  a  za  naj  starije  se  znacene  ce§ce 
upotreblava  rijec  krsta).  —  -e-  stoji  mj.  negdas- 
nega  (j.  —  Osnova  je  praslavenska  lendvi-,  tsjjo- 
redi  stslov.  Igdvb  i  Icjdvija  (ali  obicno  u  mno- 
zini)  ,lumbus,  renes',  rus.  .ih;;hi-h,  bedro,  ces. 
ledvi  i  pof.  kdzwie  ,lumbn3,  renes'.  —  Isprva 
mozebiti  zenskoga  roda,  u  nasemu  je  jezikii  srcd- 
nega  i  svagda  u  mnozini.  —  Jamacno  je  ista 
osnova  sto  se  i  u  gerntanskijem  jezicima  nahcdi, 
isporcdi  stnord.  i  anglosaks.  lend,  stvnem.  lenti, 
novovnem.  lende  (,Uimbus').  moglo  bi  biti  isto  Int. 
lumbus  (kad  bi  ocdje  -b-  postalo  od  indoevrop- 
skoga  dh,  isporedi  brada  i  Int.  barba) ;  ako  iiije, 
onda  su  po  svoj  prilici  Slavcni  primili  ovu  rijec 
od  Nijemaca. 

1.  naj  stariji  oblik  ledvijo  (f.?  Hi  ledvija, 
n.?)  nalazi  se  samo  u  crkvenome  jeziku  u  naj 
starijemu  znacenu,  a  izmedu  rjeinika  u  Danici- 
cevu  (ledvije  ,lumbi').  Po  srede  ledvij  vb  hrbbbtb. 
Glasnik.  11,  91. 

2.  vidi  ledva. 

3.  u  kajkavskome  se  govoru  (kao  i  u  sloven- 
skome)  iimecc  o  iiirda  d  i  v,  ridi  ledov|o  (zna- 
cene je  i  hubrey). 


4.  ispada  v. 

ii.  tijem  naj  prije  postaje  oblik  ledija  Hi 
lodbja.  u  naj  starijim  su  primjerima  (u  crkve- 
nome jeziku)  oblici  kao  da  je  rod  zenski,  a  iz- 
medu rjeinika  u  Daniiiievu  (ledija,  pi.  neutr. 
,dorsuin')  v  primjerom :  Pubolitb  ramonma  i  le- 
dijami.  §(afaiik,)  le3(ek).  129.  —  U  tome  kao  i 
u  ovome  primjeru  ja  ne  znam  jeli  uprav  naj 
starije  znaiene  Hi  hrbat.  Znamenijo  imatb  na 
6revC  i  na  ledijahb  i  blizb  sbsca  i  na  no^S.  Sta- 
rino.  10,  125.  (xv  vijek).  -^  U  ovome  primjeru 
moze  znaiiti  bubrege  Hi  krsta :  O  ledbjahb  koga 
bolo.    Starino.  10,  92.  (xvii  vijek). 

b.  kasnije  postaje  oblik  lodja:  samo  u  Ma- 
rulica  (vidi  naj  zadni  primjer  kod  b)),  u  Div- 
kovii'.a,  u  Radnica,  u  Posiloviia  (u  Divkovica 
ima  i  oblika  ienskoga  roda).  —  Izmedu  rjeinika 
u  Stuliii'VU  (,lumbi,  renos'). 

aj  krsta.  Na  tri  mjesta  na  krstonju  po- 
maziiju  Covjeka,  kada  se  krsti :  na  prseh,  na  le- 
djah  i  na  coin.  M.  Divkovi6,  naiik.  36*.  Ee- 
dovnik  pomazo  ulijora  na  prseh  i  na  ledijah 
onoga  koji  se  krsti  .  .  .  Sto  ga  pomazuje  na  le- 
dijo  zlamenuje  .  .  .    146*. 

b)  hrbat.  Odmetnuti  ce  ono  za  ledja 
svoja.  M.  Divkovio,  bes.  233*.  ObrnuSe  k  meni 
ledja  odstupajuci.  233*.  Kriz  koji  nosim  na 
lodjah  mojijeh.  nauk.  251".  Nosedi  priteski  kriz 
na  svojije  ledah  (jamacno  stamparskom  grijeskom 
mj.  ledjah).  2'20''.  Isus  se  okrenu  ledjami  Gospi. 
zlam.  66*.  Zdrav,  priumi|eni  vrat  Isukrstov  koji 
je  za  nas  pobijan  zausnicami,  i  prisveta  ledja 
koja  sn  za  nas  bici  pobijana !  nauk.  '224.  Okro- 
nuvsi  mu  svijet  ledja.  M.  Radnii  27*.  Vidi  ko- 
liko  temejita  drze  ledja  prijateji  Bozji  i  kako  ji 
pomaze.  28'>.  S  krizem  na  ledije.  P.  Posilovic, 
nasi.  TTl*.  —  Jamacno  pripada  amo  i  ovaj  pri- 
mjer .XV  vijeka  u  kojemu  vafa  da  je  ledjma  (mj. 
ledjima)  dual:  ZavrgSi  se  malo  za  ledjma.  M. 
Marulic  268. 

c.  naj  mladi  je  oblik  leda,  koji  se  jav(a 
od  XVI  vijeka.  kod  ovoga  su  oblika  rijetki  zenski 
padezi,  a  ima  na  jednome  mjesta  gen.  pi.  \idi 
(A.  Kanizlid,  roz.  115).  —  Izmedu  rjeinika  u 
Mikafinu  (,lumbu3')  i  kod  hrbat,  u  Belinu  (,lombo' 
ilumbus'  442^;  ,reni,  parte  della  schiena  di  fuori' 
, renes'  611b;  ,dorso,  dosso'  .dorsum'  279*),  u 
Stulicevu  (leda,  v.  ledja),  u  Voltigijinu  (leda,  v. 
ledje),  u  Vukooa  (.der  riicken'  .dorsum'  s  pri- 
mjerom: Za  Bozijim  ledima,  t.  j.  u  bugaku  ili 
na  strani,  gdje  ni  Bog  no  vidi). 

a)  krsta.  Da  mu  se  trbu  za  leda  pri- 
lepi.  D.  Obradovic,  ziv.  43.  .Jednu  mi  dede  pod 
glavu  mece,  drugu  mi  dedo  za  leda  me6e,  trecu 
mi  dedo  pod  nogo  meco.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  2!i7. 

b)  hrbat.  Jaoh  si  ve  moja  leda,  teske 
ti  bjeliu  one  bale.  M.  Drzic  340.  Koji  okreno 
leda  i  ploca  k  zemajskijom.  M.  Radni6  2*.  Ja 
sam  leda  moja  momu  Bogu  obratio.  J.  Filipovic 
3,  1321).  Tesko  bi  bilo  no  kosama  i  ledim,  kad 
bi  je  se  ti  dokopao.  V.  Lastrio,  nod.  224.  Na 
liogovih  ledih  lukavstvo  proganaso.  A.  Kanizlid, 
kam.  126.  Leda  mu  okrenu.  fran.  87.  Leda 
I'lemu  obrati.  148.  Dok  suze  niz  lica,  s  ledi  krv 
ne  livam.  roz.  115.  Skinut  s  leda  sebi  runo. 
V.  Dosen  150*.  6uskijam  so  leda  glade  (na  pa- 
zarih).  173*.  Pod  vecira  se  dusok  mu6a,  kog 
misaju  leda  vruca.  253*.  Jer  po  lodih  snig  i 
kisa  dere.  M.  A.  Rejkovid,  sat.  GS*.  Dobro  ga 
istuku,  a  navlastito  po  lodim.  N.  Palikuca  22. 
Volio  bi  da  bude  udren  po  ledi.  42.  Neka  po- 
tavne  o6i  niove  da  ne  vide  i  leda  hiova  vazda 
ugrbavi.  I.  Velikaiiovic,  uput.  I.  173.  Traadu  uiu 
so  odkriti   ploda  oli  ramona  do   yo  loda.    M.   Do- 


