(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Biodiversity Heritage Library | Children's Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

//l fj^ 



RJECNIK 






RJECIIK 



HRVATSKOGA ILl 8RP8K06A JEZIKA 



NA SVIJET IZDAJE 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

/// 

ZNANOSTl I UMJETNOSTI 


OBRADILI 




P. BUDMANI 


T. MARETIC 


(LEKENICKI— M ASLINSKI) 


(MASLO— MORACICE) 


DIO VI. 
LEKENICKI— MORACICE 





Na kraju ovoga dijela stoji 1) Popis kniga i rukopisa upotrebjenih za rjeSnik, 2) Popis prinosnika u 
narodu skupjenih rijeci, 3) Objava o dajem obradivanu rjecnika. 



U ZAGREBU 1904—1910 

U KNI^ARNICI JUGOSLAVBN8KE AKADEMIJE (DIONICKB TISKARK) 

(Duro Trjunac) 

TISAK DIONICKK TISKARE 






'77- 



LEKENICKI 



LELCAC 



LEKENICKI, adj. Jcoji pripada Lekeniku. — 
Kod mjesnoga imena. Pojana Lekeni6ka, selo u 
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdije|. 83. 

LEKENIK, m. ime dvjema selima u Hrvatskoj 
II zupaniji zagrebackoj. Lekenik Erdedski i turo- 
pojski. Eazdije}. 83. 

LEKI, adj. kao, kako. — U pisca cakavca xvi 
vijeka u kojega ovdje stoji e jamacno mj. je (e), 
i postaje od korijena lik (vidi lik, lice itd.). — 
isporedi nslov. leki. Leki trub}a uznesi glas 
tvoj. S. Budinic, sum. 128^. isai. 58, 1. 

LEKIC,^jrt. prezime (po ocu Leki). — U nase 
vrijeme. Cetu kupi Lekic Hasanbego. Pjev. cm. 
40b. Pred nima dva brata Lekica. 324^. Stevo 
Mitrov Lekic. Magaz. 1868. 76. Uzeo sestru 
Luke Lekica. Glasnik. ii, 1, 120. (1808). 

LEKICI, m. pi. mjesno ime u Bosni u okrugu 
travnickome : a) selo. Statist, boan. 67. — h) dva 
zaseoka. 67. 68. 

LEKI-GORA, /. ime izmis^enu mjestu kod vra- 
cana (od dalka). — Od lek? Hi od Leh (vidi 
Ledan)? — U nase vrijeme u S)'biji u okrugu 
aleksinackome. Ti da ides u Leki-goru. M. D. 
Milidevic, ziv. srb. 1, 101. 

1. LEKIJA, /. Pojska, vidi Leh. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. Adalberto Lekiji i Ugriji bi 
vandelja pripovjednik. J. Kavanin 301^. Aneza 
i Salome, hceri Boemije i Lekije. 802*. 

2. LEKIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
pozarevackome. Nivu u Lekiji. Sr. nov. 1875. 
362. 

LEKIN, adj. koji pripada Leki. I Lekinu vide 
gospostinu. Nar. pjes. vuk. 2, 231. Od Blagote 
Lekina Pavicevica. u Pjev. crn. 47b. — / kod 
mjesnoga imena. Lekin pptok, mjesto u Srbiji u 
okrugu crnorijeckome, Niva u Lekin Potok. Sr. 
nov. 1871. 668. 

LEKINICA, /. 2ena Lekina. I. Pavlovic. 

LEKMESTU, adv. odmah. — Bijec je nslo- 
venska (le k mestu); misli se da la postaje od 
glej (gledaj). — U jednoga pisca cakavca xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,illico, 
statim', V. taki) i u Stulicevu (v. odmah iz Bje- 
lostjenceva). Opade i lekmestu dusu pusti. P. 
Vitezovic, kron. 84. Ucini lekmestu gospodu 
ugrsku ve6im delom spraviti. 119. 

LEKNENO, n. ime selu u Hrvatskoj u iupa- 
niji zagrebackoj. Eazdije}. 68. i potoku. Regul. 
save. 23. 

LEKO, m. ime musko. — isporedi Leka. — 
Od prije nasega vremena. Leko. S. Novakovic, 
pom. 73. Neki Leko i Simo Kovac. M. D. Mi- 
licevic, srb. 611. 

LEKOVIC, m. prezime (po ocu LekiiJ. — U 
crnogorskoj pjesmi nasega vremena. Od bijele 
kule Lekovica. Ogled, sr. 188. 

LEKSANDAE, Leksandra, m. vidi Lehsandar. 
— Od XVI vijeka. Istocni zac je car jak drugi 
Leksandar. M. Vetranic 1, 50. — S nominativom 
Leksandro. U gradu ki njekad Leksandro kraj 
stavi. N. Dimitrovic 104. Ki Leksandro jur 
kra} silni. Gr. Palmoti6 3, 112b. Leksandro. J, 
Palmotic 38. 

LEKSANDRINA, /. (Pizzelli, Skurla), v. Le- 
sandrina. B. Sulek, im. 192. 

LEKSANDEO, vidi Leksandar. 

LEKSIC, TO.^re^jme. — U nase vrijeme. Maksim 
Leksic. Eat. 176. 

LEKSIK, m. rjecnik. — Od grc. }.t^ix6v. — 
Nemam primjera, ali vidi kod leksikalan. 

VI 



LEKSIKALAN, leksikalna, adj. koji pripada 
leksiku. — Nacineno u nase vrijeme po nem. 
lexikalisch. — Saino u pisaca. Obznanih jedno 
leksikalno djelo o nasem jeziku. D. Danicic. rad. 
17, 160. 

LEKSIKOG-EAF, m. covjek sto pise rjecnik 
(leksik). — Po grc. Is^iy.oyQCi'pog upotrebio sam 
ja ovu rijec u nekoj raspravici. Zao izgled ne- 
kijeh nasijeh starijih pisaca, a osobito leksiko- 
grafa (,lucus a non lucendo!') J. Stulli. Ead. 80, 
183. 

LEKSIKOG-EAFIJA, /. pisane rjecnika (lek- 
sika). — Po tudijem jezicima upotrebio sam ja 
ovu rijec kao i leksikograf. Ako i jest leksiko- 
grafija mucniji i nezahvalniji posao od grama- 
tike '. . . Ead. 80, 183. 

LEKTIKA, /. vidi nosi|ka. — Od lat. lectica. 

— U jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu rjec- 
nika ti Bjelostjencevu: lektika (,vulgo') na koje 
se gospoda nose ,cumba, lectica, vehiculum ca- 
meratum gestatorium, acerva, lectica cooperta'. 

— Da joj posude jednu lektiku... Koji na maz- 
gah od lektike jahahu. F. Yrancii, ziv. 99. 

LEKTOE, m. vidi lektur i kod lektorat. — 
Nemam primjera. 

LEKTORAT, m. jedan od nizijeh redova sve- 
stenickijeh u katoliikoj crkvi (uprav posao ,lek- 
tora', to jest citaoca ; drugo je znacene a pri- 
mjerima kod lektur). — Na jednome mjestu xvii 
vijeka. Zapovida sedam redov u crikvi: ostijarijat, 
lektorat . . ., t. j. vratara, stalca . . . F. Glavinic, 
cvit. 99a. ^ 

LEKTUE, lektiira, m. lector, uprav covjek koji 
cita, a u fratarskome redu znaci sto i ucitej 
(kao ime casti). — Od xviii vijeka. Pripovidaoci, 
lekturi i me§tri. B. Kasic, zrc. 124. Lektur i 
ri6i Bozije generali predikatur. I. Ancic, ogl. i. 
Lektur i pripovidalac. svit. 82. Fra Klement, 
lektur jubilati. E. Pavic, ogl. vii. Po Luci Vlad- 
mirovicu lokturu generalomu. L. Vladmirovid i. 

LEKTUEA, /. lectura, citane (ucene, preda- 
vane). — Na jednome mjestu xviii vijeka. Ovi 
poce lekturu ^'eneralu u Mantui. Norini 66. 

LEKTUEOV, adj. koji pripada lekturu. Da 
je ponavjao lekturovo stivene. I. Ancid, svit. 
82. 

LEKUEDA, /. vidi kod kurde|a. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu (u zagoneci. cf. kurde}a). 

LEKUSIC, m. prezime. — xviii vijeka. Trudom 
otca fra Marijana Lekusica. M. Lekusic 1. Po 
nastojanu o. p. f. Marijana LekuSica. Norini 48. 

LEKUSJE, n. ime selu u Hrvatskoj u zupa- 
niji zagrebackoj. Eazdije|. 74. — Zove se i Len- 
kus (vidi). 

LEKUTA, /. ces. lekuta, Nuphar luteum L. 
(Vukasovic). B. Sulek, im. 192. 

1. LELA, /. ime sto ga mlada pridijeva sta- 
rijem zenskom. Skoroteca. 1844. 248. 

2. LELA, /. zensko ime. od Jelena. u Backoj. 
V. Arseaijevi6.^ 

LELANOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan 
Lelanovic. Stat. po}. ark. 5, 311. (1572). 
LELATI, lelam, impf. vidi le|ati. 

a. aktivno. — V Voltigijinu rjecniku uz le- 

lati. , . . 

b.- sa se, refleksivtio. — U narodnoj pjesmi 

nasega vremena. Kamen-moste, ne lelaj se, ti de- 

vojko, ne gnevaj se. Nar. pjes. javor. 1880. 240. 

LELCAC, lelcca, m. u Stulicevu rjecniku uz 

lelcic. — nepouzdano. 

1 



LELCIC 



2 



2. LELEK 



LELCiC, m. (dem.) mladi lelek. — U Stulicevu 
rjecniku: .ciconiae pullus'. — nepouzdano. 

LELE, interj. kao jaoh, kuku, uzvik u zalosti. 
— Mislim da postaje udvajanem glasa le sto bi 
samo po sebi pokazivalo zalost (isporedi n. p. 
franc, la la u istome znacenu), te da ne treba 
pomiditi na po}. lelom polelom sto neki misle 
da je iz praslavenske mitologije, Hi na po\. lele, 
slabic. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
Mikajinu (lele, jaoh ,heu, heu me miserum, hei 
mihi, hei misero mihi'), zi Belinu (,ahi' ,hei' 56*; 
,guai a me, a te etc' ,vae mihi, tibi etc' 361*; 
,hoime' ,heu* 369b; ,oi, voce di dolore' ,hei' 523*1; 
lele meni ,ahime, ohime, voce di dolore' ,hei mihi* 
56a), u Stulicevu (v. jaoh), u Voltigijinu (lele 
meni ecc. ,guai a me, oime, aime' ,auweh! ach 
weh mir!), u Vukovu (n. p. lele mene! ,weh mir!' 
,vae mihi!' s primjerima: Lele mene i do Boga! 
Kuku lele! Lele mene do Boga jednoga!). 

a. uopce. A jaoh i lele, to li me je blago! 
M. Vetranic 1, 274. Jeste li gorciju do danas 
boljezan vidjeli (a jaoh i lele !) negoli od mene ? 
2, 319. A lele da lele! josu li ikoga bolesti sa- 
pele ueg mene neboga! N. Najeskovic 1, 186. 
Vaj lele da lele! Jubavi nemila, ca j' vale to j' 
vele, 6a bi ve6 hotila? D. Barakovic, vil. 273. 
Odasvud placnih zen poslusah lele pet (= pjeti). 
350. Lele ! razcvili me tvoje govorenje. I. T. 
Mrnavic, osm. 179. Lele iz glasa vapijuci. P. 
KanaveliC; iv. 609. Lele ! bez pokoja dusa moja 
zive. I. Dordid, salt. 430. Da ovi neki }udi po 
slucaju saznadu da nededu ziviti nego samo joste 
dva ili tri dni, bi li tako dusi svojej govorili? 
mucno bi se i od stotire jedan nasao, razve da 
je sasvim ni§ta drugo nego marvince. a da sto 
bi cinio? ako je nerazuman, nista nego jao! lele! 
i pomagaj ! . . . D. Obradovic, basne. 294. Jao 
lele do Jalosna glasa! Ogled, sr. 20. Do groba: 
,Lele!' a od groba: „Ko ce k mene?" Nar. posl. 
vuk. 62. Ah lele, da bjeh visociji! S. Ijjubisa, 
prip. 14. Neki lele, neki medet vice. Osvetn. 2, 
133. Lele! 6ov6ka bez glave! M. D. Milicevi6, 
zim. ve6. 139. 

b. s vokativom kojijem se pokazuje: 

a) dejade kojemu se utjece (kao da trazi 
jjomoci) onaj sto lelece. Do bozida: „KraJevicu 
Marko !" a od bo2i6a: „Lele moja majko!" (Z). 
Poalov. daiiic. Kad muz ide sa orana, zena u 
krevet: ,,Jao, mu/.u! lele, muzu! umreti o6u!" 
Nar. pjes. vuk. 1, 512. Zaludhom se pita na- 
dom, lele, brate! S. !^ubisa, prip. 41. 

b) ielade sto se iali (u trecemu se pri- 
mjeru uz zalost istice prezirane). Na svrsetku 
svakoga stiha (u pastrovskome naricanu) dodaje 
se jo§ prvi put: „Ajme, bane!"* ili: „Kuku, bane!" 
ili „Lele, bane!". Vuk, nar. pjes. 1, 90. Lele, 
kume! (u bud^anskoj tuzbalici). ziv. 197. Marko 
uzdahne pa ro6e : „Kuku, prvi |udi ! lele, }ucki 
izrode !" Nar. prip. vr6. 106. — Ne znam, jeli u 
prvome od ovijeh primjera (svi su ostali po nemu 
naiineni) nom. ili vuc. A Elesa, moju diku, za 
brodidbu jjodah tu?.na, lele lele! veoini ruZna! 
A. Cubranovi6 142. Lele lele! veomi tu?,na! (i. 
Palniotid 1, 98. L V. Bunid, mand. 12. Lele 
lele! veomi ru?,na! 6. Paimotid 1, 177. Lole lele! 
veomi rui^.na Bogu, judem! I. Dordid, uzd. 7. 

0. s dativom, isporedi jaoh, c » kuku, b. 
Tuzna majka vele iStndi te, ainko, lele majci ! 
lole! M. I>r>.!d 85. Lole onomu ki ovo sveto 
kondilo pogrdil B. Gradid, djov. 144. Lele tojzi 
ku noareda takijom uzlom igda svoio I S. Bo- 
bajevid 206. Tijera toSko nam svimo, i lele vrh 
svega pod jarmom teskime gospostva tudega! I. 



Gundulic 12'J. Plemenite t' vile mrze, lele tomu, 
ko ih zudi, ter ga uzda nih zavrze ! 160. Tesko 
i lele temu u vike, tko u vrijeme od vas ne 
utece ! 167. Jaoh dosti, vaj dosti, lele lele meni ! 
I. T. Mrnavic, osm. 25. Tesko i lele zlom krv- 
niku! G. Paimotid 3, 65^. Carske zapovijedi 
izvrsite . . . er inako lele vami! J. Paimotid 281. 
Jaoh i lele tuznu meni! I. Akvilini 289. Ali 
ovim (ognem) lele meni! ko slama smo svi go- 
reni. J. Kavanin 397^. Vaj i lele tuzuijem 
nami! I. Dordid, uzd. 185. Jaoh meni i lele I 
ben. 33. Zavika : .,Lele meni, Benedikte, lele 
meni !" 167. Ali lopiza k kaculu, ali kacuo k lo- 
pi2i, sved lele lopizi. (Z). Poslov. dan. Da je 
tebi lele ! J. Rajid, boj. 120. Lele mene do 
Boga jednoga! de pogubih svoga sina Marka ! 
Nar. pjes. vuk. 2, 197. Lele mene do Boga jed- 
noga! Pjev. crn. 188h. Neki vicu: ,,Lele nemu, 
majko!" Ogled, sr. 470. Kad te vidim, vele 
mene ! kad ne vidim, lele mene ! Nar. posl. vuk. 
121. Lele meni, nije me! S. ^lubisa, prip. 222. 
Lele meni kukavici! 234. Lele nojzi ugasnoj, 
gdje pogibe sama ! 247. Lele, beze, tvomu dvoru 
bilo ! Osvetn. 4, 44. 

d. u ovome primjeru stoji s nominativom 
koji pokazuje mjesto (dio tijela) sto boli. Lele 
ruka, lele noga! Nar. pjes. vila. 1867. 284. 

LELECI, Leleka, m. pi. ime zaseoku u Srbiji 
u okrugu podrinskome. K. Jovanovid 134. 

LELECE, u narodnoj zagoneci nasega vremena 
zamjenuje rijec elede (vidi) : Lele lele lelece, na 
kamenu blebede . . . Nar. zag. novak. 133. 

LELEJ-, vidi lelij-. 

LELEJ-GOPA, /. izjnisjeno mjesno ime kod 
bajana, isporedi Galilej-potok i Leki-gora, vidi 
i Lelejska Gora. U jednoj basmi (iz Beograda) : 
,da ides u Lelej-goru' (kaze se mj. ,da ides u 
Galilej-potok'). M. D. Milidevid, ziv. srb. se}. 
glasn. 22, 169. 

LELEJSKA GORA, /. izmis^eno mjesno ime 
kod bajana; isporedi Lelej-gora. Eastvori se 
nebo, da vidi§ svakojake bo}ke, da odneses sva- 
kojake bojke u Lelejsku goru gde ovca ne bleji, 
gde vo ne buce, gde majka detetu kolad ne mesi. 
M. D. Milidevid, ziv. srb. glasn. 37, 153. 

1. LELEK, m. lelekane. — Od xvii vijeka, a 
izmedu rjednika u Vukovu : ,das wehgeheul' ,ulu- 
latus' (lele mene!). Cutiti jauk i lelek prokle- 
tijeh. M. Divkovid, nauk. 2931). Stane ga taki 
lelek i jaukane. D. Obradovid, basne. 176. Stade 
lelek ranenih junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 561. 
Stade lolek po svoj Gori Crnoj. 5, 4. Zadu lelek 
i zadu kukane. Nar. pjes. here. vuk. 91. Stade 
lelek od gore hajdukah. Pjev. crn. 194*. Oba- 
sjalo zarko sunce, aunce kume! na oghi§te uga- 
&eno, dom ti jadan ! kada zaaja tad i zade, zlo 
mi jutros! tebe vided, lelek dujuc, lele kume! n 
Vuk, i.iv. 197. Cara stade lelek za sinom a koiia 
vriska za onom ienom. Nar. prip. vuk. 19.S. Cujem 
lelek do gore prolama. P. Petrovid, gor. vijen. 
25. Kad Stijanovid dopre kudi, duje lolek. S. 
^iubisa, prip. 51. Sav so narod dado u pla2 i 
lolek. 69. Ginu bez loloka. M. D. Milidevid. 
zim. ved. '202. — Ovdje je znacene : nesreia s koje 
se lelede. Lelek je veliki u zlu dobra dokati. (Z). 
Poslov. danid. — Ordje ztiaii Ho i lele. Lelek 
meni, duso uiojal M. Pavlinovid. 

2. LELEK, MJ. vidi roda, Strk, t kod dapja, 1 
(na krajti), isporedi lojlek. — Od tur. lejlek 
(arap. lacjlaij, lasfhlagh). Od xvii vijeka, n 
izmfdu rjei'nika u Mika(inu (lelok, bodan, strk 
,ciconia'), m Belinu i .oioogna' .oiconia' 192*»j. n 



2. LELEK 



LELOVATI, b. 



Bjelostjencevu (v. §trok), u Stulicevu (lelek, ptica 
bez jezika ,ciconia' s dodatkom da je uzeto iz 
Mika^ina), u Voltigijinu (,allocco' ,eule') gdje je 
drugo znacene (isporedi |i|ak), u Vukovu (,der 
storch' ,ciconia'. cf. strk, roda). — Lelek brani 
se zivinama otrovitijem. M. Radnic 279b. Ptice 
leleci aliti capje. S. Mar^itid, fala. 79. Ptica 
koja se svojijem roditejima brine, brani, sluJi i 
pomaga . . . ptica je po imenu lelek. A. Kali6 
355. Lelek ,Ciconia Becbst'. J. Pancid, ptice u 
srb. 68. — U hosanskijetn pjesmama kaze se uz 
fiador (ima i bug. lelek 6adT>r), ali mi nije dosta 
jasno znadene: bio cador, Hi s krilima? isporedi 
i kod lejlek. Van eto ti lelek dadorina. Nar. 
pjes. juk. 101. 

3. LELEK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
podrinskome. Zem|a zovoma Lelek. Sr. nov. 1873. 
959. 

LELEKA, /. vidi 1. lelek. — U jednoga pisca 
nasega vremena. Cujete li leleku jauka prega- 
zena puka? Osvetn. 1, 50. 

LELEKANA, /. lelek, lelekane, vidi kod ku- 
kana. 

LELEKANE (lelekane), n. djelo kojijem se le- 
lece. — Stariji je oblik lelekanje. — Izmedu rjec- 
nika u Stulicevu i u Vukovu (samo lelekane). 
Sedma je muka, koju 6e imati u paklu, plac 
vjeciii, lelekanje i uzdisanje vjedne. M. Divkovid, 
bes. 1791'. Svakoga na pomod zazivase zalosnijem 
lelekanjem. B. Kasid, per. 59. 

LELEKATI (lel^kati), leledem (lelecem) i le- 
lecem (lelekam), impf. vikati ,lele'. — U nase je 
vrijeme obidna za sadasne vrijeme samo osnova 
lelec- (ger. praes. lelekajudi u Kukajuci i lele- 
kajuci. Ogled, sr. 209 jamacno je grijeskom po- 
stalo radi stiha i prema kukajudi). — Kod le- 
Ifekati, leledem akc. kaki je u praes. taki je u 
impf. lelekah i u ger. praes, lelecudi ; u ostalijem 
je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i S 
sing, leleka. — kod lel^kati, l^ledem akc. je kao 
u inf., osim praes. i impf. lelekah. — ako je 
praes. lelekam, onda je u praes. 1 i 2 pi. lele- 
kamo, lelek Ate, u impf. lelekah, u impt. lelekaj, 
u ger. praes. lelekajudi, u part, praet. act. lele- 
kao, lelekala. — ako je praes. lelekam, onda je 
praes. 3 pi. lel^kaju, iinpt. lelekaj. — Od xvi 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (lelekati, le- 
lekam ,lamentarsi con voce alta e lugubre' ,1a- 
mentor' 423b), u Bjelostjencevu (lelekam, v. na- 
rekujem), u Stulicevu (lelekati, lelecem Hi le- 
lekam ,saepe repetere ingemiscendo hei mihi'), 
u Voltigijinu (Inilekati, lelekam ,gemere, lamen- 
tarsi con urli' ,achzen, weheklagen') ; u Vukovu: 
lelekati (lelekati), lelecem (lelecem), vikati: lele 
mene ! ,wehklagen' ,ululo' s primjerom iz narodne 
pjestne: I lelede jadan bez prestanka. Starica za- 
duje Radata lelekajudi. N. Najeskovid 1, 186. 
Sve de se ptice skupiti u jedno, i meu sobom de 
vele suzno i grozno plakati i lelekati. M. Div- 
kovid, bes. 26b. Koji de jaukati i lelekati. nauk. 
293b. Kidajud vlase leleka i bugari. I. Dordid, 
uzd. VI. Svi lelecu i pladu. J. Eajid, boj. 78. 
Te ne ude Petar ni lelede, da ne tura strave u 
druzinu. Nar. pjes. vuk. 4, 221. Stane lelekati 
koliko da je glavom poginuo. Nar. prip. vuk.^ 
213. No cuje u kudi negovu cejad de kukaju i 
lelecu. Nar. prip. vrdev. 9. Otac stane u vas 
glas lelekati. S. ^jubisa, prip. 168. Stade da le- 
lece na vas glas. 215. Ranenik stane da kuka 
i lelece. 245. Kukam i lelecem za mojom kr- 
vavom mukom. Pravdonosa. 1851. 31. 

LELEKNUTI (leleknuti), leleknem (leleknem), 
pf. zavikati lele, zalelekati. — U nase vrijeme. 



Kad leleknu nesto na vrh kule. Pjev. crn. 323^. 
Sva je gora protrnula crna i pedine leleknule 
stijene. Osvetn. 3, 147. Kad leleknu sina kuka- 
vica. 4, 44. 

LELEKUSA, /. vrst vinove loze crnoga grozda 
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 193. 

LELENTIJE, m. ime kaludersko. — Prije na- 
sega vremena. Lelentije (jeromonah). S. Nova- 
kovid, pom. 73. 

LELETATI SE, leledem se, impf. ]ulati se, 
isporedi lelijati se. — U jednoga pisca Dubrov- 
canina xviii vijeka. Bozija arka privedena na 
kolijeh po putu stogod kamenitu lelede se i cu|a 
se. B. Zuzeri 208. 



LELICA, m. prezime. 
zar Lelica. Rat. 331. 



U nase vrijeme. La- 



1. LELIC, wi. u Stulicevu rjecniku : v. lelcid. 
— sasma nepouzdano. 

2. LELIC, m. ime selu u Srbiji u okrugu va- 
^evskome. K. Jovanovid 99. — isporedi Lelidi. 

LELICI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu 
uzickome. K. Jovanovid 160. 

LELl6SKI, adj. koji pripada selu Lelicu. Le- 
lidska (opstina). K. Jovanovid 99. 

LELIJA, /. neka bi(ka (bogisa, perunika). Le- 
Hja, po}. lelia, leliwa, Iris L. (Stojanovid). B. 
Sulek, im. 193. — isporedi le}o. 

LELIJANE, n. djelo kojijem se sto lelija. — 
U Vukovu rjecniku : ,das wogen' ,fluctuatio', i po 
istocnome govoru lelejane. 

LELIJATI, lelijam, impf. (ulati, ciniti da se 
sto stojeci na istome mjestu pomice gornijem di- 
jelom tamo i amo. — -i- stoji mj. negdasnega e, 
zato se u istocnome govoru kaze lelejati. — Akc. 
se mijena u praes. 1 i 2 pi. lelijamo, lelijdte, 
u aor. 2 i 3 sing, lelija, part, praet. act. lelijao, 
lelijala, part, praet. pass, lelijan. — Od xviii 
vijeka. 

a. aktivno. — Samo u Belinu rjecniku: ,agi- 
tare, muover spesso' ,agito' 52b ; ,muovere, dar 
moto' ,mov6o' 502b. Delia Bella (jamacno gri- 
jeskom) pise uz lelijati praes. lelijem. 

b. sa se, refleksivno (naj cesce o drvecu Hi 
travi, kad duse vjetar ; u Belinu rjecniku i o 
ladi na moru). — Izmedu rjecnika u Belinu 
(,agitarsi' .agitari' 53* ; ,barcolare, quel moto, 
che fa la barca agitata nell' acqua' ,nuto' 129b; 
,muoversi ab esterno* ,pulsu agitari externo' 
502b) i u Vukovu (lelejati se ,wogen' ,fluctuare': 
leleja se zito. cf. lelijati se s dodatkom da se 
govori u Srijemu; lelijati se, }u}ati se polako od 
vjetra ,wogen' ,fluctuare' s primjerom : §a§ se 
sve lelija). Bide p§enice na zemji izobila; po vr- 
hovima gorskim lelijace se klasje nezino kao 
Livanska suma. D. Danicid, psal. 72, 16. I vi- 
deo je samo, kako se leleja kostur Jevrejinov. 
M. D. Milidevid, pomenik. 3, 380. 

LELIN, m. (Sabjar), v. Lijan. B. §ulek, im. 
193. 

LELISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
cuprijskome. Livada u Lelistu. Sr. nov. 1875. 
745. 

LELOVATI, lelujem, impf. vidi lelijati. — U 
tri pisca dakavca xvii i xviii vijeka. 

a. aktivno. Val brodom zibu}a, podbija, le- 
luje. D. Barakovid, vil. 279b. Pravo kako dub 
na gori, teskom bradvom kad ga sice tezak, na 
tleh da ga obori, leluje s nim, kreta i mice. I. 
Zanotti, en. 41. 

b. sa se, refleksivno. Gdi se plav leluje poda 
mnom kako pah. D. Barakovid, vil. 277. Jer 



LELOVATI, b. 



2. LEMES 



kad se leluje kita u dubravi, blizu vitar fiuje. 
(1682). liy. — U iirenesenome smislii. Puk moj 
obratiti ce misal svoju i poceti ce kako lelovati 
i sebetati se. A. Vitajic, ist. 227. 

LELUJA, pripijeva se u narodnoj pjesmi na- 
sega vremena. — Mogla bi biti ista rijed sto alo- 
luja. Ja ukradoh kona, vigo, mas:o! ja ukradoh 
kona, leluja! Nar. pjes. srem. 63. 

LELUJANE, n. djelo kojijem se sto leluja. — 
Stariji je oblik lelujanje. — U 3Iikajinu rjec- 
niku: lelujanje ,titubatio, titubantia', i u Stuli- 
cevii: ,titubatio, titubantia'. 

LELUJATI, lelujam, impf. nidi lelijati i le- 
lovati. 

a. aktivno. — V Mikajinu rjecniku: lelujati, 
kretati ,moveo, agito', i u Stulicevu: v. le|ati. 

b. sa se, refleksivno. — U Mikalinu rjec- 
niku: jtitubo, vacillo, fiuctuo, nuto'; lelujati se 
glava ir pamet ,vacillare memoria', i u Stuli- 
cevu: V. lejati se; lelujati se komu glava Hi 
pamet , memoria vacillare'. 

LE^A, pripijeva se (uprav leja le Hi le leja 
le) u nekijem narodnijem pjesmama. — U nase 
vrijeme po sjeveroistocnijem krajevima. — Iz- 
medu rjecnika u Vukovu: samo se u pjesmama 
pripijeva, cf. krajice s primjerima: Neven vene 
le, za goricom, leja le! (vidi dale primjer iz 
Nar. pjes. vuk. 1, 276). Oj ! i dva svata i dva 
uprosnika, le leja le! (Nar. pjes. vuk. 1, 1 ydje 
Vuk dodaje da je pjesma iz Srijema i da se le 
le}a le pripijeva iiza svaku vrstu). — S oblikom 
lejo pripijeva se svagda u kralickijem (vidi 1. 
krajica, e) pjesmama. izmedu rjecnika u Vukovu 
(uz leja). vidi: Kra|icke su pjesme sve od §est 
slogova, i u pjevanu se svaka vrsta (osim prve 
i pos|edne) po triput govori, i drugi se jjut (za 
prvu vrstu, a za ostale treci put, osim pos^edne 
Sto se jedan p>ut govori) dodaje na kraju ,leJo !', 
n. p. (djevojci): Ovde nama kazu (dvaput) le}o! 
momu neudatu (triput) le}o!; jal' je vi udajte 
(triput) lejo!, jal' je nama dajte (triput) lejo!, 
da je mi udamo itd. (Nar. pjes. vuk. 1, 98). Vuk, 
rjecn. kod krajice. — KraJu, svetli kraju! (dva- 
put) le|o! krajice banice! (triput) lejo! . . . Ca- 
rica mu sluzi (triput) lejo! iz zlatna kondira 
(jedanput). Nar. pjes. vuk. 1, 97. I u drugijem 
pjesmama: Neven vene, le! za goricom, le, le 
lejo le! mene zove le ! da ga berem, le, le lejo 
le ! Nar. pjes. vuk. 1, 276. Kaloper Pero, lejo ! 
(samo u naj prvome stihu). — §to zoveS, vita 
Jelo? 1, 277. — Razumije se da su ove rijeii 
sad bez sinisla, ali bi moglo biti da su ostatak 
praslavenske mitologije, isporedi po}. Lei Polel Hi 
Lelum Polelum, sto se misli da su imena neka- 
kvijeh boguva blizanaca. moglo bi jos biti i da 
je na.^ narod od Lei nacinio leja i (voc.) lejo 
prema jeja (vidi). — neki misle da je Lejo bog 
i)d (uhavi {"Imid^, Amor), vidi: Uz nih vile kolo 
zaigrale, Ladu Leju na uroke zvale. Osvetn. 4, 
30. 

LE^.ALAC, lejaoca, m. dovjek Sto le(a. — U 
Stulicevu rjedniku: lejalac ,qui quassat, agitat', 
i grijeskom lejaoc, v. lejalac. 

LEl^AN, lejna, adj. vidi u Stulidevu rjedniku : 
V. lujav. — nepouzdano. 

LE^jANE, n. djelo kojijem se le\a. — U Stu- 
lidevu rjvdniku: ,qua.s.satio, conquassatio, concus- 
aio'. 

L't^iATI, lejam, imp/, vidi lelijati, jujati. — 
Od xviii vijfka (vidi kod b) 

a. nktivno. — If Stulicevu rjciniku: ,qua9- 
SRre, conquassare, concutere, agitnre etc' s do- 



datkom da je uzeto iz brevijara i s primjerom : 
Lejahu o nem glavama svojim .moverunt .super 
eum caput suum'; i u Voltigiji7iu: lejati, lejem 
(mozebiti po Belinu rjecniku, vidi kod b; ispo- 
redi i lelati, a) ,cunare, cullare, dondolare' ,wie- 
gen, baumeln'. 

b. sa se, refleksivno. — U Belinu rjecniku 
(u kojemu je sumniv oblik, jer je pisano s Ij .sfo 
ne znaci obicno \ nego moze biti da stoji mj. 
lij); leljati se, leljem se (radi ovoga prezenta vidi 
kod lelijati) ,titubare caminando' ,pedibus non 
subsistere' 783b; a Bjelostjencevu (kod cocam, 
cocati ima lejam, lejati); u Stulicevu: ,fluctuare 
(dicitur de navibusi' s dodatkom da je uzeto iz 
Belina (ali nije posve isto znacene). 

LEIjjCICA, /. dem. lejka. — U Stulicevu rjec- 
niku: ,cunae, dim.'. — nije dosta pouzdano. 

LE]^EATI, lejeam, imjjf. vidi lelijati. — U 
jednoga pisca nasega vremena. O vratu visio ve- 
liki jedan mrtav curan i leleao mu se, a na 
desno a na levo. M. D. Milicevic, zim. vec. 273. 

LE;^ENCE, n. (? Hi f. pi-?) ime selu u Bosni 
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 85. 

LE^KA, /. kolijevka. — Od lejati. — U Stu- 
licevu rjedniku : ,cuna, cunabula, incunabula'. — 
nije dosta pouzdano. 

LE^O, vidi leja. 

LE^UKANE, n. djelo kojijem se le(uka. — 
Samo u Stulicevu rjecniku. 

LE^UKA.TI, lej.ukam (lejucem), impf. dem. le- 
jati. — Samo u Stulicevu rjecniku: lejukati, le- 
jucem Hi lejukam ,leviter agitare'. 

LEM, m. vidi 2. lijep. — Tuda je rijec, ja- 
macno nemacka: ne znam, jeli od leim Hi od 
lehm. — U Vtikovu rjecniku: ,der kitt' , maltha, 
ferrumen'. 

LEMA, /. ime pusti u Slavoniji u zupaniji 
virovitickoj. Eazdijej. 133. 

LEMAJIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
§em. prav. 1878. 61. 70. 

LEMBRC, m. neka bilka, vratimuz. Lembrc, 
vratimuz ,caucalide'. Slovinac. 1880. 87. 

LEME, lemeta, n. vidi lemeta. 

1. LEME§, m. ostri gvozdeni die u pluga sto 
kopa (uprav reze Hi para) zem^u kod oratia. 
nije svuda jednako znacene, jer moie imati sire 
znacene (, vomer') i uze kao raonik (,cultrum 
aratri'); u Bjelostjencevu rjecniku ima i trece 
znacene. — Oba su -e- bila e i ii praslavenskome 
jeziku, isporedi stslov. lemesb, malorus. Iem3^s, 
(rus. -ieMexi>), ces. lemes, po}. lemiesz ; ali se 
tamo i amo shvaca kao da prvo Hi drugo e po- 
staje od e, isporedi }eme§ i jemes, lemjeS (vidi 
sve troje). — Miklosic misli da je od korijena 
leva, od kojega je lomiti (vidi). — Izmedu rjec- 
nika u Bjelostjendevu (lemes, lemiSce, ralnik 
, vomer et vomis'. 2. drevo na kojem je to zelezo 
nasajeno .dentale'. 3. prvo pak zelezo orno ,cul- 
ter praecisorius aratri'), u Stulicevu (,vomer vel 
vomis' s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u 
Voltigijinu (,vomero' ,priugoisen'), u Vukovu (vide 
raonik). GoruSte gvozdene lomese tlaSila je no- 
gami. B. Ka§i6, per. 57. Donese raonike i le- 
me§e. S. Margitic, fala. 89. Da sam crnu zemju 
3 leraeSom privra6ao. A. Kani21i6, bogojubnost. 
474. Sliie mate svqje u lomeSe. S. Rosa 10'^. 
Skovace od mai^a svojih lemeSe i od 3ulica svo- 
jih srpove. I. Velikanovi6, uput. 1, 181. Umiri 
se, Steva, to su i onako drveni leme5i. M. Pa- 
vlinovic, razg. 22. 

2. LKMES, m. mjesno ime. 



2. LEMES, a. 

a. vidi u Vukovii rjecniku: planma u Dal- 
maciji izmedu Vrjike i Drnisa ,ein berg in Dal- 
matien' ,mons Dalmatiae'. 

I), dva sela u Hrvatskoj u zupaniji bjelo- 
varsko krizevackoj. Eazdije}. 116. 117. 

LEMESAC, lemesca, m. uprav dem. lemes. - 
Saino u Stulicevu rjecniku: ,ferro onde i bi- 
folchi nettaao il vomere' ,rallum, ralla' gdje vaja 
da znaci §to i oricak. 

LEMESAK, lemeska, m. samo u Stulicevu rjec- 
niku uz lemesac. 

LEMESEVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ste- 
fan Lemesevid. Mon. croat. 237. (1535). 

LEMESIC, m. samo u Stulicevu rjecniku uz 
lemesac. 

LEMESITI, lemeSim, impf. graditi lemese. — 
U Stulicevu rjecniku: ,vomera construere'. — 
nepouzdano. 

LEMETA, u Vukovu rjecniku: lemeta, f. (moze 
biti da je ovo pL, a sing, leme?) vaJa da je na- 
vrh munare ona jabuka s primjerom iz narodne 
pjesme: A lemeta sve od suvog zlata. ali je u 
narodnoj lijesmi ovako stampano : Na gamiji 
trideset munara a lemete sve od suva zlata. Nar. 
pjos. vuk. 3, 83. da ima pogreska na jednome 
Hi na drugome mjestu, ocito 'je, ali gdje je ? F. 
Ivekovic misli da je Vuk krivo citno primjer, te 
tako ncinio pogresku u rjecniku; ja vise vjerujem 
da j e lemQtQ u pjesmi stamparska pogreska. ako 
je rijec od arap.-tur. lem'a, svjetlost, svijetla 
zraka, moglo hi biti leme, lemeta, n. kako i Vuk 
nagada; ima i (pers.-tur.) pi. lema'at, od cega 
hi moglo postati i leme, n. i lemeta, /. 

LEMICI, m. pi. mjesno ime. Lemidi (Dolac), 
zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. 
Eazdijo|. 40. 

LEMIS, vidi lemjes. 

LEMISCE, n. u Bjelostjencevu rjecniku kod 
lemes. — isporedi lemis kod lemjes. 

LEMISEVAC, Lemisevca, m. ime izvoru u 
Eercegovini. Schem. herceg. 1873. 17. — Moze 
biti da je -i- po zapadnome govoru, isporedi 
lemjes. 

LEMITI, lemim, impf. lijepiti lemom. — U 
Vukovu rjecniku: , kitten' ,ferrumino'. 

Li^MJES, m. vidi 1. lemes. — Cesce se nahodi 
po zapadnome govoru lemis, od xv vijeka. — U 
juznome govoru mijena se -mj- i na m}. 

a. lemjes. Eazkovati ce mace u lemjese. N. 
Eanina 15^. isai. 2, 4. Strijelat se lemjesom. 
(D). Poslov. danic. 

b. lem|es. Lemjes sto vece ore to je svjet|i. 
(D). Nije u silu lemjesa. (D). Poslov. danic. 

c. lemis. — Izmedu rjecnika tt Mikafinu 
(lemis, raonik ,vomer, vomis'), u Belinu (,il ferro 
deiraratro, cioe il vomero' .vomer' 96b; ,vomero, 
stromeuto noto' .vomer' 778b), u Stulicevu (v. 
lemes iz 3Iika}ina). Eazkovati ce mace u lemise 
(,lemissce', dakle tie lemiske). Bernardin 3. isai. 
2, 4. Nit' bjese poznalo govedo . . . lemi§ gvoz- 
deni. M. Vetranid 1, 7. S kiiigom, s macem 
sporejeni masklin, lemis i tezaski. J. Kavanin 
388a. RataJ ako tvoj ne dere, gvozden lemis 
svijetao nije. 542b. Sidro kako jedan lemis ore 
onu nestavnu zem^u. D. Basic 243. Lemise, mo- 
tike i ostalo sto je za tezaka potribito. And. 
Kacic, kor. 152. 

LEM^^ENE, n. djelo kojijem se lemi. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

LEMl^ES, vidi lemjes. 



i LEMOZINA, a. 

LEMNO, n. ^fiurog. Lemnus, ostrvo u moru 
egejskome. — U pisaca xvi i xvn vijeka. Dojde 
po brodu ka Lemnu. F. Vrancic, ziv. 99. Lemno 
i Lezbo mimohodi. I. Gundulic 364. 

LEMOJSINA, /. vidi lemozina. — Na jednome 
mjestu u pisca Slavonca xvm vijeka: Proseci 
lemojsinu od mimo prohodecih. M. A. Ee|kovi6, 
sabr. 26. ali na drugome mjestu ima lemojzina 
(vidi); i u nase vrijeme u Bosni: Prakanaturi 
pocmu lemojsinu kupiti . . . Kada drugi put 
pocme se lemojsina kupiti . . . Nar. prip. bos. 
1, 85. 

LEMOJZINA, /. vidi lemozina. — xviii vijeka 
u dva pisca, jednoga Bosnaka a drugoga Sla- 
vonca (radi ovoga vidi lemojsina). Lemojzina od 
smrti izbav|a. S, Margitic, fala. 90. Niki ne 
cini lemojzine. 95. Bio sam lakom uciniti le- 
mojzinu. ispov. 16. Poce ciniti goleme lemoj- 
zine. 97. Umnozi pokore i lemojzine. 98. Pro- 
se6i od kuce do ku6e lemojzinu. M. A. Eejkovid, 
sabr. 34. 

LEMON, lemdna, m. vidi lemun. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku: lemon, drevo ,malus massi- 
lica'. 2. lemona sad , malum massilicum, limo- 
nium 1. citreum', i u Voltigijinu: ,limone' ,li- 
mone'. 

LEMOSINA, /. vidi lemozina. — xviii vijeka 
u tri pisca Slavonca i u jednoga Bokeja, ali sva 
cetvorica imaju u nekijem primjerima i oblik 
lemozina (vidi). Po molitvab, po lemosini. A. 
Kanizlic, kam. 653. Zaprosi da mu lemosinu 
udili. fran. 33. Cinedi lemosinu potribitim. 156. 
Kiipiti lemosinu crkvenu. E. Pavid, ogled. 335. 
Nadajudi se od lii lemosinu primiti. 639. Udo- 
vica koja se po svojoj lemosini ucini veoma |u- 
bezniva. 653. Kako se ima k molitvi pristaviti 
post i lemosina. J. Matovid xvb. Udijeliti lemo- 
sinu ubogijema. xixb. Prilucimo dakle post i 
lemosinu k molitvi. 448 i jos nekoliko puta, ali 
u dva primjera ima lemozina (vidi) ; moze biti 
da je j^isac izgovarao na obadva nacina. Ovo de 
biti uzrok moje danasne prodike koju mi je Otac 
iz svoje udilio lemosine (jedan put; drugdje le- 
mozina, vidi), dok ja opet vama udilim, vi otvo- 
rite gepove, to jest usi vase na poslusane. D. 
Eapid 36. 

LEMOSINIGA, /. dem. lemosina. — U jednoga 
pisca Slavonca xvm vijeka, ali, koliko znam, 
samo na jednome mjestu; drugdje pise lemozi- 
nica (vidi). Udili lemosinicu sirotam. A. Ka- 
nizlid, fran. 257. 

LEMOZINA, /. eltri/Lioavvi], eleemosyna, milo- 
stina. — Od latinske rijeci, ali preko tal. l6m6- 
sina (obicnije lim6sina; s glasi kao z). — ispo- 
redi lemojsina, lemojzina, lemosina, lemozina, li- 
mozina. — Od xvi vijeka po zapadnijem kraje- 
vima; od xvm i u Slavoniji. — Znacene nije 
svagda isto, jer moze znaciti sto se daje Hi prima 
(n. p. novae) kao milostina Hi samo djelo. 

a. u prvome znacenu, ono sto se daje, prima, 
prosi itd. kao milostina. Dati kogodir almuztvo 
i lemozinu ubozim bogo|ubnim. P. Eadovcid, 
nacin. 130. Dajte za negovu |ubav obilnu le- 
mozinu. J. Banovac, pripov. 85. Te im daju 
lemozinu oni, koji su potribitiji od lii. F. La- 
stric, ned. 301. Davsi mu (ubogomu) lemozinu. 
M. Zoridid, osm. 107. Dajuci ubogim lemozine. 
L. Vladmirovid 54. Dajudi lemozinu potrebni- 
jema. J. Matovid 363 (vidi kod lemosina). — 
Diledi one lemozine. B. Kasid, in. 15. Siro- 
mahom lemozinu diliti. F. Lastrid, test. ad. 105*. 
(Kosara) bise vrlo dobra, cinedi mnogu |ubav 



LEMOZINA, a 



LEMUN 



siromahom, navlastito suznem u tamnici koje 
6esto pohodase dile6i im lemozine mnoge . . . 
And. Kacic, razg. 34. Ne pri3tado(7i) diliti le- 
mozine. I. J. P. Lu6ic, razg. 50. — Ci6 }ubavi 
Isusove lemozine primite ove. P. Hektorovic (?) 
97. Vi siromasi, kad primate pomoc i lemozinu, 
spominajte se od providena Bo^jega. F. Lastric, 
od' 248. Medu prosjaci odaju6i i lemozinu pri- 
maju6i, vidje svaka. ned. 265. — Dosao sam u 
Carigrad lemozinu kiipiti. A. Kanizli(S, kam. 329 
(na istoj strani jos dva puta ima oblik lerao- 
zina; vidi lemosina). Mogu sakupjati lemozine. 
I. J. P. Lucie, nar. 34. — Da pita lemozinu od 
onijeh koji ulazahu u crkvu. N. Ranina 183b. 
act. ap. B, 2. Nadose kod puta jednog siromaha 
slipca, koji prosase lemozinu. F. Lastric, od' 
190. Kadano prosedemu lemozinu re6e . . . test. 
17a. Prositi lemozinu. ned. 73. — Amo pripa- 
daju i ovaki pritnjeri: Uztezete lemozinu sirotam 
i prosjakom. F. Lastrid, od' 203. — U skriiiicu 
gdi se kupi lemozina. A. Gu6eti6, roz. jez. 37. 

— Postavi lemozinu u nidra ubogoga. P. Posi- 
lovid, cvijet. 76. — Lemozine pomankaSe. M. 
Drzic 224. — I danas se uzivaju obilne lemozine. 
L. Vladmirovid 3. — S obi6ajnim lemozinam 
more se lasno uzdrzati. L J. P. Lu6i6, nar. 118. 

— I u prenesenome sinislu. Razlamjam ovi krus- 
cic (t. j. knigu: Razgovori duhovni) potribitim, 
jer tko zna, da, bojim se, bude Gospodinu ugod- 
nija i korisnija ova moja siroma§na lemozina 
negoli obilna prikazaiia bogataca. J. Banovac, 
razg. IX. 

b. u drugome znacenu, kao djelo kojijem se 
daje. Molitvom, misom, postom, lemozinom i osta- 
lijemi dobrijemi djeli duhovnijemi. M. Divkovic, 
bes. 9b. Ovo ime lemozina jesu djela od milo- 
srdja. M. Divkovid. nauk. 237*. Sva pokora na 
ove tri stvari dovodi, ... i na lemozinu. S. Mar- 
gitic, ispov. 28. Molitve tvoje i lemozine tvoje 
uzaSle su na uspomenu prid li§cem Bozijim. J. 
Banovac, razg. 211. Da je lemozina dobro dilo. 
F. Lastric, test. 45*. Molitva, post i lemozina 
(u drugoj knizi lemosina, vidi). E. Pavid, jezgra. 
76. Duzni su dobro ciniti drugim s lemozinom. 
M. Dobretic 200. Pripravi se s molitvama, s le- 
mozinam i s priuzganim bogojubstvom. I. J. P. 
Lucie, bit. 37. Kakono ti post, lemozine, puto- 
vana . . . D. Rapid 47 (vidi i lemosina). Molitve, 
lemozine i ostala dobra dila. B. Leakovid, gov. 
86. — 6esto kao objekat s glagolom ciniti. Ako 
lemozinu ucinis. Zborn. 173*. Uciniti lemozinu. 
S. Matijevid 71. P. Posilovid, nasi. 3Ib. A gdi 
je s. Ivan redeni elemozinar zaradi jubavi koju 
pokazivase ubogim dinedi jim lemozinu? J. Ba- 
novac, razg. ."j5. Ogovara se da ne imadu okle 
lemozine dinit, a ima se oklen opijati. 100. Ci- 
nedi od Aih lemozine ubogim. F. Lastrid, test. 
ad. 60'>. Niti smo duzni lemozine ciniti s onim. 
84». Udini mnogu lemozinu za imati i isprositi 
milost. M. Zorifiid, zrcalo. 51. Cine lemozine 
ubogim. F. Radman 4. Zasto si lemozinu udi- 
nioV M. Dobrotid 227. Da bi se u&inila sku- 
p]eAa, to jest lemozine. J. Matovid 856. Mlogi 
idu u crkvu, niki poste, a niki dine obilate le- 
mozine. 1). Rapid 118 — HI). Lemozinu diniti. 
B. Leakovid, nauk. .S(K). 

c. tipolreb(nvn se ora rijei i knd se .Uu daje 
crkvi, popin'ima, fnitrima, kuludcrima, i to ne 
samo knd se daje od duhre vu^e, negn t kad im 
treha sto platHi. Redovnik jo u mom redu bio, 
lemozine prosit ne ktija6e. L. I^uhiiAki M. Da 
ga primilo i uredenu xvijocu i lomnzinu po6)ote 
kako stn i dosadb (piiu kaluderi hilandarski JJu- 
brovdaniina). Starine. IBO. (1780). Niti oni dan 



moze primit lemozinu za misu (parok), u koji 
je duzan za puk govoriti . . . Misnik primivsi le- 
mozinu za misu ne moze dati mane drugomu, 
da istu misu rece. J. Banovac, razg. 238 — 239. 
Potomtoga darovane za milosdu i za lemozinu 
neka ne odmetne (vidi lemozina). M. Bijankovid 
56. Od plade oliti lemozine koja se za misu 
uzima. Ant. Kaddid 69. Ne kakono pladu za 
misu ma kakono lemozinu. M. Dobretic 379. 
Misnik koji jos nije izvrsio misa za koje je imao 
limozinu. M. Dragidevic 140. Cesto du se k misi 
nalaziti, lemozine po dukat davati. Nar. pjes. 
marjan. 182. U kojoj se crkvi Bog moli, a ne 
traze lemozine? Nar. prip. vrc. 218. 

LEMOZINAR, lemozinara, m. covjek sto dijeli 
lemozinu. — U ista dva pisca u kojijeh ima 
elemozinar (isporedi). Sv. Ivan po imenu lemo- 
zinar. J. Banovac, pred. 43. Ivan zvan lemo- 
zinar. J. Filipovid 3, 349^. 

LEMOZINICA, /. dem. lemozina. — Od xviii 
vijeka. Spominajudi mu lemozinicu . . . jednome 
prosjaku datu. A. Kanizlid, utod. 78. Kada si- 
romahu lemozinicu udili. bogojubnost. 290. Le- 
mozinicu udiliti. 441. Osobito dilo od milosrda, 
kakono je lemozinica na svaki nezin blagdan. 
479. Lemozinica it. ,elemosina', milostina. u 
Isiri. Nasa sloga. god. 14, br. 3, str. 15. 

LEMOZINIJER, lemozinijera, m. covjek sto 
dijeli lemozinu, isporedi lemozinar. — Od tal. 
lemosiniere. — U dva pisca xvii vijeka. Sveti 
Ivan lemozinijer (stamparskom grijeskom lemo- 
nizijer) a naski djelilac. M. Divkovid, bes. 318l>. 
(Biskupi) imaju bit velici lemozinijeri. I. Drzic 
2.50. Neka nastoje bit velici lemozinijeri. 277. 

LEMOZINA, /. vidi lemozina. — U jednoga 
pisca XVII vijeka, koji jedan put pi§e i lemozina 
(vidi). Ako li dobrovojno stogod od lemozine 
daruje se. M. Bijankovid 26. Postaviti pokore 
pristojne, . . . lakomcem almustvo i ostalo, ali 
lemozinu pokornikom podanu neka nigda ne 
ostavi za sebe. 56. — Ima i u jednoga pisca 
XVIII vijeka, ali samo na jednome mjestu, te je 
to jamacno stamparska pogreska (x mi;", z), jer 
drugdje svagda pise sa z (i na istoj strani tri 
puta). Koliko vede od puka prima lomo/.ine 
(parok), toliko je vede za puk duzan odluditi 
mise. J. Banovac, razg. 238 

LEMPRIKA, /. vidi leprika. — V naSe vri- 
jeme u Dubrovniku (P. Budmani) i u Stonu (I. 
Milas). Lemprika, Leprika, Viburnum tinus L. 
(Vodopid). B. Sulek, im. 198, 

LEMUN, lemiina, m. Citrus limonum Risso, 
iesce se upotrebfava o pludn nego o drvetu. — 
Od tal. limone. — .-l^'t". kaki je u gen. sing, taki 
je u ostalijem padi'zima, osim nom i ace. sing., 
i voc. . lomuue, lerauni. — Od xvi vijeka, a iz- 
medu rjeinika u Belinu (, limone, frutto' , malum 
lemonium'; stabar od lomuna , limone, albero' 
, mains limonia' 439^), n Stulidevu (lemun, stabar 
,malus lemonia, malus modica' ; lemun, vodo .ma- 
lum louiouium, malum medicum'), u Vukovu (vide 
limun s primjerom: Jol' v" ovaki stabar u le- 
rauria?). Lovor mi jo za lemune. M. Vetranid 
1, 15. Rumono jabuko, zlatno lemune, zute 
kruSke. A. d. Bella, razgov. 165. ITzmito vodu 
iz lemuna ill citrona, puk upisito liom ... D. 
Rapid 6. Jer te vocko: iomuni, naraude ... .1. 
S. Rojkovid 225. Pofali se zuti lemun kraj mora. 
Nar. pje.s. here. vuk. 237. Po srijedi zuto leinu- 
nove. Nar. pjes. potr. 1, 2H7. Lemun (=^ tal.) 
limone (Kuzmid, Delia Bella), Citrus limonium 
Risso (Stulli). B. Sulok. im. 193. tt nn.ie vrijeme 



LEMUN 



LENKOVIC 



II Istri. Lemun, it. ,lirnone'. Nasa sloga. sod- 14, 
br. 5, str. 19. i u Dubrovniku. P. Budmani. 

LEMIJNAC, lemiinca, m. samo u Stulicevu 
rjecnikn uz lemunic. 

LEMUNATA, f. tal. limonata, vidi limunada. 
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

LEMUNCAO, lemuncca, m. vidi lemuncic. — 
U Stulicevu rjecniku uz lemunic. — nepouzdano. 

LEMUNCIC, m. samo u Stulicevu rjecniku uz 
lemunic. — Uprav je dem, lemunac. 

LEMUNIC, m. dem. lemun. — U nase vrijeme 
u Dubrovniku. P. Budmani, a izmedu rjednika 
u Stulicevu (,parvum malum medicum'). 

1. LEN, m. vidi leno. — U Sulekovu rjecniku: 
,lehen'. 

2. LEN, m. rijeka Lena (vidi). — U pisca Gun- 
dulica na jednome mjestu, alt se ne zna, treba li 
citati Len Hi led; ovo je uopce u rukopisima i 
u akademickome izdanu; a Len je samo u du- 
brovackome izdanu i po nemu u prvijem zagre- 
backijem. Ni Len rijeka u planini Tatarhana je 
zastitila. I. Gundulid 535. 

1. LENA, /. ime Sensko. — Prije nasega vre- 
mena. S. Novakovid, pom. 73. 

2. LENA, /. ime rijeci u Sibiriji. — U Sule- 
kovu rjecniku: ,Lena'. 

LENAC, Lenca, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. segn. 1871. 113. 

LENAE, lenara, m. gospodar od lena. — U 
^ulekovu rjecniku: ,lehenherr'. 

LENCUO, lenciila, m. tal. lenzuolo, plahta. — 
Od XVII vijeka. Obviv§i ga lenculom u okolo. 
P. B. Baksic 185. Ogrne se u bijeli lencuo 
mrtacki. V. Vr6evi6, igre. 19. 

LENDIC, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu 
Tuzle Done. Statist, bosn. 87. 

LENDICI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu 
travnickome. Statist, bosn. 65. 

LENDOANSTVO, n. vidi lendovane. — U je- 
dnoga pisca Slavonca xviii vijeka (jamacno bi 
trebalo citati lendovanstvo). Jere gdi je lendo- 
anstvo i linost, ondi nije |ubav. D. Rapic 430. 

LENDOVANOST, /. vidi lendovane. — U 
istoga pisca u kojega ima i lendovane. Lendo- 
vanost iliti brezposlica. B. Leakovic, nauk. 455. 

LENDOVANSTVO, n. vidi lendoanstvo. 

LENDOVANE, n. djilo kojijem se lenduje. — 
Badi len- vidi kod lendovati. — U jednoga pisca 
Slavonca xviii vijeka. Zove ne na lendovane i 
pocivane nego na trud i posao. B. Leakovi6, 
gov. 58. Mlogu je zlocu naucilo lendovane. 
nauk. 455. Pazite se od lendovana i brezposlice. 
464. 

LENDOVATI, lendujem, impf. lijeniti se, jen- 
cariti. — Jamacno postaje od korijena len (vidi 
lijen), te bi trebalo da glasi |endovati, ali su svi 
primjeri pisca sto upotreb^ava juzni govor, ta- 
koder lendovane, lendovanost, lendoanstvo na- 
laze se samo u pisaca ikavaca. Neka znadeS da 
lendovo nisam. Osvetn. 2, 151. Po cem pali, tu 
ne lendovali. 3, 56. Ubah Peko nije lendovao, 
no drugove nabjero vajane. 5, 48. 

LENDA, /. mjesno ime. — isporedi Ledan. 
Fratar Stanislav z Lende. Mon. croat. 100. (1466). 

1. LENDEL, m. mag. Lengyel, Po(ak. — vidi 
kod Ledan. — V Bjelostjencevu rjecniku: Len- 
del, Leh, Po}ak ,Polonus, Sarmata', i u Stuli- 
cevu: V. Leh iz Habdeliceva. 



2. LENDEL, m. vidi 1. lender. 

LENDELSKI, adj. koji pripada Lendelima, 
po^ski, pojadki. — U Bjelostjencevu rjecniku : ,po- 
lonicus, sarmaticus'; lendelska zemja ,Polonia, 
Sarmatia' ; ima i adv. lendelski ,polonice, sar- 
matice'. — U dva pisca sa sjeverozapadne strane 
XVII vijeka ima lengelski, gdje ne znam kako 
treba citati -g-. U lengelskom krajestvu. F. Gla- 
vinic, cvit. xv. U Krakoviji, lengelskoga ili 
pojskoga kra|estva celnom mestu. 131 — 132. Voj- 
voda lengelski ili polski. 287^. Vice-kanceler 
litvanski aliti lengelski. P. Vitezovid, kron. 200. 

1. LENDER, m. vidi 1. lenger. — Od xviii 
vijeka (J. Eajic, pou6. 1, 16; a na drugome 
mjestu lendel. 1, 143). Eto mi ih moru na de- 
miju, i digose cetiri lendera. Nar. pjes. horm. 
1, 532. 

2. LENDER, m. vidi 1. leden. — isporedi le- 
der i 2. lenger. — U nase vrijeme u Hercego- 
vini. I po kuli rafi i dolafi, i po rafim zafi i fil- 
gani, po dolafim kalajli lenderi. Nar. pjes. here, 
vuk. 133. ,Lender', leden od umivana. 6, 358. 

LENDEROVI6, m. prezime u Bosni. T. Ko- 
vafievic, bos. 33. 

LENDEROVINA, /. ime selu u Bosni u okrugu 
travnickome. — isporedi Lenderovi6. Schem. 
bosn. 1864. 51. T. Kovacevid, bos. 34. 

LENGA, /. kao blato nadno mora, ili uopce 
dno od mora kad na nemu nema ni velikoga ka- 
mena ni trave. — Rijec je tuda, ali nepoznata 
postana. — U nase vrijeme u Dubrovniku i oko- 
lini, kao ribarska rijec. Neka je riba od lenge 
ili od kala, bilo to u pucini, bilo u kraju, to je 
sve skupa jednom naznaceno dje uopce bijela je 
przina po dnu mora bez trave. i ova je riba sta- 
nujuca, jer po lengi sved se nalazi. L. Zore. 
rib. ark. 10, 337. 

LENGELSKI, vidi lendelski. 

1. LENGER, m. sidro. — isporedi 1. lender. 
— Od pers. tur. lenger, sto je od grc. uyxvoa 
(va]a da nije od tal. I'ancora). — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der anker' 
,ancora'). Lenger dize Petre Mi).kovicu, sve on 
bjezi preko sineg mora. Nar. pjes. horm. 1, 507. 
Bacise sa lado cetiri lengera. Vuk, djel. ap. 27, 
29. Nad koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger 
duse. pavl. jevr. 6, 19. Lenger, sidro. u Posa- 
vini. F. Hefele. 

2. LENGER, m. vidi 2. lender. Agije su biser 
po grocu, Stambolije jane u lengeru. Nar. pjes. 
petr. 1, 221. 

LENGIR, m. u narodnoj zagoneci nasega vre- 
mena. Sahan do sahan, lengir do lengira. odgo- 
netjaj: zvijezde. Nar. zag. novak. 56. 

LENIJA, /. i Lenije, /. pi. mjesno ime u Sr- 
biji u okrugu smederevskotne. Niva u Leniji. Sr. 
nov. 1873. 515. Niva u Lenijama. 1873. 267. 

LENlSCE, n. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji 
varazdinskoj . Razdije|. 93. 

LENITKOVCI, m. pi. mjesno ime xiv vijeka, 
vidi u Danicicevu rjecniku: Lenitbkovbci, u Bra- 
nicevu bjese selo koje je car Lazar dao Rava- 
nici. Selo Lenitkovci. Mon. serb. 199. (1381). 

LENKA, /. ime zensko izvedeno od Jelena. I. 
Pavlovic. 

LENKOV, m. ptrezime. — Na jednome mjestu 
xvin vijeka gdje stoji mj. Lenkovic /isporedi 
primjer istoga pisca kod Lenkovid). Cuprijan, 
Lenkov, Nalipezi. J. Kavaiiin 232^. 

LENKOVIC, m. prezime (generalu xvi vijeka). 



LENKOVIC 



1. LEON 



Koji se koli prigodi Lenkovica (pisano Lenco- 
vica — t. j. Lenkovic general koji je bio kraiiske 
plemicke obiteji. F. Eacki) ili Slunskoga suzan . . . 
Starine. 11, 78. (oko 1567). General Lenkovic. 
I. Zauotti, skaz. 23. Ivan Lenkovic general. P. 
Vitezovic, kron. 150. Lenkovicu, Nalipcicu, . . . 
J. Kavauin 239*. Na 1556 . . . ban Zrinovic Ni- 
kola i Ivan Lenkovic . . . jednu jih (Turaka) 
mnoziju posikoSe. And. Kaci6, kor. 476. 

LENKOVICEV, adj. koji pripada Lenkovicu. 
Lenkovicevih n£ vec (bilo) nego 400 junakov. 
P. Vitezovic, kron. 1-50. 

LENKUS, m. istn sto Lekusje (vidi). Schem. 
zagr. 1875. 95. 

LENO, n. nem. lehen Hi lehn, zemja (i grad, 
gradac, kucn itd.) sto je vladar predao kome 
(naj eesce plemicu) da drzi kao svoje on i ne- 
govi potomci uz zakletvu vjerne slulbe prema 
nemu, ali tako da ne smije ono ni cijelo ni ni- 
kakau dio prodati ili darovati a ni zaloziti. — 
isporedi feud, timar, zijamet. — U pisaca na- 
sega vremena a ima i u Sulekovu rjecniku (,lehen'). 
Ua bi Bosna srecu pirovala u bijelu gradu Bio- 
gradu, kano pravo leno Dusanovo. Osvetn. 5, 88. 
Kad iiabasas u noj gusle samne, uzmi puste kano 
leno vlasno. 5, 136. 

LEXOBIJA, /. lijenost. — U dva pisca ca- 
knvca xvii i xviii vijeka. — Badi le- vidi sto 
je kazano kod londovati. Postimo, da ugasimo 
zimu lenobije. F. Glavinic, cvit. 63b. Lenobija 
(je) kripost pohvalonih ostavlenje. 148!*. Zla le- 
nobijo, vele ti si .skodna svakoj Judskoj vrsti ! 
J. Kavaiiin 58*5. 

LENOBUD, m. ime dvjema selima u Bosni u 
okrugu Tuzle Done: Lenobud doni i gorni. Sta- 
tist, bosn. 81. 

1. LENOVAC, lenovca, m. covjek sto zivi na 
cijeviu lenu, te je podlozan gospodaru lenskome, 
vnsal, kmet. — Naiineno u nase vrijeme. — U 
Sulekovu rjecniku: ,lehenmann*. 

2. LENOVAC, Lenovca, m. ime selu u Srhiji 
u okrugu crnorijeikome. K. Jovanovic 166. 

LENOVaCKI, adj. koji pripada selu Lenovcu. 
Lenovafeka (opstina). K. Jovanovic 166. — I kao 
mjesno ime: Lenovacko Brdo u istome okrugu. 
Zemja i vinograd u Lenovackom Brdn. Sr. nov. 
1873. 1015. 

LENSKI, adj. koji pripada lenu. — Nacineno 
u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: lenski 
sejak .lehenbauer'. — U istome rjecniku ima i 
ado. lenski jlehenweise', kao leno. 

LENSTVO, n. nauka (a i posno) o lenu. — 
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjei- 
niku: , lehen, lebn; lehenswesen'. 

1. LENTA, /. kormilo na dugom brvnu u Po- 
savini. F. Hefele. 

2. LENTA, m. musko irno. u Banatu. V. Ar- 
senijevic. 

LENUTI, lenem, ])/. (u prvome primjeru moze 
biti impf.) nalnzi se jedan put u pisca dakavca 
XV 111 vijeka i kao da znaci: pokoariti se (koa- 
riti se) ili sto slidno ; drugi je primjer iz Herce- 
goiiine u nase vrijeme, te u nemu smisao nije mi 
do'^ta jasan. Vino kad .so pije nalogora, lene i 
svra6a .se u otrove. J. Kavaniu 171''. Lenuti 
(u Hercegovini), pokloniti se: kad j« aadeo doSao 
Gospi na blagovijost, pjnsrna ka/.e: To se Guspi 
utiuk (mu6no) ftini, Goapa lonu noba, zomje (po- 
kloni se kao padnuvsi niftico). M. Pavlinovic. 

LEN, k^na, adj. vidi lijen. — Samo u istoc- 
nomc i/ovoru uz len. — U na.ie vrijeme, a izmeiin 



rjecnika u Vukovu vide len (,mit alien ableitun- 
gen'). Oj Danice, lena lezavkino ! ti preleza od 
vecer' do sveta (iz narodne pjesme). Vuk, rjecn. 
kod lezavkina. Staza po kojoj se po voji ras- 
pruzio leni troskot. M. D. Milicevic, medudnev. 
46. Crnobarac je bio led na pisane kao malo 
ko. pomenik. 5, 798. Sto svoje leno koracaiie 
nazivaju gracijoznim hodom . . . Srp. zora. god. 
2, sv. 6, str. 126. 

LENIR, lenira, m. vidi pravacnik. — Nemacka 
rijec po avstrijskome govoru. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjecnika u Vukovu : ,da3 lineal (osterr. 
lenier)* ,regula'. — A da to moze, izumise oso- 
biti izprobuseni lenir. B. Sulek, graf. umjet. S3. 

LENIRISAI^E, n. djelo kojijem se lenirise. — 
U Vukovu rjecniku. 

LENIRISATI, lenlrisem, imp)f. vidi spartati. 

— Postaje od lenir. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (,linieren' ,regulam duco'). Ja 
sam joj lenirisao hartiju i podrezivao pera. M. 
P. Sapcanin 1, 48. 

LENIV, adj. vidi Jeniv. — Badi len- vidi len. 

— Od xvin vijeka. Dati jednom lenivu milostinu. 
D. Obradovic, sav. 114. Vinodjelac leiiiv. P. 
Bolic, vinodjel. 2, 62. 

LENIVAO, lenivca, m. leniv dovjek, vidi je- 
nivac. — Badi len- vidi len. — Od xviii vijeka. 
Lenivac se rodio da trune. D. Obradovic, basne. 
100. Koji je sada postao lenivcem. Sr. zora. 
god. 2, sv. 2, str. 37. — I kao ime nekoj zioo- 
tini. Lenivac ,das faulthier" ,Bradypus tridac- 
tylus'. G. Lazid 34. 

LENIVOST, lenivosti, /. osobina onoga sto je 
leniv, lenivost. — Badi leii- vidi len. — U nase 
vrijeme. Lenivost vinodjelca. P. Bolic, vinod. 1, 
253. 

LENIVSTVO, vidi lenivost. — Od xviii vijeka. 
O slabosti i naseg lenivstva! J. Rajic, pouc. 2, 
100. _ 

LEI^'OST, leiiosti, /. vidi lijenost. — Badi 
len- vidi len. — Od xviii vijeka. Lenost je smrtni 
greh. D. Obradovic, basne. 100. Ona (uprava) 
moze se jedina boriti protiv judskih navika i le- 
nosti. M. D. Milicevic, skol. 84. 

LEN:?TINA, m. (i f.), vidi lijenstina. — Badi 
len- vidi len. — Od xviii vijeka. Potrebno je 
razdejavati vredna i postena sejanina od lenstine. 
D. Obradovic, basne. 89. 

LENStIVOST, /. lijenost. — Badi leii- vidi 
len. — [J jednoga pisca xviii vijeka. Da se len- 
§tivost ne uvodi u obifiaj. D. Obradovic, basne. 
190. 

LE06IN, m. ime nekakvu selu prije nasega 
vremena. Loocinb CseloJ. S. Novakovic, pom. 137. 

— isporedi LeoSino. 

LEOCiNO, n. mjesno ime. — Prije nasega 
vremena. Spom. stoj. 185. — Po svoj je pritici 
isto sto Leocin (vidi). 

1. LLON, Leona, ?«. Leo, ime musko. — ispo- 
redi 2. Lav. — Od XVI vijeka u pisaca. Papa 
Leon. Mirakuli. 94'*. Ri6i sv. Leona pajte. Ko- 
rizin. 381'. Va vrime papo Leona. Mon. croat. 
205. (1514). Papa Leon ili Lav. §. Budinid, sum. 
45'i. Po papi Loonu. A. Gu6eti6, roz. mar. 46. 
Koga Leon deseti u broj ."votih zapisa. F. Gla- 
vinic, cvit. 92''. U vrime Pia drugoga pape i 
Leona cesara. 1 14». Sedum fratar reda s. Fran- 
ciska: t. j. Danijel, Loon . . . IBl'J. Od sv. oca 
papo Leona. S. Matijevid 44. Sveti otac pa])a, 
voliki Leon. F. Lastric, test. 63*. Ri6i Leona 
pape. V. M. Gametic 20. Pod carom Leonom. 



1. LEON 

A. Kanizlic, kam. 13. —Is nom. Leo 2^0 latin- 
sliome obliku. S. Oton, s. Leo ... F. Glavinic, 
cvit. 339a. Marin, Leo, E,ab|ani oti . . . J. Ka- 
vanin 307*. — Na jednome mjestii ima nom. 
Leone po talijanskome obliku. Cesar Leone. Blago 
turl. 2, 66. — U ovome je i^rimjeru ])rezime (vla- 
steosko mletacko, tal. Leoni): Gambar, Leon, . .. 
J. Kavanin 204b. 

2. LEON, m. grad Lion 21 Francuskoj. — U 
jednoga pisca xvii vijeka, i u dvojice xvm (od 
kojijeh drugi prepisuje iz prvoga). Spravivsi se 
koncilij u Leona od France... F. Glavinic, cvit. 
GS^J. Ucini se koncilij u Leonu od France. 218b. 
(Papa) imeuova (stamparskom grijeskom imenom 
u Pejkica sto je popravio Badric) Leon od France 
(za drzane sahora). K. Pejkii 51. S. Badric, 
ukaz. 57. — Uprav ovakovi oblik odgovara spa- 
nolskome mjesnoine imenu Leon. 

LEONAEDO, w. ime musko, nem. Leonhard. 
— Po tal. Leonardo. — Od xvn vijeka. U klostru 
s. Leonarda med Okifiem i Lipovcem. F. Gla- 
vinic, cvit. XX. Leonardo Dunat veli ...£>. Ba- 
rakovic, vil. 185. Dak Mocenik Leonardo. J. 
Kavanin 2038'. — Ima i s nom. Leonard. Leo- 
nard \s^o(vidnik). F. Glavini6, cvit. xxvi. S. Leo- 
nard bi Francez. 361a. I Leonard ki bdi u 
Kninu. J. Kavanin 91<i. 

LEONDAR, leondra, m. vidi leandra. Leondar, 
Leondra, Nerium oleander L. (Lambl). B. Sulek, 
im. 193. 

LEONDICEVIC, m. prezime. — U svezi s ime- 
nom Leontije (ngrc. vt glasi nd). — xiv vijeka, 
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Leonbdicevicb). 
Jeklisijarha Vasilija Leontdicevi6a. Mon. serb. 
96. (1330). 

LEONDRA, /. vidi leondar. 

LEONIK, m. u Stulicevu rjecniku: ,princeps' 
s dodatkom da se nalazi u pisca S. Rose, i zbija 
imamo primjer: Leonici sve6enika ... S. Rosa 
132a, ali tu ocito treba citati Ceonici (cijela 
kniga vrvi stamparskijem pogreskama). 

LEONORA, /. ime zensko. — Po tal. Leonora. 

— isporedi Lina, Lone. — Od xvi vijeka. Kli- 
sovid ovako za }ubi cvijase „Leonora!" i u toj 
„Leonora!" sved zvase. D. Zlatarid 91*. S cesa- 
ricom Leonorom. J. Kavanin 218a. 

LEONSKI, adj. koji pripada gradu Leonu 
(vidi 2. Leon). Grgur papa deseti ovoga imena 
sjedini crkvu istocnu zapadnom u saboru dru- 
gomu leonskomu (drugom leonskome. Badri6). 
K. Pejkid 49. S. Badri6, ukaz. 53. 

LEONTIJA, m. vidi Leontije. - U nase vri- 
jerne. Da Leontija primi gore recenu sumu. Glas- 
nik. II, 1, 23. (1808). 

LEONTIJE, m. ^fovTiog, ime musko, naj cesce 
kaludersko. — Od prije nasega vremena; izmedu 
rjecnika u Danicicevu: Leonbtije, vladika raski 
koji je krstio Stefana Nemanu: ,Jepiskopa ras- 
kago Leontija'. (Okaz. pam. saf.). cf. Petrb. Le- 
ontije srpski mitropolit. Nar. pjes. vuk. 4, 224. 
225. Leontije mitropolit srpski. Pjev. crn. 107b. 

LEONTIJEVIC, m. prezime (po ocu Leontiju). 

— TJ nase vrijeme. Jovan Leontijevic. Rat. 32. 
LEOPARAD, le6parda, m. Felis leopardus L., 

neka zvijer. — Od lat. leopardus Hi od tal. leo- 
pardo. — U dva pisca xvn vijeka, a izmedu 
rjecnika u Stulicevu (leopard, v. lavoris, kaplan 
s dodatkom da je rijec ruska). Tretja zivina 
bjese prilicna leopardu, Turci zovu kaplampost. 
M. Divkovid, bes. 306b. Leopard ca zlamenuje. 
F. Glavinic, posl. xiiib. 



LEPA VINA 

LEOPOLDO, m. ime musko, nem. Leopold. — 
Po tal. Loopoldo. — Od xvn vijeka, a izmedu 
rjecnika u Danicicevu (Leopolbdb, car nemacki 
na kraju xvn vijeka). Vb leto 1698 dojde Potarb 
carb moskovski cesaru Leopoldu u Becb. Okaz. 
pam. saf. 88. Leopoldo. Radojevic 23. S. Mar- 
giti6, fala. 196. S Leopoldom druzijem sinom. 
P. Kanaveli6, iv. 476. Leopoldo sveti. J. Ka 
vanin 300b. Svetoga Stipana, Ladislava, Leo 
polda. M. A. Re}kovic, sabr. 31. —Is nom. 
Leopold. Peti a Leopold kad se okosi ... J. 
Kavanin 254*. 

1. LEOVIC, m. prezime. — isporedi 2. Leovic. 
— U nase vrijeme. Simeon Leovic. D. Avra- 
movi6 271. 

2. LEOV16, m. ime selu u Srbiji u okrugu 
krusevackome. K. Jovanovic 134. — isporedi 1. 
Leovid. 

LEP-, w nekijem rijeciina (osobito u muskijem 
i zenskijem i mjesnijem imenima) Ho ovako po- 
cinu i cuju se u mjestima gdje je istocni govor, 
maze biti da postaje od 1. lijep Hi od lijepiti, 
te da treba lijep- Hi }ep-, ali se ne moze svagda 
raspoznati, zato su napisane oodje. 

LEPA, /. dim. Leposava. I. Pavloyic. — Po 
juznome govoru bilo bi po svoj prilici :^dpa (ne 
Lijepa). — Akc. se mijena u voc. Lepo. 

LEPAJA, /. ime selu u Srbiji u okrugu to- 
plickome. M. D. Milidevid, kra}. srb. 384. — vidi 
lep-. 

LEPAJCI, L6pajaka(?), m. pi. ime selu u Hr- 
vatskoj u zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 96. — 
vidi lep-. 

LEPARAC, leparca, m. nejasno u jednome pri- 
mjeru xviii vijeka. Jos je Riva., Moceniga, jos 
je 3 nima tvojih Marcelah, svak nek na cara 
oguem riga i grlo mu Dardanelah stisne, ko oni, 
da Lefiarca stjera kano tuda parca. J. Kavanin 
213b. nastampano je velikijem slovom kao ime 
musko, ali moze biti da je naeineno od lat. lepra, 
guba, te da bi znacilo: gubavac (kao pogrdna 
rijec Turcinu). 

LEPA VINA, n. pi. ime manastiru pa i selu 
u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. 
— Radi postana i oblika vidi: Lepa Yina. itd. 
u istocnom govoru ; u juznom : , Lijepa Vina', 
rijec je u narodnom govoru ponajvise joste u 
mnozini, srednega roda: idem ,u' (ili ,na') Lepa 
Vina, bio sam ,u' (ili ,na') ,Lepim Vinima', vracam 
se ,iz' (ili ,sa') ,Lepih Vina'; ali kako se pise i 
od gospode govori krivo ,Lepavina', idem u ,Le- 
pavinu' itd. cuje se tako ved i od prostoga na- 
roda. F. Ivekovid, rjecn. — I u Vukovu je rjec- 
niku: L4pa Vina, namastir u Hrvatskoj. — Po- 
stane bi tako bilo jasno, pa i A. Hagid (letop. 
mat. srp. 158, 8) zna za pricu, po kojoj bi „neka 
princeza iz porodice princa Ernsta'-'- ovako pro- 
zvala manastir kad je istom postao i u nemu 
zivio samo jedan pustinik, koji joj je zednoj po- 
nudio casu dobra vina. Na istoj strani kaze 
pisac da se prije manastir zvao i Lipavina, Do- 
bravina, Pustiiia. ali sam pisac dodaje: S tim se 
kazivaiiem ne mogu pomiriti neke cinenice koje 
po mome skromnome misjenu zasluzuje vise vere 
od pomenute tradicije. Ravan ona sto je pukla 
manastiru na jug zaklonena je s jugoistoka su- 
mom ,Lipovicom' kojoj se skradeno rece ,Lipa'. 
u toj je sumi gradina ,Vina'. od reci .Lipa' i 
jVina' izaslo je s vremenom slozeno ime , Lipa- 
vina', a po torn pretvaranem ,i' u ,e' postalo je 
,Lepavina'. pod imenom ,Lipavina' pomine se 
ovaj manastir u vise pisanih spomenika, a u di- 




LEPA VINA 



10 



LEPENSKI 



plomi Karla VI koju je dao ovom manastiru 
1717, ,Lipavinensis' mesto ,Lepavinensis'. str. 3 
—4. — Izmedu te dvije konjekture ne bih htio 
odluiiti, jer i Lepa Vina moze postati narodnom 
etimologijom od Lipavina; alt pristajem jace us 
prvu, ne radi price, nego s drugijeh razloga: 
a) s imena starijega Dobra Vina; b) s toga sto 
Lipa Vina Hi Lipavina moze postati od Lepa 
Vina Hi Lepa Vina po ,sokackome' govoru ; c) sto 
u samoj raspravi Hagicevoj ima: ,monastyrb nas 
Lepavina' iz rukopisa prije nasega vremena. str. 
4; iz drugoga: ,u manastirs Lepavina' (ne Lepa- 
vinu). str. 14; .lepovinskij (a ne lepavinskij) i^u- 
raanb' 18 vijeka. str. 18 (istina, u istome ruko- 
pisu ima ,monastira Lepavine'); „manastira Lepi 
Vina" istoga vijeka. str. 19; „monastira Lepi 
Vina" istoga vijeka. str. 20. — Gdje je pisano 
samo Lepavina nerazdijejeno (manastir. Sem. 
pravosl. 1878. 142; selo. Schem. zagr. 1875. 167. 
Razdije}. 117), ne zna se, jeli prvi Hi drugi ohlik, 
jer nema akcenta. 

LEPAVINSKI, adj. koji pripada Lepavini 
(oidi Lepa Vina). U lepavinskoj crkvi. A. Hagic. 
letop. mat. srp. 20. 

1. LEPCA, /. vidi lep6e. 

2. LEPCA, /. , ime mjestu u Srbiji u okrugu 
smederevskome. Niva u Lepci. Sr. nov. 1870. 592. 

— vidi lep- i ^epcinovic. 

LEPCe, lepcota, n. vidi leptir prema cemu ce 
hiti deminutiv. — Na jednome mjestu u pisca 
Duhrovcanina xvi vijeka. Zac gredes za |ubav 
ka tebe umara jak lepce, ke narav na svijedu 
prigara? G. Drzi6 419. moze se shvatiti kao mno- 
zina, te bi nom. sing, bio lepca, /. 

LEPCINCI, Lepfiinaca, m. pi. ime selu u Sr- 
biji u okrugu vranskome. M. D. Mili6evi6, kra}. 
srb. 306. — vidi lep- i isporedi ^epSinovci. 

LEPCUJ, m. Balsamina hortensi.s Desp., lijepi 
covjek (cvijetj. — Postaje od gorne dvije rijeei 
po istocnome govoru, vidi lep-. Lep6uj (Ijepi 6ovo, 
ime cvijeta). L. Milovancv 120. 

LEPE, rijec kojom se oziv^e ko kad ga ko zove, 
(isobito stariji Hi veliki gospodar. — Fo Vrce- 
licH (vidi naj zadni j}rimjerj bila bi rijec arba- 
naska. — U nase vrijemt, a izmedu rjecnika u 
V'ukovu: (u Srbiji i u Bosni po varosima) , ant- 
wort auf einen ruf, besonders eines vornehmen 
herrn'. Lepe ! aga dragi, sto si me zvao ? Nar. 
prip. bos. 1, 51. A on se ozove: „Lepe!" V. 
Vrftevic. igre. 62. ,Lepe' koje zna6i po ama- 
ucki : zapovijedaj. 5. 

LEPE6IC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula, 
z Grib, Lepe6i6. Mon. croat. 182. (1501). Grgur 
Lepe6ic z BuZan z Grib. 184. (1503). 

LEPe6aV, adj. koji lepece. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Toliko lepe(';avih srca. 
M. Pavlinovic, rad. 134. — BHo bi bole lepetav. 

1. LEPEN, m. Nymphaea alba L., bUka i cvijet. 

— Od xviii vijeka, a izmedu rjednika u Bjelo- 
stjenievu (s drugijem znacenetn : v. jablan, vidi 
na kraju) i u Stulicevu (,loppen' .galbanum'). 
Nilo 6ini ogluiiuti sve narodo, koji stoje blizu 
fiega, Mvojim bukf)vi i lepenom ; tko ga vidi 6udi 
se. S. Margitic, fala. 22. Ko i lopon polag vode. 
J. Kavanin 65". Od lepena uzoritija (Mnrija). 
5201. Uzmi korona od biloga lepena .ninil'oa' 
(sic). J. VladmiroviA 21. Lepen, 1. nenufar (u 
mletafckome rukoj)isu, Anselmo da Canal i, nin- 
fea (u siriskonie rukopisu, Durante, Anselmo da 
Canali), galbano (Kuzmic, Anselmo da Canali), 
Nymphaea alba L. (Laiubl, Visiani, Vuji6ir^); 2. 



Platanus L. (Bjelostjenac); v. Leken. B. Sulek, 
im. 193. 

2. LEPEN, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1875. 266. — Bice ista rijec sto 1. 
lepen. 

LEPENA, /. ime selu u Srbiji u okrugu kne- 
zevackome. K. Jovanovic 113. i ime stijeni u 
Gornemu Berdapu u Dunavu. M. D. Milidevic, 
srb. 952. 

LEPENAC, Lepenca, m. mjesno ime. 

a. voda u Kusovu. — U Vukovu rjecniku: 
voda koja vise Skopja utjece u Vardar, i od 
Skopja doje po§to se u n ulije ,Velika', zove se 
, veliki Vardar'. 

b. u Srbiji u okrugu krusevadkotne : selo. K. 
Jovanovic 127. i stara crkva. M. D. Milicevic, 
srb. 720. 

c. i prije nasega vremena pomine se kao selo 
Hi uopce kao mjesno ime, Lepenbcb (selo), S. No- 
vakovic, pom. 137. Lepenacb. Spom. stoj. 185. 

LEPENACKI, adj. koji pripada selu Lepencu 
(vidi Lepenac, b). Lepenafika (opstina). K. Jo- 
vanovid 127. 

LEPENCI, Lepenaca, m. pi. mjesno ime. — 
Prije nasega vretnena. Lepenbci. S. Novakovic, 
pom. 137. 

1. LEPENICA, /. suvrst vinove loze bijela 
grozda (u Primorju). B. Sulek, im. 193. 

2. LEPENICA, /. mjesno ime (kao da je isprva 
bilo ime nekijem vodama, pa poslije i selima i 
zupama). 

a. u Bosni. a) u okrugu banoluckome dva 
sela. Statist, bosn. 38. 42. — b) u okrugu sara- 
jevskomc zaselak. Statist, bosn. 21. i voda. F. 
Jukid, zemjop. 35. 

b. u Dalmaciji selo u okrugu spjetskome. 
Eepert. dalm. 1872. 34. 

c. u Srbiji. a) u okrugu kragujevackome 
voda. M. D. Milicevic, srb. 227. i mjesto. Livada 
u Lepenici. Sr. nov. 1874. 31. i vaja da je amo 
pripadala i knezina istoga imena sto se pomine 
od XII vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: Le- 
penica, Stefan je Nemana osvojio od grSke zemje 
,Lepenicu'. M(on. serb). 4. (1198 — 1199). jamadno 
se misli zupa; a dvije zupe Lepenice dao je Zici 
kra} Stefan Prvovjenfiani. (,Lepenice obe'). 13. 
(1222 — 12'28). sve to mislim da je jedan kraj i 
to u sadasnoj Srbiji na rijeei Lepenici koja utjece 
u Moravu, jer se u oba spomenika spomino uz 
,Levb6e' ili ,Levo6b' koje vidi, i uz Bjelicu koja 
je sad ime rijeei koja utjece u Moravu ne da- 
leko od pomenute Lepenice. moze biti da je isto 
i ovdje: U BraniSevu: . . .; i u Kucevu: . . .; i 
u Nikudimskoj vlasti: . . .; i u Lepenici: . . .; i 
prema Krusevcu: . . . Spom. stojan. 3. (1428 — 
1429). Lepenica, 2upa. 185. — b) mjesto u okrugu 
vafevskome. I^iva u Lepenici. Sr. nov. 1865. 340. 
— r) selo u okrugu vranskome. M. D. Milicevic, 
kra}. srb. 304. i rijeka. 278. 

(I. ne znam kamo pripada: Lepenica; Lepe- 
nica podb Mojatami. S. Novakovic, pom. 137. 

LEPJCNICE, /. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji modrusko-rijeikoj . Razdije}. 57. — ispo- 
rtdi Lepenica. 

LEPENICKI, adj. koji pripada Lepenici (vidi 
Lepenica, c, a)). U srozu lepenifikora (u okrugu 
kragujevackome). K. Jovanovic 120. 

LEPENSKI, adj. koji pripada lepenu. — U 
Belinu rjeiniku: ,di platano; plataninus' 5(58^ 
(radi znaiena vidi kod lepen), i u Stulicevu: 
.galbariou-*'. 



LEPENTANE 



11 



LEPIRCAC 



LEPENTANE, /. pi. vidi Lepetane. — xvin 
vijeka. Ki u luci Lepentana pode mu se uka- 
zati. Nar. pjes. bog. 215. 

LEPENACa, /. Lychnis otites Sm. — U selu 
Sicevu u niskom okrugu. S. I. Pelivanovid. 

LEPER, m. u Vukovu rjecniku : vide lepir 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

LEPERICA, /. vidi lepirica. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjeenika u Vukovu (vide lepirica s do- 
datkom da se govori u Crnoj Gori). Dvije lepe- 
rice uz poje idu. Nar. pjes. mag. 1864. 103. 

LEPETANE, /. pi. ime selu u Dalmaciji u 
kotaru kotorskome. Report, dalm. 1872. 9. — 
isporedi Lepentane. 

LEPETANE, n. djelo kojijem sto lepece Hi se 
lepece. — U Vukovu rjetniku: ,das flattern (des 
gefangenen fisches, vogels)' ,agitatio alarum (cor- 
poris) avis aut piscis capti'. 

LEPETATI, lepeiem, impf. mahati Hi uprav 
treptjeti krilima kod lecena a i kod stajana na 
mjestu. kaze se o krilatijem iivotinama (u naj 
starijemu primjeru o krilatoj vili). — Akc. kaki 
je u praes. taki je u impf. lepetah, u ger. praes. 
lepecudi ; u ostalijem jc oblicitna onaki kaki je 
u inf., osim aor. 2 i 3 sing, lepeta. — Od xvi 
vijeka. 

a. aktivno. — Izmedu rjeenika a Vukovu: 
u ovoj zagoneci : Lepirica lepede kroz bijelo 
plijesde, petina je ceraju a petina cekaju. — od- 
gonetjaj : 6unak kad se fie. vidi Srp. nar. prip. 
vuk. (1897). 352. 392. Vila jedna . . . s kre}uti 
na plecih . . . u livoj ruci dalec zucnu trubju . . . 
drXase, i nad dub dosad lepedudi i trubeci ... P. 
Zorani6 70*. Na grafrana sko6i gravran ter le- 
pece, dal' gravranu oci gravran zbosti nece. D. 
Barakovic, vil. 164. Vidi jednu ticicu §arenu de 
krilima lepece. Nar. prip. vuk. 136. — U meta- 
forickome smislu. Neka s Jubve tej pricesne tvo- 
jem' suncu vas lepeduc ko finifie gori i cezne. 
J. Kavanin 446*. Svi zajedno i napose na tan- 
dace tu lepedu. 499l>. 

b. sa se, refieksivno. — Znacene je kao kod 
aktivnoga glagola. — U jednome primjeru xviii 
vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu : ,flattern' 
,agitor' (isporedi znacene kod lepetane, po ko- 
jemu hi lepetati se znacilo treptane krild uhva- 
cene ptice Hi ribe). Razletu se ovamo onamo po 
kodaku, lepedu se, bizu (piliei). D. Rapid 465. 

LEPETITI, lepetim, impf. vidi lepetati. — U 
jednome primjeru xviii vijeka (u kojemu moze 
biti da stoji lepete mj. lepedu, te onda glagola 
lepetiti ne bi ni bilo). Ne lepete dusi crni u taj 
mjesta. J. Kavanin 366l>. 

LEPEZA, /. vidi lepeze. — TJ Sulekovii i u 
Popovicevu rjecniku: ,facher'. 

LEPEZE, lepezeta, n. sprava kojom se decade 
hladi masuci. — Od tur. jelpeze. — isporedi le- 
peza. — U nase vrijeme, a izmedu rjeenika u 
Vukovu (,der facher' ,flabellum'. cf. mahad). Dje- 
ver onda ponese snasi mahad (lepeze). Vuk, kovc. 
51. 

LEPICA, /. Ephemera L. — Srodno je s leptir 
i lepir. — U nase vrijeme. Lepica, leptir sto se 
zove vodeni cvijet (,eintagfliegende'). M. Ruzidid. 
Lepica, leptir. u Posavini. F. Hefele. 

LEPIC, m. nekakva riha. L. Zore, rib. ark. 
10, 340. 

LEPIJER, vidi lepir. 

LEPINA, /. u Vukovu rjecniku uz lepina. 

LEPINA, /. neki h(eb umijesen dug i tanak 



(po sjevero-istocnijetn krajevima). — isporedi le- 
pina. — Akc. se mijena u gen. pi. lepina. — 
Mislim da je postalo od mag. lep^ny, premda 
Miklosic nasuprot (die slav. elem. im magy. 38) 
misU da su Magari od Slavena primili ovu rijec; 
to moze biti, jer ima n. p. rus. .lenenb, komad, 
ali znacene hjeb mislim da je naj prije postalo 
u magarskome jeziku. — U nase vrijeme, a iz- 
medu rjeenika u Vukovu: (u vojvodstvu) ,eine 
art brots, schmal und lang' ,panis genus' ; ,daher 
rathsel' (sto mi ti je za sto): Dok se otac rodi, 
sin po kudi odi? t. j. lepina. cf. prednica. — 
Pre bi lepine u furunu utidao. (Kad je ko oze- 
bao). Nar. posl. vuk. 260. (Nisev\anin) popije 
crnu kavu, ili pojede vrudu lepinu, pa ide na 
posao. M. D. Milidevid, medudnev. 50. Vujid je 
nosio na glavi kacketu, sp|eskanu kao lepina. 
pomenik. 1,66. Domadin... skine lepinu od ku- 
kuruznog brasna. Srp. zora. god. 1, sv. 1, str. 
14. 

LEPIR, m. opce ime za sve insekte, u kojijeh 
su dvoja krila uprav prozirna, ali su pokrivena 
sitnijem prahom (uprav sitnijem \uskama) sto 
lako otpada, a usta su im kao cijev za sisaiae 
te, kad ne sisaju, zavijena su na zavojicu (Lepi- 
doptera). — isporedi leper, leptir, |epir, prndej. 
— Korijen va^a da je isti sto i kod lepetati. — 
U naj starijemu primjeru (pisea Dubrovcanina) 
oblik je lepijer; jer se po dubrovackome (a i bo- 
sanskome govoru) nastavci ir cesto mijenaju na 
ijer, iaporedi dubrov. Trogijer, saltijer, a bo- 
sanski i mijer (mir). — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjeenika u Mika^inu (,papilio'), u Bjelostjencevu 
(v. metu}), u Stulicevu (,papilio'), u Vukovu: 1. 
,der schmetterling' ,papilio'. — 2. (na Korculi) 
vide prndej. Na plam svakcas jak lepijer nasrces. 
S. Mencetid 52. Jos de se zgoditi, da t' de se proso 
sve lepiri stvoriti, u kom su misli tve. M. Ve- 
tranid 2, 94. Na gore nasrcem jak na plam taj 
lepir. M. Buresid u N. Na}eskovid 1, 347. Kako 
lepir uz plam svida veseli se, vrti i vije . . . M. 
Pelegrinovid 174. Ved trepi neg lepir, kad vi- 
har nim tira. D. Barakovid, vil. 61. Lepir umre 
na plamenu od svide. M. Radnid 280*. Koliko 
jedan lepir, priveliku ognu koji leti uokolo a 
pristupit ne smije. S. Margitid, fala. 217. Nego 
smamjen lepir na smrtne liemu zrake ognene 
svitlosti. A. d. Bella, razgov. 24. Sto fatamo 
lepire u zraku? A. Kanizlid, uzroci. 16. To bo 
narav svilnoj bubi daje, ona presti da kako pri- 
staje, odmah svoju i kudu progrize, iz ne lepir 
misto crva lize. J. S. Rejkovid 287. Svilne bube 
kako se zatvore, dan deveti lepirom se stvore. 
318. Kad vide u vece kakoga lepira gdje leti 
po kudi po naj vise misle da je vjestica. Vuk, 
ziv. 213. Mrk vuk vrci ko lepir po zraku. 
Osvetn. 2, 147. — Ovdje je Lepir mjesno ime 
(isporedi 2. Lepirica) : I dadu mu Tosku od Le- 
pira. Nar. pjes. vuk. 5, 80. 

LEPIRAC, lepirca, m. dem. lepir. — U Stuli- 
cevu rjecniku: ,papiliunculus, parvus papilio'. 

LEPIRAK, lepirka, m. uprav dem. lepir, ali 
se nalazi samo u zagoneci u kojoj je odgonet}aj 
ovoj rijeci: vo. — isporedi leptirak. Cetiri ce- 
tirka i dva lepirka, i nad nima erek, i nadigo 
perek. odgonetjaj : kola,, volovi, covjek. Nar. zag. 
stoj. 94. 

LEPIRAST, adj. slican lepiru. — U jednome 
primjeru nasega vremena u metaforickome smislu 
(o cudi u lakoumna cejadeta). J^udi dudi lepi- 
raste. M. Pavlinovid, rad. 41. 

LEPtRCAC, lepirdca, m. dem. lepirac. — U 
Stulicevu rjeenika uz lepirac. — nepouzdano. 



LEPIECIC 



12 



LEPTIROVAC 



LEPIEC16, m. dem. lepirac. — U Stulicevu 
rjecniku uz lepirac. 

1. LEPIEICA, /. uirrav zenski lepir (ovako tu- 
viaci i Vuk); alt se upotrebjava obiino u istome 
znacenu Uo i lepir bcz obzira na spol. — ispo- 
redi jepirica. — Od xvni vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (v. lepir) i u Vukovu: 1. ,das 
■\veibchen vom schmetterlinge* ,papilio femina'. 
— 2. (na Korculi) vide lepir. Vi takovi niste 
drugo nego nocna lepirica. D. Eapic 394. Mo- 
rali bi okolo nega skup}ati se i letiti kano }u- 
beznive lepirice. A. Tomikovic, gov. 151. Posla 
Mara zlatnu lepiricu. Nar. pjes. petr. 1, 218. 
Lepirice lijecu kroz zeleno lijesce. Nar. pjes. 
mag. 1863. 65. Dohvati lepiricu koja mu je ob- 
letivala oko svijece. S. Ijjubisa, prip. 202. — U 
nepravome smislu u zagonetkama. Dvije lepirice 
uz poje idu ; jedna drugu preteci ne mogu. od- 
go7iet(aj : noge. Nar. zag. nov. 143. vidi i kod 
lepetati. 

2. LEPIEICA, /. ime nekakvoj gori. — U na- 
rodnoj pjesmi bosanskoj na§ega vremena. Pri- 
mi§e se gore Lepirice. Nar. pjes. juk. 476. 

1. LEPiRl6, m. dem. lepir. — U na§e vrijeme, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lepirSic) i u 
Vukovu (dim. v. lepir). Tebe su boji 6eli: lepi- 
rici, vezorici, strs|enovi, kopjenovi i osovi bogo- 
sovi. Nar. pJBS. krasic. 1, 140. Cvjeta voda, kad 
u projoce nekaki mali bijeli lepirici povrh vode 
late i po noj padaju. Vuk, rjecn. kod cvjetati. 

2. LEPIEIC, m. ime nerastu. Vetovo, Pozega. 
D. Hire. 

LEPIEINA, /. augm. lepir. — U Stulicevu 
rjecniku : ,magnus papilio'. 

LEPiS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu va- 
^evskome. Niva u brdu Lepisu. Sr. nov. 1865. 
380. ^ 

LEPKA, /. suvrst kruSke (Sabjar). B. Sulek, 
im. 193. — vidi lep . 

LEPOGLAVA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji varazdinskoj. EazdijeJ. 92. — Famine se 
ti spomenicima latinskijem xvi vijeka (Lepaglava) 
kao manastir. ,In claustro do Lepaglava'. Sta- 
rine. 5, 145. (1507). ,Fratres heremitae de Lepa- 
glava'. 5, 146. (1507). — vidi lep-. 

LEPOGLAVAC, Lepoglavca, in. kajkavski Le- 
poglavec, selo u Hrvatskoj u zupaniji varaz- 
dinskoj. Eazdije). 93. — isporedi Lepoglava. 

LEPOGLAVSKA VAS, /. kajkavski Ves Lepo- 
glavska, selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdin- 
skoj. RazdijoJ. 92. — isporedi Lepoglava. 

LEPOJEV16, m. 2)rezime. — U na§e vrijeme. 
Nikola Lepojevid. Eat. 361. — vidi lep-. 

LEPOJEVICI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu 
jagodinskome. K. Jovanovic 110. — isjJor€diJj&- 
pojevid. 

LEPORIN, m. prezime. — Uprav je talijanski 
prijevod (Loporino, moiebiti Leporini) Hi latinski 
(Leporinus) prezimena Zefeic. - xvi vijeka u No- 
vome u hrvatskome primorju. Mihovila Leporina 
ili Zncifa. Mon. croat. 218. (1526). 

LEPORINE, /. pi. vidi Lepuri. 

Ll';POSAVA, vidi l^joposava. 

LnPOSA, /. irae .svii'ii. Orozovid. D. Hire. — 
vidi lop-. 

LEPRCATI, loprcdin, impf. vidi loprsati. — 
Samo na jtdnome mjestu xviir vijeka. Kad lepr- 
ca'u ko i pila (vrati). J. Kavanin 410". 

LKPRIKA,/. Viburnum tinus L., neka bilka. — 
Akc. se viijena m grn. pi. Irprikfi. — 11 na^e 



vrijeme u Dubrovniku gdje se kaze i lemprika. 
Leprika, Vjburnum tinus L. (Vodopic), v. Lem- 
prika. B. Sulek, im. 193. 

LEPRINA, /. Ruscus aculeatus L. (Sabjar, 
Istra), V. Veprinac. B. Sulek, im. 193. 

LEPRINAC, Leprinca, m. mjesno ime u Istri. 

— U nase vrijeme. Prit ti j' va Leprinac. Nar. 
pjes. istr. 2, 147. 

LEPROVICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji zagrebackoj. Razdije|. 64. 

LEPrSaNE, n. djelo kojijem se sto leprsa. — 
U Vukovu rjecniku: ,das walzen der huhner im 
sande' ,volutatio iu arena (pulvere)*. 

LEPRSATI SE, leprsam se, tmp/. (0 pticama, 
kao n. p. kokosima, patkama itd.) stojeci u 
pijesku, u vodi mahati krilima. — Akc. se mijena 
u praes. 1 i 2 pL : leprsamo, leprsate, u aor. 2 
i 3 sing, leprsa, u 2^(i'>'i- praet. act. leprsao, le- 
prsala. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u 
Vukovu: ,sich im sande walzen, flattern* ,volu- 
tari in arena (pulvere)'. Kad 6uje gde se patke 
leprsaju po vodi. Nar. prip. vuk.^ 223. — Slicno 
je znacene i ovdje: Svraka se poce leprsati po 
gnijezdu. Nar. prip. bos. 1, 141. — V ovijem je 
primjerima drugo znacene (kao lepetati) : I da 
srece leprsaju krila. Osvetn. 5, 4. I nas se je 
krstas lepr§ao. 5, 91. 

LEPTA, /. grcki novcic kojijeh ima sto u 
dralimi (vidi dragma); sad kad je drahma isto 
sto franak ili srbijanski dinar, vrijedi koliko 
franc, centime ili srb. para. — Od grc. Itniov. 

— Od XIV ili XV vijeka, a izmedu rjecnika u 
Danicicevu (lepbta, ktnToi'). Prinesohomb maloje 
sije prinosenije jakoze ona vbdovaa dve lepte. 
Mon. serb. 263. (1389 — 1405). nominativu nema 
potvrde. D. Danicic. Dopisivana izmedu grc- 
koga kopna i otoka placaju osim gorinapome- 
nutih pristojba jo§ i taksu od 10 lepta. Zbornik 
zak. 2, 251. 

LEPTATI, lepcem, imjjf. u jedinom primjeru 
znaci sto i hlepjeti, ali moie biti da je pisac 
mislio i na lepetati. — Na jednome mjestu xviii 
vijeka u pisca Slavonca. Niti 6e srce moje za 
blagom leptati. A. J. Knezovic, nep. 160. 

LEPTERIJA, /. ime izvoru u Srbiji u okrugu 
aleksinackome. M. D. Milicevic, srb. 781. 

LEPTIR, m. vidi lepir. — U nase vrijeme u 
sjcveroistocnijem krajevima, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (vide lepir s dodatkom da se govori u 
vojvodstvu). Ja cu s' stvorit u bela leptira, pa 
6u pasti na rumenu ru2u. Nar. pjes. vuk. 1, 354. 

LEPTIRAC, leptirca, m. vidi kod fietirac. 

LEPTIRAK, leptirka, m. vidi kod feetirak. — 
isporedi lepirak. 

LEPTIR AST, adj. slican leptiru. — Nacineno 
u naSe vrijeme. Leptirasta krunica (.corolla pa- 
pilionacea'). J. Panfic, bot. 65. 

LEPTIKICA, /. vidi lepirica. — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjeinika u Vukovu. Covjek pode 
rukom za vatru kao §to leptirice idu na svijecu. 
Vuk, ]>riprava. 51. 

LEPTIRI6ETINA, f. augm. loptirica. Magaz. 
1867. 48. 

LEPTIRIC, m. dem. leptir. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjednikn u Vukovu. Kao leptirici bez 
avakog uzroka ajomo i tamo lete. D. Obradovid, 
iiv. 115. Mali leptirici udu u koSnicu i tamo 
nanesu svoja jajca. F. Dordevid, pdelar. 11. 

LEPTIROVAC, Leptirovca, m. ime })usti u 
Slarnniji 11 znpnniji viroritidkoj. Razdije). 141. 



LEPTOLISTICA 



13 



2. LEEO 



LEPTOLISTICA, /. nekakva bilka. — U Stu- 
licevu rjecniku: leptolistica, vrsta od trave ,lep- 
tophyllon' i iz nega u B. Sulek, im. 193. 

1. LEPUH, m. ime nekijem bi]kama. — Od 
prije nasega vremena, a izmedu rjecnilca u Stu- 
licevii (lepuh, trava ,erba paralisi, cilentiopos, 
paralio' ,paralius'). Lepuh, tussilago, verbascus, 
taxus barbascus, herba luminaria, lucernalis, 
inula, elenum (u mletackome rukopisu), erba pa- 
ralysis (Anselmo da Canali, Stulli), 1. Tussilago 
farfara et petasites L. {nslovenski) ; 2. Verbascum 
phlomoides L. (Visiani); 3. Nymphaea alba L. 
(Petter) ; 4. Inula helenium L. (u mlet. rukp.), 
V. Lapuh, Lopuh. B. Sulek, im. 189. — Lepuh 
veliki, eilantiopus (Danilo). — Lepuh vodeni, ne- 
nufar, nimfea (Anselmo da Canali), Nymphaea 
alba L. B. Sulek, im. 193. — Lepuh , lappa'. D. 
Nemanic, cak. kroat. stud. 29. — Ima i drugo 
znniene (pjeva ?), vidi lepu§ina i leput, Jere na- 
rod nije lepuh, da se viharom zbija. M. Pavli- 
novid, razl. spisi. lO-l. 

2. LEPUH, m. ime izvoru u Hercegovini. (mi- 
slim da ovako treba izgovoriti) Lepuv. Schem. 
herceg. 1873. 17. 

LEPUHNUTI, lepuhnem, pf. izginuti, umrijeti. 
— Ima samo u Vukovu rjecniku: (bez h) ,dahin 
sein, umkommen' ,periro' s dodatkom da se go- 
vori u Srijemu i s primjerom: Taj je ve6 lepu- 
nuo (prosao, umi'o). mislim, da treba umetnuti 
h, jedno jer svi cetveroslozni glagoU istoga reda 
s istijem akcentom imajii konsonanat na kraju 
OS)iove (u gonenuti je ispalo t, u zakovrnuti Hi 
t Hi k) ; drugo jer va(a da postaje od lepuh. 

LEPUK, m. vidi lepuh. — Prije nasega vre- 
mena. Lepuk (Anselmo da Canali), v. Lepuh. B. 
Sulek, im. 193. 

LEPURI, m. pi. ime selu u Dalmaciji u okrugu 
benkovaekome. Repert. dalm. 1872. 42. — Ne 
znam jeli isto sto i Leporine (talijanski?) xviii 
vijeka , Imago B. Mariae Virginis de Leporine 
nuncupatae in urbe Nonnae... Venetiis 1760'.,. 
,Beata Vergine di Leporine . . . Venezia 1792'. 
G. Valentinelli, bibliogr. della dalm. e del mon- 
ten. 110—111. 

LEPURIKA, /. nekakva vrsta musmule. — 
Prije nasega vremena. Lepurjke, nespolo se- 
condo (rukopis u Visovcu). B. Sulek, im. 194. 

LEPUSAC, lepusca, m. dem. lepuh, ali ima 
osobito znadene. Lepusac, Verbascum phlomoides 
L. (Lambl). B. Sulek, im. 194. 

LEPUSaNSKA GLAMA, /. vrh u Srbiji u 
knezevaekome okrugu. Glasnik. 19, 297. 

LEPIJSATI, lepusam, impf. ciniti buku kri- 
lima leteci. — isporedi lepetati, leprsati. — U 
Stulicevu rjecniku: ,alis in volatu strepere'. 

1. LEPUSICA, /. u narodnoj zagoneci nasega 
vremena. Lepusica lepe6e na zlaceno cvijece ; 
kada cvijet usahnu, lepusica izdahnu. (misli se 
lepirica koja letedi okolo svece sobom ugasi 
svecu a sama izgori). Nar. zag. nov. 114. — 
Osnova vaja da nije od lep-, nego je rijed nadi- 
nena prema lepir i lepetati, isporedi i lepusati. 

2. LEPU§ICA, /. Petasites officinalis Mnch. 
na Bra6u. V. Tomid. — Uprav je dem. lepuh. 

1. LEPUSIC, m. dem. lepuh. — U osohitome 
znacenu. Lepusi6 zenski, piantaggine (Parcic, 
Krk), Plantago L. B. Sulek, im. 194. 

2. LEPUSiC, m. ime nerastu. Bastaja, Daruvar. 
D. Hire. — vidi lep-. 

3. LEPUSIC, TO. prezime. — U na.§e vrijeme. 
Schem. zagr. 1875. 229. 



^ LEPUSIKA, /. nekakva trava (Vuji6i6). B. 
Sulek, im. 194. — vidi lepuh. Lepusika (lepuh), 
Verbascum phlomoides. Narodnak. 1877. 136. 

LEPtlSINA, /. augm. lepuh. — Od prije na- 
sega vremena. — I u osobitijem znaienima. 

a. ime bifkama. Lepusina, 1. farfara (Vujicic), 
tossilagine maggiore (u sinskom rukopisu), Pe- 
tasites officinalis Mnch ; 2. personata (Durante), 
Lappa major Grtn. ; 3. suvrst vinove loze bijela 
grozda (u Primorju); 4. Verbascum (thapsus?) 
L. (Starine. 10). — Lepusina bijela, suvrst vi- 
nove loze bijela grozda (u Primorju). — Lepu- 
sina crna, suvrst vinove loze crna grozda (u 
Primorju). B. Sulek, im. 194. 

b. kukuruzova slama. U to vidi de krmak 
onoga se}aka mijesa ispod sebe lepu§inu (kuku- 
ruzovu slamu). Nar. prip. vrc. 108. 

LEPUSITI, lepiisim, impf. lepetati. — Sa^no 
u Stulicevu rjecniku : ,volitare'. 

LEPUSKA, /. vidi lepuh. Lepuska, Verbascum 
phlomoides. Narodnak. 1877. 136. Lepuska (Sa- 
b|ar), cf. Lopusika. B. Sulek, im. 194. 

LEPUSkI STAVE^, m. oxylapathum (Vujicid), 
Rumex acutus L. B. Sulek, im. 194. — Adj. 
lepuski od lepuh. 

LEPUT, m. lepuh, susan (susan je od suhoga 
lisca, a leput je osuseno iverje sto vjetar putom 
dize). M. Pavlinovic. 

LEPUTATI, leputam, impf. letjeti malo i ne 
visoko iznad zemje, nego s jedne strane blizu na 
drugu. — U nase vrijeme u Stonu. „Moji golu- 
bi6i jo§ ne lete nego leputaju po ku6i!" „Otkini 
joj (kokosi) krila da ne leputa". „Doledela mi je 
tica u kamaru i leputala je po noj dok sam je 
uhitila". M. Milas. — Va^a da je ovo znacene 
(ali u metaforickome smislu) i u ovome primjeru 
XVIII vijeka: Dosti s' Ijeta s nim (orlom) obrna 
leputala (Moravijo '.), J Kavanin 284*. — ispo- 
redi leput. 

LEPUTINA, /. skudni nadimak otegnutu i 
slabu ce|adetu. M. Pavlinovic. — Upjrav je 
augm. leput. 

LERA, vidi kod lari. 

LERIJAN, TO. vidi 2. Lero. — U dva pisca 
Dubrovcanina xvii vijeka. Ah Lero Lerijane, 
veliki boze nas! I. Gundulic 166. Doleriju i 
Lerijana za tijem uzeh zaklinat' nam protivnijeh 
ovijeh strana da mi budu ces kazati. G. Pal- 
motid 1, 76. 

LERKA, TO. ime musko. — xiv vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (Lerbka). Lerka. 
Glasnik. 1-5, 297. (1348?). 

1. LERO, TO. djetic sto se bez posla skice po 
ulicama (franc, gamiu, tal. monello, birichino, 
nem. gassenjunge), te cesto zadijeva jude i zbija 
vise Hi mane krupne sale; upotreb^ava se i kao 
psovka djetetu Hi mladome covjeku (osobito ako 
je raspusten, raskalasen prema drugome spolu), 
ali cesto u sali. — U nase vrijeme u Dubrov- 
niku. — isporedi govnar, b) i c) ; ali lero nije 
nepristojna rijee kao ana. — Akc. se mijena u 
voc: lero, leri. „Mu6i, mudi, grdi lero!" (u du- 
brovackoj pjesmi nasega vremena). „Onakoga lera! 
ne bi mu dala cuvati ni masku !" — moze biti u 
svezi s 2. Lero. P. Budmani. 

2. LERO, m. u pripijevkama (mozebiti kao 
rijec bez smisla), vidi Dolerija i Hoja. — u pi- 
saca dubrovackijeh shvaca se kao bog iz slavenske 
mitologije: u naj starijeniu primjeru kao da od- 
govara latinskome Priapus (vidi kod Dolerija i 
Hoja); poslije ne znam, o kakvu se bogu misli: 



2. LERO 



14 



LESO 



u GunduUca je bog pastirski, te moze se misliti 
na grc. Ilur, lot. Pan, Hi na boga od \ubavi 
( Eoojg, Amor). Kad moj slatki glas zacina kako 
Slavic, ki se izvija, na n dofceku iz jjlanina Hoja, 
Lero, Dolerija. I. Gundulic 140. Ali vidim §to 
njekada bog nam Lero prorokova, promijenila 
da je sada vilam ures Dubrava ova. 160. Nu 
hod'mo i mi gdi svi hode, od naj Ijepsih 6uti 
vjeru, na dan ovi od slobode zahvaliti bogu Leru. 
167. Bog razvedri Lero sliku. 170. — u ovijem 
se primjerima istiie da je bog kojijem su se negda 
kleli: Hoja, Lero, Dolerije, na kletvu vas zovem 
doli. I. Gundulic 41. Te§ko ti Lera i Hoju na 
kletve prizivat. (Z). Poslov. dam6. — vidi i : 
Pomozi se, re6e Lero, i ja cu te pomoc. (Z). 
Poslov. danifi. — Uz Lero nahodi se i Lerijan 
(vidi). — Sto se sad pripijeva u pjesmi brojnici 
(vidi brojnica, 2) va^a da nije isto sto je u Du- 
hrovniku. Na le lej lero na saraj savo samo ve- 
2eno. u Vuk, ziv. 14. 

LEROV, adj. koji pripada bogu Leru. I re- 
dovnik bjeSe tima u Lerovu crkvu uljezo. I. 
Gundulic 169. Ali na ognu plam potamni, pod 
nami se tie ustrese, crkva od groma bukom za- 
mni, a stup Lerov znojaso se. 170. 

LES-, ovdje ima i rijeci koje moze biti da po- 
staja od osnova rijeci lijeska i7t }e3a, te bi tre- 
balo onda mj. le- da hude lije ili Je, ali se to 
ne da razaznati. — isporedi lep-. 

1. LESA, /. ime nekakvoj igri (vidi les-). ,Lesu 
drzati', voditi igru medu pastirima, i to : jedan 
od igraca digne ruku u vis, a saku ispruzi tako 
da svi oko nega stojedi kazaci prst u dlan ne- 
gove ruke upru; na sto on povice: „drna drna 
sic ! drna drna sic ! drna drna §ic !"' izrekav to 
po tredi put, razbjeze se svi u okrugu k poje- 
dinim granama sto su utaknute za mete, koga 
ulovi izmedu meta, taj pomaze hvatati druge. 
kad su svi pohvatani, drzi opet onaj lesu, koji 
je prvi uhvaden. u Prigorju. F. Hefele. 

2. LESA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskome. Livada u ataru sela Vrbovne u mestu 
,Lesa'. Sr. nov. 1867. 307. — vidi les-. 

3. LESA, m. ime musko. — Akc. se mijena u 
voc. Leso. 

a. ipokoristik od Lesandro, vidi Leso. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Ura caru Lesi 
velikomu! Osvetn. 5, 93. 

b. hyp. .Telisije. u Badkoj. V. Arsenijevid. 

LESANDAE, Lesandra, m. vidi Lesandro. — 
Samo u jednome primjeru xvm vijeka gdje je 
j)isano Losander; dakle itamparskom grije§kom 
ima o mj. e, a isto tako moie biti e mj. a; ako 
treba citati Lesander, tad je po latinskome ob- 
liku Alexander, isporedi Alesandar. , Losander' 
privridni i jaki duJd i vojvoda vojnika rimskije. 
F. Lastrid, svet. 146". 

LESANDRA, /. neka bi(ka. — U Stulicevu 
rjeiniku: lesandra, trava ,macerone, erba' ,3myr- 
nium'. i u Vukovu : .die pferdosilge [pferde-eppich]' 
,Smyrnium olus atrum L'. — Lesandra (= lat. 
alexandrina), macerone, amyrnium (Stulli), Smyr- 
niura olusatrum L. (Vuk). B. Sulek, im. 194. 

LESANDRI.TA, /. vidi Aleksandrija i Alesan- 
drija. — U primnrju od xvii vijeka, a izmedu 
rjeinika u Vukovu (gdje je zlo zabi(ezen akcenat : 
Lesandrija, kao ito je i Daniiii zlo zabi^ezio kod 
AlekfliYndrija t Alosindrija): ,Aloxandrien' .Ale- 
xandria* 8 dodatkom da se govori u Bod. Naho- 
deci so on u Lesandriji. B. Kafiic, per. 166. 
FdipkiAa stan obira Leaandriju. N. Mar6i 27. 



Oni su ti u Lesandriji odavna. M. Vodopid, tuzn. 
jel. dubrovn. 1868. 205. 

LESANI/RIJSKI, adj. koji pripada Lesandriji. 

— U Vukovu rjecniku: ,von Alexandrien' ,ale- 
xandrinus'. 

L£SANDRINA, /. irne nekijem bi}kama. — 
isporedi lesandra. — Izmedu rjecnika u Belinu- 
('smirnio, erba' .smyrnium' 1, 332*), u Stulicevu 
(lesandrina, stabar ,appium majus, lybisticum'), 
u Vukovu (,liebst6cker ,Ligusticum levisticum 
L. [?]). Lesandrina, levistico volgare, smirnio ma- 
cedonico (Kuzmid, Stulli), 1. Athamanta mace- 
donica Spr. ; 2. Smyrnium olusatrum L. B. Sulek, 
im. 194. 

LESANDRINSKI, adj. koji pripada Lesan- 
driji, vidi alesandrinski. — xviii vijeka u pisca 
Dubrovcanina. Lesandrinske mnoge cete. N. 
Marci 33. 

LESANDRO, m. vidi Alesandro. — isporedi 
Lesandar. — Po primorju od xvii vijeka. Car 
Lesandro primogucj, u vremena starijeh Ijeta... 
L Gundulid 294. Sto se u pjesan stavi odavna 
od Lesandra Srb}anina. 313. Tko bi reko kra|- 
Filipu i Lesandru ... J. Kavanin 289b. Lesandro 
se za cara postavi. Nar. pjes. vuk. 5, 53. O Le- 
sandro, Bog te ne ubio! 5, 61. A Konstautin 
zesdi od Lesandra. 5, 492. 

LESANDROV, adj. koji pripada Lesandru. 
Mater Lesandrovu pofalio. F. Lastric, svet. 146*. 
Lesandrova mire grada Edipkina vila gleda, N. 
Marci 26. 

LESE, /. pi. mjesno ime u Srbiji. — vidi les-. 
a) u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 183. — 

— b) u okrugu valevskome. Niva u Lesama. Sr. 
nov. 1861. 328. 

LESENDRA, /. ime crnogorskome ostrvu u 
skadarskome jezeru, Glasnik. 40, 38. — isporedi 
Lesendro. 

LESENDRO, n. vidi Lesendra. — U Vukovu 
rjecniku : u jezeru skadarskome malo ostrvo sa 
zidinama izmedu Vranine i Crmnice. 

LESENOVCI, Lesenovaca, m. pi. ime zaseoku 
u Srbiji u okrugu krusevackome. K. Jovanovic 
125. — vidi les-. 

LESIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. Novica 
Lesid. Rat. 177. Boca 32. 

LESIJ, m. vidi Alesije. — U jednoga /Jj.scrt 
XVI II vijeka. U Korduli 'e zamiria dah sam Mila 
Milovdida, na Stojivih don Lesija. J. Kavanin 
161". 

LESINE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
vajevskome. Zem}a u Lesine. Sr. nov. 1867. 675. 

— vidi les-. 

LESISTE, n. itne visa u Srbiji u okrugu crno- 
rijeckome. M. D. Milidevid, srb. 87.3. — vidi les-. 

LESKAR. m. vidi Zvedaj zadni kod Zvefiaj. 
Schem. segn. 1871. 49. — vidi les-. 

LESKINA BARA, /. ime sumi u Srbiji u 
okrugu valevskome. Pa§nak pod sumom zovomom 
Leskina Bara. Sr. nov. 1864. 538. — vidi les-. 

LESNICA, /. vidi usnica, usna. — Na dva 
mjesta u knizi xvm vijeka; rijec je sumniva i 
moie biti da stamparskom grijeikom stoji le- tnj. 
u. Jima se ispiti i ne diliti kalez sa svakim pi- 
jenjeiu iz lesnic, dokle nije sve ispijeno. I. Krajid 
67. Potom toga odistiti se jimaju lesnice, kalez 
i paten a. 68. 

LESO, jn. hgp. Lesandro. — isporedi Lesa. — 
Akc. se mijena u voc. Leso. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjeinika u Vukovu (,hyp. v.' Aleksandro 



V-C^-c 



LESO 15 

s dodatkom da se govori 2)o jugozapadnijem kra- 
jevima). Lijepo ih Orle razredio: s desne strane 
Jevistona bana, a s lijeve kavalijer-Losa. Pjev. 
cm. 304a. No na^ tajno Lesu progovara. Nar. 
pjes. vuk. 5, 35. S nim u redu Marinovid Leso. 
5, 291. Leso Aleksid. D. Avramovic 256. 

LESOVICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u 
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 26. 

LESTEDAJ, m. Primula veris L., neka bi^ka 
i cvijet. — U Vukovu rjecniku: ,die schliissel- 
blume' jprimula veris (vocabulum serbicum est 
significationis obscoenae: decumbe et da)'. 

LESTO, adv. vidi listo kod 1. list. — Ujednoga 
2nsca iakavca xviii vijeka. Ni na oprostne gri- 
jehe lesto nemoj vazda spravan biti. J. Kava- 
nin 5a. 

LESTOE, adv. vidi listor. — U jednome pri- 
mjeru ugarskijeh Hrvata, a izrnedu rjecnika u 
Bjelostjencevu (v. listor). Cekaj, mili, cekaj le- 
stor za osam dan. Jacke. 74. 

1. LES, lesa, m. cadaver, strvina; mrtvac. — 
Od tur. les (od pers. lase). — Akc. kaki je u 
gen. .sing, taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. sing., i voc. : lesu, lesi. — Od xviii vijeka, 
a izrnedu rjecnika u Vukovu : vide strvina ; (u 
trecemu izdanu po Vukovijem bi}eskama) kaze 
se i za ,covjeka' mrtva, osobito kad lezi gdje na 
po}u, n. p. „preko svega po|a moze se predi 
s lesa na les" (kad gdje izgine mnogo judi). 
Mladi6 ostade ranen i jedva ziv medu lesima. 
M. Zorici6, zrcalo. 200. On prevrde te leseve 
mrtve i krvave ogleduje glave. Nar. pjes. vuk. 
2, 562. Pa otide od lesa ^do lesa, dokle nade 
milosnoga kuma. 3, 495. Cesto grkcu, ali lesa 
nejma. Nar. pjes. juk. 83. §to je bilo lesa od 
kaura. 207. Koliko je po|e od Osijeka a sve 
pusti lesi pritisnuli. Nar. pjes. horm. 1, 217. Za 
lese te ni pitati nedu, ko pogibe, da mu ku6a 
znade. 2, 56. Lesi stoje s obadvije strane. 2, 
199. Mehmedov se babo uzmucio, pa sve suze 
od ociju truni, a lesove mrtve prevaliva. Smailag. 
meh. 63. Grde je les onde je i cefs. Nar. bl. 
mehm. beg kapet. 60. Nasao bi tamo gomilu 
kostiju i skeleta od otrulih dovecijih leseva. M. 
P. Sapdanin 1, 121. A ko}u se ko na lesu vuci. 
Osvetn. 2, 134. Les na lesu, a na glavi glava. 
2, 173. Vijedali ko vidari svijesni vrhu lesa ra- 
nam safvana. 5, 61. Nije brojit, moja brado 
draga, koliko je upalo le§eva. 5, 81. Leze lesa 
petica tisuda. 5, 84. Sakriv§i se medu leseve, 
preziveli su bitku. M. D. Milidevid, pomenik. 5, 
651. 

2. LES, m. mjesto na kojem ceka lovac divjad 
,an3tand', n. p. „Ovo je moj les". (u Topolovcu). 
P. Brantner. 

3. i 4. LES, vidi 1. i 2. :^es. 
LESAC, LeSca, m. vidi Leh. — Na jednome 

mjestu xvn vijeka. Lesci, Moski, Pomerani. Gt. 
Palmotid 1, 111. 

LESCICA, /. mjesno ime. — (Pisano Lesfiica) 
u cakavskome spomeniku xvi vijeka. — Po svoj 
je priliei dem. lijeska, te treba citati !^e§6ica. 
Pri Lescici . . . od Les6ice . . . Mon. croat. 256. 
(1553). ^ 

LESCERBA, /. zemjani zizak. — U Bjelo- 
stjencevu rjedniku: ,lucerna, lychnus'. — Rijec 
je nslovenska. — Od nem. lichtscherbe. M. Ple- 
tersnik, slov.-nemski slovar. 

LES6eRBICA, /. dem. lescerba. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku: ,luoernula'. 

LESENE, n. djelo kojijem se lesi. — V Vu- 
kovu rjecniku. 



LESKI 

LESEVA PUSTA, /. ime pusti u Slavoniji n 
zupaniji virovitickoj. Eazdije}. 140. 

LESeVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Josip Lesevid. Eat. 352. 

LESEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu kra- 
gujevnckome. K. Jovanovid 117. 

LESIu, Jrt. prezime. — Od xvi vijeka. Tomasem 
Lesicem. Mon. croat. 210. (1521). Le§ic. Schem. 
ragus. 1876. 65. Schem. diac. 1877. 68. 

LeSiNA, /. augm. les. — Akc. se mijena u 
gen. pi. lesina. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Vukovu s primjerom iz narodne pjesme 
dodatijem u trecemu izdanu po Vukovijem bi^es- 
kama: Od Turaka hoce bit lesina. — Dosta le- 
sina iliti tilesa mrtvi. F. Lastric, test. 25^. II' 
su vlake srusenih . plotova, il' lesine krepanih 
skotova. Osvetn. 1, 36. I ona je (rijeka) gotov 
prisahnula od teskijeh zrna i lesina. 3, 155. 

LEtSINAE, m. vrsta grabez(ive ptice sto se 
hrani lesinama, vidi u Vukovu rjecniku: t. j. 
orao ,der aasgeier' ,vulturi3 genus [Neophron 
percnopterus Sav.]'. 

LESIStE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
aleksinackome. Basta u Lesiste. Sr. nov. 1873. 
487. 

LEiSITI, lesim, trnp/. vidi ckrnati. — Akc. se 
ne mijena (aor. 2 i 3 sing. lesi). — IT Vukovu 
rjecniku. 

LESJANIN, m. prezime. — U nase vrijeme u 
Srbiji. Miloja Lesjanina. M. D. Milidevid, srb. 
40. Jovan Lesjanin. Rat. 419. <" 

LESJE, n. mjesno ime u Srbiji. a) selo u 
okrugu euprijskome. K. Jovanovid 179. *^ — b) 
mjesto u okrugu knezevackome. Niva kod Lesja. 
Sr. nov. 1870. /245. — c) mjesto u okrugu po- 
zarevackome. Niva u Lesju. Sr. nov. 1864. 449. 

LE§KA, /. kvocka Hi uopce ptica sto lezi na 
jajima Hi sto leze (u primjeru je guska). — 
Uprav lezka (od lezati Hi ledi) ; z ispred k mi- 
jena se na s. — U jednome primjeru xviii vijeka. 
Osobito kad je lezka mlada, ona s gnizda i po- 
bigne rada. J. S. Ee|kovic 158. 

LeSkANE, n. djelo kojijem se leska. — U 
Vukovu rjecniku. 

LESKAEENE, n. djelo kojijem se leskari. — 
U Vukovu rjecniku. 

LESkAEITI, leskarim, impf. dem. leskati. — 
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. leskarah ; 
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., 
osim aor. 2 i 3 sing, leskari. — U Vukovu rjec- 
niku. 

LESKATI, leskam, impf. dem. lezati. — Akc. 
se ne mijena (aor. 2 i 8 sing, leska). — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu. AV zubada 
dosta nije teska, jo§ ispod ne grudje nivom lezka. 
J. S. Ee|kovid 113. Ona (ovcaj pod nom (vunom) 
od vrucine lezka. 194 Leskajudi tako vodi na 
obali. M. E). Milidevid, omer. 137. Na mekim 
svionim dusecima leska lepa robina. Sr. zora. 
god. 2, sv. 2, str. 30. 

LESKI, adj. koji pripada Lesima (vidi Leh). 
— Izmedu rjecnika u Mika^inu (leska zemla, 
Polonija ,Polonia, Sarmatia'), u Belinu (,di Po- 
lonia, appartenente a Polonia* ,polonicu3'; leska 
krajina ,Polonia' ,Polonia' 571*; ,Polacco, natural 
di Polonia' ,Polonu3' 570*), u Stulicevu (,Po- 
lonus' ; leska zem}a , Polonia'), u Danicicevu 
(lesbkyj ,Polonus'). Leskago krala. Glasnik. 10, 
276. Otb leskyje rati, u Hilferding, bosn. 812. 
Ovo uzrofii, me bojnike leski ma6i da posijeku. 



LESKI 

I. Gundulic 292. S drugami ona (Sokolica) stre- 
lovito preko leSkijeh strana udara. 396. Daz od 
leske krvi lijeva (Sokolica). 410. Podize se plaho 
dijete, mlad car Osman s Carigrada ... da ce- 
stitu krunu lesku sabjom smakiie i potlaci. 416. 
Da tura6ka kruna i leska u vjecnomu miru stoje. 
448. Suprotiva krajevstvu leskomu. I. T. Mr- 
navic, osm. 13. Leskoj i ceskoj krajevini. P. 
Kanaveli6, iv. 473. Treti odabra krunu lesku. 
J. Kavanin 260a. Zemjo leska. 266b. Koji 
puke od Pomorja leskim krajom . . . ukloniv§i. 
301^. Gdi od leske roden krvi Kohanovski 
pjesnik prvi, I. Dordid, pjes. 6. Preo Pofske 
do Leograda od ko|ena leskog sini kud dopire i 
gdi pada klanaju se nebrojeni. J. Krmpotic, kat. 
74. Tim kra] s leskom svoin gospodom posije 
ti mir zudjeni. P. Sorkocevi<i 583b. 

LESkO P0:^E, n. selo (sad u Crnoj Gori?). 
F. Jukic, zem}. bosu. 60. 

LES^jARI, m. pi. mjesno ime. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovic, porn. 137. 

LESnICA, /. mjesno ime. 

a. M Hrvatskoj dva sela u zupaniji modrusko- 
rijeckoj : Lesnica mala i volika. RazdijeJ. 44. 

b. u Srhiji. a) u ukrugu sabackome. aa) voda 
(izvire u okrugii podrinskome). M. D. Milicevi6, 
srb. 420. — hb) varosica. K. Jovanovi6 176. — 
b) Jadranska LeSica, selo a okrugu podrinskome. 
K. Jovanovi6 137. zove se i Begova Lesnica. S. 
Novakovic, obi. 139. — Hi varosica pod a) bb) 
Hi selo pod b) pomine se x vijeka (grcki) : ro 
yltan\y., Constant, porphyr. de administrando imp. 
(Doc. rafi. 407), vidi S. Novakovic, obi. 139 — 
140; pa i xvm vijeka. (1738. Nemci) poaraSe 
Lesnicu i upaliso i mnoge Turke pobi§e. Glasnik. 
20, 12. 

LESNICkI, adj. koji pripada Lesnici (vidi 
Lesnica, b, a) bb)). Lesnifika (opstina). K. Jova- 
novic 176. 

LE.SNICA, /. vidi Lesnica, b, a) aa). Do vode 
Le§nice. Sr. nov. 186.5. 516. 

1. LESTAR, lestra, adj. brz. — Od tal. lesto. 
— U naSe vrijeme u Istri. Lestar, le.stra ,pernix'. 
D. Nemani6, cak. kroat. stud, uftsg. 20. 

2. LEStAR, vidi J^egtar. 
LESTARIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 

Iz Lopatna ^ivan Lestaric. Protokol pis. pr. M. 
Nenadovica. 68. 

LEStO, adv. brzo. — Od tal. lesto.— U nase 
vrijeme u Istri. LeSto ,cito'. D. Nenianic, 6ak. 
kroat. stud, iiftsg. 61. 

LESTVO, n. leiane, pa i lijenost. — Uprnv 
le?.tvo, ali se z ispred t mijena na §. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: le2tvo ,pigritia in jacendo'. 

LESURATI, le§uram, impf. krilima micati: 
perut lesura, kad se zako|e; 6e)ade pijano na 
nogama losura, kad se giba tamo i amo. M. Pa- 
vlinovid. 

LESVAR, m. ime mjestu u Srbiji a okrugu 
citprijskome. Livada u LeSvaru. Sr. nov. 1878. 
700. ^ 

LET, m. leiene (i u metaforickome smislii). — 
isporedi letaj. — Akc. se mijena a loc. lotu. — 
Muze biti rijed praslavenska, isporedi riis. .ler't, 
6eS. lot (i lit), po}. lot. - U na.semn se jeziku 
jav{a od xvn vijeka, a izmedu rjcintka u Stuli- 
6evii (.volatus') i « Vottigi^jinu (,volo' ,flug'). 
I>rugarao ma pamot visoko bez roda vazela biJe 
let, u auncfl da gleda. D. Harakovii, vil. 11. 
Moibe, molbo dopiraju hitrim lotora na visine. 
J. Kavanin 2()'i. Svak .<? Ikarom prij' bi pao. 



16 LETIJA 

neg let misli tu uprav klao. 477a. Let visoki i 
ponosit vratolomstvo obci nosit. 477b. Letom 
bjese odletio hercegu na bijele dvore. Nar. pjes. 
boo-. 133. Letom leti na rijeku Jordana. Hrv. 
nar. pjes. 1, 163. Ne mos ti ubit ne (jarebice) 
bez leta. J. Grupkovic. — Na let se upotrebjava 
adverbijalno, Hi u pravome smislu : Kod nas 
krivce puskama gadaju, puskom na trk kako 
ticu na let. P. Petrovic, seep. 15. i u prencse- 
nome smislu (brzo, za jedan cas, prihvativsi pri- 
godu kad se desi): On nu pojubi na let. S. :^u- 
biia, prip. 30. — Amo pripada i ova (u djecjoj 
igri ,poletis'): Metnuv§i ruke na kojena, govori 
se: „let, let-', u torn starjesina rekne : „Poletje 
to ili ono". Vuk, rjecn. kod poletis. 

1. LETAJ, m. vidi let. — Akc. se mijena u loc. 
letaju. Koji bije ticu na letaju. Nar. pjes. u 
Bosni. F. Ivekovic, rjecn. — isporedi lezaj. 

2. LETAJ, »i. ime mjestu u Istri. — Vala da 
je isto sto Letajac. — Na jednome mjestu xiv 
vijeka. Matjev Hudinic z Letaja. Mon. croat. 
47. (1395). 

LETAJAC, Letajca, m. ime selu u Istri. V. 
Sabjar, mjestop. rjecn. 512. — isporedi 2. Letaj. 

LETAN, letna, adj. na jednome mjestu xvm 
vijeka za koje je jamacno sa)n pisac izmisUo ovu 
rijec prema let t letjeti, te znaei: brz ili od pri- 
like lasan. Kmet se i novak svud uvire, . . . i sve 
ima pribjeg letan ki ce vazda bit odmetan. J. 
Kavaiiin 166''. 

LETANIJE, /. pi. u katolickoj crkvi neke mo- 
litve, u kojima redovnik (a i drugo cejade) sa- 
zivfe redom Boga i svece, a narod skupa izyo- 
vara kratku molitvu (smiluj se nama, moli so za 
nas itd.) za svake negove rijeci. — isporedi lita- 
nija. — Od grc. licavtia, lat. litania, preko tal. 
letanie. — Naj glavnije su letanije: velike za 
Boga i sve svece; u ,malijem' se ,letaHijama' sve 
jedno te isto saziv^e, ali razlicnijem rijecima, a 
medu nima su naj glavnije (lauretanske) bogo- 
rodicine. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Mika^inu (letanije, molbe ,supplicationes, lita- 
niae'), u Belinu (,letanie, preci note' ,litaniao' ; 
rijeti letanije ,dir lo letanije' ,litanias recitare' 
434a), u Bjelostjencevu (letanije, molbe ,suppli- 
cationes, litaniae'), u Stulicevu (,preces apud 
Christ, quibus divi singillatim invocantur'). Le- 
tanije priblazCene) vazda divice Marije. B. Kasic, 
is. 121. Rijet letanije Gospine. I. Drzic 375. 
Prizoven (= -em) pomoc dive Marije reksi 
zdravu Mariju, rie litanije, i ine ne molitve i 
pomoc svetili s letanijami riihovimi. P. Radovcic, 
na6in. .367. U letanija naj prije Boga Oca, pak 
Boga Sina, pak Boga Duha svetoga zazivajuci 
Stujemo. A. Bafiic 50. Sfeti Pio zapovidje da u 
letanijama bude se pristaviti u pohvalu Marije 
da je ona primodna obranite|ica i utjeha nas 
Krstjana: ,auxilium Christianorum'. V. M. Gu- 
6etic 130. Letanije. T. Ivanovid 108. 

LETAS, m. ime ovnu. Oraovac, Bosna. D. Hire. 

LETE^I, vidi letjeti, 1, h i i. 

LETENICA, /. letka, na cekrku. L Krsnavi, 
listovi. 61. 

LETENE, vidi ledeiie. 

LETICANI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdijel. 108. 

LLTIC, m. i^rezime. u Backoj. V. Arsenijevic. 

LHTIGA, /. vidi lektika. — Od tal. lettiga. 
U letizi noSenoj od judi poslase ga do kuce. B. 
Kasic, in. 8. 

LKTIJA, m. vidi u Vukovu rjecniku: vide 



LETTJA 



17 



LETJETI, 1, b, a). 



[vjetrenak] prolet s dodatkom da se govori u 
Backoj. — Postaje od lefcjeti. — I kao nadimak 
muski. Zem}ak. 1871. 3. 

LETIKA, /. vidi baglama, 1, i sarke. — isporedi 
letva. — U nase vrijeme u Slavoniji. Cijela vrata 
drze vedrici (,thurbander'), koji su klinci u le- 
tici (,angel') ucvrsdeni. I. Krsnavi, listovi. 60. 

LETIMICE, adv. cursim, kao leteci, u prene- 
senome smislu, kad se sto radi (osobito oeima, 
n. p. gleda, pregledu, cita ltd.) vrlo hrzo ne za- 
ustav}ajuci se ni na jednome mjestii. — U nase 
vrijeme. Divnu Boku Kotorsku . . . razgledao sam 
tek letimice. M. D. Mili6evic, zlosel. 32. Da se, 
ma i letimice, poznamo s tim dobrim |udma. 
medudn. 302. Povedosmo kolo letimice. M. P. 
Sapcanin 1, 105. „Pro6itao sam onu knigu, ali 
letimice". P. Budmani. 

LETIMICAN, letimicna, adj koji biva letimice. 
Na letimi^an pogled . . . Javor. god. 11, br. 40, 
str. 636, 

LETIPAS, letipsa, m. vide vjetrenak. — ispo- 
redi letija. — Bijec je slozena, te kao da joj je 
pravo znacene: pas sto leti (trci) tamo i amo bez 
ci(a. — U Vukovu rjecniku : ,der windbeutel' 
,homo ventosus'. [vide vjetrenak]. 

LETISTE, vidi jeti§te. 

LETITE^, m. covjek sto leti. — Samo u Stu- 
licevu rjecniku uz letioc (vidi letilac). 

LETIVJETAR, letivjetra, m. vidi vjetrenak. 

— Slozena rijec, isporedi letipas. — U jednoga 
pisca nasega vremena (s istocnijem oblikom leti- 
vetar). Sta joj vredi ostajati sa onim crvom i 
onim alaukom, onim letivetrom, onim Vuckom ! 
L. K. Lazarevi6, on zna sve. 34. 

LETJELAC, l^tioca, m. ne§to musko Sto leti. 

— isporedi letjelica. — U Stulicevu rjecniku: 
grijeskom letioc ,volan3'. 

LETJELICA, /. nesto zensko sto leti. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu u 
hercegovackotne obliku: lecelica, u ovoj zagoneci: 
jLecela je lecelica svako jutro i vocer, petina je 
deraju, a petina cekaju' (cunak i prsti). Da sam 
tica letilica . . . Nar. pjes. mag. 1863. 71. Le- 
tela je letelica itd. Nar. zag. nov. 240. 

LETJETI, letim, itnpf. krilima se tiskati i no- 
siti po vazduhu. — -je- stoji mj. negdasnega e 
u juznome govoru; u hercegovackome glasi leceti, 
u istocnome Ifeteti (i letiti), ti zapadnoine letiti. 

— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. : letimo, le- 
tite. — Rijec je praslav^Aiska, isporedi stslov. le- 
teti, rus. .lexiTb, ces. leteti, po]. leciec. — Ima 
i lit. lekti, lekiu i let. lekti, lezu, po cemu va]a 
da je let- postalo od lekt-, isporedi plesti. — 
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (letiti ,volare'), u 
Mika^inu (letiti ,volo'), u Belinu (.volare' ,volo' 
776a), u Bjelostjencevu (letim ,volo'), u Jambre- 
siccvu (letim ,volo'), u Stulicevu (letiti Hi letjeti 
,volare, cursu ferri celerrimo'), ti Voltigijinu (le- 
teti , volare, svolazzare* ,fliegen'; letjeti, v. leteti), 
u Vukovu (sa sva ietiri oblika u inf. ,fliGgen' 
,volo': tica leti; leti covjek na konu; kud letis 
tamo? leti voda niza stranu), u Danicicevu (le- 
teti , volare'). — U jednome je primjeru prelazni 
glagol (vidi 2). 

1. kao neprelazni glagol. 
a. u pravome smislu. 
a) pticama (pa i o drugijem zivoti- 
nama sto itnaju krila za lecene, ali za ove nemam 
primjera, osim naj zadnega). Nu kud vece mala 
ptica s nejacijem leti krili ? I. Gundulic 282. A 
po granah letec rado jato od ptica sved zuberi. 

VI 



402. Ako (jato kufa) upazi orla siva, gdi na n 
leti iz visina, sklapa krila . . . 409. Kakono oral 
letedi na lov kada ga najde. P. Eadovcic, na6in. 
13. Ptice nebeske po granam negovim stahu i 
po nima lecahu. And. Kaci6, kor. 292. Oj or- 
lovi, orlovi ! letiste li visoko? Nar. pjes. vuk. 1, 
43. Dva zlatna goluba, oni lete od stene do 
stene. 1, 126. Otud leti jato sokolova. 1, 162. 
O sokole, moj sokole! ne leti mi uz prozore. 1, 
194. 8eve ptice nebom lete. 1, 270. Soko leti 
preko Sarajeva. 1, 319. Ali lete dva vrana ga- 
vrana. 2, 306. A sokoli utve i ne glede, nego 
lete od jele do jele. 2, 457. Soko perjem leti, 
a ne mesom. Nar. posl. vuk. 291. On nijednoga 
ne vidi ni ne cuje, leh gavrani nad nim letec. 
Nar. prip. mikul. 16. Strelimke leti tica. Vuk, 
rjecn. kod strelimke. Digne ruke i nima 6ini 
kao tica leteci krilima. Vuk, nar. pjes. 1, 184. 
Va}a da svaka ptica leti k svomu jatu. M. Pa- 
vlinovid, razg. 20. — Metaforicki. Letec za nim 
(zmajem) u potjeru sivi oro do Dunaja. I. Gun- 
dulic 287. — svakoj zivotini sto leti. Sto gre, 
leti, plove u vodi. J. Kavaiiin 23l>. 

b) u pripovijttkama i u pjesmama o zi- 
votini sto nema po naraoi krila (n. p. o konu 
krilatome). Kune nega (konica) vojvoda Mom- 
6ilo: ,.Jabucilo, izjeli te vuci! iz sale smo odavde 
ledeli, a danas mi poleceti neces!" Nar. pjes. 
vuk. 2, 111. 

c) onome §to se inisli kao ce]ade s kri- 
lima, n. p. bogovima mitologickijem i vilama 
i zmajevima, o andelima, davolima itd. Kupido 
krili po gori sad leti. M. Drzic 95 — 96. — (Vila) 
za pram me uze i odajde sa mnom leted preko 
mora. J. Kavanin 461^, Vila leti po vru pla- 
nine. Nar. pjes. vuk. 2, 217. — Nije ovo zmija 
kra^sica, no je ovo ognaniti zmaju . . . divan li 
je, jad ga zadesio! i mene je nocas govorio da 
6e sutra ledet pod oblake. 2, 63. — Z dvimi 
(krejuti) letijaSe (serafim). F. Glavinic, cvit. 
336*. Pak lete6i po planetih nebeske mi skaza 
gizde (duh strazanin). J. Kavanin 464'>. Da je- 
dan andeo lecase posrid neba, koji vapijaso 
k Judem ... J. Banovac, razg. 73. — Djavli kao 
muhe letijau po celah. J. Filipovic 1, 490*. — 
Amo mogu pripadati i ovakovi primjeri: Bog 
joj (Jugovica majci) dao oci sokolove i bijela 
krila labudova, ona leti nad Kosovo ravno. Nar. 
pjes. vuk. 2, 304. Okolo ces prije letiti, plavi 
brodit uece more pace prije po vrh gore, neg 
cu tebe ja Jubiti. S. BobaJevi6 221. U moje je 
dni letila na krilijeh sama ptica; za poletjet sad 
su krila oko vrata u mladica. I. Gundulid 143. 
Doisto da bude (Francesko Ksaverio) krili letio 
po prisiroki onim krajestvi, jos bi cuti bilo za 
cudo da u malo godina sto onamo zivje i toliku 
sitvu djavaosku popali i sazeze i tolike narode 
u svetoj viri prosvitlivsi Jubavju Bozijom na- 
puni i uzeze. F. Lastrid, test. ad. 110*. 

b. prenosi se i na tjelesne stvari koje se 
micu po vazduhu (bez krila) jer ih nosi Hi goni 
kakva sila (kod toga se moze isticati i brzina, 
vidi e). 

a) uopce, cemu tjelesnome. Vrh oruzja 
gvozdobita gradi udorac teskijeh se ore, ska6u 
i lete iskre iz stita. I. Gundulic 345. Letjeti 
iskre ,scintillare' ,scintillo'. A. d. Bella, rjecn. 
654b. Vidili ste, drzim, kad gori slama ili tr- 
stika, da one iskre brzo lete. J. Filipovic 1, 224*. 
Iskrice koje u nebo se dizu i lete. A. Kanizlic, 
uzroci. 204. amo bi mogao pripadati i ovaj pri- 
mjer: Vidjeh gdi is pakla izodi ogan zivi kakono 
oblaci i s ognem ^udi usijani kakonoti iskre le- 
cahu. M. Divkovic, bes. 185'>. — Na svanutja 



LETJETI, 1, b, a). 



neufana od Ijepote izabrane u obje vojske sa 
svijeh strana lete strijele, dazde rane (metafo- 
ricki). I. Gundulic 34G. Nesvijesne na tvo'e 
sine strijele uzopet tvoje lete. J. Kavanin 294^. 
Lete6i strijele s obje strane. I. Dordic, ben. 174. 
(Gradani ne mogahu) n\ otvoriti oka od mno§tva 
strila koje kakono gusti snig priko grada lecahu. 
And. Ka6ic, razg. 112. Tako cesta lete taneta. 
Vuk, dan. 3, 173. Da otme topove iz koji su 
neprestano leteli kartaci. Vuk, d. a. emanuel. 
31). _ No vijahu odkle dohodi i leti ono ka- 
menje. M. Orbin 111. S kojom istinom kamon 
iz arije leti g zemji ? s kojom istinom ogan leti 
na visine od arije? M. Zoricic, osmina. 12. — 
I kakono oblak, maglu, vitar, dim ki letif idu 
pak. M. Gazarovic 18. Dim mu crni paha^i leti 
nesmotrnijeh iz nozdara. N. Marci 59. — Cabar 
leti, lonce trosi, §teta se ftini. Nar. pjes. vuk. 
1, 522. — I osice dijevojci glavu, leted joj je 
glava govorila ... 3, 514. — Amo mogu pripa- 
dati i ovi primjeri: Zgodi se da (mnih) pade na 
zem)u z refienoga krova i leteci ov preporuci se 
sv. .lerolirau. Transit. 280. Ar iz nib (usta) leti 
glas. §. Mencetid 19. Ter ko udari slite stine 
(rijei), glasom leti niz doline. J. Kavanin 405a. 

b) o suncu, zvjezdama, oblacima. — ako 
se u ovijem primjerima istiie hrzina, onda hi 
pripadali pod e. Leteii kroz oblake srebrnaSe 
stvari svake (sunce). J. Kavanin 433a'. I letiti 
ne pristane (sunce) oko zem|e sve sirine. V. Do- 
sen 260*. Sunce leti po visini. 260l>. amo moze 
pripadati i ovo : Hitri koni sunca letu put ve- 
fierne. J. Kavanin 401'>. — I ko tracna zvijozda 
leti od iztoka na izvane zupe afriske. 454t>. 
— Oblak kako leti. V. Do§en vi. 

c) znacene je kao razlijetati se, razno- 
siti se. Gdi k nebu leti prah. 1). Barakovic, vil. 
77. Gdi kopja bodezna svud lete u kusi. 79. U 
potopu dazda i grada, razliko oruzje u sto leti, 
i oko liega od svud pada. I. Gunduli6 523. Znas 
da zem|a, koja leti, prosipa se i razleti. V. Do- 
§en 14l>. Holom zube pogladi klipom il' sikirom 
da potrti lete §irom. 191'. Od vrata te do pete 
od nog guste krpe lete. 188*. Slama i sas leti 
3 pojata. M. A. Re)kovi6, sat. L7l>. — Metafo- 
ricki. Zlato leti u toliko, i iz mojijeh bjezi ruka; 
blijedi lice sve koliko. I. Gundulic 223. Sve 
obilje lete6 otide za tobom. P. Zoranid 74*. 

(I) pismu, znaiene je kao kod c), ali 
se moSe shvatiti i u metaforickome STnislti] i kod 
toga se moze isticati hrzina, vidi e. Leti ferman 
zem|om i svijetom. Pjev. crn. 82*. Knige lete 
od grada do grada. Osvetn. 2, 73. Brzojavi leto 
k Carigradu. 3, 164. Lete knige, vru po zici 
zuci od DerviSa sultanovoj ruci. 5, 26. — Letjet 
gledaS zapovijedi po prostranoj krajevini. I. 
Gundulic 43,3. 

e) u metaforidkome smislu. 
uh) glcisu (vidi glas, e), slavi itd. 
I (iruzi joS prave, kako svud leti glas, krstjanske 
da glave uzrok su tomuj vas. M. Vetranid 1, 133. 
Glaa vesoo za veselijim glasom leti. G. Palmotic 
1, 190. PiSi od sgode ove noka prava istina 
ve6e leti. P. Kanavolid, dubrovnik. 18. Leti 
6udna glas dinenja. I. Zanotti, en. 5. Svud glas 
leti pun prikora ... P. Sorkofcovid 581l>. Gla- 
sina leti kao vjetar. Vuk, rjeftn. kod glasina. 
Kano zvijezda preo neba 5arka. tako naglo leto 
bojni glasi. Osvetn. 8, 90. — finite letjet glas 
od vase vrijodno.sti svud po avijotu. D. Zlatarid 
VII. Lodnso po sfoj Sidiliji slavni glas od h(la- 
iene) sfeto Agate. B. KaBJc, per. 193. Od koga 
letiJA^e &i.stan glas. iii. 59. Nu glaa vise bajne 
Kgodo od imona leti tvoga, jer on car.ske voje- 



18 LETJETI, 1, c, c). 

vode a ti razbi cara istoga. I. Gundulid 371. 
Koga slave svudi lete. 432. I s istoka do za- 
pada od svotine glas negove po narodih leti 
sada. 437. Vedri kra|u, koga dika priko svega 
leti svita. G. Palmotic 1, 107. Glas veliki syuda 
leti od razuma i pameti tej krajice. 2, 199. Nega 
slave glas okoli priko svega leti svita. 2, 291. 
Koga imo puno uresa po svem svijetu svijetlo 
leti. 2, 307 Glasovito koga ime po Europi .svoj 
letijase. P. Kanavelic, iv. 181. Letjeti cigov 
glas ,essor famoso' .qui magnum nomen habet^ 
A. d. Bella, rjecn. 301'>. — Mjeste rijeci glas ili 
slava itd. moze biti subjekat ono samo sto je 
glasovito. Djevojcice grcke izbrane kijeh Ijeposti 
suncem lete, dvorkinice verne i znane umijeno 
sluzice te. L Gundulic 17. U nib (hugarkinah) 
Durda Skenderbega, satriteja turskijeh sila, 
priko svijeta lete svega jos viteska bojna dila. 
314. Nu moguda ova lipos s svijetlom krvi kad 
se zdruzi, dvakrat vedu kaze kripos, da ju dvori 
svak i sluzi, u volikoj tere slavi leti svuda gla- 
sovita. 375. Tva krepos po svijeti zamjerna ve- 
lika svud slove, svud leti. G. Palmotid 1, 23. 
S Diomedom svijetli Ulise, kijeh svud lete svi- 
jetla dila. 1, 194. Cadka tvoga Branivoja leti 
kripos po sve kraje. 2, 273. S toga uros tve 
pameti po zem].ah de svijeh letjeti. 2, 276. Ilra- 
brenosti kijeh smione ures leti svud visoko. 2, 
375. i samo cejade. Zeleci letiti po ustije )ud- 
skije i biti mogudi i poznani na svijetu. M. 
Eadnid 66a; 

bb) amo pripada i ovaj primjer (po 
slogu XVII vijeka). Tijom zestoko s obje strane 
cim se britka sabja vrti, leto udarci, lete rane i 
nemile }ut6 smrti. J. Palmotic 205. 

cc) mislima. Svacije misli na nu 
lete. L V. Bunic, mand. 8. Misli neprestano 
lete. D. Obradovid, ziv. 2. Edipkiiia to ne misli, 
drugo 'om (= jojj leti po pameti. N. Marci 39. 
— uimo pripada i ovaj primjer: Sve jom lete 
po pameti pjuvotine, zamlatnice s kim Jozusov 
obraz sveti izgrdise. N. Marci 51. 

c. uzdizati se u visinu (u prenesenome 
smislu). 

a) cejadetu. 
aa) slavom druge nadilaziti. Da iz 

ruka dvanaes zena ne moz' ti ga opet stedi, ti 
ki u slavi od imena letis junak sad naj vedi. I. 
Gundulid 404. Ali nad sve kraje ino letjeti de 
u visine Ferdinandi glasoviti. G. Palmotid 2, 268. 

bb) imati uzvisene misli, pisati (oso- 
hito pjesme) velikijem nadahnucem. Poce porom 
pisat rano, i visoko s nim leti' je. J. Kavanin 
12813. Neka rodojubivi Musicki leti za Pindarom 
i za Horacijem. Vuk, nar. prip. iii. Nisam znao 
(govor) iznizati i na visine letiti. M. Pavlinovic, 
rad. 171. 

cc) u ovoine primjeru va{a da znaci: 
biti vrlo srecan (nad ostalijema). I sumAim i zo- 
lim, gorim i krepenim, vrhu noba Ictim a na 
zemji leJ.im. P. Zoranid 131'. 

(Id) ponositi se, oholiti se. Covik letod 
gori lasno nado §to ga sori. V. Dosen 17h. To 
6oviku dogodi so, kad lotiti usudi se. 18a. 

b) misli i pjesmi (metaforicki peru), 
isporedi a) bb). ;^udska misli, ustavi so, no htij 
letit po nobesi'. J. Kavanin 477^. Pjosnima 
mojim ti, sama da' ti krila, ila budu letiti k no- 
besom jak strila. D. Kai^ina 1.33a. Poro tvoje 
kom' j(* dano gor' letiti okol sunca. J. Kavanin 
226a. 

c) molitvi Sto se dize put nebesa. Mo- 
litva pravidnoga gori leti, letodi nebo probija. 
F. Glavinid, cvit. 115a. 



LETJETI, 1, c, d). 



19 



LETJETI, 1, g. 



d) u ovome primjeru o gradu koji se 
uzdize put neba svetinom svojijeh gradana. Nu 
Kotore njegda sveti, opeb, opet k neba leti. J. 
Kavaniu 310*. 

d. krilima, Hi o drugome cemu sto tre- 
pcce nalik na krilo. Zamosci su ono vrli, kim 
vi-h glave lete krila (nacinena na kacizi). I. 
Gundulic 439. — Objestran gdi t' lete dva zlata 
pramena. S. Mencetic 301. Niz koju (kosuju) 
svud zlatna letijese kosa lioj. N. Na|eskovic 1, 
314. Rusijoma kosami, niz bil vrab ko lete. 2, 
19. Jedan dio zlatnijeh kosi sveza, srudi i za- 
plete, drugi pusti da jih nosi vjetric i da same 
lota. I. V. Bunic, mand. 5. — Paucina nek gre- 
dom ne leti. J. S. E.eJkovic 71. 

e. cesto u prenesenome (iperbolickome) 
smislu, snaci: vrlo se brzo micati, trcati. 

a) cejadetu. Letih velmi hrlo, da puta 
dil skratim. G. Drzic 387. Trcim, letim. M. 
Drzic 315. I (neka) poslusni u naprijeda, ne 
stede6i sve zivote, lets gdi car zapovijeda. I. 
Gunduli6 295. Lete6 mnokrat srod potjera (So- 
kulica) od Odera do Nepera, i s Nestera k njem- 
skom moru. 396. Lete za nom (SokulicomJ a 
ne teku i rie druge nagle i hitre. 401. Zatra- 
vjena Sokolica, da prije vidi cara mlada, s dru- 
gam leti jakno ptica put bijeloga Carigrada. 
415. Lubovnik svud leti i tece radostan. A. Ge- 
orgiceo, nasi. 128. Leteci na naj vece tribunale 
i sude. L Drzii 278. ^Krajevicu Bojnislave, na 
pogubni boj ne leti. G. Palmotic 2, 261. KraJ 
s gospodom na boj lete, da s nom visu slavu 
srete. J. Kavanin 289*. Na blag miris svi bla- 
zeni lete. 541^. Letjeti ,correr6 velocissima- 
mente' ,cursu ferri acerrimo'; letjeti za kijem u 
potjeru ,correre dietro, inseguire' ,insequor'. A. 
d. Bella, rjecn. 231^. Kud lotis? ,caminar con 
vehemenza' ,concitate ambulare'. 162b. Grci su 
pod negove zastave letili i vrata gradova otvo- 
rali. A. Kanizli6, kam. 595. Srdan kada na 
smrt leti ... V. Dosen 194^. Letis po strmenci. 
J. Eajic, pouc. 1, 3. Lete jedan za drugim kao 
gavrani. D. Obradovi6, ziv. 65. Za nom leti 
Ture aznadarce. Nar. pjes. vuk. 1, 602. Leti 
pasa Komnenovu dvoru. 2, 457. O vojvode, 
moja desna krila ! krila moja, s vama cu letiti, 
da na Turke juris ucinimo. 2, 503. A sestra mu 
dvore nadgledase, pake leti bratu na mehanu. 
3, 15. Kad evo ti lijepe Anduse, brze leti niz 
bijelu kulu. 3, 483. Vidi de lete |ekari i }eka- 
rice. Nar. prip. vuk. 184. amo mogu pripadati 
i ovi primjeri: Dal' na grihe samo leti (vrag), 
dolazece od pameti. V. Dosen 186^. Nek se malo 
poizsteti (tilo), odma dusa iz neg leti. SOb, — 
I ce^adetu na konu (kad uprav kon trci, ispo- 
redi b)) ; moze biti ovakovo znacene i u kojemu 
od predasnijeh primjera. Tac na konu ona hrlu 
s kopjem leti, a ue tece. L Gundulic 341. Mu- 
bamed leteci kao muna na konu je natirivao. A. 
Kanizlic, kam. 825. Konic mu je roda vilihega, 
na nem leti izpod Bane Luke. And. Kacic, razg. 
246*. Leti junak na cilasu svomu kano brza 
tica lastavica. 246b. Lete na bijelim atovima. 
Vuk, dan. 3, 173. — I o cejadetu na brodu (kad 
se brod brzo mice). O istocni vojevoda (Mark- 
Antonije), ti ne bjeza tad, neg' slidi tvoj plam 
slatki (Kleopatru) priko voda, ki na dalek letjet 
vidi. L Gundulid 371. 

h) zivotini. Jak lavica usrod gora, 
kad pritisne glad ju |uti, . . . ako iz dubrav gu- 
stijeh kada pastirske ona dipli cuje, . . . k onoj 
strani put uzima lete6 u tijek streloviti. I. Gun- 
dulid 400. Ta azdaja (t. j. kon), kad se digne, 
lastavicu ticu stigne; malo uzdu dok prozvace. 



vec ne hodi nego skace, dali leti kao vila, kao 
muna ili strila. V. Dosen 40b. Pas bisan koji 
leti da ujede. 1911J. 

c) cemu tjelesnome sto nije zivo. 
aa) naj cesce o vodi i o cemu sto 

tece kao voda. Kroz ke (gore) rijeke raspuStene 
silovitijem tijekom lete. N. Marci 11. Voda leti, 
brege dere. Nar. pjes. vuk. 1, 363. Pa i sad 
(voda) preko i izmedu kamena leti i uji. Vuk, 
dan. 1, 36. — Od radosti suze lete. M. Kuha- 
cevid 139. Suze om {^= joj) lete niz obraze. N. 
Marci 82. Tamo noj krvave suze iz ociju letele 
kad plakala! Nar. prip. vuk. 177. — Iz koga 
leti med i rajska sva slados. S. Mencetic 82. 

hb) ladi. Jak sivi orp brzijeb krila 
strjelovito svaka (korab^a) leti. G. Palmotic 2, 
210. Lete plavi a ne jedre. B. Bettera, or. 9. 
Drijevo, koje jedrim raspregnutijem leti po moru. 
B. Zuzeri 335. Ako je (lada) vajana na jedru, 
t. j. ako hitro jedri, govore ,smikce' ili ,leti'. L. 
Zore, rib. ark. 10, 327. 

cc) drugome cemu. Niti plamen s to- 
likom naglostju ide k brdu ni strmo leti kamen, 
. . . s kolikom naglostju srce k onomu sto Jubi 
nastoji. F. Lastric, test. 149*. Koji li nepokoj 
ja cuju u glavi? svit mi se vas mete, ter dubja 
i gore oko mene lete. M.^ Drzic 114 — 115. — 
Tihi vjetric prsi i leti. G. Palmotid 2, 8. — 
S obje strane hrlo tada viteska se sab|a trze, 
plaho leti, brio pada gdi ju desnica snazna vrze. 
I. Gundulic 345. mogao bi amo pripadati i ovaj 
primjer u kojemu je rijec o sab}i (o nezinu za- 
mahu) : Glavu iste. k nogam leti plahi zamab u 
privari. I. Gundulid 529. — U metaforickome 
smislu. Negovo pero s puta istine ne leti. A. 
Kanizlic, kam. 650. 

d) cemu umnome. Potezi se na boj 
sveti, er pred tobom sreca leti. J. Kavanin 270*. 
Tako pravda visiia leti za smrsiti grijeh pro- 
kleti. N. Marci 29. — Naj cesce o vremenu. 
Kako stril za dnem leti dan. S. MenceJ;ic 181. 
Na vjetru kako dim svi lete nasi dni. S. Men- 
cetic — G. Drzic 514. Jer leti dan za dnem, a 
za dnem godisce. H. Lucie 213. Treba bi ci- 
niti, da vrijeme ne leti. N. Dimitrovid 18. Jer 
nasi lete dui jak vjetar ali stril. 36. Kako nam 
dni lete. D. Eanina 7*. Ovi otoci sva su nasa 
mila rados, gdi nam casi lete mirni, }ubki i drazi. 
I. Gundulic 44. Sved gledati plemenita svitla 
Ijepos tvoja ima pod stupajim' neumrlima hrlo 
letjet nagla lita. 61—62. Ah! da u sto mozes 
rijeti da se uzdas ve6e odi? jeda u brijeme? 
brijeme leti, i u dohodu svom prohodi. 235. 
Bjezi mlados, leti vrime. 381. Da lete godisca 
moja. P. Radovcic, nafiin. 350. Da u tren oka 
leti i bjezi vrijeme. J. Kavanin 27b. Lete Ijeta 
prezelena u ugodnom premaljetju. 388b. Kako 
leti ovo vrijeme ! B. Zuzeri 156. Vrime sto sad 
tece naglo leti. V. Dosen 46*. Vrijeme leti vec 
neg strijela. I. M. Mattel 298. Lete danci kao 
rijeka, a godista kao nista. (U Risnu). Nar. posl. 
vuk. 168. amo moze pripadati i ovaj primjer: 
Mlados leti put starosti. I. Dordid, uzd. 52. 

f. kod znacena sto je kod e istice se da 
subjekat (cejade) trci tamo i amo ne imajuci 
pravoga ci(a, te moze znaciti metaforicki : misliti 
ili ciniti ono sto ne moze biti. Leti kao vjedo- 
gona. (U Risnu). Leti kao muha bez glave. Leti 
kao pas bez gose. Leti po nebu. Leti u oci kao 
zo}a. Nar. posl. vuk. 168. Leti kao smusen. 
Vuk, rjecn. kod smusen. 

g. letjeti za cim ili na sto ili k cemu, 
kad se kaze o srcu, misli, ze]i, u prenesenome 
smislu moze znaciti: hlepjeti, zeleti. I smetena 



LETJETI, 1, g. 



20 



LETOVANIC 



tim se rece za kim ze|no srce leti, da i stupaj 
hro ne tece. I. Gundulic 396. Misal mu syak 
cas leti na propasti i krivine. A. Vitajic, ist. 
32a. Da (ze}e) ne lete na tastine, ke su vijeka 
veli6ine. J. Kavanin 362*. Srce bi moje letilo 
k tim mjestima. D. Obradovic, ziv. 20. 

h. nalazi se dosta cesto part, praes. letedi, 
lfetf"6a, U'te^e, i to tie samo u participijalnome 
smislu nego i kao adjektiv i supstantiv. — ispo- 
redi letudi i letusti. 

a) kao particip. Pticice poju tuj blizu 
po gori u gustoj dubravi veselo letece. N. Na- 
)e§kovic 2, 70—71. Bise viditi strile letece u 
grad kako oblak. Aleks. jag. star. 3, 241. 258. 

b) kao adjektiv. — Izmedu rjecnika u 
Vrancicevu (,volatili3, volucris*), u Belinu (,vo- 
lante, che vola' ,volans' 776a), u Stulicevu (,vo- 
lans'), M Voltigijinu (,volante, volando' ,fliegend'). 

aa) u pravome smislu. Ta isti dan 
(Bog) u6ini ptice letece u vrsti svojoj. F. Gla- 
vinid, cvit. 3*. Ovo se vidi u ziviue zemajske, 
plivajuce i letece. J. Matovic 467. Prevrgose 
se (djavli) niki u nike letece i plazuce gnuse... 
F. Glavinic, cvit. 17*. Leteci skakavac ,die wan- 
dornde heuschrecke' ,Gryllus migratorius'. G. 
Ivazid 84. — Ta6 vesel \& reci tvim dari mogu 
90, boze moj leteci (o Lubavi, Kupidu) ... D. 
Eanina llOb. 

bh) u prenesenome Hi metaforiikome 
smislu. Skazajet jemu srpb letestb. Domentijan^ 
110. PonavJaS rodu cas visoko lete6u. H. Lucid 
286. Vele je, znaj, veda tva lipost i dika, nego 
mod leteca glasa ni jezika. 188. Ned mnogo 
miriti ti letede rici. A. Georgiceo, nasi. 190. — 
Prema franc, corps volant zove se tako neki 
dio vojske sto u ratu ne stoji u uzoj svezi s glav- 
nom vojskom. Imao je onda u Finlandiji osam- 
deset hijada vojnika, osim nekoliko ceta amo 
tamo letedih. A. Tomikovid, ziv. 328. Odrodi ga 
da ide sa letecim korpusom u varos Cvikavu. 
Vuk, d. a. emanuel. 23. 

c) letece, 16tedega, n. kao supstantiv 
znaci svaku zivotinu koja po svojoj naravi leti, 
osobito pticu. Svako letede po rodu svomu. I. 
Bandulavid 116^. gen. 7, 14. Gospodujte ribam 
morskim i letedim nebeskim. 294^*. L. Terzic (B. 
Pavlovid) 234. 

i. na letudi Hi na l^ted nahodi se (rijetko) 
adverbijalno u istome znacenu sto na let (n. j). 
ubiti pticu). Da na leted mncgokrat iz luka pti- 
dice ubijase. P. Zoranid 36^. Izabraso sezdeset 
soldata koji spija ticu na letedi. Hrv. nar. pjes. 
4, 221. 

2. kao prelazni glagol, ciniti da sto leti (trci). 
— isporedi trdati. — Pouzdnno samo u jednome 
primjpru xvii rijcka. A u prvoj bjehu ceti pjesci 
uresa puni mnoga, svaki od nih krilim loti, kad 
car ,loti' kona svoga. J. Palmotid 302. — Tma 
i drugi primjer xii vijeka u kojemu kao da jc 
letjoti s akiizativinn: Arpe i fjautu tor lete Bla- 
dani vasom da Blatu podrostu pogani. M. Vo 
tranid 1, 21 H. ali je smisao posve Jiejasan, i ja- 
maino je zlo napisano u rukopisu : to se vidi i 
po tome Uto hi trtbalo da je rijec Bladani vo- 
kativ, dakle iote hi mi)glo hiti 2 pi. (dete? tedete?). 
1. LKTKA,/. gvDzdena l>tva (moze biti deminu- 
tiv), upotreb(ava se u osobitome znacenu (vidi u 
Vukovu rjecmku). — U nasr vrijeme, a izmedu 
rjeinika u Vukovu (na dokrku gvozdena Sipka 
Sto sft na nu natakno cijov kad so .sude). O^a 
nalo/.i vatru i ugrijo lotku knju jo sa sobom 
donio. Nar. prip. bos. 1, 8-1. „Tiii)ftk kao lotka" 
rofe so za mrSavn i^ovjoka ill gladno marvindn. 
M. Bu?.ifcid. 



2. LETKA, /. ime selu u Bosni u okrugu trav- 
nickome. Statist, bosn. 76. 

LETKATI, letkam, impf. dem. letjeti. — U 
jednome primjeru xviii vijeka. (Slavu^ place 
druga:) O seko, ti se bez stra' na grancicab 
Jujas i Jubec .svojim dragim po svih stablih 
letkas. M. Katancid 72. 

LET^IV, adj. koji moze letjeti. — U jednoga 
pisca nasega vremena (ii osobitome znacenu : koji 
islilapi) ,volatilis, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(.volatilis'). Letjivima postaju. P. Bolid, vino- 
djel. 2, 36. 

LETNO, n. gorni dio peke (nebo). D. Danicid. 

LETNUTI, letnem, pf. poletjeti (kao perfek- 
tivni i inkoativni glagol prema letjeti) ; vioze 
imati i deminutivno znacene. — Akc. se ne mi- 
jena (aor. 2 i 3 sing, letnu). — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (,auffiiegen' ,pro- 
volo'). Pod nebom Ijepse ptice ni negoli soko 
sivoper; da bi m' se nime stvoriti, lotnuo ai bih 
visoko. Nar. (?) pjes. u S. Mencetid — G. Drzid 
511. Golub na ku letne hvoju golubicu gleda 
uza se. I. Gundulic 35.3. Soko letnu, a praporac 
zveknu. Nar. pjes. vuk. 1, 382. A nu lete Turci 
niz Klobuke, zivi letnu a mrtvi slijecu. Pjev. 
crn. 299—300. Ni mislima letnuti . . . Javor. 
god. 16, br. 41, str. 643. 

LETNAK, m. vidi vitao, cjevnak. — U Vu- 
kovu rjecniku: ,der haspel' ,rhombus*. cf. cekrk. 