I,I0I)A,    I,   r,   h).  f< 

bretii  257.  Sto  nam  nijo  milo  viditi,  to  za  leda 
medemo.  D.  Obradovid,  ziv.  8.  Arsinom  po  ledi. 
62.  Ako  te  gdi  kaluderi  uvate,  tesko  tvojira 
ledma.  114.  Moiaju  ne  iza  leda  nego  baa  u 
o6i  svakomu  coviku  istirju  kazati.  B.  Loakovi6, 
gov.  107.  Da  su  morali  okrouiti  loda.  A.  To- 
mikovic,  ziv.  4.i.  Nek  ledami  okreiiu.  O.  Pe- 
stalic  58.  Mor  dolamu  na  grbava  loda.  Nar. 
pjos.  vuk.  1,  523.  Skide  s  leda  bugar-kabauicu. 
2,  150.  Na  slugina  ploca  nabrojise  triost  i  sest 
zlatni  buzdovana,  dobro  slugi  leda  nameksase. 
2,  434.  I  odnese  Hajkunu  devojku  ...  I  pozna 
mu  Hajku  ra  ledima,  pa  potrzo  zlaceua  kubura, 
to  ga  gada  sa  leda  junaka,  al'  ne  raozo  od  Uajke 
devojke,  ve6  zalazi  nemu  isprijeka.  .'i,  184  —  185. 
Na  glave  im  kape  od  tri  vuka,  na  ledima  koze 
od  mededa.  3,  333.  Doceka  ga  Brdanine  Pero 
a  na  svoje  dvije  puske  male,  na  prsi  mu  toke 
prolomio  i  na  ledi  penger  otvorio.  4,  107.  Kad 
vidio  moja  leda  onda  i  tebe!  Nar.  posl.  vuk. 
115.  Okreni  leda.  (Idi,  tepi  se).  237.  Ja  uprtim 
torbu  s  prosom  na  leda.  Nar.  prip.  vuk.  203. 
Zensko  dijete  legne  na  travi  na  leda.  Vuk,  nar. 
pjos.  1,  496.  Otide  im  za  leda.  D.  Danici6, 
2mojs.  14,  I'J.  Vidjeies  mo  s  leda.  33,  23.  Ba- 
ciso  zakon  tvoj  za  leda.  nemij.  9,  26.  Da  vas 
je  takih  pet,  pa  bih  vam  svima  ugrejao  leda! 
M.  P.  Sapcanin  1,  129.  Turke  iznonadi  gruhaiie 
topova  s  leda.  S.  l^ubisa,  prip.  83.  Iza  tvqjijeh 
leda  sije  razdor  i  mrziiu.  230.  Dak  okrene  starcu 
leda,  koji  osta  mahajuc  glavom.  263.  —  U  pre- 
nesenome  smislii.  Pa  sve  to  da  bi  Srbija  mogla 
na  svoja  leda  naprtiti  ?    M.  Pavlinovic,  razg.  48. 

—  O  zivijtini.  Stare  magare  svo  raneno  po  ledi. 
N.  Palikuca  11.  —  0  cemu  nczivu.  Prama  lodama 
pluznoga  noza.  I.  Jablanci  50.  —  0  tiijcstu.  Jer 
kad  prods  Gabeli  za  leda,  ni  Mostaru  meko  biti 
nece.  Osvetn.  5,  47.  Ona  mjesta  moraju  od  leda 
k  polno6i  gledati.    I.  Jablanci  198. 

e)  ne  znam,  jeli  hrhnt  Hi  krsta.  Bas  i 
leda  koga  ceSce  bole.  J.  S.  Rejkovid  62.  Pauna 
nam  leda  bole.    Nar.  pjos.  vuk.  5,  184. 

1.  LEDAN,    ledna,    adj.  koji  pripada   ledima. 

—  Od  xviii  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Stiili- 
cevu  (,lumbaris').  Pune  sandufiiee  kostiju  rucni, 
nozni,  ledni.    D.  Obradovid,  ziv.   124. 

2.  LEDAN,  m.  u  narodnijcm  pjc.^maiiia  tuiicya 
iimmena  ime  nekakou  gradii  (latinsko)ne).  —  Ako 
-e-  stoji  mj.  neydasileya  e,  tijem  se  imenom  ja- 
macno  isprva  mislilu  na  I'ujake  (Loho),  te  se  od 
kraj  ledanski  Hi  kraj  Ledanin  nacinilo  kao  to- 
bozi'ie  (jradsko  ime  i  to  po  mag.  Longyel,  vidi 
S.  Novakovic,  iiber  Legjan-grad  (Ledjan-stadt) 
der  sorbischen  volkspoosie  u  Arcbiv  fiir.  slav. 
philol  3,  124—130.  J.  Perwolf  (archiv.  4,  70- 
71)  misli  da  postaje  od  (lat.)  .Lendizi',  Lijdici, 
po^skoga  plemena  sto  se  pominc  od  i.x  vijeka,  od 
iega  bi  bila  i  magarska  rijec,  ali  da  nasa  rijei 
nije  do.Ua  is  inagarskoga  nego  se  uzdrzala  po 
daimoj  tradiciji.  —  Zimedu  rjecnika  u  Vnkovii 
gdje  ima  samo  da  je  siajaca  rijec  i  primjer  (vidi 
dale):  U  Lodanu  gradu  latin.'ikome.  —  Kad  so 
zeni  srpski  oar  Stjepane,  na  daleko  zaprosi  de- 
vojku, u  Lodanu  gradu  latinskome  u  latiuskog 
kraja  Mijaila.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  132.  Podigo  so 
od  Ledana  krajo  preko  l^ecko  i  proko  Po)acke. 
Pjev.  crn.  122li.  Pravo  zdravo  ka  Ledanu  gradu 
Nar.  pjes.  juk.  254.  Od  Karlovca  do  Ledana 
grada.    Nar.  pjes.  potr.  2,  29. 

LEDANICA,  /.  nekakva  traoa  s  koje  boluju 
ovce.  —  isporedi  ledavica.  —  U  Stuliievu  rjec- 
nika: ,horba  ovibu-i  morbum  gignous'. 

LKDANIN,  til.  covjekkoji pripiida gradu  Ledana. 


5  l,RI)KVI(;.-\ 

—  Mnozina:  Li-dani.  Po  naj  viio  IjoUauiiiu  banu. 
Nar.  pjos.  juk.  252.  —  Famine  se  prije  nasega 
vremena  i  znaci:  Pofak  (vidi  S.  Novakovic.  archiv 
fiir  Slav,  philolog.  3,  128-129).  1440.  ,Consti- 
tutus  est  in  Ungaria  rox  Vladislav  Ledianin'. 
(Srp.  (etopis  £).  Brankovicn  u  latinskome  prije- 
vodu  u  Archiv.  3,  20). 

LliDANSKI,  adj.  koji  pripada  Ledanu.  —  Iz- 
mcdic  rjecnika  u  Viikovu  (s  dodatkom  da  je  sta- 
jaca  rijec  ,von  Ledan'  i  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme:  Pa  on  ode  niz  pojo  ledansko).  Docera 
ga  do  ledanskih  vrata.  Nar.  pjos.  vuk.  2,  140. 
Veli  nemu  ledanska  kra)ica.  2,  152.  Pise  knigu 
ledanskomu  banu.  Nar.  pjes.  juk.  253.  U  didije 
ledanskoga  kraJa.  Nai'.  pjes.  potr.  2,  26.  Kroz 
ledansku  veliku  fiarsiju.  2,  208.  —  Pomiixe  se 
prije  nasega  vremena  (u  znacrnii:  pofski,  po- 
(ackij.  ,A  fratre  suo  rogo  ledianeusi'  ledijanskago 
kraJa.  Srj).  lelop.  B.  Brankovica  u  latinskome 
prijevodu  u  Archiv  fiir  slav.  philol.  c>,   11. 

LEDaSCA,  ledasaca,  dem.  leda.  —  U  Viikovil 
rjeiniku:  dim.  v.  leda. 

LEDAVICA,  /. 

a.  zivotinska  protoc.    M.  Pavlinovic. 

b.  trava  poput  jecma  koja  rasto  iz  koiisko 
ili  magarece  krkalino,  te  mlad  od  no  zaloda.  M. 
Pavlinovic. 

LEDE,  /(.  u  VoUiijijinu  rjeiniku:  ,roni'  ,dio 
nieren'.  —  Rijec  nepouzdana,  jer  stoji  u  jednini 
a  tiimaccna  je  kao  mnozina,  vidi  loda. 

1.  LEDEN,  m.  (mjedina)  umivaonica.  —  Od 
tar.  leken,  logon,  lojen.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Belinu  (.eatino,  vaso  di  terra 
per  lavar  le  mani'  ,malluviam'  111^ ;  ,conca, 
specie  di  vaso  note'  , concha'  209'')  gdje  se  naj 
prije  nahodi  (zlo  je  tumaceno,  kao  da  je  zemafski 
Slid),  u  BjelostjcnecnK  (v.  modonica.  2.  v.  kotol), 
a  Voltigijinu  (, eatino'  ,napf,  waschbockon'),  u 
Vukovu  ([legen]  ,kupt'ernes  waschbockon'  .pelvis', 
ff.  sahan).  Voda  ostane  u  ledenu.  D.  Obradovic, 
ziv.  90.  Te  on  pijo  crveniku  vino,  ne  pije  ga 
6im  36  vino  pijo,  vec  lodonom  od  dvanaest  oka. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  397.  Tad  po  turski  leden  do- 
nijese.  Nar.  pjes.  horm.  1,  145.  Sve  se  oudi 
dilber  Andolija,  gdo  dogatu  iz  ledona  daje.  1, 
564.  Donijoso  loden  i  ibrika.  2,  568.  U  Srbiji 
so  po  varosima  umiva  nad  ledonom.  Vuk,  kovc. 
84.  Kojoj  su  (kiijni)  duvari  ukraSoni  mnogim 
lepo  oribanim  sudima :  sofra-tepsijama,  lede- 
nima  ...    M.  D.  Milicevic,  medudnov.  47. 

2.  LEDEN,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  sto  se  pomine  prije  iiascya  vremena. 
Lodenb  (selo).    S.  Novakovic,  pom.  137. 

b.  vidi  2.  Ledan.  —  U  narodnoj  pjcsmi  cr- 
nogorskoj  nasega  vremena.  Pa  ga  vodi  u  Ledenu 
gradu  .  .  .  Dokle  dodo  u  Ledenu  gradu  .  .  .  Pjev. 
crn.  2801). 

LEDENCIC,  m.  dem.  1.  loden  (uprav  bi  bilo 
dem.  ledenak  ili  ledenac,  ali  ove  rijeci  nijesu 
potvrdene).  —  V  Belinu  rjecnika:  ,catiuollo  o 
catinella,  eatino  piccolo'  ,catillus'  177->-. 

LEDENINA,  /.  augm.  1.  leden.  —  IJ  nase 
vrijcme,  a  izmedu  rjecnika  u  Vitkooii.  Popi  Marko 
ledeninu  viua.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  250. 

LEDENE,  n.  djelo  kojijem  se  ledi.  —  U  8tu- 
licevu  rjecnika:  (grijeskom)  ledone. 

LEDEE,  Mi.  vidi  1.  leden.  —  U  nase  vrijeme. 
Loder  alve  u  medu  kuvano.  Nar.  pjes.  here.  vuk. 
117. 

LEDEVICA,  /.  bol,,st  a  brana,  vidi  lodanica  i 
ledavica.  —  A'a  jednome  mjesta  xviu   vijeka.  Le- 


2.   LKOAT 


iloviii    lik:   kiul    brav6o  ziiloda.   ziilivaj   t;a   biliiu 
vinoiu.    ,1.   VliuImiroviiS  2o. 

LEDEVISTK,  n.  ime  mjestii  u  Srbiji  a  okrugu 
uleksinaikomc.   iJfiva  ii  LedeviStu.  Sr.  nov.  18(i7. 

i;u. 

LEDEVO,  »i  ime  mjestu  it  Srhiji  u  okniiiii 
kiajinskome.   Niva  u  IjOitovo.    Sr.  nov.   185.  85!». 

IjKDINE,  ISdrna,  /.  pi.  tiiifim.  leila.  —  U  nase 
prijeme,  a  i;me<tu  rjednika  u  Vakopii.  Nabra  liomu 
stranu  3mi|a,  stranu  smi|a  i  bo3i|a,  privali  rau 
iiz  ledine.    Nar.  pjes.  vuk.   1,  296. 

LEDOSa,  /.  ime  sviiii.  Terozovac,  Virovitica. 
D.  Hire. 

LKFANAT,  lotanta,  m.  slon,  vldi  elofanat.  — 
{/  Bjelosljencevu    rjecniku:  lofant   ,elefant'  (xic). 

LKFANCI,  adj.  koji  pripada  lefanta  Hi  le- 
fantima,  vidi  olefandi.  —  Na  jednome  mjestii 
XVI  vijeka.  Gdi  bi  zelen  venfiac  vili  ali  Urunu 
i>d  vridnosti,  koga  iie  bi  prihinili,  od  lefando  da 
su  kosti?    H.  Lucid  211. 

TiEFANDINOV,  adj.  u  rukupisu  xv  vijeka  ima 
lefandinov  rog,  te  kno  da  znaii:  slonoo  lub,  ali 
mislim  da,  jer  je  rukopis  jamacno  preveden  s  gri- 
koga,  rnoze  biti  grijcskom  ooako  napisano  po 
kakvoj  griknj  rijeii  sto  ne  postaje  od  eXi-'ipai, 
slon,  nego  od  ilmpo.;.  jelen,  te  bi  onda  znacilo: 
jelet'ii  rog.  Otb  gubb  .  .  .  Drugo.  Joleuij  rogb 
izdegb  i  rastbrb  davaj  piti  s  vinomb.  —  Drugo. 
Lofanbdinovb  rogb  rastlboi  i  strugotiae  sb  vi- 
nomb toplemb  davaj  piti.  Sredovjefin.  lijek.  jag. 
star.  10,  107. 

LKFANSKI,  adj.  uprav  koji  pripadn  lefan- 
tiina,  ali  je  u  jedinome  priinjerit  (xviii  vijeka) 
znaiene:  od  slonove  kosti,  vidi  elefanci.  Vratjoj 
turau  ko  lefanski.    J.  Ivavanin  521a. 

LEFAN,  m.  vidi  elefaii. 

a.  .lion.  —  U  Mika^inii  rjecniku:  lofan,  slon, 
fi|,  zivina  ,elephas,  elephantus,  barrus',  i  u  Be- 
linii:  ,6lefante'  ,elephas'  38.5b  s  dodatkom  da  je 
barbar.ska  rijec. 

b.  slonova  kost  (slonoo  zub).  —  U  jednoga 
pisca  XVII  vijeka.  Blizu  nih  (nozdroa)  sakrivas, 
dva  prsta  malo  man',  gdi  pica  vazimas,  zubi 
kako  lefaii.    D.  Barakovic.  vil.  17. 

LEB'ANI,  adj.  vidi  elefaiii.   —  xvii  vijeka. 

a.  koji  pripada  slona  (saino  lefaiia  kost).  — 
Izinedii  rjecnika  u  Vrancicevu  (lefaiia  kost  ,ebiir') 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  i  u  Mika^inu  (lefana 
kost  ,ebur').  Lefai'io  kosti  D.  Barakovic,  vil. 
263. 

b.  vidi  elefanci  i  lefanski.  Turne  lefani,  raoli 
za  nas.    B.  KaSic,  is.   122. 

LEFANSKI,  adj.  vidi  lefani.  b.  —  Na  jednome 
mjestu  XVIII  vijeka.  Lofaiiske  ke  .su  (hize)  od 
kosti.    A.  Vitali6,  ist.   137. 

LEG,  vidi  lego. 

LEG  A,  >i  brojenicama  (u  djecjoj  igri)  rijec 
koja  znaii  broj  sest.  —  U  nase  vrijeme  u  Istri. 
—  vidi  kod  doiio. 

LEGAC,  lekca,  m.  koii  koji  rad  leze  ,ocjuus 
cubitor'.    F.  Kurelac,  dom.  ziv.  10. 

LEGALAN,  logalna,  adj.  logalis,  zakonit.  — 
Po  latinskoj  rijeii  u  pisaca  nasega  vremena. 
Kudarac  koji  logalnom  svjedoi^bom  dokaXo  .  .  . 
Zbornik  zak.  god.  18.53.  22. 

LEGALIUA,  /.  rod  izrasli  kod  insokta.  J. 
Pan6i6,  zool.  243.  Legalicu  ,torebra'  (iinaju  ra- 
delice)  za  ulagano  jaja  u  organske  materije.  K. 
Crnogorac,  zoo).  129.  —  Postaje  od  2.  leci. 

LEGALIZACIJA,   /.    potorda   sa   strane   spo- 


subnc  rla.iti  kojom  se  iie.Ho  priznajc  kao  zakonilo 
Hi  istinito.  —  Po  tudijein  jezicima.  —  ''  pisaca 
nasega  vremena.  Potvrdo  o  logalizaeiji  i  vidinio- 
vaAu  imadti  se  providit  pofiatora  sudboniiu.  Zbor- 
nik zok.  god.  1853.  317.  Legalizacija,  t.  j.  po- 
tvrda  istinitosti  potpisa.  1863.  605.  Isprave  ne 
trobaju  logalizacije  ako  su  providone  peiatom 
urodovnira.     1866.   23. 

LEGALIZiR.\l!lE,  n.  djclo  kojijem  se  legali- 
zira;  legalizacija.  Da  su  providana  potrobltiiu 
legaliziraniraa  .  .  .    Zbornik  zak.  3,  295. 

LRGALIZIRATI,  legaliziram,  impf.  potordi- 
rati  (Ho  rnoze  uiiniti  samo  na  to  odredena  vlast 
Hi  ured)  .Ho  kao  pravo  Hi  zakonito.  —  Od  nem. 
legalisiren.  —  U  pisaca  na§ega  vremena.  Kada 
se  legalizira  potpis  od  stranke.  Zbornik  zak. 
god.  1863.  604.  Legalizirati  oporuke  i  izpravo 
svake  vrsti.    1871.  401. 

LEQALIZOVATI,  legalizujem,  impf.  vidi  le- 
galizirati. Legalizovati  isprave...  Zbornik  zak. 
god.   1866.  24. 

LKGALO,  n.  vidi  u  Vukovu  rjeiniku:  vide 
loza,  n.  p.  zefija  .s  dodatkom  da  se  govori  u 
Srijemu. 

LEGAN,  m.  ime  volu.   Bruvno.    D.  Hire. 

1.  LEGAN,  legha,  m.  Caprimulgus  europaeus 
L.,  neka  ptica,  isporedi  kozodoj.  Slovinac.  1880. 
30ii.  G.  Kolombatovid.  progr.  spal.  1880.  16.  vidi: 
Pouzdanije  je  ime  ,Iegan'  (nego  ,kozodoj'),  jer 
nam  Vodopic,  Doderlein  i  Kosii  jemce  da  se  go- 
vori u  Dubrovniku ;  za  Spjet  jemce  Surie  i  Ko- 
lombatovii  ...  S.  Brusina,  ptice  hrv.-srp.  (na- 
stavak).  72b.  —  Ima  i  drugo  znaiene  (s  dru- 
gijem  akcentom)  u  Srbiji:  Legan,  legiia,  sjuka 
,waldschnepf'  (u  poXarevaokom  okrugu).  D.  Da- 
nicic. 