LETO, n. krilo; dio od odijela sto je ponesto 
nalik na krilo. — Jamacno postaje od osnove 
glagola letjeti. — Od xv vijeka (vidi b). 

a. krilo. — Samo u Mika}inu rjecniku kod 
krejut i krilo. 

b. na odijelu dio (naj iesce od pasa niz 
doje) .sto nije pritisnut k tijelu nego visi (n. p. 
doni dio u sadasnemu muskome kaputii). — 
isporedi 2. krilo, 1, c, b). — Izmedu rjecnika u 
Stulicevu (,vestis latus'). (Sin Bozji) nag so rodi 
na svit, nag na kriz obisnu, tujim letom povit, 
u tuj se grob tisnu. M. Marulid 202. Leto mi 
daj skuta tvoga milostiva. H. Lucid 281. Do- 
taknu leto Gospodinovo ha]e. F. Vrancid, ziv. 
47. I diklam svim puriahu bijela nedra, svilna 
leta. J. Kavanin 23a. Leta, l^ta, c pi. onaj 
dio od kosu}e koji je od pasa niz zivot. ima 
spredne i zadne leto. spredne je leto na sprodnoj 
strani covjeku od boka do boka, a zadrio je 
straga. u nase vrijome u Stonu : „Rasparalo mi 
se zadne leto". „Leta su mi uska". M. Milas. 

c. obod na sesiru. — U nase vrijeme u J)u- 
brovniku. P. Budmani. — isporedi 2. krilo, 1, 

2. Ll-yrO, n. vraca na kosnici. — I ovo (kao 
i 1. leto) jamacno postaje od letjoti. — V nase 
rrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu {,(iie ofTnung 
vorno am bienenstocke, das lluglocb' .ostium al- 
voaris')- Leto treba naciniti tako kako samo 
jedna pdela izadi i udi moze. F. Dordovid, pdolar. 
11. Leta koSnicama dobro zatvori. 42. 

3. LETO, n. ulist na leto, na ruku, na stranu: 
tisna vrata, pa uliza na leto. M. Pavlincvid. — 
Moze biti da je ista rijei Sto i 2. leto (akcenat 
je sumniv). 

LETOVANCI, Letovanaca, m. pi. ime selu u 
Jlrvat.fkoj u iupaniji zagrebaHkoj. Razdije|. 79. 
— Maze biti da bi po juznome govoru glasilo 
j^e- (dko postaje od joto). 

LETOVANit, m. ime selu u Hrvati'koj u zu- 
paniji zagrebuikoj. Kazdije). 83. — radi Le- vidi 
kod Letovanci. — U mnozini Letovanici pomine 



LETOVANIC 



21 



LETUStI, a. 



sc XVI vijcka. U Letovanicih. Mon. croat. 330. 
(1565). 

LETOVANICI, m. pi. vidi Letovanic. 

LETOVANI^KI VRH, m. ime zaseoku u Hr- 
vatskoj u zupaniji zagrebackoj. Razdijel. 83. — 
lotovanidki je adj od Letovanic (vidi). 

LETOVANSKI, adj. koji pripada Letovan- 
cima Hi Letovanicima. — xvii vijeka. Grofu Ke- 
glevicu Petru, kapitanu letovaaskome, grada i 
krajine kostajnicke velikome komendantu. Sta- 
rine. 12, 8. (1699). 

LETOVCAN, m. ime dvjema selima u Hrvnt- 
sJcoj u zupaniji varazdinskoj : Lotov6ani novi- 
dvorski i tomasevacki. EazdijeJ. 93. — Radi Le- 
vidi Letovanci. 

LETOVSIL, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
cacanskome. Vocnak u Letovsilu. Sr. nov. 1872. 
970. 

LETRAT, m. slika (kakva cejadeta), ohraz. — 
Od tal. ritratto. — U Duhrnvnika od sviii iri- 
jeka. Odi pada letrat Damirin. A. Gledevid 11^. 

LETUCI, adj. volucer, koji leti. — Postaje od 
korijena let glagola letjeti kao i goru6i od kor. 
gor (oidi goruc), kao da je osnova praslavenska 
letontj, ali se ova osnova ne potvrduje kao kod 
goru6i. uz letuci itna i oblik letusti (vidi). — 
Od xvMi vijeka, a izmedu rjecnika ii Bjelostjen- 
cevu (,volatilis') i u Stulicevu (letu6, v. letoc). 

a. n pravome smislu. Nepremozne zatoj cetne 
od letucih svojih vojnika tisnu druzbe (Bog). J. 
Kavanin 422*. Siva orla letudega. 47 1^. Ne 
vidis li ti zvere po moru letuce? J. Eajic, boj. 
19. Eto sake sorti zvirja letu6eg. Nar. prip. 
mikul. 128. 

b. volatilis, koji hlapi. — U pisca nasega 
vremena. Letuci jelej. P. Bolic, vinodjel. 2, 36. 

C. supst. n. letiice, volucris, zivotina sto leti. 
U dno mora da je otiti, i u visino kao letuca. 
J. Kavanin 573a'. Sva letuca i plovuca ugledades 
ovuda. And. Kacic, razg. 3t>. Gospodujte i vla- 
dajte s ribam morskim i letucim neba. M. Zo- 
ricic, osmina. 17. 

LETUKANE, n. djelo kojijem se letuka. — U 
Stulicevu rjecniku. 

LETUKATI, letiikam i letucem, impf. dem. 
letjeti. — U Stulicevu rjecniku: ,volitare, pervo- 
litare'. 

LETUEDIJA, /. vidi leturdija. — Od xv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide letur- 
dija) i u Danicicevx, (leturbdija ,liturgia"). Da 
mi se poju leturbdije. Mon. serb. 416. leturdje. 
416. (144.2). oha su primjera iz istoga spomenika. 
Danicic k rdma dodaje: moze biti da ,d' stoji 
mjesto ,d', ali to ne treba, jer u istome spome- 
niku ima po cetiri puta gospoda (s -gja) i go- 
spode (s -ge), i svnd je k Hi st mj. c. Q popove 
zene leturdiju uci. (Z). Poslov. danic. 

LETURDIJA, /. XtnovgytCu, u pravoslavnoj 
crkvi naj glavnija sluzba Bozija (u katolickoj 
misa) na kojoj se posvecuje hjeb i vino kao Isu- 
sova put i krv (zrtva novoga zavjeta). — ispo- 
redi leturdija, leturgija, liturdija, liturgija. — 
Od xvii vijeka (ali vidi liturgija); izmedu rjec- 
nika u Vukovu (,die liturgie, messe' ,liturgia'). 
a. u smislu sprijeda kazanome. Grkom se 
dopusta ordinati ozenenim za potribu, i za tri 
dni uztegav se od zene mogu slaviti misu letur- 
diju, a poslija leturdije ne mogu se ozeniti. I. 
Anci6, svit. 72. Kad bi u nediju, da ukaze 
s(veti) o(tac) papa da crkva latinska prima le- 
turdije grcke i pristimava, govoriSe se mnoge 



mise na nafiin grcki. S. Badric, ukaz. 71. Go- 
vore niki da nije dostojno u6i u uase crkve ni 
slisati ric Bozju, i gdi mi s. misu govorimo, da 
nije prosto leturdiju sluziti. 113. Ne poje se 
vi§e leturdije, svecenici ne karaju grije. And. 
Kacic, razg. 168^. Niti zegu u crkvu svijece, 
niti sluze Bozu leturdiju. Nar. pjes. vuk. 2, 4. 
Al' bijase u bijeloj crkvi na jutreni i na letur- 
diji. 2, 383. Duhovnika koji nije jutros pojao 
leturdiju. u Nar. pjes. vuk. 1, 79. Ne more so 
leturdija slu2it. Nar. pjes. petr. 2, 583. Kad se 
svrsi Bozja leturdija. Nar. pjes. mag. 1851. 128. 
Tako mi leturdije ! Nar. posl. vuk. 302. Tako 
mi pomogla leturdija! 303. Ispred svrsetka le- 
turdije. Nar. prip. vuk. 161. Pa kad god bi 
dosla u crkvu na leturdiju. Nar. prip. vrcev. 51. 
Sluze leturdiju. Vuk, dan. 2, 112. Na ovaj dan 
idu judi (a osobito zene) posle leturdije na grobje. 
ziv. 27. Leturdije poju. kovc. 123. A kako im 
citas leturdiju? P. Petrovid, gor. vijen. 85. Tako 
mi leturdija, koje grjesan sluzim ! S. ^iubisa, 
prip. 171. E braco, ovake leturdije jos ne cuh! 
S. Matavul, novo oruzje. 78. 

b. u siremu smislu, cijeli obred hriscanske 
crkve (i pravoslavne i katolicke). vaja da je ovaki 
smisao u ova dva primjera : More stiti Kabasila 
tomaciteja od grcki letux'dija. M. Dobretid 87. 
A jezik staroslovenski u leturdiji Hrvati ima- 
dose. M. Pavlinovic, razg. 14. 

c. vidi poskurica. — U nase vrijeme, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da se go- 
vori u Crnoj Gori). Da ne rodi vino ni senica, 
ni za crkvu casna leturdija. Nar. pjes. vuk. 2, 
2. Kumim ti plocu na koju peces leturdiju. 
(Kad se ko moli kome. U Crnoj Gori). Nar. 
posl. vuk. 163. ali vidi jos: Negdeje razlika iz- 
medu poskurice i leturdije; poskurica je mana, 
a leturdija veca; na prvu se udara pojedan po- 
skurnak, a na drugu po pet. M. D. Milicevic, 
slave. 26. 

d. vidi u Vukovu rjecniku: para koja se da 
u crkvu ,das kirchengeschenk' ,donarium'. 

LETURGIJA, /. vidi leturdija, — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Na prestolu 
Hristovom gdino Bozij' andeli leturgiju pojaju. 
Nar. pjes. vuk. 1, 136. U nedeju prede jarka 
sunca, prede sunca i pro leturgijo. 2, 7. 

LETIFRGISATI, leturgisem, impf. i pf. sluziti 
leturgiju. — U nase vrijeme. Da si jutros letur- 
gisao. V. Vrcevic, niz. 284. 

LETU&TAN, letu§na, adj. u Stulicevu rjed- 
niku : letustan, letustna uz letu§t. — nepouz- 
dano. 

LETUSTI, adj. vidi letu6i. — U cakavaca sa 
-s6- mj. St. — Nalaze se dosta cesto zlo nacineni 
oblici letusto, letustoga itd. mj. lotuste, letustega 
ltd. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Be- 
linu (,alato, che ha ale' ,alatus* 57t>; , volatile, 
agg. che pu6 volare' , volatilis' 776^), u Stulicevu 
(letust , volatilis'), u Voltigijinu (,alato, volatile' 
.fliegend'), u Vukovu (,in einer sage': lotuste zi- 
votine, t. j. tice .fliegend' ,volatilis'). 

a. koji leti uopcc (u pravome i u nepravome 
smislu). Zamukni sva cas ostala letustih jur ptica. 
G. Drzic 353. O ptice letusto i zvijeri zemajske! 
M. Drzi6 468. Zvjerenje zomajsko, letusto i plo- 
vuce. B. Gradi6, djev. 54. Ptice lotuste. M. 
Divkovid, nauk. 20^.. Krenutje od letustijeh zi- 
vina. B. Kasid, zrc. 34. Nepristavne boje dine 
s letustijem vrlijem zdrali. G. Palmotid 2, 198. 
S brzijem jatim letustijeme ribe nijeme. I. Dor- 
did, salt. 20. Letusto perjem ptice. 262. Ko- 
liko jo letustih ptidica. L. ^jubuski 60. Otrov- 



LETU§TI, a. 



22 



LEUT 



nijeh zivina plaze6ijeh i letustijeh. D. E. Bog- 
danid 53. Koja razlikost letu§6ega, lazedega, 
plovucega ziva? A. Kalid 3. Za tebe je stvorio 
brda i planine i sve u nima zivude i lazece i le- 
tusde. 239. — Gledage se sa svijeh strana sfcvo- 
riteja svoga okolo od letustijeh od dvorana ne- 
izbrojono letjet kolo. 6. Palmotid 3, 24^. — (Ne 
moze) ni letu§ta probit strijela. 1, 181. Strije- 
1am letuitijeme. P. Kanavelid, iv. 209. — I svud 
plata nom letusta po planiai mlati i vije. I. 
Dordic, pjes. 134. — S plavim letustime po moru 
ga svud tjerajte. G. Palmotic 2, 58. — Neg se 
sune, neg se mece na letusca brda krila. J. Ka- 
vaiiin 427*. — Jes narav letusta. §. Mencetic 
19. Stvoren sam letuste naravi. M. Drzic 9. — 
Sve §to je vremenito prohodi nam ko letu^to 
jedno sinuce. B. Zuzeri 235. Ovi samosilnik bi- 
jase jedan gaj pun lova svake vrste, zvjernoga 
i letustoga zabavio. 22. 

b. supst. n. letuste (letusto), vidi letuci, c. 
— Izmedu rjecnika u Mika{inu (,volatilis, volu- 
cris' i kod ptica), u Belinu (letuste ,alato, che 
ha ale' ,alatu3, sost.' 57b; ,pollame, di polli' ,ge- 
nus gallinaceum' 570t>; letusto ,animale volatile' 
, animal volatile' 81^; ,uccellame, cioe gli uccelli' 
,aves' 752b; , volatile, cbe pu6 volare' .volatilis' 
776ti), u Stulicevu (,volucris'), u Voltigijinu (le- 
tusto, letustoga jUccellame, volatile' .gefliigel, 
federwildprat'). Da porode vode Ijezusta i letusta 
vrhu zemfe. N. Eanina 114a. gen. 1, 20. Ako 
vidis (u snu) vele letustega, toj prilikuje |ud- 
ctvo neznano. Zborn. 1.39*. Ki t' je dan nada 
sve letugte. M. Vetranic 2, 99. Gdje nijedno 
letuste vi§e prit ne more. 2, 100. Sve u srebru 
i jedu, jedu vazda letu§te. M. Drzic 306. Le- 
tustega sve prilike, blagosove Bogu da'te. I. 
Akvilini 41. I letuStijem svijem pod nebi. J. 
Kavanin 13b. I letu§6a i zvjeradi motaju se 
meu li§6adi. 485^. Nek bude nad ribami mor- 
skijem i letustijem nebeskijem. S. Rosa lb. Da 
se svaki dan tratjahu na negovoj trpezi tries 
volova i tries brava, osvem letustega. D. Basid 
97. Damo mu da duva vrtla od letustega. S. 
^jubisa, prid. 84. — Meso telotje ni bravje ili 
letusto. B. Kasid, zrc. 154. Sve letusto, sve ho- 
dede, sve plovude poda n stavi. G. Palmotid 3, 
120b. g kojijem li love se zvijeri a i letu§to 
potigteno? I. M. Mattoi 303. Kad cujete da ja 
pomenem ista letusto. V. Vrcevid, igre. 7. Da 
kupujem sve letu§to i cetveronozno. 10. Ovo se 
isto moze redi i za sve domade letu§to. V. Bo- 
gisid, zborn. 628. 

1. LETVa, /. vidi 2ioka. — Po svoj prilici od 
nem. latte. — Od xvni vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu (,lata, tigillus, tigillum') 
(jdje se naj prije nahodi, u Jambresicevu (,latta'), 
u Vukovu (,die latte' ,a3sor'. cf. zioka). Kojn (tr- 
sove) uz put po bostanih vo2u uz 2ioke, ne ovako 
re2u: pan .sto niicje neka k zemji gledi, neg se 
u vis ved u .sirje redi, da se lipse iz neg loze 
vode, priraSduju i uz lotve hode. J. S. Iio|kovid 
177. Proko letava su izmro?,ani konci. M. I). 
Milidevid, zim. vo6. 330. 

2. LETVA, /. pola laganih vrata. M. Pavli- 
novid. 

LETVEN, adj. koji pripada lelvi, letratna. — 
U Bjelostjencevu rjedniku: lotveni T-avel ,clavu3 
tigillaris'. 

LETVENAK, m. davao kojim so pribija letva. 
u Karlovcu. D. TrsteAnk. 

LfiTVICA, /. dem. 1. letva. Be§e pred dedinom 
kudom i jedna podugadka drveua klupa, bas uz 



letvice, kojima be§e ogradeno prostrano dvoriste. 
M. P. tSapcanin 1, 135. 

LETVITI, letvim, impf. pribijatA letve. — U 
Bjelostjencevu rjecniku: ,lattas affigo, appono, 
tigillo'. 

LEUHART, LEUHRT, vidi levhart. 

LEUKA, /. lat. leuca (kelticka rijec), mjera za 
du^inu (rimska mija i po), odakle franc, lieue 
(sad je lieue metrique = 4 kilometra). — Na 
jednome mjestu xvii vijeka gdje vrijedi tri mjere('^). 
Put Roana daleko od Pariza oko 28 leuka (,leuko', 
ali jamacno stamparskoin grijeskom) ili osam- 
deset i cetiri mira zemje, i ucini put bosonog 
u tri dni. B. Kasid, in. 91. 

LEUN, Leiina, m, vidi Leon. — Od xviii m- 
jeka. Leun negda knez uzvisan. J. Kavanin 
1413'. Ki desetim pod Leunom bi okruheu hva- 
lom punom. 149b. pia, Leuna, mucenaka. 326^. 
„Nemojte se cuditi" roce nam s. Leun papa. A. 
d. Bella, razg. 10. Sveti Leun papa. S. Rosa 
152^. Leun iv veliki crkovnak. A. d. Costa 1, 
13. Po dopustenu Leuna pape x. L. Radid 72. 
Kako je prid s. Leunom papom ... J. Matovic 
36. 

LEUNKORNO, m. unicornis, vidi 2. inorog. 
— Od tal. liocorno, leocorno. — Na jednome 
mjestu XVI vijeka. Moze se primijeniti nespoz- 
nanje k leunkornu, koji je jedna zvijer... Zborn. 
lla. 

LEUPOLDO, m. mdi Leopoldo. — Na jednome 
mjestu xvn vijeka. Leupoldu snagu krsi. P. Bo- 
gasinovid 18. 

LEUSA, /. ime u plehu pecenom, od brasna, 
mlijeka i sedera nacinenom kolacu. u Krajini. 
F. Hefele. 

LEUS161, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu 
rudnickome. K. Jovanovid 147. 

LEUT, m. muzikalna sprava sto sad nije 
obicna (jo§ se xvui vijeka u nu udaralo). oblik 
joj je kao povecoj tamburi, te je produga i ozdo 
zaob^ena (od prilike kao polovina bundeve) i na- 
cinena od uskijeh vrlo tankijeh jacorovijeh das- 
eica; drzak je vrlo dug i jAitak; ima 24 zice, 
od kojijeh je cetrnacst naoito od prilike u srijedi 
drska, te se hvatajii lijevom rukom da postanu 
glasovi visociji; ostalo je deset (za duboke gla- 
sove) navito na kraju drska, te stoje slobodno 
tako da se ne mogu hvatati lijevom rukom; des- 
nom se rukom udara u jedne i u druge zice cu- 
pajuci prstima. (ovaka je bila sprava §to sam 
ja za svoje mladosti imao u Dubrovniku; gdje- 
gdje se nalazi drukcije opisana). — isporcdi le- 
vut, liut. — Od tal. liiito, leuto (od arap. al 'ud, 
a ne od nem. laute). — Od xv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikajinu (,liuto' , fides'), u Belinu 
(,louto, stromento musicale' , fides' 436b), u Stu- 
licevu (,liuto, strumento musicale' , fides' iz Mi- 
ka\ina). To de sad moj leut zvoned govoriti. M. 
Marulid 82. Drugi od nih pojed hode u leutu 
avoneci. 253. Zvonenijo razlikih mestrij od mu- 
zike, kako je organi, louti, psaltira. Transit. 174. 
Imauce leuto i gostare zlatno. N. Ranina 199^. 
apoc. 5, 7. Leute moj mili, hodu te moliti mo- 
jojzi gospoji male pozvoiiiti. G. Dr?-ic 413. A 
Peri Baro je tri5 nodas dinio uz leut da poje, 
koga je molio. N. NajeSkovid 1, 254. Ki leu- 
taju u leuto aliti u ditare. B. Gradid, djov 172. 
Sveden zad na leut, a s[>rida visok rat (kip u 
lade). D. Barakovid, vil 278. Vo.selodo stvari 
ne hti vede 6uti, surle, ni pifare, organe s leuti. 
Oliva. 47. 



1. LEUTAR 



23 



LEVENARDO 



1. LEUTAR, leutara, m. covjek sto udara u 
lent. — Od XVI vijeka, a izmcdii rjecnika u Mi- 
kajinu (,sonator di liuto' ,fidicen'), i w Stulicevu 
(po Mikalinu). Kakoto leutari leutajuci u leute 
svoje. N. Ranina 24:'>. apoc. 14, 2. Glas koji cuh 
bjese kakono loutara ki leutaju u leute aliti u 
citare. B. Gradic, djov. 172. 

2. LEUTAR, m. vidi u Vukovu rjecniku: brdo 
u planini Glivi vise Trebina ,name eines berges' 
,montis nomen'. 

LEUTAS, leutasa, m. vidi loutav. — Na jed- 
nome mjestu xv vijeka. Tuj ti mu zvonahu gusle 
s leuta§i. M. Marulid 18. 

LEUTATI, leiitam, imjif. udarati u lent. — 
XVI vijeka. Kakoto leutari leutajuci u leute svoje. 
N. Ranina 24b. apoc. 14, 2. Ki (leutari) leutaju 
u leute aliti u citare. B. Gradic, djov. 172. — 
U prenesenome smislu. A ja zubmi svijeme ron- 
zinu leutajud (u groznici). N. Dimitrovid 99. 

LEUT16, m. ime ptici(?). — isporedi Leut- 
po}e. — vidi: Proletio tic leutic; ono nije tic 
leutid, ved andeo krilutic. A. Ostojic iz nar. mo- 
litve iz Imotske krajine. 

LEUT-POlfiE, n. mjesno ime(?). — vidi: Nema 
nigde svete gore, nit' u gori svete crikve, nego 
jedna sveta gora i u nojzi sveta crikva, ispod 
crikve Leut-poje: unde Isus majku zove. A. 
Ostojid iz nar. molitve, na Bracu. 

LEUTSKI, adj. koji pripada leutima. — Na 
jednome mjestu xvi vijeka. Meni (bi ono zaci- 
nanje) nada sfe leutsko zvonenje. B. Gradid, 
djov. 173. 

1. LEVA, /. u klestih se drsci zovu leve. u 
Posaviui. F. Hefele. — Jamacno tal. leva, po- 
luga. 

2. LEVA, /. tal. leva, novacene. — U nase 
vrijeme po primorju. Dok ne prode leve (re- 
krutstva) i ne bude sa svim od ne prost. V. Bo- 
gisid, zborn. 153. 

LEVAG, Levca, m. ime musko. — xvi vijeka. 
Pop Levac Krizanid. Mon. croat. 41. (1546). 

LEVACIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. jadert. 1876. 53. 

LEVAJA, /. mjesno ime u Srhiji. a) kao da 
je (mala) voda u okrugu podrinskome. Zemja 
preko Levaje. Sr. nov. 1868. 15. — b) seoce Hi 
zaselak u okrugu rudnickome. — pomine se po- 
cetkom xix vijeka, ali mu poslije ne nalazim spo- 
mene. Presudeno Aksentiju Levancu iz Levaje 
rudnicke najije. Glasnik. 11, 1, 99. (1808). 

LEVAJAC, Levajca, m. muski nadimak Hi 
prezime (isporedi Levaja). — U nase vrijeme. 
Nasli (smo) za dobro odrediti Raku Levajca u 
nahiju uzicku. Djelovod. prot. 14. Pisato voje- 
vodi Raki Levajcu. 50. 

LEVAJGIO (Hi Levajgijid), m. prezime. — U 
nase vrijeme. Dode k sudu Ivan Levajg-id iz Pr- 
navora. Glasnik. 11, i, 133. (1808). 

LEVAK, m. prezime. — xvi vijeka. Grge Le- 
vak. Mon. croat. 239. (1537). Berletu Levaka. 
249. (1549). 

LEVAKOVO SELO, n. ime selu u Medumurju. 
— XVI vijeka. Mon. croat. 266. (1570). — ispo- 
redi Levak. 

LEVAKOV16, m. prezime. — Pomine se xvii 
i XVIII vijeka. ,Ego frater Raphael Levakovid 
Croata'. B. Kasid, fran. vii. Ostavih ovu (knigu) 
fra Rafaelu Levakovidu momu uciteju. P. B. 
Baksid v. Knizice popom Budinicem nigda to- 
macene, sad Levakovicem prenapecadene. u S. 



Budinid, ispr. (1700). 257. Levakovid otac prosti 
male bratje. J. Kavanin 95^. 

LEVAN, levna, adj. okretan za rad. M. Pa- 
vlinovid. — isporedi leven. 

LEVANAC, Levanca, m. covjek iz Levaje, vidi 
Levaja, h). 

LEVANAT, luvanta, m. tal. levante, istok. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen- 
cevu: levant, v. veter, n. 5 (gdje je prevedeno 
,eurus, vulturnus') i zdolec. — U nase vrijeme 
u Dubrovniku u sva tri znacena. P. Budmani. 

a. strana gdje sunce istjece. Bog cetiri an- 
dele hode poslati: jednoga u levant, drugoga u 
ponent, . . . Zborn. 54^. 06i svoje poslije obrati 
suprod levantu. 109b. Da ste prokleti s levanta. 
J. Banovac, blagosov. 179. Ere mi je puhnuo 
tihi vjetar po levantu. Nar. pjes. bog. 158. Ki 
j' naj da}e sal pred levant je prisal. Nar. pjes. 
istr. 2, 53. 

b. istoeni vjetar. Popuhnul je hladan vetar, 
hladan vetar od levanta. Nar. pjes. istr. 2, 29. 

e. Levanat, istocne zemje, istok. Soko bise 
Marinovid-Petre jer ufati tursku ormanicu u Le- 
vantu na sinemu moru. And. Kacid, razg. 285b. 
I tri lakta vela od Mletaka i skatulu grozda od 
Levanta. Nar. pjes. vuk. 1, 390 (vidi kod le- 
vanta). Upita me, koliko mislim biti u Levantu. 
G. Zelid 63. Po razlici zdravja kao sto u koje 
doba u Levantu opdenito vlada. Zbornik zak. 3, 
482. — U ovijem je primjerima shvaceno kao da 
je grad: A ja greden tuzna u Levanta grada. 
Nar. pjes. istr. 2, 4. Da bimo mi prosli do Le- 
vanta grada. 2, 22. Pak nam je zajedrit put 
Levanta grada, u Levantu gradu tri kastela 
zlata. 2, 157. 

LEVANDA, /. Lavandula officinalis L. (na 
Cresu), V. Lavanda. B. Sulek, im. 195. 

LEVANSKA VAROS, /. ime selu u Slavoniji 
u zupaniji virovitickoj. Razdije}. 132. 

LEVANTA, /. ima u Vukovu rjecniku: le- 
vanta ,lewante' s dodatkom da se govori u pri- 
morju i s primjerom iz narodne pjesme: I ska- 
tulu grozda od Levante. ali je ocito ovdje Vuk 
zlo prepisao primjer (vidi kod levanat, c) ; te 
rijec levanta mj. levanat nije dosta pouzdana. 

LEVANTIJA, /. kao ime zensko u narodnoj 
molitvi sto se govori (u Grblu) prije nego se 
legne spavati, da ne dode mora u snu. Od na- 
sega Siodora, Siodora i Todora i Marije i Ma- 
tije i sestrice Levantije. Vuk, rjecn. kod mora. 

LEVANTINKA, /. nesto zenskoga roda (u 
primjeru rakija) iz Levanta (vidi levanat, c). — 
Po tal. levantino. — U jednoga pisca nasega 
vremena. I rakiju saju levantinku. Osvetn. 2, 83. 

LEVANTKINA, /. zensko celade iz Levanta 
(vidi levanat, c). — U nase vrijeme. Mladoj Le- 
vantkini tanac prebirase. Nar. pjes. istr. 2, 7. 
Pred Levant je prisal. Levantkine mlado stude 
i segave. 2, 53. 

LEVANTSKI, adj. koji pripada levantu. — 
U nase vrijeme. Za sve zemJe istodne (levantske) 
vajaju jednaki uvjeti. Zbornik zak. 3, 435. 

LEVAR, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 266. 

LEVEN, adj. na jednome mjestu xviii vijeka, 
gdje moze biti da znaci sto i levan (vidi), a vidi 
i leventa. Uz klisuru ostru tiska Rus leveni 
svoga lava. J. Kavanin 290b, 

LEVENARDO, m. ime musko. — Bice isto Sto 
Leonardo. — xv vijeka. Levenardo sin popa 
Martina. Mon. croat. 81. (1455). 



LEVENSKI 



24 



LEVIN AC 



LEVENSKI, adj. junacki(?). — vidi leven, 
alt po svoj priUci postaje od leveuta. — U je- 
dnoga 2Jisca xvm vijeka. Gdi ste, mudri i le- 
venski plemeniti svijetli rode? J. Kavanin 247^. 
Kao i (jofred djed levenski. 265a. — Ima i adv.: 
Noseci se tu levenski. 114*. 

LEVENSTVO, n. osobina onoga koji je le- 
venski. — XVIII vijeka u istoga pisca u kojega 
ima i levenski. Otac Franin, a i strici jo§ le- 
venstvom snaznim slove. J. Kavanin SS'i. Nu 
levenstvo svoje kaza i pod gradim i na poju. 
86b. Kad gospoda i levenstvo na rvanjah sa- 
livitih pokaza§e. 278^. 

1. LEVENTA, /. ime sto ga mlada pridijeva 
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — ispo- 
redi 2. leventa. 

2. LEVENTA, »i. pers. tur. levend, mrnar Hi 
vojnik dobrovolac na turskoj galiji; besposlica, 
nevajalac; u nasemu jeziku ima razlicna (dobra 
i zla) znacena. — Od turskoga je doslo i grc. 
Xffi£VTi]<,\ dobrovolac ; hajduk, i mag. levente, vi- 
tez, a moze biti da je ista rijei i mag. logdny, 
djetic, momak. — Nije u svezi s tal. levante, 
istok (vidi levanat), nego je i franc, levanti doslo 
od turske Hi o<l grcke rijeci. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu bez znacena, ali 
s dodatkom da je stajaca rijec i s primjerom iz 
narodne pjesme: Pod nim sjedi leventa. na krilu 
mu Latinka (vidi dale pod d). 

a. mrnar Hi vojnik na turskoj galiji. (Du- 
brovacki mrnari) toj su vuci, toj su lavi koji se 
hrano po dubravi ; a levente scijene za nista kako 
pomet od bunista. M. Vetranic 1, 225. Kako bi 
vama drago bilo da mi propustimo levente bar- 
bareske i porobe vase vlastele i vladike u Ko- 
navlah! Starine. 11, 80. (1605). U noj (ladi) 
bijase sto dvadeset levenata a pred nima bijase 
Asan Rejis Rodoslija. Nar. pjes. bog. 209. 

b. turski vojnik uopce (moze biti i u smislu : 
junak). Osam tisuc Turak pode, levenata i za- 
to6nika. A. Sasin 181^. I svoje delije, vojnici 
Arapi, levente Azapi ... D. Barakovid, vil. 68. 
Al' zavijeka malo i veljeko iz bijela grada Ca- 
rigrada: „Jani6ari, vi li ste levente i delije Ot- 
manovid-cara!' And. Kacid, razg. 168a. I po- 
bize gradu Sibeniku, za riim trdu od Knina le- 
vente (Tw-ci). 263l>. Pa Ekremu ni zaprlo nije 
kod ovacih carskih levenata. Osvetn. B, 153. 

C. junak uopce. Meu leventam' da je brojem. 
J. Kavanin 121^'. I leventa Vutinovic. 135a. 
Svak nih bude u razboru ko pomorski vjn§t le- 
venta. \&P. Tere mi se pod nirae (Stjepanom 
JakSicem) dobar konic poplasio, ne mogo ga le- 
venta ni uzdom ustegnuti. Nar. pjes. bog. 111. 
Nijesam svoga podgojila lica da ga jube Turui 
KrajiSnici, ved ja svoje djevojastvo duvam za 
levente Nike Dalkovida. Nar. pjes. juk. 247. 

(1. Leventa u srpskom znaci kavalerskog 
besposlidara. D. Popovid, tur. red. glasn 59, 135. 
dakle nije posve u dobrotne smislu. — Amo pri- 
pada po svoj prilici ovaj primjer (Sto je i Vuk 
napisao u rjecnik) : S one strane Morave beo 
dador razapet, pod i\ira sedi leventa, na krilu mu 
Tjatiiika, arbaiiaski zanosi: „\iubi mene, loventa!" 
Nar. pjps. vuk. 1, 417. 

c. Ijovonta , miles gloriosns et otiosus' hva- 
lisavi i bosposleiii jmmdiiia. Nar. pjes bog. 372. 
— II Dubrovniku (gdje nije haS posve rijetka 
rijec) znafi .s<o od prilike vjetrei\ak Hi hvaliSa. 
P. Budmani. 

LEVENTOVANE, n. djelo kojijem se leven- 
tuje. — f' Vukovu rjeiniku. 

LEVENTOVATI, loventujem, impf. besposli- 



citi. — Postaje od leventa (vidi 2. leventa, d i 
e). — U Vukovu rjecniku: ,mussiggeben' ,otior'. 

LEVEISte, n. neka bi\ka. — U sjevernijeh ca- 
kavaca. Levene (u primorju) = Levanda? (Di- 
vojka se j' svaton nadijala, mazurane j' kolo na- 
sadila, i vila je vinca od leveiia, od levena i od 
kaloperja. Nar. pjes. prim.). B. §ulek, im. 195. 
Levene ,Helichrysum bracteatum'. D. Nemanid, 
cak. kroat. stud. iftg. 14. 

LEVER, m. vidi nefer. — Akc. se mijena u 
gen. pi. levera. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (vojnik koji ima carsku platu 
,ein vom landesfiirsten besoldeter krieger' ,miles 
ab imperatore mercedem accipiens'). Daj mi ti, 
o Boze, svekrve knegine, devere levere, jetrve 
gospode, zaove vezije. Nar. pjes. vuk. 1, 109. 
S sobom vodi devet mile brace i dvanaest prvo- 
bratuceda i cetrest od grada levera. 2, 107. Drugi 
alaj od Bosne spahije, treci alaj od grada leveri. 
8, 334. Da ozenim pedeset levera. Ogled, sr. 
102. 

LEVERIN, Leverina, m. u Dubrovniku tvrda 
sto brani vrata od grada (s Ploca). — Od tal. 
revellino. — Od xvii vijeka. Usred tvrda Leve- 
rina. J. Palmotid 6. 

LEVERINSKI, adj. koji pripada Leverinu. — 
Od xvii vijeka. Leverinsku tvrdu uzese. J. Pal- 
motid 3. 

LEVHART, m. panter, pantera. — (SViwo u 
rjecnicima i s razlicitijem oblicirna: u Mika]inu: 
levhart, zvijer ,panthora, panther, leopardus', i 
levhrt (,levhrrit') kod pantera; u Belinu: insano 
leuhart sto se moze citati leubart i leubrt ,pan- 
tora, animal fiero noto' ,panthera' 538b ; a Bje- 
lostjencevu : leuhart ,panthera'; u StuUcevu: len- 
hrt, zvijer , leopardus' s dodatkom da je uzeto iz 
Belina; u Voltigijinu: leuhart , pantera' ,panter- 
thier'. — Po svoj je prilici Mikaja nekako j'o 
ces. levhart (sto jamacno dolazi od nem. leopard) 
zabi]ezio ovu rijec (isporedi bobr sto je takoder 
Mikala mozebiti uzeo iz deskoga jezika), a n 
ostalijem je rjecnicima prepisano iz negova; rijec 
jc dakle nepouzdana. 

LEVHRT, vidi levhart. 

LEVI, m. vidi Lovije. — Od xv vijeka (ne 
mijena se po padezima). Simeon 1 Levi. M. Ma- 
rulid 69. Ditid prvorojeni ako od kolina bude 
Levi. F. Glavinie, cvit. 4Ba. Marko s(veti) bi 
Zidovin od kolina Levi. 105^. 

LEVICA, /. ime selu u protopresviteratu bu- 
dimskome. §em. prav. 1878. 37. 

1. LEVIC, m. prezime. — 11 nase vrijeme. Ra- 
dosav Lovid. Rat. 360. Novica Levid. 408. 

2. LEVIC, m. line dvjema selima u Srbiji u 
okrugu toplickome: Gorni i Doi'ii Levid. M. D. 
Milidevid, kraj. srb. 390. 

LEVIJE, m. Levi, biblijsko ime. — Ovako pisu 
Vuk (vidi Levit) i Danicic. Za to mu nadjeso 
ime Levije. D. Danicid, Imojs. 29, 34. A Jakov 
rece Simeunu i Leviju. 34, 30. 

LEVIJ EV, adj. koji pripada Ijcviju. Plemona 
Levijova nemoj brojiti. 1). Danidid, 4moJ3. 1, 49. 

1. LEVIN, adj. koji pripada Levi. — vidi Le- 
vijin. Levino kolino. E. Pavid, ogled. 127. 

2. LEVIN, m. Vorbascuin thapsus L. (u Istri). 
B. 6ulek, im. 195. 

LEVINAG, Levinca, m. potomak Levin, vidi 
Levit. — IJ istoga pisca xvm vijeka u kojega 
ima i Levin. Sasvim tim Levinci ne oprostiSe 
im. E. Pavid, ogl. 127. 



LEVlSl 



25 



LEZ 



LEVISI, in. pi. injesno ime, vidi u Danicicevu 
rjecniku: selu je Srbicama crkve arhandelovo u 
Prizrenu isla meda ,u putb koji ^rede izb Lu- 
tovice na Levisi'. G(lasnik). 15, 274. (1348?). 

LEVIT, 7)1. .dtvtT)]g, Levita, potomak Levijev 
(sami su potomci Levijevi mogli hiti svecenici i 
baviti se crkvenijem poslom). — Od xvi vijeka, 
a izmedii rjecnika u Stulicevu (,Levita' ,sacerdos 
apud Judaeos' iz misala). Pop Eliakim ki od Je- 
rusolime dojde sa svimi Leviti u Befculiju. M. 
Marulic 4. , Leviti' zvali su se potomci Levijevi 
koji su imali neku sluzbu u crkvi. Vuk, nov. 
zav. (1847). X. A tako i Levit kad je bio na 
onome mjestu, pristupi, i vidjevsi ga prode. luk. 
10, 32. Kad se sator krene, neka ga sloze Le- 
viti. D. Danicic, 4mojs. 1, 51. 

1. LEVITA, /. vidi leufc(?). — U nase vrijeme 
u ugarskijeh Hrvata. Vzami tvoje lipe igre, 
gusle i levite. Ja6ke. 140. 

2. LEVITA, ?». vidi Levit. — Na jednome 
mjestu XV vijeka u istoga pisca u kojega ima i 
Levit. S tacimi bukami Levite dojdose. M. Ma- 
rulic 15. 

LEVITICKI, adj. leviticus, levitski. — Od la- 
tinske rijeci. — (l pisaca xvii i xvm vijeka. 
Koji no bihu od roda levitickoga. B. Ka§i6, is. 
16. Poglavi^ke i posvecenicke ili leviticke ha- 
}ine. rit. 267. U staromu zakonu levitickornu, 
to jest djackoga kojena. J. Matovic 31. 

LEVITIK, m. liber leviticus, treca kniga Moj- 
sijeva (u prijevodu grckome). Odimo (= pogle- 
dajmo) u levitik. I. Ancid, vrat. 3. Stije se u 
levitiku na pogl. 23... J. Banovac, razg. 222. 

LEVITIKO, n. vidi levitik. — Od tal. levi- 
tioo. — U jednoga pisca xvii vijeka. U knigah 
koje se zovu levitiko aliti od djakov. M. Div- 
kovic, nauk. 46t>. 

LEVITSKI, adj. koji pripada Levitima. Treca 
kniga Mojsijeva koja se zove Levitska. D. Da- 
nicic, 3mojs. Mjesta levitska svagda mogu ot- 
kupiti Leviti. 25, 32. 

LEVJATAN, m. Leviathan, ime hiblijsko go- 
lemoj i strahioj vodenoj zvijeri u job. 42, 20 
(Danicic po Luteru inevodi: krokodil). S nim 
je suna Levjatana Zabuluna. J. Kavanin 449^. 

LEV JIT, m. vidi Levit. — U glagojskoj knizi 
XVI vijeka u kojoj po iakavskome govoru -j- stoji 
mj. stokavskoga d. — Oblik je po starosloven- 
skome jeziku u kojemu ova rijec i druge od 
istoga postana pisu se sa -vg-, ali g ima znak 
po kojemii glasi od prilike kao d. Jereji i Le- 
vjiti. §. Kozi6i6 8''. Mnih bise tagda i Lovjit. 
14l>. 

1. LEVKA, /. nekakva kolska igra u Srbiji u 
okrugii niskome. M. D. Milidevid, kra|. srb. 139. 
— Moze biti da -e- stoji mj. negdasnega e (ispo- 
redi lijev) i da bi u juznome govoru glasilo li- 
jevka. 

2. LEVKA, m. prezime ili muski nadimak. — 
XVIII vijeka. Stanoje Levka. Glasnik. n, 3, 225. 
(1710—1720). 

LEVKUSEVIC, m. prezime. — xv vijeka. Antol 
Levkugevid. Mon. croat. 96. (1465). 

LEVKUSI, m. pi. ime plemenu ili selu. — U 
spomeniku xvi vijeka. Da prosimo kneza Miha|a 
i Lekusev ... I odstupivsi redeni knez Miha} 
Desic, pogovori se s Levkusi i pride k nam skupa 
s Levkusi. Mon. croat. 328. (1563). Da imijte 
Levkusi krc receni vazeti. 329. 

LEVKUSKI, adj. koji pripada Levkusima. — 



XVI vijeka. U kotaru levkuskom . . . Na levkuski 
kotar . . . Mon. croat. 328. (1563). 

LEVNOST, /. (osobina onoga sto je levari) 
cvrstina, hitrost. M. Pavlinovid. 

1. LEVOV, adj. kod mjesnoga imena, vidi u 
Danicicevu rjecniku: Levovb, selu je Osvaiii isla 
meda ,na Levova selista'. G(lasnik). 15, 275. 
(1348?). cf. Levb. 

2. LEVOV, adj. vidi Levijev. — xvm vijeka. 
Od kolina Levova. A. d. Costa, zak. 1, 58. Za- 
pisa sve kojeno Levovo na sluzbu crkve. J. Ma- 
tovid 297. Sinovi Levovi nijesu sagrijesili. 378. 

LEVOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Vasa Levovic. Eat. 414. 

LEVOVIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
knezevackome. Niva u Levoviku. Sr. nov. 1875. 
657. 

LEVE.IC, m. prezime. — Pomine se xvm vi- 
jeka. U recenome Bristu . . . bise ku6a od sta- 
rine Bilopavlica od koje su sada Vezidi, Kula- 
zovici, Levrici i Sarici. And. Kacic, kor. 471. 

LEVEIJA, /. u pisca Dubrovcanina xvii vi- 
jeka nejasna rijec, mozebiti od tal. allegria (ve- 
se^e). Ne imaju trajat ni brijeme, ni imanje u 
love, . . . igre, bofune, u feate, levrije, ni druge 
zalisne spen^e. I. Drzic 272. 

LEVTERIJE, m. 'Msv&^qio<;, ime musko. — U 
rukopisu xvi vijeka. Nadose Krstijane knizna 
muza imenem Levterijo. Pril. jag. ark. 9, 119. 
(1520). 

LEVUN, leviina, m. kao da je nekakva ptica 
pjevacica. — Nepoznata postana. — U Vukovu 
rjecniku bez znacena s dodatkom da se govori u 
Boci i s primjerima iz narodnijeh pjesama : Vodi 
li mu majka kolo ? zacii'iu li sestre pjesme ? poje 
li mil levun u dvor? I poje mu levun u dvor. 

LEVUT, m. vidi leut. — U jednoga pisca Du- 
brovcanina XVI vijeka: u istoj pjesmi ima neko- 
liko puta ova rijec, ali u akademickome izdanu 
svud je stampano leut, samo naj prvi put kad do- 
lazi (vidi primjer) ima primjedba da je u ruko- 
pisu leuute, t. j. levute; kako je na drugijem 
mjestima ne znam. poslije ima u poslovici du- 
brovackoj xvm vijeka, a u nase vrijeme u pre- 
nesenome znacenu. Levute, tvoja slas, vaj ! sto se 
prikrati? . . . koje se tuzice s jadovi stekoso, 
s koljenci sve zitce ter se tac smeto§e? M. Ve- 
tranid 1, 65. K6 rucica od levuta. (Z). Pf slov. 
danic. — U p)renesenome smislu, neka ribarska 
lada (vec i u talijanskome jeziku liuto znaci 
malu ladu). Na Visu sva preprava za ribana 
sabakom sastoji iz tri lade: prva se zove levut, 
povisa lada sa osam druga, a deveti je pustica; 
u noj stoji mreza, uze i sve sto je potreba za 
ribana. L. Zore, rib. ark. 9, 329. 

LEZ, /. zakon. — Od tal. legge, mlet. leze. — 
Na jednome mjestu u pisca Sp^ecanina y.v vi- 
jeka. Zakona ni lezi ne bi§o nike u nih. M. Ma- 
rulic 82. 

LEZBO, n. . Itafiog, Lesbus, ime ostrvu u egej- 
skome moru. — Od xvii vijeka. Lemno i Lezbo 
mimohodi. I. Gundulic 364. Ka izzima vina 
rija trs od Lesba i od §ija. J. Kavanin 23''. 

L^ZIBABA, /. Polipodium vulgare L. (Sab)ar). 
B. Sulek, im. 195. 

LEZ, m. u Stulicevu rjecniku: , cadaver, res pu- 
tris, male olens' s dodatkom da je uzeto iz bre- 
vijara (glagojskoga) . — Bijee je jamacno nepo- 
uzdana : sumnivo je jeli je Stulli nasao u brevi- 
jaru (stampanome po reformi Karamanovoj po 



LEZ 



26 



LEZ ATI, 1. 



kojoj je jezik rusko-crkveni), jer, koiiko znam, 
nema je ni u stslovenskome ni u ruskome. po svoj 
je prilici Stulli krivo procitao i protumadio rijec 
1e§. 

LEZACICA, /. H Stulicevu rjecniku: v. leza- 
kina. 

LEZACiNA, m. augin. leXak. — U Stulicevu 
rjecniku: ,ignavissimu3', i u Vnkovii: ,augm. v.' 
lezak. 

LKZaCkI, adj. koji pripada lezacima. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecniku u Stulicevu (po 
dubrovackume govoru lezaski ,d6sidiosus'). To- 
zacki smok pripijevat a lezacki bok obirat. (Z). 
Poslov. danic. 

IjEZAJ, m. uopce mjesto na cemu sto (zivo Hi 
nezivo) lezi; nahodi se u osobitijem znacenima. 
— Akc. se mijena u loc. sing, lozaju. — Od xviii 
vijeka (vidi c), a izmedu rjecniku u Vukovu: (u 
drugome je izdanu lezaje; u trecemu je popra- 
v(eno po Vukovijem bi}e§kama) vide loza [Ij: na 
lezaju ubili zeca s dodutkom da se govori u 
Srijemu. 

a. mjesto gdje lezi div}u zivotina, isporedi 
legale, loza. Pise Filostrat da nijedna zivina ne 
smije se izleci, niti lozaja naciniti blizu rike 
Nila. D. Rapid 348. 

b. sto se stere Hi buca na mjesto gdje leze 
domuce zivotine. A ob noc jiin (domacijem zivo- 
tinania) steru se lezaji. J. S. Rejkovic 56. 
Svinski lezaj neka piska ima. 276. Nek prid 
vecer niiu (kravama) stere lezaje. 404. 

C. mjesto gdje uopce sto (n. p. zemja) lezi, 
stoji. Kazuje lipotu lezaja Slavonije. M. A. Re}- 
kovic, sat. B2'i. Grozdje brati nek bude od vo}e, 
i tu sudi lozaj vinograda, on kucnika i zapovid 
vlada; jer tad gdisto istom grozdje zrije, . . . 
gdisto grozdje na po zrilo mire. J. S. Rejkovic 
351. 

d. lezane uopce. Tu nek (duhan) lezi pod 
nastojnim okom, k nemu va)a prigledati skokom, 
jer dug lezaj nem koristan nije. J. S. Relkovid 
329. 

LEZAJA, /. polozina, zemJa u lazini. M. Pa- 
vlinovid. — Ima i u primjeru xviii vijeka, ali 
ne znam jeli u istome znacenu. 8to se naodi u 
lezaji manastira sinskoga. Norini 42. 

LEZAJE, n. vidi lezaj. — U Voltigijinu rjed- 
niku: ,accainpainento, trincuu' , lager' ima drugo 
znacene: oko, tabor, logor. 

LEZAK, lezdka, m. uprav covjek .sto dugo Hi 
cento lezi (bez potrebe), po tome znuci obicno isto 
sto i jenivac. — Akc. kuki je u gen. sing, tuki 
je u ostatijem padczima, osim voc. : lezafie, IG- 
zaci. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecniku u Be- 
linu (tgiacitore, colui che giace' ,cubitor'; ,gia- 
citore, chi ha vitio di giacore' ,cnbitor' 3431^; 
,accidioso' ,do.sidiosus' 16*1; ,ozioso, sfacendato' 
,otiosus' 532>i; ,i)ordigiornata, dicosi d' uorao scio- 
porato' .frugiporda' .").54'i ; ,poltronaccio, gran 
poltrono' ,valdo inors' TjTI'I; .scan.safatica, si dice 
di chi non applica a qualche cosa' ,cossat()r' 
648l>), u lijelostjenievu (lezak, koji vnogo pologa 
.desidiosus, ut pluriiuuin jacons'. v. lonak), w 
Stulicevu (,piger, desos, desidiosus, iguavus, inors, 
socors'), M Voltigijinu (,i)erdiKiornata' ,tagedieb, 
fauUenzor'), u Vukovu (,dor faulenzer' ,aegniti- 
osus'). 

a. lenivac. TeJak filovik Jubi zu|e, le?.ak igre 
ali ?,mule. P. Vitozovi(''., cvit. V.). l>ar taki ne 
dava so lezaciuia. I. Dordid, uzd. 6!). Kod te- 
Jaka i giSilih lo?.aka svu no6 hrkat voli. A. Ka- 
nizlic, roz. 33. Da je lezak i linfeina auirad iiaj 



gori. V. Dosen 269b. I meni ce i Bog dati, . . . 
jal' lezaka, jal' tozaka. Nar. pjes. vila. 1868. 674. 
Bog pomaze lezaku kao i tezaku. Nar. posl. vuk. 
18. A po svemu bismo rekli tomu: da je tezak, 
ne bi bio lezak. Osvetn. 1, 30. 

b. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv. 24. 

c. vrsta graha. — Izmedu rjecniku u Vu- 
kovu (vide cuca7ac). Lezak, Phaseolus nanus L., 
cucavac, pasujica. u jagodinskome okrugu. S. I. 
Pelivanovic. javor. 1881. 154. 

d. pivo sto neko vrijeme ostaje lezati na tu- 
logu. — U nuse vrijeme (po ces. lezak i po]. le- 
zak) u Sulekoou rjecniku: jlagerbier'. 

LEZAKINA, /. zensko kuo lezak. — isporedi 
lozavkina. — U nuse vrijeme, a izmedu rjecniku 
u Stulicevu (,pigra, desidiosa, ignava'). 

a. zenskome ce^adetu. Lezakina, zensko 
lijeno. of. lezavkina. M. Pavlinovic. Lezakina, 
zenska lijena. u nase vrijeme u Stonu: „Lezak 
on, a lezakina mu zena, pa sve naopako!" M. 
Milas. 

b. domacoj zivotini. Koledani kolo grade, 
sta cemo im darovati ? . . . jednu kravu tre6a- 
kinu, iednu kozu lezakiiiu i devojku uhodnicu, 
Nar. pjos. here. vuk. 343. 

c. u prenesenome smislu, o cemu nezivu. O 
danice, jedna lezakino, ti preleza s ve6er' do zo- 
rice! Nar. pjes. petr. 1, 6. 

LEZALIStE, n. mjesto gdje se lezi. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: , stratum, cubilo*. 

LEZALISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz le- 
zaliste. — posve nepouzdano. 

LEZAN, lozna, adj. u Stulicevu rjecniku: ,da 
giacere' ,cubitarius'. — nepouzduno. 

LEZANKA, /. postelu (mjesto gdje se lezi). — 
U nuse vrijeme u Istri. Kada budes misala le- 
zanke, poda n me6i trne malmazine, a poda se 
svilu i bumbaka. Nar. pjos. istr. 1, 19. 

Li<]ZANE, n. djelo kojijem se lezi. — Sturiji 
je oblik lezanjo. — Izmedu rjecniku u Miku(inu 
(lozanje), u Belinu (lezanje ,1' atto di giacere' 
,cubatus' 343'i), u lijelostjencevu, u Stulicevu, u 
Vukovu. V erkvi legu vekivecnim lezanjem. 
Mon. Croat. 317. (1368). A korene u (hjlada se 
slozi, vrime svoga gdi leXaiia mlozi. J. S. Rel- 
kovid 35(5. 

LEZASTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. le- 
zane. — isporedi lestvo. 

LEZATI, Ic'zim, impf. stujati prostrt Hi pru- 
zen na cemu vise Hi mane ruvnu (na zem(i, na 
posteji ltd.). — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 
2)1. lezimo, lezite, u aor. 2 i 3 sing, leza, ;< impt. 
le?.i (D. Dani6ic, akc. u glag. 39 ; meni je obic- 
nije Ic'zi), u ger. praes. lezedi, u part, praet. act. 
loXao, lezala, u part, praet. pass. loHn. — Rijec 
je pruslavenska, isporedi stslov. lezati, rus. .lenairi., 
ce§. lezeti, po}. Ieze6. — Od istoga je korijena 
log od kojega i 1. Ie6i (vidi). — Izmedu rjecniku 
It Vranciccvu (,cubare, jacore'), u Mikafinu (le- 
zati u odru ,cubo, decumbo'; lo/ati na zemji ,ja- 
j core humi, procuinbo, decumbo, decubo'), u Be- 
I linu (,star colcato' I'JiJi; .giacoro, star a giacere' 
I ,cubo' 343'i), u Bjelostjenccvu (lezim ,cubo, jaceo, 
d(^curabo, decubo'), u Jumbrc.Hcevu (lezim ,jaceo'), 
u Stulicevu (.jacere, stare in locto, cubare, otiari, 
marcoscere desidia, somno indulgore, nihil agere, 
aegrotare, infiriiiari, stare, continori, stagnare'), 
u Voltigijinu (,giacerii; covaro' ,liegen : briiten'), 
u Vukovu (1. ,lii>gon' ,cubo, jaceo'. — 2. ,dar- 
niodorliegen' ,aegroto'), u Daniiicevu (,jacere'). 
— Uijetko je prelazni glagol, vidi 2. 
1. neprelazno. 



LE^ATI, 1, a. 



27 



LE^ATI, 1, a, d) ee). 



a. cemu zivu (celadetn Hi zivotini). 

a) lead je pruzeno da pociva Hi da 
spava, a i bez toga. 

aa) cejadetu. Prostri. rogozinu le- 
zase. Stefan, sim. pam. saf. 18. Svu nod, men! 
mniti, s zejicom vejickom na odru jos i ti lezis 
udovickom. H. Luci6 196. Pak g;a 6e po sredi 
drugi tuj sastati onako] lezedi. N. Najeskovic 
1, 201. Kad ga sam sastao dosadsi tuj leze gdi 
bjpse zaspao. 1. 212. Tu ju ce (vilu) satiri zvje- 
renja loveci u lugu cetiri uhvatit lezeci. 1, 223. 
Grdi sama (vila) lezase pod sjeni na cvijetju. N. 
Na|eskovic 1, 230 Lezeci pod dubjem na travi. 
1, 224. Eekla mi si, u inom stanu da sad lezi 
huda vila i da je tebi na uzdanu lezat u nem 
dopustila. G. Palmotic 1, 323. Svaki lezi u pa- 
muhu. J. Kavanin 1731'. Lezati nicice ,giacere 
boccone' ,pronum cubare'. A. d. Bella, rjecn. 
144a. Lezati nicice, trbusice, potrbusice ,giacere 
o dormir boccone' ,pronum dormire' ; lezati na 
boke, lezati na stranu .giacere o dormire sui 
lati' , cubare in latera' 343<'''. Lezati na pledijeb, 
lezati nauznak, nauznacice ,giacer alia supina' 
,supinum cubare'. 343*. Kako je mogao viditi 
Isusa lezeci u jasla. F. Lastric, test. 330*. 
Gnizdo, koje lude leze i maleni u kom ,leze'. 
V. Dosen 33b. Oni vrlo malo tezi, ovi k tome 
mnogo lezi. 212*. Tad u f/ijladu veci leze. 
252^. Tko nim fperjem) lezi, san se dobro prima. 
J. S. Ee}kovi6 62. Momak lezi, ni glave ne dize. 
Nar. pjes. vuk. 1, 168. A po svu noc pruzen 
lezi, a za Fatu i ne znade. 1, 445. Lezi Bogdan 
strmo bez uzglavja, malo ga je popustilo pivo. 
1, 544. Lezi tune, draga du§o moja, jer si mi 
se vrlo umorila. 1, 623. Velimiru junak sveza 
ruke, saveza mu i noge i ruke, pa eno ga, pije 
rujno vino, a Velimir u travici lezi. 2, 251. Lezi 
Marko kraj druma careva, pokrio se zelenom 
dolamom. 2, 328. Dnevi leze a nocu putuju. 3, 
371. Jadan Marko lezeci se brani, britkom sa- 
b|om i lezedi mase. 4, 271. On lezase, sanak 
boravjase. 4, 482. Kako prostres onako ces i 
lezati. Nar. posl. vuk. 126. Lezi kodi mrtav. 
Nar. prip. mikul. 6. 

bb) zivotini. Niti kada s mirom leze 
(psine) da ne laju. V. Dosen 117*. — pticama 
na jajima. Kao sto jarebica lezi na jajima ali 
ne izleze... B. Danicic, jer. 17, 11. — U ovijem 
je primjerima metaforicki smisao : Gdi zmaj lezi 
od holosti. V. Dosen 16b. Da ne lezi zmija u 
travi, hodu reci, da nije koja himba djavaoska 
u tomu. Ant. KadSid 339. U po}u ti jelen (sin) 
lezi, doma kosuta (snaha). Nar. pjos. vuk. 1, 

612. 

b) u osobitome znacenu, kad cejade slabo 
radi bolesti Hi rane ne moze da ustane Hi ostaje 
u poste}i da se lijeci; gdjegdje je znacene isto 
kao kod bolovati. Ako koji odb recennihb ju- 
naka bude ranenb obestavamo dati lekara i le- 
karije da se le6i i onoj vreme sto bude lezatb 
da se plada kako i citavb. Spom. sr. 1, 49. (1403). 
Clovik more vele krat na semrt lezati. Narucn. 
58*. Lezase mnostvo veliko nemodnika. N. Ra- 
nina 47*. joann. 5, 3. LeSavsi godinu dana od 
iste nemodi. M. Divkovic, bes. 875b. Zena 
vnogo let vodenim lezedi betegom. F. Glavinid, 
cvit. 39*. Fratar niki betezan lezedi. 72b. Kadi 
Anton sfveti) leto dan leza bolan. 182*. Lezati 
bolan ili nemodan ,ammalarsi, infermarsi' ,in 
morbum incidere'. A. d. Bella, rjecn. 73*; lezati 
u ognici ,febbricitare, haver la febbre' ,febricito' 
307*. Razboli se od ogna od koga leza devet 
miseci. J. Filipovid 1, 126*. A Martesa lezase 
od srca, od srdoboje. Nar. pjes. bog. 182. Da 



do mu ozdravit sluzbenika koji lezase u odru od 
teske nemodi. D. Ba§id 10. Lezi bolestan. J. 
Rajid, pouc. 1, 73. Pod cadorom lozi ranen ju- 
nak. Nar. pjes. vuk. 2, 346. Kad to zacu bego 
Zotovida, od straha se u bolest metnuo, leza 
Ture, glave ne dignulo! 4, 126. Pade junak 
trudan na poste|u, tu mi lezi tri bijela dana. 4, 
363. Koji su lezali od ne (kuge). Vuk, rjecn. 
kod kuga. Lezi u neznani. kod neznan. Ja 
nigda nijesam lezao od vrudice. poslov. 20. 
Tasta Simonova lezase od groznice. mar. 1, 31. 
Otac Poplijev lezase od groznice. djel. ap. 28, 8. 
Od koje je rane poslije lezao i vidao se. pravit. 
sovj. 31. Kon ga kopitom udario i od udarca 
je vise mjeseci lezao. M. Pavlinovid, rad. 54. 
U teskoj je bolesti lezao. 83. — Amo pripada 
i ovaj primjer u kojemu se (u basni) pripovijeda 
trbuhu kao o ce}adetu: Leza dakle trbuh prez 
pomodi kao mrtav. M. A. Eejkovid, sat. K2'>. 

c) u osobitome znacenu, de concubitu, 
coitu. Lezis (s) svoju zenu v Jubvi, a mi muku 
prijemjemo i prolivamo krv na§u. Pril. jag. ark. 
9, 129. (1468). Inako vi s muzom do po dne le- 
zite. N. Na|eskovid 1, 246. U bezrednu bludu 
mnogu vedkrat lezed meju dviju. J. Kavanin 
36*. Jednu nod lezedi s onom nefistom zenom, 
nadskoci ga nika strasna bolest. J. Banovac, 
razg. 186. A u bludnom smradu lezat. V. Dosen 
113b. Onda veli carica Milica : „0 Boga ti, 
zmaje od Jastrepca! kad dolazis na bijelu kulu, 
te ti sa mnom lezis u duseku ..." Nar. pjes. 
vuk. 2, 257. Ako lezis u loznici s |ubom, udova 
ti }uba ostanula! 4, 311. 

d) u prenesenome smislu, kad celade nece 
ili ne moze da se makne, ako i uprav svagda ne lezi. 

aa) zivjeti besposleno, biti lijen. Le- 
zati ,poltroneggiare, viver da poltrone' .ignaviae 
indulgero'. A. d. Bella, rjecn. 571*. Staresina 
kada lezi, mladi na to dobro prezi. V. Dosen 
215b. I izgledom svojim vuce (linac), nek se 
drugi lezat uce. 216*. A falls mi od Niksida 
Turke, koji Turci leze na uzuru. Nar. pjes. vuk. 
4, 37. Toliko vreme lezasmo bezposleni. Vuk, 
grada. 127. 

bb) biti u tamnici. Bacio nas na dno 
u tavnicu, . . . lezim, brate, tri bijela dana. Nar. 
pjes. vuk. 2, 246. Otpustaju se apsenici Zivko 
Stefanovid i Durica Perid koji su crez 9 nedeja 
u apsu lezali. Glasnik. 11, 1, 168. (1808). Mo- 
raju lezati u apsu i pladati globu. Vuk, rjecn. 
kod otmica. 

cc) pretna aa) i bb) u metaforickome 
stnislu, covjeku sto obicno grijesi uopce ili na 
koji osobiti nacin. Zac lezis u bludu. M. Ve- 
tranid 1, 50. Izmi me (Boze) iz blata, gdi 'vo 
stojim leze. H. Lucid 281. Ki u grihu lezedega 
hotedi pomilovati clovika. F. Glavinid, cvit. lb. 
Kojimi (grisit zaviti tako mi lezimo. A. Geor- 
giceo, nasi. 50. Vazda bih lezal u smradu i u 
grihu. M. Jerkovid 38. Oboreni lezali smo s teske 
silo grijeha zloga. B. Betora, dut. 83. 

(Id) utahorenoj vojsci; gramatikalni 
subjekat moze biti i sam vojvoda. (Atila) pod 
Oglijem 3 leta leza. §. Kozicid 1'2*. Leza§e nasi 
pod Antiohiju veliko vrimena. 24''. Ideze le- 
zase Enrik s vojsku. 25*. Lezase s vojsku poli 
Tigri rike. 38b. Lezal bise Alarik 2 leta juze 
pod Rimom. 40b. Sarazini 3 leta lezase pod 
Carigradom. 43'>. Da daje vojsci tur.skoj, koja 
bi u zemli leSala ili preko zemje isla, tain. Vuk, 
grada. 142. 

ee) u nase se vrijeme kaze metaforicki : 
„tu zee lezi", dim se hoce javiti da se zna sto je 
cemu uzrok. P. Budmani, — isporedi e). 



LEZATl, 1, a, c). 



28 



LEZATl, 1, c. f). 



e) u metaforidkome se smislu kaze da 
cefade Hi zivotina u kome Hi « iemti lezi, a 
smisao je da ovo (celade Hi drugo §to) nije ona- 
kovo kako hi se moglo odmah misliti da je. Tim 
diviiira nastojanem kazao je, kakav covjek lezi 
u nem. M. Pavlinovic, rad. 11. Da u onomu 
pisanu ne lezi koja lisica. A. Kanizlic, kam. 
431. Pod jagnedom kozom mnogo puta kurjak 
lezi. Nar. posl. vuk. 251. — isporedi i d) ee). 

f) u jednome primjeru nasega vremena 
ima na lezeci adverbijalno (Ifzeci, kud lezann), 
isporedi na leteci kod letjeti, 1, i. Kada agu na 
lezeci nade, udari ga nogom. Nar. pjes. krasic. 
1, 56. 

1>. subjekat je mrtvo cejade Hi zivotina 
(tijelo, les itd.). znacene je u pravome smislu kao 
kod a. 

a) uopce. 

(Ill) ce]adetu. On nobog (pastijer) 
no bjezi, neg mrtav jaoh lezi. N. Na]eskovi6 1, 
194. Jedan ziv s dva mrtva cime sam stqjase, 
ozivi jednoga ki mrtav lezaso. D. Ranina 123*. 
Od turskijeh cvijet mladida, zvijerma i pticam 
lezi pica na bogdanskom ravnu poju. I. Gua- 
dulic 517. Mrlinu lezat vided (gavraii) ... J. 
Kavanin 124». U povojih mala dica raztrgnuta 
na tleh lezu. 248t>. Oko grada na sve cetiri 
strano na hrpe i na snope vidahu se turska ti- 
lesa lezati. And. Kacic, razg. 112. Ali se pri- 
pade videci obodvoje na zemji u krvi lezedi, ona 
mrtva, a on hrce. M. A. Rejkovic, sabr. 41. Ali 
Omer nista ne govori, ve6 on lezi mrtav na ze- 
mjici. Nar. pjes. vuk. 1, 256. Mrtav junak u du- 
seku lezi. 2, 59. Sva loznica u krvi ogrezla, a 
bratac joj u krvi lezase (mrtav). 2, 497. 

00) zivotini. Kad nekoji poglavari 
cino iznit skupe stvari, da im sopra srebrcm 
sjaje i da mrtvim slavu daje, koji sirom pod 
obedom nalozeni leze redom : guske, patke i ko- 
zlice, pure, jance i telide, ... V. Doson ISl*. 

0) u osobitome smislu, o mrtvacu u grobu. 
u zem]i (moze se kazati i o mocima). Gaspar Be- 
karic plovan lovranski tu le2i. Mon. croat. 301. 
(1595). Utisit se nece, Judita, za tobom puk 
ov, j«r lezoce nee ga prijat s sobom. M. Ma- 
rulic 65. U Stojni Biograd, Matija§ gdi lezi. 
M. Vetranic 1, 56. Odi lezi Radat. N. Najes- 
kovic 1, 192. Blazeni vi mrtvi, ki jubav ne 
zrite, er sveder u zomji pokojno lezite. D. Ra- 
nina 96b. Sred smrtnoga evo vaja Kalandrica 
lezi odi, ka bozice sve od raja rajskom slavom 
svom nadhodi. I. Gundulic 264. Ki fiotrnajst 
let u zomJi mrtav lezi. F. Glavinic, cvit. 56''. 
Svet Gaudencij gospar grada, ki tu le2i. J. Ka- 
vanin 148'i. Felic mufionik s druzima le?.i u 
pratar sveta Frano. 321**. Da lozimo brez ustanka. 
V. Dosen 48''. Latini je lii)o ukopase, i na grebu 
l)ismo u6iiiiso: „0vd6 leJ.i Danica Bosanka, od 
slavnoga naroda divojka". And. Kaci6, razg. 65''. 
Grob u kojomn Icza^o riegovo tilo. Ant. Kadcid 
212. Sobatvo .Jesukrstovo lezalo je u grobu. J. 
Matovid 53. Kojemu su kosti lezale u Hilan- 
daru. D. Danifiid, rjefin. kod Voihi.na. 

c. demu tjelrsnome sto nije zivo. 

(i) u pravome smislu, uopce. Ploda nih 
mnogo po zcm|i lozaSo. Aloks. jag. star. 3, 282. 
Zonija stn lezei mati biva. V. Do5en 14b. Tamo 
snijog nigda no prestajo, vod svo lozi jodan na 
drugonio. Nar. pj.'s. vuk. 3, 474. Ispod koji su 
od obijani kukuniza le?,ali silni okomci. Vuk, 
dan. 3, 196. — <'U:slo o vodi Sto ne tc6e: Gdi 
A.spalata blato leii u Sodomo strono krilu. 6. 
Palmotid .'{, .^)1ft. Voda tokiK^a rnda dobre i slatko 
ribo, ali voda lo?.o6a ne rada nogo /.abe i zmije. 



M. Radnid 486*. Lezati ,stagnare, non correre, 
si dice dell' acqua, che sta ferma* ,stagno'. A. 
d. Bella, rjocn. 705''. Koje (blato) na dno Juti 
lezase. I. Rordid, ben. 112. Trula voda il' le- 
zeca budi. J. S. Rejkovic .58. Pa otvori tavnicu 
prokletu deno lozi voda do ko)ona. Nar. pjes. 
vuk. 2, 69. Pri obali lezi blato i mocvara. S. 
^ubisa, prip. 257. — Amo bi mogao pripadati i 
ovaj primjer: Lezeci (vino) na kiselici. Z. Or- 
folin, podr. 197. 

h) u jednoga pisca xvii vijeka part, 
akt. praes. n. lezece stoji uz blago u smislu kao 
u nase doba nepokretno (zemje, kuce itd.). Gdi 
blaga lezecega vnogo kupivsi uze pribivati. F. 
Glavinic, cvit. 177*. Ki blago lezece crikve 
rimske, kakono grade, sela, mista i varose obsi- 
luju. svitlost. 115. 

c) lezeda (§uma) Hi u srednemu rodu 
lozede znaci drveee u §umi povajano Hi slo- 
7njeno. No ktijudi cipati lezedu §umu, lupis naj 
vecim rastom o zemju. M. A. Rejkovid, sat. G4a'. 
Drugo nista u §umi ne radi, vec, fatovo iz le- 
zece vadi. J. S. Rejkovid 334. Sto se bude od 
lozecega sodi moglo, to da ne obaraju grma. 
Glasnik. n, 1, 103. (1808). Da moze seci daske 
1000 komada od rastovine, i to §to god se moze 
od lezecoga seci, da se soce; a sto se ne bude 
moglo naci lezecega, to mu se dopusta od pravog 
sirovog rastovog drveta sodi. 108. (1809). 

d) zemji,isticuci daje zapustena (moze 
se shvatiti i kao da je u tnetaforickome smislu, 
isporedi a, d) Hi b). Vinograd lozi . . . tvoj za- 
pusten bez rijeza. I. Gundulid 142. Eda Bog 
da, sve krcili, a sve Macva u trnu lezala ! Vuk, 
rjecn. kod Macva. Oranice leze nesijane. Osvetn. 
6, 19. — Amo mogu pripadati i ova dva pri- 
mjera u kojiuia se govori o drzavi: Porusena u 
crnilu veci dio lezis pusta (zemlo grcka) ... I. 
Gundulid 370. Sada lezis bez vladanja (grcka 
zem^o). J. Kavanin 290*. 

e) razvajenoj zgradi (gradu, kucama) ; 
po nesto metaforicki, isporedi h, a). Zgrade ohole 
ke visjose njekada se do ncbesa sad rvano po 
tloh leze, gnusnim stopom stado ih splesa. I. 
Gundulid 233. Kroz gorjenje neka tvoje (Pa- 
ride) u popelu Troja lezi. 362. Koga so (grada) 
imo svud prostira, a on u prabu lezi sada. G. 
Palmotid 1, 23. Razcinena svaka graja lezi na 
tloh. J. Kavanin 485*5. 

/) znaci: stajati u geografickome Hi to- 
pografickome smislu, o zem\i (drzavi, ostrvu itd.), 
zgradi (kuci, gradu itd.), moru itd. isporedi lat. 
jacore, tal. giacere, t'lem. liogon itd. Ta komunal 
lezi zgora Sativanca. Mon. croat. 16. (1275, 
prepis. 1546). Prodah zemju ka leJi v uvratmi 
V Ostri Vrh. 59. (1436). Ta liiva lozi v Dlzicah. 
86. (1459). Ka zom|a u Mirkovu po|u lozi. 166. 
(1497). Ka konoba lezeda polak hi§e Ivaua. 289. 
(158S), Ot jej(»ze strano ravno poje lezit. S. Ko- 
zicid 57t'. Ravnica lozaSo meu nami i liima. I. 
T. Mrnavid, osm. 46. Tened lezi protiv Troji. 
I. Zanotti, on. 5. Babilonska drzava u pojijch le- 
zase razprostranena. I. Dordid, salt. 431. Da 
od mora to do mora na krndije Ic/.i gora. V. 
Do8(^n 228''. Zom}a lezi u nizini. 260''. Da svo 
na hem lozi more . . . 263^. Betanija le/.aso pod 
gorom. S. Rosa 107l>. A ti (Slavunijo) lezi§ po- 
srid ovih voda. M. A. Rejkovid, sat. 64*. U 
9vih selih koja pod Orjavom leze. J. S. Rejkovid 
220. Ovaj vinograd lozi u zapadi. Vuk, rjedn. 
kod zapad. Gdjo lezahu mjesta : Toplica, . . . 
Ibar, . . . Rasa. D. Danifiid, istor. majkov. 4. 
Ok6 koji lozi jjrema istoku. 4moJ9. 10, 5. S druge 
straue lezi na lik obluka Soliocko poJe. S. J^jU- 



LEZATI, 1, c, f). 



29 



LEZORAD 



bisa, prip. 2. Na uznositoj livadi lezi crkva. 
195. 

f/) kao stajati uopce (isporcdi fj), ali o 
cemu sto se moze kretati Hi prenositi; u kojemu 
primjeru moze znaciti i hiti spravjen. Kapitulu 
u kojEca leze lejistromi. Mon. serb. 248. (1400). 
Da bi ona kniga u knigaonici zapustena lezala. 
A. Kanizlic, kain. 8. Iz svake rosne kapjice 
koja lezi na listu usiva. M. A. Rejkovic, sat. 
LGa. Pokraj nega lezi topuzina. Nar. pjes. vuk. 
2, 518. U krilu mu lezi pavtalija. 3, 119. No- 
seci u ruci barjak koji je do sad lezao negde 
sakriven. Vuk, grada. 79. — Amo pripadaja i 
ovaki primjeri : Letanije kako lezo u ziovomu 
cestoslovcu. I. Bandulavid 129^. Jer kad pisak 
i od sebe zeze, pak riim mloga jos dubreta lezo. 
J. S, Eejkovid 40. Kakva blaga? sve meka du- 
kata, a sve pusta blaga lezecega. Nar. pjes. vuk. 
4, 137. Tu lezi dosta zakopana blaga. S. ^lU- 
bisa, prip. 96. 

h) uz predikat podlozan, u metaforie- 
kome smislu. Sve podlozno smrti lezi, srebro, 
zlato i imane. G-. Palmotic 2, 509. 
d. subjekat je sto umno. 

a) kao stajati uopce, ali u metaforic- 
kotne smislu. A na tamnom (vitezu plasivom) leze 
tmine. V. Dosen 128*. Da na zer^Ji lezi tmina. 
238b. _ Tko bi mnio da u tebi to lezi? M. 
Drzi6 3G7. Tko bi mogo 6ekat viku da no- 
vjerstva ova leze u hrabrenu tac bojniku ! G. 
Palmotic 2, 247. Nerazlozne misli grube koje 
lezo u coviku vjecnu dusu more i gube. 3, 31a.iJ. 
Jos li lezi u vas nehara ? I. Zanotti, en. 7. — 
Sto u vlasti mojoj lezi. D. E. Bogdanic vii. — 
(vidi kod srce) Izgovori §to mu na srdcu lezi. 
M. A. Relkovic, sat. A4t>. Kako god sto mi je 
onda lozao na srcu i u pameti moj Jadar, tako 
mi je isto lezala na srcu i u pameti i Crna Gora. 
Vuk, rjecn.' xv. No pozdrav vojnikov tako im 
je jako na srcu lezao . . . dan. 2, 126. — Tu je 
lezao zametak brzojavu. M. Pavlinovii, rad. 83. 

b) treba shvatiti znacene kao kod a, d) 
aa), ali u metafgrickome smislu. Gdi lezi ma 
pamet studena. S. Mencetic 341. Ako danasni 
dan kripost nepoznana lezi kako zaman ... D. 
Barakovid, vil. 370. Gdi nam leze zeje pomnu 
ne imamo. A. Georgiceo, nasi. 199. Lezece i 
spoce u grisih srce tvoje. prilike. 21. Lezecoj 
tamnoj lasti u svom srcu mjesta ne da. G. Pal- 
motic 2, 374. Ne da lezat u zabiti slavnijeh judi 
djela slavna. 2, 514. 

1 2. prelazno. 

[ a. aktivno. — U jednome primjeru nasega 

vremena kao da znaci prebolijevati (Hi prebo(eti, 

te bi onda bio perfektivni glagol). Ko je lezao 

i" / vrucicu node da pijo rakiju komovicu. M. D. 

r*' I Milicevic, ziv. srb. glasn. 37, 146. 

' b. pasivno. — U narodnoj pjesmi nasega 

vremena kaze se nelezan (kao adjektiv) o hladu 
u home niko nije lezao. Soko leti od jele do jole, 
pa on trazi lada nelozana, i on trazi vode nepi- 
jene, i on trazi trave nekosene. Gledala kroz 
penger devojka, gledala ga, pa jo bosedila : 
„K meni, k meni, siv-zelen sokole, u men' ima 
/X lada nelezana, . . . belo grudi lade nelezani, . . ." 
Q Nar. pjes. vil. 1868. 545—546. 

LEZAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. lezan. 
— nepouzdano. 

LEZAVKA, /. suloznica. — Samo u Jambre- 
sicevu rjecniku: lezavka z drugem ,concubina'. 

LEZAVKINA, /. vidi lezakina. — U Vukovu 
rjecniku: ,dio faulenzorin' ,mulior deses' s pri- 



mjerom iz narodne pjesme: Oj Danice, lena le- 
zavkino ! ti preleza od vocer' do sveta. 

LEZECAC, lezedca, m. koji lezi (a mlinu) ; nije 
dosta jnsno znacene. — U dubrovackoj poslovici 
XVII vijeka. Mlin lezedac vece vode prosi. (D). 
Poslov. danic. 

LEZECIV, adj. koji lezi. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (,liegend' , Cubans' 
,s dodatkom da je stajaca rijec). Na Stitarca 
Turci doledose, lezodiva da ga posijeku. Nar. 
pjes. vuk. 4, 271. Pita lezcciva bonika. V. Vr- 
cevid, igre. 19. 

LEZECKE, adv. lezeci, kod lezana, pri Iczanu. 
— U Vukovu rjedniku: ,liegGnd' , Cubans'. 

LEZEJAC, Lezejca, tn. voda stajaca (postaje 
izlivom Save) u bosanskoj Krajiui pod Prosarom 
kod sela Medede. M. Ruzidic. 

LEZENE, n. djelo kojijem se leze. — Izmedu 
rjecnika u Stulicevu : v. lezane (ne dobro), i u 
Vukovu (,das briiten' ,incubatio'). Sto se u vrime 
lezeiia radi. J. S. Ee|kovid 160. Kad lezeno vcc 
kvocki dospiva. 160. 

LEZEVO, n. ime mjesto u Srbiji u okrugu 
uzickome. Livada u mestu takozvanom Lozevo. 
Sr. nov. 1869. 288. 

LEZIKA, /. (legica), rus. .leacaHKa, .len^aMKa 
(Veronica officinalis), Bryonia alba L. (Danilo). 
B. Sulek, im. 195. 

LEZIMIR, tn. ime selu u Slavoniji u zupaniji 
srijemskoj. Razdije|. 145. 

LEZIMIRAC, Lezimirca, m. covjek iz L«zi- 
mira. V. Arsenijevid. 

LEZIMIRKINA, /. zensko cojade iz Lezimira. 
V. Arsenijevid. 

LEZIMIRSKI, adj. koji pripada selu Lezimiru. 
V. Arsenijevid. 

LEZINA, /. augm. lez. — JJ Stulicevu rjec- 
niku: ,tetrum cadaver'. — nepouzdano kao i lez 
(vidi). 

LEZISTE, n. mjesto gdje se lezi, isporedi ko- 
nak, nodiste. — Na jednome mjestu xiv vijeka 
i otale u Danicicevu rjecniku (,man3io'). Kupci 
koji prihodo no§tiju na leziste. Zak. du§. pam. 
saf. 46. 

LEZIVATI, lezivam, itnpf. lijegati, uprav ite- 
rativni glagol prema lezati. — Na jednome 
mjestu XVI vijeka. U onomo mistu kadi lezivaso. 
F. Vrancid, ziv. 67. 

1, LEZIVO, n. lezane. — U jednuga pisca na- 
sega vremena. A treda so gnusne sluzbe prima : 
smuzdit ruho sto okala pivo, i nastrijeti steju 
za lezivo. Osvetn. 4, 17. 

2. LEZIVO, n. mjesto gdje se sto leze. — Na 
jednome mjestu xviii vijeka, Kako se sime (svi- 
lenijeh buba) u lezivo made. J. S. Re|kovid 200. 

LEZNICA, /. vidi loznica. — U Vukovu rjec- 
niku: ,die lagerstiitte' ,cubile'. cf. loznica, po- 
steja s dodatkom da se govori u Boci. 

LEZNIK, m. covjek sto lezi. — Samo u Stu- 
licevu rjecniku: ,qui jacet'. 

LEZNOST, leznosti, /. lezane (vidi lezati, 1, a, 
a) aa)). — Na jednome mjestu xvm vijeka. Su- 
stalica s svoje leznosti i nekrjepke jedne 2ene 
cini. J. Kavanin 59*. 

LEZI^TAK, m. log (zecov). Slovinac. 1884. 510. 

LEZORAD, adj. koji rado lezi (jeniv). — Na 
jednome mjestu xvin vijeka. Ru6ka kog lezorad 
s tim zasluzi. V. Dosen 220^. 



LEZOSER 



30 



LI, 1, a, a) aa). 



LEZOSER, »«. len§tina koja samo lezi i ceka 
gotovo (u bosanskoj Krajini). M. Ruzicic. — 
Bijec slozena (koji lezi i s..e). 

LEZOSERKA., /. Ujona zena (u bosanskoj 
Krajini). M. Euzidic. — vidi lezoser. 

LI, konj. rijecca koja u naj siremu smisla po- 
kazuje neznane Hi sumnu o onomc sto se goyori, 
za to se upotrehlava kad se pita, kad se izrice 
uvjef, kad se jai^a da izmeda vise stvari ne zna 
se koja je itd. — JCnkliticna je rijec, s toga^ ne 
maze stajati na pocetku recenice, nego (obicno) 
stoji za primm rijcci u recenici i izgovara se 
s nome zajedno kao jedna rijec. u stslovenskome 
je mogla imati i svoj naglasak i stajati na po- 
cetku redenice (vidi F. Miklosi6, lex. palaeoslov." 
kod li), tako je i ovdje: Hi delo ili dobrorodije 
ili pcicislo, li prinesenijo selt, li dobitbka. Sava, 
tip. stud, glasn. 40, 16i. i u ovoine primjeru 
XVII vijeka u kome stoji rnj. ili (jamacno radi 
stiha) : Ter vide ti sada, Milijenko gdi tece, li 
iniin da smrt da, ili on da je stece? I. Gundulic 
1H8. — isporedi i je. — Mijec je praslavenska; 
Miklosic misli da je postala od libo ili jubo (a 
ovo je od istoga korijena od kojega je i |ubiti). 

— Izmedu rjecnika u Mikalinu (li? kakoti: jeli? 
tako li? ucini li? ,ne? nura? nunquid*), u Belinu 
(,o, overo, congiunzione disgiuntiva, aggiunta nel 
fine delle voci' ,aut'; Ivan li, Petar li ,o Gio- 
vanni o Pietro' 516^), u Stulicevu (,taiaen, atta- 
men, nihilominus, nihilo tamen secius, postea'; 
,sive; num?'; li? kako na priliku: jeli? tako li? 
,itane res se habet? estne varum?' — ti li? 
,tune?'), M Vukovu (1. ,fragepartikel, ob?' ,an': 
ima li ,hat er?' ,uabetne?' ho6e li doci, znas li? 

— 2. kad li te uhvatim! da li mi je znati! kad 
li ce doci; Mili Boze, na svemu ti vala! cesto li 
se vojske udaraju!), u Danicicevu (,vel, ve, aut; 
vero, autem; sin, sin minus; num?'). — Cesto je 
okrneno: \\ — Kad stoji uz 1 i 2 pi. kojega 
glagola, u brzome se govoru gdjegdje i umece u 
glagol ispred zadne slovke, n. p.: ^iubilimo ga? 
F. Lastric, od' 330. Ne bil'smo se opet povra- 
tili. Nar. pjes. potr. 2, 337. tako je i u ovijem 
p>rimjerima u kojima cul'te stoji tnj. 6uste li: 
Ve6 cul'te me, moja djeco draga? Nar. pjes. 
petr. 3, 524. Vec cul'te me sto cu besjediti? 3, 
532. Culite me, do tri pase mlado? 3, 546. 

1. stoji u glavnoj recenici ili u podloznoj 
vezuci je s glavnom, te pokazuje pitane, ali iz 
ovoga smisla postaju i drugi. 

SI. ne, pitane je o kakvoj radni ili djelo- 
vamt, te je glavna rijed glagol sto obicno stoji 
na pocetku recenice, a za nim li (radi joli vidi 
jesam, I, 2, c, c) ] radi holi vidi botjeti, I, b, a) 
bb)). 

a) pitane je takovo na koje se ne zna 
sto ce biti odgovor, i glagol stoji svagda afirma- 
tivno (bcz ne). ako je glagol u slozenome vre- 
menu, na pocetku stoji pomocni glagol ispred li 
(rijetki su izuzeci, kao: Vratiti li des so? Zboru. 
(i7'>. sliino je i ovdje : Bit moi^-e li, jaoh ! pod 
nebi, boles moja bje.se kako? P. Kanavolid, du- 
brovnik. 10). uprav je zakon da se u ovakovijem 
ref:eni<'ama ne izostav^a li, ali se cesto govore i 
bez nega, kao u ovijem primjerima (moiebiti radi 
stiha): Ho6 da sve utinu i da ja smirira vas, no 
sponien' vo6o I'lu (vidi d). N. Najeskovic 1, 293. 
Je.si r lasna, ho6e§ preboloti? Nar. pjes. vuk. 
1, 2H3. Josi r is'o u 6ar5iju? jos' video list ar- 
tije? 1, 32.5. Oujes more, mladano BngarSe! 
h()6eS dati kona na razmjenu? 2, 141. u na^e se 
doba desto izostav\a li t u obicnume govoru, oso- 
bito po sjcvrrnijem kru/evima, i to va^a da je 



po nemackome govoru; a i u juznima u brzome 
govoru (n. p. u Dubrovniku: „Znas sto cu ti 
rijet?" »y. „Znas li . . ."). ali bi trebalo paziti 
da znas li? (nem. woisst du?) i znas? (nem. du 
weisst?) nije sve isto: na prvo pitane ne zna se 
kakav ce biti odgovor, a drugijem se ceka da ce 
odgovor biti afirmativan. tako je u ovome pri- 
mjeru: Nijesam vas cula, mnis? (,puta3?' »e ,pu- 
tasno?'). N. Najeskovic 1, 242. 

t(.a) pitane je glavna reeenica. Kto 
preda syna ili brata u dvorb oarevb, i uprosi ga 
carb: „Jeli verbnb?" i reco tbj : „Veraj koliko 
mene". Zak. dus. pam. saf. 43. Tvrdita li obi 
strani kako mi porucimo? Mon. croat. 130. (1487). 
Custe li sto ro6eno jest . . . ? N. Ranina 39l>. 
matth. 5, 43. Zi t' dusa, vidi li jaoh da zna sto 
smo mi ove dni cinili? N. Najeskovic 1, 267. 
Jesto li culi o luzi? M. Drzic 20. Pameti§ li, 
Dariju, kada dohodak vazimase? Aleks. jag. star. 
3, 267. Nu ca mi velite? gremo 1' mu doklati? 
D. Barakovic, vil. 62. Jeda Ijopos tvoga uresa 
hoce da luk napuem odi suproc bogu komu 
godi ? . . . da koji, hoc li ti, umrli na svijeti 
s tve rajsko Ijeposti uzbude gorjeti? I. Gun- 
dulic 6. Da jesto li pak vidili, ki u trudu ja- 
dovitu skoncavase strah nemili gospodu onu 
plemenitu? 35. Ah, jesu li cuda ova Jucke ruke 
ucinile? 435. Vidjeste li vedru sliku Silivestra 
mlada kraja? G. Palmotic 1, 88. Kakav kra| so 
tada ukaza? promijeni li ostro lice? 1, 191. Nu 
jesi li, ma krajice, ti podpuuo sad vesela? 2, 
290. Biliste se htjeli kratit ne samo mjedim 
neg i krvi vasom pomoci ga? B. Zuzeri 137. 
Mislo li prid kim klece, i s kirn li govore? J. 
Banovac, razg. 75. Krstjani, klanate li se vi po 
ovi nacin Bogu? 77. Jel' to dika sto si crnoj 
gori slika? V. Dosen 16^. Zna§ li, deblo da 
brez ploda . . . imade se izvaliti? 17'''. Al' mos 
li se sititi? 19t>. Bi 1' se moglo dogoditi? . . . 
32b. o budale holoslave ! hocete li znat ikada . . .? 
42*. Hocemo li (dobiti)'^ sam Bog znade. 45l>. 
Jesi r kada ti vidio? 195lJ. Drugi put uprvSi 
rece: „Hocu 1' jos?" M. A. Rejkovic, sat. Al^. 
Ima r tomu kakve likarije? C5b. Kad me pita: 
„Jesi 1' ga cesao?" D3a. l^ubjah li ja kadgod? 
^ubjah da, dali |ubim i sada moje roditejo. G. 
Postalid 179. Jesto 1' skoro od te Bosne po- 
nosne? joste 1' vid'Ii dilber Soku u majke? nosi 
1' Soka od sodofa nanule? Nar. pjes. vuk. 1, 
358 — 359. Jel' ti bosoj po snijegu zima?^ 1, 528. 
Cujeto li, do dva pobratima? 2, 221. Cujo§ H 
me, deli Strahin-bane? 2, 278. O 6u li me, 
moja vjerna |ubo? 2, 446. Jesi li mi putovao 
mirno? jesi 1' mene snahu isprosio? 2, 471. Bi 
li mono nesto sjetovao? 2, 479. Mozes li mi 
prebojoti, sine? 2, 488. Znas li, bane? ne znali 
te jadi ! 2, 274. Nu bi 1' obro moju voju, pobro? 
Osvetn. 4, 6. — Osim konjunkcija sto vezu reHe- 
nicu s predasnom rijetko stoji koja druga rijec 
na poietku reienice mje§te glagola. Nori i bes- 
pamotni mogu li se krstiti? Naru6n. 11». Istina 
jeli za to da oni joste mogu re6i Bogu: otCo 
na§? I. T. Mrnavid, ist. 50. — Vecu silu ima 
pitane, kad mu se dodaje drugo suprotno: ovo 
inozc biti vezano s prvijrm konjunkcijom ali (jali, 
ja): Ima li so dati sa sakrament prokletim ali 
no? Narufin. 34''. Bi li to vo)a ma ali fos 
prihuda, koja mi uzima radosti od svuda? N. 
Na|(>§kovid 2, 74. Hodu li ovi ali ne6u glas 
poniti? 6. Palmotic 1, 117. Drzim li vas ja za 
ruku, ali ta§te vi ste sjeno? 2, 344. .lesu 1' 
Juske al' paklene (glave)'^ J. Kavaniu 289*. Zi- 
vem li ali umirem? I. M. Mattei 19. Da bi tebi 
na probire bilo, bi 1" volila dorcu rodenicu, al' i)o 



LI, 1, a, a) aa). 



31 



LI, 1, a, c) aa). 



dvoru nevu odminicu? Nar. pjes. istr. 1, 22. Bojis 
li se jos koga do Boga, ja na zemji kakoga ju- 
naka? Nar. pjes. vuk. 2, 22. — ili. Jesu li, ili 
ne bili receni luudraci krajiV i\ Lastric, test. 
61a. Virujete li vi ovo ili ne ? ned. 18. jesam 
li il' nisam gdi bih vazda prije? A. Kanizlic, 
roz. 116. Jel' istina il' laz prazna? V. Dosen 
132b. joli covik il' zivina? 24la Snim li sa- 
nak ili vidiiny Nar. pjes. vuk. 1, 191. — vidi 
2, a. 

bb) intane je u podloznoj recenlci; u 
glavnoj je glagol sto znaci pitane Hi uopce istra- 
zivane, pa i mislene, znane i neznane, i govor 
(odgovor na pitane ili uopce). — gdjegdje glavna 
recenica stoji poslije podlozne Hi je umetnuta u 
nu. Da imaju knozb i vlastele dubrovcce izuvi- 
detb i pitatb odb nihb kupno, jeli nihb posla- 
nyje pravo odb vsehb. Mon. serb. 357. (1429). 
Pita se, jesmo li dlzni. Korizm. 2b. Vprosi gra- 
janina, verovase li da pravo ubijen je. S. Ko- 
zicic 41a. Ti me pitas, ode li Ivan u mlin. F. 
Lastric, ned. 177. Pitao je svakoga, bi li hotio 
primiti. A. Kanizlic, kam. 41. Upitaj holu 
glavu, hode 1' ona steci slavu. V. Dosen 50b. 
Od linoga staresine, koje li je, pita, cine. 24la, 
Ma cu pitat mile moje majke, oce li me majka 
dati za te. Nar. pjes. vuk. 1, 241. Zakle('/iJ je 
nebom i zemjom, |ubi li jos kog' do mene. 1, 
390 — 391. Upitajte zmaja od Jastrepca, boji li 
se jo§ koga do Boga. 2, 256. — Zelim znati, 
hvalite li misli moje. Gr. Palmotic 1, 339. — 
K tomuj cin'te prave sude, podnosim li veje 
trade. M. Vetranic 1, 23. Stah paziti, moze li 
ovo bit istina. G. Palmotic 1, 172. Hod'mo 
cekat, o gospoje, ho6e li ga tko dovesti. 2, 59. 
Prokusaj, ocu li ti viran biti. F. Lastric, svet. 
130''. Sada nek svak gleda, zeli 1' biti takvog' 
reda. V. Doson 9a. Gledaj glavu tvoga tila, bi 
li od ne noga bila. 78b. Nu svak motri svoja 
dila, jesu 1' u svem Bogu mila. 232b. I trazise 
seb' mista po cudi ne pazeci sto ond' ima |udi, 
nego istom, najdu 1' zemju boju. M. A. E,e}- 
kovi6, sat. K7b. Pogledaj, vojno, pogledaj, jeli 
ti slika, prilika. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Te po- 
gledaj niz to po|e ravno, idu li ti na silu sva- 
tovi, vode li ti na silu devojku. 1, 51. Cesto 
gleda u bijele dvore, hoce li mu kumce donijeti. 
2, 449. Da slusa na vratima, kupa li se jos. 
Nar. prip. vuk.^ 223. — Kroz toj se ja bojim, 
ho6u li tuzan mo6 ustima kad mojim moj gresni 
duh pomo6. N. Dimitrovic 69. Misli, jel' ti 
dano zato (srce). V._ Dosen 76a. — Dokle uza- 
znam, ziv jesi li. G. Palmotic 2, 140. Sad cu 
poznat i odkriti, bi li zivot dala za me. 2, 228. 
Nitko nije sumnio, izhodi li duh sveti i od sina. 
A. Kanizlic, kam. 756. Po Jubavi iskrnega po- 
znajemo, Jubimo li Boga. utoc. 27. — Ne da bi 
stanovit oce li mu Bog dopustiti. Narucn. 6a. 
Ne zna, ho6e li viditi tvoje lice. Aleks. jag. 
star. 8, 318. Ne znam, spominaju li se vec od 
nih. B. Kasic, nasi. 8. Ali ne znam, cu li ikada, 
koliko je prevelika boles ka mi srce jada s rob- 
stva draga vjerenika. I. Gundulic 349. Srce od 
smece i od jada razabrati nih ne more, imaju li 
im zeljet sada blage vjetre, mirno more. 365. 
Ne znam, bi li bilo bo}e ... J. Kavanin 450a. 
Sum|ase, bijase li on Jura ali ne. F. Kadman 
15. Da jos danas dobro ciniti mozemo, to znamo, 
ali mozemo li sutra, to ne znamo. A. Tomi- 
kovi6, gov. 157. Ali ne znam, jeli tvoja voja. 
Nar. pjes. vuk. 2, 636. — Nu,hocu li srecna biti, 
to ne umijem tebi rijeti. G. Palmoti6 1, 296. 
Da mu kazu, moze li to biti. Nar. prip. vuk.^ 
222. — Moze biti i suprotno pitane. Ne znam, 



usnuh li ali bdijah. P. Zoranid 74b. Poznati je 
mogao hode li ozdraviti ili umrti. A. Kanizlid, 
utoc. 785. 

h) kad je negativna recenica kojom se 
pita, moze biti ili ne biti li iiz glagol: a prvome 
slucnjii ko pita ceka da ce mu se odgovoriti afir- 
mativno (isporedi lat. nonne); u drugome nega- 
tivna; n. p. na pitane „Nije.-!am li ti rekao?" 
ceka se odgovor: „Jo3i", a pita se: „Nijo.sam ti 
rekao ?" kao a cudu kad ce}ade sto se pita radi 
kao da nije culo. premda ova dva zakona vrijede, 
u nase doba cesto biva da se u prvome slucaju 
izostavi li u brzome govoru, a u drugome neki 
pisci pisu li lioteci samo isticati pitane. 

ad) pitane je u glavnoj recenici. Sto 
li ze mu jestb polza neispovedajustu se? a ne 
(mozebiti mj. ne) li pace vreda . . . ? Sava, tip. 
stud, glasn. 40, 146. Ne bi li ih deset ocisdeno? 
Bernardin. 131—132. luc. 17, 17. Ni 1' ti zado- 
vo|e, da sam ti dal? Korizm. 32a. Ne cu li be- 
sjede, jucera ke meni poruci Diomede? G. Pal- 
motic 2, 91. Ne znate li, da se odi blizu gusa 
zla nahodi? 2, 98. Grad trojanske olacbine ne 
uzga li i popali? J. Kavanin 7a. Nije li stidos 
svo'e predavat vrijedne |ude inostrancem na 
osude? 116a. Nijesam li ti mogo i zivot priki- 
nuti? I. Dordic, salt. xi. Ne vidite li ga, no 
vidite li ? B. Zuzeri 95. Vi isti ne biliste 
ovako osudiliy 159. A ne custe li vi, da jedan 
naj maiii grih smrtni jest neizrecena pogrda i 
sramota? F. Lastric, ned. 224. Nisam li ti, 
Mijo, govorila: ,.Ne pij vode, ne |ub' udovice"? 
Nar. pjes. vuk. 1, 228. Ustaj gore, Omcr-beze 
sine ! visoko je oskocilo sunce. nisi li se na}ubio 
lica lepe Fate sestre Atlagica? 1, 250. O Je- 
rina, luda zenska glavo ! sta s' trazila, jos si 
malo nasla; a nisam li tebe besedio: „Ostani se, 
Jerina gospoda . . ."? 2, 498. Nisam li ti jadan 
besjedio: „Nemoj dati um|e za bozumjti . . . "'? 
2, 512. Nijesmo li vjeru ucinili da mi dara nitko 
ne dijeli? 2, 555. Nije li Bog dao da si nasao 
sto si trazio? Nar. prip. vuk.'^ 241. Ne vidjeh 
li ja tebe u vrtu s nim? Vuk, jov. 18, 26. — U 
ovome je primjeru izostavjen glagol, te se razu- 
mije po smislu: Kyimb Gospodb mbzdy vbzdajotb 
i vecbnaja blaga: ne prinosestimb li jemu slavu 
i cbstb? Mon. serb. 73-74. (1302—1321). 

bb) pitane je u podloznoj recenici. Za- 
pita ga, nije li onud de putem video negova 
magarca. Vuk, poslov. 47. 

c) ne, u nekijem se pitanima ne shvaca 
glagol kao glavna rijec nego koja druga sto onda 
stoji (obicno) na pocetku recenice uz li. cesto se 
u ovakovijem pitanima istice cudene, iznenadi- 
vane, sumna, Hi nezadovojnost. 

aa) pitane je u glavnoj recenici. Go- 
spodine, svaki li clovik ovo muke pati ? Tondal. 
starine. 4, 113. Ovo li jo moja netjakina, ka se 
nevoji va tolikih mukah? Mirakuli. 43. Tako 
li odgovaras arhijeroju? Korizm. 93b. raz- 
bcjnide, csde li si tvrd v tvojoj zlediV Transit. 
222. Ovo li je placa ku priimamo? 233. Zvijor 
li je §to velis, ali ka gorska vil? S. Bobalevid 
219. Ti li jesi Filon? Aleks. jag. star. 3, 294. 
I ti li osujon biso simo dojti? 3, 305. To li je 
veselje, to. li je plata koju svijet dava ? B. Ka- 
§id, per. 93. Majko, u ovoj pladnoj sjeni i ti li 
me, jaoh, ostavi? I. Gundulic 98. Ah, Mikleus 
ono li je, ban senavski? 440. Tako li si, no- 
vjernice, vrh me fiasti poman bio? G. Palmotid 
1, 173. Za to li te zemja ova u svojo krilo jes 
primila? 1, 254. To li je svijetlo tve posteno? 
1, 348. Ovo li je vjera, koju poda meni tva de- 
snica? 1, 889. Ti li si, sinko moj, Matijasu mili? 



LI, 1, a, c) aa). 32 

1, 398. Ovako li, mladce budi, gospodara branis 
svoga? 2, 34. Ab, zla kderce, i tebi li narod 
bludni omili? 2, 98. I ovdi li, nebarnice, na 
tuge si doso mojo y i ovdi li, nevjernice, nemi- 
losti gledam tvoje? 2, 456. Brado, ni jos li me 
no poznaste? P. Vuletic 78. A mahnitce, sto 
govoris? to 1' su rijeci od 6ovjeka? J. Kavanin 
15b. A i Odriski cari 1' nijcsu naso ruko po 
matora"? 276«'. Ljokar li co nas uskrsnuti? I. 
Dordi6, salt. 299. Ovo li sii tvoji dvorovi? uzd. 
8. Jo§ li si ovdi? ben. 167. Tako li jo, gris- 
nicey veselo daklen, nasli ste Boga na vas nacin. 
J. Banovac, razg. 28. Ajme sinko, tako li jo 
tilo tvoje? P. Knezevic, muka. 30. Pravda tvoja 
ter to li je? 31. Te i biat li moj ima biti osu- 
den na muke? F. Lastric, test. 421*. To li ste 
naucili od dobroga pastira? ned. 202. Te ovo 
li 'e mucno? Nije. 292. Te ti li, sinko, protiva 
maici ruku diSes? A. Kanizlic, utoc. 192. Ove 
li 6e Gospodin uslisati? 284. Te onog' li ne 
poznamo, za kog' prolit krv imamo? V. Dosen 
4ii. Od judi li biva boji koji pliva u nevo|i? 
28"'. Za druga li zona mari, koga uzda i sa- 
mari? 108b. Oni li se, mlis, ne muci, tko pod 
jaram vrat podkuci? 247<\ Takve li su rici ro- 
ditoJaV takve li mu ti dajes nauke? M. A. E,e[- 
kovic, sat. 03^. Nu ti, Gospodine, koji ne kratis 
ikomu pomodi, kojemu trjebuju; ti li bi nas 
nstavio, ti li bi zaboravio nas pri naj vecoj tje- 
skoci? I. M. Mattel 72. To li je krstjansko 
vincane? D. Eapi6 84. Ti li si ovo, tva li je 
sjena, o Korevski bane, uza meV P. Sorkocevid 
581a. Avaj meno, dragi pobratime! tu li si mi, 
bolan, dopadnuo ! Nar. pjes. vuk. 2, 247. Joste 
li si, more, u zivotu? 2, 466. Malo 1' ti je nase 
Gore Crne? malo 1' ti jo Skadra na Bojani? malo 
r ti je ravna Miridita? 2, 530. Ta i ti li mome 
bracu dode? 2, 570. 

bb) pitane je u podloznoj recenici. 
Rocito mi, bo}e li se jn-imo v jutro lokcijon ali 
po jidonji. Korizm. 4*. Pi tarn vas, robi li vi 
jeste ali ste slobodni Judi. Pril. jag. ark. 9, 82. 
(1520). Rukom uz ruku no znam od vesolja li 
ali od zacudoria udarajuci. B. Zuzori 277. Srebro 
li jo ili zlato..., mlite, nama dano zato? V. 
Do§on 55a. 

(I) j)itane se izrice interogativnom za- 
mjenicom Hi adverhom, kod cega li obicno poka- 
zuje neko cudene (u naj zadnem primjeru jutinu, 
prekoravane). 

aa) u glavnoj recenici. Na cvijetju 
lijep ti jo nasao njetko odar; ah boze, tko li je? 
N. Najogkovic 1, 202. Jaoh! sto li oni dan oba 
nas n(( rani (smrt), neka nas grob jodan za'edno 
sahrani? 2, 110. Tobe tvoj Isukrst iz tamnico 
oslobodit ne moro; kako li bi daklo od boza kcor 
ofiistil moju? F. Glavinid, cvit. nA'\ Vjeku- 
vjefno Bozje sude ko li umijo razumiti? I. V. 
Bun id, mand. pok. 6. Nu zasto li ti mo stvori 
nog da Jubis meno u viko? A. Vita}id, ostan. 14. 
Oda sta ,li' si, od puti li ili od kamona? A. Ka- 
niXIic, uzroci. 12. O nosvisni paklobozi! kamo 
li va.s 2e|a vozi ! V. Dosen 79b. Bogom brati 
do dva pobratima: „Cija li jo grana od bisora?" 
Nar. pjos. vuk. 1, 247. Ah moj Bold dragi! gdi 
r je sad moj dragi? 1, 268. Koje li je doba 
nodi? 1, 369. — A tu li si, jedan kopilane? cije 
li si dvorn poharao? fcije li si robjo porobio? 
6iju r jubis pod Cadorom Inbu? 2, 281. 

bb) u podloinoj recenici. Kako li ste 
tu doSli, mi to no iStomo. M. Urzid 182. Koja 
li je podnio, vididenio poslije. A. Kanizlid, kam. 
4. I ona mi, majko, besidila, koje V cu joj da- 
rovat oruzjo. Nar. j)jes. istr. 1, 12. 



LI, 1, c, a) aa). 



b. oblik je kao kod a, ali po smislu nije 
pravo pitane nego kao uzvikivane kojijem se po- 
kazuje cudene. 

a) glavna je rijec glagol kao kod a, a) 
aa) (rijetko). Hode li biti jad i cemer prijuti. 
scopeti kako grad kad budu sasuti ! M. Vetranid 

1, 86. Jaoh meni ! vilo, rijeh, josam li nesredan! 
N. Najoskovid 1, 316. 

b) rijec uz koju stoji li interogativna je 
zamjenica ili adverab. Sto li, jaoh, zalosti kad- 
godi nemilo od tvoje mladosti ne prijah, ma 
vilo! N. Na}e§kovid 2, 90. Koliko je veliko 
blago, koliko li ugodno onim! F. Lastrid, test, 
ad. 59b. Kakve li se gorke likarije uzimaju za 
uzdrzati zivot vrimeniti ! ned. 378. Koja li ma- 
hnitost! I. P. Marki 35. Ah tesko si meni, moj 
ludi zavjete! sto 1' se zavjetovah rabra ne }u- 
biti! Nar. pjes. vuk. 1, 335. Ja kakva li dara 
donijese ! 2, 550. 

c) naj cesce je glavna rijec adjektiv Hi 
adverab. Strjolovite 1' imas oci, cuh, gdi me iz 
nih zrak srdasce grozno rani ... S. Bobajevic 
205. Svi li ste me ostavili, svi li earn svomu 
muce? I. Gundulic 568. Nerazjozna ah mla- 
dosti, ovo li su hvale tvoje ? G. Palmotid 1, 
278. Aj uztrpnos blazenita, velika V su tvoja 
mita! J. Kavanin 60*. Srjedni ti 1' su bill 
oni! 395b. Veliku ti 1' dutim muku ! 396*. A 
slipodo vrazija, cudno li grisnika zaslipjujes! 
J. Banovac, razg. 147. Oh cudno li se pro- 
minilo! prod. 97. Ah, nesridna slipoda, vele 
ti li si se navukla na oci i mnogim krstja- 
nom ! pripov. 9. Oh, Boze, vele ti li si do- 
bar i ustrp|iv ! 68. Oh mnogo li ti i mnogo 
djavao dobiva po raskosju svitovnemu! J. Fili- 
povid 1, 484^1. Bozo moj i svaka moja, velika 
li ti je duznost moja ! P. Knezovid, osm. 170. 
Tako li? ono li 'g sala sto je uzrok suza? A. 
Kanizlic, utoc. 475. Ah ! prom li 'e srce tvoje, 
Jezuso moj blagi, srce dobro, prem li 'e srce 
milostivo ! I. M. Mattel 57. L'jepo li jo pogle- 
dati uz visoko vedro nebo ! Nar. pjes. vuk. 1, 52. 
O narango, vojko plemonita! tanka li si, visoko 
li rastos! 1, 74. Luda li si, bjola vilo! 1, 182. 
Dok mi bjpsG, dobar li bija§e! 1, 231. Cudno 
li si svate prevarioj 2, 564. Brze li me, brato, 
zaboravi ! 2, 568. Cudno li te vlasco prepanulo! 

2, 280. Ludo li sam izgubio glavu ! Nar. pjes. 
here. vuk. 80. Lijep li si, celebija Mujo! 141. 
Divnu li me rodi moja majka! 1(54. Vodice, 
studena li si ! 256. Ciganin je vazda uzdisuci 
govorio: „Ej moj lijepi alta! lijep li si, a za- 
ludu li si!" Nar. prip. vrcev. 39. — ■ Amo viogu 
pripadati i ova dva primjera (o prvouie pise 
Daniiic: izvan pitana dolazi [,li'J jednom kao u 
izvikivanu potvrdujudi misao proma drugoj pro- 
tivnoj) : Kako vi jo bila onaj skrbbi. nasla Bogb 
ve, i mi smo temb pecalni bili, a od tolo je i 
mnogo izislo, a mi li hotenjo i vbvsako dobro- 
zelanije imamo da te vidimo. Spom. sr. 1, 24. 
(1399). Ah da je pecu zelje§ca, sad bi li ih u 
dvije pefie ufiinio. M. Drzid 375. 

C. s negativnijem kondicijonalom (ne bi li), 
rjede s negativnijem futurom (node li) pokazuje 
se neznane hoce li sto biti ali se ujedno istice 
namjera i zela da bade, naj cesce stoji u pod- 
loznoj recenici, a u glavnoj je radna s koje bi se 
moglo dogoditi ono sto se ieli. 
a) s kondicijonalom. 

aa) u podloznoj redenici. Ovo diAaSo 
drakun, no bi li oslabio Gospodina. F. Lastrid, 
test. 105a. Ja tobi dajom za svidoka gdikoji 
rodak iz sv. pisma, ne bi li ti prije virovao. M. 
A. Ke|kovid, .sat. A8l>. A ti radi, no bi li do- 



LI. 1, c, a) aa). 



33 



LI, 2, b. 



stala §to do sada jos nisi imala. Cl^. Daj ne 
bi li zgodio pismice Pana gledaj. M. Katancic 
46. Sada pak jurve vrime jest, da se i od tre- 
cega kipa razgovorimo, ne bilismo poznali, sto 
od nega imamo virovati. B. Leakovic, nauk. 93. 
Nastojacii, koliko budem mogao od nega govo- 
riti, no biliste poznavsi kripost i cinu negovu 
s ve6om brigom nega nastojali primiti. 195. 
Vece ga sa}e na vodn ne bi 1' ga voda odnela. 
Nar. pjes. vuk. 1, 289. To veliino da se vese- 
limo, ne bi li nas i Bog veselio! 2, 180. Te mo- 
lite svog mila ujaka, ne bi li vam brata poklo- 
nio. 2, 510. A en trze perna buzdovana, ode 
nega riiina udarati, ne bi li ga s koiiem rastavio. 
2, 585. PoSjite je Savi na obalu, ne bi li se 
Ture prevarilo. 2, 589. Brze trci gradu Bio- 
gradu, ne bi 1' brata ziva zatekao. 2, 629. Na- 
lozite dva ogha zestoka, da bi mladoj lice izgo- 
rilo, ne bi li se caru omrazila. Nar. pjes. istr. 
1, 17. Da se trudi, ne bi li u starost roditejima 
svojijema od pomoci bio. Nar. prip. vuk.'* 247. 
Coek koji je nabijen na kolac ne bojeci se ni- 
kakva vecega zla psuje Turcima sta mu na usta 
dode, ne bi li ga ubili. Vuk, poslov. 266. — 
Amo maze jjripodati i ovaj primjer: Tako sam 
i onu pjesmu o plemenitoj Asan-aginici ostavio 
za sad dok ne bi li je de kako 6uo od kakva 
Krajisnika ili Dalmatinca. Vuk, nar. pjes. 1 
(1891), XXXIV. 

bb) u glavnoj recenici. Ne bi li se 
dusa nasla koja bi se smilovala. Nar. pjes. vuk. 

1, 141. — Vnja da tako treba shvntiti i ovaj 
primjer: Bogom sestro, lijepa devojko! ti 6es 
biti juba Radulova, tamo su mi dva nejaka brata 
u tavnici Vlasida Kadula, ne bi li ih kako iz- 
bavila! Nar. pjes. vuk. 1, 522. 

b) s futurom. U aevo}i uzdises, nede li 
ti kadgod svanuti. A. Kanizlic. utoc. 37. Na- 
zeni mu srne i jelene, nece li ga jelen razbuciti. 
Nar. pjes. vuk. 2, 631. No na noge, da im uda- 
rimo, necemo li izgubiti Vuka. Ogled, sr. 46. 

c) s kondicijonalom i futurom. Kad ne 
nadu otvorena vrata, nece li se Por6a povratiti, 
ne bi 1' Porca pogubio Vuka. Nar. pjes. vuk. 

2, 591. Na svako ga probe udarase, ne bi li ga 
kako prevario, nece li se junak poturciti. 2, 610. 
Pa otvori dvanaest odaja, u dvanestu ostavi ju- 
naka, a zatvori vrata dvanestora, da ne gleda 
sunca ni mjeseca ni bijela danka ni junaka, nece 
li se nemu dodijati, ne bi li se kaur poturcio. 
2, 611. 

d. interogativnotn recenicom u koje je oblik 
kao kod a, a) ili b) moze se kazati uvjet, jer se 
drugom recenicom kaze sto biva ili jos cesce sto 
treba da bade (a ovo se kaze imperativom), kad 
se izvrsi sto je u pitanu. uprav su daklc dvije 
recenice nepodlozne jedna drugoj: pitane t od- 
govor, all se moze shvatiti kao da je prva pod- 
lozna i da u noj li vrijedi koliko ako, kad itd. 
Ne plati li se do uroka, a po tola da je ostalo 
na koly kra]evbstva ti. Mon. serb. 48. (1254 — 
1256). Hoto li vise refieni pokladb poslati uzeti, 
da posju svoje dobre Judi. 374. (1433). Hoces li 
biti bez straha, cini vazda dobro. Zborn. 6'». 
Ho(jes li poznati covjeka kogagod? daj mu sto 
vladati. N. Dimitrovic 12. Krstjani, zelite li 
cuti na 6as va§e smrti glasove od blagosoya, di- 
lujte dobro. J. Banovac, razg. 6. Zelis li pri- 
dobiti zle misli, odbaci one poglede. pred. 15. 
Dado li ti Bog sri6u, nastoj na molitvi. 51. Ze- 
lite li da je Bog s vami, mir neka je medu 
vama. pripov. 119. Siromah, ho6e li od glada 
umrijet, neka umre. A. Kalic 265. Mislis li me 
mrtva poKaliti, pozali mo dok sam u Zivotu. 

VI 



Nar. pjes. vuk. 2, 268. Ne h6enu 1' se kuci 
obratiti, udari im sa svakoje strane. 5, 244. Jesi 
li se privezao za 2enu, ne trazi da se razdrije§i§. 
Vuk, pavl. Ikor. 7, 27. A Leskovcani, ako im 
se mill ziveti, neka se turfie; nece li, neka trpe 
sto ih snade. M. D. Milicevic, zim. vec. 142. — 
Jeli zmijini skot, tot peci. (Z). Poslov. danic. 
Ova malina stvari ne izgovara covika od griha 
smrtnoga, nego ucini li on takvi grih, jurve 
smrtiio grisi. B. Leakovic, nauk. 458. Ne do- 
dete 1' mene na Cetine, brzo cu vi vojsku opra- 
viti. Nar. pjes. vuk. 5, 238 Ocuvas li se, to 
jedno bice vec veliki dobitak. M. D. Mili6evic, 
zlosel. 202. — Amo moze pripadati i ovaj pri- 
mjer: Jedan kraj ima li biti poslusan kano sin 
svojima roditejom? nije bilo sina poslusnijega 
od Stipana; jedan kraj vaja li da }abi svoje si- 
nove i svoje podloznike? nije bilo otca, niti priu- 
cipa Jubeznivijega od Stipana; jedan kra| ima li 
biti zivota cista? Stipan je bio zivota naj cistija. 
A. Tomikovid, gov. 265. i ovaj: Oruzje negovo 
ne pustavam, znat li mi izgubiti sve. Pravdo- 
nosa. 1852. 31. — vidi i 5, b. 

2. stojeci medu dvije ili vise rijeci ili rece- 
nica, veze ih onako kao ili. 

a. utrum (ne) — an, veze zajedno dva ili vise 
pitana (kao ili, vidi ili, g, a)) u prvome od ko- 
jijeh ima vec li u znacenu kao kod 1, a. 

a) u glavnijem recenicama. Cto ze na- 
reku te ? apostola li nareku te ? . . . mucenika 
li? . . . uciteja li te nareku otbcbstviju svo- 
jemu? . . . vojna li te nareku, svete, krepbka? 
Stefan, sim. pam. saf. 25. Odkuda ste, iz neba 
li, iz zem}e li? A. Kanizli6, kam. 320. — Amo 
pripada i ovo: Hoce li, ne6e li (n. p. ide ili radi 
sto, t. j. lijeno, skanujudi se). Nar. posl. vuk. 
342. 

b) u podloznijem recenicama. Jos sam, 
snim li, dim li, ja sumniva. Gr. Palmotic 1, 197, 
Znajuci drugi dobro, istinn li, laz li brani. 1, 
393. Niti znamo, dobri li su, zli li su. M. Ead- 
ni6 103b. Koji imadu pravo, prvi li, drugi li. 
neka stioci budu sudci. A. Kanizlid, kam. 11. 
Ne mareci mlogo, tude li, svoje li daje. 143. 
Rveci se sam sobora, hoce li nede li moliti. utoc. 
69. Ucenici upitase ga, s cigova grijeha oni 
covjek bjeso se slijep rodio, s negova li, § ne- 
govijeh li roditeja. S. Eosa 122a. _ Amo pri- 
pada i ovo : Mane li vise li, ne mogu se spome- 
nuti cisto. M. Dobretid 146. — Amo ne pnpa- 
daju ovi primjeri nego uprav pod 1, &, jer se u 
nima ne ocekuje da ce se pristati na jedno pi- 
tane, a odbaciti drugo. Oh vid sad tko milos u 
zejah ne ima ali ku usilos od drazih usprima, 
bude li muka toj, bude li zestok vaj ! S. Men- 
cetid 124. Odgovora nu nam nije, ugodna li, 
draga li je Captislavi ova vira. G. Palmotid 2, 
208. 

b. vidi ili, d. U dne u nosti li vbzda komb 
ihb poSjemo da imaju pojti. Spom. sr. 1, 48. 
(1403). Da se imaju dati negovu ostanku i 
bratjo negove, komu li bi oporudilb. Mon. serb. 
286. (1419). Ako bi se zgodila njekoja teskoda 
. . . kojftjjem gode uzbrokomb odb koje gode strane 
kojom li gode stvarbju. 418. (1442 u poznijemu 
prijepisu). Svaka stvar vede mane li se prili- 
pluje. B. Kasid, nasi. I'i7. Koja mankahu, ali 
su drugojako po blagdanih odredena, iznova li 
naredena. 1. Bandulavid iii. Ako ona plav ne- 
mila od mora se ne prozdrije, o kuk li sa ne 
razbije u tisudu mrva i dila... ja vjerovat necu 
odi. I. Gundulid 37—38. Od tada sam sved 2e- 
lio, da zatvori odi moje lubav, smrt li, da vidio 
Ijepos ue bih manu od tvoje. 259. Tuj fieka§e 

3 



LI, 2, b. 

svak 6as glase dobre zle li svojoj kruni. 560. 
Gdi bismo se sahranili,,krajevske li tvoje krune 
plemenitu cas branili. G. Palmotic 1, 59. Mrtav, 
ziv li ja sam odi? 2, 239. Mjosto, grad li 'e, 
vjekovilo vec bit nece kauraski. J. Kavanin 
235a. Sdrak .sam, duh sam li ti, ne mores me 
ne grliti. 462^. Po dva tri li puta priko go- 
dine. F. Lastric, od' 59. Bludnica, koja je osu- 
dena za jedno, dva tri li prijubodnistva. ned. 
17. Ostaviti onu vrstu griha, na koju si se na- 
vadio od godinu, dvi, tri i vi§e mane li. 120. 
Posli niko cetiri pet li ijada godina. svet. 47a. 
Posli dvi tri li godine cuse glas. A. Kanizlic, 
utoc. 283. Svakoj moj bijedi duhovnoj tjelesnoj 
li. Stit. 1. Grlica kad tuzi kad li kosic fiduka. 
M. Katan6ic 40. Svake tre6e §6ste li godine. 
M. Pavlinovic, rad. 6. — Li moze stajati i s pr- 
vom rijeci Hi recenicom (kao ili, d, b)). Jedan li 
oba li z gospodami ili i z detju. Mon. serb. 
259. (1405 u poznijemu prijepisu). Koji bi bili 
protiva Dubrovniku kojombgodi neprijaznbju 
(,n6prejaznbju') a ili zlomb vojomb, ratbju li voj- 
skom li ali kojimb razmirbjemb . . . 451. (1452). 
Ako bi prisao po sebi li po svojihb li dobrehb 
Judehb . . . 496. (1466). Sto danaska li zautra li 
potrebuje da pustite. B. Gradic, djev. 39. Tko 
su ozeneni, imaju se dva li tri li dni uzdrzati 
od svoga druga. M. Divkovid, nauk. 318. Krivo 
li pravo li otima tude. A. d. Bella, razgov. 70. 
Drakuni li su, vistice li su, sto mu drago. F. 
Lastric, svet. 58a. Prikazuju6i vla§tite potrebe 
telesne li, duhovne li. I. M. Mattei 213. Pona- 
v|ati u prvi petak ali nedje|u svakoga mjeseca 
prije li poslije li pricestjenja. 261. U sve dakle 
nezgode il' potribe obdene li osobne li. Stit. 5. 
Kad jedan drugomu otvorito kazemo sto mislimo, 
kad li tad li sporazumidemo. M. Pavlinovid, razg. 
18. 

c. vidi ili, a (ne samo kod rijeci Hi rece- 
nica istoga nego i slienoga smisla). Da se lazivo, 
krivo li kunu i zaklinaju. B. Kasid, zrc. 45. Ina 
su potrebna, kakono materija voda li, forma ridi 
li. rit. 4. Jedan paralitik klinit li osta zdrav. 
fran. 213. Znate kolike privare, kolike li za- 
sjede pop Florencijo snuje. L Dordid, ben. 155. 
Ja sam uzeo uiku bastinu iliti citluk, selo li, 
potribito mi je otid prigledati. F. Lastric, od' 
235. Netom pokomili kojagod pecal, bolost, muka 
li, smrzne se od straha. I. M. Mattei 103. Noko 
cejade veoma poboino kad bi se naslo zamrseno 
kojijemgodi dvoumstvom, zaprjekom li, ve|aSo 
istijem nadinom . . . 130. 

3. stojeci izmedu dvije ili vise od dvije inte- 
rogativne recenice u kojitna je interogativna za- 
mjenica ili interogativni adverab, veze ih medu 
sobom. 

a. smisao je u pitanima isti Hi slican, 
ili se u drugome pitanu ncsto vise izrice nego u 
prvome. osim li moze biti i drugijeh veznijeh kon- 
junkcija, kao n. p. i. 

a) u glaimijem reienicama. Kto izb6btetb 
sego cjudesa? kotori li jezykb izbglagojetb tajny 
tvoje 'i kotorej li ustbne otvrbzeta se na tvoju 
pohvalu? ytefan, sim. pam. saf. 25. Koju ti po- 
hvalu prino-semb? fcto £e li uaredemb teV ili kymi 
pohvalami Vb3h(v)alimb.. .? Mon. sorb. 67. (1305 
— 1807). Ca odu redi, komu li se odu preporu- 
ditiy Transit. 147. Kada te odu viditi, kada li 
88 javju pred licom tvojim, kada li se nasidu li- 
posti tvoje y Korizm. 27*. Gdo mu ode suprot 
redi, gdo li ga ode ustaviti? 30a. Lipo t' je ve- 
zena ovaj stvar, pravi svak; od kud bi svedena, 
na kto li pride pak? P. Hektorovid 74. Kamo 
8u Trojani'i* kamo li ostala goapoda? N. Dimi- 



34 LI, 3, a, a). 

trovid 34. Tko mu de uzdr2at glavicu? tko mu 
li piti dat? N. Najeskovic 1, 125. Od kud ste 
prisli vi, koje li stvari rad dodoste u lug ovi, 
kud li grete sad? 1, 236. Koji du razgovor od 
sada imati . . . ? ... Tko je .sad umrli na svijetu, 
ma vilo, da mene zagrli |uveno i 111110? koga li 
da gleda tvoj sluga |uveno, kad je sad od leda 
tvo lice rumeno? tko li je, da mene celiva, moj 
druze, pokoli rumene tve usti svenuse? 2, 109. 
Sto se smijeje svaki od vas . . . ? sto li mi se 
svak zacudi . . .? 1, 154. Sinocka gdje s' bio? 
gdi li su t' oruzja? 1, 292. Zasto me ti uze, 
zasto li na mene ovako, jaoh ! uze navrze ju- 
vene? 2, 43. Zasto me pogubi, zasto li, gospoje, 
na me se rasrdi, sluzenje ter mojo i mene po- 
grdi? 2, 76. Kako se ruzdijejam od drage go- 
spoje, pri kom li ostavjam ufanje sve moje? 2, 
80. Nu komu ja placem, komu li, jaoh, tuzu? 
bole bi da macem prijeku smrt sadruzu. 2, 96. 
Vaj ! sto me daj mirna ne cini umrijeti, pokli 
me, jaoh! vjerna u svemu nade ti? sto li mi 
smrt ne da, na ruci kad ti bjeh? 2, 120. Gdi 
du utedi, sto li du uciniti? A. Gudetid, roz. jez. 
299. Ka uredba, ka pozuda, ko li od slave novo 
ufanje opet na svoje rodno stanje Tezea vodi 
sad ovuda? I. Gundulid 7. Ah, kraj koji u 
svjetlosti, ki li vitez svim hrabreni paso s vedom 
cestitosti sad od mene mac zladeni ? 18. Nu sto 
kaze, sto li veli svijos ma sade pripadena? 79. 
Nu sto oci me vide, sto li de bit novo, koja vil 
izide iz rijeke sad ovo? 90. Duso, kcerce, ni- 
jesam nit' du (tebe ostaviti), jaoh! nu kada, kako 
li du ? 97. Kud srnes, Zagorko, kud li se po- 
tezis? ke prispje zlo gorko, od stada sto bjezis? 
142. Vaj ! ne znam, sto cu sad, kud li bib otiso? 
vede mi je mrtvi glad do nosa niso. 151. Da 
^to cekam, sto li pazim? razdijejeu sam s dra- 
gom vilom. 165. Ah ! sto vidjeh sine more, . . ? 
sto li gledah brza krila, gdje put neba ptice 
steru, . . . ? 241. Gdi (su) oni, ki se od svih }udi 
dobitnici oglasise? gdi li uzmozni, kih pozudi 
krug malahan vas svit bise? 234. Tko da is- 
kaze lica tvoga sve liposti bozanstvene, tko li 
srca privrijednoga misli i zeje prihrabrene? 268. 
Koje strane, ki li puci oprijede se krajevidu? 
308. Nu gdi ostavjam od poludna crnce? gdi li 
im mjesto kazu? 334. Ah! kud, plahi mlaco, 
poje, na ki li se put potezi? 362. Ka vas huda 
ces namjeri? otkuda li vi dodoste? G. Palmotic 
1, 74. Radi koga grijeha i zloce, za koja li 
huda dila dadko umorit mene bode? 1, 178. Tko 
se branit od hih more, tko li utedi nih porazu? 
1, 186. K6 na pamet dode tobi . . . sa mnom 
mijenit tve odjede? kako li so no pi'ipade? 1, 
317. Sto ono oci moje vide, od blazonijeh tko 
li sada susresti nas ovdi ide? 2, 469. Ko mi de 
dat kripost mojoj pameti, ko li -suze mojima 
ocima? M. Jerkovic 44. Gdi jesu toliki kraji? 
gdi su toliki cesari? gdi li su tolike duke? P. 
Posilovid, nasi. 13a. Koji turan, ka 1' prigrada 
lie se sili bode opriti? J. Kavanin 6l>. Tko 
zna, gorit dokli ima? gdi li do se udunuti (ogaii)'^ 
222a. Srebrnica gdje DabiSa, gdi li Kacidi od 
Omisa? 231'*. Tko bo more, jaoh, dosedi? tko 
li izredi ? . . . 339^. Tko moze dubodinu no do- 
sedi? ko li od judi k hoj dopriti? 355^. Sto de 
od tebe tute biti, kad li hodos odtle iziti? 394a. 
Tko je, tko, ovi prah? i tko li je ovi vjetar? 
B. Zuzeri 267. Sto 6ini pasti s neba Lucifera 
u pakao, nego negova voja? sto li Adama iza- 
gnati iz raja zemajskoga izvan Aogova voja? J. 
Banovac, razg. 114. Kakve su to rano, Isukrste, 
po tvom tilu, ko li te je tako izranio? 149. Ko- 
like milosti sajo Bog vama s nebosa, koliko li 



LI, 3, a, a). 



35 



LI, 4, a. 



blago prosipje za vasu korist? 153. Ah, blago 
moje, komu mi ostajes, ko li ce te uzivati? pri- 
pov. 4. Kakav je ta ogan, kakva li negova vru- 
cina, kakva li te vrucine zestina? 45. Koliko 
zastidene, nenavidost, koliku li gorkost porodi 
onoj gospodiy F. Lastric, test. I99b. Kuda otide 
naj prvoV komu li otje naj napre navistiti- svoga 
uskrsnutja vese^a? 204a. Kakav, koji li je to 
kral od slave? 227a. sto je znamenovala ko- 
rabja Nojeva? sto li oni strasni potop? 276a. 
§to je neharnost, sto li dilujeV 386. Tko je 
mocan, tko li podoban izrijeti ovoliko raogujstvo? 
V. M. Gucetic 58. Rodila si, ali kada, u koji li 
danak? A. Kanizlic. utoc. vi. Sto tugujes? sto 
li mi od zalosti veneS? 37. Kakvo je, koliko li 
znane imala? 592. Jer mrtvacke kosti gledas? 
jer li mrtvim pokoj ne das'? V. Dosen 44a-. Jer 
dobitak s ladom tira? jer li |udma ne da mira? 
571^. Za koju_^ bi korist bila? kome li bi bila 
mila? 65a. gto im bise? oda sta li obolise? 
174b. Ko ce skupit po nebu oblake? ko 1' ce 
ispivat po svijetu junake? And. Kaci6, razg. 2a. 
Ah, te kako 6e du^a prokleta svoje tilo pozdra- 
viti, kakvom li jubavju istom ho6e ua nega po- 
gledati ? D. Eapic 3. Kud cu sade , na koju 
li stranu? Nar. pjes. vuk. 2, 496. §to s', se- 
stricu, jutros uranio? sto s' u po}u cador ostavio? 
sto li si se, sine, namrdio? 2, 538. — Pitanem 
se maze izjaviti cudene (vidi 1, b, b)). Koja je 
zloba tvoja, koje li sagrisenje! M. Jerkovic 68. 
Ke vesele razgovore, ke li tance zavrgose! P. 
Kanavelic, iv. 449. Kakve su ovo promine, kakve 
li novine ! J. Banovac, pripov. 75. Ja kako ga 
bane osedlao ! kako li ga tvrdo opasao ! Nar. 
pjes. vuk. 2, 270. Kakva j' krasna Kaica voj- 
voda ! u kakvom li gospodskom odelu ! 2, 483. 
— U ovijem primjerima prvo pitane nema inte- 
rogativne zamjeniee Hi adverba : JeV mu srce 
oteskalo, kako 1' stati na toj muci kripko od 
svud on odluci? P. Hektorovic (?) 136. Bi li, 
kako li bi ovo cinio, da bi za tim udi| imao 
umrti? A. Kanizlic, fran. 249. 

b) u podloznijem recenicama. Da bi ni 
i vasb vlastelinb uvezbbalb tko su na imo i gde 
li, da ni se neki ne utaji. Spom. sr. 1, 80. (1406). 
Vbspomenuti o srbbskoj zem|i kako uverena bystb, 
kto li nacelstvovase vb nej. Okaz. pam. saf. 51. 
Kaze se kojijem se nacinom ima sahranit u 
djevstvu, u cemu li stoji djevstvo i kako se gubi. 
B. Gradic, djev. 45. Skazi mi, kojijem zakonom, 
kojijem li nacinom jest nemu ugodno da se toj 
ucini. 59. Ne znas, nevo}nice, ne znas, komu 
si tvoje djevstvo duzua koju li krunu od nega 
cekas. 89. G-ledaj ke su nih (viteza) prilike, 
s kijem li oruzjem svaka (vrsta) hodi. I. Gun- 
dulic 439. Izvidice se i odkriti onde s kakvom su 
svrhom pripovidaoci pripovidali, s kakvim li 
umistvom od nauka ispovidnici ispovidali, kakvom 
li misnici cistocom na oltar izlazili. J. Bano- 
vac, prip. 26. Evo custe sto nas zaduzuje cetvrta 
zapovid Bozija, kako li se suprot noj sagrisuje. 
F. Lastric, ned. 134. Upita princip svoje zaruc- 
nice, sto joj se cini od velicanstva Cirova, sto 
li je naj lipse vidila u negovu dvoru. 206. Vise 
ste puta culi, kolike se nesrice vrimenite dogo- 
dise Jobu u jedan dan, koliko li progonstva 
podnese od djavla. 210. Imam virovati da zna- 
dete sto je licumirstvo, sto li su hinci, licumirci. 
300. Pravo kaze, sto kako li se je dogodilo. A. 
Kanizlic, kam. 127. Pazi, kako drzis glavu, ka- 
kvu r odtud imas slavu! V. Dosen 179a No 
znam, kog' je linac roda, kud li nemu mama 
hoda. 21la. Promisjavajuci sta bi ja mojoj otac- 
bini donio, sta li bi ja mojim domorodcem ka- 



kono pazara poklonio. M. A. Ee}kovi6, sat. A3a. 
No znam, odkuda je rodom, tko li mu je otac 
bio. A4a. Neg bi rade u kolu viditi, kako kcerce 
s dragim poskakuju i kakve li pismice pivaju. 
06^. I pita ga, tko ga je stvorio, tko li jadna 
gorko odkupio, za koju li svrhu satvorio. 07^. 
Jer sad novog miseca plode se, ne znam od sta, 
sto li je donese. J. S. Ee|kovic 163. Da vidite, 
pak da se divite, kakovi su i koliki li su ! Nar. 
pjes. vuk. 2, 212. Kaze jade tastu na uranku, 
kako su mu dvori poharani, kako su mu sluge 
razagnate, kako li je majka pregazena, kako li 
je Juba zarobjena. 2, 268. Da pogledam i gore 
i do|e, ko pogibe, ko 1' ostane danas. 2, 562. 
h. pitana su suprotna jedno drugome. 

a) u glaonoj recenici. Od kuda si, kamo 
li gredes? Zborn. 38a. Koji jo uzrok od sve- 
toga prostenja, koja li svrha od nega? A. Gu- 
cetic, roz. jez. 48. §to ubozkoj obitili pristoji, 
ka li lasti u svili? J. Kavanin 354a. Sve ke 
k nemu ovd' dohode sto ce primit, sto li ne£e? 
514a. Tko sam ja, tko li je ovi komu ja sluzim? 
I. Dordic, ben. 127. Koji grih jest tezji, koji li 
laksi? A. Ba6i6 379. Ma sto je^ tilo? sto li je 
dusa? J. Banovac, razg. 102. Sto imenom od 
sunca, sto li imenom od^ miseca zlamonuje se? 
F. Lastrid, test. 231a. Sto je holost, sto 1' ni- 
zina, kakva li je kojoj cina? V. Dosen 18^*. Sta 
si joj govorio, i sta li ona tebi? Pravdonosa. 
1852. 9. 

b) u podloznoj recenici. Svijem ce ovoj 
libarce mnoge stvari odkrit i obiavit, i sto su 
drzane, pod sto li podvezane, ukazat im, od 6ega 
se uklonit, sto li slijedit imaju. B. Gradic, djev. 
7 — 8. Dusa na koj slika izlazi Bozja kakva 
scijenis da je? kakav li opet Bog od vika^ki je 
bez slike sebi slika? I. Gundulic 242. Sto bi 
htjeli, sto li ne bi, da odlucit ne umiju. 365. 
Ki razbiru, sto 'e zlo cinit, dobro sto li. J. Ka- 
vanin 356a. Poznati, koji je grih tezi, koji li je 
laksi. J. Banovac, razg. 250. Poznati kad je u 
kradi grih laki, kad li smrtni. uboj. 36. Dati 
svakomu na znahe razboritije, sto je zapovideno, 
sto li je zabraneno. F. Lastric, od' 68. Koja 
mi kaze, sto je zlo, sto li dobro. ned. 280. Niti 
mi znademo, kada su korisna, kada li stetna. 
323. Koji ne zna, sto je Bozji, sto li 'e |udski 
zakon. A. Kanizlic, kam. 395. Znano biva, sto 
je zito, sto li pliva. V. Dosen 18t>. Bog znade 
i vidi koji je u grihu, koji li je u negovoj mi- 
losti. M. Dobretic 315. Djakonu se pak pristoji 
iziskovati, koji zivu u gradu bogojubno, koji li 
inako, koji dohodu na misu, koji li pak ne do- 
hodu. J. Matovic 291—295. Sto se ima prositi 
sto li ne, rijeti 6e se na svoje mjesto. J. Ma- 
tovic 436. Ne ima vodu koji bi mu kazao, gdi 
je brdo, gdi je dola, gdi li je strmo. A. Tomi- 
kovid, gov. 129. 

4. kod dva Hi vise od dva pitana u Tcojima 
ima interogativna zamjenica Hi interogativni ad- 
verab, moze li biti u svakome pitauu: radi pr- 
voga vidi 1, a, d) ; u ostalijem je redenicama ja- 
macno konjunkcija kao kod 3. 

a. M glavnijem recenicama. O tamni, o ne- 
vojui i 2alosni greSnice, kud li ce§, kamo li ces 
tada? M. Divkovic, bes. 3V>. Reci mi: „Gdi li 
si, sto li, u komu li je bitju du§a tvoja?" M. 
Divkovid, nauk. 17l\ Eekoh mu: „Jesi 1' zifal' 
mrtaf, .kako li, u com li osta krif?" D. Bara- 
kovid, vil. 292. Mornari kud li de, kamo li de? 
A. Kanizlid, fran. 74. Kud li idu, §to li cine? 
And. Kacid, kor. 254. Ceste knige idu za kni- 
gama, od koga li, kome li dolaze? Nar. pjes. 
vuk. 2, 502. 



LI, 4, b. -^n 

b. u podloznijem recenicama. Vidi, sinko, 
i promisli, koju li placu dajo Bog svemoguci, 
koju li djavao pakleni. M. Divkovic, bes. 22ab. 
Ne zna, §to li cini, kamo li ide. 633b. Skoci da 
vidi, tko li je, sto li je. M. Divkovic, nauk. 25fi. 
Da vidimo, kaku li liodimo, kuda li ideino. 127a. 
Da slipim dan svane, da znati budu moc . . . ca 
r je dan ca li noc. D. Barakovic, vil. 8. Ima 
dosta krstjana na svitu koji govcre i otcena.s i 
zdravamarijo uba ne znaduci sto li govore sto 
li cine. J. Filipovic 1, 509^. Smakole ji sedam 
ijada ne gledajuci tko li biSe prav tko li kriv, 
1, 198'>. Ne znadem, sto li psujem, sto li grdim. 
I. J. P. Lucie, razg. 114. Da ne bi znali, sto je 
zlo, sto li je dobro. B. Leakovid, gov. 45. 

5. autem, vero, stuji izmedu rccenica sto po- 
kazvju uvjete i veze ih viedu sohoin. ubicno se 
razumije da had se vrsi jcdan uvjet misli se da 
se ne moze izvrsiti drugi, te li istice uvjete kao 
suprotne medu sobom (isporedi 2, a). moSe se iz- 
mijeniti rijeccama a, ali, pak ltd. — uvjeti se is- 
ticu osohitijem rijecima (ako itd.), ali i sto se 
prije nih izrece moze se shvatiti kao uvjet, te 
recenice s ako itd. pokazuju naj cesce neizvrsi- 
vane onoga sto je sprijeda kazano. 

•A. uvjet se izrice konjunkcijoin ako (aste, 
ade), vidi ako, 7, b i d (I, 52—54). — U dva 
spomenika xv vijeka imadu tri primjera u ko- 
jima ako li stoji mj. ako li ne. Ostali ste dlbzni 
gospodinu mi Mrbksi tisudu i 100 perperb ve- 
netki . . . i za to je mene poslalb da ti je prosu 
dobromb vojomb, ako daste; ako li, da govoru 
na vasb vlastelomb. istinna jerb gospodinb Mrbksa 
rekal mi je i narucilb jerb vi je prostilb odb 
toga 5 satb pur})erb a da daste 6 satb perbperb. 
za to dajto mi tej 6 satb perbperb; ako li, ja 
du vse pitatb. Spom. sr. 1, 71. (1405). Da mu 
vasa velikostb veru i slobodu zapi§e u Hstu dojti 
i opetb pojti sb vsemb: ako se napravi toj, dobre; 
ako li, da je vojanb i slobodanb opetb kb svo- 
jemu domu, 1, 149 — 150. (1420). — Osiin li moze 
vezati recenicu i druga konjuxkcija u istome zna- 
6enu, kao na pocetku recenice, vidi ako, 7, d, a) 
i o (I, 53—54); Hi podije li moze stajati pak 
(paka, pako), vidi ako 7, d, h) (I, 54'i). 

b. )iioze biti i nekoliko uvjeta, te u sva- 
kome ima li ill slicna rijec (vidi na kraju). smisao 
je da nesto biva kuji god se uvjet izvrsio, vidi 
ili, e. Osveti li se tko svom uvriditeju, ockvrni 
li zenidbeni dug s nevirnoscu svom drugii po- 
steju, uzme li tko divojci postene, . . sve su zle 
misli bile uzrok i koren ... J. Banovac, pred. 
14. Lijopa li, gruba li, reci mi samo toj. F. 
Lukarevid 42. Da vsaki od erne zem[e ove 
vazmo, kami li drivo li, vsaki da iznoso. Aloks. 
jag. star. 3, 285. Prava li kriva li da su ma 
veljenja, na tvoj maloj hvali tvoja su cinenja. 
I. T. Mrnavic, osm. 24. ^ude i sjeme vrsti 
svade, restu l\ lete 1', plovu 1', tlace. J. Ka- 
vanin 72'i. Car li, oso li. (Z). Poslov. danic. 
Drago li vam zivjeti svi, drago li umrijeti . . . 
Nar. prip. vrc. 2()9. — U ovijem je primjerima 
li samo u jcdnoj recenici, a drugnj jali, ili; Dim 
Ua&para Milostida ki u lirvatskom roden kraju, 
bi li znanjo ali srida, jur stolova na Dunaju. I. 
Qundulid 312. Promotrite jedno diteSce od po 
godine mane li il' malo viSo. F. Lastrid, ned. 
379. ir je kripost koja svrhnaravna bila, lubav 
li na svoja meno uze krila ... A. Kani^lid, ro2. 
52. 

c. moze se shvacati kao uvjet i vrijcme kad 
Stu biva; po tome stoji li i ug kad (kada). Onda 
uii dau svita, pu raju onda grom, kad tebo ud 
mita, Hokole, gdi nazrem; kud li lo s proztua no 



LI, 5, f. 



viju dan koji, srce do umora bolno mi ustoji . . . 
H. Lucid 219. Covjeka svak }ubi, dokle je sreca 
s nim ; kad li ju izgubi. zgubi s nom sve sa- 
svim. N. Dimitrovid 15. Jaoh draga gospode, 
kako de t' biti cas, po druzbi kad pnde po tvojoj 
ovi glas? jaoh draga gospode, kada li pak reku 
da sluga tvoj dode za tebe na prijekuV N. Na- 
Jeskovid 1, 181. Ter kad mi pride nod, ja zelim, 
gospoje, da bude u cas prod, a bio dan da doje ; 
kad li mi dan sine, ja zeliro, naj prece opeta da 
mine, da vrijeme potjece. 2, 108. Kad godi gdi 
pride tve lice pribilo, svak mu se poklana gle- 
daje na li milo ; kad li ric govorit ku stane tva 
mlados, moze svu srdnu vlas utazit za rados. D. 
Eanina 83a. Nu kada besjeded ki govor stat 
pravi (= stane praviti), sva visna nebesa na rie 
ric ustavi; kad li oci ne svrne, takmenja kojim 
ni, uzize, umara, razciria i kopni. 101b. Dokle 
ravno stoje stihe i tobom uciiiena clovidaska te- 
lesa cila i no povalajudi se ravno teku, kada li 
od cetirih sastav razdili se jedno ili vede ili 
maiie, tada rastegne se i od duse razdili se mrtvo 
clovicasko tilo. Aleks. jag. star. 3, 316. S ue- 
prijateji kad bori se, kad li u miru tihom stoji. 
J. Kavanin 209*. Tilo dizu mrtvo . . . ; kad li 
vrime tomu dospi da se tilo sarani, bijeli cvitak 
durdic, gdi bija tilo, rodi. M. Katancid 50. Fa- 
lila se prelijepa Ana: „Nema dvora sto baba 
mojega; ja sam cula, kazevali su mi, pojepsi su 
moga Petra dvori . . ." Kad li Ana sretno dom>i 
dode, al' istina sto su govorili. Nar. pjes. vuk. 
1, 4. A vode ga pod sator voziru; kad li dode 
momak pred vezira, triput mu se svezan poklo- 
nio. 2, 607. — Uz li moze biti i druga konjunk- 
cija (isporedi kod a), n. p. pak. Svaka zvir ze- 
stoka . . . dobro i zlo poznava, ter kada opazi da 
joj zled tko dava oncas ga porazi; kada li pak 
vidi dvorit se s jubavi, pitoma stvori se, svu 
divjad ostavi. D. Ranina 96b. Istina je da se 
mnoge pute dini razdi}ene na pamet . . .; kad li 
je pak po vede brojeva ol' ti figurica u broju od 
razdijeiia, hoce se pero. M. Zoricid, aritm. 39. 
Ne sagrisuje smrtno covik . . . kada s hotinoia 
povo|no i slobodno ne pristaje . . . ; kad li paka 
voja dovicja k misli i uzbudenu brezrednomu 
prilaga se, tada misli otrovne uzrokuju du§i onu 
stetu priveliku ... I. J. P. Lucid, razg. 57. 

d. vojet se izrice rijecjti gdje, te moze zna- 
citi : 

a) uvjet uopce kao ako. Pi-omin', starce, 
tvoju voju, ... di li nedes, na velici pogibal' si 
s ucenici. P. Hektorovid (?) 89. Slot', Popijovko ! 
sleti, moja, s kruga Askrea, ter dod" k meni, er 
lui 'e trijoba pomod tvoja za izrijot zestok plam 
pakleni. Sile od tmaste vjedne nodi kratak moj 
gled ne dohita bez razumne tve pomodi koj su 
skrovna sva odkrita; gdi li no moz' sva praviti, 
htij s mnom ])aklu se odpraviti. J. Kavanin 391*. 

bj mjesto. De god mi i nasa deca i nasa 
brada za nih duli, otole se pozdravjali ! do li se 
na putu il' na divanu videli i sastali i otole se 
pozdravjali! u Vuk, ziv. 76 — 77. 

e. u jednome jyrimjerii xviu vijeka ima li 
))ij. ako li (isporedi 1, d). Vjecnu slavu ku nam 
daso, ako dobri u zivotu, zli li, muko i sramotu. 
J. Kavanin 335b. 

f. mogu se u Siremu smislu shvatiti kao 
uvjeti i rieke recenice u kojima jc relativna za- 
mjenicn. Kbto drbzno . . . kbto li zabrani i no 
dastb, da plati 5 satb ovbnb. Ded. hris. 56. Kto 
so obreto jerotigb zive sb Hristijany, da so zoz«^tb 
po obrazu i pro/.euetb so; kto li ga nadnotb ta- 
jiti, i tb du i^.e^etb se. Zak. dus. pum. .sat'. 30. 
Pu vbsijlib crbkvulib du Lrunotb se ubozy. ktu it 



LT, 5, f. 



37 



2. LIBAR 



ihb ne uzbhraiiitb oth mifcropolitb ili ofcb ig^umens, 
da otlucith se otb sana. 31. Da se lici po vsemb 
trbg-u da nitkorb ne sme kupovatb ni prodavatb 
6e}adb . . . tko gode li se najde da suprotevb 
ucini, takoziga iemo pedepsatb. Spom. sr. 1, 31. 
(1400). Odlucismo . . . ; ki li bi to razbil, Go- 
spodin Bog ga razbij. Mon. croat. 181. (1500). 
Ubozijem tko dijeli, on nece ubog bit, tko li nih 
ucvili, na ubostvo ima prit. N. Dimitrovic 8. 
Tko se uzvisuje ima bit ponizen, tko li ponizuje 
biti ce uzvisen. 12. Hodil sam u vike ovimim 
drumom ja i jos cu hoditi godista sva moja; 
bivsi put opceni, niko mi braniti ne moze da 
liime ne budem hoditi . . . komu li moji hodi 
mucni su meu vami, neka uzme ter udri glavomo 
o kami. D. Kaiiina lOiib. Ko je put pogrijesil, 
vrati se na drum prav, ko li gre sve nezdrav, 
Ijekare pod' isti. lOSb. Oprostite, ako imate 
koju stvar protiva komugodi ; . . . da tko li ne 
prasta svomu iskrnemu nece ni nemu Gospodin 
Bog. M. Divkovic, bes. 9^. Od duhovuih tko 
bi ob6eno htio zemlu oplaviti, neka ceka to do- 
spijeno gor' na nebu opraviti; ... ko li od crkve 
odagnati htio bi dobra sva vremeua, no bi mogla 
ziva ostati. J. Kavahin 380t>. Tko ne poznaje 
Boga i riegova dobrocinstva, oni je brez pameti 
i ociju, tko li ji poznaje a ne odgovara na ne, 
jest gori od istoga zla. J. Banovac, razg. 154. 
Tko ce gori, tko li doli, da izbere, kuda voli. 
V. Do§en 32'>. Ko to ne da, ko 1' to smeta. Bog 
nam ga smeo ! Nar. pjes. vuk. 1, 426. Ko bi 
mens snopje povezao, dala bi mu moje belo lice ; 
ko li bi mi vodice donio, dala bi mu moje carne 
oci. 1, 172. Ko imase kona od megdana, okrece 
ga po po}u gilita; ko 1' bekrija, nagine cuturom. 
2, 544. Koji god u slavu Bozju ustajao..., koji 
li je zaboravjao il' u strahu il' u stidu il' u 
svome sagrjesenu te je ne spomenuo ... u Vuk, 
ziv. 73. 

6. ima kad li u drugome smislu nego je kod 
5, b, vidi 1. kad, B, II, 5 (IV, 724a). amo pri- 
pada i ovaj prhnjer u kojemu uz kad li nema 
glagoJa (razumije se pasti), ali se istice iznena- 
dene: PJuni vrh sebe, kad li na obraz. Nar. 
posl. -vuk. 249. 

7. u rijetkijem slucajevima li veze rijeci ili 
recenice, samo isporedujuci ih. 

a. znaci sto i a,. A ne sad jedno sad li 
drugo. B. Kasic, rit. xvii. Nut' bozice, druge 
moje, koliko su vidjet mile, cijem su |ubko na- 
kitile svijetle i ciste prame svojo ; nut' li paka 
sred livada, gdje ncabrano cvijetje pada. I. Gun- 
dulic 7J. 

b. znaci sto i. Da sto je zao meni, sto li 
se ja boju, nedo .se da zeni. N. Najeskovic 1, 283. 

c. u dva primjera xv vijeka stoji poslije 
koje rijeci kao da nom dopuni ili razjasni rijec 
sto se j)rije rckla, od prilike kao i to. _ Zajasmo 
u te gospode Jelene, Herbcogoviee li, ne penezi. 
. . . Za one cetiri tisuce dukatb namb zajamsehb 
i zgoru imennovanehb li toj gospodi Jeleni Herb- 
cegovice takode dajemo i zapisujemo u veko... 
Spom. sr. 1, 176. (1412). 

8. cesto stoji uz druge rijecce (osobito kon- 
junkcije), te ili im dodaje svoje znacene (ili)^ Hi 
im podaje vecu snagu. neke su tako zdruzene 
s li, da se obicno i pisii s nime kao jedna rijec. 
vidi ali, budi li ili bud' li, vidi biti, budem, II, 
4, h) dd) (I. 36Sa', dali, do li {vidi 1. do, I, 6 
na kraju), ili, jedali (vidi i eda), kamoli (vidi 
kamo, I, 3, c, b)), ma li (kod ma), ne li (kod 
ne), nego li (nogli), niti li (kod niti), nu li (kod 
nu), pace li (kod pace), toli (vidi kod taj). 



LIB, m. ime hrezu]ku u Hercegovini. Schem. 
herceg. 1873. 182. 

LIBA, /. mlado gusce. — U jednoga pisca 
Slavonca xviii vijeka. Po takvomu vrjemenu ne 
va^ libe ili gus5i(5e nadvor pustiti. I. Jablanci 
148. — Jamacno je od mag. liba, ali ova rijec 
postaje po svoj prilici od glasova kojijem se vabe 
guscici (11 bi, li bi Hi bi li, bi li); i u novoslo- 
venskome takovi je glas liba. 

LIBADA, /. (arap. ?) pers. tur. lebade, nekakva 
kratka kabanica. — U nase vrijeme u Bosni. 
Pokri kona zelenom libadom. Nar. pjes. petr. 2, 
278. I med liima hoga Cuprilija, bijele brade, 
zelene libade. Nar. pjes. horm. 1, 41. Bijela mu 
i glava i brada, a na nemu zelena libada. 1, 289. 
Libada, hajina kratka. u Nar. pjes. petr. 2. 698. 

LIBADE, libddeta, n. vrsta zenske ha(ine (D. 
Popovic, tur. rec. glasn. 59, 136). — vidi libada. 
— U nase vrijeme u Srbiji. Sedi jedna gospa u 
zelenom libadetu. M. D. Mili6evic, des. par. 26. 

1. LIBAN, libana, m. tal. libano. podeb}e uze 
zapredeno od kovi^a; naj cesce treba za opasa- 
vane komine od grozda pod tijeskom. — U pri- 
morju od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu 
(,fune di sparto' , funis sparteus'; liban za tijeska, 
liban od tijeska ,funo da torchio' , funis torculus' 
334a) i II Stulicevu (,funis ex sparto'). Kuren- 
tija . . . kako votom od libana oko soka svije 
nimi (mreznmi). M. Vetranic 1, 17. Liban, pas 
od trave kojim so uteze drop u vinskom tijesku. 
M. Pavlinovic. 

2. LIBAN, m. Libanus (u svetome pismu i Li- 
bauon), ime gori (kosi) u Siriji. — isporedi Li- 
van. — Od XV vijeka. Od pustine i od Libana i 
od rike velike Eufrata dari do mora od zapada 
budu mejasi vasi. Bernardin 33. deuteron. 11, 
24. Slomiti ce Gospodin cedre od Libana. B. 
Kasic, rit. 22. Ovo je ona, ka jest cedar iz Li- 
bana. F. Glavini6, cvit. 280a. Dat 6e t' cedre 
Liban sveti. J. Kavanin 227b. Kitni Liban. I. 
Dordic, uzd. 32. Odi, zarucnico moja, odi od 
Libana. F. Lastric, test. ad. 87b. 

LIBANOV, adj. vidi libanski. Slava Libanova 
dana jest nemu. Bernardin 5. N. Ranina 17a. 
isai. 35, 2. 

lIbaNSKI, adj. koji pripada Libana. — Od 
XVI vijeka. Iz gvozda libanskoga. Korizm. lib. 
Planine libanske. D. Barakovic, vil. 89. I li- 
banski jakno codri. J. Kavanin 65b. A nos turan 
ko libanski. 52la. Na gori libanskoj. S. Rosa 
18a. ^ 

LIBANE, n. djelo kojijem se liba. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

1. LIBAR, adj. vidi liber. — Na jednume 
mjc^tu u pisca cakavea Senanina xvi vijeka. 
Hoces ti reci da 61ovik niraa svoj libar arbitrij ? 
Starine. 17, 238. (1555). 

2. LIBAR, Hbra, m. vidi libro. — Od xv vi- 
jeka po sjevernome dalmatinskome i hrvatsknme 
primorjii i u Istri. Libar Marka Marula. M. 
Marulic 1. Svitovni zakon v bezcislenije knige 
razsejan na 50 librov . stisnu. S. Kozici6 42*. 
Ko cti^ libre ili pisanja bludna. §. Budini6, sum. 
38a. stiti libri ili kiiige. ispr. 98. Za §tiveaJ6 
koga godir libra duhovnoga. P. Radov6i6, nacin. 
532. Stenje od libar od poluvirstva. M. Bi- 
jankovic 5. Postavjamo jim na du§u, da po- 
mjivo ove libre budu iziskovati. 5. Neka dr2e 
libar od krizmanja. 35. Jesu neizbrojeni libri 
od bogojubnih u ovoj prilakoj stvari. 38. Neka 
upi§u imena u osobiti libar po naredbi od ritu- 
ala rimskoga. 39. Kada se pridaje libar ili 



2. LTBAR 

kniga. I. Zanotti, uput. 4. Stvara'u jednu knigu 
iliti vam libar. A. d. Costa 1, y. Ovo je libar 
mene Ivana Matkovi6a izpod Lijevna g. 1773. u 
I. Gundulid viii. Moja je pomja bila ponoyit i 
vr6 ovi libar ua stampu. M. Dragicevic 3. Libar 
,liber', gen. libra. D. Nemanii, 6ak. kroat. stud. 
18. — U ovonie primjeru stoji libarih mj. librih 
samo radi stiha: Ke upisat na libarih otac ne 
da. J. Kavaiiin 378a. 

LIBAECE, n. dem. libro. — Od xv vijeka u 
Dubrovniku (i u pisca Kasica, vidi kod libro) i 
u Boci kotorskoj, a izmedu rjecnika u Danici- 
cevu (gdje je pisano librbce, all tako nije^ u pri- 
mjeru, vidi naj prvi priinjer) : ,libellus'. Kako se 
ve6e na puno pise po libarcu. Men. serb. 497. 
(1466). Mojses kad klece Bogu se mole6i i ovu 
ric reie pukom se bole^i: „0 Boze milostiv, . . . 
grih puku oprosti; to li nee prostit grih od puka 
ovoga, smrsi me na pospih od libarca tvoga". 
M. Vetranid 2, 381. Libarce od djevstva. B. 
Gradi6, djev. i. Ovo jest libarce od zivota. A. 
Gu6eti6, roz. mar. 273. Pokupio sam u kratko 
iz libarca b. Inacija . . . nacin od molitve. B. 
Ka§i6, nac. 3. Slozi on jedno dugo pismo ili 
libarce. in. 18. Nafiin za dobro pisati rijeci jezika 
slovinskoga u kratko skup|en iz ovoga libarca. 
R. Gamanid B6l>. Ovo 6e libarce vecu devocijon 
stedi. V. Andrijasevid, dev. iv. Imam libaraca 
duhovnih i molitavac, mogu ih doma prostivati. 
A. d. Bella, razgov. 171. Ne pomankaju libarca 
i toma6ena. J. Matovid 256. 

LIBATI, libam, impf. jujati se, vidi u Vukovu 
rjecniku: 1. liba voda, t. j. Juja se ,-wogen* ,fluc- 
tuare'. — 2. liba kad dovjek stoji na zem|i ili 
na tavanu pa mu se pod nogama kao }uja ili 
ugiba ,wanken, sinken' ,labo' s dodatkom da se 
govori u Crnoj Gori. — Akc. se mijena u praes. 
1 i 2 pi.: libdmo, libdte, i u aor. 2*3 sing. 
liba. — Isporeduje se mag. libegni s istijem zna- 
cenem, ali nije prilika da je magarska rijec, ako 
se naJiodi samo u Crnoj Gori. 

LIBAVA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu po- 
drinskome. Zeraja u reci Libavi. Sr. nov. 1868. 
157. 

LIBAVINA, /. deblina. — isporedi libiv. — 
Na jednome mjestu xviii vijeka. Bo}e bje§e iz- 
tandati libavinu svoga kipa. J. Kavanin 63*. 

LIBE, /• zensko ime cesko (hyp. LibuSa?). — 
Na jednome mjestu xviii vijeka. Mudra Libe ka 
gospodi bana otca pokrajine ... J. Kavanin 
272b. 

LIBER, adj. tal. libero, Slobodan. — isporedi 
1. libar. Na jednome mjestu xv vijeka. Liber 
i franak od vsake sluXbe. Mon. croat. 88. (1460). 

LIBERALAC, liberdlca, m. covjek sto pripada 
politickoj strand koja trazi slobodnije vladane, 
slobodojubac. — U pisaca naSega vremena po 
zapadnijem jezicima (naj prije je rijed liberal 
dobila u Spanolskoj ovo znacene u prvoj polo- 
vici XVIII vijeka). P. Budmani. 

LIBERALAN, libferalna, adj. koji misli kao 
liheralac, koji pripada strand liheralaca, slo- 
bodo(ub. — U pisaca nasega vremena. — Itna i 
adv. liberalno. P. Budmani. 

LIBERAlIZAM, liberilizma, m. liberalna 
stranka; liberalna natika. — Od tal. liberalisrao 
i nem. liberalismus. — // pisaca naiega vremena. 
P. Budmani. 

LIBERALSKI, adj. liboralis, (o nanci, nauku) 
koji se pristoji slohodnome iovjeku. — Na jed- 
nome mjestu XV vijeka. Nanci liberalskimi ili 
slobodnimi naudena. i^iv. kat. star. 1,^218. 



38 LIBITSKI 

LIBi^RTAD, /. libertas, sloboda. — Od tal. 
(poet.) libertade. — xv vijeka. Ne mozi cinit 
prez libertadi. Mon. croat. 103. (1468). 

1. LIBERTIN, adj. tal. libertino, raskalasan, 
raspusten. — Na jednome mjestu xviii vijeka. 
Mnoztvo pomamnih i libertinih oliti raspustjenih. 
Blago turl. 2, 90. 

2. LIBERTIN, m. covjek sto je pripadao nekoj 
politickoj strand u Judeji za vremena apostol- 
skoga, lat. libertinus. Videdi Zidovi dudesa ka 
Stefan cinase, uzdvignuhu se protiva nemu, a 
navlastito oni ki se zvahu Libertini, i Cirinensi . . . 
(act. ap. 6, 9). F. Glavinid, cvit. 421b. 

LIBERA, /. ime kozi. Bruvno. D. Hire. 

LIBIJA, /. Libya, Afrika uopce ili dio sje- 
verne Afrike. — Od xvi vijeka. Drugi dan kad 
konskom bijese rok rvanju brzom dan, u suncan 
prem istok izide na kolijeh s vitezi mnogijem 
van: Akiv jedan od tijeh bijese, drugi Spartan, 
iz Libije dva . . . D. Zlatarid 16b. Polag Silene 
grada ili mesta Libije. F. Glavinid, cvit. lOQb. 
U pustosi od Libije. P. Kanavelid, iv. 247. 

LIBITI SE, libim se, impf. dolazi u razlici- 
tijem znacenima, ali je mozebiti naj starije pod 
a, pa su se iz nega razvila ostala. — Akc. kaki 
je u praes. taki je u impf, lib|ah i u aor. 2 i 3 
sing, libi; u ostalijem je oblicima onaki kaki je 
u inf. — Nepoznata jjostana; nece biti srodno 
s ruskijem .-iii6iiTb, loviti rake na mamu (an6HJio). 
— Od XVIII vijeka. 

a. vuci se, dovladiti se, — Po primorju i u 
Bosni. Iz jame se libi lisicina i jejina nemila 
tidina, da zako]e orla nastojase. And. Kadid, 
razg. 332^. Libedi se polagano. N. Palikuda 41. 
Hrupi momak na vrata nenadan, . . . mahom 
s praga Bozju pomod jav|a, . . . nit' se klana da 
bratju cjeliva nit' se libi da zdravice pije. Osvetn. 
1, 49. ^ubi futu i libi se k skutu. 4, 40. Li- 
biti se, vuci so. u nase vrijeme na Ratu ston- 
skomu: „Vidio sam ticu i libi se ja pa zapali 
na nu". M. Milas. — Va^a da amo pripada i 
ovaj primjer: Al' ne leci kako lete vile, neg se 
libi orlom velikijem. Hrv. nar. pjes. 2, 76. 

1). kloniti se. bjezati. — U Stulicevu rjec- 
niku: jvitare, evitare, effugere'. — Posve u ovome 
znacenu nema primjera, ali ima u slidnome: du- 
vati se (bojati se?), vidi: Na sami praznik prod 
objed izrudite kradimice u lonac ovaj prasak sto 
je u ovoj mjedenoj kutiji; otrov je tako silna, 
da mora na prjedac umrijeti ko god okusi iz 
toga lonca. kad budete pri objedu, vi posrkajte 
od dorbe i ucobrsnite dradu od ribe, da se ne bi 
kaluderi po dem sjetili da so vi toga jela libite. 
S. J^ubiSa, prip. 265. — Ovo se moze shvatiti 
kao prijelnz od znadcna kod a na znacene kod 
c: (od primicana prelazi se na suprotno odmi- 
cane, a od ovoga na stidene). 

c. stidjeti se. — U nase t^rijeme, a izmedu 
rjednika u Vukovu (vide stidjeti se). Cah redi 
da se i on od mene libijaSe; i evo tri detiri 
puta, kad ga gdje sreti, vazda umine, da se ne 
sukobimo. S. ]^ubi§a, prip. 97. Zensko . . . ved 
se od dooka ne libe ni sram kriju. prid. 51. Cak 
se od Miletina imena libila. M. D. Milidevid, 
zim. ved. 141. On se ne libi nikakva te/adka 
posla samo kad dospe. zlosel. 233. Pa se onda 
libe i stide. skol. 7. 

LIBITSKI, adj. koji pripada Libiji. — Samo 
na jednome mjestu xvi vijeka. Jur sesto trdanje 
i sedmo svrsujud s koli se libitskim udri§e gla- 
vami. D. Zlatarid 17b. — isporedi naj prvi pri- 
mjer kod Libija. 



LIBIV 39 

LIBIV, adj. mesat, krt. — isporedi i libovina. 
— Rijec je praslavenska, isporedi ces. libiv^. — 
Mislim da postaje od srvnem. lip, zivot, tijelo 
(nvnem. leib, tijelo). — Samo u Bjelostjendevu 
rjecniku: .pulposus'; v. meso, n. 9 (§tamparskom 
grijeskom 6); kod meso, 9ma: libivo prez kosti 
,pulpa, pulpamen, pulpamentum, alipastos, mus- 
culus'; M Sfuliceim: ,pulposus' iz Bjelostjenceva; 
u Voltigijinu: .polposo, polputo' ,fleischicht'. — 
IJ Bjelostjencevu rjecniku (51b) ima i libivo ono 
i prez kosti, pult, rnekota, me6ina ,pulpa'. nekoji 
,femur et femen' zovu. ovdje kao da je supstantiv 
i da znaci sto i libovina. 

LIBJ^ENE, n. djelo kojijem se ko libi. — U 
Vukovu rjecniku: vide stidene. 

LIBO, conj. Hi- god. — Nije slozeno od li i 
bo kako kaze Danicic kod bo, 3, jer je ocito ista 
rijec sto i |ubo. — Bijec je praslavenska, ispo- 
redi stslov. i stces. libo, rus. au6o. — Samo u 
knigama pisanima crkvenijem Hi mije§anijem je- 
zikotn, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ili s do- 
datkom da je rijec ruska) i u Danicicevu (gledai 
}ubo). 

a. ili. Libo igumanb libo ikonomb. Sava, 
tip. hil. glasn. 24, 199. Libo starb, libo mladb. 
224. 

b. kao enklitidna rijec stoji za relativnijem 
zamjenicama i znaci sto god ili mu drago. Ili 
je Vlahb ili kto libo tudozem|aninb. Mon. serb. 
6 (ovaj sam primjer prepisao iz Daniciceva rjec- 
nika, ali ga nema na zabi^ezenoj strani 6). Kto 
drbznetb potvoriti ili oteti ili preloziti . . . cto 
libo otb domu presvetyje bogorodice . . . 213. 
(1376 — 1389). Sto libo tvorisi, nb o Boze misli. 
Starine. 11, 196. (xvi ili xvii vijek). 

LIBON, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45. 
LIBONA, m. ime volu. Goavac, Bosna. D. Hire. 

LIBOVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 
25. 

LIBOVIDA RIJEKA, /. ime vodi u Srbiji u 
okrugti podrinskome. Libovida reka. Zem)a gra- 
nici Libovidom rekom. Sr. nov. 1868. 157. 

LIBOVINA, /. meso od buta (,schlagel'). u Fu- 
zini. D. Danicid. — isporedi libiv. 

LIBRA, /. iiekakav novae (tal. lira, ali sam 
u Dubrovniku iuo gdje pomorci ovako zovu i 
engl. sovereign Hi pound sterling). — Bijec je 
dalmatska od lat. libra (od cega je tal. lira). — 
Od XIII vijeka po primorju, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (nekakav novae ,eine art miinze' ,numus 
quidam' s dodatkom da se govori u Dalmaciji). 
Platiti ima knezu libar pedoset. Zak. vinod. 59. 
Pak libar trikrat sto ondi joj odbrojih. M. Ma- 
rulii 276. Libra tvoja deset libar dobavi. Anton 
Dalm., nov. test. 117. lue. 19, 16. Za svako do- 
brocinstvo placaju dvi libre i osam solad. M. 
Bijankovid 156. Izvadivsi libru dade joj. J. Ba- 
novac, pred. 130. Za drva libara 462, soldina 
16. M. Zorici6, aritm. 8. Arfi biti 6e 12 libara. 
A. d. Costa 1, VI. Da 6e mu za dvanajest li- 
bara n. p. reci petnajest misa. Ant. Kadci6 69. 
Ovi ukrade pet stotina libara drugom. M. Do- 
breti6 110. Tezi grih jest u jedan krat ukrast 
deset grosa, nego deset libara. I. J. P. Lucie, 
doct. 3. — U ovome je primjeru po tal. libbra 
(litra) mjera za tezinu: On mi noj po§Je jednu 
libru lana. Nar. pjes. istr. 2, 44. 

LIBRAC, libraca, m. dem. 2. libar. — Na jed- 
nome mjestu xvii vijeka. Ki goder dil ovoga na- 
sega libraca. Michelangelo 5. 

LIBRARIJA, /. tal. libreria, mlet. libraria, 
knizarnica, kni£nica. — U primorju od xviii vi- 



LIBRO 

jeka. Naglo se je u librariji manastira Zaostroga. 
Norini 43. 

LIBRAST, adj. mrsav, vidi u Vukovu rjei- 
niku: n. p. svincie, t. j. tanko, koje se ne mo2e 
lasno ugqjiti ,schwer zu masten' ,saginatu diffi- 
cilis'. — Korijen lib moze biti praslavenski, ispo- 
redi stslov. libavT., libevx, libivi., rus ^hohbuh, 
pa i lit. laibas, tanak. — isporedi i grd. Xinrdg. 
— Jamacno nije ni u kakvoj svezi s libiv. 

LIBRENAK, m. vidi u Vukovu rjecniku: po- 
stav kojega se lakat prodaje po libru ,eine art 
leinwand' ,lintei genus* s dodatkom da se govori 
u Kotaru. 

1. LIBRICA, /. dem. libra (kao mjera za te- 
zinu, vidi libra na kraju) • samo je oblik demi- 
nutivan, ali znacene odgovara latinskome libra i 
tal. libbra. — Od xv vijeka po primorju, a iz- 
medu rjecnika u Vrancicevu (,libra'), u Bjelo- 
stjencevu (,libra uneiarum 12', v. funt), u Volti- 
gijinu (,libbra di 12 oncie' ,pfund'). Vsaka riba 
kostena nize od librice po soldin 1 librica; riba 
kostena vsaka ka poteze ve6e od librice gori, po 
soldin 1 i bee. Stat. krc. ark. 2, 289. (xv i xvi 
vijek). A Marija tada vaze libricu pridrage po- 
masti. ^Bernardin 75. joann. 12, 3. 40 libric 
mesa. S. Kozicic 37t). Posla mu 50 zlatih, ihze 
vsaki 1 libricu utezase. 42*. Duzni su jedinu 
libricu papra. Mon. eroat. 255. (1553). Trideset 
libric zlata. F. Vrancic, ziv. 82. Prinoseci smi- 
sanje mire i aloja, nigdi libric sto. M. Albert! 
511. S kim . . . pogodise se za osam tisuc libric 
zlata. F. Glavinic, cvit. 292t). Po sto libric tes- 
koga olova. L. ^ubuski 25. Dvadeset i pet li- 
bric voska. J. Banovac, pred. 144. Covik joj 
sto librica zlata dade. A. Kanizlic, utoc. 51. 
Svaka librica nosi 12 unaca. M. Zorici6, aritm. 
11. Libricu meda. J. Vladmirovic 48. Kopje 
od osam librica tezko. And. Kacic, kor. 213. 
Boje je jednu uncu slobodi nego deset librica 
zlata. N. Paliku6a 62. Trideset libric zlata pri- 
cistoga. A. d. Costa 2. 148. 

2. LIBRICA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 
33. 

LIBRIC, m. dem. 2. libar. — U nase vrijeme 
u Istri. S libriden pod pazuhun. Na§a sloga. 
god. 15, br. 36. 

LIBRINA, /. augm. 1. libar i libro. — U nase 
vrijeme u Istri. Librina, augm. , liber'. D. Ne- 
manic, cak. kroat. stud, iftsg. 39. 