2.  LEGAN,  legna,  m.  lijen  iovjek  (Ho  jednako 
lezi).  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Legaii  ,homo 
desidiosus'i  gen.  legiia.  D.  Nemanid,  cak.  kroat. 
stud.  2L  _ 

LEGANE,  n.  djelo  kojijem  se  legd.  —  Stariji 
su  oblici  leganije  i  leganje.  U  leganju  i  razmis- 
(anju  stvari  duhovnijeh  nasitit  da  se  ne  moze. 
B.  Gradid,  djev.  70.  Koliko  va)a  leganije  od 
libara.  I.  DrXid  13.  Bududi  se  mi  od  djetinstva 
leganjem  ali  dtenjem^  i  pisanjem  latinskoga  je- 
zika  zadojili  ...    R.  Gamaiiid  A5l>. 

1.  LEGAT,  ?«.  legatum,  zakonska  rijei,  vidi : 
.Ako  komu  nije  ostav|en  dio  nasjodstva  koji  so 
odnosi  na  svukoliku  zaostavstinu,  nego  samo  ka- 
kova  stvar  pojedina,  jedna  ili  vise  stvari  isto 
vrste,  kakova  suma  ili  kakovo  pravo;  tad  osta- 
vjona  stvar,  ma  vrijednost  liezina  cinila  naj  veci 
dio  zaostavstine,  zove  so  zapis  (legat),  i  ouaj 
komu  je  ostavjena  nema  se  smatiati  kao  na- 
sjeduik  nego  samo  kao  zapisovnik  (legatar).  Gra- 
(tanski  zakonik.  tj-  535.  —  Postaje  od  latinske 
rijeii  (mozebiti  preko  tal.  legato  i  nem.  legat). 
—  U  nase  vrijeme  pisci  upotrebfavaju  rijeii  zapis 
I  zapisak  (vidi).  —  Od  xvi  vijeka.  Cto  po  te- 
stamentu  komugod  ostavjeno  jest,  a  to  se  zovu 
legati.  S.  Budinid,  ispr.  112.  Naredbenosti  od 
testamenta  i  od  legata.  B.  Kasid,  zrc.  56.  Ako 
no  plate  prije  duge  negoli  legate.  L  Drzid  314. 
One  legate  i  mise  kojeno  ne  ispuniste.  J.  Ba- 
novac,  pred.  4.  Legat  nije  po  ti  nacin  nego 
ostavjene  ...  M.  Dobretid  387.  Darovi  i  legati 
Ikolskoj  blagajni  namijononi.  Zbirka  zak.  1,  240. 
Sve  tuzbe  kqje  se  tidu  legata  ili  darovana  za 
sludaj  smrti.    1853.  1219. 

2.  LKGAT.  m.  legatus,  papin  poslanik.  —  Od 
xvji  vijeka.  Bi  odaSal  logat.    Ivan  trog.  3.    Koji 


'2.  LEG  AT 


957 


LEGLI6 


god  bijase  izabran  po  putii  crkvonoiii  11a  oz<,'or 
receno  pristolje,  zvase  se  legat,  to  jost  vikar... 
S.  Badric,  ukaz.  7. 

LEGATAR,  legatdra,  m.  srlat.  legatarius,  vidi 
kod  1.  legat. 

LEGATI,  legam,  impf.  legere,  citati,  ititi.  — 
I'o  svoj  je  prtlici  dalmatska  rijec  (vidi  kod  ke- 
loiuna,  kimak)  od  Int.  legere.  —  Od  xvi  vijeka, 
(isobito  u  Dubrovniku. 

a.  aktivno.  Ovidja  pod  legaj  od  |uveiia  djela. 
M.  Vetraiii6  1,  112.  Te  li  ste  peisali  u  kiiigah 
legali  z  grijehom  puk  vladati?  2,  357.  Ki  pisma 
legate.  2,  373.  Nijesi  legao  u  libru.  Zborn.  621'. 
Ali  pak  nijeste  li  legali  u  pismijeh  ?  N.  Na|e§- 
kovic  1,  121.  Pa3tijer  lega  §to  je  upisano  po 
jabuci.  2,  210.  Ako  li  stvari  hoc  krjeposne  le- 
gati ...  2,  123.  Logajto  ga  (libarce).  B.  Gradid, 
djev.  6.  Koja  (libra)  da  oni  legaju.  I.  Drzic  11. 
Prijuri  komunski  .  .  .  imaju  bit  Judi  od  dobre 
iiaravi .  .  .  da  su  velo  legali .  .  .  280.  Prilozimo 
da  mi  u  nas  jezik  ni  legati  ni  pisati  ne  u6imo. 
R.  Gamanic  ASb.  Onijem  koji  legaju.  V.  Audri- 
ja.sovii,  put.  7.  Ne  umije  iiego  u  svoje  libro 
legat  kako  dum  Pefcrina.  (D).  Poslov.  dauic. 
Breno  lega:  ,Moj  Filidi  ka  s  Ijeposti  srce  mi  je 
osvojila'.  A.  Gledevic  li*.  Knigu  tanku  legase, 
grozne  suze  proljevase.  Nar.  pjes.  bog.  .32.  Janko 
kiiigu  legase,  siacim  svojijem  govorase.  81.  — 
U  ovome  prinijeni  va(a  da  je  oblik  legu  skracen 
od  legaju.  Kad  Novfani  knigu  legu  a  na  presu 
drugu  pi§u.    Nar.  pjes.  bog.  204. 

b.  sa  se,  pasieno.  Koje  se  legaju  po  sve  go- 
diste.  N.  Rauina  13'i.  Lega  se  u  istorijahb.  Pril. 
jag.  star.  9.  27.  (1520).  Od  straha  lega  se.  Zborn. 
6b.  Ne  moguoi  se  rukopisi  lasno  imati  ni  le- 
gati.   B.  Kasic,  nafi.  3. 

LEGATICI,  m.  pi.  ime  zaseoku  u  Bosni  u 
okrugu  sarajevskome.    Statist,  bosn.  26. 

LEGATOV,  adj.  koji  pripada  legatu  (vidi  2. 
legat).  Odlu6i§e  ne  diliti  se  od  vrat  legatovih. 
Ivan  trog.  3. 

LEGATUS,  m.  vidi  2.  legat.  —  Od  lat.  legatus 
po  magarskome  izgovaranu.  —  xvii  vijeka.  Bi- 
jaSe  zvan  ,legatu§  natus'.    K.  Pejkii  6. 

LEGAVAC,  legavca,  m.  covjek  Ho  lega,  iilalac. 
—  U  jednoine  primjeru  pisca  Dubrovianina  xvii 
vijeka.  Prigovor  legavcu.    I.  Drzic  9. 

LEGBABA,  /.  neka  riba,  vidi  u  Vukovu  rjec- 
niku:  riba  ,der  steinbeisser'  ,Cobitis  taenia  Linn.'. 

1.  LEGEN,  m.  vidi  1.  leden.  —  U  Vukovu 
rjecmku. 

2.  LEGEN,  m.  vidi  2.  Leden.  —  U  nase  vri- 
jeme.  Ja  sam  iz  Legen-grada.  Nar.  prip.  vuk.- 
225. 

LEGENDA,  /.  srlat.  legenda  (tal.  leggenda), 
pripovijcst  iz  zivota  kakva  sveca,  Hi  cijrloga  zi- 
vota.  —  Od  XVII  vijeka.  Kako  ono  u  legendi 
upisah  negovoj.   F.  Glavini6,  cvit.  410''. 

LEGENDAR,  legenddra,  m.  kniga  a  kojoj  .sm 
legendc.  —  Od  srlat.  legendarium.  —  Na  jednome 
mjeslu.  XVII  vijeka.  U  pocetku  naSega  legendara 
ho6e  najti.    F.  Glavinic,  posl.  47. 

LEGEN,  m.  vidi  1.  leden  i  1.  legen.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  izinedu  rjecmku  ic  Mikafinu  (legen, 
mjedenica  , pelvis,  concha,  labrum';  legeii  za 
prati  ruke  ,polubrura,  tiiUium,  malluvium')  gdje 
se  naj  prije  nahodi.  Pak  mu  podaj  tri  legena 
viiia.    Nar.  pjes.  juk.  2.56. 

LEGEI^UZA,  ime  selu  u  Bosni  u  nahiji  prije- 
dorskoj.  I.  Kovacevi6,  bos.  71.  —  Dragdje  se 
ne  pomine. 


LEGET,  »».  ime  hari  it  Slaooniji.  Regul.  save. 
207. 

LEGETld'.,  prezime.  —  U  nase  vrijeme.  Kosta 
Legetio.    §em.  prav.  1878.  56. 

LEGIJA,  /.  lat.  legio,  11  rimskome  vojniHini 
naj  veci  odio  vojske  (isprva  od  330  vojnika,  ka- 
snije  i  od  10000).    —    U  pisaca  nasega  rreiiima. 

—  U  Sulekovu  rjeeniku:  , legion'. 

LEGIJON,/.  Hi  m.  vidi  legija.  —  Od  nem.  legion. 

—  Od  xvii  vijeka.  Jednu  legijon  soldatov,  t.  j. 
sest  tisuc  sesto  Sesdeset  i  §est.  F.  Glavinid,  cvit. 
318.  —   U  prenesenome  smislu,  0  vragovima.    .la 

j  ciuim  da  je  cio  legijou,  to  jest,  sest  hijada  sest 
stotina  sesdeset  i  sest  vragova  u  mene  uni§lo. 
e.  Rapid  186. 

LEGIN,  rijci  nejasna  u  poslovici  dubrovaikoj 
xvii  vijeka.  Segin  legin.  (D).  Poslov.  daiiic.  — 
/  ime  domacijeiH  zivotii'iama.  tt)  ime  psu.  F.  Ku- 
relac,  dom.  ziv.  46.  —  It)  ime  nerastu.  Orozovid. 
D.  Hire. 

LEGISTAR,  legistra,  m.  vidi  registar.  —  Od 
,\vi  vijeka,  a  izmedu  rjecnika  u  Bjelostjencevit 
(kajkavski  legister  ,registrum,  codex,  liber,  ta- 
bula, commentarius  accepti,  codex  rationum,  re- 
gistra').  Po  legistrih  popisavsi.  Mon.  Croat.  2-">8. 
(1556).  Ki  lioj  bi  v  legistar  naj  prija  postavlen. 
Oliva.  21. 

LEGISTAR,  m.  vidi  legistar.  —  Na  jednome 
mjestu  XVI  vijeka.  LegiStar  udinen  svrhu  spe- 
}anja  svidokov.    Mon.  croat.  251.  (1552). 

LEGI.'^TROM,  w.  vidi  legistar.  —  Od  lat.  re- 
gistrum.  —  Na  jednome  mjestu  xvi  vijeka.  I 
s  pravednoga  gradskoga  legistroma  izpisal  je. 
Mon.  Croat.  284.  (1581). 

LEGITATI,  legitam,  impf.  micati  se.  U  Posa- 
vini.    F.  Hefele. 

LEGITIMAGIJA,  /.  srlat.  legitimatio,  djelo  ili 
spis  kojijem  se  sto  priznaje  kao  zakoiiiio  (iskaz, 
iskaznica) ;  djelo  ili  spis  kojijem  se  nczakonito 
dijele  priznaje  kao  svoje  (uzakoiiene,  pozakonene). 

—  U  pisaca  nasega  vremena.  I  providjeti  ih 
ispravom  potrebnom  radi  legitimacije.  Zbirka 
zak.  1,  188.  Listovi  oruzni  sluze  za  legitimaciju. 
god.  1853.  49.  Koja  ce  mu  u  opsegu  uredovnog 
kotara  one  vlasti,  koja  je  boravnicu  izdala,  sluzit 
za  legitimaciju  osobe  hegove.    396. 

LEGITIMIRATI,  legitimiram,  impf.  nem.  le 
gitimiren,  ciniti  ili  pokazivati  sto  kao  zakonito 
uopce;  II  osobitome  znaienu  primati  i  spoznavati 
nezakonito  dijete  kao  svoje;  sa  se,  rejieksivno, 
dokazivati  svoju  pravu  lidnost.  —  U  pisaca  na- 
sega vremena.  —  U  jednome  primjeru  nasega 
vremena  ima  praet.  pass,  u  srednemu  rodu  kao 
adverab.  (Pjesine)  jo§  nijesu  legitimirano  na- 
rodske.    S.   Milutinovid  u  Pjev.  crn.  94b. 

LEGIVO,  H.  lezijne  (grijane  jaja).  —  V  jed- 
noga  pisca  Slavonca  xvm  vijeka.  Ta  zlameiia 
zivadi  izdaju  koje  vede  k  legivu  jjristaju.  J.  S. 
Rejkovid  157.  Krupha  iiivad  visje  jaja  grije,  kod 
no  kvara  u  legivu  nije.    158. 

LEGLET,  m.  ime  (istoricko  hrvatsko).  —  I'o- 
mine  se  u  ovome  obliku  xvm  vijeka.  A  Stipan 
je  (rodio)  Legleta  uazvana  .  .  .  Kada  Leglet  na- 
raste  veliki  .  .  .    Nadod.  158. 

LEGLETOV,  adj.  koji  pripada  Leyletu.  Svi 
prijaki  sini  Legletovi.    Nadod.  159. 

LEGLIC,  leglida,  m.  vidi  leglo  (musko).  —  TI 
na§e  vrijeme.  Braned  bega  i  kona  goluba  od  di- 
dije  Tutek-harambase  i  leglida  Trivun-haram- 
base.    Hrv.  nar.  pjes.  4,  227. 


LEQIilT 


■I.   LEII 


LlOGIilT,  in.  vidi  Ijeglet.  —  Nil  jcdnoiiic  injt'itlu 
.will  I'ijeka.  Loslit,  zln  Itopilo.   J.  Kiivai'iiii  2')Ih. 

Ll'iGLO,  II.  0)10  Ho  sc  izleie  (mlade)  —  Od 
xviM  vijcka,  a  iemcda  rjcinika  u  Vakovii  (,ilie 
brut'  ,progonio3'  s  primjcroin :  Pasjo  lojflo !). 
KnSnn  Ipgla  vo6  iiisu  uzdana.  J.  S.  Ko|liovi6 
202.  Lo^lo  drze6  oseb'  svuko.  288.  Ciji  jo  .stup 
ill  doblo,  oiiog:  je  i  plod  ill  los'"-  V.  Bosisi6, 
Kborn.  -iiW.  --  t>  jireziraiiem  o  cefadi.  Lisiom 
iomu  za  bajrakom  po6i,  tor  hajdu6ki>  zatrapiti 
loglo.  Osvotii.  2,  183.  Pa  doieka  krsno  posla- 
niko  od  ustaskog  legla  odabrano.  6,  37.  —  U 
snacenu:  (jnijeido  (mjcsto  (/dje  se  Icze).  Joan  grih 
iliti  legla  i  gAizda  gdi  so  grisi  lo<jii.  F.  Tjastric, 
lied.  i26.  Ter  gojonoo  sobi  lo/.o  sivo  da  mu  leg;lo 
no  ostajo  pusto.    Osvotn.   1,  D. 

LKGNUTI,  li"<rii6ra,  pf.  vidi  1.  ledi  (kao  da  hi 
bila  neka  razlika  u  znaiena  jer  se  legnuti  maze 
shvatiti  kao  deminittiv  te  uprav  znaii  u  jedaii 
put  (hitro)  leci).  —  Akc.  se  mijeiia  u  nor.  2  i  5 
sing,  lesiiu.  —  (Jesto  se  iipotreblavaju  samii 
oblici  sadahiega  vremena.  —  Ohlik  je  prasln- 
venski,  isporedi  ststoo.  lognijti,  ces.  lehnouti,  po\. 
\p^^nafi.  —  Izmcdu  rjecnika  u  Stuliccvu  (,decum- 
bere'). 

a.  aktivno.  (Svina)  hruca,  rita,  logne  u  zmo- 
ciru.  M.  Marulii  43.  Nigda  kleknuv  .  .  .  nigda 
nica  legnuv  .  .  .  207.  Bari,  prijo  nego  legnss 
ucini  pravo  skrusenjo.  F.  Lastrid,  od'  270.  Po- 
nukujem  da  niti  logneto  ni  ustaneto,  ne  zlarao- 
novavsi  se  s.  kriZem.  325.  Morefce  ovo  istrazi- 
vane  ciniti  pametju  saraom  u  posteji,  kada  lognos. 
ned.  310.  Pak  u  griho  kao  u  blato  legne.  M 
A.  Kejkovic,  sat.  D3i'.  Pak  ve6  legno  pod  ru- 
tavo  cepe.  K2l>.  Ondi  loguo  na  zelonoj  travi. 
K4*.    Docne  legni,  a  rano  ustani.   Nar.  pjes.  vuk. 

1,  60.  Eauo  legnem,  a  docne  ustaiiem.  1,  229. 
Da  ja  legnem  sanak  boraviti.  4,  28.  Pa  legno 
spavati.  Nar.  prip.  vuk.  19.  Lognuvsi  potrbusko. 
Vuk,  nar.  pjes.  1,  1.50.  Zensko  dijoto  legno  ua 
travi  na  leda.  nar.  pjes.  1,  496.  Ako  koga  vitak 
gilit  zegne,  il'  tko  kohu  pod  kopito  legne.  Osvotn 
4,  19. 

b.  sa  se,  pasivno  hez  subjekta.  —  U  vecer 
kad  se  poslovi  svrso,  prijo  ncgo  se  side  vecerati, 
prijo  nego  se  legno  pocivati...  F.  Lastrid,  nod. 
404. 

LEGO,  CODJ.  ncgo.  —  U  nasc  vrijeine  u  Istri. 
Miko  kona  za  gradom  kovaso,  nijedan  ga  z  duga 
ne  gladase,  lego  sostra  i  (aba  liogova.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  33.  Nisi  mi  se  ti  s  tim  zarairila,  lego 
majka  mi  te  ne  da  zeti.  2,  7li.  Lego  ,sed;  solum'. 
D.  Nemanio,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61.  —  Ima 
i  okrneno  leg.  Ne  zovem  te  na  veceru,  brajne, 
leg  te  zovem  na  tiho   zgovorko.    Nar.  pjes.  istr. 