LIBRO, n. vidi kniga, c. — Akc. se mijena u 
mnozini: libra, libAra, librima. — Bijec je dal- 
matska (isporedi kelomna) od lat. liber (uprav 
od ace. sing, librum); da nije od tal. libro po- 
znaje se po akcentu, jer bi onda glasila libro. — 
U ovome se obliku govori u gornemu primorju, 
t. j. u Dubrovniku i u Boci (u sjevernome je pri- 
morju oblik libar, vidi 2. libar); nalazi se jos u 
pisca Kasica koji hoce da pise dubrovadkijem 
govorom i u Bosnaka An6ica. — Od xv vijeka, 
a izmedu rjecnika u Danicicevu (,liber'). Ma- 
rinko upisa u libro. Mon. serb. 456. (1452 pre- 
pisano poslije). Libro od porodenja Isusova. N. 
Ranina 194^.. matth. 1, 1. Svaki do imati svoje 
libro u rukah. Zborn. 50b. Nijesi legao u libru. 
62b. §to sveti nau6ite|i u mnozijeh librijeh pi§u. 
B. Gradid, djev. 1. Znajte da sam nikolika libra 
privratio. 4. Upisan u libro druzbe prisvetoga 
rozarija. A. Gucetid, roz. mar. 23. Cini napisati 
ono cudnovato libro. B. Ka§id, per. 84. Kako 
se odito vidi toliko u rukopisijem, koliko u 
stampanijem librima. R. Gamanid 4b. Stijud 
ovo moje libro. I. Andid, svit. viii. vrat. xii. 



LIBRO 



40 



LICE, 1, a, a). 



Sadrijet s libra od 2ivota. B. Betera, cut. 18. 
Davat mrtve za svjedoke kako libro. (L). Ne 
umije nego u svoje libro le»at kako dum Pe- 
trina. (D). Poslov. danic. Ovo libro nose6i u 5elu 
isto ime. K. Ma^arovi6 3. Postavja nova libra 
3V. vandjelja. V. M. Grucetic 217. Ako bi se 
ufiinilo jedno libro ... J. Matovic 4. Budu(^i 
ostala libra i pisma ... 70. Podaje nemu libro 
od epistola. 294. Ko da se razpe6ati i raslvori 
jedno libro. A. Kalid 150. 

LIBROV, adj. koji pripada libra. — U jed- 
nome primjeru xvi vijeka. Dostojan jesi, Gospo- 
dine, uzeti libro i ofcvoriti librova zlaoionja. N. 
Ranina 199*. apoc. 5, 9. 

LIBURN, m. ime musko (uprav narod n Li- 
hurniji). — Na dva mjesta xvii i xviii vijeka. 
(Slovinci) imenovahu se . . . Liburni od vojvode 
Liburna. F. Glavinid xv. Sgradu od Visa, zvanu 
Lsu, Liburn sa svojim' Liburnaai na tako zvan 
udigli su otok. J. Kavanin IBS'*. 

LIBURNA, /. vidi Liburnija. — Na jednome 
injestu XVIII vijeka. Slovinci Liburnom vlada§e. 
Nadod. 129. 

LIBURNI, m. pi. narod u Libiirniji, vidi prvi 
primjer kod Liburn. 

LIBURNIJA, /. Liburnia, dio stare Ilirije: 
sadasne hrvatsko primorje i sjeverna Dalma- 
cija. — Od XVII vijeka, a ismedu rjeinika u 
Mikajinu (Liburnija, drzava , Liburnia, Croatia') 
i u Bjelostjencevu (Liburnija, zem|a, primorje 
, Liburnia, dicta etiam Croatia')- Tarsia mesto 
felno od Liburnije. F. Glavinic, cvit. 139^. 

LIBURNAD, /. u jednome primjeru xviii vi- 
jeka znaci otok sto pripada Liburniji. Libur- 
iani puk mogudi Liburnadi sve ostale (uz Vis) 
podlozise. J. Kavanin 138l>. 

LIBURNANIN, m. dovjek iz naroda sto je 
zivio u Liburniji. — Mnozina: Liburnani. — 
U jednoga pisca xvm vijeka. Nihova poklisara 
smaknu cijeda Liburnana (Teuta). J. Kavanin 
243a. — vicii i ]if)d Liburn i Liburnad. 

LICA, /. Lichia amia, Lichia glauca, L. vrsta 
ribe. — Od tal. lizza. — U nase vrijeme u Du- 
brovniku. B. Ko§i6, rib. dubr. rad. 155, 39. — 
I prezime, Lica. Stevan Lica. M. D. Milidevid, 
zim. ve6. 16. — u Bad. P. Budmani. 

LICA J, TO. vidi lice. — U nase vrijeme u Istri. 
Vas licaj si j' odrla. Hrv. nar. pj. iz Istre « 
Na§a sloga. god. 11, br. 5. 

LICE, n. facies, po svoj je prilici naj starije 
znaiene i naj Sire: §to se od cega vidi (spofasni 
oblik) ; pa su se iz ovoga jo§ u praslavensko doba 
razvila i druga, te je naj obicnije (u svijem sla- 
renskijem jezicima) znacene pod a. — isporedi 
obraz. — Jiijed je praslavensko, isporedi stslov. 
i po}. lice, rus. .in no, 6e§. lice. — Postaje od ko- 
rijena lik (vidi lik, oblik, slika, prilika itd.) na- 
stovkom je; o uzroku s kojega se k promijenilo 
na c, razliiite su teorije kojima se hoce tumaciti 
or a promjena ne samo u ovome slucaju nego i 
u drugima, tako i za mijenane drugijch grlenijch 
slova g t h M z, (poslije i z) i s. svak priznaje 
da su se u neko vrlo staro doba u praslaven- 
skome jcziku grlena slova jjred mekanijem vokn- 
litna mijenala na nebna: 6, « (poslije i), §. u 
poznije doba kad ovaj zakon nije vrijedio Hi je 
vrijcdio .tamo po nnalogiji, u nekijem nastavcima 
u deklinaciji i konjugaciji sto je bilo prijc dif- 
tonag oi promijenilo se na & i na i, te su onda 
grlena slova novijem zakonom postala sidna: c, 
/, (z), s, vidi roiico (ruci), no^o, srn.so, peci, lezi 



itd. alt nam ovo ne tumaci, kako su sicna slova 
postala od grlenijeh u drugijem slucajevima (ovdjr 
nije rijec o s i z od indoevropskoga k i g Hi 
gh, n. p. kod deset, zem}a, zima). Miklosic je 
(vergl. granam. 1^, 248) mislio da je razlog pro- 
mjeni j, te da je lice od likjo (likje); tako je 
tumadio i kod nastavaka bcb (otbcb), bca (ovbca), 
bce (srTjdbce, sHnbce), ica, pa i kod ji^^a, stb7,a 
itd., i kod glagola klicati, strizati itd.; a drzao 
je da je ova promjena postala kasnije nego pa- 
latalizacija (na c itd.) i mozebiti u isto doba 
kad i promjena pred e i i na c itd. u novije se 
doba misli da u ovakovijem slucajevima sicna 
slova postaju pod uticajem mekoga vokala sto je 
pred nima (isporedi razliku u izgovoru nemac- 
koga ch u ach i ich), te su opct nastale dvije 
teorije: jedna (J. Baudouin de Courtenay. indo- 
germ. forsch. 4, 4(j i da}e) da je n. p. od liko 
moglo postati lice samo radi i; druga (vidi K. 
Brugmann, grundr. der vergl. grainm. der indo- 
gerra. sprachen. 1-, 291 — 292) da je lice od likje 
itd. i da je taj zakon nastao u isto doba kad i 
palatalizacija. sa svoje strane pristajem na ovu 
drugu teoriju, ali opet mislim da je ovaj zakon 
mladi, i to, jer k nemu pripadaju tude rijeci kao 
k-bnej^b, penes^b, vites;b, jer su supstantivi kao 
otbCb, ovbca, s-hlnbce, s'trdbce postali (kao demi- 
nutivi) od starijih sto su izumrli, jer nasi gla- 
goli nicati, -sijecati. d(v)izati, -strizati itd., po 
svoj prilici, ako su i postali od starijeh oblika, 
nijesu od praslavenskijeh. — Izmedu rjednika u 
Vrancicevu (,gena; mala'), u Mika^inu (lice, obraz 
,aspoctus, vultus, conspectus, facies, praesentia' ; 
lice, strana od obraza ,gena, mala'), u Belinu 
(,aspetto, faccia, volto' ,os' 108l>; ,cera, cioe as- 
petto' ,species' ; ,cera, cioe colore o sembianza di 
volto' ,species' 185'''; , faccia, volto' , facies' 299^; 
,sembiante, aspetto, ciera o viso' , vultus' 666*^ ; 
,viso, volto' , vultus' 769b ; , volto, col primo o 
stretto' , vultus' 778*; ,con3petto, presenza' .con- 
spectus' 220b ; , presenza, aspetto' , praesentia' 
582a), u Bjelostjencevu (lice, stran obraza ,gena, 
mala'. 2. lice, v. obraz), u Jambresicevu (,gena, 
facies'), u Stulicevu (, vultus, facies, visus, con- 
spectus, adspectus , praesentia, persona, gena, 
frons, color etc.'), u Voltigijinu (, faccia, volto. 
viso, aspetto, sembiante' .gesicht'), u Vukovu 
(,das gesicht' , facies'), u Daniiicevu (, facies' nQo^- 
MTior; ,res ipsa'). 

1. facies, os, vultus, prcdna strana ((udske) 
glave na kojoj su o6i, nos, usta; naj goriii je 
dio celo, naj doni kosijer (brada), a sa strana 
je ogranicena slijepijem ocima i usima. 

a. u 6e\adeta Hi onoga §to se misli kao 
ce}ade. 

a) uopce. Padb na lici jego. Sava, sim. 
pam. §af. 12. Si podobbub jestb nui^u gleda- 
justu lica svojego vb zrbcalo. Sava, tip. hil. 
glasn. 24, 176. Pade Mihovil na lice svoje (pred 
Bogom). Pril. jag. ark. 9, 118. (1468)." U lici 
pozriv ga Judita ... M. Maruli6 41. V potu 
lica tvojega. Narudn. 48". Toj smrt nosi ostru 
kosu, otpasti je s lica nosu. Pril. jag. ark. 9, 
79. (1520). Smrt ne gleda nifeijo lice, jednako se 
od ne tlafie siromaSke kudarice ... I. Gundulic 
233. Druga drugu nica licom store konu priko 
vrata. 401. U zatjolak sjokiricom on ga udnri 
s jakom silom, da s krvavijem on6as licom paile 
smeten nica tilom. 54(5. Na se uzmito sliko i 
lica, dio naj drai^ijoh od mladica, dio naj Ijop- 
Sijeh djevoj6ica. G. Palraotii 2, 329. Krv od 
lica, 8uze od o6i. I. V. Buni6, mand. 10. KaJ^e 
ira lice (lijepa dikla) da ih dozove. .J. Kavanin 
40''. liiizo lict* i piiiiii /.lain kail izgulii . . . 43". 



LICE, 1, a, a). 



41 



LICE, 1, a, a). 



Ali pozuav, Vila da je, ka no§ase dan u. lice . . . 
392a. Jer sred cakla vodenoga svoje lice kad 
ugleda . . . 405h. Viditi lice prisvotoga pape. 
A. Kanizlic, kam. 248. Pak pred licem sklopi 
dlane, da zaklonis stidue rane. V. Dosen 33t>. 
Do groba od zemjice koja krije nase lice. 47b. 
Pengala se pravica zavezana lica. GO^^. Dal' nam 
osim sve zivine lice gleda u visine. 147^. Ne 
da ga on ne poznavase u lieu . . . Bjese ga pozno 
u lieu ... S. Rosa 49*. Da zakloni ispovidnik 
svoje lice s rucnicidem. Ant. Kadcic 243. Pada 
na lice svoje. D. E. Bogdanic vii. Nikome se 
i ne javja, no se rodu licem klana. Nar. pjes. 
vuk. 1, 6. Jedan joj se cvijet omaknuo, pa de- 
veru na lice panuo. 1, 41. O devere, zladeni 
prstene ! . . . Pak me majka I'jopo negovala, secer 
jela, serbet vodu pila. secerli se vodom umivala, 
tvome bratu ugojila lice ! 1, 49. Ja sam lico 
dulsom umivala. 1, (J3. Te on zapisuje oci de- 
vojacke i lice junacko. 1, 99. Stade Pero mrku 
kavu pe6i, a Marija lice umivati ; sinu lice kao 
jarko sunce, a groce kano mesecina. 1, 126. Te 
otpade jedan listak od bora, i on pade mojoj 
dragoj na lice. 1, 332. „Ti ne skidaj bijel duvak 
s lica" . . . Dunu vijar vjetar sa planine, te po- 
dize bijel duvak s lica. 1, .582. Kad to zacu 
mlada Kandosija, svoje lice zaklonila bila bas 
za slugu provizur Mijajla. 2, 130. Ona pisnu 
kao zmija Juta, udri licem o zemlicu carnu. 2, 
162. A obrni k mene tvoje lice, e se, Roso, 
jesam zastidio na cardaku od brata tvojega, te 
te, Roso, dobro ne sagledah. 2, 240. Nadnesi se 
nad bunar na vodu, te ces svoje ogledati lice, 
pa ces videt, kad de§ umrijeti. 2, 441. Kaicom 
je sovru zafielio sproc cestitog lica kra|evoga. 
2, 483. Ne moze se razaznati u lieu, koje je 
musko, koje li je zensko. Gr. Zelic 244. Pade 
licem na zem|u. D. Danicid, is. nav. 7, 6. Sto 
si pao na lice svoje? 7, 10. — Istice se kod lica 
jepota Hi grdoha itd. Kakvoga je stasa iliti kipa 
i lica bila divica? A. Kanizlid, utoc. 603. — 
Hvaju Boga jere vidih svitlo i prelipo lice tvoje. 
Aleks. jag. star. 3, 318. Razumni malo paze 
lipo lice, il' obraze. V. Dosen 21b. Morebit si 
lipa lica kao sunce il' danica. 21b. — Gizdavoga 
svoga lica svu izgubi svjetlos milu. P. Sorko- 
cevid 580b. Gizdavo ga (Osmana) stravi lice 
(rohinica). 589b. — Zvonimiri duga uzresta, mila 
lica. J. Kavanin 246b. — Koji su pristalijega 
lica. A. Kanizlid, kam. 223. — Er se srami po- 
gledat mu rajsko lice. I. V. Bunic, mand. 20. 
Koludara, koludrica tko ce sbrojit rajska lica? 
J. Kavanin 219*. On vidiv dobrotu lica ne, 

ustrilen bi u srce Jubvom vlhvenom. Aleks. jag. 
star. 3, 224. — Ljepos tva slavna i lice rumeno 
posvoji srce me. N. Najeskovid 2, 25. Lijer 
bijeli i ruzicu, ka u rumenom cti nam licu. I. 
Gundulid 71. Lica su u obje nib rumena. 458. 
Oj sestrice, rumeno ti lice! Nar. pjes. istr. 2, 79. 
— bjeloca, kao i rumenilo, istice se kao {epota, 
ali se u pjesmama cesto kaze o licu da je hljclo 
kao poeticki epitet i bez obzira na pravi stnisao. 
Devojcice, belo lice! Nar. pjes. vuk. 1, 114. Po- 
krij lice, |ubo Dam|anova; danas de ti Damjan 
poginuti sa tvojega lica bijeloga. 1, 406. U Mi- 
lice duge trepavice, prekrile joj rumen-jagodice, 
jagodice i bijelo lice. 1, 431. Divan ti je cole- 
bija Ramo ! crna oka a bijela lica. 1, 459. Gle- 
dajuci Bogdanovu |ubu, kako mu je tanka i vi- 
soka, a u licu b'jela i rumena. 1, 548. — Le- 
pote joj na krajini nema, lice joj je vredno Ca- 
rigrada. 3, 39. — Podize joj duvak sa obraza, sinu 
lice kao s gore sunce. 1, 249. — Junackoga 
stasa i lica. G. Palmotid 2, 490. — Jedan junak 



lica devojacka, ne imase brade ni brkova. Nar. 
pjes. vuk. 3, 387. — Lice brez lipote. V. Dosen 
22b. — Lice grubo ,faccia brutta' ,facies de- 
forrais'. A. d. Bella, rjedn. 299*. — Pogrespana 
stara lica, zbab|en crnac ... I. Gundulid 459. 
Lice pogre§pano ,faccia con rughe' .facies ru- 
gosa'. A. d. Bella, rjecn. 299b. — Dal' ne poznas 
lico sijcdo od Atlanta, mestra tvoga? G. Pal- 
motid 2, 31. — Oblo lice ,faccia tonda' ,facies 
orbiculata'. A. d. Bella, rjecn. 299a. — Isticu se 
promjene na licu sto postaju hotimice Hi j)o na- 
ravi ill po sluiaju. hotimice se moze mijenati 
svoje lice. Zene afinske odrvse lice svoje stahu 
i ka Aleksandru vapijehu. Aleks. jag. star. 3, 
242. (Licumiri) skoncavaju lica svoja, da so 
ukazu |ndem postedi. I. Bandulavid 30*. matth. 
6, 16. Hod'mo raskosane vlase trgat, grdit lice. 
G. Palmotid 1, 374. Poce grdit drago lice. I. 
V. Bunid, mand. 10. Za Durdom je kosu odre- 
zala, za deverom lice izgrdila . . . ; kosu reze, 
kosa opet raste; lice grdi, a lice izrasta; . . . 
Nar. pjes. vuk. 1, 217. Udovidice, golubicice! 
ne roni suze, ne kvari lice. 1, 231. On lice grdi, 
sokola (h)vaTai. 1, 476. — Ko du resit lice i 
prame. G. Palmotid 1, 164. Ne bijeli lica, ne 
rumeni, ne mami mi sina Osman-age. 1, 371. — 
Bijelo je obojio lice, nacini se crni Arapine. 2, 
384. — Hi tude. Nagrditi lice, poruziti lice ,svi- 
.sare, guastare il viso altrui' ,vultum defojmare'. 
A. d. Bella, rjecn. 717*. ^ub', junace, koliko ti 
drago, al' me nemoj po licu isklati, da mi majka 
ne pozna na licu. Nar. pjes. vuk. 1, 428. — 
Jarko sunce, moje cedo drago ! bud' veselo, ne 
budi |utito, lasno demo s prokletom devojkom: 
ti zasijaj, preplani joj lice. 1, 305. — Pobaranu 
svu u licu bi mi vidjet djevojcicu. P. Kana- 
velid, dubrovnik. 6. — Puni se covjek u licu. 
Vuk, rjecn. kod puniti se. (Opasti) u licu ,mager 
werdon' ,emacesco'. Vuk, rjecn. kod opasti. 
(Spasti) u licu, t. j. opasti. kod spasti. — Lice 
l3lijedi, usne erne, nadima se nos. M. Orbin 73. 
— Sunce obasjalo, lice potavnilo. Nar. pjes. vuk. 

1, 410. Za kalpakora noja ptica krilo, te sen 
cini konu i junaku, da mu lice ne smagne od 
sunca. 2, 98. Nade cedo u gori zelenoj u vi- 
novo lisde zavijeno ... a po licu listom pokri- 
veno, da mu lice ne gori od sunca. 2, 155. — 
A nino je lice pocrnelo od brzoga praha i olova. 
4, 406. I svakome lice potamnelo od prokleta 
topa i kumbare. 4, 221. — Na Maksima krasto 
napanule, te mu b'jelo lice nagrdilo, bijelo mu 
lice nasarale, iza krasta lice pocrnelo, pocrnelo 
i odrpavilo. 2, 528. — Ved du brata zeniti dje- 
vojkom i pojiti vinom rumonijom: od vina je 
lice rumenije, u djevojke srce veselije. 1, 229. 
Kad se malo ponapise vinca, te im vince unido 
u lice ... 1, 541. I naio }eba bijeloga, napio se 
vina crvenoga, nagledo se bijela svijeta i zar- 
koga sunca i mjeseca, te u lice krvce zadobio. 
3, 134—135. Kad se ladna napoji§e vinca, te im 
vince ujeze u lice ... 3, 204. Kad se pobri na- 
pojise vina, pa im vince udari u lice. 4, 416. 
A kad lica zgrija zezenica. Osvetn. 4, 31. — 
nesto je slicno i plac. Po rumenom licu prosu 
drobni biser groznijeh suza. I. Gundulid 536 — 
537. Ovoj potoci suza niz lice iz odiju izode. 
F. Lastrid, test. 97*. Suze roni niz bijelo lice. 
Nar. pjes. vuk. 1, 249. Utri suze od bijela lica. 

2, 2. Proli suze od bijela lica. 2, 692. Proli 
suze niz junacko lice. 2, 112. Pa od lica suze 
prosipase. 2, 121. Roni suze niz bijelo lice, te 
je bratu lice pokapala. 2, 461. — l^ubi se uUce 
od lubavi (medu dvjema spolima, Hi drukcije). 
U b'jelo me lice celivase. Nar. pjes. vuk. 1, 231. 



LICE, 1, a, n). 



Ruke sire, u lica se }nbe. 1, 466. Kad me budi, 
u lice me lubi. 1, 565. Ruke §ire, u grla se 
grle, u bijelo cjelivaju lice. 2, 195. Dva je sina 
u celo {ubila a dv'je kceri u rumena lica. 3, 
530. Pojubi ill u bijelo lice. 4. 71. amo pripada 
i ovo: Triput ga je licem celivao. 2, 156. — 
Udara se po lieu, u lice. Udari ga po bijela lieu, 
ods'jece rau lice do vilice, sinuse mu zubi do 
re.sice. Nar. pjes. vuk. 3, 115. Kad kaduna ra- 
zurajo Orfanu, poce tiho Jakup-agii budit, svi- 
lenom ga udarat maramum po turskome lieu i 
obrazu. Ogled, sr. 456—457. — Gadnog' blata 
da tko skupi, i u lice kraju lupi. V. Dosen 142^, 

— Pa u lice perom udario, od obraza krvi na- 
tocio, s krvi nemu khigu zapecati. Nar. pjes. 
vuk. 2, 247. — i u prenesenome smislu o rije- 
cima kojima se kori (kao u oci, u obraz, u brke) 
s posred. Prikori nas i metiie nam posred lica 
ova rijeci. B. Zuzeri 107. 

b) o^, vultus, frons, istice se da se po 
lieu poznaje fizicno Hi duserno stane. 

Oft) pridjevom. Svi vosela srca i lica 
dosli smo. G. Palmotic 2, 287. Da ."^i rairna srca 
i lica. 2, 254. Ko 60s vedro kazat lice cuvsi 
ove cestitosti. 1, 403. Vi kazote vedro lice na 
Sestitu mqju viru. 2, 272. Vedra lica i cela. 
A. Kanizlic, kam. 264. Otac rece vedrim licem. 
420. Klice pasa vedra lica. P. Sorkocevic b^O'^- 

— Nose lice neveselo. V. Dosen 263'. Lice mu 
je neveselo. 176^. Mi ulazimo^ jadnijem licom 
poniknute. I. Dordic, uzd. 76. _ Sto dreselo kazes 
lice? zasto tako zalosna si? G. Palmotid 2, 232. 

— Blednimi licmi jedan drugomu zalostan glaa 
povidase. F. Glavinic, cvit. 141b. Vazda blido 
nose lice. V. Doson 88'^. — Kao je placna vidjet 
lica! G. Palmotic 2, 95. Mile majke placna lica 
razkidaju. B. Bettora, or. 0. Suzam te6i zapo- 
vidi (snasa), da se suzno lice vidi. V. Dosen 99b. 

— Isus s licom strasnim recet. Korizm. 17*. 
Cadko srdit k lioj do§o je giievnijem licom i 
rijecima. G. Palmotic 1, 371. Vede krati ja bih 
tebi ostrijem licem zabavio. 1, 125. Ter svak 
ostro kaze lice. A. Vitaji6, ostan. 130. — Tko 
zna, tko zna da obrati railostivo lice svoje. I. 
V. Bunid, dubrovnik. 3. Na koje (dusice) Isus 
milim licem pogledavgi ... A. Kanizlic, utoc. 
375. — Hudo lice ,viso tristo' , vultus nefarius'. 
A. d. Bella, rjecn. 769b. — ^»;y prijmdaju i ovi 
primjeri: Vesoli u svora lieu tebe, svijetlu svii 
krajicu, primili su. G. Palmotic 2, 314. Nu Vla- 
dimir grede k nami, i on smeton vas u lice. 2, 
249. (Car) u lieu jure blid. B. Krnarutic 9. i 
ovi : Toj udinivh hoc uciniti kako ti je lice 
kb naamb svojimb prijatejemb. Spom. sr. 1, 133. 
(1416). Prem jedni lice lipo da mi ka2u. I. Iva- 
nisevic 281. Kusaju ga, ima 1' lice od jakosti 
u trpjenju. J. Kavanin 358*. Srcbu ni licem ni 
izvanskim dilovanom ne iskaza. A. KaniXlid, kam. 
341. 

fjh) fflafjolom. Ved razvedri tu/.na lica, 
ter vid sredu ka mo resi. I. Guiidulid 114. Svud 
izlazi skladnijeh pjosni draga slados, razvedri 
lice, o lijepa bozico! 110 Nase srce i lieo n 
yesejii razvedrismo. (i. Palmotic 2, 267. Kako se 
je papi licerazvedrilo. A. Kani/.lid, kam. 80.,Srairi 
ghevno tvoje lice, vrzi smede tja neprave. G. Pal- 
motic 2, 261. Radostju odiv lice. P. Zoranid 4.5a. 
Promijeni li svoje lice na to rijedi nenadane? G. 
Palniotid 1, 372. Sto si tako problijodila, sto si 
sliku promijenila i krajevsko tvoje lice? 2, 194. 
.lodiio im kazo slika i lice, a u srcu im drugo iive. 
2, 189. — Perjo rumeno i rumena vrhu oruzja zgar 
naprava, i zrak lica razvedrena svakomu se po- 
znat dava. I. Gundulid 448. Ukazivao bi na- 



42 LICE, 1, a, /;. 

oblaSenim licem i poostrim okom, da mu je 
omrznulo. A. Kanizlid, kam. 18. — Lice mu se 
odma smraci. V. Dosen 2o2b. Sa uranka gor- 
skoga jutarca, hajdukom se razgalise lica. Osvetn. 

4, 30. — Sto mu je, da se je vas u lieu promi- 
nio? A. Kanizlic, fran. 82. Tuicin rezi, u lieu 
se jezi. Osvetn. 4, 51. — Naucio Marko u Mle- 
cima da navija licem ne po sreu no po pameti. 

5. ^jubisa, prip. 53. — Amo mogu pripadati i 
ovaki primjeri: Cic griba mi lice gori. A. Ko- 
mulovid 77. Lice ti broji godista. (D). Poslov. 
danic. 

cc) supstantivom (u prvome primjeru 
metaforicki). Koji med u lieu nosi, u sreu gorki 
jad. M. Drzic 130. Sram je slavnu zatocnicu, 
da joj vidi plac na lieu tko joj gleda mac u 
ruci. I. Gundulid 8.50. 

c) rijecju lice (i u kojem padezu s pri- 
djevom i bez nega) moze se pokazati ne samo 
prelazno stane (kao kod b), nego i moralni zna- 
caj (n. p. postene i nasuprot nepostene). Inijeh 
gradac i ravnica gdi dididi svijetla lica? J. Ka- 
vanin 281b. Kume Marko, Bog ti pomogao ! 
tvoje lice sv'jetlo na divanu ! tvoja sab|a sjekla 
na mejdanu ! Nar. pjes. vuk. 2, 197. — Lice ple- 
menito ,faccia di gontilhuomo' ,facies liberalis'. 
A. d. Bella, rjecn. 299b. — Koga bjezec jasno 
lice Stjepan ... J. Kavanin 247*. — Lice po- 
steno slika divice. V. Dosen v. Tko posteno 
nosi lice ... 6*. — Dragi Boze ! tko spasiti moze 
casno lice te nevjeste mlade. Osvetn. 1, 25. — 
Lice neposteno slika bludnice. V. Do§en v. — 
Amo mogu p)ripadati i ovi primjeri: Ne mogu 
se doviti Latini gospodskome na obrazu lieu i 
gospodskom oku junackome, §to su deca ti Pod- 
goricani. Nar. pjes. vuk. 2, 536. Junackim srd- 
cem i stalnim licem. M. A. Rejkovid, sabr. 1. 
Lice od eara, a djela od magara. (D). Poslov. 
danic. i ovaki u kojemu je glagol mj. adjektiva. 
Lice mu se pred ludima svijetli. S. j^ubisa, prip. 
148. Potamnilo vama lice! V. Dosen 64b. 

d) lice 7noze stajati bez pridjeva, a misli 
se kod toga nesto pohvalno. 

aa) pristalost, jepota, zdravje. Ne dobi 
on 3 desnicom, . . . negli samim zenskim licom 
sve te casti i milosti. I. Gundulid 508. Kod 
Senski glava od lica se iste slava. V. Dosen 
21b. Noma lica bez crvena vinca, ni radosti bez 
zelena venea. Nar. pjes. vuk. 1, 335. Da sva- 
tove moje zacinite, da Jepote ni tog ruha noma, 
da im nema lica ni oblika u svu srpsku zemju 
i latinsku. 2, 856. Zona mu2a nosi na lieu, a 
muz zenu na ko^uji. (Ako je muz zeni dobar, 
ona je zdrava i vesela, a ako je zena vrijedna, 
muz lijepu i cistu ko§uJu nosi). Nar. posl. vuk. 
80. Lice bez mozga. (Kad je ko prikladan, a bez 
pameti). 170. 

bb) poStene. Otrov lica i po§tena. V. 
DoSen 112b, 

cf) vedrina, mirnoca. Svak zabusen, 
nitko ne ima liea u lieu naravnoga. P. Kana- 
velid, iv. 35. — Moze biti da amo pripada i 
ovaj primjer, kao da se ti noma shvaca (mirno) 
lice kao suprotno oStru Hi junackome : S Lopuda 
idem, gdi vam nije lice na de|adi, na na§ega 
gdje ne smijeto ni gledati. M. Drzid 269. 

e) u ovome 2)rimjeru kao da lice znaci 
ito i rod: Da jo uzmem za }ubu vijornu,. da se 
carsko ne razlazi lice, da se carsko ne rastura 
blago. Nar. pjes. vuk. 2, 130. 

/) Bozjo lice, n teologicnome smialu (vidi 
i kod g)). Vse ine muke neto biti toliko teSke 
griSnikom koliko strajati lica BoJija. Korizm. 
24ii. Viditi lice Bozije. 27*. (Da bi vam Bog) 



LICE, 1, a, /;. 



43 



LICE, 1, a, i). 



pokazal lice svoje. 41a. (Andeli) stoje sveder 
goru prid licem Bozijem. D. Eanina vib. Da 
vece nikada ne vide Boga ni lica Bozjega. M. 
Divkovid, bes. 170a. Mod uzivat naj voce dobro 
to jest lice Bozje. M. Orbin 129. Grjesnika me 
ne odreni ispred svijetla lica tvoga (Bozel). 1. 
Gundulic 201. Ne odvracaj mi zrak blazeni 
vedra i blaga lica tvoga (Boze!). 202. Svitit 
bote pravicni prid licem Bozjim. F. Glavinid, 
cvit. 450'>. Kqjih Gospodin Bog licen svqjin me- 
denim veseli. P. Eadovcid, nacin. 466. Er ako 
me odagno je izprjed lica moj Bog svoga. P. 
Kanavelic, dubrovnik. 13. Pravedni blagovali i 
uzradovali se prid licem Bozim. L. Terzic (B. 
Pavlovi6) 16. Priti u raj gdi se uziva lice ugodno 
Boga ziva. J. Kavanin 18b. Er nosi Bozje lico 
(dusa). 48^. Kad vam nepristano uzivat je rajsko 
lice vjerenisko obedano. 369^. Bozje niti ce lice 
dusa vam viditi. A. J. Knezovic 59. Vrime- 
iiitom mukom muce se (duse) ne uzivaju6i lice 
Bozje. A. Kanizlic, kam. 654. Drzeci sebe ne- 
dostojna vidit lice Bozje. M. Zoricid, osmina. 
41. Gdi se vi6na slast u2iva, s kojom Bozje 
lice siva. V. Dosen 203l>. Drugojacije nede vi- 
diti lica Bozjega. M. Dobretid 146. Duse nede 
videt Bozjeg Rca. Nar. pjes. vuk. 4, 246. — U 
ova dva primjera stoji u pravome smislu kao kod 
a) : Pogledaj na ovi prislavni obraz i lice Isu- 
krsta sina tvoga. A. Komulovid GO. A dusica 
raj dostala, Bozje lice celivala, slave rajske uzi- 
vala! Nar. pjes. vuk. 1, 147. 

ff) conspectus, od svega se lica znacene 
prenosi na oci, te moze znaeiti sto i vid, pogled. 
to naj cesce biva kad je lice ohjekat glagola obr- 
nuti, okrenuti itd.. Hi kad je s prijedlogom pred. 
Ne tij obrnuti lice tvoje od ubogoga. Korizm. 
10b. Kolikrat, suzice kada mi se svrnu, od muza 
ja lice tvojega odvrnu. H. Lucid 193. Lice od- 
kloni sveto tvoje od mojijeh grijoha u vike, jaoh, 
i smrsi sve kolike nepravedne zlode moje. I. 
Gundulid 200. On od mene lica svoga svijetli 
pozor odnijet nede. A. Vita|id, ostan. 288. Na- 
valili su iza leda a Petar okrenuv§i lice navalio 
je na ni. A. Tomikovid, ziv. 73. Sakrivati zene 
od lica i pogleda Judi. 107. Korevskomu za 
tijem k banu milostivo lice obrati (Osman). P. 
Sorkodevid 592a. — Pred kih lice ta list pride. 
Mon. Croat. 59. (1436). Vidihu oci moje spasenje 
tvoje, ko pripravi prid licem svih pukov. F. Gla- 
vinid, cvit. 44b. — j>o ovome moze pred lice i 
pred licem (koga i u prenesenome smislu cega) 
znaeiti i uopce sio pred kim, pred koga Hi pred 
cim, pred sto (,in conspectu, in conspectum'), 
indi i u Daniciccvu rjeiniku : predb licemb , co- 
ram'. Ode se prikazati i priti pred lice nega. 
Narucn. 35a. Ocita pokora zove se ona ka se 
cini pred licem sv. matere crikve. 48^. Pred 
negovo (Bozje) lice grede pravadnik. Transit. 
33. (Dusa) bi prnesena pred lice BoSije. 205. 
Tvoje molitve prisle su pred lice Gospodina 
Boga. Korizm. 32a. Posilam andela moga prjed 
licem tvojijom. N. Eanina 14b. matth. 11, 10. 
Govorim .sad ovo prid licem tvojime (Boze). N. 
Dimitrovid 93. Prinese prid bozicino lice zrtje 
i mnlbu sluzbenica rie. P. Zoranid 40b. U lieu 
smrt nosu, prid licom tvojime dim platu ja prosu 
sluzbami mqjime. D. Eanina 125a. Jer pred 
svijetlijem licem tvimo ziv dub nede se oprav- 
dati. I. Gundulid 207. Zeled da bi steko dragu 
milos'^prid tvim licom, krajicom te je svom za- 
reko. 375. Ako su promisjenja s dobrom od- 
lukom udinena, prijatija su prid licem Bozjim. 
A. Georgiceo, pril. 4. Prid licem ,in presenza, 
a vista' , coram, in conspectu'. A. d. Bella, rjecn. 



582l>. Poniziti se prid licem BoSijem. F. Lastrid, 
test. 254b. Qdi je dinio razbroj vojnicki od svoje 
armade prid licem mlogiju velikih krune po}ske. 
A. Tomikovid, ziv. 151. — Predb licemb vetru. 
Stefan, sim. pam. saf. 28. J stedi cesar prid lici 
onib idolov. Ziv. kat. star. 1, 218. vidi i: Ter 
se boles moja istice sved prid obraz lica moga. 
I. Gundulid 198. — Ima i na lieu u znacenu kao 
pred licem. Car jih 'z grada tira, nede jih na 
lieu. I. T. Mrnavid, osm. 132. — Od lica (,e 
conspectu') za uda^ivane. Ja sam bio zaslazio da 
me od lica tvoga u dub|inu paklenu odbacis. A. 
Kanizlid, bogojubnost. 21. — I u ovijem pri- 
mjerima lice znaci vid: Kada lice s licom srite. 
D. Barakovid, vil. 96. Na zapadu te doline, li- 
cem ka Trebinu. S. Matavu}, novo oruzje. 63. 
h) lice (s) licem, lice(m) k lieu, lice(m) 
na lice, i u dva primjera samo na lice, sve ovo 
stoji adverbijalno u smislu, jedno prema dru- 
gome a na blizu. ovdje su oba znacena sto su 
kod a) (c.esto kan kod f)) i kod g). Lice s licem 
staje. M. Marulid 88. Mojses lice s licem Boga 
u slavi gledase. B. Gradid, djev. 169. Lice 
s licen tebe demo viditi. P. Eadovcid, nacin. 
476. Tada demo ga gledati lice s licem. I. An- 
cid, svit. 137. Da te gledam lice s licem. A. 
Vitajid, ist. 227. U zrcalu i u priliei na ovom 
svitu uzivati ga a paka lice s licem gorika. 
ostan. X. Zaklinam vas onim koga Mojizes vidi 
lice s licem. L. Terzid 292. Tada demo (vidjeti) 
lice s licem. J. Matovic 118. Da ma dusa }u- 
bezjiva licem lice tvoje uzivd. A. G. Paoli u I. 
M. Mattei 367. Za razgledat ga lice licem. Blago 
tur. 2, 2.52. — (Nastoje viditi Boga) licem k lieu. 
Korizm. 27a. Licem k lieu .a faccia a faccia' 
, facie ad faeiem'. A. d. Bella, rjecn. 299b. I 
Gospod govoraie s Mojsijem licem k lieu kao 
sto govori dovjek s prijate|om svojim. D. Da- 
nicid, 2mojs. 33, 11. Neka govori lice ka lieu. 
Glasnik. ii, 4, 7. (1728). J^Tega lice k lieu videdi. 
T. Ivanovid 44. — Gledati lice na lice. I. T. 
Mrnavid, ist. 51. Lice na lieu ,a faccia a faccia' 
,facie ad faeiem'. A. d. Bella, rjecn. 299b. Bla- 
zeni Boga licem na lice vide. E. Pavid, jozgra. 
151. Kada Boga licem na lice iliti odigledno 
gleda i poznaje. L Velikanovid, uput. 3, 524. 
Licem na lice tebe Boga Jubice. G. Pestalid 
155. — Oni koji ostrima ricama (sic) uvridjuju 
otca i mater i ostalih starijih svojih na lice, ili 
na dalec od nib klevedu na ne. §. Budinid, ispr. 
58—59. Na lice tko biti ne bude sa mnom boj? 
I. Ivanisevid 302. 

i) Jubiti (ob)ubiti itd.) lice u narodnijem 
pjesmama stoji kao eufemizam, comprimere, iniro. 
Oj Marija, Bogom posestrimo! ja du tvoje lice 
oblubiti. Nar. pjes. vuk. 1, 126. Udovice lice 
ob|ub}eno, djevojadko jako za }ub|ene. 1, 227. 
Sad moj Omer legao s devojkom, pak devojki 
belo lice |ubi. 1, 249. Nisi li se najubio lica 
lepe Fate sestre Atlagida? 1, 250. Jos ja ne 
znara, sto je muSka glava, nit' je moje lice ob- 
jub}eno. 3, 200, — Amo mogu pripadati i ovi 
primjeri: Ja nijesam liea odgojila za Udbinskih 
mladijeh Turaka. 3, 139. Sad je Kosi dvanaest 
godina, nagojila lice za Jubjene. 3, 147. PusLi 
mene moju sestru dragu, nemoj nojzi nagrditi 
lice. 4, 160. Tada mu je lice dopustila. 2, 44. 
No je Jani zaludu jepota, e ju jnbi Vlasidu Ea- 
dule;- dokle joj je prispio Nikola, on se odbi od 
Janina liea. 3, 552. — mozebiti i ovi: Nemoj 
joj, nemoj lice grditi, nego je |ubi kako se }ubi ; 
nemoj joj, momde, lice zariti. 1, 86. Jos joj nisu 
prsti za prstene, ni bijelo lice za jubjene. 1, 170. 
— ovdje ne znam jeli osculari ili iniri: Ko bi 



LICE, 1, a, i). 



44 



LICE, 2, c. 



mene snopje povezao, dala bi mu moje belo lice; 
ko li bi mi vodice doneo, dala bi mu moje came 
o6i. 1, 172. Ne drze me ko so drzi robje ve6 
me biju trostrukora kangijom, nagone me da im 
lice lubim; ne mogu i(h) jadna ni gledati, a 
kamo li da ira lice jiibim. 2, 373--374. 

b. M zivotine (rijetko). Zmaj (vrng) prejuti 
tmasta lica predobiva svih u zloci. J. Kavanin 
412a. Od sjevera medvjedica grdejiva i o§tra 
lica. 449a. Prvo (zivo) ima lice lavsko. 516^. 
A od gorskijeh zvijeri lica mukom taje se u 
dubravi. I. Drazic 16. Eto, drugo ! lava kom iz 
lica siva slava. V. Dosen 122*. 

c. u metaforickome smislu govori se o lieu 
nezivijeh stvari. 

a) u pjesmama cesto o suncu, mjesecu, 
zvjezdama, danici, zori, nebu. Sunce svitla lica. 
M. Marulid 9. Jure sunce u nazapadne more 
svitlo lice ukri. P. Zoranic 18b. od nebeske 
slatke lire vjecna straza Bog sunfiani, eto na 
svifc sad ukaza slavnu svjetlos vedra lica. I. 
Gundulid 5. — S ne pogleda succu slifina vedra 
lica sred isto6i, sja razbludna gospodicna. 281. 
Sunfianoga svijetla lica no podnosi jasne zrake. 
Gr. Palmotic 1, 134. Prije neg zlatno sunce 
skriti bude u more svoje lice. 2, 20. Prije neg 
sunce ogneno u more sakrije sve lice zlacono. 
2, 64. Er zahodi ter sakriva sunce lice mor- 
skijeh voda u strani. A. Vitajid, ostan. 257. — 
S neba oci na nih mjesec koci, i hajini okrenuo 
lice. Osvetn. 1, 63. — Noci slijepa, gluha 
noci ! . . . Platna tvoja cim vezijahu neumrlim 
zracim zvizde, rek bi da mi govorahu : .,Ah ! 
nut' gleda' nase gizde . . .; danu misli, slugam 
nami ako otac tvoj darova s uresnijem svitlim 
plarai nasa jasna lica ova, . . . koju slavu sred ne- 
besi spravja tebi ki sin jesi?" I. Gunduli6 241. 
— Prijasna danice, odkri slavno lice. P. Zo- 
ranid 22*. Objavi, danice, ah vede objavi zudeno 
tve lice u ovoj Dubravi. I. Gundulid 126. Kako 
ljep§a nad zvijezde ine zrakom svojim sja da- 
nica, kad nebeske sred visine vesela se kaze lica. 
Gr. Palmotid 2, 495. Jo§ bo sunce ni danica ne 
pomoli svoga lica. V. Dosen 54a. jog zorica 
nije zab'jelila ni danica lica pomolila. Nar. pjes. 
vuk. 2, 605. — Joste nijedan vrh od gora zrak 
sunfiani ne vidaSe, ni u dalek jasna s;ora vedro 
lice rumena§e. P. Kanavelid, dubrovnik. 6. — 
Gdje se u noc dan obrati, gdje se sakri nebu 
lice, gdje ne videh vec mi sjati zrak od sunca 
ni danice. 8. (sunce) : Svijetlo sunce, zlatnijem 
zrakom druzijem goram vrhe resi ; sved se meni 
pod oblakom skrivaj, lice od nebesi. I. Gundulid 
243. 

b) uopce ccmu drugome nezivu. Zemja 
crno lice razlikimi zlameni od zejaj i cvitof 
pokrifSi naresi. P. Zoranid 2*. Jestojska je ma 
jedina nepoznano gorko travje, a razkosna, jaoh, 
pernica suha zemja crna lica. I. Gundulic 219. 
- More kaze lice draze prid prsanem voselijeme. 

G. I'almotic 2, 72. - Dubrava se sva smirila i 
veaelo kaze lice. 1, 69. — Cvijoce ke bi zradna 
lica prigiba se zemji nica. 2, 48. — Prije neg 
trosne od p§enico pogada se bijela utvori, srp 
ostrozub Jouto lice ne na crnu zemju obori. A. 
Vita)id, ostan. 14. — Amo pripada i ovaj pri- 
tnjer, a ne pod b. Kapun poden svijotla lica i 
|uvena jarobica, ko naj Ijojigi segaj mjesta zet 
nami au i novjesta. I. Gundulid 172. 

r) vidi a, d) aa). I voda nisana od vitra 
jakoga i s kaloni smigana kon kraja morskoga, 
premda .so razliti bude po sirini, uzbrani viditi 
dno morskoj pucini; lica bo ue imiSe distodo sve 
ladna, zasve pri jer bise bistra i prozradna. P. 



Hektorovic 70. 8to je lipse od jubice i rumone 
od ruzice V pak su opet male cine, jer im brzo 
lice gine. V. Do§en 22a. n^^ ^-^^ ^j ^ opcinu 
tko kukolu dade cinu, med senicu sto se zdruzi. 
da se rad ne slavom sluzi ; al' ni hrpa od senice 
crnom zrnu ne da lice med senicom da mu sine. 
12r.a. — Mogao bi amo pripadati i ovaj primjer : 
Tako i ruza majci u krilo ])rem kad svoje lice 
otvara. A. Vita}id, ostan. 39. 

d) gradu, svijetlo lice, kao o celadttu 
(oidi a, b) aa)). Spljet kojega slavno lice u svje- 
tlosti svojoj traje. ,J. Kavanin 165a. Jeruzalem 
grad svijetla lica. I. Dordid, salt. 270. 

e) u ovome primjer u pred licem s gene- 
tivom Hi s prijedlogom od znaci sto i pred (cidi 
kod a, g)). Kakono prab prid lice vitra . . . Ziv. 
kat. star. 1, 219. Kako se topi vosak prid licem 
od ogna. B. Kasid, rit. 119. 

2. u prenesenome smislu, strana cega neziva 
sto se vidi, dakle gorna Hi predna. 

a. superficies, gorna strana (u svijem pri- 
mjer ima zemji Hi mjestu). — Izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (lico imenuje se vsake stvari 
gorna stran, kakti ,facie3 terrae, maris, i. e. 
superficies'). 

(i) kod zem(e uopce. Suho lice od zemjo. 
B. Kasid, rit. 333. I ucini od jednoga vas narod 
Judski, da narod pribivati bude svrhu svega lica 
zemajskoga. I. Bandulavid 229—230. act. ap. 17, 
26. Udini Bog zivinu gredudu i plazudu vrhu 
lica zemajskoga u razlikah svojih. F. Glavinid, 
cvit. 3a. Sunce trake vrhu lica zem}e prostira 
svoje. 219^. Zaliti lice suhe zemle. A. Goor- 
giceo, nasi. 180. Paklenoga plam jezera prikriti 
de zem|6 lice. J. Kavanin 563b. Neoranoj trne 
nivi brzo lice priobrazi. V. Dosen 237a. Zrake 
suncane obasjaju gorne lice zemje. M. A. ReJ- 
kovid, sat. L5b. Planuse u utrobi zemje rude 
razlicite, priobrnuse no lice. D. E. Bogdanid 2. 
Gorna lica zemje. I. Jablanci 55. Ucinio je da 
od jedne krvi sav rod covjecij zivi po svemu 
lieu zemajskome. Vuk, djel. ap. 17, 26. 

b) na lice (lieu) zemje (vinograda), mjesta 
uopce (in facie loci). Imaju pojti na lice zemje. 
Stat. po}. ark. 5, 270. Prisegsi na lice te zemje. 
Mon. Croat. 127. (1486). Prisad na lice te zemje 
ucinismo . . . 133. (1487). — Poslasmo Petra na 
lice onoga vinograda. 80. (1451). — Opredijeliti 
rociste na lice mjesta. Zbornik zak. god. 1869. 
197. Da radi primana ucimbe na lice mjesta 
dolaziti mogu. 1871. 322. 

1). pars antica, facies adversa, predna 
strana. — isporedi celo. 

a) uopce. Kad su dvije stvari (n. p. kude) 
okrenuto licem (delom) jedna drugoj. Vuk, rjedn. 
kod suceliti so. Licem iliti korora drvceta. S. 
Tekelija. let. 119, 13. 

b) frons, na zgradi. Lico od kudo ,fac- 
ciata' , frons odificii'. A. d. Bella, rjedn. 299''. 
Cetiri kasarne a volika straza otvaraju lice pi- 
jacu. M. A. Rolkovic, sat. Bob. X'o torn izmjeri 
sirinu od lica donih vrata do lica unutrasnega 
trijoma spoja. D. Danicid, jezek. 40, 19. Lice 
domu bijase prema istoku. 47, 1. 

c. pars adversa, kad se sto ce, obicno je 
jedna .strana odredena da se vidi (n. p. u ha- 
(inr spojasna strana), te se zove lice (suprotno 
nalidje, vidi i opak, naopako); to biva i kad se 
bojadi.se tkanc Hi vezc itd., pa i kod koze (strana 
sto nije pri mesu ; kaze se koi cinene kozc), runa, 
kozuha, hartije (vidi d) i kod drugoga iega plitka, 
kao n. p. kod novca. cesto itna adverbijalno 
3 lica. — Znaiene je praslavensko. — Izmedu 
rjecnika u Mika^inu (Danicic je zabifezio da 



LICE, 2, c. 



45 



LICE, 5. 



ima s lica, ali ja nijesam mogao nnci), u Bclinu 
(,ritto, e dritto, sosfc. 1' opposto dol roverscio' 
,pars prior' G28b; s lica ,d' inanzi' ,a fronte' 
389*1), u Vukovu (,die rechte seite des tuches u. 
s. w.* ,faciGs adversa panni'. cf. nalicje). I pri- 
grnu knlastu azdiju . . . otislo je trident desa 
blaga dok iznutra udrio postavu, a s lica joj ni 
hesapa nema. Nar. pjes. vuk. 2 , 228. Sto jo 
s naopaka jepse no s lica? Nar. za^:. novak. 
270. Lice od jorgana. Vuk, rjecn. kod jorgaii- 
luk. Krojac . . . niti izvrne jedan komad cohe 
na licG a drugi na nalicje. pisma. 67. Lice = 
prava strana otke, paka strana = nalicje. I. 
Krsnavi, listovi. 79. Lice i nalic na sviti, lice 
i s naopaka. Bosna. Slovinac. 1883. 231. — Dvo- 
lican, n. p. svila, t. j. od dva lica (koja nema 
nalicja nogo s obje strane jediiaka). Vuk, rjecn. 
kod dvolican. Pelivan-pasin binis od dva lica, 
s jedne strane erven, s druge plavetan. dan. 1, 
91. — Lice pjeneza, novca , avers, vorderseit, 
hauptseite, bildseite', frc. .droit, offigie, face, 
croix, tete, avers, obvers (d' une monnaie)', egl. 
, obverse'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — U 
prenesenome Hi metaforickome smislu. Eazgovor 
za toj moj na lica obrati. N. Najeskovic 1, 299. 
Svit lezeci naopako opot natrag izvrnuti i lice 
mu povrnuti. V. Dosen 42^. 

d. pagina, pagella, ooako se zove i jedna 
i druga strana napisanoga Hi nastampanoga 
lista hartije u knigaina (Grci su i Rimjani pi- 
sali naj eesce na jednoj strani papira, te je ova 
uprav bila lice, vidi c). — isporedi obraz, strana. 
— Izmedii rjecnika u Mika^inu (lice od knige 
, pagina, pagella') i u BJelostjcncevu (lice kiiige, 
plahtica , pagina, pagella'). „A. na lieu 235". (D). 
Poslov. danic. iv. To co biti na kraju lica po- 
kazano ovijem biljegom ,cc'. I. M. Mattei xviii. 
Na petomu oriiu lica 62. 62. Na osmomu ornu 
lica 204. 204 (ta su dva priinjera u popravcima 
nastampanima na komadieima hartije sto su ka- 
snije prilijepfeni na istijem stranama). Ovdi se 
govori izpovijed opcena na lieu 15. T. Ivanovic 
127. 

3. u naj siremii smislu, facies, figura, forma, 
species, asper-tus, kakvo je sto vidjeti, spo^asni 
oblik, vid (u pasivnome smislu). 

a. iiopce. Lice ,apparenza, sembianza, q^uello 
che appare' , facies'. S dvovrsnim licem ,appa- 
rentemente, in apparenza' ,specie'. Po lieu ili 
licem kaze se debar covjek ,air apparenza mostra 
d' essere huomo da bene' ,frontem praefert boni 
viri'. A. d. Bella, rjecn. 90t>. Lice, spojasna 
strana ,aussensoite' , parte esteriore (al di fuori)'. 
B. Petranovic, rucn. khig. 58. — U prenesenome 
ili metaforickome smislu. Usilovah se recenu 
historiju tako napraviti kako bude nikimi iz- 
vanskimi urehami i uglajenjem i ulizanjem i 
razlicih masti cirsanjom obnajena . -. . Kada ju 
dobro razgledate, reci cete: „Prominila je lice 
kakono voca stabla premaliti, kada naj vece ve- 
selo cvasti budu". M. Marulid 3. — Svekolike 
stvari drugo su lice uzele. A. Tomikovid, ziv. 
124. — A gradi i sela steci (ce) prvo lice. M. 
Marulic 46. Gradiskoj Krajini cisto drugo lice 
dade. M. A. Ee|kovic, sat. H2a. Samo takim 
prosirenem Dalmacija dobiva svoje lice. M. Pa- 
vlinovic, razg. 49. 

b. kod vida se istice osobito boja. Kaloper 
sa smi|i, garuiii, viole lica od beri|i . . . M. Ma- 
rulic 78. Sukhe ne ne bihu omastene nego na- 
ravskoga lica i oblicja. B. Kasid, is. 111. — 
Sunee kad prohodi priko stakia prima lice ko- 
jijem je popengauo caklo. M. Radnic 231^. — 
Kamaleonat ne prima Ilea bijela . . . Kamaleout 



prominuje so u lice stvari k kojijom se priku- 
6ujo. 193'. — Ne gledaj na vino kad ima lijepo 
lice u casi. 12^. Vino ovodneno gubi lice. 313a. 
Kojo se vino od sada obdrzi licem i snagom . . . 
J. S. Re^kovic 250. Vec se (vino) licem rumo- 
nitim grne. 250. Vino opot lice svoje dobija. 
P. Bolic 2, 234. — Dokle sasvim bude (ostija) 
prominit bistvo i lice. M. Dobretic 359. — I za- 
dobi zlata lice (zlato). V. Doson 218 <•. A vatra 
mu lice dade (glatu). 218=i. — Dijamantovo lice 
no moze se kazati, kao sto se ne moze kazati ni 
lice od vode. D. Popovi6, poznav. robe. 5. 

C. figura, forma, Uk, oblicje, oblik, dakle 
lie samo boja ncgo i ostalo s cega sto nijc ona- 
kovo vidjeti kako drugo sto. Nebo i zem|a proci 
ce . . . jerbo ce se priobraziti u drugi cin i u 
drugo lice. M. Orbin 192. Astolfo tvrda duba 
nosi lice. G. Palmotic 2, 47. Koje lico ali formu 
dade mi. P. Radovcic, ist. 126. Sgarajuc feniks 
ptica drugog zitja prima lica. J. Kav.inin 253'. 
Nek je lemes jakosti domace, al' mu kovac drugo 
lice dace. J. S. Rojkovic 18. — U teologicnome 
smislu, o posveccnome hjebu i vinu, species. Pod 
malahnijem licem od kruha. B. Kasic, nasi. 250. 
Pod licem vina. I. T. Mrnavid, ist. 127. Iz- 
vansko lice kruba i vina. A. Bacic 314. Boga 
nasega koji se dostoji kod nas pod licem kruha 
pribivati. A. Kaiii/.lic, uzroci. 70. 

d. istice se raslika izmedu onoga sto se 
vidi i onoga sto uprav jest (u prenesenome smislu 
govoru i ponasanu s jedne strane, a o mis(enu 
i osjecanu s druge). Tako su privareni nepomnivi 
pod lice i vrstu od Ijepote i dobrote. M. Radnic 
191 ••. Pod licem od kriposti zele staresinstva. 
41a. Nemojto po lieu suditi. A. Kanizlic, kam. 
22. Jesam li Krstjanin? Jesam; ali jesam samo 
z dvora i na lice, uzroci. 146. 

4. posto se i samijem vidom ^noze poznati 
sto je sto, lice moze znaciti ne samo kakvo je 
sto vidjeti, nego uprao sto je (suprotno znacenu 
kod 3, d). 

a. persona, homo, vidi cejade, a). ■- Premda 
je i ovo znacene praslavensko, u nasemu se je- 
ziku nalazi istom u novije doba i to samo u pi- 
saca. Osim ovi pomenuti lica kojije su pesme ili 
sve ili samo neke vec nastampane . . . Vuk, nar. 
pjes. 1833. 4, 33. U pjesmicama koje se s go- 
vorom jednoga lica pocinu, a drugo mu po torn 
odgovara ... 1, ix. Tako sam slusao u drugoj 
pjesmi u kojoj su uzeta lica gotovo iz danas- 
nega narastaja. 3, 83. Ako bi ko od puka ugi-a 
bio vlasteocko lice, da mu so oci izbodu. S. Ij^u- 
bisa, prip. 48. Ja sam ocekivao od jednog lica, 
kojemu jo vlada povjerila mucni posao, ujudniji 
razgovor. 76. No mogu da vjerujem, da bi 
jedno takvo lice, kao sto si ti, pogovaralo gla- 
sove. 171. Da se mrska smutna ne ogradi i-ad 
jednoga lica lukavoga. Osvetn. 3, 82. 

b. kod kakva zlocinstva, ono sto se nalazi 
kao glavni dokaz da je zlocinstvo ucineno, n. p. 
kod ubojstva mrtvo tijelo Hi rana, kod krade 
razlom}ena brava Hi blago u tudijem rukama itd. 
(corpus delicti), mislim da je ovakovo znacene 
(kakooo ima i u polskome jeziku) u ovome pri- 
mjeru xiv vijeka (Danicic tumaci res ipsa): O 
poznaniji lica. Aste kto poznajetb lice podb clo- 
vekomb, a budetb vb gore i vb pustosi, da ga 
povedetb vb priprbvhe selo i zaru6i selu, i po- 
zovetb. da ga dadu predb sudije. Zak. dus. pam. 
saf. 37. 

5. persona, u giamatici rijec Hi oblik kojijem 
se naznacuje ce\ade sto govori (prvo lice), celade 
s kojijem se govori (drugo lice) i ono o 6emu sc 
govori (trece lice). - U pisaca nasega vremena. 



LICE, 5. 



4G 



LICEMJEREl^fE 



Tako se po Crnoj Gori i onuda po okolini kod 
mnogijeh glag^ola . . . ovo troce lice mo2e cuti 
na ,je' mjesto ,a', n. p. obedaje (m. obocava), 
vjencaje (m. vjeiicava) ltd. U jodnoj pjesmi cuo 
sam i u drugome lieu: nJel' istina sve sto obo- 
cajes?"; ali u drugijem licima nijesam mogao 
cuti da se govori. Vuk, nar. pjes. 1, 81 — 82. 
Ciste zamjenice pokazuju samo lice gramaticko. 
takove su: 1. za prvo lice: ,ja', 2. za drugo lice: 
,ti', 3. za trece lico: aj poznato: ,on' itd. D. Da- 
nici(!', mala srp. gram. 31. 

<{. itistr. licem stoji cesto adoerbijalno. 

a. prema 4, a, znaci: glavom, sam. Kada 
budem tamo licem, poslati cu one. M. Radiiic 
y2b. Ovdi sam licem. 43G'i. — Anio hi moyli 
jtripadati i ovaki primjeri: Opravivane Hrista 
licom i sopstvom na zem|i. S. Rosa 20b. On je 
bio ne licom nog vrijodnostim oni Ilija. 82'>. — 
Licem nisam ga poznao. D. Obradovii, basuo. 
343. 

b. cemu nezivii, gdje licem istice kau 
sam; u prvijem je primjerima u scezi s 4, b (a 
Danicicevu rjecniku: res ipsa). Aste se stogode 
licemb uhvatitb u nihb ili asto se ulivatitb u 
huse. Zak. dus. pam. saf. 42. O poznanifj//J li- 
cemb. Ako kto uvati udav|ono ili ukradeno licemb. 
44. Ako bi stigao i uhitio licem gdi lupez ne- 
govo vodi. Stat. po}. ark. 5, 281. — Tbj receni 
listb ovbde u semb totragu postajenb licemb. 
Spom. sr. 2, 90. (1428). 

C. vremenu (i to o danuj, znaci: bas, 
taman, ni prijc ni poslije. — Od xviu vijeka, a 
izmedu rjecnika u Vukovu (licom na bozi6, na 
Durdev dan itd. ,gerade' , piano'). Oti§ao jest ovaj 
licem na duhove u jedno solo. D. Rapic 331. 
Od prve nedije prisastja Gospodinova tja do vo- 
dokrstja licem. B. Leakovid. nauk. 248. Licem 
na bozid. Nar. prip. vuk. 15. Isailovic Dimi- 
trije rodio se licem na Mitrov dan. M. D. Mi- 
lidevid, pomcuik. 2, 184. Licem na bozic te go- 
dine budo isfceran iz sluzbe. 2, 217. Jedan dan 
(licom u petak). M. Pavlinovic, rad. loG. — (I 
ovome primjeru, mozebiti stamparskom grljeskoin, 
stoji lice mj. licem : One lice to k Ivanu prave. 
J. S. Rejkovid 253. 

7. gena, vidi jagodica, b i obraz. — Naj 
cesce je u mnozini, te onda znaci sto i lice, 1, 
a. Ter nazad nim rinu i da mu uz lica. M. Ma- 
rulid 185. Sto su gladka lica i debeo pupak . . . 
N. NaJeSkovic 1, 269. Sve poje na tebi kakono 
u raju, jak sunce na nebi a lica tva sjaju. M. 
Dr^id 106. Meni krv u lica udriv i sramezjiv 
rekoh. P. Zoranid Gd^. Lica mi so rumeuim 
sramom pokrise. 75'>. Node li ti svit zazriti, 
nedo li ti spasti lica? A. Cubranovid 160. Imas 
lica rusa i bijela kim na saj svijet nije slike. 
Jedupka nezn. pjesn. 235. Naj milije on (Ku- 
pido) pribiva tuj, gdi vidi kegod vile svijetla 
lica, o6i mile. S. Bobajevid 228. Vi ate kako 
bijela zora, prije sunasca koja sviti i ka, za dat 
svim na sviti rados, lica svoja otvora. 229 — 230. 
Neg sad jodnoj od gospoja uzme o6i (Kupida), 
sad se gane opet drugoj, ter joj stane na obadvtt 
lica. 231. Pladudi plakala je u nodi, i suze ne 
u licijeh no. M. Divkovid, bes. 351b. Jodna 
lijepa djevojdica, od ko, ne znam, zora bila jeli 
ikada objavila u istoku dra?.a lica. I. Gundiilid 
38 — 39. Ali ona slavna lica, visiia krejios kijeb 
narosi, kojijom zora i danica klana§e so zgar 
3 nebesi . . . 266. Svak podvite ruko a oci obr- 
nute dr/.i nica, poniienstvo ter svjododi, deznud 
pazi carska lica. 494. SliSajudi to cosar, uzga 
se u licih. F. Glavinid, cvit. 102a. Suze roiiaSe 
niz lica avoja. M. Jerkovid 40. Joda lica tvoja 



budu nem' u baru. .T. Kavanin 392b. Kako su 
od udaraca pomodrila i natekla lica! A. Ka- 
nizlid, uzroci. 88. Oci i lica tako zivotna bi- 
jahu. A. Kanizlid, fran. 74. S crnimi odima, 
s belimi licami. Jacke. 24. — IJ jednome pri- 
mjeru zivotini, gdje lica jamacno znaci sto lice, 
3, b. Golub bijelih lica }ubi i crnijeh golubica. 
J. Kavaiun 257b. 

8. Lice, kao mjesno ime u Srbiji u okrugii 
knezevackome. Niva u Lieu. Sr. nov. 1873. 282. 

LICE ALAN, licealna, adj. vidi licejni. — Od 
nem. liceal (oidi kod licejni). — U i)isaea na- 
sega vrcmcna. Ukidaju so povlastice licealne 
§tamparije. Zbornik zak. 2, 513. 

LICEJ, m. vrsta sredne skole, isporedi gimna- 
zija. — Od nem. lyceum (a ovo je od grc. Av- 
xitov). — U Sulekova rjecniku: , lyceum'. 

LICEJNI, adj. koji pripada liceju. — U »>«- 
lekovu rjecniku: licejni udenik ,lycealschiiler'. 

LICEJSKI, adj. vidi licejni. — U pisaca na- 
sega vremcna. Ispitanici koji su jurve zabavjeni 
bill kao suplenti u gimnazijih, licejskih raz- 
rodih . . . Zbornik zak. 1853. 390. 

LICEMJER, m. simulator (kasnije hypocrites, 
hypocrita), iovjek koji rijecju i djelom pokazuje 
da su mu misli i voja posce drukcije (t. j. dobre) 
nego su uprav. — -je- stoji vij. negdasnega e. 

— Rijec je praslavenska, isporedi stsloo. lice- 
mer-b, rus. anu.eMip'b (u ieskome i u po^skome 
jeziku ima samo rijeci sto su od ove postale, vidi 
kod licemjoran). — Rijec je slozena : prvi je dio 
bez sumne lice, a drugi je po souj prilici od os- 
nove glagola mjeriti shvacene u nekome osobitome 
znacenu, isporedi stsloo. si.meriti, poniziti, po}. 
smierzyc, umjeriti, ublaziti, pa i smiriti; u ces- 
kome smii'iti (staro i slovac. smufiti), smiriti, i 
u ruskome CiMHpHTt, umjeriti, ublaziti: pomije- 
sali su se oblici s onima sto postaju od mir 
(pax); vidi i nase .smjeran (i umjeriti o i po- 
mjeriti). — prvi se dio nalazi u razlicnijem obli- 
cima, kao lie-, lici-, lico-, lieu-, lizi- (s nepraoe 
etimologije) a drugi moie glasiti u istocnome 
govoru -mor, u zapadnome -mir. — Nije uprav 
rijec narodna, vidi: Zadrzao sam 49 rijedi sla- 
vonskijeh koje se u naSemu uarodnom joziku ne 
govore, ali so lasno mogu razuiujeti i s narod- 
nijem rijecima pomijesati; evo i hih redom : ,go- 
nite}, , . . licemjer, . . .' Vuk, novi zav. (1847) v — vi , 

— Izmedu rjecnika a Stulicevu (v. lizimir etc. 
s dodatkom da je rijec ruska). Arhibiskup Silvan 
bile licemer. Transit. 218". Ov sveti clovik est 
ta farizej licemir, dobar i svet se drzi i cini. 
Postila. 2, Hh4a. Nemojte biti zlovojui kako i 
licemjeri. Anton Dalm., nov. test. 1, 8. Fari- 
zeji licemjeri. 36. Licemjere! izvadi naj prije 
brvno iz oka svojega. Vuk, mat. 7, 5. Te§ko 
vama, ki'iizevnici i farisoji licemjeri! luk. 11,44. 
On do mi biti spasene, jer licemjor nedo izadi 
proda n. D. Danicid, jov. 13, 16. 

LICKMJERAC, lic^mjorca, m. vidi licemjer. 

— U jednome primjeru xviii vijekn. No budite 
kako licemjeri. S. Rosa 75b. i a §ulekovu rjec- 
niku: igleissnor ; heuchler'. 

LICKMJERAN, licemjorna, adj. koji je onaki 
kao Uto je u licemjcra. — liijed je praslarrnska. 
isporedi stslov. lieemorbni., rus. .^^itucMhitiiuii, po(. 
licemierny. — Samo u pisaca nascga vrcmena. 
Koji su licemjorna srca navlace giiev. D. Da- 
nidid, jov. 36, 13. — / u Sulekovu rjecniku i u 
Popovicevu (licemeran) ,heuchlerisch'. 

LICEMJERENE, ». djelo kojijem se licemjeri. 



LICEMJERENE 



47 



LICIMJEEJE 



— Nema potvrde (ali vidi licimjereie i licumje- 

rene). 

LICfiMJERITI, licemjerim, impf. raditi kao 
Ucemjer. — Rijec je stara, isporedi stslov. lice- 
meriti i rus. aHueMipirrh. 

a. aktivno — U jednoga jjisca xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (.simularo, fiagere'). 
Lav starcii kako psic licemerase. F. Vrancic, 
ziv. 111. 

lb. sa se, refleksivno, znacene je kao kod a. 

— Ima i stslov. licemeriti se. — Izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevii (licimirim se, milolazem, 
V. prilizavam se), u Voltigijinu (,adulare, lusin- 
gare' ,schmeicbeln , liebkosen'), u Danicicevu 
(licemeriti se ,simulare'). Licemere se, nekojemu 
byti otb voinb. Glasnik. 11, 76. 

LICEMJERJE, n. licemjerstvo (kao osobina i 
kao djelo napose). — Stariji je oblik licemerije. 

— Rijec je stara, isporedi stslov. licemerije, rus. 
Auu^emipie. Vuk bi^ezi kao novu, vidi : Ima 47 
rijeci koje su od slavenskijeh posrb|ene ; evo i 
nib redom: ,bogoborac, . . . licemjerje, . . .' Vuk, 
nov. zav. (1847) vi. — Izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (,fictio, simulatio' s dodatkom da je uzeto 
iz brevijara). Nevidimy (demone) licemerija radi . . . 
Starine. 18, 171. Iznutra ste^puni licemjerja i 
bezakona. Vuk, mat. 23, 28. Cuvajte se kvasca 
farisejskoga koji je licemjerje. luk. 12, 1. — U 
jednome primjeru xiv vijeka stoji (kako shvaca 
Danicic) u dobrome smislu: stovane prema lieu 
(vidi u Danicicevu rjccniku : licemerije .personae 
respoctus'). Ne po licemeriju i po }ubbvi jednoga 
igumena ili nekoga otb starejse bratije da se iz- 
biirajetb. Mon. serb. 80—81. (1302—1821). 

LICE M JERK A, /. zensko cejade kao Ucemjer. 

— U Sulekovu rjecniku i u Popovicevu (lice- 
merka) ,beucblerin'. 

LICEMJERNIK, m. Ucemjer. — Moze biti 
praslavenska rijec (licemerbniki.), isporedi (ces. 
licomernik), poj. licemiernik. — Izmedu rjecnika 
u Stulicevu (jbypccrita' s dodatkom da je uzeto 
iz brevijara). Kakono 6ine licemjernici. S. Rosa 
75''. Javne laz|ive licemernike. D. Obradovic, 
basne. 92. 

LIOEMJERNOST, /. osobina koga sto je lice- 
mjeran. — Nemam primjera, ali vidi licimjer- 
nost. — Moze biti rijec praslavenska, isporedi 
rus. .^imeMipHocrh, po^. licemiernosc. 

LICfiMJEROV, adj. koji pripada licemjeru. 
Nadane licemjerovo propada. £). Danicic, jov. 
8, 13. Da je slava bozboznijeh za malo i ra- 
dost licemjerova za cas. 20, 5. 

LICEMJERSKI, adj. koji pripada licemjerima. 
Jer ce opustjeti zbor licemjerski. D. Danicii, 
jov. 15, 34. 

LICEMJERSTVO, n. simulatio, licemjerno djelo; 
osobina onoga sto je Ucemjer. — Bijec je stara, 
isporedi stslov. licemerbstvo, rus. .'ln^eMtpcTBo. 
Sija prilozenija izo darova svetoje carbstvo mi 
svetej crbkvi toj prilozihb je vsesrbdbfino a ne 
licemerstvomb nekimb. Glasnik. 27, 293 — 294. 
(1347). V licemerstvu. Anton Dalm., nov. test. 
2, 107b. paul. Itim. 4, 2. Iskrnega posfiscovati 
ne raboleci se, nega nadozijevati ricju i obrazom 
bez licimirstva. M. Alberti 431. Vidio sam vjere 
svete licemjerstvo u bajini. P. Kanavelic, iv. 
161. Nibovo licemjerstvo (stamparskom grijeskom 
licamjerstvo, vidi kod licemjerac i licemjernik) 
ukori. S. Rosa 113a. Taj kaluder pun je lice- 
mjerstva. P. Petrovic, seep. mal. 66. 

LICEMJERSTVOVANE, n. djelo kojijem se 
licemjerstvuje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu 



(jhypocrisis' s dodatkom da je uzeto iz brevijara). 

— I u Sulekovu rjecniku i u Popovicevu (lice- 
morstvo) ,heucbelei'. 

LICE MJERSTVOV ATI, licemjerstvujem, impf. 
vidi licemjeriti. — Bijec je stara, isporedi stslov. 
licemerbstvovati, rus. -iHneMtpcTBoBaTt. — Fu- 
staje od licemjerstvo. Koji boje umedose lice- 
mjerstvovati. D. Obradovic, basne. 183. On ]ubi 
licemerstvovati. 274. 

LICENCIJA, /. licentia, vidi dopustene, b). — 
isporedi licencija. — Od xvi vijeka u .sjevernijeh 
cakavaca. Te iste nerizi, ako bi gdo pc col sa- 
diti, mozi va svoju poseci vazda s licenciju ob- 
cini. Stat. krc. ark. 2, 291. 

LICENCI.TAT, m. licenciatu^, covjek koji je 
dobio drugi stepen kod doktorstva. — IJ Sule- 
kovu rjecniku: ,licentiat'. 

LICEO, n. na jednome mjestu xviii vijeka va(a 
da je isto sto Liceo (vidi), ali u metaforickome 
smislu: od Licea kao da znaci: velike nccnosti. 
Necu Spljecane ostaviti i Pastrica i Dordicea, 
ke isti Rim hti posvojiti, |udi bo su od Licea. 
J. Kavanin 97^. 

1. LICIMJER, adj. licemjeran, licemjerski (is- 
poredi 2. licimjer). — Na dva mjestu xv i xvii 
vijeka. Fariseji novi hudi, licimire vase cudi ni- 
stare vam sad ne prude. M. Marulic 285. Biti 
ce stavjen u broj nevirnib i licimirih. P. Ra- 
dovcic, nacin. 506. 

2. LICIMJER, m. vidi licemjer. — Nalazi se pi- 
sano i licimer, licimir, licemer. — Od xv do 
xvii vijeka, naj cesce u pisaca cakavaca, a iz- 
medu rjecnika u Vrancicevu (licimer ,hypocrita') 
i u Bjelostjencevu (licimir ,hypocrita'). No htijte 
biti uhijeui kako i licimiri. Bernardin 24. mattb. 
6, 16. Licimiri, dobro je prorokoval od vas 
Izaija. 46. mattb. 15, 7. Licimire budi ! N. Ra- 
nina 165*. luc. 13, 15. Licimire, izvadi prvo 
gredu iz oka tvoga. Postila. d4''. Z ovu priliku 
kara licimire ili hince. iSb. Licimiri takoj bizi 
i vublostvo. P. Zoranic 53*. Hinbena skazan 
licimiru. Nauk brn. 2^. Daj se licimira mudro 
ukloniti... Licimirora usi prikladati . . . A. Geor- 
giceo, nasi. 189. 

LICIMJERAC, lieimjerca, m. vidi licemjerac 
i 2. licimjer. — U jednoga pisca cakavca xvi vi- 
jeka. Ova pregresenja cine vuhle ili lecimerci. S. 
Budinic, sum. 39^. 

LICIMJERAN, licimjerna, adj. vidi licemjeran 
(isporedi 2. licimjer). — Potvrden je samo adv. li- 
cimjorno u jednoga pisca cakavca xvu vijeka. 
Kalkant s toga griha radi, rece, vela koiia tada 
mnoztvu hrastna nek ugradi noulizjiva u laz 
grada, nek ga u Troj' ne more unit, licimirno 
nek se sbrani puk. I. Zanotti, en. 15. 

LICIMJERENE, n. djelo kojijem se licinijeri. 

— S oblikom licimeronje u Vrayicicevu rjecniku: 
,assentatio'. 

LICIMJERIJA, /. vidi licimirje. — Na jednome 
mjestu u pisca cakavca xvi vijeka. I jesu poka- 
rali vase licimirije i idolatrije. Starine. 17, 239. 
(1555). 

LICIMJERITI, licimjerim, impf. licemjeriti 
(isporedi licimjer). — S oblikom licimeriti u 
Vrancicevu rjecniku: ,adulari; assentari; blan- 
diri', i (licimiriti) na jednome mjestu xvu vijeka. 
Od duba Judskoga koji je prvo naufian licimiriti 
svojim dosastjem nego li posliSati zapovidi od 
druzib. M. Bijankovi6 19. 

LICIMJERJE, n. licemjerje (isporedi licimjer). 

— U tri pisca xvi— xvm vijeka. Bez vsakoga 



LICIMJEEJE 



48 



LICUMJERITI 



vuh|enja i lecimerja. S. Budinic, sum. 39l>. Oho- 
lost . . . rada . . . lecimirje. 121 a. ^ubav brez 
IJcimirja. I. Bandulavic 20l>. paul. rom. 12, 9. 
Kraji ne sluze se licimirja. J. Kavanin 344l>. 

LICIMJERNOST, /. licemjernost (isporedi lici- 
injor). — Izmedu rjeinika u Bjelostjencevu (,blan- 
ditus, asseiitatio, v. hypocrisis') i u Voltigijinu 
(,lusin^a, ipocrisia' ,schineicheley'), u uba lici- 
iiiiruost. 

LTCIMJERSKI, adj. licemjerski (isporedi lici- 
niir). — U tri pisca cakavca xvi — xviii vijeka. Le- 
ciuiirsldm srdcem poste. S. Budinic, sum. liS*. 
Farizajska i licimirska ukazanja svetine. Michel- 
angelo. 12. Radi one zlobe koju u srcu svomu 
uzdive licimirskim nacinom. A. Vitajii, ist. 390 
—391. 

LICIMJERSTVO, «. licemjerstvo (isporedi li- 
cimjer). — U pisaca cakavaca Hi zapadnijeh 
stukavaca xv i xvii vijeka. Licimirstvo, rufi- 
jan.stvo, laJa, objist tere pjanstvo. M. Marulic 
305. Ostavjajuci . . . licimirstva i zavidosti . . . 
I. Bandulavic 143a. Ipetr. 2, 1. Grih skroviti 
licimerstvom hoc pokriti. I. Ivanisevic 160. 
Pro§conje od moje tasdine i licimirstva. P. Ra- 
dovcic, nacin. 419. Vira katolicanska ne ima 
potribe od licimirstva od cudes. M. Bijankovic 
89. Tredi su so slavili u licimirstvu redovnistva. 
L. Vladmirovid 32. 

LICINA, /. nekakva bolest, vidi 1. lisina. — 
U nnse vrijeme u Bad kotorskoj. Zastarale izne- 
moglice napadnute vuccem, rusom, licinom, ko- 
stobojom, ... S. ^iubisa, prip. 91. 

LICIT, m. drazba, ligba. — Od lat. licitatio. 
— U nase vrijeme u Istri. Licit ,auctio'. D. Ne- 
manic, 6ak. kroat. stud. 29. 

LICITACIJA, / licitatio, drazba, ligba. — IJ 
pisaca nasega vremena. Prodati putem javne li- 
citacije. Zbornik zak. 3, 738. 

LICKI DO, Lickoga Dola, m. ime tnjestu u 
Srbiji u okrugu kragujevackome. Niva u Lickom 
Dolu. Sr, nov. 1873. 715. 

LICMJERSKI, adj. licemjerski. — Na jednome 
mjestii XVI II vijeka (po svoj irrilici radi stiha). 
Jer licmirski obraz kazu, ca ustmi reku, srcem 
lazu. A. Vitajic, ist. 38^. 

LICOKLOP, m. predni diu kacige sto se mogao 
spustiti tako da pokrije lice (resetka). — Samo 
u Stulicevu rjedniku : ,baviora, visiera' ,buccula, 
buccarum tegmen'. 

LICOMJER-, vidi licemjer-. — U nekoliko 
primjera xvii i xviii vijeka. 

a. licoinjerac. Hypocrita, t. j. licomirac. F. 
Glavinic, svitlost. 97. Sto je pogrde imao 6uti, 
to jest da ga prozva licomircom. A. Kanizlic, 
fran. 213. 

b. licomjerje. Navuk u grihii i licomirje. 
F. Glavinic, svitl. 22. 

C. licomjerstvo. Gdi fiovik svokolike falinke, 
opa6ine i ostale mane slobodno prez svakog li- 
comirstva, lisiCeiia i hatara kaze. M. A. Rej- 
kovid, sat. A4b. 

LICOVICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
vafevskome. I^iva zvana Licovica. Sr. nov. 1873. 
379. 

1. LICtlMJER, TO. vidi licemjer. — Ovaj je 
oblik po svoj prilici postao tijem Ho se mislilo 
na glagol umjeriti (moderare) i na ,lice umje- 
reno' (kao ,krotko'). — Od ove rijeci ima samo 
primjera u jednoga pisca xvii vijeka, ali se vrlo 
iesto nalaze rijedi §to od ove postajii ; ima i 
Divkovicevijeh primjera kod liiumjoiaf, li, u- 



mjerski, licumjerstvo. Kada postite, nemojte se 
6initi zalosni kako i licumiri. I. Bandulavic 301*. 
matth. 6, 16. Licumiri, svaki vas u subotu ne 
odrisi li vela svoga . . .? 179^. luc. 13, 15. 

2. LICUMJER, m. horizon? obzor? — Na je- 
dnome mjestu xvin vijeka. Planine od poludna i 
sjevera nepremozno nem tvrdine zatvaraju od 
licumjera. J. Kavaiiin 194'i. 

LICUMJERAC, licumjerca, m. licemjerac (vidi 
licumjer). Kakono mnozi licumjerci kazu se 
z dvora da su cisti. M. Divkovic, bes. 243**. 
Licumjerci koji miluju u skupstinah i na nu- 
glijeh varosi molitvu ciniti. G40t». NenavidJ^ivac 
nije nigdar brez bolesti ni licumjerac brez straha. 
P. Posilovic, cvijet. 44. Veseje licumiraca. nasi. 
17b. Tako inac, lazac, licumirac . . . S. Margitid, 
fala. 284. Licurairci hudi ti su. J. Kavanin 
377b. Cestokrat nas zvase licumirce. M. Le- 
ku§id 62. Licumirci, dobro je od vas proroko- 
vao Izaija, govoredi: „Puk ovi ustmi mene stuje". 
J. Banovac, razg. 75. A licumirci hineci kao 
lisice i vuci, bide drva za posidi se. F. Lastrid, 
od' 251. O licumirci iliti hinci, to jest }udi 
dvostruki. 285. Licumirci su oni koji jjokazuju 
u sebi ono hiiiedi sto istino ne imaju. ned. 178. 
Cuvsi ovo Irud napuni se gniva i neuavidosti, 
ali licumirac to ne pokazuje. 301. Licumirac 
ukaza veliko ufane. A. Kanizlic, kam. 17. Licu- 
mirac skinuvsi oblidje postidnoga drzana . . . 23. 
Ovi licumirac o smaknutju ovoga ditesca potajno 
radedi. E. Pavid, ogl. 488. Da je on jedan velik 
licumirac i da negova dobrota jest samo izvanska. 
M. Dobretid 127. Licumjerce, odvrzi prvo gredu . . . 
J. Matovid xxvi^. Veliki licumirci bijau. B. 
Leakovic, gov. 159. — I u Sulekovu rjecniku : 
,heuchler'. — Metaforicki, grijehu kao ceja- 
detu. Ali licumirac grih otijud da ne stojim pod 
sramotom odvede me na osvetu. F. Lastrid, ned. 
84. 

LICUMJERACKl, adj. koji pripada licumjer- 
cima. — Ima samo adv. licumjeradki (kao licu- 
mjerci) u jednoga pisca xvn vijeka. Nositi kriz 
a ne umrijeti samomu sebi jest licumjerafiki zi- 
viti. M. Radnid 401l>. 

LICtjMJERAN, licumjerna, adj. licemjeran 
(vidi licumjer). 

a. adj. Tko besjedi s rijecma ugodnijem i 
licumjernijem zapina mrize. M. Radnid 318*. 
Ohol, tast je, licumjeran i mrmotiv. J. Kavanin 
59b. Blagoni uzvelican i kripostma licumirnim 
sjajan. F. Lastrid, ned. 2. Falu uzdajmo milo- 
srdnoj Majci, kada nam lazlivo i licumirno dobro 
uzkraduje. A. Kanizlid, utoc. 136. Kuko} jest 
trava licumirna. D. Rapid 125. — I u Sulekovu 
rjecniku: ,heuchlerisch'. 

b. adv. licumjerno. Pozdravjajuc ga licu- 
mirno. M. Radnid 318». Jezik sladak a oboran 
licumjerno govoredi. J. Kavanin 35a'. Takvo 
ujojone nije povojno nego licumirno. A. Badid 
89. 

LICUMJERENE, n. djelo kojijem se licumjeri. 
Od licumjerena i dvostruodona svitovnije. M, 
Radnid 264a. 

LICUMJERITI, licumjerim, impf. licemjeriti 
(vidi licumjer). Mogu svitovni licumjeri ti i po- 
kriti so mnogo vrijeme. M. Radnid 290^. Noki 
zlikuju, neki licumjero. M. Pavliiiovid, razl. 
spisi. 75. — V nckijem je primjerima pnlazui 
glagol, te ima uza se Hi objekat Hi mjcste vega 
podloinu reccnicu s da. znaiene je Hi lagati (hi- 
niti, 1, c): Govore i licumire da su dobri. I. 
AnMd, ogl 1">. Jjicuiujoredi da \ih) nede . . M. 



LICUMJERITI 



49 



2. LICAN 



Eadnic 265*1. Bududi od strane djavaoske licu- 
mjere da su od strane Bozje. 265a. Koji licu- 
mjere jednu stvar imajudi drugu u srcu. 288a'. 
Koji (lovacj licumjeri glas je}enice. 397a. — m 
tajati, sakrivati. Mnogi zli licumire nihove zlo6e 
pod mastjoin od pomne. M. Radnic 4o3'i. 

LICUMJERKA, /. licemjerka (vidi licumjer). 
— V Sulekovu rjecniku: ,heuchlerin'. 

LICtjMJERSKI, adj. licemjcrski (vidi licu- 
mjer). 

a. adj. Licumjersko djelo jodnu stvar iznutra 
ciniti a drugu nadvor kaze. M. Divkovic, bes. 
642ab. Hvala licumirska. A. Vita)i6, ist. 505. 
Ovi licumirski prorok. E. Pavic, ogl. 163. Da 
jo bilo prilifino jednoj licumirskoj pokori. E. 
Pavic, ogl. 235. Bog negovo licumirsko poka- 
jane ne kti usliiati. 235. Licumirsko izkusivane. 
B. Leakovic, gov. 247. 

b. adv. licumjerski. Zaleci licumirski niovo 
stane. A. Kanizlid, kam. 95. 

LICUMJERSTVO, n. licemjerstvo (vidi licu- 
mjer). Mnogi jesu, koji se nadvoru cine ponizeni 
i umij^eni, a unutra su puni svake himbe i licu- 
mjerstva. M. Divkovic, bes. 115t>. Govorenje 
nase sa svijem puuo jest licumirstva i sakriven 
jid. P. Posilovic, nasi. 46". Dobra dila, ako su 
od licumirstva, nestane ih. S. Margitic, fala. 
150. Privarila sam svijet svojim licumjerstvom. 
ispov. 91. Ah prokleto licumjerstvo ! J. Ka- 
vanin 59b. Licumjerstvom kletim kuze i dvor- 
nike i gospodara. 360a. Hypocrisis koji jest li- 
cumirstvo. A. Bacic 303. Kad covik sagrisuje 
s licumirstvom. J. Banovac, pred. 100. Pokazi- 
vace se veoma jubodilan, pravedan i svrhu si- 
rota i siromasi milosrdau, premda sve ovo u 
licumirstvu za privariti neumne. F. Lastric, ned. 
2. S istim licumirstvom prikaza se ovi izdajnik 
prvim rodite|om. 83. Unufad holosti, to su po- 
nostvo, licumirstvo iliti pohinenje. 162. Licu- 
mirstvo iliti hinstvo. 163. Licumirstvo iliti 
hinstvo jest lazjivo prikazivanje zdvora u ricma 
i u dili navlastito dobrote, devociona i ljubodi|a, 
koga u srcu ne ima. 300. Da te mogu licu- 
mirstvom svezati. A. J. Knezovic 18b. zio mi- 
sjeci i za licumjerstvo. L A. Nenadic, nauk. 42. 
Izdade ucenik licumirstva svoga mestra. A. Ka- 
nizlic, kam. 17. Ne pristoji bo se, rece, starosti 
mojoj takvo licumirstvo. E. Pavi6, ogl. 437. 
Ondi me osvadi od moji dila a naj vede od licu- 
mirstva. M. Zoridic, zrcalo. 237. Brez privare 
i licumirstvd. M. Dobretic 67. Ulagivana i li- 
cumirstva. B. Leakovid, nauk. 359. Licumirstvo 
ili himbenost. 360. S podhimbenim licumirstvom 
bogo§tovja odgovori mu . . . Grgur iz Vare§a 
58. ^^ 

1. Lie, m. vidi licnik. — U Mikajinu rjecniku 
kod telal. 

2. Lie, m. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji 
modrusko-rijeckoj. Razdije}. 45. 

LICAC, (licca? ili licaca?), m. ovako se zovu 
dvije razlicne bi(ke. 

a. Licac, Daphne mezereum L. J. Panfiid, 
sum. u srb. 172. Licac, vucja lika, hajducka 
oputa, Daphne mezereum L. glasn. 30, 240. 

1). Lifiac, Lychnis L. (Durante). B. Sulek, 
im. 195. 

1. LICAN, licna, adj. koji pripada lieu (u 
prenesenijem znacenima). — Bijec je stara, i 
mozehiti praslavenska, isporedi stslov. licbni), rus. 
.iHiHoii (prema lice, 1, a), jihihuu (prema lice, 
5), ces. licn^'. — Izmedu rjecnika u Stulicevu 
(.personalis' s dodatkom da je rijec ruska) i u 
Danicicevu (licbnb jipse'). 

VI 



1. adj. — Komp.: licniji (vidi Blatavujev 
primjer kod a). 

a. prema lice, 1, a, d) aa) znaci od pri- 
like sto i pristao, prikladan, prilican, pristojan, 
lijep. — Moze se kazati o cejadetu i o drugomc 
cemii. Dimitrije je bio covek lican ; govorio je 
grcki, srpski i turski. M. D. Milidevid, pomenik. 
2. 153. Za dobra zdravja svoga odved lifian, po- 
nosit, ziv i okretan. 5, 831. Ne vodi za ruku 
djevojku, niti vodi sebi licna druga. Osvetn. 2, 
17. Ja maim, nijesu ni oni licniji bill od ovoga. 
S. Matavu|, novo oruzje. 66. — Crno vino da 
licno bude nek pod komom vrije. J. S. Ee|kovid 
376. Primorci govore: rubje licno t. j. gisto i 
lijepo (,rein gewaschen, gut gerollt'). F. Ku- 
relac. rad. 15, 126. 

b. personalis; ipse, koji pripada lieu (vidi 
lice, 4, a), cesto se istice da je to neko osobito 
lice, te po tome lican moze gdjegdje znaciti sto 
i iflti, sam (ne drugi). ovdje su svi primjeri 
tijedno metnuti, jer se ne moze u svjema raza- 
znati, koje je uprav znacene. Ako koji Dubrov- 
caninb kupi kona, i onogaj kona uhvati Srbinb 
ili Sasinb, i rede: „Ukradenb mi je ili gusen", 
da se otbklbne Dubrovcaninb, kako ne (== nije) 
sveca (svedca. 353. 434) onomuzi konu ni guse 
ni tatbe, nu ga je kupilb; ako bude drago uzeti 
Srbbinu onogaj kona sto bude dalb Dubrovcaninb 
za onogaj kona, tozi da mu vrate, a kona lic- 
noga da ne (= nije) vo|nb udrbzati. Mon. serb. 
208. (1387). slicno jos na nekolika mjesta: 267. 
270. (1405). 353. (1428). 434. (1445). To on ima 
pravo djela, pod svojim licnim odgovorom za 
dobar uspjeh, u dejstvo privesti. Nov. sr. 1835. 
77. Sto se covjek mogao zakletvom opravdati. . . 
to nije malo olaksavalo licnu odgovornost, te 
opste jemstvo ne bjese potrebno. D. Danicid, 
majk. ist. 296. Lidna sloboda desto je bila po- 
vrijedena. M. Pavlinovic, rad. 94. Ali zeja za 
lidnom borbom i zudna osvetiti oca nije mu dala 
mira u §tabu. M. D. Milidevid, pomenik. 2, 182. 
Osim rodenih judi, t. j. licnih imaonika. V. Bo- 
gisid, zakon. 5. Koja dolazi od licna omija. 319. 
Lidni je imaonik, u razumu zakona, svaki covjek. 
328. 

c. koji pripada gramaticnome lieu (vidi 
lice, 5). Po lieu se razdje|uju glagoli: na ,li6ne' 
glagole koji imaju sva tri lica . . . Vuk, rjecn.* 
Lv. Izmedu licnoga nastavka i osnove. D. Da- 
nicid. glasn. 11, 202. Licna zamjenica tredega 
lica. obl.6 29. 

2. adv. licno. 

a. kao glavom, licem (vidi lice, 6, a). 15. -a 
dekembrija posjetio je knaz poslanika u pome- 
nutom dvorcu licno. Nov. sr. 1834. 205. Takovi 
sudija osim sto de duzan biti pravednoj strani 
gorereceni trosak platiti i knazu i drzavnomu 
sovjetu na odgovor licno predstati. 1835. 75. Da 
de sjutradan u obicno vrijeme u slavu BoSju 
sluziti svecanu misu sam licno. D. Danidid. 
glasn. 21, 285. Kad svaki odgovara licno ne 
samo za svoj dio. V. Bogi§id, zakon. 321. 

b. poznati licno (objekat je ie]ade) znaci 
poznati po vidu (jer je bila prigoda vidjeti ono 
cejade) a ne samo po sluhu (sto se o nemu go- 
vori). Citateji koji nas dvojicu licno ne poznaju. 
Vuk, odg. na utuk. 24. Primakao se, da upozna 
Dru§ka licno, S. ^^ubisa, prip. 269. Pozna-vah 
lidno i razgovarah se sa svima glavnim bojcima. 
Osvetm 5, i. 

2. LICaN, licna, adj. koji pripada licenu{l). 
— U pisaca nasega vremena. Ako se za izlidene 
pokretne zaloge ne nade nijedan kupac uz lidnu 
cijonu . . . Zbornik zak. 1853. 2, 79. 

4 



3. LICAN 



50 



1. LlClNA 



3. LICAN, licna, adj. koji pripada Viku, koji 
je nacinni od Uka. — U jednome primjeru xviii 
vijeka. Cep ko^ licna vised zamdica tanka nosi. 
M. Katancic 4(5. 

4. LICAN, adj. u Stulicevu rjecniku: , faciei, 
vultus, prospectus, perpolitus' ; liCan Hi licast 
kami ,pietra di facciata' ,p6tra periDolita'. — ne- 
pouzda)io. 

5. LICAN, m. Licanin. — Na jednome mjestu 
XVIII vijeka. Lican, Ogulinac ... S. Stefanac 39. 

LICANI, ni. pi. ime mjesno. 

a. dva zaseoka u Bosni u okrugu bihackome. 
Statist, bosn. 50. 

1). pusta u Slavoniji u zupaniji virovilickoj. 
Eazdijej. 135. 

C. ima takovo ime u glago\skome spomeniku 
XVI vijeka, ali se ne zna, jeli ime selu Hi pie- 
menu (jitoze biti t soma Lika). Tomas Lukicevic 
z Lican, Mikula Dulnid z Lifian. Mon. croat. 
203. (1513). 

LICANIN, 7rt. covjek iz Like. — Mnozina: 
Li5ani. — Od xviii vijeka (ali vidi i Licani, c), 
a izmedu rjecnika u Vukovu. S Licani. I. Za- 
nici6 115. Ostav'se ga svi slozno Lifiani. Nadod. 
145. Omer pasa, rodom Licanine. Nar. pjes. 
vuk. 5, 108. Oj Licani, sivi sokolovi I Nar. pjes. 
krasic. 1, 98. — U narodnijem se pjesmama cesto 
pomine turski junak Tale Licanin. Na Turcina 
Licanina Tala. Nar. pjes. vuk. 3, 109. Na ko- 
|eno Licaninu Talu. 3, 230. Kraj Omera Tale 
Lifianine. Nar. pjes. juk. 191. 

LICANOST, /. vidi licnost. — U Stulicevu 
rjecniku: ,identitas'. — nepouzdano. 

1. LICaR, m. vidiu Vukovu rjecniku: na cemu 
se uhvacena riba vuce za sobom po vodi ,eine 
sclinur woran die fische gereiht werden' ,resti- 
culus' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 
— Uprav je uzica nacinena od lika. Smace se 
s licara. (Kad se izgubi ono sto je coek kao po- 
uzdano u rukama imao. U Crnoj Gori). Nar. 
posl. vuk. 290. 

2. LICAE, licara, m. vidi licnik (vidi kod 1. 
liciti). Za vrijeme ropublike (dubrovacke) Hear 
je pladan bio iz javne blagajnice. V. Bogisi6, 
zborn. 413. 

LICAST, adj. vidi kod 4. lican. — nepouzdano. 

1. LICaTI, li6§,m, impf. vidi 1. lifiiti (prema 
iemu kao da je itcrativni glagol). — U jednoga 
pisca naSega vremena. Prospu vlastela glas da 
su Kotorani otrovali Bubi6a, pak mu krv licali 
na Petra i na Pavla, tek da uklone sa sebe 
sumnu. S. ]^ubi§a, prip. 53. 

2. LICATI, licam, impf. u Stulicevu rjecniku : 
,figurare, effingero, formare'. — isporedi 3. li- 
6iti. — nepouzdano. 

LICCE, n. vidi ligce. — Od xvi do xvui vi- 
jeka. Tadaj popJuvaSe licce negovo. N. RaAina 
92a. matth. 26, 67. 6im brani viditi licce se bi- 
serno . . . S. Mentetic 9. Meni da pamet odijolo 
ne licci rumeni i ruci pribijele (dvojine?). 24. 
Ter vrhu ostalih licce prigizdavo i dar ne (Ve- 
nere) pohvalih. H. Lucid 190. Pitomo i milo 
svrtaSe ka meni to lifice pribilo. 202. Cto si 
prominila lifica? 6to uzdi6e.s ? 239. Bila licl-ca 
pokazuje (junak) iza Scitka perenoga. P. Hekto- 
rovid 10. Da (ja) ne osuSu lifica viku. A. Cu- 
branovid 142. Nu ako li, ruso, u belu, kopnia, 
lidco da t' ao lafeti . . . 147. Ruze od lifica fito 
vajaju. J. Kavanin 41". 

LICeNCIJA, /. vidi licencija. — Fo talijan- 
skome iegovoru latinske rijefi. — TJ dva pisca 



Dubrovcanina xvii vijeka. Ima licenciju od pape 
ili biskupa za odrijesit. J. Drzid 187. Ima li- 
cenciju od svojijeh staresina. V. Andrijasovid, 
prav. 19 

1. LiCeNE, n. djelo kojijem se lici (vidi 1. 
liciti). — Stariji je oblik licenje. — Izmedu 
rjecnika u Mika(inu (licenje, obedanje na licbu 
jlicitatio'), u Belinu (licenje ,grida di banditore' 
128a), u Stulicevu (,emissio in vulgus, rumor, 
fama, publica auctio'), u Vukovu (,das ausrufen' 
.praeconium'j. Sada plada onaj, koga se tide, za 
licene. V. Bogisid, zborn. 413. 

2. LICElSfE, n. djelo kojijem se lici (vidi 2. 
liciti). — U Jambresicevu rjecniku: ,incrustatio', 
i u Vukovu: ,das toilettemachen' ,comtio'. — I 
u Sulekovu: , toilette'; krpica za licene ,schmink- 
fleckchen'i 

1. LICEO, m. ^Ivxtio.;, Lyceus, nadimak bogu 
Apolonu. — Po tal. Liceo. — U pisca Dubrov- 
canina XVII vijeka. Ne cini nam ni Atena ni 
Liceo slavni oni zuat nauka tac hvajena ni sam 
Febo u Elikoni. D. Zlatarid 58b. 

2. LICEO, n. ime poju (po}ani) blizu Apolo- 
nova lirama u Argu (i) ylvxiLog dyoQu). — ispo- 
redi licej. — U istoga pisca u kojega ima i 1. 
Liceo. A za tim poje je Liceo toj boga ki s ne- 
milim vukovi bije boj. D. Zlatarid lb. 

LICICE, n. dem. lice. — U nase vrijeme u 
Istri. Licice ,gena, facies'. D. Nemanid, cak. 
kroat. stud. iftg. 12. 

LI6ICKO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u 
okrugu pozarevackome. Vinograd u Licickom 
Brdu. Sr. nov. 1867. 460. 

LICI6, m. vidi Licanin i licki. — U narodnoj 
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Car je zlatan 
ferman opravio u Krajinu lickom Mustajbegu: 
„Vjerna slugo, Licid-Mustajbego! . . ." Pjev. crn. 
311a. 

LICILAC, licioca, ?n. covjek sto lici (vidi 2. 
liciti). — U Sulekovu rjecniku: ,scliminker'. — 
Licilac, tech. ,anstreicher', frc. ,peintur6ur', egl. 
, painter'. B. oulek, rjecn znanstv. naz. 

LICILAN, liciona, adj. u Stulicevu rjecniku: 
licilan, licilna, v. lidilski. — nije dosta pouz- 
dano. 

LICILAR, m. covjek sto prodaje liiila. — U 
Sulekovu rjecniku: ,schminkhandler'. 

LiClLO, n. ono cim se ko lici (vidi 2. lifiiti, 
a i b). — Vafa da je rijec praslavcnska, ispo- 
redi ces. licidlo. — U Stulicevu rjecniku (u oso- 
bitome smislu, vidi rastok): ,stibium'. — U si- 
remu smislu u Sulekovu rjecniku : ,schminke ; 
schminkwaare' ; ,toilett6nartikel'. 

LICILSKI, adj. koji pripada licilu. — ispo- 
redi licilan. — Samo u Stulicevu rjedniku (vidi 
kod licilo): ,ex stibio'. 

Li6l^iA, /. zensko ce(ade sto' lici drugo (vidi 
2. liciti). — V Sulekovu rjeiniku: ,schminkorin'. 

1. L16INA, /. uprav je isto Sto lik, ali se upo- 
trebfava u znacenu: uie Hi uzica ud lika. — 
Nijf nugincntativ nego mntcrijalni supstantiv. — 
Od XVII vijeka, a izmrdu rjecnika u Mika(inu 
(lidina, uze od lipe ,tilia(pus funis') gdje se naj 
prije nnhodi, u Belinu (,funn di teglia' ,tiHaceus 
funis' 334a), n Stulidevu (, funis ox tilia vol ti- 
liao'), u Vukovu (,ein bastatrick' , funis e libro'. 
cf. konopac). I na to ubranu travu gorske pa§e 
lidinom (grijc§kom lidminom) vezanu, da se ribe 
strase ... P. Hektorovid 5. Duga lidina a ne- 
obarena. (Z). Poslov. daniC. S lidinom b' ju na- 



1. LICINA 



51 



LICITI, 1, e, a). 



sivala. Ja6ke. 47. Od liciue uzda naciriena. Nar. 
pjes. horm. 1, 478. Lika se upotreb|ava za asure, 
licine (likovo uze). K. Cmogorac, bot. 39. Li- 
cina zove se neka vrsta uzeta spletenog od li- 
pove tanke kore. Nar. bl. mehm. beg kapet. 
117. Licina, prosti konop kojim se mreze 
vuku na kraj. Dubasnica na Krku. — Cesto 
u usobitome znacenu, zamka, konopac na vje- 
salima. Kakono i Absoloa komu gizdavi per- 
cin sluzi za licinu kojom se obisi o rastu. F. 
Lastri6, ned. 328. Ali zalosna lakomost za 
steci blago na ovom svitu bi mu licina kojom 
se objesi. 423. Bo}e bi mu na licini bilo. Nar. 
pjes. juk. 207. Vnce za sobom licinu. (Zasluzio 
je vjesala). Nar. posl. vuk. 40. Osude nekakva 
konokradicu na vesala. posto ga vesac name- 
stivsi mu licinu na vrat... dan. 4, 38. Spade 
Salko u druzinu krutu naglec snovat licinu za 
vrata. Osvetn. 6, 40. — Tma i drugo sire zna- 
cene u Hrvatskoj. Oko Koraue , licina' je kora 
od repe, jabuke; i tamo se govori: „Cel Bozji 
dan repu itd. smo licili" t. j. gulili, |ustili. F. 
Kurelac. rad. 15, 122—123. 

2. LICINA, /. ime mjestima u Srbiji. a) u 
okrugii pozarevackome. Niva na Li6ini.^ Sr. nov. 
1872. 362. — b) u okrug u sabackome. Niva Tre- 
bjevina u Licini. Sr. nov. 1871. 211. 

LICINAE, OT. uprav covjek sto se bavi licinom ; 
nalazi se u dva znacena. 

a. covjek sto prede licine. — U Vukovu rjec- 
niku: ,der bastseiler' ,confector funium e libro 
arborum'. 

b. vidi u Vukovu rjecniku: koji je zasluzio 
li6inu (vjesala) ,ein schlechter mensch' ,nequam'. 

— isporedi lifiinas. 

LlClNAS, m. vidi lifiinar, b. — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Istor drekne : 
„Drijes'te licinasa!" Osvetn. 4, 22. Cuj, kaprale, 
pocuj, generale! usli k vama nasi licinasi, u nas 
stece pofiinili smede. 4, 34. 

LiClNE, /. pi. ime mjestima u Srbiji (isporedi 
2. Licina). a) u okrugu biogradskome. Livada u 
Licinama. Sr. nov. 1861. 758. — b) u okrugu 
crnorijeckome. Niva u mestu zovomu Licine. Sr. 
nov. 1873. 463. 

LICINICA, /. dem. 1. licina. — U Vukovu 
rjecniku. 

LICINKA, /. larva insecti, vidi gusjenica, a). 

— U nase su vrijeme uzeli pisci ovu rijec iz 
ruskoga jezika (.THinnKa od JiHHHHa, obrazina, 
prema lat. larva). Licinka, v(uski), zool. lat. 
, larva' ,larve (der insekten)'. B. Sulek, rjefin. 
znanstv. naz. 

1. LICIONIK, m. kutijica gdje se hrani licilo. — 
U Sulekovu rjeiniku : ,schminkkastchen'. 

2. LICIONIK, m. trpezica na kojoj je sto trebn 
za licene{2), za pletene kose itd. — U Sulekovu 
rjecniku : ,toilettentisch'. 

LICISTE, n. (cakavski licisce), vidi lico, 3. — 
Od XVII vijeka u cakavaca. Stomanje vricisia ne 
namisdevahu, prem platna licisca da zvana ka- 
zahu. I. T. Mrnavic, mand. 34. , Licisce' im je 
(primorcima) ,der aussere anscbein' , species'. F. 
Kurelac. rad. 15, 125. 
1 * LICITI, l£6im, impf. clamare, clamitaro, prae- 
dicare, nunciare, pronunciare, vikati. uprav vikom 
proglasivati (prelazni je glagol, ali se cesto na- 
lazi bez objekta). — Akc. kaki je u praes. taki 
je u impf. Ii6ab, u aor. 2 i 3 sing, lici, u part, 
praet. pass, licen. — Ne znam postana: moglo 
bi biti od korijena lik sto znaci brojiti, isporedi 



ces. licba, po/. liczba, broj, rus. .^hhhtb, racu- 
nati; ali mislim da ce prije biti u svezi s 3. lik 
(,chorus'), i da se od pjevana prenio smisao tia 
vikane. svakako nije u svezi s lat. licitari. — Od 
xiv vijeka (vidi 3), a izmedu rjecnika u Mika- 
jinu (liciti, prodavati na licbu ,auctione vendo, 
auctionem facio, auctionor, praeconis voce bona 
subjicio, per praeconem vendo'), u Belinu (,di- 
volgare' ,evulgo' 273b ; ^far pubblicare un editto' 
,edico' 284a' ; ,gridare cosa da vendere o venale' 
,clamito' 359^; , vendere all' incauto' , auctionor' 
390a), u Stulicevu (,vulgare, evulgare, divulgare, 
publicare, indicere, palam facere, publicae aucti- 
oni exponere'), u Vukovu (vikati kao telal, n. p. 
kad ko sto izgubi ili nade ,ausrufen' ,praedico, 
praeconium facio, evulgo' s dodatkom da se go- 
vori u Dubrovniku), u Danicicevu (.promulgare'). 
1. aktivno. 

a. uopce. Iz glasa ja licim, sred svih ja 
stav tada, navijestih vojsci svoj mucanje, mir, 
posluh. M. Vetranic 2, 440. A ja (Venere) vjeru 
mu vam (mladci !) licim i kunem se sada vami 
mojim ognem . . . kako vam cu izpuniti obecaje 
sve luvene. S. Boba|evi6 233. Znaj (i tim si 
ve6e kriva) da je svetoj protiv prici ka istinom 
svitu lici, da ni zlato sve, sto siva. M. Pelegri- 
novic 180. Da licba koju je car Osman licio, 
da pojt na kudu je Bozju odlucio, nije istinita, 
ner himbom slozena. I. T. Mrnavic, osm. 74. 
Lici Jezus glasom svime...: „Svak tko |ubi 
moje ime k meni dodi s stupajima". I. Akvilini 
220. Sveti David lici i vapi od Bozije strane: 
„Jeda tko bode kupit pravi zivot?" B. Zuzeri 
319. Ivan otide vapit i lidit na Jordanu po pu- 
stosi. S. Eosa 44a. On licase da on je glas oni 
koji bio je narecen od Izaije proroka. 45a. Jezus 
stojed u templu vapijase i licase: .,Ako tko zedni, 
hodi k meni i pij". 119b. 

b. u ovome primjeru u kojemu je objekat 
cejade znaci : navjescivati, jav^ati. (Ivan) od Boga 
sagnan mahnu na Jordanu po pustini liciti ga 
i . . . pripovijedat ga. S. Rosa 44b. 

c. u glase hvaliti, razglasivati s pohvalom. 

a) objekat je ce}ade. Koga zem}a, more, 
nebo ctujut, klanajut i licet. M. Alberti 166. 

b) objekat nije cejade. Sto 1" su pjesni 
morske vile, ke toliko vas svit lici, pri ne slatkih 
mednih rici ? A. Cubranovid 157. I spijeva- 
ocim bit ce draze glasit tvoja dila i rici, nego 
isprazne grcke laze ke toliko vas svijet lici. G. 
Palmotic 3, 223b. Stric je tvoje licio junastvo, 
a pjeva se u svu Goru Crnu. Osvetn. 5, 78. 

d. kad vlast, vladar ili uopce starjesina 
cini da se razglasi zakon, zapovijcd ili uopce 
nesto sto treba da svak zna. Cini po gradu jednu 
pijenu liciti. Zborn. 81a. A brat moj prije bude 
cinio liciti, tko tuj zvijer dobude, da je muz 
meni ti. M. Bunid 7. Pokle sam dobi sve pet 
igar tekudi, vladaoci tad koje cinise liciti (obicaj 
tako je) da budu tvoriti. D. Zlatarid 16b. Po- 
vele .vb vojsce liciti . . . Aleks. novak. 57. Neg' 
zovnimo telara neka lici po svem gradu: „A na 
more, Dracani, za vjeru Mubamedovu!" Nar. 
pjes. bog. 210. Lici s luze i s Orlande. (Z). Po- 
siov. danic. Liditi ,(durch rufen bekannt macben) 
ausrufen'. Jur. pol. terminol. 50. Liditi §to ,ver- 
kiinden (insbesondere durch offentlichen aufruf)'. 
567. 

• e. javlati vikom da se sto prodaje. 

a) uopce, objekat je ono sto se prodaje. 
Prid Orlandom vino lice, junaci ga piju. M, 
Drzid 342. I dobro vino trebuje licit. (D). IT 
provalonoj ulici jaja za pira lici. (Z). Poslov. 
danid. 



Ll6lTI, 1, e, b). 



52 



LICITI SE 



bj auctionari, u osobitome smislu, kad 
se javno sto prodaje onome koji ponudi vecu 
cijenu, vidi hod buban, 1, i) i kod ligba. — U 
Mika\inu, Belinu, Stulicevu rjecniku. Liciti za- 
plijeneae stvari na drazbi drugoj (,ausbietung 
vornehmen'). Zbornik zak. 1853. 2, 79. 

f. u Dubrovniku javjati vicuci da je ko 
§to izguhio Hi nasao, vidi u Vukovu rjecniku u 
kojemu ima i ovo : Ondje jo (u Dubrovniku) 
obicaj kad ko sto izgubi ili nade, da da slijepcu 
koju krajcaru te vikne po svijem ulicama sta je 
izgub|eno ili nadeno, i ako je sto nadono, kaze 
se gdje je, nego onaj 5ije je da dode i da do- 
nese bilegu (t. j. dokaze) i da uzme; ako li je 
izgubleno, da donese i da ,uzm6 najezbu' (,s bla- 
gosovom'). Za vremena republike bio je odreden 
fiovjek koji je ovako li6io i zvao se ,zdur' (ali 
vidi kod zdur). — U gradu (Dubrovniku) za vre- 
mena republike, a i sada, ima fiovjek obicno sli- 
jepac koga vode po ulicam, te on li6i, n. p. : 
..Nasla se ta i ta stvar, ko je izgubio neka do- 
nese obi}ezje i najezbu, pa 6e mu je vratiti". 
Isto tako , mutatis mutandis' i kad je ko izgubio 
kaku stvar, dade je liciti. V. Bogisic, zborn. 413. 

g. liciti krv na koga, tuziti koga da je 
uiinio krv, da je ubio. — U nekijem je primje- 
rima objekat osveta, vrazda(?). — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu : (u Crnoj Gori) krv 
na koga, t. j. kazati da ju je on ucinio (t. j. 
ubio covjeka) ,des mordes fceschuldigen' ,ca6dis 
arguo'. — Nu na te krv li6e razlike drzave. M. 
Vetranic 1, 82. Kad te nauk moj, al' rici dadu 
s6eti ali sramu, vrazbu (vrazdu?) vapi na me 
samu, na me samu svu krv lici. M. Pelegrinovii 
172. Toli se od nih. (kra^a) pravda grli, i pe- 
depsa ne uzmice, silnici se zovu vrli, krv pra- 
vednu na nih lice. I. Gundulid 482. Osvetu li- 
6i§e po rusagu svemu. I. T. Mrnavi6, osm. 43. 
Tako Ciganin na mene krv ue licio ! (Gledaj : Ne 
moze se platiti koliko [ni] jedupafika krv). Nar. 
posl. vuk. 311. Mijat li6i svoju pravu krv na 
kneza Milo§a. 8. ^ubisa, prip. 235. 

2. pasivno. Da i ono §to potuto|ono bijahu 
se razgovarali naj poslije ima biti proglaseno, i 
ono Sto na uho bijahu govorili ima svrh ku6a 
bit liceno. S. Rosa 110*. 

3. sa se, pasivno. Da se lici po vsemb trbgu 
da nitkorb ne sme kupovatb ni prodavatb ce|adb, 
jerb nesmo hotni da nitko trbzi judscemi mesi. 
Spom. sr. 1, 31. (1400). Glas koga se (pazara) 
lifii naj dajim mornarom. I. T. Mrnavic, osm. 
38. Da se turskim zatorom hain Kozak lifii. 
55. Gospodska se dila ricami ne li6e. 91. Neka 
se jutros pred nama lici da nije Grbjanin. V. 
VrCevic, niz. 202. 

2. LICITI, li6im, impf. kao da je prvo zna- 
6erie: mazati lice bjelilom, crvenilom ltd. sebi ili 
drugorm (ovakovo je znadene i u ces. liciti), a 
od toga .se prenijelo na druga. — Akc. je kao 
kod 1. lititi. — Postaje od lice, i moze biti pra- 
slavenska rijei jer se nalazi u ieskomc jeziku 
(vidi sprijeda). — (J naSemu se jeziku javfa od 
XVIII vijeka (vidi kud 1, c). 
1. aktiono. 

a. u znademt sprijeda kazanome. — U na- 
rodnoj pjesmi ugarskijeh Hrvata. S crjenimi sad 
Xu2Aami sede vlasi kin6ira, ino s fir|enom kre- 
dicom bleda lica lifcim. Nar. pjes. ugarskijeh 
Hrvata u F. Kurelac. rad. 15, 124. 

b. u Siremu smiulu, ornare, corpus alicujus 
curare, formam alicujus augero studore, napra- 
v^ati, kititi (umivati, ccsati, pleati, obladiti itd.) 
koga (mote uz to biti i znaiene kan kod a, ali 



nije potrebno). — U Vukovu rjecniku : koga 
,eines toilette machen' ,como'. 

c. u prenesenome smislu, mazati (n. p. zid, 
kucu, sobu) vapnom (bijeliti) ili kojom bojom Hi 
razlicnijem bojama (kao slikati). — U Bjclostjen- 
cevu rjecniku: licim ,incru3to, lint), illinio', v. 
flastram i mazem; i u Jambresicevu: li6im ,in- 
crusto' (a u latinskome dijelu kod ove rijeci ima : 
licim z klakom etc. mazem ,mit glast iiberziehe, 
iibertiinche, glaste' ,bemazolom, befedem, h^ja- 
zom'). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku 
znanstvenoga nazivja: Liciti, tech. ,anstreichen 
(mit farbe)', tal. ,tingere', frc. ,peinturor', egl. 
,to colour, to paint'. 

2. sa se, pasivno, prema 1, a i b. Se|akovim 
odelom lici se cesto skupstinski opozicionar. M. 
D. Milidevid, medudnev. 42. 

3. LtCITI, licim, impf. figurare, naprav(ati, 
tvoriti (tako da objekat ima neki osobiti oblik), 
kalupiti. — Akc. je kao kod 1. liciti. — Postaje 
od korijena lik. — U knizi pisanoj crkvenijem 
jezikom xvi vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeo- 
slov.^), i u pisaca nasega vremena, vidi: Liciti, 
phil. stil. art. ,bilden, form, gestalt geben, ge- 
stalten, formen*, frc. , former, fa^onner, modeler', 
egl. ,to fashion, to figure, to model', taL ,for- 
mare, figurare, dar forma' ; cf. uliciti. B. Sulek, 
rjecn. znanstv. naz. 

4. LICITI, liciin, impf. biti nalik; dolikovati. 

— Akc. se mijena samo u aor. 2 i 3 sing. 1161. 

— Mislitn da postaje od lice. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (liciti, lici kome 
sto, vide dolikovati). 

a. similem esse, biti nalik (s prijedlogom na 
i akiizativom). Vidi da Srbi . . . vec nimalo ne 
lice na raju carevu. Vuk, dan. 3, 208. Na oci 
pak nisu oni licili jedan na drugoga. M. D. Mi- 
li6evic, zim. vec. 39. Koliko kopriva li6i na 
bosi|ak, toliko tulba na manastir. 140. Srbin 
lici na covjeka koji lovi ribu. omer. 152. Kniga 
ova lici na roman. zlosel. xi. U torn je liCio 
viSe na majku, nego ua oca. pomenik. 5, 789. 
Ej ! to grubo ojadeno robje vi§ma lici na sprovod 
u grobje. Osvetn. 4, 11. 

b. decere, convenire, vidi dolikovati. Li6i 
kao pesnica na oko. Nar. posl. vuk. 170. Ja 
kako, kao Sto lifii ! S. Matavu}, novo oruzje. 73. 

— (S dativom. Kon ne lici onome koji ga umije 
jahati nego onome koji ga ima. Nar. posl. vuk. 
150. I plako bi, da mu plakat li6i. Osvetn. 1, 
49. 

5. LI6ITI, li6im, impf. piti, kao lokati. „Sto 
liciS toliku vodu?" u Lici. V. Arsenijevid. — 
Od tal. leccare. 

L16ITI SE, lidim se, impf. odricati se, cuvati 
se, okanivati se, prohoditi se. — Akc. je kao kod 
1. lifiiti. — Nepoznata postana: po Vukovu rjec- 
niku moze se pomisliti da je refieksivni oblik od 
1. Ii6iti; ali moie biti da bi uprav znaiilo: sti- 
djeti se, te bi i onda postalo od lice (jer se po 
rumenilu lica poznaje slid). — Od xv vijeka, a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (,rinunziare, rigot- 
tare, omancipare' .abdicere, rejicere'), u Vukovu : 
fiosa, od ceaa, koga, od koga, t. j. odricati se 
(n. p. kad ko ufiini krv, pa ga so rodbina lifii 
da nede za n da zna, i tako ostano na rairu od 
rodbine ubijonoga) ,verleugnen' ,nego, desero' 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i s pri- 
mjerom: Likom i nalikom li6ira se. cf. odlika. 

— (S genetivom bez prijedloga. Voda dazdeva, tko 
ju navodi na svoju zein|u, da mu dobro (5ini i 
korist, tada ima trpiti i veliku kada dojde; . . . 
ako li se velike lifii, tad nima ni male vazimati. 



LICITI SE 



53 



LIDSKI 



Stat. po}. ark. 5, 293 (xv vijek). Ctuj svetih i 
Boga i Bozju strmi ric, ali se ovoga, clovice, 
grada lie'. H. Lucie 262. Svjedokujuc joj da se 
ona osobak lici. B. Gradi6, djev. 142. Tej spoti 
i ruga varuj se ti i li6'. J. ArinoluSid 71. Zar 
se ti licis tvoje brace ? V. Vrcevid, niz. 143. 
Licim se prvo moga sina pa sviju vas. 173. Ja 
sam se pred cijelim selom nega licio. 175. — 
S jjrijediogorn od. Voce . . . Adame, ne tici; od 
toga se lici pod smrtnu zapovid. D. Barakovic, 
jar. 10. Grije zaziva na drugi; kako se od ni 
imamo liciti. I. Ancic, svit. xvr. Tko rece dvor 
hoti reci odor, ukor, umor smrti, . . . ki krje- 
posti svom se dici, od liega se neka lici. J. Ka- 
vanin SI"'. Tako se od mene ne licilo malo i 
veje (t. j. ce|ad8). Nar. posl. vuk. 310. Ko se 
od nega lici, taj se bracke odrice. V. Vrcevic, 
niz. 218. Od svpg se jata lice i stide. S. ;^u- 
bisa, prip. 131. Sto se licimo i odvajemo jedan 
od drugoga sojem. pric. 130. 

1. LICJE, n. na jednome mjestu xvi vijeka ne- 
razumjiva rijec. Er ino, moj Boze, ne umim, 
razi se tebi tuzit, i mom srcu ne razumim za- 
losti licje (u rukopisu licjie) sluzit. G-. Drzic 
897. — Moglo hi se citati: zaiosti li cije, ali i 
tada nije smisao vrlo jasan. 

2. LICJE, n. coll. lik. — U Bjelostjencevu 
rjecniku : ,sunt libri ex arboribus detracti quibus 
ligantur vites, libri tiliacei, vineula tiliae'. 

3. LICJE, n. ime selu u Srbiji u okrugu nis- 
kome. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 121. 

LICKI, adj. kflji pripada Lici. — Od xiv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika ti Vukovu (,von Lika'). 
Krbavski, licki i procaja knezi. Mon. croat. 45. 
(1393). U spanstvu lickom. 174. (1499). Licki 
beg za obist u Zadar posla list. D. Barakovic, 
vil. 293. Tko ho6o pojizdit k sanzaku lickomu. 
I. T. Mrnavic, osm. 29. Knez licki i krbavski. 
P. Vitezovic, kron. 137. — U narodnijem pjes- 
mama (kao Licanin) uz ime nekoga Turcina. 
Kada dode Mustaj-beze Licki. Nar. pjes. vuk. 
8, 118. Mila sestra Mustaj-bega Lickog. 3, 121. 
Na kojeno Lickom Mustaj-begu. 3, 149. — Gri- 
jeskom lijecki. On sazivje lijecku gospodu, sve 
lijecku joster i otocku. Nar. pjes. marjan. 95. 

LICKINA, /. zensko co|ade iz Like. V. Arse- 
nijevic. 

LICNICA, /. vidi lice, 7. — U nase vrijeme 
u Istri. Licnica .os in facie sub oculis'. D. Ne- 
manic, cak. kroat. stud. iftg. 35. 

LICNI DO, Licnoga Dola, m. ime selu u Sr- 
biji u okrugu niskome. M. D. Mili6evi6, kra}. 
srb. 119. 

1. LICNIK, m. covjek sto lici (vidi 1. Ii6iti), 
telal. — Od XVI vijeka. Pak nace : „Posluli svim 
od vojske licnik da'". M. Vetranic 2, 440. Licnik 
vapijase kripko : „Vam se govori, pukom . . ." 
I. Bandulavic 125a. dan. 3, 4. Pusti licnika po 
vojsci, da Arkimena (sic) filozofa ne ima nitko 
uvriditi. S. Margitic, fala. 178. Licnik (telal). 
Magazin. 1867. 72. Licnik ,ausrufer'. Jur. pol. 
terminol. 50, 567. 

2. LICNIK, m. ime potoku. Kupcina dona. D. 
Hire. 

LICnOST, /. sve osobine kojima se razlikiije 
neko ce]ade (lice) od ostalijeh, Hi od skupa ce- 
jadi (naroda, driave itd.). — Nacinili su pisci 
u naSe vrijeme po nem. personlichkeit. Da u 
liSnost negovu ne dirnem. Vuk, odg. na utuk. 
6. Koji nas dvojicu licno ne poznaju niti mare 
za nale licnosti. 24. U nima cete (zakonima) 



naci da je licnost svakog Srbina slobodna. Nov. 
sr. 1835. 34. U zakonima dalmatinskih opstina 
bijase licnost covjecija vecma za sebe stavjena 
nego u Srbiji u zakoniku. D. Danicid, majkov. 
296. Da ostavi licnost, pa da gleda otagbinu. 
M. D. Milicevic, medudn. 302. Sto se djevojacke 
lifinosti tice glavna je stvar daje krupna. V. Bo- 
gisi6, zborn. 209. 

LICNAK, m. platno sto se nim lice otire, ubrus. 

— U nase vrijeme u Risnu, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (,das handtuch' ,mantile', cf. ubrus, 
peskir s dodatkom da se govori u Risnu). (Dadu) 
djeveru licnak i bjecve (peskir i carape). Vuk, 
kovc. 45. Umivaju ruke, a djever drzi licnak 
te se otiru. 85. Peskir, licnak ,sciugamano'. V. 
Vrcevid, nar. prip. 227. 

LICNI, adj. vidi 1. lican. — Jedan 2>ut xiv 
vijeka (vidi naj prvi primjer kod 1. lican, b). 
Koria liciiega da nije vo}bnb udrbzati. Mon. serb. 
206. (1387 u poznijemu prijepisu). 

LiCUMJERAC, licumjorca, m. vidi licumjerac. 

— V dva pisca iz Perasta xvui vijeka (u dru- 
goga ima i licumjerac). Nenavid}ivac nije nigda 
bez bolesti, ni licumjerac bez straha. K. Maga- 
rovic 25. Molitve licumjeraca odme6e Gospodin. 
Licumjerci ne molu iz srca . . . Kada molite, ne- 
mojte biti kako licumjerci. J. Matovic 447. 

LICUMJERSTVO, n. vidi licumjerstvo. — U 
jednoga pisca Perastanina xvui vijeka (isporedi 
licumjerac). (Djavo) uze za zenu nepravdu i s nom 
ima sedam kceri: . . . peta bi licumerstvo. K. 
Magarovic 61. Ho6et ukazat ono sto nije i bit 
drzan vece od onoga nego su druzi, koja se stvar 
zove licumjerstvo. 76. 

Lie, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu smede- 
revskome. Niva u Lieu. Sr. nov. 1874. 381. 

LICE, n. djelo kojijem se lije. — Postaje od 
part. p)raet. pass, lit, isporedi lijene, livene, Je- 
vene. — Nemam primjera, ali sam cuo u govoru. 

LICI-, vidi liki-. 

LICIMICE, adv. vidi litimice, isporedi lit (f.). 

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: 
n. p. udariti koga nozem lidimice, t. j. ni ostrijem 
ni telucem, nego pjostimice ,mit dem flachen 
messer' , lamina (cultri percutere ' s dodatkom da 
se govori u Risnu. — Jedna je drugu smrti- 
micke i ostrimice pa licimiee (kosijerom) udarila. 
V. Vrcevic, niz. 316. 

LI60VO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u 
okrugu bioyradskome. Niva u Licovom Brdu. Sr. 
nov. 1863. 484. 

1. LIDA, /. ime kuji. F. Kurelac, dom. ziv. 
46. 

2. LIDA, /. M dubrovackoj poslovici xvii vijeka 
nejasna rijec. Kako guska cuje, tako lido oku- 
kuje. (D). Poslov. danic. Danicic hi(ezi na str. 
xiii : Lide, ne^znam sto je, ako nije sto je u Po- 
Jaka lyda, u Ceha lytka, listovi u noge? 

1. LIDIJAj /. Lydia, ime zensko. Kleopa, Li- 
dija, Bozje vile ... J. Kavanin 303a. 

2. LIDIJA, /. Lydia, pokrajina u maloj Aziji. 
Ide u Si)anu, u Francu, . . . u Lidiju . . . F. Gla- 
vini6, cvit. 207^. Kandaule kraj Lidije. J. Ar- 
moluSii 51. — Grijeskom mj. Libija. I u sebi er 
neplodni ko przina od Lidije. J. Kavanin 79*. 

LIDINKA, /. ime ovei. Bruvno. D. Hire. 
LIDRIM, m. ime zaseoku u Bosni (u okrugu 
travniikome). T. Kova6evi6, bos. 34. 

LIDSKI, adj. koji pripada Lidiji (vidi 2. Li- 



LIDSKI 



54 



LIGBA 



dija). S Haliatom lidskijem kra|om. S. Rosa 
145a. 

LIDVINCI, Lidvinaca, m. pi. ime pusti u Sla- 
voniji u zupaniji srijemskoj. Razdije}. 146. 

LIDANI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu 
hihackome. Statist, bosn. 47. 

LIDE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskome. Nive u Lidama. Sr. iiov. 1865. 217. 

LIPANDINOV, adj. vidi elefandi, lefanski, 
isporedi lefandinov. — U rukopisu xv Hi xvi 
vijeka. Iznesose jemu kopije lifanbdinovo sb bi- 
seromb obnizano. Aloks. novak. 33. 

LIFANKA, /. velika slatka jabuka, dozrijeva 
u kolovozu i su§i se na osap (Stojanovid). v. Ili- 
fanka. B. Sulek, im. 197. 

LIG, vidi lijeg. 

1. LIGA, /. vidi u Ivekovicevu rjecniku: ,der 
mergel'. vidi ,lapor'. u Baniji. P. Leber. 

2. LIGA, /. (politicko) zdruzene, (politicka) 
stranka. — Od tal. lega, 7nlet. liga (ista je rijei 
sto 3. liga). — U knizi xvi vijeka. Zasto se bihu 
zgodile meu Po}icam nike razlike deferencije i 
smetne i svade . . . i kvistijune i skandale i nike 
lige i parti od mnozihb do mnozihb . . . Da nima 
nitkor ciniti smetnu ali razvrhu, ali koje lige 
voditi ali parte. Stat. po|. ark. 5, 287. (1577). 

3. LIGA, /. savez (medu drzavama). — Od tal. 
lega, franc. \i^\iQ preko nem. liga. — Na jednome 
mjestu xviii vijeka. To vitorija tebi ! Lizabeta 
ruska cesarice! . . . tebi ka za ligu (na dno strane: 
po kriposti alijance s nasom pris. krajicom) po- 
tvrdit u dilu, skupa s Austrijaci prajsku razbi 
silu. M. Kuhacevid 127. 

LIGAN, ligna, m. vidi oligaii. — U Bjelostjen- 
eevu rjecniku: ligan, riba morska, v. kalomar. 

LIGANCA, /. kao da znaci: duznost(?J uopce, 
kazna, globa. — Od mletacke rijeci. — Na Krku 
XIV i XV vijeka. Osce hocemo da nijedan muz 
ne mozi vineti svoje zeni nijednu ligancu, ako 
bi psovala neku dobru zenu ; imej se vloziti 
V berlinu i plati 4 cekina zlata. Stat. krc. ark. 
2, 285. (1388). I osce tako ote da se ima vsaka 
popasa sudit do sv. Lucini, i ne mozi ka je su- 
jena nigdar zginut nijednu ligancu. 294. (1498). 

LIGANOVIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. 
Tesa Liganovi6. Glasnik. 11, 1, 3. (1808). 

LIGAN, ligna, m. vidi oligan. — Od xvi vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ligan, riba 
,loligo'). Ligan librici 2 bagatini 6. Stat. krc. 
ark. 2, 289. 

LIGAT, wj. vidi 2. legat. — U jednome pri- 
mjeru xv vijeka, i otale u Danidiccvu rjecniku 
(ligatb ,legatus'). Zavezasmo so i rotismo pridb 
otbcomb ligatomb biSkupomb hvarbskimb. Mon. 
Serb. 4.0O. (1451). 

LIGATI, WJ. pi. ime selu u Hercegovini. Sta- 
tist, bosn. 112. I Aime iz Ligata Vuku. Nar. 
pjes. ])etr. 3, 479. 

LIGATIC, m. prezime dubruvaiko. — U Da- 
nicicevu rjeiniku: Ligaticb, Dubrovfiaiiin ,^ivko 
Ligaticb' 1415. (Spom. sr. 1,) 128. 130. boz sumiie 
grijeSkom mo?.ebiti Stamjjarskom stoji jedau put 
.Megatidb'. 128. evo primjera: (Dubrovdani pisu 
despotu Stefanu) : Jorb so je velikostb gospodb- 
stva ti neSto spornsrbdila na Zivbka Mi^gatica i 
i^ega ste svezali i uzoli mu ba&tino, kola, rape 
i rudo i vbso Sto jo bilo u kudi, a si.di, g(ispo- 
dine despoto, vasoj milosti mi govorimo i svo- 
dokujomo kako naSb Dubrovfianinb Stepko Pa- 
vlovi6b imalb je op6inu sb reCenSmb ^ivbkomb 



u vsemb stono su rupe, rude, kola, kuce i pratez 
u ku6i, vbse je bilo na pole polovina Zivbkova 
a polovina Stepkova. Spom. sr. 1, 128. (1415). 
Nesmo ostali ne poslati velikosti ti poklisara na- 
sega vlastelina Zivbka Gundulica molece veli- 
kostb gospodbstva ti za Zivbka Ligatica, ako se 
sto na nega gospodbstvo ti rasrbdilo za kojegodi 
negovo neumenbje . . . 128. (1415). Kako je 
vbsega polovica Stepkova sto je uzelo gospodb- 
stvo ti Ligaticu . . . Kako Stej)ko Pavlovicb i 
Zivko Ligati6b u Srebrbnice imaju na pole dvoja 
kola i polbkola i dvoje vodenice . . . 130. (1415). 

LIGNA, /. vidi oligaii. — U jednome primjeru 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu (ligna, 
oligna, riba ,lolligo'). Ligna ,id est loligo'. F. 
Vrancid, ziv. 116. 

LIGNA, /. vidi oligan. — U nase vrijeme. 
Ligna (u sp|etskoj okolici) ,il calamajo'. L. Zore, 
rib. ark. 10, 241. Ligna, Loligo vulgaris i L. 
sagittata Lam. na Bracu. A. Ostojic. 

LIGNAEICA, /. tuna koja mjesto udice imade 
svezanu ribicu (pluskavac); nom se mataju ligne 
dok so ne zakucaju trkmarom. na Bra6u. A. 
Ostojic. 

LIGOENO, n.(?) vidi u Mikalinu rjecniku: 
Ligorno, grad u Italiji ,Ligorno' ,Liburnum, 
Labro'. — / sad pomorci dubrovacki govore Li- 
gurna. — 3Ioze biti po engl. Leghorn. 

LIGOVAC, Ligovca, m. ime mjestu u Srbiji u 
okrugu sabackome. Zemla na Ligovcu. Sr. nov. 
1874. 300. 

LIGEAD, m. vidi Legrad. — Na jednome 
mjestu XVII Hi xviii vijeka. Iz Evacke od Li- 
grada. Let. mat. sr. 112. 156. 

LIGUNAE, m. planina u Ornoj Gori, vidi 
Aligunar sto je pogreska (I, 74* i 960a). Ce- 
rase ih do vrh Ligunara. Pjev. crn. 34b. 

LIGUN, /«. vidi oligan. — U Mikalinu rjec- 
niku kod uligun. 

LIGUE, m. vidi Liguraniii. — Na jednome 
mjestu XVIII vijeka. Meu Liguri i Bnet^ani. J. 
Kavanin 186b. 

LIGUEANIN, m. covjek iz naroda sto je negda 
zivio u sjeverozapadnoj Italiji i u jugoistoinoj 
Francuskoj, vidi i Liguria. — Od lat. Ligus, 
Liguris. — Mnozina : Ligurani. — U Sulekovu 
rjecniku: .Ligurer'. 

LIGUEE, /. pi. male saonice sto se deca vo- 
zaju po ledu i snijegu. (u Srbiji u Uzicu). \i. 
Stojanovic. 

LIGURIJA,/. Liguria, />oA;rajina gdje su negda 
zivjcli Liguri; sad se ovako zove Genova i pri- 
morje oko ne. — U Sulekovu rjecniku. 

LIGUENA, /. vidi kod Ligorno. 

LIGQENANIN, m. vidi Liguranin. — Mno- 
zina: Ligurnaui. — U jednoga pisca xviii vijeka. 
Brat liegov . . . s Liguriiani bi se jako. J. Ka- 
vanin 139'i. 

LIGURSKI, adj. koji pripada Liguriji Hi Li- 
gurima. — Od xvrii vijeka. A liginskih mno2 
galija razruSotiu od tvojih «:leda. J. Kavanin 
2 lib. — J u Sulekovu rjecniku: ,ligurisch'. 

LIGBA, /. vidi 1. lidoiio. — -^- izgovara se 
mj 6 ispred b (gotovo u svijcm je primjerima 
liftba). — Od XIII vijeka (vidi h), a izmedu rjei- 
nika u Mikafinu (licba, zapovijed gospode ,bando' 
,edictuu), praofoiiium' ; licba, prodavanjo pod 
svijo(^u .liasta voiiditionis, auftio'), u lU'linn (liftba 
,grida di bauditore' 12Hhj ,oditto, baudo' .edictum' 
284''; .incanto' ,auctio'; prodavati na lifibu ,ven- 



LIGBA 



55 



1. LIH, 2. 



dere all' incanto' ,auctionor' 390a), u Stulicevu: 
licba i ligba (t. j. ligba, ali je Stulli zlo pro- 
citao) ,edictum, praeconium, denuntiatio publica' ; 
u Voltigijinu (licba ,vendita, incanto' , auction, 
offentlicher verkauf). 

a uopce, vidi 1. liciti, a. Da bade jedan go- 
spodin vele bogat i mogud i da pusti licbu go- 
voreci: „Svikolici ubozi hodite k meni''. M. Div- 
kovid, bes. 52fi'*'. Da licba koju je car Osman 
licio da pojt na kudu je Bozju odlucio nije isti- 
nita ner himbom slozena. I. T. Mrnavid, osm. 
74. Tvorah ovu licbu u glase vas u placu, vas 
u muci. I. Dordic, pjes. 6(i. 

b. kao da je isto sto tuzba (pred sudom) u 
ovijem naj starijim prinijerima: Nijedna licba 
nima veci osud od 6 libar. Zak. vinod. 67. Licba 
jest verovana. 77. 

C. vidi 1. liciti, d. Ucini jednu licbu posla. 
Zborn. 87*^. Ucinise licbu po gradu, da je jur 
osuden. P. B. Baksic 108. Po svoj vojski ligbu 
stavi. P. Bogasinovid 11. Saul bijaso licbom 
obeco onemu, tko bi protivnika pogubio, svoju 
hcer za zenu. I. Dordic, salt. ix. Ne smijem te 
privestiti na ovu stranu Smedereva er je licbu 
i nemu Durad despot ucinio, ki se vrati Ugricid 
sa razmjeme pokrajine da se nema privestiti na 
ovu stranu. Nar. pjes. bog. 31. 

d. vidi 1. liciti, e, b). Prodavati licbom. J. 
Mikaja, rjecn. kod prodavati. Tvoja dobra kra- 
Jevskom rukom ugrabit do se i na licbi ko je- 
dnoga odmetnika prodavati. B. Zuzeri 234. Sad 
de ti ligbom prodavati dobra. S. i^ubisa, prip. 
219. Odrediti putem ligbo javnu prodaju svih 
predmeta pokretnih. Zbornik zak. 1874. 467. 

LIGBEN, adj. koji pHpada ligbi (osobito pod 
d). — U nase vrijeme. Ligbena cijena ,ausrufs- 
preis'. Jur. pol. terminol. 50. Ako dode do 
prodaje zaloga, tada de se glavnici pribiti tros- 
kovi iigbeni. Zbornik zak. 1868. 2, 24. 

LIG-BENI&TE, n. mjesto gdje se lici, vidi 1. 
liciti, e, b) i ligba, d. — Samo u Stulicevu rjec- 
niku: licbeniste , forum vel atrium auctionarium'. 

LIGBENISTVO, n. u Stulicevu rjecniku: lic- 
benistvo uz licbeniste. — sasma nepouzdano. 

LIGBOPRODAJA, /. prodaja na ligbu. — U 
Stulicevu rjecniku: licboprodaja ,hasta'. — nepo- 
uzdano. 

LIGBOPPtODAVATI, ligboprodajem Hi ligbo- 
prodavam, impf. u Stulicevu rjecniku: licbopro- 
davati, licboprodavam ,basta vendere'. — sasma 
nepouzdano. 

1. LIH, adj. naj starije je znacene: redundans, 
superfluus, kojega ima vece nego sto treba Hi sto 
je pravo; iz toga se je razoilo sire znacene: ne- 
jednak, i druga od kojijeh su neka u zlome smiilu, 
te nioze doci do suprotna znacena. ispcredi u 
pojskome i u litavskome jeziku. — Bijee je pra- 
slavenska, isporedi stslov. lih-b (u razlicnijem 
znacenima), rus. JiaKoii (uz ostalo znaci i: vrag), 
ces. lich, po}. lichy (jadan, nevajao). ima i lit. 
lesas, mrsav (likas, lekas, licnas, koji nije tdk 
jamacno su slavenske rijeci). 
1. adj. (ali vidi kod b). 

a. u naj starijemu opcemu znacenu: ko- 
jega ne treba jer je prcko onoga sto treba, su- 
visan, nepotreban. Igumenu po vLsegda ne retko 
vb bolnicu prihoditi i vbsedusno posestati bra- 
tije i komuzdo prinositi potrebnaja. i bratija ze 
nasa bolnaja, da ne vb sije uzdajuste se, obra- 
totb sebe imuste prositi lihaja nekaja jaze ne 
bndutb ni vb sluhb sly§ali i nikolize videli ni 
vbkusili. Sava, tip. hil. glasn. 24, 220. vidi i F. 
Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod liln,. 



1). (numerus) impar, o cijelome broju (kao 
1, 3, 5, itd.J koji kad se dijeli u dcoje, ostaje jos 
1. suprotno je tak. — isporedi liho. — Ovo zna- 
cene postaje od toga sto se shvaca kao da se broj 
tak dijeli u dva jednaka reda, a preko toga ima 
jos 1 (n. p. 7 = : : : .). — S toga §to narod upo- 
trebjava samo oblik lib, ne zna se, shvaca li ga 
kao adjektiv Hi kao supstantiv ; Vuk bijezi da 
je adverab, ali to nije potrebno (vidi F. Ive- 
kovid, rjecn. kod 2. lib), vidi i 1. liho. — Iz- 
medu rjeenika u Blikajinu (lib, ne tak , impar, 
dispar, disparilis, dissimilis'), u Belinu (,disparo' 
, impar' 266t>), u Bjelostjencevu (lib, no tak, ne 
jednak , impar, dispar'), u Stulicevu (.impar'), u 
Vukovu (lih, adv. vide liho s dodatkom da se 
govori u Boci). Ili tak ili lih, i dolu i goru bih. 
(Zj. Poslov. danic. I svaki prut va]a od jednom, 
ili od tri ili od pet puta na klis posjeci, koje se 
kaze ,lih'. Magazin. 1866. 65. Lih , impar': par 
ali lib. D. Nemanic, cak. kroat. stud, iiftsg. 61. 
Lih, hot. math. lat. , impar' ,unpaarig', tal. caffo'; 
lih broj , numerus impar' Kot&ud^- rrtQiaaog ,un- 
gerade zahl, ungerade anzahl', tal. ,numero im- 
parl o dispari'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — 
U pisaca nasega vremena nalaze se i drugi ob- 
lici. Lihi broj , ungerade zahl'. Jur. pol. terminol. 
529. i u Popovicevu rjecniku: lihi broj , ungerade 
zahl'. 

c. liho rebro, vito rebro, mozebiti kao su- 
visno. (u naj jjrvome primjeru kao da je shva- 
ceno znacene prema b). — U tri primjera du- 
brovacka (xvi — xviii vijeka) : u naj prvome, u 
prenesenome smislu, stoji kao pogrdna rijec kopi- 
lanu, a moze biti da je tako i u druga dva. 
Sto je rebro deveto, sto jo rebro liho toj, opako 
i prokleto, ter ne ima takmen broj, od Judi vrsti 
svoj kako je dano zgar, da imaju pravi broj po 
takam od rebar? (u ,Pjesanci spurjanom'). M. 
Vetranic 1, 226. Liho rebro. (D). Liho je rebro 
oholo. (Z). Poslov. danic. 

d. lihi prst, u jednome primjeru xvi vijeka 
moze znaciti: mali prst (peti i naj slabiji), ali 
s toga sto je na nemu prsten, mogao bi biti i 
cetvrti. Najde zlat prstenak . . . na lihi prst live 
ruke postavi ga. P. Zoranid Bl<i. 

e. uopce u zlome smislu. 

a) u tjelesnome smislu, lisen, osakaecn. 
Gdi bi se zgodilo da bi ciji pas ujio koga, tere 
s toga grihom umreo, ali bi bio s toga lih kojim 
udom u puti . . . Stat. po|. ark. 5, 293. 

b) laziv, lazan, neistinit. 

aa) uopce. Vbznosenija i hvaly libyje 
trudu i bolezni primesetb se. Danilo 192. Nim 
Palade svita dade, nek jelova koha slozu kako 
goru i mudro ugrado nek noj u zavit lih pri- 
lozu. I. Zanotti, en. 5. Koji (Palamed) rad nike 
lihe sumne da se on lisi strasne rati, s toga 
grcka ruka . . . hudo strati. 9. Za zlo nase ne 
marismo ludi i slipi, lihu a slavu. 18. 

bb) cejadetu. Nega nijesi sin, da 
inako rodjen jesi lih i nemil. I. Zanotti, en. 36. 
e) last, prazan (slicno je znacene kao 
kod b)). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,vanus'. 
2. adv. (vidi i 1. liho) nalazi se u komp. 
lise, dapace u apsolutnome superlativu naj lise 
sa znacenem kao naj vise, naj vece. — U nase 
vrijeme nije obidno kod naroda. Tko je u dr- 
zanbju naj li§e od davna, veliku prav ima. Stat. 
po|. ark. 5, 277. Zem|a uzdise . . . gledaje naj 
lise, gdi se taj plijen dijeli. M. Vetranic 1. 130. 
Da deto ranoge vrijedne napomene djevicam naj 
lise vele potrebno nadi. B. Gradid, djev. 5. Bjebu 
blazidni sve6ani svomu puku evrijenskomu nad 
sve ine postovani, a naj lise gradu ovomu. G. 



1. LIH. 2. 



56 



3. LIHO, a. 



Palmotic 3, 114t». Eazgleda se na to osobito i 
naj li§e uprav srce bozanstveno. I. M. Mattel 
XII. U svako doba a naj lise u ovu nod. 297. 

— vidi i lise. 

2. LIH, m. lisac, lis. — vidi i 1. lij. — -h 
va^a da nije od starina postalo od s, nego u 
mlade doba, isporedi 4. liho, lihatl (i Vlaho, 
miho). — Od XVIII vijeka. A to er himben i la- 
zivac ima narav hitra llha. J. Kavanin 60t>. Da 
ne padu u lovine ko^ra liha ki brz hlijepi, da se 
i on tu prllijepi. 192>i. Spahojani . . . pogibni 
vuci nisu nego lihi vukovlti. 2691^. Dreka jeza 
kad lih na neg preza. Osvetn. 2, 35. Lih u 
muskom se rodu uzlma kao supstantlv za lisca 
(u Vukovu rje6niku: ,lij'). D. Danici6, osnove. 
33. 

LIHA, /. hyp. lisica. — vidi i lija. — Akc. se 
mijena u voc. liho. — Od xvm vijeka. Od sa- 
mura, llhe 1 erne dva podmeta. J. Kavanin 187b. 

— Metaforicki (o malijem grijesima). Tjeraj i 
ove llhe male ke se kupe i sastaju, i kad mnijes 
da se sale, tad vinograd razcinaju duse koja s te 
potaro plod izvrstan dat ne more. J. Kavanin S*. 

LIHAN, lihna, adj. vidi 1. lih. — U dva j)ri- 
mjera xvi i xvm vijeka: u prvome kao da je 
znacene sto i kad 1. lih, 1, e, b) Hi c) ; u drugome 
je: prevelik (preko mjere) kao kod 1. lih, a, ali 
ga pisac upotreb^ava u svezi s lihva. Ima se po- 
kazati uzrok radi kojega ta vsud lihaa i prazdan 
jest. S. Budinic, ispr. 122—123. (U paklii) gra- 
bjafii tu s nim su ini ki s kamatam' otimase . . . 
Djavli i nih k lihnoj muci stezu i deru jakno 
vuci. J. Kavanin 451*'. 

1. LIHANE, n. djelo kojijem se ko liha (vidi 
lihati se). — U Vukovu rjecniku : ,das paar oder 
unpaar spielen'. 

2. LIHANE, n. djelo kojijem se liha (vi li 
3. lihati). — U jednoga pisca xvi vijeka s oblikom 
lehanje (vidi kod 3. lihati). Potrebno jest svagda 
moliti, a to gorustom Jubvom srdca bez lehauja 
i lecimirja. §. Budinic, sum. 152b. 

LIHAR, in. prezime. — xiv vijeka. Juri Lihar. 
Mon. Croat. 41. (1325). 

1. LIHATI, liham, impf. abundare; deficere, 
u dva suprotna znacena, kao sto je i kod 1. lih 
(vidi) od cega postaje. — Akc. je jamacno kao 
kod 2. lihati. — Samo u jednoga pisca xvm 
vijeka. 

a. abundare, obilovati, prema 1. lih, a. Tvoj 
grad ja ne kudim, jere svako misto pribogato 
sudim, u kom si ti listo: tobom je bogato, nu 
smim red brez griha, ostalim, ni za to, da do- 
brom ne liha. to misto ni za te ; tebi se pristoje 
drJave bogato, obilno ke stoje. H. Lucid 191. 

b. deficere. 

a) ne imati dosta. 

aa) s instrumentalom. Jere sudih da 
atvar u sebi (istom da bi nafiinom ne lihala) ne 
more nego s koristi biti |udem. FI. Lucid 225. 

hbj s jJi'ijedlogoiH u / lukativom. I znam 
da jih deS (pisni) ako bi u derau lihale, priuze- 
ti i prinadiniti. H. Lucid 18G. 

b) biti slab('0- Grlo ako liha i glas ne 
prostira, voja je zaliha, ka ga nadomira. H. 
Lucid 261. 

2. lIhATI, lih&m, impf. raditi (lukavo i ne- 
prnvedno) kao liha (lisica). — vidi i lijati. — 
Akc. kaki je u ;>njM , taki je u impf. lihtlh, u 
inipt. lih&j, (u part, prne.t. pass. Ifhan); u osta- 
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — II Du- 
brovniku xvi i xvii vijeka. Zad zaman svak liha, 
i varan ostaje taj tko se od grijoha skruSeiio ne 



kaje. M. Vetranid 1, 51. Sve sto liaica leze, sve 
liha. M. Drzic 307. S lisicom liliat. (D). Poslov. 
danic. 

3. LIHATI, liham, impf. samo u jednome ^Jrt- 
mjeru xvi vijeka (pisano lehati) gdje kao da 
znaci: varati Hi sto slicno, te moze biti isti glagol 
sto i 2. lihati ali u prelaznome smislu. — vidi i 
2. lihane. (Fariseji) nastojahu ne samo zlobivo 
da i lazivo blasfemati, lehati i psovati Isukrsta. 
§. Budinid, sum. 134^. 

lIhATI se, liham se, impf. igrati se na tak 
i lih. — U Vukovu 7'jecniku : ,paar oder unpaar 
spielen'. cf. liho. 

LIHCE, n. vidi lisce. — U nase vrijeme u Boci 
kotorskoj gdje se i u drugijem ovakovijem demi- 
nutivima mj. -sc- izgovara he, isporedi djetehce, 
srdahce, suuahce. — U Vukovu 'rjecniku: (cf. 
likce, lisce), dim. von lice s dodatkom da se go- 
vori u gornemu primorju (samo u Boci) s pri- 
mjerima iz narodnijeh pjesama: Vrni lihce koje 
j' prije bilo. Veletu sam na lihce razdrla. 

LIHNUCE, n. djelo kojijem se lihne. — U Be- 
linu rjecniku (sa starijim oblikom) : lihnutje 
,esentione' ,immunitas' 291b. 

LIHNUTI, lihnem, pf. izuzeti, izostaviti (ne 
svagda u zlome smislu). — Postaje od 1. lih 
(vidi, i osobito pod o, a)), vidi i lisiti. — U Be- 
linu rjecniku: ,e3entionare' ,immunitatGm dare' 
29lb; u Stulicevu: ,omitt6re, praetermittere, prae- 
terire' ; u Voltigijinu: ,eccettuare' ,ausnehmen'. 
— Ima i part, praet. pass, lihnut u Belinu rjec- 
niku: ,eccettuato' ,exceptus' 281*, i u Stulicevu: 
,exceptus'. 

LIHNIVATI, lihnujem i lihnivam, impf. lih- 
nuti. — Samo u Stulicevu rjecniku (gdje je sta- 
riji oblik s -n- mj. n) : lihnivati, lihnivam, freq. 
V. lihnuti. 

1. LIHO, adv. Hi supst. n.? vidi 1. lih, b. — 
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(,ungerad6' ,impariter' s^jriVwjerom: Tako ili liho? 
jgerade oder ungerade?' ,par impar?' cf. lihi. 
Momaka koji idu po barjak va}a svagda da bude 
liho. Vuk, kovc. 47. — S jyrijedlogom na, ad- 
verbijalno. I to na lio da pripravi darove. Mag. 
1863. 46. Sviiie ne va}a nikad strqjiti na civt 
neg' na tek (ne na tako nego na lio). M. D. 
Milidevid, ziv. srb. glasii. 37, 174. 

2. LIHO, n. samo s nekijem prijcdlozima u 
adverbijalnome smislu: suvise. — vidi 1. lih. 

a. u genctivu s prijedlogom iz. — U knigama 
pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika 
u Danicicevu (u genitivu s prijedlogom ,izb' ,ni- 
mie' ; cf. li§e). Oti.cb po istiue cedojubbcb iz lihu 
Jubovb imeaJe kb mbiibSorau synu svojemu. Do- 
montijani 25. Inocbskyj ciub iz liha pocitaje. 
Domentijanb (j. Vbsemi blagymi iz liha podvi- 
za&e se. 118. 

b. u akuzativu s prijedlogom za. — U jed- 
noga pisca cakavca xvi vijeka Ku (sibu) josce 
za lilio mlada ne odutih. H. Lucid 235. 

3. LIHO, prai'p. i conj. praoter ; sed, od ad- 
verba liho u naj starijemu znadenu (preko neke 
mjere, suviHc), vidi 1. lih. — Izmedu rjeinika u 
Danici6cvu: , praoter'; izuzima sto od drugoga 
ftega (i adv.); izuzimajudi ftto stav|a ga nasuprot 
drugome sto so poride ,3od' ; cf. liSe. 

a praep. s gen. praeter, od preko (nedega) 
postaje znaicne hut kod osiiu. — I' stslovenskome 
jeziku, a u na.irmu do xiv vijckn. I steXanije 
ndkojo imuSte liho zapovodi maiiastirbkijo. Sava, 
tip. .stud, glasn. 40, 167. Utbkbmismo se modu 
sobonib, kako no pn'imu nijodnoga dlovfika odb 



3. LIHO, a. 



57 



LIHSIJA 



zemje krajevbstva mi liho onehbzi }udi kralevb- 
stva mi kojihb zastaSe u Stotiu i u Rbtu. Mon. 
serb. 108. (1334). ^to imu tezati zemju crbkovnu 
liho svoje bastine. Glasnik. 24, 245—246. (1353). 
b. C071J. sed, kao nego, nego samo (vidi u 
Danicicevu rjecnikuj. — xv vijeka (all vidi i 
naj zadni primjer i lihor). Sveab mojego pokli- 
sara nijedanb ini clovekb da ne pojdetb u nihb 
gradb, da imb koji zli zakonb ucini, ili u nihb 
vladanje, liho da stoje u svojehb zakonehb i slo- 
bodijahb. Mon. serb. 411. (1442 u poznijeniu 
prijepisu). Ako bi tko odb nasb ili odb nasihb 
poslednihb izneslb koju knigu i poiskalb odb 
poctenoga kneza i vlastelb sto odb ovogaj ima- 
nija, vsaka kniga da ne tvrbda ni da je vero- 
vana ni na jednoj pravde, liho ovombzi nasomb 
knigomb da je raskidena. 479. (1457). Da nitko 
nista ne smije tbknufcb liho crbkva. 532. (1485). 

— U jednoine primjerti pisca cakavca xvm vi- 
jeka iina nogo liho kao nego samo. Ne gledahu 
nacin kako jih umore, nego liho da jih umore. 
F. Glavinic, cvit. 427b. 

4. LIHO, m. hyp. lisac. — isporedi 2. lih. — 
U Belinu rjecniku: ,volpo maschia' ,vulpes mas' 
777b, i u Stulicevu: ,vulpes mas' iz Belina. 

LIHOIM, adj. u Stulicevu rjecniku: v. lakom 
s dodatkom da je uzeto iz hrevijara. — Slozenu 
od liho (suvise, vidi kod 1. lih) i od osnove im 
sadasnega vremena u glagola -^ti (-eti, vidi uzeti). 

— Rijec je staroruska: Anxomii,, vidi F. Mi- 
klosid, lex. palaeoslov.^ kod lihoimx. 

LIHOIMAC, lihoimca, w. lihoim covjek. — U 
knigama pisanima crkvenijem jezikom do xvii 
vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod 
lihoimbcb); jos je ziva ruska rijec ..^^^xonMe^^.. 

— Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lakomac iz 
hrevijara). Aste li kto takovb obroStetb se, liho- 
imbcb i tajnojaduikb, da izgonitb se iz monastira. 
Glasnik. 24, 263. (1382). 

LIHOIMANE, n. vidi lihoimstvo. — Stariji 
je oblik likoimanije. — U staroruskome i u na- 
semu crkvenome jeziku (oidi F. Miklo§ic kod 
lihoimanije), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. 
lakomost iz hrevijara) i u Danicicevu (lihoima- 
nije ,feneratio'; radi toga tutnaccna vidi kod 
lihva). Da ne tolikaa ohuzdevajutb se bozbstbv- 
nago mucenika lihoimanija. Glasnik. \1 (u Da- 
nicicevu rjecniku grijeskom 10), 80. (xiv vijek). 

LIHOIMSTVEN, adj. koji pripada lihoimstvu. 

— Itna i ruski ^aHxoHMcTBeHuii. — Samo u Stu- 
licevu rjecniku (,foeneratorius' s dodatkom da je 
uzeto iz hrevijara; radi toga tumacena vidi kod 
lihva). 

LIHOIMSTVO, n. osobina onoga sto je lihoim; 
djelo kojijem se lihoimstvuje. — Rijec je stara 
(vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod liho- 
imstvo), / ima jos u ruskome jeziku -anxonMCTBo ; 
u nasemu se nahodi samo u knigama pisanima 
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (v. lakomost iz hrevijara). Nepravda i grb- 
dyni i lihoimbstvo. Danilo 23. 

LIHOIMSTVOVANE, n. djelo kojijem se liho- 
imstvuje. — U Stulicevu rjecniku. 

LIHOIMSTVOVATI, lihoimstvujem, impf. hie- 
piti za cim (objektom ili instrumentalom), biti 
lihoim. — U crkvenome jeziku (vidi F. Miklosic, 
lex. palaeoslov.2 kod lihoimbstvovati); ima jos 
rus. .iHxoiiwcTBOBaTt. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (,circumvenire, insidias struere, damnum 
afferre' gdje je shvaceno u odvec sirokome smislu) 
i u Danicicevu (lihoimbstvovati ,fenerare' ; radi 
toga tumacena vidi kod lihva). Zlato ne liho- 



imbstvujetb svetyj. Domentijanb 00. Lihoimb- 
stvujetb muceniiSbskoju sbnirbtiju. Glasnik. 11 
(u Danicicevu rjecniku grijeskom 10), 85. (xiv 
vijek). 

LIHOJEMAC, lihojemca, m. vidi lihoimac. — 
U crkvenome jeziku (vidi P. Miklosic, lex. pa- 
laeoslov.- kod lihojembcb), a izmedu rjecnika u 
Danicicevu (lihojembcb ,feaerator'; radi toga tu- 
macena vidi kod lihva). Jakoze vb miru stedro- 
tami pograbjaje be carstvo, sice i vb inocbskyihb 
ispravjenijihb lihojembcb obrete .se. Domentijanb 
44. 

LIHOMIL, m. ime musko. — Moze biti dn 
liho znaci: vrlo (suvise). — xiv vijeka. Gojislavb 
i Lihomilb i Hrauislavb . . . Dec. hris. 42. Sinb 
Lihomilb. 55. 

LIHOMILIC, m. prezime po ocu Lihomilu. — 
XIV vijeka. Lihomili6b. Svetosfcef. hris. 35. 

LIHOMIfi,, TO. 2)0 svoj je prilici ime musko 
(isporedi Lihomil), ali u jedinome primjeru xii 
vijeka u kojemu se nalazi kao da je mjesno ime. 
Lihomirb dolbcb jedinb. Starine. 13, 207. (1185 
prepis. 1250). 

LIHOPER, adj. vidi u Vukovu rjecniku: lijo- 
per, n. p. daska, vrata, t. j. izvrgnuta fvidi 1. 
izvrci, 3, b, c), isporedi isperiti se, izvitoperiti 
se) ,geworfen (vom holze)' ,pro3iliens'. — Slozeno 
od liho (nejednako?) i per (vidi kod naperiti). 

LIHOR, conj. vidi 3. liho, b. — -r postaje od 
ze — [J jednoga pisca cakavca xvii vijeka. Sva- 
komu od ove druzbe na cas nihove smrti dopu- 
scujemo nas blagoslov i napuao proscenje svih 
nihovih grihov i odrisenje, ako . . . pokaju se, 
ispovide i priceste, ali kad ne bi mogli to uci- 
nit, lihor skruseni imenuju ,Isus Marija' ustmi 
ako mogu, ako li ne bogo}ubnim srcem. P. Ra- 
dovcic, ist. 214 — 215. 

LIHO VANE, n. uprav djelo kojijem se lihuje, 
ali za glagol lihovati nema primjera u nasemu 
jeziku, premda je rijec stslovenska i ruska; na- 
lazi se (sa starijim oblikom lihovanje) samo u 
jednome primjeru pisca cakavca xvii vijeka, a 
iz nega u Stulicevu rjecniku (,inaec[ualitas') gdje 
bi znacilo : nejednakost; ali u primjeru va(a da 
je znacene: mahana (nesto .sto manka, fali) prema 
stslovenskome lihovati, lisiti, ili: bolest prema 
rus. .iH.xoHarb sto moze znaciti i: holovati. Jere 
Bog 6iui dila svrsena i tako na uskrsnutju ko'e 
ce biti dilo negovo vlastito napraviti ce betezi 
i lihovanja naravi. I. T. Mrnavic, ist. 44. 

LIHOVIC, TO. ime zaseoku u Bosni u okrugu 
travnickomc. Statist, bosn. 72. 

LIHOVIT, adj. koji pripada lihvi. — U jed- 
noga ])isca cakavca xvi vijeka. Ako promihenja 
pinez himbona i lihovita cinil jest. S. Budinic, 
ispr. 67. U kom bi se uzdrSalo stogodi ka- 
matno, uzurno ili lihovito. 83. 

LIHOVNICA, /. u jednome primjeru pisanome 
crkvenijem jezikom (vidi drugijeh primjera u F. 
Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod lihovbnica) i otale 
u Danicicevu rjecniku: lihovbnica .pecunia fe- 
nebris'; u Miklosica su dva suprotna znadena za 
druge primjere: ,melior conditio' i ,pauperta3'; 
meni se cini da je jio smislu ovdje znacene: po- 
hlepa (u dobrome smislu), nastojane, itporedi 
lihoimstvo i druge rijeci sto postaju od lihoim. 
Be§e ze i po Danijlu ,muzb zolanij lucsiihb' i 
,revn"ite}' po Hiji; takova Stefanova ispravjenija, 
takovaa (mjesto takove. Danicic) blagofibstiivago 
cara lihoviiice. Glasnik. 11, 86. 

LIHSIJA, /. vidi liksija. — U Mika\inu rjec- 
niku : lihsija, luza ,lixivium, lixivia, lixiva'. 



LIHTAR 



58 



1. LIJATI 



LIHTAE; m. sudija, sudac. — Od mm. richter. 
— XVI vijeka u Medumurju. Simonom Katanom 
lihtarom Nedolskoga vai-asa. Mon. croat. 294:. 
(1592). 

LIHTAROV, adj. koji pripada lihtaru. — U 
istome spomenikii ii kojemu ima i lihfcar. Ja mu 
dah . . . list . . . pod pocat lihtarovo (u dijalektu 
mj. libtarovu). Mon. croat. 294. (1592). 

LIHVA, /. vidi kamata. — Bijec je xjrasla- 
venska, isporedi stslov. lihva, rus. Jiaxua., ces. 
lichva, po(. lichwa. — Postane nije jasno: Mi- 
klosic je isprva mislio da postaje od 1. lib (kao 
ono sto je preko uzajin^enoga novca) , vidi : 
, lihva' usura ist auf das adj. ,lih'b' zuriichzu- 
fuhren. vergl. gramm. 2, 60; poslije (u etymol. 
worterb.) da je gerinanska rijec od god. leibvan, 
stvnem. libar. (nvtiem. leihen). va^a daje ovo pravo 
postane, osohito radi nastavka va, koji ne samo 
sto se nalazi i ii gotickome obliku nego ga ima i 
u nekoliko driigijeh tuttijeh rijeci (isprva j), kao 
bradva, bukva, crkva itd. i u nasemu jeziku 
breskva, krijesva, metva itd. — Treba ocdje do- 
dati da Danicic kod rijeci sto po^taju od lihoim 
tiimaci kao da prvi diu: liho- znaci sto i lihva, 
ali to nije pravo kako se moze vidjeti u primje- 
rima. — U nase sc vrijemc jos govori u sjevernoj 
Hrvatskoj. F. Ivekovic, rjecn. — Izmeda rjec- 
nika u Mikajinu (lihva, kamata , usura'), u Be- 
linu (,usura' ,foenus' 780b), u Bjelostjencevu (v. 
uzura), u Stulicevu (v. kamata), u Voltigijinu 
(, usura, interesse' ,zins, nutzen'). Jegda st lihvoju 
na nasb vbzyskano budetb. Domentijana. 291. 
Si sut vzemjuce lihvu od bogatastva svojego i 
ot zlata. Pril. jag. ark. 9,^48. (1468). Ako cini 
lehvu to jest uzuru ... S. Budinic, sum. 38''. 
Po lihvi, to jest po uzuri. 38b. Srebra svojego 
ne dast u lehvu. 161b. Uzura ili lihva. ispr. 
21. Lihve tvoriti. 75. Ako na lihvu ne uzajmi. 
I. Bandulavic 38*. ezek. 18, 8. Toku lihvu, toku 
dobit da kad cini na stotine ... J. Kavanin 12*. 
Ne trazim vam pismena ni lihve. M. P. Sap- 
canin 1, 93. — U Sulekovu rjecniku: ,wucher; 
wuchergold', t u Popovicevu : velika lihva ,\vucher, 
wucherei'. 

LIHVAR,, m, covjtk sto daje novce na lihvu, 
kamatnik. — U pisaca nasega vremena po ces. 
lichvaf. Lihvar jWucherer'. Jur. pol. terminol. 
651. i u Sulekovu i u Popovicevu rjecniku: ,wu- 
cherer'. 

LIHVAEEInTE, n. djelo kojijem se lihvari. — 
U Sulekovu rjecniku: , wucherei'. 

LIHVARITI, lihvarlm, impf. raditi kao lihvar, 
biti lihvar, kamatovati. — // pixaca nasega vre- 
mena nacineno od lihvar. — U Sulekovu i u Po- 
povicevu rjecniku: ,wuchern'. 

LIHVARSKI, adj. koji pripada lihvarima Hi 
lihvarstva. — U Sulekovu i u Popovicevu rjec- 
niku: .wuchorhaft, wuclioriscb, wucherlich'. 

LIHVARSTVO, n. posao u likvara, lihvarene, 
kamatovane. — U pisaca nasega vremena. Ako 
dr2avnoodvjetni§tvodoVjijeprijavu o lihvarstvu... 
Zbornik zak. 3, 181. 

LIHVEN, adj. koji pripada lihvi. — U Stu- 
li6eou rjecniku: v. kaniatan. — Ima i rus. .ih- 
xBCHwiL Lihvoiie kamate ,wucher-zin3on'. Jur. 
pol. terminol. 651. 

LIHVENICKI, adj. samo u Stulidevu rjecniku: 
V. kamatniftki. — Postaje od sup.it. lihvenik 
(^= lihvar) kojemu nema potvrde. 

LIHVENIK, MJ. vidi kod liliveni6ki. 

LIHVOVATl, llhvujem, iinpf. kamatovati, vidi 



lihvariti. — U Mika{inu rjecniku: v. kamato- 
vati, i u pisaca nasega vremena. Lihvovati ,wu- 
cher treiben'. Jur. pol. termiuol. 651. 

1. LIJ, m. vidi 2. lib. — isporedi 1. lija i 2. 
liho. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (vide lisac). Lisica aliti lij. S. Margitid, 
fala. 192. 

2. LIJ, m. vidi 1. lijevak. — -i- stoji mj. neg- 
dasnega e, za to se nalazi i oblik lej. — U sje- 
vernijch cakaoaca od xvi vijeka (moze biti i pra- 
slavenska rijec, isporedi pol. lej). Lijem pijase: 
veliku meru viua na trat mogase po[iiti. S. Ko- 
zicic 38a. Lej, lijevak (sic), lakomica. — u Fu- 
zini. D. Danicic. Lej ,piria'. na Rijeci. F. Pi- 
lepic. 

1. LIJA, /. hyp. lisica. — Nalazi se gotovo 
samo u mjestima i u pisaca ito ne znadu za iz- 
govor slova h, te bi jjo tome mogao biti praoi 
glas liha (vidi), ali je opet istina da ovakovi 
ipokoristici mogu postati i nastavkom ja, ispo- 
redi maja, seja itd.; s toga pisem ovu rijec i 
druge od iste osnove (2. lij, lijo, lijati) napose od 
lib-. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vu- 
kovu (hyp. v. lisica). Kokosi 6e lija klati, al' 
misinom opet plati. V. Dosen 43b. Navrani se 
lija s lisiciiim', te pojede koku s pilicima. Nar. 
pjes. vuk. 1, .503. Dosla je lija s lisici. Nar. 
pjes. istr. 2, 150. I goneci lijo i zecove . . . 
Osvetn. 2, 85. Neki s kraka gujestri kurjaka, 
neki stiza za rep liju kriva. 4, 25. Osmanlije 
ko liikave lije ucni stignut zoca na kolije. 4, 
49. — Metaforicki, o lukavome ce(adetu. E lijo, 
sad si dolijala! Nar. posl. vuk. 78. 

2. LIJA, vidi lijeha. 

3. LIJA, /. Lia, biblijsko ime zensko. Z zeaom 
od istoga kolina, po imenu Lija. F. Glavini6, 
cvit. 177:*'. Lijepa 'e Rakle, al neplodna, plodna 
'o Lija, al' nij' lijepa. J. Kavaiiiu 486'''. Jakob 
odabra Rakelu, prije aego Liju. J. Matovic 309. 
I u Lijo bjelm kvarne oci. D. Danicic, Imojs. 
29, 17. — I kao narodno (?) zensko ime. prije 
nasega vremena. Lija. S. Novakovic, pom. 73. 

LI JAG, lija6a, m. lisac. u Srbiji. V. Arsenijevid. 
— isporedi 1. lij i 1. lija. 

LIJAK, lijka, m. lijevak. — U na§e vrijeme 
u Istri. Lijak ,infundibulum', g. lijka. D. Ne- 
manic, 6ak. kroat. stud. 20. 

LIJALO, n. samo u Stulicevu rjecniku : v. 
lijev s dodatkom da je rijec ruska. 

LIJAN, adj. vidi lijen. — Na jednome injestu 
xviii vijeka. Zla lenobijo, vele ti si §kodna svakoj 
ludskoj vrsti . . . U^enici s tebe spase, srjed pse- 
nice }u[ bi sijan, 3 tebe djove vani ostase, po- 
govoron sluga lijan (vidi matth. 25, 14 — 30). J. 
Kavanin 59«'. — Odito je rijec nepouzdana, jer 
stoji samo radi slika (moglo bi biti da treba 6i- 
tati sijen i lijen). 

LIJ ANA, /. ime zensko. — Od Aeliana ('?), 
franc. Eliane. — U na§e vrijeme u Istri. Fran 
se i Lijana v kamari zgovara. Nar. pjes. istr. 
2, 22. Lijana ,nomeii fominae'. D. Nemanic, 6ak. 
kroat. stud, iftsg. 46. 

1. LIJAI^TE, n. djelo kojijem- se lija. — U Vu- 
kovu rjecniku: ,da9 sohloichen wie ein fuchs' 
,circumreptatio vulpina'. 

2. LIJANE, n. djelo kojijem se lije. — U Stu- 
licevu rjecniku: v. lijevane s dodatkom da je 
rijei ruska. 

1. lIJATI, irjam, impf. vidi 2. lihati. — ispo- 
redi 1. lija. — Od xvii^?) vijeka, a izmedu rjei- 
nika a Vitkoru (.iiinhersclileichen wio ein fuchs' 



1. LIJATI 59 

,vuIpino more circumrepto'). Zar ti, drti starce, 
jos lijas? M. D. Milicevii, pomenik. 1, 26. — 
Amo vala da pripada i ovaj primjer, preinda 
je neobican pracs. lijem: Kako i lisica lije u 
svoj rod. (D). Poslov. danic. 

2. LIJATI, lijem, impf. vidi lijevati, |evati. 

— U sadasnema je vremenu bilo negda e mjeste 
-i-. — Rijec jc praslavenska, all dosta rijetka, 
isporedi stslov. lijati, lej^ i po}. lac (od lijati), 
leje. — U jednome primjeru pisca cakavea xvi 
vijeka. Samaranin je lijal u}e na rane. Naruca. 
56b. 

LIJAVICA, /. vidi lelijaiie, litavica, protoc. 

— Fostaje od 2. lijati. — U Vukovu rjecniku^ 
(po Vukovijem bifeskama) : ,der durchfall' [vide 
blijane] s dodatkoin da .se govori u Kastelima. 

LIJAVINA, /. isporedi lijavica. — U nase 
vrijeme u Istri. Lijavina , diarrhoea; excremeata 
rara'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 53. 

LIJECE, n. grijcskom inj. lice. — U jednoga 
pisca cakavea xvii vijeka koji scase pisati dii- 
brovackijem govorom. — isporedi i lijecce. Prid 
lijece Bozje. B. Kasic, nac. 6. Isprid lijeca Bo- 
zjega. zrc. 28. 

LIJECAK, lijecka, m. dem. lijek, vidi u Vu- 
kovu rjeiniku: h.y^. v. lijek, i znaci vrlo malo, 
kao lijoka radi, n, p. „spavao sam lijecak". 

LIJECaN, lijecna, adj. uprav koji pripada 
lijeku Hi lijecima, all gotovo u svijem primjerima 
znaci: koji lijedi (kao lijek) i u metaforickome 
smislu. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Belinu (lijecni ,medicinale, atto a medicare' ,me- 
dicus'; ,medicabile, che si pu6 medicare' .medi- 
cabilis') 468* i u Stulicevu (,mediciaalis, medicus, 
medicabilis, medicamentosus, sanabilis'). Kad te 
covik prvoc pine, zla ga vola tudije mine; kad 
te drugoc celovluje, slabe zile potripjuje, jer si 
licni ti babajko, Bako sladki, slavni Bako. I. T. 
Mrnavid, osm. 149. Pitno ze}e, lijecna trava. I. 
Dordic, salt. 488. Lijecna voda. pje:5U. 240. Bez 
pokore podobne i lijecne htio je ozdrav|at duse. 
B. Zuzeri 250. Jedna lijecna pomas, jedan balsam 
cudnoviti. 279. S pi6om lijecnom svetijeh sa- 
kramonat. 290. Isto zlato razcina so, ter se 
mijesa u lijecnom soku. 332. — U rjecniciina ima 
i drugo znacene : koji se moze Ujeciti. — U jed- 
nome primjeru ima lijecni mj. lijeceni samo radi 
stiha (moglo bi se pisati i lijec'ni): Navlas |udi 
plemeniti i gospoda zapovijedna po Dalmaciji 
lijecni biti ktjese od znanca tako vrijedna. J. 
Kavanin 108b. 

LIJECCE, n. grijeskom mj. lifice. — vidi kod 
lijece. Nego joj sama lijecca drhtahu. B. Kasic, 
per. 11. 

LIJE GENE, n. djelo kojijem se lijeci {u ne- 
kijem pirimjerima i konkretno : dim se lijeci). — 
Stariji je oblik lijecenje. - Izmedu rjecnika u 
Mikajinu (licenje ,curatio'), u Belinu (lijecenje 
,medicamento, medicazione' ,medicatio' 468'^), u 
Stulicevu (v. lijocba), u Voltiginu (lecene ,modi- 
camento' ,heilmitter),^ u Vukovu. Po inomu li- 
cenju i inoj utihi. S. Budinid, ispr. 40. Izvrs- 
nosti od lijecenja proglasen. B. Kasic, in. 74. 
Koji bi mu umro posred lijecenja. fran. 16. Da 
se dostojis blagosloviti ovo zlamenje kriza, neka 
bude licenje spasitelno narodu |udskomu. rit. 
271. U lijecenju perikulozu. I. Drzic 310. Mjeste 
ntjesena i oplodjena i lijecena na rata od jezik 
ogfienitijeh donosi nam karane i srgbe. B. Zu- 
zeri 65. Dan subotni . . . tratijase se u lijecenim 
nemici. S. Eosa 113^. Kako Ijekarije i lijecene 
Samaritanina evandelskoga. J. Matovid 130. Djela 



LIJECITI, 1, a, b) aa). 

zadovojnosti jesu Ijekarije i lijecena neka. 273. 
Nego se stane odgovarati da je on vec pobacio 
lijecene i da vise ne zna lijeciti. Nar. prip. vuk. 
185. Sto su placali Jekarima za lijekove i lije- 
cene. Vuk, pravit. sovj. 9. Gdje puk vjeruje u 
uroke i mastu, tu se smijesa lijecene s gutanem. 
S. ^jubisa, prip. 92. Neke su stvari za opra- 
vjaiie i lecene posuda. P. Bolic, vinod. 1, xvi. 

LIJECIONICA, /. mjesto (zavod) u kojemu se 
lijeci od kakoe osobite bolesti. — U ^ulekovu 
rjecniku : ,curanstalt'. 

LIJECITI, lijecim, impf. raditi i ciniti (n. p. 
dajuci lijeke) da bolesnik (Hi ranenik) Hi bolest 
(Hi rana) ozdravi. — -ije stoji mj. negdashega 
e: u istocnome govoru glasi l^citi, lecim, u za- 
padnome liciti, Kcim. — Akc. kaki je u praes. 
taki je u impf. Tijecah, u aor. 2 i 3 sing, lijeci^ 
u part, praet. pass, lijeden; u ostalijem je obli- 
cima onaki kaki je u inf. — Postaje od lijek 
(vidi). — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. 
leciti, rus. .leiHTb, ces. I66iti, po/. leczyc. — Iz- 
medu rjecnika u Vrancicevu (liciti ,mederi'), u 
Mikajinu (liciti, davati lik ,medicor, medeor, me- 
dico, medicinam adhibeo, affero, facio'; lijeciti, 
V. liciti), u Belinu (.medicare, curare gl' infermi^ 
,medeor' 468a , u Bjelostjencevu (licim, v. vracim), 
u Stulicevu (lijeciti i liciti ,medicari, mederi, sa- 
nare'), u Voltigijinu (leciti , medicare, curare*^ 
,heilen'; liciti , medicare' ,heilen'); u Vukovu (sa 
sva tri oblika: ,heilen' ,medeor'), u Danicicevu 
(leciti , mederi'). 

1. aktivno. 

a. subjekat je cejade. 

a) objekat nije izrecen, ali se mozebiti 
u svijem primjerima misli na ce}ade Hi cejad; 
tako je bez sumne gdje stoji bolest u gen. s pri- 
jedlogom od (vidi b)). u kojemu se primjeru moze 
shvatiti kao yieprelazni glagol u znacenu: raditi 
kao lijecnik, ali se to ne da razabrati. Inbde ne 
moremo imb zapovidetb osvenb Dubrovnika da 
lece. Spom. sr. 1, 9. (1397). Odgovorivse tada 
poglavica crikveni rasrdi se vele da bi§e u su- 
botu lifiil Isus. Bernardin 139. luc. 13, 14. Od- 
govorivsi tada poglavica crkveni, rasrdi se vole 
da bise u subotu lijecil Isus. N. Ranina 164 — 
165. (Licnik) sagrisuje ako lici brez pomue i 
dobroga razmis)enja, ne mareci studijati ni po- 
hajati nemocnika. S. Budinic, ispr. 91. Likara 
ki naj manom bolezni ima vraciti ili lifiiti. F. 
Glavini6, svitlost. 92. Prijatel ki lici nece na- 
u.diti. I. T. Mrnavic, osm. 132. Lice od bolesti 
govoredi nike divje molitve. J. Banovac, pripov. 
192. Lijeci, a od sta ne zna. (Z). Lijecnik lijeci^ 
a Bog ozdrav]a. (Z). Poslov. danic. Oni mecudi 
se za sudca, a ovi za licnika, ne znajudi suditi 
ni liditi. Ant. Kadcid 229. Majka rodila, majka 
lijecila. Nar. posl. vuk. 173. Da vi§e ne zna lije- 
diti. Nar. prip. vuk. 185. Va}a li u subotu lije- 
citi? Vuk, mat. 12, 10. Ova skitnica lijedi i 
Jekari po narodu. S. l^ubisa, prip. 100. 

b) objekat je nesto sto je bolesno : ako 
se izrice bolest, stoji u gen. s prijedlogom od; 
ako se izrice lijek Hi uopce nacin lijecena, stoji 
u instrumentalu. 

aa) objekat je naj cesde cejade. 
aaa) glagol se shvaca u pravome smislu. Ne 
vijase matere Isusove ka ga ce|ase i lica§e. Mi- 
rakuli. 12. Lijecite nemodnike. N. Kanina ISO^*. 
luc. 10, 9. Ozdravjase i lijecale nemodnijeh. 
Zborn. 70b. Lljecedi onu staricu. B. Kasid, per. 
76. Uboge pomagase, . . . betezne lidaSe. F. Gla- 
vinid, cvit. 24*. Jeduijem lijekom svakoga lijecit. 
(D). Poslov. danic. Zatvori vrata od likara koji 



LIJECITI, 1, a, b) aa). 



60 



lijecniCki 



fja ida§e lijeSit. S. Margitic, fala. 126. Bolesne 
licite. J. Banovac, uboj. 44. S u^em mazuc ni 
licase. P. Knezevic, zivoti. 41. Jeda li sam ja 
Bog, da }ude mogu od gube liciti? E. Pavic, 
ogled. 32.3. Mlogo muke i truda imade, dokle 
6ovik odhrani 6e]ad6; zato va}a da bolestno lici . . . 
M. A. Eelkovic, sat. H8b. Ujamciti se za li, 
u6iti ga, lifiiti. Ant. Kadcic 263. Dadoso mi tog 
bolnika da lecim. Nar. pjes. vuk. 1, 351. Bi li 
na nega ruku stavio da ga lijeci od zutice. S. 
^jubisa, prip. 107. — bbh) u metaforickome Hi 
u prenesenome sinislu, shvaea se kao bolest du- 
sevno stane. Narucnik za zupnike . . . s nim nek 
lijeci pokornike. J. Kavanin 126«'. Nisu duzi 
Bozji bici, kad ih sa|e, da vas lici. 328*. Mast, 
se prilikuje ocu, jer nas lici milostju svojom. 
A. Ba6i6 8. Lieismo Babiloniju, to jest gris- 
nika, ali ne kti se izliciti. F. Lastric, ned. 337. 
§to ga licim od slipoce (dusevne) ... V. Doson 
68b. Ako sam pravedan, da me lijecite od na- 
pasti Judske. Pravdonosa. 1852. 9. — ccc) u je- 
dnome primjeru xviii vijeka, shvaea se glad kao 
bolest. Nek uboga hranom lijeci ko se dici pravim 
Bogom. J. Kavaiiin 1(P. — ddd) metaforiiki, 
vidi kod [eskov Hi mast. Mi cemo nih Jeskovom 
mascu lijeciti. M. Pavlinovid, razg. 54. 

hh) objekat je zivotina. Lav . . . slu- 
zeci cloviku ki ga bise licil . . . Transit. 285. 

cc) objekat je bolesno udo Hi dio tijela. 
Kako su tu ostavili Novaka kod jednoga starca, 
da mu lijeci nogu sto je bio pokvario. Vuk, 
gram, i polem. spisi. 1, 144. — Metaforicki. A 
s pomasti takvi rici mli da svoje srce li6i. V. 
DoSon 115b. 

dd) objekat je sto nezivo, glagol se 
shvaea u prenesenome sinislu. Kiselo vino leciti. 
P. Bolic, vinod. 2, 17. 

c) objekat je sama bolest (Hi rana). 

aa) subjekat lijeci na kome drugome 
bolest. aaa) u pravome sinislu. Da lice vsaki 
beteg i vsaku bolezan. Anton Dalm., nov. test. 
1, 13. Nemoci licahu. F. Vrancic, ziv. 23. Da 
ti ranu tuj fiinimo s pomnom vidjet i lijeciti. 
G. Palmotic 2. 137. Sve licaso boteznosti. P. 
Knezevic, zivoti. 43. Ranu liciti b6li. V. Dosen 
Ti. Ljekarija s kojom bi nemoci lijecili. J. Ma- 
tovic 520. Ne licise misnici gubu. I. Velika- 
novid, uput. 3, 125. Da mi lecis moje grdne 
rane. Nar. pjes. vuk. 1, 351. — bbh) metafo- 
ricki, kao bolest shvaea se dusevno stane. Rane 
griha Bog sam lici. V. Do§en vi. Kojim ranam 
svoga vika dat no more nitko lika, nego likar 
od visine, dusa uvik da ne gine, koji takve licec 
rane ... 5*. — Koji lici }uveii6 nemoci. M. 
Dr2i6 37. 

bb) moze ce^ade i na sebi lijcditi bolest, 
i to uprav, ili u kanzalnoine smislu povjerivsi se 
drugome da ga lijeci. ne )nogu se svagda razli- 
kovati ova dva znniena. aaa) a pravome smislu. 
Lijecirao sad ranu, a krivca, kcerce lua, pustimo 
na stranu. F. Lukarevic 146. Bizati naglise, 
rane pod Satore liciti svoje. F. Glavini6, cvit. 
275'*. Ivan lici rane svoje ralno izpocene, ai' 
ne6e Ivan da su korae znane. A. J. Knozovic 
174. Da jedan 6ovik ima deset smrtnih rana, i 
■da lifii devet a jednu ostavja, ona 'e sama zado- 
vo}na dati mu smrt. M. Dobretid 108. — bbb) 
metnforiiki (vidi aa) bbb)). ima clovik za li6iti 
ranu od nenavidosti razmifi|ati oao sto prudi... 
§. Bu(Jini6, ispr. 05. Kqjo je (grihe) triba li6iti 
svotom ])okorom. I. An6id, svit. 51. S tim srce 
pokripimo i licimo du§e rano. V. Doson 203'i. 

cc) mjeitc prave bolesti objekat je 
kakvo zlo uopie, te lije6iti u prenesenome smislu 



znaei: poprav^ati, ispravlati. Lijecit zlo cemu ;e 
koje se danas svrsuje? (D). Poslov. danic. Sto 
ludi zaludi, sto mudrijeh ne lijece. Nar posl 
vuk. 357. 

b. subjekat je zivotina u nekoj narodnoj 
poslovici, gdje uprav pripada pod c. Koji me 
pas uvijedao, svojom diakom lijecio. Nar. posl. 
vuk. 143. 

c. subjekat je lijek ili tiopce ono cim se 
lijeci. a) u pravome smislu. Ima inorog jedan 
rog na glavi, koji rog ima krepost od otrovi 
lijeciti. M. Divkovic, bes. 16^. Otrovanu ranu 
}utu gvozdje i ogan samo lijeci. I. Gundulic 
498. Ova strijela rana i lijeci. I. V. Bunic, 
mand. 9. Bjecva lijepa gube ne lijeci. (D). Po- 
slov. danic. Dub prvoga vijek ne pada od udarca, 
ki sesijece, Ijekarije cesto kada pristavjajuc nomoc 
lijece. J. Kavanin 82<*''. Akila sipa izbrana, rani 
i lijeci ka u isto doba. J. Kavanin 402b. Nego 
melim koji lici. V. Dosen 251*i. — b) metafo- 
ricki. Pokora je lokva zdrava ka od grijeha gubu 
lijeci. J. Kavanin 63b. Izpovijed lijeci rane od 
duse nase. S. Margitic, ispov. 3. Pak neka se 
u torn dici (moj ukor), da zeguci zlocu lici. V. 
Dosen 252:<'. 

2. pasivno. Ki kasno su liceni trudno ozdrave. 
A. Komulovic 70. 

3. sa so, pasivno ili refleksivno. — Izmedu 
rjecnika a Mikajinu (licit se kod strabit se) i u 
Stulicevu (,medicinam sumere'). 

a. subjekat je cejade. — Ne moze se u 
svijem primjerima poznati jeli refleksivni Hi pa- 
sivni glagol. a) u pravome smislu. Ako koji odb 
recennihb junaka bude raiienb, obestavamo dati 
lekara i lekarije da se leci. Snom. sr. I, 49. 
(1403). U te dni prihodite i lijecite se, a ne u 
dan subotni. N. Ranina 165*. luc. 13, 14. Od 
nemo6i se lijefiiti. M. Divkovid, bes. 305«'. Prid 
liim stanu redom kako da se lice negovim po- 
gledom. D. Barakovic, vil. 24. Da se diakom 
vuka lijefii. .J. Kavanin 268!''. Kadno smo bo- 
lostni ter se licimo, dobro cinimo. J. Filipovic 
1, 499b. Pokarase zonu, zasto se dosla liciti u 
svetkovinu. F. Lastric, ned. 371. Kad smo ne- 
mocni, lijecimo se. I. A. Nenadid, nauk. 98. 
Zove ruzno slipe nemodnike, da se peru i od 
boli lice. A. Kanizlid, roz. 90. Koji se licase 
od rana. And. Kacid, kor. 259. Bolan da se 
lijecis. (Kad se hvali kakvo jolo). Nar. posl. 
vuk. 21. Ovijem se u onijem zemjama lijece od 
razlidnijeh bolesti. Vuk, rjecn. kod dafinovo zrno. 
Da se Maksim u Zabjaku lijecio godinu dana. 
Vuk, nar. pj(w. 2, 565. — b) metaforicki. Milosti 
nom daruj kom no so slab lici. D. Barakovic, 
vil. 20. Od grija uciiiouoga lidimo so i>okorom. 
I. Ancic, svit. 56. Po svotijeh sakramentih ili 
se lidimo od bolesti duhovnijeh ... A. Badic 
260. Bill su sakramenli, po kojim od griha jesu 
se onda lidili. J. Filipovid 3, 6'i. Otje spasitej 
da so zivom virora lice pravovirni negovi. F. 
Lastrid, nod. 261. A kad bi se tog ostali (blud- 
niei) i pokorom licit stali. V. Dosen 111'^. S dim 
demo se od griha liciti. M. Dobretid 5. 

b. subjekat je bole^it (rana), glagol je pa- 
sivan. a) u pravome smislu. Kad so lii^od rana 
dira. V. Doson 250b. Da so node ved liditi rane. 
51b. — Amo bi moglo }tripadati i ovo: I lidit se 
ved no dado (meso smrdecr). V. DoSen 81'. — 
h) metaforiiki. MoJobit bi pravo bilo da se 
grijoh lie vab. no lijefti. I. V. Bunid, mand. 8. 

LIJECniCkI, adj. koji pripada lijeinicima 
ili uopie lijeienu. — U pisaca na§ega vremena, 
a izmedu rjeinika u Stulidevu (.inedicinalis'). 



LIJECNICKI, a. 



61 



LIJEGATI 



a. adj. Poceo o torn razinisjati i Ujecnicki 
zbor. M. Pavlinovic, rad. 59. Kod lijocnickog 
pregledana ima se postupati . . . Zbornik zak. 
3, 556. 

I), ado. lijecnicki. Takav ae profesor ima 
svake godine ureda radi lijecnicki pregledati. 
Zbornik zak. 1874. 3. 

LIJECNIK, m. covjek kojemu je posao Ujeciti, 
isporedi }ekar. — Od xvi vijeka po primorju, a 
izmedu rjecnika u Mikalinu (lifinik, likar ,phy- 
sicus, medicus'; licnik od rana ,chirurgus'; licnik 
od kona, ,veterinarius, medicus equarius vel pe- 
corum'), u Belinu (,medico, dottor di medicina' 
, medicus' 468*), u Stuliceou (.medicus'), u Vu- 
kovu (u drugome izdanu kod medig, a nema na- 
pose; u trecemuje dodato: [lijecnik, vide }ekar]). 
Umri otrovan od licnika. S. KoXicid oi^. Nije 
od potrjebe zdravijem lijecnik negli nemocaijem. 
N. Kanina 196*. matth. 9, 12. Komu lijefinici 
govorabu da 6e izgubiti vid. Zborn. 19*. Ako 
vidis (u snu) da se lijecnikom ucinis, toj prili- 
kuje debit. 130 1. Ki grede k lifiniku za od nega 
imat lik. D. Ranina 146^. Rana licniku ka- 
zaaa ured so izlici. Nauk brn. 47l>. Donio bje§e 
on kakono lijecnik razlike masti. B. Kasi6, per. 
41. Kakono visti li6nik i likar. rit. 51. Lijecnik 
koji po nacinu od Ijekarije i zlamenja rijet 6e. .. 
M. Orbin 58. Ako cine negocija kako od lijecnika. 
I. Drzi6 296. Bo}e pohodit negli bit pohoden od 
lijecnika. (D). Duhovniku i lijecniku i parcu 
ne taji istine. (D). Mrtvu lijecnika vodit. (D). 
Poslov. danic. §to 'e lijecnik rani, ogan zlatu. 
J. Kavanin 342t>. Mudar lijecnik gorke trave 
da'e bolestnim. 510*. On je mestar od lijecnikov. 
510^. Svi licnici rekose jednim glasom da porod 
ne moze ziviti. A. d. Bella, razgov. 112. Nece 
da uzm.e ista od lijecnika naredjeno. B. Zuzeri 
25. Lijecnici izvan stana od nemoduika klimaju 
glavom. 249. Lijecnike dozovite. 377. Clovik 
pridaje zdravje licniku. I. P. Marki 76. Svak 
je drzan postiti, osvem male djecice i nemo6- 
nikab sudom od lijecnika. I. A. Nenadid, nauk. 
149. Lijecnik lijeci a Bog ozdrav|a. (Z). Ni 
stara barbijera ni mlada lijecnika. (Z). Poslov. 
danic. Ne cini se ovo po nas, nego svjetom od 
lijecnika, a ne moze se lijedniku dat razumjet. 
D. Basid 34. Znam da je trudno lijecniku oz- 
dravit jednoga kuznika. 92. Crkva zapovida lic- 
nikom, da kad su zvani nad nemodnika... Ant. 
Kadfiid 219. Kako jedan kip izraneni naj stra- 
hovitiju tilesnu ranu naj prvu ukaziva svomu 
licniku. I. J. P. Lucid, doct. 17. Ti dovedi tri 
dobra lijecnika, oui de izvidat Milieu. Hrv. nar. 
pjes. 1,231. Anto Kuzmanid lijecnik. Nar. pjes. 
vuk. 3,579 (medu prenumerantima). Eana se bez 
lijecnika ne vida. V. Vrcevid, niz. 30. Scepan 
lijecnik i Jekar. S. ^jubisa, prip. 90. Evo 
dobra godina lijecnicima i |ekarima. pric. 155. 
Spremi knigu po Kodetu lijecniku svomu. Osvetn. 
3, 119. Lijednik, |ekar ,arzt' , medico'. B. Pe- 
tranovid, rucn. kn. 52. — U metaforickome smislu. 
K tebi, vrelu od milosti, Boze, istem pristupiti, . ._. 
btjej, lijecnice, tvom kreposti izranena izlijeciti. 
I. Akvilini 287. Pameti nemodnoj slatka je rije6 
lijecnik. (D). Poslov. danic. Ambroz sveti, lijednik 
dusa. J. Kavanin 55*. O lijecnice svemogudi 
(u Bogii)! 88*. Licnici duhovni. Ant. Kadcid 
181. Duhovni lijednik. A. Kalid 119. 

LIJECNIKOV, adj. koji pripada lijecniku,. — 
Izmedu rjecnika u StuUcevu. Lijecnikovo zabra- 
nenje. P. Kanavelid, iv. 312. Da mu se sjutra 
dan bude staviti u dilo licnikova naredba. A. d. 
Bella, razgov. 81. 



LIJECNO, n. mjesno ime u Crnoj Gori. — U 
narodnijem pjesmama nasega vremcna. Vino piju 
do tri pobratima na Lijecno u bijelu crkvu. Nar. 
pjes. 4, 416. Dodi s vojskom na ravno Lijecno. 
4, 418. 

LIJECI, lijezem, impf. vidi 2. leci. — U nase 
vrijeme u Boci. E moj vujo! moj lijepi brajo! 
kad 8u se tvoji vragovi lijegli, moji su gade 
nosili. Nar. prip. vrc. 185. 

LIJEDVIJE, /. pi. (?) cidi leda. — Tri puta 
(pisano ledvije) u rukopisu xv vijeka pisanome 
crkvenijem jezikom. Telo clovecbskoje otb 4-hi. 
izlivh sbstojit se . . . kbzdo bo kyhb vb svoje 
mesto zizdetb se: . . . zlbCb crbna vb ledvije vrbhu 
bubrega, . . . Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 95 
Kromido beli svari dobre s vodomb i prilagaj na 
dimije i na ledvije i sokomb temb pari ledvije i 
dimije. 111. 

LIJEDA, n. pi. vidi leda. — Na jednome 
mjestu (pisano lijedja) u pisca xvn vijeka, alije 
jamacno stamparska pogreska, jer se drugdje u 
istoga pisca nalazi svagda ledja. Kako de ti 
utedi ali lijedja k tebi okrenuti '? M. Divkovid, 
bes. 387*. 

LIJEG, m. vidi log, loza, ]egalo. — Ooakovo 
je znacene (govori se o kokosima) u jednome pri- 
mjeru nasega vremena. — isporedi i lijego. Vjes- 
tice grabe kokosi s loznika i s lijega. S. ^u- 
bisa, prip. 203. — Teze je poznati znacene u 
ovijem primjerima iz narodnijeh pjesama lickijeh 
i bosanskijeh nasega vremena (a kojima je -i- 
mj. ije) : I svi ligom izgubise glave. Nar. pjes. 
marjan. 165. Sve je meni ligom izginulo. 169. 
Ved doceka regulana vojska, a iz liga zapuea 
parada. Nar. pjesn. horm. 1, 421. Kad na talum 
izvedes soldate, da postavis deset dvanaest liga, 
sviju bi ih dogat preskocio. 1, 265. u prva bi 
dva primjera moglo ligom (lijegom) znaciti od 
prilike sto i lezedi, lezecke; mane je jasno u 
druga dva; moglo bi se i pomisliti da u svijem 
primjerima postaje od nom. sing. f. liga, a da 
je ovo od tal. riga (prava linija), te da znaci 
sto i red. 

LIJEGANE, n. djelo kojijem se lijeze. — Sta- 
riji je oblik s -nije. — Izmedu rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (legane, polegano), u Jambresiceou (le- 
gane vkup ,concubitu3'), u StuUcevu, u Vukovu 
(1. ,da3 liegen' ,decubatio'. — 2. ,das legen' ,lo- 
catio'), u Danicicevu (leganije , cubitus'). Dole 
leganije. Domentijanb 26. Na gole zemji lega- 
nija. Danilo 296. „bLazi nama bija od milosti". . . 
„ . . . ,Tedno bije docna lijegane, drugo bije rano 
ustajane, trede bije neodgovaraiie". Nar. pjes. 
here. vuk. 182. Ali domadin se uzmudi, zasto 
mu nije do legana. Mag. 1851. 143. 

LIJEGATI, lijezem (lijegam), impf. 1. ledi 

(vidi). ije- stoji ujuznome govoru prema neg- 

dasneinu e; u istocnome glasi Idgati, u zapad- 
nome ligati. — Akc. kaki je u praes. taki je u 
impf. I'ijegah, (u impt. lijegaj, ali lijezi), u part, 
praet. pass, lijegan; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u inf. — Jamacno je rijec pra- 
slaoenska, isporedi ceL lehati, leham, po}. legad, 
legam. — Izmedu rjecnika u Belinu (lijegati, 
lijegam ,giacere' ,cubo' 343*), u Bjelostjencevu 
(legam ,cubo'. v. lezim. 2. polegam ,cubito'), u 
Jambresicevu legam, opadam pod bremenom ,suc- 
cumbo'), u StuUcevu (lijegati, lijegam, ,jacere' 
,decumbere' ; lijegati sto koga, v. utistiti), u Volti- 
gijinu (praes. lijegam kod ledi), w Vukovu (lije- 
gati, lijezem, 1. , liegen' ,cubo'. 2. koga ,legen* 
,loco': „Lijegao bih ga svako vece kod sebe"). 



LIJEGATI, 1. 



1. u pravome smislu, neprelazno. Svene sihb 
ize su izvbnb manastirja lezuste. Sava, tip. stud, 
glasn. 40, 1H8. Svak, sa psi tko lijeze, s bu- 
hami ustaje. N. Dimitrovi6 15. Lijezuci i usta- 
judi Gospodiuu Bogu hvalu uzdati. M. Div- 
kovic, nauk. 211L>. Lijezuc spat i ustajud od 
sna. I. Ancic, svit. 3. Evo ja lijezem spati. P. 
Posilovic, nasi. 16'*'. Tko s djecom lijega, sasran 
ustane. (D). Poslov. danic. Zlamenujte se svetim 
krizem ustajudi, ligajuci. J. Filipovic 1, 22''-. 
Tko lijega sa psima ustaje s buhaina. (Z). Poslov. 
danic. Kudnik nije koji rano lize tezak pidem 
i kasno se dize. J. S. Rejkovid 15. Zene lizu 
s preslicom i rane. 104. Bolest, pojem od ke 
marva lize. 384. U vecer sam rano Hjogala, a 
u jutru dockan ustajala. Nar. pjes. vuk. 1, 68. 
Paka liga na meko du§eke. 3, 550. Tu se tako 
opklade i vec pocnu legati. Mag. 1851. 143. Sad 
su ludi jako hudi, kasno lizu, rano ustaju. Jacke. 
7. Kad podemo legati, ja cu izvaditi k}uc iz 
vrata. Nar. prip. vuk. 67. Kad podnu lijegati da 
spavaju . . . Nar. prip. vuk.- 187. Jedno vede 
lijeSuci u posteju . . . Vuk, dan. 2, 134. Preko 
nega mostid lega. B. Radicevid (1880) 293. — 
Sa se, bez subjekta. Nije se u Novakovoi kudi 
lijegalo prije ponodi. S. ^jubisa, prip. 219. — 
U osobitome znacenu: lijegati, sagnuti se (sic), 
da mu moze uzjahati na krkacu. (ne znam ko je 
zabi\ezio). 

2. prelazno, u kauzalnome smislu, ciniti da 
ko leze, polagati ga na posteju (kao n. pr. mati 
dijete), vidi u Vukovu rjeinikii. — isporedi ova- 
kovi stnisao kod sjesti, trkati, ustajati itd. — Od 
xviii vijeka. Hi rode dite mrtvo, ili mu zadadu 
smrt sobom ga ligajudi. F. Matid 66. U vecer 
me rano lijegaSe, a u jutro docna ustajase. Nar. 
pjes. vuk. 1, 231. Rano mene lijegala majka. 
Nar. pjes. here. vuk. 113. 302. Ovo govore zene 
nad detetom, kad ga lijezu da spava. u Nar. 
pjes. krasid. 1, 156. — Vidi i drugo osobito zna- 
iene u Stulicevu rjecniku, sto mi nije pouzdano. 

LIJEGO, M. gdje se sto izlijeie. — U jednome 
primjeru nasega vremena iz sjeverne Dalmaeije 
(u metaforickome smislu). Da se grad pretvorio 
u lijego tudinstva. M. Pavlinovid, razl. spisi. 261. 

LIJEGBA, /. lijecene. — Postaje od osnove gla- 
gola lijeciti, te c ispred b glasi ^, alije u svijein 
primjerima pisano s c. — Eijec je stara, ispo- 
redi stslov. lecbba, rus. Jienoa i (bo\e) .-ikqoa. — 
U knigama pisanima crkvenijem jezikom, pa opet 
u na§e vrijeme kod pisaca, a izmedu rjecnika u 
Stulicevu (lijecba ,cura medicinalis, curatio, medi- 
camentum, medicamen, medicina, remedium') i u 
Danicicevu (lecsba , curatio'). Velikyhb mukb 
lecba grehovb ispovedanijo. Doraentijaiili 176. — 
U Sulekovu rjecniku: ,cur'. 

LIJEHA, /. maleni komad nasadene zem(e koji 
je ogrnnicen na kojigod nacin (opko^en zivicom, 
ograden, ili sumo uzdignut) od ostale zem^e; 
moze znaditi i gredu medu brazdtma. -ije- stoji 
u ju£nome govoru mj. negdasnega e. — Rijec je 
praslavenska, isporedi stslov. leha, rus. ^exa i 
(bole) -rhxa, ees. licha, /»o|. lecha. — Ima i lit. 
iyse, lat. lira, stvnem. leisa. — Nalazi se u 
razlidnijem oblicima, t. j. ne samo po istocnotne 
govoru liiha i po zapadnome liha, nego i u mje- 
stima gdje se ne izgovara h: lijoja, lija (i ujuz- 
nomc govoru), Idja. — vidi i liha. — Izmedu 
rjecnika u Bjelostjenievu: liha i grijeskom glWio. 
(vidi kod |iha) ,lyra, porca, manipulus', v. slog; 
u Stuliievu: grijeskom Ijqj ,olu3, lachanum' s do- 
datkom da je naSao u j^isca Lastrida i s nego- 
vijem primjerom (vidi dale) u kojemu je lijeje 



62 LIJEK 

ace. pi. od lijeja a ne od lijej ; u Vukovu: (cf. 
lija) ,das beet' .lira' [of. slog 2, sofa] s dodatkom 
da se govori ii Crnoj Gori; u prvome je izdanu 
lija ,die schottel (der bifang), die furche' ,lira', 
n. p. lija lukova, kupusua s dodatkom da je po 
hercegovackome (juznome) govoru; osim toga za- 
bilezio je Vuk i oblike leha, leja, lija; w Dani- 
cicevu: leha ,ar6a'. Vinogradb u Drenovci, leha 
Danilovbska. Glasnik. 270. Leha vinograda. 305. 
Gonaja ni lihu mekote vidit nod, gdi dubja cva- 
tihu pod vodeoi se krcec. P. Zoranic 57'i. Ako 
vrtlar lijeje zaliva . . . F. Lastrid, test. lo6'-^. Ne 
moze se nista pitomo na nivu i leju posijati, 
ako se zemja pre k tome ne prigotovi. D. Obra- 
dovid, sav. 71. Sadila Mare basilak veliku lihu 
poli put. Nar. pjes. istr. 2, 42. Dve lehi salati. 
3, 5. Gospodar zemje bas obilaza§e lije i sa- 
dove. Magazin. 1863. 106. (Dosaditi) vinograd, 
kupusnu lijehu. Vuk, rjecn. kod dosaditi. Obrazi 
su mu kao lijehe mirisnoga bija. D. Danidid, 
pjesm. nad pjesm. 5, 13. Lom oruzja nalomjen 
krvava, i olovom lijeja uzorana. Osvetn. 2, 173. 
Lemes gladan na lijeji jedi. 5, 27. Popu§taju 
pse, pogaze leje, ogule vode. Srp. zora, god. 1, 
sv. 5, str. 106. Leha ,van6se'. u Skurini. F. Pi- 
lepid. Leha ,lira'. D. Nemanid, dak. kroat. stud, 
iftg. 19. — I u osobitome znacenu. Lijeha, f. 
mjesto izmedu stogova zem|anijeh. U nase vri- 
jeme oko Stona: „Neka ti budu vede lijehe". M. 
Milas. — Kao mjesno ime Lijehe (Ldje) u Srbiji 
u okrugu kragujevackome. Livada u Lejama. Sr. 
nov.,^ 1867. 428. 

LIJEK, lijeka, m. sto se daje bolesniku da 
ozdravi, naj cesce da popije, all se shvaca i u 
siremu smislu. — -ije- stoji u juznome govoru 
mj. negdasnega e, te u istocnome glasi lek, u za- 
padnome Ilk. — Akc. kaki je u gen. sing, taki 
je u ostalijem padeiima, osim nom. i ace. sing., 
i voc: lijede, lijeci. — Bijec je praslavenska (jos 
se cesce nalaze u slavenskijem jezicima rijeci sto 
od ove postaju, vidi n. p. : lijeciti i Jekar), ispo- 
redi stslov. lek-b, (rus. asho bole .ibKo , ces. l^k, 
pol- lek. — Osnova je ove rijeci i drugijeh Ho 
od tie postaju presla iz germanskijth jezika, ispo- 
redi (sa znacenem: jekar) got. lekeis, stskand. 
laeknir, anglosaks. laece, stvnem. lachi, engl. leech, 
dan. laege (sved. lakare moze biti opet doslo iz 
slavenskoga jezika); da nijesu Germani primili 
od Slavena, poznaje se po staroirskome liaig, po 
kojemu bi isprva bilo g sto se u germanskome 
promijenilo na k. — U dva primjera xvi t xvii 
vijeka kao da je oblik lijeka, /. : .lokasta: „Sto 
drzi u takoj tuzici covjeka'?'" — Polinice: ..Ufanje 
ko svakoj nevoji jes lijeka". M. Biinid 23. Od- 
kri§o se ocito da su u nih tijelu vragovi pakjeni, 
cinise se cijela dva godista oko nih stake lijeko 
od zaklinanja, od putovanja i od zavjeta. koji so 
mogahu od Judi dobrijeh i zalosnijeh namisliti. 
B. Kasic. in. 95. ali u prvome stoji lijeka (samo 
radi slika) kao daje genetiv partitivni; u dru- 
gome koji moze biti samo u svczi s lijeke, te vala 
da je grijeskom napisano ciui§o se mj. dinise. — 
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (lik ,medecina'), 
u Mikalinu (lik ,remedium, medicamentum, me- 
dicamen, medicina, curatio, alleviauientura' ; Hjok, 
vidi lik), u lielinu (,raedicamonto o medicina che 
si di, all' informo' .medicamentum' 468''; .com- 
penso, riparo' ,remedium' '207'>; ,rimedio, prove- 
dimento, riparo per non rice%'er male o danno' 
,remedium' 621»), u Bjelostjencevu (lik, likarija, 
etc. v. vradtvo i ostala), u Stulidevu (lijek i lik 
,niodicamontum, medicina. romodium'), w Voltigi- 
jinu (lijek, v. lik; lek , medicina' ,heilmittel'; lik 
, medicina' .heilmittel'), u Vukovu (lijek, lek, lik 



LIJEK 



63 



LIJEK, b. 



,die arzenei, das arzeueimittel' ,medicamentum, 
remedium'). — Ako je izrecena bolest, sfoji Hi 
s prijedloc/om od, Hi a dativu, Hi s prijedlogom 
2.2L i akuzativom (osobito za dio tijela Icoji je bo- 
lestan). 

a. u pravome smidu. 

a) uopce. I za tirn lik raui dati i bra- 
niti. H. Lucie 245. Ki ranom brez lika rani 
nas nepravo. P. Hektorovid 62. Svi mi su za- 
ludu lijeci. N. Najeskovic 1, 191. Kad budu ja 
bolan, tko mi 6e, jaoh, like ciniti no6 i dan, kad 
mi nije tve dike? 2, 110. Ova korijenja, moje 
lijeke, ne mogu kazati. M. Drzi6 169. Ali te 
zmija udari s cemerom bez lijeka. 467. U 
vasoj kad puti, vasa ces ku nemo6 i malu o6uti, 
sto lika vazima za mod ju di^nuti. D. Ranina 
145^. Jeda odkud po koj .sreci jos nesrecna 
moja nemoc kad uzima u com pomo6 i lijek 
pravi bude ste6i. S. Boba]evic 216. Pristojase 
se da uzmes lijeke koji bjehu potrebni. A. Gu- 
ceti6, roz. jez. 138. Uhiti ribu, jer 6es u noj 
nadi lijek. 218. Hrlo se spomeni lik vazet. A. 
Komulovid 70. TJcinise joj mnoge lijeke zaludo 
mnozi vrijedni lijecnici. B. Kasi6, in. 101. Tuj 
su lijecnici i lijeci, vode vrude ... M. Orbin 
74. Kad je nemoc odkrivena, tada joj se lijek 
nahodi. G. Palmotic 2, 503. Zive koje iznadose 
dase oncas tu na lijeke. J. Palmotid 206. Da 
ne bi hotil iskat sebi lika. P. Radovcic, nacin. 34. 
Jednijem lijekom svakoga lijecit. (D). Poslov. 
danic. I lijek nade svojoj rani. I. Drazid 23. 
Ki skazati htje se u milosti vrhu gubavca, vjere 
odmetnika, ki je ^prosio giibi od tebe lika, i 
primi dosti. 53. Cesto al' lijek je u gorkosti, i 
u placu utje§enje. J. Kavanin 104^. Rani a 
skrovnoj ni'e lijek dati. 253^. Jutros jedan lijek 
nije h.tio dopustiti da ni do odra prinese mu se. 
B. Zuzeri 25. Da vi znate jedan lijek za ro- 
djaka nasega i prijate|a, koji ne moze nauditi. 
380. Ni lika bolesni ne uzimaju. A. Kanizlid, 
kam. 497. Nit' dajemo zdravu lika. V. Dosen 
37*''. Kamenu je onom dika, sto on zeze zarad 
lika. 251b. Al' u zimi da tribujes lika. M. A. 
Rejkovic, sat. G4b. Izbav|aju6i se po liku od 
nemoci. Ant. Kadcid 113. Za najti koji lik tilu 
smrdecemu. 181. Kravam da se sto piti od lika. 
J. S. Rejkovic 383. S jednom dvornicom pleme- 
nitom od likova koji su bili u sudovih od porce- 
lana. A. Tomikovid, ziv. 182. Kome nije vijeka 
nije mu ni lijeka. Nar. posl. vuk. 147. Prije bio 
lijek nego ti zapitao! (Odgovori se onome koji 
zapita: „Sto de ti?" kad se sto trazi lijeka radi). 
262. Apatekar li.iek nacini. Vuk, dan. 3, 240. 
Lijek koji kakvu bolest odmah izlijeci. poslov. 
130. Zato de rod nihov biti za jelo i lisde ni- 
hovo za lijek. D. Danicid, jezek. 47, 12. Pro- 
nadite lijek ovoj glavobo|i. S. ]^ubisa, prip. 121. 
Kosu nosi, da pokosi nome, i vrc ijeda za lijeka 
prijeka. Osvetn. 2, 174. I on pohita u Beograd 
radi leka. M. D. Milicevic, pomenik. 2, 258. 

b) ako se izrice bolest moze stajati: 

aa) u gen. s prijedlogom od. Dat de lik 
od rane. §. Mencetid 316. U noj ces nadi lijek 
od tvoje nemoci. N. Najeskovid 1, 188. Beru 
se za lijek od svake nemodi. I. Dordid, ben. 26. 
Dici lik od gujina. J. VJadmirovid 11. Pa ga 
pitali sta je lijek od kuge. Vuk, poslov. 163. 

bb) u dativu. Ranam ti ni lika. D. Ba- 
rakovid, jar. 28. Lika ne nemoci najti ne umise. 
Oliva. 26. Zmijskoj rani nije pravog lika.^ V. 
Dosen viii, Gubavoj glavi lik. J. Vladmirovid 16. 

cc) s prijedlogom za u akuzativu. Lik 
za oci ,collyrium', J. Mikaja, rje6n. 230b. Lijek 
za oci, za noge, za glavu etc. A. d. Bella, rjecn. 



468a. Za svake zledi i nemodi osobiti lijek. A. 
Kalic 497. 

(Id) s prijedlozima suprod, proma, proti 
i drugijein takovijem. Lik suproc otrovu ,anti- 
dotus, alexipharmacum'. J. Mika|a, rjecn. 230^. 
Nit' lik pram toj srdobo|i isto biva bo}i. V. 
Dosen 115^. Oni uce bolesti poznavat, proti 
svakoj i likove davat. J. S. Rejkovid 168. 

c) s toga sto se obicno po malo lijeka daje 
nemocniku (mozebiti i za to sto se shvaca da 
lijek vrijedi mnogo kao rijetka stvar), za lijek, 
od lijeka moze znaciti: vrlo malo. — U Vukovu 
rjeiniku: Nema ni od lijeka (ili: za lijek), t. j. 
ni malo. IzagnaSe sve te judi nahvao i ne ktjese 
da jedan cigloviti za lijek u tizijob stranah 
ostane. M. Drzid 241. Sramota gre priko, po- 
stenje ni za lik. D. Barakovid, vil. 313. Po 
selijeh i po stanovijeh jur Turcina ni za lijek 
nema. Osvetn, 2, 37. Slavjanskoga jezika ino- 
kupnoga nigdje ni za lijek. M. Pavlinovid, razg. 
7. ^ M ovome je primjeru za lijeka (vidi hod 
za) : Nix poslije nakon malo tako prisusi (potok) 
da ne ima ni za lijeka jednu casu vode i pa- 
stijerce svako bosonogo prohodi ga bez ugazena. 
B. Zuzeri 131. — Koliko da simena sr6ika? Sasma 
malo kao da je od lika. J. S. Re|kovid 136. 
Magara ni od leka ne bi bio nasao u Banatu. 
S. Tekelija. let. 119, 21. 

(I) u pjesmi nasega vremena ne dati lijeka 
(o vojnicima koji ubijaju u boju) stoji u nekome 
ironickome smislu. U to indat od Pipera dode, 
a stotina i pedeset drugah isprijeka, ne dadu 
lijeka, i ubiso pedeset Turakah. Nar. pjes. vuk. 
4, 117. 

e) u ova je dva primjera malo drukcije 
znaiene, jer se lijek shoaca kao nesto cim neka 
fizicna promjena na dobro postaje u cejadeta 
koje nije u pravome smislu bolesno : Zna li koja 
kakoga lijeka, ne bi 1' Juba trudna zahodila? 
Nar. pjes. vuk. 2, 52. Da i danas onde ide rana 
zarad cuda i zarad lijeka, koja zena ne ima 
mlijeka. 2, 124. 

b. u metaforickome smislu, kad se shvaca 
kao bolest kakvo osobito tjelesno ili dusevno stane 
(i cega neziva). Nod je truda lik. F. Lukarevic 
284. — Ka (smrt) ranu kako mac zadava bez 
lijeka. M. Vetranid 1, 5. Mrcu bi u liih lik. 
2, 273. Ovojzi da travi budes dat kreposti i 
smrti lijek pravi. N. Na|eskovid 1, 196. Gdi 
ufah, od smrce da meni lijek bjese. 2, 84. A 
pametni svi Ijekari za nu (smrt) lijeka ne po- 
znase. J. Kavanin 402*. Od smrti nema lijeka. 
Nar. posl. vuk. 236. — Od cume mogu bolovati 
i prebojeti, a topu nema lijeka. .S ^ubisa, prip. 
276. — Vuku priki lik od glada. V. Dosen 205*. 
— Sud kad posve vod zasmrdi i gadni ga smrad 
nagrdi, da mu nadi lika nije, izbaci se i razbijo. 
89a. — I da t' bude lik buhacu kripji ... J. S. 
Rejkovid 140. Koji bi se bo}i lijek nasao oncj 
nesretnoj murvi. Pravdonosa. 1852. 30. — Nije 
hotio da se na visoke ])lanine gdi pripovidase 
bolestnici penu, da se ze|no nega pripovidaju- 
dega cutodim lik cudnovatoga ozdravjena nihova 
ne produji. D. Rapid 98. — Da mi lik izprose 
u tebe }ub6ni. H. Lucid 194. Ne vaja prositi 
lik boli koja ga razbaja. 245. l^ubavi, od tebe 
nije lijeka negoli jedaa smrt. N. Naleskovid 1, 
195. Hodo li taj vila na milos priti vik, ka me 
je ranila, da mi da rani lik? 2. 15. Vaj ! dali 
sluzenje i }ubav velika i gorko tuzenje, i rane 
bez lijeka i juven nepokoj . . .? 2, 37. Gospoje, 
' cjed toga kigodi daj mu lijek, jer vede takoga 
I roba sted ne moz' vik. 2, 52. Pridraga gospode, 
: molim te, lijek mi daj prije neg mi duh pode. 



LIJEK, b. 



64 



1. LIJEN 



2, 99. Kriposti zelenih trava nijesu za dat lijek 

mojojzi nemoci. M. Drzic 401. Kane bez lijeka 

ove me izbavi. 474. Lik i§6uci za beteg \\ih- 

veni ulifiiti. P. Zorani6 ii. Prigodu prehtajud i 

lik moj bolezni. 3^. I za toj dalece sve bjezi 

od mene gluha smrt ka je lik od zeje ^uvene. 

D. Ranina 99^, Dike izbrane u kojih skroveni 

lijeci su za rane ke Jubav satvara. 139*. Sladak 

podsmijeh, rijefica od meda, zejan uzdah all 

usi^en mojijeh rana bjehu lici. I. Gundulic 223. 

Razcvi^enijeh Jubovnika kim u travah nijo lika. 

J. Kavanin 37*. — §to ides istudi (.istuci' !) gdje 

bi se shranio na aem svijetu? a nevo|nice! isti 

drugovdje: ^di je u svijetu igda taj milos cu- 

vena? nije lijeka ozdraviti tuj ranu. Zborn. 147*. 

— Mnozi oci lijek ovoj duhovnoj rani iznado§e. 

A. Gucetic, roz. jez. 16. Privija like duhovne. 

Ant. Kadci6 118. — V vsih sih mukah bez lika 

muciti se. Sfcarine. 23, 76. (1496). Ni tuga kojoj 

ja nisam lik. §. Mencetic 305. Gje6 togaj lije^k 

prosu od ovej tuzice... daj mi lijek od jada. S. 

Mencetic— G. Drzid 498. Jer u tugu zajde (clovikt 

ka lika ne ima. P. Hektorovic 31. — Ma ze}a 

ovo je da budes pomocnik, uzmozno ako je dat 

misli mojoj lik. D. Barakovid, vil. 150. Nijedan 

ini lik rasrzbi ni veci, ner kad misli clovik da 

de mrtav ledi. P. Hektorovid 43. Kriposni lijek 

od grijeha. A. Gucetic, roz. jez. 120. Lijeci su- 

prot oholasti. B. Kasid, zrc. 109. Lijek od ne- 

znanja. L Drzid 7. Lijek suprod sedam grijeha. 

I. Dordid, salt. 15. I dok iz nib zlo iztrese, i 

zlodami lik donese. V. Dosen 253^^. — Ja du ti 

pokloniti jedan lik po komu des tvoj zivot ve- 

selo i sridno provoditi, blagom obilovati, u mu- 

drosti svekolike nadidi. A. Kanizlid, kam. 7. Tu 

u Ijekara |ub)enoga lijek moj rani nadi mod du. 

I. V. Bunid, mand. 17. Da bi jih (grihov) tisud- 

krat vede bilo, nistar su pri liku tvoga odku- 

p^enja. P. Kadovcid, nacin. H8. Gin' da 'e pjesan 

ova hrla svijem duhovne davat lijeke. A. Vi- 

tajid, ostan. 1. I svim u to vrime spasen (si) 

lik donila. 388. Ako si bolestan, on je lik tvoj. 

M. Zoricid, osmina. 19. Kana iz kojijeh se lijek 

istoci za svega svijeta. D. Basid 60. Like ne- 

beske. Ant. Kadcid 107. Morebiti ne poznajes, 

u cemu se uzdrzaje onai trud '? prvo u ustrp}enu 

kada odbacuje§ negove like, kako se isti tuzi: 

.laborari sustinens' ; drugo, u dugodi vrimena u 

komu tobe na pokoru ceka dajudi lik neumrl- 

nosti. D. Rapid 69. Ukazuju se likovi |ubavi i 

)ubav Isusova bez lika. A. Tomikovid, gov. vr. 

C. u naj siremu smislu, remedium, djelo, 

radna Hi uopce §t<) cim se uklana Hi ispravja 

kakvo zlo (u naj siremu smislu). Vidivsi puk 

like nevoj svojih. M. Marulid 52. Uzdrzanje 

jest lijek od svijeh krjeposti. Zborn. 15*. Budes 

li sada ti, er ni lika inoga, Ekuba, kleknuti prid 

kraja ovogaV M. Vetranid 2, 455. Jaoh ne htje 

6ut sada priklono gdi mo}u, a nog lijek da mi 

da u ovu nevo]u. N. Najeskovid 1, 191. Ako li 

ja ikada lijok zlu momii nadi budu. S. Boba- 

Jevid 216. Da bi se no bio tomu lik na§ao. B 

KaSid, rit. 15. Dali gdi su erne sjene straSivoga 

posrod plama trijebi jo da sit budem sama i 

nije drugi lijok za mene? I. Gundulid 89. Inomu 

zlu lasno je najti lika. L T. Mrnavid, ist. 106. 

Sad ga }ubim i za nimo mrem bez lika. 6. Pal- 

motid 1, 73. Nijo nafiina, nijo lijeka za smiriti 

me nemiro. 2, 195. AH u }ntoj mro gordini, da 

zlu tomu lijoka nije. A. Vitajid, ostan. 30. Steta 

nije brez lika. A. d. Bella, razgov. 234. Svemu 

je lijok do smrti. (Z). Poslov. danid. Ako se je 

zao glas rasirio, ovomu va}a da lika najdu. 

Ant. Kaddid 259. Koji se lijek prikazuje od 



tolicijeh zala. J. Matovid 477. Neizbrojnijem 
na§ijem bijedam lijeke a pogibjam obranu pri- 
kladnu prositi. I. M. Mattel 32. Ne ima se za 
zlo ono suditi, §to zlu lik biva. B. Leakovid, nauk. 
450. Pravo nije, ma lijeka nije. Nar. pjes. vuk. 
5, 399. De su danci, tu su i lijeci. (Dok coek jos 
ima dana da zivi, lasno mu je lijek nadi). Nar. 
posl. vuk. 78. Svakome zlu smrt je lijek. 278, 
Tvrdoglavi samovo|ci node da slusaju . . . Dakle 
noma drugoga lijeka nego ovaj : cijelo drzavno 
drustvo izbere medu sobom jednoga . . . Vuk, 
priprava. 58. Ima li lijeka, da prav ne ginem ? 
S. ^jubisa, prip. 212. On de mojim nevojama 
nadi lijeka i razloga. 227. Kako du od vede 
manu nesredu skovati, a bez jedne no ima mi 
lijeka. Pravdonosa. 1832. 33. Ako nacelnik 
kotara opazi zanemarene ili zloporabu kakovu, 
da potrazi lijeka u vise vlasti. Zbornik zak. 
1853. 60. — Ironicki. Pestulesa bi lijek ovizijem 
koji se vrdahu ovdje. M. Drzid 364. 

LIJEKATI, lijekam (?), impf. isporedi lijediti. 
— Sainu u nase vrijeme. 

a. prelazno, vidi lijeci ti. - U jednoga pisca 
iz Hercegovine. A dok bude knoza i Cetina, 
lasno dete rane lijekati. Osvetn. 3, 159. 

b. neprelazno, kao lijeciti se. — U sjevernoj 
Dalmaciji (likati). Lika' je doma godinu dana, 
pak je umro. M. Pavlinovid. 

LIJEL, vidi kod Lijelov. 

LIJELATI, LIJELE, vidi HI-. 

LIJELKO (ili l^elko'?), m. ime musko. — U 
spomeniku xv vijeka, a iz nega u Danieicevu 
rjecniku (Lelbko, ime musko: coyjek kraja bo- 
sanskoga Ostoje, sve§tenik). Staract Lelko. 
Spom. sr. 1, 51. (1404). 

LIJELO, vidi kod Lijelov. 

LIJELOV (!^elov), adj. koji pripada Lijelu 
(l^elu?), po cemu bi Lijelo (^elo? ili Lijel? 
;^er?) hilo ime musko. — isporedi Lile. — U 
spomeniku xiii ili xiv vijeka i otale u Danici- 
cevu rjecniku (Lelovt). Miho, Lelovb zetb. Mon. 
Serb. 62. (1293-1302). 

LIJEKATI, lijejam, vidi lejati i lilati. — 
Samo u VoUigijinu rjecniku: v. lelati. 

LIJEMANE, n. djelo kojijem se lijema. — U 
Vukovu rjecniku. 

LI JEM ATI, lijemam, imjjf. biti, tuci, mlatiti 
(koga). — -ije- stoji po juznome govoru, te po 
istocnome glasi Idmati (nalazi se i u juznome, 
vidi primjer kod izlijemati), a po zapadnome 
moze biti da glasi limati. Akc. kaki je u 

praes. taki je u impf. Tijemah, u impt. lijemaj, 
u part, praet. pass, lijeman; u ostalijem je obli- 
cima onaki kaki je u inf. — Ne znam za po- 
stane; uprav ima mnogo rijedi s ovijem zna- 
ienem u razUcnijem mjestima, koje narod izmis(a 
u sali, ko zna kojom prigodom. — U Vukovu 
rjecniku (sa sea tri oblika) : ,schlagen' ,pertundo'. 

1. LIJEN, lijena, adj. laboris fugiens, piger; 
desGs, segnis, tardus ; ignavus, iners, kojemu je 
mrsko raditi; kojemu se mrsko ili tcsko micati, 
te ako sto i radi, to biva polagah.no (isporedi 
spor) ; u kojegu nema dusevne snage (pa po tome 
ni voje) da radi. ako i nijesu ista ova znacena, 
ne dadu se svagda razlikovati. — -ije- 5^071 u 
juinome govoru mj. negdasnega e; u istoinome 
glasi Ion, u zapadnome lin. — Akc. kaki je u 
lij^ua taki je u ostalijem oblicitna ti nominalnoj 
deklinaciji, osim nom. sing. m. i ace. sing. m. 
kad je jednak s nominativom ; u slozenoj je de- 
klinaciji akc, kao kod 1 ijen ; u Dubrovniku je 



1. LTJEN ^5 

akc. kao kod lijep (vidi). — Rijec je prasla- 
venska, isporedi stslov. lent, ces. liny, (po/. len, 
linivac, Ujenost). — Moze biti srodno s let. lens, 
blag, Ujen, lat. lenis, got. af-linnan, vzmicati. — 
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,deses; iners; 
lentus; piger; reses ; segnis; socors; tardus'), m 
Mika]inu (vidi lin, ali toga oblika nema na- 
puse, nego kod liniti se), ii Belinu (,accidioso' 
,desidiosus' 16a j , lento, molle, tardo' ,lentus' 
433b; ,pigro, poltrone, infingardo' ,piger' 566a; 
,poltrone, cioe da poco' ,ignavus' 571a), u Bjelo- 
stjencevu (len , piger'. v. leiiak; lin, v. len), u 
Jambresicevu (len , piger, deses, segnis, ignavus'), 
M Stulicevu (,piger, deses, iners, socors, ignavus' ; 
len, V. lijen iz Habdeliceim ; lin, v. lijen iz Vita- 
fica), u Voltigijinu (len ,pigro, neghittoso' ,faul, 
trag'; lijen ,pigro, infingardo' ,faulenzer'; lin, 
V. len), u Vukovu (sa sva tri oblika ,trage' 
,piger'). 

1. adj. — Komp.: }feniji (Ijeniji u Belinu 
rjecniku 16a. 566*; u Stulicevu |eniji kod lijen). 
a. uopce ce(adetu. 

a) kao osobina uopce. Kruh lijena (gri- 
jeskom ,ljeuac') nije blagovala. N. Ranina 188a. 
prov. 31, 27. Tko je lijen i§te pokoja. M. Div- 
kovi6, nauk. 274:a. Samo mrtve te zivine (raz- 
lozne, t. j. cejadeta) ne nahodim nigdi cine, prid 
smrli bo bise lina a sad sto je neg mrcina? V. 
Dosen 204^. Did iP pradid sto ostavi, lini unuk 
ne popravi. 204l>. Sto 6u reci od ha|ina linog? 
sto je nima cina? lakti, pete i kolina kazu cinu 
od hajina. 205b. Jer su (Gigani) lini od kolina. 
211a. Lijenona Bog ne pomaze. Nar. posl. vuk. 
169. (Djevojka je) lijena, ne bi ju tri kona kre- 
nula. V. Bogisi6, zborn. 175. — U poslovicama 
ima cesto nom. sing. m. nominalne deklinacije u 
smislu: lijen covjek (kao lijeni). Kada lijen u 
goru, gora se odmakne. (D). Kad lijen u goru 
pode, svu goru posijece. (D). Lijen gotov plijen. 
(Z). Poslov. danic. Kad se lijen nakani, sav 
svijet popali. Nar. posl. vuk. 120. Skup vise 
placa a lijen da}e ide. 288. Tvrd vise daje, a 
lijen da|e kasa. 312. — Amo pripadaju i ocaki 
primjeri u kojima se istice ko je Hi kakvo je de- 
cade, te se tijem jav]a sto bi i kako bi trebalo 
da radi: Poglavar lini nevira. V. Dosen vi. 
Puk linog gospodara kune. vi. Pogledajmo indi 
line odma kucne staresiue. 204b. To se kaze 
od tozaka linih. M. A. Rejkovic, sat. G7b. 

b) kad ko u nekome osobitome slucaju 
nista ne radi, te znaci sto i besposlen. Nitkor 
lin ne sidi. D. Barttkovic, jar. 3i. 

c) cesto se (dajbudi, koliko ja znam, u 
primorju) umece u kakvo pripovijedane ne budi 
lijen (lijena) i to ne samo za drugo nego i za 
prvo i trece lice u smislu : odmali. za to imam 
zabi(ezen samo jedan primjer iz donega primorja, 
i taj je nepotpun: Ona ne budi lena. Nar. prip. 
mikul. 23. nema za cudo ni u ovome rjecniku 
kod biti (budem). u Dubrovniku bi se od prilike 
moglo kazati kod pripovijedana : „Htio me je 
tijem rijecima privarit, ali ja, ne budi lijen, fiemu 
odgovorim ..." P. Budmani. — Isto je znacene 
11 ovome primjeru kod ne bise lini: Sator mu 
razbise i ne bise lini, haznu rau obise. B. Kr- 
narutid 19. 

d) znacene je ograniceno rijecima ko- 
jima se pokazuje da ko nerado Hi sporo radi it 
kojemu osobitome poslu Hi djelovanu. oimkovo se 
ogranicene izrice Hi supstantivom Hi injinitivom. 

aa) u dativu. On tomu ne bi lin. D. 
Barakovic, jar. 64. Lijen dobru, zlu pospjesan, 
srzbe, grabse, zlobe ht^e(l) sam. J. Kavanin 395b. 

VI 



1. LIJEN, 1, d, b). 

— Uz dativ moze biti i prijedlog k, vidi kod d, 
b) aaa). 

bb) u akuzativu s prijedlogom na. Si 
ze zapovedaju ne byti jemu lenu na ispravje- 
nije sluzby crbkovnyje. Sava, tip. stud. glas. 40, 
160. Na ostale je kreposti lijena i nepomna. B. 
Gradic, djev. 71. Lin jest na molitvu. §. Bu- 
dinid, ispr. 71. Da ne budes lin na opcena. B. 
Kasic, nasi. 34. Lin na vrucinu i okrepeiienje. 

A. Georgiceo, nasi. 307. Na mir (si) lina. I. 
Ivanisevic 188. Ti si toliko lin na dobro. Mi- 
chelangelo. 20. Ki ne biste lini na vojnicka dila. 

B. Krnaruti6 25. Mucan je i lijen na svako dobro 
dilo. I. Anci6, svit. 2. Na dobro ne bud' lin. 
D. Barakovid, vil. 157. Na dobro ne bud' lina. 

A. Vitajic, ist. 80b. Lin bivas na dila duhovna. 
M. Zoricic, osmina. 46. Al' su zene na to line 
nase. J. S. Re|kovic 196. Daje lin na molitvu. 

B. Leakovic, gov. 8. 
cc) u lokativu s prijedlogom na. Koji 

su lijeni na sluzbi Bozjoj. A. Gucetic, roz. jez. 
184. Ostali bi kako lini na sluzbi tvojoj. A. Vi- 
tajic, ist. 176- 

(Id) u lokativu s prijedlogom u. Re- 
6eni Foka i nepravican u zakonu i len va oruzju. 
F. Glavinic, cvit. 307b. Ako bi bil len u zapo- 
vidi Bozjoj. svitlost. 78. U cemu do sada bih 
lijena. V. Andrijasevic, put. 321. Nemoj ti biti 
lijen u stvari toliko korisnoj. Misli. 82. Ne bu- 
dite u poslu lijeni. Vuk, pavl. rim}. 12, 11. 

ee) u akuzativu s prijedlogom za. Za 
miSjene lijen, i za drugovane s Judima nesnosan. 
Vuk, priprava. 41. 

ft) injinitivom. Ne budi lena jisti. 
Transit. 130. Bizati nije lin. M. Gazarovid 129b. 
Nemojte bit lijene s druzijem se zajubit. G. Pal- 
motid 2, 334. Gdi virovat nisi lina Isukrsta. P. 
Hektorovic (?) 95. Vijeku i tijelu nismo lini da- 
rovati toka lita. J. Kavanin 402a. Sad neka lin 
to diniti nije. J. S. Rejkovid 326. — U ovome 
primjeru uz inf. ima za po talijanskome jeziku : 
Ma za odgovoriti na dobrocinstva Bozija svi sto 
lini i neharni. J. Banovac, razg. 153. 

b. zivotini. Nije ti osla take lina. J. Ka- 
vaiiin 58a. Da lijen oslic rijeci rece . . . 520*. 
Kao da bi lina krava otelila vola. V. Dosen 38b. 
Kletva lijenoj macki. Vuk, poslov. 180. Tu ga 
(prosoj jidu svine od deb}iua dizati se line. J. 
S. Rejkovid 174. 

C. dusi, voji, sreu. misli itd., kod cega 
se misli na ce(ade. Duse u sluzbi line i nepom- 
nive. A. Kanizlid, utoc. 119. — Voja lina na 
dobro. J. Banovac, prisv. obit. 31. — Vi lona 
srdca na virovanje. Anton Dalm., nov. test. 127b. 
luc. '24, 25. — §teti vrstnos krstjanina misao 
tasta, meka, lina. J. Kavanin 173b. — J q na- 
ravi (kod zivotihe). Kon ne naravi lene, obrtan 
sa svih stran. B. Krnarutid 8. 

d. u metaforickome Hi prenesenome smislu. 
a) uopce cemu tjelesnome sto nije zivo. 
aa) u metaforickome stnislu uopce. Spljete, 
sladka otacbino ! daj o tebi da govorim, pero 
moje ne bud' lino, Jubvom leti, kojom gorim, 
daj blazenstva pisi ohola i tog moga prvostola. 
J. Kavanin 319b. Nasa mjerila na ovem svijetu 
tako su lijena i opora, da na utezu ka^u samo 
debele litre i oke. B. Zuzeri 145. Od takve line 
klade crni ug|en. V. Dosen 219b. _ bbj kao 
spor. .Pod liom krvnici usioni razzizaju drva 
nalog, da je iz tiha ognem lijenijem prli i pece. 
B. Zuzeri 333. — cc) koji pripada lijenosti. 
Lezi u mejkom linom perju, Michelangelo. 11. 
b) kojemu udu Hi dijelu ludskoga 
tijela (radi naj prvijeh dviju primjera vidi a, 



1. LIJEN, 1, d, b). 



66 



2. LIJENCINA 



dj aa)). aa) metaforicki kao o celadetii. Tad 
k oruzju lina desnica mu ne bi. M. Marulic 
184. liuke pohitne i skupjene bjehu, a noge 
k dobru lijene. I. Gundulic 225. Ako ostane 
srco kako i prije otvrdnuto a ruke lijene i za- 
vezane na svako dobro djelovane. B. Zuzeri 182. 
Jer gdi mamu linost veze i teski ju pan priteze, 
da se .s lini nogu svrze, i na zemju pan povrze. 
V. Dosen 207'J. — u ovome je primjeru trbuh 
shvacen kao ie^ade (u basni). Jednoc uda trbu('/t> 
pozlobise, kako Esop u fabulah pise . . . i med 
sobom ovako zborise: „Zasto bi mi trbuha go- 
jili i nas iste porad nog znojili, kad on nista ni 
trudi ni radi, neg lin spava il' se gdigod ladi?" 
M. A. Eejkovic, sat. K2i. — bb) koji pripnda 
lijencu. Niti vatre ja nalozi(7j; na hegovoj linoj 
kozi. V. Dosen 267 "i. 

c) djdovanu Hi stanu, preneseno sa 
subjekta Hi s adverba. Leno pokaranje. Korizm. 
44*. Prid mojim linim hodom i postupom letedi 
bizi. P. Zoiani6 37b. Htihu uda pokojem linim 
pokripiti. I. Zanotti, en. 11. Ce}ad budu6 za- 
kopana linom u snu ... 19. Zasluziti smrt ne- 
milu po linome svome dilu. V. Dosen 245'>. 

d) zakonu (nacinu), kao spor. Srditost 
bozanstvena hodi mnogo lenim zakonom. Ko- 
rizm. SO"'. 

e) zimi (jer preko zime zemla ne rada). 
Gre za litom jesen plodni, za jesenom zima lina. 
A. Vitajic, ist. 559*. 

f) u jednoga pisca xviii vijeka liua 
kuga, tmina, slipoda znaci sto i lijenost, ali s ve- 
cijem ukurom. Kuga lina oi svi naj gora. V. 
Do§en V. Imo mu je od visine, dilo mu je line 
tmine. 239^. A ja do sad §to govorif^^ dok 
slipodu linu koTi(h) . . . 266*. — Amo moze pri- 
padati i ovaj primjer radi lino tisto (radi lina 
klada vidi a) aa) na kraju). Tako i vi, stare- 
sine, ne budite klade line, na jednome leze6 mistu 
u linome svome tistu. V. Dosen 2301*. 

2. adv. lijeno. — Komp. (enije, vidi Ijenije 
,piu pigramente' .pigrius'. A. d. Bella, rjecn. 
565''; Jenije. J. Stulli kod lijeno; linije. J. S. 
Ee}kovi6 289. — Izinedu rjecnika u Mika^inu 
(lino .desidiose, otiose, per desidiam, ignave, igna- 
viter'), M Belinu (,accidiosamonte' ,d6sidiose' 16*i; 
,lentamente' ,lente' 433^1; , pigramente, con pi- 
grizia' ,pigre' 565b; ,poltrone3camente' ,desidiose' 
57ia), u Bjelostjenievu (leno, tromo, lotro ,pigri- 
tanter, ignaviter, per insidiam (sic), pigre, desi- 
diose, lente et segniter, languide, cunctanter, 
morose, oscitanter'), u Jambresicevu (leno ,desi- 
diose, pigre'), u Stulicevu (, pigre, ignave, desi- 
diose, otiose etc.'), u Vultigijinu (leno , pigra- 
mente' ,auf eine faule art*). Lino mi se bi ustati. 
M. Marulid 264. Dojde lino noge pro3tiraju6. 
264. Lino i neharno nastoje nauku. S. Budini6, 
ispr. 89. Lijeno objet vrfiiti a naglo prijevare. 
D. Ranina 9b. Ako li ko ino uzdrzi§ misjenje, 
ne hodi ti lino iskat mu svrsene. I. T. Mrnavid, 
osm. 138. Ho6e§ li dakle lino i mlohavo hoditi 
na dobro . . . Michelangelo. 22. O Lucile, ne 
stoj lino, prid cesara hod'rao smino. P. Hekto- 
rovi6 (?) 126. Ja 6u spovidati hvale ne studeno 
i lino. A. Vitalii, ist. 82. Tko lino kudom vlada. 
V. DoSon 204b. Kada voli lino leci nog potrobna 
rade6 stedi. 209b. To je lino ludovati. 214**. 
On za hime lino istom ho6e 1' net^e 1' postupa. 
M. A. Re|kovi6, sabr. 49. Koje lijeno i kao 
uraorno hodaju. I. Jablanci 138. Ovo dr^.anstvo 
toliko 30 lijeno izpuna u crkvi. J. Matovi(S 155. 
1 linije put pod noge grabi. J. S. RG|kovi6 289. 
Lino nek ti susit Sjive nije. 370. 

2. LIJEN, 711. u Vukovu rje&niku: mjesto ,li- 



jenost' (da bi se slozilo sa ,drijem' i ,drijen') u 
ovijem rijecima : „Ja kad videh zelen drijen, 
predadoh mu vas moj drijem i lijen", koje ugle- 
davsi u projeie prvi drijen s cvijetom rekne (u 
Boci) onaj koji je rad da mu so ne drijemje 
onoga |eta (vidi i Nar. posl. vuk. 108). 

1. LIJENAC, lij^nca, m. lijen covjek, vidi le- 
nivac. — Akc. se mijena u voc: lijence, lijonci, 
i u gen. pi. lijonaca. — Od xv vijeka, a izinedu 
rjecnika u Mika(inu (linac, lotar ,de3idiosus, do- 
ses, otiosus, ignavus, iners, ad Eurotam sodens, 
roses', i kod lezak), u Belinu (.accidioso' ,desi- 
diosus' 16a; ,pigro, poltrone, infingardo' ,pigor' 
566^; ,poltronaccio, gran poltrone' ,valde inors' 
571*; ,scansafatica, si dice di chi non applica a 
qualche cosa' .cessator' 648b), u Stulicevu uz 
lijen), u VoUigijinu (v. lenak). Nepomnivi Unci. 
M. Marulid 118. Lijenci biti 6e prasani od nih 
vrjomena. Zborn. 5iia. Bi lijenac rad, mrkliue 
da ostavi. M. Vetranic 2, 66. Dokle 6es, lijoufio, 
spavati? kada 6e§ ustati oda sna tvoga? M. 
Divkovi6, bes. 783*. Ondi 6e biti obadani Unci 
gorucimi sijci. B. Kasid, nasi. 51. Da oholac 
ima biti ponizan, lenac pospisan. F. Glavinic, 
cvit. 147b. Mudri sa|e lijenca k mravu. M. 
Radnid 127a. O linfio, podi mravu! P. Posilovic, 
nasi. 45b. Qua lincem pokoj skodni tasce slasti 
mastju maze. A. Vita|i6, ist. 544*. Zakon negov 
6ini se lincem da je mucan. S. Margitid, fala. 
264. Lijenci mlaki i studeni. J. Kavanin 442*. 
Linac mrzi na dobra duhovna. A. Ba6i6 233. 
Kamo li sto, prinearni Unci ? T. Babic, pism. 29. 
Saje mudri dangubnoga linca k mravu: „Hodi, 
lince, k mravu". J. Banovac, prip. 242. Lip jo 
vinac, ako node s trudom linac da ga stece. A. 
KaniJlid, roz. 96. Lupezi od linaca bivaju. V. 
Dosen v. Zasto Egisto bludno skrivi s tudom 
zenom? to so pita. Evo ti uzrok i razlog zivi, 
jer bi linac ovog svita. Blago turl. 2, 157. Da 
vidimo kako Unci oru. M. A. Rejkovid, sat. G6*. 
Duh sveti samo radi nauka linca sa)e k crvku 
malome. D. Rapid 25. Takija bi sudac pitao, 
joli taj covik dangubac i linac. 146. Neka lince 
k poslu od voje ne ceka. J. S. Rojkovic 111. 
Jorbo zime sam se boji linac. 417. Muz nek ne 
budo linac i neradin. B. Leakovid, nauk. 247. 
Lijenci ne dopiru nikad do izvrsnosti. M. Pavli- 
novid, rad. 15. Slabidu, lijencu, nehajniku ne 
pomazu naj boje zgode. 55. Lijenac jo brat ra- 
sipniku. 125. 

2. LIJENAC, lijenca, m.vidi: Lijenci, stupovi 
na kojih lezi krov trijema. I. KrSnavi, listovi. 
9. — isporedi lijenka. 

LIJEXCeV, adj. koji pripada lijencu. Kuda 
lincova kakva jo. V. DoSon v. Tko k lincevoj 
dodo kudi . . . 206*. 

LIJENCICA, /. dem. lijenka. — U Stulicevu 
rjecniku: lijencica, mala lijenka ,parva pertica'. 

1. LIJENCINA, /. augm. lijenka. — U Stuli- 
cevu rjedniku: lijendina, volika lijenka , pertica 
longior'. 

2. LIJKNCINA, wi. (if.) augm. lijenac. — ispo- 
redi lijonstina. Kako drugi supstantivi na a 
sto znace iorjeka muskoga je roda u jednini, a 
zenskoga u mnoiini, preinda se nalazi i drukcije, 
vidi: O linfino grda! A. Kaniilid, roz. 34. Gdino 
jedno rad lincino lunoga vojska 6irora gine. V. 
DoSen 245*. Sami sikn (drr(e) to sada (m ozujku) 
Undine, seb' koji kvar, Jutni stetu cine. J. S. 
Re|kovid 151. — Od xv vijeka, a izmcdu rjec- 
nika u Belinu (,poltronaccio, gran poltrone' ,valde 
iners' 571*; ,scan3afatica, si dice di chi non ap- 



2. LIJENCINA 



67 



LIJENITI, 2, b, g). 



plica a qualche lavoro' ,cessator' GiSb) i u Stu- 
licevu (v. lotracina). I ti tamo poj, liacino. M. 
Marulid 308. Ne bi lincina slao k mravu, da 
uce brinuti se pidom. F. Lastrid, ned. 357. 
Sinrad u kuci lindine. V. Doson vii. Eto korist, 
koju cine zemji, trule sve lincine. 254*. Ima- 
dijase na svoju sluzbu vise lencina. A. T. Bla- 
gojevid, khin. 16. A danasni poslenici bijau 
skitne i lincine. D. Kapid 1'17. Lincina porad 
mrskode duhovnih stvari na izvanska tegli. B. 
Leakovid, nauk. 45.5. Docim je on takvi lijen- 
cina bio. Nar. prip. bos. 1, 26. 0§tri ukorit6| 
lijoncini i pridrtanu. M. Vodopic. dubrovn. 1868. 
208. Nema zakona, koji bi pomakao lijencinu, 
rasipnika ustednicio. M. Pavlinovic, rad. 6. 

LIJENITI, lijenim, impf. ciniti da ko bude 
lijen. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf. 
lijenah, u aor. 2 i 3 sing, lijeni, u part, praet. 
pass, lijenen ; u ostalijem je ublicima onaki kaki 
je u inf. (vidi i kod 1, b). — Vrlo se rijetko 
nalazi u aktivnome oblikii. 

1. aktivno. 

a. prelazno, u znaienu sprijeda kazanome. 
— Samo u jednome primjeru xvii vijeka u ko- 
jemu je objekat sebe, te je uprav isto znacene 
kao kod refleksivnoga glagola. Tko sebe ne lini, 
ter 6ini ca more, ta dosta ucini. D. Barakovid, 
vil. 155. 

b. isto je sto i lijeniti se (vidi 2). — Moglo 
hi hiti da je u ovakome znacenu akc. u praes. 
lijenim kao u inf. te bi se onda promijenio same 
u aor. 2 i 3 sing, lijeni. — U dva pisca xviu i 
XIX vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz 
lijeniti se s dodatkom da je uzeto iz brevijara). 
Smilovanje odredit mi tve ne lijeni. I. Dordid, 
salt. 137. Milije im je lijeniti po brodovima 
nego doma zemju kopati. S. Xiubisa, prip. 17. 

2. sa se, refleksivno, biti lijcn. — Bijec je 
praslavenska, isporedi stslov. leniti se, rus. .it- 
HHTtcH, ces. leniti se, leniti se, po^. lenic si^. — 
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lijeniti se vidi li- 
niti se; liniti se, ciniti se lin ,pigresco, pigre 
sto'; liniti se, odmicati ,pigror'), u Belinu (,im- 
poltronire. impigrire' ,pigresco' 386*; ,poltroneg- 
giare, cioe viver da poltrone' ,ignaviae indul- 
gere' 571a), u Bjelostjenceou (lenim se, uzlenivam 
se, lotrim se ,pigresco, pigrito'), u Jambresicevu 
(^lenim se .pigrescc), u Stulicevu (,pigrere, pi- 
grescere, pigrefieri, pigritiae se dedere'), u Vol- 
tigijinu (leniti so ,impigrirsi, impoltronire' ,faul, 
trage werden' ; lijeniti se ,impigrirsi, infiagar- 
darsi' ,faul, trage werden'), u Vukovu (,sich. der 
tragheit ergeben' ,cesso'), u Danicicevu (leniti 
so ,pigrum esse'). 

a. uopce; po razlUnijetn znacenima sto 
ima lijen i lijeniti se nije svagda jednako, te 
moze znaciti i biti spor i dangubiti, ali se zna- 
cene ne maze opredijeliti u svakome primjeru 
(vidi i b). Ne leni se. Stefan, sim. pam. §af. 11. 
Ne leni se, nb vbspreni. Domentijana 28. Ti se 
linis i spis. M. Marulid 230. Ajme, rece, ca se 
linis? 265. I kako rucase, ne hted se liniti, ve- 
selo ustase. P. Hektorovic 22. Tad se podvi- 
gosmo, ved se ne linedi. 33. Nukajud svakoga, 
da se ne lini spec . . . 59. Koji se lijene i nede 
nikakova trudka podnijeti. M. Divkovid, bes. 
176ab. Kada se covjek podne lijeniti. 412^. A 
da of Selin car lini se i strasi. D. Barakovid, 
vil. 60. Za to se ne line, tvoj kotar po seli i 
robe i pline. 72. Nitkor se ne lini, a ja sam 
mramoru prilican i stini. 257. Turci robe, pline, 
biju, vezu, vode, a nasi se line prez tebe voj- 
vode. 351. Ne lini se, slabo tilo. jar. 131. Svaki 
se lini i nazad poteze. B. Krnarutid 33. Hodi, 



smrti luta, nemoj se liniti. P. Vitezovid, odil. 
56. Ma kako poce dangubiti i liniti se, ucini 
se veliki bludnik. J. Banovac, pripov. 243. Dok 
je vrime. nemoj se liniti. A. J. Knezovid 257. 
Ja do krvavoga znoja molitvu cinim, a ti se to- 
liko linis. M. Zoricid, osm. 104. Neg se lini i 
po kudi sede. M. A. Eejkovid, sat. K2'J. Nit' se 
linit niti inaditi. K3b. Da se ne nauce zakli- 
nati se, psovati, opijati se, igrati se, liniti se. I. 
Velikanovic, uput. 3. 228. §to se lijenimo za- 
slijepjeni? A. Kalic 13. Jer tko posla svojega 
ne cini, ved oguza il' se drugac lini ... J. S. 
Rejkovid 298. Sto se god }udi vedma trade i 
napreduju, to sve sredniji i slavniji postaju; a 
sto se god vedma lijene i zadrzavaju, to nalicniji 
na zvjerine ostaju. Vuk, dan. 2, 2. Nemojte se 
lijeniti, nego pohitajte da uzmete zemju. D. Da- 
nicid, sud. 18, 9. 

b. kod koje osobite radne Hi uopce kojega 
osobitoga djelovana, znaci : okanivati se, ne htjeti, 
Hi (prema smislu) lijeno raditi. djelo se izrice: 

a) infinitivom (cesto). Pticar lipo piscat 
pticam so no lini. M. Marulid 130. Ki za do- 
teci raj rvat se ne line. A. Komulovid 72. Ne 
linedi se ni kratedi pitati svita u ovakoj stvari 
naucenih. I. Bandulavid, predgovor. Kolko ki 
dug|e protivit se lini. A. Georgiceo, nasi. 26. 
Umrit se ne linis. I. T. Mrnavid, ist. 185. Svaki 
straze cini tore se ne lini slisati vojvode. B. 
Krnarutid 21. Ter se ne lini na misu podi. I. 
Ancid, svit. 169. Ne lijeni se dod, o lijeni! P. 
Kanavelid, iv. 130. Ter ne samo da se lini obrnuti 
k nasoj viri. P. Hektorovic (?) 92. Linio sam se 
Boga moliti. J. Filipovid 3, 130b. Jijiti se lijenimo 
sliditi ga tja do brda Kalvarije. F. Lastrid, test. 
161a. Da se ne linite naslidovati svetoga Jurja. 
svet. 52b. Lastavica . . . ne lini se pratiti nega na 
orane. M. A. lie|kovid, sat. L6a. Nemoj se liniti 
cesto jih privracati. Ant. Kadcic, predg. i. Jeli 
ko od tada krstio se i lijenio k ovakomu lijecniku 
nemocnu djecu donosit? A. Kalid 542. — Uz 
inf. ima za po tudijem jezicima (isporedi g)). 
Malo je krstjaninu lijenit se za dobit raj, malo 
je cinit i nastojat kako ga izgubit, neg cini i 
trudi vece za izgubit nego trebuje za dobit ga. 
A. Kalid 168. 

b) genetivom, cesce s prijedlogom od. 
Tog se koji nit' stidi nit' lini. J. S. Eejkovid 
318. — Koji se lijene od dobra djola. M. Div- 
kovid, nauk. 277b, Kad puk izraelski poce se od 
puta i od iste mane liniti, rasrdi se za to na ne 
Bog. J. Banovac, pripov. 245. U napridak da 
zlo cini, il' od dobra da se lini. V. Dosen 57b. 

c) u datiou s prijedlogom k i bez nega. 
Gdi ni stvar svrsena, svak se k poslu lini. I. T. 
Mrnavid, osm. 44. Jere cesar hodo tako, da se 
boje svakojako sad ucinit svetilisde, i tomu se 
ne lin' niSce. P. Hektorovid 84. 

d) u akuzativu s prijedlogom na. Na 
tvoju ku oprav nemoj se liniti. J. Armolusid 
71. Na dobra dila da se nitko ne lini. A. J. 
Knezovid 237. Koji se line na molitvu. B. Le- 
akovid, gov. 191. 

e) u lokativu s prijedlogom o. Ne leni 
se o svojemb dare jeze ti jestb darovalb |ubite)b 
tvoj Hristosb. Domentijan* 33. 

/) u lokativu s prijedlogom u. I sva koja 
bode ona (}ubav) dobra cini, kada se |ubovnik 
u dobru ne lini. A. Georgiceo, nasi. 128. A pri 
pravdi sudca Boga u svemu se mi lijenimo. . J. 
Kavanin 573. 

g) u akuzativu, s prijedlogom za. Ni- 
kakor se ne linise za osvetu miizi radi. J. Ar- 
molusid 40. 



LIJENKA 

LIJENKA, /. motka, naj cesce od podu]e grane, 
ne vrlo krive, slabo otesane, sto se upotrebjava 
na razlicne nacine; n. p. naslonaju se na soke 
zabodene u zem]u i tako postaje odrina (yidi i 
Zorin jirimjer) ; Hi se na nitna sto nosi Hi vjesa 

ltd. ije- stoji u juznome govoru mj. negdas- 

nega e, te u istocnome glasi lenka (ima u Vu- 
kovu rjecniku), a u zapadnome linka. — Akc. se 
mijena u gen. pi. ]ena,ka (ist. lenaka, zap. li- 
naka). — Nejasno je postane: nije srodno s pra- 
slavenskijem poleno, cjepanica; ne moze biti ni 
s pofskijem polen, polednia (znacene je od pri- 
like kao u Vukovu rjecniku kod lijenka); jeli 
postalo od lijen? — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecniku u Mtkalinu (lijenka, linka, pritka ,per- 
tica, lungurius, vallus' ; linka kom se dvizu 
stvari teske ,vectis'; linke za argate, za bastahe 
,palangae'), u Belinu (,pertica, bastone lungo' 
.pertica' bbl^), u Stulicevu (.pertica' s primjerom 
Zlataricevijem), u Voltigijinu (linka , pertica' 
jklafterstange'), M Vukovu (,dio aufhangestange 
fiir die wasche u dgl.' ,suspensorium'. cf. srg). 
U toliko smerno vele mene tebi priporufiam, i 
uzgori lijenkom kucam, da ti tegnem u §topele. 
(u safivoj pjesmi). D. Zlataric 202. Nit' je tkano 
ni predeno, preko lijenka prevjeSeno. Nar. pjes. 
mag. 1864. 102. Caric sjede na lijenku, budi 
6e}ad po svijetu. odgonet}aj: pijetao. S. Nova- 
kovid, nar. zag. 166. Prevjesi taj pojas preko 
lijenke. Vuk, rje6n. kod prevjesiti. Mirko stoji, 
pa druzinu zbraja i za lijenke prijamja bajrake. 
Osvetn. 2, 159. Svako steralo za cijelu mrezu 
sastoji iz dvadeset podebjih Si}aka usadenih u 
zem)u. ti sijci nazivju se ,sohe' ili ,sosice'. ove 
dospijevaju u rog; na te rogove naslanaju duge 
i podebje palice i tako savezuju so§icu sa so- 
Sicom. te palice imenuju se ,lijenke'. L. Zore, 
rib. ark. 10, 336. Linka je prut na cem vise 
opanci u sobi (radionici^. u Hrvatskoj i Slavo- 
niji. F. Hefele. 

LIJENOST, lij^nosti, /. osobina onoga sto je 
lijen. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta- 
lijem padezima, osim nom. i ace. sing.; u Du- 
brovniku je drukciji akc. : }eu6st, jenosti, vidi 
kod lijepost. — Rijec je praslavenska, isporedi 
stslov. lenostb, rus. .^linocxb, ces. lenost. — Iz- 
medu rjecnika u Vranciceou (linost ,de3idia, igna- 
via, inertia, socordia, torpor'), u Mika^inu (vidi 
lin- ; linost, lotrostvo , socordia, desidia, languor, 
ignavia, inertia, segnitia, seguities et negligen- 
tia'), u Belinu (Ijenost ,accidia, tedio di ben fare' 
, desidia' 16» ; Ijenos ,lentezza, tardita' ,lentitudo' 
43*1; .pigrizia, infingardaggine' ,pigritia' 565l>; 
ipoltroneria, infingardaggine' , desidia' 571»), u 
iijelustjencevu (lenost, lotrina, lotrostvo, lenobija, 
troniost ,{>igritia, pigrities, pigritas, pigritudo, 
desidia, segnitia, segnities, sogaitas, inertia, ne- 
gligsntia, ignavia, languor, tarditas ad bene ope- 
randum*. 2. lenost duhovna , acedia' ; linost i ostala, 
v. lonost), a .Jumbrcsicevu (lenost , desidia, pigri- 
tia, ignavia, socordia, inertia'; lenost duhovna 
, acedia'), u Stulicevu (Ijenost ,pigritia, inertia, 
ignavia, segnitia, segnities"), u Voltigijinu (lenost 
.pigrezza, po.iaiitozza' ,faulheit, traghoit'; lijenost 
ipigrezza, svogliatezza' .triigheit'; linost ,pigrozza, 
neghittositi', v. lenak>, u Vukovu (,die tragheit' 
ipigritia') Prokietb Cloveki. tvoroj rabotu 16- 
nostiju. Sava, tip. stud, glasn. 40, l.o8. Vbstani 
otb 8bna uiiynija svojogo, otb tegoty i lenoati. 
Dnnilo 29. (iovorn toj, linost s nom pojti ni- 
miso, gledaje ne svitlost svi se zamami^e. M. 
Marulid 41. Da za nasu lenost v nas od mise 
korist no istaftci. Naru6»i. 41''. Peti grih so zove 
lenost. Korizm. 6.")'i. Natelnikov nasili lenostiju 



68 1. LIJEP 

i nemarnostiju. S. Kozifiic 37*. Smrtni grijeh 
jest Ijenost. Zborn. 168»-. Biz' 6a ve6 moz li- 
nost, op6it u noj nemoj. P. Zoranic 52b. Tim 
zadosti ne kazes Ijenosti. D. Zlataric 8b. I tako 
se u Ijenosti zapuste. A. Gucetid, roz. jez. 184. 
Od srgbe, od lakomosti, od linosti. A. Komu- 
lovic 26. Sveti Pavao karajuci i pogrdujudi 
uasu lijenost i nase nehajstvo. M. Divkovic, 
bes. 127b. San cest u linosti. D. Barakovid, 
vil. 157. Dah ostan linosti. 342. Ti obira& 
tmine lenosti. F. Grlavinic, posl. 52. Ako bi ku 
zapovid radi lenosti ostavil. svitlost. 77. Uskrs- 
nuvsi od linosti i oholosti. M. Jerkovid 76. 
Ljenos je naj vece breme. (D). Poslov. danic. 
Odvrzimo linost kletu A. Vitajic, ist. 315b. 
Meka Ijenos. B. Zuzeri .38. Linost jest nepomja 
dobra cinenja. A. Badid 233. Ljenost na dobra 
djela. I. A. Nenadid, nauk. 30. Zastobo od li- 
nosti nije prid ispovid pomnivo protresao grihe 
svoje. A. Kanizlid, bogojubnost. 115. Linost 
gnizdo griha. V. Dosen v. Od linosti tko god 
trune . . . 8b. U linost bo kad tko grune . . . 
220''-. Mlohavsdina, mlakost i linost unutrna. 
Ant. Kadcid 173. Pomja protiva linosti. M. Do- 
bretid '202. X^enost na dobro. A. Kalid 26. Niti 
se izvitujmo ispuniti nase duznosti ili radi ne- 
pomne ili radi linosti. Grgur iz Varesa 62. Slovo 
Bozije niktoze dlbzanb jestb tajiti svoje radi le- 
nosti. Glasnik. 22, 215. (xvii vijek). 

LUJ^NSTVO, n. lijenost, ]enivost. — U dva 
primjera xvii vijeka i nasega vremena. I po- 
mrzim ono, sto s lijenstvom djeluje. I. Akvi- 
lini 332. I ako su nam se leustvom zamrcva- 
rile ... M. Pavlinovid, razl. spisi. 338. 

LIJENStINA, m. augm. lijenac. — Postaje od 
lijen nastavkom tsk-ina (gdje se sk pred i mijena 
na sc, s6, sd, st). — U Vukovu je rjecniku za- 
bi^ezeno da je ienskogn roda, all o tome vidi kod 
lijencina. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (l^nstina, linstina, lenstina, f. ,der 
barenhauter' ,de3idiosus'). Srete jedan lijenstina 
na putu slijepca. Nar. prip. vuk.^ 285. — U 
Vrcevicevijcm pripovijetkama ima ova rijed (pi- 
sana je lenstina) kao ime zivotini (Bradj'pus), 
vidi kod lenivac; ali se ne moze pomisliti da bi 
nas narod znao za takovo inostrano stvorcne, 
nego je jamacno rijec u svoj pripovijeci fkoju 
Vrcevic zove bosnom) o lijtnu corjeku. Dvije 
Jenstine (zivotno) iBradipo tardigrade). Lezale 
su dvije }en§tine ispod jedno kruske itd. Nar. 
prip. vrc. 182. 

LIJli)NE, n. djelo kojijem se lije. — isporedi 
liveue. — Od part, prart. pass, lijen. — Na je- 
dnome mjestu (sa starijim oblikom lijenjej u 
pisca cakavca xvii vijeka, pa po nemu u Stuli- 
\ devu rjecniku (,effu3io, infusio'). Lijenje blago- 
darja bozastvenoga u duso pokornih. S. Bu- 
dinid, ispr. 18. 

LI.TtNP]NE, n. djclo kojijem se ku lijeni. — 

Stariji je ohlik sa -nje. Tko bo moze vijek do- 

[ sedi viae mjesto u lineuju. J. Kavanin 36t)». 

1. LIJEP, lij6pa, adj. dva su glavna znaceiia: 

docens, decorus, pristojan, koji je onako kako 

treba da bude; pulchor, koji uzrokuje vrlo ugodno 

j div^erie (isporedi krasan, prikladan, ugodan itd.: 

[ prema kojijem rijecima je u Hjep naj silnije zna- 

I iene). prvo va(a da je starije; drugo je obicnije 

I u nase vrijeme, ali se i sad nulazi vrlo 6estt) i 

I prvo i druf/a znacena sto su tz ovijch j)ostala. 

svagda je pohvala, te se s toga moze kalkad po- 

I mijesati i s 2 dobar (,aptu3'), premda se kod ove 

dvije rijedi, kad nijesii u svzi s drugima, istice 

u dobar unutrasha vrijcdnost, a spo^asna u lijep. 



1. LIJEP 



69 



1. LIJEP, 1, a, a) aa). 



— -ije- stoji u juznome govoru mj. negdasnega 
e, a u istocnome govoru glasi lep, u zapadnotne 
lip. — Akc. kaki je u lijepa, taki je u svijem 
oblicima nominalne deklinaeije, osim nom. sing. 
m. lijep (i ace. sing. m. kad je jednak s nomi- 
nativom); u slozenoj je deklinaciji kao kod Tijep: 
lijepi, lijepa, lijep3, lijepoga itd. — U Dubrov- 
niku je akc. kao kod lijop i u nekijem oblicima 
nominalne deklinaeije : u nom. i ace. sing. n. Yi- 
jepo, u gen. sing. m,. i n. lijepa, u dat. i loc. 
sing. m. i n. lijepu, u nom. pi. m. i f. lijepi, li- 
jepe, u ace. pi. m. i f. lijepe (ovaki je akc. i kod 
lijen). — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. 
l§p-h ,aptus, aequus, placidus, congruens, decorus, 
decens', (docnije?) ,pulcher, formosus', nslov. lep 
jSchon', rus. .liiibiii ,sch6a', ,pulcher' (ali kao da 
nije narodna rijec nego crkvena), .itnuiiii, bo]i, 
ces. lepeji, lepe, adv. bo^e, c.omp od dobfe (ima 
i adj. lepy ,flexibilis, gracilis' i ,fein'; , decorus, 
pulcher'; ali mislim da u proome znacenu mo£e 
biti druga rijec sto postaje od lep, a ne od lep), 
j)o}. lepidj, adv. bo(e, komp. od dobrze. — 3Ii- 
klosic misli da je od korijena Ibp (vidi 2. lijep 
i 2. lijepiti), jer da bi se znacene: ,prilijepiti se, 
jOiHonuti' prenijelo na ,pristojati se'. — Izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (lip .bellus ; formosus; 
pulcher; speciosus; venustus'), m Mikajinti {lijep, 
lip, krasni, ubav ,venustu3, pulcher sive pulcer, 
formosus, decorus, bellus, lepidus, elegans' i kod 
gizdav), u Belinu (,bello, vistoso' , formosus' 136*; 
,aggratiato, che ha gratia' ,venustus' 51b), u Bje- 
lostjencevu (lep, kipen, sposoben, dicen, krasan, 
krasni, pristojan, pristal, u}udan, uzorit , pulcher, 
bellus, formosus, elegans, decorus, speciosus, ve- 
nustus'), u Jambresicevu (lep , pulcher, decorus, 
venustus'), u Stulicevu (lep, lip, lijep , pulcher, 
formosus, venustus, speciosus, decorus etc.'), u 

Voltigijinu (lep, v. lip ,con altri' ,bello, polito' 
,,sch6n, sauber' ; lip ,bello, galante' ,sch6n'), u 
Vukovu (sa sva tri oblika ,schon' , pulcher'), u 
Danicicevu (lepi. ,decens; pulcher). 

1. adj. — Komp. a. sa starijem nastavkom 
is: jepsi, naj obicniji oblik. — Potvrduje se od 
XV vijeka (Ijepsi), vidi: Pril. jag. ark. 9, 123. 
(1468); Zborn. 61 a. 82b; M. Drzi6 18. 3.53; S. 
Bobajevic 206; A. Sasin 139; izmedu rjecnika u 
Belinu (Ijepsi ,piu aggratiato' .venustior' 51b; 
,piu bello' ,formosior' I36a), u Stulicevu, u Vol- 
tigijinu (lipsi), u Vukovu. — od ovoga oblika 
mijenanem, premje.Uaiiem i izostav^anem glasova 
postaje ih jos pet, vidi u Vukovu rjecniku: , Jepsi', 
a govori se i ,levsi', a kasto i [,v}esi,j |esvi' i 
,}esi" na nekim mjest:ma, kao n. p. u Dalmaciji. 

— /3. Jevsi, gdje se p ispred s promijenilo na v 
radi laksega izgovora. — u nase vrijeme, vidi 
Pjev. crn. 22b; Nar. pjes. vila. 1866. 617. — /. 
Jesvi postaje premjestanem od predasnega. — u 
nase vrijeme u gornemu primorju. P. Budmani. 

— (L vjesi postaje takoder od Jevsi premjesta- 
nem. vidi u Vukovu rjecniku: vjesi (u Boci) 
mjesto |epsi s primjerom iz narodne pjesme: A 
izvadi posjeklicu cordu, a kakva je, stara moja 
majko, takva moze a vjesa ne moze. — e. Jesi, 
izostav^anem, vidi u Vukovu rjecniku: }esi (po 
jugozapadnijem krajevima) mjesto Jepsi (,comp. 
V.' lijep) s primjerom iz narodne pjesme: Sve po 
izbor Jesu od Jesijeh. — mislim da se govori 
samo u Boci. P. Budmani. — t. Jepci mj. Jepsi. 

— Samo u Istri u ?iase vrijeme (lipci), vidi: 
Nar. pjes. istr. 2, 60; Nasa sloga, god. 15, br. 
19. — )]. s nastavkom j : Jepji. — u eakavaca od 
XV vijeka (lipjx), vidi Pril. jag. ark. 9, 123. (1468) ; 
na istoj strani ima i oblik pod a); M. Marulid 
59. 69. 165. i u nase vrijeme u Istri uz oblike 



pod n) i 0- Lepji ,pulchrior'. D. Nemanii, cak- 
kroat. stud, iiftsg. 52. izmedu rjecnika u Stuli. 
cevu (JepJi). — od xviii vijeka nalazi se i sa j 
mj. J: Ijepjl, lipji, vidi J. Kavanm 389b. 437b'. 
572a, i u nase vrijeme u Istri (Nar. pjes. u Na§a 
sloga, god. 10, br. 16) i u hrvatskome primorju 
(Nar. prip. mikul. 16. 17. 32). — 9-. na jednome 
mjestu u pisca cakavcn s oba nastavka ts-ij, 
vidi: Naj lipsije misto. A. Georgiceo, nasi. 327. 
a. u nasemu se jeziku kaze lijep (i to kao 
u pravome smislu) o cemu kad je ugodno kojoj 
mu drago tjelesnoj cuti (cuvstvu, osjecanu) ; kod 
toga nece biti nekorisno dodati da u tudijem je- 
zicima rijec sto odgovara ovoj nasoj nema toliko 
siroko znacene, tako n. p. lat. pulcher znaci samo 
sto ovdje kod a), tal. bello i nem. schon pruza 
se i na znacene kod b), a gdjegdje i kod c) (,beir 
odore, obicnije buon odore', ,sch6ner geruch'), 
ali ne na znaiena kod e) i f) (dajbudi ti pra- 
vome smislu). 

a) ugodan vidjeti, ugodan za oko. i it 
nasemu jeziku naj cesce. 

aa) ce]adetu. „Zlato jablko dano 
budi naj lepjoj gospoji v Troji-' . . . „Pariz, povej 
mene naj lepsu"... Pril. jag. ark. 9, 123. (1468). 
Ti si mnogo lijepa i ja sam mnogo grub. 84. 
(1520j. Lipja (od Judite), mnu, na svitu ni bila 
ku kraj svet vidiv u pohitu dvimi grisi bi spet. 
M. Maruli6 39. (Asuer) obra Hesteru zidovinku, 
jer naj lipJa bise. 69. Dokle najdem lipju (zenu). 
Narucn. 59'. Ali si lipa, jesi krasna, jesi ure- 
sena. Transit. 100. Jere je ova lipJa i vece 
slavna gospoja. Mirakuli. 18. Ona je lipJa od 
zen. Korizm. 12*. Sinko lijepi vece negoli 2iJ. 
Zborn. 106*. Lijepa je (kci) kako cvijet. N. Na- 
Jeskovi6 1, 290. Device lipJa ner vse ine. S. 
Budinic, sum. 25b. Tac lijepa pastirka viditi bi 
meni. D. Eanina 126*. Kladenac bi u gizdavih 
tvojijeh o6iju bio meni, Ijepsa vil oda svih. S. 
Bobajevic 206. Bogate i uboge, lijepe i grube. 
M. Orbini 40. Po smrti ostavi divojcicu jednu 
ne mane svetiju i lipJu od sebe. F. Glaviui6, 
cvit. 308-309. Koja ovdi stoji lipJa od ruzice. 
M. Gazarovic 17. Ti si sam naj I'pji. A. Geor- 
giceo, nasi. 170. Takq izvrsnom svom Ijeposti 
ona lijepe sve dobiva. G. Palmotic 2, 180. Zorki, 
od lijepijeh svijeh krajici, snizeni se poklonite. 
2, 180. Tako lijepa, draga i mila nije bozica 
vik Juvena. B. Bettera, or. 13. Lipsi i pleme- 
nitiji od svih sinov Adamovih. M- Jerkovic 90. 
Nad Judskijem sinovima Isukrste Ijepsi jesi. I. 
Akvilini 138. Svak bi reka', da ga na svit ni 
lipjega. P. Vuletic 20. Lipsi od sviju sinova 
Judski. J. Banovac, prisv. obit. 62. Kad divojku 
vidi lipu u obrazu i u kipu. V. Dosen 119*. Do- 
godi se da (Kosara) ugleda u jednoj mracnoj 
camnici siromaha Vladimira krala dalmatinskoga, 
mladica puno lipa. And. Kaci6, razg. 34. Naj 
lipse divojke. kor. 100. Divojka je i od sebe 
lipa. F. Radman 33. Mlogi ima plemenitu zenu. 
dobru, lipu i vrlo postonu. M. A. Rojkovic, sat. 
F8b. Da ja vidim Petra vjerenika, jeli lijep ko- 
liko ga kazu . . . On je Jepsi negoli ga kazu. 
Nar. pjes. vuk. 1, 9. Oblak se vije po vedrom 
nebu i lepi Ranko po belom dvoru. 1, 16. Jeli 
lep§a proiena devojka nego lepi duvegija Ranko? 
1, 23. A lepe Ruze na vodi nema. 1, 24. Li- 
jepa Mare, ne omrazi se! 1, 87. Obazri se, lepa 
Cveto, majka te zove. 1, 47. Izvedi Jubi pred 
dvore, triput je Jepsa od vile. 1, 65. O lijepe 
Jepotice ove mlade devojcice! 1, 1.50. Ajto, 
sluge, do vode studene, da vidite lijepa devojku. 
1, 157. Poigraj, lepi Pavle, poigraj. 1, 185. Da- 
demo ti lepu momu. 1, 185. Lijep ti je Jovo 



1. LIJEP, 1, a, a) aa). 



70 



1. LIJEP, 1, a, a) del). 



momfie mlado! 1, 228. Na noj sjode dva dil- 
bera lijepa. 1, 236. Idu svati po lipu divojku. 
1, 242. Ao Fato, ala ti si lepa! moja Mera iiije 
tako lepa, al' je Mera srcu mome draga. 1, 245. 
Lepa ti je u Alage Juba! 1, 286. N'jesam }evse 
devojke vidio. 1, 300. U gospode majke lepu 
corku kazu. 1, 356. U Ivana lepu sestru kazu. 
1, 535. Devojka jo odviso lijepa. 1, 581. Ni 
videsmo lepsega trgnvca. 2, 639. Pa on lubi 
lijepe robine. 3, 200. Nu mi pita lijepa kaduna. 
3, 203. Muske glave jovse vid'la nisam. 3, 203. 
Kceri moja, lijepa Andusa! 3, 2u8. Sirota sam 
lijepa devojka. 3, 229. Dok lijepu curu dovo- 
demo. 3, 239. Kad cbuce duzel odijelo . . . na- 
cini se mlada seratlija, a devojka i od sebe I'jepa. 
3, 480. Pa sagleda lijepa jimaka. 3, 484. Pro- 
cvatila Hajkuna devojka, lijepa je, Jepsa bit ne 
mo/.e. 3, 543. Da jo |evsa od vile bijelo. Pjov. 
cm. 22b. Imam brata, lipci je nego ja. Nar. 
pjes. istr. 2, 60. Lijepa ali slijepa. (Kad je zona 
ili devojka lijepa, ali nepostena). Lijepe kolo vode, 
a ruzne ku6u kuce. Nar. posl. vuk. 169. Lijepoj 
devojci sreca ne manka. (U Eisnu). 170. Ne place 
slijop sto nije lijep, ve6 sto ne vidi bijeli svijet. 
208. Zabica se ucini naj lipja divojka na svitu. 
Nar. prip. mikul. 17. Jedan starac imel je tri 
kderi, se jednu lipju od druge. 32. Lipu kodi 
sunce zarko. 84. i kod kolektivnijeh supstantiva. 
L'jepi ce ti rod roditi. Nar. pjes. vuk. 1, 150. 
A djeveri skoro s' izenili, i lijepi porod izrodili: 
rane ceri a pozne sinove. 1, 307. I vjenca je 
sebi za Jubovcu, s nom lijepi porod izrodio. 2, 
115. Stece silno blago i ima lijep porod. Nar. 
prip. vuk.^ 219. Lijepa ti su braca ^ubovici, a 
naj |evsi ^ubovic-Omere. Nar. pjes. vila. 1866. 
647. A za nima do dvjesta Srbina . . . Boze 
mili, da lijepe kite ! Nar. pjes. vuk. 4, 183. 
Imamo lijepu kitu brace i u nib svijetla oruzja. 
Pravdonosa. 1851. 21. u ovome primjeru uopce 
kao pohvala bez obzira na spo^asne oblicje: ImiSe 
jednu lipu i devotu skupsdinu od mnihov. Mi- 
rakuli. 125. kod kolektivnijeh imena nije bas po- 
trebno da svako napose bude hjepo, nego svi 
skupa; zato maze amo pripadati i ovaj primjer u 
kome nije kolektivni supstantiv nego mnoiina: 
^jep§i svati nisu projezdili. Nar. pjes. vuk. 3, 15. 
— moze se i ograniciti znacene isticuei da se 
govori o spo{a§nemu oblicju. Netjak moj Ivan vole 
lip telom. Transit. 244. Da i u telu lipa i u 
dusi kripka ucini se. F. Glavinid, cvit. 28'». 
Ova budu6i bila kipom lipa. F. Lastrii, od' 346. 
LipSi je u oblicju od sviju sinov. test. 230"'. 
Jer ga vidi lipa u obrazu. And. Ka6ic, kor. 160. 
Znam da si zena lijepa u lieu. D. Danicic, Imojs. 
12, 11. sliUno je i u ovijem primjer una: O Du- 
bravo, slavna svima u uresu slobodnomu, lijepa 
ti si mojim ocima, draga ti si srcu morau. I. 
Qundulic 129—1.80. Zona bijase vrlo lijepa na 
ofci. D. Danicic, 2sam. 11, 2. Odber'to se §ez- 
deset dolija, na lepotu da nema lepsega. Nar. 
pjes, vuk. 2, 72. u ova se doa primjera istice da 
se ne govori samo ili ni po sto o tijelii: U svem 
lijepa (IsHSQva mnjka). J. Kavaiiin 518''. Jozep 
ne samo u duKi lip, uredan i Bogu ugodan bi§e. 
And. Kafiii, kor. 39. — Lijepa kao supstantiv 
moie znnditi sto i draga kod drag, I, 2, a, a) 
cc) hbb) [II, str. 739ib). Veeeraska, lijepa moja, 
u Stan 6u oni k tebi doci. 6. Palmotid 1, 323. 
La jn ma lijepa nauCena tlapit, hinit. 1, 334. ii 
nekijem prtmjirima aprijeda ne shvaca se u ovome 
osobitome znnirnii nrgo uop6e (vidi n. p. pri- 
mjere samoga Pdlmotica). — Upotrcbfaon se, i 
ne misleii sragdn na pravi smisao, kao drag, I, 
2, &f a) bb) cccj, osobito kad ae za Ho moli, tc 



jejaca sila nego kod drag. Zavikase vlasi : „Aman, 
lijepi aga!" Nar. prip. vrc. 45. A ona: „Otkud 
me ti poznavas, moj lijepi aga?" 87. Kako si 
s gospockim zdravjem, moj lijepi i zlatni aga? 
208. od dubrovaclcijeh sam se^aka cesto duo: „Moj 
lijepi Jezuse !" „Lijepa blazena gospo !■' 

bb) o zivotinama. Take sam bil pisal 
za nike kone vele lipe, od kih ja nisam vse moje 
dni lipjih videl. Mon. croat. 220. (1527). Soko- 
lovicu, naj jevsi ticu! Nar. pjes. vuk. 1, 318. 
Lijep debeo, zendil pametan. (Va}a da se prvo 
misli za kona; ja mislim da se kaze o celadetu). 
Nar. posl. vuk. 169. Lijep dogo lijepo drzi uho. 
Osvetn. 2, 145. — Amo pripada i ovaj primjer 
(mozebiti bole pod d)): Od rib ca naj bo|e bise 
i lipje izabrao. P. Hektorovic 36. i ova dva (u 
kojimn bi moglo biti da se kaze od miline) : Neka 
nasa lijepa stada vesele se i raduju. M. Drzi6' 
451 — 452. Tako moje lijepo stado do traga ne 
pogiblo! 412. 

cv) dijelu tijela i o svemu tijelu 
(ludskome i zivotinskome). aaa) u cejadeta. Lice 
lipje oda vsih sini clovicaskih. Korizm. 86l>. 
Lijepa lica ,b6llo di faccia' ,ab ore venustus'. 
A. d. Bella, rjecn. 1368'. Ako su ti lica lipa... 
V. Do§en 22^. Da bi lipse lice bilo. 22b. Lijepa 
obraza ,bello di faccia' ,ab ore venustus'. A. d. 
Bella, rjecn. 136'i. Obraz covicanski lipsi od 
svijeh sinova Judskih. M. Lekusic 86. Obraz 
lip vratar pakleni. V. Dosen vi. u ovijem je pri- 
mjerima u prenesenome smislu (kad cejade hoce 
da se pokaze ujudnijem) : Tko |ubi, ta kara, obraz 
lip ne kaze. D. Barakcvic, vil. (1682). 120. I 
prem jedai lice lipo da mi kazu, li za mnom 
zancice zapinu i lazu. I. Ivanisevic 281. — .Sto 
je lepa, kosa joj joS ,lepsa'. Nar. pjes. vuk. 1, 
536. — U narodnijem pjesmama ima ovakovijek 
primjera u kojima se ne zna uprav znacene: Na 
lepo ga mesto udarila, bas u colo gde s' obrve 
vezu. Nar. pjes. vil. 1866. 437. — U ovome pri- 
mjera rukama u prenesenome smislu: On ima 
lijepe ruke = zna lijepo raditi. M. Pavlinovic. 
— Lipo tilo. V. Dosen 22b. Er se rit moze 
slip ki dusu ostavja a samo stvorit lip uresom 
nastoji umrli tamni kip. D. Ranina 145"'. Voce 
gledam lijepu djevojku i lijepa stasa i uzrasta. 
Nar. pjes. vuk. 1, 373. — bbb) u zivotine. Ovce 
koje imadu navinut ili nakriv lijep vrat. I. Ja- 
blanci 127. 

fid) nezivoj stvari tjelesnoj. Lepo 
cvece, al' je retko. Nar. pjes. vuk. 302 Lijep 
je gledati, no kakav jo mirisati. Nar. posl. vuk. 
169. Ka od liih donose lipju rozicu. Nar. prip. 
mikul. 16. Lijepa kita! ima bit da ju jo i lijepa 
ruka kitila. M. Drzic 406. Al' sto nosi kitu po- 
sunascu, to mu jepsa kita dolazase. Nar. pjes. 
vuk. 1, 235. u prenesenome smislu. Lepo cve6e, 
ime sto ga mlada pridijeva raladem zenskom. 
Skoroteca. 1844. 249. — Vila III: „Nut' odi ja- 
buke!" Vila II: „Lijepa ti je vidjeti". N. Najes- 
kovi6 1, 208. Vidje zena da vocka dobrabjeso na 
blagovanje i lijejia vidjeti i ugodna pogledati. 
M. Divkovii, bes. 2181. Na priliku ouoga ki 
jabuko treso, od kih jednu lip|u od drugih vi- 
de6i . . . F. Glavinid, cvit. 408b. Voce lipo gle- 
dahu. And. Ka6i6, kor. 3. Ima jako lipeli hriisav. 
Nar. prip. mikul. 41. — Voda jest lipja od zemjo 
deset krat. F. Glavinic, posl. 73. Da mano lipe 
kiso (oblak). V. Do§on 19*. — Mlados porazi, kom 
bjese saj svit lip. A. Sasin 274. Laziv sv'jote, 
moj Ijepi cv'jete! Ijop ti bje.se, ja za malo liodah ! 
Nar. pjes. vuk. 2, 441. — O zvizdo svih lipja. 
M. Manilid 165. — Dokoli naj Ijepse sunasce 
iste6e. A. Sasin 139. Neka svoga sunca zdraka 



1. LIJEP, 1, a, a) dd). 



71 



1. LIJEP, 1, a, d) hh). 



srjed Madrida grada sine Ijepsa s casti i bastine. 
J. Kavanin 129t>. I mjesecna bit ce svica ko 
od sunca, suncana lipja nego sedmodana. 572a'. 
Lepa ti je sjajna mesecina! Nar. pjes. vuk. 1, 574. 

— Lijepo je pismo i Hjepo je pisano, ali jo zlo 
sto je ci-nim pecatom zapecadeno. Nar. posl. 
vuk. 170. — Da znate za ovi moj lepi nisant. 
Mon. serb. 475. (1456 u poznijemu prijepisu). — 
(u prenesenome smislu) Eto erne gore . . . ogle- 
dalo lipo za te. V. Dosen 16a. — Lijepa zita po 
po|ijeh. M. Drzid 403. St8,blo pogledu lijepo. 
A. Bacic 459. Lipe lozo vihage postase. M. A. 
Ee}kovi6, sat. 67*. Zena gloda plemenito stable 
lipo gledat a sladko za jilo. Fb'^. Lepe psenice. 
Z. Orfelin, podr. 219. , Lijepa' je bijela senica, 
jos je Jevsa Kopcica kaduna. Nar. pjes. vuk. 1, 
458. Kalina je lijepa gledati, al' je grka zobati. 
Nar. posl. vuk. 128. Drveta lijepa za gledaiie. 
D. Danicic, Imojs. 2, 9. Od drveta on pravi ce- 
liju, od lijepa luca pitomoga. 2, 128. Eece se 
za lijepo sijeno. Vuk, poslov. 334. — Svit lip- 
sega ne inia zlata, neg istina obilata. V. Dosen 
136*. I lijepa mnetackoga zlata. Nar. pjes. vuk. 
1, 471. Dvaest oka lepa 6ista srebra. 2, 436. — 
Prescijeueni lijep drag kami. J. Kavanin 75*. 

— Hocu ti dati lip|o svite nogo su te tvoje. 
Mirakuli. 46. Za sve da su one (ha}ine) lijepe. 
I. Drzic 45. Odica se hoce lipa. V. Dosen 66t). 
Ja donesoh za dva rifa lipoga damaska. M. A. 
Ke|kovi6, sat. E2t'. Jel' ti druga vezen jagluk 
dala? ja sam ti ga i |epsega dala. Nai-. pjes. 
vuk. 196 — 197. Ni lijepe svile ni kadife. 1, 373. 
Otkace mi vadov i tani i lepsi. 1, 429. A po 
cosi lijepa kadifa. 2, 231. Al' lijepe cohe pa- 
raguna. 2, 380. Lijepoga ruha devojackog. 2, 
400. I lijepu cohu i kadifu. 3, 4. Jos je na 
nem Jepse odijelo. 3, 355. Lijepo je ruho i na 
panu lijepo. Nar. posl. vuk. 170. — Paasb jedanb 
lepb i velikb zlatanb. Mon. serb. 498. (1466). — 
Oruzje je naj liple zbirala. Nar. pjes. istr. 1, 27. 

— Vis kako ga uzda lipa cini luda! V. Dosen 
36t>. — Na lisici lijepa derdana. Nar. pjes. vuk. 

1, 529. — I lijepu iglu od bijura. 1, 471. — Ej 
kondire! moj kondire! sto si tako lep? 1, 59. 
Druga uze lijepe rumenge. 2, 119. — Crikva sve- 
toga Petra jest lipja od svih. P. Radovcic, ist. 
94. Ta lijepu crkvu Jezevicu. Nar. pjes. vuk. 

2, 174. ^epse cu ti dvore naciniti. 2, 369. Da- 
leko mu lijepa kuca ! (Kad ko nije rad koga 
imati kod sebe). Nar. posl. vuk. 51. — Nek kop- 
nica Ijepsa otara svetijeh bude. J. Kavanin 28b. 
Tu mu lipi grebak iskopaso. Nar. pjes. vuk. 1, 
244. — Lepi gradb. Okaz. pam. saf. 83 U lijepi 
ovi grad. M. Drzic 24. Lijepu Padvu postu- 
pahu. J. Kavanin 124*. Al' i on Zadru lijepom 
cvate. 156*. Nema }epseg grada od Budima. 
Nar. pjes. vuk. 1, 369. U lijepu mestu Cari- 
gradu. 2, 85. U lijepu gradu Dubrovniku. 2, 
496. — Ptolomeju poda slatku i lipu zemju 
Ejupat. Aleks. jag. star. 3, 312. Divno i od- 
pusti zapovide lijepa Erdeja. J. Kavanin 122t>. 
Lijepe otoke od Lastova i od Lopuda vam do- 
bavi. 188b. Krasnu zemJu sto je Jepse nema. 
Nar. pjes. vuk. 2, 567. — Na Kosovo lepo po}e 
ravno. 2, 299. — Pod Kucajom visokom pla- 
ninom jedan lijep, care, zaravanak. 2, 205. — 
Od Eesave lepe vode ladne. 2, -182. Na Du- 
navu lepoj vodi ladnoj. 2, 491. ^ ^ Da raj bude 
tim nalogom Ijepsi, a oni jired svojim Bogom. 
J. Kavanin 528'^. 

ee) danu (iaticucl svjetlost). o danu 
i vremenu uopce kaze se i u drugome smislu 
(vidi d). A viditi vijek ne mari dneva lijepa 
(nocna pticaj. J. Kavanin 78b. 



//) micanu, plesu itd. I lijepa hoda 
i pogleda fdjevojka). Nar. pjes. vuk. 1, 373. 
Lijep' ti su nih (vila) tanci, slatko su nih pjesni. 
N. Na}eskovic 1, 202. I cine ih usnuti v svqjih 
gresih sa pesni i sa svojev lipov glumov. Sta- 
rino. 23, 73. (1496). 

gff) uopce. Koju je Bfg satvoric vests 
na' lopsu? Spom. stojan. 194. Nije se Ijepsa 
stvar vidjela ocima. Zborn. 82b. Reci srcu : 
„Lijepo ako je ovo umrlo vidjej, tebi, Ijepsa dusa 
koliko jel" I. Gundulic 242. Sto je lipse od }u- 
bice? V. Dosen 22<^. Nista nomas lijepo videti. 
Nar. pjes. vuk. 2, 105. ,Lijep' kao lijep na plotu 
(kao blato kojim je sto ulijepjeno). Nar. posl. 
vuk. 169. Lijepo je svakomu milo. 170. 

b) ugodan uhu, ugodan za slusane, n. p. : 
aa) zvek uopce. Kakono srebro oso- 

bitijem naciuom iri stvari ima u sebi, jedno 
svjetlost, drugo lijep zvek, tretje korist iliti vri- 
jednost ... M. Divkovic, bes. 73b. 

bh) glasu }ud.skome. Cudnimi nikimi 
glasi lipimi i zalostnimi pisni pojahu. Aleks. jag. 
star. 3, 286. Zac on imise jedan vele lip glas, 
takoje ucase se kantu. Mirakuli. 118. Imati ta- 
nahan i lip glas. Ant. Kadcic 27. Iraao je vrlo 
lep glas i rado je pojao u crkvi. Vuk, dan. 4, 5. 
— Mjeste glas kaze se i grlo. Imadijase lipo 
grlo; za to mu se mnoge puto zapovidase da 
tako piva. M. Zoricic, zrc. 68. Milos peva, vila 
mu otpeva, lepse grlo u Milosa carsko, jeste 
lepse nego je u vile. Nar. pjes. vuk. 2, 216. 

cc) rijeci (u drugome smislu kod e, 
c)). u primjerima ima samo imo. Da mi kderi 
lepo ime dade, lepo ime, Zlato materino. Nar. 
pjes. vuk. 1, 500. Pokrsti ga u svom manastiru, 
lijepo mu imo nadenuo. 2, 64. 

fid) jeziku. Naucit greceski, to jo 
jezik lijep i sladak. G. Zeli6 116. 

ee) pjesmi (pticjoj u primjeru). 
drukcije je kod b, c). Ptice razlikimi lipimi pis- 
nami pojabu. Aleks. jag. star. 3, 262. 

c) ugodan za nuhane. 

aa) mirisu, vonu itd. Tilo (mrtooga 
Jerolima) jioca, lipi duh i lipo miriaanje od sebe 
puscati. Ziv. jer. star. 1, 235. Voliko po}o cvi- 
tjem ure§eno i puno lipa voiia. Tondal. star. 4, 
115. ^Balsam cica lipe svoje vone . . . Narucn. 
2*. Cu od svita negovijeh lijepu vonu. N. Ra- 
nina 57b. gen. 27. 27. Naj Ijepsi miris ruzice. 
M. Divkovi6, bes. 172b. Miris lip i ugodan daje 
(tamnan). F. Lastrid, test. 68b. Ako i jest (}u- 
bica) kriva vrata, ama lijep miris dava. Nar. 
pjes. vuk. 1, 226. Crven cvijet lijepoga mirisa. 
Vuk, rjecn. kod slatkogrm. — Metaforicki. Ka- 
nonika Bizantica, koji mirisi s lijepa vona. J. 
Kavanin 161*. Lijepi miris od kreposti. B. Zu- 
zeri 89. 

hh) cemu sto mirise. Naski m'luni 
ne mirise lijepim muskom. J. Kavanin 21b. 

d) ugodan ukusu, o jelu i picu. 

aa) jelu. Donesose vino i rakiju i 
lijepu svaku dakoniju. Nar. pjes. vuk. 2, 67. Te 
naran'te ribe primorkine lijepijem hajduckijom 
mesom. Nar. pjes. vuk. 3, 361. Lijepa je riba 
rak, ma je no jode svak. (U Dubrovniku). Lijepa 
je vruca pogaca u kiselo mlijeko. Nar. ]iosl. 
vuk. 169. — Moze biti da i ovo amo pripada: 
Cista lepa meda. Z. Orfelin, podr. 183. 

hh) picu. Cim da dobrijem vinom 
lijepim, vas veseo i viiietan, dobrotom se nega 
krijepim? J. Kavanin 476*. Naliti lepim starim 
vinom. Z. Orfelin, podr. 308. Delija se likom 
opasala, a jos pita de je Jepse vino. Nar. posl. 



1. LIJEP, 1, a, d) bb). 



72 



1. LIJEP, 1, d, c) bb). 



vuk. 58. — Pred manastirom izvire lijepa voda 
za pi6e. Vuk, dan. 1, 29. 

cej ruiku, veceri ltd. Spraviv§i sutra- 
dan lip rufiak. M. A. Ee}kovi6, sabr. A8a. Ti 
vlasteli cine jednu lijepu veceru. M. Drzi6 179. 
e) za opce osjecane svega tijela (u uzemu 
smislu : koze na tijelu, a i ociju, usiju, nosa, 
usta i jezika, jer se i nima moze osjecati druk- 
cije nego vidom, sluhom, nuhom, ukusom, n. p. 
mogu bofeti; isto se moze kazati o unUtrnijem 
dijelovima u tijelu. prema lat. tactus i osobito 
prema nem. tastsinn sad se pise pip, opip, pi- 
pano, ah se ovo ne moze pohvaliti, jer znaci same 
kad n. p. cejade, naj iesce rukama, u sto dira 
da bi poznalo kakvo je ono). — imam same dva 
primjera o hladu (sjeni). Izmed drvja draga jim 
je lipa, bas s mirisa a i s lada lipa. J. S. E,e|- 
kovic 164. Nad nim mase granom bosijkovom, 
svome bratu 2ini lepa lada. Nar. pjes. vuk. 2, 
162. 

b. moze se reci da je lijep i u pravome 
smislu, kad iigodno osjecane ne javja se samo 
kroz jednu cut, Hi kad se i javfa kroz jednu, ali 
se j)oznaje ugodnost istom kroz dusevno osjecane 
i razmislane, n. p.: 

a) kakvome tjelesnome djelovanu sto 
maze biti uyodno kroz vise nego jednu cut, n. p. 
setni. Lijepu setu poseta Milica Lazarovica. 
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 2'k^. Lijepu sedbu se- 
tase jedna mlada vlahinica. 1, 58. 

b) vremenu, danu, godini (lat. tem- 
pestas, nem. wetter), jer je ugodno ne samo na 
vid. K torn kucnici lijepo vrime traze. J. S. 
Rejkovic 421. Kad je lijepo vrijeme, japunge 
ponesi (sa sobom), a na zlome cini sta ti drago. 
Nar. posl. vuk. 117. Pripovijeda se da u moru 
ima nekakva tica koja na ruznu vremenu pjeva 
(jer se nada lijepu) a na lijepu [dace (jer se boji 
zla). Vuk, poslov. 97. Rdavo vrijeme, lijepo 
vrijeme. rjecn. kod vrijeme. Kad bude lep topal 
dan. F. Dordevid, pcelar. 2. I za lijepom go- 
dinom dode da2. M. Drzid 258. 

c) svemu sto se maze govoriti (Hi pje- 
vati) Hi pisati (n. p. o pjesmi) jer ako moze biti 
ugodno za slusane Hi citane, naj visa ugodnost 
nije u glasu ni u knizi, nego u dusevnome osje- 
canu i razmislunu, n. p. Od pjesni lijepijeh. 
Zborn. 102'*. Cujuci ja, da on zna lepi pesama. 
Vuk, nar. fjes. 1833. 4, 12. Nego sam iz sviju 
nih (pjesama) ove izabrao, kao naj lepse... nar. 
pjes. 1, G29. — II ovome je primjeru lijepe knige 
neHo ombito (beletristika, (eposlovstvo) : Bise 
Francesko 2)rimilo Jub|en od sfe druzine, ere 
osven filosofije, teologije i Ijepsijoh kniga, bise 
u bicu i u dudijeh prislatcijoii priblagi. B. Ka§i6, 
fran. 16. 

tl) snu (sananu), sto se uprav misli 
da se vidi i cuje, ali nije samo tijem ugodan, 
nego postaje jos ugodniji spominanem i razmi- 
§(anem i slutnom. .la sam nocas lijep san usnio, 
noka znate, nas ce mejdan biti, ako Bog da, do- 
bicomo Turko. Nar. pjes. vuk. 4, 185. 

e) govoruy rijecima itd. To knige bjhu 
nareSeno Hpim i gizdavim govorenjem. Ziv. 
jer. star. 1, 226. Modu vsomi lepemi i poftte- 
nfirai rOftbmi. Spom. sr. 1, 34 (1401). SliSi lipu 
i koristnu rift ot darov, Naru6ii. 30'. Mudrost. 
umitelost, lipo govorenjo. Narufin. 86*. Re6e 
ove takove lipo besede. Transit. 111. V nediju 
cvituu govorenjo vole lipo. Korizra. 78^. Veli- 
iaatva radi, oblifiija i lopa govorenja. S. KoZiftid 
54''. Nanke od lijepa bosjocionja. B. Ka§i6, per. 
165. I malo je koji (naucitef) doku6io od he 
(duSe na§e) pravo re6i, prem da mnoga lipa re- 



kose. J. Banovac, razg. 96. — Kaze se i o ce- 
\adetu koje lijepo govori (tal. bel parlatore, nem. 
schonredner). Za ukazati se lip govornik. P. 
Radovcic, nacin. 538. Mudri i lijepi govornici, 
s pripovijedi vrijedni ki su. J. Kavanin 365l>. 

/) nactnu. Da se (Gospodi)i) svakom 
slavora, svakom pohvalom uznosi koliko god lip- 
§ijim i bojim nacinom clovicanskim moze se to 
uciniti u zvonenju svih sudov slatkoglasnih i od 
vrsti svake i s kojimi mu drago ostalimi dru- 
gimi nacini. A. Vita|io, ist. 535. 

c. u pravome je smislu i kad se kaze kao 
radi vece site o samoj lepoti (u apstraktnome 
smislu) Hi o drugoj rijeci koja se shvaca u sU6- 
nome znaeenu (ures, kita). 

ci) prema a, a). Ljepsa je svijeh zona 
Ijepota resena. L Gunduli6 74. O tvojoj lepoj 
lepoti, o tvojoj mudroj mudrosti. Nar. pjes. vuk. 
1, 587. I da varos lijep kada je, lijepost grada 
jos ljepsa je. J. Kavanin 479a. — Jak uzdrzi 
pticu veska kom tanahni prut se oblijepi, tako 
lipcs tva nebeska mene kroz tvoj ures lijepi. I. 
Gunduli6 131. 

b) prema a, b). Slusajuc' lepe lepote 
gde lepo poju devojke. Nar. pjes. vuk. 1, 224. 

v) prema b. (Staresine) koji sad su sri6a 
svita, potle nebu lipa kita. V. Dosen 2503'. 

d. u prenesenome smislu, znaci od prilike : 
vrlo ugodan. 

a) vremenu. 

aa) danu sto veselo prolazi, Hi u 
kojemu se sto srecno dogada. Sjutra jeste lijep 
Vidov danak. Nar. pjes. vuk. 2, 311. Krsno irae 
lijep danak f)urdev. 2, 365. Al' nesto je Jepsi 
(spasov danak) od lanskoga. Osvetn. 2, 177. — 
Lipa dana. milom Bogu fala! Nar. pjes. vuk. 1, 
243. 

bb) kojemu drugome vremenu. A kad 
mi je doslo I'jepo vinoberje . . . Nar. pjes. vuk. 
1, 334. 

cc) godinama, dobi ; naj cesce o mla- 
dosti. Ter kad vidi ma nesrica moje vrime u 
naj lipse da me uznosi casna srica ... D. Ba- 
rakovid, vil. 219. Od ditinstva lipo vrime. V. 
Dosen 182b. — Gizdava uresa bibu bratca oba, 
kad jih smrt ucesa u naj lipso doba. D. Bara- 
kovic, vil. 246. Nit' sam mlada, ni odvece .'ftara, 
nego moma od naj Jevseg doba. Nar. pjes. vuk. 
1, 526. Ca s' mi siiika umorila prem u istok 
lipih dana? L Ivanisevic 320. 

b) u samome uziimnu i nasladi (o za- 
bavi, slasti, raskosi, blazenstou itd.). Ne nahodi 
se stanovito ljep§a zabava duhovna. A. Gudetid, 
roz. jez. 4. U lipsu moju slas ke ne bib nigdar 
sit. D. Barakovid, vil. 330. Zivu u naj lipjih 
razkosah. Michelangelo. 40. Bla^onstva tva su 
sva (srico.'t, za svo er su zrit lipa, nekripka, la- 
2iva. D. Raiiina 13ll'. — / ooaj primjer, u ko- 
jemu lijepo vrijeme stuji jamacno prema tal. bol 
tempo, amo pripada: Ni na sviti |udi ki imaju 
lipjo vrime nego fratri. Korizm. 37''. — Mislim 
da amo pripada i ovi>: (T^jubai'i,) ti me u rob- 
stvo stavi prigizdavi oiioj, a pak s horn r.istavi 
u naj lipji odgoj. P. Zoranid 3^1. 

r) o stanu tjelesnome i du^ernome. 

(Ki) stanu tjelesnome (n. p. o zdravfu, 
snazi). Kad naj liple zdravje mirno u?.ivaino. 1. 
T. Mrnavid, osm. 140. Darivo vas car neboski 
i carica nobosnica loj)ira zdravjera, dobrom sre- 
dom ! Nar. pjes. vuk. 1, 148. — (Smrt) kad smo 
k Ijepjoj snazi, obdi dinit da smo nazi. J. Ka- 
vanin 3H9'>. 

bb) stanu tjelesnome sto moze biti 
i duSevno, n. p. o iivfenu, slohodi. Iskrhemu 



1. LIJEP, 1, d, c) bb). 



73 



1. LIJEP, 1, f, cj. 



imamo tri stvari uciniti: starijemu cast i poc- 
tenje, svo^ofj) vrsti |ubav, sklad i lijepo zi- 
vjenje ... M. Divkovid, bes. 8b. Lepa zitka na- 
zivili ! Nar. pjes. vuk. 1, 141. — Za krst casni i 
lijepu slobodu. S. ^^ubisa, prip. 124. 

d) rijecima, govoru, besjedama; misli 
se da su ugodne onome koji slusa. nije svagda 
u dobrome smislu, jer se moze isticati da na- 
mjera i djelovane ne odgovaraju rijecima. Hotil 
je z dobrimi i lipimi besidami i cinenjem k sebi 
obratiti (Vincenca). F. Glavinid, cvit. 3ia. Ni 
z lipimi, ni z grdimi ricimi k svojoj ne more ju 
pripraviti vo}i. 226^. Lipim i blagim ri6ma. A. 
Kanizlid, kam. 57. On nima dade odgovor pun 
lipih ri6i. A. Kanizlic, kam. 83. Jer i ovi(h) 
lipi(h) rifii kvar je s kojim vas (lince) prodici(7j.^ 
(ironicki). V. Dosen 270b. Ako je sve Bog ubio, 
nije trpez i lijepu rijec. Nar. posl. vuk. 4. Li- 
jepa rijec gvozdena vrata otvora. Lijepa (rijec) 
lijepu iste. 169. 

e) nacinu (isporedi d)). Ja cu negov 
gniv ogneni u lijep nacin utaziti. G. Palmotid 

2, 255. Daje niku sladkost i niki ugodan i lip 
nacin onoj rici. A. Vita|ic, ostan. vin. S lipim 
i slatkim nacinom. M. Dobretic 108. Stade li- 
jepijem nacinom da muza ukroti. S. Lubisa, 
prip. 142. Moli ga lijepijem nacinom. da dode. 
251. 

e. u prenesenome smislu uopce kao j^ohvala. 
kao da bi se cesto moglo zamijeniti s dobar (u 
moralnome smislu), ali uprav rijec lijep istice 
ugodno divjene onoga sto govori (lijep subjek- 
tivno, dobar objektivno). 

a) stanu dusevnome i tjelesnome, n. p. : 

aa) takovome dusevnome stanu sto 
se moze jav^ati na tijelii (sram rumenilom lica). 
,Lijepi' srame, u kom zena lijepa ljep§u lijepos 
stice. J. Kavanin 258b. 

bb) takovome stanu tjelesnome sto 
je s moralnoga obzira i dusevno. Za kim cemo 
ostaviti majku i lijepo carstvo djevojastvo. Nar. 
pjes. vuk. 1, 373. 

h) dusevnoj osobini : 

aa) umnoj. Boga sve moju da mi da 
razum lip. §. Mencetic 74. — Val ki topi razbor 
lijepi. P. Kanavelic, iv. 59. Poginu mi razbor 
lijepi. 165. — Tebi nosim, svekrvice moja, lijepu 
pamet i bijele ruke. Bos. prij. 1, 36. Bog mu 
je darovao lijejie pameti i razbora. M. Pavli- 
novic, rad. 34. 

bb) moralnoj. Acilisu vas mir nedo- 
stojan vitestvu ni lipoj dobroti. Aleks. jag. star. 

3, 249. — Jer prom da je milost lipa, brez pra- 
vice trapa slipa. V. Dosen 224*. Da Bog da i 
lijepa milost Bozja. ti Vuk, kovc. 71. — I ako 
sam jur dodio tvomu lijepom ustrpjenju. P. Ka- 
navelic, iv. 481. 

c) dobru djelovauu. 

aa) uopce. Ciniti delo ko koli lip}e. 
Korizm. 54b. 

bb) osobitome kojemu djelovanu. A 
i lepa, brate, docekana. Nar. pjes. vuk. 2, 355. 

d) livali, did, slavi, kao pohvala. I 
onom je lipa fala, kom je srica ta zapala. V. 
Dosen 183*. Neg' je ova lipa fala, sto je ovde 
vas zapala. 269b. Bogu livala lipa! Nar. pjes. 
istr. 1, 38. — Nima'ud Bogu dike lijije, pravo- 
vjcrci neg kad sip|e. J. Kavanin 9.'^^. To je zeni 
lipa dika. V. Dosen 183b. — Gdi je tebi lipa 
slava, da je covik zeni glava? 107-1. 

e) casti, glasu, imenu. Lijepu 6as cinis 
Kamilu, djetiia mu lupezom zvat. M. Drzic 234. 
Svijetla casti, nada svima lijepa ti si ! I. V. 
Bunic, mand. 7. Ah, koja vas sad zasjena, vitezovi 



moji, zaslijepi , ter gubite od imena vasijeh 
svjetlos i glas lijepi? I. G-undulid 486. Voli lip 
glas i postene. V. Dosen 117b. Luka je na lijep 
glas dosao. M. Pavlinovic, rad. 49. — Znadaje 
ona pocrnjela cas lijepoga od imena. I. V. Bunic, 
mand. 17. Ne plakase svoga zivota, vece svdje 
lipo ime i postene. J. Banovac, razg. 118. 

/) dusi i srcu. Ako je du§a ov'liko 
lipa u samoj sebi, ko je lipsa, kad je nakicena 
milostju Bozijom ! J. Banovac, razg. 97 — 98. 
Dusa lipa svim je dana. V. Dosen 28^. — Va- 
rate se, ludaci, varate, ako ne nastojeci sabraniti 
vas lip|i dio, dusu vasu ... A. d. Bella, razgov. 
184. — Prirodno Judstvo koje izvire iz lijepa 
srca i iz dobre duse M. Pavlinovi6, rad. 173. 

ff) vjeri i o cemu sto pripada vjeri. 
Od lijepo od vjere riscanske. Nar. pjes. vuk. 3, 
48. — (vjera je u drugome smislu). Lijepu smo 
vjeru ufatili. Nar. pjes. vuk. 4, 121. Sto pre- 
vari pobratima svoga na lijepu Bozu vjeru tvrdu? 
4, 91. — Setise se lepe slave Bozje. 2, 97. Li- 
jepa slava Bozja. u Vuk, kovc. 119. — Neka uce 
lipe bogomoje. M. A. Ee}kovi6, sat. C7a. 

h) sreci (jace nego dobra sre6a). Lipa 
t' je toj srica, bit na svitu semu vridna i umii^a. 
P. Hektorovid 57. Imati ce lijepe srece. P. Ka- 
navelic, iv. 473. Krai ne stize Ijepsu srecu. J. 
Kavanin 359b. Lipe nase srice ! J. Banovac, 
pred. 72. Cestitovat lipu sricu. V. Dosen 172^. 

i) uopce (moze biti i u ironickume smislu). 
I vam se vidi lipa stvar za htiti se uciniti pa- 
metniji nego jest Bog. Starine. 17, 233. (1555). 
Ljepje stvari od krjeposti ni'e od scjene, nije 
vece. J. Kavanin 437'^ Oh lijepe stvari I ,o 
bella cosa!' ,o rem praeclaram!' A. d. Bella, 
rjecn. 135b. Stvari lipe po istini. V. Dosen 
135b. — Sto je lipje od cisto(^e? Blago turl. 2. 
161. A sta je Jopse od slave Bozje i od vecere 
s pravdom stecene? Nar. pjes. vuk. 1, 96. — Lijep 
pocetak ! G. Palmotic 1, 99. 

f. dobar (u materijalnome smislu), vidi 2. 
dobar, I, 2. — kao sto se sprijeda kazalo, ovo 
je praslavensko znacene, ali mislim da se u na- 
semu jeziku ne shvaea kao da je ti pravome 
smislu, nego se svagda po nesto shvaea kao isti- 
cane divleiia i ugodnosti, te je i u ovakovijem 
slucajevima veca pohvala nego dobar. — n. p.: 

a) nauku, svjetu, i o govoru (drukcije 
nego sprijeda) uopce. Tote lipi i spaseni nauk 
imamo. Ziv. jer. star. 1, 232. Puna je lipih 
nauka ova kniga. A. Kanizlic, kam. 148. Drugi 
lipi nauci. 455. Lip nauk i vele plemenit. utoc. 
516. Pak ce crkve biti nakicene j s naukom 
lipim naresene. M. A. Relkovic, sat. Clb. Tabla 
lipih i korisnih naukov. Kateh. 1561. 47. — O ! 
dosta ti lipa svita ja za,Aohi(h)\ V. Dosen 71*1. 
— Misnik lipim govorenjem ponukuje obadva, 
da jedau drugomu viru i cistocu sahrani. I. Bau- 
dulavic 267a. Da su ovo lipe beside za pokri- 
piti ga. P. Radovcic, nacin. 167. — Amo muze 
pripadati i ooo : Nego jo bilo u svakomu viku 
Judi i domorodaca koji hodeci po drugih zemjali 
sabirase u hrpu gdi sto. lipseg i koristnijog smo- 
trise, ili bi sami kakovo rukotvorje dobro razu- 
mili, pak u materinskom jeziku bi pisali i otac- 
bini svojoj poklonili. M. A. E.eJkovi6, sat. A2b. 

b) rijeci (drukcije nego sprijeda). Ri- 
jeci koje jedno znace mo2e biti da bi naj boje 
bilo kod one za koju se misli da je naj |opsa 
(naj obicnija i naj prilicnija) metnuti sve ostale. 
Vuk, rjecn. predg. ii. 

c) (korisnoj) lazi. Lijepa laz siromaska 
sermija. Nar. posl. vuk. 169. 



1. LIJEP, 1, f, d). 

d) nacinu (drukcije nego sprijeda). 
Samo da lepim i postenim nafeinom izide iz Ru- 
sije. Vuk, dan. 5, 29. 

e) obicaju, zakonu. Obicaje lipe osta- 
vise. M. A. Ee}kovic, sat. B7b. Lip obicaj i do- 
stojan fale. E5b. To je obicaj vrlo lijep i znatan. 
Vuk, nar. pjes. 1, x. — Zakoni lijepi kijeme go- 
spoda so taj vladaju. G. Palmoti6 1, 343. 

f) prigodi, prilici, vremenu (drukcije 
nego sprijeda) itd., isporcdi 2. dobar, I, 2, 1. 
Kolike si pute imao lipu prigodu. J. Bauovac, 
pred. 46. Cekajuci lipsu prigodu, da mu kori- 
stiti moze. A. Kanizlic, kam. 364. — Imade naj 
lipsu priliku uvaliti Iguatiju. 35. Ovo je lipa 
prilika za nas. M. A. Kejkovid, sabr. 41. - Ovo 
je Ijepsa okazijon od svijota. M. Drzic 358. — 
Zgodno vrijeme, zgodo lijepa, kud mi utece? I. 
Dordic, uzd. 102. — Kad Bog da lepsi cas . . . 
Glasnik. ii, 3, 112. (1712). — U lijepo doba do- 
hodio, po aksamu bas u gluvo doba. Nar. pjes. 
vuk. 3, 131. 

ff) uopce. Mucanje lijepa je stvar i lijep 
odgovor na onoj pitanje. Pril. jag. ark. 9, 74 
(1520). 

ft) kao velik, mnogi, vidi 2. dobar, I, 
2, h (lijep je i u ovome znaccnu puhvala). 

an) novciina (plati, dobitku, dugo- 
vanu), dobru, zitku. Is skrino mu je izeto lije- 
pijeh dinara. M. Drzi6 396. Lipe novce sebi 
zadobavi^. M. A. Rejkovic, sat. H3a. Lepe novce 
dobiva Svedska za svoj bakar, jer ga zdravo 
prodaje u tude drzave. E). Popovic, poznav. robe. 
143. — Zaisto lijepu i veliku platu prose moji 
trudi. G. Palmotic 1, 204. Od tve kcerce ljep§a 
(mozebiti u znaccnu kao kod a) i veca bit ne 
mozo nemu plata. 1, 345. Lijope plate i do- 
stojne. 2, 35. — Poradi onoga lijepoga dobitka. 
I. Jablanci 163. — Dacu t' za nu lipo dugovane. 
Nar. pjes. vuk. 3, 556. — Jedno mlado jucerane 
dete kako s' lepa dobra dodvorilo! 2, 158. — 
Kad je lijep zitak stekao, zaklonio se u svoj 
rodni gradi<i. M. Pavlinovi6, rad. 104. 

bh) citluku (moze biti znacene i kao 
kod a Hi b). Ve6 na I'jepi fiitluk na Zagorju. 
Nar. pjes. vuk. 1, 465. 

ec) lovu, roblu. Jesi 1' lepa lova 
ulovio? Nar. pjes. vuk. 2, 156. — Lepoga smo 
roba (o mnostvu) zadobili. 3, 38. Dosta lipa 
robja zarobiSe. 3, 547. Da je lipo rob]e ufatio. 
Hrv. nar. pjes. iz Istre. Nasa sloga. god. 10, sv. 
17, str. 67. 

tl(l) pomoci (vojsci). Belizaru i Nar- 
setu posla lijepu pomod svoju. J. Kavanin 210^. 
Sad 6e nama lijep indat sti6i, vide6ete jada od 
Turaka. Nar. pje-^. vuk. 4, 256. 

eej uopce. Skott bi bio ve6 opremio li- 
jepa posla (mnogo posalaj. M. Pavlinovid, rad. 46. 

//) (dugome) vremenu. Stajala je 
glava u kladencti lepo vreme (5etrdeset leta. Nar. 
pjes. vuk. 2, 324. 

i) (> daru, uopce mogu pripadati nmo 
ovaki primjiri, ali se u nekirna maze isticati apo- 
{(thin (epota, Hi velicina (ixporedi h)). Od Boga 
Ijepsi dar M. Drzic!" 18. Za |ubi mo fcostite li- 
jope i sliftno no.Ko dare. 6. Palmotic 2, 203. 
liipSe darove posla I'icmu. E. Pavic, ogledalo. 
162. Lijep ti to dar dopadel Nar. pjes. vuk. 1, 
67, Ja vam falini, blagodurim na vasemu lepom 
daru. 1, 148. Lopsim cu to darivati daroro. 2, 
303. — Amo pripnda tiprav i ovo (isporedi ja- 
buka, A, e, a)). Nego hajdo, da .so pomirimo: 
posliicu ti lijopu jabuku, uz jabuku stotiiiu du- 
katn. Nar. pjea. vuk. 3, 4i>6. — i oi'o: Joste ve6o 
Ijepsu railost dao rai jnsi. Zborn. 61«. 



74 1. LIJEP, 1, i, e). 

g. slozeni oblik f. sing, lijepa i cesce f. pi. 
lijepe upotreb]ava se u instrumentalu Hi s ne- 
ktjem prijedlozima u adverbijalnome znacenu, te 
znaci: lijepijem nacinom, mirno (bez svade, bez 
sile), isporedi d, d). po svoj j)rilici imalo se is- 
prva u pameti lijepa rijec, lijepe rijeci. — ispo- 
redi 2, n. 

a) u mnozini. 
aa) u ace. s prijedlogom na. — Iz- 

medu rjecnika u Belinu (,con bel modo overo 
con bella maniera' ,bono modo' 209'i; ,con bella 
maniera, ovvero destramente' ,bono modo' 459*; 
na lijepe a ne po pravdi ,alla buona, cioe non 
di rigor di giustitia' ,6x civili more et aequitate' 
152t>). Knez videci da nista ne more biti na lipe, 
odvede je na sramotu u svoje dvore. M. Zoricic, 
zrcalo. 65. Posla dva gospodicica kapetanu od 
grada, da ga ponukuju, neka mu na lipe grad 
predade. And. Kacic, razg. 105. Za petnajest 
dana cekase ne bi li ga kako iz privarke obla- 
dali, ali vidivsi da nije moguce, pofiese na lipe 
pitati . . . kor. 491. 

b1>) u instrumentalu (ali je u svijem 
primjcrima s prijedlogom s . Zato z lipim ga 
nikako (= nekakoj pritegnuti odlucihu. F. Gla- 
vinic, cvit. 119^. Ter z lipimi, da ju hoce za 
druga vazeti, prosase ju. 228'-. Poce ju z li- 
pimi, da se idolom pokloni. nagovarati. 398—399. 
Koji nede s lipim kra|u se prignuti. A. J. Kne- 
zovi6 169. 

b) u jednini. 
aa) u ace. s prijedlogom na. Kad se 

necete ostaviti na lipu i s vasim postenem, osta- 
vicete se na vasu sramotu i s vasim velikim ne- 
postenem. M. Dobretic 484. Ako li ga na lijepu 
ne date . . . Osvetn. 3, 55. Vec ovo vam na li- 
jepu pozdravle. 3, 77. 

bb) u instrumentalu. Kuznom nece, 
lijepom se krada. Osvetn. 4, 50. 
h. kod imena bi(aka. 

a) Lijepa fraiia, Lijepa gospica, Platan- 
thera bifolia Rich, (u Istri). B. Sulek, im. 195. 

b) lijepa gospica, vidi a). 

c) Lepa-kata (Pavic), v. Lijepa-kata. B. 
Sulek, im. 193. Lijepa-kata, 1. Aster chinensis 
L. (Vuk, Sabjar, u Cazmi) ; 2. Chrysanthemum 
indicum L. (Pavic). 195. 

<l) Lijepe gospode, Primula auricula L. 
(Sabjar, u Dubrovniku). B. Sulek, im. 195. 

e) Lijepi covjek (prema tal. begliuo- 
miai), Balsamina hortonsis Desp. (Sab)ar, u 
Cazmi, u Slavoniji). B. Sulek, im. 195. 

f) lijepi de6ko, m. Balsamina hortensis 
Des. — u Samoboru. A. Ostojid. — vidi e). 

ff) Lijepi klasic, Prunella vulgaris L. 
(u Istri)." B. Sulek, im. 195. 

Ii) Lijepi muz pojski, Gymnadonia co- 
nopsoa RBr. (u Istri). B. Sulek, im. 195. 

i) Lijepi rozac, Orlaya grandiliora Hoffm. 
(u Gospidu). B. iSulok, im. 195. 
i. kod vtjesnijrh imena. 

a) Lijepa Glava, manostir u Hrvatskoj. 
Poctovani fratri reda svotoga Pavla prvoga re- 
mete u klostru Lipoj Glavi prebivajuci, u Va- 
razdinskoj varmedo naSinon. Mon. croat. 278. 
(1576). 

b) Lijepa Greda, zaselak u Hrvatskoj u 
zupaniji bjrlovarsko-krizcvackoj. Razdijej. 110. 

(•) Lijepa Trava, mjesto u Srbiji u okrugu 
kragujevackome. Zabran u Lepoj Travi. Sr. nov. 
18G8. 364. 

ft) Lijepa Vas, kajkavski Lepa Vos, selo 
u Hrvatskoj u iupaniji zagrcbackoj. Razdije).. 84. 

e) Lijejia Vica, vidi Loiiavina. 



1. LiJEP, 1, i, /;. 



75 



1. LIJEP, 2, e, d). 



f) Lijepo Cerje (Hi Lijepi Cer?), nijesto 
u Istri. — XIV vijeka. V Lepom Cere. Mon. 
Croat. 46. (1395). 

2. adv. lijepo. — Izmedu rjecnika u Vran- 
cicevu (, belle'), ii Mika]inu (lijepo, krasno, ubavo 
jpulchre, belle, eleganter, pereleganter, venuste, 
fabre, afifabre. scite, luculenter, polite, ornate, 
apte, prospero, commodo'), n Belinu (.acconcia- 
Diente. aggraziatamente, eleganter' 19'i; ,aggra- 
tiatamento, con garbo' ,lepide, venuste' 51i-; ,con 
bel modo ovvero con bella maniera' ,bono modo' 
209'>; ,convenevolmento' ,decenter- 226*1; ,galau- 
temente o garbatamente' .concinne' 336a; ,netta- 
mente, politamente' ,inunde' 510*), u Bjelustjen- 
cevu (lepo ,pulchre, decore, venuste, belle, scite, 
eleganter, pereleganter, grafice, speciose, polite'), 
u Jamhresicevu (,pulchre'), u, Stulicevu (,pulchre, 
belle, commode, decenter, honeste ; komp. Jepse, 
|epje, |epje), u Vukovu (,schon' ,pulchre'). — , U 
komparativu su oblici pnma adjcktivii: Jepse 
noj cesce (i }evSe, |esve, vlese, jese), )ep}e (}e- 
pje). ne znam, ima li gdje iiotvrde za |epoe i 
jepsije. 

a. u pravome smislu preina 1, a. 

a) prema vidu. Obitovase mi . . . napra- 
viti i narediti tej polace obi mnogo krasno, lipo 
i slavno i cbstbno. Mon. serb. '290. (1419). I 
oudi se oblce lipo. Korizm. 21*. Jedan pintur 
bududi lipo napisal jedan kip. Mirakuli. 18. 
Njeku vil, ka Ijepse sunca sja. N. Najeskovic 
2, 84. Eeci Andrijani, da se lijepo obuce. M. 
Drzid 207. ^ Kako lijepo pristojase ma odjeda na 
tve lice! G. Palmotic 1, 317. Ponovjene moje 
zgrade svud ce biti, pace Ijepse ureseno. I. V. 
Bunic, dubrovnik. 5. Kon noge lipo dvize. B. 
Krnarutic 8. U cas vidjeh diku strenu, lijepo 
mene ka resase. P. Kanavelic, dubrovnik. 10. 
Kad se zena lipo kiti ... V. Dosen 103 K Da 
je lipse odivena (komsija) . . . 1181'. Posa|i ga 
prvomu terziji, neka nemu zafeli sto ju je (do- 
lamu) onako lipo skrojio. M. A. Kefkovic, sat. 
L4". Pocese se crkve praviti, kako gdi koja 
lipse stane. sabr, 6. Znas, satiri s nimfam tad 
kolo lijepo vode. M. Katancic 41. L'jepo ti je 
niz po)e gledati. Nar. pjes. vuk. 1, 48. Lepo ti 
je pod noc pogledati. 1, 59. Zlatni kove i sre- 
brni, lijepo ti sjas ! 1, 69. Pa se pogleduje, 
stoji li joj lepo ruo sakrojeno. 1, 108. Imala je 
devojdica b'jelu vilu posestrimu koja j' l'jepo 
naresila. 1, 150. Zlato mi treba konu na uzdu, 
kada ga jezdim, nek mi je lepo. 1, 215. I ta 
kita progovara: „Podajte me devojkama, devojke 
me lepo nose, lepo nose, pa s' ponose". 1, 303. 
Lepo ti je rodio jablane! sve biserom i dragim 
kamenem. 1, 319. Lijepo je odevena. 1, 312. 
„Moj Dam}ane, moje jarko sunce! l'jepo ti me 
bjese obasjalo ! al' mi brze za goricu zade". 
„Lubo mqja, pitoma ruzice ! l'jepo ti mi bjese 
procvatila! al' zaludu, kad s' ne kitih tobom". 
1, 406. S Bogom ostaj, rumena ruzice! l'jepo 
ti se rascvatila bjese! 1, 549. Oblafii se sto god 
Jepse moze. 1, 565. Koliko je ona ku6ka I'jopa, 
jos joj Jepse ruho odgovara. 1, 568. Gradi, care, 
Ito god Jepse mozes, od studena kreca i ka- 
mona ... 2. 205. Sedlajte mi od megdana doga, 
okitite sto Jepse mozete, opasite sto tvrde mo- 
zote. 2, 262. Kad se kada l'jepo opremila. .3, 
201. Pa Ivana opravio lepo, sve mu svoje ruvo 
obukao. 3, 393. Do podne im vedro i lijepo, od 
podne se nesto naoblaci. 3, 419. Lijepo vezes, 
ako ne pometes. Nar. posl. vuk. 169. Malo jede, 
al' se lijepo nosi. 175. Gledajuci kako je krv 
crjenu po bijolu snijegu lijepo videti. Nar. prip. 
vuk. 116. 



bj prema cuvenu. Lipo piva a lipse po- 
piva. And. Kacic, razg. 305*. Lipo i cisto iz- 
govarat. M. Dobretid vi. Gde lepo poju devojke. 
Nar. pjes. vuk. 1, 224. Lepo peva slavujak. 1, 
482. Ko poslije slijepi, Jepse gudi. Nar. posl. 
vuk. 151. Lijepo bleji, ali zlo doji. Lijepo zvi- 
zdis, tek da hoce ovce za tobom. (Kad ko Jude 
na sto nagovara, a oni nece da ga poslusaju). 
169. Kako kome Jepse na uhu zvuci. S. ^ubisa, 
prip. 66. 

c) prema nuhu. U po dana svaki cvijet 
lijepo mirise. Nar. pjes. vuk. 1, 294. Cemin 
s ruzora lijepo mirise. 1, 354. Bijeli cvijet pla- 
ninski koji lijepo rairi§e. Vuk, rjecn. kod turcin- 
cvijet. Zubja Jepse oli ruznije vona po vrsti 
svoga soka. M. Pavliuovid, rad. 137. 

b. govoru, u praoome smislu, prema 1, 
b, cj. Ne najde se clovik, ki bi lipse, gizdavije 
i slaje govoril. Ziv. jer. star. 1, 230. 

C. s glagolom darovati, prema 1, f, i). 
Lijepo je care darovao : dao nojzi dvanaest du- 
kata. Nar. pjes. vuk. 1, 159. 

d. dusevnome osjecanu, kad se ko ceinu 
divi. Ah, lijepo ti ja obrah za utocisce i za par- 
dicu moju, lijepo ti meue sreca dopade! V. An- 
drijasevic, put. 148. 

e. ugodno, vidi 1, d fi e), isticuci divjene. 
a) cemu sto ko drugome radi tako da 

mu pokazuje jubav Hi prijatelstoo. Roksandu 
srdeno pojubiv i lipo celovav. Aleks. jag. star. 
3, 275. Svudje si lijepo primjena. M. Drzid 152. 
Da zagrlis, lijepo primas ... B. Kasic, nac. 53. 
Da svakoga lipo primi. M. Dobretid 72. Kada 
1' raoja brada iz lova dohode, ti ih l'jepo sretaj. 
Nar. pjes. vuk. 1, 411. Lepo su se s majkom 
izjubili. 1, 575. Car je lepo cedo privatio u 
skut desni kolaste azdije. 2, 156. Lijepo mi po- 
slusajte Marka. 2, 474. Lijepo ih kraju ispratio. 
2, 517. A Milos se s kona poklanase, te lijepo 
dara privataso. 2, 550. 

bj mjeste radne, kao kod a), haze se o 
govoru. Zahvalih mu lipo dosti. D. Barakovid, 
vil. 194. U knizi ga lipo pozdravjase. And. 
Kacic, razg. la. Pak ga lipo ona molit pojde. 
M. A. Rejkovid, sat. Kl^. A oni ga lipo zapi- 
tuju. Li3^. Lipo ga pozdravi. sabr. 2. Da im 
Jepse progovoris, na pitana odgovoris. Nar. pje.=!. 
vuk. 1, 94. I lepo joj brada govorila. 1. 572. 
Ona mu je lipo zafalila. 1, 595. Nemu Milan 
Bozju pomod daje, Dragutin mu levso prifatio. 
2, 45. Car mu kaze pravo i lijepo ... 3, 81. I 
pita se lijepo za zdravje. 3, 131. Jo.s lijepo 
nemu zafali§e. 3, 476. Paka ga jo lipo poza- 
lio: ... 3, 556. I oni mix Jevse prifatise. Nar. 
pjes. a Vuk, rjecn. kod levsi. Ona nemu Jevse 
odaziva. Nar. pjes. juk. 54. Gospodar od kude 
lipo prosi: „Budite veaeli!" Nar. pjes. istr. 3, 15. 
On joj lepo zahvali. Nar. prip. vuk. 78. — I o 
pismu. Knezovima i raji otpisadete sto god mogu 
Jev§e nek ga stimano docekaju. Golub. 5, 130. 
Kad uskoci kuigu prehvatili, jos Jevse im oni 
otkitili. Osvetn. 3, 57. 

c) amo mecem i: Lijepo hvala! kojima se 
rijecima zahva^uje po sjevernijem krojevima. — 
ne znam jeli to postalo od Lijepo nek vam bude 
hvala!. Hi je kao i zagrebacko: Hvala lepo! zlo 
prevedeno s nem. Dank schon! (t. j. Ich danke 
schon, lijepo zahva(ujem). — Od xviii vijeka. 
Pak mu rece: ..Lipo fala!" V. Dosen 69^. „Hodi 
da jemo leba'-. — „Lepo hvala!" Nar. prip vila. 
1867. 464. 

(I) amo 2^^ip(ida lijepo i kad je s gla- 
golom gledati, te znaci od prilike sto i milo, 
prijatejski a i sa, stovanem. Car ne gledajudi 



1. LIJEP, 2, e, dj. 



76 



1. LIJEP, 2, h, g). 



lipo na poklisare, dade zapovid. A. Kanizlic, 
kam. 335. Ova se dvojica od onoga vrimena 
lipo ne gledaSe. ^54. A modu se gledali se li- 
jepo. Osvetn. 2, 50. — Slicno je i ovo : Od sva- 
koga bise lipo viden. J. Banovac, pred. 51. 

f. kao predikat moze znaciti uopce po- 
hvalu, kao hvale dostojno, Hi pristojno. Ne lepo 
jestb ni prilicno otb Boga i clovekb ostaviti nams 
otbca. Domentijanb 203. Jakoze lepo i podobbno 
svetyimb i bozbstvbnyimb crbkvamb svqie pra- 
vine i metohy drbzati. Mon. serb. 112. (1321 — 
1336). U Boga je lijepo ufati. G. Palmotii 1, 
15. Lipse nam je slavno poginuti uego zivi 
upasti u Turke. And. Kacic, razg. 179*. To m 
lipo, da covik i zena jedno drugom sramote 
imena. M. A. Re|kovic, sat. FS^'. Nije lepo pre- 
dutati. J. Rajic, pou6. 1, v. A lepo je i biti i 
ro6i dva devera kod jedne devojke. Nar. pjes. 
vuk. 3, 508. Od kako je jjostala Loznica, nisu 
Jepie Srbji zadobili nego tada kad razbise Turke. 
4, 259. Kako je lijepo i krasno kad sva braca 
zive Zajedno! D. Danicid, psal. 133, 1. Al' Jepse 
je da ukora nema. Osvetn. 2, 112. — Amo moze 
pripadati i ovo: Sve je to lijepo. B. Zuzeri 210. 

g. ako je predikat s dativom, moze znaciti 
§to i kod e (u naj prvome primjeru), Hi ugodno. 
drago. Tako li lepo vamb jestb na takovyje 
muze vboruzati se? Domentijanb 17. — Lijepo 
je meni za Jubjenu tvoju kdercu jDod truditi. Gr. 
Palmoti6 2, 111. Nek ne hica u obijesti, kada 
mu je Ijepse jesti. J. Kavanin 63*. Lijepo li ti 
bi u Sparti vrijednim |udein ostariti ! 174a'. Tamo 
Ristid slavi Nikojovo, svega ima, lijepo ce nam 
biti. Osvetn. 1, 29. Moju jadnu okajace glavu, 
ter ni tvojoj bit lijepo neco. .3, 34. Vise tebi 
rijet ne umijem, }f>pse ti je kuci i ne doci, no 
da pusti§ u nu Turke pro6i. 3, 124. — / bez 
dativa: U gradu lepse se zivi. D. Obradovid, 
basne. 361. I jevandelije dugo nije lijepo slu- 
iati. Nar. jjosl. vuk. 101. 

h. dobro, t. j. kako treba, kako se pristoji 
(osobito se komparativ moze zamijcniti s bo|6); 
nije svagda u dobrome (moralnome) sinislu, ako 
se i tada yuozc shvatiti kao pohvala. 

a) matcrijalnome djelovanu. Da sjedu 
na zemju lipo po redu. F. Lastrid, od' 247. Ja 
sam zito lijepo oprala. M. A. Re}kovi6, sat. F'S^. 
Kako (pcelaj lipo med i vosak sprav|a. Kl''. A 
kad Noje sve lipo uredi . . . K6a. Stado lipje 
bude hodit po izgledu. I. Garanin 2.3. Lepo i 
je care posadio, avo koleno jedan do drugoga. 
Nar. pjes. vuk. 2, 93. Ja bih tebe }epse saranio. 
2, 347. Pa je glave .saranio lepo da j' (je = ih) 
ne kjuju orli i gavrani. 2, 425. Sedla kona 5to 
ga |e|)Se mo2e. 2, 566. Lijepo se doma opra- 
viSe. 2. 586. Lijepo se brada namjesti^e. 3, 308. 
Ne bi sabja )ev§e porubila. 3, 308. On lijepo 
blago dijpjaSe, ne dijoli brojem ni hesapom, no 
kalpakom harambase Lima. 3, 312. Nova metla 
lijepo mete. (U Kotoru). Nar. posl. vuk. 225. 
On se lepo umije i opiavi. Nnr. prip. vuk. 58. 
Evo ti ))rstpn . . . zaklinom te . . . da onu de- 
vojku sobe vjencaS, kojoj jtri.'Htane naj jev§e na 
ruku. 143. Kail ne mogu sjosti svi oko sofre 
lijepo nego svaki sjcino koso. Vuk, rjodn. kod 
Setoladki. Gumna su lijopo natosana kamenem. 
nar. pjes. 1, 64. — Ki bi darovali lipJe i vede. 
Mon. Croat. 141. (1490). Zet ga lepo o|)ravi sa 
velikim darom. Nar. prip. vuk. 114. 

b) govoru Hi o djelovanu Sto postaje 
govorom. 

aa) uop6e. Kahvu piju, egloniSu lijepo. 
Nar. pjes. juk. 598. Ko mudro mufi Iije])o go- 
vori. Nar. posl. vuk. 148. Svagda je . . . narod 



poucavao u crkvi, i to vrlo lepo prema onom 
narodu. Vuk, dan. 4, 5. 

bb) jasno, razgovijetno. Kako se lipo 
kaze i znamenuje v knigah. Narucn. 27a. Tn 
postavno od izgara svojim podpisom kaze lipje 
Jakov Boda. J. Kavanin 178*. Kako lijepo to- 
maci ove rici s. pisma (s. Grgur). F. Lastrid, 
test. 231*. " Amo bi moglo pripadati i ovo, 
premda nije rijec o govoru: Da se zlamenem 
izvanskim lipo i pravo istomace. M. Dobretid 
518. 

cc) svjetovanu, napucivanu. aaa) 
uopce. Koji ga mogu lipo naj^utiti. M. Zoricic, 
osmina. 139. Zena tebe bas lipo svituje. M. A. 
Re|kovid, sat. G2b. I I'jepo je o tome razumi, 
nek obere koga nojzi drago. Nar. pjes. vuk. 3, 
473. — amo moze pripadati i ucene: Lepo Anu 
naudite radu, sitno vesti i tanano presti. Nar. 
pjes. vila. 1867. 830. — bhb) u moralnome smislu. 
Al' joj ufano Ijepse veli. I. V. Bunic, mand. 19. 
Lipo ga je babo svitovao. And. Kacid, razg. 27*. 
Lepo me je setovala majka. Nar. pjes. vuk. 1, 
355. Pa Ivana lepo svetovao. 3, 393. 

c) slusanu, sluzenu. Sluge su ga virne 
lipo poslusale. Nar. pjes. istr. 6, 20. Prijateji 
lepo poslusali. Nar. pjes. vila. 1866. 699. — Da 
mi ce ugadati i sluziti lijepoo i dobro i pravo i 
poctenoo. Mon. serb. 461. (1453). Zasto si me 
lepo sluzila, uzmi od onih sanduka koji bodes. 
Nar. prip. vuk. 180. 

(I) kako ko zivi. Hi se vlada, Hi za sebe 
Hi s drugijem. 

aa) za sebe (vidi i dva zadna primjera 
kod i). Sfoj zivot ca mogu lip].e i rairnije pro- 
voditi. M. Gazarovic iv. I posle su lepo zivo- 
vali. Nar. pjes. vuk. 2, 643. 

bb) s drugijem, t. j. u miru. Ima niki 
svekrva koje ne mogu podniti da joj sin lipo 
zive zenom. J. Banovac, razg. 83. Nacin lipo 
ziviti sa svojim drugom. M. A. Re|kovic, sat. 
F7*. — Ja se lipo sluzkinama vladam, pak men' 
dobro kad se i ne nadam. D3*. — Bud' lipo 
s prijate|ima kojih preved nigdor nima. P. Vi- 
tezovid, cvit. 13. — Da se lipo |ubjase Radkovid 
s Pednidem. Mon. croat. 201. (1512). — Sa se- 
strom sam s' ,lepo' pocastio, sestra me je napo- 
jila vinom. Nar. pjes. vuk. 1, 540. — Lepo me 
je sestra docekala. 1, 540. — Lijepo se brada 
pogodise, oceviiiu svoju pod'jelise. 2, 626. — 
Pak me majka I'jopo negovala. 1, 49. Rani dedo 
i lieguje lepo. 2, 157. Lijepo su me drzali nozin 
otac i majka. Pravdonosa. 1852. 23. — isporedi f). 

e) umnome djelovanu. Od koga poni- 
^enja ijopSe mozeS vidjeti u pro§astomu poglavju. 
M. Divkovic, nauk. 19'J. Bog u svitu svaka lipo 
i naredno razdili, razluci i odluci. M. Jerkovid 
99. Nadin kojim bi lipJe i milije proslavili. 94. 
Nek rii mladi lipo slave (staresiue). V. DoSen 
238''. Kako lepse znate, tako dinite. Glasnik. 
II, 3, 171. (1712). Znam lijopo da . . . Vuk, kovfe. 
52. Da bi se Ijepse razumjelo ... J. Matovic 
461. 

/) HZ glagol platiti znaii Hi potpuno Hi 
mirno (bez silej. — drukcije u drugome ]>rimjeru 
kod g). Oni ju (zem^u) niani lipo platise. Mon. 
croat. 57. (1433). Godiste prbvo odb carine is- 
platiSe mi lijepo pocteno. Spora. sr. 2, 114. (1448 
— 1449). Lipo ga su (brime vina) vazeli, i lipo 
ga su platili. P. Hektorovid 20. — isporedi d) bb) 

if) ne treba shvatiti u dobrome (moral- 
nome) smislu, osobito u detiri zadna primjera. 
Sakrit mi se iiedes vi§e jer du tebo duvat lipse. 
And. Ka/^id, razg. 18*. Ali je jo5 lipSe i-<platio 
jedan sojauin jednoga Francuza koji se ponosio 



1. LIJEP, 2, h, g). 



77 1. LIJEPITI 



sto je iz Parisa: „Sto se ponosis?" veli ,.tvojim 
Parisom kada ti nemas u Parisu ni§ta visje ne^o 
imaju Pariski misi i stakori?" M. A. E,e}kovi6, 
sabr. 12. Tako jo' demo lijepo glavu usje6. M. 
Drzic 180. Jer bi se s liome mnogo pute i raz- 
govara' za lipse je privariti. M. Zoricic, zrcalo. 
75. L'jepo ga je snaha prevarila. Nar. pjes. 
vuk. 1, 583. (Vino) znade naj lepse svakome 
nogu podmetnuti. Z. Orfelin, podr. 26. 

i. dobro, u morahiome smislu (vidi i h, b) 
ccj bbb)). Lijepo u srcu mislis tvomu. G-. Pal- 
motic 1, 342. Lipo zivu i mole se Bogu. M. 
A. B,e}kovic, sat. E5a'. !^udski, lijepo, kao sto 
Bog miluje. Vuk, rjecn. kod boski. 

k. od znacena pod h postaje znacene kao: 
posve, do kraja, do konca (ne zna se za svaki 
primjer kod h, pripada It onamo Hi amo). Lijepo 
sve sprav'te, ter k stanu podimo. M. Drzic 478. 
Ostase cisti i ozdrav|eni lipo od pogrdne one 
kraste. F. Lastric, od' 264. Biser lipo pokupio 
u jednu maramicu. A. Kanizlid, kam. 46. Oni 
ob noc oko kola kasu, a kad lipo sve kolo 
opasu... M. A. E,e}kovic, sat. C5b. Nego jednoc 
kada lipo svanu, ja otidoh gledat na tavanu. 
D7a. Da ti uzduz lipo budu ravne (svice) ... J. 
S. Rejkovic 392. Lepo date knigu izucilo. Nar. 
pjes. vuk. 2, 71. Ali ga on lepo ocisti i uredi 
te sine kao novo kovano. Nar. prip. vuk. 34. 
Jost to lijepo ne izusti, a straza digne kapu 
s glave. S. ^iubisa, prip. 19. — I uz adjcktive 
i druge adverbe, kao posve, vrlo. Bise sabju pri- 
pasal lipo spravnu dosti. B. Krnarutic 10. Gdi 
ni smrada, nego lipo cisto. M. A. Re|kovi6, sat. 
H7a. On grede lipo pravo v tovernu. Starine. 
23, 73. (1496). 

1. lijepo moze stajati (i bez ikakve po- 
hvale) kad se kod j^fipovijedana istice kakav do- 
gadaj kao nenadan i protivan onome sto se 
mog'o cekati; a i bez toga kad se hoce sto istak- 
nuti H iwipovijedanu, gdjegdje i ironicki (mislim 
da je u svezi sa znaienern kod k). Scinahu ne- 
prijateji negovi da su slavno dobili ... al' se 
lipo privarise. F. Lastric, test. 199t>. Lepo mi 
se poizmace. V. Dosen 15*. Omer htede pitati 
jos ne§to, ali mu, lijepo, rijec zasta u grlu. M. 
D. Milicevic, omer. 47. — Lijepo ti nas malo 
svijeh sada ne izbise. N. Na)eskovic 1, 234. Neg 
u svetac prozdre u mehani, svojim drustvom lipo 
na tehani. M. A. Ee)kovi6, sat. E2a. Pa je od- 
vede ocu i materi, te se lepo venca s nome. 
Nar. prip. vuk.^ 226. — Amo maze pripadati i 
ova: „Pa su svi kidisali na mene, da me ubiju 
lepo'' (rece jedna zena u Srbiji). M. D. Milicevic. 
m. od znace/ia kod k postaje drugo, od 
prilike kao bas, taman, te se istice kraj (pocetak, 
cesce svrsetak micanu, pruzanu, trajanu). — Od 
XVIII vijeka u sjevernoj Dalmaciji. 

t() kod micaha. pruzana. Izgorise ruke 
lipo do lakata. M. Zoricic, zrcalo. 157. Stegnuse 
ga tako vrlo, da konop upi se u meso do kosti. 
F. Eadman 14. Kruna bila je slozena od i|adu 
priostri draca, od koji . . . doprise nike do ociju, 
nike do ustiju, a nike lipo do grla. L J. P. 
Lucie, doct. 42. — U metaforickome smislu. Da 
lipo s ovoga svita pritezu Bozju srzbu. J. Ba- 
novao, pred. 105. Psovaoci pjuju lipo na pri- 
stoje i na bitje Boga. I J. P. Lucie, razg. 85. 
Doprle bijaju lipo do neba tuzbe puka. 134. Vi- 
deci u crkovnacima tolikim pohlepu prikorednu 
za jasprom, dopiru lipo do pogrdjeria m'isnika. 
bit. 56. Dali dopriti lipo do Boga. Grgur iz 
Varesa 136. — Badi ovoga primjera isporedi i 
h, f) : Nije duzan, vede se naplatio lepo s Mi- 
losem do novca. Glasnik. ii, 3, 85. (1707). 



b) kod trajana. Ti si posidovao moje 
srce jos lipo od prvoga casa. Grgur iz Varesa 
120. — Ne svrsuje muka lipo do smrti. M. Zo- 
ricid, osmina. 94. Bi osuden u purgatorje lipo 
do svrho svita. zrcalo. 227. Nepokorni zivise 
lipo do smrti svoje. I. J. P. Lucid, razg. 118. 
S vami jesam po sve dneve lipo do svrhe svita. 
Grgur iz Varesa 67. U dilu naucite|ice, koja 
zivi vrhu zemje lipo do naj pokonega izdisana. 
73. Od negova uskrsnutja lii^o do dosastja naj 
poslidnega Antikrsta. 81. 