2,  30.  O  ]ubo  Jupcice,  napoj  mo  vodice!  —  Pro- 
dragi  .slugo  moj,  niman  je  kaplice.  —  Leg  kade 
ti  j'  ona  ku  si  sino6  donila?    2,  69. 

LEGOVAC,  Legovca,  m.  mjesno  ime.  —  xiv 
vijeka.  Putemh  prezb  Legovbcb.  Glasnik.  27,  291. 
(1347). 

LEGEAD,  m.  ime  trgoBtstu  u  Medumurju. 
Sehem.  zagr.  1875.  137.  —  Pomine  se  od  xvi 
vijeka.  Sada  stojeoi  na  Legrado.  Mon.  croat.  310. 
(1599).  Zastanek  be  na  Legradu.  P.  Vitezovic, 
kron.  192. 

LEGKOMANAT,  Ipgrimanta,  »i.  vidi  nogro- 
manat.  —  U  -ialivoj  pjesmi  pi.-ica  I) uhrovcanina 
xviii  vijeka.  I  krsti  so  od  amanta  kako  od  tenca 
legromanta.  I.  Dordid,  marunko.  12  (vidi  Archiv 
fiir  Slav,  pliilol.  2,  454  i  455). 

LKGENDA,  /.  vidi   logenda.    —    Vn    tal.   leg- 


goiida.  —  II  jednogii  pisca  Jiosnaka  xvii  fijeka. 
Govori  otau  Boiiavontiira  u  le^ondi.  I,  An6i6, 
svit.  178. 

LEdijON,  logij6ui,  /.  vidi  legija.  —  Ud  tal. 
loglone.  —  Na  jcdnomc  mjestu  xvii  vijeka.  Voj- 
voda  od  rimske  logijoni.    B.  Kasi6,  per.  112. 

1.  LEU,  adv.  vidi  \e  (samu,  istom).  —  U  naSe 
vrijeine  n  sjeverozapadnijeh  cakavaca.  Cerajosan 
s  dragin  govorila,  danas  ga  nis'  ftala  ni  vidila, 
da  bin  mu  ja  loh  koiia  vidila,  kako  da  bin  dra- 
goga  mojega.  Nar.  pjes.  istr.  2,  76.  Kderi  se 
drzale  leh  po  volasku.  Nar.  prip.  luikul.  1.  On 
lipo  leh  sodi  i  so  to  gljeda.  12.  Loh  su  podoli 
i  vo6  fine.  78.  V'eo  je  tako  rutav,  a  loh  gre  va 
prvii  Skolu.  80.  Leh  ,3olum'.  D,  Nomanic,  Cak. 
kroat.  stud,  iifortsg.  Gl.  Leh,  samo,  n.  p.  daj 
mi  leh  to.  na  Kijoci.    F.  Pilepic. 

2.  LEH,  conj.  nego  (isporedi  lego,  loho,  lehor). 
—  U  nase  vrijeine  u  sjeverozapadnijeh  cakavaca. 
Kad  so  vila  sanka  probudila,  no  zagleda  vila 
nigder  ni  jednoga,  leh  u  po]u  Marka  Kra|evi6a. 
Nar.  pjes.  istr.  1,  28.  No  prokliiiaj,  Marko,  te 
erne  gorice,  loh  se  seci,  Marko,  malo  po  na- 
predak.  1,  28.  Volila  bim  krunu  zgubit,  leh 
crnoga  Morca  jubit.  2,  30.  Vole!  bi  se  mladi 
po  Pantu  setati  leh  u  Bnoci  gradu  baskote  hr- 
stati.  2,  99.  Va  noj  nikoga  leh  6a  volik  ogaii 
gori.  Nar.  prip.  mikul.  2.  Raje  bin  ov  cas 
umrla  loh  tebe  busnula.  5.  ,Ma  nidnoga  ni  bilo 
blizu'  I'efio  mu  mat  ,l6h  ca  poppjiiha  za  kuton'. 
27.  Bil  je  ja6i  loh  saki  covek.  80.  Leh  ,3ed'. 
D.  Nomanic,  cak.  kroat.  stud,  iiftsg.  61. 

3.  LEH,  in.  Pujak. e-  stoji  mj.  negdasnega 

e.  —  Oblik  bi  jiraslavenski  bio  Lenhb,  ali  se  cini 
da  se  sami  Pofaci  nijcsu  ovako  zoali  (jer  u  po(- 
skoine  nciiia  oblika  Li?ch)  nego  da  to  ime  dolazi 
od  susjednijeh  naroda,  isporedi  (st)rus.  i  malo- 
rus.  .lax-h,  (ces  Lech,  pleinic,  po^.  Lech  i  Lach 
sto  su  tuftc  rijeci),  lit.  Lenkas,  mag.  Lengyel. 
vidi  i  4.  Leh.  —  Izineda  rjecnika  u  Mika^inii 
(Leh,  Pojak  ,Polonn3,  Sarmata'),  u  Belinu  (,Po- 
lacco,  natural  di  Polonia'  ,Polonus'  570a),  u 
Bjelostjencevii  (v.  Londel),  u  Stiilicevu  (,Polonus'), 
((  Danicicevu  (Lehb  ,Polonus'). 

a.  iiopce.  Turske  krvi  usred  blata  medu  Lehe 
junak  skoci.  I.  Gundulic  330.  Po  razmirju  i 
razboju  mou  Lehi  i  Turci.  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
3.     Tatre  i  Lehe  koji  pobihu.   J.  Kavaiiin  267''. 

b.  u  jednini  inoze  znaciti  pof.ikoga  kra(a  Hi 
iiarod  pofski  (ne  moze  se  a  soakome  priinjeru 
razaznati  koje  je  znacene).  Hodi  carb  Osmanb  na 
Loha.  Okaz.  pam.  saf.  85.  88.  Spom.  stoj.  127. 
Cesar  riemski,  kra)  franaoki,  spaiiska  kruna,  Leh 
cemerni  i  gospoda  sva  od  svijeta  istu  plemo 
suproc  sebi  cjec  poroda.  I.  Gundulic  305.  Kaz' 
mi  sve  sto  od  cara  bi  do  Leha.  321.  Nu  po 
voji,  ali  usijen  ako  Osman  Leha  moli.  478.  Pak 
on  ode  u  zem|u  lehansku,  te  podize  Leha  i  Po- 
|aka.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  48. 

c.  M  jednoga  pisca  xvu  vijeka  znaii  zem{u, 
drzavu  po^iku,  te  u  jednome  primjeru  stoji  u 
jednini,  ti  drugome  u  mnozini.  Istom  koje  mnostvo 
na  Lehu  izgubi.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  179.  Nje- 
storscica  voda  iz  Lohov  izvira.    59. 

4.  LEH,  m.  ime  musko,  jamacno  izmisleno  kao 
osnovaoca  kraj,evine  pojske.  —  Ista  je  rijec  sto 
3.  Leh.  O  Sismane,  vedra  krvi,  ki  od  Leha  i  od 
ICraka  troci  imenom,  slavom  prvi,  u  kra|evstvu 
si  od  Po)aka.  I.  Gundulic  314  S  bijeUjem 
gnijezdom  orlovime  Leh  se  u  jodnoj  ruci  objavi. 
427.  Iz  mjosta,  u  kom  s  gnijezda  orlova  Leh 
grad  prvi  zazva  Gnijezdom.  441.  Od  Leha  su 
■svi  Pojaci,  od  Rusa   se  Rusi  zovu.    G.  Palmotii 


4.  LEH 


LE.IOM 


2,  510.  CcL,  Loh,  Kiis,  tri  braUi  lulada.  J.  Ka 
vaiiin  260*.  —  Gitndiitic  u  Osmnnn  tiifcc  kno 
imc  nekakva  Pofaka:  Loha  i  ICraka  ubi  u  jedno 
(Sokolica).    I.  Gundulic  410. 

LEHANSKI,  adj.  pojacki  (koji  pripada  Le- 
sima).  —  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena. 
Pak  on  odo  u  zem|ii  lohansku,  te  podize  Leha  i 
Pojaka,    Nar.  pJRs.   viik.  3,  48. 

LEH.^TI  SE,  loham  se,  vinpf.  u  jednoga  pisca 
nasega  vremena  koji  sam  na  istoj  strani  tuinaci: 
lehati  s8  =  draziti  so.  —  Al'  nadrao6ja  dusa  ue 
doprla,  jer  se  leha  tjelesina  prhla  jos  na  iuhe 
bludnijoh  nainama.    Osvotn.  4,  69. 

LEHIN,  m.  vidi  3.  Loh.  —  Samo  u  jednoga 
piica  xvir  vijeka.  Tako  vodoni  skok  toti  Lehin 
glozi.  I.  T.  Mrnavic,  osm.  41.  Kf>d  smo  na  Le- 
hino  s  carom  se  odpravili.    '.)3. 

LEHINANE,  n.  djelo  kojijem  se  Ichina.  —  IJ 
Ivekoviceau  rjccniku  (leinaiio). 

LEHINATI,  lehmam,  impf.  vidi  ii  Viikovct 
rjccniku:  leiiiati,  vidi  6aminati.  —  Danicic  (kor. 
178)  misli  da  je  poslije  -e-  ispalo  h. 

1.  LEHO,  vidi  2.  neh.  —  U  nase  vrijeme  u 
Istri.  Nasa  sloga.   E:od.   1.5,   br.  30. 

2.  LEHO,  m.  imc  miisko.  —  xiv  vijeka.  Leho 
z  detiju.    Svetostef.  Ijris.  31. 

LEHOR,  vidi  1.  leho  (dudano  je  na  kraju  r 
=  ze).  —  U  nase  vrijeme  u  Istri.  Nasa  sloga. 
god.  20,  br.  5. 

LEHOTA,  /■.  tine  potoka  u  /}»,<«(.  (Jlasnik.  22, 
57. 

LEHOV,  adj.  koji  pripada  Lehu  (vidi  3.  Leh). 

—  Na  jednome  injestu  xvii  vijeka.  Koja  vas 
srioa  bi  na  Lehovoj  rati?  I.  T.  Mrnavic,  osm. 
37. 

LEHOVKINA,  /.  zensko  cc(ade  prcma  3.  Leh. 

—  U  narodnoj  pjesmi  nasega  vremena.  Doveo  je 
Lehovkihu  Maru.    Hrv.   nar.  pjes.   3,   75. 

LEHSAN,  w.  okrneno  Lehsandar.  —  Na  jed- 
nome mjestu  xviii  vijeka.  Po  vojnicah  Lehsan, 
Totio.    J.  Kavaniu  563''. 

LEHSANDAR,  Lt'hsandra,  m.  vidi  Aleksandar. 
Dosta  bi  Lehsandar  komu  bi  svit  u  ces.  §.  Men- 
6eti6  222.  V'elikomu  Lohsandru  kraJu  srbskorau. 
D.  Zlataric  vii.  Vidii  Lohsandra  u  toj  ku6i.  J. 
Kavahin  101b.  Vlast  Filipa  i  Lohsandra.  22811. 
Stas  Lohsandra,  brid  Neruna.  469''.  —  Radi 
stiha  ima  u  jednome  primjeru  xvin  vijeka  i  nom. 
Lohsandr:  Lehsandr,  Cesar,  Sansun,  Davi.  .T.  Ka- 
vahin 351'i.  —  Ccsto  je  u  pisaca  Diibrovcana 
nom.  Lehsandro  po  tat.  Alessandro.  —  izmedii 
rjccniku  u  Belinu  (, Alessandro,  nomo  proprio' 
, Alexander').  U  gradii  ki  njekad  Lehsandro  kraj 
stavi.  N.  Dimitrovii  104.  Kra]  Lehsandro  ve- 
liki,  od  Srb)i  gospodar  .  .  .  uciiii  prostiti  svoj 
kudi  spijevaoca  Pindara.  D.  Rahina  ivli— v^i.  Jsti 
kral  Lehsandro  razbivsi  Darija...  va.  Car  Leh- 
sandro primoguci,  u  vremena  starijeh  Ijeta  mlad 
ko  i  ja  vojujuci,  dobi  carstvo  svega  svijeta.  I. 
Uundulii  294. 

LEHSANDRIJA,  /.  vidi  Aleksandrija.  —  U 
Belinu  rjtcniku :  , Alessandria,  citta  d'  Egitto' 
.Alexandria'    60^^. 

LEHSANDRINA,  /.  ime  zensko  jirema  mits- 
komc  Lehsandar.  —  Od  tal.  Alessandrina  sto  je 
uprav  deminativ.  —  U  jednoga  pisca  xvii  vijeka. 
Lehsandrina  bi  divica.    J.  Armolusic  48. 

LEHSANDRINKA,  /.  zensko  cefade  iz  Leh- 
sandrije.  —  U  Belinu  rjccniku:  t,Alessaudriao, 
voce  gentilizia'  ,Alexandrinus'   BOh. 


LEllSANDKINSKI,  adj.  koji  je  iz  hehsan- 
drije.  —  U Belinu  rjccniku:  ,alessandrino,  d'  Ales- 
sandria' ,Aloxandrinus'    60.'i. 

LEHSANDEInANIN,  m.  covjck  u  Lchsan- 
drije.  —  Mnnzina:  Lohsandriiiani.  —  U  Belinu 
rjecniku:  .Alossandrino,  voce  gentilizia'  ,Alexan- 
drinus'    iiOlJ. 

LEHSANDRO,  vidi  Lehsandar. 

LELXATI,  vidi  lohiiiati. 

LEJ-,  vidi  lib-,  lij-.  lijeh-. 

LEJAVICA,  /.  paralysis,  r'loin.  .lahmung'.  — 
Na  Bracu.    V.  Tomid. 

LEJIJON,  lejij6na,  m.  Hi  lejijoni,  /.  vidi  le- 
gija.  —  U  pisaca  cakavaca  xvi  vijeka.  Voce  od 
dvanadeste  lejijoni  anjel.  Korizm.  93''.  Da  mu 
da  jedan  lojijon  udarac  .  .  .  jest  sest  tisuc,  sest 
sat  i  sest  deset  i  sest.  95''.  Krstijanska  lejijon. 
§.  Kozicic  36a. 

LEJIJtIN,  lejijiina,  m.  vidi  legija.  —  isporedi 
lejijon.  —  U  pisca  cakavca  xvii  vijeka.  I  posjet 
meni  sada  veco  od  dvanadeste  lejijuna  anjeli. 
M.  Alberti  456. 

LEJIST,  in.  jurisperitus,  covjck  vjest  zakonu, 
covjck  sto  se  bavi  zakonom,  zakonak  (u  jcdinnmc 
primjeru  u  osobitome  smislu:  covjck  vje.H  rim- 
skome  pravu,  kao  suprotno  rijeci  kanonist).  — 
U  jednoga  pisca  cakavca  xvi  vijeka.  Drugacije 
racunaju  kanonisti,  a  drugacije  lejisti.  Narucn. 
63b. 

LEJISTAR,  lejistra,  m.  vidi  le^istar.  —  V 
jednoga  pisca  cakavca  xvii  vijeka.  Sknpno 
(vojsku)  obajdosp,  lejistar  (broj  od  vojske)  od- 
privsi  u  liem  zapisaSe.     B.  Krnarutic  15. 

LEJISTROM,  m.  vidi  legistrom.  —  f/  Dani- 
cicevu  rjccniku:  leistromb,  srl.  ,registriira,  ta- 
bulae': ,kapitulu  u  koga  leze  lojistromi'.  M(on. 
.sorb).  248.  (1400).  ,sb  pravimi  lojistromi'.  249. 
samo  u  torn  jednom  spomeniku. 

LEJKA,  /.  tikva.  —  Jamaeno  je  istoini  oblik, 
te  bi  juzni  bio  lijka,  isporedi  lijevati.  —  U  nase 
vrijeme  u  Srhiji.  Lejka,  tikva  za  vodn;  kad  je 
prestu]asta,  kao  sto  su  mahom  ove  tikvo  za  vodu, 
onda  je  zovu:  ,gusava  lejka'.  U  Leskovcu  (samo) 
cuh.  M.  Durovic.  Lejka  ,Lagenaria  vulgaris 
L.'.  u  niskom  okrugu.  S.  I.  Pelivanovic.  Kad 
svotitej  dode  u  Grdilicu,  ukradu  mu  lejku  (vrg) 
a  on  ih  prokune.  M.  D.  Milid.evic,  kraj.  srb. 
331. 

LEJKO,  m.  ime  musko.  —  isporedi  Lojo.  — 
XIV  vijeka,  a  izmedu.  rjecnika  u  Daniciccvu. 
Lejko  Stuparevicb.    Glasnik.  15,  271.  (1348?). 

Lli.JLEK,  m.  vidi  2.  lelek.  —  Od  xvii  vijeka 
u  Bosni:  Takojer  vole  da  lejloci  cine:  kada  im 
ostare  otac  i  mati,  sinovi  riih  stave  svoga  otca 
i  mater  na  svoje  gnijozdo  i  kakono  malahno 
dijote  stave  i(h)  polak  svojije  prsa  i  tako  i(h) 
griju  i  hrane.  M.  Divkovic,  bes.  157''.  —  0  ca- 
doru.  Natovari  lejlek  erven  cador.  Nar.  pjes. 
horm.  1,  348. 

LEJO,  m.  ime  musko.  —  xiii  i  xiv  vijeka,  a 
izmedu  rjecnika  u  Daniciccvu.  Leja  cegara  de- 
tbca.  Mon.  serb.  62.  (1293  —  1302).  Otb  Leja. 
Glasnik.  13,  370.  —  T  u  ova  dva  primjcra  treba 
jamacno  citati  (o  kao  jo:  Bratb  mu  Low.  Glasnik. 
15,  298.  (1348?).  Kcr  Lew  (ovako  je  popravio 
Danicic  po  rukopisu,  a  stampano  je  Pnylew). 
24,  270.  (1388). 

LEJOM,  /.  vidi  lejijon.  —  U  jednoga  pisca 
cakavca  xvi  vijeka.  Jedna  krstijanska  lojom.  S. 
Kozicic  35''. 