II. upotreblava se s prijedlozima na i u; 
da nije «. ace. sing, poznaje se po akcentu: na- 
lijepo, iilijepo. 

a) na lijepo znaei §to i na lijepe, vidi 
1, g, a) aa). Mi na lipo nedemo nega da slu- 
samo. J. Banovac, pred. 105. Hodes i na sra- 
motu, ako nedes na lijepo. Nar. prip. vuk. 187. 
Neka ide te se miri na lijepo s pokradenijem. 
Vuk, rjecn. kod sok. Nedete li da je na lijepo. .. 
Osvetn. 2, 115. 

b) u lijepo znaci sto i lijepo kod h, d) 
bb). Ja sam s suram' bio u lijepo. Nar. pjes. 
vuk. 2, 267. 

2. LIJEP, m. gluten, uopce sve cim se lijepi, 
kao n. p. klija: i u osobitijem znacenima. — ije 
stoji u juznome govoru prema negdasnemu e ; u 
istocnome glasi lep, u zapadnome lip. — Akc. se 
mijena u loc. sing, lijepu. — Korijen je kao kod 
1. lijepiti. — Eijecje praslavenska, isporedi stslov. 
lep-B, malorus. Jiin-B, (ces. lep je sumnivo, jer po 
negdasnemu genetivu Ipu kao da je postalo od 
IbpT.), gornoluz. lep, donoluz. lip, po}. lep Qepak 
za ptice). — Osim rjecnika, nalazi se samo u 
nase vrijeme. 

j a. uopce. — Izinedu rjecnika u Vrancieevu 

(lip , gluten'). Nerastvorene u kjeticnom soku 
bijske materije ove su: legumin, bijski lep . . . 

': K. Ginogorac, bot. 7. Lep zivotinski — ko- 

! lagen. J. Pancid, zoolog. 12. 

b. ^ejjak za ptice. — U Stulicevu rjecniku: 
,viscu3, viscum' s dodatkom da je rijec ruska. 

c. lijepjene pie ter a gnilom i vapnom, i to cim 
se lijepi. — U Vukovu rjecnika (sa sva tri ob- 
lika) : ,der anwurf (z. b. des lehms auf das flecht- 
werk)' ,illitus'. Lijep (je) kao ,lijep' na plotu 
(kao blato kojim je sto ulijep}eno). Nar. posl. 
vuk. 169. 

d. uopce vapno i drugo sto veze (lijepi) kamen 
s kamenom kod gradena. Neka se razruSi ona 
kuda, kamene i drva i sav lijep od one kuce. 
D. Danicic, 3mojs. 14, 45. 

LIJEPA, /. (uprav 1. lijep, /.;, kao ime: 

a. zenskome cejadetu. — Prije nasega vre- 
mena. Lepa. S. Novakovid, pom. 74. 

b. ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32. 
LIJEPAK, vidi |epak. 

LIJEP AN, vidi lipan. 

LIJEPCIN, Lijepid, vidi ^epdin, l^^epid. 

1. LIJEPITI, rijopim, impf. agglutinare, con- 
glutinare; illinere, mazati dim poluzitkijem (n. 
p. klijom) sto, da kad se sastavi s cim drugijem, 
ono, cim se malo osusi, ne da da se lako jedno 
od drugoga rastavi; mazati sto cim (n. p. zid 
lijepom, vidi 2. lijep, c)) poluzitkijem, da, kad 

se to osu§>; postane cvrsce Hi lepse. ije- stoji 

mj. ncgdasnega e; u istocnome govoru glasi 16- 
piti, M zapadnome lipiti. — Akc. kaki je u praes^ 
taki je u impf. lijepjah, u aor. 2 i 3 sing, lijepi, 
u part, praet. pass, lijepjen ; u ostalijem je obli- 
cima onaki kaki je u inf. — Rijec je prasla- 
venska, isporedi stslov. lepiti, rus. .i-knaxb, ces. 



1. LIJEPITI 



78 



LIJEPOST, 2. 



lepiti, poj. lepic. — Osnova lep postaje od ko- 
rijena Ibp, vidi kod prionuti. — Izmedu rjecnika 
u FrawcicevM (.glutinare'; priklitiilpit ,ferrumi- 
nare'), u Bjelostjencevu (lepim ,linio, visco inficio'. 
2. V. kelim), u Jambnsicevu (lepim ,invisco'), u 
Stulicecu (lijepifci i lepiti ,a|rglutinare'), u Vulti- 
gijinu (lepiti ,invischiare, inveschiare' ,mit vo^el- 
leim bestreichen'), u Vukovu (sa sva tri oblika, 
n. p. kucu, kosnicu ,anwerfen* ,iIlino'). 

1. aktivno. 

a. u proome znacenu. Lijepi djed s voskom 
a baba s kalom. (Z). Poslov. danic. Smolom (siij 
lipili. A. Tomikovid, gov. 232. — U ovijem pri- 
mjerima kao da stoji mj. sakup)ati: Vas sve koji 
lipite oblake, vitre ... J. Banovac, blagosov. 
2()0. Lipeci oblako, grade . . . 276. Pristanite 
lipiti oblake ... 291. 

b. u dm gome znacenu. Nu mazu i lijepe 
naravna bljedila, i cini nih lijepe ne narav neg' 
sila. I. Gundulic 145. 

2. pasivno. — u drugome znacenu. Naj jepse 
gradevine, koje sam vidio ja, lijepjene su. M. 
£). Milicevic, omer. 165. 

3. sa se. 

a. pasivno, vidi 1, b. Zaman se cini sve, 
i lijepi i maze, grdoda s naprave grda se ukaze. 
I. Gundulid 162. 

b. rpfieksivno, ostati pri cemu i tesko se 
odijeliti, kao prilijepfetio. — Izmedu rjecnika u 
Vukovu (,kleben' ,adlirior, haereo'). Da rastavi§ 
koja ti se lipi (svica). J. S. Kejkovid 391. Sok 
se lepi. P. Bolid, viuodjel. 2, 126. 

2. LIJEPITI, lijepim, impf. ciniti da ohjekat 
bude lijep; resiti, kititi. — Postaje od lijep. — 
Sanio u jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,exornare'). Bog 
pocine resiti i lijepiti Katarinu s mnogom sve- 
tinom.^ V. M. Gucetid 184. 

LIJEPJETI, lijepim, impf. postajati lijep, \ep- 
§ati. — U Stulicevu rjecniku (pisano lijepiti ,pul- 
chrum fieri, evadere'). 

LIJEP^^ENE, n. djelo kojijem se lijepi (vidi 
1. lijepiti). — U Vukovu rjecniku (,das anwer- 
fen' ,illitus'). 

LIJEPNJGA, /. vidi 2. lijep. — U Stulicevu 
rjecniku: v. klija, i u Voltigijinu : ,colla' ,leim, 
kleister'. — nepouzdano. 

LIJEPNITI, lijepnim, impf. vidi 1. lijepiti. — 
TJ Voltigijinu rjecniku: ,incollare* ,zusammen- 
leimen'. — nepouzdano. 

LIJEPOST, lijeposti, /. osobina cega sto je 
lijepo, vidi Jepota. — Istoino Impost, zapadno 
lipost. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u 
ostalijem padezima, osim notn. i ace. sing. — u 
Dubrovniku je akc. jepost, jeposti kao kod lu- 
dost, mladost; mislim da je tako ondje svagda 
bill), premda se to ne mo^e poznati radi grajije 
dubrovudkijeh pisaca u kojijth se ne razlikuje 
ije od je, osim D. Bnnine (vidi Stari pisci. xxi. 
Djela D. Zlatarica na str. xlii-xliii), ali sam 
naUao zabi}eirn .sumo jedun negov primjer, a na 
dva sam sluiajno nuisao, te je u sva tri jw za- 
padnome govoru lip-. — Od xv rijeka (ima i u 
staroruskome, vidi F. MikloSid, lex. jialaeoslov.^ 
kod lei)0stb), a izmedu rjr.inika u Vrandicevu 
(lipost ,f()riiio3itas; pulcliritudo'), u lirlinu (,lje- 
pAs' ,bellezza, bolti, I'a.stratto di bollo' .pulcri- 
tudo' 131l»i, u lijeluHtjencevu (lepost kod lepota), 
u Stulicevu (.IjopOsf .pulohritudo, formositas, 
spocioH, decor, venustas, foraia, elogantia etc.'; 
lipost kod lip), u Vukovu (sn sva tri oblika ,die 
sclionheit* , pulcliritudo' cf. Jopota s dodatkom da 
86 govori u Dalmaciji). 



1. u znacenu sprijeda kazanome. 

a. prema 1. lijep, 1, a, a). Ni liemu pri- 
licje ni lipost; v^dismo nega a no bise u liega 
obraz, i pozelismo nega, pogrdena . . . Zadar. 
lekc. 20. isai. 53, 2-3. A ne bi rau uzoritstva 
ni liposti, i vidismo ga a ne bise mu obraza, i 
pozelismo ga, ogrubjena i naj grjega clovika od 
muzi. Bernardin 80. Ne bi mu uzoristva ni 
Ijeposti ... N. Eanina 100^. Divica izvrsitom 
i jedinom liposbju naresena. Ziv. kat. star. 1, 
218. Eazglijedaju6i izvrsitu diku neje liposti. 
220. Kakono, vilo, i tvoja lipota (nadhodi) sve 
liposti. H. Lucie 214. Tva Ijepos juvena da me 
je ranila. N. Najeskovic 2, 15. U srcu od rana, 
koje mi }uvena tva Ijepos zadaje. 2, 20. Nek- 
tenab velikoj liposti lica lieje pocudi se. Aleks. 
star. 3, 224. Ne bude tada (u raju) liposti ni 
grubosti telesne. 3, 313. Blazeni vi slijepi koji 
ne vidite liposti od vila ni ih mane zelite. D. 
Ranina 96''. Izbrane mladosti, za zledi ne imati, 
na vila liposti nemojte gledati. 125^1. Kcer pri- 
stalu i zamjerne liposti. B. Kasic, per. 5. Po- 
gledom od ne lijeposti vooma se uzeze. 16. 
Mandalijena bjese uresena neizmjernom svom 
Ijeposti. I. V. Bunic. mand. 4. Sve raskose, sve 
razblude i svu Ijepos svoju mnogu shara ona. 
28. U §to si se tuzna uzdala, jeda u cvijet od 
mladosti, al bjeguce u Ijeposti? 29. Da bi kraj 
bil i uzival zdravje, lipost, jakost i sve raskose. 
P. Radovc'c, nacin. 9. Ke nemire trpim tvoje 
cjec lijeposti. P. Kanavelic, iv. 70. I svoju li- 
jepos on pogrubi i vedroga red razloga. A. Vi- 
ta|ic, ostan. 3. Kastelan otajno Olivu gljeda§o, 
ne veloj liposti vele se cujase. Oliva. 15. Neka 
ga }udi hfale radi negove lijeposti. V. Maga- 
rovic 77. I u sagrjehe upadose munom siuuti 
od lijeposti (svetci). J. Kavanin 36b. Sad go- 
vorom, sad lijeposcu. 206^^. Kad tu lijepost zri 
suncanu. 253a. Qni mladac koji sgara cic sun- 
cane tve lijeposti. 450^. Ah da ne bi Eva Ije- 
postim uresena ! I. Dordid, ben. 25. Odsiva 
suncu svitlosti a zvijezdam liposti. (Z). Poslov. 
danic. Vidite li onu mladicu, prid kojom sve 
naj |epse gube jepos i urese? D. Basic 94. Jer 
u jodnoj noj (Suncanici) skupjene sve leposti na- 
hode se. P. Sorkocevid 576a. _ Gledaj noge, 
gdje ne imaju Ijepos prvu. I. V. Bunid, mand. 
32. — Vode vised gledaju se vi"hu stabar u lije- 
posti. I. Drazid 18. — Lipost Karmola i Sarona. 
Bernardin 5. isai. 35, 2. Ljepost Karmela i Sarona. 
N. Ranina 17'^. Istinom stvori Bog svu svjetovnu 
ljepost. B. Kasic, predg. u M. Orbia iii. — 
Stare Tebe svijetli dvori tako ostase bez lije- 
posti. P. Kanavelid, dubrovnik. 12. Lijepost od 
crkava. J. Kavanin 219''>'. — Ni stvari na svitu 
ka lipost ne zgubi. Nar. pjes. istr. 2, 122. 

b. u prenesenome smislu, o demu umnome 
Hi duSevnome. A tada primut krajestvo od po- 
Stenja i krunu od liposti (.diadema speciei') iz 
ruk Gospodinevih. Zadar. lekc. 65. sap. 5, 17. 
Pravedni uzeti de krajestvo od Ijeposti (,regnum 
decoris') i korunu visoku od ruke Boije. N. Ra- 
Aina 210'>. sap. 5, 17. Oni de vidjeti slavu Go- 
spodiiiu i Ijepos Boga nasega. N. Raiiiua 17^. 
isai. 35, 2. Lasna ti si, o mladosti, pustit za 
dvije erne odi od nebesa sve Ijeposti. I. V. Bunic, 
mand. 4. Obraz ne i lice bise andelsko kripoSdu 
i lipoSdu duse i tila. R. KaSid, is. 87. Lijepos 
duse jos ostavi DraJ.id svqj dr?.avi. J. Kavanin 
127^. Kriju sveci Ijepos duhovnu. D BaSid 200. 

c kao dobrota (u mnterijalnomc smislu, 
korist). Da da suSi plodnu lijepos, jedno u mjesto 
sail i more. J. Kavanin 71'>. 

2. u prenesenome, konkretnome smislu, lijepa 



LIJEPOST, 2. 79 

djevojka, lijepa zena. Koja mnis, brez bluda da 
more ziviti lipost ku razbluda samo je viditi. 
H. Luci6 195. Ako me u milos ne primi u saj 
6as jedina tva lipos, svim vilam ka je cas. N. 
Najeskovic 1, 179. Samo lipost ona vazda mi 
srdasce grizise. P. Zoranic 2a. Ne bi li zadosti 
da iiiene rastavi s onome liposti koju svit vas 
slavi? D. Ranina 126'J. Na ovakom pustu kraju 
Ijepoa dragu ostaviti. I. Gundulic 8-5. Kad oa 
s plavi na koj stase side i ugleda Ijepos milu. 
55. Ka se od mene sreca druga zeljet moze, 
neg' sred boja imat Ijepos tvu za druga? 339. 
Mnoge crnce tim sjedini, da podu iskat Ijepos 
novu po bosanskoj kra|evini. 373. Kada lijepos 
pojubjena dragi |ubac ne odvrati ... J. Kavanin 
39l>. Za veloga cara is6u6 naj hitriju lijepos... 
235b. Cistije djeve i lijoposti silom da idu put 
saraja. 238a. 

LIJEPOVIC, m. prezime. — xiv vijeka, a iz- 
medti rjecnika u Danicicevu (Lepovict). Lepovidb 
Dobroslavb. Glasnik. 15, 297. (13i8?). 

LIJER, lijera, »i. poznati bijeli coijet, man, 
krin. — -ije- stoji po juznome govoru kao da jt 
negda bilo e; ali moze hiti da je oblik zapadni 
lir stariji, i da se kasnije \ promijenilo na ije, 
isporedi 1. mir i druge rijedi na -ir. — Akc. 
kakav je u gen. sing, taki je u ostalijem pade- 
zima, osim nom. i ace. sing, i voe. lijere, lijeri 
(u Vukovu rjedniku nije zabi^ezeno da je akc. u 
gen. drukciji nego u nom). — Od grc. Xh'qiov 
{-ii- po sadasnemu izgovaranu kao i). — Od xvi 
vijeka (vidi kod c), a izmedu rjecnika u Mika- 
\inu (lir, lijer, lilian, cvijet ,lilium, rosa junonia'), 
u Belinu (,giglio' ,lilium' 34'ia), u Bjelostjencevu 
(lir, V lilija), u Stulicevu (lijer, cvit ,lilium'), u 
Voltigijinu (,giglio' ,lilie'); u Vukovu: (u Risnu) 
,die lilie' ,lilium [L.', vide] bogorodicino cvijece, 
cf. }ijan. 

a. u pravome smislu. Dosta je tu cmi|a i 
lijera bijeloga i razlicijeh gija kolura svakoga. M. 
Vetranic 2, 267. Kako lir pribili i cvitak ruzice. 
N. Najeskovic 1, 314. Lir se bili i rumeni se ca- 
fran, znoji miris bal-sam. B. Kasic, nac. 90. Izide 
jedan lijep lijer iz zemle. I. Drzic 151. A snezani 
lijer ishodi od smrdode roden trave. G-. Palmotic 
1, 326. Bane u lieu ruse i lire, ona od zlata 
ima kosi. 2, 395. U lipu livadu mirisnih lijera. 
A. d. Bella, razgov. 240. Svjetle i Ijepse stvari 
nije da od sunca nahodi se, uu se uzdrzat ne 
umije; lijer opada, snijeg topi se. A. Boskovi- 
6eva 11. Zamisjajte lijere livadne. S. Rosa 77^. 
Ovo je pernica vjerenikova sva lijerima po- 
suta i rusam. I. M. Mattei 101. Ja sam lice 
dulsom umivala, otirala lijerom cvijecem. Nar. 
pjes. vuk. 1, 63. Porastao lijer momce mlado, 
spored uega ruza cavtijase. 1, 230. Lijer {Iti- 
Qiov), rus. .inpT. (Acorus calamus), giglio bianco 
(Pizzelli, Kuzmic), Lilium candidum L. (Visiani, 
Vodopid). B. §ulek, im. 196. — Isporeduje se 
s nim sto bijelo. Bjeja si negli lir i mramor 
pribili. N. Dimitrovic 45. Ka se rijet Ijepsa 
moz' neg zora i bjeja neg I'jer cvijet. F. Luka- 
revic 12. Bijele lijere svom bjelocom dobivaju. 
Gr. Palmotic 1, 33. Uze mramor bjeji od lijera. 
L V. Bunic, mand. 17. Imao je samo jednu sder, . . . 
bijase rumena kao jabuka i u lieu bijela kao 
gorski lijer. Nar. prip. vuk. 164. 

b ima i drugijeh vrsta cvijeca sto se razli- 
kuju dodacima. Lijer bijeli, Lilium (candidum) 
L. (Pizzelli, Kuzmic). — Lijer divji, hemerocalle 
(S. Budmani), Hemerocallis flava L. — Lijer 
gorski, Convallaria majalis L. (Lambl). — Lijer 
prodoli, (prema lat.) lilium convallium (u, rkp. 



LIJER, e. 

xvHi vijeka i u Stulicevu rjecnika), Convallaria 
majalis L. — Lijer zuti, giglio salvatico (Pizzelli, 
Aquila— Buc), Amaryllis lutea L. (Alschinger, 
Vodopii). B. Sulek, im. 196. 

c. u pisaca (u pjesmi) lijer u prenesenoine 
smislu znamenuje bjelocu koze na lieu i na osta- 
lome tijelu. Lirom vrat gizdavi i s grlom toj 
6elo skrovenje svak pravi ter cafti veselo. S. 
Mencetid 301. Gdi "e snijeg, gdi 'e lijer? Nije 
ovo moje sunce. Ti nijesi ku ja zovem. M. Drzic 
125. Prsi koje lirom cafte. 173. Ako htje svijes 
tvoja da ranit prsi ti budem ja, potrebao bilo 
ni snijeg i lijer odkrivat nih tako sad meni. 
F. Lukarevic 149. Hod'mo vece, druge mile, 
lir snjezani puti bile u jezeru bistru umiti. I. 
Gundulic 134. Bez masti sred lica mladahne u 
mene rumena ruzica i bijeli lir zene. 145 Dragi 
brace, sto ne teku lijer eelovat i ruzicu na ras- 
kosnom tvomu lieu? 183. Od koraja usti ob- 
javi a od lira prsi svoje. 220. Nu za malo od 
ruzica ako vidis rujnos milu promijenut .ju 
(dragu) usred lica bijelih lijera na bljedilu. 255. 
Razhladiti trude od boja u sto ovako mlade zele, 
od luvenijeh perivoja odkrivaju lijere bijele. 405. 
Ruke od lira sve sto moze brze i jace pruza, 
di}i i prostira. 412. I ko ruzicu i lir vece iz 
kladenca poli od o6i . . . 537. Utjecudi mladoj 
s lica, gdje perivoj Juven bjese, lijer pribijeli i 
ruzica, rumene usti problijedise. 547. U gizda- 
vom lieu i celu lijer izmijesan s rusom nose. G. 
Palmotid 2, 16. Hitre usi, vrat snjezani, bijele 
ruke, prsi od lijera rese cudno nanizani obli redi 
od bisera. 3, 13b. a. sram rumen obteko je svi- 
jetla obraza ciste lire. 3, 85a. Zlato 'e prami, 
prsa od lira. J. Kavanin 36b. jvfa |uvene peri- 
voje svo'e odkriva lijere bijele. 197'*. Capte to- 
likoje djevstvo lijerom, a stid rusom. 362b. Svak- 
dani bici }uti porazise lijere od puti. I. Dordid, 
uzd. 6. Jeli dragost sto hudoba hvali, kadno 
lijer i ruzicu spari? Osvetn. 3, 5. 

d. lijer (radi bjelocej znamenuje cistocu (vidi 
cistoda, b) cc)), n. p. : (Isukrst) okruni ju u vjec- 
noj slavi dvijemi krunami neumrlijem cvijetjem 
spletenijemi: jedna je od bijelijeh lira, sahra- 
nivsi ona pricisto djevstvo ... B. Ka§ic, per. 
114. Susretala tebe vojska slavodobitnica od 
obi|enih mucenika! obkruzila tebe s lirimi mnoz 
od lastecih spovidnika! rit. 119. Neockvriienoj 
u cistoci tvoji danci svijetli bise, kijeli glas isti 
u bjeloci k'o snjezani lijer mirise. 1. Gundulic 
269. O djeviee Marija mila, . . . kako rusa nu 
ti captis i od lijera miris prsis. I. Akvilini 123. 
Inih pjevat ne mogudi, lijer od djevstva ne ima- 
judi. J. Kavanin 369*. Dome upored od cistode 
svoj poklana lijer prebili. 523b. Lijer distode 
prigizdavi. P. Knozevid, ziv. 33. Za da djevstva 
lijer pribijeli, koga Bogu jur prikaza, neockvr- 
nenoj on udijeli do smrtnoga cuvat casa. P. 
Sorkocevid 576b. te moze znaciti sto i distoca. 
Ja sam, ja sam ki priklonih silnom brazdom lir 
prebili. J. Kavanin 51a. Drug' Kazimir, koji 
stupi 3 kalujerstva na prijestoje, al' od sebe ne 
odlupi krjepos, koju goji boje srjed napasti od 
polace, lijer snjezani meju drace. 30ub. Koji 
potop od smrdede uecistode ne razlijeva se svud 
po svijetu!... ne samo se loze trgaju zapustene, 
neg se varke steru i tudijem vinogradom i li- 
jerom joster zatvorenijem. B. Zuzeri 46. — i 
samoj djeoici. Pribijeli lijoru od izvrsn6sti (0 
svetici). V. Andrijasevid, put. 148. Margarita, 
lijer prebijeli od djevica. J. Kavanin 299b. (Poz- 
drav s. Bonaventure b. d. Mariji) Zdrav, pribijeli 
lijeru . . . priblazenoga trojstva! L. Radid 108. 

e. djevojci (radi jepotej. — biblijski: Ja 



LIJEE,, e. 



80 



LUES, g, a). 



sam cvijet od po}a, u dolini lijer prebili. J. Ka- 
vanin 511b. 

f. cesto se na grbovima slika lijer u osobi- 
tome obliku i moze ne biti bio. Franski kra^u, 
zlatne lire i ti u zemji tvoj uzgoji. J. Kavanin 
222a. Stjepan veli Nemanicu samom sebi i svo'em 
carstvu da bijela orla kra}evica dvim glavama 
Da obrstvu, i jer franski 'e rojak bio, i dva 'e 
lijera posadio. 286^. 

1. LIJERA, /, vidi lira. — Jamacno je sta- 
rijt oblik lira, radi -ije- isporedi lijer. — U Vu- 
kovii rjecnikit: vide lira s dodatkom da se go- 
vori u Dubrovniku (ne znam jesam li ciio igda 
tu rijec u Dubrovniku, nego same lijerica, vidi. 
P. Budmani). 

2. LIJERA, /. mjesno ime. — Prije nasega 
vremena. Lera. Spom. stoj. 185 

LIJERAC, lijerca, m. dem. lijer. — U Stuli- 
cevu rjecniku : v. lijercac. 

LIJERAN, lijerna, adj. koji pripada lijeru, 
lijerima; koji se sastoji iz lijera. — Od xvii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (lijerni ,di gi- 
glio' ,IiIiaceu9' 344*) i u Stulicevu (,ex lilio'). 
Prsi lijerne i snjezane Turkinice lijepe i mlade. 
I. Gundulic 419. Lijerna z dracnijeh izpovjed- 
nika druzba okruzila te. T. Ivanovi6 113. 

LIJERCaC, lijercca. m. dem. lijerac. — U 
Stulicevu rjecniku uz Jercic. — nepouzdano. 

LIJERICA, /. uprav dem. lijera; ovako se zove 
u Dubrovniku i okolici muzikalna sprava za gu- 
dene: mana je od narodnijeh gusala i ima tri 
zice; dobro je opisao ]^. Kuba u Zborn. za nar. 
ziv. i obicaje. 4, 161—167, samo cu dodati da 
se u samome Dubrovniku sad ne zove lirica nego 
lijerica (stariji zapadni oblik moze biti da je ziv 
na jRatu), a da imena vijalo nijesam nigda cuo. 
— U Belinu rjecniku (s -i-) : lirica ,violino, viola 
piccola' jfidicula' 768b, i u Vukovu: dim. v. li- 
jera. Pred riima je isao jedan mu§karac udara- 
judi u lijericu (? lijerica se udara samo sjedeci 
kad igraju. P. Budmani) ili u mjesnice. Vuk, 
rjecn. kod sprava. 

LIJES, m. kao da je naj prvo i pravo zna- 
cene: drv^e sto je potrebno za kakvu gradu; iz 
toga se razvijaju i druga znacena, isporedi grc. 
IUtj, lat. materia. — -ije- stoji po juznome go- 
voru mj. negdasnega e, te glasi u zapadnome 
govuru les, u istocnome lis. — Akc. se mijena u 
loc. sing, lijesu, i moSebiti u gen. pi. lijesa, u dat., 
instr., loc. pi. lijfesima. — Rijec je praslavenska 
(les'j.), isporedi stslov. lest, rus. JitcB, ces. les, 
po^. las. — Nepuznatn postana; Miklosic misli 
da nije srudno s grc. (ckaog, posveceni gaj. — 
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lis, lijes, to jes 
drva za poslovati , materia, lignorum aj)paratus'), 
u Belinu (,lognurue' , materia' 432^; , materia' ,ma- 
teria' 4G5'»), u Bjelostjencevu (les, t. j. drevo iz 
kojoga se ima kaj napraviti .materia lignoa, li- 
gnorum apparatus'. 2. les mrtveSki ,sandapila, 
tumba'. V. truga; lis, v. les), u Jambrcsicevu {les 
mrtvefiki .sandapila, tumba'), u Stulicevu (lijes, 
drvo za poslnvnna .materia'; ,silva, nemus' s do- 
datkom da je u zadncmu znacenu rijei ruska), u 
Voltigijinu (les ,logname' .holzwerk, zimmer- 
holz'); u Vukovu: 1. (u Hercogovini) ,der wald' 
,silva'. cf. suma. — 2. (u Brdimai na ku6i §Jemo, 
kjucevi (rogovi) i pauznico (zioko). — 3. (u Jadru) 
,das gaiizo ackorgoriitho i.sammt dem joche)' 
.aratrum ot jugum'; u Danicice v u (lesh , nemus'). 
a. « .smislu sprijedn kazanome.. Da nam do- 
pustite les se6 za dugi baCav. Mon. croat. 5. 
(1325). Treti dio zgradam, ku6i i zidu i lisu i 



svemu ca se ho6e lisa u svemu mlinu. Stat. po|. 
ark. 5, '283. Grede ili ini les imize crikve sa- 
zidane bile sut. S. Kozicic 6t>. Da ne smej nik- 
toze ponesti zelezo, les ili oruzije nevernikom. 
26b. Ka ptica ni' ptica, koja li zive vik, i ki 
lijes nije drvo, ni clofi^jjek nije clovik? D. Ra- 
nina 1203'. Svi oni gaji, koji svojim precima 
da^aju obilni lijes vojskami za kopja, moru za 
driva. A. d. Bella, razgov. 48. (Gedrov) lijes 
nije podlozan crvotocini. I. Dordid, salt. 88. 
Osvem lijesa od cedara^ iz Libana i drva dru- 
zijeh. B. Zuzeri 244. Sijajuci mu (Hiram So- 
lomunu) cedarski lijes. D. E. Bogdanic 92. Tu 
Salomun lijes dobavi. N. Marci 37. Da se ukiiiu 
carine koje se placaju za uvozene lijesa i grade. 
Zbcrnik zak. 1866. 1.3. — Metaforicki. Da je 
stala jos tad cjelovita hrvatska drzava, bilo bi 
lijesa iz kojeg bi se bio mogao stesati tvrd 
branik. M. Pavlinovic, razg. 99. — Metonimicki, 
lada. Da taj lijes od gore s korijenkom pogine, 
dim taj lijes u kom se nevjerne budobe s po- 
gani privoze. M. Vetranid 1, 135. 

b. drva uopce. Gore i pol]a, dubrave, lijesb, 
trave. Mon. serb. 106. (1333 u poznijemu prije- 
pisu). Za sude i za lesb pisete da Rbcane nose 
odb vasega. Spom. sr. 2, 96. (1409). Zadoh u 
dubravu, da usijeku lijesa. M. Drzic 415. Koja 
(poplavica) sobom lijes i kami smuca, orec se 
vrh litica. I. Gundulid 531. 

C. suma (u prva cetiri primjera moze zna- 
citi i drvje uopce). Zemja, lijes i more. M. Drzic 
17. Lijes, kami, zvirenje k sebi potezase po- 
zorom. 1'26. Zemja, lijes i kami sad se 6udi. 
421. Da ga ze}no sve prosuzi, lijes, kamenje i 
ravnine. A. Sasin 164. Sve gore stresa tres, 
prez lista osta les. D. Barakovid, vil. 290. Kano 
risi strvni strabom raze i zvijeri i lijese. Osvetn. 
1, 47. Kano plamen kad se lijesom zuri. 3, 66. 

d. u osohitome smislu, sve drveno u krovu 
(grede i brvna), ali ne ono sto pokriva, ako je i 
drveno, vidi u Vukovu rjecniku. Od cedara lis 
su i grede (u raju). J. Kavanin 528b. PJusti i 
kapi tvoja streha vise moje, lijes mi steti. B. 
Zuzeri 298. Odkrije kudu za pocinit ju, ali ne 
pomni jeli tko prid kucom, i baca doli lis ne 
gledajudi i ubije covika. Ant. Kadcid 26. 

e. mrtvacki odar (sanduk). — Od xviii vi- 
jeka u Hrvatskoj i Slavoniji, vidi u Bjelostjen- 
cevu i Jambresicevu rjecniku, i u Ivekovicevu: 
(u Hrvatskoj i Slavoniji) mrtvacki sanduk; sarg; 
area, loculus, sarcophagus. Dr. T. Maretid. — Za- 
povidi takojer da mu se lis nadini i sva druge 
priprave, koja su potribna, navlastito pako da 
se misa za mrtvo obidajna piva. A. Kanizlid, 
fran. 36—37. Kada Saverija priminu, u lis tilo 
negovo metnuse. 74. Kada u Rimu hotijahu 
negovo sveto tilo na drugo misto prinesti, otvo- 
ri§e lis. uzroci. 64. Tilo bi u lis ili sanduk 
postavito. E. Pavid, ogled. 96. Dotaknu se san- 
duka iliti lisa. 533. Nadinide mu Skrinar lis od 
orahovih dasaka. M. A. Rejkovid, sabr. 67. U 
lis tilo svojo stavi. I. Velikanovid, prik. 93. Za 
koga li nose onaj lis iliti sanduk? D. Rapid 
271. Zavjerena ne poruSiv lica smrtnom dadom 
i crnijem lijesom. Osvetn. 1, 34. 

f. u osobitome smislu, cijela sprava za ornne 
(ne samo plug nego i jaram). vidi u Vukovu 
rjeiniku. 

g. materia, od smista kod a postaje sire zna- 
dei'ie iz kojcga se pak razvijaju i druga znairi'ia 
u prenesenome smislu. 

a) uopce sto treba za gradu, ako i nije 
drveno. 



LUES, g, a) au). 



81 



1. LIJESKA 



aa) tjelesnijem stvarima. Mastor na- 
stoji . . . okol onoga cto pristoji razlozenju i na- 
redjenju lesa i materije od rabote mestrije svoje. 
S. Budinic, ispr. 5. (SviceJ plamen . . . drzi se 
dokle tece lijosa. M. Eadnic 13a. Prinose lis 
s kojira se napravja hrana. 18'>. Cemu sluzi 
skup|ati lisove a ne sagradivati kucu? 94^. Ako 
je dana nemu koja car, ali sii dane u pitju, 
brasnu i od kojega^odi lisa ucinene, ali od mida, 
tuca, ali ol(jva, zlata, srebra, vune, lana ... L. 
Terzic 271. Vi iz toga vidite da mi nas prvi 
dobitak nad lijesom a drugi nad rukotvorinom 
cinimo. A. T. Blagojevic, khin. 64. 

bb) cemu umnome. Po Ingleskoj se 
trpa po ucionah mnogo toga knizevnoga lijesa. 
M. Pavlinovic, rad. 10. 

b) od cega je sto iicineno Hi sagracteno, 
od cega se sto sastuji. 

aa) u tjelesnome smislu. Kruh psenicni 
priodi u tilo Isusovo, ali se ne more re6, da tilo 
pride u oni treci lis kada se vrste krusne pocnu 
kvariti, nego tilo pristane i nece da stoji kako 
se pocnu vrste kvariti kruha i vina a po naravi 
se rodi niki novi lis jar nije prvi kru§ni koji je 
prisao u tilo Isusovo. I. Ancic, svit. 186. Grada 
stoji tvrdo i dobro utemejena svrbu takovoga 
lijesa. M. Eadnic 327b. Dostoj se uslisati, da 
u ovi lis zlata ulijes obilni blagoslov. L. Terzi6 
258. Od trava, kamenja i od koga drugoga lisa. 
271. Zaklinam vas, vinogradi, masline i ostala 
stabla, onim koji cini da izvodite plod iz lisa 
drvenoga. 314. Zaklinam vas, stabla, da izvo- 
dite plod iz lisa drvenoga. J. Banovac, blagosov. 
183 — 184. — Amo 'pripada i ova: Da andeli bu- 
dudi od lijesa nerasutoga budu oholi, nije toliko 
cudo. M. Eadnic B52b. — Amo maze pripadati 
i ovo, premda je u teoloskome jeziku lat. species. 
Sakramonat neprocinene krvi istoga sina tvoga 
u lisu vina posvecivati zapovidio jesi. L. Terzic 
213. 

bb) u umnome smislu. Progonstva ne 
samo ne osuduju nego sto je vece daju lijes od 
place. M. Eadnic 4b. Ostavi dakle u blago 
spenzu od dobra lijesa i pravoga. 92b. Poznadi 
neplemeniti lis oda sta su ucinena sva negova 
bogatstva. 80'^. 

cc) kod rijtci, sadrzaj, smisao. Dajuci 
Bog zakon, medu deset zapovijedi stavi dvije od 
ovoga lijesa, govoreci u jednoj da ne ukrademo, 
a u drugoj da ne zelimo pratezi tude. M. Eadriid 
86". — iSlicno je i ovo Kad se tko sluzi od rici 
i izrecenja s. pisma. za lis razgovora smihavi- 
voga, tamasnoga oli gonetavivoga. Blago turl. 
2, 85. 

c) u prenesenome smislu, od znacena kod 
a) postaje znacene kod cega umnoga i dusevnoga : 
od cega sto postaje znaci i s cega sto postaje, 
dakle i uzrok, prigoda. Vece puta obzirana od 
postena jesu oholijem lijes od nesklada i karbi. 
M. Eadnid 244a'. Digni vlastitu vo}u i nece biti 
lijesa od muke. 395b. Napastovane je lijes od 
zasluzena. 525a. Lis ovizjh kradna jest malo ne 
svakda od jizbine. Blago turl. 2, 170. 

d) prema znadenu kod b), istice se sto je 
tjelesno prema dusemiome. Dusa stoji zamodeua 
u lijesu. M. Eadnic 116a. Koliko tjelesa imaju 
mane li^a, toliko su vedma laka. B78b. Prija 
tega raateriju oliti lis satvorio bi§e (Bog). And. 
K.aci6, kor. 1. 

e) sto se osjeca Hi o cemu se sto djeluje 
(sto je predmet osjecana Hi djelovana). 

aa) kod oyecana. Ondi sva ocucena za- 
bavide se o svom lisu, o6i viditi ce {epotu brez 

VI 



prilike, okusene cutice sladost prislatku, miri- 
sane miris priugodan, ... M. Eadnic 438b. 

bb) kod djelovana, tcoloska je rijec prema 
lat. materia, osobito kod sakramenata. Tkoja jest 
materija oliti lis zavita? Blago turl. 2, 95. Prva 
(zgoda) jest kad lis zavita izajde nemoguci. 2, 
98. — Lis od pravedne boljezni grijesi su. B. 
Kasic, nasi. 41. — Sto je ,niova' (sakramenata) 
, materija' al'ti lis, , forma' ali nacin? I. Ancic, 
svit. 84. Koja je materija ali lis ovoga sakra- 
menta? L. Terzid 138. Lis ovoga sakramenta 
jest u|e od masline. 138. Tkoji dakle jest lis 
sakramenta krstjenja? Naravski voda i oprane. 
Blago turl. 2, 206. Ako bi se nasao bez grija 
a zapovida se izpovist, triba se je izpoviditi ; 
ako li se ne cuti u smrtnom, more biti da ima 
venijali^/t) koji je zadovojni lis od ispovidi, da 
mu se more dati odrisenje. L Ancic, vrat. 150. 
Lis i nacin od pokore. svit. xx. 

LIJESAK, lijeska, m. vidi 1. lijeska. — U nase 
vrijeme, a izmedii rjecnika u Voltigijinu (lesak 
,nocella- ,haselnussstaude'). U lijesku polijesku 
ogan gori. Nar. pjes. mag. 1863. 65. Lesak ,co- 
ryllus', gen. leska. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 
26. 

LIJfeSAN, lijesna, adj. koji pripada lijesu; 
koji je nacinen od lijesa (drva). — Od xvii 
vijeka obicno stoji u prenesenome smislu (mate- 
rijalan, prema 1. lijes, g, d)), a izmedu rjecnika 
u Belinu (lijesni ,di legname' ,materiatus' 432b ; 
,materiale, cbe ha materia' ,materiatus' 465b), u 
Stulicevu (,ex materia, ad materiam spectans' ; 
,silvosus, nemorosus, Silvester' s dodatkom da je 
rijec ruska; lijesni ,silvester, silvae'), ti Volti- 
gijinu (lesni ,legnoso, materiale' ,holzicht, hol- 
zern'). Ne govori od ovoga sunca lijesnoga. M. 
Eadnic 156a. Ovo tijelo lijesno i zem|ano. 275a. 
Stvar je slavnija satrti vojsku protivnika z do- 
stojanstvami nego s oruzjem lijesnijem. 48ya. 
Ovim stvarma lisnim i dutivim nastoji svemo- 
guca kripost Bozja . . . Blago turl. 2, 201. 

LIJESI, /. pi. mjesno ime. — xv vijeka. — 
vidi u Danicicevu rjecniku: Lesi, mjesto u kom 
je Jelena udovica Sandajena dala viuograde crkvi 
u Gorici, kao da je bilo negdje blizu Bara: ,u 
Lesehb' (Spom. sr. 1,) 122. (1442). drugi je (I. 
Kuku]evic) procitao: ,u Lesebb'. Mon. serb. 416. 

LIJESJE, n. coll. od 1. lijes, znaci sto drvje 
Hi dubrava. — U jednoga pisca Dubrovianina 
XVI vijeka. (Mjesec) vlada lijesjem i dubravom. 
M. Vetranid 1, 376. Cinase . . . liiesje lomiti po 
gori. 2, 173. — I kao mjesno ime (Lesje, mjesto 
u Srbiji u okrugu knezevackome). Niva pod Lesjem. 
Sr. nov. 1872. 170. 

1. LIJESKA, /. Corylus avellana L. (arbor), 
drvo (uprav grm) sto rada (esnike. — -ije- stoji 
po juznome govoru, u istocnome glasi Idska, u 
zapadnome liska. — Akc. se mijena u voe.: I'l- 
jesko, lijeske, i u gen. pi. lesdka. — Rijec je 
praslavcnska, isporedi ces. liska, poj. laska (pa- 
lica). — Mislim da postaje od lijes. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu (,die haselstaudo [haselnuss- 
strauch]' , Corylus [avellana L.']). Divja lijeska, 
drijen zestoki, kitni javor ... I. Gundulid 402. 
Ease od liske. J. Vladmirovid 10. II' kada joca 
slavuj gustoj milojubno na liski. M. Katancic 
40. Nije sastavjen oko lijeske. (Nije u glavi kao 
sto bi trebalo. gledaj : Nije triput oko lijeske 
sastavjen). Nar. posl. yuk. 217. Jer se mela 
rijetko nalazi na lijesci. Vuk. rjecn. kod mela. 
Lijeska, slov. leska, cslav. leska, rus. .i-feiiiTUHa, 
8a..ieiiiMHHa, -uicTOBiiHa, fees, liska, sl6. lieska, poj. 
leszczyna, laska (palica), laskowy orzech, lu2. 

6 



1. LIJESKA 



82 



LIJETATI, a. 



lescina, Ijesnicka, Corylus avellana L. (Vuk). B. 
Sulek, im. 196. — S nekijem pridjevima znaci 
druge vrste bilaka. Lijeska mecja ili medvjeda, 
Corylus colurna L. (Vuk). Lijeska pasja, Eham- 
nus alpina L. (Sab jar, Petriha, Lika). B. Sulek, 
im. 196. Lijeska pitoma, Corylus colurna? (Sa- 
b}ar). B. Sulek, im. 197. 

2. LIJESKA, /. M narodnoj zagoneci yiasega 
vremena. — Jamacno je iata osnuva sto kod 11- 
jeskati se. Lijeska trolijeska, u lijesci o»an g:ori, 
i u ogdu ogad stoji. odgonet}aj : ogledalo. Nar. 
zag. novak. 150. 

3. LIJESKA, /. mjesno ime. 

a. zaaelak u Bosni u okrugu sarajevskome. 
Statist, bosn. 28. 

h. kajkavski Leska, zaselak u Hroatskoj u zu- 
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdije|. 45. — S tijem 
se imcnom j)o»/i//e vijesto xvi vijeka. K cetrtoj 
meji ka so zove u Leske. Mon. croat. 20-1. (1513). 
C. u Srbiji. a) Leska, mjesto u okrugu sine- 
derevskome. Niva u Leski. Sr. nov. 1863. 542. 
— b) Leska, mjesto u okrugu sabackome. Zemja 
u Lesci. Sr. nov. 1875. 596. — c) planina i 
potok u okrugu uzickome. \i. Stojanovic. 

LIJESKATI SE, lijeskam se, impf. vidi bli- 
jeskati. — (J jyrimjerima stoji -i- mj. ije, ali bi 
ovako trebalo da je po juznome govoru, isporedi 
nslov. leskati se, lesketati se. — Od indoevrop- 
skoga kurijena Ibsk (Itsk), vidi lastiti se. — 
Osim nsloo. leskati se isporedi i po}. lyskad. — 
Na dva mjesta xvii vijeka (u pisea cakavca) i 
u nase vrijeme (u ugarskijeh Uroata). Kado grmi 
gda se liska. P. Vitezovic, cvit. 44. Presvitlo 
oruzje zi svih stran se liska. Jacke. 201. 

LIJE3KE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskome. (u istocnome govoru) Leske. Glasnik. 
19, 183. 

LIJESKI, m. (?) pi. mjesno ime. — Prije na- 
sega vremena. Leski. S. Novakovid, pom. 137. 

LIJE§, m. ime musko. — U nase. vrijeme u 
Crnoj Gori. Pa dozivje Lijesa vojvodu : „Ko je 
onde Lijes od Pipera?" Nar. pjes. vuk. 4, 20. 
Jedno LijeS, piperska vojvoda. Ogled, sr. 489. 
^ LIJESCICA, /. suvrst kruske (Va}avac). B. 
Sulek, im. 197. — Uprav dem. 1. lijeska. 

LIJE&CE, n. coll. od 1. lijeska; moze znaciti 
sto i |e§tak. — Moze biti rijec praslaventtka, 
isporedi ces. listi. — Postaje od osnove lesk na- 
stavkom ije, te se sk pred i mijena na sc, s6, 
sc, §t; stariji je oblik lestije. 

1. u pravome smislu. — Izmedu rjecnika u 
Vukovu (,der haselbuach' ,corylotum'). Podi> Sta- 
nojovb vinogradb nadb lestije (moze hiti i mjesno 
ime, isporedi 2) i na pocivaliste. Dec. hria. 58. 
Lepirice lijecu kroz zelouo lijeSce. Nar. pjes. 
mag. 1803. 65. 

2. kao mjesno ime. 

a. Lestije, vidi u Danicicevu rjecniku : Le- 
Stije, Stefan je despot dao Hilandaru neka sela 
,za Lestije', a ,L6Stijo' povratio ktitoru popu Ve- 
nedikhtu. M(on. sorb). 571. (1411). 

b. LestLJe. Niva pod LeStbjemb. Spom. 
stoj. 36. (prije 1346). 

c. Lijosoe, selo u Bosni m okrugu hano- 
luikome. Statist, bo.sn. 41. 

d. LijeSdo, mjc.stu u Crnoj Gori. Ali demo 
udrit na Lijesdc? Ogled, sr, 45. U Nivice u 
Lijeide gorne. 243. 

e. Lofido. 

a) dva sela u Hrratskoj. a<i) u zupa- 
niji lidko-krbnrsk'ij. Razdije). 36. — bb) u zu- 
paniji mndruskorijeikoj. 61. — .Jrdno se od 



ovijeh pomine xvii vijeka. Porobise Lesce. P. 
Vitezovic, kron. 180. — cc) suma kod Kopriv- 
nice. D. Hire. 

b) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu bio- 
gradskome. Niva u Lescu. Sr. nov. 1861. 327. — 
bb) mjesto ii okrugu smederevskome. Viuograd u 
Lescu. Sr. nov. 1875. 663. 

LIJESnICA, /. vidi u Vukovu rjecniku: rijeka 
koja u bosanskoj Posavini utjefie u Bosnu s li- 
jeve straue ,ein tiuss in Bosnien' ,fluvius Bosnae'. 
— vidi i F. Juki6, zemjop. bosn. 73. 

LIJESNE, n. vidi lijes. — Na jednome mjestu 
XVII vijeka, Skup)ati lisna a ne ciniti grade. M. 
Eadnic 94«i. — Nalazi se jos samo kao ime selu 
u Crnoj Gori u liovcima. Glasnik. 40, 21. Od 
Lijesna i od Dubokoga. Ogled, sr. 238. 

LIJESo, m. hyp. Lijes. Jedno soko Lijeso 
Pipore. Pjev. crn. 19«^. 

LIJEStITI SE, lijestim se, impf. vidi blijestiti, 
isporedi lijeskati se. — U nase vrijeme u ugarskijeh 
Hrvata. Jos se lisci jedna hiza. Jacke. 220. 

1. LIJET, /. nalazi se samo u knigama pisa- 
nima crkvenijem jezikom, znaci: dopusteno, slo- 
bodno. — Stslov. letb: samo u nom. i instr. sing. 
aiti> jest-b, -ittijij, jestT. , licet'. — Miklusic ispo- 
reduje lit. leta, korist, let. lets, sposohan. — Iz- 
medu rjecnika u Stulicevu: ,obolus' (vidi 2. lijet); 
biti lijet komu ,alicui licere', i u Danicicevu 
(letb, s glagolom ,byti' ,licere'). Jaze nestb letb 
sbcitati. Domentijanb 33. 

2. LIJET, /. u Stulicevu rjecniku: ,obolus' 
s dodatkom da se nahodi u brevijaru. — Nijesam 
drugdje nasao. 

3. LIJET, m. lijetane, isporedi let. — Od xvm 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinii (.volamento, 
volo, il volare' .volatus' 776^), u Bjelostjencevu 
(lit, V. skok), u Stulicevu (, volatus'). Paka petom, 
sestom, sodmom, pridoh lijetu u porednom. J. 
Kavanin 471a. Paka pero samo lijetom rede i 
fratre, u drzavi ki cvatose, skladno pravi. J. Ka- 
vanin 371'i. 

LIJETANE, n. djelo kojijem se lijece. — U 
Jambresicevu rjecniku: letane ,volatus'; u Stuli- 
cevu, u Vukovu. 

LIJETATI, lijecem (lijetam), impf. iterativin 
glagol od letjeti. — -ije- stoji po juznome go- 
voru mj. negda.inega e ; a istocnome glasi letati, 
u zapadnume litati. — Akc. kaki je u inf. taki 
je u pro.es. 3 pi. lij^taju (ali lijocu), u aor. lije- 
tah, u impt. lijeci (ali lijetaj), u g'r. praes. lije- 
<iu6i (lij^tajuci), ?< ger. praet. lijetavsi, u part, 
praet. act. lijetao; u ostalijem je oblicima unaki 
kaki je u inf. — Rijec je praslavenska, isporedi 
stslov. letati, rus. .leraih (uprav .i-tTarb), ces. le- 
tati, litati, pof. latac. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (lijetati, lijotam , volare'), u Vukovu (lije- 
tati, lijecem ,hin- und herfliegen' ,volito'), u Da- 
nidicevu (letati , volare'). 

a. vidi letjeti, 1, a. Ptitico pod nobi litaju. 
§. Mencetic-G. Drzic 467. Cime okolo glave 
ne (sove) lijetaju (ptice) slobodu to vo6u svaki 
cas priraaju. D. Ranina 87«. Litaj, orle, litaj. 
D. Barakovid, vil. 372. Gdi lijotaju drobnijoh 
ptica jata mnoga. A. Vitajid, ostan. 7. Gdi ptico 
ne li6u. P. Vitezovic, odil. 50. A nek vra!ie 
oko zita lidu. M. A. Rejkovic, sat. 06^, — Ako 
ovo Bog 6ini iivinicaraa koje lijeiu i;)0 zraku. 
F. Lastrid, od' 267. — Ugleda jedan misnik dra- 
kuna gdi iznad lie lijede. ned. 89. Nad voj- 
skom litahu te 2ene. Aleks. jag. star. 3, 246. — 
Lijetat (u raju) vij djotide, aerafine i iiigane. J. 
Kavanin 484''. Crue raa6ke lijedu okolo posteje. 



LIJETATI, a. 



83 



1. LIJEV, 1, a, dj. 



M. Divkovic, zlam. 47b. — Ironicki. Cuduo da 
se vidi goru litat. J. Kavaniii 29a. 

b. vidi letjeti, 1, b. Prab lijeta sa svijeb 
strana. M. Vetranic 1, 1(3. Sumna da ne bi 
pravo litala (stril). P. Zoranic 76a. Ki6ena lis- 
6ica vihrom litaju. I. T. Mrnavic, osm. 16'J. §to 
da brada stoji due^a i vjetrom svakim lita. J. 
Kavanin %^. Ispod neba lije6u lubarde. Nar. 
pjes. vuk. 4, 251. Zatutnase zloo;lasne lubarde, 
a iz liiba supja zrna lijecu. Osvetn. 3, 135. 

e. vidi letjeti, 1, b, c). Nesrica ako je mene 
moja zala od liposti tvoje, vilo, zadrzala, li misal 
ni stala ni casa ni bipa, k tebi je litala, gospoje 
prilipa. H. Lucie 219. — Rici po vitru litaju. 
A. G-eorg-iceo , nasi. 230. Glas . . . litajuci na 
sve strane. I. Ivanisevic 81. UdiJ od to;?a ^las 
ide litati po svitu ovomu. A. Vitajic, ostan. 413. 
Kih glas maogo lita i slove. ist. 178b. — Ufam 
(nih) vidit uzdignute na 6ast prvih pisarija, pera 
i lijetat nib zestoka od zapada do iztoka. J. Ka- 
vanin 128b. — U deset i dva Ijeta po svoj zemji 
hrabren lijeta. 242a. Zenu svom Ijepotom ka 
svud lita. o68a. 

d. vidi letjeti, 1, e. J^udi lijecu, hile tolit 
smocu. Osvetn. 4, 70. 

LIJETA VAC, lijetavca, m. lieke vrste bijaka. 
Lijetavac, 1. Ancbusa paniculata Ait^; 2. An- 
cbusa variegata Lehm. (Vodopid). B. Sulek, im. 
197. 

LUETIC (Hi ^lOtic?), m. mjesno ime. — Prije 
na§ega vremena. Leticb. Spom. stoj. 185. 

LIJETITI, lijetim, impf. letjeti. — Ujednome 
primjeru pisca cakavca xviii vijeka, a izoiedu 
rjecnika u Stulicevu (,volare' s dodatkom da je 
uzeto is bukvara). Lijeti u poskok gor k zvijez- 
dama. A. Vitajic, ostan. 240. — sasma nepouz- 
dano. 

LIJETNAK, m. jednak. — Shvaca se kao da 
postaje od letjeti, lijetati (kao da hrana proli- 
jece niz grlo). — U jednoga pisca nasega vre- 
mena. Prekine mu lijetiiak i dogna tilut do 
vratnijeb zila. S. J^ubisa, prip. 129. Miijeko mu 
jedva slazilo niz zajazeni lijetnak. 234. 

LIJETO, n. vidi dlijeto. — U Belinu rjecniku: 
jscarpello e scalpello, strumento da scarpellino' 
,scalprum' 650*, i u Stulicevu: ,sc.sdpT\im,coe\unx', 

— I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 
1. LIJEV, adj. sinister, naj proo o ruci sto je 

na strani od tijela gdje je srce, pa i a svoj onoj 
strani i o nezinijem dijelima, i o svemu onome 
sto se nalazi s one strane. — suprotno : desan. 

— -ije- stoji u juznome govoru mj. negdasnega 
e, u istocnome glasi lev, u zapadnome liv. — 
(Jsim ace. sing. n. lijevo, upotreb^avaju se samo 
slozeni oblici lijevi, lijeva, lijevo, lijevoga itd. 
u kojijeh je svuda isti akcenat. — Rijec je pra- 
slavenska, isporedi stslov. levb, rus. ^vfeBwii, 6es. 
levf, po}. lewy. — Moze biti i indoevropska 
rijec (laivos), isporedi grc. laiFfk, lat. laevus. 

— Izmedu rjecnika u Vranciceou (,lfivu3; sini- 
ster'), u Mika^inu (liva ruka , sinistra, leva'), « 
Belinu (lijevi ,sinistro, mancino, opposto al destro' 
, laevus' 678b), u Bjelostjenieuu (lev , laevus et 
levus, sinister'), u Jambresicevu (lev ,sinister, 
laevus'), ic Stulicevu (.sinister, laevus'), ic Volti- 
gijinu (lev ,manco, zanco, sinistro' ,link'; liv i 
lijev ,manco' ,link'), u Vukovu (lijevi, levi, livi 
,link' , laevus'), u Danicicevu (levb .sinister'). 

1. adj. 

a. kao pridjev uz supstantiv (koji se moze 

imati u misli prema onome Sto se jjrije kazalo). 

a) ruci. Nek ne zna ni ista lijeva ruka 

tvoja sto cini desna. B. Leakovic, gov. 161. 



Desnom ga je rukom zagrlila, a lijevom uozo 
dovatila. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Uze torbu na 
lijevu ruku. 2, 113. Ods'jece joj ruku do ra- 
mena, desnu ruku dade u lijevu. 2, 241. Sab{a 
mu je u desnici ruci, u lijevoj kopje ubijito. 2, 
252. Uze riega na lijevu ruku. 2, 356. Na nemu 
je sedamnaesfc rana, nosi desnu u lijevoj ruki. 

2, 548. Nasloni je na lijevu ruku. 3, 197. Li 
jeva ruka krsta nema. Nar. posl. vuk. 169. 

b) dijelu i o strani tijela (^udskoga i 
zivinskoga), n. p. : 

lui) krilu. On' izjedo ribi desno krilo, 
a banici dala jo lijevo. Nar. pjes. vuk. 2. 62. 

bl>) ramenu. Natoprce dolamu na 
livo rame. M. A. Kejkovic, sat. L3a. 

cc) sisi. Pod livom sisom ima madez. 
M. Drzi6 335. I ustreli vojvodu Kaicu na zlo 
mesto bas pod sisu levu. Nar. pjes. vuk. 2, 487. 
Udari ga po desnom ramenu, na lijevoj sisi ra- 
stavi ga. 3, 253. Kursum ga je udario vise li- 
jeva sise. M. Pavlinovic, rad. 99. 

dd) o pazuhu. Udri nega pod pazuho 
I'jevo. Nar. pjes. vuk. .3, 387. 

ee) oka. Lijevijem okom progleduje, 
desnijem se brkom nasmijava. Nar. pjes. vuk. 

3, 360. 

f/) uhu. Lijevo mi uho sad zapoja, 
ja se nadam veselome glasu. P. Petrovic, gor. 
vijen. 36. 

ffff) o nozi. Desna mu je ruka osecena 
i lijeva noga do kolena. Nar. pjes. vuk. 2, 315. 
Lijeva je noga salom|ena. 2, 563. — (Vranac) 
bijo nogom desnom i lijevom. 2, 272. Sve jed- 
nako kone dorataste, doratasto i putonogaste sve 
jedino u noge lijeve. 3, 333. 

hhj ko^enu. Kleknu vitez na kolino 
livo. And. Kacic, razg. 179b. 

llj o bedri. Na levuju bedru. Sava, 
tip. stud, glasn. 40, 156. 

kk) o strani na tijelu. A s lijeve 
strane do ramena. Nar. pjes. vuk. 3, 114. Te 
pogodi stara Cejvan-agu s leve strane pod pa- 
zubo levo. 3, 185. — Objesi ga Sarcu s desne 
strane, a s lijeve tesku topuzinu. 2, 393. 

c) o odijelu, isporedi 1. desan, 1, c). — 
vidi i kod g). Vec uvati levi skut dolame. Nar. 
pjes. vuk. 2, 358. 

d) o istoj rijeci strana, ali samo adverhi- 
jalno (isporedi 1. desan, 1, c)), kad se hoce po- 
kazati da sto stoji prema cijoj lijevoj strani. 
Side papa na stocu zlatnomu . . . s livu stranu 
Jozip patrijarka. And. Kaci6, razg. 163*. Po- 
kornica vaja da se postavi na livu stranu mis- 
nika. Ant. Kadcic 243. Koji ce stojati na lijevu 
stranu. J. Matovi6 73. Ofc leve i desno strane 
sednu. J. Rajic, pouc. 1, 96. Svu gospodu za 
sofru sjedao: s desne strane starog Jug-Bogdana, 
a s lijeve Vuka Brankovica. Nar. pjes. vuk. 2, 
310. — Kad se govori o lijevoj .strani cega ne- 
ziva (mjesta), i onda se misli na celade, ali se 
moze shvatiti na dva razlicna nacina: Hi se 
mjesto shvaca kao samo celade u prenesenome 
smislu (n. p. rijeka se shvaca kao celade kojemu 
je isvor glava a utok noge, te se prema tome go- 
vori desnoj i lijevoj obali). Hi se odreduje sto 
je desno i lijevo po dejadetu koje je prema onome 
okrenulo lice te u ono gleda (tako n. p. kad do- 
vjek cita u knizi, lijeva je strana od knuje prema 
lijeoome oku). zadni je smisao u prvome od onijeh 
primjcra; u drugome se ne zn.i jeli proi Hi drugi. 
Da ina dva oltara ki se udrzita va toj istoj ka- 
peli, ki je jedno oltar svete Marije na desnu 
stranu velikoga oltara, drugi svete Lucije ki 
stoji na livu stranu velikoga oltara . . . Mon. 



1. LIJEV, 1, a, dj. 



84 



1. LIJEV, 2, a. 



Croat. 83. (1457). Na cardaku na lijevu stranu 
tu bijase sovra postavjena. Nar. pjes. vuk. 2, 
231. 

e) cemu mu drago sto ce}adetu stoji 
s lijeve strane, isporedi 1. desan, 1, // Okrenuo 
drumom lijevijem. Nar. pjes. vuk. 2, 266. Da 
ni Gospodin Bog pomoze desnu bandu i lijevu ! 
u Nar. pjes. vuk. 1, 81. 

f) o vtrbalnome supstantivu (u jedinome 
prhnjeru stujane) kujijem se kaze gdje ku ill sto 
stoji prema koine. Ustrasiti se podobajetb levaago 
stojauija i sb kozlisfci sbcetanija. Domentijanb 68, 

(j) u jednome primjeru o orudu (bradci) 
sto je nacineno za lijeou ruku (moglo bi se tako 
kazati i o drugijem orudima sto sa svagda na- 
dinena za desnu ruku, kad bi btla suprotno iz- 
radena, n. p. neki balcaci na sah(ama, niuziknlne 
sprave, ali je to neobicno; obiino je kazati lijeva 
rukavica, lijevi rukav, lijeva nogavica, lijeva 
crevja itd. u ovorne smislu, ali netnain primjera). 
Zacudio se kao da je video lijevu bradvu. Nar. 
posl. vuk. 87. 

b. lijeva kao supstantiv upotrebjava se u 
znacenu lijeva ruka (niozcbiti i strana). — Iz- 
medu rjecntka u Vrancicccu (,laeva'). 

a) lijeva ruka uopce. Neka te ne stavi na 
sudu stran live. M. Marulic 222. Kada cinis 
almustvo, ne cini, da liva tvoja bude zuati ono 
ca desna tvoja cini. Bernard) n 26. matth. 6, 3. 
Ti istinom cineci zaduzbinu, da ne zna lijeva 
tvoja §to cini desna tvoja. N. Itanina 4Ua. Kao 
se sam ja lijevom prikr^tio jutroska. M. Drzi6 
377. Neka ne zna lijeva tvoja sto cini desna. 
M. Divkovic, bes. 687*. Dobar kapitan z livom 
zamahe odbija neprijateja. F. Glavinic, cvit. 83b. 
Ki me lijevom zazivajud darova mi posmijeh 
mio. J. Kavanin 495^. Liva liegova pod glavom 
mojom, a desnom svojom zagrlice mone. J. Fi- 
lipovic 1, 248. S golom sabjom tree po vojsci 
turskoj, noseci je u livoj. And. Kacic, razg. 133. 
Sice Turke i desnom i livom. 256a. Postavja 
se (narucnik) na livu. Ant. Kadci6 104. A ne 
da mu Drasko Popovicu, no lijevom pali pusku 
malu. Nar. pjes. vuk. 4, 63. Tako se lijevom 
ne krstio, a desna mi (ne?) usahla! Nar. posl. 
vuk. 309. Pak zakon vam u lijevoj a u desnoj 
sabja. Pravdonosa. 1852. 8. 

bj s prijedlozima, adverbijalno (isporedi 
d, b) i 1. desan, 2, a, b)). — Moze se imati u 
pameti ruka i strana. — Izmedu rjecnika a Be- 
linii (na lijevu ,a banda sinistra' ,sinistrorsum" 
127b) i u Stulicevu (na lijevu, ob lijevu ,sini- 
strorsum, sinistrorsus'). Prokleti ce stati ob 
livu tvoju. M. Jerkovi6 76. Stavice pravedno na 
desnu, a zle na livu sudca. J. Banovac, razg. 4. 
Da jedan nezin sin side na desnu, a drugi na 
livu. 7l. Hi se na desnu ili na livu okrenuo. 
A. Kauiilii, kam. 56. Upravite pogled i na 
desnu i na livu. L J. P. Lucie, razg. 1. Pre- 
vWg se 8 desne na lijevu. Nar. pjes. vuk. 2, 218. 
Okreni se s desna na lijevu. Nar. pjes. juk. 46. 
— A na lijovu su opet vrata od saraja od sul- 
tana. L (juiidulic 533. Na desnu i na livu 
sna?,nim okom V66 zamiri cudna mno^tva. J. Ka- 
vanin 509*. — O desnu negovu i livu mnogo 
vitozi staliu. Aleka. jag. star. 3, 236. Na desnu 
i ob livu misnika. L. Terzi6 157. Ob livu stage 
pridragi ufenik Ivan. M. Lekusii 32. Koji je 
u isto doba ob livu iegovu na krizu visio. D. 
Rapid 42. Ca a' rokal, dobro je i s desne i s live. 
P. HoktoroviA 14. S desne i s lijeve pak se vide 
dvi prilike vrh otara. J. Kavanin 320b Mafiem 
Pivo s lijeve sto6i. 4H8b. Ulaskom oStri rt 
ostaje a lijeve. S. ^ubiga, prip. 1. — Kad ae 



seta, svud ocima strize po pengor'ma s desne i 
8 lijeve. Nar. pjes. here. vuk. 103. 

C. ri|ev6, kao supstantiv, za sto mu drago. 
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (lijevo, lijevoga 
,par3 sinistra, laeva'). A pak svoje livo ima desno 
svako. D. Barakovic, vil. 165. Sad ne zna ni 
levo ni desno. Nar. prip. mikul. 88. 

d Hjevo, kao supstantiv. — Izmedu rjecnika 
u Stuliceou (lijevo, lijeva ,par3 sinistra, laeva'). 
a) vidi 1. desan, 2, c, a), 
h) s prijedlozima. 
aa) u ace. s prijedlogom na. aaa) znaci 
smjer micanu. Ne ukloni se na desno ni levo. 
Sava, stef. pam. saf. 9. Uz Susicu na levo. 
Glasnik. 15, 300. (1348?). Nemoj ga (dar) ni- 
kadar na lijevo obratit. M. Vetranic 1, 482. 
Jedno na livo, a drugo ra desno polozi. F. Gla- 
vinic, cvit. 392*. Pogleda na desno . . . na livo. 
F. Lastri6, test. IIO^*. Ako ti na desno podes, 
ja i.u na livo poci. And. Kacic, kor. 16. Ne 
gledaj ni na levo ni na desno. J. Bajic, pouc. 
1, 36. Okreni se s desna na lijevo. Nar. pjes. 
vuk. 1, 298. On s' obzire s desna na lijevo. 2, 
292. Manu sab|om s desna na lijevo. 2, 373. 
Poglodates s desna na lijevo. 2, 440. Na lijevo 
pusku naginase. 3, 310. -- bbb) za stajane. Nav 
okol sebe i na desno i na livo tvrdine radi ima 
obruce. F. Glavinic, cvit. 448'». Na livo ima 
pedeset nauciteja. F. Lastrid, test. ad. 88b. E,e6i 
ce onim, koji budu na livo: „Odstupite od mene 
prokleti!" ned. 373. 

bb) u ace. s prijedlogom o. Ob lijevo 
stojeci. M. Vetranid 1, 292. 

ccj u gen. s prijedlogom s. aaa) znaci 
oda\ivane. Nagli koni strelovito s desna s lijeva 
svud nasrcu. I. Guudulid 345. A s lijeva se 
svijem siroka konusnica earska objavi. 532. — 
hbb) znaci smjer. Zgledaj s desna, zgledaj s liva. 
D. Barakovic, vil. 193. Gdi se svraca s desna 
al' s lijeva? J. Kavanin 273*. — ccc) za sta- 
jane. Gdi jelje i borje s desna i s lijeva i rajsko 
lovorje ziv clovjek uziva. M. Vetranid 1, 7. Tim 
ga (Dubrovnik) svak pocita, . . . i tamo gdi vira 
ob desnu stran nega nasa se prostira priko svita 
svega, do tamo gdi vele poznije dojde dan, . . . 
i tamo sa liva riega gdino vira malo man' za- 
spiva nasa i umira. H. Lucid 263. Ki (lupez) 
8 lijeva visase. N. Najeskovic 1, 141. Vratimo 
se tim 8 besjedom kazati opet od careva vojstva 
obilna mjesta redom naprijed, nazad, s desna, 
3 lijeva. I. Gundulid 328. I s lijeva mu more 
ostaje od Korinta zvano prije. 370. S desna 
ostaje grai mu Pela, Filipova poja s lijeva. 373. 
Biskupi mu (kra^u) svi ob desnu, a vojvode 
sjede s liva. 446. Prokleti bili s liva. J. Ba- 
novac, blagosov. 258 Nit' kog' s desna, ni koga 
8 lijeva. Nar. pjes. vuk. 1, 298. Ozdo more a 
odozgo gore, s desna ploca a s lijeva draca. 
Nar. posl. vuk. 237. 

dd) u ace. s prijedlogom u. aaa) za 
smjer. Obrni se s desna u lijevo. Pjev. crn. 161a'. 
— hlfb) u ovome primjeru stoji adverbijalno, u 
prenesenome smislu, kao suprotno prema lijepo, 
isporedi 1. de^an, 1, g): Mi nodomo s nima u lijevo, 
ved hodemo sa svakijom lijopo. Osvotn. 6, 55. 

2. adv. lijevo. — Izmedu rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (levo .sinistre, adverse"), u Stulicevu 
(,8inistre') ; u Vukovu: .links' , laeva (parte)'. 

a. znaii smjer. Sad (gre plav) desno, sad 
livo, kud vali nu gone. s. Gudetid Bendevi§evi6 
212. Pa pogleda po zem|i i desno i levo. J. 
Rajid, boj. 92. Car de gledat i desno i levo. 
Nar. pjes. vuk. 2, 159. Ti pogledaj desno i li- 
jevo. '2, 599. No se manu desno i lijevo. 4, 28. 



1. LIJEV, 2, b. 



85 



LIJEVATI 



b. kao predikat, u prenesenome smisln. Vo- 
jevala pravica na krivo, i nepravo svagdje osta 
Hjevo. Osvetu. 5, 3. 

2. LIJEV, m. vidi 1. lijevak. — isporedi 3. 
lijev (i radi -ije-). — Akc. se mijena u instr. 
sing, lijevu. — Izmedii rjecnika u Mika(inu: po 
zapadnotne govorii liv, tratur ,imbottatojo, muco' 
,infuudibulum'; « Belinti: ,imbuto, stromento di 
latta' ,infundibulum' 379'^; u Stuliceou: ,imbuto' 
jinfundibulum' ; u Voltigijinu: .imbuto, imbotta- 
tojo' ,trichter'; u Vukuvu: vide lijevak. 

3. LIJEV, m. lijevane. — Fostaje od lijevafci 
kao i 2. lijev, te -ije- stoji po juznome goooru, 
u zapadnome liv. U dva pisca xviii vijeka. 
Koju kiipost imaju oni potopi i lijevi nebeski? 
S. Margritic, fala. 62. Bunar u kom livi svih su 
voda propusteni. J. Kavaiiin 428'!-. 

4. LIJEV, m. ime musko, vidi u Danicicevu 
rjecnikti: Levh, izmedu vlaha koje je kra^ Stefan 
Prvovjencani dao Zici jeduom je bilo ime ,Lev'i>'. 
M(on. Serb). 12. (1222 -1228). 

1. LIJEVAC, lijevca, m. samo u Stulicevu 
rjecniku: v. |evoruk. 

2. LIJEVAC, Lijevca, m. ime musko. — Ima 
samo adjektiv posesivni Levcevs u spomeniku xiv 
vijeka. Stanb LevcevB. Glasnik. 27, 292. (1347). 

1. LIJEVAC, Lijevca, m. mjesno ime. 

a. ztipa u jttgodinskome okrugu u Srbiji, 
vidi u Vukovu rjt^cniku : Lijevac (juzn.) vide 
Levac ,mit alien ableitungen'; Levac, (ist.) ,ein 
theil der' ja»odinska nahija. cf. Lijevac. i: Za 
vreme Karadorda, prica pok. Petar Jokic, ja»o- 
diriska se nahija delila na dve knezine: Gorni 
Leva6 i Doni Levac. cudo da on Temnic i ne 
pomine; ali po svem iz^leda da on Doiiioi Lev- 
cem zove danasni Temnic. Pod knezom Milosem 
tako su isto bile dve knezine: Temnic koji je 
hvatao sva sela pomoravska, i Levac koji je dr- 
zao zapadnu stranu do kragujevackog okruga. 
M. E). Milicevid, srb. 223. — Famine se xii i 
xiii vijeka, ali s oblicima Levocb i Levbce, vidi 
u Danicicevu rjecniku: Levocb, zupa koju je dao 
Zici kral Stefan Prvovjencani. M(on. serb). 13 
(dva puta). (1222 — 1228). kako se pomine izmedu 
Ledenice i Bjelice i Lugomire, bez sumne ce 
biti sadasni Lijevac blizu Jagodine, a sto je u 
spomeniku nastampano ,o', lasno moze biti po- 
grjeska u prepisivanu mjesto ,b'. cf. Levbci. — 
Levbci. Stefan je Nemaha osvojio od Grka 
jLevbce'. M(on. serb). 4. (1198— 1199). Sava, sim. 
pam. saf. 1. to i ,LSvocb' mislim da je jedno, 
jer medu zupama koje je Stefan Prvovjendani 
dao Zici pornihu se jos neke koje je Nemana 
osvojio, kao Lepenica i Bjelica. muze biti da je 
u zadnijem primjerima Levb6e ace. sing, n., a 
ne ace. pi. in., kako inisli Danicic, vidi: Prio- 
bretohb (govori Stefan Nemana) ...odb grbCbske 
zem^e . . . Levbce, Belicu, Lepenicu. Mon. serb. 
4. (1198—1199). (Stefan Nemana) priobrete... 
otb grbcbskyje zemje . . . Levbce, Belicju. Sava, 
sim. pam. saf. 1. 

b. utvrdeno mjesto, kao da je bilo u Bosni. 
— isporedi Lijevce. — U latinskome spomeniku 
XVI vijeka. ,Misimus pro conservatione castri 
Jaycza pedites ot victualia; scripsimus etiam il- 
lustri domino Corvino, duel et bano ac aliis do- 
minis illo circum oxistentibus, ut . . . castellum 
et oppidum Levach de novo reaedificare et eri- 
gere faciant' (pise nadvornik iz Budlma banu 
od Jajea). Starine. .5, 139. (1502). 

c. (po zapadnome govoru) Livac, zaselak u 
Hereegovini. Schem. here. 1873. 156. 



1. LIJEVAK, lijevka, m. postaje od osnove 
glagola lijevati, i znadi uopce kroz sto Hi u .sto 
se sto lijeva, ali se nalasi samo u osubitijem 
znactnima. — -ije- stuji po juznome goooru ; u 
istocnome glasi levak, u zapadnome llvak. — 
Akc. se mijena u mnozini, ako se nmece -ov-, te 
od lije- u juznome govoru postaje ]q: |evkovi, 
}evk6va itd. — Od xvxii vijeka. 

a. gore sirok a do^e iizak i na dnu probiisen 
sud kroz koji se sto zitko toci, n. p. u bure, u 
bocu itd. — Od XV n vijeka, a izmedu rjecnika 
u Mika}inu (livak, spirlica ,mutillo, imbottatojo, 
piria') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (.im- 
buto, stromento di latta' ,infundibulum' 379 '), u 
Stulicevu (jinfundibulum'), u Vukovu (sn sva tri 
oblika: ,der trichter' ,infundibulum'). Namesti 
veliki drveui levak u bure. Z. Orfelin, podr. 
190. Da bi kroz rupu s ukriv|enim levkom vino 
u maternicu sipali. P. Bolic, vinodj. 2, 339. 
Uzmi u lonac vatre, na tu vatru metni sivog 
cubra, pa poklopi vinskim levkom i uho namesti 
neka ide para u nega. M. D. Milicevic, ziv. srb. 
2, 50. 

b. uopce, kroz sto nesto tec?. Sto su one 
dvije grancice maslinove sto su medu dva li- 
jevka zlatna koji toce zlato? D. Danicic, zahar. 
4, 12. 

c. sud za crpene iz drugoga suda. — U Bje- 
lostjencevu rjecniku: levak i kajkavski levek 
,haustorium'. 

d. sprava u koju se liju lojane svijece. u 
Lici. V. Arsenijevic. 

e. mjesto kamo se voda stice u ladi. u Po- 
savini. F. Hefele. 

2. LIJEVAK, lijevka, m. vidi }evak. — U Stu- 
licevu rjecniku : ,scaeva, scaevola'. — nepouzdano. 

LIJEVALAC, lijevaoca, m. covjek sto lijeva. 

— U Stulicevu rjecniku : lijevalac i grijeskom 
lijevaoc ,fusor'. 

LIJEVALICA, /. zensko cejade sto lijeva. — 
U Stulicevu rjecniku: ,quae fundit'. 

LIJEVANE, n. djelo kojijem se lijeva. — U 
Stulicevu rjecniku, i u Vukovu: l^vahe i livahe, 
kod oboga v. lijevane, ali je ovo dodano istom 
u tredemu izdanu: [lijevane, verb. v. lijevati; 
vide s. V. levahe]. 

LIJEVA EIJEKA, /. mjesno ime. 

a. u Crnoj Gori. a) rijeka. Glasnik. 40, 36. 

— h) pleme (kapetanija). Glasnik. 40, 21. vidi i 
u Vukovu rjecniku : kao malo pleme ili selo uvrh 
Vasojevica izmedu Morace i Kuca. ,][jevore6ani' 
ne daju Turcima haraca i cetuju amo cak do 
Lima. 

b. u Srbiji u okrugu vranskome. a) izvor. 
M, D. Milidevid, kraj. srb. 277. — h) selo. 306. 

— Pomine se ovo ime prije nasega vremena. Leva 
reka. Spom. stoj. 185. 

LIJEVATI, lijevam, impf. iterativni oblik od 
liti. — -ije- stoji po juznome govoru mj neg- 
dasnega e ; u istocnome glasi l^vati, u zapadnome 
livati. — uz lijevati ima i Jevati (vidi), a moze- 
biti (i u juznome govoru) \iva,i,i; mislim da je 
lijevati naj obicnije, te amo postavfam sve pri- 
mjere u kujima se ne maze znati kakav je pravi 
oblik. — Akc. kakav je n inf. taki je u praes. 
3 pi. lijevajii, u aor. lij^vah, u ger. praes. lije- 
vajuci, u ger. praet. lijevavsi, u part, praet. act. 
lijevao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 
praes. 1 sing. — Rijcc je praslavenxka. isporedi 
stsluv. levati, livati, rus. .iniiaTh, ces. levati, li- 
vati, po(. lewac. — Izmedu rjecnika u Vranci- 
eevu (,fundere'), u Mika^inu (livati vodu ali inu 



LIJEVATI 



86 



LIJEVATI, 1, b, a). 



takti stvar ,fundo, infundo'; livati mjed, uljeti 
.conflo, fundo'), u Belinu (.fondere' ,fundo' 322'' ; 
,infoiidere' , infundo' 401^; ,g:rondare' ,stillo' 359b), 
u Stuliceiiu (jfundere, infundere'), u Voltigijinu 
(lijevati ,infondere, versare' ,9ingiessen, eintios- 
sen'; livati ,versare, infondere' ,eino:iessen'), u 
Vnkovu (levati, livati, kod ohoga vide lijevati; 
a ovo je dodano istom u trecemu izdanu: [lije- 
vati, (juzn.) vide jevatij). 
1. prelazno. 
a. aktivno. 

a) ciniti da sto tece iz kakva suda, i to 
Hi uopce (vidi prolijevati) Hi u drugi sud Hi u 
drugo sto zitko (vidi ulijevati). subjekat je naj 
cesce ce^ade. 

aa) u pravome smislu. A druzi slu- 
zahu vino iz bokare, cr|eno livahu u zlate pe- 
hare. M. Marulid 28. U more vodu lijevat. D. 
Kanina viiil>. Vodu mu na glavu lijevaju. M. 
Divkovic, nauk. 136^. Velekrat livase nim vodu 
na ruku. B. Kasic, per. 123. Lijevaju6i vodu 
rece oni koji lijevat bude ... I. Drzic 206. Na 
ogan uja ne lijevaj. (D). Lijevati vodu u more. 
(Z). Poslov. danic. Ne livarao u med mlika. V. 
Dosen 37a. Poce u ne livat uje. And. Kacic, 
kor. 253. Livajuci u nega corbu. M. A. Re}- 
kovic, sabr. 28. Livajuci vodu u vino. 46. Ako 
bi vodu livali. Ant. Kadcic 125. Misto sveto 
u koje je obicaj livati prilicna sveta oprana. 
164. Toga casa livati unutra vino. Z. Orfelin, 
podr. 61. Kad hoces u nega (bure) must livati. 
123. Ona liva studenu vodicu. Nar. pjes. juk. 
521. U burence livaju rakiju. P. Bolic, vinodjel. 
2, 293. 

hh) u metaforiekome (uprav iperbo- 
lickome) smislu; objekat je sto zitko kao kod aa). 
Ter mnogis kros tuj stvar ka me zlo skoncaje, 
kad gromi s nebef's^ zgar daz odovud lijevaje 
(= lijevaju? samo radi siika), u meni sumiiu ja, 
da ne bi Gove taj za odm(t) te k nebu tja, kao 
sljezal na svit saj. D. Eanina 71*''. (SokolicnJ 
naprijed, nazad, s desna, s lijeva grad udarac 
smrtnijeb vaja, daz od leske krvi lijeva, topee 
mjesta blizna i daja. I. Gundulic 410. Sto je 
u gradbah od palaca sipat zlata ko przina, i 
ubozkijeh groznijeh placa lijevat vode uzidine'? 
J. Kavanin 28*. 

cc) u metaforiekome Hi j^f^^^senome 
smisln ; objekat je sto umno Hi dusevno, ali se 
metaforicki shvaca kao da je sto zitko. Ove dnso 
(virne) ova sveta duhovna dilovanja hoco livati 
po niki na6in svrh glave tvoje. A. Vita}ic, ist. 
189. Na no livas tvo'e milosti. bV2^. Sunce 
obilne zdrake lijeva svim od pravde i Jubavi. 
J. Kavanin 168''. Lijevaj u moje srce velike 
milosti. I. M. Mattel 278. Vjecni Boze, koji 
blagoaova tvoga milost u nemocna lijevajuci te- 
lesa, stvorene tvoje s mnogostrukom milostivosti 
6uvaS, na zazvane tvoga iniena blagostivo pri- 
stani ... T. Ivanovii 133. Rodena je Marija 
kano sunce livaju6i .svrhu nas svojo blagodar- 
nosti. A. Tomikovit, gov. x. Zvizde livaju svrhu 
iega dobrocinstva nobeska. 142. Svrhu nikih 
ftini kano rodnu kisu livati uzdisanu obilnost. 147. 
h) suf/jricnt tz sehe to6i sto zitko. 

Oil) u pravome smidu. Vode ke stu- 
deno valovjo lijevaju jirozrinje cakleno svitlo 
sad (ii pru\ice) imaju. D. Rai'iina 2''. Tor (Nilo) 
ua jodiio TQoro samo lijeva iz sobo se^am mora. 
L Guiiduli/: 440. Kijoka, mala ka izvri vanka, 
snda lijr^va more u more. J. Kavanin 8». Rijeka, 
koja lijeva od voda more u more. I. Dnrdic, 
uzd. 17. — Oblftci potc§o odizgara lijevati po- 
tope od daZda. I. i)ordi<^, ben. 4H. 



bb) iperbolicki (isporedi a) bbj), u 
aaa) — ccc) subjekat je ce^ade (ali ne svagda kod 
bbb)). <iaa) objekat je krv. U gradu istomu ovi 
uzivaju, druzi na drugomu mistu krv livaju. I. 
T. Mrnavic, osm. 154. Po malahno htje poceti 
vir priciste lijevat krvi. A. Vitajic, ostan. 39. 
Lijeva obilne rijeke krvi (Isus). J. Kavanin 49*. 
Cijem on lijeva krv, prinemaga se i izcezniva. 
B. Zuzeri 377. Uvijek veli: „Malo mi je, rajo'% 
da mu i krv iz obraza lijevas. Osvetn. 2, 67. 
No da djeca ocim' pogledaju, vijek za vjeru krv 
ne lijevaju6i. 2, 90. — Ithb) objekat sa suze, 
plac (vrlo cesto). — nije u svijem primjerima 
ce]ade subjekat. Vjecno majka da plac liva. M. 
Vetranic 2, 451. Lijevah niz blijedi moj obraz 
od suza dvije rike. N. Dimitrovic 57. Jos kad 
bi iz oci potope lijevali . . . 59. Suze ke lijovam. 
na svak cas niz lica vaj moja. 62. Hotij moj 
plac utisit, ki lijevam skroveno. 65. Godista 
prvi dan tvoj mi dar svjedoci, da suze jadovan 
lijevat cu iz oci. N. Na|eskovic 2, 32. Da imam 
suzice do smrti iz oci lijevati niz lice. 2, 33. 
Jer da je (milosti tve) ne budu ni do sad stekao, 
ne bih sad u trudu suzice lijevao. 2, 115. Suze 
lijevati. M. Drzic 9. Nitko, mnu, nikadar ne 
cvili kruto tac, koliko ja sada lijevaje grozni 
plac. D. Ranina 19a. Da svakcas iz oci dvi rike 
ne livam. 81 b. A grozni plac, ki I'a sve lijevam 
niz obraz, ne moze omeksat tve srce za mal cas. 
85*. Plac jadovan lijevam ovdi sad iz oci mojih 
van. F. Lukarevi6 65. Moj lijevah plac jadovni. 
S. Gucetic Bendevisevii 207. Lijevajuci grozne 
suze iz onezijeh lijepijeh oci. I. Gundulic 43. 
Od oci proz kojijeh je, jaoh, lijevala malo prije 
suza rike. 54. Ter cu od suza groznijeh vire 
za nepravdu, ka me trudi, oko mene lijevat 
svudi. 193 — 194. Plaice, ali placom zudi uadi6 
sitne zvijezde ocima, proz kih lijevat oda svudi 
rijeke od suza dotle ima. 239. Od milosti suze 
liva. 465. Lijevaj i ti suza vire, plomeniti kralu. 
G. Palmoti6 1, 360. Suze sredne i cestite ke 
skrusena dusa lijeva. I. V. Bunic, mand. "26. 
Svete suze ke skrtisena lijeva odavna. 40. Suze 
ke lijevamo. P. Ivanavelic, iv. 595. Lijevamo 
plac u gorkom nepokoju. B. Bettera, or. 15. 
Suze lijevam ja skrusena. I. Dordic, uzd. 93. 
Lijevat grozne suze. B. Zuzeri 73. Uspomena 
od onijeh dobara cini mu lijevat suze iz oci. D. 
Bagic 45. Dosta bi bilo za cinit vam lijevat 
rijekom suze. 238. Suze sada rijekom grozne 
lijevaj prid Jezusovijom nogama. I. M. Mattei 
23. I na suze me se gani, koje lijevah svoga 
puta. P. Sorkocovid 577'i. — subjekat su oci. 
Da tuzne ocice niz blijedi moj obraz lijevaju .su- 
zice. N. NaJ«skovic 1, 306. Oci moje ke lije- 
vahu suza rijeke. G. Palraotid 1, 72. — metafo- 
ricki, subjekat su gore. O vi gore kamenito, na 
zalosti ovolike lijeva'to nam suza rijeke. I. Gun- 
dulicS 98—99. — ccr) objekat je znoj (krvari). 
Lijevati jiot krvavi. A. Vitajic, ostan. 9J. Livo 
za me s' muke na prikazu znoj i ti krvav milo- 
stivo. .1. Kavanin 445»i. — (l<(fl) subjekat je trs, 
objekat vino. Trs u lozi vino liva i toci. S. 
Budinic, sum. 193^. 

f;) kao polijevati. Zivo maSu desna i li- 
jeva, a ne zale sto ih krvca lijeva. Osvetn. 2, 
129. l^ubi mu je kosu|u Sivala, svaki punat su- 
zicom livala. Nar. pjes. istr. 1, 7. 

(i) to}iiti. snhjerati. Zanntlija u Mlecima 
sporo zvona lijeva. S l^jTibisa, prip. 207. /' u Mi- 
ka}inu rjicnikii, 
h. sa so. 

ft) pasivno. Gdjo so voda u vino lijeva. 
M. Drzic 345. Bako, ti na somu sviti moZ' )u- 



LIJEVATI, 1, b, a). 



87 



LIJUNOV 



dem ciniti sveder vedro celo, srce mirnp i ve- 
selo, slatko, pridrafj^o, milo i blago, da se cijelo 
sada lijeva. S. Boba}evi6 221. Iz ogdenijeh 
strasnijeh jama, gdje iiemilos prijeku slavi rijeka 
od suza ka se lijeva. I. Gundulic 65. Niki pri- 
piva, kad im se vino liva. B. Krnarutic 23. Iz 
kijeh rujna vina vrela livaju se i izviru. P. Ka- 
navelic, iv. 419. Vece zeda i iste piva, sto se 
vece u nu liva. J. Kavanin d5i. Kad se s vo- 
dom uje liva ... V. Dosen SGl*. Kad se liva 
vino i voda u kalez. M. Dobretic 319. 

bj refleksivno, u jednome primjeru u ko- 
jemu kao da znaci sto i razlijevati se (itprav 
razlijegati se). Moj muzak sida do me na granci 
1 piva vecernicu koja se po svih crkvih liva. M. 
Katancic 73. 

2. neprelazno, lijevati se, teci ohilno. I cine 
tvoje uze da lijevaju grozne suze svu noc. N. 
Najeskovic 1, 20i. Kaduje se Bog veseli da je 
bogat za darivat, i Ocean tako veli pusta mora 
svud sva livat, i dici se da mu jesu bceri rijeke 
kolike su. J. Kavanin 538'\ Kada s neba pocnu 
lijevati dazdi. V. M. Gucetic 192. Lijevati ,ef- 
fusis imbribus pluere'. J. Stulli, rjecn. Liva 
krvca iz dobra dogata. Nar. pjes. juk. 451. A 
kad ostrijem okusali gvozdem i to mrko da je 
rijetko meso i da proz neg rujna krvca lijeva. 
Osvetn. 3, 141. 

LIJEVCA, /. sprava sto drzi zadni dio kola 
na osi. — -ije- stoji po juznome gnvoru mj. neg- 
dasnega e; u istocnome glasi levca. — Iina i 
slovac. levca, i maloriiski (u Ugarskoj) I'ovc. — 
Nepoznata postana ; Miklosic (slav. elem. im 
magyar. 39) isporeduje mag. Iocs i nem. leichse. 
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: 
lijevca (juz.) ,die stemmleiste' , fulcrum laterale 
vehiculi'. cf. upora; levca (ist.) vide lijevca. Nek 
zna i guzva sto pati lijevca. Nar. posl. vuk. 
200. Na lijevci ono gvozde sto se nabije na 
rukavac. Vuk, rjecn. kod vitka. Spopadne gluntu 
sta je visjela o lijevci, gdje ju je Mikica ostavio. 
Zvonimir. god. 1889, str.'219. 

LTJEVCANIN, m. covjek iz Lijevca (vidi 1. 
Lijevacj. — Mnozina: Lijevcani. 

a. vidi 1. Lijovac, a. — U Vukovii rjecnika: 
Levcanin dst.) ,einer von Levac'. 

b. vidi 1. Lijevac, b. Dva oborkneza, Tem- 
nicanin i Lijevcanine. Pjev. crn. lU6b. 

LLJEVCANKA, /. zensko ce^ade iz Lijevca 
(vidi 1. Lijevac, a). — U Vukovu rjecniku : Lev- 
canka (ist.J ,eine von Levac'. 

LIJEVCE, n. ime polti u Bosni. F. Jukic, 
zem}op. 2. — isporedi 1. Lijevac. — S ovijem se 
imenom pomiiie mjesto prije nasega vremena. 
Levbce. S. Novakovic, pom. 137. 

LLJEVCEV, adj. vidi kod 2. Lijevac. 

LIJEVCICA, /. dem. 1. lijevka. — Samo u 
Stuhcevu rjecniku: ,parvum vas fusorium'. 

LIJEVCIC, m. dem. 1. lijevak. — Od xviu 
vijeka. Zadeni ozgor malen levcic. Z. Orfelin, 
podr. 143. 

1. LIJEVKA, /. vidi 1. lijevak. — U Belinu 
rjecniku: ,imbuto, stromento di latta' ,infundi- 
bulum' 379a, i u Stulicevu: v. lijevak. 

2. LIJEVKA, /. lijeva ruka, }evica. — Samo 
u Voltigijinu rjecniku: ,mano manca, mancina* 
,linke band'. — isporedi i lijevke. 

LIJEVKE, adv.? moze hiti da znaci: na lijevu 
stranu; Hi je gen. od lijevka (lijeva riika, vidi 
2. lijevka); ncka igra. — U Vukovu rjecniku: 
lijevke (juz.), levke (ist.) ,art spiel' ,ludi genus'. 



Igraci se uhvato jedan drugomo za pojas ostrag. 
koji je prvi onaj ima n ruci stap i poskakujuci 
poviknje: „Opa cupa lijevke, varaj (vidi 2. va- 
rati) dupe, dijete !*' pa se kasto obzire cas na 
jednu cas na drugu stranu, i stapom po nogama 
bije one koji za riim idu, a oni se jednako uvi- 
jaju, da ih ne bi mogao udarati; tako se ova 
povorka jednako vijuga i dosta puta svojega ko- 
lovodu povlaci kud on ne bi btio. 

LIJEVNICA, /. mjesto gdje se lijevaju (salije- 
vaju, vidi lijevati, 1, a, dj) rude. — Nacineno 
u nase vrijeme. Dohodak od drzana ruda i lijev- 
nica (,buttenbetriob'j. Zbornik zak. 3, 95. 

LIJEVNIK, vidi Livnik. 

LIJEVNO, vidi Hlijevno. 

LIJEVO, n. sto se lije, sto zitko. — Mislim 
da hi oraki oblik bio u juznome govoru (ispo- 
redi 2. lijev), a potvrduje se samo zapadni livo 
u dva pisca cakavca xvn i xviii vijeka, i izmedu 
rjecnika u Stulicevu (livo ,liqiior' s dodatkom da 
se nahodi u pisca Mrnavica). Oh! koli je svitu 
sladko tvoje livo, vicni radko ! I. T. Mrnavic, 
osm. 148. Ima omrazu priveliku suprotiva onomu 
livu 161. Nasadsi u nem (sudu) kojegod livo 
smrdede. ist. 161. Ne more se svako livo ko je 
u moru, izcarpati. J. Kavanin 5091^. 

LIJEVOST, /. osobina onoga sto je lijevo. — 
U Stulicevu rjecniku: v. lijevo s dodatkom da 
jc rijec ruska. — nije dosta pouzdano. 

LTJEZINA, /. ostrvo Hvar, tal. Liesina (sad 
Lesina). — Samo u Vukovu rjecniku : ,insel Les- 
sina in Dalmatien'. 

LIJEZ, tn. samo na jednome mjestu u pisca 
Dubrovcanina xvi vijeka, kao da znaci uopce : 
mjesto gdje se lezi, ili u osobitome smislu\: gdje 
lezi rodi^a. — Postaje jamacno od lijegati. Sve 
ti cu kazati, od njeke djevice po Bozjoj jubavi 
kako se prigodi, u jasleh na travi da kraja po- 
rodi ; i samo na prisu, sestrice, hrlimo neka tuj 
na lijezu prislavnu vidimo. M. Drzic 443. — Po 
smislu ne treba citati naljezu. 

LIJEZATI, lijezam i lijezim, impf. u Stuli- 
cevu rjecniku: lijezati koga, v. utistiti. — nije 
dosta pouzdano. 

lA^lC, m. mlado od lije, vidi 1. lija; lisicic. 
— U nase vrijeme. Navrani se lija s lijicima, te 
pojede koku s pilicima . . . Navrani se vujo s vu- 
jicima, te pojede liju s lijicima. Nai-. pjes. here, 
vuk. 290. 

LIJON, Lij6na, yn. vidi 3. Lijun. — U Mika- 
\inu rjecniku: Lijon, grad u Frangi .Lugdunum', 
i u Belinu: ,Lione, citta in Francia' , Lugdunum' 
440^>. 

LIJONICINA, /. ime mjestu u Srbiji n okrugu 
jagodinskome. Niva u Lijonicini. Sr. nov. 1874. 
426. 

1. LIJUN, lijuna, m. lav, tal. leono, lione. — 
U nase vrijeme po primorju. Da se nacinim, kad 
bin otel, lijun. Nar. pirip. mikul. 36. Lijun ,leo', 
gen. lijilna. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 47. 

2. LIJUN, Lijuna, m.- ime musko, vidi 2. Lav, 
1. Leon, Loun. — Od xvii vijeka. Lijun papa. 
M. Alberti xxxvi. Papa Urbana, . . - Lijuna. J. 
Matovic 183. 

3. LIJUN, Lijuna, m. Lugdunum, grad Lyon 
u FrancHskoj, tal. Lione. — isporedi Lijon. — 
Od XVI vijeka po primorju. (Papa) pride v Lijun. 
S. Kozicic 28a. 

LIJUNOV, adj. koji pripada lijunu (vidi 1. 
lijun). Kcer lijunova gospodara. Nar. prip. mikul. 



LIJUNOV 



1. LIKA 



37. Lijunov, liji'iuovo, lijiinova ,leonis'. D. No- 
manic, cak. kroat. stud, iiftsg. 49. 

LIJUT, in. vidi lent. — Na jednome mjestu 
xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijina 
(jleuto, liuto' jlaute'). Ima nauk i obicaj zvoniti 
gusle aliti kopus ali lijut da zvoui pridobro. 1. 
T. Mrnavic, ist. 145. 

1. LIK, m. species, facies, forma, figura, po 
svoj je i)riliei naj starije znacene kao kod lice : 
sto se od cega xndi (sjoo^ami ohlik), a iz toga su 
se razvila ostala. — ne mUlim da je osnova lik 
isprva znacila i: slicnost, jer u rijecima nalik, 
prilican, slican nprav ovo znacene ishodi iz sama 
prijedloga, a fie od osnove lik. — Akc. se mi- 
jena u loc. sing. liku. — Rijec likTb ill osnova 
lik nalazi se sad samo u jugoistocnijern jezicima, 
isporedi stslov. zhlolikTb, bug. ednolik, lika, pri- 
lika, nslov. enolik, izlik, malorus. amki,, o6jimki>, 
no./iBiK'B, rus. .inKt, uhauk-u, 0T.^iiKa, upH.inKa; ali 
da je bila i u praslavenskome neina sianne, jer 
je od ne postalo lice (vidi) i druge rijeci (vidi 
2. liciti, oblicje, slican itd.), preinda se sad u 
sjeverozapadnijem jezicima nalazi samo s -c- Hi 
-6- 7nj. k. — Moze biti isto sto got. leik, tijdo, 
anglosaks. lie, stvnem. lib, srvnem. licb, nvnern. 
leicbe. 

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Dva vi- 
teza i gospodici6a jednolika lika i oruzja. Nar. 
pjes. vuk. 5, 287. I progovori Gospod k vama 
isred ogna; glas od rijefii custe, ali osim glasa 
lika ne vidjeste. D. Danici6, 5mojs. 4, 12. U 
ovaj veliki cas pokaze so svijeca koja vjernima 
javi da ide car nibov u liku zrtve koju nosi 
svostenik na glavi. pism. 65. — vidi i nalik. 

b. ((udsko zivoj tijelo. U istinu istina je, da 
nam vjera sve toj kaze, pamefc lika mlohava je, 
zudi da 'oj se jos prikaze svaki nauk po cucenju, 
po kusanju i vidjenju. J. Kavanin 4(35^' 

c. vidi lice, 1. — Tl Vukovu rjecniku: ,da3 
angesicht' ,vultus', cf. lice. 

d. vidi 1. kip, 5. Nego oltare nibove obo- 
rite, i likove nibove izlomite, i gajeve nibove 
isijecite. D. Danicid, 2moJ3. 34, 13. Da ne gra- 
dite sebi li;:a rezanoga, slike od kojegod tvari. 
5mojs. 4, 23. Otisao si i nacinio sebi druge bo- 
gove i likove livone. Icar. 14, 9. Pod nim bi- 
jahu likovi volovski. 2dnev. 4, 3. 

e. slika izrezana Hi napisana. Na naj vise 
ovijeh stodaka imaju s obadvije strane (na si- 
rini) izrezani vrlo ruzui razlicni likovi. Vuk, 
rje6n. kod stecak. On molovase sad stvari tako . . . 
pa ko je ove likove i stvari u naravi bio vidio . . . 
pripr. 176. 

2. LIK, m. u Vukovu rjecniku : (kod 1. lik) 
pu5ka na likove. — ne znam koje je pravo zna- 
iene. 

3. LIK, m. zbor (udi §to igraju (plesu) a moze- 
biti uz to i pjevaju. — Rijec je stara, isporedi 
stslov. lik'f., rus. jiriKt. — Moze biti germanska 
rijec, ispomli got. laiks, igra, pies, stskand. leikr, 
stvnem. leih. — U crkvenome jeziku, a izmedu 
rje&nika u Stulicevu (.chorus' iz misala) i u Da- 
niiicevu (likb .chorus'). Sbberi likb fuopcc zbor) 
svojihi, sbbosedtiikb. Mon. serb. 244. (oko 1389 
— 1399). Hvalite irao Aegovo u lici, u bubnu i 
u prigudiiici pojte Aomu. M. Alberti 35. psal. 
49. 8. Hvalite riega u bubnu i u lici. 36. I. 
Kra|ic 41. psal. 150,4. Vas hor ili lik jiina po- 
noviti: ...Siniluj so tobi". 74. Ti oslol)ada§ lik 
djovica od napastovana puti. L. lladic 110. — 
Ne znam pripada li amo ovaj prinijcr, ili pod 
4. lik: Maleni tica lik jo tada'stao. B. Radif-ovii 
(1880) 336. 



4. LIK, 7)1. djelo kojijem se lici. — U Vukovu 
rjecniku kod 1. lik: likom i nalikom licim se. 
cf. liciti se s dodatkom da se govari u Crnoj 
Gori. 

5. LIK, m. onaj dio u kore od drveta, sto je 
medu spolasnom korom i drvom. upotrehlava se 
za razUcne radhe: ili se nim samijem sto veze 
ili opanuje, ili se /yZe^e u uzeta, torbe, }ese itd. 
(naj cesce se upotreb^ava lipov lik). — -i- stoji 
mj. p>raslavenskoga y. — Uz ob'ik lik ima i lika, 
/. i riko, n. s istijem. znacenem. liko je naj sta- 
riji oblik, a lik mozebiti naj obicniji u nase doba. 
ovdje su primjeri pomijesani za sva tri oblika, 
jer se lik i liko razlikuju samo u nom. i ace. 
sing., a i lika ima jednak instr. sing. — Oblik 
je lyko praslavenski, isporedi stslov. lyko, rus. 
.AH KG, ces. lyko, poj. lyko. — Va^a da je isto 
sto stprus. lunkan, lit. lunkas, lunka, let. luks. 
po ovome bi u ^praslavenskome obliku ispao nosni 
glas. — Izmedu rjecnika u Belinu (.stroppa, le- 
game col quale si legano le viti o altre cose' 
,vimen' 713b), u Stulicevu (lik ,vimen'), n Vu- 
kovu (lik ,der bast' ,liber'. Lik je u nas ,tvrdi' 
i ,meki': tvrdi se lik Justi s kore odmah kako 
se kora skine s (lipova) drveta, a ko hoce da 
ima mekoga lika, on koru metne naj prije u 
vodu te se kiseli nekoliko dana, pa onda s ne 
skida lik. cf. liko; liko, vide lik). A da znadem, 
moj gajtane, da ce tebe star nositi, likom bi te 
opletala a rogozom popletala. Nar. pjes. vuk. 1, 
291. Jos je kona likoin zauzdao. Pjov. cm. 
10a. Sve Brdane likom opasasmo. Ogled, sr. 
181. Veze liko na uzicu (jedva zivi kojekako). 
Nar. posl. vuk. 33. Delija se likom opasala, a 
jos pita de je jepse vino. 58. Opasati koga u 
liko (docerati ga u veliku sirotinu: da se noma 
6im drugijem opasati osim , likom'. kad se ovijem 
kome prijeti, onda se jos doda: „Pa kad se za- 
kasjes, da ti liko pukao". 240. Otisnuo ga od 
sebe kao liko niz vodu. 243. Svezi likom. pa 
ne daj nikom. (Odgovori se u sali onome koji 
kaze da ga sto boli). 280. Sve selo ode da |uste 
liku. Nar. prip. vrc. 148. Donese dugu pusku. 
dva pisto|a i noz veliki u liko svezani. P. M. 
Nenadovic, mem. 154. One se kao_ liko od liega 
rastav|aju. P. Bolic. vinod. 1, 70. Cokot se likom 
veze. 1, 207. U dnu crkve nadu mrtvacka no- 
sila opletena prudem, a prosivena blurom i likom. 
S. !]^ubisa, prip. 196. Krpila liku na oputu. M. 
D. Milicevid, let. voc. 89. Grcka rijec biblos i 
latinska liber — znacilo isprva liko ili koru jer se 
isprva na tih tvarih pisalo. B. Sulek, graf. umjet. 
2. — S pridjevom vucji znaci neku bi(ku. Lika 
vucja. Daphne mezereum L. (Pancid, u Loboru). 
— Liko vucje. Daphe mezereum L. (Praunsper- 
ger), v. Lika vudja. B. Sulek, im. 197. 

6. LIK, m. ^as. — U ace. s prijedlogom u. — 
Od korijena li.k ili lyk Uo znaci gutati Hi stu- 
cati se, isporedi ces. Ikati. lykati, poj. Ikac, ly- 
kad, tyk (stucavica). — U nase vrijcme u Crnoj 
Gori. Ne bi sama sebe naruzila, da u taj lik 
nije obestana. P. Petrovid, gor. vijen. 88. A u 
lik se manit obratio. 100. 

7. LIK, vidi 1. lib. 1. b. — ^' nasc vrijeme u 
Boci kotorskoj i u juznnj Hcrccgovini (?). Tak 
ali lik? V. Vrcovic. igre. 26. Ako so dogod 
desi da je muSki ili zenski broj na lik. 33. 

8. LIK, onomatoprja kojom se naznaiuje udarac 
Hakom. „A on noga sakom u glavu lik!"' Cm 
Lici i Goritoj Krajini). F. Kurolac. rad. 15, 119. 

1. LIKA, /. ima za liku, mozibiti (idverhijalno, 
na jednome mjestu u piaca Dubrovcanina xvi 
vijeka. ne znam znadcna (vidi 3. lika). Sva mi se 



1. LIKA 



89 



2. LIKO 



daruje, gdi druzim za liku pogledat varuje svoj 
obraz i diku. S. Mencetic 221. 

2. LIKA, /. vidi lice, 1. lik. — Na jednome 
mjestu, u pisca Slavonca (o zetnji). (Marga Hi 
mrga?) u lici svojoj ili boji jest razlicica. I. Ja- 
blainci 33. 

3. LIKA, /. u narodnoj pjesmi crnogorskoj na- 
segn vremena, gdjc znaci: Hi radost, veselc prema 
1. likovati, tli cast (kao odlikaj. To je lika sto 
junacka dika. Pjev. crn. 322lJ. 

4. LIKA, /. mjesno iine. 

a. rijeka i prijedio u Hrvatskoj (sad je zu- 
panija zajedno s Krbavom). — Pomiiie je kao 
iupaniju Porfirogenet x vijeka (tIjv Aixlav. Doc. 
hist. rac. 400, gdjc -rC- stoji ili pisarskom gri- 
jeskom Hi po tome sto je pisac cuo samo oblik 
sou loc. sing.), xi vijeka pomiiie se u latinskome 
spomeniku. ,Jupam Licche'. Doc. hist. rac. 88. 
(1070). — Ne znam za postane. — oidi i Kr- 
i)ava. — Izmedu rjecnika ii Vukovu (1. ,Gin fluss 
in Kroatien'. 2. ,die gegend Lika' ,Lica, regio'). 
Meju plerueuitimi |udi v Lici. Mon. croat. 138. 
(1490). Bise s6it krbafski i straza svoj Lici. D. 
Barakovic, vil. 36. Od pustosne Like. 90. Turci 
uzese varos i grad Ostrovicu u Lici. P. Vite- 
zovic, kron. 1.36. I Lika ti dare saje. P. Kne- 
zevi6, pism. 114. Od Like ravne. ,J. Krmpotic, 
pjesma. 9. Put Like i Krbave. D. Obradovic, 
basne. 326. Drugu Mujo ki'iigu nakitio, te je 
saJe u Liku krvavu. Nar. pjes. vuk. 3, 109. Po- 
kupi mi po Lici krvavoj pet stotina kona i ju- 
naka. 3, 110. Povrati se Liki i Udbiiii. 3, 118. 
Pa je petu knigu nakitio, te je saje Liki i Kr- 
bavi. 6, 149. Medu Likom i medu Kotarem. 
Pjev. crn. 175^-. I ti leti ka Lici bijeloj. Nar. 
pjes. juk. 138. I saje je u siroku Liku. 227. — 
U narodnijem pjesmama znaci sto i Licanin (vidi 
licki). Kad to vida Lika-Mustaj beze . . . Nar. 
pjes. marjan. 60. — Eano rani Licki Mustaj- 
beze . . . kada Lika pred Udbinu sade. Hrv. nar. 
pjes. 3, 350. Ude Lika, turski selam daje. 3, 
353. Uzmi knigu ... pa je Liki podaj Mustaj- 
begu. 3, 460 — rijeci. Da je mlika kolika je 
Lika, bio bi sir koliko Zir. (Lika je rjecica u 
Hrvatskoj, a Zir je pored ne okrugao brijeg). 
Nar, posl. vuk. 50. 

b. mjesto u Srbiji u okrugu uzickome. Li- 
vada u Lici. Sr. nov. 1864. 50. 

5. LIKA, /. vidi 5. lik. 

6. LIKA, /. ime zensko. — Na jednome mjestu 
XVI7I vijeka. Lika ndovica. Glasnik. ii, 3, 253. 
(1720). 

7. LIKA, m. vidi kod 4. Lika, a. 
LIKAEEV SOR, m. ime zaseoku u Hrvatskoj 

u zupaniji licko krbavskoj . Eazdije}. 33. 

LIKAE.I, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 95. 

LIKARIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula 
Likaric. Mon. croat. 339. (1596). 

LIK ARIJE, /. pi. vidi : Primorci govore lika- 
rije jschmuckgegenstande', uprav .flitter', stvar 
koja se svjetluca. F. Kurelac. rad. 15, 125. — 
Mozebiti od 1. lik. 

LIKAT, adj. vidi: Cura kakve je kose, kakva 
je likata (kakvoga oblicja). M. Pavlinovic. 

LIKAV, adj. u kojemu su (kao u liku) debela 
i tvrda vlakanca, n. p. u kucinama, u starome 
povrcu Hi mesu (kao jeluj. — U Stulicevu rjec- 
niku: ,stupeus, filis plenus', i u Vukovu: 1. n. p. 
kudjeja (kad nije dobro nabijona ili kad se gdje- 
koji strukovi nijesu mogli dobro nabiti) ,bastig' 



,corticosus'. — 2. ii. p. rotkva ,faserig, fasig' ,fi- 
bratus'. 

LIKAVAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz likav. 

LIKCE, m. dem. lice, vidi lisco. — U narodnoj 
pjesmi nasegn vremena, a izmedu rjecnika u Vu- 
kovu (vide lihce s dodatkom da se govori u Du- 
brovniku i s proijem primjerom iz narodne pjpsme ; 
i driigi je u rjecnika kod veleta). Vrni likce 
koje prijed bilo . . . Veletu sam na likce razdrla. 
Nar. pjes. vuk. 1, 390. — Kod te je pjcsme Vuk 
zabi(ezio da je ,od Dubrovnika'; ali u Dubrov- 
niku nigda nijesam cuo ni likce ni lihce (vidi; 
kod lihce je Vuk zabi^fzio ista dim primjera) : 
a duhrovacki nije ni prijed ni na likce (ace. inj. 
lokativa). Ovu pjesmu kao i druge sto je Vuk 
zabi(ezio da su dubrovacke nije mu kazao Du- 
brovcanin nego Buke^ (vidi Nar. pjes. vuk. 1, vi). 

LIKE, /. pi. ime zaseoku u Bosni u okrugu 
Tuzle Done. Statist, bosn. 99. 

LIKIC, m. prezime od pogrde, kao da ce se 
onaj kome je pridjeveno, objesiti likom. I. Pav- 
lovic. — U narodnoj poslovici nasega vremena. 
Osmocio se kao Likic o dudove. (U Vukovaru). 
Nar. posl. vuk. 241. 

LIKIJE, LIKIJIN, vidi Likinije. 

LIKINA, /. ime mjestu blizu Solina u Dal- 
maciji. — x vijeka u latinskome spomeniku. ,In 
loco qui dicitur Lichina'. Doc. hist. rac. 29. 
(1000). — nije dosta piouzdano, jcr stoji u poz- 
nijemu prijepisu. 

LIKINIJE, m. Licinius, ime musko. — Ne 
znam, trtba Ii citati Lik- ili Lie-. — Vidi u 
Danicicevu rjecniku: Likinije , Licinius', car 
rimski, za hega pisu nasi letopisi da je bio Srbin 
i da mu je sin bio ,Bela Urosb', te su od he- 
gova ko}ena Nemaiiici; ime mu na jednom mjestu 
bez sumiie grijeskom stoji ,Likije' a jedan put 
i ,Likijinb' : ,glago}utb istinny sbpisateje, jako 
Likiju Srbbinu biti rodom' (Ukaz. pam. saf. 55). 
,Likijina cara srbbskago'. 55. ,boJarina nekojego 
Srbbina imenemb Likinija'. 56. , Likinije'. 57. 
jSego pradedi Nemahe, blagocbstiva Konstantija 
i Likinije mucite|'. 68. 

LIKINIJEV, adj. koji ^jrj/Jrtcia Likiniju. — 
vidi u Danicicevu rjecniku: Likinijevb ,Licinii': 
,zena Likinijeva rodi Likiniju .syna, i narekose 
ime jemu Bela Urosb'. (Okaz. pam. saf.) 57. 

LIKIN, vidi u Danicicevu rjecniku: Likinb, 
gledaj Likinije. 

LIKIS, m. (?) nejasna rijec na jednome mjestu 
xviii vijeka; moze biti da znaci sto i 1. lik, a; 
ali je nepouzdana, jer je zlo nastampana cijela 
kniga. (U Bozjemu gradu) stupi jesu suha zlata, 
kipi od svijetlijeh dragostina, ter rajskoga dli- 
jeta i mlata, kojim moc nije nac procina, za- 
mirno je svakih bivstvo, cimba, likis i velistvo. 
J. Kavanin 483b. 

LIKNIK, m. ime selu u Bosni. T. Kovacevic, 
bos. 103. 

LIKNUTI, liknom, pf. udariti. — vidi 8. lik. 
— U nase vrijeme u Lici. „Ali ga jo nemilice 
liknuo, odmah se palica na nem skrsiia". Pripo- 
vijedao Licanin, kako su dub posicali, uz ove 
rijeci: „Kad ga je liknulo, ono ga nije moglo 
oboriti na jedan put, nu se moralo drkjati (,hin 
und her zerren')". F. Kurelac. rad. 15, 119. 

1. LIKO, n. vidi 5. lik. 

2. LIKO, m. sejak droriav, 6upav, cesto golo- 
glav, opasan likom. M. D. Milicevic, pomenik., 
1, 



LIKODEA 



90 



LIKUF 



LIKODRA, /. ime selu i vodi u Srbiji u okriigu 
podrinskome. n) selo. K. Jovanovic 135. — b) 
voda. Likodra, rijeka u Tomanu. ]^. Stojanovic. 

LIKOF, m. sto se popije Hi prava gozba sto 
se ueini had se svrsi kakva zajednicka radna Hi 
posao Hi se uglavi kakva pogodba (n. p. zaru- 
6ene), srvnem. litkouf, nimem. leikauf. — Posto 
u nnsemu jeziku (dajbudi u nekijem krajeviina) 
nema glasa f, kaze se i likov (vidi), od cega po- 
staje i likovo (vidi). — ispuredi i likuf. — Ima 
i nslov. likof, pa i ces. i po]. litkup. — U nase 
vrijeme u Istri. L'ikof .epulae post, operam por- 
fectam'. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 29. 

LIKOTA, in. Licanin. V. Arsenijevic. 

1. LIKOV, adj. koji pripada liku (vidi 5. lik), 
koji jc nacmen od lika. Torba likova, od lika, 
od licine. S. j^ubi§a, pric. 41. Nasrnuse slugo, 
ter na konop i likovo uze dvajest trijest muce- 
nika druze. Osvetn. 1, 24. 

2. LIKOV, m. vidi likof. Isti dan na vocer 
ide mladozena, dva snuboka i jedna zena opet 
k devojci, tada se zaruce, a ovo se zove , likov' 
(treci sastanak). u Slavoniji. V. Bogisic, zborn. 
1(50. Kad prodavalac kupcu predaje kakovu 
stvar, onda piju skupa likov, kojom prilikom 
napija prodavalac kupcu srecu u stvari ili blag^u 
koJG je od liega kupio, a kupac napija nemu 
sredu u novcu. u Ztimberku. 424. 

LIKOV AC, likovca, m. ime bi^kama. Likovac, 
ces. lykovec, 1. Daphne mezereum L. (Sab|ar); 
2. Lonicera caprifolium L. (Sabjar). B. Sulek, 
im. 197. 

LIKOVAN, likovna, adj. koji pripada liku 
(vidi 3. lik). — Ima i stslov. likovi.ni>. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: ,choricus'. 

LIKOVANE, n. djelo kojijem se likuje (indi 1. 
likovati). — U Stulicevu rjecniku: v. tancane 
s dodatkom da je rijec ruska. 

1, LIKOVATI, likujem, impf. uprav igrati, 
plesati (postaje od 3. lik), pa i pjevati i uopce 
veseliti se. — isporedi likovstvovati i likstvo- 
vati. — Bijec je star a, isporedi stslov. likovati, 
rus. ^iiKOBaTf. — Samo u knigaina pisanivia 
crkvenijcin jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (v. tancati s dodatkom da je rijei ruska). 
Du§i jego svetej na nebesehb sb anbgely liko- 
vati . . . Danilo 315. 

2. LIKOVATI, likujem, impf. nalazi se u je- 
dnoga insca nasega vremena u razlicnijem i ne 
jjosve jasnijem znuccnima. 

1. prisUijati se, dobro dolaziti kome, ili moze- 
hiti radovati se (vidi 1. likovati). Da bi Bosna 
srpstvu likovala. Osvetn. 6, (3. 

2. nalaziti da je ko (objckat) nalik na sto 
(u dat). Ivu Kikom s rodne Kike zvase, a Ze- 
li6a Zoli (zolonih. plavih iliti modrih ociju. Pis- 
ccva prinijedba) likovase. Osvetn. 4, 1. 

3. spoznavati. Uglodao cojka na ogranku, 
IJSca blijoda, a u bradi sijeda, boz okruta sve- 
denskog ukrasa svetite|a ne likova Vasa. Osvetn. 
5, 19. 

4. vezati, pasati (od 5. lik). Da ga grle negve 
do ko|ena, i likuju lisicine ruke. Osvetn. 5, 7. 

LIKOVIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Apaj 
Likovic. Mon. cruat. 92. (1463). Na vojvodu 
Likovic-Uiju. Nar, pjes. vuk. 2, 534. 

1. LIKOVINA, /. vidi 5. lik. — U jednoga 
pisca nah'ga vremena. Jedni crnom sa zom)om 
ga jubo, a druzi ga likovinom pute. Osvetn. 1, 
23. 

2. LIKOVINA, /. zla S|ivovica poput plaviSa 



(refie gospoda iz Like). P. Brantner. (od lika 
sok? D. Danicic). 

LIKOVO, n. vidi likof. Izim sto so kod pro- 
daje stvari od vece vrijednosti, kao n. p. kod 
prodaje kuca, zema|a, volova itd. likovo pije. za 
ovo se u naj vece slucajeva svota odredi, koja 
se na n potrositi ima, ujedno se oznaci gdje i 
kad se ono piti ima. likovo je po vrijf dnosti 
kup)ene ili prodane stvari razlicno: od vola ili 
kona 1 do 2 vrca vina, od nekoliko rala zem|e 
vecera i 3 i 4 vrca vina. kod vise zemje pije se 
likovo na dva tri puta, svagda u krcmi. ii Lici. 
V. Bogisic, zborn. 423 — 424. Likovo, alvaluk. 
Zem}. 1871. 3. Likovo, aldomas. ,.Hoces li pla- 
titi likovo?" u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic. 

LIKOVSTVOVATI, likovstvujem, impf. vidi 
1 likovati. — Rijec je stara, isporedi stslov. li- 
kovbstvovati. — Samo u knigama pisanima cr- 
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(uz likovati s dodatkom da je rijec ruska). Dusi 
jego svetej na nebesehb sb anbgoly likovbstvo- 
vati. Danilo 315. 

LIKSIC, m. prezime. — xv vijeka. — vidi u 
Danicicevu rjecniku (Likbsidb, Dubrovcania tr- 
govac ,Andrija Liksic'), Jednu stranu svite An- 
drije Liksica. Mon. serb. 443. {oko 1450). 

lIkSIJA, /. cijed. — isporedi lihsija. — Bijec 
dalmatska (vidi kod kelomna) od lat. lixivia. — 
Od xvn vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika 
u Mikajinu (liksija, lusija .lixivium, lixivia, li- 
xivum') gdje se naj prije nahodi, i u Vukovu 
(vide cijed s dodatkom da se govori u Dubrov- 
niku). Izmi' mu glavu u zestokoj liksiji. (Z). 
Poslov. danic. Tebi je dijeto u liksiju vrelu 
upalo. A. Kalic 549. Neg' uzavrela kazan lik- 
sije, pa zove svekra, da ga izmije. N.ar. pjes. 
vuk. 1, 519. 

LIKSTVOVANE, n. djelo kojijem se likstvuje. 
— U Danicicevu rjecniku: (sa starijim oblikom) 
likbstvovanije , chorus' i s primjerom : Na an- 
gelskyh likb.stvovaniji. Sava, sim. pam. saf. 14. 

LIKSTVOVATI, likstvujem, impf. vidi 1. li- 
kovati i likovstvovati. — Bijec je stara, isporedi 
stslov. lik'bstvovati. — U knigama pisanima cr- 
kvenijcm jezikom, a izmedu rjecnika u Danici- 
cevu (likbstvovati ,choros ducere'). Adamb i 
Jevga likbstvujeta o rozdbstve tvojemb. Mon. 
serb. 67. (1305—1307). 

LIKSaN, m. vidi nisan. — U Vukovu rjec- 
niku: vide nisan s dodatkom da se govori u 
Dalmaciji. 

LIKTAR, m. samo u narodnoj pjesmi xviii 
vijeka, znacene je jamacno: uze sto se nim vezu 
i vode lovacki psi u lov. Druzina te u lov zovu, 
koni su ti osedlani, hrti ti su u liktarim, a so- 
koli pod praporcim, pusti hrta za lisicom, a so- 
kola za grlicom. Nar. pjes. bog. 343. Bogi.Uc 
pise (str. 372 ): I rijec i smisao nepoznati. ne 
stoji li u kakvoj svezi sa ,ligaro', kao: hrti su 
u svojim stajam privezani ? mvze biti u svezi 
s tal. ,ligare', ali se po smixlu vidi da je rijec 
hrtiina sto su spremni za lov, dakle ne o pri- 
vezanima u staji. 

LIKUF, m. vidi likof. — U jednomc primjeru 
XIII vijeka, ali ti nemu nije isto znacene kao kod 
likof, nego kao da znaei t'lcSto .sto se placa u 
novcima za stvar nadenu (isporedi na|pzba). Ine 
driigo rifii za kih jo zakon dati likiif. voja za 
govoilo veliko ziiajti je, ne mozi voc dati sol- 
diiii 40, a ki veoo da imij skodu. Zak. vinod. 
69. Likuf. dar koji se da nasasiiiku izgubjone 
stvari. u Zak. vinod. 94". 



LIKUNICA 



91 



1. LILIJAN 



LIKUNICA, /. vidi inkunica. — U dvn pisca \ 
cahavca xvji i xvni vijeka. Karajuci s blagocom 
i s milima nacini i s dari od svetih likunic M. 
Bijankovid 10. Platiti ce jednu libru, koja se 
ima pristaviti za kupiti likunice i darovo. 11. 
Dobre nase staretine nitkor nece da vec mari, 
likunica davna gine, a mlaja je na otari'. J. Ka- 
vanin 173*. 

LIKVIDACIJA, /. djelo kojijem se Ukinduje; 
racuni puslije likvidovana. — Od nem. liquida- 
tion, till, liquidazione. U raspravah stjecajnih 
imadu se spisi pojedinih parnica o likvidaciji 
sloziti u posebne smotke. Zbornik zak. god. 18.53. 
320. I kada se naknada koju zejeznica putem 
likvidacije trazi . . . 770. Likvidacija, mere. , li- 
quidation', tal. , liquidazione'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. 

LIKVIDACIJONALAN, likvidacii6nalna, adj. 
koji pripada likvidaciji. Ni putem likvidacijonal- 
nim ni putem pravde. Zbornik zak. 2, 509. 
Firma likvidacijonalna pri rasutku kojega tako- 
voga pothvata . . . 1863. 605. Dopisivane u po- 
slovih likvidacijonalnih. 1866. 253. Izaslati 6e 
se posebno likvidacijonalno povjerenstvo. 1869. 
39. 

LIKVID.AN, likvidna, adj. jasan, dokazan (o 
pravnome Hi trgovackome ponltij. — Od nem. li- 
quid, tal. liquido. — Nacineno u nase vrijeme. 
Iniaju se dugovne stavke priznane likvidnima 
isplatiti. Zbornik zak. 3, 739. Likvidau, v. ocit, 
jasan, dokazan. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LIKVIDATOR, m. covjek kojemu je povjercna 
likvidacija, iiem. liquidator. Likvidator kojega 
pothvata trgovackog. Zbornik zak. 1863. 605. 
Prosna za U|)is likvidatora firme trgovacke. 617. 

LIKVIDATUEA, /. vidi likvidacija. — Od 
nem. liquidatur. Urednici javnih pjeneznica kojim 
je likvidatura povjerena. Zbornik zak. 1863. 113. 

LIKVIDIRANE, n. djelo kojijem se likvidira. 
Kako se ima obaviti likvidirahe pristojba. Zbor- 
nik zak. 8, 6-46. 

LIKVIDIRATi, likvidiram, impf. nem. liqui- 
diren, vidi likvidovati. Kad je od potrebe, ima 
narediti da se blagajne likvidiraju. Zbornik zak. 
11, 263. 

LIKVIDXO.ST, likvidnosti, /. osobina onoga 
sto je likvidno. Dace kojih likvidnosti stranke 
prigovaraju. Zbornik zak. 1866. 232. Likvidnost, 
mere. ,liquiditat (z. b. einer forderung)', tal. ,li- 
quidita'. B. Sulek. rjecn. znanstv. naz. 

LIKVIDOVANE, n. djelo kojijem se likviduje. 

LIKVIDOVATI, likvidujem, impf. izvoditi na 
cisto kakav fpravni, trguvacki Hi nuvcani) pusao. 
— Prema nem. liquidiren, tal. liquidare. — Na- 
cineno u nase vrijeme. Troskovi koje ce kotarski 
sud likvidovati. Zbornik zak. 1871. 237. Likvi- 
dovati, mere. , liquidiren', tal. , liquidare'; likvi- 
dovati (dugove) s vjerovnici^.mit den glaubigern 
liquidiren', cf. ,stralciren'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

1. LILA, / vidi u Viikovu rjecniku: (brezova 
ili tresnova), ono sto se oguli s brezove ili 
s tresnove kore kao hartija. lila ima u sebi smole 
i moze goreti kao luc. U oci Ivaria dne je obicno 
na nekijem mjestima paliti lilu oko tora. Vuk, 
ziv. 67. U oci sv. Ivana Krstiteja pale se lile; 
kora tresnova metne se u procip, kad se uzeze, 
onda se nosa oko kuce 0|>trk>ijuci. F. Jukic, 
zem}. 19. Kako bib se veselio s momcadma pa- 
leci lilu. M. D. Milicevic, zlosel. 122. Oni se 
skupe, svi zapale lile i idu po kudama. ziv. srb. 



2, 14. Lila, epidermis, pokozica, od brezove, a 
narocito od tresnove kore (no u Uzickom zovu 
i samu koru od mlade breze lilom i prave od 
ne krbujo za brane jagoda, borovnica, malina, 
kuoina i tresaiia). upotrebjuje se: 1. za vezivane, 
pritvrdivane parozaka na vile; 2. za bojene ra- 
kije u vajevskom okrugu, te otuda, kad se koji 
opije rakijom, pa zapitaju sta mu je, onda od- 
govaraju podsmes}ivo: „Ubila ga Lila, gospo- 
dine" ; 3. u Loznici pale lile u oci Petrova dne 
kao bakje, masale, stavlajuci ih u procep drven, 
te zapalivsi ih idu s nima kroz varos. cuo sam, 
da se taj isti obicaj vrsi i u bosanskom Podriuu. 
po svoj prilici to cine radi stoke, vracaju; no to 
vaja ispitati, te s toga ovu rec pribelezih radi 
ovde pomeuutih znacena kojih nema u Vukovom 
recniku (csim jednog). M. Durovic. 

2. LILA,/. ime sto ga mlada pridijeva mladem 
zenskom. Skoroteca. 1841. 249. 

3. LILA, /. ime zensko. Pjesanca Lili na grobu. 
M. Vetranic 1, 196. Posla Lila, lijanom, a bratom 
gostom, lijanom. u Vuk, ziv. 17. 

4. LILA, /. ime kobili. F. Kurelac, dom. ziv. 
10. 

LILAC, lilca, m. neka bi]ka. Lilac, ghianda 
unguentaria (Sabjar), Moringa oleifera L. B. 
Sulek, im. 197. 

LILxlK, irika, m. smokva .sto se izvrgla. — U 
nase vrijeme u Istri. L'ilak ,ficus degeneratus', 
gen. lilka. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 20. 

LILAST, adj. kao jubicast. — Od nem. lila 
(po imenu cvijeta). — U nase vrijeme. Boju 
, violet' zovu prigasena boja, drugdje ,Iilasta'. I. 
Krsnavi, listovi. 93. 

LILATI, lilam, impf. jujati, klimati. — U nase 
vrijeme. 

a. aktivno. Glavom lila, lakrdiju baci. Nar. 
pjes. horm. 1, 127. Lilati, zibati po djetini. M. 
Pavlinovic. 

b. sa se, rejieksivno ili pasivno. Vec imadem 
troje dice male, jedno mi se u bosici lila. — Iz 
planine izjasi delija, na malinu ko na gorskoj 
vili, sve so junak na malinu lila. Xar. pjes. A. 
Ostojic. Lilati se, treptjeti. Zem}. 1871. 3. 

1. LILE, /. kolijevka (ii djetinem govoru). M. 
Pavlinovic. 

2. IjjILE, m. ime musko (po svoj prilici ipoko- 
ristik). — Na jednome mjestu xiii vijeka. Na- 
goslav i Lile. Spom. stojan. 10. (1254 — 1264). 

LILE MILE, adverbijalno: gladeci i miltijuci. 
— Muze bill u svezi s lilati i mio (govori li se 
tako djetitu da zaspi, kad se zib^e?). — U nase 
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (.schmei- 
cheln und streicheln' .blanditiae' s primjerom: 
Sve oko liega lile mile). Ne zna, ali 6e s nome 
niz dlaku na lile mile, ali okosito. V. Vrcevic, 
niz. 278. 

LILIC, m. ime selu u Bosni u okrugu bano- 
luckome. Statist, bosn. 88. 

LILI J A, /. vidi Jijan. — Od nem. lilie. — Po 
sjevernijem krajevima nasega naroda (ima i po^. 
lilia) od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjclo- 
stjencevn (lilija, lilijan, lij, lir ,lilium, rosa Ju- 
nonis 1. junonia') i u Stulicevii (v. lijer s do- 
datkom da je rijec ruska). Pogledajto na lilij© 
koje jesu na po}i. Postila. 14^*. Te su vrsti 
sumbul i lilije. J. S. Rejkovic 314. Lilija, rus. 
.iH.iiH. ces. lilije, po}. lilia, Lilium candidum L. 
(Bjelostjenac). B. Sulek, im. 197. 

1. LILIJAN, m. vidi lijan. 



•2. JjILIJAN 



92 



LIljjANKA 



2. LILIJAN, m. ime musko. — xiv vijeka. Li- 
lijaub a sinb mu Dabizivb, Dec. hris. 43. 

LILIJANA, /. ime zensko. — isporedi Lijana. 

— Frije nasega vremcna. S. Novakovic, pom. 
73. 

LTLIJUM, m. vidi }i}an, lat. lilium. — xvi 
vijeka u pisaca cakavaca, a izmedu rjecnika u 
Jambresiccvu (,lilium'). S lilijumi blagouhannimi. 
Mirakuli. 70. Vz^ubjoni moj stoji v vese^i meju 
lilijumi. Korizm. G7b. 

LILIN, m. prezime. — U nase vrijeme. D. 
Avramovic 248. 

LILITI SE, lilim se, impf. pomladivati se(?). 

— isporedi lilati se. — Satno u Bjelostjencevu 
rjecnikii: lilim se ,verno'. 

LILOVIG, m. prezime. — U nase vrijeme. D. 
Avramovic 248. Stevan Cenid-Lilovic. Sr. nov. 
1879. 1154. 

LILOVO BRDO, n. ime mjestu u Srhiji u 
okrugu kragujevackome. Niva u Lilovom Brdu. 
Sr. nov. 1875. 857. 

LI^, m. vidi |ijan. — Od tal. lilium. - Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
(kod lilija). Koja jes jako li} mezd trnom. S. 
Budinic, sum. 23b. Li}, Lilan, giglio (S. Bud- 
mani), 1. Lilium candidum L. (I. Sabjar); Heme- 
rocallis L. (Vuk, Lambl). B. Sulek, im. 197. 

1. LIJ^A, /. hyp. lijan. — Na jednome mjestu 
xviii vijeka. Diva vidit liju zudi. M. Katancid 
64. 

2. LIl^A, /. ime zensko. — Prije nasega vre- 
mena. S. Novakovic, pom. 73. 

1. LI^jAK, li)ka, m. vrpa sijena, vidi u Vu- 
kovu rjecnika : ,oin kleiner heuhaufen' ,foeni 
acervus' [cf. Jijak 2]. Od otkosa se kupi sijeno 
u lijke, a od lijaka se grade navijci. — Moze 
hiti da je srodno i ovo: Li|ak, u Podgori me- 
dasiii rt §to iz mora viri. M. Pavlinovid. 

2. LIl^AK. lijka (i lijaka, vidi kod Jijak i li- 
|akov), m. vidi 2. }i}ak. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (lilbkb ,vespertilio' 
s primjerom: Lilkb jestb zivotno cotvoronozno. 
III. jahrb. bd. 53. anz. bl. 116), gdje mislim da 
-1- treba citati \. Moze se prilikovafci zloca od 
bludnosti liromisu, aliti lijku. K. Magarovi6 100. 
Mi§-li]ak, slijepi mis, {u prenesenome smislu: 6o- 
rav, nadimak cejadetu slijepu). M. Pavlinovic. 

LHjAKOV, adj. koji pripada li(aku (vidi 2. 
Jijak). Tako bo strazdutb i lijakove oci, za ne 
prez di.nb ne moze vidoti. Stefan, star. 2, 280. 

1. LIJ^AN, w. vidi ]\\a,n. — Od lat. lilium. — 
Stariji je ohlik lilijari i liljan. jedan je od ta 
doa ohlika (ne moze se znati koji) u M. Div- 
kovi6, nauk. 223'; I. Bandulavid 5b. 176*; S. 
Margitid, fala. 116; L. Terzid 201. 202; A. Ka- 
nizlic, uzr. 9. 227; uto6. 474; u Mika(inu i u 
Jijiiustjendevu rjecniku po svoj jjrilici lilijan (,li- 
lian'). — Od xvii vijeka (ima i u nslovenskome 
jvziku), vidi Vivkovicev primjer kod a; a izmedu 
rjeinika n Mikalinu (lilijan, lijer, cvijet , lilium, 
rosa jiinonia'), u Bjelostjenievu (kod lilija), u 
VoUigijinu (,gielio' ,lilin'), u Vukovu (u drugome 
znacenu: ,dio tagblumo' ,HemGrocallis I'ulva Linn.' 
8 dodatkom dn se govuri u Srijemu). 

a. w pravonie ."imislu (i kad se s cim tjeles- 
nijem Hi nmnijem isporednje). Uzvesoli se pustoS 
I procvasti t'o kakono li|an. I. Bandulavic 5b. 
isai. 35, 1. Izrael procvnsti liodo kakono lijan. 
17()H. osoa. 14, 6. Prorasto oiidi jodan cvit pri- 
bili li|an. L Anftic, ogl. 12. Mudru vrtlaru koji 
aadi ruzice i lijano u svomu vrtlu. M. Radnid 



3.S9fi. Crkva jest fa}ena jere ovate kakono li}an 
medu trnem. 313b. Biagoslov zija ali lijana. 
L. Terzid 201. Eazmislite lijaue pojske. 202. 
Ovate jakno lijan meju drace. J. Kavanin 136b. 
Glavice luka, lijana. A. Badid 472. Prilipi lijan 
koji priugodni miris davase. J. Banovac, razg. 
72. Otvorise grobnicu i nadose da oni lilan 
bise iznikao iz usta onoga diteta. 72. Bi|a od 
lijana. prisv. obit. 62. Iz onoga mista izreste 
jedan plemenit lijan. J. Filipovic 1, SB''. Miris 
ruzica i lijana. .3, 237^. Kad ukopani bijahu, iz 
nihovih usti lijani niknuse i procvatose. A. Ka- 
nizlid, utoc. 474. Nad negovim grebom zenu 
jedan lilan. M. Pavisid .^4. Lijan prvi odgo- 
vara: „Bila moja farba dive lipe cistu jubav 
iste". M. Katancid 64. Na tu svrhu i luk od 
lijana. J. S. Relkovid 198. Lijan, vidi lij. B. 
Sulek, im. 197. — §to izradeno (n. p. urezano, 
naslikano itd.) kao Ulan. Meu ruzicu stajase po 
jedan struk lijana od zlata. M. Divkovid, nauk. 
223a. Svaki od nih stit u ruci imadijase, i na 
nem slikovan ili naraajan razliciti od drugoga 
cvitak: ovi cvit od ruzice, oni cvit od liljana. A. 
Kanizlid, uzroci. 9. Na svima sedam civi ima- 
dijau biti jednake kupe i jabucice s razcvata- 
nima lijani. E. Pavid, ogled. 140. — Isporeduje 
se bjeloca. Kao liljan vas problidi. A. Kanizlid, 
uzroci. 227. S bilodom i s rumenilom lijan i 
ruzicu ujedao prikazujuci. I. J. P. Lucid, razg. 
66. — Mftaforicki. O kruno Isusa moga, koja 
nemu si bila toliko gcrka, bolesno trne, a meni 
jesi ruzice i lijani i vijole. P. Posilovid, nasi. 
177b. Plodi priugodni koji medu lijani i ruzicam 
uzrastoste unutra u onoj pricistoj utrobi. 190b. 

1). ovako se zovu i druge vrstc cvijeca (vidi 
i u Vukovu rjecniku). Lijan divji, alchimisti 
marfcagum (Durante), Lilium martagon L. (I. 
Sabjar). — Lijan dolinski, emerocalle (u viso- 
vackome rukopisu), Hemerocallis L. — Lijan 
zuti, gladiolus luteus (Sabjar), Hemerocallis fulva 
L. — Lijan zuti vodeni, zi| (Bartulovid), Iris pseu- 
dacorus L. B. Sulek, im. 197. — vidi i u Mika- 
linu rjecniku: Lilijan crjeni , lilium purpureum; 
lilijan modri , iris, radix illyrica Dioscor.'; lilijan 
divji , hemerocallis, lilium silvestre'. 

C. vidi lijer, c. Odgovara zori svom lipotom 
i s uresom tila i s bilinom pra^ka vili mila, jer 
potrusi s nime kose svitle, i na lijan preobrnu 
cvitje. J. Krmpotid, malenica. 23. 

d. vidi lijer, d. Pricisti lijan divifianstva. 
A. Kanizlid, utoc. 763. Stujemo u tobi 6istodu 
divicansku kakono pribili lijan. fran. 140. Ali 
odkut tu cistodu i bilodu ti i lijan imato? bo- 
gojubnost. 455. Lijan svoga divicanstva saca- 
vati. A. Tomikovid, gov. 8. — I djevcu i dje- 
viei. Ti jesi . . . lijan pricisti od distode. P. Po- 
silovid, nasi. 74*1. Bio kano liljan zaradi distode. 
S. Margitid, fala. 116. Ovo jest Antun sin Fran- 
co§ka pravi, cvit sve cistodo, lijan prigizdavi. 
P. Knezevid, pism. 37. Liljanu dividanstva, moli 
za nas. A. Ivanii^lid, bogojubnnst. 407. 

e. vidi lijer, o. Ti jesi lijan od dolina. P. 
Posilovid, na.sl. 74>t. 

1". vidi lijanom. 

2. Lilri.A.N, m. ime musko. — Moze biti ista 
rijed §to 1. lijan. — Prije nasega vremena. Li- 
janb. S. Novakovid, pom. 73. 

LIJANA, /. ime zensko. — isporedi 2. Lijan. 

— Od prije nasega vremena, a izmidu rjccmka 
u Vukovu (,ein frauenname' ,nomen foruinae'). 
Lijana. S. Novakovid, pom. 73. 

LI^jANKA, /. ime zensko. — isporedi Lijana. 

— U jednnga pisca xvin vijeka (moze biti da 



LI]^ANKA 93 

je on sam i izmislio ovu rijecj. Doletit ce Orka, 
Li}anka i Zorka. A. Kanizlid, roz. 22. 

LI^ANOM, pripijeva se uz stihove narodne 
pjesme nasega vremena. — Moze biti instr. sing, 
od lijan. Posla Lila, lijanom, s bratom gostom, 
lijanom, kad se bese, lijanom, nakitila, lijanom. 
u Vuk, ziv. 17. 

LIl^ANOV, adj. koji pripada h'lanu. — Iz- 
medu rjecnika u Vukuvu: ,voii lilan'. Cvijede li- 
janovo. D. Dani6ic, Icar. 7, 22. 

LIlfiANOVIC, m. prezime (po ocu Lijanu). — 
U primjeru xiv vijeka (u kojetnu se moze citati 
Ij mj. -1-), i utale u Danicicevu rjecniku (Li|a- 
novicb ill Lilj-). Lijanovicb Smilb. Mon. serb. 97, 
(1330). 

LI^ENE, n. djelo kojijem se sto lili. — U Bje- 
lostjencevu rjecniku : (kajkavskij lilene, v. olilene. 

1. LIM, ?w. kovatiem nacinena tanka ploca 
(naj cesce od gvozda, a maze biti i od druge ko- 
vine). — Va^a da pustaje od tal. lama (vidi 1. 
lama), ali je nejasna promjena od a wa i. — Od 
xviii vijeka, a iziwda rjecnika u Voltigijinu 
(,latta' ,blecli') i n Vukovii (,blech' ,lamina' s jari- 
mjerom: Crkva pokrivena limom). Pridnoj no»i 
lira gvozden poprice. J. S. Kejkovic 19. II' dr- 
veuo il' od lima bilo . . . Basceno skropilo od 
drveta i lima pravi se. 183. Velike ces dvore 
ugledati, pokrivene limom i dumisem. Nar. pjes. 
vuk. 2, 622. (Kula) prekrivena limom bijelijem. 
Nar. pjes. homi. 1, 259. Na nogam' mu na pre- 
plet opanci; a na plecim' uptrnaca torba, a na 
nemu duga nalimanka. a na nojzi sedamdeset 
lima. 1, 396. (radi ovoga primjera vidi: Lim, 
na pusci pas od lima. M. Pavlinovic). Tanece 
je naj vise zuto, a sto je bijelo zove se lim, n. 
p. sto crkve pokrivaju liime. Vuk, rjecn. kod 
tanece. Tulaica ot belog lima. P. Bolic, vino- 
djel. 2, 148—149. 

2. LIM, Lima, m. ime rijeci (vidi u Vukovu 
rjecniku). — Miklosic (vergl. gramm. 1'^, 167) 
isporeduje s arbanaskijem Ijumt, rijeka. ali je 
ova rijec po svoj prilici od tal. fiume, Hi daj- 
budi od romanake rijeci po lat. flumen, te ne 
mislim da je starija nego Lim. — ■ Od xiii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu : rijeka koia tece iz 
Hercegovine i utjece u Driau (s desne strane) 
kod Visegrada. cf. Perucica, i u Danicicevu: 
Limb, rijeka koja utjece u Drinu kod Visegrada. 
— Kako u Limb pristaje Dobrina. Spom. stojan. 
6. (1234—1240). Manastirju svetago Petra apo- 
stola jeze vb Lymu. 10. (1254—1264). Kako 
pristaje potokb u Limb. Mon. serb. 94. (1330). 
Kako stara Crbvbstica upada u Limb. 95. A se 
mede Dobroj Eece: do Lima i od Lima u Lucinb 
krbstb . . . Dec. hris. 45. Da posilate svoje trb- 
govce u Srbbje na Moracu i na Limb. Sf.om. 
sr. 1, 19. (1399;. Plijev}e, Zvijezdo i Lim rijeku 
i Prijepoje jos prodose. J. Paimotic 174. Kreni 
decu do zelena Lima. Nar. pjes. vuk. 2, 535. 

1. LIMA, /. turpija (i za gvozde), pila. — 
Upotreblava se u gorneinu primorju gdje pila 
ima driigo znacene (trstere). — Tal. lima, all da 
je uprav uzeto iz talijanskoga jezika, akcenat bi 
bio lima, te vala da je romanska (dalmatska, 
vidi kelomna) rijec od lat. lima. — Od xvi vi- 
jeka (vidi naj zadni primjer), a izmedu rjecnika 
u Vukovu (turjija za gvozde ,die feile' ,lima' 
s dvdatkom da se govori u Cmoj Gori). Udarila 
lima na acal. (U (Jrnoj Gori. — gledaj : Udario 
tuk na luk). Nar. posl. vuk. 326. Lima _(,foile') 
spada medu robu ze|ezDU prostu. Zbornik zak. 
1853. 1062. — TJ metaforickome smislu. Gvozdje 



LIMBA 

se rdavo sfijetlo cini, a zrcalo potamneno cisto 
i bistro; pokli ie takoj, ja se cu limom od skru- 
senja, ispovijesti i zadovolenja iscistit, istrti i 
isprati. B. Gradic, dull. 15. 

2. LIMA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u Lici) 
vide [karikaj pavta, lama. — isporedi 1. lim i 
1. lama. 

LIMAC, limca, m. Triticum monococcum L., 
krupnik. u niskome okrugu. S. I. Pelivanovic. 
javor. 1881. 124. M. D. Milicevic, kra}. srb. 138. 

1. LIMAN, limdna, m. portus, luka, pristaniste, 
tur. liman (od grc. li^uijv, od cega je i stslov. 
limen). — Ima i rus. .iHJian-b i pof. liman. 

a. u znacenu sprijeda kazanome. — U na- 
semu se jeziku potvrduje od xviii vijeka. Tega 
puta dodose u limanu Draca grada. Nar. pjes. 
bog. 209. Kajno patka na vedru limanu. Nar. 
pjes. petr. 3, 296. Kraj limana vojska osidrala. 
Nar. pjes. horm. 1, 205. On pod sobom dotjera 
dogata do limana gdje su, im demije. 1, 427. 
Vec ja nosim careve fermane Cuprilicu niz morske 
limane. 1, 465. Sve.scemo te mora i limanu. 2, 
9. Doletjese moru i limanu. 2, 38. Dobro cuvaj 
ti morskog limana. 2, 578. 

b. od ovoga znacena moze biti postalo i 
drugo: kolovrat, vrtlog (ali vidi i viliman). — u 
Vukovu rjecniku: (cf. viliman) ,der wirbel' ,vor- 
tex', cf. vir (po Vukovijem bi(eskama dodato u 
trecemu izdanu : II Novom Sadu tako se zove 
jedna baraj. Liman, mjesto gdje je duboka voda 
aa vrtlozi. u Posavini. P. Hefele. 

c. od istoga znacena moze biti postalo i trece: 
vrelo. Liman, Limana, ime vrelu u Zebicu. V. 
Arsenijevi6. 

d. kao ime mjestu u Srbiji u okrugu va^ev- 
skome. Niva u Limanu. Sr. nov. 1873. 451. 

2. LIMAN, m. ime musko. — Od xiii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Limanb). Limanb 
sb detiju. Mon. serb. 60. (1293 — 1302). Liman 
pasa od Skadra bijela. Pjev. crn. 142t>. Mila 
kada starca Liman-age. 204*. 

1. LIMB, m. vidi limbo. — U pisaca cakavaca 
XVI i XVII vijeka. Snide v liml'. Narucn. 105b. 
Eazbi Isukrst i svlce limb. Korizm. 99 '. Duse 
ke bihu v limbi. 22*i. Krilo Abrahamovo, limb, 
purgatorij, F. Glavinid, cvit. 5b. I te (duse) 
gredu u limb. 12*. Od limba otrocjega. 10*. 
Pod limbom otrocjimjest treti okrug. 10^. Isus 
z duhom ide u limb, svete otce osloboditi. 172b. 
U limb dosadsi. 197b. U limb idu sve du§e 
ditinske. 357L>. Purgatorij, limb i pakal. posl. 
45. Ne bi pakal osujenih nego limb sveti otac. 
P. Eadovcic, ist. 58. 

2. LIMB, m. oluja. — Od lat. nimbus Hi od 
tal. nembo. — U jednoga pisca xvm vijeka. Zal 
se limb razajdo, postane bonaca. M. Kuhacevi6 
153. Za limbom bonaca, za nodom dan svane. 
60. ^ 

LIMBA, /. vidi limbo. — xviii vijeka. Mla- 
denac kih je u limbu zatvorila prije nesgoda od 
nekrsta. J. Ivavanin 560*. Sve u limbi tamne 
tmine prosvitlise se. T. Babid 51. Kako dusa 
Isukrstova side nad limbu. M. Lekusid 147. 
Duse pravih koje zaradi istocnoga griha bijahu 
drzane okovane u pritavnih tamnostih od limbe. 
149. Isukrst, kada je na krizu umro, sni§ao jest 
s duSom u limbu. Pisanica. 16. Dusa Isusova 
bi u limbi sveti otaca. J. Filipovid 1, 105b. Koji 
one duse izvede iz limbe. 1, 106b. U limbu do- 
dose. 1, 107*. Iz limbe svoje oslobodi. 3. 337*. 
Unide u limbu. F. Lastrid, od' 133. Povrati se 
iz limbe. 133. Obogati se zadobitjem plina du§a 



LIMBA 



94 



LIMOZINA 



od limbe. svet. 3b^. SpasiteJ tada limbu tako 
zatvori. 35'*. U tavnoj limbi kako u tavuici. 
D. Rapid 289. Otaca u limbi zadrzajuci. G. Pe- 
stalic 33. Da otaca u limbi okovanih molbo 
uslisa. 'Si. 

LIMBAN, Hmbna, adj. vidi limben. — Na 
jednome mjestu xvi vijeka. Oslobojenje svetih 
otac iz limbne tamnosti. Dukjanin 34. 

LIMBAO, vidi limbo. 

LIMB ATI, limbam, impf. slatko piti. M. Pa- 
vlinovic. 

LIMBEN, adj. koji pripada limbu. — isporedi 
limban. — U jednume primjerii xviii vijeka. 
Sveti otaca koji se nalazaju u tmina limbeni. 
M. Dobretic 407. 

LIMBO, m. limbus, mjesto u paklu gdje «m J)0 
krscanskoj vjeri pribivale duse svetijeh otaca do 
sinrti Isusove, a gdje sad prtbivaju duse nekr- 
stene djecice. — Od tal. limbo. — Iina i muski 
oblik limb (vidi) i zenski limba (vidi; u t'lekijelt 
pisaca ima i limba i limbo). — U jednoga pisca 
Ddlmatinca (jamacno grijeskomj ima i limbao i 
limba, yn., vidi: Da dusa Isusova sade u limba' 
sveti otaca . . . Sade li u limbao bozanstvo s du- 
som Isusovom? F. Matic, jezgrra. 40. ali vidi i: 
Oprosti li sve duse iz limba r* F. Matid, jezgra. 40. 
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(,limbo, luogo oscuro dove stettero ^ia V anime 
de' ss. padri' ,limbus' 439^). Jur domoliso se 
z limba sveti oci. M. Marulic 188. Isukrst uz- 
lazedi uz goru povede sobom one koji bjehu u 
Hmbu u tamnici. N. Raiiiiia 135a. paul. eph. 4, 8 (?). 
Cuti glas tuzni od onijoh ki zvahu iz limba. N. 
Dimitrovic 73—74. Koji behu v limbu. §. Bu- 
diuic. sum. B'^. Otidose andeli i tja ga u limbu 
navije.stise. M. Divkovic, bes. 77b. Bjehu posli 
u limbo, nauk. 45a. Dusa tutako side u limbo 
(misto ovo bise gdi se oahojahu duse svetih 
otaca). B. Kasic, is. 77. U limbu dolika. D. Ba- 
rakovic, jar. 83. Svrhu recenoga okolisa od pur- 
gatorija jes oni od limba. M. Orbin 104. Koja 
se zove limbo svetih otac. L T. Mrnavic, ist. 
23. Du§a Isusova sade u limbo. I. Ancic, svit. 
XXIX. Sveti se oci veseliso ki u limbu tada bise. 
S. Margitic, ispov. 127. A u lirabo jur glas 
dojde. 185. Nego odau u jsako i limbo. P. Ma- 
cukat 27. Snido nad pakao u limbo. 1. Grlicic 
12. Dusa bijase snisla u limbo. F. Lastrid, od' 
211. Umirajuci stari oci isli bi u limbo cekat 
odkupjonja. test. 39a. Oniziju koji ga (Isuna) 
£eka(^/t;u u limbu. 104*. Isukrst uzamsi plin 
dusa iz limba. 181a-. U izvedenju suzaiia iz 
limba. 182a. Ali Gos. Isukrst tada limbo za- 
tvori. 183lJ, I ovo se zove limbo od dicice. 
202a. Unisavsi pak Isukrst u limbo. 202'>. Pak 
se vrati u limbo ss. otaca opet. 203'i. Tamnica 
bila jo limbo svetijeh otac. S. Kosa 1641^. Dohi 
kraj zlamenuje limbo izprazneao. L. Viadmirovid 
20. Krilo Abramovo iliti limbo svetih otaca. 
B. Leakovid, nauk. 60. 

LIMFRA, /. u inankarati dubrovackoj xvi vi- 
jeka, u kojoj pjfivnju lanci Aleinani, trumbetari 
i pifari; enndi jamacno: iena ili djevujka. Hi je 
pimc htio od sale ovuko napimti rijec nimfa 
kako je minlin da bi je Nijemci izgovorili, ili je 
zlo 6uo ni-m. junglor ili jungfrau. I kada so po- 
vratiti mi budomo u naiso .strane, tamo demo po- 
hvaliti nasijem limfram Dubrovdaiie. M. Ve- 
tranid 1, 249. Neka znaju limfre nase . . . 1, 
250.,, 

LIMICA, /. dem. 1. lima. Holer jo limicom 
strugao svojo okovo. M. D. Milidevid, pomonik. 
8, 391. 



LIMIC, m. prezime. — xv vijeka. Plemeniti 
Judi Policane ca se zovu Limici. Stat. po}. ark. 
5, 290. (1480). 

LIMJ^ANI, m. jjI. ime selu u Grnoj Gori u 
nahiji crmnickoj. Glasnik. 40, 20. Ogled, sr. 505. 
Sve boj biju u selo Lim^aue. Nar. pjes. vuk. 5, 
135. — IJ Grnoj se Gori govori i Limjani. Na 
Limjane i Crmnicu doiiu. Nar. pjes. vuk. 5, 209. 
Na Limjane selo udarise. 5, 210. 

lIm^ANIX, m. covjek od Lima. — Mnozina 
bi bila Limjani. — (joii rijec upotrebfava Vuk 
na jednome mjestu, vidi kod Limo. 

LIM^jANSKI, adj. vidi u Danicieeou rjecniku: 
limjanbskyj, za kraja Milutina jjepiskupb limlanb- 
skyj'. M(on. serb). bO. (1293—1.302). za cijelo de 
biti pogrjeska mjesto ,lipjanbskyj' koje vidi. 

LIMO, m. ime musko, hyp. Limun. — Ake. se 
mijena u voc. Limo. — U narodnijem pjesmama 
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(ovako se zvao znatni nas harambasa i junak 
koji se pjeva u narodnijem pjesmama, a u Boci 
se jos o nomu i pripovijeda), vidi jos sto Vuk 
dodaje nnj prvome primjeru. Knigu pise Gavran 
harambasa, prati la'iigu k moru debolome pobra- 
timu harambasi Lima. (Ja mislim da je ovaj 
,Limo' i onaj .Limun', koji je drugovao s Bajom 
Pivjaninom, jedno ime . . . Koji pjevaju ,Limo', 
oni misle na ,Lim' t. j. da je od ,Lima' uljitnja- 
nin' ili ,Polimac'), i moze biti da mu je to pravo 
prezime, pa ,Limunom' da su ga prozvali poslije 
u primorju (gledaj ,Bajo Pivjanin'). mjesto ,Limo' 
ja sam slusao i ,Limov'. Vuk). Nar. pjes. vuk. 
3, 300. Zla junaka harambase Lima. 3, 308. A 
prQ(d) cetom Pivjanine Bajo, a za Bajom Vujo 
barjaktare, a za Vujom serdar Marketaue, za 
serdarom od Lijevna Limo. Pjov. crn. 27a. (Pise 
Bajo Piv}anin:) Skupicu ti pestotin hajdukah, 
a pred nima tridest harambasah: od Koritah 
Lima pobratima, . . . 262^. 

LIMONADA, /. vidi limunada. Idi, donesi mi 
limonadu ! Javor. god. 16, br. 40, str. 629. 

LIMONCIN, limoncina, m. vidi limuncin. — 
U istoga pisca xvm vijeka u kojega ima i li- 
muncin. Soka od limoncina. J. Vladmirovid 47. 

LIMONI, m. vidi limun. — Nem. limonie. — 
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: v. lemon. 

1. LIMOV, adj. koji pripada limu, koji je od 
lima nacinen. Zadeni levak limov ozdol u dvojku. 
Z. Orfelin, podr. 115. Metni limov levak u bure. 
297. (Cobana) ima prirucak na strani, sprida 
pruza limovoga kjuna. J. S. Rejkovid 205. Le- 
vak limov. P, Bolid, vinodjel. 2, 180. 

2. LIMOV, adj. koji pripada Limu (vidi Limo). 
— U Vukovu rjecniku (,des Limo' s primjcrom 
iz narodne pjcsme: Sto dvadeset druga Limovije). 

3. LIMOV, m. vidi 2. Limun i Limo. (Pise 
Bajo Pivjanin.) Danas imam trideset hajduka 
u Limova moga i u mene . . . Meni sakuj i Li- 
movu mome dvoje toke od suvoga zlata. Nar. 
pjos. vuk. 3, 449. On doziva Limov-harambaSu. 
8, 463. 

LIMOVAl', Limovca, m. ime mjestu u Srbiji 
u okrugu kragujevackome. Vinograd u Limovou. 
Sr. nov. 1867. 441. 

LIMOZINA, /. vidi lemozina. — isporedi li- 
mo?-ina. — Od xii vijeka po zapadnijem kraje 
vima, a izmedu rjecnika u Mika^inu t^limozina, 
zadu?.bina, almustvo ,eloemosyna, pia liberalitas"). 
Limozina ali prikaz. Mon. croat. 315. (1100). 
Prosi pomoc i limozinu. Michelangelo. 76. Ere 
razdilujete koju limozinu. A. d. Bella, razgov. 



LIMOZINA 



95 



LINCUN 



92. Zupnici, . . svaku nedi|u . . . jimaju posve- 
tili§ca za duse zupe svoje prikazati, . . . u iste 
dueve ne mogu nikakove limozine prijeti za mij^e 
istih daevov. I. Krajic 84. Liinozinu dilis. A. 
Kanizlic, roz. 29. Limoziau jost za nega dadu. 
S. Stefaiiac 20. Limoziaa za mise. Aut. Kadcid 
315. Limozina ,eleemosyna'. D. j^emanic, cak. 
kroat. stud, iftsg. 53. 

LIMOZINA, /. vidi limozina. — U Bjelostjen- 
cevu rjecnikii : v. almustvo. 

LIMSKA HJECICA, /. ime vodi u Crnoj Gori. 
Glasnik. 40, 33. — isporedi 2. Lim. 

1. LIMUN, m. vidi lemuu. — Od xvi vijeka, 
a izmeda rjecnika u Mika(inu (limun, vo6e .ma- 
lum citreum, malum massilicum, malum limo- 
neum'; limun, stable od limuna ,malus massilica'), 
u Stulicevu (v. lemun); u Vukuvu: ,diG citrone' 
,limo [Citrus limonum Risso]', ital. ,il limofne/. 
A on sud napuni naranac, limuui. P. Hekto- 
rovi6 36. l^nte vide s' preko reda nase narance 
i limuni. J. Kavaiiin 2 lb. Basco pune limuna 
i pomarangi. D. Obradovic, basne. 382. Uzmi 
4 citrona ili limuna. Z. Orfelin, podr. 391. Za- 
fali se zuti limun na moru : „Danas nema nista 
|epse od mene". To zacula zelenika jabuka: 
„Mala t' fala, zut-limune na moru, danas nema 
nista |epse od mene". Nar. pjes. vuk. 1, 447. U 
nih mecu zute limunove. Nar. pjes. juk. 89. 
Limun como mu (joj) poslati, ne bi li doso (dosla). 
(Kaze se, kad tko koga zove na objed, na cast, 
u drustvo, a on okleva i ceka da se svecano po 
obicaju nasega naroda s jabukom ili limunom 
ili ruzmarinom — ako je u svatove — pozove, 
na sto se sad vec strogo ne pazi. to se kaze o 
svakom onom koji se tvrdo drzi oblicaosti — 
formaliteta — budi u cem). Nar. posl. stoj. 109. 
Zuto kao limun. (Kaze se o bolesnickom i o 
mrtvackom lieu, ili o kojoj zutoj stvari zute 
boje nalik na limun). 110. Limun, rus. .ihmoht., 
ces. limoun: limone (u sinskome rukopisu, Du- 
rante), Citrus limonium Kisso (Stulli, Lambl). 
B. Sulek, ira. 198. — Limuni slatki, pomi di 
Adamo (Kuzmic), Adamsapfel, Citrus limetta 
Eisso. B. Sulek, im. 198. — Nije pousdano driigo 
znacene u Mikalinu rjecnikii: limun, pepun, dina 
,pepo'. 

2. LIMUN, m. ime musko, vidi u Vukovu rjec- 
nikii, : ime nasega znatnoga junaka i liarambase, 
cf. Limo s priinjerom is narodne pjesine: Na 
Limuna sastavi nisane. (Nar. pjes. vuk. 3, 461). 
— isporedi Limo / 2. Limov. — U jednoj se 
pjesmi (Nar. pjes. vuk. 3, pjes. 68) pripovijeda 
kako je Limun od trgovca postao hajduk i lia- 
rambasa u drustvu s Bajom Piv^aninom; slicno 
se kaze o Baju u drugoj pjesmi (Pjev. crn. pjesm. 
144 . Tu sustize Limuna trgovca, goni Limun 
hijadu volova; na Limunu svijetlo oruzje . . . 
Besjedi mu Eisnanin bagija : „ Ja Limune, od 
mora trgovce ! . . ." Nar. pjes. vuk. 3, 451. Li- 
mun ode moru debelome, ... pa on ode bijelu 
Perastu, odvrze se k Baju u hajduke. 3, 453. 
Sto prepusda Piv|anine Bajo, docekuje Limun 
harambasa. 3, 459. Al' se s jutom zmijom za- 
vadio, s |utom zmijom Limunom hajdukom. 3, 
486. Ne pogodi Limun-harambasu. 3, 461. 

LIMUNADA, /. iieko pice (voda sa sokom od 
limuna i sa secerom), tal. mlet. limonada, novo- 
grc. XtifiovdSa. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (,die limonade' ,aqua limo- 
nata'). Davalo se sto da piju, n. p. mu§karcima 
rozolije a zenskinu limunade. Vuk, rjefin. kod 
sprava. 



LIMUNCIN, limuncina, m. tal. limoncino, dem. 
limone, limun, mlet. limonzin. — isporedi li- 
moncin. — U jednoga pisca xvin vijeka u ko- 
jega kao da se i limunciu i limoncin ne razli- 
kuje od limun. Kore od narance ili od limun- 
cina. J. Vladmirovic 46. 

LIMUNGIK, m., lieka bi(ka. Limungik, Am- 
brosia L. (Vujicid). B. Sulek, im. 198. 

LIMUNIJE, m. vidi 1. limun. — Od novogrc. 
Xituovtov, leiaovi. — JJ rukopisu xvii vijeka 
pisanome crkvenijem jezikom (a basni kao cefnde). 
Kvtav zlbti predstoje sa Limunijemb (u dncgome 
rukopisu istoga vijeka Lemonijemb). Muka blaz. 
grozd. star. 2, 311. 

LIMUNIKA, /. Melissa officinalis L., pcelina 
juhica. — U Sulckovu rjecniku: ,citronenkraut, 
citronenmelisso'. 

1. LIMUNOV, adj. koji pripada limunu (vidi 

1. limun). — U loekooicevu rjecniku. 

2. LIMUNOV, adj. koji pripada Limunu (vidi 

2. Limun). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,dem 
Limun geborig' s primjerom iz narodne pjesme: 
Pa on slozi pusku Limunovu). On uzima pusku 
Limunovu. Nar. pjes. vuk. 3, 461. 

LIMUNSKI, adj. koji j^^ipfida limunima. — 
U jednoga pisca xvm vijeka. Cvijeti limunski i 
livadni. D. Obradovic, basne. 162. — Muze biti 
da postaje od grc. luaibv, livada. 

1. LIN, m. vidi lin i linak. — U Mika]inu 
rjecniku (kod tenka); u Belinu: ,tenca o tinea, 
pesce noto' , tinea' 727^; u Bjelostjencevu: lin, 
riba ,tencba, tinea, merula lacustris, fuUo' ; u 
Stulicevu: lin, riba, v. linak iz Belina; u Vol- 
tigijinu: ,tinca, pesce' ,schleihe'. 

2. LIN, m. badan u kome se meci grozde. — 
U Stulicevu rjecniku: lin, linna ,tino per pestar 
1' uva' ,labrum'. — Ne pomine se nigdje na dru- 
gome mjestu, s toga je nepouzdana rijec. 

3. LIN, ligustro (u sinskome rukopisu), Ligu- 
strum vulgare L. B. Sulek, im. 198. 

4. LIN, m. vidi Lino. — U jednoga pisca xvii 
vijeka. Lin papfo) i m(ucenik). F. Glavinic, cvit. 

XXV. 

1. LIN A, /. (Karolina?), ime kucki. F. Ku- 
relac, dom. ziv. 45. 

2. LINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskome. Livada u Lini. Sr. nov. 1868. 11. 

LINAR, linara, m. Fringilla cannabina L., 
neka ptica. — Bijec je jamacno postala od hit. 
linaria (druga je vista Fringilla linaria L.), ali 
ne znam, ima li je u talijanskome jeziku, vidi 
faganio. — V Belinu rjecniku: ,fanello, faga- 
nello' , miliaria' 302b, i u Stulicevu: linar, ptica 
,fanello, uceello' ,miliaria'. 

LINARD, m. ime musko, vidi Leonardo. — 
Na jednome mjestu xvii vijeka. Linard i Dujam 
knezi Frangepani. P. Vitezovic, kron. 97. 

LINARDOVIC, m. prezime (po ocu Linardu). 
— U nase vrijeme. Schem. spalat. 1862. 29. 

LINART, m. vidi Linard. — xvi vijeka. Sve- 
toga Linarta. Mon. croat. 326. (1555). 

LINBA, /. vidi limba. — Na jednome mjestu 
XVII vijeka. Razbi i obori vrata cd linbe. M. 
Jerkovic 75. 

LINCUN, lincuna, m. vidi lincuo. — Po sje- 
verozapadnijem krajevima od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Voltigijinu (,lenzuolo' ,leinlach, 
betttuch'). Kako bi snimjen na jedan lincun 
prostrt na zemju. M. Lekusi6 137. Uzese tilo 



LINCUN 



96 



1. LINA 



i postavivSi ga na jedan pribili lincun poma- 
zase. 141. I premda bi se po slabosti naravnoj 
dusa omacila kako bi se na priliku lincuna 
oprala, bi dostojno Boga svoga primila. D. Kapic 
56. Ako su ju pak kadgod morali ganuti, tada 
su u lincunu skupitu dizali. 190. 

lInCUO, linciila, m. tal. lenzuolo, plahta (na 
pontelij ; pukrov. — Od xvi vijeka u Dubrovniku, 
a iztnedu rjecnika u Mika^inu (,liucuo, ponava 
jlinteum, torale, toralium, lecticaria sindon'). 
Uljeze u greb i vidje lincuo postav|en, i ubrus 
ki bjose bio vrhu glave negove, ne s linculi po- 
stavjen, ma razlucen svit u jedao mjesto. N. Ka- 
nina 130a. (jcann. 20, 6—7). Ne vidje inoga 
negoli ubrusac i lincuo. Zborn. 107b. Ako vidis 
(u sniij da u odru lezis na linculijeh, toj prili- 
kuje poginutje. 183'. U lincuo zavit. B. Gradic, 
duh. 57. Zavise ga u platno ili lincuo. B. Kasic, 
is. 76. Lezase mrtvo ne tilo zavito u linculu. 
77. Hajine i lincuo ne bjehu ni sagnite ni iz- 
grizene. per. 102. Tu se vidjahu linculi ili 
ubrusi. 163. Da se razapre ponava ili lincuo. 
fran. 126. Uzimju cetiri strano od lincula u 
komu lezim. I. iJrzic 170. L)a ga zaviju u nov 
lincuo. 329. Stoiiske dore on lincule, svijede a 
gori osalacke. (Z). Poslov. danic. 18. Postavise 
ga na jedan lincuo. P. B. Baksic 179. 

LIXCURA, /. iieka bijka. — Izmedu rjecnika 
u Vukovu (nekakva trava sto se jede od trbuha 
,enzian' ,Gentiana [lutea L.j'). Ako je inace slab, 
neka skuva pola §ake lincure ili cemerike u vodi. 
M. D. Milicevid, ziv. srb. 2, 38. Lincura, Gen- 
tiana lutea L. (Panf,ic, Vuk, Visiani, Vodopid). 

— Lincura mala, Gentiana cruciata L. (Vodopic). 
B. &ulek, im. 198. 

LINDAE, m. selo u Istri. Schem. terg. 1876. 
42. — Famine se od xv vijeka. Pisah v Lindare 
sededi. Mon. croat. 93. (1463). 

LINDARAC, Lindarca, m. covjek iz Lindara. 

— U nase vrijeme. Kega bis ubrala, bis li tela 
Lindarca? — Lindarca nikad ni jenega: Lin- 
darci su sohari. Nar. pjes. istr. 2, 164. 

LINDOVAN, adj. ili m.? covjek sto linduje. 

— Kao da je uprav part. perf. pass, od lindo- 
vati. — Na jednoine mjestu xvin vijeka u pisca 
Slavonca koji iina i lindovati. Tko ne vaja u 
Budimu gradu, ni u Pesti badjavad ne dadu pit 
i jisti, tko raditi nece neg se zaiud kraj Dunaja 
sece. to su dobro po mom umu rokli jer ne budu 
lindovani stekli. M. A. Kelkovic, sat. H6b. 

LINDOVATI, lindnjem, impf. besposliciti. — 
Nepdznata postana (zar od ar. lejjin, tur. lejn, 
mekan, ar. tur. linet, mekota, slabost?). — U 
dva pi.-^ca Slavonca (doa M'ikovica) xviii vijeka, 
isporedi i lindovan. One misle da se tako sveti 
dan svet6ani i Bogu posveti, §to ne smiju ni§ta 
poslovati, a grihota nije lindovati. M. A. EeJ- 
kovi6, sat. C7h. I u svetac i u poslen-dane oni 
Sedu pak jos lindovane. E4b. Zato oni neharom 
se krivi, koji drustvo lindovaned vara, sebi cini, 
pa i drugom kvara. J. S. Eejkovid 4. 

LINEA, /. vidi linija. — Lat. i tal. linoa. — 
Od yviii vijeka, a iztnedu rjeinika u Bjelvstjen- 
ievH (linea, linija, redka, perora potezek ili plaj- 
basom, tnik , linoa'). Va|a viditi u ovoj priliki, 
da rigp ili linee ukaziiju raedu kojima je kumstvo. 
J. Bunovac, razg. 271. 

LINEAL, linodla, m. nem, lineal, vidi leiiir. 
— // Jijiiostjcnvevu rjecnika: lineal, linuval ,li- 
neale', i u Jaiiibrc§icevu: Jineale'. 

LINEICA, /. dew. linea. — U Bjelostjencevu 



rjecnika: lineica, linijica, rezak, potezek, tracid 
,lineola'. 

LINICA, /. soha, naslon od klupe. u Posavini. 
F. Hefele. 

LINIJA, /. linea, crta, geometricki lik u ko- 
jega je jedina mjera du^ina — Od latinske ri- 
jeci preko nem. linie. — Od xvm vijeka, a iz- 
rnedu rjecnika u Bjeloxtjencevu (kod linea) gdje 
se naj prije nahudi. Harmoniju linija gledali su 
duze od pola sahata. M. D. Milicevic, zlosel. 
311. — I u prenesfnome smislu, n. p. o putu. 
Da se zejeznicka linija promijeni. Zbornik zak. 
1871. 355. — pasmini, potoincima. Sanda} ne 
imajudi potomaka u pravoj liniji, ostav}a nakon 
sebe ... D. Danici6, majk. 68. — o pravilnoj 
vojsci (u kojoj su izuceni vojnici stajati i hoditi 
u nekome osobitome redu; sad se govori kao su- 
protno domobranskoj i reservnoj vojsci). S osta- 
limi iz krajisko-vojne sveze izlucenimi i u li- 
niju prelazecimi vojnici. Zbirka zak. 1, 69. 

LINIJE, /. pi. ime nijestu n Srbiji u okrugu 
smederevskome. Niva u Linijama. Sr. nov. 1874. 
133. 

LINI.TICA, /. dem. linija. — U Bjelostjencevu 
rjecnika kod lineica. 

LINIJSKI, adj. koji pripada liniji (kod vojske, 
vidi linija na kniju). — tl pisaca nasega vre- 
mena. Momci stojedi u duznosti linijskoj. Zbornik 
zak. 1867. 2. Oni linijskoj sluzbi podvrzeni. 
1869. 140. Zadatak ustanka je liuijsku vojsku i 
domobranske cete nadopunavati. 162. 

LINO, m. Linus, ime musko (drugome papi). 

— isporedi 2. Lin. Umri Petar, prvi pnpa, Linu 
papi crikvu pripurucivsi. F. Glavini6, cvit. 204^. 
Sveti Lino papa. 242*. Lino papa bi Latin. 
319=1. Kalist, Urban, Stas i Lini ... J. Kavanin 
522b. Posli svetoga Petra bi sveti Lino, posli 
ovoga sveti Kleto. J. Pilipovic 1, 188^, 

LINOVAL, m. vidi lenir. — Postaje kao i li- 
neal. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku kod li- 
neal (kajkavski linuval, isporedi linovati). 

LINOVATI, linujem, impf. vidi leniriaati, 
gpartati. — Od hem. liniren, ili uprav od linea. 

— U Bjelostjencevu rjecniku: linujem, (kajkavski) 
linuvati, redkujem, potezem rez, tracic ,lineo, 
duco lineam'. 

LINGVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu pi- 
rotskome. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 237. 

L1NS6aK, m. drugo ime selu Goricici u Hr- 
vatskoj. ,Goricica seu Linsdak'. Schem. zagr. 
1875. 23. 

LINUTI, linem, pf. dem. glagola liti (jedan 
put ili po malo uliti, politi, izliti, zaliti itd.). — 
Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet. pass. 
liuut; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 
inf. — U Vukovu rjecniku: ,(dim. v. liti) ein 
wenig giessen, einen gusa thun' ,infundo'. — Da 
postaje uprav od liti, lijem, bio bi akc. linuti, 
Itnem, po tome ima pravo F. Ivekocic u svojemu 
rjrcniku sto pise lijnuti, lijnem (od lijevati?). 
Zubi skrinu, crna krvca lijnu. Hrv. nar. pjes. 
3, 122. 

LIN, /». V7-sta ribe, vidi liAak. — isporedi 1. lin. 

— liijei je baltickoslovenska, isporedi rus. .ihhj., 
ces. liii, po}. lin; stprus. liiiis, lit. linas. — Iz- 
medu rjecnika u Vukovu: nokaka riba (va|a da 
je ,linak') ,eine art fisch' .piscis genus' [vide 
liAakJ. — Liii , Tinea vulgaris Cuv.'. J. Pan6i6, 
ribe u srb. 78. 

1. LINA, Althea officinalis L. (Visiani). B. 
Sulek, im. 198. 



2. LINA 



97 



1. LIPAC 



2. LINA, /. ime zensko (bez sumne ipokuristik, 
all od Jelena Hi od Eleonora ?). — U Dubrov- 
niku od XVI vijeka. U smrt gospode Line Je- 
rove Klisovic. D. Zlataric 90b. 

LINACIC, m. dem. linak. — U Vukuvu rjec- 
niku. 

1. LINAK, linaka, m. Tinea vulgaris Guv., 
vrsta ribe. — isporedi 1. lin, vidi lin. — Akc. kaki 
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. sing., i vue. : liiiace, linaci. — Od xvii vi- 
jeka, a izniedu rjecnika u Mika^inu kod ti(n)]La, 
(gdje se naj prije nahodi), u Belinu (,tenca, o 
tinea, pesce noto' , tinea' 727^1), u Stulicevu (li- 
nak, riba .tinea, fullo' iz Mika^inn), u Vukovu 
(,clie schleihe' ,Cyprinus tinea L. [Tinea vulgaris 
Cuv.'; cf. lin]). — I kao nadimak covjeku. I. 
Pavlovic. 

2. LINAK, m. mjesno ime u Srbiji. a) brdo u 
Bega|ici (u okrugu biogradskome). \t. Stoja- 
novi6. — b) u okrugu krajinskome. Sr. nov. 1863. 
196. 

1. LINANE, n. djelo kojijem se Una (vidi 1. 
. linati). — U Vukovu rjecniku : (pa Vukovijem 

bi(eskama u trecetnu izdanui linane (jamncno 
treba citati linane), a kod linane ima ,das schwin- 
den' ,t6 tabescere'. 

2. LINANE, n. djelo kojijem se Una (vidi 2. 
linati). — U Vukovu rjecniku : ,das priigeln* 
,verberatio'. 

3. LINANE, n. iljelo kojijem se ko Una. — U 
Vukovu rjecniku: ,da3 haaren' ,amis3io pili', vidi 
kod linati se. 

1. LINaTI, Imain, inipf. evanescere, starije je 
znacene: plavjeti (bUjedjeti, o bojij, ]hc u sireinu 
smislu: uopce malo po malo nestajati, gubiti se. 

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. li- 
naju, u aor. linah, u ger. praes. linajuci, u ger. 
praet. linavsi, u part, praet. act. linao; u osta- 
lijem je oblicima onaki kaki je u jjraes. 1 sing. 

— Rijec je stara, isporedi rus. ^iHHaxh. jAavjeti. 

— Maze biti da je ista rijec sto i linati se (vidi). 

— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,sensim vapo- 
rare'); u Vukovu: (ii trecemu izdanu po Vuko- 
vijem bi(eskama) ,sehwinden' ,tabeseo' s dodatkom 
da se govori u Crnoj Gori; isto ima i kod li- 
nati. fcJad vij, kako liiia Oloferna sila, kako ju 
razcina hot necista dila. M. Marulic 50. Na 
ove vase junake ne trebuje ga (mac) ostriti nego 
da lina gvozde. S. Lubisa, prip. 20. Tresem se 
vrh onoga siromaha sto mi na ocima lina. 24:6. 
Linaj danas, linaj sutia, dok joj se grudi pre- 
suse. pric. 102. Boja lina. 40. Pozlata tamni, 
boja lina. Srp. zora, god. 2, sv. 3, str. 88. 

2. LINATI, linam, impf. biti, tuci, derati. — 
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pL: linamo, li- 
nate, u aor. 2 i 3 sing, lina, u part, praet. pass. 
lin an. — U Vukovu rjecniku : biti koga, derati 
,prugeln' ,verbero' [vide tuci]. 

3. LINATI, linam, impf. na jednome mjestu 
xvm vijeka kao da znaci: namisjati (moglo bi 
biti da stamparskom grijeskom svakom zlo stoji 
mj. u svakom zlu, te bi bilo onda znacene kao 
kod 1. linati). Jedan zlocinac koji u pustini stase 
i svakom zlo linase. J. Banovae, pred. 35. 

lInATI se, linam se, impf. mitariti se (gu- 
biti dlaku). — Bijec je (Hi dajbudi osnova) pra- 
slavetiska, isporedi rus. ^iHHart, ces. liniti, 16niti, 
joo/. linied, lenied, linic si^, gornoluz. linac, dono- 
luz. linas. — Ako je ista rijec sto i 1. linati, 
trebalo bi da je onaki i akcenat (Vuk je u dru- 
gome izdanu rjecnika mijesao sve ove glagoh, 

VI 



ali je za trece po nesto popravio, vidi kod 1. li- 
nati). — U Vukovu rjecniku: ,sich haren' ,piIo3 
amitto'. 

1. LIPA, /. Tilia platyphyllos Scop., t druge 
vrste od roda Tilia L., drvo. — Bijec je prasla- 
venska, isporedi rus. -mna, ces. lipa, |jo/. lipa. — 
Miklosic misli da je od korijena Ibp (vidi kod 
prionuti), jer joj se lijepi suk iU smola. — Iz- 
medu rjecnika a Vranciccvu (.tilia'), u Mikalinu 
(lipa, dub .tilia'), u Belinu (.teglia, albero' , tilia' 
724*^), u Bjelostjencevu (lipa, drevo .tilia, pbyl- 
lira, phylira'), u Jambresicevu (,tilia'), u Stuli- 
cevu (lipa, dub , tilia'), u Voltigijinu (,tiglio' 
,lindenbaum'), u Vukovu (,die linde' , Tilia [L.]') 
s primjerom: Go kao lipa (va|a da kad joj ogulo 
koru luba ili lika radi). (Nar. posl. vuk. 43), u 
Danicicevu (,tilia'). 

a. u pravome znacmu. Otb lipo na kamy. 
Glasnik. 15, 300, (1348?). U potokt na lipu i 
otb lipe upravb na Zarevs kamenb. Mon. serb. 
197. (1381). Na lipi i na mrisniei. Mon. eroat. 
304. (1597). Odrt kako lipa. (D). Poslov. danic. 
Sidavsi pod lipu lada debeloga. M. Katancic 40. 
Opravio se kao lipa u projece. Nar. posl. vuk. 
vuk. 240. Lipa, eslav. lipa, rus. aiuih, ces. po). 
luz. lipa: betula (Kuzmic), Tilia L. (Durante, 
Sabjar, Pancic), 1. Tilia europaea L. (Brek); 2. 
Tilia argentea Dec. (Vodopic). — Lipa bijela, 
Tilia argentea Dec. (Sladovic). — Lipa erna 
(Pancic), Lipa smrd}iva (Pancic), Tilia platy- 
phylla Scop. B. tSulek, im. 199. — Ovako se 
zove i neka vrsta grozda. Lipa-grozde, suvrst 
vinove loze (u Srijemu). B. Sulek, im. 199. 

b. kao ime mjesno. 

a) tri sela u Bosni: jedno ti okrugu bi- 
hacko)nc. Statist, bosn. 47, dva u okrugu trav- 
nickome. 70. 76. 

b) selo u Crnoj Gori (u Cucama). Glasnik. 
40, 18. 

c) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. Bazdije}. 61. 

d) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. 
RazdijeJ. 129. vidi Lipova, b. 

e) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskome. 
Niva u Lipi. Sr. nov. 1867. 236. — bb) voda u 
okrugu krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 942. 
— cc) dva mjesta u okrugu krusevackome. Mala 
Lipa, Velika Lijia. 725. — dd) mjesto u okrugu 
smederevskome. Vinograd u Lipi. Sr. nov. 1870. 
719. — ^ ee) dio varosi Uzica. J^. Stojanovic. 

Neka se mjesta s ovijem imenom pominu prije 
nasega vremena Otac fra Ivan Anicio Dum}anin 
iz Lipe. I. Ancic, vrat. i. Temesvar, Lipu, 
Tolnok, . . . i ostale grade i kastele u okol Turci 
zaujese. P. Yitezovic. kron. 147. Blizu Lipe dva 
dundera nade. Nadod. 76. 

2. LIPA, /. trijem. — U nase vrijeme u Istri. 
Lijja ,porticus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, 
iftg. 19. 

3. LIPA, m. vidi Lipo. — U narodnoj pjesmi 
nasega vremena u kojoj imaju i oblici od Lipo. 
Darova joj Lipu iz Perasta. Nar. pjes. here, 
vuk. 169. 

1. LIPAC, lipca, HI. nejasna rijec na jednome 
mjestu xviii vijeka. Na osmom nebu nije zvjoz- 
denu glave Erkula, re pa od lava,... ni djevojke 
klasokite, vodenova kruta lipea, dno od suda, 
srea od stipca. J. Kavanin 4711*. vodeni kruti 
lipae jdmacno je jedanaesti znak (aquarius) u 
zodijaku ; pisac ga zove kruti jer kad je u nemu 
sunce naj veca je zima. misUm da lipea stoji 
mjesto livca (onoga §to lijeva) samo radi sUka 
sa stipca. 



2. LIPAC 



98 



LIFE 



2. LIPAC, lipca, m. vrsta lipe (vidi 1. lipa). 
Lipac, Tilia microphylla Vent. (Vukasovic). B. 
Sulek, im. 199. 

3. LIPAC, Lipca, m. mjesno ime. 

a. Hclo u Bosni u okriigu Tuzle Done. Sta- 
tist, bosn. 91. 

b. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-kr- 
bavskoj. Razdije} 32. 

LIPACUR, lipaciira, m. droi'ici sto vise na raz- 
drpanomc odijelu. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Vukovu: ,die fetzen (lumpen) die vom 
kleide herunter hangen' ,laciniae' .s primjerom: 
Vise lipacuri. — Lete lipacuri Herkulova ko- 
zuha. J. Kajic, boj. 79. 

LIPADIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
knezevackome. Livada u Lipadiji. Sr. nov. 1870. 
31. 

LIPAK, Lipaka, m. ime nijestima u Srbiji. a) 
u okrugu biogradskome. Niva na Lipaku. Sr. 
nov. 1867. 135. I^iva u Lipaku. 1867. 655. — 
b) u okrugu knezevackome. Livada u Lipak. 
Sr. nov. 1868. 343. — cj u okrugu kragujevac- 
kome. Niva u Lipaku. Sr. nov. 1861. .594. 

1. LIP AN, lipna, adj. koji pripada lipi. — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Ovi misec od lipnoga 
cvita sebi kod nas lipaii ime pita. J. S. Eejko- 
vic 251. 

2. LIPAN, lipua, m. vidi 1. lipan. 

3. LIPAN, lipna (?), m. vrsta ribe. — U Vu- 
kovu rjecnika (gdje je Vuk, mozebiti zlo, napisao 
lipen, a u trecemu je izdanu dodat ispravak) : 
lipen, nekaka riba u Srbiji po juznim krajevima 
i u Hercegovini ,eine art fisch' ,piscis quidam' 
[lipan = ,asche' ,Thymallus vulgaris Nilss.']. 
Lipan .Thymallus vexillifer Agas.' lipen, lip|en. 
A. E. Jurinac. progr. varaz. gimn. 1880. 4. 

LIPANOVIC, wi. prezime. — Od xviii vijeka. 
Francesko Lipanovii. Norini 57. Lipanovic. 
Schem. bosn. 1864. 98. 

1. LIPAN, lipna, m. Junius, jun. junij, sesti 
mjesec u godini. — Po postanu (vidi da]e) mi- 
slim dn je ovako akcennt; Vuk pise lipaii, li^pna, 
ali je taj akcenat nepouzdan, kao i u mnogijeh 
drug ij eh rijeci sto je Vuk zabi]ezio u Dubrov- 
niku: ko mu je ovu rijec knzao, po svoj je pri- 
lici mislio na tobozne postane od lijop (vidi daje). 
— Postaje jamacno od 1. lipa (kao mjesec u 
kome cvatu lipe, i pcele kupe iz nih med, vidi 
V. Miklosic, Slav, monatsnamen. 3 — 4, i primjer 
.1. S. Rejfkovica). — Uz lipan ima i drugijeh oh- 
Uka: lipan (mozebiti samo u nom.), takoM. Div- 
kovic pise u Nauku krstjanskome (1611) lipan, 
gen. lipna; u drugome Nauku (1683) naStampa- 
nome po negovoj smrti lipan, gen. lipna. / Ban- 
dulavic ima navrh strane xv lipan, a na dnu 
gen. lipna, ali na stranama 206—217 nekoliko 
puta gen. lipna (M. Alberti, B. Kasic, J. Mi- 
ka(a, S. Margitic, L. Terzic, A. KaniMid, J. S. 
Relkovic jji-^u lipan), vidi T. Maretic, nar. imena 
mjesecima u Nastavn. vje.sn. 5, 241—253. —sto 
se nalazi pisano lijep- Hi jep- m/. lip-, to je po- 
greSka po toboznoj etimologiji (id lijep, vidi T. 
Maretid w istome djelu. — jamacno je pogreska 
i gen. lipana u: Do lipaiia miseca. I. Jablanci 
59; — Izmedu rjecnika: lipan u Mika^inu (lipan, 
mjesec, gun ,juniu3, Junius mensis') t u Vukovu 
(lipaA, mjesec junij ,der juni' , mensis Junius' 
s dodatkoin da se govori u Dubrovniku, vidi o 
tome T. Maretii, ist. djel. 242); lijepaii Hi jepan, 
u Mikalmu (lijepan Hi IjepaAV kod gud), u Be- 
hnu (hjepan ,giugno' Junius' 349a), u Stulicevu 
(}epaii, Jepna, mjesec .Junius'; lipan kod lip). 



Lipaii, guii. B. Kasic, per. 100. Jun, lipaii. P. 
Posilovic, nasi. viii. Na dva lipna kih uzari. 
J. Kavaiiin 305''. Lipan raka sobom vodi. 473'*'. 
Na lipna vec dodose u Mlecijeh. I. A. Nenadie, 
sambok. 30. Lipan ,giugno'. ,30. Miseca juna 
iliti lipiia. A. Kanizlic, kam. 287. Tu lipaii u 
ladu gleda kako lieu pcele. roz. 13. Ozujak, 
lipan, rujan i prosinac. A. d. Costa, zak. 1, 239. 
— Mjesoc juii, lipan. M. Divkovic, nauk. vii. 
U Zadru na 12 lipna 1688. I. Zanotti, en. 3. 
Misec lipan (,junius'). S. Margitic, ispov. xv. 

2. LIPAN, lipna, m. ime mjestu u Srbiji u 
okrugu biogradskome. Livada u Lipnu. Sr. nov. 

1871. 149. 

1. LIPAR, m. mladica na lipi od 2 — 3 godine 
sto se osijeca te so s ne skida lika. J^. Stoja- 
novi6. 

2. LIPAR, m. mjesno ime. 

a. u Hrvatskoj zaselak u zupaniji modru§ko- 
rijeckoj. Razdije}. 53. 

b. u Srbiji. a) vidi u Vukovu rjecniku : brdo^^~>, 
izmedu Jagodine i Bagrdana. — b) mjesto u ' 
okrugu biogradskome. Niva u Liparu. Sr. nov. .Jj 
1865. 2. — c) u okrugu jagodinskome. Livada u 
Liparu. Sr. nov. 1863. 524. — d) u okrugu kra- 
gujevackome. Livada u Liparu. Sr. nov. 1861. 
161. — e) u okrugu pozarevackome. Niva u Li- 
paru. Sr. nov. 1863. 434. — f'J u okrugu sabac- 
kome. Niva pod Liparom. Sr. nov. 1866. 503. 

LIPARIC, m. ime mjestima u Srbiji. a) u 
okrugu cuprijskome. Zemja u Liparicu. Sr. nov. 
1875. 369. — b) u okrugu smederevskome. Branik 
u Liparicu. Sr. nov. 1871. 82. 

LIPARJE, n. ime nekakvu brdu. Brdo Liparje. 
P. Bolic, vinod. 1, 24. 

LIPARSKI, adj. koji pripada Liparu, vidi 2. 
Lipar, b, f). Niva nazvana Liparska. Sr. nov. 

1872. 310. 
LIPASCINA, /. vrsta grozda. Krajska ves kod 

Klanca. D. Hire. 

LIPAVICA, /. spargula, asta regia, rubea mi- 
nor (u mletackome rukopisu), Galium aparine L. 
cf. Prilipaca, ^^epica. B. Sulek, im. 199. 

1. LIPCE, n. mjesno ime u Ugarskoj na jed- 
nome mjestu xvii vijeka; jamacno treba citnti 
Lipce, mag. Lipcse. Gemer, Lipce, Vesprim, Bo- 
drog. P. Kanavelic, iv. 86. 

2. LIPCE, vidi Lipci. 
LIPCI, Lipaca, m.pl. ime selu u Dalmaciji u 

kotaru kotorskome. Sem. kot. 1875. 19. — Po- 
mine se od xviii vijeka. Nego je cini 6init medu 
Strpom i Lipcima. Nar. pjes. bog. 190. Neg 
podite medu Strp i Lipce. 193. Strp i Lipco i 
selo Duri6e, ko je ta tri sela naselio, ni selio 
nit' se veselio! V. Bogi§id, zborn. 403. — Sad 
se cesto govori u nom. pi. Lipce prema akuza- 
tivu. Lipce. Report, dalm. 1872. 42. 

LIPCE, vidi 1. Lipce. 

LIPCINOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Petar 
Lip6inovic. Mon. croat. 252. (1552). 

LIPE, /. pi. mjesno ime. 

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji liiko-krbav- 
skoj. Razdije}. 29. 

b. u Srbiji. ft) mjesto u okrugu biogradskome. 
2 dana oraiia u Lipama. Sr. nov. 1863. 416. Li- 
vada kod Lipa. 1870. 713. — b) selo u okrugu 
smederevskome. K. Jovanovid 149. 

S ovijem se imenom pominc selo prije na- 
seqa vremena. Lipe (selo). S. Novakovid, pom. 
137. 



life;. 

LIPE]^, m. ime mjestu u okrugu valevskome. 
Zem|a u Lipe|u. Sr. nov. 1872. 60. 

LIPEN, vidi 3. lipan. Lipen, Thymallus ve- 
xillifer Agas. J, Pancic, ribe u srb. 130. 

LIPENOVIC, m. mjesno ime. — isporedi Li- 
pinovic i Lipjenovid. 

a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Sta- 
tist, bosn. 94. 

b. selo u Srbiji u okrugu podrinskome. K. 
Jovanovic 135. . 

LIPER, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra- 
■gujevackome. Niva u Liperu. Sr. nov. 1861. 208. 

LIPETA, /. ime planini u Hercegovini. Glas- 
nik. 22, 313. 314. 315. 

LIPETZA, /. mjesno ime, jamacno zlo napi- 
^ano u rukopisu xiv vijeka, i otale u Dayiicicevu 
rjecniku: Lipetbza, selu je Sakatu isla meda ,na 
Lipetzu'. G{lasnik). 15, 287. (1348?). 

1. LIPICA, /. dem. 4. lipa. — U nase vrijeme 
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das lindchen' ,ti- 
liola'). 

a. u pravome smislu. Onde ti posedu kraj 
krasnih lipicah. Nar. pjes. istr. 2, 139. 

b. znaci neke druge vrste bijaka. — Izmedu 
rje6nika u Vukovu: (u Sumadiji) ,die kamille 
[bastard-eibisch]' .chamaemelum vulgare [Abu- 
tilon Avicenae L.]', cf. prstenak s primjerom iz 
narodne pjesme: Dokle kosih travu lipicu. Li- 
pica, slov. lipca (Epimedium), rus. Jimiau^a (Cal- 
luna), po}. lipka (Melilotus), 6es. lipnice (Poa), 
1. Genista sagittalis L. (u Gospiiu); 2. Epime- 
dium alpinum L. (u Zagrebu) ; 3. Abutilon Avi- 
cennae Grtn. (Pancic) ; 4. Matricaria chamomilla 
L. (Vuk). B. §ulek, im. 199. 

c. kao mjesno ime. 

a) mjesto u Srbiji u okrugu smederevskome. 
Livada u Lipici. Sr. nov. 1875. 621. 

b) ime brdu xiv vijeka. Na vrbhb Lipicu. 
Svetostef. hris. 19. 

c) mjesno ime prije nasega vremena. Li- 
pica. Spom. stoj. 185. 

2. LIPICA, /. zaba lipica ,Ilana esculenta'. G. 
JB[olombatovic, pesci. 28. 

3. LIPICA, /. ime ovci. Bruvno. D. Hire. 
LIPICE, /. pi. ime selu u Hrvatskoj u zupa- 

niji licko-krhavskoj. Eazdije}. 39. 

LIPICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u okrugu 
bihackome. Schem. bosn. 1864. 88. 

1. LIPIC, m. mlada lipa. Tvorilo nacine co- 
bani od lipove kore : ogule koru (s dva ili tri 
prsta siroku) s lipica, pa saviju i svezu te na- 
cine onoliki kolut koliki de sirac biti. Vuk, 
rjecn. kod tvorilo. Lipid, dem. lipa, mlada lipa. 
u Lici. Potreban (siromasan) covjek koji je go 
kao lipid, u Lici. V. Arsenijevid. 

2. LIPIC, m. itne zaseoku u Hrvatskoj u zu- 
paniji licko-krbavskoj . RazdijeJ. 29. 

LIPIJE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu po- 
zarevaekome. Zem}a u Lipiju. Sr. nov. 1873. 
139. 

1. LIPIK, lipika, m. lipova suma. — Akc. kaki 
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. i ace. sing., i voc.: lipice, lipici. 

a. u pravome znacenu. — U Vukovu rjec- 
niku: ,der lindenwald' ,silva tiliarum, tilietum (?)'. 
1). kao mjesno ime. 

a) u Bosni selo u okrugu banoluckome. 
Schem. bosn. 1864. 33. 

b) kupaliste u Slavoniji u zupaniji po- 
zeskoj. Razdijej. 128. 



99 LIPJ^ANSKI, a. 



e) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskome. 
Niva kod Lipika. Sr. nov. 1865. 618. 

LIPIKA, /. vrsta gjive. Lipika, gugemucke, 
Psalliota arvensis Schaff. (Janda). B. Sulek, im. 
199. 

LIPINOVIC, m. ime selu u Srbiji. — isporedi 
Lipjenovid. — U nase vrijeme. Iz Lipiuovida 
Jadranske naije. Glasnik. ii, 1, 18. (1808). 

^ 1. LIPISKA, /. Lipsia, tiem. Leipzig, grad u 
Nemackoj. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (,die stadt Leipzig' , Lipsia'). U Li- 
pisci. u Nar. posl. vuk. xxxiv. 4. Buduci da 
nam je doslo pismo iz Lipiske . . . Mag. 1851. 
147. 

2. LIPISKA, /. vr.<ita svite (eohe). — 3Ioze biti 
ista rijec sto 1. Lipiska. — U Vukovu rjecniku: 
,eine art tuch' ,panni genus'. 

LIPJA, /. ime selu u Grnoj Gori u Rovcima. 
Glasnik. 40, 21. 

LIPJENOVIC, m. mjesno ime prije na§ega vre- 
mena. — isporedi Lipenovid i Lipinovid. Lipje- 
novidb. S. Novakovid, pom. 137. 

LIPKOVIC, m. prezime. — xv i xvi vijeka. 
S bratiju svoju Lipkovidi. Mon. croat. 58. (1434). 
Brtol Lipkovid. 236. (1533). 

1. LIP^jAN, m. vidi 3. lipan i lipen. Lipjan, 
Thymallus vexillifer. Vijenac. 1881. 627. 

2. LIPLAN, m. u starije doba Lipjan, ime selu, 
a prije zupi u Kosovu (ili svemu Kosovu). — 
Od XII vijeka (vidi u Danicicevu rjecniku). — 
Misli se da je od lat. Ulpiana. F. Miklosid, worte 
von der form aslov. trtt. 29. 

a. Lip|ah, vidi u Danicicevu rjecniku: Li- 
pjanb, Lipjaha, Stefan je Nemaha osvojio ,Ly- 
pjahb'. St(efan, sim. pam. saf). 8. ,Lip|ahb'. Sa(va, 
sim. pam. safj. 1. pogrjeska de biti ,s Lbp|auemb'. 
M(on. serb). 4. (1198—1199). sada ima selo toga 
imena na Sitnici blizu Pristine, a bez sumhe se 
tako zvala zupa oko toga mjesta. Hahn, reise. 
161. ,Po Lipjahu'. M(on. serb). 565. (1322). crkvu 
bogorodicinu ,u Lipjany' i ,trbgb' dao je Stefan 
Dusan pirgu hilandarskom. 122. ,u Lip)ahi'. 123. 
(1336—1347). ,izb Lip|aha'. 264. (1389—1405). cf. 
lipjahbskyj. 

b. Lipjan. — Izmedu rjecnika u Vukovu : 
po}e [selo] u Kosovu ,eine ebene' s jyrimjerom : 
U Lipjanu da se sastanemo. (Nar. pjes. vuk. 4, 
215). Lipjan (jiod kojim treba razumevati pri- 
stinsku oblast ili Kosovo). S. Novakovid, novo 
brdo. 10. Te otide u Kosovo ravno, u Lipjanu 
sator razapeo. Nar. pjes. vuk. 4, 219. Lipjan 
ima i sad kao selo vise Pristine na putu u Ka- 
6anik i Skopje. S. Novakovid, obi. 112. 

c. u dvije narodne pjesme crnogorske ima i 
mnozina Lipjani za isto mjesto. Dobra i(h) je 
sreda naturila, kod Lipjana sela pitomoga, tu 
nadose careva nizama, na Kosovu hendek isturio. 
Pjev. crn. 102*. Te je (knigu) saje bijeloj Pri- 
stini, a na ruke pasi Malid-pagi: „ . . . No daj 
zberi jednu silnu vojsku, hajde § nome u Li- 
pjane ravne". 104'^. 

LIP^ANIN, m. covjek iz sela Lipa u Grnoj 
Gori. — Mnozina: Lipjani. — U nase vrijeme. 
A Vuk gleda Zutka Lipjanina. Ogled, sr. 96. 

LIP.^ANSKI, adj. koji pripada Lipjanu (vidi 
2. Lipjan). — U starijim knigama treba citati 
lipjauski. 

a. lipjahski, tndi u Danicicevu rjecniku : 
lipjahbskyj, sto pripada Lipjanu: za kraja Milu- 
tina bje§e ,jepiskupija lipjahbska'. M(on. serb). 
562. 563. (1322). u drugom spomeniku od istoga 



LIP^ANSKl, a. 



100 



LIPOTOCINA 



kraja pomiriu se sve vladike tadasne, pa noma 
lipjaiiskosa, nego bez sumne grijeskom stoji ,li- 
mjanbskyj'. 60. (1293 — 1302). tako grijeskom stoji 
u jetopisu ,ip|anskyj'. (Okaz. pam. saf.) 54. za 
carice Milice ,ikonomb Nikodimb lip|anski'. M(on, 
Serb). 264. (1.389-1405). 

b. lipjanski. Oblast lip|ansku ili kosovsku. 
S. Novakovic, obi. 116. Jepiskopija lip)anska. 
novo brdo. 12. 

LIP^AN, m. vidi 2. Lipjan. 

LIP^ANSKI, adj. vidi lip|anski. 

LIPJ^E, n. mjesno ime. — Nalazi se pisano po 
starijemu obliku ili po kojemu danasnemu go- 
voru i Lipje. 

a. selo u Bosni u okrugu banoluckome. Sta- 
tist, bosn. 34. 

b. dva sela: Lipje i LipJe u Hrvatskoj u 
zupaniji modrusko-rijeckoj. KazdijeJ. 60. 62. 

c. u Srhiji. a) selo a okrugu rudnickome. 
K. Jovanovic 145. — b) vijesto a okrugu va(eo- 
skovie. lifiva sa zabranom Lip|e. Sr. nov. 1875. 
395. 

d. Lipje (uz imena kaluderska, s toga se 
moze drzati da je manastir). S. Novakovic, pom. 
137. 

LIP^iEN, WJ. vidi lipen i 1. lip|an. Lip|en, Thy- 
mallus vexillifer Agas. J. Pancid, ribe u srb. 
130. 

1. LIPNICA, Onomis spinosa L. (Vujici6). B. 
Sulek, im. 199. 

2. LIPNICA, /. mjesno ime. — Izmedu rjec- 
nika u Vukoou: (Turska) mala varosica izmodu 
Loznioo i l^jesnice [sada jo noma]. (Vlaska) srpsko 
selo (blizu Turske Lipnice). vidi c, d). 

a. u Bosni. a) dva sela u okrugu sarajev- 
skome. Statist, bosn. 25. — b) dva sela u okrugu 
Done Tuzle: Lipnica i Lipnica turska. 81. 

b. u Hrvatskoj. a) selo u zupaniji zagre- 
backoj. RazdijeJ. 67. — b) selo u zupaniji va- 
razdinskoj. 93. — c) selo u zupaniji bjelooursko- 
krizevackoj. 118. 

c. u Srbiji. a) selo u okrugu cacanskome. 
K. Jovanovic 167. — h) mjesto u okrugu jago- 
dinskome. Niva u Lipnici. Sr. nov. 1873. 8")9. — 
c) selo u okrugu kragujevackome. K. Jovanovic 
118. — (I) selo u okrugu podrinskome. 136. — 
e) voda u okrugu vafevskome. Niva do reke Lip- 
nice. Sr. nov. 1870. 719. 

d. nekakav zaselak. — xiii vijeka. — Selo 
Prjuska Vbsb, a zaselije mu Lipbuica. Spom. 
stojan. 8. (1254—1264). 

LIPNICANIN, m. eovjek iz Lipnice. — 3Ino- 
zina: LTpnicani. — U Vukcvu rjecniku. 

LIPNICkI, adj. koji pripnda Lipnici. — U 
Vukovu rjecniku: ,von Lipaica'. — Lipnicko 
Po)e, ime mjestu « Srbiji u okrugu podrinskome. 
Niva u Poju Lipnickom. Sr. nov. 1871. 103. 

LIPNIK, m. mjesno ime. 

a. selo u Bosni u okrugu bihackomr. Statist. 
bosn. 55. 

b. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 114. I 
goni ih Gacku i Lipniku. Nar. pjes. vuk. -i, 485. 
Ali je Smail-aga sjodio u Gacku u selu Lipniku. 
Vuk, nar. pjes. 4, 458. 

C. u Hrvatskoj. a) Lipnik (Sajini) selo ti 
iupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 49. — b) 
selo u zupaniji zagrebackoj. 75. 

d. vidi u Vukovu rjecniku : manastir u Tur- 
skoj Hrvatskoj u nahiji krupskoj. 

e. pomine se prije tiasega vremena. Lipbnikb. 
8. NovakoviA, pom. 137. 



LIPNO, n. ime zaseoku u Hercegovini. Schem, 
hercpg. 1873. 98. 

LIPNI, adj. koji pripada mjesecu lipnu. — U 
Stulicevu rjecniku: (grijeskom |epan, vidi kod 1. 
lipaii) ,di giugao' ,junius'. 

LIPO, m. ime musko (ipokoristik). — isporedi 
3. Lipa. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. 
Oni nose Lipa Peraskoga, . . . „Daj ti mene Lipa 
Peraskoga". Nar. pjes. here. vuk. 169. 

LIPOGLAV, m ime mjestu u -Srbiji u okrugu 
biogradskome. — isporedi Lipoglavac. Niva u 
Lipoglavu. Sr. nov. 1863. 484. 1883. 227. 1874. 
136. 

LIPOGLAVAC, Lipoglavca, m. mjesto u Sr- 
biji u okrugu biogrndskume. — isporedi Lipo- 
glav. Vinograd u Lipoglavcu. Sr. nov. 1873. 
231. 

LIPOK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne- 
zevackome. Branik u Lipoku. Sr. nov. 1867. 
375. 

1. LIPOLIST, OT. vrsta lipe i grozda (jamacno 
po liscu slicnome lipovu). Lipolist, ces. lipaliska 
(Alnus incana), 1. Tilia microphylla Vent. (Pan- 
cic); 2. weisser mosler (u Pozegi); 3. weisser tra- 
miner (u Pozezi); 4. weisser wippacher (u Gra- 
disci). B. Sulek, im. 199. — Lipolist, Tilia syl- 
vestris Desf. J. Pancic, sum. u srb. 172. Lipo- 
list, Tilia parvifolia Ehrh. flora okol. beogr. 
107. Lipolist, Tilia microphylla Vent, flora knez. 
srb. 196. — Lipolist, vrst bijola grozda. Slo- 
vinac. 1880. 87. 

2. LIPOLIST, m. ime selu u Srbiji u okrugu 
sabackome. K. Jovanovic 175. Ilija Samarcic tuzi 
Durda Stankovica iz Lipolista. Glasnik. ii, 1, 
58. (1808). Pismo u logor nas u Lipolist poslani. 
P. M. Nenadovic. mom. 213. — Ima i Stari Li- 
polist (ne znam jeli isto). Zemja na Starom Li- 
polistu. Sr. nov. 1871. 346. 

LIPOLISTANSKI, adj. koji pripada Lipolistu. 
M. Ruzicic. 

LIPOl^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu va- 
levskome. Zabran u Lipoju. Sr. nov. 1872. 871. 

LIPONOV16, m. ime nekakvu mjestu. Pismo 
knez-Krste u kojemu pise, da su nocas Turci 
odveli dva vola iz Liponovica. Protokol pis. pr. 
M. Nenadovica. 72. 

LIPONAK, m. ime ostrvu u skadarskome je- 
zeru. Glasnik. 40, 37. 

LIPOPILOVIC, m. prczime. — isporedi Ijjepo- 
pili. — XVII vijeka u Pojicima. Za Ivana Lipo- 
pilovica. Stat. po}. ark. 5, 304. (1637). 

LIP0RAS6a, /. ime selu u Bosni u okrugu 
Tuzle Dune. Statist, bosn. 90. 

LIP0RA§6e, n. ime zaseoku u Bosni u okrugu 
Tuzle Done. Statist, bosn. 610. 

LIPORI6, ?H. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
smederevskome. Niva u Liporicu. Sr. nov. 1868. 
67. 

LIPOSCAKI, m. pi. ime zaseoku i selu u Hr- 
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije|. 
50. 61. 

LIFOTIC, vidi kod Lipoto6ina. 

LIPOTKA, /. nekakva bi^ka. Lipotka (Vujifeid). 
B. Sulek, im. 199. 

LIPOTOCINA, /. a Vukovu rjecniku: (oko 
Sina) bez znacena. — U loekovicevu rjecniku: 
Idu6i s Trija u Vodrine odmah iza Su.snarine 
Ghavice ispod Lipoti6a ku(^a ima Lipotida vrolo 
od koga otifio potokom voda, a taj potok zovu 
,Lipotocitia'. Ugjane. fr. Marko Bali6. 



LIPOV 



101 



2. LIPOVACA, a. 



LIPOV, adj. koji pripada lipi (vidi 1. lipa), 
koji je nacinen od lipovine. — Izmedu rjecnika 
u Bjtlostjaicevu (,tiliaceus'), u Stulicevu (,tilia- 
ceus' s dudatkoin da je ruska rijec), u Vukuvu 
(,linden-' ,tilia^ineus'), Lipov cvet Z. Orfolin, 
podr. 116. Mjesta . . . zarasla u sumu . . . |es- 
kovu, lipovu, . . . Vuk, dan. 2, 27. Tvorilo na- 
cine cobani od lipove kore. rjecu. kod tvorilo. 
Ja .'^am se takode ucio na lipovoj dascici azbuki. 
G. Zelic 370. Sprava od lipova drveta. P. Bolic, 
vinod. 1, 240. — In prenesenomc smislu. Lipov 
Sovjek, t. j. mlak, lijen (jer je lipovo drco me- 
Jcano). Vuk, rjec.n. kud lipov. — U ovome pri- 
mjeru u kojemu je slozeni vblik mozebiti, u pre- 
nesenome znacerm, all i u pravome, samo sto se 
shvnca metaforicki (od drva prenosi se nn ce- 
lade) : Krste lipovi ! (Kece Turcin Hriscaninu kad 
ga sto psuje). Nar. posl. vuk. 161. — Kod iniena 
bijke. Lipov list (u Pozezi), v. Lipolist. B. Sulok, 
im. 200. — I kod mnu(jijeh nijesnijeh iinena 
(isporedi i Lipova i Lipovo), n. p).: Lipova Glava, 
brdo pokriveno sumom u Zaovinama (u Srbiji u 
okrugu uzickome). ]^. Stojanovic. — Lipova Gla- 
vica, zaselak u Hroatskuj u zupaniji licko kr- 
bavskoj. Eazdije}. 31. — Lipova^ Gora, mjesto u 
Srbiji u okrugu rudnickome. Niva u Lipovoj 
Gori. Sr. nov. 1870. 427. — Lipova Jaruga, 
mjesto u Srbiji u okrugu sabackuine. Zem|a u 
Lipovoj Jarugi. Sr. nov. 1871. 320. — Lipova 
Prodo, vidi u Danicicevii rjecniku: Lipova Pro- 
dolb, meda je selima sv. Nikole vrauinskoga isla 
,u Lipovu Prodolb'. M(on. serb). 26. (1234—1240). 

— Lipova strana, mjesto u Crnoj Guri(?). Bjeze 
Turci niz Lipovu stranu. Pjev. crn. 40^. — Li- 
pova ulica, mjesto xiv vijeka.^ U Lipovu uliicu. 
Svetostef. hris. 19. — Lipov Cukar, mjesto u Sr- 
biji u okrugu knezevackume. Niva u Lipovom 
Cukaru. Sr. nov. 1872. 382. — Lipovi Do, za- 
selak u Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist. 
bosn. 108. — Lipovi Vrbb. S. Novakovid, pom. 
137. isporedi Lipov Vrh. — Lipovo Pole, selo u 
Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Kazdije}. 
37. — Lipova Eavan, mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskome. Niva u Lipovoj Ravni. Sr. nov. 
1873. 1043. — Lipovo brdo, selo u Hrvatskoj u 
zupaniji bjelovarsko-krizecackoj. Eazdijo}. 107. 

— Lipovo selo u Kolasinu u Hercegovini (ne 
znam ko je zabijfzio). — Li|)ov Vrh, mjesto. — 
isporedi Lipovi Vrh. — prije nasega vremena. 
Lipovb Vrhb. S. Novakovic, pom. 137. 

LIPOVA, /. mjesno ime. 

a. grad u Banatu. — Pomine se od prije 
nasega vremena, naj mane od xvii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (mjesto u Banatu). 
Kvatan, Tilek i Lipova, davni Vesprun. G. Pal- 
motic 2, 316. ,Beglerbegb primi Lipovu' 1551. 
(Okaz. pam. saf.) 84. ,Uzese Nemci Lipovu'. 86. 
Va leto 1551 hodi Beglerbegt na Magare i primi 
Becpj i Beckerogb i Lipovu. Starine. 9, 89. (xviii 
vijekj. 

h. selo u Slavoniji u zupaniji po£eskoj (zove 
se i Lipa, vidi 1. lipa, b, d)). — Moze biti da 
se pomine xvii vijeka, vidi u 3iika(inu rjecniku : 
Lipova, grad ,Lippa'; ako nije tako, svakako je 
XVIII vijeka. vidi: To receno nocno prosvit}ene 
iz Lipove vidili su judi (na sir. 76 pisano je 
Lipa). Nadod. 77. 

c. selo u Srbiji u okrugu krusevackome. K. 
Jovanqyic 130. 

1. lIpOVAC, lipovca, m. lipov stap. — Akc. 
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padeziina, 
osim nom. i ace. sing., i gen. pi. lipovaca. — U 
Vukovu rjecniku: ,der lindenstab' ,baculus tilia- 
gineus'. 



2. LIPOVAC, lipovca, »«. med sto pcele sisaju 
iz lipova cvijeca. — Ista je rijec (i isti akcenat) 
sto 1. lipovac. — IJ nase vrijeine, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu (,der lindenhonig' ,mel tiliaceum'). 
Lipovac .lindenhonig'. J. Zivanovic. javor. 1879. 
339. U celoj Srbiji so dobiva naj lepsega meda 
u Sapcn, jerbo se tamosiie cele rane lipovim 
cvetom iz oblizne sume Kitoga pa zato se i zove 
taj med , lipovac'. D. Popovic, poznav. robe. 406. 

3. LIPOVAC, LipSvca, m. covjek iz Lipove 
(vidi Lipova, b). — U Mika^inu rjecniku: Li- 
povac, iz Lipe ,Lipp6nsis'. 

4. LIPOVAC, Lipovca, m. mjesno ime. — Po- 
staje od 1. lipa. — Akc. je kao kod 1. lipovac. 

a. selo u Bosni u okrugu banoluckome. Sta- 
tist, bosn. 34. — Dva sela s ovijem imenom u 
Bosni p)ominu se xv vijeka, vidi u Danicicevu 
rjecniku kod LipovbCb: Dva sela Lipovca s gra- 
dom KJucem dade kra| bosanski Tomas Ostojic 
sinovima vojvode Ivanisa Dragisica; ,selo Lipo- 
vacb i selo drugi Lipovacb'. Mi,on. serb). 439. 
(1446). — I planina. Zem}. 1871. 3. 

b. u Hrvatskoj: a) zaselak i selo u zupa- 
niji modrusko-rijeckoj. Kazdije}. 53. 59. — b) 
kajkavski Lipovec, selo u zupaniji zagrebackoj. 
82. — c) Lipovec, selo u zupaniji varazdinskoj. 
105. — d) Lipovec, selo u zupaniji bjelovarako- 
krizevackoj. 114. — Mjesta (i vodaj s ovijem 
imenom ti Hrvatskoj pominu se od xni vijeka 
(naj prije u latinskome spomeniku). ,Habet pre- 
dium Lipouz'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 28. (1209). 
(Kastelom) Lipovcem i Jastrebarskim. Mon. croat. 
82. (1455). Od studenca ki se zove Lipovac. 218. 
(1525). U grad Lipovec. 236. (1534). Grad Li- 
povec. 237. (1535). Za imenje Lipovac i Ori- 
hovac ocemo cekati. Mon. croat. 282. (uko 1580). 
U klostru s. Leonarda med Okicem i Lipovcem. 
F. Glavinic, cvit. xx. 

c. u Metohiji, vidi u Danicicevu rjecniku: 
Lipovbcb, neko mjesto negdje oko Prizrena: vi- 
nograd ,u Lipovci' dade car Stefan crkvi arhan- 
delovoj u Prizrenu. G(lasnik). 15, 271. ,prema 
Lipovbcu', mozebiti istom, isla je meda selu 
Osvani. 275. (1348?). — Mede imb (selu Dojan- 
cinia) u LipovbCb pod Varbdisi. Dec. hris. 49. 
101. 

d. u Slavoniji. a) cetiri sela u zupaniji po- 
zeskoj : Lipovac doiii, gorni, sredni. Razdije}. 124. 
Lipovac. 128. — b) selo u zupaniji virovitickoj. 
139. — c) selo u zupaniji srijeniskoj. 148. — 
Jedno se pomine xviii vijeka. Oko Saga, Lipovca, 
Sentina, Marjanac. M. Katancic 53. 

e. u Srbiji. a) selo u okrugu aleksinackome : 
Lipovac aleksinacki. K. Jovanpvic 92. — bj 
mjesto u okrugu cuprijskome. Niva u Lipovcu. 
Sr. nov. 1875. 242. — c) selo i mjesto u okrugu 
kragujevackome. K. Jovanovic 119. Iz Lipovca 
blizu Kragujevca. Nar. pjes. vuk. 4, 144. — Niva 
u Lipovcu malom u selu Lapovu. Sr. nov. 1867. 
584. — (I) dva sela u okrugu krusevackome. K. 
Jovanovic 127. 128. — e) selo u okrugu rudnic- 
kome. 146. — f) mjesto u okrugu smederevskome. 
Niva u Lipovcu. Sr. nov. 1874. 281. — ff) mjesto 
V okrugu va^evskome. Zem]a u Lipovcu. Sr. nov. 
1870. 235. — h) selo u okrugu vranskome. M. 
D. Milidevid, kra}. srb. 306. 

1. LIPOVACA, /. lipova batina. — U Vukovu 
rjecniku : ,der lindenstock' ,baculus e ligno tili- 
aceo'. 

2. LIPOVACA, /. mjesno ime. — Postaje od 
1. lipa kao i 1. lipovaca. 

a. selo i zaselak u Bosni u okrugu travnic- 
kome. Statist, bosn. 66. 67. 



2. LIPOVACA, b. 



102 



LIPSAC 



b. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko- 
Hjeckoj. Eazdije). 53. 

c. u Slavoniji. a) pusta u zupaniji virovi- 
tickoj. Eazdije). 136. — b) dvije puste u iupa- 
niji srijemskoj. J 51. 

d. u Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd- 
skome. Livada u Lipovafii. Sr. nov. 1861. 253. 
— b) u okrugu podrinskome, vidi u Vukovu rjec- 
niku: u Jadru jedno brdo i izvor na torn brdu 
s primjerom iz narodne pijesme: A Cuskiju mecu 
na zasjedu na studonu vodu Lipovacu (vidi Nar. 
pjes. vuk. 1. (1824). xxiv). — c) u okrugu poza- 
revackome, ^^laninska kosa. M. D. Milicevic, srb. 
1019. Livada u Lipovaci. Sr. nov. 1874. 203. 

LIPOVACKI, adj. koji pripada selu Lipovafii. 
V. Arsenijevic. — Pomine se xiv vijeka kod 
mjesnoga imena, vidi u Danicicevu rjecniku: Li- 
povkckyj Potokb, selima izmedu Morave i Ku- 
cajnice koja je car Lazar dao Kavanici isla je 
meda ,u Potokb u Lipovacky'. M(on. serb). 197. 
(1381). 

LIPOVACKO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskome. Livada u LipovaSkom. Sr. nov. 
1863. 192. 

LIPOVAN, Lipovana, m. vidi u Vukovu rjec- 
niku (umetnuto u trecemu izdanu j)o Vukovijem 
bi}eskania): [tako se zovu ruski raskolnici koji 
zive u Dobrugi i na donem Dunavu]. — Rus. 
cInnoBane, raskolnici sto zive izvan Busije. 

LIPOVCI, Lipovaca, m. pi. nijesno ime. 

a. zasclak u Hercegovini. Statist, bosn. 115. 

b. vidi u Danicicevu rjecniku: Lipovbci, selo 
koje je s gradom K|ucem dao kraj bosanski 
Tomas Ostojic sinovima vojvode Ivanisa Dragi- 
sida: .solo Lipovci'. M(on. serb). 439. (1446). 

LIPOVCANI, TO. 1)1. ime selu u Hrvatskoj u 
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 114. 
LIPOVCANIN, m., pi. Lipovcani. 

a. covjek iz Lipove (vidi Lipova, c). — xviii 
vijeka. It, Lipove vidili su |udi ... I to nisu 
sami Lipovcani. Nadod. 77. 

b. ftovjek iz Lipovace. V. Arsenijevii. 
LIPOVCANKA, /. zensko Sejade iz Lipovace. 

V. Arsenijevic. 

LIPOVCEVA KULA, /. ime mjestu u Boci 
Kotorskoj. — U pjcsmi crnogorskoj nasega vre- 
mena. U bijelu Lipovcevu kulu medu Prcan i 
Rijekom malom. Nar. pjes. vuk. 5, 425. 

LIPOVCINA,/. vrsta grozda. Lipovcina, weisser 
wipjiacher (u Krizevcima). Lipovcina crna, schwar- 
zer heunisch (u Zagrebu, u Krizevcima). Lipov- 
6ina debela, weisser honigler (u Zagrebu, u Za- 
gorju). Lipovcina drobna, ahornblattiger wip- 
pacher (u Krizevcima). B. §ulek, im. 199. 

LIPOVICA, /. mjesno ime, n. p. : 

a. s ovijem se imenom pominu mjesta od xiv 
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: selu je Vr- 
moJsi manastira Dccana i5la meda ,prez potokb 
u putb, kako spada sb Lipovice'. M(on. serb). 95. 
a Lobroj Kijeci ,po delu do planine grbnca- 
revbsko u Lipovicu i putemb nizb Lipovicu'. 96. 
(1330). to ie biti planina, a druga Lipovica kao 
da je solo: tri vinograda ,u Lipovici' dao je 
Stefan Visoki crkvi sv. Stefana kod Aleksinca 
u Srbiji. 246. (1399). a to moZe biti da je sa- 
da&Ae selo Lipovica blizu J^ieskovca. Hahn, reise. 
143. — vidi i: Ot .steno po delu u Lipovicu. 
Svetostef. liris. 8. I pres potokb u putb kako 
spada s Lipovice. 22. 

b. u (Jrnoj Gori. Pa otide preko Lipovice... 
i na)oze uz Ostrog planinn. Nar. pins. vuk. 4, 
90. 



c. M Srbiji. a) u okrugu biogradskome, suma^ 
Jgi. Stojanovid. — b) selo u okrugu cuprijskome. 
K. ,Tovanovi6 182. — c) selo u okrugu niskome. 
M. D. Milidevic, kra}._ srb. 119. — dj mjesto u 
okrugu sabackome. Niva u Lipovici. Sr. nov. 
1872. 310. — e) vidi u Vukovu rjecniku: u na- 
hiji vajevskoj kod sela ^ubinica poje ,name eines 
feldes in Serbien' , campus quidam'. — /) u okrugu 
vranskume: (la) bilo planine Kukavice. M. D. 
Milicevic, kra}. srb. 275. — bb) napusteno ar- 
nautsko selo. 308. 

LIPOVICE, /. pi. ime selu u Bosni u okrugu 
Tuzle Bone. Statist, bosn. 83. 

LIPOVIDA, piramidale (Durante), Campanula 
pyramidalis L. B. §ulek, im. 199. 

LIPOVIK, 771. ime selu u Crnoj Gori u nahiji 
rijeckoj. Glasnik. 40, 19. — S istijem se imenom 
jiomine mjesto xiv vijeka. Lipovikb. Spom. stoj. 
185. 

LIPOVINA, /. lipovo drvo. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mika\inu (lipovina, drvo od 
lipe , lignum tiliae') gdje se naj prije nahodi, u 
lielinu (,legname di teglia' ,tiliaceum lignum' 
724b), u Stulicevu (, lignum ex tilia'), u Vukovu 
(,das lindonholz' , lignum tiliae')- oipke od jase- 
novine ili lipovine. M. Eadnic 186*. Drvo koje 
se gasi, ne moze vatru da drzi, kao n. p. vrbo- 
vina, jovovina, lipovina. Vuk, rjecn. kod gasjikov. 
U meka drva broje se: omorikovina, jelovina, 
borovina, arisovina, lipovina. D. Popovic, poznav. 
robe. 364. — U nekijeh pisaca znaci sto i sama 
bi(ka, lipa; a moze znaciti i drugc bijlce i vrste 
grozda. Hrastovina, bukovina, cerovina, lipovina 
debelo narastu. I. Jablanci 179. Lipovina se 
skoro u svakom selu nabodi. 196. Lipovina, 1. 
tilia (Durante, Pizzelli, Kuzmic, Aquila — Buc), 
Tilia platyphyllos Scop. (Visiani); 2. Philyrea 
L (u sinskome rukopisu, Durante); 3. suvrst vi- 
nove loze. — Lipovina bijela, weisser wippacher 
(Vukotinovic). — Lipovina debela, weisser wip- 
pacher (u Krizevcima). — Lipovina drobna, ahorn- 
blattiger wippacher (Vukotinovic). B. Sulek, im. 
199. 

LIPOVINSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. 
lipov s dodatkom da je rijec ruska. 

LIPOVJ^ANI, m. pi. mjesno ime. 

a. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji varaz- 
dinskoj. Eazdijo}. 106. 

b. selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Eaz- 
dije). 126. 

LIPOV^/E, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u zu- 
paniji licko-krbavskoj. RazdijeJ. 36. 

LIPOVNICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskome. Niva u Lipovnici. Sr. nov. 1868. 
591. 

LIPOVNIK, »M. ime zaseoku u Hrvatskoj u 
zupaniji varazdinskoj. Razdije). 92. 

LIPOVO, n. ime selu u Crnoj Gori u Moraii. 
Glasnik. 40, 22. Pa ti ajde na Lipovo s vojskom. 
Nar. pjes. vuk. 5, 407. 

1. LIPSA, /. vidi u Vukovu rjecniku: krava koja 
je gotovo lipsala. [cf. lipsauica]. - Uprav je 
ipokoristik. 

2. LIPSA, m. vidi u Vukovu rjecniku: (ist.) vide 
lipso. 

LIPSAC, tn. ka?e se u pogrdi i^ovjeku ubitoj 
siroti koji dotlo dodo svojom krivicom, ili glad- 
nici koja se ipak nei^to duje. — Ka/ie so i „do- 
tjerao je do lipsaca' za onoga koji uiniro od 
gladi (sve u pogrdi). I. Pavlovid. 



LIPSAN 



103 



LIPSIVATI 



LIPSAN, m. ime gori u Bosni. F. Jukic, zem|. 
52. 

LIPSANICA, /. vidi u Vukovu rjecnikii: zi- 
vince koje hoce da lipse ,ein thier das dem todo 
nahe ist' , animal moribundum'. 

LIPSANE, n. djelo kojijem se lipse. — Sta- 
riji je oblik lipsanje. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (lipsanje ,mancamento, scomamento' ,diini- 
nutio' 455'^) i u StuUcevu. Od svjetlosti tvoje 
jos je tuj lipsanje. M. Vetranic 1, 281. 

LIPSATI, lipsem (lipsam), i)f. (i impf.). ima 
dca znacena koja su slicna, all nijesu ista : radi 
jednoga vidi crknuti, krepati ; radi drugoga vidi 
umaniti se, uestati, pomankati. — Akc. kaki je 
u praes. taki je u impf. lipsah, ii aor. 2 i 3 
sing, lipsa, u impt. lipsi (ali lipsaj), u ger. praes. 
lipsuci (ali lipsajudi) ; u ostalijeiii je obliciina 
onaki kaki je u inf. — Pu svoj prilici od grc. 
eXiniJcc, aor. od Xtinw, ostavjam. — Frvo se zna- 
cene nahodi od xiv vijeka do sadasnega vremena 
i svagda je perfektivno ; drugo od xvi do xviii 
vijeka (naj cesce u pisaea Dubrovcana), te se ne 
moze znati, jeli perfektivno Hi imperfektivno . 

a. u prvome znacenu, crknuti. — Izmedu 
rjecnika u Bjelostjenievu (kod crkujem, crkavam, 
crknuti), u Vukovu (.verrecken' ,morior'), u Da- 
nicicevu (lipbsati, liCntiv ,mori'). Ako konb lipbse 
u selu. Zak. pam. saf. 50. Dvije koze od stada 
lipsase naj bo|e. A. Sasin 136. A pisali sto da 
je Mehmedoyo paripce lipsalo. Starine. 12, 13. 
(oko 1700). Zivina, koja je lipsala, usmrdila se. 
F. Lastric, ned. 273. Ne lipsi, magarce, dok 
trava naraste. Nar. posl. vuk. 202. Kao kon 
kad lipse, pa mu skinu potkove. Vuk, po^lov. 
11. Kazali psi bolesnom koiiu, kad su oni ce- 
kali vise liega dok lipse. 31. Ali se ona (ala) 
opet otela i ranena utekla u onn pe6inu i ondje 
od rane lipsala. ziv. 228. (Zivotinica) bas kad 
jo potpunce usvojila tu novu nauku — lipsala je! 
M. D. Milicevic, medudnev. 13. Kome v6 oraci 
lipse. Pravdonosa. 1851. 29. U nas, balijo, okiuu 
psu usi, pa mu nadedu ime kudrov, a okinu rep 
te ga zovu kusov; ali pas kao pas, pa kad nije 
htio umrijeti, ono neka lipse. Nar. prip. vrc. 60. 
Da ne lipsem kao krijes o Petrovu dne. S. J^u- 
bisa, prip. 142. — I o celadetu, vidi crknuti, 1, 
a). I dajmo im }eba nekoliko, da po putu ne 
lipsu od gladi. Nar. pjes. vuk. 5, 397. Sto bi 
lakSe bilo past u klancu, no li lipsat pod sablom 
u lancu. Osvetn. 4, 62. 

b. umaniti se (umanivati se), nestati (nesta- 
jati), pomankati (mankati). — Izmedu rjecnika 
u Belinu (lipsati, lipsem, discrescere o dicrescere, 
val scemare o ridursi a meno ,decresco' 2Q3\>; 
,mancare, calare, scemare' ,decresco' 456*), u 
StuUcevu (lipsati, lipsem Hi lipsam ,decrescere, 
deficere, non existere'), u Voltigijinu (lipsati, 
lipsavam, lipsem ,decrescere, scemare' ,vermin- 
dern, verringeru'). Stvar druga na nojzi ne lipse. 
S. Mencetic 25. Ino im ne lipse nego vlas i 
kolje. 84. Lje srce m', sunacce, ne lipse ni- 
kadar. 90. Dan i noc dreselo ne lipse da suzi. 
200. Tanka je, visoka, nistar joj ne lipse. G. 
Drzic 349. Mnim da su zalosti na svijetu lip- 
sale. 419. Ino mi ne lipse u momu zivotu. 
S. Mencetic— G. Drzic 452. Da hrana ne lipse 
naravi clovecjoj. M. Vetranic 1, 7. Ne lipse mi 
s tugom vaja. 1, 18. Ne lipse mi joste jada. 
1, 20. Slavna ma krjepos snagom ie lipsala. 1, 

57. Vjekusti prijekor vam da nece lipsati. 1, 

58. Zalosti i tuge nece lipsati od glada i kuge, 
boja i rati. 1, 80. Nu nesklad uklada meu kra|i 
naj lise, da tuge i jada krstjanstvu ne lipse. 1, 



85. Ter 6e veci broj viteza lipsati. 1, 86. Da 
Judem nigdir trud lipsati ne moze. 1, 124. Gdi 
grada i slane i suijega ne lipse. 1, 162. Druge 
mi ne lipse jos s liega tuzice. 1, 228. Gdi tuge 
i jada ne lipse po vas vik. 1, 261. S moje dobro 
vo}e nije lipsalo da se pise bo|e ner se je pi- 
salo. 1, 208. Djevicnoj mladosti tuzbe ne lipse. 
1, 296. Hrana im na voju od mene ne lipse. 
1, 356. Da pismo ne lipse od starijeh proroka. 
1, 311. Za zledi za druge, zalosti i tuge nece 
ti lipsati. 2, 135. Sve ce toj tvojome sricom 
bit naj lipse, istom da tobome, gospoje, ne lip.se. 
H. Lucie 247. Blago vase jes veliko, nece za 
to vam lipsati. N. Na].eskovic 1, 162. A toj mi 
ne lipse, pokoli rumeno ne lice naj lipse izgu- 
bih svrseno. 1, 183. Umrijet mi ne lipse; nu 
cu poc prije toga na gore naj vise nac bilja 
svakoga. 1, 193. Blaga ti imas, nu jedna t' 
lipse stvar. 1, 221. Toj nam samo joste lipse, 
da tej vile sadruzimo. 1, 227. Lipsu nam cetiri 
(druga). 1, 237. Ako vam on lipse, er s vam i 
ziv nije. 1, 321 Zac nistor noj drugo ne lipse 
na sud moj neg ... 1, 333. Er tako cijenu ja, 
nistar joj (vili) ne lipse, od tvoga stvorenja ona 
je naj lipse. 2, 11. Vece stvar druga ne lipse 
t' na svijeti, neg vjeran jos sluga. 2, 18. Er 
ve6e nistore ne lip.se na saj svit, neg da jos tko 
more tvoj ures proslavit. 2, 20. Koj nistar ne 
lipse pred mojim ocima, neg sto je naj lips^, er 
viru ne ima. 2, 35. A toj mi ne lipse, po koli 
rumeno tve lice naj lise izgubih svrseno. 2, 
82. Tva lipos 1 gizde lipsaju na svak cas na 
suncu jakno i mraz. M. Drzic 14. Vaj ! cujem 
kriposti u meni lipsati. 109. Malo po malo lipsa 
moja krjepos. 401. Sve stado skupismo k plan- 
distu na jedno, nu tusta junica, o druzbo sva 
moja, i koza dvizica lipsase od broja. 431. Cic 
da ma viku slas lipsati ne bude. D. Haiiina 6». 
Stvari kamene sve na svit lipsaju, a samo spo- 
meue od mudrih ostaju. 58f'. O Sisko razumni, 
koga glas svim se mni, da lipsat vik nece. 61 h. 
Nitko ve6 sada ni', umjetno da pise na nase ove 
dni, na koje sve lipse. 63^. (Sne moj) pomozi 
me bitje ko lij)sa jakno cvit. 79 1>. Scijenu ja, 
da jnuka, ku srce me pati, za vecu mu boles 
cini ih (suze) lipsati. 94a. Bole bi hud vam 
drum ostavit na stranu, a iskat poc hranu, ka 
viku ne lipsa. 108*. Nu je mogucstvo svijeh 
(junaka) lip.salo, i sva slava potamnila, ako sred 
nih ne ote malo carsku glavu po].ska sila. L 
Gundulic 323. Stvari i dike proslavjeno i svje- 
tovna sva lipsaju. J. Kavai'iin 136'i. S Maurovom 
dalecinom lipsase im sve ufane. I. Dordi6, ben, 
44. Bogat nije tko ima odvise, neg komu nista 
ne lipse. (Z). Zaman ti je sva doba pomno dvo- 
riti, ako sam jedan cas budes lipsati. (Z). Poslov. 
danifi. 

LIPSA VANE, n. djelo kojijem se lipsava. — 
U Vukovu rjecniku. 

LIPSAVATI, lipsavam, impf. lip.sati, a. — Od 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (praes. 
lipsavam kod lipsati) i u Vukovu (vide lipsivati). 
Na drugo mesto gdi da idem lipsavati od gladi. 
D. Obradovic, ziv. 100. Lipsavao star kon. Nar. 
prip. vrc. 186. Koza lipsaje, a rep kovrci. Nar. 
blag. mehm. beg kap. 105. 

LIPSiVANE, n. djelo kojijem se lipsuje. — U 
Vukovu rjecniku. 

LIPSIVATI, lipsujem, im})f. lipsati,^ a. — Akc. 
kaki je u praes. taki je u impf. lipsivah, u impt. 
Upsuj, u ger. praes. lipsujuci; u ostalijem je obli- 
eima onaki kaki je n inf. — U nase vrijeme, a 
izmedu rjednika u Vukovu (,verrecken' ,morior'. 



LIPSIVATI 



104 



1. LISAC 



cf. lipsavati). Gospoduje a lipsiije. Nar. posl. vuk. 
44. Koza lipsuje, a re|) ne spusfca. 138. Lipsuje 
a psujo laje a ne ustaje). 170. Lipsujes a psujes. 
S. ^ubisa, pnp. 149. 

1. LIPSKI, adj. samo u StuUcevu rjecniku: v. 
lipov. 

2. LIPSKI, adj. kojt pripada Lipama. a) vidi 
Lipo, b, b). Lijiaka (upstina). K. Jovanovic 149. 

— i lead mjesnijeh imena : Lipsko Brdo. Vino- 
grad u Lipskom Brdu. Sr. nov. 1874. 91. — 
Li|)ska bara. Kod lipske bare. Sr. nov. 1868. 
123. — b) vidi Lipe, _b, a). — Kod nijcsnoga 
imeyia. Lipska ravna, Niva u lipskoj ravni. Sr. 
nov. 18G3. 259. 

LIPUSIvIN", m. (lypusckin), Tulipa L. (Du- 
rante). B. iSulek, im. 200. 

LIPSO, m. vidi u VuJcovu rjecniku: (juzn.) n. 
p. vo koji je gotovo lipsao. — Akc se mijena u 
voc li\)so. — isporcdi 2. lipsa. 

LIPQSINA,/. vrsta grozda. Strmec kod Klanca. 
D. Hire. 

LIR, lira, m. vidi lijer. 

1. LIRA, /. XvQu, lyra, muzikalna sprava sa zi- 
cama u Grka i Hiuijana. — premda je ista rijec 
sto 1. lijera, u svakome primjeru (osim Vukova 
rjecnika) znaci grcku utaru spravu, a ne sadasnu 
narodnu lijericu. — U Vukovu je rjecniku druk- 
ciji akccnat, ali nije pouzdan, vidi 1. lijera (i u 
lielinu je rjecniku lira). — Od xvi do xvjii vi- 
jeka u p)isaca, a izmedu rjecnika u Belinu i,lira, 
viola, struinento musicale' ,Iyra'; ,pjesni za lire' 
,versi lirici' 441 ; lira debeloglasna ,violone, 
strumento musico' ,barbitus' 768''), u StuUcevu 
(lira, orudjo skladnopjetno ,lyra') ; u Vukovu : lira 
(u Boci) ,leier' .lyra', cf. lijera s primjcrom iz na- 
rodne pjesme: Stoji cilik lira i tambura. — Ter 
(Orfeo) s lirom pojuoi napokon nabata u suzah 
plovuci od pakla na vrata. M. Vetranic 1, 4. 
To li gdi hodeci, Orfeo gizdavi, u liru zvoneci 
hodis po dubravi. 1, 68. Ovdi pocne zvonit u 
liru i kantat ovo ver.se. M. Drzic 417. Ako ukraj 
rijeke Izrnena plerneniti glas j:)rostira slatko- 
skladna grcka lira, neka budu pohvajena Erku- 
lova slavnadila. I. Gundulic l.S. Zejuu miles tim 
isprosi pod glas .slatko svoje li/e (Orfto). o2. Ku 
(IV(iju) Febova lira zgradi. Gr. Palmoti6 1, 260. 
Cesto obcase slade od moda s lirom pjevat jijesni 
skladno. S, QO^. Uz drag romon lire vredne, 
koju sladko udirase, on vosele pjesni medno 
skladnijem glasom pripijovaso. 3, (iO^. O bozice 
slavnijeh gora ka veseloj u Juvozni u vjenaccu 
od lovora pjevas sa mnom slatke pjesni, tvu ne- 
umrlu apravi liru, da budemo sad pjovati. . . J. 
Palmotii 1. Oko nega dusi sveti slatke u lire 
udarahu. 17. Davidova slatka lira. P. Kana- 
veli6, iv. 425. Od lire slatkoglasne. A. Vitajic, 
ist. 5a. 

2. LIRA, /. tal. lira, srebrni novae (sad je u 
Italiji §to i franak; prije su mu bile razlicne, 
iestf) mane, vrijednosti). — isporcdi libra. — U 
Mtkolinu rjecniku: lira, pjenez , libra nummorum', 
i u StuUcevu: lira, pjenez ,libella' iz Miknlina. 

— U Jjoiiibardiji i Veneciji (dok su pod Austri- 
jom bite) bila je austrijanska lira isto sto i cvan- 
cika, jilota. Da sume od dva forinta novca kon- 
venc. ili od Sest lira auatrijanskih . . . Zbornik 
zak. 2, 914. 



LIRICA, /. vidi lijerica. 
niku: dira. v. lira. 



U Vukovu rjec- 



LIR0M1&, VI. fi(ak, .^i.hni.i, sUjrpi mil — Ne- 
jasno mi jr postanc od liro-. — U jednoga pisca 



Bokeja xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Mika- 
}inu (liromis, pircac, nadopir ,vespertilio') i u 
StuUcevu (,vespertilio, noctua') iz Mikalina. Moze 
se prilikovati zloca od bludnosti liromisu. K. 
Magarovic 100. 

1. LIS, adj. lisast. — U dvije narodne zago- 
netke nasega vremena. Lisa kobila niz dolinu 
pase. Liso prase po ritu pase. odgonetlaj : brija- 
cica. Nar. zag. nov. 9. 

2. LIS, adj. oho? ponosit? tast? — Samo 
u dva pisca Dubrovcanina xvi vijeka. — Ne- 
jasna postnna; moze biti srodno s 1. lih (od zna- 
ccna ,preko mjere' vala da je jjostalo drugo 
,oholost'). 

a. adj. O Boze ki lise snizis _ ter im svu 
pridas tamnos, a smi|enije uzvisis. G. Drzic 396. 
Toj ti je imanje, pustina gdi je sveta i liso giz- 
danje od pravijeh remota. M. Vetranid 1, 143. 

\>. adv. liso. Svoj pozor gizda pun nad vodu 
nadazre, ter liso jak paun tuj sva se obazre. 
353. (stampano je listo, aU u primjedbi na istoj 
strani stoji da je u rukopisima lisso, a u pri- 
mjedbi kod prvoga jyrimjera istoga pisca zabi^e- 
zeno je da je ovdje u tekstu pogrijeseno). S di- 
jademom gdi se nose toli liso ureSene za tastinu 
tude kose? M. Vetranic 1, 33. 

3. LIS, m. musko od Usice, lisac. — Rijec je 
jxraslavenska, isporedi stslov. lisT>, rus. -mch, ces. 
i poj. lis; aU je rijetka u nase doba. — Ako je 
ista rijec sto i let. lapso, tad je ispred s ispalo 
p. — U jednoga ^);sc« xvni vijeka, a izmedu 
rjecnika u Vukovu: ,dor fuchs (das mannchen)' 
,vulpes mas', cf. lij, lisac. — Odgovori lis. D, 
Obradovic, basne. 20. 

4. LIS, m. bijela ili uopce jasna bilega na celu 
u koje zivotine (n. p. u konaj, vidi 1. lisa. — 
Osnova je lys jnaslavenska u smislu celav ili 
svijetao, isporedi stslov. v'hzlysi>, celav, rus. jihi- 
ctiir, ces. lysy, ]}o}. lysy. — Miklosic misli da 
postaje od osnove luks (isporedi lat. lux i lit. 
laukis, lisast vo, let. lauka, lisasta krava). — 
Cudnovato je da se bolest s koje otpadaju dlake 
zove grcki (xl(tmtx(c. od dluinif^, lisica, ali je 
slicnost medu 3. i 4. lis samo slucajna kako se 
poznaje po jivaslavenskome vokalu. — U Mika- 
linu rjecniku: lis, bijeg na celu, kako ti od kona 
,signum vel cicatrix in fronte', i ti StuUcevu : 
,signum in fronte'. 

5. LIS, m. ime (lisastome) volu. F. Kurelac, 
dom. ziv. 25. 

6. LIS, m. ime selu u Srbiji u okrugu dacan- 
skome. K. Jovanovic 169. 

1. LISA, /. vidi 4. lis. — U Vukovu rjecniku: 
,eino bliisso am kopfe der thiero' , macula alba'. 
— isporedi 2. lisa. 

2. LISA (lisa), /. ime domadijem lisastijem zi- 
votinnmn. 

a. kobili. Lisa, ime lisastoj kobili. u Lici. 
V. Arsonijovii. M. Medid. F. Kurelac, dom. Ziv. 
10. 

1). kozi- F. Kurelac, dom. ziv. 38. D. Hire. 

C. kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25. 

d. lisa, ime ovci. F Kurelac, dom. ziv. 32. 

e. lisa, ime psu lisastu. I. Pavlovic. 

3. LISA, vidi kod asa kasa. 

4. LISA, /. ime selu u Srbiji u okrugu cacan- 
skome. K. Jovanovic 169. — / kosi. M. D. Mili- 
cevid, srb. 676. 

1. lIsAC, lisca, m. vidi 3. lis i lisjak. —Akc. 
se mijena u roc. Iisce, \\^c\, i u gen. pi. Ifsaca. — 
Od xvu vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 



1. LISAC 



10- 



1. LISICA, a. 



(kojkavsld lisec Jcod lisjak), n Stuliccvu (lisec, v. 
lisjak iz Hnhdellceva), u Vukovu (vide lis). Vul- 
pian to bjpse nps^ovo latinsko ime ko se naski 
tumaci ,lisac'. B. Kasid, per. 209. U to vreme 
prispe i lisac. D. Obradovic, basne. 19. Ivad so 
lisac blizu cuje, nije dobro. M. D. Milicevic. ziv. 
srb. 2, 67. — U prenesenome smisUi, lukao covjek. 
Marko Bubic stari i pomukli lisac. S. ^iubisa, 
prip. 64. 

2. LISAC, lisca, m. ime domacijem lisastijcm 
zivotinama. 

a. koiiu. — Izmedti rjecnika u Vukovu 'li- 
sast koii ,der blasshengst' ,equus nota alba in- 
signis'). Lisac, lisjak, li-sasti kon. F. Kurelac, 
dom. ziv. 10. 

b. volii. F. Kurelac, dom. ziv. 2-5. 

3. LISAC, lisca, to, hue bipcama. Lisac, persi- 
caria, consiligine (u sihskome rukopisu), 1. Po- 
lygonum hydropipor L. (Lazi6, Pancic); 2. Po- 
lygonum nodosum Pcrs. (Visiani, Lambl); 3. Pul- 
mouaria officinalis L. (u sidskome rukopisu), v. 
Lisjac. B. Sulek, im. 200. — Lisac vucji, Sapo- 
naria L. (Sabjar). B. Sulek, im. 200. 

4. LISAC, Lisca, m. mjcsno ime. — MisUm da 
postaje od 4. lis i da uprao znaci golo bi'do. 

a. u Bosni, selo u okrugu travnickome. Sta- 
tist, bosn. 60. 

b. u Crnoj Gori, planina. — U Vukovu 
rjecniku: planina u nahiji katunskoj sprimjerom: 
Navrh Lisca visoko pianino. (Ogled, sr. 68. 170). 
Do dno Lisca visoko jdanine. Nar. pjes. vuk. 4, 
441. Ja utekoh uz Lisac planinu. 4, .522. — 
Bice isto sto i Pusti Lisac. Glasnik. 40, 8. 27. 
30, i ovo: Lisac, vis n Suvom Poju (u Herce- 
govini). 

e. u Dalmaciji, selo u okrugu duhrovackome. 
Report, dalm. 1872. 24. — Pomine se od xni 
vijeka. U LishCb. Spom. stojan. 10. (1254—1264). 

d. u Hrvatskoj dca zaseoka: a) u zupaniji 
licko-krbavskoj. Eazdijej. 41. — h) u zupaniji 
modrusko-rijeckoj. 52. — c) brijeg u Dobroselu 
iznad Drloca i Zaglavka. „Ja sam odbio svoja 
goveda u Lisac". M. Medic. 

e. u Srbiji. a) mjcsfo u okrugu biograd- 
skome. Livada u Liscu. Sr. nov. 1872. 849. — 
b) u okrugu vaJ,cvskome. Livada u Liscu. Sr. 
nov. 1875. 755. 

f. poininc se xiii vijeka s onijem imenom 
mjesto, mozebiti gora u Staroj Srbiji. A so mede 
selu Plaauomu : Dubokoo Brbdo, Lysbcb, a odb 
Lysca koji pohodi delb u Krusbcicu. Spom. sto- 
jan. 6. (1234—1240). 

g. pomine se xiv vijeka. A mede mu (selu u 
Plave grndu): delomb u LisbCb prezb Vysatorb. 
u Sulia Bora. Dec. hris. 113. 

LISACKI, adj. koji pripada selu Liscu. V. 
Arsenijevic. 

1. LISAK, m. ime lisastome konu. Bastaj, Da- 
ruvar. D. Hire. 

2. LISAK, liska, m. penis. Kad to vidi Niko- 
lica Zarko, on izvadi liska na promaju. Nar. 
pjes. A. Ostojic. 

3. LISAK, liska, w. grm crvena cvijeta, kojim 
se koni lijece (Vupcic), v. Lisac. B. Sulek, im. 
200. 

LIS AN, w. ime domacijem lisastijem (muskijem) 
zivotinama. D. Hire. 

a. konu. Pozega. 

b. jarcu. Bastaja, Daruvar. 
LISANDRIJA, /. vidi Aleksandrija. V Lisan- 

driji pnpovodan. Nar. pjes. istr. 6, 15. 



LIS AST, adj. u kojega je (domacega zivinceta) 
lisa (vidi 1 lisa) na celu. — Od xvii vijeka, a 
izmedu 7Jecnika u 3Itka(inu (,qui habet si^num 
in fronte, ut equus in fronte signatus') gdje se 
naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (,habens sig- 
num in fronte, in fronte signatus'), u Stulicevu 
(,in fronte signatus' iz Hubdiliceva), u Vukovu 
{,?.. b. pferd das eine blasse hat' , macula alba 
insignis'). Kona u 4 noge putonogasta lisasta. 
Stari no. 12, 33. (1706). — Slozeni oblici lisasti, 
lisasta upotreh^avaju se kao imena za domace zi- 
votirie, n. p. Lisasti, ime konu. F. Kurelac, dom. 
ziv. 10. — Lisasta, ime kobili. 10. i madki. 50. 

LISASTA PO^iANA. /. ime sumi u Begalici 
(u Srbiji u okrugu biogradskome). ^. Stoja- 
novic. 

LISA STIJENA, /. mjesno ime, vidi u Dani- 
cicevu rjecniku: Lisa Stena, selu je Brcelima isla 
meda ,u Lisu Stenu, odb Lise Stene preko u 
Virb'. M(on. serb). 114. (1321 - 1336). 

LISAT, adj. celav (vidi 4. lis). — Samo u 
Stulicevu rjecniku: v. pjesjiv s dodatkom da je 
rijec ruska. 

LISAVA, /. ime lisastoj kravi. F. Kurelac, 
dom. ziv. 25. 

1. LISE, /. pi. hyp. lisice. — IJ jednoga pisca 
nasega vremena. Kad mu lise s ruku odapeli. 
Osvetn. 7, 56. 

2. LISE, /. 2^1- inie selu u Hercegovini. Statist, 
bosn 105. 

LISEKA, /. ime lisastoj kravi. Kupcina dona. 
D. Hire. 

LISIBABA, /. neka bi^ka. — U Vukovu rjec- 
niku: (u Siiiu) ,Acanthop3is taenia Agassiz'. 

1. LISICA, /. Canis vulpes L., kao zensko 
prema 3. lis, ali znaci ocu zivotinu uopcc bez 
obzira na spol. — isporedi sto je kazano kod 
kuna. — Akc. se mijena u gen. pi. lisica. — 
Bijec je praslavenska, isporedi stslov. lisica, rus. 
M\Q,ii\\i\, po\. lisica. — Izmedu rjecnika u Vran- 
cicevu (,vulpes'), u Mika(inu (lisica, zvijer .vul- 
pes' i, ti Belinu (.volpe, animale noto' , vulpes'; 
lisica, lisica matica .volpe femina' , vulpes foe- 
mina' 777b), u Bjelostjencevu (lisica, liska , vulpes'. 
2. lisica velika ,vulpio, metaph.' segav, himben 
clovek ,homo vafer'), u Jambresicevu (jVulpes'), 
u Stulicevu (.vulpes'), u Voltigijinu (,volpe' 
,fuchs'); u Vukovu: ,der fuchs' .[Canis] vulpes 
[L.]'; u Danicicevu (,vulpes; pellis vulpina'). 

a. ii pravome smislu. — cesto se istice kao 
lukava zvijer. Slovo o lisici. — Lisica jostb kehnita 
vest. Physiol, novak. star. 11, 202. Lisicu uhvati 
i nictozo no otvrbzi otb ne, ub celu vblozi vb ko- 
tblb. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 112. Lisice 
zoma|ske i ptice nebesko. Transit. 46. Umijem... 
pod plocu hitat lisice meu plote. M. Drzid 106 
— 107. Svo sto lisica leze, svo liha. 307. Li- 
sice na zemji iraaju nih jame. A. Gucetic, roz. 
jez. 9. Lisice iraaju jamo. M. Divkovic. nauk. 
20*. Vlbkb i lisica i gavranb. Stefanit. danic. 
star. 2, 277. Pridani budut u ruko ma6a, cesti 
lisic budut (,partes vulpium erunt'). M. Albert! 
30. 288. psal. 62, 11. Ako bi veroval susrit li- 
sice, protek zoca, popivanje ptica, u ono posta- 
vlajuci ufanje, smrt(ni) s,(rijeh). F. Glavinic, 
svitlost. 57. Lisica misjase za imati oni sir. P. 
Posilovic, cvijet. 93. Ne zna lisica s kijom li- 
sici. (D). Poslov. danic. Svrati se u jamu k li- 
sici. J. Banovac, prod. 16. Kokos kod lisice. 
F. Lastrid, nod. 71. Tako tirajuci lisicu iztira 
vuka. And. Kacid, razg. 63. Ufati trista lisica. 
kor. 137. Gavranovi i lisice. 163. Na pijevcu 



]. LISICA, a. 



106 



LISICENE 



kovcali caksiro, na lisici lijepa derdana, a na 
zocu svilene dimije. Nar. pjes. vuk. 1, 529. Sa 
Tatinca lajale lisica. 4, 176. Lisica mu na put ! 
(gledaj : Vuk mu pat presjekao ! iiprav je zla 
slutna had ho sretne lisicu hao i zeca, vidi Gla- 
vinicev primjcr, dakle znaci sto i: ,Zlo ga snaslo!'). 
Nar. posl. vuk. 170. Luda se (lisica) hvata u 
jednu (nogu), a mudra u sve cetiri. 171., Na 
vuka vika, a iza vuka lisice vuku. 185. Cera- 
juci lisicu iscerao kurjaka. (Kad ko gledajuci da 
se izbavi manega zla udara na vece. znaci i 
uopce kad se ho na sto nakani misleci da je lak 
posao, a poslije se nade ii velikijem neprilikama. 
Mjesto , iscerao kurjaka' govori se i: ,nagazio 
na kurjaka'). 32i. Nade lisicu gde se uhvatila 
u gvozda. Nar. prip. vuk. 26. Iznesavsi u za- 
vezanoj vredi lisicu. Vuk, poslov. 79. Ovaku 
igru (kao ,fus^) ja sam gledao u Srbiji jos prije 
60 godina, i cini mi se da se zove: ,Na ti kasa 
lisa' ili : ,Na ti kasa lisice'. Vuk, ziv. 292. Ov- 
cicu mi je zavidjiva lisica oplijenila i od stada 
odvojila. S. ^ubisa, prip. 260. Ko kad vizle na 
prtini sana da lisicu u mjesecu gaiia. Osvetn. 
1, 66. 

b. u metaforickome smislu, lukavo ce]ndc. 
Prislavna gospojo (govori duhrovachoj repuhlici) 
korabje porini krasne i gizdave po morskoj pu- 
cini, neka te proslave, ueka svak poznava da 
nijesi lisica, ner da si ti prava od mora krajica 
(prije toga na str. 49 ima: Banis se i dicis da 
more kra|ujes, a s carem lisicis a s kra}em vu- 
hujes). M. Vetranic 1, 50. Za to joj odkri'te i 
obraz i lice, da himbe vidite od hitre lisice. 2, 
363. Kako li de prod stvar od one stare lisice 
do mlade? M. Drzid 348 Krila potresujutb sb 
stariceju lisiceju (mistichi u prorocanstvu). Glas- 
nik. 11, 168 (a rahopisu xvii vijeka). Otacbina 
da se dade lijep smok lavom i lisicam. J. Ka- 
vanin 193b. Velika lisica ,volpone, vale astuto, 
ingannatore' ,vulpio'. A. d. Bella, rjecn. 777^ 
(odacde i u Bjelosljencevu rjecnikii). Zudije, pri- 
predene lisice . . . D. Rapid 35. Protopop Abra- 
movid, jjomukla lisica. S. J^ubisa, prip. 107. — 
i vrag. Zlim paklenim lisicama. J. Kavanin 571^. 
— Jj jednomc je primjcru muskoga roda, jer se 
istice da se govori o covjeku. Eecite lisici onomu . . . 
S. Rosa li3b. 

c. lukavstvo, lukavstina. — U jednome pri- 
mjeru xviii vijeka. Da u onomu pisanu ne lezi 
koja lisica. A. Kanizlid, kam. 431. 

d. u prenesenome smislu, lisicja koza, ili 
uprav lisicje runo. — Naj stariji je primjer ii 
spomcniku pisanome latinskijcm jezikom. ,Panno 
serico i, lisica i, . . .' Doc. liist. rac. 26. (999?). 
Da daje za godisto 18 lisicb. Glasnik. 15, 273. 
(1.S48?). 3 toka modra od sarzo, 4 sukna nida 
pod lisice. Mon. croat. 112. (1473). Petnajest 
lisica i dvi oke voska. Starine. 11, 125. (1679). 
Niki se j' opravil u §ubu od kunic, niki se i' 
dobavil od vudin, od lisic. B. Krnarutid 20. 
Potkrojone kunom i lisicom. Nar. pjes. juk. 140. 

2. LISICA, /. imc lisastoj macki. F. Kurelac, 
dom. i,iv. .50. 

3. LISICA, /. ime hi\kama. — Izmeda rjecnika 
a Vukovii: (u Crnoj Gori) ,art weisso weintraube' 
,uvae genus'. — Lisica, slov. lesice, lesirica, 
mru8. .iiK-ii>ii<;i, Cos. liska, po}. lisica (Cantha- 
rellua), J. Cantliarellus cibarius Fries, (u Zagrebu), 
V. Lesica, J..isja^a; 2. suvrst zoleno jabuko (Va- 
)avac). B. f?ulok, im. '200. Lisica, jabuka. Bastaj, 
Daruvar; Vinica. D. Hire. 

4. LISICA, m. ime vtusko i prczime ili na- 
dimak. — Hire ista rijci sto 1. lisica. — xiv 



vijeka. a) ime. Dedb imb Lisica. Dec. hris. 11. 
78. Zetb mu Lisica. 37. — b) prezime ili na- 
dimak. Gradoje Lisica, a synb mu Ranko. 15. 
83. 

1. LISICE, /. pi. gvozda kojima se stiskiiju Hi 
vezu ruke u suzana. — Akc. se mijena u gen. 
pi. lisica. — Bice mnozina od 1. lisica shvacena 
u prenesenome smislu. — Ovo je znaccne hilo i 
u praslavensko doba, isporedi rus. .iHeHu,a, eim 
se vezu i ucvrscuju splavi, i po}. lisica (znaci sto 
i n nasemii jeziku). Izmedu rjecnika u Mika- 
linu (lisice, gvozdje koje se stavja zlocincem na 
ruke ,manicao'), u Bdinu (,manette, legami da 
legar le mani' ,manicae' 458*), u Bjelostjenceou 
(lisice zelezne ke se na ruke krivcem devaju 
,manicae, bojae, manellae'), u Stulicevu (,manicae'), 
u Voltigijinu (,maniglie, manette' , armband, arm- 
zierde', gdje je zlo tumaceno), h Viikova (,di6 
handfesseln, das handschellen, handeisen' ,ma- 
nicae'. [cf. zavezicej'<. Sveti Grgur kaze, da jedna 
zena seined da joj je muz umro na putu (koji 
bise u tamnici) placase za liega mnoge mise, i 
tako bi u misna mu doba pale lisice s ruku i 
bukagijo s nogu. I. Aucic, svit. 37. Gdi im 
mecu lisice na ruke. T. Babic 26. Pridvostru- 
cice (djavaoj veruge i lisice, vozudi vas, da mu 
no utecete. J. Banovac, razg. 186. Nogbe na 
nogu, lisice na ruku. D. Rapid 247. Lisice, ime 
palcenicam. — U Zagorju i Prigorju. F. Hefele. 

2. LISICE, Lisica., /. j^l- mjesno ime. 

a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 119. 

b. selo u Srbiji u okrugu cacanskome. K. 
Jovanovid 168. 

LISICAC, lisicca, m. vidi lisicid. — U Stuli- 
cevu rjecniku: ,catulus vulpinus'. — nijc dosta 
pouzdano. 

LISICAJ, m. ime musko. — U nekijem latin- 
skijeni spomenicima xi vijeka. ,Lisieaio'. Doc. 
hist. rac. 60. (oko 1060). ,Lisicai'. 162. (1070— 
1078). 171. 173. 174. (oko 1080—1085). — Mogao 
bi biti pravi oblik Lisidar (vidi), po tome sto u 
talijanskome jeziku od latinskoga sujiksa -arius 
postaje ne samo -aro nego i -aio. 

LISICAK, m. i-me mjestu u Bosni. T. Kova- 
cevid, bos. 75. 

LISICAN, lisicna, ad^j. koji pripada lisici ili 
lisicama, koji je onaki kakav je u lisice (u pre- 
nesenome smislu: lukav). — Od xvii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Mikalinu (lisicni , vulpinus') 
gdje se naj prije nahodi, n Belinu (lisidni ,vol- 
pino, di volpe* , vulpinus' 777^), u Bjelosljencevu 
(kajkavski lisicon, lisicji , vulpinus'), u Stulicevu 
(v. lisidi), u Voltigijinu (lisidni ,volpiuo, vol- 
pigno' ,fuchsig, fuclisartig'). 

1. adj. Lisicne nihove hitrine znajud. S. 
Rosa 134a. 

2. adv. lisidno. — Izmedu rjeinika u Stuli- 
cevu (,vulpis instar'). Toti Grke k pustom kraju 
lisiiSno so zatajaso. I. Zanotti, en. 5. Jerbo je 
§togod lisicuo potkro. S. Rosa 129^. 

LISICAR, m. prezime (uprav covjek Sto hvata 
ili prodaje lisice ili cini lisicje kozuhe). — ispo- 
redi Lisicaj. — U nase vrijtme u Dubrovniku. 
Mato Lisicar. P. Budmani. 

LISICENE, 71. djflo kojijem se lisidi. — Iz- 
medu rjecnika u Vukovu. Koju zlodu i lisideiie 
bududi poznao spasitej, nazva ih onim imenom 
koje ira so pristojaso. F. Lastrid, od' 285. Gdi 
dovik svekoliko falinke, opadino i ostale mane 
slobodno prcz svakog licomirstva, lisicena i ha- 
tai'a ka/.o. M. A. Rejkovic, sat. A4''. Kada du- 
jete niko lisidone <jd govorona. D. Rapid 94. 



1. LISICICA 



107 



LISICJI 



1. LISICICA, /. dem. 1. lisica. — Izmedu rjec- 
nika u Mikajinu (lisiSica, mala lisica ,vulpecula'), 
u Belinu (,volpeUa, volpe piccola' ,vulpecula' 
777b), u Bjelostjencevu (,vulpecula'), ii Jambresi- 
cevu (jVulpecula'), ii Vukovii (dim. v. lisica). Li- 
sicica pojem kasuka, za nom duka piduka. od- 
gonetfaj : ovca i jane. Nar. zag. novak, 148. 

2. LISICICA, /. vrsta grozda, vidi dinka. 

3. LISICICA, /. ime zaseoku u Hercegovini. 
Statist, bosn. 119. 

1. LISICIC, m. mlado od lisice. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Sttdicevu (v. lisicac) 
i 14 VukoiHi (,der junge fuchs' ,catulus vulpinus'). 
Povatajte lisicice male. I. Ancic, vrat. 100. Li- 
sica okoti lisicice svoje. D. Obradovic, basae. 
13. Navrani se lija s lisicioim', te pojede koku 
s pilicima. Nar. pjes. vuk. 1, 503. „tJtokla mi 
babina kobila". A lisica mu odgovori: „Evo je 
medu nama, stvorila se lisica a zdrebe lisicid". 
Nar. prip. vuk. 30. 

2. LISICIC, m. 1. vrst vinove loze bijela grozda 
(u Dalmaciji, Danilo); 2. vrst vinove loze crna 
grozda (u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 200. 

3. LISICIC, m. prezime (isporedi ^4. Lisica kao 
ime musko). — V nase vrijeme. Cera ga bego 
Lisicica. Pjev. crn. 152<''. Od Turcina bega Li- 
sicica. Ogled, sr. 60. 

4. LISICIC, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru 
benkovackome. Repert. dalm. 1872. 5. 

LISICICI, m. pi. ime selu u Hercegovini. Statist. 
bosn. 116. 

LlSlCUi, vidi lisicji. 

LISICIN, adj. koji pripada (nekoj) lisici. Pozna 
da to nije onaj tanki glas lisicin. Nar. prip. vuk. 
224. — Vidi i Lisicina Gorica. 

1. LISICINA, /. augm. 1. lisica. — Izmedu 
rjecnika u Stulicevu (lisicina, velika lisica ,in- 
gens et vetus vulpes"). Vesele se orli i gavrani, 
lisicine jos i mrki vuci. And. Kaci6, razg. 104b. 
Iz jame se libi lisicina i jejina nemila ticina, da 
zako|e orla nastojase. 332!^. 

2. LISICINA, /. lisicje runo. — Od xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der fuchs- 
balg' ,pellis vulpina'). Darovao mi je i jednu li- 
sicina sto vredi sto rubli. D. Obradovic, basne. 
422. 

3. LISICINA, /. ime jami u kojoj lisica sta- 
nuje. — Prigorje. F. Hefele. 

4. LISICINA, / ime bi^kama. — Izmedu rjec- 
nika u Mikajinn (lisicina, voluj jozik, trava ,bu- 
glossum, lingua bubula'), u Belinu (,borana o 
boragine, herba nota' ,buglossum' 14.5a), u Stu- 
licevu (,buglossa, buglossum'); u Vukovu: (u Pa- 
strovicima [Echium italicnm L ] vide borazina. 
Lisicina, lingua bovis, buglossa (Pizzelli. Aquila 
— Buc, Skurla), anchusa tertia (Kuzmic, u ruko- 
pisu XVI vijeka), 1. Echium vulgare L. (Lambl) ; 
2. Echium italicum L. (Visiani, Alschinger); 3. 
borago, buglossa (Bjelostjenac), boragine (Delia 
Bella', Borrago officinalis L. (Vuk, u Boei). B. 
Sulek, im. 200. — Lisicina, krupno, zuckasto 
slatko grozde; grozd veliki (u Srbiji u okrugu 
crnorijeckome). J^. Stojanovic. 

5. LISICINA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji zagrebackoj. RazdijeJ. 89. 

LISICINA GOE-ICA, /. ime selu u Hrvatskoj 
M zupaniji modrusko-rijeckoj. EazdijeJ. 61. 

1. LISICINE, /. pi. augm. 1. lisice. — Od 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (li- 
sicine ili lisicne, v. lisice) i u Vukovu (augm. 



V. lisice s primjerom iz narodne ijjesme: A.V na 
ruku teske lisicine). Euke stezu teske lisifine. 
L. ^jubuski 47. Euke vezu teske lisicine. T. 
Babic 26. Kad se misa govori, da bi s liega 
pale lisicine. M. Zoricic, zrcalo. 202. Ali ti je 
gladak dodijao, al' tamnica jadna kuca tvoja, al' 
na nogu negve do kolina, al' na ruku tozke li- 
sicine? And. Kacic, razg. 36^1. Lisicine oko bi- 
jelih ruku. Nar. pjes. juk. 56. 

2. LISICINE, /. pi. ime selu u Slavoniji u zu- 
paniji virovitickoj. Eazdije]. 139. 

LtSlClTI, lisicim, impf. podnositi se ili ra- 
diti kao lisica, t. j. lukavo; varati. — Akc. se 
mijena u aor. 2 i 3 sing, lisici. — Od xvi vi- 
jeka (vidi 1, b), a izmedu rjecnika u Mikajinu 
(,yulpinor'), u Belinu (,volpeggiare, usar astuzie 
di volpe' ,vulpinor' 777b; ,fingere e simularo' 
,fingo' 317a), u Bjelostjencevu (lisicim ,vulpinor'), 
u Jambresicevu (lisicim ,vulpinor'), u Stulicevu 
(,vulpinari, decipere, defraudare'), u Voltigijinu 
(,volpeggiare, simulare' ,sich verstellen, arglistig 
seyn'), u Vukovu ([im]pf. ,fuchsschwanzen' ,vul- 
pino more ago'). 

1. aktivno. 

a. lisici. Ne zna lisica s kijem lisici. 
(D). Poslov. danic. (lisica se moze shvatiti u pre- 
nesenome smislu: lukavo cejade). Lis je lisicio 
ne bi li kako pozabavio i pomeo svoje gonioce. 
Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 31. 

b. cejadetu (ili o ccmu -sto se shvaca kao 
celade). Banis so (o republici dubrovackoj) i di- 
6is da more krajuje§, a s carem lisicis a s kra- 
jem vuhujes. M. Vetranic 1, 49. O kako do- 
brota i rici dobre ima, a od zla zivota u zlo se 
sve prima; a razlog od rici vazda uros lip druzi, 
a koji lisici ni ric mu ne sluzi. 2, 486. Za to 
t' pravo voju reci neg lisicit. H. Lucie 243. .Ja 
cu prid liimi (vilami) utec, trijeba je lisicit; one 
ce se za mnom tisknut, tjerat me ce, tako cu 
ih dovesti na stupicu. M. Drzic 130. Lisice otac 
i sin; Boze, tko ce debit? 331. Dal' bud' hitro 
vele sa mnom da lisice. I. Ivanisevic 281. Him- 
beni su ono }udi, lisiciti veoma znaju. J. Pal- 
motic 346. Jos lisicit ne prestaje. J. Kavanin 
420a. Pocme lisicit i lisicje razloge donosit. J. 
Banovac, pred. 101. Posli kako postrijese ovu 
falu i diku, lisiceci puni zlo6e, pitaju ga sto mu 
se cini od araca. F. Lastric, od' 285. Papa po- 
znao bijase, da oni nisto lisice. A. KanizHc, 
kam. 119. Lisiceci mudro sara. uzroci. 236. Sto 
so Samsonu ulagujes, sto li oko mens lisicis? 
D. Eapi6 2-18. Pravi covjek ne pregriza ui li- 
sici. M. Pavlinovic, rad. 174. 

2. sa se, refleksivno, u nesto uzemu smislu 
nego je aktivni glagol: ulagivati se. — Samo u 
jednome primjeru xviii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (lisicim se, v. prilizavam se). 
Cuvajte ga se, no prudi da se lisifii, da vam se 
klana. A. d. Bella, razgov. 27. 

LISICJAK, m. mjesno ime u Bosni. Trubar i 
Lisicjak, mjesta od sastanka. F. Jukid, zemjop. 
5L 

LISICJI, adj. koji pripada lisicama (u pra- 
vome i u 2^renesenome smislu). — Stara je rijec, 
isporedi rus. jiHcu^iii. — Jos su od starine dva 
oblika: lisiciji i lisicji (kad ima u knigama pi- 
sanima crkvenijem jezikom oblik lisice, mislim da 
treba citati lisicje). — Izmedu rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (lisicji, vidi kod lisican), u Jambresi- 
cevu (lisicji ,vulpinalis'), u Stulicevu (grijeskom 
lisici ,vulpinus, met. vafer, callidus'), u Vukovu 
(lisicji , fuchs-' , vulpinus'), u Danicicevu (lisicb 
,vulpinus'). 



LISICJI, a. 



108 



LISIXE, b. 



a. uopce (u pravome i u prenesenome smislu) . 
Da daju za ^odiste trii kozuho \\s\c(j)q. Glasnik. 
15, 30y. (1348?). Vlbkb . . . prishdb kb medvedu 
i vepru i poveda vbso glagoly lisice. Starine. 4, 
73. (xvi vijek). Postavi, cesare, lisicju tu himbu. 
F. Vraiicio, ziv. 11. Koza lisicja jest od cijene. 
M. Kadnic 20G'i. Pocme lisicit i lisicje razloge 
donositi. J. Banovac, pred. 101. Niti iniajmo 
dvcstrucnosti vucije i lisicije, nego priprostitost 
janetiju. F. Lastric, od' 251. S zanatora lisicjim 
znala je pokriti, ovo svoje poznano. A. Tomi- 
kovic, ziv. 31. Cud lisicja ne troba kurjaku. P. 
Petrovic, gor. vijen. 33. Izvadi iz marame onu 
lisicju diaku. Nar. prip. vuk. 30. Bjezi, bjezi, 
te u lisiciju jamu! a lisice ne bjese kod kude. 
''* 245. Drusko skace jolenovijem skokom u lisi- 
cijoj kozi. S. ^ubisa, prip. 218. 

b. lisicJG oko, vidi u Vukovu rjecniku: kaze 
se kao u sali za dukat ,scherzhaft fiir oinen du- 
katen'. 

c. kod imena nekijeh bijaka. 

<l) Lisicja muda (prema lat. testiculi vul- 
pis), poj. lisie jajka: satirion (Danilo, I. Sabjar), 
Platanthera bifolia Eich. B. Sulek, im. 200. 

b) lisicje uho. — U Vukuva rjecniku: In 
Crnoj Gori) nekaka trava ,art pflanze' ,hGrba 
quaedam [Echium L. ?]. — Lisicje uho, Echium 
vulgare et italicum L. (Vodopi6, Vuk). B. Sulek, 
im. 200. 

c) lisicji rep. — U Vukooii rjecniku: (u 
vojvodstvu) ,die natterwurz' , Echium vulgare 
[L.]'. -- Lisicji rep, ces. lisci ocas, Echium L. 
(Vuk, u Backoj). B. Sulek, im. 200. 

d. kod mjcsnijeh imena. 

a) Lisicje Jazvino. — xiv vijcka. Na Li- 
sico Jazvino. Spom. stojan. 29. (1337 — 1446). 

b) Lisicje Ravni. — xiv vijeka. Ofc Bane 
konb Lisicihb Ravbnii. Svotostef. hris. 7. 

<;) Lisicije Rupo, kose u planini Kamisini 
u Srbiji u okrugu uzickome. \i. Stojanovic. 

d) Li-sitji Do, vidi u Danicicevu rjecniku: 
Lisiciji Dolb, selu je Srbicama crkve arhando- 
love u Prizrenu isla meda ,u Lisicfjji Dolb'. 
G(Iasnik). 15, 274. (1348?). 

e) Lisifiji Potok, voda ti Srbiji u okrugu 
biogradskome. Glasnik. 19, 187. 

LISICKI, adj. vidi lisicji. — Inia samo adv. 
lisicki u jednome priwjcru xvi vijeka: (lukavo, 
poiojno) kao lisica. Ja se privukoh lisidki i 
ukradoh ovu piacu. M. Drzic 41G. 

LISICKOVICA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
pozarevackome. — isporedi Lisickovina. Zemja 
u Lisickovici. Sr. nov. 1875. 2111. 

LISICKOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
pozarevackome. — isporedi Lisickovica. Zemja 
u Lisickoviiii. Sr. nov. 1875. 904. 

LTSICNA, /. suvrst zelene jabuko (Vajavac). 
B. §ulck, im. 200. 

LISICNE, /. pi. u Stulicevu rjecniku kod lisi- 
6ine. — nepouzdano. 

LISICNAK, OT. Ranunculus scoleratus L. (Ma- 
rinkovic). B. §ulok, im. 200. 

1. LISIC, VI. mladi lis, vidi lisiSic. - - U na- 
rodnoj 7>;'/\<(mt istarskoj nasega vremena. Dosla 
je lija s lisidi. Nar. pjes. istr. 2, 150. 

2. LISIC, m. ime lisastome macku. F. Kurelac, 
dom. ?,iv. 50. 

LISICl, u Stuliievu rjecniku grijeSkom vij. \i- 
si6ji (cidi). 

LISILAC, Lisioca, m. ime mje.Hu u S7-biji u 
okrugu kragujevackome. Livada u Lisiocu. Sr. 
nov.' 1875. 159. 



LISIMJER, adj. vidi licemjer. — Ovu rijec i 
druge sto od ne postaju nacinili su j)isci (po 
svoj prilici Delia Bella, vidi kod lisimjerac, li- 
simjeran, lisirajeriti, pa drugi za nimej >nisleci 
na poalane od 3. lis i 1. lisica. — U Voltigijinu 
rjecniku: (u zapadnomc oblikuj lisimir .volpone, 
fingitore, ipocrita' ,ein alter, schlauer fuchs'. 

LISIMJERAC, lisimjerca, m. licemjerac, vidi 
lisimjer. — Od xvin vijeka, a izmedu rjecnika 
u Belinu (,fingitore o simulatore' , simulator' 
317a) (jdje se naj prije nahodi, i u Voltigijinu 
(lisimirac uz lisimir). Niki koludar l[simirac i 
opak buda6 bio. Blago turl. 2, 124. Covika li- 
simirca. I. Velikauovic, uput. 3, 74. Nasliduju 
Zudije i lisimirce. 3, 250. 

LISIMJERAN, lisiuijerna, adj. licemjeran, vidi 
kod lisimjer. — U Belinu rjecniku : lisimirni 
,finto, e simulate' ,fictus' 317^, gdje ima i adv. 
lisimjerno (lisimjerno ,fintamente' ,ficto'). 

LISIMJERITI, lisimjerim, impf. licemjeriti, 
vidi kod lisimjer. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (lisimiriti ,fing6re o dissimu- 
laro' ,fingo* 31 7^) gdje se naj prije nahodi. i u 
Voltigijinu (,fingere, simulare' ,sich vorstellon'). 
Sada imam lisimiriti ili kako da imam dva srdca 
govoriti. I. Velikanovic, prik. 55. 

LISIMJERNOST, /. licemjernost, vidi kod lisi- 
mjeran. — U Voltigijinu rjecniku (lisimirnosti uz 
lisimirstvo. 

LISIMJERSTVO, «. licemjerstvo, vidi kod li- 
simjer. — Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika u 
Voltigijinu (lisimirstvo ,simulazione, ipocrisia' 
,verstellung, heucheley'). U lisimirstvu govoredi 
laz. I. Velikanovic, uput. 1, 268. Koji s lisi- 
mirstvom pravde druge au privarili. 1, 321. 

1. LISIN, adj. lisicji. — Kao da postaje od 
lisa sto bi uprav bio hyp. lisica, ali mu nemam 
potvrde (ipak vidi asa kasa, i primjer iz Vuk, 
ziv. 292 kod 1. lisica, a). — Na jednome mjestu 
XVIII vijeka. Za mudroga drzi ki j' lisina oka. 
M. Kuhacevi6 35. 

2. LISIN, m. ime (lisastu) ovnu. F. Kurelac, 
dom. ziv. 32. 

3. LISIN, w. ime selu u Crnoj Gori u nahiji 
rijeckoj. Glasnik. 40, 19. 

1. LISINA, /. upalene mezgrenica, neka bolest. 
Lisina, lymphadenitis, nem. lympfdriisenentziin- 
dung. na Bracu. A. Ostojic. 

2. LISINA, /. mjesno ime. — Po svoj prilici 
postaje od 4. lis Hi 1. lisa. 

a. ti Bosni gora. F. Jukic, zemjop. 73. 

1). u Hercegovini selo. — Izmedu rjeinika u 
Vukovu (mjesto u Pivi). I Agijca kneza iz Li- 
sine. Nar. pjes. vuk. 4, 881. Lisina, selo u Pivi. 
(ne znam ko je zabHezio). 

c. u Ilrvatskoj dva zaseoka u zupaniji licko- 
krbavskoj. Lisina i Balafieva Lisina. RazdijeJ. 
36. 41. 

d. u Srbiji. ft) mjesto u okrugu biogradskome. 
Niva u Lisiiii. Sr. nov. 1872. 41. — b) selo u 
okrugu krusevaikome. K. Jovanovic 132. — c) 
j)lanina u okrugu pozarevackome. Lisina, nazvana 
tako s jodno golo pojane na srodini svoje glave. 
M. D. Milic^ovic, srb. 1018. 

e. prije nasega vremena jiomine se selo s ta- 
kijem imenom. Lisina iselo). S. Novakovic, pnm. 
137.„ 

LISINE, /. pi. mjesno ime, isporedi 2. Lisina. 

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko- 
rijetkoj. Razdije|. 59. 

b. mjesto u Srbiji u okrugu vajcvskome. 
Zemja u Lisina. Sr. nov. 18(58. 43. 



LISINE, c. 



109 



LISNIK 



c. XIV vijeka, vidi u Daniciceva rjecniku : 
selu po imenu Selu crkve arhandelove u Pri- 
zrenu isla je meda ,u Lisine'. G(lasnik). 15, 280. 

(1348?). 

LISINSKI, Lisinskoga, m. prezime (prevedeno 
od nem. Fuchs). — U nase vrijeme u Hrvatskoj. 

LISINE, n. goli vrh, golo brdo. — U jednocja 
pisca nasega vremena. Sa lisiiia lomna Durmi- 
tora. Osvetn. 5, 65. Sa Avale i sa vrh lisina. 
5, 66. Evo tebi bija sa lisina. 7, 2. 

LISJAC, m. neka bipca. — U Bjelostjenceou 
rjecniku: lisjac, trava ,consiligo'; i otale: Lisjac, 
consilig:o (Bjolostjenac), Pulmonaria officinalis 
L., V. Lisac. B. Sulek, im. 200. 

LISJACA,/. neka bi(ka. Lisjaca (Sabjar), v. 
Lisica. B. Sulek, im. 200. 

1. LISJAK, lisjdka, m. vidi 3. lis i 1. lisac. 

— U Bjelosfjencevu rjecniku: lisjak, lisec ,vulpe3 
mas', i u Stulieevu: ,vulpe3 ma.s* iz Habdeliceva. 

— Govori se u Hrvatskoj. F. Iveko^'ic, rjecn. 

2. LISJAK, lisjaka, m. ime lisastijem doma- 
cijem ziootinama. 

a. konu. F. Kurelac, dom. ziv. 10. 

b. psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45. 
C. volu. F. Kurelac, dom. ziv. 61. 

LISJE, n. Usee (jamacno u krajevima, ali ne 
u svima, gdje se govori lis mj. list). — U nase 
vrijeme, a izinedu rjecniku u Vukovu: (po istoc- 
uijem krajevima Srbije) vide Usee. Sve sa jela 
lisje opadase. Nar. pjes. vuk. 3, 188. Zelen-lisje 
goru kiti. Srp. zora. 1876. br. 5, str. 111. Kad 
se nabrani lisjem (lenivac) stroposta se dole. K. 
Crnogorac, zool. 62. 

1. LISKA, /. dem. 1. list, isporedi listak. — 
Uprav listka, ali t ispada izmedu s i k. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjecniku u Vukovu (.ein 
blatt (laub)' , folium'). Dobrom |utom rakijom 
nakvase lisku duvana i privijaju gde protiskuje. 
M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 47. 

2. LISKA, /. mahuna, cahura? — U Voltigi- 
jinu rjecniku: ,follica, folHcolo' ,die hiilsen an 
den friichten'. — Nepouzdana rijec: Voltiggi je 
zlo razumio talijansku rijec follica u Belinu 
rjecniku (vidi kod 3. liska) i pomijesao je s fol- 
licolo, a maze biti da je kod toga mislio na list 
Hi na |uska. 

3. LISKA, /. Fulica atra L., neka ptica (vidi 
S. Brusina, ptiee hrv.-srp. 137—138). — Bijec je 
praslavenska (lyska), isporedi rus. yibicKa, ces. 
lyska, |:)o/. lyska ~ Miklosic misli da postaje 
od 4. lis. — Izmedu rjecnika u Vraneicevu (,fu- 
lica'), ti Belinu (, follica, uccollo acquatico' , fu- 
lica' 321b), u Bjelostjencevu (lizka, morska ptica, 
kovacic, smerak, pondurak , fulica, fulix, larus, 
mergus'), u Stulieevu (liska, ptica , fulica'), u 
Vukovu (,dio robrbenne' , fulica cbloropus [Gal- 
linula cbloropus L.]'). Liska i kobac. D. Da- 
nicic, 3mojs. 11, 16. Ne jedite . . . ni liske ni 
kopca. 5mojs. 14, 15. 

4. LISKA, /. lisica, samo u Bjelostjencevu 
rjecniku kod lisica. 

5. LISKA, /. ime (lisastijem) domacijem zivo- 
tinama. 

a. kobili. F. Kurelac, dom. ziv. 10. 
1). kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 61. 

c. kucki. F. Kurelac, dom. ziv. 45. 

d. ovei. Kuku}anovo. D. Hire. 

LIS KAMI, m. ili /. ? ime ovei. — Ne mijena 
se po padezima. — Uprav lizkami (koji lize kaini 
ili kamen). — U nase vrijeme. Lizkami, ovca, 
Kukujanovo. D. Hire. 



LISKANE, 71. djelo kojijem se liska. — U Stu- 
lieevu rjecniku i u Vukovu. 

LISKAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrug u 
krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 946. 

LISKATATI, liskatam, imj)/. lastiti se. — 
Kao da je deminutiv ili iterativ od 2. liskati. 
— Na jednome mjestu xvi vijeka. Jedno mnostvo 
kelomana ke jak sunce svijetjabu se, . . . njeka 
bjese od zmeralda, . . . od dijamanta njeka bijela 
na daleko svijetjase se, mnim do daiias nigdar 
nije se takoj lijepa stvar vidjela, gdi se svaka 
nib liskata. A. Sasin 158. 

1. LISKATI, riskam, impf. dem. lizati. — -s- 
ispred k stoji mj. z. — Akc. se mijena u aor. 2 
i 3 sing, liska i u part, praet. pass, liskan. — 
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu 
(,pedetentim lambere, lente comedere') i u Vu- 
kovu (dim. v. lizati). — U jedinome je primjeru 
sa se reciprocno, u prenesenome smislu. Obolost, 
koja se obicaje s bogatstvom liskati. E. Pavic, 
ogledalo. 296. 

2. LISKATI, liskam, impf. blijeskati, lastiti 
se. — Nalazi se samo u dva primjera cakavska 
XVII vijeka i nasega vremena, te bi moglo biti u 
juznome govoru -ije- mj. -i-, isporedi nslov. les- 
kati. — Korijen je isti sto i kod lastiti; trtba 
dodati da u po(skome jeziku ima lyskac uz 
lskna6 sie. moze biti da se pravi korijen Ibsk 
pomijesao s lys (vidi 4. lis). Eado grmi gda se 
liska. P. Vitezovic, cvit. 44. — Sa se, reflek- 
sivno, u istome znacenu. Presvitlo oruzje ziz 
svib stran se liska. Jacke. 201. 

LISKATNUTI, liskatnem, pf. liskatati, jedan 
put zalastiti se. — U jednoga pisca Duhrovca- 
nina xvi vijeka. Taj bip se jakno mac liskatnuv 
utece. G. Drzic 440. 

LISKETATI, liskecem Hi lisketam, impf. vidi 
liskatati. — U Bjelostjencevu rjecniku: liskecem, 
V. lesketam i ostala; u Jamhresicevu: liskecem 
,rutilo'; u Stulieevu: liskedati, liskecem, v. la- 
stiti se iz Habdeliceva. 

LISKO, m. ime domacijem lisastijem zivoti- 
nama. 

a. konu. Bastaj, Daruvar; Bruvno. D. Hire. 

b. prascu. Bastaja, Daruvar. D. Hire. 

C. psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45. L'isko, ime 
lisastu psu. Dobroselo. M. Medid. 

LISKOM, na jednome mjestu u pjesmi nasega 
vremena, te bi moglo biti instrumental od listak, 
ali moze biti da stoji grijeskom mj. listom. Ze- 
lene vishe trgabu, na koiia nevi davahu, neva 
ib liskom prosipje. Nar. pjes. vuk. 1, 304. 

LISNA, /. ime planini u Bosni. Pod planinom 
Lisnom. F. Jukic, zem}. 25. T. Kovacevic, bosn. 
31. ^ 

LISNAT, adj. pun lisca (o drvetu, grani, sumi 
ltd.). — Uprav listnat, ali -t- ispada izmedu s i 
n. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu- 
kovu (,belaubt' ,frondo.=!Us'). Te ib . . . lisnatim 
granem nadkrije i oblozi. Nar. prip. bos. 1, 
134. Sushat, lisnat. Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 
316. 

LISNICA, /. sprava ili kao kutija sto se u nu 
slazu listovi (hartije). — Uprav listnica, ali -t- 
ispada izmedu s i n. — Nacineno u nase vri- 
jeme. — U Stulieevu rjecniku : ,brieftascbe ; mappe'. 

LISN16, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka. 
Marijan Lisni6. Norini 77. 80. Dostojanstvo od 
makarske vlade Lisnic Mati za time zapade. 
Nadod. 54. 

LISNIK, »i. postaje od list nastavkom bnik-:b, 



LISNIK 



110 



2. LIST, a. 



te -t- ispada izmeda si n ; nahodi se u razlic- 
nijem osobitijem znacenima. 

a. vri^a hrastova grana sto se hrani zimi da 
je koze biste. - U Vulcovu rjecniku: ,(vou" list) 
,ein laubschobor' ,ac6rvus ramorum quercinorum 
cum foliis siccatis, depascendus hieme a capellis'. 

b. vidi lisnica. — Nacineno u nnse vrijeme. 
Lisuik, mere. ,portefGuille', tal. ,portafoglio' ; art. 
,mappe', frc. ,portefeuille'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

c. vrsta kamena sto je slozen kao na liste. 

— Nacineno u nase vrijeme. Lisnik, min. (ka- 
lanac), lat. ,spathum' ,spath', frc. ,spath', egl. 
,spar'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

d. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu bio- 
gradskome. Niva u Lisniku. Sr. nov. 1863. 106. 

— b) u okrugu kragujevackome. Niva u Lisniku. 
Sr. nov. 1873. 903. — c) u okrugu sabackome. 
Zemja u Lisniku. Sr. nov. 1875. 572. 

LISNAK (Hi Lisnak?), m. ime zaseoku u Dal- 
maciji u kotaru kninskome. Repert. dalm. 1872. 
15. 

1. LISO, m. ime lisastome volu. F. Kurelac, 
dom. ziv. 25. 

2. LISO, n. mjesno ime. — isporedi radi po- 
stana 4. Lisac. 

a. s gen. Lisa Hi Lisoga? zaselak u Bosni 
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 20. 

b. Liso, Lisoga, jedno Hi dva mjesta sto se 
pominu xiii i xiv vijeka. Po delu na Liso kako 
se kami vali, s Lisoga na Sericu. Spom. stojan. 
7. (1284—1240). Ot Orasbca u Lyso i ot Ly- 
soga po vrbhu. Svetostef. hris. 6. 

LISOLAJ, m. mjesno ime. — Prije nasega 
vremena. Spom. stojan. 183. 

LISO PO^E, n. mjesno ime, vidi 4. lis. Drugi 
su iza nasi leda u Lisom Poju i Piromanu. P. 
M. Nenadovid, let. 214. 

HSOEESA, f. ime kozi. P. Kurelac, dom. ziv. 
88. 

LISOSARA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 
88. 

LISOTINA, f. mjesto svijetlo Hi izlizano (kao 
celavo), vidi 4. lis. — U narodnoj pjcsmi bo- 
sanskoj nasega vremena. Lisotinu (od kape) na- 
pred okrenuo. Nar. pjes. horm. 2, 460. 

1. LISOV, adj. koji pripada lisu, lisicji. — 
Samo u Stulicevu rjecniku: ,vulpinus'. 

2. LISOV, m. vidi 3. lis. — Samo u Stulicevu 
rjeiniku: ,vulpes' s dodatkom da je uzeto iz bre- 
vijara. 

3. LISOV, lis6va, m. ime lisastu psu. — U 
Vukovu rjecniku: lisast pas ,ein hund rait einer 
blasse' ,canis maculosus'. 

LISOVACKI, adj. koji pripada selu Lisovicu 
(vidi Liaovid, b). Lisovadka (opHina). K. Jova- 
novi6 96. 

LISOVCAC, lisovfica, m. u Stulicevu rjecniku 
uz lisovfiid. — nepouzdano. 

LISOVCIC, m. vidi lisifiid. — isporedi 2. lisov. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,catulus vulpinus'. 
LISOVIC, m. mjesno ime. 

a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Sta- 
tist, bosn. 81, 

b. selo u Srbiji u okrunu biogradskomc. K. 
Jovanovid 96. 

LISOVIOI, m. pi. mjesno ime. 

a. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome. 
Statist, bosn. 21. 

b. zaselak u Hercegooini. Statist, bosn. 109. 



LISOVINA, /. ime selu u Hercegovini. Statist. 
bosn. 117. 

1. LIST, adj. brz (u kakvome poslu, o ce{a- 
detuj. — Od tal. lesto. — Od xvi vijeka (vidi 
b) u primorju, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u 
Ornoj Gori) ,schnell' ,celer' ,3chnell, ct'. [vide] brz. 

a. adj. — U prva dva primjera ima konip. li- 
stiji. Ovi je lupez tako opak, da zlotvora liemu 
slicna nije na svijetu, list i himben da se uvuce 
veoma sladko pod prilikom od prijazni. B. Zu- 
zeri 342. Kako nam sreca priskoci, te se mi li- 
stiji nadosmo i prvi puske omakosmo. Nar. prip. 
vrc. 156. List kao zee, ili: List kao rt. (u Crnoj 
Gori). Nar. posl. vuk. 170. — Ima i drugo 
znacene, jer i tal. lesto moze znaciti: gotov,spre- 
man (isporedi gore i primjer iz Nar. prip. vrc.). 
Listo, prosto, slobodno mjesto: „Ovde je sada 
listo". M. Pavlinovic. 

b. adv. listo, brzo. Kundir listo k ustom pri- 
kloni. P. Zoranic 28b. Kada potece da ju za- 
grli, listo ne ne bi. F. Vrancic, ziv. 67. Listo 
ona tanku knigu pise. Pjev. crn. 59*. Sva je 
listo na noge skocila (vojska). 88h. Ona ga listo 
poslusala. 184a. No se momce listo namjerilo. 
Ogled, sr. 472. 

2. LIST, m. folium, dio hi^ke sto raste na 
stablu Hi na grani, a iz nega drugo ne raste, 
naj cesce je vrlo plosan prema dujini i sirini, 
obicno je zelene boje (i kad je druge boje, pod 
kozicom je zelen) ; ovo je obicno shvacatie, u bu- 
tanici nije posve isto. kaze se i u prcnesenome 
znacenu o cemu vrlo plosnatu. — Akc. se mijena 
u loc. sing, listu, u gen. pi. lista, u dat., instr., 
loe. pi. listima, i u svijem padezima mnozine 
kad se umece ov: listovi, list6va, list6vima, li- 
stove. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. 
listt, rus. .iHCT'B, ces. i po}. list. 

a. u pravome znacenu. — Kao mnozina naj 
cesce se upotreb(ava kolektivni supstantiv lisde 
(isporedi cvijet i cvijece); ali se u nekoliko pri- 
mjera nahodi i listi i listovi. — Izmedu rjec- 
nika u Vrancicevu (,folium'), u Mika^inu (list od 
duba , folium, frons, frondis'; list od loze ,pam- 
pinus'), u Belinu (,foglia, fronde' .folium' .S21'i ; 
jfronda e fronde' , frons' 331*J; listi ,foglie' .fo- 
lia' 321*1), u Bjelostjencevu: (list dreva , frons 
(frondis)'; dreva i trave , folium'), u Jambresi- 
cevu (list draca ali dreva , folium' ; list na trsu 
,pampinus'), u Stulicevu (.folium*), u Vultigijinu 
(,foglia, foglio' ,laub'), u Vukovu (,das blatt' ,fo- 
lium arboris, et libri'), u Daniiicevu (vidi kod 
b). Ner se de ne |ubav kako lis privrnut. fc^. 
Mencetid 320. A kada jedan duh krene lis ali 
vlas. N. Najeskovic 1, 178. Tamjana tri zrna... 
ke u lis brstana lijepo des zaviti. 1, 190. Osti- 
nuv tresem se jakuo lis na vitru. kad odi tve 
vidim, al dujem ric liitru. D. Ranina 101**. Vas 
javor do lista krunec ga slomise. D. Barakovid, 
vil. 102. Svijuc grmjo svo do lista. 232. Ko- 
like su kapjo u vodi, morom plijeski, gorom listi. 
J. Kavariin 439b. Lis masline u kjunu (oro) 
ima. I. Gundulid 430. Ja, koji u srcu straha 
viku momu nijesam odutio. da lis krene uz tvu 
diku, bojo bib so i straSio. G. Paliuotic 1, 138. 
Lis na dubu ako prsi. 2, 102. Padaju drobni i 
tmasti listi (masline). V. M. Gudetid 16. Na 
listu lovorike. A. Kani^lic, kam. 845. Koliko 
je listova na gorah. fran. 228. Lasno koliko 
listu z gore pasti, koliko vitru slandicom inahati. 
M. Zoridid, osmina. 56. A s rosom koja so u 
jutru nahodi na listu. Ant. Kadcid 121. L'jepo 
ti je niz po|e gledati zutn dunu modu listo- 
yima! Nar. pjes. vuk. 1, 48. Voiira .s dragim 



2. LIST, a. 



Ill 



2. LIST, b, b). 



po gori oditi, glog zobati, s lista vodu piti. 
1, 220. I uai-aacu s listima. 1, 287. Tvome 
bratu gunu od sto lista. 1, 551. Nade cedo 
u gori zelenoj u vinovo lisce zavijeno, ... a 
po lieu listom pokriveno. 2, 155. Dokle ne bi 
izbrojila na nebu zvijezde, na gori listove, na 
moru pijesak. u Vuk, ziv. 216. — U siremu 
smislu. 1 prelip zi| ki imise vse liste pisane slovi 
zlatimi. Mirakuli. 7^. — Metaforicki. Postimo 
u zimi, neka list od svitovnoga pozelenja odvr- 
zemo. F. Glavinic, cvit. 64b. — Ligt si u dobru, 
u zlu stina. I. Ivanisevic 158. — Lis od gore 
mi smo iste, sto se na nas rasrciste? 6-. Pal- 
motic 1, 187. Braco moja, vi jeste plemeniti list 
slavne ilirijanske gore. A. Kanizlic, kam. x. Od 
nase je gore list. (Nas je, od nasega je roda). 
Nar. posl. vuk. 234. — ^esto stoji jednina kao 
u kolektivnonie znacenu. Ako dub promijeni lis 
ki mu opane. N. Dimitrovic 32. Toga cijec' ovi 
grad sada je ostao, jakino dubak mlad, kad mu 
je lis opao. N. Najeskovic 2, 129. Zemja koj 
zimni hlad sjevera lis svenu. D. Eariina 2l>. 
Zelen lis blidi na hrastu, na boru. F. Lukarevic 
9. Veseli se, svak veseli, lis na dubu, dub u 
gori ! I. Gundulic 72. Gaja kom nikada lis ze- 
leni ne opada. 115. Na dubju gdi je lis niko. 
352. Tada zemja iz sebe list i travu pocne po- 
rivati. F. Glavinic, cvit. 2b. U protolitju zem|a 
cvate . . . a u zimi list opada. 64*. Ka (palica) 
tudije i list i cvit i voce ucini. 239*. U listu 
(inoze se uzeti tabak) zvatajudi ga po usti. Ant. 
Kadcic 75. Jer sto § nima ze}a se prisadi, u 
list ide il' slabo se mladi. J. S. Ee^kovic 13. 
Va|a u list da s' je davno dio. 175. Gorica li- 
stom listala. Nar. pjes. vuk. 1, 212. Crna gora 
listom urodila, sitnim listom i zelenom travom. 
1, 273. Udri granom po zelenoj travi, list opadne 
a grana ostane. 1, 388. Davina se suva pomla- 
dila i zelenim ulistala listom. 2, 167. Opazio 
dvije tanke jele, svu su goru vrbom nadvisile, 
zelenijem listom zacinile. 2, 441. List opade a 
gora ostade. 3, 363. Te se gora preodene listom. 
3, 364. Te se gora listom preobuce. 4, 211. 
Eanen pade u list i u travu. Pjev. crn. 265*. 
Koliko je na gorici lista. Nar. pjes. petr. 2, 
279. „Da ti kresi i reusi svaka tvoja rabota 
kako voda o bozicu a list i trava o Durdevu 
dne!-' Vuk, nar. pjes. 1, xiii. Gora se poznaje 
po listu. M. Pavlinovic, razg. 64. 

b. kao srlat. folium, nem. blatt, tal. foglio 
(u pravome smislu kod a, foglia), u prenesenome 
smislu, cesto znaci komad hartije (a i cega dru- 
goga, n. p. kvijera, na cemu se moze pisati), koji 
je naj cesce pravouglast- — Oco je znacene ja- 
macno praslavensko. - Kao i za druga prene- 
sena znacena ne upotreh]ava se nigda kao nmo- 
zina coll. lisde. — Izmedu rjecnika u Vranci- 
cevM (,codicilli' ,brief; epistola'), u 3Iikalinu {list 
od knige ,foglio di carta' ,pagina, bracteola'; 
list, kniga, poslanica ,ejnstola, literae' ; list kar- 
tije , foglio di carta' , folium, pagella, philura 
vel philyra, scheda'), u Belinu (,carta, cioe foglio' 
,pagina' 174b; ,lettera, epistola' , epistola' 434!*; 
list knige ,foglio di carta' ,pagina' 321b), u Bje- 
lostjencfvu (list kuizni ,pagina, folium'; list pa- 
pera , philura 1. philyra, arcus, folium, phylura 
et phillira'; list koji so drugomu pise, kniga, 
poslanica .littera, litterae, epistola, epistoliam'), 
u Jambresictvu (, epistola, literae'; list papera, 
arkus .philyra'), u Stulicevu {,pa,gina, carta, epi- 
stola' ; list knige ,chartae plagula'), u Voltigijinu 
(,lettera' , brief), u Viikovu (vidi kod a), u Da- 
nicicevu (listb .literae', dolazi u mnozini i za 
jedan samo). 



a) Hopce (kad jos nije nista na nemu na- 
pisano). Ter mi tuj pero da i jedan lis bio (vila). 
N. Na|eskovic 1, 319. Nij' mod djela zatvoriti 
vrsna Herkula u list drobni. J. Kavania 227b, 
Upisati svoje grihe na jedan list. Ant. Kadcic 
200. Misnik primi placu u list knige zamotanu. 
M. Dobretic 382. Jes' video list artije? onako 
je lice moje. Nar. pjes. vuk. 1, 325. Sto je nebo, 
da je list artije. 1, 401. Donesi mi jedan list 
hartije. list hartije knige bez jazije. 2, 213. 

b) u osobitome smislu, vidi kniga. a, b), 
pismo, poslanica. G(ospo)d(i)n markez posla list 
u Bizet. Mon. croat. 4. (1275 prepisano 1546). 
Po sehb nasihb listihb i pove}ahb. Mon. serb. 
221. (1392). Saj listb }ubo pove|u povejesmo 
(,povelesmo') pecatiti. 238. (1399 u poznijemu 
prijepisu). Kazumehb sto mi ste pisali u listu. 
247. (xiv vijek). Listb vase milosti primismo. 
Spom. sr. 1, 4. (1396). Dva lista tvoje poctene 
}ubve primismo. 1, 36. (1401). Pride list Me- 
nelausu caru. Pril. jag. ark. 9, 125. (1468). Da 
se brzo ne ganete od vasega razuma i ne stra- 
site se ni po duhu ni govorenju ni po listu 
kino bi bil kakono od nas poslan. Bernardin 
6. N. Eanina 18b. paul. 2thess. 2, 2. Vsi se 
klanamo pismom i listom jedne i druge strane. 
Mon. Croat. 191. (1506). Ovo je list ki pise 
svomu biskupu. Narucn. 2*. Videci tvoje 6esti 
liste. Transit. 147. Da mu list oca nogova. Mi- 
rakuli. 25. Pride mu 1 list i poce ga ctati. 
Korizm. 21*. Franu lis da se da Butkovidu ovi. 
N. Naleskovic 1, 320. Ovi lis kad imas, hotjej 
ga prostiti. 2, 12. Tijem nastoj, kadgodi da mi 
daj lis jedan, kad ti se prigodi, od tebe bude 
dan. 2, 104. Eiti ce ovoj (?) moj lis sada svu 
misal . . . D. Eanina 78*. Aleksandar poklisara 
posla s listom govoreci tako... Aleks. jag. star. 
3, 252. Podi, liste moj |uveni. podi k onoj . . . 

1. Gundulic 254. Ah, moj liste izceznuti! gdi 
je proljetje mojijeh lita, uputi se, vece uputi: 
hod', smjej, moli. 256. Lis carski prikaziva. 
394. I ko carski s prva doni (pasa) lis na glavu 
pak na usta, kraju privije ga i pokloni. 447. 
Sta ondi devet miseci, povsud liste pisuci. F. 
Glavinic, cvit. 13b. Od svete Anastazije bi po- 
hajan i po listih ukriplen. 382b. Kniga ili list 
ki na dugo ho6e se poslati. 451b. Car posla list 
i jedan bil rubac. B. Krnarutic 17. List izo ki 
Leksandro sje cestiti,... koga uput otvoraju. J. 
Palmotid 38. Eazposlah pred trimi mesecmi liste 
po gospodi. p. Vitezovic, kron. ii. Olivu do- 
zvase, ter joj pak jedan list napisan podase. 
Oliva. 14. Pak list zatvorivsi, sam ga zapecati. 
33. Zasto nam vrime ne sluzi, da vam mozemo 
na svaku postu otpisati list. Glasnik. ii, 3, 60. 
(1706). Podi, cestit liste, k moj gospodi, i pri- 
lijepe pridi u ruke. I. Dordic, pjes. 307. ^.u- 
vene one liste kojijeh si poslo i primio. "B. Zu- 
zeri 389. Koji pricinaju kiiige, pisma, liste oli 
pecatnice sv. otca pape. Ant. Kadcic '284. Liste 
lazne slagajuci. 284. Pise liste pune tuzbe na 
nu. 401. Katarina imade u dvi godine dana 
vise puta liste knige od Petra. M. Dobretid 436. 
No imaduci ona od nega za toliko godina glasa 
ni lista. 437. Te napisa list knige bijele. Nar. 
pjes. vuk. 1, 474. Posjite mu list knige bijele, 
neka dode gradu Vucitrnu. 2, 136. Ti mu pisi 
list knige bijele. Nar. pjes. vila. 1867. 425. Dragi 
ti list sa}e, odpis' mu drugoga. Nar. pjes. istr. 

2, 93. Upravi list po uzdanu 6ovjeku na Ce- 
tirie. S. Ijjubisa, prip. 114. - Nahodi se i mno- 
zina listi ili listovi kad je rijec o jednoj samoj 
poslanici Hi jer se ixoslanica moze sastojati iz 
vise lista ili po hit. literae. Da je primila tej Ii- 



2. LIST, b, bj. 



112 



2. LIST, e. 



stove. Spom. sr. 1, 29. (1400;. Jesmo zapovi- 
deli ovej liste pecatbju nasomb visuconib svrb- 
siti i pecatiti. Mon. serb. 328. (1423). Prida 
liste kraju izraelsk( mu ovako ^ovoreci: „Kada 
primes ovaj list . . .'•. Bernardin 44. 4r6^. 5, 
5 — (j. Proctavsi herceg listi od svoo;a sina. Mi- 
rakuli. 26. Aloksandar j)isanju liih umoli se i 
listi k nemu rece upisati. Aleks. jag. star. 3, 
239. Kraj posla poklisare i listove svijem gra- 
danom. M. iJivkovic, bes. 69^1. Priuese liste 
ki-a}u izraelskomu ovimi ricma: „Kada primis 
list ovi . . .". I Bandulavic 50*. 4reg. 5, 5 — 6. 
U Hlifno sam nosi' listi. £). Barakovic, vil. 174. 
I pasi se s prva uvjeti stise od mira, pak za 
cara dase listi. I. Gundulic 455. Cesar Astoriju 
namistniku svorau pisavsi listi u istok. F. Gla- 
vinic, cvit. 39a. Kad s(vetomu) Benediktu do- 
dose listi ... I. Dordic, ben. 35. Vezijeru rece 
svomu da se slavnom kraju pojackomu prija- 
telski pisu listi. P. Sorkocevid 593^^. 

c) svaki li.it u napisanijem Hi nastampani- 
jem knigama (vidi kniga, c>. 

aa) u pravome sinislu: nu listu su dvije 
strane od kojijeli je avaka zabi(ezena brojein ; alt 
u I'lekijeiii primjerima list znaci sto i straua. 
Pripisana u kiiige na 74 lista. M. Divkovic, 
nauk. XXII. Prvi broj kaze ti listove, drugi 
stranu od lista, treti retke u listu. P. Posilovic, 
nasi. XX. Kako i gori na listu 16G. I. Akvilini j 
173. Kazgovarar'ie ii... na listu 7. J. Banovac, 
razg. XI. §to Meniata na listu 8 od ovoga do- 
gadaja pise. A. Kanizlic, kam. 28. Poce listove 
privracati. fran. 82. Broj prvi zlamenujo list 
na kom se stvar imenovana nahodi, a drugi 
stranu iliti polovinu lista. V. Dosen iii. Gdi 
(je) biliska — , onde se stvar imenovana na vise 
listi pruzila. ni. Kako je spomenuto u prvim 
knizicam od pisama na listu 133. And. Kacic, 
razgovor. 149. Kako cos od nih jednoga na 
prvom listu pritisnutoga u priliki jos boje vi- 
diti. M. A. E.e]kovic, sat. A4t>. Pomankana 
ufiinena na list 65. J. Matovic v. U cijolome 
Utuku od 12 lista na velikoj osmini. Vuk, odg. 
na utuk. 2. Otvori veliku knizurinu, prevrce 
list po list. S. I^ubisa, prip. 48. 

hh) u prenesenoine smislti (mozebitipo tal. 
fogli, carte) znaci sto i ki'iige. Pisauo je u ss. li- 
stovi, da su budalasti brez broja na svitu. F. 
Lastric, od' 111. Ja, veli u ss. listovi, Jubim 
one, koji mene jube. 275. Sve cu vam ovo danas 
posvidociti iz ss. listova. test. 13**. Koji stiju 
listove ss. pisama. 178a. Stijem u ss. listovi ove 
ri6i. ned. 226. Bjeiim sva opaka pisma, sve 
otrovne liste novijeh nauka. L. E,adic 96. Koji 
vcoma dobro dopiro§ sto je u svetijtnu Mojzesa 
i prcjioka listima upisano. A. Kali6 43":^. — Amo 
maze pripadati i ovo: Ovako visi'ia pravda za- 
pisa u liste od udesa. I. Dordid, boii. 169. 

d) uopce pismo kojijem se sto tordi, iz- 
riie; iesto ima uza se pridjeve Hi driigc rijeei 
kojiina se of/raniduje znnccne, n. p. : Mi ne ho- 
tiju6i razbiti listi prvih nasih. Mon. croat. 82. 
(^1455). Ako bi mu gled dal kra| svnjimi listmi. 
S. Ko2i6i6 5GlJ. Kazudi (pasa) n noj (ruci) 
svemu puku carski u zlatu lis poslnni. I. Gun- 
dulid 426. — Papin list , breve a]po-!t<ilico, cio6 
del papa' .literao apostolicae'. A. d. Holla, rjofin. 
148». — Obicajrt kojo imaju u listih i u zapisih 
od gospnde pridno. Stat. poj. ark. 5, 249. Za 
list stola<^ki libru. 2.59. Ako 11 ima liste sto- 
laike ali kai>itiiosko. 277. — Za listb svobodni 
od onuhh golijahb (^.stV;^. Spom. srb. 1, 44.(1403). 
Evo vi posilamb listb svobodni. 1, 40. (1403). — 
Ovamo dodoSe va6i vlastele Branisavb rizni6arb 



i Dobrovoj dijakb poslani odb gospodbsfcva vi 
k naamb s listomb verovannemb. 1, 36. (1402). 
Verni list ,commpatus'. F. Vrancic, rjecn. Za to 
posajite verni list. Starine. 11, 93. (oko 1655). 
A mi vam sajemo nasu viru i virni list. 11, 118. 
(1678). Kad posli cosaru tu voju rekose, ter 
liste od vire nemu douesose. Oliva. 54. — Da 
bi Vukasina oprostil i oprosceni list uslal. Sta- 
rine. 11, 86. (oko 1648). — 8to se nahodi u li- 
stovih kaptola zacesanskoga. A. Kanizlic, utoc. 
.-188. — Ja Alajbeg Ferat pasic dajem ovi put- 
nicki list Mustafa-Gumersanovicu i Omera-Gi- 
laurtezanovicu, da idu putem i da im je slobodno 
iiikim svojim poslom na Kostajnicu. Starine. 12, 
■IS. (xvii vijek?). — Jeli liste od posluha Dila- 
\ er ti ucinio, koji ujogda za konuha dostojan ti 
iiije bio? I. Gundulic 510. Listi od posluha 
proprio patente per chi va commandato'. A. d. 
IJella, rjecn. 43lb. — Polag zaveznoga lista. 
Mon. Croat. 311. (1599). — A za ostalih dvisto 
(lukat ima od nas drugi zapisni list na imenje 
iia Svarci. 270. (1572). — List uredski ,amts- 
blatt'. Jur. pal. terminol. 16. — Svak<jmu pri- 
injenorau opcinskomu gradauinu izrucuje se za 
dokaz stecenoga prava gradanstva list gradan- 
stva. Zbornik zak. 1, 243. — Armadu kroz 
mustre list propustiti. M. A. Rejkovic, sabr. 32. 
— List bio ili bijeli ,foglio bianco o in bianco 
che mandano certuni colla sola loro sottoscrit- 
tione, accioche 1' altro vi scriva ci6 che a lui 
jjiace' .pagina qua quis se in alterum rejicit'. 
A. d. Bella, rjecn. 321l>. — Amo moija pripadati 
i ovaki primjeri: Listi od razbranja ,abbaco, 
carta o tavoletta dell' abbaco* , tabula ratiocina- 
toria'. A. d. Bella, rjecn. 1^. List pomorski 
,charta nautica'. J. StuUi, rjecn. — Slijepi list 
(lottera, scrittura iu cifra' ,scytala'. A. d. Bella, 
rjecn. 193''-. 

c. zove se list i sto mu drago kad je tanko 
kako hartija, n. p. 

a) sto tcrdo (kovina) sto pustaje tanko 
kovaneni ili dritgijeni nncinom. — Jzniecta rjec- 
nika u Mikajinu (list zlata al' srebra .bractea'), 
u Belinu (list od srebra ,argento in foglio' ,ar- 
gentum in folia ductum' 100*; list gvozdokosi- 
terni ,latta, mistura di ferro o stagno tirata in 
forma di foglia' , lamina stamno-ferrea' 426 — 427), 
M Bjelostjencevu (list zlata ali srebra ,bractea'i, 
u Jambresiceou (list iz zlata ali srebra ,bractea*), 
u Stulicevu (.bracteola'). Isteglise listove od 
zlata. £>. Danicic, 2mojs. 39, 3. Zlatni list ,gold- 
blatt'. Hajdenak, naziv. 23. 

bj sto mekano (n. p. tijesto) sto postaje 
t'lnko razvlaiivancni. — Izmedu rjecnika u \'u- 
ki)vu (list jufke, list od tijesta ,ein stiick ausge- 
walgten toig' .massa farinacea distenta'). Kafi- 
olci ki u ujasti plovu obsuti sladka sira sto psu- 
nicn m vije s' listom, i mijesa se cvijetnira ti- 
stom. J. Kavaiiin 21=i. Onaj kolutic (od gvozda 
ili pirinca) sto se nime listovi od tijosta sijeku. 
Vuk, rjecn. kod kovrtac. Pita (u koje so listovi 
saberu). kod sabiraca. Na nenom kolacu sve da 
brojis listove koliko ih je jedan na drugome... 
M. P. Sapfanin 1, 34. 

c) vidi 1. karta, e. — Izmedu rjecnika u 
Belinu (listi od igran ja ,volgarmonte' karte ,carte 
da giuocaro' ,aloae' 174'»). Uzamsi liste od igrana 
iliti karte. A. Kanizlid, fran. 57. 

d. ridi pola (kod krojena i sivena). — Iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (list od ruha ,lembo, 
frangia' .laoinia, limbus'). List, polo u sukne 
,blatt'. Haj<ioiiak, naziv. 11. 

e. Solea vulgaris Quensel, vrsta ribe sto je 
plosnata i nalik na pravi list; zovu se ovako i 



2. LIST, e. 



113 



LISTA1& 



druge vrste istoga roda. — Izmedu rjecnika u 
Beiinu (,linguatta, pesce cosi detto' ,solea' 440b) 
i u Vukovu : (u Dubrovniku) nekaka morska 
riba ,arfc seefisoh' ,pisci3 genus [listovi = ,schol- 
len' ,pleuronectidae']. 

f, kod imena bijaka. List bijeli. Leontopo- 
dium alpinum Cass. (Sabjar). — List debeli, 
Sedum telephium L. (u Istri). — List jezicni, 
po}. zele jezyczkowe: lingua equina (Sabjar), 
E.USCUS hippoglossum L. — List medeni, Melissa 
officinalis L. (Sab|ar). -- List rani, 1. Stachys 
L. ; 2. Betonica L. (Lambl), v. Rani list. — List 
yeli, (lat.) folius magnus (Anselmo da Canali). B. 
Sulek, im. 201. — List-iza-list, Ruscus hypoglossum 
L., listac, nadlist, zalistak, jezicac, zrnce. u nis- 
kom okrugu. S. I. Pelivanovic. javor. 1881. 124. 

g. kod mjesnoga imena: List Vrbe, wjesto u 
Srbiji u okrugu knezevackome. Niva u Listu 
Vrbe. Sr. nov. 1875. 11. 

h. vidi 3. listom. 

3. LIST, m, misice Hi gusteri sto su na jud- 
skoj nozi straga ispod ko}ena do peine zile. — 
Akc. je kao kod 2. list. — Maze biti da se 7nisli 
da je ista rijec sto 2. list; ali to nije jer -\- stoji 
mj. praslavenskoga y. — Rijec je praslavenska, 
isporedi stslov. lysti., lysto, po^. lyst. — Postaje 
od lyt nastavkom t't jjred kojijem se -t- promi- 
jenilo na s, isporedi rus. .iLiTKa, ces. lytka, lytko, 
poj. lyta, lytka. — Izmedu rjecnika u Vranci- 
cevu (,sura'), u Mikalinu (list od noge ,polpa 
della gamba' ,sura'), u Beiinu (list od golijena 
,polpa della gamba' ,sura' 837a), u Stulicevu (list 
od gnata ,sura'), u Vukovu (,die wade' ,sura'). 
Vrh glezan vidjeti do lista sve noge. M. Ve- 
tranic 1, 99. A nigde gazeci do lista vodami. 
D. Barakovi^, vil. 832.^ Nagu glavu, ruke nage 
i od noga liste nosi. Gr. Palmotid 93-i. Na no- 
gama su bijele carape, preko nih doje crvene 
crev}e, a gore crvene dokojenice sa srebrnijem 
i pozlacenijem niz listove plocama i kovcama. 
Vuk, kovc. 42. A siroka sab|a zveknu mu po 
noznom listu. S. MatavuJ, novo oruzje. 66. — 
U ovijem primjerima kao da znaci: misica, guster 
uopce. Ne vb sile konstej vbshostatb, ni vb ly- 
stehb muzbskyihb blagovolitb. Domentijan* 19. 
Aste i lysta jeje raslabjena jesta, nb pravb vb do- 
bryje deteli spejetb ima. Danilo 85. I nasadsi 
neke konopce utvrdjene i nauzlavsi ih mnozijemi 
uzlijemi, stjesnu nimi liste od mjesica i od ste- 
gana vise koljena. B. Kasic, fran. 14. Stegna 
podsadjena nogami kripkimi, pljesna nadojena 
listimi oblimi. I. T. Mrnavic, osm. 178. (u Da- 
nilovu je primjeru oblik lysto, a mozebiti i u 
Domentijanovu) . 

LISTA, /. tal. lista, nem. liste, popis. — U 
pisaca nasega vremena. Kod vojnika koji su pri- 
vremeno otpusteni listu od pouasana... Zbornik 
zak. 2, 611. Lista od asentacija. 2, 611. Lista, 
mere. v. Listina. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LISTAC, lisca, m. dem. 2. list, vidi listak. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika}inu 
(listac knige, mali list ,cartella* ,pagella, pagi- 
nula') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu 
(uz listak). Crnu krv prolivam, na listac ju pi- 
sem. Jacke. 61. — I kao ime bifci. Listac, Ruscus 
bippoglossum (na Cresu). B. Sulek, im. 201. 

LISTAK, liska, w. dem. 2. list. — isporedi 
listac. — U svijem oblicima, u kojima se -t- na- 
hodi izmedu s i drugoga konsonanta, ispada, 
premda se nalazi napisano. — Akc. kaki je u 
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. i ace. sing., voc. sing, lisce Hi lisku, gen. 
pi. listaka, voc. pi. lisci Hi liski. — U sjever- 

VI 



nijeh cakavaea tnoze ne ispasti -a-, vidi: Listake 
savija. D. Barakovic, vil. 81. Nositi pri sebi 
pisma ali listake koji imaju napisane rijeci. S. 
Matijevic 49. Travu mu je postijala, listakom 
ga nakrivala. Nar. pjes. istr. 6, 36. — Od xvi 
vijeka, a izmedu rjecnika ii Beiinu (,foglietta, 
fronde piccola' ,foliolum' 821a; ,cartina, foglio 
piccolo, facciatina' ,pagella' 175* ; , lista, pezzo 
di carta' ,scheda' 441b; ,letteretta' .epistolium' 
435a ; listak srebra ,foglio d' argento' ,argenti 
bractea' 321b), u Stulicevu (listak, listka , char- 
tula, pagella, exiguae chartae plagula, exiguum 
folium, epistolium'), u Vukovu (listak, liska ,das 
blattchen' , folium'). 

a. vidi 2. list, a. Nigda ne gine listak s ma- 
sline. §. Mencetic^ 89. Krij se po sve strane 
liskom od ruzice. Gr. Drzic 420. ^ Livada se ure- 
sila, liskom se je sva pokrila. S. Mencetic — G. 
Drzid 510. Koja smece zelen listak. M. Vetranic 

1, 15. Nije liska zelena ni cvijetja vidjeti. 1, 
161. Listak tvoj (lovore) slatki taj miris sazdava. 

2, 23. Zeienca s liskom se razdijeli. 2, 81. Gora 
odjevena zelenim liskom. M. Drzic 131. Listak 
se ne vidi od dubja na grani. D. Ranina 78b. 
Svaki cvitak od nih bise od pet listak po na- 
ravi. D. Barakovi6, vil. 228. Budud listak da 
si nase gore. A. T. Blagojevic, pjesnik. 62. U 
naj manem listku. D. Obradovid, ziv. 85. Ocupaj 
cvetne listke. Z. Orfelin, podrum. 345. Uzmi dve 
funte ruze,' pootkidaj cvetne listke. 401. Mene 
je gora rodila, u zelen listak povila. Nar. pjes. 
vuk. 1, 65. Doleti listak od nika po]a. 1, 73. 
Fade listak narance. 1, 84. Der podigni jijan 
listak. 1, 366. A u kruni mucenickoj jedan lo- 
vor-listak pobjede ! Osvetn. 1, i. 

b. vidi 2. list, b. Zapovidje na vratijeh dvora 
svoga pribiti listak, u nem pisano . . . Pril. jag. 
ark. 9, 69. (1520). Sto slavis u lisku mene ti. 
N. Dimitrovid 97. Liskom me pohodi. 104. Ovo 
je drugi dan odkoli slavni tvoj listak mi bi 
pridan. N. Na}eskovic 1, 320. U lisku ovi dan 
koju mi (prijazan) skaza ti. 1, 333. Sgodi se 
njeki dan, moj cvijete rumeni, da meni bi pridan 
tvoj listak |uveni. 2, 83. Tko komu lis pise, 
drag cvijete izbrani, vazda ga naj vise u lisku 
pozdravi. 2, 105. Primih listak od tve strane 
prvi danak Ijeta ovoga. S. Boba|evic 212. Ne 
prostivsa ovi listak. M. Radnic 336*. Komu 
ces ta listak u ruke podati. Oliva. 14. U ovom 
prvom listku mogu pisati vasem velicanstvu nase 
oslobodene. I. Zanicid 92. Ved te molim, svitla 
kruno moja, napisi mi listak knige bile. And. 
Kacid, razgovor. 41. Evo tebi bel listak. J. 
Rajid, boj. 54. Pisacu mu listak knige tanke. 
Nar. pjes. vuk. 1, 268. Kada Marku listak kniga 
dode. Nar. pjes. marjan. 35. Donesi divet i 
hartije, i hartije knige nepisane. da napisem 
listak knige bijele. Nar. pjes. krasid. 1, 14. Care 
pise listak kiiigu bijelu. 1, 81. Nego mi ti 
droban listak pisi. Nar. pjes. istr. 1, 44. Ter 
napise listak knige bile. 1, 63. 

LISTAN, lisna (listana), adj. koji pripada 
listu; listat. — U jednome primjeru xviii vi- 
jeka (ovdje u drugome) -a- ne ispada; u osta- 
lijem primjerima ispada a, pa it izmedu s i 
n. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (listan, listni ,frondosus, frpndescens, fron- 
difer'). Ne kreni se lisni vlas. S. Mencetid— G. 
Drzid 462. Uz neg vezud mladice listane. J. S. 
Rejkovid 151. U te lisne klance jadikoyce. Nar. 
pjes. juk. 371. Dopisivana odbora uzivaju na 
lisnoj i voznoj posti oprost. Zbornik zak. 1863. 
309. Lisna drska. J. Pancid, flor. beog. 440. 

LISTAN, m. gorni dio (cijev) u bjecve, u ko- 

8 



LISTAN 



114 



LISTINA, b, a). 



jemu stoji list od noge. — isporedi listanak. — 
U nase vrijeme. Listan (kod carape) ,r6hre'. Haj- 
denak, naziv. 44. 

LISTANAK, listanka, m. vidi 3. list. — Na- 
lazi se u nslovenskome jeziku (listanjek). — Iz- 
viedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski^ li- 
stanek ,sura, ^astropnemium') i u Jambresicevu 
(listanek ,sura'). Listanak, ime listu ispod ko}ena 
otraga (debelo meso ,wadeln'). u Prigorju. F. 
Hefele. 

LISTANE, n. djelo kojijem sto lista Hi se lista. 
— U Vukovu rjecniku: ,das blatter-bekommen' 
,renovatio foliorum arboris'. 

LISTAR, listara, m. vidi listonosa. — U Bje- 
lostjencevu rjecniku: listar, koji nosi liste ,ta- 
bellio, tabellarius, grammatophorus' ; u Jambre- 
sicevu: listar, ki liste uosi , tabellarius' ; u Vol- 
tigijinu: ,postiere, portalettere' ,brieftrager'. 

LISTARINA, /. sto se placa za list (pismo), 
vidi po§tarina. — Naeineno u nase vrijeme. Gdje 
ce se uz naplatu listarine vijesti svake ruke pri- 
klopiti moci. Zbornik zak. 1870. 15. Listarina, 
mere, (postarina od lista) ,porto, briefporto', tal. 
,portatura, porto di lettere'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. 

LISTAST, adj. postaje od 2. list. 

a. vidi listat. — U Belinu rjecniku: ,pieno 
di foglie" ,foliosus' 321fi; ,frondoso' .,froudosu3' 
331'^; ,pampiaoso, che produce molti pampini' 
jpampinosus' 537^; u Bjelostjencevu: ,frondosus, 
foliosus'; u Stulicevu uz listat; u Voltigijinu: 
,foglio3o, fogliato' ,blattericht' fmoze pripadati 
pod b). 

1). nalik na list. Listast oblik. J. Pancid, 
bot. 34. Listast, bot. lat. ,foliaceus' ,blattformig, 
blattartig', tal. , fogliato'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

LISTAT, adj. na kojemu ima mnogo lisca. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu 
(listat, pun listja ,frondosu3') i u Stulicevu (,fron- 
dosus, frondescens, frondifer'). Na vrutak vodeni 
polag sebe granatnu i listatu imijudi palmu. F. 
Glavini6, cvit. 18b. Ondi pod jednom listatom 
proplaka smokvom. 295^. Drivo ako jest ravno, 
granato i listato. posl. 7. Korenito i listato po- 
vrtaje. J. S. Rejkovi6 330. — Metaforicki. Clovik 
ki jest granat u oblasti ili listat u bogatstvu. 
F. Glaviuic, posl. 7. 

LISTATI, listam, impf. tjerati Usee, preobla- 
citi se liscem (o bijkama). Akc. se mijena u 
praes. 1 i 2 pi. : listamo, listate, u aor. 2 i 3 
sing, lista. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Stulicevu (v. listiti se), u Vukovu (, blatter be- 
kommen, sich belauben' ,redeunt arboribus comae, 
frondesco' s primjerom iz narodne pjesme: Listaj, 
goro, kukaj, kukavico, nek se cini ora za haj- 
duke). 

a. aktivno. Dud kad lista ve6 nede bit zime. 
J. S. Rp}kovi6 206. Gorica listom listala. Nar. 
pjes. vuk. 1, 212. Al' vinograd listao. 1, 278. 
Al' u gori zolen bore listao. 1, 3.32. Kad ja odo 
tre6i dan, al' vinograd listao. Nar. pjes. vila. 
1868. 545. A lista li krajem bukovica? Nar. 
pjes. stojad. 106. Kad se hezina grana poinladi 
i stane li.itati. Vuk, mar. 13, 28. Prije bi ova 
zova zaboravila listati i ova ruiica cvasti, nego 
Sto bi Omer zaboravio Pavu. M. D. Mili6evi6, 
omer. 50. Pa pjovnuse rad vilinskog sluha: 
„Listaj, goro, uz planinu gluhu". Osvetn. 4, 58. 

b. sa se, rejleksivno, znadene je kao i kod 
aktivnoga glagola. Stabla . . . pofimu se listati i 
ovasti. B. Leakovi6, nauk. 88. Stablo prem ako 



so cvate i lista ne moze biti izvrstito ako ploda 
ne donese. gov. 87. 

LISTATI SE, listam se, impf. rascinati se, 
rastav(ati se na listovc. — U Vukovu rjecniku: 
n. p. lista se pita, guzvaca ,sich blattern' ,in 
lamellas dissolvi'. — Metaforidki. Ako se poc- 
nete iskusavati, boi'im se da cote nadi mlogi i 
mlogi da je bilo sve samo listje od rici i obe- 
canja u usti brez nikakova ploda u dilo%'anu. 
niki bo, premda se ispovidaju ne samo svake 
godine nego i vise puta priko godine, i na svakoj 
ispovidi lista im se iz usta ova odluka ricma... 
F. Lastric, ned. 71. — Nije mi jasno pravo zna- 
cene u ovome primjeru: Vrani so koni listahu, 
zlacene uzde kidahu. Nar. pjes. javor. 1880. 626. 

LISTA V, adj. samo u Stulicevu rjecniku: v. 
listast. 

LISTAVAC, listavca, m. vidi kiiiga, f. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Listavac stoji 
desno od buraga. K. Crnogorac, zool. 67. 

LISTE, /. pi. rese (na odijelu), vidi 1. kera, 
isporedi 2. list, d. — Vala da je talijanska rijec 
(lista). — V Mikajinu rjecniku: liste od ha|ina, 
listine, rese ,frange' ,lacinia, figmenta, pendica, 
lamenta'. 

LISTESA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 
38. 

LISTICE, /. pi. dem. listo. — U Mikajinu 
rjecniku: listice kod liste; u Belinu: ,frangia, 
guarnimento noto' , fimbria' 328*; u Stulicevu: 
,fimbria'; u Voltigijinu (gdje ima i znacene kao 
dem. listi): ,fogliuccia; frangia, guarnimento' 
,blattchen; borten'. 

LISTIC, jn. dem. 2. list. — Od xvii vijeka 
(vidi primjer iz Star. 11), a izmedu rjecnika u 
Stulicevu (v. listak) i u Vukovu (,dim. v.' list). 
Listide dizu k nebu (vitrovi). F. Lastrid, test. 
250a. Listidi ne (ruzice) prikazuju plamen . . . 
svet. 54^. Prilipi lijan koji priugodni miris da- 
vase, i na svakom listidu bise upisano: Isus. J. 
Banovac, razg. 72. — Da je josce 15 listida u 
komendanta ostalo. Starine. 11, 125. (1679). Gdi 
sam zabi|eziti stogod mogo i u nikoliko listida 
prvih cetiriju godina vojsku izpisati. I. Zanicid 
IV. Listic podpisan negovim imenom. M. Zo- 
ricid, osmina. 105. Na jedau listic karte zapise. 
Nar. prip. vuk.- 213. Stihovi su ovi one iste 
godine stampani na dva mala listida. Vuk, pravit. 
sov. 89. 

LISTI^AK, listicka, m. dem. listid. — U jed- 
noga pisca XVII vijeka. Vede vaja jedan listidak 
podpisan negovijem imenom nego mnogo pinezi. 
M. Radnid 550a. 

LISTlCl, m. pi. jelo ,schneeballen'. I. KrSnavi, 
list. 48. 

LISTINA, /. augm. 2. list. — Akc. se mijena 
u gen. pi. listina. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjeinika u Vukovu (,augm. v.' list, n. p. od ku- 
pusa : nema glavica, nego sve sama listina). 

a. u pravome smislu. Kad na bukvi prodeta 
listina. V. Bogi§id, zborn. 613. Li§ce od drveda 
pokupjeno u Sumi u jeseni za pojadene ataje 
zove se listina. u Prigorju. F. Hefele. 

b. u jyrenesenome smislu. 

a) stnri spis, spomenik. Ova je listina dana 
X ozujka 1361. S. ^jubisa, prip. 47. Zaludu sto 
se vi, Hrvati, namotnuli na stare listine. M. 
Pavlinovid, razg. 25. Listina, hist. stil. ,urknnde', 
tal. ,documento, titolo' ; potkrpjena listina ,inter- 
polirte urkunde', tal. ,docum6nto interpolato' ; 
podmetnuta listina ,unterschoben6 urkunde', tal. 



LISTINA, b, a). 



115 



1. LISTOM, a. 



,docuinento supposto'; (poveja, diploma) ,diplom, 
urkunde'. B. Sulek, rjecn. zuaastv. naz. 

b) popis. — prema nem. liste. Listina, popis 
jliste'. Jur. pol. terminol. 329. Moze si u pomoc 
uzeti branite|a koji je u listinu braniteja za 
opseg banskoga stola uvrsten. Zbirka zak. 2, 
23. Sastaviti listine izbornicke. 1870. 288. Li- 
stina, mere, (lista) , lists', tal. ,lista, registro'. B. 
Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LISTITI SE, listim se, impf. vidi listati. — 
U Mikalinu rjecniku : listiti se, zeleniti se ,fron- 
deo, frondesco, exire in folia'; u Belinu: ,fron- 
dire, produr frondi o foglie' , frondesco* 330^; 
u BJelostjencevu : listim se, zelenim se ,frondesco, 
frondeo, ut: frondet arbor' listi se drevo; u 
Jambresicevu: listim se , frondesco'; u Stulicevii: 
,frondere, frondescere, frondes emittere'; ti Vol- 
tigijinu : ,frondire, fronzire, frondeggiare, fogliare' 
,laub gewinnen, griin werden'. 

1. LISTO, adv. vidi istom. — isporedi 1. li- 
stom, listor. — Moze biti da je sastavjeno od ]& 
Hi li i istom. — Od xv vijeka u cakavaca. 

a. samo, vidi istom, 1, a, a). Da bi vsaki 
od nih listo kolikogodire malo vazel. Ber- 
nardin 52. joann. 6, 7. Kruh nas hocemo bla- 
govati i svitami nasimi hocemo se odivati, listo 
toliko, da se zazove jime tvoje sfrhu nas. 99 — 
100. isai. 4, 1. Sluzit cemo sasvim krajevu ve- 
likost, listo nas ti sad prim' u miru na milost. 
M. Marulii 18. Poste ter mojenja listo ne pu- 
stite. 21. Ona Bogu listo sluziti zelise. 32. I 
ne listo taj dvor hoce mu sluziti po tebi, da vas 
stvor. 42. A bit ce ockvrneni da jih taknu 
listo. 43. Ni listo jedan sam, mnogi tako cine. 
105. Govoris ca ne znas, listo mlatis usti. 120. 
Ne listo dan slaci Judi ki tuj stoje, da i noc 
ka mraci ima slasti svoje. 157. Ne bise listo 
odagnana od muza da i od roda bise pogfjena. 
Mirakuli. 76. Ako bi se (rici) vidile nezmozne 
ali cudne, listo ne budite nepoctene. Korizm. 
358'. Od tolika mnozastva da bi ih nasal listo 
10. 45*. Ne da bi se obrnul nego da listo cudo 
vidi. 95t>. Listo ca me nisu izjili. Mon. croat. 
219. (1527). Oni dar cestiti druzim je odsujen, 
a listo jesi ti, neoore, zatrujen. H. Lucie 218. 
I s vami men nima totu se listo nac. 229. Ne 
listo u gradu, da vasdi u drzavi i kotaru negovu 
gdi godi smo dosli, vasdi smo bili po cudnovati 
nacin vidini, Jubjeni... P. Hektorovic 53. Sestro 
poctovana . . . koju grad ovi Hvar ne poznaje 
listo, Split i negov kotar i Trogirsko misto, da 
po svoj drzavi ovoj . . . tvoja cast u slavi svuda 
je procvala. 55 — 56. I osce ne listo nam ubo- 
gim Krstjanom dobro cine. Postila. (hrv. po- 
sveta. 3t»). On je listo moj sluga. BS^. I z ovim 
nas on uci, da nimamo listo ovoga telesnoga 
svitovnoga i zemajskoga blaga, nego vele vece 
duhovne, nebeske vecue rici. proscenje vsih gri- 
hov... od nega cekati i prositi. Eeb. Ako listo 
pozdrav|ate bratju vasu. Anton Dalm., nov. test. 
1, 7. matth. 5, 47. Ne listo Isusa radi nega da 
i Lazara vidi. 1, 152. jov. 12, 9. S kim listo 
malo da progovorase i popijase. P. Zorani6 36^. 
Neka mi gospodin listo jedno godisce dopusti. 
F. Vrancic, ziv. 94. Ne listo lipotom zivota i 
obraza, da i dusevnimi dili lipa bise. Aleks. jag. 
star. 3, 275. Tada vsaki clovik svoga prijate|a 
pozna i ne listo prijateja na i neprijate|a. 313. 
Kriposti ima, znaj, da nastoji listo. D. Bara- 
kovic, vil. 238. Pobize mi vec glas lipi, s kim 
sad govorim? listo tlapim ja sam sobom i sebe 
morim. M. Gazarovid 81. Sluzit cu ti, duso 
moja, listo moje placne glase s dobre vo|e slis'. 



lOSb. Listo mi ti pomocnik budi. A. Georgiceo, 
prilike. 10. Ne )ubi 1' odve6e, ki se listo brani? 
I. Ivanisevic 306. Svaki se hraniti smi listo za 
slavu. B. Krnarutic 11. Listo mene poslusajte, 
ter mu dobru pladu dajte. P. Hektorovi6 (?) 160. 
Ke su pod nim listom ovi put pustili. P. Vite- 
zovi6, odil. 30. Svaki teg rukami ja umim te- 
zati, listo me otajno hotite drzati. Oliva. 52. 
Ovde tvojizih taknuh listo slavnu urehu mudro- 
vanja. J. Kavanin 217t>. Ali nede sve zaisto, 
nego nase dobro listo (Bog). 346b. Uzdvignutu 
listo drzati. I. Kra|ic 67. — Uz listo jnogu sta- 
jati radi vece sile rijeci sam, samo, isporedi 
istom, 1, a, c). Prez sinov si ostal jeda ti sam 
listo? M. Maruli6 158. Vecu cu bol pravit, ne 
listo tuj samu. M. Gazarovic 107'^. — Jer sam 
jur radostan samo za toj listo. H. Luci6 187. 
Ni listo samo jedan priprost clovek. Postila. 
D2b. Cesar odgovori: „Ne samo listo Rim, da 
sve cesarastvo tiodu da je za tim". Oliva. 54. 

b. uz da, vidi istom, 1. a, bj aa). Ne veruju, 
da je grih, listo da ne prestupe red. Narucn. 
88a. Meju sobom cine mnoge razlike brake, listo 
da bo}e svoj naplne trbuh. Transit. 60. Ti, zeno, 
fiinis svomu muzu dragosti i ugodbe, listo da bi 
te ne bil. Korizm. 29. Da bi mu tesko siditi 
2 ure za stolom, listo da ima ca jisti. 65a. Po- 
kazuje Bog vazda dati milost, listo mi da bismo 
ju otili prijeti. 71*. Ako je providino ovako od 
Gospodina Boga, ja sam kuntent, listo da crikvi 
moja pruditi bude. Ivan trog. 3b. Listo da ih 
grisnik ispovido. I. T. Mrnavi6, ist. 135. Koja 
bi mu sluzba, listo da bude s dobrim zivjenjem 
sdruzena, naj draza bila. Michelangelo. 5. Ni 
star za muku ne mari, listo divstvo da je cilo. 
J. Armolusid 49. Da ce prostit svakoc kada sa- 
grisimo, listo da se kajemo. P. Eadovcid, ist. 
101. Listo da to stivenje ne bi bilo skodno 
momu zdravju. nacin. 358. Hocu se i postiti, 
listo da mogu s vami ostati. F. Vrancic, ziv. 83. 

c. od znacena samo moze postati i konjunk- 
cija kao nego. Nijednoga pomankanja nejmamo 
imati, listo vsega dovole. Kateh. 1561. 77. To 
blagovanje (tijela Bozjega) drugo ni, listo vero- 
vati. 94. I niktoro no zna sina listo otac. Anton 
Dalm., ap. d4a. Niktore ni dobar listo sam Bog. 
nov. test. 1, 115b. luc. 18, 19. 

2. LISTO, adv. vidi kod 1. list: 

LISTOBER, m. covjek sto bere Usee. — U BJe- 
lostjencevu rjecniku: ,frondator'. 

LISTOBERAC, listiberca, m. vidi listober. — 
U Belinu rjecniku: ,sfrondatore, colui che leva 
la fronde' ,frondator' 675*; u Stulicevu: ,fron- 
dator', u Voltigijinu : ,sfogliatore' ,der die blatter 
abnimmt'. 

LISTODAVAO, listoddvca, m. vidi listonosa. 
— U jednome primjeru nasega vremena. Kazao 
je listodavcu da ide s Bogom. G. Zelid, zit. 173. 

1. LISTOM, adv. vidi istom i 1., listo — Mi- 
klosic misli da nslov. lestor (vidi lestor i listor) 
postaje od le s-t to ze. — U tri pisca xvir i 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (li- 
stom, istom ,modo, dummodo, solummodo'; radi 
znacena vidi istom, 2) i u Stulicevu (listom 
s dodatkom da je uzeto iz brevijara, listom da 
s dodatkom da se nahodi u Gundulica ,dum, 
dummodo, modo, solum, solummodo'). 

a. vidi istom, 1, a, a). Jednu kaplu uzprosio 
sam, er ne bijase u podobi prosit vede, kad 
kratio sam jednu mrvu u mo'e dobi prenevoj- 
nom' Lazaru istom', zato pitah kapju listom. J. 
Kavanin 399*. 



1. LISTOM, b. 



116 



2. LISTOPAD, a. 



b. vidi istom, 1, a, b) aa). Nemu necu us- 
kratiti nijednu milost, ku mi bude prositi, listom 
da bude pravediia. Michelangelo. 8. Syaka mi 
6e biti ugodna muka, listom da mi sluzi za tebe 
sluziti. L. Terzid 82. Bi li zadovojna bila jedna 
kapjica s(vetoga) u}a za podiliti ovi sakramenat ? 
Bi, listom da more pomazati. 139, 

2. LISTOM, adv. brzo. — Ista je rijec sto 2. 
listo (vidi 1. list); -m m/a da je pridato po 
analogiji prema 1. listom Hi 3. listom. — U Vu- 
kovu rjecniku uz listo s dodatkom da se govori 
u Crnoj Gori i s primjerom iz narodne pjesme: 
Listom Nikac u pluzinu dode. — Mislim da se 
govori i u Dtibrovniku. P. Budmani. 

3. LISTOM, adv. sve skupa, sve zajedno (uprav 
posve, sve do jednoga, da ni jedno ne izostane). 
— Postay'ie nije jasno: maze biti da je instr. 
sing, od 2. list (tako misli i Vuk), te bi onda 
hilo znacene: sve do jednoga lista (n. p. kad 
Usee otpada u jesen, te ne ostane ni jednoga vec 
na drvetu). - U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu: odose (svi) listom ,alle insgesammt' 
8 primjerom iz narodne pjesme : Ajte listom u l^ies- 
nicu b'jelu, kod list. — Povedi mi listom Brda- 
niju. Nar. pjes. vuk. 2, 535. Dofiekati: izginuti 
listom; ne docekat: zazor i sramota. 8, 159. Sve 
Pipere listom popaliti. 4, 32. Da 6e Brda istraziti 
listom. 4, 71. Vas Kolasin obezglavi listom. 4, 
322. Ca6ak su ti popalili listom. 4, 355. Okupi§e 
listom Moracane. 4, 395. Pokupio listom Vele- 
stovce. Pjev. cm. 21*. Selo 6u ti Grnce opa- 
liti, selo Crnce i listom Pipere. 29a. Al' je 
Klima listom Bosni glava. iOia. Ja 6u di6i li- 
stom Udbinane. 157*. Listom straze turske isje- 
ko§e. Ogled, sr. 171. I pokupi gorne Cuce li- 
stom. 403. Listom deca na noge skociSe. 476. 
Svi su oni listom izginuli. Nar. pjes. juk. 82. 
A za nime sva Kladusa listom. 203. Svu Ud- 
binu porobio listom. 411. I Koranu listom pre- 
lazise. 447. Sva odaja razasja se listom. Nar. 
pjes. petr. 2, 30. Sva gospoda listom ustanula. 
2, 185. Sve Trebine listom porobise. 2, 639. 
Na udar se jadna smrvi kula i pokopa listom 
uselnike. Osvetn. 2, 95. Va}a Goru uzimati 
Crnu, svi da 6ete izginuti listom. 3, 121. Plamen 
se razvio listom po Crnoj Gori S. ^ubisa, prip. 
103. Oni ce listom izginuti. 194. Puk se je 
listom obezvjerio. 229. Vojska ocori listom i 
obezumi. 249. Podgora jo tad listom poharana 
i popa|ena. M. Pavlinovid, razl. spisi. 153. Pa 
se narod okupio listom. 267. Listom nestalo sa 
lica zemje. 382. Svi listom da poginu. Magaz. 
1868. 70. A sad Magar dao slobodu, pa se li- 
stom dele i koji nikad na to ni mislili nisu. M. 
P. §ap6anin 1, 85. 