LEK 


LEKEN 


LKK,  in.  u  igri  ,na  baie'  ili  ,na  ploko'  oiia 
bu6a,  odiioauo  ouaj  kamen  u  sto  so  smjera.  — 
Na  Brafiu.  A.  Ostoji6.  —  isporedi  rus.  .ihu-l  i 
.xbic'i.,  po(.  lik,  hroj,  raiun. 

LKKA,  m.  imf  miiiko.  —  Od  xiv  vijeka  (vidi 
kod  Dukadin,  a),  a  izmedu  rjeinika  u  Daniel- 
ieuu.  Da  da  Ijoku  i  I'legovu  suahu.  Stariiie.  11, 
78.  (oko  1507).  Duka  Loka  sproma  koiia  da  ido. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  208.  Navraiii  se  mlado  luomfio, 
Leka,  terzijii  sin.  1,  3:j7.  U  Prizronu  u  bijelu 
gradu  poglavicu  Leku  kapetaaa.  2,  22().  Gospo- 
daru  Loki  kapotanu.  2,  232.  Poglavice,  Loko 
kapetaiie!  2,  232.  Avaj,  Leka!  vesela  ti  majka! 
Idi,  Leka,  do  ti  sjodi  3eka.  2,  23.").  A  moj  brate, 
Loka  kapeUkne!  2,  2-11.  Kazboje  se  Loka  Uuka- 
diufio.  Pj«v.  crn.  H4l>.  Prod  nima  jo  Leka  Ma- 
[atovj*.  76ft.  Od  Loko  Mastiiovica  uskoka  iz 
Uiic^a.  u  Pjov.  era.  324".  Leka  Dordevid.  Rat. 
382.     Leka,  imo  inuSko.    I.  Pavlovic. 

LKKAN,  lit.  imo  niusko.  L  Pavlovi6.  —  tspo- 
redi  Loka. 

LEKANOMAGIJA,  /.  .■itoji  u  mlademu  ruko- 
pisit  inj.  lokauomat.    Starino.  3,  222. 

LEKANOMAT,  /.  liekakvo  vracane  za  koje  se 
uputn'b(avajii  zdjele.  —  isporedi  lekauomagija. 
—  Od  grc.  Xixuvo/zam^a  (Xixtii')j  zdjela).  — 
U  riikojiisu  XV  Hi  xvi  vijeka.  Vlbsbbnuju  leka- 
nomati,  nafietb  tvoriti.    Aleka.  stojan.  i. 

LEKARIC,  m.  prezime.  —  Na  jednome  mjestu, 
XVI  vijeka.  —  Po  svoj  prilici  -o-  stoji  mj.  6  (u 
tstome  spomenika  ima  pridevkom,  vreme,  tnosta 
ltd.).  Ivan  Lekarii.    Mon.  croat.  185.  (1504). 

LEKCI.  Logaca,  in.  pi.  itne  (pisano  Legci) 
dvjeina  zaseocima  u  Hrvatskoj  u  zupaniji  lidko- 
krbavskoj.    Kazdije].  38. 

LfiKCIJA,  /.  lectio,  uprav  iitane  ili  nesto  sto 
se  cita,  all  se  iipotrebfava  u  osobitijein  znace- 
niina.  —  Od  xvi  vijeka.  —  Oodje  se  samo  bifeze 
neka  znacena  za  koje  imam  primjere,  radi  ne- 
kijeh  drugijeh  moze  se  vidjeti  kod  lekcijon. 

it.  nattk,   uiene  (ono  ito  ucite^  uci  ucenike), 
ti  pravoine  smislii  (isporedi  predavaile)  i  u  pre- 


nesenome.  Obifiaj  ga  ode  uaufiiti  vo6e  nego  druga 
lekuija.  Naru6u.  89*.  Odomo  viditi  jediiu  kratku 
lekoiju  od  vakreSonija.  Korizm.  101*.  Zadovo|au 
raojiiu  fiostim  predavaiiom  lekcija.  D.  Obradovid, 
ziv.  21.  Marija  daje  lokciju  i  u6i  u  izvrstitostma 
duhovuima  svotoga  Igiiatiju.  A.  Toiuikovii,  gov. 
19-4.  U  Befiu  g.  Voiidrili  daje  lokoije  o  indijskoiu 
joziku.    Vuk,  dan.  2,   123. 

b.  sto  uiilej  dade  udeniku  da  naaci  (vidi 
zalaca,  zadatak).  I  sila  jo  puta  znao  lekciju  boje 
nego  ijodau  od  daka.  Vuk,  nar.  pjes.  1883.  4, 
XIX.  Ako  jo  koji  (dakj  onaj  dan  .  .  .  bio  bijou 
za  lokciju  .  .  .    po.slov.  29ii. 

c.  vrijeme  uiena  (od  dana  do  dana).  U6ite] 
napiSe  daku  naj  prijo  slova,  pa  kad  rii  pozna, 
onda  mu  pi§e  sricaiie  lokciju  za  lokcijom.  Vuk, 
dan.  2,  119. 

LEKCIJON,  lekcij6ni,  /.  i  lokcij6na,  mi.  vidi 
lekcija.  —   U  osobitijein  znaienima. 

a.  u  jednome  primjeru  xvii  vijeka  (gdje  je 
m.)  moze  biti  da  je  znacene  kao  kod  lekcija,  a. 
Kako  o6o  Gabrijol  u  lekcijonu  60  .  .  .  I.  Anfiic, 
svit.  213. 

b.  iitane  kotnada  svetoga  pisma  (n.  p.  sta- 
roga  zavjeta  ili poslanica  iz novoga)  preko  mise  (f.). 
PoSiiiu  pistole  i  vandolja  i  lekcijoni  koje  so  lo- 
gaju  po  svo  godiSte  na  misi.    N.  Hanina  IS^^. 

c.  u  rimskome  brevijaru  tri  Hi  devet  iitana 
(cesto  iz  zivota  svetaca).  a)  f.  Papa  Paval  peti 
zapovida,  oficij  augela  fiuvara  di-Xati  .  .  .  z  dovot 
lekcijoni  ...  F.  Glaviuic,  cvit.  32tjl'.  —  h)  in. 
Jsto  so  stije  od  svete  divice  Agate  u  lekcionu  5. 
I.  An6i6,  vrat.  78.  Svrhu  lokcijona:  ,Agrum  hunc 
fertilem'.    F.  Lastrio,   test.  395. 

d.  vidi  lekcija,  c.  (f.).  Imaju  ustudijat  vooma 
dobro  nih  lekcijoni.    I.  Drzid  281. 

LEKCIJIJN,  lokcijuni,  /.  vidi  lekcijon  (u  pri- 
mjerima  je  znacene  kao  kod  lekcijon,  c).  Lek- 
cijun  (,Lektiun')  druga.  Domn.  lesk.  arch.  4,  430. 
Lekoijun  tretja.    431. 

LEKEN,  m.  ili  f.?  cos.  leknin,  lekno,  Nym- 
phaea  (alba)  L.  (Lalangue,  Sabjar,  u  Zagrebu), 
V.  Lopen.    B.  §ulek,  am.   192. 


P  0  p  r  a  V  c  i. 


Sir.   vr. 

80a  20 

ozg. 

lOll)  12 

ozd 

105"  17 

159l>     8 

,'^ 

163l>  18 

1G81)  28 

1901'  27 

226a     9 

ozg. 

308*  33 

„ 

380li  28 


1.  klis  popravi  2.  klis,  c. 

prashwenska        ,,         stara. 
Karsniewski         ..         Karsniewicz. 
izbri.U  primjer:  Podi  — 55. 
primjer:  Koji  prvi  -  2,  37  ide  pod 
hhb). 

k6kacem  popravi  k6ka65m. 

kolicina  „         kolicina. 

do  „        do  kojona. 

posto  se  —  smisao)     „        prezreti, 

vidi  iskopiloti. 
joiuafiki)  popravi  jemafiki. 


Sir. 
503" 
5031J 

588ii 
608l> 


(;25.» 
(170a 


13  ozg.   kam'  popravi  krom'. 

34  ozd.  novae— convantraiinze  popravi:  vidi 
kremencija. 

36  ozg.    1.  popravi  2. 

22  ozd.  nije  kroj  —  bez  krpeza  popravi : 
Vuk  upotreblava  rijeci  saiiwga  pisca 
kojemii  odgovara  (vidi :  za  kroj 
uasog  upravo  jezika  sposoban.  ii 
gram,  i  polem.  spisi.  144). 
medu  2.  KROZ  *  KROZDESA  ume.lni: 
KROZAC,  vidi  kod  1.  kroz. 

!))•,  27  ozd.  /.  popravi  f. 


Tisak    Dionioko  tiskaro  n  Zngrebu   1898  —  1903. 


PG  Jugoslavenska  a'cademija 

1^74  znanosti  i  umjetnosti 
R5  Rjecnik  hrvats'coga  ill 

dio  5  srpskoga  jezica 


PLEASE  DO  NOT  REMOVE 
CARDS  OR  SLIPS  FROM  THIS  POCKET 

UNIVERSITY  OF  TORONTO  LIBRARY 


For  use  in 

the  Library 

ONLY