LISTONOS, m. iovjek Sto nosi liste (vidi 2. 
list, b, b)J; onaj sto nosi (donosi) Usee. 

a. u prvome znadenu, vidi listono§a. — U 
jednoga. pisca xvii vijeka a izmedu rjecnika u 
BeUnu (,posta, corriere, portator di lettere' ,ta- 
bellarius' 576*^), ii Bjclostjencevn (listonos. listo- 
nosa, ulak. v. listar), u StuUcevu (uz listonoSa), 
u Voltigijinu (v. listar). S listouosom pisnik 
hodi. D. Barakovic, vil. 166. 

b. aprilis, cetnrti mjesec u godini (sto do- 
nosi USce po drvecu). travan, aprio. — Na jed- 
name vijestu xvii rijeka. TravaA ili listonos. M. 
Alberti xxxiv. — isporedi listono§. 

LISTONOSA, m. u BeUnu rjedniku kod listo- 
nos. — Moie biti Stamparska pogreika mj. listo- 
np§a. 

LISTONOSAC, listonosca, in. vidi listonoSa. 



— U Jambresieevu rjecniku: (kajkavski) listo- 
nosec u Intinskome dijelu kod tabellarius, -ii, m. 

LISTONOS, m. vidi listonos, b. — Na jednome 
mjestu XVIII vijeka ti instr. listonoSen (radi sUka). 
Za ovanom vol (znakovi u zodijaku) napira i ca- 
pajuc s listonosen s vecom mo6ju zimu tira, vas 
ubodan i ukosen. J. Kavanin 472'^ 

LISTONOSA, m. vidi kuigonoSa. — isporedi 
i listonosa, listonos. — Od xiv vijeka, a izmedu 
rjecnika u StuUcevu (,tabellarius, cursor') i u 
Danicicevu (,tabellarius'). Listonosu nasega po- 
silamo do gospodina Kostadina; molimo, dajte 
mu vasega clovbka da s nimb pode i odhpravite 
ga na spehb. Spom. sr. 1, l.,(1395). Eto posi- 
lamo tej listonose kb nasemb poklisaromh na 
Ugre. 54. (1404). Tursku armatu dostigose, da 
bizace listonose. I. Zanotti 17. Listonosa, mere. 
,brieftrager', tal. ,portalettere'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. 

LISTONOSAN, list6nosna, adj. koji pripada 
Ustonosama. — V Jambresieevu rjecniku : , tabel- 
larius, -ia, -ium'. 

1. LISTOPAD, /. vidi 2. listopad, h. — U 
StuUcevu rjecniku: ,foliorum casus (in autumno)' 
s dodatkom da se nahodi u pisca I)ordica(?). 

— Amo bi pripadao i ovaj primjer, kad bi u 
nemu bilo listopadim (grijeskom mj. listopadi) 
instr. sing.: „Ma su jedan hladenac vrli Turci 
otrovali a drugi je hladenac listopadim popad- 
nuo". „Kaz' mi" rece „sluzice, ti hladenac hladne 
vode, listopad cu skloniti a vode se napiti". Nar. 
pjes. bog. 96. 

2. LISTOPAD, TO. padane Usca s drveca (upo- 
trebjava se samo u osobitijem znacenima). 

a. vrijeme kad otpada Usee s drveca, samo 
u osobitome znacenu za deseti mjesee u godini, 
oktobar. — isporedi kod lipan. — Rijec je pra- 
slavenska; cudnovato je da u juznijem krajevima 
znaci oktobar, tako je stslov. listopadi. (aU je 
nslov. novembar, i u Mikalinu rjecniku stoji ne 
samo na svome mjestu i kod otubar, oktubar, 
nego i kod novembar), aU je ces. i po]. listopad 
i malorus. lystopadi., novembar. — (J Mjesec 
oktobor, listopan stoji jamacno grijeskom -n mj. 
d. M. Divkovic, nauk. xi. — Izmedu rjecnika u 
Mikajinu (listopad, misec oktubar , October'), u 
BeUnu (,ottobre, mese' ,octob6r' 532l>), u Bjelo- 
stjencevu (listopad, mesec ,october'), u StuUcevu 
(listopad, mjesec ,october'), u Voltigijinu (,ot- 
tobre' ,weinmouat') ; u Vukovu: (po zapadnijem 
krajevima) ,der oktober' ,men3is October'. Listo- 
pad, oktubar. B. Kasii, per. 187. §e3t nonih 
listopad, sviban, srpaii, ulazak; svi ini, cetiri 
sfaki idih osam. M. Alberti xxix. Jakno plahi 
sjevcr kada priko raraziiijeh gora ulijeta u du- 
bravu listopada, u ku se ogan jur upreta ... I. 
Gundulid 513. Prvi dan listopada. I. Ancic, 
svit. 9. Oktobar, listopad. P. Posilovi6, nasi. 
xii. Tko ilinstaka ije srdjele. listopada im sere 
drafie. (D). Poslov. danifi. Misec listopad (, Oc- 
tober'). S. Margitii, ispov. xxi. Listopad, otobar. 
L. Terzic xxiii. Stipac stojed u listopada §ti- 
palima }utmi kosi. J. Kavanin 473l>. Miseca 
oktobra iliti listopada. A. Kanizli6, kam. 165. 
12 listopada. M. Pavigid 35. Misoci jesu ovi: 
listopad i studeni. A. d. Co.'^ta 1, 239. U Do- 
broti na 12 listopada. J. Matovi6, kat. iv. Na 
4 listopada aliti otobra. Norini 8. Dokle § nima 
more se fiovik razgovarati, jere miseca listopada 
u jesen o vinoberi, kada zabe krokotati pristanu, 
onda zeno naj bo}e govoriti poCimaju. D. Rapid 
87. Ne iztra^uj ,li3topadu' ime, jorbo noga red 
izdaje vrime: list opada i goli se drvo. J. S. 



2. LISTOPAD, a. 



117 



LISTRA 



Ee^kovic 372. Moji su Durdevi dni prosli a na- 
stupilo im jeseni listopad. V. Vrcevic, niz. 102. 
b. lisce sto otpada s drveca u jesen. — ispo- 
redi 1. listopad. — Izmedu rjecnika u Vukovu: 
(u E,atu nize Dubrovuika) lis6e sa drveca koje 
36 (onde) kupi i ostav|a, da so nime gnoje nive 
i vinogradi ,di6 von baumen abgefallenen blat- 
ter' , folia arboris delapsa'. — Pokrile se gore 
listopadom. Nar. pjes. juk. 450. Pokriva je 
(mrtvu jubii) travom listopadom, a po lieu ve- 
zenom maramom. — Svaki kopaj za sebe ru- 
picu, pa se pokrij travom listopadom. Nar. pjes. 
A. Ostojic. 

LISTOPADAN, listopadna, adj. koji pripada 
listopadii- 

a. koji pripada mjesecu listopadii. — U Stu- 
licevu rjeeniku: ,octobris'. 

b. u kojega Usee otpada (u jeseni, o drvecu, 
sumi). Strm je vrlo strm i krsevit. istofine mu 
padino obrasle sumom (listopadnom). Glasnik. 
43, 265. 

LISTOPADSKI, adj. vidi listopadan, a. — 
Samo u Stulicevu rjeeniku : ,octnbris'. 

LISTOPLODAN, listoplodna, adj. koji plodi 
Usee, Ustorodan, listat. — U Stulicevu rjeeniku: 
jfrondifer'. 

LISTOR. adv. vidi 1. listo. r stoji mj. neg- 

dasnega z, vidi i listore. — I u nslovenskome 
jeziku. — Od xvi vijeka u cakavaca, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (listor, koncema, barem 
, saltern, tantum, tantummodo, dummodo') i u 
Stulicevu (listor iz Habdeliceva, listor da s do- 
datkom da se naliodi u Budinica, v. listom). 

a. samo (barem), vidi 1. listo, a. Uciniti li- 
stor naj mansu stetu. §. Budinic, sum. 4la. A 
profont listor k Vokovini §a|ete. Mon. croat. 
295. (1592). Listor s prigovorom me vile to ne 
bud'. D. Barakovic, vil. 366. Akoli i mi umremo, 
listor nam lipo pravi odlucak posajite. Starine. 
11, 99. (oko 1655). 

b. listor da, vidi 1. listo, b. Tamo i mi ufamo 
pojti, listor da jesmo pridruzeni glavi nasoj. S. 
Budinic, sum. S^i. Crkva hrani vsi cloveki listor 
da pristaju u veri. 13*. Koja sluzba prinasa 
mnogu korest i polzu, listor da fiinimo ju. 31^. 
Listor da jistino i cisto ispovidili jesu vse grihe. 
ispr. 29, Listor samo da ne moze tomu dati 
oblasti nositi. 79. Ja cu im dati vse blago listor 
da hize ne pogube. Mon. croat. 242. (1543). 
Svaki redovnik, listor da jest z masom rejen, 
more odrisiti. F. Glavini6, svitlost. 118. Listor 
tebe, Zrini, da bi mi pustjali. P. Vitezovic, odil. 
25. §to se zhrani bu va}alo da bi listor ne vo- 
Aalo. cvit. 56. Ako ]ubi, neka Jubi, listor da 
ju ne ob|ubi. Jacke. 82. 

LISTORE, adv. vidi listor. — U pisca cakavca 
XVI vijeka. Na to imamo listore k nemu samomu 
pojti. Anton Dalm., nov. test. 1, predgovor. Da 
bi se listore krila svite negove dotaknuti. 1, 22''. 
matth. 14, 36. 

LISTORODAN, list6rodna, adj. koji rada Usee 
(o drvetu, grant, sumi itd.), listat. — isporedi 
listoplodan. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (.frondifero' ,frondifer' 331^) gdje 
se naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (kajkavski 
listoroden ,frondifer'), u Stulicevu (v. listoplodan), 
u Voltigijinu (,frondifero, frondoso' ,laubicht, blat- 
tericht'). Nek ti pokoj grane listorodne dadu. A. 
Kanizlid, roz. 2. A poko^^ im listorodne u ze- 
lenu bladu grane daju. J. Krmpotic, kat. 92. 

LISTOSLICAN, ]i3t6slicna, adj. slican listu. 



nalik na list (vidi 2. list, a). — Samo u Stuli- 
cevu rjeeniku: ,foliaceus'. 

LISTOTVORAN, Iist6tv6rna, adj. koji tvori 
Usee, Ustorodan. — Samo u Stulicevu rjeeniku: 
,foliaceus'. 

LISTOV, adj. koji pripada listu Hi liscu. — 
Od xviii vijeka. IV pup listov ispod no prilipit. 
J. S. Rejkovic 141. Lisce na dugackom listovom 
drsku o lozi visi. P. Bolic, vinod. 1, 26. 

LISTO VAC, Listovca, m. ime vodi u Hrvatskoj. 
— Pomine se u latinskijem spomenicima xiii vi- 
jeka. ,Ad rivum Lyztouc'. Mon. ep. zagr. tkalc. 
1, 82. (1244). ,Ad fluvium Lyztouz'. 1, 82. 
(1245). 

LISTOVAN, listovna, adj. koji pripada listu 
(vidi 2. list, b, b)). — Nacineno u nase vrijeme. 
Da ce se platiti listovna postarina. Zbornik zak. 
1853. 764. Na listovnih zavicih nalazi se farben 
bijegovan otisak. 1863. 217. Imace se uredno 
izmjenivati po.sijke listovne i vozne poste. 1866. 
35. — I u Sulekovu rjeeniku: listovni ,brief- 
(im zusammenhange)'. 

LISTOVAT, adj. listat. — U Bjelostjencevu 
rjeeniku: v. listoroden; u Stulicevu: v. listoplo- 
dan; u Voltigijinu uz listorodan. 

LISTOVINA, /. vidi listarina. — Nacineno u 
nase vrijeme. Listovina ,briefporto'. Jur. pol. 
terminol. 391. Za pisma, koja se imadu otpra- 
vjati sa parobrodi, ustanovjuje se listovina po- 
morska. Zbornik zak. 2, 193. 

LISTOVIT, adj. listat. — isporedi listovat. — 
TJ jednoga pisca xviii vijeka. Covek prirodno 
rado gleda listovito drevo. D. Obradovic, basne. 
232. 

LISTO VKA, /• postarska bi{ega za pisma (li- 
stove). — Nacineno u nase vrijeme. Ako marke 
listovke priklopjene na kojem pismu . . . Zbor- 
nik zak. 1867. 255. Listovka, mere. ,briefmarke'. 
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LISTOVNICA, /. nacineno od list (vidi 2. list, 
b); upotreb\ava se u razlicnijem osohitijem zna- 
cenima. 

a. vidi pisarniea. — U Stulicevu rjeeniku: 
,eancellaria' ,tabularium'. 

b. kratki list, sto se sale otvoren; sad se 
obicno zove dopisnica. Listovnice po§tanske kojih 
nije moguce dostaviti adresatom . . . Zbornik 
zak. 1867. 215. — I u Sulekovu rjeeniku: ,cor- 
respondenzkarte'. 

c. kovcezic u koji se mecu pisma (listovi) za 
postu. Da na parobrodih budu izlozene zatvo- 
rene listovnice za ulagane i sabirane listova. 
Zbornik zak. 1873. 36. — J m Sulekovu rjeiniku : 
briefsehrank'. 

LISTOVNIK, m. nacineno od list (vidi 2. list, 
b). — Nije narodna rijec. 

a. pisar. Hi uprav covjek sto upravla pisar- 
nieom (vidi listovniea, a). — Samo u Stulicevu 
rjeeniku: ,arehivista, cancelliere' ,scriba'. 

b. zapisnik sto se vodi o listima (vidi 2. 
list, b, b)). — U Sulekovu rjeeniku: ,briefpro- 
tokoU'. ^ 

LISTOVNACA, /. fibula, uz golijen druga kost 
sto je od prilike jednako duga ali je tana. — U 
jednoga j^isca nasega vremena koji ce biti sam 
nacinio od 3. list. Golenica ima dve upored kosti 
koje se zovu: cevanica i listovnaca. K. Crno- 
gorac, zool. 8. 

LISTRA, /. nejasna rijec (zar strana ?) u na- 
rodnoj pjesmi nasega vremena. — U Vukovu 
rjeeniku: bez znacena, samo s primjerom iz na- 



LISTRA 



118 



LISAN 



rodne pjesme: A dva mrka zavijase vuka a na 
desnu listru od istoka. 

LISTVEN, adj. listat. — TJ Stulicevu rjec- 
niku: ,frondosus' s dodatkom da je uzeto is bre- 
vijara. 

LISUGA, /. inie (lisastoj) svini. F. Kurelac, 
dom. ziv. 41. 

LISUi^A, /. ime (lisastoj) kravi. F. Kurelac, 
dom. ziv. 25. 

1. Li§, adj. tal. liscio, gladak. — Po primorju. 
LIS ,laevis'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, nftsg. 
12. — Ima i adv. liso: proci Hi poci liso, tal. 
passar liscio, proci hez neprilika, ne ostaviti ne- 
prilika. Neki govore, da ne6e pod liso kako smo 
mislili. Nasa slo^^a. god. 9, br. 15, str. 63. 

2. Lis (Hi lis'), adv. vidi li§e. — Od xvi 
vijeka. 

a. osim. Sve iuo, lis nega (razuma, cini) za 
malo vridnu stvar. H. Lucid 274. 

b. samo, nego saino, nego. Nit' se gasi (zar), 
do lis sa uzdasi. Osvetn. 3, »3. Lis sto nisu na- 
seoci davli. 1, 37. Nikog vede bratimiti nedu, 
lis onoga ko osveti Draga. 8, 50. Niti skudi za 
tradena zlata, lis sto ima mankava lakomcu. 4, 
66. I kud prosli, svuda pjosme bilo. lis Ma- 
^arke ne pjevale |ute. 7, 14. 

C. u ovome primjeru moze hiti da je znacene 
kao kod bez. Sto ostavi majku tvoju lis ostalog 
dobra svoga? sto osisa sestre svoje? u Vuk, ziv. 
188. 

d. izohila. Te lis' svasto dajud sirotini, osem 
brasna, soli i novaca. M. D. Milidevid, pomenik. 
2, 166. ^ 

3. LIS, m. ime selu u Hrvatskoj. — xvi vijeka. 
Eadi§ z Lisa. Mon. croat. 196. (1510). 

LISaC, lisca, m. neka bijka. — U Mikajinu 
rjecniku: lisac, trava .consiligo, pataleonis'; u 
Belinu: ,consiligine, herba' , consiligo' 2203'; u 
Bjelostjencevu : ,lizjacz', trava ,consiligo' ; u Stu- 
licevu: li§ac, trava , consiligo'. — Lisac, consi- 
ligine (Delia Bella), Pulmonaria officinalis L. B. 
Sulek, im. 201. 

1. LISaJ, /. II Stulicevu rjecniku uz 2. liaaj. 
— nepouzdano. 

2. LISAJ, in. Lichenes, vrste naj nizijeh hi- 
]aka (slidnijeh gjivama) sto rastu i pru£aju se 
po drvecu i kamenu; neke koine bolesti. — ne 
zna se koje je starije znacene. — U Bubrovniku 
je -a- kratko u svijem oblicima, osim nom. i ace. 
sing, i gen. pi. — Bijec je praslavenska (u oba- 
dva znacena), isporedi stslov. lisaj, rus. .uiiiiaH, 
ces. liSej, poj. liszaj. — Miklosic kaze da nije 
srodno s grS. Xax^v; ja mislim da postaje od 
4. lis. 

a. bilke. Kada plodi zema)ski i 2ita . . . 
ginu . . . od liSaja i od rde. J. Matovid 486 — 
487. Po stablama se dokoda vata miiovina i li- 
Saji. P. Bolid, vinod. 1, 215. Lisaji (,Lichenes'). 
K. Crnogorac, bet. 16. Li§aj, cslav. .MiiiiAlll, 
rus. ^iHiiiaii, ce§. Iu2. li§ej, li§ava, bug. lisij, po}. 
liSajec, Lichen L. B. Sulek, im. 201. 

b. kozne bolesti (u Dubrooniku kad su na 
kozi (age .sto se laHe Hi sto se sastoje kao iz /«- 
Stica nalik na vie.kine, Soborrhoea oleosa i sicca). 
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (liSaj, nemod od 
obraza .serpigo'), u Belinu (,macchia che viene 
nella f.iccia o suolo spandersi' 448'>; ,olatica, 
male cho sprpeggia nolla faccia macoliiandola' 
,serpigo' 52B"'), u Bjelostjencevu (, serpigo, impe- 
tigo, vitiligo, lichen 1. lichene ot lichenes, pe- 
tigo'. 2. lifeaj na obrazu ,montagra'), u Jambre- 
sidevu (,lichen'), u Stulidevu (.volatica' , lichen. 



impitigo'), u Voltigijinu (kod lisa|); u Vukovu: 
,di6 zitterflechte (hautkrankheit)' .lichen' ,(6sterr. 
der zittericht)'. Odb lisaja. Sredovjeda. lijek. 
jag. star. 10, 92. Sija polbzujutb i na lisaje i 
na prokazu. 110. Kraste i lisaji. Zborn. 161^. 
Lisaj ni na kojem obrazu postena ne cini. D. 
Obradovid, sav. 70. Li§aj, ime bolesti, koja se 
siri po lieu uslijed zivinica sto se nalaze pod 
kozom. u Prigorju. F. Hefele. Lis§,j, lisaja, 
nesto kao cir potkoznak i biva na lieu. U nase 
vrijeme u Stonu: „Imala sam nekakve lisaje na 
faci«. M. Milas. 

LISAJEVAC, lisajevca, m. vidi lisajvac.^Lisa- 
jevac, zittwer (Sab|ar), cf. Lisaj vac. B. Sulek, 
im. 201. 

LISAJEVA TEAVA, /. neka bi(ka. — U Vu- 
kovu rjecniku: ,die krebsblume' ,Heliotropium 
europaeum Linn.'. — vidi: Lisajeva trava, ne- 
kakva bijka (Flechtonkraut?) (u Slavoniji). B. 
§ulek, im. 201. 

LISAJICIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
D. Avramovic 239. 

LISAJI6, m. dem. 2. lisaj, b. — U Vukovu 
rjecniku. 

LISaJIV, adj. na kome su lisaji, koji boluje 
lisajima. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (,mit der flechte behaftet' , lichene la- 
borans'). Niko na kome hi bila mana ne vaja 
da pristupa, ni sugav, ni lisajiv. D, Danicic, 
3mojs. 21, 20. 

LISAJIVITI SE, lisajivim se, impf. postajati 
Hi biti lisajiv. — Akc. se mijena samo u aor. 2 
i 3 sing, lisajivi. — U Vukovu rjecniku : ,flechten 
bekommen' ,liehene laboro'. 

LISaJIV^ENE, n. djelo kojijem se ko lisajivi. 
— U Ivekovicevu rjecniku. 

LISAJNICI, lisajnika, m. pi. lisaji, vidi 2. li- 
saj, a. — U pisaca nasega vremena. Lisajnici 
spadaju medu rasline i dolaze u promet. Zbornik 
zak. 1853. 895. 

LISAJVAC, lisajvca, m. neka bijka. Lisajvac, 
Hypochoeris maculata L. (Srpski arkiv za celo- 
kupno lekarstvo). B. Sulek, im. 201. 

LISaK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu rud- 
nickome. Livada u Lisaku. Sr. nov. 1873. 119. 

LISA^, ris}a, m. vidi 2. lisaj. — U nase vri- 
jeme u Istri, a izmedu rjecnika u Voltigijinu 
(lisa}, lisaj , volatica' ,zitrich'}. Lisa} , impetigo',, 
gen. lis}a. D. Nomanid, cak. kroat. stud. 19. 

1. LISAN, li§na, adj. vidi kod lisno. 

2. LISAN, m. vidi nisan. — U nase vrijeme 
u Crnoj Gori a izmedu rjecnika u Vukovu (s do- 
datkom da se govori u Podgnrici i s primjerom : 
Biti lisan). Niz pusku mu li§an ponesao, a s ni- 
sanom oko na zatijak. Pjev. crn. 32Hb. Na Tur- 
dina liSan poperio. Nar. pjes. u Magaz. 1839. 
111. 

LI§ANI, m. pi. ime zaseoku u Hercegovini. 
Schem. herceg. 1K73. 156. — Moze bill da bi pa 
juinome govoru glasilo ^esani (od lijes). 

LISANIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Mi- 
ladin Lisanin. Rat. 326. Cedomir Lisanin. 355. 

LISaNITI, li^anim, impf. u Vukovu rjecniku: 
(u Podgorici) vide nisaniti. — isporedi 2. li§an. 

LIJ^ANKA, /. suvrst vinove loze (u Oriovcu). 
B. Sulek, im. 201. 

LISaNSKI, adj. koji pripada sclu Lisi (vidi 
4. Lisa). Lisanska (opStina). K. Jovanovid 169. 

LISAN, n§na, m. vidi 2. lisaj. 



LISAN, a. 



119 



jScahax 



a. yidi 2. lisaj, b. — U Belinu rjecniku: 
,macchia che viene nella faccia e suole span- 
dersi' 448'J ; ,olatica, male che serpeggia nella 
faccia macchiandola' , serpigo' 523^'; i u Stuli- 
cevu: V. lisaj iz Belina. 

b. vidi 2. lisaj, a. Lisaii, Lichen L. (Delia 
Bella), V. Lisaj. B. Sulek, im. 201. — U Belinu 
rjecniku nema toga znacena. 

LISANENE, n. djelo kojijem se lisani. — U 
VukoiHi rjecniku. 

LISATI, lisam, impf. lisiti, vidi lisavati. — 
Bijec jr. stara. isporedi stsloo. lisati, rus. -inmaTt. 

— Samo u crkvenome jeziku, a izmedu rjecnika 
u Stulicevu (,deficere, decrescere' s dodatkom da 
je uzeto iz brevijara, all je znacene grijeskom 
zabi(ezeno kao daje pnsivni ill refleksivni glagol). 

— Od dva primjera sto imam u prvome je sta- 
rinski part, jjraes. pass. : Vb nezaapu sego vbsego 
lisajemb budu. Danilo 200; a u drugoine je sa 
se, refleksivno : Vbsakogo lisaj uste se telesnaago 
pokoja. Danilo 257. 

LISAVANE, 71. djelo kojijem ko lisava Hi se 
lisava. — U prvome (aktivnome) znacenu u Ive- 
kovicevu rjecniku (radna kojom tko lisava koga 
cega); u drugome (pasivnome Hi refleksivnome) 
u Vukovu (,das verliereu' ,spoliatio'). 

LISAVATL lisavara, impf. lisiti. — Akc. kaki 
je u inf. taki je u j)raes. 3 pi. lisavaju, u aor. 
lisavah, u ger. praes. lisavajuci, u ger. praet. li- 
savavsi, u part, praet. act. lisavao; u ostalijem 
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U 
nase vrijeme. 

a. aktivno (nema u Vukovu rjecniku). Ko- 
jima su i(h) lisavala mira i negovi(h) blagoslova. 
Nov. sr, 1834. 53. Ono ga lisava prava na sa- 
mostalnost. M. Pavlinovic, razg. 72. Lisavati 
krjeposti ugovorne ustanove. Zbornik zak. 1866. 
50. — I u Ivekovicevu rjecniku : govori se u Hr- 
vatskoj prema v. pf. ,lisiti', i ,lisavati koga 6ega', 
znaci : uzimati mu sto, berauben, spoliare. 

b. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu : (u vojvodstvu) ,verlioren, 
beraubt werden, entbehren' ,spolior' s primjerom: 
Zbog negj, lisavam se zdrav|a. — Lisavam se 
drago. L. Milovanov 114. S pocetkom krjeposti 
ovoga zakona lisavaju se svi prijasni zakoni 
moci. Zbornik zak. 1853. 141. 

LiSCE, n. dem. lice. — Postaje od lie- na- 
stavkom tee; pred h mijena se -c- na c (vidi 
licce), pa posto se h ne izgovara, -c- ispred c 
mijena se na s. — isporedi lihce i likce. — Od 
XVI vijeka po zapadnijem krajevima gotovo samo 
u pjesmi, a izmedu rjecnika u Stulicevu: lisce, 
malo lice , parvus visiis, parva facies', i u Vu- 
kovu: (u gornemu primorju) dim. v. lice. 

a- vidi lice, 1. Nemoj se, gospo, tim uzdati, 
ni po liscu sud' clovika, er mu nijo mod do vika 
srce, misal, ni cud znati. M. Pelegrinovic 182. 
Klana'u lisca, steru krila oko ogleda svoga mila. 
J. Kavanin 499t). Rukom ju je udrila uz ru- 
meno bijelo lisce. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 18. 
Suze su je polile niz rumeno bijelo lisce. 1, 20. 
A drugi mi podignu koprenu sa bijela lisca. 1, 
36. Drugi bise Savo kaludere koji suzam .svoje 
lisce pere. And. Kacic, razg. 18b. Tere bizi u 
luge zelene, neka nemu bilo lisce vene. 19*. 
K noj dolaze Pojickine mlade, ter na vodi bilo 
lisce lade. 280b. Ne gledati ga u lisce. Ant. 
Kadcic 253. Bilo celo a lisce okruglo, obrazi 
joj pramalitna ruza. M. Katancic 67. Za go- 
dinu lisca ne umila. Nar. pjes. vuk. 3,^ 513. 
Umiva se gizdava divojka, sinu lisce kano zarko 
sunce. 3, 547. Sto si tako u liscu blijeda? Nar. 



pjes. here. vuk. 55. U lisce jo perom udarila. 
76. Kakvo mi je lisce tvoje? 268. Proli suze 
nuz bijelo lisce. Nar. pjes. vila. 1867. 304. Zavij 
lisce u mahramu. 1868. 624. Kad im viuce 
udari u lisce. Nar. pjes. krasic. 1, 44. Kad je 
mladoj lisce dogrijalo. Nar. pjes. istr. 1, 17. A 
u bijela lisca im udara rumeniio od ogneva zara. 
Osvetn. 1, 43. Euke sire, u lisca se jube. 1, 58. 
Al' i tu ih milost grije toli, da drug drugu i 
krvi iz lisca ulit hoce. 1, 62. Kloni lisce, erne 
vede svija. 2, 7. Gorka mu se suza otisnula, 
izpod veda lisce oprzila. 3, 97. Obadva mla- 
denca lisca miju, Bogu zaupiju. 4, 30. — Pre- 
cisto jest lisce tvoje (o crkvij. J. Kavanin 51 la. 
— Lisce je od srca poklisar. (Z). Poslov. danic. 
Primi dakle dragim srcem i s veselim liscom 
ovo moje dilo. J. Banovac, uboj. 3. A gleda ga 
}uba iz prikrajka, u bijelu se liscu promijenila. 
Osvetn. 2, 1. Bijele vile, to cu vama vrelo po- 
buniti, nece vam .se lisce sjenovati. 2, 8. A 
mrko mu lisce osvanulo. 2, 94. Kad Nikola 
drustvo sagledao, na negovu zora liscu sinu. 3, 
67. Tek nevjeru za vjeru ocute, liSca smrknu, 
a duse se smute. 4, 60. — Da ga Bog prokliiie 
i tira od svoga lisca. P. Eadovcic, nacin. 32. 
Smis pribliziti tvoja otrovna i necista usta 
k onom liscu bozaustvenomu. A. d. Bella, razgov. 
202. Uzivane vikovictie lisca Bozjega. M. Zo- 
ricic, osmina. 59. — Da kum kumi bilo |ubi 
lisce. Nar. pjes. marj. 10. Da ti nisam lisce 
objubia. Nar. pjes. istr. 1, 21. I on isce da joj 
lubi lisce. 1, 51. — Mjese6no se preobrazi puno 
u n lisce Trivije bile. J. Kavanin 195b. Crna 
zem}o, jeli tebi zao sto co tvoje potavniti lisce? 
Osvetn. 2, 127. 

b. vidi lice, 2, b. Lisce, prava strana na 
robi. u nase vrijeme u Stonu: „Jeli ovo lisce?" 
M. Milas. 

C. vidi lice, 3, c. U liscu kruha. I. T. Mr- 
navid, ist. 131. A samo ostane izvansko obli- 
cije, lisce kruha i vina, t. j. ostane biloda od 
kruha, ... J. Banovac, razg. 228. 

d. vidi lice, 7. Nigdar ne problide lisca mu 
od straha. D. Barakovid, vil. 13. A ni jedno 
lisce suho na obrazu noj ne bise. 208. Suzami 
rosedi po lisci obiju. 244. Da ti se nikadare od 
suz lisca ne osuse. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 15. 
Nigdar nisam vide' lisca rumenija. Nar. pjes. 
istr. 2, 12. Ter pocnem celivat ne lisca rumane. 
2, 103. Zas te van obrvi oci natkloniti, a lisca 
rumeni obraz pogubiti. 2, 146. A ta tvoj pun- 
tast nos med lisca usajen. Nar. pjes. mikulic. 
165. Zraci zare, vrle suze jare, pa mu mrkla 
oba lisca lizu. Osvetn. 2, 44. Bijela se zarazise 
lisca. 2, 91. 

LlSCANIN, m. covjek iz Lisca. V. Arseni- 
jevid. — Mnozina: Lisdani. 

LiSCANKA, /. zensko dejade iz Lisca. V. Ar- 
senijevid. 

LI§CEVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
cuprijskome. Niva u Lisdevini. Sr. nov. 1875. 
800. 

LlSCIC, m. mani brijeg istodnijo od Lisca. 
„Negova je kuda pod Liscidem-'. u Dobroselu. 
M. Medic. 

LISClJAK, OT. mjesto na suhoj medi iza Bo- 
ridevca prema Kulen-Vakupu. „Subotom je bio 
bio sajam na Lisdijaku". M. Medid. 

LISCAD, /. coll. vidi liSde. — U jednoga pisca 
xvm vijeka. I letusda i zvjeradi raotaju so mou 
lisdadi. J. Kavanin 485!*. 

Li§6AHAN, mdahna. adj. dem. 1. list — U 



lis6ahan 



120 



LISE, 1. 



nase vrijeme u Istri. I ta jo liscahna. Na'sa sloga. 
god. 9, br. 10, str. 79. 

LiSCAK, m. izopaceno od ilijistak Julius'. 
Slovinac. 1881. 418. 

LI^CANI, m. wjesno ime, vidi u Danicicevu 
rjecniku : mjesto u zupi hjevanskoj koje je kra} 
bosanski Ostoja dao vojvodi Hrvoju. M(on. serb). 
249. (1400). 

LISCANKA, /. ime nekijem vrstama grozda. 
Liscanka, 1. weisse zimmottraube (u Gradisci); 
2. blauer hainer (u Gradisci). B. Sulok, im. 201. 

LI§CAST, adj. Ustat. — Na jednome mjestu 
XVIII vijeka. Prve vrste sad jest listjast. I. Ja- 
blanci 183. 

LIs6aVINA, /. Usee. — Na jednome mjestu, 
xviii vijeka. Da pocetkom od tepline stabla iz- 
mecu liscavine. J. Kavanin 472b. 

LI§CE, n. coll. kao mnozina prema 2. list, a 
(ali vidi i b), kad se tie isticu listi napose. — 
Stariji su oblici listije i listje (zadni se oblik 
nalazi do danasnega doba, i to u pisaca koji 
mozebiti tako ne govore nego lisce). — Mijec je 
praslavenska, isporedi stslov. listije (i listvije), 
rus. ^HCTi.e (i ^ncTBie), ces. listi, poj. liscie. — 
Izmedii rjecnika u Mikajinu (od listja ,frondeus'; 
listje koje pada s duba ,quisquiliae, folia caduca'; 
pustati listje, ciniti listje ,6xire in folia' ; sve kod 
list), uBelinu (listje ,foglie' , folia' .321ab), u Bjelo- 
stjencevu (listje zeleno ili svetecno listje , folia 
festa*. 2. listje ko iz dreva opada .folia caduca, 
arida, quisquiliae'. 3. listje puscam ,exeo in folia'), 
u Stulicevii (listje ,folia, frondes, foliorum copia'), 
u Voltigijinu (listje ,foglie, fogliame' ,eine menge 
blatter'); ti Viikovu: (coll.) ,das laub' , folia'; u 
Danicicevu (listije ,folia'). 

a. prema 2. list, a. Dafinovo korenije i li- 
stije. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 101. Ku- 
pinovo listije. 108. Blagoyase ali korenje od 
zelja ali listje od stupja. Ziv. jer. star. 1, 234. 
Koga driva listje je na ozdravjenje }udem. 
Transit. 25. Drivo koga listje ne opada. 91. 
Pi6a negova bise voce i listje zelija. 161. Poce 
to drivo cvasti i ucini listje i plodi. Korizm. 
35*. Smokve indijane s listjem ko obada. P. 
Hektorovic 35. Kada mladica bude i listje iz- 
Ijezlo. N. Eauina 170b. matth. 24, 32. Truhave 
tej kore sakriti ne more tim listjem (dub). N. 
Dimitrovid 32. Kap|e od mora i listje zeleni... 
da budu zlobe me. 33. Nu listje od gora i zvi- 
jeri sve gorske. 44. Rosno listje po dubju. P. 
Zoranic T-^. Listje bodjive dra6e. A. Gu6etic, 
roz. jez. 19. Vinac s mersilovim listjem spleten. 
Aleks. jag. star. 3, 286. Vidih listje i korenje 
sahnut s vocem u naglosti. J. Barakovi6, vil. 
215. Na jutrhi dofiijem hladak Susnjet listje po- 
melo ... I. Gundulic 70. 6uj tihe vjetrice u 
ovoj dubravi, pr§at su pofieli po listju zoleiiu. 
125. Listje od dubov kuhane (sic) jidihu. F. 
Glavinid, cvit. 284b. Prije ce syijetla sibika 
ova predde uzeti listje iz nova. G. Palmotid 2, 
103. SuSiiom zvi^di i zubori kitno listje, 6im 
trepede. 2, 476. Trepedu kako listje kad ga 
nagli yitri tresu. P. Radovdid, nacin. 17. Stabla 
brez listija. M. Radnic 150*. Ovi svit ima vece 
ostri draSa, nego libca. A. d. Bella, razgov. 167. 
(Adam) sakri se u listje. J. Filipovic 1, 252b. 
Kad opade na noj lisde. A. Bo.skovideva 45. 
Prvi put li5de z drvja podima padati. I. Zanidid 
27. Cina§e mu .so viditi jndan dub neizgovorne 
volidino, listja plomonita. And. Kadid, kor. 292. 
Vitrid kad pune zapadni, listjo kad uztropti. M. 
Kutandid 40. Nadupaj lisda orahov. Z. Orfelin, 



podr. 60. Uzmi lisda od leskovine. 276. Zla- 
cene grane, biserno lisce, biserno lisde, mergan 
jabuke. Nar. pjes. vuk. 1, 60. Raslo drvo sred 
raja, plemenita dafina, . . . zlatne grane spustila, 
lisde jqi je srebrno. 1, 134. Granu du vam sre- 
brom prikovati, a lisce du zlatom pozlatiti. 1, 
452. Nade cedo u gori zelenoj u vinovo lisde 
zavijeno. 2, 155. Sve sa gore lisde otpadase. 3, 
33. Zavi nega u bukovo lisce. Nar. pjes. here, 
vuk. 314. Kad Adam i Eva sasise lisde smo- 
kovo za odjedu sebi. Nar. pjes. u Mag. 1851. 
140. Dosavsi jez do jedne klade, uvuce se pod 
nu u bukovo lisce. Vuk, poslov. 182. Tek se 
gora lisdem obuce. S. ^ubisa, prip. 116. Oblozim 
ga lozovim perjem t. j. lisdem. Pravdonosa. 1851. 
30. Zlatno klasje nathitilo lisde. Osveta. 2, 28. 
Brze disi, no susnulo listje. 2, 33. Davor bdije, 
a krije ga listje. 2, 63. Sva je gora protrnula 
crna, a po gori zadrhtalo lisde. 3, 147, — Na 
pristoju kelovnam suha zlata okruzenu, oko ko- 
jijeh dudno kice listja zlatna vijase se dragijem 
kamenem svud pobjeno. B. Zuzeri 174. — Na- 
lazi se i u mnozini: Da se od gore u jodan list 
stvore sva listja zelena. M. Vetranid 1, 106. 
Zive vode prisahose, sunce i mjesec potamniso, 
zvijezde svjetlos izgubise, listja od gora opa- 
dose. Jedupka nezn. pjesn. 239. Da duba pla- 
ninskoga mogu lisda bit jezici. J. Kavanin 530''. 

— BletaforidM. Stable kriz je plod koristi, Isus 
dovjek, a i Bog pravi, a lisde je nega prudno 
sve preslavno ime cudno. J. Kavanin 367*. Zo- 
vem pak i druge nase poglavare, polubfeno listje 
na§e gore. A. T. Blagojevid, pjesnik. 70. 

b. prema 2. list, b (rijetko u pisaca i nije 
narodno). Blazena pisma ma i listja velik brcj, 
u kojih pjesnima dobivah slavu lioj ! D. Ranina 
66b. o listje me spijevno ko stvori Juven vaj, 
vilu mu kad divno ja sluzih na svit saj. 151'^. 
Listje jlibro' ,liber'; listje spijevno ,libro di po- 
esia' ,carminum liber'. A. d. Bella, rjecn. 438*. 

— Blaze biti da amo pripada i ovaj ne dovofno 
jasan primjer: Najde sebi lisde svetoga razmi- 
sjanja. Michelangelo. 4 — 5. 

LISCEVICA, /. ime saseoku u Hrvatskoj a zu- 
paniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 56. 

1. LI&CICE, n. dem. lisde. — U dva primjera 
cakacska xvii vijeka i nasega vremena. Kada 
pomiguje kiceno liscice. I. T. Mrnavid, osm. 
168. Nepretelev imam, kot v lozi lisdica. Jacke. 
92. 

2. LiSCICE, n. ime nivi. D. Trstenak. — Moze 
biti ista rijec sto 1. liscice. 

LI§E, adv., conj., praep. komp. od liho, vidi 
1. lib, 2. — upotreb(ava se u osobitijem znace- 
nima. — Rijec je stara, isporedi stslov. li§e, rus. 
.iHiiie. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. osvem 
s dodatkom da se nahodi u G. Palmotida ; v. za- 
liho s dodatkom da je rijec riiska; lise-da ,adeo, 
ut, ita ut, quoad, praoterquam quod' s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu (gledaj 
jliho'; s predlogom ,na' ,praecipue' ; tako i s naj, 
vidi kod 1). 

1. adv. obicno superlativ naj liao, te od zna- 
cena ,naj vi.ie' prelazi na ,osobito, narocito^. — 
Daniiic je (u rjecniku) shvatio kao da nije su- 
perlativ, nego kao da naj stoji mj. prijedloga na 
(kao Ho i ima u jednome primjeru, nli je tu na 
mj. naj). — Izmedu rjeinika u Mikafinu (naj 
li§e, navlastito .praecipuo, prao.^ertim, speciatim') 
i n Stulicevu (.praesertim, praecipue'). Vernerab 
slugami. a naj li.so stikrr.vnikomb i dedorni. svo- 
jimb. Mon. sorb. 225. (189.')). §to nanib poslu- 
2i§e vsogda virbno i srbdbdano, naj Use u tu- 



LISE, 1. 



121 



LISITI, 1, a, a). 



racbkihb bojihb. 226. (1395). Oto poslasmo 
k vamb nasega slugu za nase rabote i na' lise 
za dohodbke na§e. Spom. sr. 2, 36. (13921. Ova 
svu mlados zamami, naj lise zivot moj. S. Men- 
cetic 13. Ter je tuj zadosti od pjesni naj lise 
vjekuste sladosti. M. Vetranic 2, 4. Naj lise 
kad tamni zagleda obraz tvoj. N. Dimitrovid 
85. U sve se grijehe a naj lise u gnus i smrad 
putevni zametose. B. Gradi6, djev. 13. Ne spi 
duh sved u nas, naj lise kad spi se. F. Luka- 
revic 26. Prizov'mo na pomoc slavice joste 
k nam, slavici od gore naj lise ki nocno pje- 
sance sve tvore. 285. Svudi se vidi priklonstvo 
tvoje, a naj lise u ustrplenju. A. Gucetid, roz. 
jez. 191. Veoma cesto nega milova, naj lise u 
vrijeme kada . . . B. Kasic, in. 62. Primati ne- 
vijerne, a naj lise sinove ebrejske. 77. Bi usi- 
lovan tamo poslat Placida, da on odlijepi s nih 
te stetne pijavice, a naj lise da nastoji ... I. 
Dordic, ben. 42. Razgleda se na to osobito i 
naj lise uprav srce bozanstveno. I. M. Mattel 
XII, — I hez naj u istome znacenu. Cudice se i 
uzasavati preranogim detinskim i ludim poslom, 
te lise oni |udi, koje za svece drzi. D. Obra- 
dovic, basne. 271. ovaico se i sad govori u Sr- 
hiji. 1^. Stojanovi6. 

2. conj. kao nego posUje negativne recenice, 
isporedi vec. — Do xiv vijeka. Da ne nikere 
izbma na inago Serb|ina ni na inago vlaha lise 
na samoga isbca. Mon. serb. 29. (1240). Moj 
kumerbkb i Nikonovb ne stalb u (o)noj race, 
lise u vase opbcine. 49. (1265). Da imb ne udave 
u kombgode dlbgu, lise sudomb da se istu. 51. 
(1240 — 1272). Simb ulbjaremb da ne rabote ni- 
kojere ine, lise da su ulijarije. 58 — 59. (1293 — 
1302). Da ga ne izbmetu nikojimb uzrokomb, 
lise ako se obrete do nega takova vinna. 81. 
(1302—1321). 

3. praep. prema znacenu ,preko cega' kod 1. 
lib, postaju znacena ,preko, osim'. NI s nikimre 
skladan clovik ki lise inih sobom je neskladan. 
M. Marulic 126. Taj ti crida bise od jakih bi- 
voli vranih koni lise i crjenih voli. 14. Noe 
svoju sramost odkrivsi grubo spa, . . Lota kad 
pjanost ja, ne znaju6, spi uz kih, . . . Esau lise 
tih prvorojenja cast i blagoslovi svih otcevih 
zgubi cast. 47, Tko brime vazima druzim nauk 
dati, ovu pomiiu ima lise svih imati, da guli 
tamnosti i zlobscine svake. P. Hektorovid 42. 
— Ivanu bi takmen kino lise Boga naj vedi bi 
rojen. Transit. 284. Pet krat sto tisu6 sto |udi 
car (je) sakupil . . . od onih, di, lise, ke timar 
blagovat i kih odlucise vojnikom poslovat. H. 
Lucie 270. Gdi nas bise dvadeset, lise prisidac, 
namirnikov i prijato}. P. Hektorovic^ 53. Jesu 
li koje ine zapovedi lese dekaloga? S. Budinic, 
sum. 43a Jere lese da taj castna sluzenja po- 
daju deku, cast i uresenje sakramentom, imamo 
ih joste castiti . . . 66b. Lese da ova sluzenja 
imaju predavanje, imaju tolikojer u sebi plodnost. 
66b. Ukladaju se u jino lise ocitoga zlotvorja. 
ispr. 141. Nisce nisce nije u meni lise griha, 
Boze, moje. L Ivanisevic, kit. 30. Taj pas (li.se 
one vode, koju su mu na glavu sipali) ubije jad- 
noga popa. S. J^ubisa, prip. 231. Otac Maksim, 
lise svestenstva sto je na nemu, jest razbojnik. 
252. Lise, osim. Slovinac. 1884. 143. Dadoh 
mu psu, lise krsta, sto mi sam zapita. Srp. zora. 
god. 2, sv. 3, str. 58. 

LISeNE, n. djelo kojijem ko lisi, Hi se ko Hi 
sto lisi (cega). obicno se upotreblava u drugome 
(pasivnome) znacenu. — Stariji je oblik lisenije, 
lisenje. — Izinedu rjecnika u Belinu (lisenje 



,e3entione' ,immunitas' 291b; ,eccettione' ,excep- 
tio' 283 '), u Stulicevu (,paupertas, egestas, inopia, 
mendicitas, exceptio, privatio' s dodatkom da je 
uzeto iz brevijara), u Danicicevu (lisenije ,ab- 
sentia, defectus'). 

a. vidi lisiti, 8, a. Lisenije brata razdejenije 
du§e si vbmenase. Domentijanb 117. Zivota li- 
senije. Okaz. pam. saf. 62. Ni lisenija bojecim 
se jego (Boga). Korizm. 31a. Lisene ,verlust' 
,decadimento'. B. Petranovic, ru6n. kniga. 23. 

b. vidi lisiti, 1, b, e). Svaka ce se protresti 
brez lisena. P. Knezevic, osm. 145. vidi i u Be- 
linu i u Stulicevu rjecniku. 

LISEVATL lisujem, impf. prema lisiti, 1, c. 

— isporedi lisavati. — U jednoga pisea cakavca 
XVI vijeka. Nikadare ni lesuju v noj sveti za- 
koni. S. Budinic, sum. 12b. Tu ne moze lese- 
vati ni pomankati tolekojer vas pun i celovit 
plod. SS^i. Imaju biti uvizbani u onom u cemu 
lisuju ili pomahkavaju. ispr. 34. Da jim li§uju 
i mankaju one stvari. 35. 

LISEVNIK, m. corjek sto iste dug, duzilac, 
rukodavnik. — TI Stulicevu rjecniku: , creditor, 
exactor, reffemptor, coactor' s dodatkom da je 
uzeto iz brevijara. — Rijec je nacinena od li- 
siti, mozebiti jer se misli da duzilac hoce da 
necega lisi duznika. — nije dosta pouzdano. 

LISI, adj. samo superlativ naj lisi u znacenu: 
naj visi. — Uprav je komp. od 1. lih. — Najed- 
nome mjestu xviii vijeka. A ti (Istina govori 
Lazi) opaka, prika i huda, sve ke nima snujes 
smece kroz tvoj govor pun razbluda za naj lise 
davas srece. A. Gledevic 296^^. 

LISITI, lisim, jif. privare, oteti kome (objektu) 
sto (u gen.) ; praeterire, mimoci, minuti. — Akc. 
kaki je u praes. taki je (u impf. lisaht, u aor. 
2 i 3 sing, lisi, 11 part, praet. pass, lisen; u 
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Po- 
staje od 1. lih: -h ispred i mijena se na s. — 
radi znacena moze se pomisliti na 1. lih, 1, c, 
a) ; ali ce biti postalo od pravoga znacena (re- 
dundans, superfiuus), jer kad se kome sto otme, 
moze se shvatiti da ono sto mu se otelo ostaje 
kao suvisno prema ostalome sto ima: i u dru- 
gome znacenu (mimoici) misli se na nesto sto je 
preko nega, dakle u prenesenome stnislu vise nega. 

— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. lisiti, 
rus. .iHiuHTF,, 6es. lisiti (kvariti), poj. Iiszy6. — 
U nase je vrijeme perfektivni glagol, ali va^a da 

je negda bio imperfektivan, kao sto je n. p. u 
Mrnavicevijem primjerima, a takoder i u ceskome 
i po]skome jeziku. razlika se ne moze poznati u 
svijem primjerima, s toga ih ovdje pisem skupa 
bez razlike. — Izmedu rjecnika u Belinu (,e3en- 
tionare, dar esentione, far esente' ,immunitatem 
dare' 29la; ,eccettuare, cavar dal numero' ,exci- 
pio"' 283*; vidi i 1, b, c)), u Stulicevu (,fraudare, 
privare, excipere'), u Voltigijinu (,eccettuare, 
esentare, osenzionare' ,ausnehmen, befreyen') ; u 
Vukovu: 1. (u vojvodstvu) koga cega ,b6rauben' 
,3polio'. — 2. ne lisila te sabja, t. j. ne mimo- 
isla te, no ostao od ne ,soll dich treffen' ,assequi'; 
u Danicicevu (, privare'). 
1. aktivno. 
a. privare. 

a) u zlome smislu, kad se objektu otme 
sto on drzi kao dobro. Nasb pribezista ne lisitb. 
Sava, sim. pam. saf. 9. Gospodb ne lisitb dobra 
hodestihb nezloboju. Mon. serb. 9. (1222—1228). 
Carigradskago cara lisi cesarastvija. S. Kozicic 
17b. (Papa) Friderika II kle i casti cesarastva 
lisi. 27b. Lisise Grgura casti arhijerejskije. 3la. 
(Car) vojne lisase riih mita. 42:*. — U ovome pri- 



LI§ITI, 1, a, a). 



122 



4. LIT 



mjeru ima relativna recenica mj. genetiva (ima 
St u misli onoga) : Potanko sve slisi stec sa mnom 
na blize, a pak me ne lisi ca svim znat nalize. 
D. Barakovic, vil. 104. 

b) u dohrome smislu, had se objektu 
otme sto je zlo, kao izbaviti, osloboditi. Slobotu 
bez zidova boje lisi od zasjeda svih izvana. J. 
Kavanin 209*1. 

c) uo2:)ce, ni u dobrome ni u zlome smislu. 
Lisiti ugovor krjeposti nakon 6 mjeseci. Zbornik 
zak. 1866. 134. 

b. praeterire. 

a) mimoici, minuti, promasiti (objekat 
je u ace). Nasb da ne lisitb Bogt svetyimi ti 
molitvami. Domentijana 179. Moze bit, kad slisi 
goruci uzdasi, da t' milost ne lisi i zoju t' ugasi. 
D. Barakovic, vil. 265. Zac bo smrtno ako ni- 
kogar ne lisi. jar. 10. (Vjsi svita kolisi znadu 
moje hudi, ikogar ne lisi znanje moje cudi. I. 
T. Mrnavic, osm. 16. Koju bez pristanka stavi 
se svrsiti, ne hoteci danka bez neje lisiti. mand. 
49. — U ova dca primjera vaja da stoji genetiv 
mj. akuzativa. (isti je ovaj primjer u Vukovu 
rjecnikii ttz: Ne lisila te sabja!) ^isi mene i 
moje du§e! (Daleko od mene bilo!) Nar. posl. 
vuk. 170. Lisi mene i moje kuce. V. Vrcevid, 
niz. 30. 

b) izostaviti, n. p. neke rijeci kod ci- 
tana, mo^ena itd. U vrime vazmeno, lisivsi tu 
gornu antifonu, govori se antifona: „ Krajice 
neba". M. Alberti 77. 

c) excipere, izuzeti, vidi i u rjecnicima. 
Da svaka iskusi, . . . cini tu zapovid, nikogar ne 
li§i. D. Barakovic, vil. 53. 

c. neprelaznu, deesse, deficere, pomankutl. 
— va]a da je ovaku znacene ii ovovie primjenc: 
Ne moze bo duh lesiti ni pomankati crkvi. S. 
Budinic, sum. 56a-. _ Jma i u Belinn rjecniku: 
lisiti ,mancare, non esservi qualche cosa' ,desum' 
456* s dodatkom da stoji s akuzativom, i s pri- 
mjerom pisca M. Alberti: Gospodin me vlada, 
a nistar me ne lisi, ali tnislim da nije Delia 
Bella dobro raznmio taj primjer, jer nistar stoji 
kao genetiv, i znacene je kao kod a, a). 

t. pasivno. 

a. p)rema 1, a. Da crikve ne budu lisene 
duzne sluzbe. Narucn. 26b. Klet bisi i bisku- 
pije lisen. S. Kozicid 20'». Roman cesarastva 
lisen. 46^. Lisen bisi o6iju i cesarastva. 47^. 
Dai a lisen. J. Rajic, pouc. 1, 28. Lisen biti 
cega zbog neupotrebjavana ,durch nichtgebrauch 
(eines rechtes) verlustig werden'. Jur. pol. ter- 
minol. 572. — .Teli tko tkoji jest lisen od po- 
tribe smrti? Blago turl. 2, 308. 

b. prema 1, b, c). — U Belinu rjedniku: 
.eccettuato' ,exceptus' 283*. 

3. sa se, rcjleksiono, prema 1, a. 

a) u zlome smislu, izgubiti. — Izmedu 
rjeinika u Vukovu (cega, koga ,boraubt werden, 
verlieren, ontbehren' ,privor, spolior'). Ne lisu se 
nadezdo. DomontijaniJ 120. Kad se bakar bara- 
bari sa zlatom taki se lisi svojo vrednodo. J. 
Raji6, pou6. 1, 20. Koji bi zbog nepoiornosti, 
nebreZJivosti zaslu2ili da se cina i zvanija liso. 
Nov. sr. 1835. 76. Kano vijerna kad izgubi 
druga pri izdahu zavjerena Juba, jer se lisi svog 
slobodioca . . . Osvetn. 1, 6. Lisiti se dobro- 
cinstva ,3ich der ivohlthat verlustig machen' 
,decadore dal bonefizio'. B. Petranovi6, rucna 
k6iga. 23. - Obesta se i zakle ovdi pred naini, 
ako bi on u ovakovo Stogod u budusto stupio, 
da se lisi svoga zivota. Glasnik. ii, 1, 156. 
(1808). 

b) u dobrome smislu, izbaviti se, oslobo- 



diti se. Da se on lisi strasne rati. I. Zanotti, 
en. 9. I razbiruc raj i pakle, vje6noga se zla 
ne lisim. J. Kavanin 30^. Zaludu se od nih 
lisim, nije mi dano da pobignu. 407a. Nek se 
uboztva svak no lisi. 518a. Izgorise po selih 
cardaci, pa se zem|a lisi zlikovaca. Osvetn. 5, 
24. „0n se lisio od vojne". M. Pavlinovid. 

LiSlV, adj. samo u Stulicevu rjecniku : v. 
olisiv. 

LISKOVAC, Liskovca, m. ime visu u Srbiji 
u okrugu krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 941. 

LISMA, adv. osobito, narocito, vidi lise, od 
cega postaje nastavkom ma (isporedi bojma, vecma, 
veoma). — Od xviu vijtka, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (,besonders' , imprimis', cf. osobito). Za 
veliko vase blagodarene koje u dva poklonena 
dekreta a lisma u oni od 22 novembra 1783 vi- 
dimo nama odluciti naredujuci se svakomu od 
nas plate. Starine. 10, 88. (1783). 

LISNICA, /. mjesno ime. 

a. u Bosni voda. F. Jukic'-, zemj. 41. 

b. u Hroatskoj selo u zupaniji zagrebackoj. 
Razdije}. 78. 

LISNO, adv. od adj. lisan za koji nemam po- 
tvrde. — Ima naj lisno na jednome mjestu xvi 
vijeka gdje kao da znaei sto i naj lise (vidi lise). 
Naj lisno svak pravi, kad te smih obide, ono se 
pripravi da k nebu otide. S. Mencetic 87. 

LlSI^A, /. ime selu u Bosni u okrugu bano- 
luckomc. Statist, bosn. 87. 

LISNA^^I, LiSiiaka, to. j^^- ""^ mjestu u Her- 
cegovini. Schem. herceg. 1878. 13. 

LISNAK, m. lisnik, rpa lisca. Slovinac. 1884. 
81. Lisnak, lisce slozeno na slog marvi za zim- 
nicu. M. Pavlinovic. 

LISTICA, /. ime vodi u Bosni. F. Jukid, zemj. 
54. 

1. LIT, /. udarac plosnom stranom maca Hi 
sable; ovakovo jc tumacei'ie u rjecnicima i ovako 
trcba shvatiti u primjer u, ali je sva prilika da 
je pravo znacene : plosna strana u maca Hi sab(e, 
sto se potvrduje i a rjecnicima gdje stoji uda- 
rati liti. — isporedi li6imice, litimire. — Mislim 
da postaje od osnove lyt (vidi 3. list), jer ima 
neka slicnost izmedu judske noge i sable kad se 
gledaju sa strane. — U jednome primjeru xvi 
vijeka (kao objekat s glagolom dati), a izmedu 
rjecnika u Belinu (,piattonata, colpo che si di 
col piano della spada' ,lati gladii ictus' s pri- 
mjerom M. Drzica ; ,udarati liti od maca' ,dar 
delle piattonate' ,lato ense cedere' 562*) i u Stu- 
lidevu : ,lati gladii vel ensis ictus' s dodatkom 
da se nalazi u Gundulica (?) ; udarati liti od 
maca ,dare delle piattonate' ,verberar6 ense (quo 
eo in casu instar baculi utimur)'. Sad ti dah 
sto liti. M. Drzic 45. 

2. LIT, /. vidi hrid, stijena. — isporedi litica. 
— MisUm da jc od grd. Xi'&a^, kamen. — Akc. 
se mijena u loc. sing liti, u gen. pi. liti, u dat., 
instr., loc. pi. litima. — U na^e vrijeme u gor- 
nemu primorju. l^udi su lomili }utu lit S. ^u- 
bisa, pri p. 1. (More) kao zrcalo, u komu se 
ohola lit danimico ogloda. 4. Ruza so prekrsti, 
pa strmoglavi niz onu visoku lit. 80. — / u Du- 
brovniku i u okolini. „Visoka lit". „Peti so po 
litima". P. Buduiani. — U Vukovu je rjeiniku 
muskoqa roda (vidi 5. lit\ all moze biti da je 
Vuk zlo zahilezio gramaticki rod. 

3. LIT, /. sira iz jagoda. — u Samoboru. F. 
Hefelo.^ 

4. LIT, /. tal. lite, parba, parnica (na sudu). 



'1 LIT 



123 



LITI 



— U jednoga pisca Dubrovianina xvii vijeJca. 
Ako slijede lit koju su nasli s bremenom da je 
nepravedna. I. Drzic 303. Izgubi za ovo svoju 
lit. 304. 

5. LIT, m. villi 2. lit pri kraju. — U Vukovu 
rjecniku: vide litica s dodatkom da se govori u 
Crnoj Gori. 

LITAK, litka, m. neka zenska Jiajina u Srbiji 
u okrugii vranskome. U brdskim krajevima blize 
k Vlasini zenske nose povrh kosule ,litak' od 
vranoga §ajka, koji same zene tkaiu, vrane, kroje 
i siju: to je kao crna popovska hajina, samo bez 
rukava. na nedrima je rasecena, a po dnu oivi- 
cena sikom. po noj se opasuju, i onda oblace leti 
,curce' a zimi ,gube'. M. D. Milicevic, kral. srb. 
313. 

LITANIJA, /. cesce u imiozini: litanije, vidi 
letanije. — Od tal. litanie. — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. letanije s do- 
datkom da je uzeto iz hrevijara). Koja (molitva) 
zove se litanija ... S. Budinic, sum. 32*. Od 
litanij. F. Glavinic, cvit. xxii. Od vece litanije. 
113a. Od maiie litanije ili rogacijona. 114**. 
Od litanij ili rogacijonov. 112b. Litanije. L. 
Terzic 98. Nadoda ,zdrava kra|ice' i litanije. I. 
A. Nenadic, nauk. 266. Pivaju litanije od sviju 
svetih. A. Kanizlic, bogolubnost. 262. Imaju na 
litanije odgovarati. 287. Litanije od svetoga 
Franceska Saverije. fran. 236. I ucile pivat li- 
tanije. M. A. E,e|kovic, sat. CQk Pivajuci Go- 
spine litanije. sabr. 34. Litanija veca. I. Veli- 
kanovic, uput. 3, 511. Ovo prosene tomaci s. crkva 
i u misi i u litanijama. J. Matovic 521. Lita- 
niji ,litaniae', gen. litanij. D. Nemanic, cak. kroat. 
M stud, iftsg. 61. 

LITANE. n. djelo kojijem se lita. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

1. LITAE., m. licina; konopac; ogr^ak. — Od 
grc. XvTcioujv, Ivrdgt, konopac ill drugo cim se 
vezu dva po dva psi, koni ltd. — Od xvii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : 1. vide li- 
cina. — 2. (u Dalmaciji) oko dva prsta sirok i 
s pulijama od kositera nasaran kais kojijem se 
zene opasuju (sto je koji duzi, da se vise puta 
nime opasati moze, to je jepse). 

a. licina ili konopac, cim se ko ili sto veze. 
Nego me uitiv svezi litarom. M. Divkovi6, plac. 
84. ^ude, oruzja i odare, jedra, povraze i li- 
tare (na korabji). J. Kavanin 212^. Na Ivanu 
presijece litare. Nar. pjes. juk. 400. I nih aga 
sprpi u litare. Osvetn. 1, 69. 

H). ogrjak (u zivotina). Pokraj doga hrce po- 
skakuje, a zlatan mu litar pozvekujo. Nar. pjes. 
vuk. 2, 271. Litarova, sto bijahu oko vrata ka- 
mila nihovijeh. D. Danicic, sud. 8, 26. 

c. vrsta pojasa, vidi u Vukovu rjecniku, 

2. LITAR, litra, m. metricka mjera zi zitke i 
sitne stvari (kubicni decimetar). — Od franc. 
litre (sto je od grc. Iiiqu), tal. litro, nem. liter. 

— isporedi 2. litra. — U nase vrijeme po juz- 
nijem krajevima. 

3. LITAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
cuprijskome. Niva u Litaru. Sr. nov, 1875. 416. 

LITA STIJENA, /. mjesno ime. — xiv vijeka, 
vidi u Danicicevu rjecniku: Lita Stena, Graca- 
revu je s Dosudem isla meda ,odb Peci u Litu 
Stenu'. M(on. serb). 95. (1330). vidi: U Liitu 
Stenu. Svetostef. hris. 18. 

LITATI, litam, impf. mollia cacare, ispustati 
meku ili zitku necist. — Akc. kaki je u inf. taki 
je u praes. 3 pi. litaju, u aor. Utah, u ger. praes. 
litajudi, u ger. praet. lilavsi, J< part, praes. act. 



litao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 
praes. 1 sing. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu (vide blijati). — Moze imati i 
ace. uza se kao imperfektivni glagol prema poli- 
tati. Uzimalo davalo, s kokosima spavalo, kokosi 
ga litalo. (Govore deca onome koje sto pokloni, 
pa opet uzme natrag). Nar. posl. vuk. 330. Uzi- 
malo davalo, pod kokoske spavalo, kokoske ga 
litale, a pijevci ga pitali. V. Bogisic, zborn. 506. 

— I u prenes'uome smialu: svasta govoriti. „Ne 
litaj svasta". u Stonu. M. Milas. 

LItAVICA, /. mollis cacatio, djelo kojijem se 
lita, ili bolest kad se lita. — U nase vrijeme. 
Posluzio ga je kao Ristu litavica. (Pripovijeda 
so, kako je bio neki Rista u kuma na casti, pak 
morao iza stola mnogo puta letiti na poje, i kad 
je doso doma te ga pitali: „Kako bijase na 
casti?" odgovorio je: nKum je lijepo podvorio 
svoje gosti; ali mene je moja litavica jos bo|B 
posluzila". To se veli o zloj podvorbi, o nova- 
jaloj, zlocestoj poslugi). Nar. posl. stojan. 147. 
Litavica, lijavica, u nase vrijeme u Stonu: „Ve- 
lika mi je litavica!" M. Milas. 

LITAVSKI, adj. koji pripada Litvi. — ispo- 
redi litvanski. — USulekovu rjecniku: ,lithauisch'. 

1. LITERA, /. slovo, lat. litera. — U Bjelo- 
stjenceou rjecniku : litera, slovo , litera' i u Jam- 
bresiccvu : , litera'. 

2. LITERA, /. vidi litere. 
LITERATOR, m. knizevnik, nem. literator. — 

U pisaca nasegn vremena. I pokojni nas literator 
Vuk Karagic. Magazin. 1866. 57. 

LITERATURA, /. knihvnost. — Od tal. lette- 
ratura, nem. literatur. — U pisaca nasega vre- 
mena. Kakav poletarac koji trazi slavu u po- 
znanu tude literature. Vuk, dan. 1, 97. Jer 
onda u nasoj literaturi niti je ko znao za mene 
ni za nega. odg. na utuk. 22. Da je ovo pravo 
mjerilo zalosnoga stana danasne nase literature. 
Vuk, nar. pjes. 2, 387. 

LITERATURAN, literaturna, adj. koji pri- 
pada literaturi, knizevan. — U pisaca nasega 
vremena. Ali se sad nacinila uceua (literaturna) 
partija. Vuk, dan. 5, 72. vidi Vuk, gram, i polem. 
spisi. 2, 422. (Matica) pretvorila se u litera- 
turnu partiju. pism. 4. 

LITERE, /. pi. u narodnoj zagoneci nasega 
vremena. — U Vukovu rjecniku: u ovoj zago- 
neci: Litere, litere niz kamene visjele, nit' se 
pekle ni varile, sav svijet odranile. — odgonet(aj : 
sise, vidi Nar. zag. novak. 207. 

LITERICA, /. dem. 1. litera. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku: (pi.) literice, slovice, slova mala 
,litterae minutae 1. parvae, litterae minusculae'. 

LITI, lijem, impf. ispustati iz cega Hi iz sebe 
sto iitko (objekat) tako da pada ili tece; teci, 
tociti se. — isporedi lijevati i |evati. — Akc. se 
mijena u aor. 2 i 3 sing, li, u impt. lij, m ger. 
praet. Hvsi, u part, praet. act. (osim oblika lio, 
u kome je i kratko jer stoji pred o, ali bi po 
eakavskome govoru bilo lil) lila, iilo itd. (u Du- 
brovniku Iilo, lili, Hie) (Danicic u Akcenti u 
glagola, str. 60 ne mece ovaj akcenat, moze^ biti 
da ga je zaboravio), u part, praet. pass, liven, 
Jeven, lit. — Eijec je praslavenska: liti, ali se u 
sadasnemu vremenu i mijenalo na e; s toga su 
u nekijem jezicima poynijeiani obliei s -i-Js -§-; 
isporedi stslov. liti, leja, rus. jihtk, .atio, ces. liti, 
leji i liji, po(. lac (od leti), lejp; ima i lit. lieti. 

— Mikiosic misli da li- i le- postaju od korijena 
lb. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lijevati), 



LITI 



124 



LITIMICE 



tt Vukovu (igiessen' ,fund.o'), u Danicicevu (liti, 
leju jfundero'). 
1. prelazno. 

a. aktivno. 

fi) ciniti da ohjekat tece uopce iz cega, 
iz kakva suda (perfektivni je glagol proliti, iz- 
liti), Hi u drugi sud Hi u drugo sto zitko (per- 
fektivni je glagol uliti). 

aa) u j)ravome smislu. Da drugi lije 
vodu. Ant. Kadcic 110. Hi odmah uja i oceta 
na ne liju. J S. Eejkovic 168. Pije vino Turcin 
kondijerom, no sam lije, no sam ca§u pije. Nar. 
pjes. vuk. 2, 273 Spodajte mi malo hladne vode, 
da je lijem mladoj na srdasce, da bi mi se spro- 
budila mlada. Nar. pjes. istr. 2, 66. 

hh) u metaforickome Hi prenesenome 
sviislu, vidi lijevati, 1, a, a) cc). Eeky icejenija 
leje. Stefan, sim. pam. saf. 26. Bog nu (pra- 
vednost) lije v nas. §. Budini6, sum. 1981^. 

bj subjekat iz sebe toci sto zitko (a svi- 
jem su primjerima objekat samo krv i suze, vidi 
lijevati, 1, a, b) bb) aaa) i bbb). Krv za cara 
lit marimo svoga. Pjev. cm. 328a. I krv liti a 
ne proliti je, nije bilo nit' 6e biti, Luka. Osvetn. 
2, 23. A sto ovdje krvi liste drage. 2, 178. Oj 
Slovini, sto godir ste krvi lili erne. 2, 178. Sve 
se biju, jadnu krvcu liju. 3, 154. — Vije iz kih 
zute suze lije. J. Kavanin 413b. Knigu stije, 
grozne suze lije. Nar. pjes. vuk. 1, 257. Znas 
li, duso, kad si moja bila, na mom krilu grozne 
suze lila? 1, 388. I on suze od obraza lije. 3. 
91. Grozne suze niz obraze lije. 3, 470. Ve6 
niz lice suze lije. Nar. pjes. petr. 1, 67. Kavu 
pila, skrosne suze lila. Nar. pjes. istr. 2, 139. 
Koliko je suza kod vatre lila. S. l^ubisa, prip. 
38. Pa ako je koja od ovijeh junakina kadgod 
suze lila. Osvetn. 2, 7. Bijegom se spase u gra- 
dove, tamo cajat, ]ute suze liti. 4, 50. 

c) kao imperfektivni glagol prema po- 
liti, vidi lijevati, 1, a, c). S otim stablo u okolo 
lije. J. S. KeJkovi6 273. 

tl) kao imperfektivni glagol prema sa- 
liti, sliti (a kalup), isporedi lijevati, 1, a, d). 
jZvonar' od ,zvono' (kao i onaj koji lije zvona). 
Vuk, dan. 3, 6. Za puscana taneta, za krstove 
gto djeca liju od kositera. rjecn. kod kalup. 
Bratac lije olovnu besiku. {iz narodne pjesme). 
kod olovan. Ko jo izmislio pedi b|eb, liti svi- 
je6e ... to ispituj mar|ivo. priprava. 55. 

b. pasivno (u jedinome primjeru prema a, 
d)). OtiSao si i nacinio sebi druge bogove i li- 
kove livene. D. Danicic, Icar. 14, 9. 

c. sa se. 

a) pasivno. 

aa) prema 1, a, a). Kad se lije vino. M. 
Gazarovi6 115^. — Znaj da valom bojna krv so 
lije. Osvetn. 2, 27. 

hb) prema 1, a, d). Pocnu so u Beogradu 
liti zvona, pa i topovi. Vuk, grada. 12 — 13. 

vf) kao nalijevati se. More oceansko 'e 
sve punije, §to se vedma rijekam' lije. J. Ka- 
vaAin 536 . 

b) refleksivno. 

an) kao ulijevati se. Oceanskn velifiinu 
u k6j vode proftudne se liju. J. Kavariin 4.38a, 

bb) kao prolijevati se, isporedi 2. Ve6 
nekoliko dana lila se kiSa boz prestanka. M. D. 
Milicevic, zim. ve6. 260. Ki5a se lila kao iz 
kabla. 308. 

cc) metaforiiki, Duh sveti lijo so v lie. 
S. Budini6, sum. 72^. 

\- 2. neprelazno, kao liti so, toftiti se, te6i 
(obilno). Lijo kisa kao iz kabla. Nar. posl. vuk. 
169. — Lije krvca niz srebrna puca. Nar. pjes. 



vuk. 1, 583. Od nokatah lije krvca crna. 2, 33. 
Onudije crna krv lijase. Pjev. crn. 228:1. Pa mu 
(konu) lije krvca iz kopitah. 275^. Kud je bije 
onud krvca lije. Nar. pjes. potr. 10, 627. Iz 
Stanojla crna krvca lije. Osvetn. 2, 143. Lije 
krvca od junackih zala. 3, 102. 

LITICA, /. uprav dem. 2. lit, ali je znacene 
isto. cesto stoji kao popunak uz rijec stijena. — 
Akc. se mijena u gen. pi. litica. — Od xvi vi- 
jeka, a izmedii rjecnika u Vukovu (,ein steiler 
felsen' ,praecipitium'. cf. lit), Gdi su stijene i 
litice. M. Vetranic 1, 13. Najti ces spilu medu 
dvije litice. 2, 190. Ino sve litica stina se cb- 
sikla. H. Lucid 218. Stijene litice nad jednim 
dolom zgor strasivo nadstoje. D. Zlatarid 12'^. 
Gdi se je litica pri humu obsjekla. 80*. Da 
ostane djevojcica kralevskoga od plemena sred 
klisura i litica ovdi od mene ostavjena. I. Gun- 
dulic 27. Na vrat me niz strmu liticu obori, 
zajaz' mnom u grmu vucji glad naj gori. 166 — 
167. Ter u nacin poplavice, ka sve uosi sto za- 
dere, i ored se niz litice vaja gore, po|a zdere. 
224. Pobjegose . . . u planinskoj iskat strani stit 
sred jama u litici. 340. Cesto ravan put se 
ucini hridi strmijeh sred litica. 501. Nu litica 
od svud strma sit ne da§e u dubinu. 555. Ja 
po tmastijeh leted jazih uz pukline, uz litice. 
G. Palmotid 1, 46. Hrid ostra i litica. P. Ka- 
navelid, iv. 479. Kad grohotom niz litice sve 
sto sadru medu u more. J. Kavaiiin 48*. Cesto 
i ravan put se obori meju hridim i liticam. 130^. 
A vrh stijene i litice sivi oro gnijezdo vije. 182*. 
Voda romoni protjecuci niz litice. I. Dordid, 
uzd. 36. Naga umiram sred litice. 44. (Ptice) 
drze svoje loznice kamenite sred litice. salt. 350. 
Spustedi ih u procijep od litice. ben. 23. Krepos 
cudnovitu svoju ukopa medu Jitice i prodoli. 26. 
Romonedi niz liticu. 113. Sto ne side§ nize 
dole, prid gradom na poju, neg se krijes u li- 
tice? Nar. pjes. bog. 214. Kad uzide po gorah, 
po hridih i liticah. D. Basic 231. Oko nih divje 
ptice skvrce i hucu iz litice. N. Marci 30. Pod- 
vij barjak u liticu stijenu. Nar. pjes. juk. 240. 
Od jednoga kraja do drugoga ove mede prekijem 
putem ima oko cetiri dana hoda; ali kad bi se 
islo preko gudura i litica pored ne, bilo bi mnogo 
vi§e. Vuk, ziv. 225. Soko hode visoku liticu. 
P. Petrovid, goi\ vijen. 74. Sjedne zbor za jed- 
nom liticom u odsoju. S. l^ubisa, prip. 184. Ce- 
mernu je priklonio glavu uz liticu stijenu ne- 
smijenu. Osvetn. 2, 61. U sve vrijeme s vama 
vojujudi i litice krvju zalijudi. 3, 27. — / kao 
ime mjestu u Srbiji u okrugu jagodinskome. Li- 
vada u Litici. Sr. nov. 1875. 173. 

LITICEV, ad.j. koji pripada litici. — U jed- 
noga pisca nasega vremena. U nerodnu klancu 
liticevu. Osvetn. 3, 34. 

LITIJA, /. a pravoslavnoj crkvi, svecani obred 
po kojemu svecenici i drugi Jlriscani ophode 
crkvu Hi veci prostor pojuci i moleci se Bogu; 
isporedi ophod, procesija. — Akc. se mijena u 
gen. pi. ITtija. — Od ngrd. Xm] (stgrc. Xidj znaci 
molitvu uopce). — U naSe vrijeme, a izmedu 
rjeinika u Vukovu (,die procession, der bittgang, 
der umgang' ,pompa' s primjerima: Danas nose 
litiju. Idu s litijom). „No moze" govorio jo on 
opStinarima „litija da obilazi oko crkve od toga 
kamena". M. D. Milidovic, pomenik. 1, 108. 

LITIJANICA, /. ridi u Danicicevu rjccniku: 
selo crkvo bogorodidine u Arhijevici, koje je 
s crkvom dala Hilandarn carica .Tovdokija 1379, 
M(on. serb).^ 191. 

LITIMICE, adv. (uz glagol udariti Hi drugi 



LITIMICE 



125 



LITEICA 



slicni) plosnom stranom od rnaca Hi sab{e, lieu 
(vidi 1. lit). — isporedi lidimiie. — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (udarati liti- 
mice ,dar delle piattonate' ,lato ense caedere' 
5_62a) gdje se naj prije nahodi, i u StuUcevu (li- 
timice, udariti litimice ,lato ense caedere' iz Be- 
lina). Milos Vuka sabjom udario, no udri ga 
sab|om sjecimice, neg ga udre sabjom litimice. 
Hrv. nar. pjes. 1, 279. 

LITINA DEAGA, /. ime mjestu na Krku. — 
XV vijeka. V Litini Drazi. Stat. krc. ark. 2, 295. 
(1443). 

LITINIJA, m. prezime. — xiv vijeka. Sin Ivana 
LitiniJG. Mon. Croat. 44. (1379). 

LITNICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja- 
godinskome. Niva u Litnicu. Sr. nov. 1875. 779. 

LITNIC, m. prezime. — xv vijeka. Od Mar- 
tina Litniia. Mon. croat. 124. (1485). 

LITISJUTI, litnem, pf. ispustiti jednom meku 
necist iz sebe (perfektivni glagol prema litati). — 
Akc. se m,ijena u aor. 2 i 3 sing, litnu. — JJ 
Vukovu rjecniku : ,einen weichen schiss thun' 
,caco molle'. 

LITO, «. vidi 1. lit. — U Mikajinu rjecniku: 
lito, kako ti od maca ,pars lata gladii', i u Stu- 
Ucevu: V. lit. 

LITOBA, /. ime selu u Ugarskoj. Sem. prav. 
1878: 40. 

LITOGEAF, m. covjek sto (po svome zanatu) 
litografuje, tal. lit6grafo, nem. lithograph. — U 
Sulekovu rjecniku znanstv. naz. kod lithograph. 

LITOGEAFIJA, /. pisane Hi slikane na ka- 
menu s kojega se stampa na hartiju; i sama ta- 
kova slika na hartiji. — Od tudijeh rijeci sto su 
nacinene od Xi&og, kamen, i yQufpw, pisem. — 
Sulek ima u rjecnicima kamopis, ali nije dobro 
nacinena rijec, jer treba da u prvome dijelu bude 
osnova kamen a ne kam, isporedi kamenopisak 
(gdje stoji grijeskom: vidi kamopis, a ovu rijec 
nijesam primio u rjecnik). 

LITOGEAFOVATI, litografujem, impf. stam- 
pati Hi slikati litografijom. — Nacineno u nase 
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku znanstv. naz. 
kod lithographiren i litografare. — I pasivno. 
Pod zavitkom nakrsnim dopusteno je slati no- 
vine i li tografovane predmete. Zbornik zak. 1866. 
40. — i u Sulekovu rjecniku znanstv. naz. kod 
lithographisch i litografico. 

LITOEEST, vidi Jetorast. 

LITONA, m. uprav vo, pa i covjek, kojemu je 
litavica. — U Vukovu rjecniku : ,das rind, oder 
auch der mensch der einen durchfall hat' ,dy- 
sentericus*. — I u metaforickome smislu: covjek 
koji mnogo govori. u nase vrijeme u Stonii : „Li- 
tona svasta govori". M. Milas. 

LITOVANIC, m. mjesno ime u Hrvatskoj. — 
vidi Letovanic. — Pomine se xvn vijeka. Lito- 
vanica grada. Starine. 11, 82. Kapitanu Lito- 
vanica. 84. (oko 1648). 

1. LITEA, /. as librale, libra, mjera za tezinu 
sto se dijelila na 12 unaca: gotovo u svakome 
mjestu bila je drukcija, tako n. p. po Vukovu 
rjecniku bilo Hi je 4 u oci; dakle, ako uzmemo 
od prilike oku = 1283 grama, bila je od prilike 
litra — 321 gr. ; u Dubrovniku ih je bilo 3'/2 u 
oci, dakle od prilike litra = 368 gr. — Grc. 
ktrga. — Rijec je stara, isporedi rus. .Ainpa, 
odakle ce biti i po], litra. — Izmedu rjecnika u 
Mikalinu (litra, mjera ,as, libra, libella, pondo'), 
u Belinu (,libra, peso di dodici oncie' , libra' 



438a), u Bjelostjencevu (litra, litrica, pri Dalmat. 
12 uncih , libra'), u StuUcevu (,libra, pondo'), u 
Vukovu (jedna cetvrtina od oke ,gewicht und 
mass' ,ponderis et mensurae genus'), u Danici- 
cevu {liTQc. ,libra' mjerilo se nom srebro i zlato). 
Litra imatb 72 zlatnika, i razdej^ajetb se na 12 
cesti, ty ze cesti naricajutb se unbgije. iz rukop. 
god. 1262. F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod litra. 
Jeze po litre masla. Sava, tip. hil. glasn. 24, 
210. Umerihb komatb kaluderomb testomb u 4 
litre. Dec. hris. 63. Dva deseti litarb srebra na 
vsako godiste da dajemo monastiru svetago Pavla. 
Mon. serb. 278. (1413). Da vbzimajetb mona- 
styrb na godiste sto litrb srebra. 332. (1405 — 
1427). Dva bokara srbbrbna s pokrivaci pozla- 
ceni, a potezaju 15 litrb, 8 unaca, 3 axage. 372. 
(1433). Dvanadeseto litara. 372.(1433). 131 litru. 
389. (14.37). Dve ste litrb zlata. 477. (1457). 
Sedmb desetb litrb zlata bez cetiri unce, koja je 
prodavana litra po osambdesetb i cetiri dukate. 
479. (1457). Da vi jo ostalb dlbzanb 24 litre 
srebra. Spom. sr. 1, 74. (1405). Uze litru po- 
masti pridrage. N. Eanina 95^. joann 12, 3. 
Nikodemo . . . nosece mijesano mire i aloja kako 
to litara sto. 1111^. joann. 19, 39. Cijena ga jest 
tri litre srebra. Zborn. 29^. Stav' im pet lo- 
naca koje su razbile, i litru konaca ku su izgu- 
bile. N. Najeskovic 1, 250. Toliko litar konaca. 
M. Drzic 133. Mcglo bi se izjesti po litre je- 
stojske. B. Kasi6, zrc. 122. Stotinu litara olova. 
M. Eadnic 209b. Mjerilo krivo jest uciniti litru 
ali oku, sto niti je litra ni oka. 241b. Sto li- 
tara zlata. P. Macukat 52. Nasa mjerila na 
ovem svijetu tako su lijena i opora, da na utezu 
kazu samo debele litre i oke. B. Zuzeri 145. 
Dade mu sedam litar i po zlata. J. Filipovid 3, 
349b. Dvadeset litara psenice. I. A. Nenadid, 
nauk. 135. Tri litre zlata i dve bisera. Nar. 
pjes. vuk. 1, 214. Svako mu je (puce) od po 
litre zlata, a pod grlom litra i po zlata. 2, 483. 
Svako puce od po litru zlata. 3, 6. Sama ploca 
sest litara dode. 3, 336. Svako puce mice litru 
zlata. 4, 56. Svakom dode sve po litra zlata. 
4, 286. Da pokopa sibu okovanu koja zdere 
litru tucenika. 4, 443. Tuca, brate, od fietiri 
litre. Nar. pjes. juk. 79. Kupicemo litru zlata. 
Nar. pjes. istr. 3, 4. Boja je unca pameti nego 
sto litara snage. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 
21. Na litre uhodi, na drame ishodi (n. p. bo- 
lest). 188. Ceiia je (= cjena je) kod nas dusa 
nego litra luka. (U Grbju). 3'24. Odsjekao tri 
litre mesa. Vuk, nar. pjes. 3, 470. Davala je 
svaka poreska glava na godinu po jednu litru 
masla. rjecn. predg. in. Hijada litara. kod 
mijar. Da plati 24 litre voska u svijece. Prav- 
donosa. 1851. 25. — Amo pripadaju i ovi 2iri- 
mjeri, a ne pod 2. litra: Tridesti ili cetrdesti li- 
tara krvi. B. Kasi6, in. 98. Litru mlika. .T. 
Vladmirovid 19. Kupa here devet litar vina. 
Nar. pjes. vuk. 2, 232. 

2. LITEA, vidi 2. litar. — Prema 1. litra go- 
vori se u sjevernijem krajevima. Litra, math. 
,litre (franz. hohlmass)', tal. , litre', fro. egl. , litre'. 
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LITEAT, m. tal. ritratto, obraz, portret. — 
isporedi letrat. — U nase vrijeme u Istri. Litrat, 
it. ,ritratto', slika, fotografija. F. Simcid (u 
Klani). 

LITEENACA (litrenada), /. sud sto here litru 
cega zitkoga (vidi 1. litra). — U Vukovu rjec- 
niku: ,ein gefass das eine nlitra" halt , amphora 
„litra"-m capiens'. 

LITEICA, /. dem. 1. litra. — Od xviii vijeka. 



LITEICA 



126 



1. LIVADA 



a izmedu rjecnika u Belinu (,libra, peso di do- 
dici oncie' ,libra' 438*), u Bjelostjencevu (kod 
litra), M Stulicevu (.libella'), u Vukovu (dim. v. 
litra). Svilu joj sam na oke mjerio, a suho sam 
na litrice zlato. Nar. pjes. bog. 256. 

LITKOKOS, m. ime musko. — xiv vijeka. Li- 
trokosb z detiju. Svetostef. hris. 31. 

LITROSITI, litrosim, pf. oprostiti, izbaviti, 
oslubuditi. — Od ngrc. aor. tXviQwaa fpraes. Xv- 
xpoirw), otkupih. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 
sing, litrosi. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu (koga cega .befreien' ,libero', cf. 
oprostiti s dodatkom da se govori u Boci i s pri- 
mjeroin iz narodne pjesme: S'jeku Ivu oko noga 
gvozde, te ga jedva gvozda litrosise). 

LITUE.DIJA, /. vidi leturdija i leturdija. — 
U wa.se vrijeme. Da oau liturdiju na latinskim 
jeziku. S. Tekelija. let. 119, 15. 

LITURDIJA, /. vidi leturdija. — Od xvni 
vijeka (vidi i kod liturgija). Kako su pod litur- 
dijom uvadali pse u crkvu. A. Tomikovic, ziv. 
202. Na jutrenu i na liturdiju. Nar. pjes. petr. 

2, 40. Otpocese casnu liturdiju. 2, 559. Kad 
se svrsi Bozja liturdija . . . Nar. pjes. mag. 1851. 
119. 

LITUEDIKA, /. nauka o liturdiji (vidi letur- 
dija, b). — isporedi liturgika. — if pisaca na- 
sega vremena. Liturdika ima se predavati na 
preparandiji. Zbornik zak. 1868. 223. 

LITURG, m. na jednome mjestu u crkvenome 
jeziku, smisao nije dosta jasan, prema ngrc. la- 
TovQ)'('j; znacilo bi svestenika koji obavpi crkveni 
obred. Po neze liturbgb na groby otblucenb jestb 
i vbzakonenb, jako gode jemu da tvoritb, pace 
2e jako vbzmozbnb. Sava, tip. stud, glasn. 40, 
174. 

LITURGICkI, adj. koji pripada Uturgici. 
Glede liturgi6kih kniga katolicke crkve . . . Zbor- 
nik zak. 1871. 918. 

LITURGIJA, /. vidi leturdija. — U naj .sta- 
rijim primjerima moze se citati i liturdija (ispo- 
redi). — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika 
u Danicicevu (liturbgija ,liturgia'). Tvoriti li- 
turbgiju. Stefan, sim. pam. saf. 6. Po liturgiji. 
Sava, sim. pam. saf. 12. Sluziti svetuju lutur- 
giju. Domentijanl* 77. Da se otbpeva po desetb 
liturgij. Mon. serb. 570. (1411). Neka liturgije 
poje po svomu obicaju. A. Baci6 258. Ne pusti 
mu liturgiju sluziti. A. Kanizli6, kam. 141. U 
prisnicih liturgiju sluzG. 555. U svojih ku6ah 
jesu liturgiju govorili. 580. Odose u crkvu gdi 
on liturgiju re6e. 816. Odma za jutriiom ulegne 
liturgija. S. J^ubisa, prip. 272. Nek vam vaSki 
opojava crkve, i po vaski liturgije dava. Osvetn. 

3, 77. Za parastos s liturgijom pla6a se sva- 
komu svedeuiku . . . Zbornik zak. 1868. 153. — 
TJ svih liturgijah, toliko grfikih, koliko latin- 
skih ... I. Velikanovid, uput. 3, 256. 

LITURGIJSlvI, adj. koji pripada liturgiji. — 
U jednoga pisca xvm vijeka (bez -j-). Koji god 
8U od .stvari liturgiskih to jest misnih pisali . . . 
I. Velikanovid, uput. 3, 416. 

LItURGIKA, /. vidi liturdika. Zbirka zak. 
1, 161. 

LITURGISATI, liturgisam i liturgisom, impf. 
i pf. vidi leturgisati. — Od prvijeh vremena (u 
naj starijim primjirima radi -g- vidi I'turgija). 
Ne po 9ve dtii liturgisati je«da postb jestb. Sava, 
tip. hil. glasn. 24, 195. Sb liturgisavsimji ijere- 
jemb. tip. stud, glasn. 40, 148. Koliko je po- 



povb u monastiru vsi da hiturgisaju. Glasnik. 
24, 277. 

LITVA, f. Lithuania, pokrajina od koje jedan 
dio pripada Rusiji a drugi Pruskoj. — Mus. 
.Ihtbh. — Od XVII vijeka. On bo u vijedu zdruzi 
opcenu Litvu k po|skoj kralevini. I. Gundulic 
430. — I u Sulekovu rjecniku: ,Lithauen'. 

LITVANAG, Litvanca, m. vidi Litvanin. — U 
pisaca xvm vijeka. Plemenit Litvanac. A. Ka- 
nizlic, kam. 871. Svrhu Litvanaca. A. Tomi- 
kovic, ziv. 8. 

LITVANIJA, /. vidi Litva. — Mozebiti po 
tal. Lituania. — U pisaca xvii i xvm vijeka. 
Sarmacija uzdrzi u sebi Poloniju, Ruaiju, Lit- 
vaniju. F.^ Glavinic, cvit. xiv. U Pomeraniji, 
Litvaniji, Sleziji. I. Jablanci 100. Velikog er- 
cega od Litvanije. A. Tomikovic, ziv. 8. Na 
krajini Litvanije. 121. Od Litvanije. 151. 

LITVANIN, m. covjek iz Litve. — Mnozina : 
Litvani — JJ jednoga pisca xvii vijeka. Uz 
gorni Pojaci Litvani kmete se. I. T. Mrnavic, 
osm. 38. — I u Sulekovu rjecniku: ,Lithauer'. 

LITVANKA, /. zensko celade iz Litve. — U 
Sulekovu rjecniku: ,LithauGrin'. 

LITVANSKI, adj. koji pripada Litvaniji, is- 
poredi litavski. — U pisaca od xvu vijeka. Ali 
gledaj, pak vojnici litvanskoga knestva slijede. 
I. Gunduli6 438. Nad po}a litvanska Samojedi 
vise stoje. I. T. Mrnavic, osm. 39. Da je ne- 
davno umreo u Polocku na granici litvanskoj 
u Rusiji covek jedan. Nov. sr. 2, 8. — Litvanska 
(zem(a) znaci sto i Litvanija. Buduci se u Pojsku 
i Litvansku naselio. A. Kanizlic, kam. 470. U 
Pojskoj i Litvanskoj. 869. 

LIV-, vidi lijev i }ev-. 

LIVA, /. vjetar jugozapadni. — U Stulicevu 
rjecniku: ,affrico, libeccio' ,africus' s dodatkom 
da je uzeto iz misala. — Moie biti da je po za- 
padnome govoru mj. lijeva (strana) prema onome 
.Ho je obrnut put sjevera; Hi je od livati Hi li- 
jevati, jer s tijem vjetrom cesto biva kisa. sva- 
kako nije rijec dosta pouzdana. 

LIVAG, Uvea, m. fusor, covjek sto po svojemu 
zanntu lijeva Hi liva (n. p. topovc, zvona, kipove 
itd.), vidi lijovati, 1, a, d). — U nase vrijeme. 
Uzmi od srebra trosku, i izadi 6e livcu zaklad. 
D. Danicid, pric. 25, 4. Kao uzdarje, posaje car 
vestome livcu berat na nekoliko okolnih sela. 
M. D. Milidovic, kraj. srb. 410. I)va livca, §to 
su u Beogradu lili Srbima topove. pomenik. 3, 
345. ^ 

LIVa6aNIN, m. covjek iz Livatka(?)\ — Mno- 
zina: Liva6ani. — TJ nase vrijeme. Dopustili 
smo Livadcanima da predu u OraSje. Djelovod. 
prot. 90. 

1. LIVADA, /. pole za pasu i .sjenokoSu (na- 
lazi se gdjegdje i u siremu smislu: po(e, i u 
uzemu: obradeno pole, usjev). — Od grc. kijid- 
ihov. — Akc. se mijena u gen. pi. livada. — Po 
sjevernoj Dalmaciji (gdje je zapadni govor) duje 
se i Jevada (isporedi ruski oblik). — Rijec je 
stara, isj)oredi stslov. livada, (rus. .\eua,vi). — 
Izmedu rjeinika u Vrancicevu (.pratum; soges'), 
u M'kalinu (livada, liive za sijeno , pratum'), u 
Belinu (,cam|io da pascoli, prati' ,agor compas- 
cuus' 163'>; ,prato, campo che non si lavora, ma 
si tien per pascolo' , pratum' 5781>), u Bjelostjen- 
cevu (, pratum', v. sinoko^a), u Stulicevu (, pra- 
tum'), u Voltigijinu (,prato, prateria' ,wiG9e'), u 
Vukovu (,die wiose* , pratum', cf. sjenokos, sjeno- 
ko§a), M Danidicevu (,pratum'). Malymb putemb 



1. LIVADA 



127 



LIVADICA, b. 



podb livadu. Mon. serb. 93. (1330). Livadf. da 
ne pasetb nikto. Zak. dus. pam. saf. 35. Aste 
kto popasetb livadu grehoinb ... 35. 49. Selo 
sb |udmi i livadami. Mon. serb. 122. Do livadb 
kra|evehb. 123. (1836—1.347). Za vyse recenaa 
mesta na Prevlace sto ima Svetaa Gora obste 
glago}emoje Livada. 12(5. (1347). (nize na istoj 
strani: Prodase mi vyse receunoje mesto Livade, 
ydje je cudnovat oblik, zar mnozina Livade?). 
Ostavi svoga kona na dvoru na livadi.^ Zborn. 
43b, Livada se uresila. S. Mencetic — G. Drzic 
510. Livado gizdava, jesu li t' cvijetja i trava 
povenul' kad zimi? N. Najeskovid 1, 131. Zem^o, 
nemoj se kratiti otvorit livade. M. Drzic 417. 
Ki nam pozeze sve zitne livade. F. Lukarevic 
239. Tuj trava u cvijecu sred livad ravnijeh 
jea. L Gundulic 77. Posred gora i livada. G. 
Palmotic 1, 239. Livade ove naresene razlikoga 
kitjem cvijetja. 2, 20. Livada mi cvijetjem zene. 
2, 217. Da je spustila svu vlas na te vrb pod- 
loznijeh noj livada. 2, 451. Ona rika ka se bri- 
jegoni tiho krade priko poja niz livade. 2, 477. 
Cvitak i ruza u livadi. M. Jerkovic 39. Ka- 
kono junci tusti tekuci po livadab i pasah raz- 
kos zemajskih. P. Radovcic, nacin. 21. Livade 
pune cvijetja. V. Andrijasevic, put. 351. U liivi, 
ali vinogradu, ali vrtlu, ali u livadah. L. Terzic 
242. Da ti vidis vanka grada brda, doline, ptice 
i livade. P. Macukat 16. Prodadose lipo zgrade, 
nive, vrtle i livade. P. Vuletic 43. Grad silno 
livade satire. A. d. Bella, razgov. 212. U lipu 
livadu mirisuih lijera. 240. Plodnijeh vrh li- 
vada. I. Dordic, salt. 20. Po|a, livade i dubrave. 
uzd. 14. Plugovi orahu tvoje livade. B. Zuzeri 
126. Da nisi pustio marvu u tudu livadu. A. 
Kanizlic, bogo|ubnost. 133. Drago vas je po 
meni oni junak pozdravio koji je sator raspeo 
na livadi od Budima. Nar. pjes. bog. 15. I svoje 
su satore na livadi razraetnuli. 47. Skupicemo 
ungarske katane, otecemo po|a i livade. And. 
Kacid, razg. 65^. Uze one malo vojske, ter opali 
sve zito, livade ... 111. Nemu duzde za ju- 
nastvo dade lipe zem|e, zelene livade. 210a. Koji 
mu dadose zema}a i livada. kor. 458. Livade, 
poja i planine. 86. Gore sahnu i livade. A. 
Kalid 501. Nijedna livada niti misto nek ne 
ostane kud ne bi prosli s poganlukom. B. Lea- 
kovic, gov. 168. Pala magla na Bojanu, a sva- 
tovi na livadu. Nar. pjes. vuk. 1, 66. Pusti kona 
na livadu. 1, 116. Ja poJa imadem, stado da 
napasem, moja sitna kosa, zelena livada. 1, 171. 
Djevojka je livadu gojila, po livadi bostan posi- 
jala. 1. 286. Ko ci dade tu livadu oko kraja 
pokosenu? 1, 302. Dva se draga na livadi }ube, 
oni misle, niko ih ne vidi; al' nih gleda zelena 
livada. 1, 324. A livado, ne zelenila se! 1,324. 
Mome koiiu ne rodi livada. 1, 364. To zacula 
nekosena livada. 1, 447. AT uzrasla senica bje- 
lica, a oko ne zelena livada. 2, 531. A imas li 
zelenu livadu sto je kosis triput na godinu? 3, 
429. Ne rodi mi livada sijeno. 3, 430. Svi ov- 
carj uz livadu bjeze. 4, 86. Aga pade na rosnu 
livadu, na livadi cador razapeo. 4, 472. Nigdje 
rodna tega uzorana, nit' livade da se koni hrane. 
Osvetn. 2, 97. Oranice pritisnuli orne, i livade 
prekrilili gojne. 3, 113. Na uznositoj livadi lezi 
crkva. S. J^ubisa, prip. 195. — Metaforicki. Kad 
se vrti tvoja kosa po zeleni od svjetovne sej li- 
vade. J. Kavanin 387a. Smrti vas svit livada. 
V. Dosen vii. — Ti jesi livada od raskusa. P. 
Posilovic, nasi. 74^. O livado nasladena. 177b. 
Ti si livada naresena. J. Banovac, prisv. obit. 
65. — (kao bojno pole) Razbojna livada kih 
smrtju posvoji. L T. Mrnavid, osm. 55. — / kao 



mjesno ime u Srhiji. Livada, niva u okrugu va- 
{evskome. Niva , Livada'. Sr. nov. 1867. 55. — Ba- 
bova Livada u okrugu kragujevackome. Sr. nov. 
1875. 887. — Davidna Livada u okrugu kragu- 
jevackome. Livada u Davidnoj Livadi. Sr. nov. 
1869. 245. - — Hagijska Livada u okrugu kneze- 
vackome. Niva kod Agijske Livade. Sr. nov. 
1871. 180. — Mijkova Livada u okrugu kragu- 
jevackome. Zemja zvana Mijkova Livada. Sr. 
nov. 1869. 641. — Nogovica Livada u okrugu 
kragujevackome. Livada u Nogovica Livadi. Sr. 
nov. 1869. 243. — Velika Livada u okrugu cacan- 
skomc. M. D. Milicevic, srb. 644. — i u mnozirti. 
Livade u okrugu vajevskoine. — Batvakove Li- 
vade u okrugu smederevskome. Livada u Batva- 
kovim Livadama. Sr. nov. 1875. 55. — Drago- 
vacke Livade u okrugu pozarevackome Niva u 
Dragovacki Livada. Sr. nov. 1869. 689. — _ Li- 
vade Glogovacke u okrugu smederevskome. Niva 
u Livade Glogovacke. Sr. nov. 1861. 602. — Ka- 
luderske Livade u okrugu smederevskome. Livada 
u Kaluderskim Livadama. Sr. nov. 1870. 774. — 
Kamenite Livade u okrugu smederevskome. Niva 
u Kameniti Livada. Sr. nov. 1875. 108. — Ka- 
rapetanske Livade u okrugu biogradskome. Orada 
zemja u Karapetanskim Livadama. Sr. nov. 1869. 
328. — Kolarske Livade u okrugu smederev- 
skome. Livada u Kolarskim Livadama. Sr. nov. 
1875. 352. — Socke Livade ti okrugu pozarevac- 
kome. Zemja u Sockim Livadama. Sr. nov. 1875. 
375. 

2. LIVADA, m. prezime. u hrvatskoj krajini. 
V. Arsenijevi6. — Ista je rijee sto 1. livada. 

LIVADAK, livatka, m. ime mjestu u Srbiji : 
a) u okrugu jagodinskome. Livada u Livatku. Sr. 
nov. 1864. 150. — b) u okrugu smederevskome. Li- 
vada u Livatku. Sr. nov. 1870. 163. 

LTVADAN, livadna, adj. koji pripada livadi. 
— Od XVI 11 vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(livadni ,pratajuolo, over pratese, di prato' ,pra- 
tensis' 578b) gdje se nnj prije nahodi, u Stuli- 
cevu (,pratensis'), u Voltigijinu (livadni ,pratile, 
pratese' ,zur wiese gehorig'). Zamisjajte lijere 
livadne. S. Rosa 77^. Krave pasijaju (= pasi- 
jahu) u okolo stojecim livadnim blatinam. I. J. 
P. Lucie, razg. 5. Blagouhanije livadni cvijeca. 
D. Obradovi6, ziv. 82. Cvijeti limunski i livadni. 
basne. 162. 

1. LIVADAR, m. tezak sto obraduje livade. — 
U narodnoj pjesmi nasega vremena, n iz ne u 
Vukovu rjecniku (,der wiesenbauer' ,qui pratum 
colit'). Oj Lazare, livadare! ko ti dade tu livadu? 
Nar. pjes. vuk. 1, 302. 

2. LIVADAR, m. neka bi^ka. Livadar, Melam- 
pyrum arvense (pratense?) L. (Pancic). B. Sulek, 
im. 201, 

LIVADAR.\,,/. mjesto u Srbiji u okrugu kra- 
gujevackome. Niva u Livadari. Sr. nov. 1875. 
691. 

LIVADICA, /. dem. livada. — Od xiv vijeka 
(kao mjesno ime, vidi kod b, c)), a izmedu rjec- 
nika u Mika}inu i.pratulum'), u Belinu (,prati- 
cello' ,pratulum' 578b), u Stulicevu (,pratulum'), 
u Vukovu (dim. v. livada), u Danicicevu (vidi 
b, c)). 

a. uopce. — U narodnijem zagonetkama. 
Ostade. mi moj dobri (t. j. zito) na livadici. — 
E osta mi moj debejko na livadici. Nar. zag. 
novak. 25. 

b. kao mjesno ime u Srbiji. a) u okrugu 
kragujevadkome. Zemja u Livadici. Sr. nov. 1867. 
375. — b) mjesto na graniei izmedu Srbije (u 



LIVADICA, b. 



128 



LIVIC 



okrugu pirotskome) i Bugarske. M. D. Milicevic, 
kra}. srb. 166. — c) selo u okrugu pozarevac- 
kome. K. Jovanovic 139. — pomine se od xiv 
vijeka, vidi u Danicicevii rjecniku: selo na Mo- 
ravi koje je car Lazar dao Bavanici. M(on. serb). 
198. (1381). ima i sada. — d) mjesto u okrugu 
rudnickome. Niva u Livadici. Sr. nov. 1870. 683. 

— e) mjesto u okrugu sabackome. Oraca zemla 
u Livadici. Sr. nov. 1861. 217. — /) mjesto u 
okrugu smederevskome. l^Iiva u Livadici. Sr. nov. 
1874. 293. — g) mjesto u okrugu vajeoskome. 
IsTiva na Livadici. Sr. nov. 1874. 67. 

LIVADICE, /. pi. (od livadica), mjesno ime. 

a. u Srbiji mjesto u okrugu cuprijskome. 
Branik u Livadice. Sr. nov. 1875. 429. 

b. u Slavoniji u zupaniji srijemskoj. a) niva. 
Erdevik u Srijemu. D. Hire. — b) vrelo. Movo 
u Srijemu. D. Hire. 

LiVADICKI, adj. koji pripada Livadici. a) 
vidi livadica, b, c)). Livadicka (opstina). K. Jo- 
vanovic 139. — b) vidi livadica, b, f). Niva u 
Livadickom Poju. Sr. nov. 1866. 81. 

LIVADIJA, /. u<tsj3(iS(uc, yli^a6ta^ pokrajina 
u Grckoj. — Od xiv vijeka. Na Livadiju i pro- 
ceje inyje zem}e. Danilo 354. Jezdit ernac ne 
pristaje priko ravne Livadijo, i s lijeva mu more 
ostaje od Korinta zvano prije. I. Gundulid 370. 

— Ima i u Belinu rjecniku (,prataria, prato 
grande' ,pratum ingens' 5781^) i u Stultcevu 
(,pratum ingens'), te u objema je tumaceno : ve- 
lika livada, i u Voltigijinu uz livada; ali u prva 
dva ima Gundulicev primjer u kojemu je ocito 
Livadija mjesno ime, po cemu se vidi da su ona 
dvojica zlo tumaeila, a Voltiggi je jamacno pri- 
mio iz nih. 

LIVADIJSKI, adj. koji pripada Livadiji. — 
XIV vijeka. Fruzi livadijscii. Danilo 357. 

LIVADNAK, VI. neka bi(ka. Livadnak, Salvia 
pratensis L. (Lazic). B. Sulek, im. 201. 

LIVADSKI, adj. koji pripada livadama. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(,pratajuolo, over pratose, di prato' , pratensis' 
o78l>) i u Stulicevu (v. livadan). 

a. uopce. Godista jesu prilicna k rosi li- 
vadskoj. M. Eadni6 165'^ 

b. kod mjesnoga imena : Livadsko Brdo, 
mjesto u Srbiji u zupaniji smederevskoj . Vino- 
grad u Livadskom Brdu. Sr. nov. 1875. 527. 

LIVADAK, Liva6ka, m. ime mjestu u Srbiji 
u okrugu smederevskome. Niva u Livaiku. Sr. 
nov. 1875. 667. 

LIVADANI, m. pi. ime selu u Slavoniji u 
okrugu pozeskome. Eazdijej. 127. 

LIVADE, n. coll. od 1. livade. — Stariji je 
oblik livadije. — Od xm vijeka, a izmedu rjec- 
nika H Stulicevu (,prata, aggeres'), u Danicicevu 
(livadije ,prata'). 

a. uopce. Selo s nivijemb i sb livadijemb. 
Mon. serb. 64. (1298—1302). 

b. kao mjesno ime. 

a) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu crno- 
rijedkome. Oblog u Livadu. Sr. nov. 1863. 586. 
— bbj mjesto u okrugu krajinskume. Niva u Li- 
vadu. Sr. nov. 1871. 388. — ce) selo u okrugu 
kruSevackome. K. Jovanovi6 126. 

b) vidi u Danicicevu rjedniku: selo blizu 
Pristine gdje jo i sada (Hahn, reise. 165, samo 
6to tu pi6e .Livadja'). Iz Livadija Petrb Golb- 
klasb . . . Koji grede putb po delu k Livadiju. 
Mon. serb. 264. C1389— 1405). 

LIVAJE, /. pi. u narodnoj zagoncct naSega 



vremena (kao mjesno ime, ali je po svoj prilici 
izmis^enoj. Kucka laje u Livaje, cak se cuje u 
Rozaje. odgonet(aj : puska. Nar. zag. novak. 184. 

LIVAJK'^, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. bosn. 1864. xvii. 

LIVAK, m. prezime. — xv vijeka. Ivanis Livak. 
Mon. Croat. 72. (1448). 

LIVAKINA, /. mjesno ime. — xv vijeka. — 
Maze se cituti i Livakina. Z grbina zem|a Li- 
vakina. Mon. croat. 159. (1495). 

LIVAKINA, vidi Livakina. 

1. LIVAN, livna, adj. koji se lije Hi liva (o 
suzama). — U jednome }j>'^»^j^fi* xvii vijeka. 
Kreuza Askanijom to videci livne suze tad ro- 
nijase. I. Zanotti, en. 43. 

2. LIVAN, m. tamjan, grc. lijiavog. — liijec 
je stara, isporedi stslov. livami i rus. JiuBna-h. — 

O knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem 
jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. tamjan 
.^• dodatkom da je rijec ruska). V-Lzmi livanb 
i volosb i rastri sijihb... Sredovjecn. lijek. jag. 
star. 10, 102. Dadohom jemu dari: zlato i livanb 
i izmirnu. Starine. 22, 199. Aleksandar uzlije 
livan i muro i pokadi grobe. Aleks. jag. star. 
3, 250. 

3. LIVAN, m. ^liiavov, ime gori u Siriji, vidi 
kod livanski. 

LIVANA, /. ime pusti u Slavoniji u okrugu 
pozeskome. Eazdije}. 136. 

LIVANAT, livanta, m. vidi levanat. — U pri- 
mjeru eakavskome xv vijeka. Kunfin z livanta. 
Mon. Croat. 119. (1482). 

LIVANCIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. bosn. 1864. ix. xxviii. 

LIVANQV, adj. koji pripada livanu, vidi F. 
Miklosid, lex. palaeoslov.- kod livanovb. 

LIVANSKI, adj. koji pripada gori Livanu. 
— U primjeru xm vijeka, a iz nega u Danici- 
cevu rjecniku: livanbskyj ,Libani'. Necbstivago 
visesta se aky kedri livanbskyje. Stefan, sim. 
pam. saf. 23. 

LIVAST, adj. senut, nakriv. Stina je livasta, 
kad u kresenu okrne se potkorak, te ne moze 
od lie ostati lice upravuo. M. Pavlinovid. — Po 
juznome govoru va^a da bi glasilo )evast, jer po 
svoj prilici postaje od lijev. 

LIVCEV, adj. koji pripada liven. Ko ce se 
odrzati kad se pokaze? jer je on kao ogan livfiev 
i kao milo bjejarsko, D. Dani6ic, malah. 3, 2. 

LiVEL, m. canon emphyteuticu.s, tal. livello, 
kamata sto se placa za nuvce sto je ko uzajmio 
i za koje je zalozeno nepokretno imane bez od- 
redena vremena za vracane. — Po primorju od 
XV vijeka. Jesu dali na livel i v ime livela jodan 
kiis zemle. Mon. croat. 136. (1489). Livelasmo. 
ali dasmo na livel jedan kus zemjo. 281. (1577). 
Dati na livel dobra nestavna. M. Bijankovid 
149. Koji posvojuju dobra od crikve, ili od koga 
mista bogojubnoga razloge, livele, plode. 150. 
Ufiiniti inveiitarij od svih dobar nestavnih, od 
baSdin, ku6, livelih. 152. 

LIVELATI, livelum, pf. dati na livel. — U 
jednome primjeru xvi vijeka. Livelasmo, ali dasmo 
na livel jodan kus zem|e. Mon. croat. 281. (1577). 

LIVEROV161, m. ime selu u Ornoj Gori u 
katunskoj nahiji. Glasnik. 40, 19. I otido niz 
Liverovido. Nar. pjes. vuk. 4, 90. 

l1vi6, m. prezime. — U naSe vrijeme. Schem. 
jader. 1876. 53. 



LIVIJESTAR 



129 



LIZ ATI, 1, a, a) aa). 



LIVIJESTAR, m. ime (kahidersko). — Prije 
nasega vremena. Livijestarb (jeromonah). S. No- 
vakovi6, pom. 73. 

LIVKA, /. nejasna rijec na jednome nijestu 
XVIII vijeka, mozehiti'dem. livada. Srjed pustosne 
njegda livke. J. Kavanin 86a'. 

LIVl^ANI, m. pi. ime sclu, vidi u Danicicevu 
rjecniku: Liv|ane, m. pi. selo s kojim je medilo 
selo ,Grbinotecb' : ,sb Livjani'. M(on. serb). 93. 
(1830). 

LIVNICA, /. zgrada u kojoj se sto Uje (sa- 
lijeva), u kojoj radi livnik. — isporedi lijevnica. 
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(,die giesserei' ,officina oporum fusorum' s pri- 
mjerom : U nas nema ni livnice ni kovnice). Sa- 
liveni u livnici topovi. Nov. sr. 1835. 146. Kad 
Eusi svoja dva livca, sto su u Beogradu lili Sr- 
bima topove odzovu, onda se Toma primi da 
upravja livnicom. M. D. Milicevic, pomenik. 3, 
345. 

LIVNIK, m. mjesno ime. — xvi vijeka. Filip 
Jakov|i6 s Livuika. Men. croat. 182. (1501). 

LIVNO, vidi Hlijevno. 

LIVO, vidi lijevo. 

LIVOCA, /. mjesno ime, vidi u Danicicevu 
rjecniku: selo ,na Binbce Morave' koje je dala 
Hilandaru carica Milica: ,Livocju' . . . ,odb Li- 
voce'. M(on. serb). 263. ,Gni}anomb i Livoci . . . 
aa medu Gorne Livoco'. 264. (1389—1405). po 
torn su bile dvije, a dvije su i sada, ■ gorna i 
dona, kod sadasnega Gilana. ,Hahn, reise. 170. 
172. 173.' same sto Hahn pise .Livotsch' a na 
karti ,Levoc'. pogrjeska ce biti ,s Livocemb'. 
M(on. serb). 263. 

LIVONAG, Liv6nca, m. covjek iz Livonije. — 
Od xviii vijeka. Od Livonaca. A. Tomikovic, 
ziv. 234. — I u Sulekovu rjecniku: ,Liefiander'. 

LIVONIJA, /. Livonia, pokrajina u Rusiji na 
haltijskome mora, nem. Livland i Liefland. — 
Od XVI II vijeka. U Livoniji. A. Tomikovic, ziv. 
10. — I u Sulekovu rjednikti: , Liefland'. 

LIVONIJANAC, Livonijanca, m. vidi Livonac. 
~- U jednoga pisca xviii vijeka. Od Livonija- 
naca. A. Tomikovic, ziv. 113. 
^ LIVONKA, /. zensko cejade iz Livonije. — U 
Sulekovu rjecniku: ,Lieflanderin'. 

LIVONSKI, adj. koji pripada Livoniji. — Od 
xvn vijeka. Nakon liih su (Pomoranaca) tvrde 
cete livonskijeh iz prostora. I. Gundulie 4.S8. 
Livonska drzava kod nih Lehom sluzi. I. T. 
Mrnavic, osm. 39. Livonski (jezik). A. Tomi- 
kovic, ziv. 271. — I u Sulekovu rjecniku : ,lief- 
landisch'. 

LIVOEAN, Livorna, adj. grad u Italiji, Li- 
vorno. — isporedi Livorna, Livorno, Ligorno, 
Ligurna. — U Belinu rjecniku: , Livorno, porto 
in Toscana' ,Liburnum' 442*, i u Voltigijinu: 
.Livorno'. — U Dubrovniku se sad kaze Livorno, 
»., te prema tome moze biti i ovaj primjer xvii 
vijeka, u kome se ne zna nominativ: Ti u Li- 
vornu gradu haja strijet po vodah grade novo. 
I. Gundulid 280. 

LIVORNA, /. vidi Livoran. — U nase vrijeme 
u Istri. Jadril sam Taliju do Livorne grada. 
Nar. pjes. istr. 2, 136. 

LtVORNO, n. vidi Livoran. 

LIVRA, /. vidi livreja. — Mislim da je ova- 
kovo znacene u jednome primjeru xviii vijeka u 
kojemu ima samo gen. sing, livre, a moze biti 
da treba citati livree od nom. sing, livrea. Premda I 

VI 



on vrijedan sebi ni livre mu nosit ne bi. J. Ka- 
vanin 1183-. 

LIVREA, /. vidi livra. 

LIVREJA, /. kao uniforma sto nose sluge u 
bogatijem kucama, franc, livree, tal. livrea, nem. 
livree. — U pisaca nasega vremena. Privatne 
sluge kod kojih je pri uniformi ili livreji oruzje 
n obicaju. Zbornik zak. god. 1853. 49. — I u 
Sulekovu rjecniku: , livree'. 

1. LIZA, /. zensko cejade koje se svakomu 
ulagiva. — U nase vrijeme u Stonu: „Poznam 
ja onu lizu, da te Bog od ne oslobodi!" M. 
Milas. — Vaja da je uprav ime zensko (vidi 2. 
Liza), ali se misli na lizane. 

2. LIZA, /. ime zensko, tal. Lisa (l^VP- Elisa- 
betta). — TJ Dubrovniku jos od xviii vijeka u 
poslovici kojoj nije posve jasan smisao (isporedi 
i 1. liza). Drzak je Lizi u ruci. (Z). Poslov. 
danic. 

LIZABELA, /. vrsta grozda. Kupcina dona. 
D. Hire. — Tal. isabella. 

LIZABETA, /. zensko ime, vidi Elizabeta i 
Jelisaveta, tal. mlet. Lisabeta. — Od xvi vijeka. 
Lizabeta, rodica tvoja. N. Ranina 16a. luc. 1, 
36. Neto cu pozdravjenje Marije Lizabeta. 16l>. 
luc. 1, 41. U ovomu veselju buduci se sastala 
djevica s Lizabetom rodicom svojom. A. Gu- 
cetic, roz. mar. 132. Poznanje Lizabete. I. Drzic 
98. Vidjeste li plemenitu Lizabetu? G. Pal- 
motic 1, 88. Ovu ugarska Lizabeta blagodarno 
nemu posla. ^ J. Kavanin 329*. Ne porod dobro- 
srecni bise Geltruda, . . . Lizabeta, ... I. Dordic, 
ben. 54. 

LIZALAC, lizaoca, m. covjek sto lize (u pre- 
nesenome smislu, kao cankoliz). — U Stulicevu 
rjecniku: ,catillo'. 

LIZANE, n. djelo kojijem se Use. — Stariji 
je oblik lizanje. — Izmedu rjecnika u Belinu (11- 
zanje ,beccamento, beccatura' ,lictu3' 430a), u 
Bjelostjencevu, u Stulicevu, u Voltigijinu, u Vu- 
kovu. Lizanje od macjega jezika. (D). Poslov. 
danic. 

LIZ ATI, lizem, impf. pruzivsi jezik iz usta 
(kaze se i o celadetu i o zivotini) doticati se nim 
cega jednako pomicuci ga ozdo uzgore, kod cega 
su dva glavna znacena: lingere i lambere. — 
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. lizah i u 
part, praet. pass, lizan; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u inf. — Rijec je praslavenska, 
isporedi stslov. lizati, rus. .iHsaxb, ces. lizati, po(. 
lizac. — Korijen je indoevropski (ligh), isporedi 
lit. leziu, lesti, Herat, laizau, laiziti, let. laizit, 
jerm. lizum, snskr. rib, lib, gri. ^tL/w, lat. lingo, 
got. bi-laig(3n, staroir. ligim. — Izmedu rjecnika 
u Vrancicevu (,lambere; lingere'), ii Mikajinu 
(lizati, oblizati , lingo, lambo, delingo'), u Belinu 
(Jeccare' , lambo' 430^), u Bjelostjcnievu (lizem, 
lizati , lingo, aliquid lingua molliter delibo 1. 
tango, lambo, delingo'), u Jambresicevu (lizem 
,lingo'), u Stulicevu (,lambere, lingere, delingere, 
met. adulari'), u Voltigijinu (,leccare, sleccare' 
,l6cken'), u Vukovu (,lecken' ,lambo'). 
1. prelazno (moze izostati ohjekat). 
a. aktivno. 
a) lingere, objekat je ono §to prione 
jesiku (§to moze biti i hrana) i tako se unosi 
u usta. 

aa) u pravome smislu. Lizase psi krv 
Nabotovu. J. Banovac, pripov. 174. I (hrt) krv 
(zecevu) ze|no lizat za6me. V. Dosen 71a. Kad- 
kad podaj lioj (kravi) lizati soli. J. S. Rejkovic 
93. Kad bi Mile vrlo ozednio, rosicu bi s tra- 



LIZATI, 1, a, a) aa). 



130 



LIZBONA 



tine lizao. Nar. pjes. marjan. 19. I stara ovca 
90 lize. (I staru se coeku mill veseje kao i 
mladu). Nar. posl. vuk. 105. Lize kao macka, 
a zdere kao vuk. (Kad ko, o3obito kako zensko, 
jeduci ho6e da se stidi, a jede za dvojicu). 168. 
Psi lizase krv. D. Danicid, Icar. 21, 19. — Amo 
pripada i ovo: Scijeaahu iinat Sto cinit 3 ovijem 
zemajskijom gujami koje mi lizu zem)u. M. Dr- 
zic 268. 

bb) metaforicki. Molim te, Goapodine, 
cini da ja budem dostojan piti srcem mojim i 
lizati s jezikom duse moje neprocihene kapje 
krvi tvoje. J. Banovac, prisv. obit. 37. — (lizati 
prah = vrlo se ponizivati). Neprijateji iieofovi 
prah 6e lizati. D. Danicid, psal. 72, 9. Prah 
s nogu tvojih lizace. isai. 49, 23. — Ne inogu 
ti srcu odoliti, §to mi nozu domet ne dosize, da 
na nemu krvnik krvcu lize! Osvetn. 1, 72. — I 
grle .se i krv crnu lizu jedan drugom' iz obraza 
bijela. 2, 16 (isporedi b) cc)). 

b) lambere, objekat je uopce ono cega se 
dotice jezik. 

aa) uopce. Otvori veliku i staru kni- 
zurinu, . . . prevrde list po list, lize prste, da 
pero od pera razdvqji. S. j^ubisa, prip. 48. 

bb) s objekta se unosi kao hrana u 
usta ono sto je k nemu prionulo. Te mi lizu 
skadarske sahane. Nar. pjes. vuk. 5, 256. Kad 
se kucka nauci zdrmne lizati, ili kucku ubij ili 
zdrmne slomi. Nar. posl. vuk. 120. Kad im lizu 
ka' pascad sahane. P. Petrovid, gor. vijen. 75. 

cc) zivotine cesto pokazuju ovako lubav 
prenia cejadetu ili drugoj zivotini. Zvijer jedna 
drugu i Jubi i lize s velikom }ubavi. M. Ve- 
tranid 1, 468. I pas svoje psice liza, al' im vuha 
ne odgriza. P. Vitezovid, cvit. 128. Padose mu 
(zviri) krotke prid noge, lizudi ga kako |ubez- 
nivi kucidi. A. d. Bella, razgov. 46. Svaka krava 
svoje tele lize. Nar. posl. vuk. 276. (Djevojka) 
pruzi i nemu (lavu) pogace, i lav uzme, pa joj 
stane ruku lizati. Nar. prip. vuk. 169. — Atno 
pripada i oimj j^rimjer: Govore niko. da medvi- 
dica, porodivsi svoj plod nedovrsen i nedoispu- 
nen, s jezikom lizuci ga ispuni. F. Lastric, rad. 
279. — Mogu amo pripadati i ovaki primjeri 
(jamacno ne pod aa)). Lizahu rane negove. 
Anton Dalm., nov. test. 112b. luc. 16, 21. Psi 
dohodahu i lizahu rane negove (Lazarove). M. 
Divkovid, bes. 175'!. — I o cejadetu. Pavla li- 
zase jezikom onde gdi Isukrst mrtav biso leza'. 
Ziv. jer. star. 1, 234. — ce^adetn, kao Jubiti, 
cjelivati (u ironickome ili iperbolickome smislu). 
Babu cmoka, babu lize (snaSica). V. Dosen 157^. 

(M) metaforicki, kao ula^ivati se (ob- 
jektu), isporedi naj zadni primjer kod cc). Ne 
va|a pjuvati ni lizati. (Ne va}a od svoje rijedi 
natrag udaratij. Nai. posl. vuk. 195. Da ga lizu 
indinske balije. Nar. pjos. juk. 392. — Slicno Jr. 
i u ovijem primjcrima: Tad gladi, (tad) rize pri- 
slatkim zgovorom, tad bode, tad liJe Jubenim 
umorom. D. Barakovic, vil. 150. Grci ovi sinod 
lizu i stuju. A. Kanizlid, kara. 409. Svrti mu 
se miso u tjeskobi: te§ko lizat zapovijedi dauo. 
Osvetn. 4, 55. 

ce) metaforicki, lizati otaro, podnositi 
se kao licemjer (lizati stoji iperbolicki mj. |u- 
biti). Lizu otaro za bit scijoAeni. B. Zuzeri 
375. Lizat otare. (Z). Li2e ne pristav otare. (Z). 
Lize svojno otare, a vu6o tudno pentare. (Z). 
Poslov, daui6. 

//) metaforiiki, lizati zemju, lezati ni- 
iice (od zalosti ili od pokoravnna). Tu dohodi, 
nica pada, liio zemju, zalo3 ima. N. Mar6i 50. 

(/ff) " prenesenome smislu, kad se §to 



(subjekat) mice oko cega poput jezika kad lize. 
aaa) o zraci, plamenu, pari itd. Lizase zrak 
nega glavu. I. Zanotti, en. 45. Zraci zare, vrle 
suze jare, pa mu mrkla oba lisca lizu. Osvetn. 
2, 44. — Pedna vatra nek ne lize zjalo. J. S. 
Eejkovid 410. Po druzini lisca, vidio bi gdje ih 
plameu lize. Osvetn. 3, 71. — Da ne bi masne 
i kisele vatrene pare kotao lizale i grizlo. P. 
Bolid, vinodj. 2, 396. — bbb) o tekucoj vodi. 
Rijeka lize sumom obujena brda. S. ^jubisa, 
prip. 56. — ccc) o sab(i. Zlacena ga optrkujo 
dorda, pa ga lize kuda ga je klala. Osvetn. 2, 
151. Gdje kog stize tu ga gvozdem lize. 3, 104. 

— ddd) II jednome primjeru xviii vijcka znaci 
sto i mazati. Briske, trisne, visno i kajsije nozi 
kresu ba§6ovani visti: . . . oni rizud ne idu do 
debla ved rizotke na palac ostave, posli, kad je 
ved toplo, poprave, sto sad osta tad do kore rizu, 
ranu vodnim i melemom lizu. J. S. Kejkovic 
84-85. 

b. pasivno, n. p. u Bclinu rjecniku: lizan 
,leccato' jlinctus' 430'>'. 
C. sa se. 

a) pasivno. Da je onde on naj blize, gdi 
se tuda zdila lize. V. Dosen 39^. 

b) reciprocno. 

aa) u praoome smishi. U zajam se i 
goveda lizu. Nar. posl. vuk. 329. Lizati se 
s kim, |ubiti se (medu zivinom), nedopusteno kad 
so jubi covjek i zena. M. Pavlinovid. 

bh) u metaforidkomc ili prenesenome 
smislu. Gu§apac zasio u Biograd, pa se lizao i 
s Turcim i s Srbim. M. Pavlinovid, razg. 86. 
Lizati se s kira, slagati se. „Neolit se lize s pa- 
som", cf. ulizati se. M. Pavlinovid. 

2. neprelazno, u prenesenome smislu, o cemu 
sto se mide kao jezik kad lize. — U nase vrijeme. 

a. plamenu (isporedi 1, a, b) gg) aaa)). 

— Izmedu rjecnika u Vukovu: lize plamen ,lo- 
dern' ,lambo' s p)rimjerom: Na nozdrva maven pla- 
men liSe (Nar. pjes. vuk. 3, 236). — Dobra Sarca 
vrlo rasrdio, iz kopita ziva vatra seva, iz noz- 
drva modar plamen lize. Nar. pjes. vuk. 2, 421. 
Cici sara kako zmija luta, na nozdrve modar 
plamen lize. 2. 453. Iz jednoga (kola) modar 
plamen lize. Nar. pjes. srem. 33. Iz usta mu 
(konu) modar plamon lize. 36. 

b. vodi morskoj (isporedi 1, a, b) gg) 
bbb)). Kad moro prolazi s osokaja na plimu, fuje 
se nekakav sapat krajem i to znamonuju s iz- 
razom ,m9ro li^e'. L. Zoro, rib. 3, 31—32. 

LIZAVAC, lizavca, m. covjek sto lize (obicno 
u prenesenome smislu, vidi lizalac, ili sladokus). 

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem 
padezima, osim nom. sing., i gen. pi. lizavaca. 

— U Bjelostjendevu rjecniku: kajkavski lizavec 
zdol ,catillo, catilio, liguritor'; u Jambresicevu: 
lizavec zdel ,catilo'; u Stulicevu: lizavec, v. li- 
zalac iz Bjelostjenceva; u Voltigijinu: ,leccatore' 
,lecker, niischer'; u Vukovu: ,d&T locker' ,qui 
lambit' s primjerom: Ja nijesara kusavac nogo 
lizavac. — / vrsta ribe: Lizavac, zlatan, javra, 
slinavac, pravic, pot naziva noko (cipola) vrsto 
ribo u Rijpci dubrovadkoj. Slovinac. 1884. 510. 
vidi slinavac. 

LIZBONA, /. Olisippo, glavni grad u Portu- 
galiji, portug. Lisboa, tal. Lisbona. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.Lisbona, 
citta di Portogallo' ,01isaipo' 441='). Do Lisbono. 
B. KaSic, fran. 34. U Lizboni, krajostva od Por- 
fcugalije coluom mestu. F. Glavinid, cvit. 1,81'^. 
U Lisboni. J. Filipovic 1, 1251'. ~ I u Sule- 
kovu rjedniku : .Lissabon'. 



LIZBONKA 



idi 



LIZUMJERAC 



LIZBONKA, /. zensko cejade iz Lizbone. — 
IJ Sulekovu rjecniku: ,eine von Lissabon'. 

LIZBONSKI, adj. koji pripada Lizhoni. — U 
Sulekovu rjecniku: ,zu LissaboQ gehorig'. 

LIZBONANIN, m. covjek iz Lizbone. — Mno- 
ziiia: Lizb6nani. — U Sulekovu rjecniku: ,einer 
von Lissabon'. 

LIZDEKACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u 
Boci) opregaca s dugijem resaraa ,eine art schurze 
der frauen' ,praecinguli genus'. 

LIZDRA, /. veli se o lukavoj, prevejanoj curi 
i zeni koje lazu i mazu, stono je rijec. na Bracu. 

A. Ostojic. 

LIZGAR, lizgdra, ??i. asov, gvozdena lopata. 
U Leskovcu. M. Durovic. 

LIZICA, /. mjesno inte. — Pomine se xiv Hi 
XV vijeka. Mesto rekomo Lizica. Danilo B75. 

LIZIJA, m. Hi f.? pogrdna rijec. Skoroteca. 
1844. 249. 

LIZIKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32. 

LIZIMAGA, /. (lat.) Lysimachia L. (Sabjar). 

B. Sulek, im. 201. 

LIZIMJER, m. licemjer. — Od xvii vijeka u 
pisaca koji su mislili da postaje prvi dio od li- 
zati. i u Belinti rjecniku nalazi se cesto -i- mj. 
je, po cemu kao da se mislilo da je drugi dio 
mir (isporedi lisimjer i rijeci sto od ove postaju). 

— Izmedu rjecnika u Mika\inu (lizimir, lizimirac 
jhipocrita, fronte et vultu simulato, eruditus ar- 
tificio simulationis'), u Belinu (lizimir ,ipocrita' 
jhipocrita' 419'J), u Stulicevu (lizimir ,probitati3, 
virtutis, religiouis simulator' ; Ijzimjer, v. lizi- 
mir etc.). Lizimir je lazuci. B. Kasic, zrc. 113. 

LIZIM.JERAC, lizimjerca, m. vidi lizimjer. — 
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lizimirac kod lizimir) 
gdje se naj prije naliodi, u Belinu (lizimirac ,ipo- 
crita' jhipocrita' 419lJ), u Stulicevu (lizimirac ttz 
lizimir). Kakono lizimirci to jest licemjerci. S. 
Rosa 7(3^. Ako se ovi zli drugovi namjere na 
koga mladica stavna u kreposti, ali na koju dje- 
vojcicu bogolubnu, koji mrze na neciste besjede, 
ter bjeze od liih, tad se oni pocnu rugat nima i 
nihovijem dobrijem djelima, sad ih nazivaju ime- 
nom od lizimiraca. E). Basic 107. Lazci i lizi- 
mirci jesu. L Velikanovi6, uput. 1, 410. Go- 
spodin zovudi ih (fariseje) lizimirce. J. Matovi6 
411. Pisaoci kniga ozloglasedijeh . . . i lizimirci. 
411. 

LIZIMJERAN, lizlmjerna, adj. licemjeran, vidi 
lizimir. — U Belinu rjecniku: lizimjerni ,cosa 
d' ipocrisia' ,hipocriticus' 419^, i u Stulicevu : li- 
zimiran ,fictus, simulatus' s dodatkom da je uzeto 
iz misala. — U oba rjecnika ima i adv. lizi- 
mjerno; u Belinu: lizimjerno ,hipocritamente' 
jipocritice' 419^*, i u Stulicevu: lizimirno ,ficte, 
simulate' s dodatkom da je uzeto iz brevijara, 

LIZIMJERCiNA, m. i f. augm. lizimjerac. — 
U Stulicevu rjecniku: lizimircina ,magau3 pro- 
bitatis etc. simulator'. 

LIZIMJERITI, lizimjerim, impf. licemjeriti, 
vidi lizimjer. — IJ Stulicevu rjecniku: lizimiriti 
jfingere* s dodatkom da se nahodi u Belinu (?). 

LIZIMJERJE, n. licemjerje, vidi lizimir. — 
U Stulicevu rjecniku: lizimirje, v. lizimirnost. 

LIZIMJERNIK, m. licemjernik, vidi lizimjer. 

— U Belinu rjecniku: lizimjernik ,ipocrita' jhi- 
pocrita' 419l>, i II Stulicevu: lizimirnik, v. lizi- 
mir. 

LIZIMJERNOST, /. licemjernost, vidi lizimir. 

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika- 



}inu (lizimirnost, lizimirstvo jhipocrisis, simula- 
tio virtutis, venditatio atque ostentatio, species 
simulata virtutis') gdje se naj prije nahodi, u 
Belinu (lizimirnos i lizimjernos ,ipocrisia, simu- 
latione di virtii' ,sanctitati3 simulatio' 4l9b), u 
Stulicevu (lizimirnost ,probitatis simulatio, fu- 
cata virtutis species'). To cinite za ,licimirnost' 
(nigdje u Belinu rjedniku nema oblika s licim-; 
va^a da treba citati z mj. -c-). A. d. Bella, razgov. 
244—245. Lizimirnost koju vise puta Isukrst 
pokarao. I. Velikanovic, uput. 1, 346. 

LIZIMJERSTVO, n. licemjerstvo, vidi lizimjer. 
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika- 
finu (lizimirstvo knd lizimirnost), u Belinu (li- 
zimirstvo , ipocrisia' .sanctitatis simulatio' 419^), 
n Stulicevu (lizimirstvo uz lizimirnost). Tako 
i lizimirstvo ucineno za koju mu drago dobru 
sfrhu vazda jo grijeh. B. Kasid, zrc. 113. Lizi- 
mirstvo naj blaziju od dobrote sliku hini. L 
Gundulic 479. David kara lizimirstvo. L Dordic, 
salt. 185. Kad molimo u lizimirstvu. 382. Sram 
nepravi, lizimirstvo ke zvano je. uzd. 27. U 
nimi nije vidio lizimirstva. S. Rosa 43*. Ono 
pak izvana. ciniti, sto u srdcu nejmas, istinito 
jest lizimirstvo i laz. I. Velikanovi6, uput. 1, 
410. 

LIZIN DVOR, m. ime pusti u Hrvatskoj u 
zupaniji varazdinskoj. Razdije|. 96. 

LIZNUTI, liznem, pf. vidi laznuti. — Akc. se 
ne mijenn (aor. 2 i 3 sing, liznu, 2^'^rt- praet. 
pass, liznut). — Postaje od lizati. — Va^a da 
je rijec praslavenska, isporedi rus. .-iHsnyTb, ces. 
liznouti, po]. liznac. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (liznuti, lizuivam ,leccare' ,lambo' ; liznuti, 
liznivam ,leccare un poco' ,parum lambere' 430*) 
i u Stulicevu (,allambere, parum lambere'). 

a. aktivno. Ne da stisnem usta, i jajce liz- 
nem samo na kravajce. L Dordic, pjes. 91. Pusti 
mi krv . . ., pa neka svako jaghe od ne samo 
lizne jezikom. Nar. prip. vuk. 129. Tu kliznuse 
Jamakovi marai, a liznuse Petrov obraz plami. 
Osvetn. 6. 48. Kad se i to svrsi, liznu ga po 
celu u nakrst. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 105. 
Tu ju (nevjestu) docekaju zene s kasikom meda 
koji ona liznuti mora. V. Bogisic, zborn. 252. 
Narod mnogo drzi na odrzane rijeci. ko protivno 
uradi, kazu : ,,P}unuo pa liznuo". V. Bogisic, 
zborn. 452. 

b. pasivno. Liznut ,leccato' ,linctus'. A. d. 
Bella, rjecn. 430*. 

C. sa se, pasivno. To se rece, tri puta lizne 
se dete jezikom. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 
104. 

LIZOMJERSTVO, n. licemjerstvo, vidi lico- 
mjer i lizimjerstvo. — IJ jednoga pisca Dubrov- 
canina xvii vijeka. Adulacijoni i lizomirstvo. L 
Drzic 232. Imaju odagnat . . . adulacijon ali li- 
zomirstvo. 271 — 272. 

LIZOPERCI, Lizoperaca, m. pi. ime selu u 
Bosni u okrugu travnickome. Statist, bosn. 71. 

LIZOZDJEL, m. dovjek sto lize (po svoj pri- 
lici tude) zdjele, u prenesenome smislu, vidi li- 
zalac i lizavac. — isporedi lizozdjelac. — U 
Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) lizozdol, v. 
lizavoc. 

LIZOZDJELAC, Iiz6zdj61ca, m. vidi lizozdjei. 
— U VoUigijinu rjecniku: (ekavski) lizozdelac 
,leccapiatti, scroccone* ,schmarozer'. 

LIZUMJERAC, lizumjSrca, m. licemjerac, vidi 
lizimjer. — U poslovici dubrovackoj xviii vijeka. 
Lizumjerac (Danicic je nastampao licumjerac, 
ali sam dodaje da je u rukopisu lisumjerac, a 



LIZUMJERAC 



132 



LOBODER 



to jamacno treba dttati lizumjerac) sebi je istomu 
nevjerac. (Z). Poslov. danic. 

LIZBA, /. vidi ligba. — -g- ispred b promi- 
jenilo se na z (isporedi cpag i spag). — U nase 
vrijeme u Dubrovniku. — Zabi}ezio sam akc. 
kako je u Vukovu rjecniku, ali misliin da se go- 
vori ligba i lizba. — U Vukovu rjecniku: (u 
Dubrovniku) ,der ausruf ,pronunciatio' (cf. Ii6iti) 
s primjerom: Udari lizbu u grade, i tu mu do'se 
devojke. (Nar. pjea. vuk. 1, 419). 

LIZBONA, /. vidi Lizbona. — Od xvi vijeka. 
Ivan XXII Spanol rodom od Lizbone. S. Kozici6 
28b. Iz Lizboue. S. Badric, ukaz. 62. Pise 
Marko od Lizbone. P. Knezevic, osm. 352. 

LIZIJA, /. vidi liksija. — Na jednome mjestu 
XVI vijeka. Pera, da lizije imas li tuj dosta, ka 
bilig odmije, na odru ki osta? H. Lucie 255. — 
Ako je u originalu lixije, jamacno treba citati 
liksije, te onda rijec lizija nema potvrde. 

LIZIOTAR, OT. cejade sto lize otare, vidi li- 
zati, 1, a, b) ee). — U jedinome se primjeru kaze 
zenskome ce(adetu. — Od xvi vijeka i sad u 
Dubrovniku (P. Budmani). Ali cu imat zenu 
karjivu, ali lakomu, ali liziotar. M. Drzid 397. 

LIZIPJATE, m. uprav covjek sto lize pjate 
(tanure), isporedi lizozdjelac, lizisahan, ali se 
nalazi samo nom. sing, kao ime musko ii jednoga 
pisca xviii vijeka koji ga je sam izmislio. S jednim 
koji pribivase s krajem i cinase smijat kraja i 
riegove vitnike i koji zvase se Lizipjate, a pri- 
imenkom Prtlazina. N. Palikuca 25. 

LIZISAHAN, lizisabana, m. covjek sto lize 
(tude) sahane, vidi lizozdjel i lizozdjelac. — U 
dva pisca javu ixviu vijeka (prvi nije izgovarao 
h, pa ga liije zabi^ezio, a drugo se a slilo s pr- 
vijem: lizisan). Parasit iliti poblebnik il' jost 
lepse lizisan. D. Obradovid, basne. 170. Bran- 
kovidi i lizisahani. P. Petrovid, gor. vijen. 69. 

LIZISAN, vidi lizisahan. 

LIZNIVATI, liziiujem Hi liznivam, impf. ite- 
rativni glagol prema liznuti. — Samo u Belinu 
rjecniku : praes. liznivam i lizriivam kod liznuti, 
i u Stulicevu: liznivati, liznivam uz liznuti, i 
praes. liznivam kod liznuti. — Kako se vidi, u 
oba je uzdrzano -z- i nije se promijenilo na z, 
i osim toga imaju i oblik s -n-. 

LOBAN, lobna, adj. u jednoga pisca Dubrovca- 
nina xviii vijeka mj. 3. laban (vidi). — Pisac je 
nacinio po ruskome .looHoe Micro. Nega vodec na 
gorvi lobnu Sto reku Kalvarije. S. Rosa 159^\ 
Na gori lobnoj zvanoj od Zudjela , Golgotha'. 
162a. 

LQBAI^fA, /. vidi lubana i 3. lab. — V pi- 
saca nasega vremena koji su nacinili po rus. 
.loot. Lobana , cranium'. J. Pancic, zoolog. 92. 
Ostrag mu biroka lobana. Srp. zora. god. 2, sv. 
5, str. 103. 

LOBARDI, m. pi. \udi iz Lombardije. — U 
narodnoj pjesmi na§ega vremena (gdje po svoj 
prilici znaci Talijance uopce). Od granice krilo 
ucinio, po drumovi Svabe i Lobarde. Nar. pjes. 
krasid. 1, 102. 

LOBAS. m. imc 7nuSko(?). — Ima u narodnoj 
pjesmi nasega vremena adj. poss. LobaSeva (o 
kceriYJ. JoSt jo JepSa Lobaseva Stane. Nar. pjes. 
here. vuk. 226. 

LOBA&EV, adj. vidi kod LobaS. 

LOBIZATI, lobizam t lobizem, impf. ]ubiti, 
cjelivati. — liijci je stara (lobyzati), isporedi 
atslov. lobyzati t rus. .looi.rsaTb ; ima i stslov. 



oblik lob-bzati koji ce biti jos stariji (lobtzi., 
po(ubac), vidi lobzati. — Samo u knigama pisa- 
nima crkvenijem jezikom. ^iubazno lobizajuste. .. 
Sb slbzami pripadahu lobizajuste . . . jStarine. 
22, 218. vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod 
lobyzati. 

LOBNICA, /. mjesno ime. — Prije nasega vre- 
mena. Spom. stojan. 185. 

LOBODA, /. Atriplex hortensis L. i 'druge 
vrste bi^aka. — Akc. se mijena u voc. : lobodo, 
lobode, a mozebiti i u dat. sing, lobodi, u ace. 
sing, lobodu, u nom. i ace. pi. lobode. — Bijec 
je praslavenska (loboda i lebeda), isporedi stslov. 
loboda, nslov. lebeda, malorus. ao()oj\,s., rus. Ji&- 
oe^a, ces. loboda, lebeda, poj. loboda, lebioda. — 
Moze biti da je srodno s grc. lunud-ov (lapathium, 
rumex, kiselica). — Izmedu rjecnika u Vranci- 
cevu (,lappa'), u Mika(inu (loboda, trava , atri- 
plex'; loboda divja , atriplex silvestris'), u Be- 
linu (,atrepice, herba' ,atriplex'; loboda divja 
,atrepice selvaggio' 114b), u Bjelostjencevu (lo- 
boda drac ili lobuda , atriplex hortensis, atri- 
ploxum'. 2. loboda divja ,atriplexum sylvestre, 
atriplex sylvestris'), u Stulicevu (loboda, trava 
, atriplex, atriplexum' iz Mikajina; loboda smr- 
deca, loboda udnasta, vrsta trave ,galiopsi, or- 
tica fettida' ,urtica foetida'), u Voltigijinu (,atre- 
pice, erba nota' .milte'), u Vukovu (,die [garten-] 
melde' , Atriplex hortense Linn.'). Listije otb pi- 
tome lobode ili seme rastlbkt s medomb stavi 
na ranu. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 107. 
liis(t) lis(t) lobode, vran ti kucku probode. (Z). 
Poslov. danic. (Krmci srdobo}u) dobivaju, kada 
pojidu onu travu kojoj jest ime , divja loboda'. 
I. Jablanci 145. Trave koje po vinogradima 
rastu, kao lobode. P. Bolid, vinod. 1, 223. Brahu 
lobodu po cestama. D. Danicid, jov. 30, 4. Lo- 
boda ,atriplex'. D. Nemanid, dak. kroat. stud, 
ifrtsg. 32. Loboda ,atriplex'. 39. Loboda, slov. 
i lobuda, lebeda, laboda, cslav. AOi;o;\tl. mrus. 
^o6o^'^a, rus. .ie6e^'\a, bug. lobodt, ces. lebeda, 
po|. loboda, lebioda, luz. loboda, rum. lobod'b, 
griso lontana (Pizzelli, Kuzmid), atriplice (Du- 
rante), Atriplex hortensis L. (Pancid, Vodopid). 
(Poslovica: Mlado kao loboda. Vodopid). B. Su- 
lok, im. 201. — Loboda crna (mrka). (Sab)ar). 
— Loboda divja, atriplice salvatica (Pizzelli, 
Aquila— Bud), 1. Hahmus portulacoides Wall. 
(Better); 2. Atriplex patula L. (Viaiani). — Lo- 
boda morska, atriplex marina (u mletackome ru- 
kopisu), alcino volgare (u si6skomo rukopisu), 
Atriplex littoralis L. — Loboda pasja, ce§. psi 
lebeda, po}. psia loboda, Chenopodium olidum 
Curt. (Durante). — Loboda pitoma, atriplice 
(Aquila — Bud), atriplex ortulana (u mlet. rkp.), 
1. Atriplex hortensis L ; 2. Chenopodium Bonus 
Henricus L. (u Gospidu). — Loboda smrdeda, 
galiopsi, ortica fetida (iz rkp. xvi vijeka), Che- 
nopodium olidum Curt. (Alschinger, Visiani, Vo- 
dopid). — Loboda smrdiija, galeopsis, ortica fe- 
tida (Kuzmid), Chenopodium olidum Curt. — Lo- 
boda vodena, atriplex marina (Durante), Atriplex 
littoralis L. — Loboda vrtna, Atriplex hortensis 
L. (Ansolmo da Canali). B. §ulek, im. 202. — Ze- 
dija loboda (Hieracium pillosella L.). K. Crno- 
gorac, bot. 18. 

LOBODAR, «i. ime visa u Srbiji u okrugu 
crnorijeikome. M. D. Milidevid, srb. 873. 

LOBODER, m. mjesno ime u Srbiji. a) selo u 
okrugu jagodinskome. K. Jovanovid 111. — b) 
mjesto u okrugu sabaikome. Zem}a u Loboder. 
Sr. nov, 1873. 235. 



LOBOR 



133 



1. LO61KA 



LOBOR, m. ime selu u HrvatsTcoj u zupaniji 
varazdinskoj. Eazdije|. 105. 

LOBORIKA, /. vidi lovorika. — U jednoga 
pisea Bo§naka xvm vijeka. Mogli bismo i(h) 
zvati loborikom, koja je zlamene od vicde ciline 
i neockvrnene fiistode . . . Loborika u nas jezik 
o6e redi dika i slava od cistode. S. Margitic, 
fala. 23. Kitu od loborike. 211. 

LOBOTINE, /. pi. rnjesno ime. — xiv vijeka. 
Pride pred nas f(ra)t(a)T Jakov preur (s) svoju 
bratiiu z Lobotin. Men. croat. 45. (1381). 

LOBUD, m. tur. lobut, buzdovan, nagak. — U 
narodnoj pjesmi nasega vremena. A danas nam 
dodijase Turci, ... na plocama po}e raznijese 
medudi se gide i lobuda. Nar. pjes. vuk. 3, 52. 

LOBUDA, /. vidi loboda. — Po kajkavskome 
govoru u Bjelostjencevu rjeiniku (kod loboda), u 
Jamhresicevu (,atriplex'), u Stulicevu (uz loboda 
iz Habdeliceva). 

LOBZANE, n. djelo kojijem se lobza. — Sta- 
riji je oblik lobzanije (lobiizanijej. — Izmedu 
rjecnika u Danicicevu (lobbzanije ,osculum'). 
Sladbkoje lobzanije davaje mne. Sava, sim. pam. 
saf. 10. 

LOBZATI, lobzam i lobzem, impf. vidi lobi- 
zati. — Korijen lob moze biti u svezi s lat. la- 
bium i sa srvnem. lefs. — U samijem knigama 
pimnijem crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (lobzati, etc., vidi 
celivati, etc.) i u Danicicevu (lobbzati ,osculari'). 
Zelajemuju svetuju glavu }ubimago syna lobzaje 
i kb srbdbcu prilagaje. Domentijan^ 40. — I sa 
se, reciproino. Eekose i mne: „Priidi, sraduj se 
sa nami Ire, jako lobza". Azb ze reh: „Kto ho- 
stetb jeje celovati, ne susti jeje?" Starine. 22, 
196. — Jos u Belom na otoku Cresu vele ,16b- 
zat', a u gradu Cresu ,16zbat', a znaci: cjelivati. 
I. Milcetid. 

LOCA, /. samo u Stulicevu rjecniku: v. luza 
s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva. 

LOCICA, /. dem. loca. — U Stulicevu rjec- 
niku: V. luzica. — nepouzdano. 

LOCAR, m. rnjesno ime. Da se ,Trepana' zove 
recica koja utice u Moravu izmedu sela Lucana 
i Locara. S. Novakovid, novo brdo. 89. 

LOCEVCI, Locevaca, m. ^;Z. ime selu u Srbiji 
u okrugu rudnickome. K. Jovanovid 146. 

LOCIKA, /, vidi lodika. — U Slavoniji od 
XVIII vijeka. Prisan krah s locikami divjim. A. 
Badid 298. Prodavati mirisne locike sa salatom. 
A. T. Blagojevic, khin. 53. Jedni beru klice 
bazovine, . • . ter je jidu na misto locike (,Lo- 
cika' naski, drugacije ,salata' tudim imenom). 
J. S. Ee|kovid 168. 

L06ITI, locim, impf. lokati. — U jednome 
primjeru xviii vijeka gdje stoji samo radi slika 
Cpremda ima i rus. aoHHTt. * pal- toczyc). Srjedu 
Save i Dunave srijemsko po}e Bakunt moci, neka 
jelen stire trave i vodice hladne loci. J. Kavanin 
286b. 

LOCA, /. lijeno i necisto iensko cejade. — 
isporedi lodka. — Akc. se mijena u voc. lodo. — 
Moze biti da postaje od osnove rijeci lotar (kako 
misli Danicic, osn. 61). — U Vukovu rjecniku: 
(u vojvodstvu) ,eine liederliche weibsperson' ,mu- 
lier ignava et immunda' [cf. lodka]. 

L061CA, /. dem. lodika. — U Stulicevu rjec- 
niku: ,lactucula'. — nepouzdano. 

L661CINA, /. augm. lodika. — U Stulicevu 
rjecniku: ,vili3 lactuca'. — lu osobitome zna- 



ce'nu : Lo6i6ina, tarasaco (Pizzelli, Aquila — Bud), 
scariola (Aquila— Bud), Lactuca scariola L. B. 
Sulek, im. 202. 

LOCICKI, adj. koji pripada selu Locici (vidi 
2. Lodika, a) i bj). Lodicka (opstina). K. Jo- 
vanovid 94. 108. 

1. LOCIKA, /. Lactuca sativa L., neka trava 
sto se goji u vrtovima i jede se obidno sa soli, 
u]em, octom, paprom. ovo je naj uze i pravo 
znacene, ali se u pisaca nalazi i za druge trave 
sto onako jedu (Cichorium endivia L., Nastur- 
tium officinale RBr., Valerianella L. itd.), ispo- 
redi salata. — Akc. se mijena 11 gen. pi. lodika. 
— Bijec je praslavenska (lot'ika), isporedi stslov. 
lostika, nslov. locika, (malorus. iocyda), ces. lo- 
cika. — Ocito postaje od lat. lactuca. Miklosic 
misli da je isprva postalo loktjuka, cim hoce da 
tumaci stslov. -st-; ali toga nije potreba, jer je 
-t'- (stslov. st) moglo postati od kt ispred i kao 
u infinitivima glagola tedi, modi itd., u nod, mod 
itd., dakle je moglo postati od loktika (promjena 
od -u- na i nije vele cudnovata, i sam je Mi- 
klosic ne tumaci). ako se rijec primila i kad se 
vec promijenilo -kt- na t' u tekti, noktb, va^a 
da se jos osjecala analogija prema ovakovijem 
rijecima. — ima i stvnem. lattuh, srvnem. lattech, 
nvnem. lattich, gdje ima takoder promjena od 
-u- na i, ali slavenska rijec jamacno nije dosla 
preko germanskoga jezika u kojega vec nema -kt- 
(ne moze se misliti na anglosaks. leahtric). — U 
pisaca Slavonaca xvm vijeka ima i oblik locika 
(vidi); ne znam, jeli primlen iz kajkavskoga go- 
vora. Hi se vec onda nijesu u Slavoniji dosta 
razlikovali glasovi d i c. — Izmedu rjecnika u 
Mikajinu (lodika, trava , lactuca'; lodika najezena 
,lactuca capadox, crispa' ; lodika glavata , lactuca 
laconica, sessilia'), u Belinu (,lattuga, erba assai 
nota' , lactuca'; locika glavata ,lattuga cappucina' 
(lactuca capitata'; lodika ruda ,lattuga crespa' 
, lactuca crispa'; lodika divja ,lattuga salvatica' 
, lactuca sylvestris'; pitoma lodika Jattuga do- 
mestica' , lactuca sativa' 427b), u Bjelostjencevu 
(v. salata), u Stulicevu (lodika, trava , lactuca' i 
ostalo kao u Mikajinu), u Voltigijinu (grijeskom 
locika .lattuga' , lattich'); u Vukovu: (u Dubrov- 
niku) ,der kopfsalat' ,Lactuca [sativa L.]'. Da 
jastb i kiselo mleko gusto i lodike s octomb i 
pihtiju. Sredovjedn. lijek. jag. star. 10, 109. Bla- 
gujud meso u nod onoj peceno na ognu i kruh 
prijesan 3 lodikami grcijomi. N. Ranina 108a.. 
exod. 12, 8. Kupi konavaoskih lodika. M. Drzid 
1.33. Jesti lodike. B. Kasid, zrc. 122. Bjese po- 
trebno jesti ga s lodikami grkijema. 1. Drzid 
357. I_s lodikam divjadnima nekisio kruh bla- 
guju. G. Palmotid 3, 47a. Blagovati de meso 
nodi one pedeno na ognu i kruhe prisne s lodi- 
kami divjimi. K. Pejkic 88. Blagovace meso 
nod onu pedeno na ognu, i prisan kruh s lodi- 
kami divji. J. Banovac, razg. 223. Divojka nika 
Zajedno s locikom oliti salatom izjide djavla. 
M. Zoricid, zrcalo. 9. Skocide s mosta coek 
vrag kojega ne mogu od krvi pomihati, onaki 
bor na onu lodiku (trava sto se jede osmocana 
u}em, soju i octem). S. ;^ubisa, pric. 26. Lodika 
(lochyca u mletackome rukopisu), rus. aoinra 
(Lampsana), po|. loczyga, locyga, des. locika : 
lactuca (a mlet. rkp., Pizzelli, Kuzmid), Lactuca 
sativa L. (Vodopid). B. Sulek, im. '202. Lodika 
divja (lochyca diuya u mlet. rkp.), intuba, en- 
divia hortulana (u mlet. rkp.), indivia, tarasacon 
(Pizzelli), endivia salvatica (Aquila — Bud, Au- 
selmo da Canali), 1. Cichorium intybus L., 2. 
scariola (Pizzelli, Bartulovid, Aquila — Bud), (Lac- 



1. LOCIKA 



134 



LOGARITMOVAC 



tuca) scariola L. (Danilo). — Locika nagrispana, 
Lactuca crispa Roth. (Lambl). B. Sulek, im. 202. 

— Lodika pitoma, Lactuca sativa L. (Aquila — 
Buc). — Locika praska, Urospermum picroides 
Desf. (Visiani, Fetter). — Locika vodena, si- 
simbro aquatico (u rkp. xvi vijeka), Nasturtium 
officinale EBr. 203. 

2. L06IKA, /. mjesno ime u Srbiji. a) selo u 
okrugii aleksinackome. K. Jovanovic 94. — b) selo 
a okrugu jagodinskome. 108. 

L06IKAN, lodikna, adj. koji pripada locici. 

— U Stulicevu rjecniku : ,ex lactucis, ad lactucas 
spectans'. — nepouzdano. 

Lo6kA, /. vidi loda (moze biti detninutiv). — 
U Viikovu rjecniku s dodatkom da se govori it 
vojvodstvu. 

LOCKAV, adj. uvehnuo. ucmao, vidi u Vu- 
kovu rjecniku: ,welk' ,flaccidus', n. p. kad zelen 
list duvana na suncu postoji, onda postane lodkav, 
dok se ne osusi. — Moze biti u svezi s lodka, 
lo6a. 

LOCNAK, lodndka, m. kad su se samlilo ma- 
sline, uje sto samo protece iz tijeska a da se 
nije ni malo izazimalo; cuje se tal. ,olio ver- 
gine'. na Bracu. A. Ostojid. 

LODING, m. vidi fi§ek. — Od nem. ladung. 

— U Bjelostjencevu rjecniku: loding, lodiuge, 
kehar, finale ,theca pulveraria sclopetariorum'. 

LODOMERIJA, /. Lodomeria, jedan dio kra- 
jestva Galicije (u Austriji). Lodomerija na si- 
lene trave rijoke uprav|a. J. Kavanin 283a. 
LODOVIK, vidi Lodoviko. 
LODOVIKO, m. ime musko, nem. Ludwig, alt 
po tal. Lodovico. — Moie biti da ima i nom. 
Lod6vIk. — Od xv vijeka. Mestra Lodovika. 
Mon. Croat. 320. (1465). V zivoti sv^. Lodovika 
kra}a franackoga. Narucn. 33a. Va vrime kraja 
Lodovika. Mirakuli. 149. Pojde v Francu k Lo- 
doviku caru. S. Kozi6ic IB''. Lodoviko prvih 
veli vjerno sluzbu uzdarova. J. Kavanin 121^. 
LODRICA, /. vrsta suda, Hi sud uopce(?). — 
Bice tuda rijec, ne znam jeli od tal. mlet. ludro, 
mijeh. — Od xvi vijeka po sjeverozapadnijem 
krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
(lodrica vinska ,cadus, oenophorum'. 2. lodrica 
vodena ,hydria') i u Voltigijinu (,secchia' ,eimer, 
wasserkanne'). Prijel jedno tarasku z jednom lo- 
dricom praha. Mon. croat. 312. (1599). Lodrica, 
(u Fuzini) kao cabar u cem se nosi voda na ra- 
menima. D. DaniSid. 

LODANICA, /. ime vodi u Hercegovini. Schem. 
herceg. 1873. 16. 

LODEVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
krajinskome. Niva u Lodevu. Sr. nov. 1857. 535. 
LODIN, m. AoyyTvoi;, Longinus, ime musko 
(kaludersko). — Prije nasega vremcna. Lodinb 
(kaludersko). S. Novakovic, pom. 74. — vidi i 
Login. 

LOFTA, /. vidi lopta. 

LOG, loga, 7/1. j)ostaje od korijena glagola leci, 
i ima razlicna znadena. — Akc. se mijeiia u loc. 
sing. 16gu, i mozebiti u kojijem oblicima u mno- 
iini. — Osnova je star a, isporedi oblog, razlog, 
ulog ltd., vidi i glagol lo^iti. — Od xv vijeka (? 
vidi c) Hi od xvii (vidi a), a izmedu rjeinika u 
Belinu (.giacitojo, ciofe luogo dove si giace' ,cu- 
bile' 848b; ,letto del fiume' ,alveu3' 319ii. 543^), 
u tituliievu (.alveus* iz Belina), u Voltigijinu 
(.giacitojo, covile, covolo' , lager oiues wilden 
thieres'), u Vukovu (.das liegen' .cubitus': „lezi 
logom"). 



a. znaci sto i lezane, a upotrebfava se samo 
instr. sing, logom kao adv. uz glagole lezati, po- 
civati itd. Nihovo dilo je sto god lezi logom. I. 
T. Mrnavid, ist. 183. Tko ti mari, sto i logom 
legne? Osvetn. 4, 18. — Kada svako uho logom 
pocivase. I. T. Mrnavic, osm. 58. Ako logom 
pocines, lasno da se ne probudis. A. Kalic 53. 

— Pade logom na posteju. M. Pavlinovic, rad. 
43. — Amo vaja da pripada i ouo: Cetrdesot 
logom izginulo. Nar. pjes. horm. 2, 453. 

b. mjesto gdje se lezi (n. p. poste^a). 

a) uopce, vidi u Belinu rjecniku. 

b) mjesto Hi jama gdje leze divle zivotine, 
vidi u Voltigijinu rjecniku. — isporedi loga, a. 

c) kud tece rijeka Hi potok, vidi u Belinu 
i Stulicevu rjecniku. — isporedi korito, e. Kad 
je proc imala priko Jordana arka, done vode 
iztekle su i log prisusen ostavile a goriie u svom 
tijeku ustalo su so. B. Zuzeri 105. Zasto sree 
prilijepiti na imana i ovdi nami log vaditi. kako 
da smo lezece vode a ne vode sved tekuce? 
2.39. 

c. u jednome primjeru xv vijeka s nejasnijem 
znacenem. Ne mozi sidi lesa v lozih ni v sinali. 
Stat. krc. ark. 2, 295. (1443). na vrhu je napi- 
sano : Ivapitul za loza (lozja?) i za sini; po tome 
moze biti da treba citati lozih; Hi je stamparska 
pogreska mj. luzih? 

LOGA, /., postaje od iste osnove od koje je 
log. 

a. ono mesto gdi zee lozi. „Ubio sam zeca 
na lozi". ,.Ja znam riegovu logu". Z. Radonic. 

— vidi i log, b, bj. 

b. „Ostavio sam tri sviue za logu"', t. j. za 
pleme, za rasplod. Karlovacka okolina. D. Tr- 
stenak. 

LOGAN, logana, m. vidi lokan. — U Stuli- 
cevu rjecniku: ,laguna' , lacuna' s dodatkom da 
se naJiodi u ptisca D. Ranine(?). 

LOGANAC, loganca, m. dem. logan. — Samo 
u Stulicevu rjecniku : loganac, etc., v. loka- 
liac, etc. 

LOGARITAM, logaritma , m. (u aritmetici) 
broj koji odgovara obicnome broju tako da kad 
se ovaj mnozi Hi dijeli, logaritam se spaja Hi 
odbija, te se tako dobiva logaritam produkta Hi 
kcocijenta. — U pisaca tiasega vremena, vidi: 
Logaritam, matth. ,logarithmus' o Twr Xoyiov 
ciQi&iidg ,logarithme', tal. ,logaritmo', frc. ,loga- 
rithme', egl. , logarithm'; obicni (Briggovi) loga- 
ritmi ,gemeine (Briggische) logarithmen', tal. ,lo- 
garitmi volgari', frc. ,logarithmes ordinaires'. 
egl. ,Brigg's or common logarithms'; naravni lo- 
garitmi ,naturliche logarithmen', tal. ,logaritmi 
naturali', frc. ,logarithmes naturels ou nt^periens', 
egl. , Napier's or natural logarithms'. B. k>ulek, 
rjefin. znanstv. naz. 

LOGARITAMSKI, adj. koji pripada logarit- 
mima. Logaritamski, matth. ,logarithmisch', tal. 
,logaritmico', I'rc. ,logarithmique', egl. , logarith- 
mic' ; logaritamski sustav, logaritmov}e .logarith- 
misches sy.stem', tal. .sistoma di logaritmi'. B. 
.Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LOGARITMA^KA, /. kniga ti kojoj su napi- 
■sani logaritmi previa svojijem brojevima. Imamo 
logaritmajka (uprav logaritma |aka) slozenih. M. 
Pavlinovic, rad. 149. — I u Sulekovu rjecniku: 
,logarithmentafel'. 

LOGARITMI6KI, adj. vidi logaritamski. — 
U Sulekovu rjecniku: .logarithmisch'. 

LOGARITMOVAC, logiritmovca, wi. hroj koji 
I odgovara nckome lugaritmu. — .Logarithmand', 



LOGARITMOVAC 



135 



LOGOEITI, a. 



math, logaritmovac. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

LOGARITMOVl^E, n. vidi kod logaritamski. 

LOGARITMOVNIK, m. vidi loo:aritma}ka. 
Logaritmovuik, math. ,logarithmentafer, frc. , table 
de logarithmes', egl. ,table of logarithms'. B. 
Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LOGIC AN, logicna, adj. vidi logifiki. Logicno 
tumacene zakona nastoji, da smisao zakona usta- 
novi ispitujuc nakanu, koju je zakonodavac imao, 
svrhu, koju je zakonodavac hotio poluciti. M. 
Derencin, tumac grad. zak. 1, 109. 

LOGICKI, adj. koji pripada logici, koji je po 
logici. Sto je B. razdijelio nastavke po logicnom 
znacenu ... D. Danicic «. Knizevnik. 3, 588. 

LOGIK, m. iovjek sto zna logikii ; ucitej lo- 
gike. — Od xvn vijeka. Gdi retorik, logik i filo- 
sof spodoban ucini se. F. Glavinic, cvit. 259a. 

— I u Sulekovu rjecniku: ,logiker'. 
LOGIKA, /. logica, onaj dio jilosofije sto se 

bavi opcijem zakonima za pravo mis^ene i raz- 
lozene koje dovodi k istini. — S -g- nzeta je ova 
rijec iz nemackoga jezika; koji su pisci uzeli iz 
talijanskoga upotreb^avaju -g- inj. g, vidi log-. 

— Od XVII vijeka (radl Stuliceva rjecnika vidi 
logika). Da 4 leta retoriku, logiku i filosofiju 
svrsi. F. Glavinic, cvit. 67a. Od logike Augu- 
stina 03lobodi nas, Gospodine! 295a. Ovde bi 
Mrka| rekao: „Cudna i smesna logika, sveca 
mi!" Vuk, gram, i polem. spisi. 1, 199. Logika, 
phil. lat. , logica', Xoyixrj, oQyuvov, ,denklehre, 
logik'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

LOGIN, m. vidi Lodin. — U Danicicevu rjec- 
niku: Loginb ,mitropolitb bercegovbskyj Logi^nb 
1639. (u Hilferding,) bos. 312. — 3Ioze biti da i 
u ovome primjeru, treba citati d mj. -g-. 

LOGOFET, TO. vidi kangilijer, sekretar, tajnik. 

— Od grc. Xoyod-sTjj^, uprav covjek sto racuna, 
racunar. — U spomenicima xiv i xv vijeka. — 
U ovoj rijeci od grc. O naj cesce postaje f (lo- 
gofetb) kao sto biva i u ruskome jeziku; ali se 
nalazi i s grckijem slovom logoi?etb. i to u naj 
starijim primjerima (xiv vijeka), ali vec u kas- 
nijemii primjeru istoga vijeka ima i logofetb. 
(Pri logofete Dragoslave. Mon. serb. 167 god. 
1358). s toga sto i glas f nije bio posve obican 
u nasemu jeziku, nalazi se pisano dva puta p a 
jedan put v wj. -f- (za ovo pos]edne Danicic 
midi da je pogreska, ali to nije potrebno). Sva 
je prilika da se i .'ilnvo d-, kad se nalazi u ovoj 
rijeci, izgovaralo kao f. — Mislim da je naj bo(e 
prepisati cijeli clanak iz Daniciceva rjecnika: 
logotetb (ovako pisano s -t- nema ni u jednome 
jyrimjeru, dakle je Danicic mislio da treba izgo- 
voriti 9- kao t, i zato ne pise logo5etb napose, 
ali se jamaeno pisalo ovako samo po istoriikome 
ortograjickome pravilu) i logofetb ,logotheta', 
cf. logovetb, logopetb, pomine se prvi put za 
Du§anova vremena, i to u zakoniku gdje je 

, primus a secretis': ,crbkvami da obladajetb go- 
spodinb carb i patrijarhb i logoS^etb, a inb nikto'. 
Z(ak. dus. pam. saf). 31. ,sto zapise gospodinb 
carb bastinu, komu zapise selo, da jestb logo- 
v^ctu 30 perperb za hrisovulb, a dijaku za pisa- 
nije 6 perperb'. 40. u cara Urosa bjese , logo- 
fetb Dragoslavb'. M(on. serb). 160. (1357). ,lo- 
gofetb'. 167. (1358). a poslije , logofetb Dejanb. 
171. (1362). ,logofetb'. 173. (1365). u Vukasina 
kra}a , logofetb Bratoslavb'. 181. (1370). u cara 
Lazara , logofetb Nenada'. 207. (1387). u despota 
Stefana Visokog^ ,\ogo&Qth Bogdanb'. 269. (1405). 
u despota Durda Vukovida , logofetb Vojihna'. 



355. (1428). a poslije ,Bogdanb'. 436. (1445). 
imahu ih i bosanski krajevi: u kraja Tvrtka 
,logofetb Vlado'. 190. (1378). u kraja Dabise .lo- 
gofetb Tomas'. 222. (1392). u krala Ostoje , lo- 
gofetb Tomasb Budaninb'. 273. (1409). u kra|a 
Tomasa Ostojica , logopetb Jovanb Gojcinidb'. 
294. (1419). u kra^a Tvrtka Tvrtkovida , logofetb 
Dusanb'. 305. (1420). u kraja Tomasa O.stojica 
,logofetb Stepanb'. 481. (1458). bjehu logoteti i 
u mane gospode: u zupana Nikole , logopetb Pe- 
janb' (u originalu ,Nejanb'). (Spom. sr). 2 (u Da- 
nicicevu rjecniku grijeskom 1), 24. (1369—1376). 
u Durda Balsica , logofetb Vitko'. M(on. serb). 
184. (1373). u Durda Sracimirovica , logofetb 
Butko'. 204. (1386). u Aleksandra gospodina ka- 
ninskoga i avlonskoga , logofetb Durica'. 179. 
(1368). u gospodina Kostadina , logofetb Radifib 
Zilicb'. 228. (1395). u vojvode Radosava Pavlo- 
vica , logofetb Ostoja'. 349. (1427). i dubrovafika 
J6 opstina imala logoteta koji se latinski pisao 
,scriba' i ,cancellarius': (Ja Rusko logofetb. Spom. 
sr.) 2, 44. (1407). (,Ruschi scribe nostri scla- 
vichi'. 2,) .52. (1406). (,Ruschi cancelarii scla- 
vichi'. 2,) 54. (1407). a po imenu se pomine 
,Rusko'. M(on. serb). 238. (1399). i ,Niksa Zve- 
zdidb'. 366. (1431). i ,Marinko'. (Spom. sr.) 2, 
129. (1466). samo na jednom mjestu stoji moze- 
biti grije§kom (?, vidi sprijeda) , logovetb'. (Spom. 
sr.) 2, 108. (1442). — Badi dubrovadkijeh logo- 
feta vidi M. Resetar, die ragusanischen urkunden 
des XIII bis xv jahrhunderts, %. Q i daje u Ar- 
chiv fiir slav. philol. xvi, vidi jos K. Jirecek, 
die mittolarterliche kanzlei der RagUsaner, Ar- 
chiv f. si. phil. xxvi, 161 — 214. 

LOGOGRIF, m. vrsta zagonetke u kojoj se daju 
razlicna znacena neke rijeci ako joj se otmu Hi 
premjeste koja slova, te po tome treba ugonenuti 
rijec. — Iz sadasnijch evropskijeh jezika, ispo- 
redi tal. logogrifo, nem. logogriph (od grc. koyog, 
rijec, i yglcpog, zagonetka). — U Sulekovu rjec- 
niku : , logogriph'. 

LOGOM, adv. vidi log, a. 

LOGOPET, m. vidi logofet. 

LOGOR, m. vidi oko, tabor. — Od nem. lager. 
— Od xviii vijeka po sjevernijem krajevima, a 
izmedu rjecnika u Vukovu (,da3 lager' .castra'. 
cf. oko). Mistu onom pak u logor pade. §. Ste- 
fanac 6. Dode Anto srpskome logoru. Nar. 
pjes. vuk. 4, 256. Pa u Uacku logor ucinite. 
4, 355. A razgoni po logoru Turke. 4, 441. I 
na po|6 u logor panuli. Nar. pjes. marjan. 164. 
De su se i ostale fiete vec odavno bile skupile 
u logore. Vuk, dan. 3, 135. Hrvati uzbiju Turke 
do logora. S. .^ubisa, prip. 83. Pasa dize logor 
nocu, pak umace bez boja. 122. 

LOGORENE, n. djelo kojijem ko logori (n. p. 
vojsku), Hi se logori (n. p. oojska). — U Vukovu 
rjecniku: ,das lagern" .castrametatio'. 

L0G0RI8TE, n. uprav mjesto gdje je negda 
bio logor, ali se nahodi samo kao ime mjestima 
u Srbiji. a) u okrugu aleksinackome. Vinograd 
u brdu Logoristu. Sr. nov. 1870. 120. — b) nz- 
viseno mjesto u okrugu biogradskome. Glasnik. 
19, 187. — c) u okrugu smederevskome. Niva u 
Logoristu. Sr. nov. 1874. 363. 

LOGORITI, logorim, impf. namjestavati (n. p, 
vojsku) u logor. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 
3 sing, logori). — U na§e vrijeme. 

a. aktivno. — Izmedu rjecnika ti Vukovu 
(n. p. vojsku ,lagern' ,castra pono'). Vojsku lo- 
:i:orite i upotreb{avajte kud nuzno bude. Pro- 
tokol pis. pr. M. Nenadovida. 2. 



LOGOE.ITI, b. 



136 



LOJ 



b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjednika u 
Vukovu (,sicli lagern' ,castra pono'). No to mi 
nije drago sto se oni (Turd) tu logore. Golu- 
bica. 5, 179. 

LOGOSKA, /. vidi (Sardaklija, isporedi odrina. 
— Od mag. lugas, odrina. — V Vukovu rjec- 
niku: (u Bafikoj, a u Barani ,lugoska') vide car- 
daklija s primjerom iz narodne pjesme: Svaki 
cokot vidru vina dao, a logo§ka i cetiri dala. 

LOGOTET, m. vidi logofet. — Ako i nije (po 
tnojemu misjenu) potvrdena rijed, moze se upo- 
treh]avati mj. logofet, kako je cinio i Danicic. 

1. LOGOV, 16gova, m. kon sto se uprese sa 
strane uz jednoga Hi dva kona (kad su kola na- 
cinena za jednoga Hi dva). — Mag. \6g6, adj. 
koji visi Hi lebdi, a kao supstantiv u osobitome 
znacenu: motka sto se pridaje koUma, da se 
moze upregnuti logov. dakle je u naiemu jeziku 
preslo od motke na kona (ali vidi na kraju). — 
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa- 
dezima, osim nom. sing. — Od xviii vijeka po 
sjeveroistocnijem krajevima, a izmedu rjecnika u 
Vukovu: (u vojvodstvu) ,der beispanner' .equus 
additus solito uni, duobus' s primjerom iz na- 
rodne pjesme: Teraj, kume, logova preko toga 
korova. Logov, vidi trecak. M. Medi6. — Na- 
lazi se vec xviii vijeka i u magarskome znacenu 
(motka). Posli mores ucit ga (zdripca) u kola, 
kad je prosla vec ranena bola, i to odmah nek 
vu6e uz rudo, jer ga logov ba§ pokvari (h)udLO. 
.T. S. Ee}kovi6 234. Logov strazoeg on (nasinac) 
od osa pru2i, priko pridne da mu liv6e sluzi. 
277. — vidi i kod logovnak. 

2. LOGOV, l6gova, m. na gatu u vodenice 
sprava po kojoj moze istjecati voda da je ne 
bade suvisno. — Akc. je kao kod 1. logov, samo 
je ace. sing, jednak s nominativom. — Vala da 
postaje od iste magarske rijeci od koje je i 1. 
logov. — U Vukovu rjecniku: na gatu u vode- 
nice .das freigerinne'. 

LOGOVET, TO. vidi logofet. 

LOGOVNAK, m. vidi 1. logov. Logovnak (kon 
na logovu) izvla6i kola iz blata, al' uvlafii i u 
blato. Vrcka se kao logovnak. Nar. posl. stojan. 
112. 

LOGOVSKI, adj. koji pripada logovu (vidi 1. 
logov). — U nase vrijeme u sjeverozapadnijem 
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu (,dem 
logov gehorig'). Otobolio usnu kao logovski am. 
(U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 243. Tu ja ku- 
pim, ot te bi posle ham logovski. S. Tekelija. 
letop. mat. sr. 119, 67. 

l5gIK, m. vidi logik. — U Mikajinu rjec- 
niku: logik, koji umije lo^iku ,dialecticu3, lo- 
gicus', i u Belinu: ,logico' ,logicus' 442b. 

LOGIKA, /. vidi logika. — Od xva vijeka, a 
izmedu rjednika u Mikalinu (logika, nauk za 
razloJ^iti dobro ,dialectica, logica, ars disserendi'), 
u lielinu (,loggica, dialettica' ,dialectica' 442b), 
u Stulicevu (gdje stoji logika, ali je to jamaino 
stamparskom grijeskom): v. mudrorazlog, umo- 
slovje. U^aSa lo^iku, filosofiju i teolo^iju. B. 
KaSi6, iii. 38. 

LOIIAV, adj. vidi jobav. — U jednoga pisca 
Dubroodo,nlna xvi vijeka, a iz ncga u Stulicevu 
rjecniku: v. Johav. Gradi vrhu lohave podumi- 
jente. B. Gradid, djev. 69. 

LOHINA, /. ime dvjgma selitna u Bosni u 
nkrugu Tuzle Done. Lohiiia srpska i turska. 
Statist, bosn. 87. 

LOHOTAN, lohotna, adj. gnuaan, neiist. — U 



Stulicevu rjecniku: v. guusan s dodatkom da je 
nasao u nekoga pisca Bosnaka (Stipana Jajca- 
nina, t. j. Margitica). — U istome rjecniku ima 
i adv. lobotno, v. gnusno. 

LOHOTINA, /. gnusoba, gnus. — U jednoga 
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a iz nega u Stu- 
licevu rjeiniku : v. gnus. Nu od ckvrni i lo- 
hotin oplakati. B. Gradic, djev. 73. Da se od 
svijeh lohotin isperem. duh. 14. 

LOHOTITI, lohotim, m. impf. gnusiti, oka]a- 
vati. — U Stulicevu rjecniku: v. gnusiti s do- 
datkom da se nahodi u istoga pisca u kojega 
ima i lohotan (vidi). 

LOHOTNOST, /. osobina cega sto je lohotno. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. gnus. 
LOHOVO, n. ime selu u Bosni u okrugu bi- 

haekome. Statist, bosn. 47. 

LOHOVSKI, adj. kod mjesnoga imena. — xiv 
vijeka. — vidi u Danicicevu rjecniku : lohovb- 
skyj, crkva je arhandelova u Prizrenu imala 
mline ,na medi lobovbskoj'. G(lasnik). 15, 288. 
(1348 ?). 

LOIT, TO. (?) nejasna rijec u narodnoj pripo- 
vijeci nasega vremena; po svoj je prilici stam- 
parska pogreska. Bijase zakuvao kazan od trista 
oka kacamaka, i za dorucak mu ne bilo dosta, 
te uzeo kuplacu pa po kazanu loit struguce. Nar. 
pi-ip. vuk.- 272. U drzavnome izdana (1897) pri- 
mjecuje D. S. Sordevie: Moze biti greskom m. 
,i tlo'. 417. Hi treba citati loj ? 

LOJ, loja, m. mast, salo u goveceta, ovce i 
koze, Hi onako kako lezi u tijelu (osobito oko 
bubrega i erijeva). Hi kad se rastopi i procijedi. 

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem 
padezima, osim nom. i ace. sing., i loc. sing. I6ju. 

— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. loj, rus. 
.loii, ces. luj, poj. }6j. — Postaje od osnove li 
(vidi liti), te bi uprav znacilo ono §to se lije. — 
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,3evum'), u Mi- 
kajinu (loj, tustilo ,sevum, sepum, sebum, liqua- 
men'), ti Belinu (,grasso d' animale' ,sagina' 356b; 
,sevo, il grasso d' animali' , sebum' 672b ■ loj ja- 
reci ,gras3o di becco' ,adeps hircinus' 356b), u 
Bjelostjencevu (,saevum, sebum et sepum'; loja 
pun ,saevosus'), u Jambresicevu (,sebum'), u Stu- 
licevu (,sebum, sevum'), u Voltigijinu (,sevo' ,un- 
schlitt, inselt'), u Vukovu: ,der talg, das inselt (un- 
scblitt)' , sebum'. Salo gusce ili loj kozi ili mo- 
zbkb voluj ili jelenij, ili teli>6ijimb lojemb po- 
mazuj ustnu. Sredovj. lijek. jag. star. 10, 106. 
Ejipskih lonac loj zeleci ushvali. M. Maruli6 
47. Feci loj, ter se goj. M. Dr/.i6 35. Jak bu- 
breg u loju. 65. Uze vezat, loja nosit i potezat 
svaki ide. L Zanotti, en. 18. Ki na ogiiu susi 
loja mod mudrimi nema broja. P. Vitezovid, 
cvit. 39. Kako bnbreg u loju stoji§. (D). Poslov. 
danifi. Ko i bubreg usrjed loja. J. Kavanin '20b. 
Koji su... vrilim sumporom i lojom zalivani... 
F. Lastri6, ned. 392. Loj zivine koga hotijaSe 
Bog da mu bude prikazan. M. Zorici6, osm. 132. 
&kop(5eva loja. J. Vladmirovid 40. Uze pakla 
tankoga i loja. And. Kafiic, kor. 303. Pri svidi 
od u|a oli od loja. M. Dobreti6 398. NamaXi 
je lojem i katranom. Nar. pjes. vuk. 2, 91. Do- 
nososo b'jelu krpu platna, zalise je lojem i ka- 
tranom. 2, 179. ^ivi kao bubreg u loju. Nar. 
posl. vuk. 81. Loj i ckvara jediia mast, (jedno 
kao i drugo. U Kotoru). Loj kosti izmoco (ili:) 
Loj kosti iSderao na po}e. (Kazo se za mr§avo 
marvinCe). 170. Svaka tuda koza puna je loja. 
277. Uzme ono salo i istope loj. Nar. prip. bos. 
1, 94. U svifia i u mnogijeh zivotiiia n. p. u 



LOJ 



137 



lojiSte 



zeca, a i u fiovjeka zove se ,salo', a u goveceta, 
u koze i u ovce zove se ,loj'. Vuk, rjefin. kod 
8alo. Zive kao bubreg u loju. S. Lubisa, prip. 
247. 

LOJALAN, 16jalna, adj. vjeran i podlozan 
drzavi uopce, a osubito (u poUtiiliome jeziku) 
vjeran staroj dinastiji (ako i ne vlada vise). — 
Od franc, loyal preko nem. loyal. — U pisaca 
nasega vremena. Od ozbi|nijeh i lojalnijeh mu- 
zeva trojednice. Zbornik zak. 1863. 376. Vi 6ete 
biti isto tako lojalni, drzavi vjerno odani gra- 
dani. 1871. 246. 

LOJALNOST, 16jalnosti, /. osobina onoga sto 
je lojalan. Sto se ne bi slagalo s cuvstvom lo- 
jalnosti prema glavi drzavnoj. Zbornik zak. 1, 
322. 

1. LOJAN, lojana, adj. koji je nacinen od loja, 
koji se sastoji iz loja. — isporedi lojen. — U 
slozenijem oblicima moze ostati isti akc: lojani 
ltd. Hi se mijena : lojini, lojana, loi'ano, lojanoga 
ltd. — Drugacije je znacene kod 2. lojan, ali se 
u rjecnicima i u pisaca mijesaju ova dva ohlika. 

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika- 
linu: (kod loj) od loja, lojan ,sevaceus, ex sevo'; 
u Belinu: lojani ,di sevo' ,s6baceu3', v. g. lojana 
svije6a ,candela di sevo' 672t>; u Stulicevu: lo- 
jani ,ex sebo'; u Voltigijinu: lojan, lojana ,se- 
voso, sebaceo' ,voll unschlitt'; u Vukovu: ,von 
talg' (Sebaceus*. — Sa}e se i hapsenicima jela i 
pida i svijeca (lojanijeh). Vuk, rjecn. kod da6a. 

— U Dubrovniku: svijeda lojana. P. Budmani. 

2. LOJAN, lojna, adj. u kojemu Hi na kojemu 
ima (mnogo) loja. — vidi i 1. lojan. — Akc. kaki 
je u lojna taki je u svijem oblicima, osim nom. 
i ace. sing, nominalne deklinacije lojan. — Rijec 
je praslavenska, isporedi rus. viohhuit, ce§. lojny, 
poj. lojny. — Izmedu rjecnika u Belinu (lojni 
,sevoso, abbondante o pieno di sevo' ,sebosus'; 
,di sevo' ,sebaceu3' 672^), u Stulicevu (lojan, lojni 
^lz lojani), u Voltigijinu (lojan, lojna ttz lojan, 
lojana). Lojnu mesu ne treba prismoka. Nar. 
pjes. mag. 1863. 56. Lojan, rece se bravcetu 
debelu na kojem ima dosta loja. M. Pavlinovic. 

— (vidi 1. lojan) No se svijeca pripalila lojna. 
Osvetn. 6, 83. &to im joster svijeda zmiri lojna. 
7, 41. — U Stulicevu rjecniku ima i adv. lojno 
u metaforickome smislu (vidi kod lojiti): ,cum 
adulatione'. 

3. LOJAN, TO. nijesno ime, vidi u Danicieevu 
rjecniku: Lojanb, crkvu bogorodicinu ,vb Lo- 
jane' sa selom ,Loj?.nGmb' dao je Hilandaru kra| 
Milutin. M(on. serb). 63. (1293—1302). moze biti 
da je sadasne selo Lojan blizu Kumanova. 

1. LOjA-NICA, /. nesto od loja nacineno, u 
osobitijem znacenima. 

a. nekakvo jelo (isporedi lojenica, b). — Na 
jednome mjestu u pisca Dubrovcanina xvi vijeka. 
Jer smo, Gojo, umijosile lojanice tri pribile. N. 
Na|eskovid 1, 242. 

b. lojana svijeca. — U nase vrijeme u Du- 
brovniku i u okolini, a izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (jcandela ex sebo). Lojauica ved bijase na 
omaku. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 1868. 
205. Lojanica, svijeca od loja. u nase vrijeme 
u Stonu: „Ove lojanice jako smrde". M. Milas. 

2. LOJANICA, /. vidi Lojanice. ^Zvanice iz 
Zablada, Mehova i Lojanice. M. P. Sapdanin 1, 
103. 

3. LOJANICA, TO. prezime Hi muski nadimak. 
— U nase vrijeme. I dok mi je Jova Lojanice. 
Nar. pjes. vuk. 1 (1824), xxi. Borisav Lojanica. 
Eat. 352. 



LOJANICE, /. 2^?. ime selu u Srbiji u okrugu 
sabackome. K. Jovanovid 176. 

LOJANICKI, adj. koji pripada selu Lojani- 
cama. Podjemdili se za Gligoriju Eadovanovida, 
da nije bio na lojanickoj mehani. Glasnik. ii, 
1, 109. (1808). 

LOJANSKI, adj. vidi 1. lojan. U nase vri- 
jeme u Stonu. „Ovo je prava svijeca lojanska". 
M. Milas. 

LOJAR, lojara, to. covjek sto tuce i topi loj 
(vidi u Vukovu rjecniku). — Akc. kaki je u gen. 
sing, taki je u ostalijem, padezima, osim nom. 
sing., i voc. : lojaru Hi Iqjare, lojari. — Izmedu 
rjecnika u Stulicevu (,qui candelas ex sebo con- 
ficit') gdje nije posve isto znacene (covjek sto 
gradi lojane svijece) i u Vukovu: (u Boci) koji 
loj tuce i topi ,der den talg zubereitet' ,qui 
parat sebum'. — U dubrovackijem poslovicama 
xvii vijeka ima (bez druge rijeci) : Lojar. (D). 
Poslov. danid., te po svoj prilici znaci: covjek 
§to loji, ali u prenesenome smislu (sto maze, sto 
se ulaguje). 

LOJARICA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u 
Boci) zgrada gdje se loj tuce i topi ,die statto 
wo der talg bereitet wird' , locus parando sebo'. 

LOJAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz lojav. 
— Mislim da je pravo znacene: nalik na loj. 

LOJAV, adj. vidi 2. lojan. — U Stulicevu 
rjecniku: ,segoso, pieno di sego' ,s6bosus, se- 
gosus'. 

LOJEN, adj. vidi 1. lojan. — Od xvii vijeka, 
naj prije u Bjelostjencevu rjecniku (gdje pisac 
istice da znaci ne samo sto i 1. lojan nego i : 
mastan kao loj): lojen, loj ena ,sevaceus, sevosus, 
sebosus et sevaceus ; et haec differunt tali modo : 
sevosus enim dicitur de illis rebus quae non 
sunt ex sevo, sed instar sevi sunt unctuosae, se- 
baceus vero de illis quae sunt ex ipso sevo, unde 
sevens', pa i u Stulicevu (lojen, lojeni, v. lojani 
iz Habdeliceva). U potribi mogao bi se sluziti 
misnik toliko od svide u}ene koliko lojene. Ant. 
Kadcid 90. Bog mu dao lojenu glavu a vostane 
noge, te ne moga' zimi k vatri a |eti na sunce ! 
Nar. napitnica u Magaz. 1868. 66. 

LOJENICA, /. vidi 1. lojanica. 

a. vidi 1. lojanica, b. — f/ Bjelostjencevu 
rjecniku : ,sebacea, sevea candela' ; u Stulicevu : 
V. lojanica iz Habdeliieva ; u Voltigijinu: , can- 
dela di sevo' ,licliter von unschlitt'. 

b. isporedi 1. lojanica, a. Lojenica, pogafia 
od sedera, loja, darcina i sociva. Slovinac. 1880. 
87. , „ , 

LOJENE, n. djelo kojijem se loji (i u metafo- 
rickome smislu). — Stariji je oblik lojenje. — U 
Mikajinu rjecniku (lojenje kod blaznost i las- 
kanje), u Belinu (lojenje ,1' insevare' ,sevo linire' 
409'i), u Stulicevu (.sebi unctio, met. adulatio'), 
u Voltigijinu (,insevatura' ,das schmieren mit 
inselt'), u Vukovu (,das iiberziehen mit talg' ,se- 
batio'). 

LOJEOCA, to. prezime. — isporedi lojiti, b 
blizu kraja. — xiv vijeka. Milosb Lojeoca. Dec. 
hris. 15. 83. 

LOJGA, /. konop na mrezi pri kojemu su pri- 
bivene olovnice. na Bradu. A. Ostojid. 

LOJIC16, »j. prezime. — xvi vijeka. Matij Lo- 
jidid. Mou. Croat. 200. (1512). 

LOJiS, TO. vidi Ludovik. — xiv vijeka. Lo- 
jisa kraJa ugrskoga. Mon. croat. 317. (1368). 

LOjiSTE, n. mjesno ime, vidi u Daniiicevu 
rjecniku: mjesto neko na Eatu: ban bosanski 



LOJISTE 



138 



LOKAN 



Stefan dade Dubrovcanima Eat i Ston i Pre- 
vlaku ,i vse sto je odb Prevlake do Lojista'. 
M(on. Serb). 106. (1333 u poznijemu prijepisu). 
— Ne znam, ima li jos mjcsto toga itneiia, alt 
po Danicicevu primjeru nije bas potrebno da je 
na Ratu nego maze biti i s driige strane preko 
Prevlake. evo ovdje potpunijega primjcra: Vasb 
Eatb i Stonb i Prevlaku i otoke koji su okolo 
Eata i sa svijemb sto se nabodi unutra Eata i 
Prevlake, i gore i poja, dubrave, lijesb, trave, 
vode, sela i vse sto je od Prevlake do Lojista. 
LOJITI lijim, impf. viazati lojem, umakati u 
loj. — Akc. se niijcna u praes. 1 i 2 pi.: lojimo, 
lojite, u aor. 2 t 3 sing. lojT, u impt. loj, lojmo, 
lojte (u Dubrovniku 16ji, 16jimo, lojite), u part, 
pract. pass, lojen. — Jamacno je rijed prasla- 
tenska, isporedi ces. lojiti, po^. loic. 

a. u pravome smislu. — Izmedu rjecnika u 3Ii- 
ka]inu (lojiti, lojom mazati ,sebo inuni,'oro, sebo'), 
u Belinu (,insovar6' ,sevo' 409-1), u Bjelostjencevu 
(lojim, z lojem zafiinam, mazem etc. ,sevo et sebo'. 
2. lojim stene, sveie naprav|am ,idem'), u Stulicevii 
(,sebare'), u Voltigijinu (,insevare, ungere con 
sevo* ,mit unschlitt, insolt schmieren'), u Vukooa 
(,mit talg iiberziehon, in talg tauchen' ,sebo'). I 
zdravje ti ne podaje, kad te maze, loji, tice koji 
lijefinik u dugo ide. J. Kavaniu 31^. 

b. u metaforickome smislu (kao i mazati), 
laskati, ulagivati se. — Naj cesce s akuzativom, 
ali u jednome primjeru (vidi na kraju) s da- 
tivom. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (lojiti, 
blazniti, laskati ,adulor, assontor, blandior, dare 
aliquid auribus vel servire auribus'), u Belinu 
(lojiti tkoga ,adularo, lusingare' ,adulor' ST^), u 
Bjelostjenievu (lojim, prilizavam se ,adulo'), u 
Stulicevu (,met. .adulari'). Besedom tko loji sci- 
jeni se svud sada. S. Gucetid Bendevi§evic 218. 
Istii navlas svitnike i ispovidnike da ji blazne 
i loje. A. d. Bella, razgov. 144. Kad pak vidi 
nu blazniti i lojiti, u naglosti zapovidi da se 
s stapi ima biti. P. Kneicevic. pism. 109. — a7no 
mislim da pripadaju i ova dva primjera: Loji 
ocima kao ma6ak kad stotu pocini. Nar. bl. 
mehm. beg kapet. 117. Loji ofiima kao macak 
kad stetu ufiini. 388. — S dativom. Lojit komu- 
godi. (D). Poslov. danic. 

1. LOJKA, /. nekakva riba. Lojka (,1a uppa'. 
u Makarskoj). L. Zore, rib. ark. 10, 340. 

2. LOJKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D. 
Hire. 

LOJKINA DOLINA, /_ ime mjestu u Srbiji u 
okrugu poiarevackome. Niva u Lojkinoj Dolini. 
Sr. nov. 1861. 285. 

LOJNICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji 
bjelovarsko-krizevaikoj. Eazdije}. 118. 

LOJOLA, m. spanolski Loyola, kao preziuie 
svetoga Ignatija §to je osnovao red Isusovaca, 
ali je uprav mjesto gdje se rodio (praoo mu je 
ime Inigo Lopez de Eecalde). u prvijem primje- 
rima stoji kao da je pravo prezime. Da je bio 
sfoti luacio oJ Loyole otac i utemejitej od reda 
druy.bo Jozusovo. B. Kasic, in. 7. Eodi se lua- 
cio u ku('-.i otinoj od Loyole; otac mu bi Bel- 
tramo Vanoc od Loyole. 7 — 8. Porodi se s. Ig- 
nacio od slavnoga pokolonja Lojol; otcu Beltran 
de Lojola . . . ime biso. F. Glavinid, cvit. 246al>. 
S. Jnacio od L^jole. F. Lastrii, test. ad. 103'>. 

LOJTRA, /. i lojtre, /. pi. (estve. — Od nnm. 
leitor. — Od xvii vijeka u kajkavaca i u ugar- 
skijeh Ervaia, a izmedu rjeinika n JambreSiceru 
(.scala, climax'), u Stulicenu (v. laznica iz Hub- 
delicevaj, u Voltigijinu {,3c&la. a mano, a piuoli' 



,leiter'). Jakob videl je po lojtri aiiti listvi bo- 
dedi angele. P. Vitezovic, kron. 5. I po lojtrah 
hoga gori jesu vlikli. Jacke. 181. Lojtre, lestve. 
u Prigorju ,medu kajkavcima. F. Hefele. 

LOJTElSCE, n. jedna strana od lojtara. 
Lojtra ima dva lojtrisda i med nima jTlce. n 
Prigorju. F. Hofele. 

LOJZE, n. lozje. — Fo istocnijem krajevima 
u Srbiji. Ona fiesta izlazena u lojza (vinograde). 
M. D. Miliievic, medudnev. 52. Vinogradi se 
zovu , lojza' ili ,lozja' fu krusevackome okrugu). 
M. R. Milidevic, srb. 765. ,Lojze' mj. ,lozJ6' (u 
ernorijedkome okrugu). 922. — I kao mjesno ime 
u okrugu crnorijeckome. Livada u Lojze Staro. 
Sr. nov. 1875. 441. Zemja u Staro Lojze. 1875. 
1236. 

LOJZIKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D. 
Hire. 

LOJZISTE, n. ime wjestima u istocnoj Srbiji, 
isporedi lojze. a) u okrugu alcksinackome. Vi- 
nograd u Lojzistu. Sr. nov. 1869. 209. — b) « 
okrugu cuprijskome. Niva u Lojziste. Sr. nov. 
1875. 242. 

1. LOK, OT. ono Sto se dade svini lokati. Na 
Krku. I. Milfietid. Lok, obrok §to se zameto 
svini da loce. M. Pavlinovic. 

2. LOK, m. ime selu u Backoj. Sera. prav. 
1878. 28. 

LOKA, /. mjesno ime u Hrcatskoj. — Bice 
ista rijec sto lokva. (i) sclo u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. EazdijeJ. 46. — b) zaselak u iupaniji 
bjelovarsko-krizevackoj. EazdijeJ. 111. 

LOKAC, m. prezime. — U nase vrijcme. I ju- 
naka Scepana Lokaca. Nar. pjes. vuk. 5, 114. 

LOKAJ, m. nem. lakai (od franc, laquais), u 
gospodfkijem kucama sluga u osobitome odijelu 
(vidi livreja) sto stoji u predsobju ili prati izvan 
kuce gospodara ili gospodu ili se §aje kuda po 
mjcstti s kakvijem nalogom itd. — Od xvm vi- 
jeka po sjevcrnijem krajevima, a izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (lokaj, sluga ki za gosponom 
hodi ,acoluthus, servus 1. famulus a pedibus, 
cursor') gdje se naj prijc nahodi, i u JambreSi- 
cevu (,pedisequus'). Gospodari, gospodo, lokaji, 
sluge, . . . D. Obradovic, ziv. 63. Pa makar on 
iraao deset sela i toliko hintova po cotiri kona 
i Bog zna koliko lokaja i u sanduku hijada. 
Vuk, pisma. 60. i u Sulekovu rjicniku: ,lackei'. 

1. LUKALO, m. iovjek sto loce, (t. j. pijanica). 
— U Stulicevu rjecnika : ,potator, bibax'. 

2. LOKALO, n. mjesto, leglo ,locus'. J^. Sto- 
janovi6. 

LOKANCk^, m. vidi lokancii. — U Belinu 
rjecnika: ,fossetta dove sia o sia stata T acqua' 
,fossuIa' 327a. 

LOKANDA, /. tal. locanda, gostionica. — U 
nase vrijcme po znpadnijem krajevima. I sjededi 
po vas dan u ,lokandi' ili u kojoj drugoj ce- 
tinskoj krcrai ... M. D. Milicevic, omer. 114. 
Kad se bijelu Sarajevu vrati, pa se sjodne hvalit 
u lokandi. Osvetn. 2, 110. Gicne im se preko 
Save preci; prosli bandu, sjeli u lokandu. 4,34. 
Lokanda, it. looanda. NaSa sloga. god. 5, br. 17, 
str. 67. 

LOKAN, lokana, m. wala lokva. — Akc. se 
mijena u voc. : lokahu, lokani. — Va{a da je 
srodno s lokva (kod nastavka an moze se misliti 
na lat. lacuna, tal. laguna). — Od xvi vijeka po 
primorju (kao mjesno ime naJnzi se i drugdje), 
a izmedu rjcinika u Belinu (.fossa d' acqua' 



LOKAN 



13'J 



L<DKMA 



, fossa' 327a; , lacuna, laguna' , lacuna' 4:22a) i u 
Stulicevu (v. logan). 

a. nopce. A sad §to se u jodan k,kan spustih 

malo, u ruke mi veomi zalo i u noge grc udari. 

D. Kanina 493-. Lokail, skrapa ili dubocak koji 

se iza kise napuni vode. na Bracu. A. Ostojic. 

h. kao rnjesno ime. 

a) sclo u Bosni u okrugii Tuzle Done. 
Statist, bosn. 100. Igumna Filimona izb Bosne, 
nahije zvorni6ke, sela Lokai'ia. Starine. 10, 270. 
(1877). 

h) mjesto u Srhiji u okrugu podrinskome. 
Niva u po}u zovomom Lokari. Sr. nov. 1873. 
655. 

c) pomine se ynjesto s tijem imenom jjrije 
nasega vremena. Lokanb. S. Novakovic, pom. 
137. 

LOKANA, /. ime mjestu u Srhiji u okrugu 
podrinskome, isporedi lokan, b, b). Zemja zvana 
LokaAa. Sr. nov. 1872. 562. 

LOKANAC, lokanca; m. dem. lokan. — U 
Stulicevu rjecniku: ,parva lacuna*. 

LOKANAK, lokanka, m. dem. lokan. — U 
Belinu rjecniku: ,fossetta, dove sia o sia stata 
r acqua' ,fossula' 327a, i u Stulicevu (uz lo- 
kanac). 

LOKANCAC, lokariSca, m. dem. lokariac Hi 
lokanak. — LI Stuliceiu rjecniku uz lokariac. — 
nepouzdano. 

LOKANCIC, m. dem. lokariac Hi lokanak. — 
U Stulicevu rjecniku uz lokariac. 

LOKANE, n. djelo kojijem se loce. — Stariji 
je oblik lokanje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu 
(lokanje), u Belinu (lokanje ,11 bare di alcuni 
animali' ,lambendo bibere' 138^; ,il leccare' , ac- 
tus lambendi' 430a), n Stulicevu, u Vukovu. Od 
zderaria i lokaria. V. Dosen 152*1. 

LOKANI6, m. dem. lokari. — U Stulicevu 
rjecniku : v. lokaricic. 

LOKARDA, /. Scomber colias L., vrsta ribe ; 
1)0 sjevernome primorju zovu ovako i Scomber 
scomber L. (vidi skusa, vrnut). — Rijec je dal- 
maiska (vidi kelomna i kimak) od lut. lacerta, 
i sad se u drugotne znacenu govori tal. langarda 
(Miklosic u etymol. worterb. , ^■o</ lokarda), la- 
certa, lacerda (sam sam cuo u Genovi), mlit. lan- 
zarda; va^a da nije od ngrc. XuxiQ^a (trilp), jer 
ove rijeci nema u stgrckome, i jer bi od grc. xe 
u nas postalo i^e. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (,scombrus') gdje se 
noj prije nahodi, u Stulicevu (,scomber vel scom- 
brus'), u Voltigijinu (,anguilla' ,aal') gdje je zlo 
tumaceno. Lokarda, Scomber pneumathophorus 
Lac. : Dobre su i lokarde kad nema skusa (nar. 
posl.). na Bracu. A. Ostqjid. Lokarda, skusa 
bilica. Scomber colias. G. Kolombatovic. pesci. 
9. Scomber colias L. (S. maerophthalmus Eaf. ; 
S. maculatus Couch ), lokarda. B. Kosid, ribe 
dubrov. rad. 155, 43. 

LOKATI, locem, impf. piti vodu ili drugo sto 
zitko ne usnama nego lizuci jezikom, kao sto 
rade psi i macke i drugi mesozderi. — Akc. kaki 
je u praes. taki je u impf. lokah, u aor. 2 i 3 
sing, loka, u ger. pjraes. 166uci, u part, praet. 
act. lokao, lokala, u part, praet. pass, lokan ; u 
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — 
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. lokati, rus. 
jioKaxb, ces. lokati, poj. lokac; korijenje baltiiko- 
slavenski, isporedi lit. lakti, let. lakt. — Po po- 
sfanu mogla bi biti onomatopeja (kad pas loce, 
cuje se kao lok lok . . .). — Izmedu rjecnika u 
Mikalinu (lokati, kako pas lo6e ,lambo'), u Be- 



linu (,bero d' alcuni animali, come cani, gatti e 
simili' jlambendo bibore' s poslovicom kao pri- 
mjerom: Pusto mlijeko i psi Ircu ,della robba 
abbandonata ognuno e padrone' 138^; , leccare' 
,lambo' 430*1), u Bjelostjencevu (locom, lokati 
,lambo, allambo, lingua leviter tango, bibo in- 
star canis') ; u Stulicevu : , bibere (dicitur de 
quadrupedibus)', u Voltigijinu (,imbeversi, tra- 
cannaro; il bere di cani' ,begierig trinken'); u 
Vukovu : ,schliirfen (wie der hund)' ,sorbeo'. 
1. aktivno. 

a. u pravome smislu. Prolij malo vode 
gdigodi na plocu gdi psi ne dohode, ki ju zadni 
locu. P. Hektorovic 15. Ucini kako i pas koji 
izb}uvavsi paker opet loce sto jo izbluvao. M. 
Divkovic, bes. 416b. Locu ti psi mlijeko, ovco 
ti vnk ko)e. L Gundulid 142. Da inim loce 
krvi virne (lav). J. Kavariin 216*. Pusto mli- 
jeko psi ak' locu. 378b. Qdi psi lokase krv Na-- 
botovn. E. Pavid, ogl. 313. Koju (hranu) loco 
ili pase (zivina). V. Dosen 178b. p.si jidu i rie- 
govu krv locu. And. Kacic, kor. 260. De kucak 
loce, tu i laje. (U Risnu). Nar. posl. vuk. 75. 
Pusto mlijoko i psi locu. 267. Siromah vuk 
loci loci, dok mu trgno voda nazad. Nar. prip. 
vuk. 226. — I cemu sto nije zivotina. Prije 
bi jezik moj loce prisusil more u dan. N. Na- 
|.eskovi6 1, 806. Mnis da (vukodlaci) idu da ju- 
nake vrace, ali oni krvcu locu vru6u. Osvetn. 
2, 174. 

1>. u metaforickome smislu. Sabje va§e 
tursku krv lokale. B. Krnarutid 26. Krv mu 
loce, ter ga davi (hogatac). J. Kavariin 55*; 
Nagli poplav puka smina ki Dunaju prem do- 
grusti htoc da loce krv svojih sina. 230*. Dru- 
gomu po§terie kojete, i ricmu krv, kao psi, lo- 
cete! L. ^ubu§ki 44. Negda tudu krv lokase 
(Hirud), a sad zeli pa.sje kase. V. Dosen 128b. 
II' krv lokat, il' ju prolijevati ! Osvetn. 4, 6. — 
Jal' mi mora kazat sto du ga pitati, jal' ce sta- 
novito morat Moldavu lokati (utopiti se). A. J. 
Knezovic 193. — '■ Obicno kad je tako uzburkano 
more, magla okolicu pokrije, a oblaci se skupe 
u jedan kut povrh samijeh valova, te oblake 
zovu ,pijavice', a izraz jo obican tada , oblaci 
locu'. L. Zore, rib. ark. 10. 324. 

c. u prenesenome smislu, kao pogrdna rijec, 
piti (vino itd.) a i jesti preko vijere i neredno. 
— Izmedu rjecnika u Belinu (lokati bez mjere, 
vino lokati ko materino mlijoko ,bere intompe- 
ratamente' .graecor' 138'''' ;^ Ko i sokad vino 
locu. J. Kavariin 170b. Ceta smradnijeh lotri, 
navalice koja lo^uc pusto vino . . . 441b. Ali 
ne6e svat rukati, priko reda ne lokati. V. Dosen 
153*. Pak sve jato oblo loco. 169*. Zdero lofie 
priko reda. 186**. Loci! loci! sad u tmini rucak 
ti 36 sladak cini. 269*. Sal je Ive v krcmu 
lokat. Jacke. 238. A jamacno je i sam lokao i 
zderao u toj kuci. M. D. Milidevic, zim. vec. .304. 

d. metaforicki prema c. Neka loce koju 
mete mocu. V. Do§en 10*. Tko ne loco bludne 
mede. 82a. Nevirom se zaogrne, da se lokat 
smrad ne stidi. 269*. 

'i. sa se, pasivno, ^ez subjekta. Tu se loce 
priko reda. V. Dosen 173*. 

LOKAV, LOKI, vidi lokva. 

LOKILO, n. lokane. — U nase vrijeme u Istri. 
Zac ovo trose na zerilo i lokilo. Nasa sloga. 
god. 3, br. 10, str. 39. 

L()K-LOK, glasovi kojimi se zove prase na 
korito. na Bracu. A. Ostojic. — isporedi 1. lok. 

LOKMA, /. komad varenoga ili pecenoga mesa, 
arap. tur. loqma. — U nase vrijeme, a izmedu 



LOKMA 



140 



1. LOKVA, a. 



rjecnika u Vukovu: (u Srijemu) ,6in stiick ge- 
kochtes fleisch' .frustrum carnis coctae'. cf. lokva. 
Haram lokme ne jedi. Nar. bl. mehm. beg kap. 
409. 

LOKNUTI, loknem, pf. jedan put zalokati. — 
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, loknu, part, 
praet. pass, loknut). — U Vukovu rjecniku : 
,einen schlurf thun (vom liunde)* ,3orbeo semel'. 

LOKOMOTIV, m, stroj sto vlaii na ieleznici. 
— Po tudijem jezicima u pisaca nasega vremena. 
A i lokomotivi i vagoni na ovaj nafiin napra- 
vjeni . . . Zbornik zak. 1865. 3. — 1 u Sulekovu 
rjedniku : ,locomotive'. 

LOKOMOTIVAN, lokom6t£vna, adj. koji pri- 
pada lokomotivu. Lokomotivni kotlovi za zejez- 
nice. Zbornik zak. 1853. 2, 21. S podjelom 
koncGsije za gradene i za radnu lokomotivne ze- 
{eznice. 1865. 239. 

LOKO§, m. lokalo(?). — Nastavak je os ma- 
garski. — U vgarskijeh Hrvata nasega vremena. 
Muci, mufii, stari lokos, zazeral si zadnu koko§. 
Ja^ke. 266. 

LOKOSiN DO, Lokosina Dola, m. ime selu u 
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 70. 

LOKOT, m. brava sto nije pribijena na vra- 
tima nego kad je zatvorena visi o vratima, i tako 
ih pricvrscuje. — isporedi katanac. — Od tal. 
lucchetto, franc, loquet, dem. od stfranc. loc, sto 
je germanska rijec, isporedi anglosaks. loc, engl. 
lock. — vaja da nije od mag. lakat, nego je ova 
rijed presla iz nasega jezika. — Potvrdeno od 
XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu 
rjeinika u Bjelostjenievu : lokot, fiivit (cilit?) 
jsera pensilis'; u Jambresicevu (,sera'), u Volti- 
gijinu (,lochetto' ,vorhangschloss') , u Vukovu 
(vide katanac). Pod lokotom sanduk. D. Obra- 
dovid, basne. 356. Pijanu coeku ne metnu lasno 
lokota na usta. (Ne mozeS mu zabraniti da ne 
govori). Nar. posl. vuk. 247. 

LOKOTAC, lokoca, m. dem. lokot. — U Bje- 
lostjenievu rjecniku : kajkavski lokotec ,serula 
pensilis', i u Voltigijinu uz lokot. 

LOKOTICA, /. vidi lokot i lokotac. Lokotica 
,sera pensilis*. D. Nemanid, 6ak. kroat. stud, 
iftg. 51. 

LOKOV, adj. koji pripada lokvi. — Od osnove 
loki. (vidi kod lokva). Prema lokovimb poto- 
komb... i pravo uzb brbdo u lokbvu. Dec. hris. 
48. 

LOKOVITKA, /. Viburnum L. (Durante), cf. 
Lopofiika. B. Sulek, im. 203. 

l6kEUM, m. malo ostrvo blizu Dubrovnika, 
tal. Lacroma i Croma (jer se shvatilo kao da je 
La- talijanski ilanak) ; starija su imena u latin- 
skome ili u dalmatskome jeziku : Lacromona, La- 
crorana, Crompna, Crumpna. K. Jirefiek, die ro- 
manen in den stiidten Dalmatiens. 1, 61. — Od 
Lacromona i Lacromna postao je oblik L6kru- 
man sto se i danas govori, a nalazi se i u pisca 
Dubrovdanina xvi vijeka. Juhe kojoj se dno uz- 
vidi kako u mrtvom moru na Lokrumnu, kad 
je bunaca. M. Dr^id 261. 

LOKRUMAN, Likrfimna, m. vidi Lokrum. 

LOKUMA , /. ntka vrsta tvrdijeh ustipaka, 
tur. loqum, skraceno od rahatlaqum, vidi rahat- 
lukum. — Akc. se mijena u gen. pi. IdkGma. — 
U Vukovu rjeiniku: ,eine art barter krapfen' 
,cibi genus'. 

LOKUMIC, m. dem. lokuraa. — U Vukovu 
rjeiniku. 



LOKUZA, /. lokva, isporedi (radi nastavkaj i 
kaluza. — U nase vrijeme u Hercegovini. Kad 
najegu kroz jednu carsiju na kojoj je bila jedna 
velika lokuza kroz koju je jedan se]ak nacerao 
tovar drva na svome magarcu kome su se noge 
zaplele u kalu i tako je pod drvima paauo u 
lokuzu. Nar. prip. (iz Mostara) u Mag. 1868. 
57—58;^ 

1. LOKVA, /. blato (vidi blato, 1), jezero, ali 
mislim da je uprav mala i ne duboka jamica u 
zemji ili na kamenu puna vode; ipak cesto i pisci 
i sam narod upotrebjavaju u prva dva znaiena 
(6uo sam u narodnoj pripovijeci : Jedan Hero 
upita drugoga sto je bio uDubrovniku: „A jesi 
li vidio lokvu?" t. j. more). — Osnova je na -v 
(po Miklo§icu) ili na -u (po Leskienu). te je 
negda nom. sing, bio loky, i jo§ je loki u nekijeh 
cakavaca; ima isti oblik i za ace. sing.; osim 
toga ima i nom. i ace. sing, lokav, a za ostale 
padeie ne znam ima li ih drukiijih nego su u 
lokva (isporedi crki, smoki). vidi: Pridose na 
loki Srberu. Mon. croat. 17. (1275 prepis. 1546). 
u istome spomeniku: Na Trnovu loki. 28. (Poll 
te lokve trnove. 29). — Ta zavod stoji v lokav 
Trnovu. 2. (1309). — Rijec je stara, isporedi 
stslov. loky (za ovaki nominativ nema potvrde), 
gen. loki^ve. — Bice (kao sto MikloSic misli) 
germanska rijec, isporedi stvnem. labha, nvnem. 
lache. radi v ili u moglo bi se pomisliti da po- 
staje uprav od lat. lacus (od cega moze biti po- 
stala germanska rijec), ali to nije potrebno, jer 
se cesto u tudijem rijeeima dodaje na kraju va. 
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,lacuna; stag- 
num'), u Mika^inu (lokva, blato, bara ,palude, 
lacuna* , lacuna, palus, stagnum, aqua reses'), 
u Belinu (,lacuna, laguna' , lacuna' 422a ; ,lago 
d' acqua piovana' , lacus compluvius' 422^ ; ,stagno, 
raccolta d' acqua che stagna' , stagnum' 706^1), u 
Bjelostjencevu (lokva, kal ,lacuna, lama, palus, 
stagnum, et potissimum ea lacuna stagnum di- 
citur, quam flumen littus suum praetergressum 
efficit, unde': lokvu nacinam ,stagno', v. bereg; 
lokve benetafike ,gallica palus, gallicus sinus, 
septem maria'), u Stulicevu (v. logan), u Volti- 
gijinu (,laguna, stagno' ,pfutze, teich'), u Vu- 
kovu (,eine kleiue lacbe' , lacus, palus'), m Da- 
niiicevu (,palus'). 

a. blato (vidi blato, 1). Sinors . . . po delu 
na lokvu. Mon. serb. 64. (1293—1302). Selo Ko- 
rotino i mede mu: na mramorb pravo prezb lokvu 
na rudinu . . . 565. (1322). Prokosomb u lokvu. 
87. (1327). (Selu) Dattcamb mede . . . odb Eu- 
salai u lokvu, odb lokve... 92. (1330). Se mede 
(selu) Babamb: . . . odb topole na mramorb, na 
lokbvu i na drugu lokvu. 93. (1330). Kako grede 
kolbnikb na blatbce u veliju lokvu. Glasnik. 24, 
244. (1353). A zemja ka bi§e suha provrzet se 
lokvom. i3ernardin 5. A zemja ka bjese, pro- 
vr?.et se lokvom (,et quae erat arida erit in 
stagnum'). N. Eanina il^. A jest u Jerozolimu 
lokva (,probatica piscina') ka se zove zudijski 
Betsaida. Bernardin 32. Jest istinom u Jeru- 
zolimu znana (! probatica, vala da je prevodilac 
mislio na glagol probare) lokva koja se zvaSe 
zidovski Betosaida. N. Eadina 47*. joann. 5, 2. 
Leza§e polak lokve i cekaSe da bi ga tko metnuo 
u lokvu, joda bi ozdravio. M. Divkovid, bes. 
742ft. Jest u Jeruzalemu ovcarska lokva. B. 
Kabid, rit. 109. Nakani svotac zabiti se p;o tja 
do grla u jednu veoma studonu lokvu. ii. 87. 
Placid hotivSi u jednoj lokvi vode zadrpiti, od- 
nese ga voda. F. GHavinid, evit. 12b. Blasija 
zapovida u jednu lokvu punu vode vezana po- 
rinuti. 46". Vazmi prilidje jedue lokve koja se 



1. LOKVA, a. 



141 



LOKVE, b. 



toci iz koje rike. I. T. Mrnavid, ist. 33. Koji 
bijase stajao bolestan kod lokve. M. Radni6 17a. 
Drtavac stajase kod lokve. 279a. Ki 6e u lokvu 
tebe uvesti. P. Kanavelic, iv. 120. Lezecega 
kod lokve silojske. L. Terzic 198. Koji vodi 
lokve silojske kripost podati otio si. 199. Utopi 
se u jednoj lokvi. J. Banovac, pred. 145. Andeo 
Gospodni shodase u lokvu. blagosov. 22. U 
lokvu bacen. J. Filipovic 1, 224b. Kad bi se 
zanihala lokva ... P. Knezevic, osm. 151. Ribe 
iz blata oli iz lokve. 269. Jur se topi u lokvi 
Placid. V. M. Gucetic 220. Nejma takve lokve 
u Eimu. A. Kanizlic, kam. 87. Krepost cudo- 
vitu ovcje lokve. J. Matovi6 146. Koga ozdravi 
na ovcju lokvu. 248. Pitam vas, zasto evange- 
lista Ivan ispisujudi onu lokvu ovfiju, zove nu 
,Bethsaidam'? D. Rapid 70. 

h.jezero. Pridose na jednu lokvu vele strasnu. 
Tondal. star. 4, 113. Kraj siroke lokve od Vrane. 
P. Kanavelid, iv. 133. Kijeke i lokve. A. To- 
mikovid, ziv. 204. 

c u trecemu znacenu, vidi sprijeda, jamica 
plitka puna vode Hi kala. Nitkor mriz ne mece 
u svoje potribe u lokvu, zac nede u lokvi najt 
ribe. H. Brtucevid u N. Najeskovid 1, 353. Voda 
u lokvami i rtovima ne rada nego zabe. M. 
Eadnid 486a. Padose u bliznu mlaku aliti lokvu. 
P. Vitezovid, kron. 170. Iskat lokve ostaviv 
kladenac. (D). Poslov. danic. Mati joj je (rijeci) 
tuzna golet jedne bridi razpuknute a primaja 
jedna mala lokva. B. Zuzeri 128. Jer se ne na- 
hodase vode izvan u jednoj lokvi. J. Banovac, 
pred. 187. Dok opet lokvu od blata nade. F. 
Lastrid, od' 112. Oblatiti se vise kakono krmak 
u lokvi od blata kad se kupa. ned. 188. Dubedi 
zemju za udiniti lokvu za vode. V. M. Gucetic 
113. Da se dubsti utrudeni sube lokve ne za- 
hode, kad u tebi nasitjeni budu zive sladke vode. 
A. Boskovideva u I. M. Mattel 345. Dobodio je 
na zecju lokvu. (Z). Poslov. danic. Neciste su 
misli prilicne vodi od lokve. D. Basid 13. Iz 
lokava smrdedijeh. A. Kalid 510. Na kamenu 
lokve nacinila. Nar. pjes. juk. 279. Kada zute 
lokve vse mlikom preteku. Jacke. 130. Da bi 
mi ga zabe po lokvab pojile. Nar. pjes. istr. 2, 
46. Ko se u lokvi utopi, bunar mu ne treba. 
Pravdonosa. 1852. 10. Opazi u jednoj lokvi malu 
ribicu gde se pradaka. Nar. prip. vuk. 25. Onda 
se seti one ribice sto je iz lokve u vodu bacio. 
29. 

d. u metaforickome smislu, prema a Hi b. 
Pakla u lokvu kib mnoz bodi. A. Vitajid, ist. 
87a. 

e. u prenesenome smislu, po svoj priliei prema 
a. Oni jos nize srjed propasti grdi u lokve pro- 
sijodaju (u paklu). J. Kavanin 449b. Oni su 
uprav|ali jedno oko svoje vire u ognenu propast 
i sumpornu lokvu. E. Pavid, oglodalo. 693. Dil 
tizib bit de u lokvi goredoj ognem i sumporom. 
Blago turl. 2, 311. U toj se lokvi za u vike 
vajati ce i bit de ukopani oni koji su svakda 
zivili u brlogu nepo§tenib nasladjenja. 2, 812. 

f. u prenesenome smislu, lokva krvi, prema 
c. Lokve krvi^stoju izlite nagle" od sile. I. Za- 
notti, en. 34, "Pade u lokvu svoje krvi. F. La- 
strid, test, 114a. Kada5|Gospodin i u vrtlu zno- 
jase se krvju svojom, . . . i kod stupa lokva se 
udini koja zomju natopi, i niz kriz cidedi se sva 
po zem|i . . , svet. 173a. Vidim lokvu negove 
krvi istocene. A, Kalid 211. Pliva u lokvi svoje 
krvi. I. J. P. Lucid, razg. 11. 

g. Lokva, kao tnjesno ime, vidi i Lokve, n. p. : 
a) dva mjesta'ji starome obliku Lokbvb u 

spomenicima xm i xiv vijeka, all se ne moie 



znati jesu It uprav mjesna imena. Selo Cerova, 
a meda jemu . . . u Krtstb, u LokbVb, Spom. 
stojan. 8. (1254 — 1264). Ot Sumegnice u Lokbvb. 
Svetostef. hris. 11. 

b) zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 115. 

c) u Hroatskoj. aa) u zupaniji licko-kr- 
bavskoj dva zaseoka. EazdijeJ. 39. 40. Zuta 
Lokva, zaselak. 88. — bb) selo u zupaniji mo- 
drusko-rijeckoj. 47. 

d) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskome. 
IlsTiva kod Lokve. Sr. nov. 1867. 706. — bb) za- 
selak u okrugu knezevackome. K. Jovanovid 113. 

— cc) u okrugu kragujevackome, Lokva, Mesna 
Lokva, Velika Lokva, mjesta. Niva u Lokvi. Sr. 
nov. 1875. 23. Livada u Mesnoj Lokvi. 1875. 
55. Livada u Velikoj Lokvi. 1875. 55. — 
dd) voda u okrugu podrinskome. M. D. Mili- 
devid, srb. 518. — ee) mjesto u okrugu po- 
zarevackome. Cair u Lokvi. Sr. nov. 1863. 388. 

— f'f) Suba Lokva, mjesto u okrugu rudnickome. 

— XVIII vijeka. Uz brdo do Srebrenice do Suve 
Lokve. Glasnik. 25, 41. (1778). — gg) zaselak 
u okrugu uzickome. K. Jovanovid 160. 

2. l5kVA, /. vidi lokma. — U Vukovu rjec- 
niku: daj, ascija, jednu lokvu mesa ,ein stiick* 
, frustum' (?) kod lokva s dodatkom da je stajaca 
rijec. 

3. LOKVA, u brojenici: a) kao cetiri, vidi 
kod brojenica, 2. — b) kao osam. Jenoga, dva- 
kute, trikute, ciceri, pega, lega, smokva, lokva . . . 
Nar. pjes. istr. 4, 10. 

1. LOKVAN, lokvana, m. vrste evijeca sto raste 
u vodi. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u 
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i voc. : 
lokvanu, lokvani. — Postaje jamacno od lokva. 

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: 
,die seeblume' ,nymphea' ,und zwar' a) bijeli, 
[.seerose' ,NympbaeaJ alba [L.]' ; — b) zuti, 
[jteicbrose' ,Nupbar luteum Sm.] lutea' s pri- 
mjerom: Dva lokvana oko pana (u zagoneci, t. j. 
usi oko glave). — Hvala Bogu u^ lokvanu ko- 
jega je bilo dosta na vodi. M. P. Sapcanin 1, 8. 
Lokvan beli, Nympbaea alba L. (Pancid). — 
Lokvan zuti, Nupbar luteum Sm. (Pandid). B. 
gulek, im. 203. 

2. LOKVAN, lokvana, m. lokva. — U nale 
vrijeme oko Stona: „Idem na Lokvan". M. Milas. 

LOKVANACA, /. vidi lokvan. Lokvanaca, 
Nympbaea L. (Sabjar). B. Sulek, im. 203. 

LOKVAI^EV, adj. koji pripada lokvanu Hi 
lokvanima. Lokvanev koren , Radix nympbaeae 
albae'. D. Popovid, poznav. robe. 193. 

LOKVARAC, Lokvarca, m. eovjek iz Lokava 
u hrvatskome primorju. D. Danidic. 

LOKVARI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu 
banoluckome. Statist, bosn. 35. 

LOKVAST, m. uprav nalik na lokvu (druk- 
cije u Belinu i Stulicevu rjeiniku: pun lokava). 

— isporedi lokvav. — U Belinu rjecniku: ,1a- 
cunoso* ,lacuno3U3' 422a; u Stulicevu uz lokvav; 
u Voltigijinu: ,lagunoso, sortumoso, stagnante' 
,pfiitzig'. 

LOKVAV, adj. pun lokava. — Samo u Stuli- 
cevu rjecniku: ,lacunosus'. 

LOKVE, Lokava, /. pi. mjesno ime (plur. od 
lokva, isporedi lokva, g). 

a. u Bosni selo u okrugu sarajevskome. Sta- 
tist, bosn. 10. 

\i. i u ovome primjeru moze biti mjesno ime 
(u Dalmaciji na Bracu) : Kupi getvrbtb dola za 
lokvami. Starine, 13, 208. {1185 prepis. 1251). 



LOKVE, c. 



142 



1. LOM 



C. u Hercegovini selo. Statist, bosn. 12-2. 

d. sdo u Hrvatskuj u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. Eazdije). 46. 

e. mjesto u Srbiji u okrugu biogradskome. 
Niva u Lokvama. Sr. nov. 1872. 505. 

1. LOKVEN, adj. koji pripada lokvi Hi lo- 
kvama. — U jednoga pisca xviii vijeka. Voda 
lokvona. I. Velikanovic, uput. 3, 20. 

2. LOKVEN, m. mjesno ime. — Pi'ije nasega 
vremena. Spom. stojau. 185. ■ 

LOKVENICA, /. voda iz lokve. — U nase vri- 
jcme u Istri. Lokvenica ,aqua ex lacuna'. D. Xe- 
uiani6, cak. kroat. stud, it'tsg. til. 

LOKVENIK, m. ime preslapu u Srbiji u okrugu 
toplickome. M. D. Milicevic, kra]. srb. 341.' 

LOKVETINA, /. augm. lokva. — U nase vri- 
jeme, a izinedii rjeenika u Vukovu (au^m. v. 
lokva). Ku6a ti je lokvetina. Nar. pjes. krasid. 
1, 139. 

LOIvVlCA, /. dem. lokva. — Od xiir vijeka 
(vidi b, a)), a izmedu rjeenika u Belinu (,poz- 
zanghera' , lacuna parvula' 577b), u Stulicevu (v. 
lokancac), u Voltigijinu (,lagunetta, pozzanghera' 
,pfiitzchen') ; u Vukocu: dim. v. lokva s primje- 
rom: Kisa pada kapjicama, pak napada lokvi- 
cama. (Nar. posl. vuk. 134); u Danicicevu {,dem. 
palus'). 

a. uopce. Uzamsi malasnu kasicicu, prili- 
vase vodu iz mora u onu svoju lokvicu. F. La- 
stric, ned. 255. Bijeli platnc /aba baba u lo- 
kvici na kamenu. Nar. pjes. krasic. 1, 138. Lo- 
kvica ,lacunula; nom. proprium campi'. D. Ne- 
manic, 6ak. kroat. stud, iftsg. 35. 

b. kao mjesno ime (vidi i naj zadni primjer 
kod a). 

a) va(a da je u cva dva primjer a iz istoga 
rukopisa mjesto u Dalmaciji na Bracu. Da Vla- 
dina lokbvicu i i'ii(vu). iStariiio. 13, 208. Da 
Rasbka za lokvicu dolacb. 209. (1185 prepis. 
1251). 

b) nekakoo selo. — Prije nasega vremena. 
I dah selo Lokvycu. Spom. stojan. 11. (1276 — 
1281). 

c) moze biti mjesno ime i u ovijem pri- 
mjerima: Moda oth lokvice reka Vbsivica. Glas- 
nik. 15, 280. (1348?). U lokvicu. 281. 

d) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji mo- 
drusko-rijeckoj (zadne se zove i Lokvice. Schem. 
segn. 1871. 47). Eazdije}. 46. 47. 

e) granicna straza u Srbiji u okrugu to- 
plickome. M. D. Milicevic, kra}. srb. 339. 

LOKVICE, /. pi. vidi lokvica, b, d). 

LOKVIGICA, /. dem. lokvica. — U naso vri- 
jeme u Stonu: „Prod kucom mu je lokvica". M. 
Milas. 

LOKVICIC, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru 
imotskome. Eopert. dalm. 1872. 14. 

1. LOKVIC, m. ^akavski lokviii, mala lokva 
koja je ogradena, te voda od iste sluzi samo za 
}ude. DubaSuica na Krku. I. Mil6etic. 

2. LOKV16, m. nokakva bi|ka (u Bakru). B. 
Sulek, im. 203. — isporedi lokvan. 

LOKVINA, /. augm. lokva, — Od xvii vijeka. 
Skofii u onu straSnu lokvinu. B. KaSid, per. 135. 

LOKVINE, /. pi. ime selu u Bosni u okrujgu 
travniikome. Statist, bosn. 62. — Uprao je mno- 
zina od lokvina. 

LOKVITI, lokvim, impf. lezati u lokvi? leiati 
kao voda u lokvi Y — JVa jednome mjestu xviii 
vijeka. U vjekostom ovom vaju sva vremena lo- 
kvec .staju (u puklu). .J. Kavanin 437n. 



LOKVJE, n. kao coll. od lokva. — U Stuli- 
cevu rjecniku: v. logat'i s dodatkom da je uzcto 
iz brevijara. — nepouzdano. 

LOKVUEINA, /. augm. lokva. — U na§e vri- 
jeme u Stonu: „Ona lokvurina |oti smrdi kao 
kuga". M. Milas. 

■ 1. LOLA, f.(?) ime kucki(?). F. Kurelac, dom. 
Ziv. 46. 

2. LOLA, /. ime planini u Drobnacima (sad 
u Crnoj GuriJ. Lola, planina u Drobnacima. (ko 
je zabijezio?). — Ne znain jeli isto i ovo: Lola, 
planina (u Crnoj Gori) vise Bijele, Vojnik iz- 
medu Drobnaka i Niksica. Glasnik. 40, 27. — 
U nase vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu 
(planina u Hercegovini ,name eines bergos' ,monti3 
nomen'). Do uz Lolu visoku planinu. Pjev. crn. 
322^. Izidose na Lolu planinu. Ogled, sr. 210. 
Pogiboso na Lolu 1793 Starino. 10, 2G2. (.xix 
vijekj. 

3. LOLA, m. od ruga se kaze vrlo visoku i 
mrsavu covjeku. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjeenika u Vukovu (,schimpfname fiir einen lan- 
gen, hagern menschen' .longinus'). Vi's, sinko, 
te su me lole toliko izbozumile da je Obradovid 
jei-etik ... M. D. Milidevic, knez milos. 281 
(moze biti da je znacctie kao u ova dva pri- 
mjera:) Ovamo znaci i lud, suludast, lola. Nar. 
prip. vrcev. 51. Zovuci me neko : „lolo !" a neko: 
„budalo!" 159. 

LOLAJIN DO, Lolajina Dola, m. mjesno ime. 
— vidi u Danicicevu rjecniku: Lolajinb, selu je 
Kostrcu crkve arhandelovo u Prizrenu isla meda 
,na Lolajinb Dolb'. G(lasnik). 15, 205. (1348?). 

LOLANE, n. djelo kojijem se ko lola. — U 
Vukovu rjecniku. 

LOLATI SE, lolam se, itnpf. vidi u Vukovu 
rjecniku : vide skitati se. — Akc. kaki je ti praes. 
taki je u impf. lolah i u impt. lolaj ; u ostalijem 
je oblicima onaki kaki je u inf. 

LOLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Tuzi 
Petra Lolica iz Pricinovica. Glasnik. 11, 1, 132. 
(1808). 

LOLO, 711. neuredan covjok. U nase vrijeme u 
Stonu: „Gledaj lola!" M. Milas. — Ne znam 
pravo znacene u ovome primjer u: A rakijas lolo 
pa se dere, da se iza devet brda cujo. Smailag. 
meh. 79. 

1. LOM, m. Inmlene; mjesto gdje je sto slo- 
m^eno. — U nase vrijeme (po Stulicevu rjecniku 
naslo bi se vec xvii vijeka). — Izmedu rjeenika 
u Stuli6evu (,fractura') s dodatkom da se nalazi 
II Gundulica(?J. 

a. lom(ene. Tvoja majka loraom kruha ulo- 
mila. Nar. pjes. istr. 3, B. Los na lesu, a na 
glavi glava, lom oruzja nalom]en krvava. O.svetn. 
2, 173. — U prcnesenomc smislu. kao svada, za- 
vada, ncsloga. Onamo je jos lom modu dacima i 
profesorima. M. 1). Milicevic, zlosol. (53. 

b. kao lomjava. Pa se onamo preko pola- 
nice u testi zadu neki lom: su§ti Usee, krsi se 
suvad, ido nosto krupno. M. D. Milidovic, me- 
dudn. 281. 

c. fractura, mjesto gdje je sto slomjeno. — 
mislim da ima ovakovo znacene, ako mu i nemam 
druge potvrde nego u ovome primjeru (a i uvaj 
mozebiti j>ripada pod d). Dovde je Pek tekao 
sve kroz krs 1 lom. . . Glasnik. 43, 269. 

(1. izlom(enu grane. U potoSini dubokoj i 
lomom zasutoj. S. Milutiaovid, ist. srb. 104. 
Ulazak svoj granom i ditavim lomom nabacav i 
zatrpav prekrivali. 105. 



2. LOM 



143 



LOMBAEDESKI 



2. LOM, m. Clematis vitalba L. — U nase \ 
vrijemc, a izmedu, rjecnika u Vulcovu: (u Ba- ] 
rani) vide pavitnak s privijerom: Hajdemo pod I 
lorn u hlad. Lorn, rus. .iomohoct., -laMHHoct, Cle- 
matis vitalba L. (Vuk, Barana). B. Sulek, im. 
203. — Moze hiti da je isto sto i ovo: Lom, 
bujno isprekrizano mlado drvede ciiii lom. „Ne 
idi u taj lom, jer neces moci izaci''. ,,Ima lijepih 
trta ondo unutra, ali tko bi je izvadio iz onoga 
loma". u Prigrorju. F. Hefele. Lom, drac, n. p. 
grozdo koje je h lomu svjeze je. u Topolovcu. 
P. Brantner. Hvata se riba obicno u lomovima 

i vrbacima. Sr. nov. 1860. br. 39. 

3. LOM, JH. mjesno ime u Srhiji. a) u okrugu 
cuprijskome. Zem)a u Lomu. Sr. nov. 1871. 308. 

— h) u okrugu valevskome. Livada u Lomu. Sr. 
nov. 1868. 687. 

LOMA, m. vidi Lomo. 

1. LOMACA, /. vidi u Vukovii rjecniku : breme 
trna ili grana ,ein biiudel reiser' ,fascis sarmen- 
torum'. [cf. olomaca, poluvaca]. — Akc. se ini- 
jena u gen. pi. lomaca. — Ali jos od xviii znaci 
i vrpu Hi gGinilu drva za gorene, osohito onakii 
na kojoj su cejad palili. Gotska noga. mac, lo- 
maca sve pohara. J. Kavauin 248^. Izgori ma- 
dija na lomaci. Nar. prip. bos. 1, 6. 

2. LOMACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u 
Srijemu) suha grana koja se nosi iz sume kuci 
na vatru. — Akc. kao kod 1. lomaca. 

3. LOMACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u 
Slavoniji) vinova loza koja je pustona uz drvo 
kakvo ili uza zgradu (u Srbiji ,cardaklija', u 
primorju ,odrina'). — Akc. kao kod 1. lomaca. 

— Od xviii vijeka. Koje loze lomacom se puste. 
J. S. Rejkovic 131. Lomaco kako se ostavjaju 
na starjem panu. 131. Da se grozde nad lo- 
macom plasti. 178. 

LOMACI, in. pi. ime zaseoku u Hercegovini. 
Statist, bosn. 123. 

LOMAK, lomka, adj. koji se lako lomi. — U 
Stulicevu rjecniku : lomki, v. loman s dodatkom 
da je rijec ruska. — Mislim da sam je cuo i u 
narodu. 

LOMAN, lomna, adj. postaje od lomiti, a ima 
razlicna osobita znacena. — Od xvni vijeka (vidi 
primjer S. Budmani kod 1, c). 
1. adj. 

a. koji se lako lomi. — Samo u Stulicevu 
rjecniku : ,fragilis'. 

I), slomjen. Euka lomna, telo izraozdeno, 
B. Eadicevi6 351. 

e. brdu i o brdovitu rnjestu, po kojemu 
je tesko ici jer je krsno ili krsevito, kamenit, br- 
dovit. — Mislim da ne postaje od 1. lom, c, nego 
od glagola lomiti se, vidi lomiti, 3, b, bj. (vidi i 
lomatati). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,steinig, 
stair jSaxosus, praeruptus', cf. krsan). Dokle s' 
primi lomna Vlaha Starog. Nar. pjes. vuk. 2, 
169. Lomna Kuca i Bratonozica. 2, 530. Drugu 
Ivan knigu opremio pokraj mora lomnoj Gori 
Crnoj. 2, 5.34. A na lomnoj na Hercegovini. 3, 
55. Dok dodose pod lomnu planinu. 3, 331. Za 
harace od lomnijeh Brda. 4, 19. Te obrnu uz 
lomnu Eudinu. 4, 114. I sa nime lomna Su- 
madija. 4, 177. I sa nome lomno Dragacevo. 
4, 177. Na onome lomnu Zlatiboru. 4, 528. Da 
pohara lomnu Goru Crnu. Pjev. crn. 20:^. Drugu 
pise u lomne Pipere. 298'>. Po svoj maloj lom- 
noj Gori Crnoj. Ogled, sr. 31. Vino piju u 
lomnom Kotaru. Nar. pjes. horm. 2, 219. , Lo- 
man' ovde znaci , kamenit' i ,brdovit'. Vuk, nar. 
pjes. (1824). 3, 398. Otiste se jato vranih vrana 



preo Pive iz lomnijeh straua. Osvetn. 1, 54. 
Jedan klik6e sa Avale bojne, a drugi je s lomna 
Durmitora. 5, 31. — Amo pripada i ovo: Put 
loman ,strada difficoltosa'. S. Budmani 417b. — 
/ ovaj primjer jamacno pripada amo a ne pod 
^t j^^ j<i loman preneseno od Crne Gore na Cr- 
nogorce: A, tako mi, lomni Crnogorci! Pjev. crn. 
141b. 

d. u prenesenome smislu, slomjen, umoran. 
— Izmedu rjecnika u Vukovu (,gebrochen, miido' 
,fractu3, lassus' -s primjerom: Nesto sain loman). 
A kad se probudi, bio je sav znojav i loman. 
Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 50. Jer jo bio loman, 
umoran. god. 2, sv. 1, str. 14. 

e. koji pripada lomcima ili tilomcima 
(frakcijama), u matematici. Loman, math. ,ge- 
brochen'; lomna uzmnoz (potoncija) ,gebrochene 
potenz', tal. ,potenza rotta'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. 

f. neka vrsta gotickijeh slova (prema nem. 
fraktur). — Lomno pismo, coll. typ. ,fractur- 
schrift'. B. Sulek, rjecn. znaustv. naz. 

2. adv. lomno, trudno, s mukom (samo o ho- 
denu?J. — XVIII vijeka u Novome Pazaru. Lomno 
jdifficilmente'. S. Budmani 417b. 

LOMATANE, n. djelo kojijem ko lomace ili 
se lomata. — U Bjelostjencevu rjecniku i u Vol- 
tigijinu. 

LOMATATI, lomacem i lomatam, inipf. brzo 
trcati tamo i amo (kao lomiti se). 

!i. aktivno. — JJ Bjelostjencevu rjecniku: lo- 
macem ,praecipitanter, impetuose vado, curro,' 
discurro', i u Stulicevu: (grijeskom po prezentu) 
lomacati, lomacem, v. lahati; lomatati, lomatjem, 
lahati iz Habdeliceva. 

b. sa se, rejicksivno. — U istome znacena 
kao i aktivni glagol. — U Voltigijinu rjecniku: 
lomatati se, lomatam se ,correro impetuosamonte, 
aflfaticarsi qua e la' ,herumstreifen, sich be- 
miihen'. 

LOMATI, lomam, iinpf. vidi lamati. — Na 
jednomc rnjestu xvm vijeka (gdje jamacno stoji 
samo radi slika), a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(lomati, lomam, v. lomiti s dodatkom da je rijec 
ruska; ima doista ruski .loaiaTi, .loMaio, ali o 
stoji ortograjickom grijeskom mj. a, isporedi ces. 
lamati, po]. lamac). Da bi jaki kus al' komad a 
ne mrva kruha bila koga proscu lomat. J. Ka- 
vanin 400a'. — nepouzdano. 

LOMBAEAD, Lombfirda, m. tal. Lombardo, 
covjek iz Lombardije. — isporedi Lombardez. — 
Od xvm vijeka. Lombardi u Taliji. A. d. Costa 
1, 93. 

LOMBAEDA, f. vidi lubarda. — Od xviir vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (lom- 
barda, velika bojna pu§ka, veliki top ,tormentum 
bellicum') gdje se naj prije nahodt, u Jambre- 
siccvu (,tormentum'), u Voltigijinu (,cannone' 
.schweres goschiitz'). Cetiri tocu po te 3 pus- 
kami, lombardami. Nar. pjes. istr. 4, 8. 

LOMBARDAE, lombardara, m. tobgija. — is- 
poredi lombarda. — U Bjelostjencevu rjecniku: 
lombardar, pu§kar ,librator, ejaculator tormen- 
torum etc.', v. patantijas. 

LOMBAEDATI, lombardam, impf. vidi lubar- 
dati. — U Bjelostjencevu rjecniku: lombardam 
grad, varo§ ,quatior arcem, urbem, civitatem tor- 
mentis, tormenta explode', i u Voltigijinu: ,can- 
nonaro, ,tlagellaro con artiglieria' ,mit stiicken 
beschiessen'. 

LOMBAEDESKI, adj. koji piripada Lombar- 
dezima. — U Sulekovu rjecniku: ,lombardi9ch'. 



LOMBARDESKH^A 



144 



LOMITI 



LOMBARDESKINA, /. zensko ce(ade is Lom- 
bardije, — U t^ulekovu rjecniku: ,Lombardin'. 

LOMBARDEZ, Lombard^za, m. vidi Lom- 
barad, tal. (rijetko) Lombardese. — U Sulekovu 
rjecniku : ,Lombarde'. 

LOMBAEDIJA, f. tal. Lombardia, pokrajina 
u Italiji. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Mikajinu (Lombardija, zemja u Italiji , Gallia 
cisalpina, Insubria'), u Belinu (,Lonibardia' , Gallia 
citerior' 442^), u Bjelostjencevu (Lombardija, 
zemJa u latinskoj drzavi ,Gallia cisalpina, In- 
subria'). Gorase ratenje u Lombardiji. B. Kasi6, 
in. 30. U vrime Gumberta kraja od Lombar- 
dije. r. Glavini6, cvit. 28*. Ki sve Lombardije 
postavi ^a inkviziturom. 112*. Osvim Talije, 
Lombardije. J. Kavanin 281a. 

LOMBAEDSKI, adj. koji pripada Lotnbar- 
dima Hi Lombardiji. — U Sulekovu rjecniku : 
jlombardisch'. 

LOMBAEO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Boca 40. 

LOMBEA, /. tal. ombra (s clankom V ombra), 
sjena, dull mrtvoga cejadeta, te vaja da znaci od 
prilike sto i strasilo, avet. — Samo na jednome 
mjestu u pisea Dubrovcanina xvi vijeka ; premda 
ove rijeci nijesam euo u Dubrovniku, mislim da 
je pouzdana, jer da od ne postaje glagol lom- 
brati (vidi). Vile mi tuj kazu i lombre gorstice 
(vidi gorstica), ter tko se osami u tojzi dubravi, 
sasma se zamami i pamet 03tavi. M. Vetranic 
2, 262. 

LOMBEACIC, m. neka riba, uprav dem. lom- 
brak (vidi). — U nase vrijeme u Dubrovniku. 
Lombracic, Crenilabrus ocellatus Forst. B. Kosid, 
rib. dubr. 22. 

LOMBEAK, lombrdka, m. neke vrste riba. — 
U nase vrijeme u Dubrovniku. Lombrak, Creni- 
labrus pavo C. V. — Lombrak od voge, Creni- 
labrus melanocercus Eisso. B. Kosi6, rib. dubr. 
22. — Nejasno je postane: moze se pomisliti na 
lomiti (vidi Zorin primjerj i bole lombrati, ali 
vidi: Lombrak (kazu kad pase travu ,brak' da 
je kosi i lomi, i da mu je otale i ime, ali gleded 
na raznolicna imena, ,lumbrak' u Sp|6tu, ,lebrak' 
u Budvi, vjerojatnije je da dolazi od lat. ,lum- 
bricus', it. ,lombrico'). L. Zore, rib. ark. 10, 338. 
ta je etimologija mozebiti naj boja, ali bi se 
post'e potvrdila samo kad bi se moglo znati, ima 
li u kojemu talijanskome dijalektu ime lombrico 
za istu Hi za sliinu ribu, jer i lat. lumbricus i 
tal. lombrico (u knizevnome jeziku) znaie samo 
sto u nas glista i glistina, na koju zivotinu nije 
lombrak ni po sto nalik. 

LOMBEANE, n. djelo kojijem se lombra. — 
U nase vrijeme u Dubrovniku. „6uje se nekakvo 
lombrane u onoj kamari; ko je tamo?" P. Bud- 
mani. 

LOMBEATI, 16mbram, impf. hodati po tami 
iidarajuci s bukom sad u jednu stvar sad u 
drugu, pa i premetati nekoliko stvari s bukom. 

— /«/a da postaje* od lombra (vidi). — U nase 
vrijeme u Dubrovniku. „§to tako docna doma 
dohodiS? dje si lombro dosad?" „§to lombras 
tamo u toj karaari? razbidei Stogod". P. Bud- 
mani. 

LOMBRE, (ne znarn ni roda ni deklinacije) 
•fieka igra karata. — Nem. 1' hombre, sto je fran- 
cuska rijei od Span, hombro (covjek) s ilankom. 

— U jednoga pisca Slavonca xvm vijeka. Moj 
mu2 bibe naufiio prije lombre, triset i gto vraga 
nije. M. A. Rejkovid, sat. E2b. 



LOMEZ, m. lomjava. — U narodnoj pjesmi 
bosanskoj nasega vremena. Istom stade lomez 
niz planinu. Nar. pjes. juk. 323. 

LOMI, m. pi. ime zaseoku u Hrvatskoj u zu- 
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 110. 

LOMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. M. 
D. Milicevid, srb. 347. Dragutin Lomid. Eat. 
344. 

LOMIGOEA, m. i f. ime jarcu i kozi. — U 
Vukovu rjecniku: ,ziegenname' ,nomen caprae 
indi solitum' s primjerom: Svekra zove: „kozjo- 
brade!" a svekrvu: „cicoglava!" a devere: „lo- 
migore!" (Nar. pjes. vuk. 1, 518). 

LOMIGOEE, m. pi. kao da je bilo ime ne- 
kakvu plemenu Srba vjere Muhamedove. — U 
nase vrijeme. Milic je prvo pobio Turke Lomi- 
gore u Cajetini. M. D. Milidevid, srb. 600. 

LOMIGOEIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Dimitrije Lomigorid. Eat. 417. 

LOMIKA, /. neka bi]ka. Lomika, po}. lomianka 
(Polycnemum), Saxifraga L. (Sulek). B. Sulek, 
im. 203. 

LOMILICA, /. furcula, u kokosi (a i u dru- 
gijeh ptica) kost pod grlom, sto su uprav kjucne 
kosti srasle u jednu. — U Vukovu rjecniku : (u 
Dubrovniku) ona racvasta kost u kokosi pod 
gusom koja se ,lomi' za opkladu. [vide kobilica]. 
— Nijesam cuo u Dubrovniku, ipak moze biti da 
se govori; ali koliko znam, ne lomi se za opkladu, 
nego kao gatane (obicno u sali), hoce li roditi 
musko Hi zensko koja trudna zena. 

LOMINA, /. vidi u Vukovu rjecniku : (u Boci) 
draca i korov (n. p. po nivi) ,das unkraut' ,herbae 
inutiles'. — isporedi lom, d. — U nase vrijeme. 
Zee kao izvaa sebe utisne se u jednoj lomini, 
de je nasao jednu zabu kornacu. Nar. prip. vrc. 
191. Deca se nekakva igrala sakrivace, pajedno 
sakrije se u jednu lominu (plot od kupjene drade). 
203. Od lomine do plotine, svane mu pred sa- 
mijem gradom. S. l^ubiSa, prip. 62. Po lomina('/i^ 
i plotinaf'/i). pric. 71. 

LOMINICA, /. dem. lomina, ali vidi u Vu- 
kovu rjecniku: (u Boci) vide desta: Pale su patke 
u slano more, a prepelico u ravno poje, a jare- 
bice u rudinice, male ticice u lominice. (Nar. 
pjes. vuk. 1, 318—319). 

LOMITE^iNOST, /. osobina onoga koji je lo- 
mitelan (ali ovoga adjektiva nema). — Nalazi se 
na dva mjesta s razlicnijem znadenima, ali za 
obadva nije pouzdana rijec. 

a. u Stulicevu rjecniku: ,afflictio, dolor, poena', 
dakle: zalost, bol, muka. 

b. na jednome mjestu u pisca Dubrovcanina 
xvm vijeka kao da znaci djetinene, djecariju. 
(Jezus) ponasa§6 se onadar na obicajnu ostale 
djece, i opcene djeci onadara imase lomito|nosti 
(kojo no od slabosti nogo pobotno trpijaae) ; no- 
gova majka i otac mogahu bez grijeha scijeniti 
da je on hotio ili stranputno otiti ili za koji ini 
uzrok u Joruzalomu ostati. S. Eosa 189*. 

LOMITEl^STVO, n. u Stulicevu rjecniku uz 
lomitejnost. — nepouzdano. 

LOMITI, 16mrm, impf. silom rastavfati neUo 
§to je dosta tvrdo na dva ili vi§e dijela, ali ne 
upotrebfavajuci tiikakva ostra oruzja (onda bi 
bilo sjedi, presijecati) : to se radi kad je ono §to 
6e se rastaviti dosta dugo, te shvativsi na kakav 
nacin dva kraja (ako je jedan gdje pricvrscen, 
hvata se samu drugi kraj) pa se povlace u istome 
smjeru da se ono posve iskrivi i to toliko dok 
pukne i rastavi se. moze se isto napraviti i kad 



LOMITI 



145 



LOMITI, 1, d, h). 



se udari (ali dim tapijem) ii srijedu Hi hlizu 
srijede (za to ima i osobiti glagol prebiti). objekat 
moze biti sto drveno (grana, brvno, greda itd.), 
gvozdeno, host itd., pa i ]i(cb (lead se samijem 
rukama rastavja, a ne reze nozem). — Akc. se 
mijena u praes. 1 i 2 pi. : lomimo, lomite, u aor. 
2 I 3 sing, lomi, u part, praet. pasti. 16m|en. (u 
Dubrovniku se cujc i lomlm i uopce kao kod 
aluzenoga slomiti. ovaki akc. moze biti presao iz 
slozenijeh glagola, ali treba spomenuti da je u 
ruskome praes. .iom.iio, ^lOMiiuib). — JRijec je pra- 
slavenska, isporedi stslov. i ces. lomiti, rus. .iomhtj., 
poj. Jomic. -- Vaja da postaje, kako Miklosic 
misli, od korijena lem, sto se potvrduje gorno- 
luzickijem oblikom lemic i supstantivom lemes; 
ali glagol lijemati (vidi), koji takodcr Miklosic 
broji kao dokaz, jamainn je nova rijec, te s toga 
ne potvrduje nista. — §to u jednoga 2nsca Du- 
brovcanina ima impf. 3 pi. lomnahu (M. Ve- 
trani6 2, 178), to nije od kakva glagola lomuiti, 
nego postaje od lomjahu, gdje je -]- postalo nosno 
slovo iza m. isporedi lomnava. — Izmedic rjec- 
nika u Mikajinu (lomiti, razlomiti, skrsiti ,frango, 
effringo, perfringo, comminuo, rumpo, abrumpo' ; 
lomiti grane ,sciudo, conscindo'), u Belinu (,rom- 
pere, frangere, spezzare, ridurre in pezzi' ,frango' 
63l*^j, u Bjelostjencevu (lomim, krham. v. la- 
mlem), u Stulicevu (,spezzare coso lunghe, dure, 
come legni, canne etc' ,frangere, effringere, 
perfringere'j, u Voltigijinu (,rompere, spezzare' 
.brechen, zerbrechen'), u Vukovu (,brechen' ,frango' 
[cf. krsiti, trositi], n. p. drvo, h|eb), u Danici- 
cevu (,frangere'). 
1. aktivno. 

a. u pravome smislu. 

a) uopce. Lomostej hleby. Domentijan^ 
133. Gdi plah vihar ne lomi planinske zeleui. 
M. Vetranic 1, 97. I kako loveci dubravom vece 
krat, strilice lomeci u zvirski tvrdi vrat. D. Ba- 
rakovic, vil. 143. Kone, }udi, stijege, oruzja 
krsi, lomi svo i sijece. I. Gundulic 446. Dubom 
sjever vije, trga, krsi, lomi i ori. P. Kanavelic, 
iv. 228. Corde krsec, po}a (? po svoj prilici treba 
citati kop}a, vidi i c)) lomec. J. Kavanin 263l>. 
Lome dubje vihri stetni. I. Dordic, uzd. 48. 
Imamo se osititi, da su vitrovi nagli neprijate^i 
i suprotivni stvarma velikim, jakim i visokim, 
a malim i laganim jesu prijateji i milostivi, ovije 
bo ne krse nit' lome. E. Lastric, test. 250*. 
S ovog lomim godistne kalame. .T. S. Ile].kovi6 
142. Jelenak mi goru lomi, putak da mu je. 
Nar. pjes. vuk. 1, 58. O sokole, moj sokole! ne 
leti mi uz prozore, nc lomi mi garofane. 1, 194. 
Vrani se koni igrahu. od igre koje igrahu sre- 
hrna sedla lomjahu, zlacene uzde kidahu, a britke 
sab}e lom}abu. 1, 304. .Jabuka se vjetru moli, 
da joj grane ne odlomi: „Da, moj vjetre, no lomi 
me ! ne lomi me, ne krsi me". 1, 488. Igra kona 
Re}a od Pazara, nagoni ga preko vinograda, pa 
on lomi grozna vinograda. 2, 29. Vjest goru 
,lomi', a nevjesta gora (lomi). (U Crnoj Gori). 
Nar. posl. vuk. 36. Ne zna onaj §to drobi, no 
onaj §to lomi (kad je ko sto trudno zapoceo, 
lakse je onome koji da]e radi). 199. Nepovrat 
kola lomi. (Kad fioek nece da se povraca, nego 
hoce u jedan put sve da ponese). 208. Ali im 
dobro prikrici da ni po sto ne lome' kolaca dok 
ona ne prijede. Nar. prip. vuk. 223. Lome (do- 
macin s popcm ali s kim drugim kad nema popa) 
krsni kolac. Vuk, ziv. 70. 11' 6e nome (desnicom) 
vajati kamene, il' lomiti kosti na rvafeu. Osvetn. 
2, 72. Euse zide, lome pleterove. 3, 96. 

b) lomiti vrat. 

aa) u pravome smislu, kad se padne 

VI 



s visoka. Tko se pene uzgor veomi, sunovratno 
i vrat lomi. J. Kavanin 73b. Lomiti vrat ,rom- 
persi il collo' ,collum abrumpere'. A. d. Bella, 
rjecn. 631". Tad pobjeze Hasanaginica, da vrat 
lomi kule niz pengere. Nar. pjes. vuk. 3, 528. 
hb) u prenesenome smislu, hoditi po 
krsevitii pntu gdje sc moze uprav pasti i slomiti 
vrat. Vidim dotn po raspenu putu pratez vrat 
lomeci. I. Zanotti, en. 44. Lome vrat kuda im 
drago. P. Posilovic, nasi. 93-. Kakva tebe ocera 
nevoja vrat lomiti, po gori hoditi? Nar. pjes. 
vuk. 3, 1. — Moze se i metaforicki kazati, kad 
se ko uplete u kakav opasan posao, n. p. „Ja 
necu lomiti vrat u takovijem spekulacijama". 
P. Budmani. — i ovdje je metaforicki, ali sub- 
jekat (blago) ne lomi sebi vrat : Te za to (blago) 
mudri mare, sto vrat lomi i satare? V. Doscn 
24a. 

c) lomiti kopje moze se kazati u meta- 
forickome znacenu: boriti se za sto, braniti (i. 
rijecima). Sad oni kopje lome. (D). Poslov. danic. 

d) kao znak zalosti Hi ocajana kaze se 
da se lome ruke Hi prsti, i to je u pravonte 
smislu, jer se radi kao da se hoce slomiti ruke 
Hi prste, ali se ne slome. Prste lomiti jase jada- 
juci. M. Marulic 31. Poce prste lomiti. M. Ve- 
tranic 2, ii22. Poce ju od muke mrtvi znoj to- 
piti, ter prste i ruke sve poce lomiti. 2, 324. 
Sudac ruke lomeci od zalosti, obnajde cesara. 
F. Glavinic, cvit. 270b. Q-di sfa drde, gdi uz- 
dise, . . . gdi se mori i gdi lomi prste svoje. M. 
Jerkovi6 47. Pa on lomi obadvije ruke, a pro- 
}eva suze od ociju. Nar. pjes. horm. 2, 232. Po- 
cela je plakat i ruke lomit. Nar. prip. mikul. 
51. Lomiti ruke od muke, ruku rukom trti. M. 
Pavlinovic. 

e) u prenesenome smislu, lomiti rijeci, 
kad ko zlo izgovara rijeci, osobito u tudemu je- 
ziku. Oni u sfojem govorenju lomeci i prigriza- 
juci rici nase. M. Alberti iv. 

b. u Vukovu rjecniku: lomiti pangu. cf. 
pogaca, ali kod pogaca nema nista o tome, a 
nema napose ni rijeci panga. smisao se dakle ne 
zna (ako je pogaca u pravome smislu, moglo bi 
znaciti sto i lomiti hjeb, i padalo bi pod a, a)). 

C. kao kauzalni glagol, ciniti da se ko 
(bad s visoka i tako) slomi. — U jedinome pri- 
mjeru stoji iperbolicki. Te pokrise Stojanovo lice, 
da ne lomi bule niz cardake (da se bule ne ba- 
caju s cardaka zaslijepjene od Stojanove ]epote). 
Pjev. crn. 314^. 

d. u prenesenome smislu, moriti (ubijati i 
umarati). 

a) objekat je celade Hi zivotina. aa) su 
bjekat je celade. U ime sina razbijam, lomim i 
krsim _vas (skodne zivotinicc) krizem. L. Terzic 
323. Nime izvijase trgajuci i lomeci ga. I. Dor- 
di6, ben. 111. Lomi turske koiieijunako. Nar. 
pjes. vuk. ^4, 441. — amo moze pripadati i ovaj 
primjer: Sto sad silnoj u kriposti silnom svitu 
lomi kosti. V. Dosen 227b. — bb) subjekat je 
sto nezivo. Velika tisknoca pocne me lomiti. A. 
Georgicoo, nasi. 166. Jer strah lomi smetnut 
biti s casti. M. A. Rejkovic, sat. K2a'. San me 
mori, san me lomi. Nar. pjes. vuk. 1, 193. Lomi 
me groznica. Vuk, rjecn. kod lomiti. Mnoge 
gizda lomi, a glad mori. M. Pavlinovi6, rad. 122. 
— Vjest goru lomi, a nevjesta gora (,lomi'). 
Nar, posl. vuk. 36. 

■b) objekat je tijelo, zdravfe, glava, svi- 
jest itd. Medu na§im pozudama bezrednim koje 
ne samo mlohavo i slabe snagu dusi dali joS i 
tilu kr§e6i ga, lomedi ga i uzigaju6i. Ant. Kad- 
6i6 167. — Ostarah od truda sto mi zivot lomi. 

10 



LOMITI, 1, d, b). 



146 



LOM^iAVINA 



S. J^ubisa, prip. 266. — Vjetar koji lomi i krsi 
zdravje nasoj u naravi. P. Kanavelic, iv. od. —■ 
Daiiu glavu lomi, a nocu ne spava. J. Rajic, 
pone. 2, 141. — Ubog i bogat u vrijeme u svako, 
bojanin i kurjat lomi svijes jodnako. M. Ve- 
tranic 1, 139. (Drzic) nikoga ne podkrada, razmi 
svoju svijes lomc6i te gizdavo pjesni slaga. 1, 
209. U muci i trudu lomeci svijes moju. 2, 16. 
Velmi sviJGs moju mo misli lomnahu. 2, 178. 

e. « prenesenome smislu, vjeru lomiti, ne 
drzati vjeru, rijec. Vjeru ko lomi, nega ce vjera. 
Nar. posl vuk. 36. — Amo pripada i ovo: Vi 
sad lomite pogodbu. S. ^ubisa, prip. 180. 

f. It drugome smidu, kao razbijati. O glave 
im lome vari6ake. Nar. pjes. vuk. 4, 434. Lo- 
miti jaja na uskrs, vide [tuci se], tucati se. Vuk, 
rjefin. kod lomiti s dodatkom da se govori u 
gornemu xjrimoriu (u Duhrovniku nijesam cuo 
ovoga glagola u takome smislu). — Ter kamenje 
lomjabu. F. Glavinid, cvit. 381^. Xjudi su lo- 
mili }utu lit, da joj umjeste bojni top. S. ^u- 
biSa, prip. 1. — S topovi oa zide lom|ase. A. J. 
Knezovic 264. No lomise munar i gamiju. P. 
Petrovic, gor. vijen. 33. — Amo maze pripadati 
i OVO: Lomiti (u Crmnici), prvi put orati (a 
drugi put kazo se ,mijesatr) ,bracheM' ,vervago'. 
Vuk, rjecn. kod lomiti. vidi, i: Orac zomju lomi 
i sije. A. Gledevic 289^^. 

gf. u drugome smislu, kao prekidati, raski- 
dati, trgati. — U jedinome je primjeru u meta- 
forickome smislu. Lomi s sebe grijeha veze. N. 
Marci 45. 

h. u prenesenome smislu, kad je objekat 
sto umno (ili tjelesno sto se shvaca vietaforicki 
kao umno), unistavati, ukidati. Budihu pod oblast 
u vrime prvane, komu sad lome vlast od mala 
na maiie. D. Barakovi6, vil. 154. — Ko §to nek 
se Ceh ne uzda, da cemo mi Hrvati lomiti ili 
pritajivati krune. M. Pavliuovic, razg. 9. — Oni 
uztezu, svrta'u, lome sva gusarstva odve6 smina. 
J. Kavanin 503a. — XJ prigovaranu lomi i mrvi 
razloge odmetnicke. A. Kanizlid, kam. 634. — 
Bog gresnu jakos lomi (isporedi d). I. Dordi6, 
salt. 117. — Da prvo vjencane lomimo. V. Vr- 
cevic, niz. 27. 

2. pasivno. Zdravo, Ande, nelom|ena grano ! 
Nar. pjes. horm. 2, 467 

3. sa se. — Izmedu rjecnika u Belinu (,rom- 
persi' jfrangor' 63lb) i u Bjelostjencevu (lomim 
se ,frangor, frangeo, frangesco'). 

a. pasivno. 

ii) u pravome smislu. Jabukam se zato 
lome grane, jore vocko daju izabrane. M. A. 
Eejkovid, sat B6b. Ne tilo Isukrstovo nego 
oblicja tila lome so. I. Velikanovic, uput. 3, 451. 
Pu6e crna zem^a po tri lakta, te se lome korii i 
junaci. Nar. pjes. vuk. 2, 5. Na nesretnom se 
kola lome. Vuk, rjecn. kod lome. A koli ga 
tiska na srdasce, toke mu se lome niz liedarce. 
Osvetn. 2, 170. Savezane ruke, al' bi isle gdje 
bi se lomile. 3, 10. 

b) vidi 1, f. Ko 'davolom tikve sadi, o 
glavu mu se lome. S. IjjubiSa, prip. 2l8. 277. 

c) previa 1, e ili h. Ne dam ja nikad 
2iv da se pismo lomi. S. i^iubiSa, pric. 88. 

b. rcflelcsivno. 

a) nebu, kao imperfektivni glagol prcma 
prolomiti se. Tako se nada mnom nebo ne lo- 
milo! Nar. posl. vuk. 309. 

b) istih se buka kod brza micana ili 
padnna (isporedi lat. fragor od frango). Vode 
ke se niz lirid lome. 1. i)ordi6, uzd. 64. Kako 
god muAa s gromom oblake razcipjuje, da se sve 
krSi, lomi, ori i trese. D. Kapid 296. Dugacka 



tutriavina lomi so po oblaku. M. A. Ke|kovic, 
sat. L8a. — Amo moze pripadati i ovo (gdje se 
misli i na pravo lomlene) : .Jesi li se kojom lo- 
mio niz basamake? Nar. prip. vrc. 27. 

c) jujati se hodeci tako kao da se ce- 
lade, sto ide, lomi. — XJ Belinu rjecniku: ,cami- 
nare dimenando la vita' ,undulatim incedeio' 
162^*, i u Stuliccc'i : ,camminar dimenando la 
vita' .nutaudo iuceflere". 

(I) tesko liiiditi (i padati, misli se i na 
slomiti se) po kamenu ili po strmu i kamenitu 
putu. — Izmedu rjecnika a Belinu (lomiti so po 
kamenju ,caminar per luoghi sassosi' ,per aspera 
ambulare' 163*) { u Stulicevu (lomiti ?o po ka- 
menu, V. petriti se). A kolikrat se vide pastijeri 
s puskom na ramonu sad lomit po gorah za iz- 
tjerat koju zvijer. D. Basic 320 Ja no znam, 
dokle cemo si^ mi ovako lomiti po ovim vrle 
tima. M. D. Milicovic, omor. 73. 

e) u prenesenome sinislu, truditi se, mu- 
citi se, moriti se. aa) o tijelu. S trudom hranu 
dobivaju (djeticij, ter se lome, ter se prze. A. 
Sasin 171^. Ona (oryx) se takia u mrize uvali, 
pak zaspi, gdi so svaka ziviaa lomi, trga i na- 
stoji izbaviti svoj zivot. D. Rapid 111. Lomi se 
i davi pod bremonom i mukom. S. ^ubisa, prip. 
88. — Mozak im puca i zivot se lomi vjezbajuc 
se dugim naporima. M. Pavlinovic, rad. 42. — 
bbj pameti. A dckle se ja lomih, hocu li, necu 
li, dotlo iskrsne nesto drugo, i prilika mi se iz- 
makne. M. D. Milicevic, medudnev. 93. Dugo 
sam se lomio na pitaiiu: kojim redom da pri- 
kazem ove |ude? pomenik. 1, xiii. 

f) zalostiti se, tugovati. — Samo ti Stu- 
licevu rjecniku: lomiti se s cijem ,dolere, moo- 
rere, sese afiiictare'. 

e. reciprodno, rvati se. I s Latinom si se 
lomio. M. Pavlinovic, razl. spisi. 295. 

LOMIV, adj. vidi lom)iv. — U Stulicevu rjec- 
niku: V. loman. 

1. LOMIVEAT, m. covjek sto lomi vrat, ali u 
X>renesenome smislu: sto je prevec smio, sto mece 
glavu u torbu. — U jednoga pisca nasega vre- 
mena. Vojvoda se hoce vojevaiiu, e ko bi mu 
bio lomivrate. Osvetn. 6, 34. 

2. LOMIVEAT, m. ime zaseoku u Hrcatskoj 
u zupaniji licko-krbavskoj . Eazdije|. 39. — Ili 
je isto Sto 1. lomivrat, ili znaci: mjesto gdje se 
lomi vrat. 

LOMKANE, n. djelo kojijem se lomka. — U 
Vukovu rjecniku. 

LOMKATI, lomkam, impf. dcm. od lomiti. — 
U Vukovu rjecniku. 

LOMlfiATAI^A, /. vidi lomjava. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Stoji lom^atana po kuci. 
M. Pavlinovic, rad. 23. 

LOJVUj.AVA, /. velika buka kad se sto (Hi ko) 
lomi, isporedi i lomiti, 3, b, a) i d) i osobito b). — 
isporedi lomjavina. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (,das gobreche' , fragor'). Sta 
lomjava sabaj i mizdrakah. Pjev. cm. 89''. I 
s lom}avom straSnijeh gromova. P. Petrovic, 
gor. vijen. 6. Stade jeka, klepet i lomjava. 61. 
Stade jeka poja od topova, a lomjava kula Nik- 
sidkije. Osvetn. 5, 107. 

LOMJAVINA, /. vidi lomjava. — Od xviii 
vijeka. Od naglosti mora i lomjavina jambora. 
J. Banovac, prod. 9. Stoji jauk raiioni delija, 
lomjavina taneni galija. And. Kadic, ra/.g. 152b. 
Bit de giiijeva, jauka i muka, lomjavine jeka i 
trije.sa. Osvetn. 2, 127. L6mjavina, u Sarajevu. 
Dr. D. Surmin. vidi lomjava. F. Ivekovid, rjecn. 



LOMl^E 



147 



LOMSTVO 



LOM^E, n. u Stulicevii rjecnikii: lomje, v. 
loiojeiie. nepouzdano. 

LOMl^ENOST, /. saino u Stulicevu rjecnikii: 
lomjenost uz lomjene. 

LOM^ENSTVO, n. snmo u Stulicevu rjecnikii: 
loiiijenstvo 112 lomjene. 

LOMJENE, n. djdo kojijcm se lonii. — Sta- 
riji je oblik lom|enje. — Izmedu rjecnika u Mi- 
ka^inu (lom|enje), 11 Belinu (lomjenje ,rompi- 
mento, il rompere' ,fractio' fiSlb; lomjenje ,il 
caminare dimenandosi' ,undulatus incessus' 162^), 
u Bjelostjencevu (kajkavski lomleiie, v. lamane), 
u Stulicevu (lomjene ,ruptio, fractio'), u Vukovu. 
Protezanjo. lomjenje od pleci. N. Dimitrovic 99. 
Ostase jodnako u nauci apnstolskcj i a zajednici 
1 u lomjeriu h|eba i 11 inolitvama. Vuk, djel. ap. 
4, 42. 

LOMljilV. adj. fragilis, koji fse lako lomi. — 
U Popovicevu rjecniku: ,bruchig'. 

1. LOMNICA, /. titog sijena (moze b'ti koje 
osobite velicine Hi oblikaj. — U nase vrijeme u 
hroatskome primorju i u Istri. Se seno na stoojeh 
i na lomnicah. Nar. prip. miknl. 90. Lomnica 
,ac6rvus foeni'. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 
iftsff. 37. — isporedi loiiica. 

2. LOMNICA, /. nijesno ime. 

a. u Bosni zaselak u okruiju Tuzle Done. 
Statist, bosn. 89. 

b u Hrcatakoj don sela u zupaniji zagre- 
backoj: Lomnica doi'ia i gforna. Razdijej. 67. i 
voda. Reg:ul. save. 23. — Ooo se ime pumii'ie ud 
XIII vijeka (naj prije u hitinskoine spomeniku). 
(Meta) descend! t in Lomuicatn. Men. ep. za^r. 
tkalc. 1, 38. (1217). Mihal Kisevi6 de Lomnica 
(cirilicom). Mon. croat. 252. (1552). Eobi tja do 
Lomnice. P. Vitezovi6, kron. 99. 

c. u Srbiji. a) selo u ukrugu cuprijskome- 
K. Jovanovic 181. — b) selo i voda u okrugu 
jagodinskoiiie. ad) selo. K. Jovanovid 109. — 
hh) voda. Niva do reko Lomnice. Sr. nov. 1874. 
357. — c) selo u okrugu krusevackome. K. Jo- 
vanovic 128. — d) selo u okrugu niskome. M. 
D. Milicevic, kra}. srb. 119. 

d. ova se mjesna imena pominu od prije na- 
sega vreinena. Reku Lomnicu. Glasnik. 24, 264. 
(1382). Lombnica (monastir). S. Novakovid, pom. 
137. Lomnica. Spom. stojan. 185. 

LOMNICKL cidj. koji pripnda Lomnici. Lom- 
nicka (opstina). K. Jovanovic 128. 181. — I kod 
mjesnoga imena : Brdo Lomnicko u okrugu kru- 
sevackome. Vinoo^rad u Brdu Lomnickom. Sr. 
nov. 1875^ 159. 

LOMNOST, lomnosti, /. osobina Hi stane lomna 
(vidi loman, d) ce(adeta. — Na jednome wjestu 
nasega vremena. Mamurluk, lomnost koja dolazi 
posle pijanstva. u Nar. pjes. petr. 2, 698. 

LOMNA, /. lomjene. — Nastavak je bna kao 
i kod trdsna. — Od xvii vijeka u JDubrovniku. 
Pustit cu onijeh kijem ustresla s groznom jeznom 
trosna |uta bjese z^lobe sve rastresla slaba tijela 
utrnuta, da kroz nijednu ne bi pomnu jaka iz- 
lijecit ruka umrla nepristavnu krsnu i lomnu 
ka ih bjese smrtno stria. G. Palmotic 3, 129b. 
On streptje sa svu mod, i s lomne velike pri- 
teernu. L Dordic, pjes. 176. Lomna riika. A. 
Kalid .341. 

LOMNAVA, f. lom\ava. J- poslije -m- pro- 

mijenilo se na n, kao i kod lomnahu (vidi kod 
lomiti), isporedi i lomiia. — U Dubrovniku u 
nase vrijeme. Vanka buka, huka, lomjava, grom 
trijeska, kisa lije. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 
1868. 211. 



LOMNAVINA, /. lom^nvina. — Radi -n- vidi 
kod lomriava. — U narodnoj pjesmi iz Bukovice 
(u Dalniaciji) nasega vremena. Ka bijase ona 
lomnavina, svaki danak te je preslusasmo? Nar. 
pjes. u Mag. 1863. 89, 

LOMNE NE, n. lomjene. — Badi -n- vidi lom- 
nahu kod lomiti. — U jednoga pisca Dubrovca- 
nina xvi vijeka (sa starijim oblikom na -nje). 
Protezanjo, lomnenje od pleci. N. Dimitrovid 99. 

LOMO, m. prezime Hi muski nadimak. — Uprav 
je ipokoristik (od Lomid?), s toga se kaze i L6ma. 

— U nase vrijeme. Ostavio do tri }ute guje: 
jedno guju vojvodu Mutava, drugo guju Loma 
Arsenija, trede guju posinka Milosa. Nar. pjes. 
vuk. 4, 354. Arsenije Lomo. Vuk, grada. 46 
(vidi Vuk, istor. i otnogr. spisi. 1, 133). Arse- 
nije Lomo iz Dragoja. M. D. Milidevid, srb. 72. 
Milovan Lomid iz Dragoja. ali ne vojvoda Lomo. 
347. — Milutin se (Garasin) ozeni sestrom Ar- 
senije Lome iz sela Dragoja. 96. Arsenije Loma, 
vojvoda kacorski. Loma je bio iz Dragoja u 
okruiTLi rudnickom. 337. Kacer, bujubaSa mu 
jo bio Arsenije Loma iz Dragoja. 357. 

LOMORA, /. ijne mjestii u Srbiji u okrugu 
sniederecskome. Cair u Lomori. Sr. nov. 1870. 
397. 

LOMOVIT, adj. vidi loman, 1, c. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku: lomovit put ili steza ,aspera 
et horrida via, iter deterrimum et importunum, 
difficile et durum', i u Voltigijinu: ,disastro30, 
aspro' ,beschwerlioh'. 

LOMOZUB.A, /. orudie za lomjene zubd. — 
Samo u Stulicevu rjecniku: ,strumento per rom- 
pere i denti' ,dentifrangibulum'. 

L0M6zUB.\C, lom6zupca, m. covjek sto lomi 
zube. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,colui che 
rompe i denti' ,dentifrangibulus'. 

LOMPAR, m. nekakva riba. Danica. 1870. 351. 

— / kao muski nadimak Hi prezime. Od Cepana 
Nika Lompara s Bokovoga u Crnoj Gori. u Pjev. 
crn. 173H'. 

LOMPINOVIC, m. prezime vlasteosko u Du- 
brovniku. — Samo na jednome mjestu xui vijeka, 
i otale u Danicicevu rjecniku (Lombpinovidb). 
Kolenbda Lombpinovidb. Mon. serb. 39. (1253). 

LOMPRE, m. ime musko, vidi Lampre. — Na 
jednome mjestu xv vijeka (gdje se ne zna za ci- 
jelo, treba li citati o ili a), i otale u Danicicevu 
rjecniku (Lombpre, Lombprete, ime musko, gle- 
daj ,Sorbgocevidb'. cf. ,Lambpre'). L(omp;retomb 
Sorbgocevidemb. Mon. serb. 287. (1419 u pozni- 
jemu prijepisu). 

LOMPRI6, m. prezime vlasteosko u Dubrov- 
niku, isporedi Lompridid * Lomprizid. — Samo 
na jednome mjestu xin vijeka, i otale u Danici- 
cevu rjecniku (Lombpridb). Menbgaca Lombpridb. 
Mon. serb. 40. (1253). 

LOMPRIDIC, m. prezime vlasteosko u Du- 
brovniku, isporedi Lomprizid i Lomprid. — Samo 
na jednome mjestu xiii vijeka, i otale u Dnni- 
dicevu rjedniku: Lombprididb, . . . rekao bih da 
grijoskom mjesto toga prezimena stoji ,Lora- 
prbde'. M(on! serb.) 7. (xii vijek). — Dobrona 
Lombprididb. Mon. serb. 39. (1253). 

LOMPRIZ16, m. prezime vlasteosko u Dubrov- 
niku, isporedi Lompridid i Lomprid. — Samo^ na 
jednome mjestu xiii vijeka, i otale u Danicicevu 
rjecniku (Lombprizidb). Lombprizidb. Mon. serb. 
40. (1253). 

LOMSTVO, 71. lomjene. — U Stulicevu rjec- 
niku: v. lomjene. 



LON 



148 



LONCAR 



LON, vidi lono. 

LONA, /. hyp. lonac. — Alec, se mijena u voc. 
lono. — U Vukovu rjecnikii. 

LONAC, 16nca, m. sud dosta dubok za ku- 
hane; obicno je zemjani, all moze biti i mjedeni 
(i gvozdeni). — Akc. kaki je u gen. sing, taki je 
u jednini, osim nom. i ace, i voc: lonce; n 
mnozini se mijena: louci, lonaca, loncima, loQce. 
— Rijec je star a, isporedi stslov. lonbcb, tisloo. 
lonec. — Nepoznata jwstana. — Izmedu rjec- 
nika u Vrancicevu (,olla'), u Mikafinu (lonac, 
grnac ,olla'; lonac od gnile ,olla fictilis'; lonac 
od mjeda ,olla aenea'), u Bclinu (,pignatta, pen- 
tola, vaso di terra o di rame, dove si cuocono 
le vivande' ,olla'; lonac od zem}e ,pignatta di 
terra' ,olla fictilis' 565b), u Bjelostjencevu (kaj- 
kavski lonec, prinac ,olla, chytra, cbytron, chu- 
tron, chutra, testa, camella'. 2. lonec zem|eni 
,olla fictilis'. 3. lonec z kotlovine ,olla cuprea, 
aenea, coculum, cacabus, cucuma'), u Jambresi- 
cevu (lonec ,olla'), u Stulicevu (,olla, testa'), u 
Voltigijinu {,pignatta, pontola' ,topf'), u Vukovu 
(,der topf ,olla', cf. grnac); u Danicicevu: lonbcb 
,olla'. S(afaHk,) lesek. 77. 

a. zem}ani lonac. Nu lonac ne pravi, loncaru, 
nikako. M. Vetrauic 1, 367. Tada cini lonac 
razbijenih ondi razsipati. F. Vranci6, ziv. 45. 
Ludo se je crni kotal za crninu loncu spotal. 
P. Vitezovi6, cvit. 109. Ali covik sine s ovim 
kao lonac med kotloviiu. V. Dosea 34^. Zasto 
cine lonce i vrce? N. Palikuca 6. Nov se ne 
nacini iz razbita lonca. M. Kuhacevid 27. Lonac 
se uklanase ispred tongere. D. Obradovic, basne. 
122. A on ne kte sude prati, a ja lonac, pa u 
glavu ! puce lonac, puce glava. Nar. pjes. vuk. 
1, 177. Cabar leti, lonce trosi, steta se cini. 1, 
522. Hi lonac o krsu ili krs o loncu (udario), 
loncu kami svakojako ! (U Crnoj Gori). Nar. 
posl. vuk. 102. Te§ko loncu kad se s kotlom 
igrati! 315. I zabadaso u sud, ili u kotao, ili 
u tavu, ili u lonac. D. Danicii, Isam. 2, 14. 

h. mjtdeni lonac. Za uboga covjeka kabau 
od dobre svite, kuca od duboviue, casa od srebra, 
a lonac od mjeda. (D;. Poslov. danic. Znam te, 
lonfie, kovo sain te. Nar. posl. u Dubrovniku. 
P. Budmani. Nacinices rau lonce za popeo. D. 
Danifiic, 2mojs. 27, 3. 

c. i mjedeni i zemjani. Stati uz lonac ki 'e 
mjedeni, gnilnu loncu zdravo nije. J. Kavaiiin 
8la. 

d. ne zna se, jeli zem^ani Hi mjedeni. Jer 
podvrada lonac. M. Marulic 141. Od onib stvari 
ke se stave v lonac. Narucn. 5l>. Postavi ga 
kont ogna za loncemb. Pril. jag. star. 9, 84. 
(1520). Kada sijaliomo nad lonci punimi mesa. 
Bernardin 68. exod. 16, 3. Ponesose sve do tri- 
pi|a i do lonca. M. Vetranid 1, 20. Svuci go- 
spodu a lonac kipi. M. Drzic 134. S liziotarom 
nije lonac skuhan ni trpoza na6iriena. M. Drzic 
397. Prati ha|ine i lonce. B. Kasic, fran. 56. 
Lonac proroka Elizea. P. Radovci6, nacin. 83. 
HoceS nasititi se ovdje lukova i klica i lonaca 

mesa. M. Iladnid 83ii. Lonac vri kod vatre. 

275». Muhe ne pocivaju na loncu koji vre. 504^. 

Lonac kad vri, sve Sto vece pokriva se, sve vecma 

kipi. (D). Na loncu koji vri muha ne sjodi. (D). 

On je pekao ki lonca nije imao. (D). Poslov. 

danif. ^Kod putii lonaca mesa. S. MargitiA. fala. 

124. Cinit 6e . . . zeju na pritile lonce Edipia. 

P. KneXovid, osm. 241. PrivrSenje vatre pritak- 

nuto k loncu cini ga pokii)iti po i^.eravici. F. 

Lastric, ned. 218. Oko nacava i oko lonaca. 231. 

Niti lonca svoga nojmam. A. Kaniilid, roi. 5. 



Gdje nije oca, nije ni lonca. (Z). Poslov. danic. 
Ali sam se bolan privario, grab u loncu brez 
ogna vario. L Zanicic 155. Imadihu puue lonce 
mesa. And. Kacic, kor. 75. Sad u kuci ne imadem 
lonca. M. A. Ee^kovic, sat. E2t». Khinki potre- 
bova§e jednoga lonca za kuvati svojii granicu. 
A. T. Blagojevic, khinki. 36. De nije oca nije 
ni lonca. Nar. posl. vuk. 76. Zvrci kao muha 
po praznom loncu. 88. Ne budi svakom loncu 
zaklopac. 195. Pije vino ko ima novaca, a ko 
nema sjedi kod lonaca. 247. Poznajem ga kao 
(slijepac) rdav lonac. 252. Poznajem te, lonce, 
i prije sam te grebao. 252. Tesko loncu iz sola 
zacino cekajuci. 315. Cuvaj lonca k'o i oca (kad 
je pun?). 350. Tesko loncu koji pogleda zacinu 
iz susjedstva. V. Bogisid, zborn. 93. Pristavi 
lonac. D. Danicic, jezek. 24, 3. A van cejad 
jadna nevesela lonce taru. Osvetn. 1, 19. I 
ognis6a otimali tuda, i tudine provrcali lonce. 
3, 32. 

e. sud za vino. Tu se puni lonci toce, pak 
sve jato oblo loce. V. Dosen 169a. Qna tajno 
lonac vina popila. Z. Orfelin, podr. 10. 

LONACKI, adj. vidi lonfian. — U Belinu 
rjeiniku: ,di pignatta, o pertinente a pignatta' 
,ollaris' 563^, i u Stulicevu uz loncani. 

LONBEELA, /. vidi kisobran. — Od tal. om- 
brella, s clankom V ombrella. — U wise vrijeine 
u Istri. Lonbrela, it. , ombrella', kisobran. Nasa 
sloga. god. 15, br. 20. i a sjevernoj Dalmaciji. 
P. Budmaiii. 

LONCIJA, m. u Vukovu rjecniku : (u voj- 
vodstvu) vide skitnica. 

LONCINO, n. ime zaseoku u Dalmaciji u ko- 
taru dubrovackome (u Zatonu). Schom. ragus. 
1876. 26. 

LONCKNEHT, m. nem. landsknecht ili lanz- 
knecht, nemacki vojnik pjesah xv i xvi vijeka. 
— Na jednome mjestu xvi vijeka. Slovinskimi 
sebri ki ako nimaju toliko sarih hajl (vidi haja) 
kuko vasi loncknehti . . . Mon. croat. 225. (1527). 

LONCOPEEA, /. vidi u Vukovu rjeiniku : 
sluSkiiia koja pere lonce ,die magd welclio die 
topfe auswascht' ,ancilla quae oUas abluit'. 

LONCUT, m. nem. Landshut, grnd u Ba- 
varskoj — xviii vijeka. Bitka podb Loncutomb 
gradomb prajskimb (sic). Glasnik. 20, 18. 

LONCAO, lon6ca(?), m. dem. loaac. — U Jam- 
bre§icevu rjecniku: kajkavski loncec ,ollula'. 

LONCAN, adj. koji pripnda loncima. — U 
Stulicevu rjecniku: loncani ,ollaris'. 

LONCA-NICA, /. komad sukna u fietvrt sa 
dvije uziee, na kome se nose lonci s jelom ; po- 
vrazaca. u Lici. V. Arsenijevid. 

LONCANIK, m. ime selu u Srbiji u okrugu 
valevskome. K. Jovanovid 104. 

LONCAE, loncara, m. covjek sto po svojemu 
zanatu gradi zem(ane lonce, pa u siremu smislu 
i druge zem\ane sudove i drugo sto od zem(e. — 
Akc. kaki jc u gen. sing, taki jc u ostalijem pa- 
dezima, osim nom. sing., i voc: loncaru Hi lon- 
6are, louSari. — Od xvi vijeka (ali vidi Ion 
carov), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,figulu3'), 
u Mikalinu (loiidar, grndar ,figulus, olearius'), a 
Belinu (,pignattajo, colui cho fa pignatto' ,fi- 
gulus' 565"; jVasajo' ,figalu-i' 752*); u Bjelo- 
stjencevu : Ionian, grindar (mj. grncar) ,figulus, 
fictor, tigulator, figularius, fiotilarius, plasticator, 
plastes'; u Jambresicevu (,figulus'), u Stulicevu 
(,figulu3, vascularius'), u Voltigijinu (,pignattaro. 



LONCAE 



149 



LONCEN 



pi^nattajo' ,t6pf6r'), u Vukovu {,der topfer' ,fi- 
gulus'). 

a. uop6e. Loncarom jo giiila dana. M. Ve- 
tranid 1, 212. Nu lonac ne pravi, loncaru, ni- 
kako: zasto mi pristavi rucicu naopako? 1, 367. 
Nima li loncar oblast nad ilom? Anton Dalm., 
nov. test. 2, 13*. paul. rom. 9, 21. Kodi se Vir- 
gilius od otca loncara. P. Vitezovic, kron. 25. 
Loncar je Kotoranin, trgovac Dubrovcanin, a 
vlastelin Zadranin. (D). Loncar loncaru, a kovac 
kovacu zavidi (po lat. : Figulus figulum odit). 
(D). Poslov. danic. Kao loncara sud, razbiti hoc 
zlobnike. A. Vita|ic, ist. 13^. Kakono sud lon- 
cara skrsi nih. J. Banovac, blagosov. 331. U 
nekoga loncara kupise jednu nivicu. S. E,osa 
157a. I durcije, terzijo, loncari. M. A. Ile|- 
kovic, sat. K8^. Evo jedan djaval u odidi lon- 
cara. Blago turl. 2, 146. Da ce se naj poslije 
ovi pinezi doniti kipotvorcu iliti loncaru. I. Ve- 
likanovid, uput. 1, 162. Kako sudje od zemje u 
ruki loncara. 3, 243. Unide k jednomu loncaru. 
A. T. Blagojevic, khin. 36. Bakali i loncari. 
D. Obradovic, basne. 377. Svi smo u ruki ne- 
govoj kano blato u ruki londara. B. Leakovid, 
nauk. 402. — 3Ietaforicki. Jere si ti, Gospodine, 
loncar stvorac nas. B. Kasid, rit. 290. 

b. neka riba. L. Zore, rib. ark. 10, 337. 

e. petar-loncar , Sylvia tythis'. Slovinac. 1880. 
31*. vidi petar-loncar. 

d. prezime. u hrvatskoj krajini. V. Arseni- 
jevid. 

1. LONCaEA, m. vidi loncar (u primjeru kao 
da znaci: covjek sto prodaje zemjane i injedene 
loncej. — XVIII vijeka. Molini te da bi uput posao 
u onoga loncare, . . . neka odma doSene . . . loncida 
za sobu trideset i pet, i ako ima bakrice dvije 
tri. u Magaz. 1868. 164. (1753). 

2. LONCAEA, /. suvrst kruske krupne oso- 
bita al' ugodna teka (u Vuci). B. Sulek, im. 203. 

LONCAEAK, loncarka, m. u StuUcevu rjec- 
niku uz loncar. 

LONCAE-BEDO, n. iine selu u Hrvatskoj u 
zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 73. 

LONCAEEV, adj. koji pripada loncaru. — 
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v. 
loncarov) i u Vukovu (vide loncarov). Kupise 
nivu loncarevu. Zad. lekc. 17. Anton Dalm., nov. 
test. 44 matth. 27, 7. Niva loncareva. B. KaSid, 
rit. 290. Kupise nivu loncarevu. M. Alberti 
460. Kupise loncarevu nivu za grobje gostima. 
Vuk, mat. 27, 7. Sto je kao u ruci Icndarevoj 
to ste vi u mojoj ruci. D. Danicid, jer. 18, 6. 

LONCAEEVI6, m. prezime (po ocu loncaru). 
Vuk, ziv. 96. Sem. prav. 1878. 6. 

LONCAEEVICI, m. pi. ime zaseoku u Slavo- 
niji u zupaniji virovitickoj. Eazdijej. 140. 

LONCAEI, m. pi. mjesno ime. 

a. dva zaseoka u Bosni. a) u okrugu bano- 
luckome. Statist, bosn. 41. — b) u okrugu trav- 
niikome. 60. 

b. vidi u Danicicevu rjecniku : Lonbfiari, 
selo crkve bogorodidine ,na Dani', koje je s torn 
crkvom prilozio car Stefan crkvi arhandelovoj u 
Prizrenu. G(lasnik). 15, 304. (1348?). 

LONCAEICA,/. postaje od londar; upotrebjava 
se u razlicnijem znaienima. — U nase vrijeme. 

a. (lada) na kojoj se nose lonci. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu (n. p. lada ,das topfschiflf' 
,navis onusta ollis'). Pa sjedne na Vasi|evidevu 
ladu londaricu. M. D. Milidevid, pomenik. 3, 363. 

b. zena loncareva (u Hrvatskoj). F. Ive- 
kovid, rjecn. 



c. nekakva ptica, vidi u Vukovu rjecniku: 
(u Crnoj Gori) nekaka mala tica ,eine art vogel' 
,avis quaedam'. 

d. nekakva riba, vidi loncar, b. L. Zore, 
rib. ark. 10, 337. 

e. Loncarica, ime selu u Hrvatskoj u zupa- 
niji krizevackoj. Eazdije}. 112. 

f. Loncarica, ime iilici u Dubrovniku (prije 
se zvala Lucarica). P. Budmani. 

LONCAEIC (L6ncaric), m. lyrezime. — Od xvi 
vijeka. Jurko Loncarid. Mon. croat. 198. (1512). 
Marko vladac Loncarida. J. Kavaiiin lOO'J. Lon- 
carid. Schem. zagr. 1875. 229. 266. 6em. prav. 
1878. 26. 

LONCAEIJA, /. loncarski zanat; coll. lonci i 
uopce zemfana trgovina. — Od xviii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,figlina, ars fi- 
gularis 1. figlina, figulina') i u Voltigijinu (,pi- 
gnatteria' ,t6pferey'). To se okruzje kaze engleski : 
,the potteries' to jest: loncarija. D. Popovid, 
poznav. robe. 170. 

LONCAENICA, /. ducan gdje se prodaju lonci 
i drugi zemjani sudovi a i ostalo sto je nacineno 
od zem\e. — U Belinu rjecniku: ,bottega di va- 
sajo' ,officina figularis' 752a; jt Bjelostjencevu: 
,figulina'; u Jambresicevu : , figlina'; u StuUcevu: 
,bottega del vasajo' , figulina'; u Vukovu: ,die 
geschirrhandlung' ,taberna figularia'. 

LONCAEOV, adj. vidi loncarev. — Izmedu 
rjecnika u Belinu (,di pignattajo, o pertinente a 
pignattajo' ,figuli' 5651*), u StuUcevu (,figuli, ad 
figulum spectans'), ic Vukovu (,de3 topfers' ,fi- 
guli'). Kakono sud loncarov skrsi nih. B. Kasid 
rit. 433. 

LONCAESKI, adj. koji pripada loncarima. — 
Izmedu rjecnika u 3Iikajinu (gnila loncarska 
,creta vel terra figularis, argilla, terra sigillaria' 
kod gnila, a napose nema), u Belinu (,di pignat- 
tajo, o pertinente a pignattajo' ,figuli' 565b ; 
,di vasajo' , figularis' 7-52^), ti Bjelostjencevu (,fi- 
gularis, figlinus, figulinus'}, u Jambresicevu (,fig- 
linus'), u StuUcevu (,figulorum, ad figulos spec- 
tans'), u Vukovu (,t6pfer-' , figlinus' ,z. b.' zemla 
,t6pfererde' ,creta figlina'). 

a. adj. Posla Jeremiju proroka u kudu lon- 
carsku da gleda sto cini. S. Margitid, fala. 45. 
Sva ^udska su na svijet krka, sva krsjiva, sva 
loncarka (izostav^eno -a- samo radi slika). J. Ka- 
vanin 487*. Loncarsko blato samo od sebe jest 
neplodno. I. Jablanci 16. Kako posudu lon- 
carsku satrce. I. Velikanovid, uput. 1, 202. U 
loncarsko] trgovini lonac u koji idu tri lonca 
mana. Vuk, rjecn. kod trojak. Oni de se raz- 
drobiti kao sudovi londarski. otkriv. 2, 27. Na- 
opake misli vase nijesu li kao kao loncarski ? D. 
Danicid, isai. 29, 16. Loncarski zanat. M. Pa- 
vlinovid, rad. 20. 

b. adv. 16ncarski, onako kao sto rade loncari. 
— Samo u Vukovu rjecniku^: ,nach topferart' 
,more figuli' (nema u drugome i trecemu izdanu). 

LONCAeSTVO, n. vidi loncarija. — U Be- 
linu rjecniku: ,arte di vasajo' , figulina' 752a ; u 
Bjelostjencevu: ,figlinum. figulinum opus, opus 
figuli'; u Jambresicevu: ,figlinum'; u StuUcevu: 
,ars figuli'. 

L'bNCAESTVOVATI, 16n6arstvujem, impf. ra- 
diti kao loncar. — Samo u StuUcevu rjedniku: 
,figuli artem exercere'. 

LONCeN, adj. vidi loncan. — Na jednome 
mjestu XVI vijeka. Eazbiju se kako londeni sa- 
sudi. Anton Dalm., nov. test. 2, 177. apoc. 2, 27. 



lonCence 



150 



LOXGINOVIC 



LOXCENCE, loncenceta (?), n. dem. lonac. — 
Samo u narodrinj zagoneci fiasetja vreinena. Mal^. 
loncence, slatko varivce; nit' se kuva, nit' pece, 
ceo svet hrani. odyunetjaj : sisa. Nar. zag. nov. 
208. 

LONCENICA, /. lonac u kojem se sir pravi. 
— Diibasnica na Krku. I. Milcetic. 

LONCIC. m. dem. lonac. — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika it Mika^inu (loncic, mail lonac 
jOllula'), u Heltnu (jpignattino, pentolino' ,ollula' 
5651'), u Bjelostjencevu (hod loncicek), « Stuli- 
cevu (,parva oUa'), u Voltigijinu (grijeskorn lon- 
ci6 ,pignattino, pentolino, pignattella' ,t6j)fchen'), 
u Vukoini (dim. v. lonac). 

a. u prnvome smislu. Loncic i medajica za 
kasn. M. Drzic 268. Pomet mu ne donosi u 
lon6i6u na tamnicu. 35.j. Zlato u loncicu zla- 
tarskomu. M. Eadnic 1-17*. Pokle u loQci6 po- 
mast kuha. J. Kavanin 4511^. Svake vode od 
morskih dubina jedan loncic da bi zagrabio. L. 
i^ubuski 61. Loncic razbijen. F. Lastric, ned. 
218. Srami se loncic rucicom. (Z). Poslov. danic. 
TJ jedan loncic metni. J. Vladmirovic 35. U 
fiistomu loncicu. L Jablanci 151. Loncica za 
sobu trideset i pet. ii Magaz. 1868. 164. (1753). 
Kad je vitar, k prutu loncic vezi. J. S. Re}- 
kovic 239. Kad nabrala kostoloma, kostoloma, 
vratoloma, pristavila u loncice, loncic vri, momak 
trci. Nar. pjes. vuk. 1, 850. Dajte nam ga bo- 
kunid, ca klademo va lonci6. Nar. pjes. istr. 3, 
18. Malen loncic brzo pokipi. Nar. posl. vuk. 
174. Govedi loncid, ovcija corba a Judsko meso. 
(Nar. zagonetka). — odgonet}aj : opanak, carapa 
i noga. Magaz. 1868. 67. Pripovijeda se da 
vracare pristave loncic s cinima k vatri. Vuk, 
nar. pjes. 1, 350. 

b. jedan od ze7n{anijeh kornada od kojijeh 
se grade peci za ogrijevane (u Bosni su takovi 
komadi nalik na loncice. P. Budmani). — U Vu- 
kovu rjccniku: ,art ofenkachel' , testa fornacalis'. 

e. vidi u Vukovu rjecniku: (u Srijemu) dje- 
tina igra. Velike djevojke posjedaju malu djecu, 
pa vi§e svakoga stane po jedna, ondajedna koja 
.nema lonciia' dode kome djetetu, i metuuvsi mu 
prst na glavu pita: „Po sto vino vinovo? po 
petak? po sestak?", a kad ona koja stoji vise 
djeteta odgovori: „Po to ti ga i ne dam-, onda 
potr6i jedna na jednu stranu, druga na drugu 
oko djece, pa koja prijo dotrci k djetetu one je 
loncic, a ona ga druga sebi opet tako trazi daje. 
d. plod na crnoj bunici (nalik je na pravi 
loncic). Loncic, Hyoscj'amus niger L. fructus 
(u Bjelovaru). B. Sulek, im. 203. 

LONCICAK, lon6icka, m. dem. loncic. — U 
Bjelostjencevu rjecniku : kajkavski loncicek, lonfiid 
,ollula, oUicula, ornula, vascellus', i u Stulicevu: 
loncifiek iz Habdeliceva. 

LONCINA, /. augm. lonac. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjeinika u Stulicevu (,vilis vel magna 
olla') i u Vukovu (augm. v. lonac). 

a. u pravome smislu. A vina lonfiine sve 
pune imaju. M. Driid 34. Po gros momak, po 
dukat djevojka, udovice po lulu duvana: udov'- 
6ine razbjeno leucine. Nar. pjes. vuk. 1, 299. 
On (krcmar) re6e : „Ima'" i izvadi veliku lon- 
6inu i priblizi vatri. S. Tekelija. letop. mat. sr. 
119, 40. 

b. vidi petar-lonfiina. 

LONDIN, J^ondina, m. Loudinum, vidi London. 
— U dva pisca xvm vijeka. U gradu Londinu. 
A. Kanizlii, kam. 14. Kojo je pisao u Londinu 
jedan Engles. A. Tomikovid, iiv. v— vi. PriSao 
je u Londin. 93. 



LONDINSKI, adj. koji pripada Londinu. 
Dvor Londinski. A. Tomikovic, ziv. 279. 

LONDON, Lond6na, m. glavni grad ic En- 
gleskoj, engl. liondpn, vidi hondin, isporediLondra, 
Londrija. — U Sulekovu rjecniku: ,London'. 

LONDONKINA, /. zensko cejade iz Londona. 
— U §ultkovu rjecniku: ,Londonerin'. 

LONDONSKL adj. koji pripada Londonu. — 
U Sulekovu rjecniku: ,londoner'. 

LONDONANIN, m. covjek iz Londona. — 
Mnozina: Londonani. — U Sulekovu rjecniku: 
, Londoner'. 

LONDEA, /. vidi London, tal. Londra. — Od 
XVII vijeka po primorju. BlizuLondre, sada grada 
plemenita. B. Kasic, per. 143. 

LONDEIJA, /. vidi Londra. — U jednoga 
pisca iz Istre xvii vijeka. U Londriji mestu pr- 
vomu od Ingiltere. F. Glavinic, cvit. 4281'. 

LONDIN, Londina, m. Longinus, ime musko, 
isjjuredi Lodin i Login. — U jednoga pisca xvu 
vijeka. Koju mu (ranu) ucini i probode sveti 
Londin sulicom. M. Divkovic, nauk. 219*. — 
Nalazi se jos nekolika puta ovo ime pisano s g 
wy. d, alijamacno (dajbudi dva prva pjuta) trcba 
citati drukcije nego je pisano : u ovome primjeru 
glasi g kao j: I koji vrze sok kojim vid povrati 
Longinu. H. Lucie 281. — u ovome treba citati 
Hi ^ (po talijanskome) Hi s veeom prilikom d: 
Mi cemo . . . sa sulicom od psovki ne jednoc 
kako Longin, nego toliko i toliko puta prsa lie- 
gova otvorati. F. Lastrid, test. 116". — u ovome 
moze biti i g i d: Longinb. S. Novakovi6, pom. 
74. 

LONDINOV, adj. koji pripada Londinu. — 
U istoga pisca xvm vijeka u kojega ima Longin 
(Londin); pisano je Longinov, vidi kod Londin. 
Sulica Longinova. F. Lastric, test. 121a. Prse 
jednoc probodene sulicom Longinovom. 164''. 

1. LONE, /. ime zensko (hyp. Eleonora). — 
Akc. se mijena u voc. Lone. — Obtik je dubro- 
vacki mj. Lona. — U nase vrijeme u Dubrovntkti. 
P. Budmani. 

2. LONE, wj. ime inusko (jamacno ipokoristik, 
ali nc znam od kojega imena). — U Dubrovniku 
XIV i (kao ime Kotoraninui xvi vijeka. 

a. xiv vijeka ima gen. Lonete u jednome 
primjeru; otale je u Danicicevu rjeiniku: Lone, 
Lonete, ime musko. Tizi su listi u Lonete Der- 
zica (= Drzica). Spom. sr. 2, 23. (1354—1362). 

b. XVI vijeka oblic.i su kao u 1. Lone. Lone 
bi stavjen u tamnicu. M. Drzic 174. Podesta 
kondena Lonu de Cavligo. 185. Sto si od Lone 
fiinilaV. . . Koji bi Loni otac bio. .. Lono, izidi 
gori. 186. 

LONETI6, m. j)rczime (po ocu Loneti Hi Lo- 
netu, vidi 2. Lone, a). - U Dubrovniku xv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (LonetictJ. 
Niksa Loneticb. Spom. sr. 1, 101. (1411). Niksa 
Poneticb (bez sumhe . . . grijeSkom. Dani6i6). 1, 
107. (1411). 

LONFERMO, m. Holophernes, biblijsko tme 
musko. — U nase vrijeme u Istri. Kakono i Ju- 
dita Lonformu, draga si rozice glavicu zela. Nar. 
pjes. istr. 2, 145. Je imela sina ki se je zval 
Lonfermo. 3, 21. 

LONQAEI, vidi Longari. 

LONGIN, Longina, »n. vidi Londin. 

LONGING VIC, »i. prezime (po ocu Longinu). 
— /' nase vrijeme. Vasilije Longinovic. Nar. 



LONGINOVIC 



151 



LOPACKA 



pjes. vuk. 2, 660 (medii prcnnmerantima). Ve- 
limir Longinovic. E.at. 416. 

LONGOBARDAC, Lonsibarca, m. nem. Lou- 
gobarde, covjek iz longobardskoga narocla. — 
Sulekovii rjecniku: ,Longobardo'. 

LONGOBAEDI, Long6barada, m. pi. nem. 
Longobarden, jedan od nemackijeh naroda. — 
Od XVII vijeka. Julfa kraja Longobardov na veru 
obrati. F. Glaviuic, cvit. 74^. Longobardom 
svrhu poda. P. Kanavelic, iv. 376. Longobardom 
iska stetu. J. Kavanin 210^. Bise Slavi, Lon- 
gobardi, Huni ... M. A. Rejkovic, sat. Iv.7'^. — 
/ u Sulckovu rjecniku : , Longobarden'. 

LONGOBARDSKI, adj. koji pripada Longo- 
bardima.^ — Od xvi vijeka. Kraju longobard- 
skomu. S. Kozicic 17^. Longobardske bojne od 
krvi. P. Kanavelic, iv. 376. — I u Sulekovu 
rjecniku: ,]ongobardisch\ 

LONGOV, m. pogrdna rijec. Skoroteca. 1844. 
249. 

LONGOVaC, Longovca, m. iinc zascoku u Hr- 
vatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdije|. 40. 

LONGA, /. tur. longa (od tal. loggia), trijcm, 
■mjesto gdje ludi sjede da se razgovaraju i vijc- 
caju : po tome i vijece, sjcdnica, dogovor. — U 
nnse vrijeme u pjesmama, a izmedu rjecnika u 
Vukovu. 1. (u pjesmama) ,die terasse (auf dem 
dache)' s priinjerom iz narodne pjcsme: Na lougi 
je sedamnaest aga. — 2. vide [vijece] vijeda 
s priinjerom iz narodne pjesme : Medu nima od 
Udbine Zukc, u ponoci ucinio longu (u prvome 
izdanu ima samo prvo znacene s primjerom: Na 
longi je sedamnaest aga, medu nima od Udbine 
Zuko. va]a da sva tri stiha idu jedan za dru- 
gijem, pa ih je Vuk drukcije razdijelio u dru- 
gome izdanu). prvo se znacene u Vuka ne po- 
tvrduje dosta primjerima, vidi i: Longa, vrata 
od dvorista. a Nar. pjes. juk. 620. u drugome 
izdanu: Longa, sjednica, inace sjediste nakiceno, 
pokriveno u basci nad vodom. 

a. mjesto (Hi trijem) u gradini (na krovu. 
Vuk) pokriven liscem (Hi svodom?) gdje moze 
mnogo ^udi sidjeti. On otide na zelenu longu, 
da vijecu cini s Udbinanim'. Nar. pjes. vuk. 3, 
125. A pod kulom longa i mehana. 3, 144. Piju 
vino do dva pobratima u Udbini na oemerli 
longi. 3, 146. Age piju vino i rakiju, na longi 
su jeglen zaturili. Pjev. crn. 991^. Ti dofati 
barjak s civiluka, pobodi ga na longu zelenu. 
lOOl*. Eedom sjedo (age) na zelenoj longi. Nar. 
pjes. horm. 1, 361. Pije vino tridest Krajisnika 
u Udbini na longi zelenoj. 2, 3. 

b. sjednica, vijece, dogovor. Kad to zacu Bu- 
satli vezire, u ponoci ucinio longu: on doziva 
pase i begove i ostale nine poglavare. Nar. pjes. 
vuk. 4, 225. Iz Kladuse age izlazicc, pred Kla- 
dusom longu zaturice. Nar. pjes. u Bos. prij. 1, 
49. Pa zelenu longu zametnuli. Nar. pjes. juk. 
424. 

LONGANE, n. djelo kojijem se longa. — U 
Vukovu rjecniku. 

LONGATI, longam, impf. vijecati (na longi). 
— Akc se ne mijena (aor. 2 t 3 sing. IBn^a, 
i?«j9i. longaj). — (J Vukovu rjecniku: vide vijecati. 

LONGICA, /. ime selu u Slavoniji u zupaniji 
pozeskoj. Eazdijej. 128. — Uprav dem. longa. 

LONG, n. vidi 2. krilo. 2. — Moze znaciti i 
nedra i narucje kao i krilo, ali vaja da je naj 
starije znacene: dona strana od trhuha, jer u 
stslovenskome znaci i pudenda i testiculus, i ces. 
pudenda. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. 



lono, rus. aoho, ces. lauo, po], Jono. — Samo u 
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesawjem je- 
zikom, i u jednoga loisca nasega vremena; a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu : Ion, m. , sinus, gro- 
mium' s dodatkom da je uzeto iz brevijara, i 
s primjerom: U lonje mater svojih; lono, v. pa- 
zuho s dodatkom da je rijec ruska (u prvome je 
zlo zabifezen oblik i rod po primjeru, u drugome 
nije pravo znacene). I postavi na lone Gospodin. 
Starine. 22, 203. V lone sveto matere crikve. 
8. Kozicii 24f"'. Tor gojence sebi leze sive, i sto 
bi mu ostali na lonu . . . Osvetn. 1, 3. Al' vjeruj 
mi kano bratu svomu, da je svakom svoje lono 
drago. 1, 18. Ma sto demo kad nam nije dano, 
da zivemo na gotovo lono? 2, 90. A druzijem 
se na zavjetu pise: branit lono i kolijovku dragu. 
3, 33. (Vojska) ne dolazi da nas od zla brani, 
no u nase lono da se stani. 3, 70. Pa rekavsi 
sve do davojega, procerase iza lona svoga. 5, 
104. 

LONTAN, m. tal. lontano, sto sc na slid cini 
da je daleko. — U jednoga pisca Dubrovcanina 
xviii vijeka. Dubjem kitno i raskosno koje mje- 
stoce, sto mi rijeci istetjenom ,lontan' zovemo. 
B. Zuzeri 155. 

LONTEC, m. lontrc, kozlic neutucen. Slovinac. 
1880. 87. 

LON^A, /. komad mesa kod rebara u svine 
sto se pcce (u Zagrebu karmenadel iz nemac- 
koga). — IJ Dubrovniku od xvi vijeka. Od lon^e 
(,lonce') pokli moz' manipuo izjosti. N. Dimi- 
trovic 102. Iz jednoga (prasca) izvadi svu lon^^u 
(,lonzu'). Dubrovn. 1870. 19. — Tal. lonza. 

1. LONA, /. podvratnik. — U nase vrijeme u 
Istri. Lona ,palear'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, 
iftg. 25. 

2. LOISTA, /. mjesno ime u Hrvatskoj i Slavo- 
niji: u Hrvatskoj selo u zupaniji zagrebackoj. 
Eazdije}. 84. — selo u zupaniji krizevackoj. 114. 

— seio u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. 126. — 
Pomine se ovo ime od xiii vijeka u latinskijem 
spomenicima. , Campus Logna'. Mon. ep. zagr. 
tkalc. 1, 79. (1242). — i kao ime vodi. ,Cadit in 
fluvium Logna'. 1, 79. (1242). 

LOiNfGAEI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu- 
paniji zagrebackoj. Eazdijej. 75. — Na drugome 
je mjestu pisano Longari. Schem. zagr. 1875. 94. 

LO]!>fICA, /. vrpa sijena (stog?). — U nase 
vrijeme u Istri. Lonica ,acervus foeni'. D. Ne- 
manic, cak. kroat. stud. iftg. 35. — isporedi 1. 
lomnica. 

LONIN, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu po- 
drinskoine. K. Jovanovid 134. 

LONIN SKI, adj. koji pripada Loninu. — Kod 
mjesnoga imena. Loniusko Poje u okrugu po- 
drinskome. M. D. Milidevid, srb. 522. 

LONO, /". lenstina, ugurauz. ^. Stojanovid. 

LOl^SKI, adj. koji pripada rijeci Loni u Hr- 
vatskoj. — Kod mjesnijeh imena. a) Lonski Jarak, 
ime zaseoku u zupaniji zagrebackoj. (kajkavski) 
Loiiski Jarek. Schom. zagr. 1875. 181. — h) 
Loiisko poje, ime poju. Eegul. save. 17. 

LOPA, f. susa (u Topolovcu). P. Brantner. 
Lopa (oko Karlovca), ovcja staja. F. Kurelac, 
dom. ziv. 31. K naSemu ,lopa' (ako je nase?) 
prispodobi ,die laube, die hauslaube' itd. 63. — 
isporedi i mag. lapa ,holilung'. 

LOPACKA,/. neslo drveno (lopata, lopatica?). 

— Na jcdnome mjestu u Srbiji u na§e vrijeme. 
Tako Pavo sa drustvom svojim useko jest 20 
greda, 24 roga, 400 motaka, i lopacke hoteli su 



LOPACKA 



152 



LOPATA, a. 



seci, ali Damjan Popovic udari natrag i rece da 
mu ne treba lopacke. Glasnik. n, 1, 105. (1808). 

LOPaCa, ime dvjema zaseocima kod Bijeke. 
Schem. segn. 1871. 80. 

LOPACTICA, /. ime vodi. — xiy vijeka. Kako 
Lopacttica istece ist planine. Dee. hris. 48. 101. 

LOPACICA, /. tine mjestu u Srbiji u okrugu 
va]evskome. ISTiva u Lopadici. Sr. nov. 1864. 347. 

LOPAR, lopara, m. vidi u Vukovu rjecniku: 
od drveta kao ravna i okrugla lopata, n. p. na 
koju se me6e h|Gb pa s ne u vatru ili u pec 
,der schieber' ,pala'. — isporedi lopata. — Akc. 
kaki Je u gen. sing, taki je u ostalijem pade- 
iima, osim nom. i ace. sing., i vac: loparu (ili 
lopare?), lopari. — Od xvi vijeka. 

a. u pravome smislu. Ca peku, 6a vare, druzi 
ti nosabu na ciate lopare. M. Maruli6 28. I jos 
kruba ima na loparu. J. S. Ee^kovic 67. Dva 
lopara iz jednoga paua. Nar. pjes. u Mag. 1864. 
105. Kad vidio care gospodino sto uradi Mi- 
lovan-cobane, a on cipa stoco i lopare, od nib 
vari Turcima ve6eru. Nar. pjes. marjan. 129. 
Svacem ima prilika a prijesnacu lopar. Nar. 
posl. vuk. 279. Posto se na loparu raspleska 
tijesto. Magazin. 1866. 67. Na taj nacin dolina 
Moravine vodopade lici na kakav ginovski lopar. 
M. D. Milicevic, kra|. srb. 6. Lopar, ime lopati 
na kojoj se krub u pe6 mece. — u Prigorju. F. 
Hefele. ' 

h. u prcnesenome smislu, sto slicno pravome 
loparu. 

a) vidi u Vukovu rjecniku : (u Osijeku) 
suba riba rasjecena niz leda, art gedorrter fiscb' 
,piscis tostus'. 

b) spojasni dio od uha. — V jednoga pisca 
nasega vremena. Zvuk trepereci (t. j. talasajuci 
se) prolazi kroz potresen vazdub i dolazi naj 
pre u spojasne ili rskavicavo uvo (lopar, skojka). 
K. Crnogorac, zool. 15. 

c) neka bi^kn. Lopar, Arum dracunculus 
L. (Visiani). B. Sulek, im. 203. 

C. Lopar, ime selu u Dalmaciji u kotaru za- 
darskoine (na ostrvu Babu). Eepert. dalm. 1872. 
35. 

LOPAEAC, loparca, m. vidi lopar, b, a). — 
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u 
Osijeku. 

LOPARAS, loparaia, 7«. vodenica kojoj su na 
velikom kolu lopari (lopate). — u Pokup^u. F. 
Hefelo. 

LOPARI, m. pi. vidi u Vukovu rjecniku: pla- 
nina u Bosni vi§o Zenice ,ein berg in Bosnien' 
,mons Boanae'. 

LOPARICA, /. dem. lopar. 

a. vidi u Vukovu rjecniku: kao mala lopa- 
tica, n. p. 6imo se 6isti svinski valov .art acbaufel' 
,pala'. 

I), uopce. NaSini od dasfiice malu loparicu. 
F. Dordevi6, p6elar. 37. 

C. sjirema kojom se braSno u vrecu grabi. 
— u Bistracu. F. Hefele. 

d. drvo na kome se uglavjuje raonik od ra- 
lice. L. Durdovii. 

LOPAriO, m. dcm. lopar. — U Vukovu rje6- 
niku. 

LOPARINA, /. Agave americana L. (Sab)ar, 
u Boci).' B. Sulek, im. 203. — isporedi lopar 
(osobito pod b, c)). 

LOPARNICA, /. ime selu. G. Al. S. Jovanovid 
mi posla spisak sola koja su fiinila vrananski 
okrug 7.0. Turakfi. u tomn siiisku nalazilo se selo 



Trepan u srezu moravskom u ovakom redu medu 
selima: Jvrajeva Kuca, Rakovac, Josanica, Trepan, 
Loparnica, Zuzeja, Bozinevce itd. S. Novakovic, 
novo brdo. 89. 

LOPAS, m. ime dvjema selima u Srbiji. a) u 
okrugu cacanskome. K. Jovanovi6 168. — hj u 
okrugu kruievackoine. 130. 

LOPASCINA, /. (moze biti da treba citati lo- 
poscina), lopov.Ui?ia. — Na jednome mjestu xvm 
vijeka. U crkvi gdi ubinu smjese skrivit lopa- 
scinu. J. Kavanin 256^. 

LOPASIU, ??j. preziine. — U nase vrijcme u 
Hrvatfikoj. 

LOPASNICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu 
pirotskome. M. D. Milicevid, kral. srb. 238. 

LOPATA, /. orude drveno ili gvozdeno sto se 
sastoji iz podujega drska na kraju kojega ima 
posiri plitki komad drveta ili gvozda (koji se i 
t>am moze zvati lopata, n. p. na veslu) .^to je 
jedan komad s drskom ili je na nemu nasaden 
(n. p. asov), tc se upotreb(ava za grtane, vijane, 
kopane (asov sto nije dobro tumuceno a ovome 
rjecniku: ligo) itd.; na plitkome dijelu budu 
cesto malo uzdignuta tri okrajka sto su blize 
drska. — Akc. se mijena u gen. pi. lopata. — 
Bijec je ne samo praslavenska nego i baltidko- 
slavenska, isporedi stslov. i ces. lopata, rus. .lo- 
nara, poj. topata; stprus. lopto, lit. lopeta, let. 
lapsta. — isporedi i lopar. — Nepoznata po- 
stana. Miklosic isporeduje stvnem. laffa, lopata 
na veslu. — Izmcdu rjecnika u Vrancicevu (,ba- 
tillum; pala; ventilabrum'), u Mikalinu (,pala' ; 
lopata od peci ,infurnabulum, pala' i kod ozogi, 
u Belinu (,pala, strumento noto' ,pala' 536*^; 
,ventola, istrumento per ventilare il grano nel- 
I'aja' , ventilabrum' 759t>; lopata od pedi ,pala di 
forno' ,infurnibulum' 536*), u Bjelosijencevu 
(,pala'; lopata vrtna za grabane ,batulum'), u 
Jambresicevu (,pala', lopata zelezna ,batillum' ; 
lopata pecna ,infurnibulum'), u Stulicevu (,pala'), 
u Voltigijinu (,ventola, paletta' ,windscbaufel'), 
ti Vukovu (1. ,die scbaufel' ,pala'. — 2. pekarska 
jscbieber' ,pala'). 

a. II pravome smislu, kod cega doista nijesu 
sva znaccna jednaka, ali se ne mogu razlikovati 
u svijem primjerima. Ne jimaee ni motiku ni lo- 
patu. F. Vrancid, ziv. 111. Ta lopatu prosi, cim 
so japno grne. D. Barakovic, vil. 55. Taj nosil 
motiku, taj nosil lopatu. B. Krnarutic 15. .Sto 
cini lopata psenici. M. Raduid 143^^. Mo2' uci- 
niti u nemu i krs i lopatu ,e buono per ogni 
cosa'. Nar. posl. u A. d. Bella, rjocn. 536a. 
S jednom drvenom lopatom pregrS one mjesa- 
nije vrze u visinu. B. Zuzeri 12. To svido5e 
svi prozdori, jer ni rauo sve smrt mori : nadi 
jednog od stotino, kog smrt rano ne ukine, nad 
bi bilo smrad bunista kom ne moze biti ni§ta, 
gdi lopata ne pristane, da ga s mista svoga gane. 
V. Dosen 177». U negovoj bo je ruci nogova 
lopata kojom iztrijebit co svoje guvno. S. Rosa 
45*>. Na hoj luga, praba, blata, ima barem pot 
lopata. V. Dosen 208^. Lopatom razvejava. J. 
Rajid, poud. '2, 118. Vaja da lopatom razsipje. 
D. Obradovic, basne. 179. Sto imades (h)rsin6 
u hambarib, da se vlage od zime ne kvari, nu 
lopatom pocosde primici. J. S. Rejkovid 103. 
OteSo im metle i lopate. Nar. pjes. vuk. 4, 434. 
Iz jednoga drveta ikona i lopata (biva). Nar. 
posi. vuk. 99. Kad lopata pukne vi§' glave. (Kad 
umre, n. p. odudice so oda sta; jor obidno kad 
doeka sabrane, lopatu mu kojom ga zagrnu bace 
na grob). 118. Motika i lopata (n. p. izlijedide 
ga ili oduditi oda sta. vidi primjer pred ovijem). 



LOPATA. a. 



153 



LOPATICICA 



182. ^udi zito viju na lopatu, a zene na reseto. 
172. „Kako cu prijedi preko ove vode?" A jedan 
od onijeh |udi pruzi mu lopatu govoreci: „SjedJ 
na lopatu da te prebacim". Nar. prip. vuk. 5 —6. 
Zame lopatu, pa ju udri po ruke. Nar. prip. 
mikul. 25. Svaka je knezina imala po nekoliko 
ffvozdeni lopata radi kopana saaceva. Vuk, grada. 
12. Gvozdena lopata. Vuk, rjecn. kod asov. Kad 
pada grad, . . . gdjekoji . . . lopatu zeravice bace 
na po}e. kod grad. Kopaju se vinogradi s lo 
patom. P. Bolic, vinod. 1, 216. I lonce i lopate 
i vijuske i kadiouice i sve sudove mjedene. D. 
Danicic, 2car. 25, 14. Bo|e ostanom po nivi, 
nego lopatom po guvnu. M. Pavlinovi6, razg. 
113. Ne imajuc (takvi ludi) svoga pristetka, 
ostaju svakomu za metlu i za lopatu. rad. 117. 

b. u metaforickoine smislu, jezik. — U je- 
dnoga pisca xviii vijeka. Muci! ne laj kao kucka! 
spravi smradnu tu lopatu, nek u svojem smrdi 
blatu. V. Dosen 124^. Na6i nije muskog smrada, 
nit' pogrdnog zenskog gada, sto lopata izmed 
zubi, svatski jezik ne pojubi. 160'>. 

C. kao mjesno ime. Na Silbi ima poluotocic, 
koji zovu , Lopata', nedvojbeno tako prozvan radi 
svoga oblika. I. Milcetic. 

LOPATAN, Lopatna, m. ime selu u Srbiji u 
okrugu va}evskome. K. Jovanovic 102. Ja Filip 
Jancic iz Lopatna. Protok. pis. pr. M. Nenado- 
vica. 15. '• 

LOPATANE, n. djelo kojijem snijeg lopata. 
— U Ivekovicevu rjecniku. 

1. LOPATAEA, /. vidi u Vukovu rjecniku: t. j. 
vodenica sto ima kolo poprijeko i na nemu pera 
kao lopate. [vide mlin]. cf. prekaja. 

2. LOPATARA, /. vrsta zenske kape. Zene nose 
kape od triruke: konge (stamparskom grijeskoin 
konyje), vrjine, lopatare (grijeskom lopatara) — 
okrugle, i fesove (ii Srbiji u okrugu podrinskome). 
V. Bogisic, zborn. 130. 

1. LOPATAS, lopatasa, m. u sali ovako zove 
pravoslavni Hriscanin katolika, vidi u Vukovu 
rjecniku: koji se krsti eitavom sakom kao , lo- 
patom' ,eino scherzhafte benennung fiir rdmisch- 
katolische Christen'. 

2. LOPATAS, m. vidi loparas. u Pokup}u. F. 
Hefele. 

1. LOPATATI, lopatam, impf. lopatom pre- 
vrtati u vrsaju senicu ill drugo Sto posle ski- 
nute slame, da se bo}e ugruska. Z. Eadonic. 

2. LOPATATI, lopatam, impf. vidi u Vukovu 
rjecniku: (u trecemu izdanu po Vukovijem bijes- 
kama) : (u Dalmaciji) kad pada krupan sniieg 
kaze se da , lopata'. — Mislim da ovdje stoji 
krupan o snijegu kad su velike all lake i^latutice 
kao leinri ill kao ,male lopate'. 

LOPATE, Lopata, /. pi. mjesno ime. 

a. selo u Crnoj Gori u Vasojevicima. Glasnik. 
40, 21. 

b. niva. Forkusevci kod Dakova. D. Hire. 
LOPATICA, /. dem. lopata. — Od xvi vijeka 

(za znacena kod a i b ima u drugijem slaven- 
skijem jezicima deminutiv s nastavkom tka, ispo- 
redi rus. .nonaTKa, ces. lopatka, poj. Jopatka; lit. 
lapatka moze biti iz pojskoga), a izmedu rjec- 
nika u 3Tika^inu (lopatica od ogna ,batillum, 
batillus"; lopatica od spicara ,lingula'; lopatica 
za fiiniti pomast ,specillum latum, spatomela'), u 
Belinu (,badile, la paletta del fuoco' ,batillum' 
124b; , paletta, stromento da fuoco' ,patillum' , pa- 
letta da giuocare a palla' ,patillum lusoriutn' 
536b; lopatica mrezasta ,racchetta, stromento 



noto da giuocar a palla' , reticulum' 602a'), u Stu- 
licevu (,parva pala'), u Vukovu (dim. v. lopata). 

a. u pravome smislu, ali u razlicnijem zna- 
cenima, jer moze biti od drva, od gvozda itd., i 
upotreblava se za razlicne svrhe, i nije jednaka 
oblika (vidi i sprijeda u rjecnicima) Kolo (na 
mlinuj vansko od trideset lopatic. P. Zoranic 
75a. Meso se lopaticom tako izmijesa s onom 
raskuhanom senicom da se nimalo ne poznaje. 
Vuk, rjecn. kod keske. Lopatica zidarska. P. 
Bolic, vinodjel. 1, 216. I nacini sve posude za 
oltar, lonce i lopatice i kotlice i vijuske i ma- 
sice; sve mu posude nacini od mjedi. D. Da- 
nifiic, 2mojs. 38, 3. Odvalih lopatice na stati- 
vama. S. ^ubisa, prip. 266. 

b. u prenesenomc smislu, scapula, jedna od 
dvije p)Ovece vrlo plitke kosti koje se pruzaju od 
ramena put kralijesa na hrbatu u covjeka i u 
zivotina, isporedi piece. — Znacene je prasla- 
oensko, ali ne za lopatica nego za oblik lopat bka 
(vidi sprijeda). — Izmedu rjecnika u Mika(inu 
(lopatica od ramena spatula, scroptula (sic) 
operta'); u Belinu (lopatica od ramena .paletta 
della spalla' , spatula' 536b), u Bjelostjencevu : 
,petaso, spathula, perna (vocatur communiter), 
scapilium'. 2. lopatice, one dve kosti od vrata 
do plec V cloveku ,omoplatae, scapulae 1. palae 
apertae, lati humeri, ossa humeraria'. v. piece; 
u Jambresicevu (.scapula, armus'), u StuUcevu 
(lopatica od ramena , spathula, pars humeri lar- 
gior'). Oa uputa noze povadio, te Turcina s nima 
udario poprecice nasred ozicice, ispade mu medu 
lopatice, raznese mu erne utrobice. Pjev. cm. 
130*. Vec ga zgodi medu lopatice. Nar. pjes. 
juk. 151. Udari ga sedamnajest [.mta nasatice 
medu lopatice. Nar, pjes. petr. 3, 206. Presijece 
mu lopaticu lijevu. Nar. pjes. stojad. 1, 14. Sa- 
krij glavu medu lopatice, da te vlaska ne opali 
lunta! Nar. pjes. horm. 1, 285. Kanos probi 
Furlana s lijeve sise na desnu lopaticu. S. ;^u- 
bisa, prip. 21. Olovo ga je udarilo u lopaticu, 
pa izbilo na sisu. M. D. Milicevic, omer. 177. 
Lopatice, 1. one siroke kosti na ple^ih. 2. sunka. 
na Rijeci. F. Pilepic. Lopatice , scapula'. J. 
Pancic, zoolog. 96. 

c. u Vukovu rjecniku ima drugo znacene 
(krsta ? bok ?) : kost vise zadriice s primjerima iz 
narodnijeh pjesama : I pogubi drugoga Turcina, 
pogodi ga izmed lopatica, ne dade mu tora otvo- 
riti. — Pogodi ga medu lopatice, izgorje mu 
erne utrobice. ali se ovo znacene ne potvrduje 
dovojno primjerima, niti se drugdje nalazi. 

d. u prenesenome smislu, lopatice, predna 
dva gorna zuba. na Eijeci. F. Pilepic. 

e. kao mjesno ime. 

a) selo u Bosni u okrugu travnickome. 
Statist, bosn. 70. — na drugome je mjestu pi- 
sano Lopatice. Schem. bosn. 1864. 66. 

b) pomine se ovako mjesno ime prije na- 
sega vremena. Lopatica. Spom. stojan. 185. 

LOPATICE, /. pi. vidi lopatica, e, a). 

LOPATICAST, adj. slican lopatici. — U pi- 
saca nasega vremena. Plosni organi po obliku 
mogu biti: lopaticasti, ... J. Pancic, bot. 27. 
Na kraju lopaticasto-rasirenim rogovima. zoolog. 
184. 

LOPATICICA, /. dem. lopatica, a.. — U Be- 
linu rje6niku: ,mestola da far impiastri o sten- 
derli nelle pezze' , spatomela' 484b; u Bjelostjen- 
cevu: , spatomela'; m StuUcevu: , spatula lignba 
vel cuprea (qua pharmacopolae utuntur)' ; u 
Voltigijinu : ,mestoIina, mostoletta' ,ein kleiner 
loffel'. 



LOPATINCI 



154 



1. LOPOV 



LOPATINCI, Lopatinaca, m. selo u Medu- 
murju. — Od xvi vijeka. Mihal Frlofetic z Lo- 
patinec. Mon. croat. 307. (1594). -- U nase vri- 
jeme i (pv akuzativu) Lopatince. Schem. za^r. 
1875. 140. 

LOPATNICA, /. mjesno ime. 

a. selo u o/crugu cacanskome u Srbiji. K. Jo • 
vanovic 169. 

b. pomii'ie se prije nasega vremena ovo mjesno 
irne. Lopatnica. Spom. stojan. 185. 

LOPATOV, adj. koji pripada lopnii. — U 
nase vrijeme. Lopatov ,palae'. D. Neuianic, cak. 
kroat. stud, uftsg. 46. — U narudnoj prip>ovijeci 
ima Lopatov grad, kao (iZ7nis}eno) ime mjesno. 
Ona mu rece da je z Lopatova grada. Nar. prip. 
mikul. 25. 

LOPATOVAC, Lopatovca, vi. ime mjestu u 
Srbiji u okrug u sahackome. Orara zem}a u Lo- 
patovcu. Sr. nov. 1861. .846 

LOPICA, /. trijem, uprav dem. lopa {vidi). — 
U nase vrijeme u Istri. Lopica ,porticus'. D. 
Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 35. 

LOPICIC, m. prezime Hi coiijek sto pripada 
bratstou Lopicicima u Crnoj Gori. I Grujica 
kneze Lopicicu. Ogled, sr. 460. 

LOPICIC J, m. pi. ime bratstvu u Crnoj Gori 
u nahiji rijeckoj. Glasnik. 40, 19. 

LOPiS, vidi lopiz. 

LOPITI, 16pim, impf. a) teci (o cemu zitkome) 
s velikotii silom, sik(ati; h) propuhivati. — iVe 
znam, jeli za oba znacena ista rijec: kod dru- 
goga moze biti otpalo sprijeda h, nidi hlopiti 
(ali vidi i lopsti) ; tako misli Danicic da je i 
kod prvoga znacena (Korijeni. 222), aii isporedi 
rus. ^aoiiaii., pucati, razbijati se, .lonoTaTb, sta- 
rati se, truditi se, ces. lopot, lopot', lopota, briga, 
lopotati ae, starati se, brinuti se (nslov. lopati 
sto moze znaeiti i lijevati [o kisij i lopiti va^a 
da su onomatopejske rijecij. 

a. u prvome znacenu. — U nase vrijeme, a 
izmedu rjecnika u Vukovii (,in menge fliessen' 
,protluo': „krv mu iz noge sve lopi koliko se 
posjekao". cf. §ikjati). Glo kako krv lopi! Srp. 
zora. god. 2, sv. 1, str. 3. Krv mu iz lane lopi 
,3tromen'. .Tur. pol. terminol. 69H. 

b. u drugome znacenu. — U nase vrijeme 
(ali vidi i lopsti). Lopiti, 6initi propuh: „Ukloni 
se, ovde lopi". M. Pavlinovic. 

LOPI!^, I6piza, m. vidi lopiza. — Od xvi vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu gdje je pi- 
sano lopis, ali moze biti grijeskom (,cacabus'), u 
Bjelostjencevu (lopiz, kotel iz zemje ,lebes ter- 
reus, cucuma fictilis, cacabus'j, a Voltigijinu 
(lopis sto je jamadno zlo procitao iz Bjelostjen- 
ievu u kojetnu je s = i, ,caldaja di terra' ,ein 
erdener kessel'). Nijesu ti lopizi ni loaci na pa- 
meti. M. Drzic 19H. A puni lopizi otrofna ce- 
mera. D. Earakovic, vil. 262. Lopiz, ime ko- 
tli6u od zemjs u 6em se palenta ili kasa kuha. 
u Lici. F. Hefele. Mogal je pokrit lopiz al' 
lonac. (u Istri). Na§a sloga. god. 15, br. 24. 
Lopiz ,cacabu3 fictilis ad polentain coquendam', 
gen. lopiia. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 42. 

LOPIZA, /. zcni(ani lonac, ali posiri prema 
dubini. — isporrdi lopi2 i lopuza. - Akc. se 
iMjena u gen pi. lopiza. — Jamadno je rijec ro- 
manska, dupuce dalnidtska, ali se ne zna za cijelo 
ad kojc rijeci lalin.^ke Hi romanske poslaje: Mi- 
ka(a pike u rjedniku tat. (mlet.?) lopijo. ali mi 
je ta rijei nepoznata i nepouzdana; naj bliza je 
u talijanskome rijei laveggio (lonac s jednijem 



drskom), ali, ako je ova (kako se misli) postala 
od *lebetium, nejasno je udakle je -p- mj. v ili 
b; nas se nhlik jxtsve slaze s lapidea, ali bi tre- 
balo dokazati da je u latinskome ili srlatitiskome 
bio sud za kuhanc (olla) lapidea. — U gornemu 
ptrimorju od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mi- 
ka^mu (.lopijo, caldaro di creta' .cucuma fictilis, 
cacabus fictilis'), u Stulicevu (,cacabus fictilis'); 
u Vukovu : (u Grbju) zem|an sud koji se vjesa 
iznad vatro kao kotao, te se u nomu jelo gotovi. 
cf. pinata. Da je Blato mocaja a svijet jo lopiza. 
M. Vetranic 1, 214. U maloj lopizi malo je i 
smoka. (D). Zovi me lopizom, istom me ne 
razbi'. (D). Ako se razbi lopiza, pijci kaino su? 
(D). Lopiza opcena, zlo spjeriena a gore sku- 
hana. (D). Lopiza puna, prijazan duga. (D). 
Nasla je lopiza pokriv. (D). Ali lopiza k ka- 
culu, ali kacuo k lopizi, sved lele lopizi! (D). 
Zbija zvijezde u lopizu. (Z). Poslov. danic. Jesi 
li utopila varice u lopizu, da ukisnu? S. J^u- 
bisa, prip. 25. Zgotovi meso u lopizi i na raznu. 
207. Sto se komu siielo ili u lopizi varilo. 
pric. 42. 

LOPIZAN, lopizna, adj. koji pripa ia lopizi. 
— U Stulicevu rjecniku: ,ex cacabo fictili' gdje 
nije dosta dobro tumace.no. 

LOPIZAR, m. covjek sto po svojetnu zanatu 
gradi lopize. — U Stulicevu rjecniku: ,cacaborum 
fictiliuln opifex'. 

LOPIZARSTVO, m. radna lopizareva, zanat 
lopizarev. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,ar3 
opificum fictilium'. 

LOPIZAESTVOVATI, lopizarstvujem, itnpf. 
radtm kao lopizar. — U Stulicevu rjedniku : 
,artem opificum fictilium exercere'. — nije dosta 
pouzdano. 

LOPIZICA, /. dem. lopiza. U nase vrijeme u 
Stonu: „Stavi lopizicu na ogan". Preneseno; 
crna zenska: „Crna lopizice!" M. Milas. 

LOPIZIC, m. prezime (postaje od lopiza). — 
U nase vrijeme u Dubrovniku. 

LOP^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskume. Livada u Lop}u. Sr. nov. 1872. 452. 

1. LOPOC, ?n. vidi 1. lokvan. Lopoc, jS'y™" 
phaea L. (VukasovicS, Sab}ar), v. Lapoc. B. Sulek, 
im. 203. — Lopoc bijeli, Nymphaea alba L. (Vu- 
kasovic, Sabjar). — Lopo6 zuti, Nuphar luteum 
Sm. (Sabjar). 203. — Lopo6, vidi repuh. Zem}. 
1871. 3. 

2. LOPOC, m. ime zaseoku u Hercegovini. 
Statist, bosn. 123. 

LOPO6IKA, /. neka bi(ka. Lopofiika (ropocika 
Visiaui), Viburnum tinus L. (Alschinger), v. Le- 
prika. B. Sulek, im. '203. 

LOPOS, j«. mjesno ime. — Prije na§ega vre- 
mena. — isporedi Loposka Rijeka. Lopo§b. S. 
Novakovic, pom. 137. 

LOPO&KA RIJEKA, /. mjesno ime u Srbiji 
u okrugu iacanskome. Niva u Reci Loposkoj. 
Sr. nov. 1864. 253. 

1. LOPOV, 16pova. m. isprva covjek koji grabi 

i krade na silu, poslije i koji uopce krade, pa i 

kao psovka uopce (nepostenu covjeku). vidi u 

Vukoru rjecniku: vide lupei. U Srbiji su se od 

prijo lopovi zvali oni lupezi koji obijaju zgrade te 

i kradu, ili koji udaraju ua jude te ih haraju i ni- 

j jesu pravi hajduci, tako n. p. koji ukrade jare ili 

' makar kona i vola iiijo lopov nego rsuzin ili 

kradjivac, kao ui hajduk koji 6ovjeka na knci 

ili gdje u polu pohara. tome dodaje Jvrkoinc u 

I svomc rjecniku: Otprije su se dakle u Srbiji raz- 



1. LOPOV 



155 



LOPUDANIN 



bojuiei zvali ,lopovi', sad pak rijoc .lopov' zciaci 
sto i lupez, t. j. krad)ivac, rsuzin, tat, sto i ma- 
garska rijec ,lop6' znaci. u Hrvatskoj , lopov' 
kaze se covjeku rdavu, nitkovu. vidi ,horjatin'. 
— Od mag. lop6, part, praes. act. glagula lopni, 
krasti. — Akc. je zabijezen kako je u treceiiui 
izdanu Vukova rjecnika po Vukovijem bi(e,skatna ; 
u drugome je izdanu lopov (kao i a drugijeli 
ovakovijeli rijecij. Ali se danas cini hajduku naj 
veca sramota i poruga kad mu se race da jo 
lopov i przibaba. Vuk, ziv. 267. Otac ti je 
lopov. M. D. MilicGvio, zlosel. 249. Dacemo im 
batina, tim lopovim fanariotskim. M. Pavlinovic 
razg. 11. 

2. LOPOV, in. vrst graha (§irok i sarkast). u 
Lici. D. Trstenak. 

LOPOVO-BRDO, n. , iine mjestu n Srbiji u. 
okrugu biogradskoine. Niva u Lopovo Brdo. Sr. 
nov. 1863. 132. 

LOPOVSKI, adj. koji pripada lopovima. — U 
nase vrijeme, a izineda rjecnika u Vukovu (vide 
lupeski). Lopovski je posao to. Nar. posl. stojao. 
114. 

LOPOVStINA, /. lopovska radna. Lopovstina 
proklestina. Nar. posl. stojan. 114. 

LOPSTI, lopem, iinpf. u Stulicevu rjecnika: 
lopsti, lopem, lf)pso sam ,vohemeiiter flare' *■ du- 
datkvm da se nahodi u Gundulica. — Rijec je 
posve nepuuzdana kako je zabilezena, osobito radi 
part. perf. act. lopsf«^o, pa i za to sto nemam 
ni u jednoine Gundulicevu primjeru oooga gla- 
gola; ali opet va^a da je StuUi negdje nasao. 
ako i ne u Gundulica, uvakovi glagol Hi slican, 
dime bi se potvrdilo da moze biti lopiti, b bez h. 

LOPTA, /. globus, pila, follis, nesto sa svijeh 
strana jednako oblo, moze biti i prazno, kufjla ; 
osobito se ovako zove kod igara. — Misli se da 
je, kao i slovac. lopta, od mag. labda, lapta. — 
JJz lopta nalaze se i oblici lofta (vidi naj prvi 
primjer) i lovta (vidi). — Od xvii cijeka, a iz- 
inedu rjecnika u Mikafinu (lopta, balun, mecak 
,pila, pila lusoria'; lopta na vitar ,pila clavaria, 
gerpastum' , jamacno treba citati harpastum ; 
igrati na loptu kod igrati), u Belinu (,palla da 
giuocare' ,pila' ; igrati na lopte ,giocare alia 
palla' ,ludere pila' 536^), u Stulicevu (,globu3, 
pila'), u Voltigijinu (, palla da giuocare' ,ein ball 
zum spielen'), u Vukovu : (u vojvodstvu) ,der 
ball' ,|'ila'. A i lofta tako leti kad igarca dva 
igraju. J. Palmotic 227. Kakono jedna lopta 
okrugao. M. Baduic 204*. Koji se igra loptom. 
449b. Komu je dopala zla lopta. 564^. Igra 
se sre6om na lopte (Z). Poslov. danic. Upazi 
loptu. D. Obradovic, basne. 290. I poce ga u 
visinu bacati kako loptu. D. Eapic 122. Kad 
se igra lopte. Vuk, rjecn. kod vakavica 4 maska. 
Igrati se grada, t. j. lopte koja se umijesi od 
govede dlake. kod grad. Palica kojom se od- 
bija klis ili popik ili lopta. kod maska. Zavi- 
tlade te i hititi kao loptu u zem|u prostranu. 
D. Danici6, isai. 22, 18. 

LOPTALAC, loptaoca, m. covjek sto se lopta. 

— V Stulicevu rjecniku : loptalac i grijeskvm 
loptaoc ,pilae ludens'. 

LOPTANE, n. djelo kojijem se ko lopta. — U 
Ivekovicevu rjecniku. 

LOPTATI SE, loptam se, impf. igrati se lopte. 

— U Ivekovicevu rjecniku s dodatkom da se go- 
vori u Hrvatskoj. 

L0PT£;TINA, /. augm. lopta. — U Stulicevu 
rjecniku: ,malus follis'. 



LOPTICA, /. dem. lopta. — Od xvii vijeka, a 
izintdu rjecnika a Mika^inu (loptica, mala lopta 
.pilula') gdje se naj prije nahodi, n Belinu (, palla 
piccola' .pilula' 536t>; .palliaa, palla piccola' ,)al- 
lula' 537'^j, a Stulicevu (, pilula'), u Voltigijinu 
(,I>allino, palloncino, pallottola' ,kleiner ball, kii- 
gelchen'), n Vukovu (dim. v. lopta). Ucini u lop- 
tice. Z. Orfelin, podr. 362. 

LOPTINA, /. augm. lopta; nalazi se samo u 
znaceiiu : prazna lopta za bacane (prema tal. 
pallone). — U Belinu rjecniku: ,pallone' , follis 
pugillatorius' 537^; u Stulicevu: , pallone' .follis 
pugillatorius'; u Voltigijinu: , pallone' ,ein grosser 
ball'. 

LOPTIStE, n. mjesto gdje se igraju loptom. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. lovtiste. 
LOPTITE^j, m. samo u Stulicevu rjecniku: v. 

loptalac. 

LOPTITI, loptim, impf. vidi lopiti, a. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Iz usta mu je 
loptila krv. L. K. Lazarevid, on zna sve. 31. 

LOPTITI SE, loptim se, impf. vidi loptati se. 

— Samo u Stulicevu rjecniku : loptiti se, loptom 
metati se ,datatim ludere pila'. 

LOPTOIGRALISTE, n. vidi loptiste. — U 
Stulicevu rjecniku: v. lovtoigraliste. — neponz- 
da no. 

LOPUCKA, /. zenskn cejade s Lopuda. d- 

pred nastavkom bka mijena se na d; a zatijem 
se d ispred k mijena na c, te opet po govoru 
dubrovackome na j: L6pujka. — Gen. pi.: L6- 
pudaka. — Od xviii vijeka. Lopujka i zimi gola 
je do i)upka. (Z). Poslov. danic. 

LOPUI), m. ime ostrvu i selu na nemu u Dal- 
maciji u kotaru dubrovackome. Schem. dalm. 
1872. 22. — Postaje od romanske rijeci sto moze 
biti i grcka. Ostrvo se zvalo prije a latinskijcm 
i talijanskijem, spomenicima: Dalafodi, Dalafota, 
Delafota, Calafota, Calafodium (radi ta dva 
imena vidi Kolocep), Lafota 1348. ta imena na- 
pominn na Plinijeve (insulae) Elaphites (vidi K. 
Jirecek, die romanen in den stadten dalm. 1, 
61). kod Dalafota i Delafota shvatilo se da je 
Da- ili De- prijedlog talijanski i tako je postalo 
ime Lafota (ispuredi kod Lokrum) ; a od ove ri- 
jeci u nasenui jeziku Lopud. talijansko se ime 
(moze biti jer se shvatilo kao nepristojna rijec/ 
izgubilo i zamijrnilo novijem: Isola di Mezzo tli 
.ikraceno Mezzo, jer ostrvo stoji u srijedi medu 
Sipanom i Kolocepom. — Od xv vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Mikajinu (Lopud, otok dubro- 
vacki , Isola di Mezzo' .Intermedia Insula'), u 
Belinu (,Isola di Mezzo , Insula Intermedia' .isola 
nello stato di Ragusa' 420^), u Vukovu (.insel' ,di 
Mezzo' ,in Dalmatien'), u Danicieevu (Lopudb, 
ostrvo blizu Dubrovnika koje se italijanski piso 
.Mezzo'). Ja Marinko logofeti. dubrovacki bihb 
poslanb na Lopudb. Spom. sr. 2, 129. (1469). 
Ocj, dum Antuna ki je bil za diku zlat vjencac 
i kruna gradu Dubrovniku i ostaloj drzavi, Lo- 
pud u naj lisp, gdje tijelo ostavi a k nebu duh 
dvize. M. Vetranic 1, 204. S Lopuda idem. M. 
Drzic 269. Sipan, Lopud i Primorje. G. Pal- 
moti6 1, 94. Lijope otoko od Lastova i od Lo- 
puda vam dobavi